dr.

Susan Forward &

Craig Buck

OTROVNI RODITELJI Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spaavanje vlastitog ivota

DR. SUSAN FORWARD

& CRAIG BUCK

OTROVNI RODITELJI
PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA I SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA

Zagreb, 2002.

Naslov izvornika: Dr. Susan Forward with Craig Buck: Toxic Parents: Overcoming Their Hurtful Legacy And Reclaiming Your Life Prijevod s engleskog: Anita Klapan, prof. Iva Prvi, prof. Mihaela Rister, prof. Melita Saraen, prof. Lektor: Branka Stunja BIBLIOTEKA ANIMA Urednici: dr. Nenad Jakui mr. Iva Bhm, prof. BIOS - Drutvo roditelja, Zagreb Hrvatska udruga za zatitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja Grafika priprema: Marijan Bori, ml. Tisak: Nova promocija
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 159.913-055.5/.7 159.97-055.52 FORWARD, Susan Otrovni roditelji: prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spaavanje vlastitog ivota / Susan Forward & Craig Buck ; <prijevod s engleskog Anita Klapan .. . et al.>. - Zagreb : Bios, 2002. Prijevod djela: Toxic parents. ISBN 953-97891-3-3 1. Buck, Craig 420125020

Ova je knjiga nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zatitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Udruge su zahvalne Dravnom zavodu za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Hrvatskoj lutriji, Zagrebakoj banci i Klinici za djeje bolesti Zagreb koje su u sklopu

tekuih projekata navedenih udruga podrale i financijski omoguile prevoenje i tiskanje ove knjige.

mojoj djeci

OTROVNI RODITELJI - PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA I SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA autorice "Opsesivne ljubavi", dr. Susan Forward, u suradnji s Craigom Buckom Niste krivi za loe stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu - ali sada moete uiniti neto za sebe ! Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi putem potekoa u vezama, karijeri, donoenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite - sram zbog obiteljskog alkoholizma ili naputanja u djetinjstvu, oiljke verbalnog ili fizikog zlostavljanja, posljedice incesta - dr. Forward moe vam pomoi da se jednom zauvijek oslobodite demona samookrivljavanja! TKO SU OTROVNI RODITELJI? Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u "mini-odrasle" koji se brinu o njima. Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa ak i pretjeranu spremnost na pomo kako bi upravljali ivotima svoje djece. Alkoholiari: Zaglavljenima u negiranju i kaotinim promjenama raspoloenja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva. Verbalni zlostavljai: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastini, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, unitavajui njihovo samopouzdanje. Fiziki zlostavljai: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, esto okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponaanje. Seksualni zlostavljai: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji unitavaju samo srce djetinjstva - njegovu nevinost.

ZAHVALE Mnogi su pojedinci znaajno doprinijeli ovoj knjizi: Craig Buck, predan i talentiran pisac, dao je oblik prii koju sam eljela ispriati. Nina Miller, M.F.C.C., darovita terapeutkinja, nesebino je davala svoje vrijeme, znanje i podrku. Ona je takoer i najodaniji prijatelj kojeg netko moe imati. Marty Farash, M.F.C.C., koji mi je nesebino pruio svoje znanje o obiteljskim sustavima. Moj divni urednik, Toni Burbank, koji je bio, kao i uvijek, pun razumijevanja, osjetljiv i uviavan. Ne bih mogla pronai smirenijeg vodia kroz moje najuzburkanije kreativne trenutke. Linda Grey, predsjednica i nakladnica Bantam Books-a, koja je od samog poetka vjerovala u mene i u moj rad. Neograniena je moja zahvalnost pacijentima, prijateljima i drugima koji su mi vjerovali i povjerili svoje najintimnije osjeaje i tajne, kako bismo mogli pomoi drugim osobama. Ne mogu ih imenovati, no oni znaju tko su. Moja djeca, Wendy i Matt te moji prijatelji - osobito Dorris Gathrid, Don Weisberg, Jeanne Phillips, Basil Anderman, Lynn Fischer i Madeline Cain - moja su baza i iskreno ih volim. Zahvaljujem svome pooimu, Kenu Petersonu, za ohrabrenje i dobrotu koje mi je pruio. I na kraju, zahvaljujem svojoj majci, Harriet Peterson, na ljubavi i podrci i na tome to je imala hrabrosti promijeniti se.

SADRAJ UVOD 11

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

21

I. - BOGOLIKI RODITELJI
MIT O SAVRENIM RODITELJIMA 21

II - "SAMO ZATO TO TO NISTE NAMJERAVALI, NE ZNAI DA NE BOLI" NEADEKVATNI RODITELJI III. - "ZATO MI NE DOZVOLJAVAJU IVJETI VLASTITIM IVOTOM?" KONTROLORI IV. - "NITKO U OVOJ OBITELJI NIJE ALKOHOLIAR" ALKOHOLIARI V. - SVE OZLJEDE SU UNUTARNJE VERBALNI ZLOSTAVLJAI VI. - PONEKAD SU OZLJEDE I VANJSKE FIZIKI ZLOSTAVLJAI VII. - KONANA IZDAJA SEKSUALNI ZLOSTAVLJAI VIII. - ZATO SE RODITELJI PONAAJU NA TAKAV NAIN? OBITELJSKI SUSTAV

32

45

62

79

94

110

130

DRUGI DIO: SPAAVAN JE VLASTITOG IVOTA

143

IX. - NE MORATE OPROSTITI X. - " ODRASLA SAM OSOBA. ZATO SE TAKO NE OSJEAM?" XI. - POECI SAMODEFINIRANJA XII. - TKO JE ZAPRAVO ODGOVORAN? XIII. - SUELJAVANJE: PUT DO NEOVISNOSTI XIV. - LIJEENJE RANE INCESTA XV.-PREKIDANJE KRUGA

144

148 157 166 182 211 235

EPILOG: PRESTANAK BORBE SUGESTIJE ZA DALJNJA ITANJA

243 247

11 UVOD Naravno, moj me je otac znao udarati, ali to je inio samo zato da bi me doveo u red. Ne vidim kakve to veze ima s raspadom mog braka. -Gordon Gordon, star 38 godina, uspjeni ortopedski kirurg, doao je kod mene kad ga je napustila supruga nakon est godina braka. Oajniki se pokuavao pomiriti s njom, no ona mu je rekla da ne eli niti pomiljati na povratak kui, sve dok on ne potrai pomo za svoju neobuzdanu narav. Bila je preplaena njegovim naglim ispadima i izmorena njegovom grubom kritinou. Gordon je znao da ima naglu narav i da zna biti naporan, ali je bio okiran kad ga je supruga napustila. Zatraila sam od Gordona da mi ispria neto o sebi i vodila ga pomou nekoliko potpitanja dok je priao. Kad sam ga upitala za roditelje, nasmijeio se i prikazao ih u prekrasnom svjetlu, osobito svog oca, uvaenog kardiologa: Da nije bilo njega, ne bih postao lijenikom. On je najbolji. Njegovi pacijenti misle daje svetac. Upitala sam ga kakav je njegov sadanji odnos s ocem. Nervozno se nasmijao i rekao: Bio je odlian, sve dok mu nisam rekao da razmiljam o prihvaanju holistike medicine. Pomislili biste da sam poelio postati masovni ubojica! Rekao sam mu to prije tri mjeseca i sada, svaki put kada razgovaramo, poinje prigovarati da me nije poslao na medicinu da bih postao duhovni iscjelitelj. Juer je bilo jako runo. Uzrujao se i rekao mi da zaboravim da sam ikada bio dio obitelji. To jako boli. Ne znam... Moda holistika medicina i nije tako dobra zamisao. Dok je Gordon opisivao svog oca, koji oito nije bio toliko divan koliko ga je divnim Gordon elio meni prikazati, primijetila sam da je poeo stiskati ake na vrlo uznemiren nain. Kad je samog sebe uhvatio kako to radi, usmjerio se na spajanje jagodica prstiju, kako to esto ine profesori za svojim stolovima. inilo se poput geste koju je nauio od oca. Upitala sam ga je li njegov otac oduvijek bio takav tiranin.

12 Ne, ne ba. Mislim, znao je dosta vikati i podizati glas, a s vremena na vrijeme bih dobio batine, kao i svako drugo dijete. Ali ne bih ga nazvao tiraninom. Pogodilo me neto u nainu na koji je rekao batine, neka suptilna emocionalna promjena u njegovom glasu. Upitala sam ga o tome. Ispalo je da je dobivao batine remenom dva ili tri puta tjedno! Nije trebalo mnogo da Gordon zaslui premlaivanje: rije koja pokazuje nepotovanje, nedovoljno dobre ocjene ili zaboravljena kuanska obveza bili su dovoljno kanjivi "prijestupi". Gordonov otac nije bio pretjerano obazriv prema tome gdje bi sve udarao svoje dijete; Gordon se sjetio da je dobivao udarce po leima, nogama, rukama, dlanovima i stranjici. Upitala sam ga koliko su teke bile ozljede koje mu je nanio otac. GORDON: Nisam krvario, niti nita slino. Mislim, sve je ispalo dobro. On me je samo pokuavao dovesti u red. SUZAN: NO, bojali ste ga se? Jesam li u pravu? GORDON: Bio sam nasmrt preplaen, no ne bi li tako trebalo biti s roditeljima? SUZAN: Gordone, elite li da se vaa djeca tako osjeaju s vama? Izbjegao je moj pogled. Bilo mu je izuzetno nelagodno. Privukla sam svoj stolac i njeno nastavila: Vaa je supruga pedijatar. Kad bi u svojoj ordinaciji pregledala dijete i otkrila na njemu znakove kakve ste vi imali nakon "batina " koje ste dobili od svog oca, bi li to prijavila nadlenoj slubi? Gordon nije trebao odgovoriti. U trenutku kada je shvatio, oi su mu se napunile suzama. Proaptao je: Imam jak gr u trbuhu. Gordonove brane su sruene. Iako je bio u jakoj emocionalnoj boli, otkrio je, po prvi puta u svom ivotu, dugo skrivan izvor svog temperamenta. Skrivao je vulkan ljutnje na oca jo od djetinjstva i svaki put kad je pritisak postao prevelik, eksplodirao bi na prvu osobu koja bi se nala u blizini, najee na svoju suprugu. Znala sam to moramo napraviti: uvaiti i izlijeiti pretuenog djeaka u njemu. Kad sam te veeri dola kui, jo uvijek sam razmiljala o Gordonu. Neprestano su mi se vraale njegove oi ispunjene suzama kad je shvatio da

13 je bio zlostavljan. Razmiljala sam o tisuama odraslih mukaraca i ena s kojima sam radila, iji su svakodnevni ivoti bili pod utjecajem - pa ak i pod kontrolom - obrazaca koje su u djetinjstvu postavili njihovi emocionalno destruktivni roditelji. Shvatila sam da postoje milijuni ljudi koji ne razumiju zato im ivoti nisu zadovoljavajui, a kojima se moe pomoi. Tada sam odluila napisati ovu knjigu. Zato se osvrtati unatrag? Gordonova pria nije neobina. U svojih osamnaest terapeutskih godina vidjela sam tisue pacijenata u privatnoj praksi i u bolnikim grupama, od kojih je velika veina imala oteen osjeaj samopotovanja jer su ih roditelji redovito tukli, kritizirali, "alili" se govorei im da su glupi, runi ili neeljeni, preplavljivali ih krivnjom, seksualno ih zlostavljali, nametali im previe odgovornosti ili ih oajniki pretjerano zatiivali. Poput Gordona, mali broj tih osoba mogao je povezati svoje roditelje sa svojim problemima. To je esta emocionalna slijepa pjega. Ljudima je teko uvidjeti da njihov odnos s roditeljima ima znaajan utjecaj na njihove ivote. Pravci u terapiji koji su se ranije snano oslanjali na analizu ranih ivotnih iskustava pomaknuli su teite s TADA na OVDJE i SADA. Naglasak se stavlja na prouavanje i promjenu sadanjeg ponaanja, veza i funkcioniranja. Vjerujem da se ta promjena dogodila zbog otpora pacijenata prema ulaganju ogromne koliine vremena i novaca u tradicionalnu terapiju, koja esto daje minimalne rezultate. Osobno, zagovornica sam kratkotrajne terapije koja se usredotouje na promjenu destruktivnih obrazaca ponaanja. No, iskustvo me nauilo da nije dovoljno tretirati samo simptome, nuno je baviti se i izvorima tih simptoma. Terapija je najuspjenija kad se odvija na dvije razine: kad istovremeno mijenja trenutna samoograniavajua ponaanja i kida veze s traumama iz prolosti. Gordon mora nauiti tehnike kontrole svoje ljutnje, ali da bi postigao trajne promjene, koje e biti otporne i zadrati se i u situacijama stresa, nuno je da se vrati i pozabavi s boli svog djetinjstva. Nai roditelji zasade mentalno i emocionalno sjeme u nama - sjeme koje raste kako i mi sami rastemo. U nekim obiteljima to je sjeme ljubavi, potovanja i samostalnosti. No, u mnogim drugim obiteljima radi se o sjemenu straha, dunosti ili krivnje. Ako pripadate ovoj drugoj grupi, ovo je knjiga je za vas. Kako ste odrastali, to je sjeme izrastalo u nevidljivi korov koji je zaokupio va ivot na naine o kojima niste niti sanjali. Njegove vitice su moda nakodile

14 vaim vezama, karijeri ili obitelji, a zasigurno su potkopale vae samopouzdanje i samopotovanje. Pomoi u vam pronai taj korov i iskorijeniti ga. to je otrovni roditelj? Svi roditelji povremeno grijee. I sama sam napravila neke strane pogreke sa svojom djecom, koje su im, kao i meni, nanijele znatnu bol. Niti jedan roditelj ne moe biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji povremeno postanu pretjerano kontrolirajui. I veina roditelja udari djecu, pa makar i rijetko. ine li ih takva povremena ponaanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima? Naravno da ne. Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Veina djece moe se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja. No, postoji mnogo roditelja iji su negativni obrasci ponaanja trajni i dominantni u ivotu djeteta. To su roditelji koji nanose tetu. Kad sam traila rije kojom bih opisala zajedniku osobinu takvih roditelja, stalno mi se nametala rije otrovni. Poput kemijskog otrova, emocionalna teta koju nanose takvi roditelji iri se kroz dijete, i kako ono odrasta, tako raste i bol. Koja je rije bolja od otrovni da bi se opisali roditelji koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i poniavaju, a u veini sluajeva nastavljaju s tim ak i nakon to dijete odraste? Seksualno ili fiziko zlostavljanje moe biti toliko traumatino, da je esto i samo jedan incident dovoljan da izazove ogromnu emocionalnu povredu. Roditeljstvo, koje je jedna od naih presudnih vjetina, jo uvijek, naalost, predstavlja napor koji se temelji na iskustvu te pokuajima i pogrekama. Nai roditelji prvenstveno su je nauili od osoba koje moda i nisu napravile dobar posao: od svojih roditelja. Mnoge od tehnika odgoja, koje se potuju jer dugo postoje i koje se prenose s generacije na generaciju, jednostavno su loi savjeti prerueni u mudrost (sjetite se: "batina je izala iz raja"). to vam ine otrovni roditelji? Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlaivani u djetinjstvu, preesto ostavljani sami, seksualno zlostavljani ili se prema njima ponaalo kao prema budalama, ili su pak bili prezatieni ili preoptereeni krivnjom, gotovo svi imaju zaudno sline simptome: oteeno samopotovanje, koje

15 vodi do samorazarajueg ponaanja. Na ovaj ili onaj nain, gotovo svi se osjeaju bezvrijednima, nevoljenima i nedoraslima. Svi ti osjeaji u visokom stupnju izviru iz injenice da djeca otrovnih roditelja, ponekad svjesno, a ponekad ne, okrivljavaju sama sebe za roditeljsko zlostavljanje. Ovisnom, bespomonom djetetu lake je osjeati se krivim zato to je napravilo neto "loe" i zasluilo tatin bijes, nego prihvatiti zastraujuu injenicu da se tati, zatitniku, ne moe vjerovati. Kad takva djeca odrastu, nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti, to onemoguava razvoj pozitivne slike o sebi. Rezultat toga je manjak povjerenja i samopotovanja koji, s druge strane, utjee na svaki aspekt njihovog ivota. Izmjerite svoj psiholoki puls Nije uvijek lako utvrditi jesu li vai roditelji otrovni, odnosno jesu li bili. Mnogo ljudi ima komplicirane odnose sa svojim roditeljima. To samo po sebi ne znai da su roditelji bili emocionalno destruktivni. Mnogo ljudi se nalazi na rubu i preispituju se o tome jesu li bili zlostavljani ili su pak samo "pretjerano osjetljivi". Napravila sam upitnik, da bih vam pomogla u prvom koraku rjeavanja te dileme. Neka od tih pitanja mogla bi kod vas izazvati tjeskobu ili nelagodu. To je u redu. Uvijek je teko samome sebi rei istinu o tome koliko su nas moda nai roditelji povrijedili. Iako moe biti bolna, emocionalna reakcija je u potpunosti zdrava. Radi jednostavnosti, pitanja o roditeljima formulirana su u mnoini, iako se va odgovor moe odnositi samo na jednog roditelja. I. Va odnos s roditeljima kad ste bili dijete: 1. Jesu li vam roditelji govorili da ste loi ili bezvrijedni? Jesu li vas nazivali pogrdnim imenima? Jesu li vas stalno kritizirali? 2. Jesu li vai roditelji koristili fiziku bol da bi vas disciplinirali? Jesu li vas tukli remenom, ibom ili drugim predmetima? 3. Jesu li vai roditelji pili ili konzumirali droge? Jeste li se osjeali zbunjeno, nelagodno, preplaeno, povrijeeno ili posramljeno zbog toga? 4. Jesu li vai roditelji bili ozbiljno depresivni ili nedostupni zbog emocionalnih potekoa ili mentalne odnosno fizike bolesti?

16 5. Jeste li se morali brinuti za svoje roditelje zbog njihovih problema? 6. Jesu li vam roditelji ikada uinili neto to ste morali drati u tajnosti? Jeste li bili seksualno zlostavljani na bilo koji nain? 7. Jeste li se bojali svojih roditelja veinu vremena? 8. Je li vas bilo strah pokazati ljutnju pred roditeljima? II. Va odrasli ivot: 1. Nalazite li se u destruktivnim ili zlostavljakim vezama? 2. Vjerujete li da e vas, ako se zbliite s nekim, ta osoba povrijediti i/ili napustiti? 3. Oekujete li najgore od drugih? Ili openito od ivota? 4. Imate li potekoa s odgovorima na pitanja o tome tko ste, to osjeate i to elite? 5. Bojite li se da vas drugi, kad bi znali tko ste zaista, ne bi voljeli? 6. Osjeate li se tjeskobno kad ste uspjeni i bojite li se da e netko "otkriti" da ste prevarant? 7. Razljutite li se ponekad ili rastuite bez nekog vidljivog razloga? 8. Jeste li perfekcionist? 9. Imate li potekoa kad se namjeravate opustiti ili zabaviti? 10. Uhvatite li se ponekad kako se ponaate "poput svojih roditelja", usprkos najboljoj namjeri? III. Vaa veza s roditeljima u odrasloj dobi: 1. Ponaaju li se vai roditelji prema vama kao da ste jo uvijek dijete? 2. Je li velik broj vaih vanih ivotnih odluka temeljen na pitanju hoe li ih odobriti vai roditelji?

