1.

UVOD
Republika Hrvatska funkcionira na naelu malog otvorenog gospodarstva, to
znai da ne moe utjecati na uvjete koji vladaju na svjetskom tritu, ve im se
mora prilagoditi. To znai da zbog veliine svoga gospodarstva nuno mora biti
otvorena za protok roba, a njezini proizvodi konkurentni u svjetskim okvirima.
Samo e tako Hrvatska ostvarivati rast ivotnog standarda svojih graana, a
meunarodna ekonomija u okviru toga treba odgovoriti na slijedea pitanja:
1. Zato postoji meunarodna razmjena?
2. Odvija li se ona na tetu jedne drave ili donosi koristi svima?
3. to su to komparativne prednosti neke drave i kako se odreuju?
4. Kako se formiraju cijene u meunarodnoj razmjeni?
5. Kako se na te odnose cijena moe utjecati?
6. Kakvi su uinci stvaranja meunarodnih integracija kao to je EU na
hrvatsko gospodarstvo?
7. Kakvi su makroekonomski uinci vanjske trgovine na gospodarstvo
Hrvatske?
8. Kako se stvaraju i rjeavaju meunarodni financijski problemi?
9. Zato nastaju i kako se rjeavaju problemi inozemne zaduenosti?
10. Je li Hrvatska prezaduena drava i kakve to posljedice moe imati za
tekuu i razvojnu politiku?
11. Kakva je uloga meunarodnih financijskih institucija i koje su mogue
koristi od lanstva Hrvatske u njima?
1
2. TEORIJE MEUNARODNE EKONOMIJE
Teorije meunarodne ekonomije imaju za cilj pojasniti uzroke meunarodnog
kretanja roba i usluga.
2.1. Merkantilizam
Potreba izuavanja meunarodne ekonomije usko je povezana s izrazitim
poveanjem meunarodne trgovine, a posebno njezinog dijela povezanog s
kolonijama Velike Britanije tijekom 15. i 16. stoljea
Merkantilizam dolazi od rijei mercato, to znai trgovina. Prema merkantilizmu,
trgovina je najvanija gospodarska djelatnost. Merkantilizam se smatra doktrinom
koja je u pretenoj mjeri odreivala vanjskotrgovinske odnose od 16. do 18.
stoljea. Meutim, elementi merkantilistikog razmiljanja susreu se i u mnogim
dananjim nacionalnim politikama. On se temelji na postavci da drave trebaju
to vie izvoziti i akumulirati bogatstvo, posebno u zlatu. Naroito se potie izvoz
finalnih proizvoda.
Merkantilizam je reakcija na gospodarske probleme ranog razdoblja kapitalizma,
kada su drave bile preslabe za voenje vlastitih gospodarstva, te kada je svaki
grad ili podruje samostalno donosio odluku o carinama na robu koja prelazi
njihove granice. Za ovo je rano razdoblje merkantilizma karakteristian i
zahtjev poduzetnicima (trgovcima) za manjim uvozom od izvoza, dakle trai se
aktivna trgovinska bilanca: samo promet izmeu drava poveava koliinu novca
u dravi i njeno bogatstvo, unutranji promet ne ostvaruje profit za dravu.
Temeljni zahtjev ove faze merkantilizma je pozitivna individualna bilanca
trgovinskih transakcija pojedinih trgovaca, odnosno: u trgovini se ne smije
smanjivati zaliha plemenitih metala, stroga kontrola nad deviznim transakcijama,
ograniavanje izvoza kapitala (plemenitih metala), repatriiranje prihoda od
prodaje u inozemstvu
2
Drugu fazu merkantilizma karakterizira jaanje nacionalnih drava, Velike
Britanije, Nizozemske, panjolske, Francuske, a obiljeava ga gotovo konstantno
ratovanje. Bogatstvo (zlato) je potrebno za potporu ekspanziji vojske i mornarice.
U fazi razvijenog merkantilizma potrebna je aktivna nacionalna bilanca
trgovinskih transakcija: naputa se teite na deviznoj kontroli, stimulira se
domaa proizvodnja, promovira se izvoz, ograniava se uvoz, ograniava se
domaa potronja.
Merkantilizam razvija i instrumente za ostvarivanje svojih ciljeva, za stimuliranje
izvoza robe i vrenja usluga (brodarstvo, reeksport, oplemenjivanje strane robe),
ograniavanje uvoza, dravne reglementacije, dravna prisila nad pojedincima za
djelovanje u cilju nacionalnih interesa
Zablude merkantilizma prvenstveno se odnose na precjenjivanje znaenja
aktivne trgovinske bilance. Aktivnu bilancu je lako i brzo ostvariti strogim
mjerama, ali nautrb gospodarskog razvoja, moe se postii i devalvacijom ili
deflacijom, uz mnogo manje negativne posljedice. Uz to, pasiva nije nezdrava
to je normalna posljedica gospodarskog razvoja
2.2. Teorija apsolutnih prednosti Adama Smitha
Znamenitim djelom Bogatstvo naroda A. Smith je 1776. godine korjenito
izmijenio spoznaje o ekonomskim zakonitostima. Na podruju meunarodne
ekonomije, promovirao je postavku kako obje drave koje sudjeluju u razmjeni
ostvaruju mogu ostvarivati koristi.
Teorija apsolutnih prednosti
zasniva se na naelu laisses
faire, odnosno nemijeanju
drave u gospodarske tijekove
(dananjim rjenikom trini
fundamentalizam). Upravljani
glasovitom nevidljivom rukom,
poduzetnici e sami odluiti to,
koliko, kada i za koga proizvoditi.
3
Osnovne postavke teorije apsolutnih prednosti:
- zasnovana na radnoj teoriji vrijednosti
- slobodna trgovina robama
- razliiti proizvodni trokovi u promatranim
dravama
- zanemaruju se transportni trokovi
Apsolutna prednost ogleda se u mogunosti efikasnije proizvodnje od neke druge
drave. S obzirom da je ova teorija zasnovana na radnoj teoriji vrijednosti,
efikasnost proizvodnje mjeri se vremenom potrebnim za proizvodnju pojedine
jedinice proizvoda.
Apsolutne prednosti mogu biti zasnovana na:
- prirodnim obiljejima: klima, mineralni izvori, zemljite, geografski poloaj isl.
- steenim: znanja i vjetine.
PRIMJER: Hrvatska i Maarska proizvode mandarine i penicu. U tablici 2.1.
prikazana je proizvodnja obje robe u kilogramima po jednom satu
prije postojanja meunarodne razmjene.
Tablica 2.1.: Proizvodnja mandarina i penice u Hrvatskoj i Maarskoj u jednom
satu
Hrvatska Maarska
mandarine 5 2
penica 3 7
Iz Tablice 2.1. je vidljivo da Hrvatska ima sposobnost proizvesti vie kilograma
mandarina u jednom satu, dok Maarska u isto vrijeme moe proizvesti vie
penice. Dakle, Hrvatska ima apsolutnu prednost u usporedbi s Maarskom
proizvodnji mandarina, dok Maarska ima apsolutnu prednost u usporedbi s
Hrvatskom u proizvodnji penice.
4
Grafikon 2.1.: Proizvodne funkcije Hrvatske i Maarske prije razmjene
Logina je posljedica specijalizacija
svake drave u proizvodnji
proizvoda u kojima ima apsolutne
prednosti, dok se viak proizvoda
izvozi u drugu dravu. Meutim,
uspostavljanje meunarodne
razmjene mijenja ove autarkine
odnose.
Gospodarstva dviju promatranih
drava, Hrvatske i Maarske voeni
naelom nevidljive ruke se
specijaliziraju. Hrvatska proizvodi
iskljuivo mandarine, dok Maarska
proizvodi iskljuivo penicu.
Proizvodne funkcije ovih dviju
drava prikazane su Grafikonom 2.2.
3
5
mandarine
penica
Hrvatska
5
7
2
mandarine
penica
Madarska
Autarkija:
gospodarsko stanje drave koja
provodi politiku izolacije tako da
izbjegava uvoz stranih proizvoda te
vlastitom proizvodnjom nastoji
zadovoljiti sve potrebe svoga
stanovnitva
Proizvodna funkcija:
odnos izmeu maksimuma outputa ili
proizvodnje koja se moe proizvesti iz
odreene koliine inputa uz danu
tehnologiju kojom se raspolae ili
izraava minimalnu koliinu inputa
koja moe osigurati odreenu koliinu
outputa
Grafikon 2.2.: Proizvodne krivulje Hrvatske i Maarske nakon razmjene
Na Grafikonu 2.2. prikazane su proizvodne funkcije Hrvatske i Maarske, te
rezultantna krivulja proizvodnih mogunosti R dvaju promatranih drava.
Specijalizacija je rezultirala slijedeim:
- Hrvatska je produktivnija od
Maarske u proizvodnji mandarina, te
se specijalizira u njihovoj proizvodnji,
dok
- odustaje od proizvodnje
penice,
- Maarska je produktivnija od
Hrvatske u proizvodnji penice te se
specijalizira u njenoj proizvodnji, dok
odustaje od proizvodnje mandarina.
Koristi se ogledaju u slijedeem:
- Prije uspostave meunarodne razmjene u Hrvatskoj se 5 kg mandarina
moglo razmijeniti 3 kg penice, dok se nakon uspostave meunarodne trgovine
za 5 kg mandarina moe razmijeniti za 7 kg penice,
- Prije uspostave meunarodne razmjene u Maarskoj se 7 kg penice
moglo razmijeniti za 2 kg mandarina, dok se nakon uspostave meunarodne
trgovine za 7 kg penice moe razmijeniti za 5 kg mandarina.
7
2
mandarine
penica
Maarska
5
3
Hrvatska
R
6
Hrvatska Maarska
mandarine 5 0
penica 0 7
Tablica: 2.2.: Proizvodnja mandarina i
penice u Hrvatskoj i
Maarskoj nakon
uspostave meunarodne
razmjene
2.3. Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda
Teorija komparativnih prednosti ne prua dovoljno dobar odgovor zato dolazi do
meunarodne razmjene. Posebno stoga, to meunarodna razmjena postoji i
izmeu drava sa znaajno razliitom produktivnou rada kod svih proizvoda.
David Ricardo predstavlja shvaanje kako e drava imati koristi od razmjene
ukoliko se specijaliziraju u proizvodnji onog proizvoda u kojem imaju ne
apsolutne, ve komparativne prednosti. Dakle, jedno e gospodarstvo izvoziti onu
robu u kojoj ima vee komparativne prednosti, a uvozi onu robu u kojoj je
komparativna prednost manja. Posebna je vrijednost ove teorije u tome to
dokazuje da ak i drava koja izrauje manju koliinu oba promatrana proizvoda
moe ukljuivanjem u meunarodnu razmjenu poveati svoje blagostanje.
PRIMJER: Hrvatska i Italija proizvode koulje i maslinovo ulje. U odreenom
vremenu, Hrvatska proizvede 3 komada koulja i 1 litru ulja. U istom vremenu,
Italija proizvede 4 komada koulja i 3 litre ulja.
Grafikon 2.3.: Krivulje proizvodnih mogunosti Hrvatske i Italije
K
O

