OSNOVI OBLIGACIONOG PRAVA

1. Pojam obligacionog prava Obligaciono pravo je dio gradjanskog prava. U objektivnom smislu ono predstavlja skup pravnih normi kojima se uredjuje neograniceni broj raznovrsnih duznicko-povjerilackih odnosa. To je opste pravo jer nejgovi principi, ustanove, pravila, konstrukcije i interpretacija normi postaju relevantni za sve izvedene discipline i imaju za njih supsidijarnu vaznost. Ono se prilagodjava socijalnim uslovima tj. vladajucim oblicima drustvene proizvodnje. Ne moze se dekretom ukinuti. U socijalistickoj privredi, i pored drzavnih preduzeca nisu mogli biti uguseni osnovni postulati obligacionog prava kao sto je autonomija volje i jednakost ugovorni strana. Za anticke, feudalne i burzoaske odnose karakteristicno je vise ili manje funkcionisanje obligacionopravnih odnosa. Burzoaska ili kapitalisticka drustveno-ekonomska formacija najpogodnija je realna osnova za primjenu obligacionog prava. Privatna svojina je afirmisana kao nepovredivo individualno i univerzalno subjektivno pravo. Svi gradjani su formalno slobodni i formalno vlasnici tj. potencijalni vlasnici. U slobodnom drustvu radja se nejednakost u ekonomskom smislu, jer je sloboda ambijent koji stvara nejednakost. Vecina slobodnih gradjana ima specificnu imovinu radnu snagu. Oni svoju radnu snagu pravnim poslom mogu angazovati. Ovu drustveno-ekonomsku formaciju karakteriste veliki znacaj pisanog i sistematizovanog prava u formi zakonoskih kodifikacija. 2. Odnos obligacionog prava sa srodnim granama prava 1.1. Odnos obligacionog i stvarnog prava Obje pravne dispcipline utemeljene su na zastiti subjektivnih gradjanskih prava koji imaju imovinski karakter, autonomiju subjekata u pogledu disponiranja tim pravima i obavezama i prometljivost tih prava. Stvarna i obligaciona prava sacinjavaju imovinu nekog subjekta. Razlika je u tome sto stvarno pravo regulise postojanje objekata svojine, kao i nacin njihovog sticanja i prestanka. Obligaciono pravo regulise instrumente pomocu kojih svojina prelazi sa jednog subjekta na drugog, a to su izvori obligacija (ugovor kao najvazniji). Obligaciona prava nisu trajnog karaktera i na njih utice protek vremena, jer zastarijevaju usljed nevrsenja. Stvarno pravo ne zastarijeva, pa i nevrsenjem. 1.2. Odnos obligacionog i nasljednog prava Obligacionopravni odnos je odnos izmedju zivih (inter vivos), prava su promjenljiva i krecu se zavisno od volje subjekata. Nasljedno pravo regulise odnos medju nasljednicima za slucaj smrti nekog lica (mortis causae). Licnog je karaktera, a predmet nasljedjivanja su stvari i obligaciona prava koja cine imovinu ostavioca. 1.3. Odnos obligacionog i privrednog prava Privredno pravo regulise odnose izmedju privrednih subjekata, kao i njihov status, osnivanje, organizaciju, djelatnost, upravljanje kao i pravni polozaj preduzetnika, banaka i osiguravajucih organizacija. U privredno-obligacionom pravu regulisu se razliciti privredni poslovi koji se prije svega zakljucuju putem tipskih ili formularnih ugovora i pridaje veci stepen odgovornosti prilikom njihovog izvrsenja.

1.4. Odnos obligacionog i medjunarodnog prava ( privatnog i privrednog) Norme medjunarodnog privatnog prava ( kolizione norme) utvrdjuju kako rijesiti sukob zakona koji nastaje kada se, na regulisanje jednog pravnog odnosa, mogu primjeniti propisi koji poticu iz razlicitih nacionalnih prava, jer se radi o odnosu sa elementom inostranosti. Upravo taj elemenat predstavlja osnovnu karakteristiku medjunarodnog privatnog prava. Ovo pravo regulise i odnose izmedju drzava povodom odredjivanja sudske nadleznosti. Medjunarodno privatno pravo se ukazuje, za obligacione odnose sa medjunarodnim elementom, kao opste, do se medjunarodno privredno pravo ukazuje kao specijalna skupina normi, cesto nadnacionalna i autonomna za narocite subjekte. 2. Robnonovcani odnosi kao pretpostavka obligacionom pravu Obligaciono pravo od nastanka robnonovcanih odnosa, pa do danas, pojavljuje se sa ciljem da svojim regulama posreduje izmedju proizvodnje i potrosnje. Ti odnosi uredjuju se ne samo sa makro vec i mikro interesa i gledista. LIBERALNA FAZA u ovoj fazi kapitalistickog drustva pravo je ovu funkciju, pod nacelom autonomije volje, prepustalo spontanim dejstvima i zakonitostima trzista ( ponude i traznje). MONOPOLSKI KAPITALIZAM pokusalo se pravnim propisima socijalizovati nepovoljna dejstva ekonomskih zakonitosti. Ipak je zadrzano nacelo autonomije volje. SOCIJALISTICKO PRAVO u prvoj fazi razvoja, pokusalo je slobodu ugovaranja da zamijeni instrumentom detaljnog planiranja sto je bio pokusaj neposrednog privredjivanja bez trzista. Naucni socijalizam podrazumijevao je utvrdjivanje potreba covjeka prema cemu se planirala proizvodnja. Ove zemlje na kraju su se ipak vratile na robnonovcane odnose. Svojinska ovlastenja, a narocito ovlastenje slobodnog raspolaganja stvarima, omogucava maksimalni intenzitet trzisnog prometa i to putem ugovora. Ugovor se kao instrument obligacionog prava pokazao kao najpovoljniji pravni instrument prenosa pravnih ovlastenja, tako da je postao osnovno pravnotehnicko sredstvo prometa svojine. Velike gradjanske kodifikacije doprinijele su odlucnom razvoju institucija obligacionog prava. Kodifikacije nastale u prvoj polovini 19. vijeka navise paznje su posvetile institucijama ugovornog prava kao najznacajnijim pokretacima tadasnjih robnonovcanih odnosa. Kodifikacije nastale krajem 19. i pocetkom 20. vijeka posvetili su, pored ugovora, znacajnu paznju deliktnom pravu. 3. Pravnotehnicka struktura i osobenost obligacionih odnosa 3.1. Obligacija kao pravni odnos Obligacioni odnos je neposredan normativni izraz odredjenog privrednog odnosa. Od drugih drustvenih odnosa razlikuje se u tome sto prava i obaveze nastala u obligacionom odnosu mogu biti ostvareni i drzavnom prinudom. To je takav pravni odnos koji postoji izmedju odredjenih subjekata, a njegovu uzu sadrzinu cini izvrsenje imovinskih vrijednosti, predaja stvari, odnosno odredjena prestacija. Obligacije se zasnivaju voljom subjekta, pa je prirodno ocekivati da se izvrsavaju dobrovoljnom odlukom i aktivnostima. Krajnji cilj obligacije je izvrsenje tj. prestanak bez posredovanja - drzavne prinude. Odsustvo dobrovoljnog izvrsenja obligacije uslovljava gradjanski parnicni postupak iniciran tuzbom. Postupkom se nastoji utvrditi da li je postojalo pravo, trazeno u tuzbenom zahtjevu. Krajnje ostvarivanje obligacija slijedi tek u izvrsnom postupku.