17 3. Imate li jake emocionalne ili fizike reakcije kada provodite ili unaprijed razmiljate o provoenju vremena sa svojim roditeljima? 4. Bojite li se pokazati neslaganje s roditeljima? 5. Manipuliraju li vai roditelji vama pomou prijetnji ili krivnje? 6. Manipuliraju li vai roditelji vama pomou novca? 7. Osjeate li odgovornost za osjeaje svojih roditelja? Ako su nesretni, mislite li da je to vaa greka? Je li va zadatak da im olakate? 8. Vjerujete li u to da to god napravite, to nikada nee biti dovoljno dobro za vae roditelje? 9. Vjerujete li da e se jednog dana, ve nekako, vai roditelji promijeniti na bolje? Ako ste pozitivno odgovorili na samo jednu treinu pitanja, velik dio ove knjige moe vam pomoi. Iako vam se neka poglavlja mogu uiniti nebitnima za vau situaciju, vano je da upamtite da svi otrovni roditelji, neovisno o prirodi svog zlostavljanja, u osnovi ostavljaju iste oiljke. Na primjer, vai roditelji moda nisu bili alkoholiari, ali kaos, nestabilnost i gubitak djetinjstva, tipini za obitelji alkoholiara, jednako su stvarni za djecu drugih tipova otrovnih roditelja. Principi i tehnike oporavka takoer su slini za svu odraslu djecu pa vas molim da ne preskoite niti jedno poglavlje. Oslobaanje od naslijea otrovnih roditelja Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje moete uiniti da se oslobodite njihovog tetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog sebe. U knjizi u govoriti o takvim razliitim strategijama. elim da nastavite s puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da e se vai roditelji promijeniti na neki aroban nain, nego s realistinom nadom da se vi sami moete psiholoki osloboditi njihovog snanog i destruktivnog utjecaja. Trebate samo nai hrabrosti. Ona je u vama. Vodit u vas nizom naina koji e vam pomoi jasno sagledati taj utjecaj i nositi se s njim, bez obzira na to jeste li trenutno u konfliktu sa

18 svojim roditeljima, imate samo uljudan povrni odnos ili se niste vidjeli godinama, ili je jedan od roditelja umro, a moda i oboje! Iako se ini neobinim, mnoge su osobe pod kontrolom svojih roditelja i nakon njihove smrti. Duhovi koji ih opsjedaju nisu stvarni na nadnaravni nain, ali su izuzetno stvarni u psiholokom smislu. Roditeljski zahtjevi, oekivanja i krivnja mogu ostati i nakon to roditelji umru. Moda ste ve prepoznali potrebu za tim da se oslobodite roditeljskog utjecaja. Moda ste ih ve i suoili s time. Jedna moja pacijentica voljela je rei: "Moji roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad mojim ivotom... Mrzim ih i oni to znaju." No, shvatila je da roditelji, raspirujui plamen njezinog bijesa, i dalje upravljaju njome, i da energiju koju ulae u svoju ljutnju crpi iz drugih podruja svog ivota. Suoavanje je vaan korak u protjerivanju duhova prolosti i demona sadanjosti, ali nikada ne smije biti provedeno u ozraju ljutnje. "Ne bih li trebao biti odgovoran za to to jesam?" Sada ve vjerojatno mislite: "ekaj malo, Susan! Gotovo sve druge knjige i strunjaci kau da ne smijem kriviti druge za svoje probleme." Pogreno. Vai roditelji su odgovorni za to to su uinili. Naravno, vi ste odgovorni za svoj odrasli ivot, ali taj ivot je veim dijelom oblikovan iskustvima nad kojima niste imali kontrolu. injenica je: Niste odgovorni za to to su vam uinili dok ste bili bespomono dijete! Odgovorni ste za to da sada napravite pozitivne promjene u vezi s tim! Kako vam ova knjiga moe pomoi Zajedno zapoinjemo vano putovanje. To je putovanje istine i otkria. Na kraju ete osjeati veu kontrolu nad svojim ivotom nego ikada prije. Neu davati grandiozna obeanja kako e svi vai problemi udesno nestati preko noi. No, ukoliko imate hrabrosti i snage odraditi zadatke iz ove knjige, bit ete u mogunosti povratiti mo od svojih roditelja, mo koja vam pripada kao odrasloj osobi i dostojanstvo koje zasluujete kao ljudsko bie. Ova knjiga ima i svoju emocionalnu cijenu. Nakon to sruite svoje brane, otkrit ete osjeaje bijesa, tjeskobe, povrede, zbunjenosti i osobito alosti. Unitenje slike roditelja koju nosite cijeli ivot moe izazvati snane osjeaje gubitka i naputenosti. elim da materijalu u ovoj knjizi pristupite vlastitim tempom. Ako vam neki dio budi nelagodu, priekajte. Vaan je napredak, a ne brzina. Da bih ilustrirala ideje u ovoj knjizi, oslonila sam se na prikaze sluajeva iz moje prakse. Neki su direktno prenijeti s audio zapisa, dok sam

19 druge rekonstruirala na temelju svojih biljeaka. Sva pisma u ovoj knjizi iz mojih su spisa i reproducirana su tono kako su napisana. Terapijske seanse koje nisu snimljene, jo uvijek su mi ive u sjeanju i trudila sam se rekonstruirati ih onako kako su se zbile. Izmijenjena su samo imena i neke okolnosti iz pravnih razloga. Niti jedan od sluajeva nije "dramatiziran". Sluajevi se mogu initi senzacionalnima, no u stvari su tipini. Nisam pretraivala svoje spise kako bih pronala one najprovokativnije ili najdramatinije; naprotiv, izabrala sam sluajeve koji najjasnije ilustriraju tipove pria koje ujem svaki dan. Pitanja koja osvjetljavam u ovoj knjizi nisu u vezi sa zastranjenim ljudskim stanjima; ona su dio ivota. Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio bavi se nainima djelovanja razliitih tipova otrovnih roditelja. Prouit emo razliite naine na koji su vas roditelji mogli povrijediti ili vam to moda jo uvijek ine. Razumijevanje tih naina pripremit e vas za drugi dio, u kojem u izloiti Specifine tehnike ponaanja koje omoguavaju promjenu balansa moi u vaoj vezi s otrovnim roditeljima. Proces smanjenja negativne moi vaih roditelja bit e postupan. Na kraju e se osloboditi vaa unutarnja snaga, vae pravo JA koje se skrivalo sve ove godine, jedinstvena osoba vrijedna ljubavi koja trebate biti. Zajedno emo osloboditi tu osobu, kako bi va ivot konano mogao postati zaista vaim.

21

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. - BOGOLIKI RODITELJI Mit o savrenim roditeljima
Drevni Grci su imali problem. Bogovi su gledali s visine svojeg vjenog igralita na vrhu Olimpa i sudili o svemu to su oni inili. Kad bogovi ne bi bili zadovoljni, brzo bi kanjavali. Nisu trebali biti njeni, nisu trebali biti pravedni, ak nisu trebali niti biti u pravu. U stvari, mogli su biti u potpunosti iracionalni. Iz nekog svog hira mogli su vas pretvoriti u jeku ili vas natjerati da vjeno gurate kamen uzbrdo. Nije potrebno rei da je takva nepredvidivost monih bogova stvorila prilian strah i zbunjenost u njihovih smrtnih sljedbenika. Takav odnos ne razlikuje se od odnosa otrovni roditelj - dijete. Nepredvidljiv roditelj je zastraujui bog u oima djeteta. Kad smo bili jako mali, nai bogoliki roditelji bili su nam sve. Bez njih ne bismo bili voljeni, zatieni, udomljeni, nahranjeni, ve bismo ivjeli u stalnom osjeaju straha, znajui da sami ne moemo preivjeti. Oni su nai svemogui skrbnici, to god zatrebamo, oni nam to prue. Budui da ne postoji netko ili neto s ime bismo ih usporedili, pretpostavljamo da su savreni. Kako se na svijet iri izvan kolijevke, razvijamo potrebu za odravanjem slike savrenstva, kao obrane od velikog nepoznatog s kojim se sve ee susreemo. Sve dok vjerujemo da su nam roditelji savreni, osjeamo se zatieno. U drugoj i treoj godini ivota poinjemo nametati svoju samostalnost. Opiremo se toaletnom odgoju pa uivamo u svojim nedjelima. Prihvaamo rije ne jer nam omoguava vjebanje odreene kontrole nad ivotom, dok je da samo jednostavan pristanak. Nastojimo razviti jedinstveni identitet, uspostaviti vlastitu volju. Proces odvajanja od roditelja doivljava svoj vrhunac tijekom puberteta i adolescencije, kad se aktivno sukobljavamo s roditeljskim vrijednostima, ukusom i autoritetom. U relativno stabilnim obiteljima, roditelji mogu podnijeti veinu tjeskobe koju stvaraju te promjene. Veinom e tolerirati, ako ne i podrati, djetetovu samostalnost u nastajanju. Izreka: "To je samo faza" standardna je utjeha roditeljima koji imaju razumijevanja, koji se sjeaju sebe u tim godinama i prihvaaju pobunu kao normalnu fazu emocionalnog razvoja.

22

Otrovni roditelji nemaju toliko razumijevanja. Jo od kontroliranja toaletnih navika u djetinjstvu, pobunu i individualne razlike vide kao osobni napad. Oni se brane potkrepljujui djetetovu ovisnost i bespomonost. Umjesto da potiu zdrav razvoj, nesvjesno ga ometaju te esto vjeruju da se ponaaju u skladu s djetetovim najboljim interesom. Mogu koristiti fraze poput: "To jaa osobnost" ili "Mora nauiti razlikovati dobro od loeg", no njihov arsenal negativnosti zaista oteuje djetetovo samopotovanje i ometa nastanak samostalnosti. Bez obzira u kojoj mjeri roditelji vjeruju da su u pravu, takvi napadi su za dijete zbunjujui u svom neprijateljstvu, estini i naglosti. Naa kultura i religije su gotovo jednoglasne u podravanju svemoi roditeljskog autoriteta. Prihvatljivo je izraziti ljutnju na suprunika, ljubavnika, brata, sestru, nadreenog i prijatelja, no samouvjereno se zauzimati za svoja prava u odnosu s vlastitim roditeljima gotovo je tabu. Koliko smo esto uli fraze: "Ne odgovaraj tako majci" ili "Da se nisi usudila vikati na oca"? Judo-kranska tradicija ustoliava tabu u naem kolektivnom nesvjesnom, naglaavajui "Boga oca" i usmjerava nas da "tujemo oca i majku". Takva ideja nalazi plodno tlo u naim kolama, crkvama i vladi ("povratak obiteljskim vrijednostima"), pa ak i u tvrtkama. U skladu s konvencionalnom mudrou, roditelji imaju mo kontrole nad nama zato! to su nam dali ivot. Dijete je dano na milost bogolikim roditeljima i, kao ni drevni Grci, dijete nikada ne zna kad e udariti slijedea munja. No, dijete otrovnih roditelja zna da e munja doi, prije ili kasnije. Taj strah duboko se usauje i raste u djeci. U bazi svake odrasle osobe s kojom je ranije loe postupano ak i kod uspjenih osoba - nalazi se maleno dijete koje se osjea bespomono i prestraeno. Cijena umirivanja bogova Kako se oteuje djetetovo samopotovanje, raste njegova ovisnost te, proporcionalno s tim, potreba da vjeruje da su njegovi roditelji tu da ga zatite i skrbe za njega. Jedini je nain da dijete osmisli emocionalne napade ili fiziko zlostavljanje da prihvati odgovornost za ponaanje otrovnih roditelja. Bez obzira na to koliko roditelji mogu biti otrovni, uvijek imate potrebu potovati ih poput bogova. Iako moda razumijete, s jedne strane, da je va otac grijeio kad vas je tukao, s druge strane jo uvijek moete vjerovati da je to bilo opravdano. Intelektualno razumijevanje nije dovoljno da biste i na emocionalnoj razini prihvatili da vi niste odgovorni.

23

Kao to je rekao jedan moj pacijent: "Mislio sam da su savreni pa su se prema meni loe ponaali, zakljuio sam da sam ja lo". Postoje dvije sredinje doktrine u toj vjeri u bogolike roditelje: 1. "Ja sam lo, a moji roditelji su dobri." 2. "Ja sam slab, a moji roditelji su jaki." Ova snana vjerovanja mogu dugo nadivjeti fiziku ovisnost o roditeljima. Ona odravaju vjeru ivom; omoguavaju vam izbjegavanje suoavanja s bolnom istinom da su vas vai bogoliki roditelji zapravo izdali ste bili najranjiviji. Prvi korak prema kontroliranju vlastitog ivota je suoavanje s tom istinom. Za to treba hrabrosti, ali ako itate ovu knjigu, ve ste se odluili za promjenu. Za to takoer treba hrabrosti. "Nikada mi nee dopustiti zaboraviti kako sam ih osramotila" Sandy, stara 28 godina, naoita, brineta za koju se inilo da "ima sve", bila ozbiljno depresivna kad mi se prvi put obratila. Ispriala je kako je nesretna sa svime u ivotu. Nekoliko godina radila je kao araner cvijea u poznatoj trgovini. Uvijek je sanjala o tome da otvori vlastitu trgovinu, no bila je uvjerena da nije dovoljno sposobna da bi uspjela. Uasavala se neuspjeha. Sandy je, takoer, vie od dvije godine neuspjeno pokuavala zatrudnjeti. Dok smo razgovarale, poinjala sam shvaati da je njezina nemogunost da zanese izazivala snaan osjeaj nezadovoljstva prema suprugu i osjeaj nezadovoljstva vezom, usprkos injenici da se inilo daje suprug istinski voli i da ima razumijevanja. Nedavni razgovor s majkom je naglasio taj problem: Cijelo pitanje trudnoe postalo je za mene opsesija. Kad sam ruala sa svojom mamom, rekla sam joj koliko sam razoarana. Rekla mije: "Kladim se daje to zbog pobaaja koji si imala. udni su prutovi Boji. " Nakon toga ne mogu prestati plakati. Nikada mi nee dati da zaboravim. Upitala sam je o pobaaju. Nakon prvotnog oklijevanja, ispriala mi je priu: Dogodilo se to kad sam bila u srednjoj koli. Moji roditelji su bili jako, jako strogi katolici pa sam ila u upnu kolu. Rano sam se razvila i s dvanaest godina bila sam visoka 170 centimetara, teka 60 kilograma i nosila grudnjak broj 4. Deki su poeli obraati panju na mene i to mi se stvarno svialo. A izluivalo je mog tatu. Prvi put kad me uhvatio kako se ljubim s dekom za laku no, nazvao me

24

kurvom tako glasno da su svi susjedi uli. Postalo je jo i gore. Svaki put kad sam izala s dekom, tata mije rekao da idem u pakao. Nikad nije odustao. Zakljuila sam da sam tako i tako prokleta, pa sam s petnaest godina spavala s jednim dekom. Kakve sam sree, ostala sam u drugom stanju. Kad su moji saznali, poludjeli su. Onda sam rekla da elim pobaciti; totalno su se izgubili. Urlali su mi o "moralnom grijehu" tisuu puta. Ako do tada nisam zasluila put u pakao, bili su sigurni da e mi to osigurati kartu. Jedini nain na koji sam ih mogla prisiliti da potpiu pristanak bila je prijetnja da u se ubiti. Upitala sam Sandy to se dogaalo nakon pobaaja. Utonula je u stolac, potitenog pogleda koji mi je slomio srce. Izgubiti milost... Mislim, zbog tate sam se osjeala grozno i ranije, ali nakon toga sam se osjeala kao da nemam pravo na postojanje. to me je vie bilo sram, vie sam se trudila da popravim stvari. Htjela sam vratiti vrijeme unatrag, ponovo imati ljubav koju sam imala kad sam bila mala. Ali nikada nisu propustili priliku da to spomenu. Ponavljali su kao pokvarena ploa kako sam ih osramotila. Ne mogu ih kriviti. Nisam nikada trebala napraviti to to sam napravila - hou rei, imali su tako visoka moralna oekivanja na mene. Sada im se samo elim iskupiti jer sam ih toliko povrijedila svojim grijesima pa radim sve to ele da napravim. To izluuje mog mua. esto se jako svaamo oko toga. Ali ne mogu si pomoi. Samo elim da mi oproste. Dok sam sluala tu ljupku mladu enu, jako me ganula njezina patnja, koju je uzrokovalo ponaanje njezinih roditelja, te jaina njezine potrebe za negiranjem njihove odgovornosti za tu patnju. inila se gotovo oajnom u pokuaju da me uvjeri kako je ona kriva za sve to joj se dogodilo. Njezino samookrivljavanje sastojalo se od roditeljskih dogmatskih religioznih uvjerenja. Znala sam da moram dobro isplanirati svoje postupke kako bih osvijestila Sandy koliko su njezini roditelji bili prema njoj istinski okrutni i emocionalno je zlostavljali. Odluila sam da nije vrijeme za nekritinost.

25 SUSAN: Znate to? Jako sam ljuta zbog te mlade djevojke. Mislim da su vai roditelji bih grozni prema vama. Koristili su svoja religiozna uvjerenja kako vas kaznili. Mislim da niste zasluili nita od toga. SANDY: Poinila sam dva smrtna grijeha! SUSAN: Bili ste samo dijete. Moda ste pogrijeili, ali ne morate zbog toga zauvijek ispatati. ak vam i crkva doputa da se pokajete i nastavite sa svojim ivotom. Ako su vai roditelji bili toliko dobri koliko kaete da su bili, trebali su pokazati neko suosjeanje. SANDY: Oni su pokuali spasiti moju duu. Da me nisu toliko voljeli, ne bi bilo stalo. SUSAN: Pogledajmo to iz druge perspektive, to bi bilo da niste pobacili? I da ste rodili djevojicu. Sada bi imala oko esnaest godina, zar ne? Sandy je kimnula, pokuavajui shvatiti kuda sam krenula. SUSAN: Pretpostavimo da ona ostane u drugom stanju. Biste li se prema njoj ponaali na nain kako su se vai roditelji ponaali prema vama? SANDY: Nikada! Sandy je shvatila implikacije toga to je izrekla. SUSAN: Pokazali biste vie ljubavi. I vai roditelji su trebali pokazati vie ljubavi. To je njihov neuspjeh, ne va. Sandy je provela pola svog ivota izgraujui obrambeni zid. Takvi obrambeni zidovi su vrlo esti kod djece otrovnih roditelja. Mogu biti sastavljeni od razliitih psiholokih blokova, ali najei, primarni materijal Sandyinom zidu je osobito otporan blok zvan "negacija". Mo negacije Negacija je najprimitivniji i najmoniji obrambeni mehanizam. Ona ukljuuje izmiljenu realnost koja umanjuje ili ak negira utjecaj odreenih bolnih ivotnih iskustava. Zbog negacije neki od nas zaborave to su nam roditelji inili, a to nam omoguava da ih zadrimo na pijedestalu. Olakanje koje donosi negacija je privremeno najbolje rjeenje, ali tog olakanja je visoka. Negacija je poput poklopca na naem emocionalnom ekspres loncu: to je due zatvoren, pritisak postaje vei. ili kasnije taj e pritisak izbiti poklopac i doivjet emo emocionalnu krizu. Kad se to dogodi, moramo se suoiti s istinama koje smo oajniki

26 nastojali izbjei. tovie, sada se moramo s njima suoiti u razdoblju izuzetnog stresa. Ako unaprijed moemo proraditi nau negaciju, izbjei emo krizu - otvarajui poklopac i lagano smanjujui pritisak. Naalost, vaa osobna negacija nije jedina s kojom se morate boriti. Vai roditelji imaju vlastite sustave negacije. U trenutku kad nastojite rekonstruirati istinu o svojoj prolosti, osobito ako ta istina nije povoljna za roditelje, oni mogu inzistirati na tome da "nije bilo tako strano", "nije se dogodilo na taj nain" ili ak "da se nije uope dogodilo". Takve izjave mogu biti izvorima frustracija u vaim pokuajima da rekonstruirate svoju prolost, dovodei vae doivljaje i sjeanja u pitanje. To moe oslabiti vae povjerenje u vlastitu sposobnost doivljavanja stvarnosti i oteati izgradnju samopotovanja. Sandyina negacija je bila toliko snana da ne samo da nije mogla vidjeti svoju stvarnost, ve nije mogla niti prihvatiti da postoji druga perspektiva. Suosjeala sam s njezinom boli, no morala sam je potaknuti da barem razmotri mogunost da ima iskrivljenu sliku svojih roditelja. Nastojala sam biti to manje agresivna: Potujem injenicu da volite svoje roditelje i da vjerujete da su oni dobri ljudi. Sigurna sam da su napravili neke jako dobre stvari za vas dok ste odrastali. No, mora postojati dio vas koji zna ili barem osjea da brini roditelji ne napadaju toliko snano dostojanstvo i vrijednost svog djeteta. Ne elim vas otuiti od vaih roditelja, niti od vae vjere. Ne trebate ih se odrei niti ih odbaciti. Ali, moda velik dio uklanjanja vae depresije ovisi o odbacivanju fantazije da su vai roditelji savreni. Bili su okrutni prema vama. Povrijedili su vas. to god da ste napravili, gotovo je. Nikakvo prigovaranje ili poniavanje to nee promijeniti. Moete li osjetiti koliko su duboko povrijedili osjetljivu djevojicu u vama? I koliko je to bilo nepotrebno? "Da" koje je Sandy izrekla bilo je jedva ujno. Upitala sam je boji li se o tome razmiljati. Samo je kimnula glavom, nijema od dubine svog straha. Ali je bila dovoljno hrabra da to spozna. Beznadna nada Nakon dva mjeseca terapije, Sandy je napredovala, ali je i dalje odravala mit savrenih roditelja. Sve dok ne odbaci taj mit, nastavljat e kriviti sebe za svu nesreu u svom ivotu. Zamolila sam je da pozove roditelje na seansu.

