FAKULTET POLITI KIH ZNANOSTI STUDIJ POLITOLOGIJE Zagreb, Lepui eva 6

DIPLOMSKI RAD

UTJECAJ RUSKE FEDERACIJE NA SIGURNOST JUGOISTO NE EUROPE

Student: Sandra Vidovi Mentor: Dr. sc. Sinia Tatalovi , prof.

Zagreb, sije anj 2008. g.

SADRAJ:

1.UVOD 2. POVIJESNE POVEZNICE RUSIJE I ZAPADNOG BALKANA 2.1. Definiranje regije 2.2. Geostrateko i geopoliti ko odre enje regije 2.3. Poveznica s Rusijom kratka povijest 3.PAD KOMUNIZMA I RASPAD SSSR a NOVE PRILIKE U RUSKOJ FEDERACIJI 3.1. Pad komunizma i raspad SSSR a 3.2. Stvaranje Zajednice neovisnih drava i Ruske federacije 3.3. Nove prilike u Rusiji dolazak Putina 3.4. Odnos Rusije i Euroatlanskih integracija 4. RUSKA NESTABILNOST I IZAZOV EUROPSKOJ SIGURNOSTI 4.1. Nova ruska sigurnosna doktrina 5. PAD SOCIJALIZMA I RASPAD SFRJ REGIONALNA NESIGURNOST 5.1. Ratna zbivanja u Sloveniji 5.2. Domovinski rat u Hrvatskoj 5.3. Rat u Bosni i Hercegovini 5.4. Reakcije Ruske federacije na sukob u Jugoslaviji 5.5. Promatranje rata na vie razina 5.5.1. Sukob civilizacija 5.5.2. Etni ki, odnosno nacionalisti ki sukob 6. NOVI IZAZOVI SIGURNOSTI NA PODRU JU ZAPADNOG BALKANA PITANJE KOSOVA 6.1. Rat na Kosovu (1996-1999.g) 6.2. Ruska politika prema Kosovu 6.3. Nova ruska politika prema Balkanu dolazak Putina 6.4. Pitanje neovisnosti Kosova 8. ZAKLJU AK 9. LITERATURA

1 3 3 4 5 7 7 9 11 13

15 16 19 21 21 23 25 27 27 28

30 30 31 33 35 38 41

1. UVOD Promatranje suvremenih me unarodnih odnosa na europskom prostoru, prvenstveno u Jugoisto noj Europi, nezamislivo je bez uloge Rusije. Naime, kroz cijelu povijest (1.sv. rat, geopoliti ki interesi Rusije kao izlaz na toplo more, odnosno Jadran, ''izdaja'' od strane Jugoslavije i osnivanje Pokreta nesvrstanih, raspad Jugoslavije) na ve inu drutvenih procesa uloga Rusije je manje ili vie izraena, ali je uvijek prisutna. Veza Rusije i Jugoisto ne Europe, odnosno Zapadnog Balkana, izraena kroz ideju slavenskog jedinstva, o ituje se kroz proces kako stvaranja Jugoslavije, ja anja socijalizma, odlu nog odvajanja od patronata Rusije, tako i kroz proces samog raspada Jugoslavije, odnosno stvaranja neovisnih drava na tome podru ju. Upravo tu vezu moemo precizno svesti na samu bit suvremenih nacionalnih interesa Rusije poput straha od pribliavanja NATO granica Istoku, kao i zbivanja na Kosovu koja Rusiji daju veliki utjecaj u me unarodnim odnosima. Prvenstveno interesi Rusije tradicionalno su vezani uz 3 zemlje na Balkanu: Bugarska, Srbija i Gr ka. Njihova poveznica utemeljena je na pravoslavlju kao zajedni koj konfesiji. Nakon pada komunizma, raspada SSSR-a, ruska politi ka elita 90-tih godina, kao posljedica okretanja na unutarnje politi ke i gospodarske probleme, u inila je sve kako bi izrazila svoju nezainteresiranost za Balkan. Naime, to je dovelo do pogoranja odnosa sa Srbijom i fakti ki izlazak Rusije iz Balkana. Dolaskom Putina na vlast i novom smjernicom Primakove politike (sa ciljem obnove statusa Rusije kao velike globalne sile uz zatitu njezina suvereniteta), Rusija pokazuje daljnje geopoliti ko interesiranje za podru je Zapadnog Balkana. Kriza na teritoriju bive Jugoslavije, prouzro ena njezinim raspadom i politikom velikosrpskog ekspanzionizma, koja je kulminirala ratom nekadanjih federalnih jedinica, traje ve 17 godina. U nju su uvu ene ne samo bive jugoslavenske republike, ve i me unarodne organizacije poput, Europske unije, Zapadnoeuropske unije i samog NATO-a. Glavni rezultat razvoja post-kriznog prostora na ovom teritoriju je usitnjavanje federativnog prostora na mini-drave, u ve ini kojih jo uvijek ne postoji stabilnost politi kih poretka (prvenstveno Srbija). Kao jedna od posljedica kriza je neuspjenost i neefikasnost me unarodnih organizacija pri reguliranju mirovne djelatnosti (peacekeeping-a), ali i me uetni kih problema na Balkanu.

S obzirom na sigurnost Zapadnog Balkana, od vanog zna aja su odnosi Srbije i Rusije. Pri raspadu Jugoslavije, Rusija je vodila o ekivanu, ali i pogrenu politiku, stavljaju i svu svoju naklonost na jednu stranu, Srbiju. Potpisivanje Daytonskog sporazuma, popra eno intervencijom NATO-a, to je rezultiralo krahom Miloevi evog velikosrpskog ekspanzionizma, Rusija postaje svjesna u nedostatak njezine zna ajnije uloge na me unarodnoj pozornici i na sve mo niji utjecaj Amerikanaca u toj regiji. Stoga Rusija je okrenula svoja stajalita u smjeru uravnoteenog pristupa dravama nastalih raspadom Jugoslavije. Po inju se provoditi gospodarski planovi i akcije. Ponovnom aktualizacijom pitanja nezavisnosti Kosova, Rusija iskoritava priliku kako bi se pokazala kao ravnopravan partner u me unarodnim odnosima, te na taj na in pokuava vratiti svoj nekadanji status velesile. Posebna pozornost i dalje je usmjerena na tradicionalnog saveznika, Srbiju, to se o ituje u stvaranju Pakta o stabilnosti, kao pokuaja novog sigurnosnog rjeenja, ali i aktualnog pitanja neovisnosti Kosova, pri emu se Rusija opet prikazuje kao zatitnik prosrpskih stavova.

2. POVIJESNE POVEZNICE RUSIJE I ZAPADNOG BALKANA 2.1. Definiranje regije Jugoisto na Europa je geografski i geopoliti ki dio Europe koji se nalazi u isto nom dijelu Balkanskog poluotoka i na obali Crnog mora. Upravo na tome prostoru nalazi se velika koncentracija drava. Ujedno taj prostor je i sjecite raznih kultura, odnosno civilizacijskih odrednica. Iako je geografski gledano, s obzirom na drave, taj prostor preteno pravoslavni, veliku vanost imaju i muslimanske zemlje i stanovnitvo ali i rimokatoli ke drave. Upravo te rimokatoli ke zemlje (Hrvatska i Slovenija) na neki na in kr anstva. Geografski na balkanskom poluotoku nalaze se sljede e drave: Rumunjska, Bugarska, Turska, Gr ka, Albanija, Makedonije, Srbija Crna Gora Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Slika

ine predzi e zapadnog

Problemi s odre enjem Balkana, odnosno pripadnost balkanskom poluotoku te mentalitetu, vie su psiholokog i politi kog karaktera, nego li geografskog. Problemi se javljaju raspadom blokovskog sistema, raspadom socijalisti kog ure enja. To se prvenstveno odnosi na novonastale drave Sloveniju i Hrvatsku, kako zbog neposrednih ratnih zbivanja, tako i zbog civilizacijskih, religijskih i gospodarskih uvjeta. Te drave nastoje istaknuti kako one ne pripadaju Balkanu, pozivaju i se na definiciju balkanske regije koja po iva juno od crte Sava Dunav. Te zemlje smatraju da po svojim karakteristikama (religijski, povijesno, ve e gospodarske razvijenosti) pripadaju u skupini srednjoeuropskih drava. Srednja Europa sastavljena je od drava koje imaju katoli ku kulturu, a ne nalaze se u Zapadnoj Europi. Tu se

svakako svrstavaju drave Viegradske skupine, balti ke drave ali i Slovenija. Problem je Hrvatska, jer se njezina uklju enost u zemlje Jugoisto ne Europe prvenstveno povezuje s obzirom na konflikt na tlu bive Jugoslavije. Upravo kako bi ublaila neodre enost pojedinih zemalja, EU u Strategiji za jugoisto nu Europu govori o regiji bive Jugoslavije s izuzetkom Slovenije i dodatkom Albanije, kao o Zapadnom Balkanu. Pojam Zapadni Balkan politi kog je karaktera te upu uje na to kako bi Balkan, iako nije na zapadu, mogao u smislu principa organizacije drutva (prvenstveno demokratskog politi kog sistema) biti zapadni. Zapadni Balkan kao jedinstvena regija mora se stabilizirati, poticati obnovu regije kako bi mogao pro i kroz proces pridruivanja euroatlantskim integracijama, te globalizacije kako ne bi predstavljao prepreku daljnjim europskim integracijama. Upravo se iz toga vidi kako termin Zapadni Balkan za Europsku uniju predstavlja strogo odre enu vanjsku politiku prema spomenutim zemljama. 2.2. Geostrateko i geopoliti ko odre enje Geografski smjetaj jugoisto ne Europe, karakterizirao ju je kao ''tamponsku zonu'' izme u Zapada i Istoka, ali i drugih europskih regija. Ta je regija pet stolje a bila podru je sudara tektonskih plo a interesa i utjecaja carskih europskih sila. Svaku je naciju na Balkanu u neko vrijeme u njezinoj povijesti podravala neka europska sila, a te su povijesne veze donekle i danas vane. Prvenstveno su Austro-ugarsko carstvo, Rusija i Otomansko carstvo, ali i carska Njema ka, Francuska i Ujedinjeno kraljevstvo smatrale nunim zatititi svoje interese na ovom podru ju. Me utim, povijest je me u narodima na ovom prostoru proizvela i vjerske i kulturne razlike koje su vaan unutarnji izvor brojnih sukoba. Zapravo, nije ni udno to ovaj prostor nosi atribut ''zone nestabilnosti'', odnosno stanja koje je od Balkana inilo veliki europski problem, prvenstveno za europsku sigurnost. Kao rezultat toga jugoisto na je Europa doivjela ak pet ratova u ovom stolje u. Balkanska liga stvorena je 1912.-1913. radi borbe za teritorije pod vla u raspadaju eg Otomanskog carstva. Tijekom ljeta 1913. Srbija, Gr ka i Rumunjska ratovale su s Bugarskom za nadzor nad Makedonijom. Upravo je i Prvi svjetski rat izbio na ovom prostoru nakon to su u lipnju 1914. srpski ekstremisti ubili nadvojvodu Ferdinanda. Ovaj prostor se donekle stabilizirao kad je Versailleskim ugovorom stvorena vienacionalna Jugoslavija sastavljena od Slavena i drugih etni kih i vjerskih skupina. Raspadom Jugoslavije ponovo dolazi do stvaranja nestabilnosti na balkanskom prostoru.

Zbog karakteristike Balkana kao zone nestabilnosti, odnosno ''zone ba ve baruta'', pojam Balkan u politici esto nosi negativnu konotaciju. Iz toga se izvodi pojam balkanizacije1 kao stanje i proces teritorijalno-politi ke podjele u uvjetima etni ke arolikosti, teritorijalnih i grani nih sporova, te podijeljenih etnikuma. Tim pojmom ozna ava se i stanje politi ke nestabilnosti, nacionalne i vjerske netrpeljivosti, odnosno stanje sveop e nesigurnosti. Geopoliti ko zna enje prostora bive Jugoslavije, odnosno kao '' uvara prolaza'', proizlazi iz injenice kako su kroz taj prostor prolazile sve velike vojne sile koje su iz Azije prodirale na Zapad (prvenstveno Rusija) ili iz srednje Europe na jugoistok (njema ki ''Prodor na Istok''). Kroz povijest zapadne sile nastojale su paralizirati prodor Sovjetskog Saveza prema Zapadu upravo preko Jugoslavije, prvenstveno podravanjem njezine politike nesvrstanosti. Suvremene geopoliti ke zna ajke Zapadnog Balkana, odnosno podru ja bive Jugoslavije, mogu se svesti na sljede e: To je vode e podru je po broju susjednih zemalja, odnosno to je podru je velike koncentracije malih drava. Mnotvo susjednih zemalja klju no je za potencionalni regionalni utjecaj. U tome podru ju sadrane su jadranska, panonska te balkanska sastavnica te se prua mogu nost trostranog geostratekog djelovanja. Geopoliti ko sloeno pitanje albanskog naroda ponovo postaje kamen spoticanja europskoj sigurnosti. 2.3. Poveznica s Rusijom kratka povijest Tradicionalna povezanost ruskih veza s balkanskim narodima prvenstveno proizlazi iz injenice kako su to Slaveni, te da je ve ina pravoslavne vjeroispovijesti. Povezanost poja ava i injenica kako su se na Balkanu Slaveni borili protiv vje itih ruskih neprijatelja: Turske i Austrougarske. Istovremeno, Rusija se u tome dijelu borila za kontrolu crnomorskih tjesnaca i slobodu plovidbe do Mediterana, koji ostaje kao jedan od rijetkih ruskih izlaza na toplo more. Svi ti povijesni, religijski i geopoliti ki elementi stalno su prisutni u ruskoj politici prema Balkanu, ali istovremeno na temelju tih elementa balkanske zemlje trae od ruske politike odre enu vrstu patronata i potpore. Rusija je sudjelovala u svim velikim balkanskim sukobima pomau i svoju ''slavensku bra u'', to je vidljivo iz potpore Rusa

Duko Topolovi , Balkanska Europa, Zagreb 2000.g., str. 146.

Srbima u Prvom svjetskom ratu. Djeluju i na Balkanu Rusija je ostvarivala svoje strategijske ciljeve, odnosno teila je odravanju statusa velesile. Moe se re i kako je najve i ruski uspjeh na teritoriju kako jugoisto ne, tako i isto ne Europe irenje socijalisti kog reima. Uklju ivanje nekoliko balkanskih drava u skupinu drava narodne demokracije, odnosno socijalisti kog tabora za rusku politiku je imalo zna enje potvrde teze kako je socijalizam zapravo svjetski proces. Uspostavom komunisti kih reima te zemlje su ujedno postale i svojevrsni ruski sateliti, odnosno produene ruke ruske politike prema Zapadu. Ujedno balkanske drave su postavljene kao prva crta obrane Sovjetskog saveza zajedno s ostalim isto noeuropskim dravama. Naime, u slu aju velikog sukoba za vrijeme Hladnog rata Balkan je bio baza za dobivanje izlaza na Mediteransko more i kretanja sovjetskih vojnih armija u smjeru Zapadne Europe. Uspostavljeni diplomatski odnosi izme u Jugoslavije i Sovjetskog saveza (1940.g.) nakon izbijanja sukoba Jugoslavije i Informbiroa (Komunisti ki informacijski biro) pucaju 1948.g. Nakon toga Rusija doivljava veliki udarac, jer se Jugoslavija okre e stvaranju Pokreta nesvrstanih2. Na taj na in Jugoslavija je postala svojevrsna tampon zona unutar napetih hladnoratovskih odnosa izme u Zapada i Rusije. S obzirom na neblokovsku politiku Jugoslavije glavna crta sukoba izme u SAD-a i SSSR-a ila je upravo preko centralne Europe, odnosno dviju njema kih drava. Balkan je bio preputen razvoju unutar dva bloka i kao takav posluio je kao sigurna zona. Jugoslaviji su ostavljene ''otvorene ruke'' neblokovske politike izraene u Pokretu nesvrstanih, dok je Albanija nakon raskida prijateljstva s Kinom ula u svojevrsnu sivu zonu smanjenog interesa. Upravo na tome teritoriju suprotstavljene strane su nale zajedni ki interes (razvoj tzv. ''demokracije u socijalisti kom poretku''). Rusiji, koja se istovremeno suo avala s krizom postojanja Sovjetskog saveza, Varavskog pakta odgovaralo je sigurno zale e u kojem ne mora dokazivati svoje vojne potencijale.