Ima takvih obligacija kod kojih parnicni i izvrsni zastiti mehanizam izostaje. Za njih se kaze da su nesankcionisane obligacije. One u sustini imaju sankcije, i to sa stanovista drustva, negativne ili afirmativne, ali ostavljene samo na planu morala. 3.2. Obligacija kao odnos izmejdu povjerioca i duznika POVJERILAC je onaj subjekat obligacije koji na osnovu tuzbenog zahtjeva moze angazovati materijal prinudne sile suda i svoje materijalno obligaciono ovlastenje sudski ostvariti. DUZNIK je onaj subjekat koji je duzan da izvrsi prestaciju i koji zbog izostanka dobrovoljnog izvrsenja, mora da trpi prinudno izvrsenje na svojoj imovini, naravno pod pretpostavkom osnovanosti tuzbenog zahtjeva. Istorijski gledano, povjerilac i duznik nisu bili ravnopravni. Povjerilac je imao ne samo pravnoimovinsku vlast vec i vlast nad licnoscu duznika. Njemacki pravnik Savinji smatrao je da se zahtjev iz obligacije sastoji u vlasti nad licnoscu. Nakon emancipacije trzisne privrede, morao je da promjeni stav smatrajuci da se u zahtjevu iz obligacije ipak radi o ovlascenju povjerioca da ogranici radnej duznika cime se iskljucuje dio slobode te licnosti. Obligacija je povjeriocevo ovlastenje da kontrolise ponasanje duznika u pogledu ispunjenja, sto znaci da se doslo do shvatanja da ona ne predstavlja vlast nad licnoscu. Moc povjerioca naspram duznika je samo pravna tj. imovinska. 4. Osobine obligacija 4.1. Dejstvo obligacija Dok je obligacionopravni odnos zapravo odnos izmedju povjerioca i duznika, ciji je sadrzaj odredjen njihovom voljom, dotle je stvarnopravni odnos odnos titulara i bilo kog drugog lica ciji je sadrzaj unaprijed odredjen zakonom. Ima i obligacija sa apsolutnim dejstvom, pa obaveze koje nastaju proizvode izvjesna dejstva i prema trecim licima. Dijelimo ih na dve grupe: 1. grupa obligacije sa apsolutnim dejstvom koje takvo svoje dejstvo proizvode na osnovu zakona ( ex lege). Tu spada zakup. Apsolutno dejstvo obligacije po sili zakona ima i pravo suvlasnistva, pa ukoliko jedan suvlasnik odluci da svoj dio proda mora prvo ponuditi prodaju drugom suvlasniku. 2. grupa u ove obligacije sa apsolutnim dejstvom spadaju obaveze zasnovane i konstituisane u javnim registarskim knjigama. To su: pravo prece kupovine, pravo prekupa i pravo otkupa. 4.2. Sadrzina obligacija 4.2.1. Sadrzina obligacija prema nacelima 1. Nacelo autonomije strane u obligacionim odnosima su slobodne da u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i morala, svoje odnose urede po svojoj volji. Izvan ovih zakonskih okvira ugovorne strane ne mogu uredjivati medjusobne odnose, jer je sankcija za prekoracenje zakonske slobodne volje nistavnost ugovora. 2. Nacelo savjesnosti i postenja ucesnici obligacionopravnog odnosa duzni su da se ponasaju po ovom nacelu prilikom zasnivanja i izvrsavanja odnosa. 3. Nacelo dispozicije ucesnici svoje obligacione odnose mogu drukcije urediti nego sto je to zakonom propisano, ako iz pojedinih odredaba zakona ili iz njihovog smisla ne

4. 5. 6.