U
L
J
E
4
ITALIJA
HRVATSKA
7
MASLINOVO ULJE MASLINOVO ULJE
K
O

U
L
J
E
3
3
1
Iz grafikona 2.3. vidljivo je da Italija proizvodi vie i koulja i maslinovog ulja u
odreenom vremenu.
Prije uspostavljanja meunarodne razmjene, u Hrvatskoj je vrijednost rada
sadrana u 3 koulje jednaka kao u 1 litri maslinovog ulja. Jednako tako, u Italiji
je vrijednost rada sadrana u 4 koulje jednaka kao kod 3 litre maslinovog ulja.
Italija i Hrvatska e imati razlog za razmjenu samo ako e Hrvatska razmjenom
dobiti vie od 3 koulje za 1 litru ulja, odnosno ako e Italija za 3 litre maslinovog
ulja dobiti vie od 4 koulje.
Grafikon 2.4.: Ilustracija komparativnih prednosti
Polazite grafike interpretacije je zajednika ishodina toka 0'. Od ishodine
toke na nie prikazan je odnos cijena u Hrvatskoj, a iznad u Italiji. Isprekidanim
su linijama preneseni odnosi cijene od jedne na drugu promatranu dravu. Oito
je kako e razmjenom obje drave ostvariti koristi, odnosno da e Italija izvoziti
maslinovo ulje u kojem je relativno produktivnija, dok e Hrvatska izvoziti koulje.
Uslijed toga e se uspostaviti novi odnos cijena, meutim, rikardijanska teorija
nije mogla dati precizan odgovor pri kojem e se odnosu cijena to dogoditi, ali je
zakljuila kako e to biti unutar osjenanog dijela grafikona 2.4.
8
4
0'
0 1
2.4. Heckscher-Ohlinova teorija meunarodne razmjene
Iz prethodnih je teorija zakljueno kako razlike u odnosima cijena proizvoda u
pojedinim dravama predstavljaju razlog obostrano probitane razmjene.
Ukoliko su jednaki ukusi potroaa u dravama A i B, odnosno jednake njihove
krivulje indiferencije, jednaki dohoci i jednaka tehnologija proizvodnje, tada e se
impuls za meunarodnu razmjenu nalaziti u razlici veliine i kvalitete proizvodnih
faktora kojima svaka od promatranih drava raspolae. Ako se pretpostavi
jednaka kvaliteta proizvodnih faktora u dravama A i B, tada razlika u odnosima
cijena roba X i Y potjee iz razlike u odnosima cijena proizvodnih faktora. to god
neka drava raspolae s veom koliinom nekog proizvodnog faktora, njegova e
cijena relativno biti nia, pa je i proizvodnja one robe koja se temelji na
intenzivnoj uporabi relativno jeftinijeg proizvodnog faktora relativno jeftinija. Zato
drava ima komparativnu prednost u proizvodnji one robe koja se temelji na
intenzivnijoj uporabi njezinog obilnijeg proizvodnog faktora.
Prema H-O teoriji meunarodne razmjene, svaka e drava izvoziti onu robu u
ijoj se proizvodnji intenzivnije koristi onaj proizvodni faktor kojeg ta drava ima u
veoj koliini. Svaka e drava izvoziti robu koja sadri vie njezinog
relativno obilnijeg (jeftinijeg) proizvodnog faktora, a uvozit e onu robu u
ijoj se proizvodnji intenzivnije koristi relativno oskudni proizvodni faktor.
H-O teorija meunarodne trgovine se temelji na teoriji komparativnih trokova, ali
ide korak dalje tumaei da komparativne prednosti potjeu od razlika u koliini
proizvodnih faktora kojima pojedini partneri u meunarodnoj razmjeni raspolau.
H-O model se temelji na slijedeim pretpostavkama:
1. sve drave proizvode iste dvije robe upotrebom istih dvaju faktora i
proizvodnih procesa definiranih identinim proizvodnim funkcijama,
2. proizvodne funkcije obje robe su funkcije oba proizvodna faktora,
homogene su, konveksne prema ishoditu i imaju konstantne prinose,
3. proizvodne funkcije su takve da su relativne intenzivnosti upotrebe
proizvodnih faktora (omjeri ulaganja proizvodnih faktora, npr. K/L) jednake
9
za sve cijene proizvodnih faktora koje su inae jednake u obje grane. To
znai da radno intenzivna roba uvijek ostaje radno intenzivna, dok je
kapitalno intenzivna roba uvijek kapitalno intenzivna
4. na svim tritima vlada potpuna konkurencija, a resursi su potpuno
iskoriteni (puna zaposlenost)
5. nema transportnih trokova niti bilo kojih drugih zapreka slobodnoj trgovini
6. relativne koliine proizvodnih faktora kojima drave raspolau, tj.
proporcije proizvodnih faktora u dvije drave su razliite
7. ukusi potroaa su identini u obje drave
Razlozi specijalizacije pojedinih drava prikazani su na grafikonu 2.5.
Grafikon 2.5: Razlozi specijalizacije pojedinih drava
Grafikon 2.5. prikazuje dva Edgeworthova zatvorena grafikona (engl. Edgeworth-
Bowley box diagram). Na njima je prikazana raspoloiva koliina proizvodnih
faktora rada L i kapitala K drava A i B. Drava A raspolae s vie rad od drave
B, budui da je 0XE vee od 0XH. Jednako tako drava B raspolae s vie
kapitala jer je 0YH vee od 0YE.
Ukoliko se proizvoljno odredi toka G na krivulji drave A i povue zraka iz
ishodita 0XG u grafikonu drave A, a zraka paralelna njoj iz ishodita robe X u
dravi B, 0XG=0M, tako da je kut E0XG jednak kutu E'0XG'. Na isti nain povue
se zraka iz iz ishodita robe Y do toke G, 0XG na grafikonu A i njoj paralelna
10
0
X
0
Y
0
Y
0
X
K
A
P
I
T
A
L
K
A
P
I
T
A
L
RAD
RAD
Y
L
K
Y
L
K
X
L
K
X
L
K
DRAVA A
DRAVA B
E
F
H
G
0XG' na grafikonu drave B. Na taj nain toka G' je korespondentna toka toki
G jer su granine produktivnosti obaju faktora u proizvodnji obje robe u G i G'
jednake.
U uvjetima potpune konkurencije odnos cijena roba jednak je odnosima graninih
produktivnosti proizvodnih faktora. Zbog toga je odnos cijena u toki G i G'
jednak. To znai da e drava A relativno vie proizvoditi robu X, jer se u njezinoj
proizvodnji intenzivnije koristi njezin relativno obilniji proizvodni faktor L. Za
dravu B vrijedi obrnuto, ona e proizvoditi vie robe Y jer se u njezinoj
proizvodnji intenzivnije troi njezin relativno obilniji faktor kapital.
Prema H-O teoriji, drava A ima komparativnu prednost u proizvodnji robe X (jer
se u njegovoj proizvodnji intenzivnije koristi njezin relativno obilni proizvodni
faktor rad) dok drava B ima komparativne prednosti u proizvodnji robe Y (jer
se u njegovoj proizvodnji intenzivnije koristi kapital koji je relativno obilni
proizvodni faktor drave B). Zbog toga e drava A izvoziti robu X, a drava B e
izvoziti robu Y.
Grafikon 2.6.: Krivulje transformacije drava A i B
11
F
B
F
A
0
X
Y
P
X
/P
Y
H
G
C
Na grafikonu 2.6. prikazane su krivulje transformacije drava A i B. U toki
unutarnje ravnotee u situaciji autarkije odnos cijena roba X i Y u dravi A nii je
nego u dravi B, tj. PX/PY A < PX/PY B, zbog relativno obilnog faktora rad u dravi
A i zbog toga to je proizvodnja robe X radno intenzivna. Ova razlika u odnosima
cijena u dravama A i B predstavlja razlog za obostrano probitanu razmjenu.
Drava A se zbog toga specijalizira u proizvodnji radno intenzivne robe X kreui
se uzdu svoje krivulje transformacije do toke FA. Drava B specijalizira se u