27

Nadala sam se da ukoliko spoznaju koliko je snano njihovo ponaanje utjecalo na Sandyin ivot, moda prihvate dio svoje odgovornosti ime olakaju Sandyino nastojanje da promijeni negativnu sliku o sebi. Nismo imali vremena da se upoznamo prije nego to je njezin otac zapoeo: Doktorice, ne znate kako je ona bila loe dijete. Bila je luda za dekima i stalno ih je zavlaila. Svi njezini sadanji problemi u vezi su s tim prokletim pobaajem. Vidjela sam suze u Sandyinim oima. Pourila sam je obraniti: To nije uzrok njezinih problema i nisam vas pozvala da mi date popis njezinih zloina. Neemo nikuda stii ako ste zato doli. Nije imalo uspjeha. Tijekom cijele seanse njezina majka i otac su izmjenjivali u napadima na svoju kerku, usprkos mojim upozorenjima. Bio je to dug sat. Nakon to su otili, Sandy se brzo ispriala zbog njih: Znam da mi danas nisu bili naklonjeni, no nadam se da su vam se dopali. Oni su zaista dobri ljudi, ali su valjda bili nervozni to su tu. Moda ih nisam trebala zamoliti da dou... Vjerojatno ih je uzrujalo. Nisu navikli na ovakve stvari. Ali oni me zaista vole... Dajte im malo vremena i vidjet ete. Ova seansa i nekoliko sljedeih sa Sandyinim roditeljima jasno su pokazale koliko su bili ogranieni da bi mogli vidjeti bilo koju alternativu kao uzrok problema njihove keri. Niti jedan od roditelja nije bio spreman ni u jednom trenutku priznati nikakvu odgovornost za te probleme. I Sandy ih je nastavila idealizirati. "Oni su samo nastojali pomoi" Kod mnoge odrasle djece otrovnih roditelja negacija je jednostavan, nesvjestan proces potiskivanja odreenih dogaaja i osjeaja izvan svjesnog doivljavanja pa izgleda da se ti dogaaji nikada nisu ni zbili. No drugi, poput Sandy, imaju suptilniji pristup: racionalizaciju. Kada koristimo racionalizaciju, koristimo "dobre razloge" pri opravdavanju i umanjivanju neeg bolnog i neugodnog. Neke tipine racionalizacije su:

28 Otac je vikao na mene samo zato jer ga je moja majka gnjavila. Moja majka je pila jer je bila usamljena. Trebala sam vie biti kod kue. Otac me je tukao, ali me nije htio povrijediti. Samo me htio nauiti pameti. Majka nikada nije obraala panju na mene jer je bila tako nesretna. Ne mogu kriviti oca zbog toga to me je zlostavljao. Majka nije htjela spavati s njim, a mukarci trebaju seks.

Sve te racionalizacije imaju jednu zajedniku karakteristiku: slue da neprihvatljivo postane prihvatljivo. Na povrini su djelotvorne, no jedan dio u nama uvijek zna istinu. "Napravio je to samo zato to..." Louise, sitna ena crvenkaste kose u srednjim etrdesetima, razvela se od treeg supruga. Dola je na terapiju na inzistiranje svoje odrasle kerke, koja je zaprijetila da e prekinuti sve svoje veze s njom ako ne uini neto u vezi sa svojim nesavladivim neprijateljstvom. Kad sam prvi puta vidjela Louise, njezino ekstremno ukoeno dranje i izraz lica s jako stisnutim usnama rekli su sve. Bila je vulkan zadrane ljutnje. Upitala sam je za razvod i rekla mi je da su je svi mukarci u njezinom ivotu ostavili; njezin trenutni suprug je samo zadnji primjer: Jedna sam od onih ena koje uvijek izaberu gospodina Pogrenog. Poetak svake veze je izvrstan, no znam da ne moe trajati. Paljivo sam sluala Louise dok je obrazlagala tezu da su svi mukarci gadovi. Tada je poela usporeivati mukarce svog ivota sa svojim ocem: Boe, zato ne mogu nai nekoga poput mog oca? Izgledao je kao filmska zvijezda... Svi su ga jednostavno oboavali. Mislim, imao je karizmu koja je naprosto privlaila ljude. Moja majka je esto bila bolesna i otac bi me izveo van... Samo on i ja. To su bili najbolji trenuci u mom ivotu. Razbili su kalup nakon mog oca, nema takvih kao to je bio on. Upitala sam Louise je li njezin otac jo iv, na to je odgovorila sa zamjetnom napetou: Ne znam. Samo je nestao jednog dana. Mislim da sam imala deset godina. Moja je majka bila prava gadura i on

29 je jednog dana samo otiao. Bez poruke, bez telefonskog poziva. Bez iega. Boe, kako mi nedostaje! Godinu nakon to je otiao, jo sam uvijek bila sigurna da ujem njegov automobil kako dolazi svake veeri... Ne mogu ga kriviti za to to je uinio. Bio je tako pun ivota. Tko bi htio biti vezan za bolesnu enu i dijete? Louise je provodila svoj ivot ekajui da joj se vrati njezin idealizirani otac. Nije bila sposobna suoiti se s tim koliko je bio neosjetljiv i neodgovoran pa je opseno koristila racionalizacije da bi ga u svojim oima odrala poput boga - bez obzira na neizrecivu bol koju je kod nje izazvalo njegovo ponaanje. Njezine racionalizacije takoer su joj pomagale negirati bijes zbog to ju je napustio. Naalost, taj bijes je naao izlaz u njezinim vezama drugim mukarcima. Svaki put kad bi se poela viati s nekim mukarcem veza bi se dobro razvijala, sve dok ga Louise ne bi bolje upoznala. No, kako bi se zbliavali, njezin strah od naputanja izmakao bi kontroli. Strah bi se svaki put pretvorio u neprijateljstvo. Nije mogla vidjeti obrazac u injenici da ju je svaki mukarac ostavio iz istog razloga: to bi se vie zbliili, postajala sve vie neprijateljski raspoloena. Nasuprot tome, tvrdila je da je njezino neprijateljsko ponaanje opravdano injenicom da je uvijek ostave. Ljutnja na svome mjestu Za vrijeme studija, jedna od knjiga iz psihologije sadravala je niz crtea koji su ilustrirali kako ljudi pomiu osjeaje, osobito ljutnju. Prvi je prikazivao mukarca na kojeg je vikao njegov nadreeni. Oito, za njega nije bilo sigurno da vie na nadreenog pa je slijedei crte prikazivao njega kako pomie svoju ljutnju viui na suprugu kada se vratio kui. Trei crte prikazivao je njegovu suprugu koja vie na djecu. Djeca su udarila psa, a pas je ugrizao maku. Ono to me impresioniralo u toj seriji crtea je injenica da je to, usprkos svojoj jednostavnosti, zauujue precizan prikaz naina na koji prenosimo osjeaje s osobe prema kojoj su nai osjeaji usmjereni na laku metu. Louisino miljenje o mukarcima je savren primjer: "Oni su takvi slabi gadovi... Svi. Ne moe im se vjerovati. Uvijek se uzbude. Sita sam toga da me iskoritavaju". Otac ju je napustio. Da bi priznala tu injenicu, morala se odrei svojih pomno uvanih fantazija i boanske slike o njemu. Morala mu je dopustiti da ode. Umjesto toga, pomaknula je svoju ljutnju i nepovjerenje s oca na druge mukarce.

30 Bez da je toga svjesna, Louise je stalno birala mukarce koji su se prema njoj ponaali na nain koji ju je ljutio i razoaravao. Sve dok je mogla iskazivati svoju ljutnju prema mukarcima openito, nije morala osjeati ljutnju na svog oca! Sandy, o kojoj je bilo rijei ranije, pomaknula je ljutnju i razoaranje, koje je osjeala prema roditeljima i prema nainu na koji su se ponaali prema njoj zbog trudnoe i pobaaja, na svog supruga. Nije si mogla dozvoliti da bude ljuta na svoje roditelje - to bi bilo previe prijetee za njihovu boansku sliku. O mrtvima sve najbolje Smrt ne okonava idealizaciju otrovnih roditelja. injenica je da je moe pojaati. Teko je priznati povrede koje je nanio ivi roditelj, no daleko je tee optuiti roditelja nakon smrti. Postoji snaan tabu vezan uz kritiziranje mrtvih, kao da zadajemo niske udarce. Kao rezultat toga, smrt otkriva neku vrstu svetosti i kod najgorih zlostavljaa. Glorifikacija mrtvih roditelja gotovo je automatska. Naalost, dok je otrovni roditelj zatien svetou groba, oni koji preivljavaju dobivaju emocionalne ostatke. "O mrtvima sve najbolje" je ouvana otrcana fraza, koja esto onemoguava pravo rjeavanje konflikta s mrtvim roditeljima. "Uvijek e biti moj mali neuspjeh" Valerie, visoku, krhku glazbenicu u kasnim tridesetima, uputio mi je zajedniki prijatelj koji je bio zabrinut da je njezin nedostatak samopouzdanja spreava u iskoritavanju mogunosti njezine pjevake karijere. Nakon petnaestak minuta, za vrijeme prvog susreta, Valerie je priznala da njena karijera ne napreduje: Vie od jedne godine nisam imala nikakav nastup - ak ni u klavirskom klubu. Neko sam vrijeme radila u jednom uredu, kako bih platila reije. Ne znam. Moda je to neostvariv san. Prije par dana veerala sam sa svojim roditeljima. Doli smo do mog problema i otac je rekao: "Ne brini. Uvijek e biti moj mali neuspjeh ". Znam da nije shvatio koliko me povrijedio, ali su me te rijei rastrgale. Rekla sam Valerie da bi se svatko osjeao povrijeenim u tim okolnostima. Njezin otac je bio okrutan i uvredljiv. Odgovorila mi je:

31 To nije nita novo. To je pria mog ivota. Ja sam obiteljska kanta za smee. Uvijek sam okrivljavana za sve. Ako su on i mama imali problema, ja sam bila kriva za to. Bio je poput pokvarene ploe. A s druge strane, kad bih uinila neto ime je bio zadovoljan, zraio bi ponosom i hvalio me pred svojim prijateljima. Boe, bilo je divno dobiti njegovu pohvalu, ali ponekad sam se osjeala kao emocionalni jo-jo. Valerie i ja smo intenzivno radile nekoliko sljedeih tjedana Poinjala je dolaziti u kontakt s koliinom svoje ljutnje i tuge u vezi s ocem. Tada je on umro od infarkta. Bila je to neoekivana smrt - okantna, nagla; od one vrste za koju nitko nije spreman. Valerie je bila preplavljena krivnjom zbog ljutnje na njega, koju je izrazila u terapiji. Sjedila sam u crkvi dok su ga prikazivali u najboljem svjetlu i sluala bujicu rijei o tome kako je bio divan cijelog svog ivota. Osjeala sam se kao kreten jer sam ga pokuala okriviti za svoje probleme. Samo sam htjela oprost za bol koju sam mu nanijela. Razmiljala sam koliko sam ga voljela i kakva sam gadura bila prema njemu. Ne elim vie priati o runim stvarima... Nita od toga vie nije bitno. Tuga ju je omela na neko vrijeme, no s vremenom je shvatila da smrt njezinog oca ne mijenja nain na koji se ponaao prema njoj tijekom njezinog djetinjstva i odrasle dobi. Valerie je u terapiji gotovo est mjeseci. Bila sam zadovoljna gledajui kako se njezino samopouzdanje postupno popravlja. Jo uvijek nastoji pomaknuti svoju pjevaku karijeru, ali razlog za to vie nije nedostatak pokuaja. Skidanje s pijedestala Bogoliki roditelji stvaraju pravila, sude i nanose bol. Kad roditelja pretvorite u boga, ivog ili mrtvog, pristajete ivjeti u njihovoj verziji stvarnosti. Prihvaate bolne osjeaje kao dio svog ivota, moda ih ak racionalizira kao dobre za vas. Vrijeme je da prestanete. Kad otrovne roditelje spustite na zemlju, kad naete hrabrosti sagledati ih realistino, moete poeti ujednaavati svoju mo u odnosu s njima.

32

II. - "SAMO ZATO TO TO NISTE NAMJERAVALI, NE ZNAI DA NE BOLI"

Neadekvatni roditelji Djeca imaju osnovna neotuiva prava - da budu nahranjena, odjevena, udomljena i zatiena. Uz ova fizika prava, djeca imaju pravo na emocionalnu njenost, uvaavanje njihovih osjeaja i postupaka koji im omoguavaju da razviju osjeaj vlastite vrijednosti. Djeca takoer imaju pravo biti usmjeravana odgovarajuim roditeljskim granicama ponaanja, grijeiti i biti disciplinirana, bez da su pritom fiziki ili emocionalno zlostavljana. Na kraju, djeca imaju pravo biti djecom. Imaju pravo provesti svoje rane godine zaigrano, spontano i neodgovorno. Naravno, roditelji koji vole djecu njegovat e djeju zrelost kad djeca ponu odrastati, dajui im odreene odgovornosti i kune obaveze, ali nikad na raun djetinjstva. Kako uimo ivjeti Djeca neselektivno upijaju i verbalne i neverbalne poruke, poput spuve. Sluaju svoje roditelje, gledaju ih i oponaaju njihovo ponaanje. S obzirom na to da imaju mali referentni okvir izvan obitelji, stvari koje naue kod kue o sebi i o drugima postaju univerzalne istine, duboko urezane u sjeanje. Roditelji su centralni modeli identifikacije u razvoju djejeg identiteta, osobito u fazi u kojoj dijete razvija spolni identitet. Usprkos dramatinim promjenama u roditeljskim ulogama u zadnjih dvadeset godina, iste dunosti koje su vrijedile za vae roditelje vrijede i za dananje: 1. 2. 3. 4. 5. moraju zadovoljiti fizike potrebe djece, moraju tititi djecu od fizikih povreda i boli, moraju zadovoljiti djeju potrebu za ljubavi, panjom i njenosti, moraju tititi djecu od emocionalnih povreda i boli, moraju pruiti djeci moralne i etike smjernice.

Jasno je da bi popis mogao biti puno dui, no ovih pet odgovornosti tvori osnovicu primjerenog roditeljstva. Otrovni roditelji, o kojima e biti rijei, rijetko e zadovoljiti i prvu stavku na popisu. U veini sluajeva oni su (ili su bili) jako oteeni u vlastitoj emocionalnoj stabilnosti ili mentalnom zdravlju. Ne samo da esto ne zadovoljavaju potrebe svoje djece, ve u mnogim sluajevima oekuju i zahtijevaju da njihova djeca zadovolje njihove potrebe.

33

Kad roditelj namee roditeljske odgovornosti djetetu, uloge u obitelji postaju neraspoznatljive, iskrivljene ili zamijenjene. Dijete koje mora postati svoj vlastiti roditelj, ili ak postati roditelj svom roditelju, nema osobu koju e oponaati, od koje e uiti i na koju e se ugledati. Bez roditeljskog modela osobni identitet djeteta u ovoj e kritinoj fazi emocionalnog razvoja biti baen u neprijateljsko more zbrke. Les, 34-godinji vlasnik prodavaonice sportske opreme, posjetio me jer je bio radoholiar, to ga je inilo nesretnim. Brak mi je otiao k vragu jer sam neprestano radio. Ili sam bio na poslu, ili sam radio kod kue. Supruga se umorila od. ivota s robotom i otila je. Sada se dogaa ista stvar s novom damom u mom ivotu. Mrzim to. Stvarno. Ali jednostavno ne znam kako da se opustim. Les mi je rekao da ima potekoa s izraavanjem bilo kakvih osjeaja, a osobito onih njenih, ljubavnih. Rije zabava nije postojala u njegovom rjeniku, to mi je rekao sa znaajnom gorinom. Volio bih uiniti svoju djevojku sretnom, ali svaki put kad ponemo priati nekako uspijem skrenuti razgovor na posao i ona se uzruja. Moda zato jer je posao jedina stvar koju ne zabrljam. Les me je nastavio uvjeravati vie od pola sata kako je jako grijeio u svojim vezama: ene s kojima izlazim uvijek prigovaraju da im ne pruam dovoljno vremena i panje. I to je istina. Lo sam deko i bio sam jako lo mu. Zaustavila sam ga i rekla: "A imate i lou sliku o sebi. Zvui kao da se jedino osjeate dobro kad radite. Kako to?" To je neto to znam raditi... I to radim dobro. Radim oko 72 sata tjedno... Uvijek sam radio kao mrav, jo od djetinjstva. Znate, bio sam najstariji od trojice brae. Mislim daje moja mama imala nekakav ivani slom, kad sam imao osam godina. Otad je naa kua zamraena. inilo se daje majka uvijek u kunom ogrtau. Nikad nije puno priala. Moja najranija sjeanja na nju: alica kave u jednoj ruci, cigareta u drugoj, zalijepljena za proklete sapunice. Nikad ne bi ustala, sve dok odavno ne bismo

34

otili u kolu. Tako je moj posao bio nahraniti dva mlada brata, spremiti im uinu i ukrcati ih na kolski autobus. Kad bismo se vratili kui, leala bi ispred televizora ili odraivala jedno od svojih trosatnih popodnevnih spavanja. Dok je moje drutvo igralo nogomet, bio sam zarobljen u kui, kuhajui veeru ili pospremajui. Mrzio sam to, ali netko je to morao napraviti. Upitala sam Lesa gdje je bio njegov otac u svemu tome. Tata je puno poslovno putovao i zapravo je odustao od moje majke. Najee je spavao u sobi za goste... Bio je to prilino udan brak. Poslao je majku nekolicini doktora, ali oni nisu pomogli pa se jednostavno predao. Rekla sam Lesu da mi je jako ao zbog toga koliko je jako taj mali djeak morao biti usamljen. Odbio je moje suosjeanje odgovorivi: Imao sam previe posla da bih se saalijevao. Kradljivci djetinjstva Kao dijete, Les je esto bio preoptereen odgovornostima koje su pripadale njegovim roditeljima. S obzirom na to da je bio prisiljen prebrzo i prerano odrasti, djetinjstvo mu je bio ukradeno. Dok su se njegovi prijatelji igrali, Les je obavljao roditeljske dunosti. Morao postati minijaturni odrasli ovjek, kako bi zadrao obitelj na okupu. Imao je malo mogunosti da bude zaigran ili bezbrian. Budui da su njegove potrebe doslovno bile ignorirane, nauio se nositi s usamljenou i emocionalnim otimanjem putem nijekanja vlastitih potreba. On je trebao brinuti o drugima. On nije bio vaan. Osim to je bio primarni skrbnik svojoj brai, Les je takoer postao i roditelj svojoj majci, to ini sve dvostruko runijim: Kada je tata bio kod kue, otiao bi na posao u sedam i esto se ne bi vratio gotovo do ponoi. Kad bi izlazio iz kue, uvijek bi mi rekao: "Nemoj zaboraviti napisati svu zadau i obavezno se pobrini za mamu. Pazi da pojede. I utiaj ostalu djecu... Pogledaj moe li napraviti neto da izvue smijeak iz nje. " Proveo sam puno vremena razmiljajui kako da usreim svoju majku. Bio sam siguran da postoji neto to mogu napraviti i da e ponovo sve biti u redu..., da e ona biti ponovo u redu. Ali se nita nije promijenilo, bez obzira na to to sam napravio. I jo uvijek se ne mijenja. Stvarno se osjeam trulo zbog toga.