Pokret nesvrstanih je me unarodna organizacija koja danas broji 118 zemalja lanica koje su smatrale sebe slubeno neujedinjene sa jednim ili protiv jednog od ve ih blokova. Svrha organizacije, kako pie u Havanskoj deklaraciji iz 1979. je osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i osiguranje nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, apartheida i rasizma, uklju uju i i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, mijeanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike. Pokret se temeljio na pet principa: 1. Uzajamno potovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta 2. Uzajamno nenapadanje 3. Uzajamno nemijeanje u unutranje poslove 4. Jednakost i uzajamna korist 5. Miroljubiva koegzistencija Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokret_nesvrstanih

Raspad bipolarnog sustava pred Balkan postavio je novi problem. Pokazalo se kako ovo podru je nije u stanju izgraditi vlastiti sigurnosni sistem, te je sustav ravnotee blokovske politike nestao. Iako je bila nesvrstana, to je uklju ivalo veliki me unarodni angaman, Jugoslavija nije uspjela postati geopoliti ki centar Balkana, kao ni sigurnosna sredinja sila stabilnosti i razvoja. Jer Jugoslavija je cijelo vrijeme zapravo ''koketirala'' i s Istokom i Zapadom (Rusija i SAD) te svoju politiku prilago avala prema financijskoj potpori koju je dobivala od svih strana, koje su kroz takav na in odnosa osiguravale stabilnost Balkana koja je svima odgovarala. Padom socijalizma ponovo se bude uspavani nacionalni identiteti na podru ju bive Jugoslavije stvaraju i tako novu, dugotrajnu krizu na ovom prostoru. Upravo je nestabilnost na Balkanu utjecala na formiranje novih politi kih pristupa nekoliko sila koje imaju tradiciju odnosa s ovim podru jem. Njema ka, Velika Britanija, Francuska, SAD te Rusija trae nova uporita za promicanje svojih interesa, ali i za vra anje svojih nekadanjih pozicija.

3. PAD KOMUNIZMA I RASPAD SSSR-a NOVE PRILIKE U RUSKOJ FEDERACIJI 3.1. Pad komunizma i raspad SSSR a Ruenje Berlinskog zida 9. studenog 1989.g., kao simbola kraja europskog dravnog socijalizma, te nestanak glavnog sredita europskog socijalizma (Varavski pakt), rezultiralo je prestankom postojanja samog socijalisti kog sustava, kao i sve tri socijalisti ke federacije, sovjetske, jugoslavenske i ehoslova ke. Upravo je raspad SSSR-a otvorio put raspadu socijalisti kog sustava u Isto noj Europi i multilateralnih oblika me unarodne suradnje. Bipolarni sustav me unarodnih odnosa koji je izdrao hladnoratovske napetosti, ali i politiku detanta, prestao je postojati. Umjesto bipolarnih interesa dviju supersila Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Ameri kih Drava, kao i njihovih blokova, stvara se novi poredak u kojem na pozornici svjetske politike, pa tako i samih me unarodnih odnosa, ostaje isklju ivo zapadni savez predvo enim SAD-om. To ujedno i zna i da novi svjetski poredak ovisi upravo o njima i njihovim interesima. Teka gospodarska situacija u Sovjetskom Savezu, odluka NATO-a o stacioniranju raketa srednjeg dometa u Zapadnoj Europi, neuspjeh sovjetske vojne akcije u Afganistanu, veliki nemiri i krize u Isto noj Europi, uz sve prisutno ja anje politi ke opozicije, stvorili su 9

sovjetskoj politici nepremostive prepreke. Nakon smrti Brenjeva 1982.g., te raznih smjena u vodstvu Politbiroa, na poloaj glavnoga tajnika 1985.g. dolazi Mihail Sergejevi Gorba ov, svjestan nunosti promjena u trenutnoj sovjetskoj politici. Gorba ov je zapo eo s promjenama u vojsci, pokrenuta je velika akcija smanjenja nuklearnog oruja, koja bi trebala dovesti do kona ne likvidacije istoga, te smanjenja konvencionalnih vojnih snaga.3 Upravo je vojnoindustrijski kompleks funkcionirao kao ''crna rupa'' u sovjetskoj ekonomiji, tj. militarizaciji ekonomije. Uspon SSSR-a iz osiromaene i jedva razvijene zemlje na po etku stolje a u jednu od najve ih vojnih sila za samo 30-tak godina, moralo je ostaviti traga na sovjetsku ekonomiju. Naime, ''siva ekonomija'' duboko je transformirala sovjetsku drutvenu strukturu uvode i nered. Upravo iz tog razloga, Gorba ov nastavlja reforme programima Perestrojka i Glasnost. Unato eljama i pokuajima raznih reformi, stanje u SSSR-u nije se poboljavalo, tovie postajalo je sve tee, to je izazvalo negodovanje nezadovoljnih masa svojim ivotom i nedostatkom perspektive. S druge strane, u elji da liberalizira unutarnji politi ki sustav Gorba ov 1988.g. donosi odluku o stvaranju kombiniranog predsjedni kog i parlamentarnog sustava. Ve na predstoje im izborima 1989.g. pojavila se opozicija nekomunisti kih kandidata. Izme u 1989. i 1991.g. protukandidati komunisti kih kandidata dobili su ve inu mjesta u lokalnim i republi kim predstavni kim tijelima. Sovjetski savez se suo ava s prvim zahtjevima svojih republika za neovisnost i samostalnost. Najja a mobilizacija i izravan izazov sovjetskoj dravi dolazi iz nacionalisti kih pokreta. Prve republike koje su zatraile neovisnost i samostalnost izvan granica SSSR-a bile su Balti ke zemlje Litva i Latvija, dok je u ostalim sovjetskim republikama put prema neovisnosti tekao sporije. U lipnju 1991. Boris Jeljcin izabran je za predsjednika Rusije. Time je zapo eo proces preuzimanja ovlasti sovjetskih dravnih tijela. Samim tim na unutranjem i me unarodnom planu bilo je potvr eno kako je sam raspad Sovjetskog Saveza definitivan.

Do devedesetih godina sklapali su se jo mnogi sporazumi izme u SAD-a i SSSR-a. Godina 1991. donijela je potpisivanje opsenog i vanog sporazuma START (Strategic Arms Reduction Treaty) ili Sporazum o ograni avanju stratekog naoruanja izme u SAD-a i SSSR-a. Potpisana su dva sporazuma. START 1 koji je ratificiran je tek 1994.g., te START 2 potpisan 1993. izme u Busha i Jeljcina. S. Vidovi , A. ivkovi , ''Proliferacija nuklearnog naoruanja'', seminarski rad, Nacionalna i me unarodna sigurnost, oujak 2006.g.

10

3.2. Stvaranje Zajednice neovisnih drava i Ruske federacije U Minsku su se 8. prosinca 1991.g. sastali predstavnici Rusije, Bjelorusije i Ukrajine i na tom je sastanku bila promovirana Zajednica neovisnih drava (ZND). ZND osnovane su 21. prosinca 1991. g. u Alma Alti u koju su se kasnije priklju ile ostale bive sovjetske republike (osim triju balti kih drava)4. Neposredno nakon sastanka u Minsku, 25. prosinca 1991. Gorba ov predaje svoju funkciju predsjednika SSSR-a, te je tim inom formalno rasputen Savez Sovjetskih Socijalisti kih Republika. Naime, interesi i ciljevi Rusije za utemeljenje i o uvanje ZND-a temelje se na ''ruskoj Monoroevoj doktrini'' koja polazi od toga da je itavo podru je biveg SSSR-a i nakon raspada Saveza predstavlja ekskluzivan ruski interes, te ako Rusija osjeti da u ovom podru ju postoje stanovite ugroze ona ima prava poduzeti sve potrebne mjere. No, prvenstveno ZND je trebalo posluiti o uvanju stabilnosti i sprje avanju sukoba na razli itim kriznim aritima na prostoru biveg Saveza, te o uvanju ruske gospodarske mo i, te odranja statusa Rusije kao velike sile u Europi i svijetu, kao i stjecanju slubenog me unarodnog priznanja i statusa ZND-a kao me unarodne organizacije. Postavljanje ZND-a kao prioriteta ruske politike pra eno je aktivnostima na dvije razine. Na prvoj se nastoji razvijati sve oblike zajedni kog povezivanja u okvirima ZND-a, dok na drugoj strani, mreom bilateralnih aranmana rjeavaju se pitanja izme u Rusije i pojedine lanice. Ruska Federacija u sadanjem obliku nastala je raspadom Sovjetskog Saveza. Uspostavom novih granica geostrateki poloaj Rusije je znatno smanjen i kompliciran. Naime, federalna struktura Rusije je sloena i obuhva a 89 federalnih subjekata s razli itim razinama autonomije. Najve u autonomiju ima 21 autonomna republika od kojih svaka zahtjeva ekonomsku i politi ku nezavisnost u ZND-u, to na ugroava teritorijalni integritet Rusije5(to su npr. e enija, Tatarstan ili najve a Saha, odnosno Jakutija). Osim autonomnih republika, postoji i 10 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Ve ina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadanjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj ve oj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij. Godine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele, 7 saveznih okruga od kojih svaki obuhva a vie federalnih subjekata.
Osniva i ZND-a postale su Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldova, Armenija, Azerbajdan, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, Turkmenistan i Tadikistan. Azerbajdan je nakratko napustio ZND, da bi se ponovo vratio, a Gruzija se kasnije uklju ena u ZND. R. Vukadinovi , ''Me unarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka'', AKD, Zagreb, 2001.g, str. 289. 5 Sinia Tatalovi , Etni ki sukobi i europska sigurnost, Politi ka kultura, Zagreb, 2003.g. str 223.
4

11

1. Sredinji savezni okrug 2. Juni savezni okrug 3. Sjeverozapadni savezni okrug 4. Dalekoisto ni savezni okrug 5. Sibirski savezni okrug 6. Uralski savezni okrug 7. Privolki savezni okrug
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Slika:Rus_fed_dist.png

Rusija ni u prolosti ni sada nije posjedovala prirodne i sigurne granice. Ona je uvijek bila ranjiva i na Istoku i na Zapadu, a u novim uvjetima ja anja radikalnog islama njezine isto ne granice postaju sve ve i problem. S obzirom, da sposobnost nadziranja periferija drasti no pada, njezin vitalni interes je zatititi svoje granice, prvenstveno june. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, s obzirom na gospodarsku situaciju, javlja se potreba za reformama u gospodarskom, socijalnom i politi kom smislu. Dolazi do utopijskih reformi koje su trebale ozna iti ozdravljenje, pa i na neki na in oivljavanja velike drave. Radikali, tvrde kako su samo radikalne reforme u Rusiji sredstvo uspjeha. Osim toga, trae i punu slobodu za trino djelovanje gospodarski radikali, koji su imali podrku Jeljcina, sasvim su nekriti ki prihva ali sve to je dolazilo sa Zapada. S druge strane, jo uvijek su bile jake konzervativne snage koje su bile vrlo dobro etablirane u "starom" SSSR-u i nisu eljele nikakve promjene. Radikali su odlu no krenuli u uvo enje trinog kapitalizma. Polaze i od uvjerenja kako je mogu e u Rusiji uvesti gra ansko drutvo, viestrana ki sustav, pluralizam i podjelu vlasti te kako e taj proces te i bez ve ih problema, inicirane su reforme koje su prihvatile ''ok terapiju'' kao najbolje sredstvo. Neuspjeh reformi dovelo je do toga da je preko no i ve ina pu anstva nala se na granici siromatva. Radikalni reformatori nisu postigli bolje rezultate ni na politi kom polju. Socijalna struktura nove Rusije po ela je pokazivati sve ve e raslojavanje u drutvu. Intenzivno se bogatio uski sloj trgovaca i bankara i dio s njima povezanog korumpiranog dravnog aparata, dok se srednja klasa nije uspjela konstituirati, a ve ina pu anstva ivjela je u siromatvu. Osim toga, dolo je do slabljenja sredita politi ke mo i koje je u velikoj mjeri dovelo do teritorijalnog osipavanja. Dezintegracija teritorija bive supersile nastavljena je dubinski u samoj Rusiji, stvaranjem sve manjih administrativnih i

12

politi kih cjelina, koje su teile svojoj gospodarskoj samodostatnosti uvjerene da im sredinja vlast u Moskvi vie ne treba ili da im ona nita ne moe ponuditi. Eskalacija kaoti nog stanja u cijelom drutvu relativno brzo se prenijela i u dijelove dravnog aparata odgovornog za nacionalnu sigurnost, oruane snage, policiju i tajne slube, s dalekosenim posljedicama. Nekadanji ponos SSSR-a, njegov vojno industrijski kompleks zbog raspada zemlja, te stvaranja novih republika, kao i zbog op e krize nalazi se u katastrofalnom stanju6. Vojna industrija koja se dugi niz godina uspjeno nosila s ameri kom, posebice na planu nuklearnog naoruanja, gotovo je prepolovljena. Konvencionalno naoruanje je loe kvalitete i tehnoloke zaostalosti, kao i vojna oprema. Radikalno su smanjena prora unska izdvajanja za potrebe nacionalne sigurnosti i obrane zemlje. Dolo je gotovo do trenuta ne paralize sustava, koja je oruane snage, policiju i tajne slube u inile slabo u inkovitim, te visoko korumpiranim. Konkretno, ruske oruane snage su bile u vrlo tekoj situaciji, te u nemogu nosti provo enja bilo kakvih reformi7. 3.3. Nove prilike u Rusiji dolazak Putina Kada su svi ti negativni trendovi u Rusiji dosegli granicu iza koje bi moglo do i do nekontroliranog uruavanja zemlje, na vlast 2000.g. dolazi Vladimir Putin. Njegovim dolaskom na vlast stanje u zemlji se stabilizira, kako na unutarnje-politi kom, tako i na gospodarskom planu. Naime, gospodarstvo se stabiliziralo i po inje polagani rast. Jednostavno Rusija je izvu ena iz duboke gospodarske, drutvene pa i moralne krize u koju je zapala tijekom razdoblja Jeljcinove vladavine. Dolaskom na vlast Putin je reformirao prioritete svoje politike, izme u kojih su udvostru enje BDP-a, smanjenje siromatva, administrativne reforme, te nastavak reformi oruanih snaga i obrambenog kompleksa u cijelosti.