proizvodnji kapitalno intenzivnog proizvoda Y, jer u toj proizvodnji ima
komparativnu prednost (budui da je kapital relativno obilni proizvodni faktor i
kree se du svoje krivulje transformacije do toke FB. U tokama FA i FB odnos
cijena PX/PY jednak je u objema dravama.
Drava A proizvodi koliinu robe X i Y odreenu koordinatama toke FA. Od toga,
ona izvozi FAG robe X (u kojem ima komparativnu prednost) i uvozi CG dobra Y
kojeg uvozi iz drave B.
Drava B proizvodi u toki FB. Od toga ona izvozi FBH robe Y (u kojem ima
komparativnu prednost) i uvozi HC robe X koju uvozi iz drave A.
Trokuti razmjene FAGC i FBHC su identini, pa su i njihove stranice identine,
dakle, HC=GFA i GC=HFB. To znai da je izvoz robe X iz drave A jednak uvozu
robe X u dravu B, tj. FAG=CH. Isto tako, izvoz robe Y iz drave B jednak je
uvozu robe Y u dravu A, tj. FBH=0G. Dakle, trokut razmjene svake drave
pokazuje veliinu njezina izvoza, veliinu njezina uvoza i uvjete razmjene.
2.4.1. Stolper-Samuelsonov teorem
Poraste li relativna cijena nekog dobra poveat e se realna zarada onog
proizvodnog faktora koje se intenzivnije koristi u proizvodnji te robe
U svojoj analizi Stolper i Samuelson polaze od pretpostavki:
- uvoz (izvoz) drave se sastoji od one robe u kojoj je preteno sadran
relativno oskudan (obilan) faktor,
- uvoenje uvozne carine poveat e cijenu robi koja se proizvodi u
promatranoj dravi, ali i uvozi,
12
- uz postojanje malog otvorenog gospodarstva, uvoenje uvozne carine
nee utjecati na promjenu strukture meunarodne razmjene.
Prema grafikonu 2.7. horizontalna os predstavlja snabdjevenost radnom snagom,
a vertikalna kapitalom. Promatrana drava izvozi robu X i uvozi robu Y, odnosno
roba X je kapitalno intenzivnija od robe Y. Ishodite produkcijskih izokvanti za
robu X se nalazi u lijevom donjem, a za robu Y u desnom gornjem kutu.
Grafikon 2.7: Stolper-Samuelsonov teorem
Toka A predstavlja produkcijsku toku za robe X i Y prije, a toka B poslije
uvoenja carine. S obzirom na navedeno, proizvodnja e se preorijentirati u
pravcu vee proizvodnje robe Y, dakle odnos kapitala i rada (K/L) e rasti u
razmjeru pomicanja proizvodnje iz toke A u toku B. Sukladno ovom teoremu,
uvoenjem carine nacionalna ekonomija u cjelini gubi, ali ona moe povoljno
djelovati na razvoj odreenog proizvodnog sektora.
2.4.2. Rybczynski teorem
Pri konstantnim cijenama promatrane robe, porast u bogatstvu jednog faktora
uzrokovat e u veoj proporciji porast outputa robe u kojoj se intenzivnije koristi
taj faktor i smanjiti output druge robe. Na primjer, ukoliko se povea koliina rada
L, tada e output radno intenzivne robe narasti vie nego proporcionalno, dok e
output kapitalno intenzivne robe opasti pri konstantnim cijenama.
13
K
y
K
x
L
x
L
y
B
A
X
Y
Slika 2.8.: Rybczynski teorem
Uz trgovinu veliine A (prije porasta L) drava proizvodi u toki A, uz PX/PY=1.
Nakon udvostruenja raspoloivog rada u dravi, te ako je PX/PY=1 kao i ranije
(dakle nepromijenjen relativni odnos cijena) drava proizvodi u toki B na svojoj
novoj proirenoj granici proizvodnih mogunosti. Output robe X (radno intenzivne
robe) raste, a output robe Y (kapitalno intenzivne robe) opada, kao to je i
definirano teoremom Rybczynskog.
2.4.3. Leontijevljev paradoks
Pionirski pokuaj testiranja H-O teorije izvrio je W. Leontijev usporedbom
koritenja proizvodnih faktora prosjeka ukupnog izvoza i konkurentskog uvoza u
SAD prema podacima iz 1947. godine.
Rezultat Leontijevljeve analize mnoge je teoretiare iznenadio jer je bio suprotan
oekivanjima H-O teorije, jer je Leontijev zakljuio da SAD izvoze radno
intenzivne proizvode, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode.
Sa stajalita H-O teorije Leontijevljevi rezultati su bili paradoksalni.
14
P
X
/P
Y
P
X
/P
Y
Y
X
0
B
A
3. MEUNARODNA VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA
Vanjskotrgovinska politika je skup mjera kojima drava utjee na tijekove svoje
vanjske trgovine. Mjerama vanjskotrgovinske politike tei se ograniiti sloboda
tijekova meunarodne razmjene stvaranjem razlike izmeu relativnih cijena roba
na domaem i svjetskom tritu.
Drave vode vanjskotrgovinsku politiku u uvjetima:
- liberalizma nemijeanje drave u gospodarske tijekove, odnosno pristup
laissez faire politike. Zagovara je A. Smith, ali je sve prisutnija i danas,
- intervencionizma skup mjera kojima drava utjee na proces drutvene
reprodukcije. Drava intervenira na tritu korigirajui djelovanje trita,
posebno u sluaju gospodarskih kriza (J.M. Keynes),
- protekcionizma mjere kojima drava titi domau proizvodnju od uvoza i
potie domai izvoz kako bi se stvorili uvjeti za razvoj vlastitog gospodarstva.
Premda se ekonomisti slau kako je slobodna trgovina izmeu drava bolja od
bilo kakvog ograniavanja trgovinskih tijekova, praksa pokazuje da se slobodna
razmjena ograniava na vrlo razliite naine.
Najei argument protekcionista kojima se opravdava postojanje zatitnih mjera
argument mlade (nejake) industrije (infant industry argument), kojeg je u 19.
stoljeu razradio F. Liszt. Argument mlade industrije svodi se na to da mladu
industriju treba tititi dok ne ojaa do te mjere da bi se mogla nositi s inozemnom
konkurencijom. Kad ojaa, koristi od njezina postojanja e vie nego nadoknaditi
trokove njezine zatite. Zatita nejake industrije omoguuje joj stjecanje
iskustva i koritenje ekonomije obujma u cilju sniavanja jedininih trokova u
cilju sposobnosti slobodne trine utakmice s inozemnim konkurentima. Dakle,
kako bi u potpunosti mogla koristiti prednosti meunarodne podjele rada, drava
mora razviti svoju domau industriju.
Carina je osnovni oblik reguliranja vanjskotrgovinskih odnosa, u poetku je imala
preteno fiskalni karakter i sluila osiguranju te poveanju dravnih prihoda a
kasnije je sve vie poprimala zatitni karakter.
15
Pored toga, vanjskotrgovinska politika ima specifini spektar mjera kojima
ostvaruje navedene ciljeve:
- mjere usmjerene na cijenu roba
(carine, prelevmani)
- mjere usmjerene na koliinu roba
(kontingenti, kvote)
- devizna ogranienja.
3.1. Carine
Osnovni smisao i svrha postojanja carina se mijenjala kroz povijest. Meutim,
uvijek je sluila politici ekonomskih odnosa s inozemstvom, te je tako i danas
osnovna mjera reguliranja vanjskotrgovinskih odnosa. Naplaivanjem carine
poveava se cijena robi na domaem tritu te dolazi do stimulacije postojee ili
poetka nove proizvodnje i destimulacije nabavke iste robe iz inozemstva.
Carina je oblik posrednog poreza koji se naplauje na robu koja podlijee
carinjenju prilikom prijelaza carinske granice.