35 Uz obaveze odravanja kuanstva i odgoja djece, koje bi bile preteke za svako dijete, od Lesa se oekivalo da brine o emocionalnoj dobrobiti majke. Ispalo je da je to recept neuspjeha. Djeca, uhvaena u zbunjujuu zamjenu uloga, uvijek su nedovoljno dobra. Za njih je nemogue da funkcioniraju kao odrasli jer nisu odrasli. Ali ona ne razumiju zato ne uspijevaju; samo se osjeaju neuspjelom i krivom zbog neuspjeha. U Lesovom sluaju, njegova snana potreba za prekovremenim radom imala je dvostruku ulogu: uvala ga je od suoavanja s usamljenou i liavajem u djetinjstvu i odrasloj dobi te je podravala njegovo staro vjerovanje da nikada ne moe napraviti dovoljno. Lesova fantazija je da, ukoliko provede dovoljno vremena radei, moe dokazati da vrijedi, da je uspjena osoba i da zaista moe dobro obaviti posao. U biti, i dalje je nastojao usreiti svoju majku. Hoe li to ikada prestati? Les nije vidio da su njegovi roditelji nastavili provoditi svoju otrovnu mo nad njim i u njegovoj odrasloj dobi. Meutim, nekoliko se tjedana kasnije jasno pokazala veza izmeu njegovih sadanjih potekoa i djetinjstva. ovjee, tko god je rekao: "to se vie stvari mijenjaju, vie ostaju iste", zbilja je znao o emu govori. Ve est godina ivim u LosAngelesu, ali, to se tie mojih roditelja, ne bih trebao imati svoj ivot. Zovu me nekoliko puta tjedno. Dolo je do toke kad se bojim podii slualicu. Moj otac poinje s: "Tvoja mama je tako depresivna... Zar ne moe pronai malo slobodnog vremena i posjetiti nas? Zna koliko bi joj to znailo! "A onda mi ona pone priati kako sam ja cijeli njezin ivot i kako ne zna koliko e jo biti medu nama. to rei na to? U polovici sluajeva jednostavno odjurim na avion... Bolje to, nego se gristi zbog krivnje to nisam otiao. Ali nikad nije dovoljno. Nita nije. Mogao bih i utedjeti troak avionske karte. Moda nikad nisam trebao ni odseliti. Rekla sam mu da je tipino kod djece koja su bila prisiljena zamijeniti emocionalne uloge s roditeljima da u odrasloj dobi imaju ogromnu krivnju i pretjerano razvijen osjeaj odgovornosti. Kao odrasli, esto bivaju zarobljeni u opasnom krugu preuzimanja odgovornosti za sve, zbog ega neizbjeno ne uspijevaju, osjeaju se krivima i neuspjenima te onda udvostruuju svoje napore. To je iscrpljujui krug, koji vodi do stalnog poveavanja osjeaja neuspjeha.

36 Les je kao mali djeak nauio, natjeran oekivanjima svojih roditelja, da se njegova dobrota u prvom redu procjenjuje na temelju toga koliko je napravio za ostatak obitelji. U odrasloj dobi, vidljive potrebe njegovih partnerica pretvarale su se u unutranje demone, koji su ga neprestano tjerali u podruje u kojem je osjeao nekakvu vlastitu vrijednost - posao. Les nije nikada imao vremena, a nije imao niti odgovarajui model od kojeg bi mogao nauiti kako davati i primati ljubav. Odrastao je bez panje posveene njegovom emocionalnom ivotu, pa je jednostavno iskljuio svoje osjeaje. Naalost, ustanovio je da ih ne moe ponovno ukljuiti, ak ni kad eli. Uvjerila sam ga da razumijem koliko je frustriran i zbunjen svojom nemogunou emocionalnog otvaranja prema drugoj osobi, ali sam ga natjerala da ne bude strog prema sebi. Nije imao nikoga tko bi ga nauio tim vjetinama kad je bio mlad, a vrlo ih je teko samostalno usvojiti. Rekla sam mu: "To bi bilo kao da oekujete od sebe da odsvirate klavirski koncert, a ne znate gdje se nalazi srednji C! Moete nauiti, ali morate samome sebi dati vremena da usvojite osnove, da vjebate i moda ak da jednom ili dvaput ne uspijete." "Ako se ne pobrinem za njihove potrebe, tko e?" Draga Abby, u ludoj sam obitelji. Moe li me spasiti? -Beznadna Ovo je napisala moja pacijentica Melanie kad je imala 13 godina. Sada je to 42-godinja razvedena raunovotkinja, koja je dola kod mene zbog teke depresije. Iako je bila izrazito mrava, Melanie je mogla biti prilino privlana, da nedavni mjeseci nemirnih snova nisu naplatili svoj dug. Bila je otvorena i lako je govorila o sebi. Cijelo se vrijeme osjeam strano beznadno. Kao da je moj ivot izvan kontrole. Nikako da stvari dou na svoje mjesto. Osjeam se kao da se svaki dan sve vie zavlaim u rupu. Molila sam je da bude odreenija. Ugrizla je usnu i dok mi je odgovarala, okrenula se od mene: U meni je takva praznina... Mislim da se cijelog ivota nisam osjeala ni s kim povezana. Bila sam dva puta u braku i ivjela s nekoliko mukaraca, ali nikako da

37

pronaem onog pravog. Uvijek izaberem ili lijenine, ili totalne kretene. Tada je, naravno, na meni da ih dovedem u red. Uvijek mislim da ih mogu promijeniti. Posuujem im novac, uselim ih u svoju kuu, ak sam nekolicini pronala i posao. Jedan od njih udario me pred djecom. Drugi je otiao, zajedno s mojim autom. Moj prvi suprug je vrljao uokolo. Drugi je suprug bio pijandura. Kakva povijest neuspjeha.. Bez da je to shvaala, Melanie je opisivala klasino ponaanje ovisnike (co-dependent) linosti. U izvorniku, termin ovisan je specifino koriten za opisivanje partnera alkoholiara ili ovisnika o drogama. Ovisan se koristio kao sinonim s terminom podravajui - za opis osobe iji je ivot izvan kontrole jer ona preuzima odgovornost za "spaavanje" kemijski ovisne osobe. Unazad nekoliko godina, definicija ovisnosti je proirena, tako da ukljuuje sve ljude koji rtvuju sebe u procesu spaavanja i preuzimanja odgovornosti za bilo koju nasilnu, zlostavljajuu ili pretjerano ovisnu osobu. Melanie su privlaili mukarci koji su imali velike potekoe. Vjerovala je da e je oni voljeti ukoliko bude dovoljno dobra - ako im prui dovoljno, voli ih dovoljno, brine o njima dovoljno, pomae im dovoljno, titi ih dovoljno - i ako ih potakne da vide pogrenost svojih putova. Ali oni je nisu voljeli. Vrsta potrebitih, egoistinih mukaraca koje je birala nije bila sposobna za ljubav. Tako je umjesto ljubavi koju je tako oajniki traila, pronala prazninu. Osjeala se iskoritenom. Otkrila sam da termin ovisan nije nov za Melanie. Prvi se put susrela s njim kada je odlazila na sastanke Al-Anona (programa od dvanaest koraka za lanove obitelji alkoholiara), za vrijeme braka s alkoholiarom. Bila je sigurna da nije ovisna, ve je smatrala da ima lou sreu s mukarcima. Sigurno je uinila sve to je mogla kako bi Jim prestao piti. Ostavila ga je kad je saznala da je proveo no sa enom koju je upoznao u baru. Melanie je jo jednom poela traiti Gospodina Pravog. Svoje probleme je svaljivala na mukarce s kojima je bila, ali je svakog od njih Vidjela kao zasebnog Gospodina Krivog. Nije vidjela da je openiti obrazac proizlazio iz naina na koji bira mukarce. Mislila je da trai mukarca koji moe cijeniti enu koja daje, brine se, voli i pomae. Zasigurno je negdje postojao mukarac koji moe voljeti takvu enu. Mislila je da je ovisnost plemenita.

38 Melanie nije imala ideju da ju je unitavalo ono to je nazivala "davanjem i pomaganjem". Davala je svima, osim sebi samoj. Nije znala da je ona u stvari odravala neodgovorno ponaanje mukaraca, istei za njima. Kad je govorila o svom djetinjstvu, postalo je jasno da je njezin obrazac spaavanja mukaraca s potekoama prinudno ponavljanje njezina odnosa s ocem: Imala sam zaista udnu obitelj. Moj je otac bio uspjeni arhitekt, ali je koristio svoja prokleta raspoloenja kako bi sve kontrolirao. Izgubio bi kontrolu za svaku sitnicu... Na primjer, ako je netko parkirao na njegovom parkirnom mjestu, ili ako sam se posvaala s bratom. Samo bi otiao u svoju sobu, zatvorio vrata, bacio se na krevet i plakao. Kao dijete! Onda bi moja majka nestala i otila se namakati u kadi a ja sam bila ona koja je trebala ui i baviti se tatom. Sjedila bih tamo, dok bi on jecao, pokuavajui smisliti to bih mogla napraviti da bi se on osjeao bolje. No, nije bilo vano to bih napravila, stvar je bila samo u ekanju. Dala sam joj listu koju sam napravila i zamolila je da mi kae koje tvrdnje opisuju njezine osjeaje i ponaanje. To je bio popis osnovnih karakteristika ovisnosti. Ovakav mi je popis godinama bio vrlo koristan u pokuajima da pomognem svojim pacijentima ustanoviti jesu li ovisni. Ako mislite da bi se taj pojam mogao odnositi na vas, molim vas da proete listu. Lista za provjeru ovisnosti Koristim zamjenicu "on" kao univerzalnu zamjenicu koja opisuje osobu s potekoama, a vrijedi za oba spola. Znam da su mnogi mukarci u ovisnikim odnosima s duboko poremeenim enama ili ljubavnicama. 1. Rjeavanje njegovih problema ili olakavanje njegove boli najvanija je stvar u mom ivotu - bez obzira na to koliku emocionalnu cijenu moram platiti. 2. Moji pozitivni osjeaji ovise o njegovom odobravanju. 3. titim ga od posljedica njegovog ponaanja. Laem za njega, prikrivam stvari za njega i nikada ne doputam drugima da kau bilo to loe o njemu. 4. Jako se trudim da pone raditi stvari na moj nain.

39 5. Ne obraam panju na to kako se osjeam ili to elim. Stalo mi je samo do toga kako se on osjea i to eli. 6. Uinit u bilo to da izbjegnem njegovo odbacivanje. 7. Uinit u bilo to da izbjegnem njegovu ljutnju. 8. Doivljavam puno vie strasti u vezi koja je burna ili dramatina. 9. Perfekcionist sam i okrivljavam se za sve to nije u redu. 10. Vei dio vremena osjeam se ljutito, necijenjeno i iskoriteno. 11 .Pretvaram se da je sve u redu i kad nije. 12.Borba za njegovu ljubav dominira mojim ivotom. Melanie je odgovorila "da" na sve tvrdnje! Bila je okirana kada je vidjela koliko je istinski ovisna. Kako bih joj pomogla da se pone oslobaati tih obrazaca, rekla sam joj da je nuno da povee svoju ovisnost s odnosom sa svojim ocem. Zatraila sam da se prisjeti kako se osjeala dok bi on plakao. U poetku me to zaista preplailo jer sam mislila da tata umire I - tko e onda biti moj tata?! Zatim sam se poela stidjeti kad bih ga vidjela takvog. Ali. veinom sam osjeala groznu krivnju - smatrala sam da je to moja greka jer sam se posvaala s bratom ili togod. Kao da sam ga stvarno iznevjerila. Najgore od svega je bilo to to sam se osjeala tako bespomono zato to ga nisam mogla oraspoloiti. Zauujue je da je on sada mrtav etiri godine, ja imam 42 godine, dvoje vlastite djece, a jo uvijek se osjeam krivom. Melanie je bila prisiljena da bude oev skrbnik. Oba su roditelja prenijela svoje odgovornosti odraslih na njezina mlada ramena. U vrijeme kada joj je trebao snaan otac koji joj prua samopouzdanje, nala se u situaciji u kojoj treba tetoiti infantilnog oca. Prvi i najdublji emocionalni odnos Melanie s mukarcem bio je njezin odnos s ocem. Kao dijete, bila je preplavljena oevom potrebitou i krivnjom koju je osjeala kad nije mogla udovoljiti njegovim zahtjevima. Nikada nije prestala pokuavati nadoknaivati svoju nesposobnost da ga usrei, ak i kada on nije bio u blizini. Jednostavno je nala zamjenske zahtjevne i poremeene mukarce za koje bi se brinula. Njezin je izbor bio diktiran potrebom da ublai svoju krivnju, i biranjem zamjenika za oca, to je inila, podravala je emocionalno liavanje koje je doivjela kao dijete. Upitala sam Melanie je li joj majka pruala ljubav i panju koju nikada nije dobila od oca.

40 Majka se trudila, ali esto je bila bolesna. Uvijek je trala doktorima i morala ostati u krevetu kada bi se probudio njezin kolitis. Prepisali bi joj sredstva za umirenje i ona bi ih jela kao da su kokice. Mislim da se prilino zakvaila, ne znam. Nikada ih nije imala dosta. Odgojila nas je, zapravo, spremaica. Mislim, moja majka je bila tamo, ali kao da i nije. Kad sam imala oko trinaest godina, napisala sam pismo Dragoj Abby. Najgore je to to gaje moja majka pronala. ovjek bi pomislio da e doi upitati me zbog ega sam uznemirena, ali pretpostavljam da to to sam osjeala njoj nije bilo vano. Bilo je gotovo kao da ne postojim. Nevidljivo dijete Roditelji koji usmjere svoju energiju na vlastito fiziko ili emocionalno preivljavanje alju vrlo snanu poruku svojoj djeci: "Tvoji osjeaji nisu vani. Ja sam jedini koji se broji." Mnoga takva djeca koja su liena odgovarajueg vremena, panje i brige, poinju se osjeati nevidljivima kao da ne postoje. Kako bi djeca razvila osjeaj vlastite vrijednosti - osjeaj da nisu ovdje samo da zauzimaju prostor, ve da su vana i da je nekome stalo do njih - trebaju roditelje koji pridaju vanost njihovim potrebama i osjeajima. Emocionalne potrebe Melaninog oca bile su toliko ogromne, da nikada nije primijetio njezine potrebe. Ona je bila kraj njega kad je plakao, ali on nije to nikada vratio. Melanie je znala da je njezina majka pronala pismo za dragu Abby, no majka joj to nikada nije spomenula. Poruka obaju roditelja bila je jasna i glasna: ona nije postojala za njih. Melanie je nauila definirati sebe u terminima njihovih osjeaja, umjesto na temelju vlastitih osjeaja. Ako su se zbog nje osjeali dobro, ona je bila dobra. Ako su se zbog nje osjeali loe, ona je bila loa. Kao rezultat toga, Melanie je u odrasloj dobi imala velikih potekoa s definiranjem svog identiteta. Budui da njezine neovisne misli, osjeaji i potrebe nikad nisu bili poticani, zaista nije imala ideju tko je ona zaista i to moe oekivati od odnosa ispunjenog ljubavlju. Za razliku od mnogih odraslih s kojima sam radila, Melanie je ve bila u kontaktu s dijelom ljutnje na roditelje kad je dola k meni. Kasnije, usredotoile smo se i proraivale veinu te ljutnje pa je suoile s dubokim osjeajima emocionalne naputenosti. Nauila je postaviti granice u odnosu na to koliko e davati sebi, a koliko drugima, i nauila je potovati svoja prava, potrebe i osjeaje. Nauila je kako ponovno postati vidljivom.