7.

proizilazi nesto drugo. Moze biti djelimicno, ako se ne mogu modifikovati pojedine zakonske norme u zakljucivanju ugovora ( jednakost strana, savjesnost i postenje). Nacelo jednakosti ugovornih strana i ravnopravnosti njihovih davanja u ugovornom odnosu ne moze se raditi tako da jedna strana ima vlast nad drugom. Nacelo ekvivalentnosti davanja jednakih vrijednosti osnovna mu je funkcija da stiti interese obje strane. Narusavanje nacela ima za posljedicu odgovornost za materijalne i pravne nedostatke, prigovor neizvrsenja obaveza i ponistenje nistavnih ugovora. Nacelo zabrane iskoriscavanja monopolskog polozaja monopolsko djelovanje moze se smatrati privrednom aktivnoscu subjekta koji koristeci svoj povoljni ekonomski polozaj na trzistu izaziva poremecaje na trzistu. Neopravdanim povecanjem cijena obustavlja promet robe ili tehnicko-tehnoloski razvoj. Radnje monopolskog djelovanja su nistavne. Nacelo zabrane prouzrokovanja stete ( neminem laedere) za jednu stranu proizilazi pravo da zahtijeva naknadu stete, a za drugu da tu stetu naknadi. Ovde se radi o vanugovornoj (deliktnoj) odgovornosti.

4.2.2. Sadrzina obligacija prema osobinama 1. Prema sankciji obligacije mogu biti one koje se mogu izvrsiti sredstvima drzavne prinude ili obligacije koje ne uzivaju zastitu od strane drzave, bar ne u pozitivnom smislu. 2. Prema nacinu izvrsenja mogu biti aktivne i pasivne, novcane i nenovcane. 3. Prema osobini stvari za predmet mogu imati individualno odredjene stvari i stvari odredjene po rodu. 4. Prema djeljivosti mogu biti djeljive i nedjeljive. Kod nedjeljivih nije moguce sukcesivno izvrsenje obaveze. 5. Prema nacinu ispunjenja mogu biti alternativne i fakticke. Kod alternativnih, obligacija sadrzi vise stvari od kojih je duznik obavezan da izvrsi jednu. Ako titular prava izbora nije blagovremeno izvrsio izbor, pada u docnju. Pravo izbora ne prestaje padanjem u docnju i ne prelazi automatski da drugu ugovornu stranu. Kod fakultativnih duznik moze izvrsiti obavezu isporukom druge stvari. 6. Prema broju ucesnika mogu biti sa jednim ili vise subjekata. Ako se na jednoj ili obje strane pojavi vise subjekata a predmet obligacije je dijeljiva radnja, svaki subjekt je duznik dijela duga, povjerilac dijela trazbine. Jedan saduznik ne odgovara za ispunejnje dijela obligacije od strene drugih. Solidarna obligacija postoji kada je predmet obligacije djeljiva radnja a ugovorom je predvidjeno da je svaki saduznik subjekat cijelog duga. Tada svaki sapovjerilac ima pravo traziti od svakog duznika da njemu isplati cijeli dug, poslije cega obligacija prestaje. Solidarna obligacija koja ima mnozinu subjekata na strani povjerioca naziva se aktivnom solidarnom obligacijom, dok vise duznika cini pasivnu solidarnu obligaciju. Nerazdjeljiva obligacija postoji kada je predmet nedjeljiva radnja, i svaki duznik je duzan da radnju izvrsi u cjelini. 7. Prema nacinu i trajanju ispunjenja obligacije mogu biti trenutne, trajne i periodicne. Trenutne se izvrsavaju odmah, dok trajne obligacije traju neograniceno. Periodicne ( sukcesivne) nalazu izvrsenje obaveze u redovnim vremenskim razmacima sa ponovljenim identicnim prestacijama. 5. Izvori obligacija 5.1. Jednostrana izjava volje Jednostrana izjava volje je stvaranej obaveze za jednu stranu na osnovu javnog obecanja nagrade, na osnovu ponude za zakljucenje ugovora ili mjenicni potpis.

a) Javno obecanje nagrade izjava volje objavljena od ponudioca o ustupanju nagrade licu koje izvrsi radnju prema objavljenim uslovima. Javno obecanje mora biti ucinjeno preko sredstava javnog informisanja. b) Ponuda za zakljucenje ugovora obavezuje ponudioca da pod uslovima iz ponude zakljuci ugovor sa ponudjacem. U gradjansko-pravnim odnosima ponuda obavezuje 8 dana. Ponudjac ne moze jednostrano odustati od ponude koju je uputio ponudjenom, bez posljedica da ponudjenom naknadi stetu koja je time nastala. c) Mjenicni potpis obavezuje mjenicnog duznika na preuzetu obavezu iz mjenice na njenu isplatu. 5.2. Ugovori 5.2.1. Pojam ugovora Ugovori nastaju saglasnoscu volja dviju ugovornih strana. Predstavljaju lica koja izjavljuju volju, te podudarnost tih volja sa razlogom zbog kojeg su preduzete. Ugovor uvijek predstavlja dvostrani pravni posao. To je najznacajniji izvor obligacionih odnosa i osnovni temelj pravnog prometa. Po pravilu se zasniva na nacelu autonomije volje i konsesualnosti. U ugovoru se najcesce mogu prepoznati faze zakljucenja i faze izvrsenja. Ugovor je zakon za stranke. 5.2.2. Opsti uslovi za zakljucenje ugovora 1. Sposobnost ugovaranja sposobnost lica da sopstvenim radnjama i izjavama volje stice prava i preuzima obaveze. Imaju ju poslovno sposobna lica. Poslovno nesposobna lica mogu zakljuciti ugovor na osnovu odobrenja roditelja. 2. Saglasnost volja o bitnim elementima podudarnost volja u pogledu predmeta i osnove. Moze biti izjavljena pismeno ili usmeno. Pretpostavka je da se izjavljena volja podudara sa unutrasnjom zeljom. Posljedice mana volje su rusljivi ugovori. 3. Predmet ugovora ono o cemu su ugovorne strane saglasile svoju volju. Ugovor moze imati vise predmeta. 4. Osnov (causa) ugovora razlog ulaska u ugovorni odnos i preuzimanja obaveza na tacno odredjena ponasanja prema sadrzini ugovora. 5. Cijena u ugovoru ako nije ugovorom odredjena, mora biti odrediva tako da ne daje mogucnost proizvoljnom tumacenju ugovora kod isplate cijene. 6. Motiv (pobuda) ugovora malobrojni su kod dobrocinih ugovora ( zahvalnost, prijateljstvo, milosrdje ). Izvan podrucja dobrocinih ugovora motiv se uzima u obzir kada su oba ugovaraca nesavjesna i ulaze u pravni posao radi nedopustenih pobuda. 6.2.3. Posebni uslovi za zakljucenje ugovora 1. Forma ugovora - moze biti propisana zakonom ili predvidjena ugovorom. Ukoliko se ugovor po sili zakona ili po volji strana ne zakljuci u propisanoj formi, nece proizvoditi pravno dejstvo. Ad solamnitatem bitna za nastanak i punovaznost ugovora. Ako se od ugovaraca zahtjeva da ugovor sacine tacno u odredjenoj formi oni su obavezni da to postuju jer odstupanja imaju za posljedicu nistavnost ugovora. Ad probationem zahtjev koji se pred ugovoraca postavlja radi dokazivanja da je neki ugovor zakljucen.