Osnovnu definiciju potrebno je ralaniti u svrhu preciznog pojmovnog odreenja
carine:
- posredni porez naplauje se posredno, prema injenicama koje
dokazuju snagu poreznog obveznika,
- plaanje carine je opa obveza svi koji uvoze robu koja podlijee
carinjenju plaaju carinu,
- roba koja podlijee carinjenju carina se plaa samo na robu koja
podlijee carinjenju, dakle postoji i roba na koju se ne plaa carina,
- carinska granica uglavnom se preklapa s dravnom granicom, meutim
postoje izuzeci (npr. carinskom unijom se dravna carinska granica
proiruje na sve drava lanice carinske unije, dok se npr. slobodnim
carinskim zonama (npr. Kukuljanovo), meunarodnim lukama carinski
prostor smanjuje.
16
3.1.1. Vrste carina
Carine je kao osnovni oblik vanjskotrgovinske zatite mogue razvrstati prema:
a) smjeru kretanja robe
- uvozne naplauju se na uvoznu robu koja podlijee carinjenju.
Uvozne carine su danas najei oblik carina
- izvozne naplauju se prilikom izvoza robe koja podlijee carinjenju.
Danas su relativno rijetke, npr. Rusija naplauje izvoznu
carinu na sirovu naftu
- tranzitne naplauju se na robu koja tranzitira preko teritorija tree
drave. Danas su iznimno rijetke, budui da ih WTO
zabranjuje, ali ih mogu primjenjivati ostale drave, npr.
Bjelorusija pokuava naplatiti tranzitnu carinu na ruski zemni
plin i sirovu naftu.
b) svrsi (namjeni) carine
- zatitne svrha je zatita domaeg gospodarstva od konkurentnijeg
inozemnog, prvenstveno ima gospodarski cilj
- fiskalne ostvarivanje javnih prihoda za financiranje javnih rashoda
- prohibitivne carine koje svojom visinom onemoguuju uvoz robe.
Uvoz nije zabranjen administrativnom mjerom, nego
ekonomski.
c) osnovici za obraun carine
- ad valorem (prema vrijednosti) carina se naplauje u postotku od
vrijednosti uvezene robe. Najei nain za naplatu carine.
- specifine carina se naplauje prema koliini (kg, kom, kWh) uvezene
robe, zatitni karakter se smanjuje ako vrijednost robe
raste, ali se poveava kada vrijednost robe opada
- kombinirane primjenjuje se kombinacija ad valorem i specifine carine
d) nainu donoenja carine
17
- autonomne carine donose nacionalna gospodarstva prema svom
nahoenju, u duhu svojih interesa i bez obzira na uinke
koje one imaju na ostatak svijeta
- ugovorne konvencionalne, se donose uz suglasnost ili sporazum s
meunarodnim institucijama, integracijama ili pojedinim
dravama, danas se preteni dio carina donosi na ovaj
nain
e) ostale vrste carina
- antidampinke uvode se u sluaju dokazanog postojanja dampinga,
kojim nelojalna konkurencije iz inozemstva nastoji
prouzroiti negativne posljedice domaem
gospodarstvu.
- kompenzatorne sline antidampinkima, nastoje izjednaiti vanjske i
unutarnje cijene uvozne robe. Cilj je neutralizirati
izvozne subvencije i premije koje inozemnim
isporuiteljima isplauju njihove vlade.
Grafikon 3.1. : Razvoj carinske zatite
18
P
1
b
a
P
W
Q
3
Q
Q
2
Q
1
svjetska cijena
e
c
domai trokovi
P
Na slici 3.1. je prikazan prirodni razvoj industrije uz adekvatnu carinsku zatitu.
Ravna linija svjetske cijene pokazuje da se na svjetskom tritu moe nabaviti
bilo koja koliina odreene robe po cijeni Pw. Funkcija domaih trokova na
poetku razdoblja via je od svjetske cijene, izmeu toki a i c opada. Opadanje
trokova znai poveanje konkurentnosti, te su u toki c trokovi domaih
proizvoaa jednaki svejtskoj cijeniu (profit = ). Svaki daljnji pomak prema toki
e predstavlja poziciju u kjoj domai proizvoai ostvaruju dobit u visini razlike
izmeu domaih trokova i svjetske cijene.
3.1.2. Ekonomski uinci carina
Uvoenje carine na uvoznu robu ne znai samo poskupljenje izvozne robe na
domaem tritu u odnosu na cijene iste robe u dravi izvoznici, ve rezultira i
dodatnim uincima (Slika 3.2.).
Slika 3.2.: Uinci uvoenja carine
19
S krivulja ponude domaih proizvoaa
D krivulja potranje na domaem tritu
P0 cijena robe u uvjetima autarkije na domaem tritu
P1 cijena robe na svjetskom tritu, cijena je savreno elastina
P2 cijena robe na svjetskom tritu uveana za carinu
Q0 koliina robe koju proizvode domai proizvoai u situaciji autarkije
Q1 koliina robe koju proizvode domai proizvoai pri svjetskim cijenama
Q2 koliina robe koju proizvode domai proizvoai pri svjetskim cijenama
uveanim za iznos carine
Q3 ukupna potronja robe na domaem tritu nakon uvoenja carine
Q4 ukupna potronja robe na domaem tritu pri svjetskim cijenama
Q1 Q4 uvoz robe na domaem tritu prije uvoenja carine
Q2 Q3 uvoz robe na domaem tritu nakon uvoenja carine
a redistribucijski uinak
b troak carinske zatite nastao poveanjem domae proizvodnje
c fiskalni uinak
d troak carinske zatite nastao smanjenjem potronje
Dok drava funkcionira kao zatvoreno gospodarstvo, krivulje ponude S i
potranje D sijeku se u pri koliini Q0 odnosno P0. Potpuno otvaranje nacionalnih
granica meunarodnoj konkurenciji rezultiralo bi formiranjem ponude na razini
cijena P1 (zbog savrene elastinosti svjetske ponude). Pri razini cijena P1 zbog
smanjenja cijena poveala bi se koliina robe koju kupuju domai kupci od Q0 u
situaciji autarkije na Q4. Pri tome bi se koliina koju prodaju domai proizvoai
smanjila sa Q0 na Q1, dok bi se istodobno prodavala roba iz uvoza u koliini Q1 -
Q4.
Navedena situacija je neodriva za nacionalno gospodarstvo pa drava uvodi
carine u visini P1 P2. To poskupljuje robu i smanjuje koliinu robe koju kupuju
domai potroai na Q3. Uz to, navedena se koliina i rasporeuje na drugaiji
nain, pa domai proizvoai sada prodaju vie (Q2 za razliku od ranije Q1).
Istodobno se smanjuje koliina robe iz uvoza na Q2 Q3.
Poveanje domae ponude zbog utjecaja carine znai gubitak za zajednicu kao
cjelinu (povrina b na dijagramu) jer se smanjuje ukupna potronja zatienog
artikla tj. ona se preorijentira na domau robu ili supstitute uvozne robe. Znai
20
izostaje nam uvoz jeftinije robe koji opet predstavlja gubitak tj. troak carinske
zatite (povrina d).
Redistribucijski uinak uvoznih carina predstavlja prelijevanje dohotka od
potroaa k proizvoaima (povrina a). Vrijednost dohotka ovisi o koliini
zatiene proizvodnje na domaem tlu i razlici cijena robe prije i poslije uvoenja
carine. Tako formirani dohodak djeluje stimulativno i na postojee i na mogue
novopridole proizvoae. No mogue je i prelijevanje dohotka iz produktivnijih u
manje produktivne gosp. sektore.
Fiskalni uinak (povrina c) je sekundarna svrha primjene carine ali one su jo
uvijek prihodi drave.
3.1.3. Optimalna carina
U uvjetima potpune konkurencije u dravi slobodna bi meunarodna razmjena
vodila k maksimiziranju svjetske proizvodnje. Meutim, to ne znai i da je
slobodna trgovina najbolja mogua politika za svaku dravu koja sudjeluje u
meunarodnoj razmjeni. Naprotiv, u interesu je svake drave u izvjesnoj mjeri
ograniiti uvoz ili izvoz ako inozemna potranja nije savreno elastina i a ako se
ne oekuju protumjere. Odreivanje optimalne carinske zatite ilustirano je na
grafikonu 3.3..
Grafikon 3.3.: Optimalna carina
21
U situaciji slobodne meunarodne razmjene ravnotea se postie u toki R, gdje
drava A razmjenjuje 0X1 svoga izvoznog proizvoda X za 0Y1 proizvoda Y s
dravom B. Na taj nain dosie se krivulja indiferentnosti u trgovini IT1. Uvjeti
razmjene su px/py=1.
Sada drava uvodi carinu koja e joj donijeti maksimalno blagostanje, naravno uz
pretpostavku da drava B nee odgovoriti istom mjerom, tj. da nee biti
odmazde. To je ona carina pri kojoj se dosie najvia krivulja indiferencije prema
trgovini IT2. Ta je krivulja indiferencije najvia krivulja indiferencije koju drava A
moe dosei.
Nakon uvoenja optimalne carine, drava A izvozi 0X2 dobra X (umjesto 0X1) u
zamjenu za uvoz 0Y2 proizvoda Y (umjesto 0Y1).
3.2. Necarinski instrumenti zatite
Necarinske barijere je teko jednoznano definirati zbog izuzetno irokog
raspona ovih mjera. Openito, mjere necarinske zatite predstavljaju sve one
mjere povrh carina, koje utjeu na smanjenje konkurentnosti inozemnih
proizvoda u odnosu na domae ili doprinose poveanju kompetitivnosti domaeg
gospodarstva. Direktnog su ili indirektnog tipa.
Temeljni razlog njihova uvoenja je netransparentnost, jer su drave u okviru