41 Nestajui roditelj Dosad smo govorili o emocionalno nedostupnim roditeljima. Fiziko odsustvo roditelja takoer stvara niz problema. Prvi put sam upoznala Kena, starog 22 godine, u bolnikoj grupi mladih ovisnika. Bio je mrav mlad ovjek crne kose i prodornih tamnih oiju. Na prvom grupnom sastanku bilo je oito da je izrazito inteligentan i rjeit, ali i da samog sebe jako podcjenjuje. Imao je potekoa mirno sjediti tih devedeset minuta; bio je splet ivaca. Zamolila sam ga da ostane nakon grupe i da mi kae neto vie o sebi. Nije vjerovao mojim motivima i pretvarao se da je grub i snalaljiv ulini prevarant, no nakon nekoliko minuta poinjao je uviati da nemam skrivenih motiva i da sam istinski zainteresirana za olakavanje njegove boli, pa se opustio i razgovarao sa mnom. Uvijek sam mrzio kolu i nisam znao kog bih drugog vraga napravio pa sam se upisao u vojsku sa esnaest godina. Tamo sam se sjebao s drogama. I tako sam uvijek bio sjeban. Pitala sam se to su njegovi roditelji mislili o njegovom pristupanju vojsci. Imao sam samo majku. Nije bila oduevljena idejom, ali mislim da joj je bilo drago da me se rijei. Uvijek sam upadao u neprilike i zagoravao joj ivot. Bilo ju je lako nagovoriti. Doputala bi mi da radim to god hou, bez obzira na sve. Upitala sam ga gdje je bio njegov otac za to vrijeme. Moji su se razveli kad sam imao osam godina. Mama se totalno raspala zbog toga. Uvijek sam mislio da je moj tata cool, znate? Uvijek je radio "muke stvari" sa mnom. Gledali bismo zajedno sport na televiziji, i tu i tamo bi me ak odveo na utakmicu. ovjee, to je bilo super! Onog dana kad je odselio, isplakao sam jebene oi. Rekao mije da se nita nee promijeniti, da e jo uvijek dolaziti i gledati sa mnom TV, da emo se viati svake nedjelje i da emo ostati kompe. Vjerovao sam mu; bio sam takva budala. Prvih nekoliko mjeseci viao sam ga esto... Onda jednom mjeseno... Zatim jednom u dva mjeseca... Pa zatim gotovo nikad. Nekoliko puta sam ga nazvao i on bi mi rekao da je jako zaposlen. Otprilike godinu dana nakon to je

42

otiao, mama mije rekla da se oenio nekom enom s troje djece i odselio iz drave. Teko sam mogao shvatiti da sada ima drugu obitelj. Pretpostavljam da su mu bili drai jer je zaista brzo zaboravio na mene. "Ovog e puta biti drugaije " Kenova maska grubog frajera brzo se ruila. Jasno se vidjelo da mu je neugodno razgovarati o ocu. Upitala sam ga kako je protekao posljednji susret s ocem. Bilo je to kad sam imao petnaest godina... I bila je to velika pogreka. Dojadile su mi boine estitke pa sam ga odluio iznenaditi. ovjee, kako sam bio uzbuen! Stopimo sam cijelim putem do tamo - etrnaest sati. Kad sam doao... Vjerojatno sam oekivao nekakav veliki doek. Mislim, on je bio ljubazan, ali nije bilo bog-zna-to. Nakon nekog vremena poeo sam se osjeati stvarno usrano. Kao da smo totalni stranci. On se potrgao oko ono troje djece, a ja sam samo sjedio tamo i osjeao se kao kreten. ovjee, kako sam se uutao nakon to sam te veeri otiao iz njegove kue! Jo uvijek puno razmiljam o njemu. K vragu, ne bih htio da zna da sam ovdje. im izaem odavde, pokuat u ponovno. Ali ovaj put e biti drugaije... Mukarac protiv mukarca. Kad je Kenov otac napustio svog malog sina, ostavio je veliku prazninu u djeakovom ivotu. Ken je bio slomljen. Pokuao je to prevladati iskaljivanjem ljutnje u koli i kod kue. Na neki je nain dozivao oca, kao da bi ga mogla vratiti njegova potreba da ga se disciplinira. Ali Kenov otac inio se nevoljnim pokloniti panju takvom pozivu. Suoen sa snanim dokazima da njegov otac vie ne eli biti dijelom njegovog ivota, Ken je nastavio s odravanjem fantazije da na neki nain moe ponovno osvojiti oevu ljubav. U prolosti ta ga je nada dovela do ozbiljnih razoaranja, na koja je reagirao uzimanjem droge. Rekla sam mu da sam zabrinuta da e takav lanac dogaaja biti i dalje dominantan u njegovom odraslom ivotu, ukoliko ne prekinemo lanac radei zajedno. Ken je i dalje nesvjesno racionalizirao oevo naputanje, preuzimajui krivnju na sebe. Kao dijete, pretpostavljao je da je neki njegov nedostatak uzrok oevoj neslavnoj kapitulaciji. Budui da je doao do tog zakljuka, naravno da je uslijedila mrnja prema samome sebi. Postao je

43

mlad ovjek bez cilja u ivotu. Usprkos svojoj inteligenciji, bio je nemiran i nesretan u koli pa je u vojsci vidio rjeenje svojih problema. Kad to nije uspjelo, okrenuo se drogama, u oajnikom pokuaju da ispuni svoju unutranju prazninu i umiri svoju bol. Kenov otac mogao je biti primjeren roditelj prije razvoda, no poslije je bio nesretno manjkav u pruanju ak i najmanjeg kontakta kojeg je njegov sin toliko silno trebao. Ne uspijevajui u tome, znaajno je naruio Kenov osjeaj vrijednosti i voljenosti koji se razvijao. Ne postoji sretan razvod. Razvod je nepromjenjivo traumatian za svakog u obitelji, iako isto tako moe biti najzdraviji razvoj dogaaja u danim okolnostima. No, nuno je da roditelji shvate da se razvode od suprunika, a ne od obitelji. Oba roditelja imaju odgovornost odravanja veza s njihovom djecom, usprkos prekidu u svojim ivotima. Rjeenje o razvodu nije dozvola neprimjerenom roditelju za naputanje svoje djece. Odlazak roditelj a stvara osobito bolnu lienost i prazninu u djetetu. Zapamtite, djeca gotovo uvijek zakljue da je njihova greka ako se dogodi neto negativno u obitelji. Djeca razvedenih roditelja osobito su sklona takvom vjerovanju. Roditelj koji nestane iz ivota svoje djece potkrepljuje njihov osjeaj nevidljivosti, stvarajui tetu na njihovom samopotovanju, koju e odvui kao kanjeniku kuglu u odrasli ivot. Boli i ono to nisu napravili Lako je prepoznati zlostavljanje kad roditelj tue dijete ili ga kontinuirano poniava. No, otrovnost neprimjerenih ili nedostatnih roditelja moe biti skrivena i teka za definiranje. Kada roditelji ine tetu ne djelujui, a ne djelujui - putem onoga to ne ine, a ne putem onoga to ine - veze izmeu problema u odrasloj dobi i takve vrste otrovnog roditeljstva postaju teko vidljive. S obzirom na to da su djeca takvih roditelja i tako sklona negirati te veze, moj posao postaje vrlo teak. Sastavni dio problema je injenica da su mnogi od tih roditelja i sami toliko poremeeni da izazivaju aljenje. Budui da se i sami esto ponaaju poput bespomone i neodgovorne djece, njihova se odrasla djeca osjeaju zatitniki. Skau u obranu roditelja, kao rtva zloina koja se ispriava umjesto poinitelja. Bez obzira na to to "nisu mislili nita loe" ili to su "napravili najbolje to su mogli", te isprike zamagljuju injenicu da takvi roditelji prebacuju svoje odgovornosti na djecu. Putem takvog odbacivanja ovi otrovni roditelji otimaju svojoj djeci pozitivne modele, bez kojih je zdrav emocionalni razvoj ekstremno teak.

44

Ako ste odraslo dijete deficitarnog ili neprimjerenog roditelja, vjerojatno ste odrasli bez da ste shvatili da postoji alternativa za osjeaj odgovornosti za njih. Plesanje na njihovu emocionalnu glazbu inilo se kao nain ivota, a ne izbor. Ali vi imate izbor. Moete zapoeti proces razumijevanja da ste grekom bili natjerani prerano odrasti, da ste nepravedno lieni svog djetinjstva. Moete raditi na prihvaanju toga koliko je vae ivotne energije nepovratno nestalo zbog grekom nametnute odgovornosti. Uinite taj prvi korak i pronai ete novu rezervu energije, koja e vam najednom postati dostupna po prvi puta energije koju ste vei dio ivota troili na svoje otrovne roditelje, a koja e vam napokon poeti koristiti u naporu da postanete odgovorniji i puniji ljubavi prema samome sebi.

45 III. - "ZATO MI NE DOZVOLJAVAJU IVJETI VLASTITIM IVOTOM?"

Kontrolori Posluajmo zamiljeni razgovor izmeu odraslog djeteta i njegovog kontrolirajueg roditelja. Mogu vam garantirati da se taj razgovor ne bi nikada mogao odigrati, no da je ovo dvoje ljudi sposobno iskreno izraziti svoje duboko skrivene osjeaje, mogli bi rei sljedee: ODRASLO DIJETE: Zato se ponaa tako kako se ponaa? Zato je pogreno sve to napravim? Zato me ne moe tretirati kao odraslu osobu? to e znaiti tati ako ne postanem lijenik? Kakve veze ima s kim u stupiti u brak? Kad e me pustiti da odem? Zato se ponaa kao da je svaka moja samostalna odluka napad na tebe? KONTROLIRAJUA MAJKA: Ne mogu opisati bol koju osjeam kad se udalji od mene. Trebam te da me treba. Ne mogu podnijeti pomisao da te izgubim. Ti si moj cijeli ivot. Uasno se bojim da e napraviti neke grozne pogreke. Ubilo bi me da vidim da te netko ili neto povrijedi. Radije bih umrla nego doivjela sebe kao neuspjenu majku. "To je za tvoje dobro " Kontrola nije nuno negativna rije. Ukoliko majka zadri svoje dvogodinje dijete umjesto da ga pusti da odluta na cestu, ne nazivamo je kontrolirajuom nego razumnom. Ona provodi kontrolu koja je usklaena sa stvarnou i motivirana je djetetovom potrebom za zatitom i usmjeravanjem. Primjerena kontrola postaje pretjeranom kad majka ograniava svoje dijete deset godina kasnije, dugo nakon to je dijete savreno sposobno da samo prijee cestu. Djeca koja nisu poticana da pokuaju, naprave, istrauju, savladaju i riskiraju neuspjeh esto se osjeaju bespomonom i neuspjenom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom, esto i sama postaju zastraena i anksiozna. To oteava njihovo sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipulirati i esto dominirati njihovim ivotima. Strah od toga da ih djeca nee trebati motivira mnoge kontrolirajue roditelje na podravanje osjeaja bespomonosti kod svoje djece. Ti roditelji imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbjenog osjeaja

46 gubitka kojeg doive svi roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma. Velik dio identiteta kontrolirajuih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu pa se oni osjeaju izdanima i naputenima kada dijete postane samostalno. Ono to ini kontrolirajue roditelje toliko podlima jest to da je dominacija obino preruena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro", "Ovo inim samo za tebe" i "Samo zato to te toliko volim" znae samo jedno: "inim to samo zato to me toliko plai da u te izgubiti pa sam te spreman/ na iojaditi." Izravna kontrola Ne postoji nita otmjeno u izravnoj kontroli. Ona je otvorena, dodirljiva i jasna. "Napravi kao to kaem ili neu nikada vie razgovarati s tobom"; "Napravi kako kaem ili vie nema deparca"; "Ne napravi li kako kaem, nee vie biti lan obitelji"; "Usprotivi li se mojim eljama, dobit u infarkt zbog tebe". U takvoj kontroli ne postoji nita suptilno. Izravnana kontrola obino ukljuuje zastraivanje i esto je poniavajua. Vai osjeaji i potrebe moraju biti podinjeni potrebama i osjeajima vaih roditelja. Uvueni ste u ponor ultimatuma. Vae je miljenje bezvrijedno, vae su potrebe i elje nevane. Neravnotea moi je ogromna. Michael, armantan 36-godinji ef marketinga lijepog lica, prua dobar primjer za to. Doao je kod mene jer je njegov estogodinji brak sa enom koju duboko voli postao vrlo krhak zbog svaa izmeu njegove supruge i njegovih roditelja. Pravi su problemi poeli tek kad sam se preselio u Kaliforniju. Mislim da je moja majka mislila da je to privremeno preseljenje. No, kad sam joj rekao da sam se zaljubio i da se planiram oeniti, sjetila se da se elim preseliti natrag. Tada je poela poveavati pritisak da me vrati kui. Zatraila sam da mi kae vie o "pritisku". Najgori incident zbio se otprilike godinu nakon vjenanja. Planirali smo otii u Boston na proslavu godinjice braka mojih roditelja, a onda je moja supruga dobila stranu gripu. Nisam je htio samo ostaviti, pa sam nazvao svoju majku da otkaem. Najprije se rasplakala. Onda mije rekla "Umrijet u ako ne doe na nau godinjicu ". Povukao sam se i otiao u Boston. Doao sam ujutro prije proslave, no im sam siao s aviona poeli su govoriti da bih trebao

47

ostati cijeli tjedan. Nisam rekao niti da niti ne, no otiao sam sljedeeg jutra. Idueg me dana nazvao otac: "Ubija svoju majku. Cijelu no je bila budna i plakala. Bojim se da e dobiti modani udar." to ele, dovraga, da napravim? Da se razvedem, vratim u Boston i uselim u svoju staru sobu?! Michaelovi su roditelji mogli vui svoje konce s udaljenosti od 5 000 kilometara. Upitala sam ga jesu li njegovi roditelji ikada poeli prihvaati njegovu suprugu. Michael je postao vidno preplavljen ljutnjom. Nema anse! Kad god nazovu, nikada ne pitaju kako je ona. U stvari, uope je ne spominju. Kao da se pokuavaju pretvarati da ona uope ne postoji. Upitala sam ga je li ikad s tim suoio svoje roditelje, i inio se posramljenim kad je odgovorio: Volio bih da jesam. Svaki put kad su je moji roditelji napali, oekivao sam od nje da to podnese. Kada bi se alila, molio sam je za razumijevanje. Boe, kakav sam idiot bio! Moji roditelji se iivljavaju na mojoj supruzi, a ja im stalno dozvoljavam daje ranjavaju. Michaelov je zloin to je postao samostalan. Kao posljedica toga njegovi su roditelji postali oajni i udarili taktikom koju najbolje znaju: uskraivanjem ljubavi i predvianjem katastrofe. Kao i veina kontrolirajuih roditelja, i Michaelovi roditelji bili su izrazito egoistini. Osjeali su se ugroenim njegovom sreom, umjesto da je vide kao plau za svoje roditeljske vjetine. Michaelovi interesi njima su bili beznaajni. U njihovom referentom okviru, on se nije preselio u Californiju zbog poslovnih mogunosti, ve da ih kazni. Nije se oenio iz ljubavi, ve njima u inat. Njegova supruga nije se razboljela jer se zarazila virusom, nego se razboljela da njih lii njihovog sina. Michaela su roditelji uvijek prisiljavali da bira izmeu njih i supruge. I svaki su izbor pretvorili u sve-ili-nita odluku. Ne postoji neutralna zona kod direktno kontrolirajuih roditelja. Ukoliko odraslo dijete pokua zadobiti neku kontrolu nad svojim ivotom, plaa cijenu krivnje, frustriranog bijesa i dubokog osjeaja nelojalnosti. Kada je Michael prvi puta doao k meni, mislio je da je najvei problem njegov brak. Nije mu trebalo dugo da shvati da je njegov brak

48 samo rtva borbe za kontrolu, koja je poela kada se odselio od roditelja. Brak djeteta moe biti izuzetno ugroavajui za kontrolirajue roditelje. Novog suprunika vide kao konkurenta za odanost svog djeteta. To vodi do stranih bitaka izmeu roditelja i suprunika, s odraslim djetetom ulovljenim u unakrsnu paljbu podijeljene lojalnosti. Neki e roditelji napasti novu vezu kritikom, sarkazmom i predvianjima neuspjeha. Drugi e, kao Michael, odbiti prihvaanje novog partnera ili ak ignorirati samo postojanje suprunika. Neki e direktno progoniti novog partnera. Nije neobino da te taktike stvore takve potrese, da se brak raspadne. "Zato se prodajem svojim roditeljima?" Novac je uvijek bio primarni jezik moi, to ga ini loginim orujem kontrolirajuih roditelja. Mnogi otrovni roditelji koriste novac da bi svoju djecu odrali ovisnom. Kim mi je dola s nizom briga. U 41. godini bila je gojazna, nezadovoljna poslom, razvedena, s dvoje adolescentne djece. Osjeala je da je zapela u glibu: eljela je smraviti, riskirati u karijeri i pronai neki smjer u svom ivotu. Bila je uvjerena da bi se svi njezini problemi mogli rijeiti kada bi samo mogla pronai Gospodina Pravog. Tijekom naih susreta postalo je jasno da je Kim vjerovala da je nitko i nita bez mukarca koji e se brinuti za nju. Pitala sam je otkuda joj ta ideja. Sigurno ne od mog supruga. Trebala sam se vie brinuti za njega. Upoznala sam ga im sam zavrila fakultet. Imao je 27 godina, jo je ivio sa svojim roditeljima i u stvari je lutao u tome to e raditi u ivotu. No bio je osjeajan i romantian pa sam se zaljubila. Moj se otac s tim uope nije slagao, no mislim da je potajno bio zadovoljan to sam izabrala nekog tko ne zna to bi. Kad sam inzistirala na udaji za njega, otac mi je rekao da e nas uzdravati neko vrijeme, a u najgorem e sluaju zaposliti mog supruga u svojoj kompaniji. Naravno da moj otac zbog toga izgleda kao sjajna osoba, ali to mu je dalo nevjerojatnu mo nad nama. I dalje sam bila tatina djevojica, iako sam bila u braku. Moj nas je otac nastavio financijski izvlaiti, ali nam je zauzvrat odreivao kako da ivimo svoje ivote. Vodila sam kuanstvo i odgajala djecu, a ipak...