Oko desetak tisu a nuklearnih bojnih glava bile su ''ratrkane'' po sada ve samostalnim dravama (Bjelorusija, Kazahstan, Rusija i Ukrajina), milijuniti neispravnog naoruanja i nuklearnom materijala su izloene riziku da ne do u u krive ruke ili jo gore u ruke terorista. Desetak nesigurnih nuklearnih reaktora i postrojenja nastavilo je s radom. Upravo je ovo Sovjetska nuklearna ostavtina, posljedica hladnog rata, koja je izvor svjetske nuklearne opasnosti za mnoga desetlje a. S. Vidovi , A. ivkovi , ''Proliferacija nuklearnog naoruanja'', seminar, Nacionalna i me unarodna sigurnost, oujak 2006.g. 7 Situacija je postala toliko ozbiljna da je ministar obrane general Igor Rodinov po etkom listopada 1998. godine izjavio kako, "ako se ne osigura pove anje vojnog prora una postoji mogu nost da Rusija potpuno izgubi svoje oruane snage". lanak: Marinko Ogorec, ''Novi uspon Rusije'', travanj 2005.g., http://www.hrvatski-vojnik.hr

13

Promatraju i rusku vanjsku politiku od 90-tih godina, moe se govoriti o tri faze vanjske politike8. Prva faza u razdoblju izme u 1991. i 1994.g. moe se karakterizirati kao orijentacija prema Zapadu. U tome razdoblju ruska strana o ekivala da e i nakon hladnog rata Rusija imati isti tretman i utjecaj kao bivi Sovjetski Savez, te da e uz ekonomsku pomo Zapada uspjeno izvesti postkomunisti ku i demokratsku tranziciju. No, ondanja ekonomska i politi ka slabost Rusije sprije ila je takav razvoj doga aja. Druga faza, izme u 1996. i 1999.g, za razliku od prethodne, bila je proazijski orijentirana vanjska politika, pod vodstvom Jevgenija Primakova. Naime, prvo razdoblje ove faze, od 1994.do 1996.g. bilo je obiljeeno problemima u odnosu sa SAD-om i drugim zapadnim zemljama, a poseban problem predstavljalo je irenje NATO-a prema Istoku. Ti problemi dovode do zahtjeva za balansiranjem ruske vanjske politike, odnosno pove anjem veza s Istokom. Zaokret je bio uzrokovan i sve ve om kritikom Jeljcinove prozapadne politike upu ene od strane nacionalisti ke oporbe. Oporbenjaci smatraju da bi ruska vanjska politika trebala prestati s davanjem koncesija i ustupaka Zapadu i sve ve u panju obratiti injenici da Rusija geografski predstavlja most izme u Zapada i azijskih sila, prvenstveno Kine i Indije, te takvu poziciju mora kapitalizirati. Ovim pristupom Rusija bi irenjem svojih veza s Istokom uspostavila ravnoteu u odnosima sa Zapadom. Preokret u ruskoj vanjskoj politici javlja se dolaskom Jevgenija Primakova na mjesto ministra vanjskih poslova 1996.g., koji proklamira uspostavljanje ravnopravnog odnosa Rusije sa Zapadom uz paralelno irenje me unarodnih veza Rusije s drugim zemljama. Naglasak ove faze je stvaranje multipolarnog svjetskog poretka, jer upravo stvaranje nekoliko novih centara mo i, poput Kine, Japana, ujedinjene Europe, SAD i Rusije, omogu ava stvaranje ovakvog svjetskog poretka. Tre a faza razvoja ruske vanjske politike po inje 2000.godine, pobjedom Vladimira Putina na predsjedni kim izborima. Glavna osobina ove faze je obnovu statusa Rusije kao velike globalne sile, uz apsolutnu zatitu njezina suvereniteta. Jedan od klju nih koraka za ostvarenje ovog cilja je obnova ruskog utjecaja na podru ju ZND-a, na Kavkazu i u sredinjoj Aziji. Rusija smatra ova podru ja sferom isklju ivog ruskog interesa i utjecaja, gdje su poeljna to manja mogu a uplitanja drugih sila, prvenstveno SAD-a. Na po etku mandata Putin bio primoran normalizirati odnose sa SAD-om koji su u drugoj polovini 90-tih bili zna ajno narueni, kako bi privukao ekonomske investicije i modernu

Dr. sc. V.Cvrtila i R.Bari , ''Europska unija i europska sigurnost: Upravljanje i razvoj'', str. 29. i 30.

14

tehnologiju sa Zapada, a sve u cilju ostvarenja navedenih interesa i ciljeva. Me utim, od 2004.g., nakon Putinovog reizbora, ruska vanjska politika okre e novu stranicu te postaje izuzetno agresivna, a Putin pokazuje sve manje spremnosti na suradnju sa SAD-om i Zapadom. Ovoj promjeni pogodovala je injenica da je me unarodna ekonomska situacija povoljna za Rusiju, posebno na podru ju energije. Upravo obiljeje sadanje ruske vanjske politike je, izme u ostalog, i koritenje energenata (nafte i prirodnog plina) i kao sredstva za odvra anje, odnosno sprje avanje pritisaka Zapada na Rusiju9. 3.4. Odnos Rusije i Euroatlantskih integracija U smjeru razvoja multipolarnog svjetskog poretka Rusija se okre e suradnji s Europskom Unijom i NATO-om. Temelj za uspostavljanje stratekog partnerstva izme u Ruske Federacije i EU predstavlja Partnership and Cooperation Agreement (PCA sporazum), koji su obje strane potpisale 1994.g. nadaju i se postizanju zna ajnih rezultata na podru ju stratekog partnerstva, ekonomske suradnje, te sigurnosne suradnje koja se o ituje na podru ju upravljanja krizama, u borbi protiv mekih sigurnosnih prijetnji, kao i borbi protiv terorizma i vojnoj suradnji. Me utim, danas nakon 13 godina po potpisivanju PCA moe se re i da ovaj sporazum nije postigao svoj cilj, te da na obije strane postoji miljenje o njegovoj radikalnoj promjeni i reviziji. Problem je i u injenici da obje strane imaju razli ite ideje o tome kako bi se Sporazum trebao promijeniti. Naime, glavni problem suradnje je u injenici da prema ruskom miljenju EU vidi Rusiju kao izvor mekih sigurnosnih prijetnji, dok Rusija ima sasvim suprotnu percepciju sebe vidi kao rtvu, a ne kao izvor ovih prijetnji. Stoga, za Rusiju suradnja nije ravnopravna ve jednostrana, a cilj suradnje vidi kao poboljanje sigurnosti samo EU. Navedeno pokazuje da EU i Rusija ne dijele zajedni ke vrijednosti, to dovodi u pitanje same osnove za uspostavljanje dugotrajne suradnje. Problem EU je i u injenici da Unija do sada nije uspjela formulirati konkretnu zajedni ku strategiju daljih odnosa s Rusijom, s obzirom na razli ite nacionalne interese pojedinih lanica EU, ne postoji velika vjerojatnost brzog formiranja jedinstvene strategije prema Rusiji.

Upravo to potvr uje nedavni primjer s Ukrajinom i problemom transporta i koritenja plina u sije nju 2006.g. Problemi na relaciji Rusija - Ukrajina pojavili su se nakon to su ruski dunosnici zatraili pove anje cijene prirodnog plina s 50 dolara za 1.000 kubi nih metara plina na 230 dolara. Sporom Rusije i Ukrajine najugroenije su zemlje srednje i isto ne Europe. One u velikoj mjeri ovise o ruskom prirodnom plinu, koji do njih stie plinovodom preko Ukrajine. Naime dok ostali ukrajinski susjedi vide Ukrajinu kao veliko poprite ruskog mijeanja, Rusija Ukrajinu vidi kao poprite zapadnog mijeanja u neto to je vitalni interes Moskve. Opaska autora.

15

Za razliku od suradnje s EU, suradnja s NATO-om ima sasvim druga ije dimenzije. Naime nakon raspada SSSR-a, irenje NATO saveza prema istoku predstavlja svojevrsnu opasnost za o uvanje ruskih interesa, prvenstveno u dravama Isto ne Europe. Upravo bi zbog toga irenje NATO-a prema Istoku zna ilo za Rusiju produbljivanje njezine geostrateke izolacije, ja anje pozicija ruskih militaristi kih, neoimperijalisti kih, kao i neokomunisti kih snaga na unutarnjem planu. To bi dovelo do mogu nosti irenja NATO-a u pravcu Baltika i na zemlje poput Ukrajine i Bjelorusije. Rusija strahuje da e ulaskom u NATO u isto noeuropskim zemljama oja ati antirusko raspoloenje, te da e Rusija definitivno izgubiti trite naoruanja i vojne opreme u zemljama koje e prihvatiti ameri ke i zapadnoeuropske standarde. Tome u prilog idu i promiljanja o europskom sustavu sigurnosti nakon hladnog rata vezana u velikoj mjeri uz NATO, i to zbog nekoliko razloga: dok je Varavski ugovor pretrpio politi ku i vojnu katastrofu, zapadni vojni savez ostao je na sceni kao pobjednik; sigurnosni vakuum u srednjoj, isto noj, te jugoisto noj Europi postavio je ozbiljne zahtjeve glede osiguranja stabilnosti kontinenta; zemlje srednje, isto ne i jugoisto ne Europe orijentirane su prema zapadnom vojnom savezu kao na inu ulaska u zapadni politi ki i gospodarski sustav, te zbog izvla enja iz ruske dominacije. S obzirom da novi izazovi europskoj sigurnosti zahtijevaju postupno prilago avanje, NATO je predloio Sjevernoatlantsko vije e za suradnju koje je osnovano 21. prosinca 1991. u Bruxellesu. Jedna od glavnih zasluga tog tijela bilo je prevladavanje ukorijenjenih uzajamnih predrasuda putem razli itih podru ja suradnje. Uz Sjevernoatlantsko vije e za suradnju NATO predlae osnivanje Partnerstva za mir koje je zapo elo 1994. godine radi proirenja obrambene suradnje na drave srednje i isto ne Europe. Partnerstvo im ne jam i obranu u slu aju napada, ve podrazumijeva samo vojnu suradnju. Rusija tako er pristupa Partnerstvu za mir 1994.g., te je krajem svibnja 1995. prihvatila Individualni program partnerstva, ime je dobila poseban status u odnosima sa zapadnim dravama, to je cijelo vrijeme traila. Bliska i u inkovita suradnja izme u Rusije i NATO-a u provo enju vojnih aspekata Mirovnog sporazuma iz 1995. o Bosni i Hercegovini dodala je novu dimenziju razvoju NATO-ruskom partnerstvu o sigurnosti. Sudjelovanje ruskih trupa skupa s kontingentima Saveznika i drugih zemalja partnera u NATO-ovim provedbenim snagama (IFOR), i u stabilizacijskim snagama (SFOR), odraava se u zajedni koj politi koj odgovornosti u provo enju Sporazuma. Ono tako er prikazuje konkretnu injenicu da NATO i Rusija mogu

16

u inkovito sura ivati u stvaranju kooperativne sigurnosti u Europi i pomogla je objema stranama u savladavanju uzajamnih predrasuda. Sudjelovanje ruskih postrojbi u Bosni pripremili su i podrali ruski asnici bazirani u SHAPE, koji su odigrali vanu ulogu u razvoju radnog odnosa, koji je usprkos svojoj neobi noj prirodi, bio visoko u inkovit i profesionalan. Kao rezultat takvih odnosa, izme u Glavnog tajnika Solane i ruskog ministra vanjskih poslova Primakova, postignut je Parizu 27. svibnja 1997. sporazum "Temeljni akt o uzajamnim odnosima, suradnji i sigurnosti izme u NATO-a i Ruske federacije". Ruski ''Temeljni akt'' je izraz stalne obveze, preuzete na najvioj politi koj razini, kako bi zajedno izgradili trajni i sveobuhvatni mir u euro-atlantskom podru ju. On stvara okvir za novu partnersku sigurnost, kao jedan korak me u drugima koji su poduzeti u izgradnji stabilne, mirne i nedjeljive Europe. Temeljnim aktom ujedno bi se rijeilo pitanje proirenja NATO-a, oja ala bi se sigurnost Rusije, europska bi se sigurnost protegla na azijsko podru je, to bi koristilo Rusiji jer bi tako dolo do spajanja ruskih europskih i azijskih elemenata. U provo enju ovog sporazuma, NATO i Rusija rade zajedno na irokom spektru zadataka. Teme o kojima se NATO i Rusija savjetuju i sura uju uklju uju spre avanje brzog stvaranja oruja za masovno unitavanje; izmjenjivanje informacija o sigurnosti i obrambenim politikama i snagama; problemima nuklearnog oruja; pretvorba obrambenih industrija; problemi okolia koji se odnose na obranu; civilna pripremljenost za opasnost; i mogu e zdruene akcije u operacijama odravanja mira.

4. RUSKA NESTABILNOST I IZAZOV EUROPSKOJ SIGURNOSTI Nemogu nosti reformiranja zemlje i krah modela socijalisti kog razvitka vodio je padu velikih drava, koje su svojim uruavanjem dovele do jedne od najve ih europskih nestabilnosti. Naputanje sustava kolektivne sigurnosti temeljene na dva bloka, te stvaranje novih zemalja i raspad dvaju federacija, jugoslavenske i sovjetske, dovelo je do izbijanja niza etni kih, me unacionalnih te me udravnih konflikata i ratova koji su ugrozili samu europsku sigurnost. Na isto nom dijelu Europe stvorena je ogromna zona nestabilnosti koja zahva a republike iz biveg SSSR-a, i samu Rusiju. Dezintegracija teritorija bive ''super sile'' nastavlja se i dalje u samoj Rusiji stvaranjem sve manjih administrativnih i politi kih cjelina, koje tee svojoj gospodarskoj samostalnosti. Upravo priznanje Ruske Federacije kao nasljednice Sovjetskog Saveza pred Rusiju predstavlja jo jedan problem, a to je obveza Rusije da preuzme ''sve ono to je ostalo'' od nekadanje super sile. Osim stalnog lana u 17

Vije u sigurnosti UN-a, Rusija ima obvezu preuzeti obveze iz me unarodnih ugovora, prvenstveno glede ograni avanja naoruanja i nadzora nad njime, te ve i dio trokova za uzdravanje goleme vojno-obrambene strukture, koja dodatno komplicira efikasnost ruske politike nacionalne sigurnosti. Sve te injenice dovode do slabljenja Rusije koja na jednoj strani nastoji pomo u ZND-a odrati kakve takve veze s dijelom bivih republika, dok na drugoj strani u samoj Rusiji ja aju brojne dezintegracijske tendencije.10 Upravo dezintegracija Rusije predstavlja i izazov za europska kretanja i novi model europske sigurnosti, jer ruske nestabilnosti ne e i i samo do granica ZND-a i Rusije, ve mogu se svesti na tri razine: Raspadom nekadanje super sile zahva eno je golemo geografsko prostranstvo s visokom koncentracijom nuklearnog i klasi nog oruja, koje se u novim uvjetima neadekvatno uva i skladiti i gdje su mogu e sve malverzacije od kra e nuklearnog materijala pa do prodaje nuklearnog glava na crnom tritu. Otvara se pitanje u kojoj e mjeri stabilne demokratske institucije Zapada mo i odrati pritisak s Istoka. Naime, javlja se velika mogu nost valova izbjeglica, bilo zbog gospodarskih razloga, bilo kao rezultat etni kih i enja, ratnih sukoba ili golemih kriza. Sve te nestabilnosti u Rusiji i na teritoriju biveg Sovjetskog Saveza ne e se odvijati samo unutar politi kih tendencija vezanih za taj prostor. Zemlje koje se na u u krizi ili narodi koji ele samoodre enje, traiti e saveznike izvan tih prostora. Samim time do i e do svojevrsne polarizacije stajalita unutar zapadnoeuropskih drava i suprotstavljanja pojedinih koncepta rjeenja problema. Upravo se to o ituje u primjeru raspada bive Jugoslavije, gdje je raspad Federacije doveo do svojevrsne paraliza NATO-a i podjele stajalita zapadnih drava kako i kojim sredstvima djelovati u rjeenju Jugo-krize. 4.1. Nova ruska sigurnosna doktrina S obzirom na stanje nacionalne sigurnosti, na rusku vojnu doktrinu utjecat e i dokument o osnovama nacionalne sigurnosti Rusije donesen u studenom 1997.g. Ruska doktrina ne imenuje niti jednu zemlju kao izravnog neprijatelja i isklju uje mogu nost izbijanja rata velikih razmjera, u doglednoj budu nosti. Prijetnje koje mogu utjecati na rusku sigurnost vide
Naime 1994.g. zabiljeeno je na teritoriju Rusije ak 70 pograni nih konflikata od kojih je 66 vezano uz unutarnje politi ke raspodjele. Najozbiljniji problem su e enija i Tatarstan, koje kao ruske republike, su odbile potpisati Ugovor o stvaranju Federacije. e eniju se pokuava ukrotiti vojnom silom, dok je Tatarstan prihvatio model visoke samostalnosti unutar Federacije. Rusko pu anstvo na ruskim teritorijima oko Gruzije, stvorilo je Konfederaciju naroda Zakavkazja. R. Vukadinovi , ''Postkomunisti ki izazovi europskoj sigurnosti'', Ziral, Mostar, 1997.g., str. 197.
10

e se neizbjeno iriti prema

Zapadu, zahva aju i Sredinju i Isto nu Europu. Upravo te opasnosti za europsko okruenje