pregovora pod okriljem GATT-a i WTO-a bile prisiljene na sniavanje carina za
koje njihova gospodarstva nisu bila konkuretno sposobna. Preraunavanje u
ekvivalent carinskoj zatiti provodi se uzimanjem razlike izmeu cijene franco
granica i zatitnim mjerama deformirane cijene, koja se zatim razluuje na
konstitutivne elemente (porez na promet, uvozni nameti, kvote i sl.), a zatim se ta
razlika pretvara u carinski ekvivalent kao postotak vrijednosti uvezene.
Ograniavanje uporabe necarinske zatite je od posebnog znaaja za svjetsku
trgovinu, stoga se WTO u bitnom segmentu bavi njima, zagovarajui njihovu
tarifikaciju (pretvaranje u carinski ekvivalent).
Necarinske barijere mogu se ralaniti u tri temeljne skupine. Svrha zatitnih
mjera I. tipa je zatita domaeg gospodarstva od vanjske konkurencije. Mjerama
II. tipa nazivaju se oni mehanizmi koji nisu direktno vezani za trgovinu, ali se
ponekad koriste i u ovu svrhu. Mjere koje neizbjeno dovode do iskrivljavanja
22
uvjeta meunarodne razmjene, a primjenjuju se iz razloga koji nisu direktno
vezani za trgovinu ubrajamo u mjere III. tipa
Tablica 3.1.: Razvrstavanje mjera necarinske zatite
Mjere I. tipa (primarna namjena iskrivljenje)
A Mjere usmjerene na uvoz
1. Mjere koje djeluju na koliine (direktne)
a) globalne uvozne kvote
b) selektivne uvozne kvote
c) dozvole diskretno restriktivne
d) dozvole liberalne
e) "dobrovoljna" ogranienja izvoza (VER)
f) embargo
g) dravna trgovina
h) propisi o domaem sadraju
2. Mjere koje djeluju kroz trokove i cijene (indirektne)
a) varijabilni nameti i dodatne uvozne takse (prelevmani)
b) zahtjevi za avansnim depozitom
c) antidampinka i kompenzatorna optereenja (takse)
d) direktne subvencije domaim konkurentima uvoza
e) kreditna ogranienja uvoznicima
f) porezne olakice i ostale indirektne subvencije domaim proizvoaima
koji konkuriraju uvozu, ukljuujui i kreditne koncesije
g) diskriminatorne tarife u unutarnjem transportu
h) meunarodni robni sporazumi i sporazumi o marketingu
B Mjere usmjerene na izvoz
1. Mjere koje djeluju na koliine (direktne)
a) dravna trgovina
b) izvozne kvote i dozvole
2. Mjere koje djeluju na trokove i cijene (indirektne)
a) direktne subvencije izvoznicima
b) indirektne subvencije izvoznicima ukljuujui i kreditne olakice
c) damping koji podrava drava
d) izvozni nameti (takse)
e) meunarodni robni sporazumi i sporazumi o marketingu
Mjere II. tipa (sekundarna restriktivna namjera)
1. Mjere koje djeluju na koliine (direktne)
a) ogranien pristup medijima komuniciranja
b) kvantitativna ogranienja marketinga i propagande
2. Mjere koje djeluju kroz trokove i cijene (indirektne)
a) propisi o pakiranju i etiketiranju
b) zdravstveni, sanitarni i standardi o kvaliteti
c) sigurnosni i industrijski standardi i propisi
d) granine takse
23
e) uporabne takse
f) carinska procedura, konzularne formalnosti i slino
g) postupci carinske klasifikacije
h) postupci odreivanja carinske osnovice
i) devizna ogranienja
j) propisi o obavijestima i "administrativne" upute
k) dravno poduzetnitvo, financiranje istraivanja i razvoja i sline pomoi
domaim proizvoaima supstituta uvoza i izvoznim sektorima
Mjere III. tipa (bez oite namjere iskrivljavanja trgovine)
a) dravni monopol proizvodnje, prodaje i distribucije pojedinih proizvoda
b) dravna strukturna politika i politika regionalnog razvoja koja utjee na
trgovinu
c) ad hoc mjere ekonomske politike u svezi s bilancom plaanja
d) razlike u poreznim sustavima
e) razlike u sustavima socijalnog osiguranja
f) razlike u sustavima amortizacije
g) vanjske koristi od vladinih programa nabavke za obranu ili nevojne svrhe
h) ekonomija obujma uvjetovana dravnim nabavkama
i) promjene nacionalnih standarda, propisa i prakse
j) tarife u vanjskom transportu i meunarodni dravni transportni sporazumi
k) luke pristojbe
3.2.1. Kontingenti
Instrumenti gospodarske politike koji koliinski ograniavaju
vanjskotrgovinske tijekove su kontingenti ili kvote. Najee se uvode kada
meunarodna razmjena prelazi okvire koji osiguravaju relativno uravnoteen
obujam razmjene u oba pravca.
Kontingenti se najee primjenjuju kod reguliranja uvoza, tj. oni ograniavaju
vrijednosne ili koliinske iznose uvoza neke robe u odreenom razdoblju. Za
razliku od carina, kontingenti nameu apsolutni limit vanjskoj trgovini i
obuzdavaju trine zakone. Kontingentirati se moe i izvoz, premda se
neusporedivo ee koristi prilikom ograniavanja uvoza.
3.2.1.1. Uvozni kontingenti
Uvozni kontingenti pojavljuju se u 3 oblika:
24
a) unilateralni (autonomni) kontingenti ne ovise o vanjskim utjecajima i ne
podlijeu meunarodnim pregovorima, obujam uvoza odreuje se
samostalnom voljom drave uvoznice. Nakon njihove primjene izvozni tijekovi
drave su reducirani, ukinuti ili na neki drugi nain poremeeni pa inozemni
partneri poduzimaju mjere kako bi se suprotstavili negativnim uincima. Kako
autonomni kontingenti dovode do konflikta zbog suprotstavljenih interesa u
meunarodnoj razmjeni, najee se brzo i eliminiraju.
Autonomni kontingenti usmjeravaju vanjskotrgovinske tijekove putem
globalnog ili alociranog kontingentiranja.
Globalno kontingentiranje ne oznaava subjekte realizacije; ostavlja
mogunost zainteresiranim domaim uvoznicima i inozemnim izvoznicima da
na osnovi konkurencije posao realiziraju najpovoljniji ponuai. Ono
omoguava izvjesno probijanje dozvoljenih kvota i favoriziranje odreenih
subjekata pa se esto primjenjuje tzv. alocirano kontingentiranje.
Alociranje se uglavnom vri prema: dravama, izravnim korisnicima i
vremenskom trajanju.
b) ugovorni kontingenti predstavljaju interes za uvozom neke robe u jednu
zemlju, uvjetovan interesom za izvozom te robe drugoj tj. drugim zemljama
(meusobne isporuke) na bazi bilateralnih ili multilateralnih pregovora.
U usporedbi s autonomnim, ugovorni kontingenti utjeu na pozicije domaih
uvoznika i poboljanje odnosa s inozemnim partnerima-izvoznicima. Postie
se visok stupanj sigurnosti poslovanja i stvaraju se uvjeti za razvoj
meupartnerskih odnosa i suradnje.
c) carinski kontingenti na uvoz odreene robe se, u obimu predvienog
kontingenta, primjenjuje sniena carinska tarifa ili se roba uvozi bez plaanja
carine. U primjeni su temeljem SSP-a izmeu EU i RH.
3.2.1.2. Izvozni kontingenti
Ograniavaju vanjskotrgovinsku robnu razmjenu kada se eli:
- osigurati da odreena strateka roba ne doe u posjed neke zemlje,
- osigurati da odreena koliina robe ostane na domaem tritu,
- stabilizirati proizvodnja i cijene utjecajem na robne vikove u meunarodnoj
razmjeni
25
Izvozni kontingenti mogu biti:
a) unilateralni (autonomni) ako ih uvodi jedna nacionalna ekonomija bez
ikakvih konzultacija s inozemnim partnerima
b) ugovorni ako ih uvodi jedna nacionalna ekonomija na temelju bilateralnih i
multilateralnih pregovora (relacija) s ostalim nacionalna. ekomijama
3.2.1.3. Uinci kontingenata
Uinci kontingenata su slini carinskim uincima, ali u odreenim okolnostima
postoje bitne razlike koje su ovisne o: elastinosti inozemne ponude, kapacitetu
domae proizvodnje i politici administriranja kontingenata. Na grafikonu 3.4.. je
prikazan uinak kontingenata za proizvod X.
Grafikon 3.4.: Ilustracija uinaka kontingenata
Nacionalne krivulje ponude i potranje za robom X su SX i DX. U uvjetima
slobodne konkurencije cijena se formira na razini od 1 HRK, pri emu domai
potroai kupuju AB proizvoda X, od ega AC od domaih proizvoaa, a CB iz
uvoza. Drava uvodi uvozni kontingent od 10 proizvoda X. To rezultira cijenom
26
S
X
D
X
N M
B
A
Q
X
P
X
C
H J
0
1
2
15 25
od 2 HRK pri kojoj se uvozi upravo 10 proizvoda X, odnosno JH. Ukoliko drava
prodaje uvozni kontingent na konkurentskom tritu najboljem ponuau, prihod
prorauna e biti JHMN, dakle isti kao i kod carina ad valorem od 100%.
3.2.2. Usporedba kontingenata i carine
Tijekom '30-tih godina, poslije velike svjetske ekonomske krize kontingenti su
postupno preuzimali ulogu carina.
Kontingenti imaju mnoge prednosti u odnosu na carine:
- oni su apsolutni i neovisni o fluktuaciji cijena,
- ne ovise o diferenciranju elastinosti,
- djeluju neovisno o trinim uvjetima, te znatno umanjuju djelovanje trita.