49 Kim je stala usred reenice. Pitala sam je: "A ipak to?" Pogledala je u pod i zavrila: A ipak..., jo uvijek sam trebala tatu da brine o meni. Upitala sam Kim moe li vidjeti vezu izmeu svoje veze s ocem i svoje ovisnosti o mukarcima, koji bi trebali uiniti njezin ivot dobrim. Nije upitno daje otac bio najmonija osoba u mom ivotu. Oboavao me je kada sam bila mala, no nije mogao podnijeti trenutak kad sam poela razmiljati svojom glavom. Imao je svoje napadaje vritanja ako sam se usudila ne sloiti se s njim. Svakako bi me nazivao. Bio je stvarno glasan i zastraujui. Kad sam bila u pubertetu, poeo je koristiti novac da bi me doveo u red. Ponekad bi bio nevjerojatno dareljiv pa bih se osjeala voljeno i sigurno. No drugi put bi me poniavao, tjerajui me da molim i plaem za bilo to, od novca za kino do novca za udbenike. Nikad nisam bila sigurna to su bili moji prijestupi. Znam da sam provela puno vremena pokuavajui smisliti kako da mu udovoljim. Nikada nije bilo isto dva dana za redom. On je stalno oteavao stvari. Za Kim su pokuaji udovoljavanja ocu bili poput utrke u kojoj je on stalno pomicao crtu cilja. to bi ona bre trala, on bi je pomicao dalje. Nije mogla pobijediti. Novac je koristio i kao nagradu i kao kaznu, bez logike ili konzistencije. Naizmjenino je bio velikoduan i krt s novcem, jednako kao i s ljubavlju i panjom. Njegove pomijeane poruke zbunjivale su je. Njezina je ovisnost postala isprepletena s njegovim odobravanjem. Ta se zbrka nastavila u odrasloj dobi. Poticala sam supruga da se zaposli kod mog oca. Kakva je to greka bila! Sad nas je stvarno imao u aci. Sve je trebalo biti po njegovom - od izbora stana do toalet kontrole djece. Jimov ivot je pretvorio u pakao na poslu i on je na kraju dao otkaz. Otac je to vidio kao jo jedan dokaz Jimove bezvrijednosti, iako je Jim naao drugi posao. Otac me zaista razbjesnio i prijetio je da e nam prestati pomagati, ali onda bi se potpuno promijenio i kupio mi za Boi novi automobil. Kad mi je predao kljueve, rekao je: "Zar ne eli mua bogatog poput mene? "

50 Kimin otac je koristio svoju financijsku mo na vrlo okrutan i destruktivan nain, dok se pretvarao da je velikoduan. Nastojao se prikazati jo nezamjenjivijim u Kiminim oima i neprestano je poniavao njezinog supruga. Na taj ju je nain nastavljao kontrolirati i dugo nakon to je napustila gnijezdo. "Zar nita to napravi ne moe ispasti dobro?" Mnogi otrovni roditelji kontroliraju svoju odraslu djecu tretirajui ih kao da su bespomona i nesposobna, ak i kad je to u velikom neskladu sa stvarnou. Martin, mrav, proelav 40- godinji predsjednik male graevinarske tvrtke, doao mi je u istinskoj panici. Rekao je: Zaista se bojim. Neto mi se dogodilo. Imam napade bijesa. Samo izgubim kontrolu. Uvijek sam bio potpuno nenasilna osoba, ali u nekoliko zadnjih mjeseci vritim na enu i djecu, lupam vratima, a prije tri tjedna toliko sam popizdio da sam akom napravio rupu u zidu. Bojim se da u nekoga povrijediti. Pohvalila sam ga za njegovu hrabrost i elju da se ukljui u terapiju prije nego to problem izbjegne kontroli. Pitala sam ga koga je elio udariti kada je napravio rupu u zidu. Gorko se nasmijao: To je lako - mog starog. Bez obzira koliko se trudio, on me uvijek natjera da se osjeam kao daje sve to radim krivo. Vjerujete li da ima muda ismijavati me pred zaposlenicima ? Kada je Martin vidio da izgledam zaueno, objasnio je: Moj me otac uzeo u posao prije osamnaest godina i nakon nekoliko godina otiao je u penziju, tako da vodim posao ve petnaest godina. Ali svakog prokletog tjedna otac doe i pone pregledavati raune. Onda mi prigovara kako vodim knjige. Hoda za mnom i vie kako unitavam njegovu tvrtku. I to radi pred mojim zaposlenicima. Ironija je da sam ja preokrenuo posao. Udvostruio sam nam profit u zadnje tri godine, ali me on nee ostaviti na miru. Hoe li taj ovjek ikada biti zadovoljan ?! Martin je stalno trebao skakati kroz obrue kako bi se dokazao. Imao je realan dokaz postignua - svoj profit - no taj je dokaz izblijedio

51 prilikom neodobravanja njegova oca. Sugerirala sam Martinu da je mogue da se njegov otac osjea ugroeno zbog njegovog uspjeha. inilo se da je ego njegovog oca vezan uz pokretanje tog posla, no sada je oev uspjeh zasjenjen sinovljevim. Upitala sam Martina je li tijekom tih epizoda osjeao neto drugo osim ljutnje, koju je mogue razumjeti. Naravno da jesam. Sramim se rei vam ovo, ali svaki put kad on uee u ured, osjeam se kao da imam dvije godine. ak ne mogu odgovoriti kako treba na pitanja. Ponem zamuckivati, ispriavati se i osjeam se prestraeno. On izgleda tako mono da se, iako smo jednake fizike veliine, osjeam upola manjim. Ima taj hladan pogled i prigovaraku notu u glasu. Zato se ne moe ponaati prema meni kao prema odrasloj osobi? Martinov otac koristio je posao kako bi odrao Martina u osjeajima bespomonosti, to mu je, zauzvrat, omoguavalo da se osjea bolje sa samim sobom. Kad je tata pritisnuo pravu polugu, Martin bi postao bespomono dijete u odjei odraslog. Trebalo je vremena, ali je Martin ipak shvatio da treba odustati od nadanja da e se njegov otac promijeniti. Martin se sada trudi promijeniti nain svog ophoenja s ocem. Tiranija manipulatora Postoji jo jedan moni oblik kontrole koji je, iako suptilniji i skriveniji od direktne kontrole, jednako razoran: manipulacija. Manipulatori dobivaju ono to ele, bez da to ikada trae, bez da ikada riskiraju odbijanje izlaui iskreno svoje elje. Svi mi manipuliramo drugima u razliitom stupnju. Malo nas se osjea dovoljno sigurnima da jednostavno zatraimo sve ono to elimo pa razvijamo indirektne naine traenja. Ne zatraimo od suprunika da nam donese au vina, ve pitamo ima li koja otvorena boca; ne kaemo gostima da je vrijeme da odu, ve zijevamo; atraktivnog stranca ne traimo broj telefona, nego se uputamo u neobavezni razgovor. Djeca manipuliraju roditeljima jednako kao i roditelji djecom. Suprunici, prijatelji i roaci -svi manipuliraju jedni drugima. Prodava zarauje za ivot manipulacijom. Ne postoji nita zlo u tome; u stvari je manipulacija normalan oblik ljudske komunikacije. No, kad postane sredstvom neprestane kontrole, manipulacija moe biti izrazito destruktivna, osobito u odnosu roditelj - dijete. S obzirom na to

52 da su manipulativni roditelji toliko vjeti u skrivanju svojih iskrenih motiva, njihova djeca ive u svijetu zbrke. Znaju da ih roditelji kontroliraju, ali ne mogu shvatiti kako. "Zato svaki put ona mora pomagati? " Jedan je od najeih tipova otrovnih manipulatora "pomaga". Umjesto da ih puste, pomagai stvaraju situacije u kojima su "potrebni" u ivotima odrasle djece. Manipulacija esto dolazi upakirana u dobronamjernu, no neeljenu pomo. Lee, stara 32 godine, otvorena je biva, vrlo uspjena, amaterska tenisaica pjegavog lica, koja je uspjena kao teniska profesionalka u rekreativnom klubu. Usprkos aktivnom socijalnom ivotu, profesionalnoj afirmaciji i dobrom poslu, padala je u redovite periode duboke depresije. Njezin odnos s majkom ubrzo je poeo dominirati naim prvim susretom: Jako sam se trudila doi do toga gdje sam sada, ali moja majka misli da ne znam ni zavezati cipele. Cijeli je njezin ivot vezan uz mene, i sve je gore otkad je tata umro. Jednostavno me ne puta. Stalno mi donosi hranu u stan jer misli da se ne hranim dovoljno dobro. Ponekad se vratim kui i ustanovim da je bila kod mene i poistila, "kao uslugu ". ak presloi moj ormar i premjesti namjetaj! Upitala sam ju je li ikada jednostavno zamolila majku da prestane to initi. Stalno je molim. Njoj se pojave suze i pone plakati. "to je loe u majci koja pomae keri koju voli? ". Proli mjesec bila sam pozvana na turnir u San Francisco. Moja majka je stalno priala kako je to daleko i kako nisam u stanju voziti cijelim putem sama pa je ponudila da ide sa mnom. Kad sam joj rekla da stvarno ne mora ii, ponaala se kao da je pokuavam prevariti za besplatno ljetovanje. Onda sam rekla da pristajem. Veselila sam se tome to u provesti neko vrijeme sama, no tko sam ja da ita govorim? Dok smo zajedno radile u terapiji, Lee je poela uviati koliko je majka potkopala njezine osjeaje vlastite sposobnosti. No svaki put kad bi Lee pokuala izraziti svoje frustracije, preplavila bi je krivnja jer se njena majka inila toliko punom ljubavi i panje. Lee je postala izrazito ljuta na svoju majku i, s obzirom da nije mogla iskaliti svoju ljutnju, drala ju je u sebi. Na kraju je ljutnja pronala izlaz putem depresije.

53 Naravno, njezina depresija je samo nastavljala krug. Majka nikada nije proputala izrei stvari poput: "Pogledaj kako si mi potitena. Daj da skuham mali ruak, samo da te razveselim." U rijetkim prilikama kada je Lee pronala hrabrosti rei majci kako se osjea, njezina bi majka postala uplakana muenica. Lee bi se svaki put osjeala krivom i pokuavala ispriati, no majka bi je odsjekla s: "Ne brini za mene, bit u dobro." Napomenula sam Lee da ne bi bila toliko ljuta kad bi njezina majka bila direktnija u traenju toga to eli. Lee se sloila. U pravu ste. Kad bi samo rekla: "Usamljena sam, nedostaje mi, voljela bih provoditi vie vremena s tobom ", znala bih s ime imam posla. Imala bih neke izbore. A sada kao daje preuzela moj ivot. Kad je Lee oplakivala nedostatak izbora, odraavala je vjerovanja mnoge odrasle djece manipulativnih roditelja. Manipulacija stjera ljude u kut: da bi se borili s njom, moraju povrijediti nekoga tko se "samo trudi da bude dobar". Veini ljudi je lake predati se. Vrijeme melankolije Manipulativni roditelji imaju svoj trenutak za vrijeme blagdana, kada ire krivnju kao da je boino raspoloenje. Blagdani imaju mo pojaati svaki konflikt u obitelji koji postoji. Umjesto oekivanja blagdanske ugode, mnogi se ljudi uasavaju poveanja obiteljskih napetosti koju blagdani esto donose. Jedan od mojih pacijenata, Fred, 27-godinji prodava, najmlai od etvero djece, ispriao mi je priu o klasinoj manipulaciji njegove majke: Moja je majka uvijek uveliavala na dolazak kui za Boi. Prole godine osvojio sam nagradu na radiju i dobio besplatan put u Aspen za blagdane. Bio sam jako uzbuen jer si sam nikada ne bih mogao priutiti takvo putovanje. Volim skijati i to je bila nevjerojatna prilika da odvedem djevojku na neko posebno mjesto. Oboje smo naporno radili i praznici su zvuali kao raj. No, kada sam priopio vijest mami, pogledala me kao da je netko upravo umro. Oi su joj se zacaklile i usnica joj se poela tresti, kao da e poeti plakati! Onda je rekla: "U redu je, duo. Lijepo se provedi. Moda neemo imati boini ruak ove godine ", zbog ega sam se osjeao kao govno.

54 Upitala sam Freda je li uspio ipak otii na put. Aha, otiao sam. No to mije bio najgori provod u ivotu. Bio sam toliko loe volje da sam se stalno svaao s djevojkom. Pola vremena na putu proveo sam na telefonu razgovarajui s majkom, obojicom brae i sa sestrom... Stalno sam se ispriavao. Nije bilo vrijedno agonije. Bila sam iskreno iznenaena to je Fred zaista otiao na izlet. Vidjela sam ljude koji naprave ekstravagantnije stvari kako bi izbjegli osjeaj krivnje nego to je otkazivanje putovanja. Manipulativni roditelji strunjaci su za krivnju i Fredova majka nije bila iznimka. Naravno da su imali ruak bez mene. No, moja je majka bila toliko jadna, da joj je zagorjela purica prvi put u etrdeset godina. Sestra me nazvala tri puta kako bi mi rekla da sam ubio obiteljsku tradiciju. Najstariji brat mi je rekao kako su svi totalno izvan sebe zato to nisam tamo. A onda me dotukao moj drugi brat. Rekao je: "Mi djeca smo sve to ima. to misli, koliko je Boia jo preostalo mami? "Kao daje naputam na samrtnoj postelji, ili slino. Je li to fer, Susan? Jo nema ni ezdeset i savreno je. zdrava. Siguran sam da je ta reenica dola direktno iz maminih usta. Nikad vie neu propustiti Boi, to vam mogu rei. Umjesto da izrazi svoje osjeaje direktno Fredu, njegova majka je angairala svoju ostalu djecu da to uine umjesto nje. To je ekstremno efektivna taktika za mnoge manipulativne roditelje. Zapamtite, njihov primarni cilj je izbjegavanje direktne konfrontacije. Umjesto da sama optui Freda, njegova majka je glumila muenicu za boinim rukom. Nije mogla jae osuditi Freda, ak i da ga se javno odrekla u novinama. Objasnila sam Fredu da su njegova majka i braa sami izabrali da im Boi bude jadan. Fred nije bio odgovoran za to. Nita osim njihove vlastite odluke nije ih zaustavilo da nazdrave Fredu u njegovom odsustvu i da imaju veer ispunjenu veseljem. Sve dok je Fred nastavljao vjerovati da je loa osoba jer se usudio napraviti neto za sebe, njegova ga je majka nastavljala kontrolirati pomou krivnje. Fred je na kraju to shvatio i sada je puno uspjeniji u odnosu sa svojom majkom. Iako ona vidi novu samosvijest svog sina kao neku vrstu "kazne", Fred je uspio pomaknuti ravnoteu moi do toke gdje je svaki njegov pristanak stvar njegovog izbora, a ne kapitulacija.

55 "Zato ne moe biti vie nalik svojoj sestri?" Mnogi otrovni roditelji usporeuju na negativan nain jedno dijete s drugim, kako bi ciljano dijete osjetilo da se ne trudi dovoljno da bi dobilo roditeljsku panju. To motivira dijete da uini sve to roditelji trae kako bi ponovno zadobilo njihovu milost. Tehnika podijeli-pa-vladaj esto se upotrebljava za djecu koja postanu malo previe neovisna, to je prijetnja za obiteljski sustav, Svjesno ili nesvjesno, takvi roditelji manipuliraju inae sasvim normalnim rivalitetom izmeu brae i/ili sestara, pretvarajui ga u okrutno nadmetanje, koje ometa rast zdravih veza izmeu brae i/ili sestara. Posljedice su dalekosene. Uz oitu tetu koja se nanosi djejoj slici o sebi, negativne usporedbe stvaraju ogorenost i ljubomoru izmeu brae i/ili sestara, koje mogu obojiti njihove veze za cijeli ivot. Buntovnik s razlogom Kad nas otrovni roditelji kontroliraju na intenzivan, zastraujui, okrivljavajui ili emocionalno oteujui nain, obino reagiramo na dva naina: kapituliramo ili se bunimo. Obje reakcije ometaju psiholoku separaciju, iako se ini da je pobuna sasvim suprotna tome. Istina je da kad se bunimo protiv svojih roditelja, kontrolirani smo jednako kao i da smo se predali. Jonathan, star 55 godina, zgodan je neenja atletske grade, i vlasnik je velike softwarske tvrtke. U prvoj seansi gotovo se ispriavao zbog intenzivnih osjeaja panike i usamljenosti: Nemojte me saalijevati. Imam prekrasnu kuu. Skupljam automobile. Imam sve to mi dua zaeli. Vodim prilino dobar ivot. No, postoje trenuci kada postanem jako, jako usamljen. Imam toliko mnogo, no to ne mogu ni s kim podijeliti. Ponekad imam taj grozan osjeaj gubitka zbog onog to sam mogao imati u terminima ljubavi, intimnih veza. Prestravljen sam da bih mogao zavriti umirui sam. Upitala sam Jonathana ima li ikakvu ideju zato ima tolike potekoe u vezama. Svaki put kada sam se zbliio sa enom, ili ak pomislio o braku s nekim, uspaniio sam se i pobjegao. Ne znam zato... Volio bih saznati. Moja majka mi ne doputa da to zaboravim. Upitala sam ga kako se osjea zbog majinog pritiska.

56 Ona je opsjednuta time da se oenim. Ima osamdeset i jednu godinu, dobrog je zdravlja, ima puno prijatelja, ali osjeam se kao da cijelo vrijeme samo brine o mom ljubavnom ivotu. Stvarno je volim, no iz tog razloga ne mogu podnijeti da budem kraj nje. Ona ivi za moju sreu. Gui me svojom zabrinutou. To je kao da je ne mogu skinuti sa sebe. Stalno mi pokuava rei kako da ivim svoj ivot... Uvijek je to i radila. Mislim, ona bi disala umjesto mene kada bi mogla. Jonathanova zadnja reenica bila je divan i slikovit opis "stapanja". Njegova je majka je toliko stopljena s njim, da je zaboravila gdje zavrava ona, a gdje poinje on. "Stopila" je svoj ivot s njegovim. Jonathan je postao njezin produetak, kao da je njegov ivot njezin ivot Jonathan je imao potrebu osloboditi se njezine guee kontrole i zato se pobunio. Odbio je sve to je ona eljela za njega, ukljuujui i stvari koje bi inae elio, poput braka. Sugerirala sam mu da je bio toliko usmjeren na svoj bunt protiv kontrolirajue majke, da je zanemarivao svoje iskrene elje. Postalo mu je toliko vano da ne podlegne majinim eljama, da se odrekao veze sa enom za koju je tvrdio da je eli. inei to, stvorio je iluziju da je "svoj ovjek", no u stvarnosti, njegova potreba za buntom prevladala je njegovu slobodnu volju. Nazivam to "samoporaavajuom pobunom". To je druga strana kapitulacije. Zdrava pobuna je aktivna vjeba slobode odluivanja. Ona potie osobni rast i individualnost. Samoporaavajua pobuna je reakcija protiv kontrolirajuih roditelja, vjeba u kojoj sredstva pokuavaju opravdati nezadovoljavajui cilj. To nam je rijetko u interesu. Kontrola iz groba Jedan od lanova moje grupe jednom je rekao: "Moji roditelji su mrtvi pa nemaju nikakvu mo nada mnom." Drugi lan mu je rekao: "Moda su mrtvi, duo, ali jo su uvijek ivi u tvojoj glavi!" Samoporaavajua pobuna i kapitulacija mogu trajati dugo nakon smrti roditelja. Mnogi ljudi vjeruju da e biti slobodni kad kontrolirajui roditelj umre, no psiholoku pupkovinu ne presijecaju ni cijeli kontinenti, a niti grob. Vidjela sam stotine odraslih osoba koje su bile nepokolebljivo odane roditeljskim zahtjevima i negativnim porukama jo dugo nakon to su njihovi roditelji umrli.