18

se u prvom redu u obliku djelovanja agresivnog nacionalizma i nacionalne mrnje, to moe voditi izbijanju lokalnih konflikata i oruanih sukoba koji okruuju ruske granice. Me utim, uz te prijetnje sigurnosti koje su vezane uz odnose na prostorima biveg Sovjetskog Saveza i sada u suvremenim dravama na granicama Rusije, vanjska prijetnja sigurnosti vidi se u irenju organiziranog kriminala, me unarodnog terorizma, te vojnih blokova i saveza koji ugroavaju sigurnosne interese Ruske federacije. Uzimaju i u obzir geopoliti ke, povijesne, politi ke, ekonomske pa i kulturne faktore koji odre uju rusku politiku, ostvarivanje nacionalne sigurnosti Rusije, a i Europe vidi se kao: podravanje nezavisnosti, nedjeljivosti i teritorijalne cjelovitosti Ruske Federacije i svih njezinih sastavnih dijelova, jamstvo njezinog demokratskog razvitka i kretanje putem gospodarskih reformi, te stvaranje uvjeta za ravnopravnu suradnju sa zemljama ''blieg inozemstva'', ali i uvjerljivog obrambenog potencijala u okviru financijskih mogu nosti. djelovanje u o uvanju samostalnosti, razvoja zemalja lanica ZND-a, ali i svih zemalja koje su izale iz sastava biveg SSSR-a, svestrana suradnja s njima i suprotstavljanja svim pokuajima da ih se uvu e u aktivnosti neprijateljske Rusiji. odvijanje maksimalno dobrih odnosa sa svim lanovima me unarodne zajednice, s u djelovanju Ujedinjenih naroda, prioritetom lanice EU, zajedni ko djelovanje u perspektivnom stvaranju ''Velike Europe'', suradnja u sferi sigurnosti sa SAD-om, te pomo prvenstveno na podru ju o uvanja mira, suprotstavljanju stvaranju ugroza za Rusiju ili druge drave od strane tre ih drava ili raznih neprijateljskih, teroristi kih organizacija. razvijanje suradnje s osnovnim europskim institucijama (OESS, NATO, EU, WEU, Vije e Europe), ali istodobno i suprotstavljanje mogu nostima irenja nekih od njih, kao NATO, na na in koji bi iao na tetu ruskih interesa, to bi moglo oslabiti rusku sigurnost ili voditi Rusiju ka novoj izolaciji. No, s druge strane u cilju ja anja sigurnosti i ekonomskog razvitka potreba je sudjelovanja Rusije u regionalnom grupacijama (Vije e suradnje zemalja Baltika, barrencovo Europsko Arkti ko Vije e, Crnomorska zona ekonomske suradnje) Ovaj iroko splet elemenata koji bi trebali tvoriti rusku sigurnost je mjeavina ciljeva, elja, realnih odnosa, ali i tenje priznavanja Rusije kao sile, kao dostojne zamjene nekadanjeg Sovjetskog Saveza. Me utim, upravo od odnosa u globalnom svjetskom poretku i novom rasporedu djelovanja glavnih svjetskih aktera, ovisiti e u velikoj mjeri mogu nost e utjecati na rusko stanje ostvarivanja ruske sigurnosti. Naravno, od svih aktera koji

sigurnosti najvanija je Amerika, koja je ostala jedina cjelovita sila, u vojnom, politi kom i 19

gospodarskom pogledu - SAD imale posebnu ulogu u o uvanju mira i sigurnosti. Za Rusiju se nije moglo o ekivati da moe neto u initi na promjeni takvog stava, eventualno primjedbama i tenjama da kolektivni mehanizmi kao to je UN ili OESS postanu kolektivni lideri u novom poretku. Iako vie nije super sila, Rusija je ipak toliko velika drava da e od kretanja ka vrhu svjetske politike ovisiti i njezine konkretne mogu nosti ostvarivanja vlastite sigurnosti, kao i pronalaska mjesta za novu Rusiju u spletu novih me unarodnih odnosa. S obzirom na postojanje nekonzistentne politike nacionalne sigurnosti, Rusija se prvenstveno mora sama odlu iti da li e se okrenuti prema Zapadu ili Istoku. Nekonzistentnost odrava i injenica da u Rusiji postoji borba suprotstavljenih politi kih snaga, zapadnjaka i euroazijata. Naime, po zapadnjacima, Rusija samo vezanjem i suradnjom sa Zapadom moe posti i svoje punopravno mjesto u suverenom svijetu, dok je, po euroazijatima, Rusija duna voditi ra una o svom isto nom, euro-azijskom karakteru, prema tome ne ulaze i isklju ivo u zapadnu sferu. Sukob ove dvije strane vidljiv je i u primjeru jugo-krize te Kozyrevo prihva anje i podravanje zapadne politike kao i izjanjavanje za uvo enje sankcija protiv Srbije, ocijenjeni su od protivnika zapadne politike kao to ka ruske servilnosti i podlonosti Zapadu. Kozyrev je bio optuen da je napustio tradicionalno prijateljstvo izme u Rusije i Srbije i da je izdao ruske interese na Balkanu. Kritikama na takvu politiku i stvaranjem snaga koje su se snano po ele zalagati za Srbiju promijenjen je pravac ruskog djelovanja u kome je ruska politika zauzela aktivnu ulogu (slanje trupa u BiH, ulazak ruske diplomacije u kontaktnu skupinu). Ruska politika eljela je izbje i postavljanje NATO-a kao glavnog arbitra, zalagala se da UN i dalje bude zaduen za tu krizu, te je eljela zadrati svoje pozicije u Srbiji, kako bi na tome prostoru mogla preuzeti vode u ulogu. Kao odgovor na navedene vrste ugroavanja trai se poduzimanje mjera za poboljanje ekonomske situacije, racionaliziranje oruanih snaga s poja anim naglaskom na nuklearnom odvra anju11, vo enje aktivne vanjske politike radi pove anja utjecaja Rusije u

Temeljem Ugovora o neirenju nuklearnog oruja (NPT) od 1968.g. Rusija se obvezuje da nikad ne e upotrijebiti svoje nuklearno oruje protiv neke drave koja ne posjeduje nuklearno oruje, osim u slu aju ako drava, koja je povezana s nuklearnom dravom, napadne Rusku Federaciju ili njezine saveznike, te ako neka drava sura uje s nuklearnom silom u oruanoj agresiji protiv Ruske Federacije. Ako do e do eventualne neposredne opasnosti za Rusiju, zadravanje ili sprje avanje pokretanja tzv. obi nog ili konvencionalnog rata, moe se nuklearnim orujem izvesti samo ako se ono upotrijebi prvim. Temeljem toga u cilju nuklearnog zadravanja rata najavljuje se mogu a upotreba istoga, ime se naglaava zastraivanje koje e odvratiti od eventualne realizacije neposredne prijetnje Ruskoj sigurnosti, a time i svjetskoj sigurnosti. S. Vidovi , A. ivkovi , ''Proliferacija nuklearnog naoruanja'', seminarski rad, Nacionalna i me unarodna sigurnost, oujak 2006.

11

20

me unarodnim organizacijama, kao i u me unarodnim odnosima. S obzirom na sve navedene probleme i ugroze sigurnosti Rusije, ipak najve i prioriteti sigurnosti Rusiji su sprije iti raspad Ruske Federacije, zatititi prava ruske dijaspore i drugih manjina, prevladati nestabilnosti na ruskim dravnim granicama i u susjednim dravama, te pokuati odvratiti strahove da neke drave pokuavaju izolirati Rusiju od me unarodne zajednice. Zbog toga je bitno da Rusija, kao i preostale lanice biveg Sovjetskog Saveza prihvate me unarodne norme, te da demokratska tranzicija postane uspjena, te da se u sklopu toga obnovi gospodarstvo i gospodarska suradnja s drugim razvijenim dravama. Ukoliko Rusija ne prihvati takve uvjete, mogu je potpuni raspad Ruske Federacije, opasnost da vlast preuzmu radikalne, ekstremisti ke sile koje su u stanju vanjsko-politi ku strategiju dovesti u stanje konfrontacije sa svijetom, prvenstveno sa Zapadom i izazvati nove ratove, te bi se time pove ala mogu nost neovlatene uporabe nuklearnog naoruanja. Upravo kako bi se sprije io takav crni scenarij, za europsku sigurnost veliki prioritet mora biti na politi kom i ekonomskom djelovanju, ja anje diplomacije i gospodarske suradnje. Rusiju bi Zapad trebao priznati kao ravnopravnog partnera, svjestan njezinog potencijala. Naime, Rusija moda ne e uvijek sura ivati na podru jima gdje je Zapadu potrebna njezina potpora u me unarodnim organizacijama, kao to je UN. Upravo je to dokazala iskoristivi svoje pravo veta u Vije u sigurnosti UN s obzirom na pitanje Irana, kao i Kosova.

5. PAD SOCIJALIZMA I RASPAD SFRJ REGIONALNA NESIGURNOST U novom posthladnoratovskom razdoblju dezintegracija Jugoslavije predstavila je najve i izazov sigurnosti u regionalnim i europskim razmjerima. Nestanak federacije koja je na prostoru jugoisto ne Europe dugi niz godina bila stanovita tampon zona izme u Istoka i Zapada, prvenstveno u vojno strategijskom pogledu, a u politi kom smislu jedna od lidera nesvrstanih, ozna io je kraj hladnoratovskih odnosa i po etak novog svjetskog poretka proetog mnogim konfrontacijama. Naime, kriza na tlu Jugoslavije ubrzala je, ujedno i balkanske procese te otvorila nova pitanja o sigurnosti na ovim prostorima. Dolazak Slobodana Miloevi a na vlast u Srbiji 1989.g., njegova izrazito snana nacionalisti ka politika, zatim promjene u me unarodnom okruenju te bu enje i snaenje nacionalnih ideja od Slovenije do Makedonije, utjecali su na brzinu raspada Jugoslavije. Naime, itav proces je javno obiljeio krah 14. kongresa SKJ u sije nju 1990.g. Tijekom 21

Kongresa iskazale su se dvije potpuno suprotne koncepcije: savezi komunista Slovenije i Hrvatske traili su postupnu transformaciju SKJ u savez republi kih partija, s SK Srbije se zalagao za obnovu jedinstvenog SKJ. Nakon to su delegati Srbije i Crne Gore pokuavali nametnuti su svoje miljenje, Kongres su prvo napustili delegati Slovenije, a potom i hrvatski delegati. Nakon toga Kongres nije nastavljen, pa je prekid 14. kongresa SKJ ozna io i njegov definitivni raspad. Raspad SKJ ubrzao je promjene u Jugoslaviji i otvarao prostor za uvo enje viestrana ke demokracije. U saveznim republikama provodili su se viestrana ki izbori za republi ke parlamente. U svim republikama, osim u Srbiji i Crnoj Gori, komunisti su doivjeli poraz, pa su morali si i s vlasti. Na prvim viestrana kim izborima u Hrvatskoj i Sloveniji u travnju 1990. prednost su dobile nacionalne stranke s osnovnim programom osamostaljenja i stvaranja suverenih drava. Bez promjene saveznog ustava u svim republikama je uspostavljeno novo stanje u kojem se sve, osim Crne Gore, konstituiraju kao suverene drave. Kako bi se rijeila op ejugoslavenska kriza po etkom 1991.g. vo eni su pregovori estorice predsjednika jugoslavenskih republika o budu em ure enju jugoslavenske drave. U tim pregovorima Miloevi se zalagao za koncept centralizirane Jugoslavije12, dok su predsjednici Hrvatske i Slovenije predlagali koncepciju konfederacije, tj. savez samostalnih i suverenih drava. Predsjednici Bosne i Hercegovine i Makedonije predlagali su kombinaciju federacije i konfederacije. S obzirom na razli ite koncepcije, pregovori nisu dali nikakav rezultat to je vodilo kona nom raspadu Jugoslavije. Nakon odranih referenduma o samostalnosti tijekom svibnja, dolo je do razdruivanja. Dana 25. lipnja 1991. Republika Hrvatska i Republika Slovenija proglaavaju se samostalnim i suverenim dravama. Republika Makedonija proglasila je dravnu nezavisnost i suverenost 9. rujna, a Bosna i Hercegovina 15. listopada 1991.g. Me unarodnim priznanjem bivih jugoslavenskih republika, kao suvremenih i samostalnih drava, po etkom 1992.g. potvr en je kona ni raspad Jugoslavije. Preostale dvije republike, Srbija i Crna Gora, morale su se suo iti sa stvarno u da Jugoslavije vie nema. Kako su ustrajali na njezinom daljnjem opstanku, dolo je 27. travnja 1992.g. do ujedinjenja Srbije i Crne Gore u zajedni ku dravu, Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ),

Miloevi ne eli dogovor ravnopravnih republika i njihovih naroda, ve ustraje na jedinstvenoj Jugoslaviji, koja je to manje federativna, a sve vie centralisti ka. Jer, samo je takvim ure enjem mogao ostvariti svoj cilj Velike Srbije, odnosno sve Srbe u jednoj dravi u kojoj su republi ke granice isto administrativne. Pri provo enju svojeg cilja, oslanja se na vojne snage jugoslavenske narodne armije (JNA). Hrvoje Matkovi , Povijest Jugoslavije, Alfa d.d, Zagreb, 1998., str. 405-419.