Kontingenti brzo djeluju na obujam i tijekove meunarodne razmjene pa su
manje pogodni za postupna usmjeravanja ili preorijentaciju. Zato su osobito
koriteni u razdobljima kritinih ekonomskih stanja jer primarno djeluju na
koliine, a sekundarno na cijene robe.
Razlike u dohodovnim uincima:
- carine poveavaju cijene uvoznoj robi i osiguravaju prihode dravi u iznosu
proporcionalnom uvoznom obimu i visini carinske tarife
- kontingenti poveavaju unutarnje cijene i osiguravaju dodatne prihode
uvozniku, oni su izvor monopolskog profita ukoliko se ne rasporeuju
sukladno trinim naelima
Danas su kontingenti zabranjeni zaslugom WTO-a, s izuzetkom carinskih
kontingenata.
3.2.3. Izvozne subvencije (premije)
Izvozne subvencije su direktna plaanja ili poklanjanje poreznih prihoda i
subvencioniranje kredita nacionalnim izvoznicima ili potencijalnim izvoznicima te
odobravanje kredita sa snienom kamatom stranim kupcima s ciljem
pospjeivanja prodaje domae robe. Premda su subvencije zabranjene
27
meunarodnim sporazumima, mnoge ih drave primjenjuju na vie ili manje
prikrivene naine. Na grafikonu 3.5. prikazano je djelovanje subvencija.
Grafikon 3.5: Ilustracija djelovanja subvencije
U uvjetima slobodne trgovine cijena se formira na razini A, gdje drava proizvodi
AC, a troi AB robe x. Ostatak BC izvozi. Ukoliko se drava odlui
subvencionirati proizvodnju robe x u visini AG po jedinici robe x, tada proizvoai
iz promatrane drave proizvode GJ robe x, pri emu se GH troi u dravi, a HJ
se izvozi. Domai potroai gube a+b, domai proizvoai su na dobitku a+b+c,
a iznos dravne subvencije je b+c+d. Troak zatite mogue je izraunati
zbrajanjem trokuta b+d.
Premije se iskljuivo odnose na stimuliranje izvoza, kada nacionalno
gospodarstvo eli ubrzati ili pomoi razvoju ili egzistenciji pojedinih gospodarskih
sektora ili posebnih gospodarskih grana.
28
a
P
x
A
H
G
b d
c
0
B N
D
X
S
X
C
M
J
Osnovne grupe izvoznih premija:
- otvorene premije primjenjuju se kada je njihova primjena prihvatljiva u
meunarodnim relacijama
- prikrivene premije primjenjuju se samo kada njihova otvorena primjena ne
bi bila prihvatljiva u meunarodnim relacijama, vie se koriste nego otvorene,
a javljaju se pod nazivima kao razne vrste regresa, subvencija i sl.
(preferencijalne prijevozne tarife za izvoznu robu, kreditne olakice itd.).
Posebna vrsta prikrivene premije su retencione kvote koje u uvjetima
nekonvertibilnosti domae valute predstavljaju pravo zadravanja i slobodnog
raspolaganja jednim dijelom ostvarenih deviza. Izvoznici su stimulirani
poveati svoj izvoz i usmjeravaju ga tamo gdje e ostvariti najvea prava
zadravanja deviza. Zadrani iznosi deviza ne moraju biti iskoriteni pa su
retencione kvote veinom prenosive, ali se mogu i prodavati na deviznim
tritima.
Osnovni razlog stimuliranja izvoza je disparitet cijena u zemlji i inozemstvu
cijene domae robe su vie nego inozemne. Ovdje se ubrajaju:
- isti disparitet cijena prema inozemnim cijenama kao refleks nie razine
produktivnosti tj. viih proizvodnih trokova u zemlji
- carinska zatita i druga prikrivena optereenja na inozemnim tritima i
eventualno isti stimulans s ciljem postizanja vieg stupnja konkurentnosti.
3.3. Teorija carinske unije
Carinske ili necarinske barijere tradicionalno razdvajaju nacionalna
gospodarstva. Nestankom barijera u razmjeni izmeu dviju nacija njihova
trgovina "klie" iz meunarodnih pravila u propise unutarnje trgovine.
Gospodarske integriracije imaju elemenata diskriminatorni proces prema
dravama nelanicama, ali ga GATT dozvoljava integracije pod uvjetom da se
zatita prema treim dravama ne poveava.
3.3.1. Stupnjevi integriranja
29
Brojne gospodarske integracije koje danas postoje u svijetu nije mogue
jednoznano definirati. Svaka od integracija ima svoje znaajke, odnosno moe
se svrstati u jednu od navedenih kategorija:
1. Asocijativni sporazum Asocijativni sporazum se prema lanku XXIV.
GATT-a definira kao predetapa uvoenja zone slobodne trgovine ili carinske
unije. Djelomino je zasnovan na principu reciprociteta, ali sadrava
derogaciju u pojedinim sektorima ili instrumentima trgovinske politike.
Sporazum ovoga tipa je Hrvatska potpisala s EU (SSP).
2. Zona slobodne trgovine grupiranje vie carinskih teritorija u kojem drave
lanice ukidaju sve trgovinske barijere izmeu sebe, ali zadravaju svoje
nacionalne barijere u razmjeni prema ostatku svijeta. U takvoj zoni zadrana
je kontrola carina u cilju izbjegavanja uvoza roba u dravu s relativno niskim
carinama i reeksporta u dravu s relativno viim carinama. Primjer NAFTA
(Sjevernoameriko udruenje slobodne trgovine) ili ASEAN (Asocijacija
drava jugoistone Azije)
3. Carinska unija udruenje drava koje meusobno ukidaju carinske
barijere, te usvajaju zajedniku carinsku tarifu prema ostatku svijeta, odnosno
imaju zajedniku vanjskotrgovinsku politiku. EEZ je bila carinska unija od
1968. do 1992. godine, danas su to CACM (Zajedniko trite Srednje
Amerike) ili Andski pakt.
4. Zajedniko trite karakterizira ga slobodno kretanje svih faktora
proizvodnje unutar drava lanica, dakle to znai slobodno kretanje roba,
kapitala i radnika, ali i eliminiranje fiskalnih granica, trgovinskih i tehnikih
zapreka. Primjer: EU, EFTA
5. Ekonomska unija - Najvii oblik regionalnog procesa integriranja, zahtjeva
usku koordinaciju gospodarskih politika drava lanica kako bi zajedniko
trite i makroekonomska stabilizacija drava bila u potpunosti efikasna.
30
3.4.2. Uinci carinske unije
Neizbjean uinak uspostavljanja carinske unije je da e pojedine drave lanice
uvoziti iz drugih drava lanica:
a) neke proizvode koje ranije, u uvjetima visoke nediskriminacione zatite
domae proizvodnje nisu uvozile i
b) neke proizvode koje su ranije uvozile iz treih drava.
U oba sluaja dolazi do poveanja razmjene unutar unije, ali je samo u prvom
sluaju to obvezno i poveanje ukupne razmjene drava lanica i svijeta kao
cjeline. Zbog toga je Viner ovaj uinak carinske unije nazvao stvaranjem
trgovine trade creation, to treba shvatiti kao stvaranje novih trgovinskih
tokova (u kvantitativnom, ne samo geografskom smislu) uz poveane ukupne
razmjene.
Uinak skretanja trgovine trade creation sastoji se u tome to do ekspanzije
unutarregionalne razmjene dolazi kao posljedica naputanja neracionalne
(skupe) domae proizvodnje u korist efikasnijih proizvoaa u okviru unije. Ovo
je proces koji potencijalno vodi poboljanju meunarodne podjele rada,
realokaciji resursa i efikasnijoj proizvodnji. Pomjeranje od viih k niim
trokovima proizvodnje, imanentno procesu integracije, jo ne znai kako je to
pomjeranje k najniim trokovima u svjetskim mjerilima (osim u sluaju svjetske
ekonomske integracije).
U drugom sluaju kada dolazi do skretanja trgovine u korist drava koje pripadaju
uniji, a na tetu treih drava - dok pitanje o tome da li e se ukupan volumen
meunarodne trgovine poveati ili ne, ostaje otvoreno - izvjesno je da se neki od
postojeih trgovinskih tokova zamjenjuju novima.
Kada u uniji dominira trade diversion, barem e neke od zemalja lanica biti