6.2.4. Nacini zakljucivanja ugovora 1. Predugovor takav pravni posao kojim se preuzima obaveza da se kasnije sklopi ugovor. Obavezuje ako sadrzi bitne elemente ugovora. Sklapanje glavnog ugovora moze se zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvidjenog za zakljucivanje. Ne obavezuje ako su se okolnosti u medjuvremenu znacajno izmjenile. 2. Pregovori svrha je da se licu koje je dalo inicijativu za pregovore pomogne da formulise svoju ponudu. Mogu se voditi pismeno ili usmeno. Osnovno pravilo je neobaveznost pregovora, te se od pregovora moze odustati u svakom momentu. Mogu se voditi sa vise lica istovremeno. Odgovornost za pregovore uslovljena je postojanjem odredjenih objektivnih i subjektivnih pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjenje. Moraju se voditi da bi se zakljucio neki konkretan posao. 3. Ponuda izjava volje jedne strane upucena drugoj strani, sa ozbiljnom namjerom da se zakljuci ugovor. Mora biti pripremljena i izjavljena od strane odredjenog lica, te upucena odgovarajucem licu, jer se ugovor uvijek zakljucuje izmedju poznatih lica. Ponuda se moze opozvati samo ako je prinudjeni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom. Vrijeme za koje je ponudjeni vezan ponudom razlicito je prema tome da li se ponuda cini izmedju prisutnih ili odsutnih lica. U oba slucaja moguce je da ponudjac odredi rok za njeno prihvatanje. Ako ponudjac upucuje ponudu odsutnom licu, i ne navede rok prema Opstim uzansama za promet robom, to vrijeme ne moze biti duze od 8 dana. Prihvatanje ponude je takva izjava ponudjenog lica koje u potpunosti pozitivno odgovori. Kod odsutnih lica ugovor se smatra zakljucenim: a) teorija prijema - kada stigne prihvat ponude ponudjenog (vazi u nasem pravu) b) teorija odasiljanja kad je ponudjeni predao pismo na postu c) teorija saznanja kad je ponudjac saznao za sadrzinu pisma d) teorija izjave kad je ponudjeni stvarno izjavio da prihvata ponudu. 4. Opsta ponuda prijedlog za zakljucenje ugovora ucinjen neodredjenom broju lica koji sadrzi bitne elemente ugovora, cijem je zakljucenju namjenjen vazi kao ponuda. Moze se javiti u formi opstih uslova poslovanja, formi ugovora ili izlaganja robe uz naznacenje cijena. Pri zakljucenju ovih ugovora karakteristicno je prethodno odsustvo pregovora o sadrzini ugovora. Moze biti u formi formularnog ugovora ili tipskog ugovora, kod kojih jedna ugovorna strana prezentuje drugoj, unaprijed pripremljen nacrt ugovora kojim se redovno sluzi ali dopusta odstupanje. 5. Poziv na ponudu veoma bliski opstoj ponudi, nece se smatrati da se radi o ponudi vec o pozivu zainteresovanim licima da ucine ponudu ( slanje kataloga). Poseban slucaj je aukcijska prodaja i sa njom izjednacena javna prodaja. 6. Precutno zakljucenje ugovora (konkludentnom radnjom) karakteristicno je za ugovore u trgovinskom pravu. Ugovor se smatra zakljucenim i pored neizjasnjenja ponudjenog na datu ponudu. Vrijeme zakljucivanja smatra se trenutak kada je ponuda ili nalog stigao ponudjenom. Zakljcuivanje moze biti izrazeno direktnim prihvatanjem ili indirektnim precutnim prihvatanjem. Ovim nacinom mogu se zakljuciti samo neformalni ugovori, a zakljucenja ugovora mogu se produziti. Produzeni ugovor vazi sve dok ga jedna strana ne otkaze uz primjereni otkazni rok. 7. Memorandum opste je pravilo da se ugovori i drugi pravni poslovi mogu zakljuciti samo od ovlascenih lica. Izuzetno, ugovori u privredi mogu se zakljuciti pismenim ponudama i pismenim prihvatanjem neovlascenih lica ako su je izjava sastavljena na papiru sa utisnutim oznakama ponudjaca, snadbjevena pecatom i ako se odnosi na posao kojim se ponudjac ili ponudjeni redovno bave.