12

22

5.1. Ratna zbivanja u Sloveniji Proglaenjem dviju nezavisnih republika potvr ene su granice koje su te republike imale unutar jugoslavenske drave. Na temelju toga slovenski organi su preuzeli carinu, zra nu i grani nu kontrolu prema Austriji, Ma arskoj i Italiji. Kako bi vratio kontrolu nad nekadanjim saveznim granicama, Miloevi je aktivirao Jugoslavensku narodnu armiju koja je krajem lipnja 1991.g. izvrila napad na teritorijalnu obranu Slovenije. Slovenske postrojbe su pruile jak otpor, te se nakon 10 dana, to nije 18. srpnja JNA povukla iz Slovenije, pa je Slovenija krenula putem neovisnosti. Na ratna zbivanja u Sloveniji i Hrvatskoj me unarodna zajednica je reagirala zahtjevom za tromjese nom odgodom primjene odluka o samostalnosti (moratorij) dviju zapadnih republika. Upravo ovakvo istupanje Europske zajednice pokazalo je da imbenici svjetske politike nisu bili skloni rasformiranju Jugoslavije. To potvr uje i odravanje Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu u rujnu 1991.g. Na konferenciji je osnovana arbitrana komisija od pet lanova, a sve s ciljem odravanja Jugoslavije13. No, za to vrijeme, unato prekidima vatre, srpska agresija na Hrvatsku se i dalje estoko odravala. 5.2. Domovinski rat u Hrvatskoj U Hrvatskoj, usporedno s ja anjem Miloevi eve nacionalisti ke euforije, rasla je i indoktrinacija srpskog stanovnitva, koje traiti svoju politi ku autonomiju. Nakon povla enja iz Slovenije, JNA se otvoreno uklju ila u akcije srpskih pobunjenika u tzv. Krajini i isto noj Slavoniji. Kao dodatna pomo iz Beograda krenule su tenkovske kolone kao poja anje pobunjenicima u isto nu Slavoniju i Baranju. S obzirom na tadanje stanje Hrvatska je 26. kolovoza proglasila op u mobilizaciju i pozvala gra anstvo u ''rat za oslobo enje''14. Naje e borbe Republike Hrvatske s jedne strane i etni kih skupina naoruanih od JNA s druge strane, vodile su se u isto noj Slavoniji. Srpske snage, potpomognute zrakoplovstvom JNA, u
Arbitrana komisija nastojala je u pregovorima reorganizirati Jugoslaviju kao ''labavo udruenje ili savez suverenih i nezavisnih republika'' u kojoj e biti zajam ena ljudska i manjinska prava i u kojoj se granice ne e mijenjati nikakvom jednostranom akcijom. Ta ideja je formalizirana kao Nacrt dogovora cjelovitog rjeenja, odnosno kao Carringtonov plan. Naime, uz to to je trebao izgraditi nove odnose me u republikama, predvi ao je i specijalni status za podru ja u kojima su manjinske nacionalne ili etni ke skupine bile u ve ini. Odbacivi Carringtonov plan, Srbija je odbacila i rjeenje za jugoslavenske republike i narode. Nedovreni mir, Izvjetaj Me unarodne komisije za Balkan, Sarajevo 1997.g., str. 44. 14 Hrvatske snage bile su ustrojene u Zbor narodne garde (ZNG). Prva brigada ZNG-a osnovana je u Zagrebu (''Tigrovi''), kao odgovor na razoruavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj, kao i zbog nemogu nosti da se osigura teritorijalni integritet i funkcioniranju pravne drave na cjelokupnom teritoriju Hrvatske. Dana 26. lipnja 1991.g. Sabor je donio Zakon o obrani kojim je potvr eno da se hrvatske snage sastoje o ZNG-a i Hrvatske vojske (HV). Dana 3. studenog 1991.g. jedinice ZNG-a formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku. Grizold, Tatalovi , Cvrtila, Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti , FPZG, Zagreb,1999.g. str. 365
13

23

rujnu su ovladale s oko 30% hrvatskog teritorija u junom, sredinjem i isto nom dijelu zemlje. Nakon pada grada Vukovara 18. studenog 1991.g.15, planovi JNA nisu bili ostvareni. Hrvatska se uspjela obraniti od agresije. Ipak, dijelove njezinog teritorija drali su pobunjeni Srbi, stvorivi tako Autonomnu oblast Krajinu (Republiku srpsku krajnu), s najavom priklju enja Srbiji. Dolo je do stvaranja ''drave'' koja nikad nije u bivoj Jugoslaviji postojala kao teritorijalni ili politi ki entitet.
RSK (crveno) tijekom 1992. - 1995. Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Slika:RSK.png

U Sarajevu je 2. sije nja 1992.g., potpisan dogovor o prekidu vatre (Vencov plan o uvanja mira) izme u Hrvatske i JNA-a. Preduvjet Plana je bio razmjetanje mirovnih snaga UN-a, u hrvatskim podru jima ozna enima kao ''United Nations Protected Areas'' (UNPA podru ja Zati ena podru ja Ujedinjenih nacija). Mirovnim snagama, ujedno bilo je i povjereno sprje avanje novih sukoba posredovanjem. Stanovnitvo u tim zonama trebalo je biti zati eno od ''straha od oruanog napada''16. Tako je i misija dobila ime UNPROFOR ( United Nations Protected Force). Naime, UNPROFOR nije bio sposoban suo iti se s brojnim svakodnevnim problemima, ne samo u Hrvatskoj ve i u BiH, tako da je op a vjerodostojnost UN bila u znatnoj mjeri naruena. S obzirom na eskalaciju rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, me unarodni poloaj SR Jugoslavije postajao je sve nepovoljniji. Potkraj svibnja 1992.g. u UN je izglasana rezolucija br. 757, kojom se uvodi puni embargo protiv Srbije i Crne Gore zbog njihove krivnje i odgovornosti za rat, te podravanja daljnjih ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Kao rezultat toga prekinute su sve zra ne veze izme u Srbije i Crne Gore s ostalim svijetom, te su ostale u me unarodnoj izolaciji. Po etkom 1994.g. u Zagrebu su se sastali veleposlanici zemalja sudionica Me unarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (ICFY), te ameri ki i ruski veleposlanici. Ta skupina,
U kolovozu 1991.g. topnitvo JNA obasulo je granatama grad Vukovar u kojem je ivjelo 45.000 stanovnika. Bio je to po etak jezive tromjese ne opsade, s kopna, iz zraka i s Dunava, koja je odnijela vie od 2.000 ivota i pretvorila grad u pusto. Nedovreni mir, Izvjetaj Me unarodne komisije za Balkan, Sarajevo 1997.g, str. 38. 16 Policijski promatra i UN-a imali su zada u osigurati (srpskoj) policiji na UNPA podru jima djelovanje bez diskriminacije. Me utim, promatra i nisu imali ovlasti za o uvanje javnog reda, i bile su im ruke vezane kad je lokalna policija odbila sura ivati. Kroz to vrijeme oko 274.000 ljudi izbjeglo je iz hrvatskih podru ja pod nadzorom Srba. Ibid, str. 46.
15

24

poznata kao Z-4, isplanirala je proces postizanja mira u Hrvatskoj, koji se odvija u tri faze: op i prekid vatre, sporazum o ekonomskoj suradnji i pregovori o politi kom rjeenju. Nakon prekida vatre i po etne realizacije ekonomskog, odnosno gospodarskog plana, kad je putena u promet autocesta do Lipovca, srpske snage ponovo prave izgrede. To je, naime, bio povod da Hrvatska vojska 1. i 2. svibnja 1995. akcijom ''Bljesak''17 oslobodi zapadnu Slavoniju. Nakon uspjene vojne operacije, Hrvatska je i dalje bila spremna na pregovore za mirovnu reintegraciju hrvatskog podru ja. U enevi na pregovorima Hrvatska vlast odmetnutim Srbima daje zadnju priliku za mirovnu integraciju. No, Srbi i to odbijaju. Sljede i dan, 4. kolovoza 1995.g. hrvatske vojne snage poduzimaju akciju ''Oluja'', veliku vojnu operaciju u kojoj su oslobo ena okupirana podru ja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradrava tzv. Republika Srpska Krajina. Operacijom je vra en u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim isto ne Slavonije. Iako njome nije oslobo ena cijela zemlja, ''Oluja'' se ra una kao kraj rata u Hrvatskoj. Preostalo okupirano podru je u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomo Prijelazne me unarodne uprave UNATES (1996.-1998.g.). Naime, ''Oluja'' je donijela preokret na vojnostratekom planu. Srpska pobuna, kao i agresija na Hrvatsku, vojno su poraene, te su stvoreni uvjeti za provedbu operacija u BiH, a potom i sveobuhvatne pregovore. Pokazana vojna mo oja ala je poloaj Hrvatske u obnovljenim pregovorima sa srpskom stranom. Pregovori koji su se vodili tijekom jeseni 1995. zavreni su u okviru viestranih pregovora odranih u Daytonu u SAD-u. 5.3. Rat u Bosni i Hercegovini S obzirom na situaciju u Hrvatskoj, bilo je samo pitanje vremena kad e se sukob proiriti u susjednu republiku Bosnu i Hercegovinu. Tamonja izabrana koalicijska vlada, u prosincu 1991.g., bila je sastavljena od tri nacionalisti ke stranke (SDA,SDS, HDZ). Na elu je bilo kolektivno Predsjednitvo s predsjednikom Alijom Izetbegovi em, vo om bonja ke nacionalisti ke stranke Stranke demokratske akcije (SDA). Vlada se sloila s time da Bosna i Hercegovina treba ostati neutralna s obzirom na rat u Hrvatskoj. Potaknuti Miloevi evom politikom, elnici SDS-a pokrenuli su borbu za autonomiju Srba u BiH. Srbi su, naime nastojali zaokruiti teritorij srpske nacionalne cjeline, to je izazvalo otpor Hrvata i Muslimana. Referendumom u velja i 1992.g., na kojem nisu sudjelovali Srbi, proglaena je neovisnost BiH. Nedugo nakon toga srpske neregularne snage, potpomognute JNA-om,
17

Operacija je po ela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30 sati, napadom HV-a na juni i sredinji dio zapadnoslavonske enklave RSK. U samo 31 sat oslobo eno je oko 500 etvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac.

25

napadale su bonja ka i hrvatska naselja u sjevernoj Bosni. Zapo eo je proces ''etni kog i enja''. Po etkom lipnja u BiH poslane su prve jedinice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda UNPROFOR. Tijekom 1993. rat je u Bosni dosegao svoj maksimalni intenzitet. Dobro naoruani Srbi stekli su nadzor nad vie od 70% bosanskog teritorija, a to je zna ilo i da su na podru ju pod srpskim nadzorom Hrvati i Muslimani su protjerani ili pobijeni. Ta je situacija stvorila napete odnose izme u Hrvata i Muslimana, to je dovelo i do otvorenog sukoba izme u tih strana. Taj relativno kratak, ali krvav rat Hrvata i Muslimana i danas je izvor me usobna nepovjerenja i politi kih sukoba u Bosni i Hercegovini. U oujku 1994. Hrvati i Muslimani u BiH potpisali su pod ameri kim utjecajem Washingtonske sporazume. Tim sporazumom ustrojena je Federacija Bosne i Hercegovine, kao jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine. Za vrijeme odlu uju ih vojnih akcija u Hrvatskoj (Bljesak i Oluja), po etkom srpnja Srbi su vrili odmazdu nad zati enim podru jima UN-a u BiH, prvenstveno Srebrenica i Sarajevo, te obarali NATO-ve izvi a ke zrakoplove. Zbog svega toga, a na temelju odobrenja Vije a Sigurnosti UN-a, NATO zapo inje operaciju ''Deliberate Force'' koja je nanijela golemu tetu srpskoj vojnoj infrastrukturi i otvorila mogu nost Hrvatima i bosanskoj Vladi da povrate teritorije. U jesen 1995. oslobo eno je vie od 50% bosanskog teritorija. Vjeruju i da je kona no dosegnuta ravnotea snaga pregovori su mogu zapo eti. Za vrijeme sukoba u BiH, diplomatske reakcije Europe, Amerike i UN-a obuhva ale su itav niz mirovnih planova. Naime, svaki od njih usredoto io se na pronalaenje formule kojom bi se u to ve oj mjeri o uvala mogu nost suivota me u etni kim zajednicama, odnosno rijeiti sljede u dvojbu: kako pomiriti sukobljene snage triju nacionalnih zajednica i istovremeno o uvati suverenitet BiH. Unato tome, svaki novi predloen mirovi plan je bio neprihvatljiv, jer je predlagao sve manji stupanj suverenosti me unarodno priznate Vlade BiH. Tek nakon diplomatskog i vojnog poticaja SAD-a, te uspostave relativne vojne ravnotee snaga na tom podru ju, otvoren je put pregovorima za postizanje mira. Dana 21. studenog 1995. u Daytonu sve zara ene strane u agresiji na BiH potpisuju Op i okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum, ime je neslubeno zavren rat. Kona ni sporazum potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995. Naime, Daytonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu dravu u europskoj obitelji drava. Prema Sporazumu Bosna i Hercegovina sastoji se iz sljede ih elemenata:

26

Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), ustrojena je u oujku 1994. godine Washingtonskim sporazumom. (51% teritorija).

Republika Srpska (RS, Srpska) osnovana je 27. oujka 1992. godine. Po Sporazumu to je drugi entitet BiH s jednodobnim parlamentom, te zauzima 49% teritorija BiH.

Poloaj Federacije Bosne i Hercegovine (plavo) u Bosni i Hercegovini, Republike Srpske (crveno), te Br ko distirkta (zeleno) Izvor:http://hr.wikipedia.org/wiki/Slika:BH.gif

Br ko 2000. g.

distrikt,

odlukom

Me unarodnog

arbitranog tribunala, uspostavljen je 8. oujka

Daytonskim sporazumom zaustavljen je uasni sukob koji je trajao neto manje od 5 godina, ali sporazumom nije isklju ena ni jedna od dviju kona nih opcija za BiH: reintegracija ili potpuna podjela. Kona ni ishod jo uvijek moe biti stvaranje jedinstvene BiH ili kona na razdioba BiH u dva ili vie dijela. Naime, jedan od mogu ih ishoda je da Bosna i dalje opstane kao nesigurna i na dulji rok samo formalno jedinstvena. Jer je upravo najve i problem dananje Bosne i Hercegovine taj to ima administrativnu regionalnu podjelu, koja se uop e ne temelji na povijesnim, ekonomskim ili prirodnim injenicama. 5.5. Reakcija Ruske Federacije na sukob u Jugoslaviji Novi posthladnoratovski raspored politi kih snaga na me unarodnoj svjetskoj sceni otvorio je i mogu nosti za dodatne poreme aje u regionalnim odnosima. Naime, rat na prostoru bive Jugoslavije izazvao je najozbiljniju krizu u transatlantskim i me unarodnim odnosima, koja nije ni do danas prevladana. Jugoslavenska kriza zahtijevala je od Europe jedinstvenu, usredoto enu i odlu nu reakciju, uklju uju i i izravnu vojnu intervenciju. Me utim, Rusija je propustila priliku za djelovanje, dok je Europa preuzela najve e breme u opskrbljivanju, vojnom potencijalu. Tek nakon izravnog uklju ivanja SAD-a, Rusija i Europa su bile spremne preuzeti intervenciju. Naime, Rusija je u po etku krize na Balkanu, bila usredoto ena na unutarnje probleme i redefiniranjem svoje uloge u svijetu. O ekuju i veliku pomo sa Zapada, Jeljcin se nije htio previe angairati na Balkanu18,ve je nastojala pratiti i odravati Zapadne inicijative. Rat u
Po etkom rata u SFRJ odluku o uvo enju prvih sankcija Srbiji Jeljcin je podrao. Jeljcinov savjetnik iz tog vremena, Nikiforov, otkriva da je u razgovoru sa zapadnim predstavnicima o budu nosti i opstanku Jugoslavije, nitko nije bio za njezino daljnje postojanje osim Rusa. Rusija se u po etku opirala sankcijama, no kad je
18

27

Jugoslaviji bio je izravan izazov za novo poimanje ruskih nacionalnih interesa19. Naime, Rusija je pruala potporu Srbiji zbog zabrinutosti irenja ameri kog utjecaja, prvenstveno preko NATO-a. Ali i pad komunizma je Rusiju i Srbiju doveo u sli an poloaj. S obzirom na sukobe do kojih je dolo na temelju na ela samoodre enja, u kontekstu postojanja drava koje potpomau ratni ke etni ke sukobe, Rusije se zabrinula i za ''neposredno susjedstvo''. Rusija je strahovala od mogu nosti da se to isto ne dogodi na podru ju biveg Sovjetskog Saveza, a prvenstveno Ruske Federacije. U vrijeme kad je buknuo rat u BiH, Rusija je iskoristila nedjelotvornost Europe i po etnu nezainteresiranost SAD-a, te si je osigurala istaknutu ulogu u Kontaktnoj skupini. Ruska politika na Balkanu prije i poslije mirovnog sporazuma, moe se ocijeniti kao blaga i suzdrljiva. To je ujedno i karakteristika Jeljcinove politike prema Balkanu, koja se ve inom zalagala za skidanje sankcija Srbiji i osiguravanje srpskih enklava na podru ju BiH i Hrvatske. Daytonski sporazum je za Ruse, predstavljao nadmo nost Amerikanaca. To je Ruse uvjerilo u nedostatak njihove zna ajnije uloge u me unarodnim odnosima i na sve mo niji utjecaj SAD-a. Naime, u Moskvi su bili uvjereni da Dayton svjedo i o navodnoj pristranosti Amerikanaca i Nijemaca u korist Muslimana i Hrvata i o njihovoj navodnoj osvetoljubivosti prema Srbima. No, s druge strane sudjelovanje Rusije u IFOR-u shva eno je kao specijalni angaman koji je ruskim snagama omogu avao da budu pod komandom Amerikanaca, umjesto komandom NATO-a, te su se tako nadali tjesnijom suradnjom SAD-a, NATO-a i Rusije.

najavljena mogu nost da Rusija primi kredit od gotovo 24 milijarde dolara, utihnuo je svaki daljini razgovor o opstanku Jugoslavije. Sankcije su kasnije izglasane jednoglasno. Sr an koro, ''Ruska balkanska labu a pjesma'', lanak, kolovoz, 2006.g., www.tvnovosti.co.yu 19 Kritiku Jeljcinove ambivalentne politike, najvie su izraavale ruske nacionalisti ke snage, u kojima vanu ulogu ima i vojska, koje tvrde da Rusiju sa Srbijom i Crnom Gorom povezuje tradicionalno prijateljstvo, temeljeno na pravoslavlju, te da je Rusija ivotno zainteresirana za izlaz na Jadransko more. Niz takvih uglednika se zalagalo za stvaranje politike koja e pomo i Srbiji u velikom sukobu, kako je to isticala Moskva, izme u islama i kr anstva. Upravo nametanje sankcije Srbiji ocijenjeno je kao pokuaj ''unitavanja zapadnog stoera pravoslavlja i otvaranje vrata katoli kom ekspanzionizmu i novoj konfrontaciji izme u pravoslavne vjere i islama'' U op em stanju ruske nestabilnosti Jeljcinova grupacija sve vie prihva a ovakva stajalita, koja imaju podrku zna ajnog dijela ruskih parlamentaraca, vojnih krugova, crkve, intelektualaca ali i mafije koja razvija niz poslova s Srbijom. Na taj na in se moe tuma iti i ruska uloga u UN-u i u Kontaktnoj grupi, gdje se stalno zagovaraju pozicije Beograda i gdje se stvara mogu nost za rusko ostajanje na balkanskom prostoru. Upravo je konflikt na Balkanu postao sastavni dio odnosa izme u nove Rusije i Zapada. R. Vukadinovi , ''Sigurnost na jugoistoku Europe'', Interland, Varadin, 1999. str.97-99.