oteene, a postoji i mogunost da sve zemlje lanice budu oteene, sve uzete
skupa imat e neto-gubitak, a gubitak trpe i tree zemlje i svijet u cjelini.
Ukoliko carinska unija vodi prostoj supstituciji razmjene s treim zemljama
unutarregionalnom razmjenom, dakle situaciji trade diversion, dobit od trgovine
31
e se smanjiti, a meunarodna podjela rada pogorati u mjeri u kojoj su trokovi
proizvodnje diskriminiranih proizvoaa iz treih drava bili nii nego u
favoriziranih proizvoaa iz zemalja partnera.
Uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi carinska unija donosila najveu korist i
zemljama lanicama, i svijetu kao cjelini, odnosno uvjeti koji moraju biti ispunjeni
kako bi unija djelovala u pravcu meunarodne specijalizacije proizvodnje u
skladu s komparativnim trokovima:
1. unija mora obuhvaati to vee podruje (poveava se mogunost za razvoj
unutranje podjele rada),
2. to je nia razina carina na uvoz iz treih drava u usporedbi s njihovom
prosjenom razinom prije stvaranja unije,
3. to je manji stupanj komplementarnosti, a vei stupanj konkurentnosti u
proizvodnji izmeu drava lanica,
4. to su vee razlike u proizvodnim trokovima izmeu drava lanica, a time i
utede koje e proizai iz slobodne trgovine unutar unije,
5. to je via razina zatite na potencijalnim izvoznim tritima izvan podruja
carinske unije u pogledu proizvodnje u kojoj bi, u uvjetima slobodne
trgovine, drave lanice imale komparativnu prednost (drugim rijeima, to
je manja teta koja nastaje zbog smanjenja stupnja specijalizacije u
proizvodnji izmeu podruja unije i vanjskog svijeta),
6. to je vei broj grana u kojima e proirenje trita imati za rezultat nie
trokove proizvodnje od onih koji postoje izvan unije,
7. to je manji broj grana kod kojih proirenje trita ne bi dovelo do niih
trokova proizvodnje od onih po kojima bi se odgovarajui proizvodi mogli
uvesti iz treih drava.
Smanjivanje carina poveava ekonomsku efikasnost. Iako moda djeluje
iznenaujue, ovaj je odgovor preoptimistian. Pristupom u carinsku uniju bez
carinskih barijera meu dravama i sa zadravanjem carinske zatite prema
treim dravama mogue su i tetne posljedice za dravu lanicu. Razlog
moemo ilustrirati hipotetikim primjerom koristei dvije zemlje lanice, Njemaku
i Francusku i treu zemlju izvan carinske unije, npr. SAD. SAD proizvodi
najjeftiniju penicu po cijeni od 8 EUR za tonu, cijena francuske penice je 12
EUR za tonu, a britanske 16 EUR. Britanija i Francuska imaju identinu carinu na
sav uvoz penice. Ukoliko je Britanija formirala carinsku uniju s Francuskom,
32
T V
p
P'
P
njihove se meusobne carine ukidaju, ali na snazi ostaju carine s SAD-om.
Razmatranjem slijedea dva primjera odgovorit e se na pitanje kako je
formiranje carinske unije djelovalo na britansko gospodarstvo, pozitivno ili
negativno.
1. Polazna pretpostavka: britanska inicijalna carina je dovoljno visoka i
iskljuuje uvoz penice iz obje drave. S carinom od 10 EUR cijena e biti 18
EUR za peniu iz SAD-a i 22 EUR za penicu iz Francuske. Respektirajui
cijene, potroai kupuju iskljuivo britansku penicu. Eliminirajui carine s
Francuskom pristupanjem u carinsku uniju, uvoz iz Francuske e zamijeniti
britansku produkciju. S toke gledita britanskog potroaa dolazi do utede
jer nasuprot troku od 16 EUR za britansku penicu, Britanija sada mora
proizvesti samo 12 EUR vrijednosti izvozne robe kako bi platila tonu
francuske penice.
2. Uz pretpostavku nie carinske stope, npr. 6 EUR za tonu situacija je
slijedea: prije prikljuivanja carinskoj uniji, Velika Britanija kupuje penicu iz
SAD-a, koju potroai plaaju 14 EUR za tonu, to im se vie isplati nego
proizvoditi svoju penicu. Kada je carinska unija formirana, potroai kupuju
Francusku penicu za 12 EUR, dakle, uvoz iz SAD-a je prestao. Unato
svemu, penica iz SAD-a je jeftinija od francuske, a 6 EUR carine koju
britanski potroai plaaju na penicu iz SAD-a vraa se u Veliku Britaniju u
obliku prihoda prorauna i prema tome ne predstavlja samo troak za
britansko gospodarstvo. Britanci e, uvozei penicu iz Francuske, morati
izdvojiti vie resursa za izvoz, kako bi mogli platiti jednaku koliinu uvoza.
U ovom sluaju treba razmiljati o Vel. Britaniji kao o dravi koja vodi dvije
vanjskotrgovinske politike koje izobliuju motive za vanjskotrgovinsku razmjenu -
carinu na penicu iz SAD-a i carinu na penicu iz Francuske.
Iako se ini da carina na francusku penicu izobliuje motive, ona moe pomoi
kompenzirati izoblienje nastalo primjenom carine na penicu iz SAD-a, potiui
potronju jeftinije penice iz SAD-a. Na ovaj nain primijenjene carine smanjit e
blagostanje u Vel. Britaniji.
Velika Britanija je na dobitku ako formiranje carinske unije vodi k novoj trgovini -
francuska penica zamjenjuje domau proizvodnju, dok Velika Britanija gubi ako
33
T V
p
P'
P
trgovina unutar carinske unije jednostavno zamijeni trgovinu s dravama izvan
unije. U analizi uinaka carinske unije prvi se sluaj naziva trade creation, a
drugi trade diversion. Je li carinska unija poeljna ili nepoeljna ovisi o tome
vodi li veinom prema trade creation ili prema trade diversion.
Grafikon 3.6.: Stvaranje trgovine trade creation
q - koliina proizvoda
p - cijena proizvoda
D - krivulja domae potranje
S - krivulja domae ponude
PQR - krivulja ponude u zemlji partneru (trokovi = const.)
P'Q'R' - krivulja ponude u zemlji partneru (trokovi = const.) uveano za trokove
carine
Kada postoji carina zemlja troi OV', od ega je OT' iz domae proizvodnje, T'V'
iz uvoza. Kada se carina ukine, domaa proizvodnja se smanji na veliinu OT, a
potronja se povea na iznos OV. Zbog zamjene domae proizvodnje uvozom
uteen je iznos QQ'M, a dobit u vidu vika potronje koji nastaje zamjenom
34
S
D
R' Q'
Q
M N
R
T T' V' V
q
p
P'
P
dobara ranije proizvoenih u zemlji uvozom, iznosi R'NR. Ukupan rezultat trade
creation je suma te dvije povrine, a to je priblino jednako polovici produkta
promjene u koliini uvoza (TT' + VV') i novanog iznosa carine po jedinici uvoza
(PP')
Grafikon 3.7.: Skretanje trgovine trade diversion
D - krivulja potranje
PT, LR inozemna potranja (trokovi =const.)
P'Q', L'Q'' - inozemna potranja (trokovi =const.) plus carine
S carinom primjenjenom na oba izvora uvoza, drava uvozi koliinu OS' iz treih
drava uz ukupne trokove OPTS'. Kada se ukinu carine unutar carinske unije,
drava prelazi na uvoz OS iz drave partnera. Za svoju raniju potronju OS' ona
sada plaa OLRS', to predstavlja poveanje trokova u iznosu LRTP.
35
D
Q''
Q'
R Q
T
S'
S
p
L'
P'
L
P
q
DIJAGRAM 2: Trade diversion
D - krivulja potranje
PT, LR inozemna potranja (trokovi =const.)
P'Q', L'Q'' - inozemna potranja (trokovi =const.) plus carine
4. EKONOMSKI POKAZATELJI
Ekonomskim pokazateljima u se podrazumijevaju mjerila koja izraavaju odnose
izmeu domaeg i inozemnog trita. Ekonomska analiza moe biti kvantitativna
(kvantifikacija odnosa meuovisnih varijabli) ili kvantitativna (analiza
meuovisnosti uzroka i posljedica).
4.1. Ekonomski pokazatelji pokrivenosti uvoza izvozom
4.1.1. Stupanj ukupne pokrivenosti uvoza izvozom
uvoza ukupnog vrijednost
izvoza ukupnog vrijednost
S
p
_ _
_ _