8. Savremena sredstva veze Zakljucivanje ugovora preko telefona, teleprintera, telefaksa, radio vezom i drugim sredstvima, pri cemu su ugovaraci bili u neposrednoj vezi. Ponudjeni je po pravilu duzan da se odmah izjasni o ponudi ako zeli da ugovor bude zakljucen. Mjesto zakljucenja je sjediste ponudjaca. Zbog mogucih gresaka u sadrzaju telegrama pravilo je da se ponuda i prihvat ponude potrvrdjuju pismom. 6.2.5. Podjela ugovora 1. Ugovori sa zakonskom osnovom nalaze svoj pravni osnov u zakonu, te je volja ugovornih strana u skladu sa pravnim nacelima tj. imperativnim normama i moralom. Razlikujemo: a) Ugovore u privredi i ugovore u gradjanskopravnim odnosima poslovi prometa robom, ugovori robnog prometa, privrednopravni poslovi ili privredni ugovori kao i ugovori u prometu roba i usluga b) Imenovani i neimenovane imenovane zakon posebno uredjuje, dok se na neimenovane primjenjuju opsta pravila o ugovorima c) Formalne i neformalne formalni su pismeno izrazeni d) Konsesualni i realni kod konsesualnih je za punovaznost dovoljna postignuta saglasnost volja ugovornih stranaka, dok je kod realnih istovremeno potrebna i predaja stvari koje su predmet ugovora e) Dvostrano obavezne i jednostrano obavezne prvi stvaraju takve obligacije u kojima ugovorne strane jedna prema drugoj sticu prava i obaveze ( ugovor o prodaji), i tu se radi o teretnim ugovorima. Kod jednostrano obaveznih jednoj ugovornoj strani stvaraju samo prava, a drugoj samo obaveze ( ugovor o poklonu). To su i dobrocini ugovori f) Prema izvjesnosti prava i obaveza u vrijeme zakljucenja ugovora: Aleotorne ugovore u trenutku zakljucenja ne zna se kakav ce biti krajnji ishod, ugovori na srecu. Kauzalne ugovore postoji odredjeni ekonomski razlog Apstraktne ugovore obaveza nastaje samim tim sto je formalno prihvacena bez obzira da li je dat ili primljen ekonomski ekvivalent. Komutativni (ekvivalentni) ugovori u trenutku zakljucenja zna se kakve i kolike obaveze i prava nastaju i za kog ugovaraca. 6.3. Promjena subjekata u obligacionim odnosima

U vec zasnovanom pravnom poslu ugovorne strane mogu ustupati svoje potrazivanje, odnosno dugovanje, ili pravnim poslom davati nalog trecem licu da u njihovo ime izvrsi odredjenu obavezu. U takvim slucajevima dolazi do promjene povjerioca ili duznika. a) Ustupanje potrazivanja ( cesija) ugovor ranijeg povjerioca sa trecim licem na osnovu koga se u obligaciji mijenja povjerilac, tako da novi povjerilac prema duzniku stice pravo na zahtjev ispunjenja obaveza sa istom sadrzinom kao i raniji povjerilac. Ne mogu se ustupati potrazivanja koja su zabranjena zakonom ili koja su vezana za licnost povjerioca. Pored zakonske zabrane, ustupanje moze da se ugovorom onemoguci ili ogranici pravo prenosa sa pristankom duznika. U ovom slucaju, ugovor ne bi proizvodio pravno dejstvo prema duzniku. Sa ustupljenim glavnim potrazivanjem na prijemnika prelaze sporedna potrazivanja kao sto su: hipoteka, zaloga, pravo na buducu kamatu, ugovorna kazna, plodovi. Ako je povjerilac ustupio isto potrazivanje raznim licima, ono pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavjestio duznika. Na osnovu ugovora o ustupanju potrazivanja, ustupalac na

prijemnika prenosi svoje potrazivanje sa potrebnom dokumentacijom koja prati to potrazivanje. Umjesto ispunjenja svoje obaveze duznik, na osnovu posebnog ugovora, moze povjeriocu da ustupi svoje potrazivanje koje postoji prema trecem licu. b) Preuzimanje duga ugovor izmedju duznika i preuzimaoca na osnovu kojeg preuzimalac postaje duznik u obligacionopravnom odnosu, a raniji duznik se oslobadja obaveze. Kad se povjerilac saglasi sa preuzimanjem, dug sa duznika sa istom sadrzinom prelazi na preuzimaoca (novog duznika) Pristanak povjerilac moze dati izricno ili precutno. Ako se ne izjasni u odredjenom roku smatrace se da nije dao svoj pristanak. Ugovorom o preuzimanju duga, preuzimalac postaje duznik a raniji duznik se oslobadja obaveze. Preuzimalac duguje povjeriocu obavezu sa istom sadrzinom koja je do tada postojala izmedju ranijeg duznika i povjerioca. On ne odgovara za nenaplacene kamate, ali jemstvo, koje je dalo trece lice, prestaje ako se jemac nije saglasio da jemci i za novog duznika. c) Asignacija izjava volje jednog lica (asignant) kojom ovlacuje drugo lice (asignata) da za njegov racun izvrsi radnju trecem licu (asignatar), kojom istovremeno ovlascuje to trece lice da tu radnju primi. Ono samo sadrzi dvostruko ovlastenje, jedno dato asignanatu da izvrsi odredjenu radnju za racun asignanta i drugo da to asignataru da primi izvrsenje radnje. Najcesce je to isplata odredjenog iznosa novca. Asignant zeli da pribavi korist asignataru, da mu plati dug ili da ga kreditira. Najcesce se njome zeli izbjeci dvostruko placanje. Dejstvo asignacije posmatra se kroz tri odnosa: Asignanta i asignata odnos pokrica iz razloga sto asignant ima kod asignata obezbjedjena materijalna sredstva za izvrsenje radnje na koju je ovaj ovlasten. Asignanta i asignatara valutni odnos, jer se ovlastenje koje je asignatar primio odnosi uglavnom na prijem odredjenog iznosa novca. Asignatara i asignata apstraktni, jer putem asignacije oni sticu samo odredjena ovlastenja, a ne prava i obaveze. d) Preuzimanje ispunjenja ugovor izmedju duznika i treceg lica kojim se trece lice obavezuje duzniku da ce ispuniti obavezu koju duznik duguje svom povjeriocu. 6.4. Tumacenje ugovora