28

5.6. Promatranje rata na vie razina 5.6.1. Sukob civilizacija Prema Huntingtonu rat u bivoj Jugoslaviji ''slui kao primjer sukoba triju civilizacija, odnosno grupiranja sukoba po kulturno-civilizacijskoj crti''. Odre uju i civilizacije religijama, Europa zavrava tamo gdje zavrava zapadno kr anstvo i po inju pravoslavlje i islam. Prema tome, Hrvatska kao takva ulazi u sustav Zapada. Naime, kulturne poveznice dolaze na vidjelo prvenstveno nakon kraha komunizma, kada su kulture zamijenile ideologije. Jugoslavija se podijelila na nove entitete okupljene oko civilizacijskih razdjelnica katoli ku Sloveniju i Hrvatsku, djelomi no muslimansku Bosnu i Hercegovinu, te pravoslavne Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. To dovodi do grupiranja drava po kulturno-civilizacijskoj crti i odraava snanu religijsku identifikaciju. Prema tome, rat u Bosni bio je ''umjetno odravan'' zbog identifikacije pojedinih zemalja (stoernim zemljama) s pojedinim akterima po crti kulture i civilizacijske srodnosti. Stoga je rat trajao dulje jer su vanjske sile potpomagale onu dravu koja je pripadala njihovom kulturnom i religijskom krugu. Tako je Rusija podupirala pravoslavnu Srbiju, Njema ka je titila katoli ku Hrvatsku, a muslimanske zemlje su se okupile u pomaganju bosanskoj vladi. Biva Jugoslavija bila je poprite najsloenijeg, najzamrenijeg i najpotpunijeg sukoba na razdjelnici. Ponekad je sukob na razdjelnici borba za vlast nad narodom. Cilj barem jednog sudionika, ili naroda je osvajanje teritorija i njegovo ''oslobo enje'' od drugih naroda protjerivanjem, ubijanjem ili etni kim i enjem. Naime, to su ratovi gdje konflikt poti u etnopoliti ke grupe s njihovim vo ama, to se prvenstveno moe primijeniti na Miloevi a i pobunjene Srbe na Hrvatskom i Bosanskom prostoru. Dolo je do sukoba po modelu ''svatko protiv svakog''. U Hrvatskoj su se hrvatske vlasti borile protiv hrvatskih Srba, dok su se u BiH bosanske vlasti borile protiv bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, koji su se tako er borili jedni protiv drugih. Na vioj razini srpske vlasti promicale su stvaranje ''Velike Srbije'' potpomau i bosanske i hrvatske Srbe, dok su s druge strane hrvatske vlasti teile svojevrsnoj ''Velikoj Hrvatskoj'' i podravale bosanske Hrvate. S obzirom na rat na razdjelnici, najo itiji primjer je sukob izme u Hrvata i Bonjaka dogodio se uzdu razdjelnice izme u Zapadne civilizacije i Islama. Intenzivni antagonizam i estoki sukobi proimali su lokalne muslimanske i nemuslimanske narode. Osim Bosne, sukob izme u muslimana i nemuslimana vidljiv je i na Kosovu. Albanski muslimani pate pod srpskom vla u i odravaju ilegalnu paralelnu vladu, uz stalne prijetnje izbijanja nasilja izme u tih dviju skupina.

29

5.6.2. Etni ki, odnosno nacionalisti ki sukob Koncept sukoba u Jugoslaviji, promatranog s etni kog stajalita, moe se blisko povezati s Huntingtonovom tezom sukoba na razdjelnici. U tom sukobu pripadnici svake etni ke skupine, pripadaju odre enom civilizacijsko-vjerskom krugu. U sukobom zahva enom podru ju svaki entitet traio je, a i branio svoj nacionalni interes, odnosno pravo na samoodre enje i stvaranje nacionalne drave. No, sukob u bivoj Jugoslaviji ujedno je obiljeen potrebom za o uvanjem opstanka odre ene nacije, iji je opstanak bio ugroen nacionalisti kim i ekspanzionisti kim tenjama drugih nacija (ideja stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske opravdavala se injenicom kako su Hrvati i Srbi najbrojniji narodi u ovoj regiji). Ovakav sukob s etni kom osnovom rezultat je odnosa drava i naroda, kao i odnosa drava prema manjinskim narodima na svome teritoriju. Nacionalisti ki koncept stvaranja Velike Srbije, moemo povezati s injenicom da je Srbija, u usporedbi s ostalim bivim republikama federacije, izrazito heterogeno drutvo. Naime, ve insko srpsko stanovnitvo ini samo oko 60 %, za razliku od izrazito homogene Slovenije u kojoj Slovenci ine ak 88% stanovnitva. Stanovnitva srpske etni ke pripadnosti u BiH je 31%, gdje su priznati kao konstitutivan narod, dok u Hrvatskoj oko 12 % stanovnitva je srpskog etni kog sastava i to ponajvie u podru ju isto ne Slavonije. S obzirom na veli inu srpske manjine u ove dvije drave, jasno je zato su upravo na tome podru ju sukobi bili najintenzivniji, dok je u Sloveniji to bio sukob niskog intenziteta. Upravo je ratrkanost srpskog stanovnitva bilo povod pokuaja stvaranja Velike Srbije, u kojoj bi svi Srbi obitavali zajedno. Korijeni etni kih sukoba, kao jednog konteksta nacionalisti kih tendencija, mogu se povezati s injenicom da ve ina etni kih, odnosno i vjerskih manjina nisu bile u potpunosti priznate kao takve, ve se nad njima naj e e provodila politika prisilne integracije i asimilacije u ve inske narode, u suprotno bili su izloeni raznim oblicima etni kog i enja. Rezultat etni kog sukoba je veliki broj izbjeglica, koje su naj e e rezultat etni kih i enja. Naime, jedan od najve ih problema svih drava je povratak izbjeglica u svoje domove. Naime, taj se proces odvija poprili no sporo i to prvenstveno u onim podru jima u kojima vlastiti narod ini ve insko stanovnitvo. Stoga taj problem zahtijeva posebnu pozornost i strpljivost.

30

Izvor: Sinia Tatalovi : Etni ki sukobi i europska sigurnost, Politi ka kultura, Zagreb, 2003.

Za vrijeme postojanja Jugoslavija je bila vienacionalna zajednica, s time da je ve ina drava imala mjeovitu etni ku strukturu u kojima su etni ke podjele bile otre, to je dovodilo do uzajamne nacionalne netrpeljivosti. Naime i sada nakon stabilizacije sukoba to predstavlja visoki izazov europskoj sigurnosti. Najbolje to do arava napetost Srbije s Albanijom oko Kosova, u kojem Albanija podrava zahtjeve kosovskih Albanaca za ostvarivanje Republike Kosovo. Naime, situacija u Bosni i Hercegovini jo uvijek predstavlja odre eno pitanje sigurnosti. Daytonskim sporazumom BiH je ustrojena kao jedinstvena zajednica u kojoj ive tri konstitutivna naroda, Bonjaci (43,7% populacije), Srbi (31,4% populacije), te Hrvati (17,3% populacije) u dva entiteta Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Upravo oteavaju a okolnost u BiH je ta to se nacionalne pripadnosti istodobno isprepli u i grani e sa vjerskom pripadno u, to dakako predstavlja jo jedan razlog za potencijalno novi sukob na razdjelnici (prirodna tendencija svake nacije je da stvori za sebe to povoljni poloaj, i dominaciju, to ne isklju uje i stvaranje vlastite drave).

31

6.

NOVI IZAZOVI SIGURNOSTI NA PODRU JU ZAPADNOG BALKANA

PITANJE KOSOVA 6.1. Rat na Kosovu (1996-1999.g) Rat na Kosovu dolazi kao posljednji u nizu ratova zapo etih raspadom SFRJ. Na Kosovu ve dugi niz godina postoji problem dviju manjina. Albanci, koji na Kosovu predstavljaju ve inu (88 %), ali u Srbiji manjinu, te Srpska manjina na Kosovu (7%). Srbi smatraju Kosovo korijenom srpstva, tj. ''kolijevkom nacije'', odnosno mjestom na kojem je ro ena Srpska pravoslavna crkva. Naime, pri razumijevanju stanja na

Kosovu, treba uzeti u obzir i potporu Albanaca u Albaniji, ali i Albanaca u zapadnom
Izvor:http://hr.wikipedia.org/wiki/Slika:Kosovo_ethnic.png

sjeverozapadnom

dijelu

Makedonije.

Po etak ovog surovog sukoba moe se i itati iz ukinu a kosovske autonomije 1989.g20.,to je bio jedan od prvih operativnih ciljeva velikosrpskog pokreta. Kao rezultat dolazi do ja anja albanskog nacionalnog pokreta koji je traio o uvanje Kosovske autonomije i po mogu nosti njeno podizanje na status republike. Srpski represivni aparat uguio je albanski nacionalni pokret, uhitio njegove predvodnike i slomio model nacionalnog neoruanog otpora kosovskih Albanaca. Kosovo je postalo unutarnji problem Srbije. Po okon anju rata u BiH i potpisivanju Daytonskog sporazuma problem Kosova je izostavljen iz paketa rjeavanja, jer ga je Miloevi uspio postaviti kao unutranji problem Srbije. No, neuspjeh kosovskih Albanaca na planu ispunjenja stratekih politi kih ciljeva: povratka autonomije, te postizanja statusa republike, kao kona nog cilja, dovelo je do zalaganja za oruanu borbu, kao efikasniju metodu za postizanje politi kih ciljeva. Stanje anarhije i raspad dravnog sustava u Albaniji 1997.g. pogodovalo je kosovskim Albancima, jer su se na taj
1989.g. Beogradska vlast ukinula je Ustav iz 1974.g. koji je ovoj pokrajini davao vrlo visok stupanj autonomije (Kosovo je bilo izjedna eno s ostalim republikama na saveznoj razini), ukinula je sve lokalne institucije vlasti, te proglasila opsadno stanje. Opaska autora
20

32

na in domogli velike koli ine oruja. Oslobodila ka vojska Kosova (OVK) po inje (potkraj 1997. i po etkom 1998. godine) oruane napade na predstavnike srpskog reima na Kosovu. Tehnika djelovanja moe se okarakterizirati teroristi kom, jer uglavnom se slue atentatima i eksplozijama podmetnutih bombi. U prolje e 1998. sukobi eskaliraju u otvoreni gra anski rat izme u OVK-a i albanskih paramilitarnih jedinica s jedne strane i srpsko-jugoslavenskih snaga s druge. 6.2. Ruska politika prema Kosovu Krajem 90-ih godina, za vrijeme eskalacije sukoba u Kosovu, dolo je do promjene u ruskoj politici. Nakon razo arenja u brzu integraciju u zapadni sistem europskih vrijednosti, dolaskom J. Primakova, kao ministra vanjskih poslova, ruska vanjska politika postaje preciznija izraavaju i samostalnost i inicijativnost. Ruska diplomacija pokuava iskazati svoj kategori ki stav odbacivanjem primjene sile pri rjeavanju nacionalnih konflikata. Rusija odlu no istupa protiv vojnih akcija NATO-a, smatravi da mijeanje u unutarnje ustrojstvo suverene drave zahtjeva posebnu proceduru u Vije u sigurnosti, odnosno jednoglasnu odluku svih lanica. Zalau i se protiv vojne akcije na Kosovu, ruska diplomacija je insistirala na rjeavanju problema mirnim putem. S obzirom na u estalost i intenzitet sukoba na Kosovu, Kontaktna skupina za bivu Jugoslaviju organizira mirovnu konferenciju u Rambouilletu. Organizacija konferencije snano je jamstvo da pitanje Kosova napokon ulazi u fazu rjeavanja uz uklju enje velikih sila, posebno Rusije a i SAD-a. Multinacionalne snage na Kosovu, KFOR (Kosovo Force), jam ile bi ovaj mirovni sporazum. Za vrijeme pregovora u Rambouilletu Rusija odlu no brani srpske stavove, te o pitanju Kosova zauzima sljede e pozicije: Kosovo je unutarnje pitanje Jugoslavije, izlasku pokrajine iz sastava Srbije, odnosno Jugoslavije ne moe biti ni rije i, te neophodan je prekid neprijateljskih akcija i po etak pregovora o statusu Kosova u Jugoslaviji. Isto tako, Rusija se zauzela za ''privremeno ograni enje na isporuku oruja i vojne tehnike u SRJ, nadaju i se da e se oni u potpunosti primjenjivati i na teritoriju Kosova''21. Na osnovu tog rjeenja Kontakt grupe, Vije e sigurnosti usvojilo je 31. oujka Rezoluciju 1160 o zabrani isporuke oruja u Jugoslaviju. Tijekom konferencije itava diplomatska aktivnost Rusije karakterizira politi ke pokuaje reguliranja krize kako bi se sprije ila potencijalna akcija
21

Jelena Guskova, ''Agresija NATO-a na Jugoslaviju i pozicija Rusije'', oujak 2004.g., www.guskova.ru