Ako je stupanj pokrivenosti uvoza izvozom vei od 1, odnosno stopa pokria

uvoza s izvozom vea od 100, drava u razmjeni s inozemstvom ostvaruje
pozitivan saldo trgovinske bilance.
4.1.2. Stupanj djelomine pokrivenosti uvoza izvozom
" _" _ _
" _" _ _
X proizvoda uvoza vrijednost
X proizvoda izvoza vrijednost
S
pp

to je Spp vei od 100, to je izvoz proizvoda X vei od uvoza tog istog proizvoda
36
4.2. Ekonomski pokazatelji stupnja koncentracije izvoza (uvoza)
4.2.1. Koeficijent zemljopisne koncentracije izvoza (uvoza)
Koeficijent zemljopisne koncentracije pokazuje diverzificiranost ("rasutost")
ukupnog izvoza drave "j" na pojedine drave ili grupacije drava (EU, CEFTA,
NAFTA).

,
_

n
s
t
j
t
j
xj
X
s X
G
1
2
" "
gdje je Gxj koeficijent zemljopisne koncentracije izvoza (uvoza), Xjt izvoz drave
"j" u drave"s" u godini t, Xjt ukupni izvoz drave "j" u godini t, s=1,2,3...n
(razdoblje od prve do n-te godine).
4.3. Ekonomski pokazatelji elastinosti uvoza (izvoza)
4.3.1. Koeficijent elastinosti izvoza prema dohotku
to je vei Ei,d to je vea ovisnost izvoza o dohotku.
1
1
1
1
1 2
1 2
,
X
Y
Y
X
X
Y
Y Y
X X
E
d i

gdje je Ei,d koeficijent elastinosti izvoza prema dohotku, X2 izvoz u vremenu tn,
X1 izvoz u vremenu tn-x, Y1 dohodak u vremenu tn-x, Y2 dohodak u vremenu tn.

37
4.3.2. Koeficijent elastinosti uvoza prema dohotku
to je vei Eu,d to je vea ovisnost uvoza o dohotku.
1
1
1
1
1 2
1 2
,
M
Y
Y
M
M
Y
Y Y
M M
E
d u

gdje je Eu,d koeficijent elastinosti uvoza prema dohotku, M1 uvoz u vremenu tn-x,
M2 uvoz u vremenu tn, Y1 dohodak u vremenu tn-x, Y2 dohodak u vremenu tn.
4.4. Ekonomski pokazatelji meuovisnosti domaih i inozemnih
cijena
4.4.1. Indeks relativnih cijena
to je IRC vei, to su domae cijene u odnosu na inozemne cijene vee, ali je u
tom sluaju domaa zemlja nekonkurentnija na tritu drave "i".
100
i
d
C
C
IRC
gdje je IRC indeks relativnih cijena, Cd domae cijene, Ci inozemne cijene.
4.4.2. Uvjeti razmjene (Terms of trade)
Terms of trade moe biti jednak 100 (izvozne cijene jednake uvoznim cijenama),
manji od 100 (izvozne cijene manje od uvoznih), to je nepovoljno za zemlju, jer
nie izvozne i vie uvozne cijene pritiu na trokove proizvodnje, ako je uvozna
roba za reprodukciju, i vei od 100 (izvozne cijene su vee od uvoznih).
38
100
_ _
_ _

cijena uvoznih indeks
cijena izvoznih indeks
tt
4.5. Ekonomski pokazatelji udjela vanjskotrgovinske razmjene u
razliitim parametrima
4.5.1. Koeficijent uvozne ovisnosti
to je Ku,0 vei, to je domaa potronja odnosno potronja ovisnija o uvozu.
proizvod drutveni
uvoza vrijednost
ili
ND
uvoza vrijednost
K
u
_
_ _
0

4.5.2. Koeficijent izvozne ovisnosti
to je koeficijent izvozne ovisnosti vei, to je vei dio domae proizvodnje
izraen kao nacionalni dohodak ili drutveni proizvod, namijenjen izvoznom
tritu. Koeficijent izvozne ovisnosti ujedno izraava stupanj otvorenosti domae
privrede u odnosu na inozemnu privredu.
proizvod drutveni
izvoza vrijednost
ili
ND
izvoza vrijednost
K
i
_
_ _
0

4.5.3. Stupanj otvorenosti domae privrede
Navedeni pokazatelj govori o udjelu vanjskotrgovinske razmjene u nacionalnom
dohotku odnosne drave.
BND
izvoza vrijednost uvoza vrijednost
S
_ _
0
+

39
4.5.4. Udio domae privrede u svjetskom uvozu
to je Uud vei, to uvoz domae drave vie sudjeluje u svjetskom uvozu.
s
d
ud
U
U
U
4.5.5. Udio izvoza domae privrede u svjetskom izvozu
Udio izvoza domae privrede (Uud) u svjetskom izvozu izraunava se tako da se
vrijednost domaeg izvoza stavi u odnos s vrijednou svjetskog izvoza.
U
ud
=
4.5.6. Michaelyev kvalificirani ili robno ponderirani udio izvoza (uvoza)
u svjetskoj razmjeni

1
]
1

n
a
n
na
sa
na
X
X
X
X
u
1
100
gdje je u kvalificirani ili robno ponderirani udio izvoza (uvoza) u svjetskoj
razmjeni, Xna vrijednost nacionalnog izvoza (uvoza) proizvoda a, Xsa vrijednost
svjetskog izvoza (uvoza) proizvoda, Xn vrijednost ukupnog nacionalnog izvoza
(uvoza) svih proizvoda.
40
Izvoz domae zemlje
Svjetski uvoz
1. UVOD .............................................................................................................. 1
2. TEORIJE MEUNARODNE EKONOMIJE ...................................................... 2
2.1. Merkantilizam ............................................................................................................... 2
2.2. Teorija apsolutnih prednosti Adama Smitha ................................................................ 3
2.3. Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda ........................................................ 7
2.4. Heckscher-Ohlinova teorija meunarodne razmjene ................................................... 9
2.4.1. Stolper-Samuelsonov teorem .............................................................................. 12
2.4.2. Rybczynski teorem .............................................................................................. 13
2.4.3. Leontijevljev paradoks ......................................................................................... 14
3. MEUNARODNA VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA ............................... 15
3.1. Carine ......................................................................................................................... 16
3.1.1. Vrste carina .......................................................................................................... 17
3.1.2. Ekonomski uinci carina ..................................................................................... 19
3.1.3. Optimalna carina ................................................................................................. 21
3.2. Necarinski instrumenti zatite ..................................................................................... 22
3.2.1. Kontingenti .......................................................................................................... 24
3.2.2. Usporedba kontingenata i carine ......................................................................... 27
3.2.3. Izvozne subvencije (premije) ............................................................................... 27
3.3. Teorija carinske unije .................................................................................................. 29
3.3.1. Stupnjevi integriranja .......................................................................................... 29
3.4.2. Uinci carinske unije ........................................................................................... 31
4. EKONOMSKI POKAZATELJI ....................................................................... 36
4.1. Ekonomski pokazatelji pokrivenosti uvoza izvozom ................................................. 36
4.1.1. Stupanj ukupne pokrivenosti uvoza izvozom ...................................................... 36
4.1.2. Stupanj djelomine pokrivenosti uvoza izvozom ............................................... 36
4.2. Ekonomski pokazatelji stupnja koncentracije izvoza (uvoza) ................................... 37
4.2.1. Koeficijent zemljopisne koncentracije izvoza (uvoza) ....................................... 37
4.3. Ekonomski pokazatelji elastinosti uvoza (izvoza) ................................................... 37
4.3.1. Koeficijent elastinosti izvoza prema dohotku .................................................. 37
4.3.2. Koeficijent elastinosti uvoza prema dohotku .................................................... 38
4.4. Ekonomski pokazatelji meuovisnosti domaih i inozemnih cijena ......................... 38
4.4.1. Indeks relativnih cijena ........................................................................................ 38
4.4.2. Uvjeti razmjene (Terms of trade) ........................................................................ 38
4.5. Ekonomski pokazatelji udjela vanjskotrgovinske razmjene u razliitim parametrima
.................................................................................................................................... 39
4.5.1. Koeficijent uvozne ovisnosti ............................................................................... 39
4.5.2. Koeficijent izvozne ovisnosti .............................................................................. 39
4.5.3. Stupanj otvorenosti domae privrede .................................................................. 39
4.5.4. Udio domae privrede u svjetskom uvozu .......................................................... 40
4.5.5. Udio izvoza domae privrede u svjetskom izvozu .............................................. 40
Svjetski uvoz .................................................................................................... 40
4.5.6. Michaelyev kvalificirani ili robno ponderirani udio izvoza (uvoza) u svjetskoj
razmjeni ............................................................................................................. 40
41