Tumacenje ugovora je iznalazenje namjere ugovornih strana prema izjavljenoj volji u skladu sa nacelima obligacionog prava. To je jedno od onih pitanja koje se najcesce susrece u praksi ugovornog prava, a moze se odnositi na sporedne odredbe, pojedine ugovorne klauzule ili cijeli ugovor. Neposredni predmet tumacenja je izjava volja. Razlikujemo sudsko i vansudsko tumacenje. Ugovorne strane u jednom ugovoru misle na mnogostruke razlicite oblike koji mogu da nastupe, ali propustaju da to izricito rijecima izraze, bilo zbog toga sto ne mogu da se predvide ili sto im nedostaje odgovarajuce znanje. U takvim slucajevima tumacenje dopunjava izjavu volja ugovornih strana i utvrdjuje pravne posljedice. Spor povodom usmenih ugovornih klauzula je najcesce spor oko utvrdjivanja da li je ugovor uopste zakljucen. 6.5. Obezbjedjenje ugovora

6.5.1. Kapara Kapara je odredjen iznos novca ili neka kolicina drugih zamjenljivih stvari koje se lako pretvaraju u novac, a u vrijeme sklapanja ugovora jedna ugovorna strana daje drugoj uz

prethodni sporazum da se to daje kao znak da je ugovor zakljucen i kao osiguranje u smislu ugovorom preuzitih obaveza. Nase pozitivno zakonodavstvo ne dozvoljava strani koja je dala kaparu da odustane od ugovora ostavljajuci kaparu drugoj strani, niti to moze uciniti druga strana vracanjem dvostruke kapare. Ugovor o kapari je realan ugovor pa proizvodi dejstvo tek kad je kapara data. U slucaju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uracunati u ispunjenje obaveze. Svoju funkciju obebjedjenja izvrsenja ugovora kapara ostvaruje vrseci psihicki pritisak na duznika, tako sto, ako ne izgubi obavezu iz ugovora zbog svoje krivice, pored naknade stete prijeti i gubitak kapare. 6.5.2. Odustanca Odustanca predstavlja sporazum kojim ugovorne strane predvidjaju ovlastenje odustajanja od ugovora uz placanje odredjenog novcanog iznosa ili druge imovinske vrijednosti. Pravni znacaj: ugovorna strana koja se obavezala na davanje odustance ima pravo izbora da ispuni ugovor ili da odustane od ugovora i preda odustancu. Predajom se oslobadja svojih ugovornih obaveza, ali i prava kao i duznosti naknade stete koja bi drugoj strani nastala nevrsenjem ugovora. 6.5.3. Ugovorna kazna Ugovorna kazna je unaprijed utvrdjena suma novca koju jedna strana placa drugoj ako zakasni sa izvrsenjem ugovornih obavezak, ili obavezu ne izvrsi. Sluzi pojacanju glavnog ugovora, pa je prema njemu akcesorne prirode. Za neispunjenje ili neuredno ispunjenje obaveze moze biti zakonom ili drugim propisima odredjeno placanje naknade pod nazivom penal, naknada i sl. pa ako ugovorne strane i pored toga ugovore kaznu povjerilac moze zahtjevati ili ugovornu kaznu ili naknadu odredjenu zakonom. 6.5.4. Avans Avans je odredjeni iznos novca koji jedan od ugovaraca daje drugome prilikom ili poslije azkljucenja ugovora, na ime izvrsenja svoje novcane obaveze iz ugovora. Pravilo je da je po kvalitetu slican obavezi koja treba da se izvrsi. Svrha avansa moze biti dvojaka: Da osigura izvrsenje ugovora od strane duznika Da omoguci primaocu avansa da pripremi izvrsenje sovje protivtrazbine. 6.5.5. Jemstvo Jemstvo je preuzimanje obaveze nekog drugog lica u slucaju da ono ne ispuni svoju obavezu. Moze biti ugovorno i zakonsko. Osnovna karakteristika jemstva u privredi je solidarnost, a u gradjanskopravnom odnosu supsidijarnost. Solidarno jemstvo- povjerilac moze zahtjevati ispunjenje obaveze od jemca i prije nego sto je zahtjevao ispunjenje obaveze od duznika, a moze istovremeno traziti ispunjenje od obojice. Supsidijarno jemstvo povjerilac moze zahtjevati ispunjenje obaveze od glavnog duznika, pa tek ako to nije uspio, svoj zahtjev usmjeriti prema jemcu. 6.6. Odgovornost iz ugovora

6.6.1. Odgovornost i oslobadjanje od odgovornosti

Preuzeta obaveza iz ugovora mora se izvrsiti, jer je ugovor zakon za stranke. U protivnom, ugovorna strana koja svojom krivicom ne izvrsi obavezu odgovarace za stetu drugoj strani. Ugovorna odgovornost pociva na pretpostavljenoj krivici u smislu obicne nepaznje (culpa levis). Duznik ce biti oslobodjen odgovornosti ako: 1. dokaze da nije mogao ispuniti svoju obavezu, ili dokaze da je zakasnio s ispunjenjem svoje obaveze zbog okolnosti nastalih poslije zakljucenja ugovora. Imamo dva slucaja: nemogucnost ispunejnja obaveze nemogucnost ispunjenja obaveze u roku, pa je duznik pao u docnju. 2. dokaze da okolnosti, koje su nastupile poslije sklapanja ugovora nije mogao sprijeciti, otkloniti ili izbjeci. Ocjena duznikovog ponasanja, drzanja i aktivnosti na sprecavanju, otklanjanju ili izbjegavanju odgovornosti utvrdjuje se paznjom brizljivog covjeka. Dokaze o oslobodjenju odgovornosti treba da trazi duznik. Ugovorne strane rezim odgovornosti mogu mijenjati trz. Klauzulom egzoneracije. 6.6.2. Odgovornost zbog prekomjernog ostecenja Prekomjerno ostecenje je jedno od pravnih sredstava kojim se zasticuje nacelo jednakih davanja. Pravilo je da se prestacije strana u dvostranim ugovorima nalaze u ekvivalentnom odnosu. Odstupanje od tog odnosa moguce je samo do zakonom propisane granice. Ukoliko se ta granica prekoraci govorimo o prekomjernom ostecenju. Ovo pravo prestaje istekom jedne godine od dana zakljucenja ugovora. Ugovor moze ostati na snazi ako ponudi dopunu do prave vrijednosti. Ako je obaveza izmedju ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala ocigledna nesrazmjera u vremenu sklapanja, ostecena strana moze zahtjevati ponistenje ugovora. 6.7. Prigovori zastarjelosti