33

NATO-a na Srbiju. Stoga, novi ministar vanjskih poslova Ivanov22 zahtjeva od Beograda prekid svih oruanih akcija kao i povla enje jugoslavenske vojske s Kosova, osiguranje povratka izbjeglica. Uloga Rusije u Kontaktnoj skupini moe se saeti na stavove o etiri NE: NATO-voj oruanoj operaciji protiv Beograda, odnosno glasu Rusije protiv takve rezolucije, izlasku Kosova iz Jugoslavije, daljnjoj eskalaciju sankcija protiv SRJ, te o uvanju sadanjeg statusa Kosova koji toj pokrajini ne daje autonomiju. No, neprihva anje sporazuma iz Ramboilleta od strane Srbije i Rusije, te uzastopno etni ko i enje Kosova, rezultiralo je odlu nom vojnom akcijom kojom je NATO nastojao rijeiti pitanje Kosova. Naime, Kosovo je za sigurnost na Balkanu bilo od velike vanosti upravo zbog opasnosti irenja krize. Strahovalo se od irenja krize iz Kosova, ne samo na neposredne susjede (Albaniju, Makedoniju, Crnu Goru i BiH23), ve bi moglo utjecati na odnose izme u Turske i Gr ke, dva NATO saveznika. To bi moglo dovesti do novih sukoba na Balkanu, to me unarodna zajednica u svakom slu aju ne eli. Unato protivljenju Rusije i mogu nosti pogoravanja ameri ko-ruskih odnosa, ameri ka politika se odlu ila za vojnu intervenciju, vidjevi to kao priliku za slabljenje i izolaciju Rusije s Balkana. NATO je 24. oujka 1999. godine zapo eo Operaciju Allied Force24. NATO-va intervencija na Srbiju do ekana je u Rusiji kao otvoreni udarac ameri ko-ruskim odnosima i kao izazov ruskoj politici. Istog dana Rusija zahtjeva hitno zasjedanje Vije a Sigurnosti zbog izvanredne situacije izazvane jednostranom intervencijom NATO-a protiv SRJ. itava ruska javnost bila je protiv ''akcije agresora''. Jeljcin je ocijenio NATO-vu akciju kao udar cijeloj me unarodnoj zajednici, te je nazvao ''agresijom i ratnom avanturom''. Kao izraz solidarnosti sa srpskim narodim u svim gradovima Rusije odrani su protesti25. Kao rezultat vojne intervencije Rusija je zamrznula odnose s NATO-om. Rusija je inicirala zasjedanje Kontaktne skupine u kojoj je, naravno, istupila kao posrednik u o uvanju jugoslavenskih, tj. srpskih interesa u pregovorima. Daljnja ruska aktivnost svodila se na pruanje humanitarne pomo i Jugoslaviji.
Nakon to je Primakov u rujnu 1998.g. imenovan za predsjednika vlade, Igor Ivanov postavljen je za ministra vanjskih poslova. Op. autora 23 Naime, za vrijeme NATO-ve intervencije, Miloevi je upravo pokuavao destabilizirati Makedoniju etni kim i enjem Albanaca koje je usmjeravao u tu zemlju. Srbi su distribuirali letke u kojima navodno OVK poziva Albance da napuste grad i krenu prema Makedoniji jer ih ne moe zatititi. OVK opovrgava ikakve takve akcije. Vijesnik, M. Barii , ''Miloevi pokuava destabilizirati i Makedoniju i izazvati balkanski rat'', 28. oujka, 1999.g. 29 NATO-vo bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije, Operation Allied Force; je bilo drugo vanije vojno uplitanje NATO-a nakon bombardiranja bosanskih Srba 1995. i najve i vojni sukob na prostoru Srbije i Crne Gore od vremena Drugog svjetskog rata. Op. autora 25 Jelena Guskova, ''Agresija NATO-a na Jugoslaviju i pozicija Rusije'', oujak 2004.g., www.guskova.ru
22

34

Kad je po ela intervencija na Jugoslaviju, inilo se kako je Rusija zauzela aktivnu poziciju. No, kao i u prijanjim vremenima ruska politika nije uspjela zadrati vrsti kurs u svojoj politici. Najvie rusko rukovodstvo nije bilo sigurno u svoje poteze i dolo je do kolebanja26. To je rezultiralo time to je Rusija u daljnjoj fazi odigrala ulogu instrumenta za pritisak, ali i poveznicu izme u Jugoslavije i NATO-a. Intervencija NATO-a zavrena je potpisivanjem vojno-tehni kog sporazuma (Kumanovski sporazum) u o povla enju jugoslavenske vojske i policije sa Kosova i Metohije 9. lipnja 1999.g. Tim sporazumom Kosovo i Metohija postali su protektorat UN-a. Odmah nakon potpisivanja Sporazuma, Vije e sigurnosti UN-a usvojilo je 10 lipnja. 1999.g. Rezoluciju 1244. kao osnovu za stvaranje poslijeratne kosovske uprave i eventualno odre ivanje budu eg politi kog poloaja Kosova. Glavni ciljevi rezolucije 1244 su: Smjetanje Kosova pod privremenu upravu UN-a (privremeno tu dunost obavlja Privremena administrativna misija UNMIK), dok se Srbiji negira bilo kakva uloga u upravljanju Kosovom. UNMIK-u je povjereno uspostavljanje privremene institucije lokalne samouprave na Kosovu; Reafirmiranje teritorijalnog integriteta Savezne Republike Jugoslavije (npr., Kosovo bi tehni ki ostao dio SRJ, ija je Srbija sada priznata zemlja nasljednica); Ovlatenje UN-a da pokrene politi ki proces kako bi se ustanovio budu i status Kosova (ovaj proces je po eo krajem 2005). 6.3. Nova ruska politika prema Balkanu dolazak Putina Promatraju i nekonzistentnu vanjsku politiku Rusije 90-tih godina, s obzirom na ondanju situaciju na prostoru bive Jugoslavije, mogu se ocrtati glavne pogreke ruske vanjske politike27: Nedovoljna razrada pitanja o nacionalnim interesima Rusije i njezine vanjske politike, te vezano s time nemogu nost prognoziranja posljedica odluka u vanjskoj politici, to se moe pripisati neznanju, odnosno nesposobnosti svojevrsne ''igre'' s Zapadom. Nepostojanje strategije i nepromiljena taktika ruske politike na balkanskom poluotoku, kao i nedosljednost i nesamostalnost u provedbi politike na Balkanu.
Upravo takva ruska politika je rezultat ekonomskog i politi kog pritiska zapadnih sila na Rusiju. U travnju iste godine Viktor ernomirdin je postavljen za predstavnika ruske politike prema Jugoslaviji. Upravo je ta kandidatura odgovarala zapadu jer je ernomirdin bio protiv toga da Moskva ''zvecka orujem'', te se suglasio da bude posrednik u ''zaustavljanju ovog krvavog procesa''. ernomirdin je naglasio kako e osnovni dijalog biti vo en s Washingtonom, a ne Beogradom, te da e Beograd biti taj koji je prihvatiti razne ustupke i ultimatume. Ibid. 27 Jelena Guskova, lanak ''Balkanska kriza'', travanj,2003.g., www.guskova.ru
26

35

Doputanje da se Rusiju koristi kao instrument pritiska na jugoslavensku Vladu, te Vladu Republike Srpske s ciljem dobivanja maksimalnih ustupaka s njihove strane isklju ivo za interese Zapada. Ujedno i neispunjenje obveza koje je Rusija preuzela u pregovorima sa Srbijom. Poputanje NATO-u na Balkanu i preputanje elji NATO-a da ima samostalnu ulogu u svijetu to se ti e me unarodnih odnosa, te postepeno naputanje politi ke scene na Balkanu nakon 1995.g. Naime, Balkan je postao poligon za osiguranje samostalnosti NATO-a, to se upravo pokazalo intervencijom NATO-a na Srbiju, bez sankcija UN-a, to je dovelo do stvaranja prioriteta u odlukama NATO-a za razliku od odluka UN-a i OSCE-a. Kako bi se u vrstio na Balkanu NATO razvija ideje partnerstva, dijaloga i suradnje s drugim dravama, koje nisu lanice Saveza, na osnovi obostranog povjerenja putem programa Partnerstvo za mir. Cilj Saveza je oslabiti Jugoslaviju i u initi je poslunom, te ako bi se ona protivila NATO e zaprijetiti razdiobom teritorija, tj. ponovo e pokrenuti pitanje samostalnosti Kosova. Geostrateki, kako bi Balkan postao mjestom zatite ruskih nacionalnih interesa. Rusija, u svojoj namjeri da postane velesila, ne bi smjela dozvoliti vojnu kontrolu Saveza na teritoriju bive Jugoslavije. Tako er ne bi smjela dozvoliti SAD-u koritenje Balkana kao svog poligona u Europi, a sve u cilju amerikanizacije pravoslavnog pu anstva kao sredstva za irenje antiruskog orua protiv same Rusije, kako to Rusija vidi. No, kako bi Rusija to izbjegla ona mora to no definirati to Balkan zna i za njezinu vanjsku politiku, te usprotiviti se unitavanju suvereniteta silom uz pomo me unarodnih zajednica (Kosovo). Godine 2000.g. dolaskom V. Putina na vlast nastupila je i nova faza odnosa Rusije i zemalja centralne i jugoisto ne Europe. Podvu ena je crta ispod faze neodlu nosti, rusofobije, perioda proputanja povoljnih mogu nosti u sferi ekonomske suradnje. Podrava se politi ki dijalog u kriznim situacijama. Sutina vi enja takve politike prema Balkanu potvr ena je i izjavom predsjednika Putina u lipnju 2001.g.:''Strateki zna aj jugoisto ne Europe se za Rusiju ne definira samo geopoliti kim faktorima, ve i povijesnim tradicijama, kulturnom i religijskom povezano u naroda, kao i geografskom blizinom ovog podru ja i ruske granice. Svoju politiku za balkanski pravac Rusija uklapa u zajedni ki kontekst stvaranja stabilnog demokratskog sustava zajedni ke europske sigurnosti. Glavni zadatak je postizanje vrstog,

36

pravednog mira, sigurnosti i stabilnosti na bazi principa me unarodnog prava i odluka me unarodne zajednice.''28 Naime, u tome periodu Balkan nije bio glavni pravac vanjske politike Rusije. Istovremeno po eli su se ostvarivati i razvijati op i principi vanjske politike u 21. stolje u. Me u glavnim nacionalnim interesima zemlje postaju sigurnost, ja anje ruske dravnosti, rast blagostanja naroda, razvoj demokracije i gra anskog drutva. Putin se u svim svojim istupima zalae za princip primata me unarodnog prava sa oslanjanjem na UN, ali i za rjeavanje klju nih svjetskih problema na bazi multilateralne suradnje i me unarodnog prava. Uzimaju i u obzir doga aje na Balkanu, Rusija se dosljedno zalae da UN ostane centralni organ itavog sustava me unarodnih odnosa. Stoga se potrebno oslanjati na odluke UN i me unarodnog prava, prvenstveno Daytonskog sporazuma te Rezolucije 1244. Na temelju tih odluka ne smije se dozvoliti zapadnim silama daljnje ra lanjivanje Srbije, Crne Gore i Makedonije prilikom rjeavanja albanskog pitanja. S obzirom na BiH, ruska politika je spremna pruiti pomo stvaranju BiH kao jedinstvene vieetni ke drave, koja se sastoji od dva ravnopravna entiteta Federacije BiH, te Republike Srpske. Eventualna mogu nost promjene daytonskog ure enja mogu a je samo na osnovi konsenzusa sva tri konstutivna naroda BiH. 6.4. Pitanje neovisnosti Kosova Danas su o i svijeta uprte u kona ni kraj postojanja Jugoslavije, kroz osamostaljenje Kosova. Beograd se bori za njegovo o uvanje u sastavu Srbije, dok za to vrijeme tamonje albansko stanovnitvo ne skriva svoj cilj, nezavisnost Kosova. Prisustvo NATO-vca na Kosovu, kao rezultat Kumanovskog sporazuma 1999.g. stvara idealne uvjete za procvat albanskog ekstremizma i nacionalizma. Po etkom 2000.g. pokret ''Nacionalno oslobo enje'', koji uklju uje Albance koji ive na podru ju Kosova i Metohije, Makedonije i Crne gore, postavio je kona ni cilj, ujedinjenje Albanaca svih ovih zemalja s Albanijom. Nakon definitivnog raspada Jugoslavije na Srbiju i Crnu goru u velja i 2003.g. za Albance je nastupio povoljan trenutak da se obnove akcije za odcjepljenje Kosova iz Srbije. Postavlja se pitanje formulacije u Rezoluciji 1244, a s obzirom da Jugoslavije vie nema, pa se mora definirat status Kosova. Naime, Srbija je priznata kao zemlja nasljednica Jugoslavije, status Kosova je i dalje podre en pod srpski teritorijalni integritet. Pitanje Kosova ponovo dobiva svoj me unarodni zamah krajem 2005.g. kada UN pokre e politi ki proces definiranja statusa Kosova. 2006.g. bivi finski predsjednik M. Ahtisarri
Jelena Guskova, lanak ''Vanjska politika Rusije na Balkanu u suvremenim uvjetima'', velja a 2005.g., www.guskova.ru
28

37

predstavlja Vije u sigurnosti UN-a plan za Kosovo. Ahtisaarijev plan podrazumijeva samostalnost Kosova pod nadzorom me unarodne zajednice. Iako plan ne spominje rije neovisnost, Kosovu je pruena mogu nost upotrebe svih karakteristika suverene drave, kao to su vlastiti ustav, zastava, himna, ali i pravo da se kandidira za lanstvo u me unarodnim organizacijama iako bi bila pod nadzorom Europske unije i NATO-vih mirovnih snaga. Upravo Rezolucija o Kosovu, temeljena na Ahtisaarijevom planu izaziva negodovanje Rusije. Dok SAD jasno daje do znanja da e priznat neovisnost Kosova sa ili bez odobrenja Vije a sigurnosti, Rusija se protivi svakom rjeenju koje ne bi bilo prihvatljivo za obje strane, te ulae veto. Nakon toga iniciraju se novi pregovori izme u Srbije i Kosova, pod okriljem Kontaktne skupine. Kontaktna skupina je sastavljena od Velike Britanije, Francuske, Italije, Njema ke, SAD-a i Rusije, odnosno rusko-ameri ko-europske trojke. Niti jedna lanica Kontaktne skupine nema pravo na veto. Kad je u pitanju Kosovo, Rusija zadrava stajalite da e jedino podrati onaj prijedlog o kojem se prethodno sloe i u Beogradu i u Pritini. Drugim rije ima, Rusija se prvenstveno zalae na na ela me unarodnog prava koja garantiraju teritorijalni integritet drave. Kako je takav scenarij zapravo nemogu e ostvariti, jer srpska vlada i kosovski Albanci imaju potpuno suprotne stavove, Rusija zapravo takvom politikom nastoji odgoditi rjeavanje kosovskog pitanja. Upravo to odgovara Srbima, jer na taj na in oni uvaju svoj teritorijalni integritet i suverenitet Srbije, pozivaju i se na Rezoluciju 1244. No, ostavljanje ovog pitanja otvorenim ne odgovara ni SAD-u ni Europskoj uniji, a najmanje kosovskim Albancima. Po etni i zavrni stav Pritine u pregovorima je samo mogu nost neovisnosti Kosova. Pregovori su ve u po etku osu eni na neuspjeh, s toga, Pritina najavljuje jednostrano proglaenje neovisnosti. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upozorava kako bi taj in mogao izazvati lan anu reakciju i destabilizirati Europu. Naime, s druge strane Rusija se pribojava sli nog scenarija na svojem podru ju, jer pokrajina Gruzija i Juna Osetija ele neovisnost. Zato se suprotstavlja svakom rjeenju koje nije prihvatljivo za Srbiju. Drugim rije ima, ostanak Kosova u sastavu Srbije ili odravanje trenutnog ''statusa quo''. Vi enje Rusije je kako se mir u Europi moe izgraditi samo uz potovanje teritorijalnog integriteta drava te fundamentalnih na ela me unarodnog prava. Za razliku od Rusije, stajalite SAD-a i EU je kako samo neovisno Kosovo moe donijeti stabilnost na Balkanu. S obzirom na dijametralno suprotna miljenja SAD i EU bili su spremni u zamjenu da Rusija ''ne pravi probleme'' oko Ahtisaarijevog plana i kona nog ishoda, pristati na dugogodinji moratorij na lanstvo Kosova u UN-u. Osim toga, Rusija bi imala mogu nost i na vojni povratak na Kosovo i to u 38