57 Eli, star 60 godina, vrlo uspjean poslovni ovjek iznimnog intelekta i neobine dosjetljivosti, dao je neobino profinjenu procjenu svoje situacije: "Ja sam rezervni igra u vlastitom ivotu." Kad sam prvi put susrela Elia, iako je bio multimilijuner, ivio je u jednosobnom stanu, vozio podrtinu i ivio stilom ovjeka koji jedva spaja kraj s krajem. Bio je ekstremno velikoduan prema svojim dvjema odraslim kerkama, no opsesivno krt prema samome sebi. Sjeam se kad je jednog dana doao kod mene nakon svog posla. Upitala sam ga kakav mu je bio dan, a on mi je kroz smijeh ispriao da je skoro upropastio posao vrijedan 18 milijuna dolara jer je zakasnio na sastanak. Iako je obino toan, Eli je kruio oko zgrade dvadeset minuta traei parkirno mjesto, kako bi izbjegao troak parkiranja u zgradi. Ugrozio je 18 milijuna dolara zbog 5 dolara za parkiranje! Dok smo istraivali korijene njegove opsesije teenja novca, postalo je jasno da oev glas jo uvijek zvoni u njegovoj glavi, ak dvanaest godina nakon njegove smrti: Moji su roditelji bili siromani doseljenici. Odrastao sam u potpunoj bijedi. Uili su me, a osobito otac, da se svega bojim. Govorio bi: "Ovo je okrutan svijet; ako ne pazi kud ide, pojest e te ivog. "Zbog njega sam se osjeao kao da se nemam emu nadati osim opasnostima, a on nije prestao ni kad sam se oenio i zaradio puno novaca. Uvijek bi me ispitivao koliko troim i to sam kupio. Kada bih pogrijeio i rekao mu, njegov standardni odgovor bio je: "Idiote! Baca novac na nepotrebne stvari. Trebao bi tedjeti svaki novi. Doi e teka vremena i onda e trebati taj novac." Dolo je do toke u kojoj sam se bojao troiti. Moj otac nikad nije razmiljao o ivotu kao o neem u emu se moe uivati, gledao je na ivot kao na neto to se mora podnijeti. Elijev otac je projicirao strahote i tegobnost vlastitog ivota na svog sina. Kad je Eli uspio, uo je oeva upozorenja svaki put kad je pokuao uivati u plodovima svog rada. Katastrofina oeva predvianja stvorila su u njegovoj glavi vrpcu koja se ponavlja. ak i kad bi se Eli uspio natjerati da kupi neto za svoje zadovoljstvo, glas njegovog oca bi ga sprijeio da uiva u tome. Oevo uopeno nepovjerenje u budunost prenijelo se i na njegova razmiljanja o enama. Poput uspjeha, i ene e se neizbjeno okomiti na

58

tebe jednog dana. Bio je nepovjerljiv prema enama, toliko da je to graniilo s paranojom. Njegov sin je takoer prihvatio ta vjerovanja. Sa enama sam imao samo lou sreu. Nikad im nisam mogao vjerovati. Moja supruga se razvela jer sam je stalno optuivao za ekstravaganciju. To je bilo smijeno. Kupila bi torbu ili neto takvo, a ja bih poeo razmiljati o bankrotu. to sam due radila s Elijem, postajalo je jasnije da novac nije bio jedini problem koji se javio izmeu njega i njegove supruge. Imao je velikih potekoa i s izraavanjem emocija, osobito njenosti, to je u njoj izazivalo veliko nezadovoljstvo. Taj problem je ustrajavao u njegovom samakom ivotu. Kao to je to sam izrazio: Svaki put kad izvedem enu, ujem glas svog oca koji kae: "ene vole prevariti mukarce. Uzet e ti sve to ima, ako si dovoljno glup da im to dozvoli". Vjerojatno sam zato uvijek birao neadekvatne ene. Znao sam da me ne mogu nadmudriti. Uvijek bih dao puno obeanja o tome da u se financijski brinuti o njima, ili im pronai posao, ali nikada ta obeanja nisam ispunio. Mislim da ih pokuavam prevariti prije nego to one mene prevare. Hou li ikada nai enu kojoj bih vjerovao? Bio je to pametan mukarac dobrih zapaanja, koji je dozvolio da ga kontroliraju mone sile iz groba, iako je razumski shvaao to mu se dogaa. Bio je zarobljenik oevog straha i nepovjerenja. Eli se jako trudio u terapiji. Riskirao je i natjerao se prihvatiti nova ponaanja. Poeo se suoavati s mnogim od svojih unutarnjih strahova. Na kraju je kupio luksuzan stan - to je bio velik korak za njega. Jo uvijek osjea krivnju zbog toga, no nauio ju je tolerirati. Glas u njegovoj glavi uvijek e biti prisutan, no nauio je kako ga utiati. Eli se jo uvijek bori s nepovjerenjem prema enama, ali ga je nauio promatrati kao oevo naslijede. Jako se trudi vjerovati eni s kojom se trenutno vida, koristei to povjerenje kao oruje za ponovno zadobivanje kontrole nad svojim ivotom. Uvijek u pamtiti dan kad je doao i rekao mi da se izborio s valom prolonone ljubomore i izaao iz te borbe s osobito toplim osjeajem pobjede. Pogledao me oima punim suza i rekao: "Znate, Susan, jednostavno ne postoji nita u mojoj sadanjoj situaciji to bi opravdavalo strah koji sam nekad osjeao."

59 "Osjeam se kao da ne mogu disati" Barbara, stara 39 godina, visoka i vitka kompozitorica pozadinske glazbe za televizijske emisije, dola je kod mene u unitavajuoj depresiji. Budim se nou i u menije praznina, gotovo kao smrt. Bila sam glazbeno udo od djeteta, svirala sam Mozartove klavirske koncerte s pet godina, dobila stipendiju na Julliardu s dvanaest godina. Moja karijera je sjajna, ali iznutra umirem. Prije est mjeseci hospitalizirana sam zbog depresije. Mislim da u izgubiti samu sebe. Ne znam kuda da krenem. Pitala sam Barbaru je li se dogodilo neto posebno to je prethodilo njezinoj hospitalizaciji i rekla mi je da je u tri mjeseca izgubila oba roditelja, Srce mi se slamalo zbog nje, no ona je eljela brzo otkloniti moje suosjeanje: U redu je. Nismo razgovarali nekoliko godina pa sam se osjeala kao da sam ih ve ranije izgubila. Pitala sam je to je uzrokovalo njihovo razdvajanje. Kad smo Chuck i ja planirali vjenanje, prije neto vie od etiri godine, moji roditelji su inzistirali da dou i budu kod nas, kako bi nam pomogli. To je ba bilo ono to sam trebala... Njih koji mi dau za vratom, kao to su to radili kad sam bila mala. Mislim, oni su se uvijek petljali u sve... Prolazila sam panjolsku inkviziciju u vezi s tim to radim, s kim radim, kuda idem... Bilo kako bilo, ponudila sam im da ih smjestim u hotel, jer smo i Chuck i ja bili pod dovoljnim stresom prije vjenanja, i oni su sasvim poludjeli. Rekli su mi da ako ne mogu doi i biti kod mene, da vie nikada nee razgovarati sa mnom. Po prvi puta u ivotu sam im se suprotstavila. Kakva je to greka bila! Najprije nisu doli na vjenanje, a onda su rekli cijeloj obitelji kakva sam kuka. Nitko od njih vie ne razgovara sa mnom. Nekoliko godina nakon mog vjenanja, majci su rekli da ima neizljeiv rak. Natjerala je sve lanove obitelji da mi ne kau kad umre. Nisam saznala sve do nekih pet mjeseci nakon njezine smrti, kad sam naletjela na prijatelja obitelji koji mi je izrazio suut. Tada sam Saznala da mije majka umrla. Otila sam kui i nazvala oca. Ne znam, valjda sam mislila da mogu pokrpati stvari.

60 Prva stvar koju mije rekao bila je: "Sad moe biti sretna, ubila si svoju majku!" Bila sam slomljena. On se nastavio saalijevati do svoje smrti, tri mjeseca kasnije. Svaki put kad pomislim na njih, ujem ga kako me optuuje i osjeam se kao ubojica. Jo uvijek me dave svojim optubama, iako su tri metra ispod zemlje. Kako da ih izbacim iz svoje glave, iz svog ivota?! Kao i Elija, i Barbaru su kontrolirali iz groba. Provela je nekoliko godina osjeajui se krivom za ubojstvo svojih roditelja, to je unitilo njezino mentalno zdravlje i gotovo razorilo njezin brak. Postala je oajna u pokuaju bijega od svojeg osjeaja krivnje. Razmiljam o samoubojstvu otkad su umrli. inilo se da je to jedini nain da zaustavim te glasove u svojoj glavi koji stalno govore: "Ubila si svog oca. Ubila si svoju majku." Bila sam toliko blizu da se ubijem, no znate li to me je zaustavljalo? Odmahnula sam glavom. Nasmijeila se po prvi put tijekom sata kojeg smo provele zajedno, i odgovorila: Bilo me je strah da bih ponovno mogla naletjeti na svoje roditelje. Dovoljno je loe to su mi uspjeli unititi ivot ovdje na zemlji; nisam im htjela dati priliku da unite i to, togod bilo, to bih nala na drugoj strani. Kao i mnoga odrasla djeca otrovnih roditelja, Barbara je mogla priznati samoj sebi dio boli koju su joj nanijeli roditelji. No, to nije bilo dovoljno da joj pomogne prenijeti osjeaj odgovornosti sa sebe na njih. Trebalo je vremena, ali na kraju smo to zajedno proradile, pa je napokon prihvatila da su njezini roditelji bili odgovorni za svoje okrutno ponaanje. Njezini roditelji bili su mrtvi, no Barbari je trebala jo jedna godina prije nego to je uspjela postii da je ostave na miru. Bez zasebnog identiteta Roditelji koji se osjeaju dobro sami sa sobom nemaju potrebu kontrolirati svoju odraslu djecu. No, otrovni roditelji, kakve smo upoznali u ovom poglavlju, djeluju iz dubokog osjeaja nezadovoljstva svojim ivotima i straha od naputanja. Neovisnost njihove djece za njih je poput gubitka uda. Kako dijete odrasta, roditeljima postaje sve vanije povui ice koje dijete ine ovisnim.

61 Sve dok otrovni roditelji mogu svog sina ili svoju kerku natjerati da se osjeaju kao djeca, mogu i zadrati kontrolu. Kao rezultat, odrasla djeca kontrolirajuih roditelja esto imaju vrlo mutan osjeaj identiteta. Imaju potekoa vidjeti same sebe kao bia neovisna o svojim roditeljima. Ne mogu razlikovati svoje vlastite potrebe od potreba roditelja. Osjeaju se bespomono. Svi roditelji kontroliraju svoju djecu, sve dok djeca ne uspostave kontrolu nad svojim ivotima. U normalnim obiteljima taj se prijelaz odvija kratko nakon adolescencije. U otrovnim je obiteljima to zdravo razdvajanje odgoeno godinama - ili zauvijek. Moe se dogoditi tek nakon to napravite promjene, koje e vam omoguiti da zadobijete kontrolu nad svojim vlastitim ivotom.

62 IV. - "NITKO U OVOJ OBITELJI NI JE ALKOHOLIAR"

Alkoholiari Glenn, visok mukarac istroenog izgleda, vlasnik male proizvodne tvrtke, doao je po pomo ponajprije zato to su njegova plahost i nedostatak asertivnosti ozbiljno utjecali na njegove privatne i profesionalne veze. Rekao je da se vei dio vremena osjea nervozno i uznemireno. Nauo je da ga je netko na poslu nazvao "plaljivim" i "deprimirajuim". Osjeao je da je ljudima nelagodno kad se sretnu s njim pa mu je bilo teko, poznanike pretvoriti u prijatelje. Na polovici naeg prvog susreta Glenn je poeo priati o jo jednom izvoru stresa na poslu: Prije est godina uveo sam oca u zajedniki posao, nadajui se da e ga to dovesti u red. Mislim da mu je sada jo gore zbog pritiska na poslu. Alkoholiar je, otkad ga se sjeam. Pije, vrijea kupce i poslovno me skupo kota. Moram ga izvui odatle, ali sam prestraen. Kako, dovraga, moe otpustiti vlastitog oca? To bi ga unitilo. Svaki put kad razgovaram s njim o tome, sve to kae je: "Razgovaraj s potovanjem ili uope nemoj razgovarati sa mnom. " Izludjet u. Glennov pretjerani osjeaj odgovornosti, potreba da spasi oca, vlastita nesigurnost i potisnuta ljutnja klasini su simptomi odrasle djece alkoholiara. Dinosaur u dnevnoj sobi Da je osoblje Bijele kue u doba Richarda Nixona uzelo poduku iz zatakavanja od bilo koje osobe u obitelji alkoholiara, "Watergate" bi jo uvijek bio samo hotel u Washingtonu. Negacija preuzima kolosalne razmjere kod svakog tko ivi u kuanstvu alkoholiara. Alkoholizam je poput dinosaura u dnevnoj sobi. Svakome izvan obitelji nemogue je ignorirati ga, no osobe u takvom domu, bespomone u istjerivanju zvijeri, tjera na pretvaranje da nije tamo. To je jedini nain na koji mogu supostojati. Lai, isprike i tajne uobiajene su poput zraka u tim domovima, to stvara ogroman emocionalni kaos kod djece. Emocionalna i psiholoka klima u obiteljima alkoholiara je viemanje ista kao u obiteljima u kojima roditelji koriste drogu, ilegalno ili na recept. Iako se sluajevi koje sam izabrala u ovom poglavlju usredotouju

63 , roditelje alkoholiare, bolna iskustva djece roditelja ovisnih o drogi vrlo su slina. Glennovo iskustvo bilo je karakteristino: Moja najranija sjeanja su ona u kojima moj otac, dolazei s posla, kree ravno prema baru. To je bio njegov veernji ritual. Nakon to bi ih ispraznio nekoliko, doao bi na veeru s aom u ruci I ta prokleta stvar nikada ne bi bila prazna. Nakon veere, bacio bi se na ozbiljno ispijanje. Sve to smo trebali raditi bilo je da budemo vrlo tihi, da ga ne bismo uznemirili. Zaboga, ovjek bi pomislio da radi neto stvarno vano, no prokletnik se samo nalijevao. esto bi ga, sjeam se, sestra, majka i ja morali odvui u krevet. Moj zadatak je bio da mu skinem cipele i arape. Prokleta stvar je da nitko u obitelji nikada nije spomenuo to radimo. Mislim, to se dogaalo iz veeri u veer. Sve dok nisam postao malo stariji, mislio sam daje odnoenje tate u krevet normalna obiteljska aktivnost. Neto to radi svaka obitelj. Glenn je rano nauio da je oevo opijanje Velika Tajna. Iako mu je majka rekla da nikome ne pria o "tatinom problemu", i sam bi njegov sram bio dovoljan da uti. Obitelj je navukla "sve je u redu" lice za vanjski svijet. Bili su ujedinjeni svojom potrebom da se nose sa zajednikim neprijateljem. Tajna je postala ljepilo koje je dralo izmuenu obitelj itavom. Velika Tajna ima tri elementa: 1.Alkoholiarevo poricanje vlastitog alkoholizma, usprkos jasnim suprotnim dokazima i ponaanju koje je istovremeno i zastraujue i poniavajue za ostale lanove obitelji. 2.Negiranje problema sa strane alkoholiarevog partnera i esto ostalih lanova obitelji. esto se ispriavaju zbog pijanice isprikama poput: "Mama pije samo da bi se opustila", "Tata se spotakao na tepih" ili "Tata je izgubio posao samo zato jer ima gadnog efa". 3.Maska "normalne obitelji", fasada koju obitelj pokazuje meusobno i svijetu. Maska "normalne obitelji" je osobito tetna za dijete jer ga prisiljava negirati valjanost vlastitih emocija i opaanja. Gotovo je nemogue da dijete razvije jak osjeaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o tome to misli i

64 osjea. Njegova krivnja tjera ga na pitanje vjeruju li mu ljudi. Osjeaj da oni sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajui time da mu je neugodno otkriti bilo to o sebi ili izraziti vlastito miljenje. Poput Glenna, mnoga odrasla djeca alkoholiara postaju bolno srameljiva. Da bi se maska odrala, potrebna je ogromna koliina energije. Dijete uvijek mora biti na oprezu. Ono ivi u konstantnom strahu da e sluajno otkriti istinu ili izdati obitelj. Kako bi to izbjeglo, dijete esto izbjegava stvarati prijateljstva pa postaje izoliranom i usamljenim. Ta usamljenost uvlai ga dublje u obiteljsku movaru. Ono razvija ogromni i iskrivljeni osjeaj odanosti prema jedinim osobama koje dijele njegovu tajnu: njegovim obiteljskim zavjerenicima. Intenzivna, nekritina privrenost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad ude u odraslu dob, takva slijepa odanost ostaje destruktivnim, kontrolirajuim imbenikom u njegovom ivotu. Upravo to spreava Glenna da zamoli oca da napusti tvrtku, usprkos injenici da posao stradava zbog toga. Mali djeak koji nije bio tamo S obzirom na to da se puno energije troi ha neuspjene pokuaje spaavanja pijanica i odravanja paravana, malo vremena i panje preostaje za osnovne potrebe djece alkoholiara. Kao i djeca neprimjerenih i deficitarnih roditelja, djeca se alkoholiara esto osjeaju nevidljivom. To postaje osobito bolnom tokom jer, to je problematini i njihov dom, djeca trebaju vie emocionalne podrke. Dok smo Glenn i ja istraivali vezu izmeu njegovih trenutanih potekoa i emocionalne klackalice njegovog djetinjstva, on se prisjeao: Moj otac nije nikad radio stvari koje je s mojim prijateljem radio njegov otac. Nikad se nije nabacivao loptom, pa ak ni gledao sa mnom utakmicu. Uvijek bi rekao: "Sad nemam vremena - moda kasnije ", ali bi zato uvijek imao vremena sjesti i napiti se. Moja majka bi rekla: "Nemoj me cijelo vrijeme gnjaviti svojim problemima. Zato ne ode van i bude s prijateljima? ". Alija nisam imao prijatelja. Bojao sam se bilo koga dovesti kui. Moji su me samo ignorirali, i kao da ih nije bilo briga u kakvu sam nevolju zapao, sve dok se oni nisu trebali baviti time. Rekla sam Glennu: "Dakle, bili ste u redu, sve dok se vas nije vidjelo ni ulo. Jeste li se osjeali nevidljivim?" Glennov je izraz postao bolan dok se prisjeao:

65 Bilo je grozno. Veinu vremena osjeao sam se kao siroe. Napravio bih bilo to, samo da dobijem njihovu panju. Jednom, imao sam oko jedanaest godina, bio sam kod prijatelja i njegov tata je ostavio svoj novanik na stoliu u hodniku. Uzeo sam pet dolara, nadajui se da e me uloviti. Nije me bilo briga hoe li mi roditelji priutiti pakao, samo da postanu svjesni da postojim. Glenn je rano u ivotu dobio poruku da je njegovo postojanje bilo vie gnjavaa nego uitak njegovim roditeljima. Njegova je emocionalna nevidljivost bila potkrijepljena injenicom da mu je ona istovremeno i najsigurnije utoite od oevog uestalog nasilja. Prisjeao se: Moj bi me otac spustio na zemlju svaki put kad sam mu se suprotstavio. Kad bih se usudio podii glas, oamario bi me. Nije mi trebalo dugo da nauim da mu ne smijem biti na putu. Ako bih se suprotstavio mami, ona bi poela cviljeti kao beba pa bi otac poludio i nekoga istukao remenom, a ja bih se osjeao dvostruko loe zbog problema koje sam izazvao. Nauio sam izbivati iz kue koliko god sam mogao. Naao sam posao nakon kole, kad sam imao dvanaest godina, i lagao sam o vremenu kad bih bio gotov, kako bih mogao to kasnije doi kui svake veeri. Onda bih ujutro otiao u kolu, sat ranije, samo da mogu izai prije nego to on ustane. Jo uvijek mogu osjetiti tu usamljenost koju sam osjeao sjedei sam na kolskom igralitu, svakog jutra, ekajui da se netko pojavi. Najsmjenije je da mislim da moji roditelji nisu nikada primijetili da me nije bilo. Pitala sam Glenna misli li da ga sada, u odrasloj dobi, kontroliraju isti strahovi koji su ga sprjeavali da se nametne dok je bio dijete. Tuno je priznao: Pretpostavljam. Nikad ne mogu rei neto to e nekoga uvrijediti, bez obzira koliko to elio. Progutam toliko rijei, ponekad mislim da u povratiti. Jednostavno se ne mogu suprotstaviti ljudima. ak ni ljudima do kojih mi uope nije stalo. Ako mislim da e to to bih rekao povrijediti nekog, ne mogu to izrei. Toka.

66 Kao i veina odrasle djece alkoholiara, Glenn se osjeao odgovornim za tue osjeaje, isto kao to je preuzeo odgovornost za oeve i majine osjeaje dok je bio malen. Herojski se trudio izbjei sueljavanje sa svojim roditeljima jer nije elio biti odgovoran za nanoenje bola bilo kome, pa tako niti samome sebi. Nije mogao izraziti svoje osjeaje na nain na koji bi svako dijete to trebalo moi. Morao ih je potisnuti i zadrao je taj obrazac u odrasloj dobi. Kad je Glenn pomagao staviti oca u krevet, kad je preuzeo odgovornost za sprjeavanje oeve uzrujanosti, ponaao se kao roditelj, a ne kao dijete. Kad je dijete prisiljeno prihvatiti ulogu roditelja, ono gubi svoje modele ponaanja, to ugroava njegov razvijajui identitet. Ta destruktivna zamjena uloga esta je u obiteljima alkoholiara.