NEIZVRSENJE UGOVORA - Ako ugovorna strana uopste ne izvrsi obavezu ili je ne izvrsi saglasno ugovoru. Ostecena strana ima pravo da trazi vrsenje ugovora i naknadu stete ili da ostavi naknadni rok za izvrsenje uz prijetnju raskida ugovora. NESAOBRAZNO IZVRSENJE Pravo je ostecene strane na prigovor. Pravilo je da se prigovori na vidljive mane isporucene robe moraju dati odmah po otkrivanju. Opsti rok zastarjelosti potrazivanja je 10 godina, dok medjusobna potrazivanja pravnih lica iz poslovnih odnosa zastarjevaju za 3 godine. 6.8. Prestanak ugovora

a) Ispunjenjem obaveza najcesci nacin prestanka ugovora. b) Na osnovu sporazumnog raskida ili raskida jedne strane u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moze zahtijevati ispunjenje obaveze ili raskinuti ugovor prostom izjavom, ali ostavljajuci naknadni razumni rok. Ugovor se ne moze raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela duznikove obaveze. Momentom raskida ugovorne strane su oslobodjene svojih ugovornih obaveza. Moze se samo traziti naknada stete ili vracanje onog sto je dato pirje raskida. Ako se radi o povracaju novca, placa se zatezna kamata. c) Na osnovu promjenjenih okolnosti vrsi se ako dogadjaji onemogucavaju ili otezavaju izvrsenje ugovora ili sprecavaju za jednu ili obje strane postizanje svrhe ugovora. Promijenjene okolnosti moraju nastati prije nastupajuceg roka izvrsenja.

10

d) Nemogucnosti da se ugovor ispuni u slucajevima kada je ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane postalo nemoguce zbog dogadjaja za koji nije odgovorna ni jedna strana. e) Prebijanjem ili kompenzacijom u slucaju medjusobnih potarzivanja duznika i povjerioca. f) Oprostajem ili otpustanjem duga ako povjerilac izjavi duzniku da nece zahtjevati njegovo ispunjenje, a duznik se time saglasi. g) Prenovom ili novacijom kad se povjerilac i duznig saglase da postojece obaveze zamjene novom. h) Konfuzijom ili sjedinjenjem prava i obaveza povjerioca i duznika u istom licu. i) Ustupanjem (cesija) kad povjerilac ugovorom zakljucenim sa trecim licem prenese na istog svoje potrazivnje, ako taj prenos nije zakonom zabranjen. j) Smrcu duznika ako se radi o ugovorima intuitu personae, odnosno zbog stecaja ili likvidacije pravnog lica kao duznika. 6.9. Ugovori bez zakonskog osnova

1. Nevazeci ugovori To su ugovori koji su protivni ustavu, prinudnim propisima, moralu ili je u nastajanju imao neki nedostatak jedne ugovorne strane. a) Apsolutno nistavni ugovori liseni svih dejstava i ne stvaraju prava i obaveze jer se njima vrijedjaju javni interesi drustva. Rok za pozivanje na apsolutnu nistavnost ne zastarjeva. b) Protivzakoniti ugovori c) Nemoralni ugovori d) Zelenaski ugovori jedna strana iskoristava tezak materijalni polozaj druge e) Simulovani (prikriveni) ugovori ugovaraci zakljucuju da bi njime prikrili postojanje stvarno zakljucenog ugovora, nije rezultat stvarne volje. f) Fiktivni (prividni) ugovori oni se stvarno ne zakljucuju, vec se stvara privid kao da su zakljuceni da bi se na taj nacin ostvarila neka korist izigravanjem zakona. g) Nesporazum (zabluda) o predmetu ugovora, prirodi ili osnovi ugovora subjekti vjeruju da su saglasni, a u stvari postoji nesporazum. Npr. jedna strana misli da se radi o prodaji, a druga o poklonu. h) Ugovor zakljucen sa potpuno poslovno nesposobnim licem. 2. Relativno nistavni (rusljivi) ugovori To su ugovori zakljuceni od strane lica koje je ograniceno poslovno nesposobno, ili kad postoji mana volje. a) Prevara namjerno izazivanje, pojacavanje ili odrzavanje zablude drugog ugovaraca u pogledu pojedinih elemenata ugovora. b) Prijetnja ako jedna ugovorna strana ili trece lice stavlja u izgled neko zlo drugoj strani kojim se izaziva njen opravdan strah zbog koga ona zakljucuje ugovor. Ugrozava se zivot ili licno dobro pojedinca. c) Prinuda pricinjavanje fizickog ili psihickog zla drugoj strani s ciljem da on izjavi odredjenu volju u smislu zakljucenja ugovora. d) Ugovori koje zakljuci ograniceno poslovno sposobno lice Za razliku od apsolutno nistavnih ugovora, rusljivi ugovori proizvode pravna dejstva, dok se na tu cinjenicu ne pozovu ovlastena lica. Na rusljivost se mogu pozvati samo pravno zainteresovana lica, a ne i sudovi po sluzbenoj duznosti.