srpskim enklavama. Rusija se povukla iz sastava mirovnih snaga na Kosovu zbog nedostatka financijske odrivosti, a i politi ke volje vodstva Rusije. Za daljnje rjeenje kosovskog pitanja, Srbija isto e da je i dalje spremna za pregovore, ali insistira da se oni vode isklju ivo pod mandatom Vije a sigurnosti jer samo to tijelu UN-a, suglasno rezoluciji 1244 ima mandat baviti se rjeavanjem ure enja Kosova. Srbi o ekivano vjeruju kako e Rusija uloiti veto u UN-u protiv neovisnog Kosova, dok kosovski Albanci vjeruju da bi SAD mogao priznati jednostrano proglaenu neovisnost te pokrajine. Dakle, ako Rusija svojim vetom zaprije i prihva anje Ahtisaarijevog plana u Vije u sigurnosti, politi ka budu nost Kosova dolazi pod veliki upitnik. Istina je da Pritina moe proglasiti neovisnost, moe dobiti i priznanje od mnogih drava, ali i mnoge zemlje, prvenstveno Rusija i Srbija e se tome suprotstaviti. Beograd ak upozorava Pritinu da ne proglaava neovisnost jer takvu jednoglasnu odluku o neovisnosti Srbija ne e priznati. U slu aju proglaenja neovisnosti Srbija prijeti uvo enjem potpune ekonomske blokade i blokadu kretanja, uklju uju i prekid opskrbe elektri nom energijom i zabranu prelaska granice za Albance i albansku robu. Ujedno Srbi najavljuju radikalnu mjeru prekida diplomatskih odnosa sa zemljama koje bi priznale neovisnost Kosova i time pokazale da ne potuju suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Srbije. Takav rasplet sigurno bi na dulje razdoblje donio nestabilnost ne samo na Kosovu ve i na okolnim podru jima. Naime, ni Makedonija ne bi u tome slu aju ostala po strani, jer u toj zemlji ivi gotovo etvrtina albanskog stanovnitva koje bi neizvjesnost oko Kosova iskoristilo za ja anje svojih pozicija, ime bi se ugrozila i teko uspostavljena politi ka ravnotea izme u Makedonije i albanske manjine. Nita manje opasne posljedice ne bi mogle biti prisutne i na podru ju BiH. U BiH svaki pokuaj reforma kojima se oduzima dio ovlasti srpskom entitetu u BiH, iz Srbije i Republike Srpske stiu odgovori kako se Srbima ne moe u jednoj godini oduzeti i Kosovo i Republika Srpska. Naime, u interesu me unarodne zajednice je odgoditi jednostrano proglaenje. Uskoro e se odvijati parlamentarni izbori u Srbiji, te bi proglaenje neovisnosti, odrazilo bi se u ja anje nacionalizma to bi moglo dati poticaja srpskim radikalima. No, s druge strane i nezadovoljstvo albanskog stanovnitva jer nemaju svoju dravu tako er pridonosi ja anju nacionalisti kih tendencija. Tako je na odre eni na in cijeli jugoistok Europe u i ekivanju rjeavanja kosovskog pitanja. Nedvojbeno je da e krajnja odluka ovisiti upravo o Rusiji i SAD-u. ak postoji mogu nost kako bi Moskva mogla poduprijeti neovisnost Kosova ali samo uz zamjenu priznanja samostalnosti proruskih pokrajina u Gruziji i Moldaviji. S obzirom na politi ke igre u me unarodnim odnosima, ipak bi moglo do i do nekog kona nog dogovora i rjeenja. 39

8. ZAKLJU AK Raspad Sovjetskog Saveza potpuno je promijenio geopoliti ku, ali i geografsku sliku Europe. Raspadom je dolo do nestanka bipolarnog sistema europske sigurnosti, koji je vladao posljednjih 50 godina, te na taj na in razdvojio, ak i fizi ki dvije ideologije, odnosno dva sustava percipiranja ivota. S jedne strane Zapadni blok je ostao jedinstven, dok se Isto ni blok raspao na razli ite fragmente. Raspad socijalisti kog sistema pred mnoge drave je postavio izazov razvitka demokratskih procesa u svim segmentima drutva (dravni, javni i privatni sektor). Naime, kraj socijalizma postavio je pred Europu izazov novog shva anja sigurnosti. Stvaranje novih drava, te proces demokratskih tranzicija na prostoru isto ne i jugoisto ne Europe dovodi do plodnog tla nastanka novih kriza, ak i do otvorenih sukoba. irenje demokracije pod utjecajem Zapada, dovodi do raspada nekada jedinstvenih dravnih tvorevina, odnosno federacija ( eho-Slova ka, Jugoslavija, Sovjetski Savez). Stvaranje nacionalnih drava postaje prioritet i cilj svakog naroda. Krahom Varavskog pakta, Rusija se nadala svojevrsnom slabljenju NATO-a kao sigurnosne organizacije, jer nije vie postojala mogu nost klasi nog konvencijalnog sukoba izme u dvije suprotstavljene strane. Upravo suprotno, ''preivljavanjem'' Hladnog rata, NATO se uspio uspostaviti kao jedini tvorac sigurnosnog poretka, ali ne vie samo Europe, ve i cijeloga svijeta. S obzirom na fragmentiranje Sovjetskog Saveza i svih negativnih posljedica (vezano prvenstveno za gospodarski, vojni i pravosudni sektor) Rusija nije bila u stanju postaviti se kao odlu an ''lider'' zemalja nekadanjeg socijalisti kog sistema. Rusija, primorana rjeavanjem kriznih momenata, okre e se Zapadu za financijsku pomo . Kao rezultat toga Rusija postaje ovisna o Zapadu i nije bila u mogu nosti reagirati na neke krizne situacije, koje bi bile protivno interesu Zapada. To se prvenstveno odnosi na nedostatak politi ke volje za vr im stavovima i reagiranjem u trenutku raspada Jugoslavije. Kako svaka pogrena politika ima svoje rezultate, tako se moe re i da se rezultati pogreka u vo enju ruske vanjske politike mogu prvenstveno o itovati u izmjeni sila na me unarodnoj politi koj sceni koja nije u korist Rusije, a ujedno i minimalizacija uloge UN-a, te aktivnost NATO-a kao samostalnog faktora u Europi i Svijetu, te pribliavanje NATO-a granicama Ruske Federacije. Takva politika rezultirala je izolacijom Rusije s Balkana, te naruavanjem tradicionalnih ekonomskih, politi kih, kulturnih i povijesnih veza prvenstveno u odnosu sa Srbijom, Crnom Gorom (tadanjom Jugoslavijom). To je rezultiralo ograni enom utjecaju Rusije na Balkanu, ime su balkanski narodi izgubili povjerenje u Rusiju. Rusiji je danas potrebno da obnovi i 40

u vrsti ekonomsko, kao i politi ko partnerstvo sa svim zemljama bive Jugoslavije kao mogu nost da ostane prisutna na Balkanu, kako bi zatitila svoje geopoliti ke interese od posezanja Zapada. No, dolaskom Putina na vlast 2000.g. dolazi do u vr enja i odlu nosti u ruskoj politici. Definiraju se novi interesi Rusije, kako u pogledu Europe tako i u pogledu svijeta i svjetske sigurnosti. Svojim stajalitima Putin pokuava Rusiji vratiti sjaj nekadanje velesile. Po inje ve a i odlu nija angairanost Rusije u krizom zahva enom teritoriju bive Jugoslavije. Konflikt na teritoriju bive Jugoslavije, kao rezultat raspada SFRJ, postao je normalno stanje u kojem se iscrpljuju odre eni entiteti trae i svoje nacionalni interes i elju za samoodre enjem. Nestankom Jugoslavije kao balansa izme u Varavskog pakta i NATO-a stvara se problem kako balkanske tako i europske sigurnosti. Naime, velike sile po inju provoditi politiku odre ivanja sfere svojih interesa i utjecaja, temeljenog na tradicionalnim vezama s bivim dravama lanicama Jugoslavije, to je vidljivo na primjeru Rusije i Srbije. Politi ki problemi jugoisto ne Europe, nakon raspada SFRJ, odnosili su se na zaostalost demokracija. To je bilo i o ekivano nakon raspada dugogodinjeg jednostrana kog sistema; nedostatka demokratske politi ke kulture, te ideolokog sputavanja nacionalizma. Ekonomski problemi, prvenstveno obuhva aju spor i nedovoljan oporavak gospodarstva pritisnutog korupcijom. Rezultat toga je ja anje sive trgovine, te pojave novog ''stalea bogataa'' proizalih iz ratnog profiterstva. Geopoliti ki problemi se prvenstveno odnose na teritorijalne i grani ne probleme. Tome pogoduje pojava nacionalnih ideologija koje su poticale velikodravne ambicije, temeljene na prostornim pretenzijama susjednog teritorija. Kao jedan od razloga aktualiziranja problema Balkana, navodi se opravdana bojaznost od irenja konflikta s podru ja bive Jugoslavije juni dio Balkana. Prvenstveno na podru je Kosova, koje se pokazalo kamenom spoticanja u me unarodnoj politici, prvenstveno u stajalitu SAD-a i Rusije. Neizvjesnost statusa Kosova zna ilo bi dodatnu destabilizaciju Srbije, ali i Makedonije. S obzirom na nerijeena etni ka pitanja mnogih zemalja Balkana, sukob bi se poput domina irio s Makedonije na Gr ku, te s Gr ke na Tursku i dalje prema Bliskom Istoku. To bi naravno moglo ugroziti i june granice Ruske Federacije, poti u i tako separatisti ke tendencije pojedinih lanica Federacije. S obzirom na krizu u Jugoslaviji, prijeko potrebne reakcije me unarodne zajednice bile su zakanjele i neprili ne, a nedostajale su i jasne vizije i realisti ni ciljevi. U to je vrijeme glavna briga Rusije, bila je demokratsko i kapitalisti ko ure enje i borba s vlastitim 41

problemima. Doga aji u jugoisto noj Europi previ eni su i zanemareni. Na nesre u, ozbiljno su podcijenjene implikacije sukoba u jugoisto noj Europi, to je rezultiralo opadanjem zna aja Ujedinjenih naroda. Niti jedna me unarodna organizacija (ni UN, OESS; EU i NATO) nije bila u mogu nosti regulirati me uetni ke probleme na Balkanu. Upravo zbog nemogu nosti reguliranja me uetni kih problema jasno je vidljiva neefikasnost mirovne djelatnosti. Paradoksalno, je da nakon svih neprihva enih mirovnih pregovora, upotreba sile jedino se pokazala djelotvornom kako bi se utiao konflikt na Balkanu. No, ta akcija NATO-a budi Rusiju. Kao posljedica toga Balkan postaje poligon za iskazivanje mo i, ali ne vie konkretno Zapada i Rusije, ve prvenstveno Rusije i SAD-a, kao predvodnice NATO-a. Potpisivanjem Daytonskog sporazuma, kojim se okon ao rat na podru ju bive Jugoslavije, te usvajanja Rezolucije UN 1244, otvorila se mogu nost za postizanje barem prividnog mira u ovom podru ju. Dolo je vrijeme da se zapo ne proces koji e dovesti do samoodravaju e dugoro ne stabilnosti u regiji i uspostavljanja regionalnih sustava povezivanja. Kako bi oja ala regionalnu sigurnost, Rusija razvija regionalnu suradnju, prvenstveno gospodarsku, me u zemljama regije. S druge strane, Amerika je na ovim prostorima imala svoju projekciju, koju je po ela ostvarivati Daytonskim sporazumom iz 1995. godine, a eljela je okon ati priznanjem Kosova. No, posljednjih mjeseci umijeala se Putinova Rusija. Koritenjem veta u Vije u sigurnosti, kad je trebalo privesti kraju pri u o Kosovu i cijelom Balkanu, te snanom podrkom Srbiji, Rusija se name e kao novi, neo ekivani arbitar sudbine ovih prostora. Naime, neki smatraju kako Rusija upravo kroz pitanje Kosova eli demonstrirati svoju diplomatsku mo . Iako ima pravo veta, to je spremna iskoristiti, nezavisnost Kosova ne mora nuno ovisiti o Vije u Sigurnosti. Kosovo za svoje jednostrano proglaenje neovisnosti ima potporu SAD-a, kao i ve ine lanica EU. Rusija prvenstveno mora paziti kako ne bi ponovila pogreku iz 90-tih godina. Mora se pokazati odlu nost i snaga u vanjskoj politici kako bi se odrala potpuna ravnotea snaga. Mora se razumjeti kako sigurnost europskog kontinenta nije mogu a bez kooperativnog angamana Rusije. Rusija je i geopoliti ki i strateki vana, i zbog svojih izlaza na razli ita europska mora, a i teritorijalno je prijelazna zona izme u Europe i Azije. Zapad treba stabilnu Rusiju kao ekonomskog partnera i odgovornog politi kog sudionika u globalnoj geopoliti koj ravnotei. Ne bi bilo udno da bi na temelju toga Zapad ponudio Rusiji kompenzaciju za pitanje Kosova u obliku ruskih teritorijalnih pretenzija.

42

9. LITERATURA: Urednici Mladen Grbin i Carole Hodge, Sigurnost i stabilnost u jugoisto noj Europi (Izgradnja povjerenja u bivoj Jugoslaviji), Durieux, 2000.g. Nedovreni mir, Izvjetaj Me unarodne komisije za Balkan, Sarajevo 1997.g. Duan Topalovi , Balkanska Europa, Geopoliti ke teme, Diorama, Zagreb, 2000.g. Sinia Tatalovi , Nacionalna i me unarodna sigurnost, Politi ka kultura, Zagreb, 2006 Sinia Tatalovi , Etni ki sukobi i europska sigurnost, Politi ka kultura, Zagreb, 2003.g. Grizold, Tatalovi , Cvrtila, Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti, FPZG, Zagreb, 1999.g. Radovan Vukadinovi , Postkomunisti ki izazovi europskoj sigurnosti, Ziral, Mostar, 1997.g. Radovan Vukadinovi , Sigurnost na jugoistoku Europe, Hrvatska udruga za me unarodne odnose, Varadin, 1999.g. Radovan Vukadinovi , Me unarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb, 2004.g. Vlatko Cvrtila/Robert Bari , Europska sigurnost (skripta za studente 4.g. politologije) Hrvoje Matkovi , Povijest Jugoslavije (1918-1991.), Naklada Pip Pavi i , Zagreb, 1998.g Ivo Peri , Povijest za IV. razred gimnazije, Hrvatska i svijet na po etku XX. stolje a, Alfa d.d Zagreb, 1998.g.

lanci: J. Guskova, ''Agresija NATO-a na Jugoslaviju i pozicija Rusije'', oujak 2004.g., www.guskova.ru J. Guskova, ''Vanjska politika Rusije na Balkanu u suvremenim uvjetima'', velja a 2005.g., www.guskova.ru J. Guskova, ''Balkanska kriza'', travanj,2003.g., www.guskova.ru J. Guskova, ''Lekcije balkanske krize za Europu i Rusiju'', studeni 2003.g., www.guskova.ru J. Guskova, ''Proces stabilizacije na prostoru bive Jugoslavije i me unarodne organizacije'', velja a 2005.g., www.guskova.ru J. Guskova, ''Kako je slamana Srbija'', oujak 2004.g., www.guskova.ru Konstantin Chugnov, ''Svijet i Rusija'', velja a 2005.g., www.guskova.ru M. Ogorec, ''Novi uspon Rusije'', travanj 2005.g., http://www.hrvatski-vojnik.hr M. Anti , ''Teritorija nadmo i i rat na teritoriju bive Jugoslavije'', Politi ka misao, god. 41.br. 2, 2004.g. K. osi i S. Domljanovi , ''Kriza u jugoisto noj Europi (1990.- 1999.): Jesmo li ita nau ili'', www.nsf-journal.hr T. Kulenovi , ''Koliko je Kosovo ravno'', 1998.g., www.hsd.hr/polemos Seminarski rad: S. Vidovi i A. ivkovi , ''Proliferacija nuklearnog naoruanja'', seminar, Nacionalna i me unarodna sigurnost, oujak 2006.g. Internet stranice: dnevni tisak. www.jutarnji.hr; www.vjesnik.hr Wikipedija, slobodna enciklopedija: hr.wikipedija.org

43