11

Kod rusljivih ugovora sudska presuda ima konstitutivno dejstvo za razliku od deklarativnog dejstva kod apsolutno nistavnih ugovora. Tuzba se moze podici u roku od 1 godine od saznanja za rusljivost, a to pravo prestaje istekom roka od 3 godine od dana zakljucenja. Prisutna je mogucnost konvalidacije (naknadnog pravnog osnazenja odricanjem od prava na zahtjev za ponistaj ugovora od strane lica kojem zakon to pravo daje. Ponistenje djeluje retroaktivno, tj. smatra se da je ugovor bio nistavan od momenta zakljucenja ( ex tunc). Pravne posljedice se ogledaju u povracaju u predjasnje stanje i eventualno naknadi stete. Ako je rusljivi ugovor djelimicno izvrsen, nastupice obaveza povracaja primljenog, ako je moguce u naturi. 6.10. Prouzrokovanje stete 6.10.1. Pojam stete Steta je izvor obligacije koja nastaje izmedju lica odgovornog za smanjenje imovine ostecenog ili onemogucavanje njenog povecanja tj. nanosenje fizickog ili psihickog bola ili straha ostecenom. Razlikujemo: Vanugovornu stetu nastaje stetnom radnjom koja stvara obligacioni odnos izmedju stetnika i ostecenog. Ugovornu stetu nastaje zbog zakasnjenja u ispunjenju postojece ugovorne obaveze. U pojedinim situacijama, iako postoje pretpostavke odgovornosti za prouzrokovanu stetu, stetnik nije u obavezi da naknadi stetu npr. lice koje napadacu nanese stetu u nuznoj odbrani. Stanje nuzde postoji kada je lice prinudjeno da ucini stetnu radnju i time prouzrokuje stetu drugom licu radi zastite svoje ili tudje stvari iste ili vece vrijednosti. 6.10.2. Vrste stete Stete se mogu podijeliti na: Materijalne nastaje umanjenjem imovine (obicna steta) i sprecavanjem njenog povecanja ( izgubljena dobit). Obicna steta nastaje unistenjem neke stvari ili sprjecavanjem vrsenja prava. Izgubljena dobit je sprecavanje ocekivanog povecanja imovine. Materijalna steta moze se podijeliti na konkretnu (moze se dokazati njena visina ) i apstraktnu stetu ( ne dokazuje se nego se pretpostavlja). Nematerijalna steta nastaje nanosenjem fizickog bola ili straha na osnovu cega postoji pravo na naknadu materijalne stete za ostecenu stranu. 6.10.3. Odgovornost za stetu a) Odgovornost po osnovu krivice odgovorna su lica koja se mogu smatrati krivim, a to su lica koja su u momentu pricinjene stete bila svjesna i mogla da shvate posljedice svojih radnjim, to su deliktno sposobna lica. Ukoliko je stetnik prouzrokovao stetu namjerno ili nepaznjom radi se o subjektivnoj odgovornosti. Razlikujemo: Direktnu stetu stetnik je bio svjestan da ce prouzrokovati stetu i htjeo je da ta steta bude prouzrokovana Eventualnu namjeru stetnih nije htjeo nastupanje stete, ali se slozio da steta nastane. Nepaznja moze da se ispolji takodje u dva vida: Grupa nepaznja ( culpa lata) Obicna nepaznja (culpa levis) 12

Procjena nepaznje vrsi se prema standardima kao sto su: paznja obicnog covjeka, paznja dobrog domacina, paznja dobrog privrednika, paznja strucnjaka. b) Odgovornost za stetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti Za stetu nastalu od stvari ili djelatnosti od kojih postoji povecana opasnost po okolinu odgovara se bez obzira na krivicu (objektivna odgovornost). Vazi pretpostavka uzrocnosti, tj. stetu nadoknadjuje onaj ko ima koristi od te stvari ili djelatnosti. Odgovara lice koje stvar koristi radi svog ekonomskog interesa ( posjednik), ali ce odgovarati i vlasnik stvari ako je steta proizasla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje vlasnik nije skrenuo paznju. c) Odgovornost za drugog 1. Odgovornost roditelja ili staraoca Lice koje nema deliktnu sposobnost ne odgovara za stetu koju prouzrokuje drugom. Odgovara onaj koji je na osnovu zakona duzan da vodi nadzor nad njim. To lice moze se osloboditi odgovornosti ako dokaze da je vrsilo nadzor na koji je obavezno ili bi steta nastala i pri brizljivom vrsenju nadzora. 2. Odgovornost preduzeca i drugih pravnih lica prema trecim licima preduzeca odgovaraju za stetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trecem licu. Lice koje je ostecenom naknadilo stetu, ima pravo da od tog radnika zahtjeva naknadu placenog iznosa u roku od 6 mjeseci, nakon cega to pravo zastarjeva. 6.11. Sticanje bez osnova Radi se o povecanju imovine jednog lica na racun imovine drugog lica bez pravnog osnova. Sticalac je duzan da ono sto je primio bez osnova vrati drugoj strani. Moze nastati: Radnjom osiromasenog lica moze se ispoljiti u vidu nedugovanja; obogacenju bez osnova koji se nije ostvario; obogacenju s obzirom na osnov koji je otpao. Radnjom obogacenog lica Radnjom treceg lica Visom silom 6.12. Poslodavstvo bez naloga Poslodavstvo bez naloga ili nezvano vrsenje tudjih poslova je izvor obligacije koja nastaje kada neko lice neovlasceno vrsi tudje pravne ili materijalne radnje radi zastite njegovih materijalnih ili moralnih interesa. Nakon obavljenog posla bez naloga, poslovodja je duzan da podnese izvjestaj i polozi racun gospodaru posla. Stice pravo: Zahtjeva da ga oslobodi od sivh obaveza koje je zbog toga preuzeo Naknadu nuznih troskova Naknadu stete i ako nije postiga ocekivani rezultat Nagradu za trud ako je otklonio stetu

13