"Nikad nisam bio dijete" Kao to smo ve vidjeli i kao to emo jo imati prilike vidjeti, zamjena uloga javlja se u gotovo svim obiteljima gdje postoje otrovni roditelji. U obitelji alkoholiara, roditelj koji pije aktivno, otima djetetovu ulogu kroz svoje mizerno, zahtijevajue i iracionalno ponaanje. On se toliko uivi u ulogu djeteta, da ne ostavlja puno mjesta za bilo koje drugo dijete u obitelji. Glenn je odrastao vjerujui da je njegova uloga u svijetu briga o drugima i nauio je ne oekivati nita za uzvrat. Sjeam se kako bi mama uvijek dotrala k meni kad bi tata izgubio kontrolu i plakala kako je nesretna. Govorila bi: "to da radim? Vi djeca trebate oca i ja ne mogu ii raditi." Uzrujam se i kad priam o tome. Znao sam sanjati da sam je odveo na neki otok gdje nas otac ne moe pronai. Obeao sam joj da u se brinuti o njoj, im budem mogao. I to je ono to sad radim. Stalno joj dajem novac, iako si to ne mogu priutiti. I brinem o tati, iako to ubija moj posao. Zato ne mogu nai nekoga da se brine malo o meni, za promjenu? Glenn je jo uvijek optereen osjeajem krivnje zbog svoje nemogunosti da kao dijete, i sada kao odrasla osoba, popravi ivot svojih roditelja. Usprkos njegovom snu da nade enu koja e se brinuti za njega, ena s kojom se napokon skrasio bila je zahtjevna i bespomona. Glenn je osjeao da ona nije za njega kad ju je oenio, ali potreba da se igra djetinje fantazije spaavanja nadglasala je njegov razum.

67 Mit o popravljanju prolosti Nije trebalo puno da Glenn shvati da se oenio za prikrivenu alkoholiarku. Da je to znao prije vjenanja, vjerojatno bi je i tada oenio. Jednostavno bi se uvjeravao da je moe promijeniti. Odrasla djeca alkoholiara esto udu u brak s drugim alkoholiarom. Mnogi se ljudi ude tome kako netko tko je odrastao u kaosu obitelji alkoholiara odabire ponovno proivljavanje te traume. Ali poriv da ponove poznate obrasce doivljavanja zajedniki je svim ljudima, bez obzira na to koliko bolni ili samoporaavajui mogu biti. Ono to je poznato prua osjeaj ugode i daje strukturu naim ivotima. Znamo kakva su pravila i znamo to oekivati. Jo vanije, ponovo prolazimo kroz iste sukobe jer se nadamo da e ovaj put ispasti bolje - dobit emo bitku. Ovo obnavljanje starih, bolnih iskustava naziva se prisilnim ponavljanjem. "Ovog u puta uspjeti" Ne mogu dovoljno snano naglasiti koliko ova specifina prisila dominira naim ivotima. Gotovo sva samoporaavajua ponaanja, osobito ona koja se odnose na stvaranje i odravanje intimnih odnosa, poinju dobivati puno vie smisla kad se promatraju u svjetlu prisilnog ponavljanja starih obrazaca. Glenn je savren primjer: Kada sam sreo Denise, nisam znao da pije. Kad sam saznao, odustala je od pokuaja da to sakrije. Vidio sam je da pije tri, etiri puta tjedno. Preklinjao sam je da prestane. Vodio sam je lijenicima. Molio sam je da ode na sastanke Kluba anonimnih alkoholiara. Zakljuao sam sav alkohol, ali znate kakvi su pijanci... Uvijek bi pronala nain. Prestala je jedino kad sam zaprijetio da u je ostaviti. Ali nakon nekog vremena ponovo bi sve krenulo po starom i bili bismo na poetku. S obzirom da je poricanje i zatakavanje bilo normalno tijekom njegova odrastanja, Glenn je lako preao u odraslu vezu u kojoj se pojavljuju isti elementi. Jedino to je ovaj put mislio da e uspjeti u spaavanju svoje ene, u spaavanju od onog od ega nije uspio spasiti svoje roditelje kao dijete. Glenn je, kao i gotovo sva odrasla djeca alkoholiara, dao sebi vatreno obeanje: nikad nee imati drugog alkoholiara u svom ivotu. Ali duboko ukorijenjena prisila ponavljanja starih obrazaca snanija je od bilo kojeg svjesnog obeanja.

68 "Zato se uvijek vraam po jo" Jo jedno obeanje koje se rastopi zbog moi prolosti je obeanje da nikad neemo ponoviti nasilje i zlostavljanje, koji su esto sastavni dio kuanstva alkoholiara. Jody, niska, crnokosa, irokooka 26-godinjakinja, dola je na jednu od mojih terapijskih grupa na prijedlog njezinog supervizora iz privatne bolnice za lijeene alkoholiare, gdje je radila kao savjetnik u programu rehabilitacije. Kao to je sluaj s puno savjetnika u tom programu, Jody je i sama bila uivalac alkohola i droga. Prvi put sam je srela na maloj proslavi osoblja, kad se slavila njezina druga trijezna godina. Jody je nedavno prekinula vezu s nasilnim mukarcem. Njezin supervizor bio je zabrinut da bi mogla doi u iskuenje i vratiti se u tu vezu te je predloio da doe porazgovarati sa mnom. Na naoj prvoj privatnoj seansi, Jody je bila ratoborna i teka i nije bila uvjerena da joj treba pomo. Razmiljala sam o boli koja se krije iza te fasade. Prve rijei koje je izrekla bile su: "Rekli su mi da je bolje da krenem na terapiju jer u inae nadrapati. Zato me ne pustite na miru i kaete im da mi je super i da ne trebam vie dolaziti?" "Vidim da si oduevljena to si ovdje", odgovorila sam. Obje smo se nasmijale, to je pomoglo u smanjivanju napetosti. Rekla sam joj da znam da nije dola svojom voljom, ali s obzirom da je ve ovdje, moe se potruditi i izvui neku korist iz toga. Pristala je dati priliku jednoj od mojih grupa. Poela sam govorei joj da su njezine kolege zabrinuti da e se vratiti svom nasilnom deku. Jody je priznala da imaju razloga za zabrinutost: Stvarno mi nedostaje taj idiot. On je zapravo sjajan momak Ponekad znam biti lajava i to ga razljuti. Znam da me voli i nadam se da emo moi to razrijeiti. Rekla sam joj da je moda zamijenila ljubav sa zlostavljanjem, jer je nesvjesno poticala izrazitu ljutnju u svom ljubavniku, kao dokaz ljubavnog intenziteta i strasti. Pitala sam je zvui li joj to poznatim i je li se to dogaalo i u drugim njezinim vezama. Razmislila je, a onda je odgovorila: Valjda je tako bilo s mojim starim. Bio je prvak u opijanju koji nas je znao prebiti na mrtvo ime. Dolazio bi kui pijan, moda pet od sedam noi u tjednu. I naao bi bilo kakav izgovor da nas prebije. Tukao bi mog brata do krvi. Moja majka nije mogla nita uiniti da ga zaustavi. Bila je previe uplaena da bi i pokuala. Preklinjala sam ga da prestane, ali bio je kao luak. Ne bih htjela da pomislite da je bio

69 neko udovite, jer kada nije pio, mogao je biti skroz cool Mislim, bio je moj najbolji prijatelj, voljela sam kad smo se zajedno druili i zafrkavali, samo nas dvoje. Jo uvijek to volim. Mnoga djeca alkoholiara razviju visok stupanj tolerancije za prihvaanje neprihvatljivog. Bez ideje kako se ponaa otac koji voli svoju obitelj, Jody je samo mogla pretpostaviti da ako eli uivati u dobrim psiholoku povezanost izmeu ljubavi i zlostavljanja. Poela je vjerovati da ne moe imati jedno bez drugog. Sustav kolegijalnosti Jody je otac primjerom nauio da treba uiniti sve da bi mukarac bio sretan pa je nee tui. Da bi usreila svog oca, postala je njegov kolega u pijanevanju u dobi od 10 godina. Tata bi poeo dajui mi da gutnem malo iz boce, moda jednom tjedno. Mrzila sam taj okus, ali uvijek bi ga to jako razveselilo. Kad sam imala 11 godina, znao bi otii u trgovinu piem i donijeti bocu. Sjedili bismo u autu i dijelili je, a onda se ili u vonju. U poetku je bilo uzbudljivo, ali poslije sam postala prilino uplaena. Mislim, bila sam samo dijete, ali vidjela sam da nije imao neku kontrolu nad autom. Nastavila sam to raditi jer je to bilo neto to sam imala s njim, to nitko drugi nije imao. To je bila ona posebna stvar izmeu nas. Stvarno sam poela voljeti piti zato jer me tako tata vie volio. Postajalo je sve gore i gore, dok se nisam opijanjem totalno upropastila. Barem jedno od etvero djece alkoholiara postane i samo alkoholiarom i mnogi od tih odraslih popili su vrlo rano svoje prvo pie koje su dobili od roditelja alkoholiara. Opijanje stvara posebnu i esto trajnu vezu izmeu roditelja i djeteta. Ovaj specifian tip zavjere stvara osjeaj kolegijalnosti kod djeteta. To je esto najvie to ono moe dobiti, a to nalikuje ljubavi i odobravanju. ak i ako dijete nije aktivno vrbovano od strane alkoholiara, ono ostaje posebno osjetljivo na rizik da e jednog dana postati alkoholiarom. Ne znamo tono zato se to dogaa - moda postoje genetske predispozicije za ovisniko ponaanje ili biokemijski poremeaj. Pretpostavljam da je

70

snaan faktor i to to se mnoga ponaanja i vjerovanja formiraju kroz oponaanje i identifikaciju s naim roditeljima. Odrasla djeca alkoholiara dobila su nasljedstvo bijesa, depresije, nemogunosti uivanja, sumnjiavost, oteene odnose i pretjerano razvijen osjeaj odgovornosti. Takoer, predana im je i metoda za suoavanje s tim izvrnutim naslijeem: opijanje. Ne moe nikome vjerovati Zato to ih je prva i najvanija veza nauila da e ih ljudi koje vole povrijediti i da su zastraujue nepredvidivi, veina odrasle djece alkoholiara uasava se bliskosti s drugom osobom. Uspjene odrasle veze, bilo izmeu ljubavnika, bilo izmeu prijatelja, zahtijevaju znatan stupanj ranjivosti, povjerenja i otvorenosti - one iste elemente koje uniti dom alkoholiara. Kao rezultat toga, mnogu odraslu djecu alkoholiara privlae ljudi koji su emocionalno nedostupni zbog dubokih sukoba, koje i oni sami imaju. Na ovaj nain takva odrasla djeca stvaraju iluziju veze, bez da se nadu licem u lice sa svojim strahom od istinske intimnosti. Jodyin Jekyll-i-Hyde deko bio je kopija njezinog oca - ponekad divan, ponekad uasan. Odabirom nepostojanog i nasilnog mukarca, Jody je ponavljala poznati obrazac iz djetinjstva i stvarala garanciju da nee nikad morati riskirati ulaskom u neoznaene vode prave intimnosti. Oajniki se drala mita da je njezin otac jo uvijek jedini koji ju istinski razumije. Njezina nevoljkost da se suoi s tim mitom pokvarila joj je odnose ne samo s prijateljima, ve i sa mnom i s drugim lanovima njezine terapijske grupe. Zapravo, taj mit je bio toliko jak, da je ona na kraju odustala i od sebe. Jo se sjeam tuge koju sam osjeala te veeri kada je objavila da naputa grupu. Podsjetila sam je da je znala da e ovaj postupak biti bolan, da je bol dio tog procesa. U djeliu sekunde izgledalo je kao da e se predomisliti, ali onda je rekla: Sluaj, ne elim odustati od svog oca. Ne elim se ljutiti na njega. I ne elim ga stalno braniti pred tobom. Moj tata i ja stvarno trebamo jedno drugo. Zato bih vie vjerovala tebi nego njemu? Ne smatram da je tebi ili bilo kome iz ove grupe stalo do mene. Ne mislim da e bilo tko od vas stvarno biti pored mene kada budem povrijeena. Jodyina grupa sastojala se od drugih odraslih koji su bili zlostavljani u djetinjstvu i shvaali su kroz to ona prolazi. Bili su zaista izrazito puni potpore i njeni prema njoj, ali ona to nije mogla prihvatiti. Za Jody, svijet je bio krivudavo mjesto puno emocionalnih vandala. Bila je uvjerena da

71 ako dozvoli da joj se netko previe priblii, da e je povrijediti i iznevjeriti. Ironija je da su ova vjerovanja bila vrlo istinita to se tie njezinog oca. Njezina nemogunost da ima povjerenja u ljude glavna je posljedica alkoholizma njezinog oca. Ako ne moe vjerovati svom ocu, kome moe?! Povjerenje je najslabiji djeli naeg emocionalnog nereda: u tekim uvjetima . obino prvo umire. Povjerenje je uobiajeni unesreenik medu odraslom djecom otrovnih roditelja. Posluajte Glenna: Uvijek sam se bojao kada je moja ena htjela neto napraviti bez mene - ak i izai s djevojkama na veeru. Bojao sam se da e me ostaviti Nisam joj vjerovao. Bojao sam se da e nai boljeg od mene i ostaviti me zbog njega. elio sam je kontrolirati, kako bi uvijek bila pored mene i kako ne bih morao brinuti cijelo vrijeme. Ljubomora, posesivnost i sumnjiavost teme su koje se ponavljaju u odnosima mnoge odrasle djece alkoholiara. Rano su nauili da odnosi dovode do izdaje i da ljubav vodi boli. Ali juer si rekla da je to u redu" Carla, visoka, njena zubarica, dola je na terapiju na preporuku svog lijenika, koji je smatrao da njezine stalne glavobolje mogu imati psiholoku podlogu. S obzirom na to da su glavobolje esto simptom potisnutog bijesa, jedna od prvih stvari koju sam je upitala bilo je: "Zbog ega si ljuta?" Moje pitanje ju je iznenadilo, ali nakon nekoliko trenutaka odgovorila mi je: U pravu ste. Ljuta sam. Na svoju majku. Imam 47 godina i majka jo uvijek vodi moj ivot. Kao na primjer prolog mjeseca. Spremala sam se na sjajno putovanje u Mexico. Bila sam stvarno uzbuena zbog toga, ali tri dana prije puta nazvala me mama. Tono sam znala, nisam bila ak ni iznenaena. Znala sam da je pila jer je govorila nerazumljivo i zvuala kao da plae. Rekla mi je da je tata otiao pecati, na dva tjedna, i daje oajna - i, mogu li ostati s njom samo nekoliko dana. Rekla sam joj da sam planirala putovanje, a ona je poela plakati. Pokuavala sam je nagovoriti da posjeti moju tetu, ali je poela govoriti kako je ne volim i tako, malo pomalo, i prije nego to sam se snala, obeala sam joj da u otkazati Mexico i doi do nje. I tako ne bih mogla uivati znajui da je ponovo u krizi.

72 Rekla sam Carli da mi to zvui kao da neka njezina stara pria. Ona se sloila: Da, to se stalno dogaalo kad sam bila mala. Uvijek sam se morala brinuti za nju. I ona nikada to nije cijenila. Uvijek je radila nered. Nikad nisam bila sigurna koje u lice, od mnogih koje je imala, vidjeti u nekom trenutku, i nikad nisam znala to e je taj dan zadovoljiti. Sjeam se da sam dobila dvojku iz povijesti i da sam se bojala doi kui. Dvojka je znaila otprilike etiri sata govorancije kako sam bezvrijedna, kako sam nezahvalni promaaj i kako me nijedan mukarac nee htjeti. Kad sam se napokon usudila doi kui, bila je dobre volje. Samo je potpisala moju svjedodbu i rekla: "Pametna si, ne mora se brinuti oko ocjena." Nisam mogla vjerovati. Ali onda je uzela svoju uobiajenu dozu od etiri koktela prije veere. Postavila sam stol i zaboravila staviti sol i papar. Kad je sjela, eksplodirala je kao da sam prouzroila svjetski rat ili slino. Nisam mogla razumjeti kako me je mogla prestati voljeti samo zato jer sam zaboravila na sol i papar. Ponaanje Carline majke variralo je od njene ljubavi do izrazite okrutnosti, ovisno o njezinom raspoloenju, potronji alkohola ili, kao to je Carla rekla, "mjeseevoj fazi". Carla mi je rekla da je rijetko bilo neke normalne srednje faze kod njezine majke. Tako je Carla stalno pokuavala pogoditi kako zadobiti majino odobravanje. Naalost, pod je neprestano izmicao pod njezinim nogama; isto ponaanje koje bi jednog dana zadovoljilo njezinu majku, drugog dana bi je razljutilo. "Sve je to tvoja greka" Svi roditelji su nepostojani u jednoj mjeri, ali "to je ispravno jednog dana, a idueg je krivo" sindrom je dramatino potenciran alkoholom. S obzirom na to da se signali i pravila mijenjaju tako esto i neoekivano, dijete uvijek ostane zakinuto. Roditelj koristi kritiku kao nain kontroliranja, tako da e, to god dijete napravilo, roditelj pronai neto to e kritizirati. Dijete postaje sredstvo za rjeavanje frustracija, rtveno janje za sve to ne valja kod njegovih roditelja. To je podmukao nain, na koji roditelji alkoholiari opravdavaju i ventiliraju vlastite nedostatke. Poruka postaje: "Kada ne bi sve radio krivo, mama ne bi morala piti." Kao to je Carla rekla:

73

Sjeam se, kad sam imala oko 7 godina, moja se mama prilino opila jednog jutra pa sam pozvala prijateljicu da doe k meni nakon kole. Obino nisam pozivala ljude k sebi jer nikad nisam znala koliko je pijana, ali ovog puta sam pretpostavila da e spavati sve do popodneva. Prijateljica i ja smo se igrale presvlaenja; oblaile smo njezine cipele i stavljale njezin ru, kada su se vrata s treskom otvorila i mama se odjednom stvorila pred nama. Bila sam toliko uplaena, da sam se skoro popikila u hlae. Njezin dah nas je mogao onesvijestiti. Poludjela je kad je vidjela da smo dirale njezine stvari i poela je vritati: "Znam zato si dovela svoju malu prijateljicu ovdje... da me pijunira! Uvijek me pijunira. Zato moram piti cijelo vrijeme. Svakoga bi mogla otjerati u pie." Carlina majka je u potpunosti izgubila kontrolu. Uz to to je ponizila svoju kerku, okrivila ju je i za svoj alkoholizam. Carla je bila premlada da bi primijetila rupe u majinoj logici te je preuzela tu krivnju na sebe. Nesvjesno, Carla jo uvijek misli da je odgovorna za majino prekomjerno opijanje. Zbog toga je spremna toliko daleko ii da se pokaje. Otkazala je dugooekivano putovanje, samo da bi napravila uzaludan pokuaj zadobivanja majinog odobravanja. Obiteljsko rtveno janje je dobro poznata uloga za djecu u obiteljima alkoholiara. Neki pokuavaju ostvariti negativnu sliku o sebi, bjeei u samodestruktivno ili delinkventno ponaanje. Drugi nesvjesno pronalaze naine da se kazne razliitim emocionalnim, pa ak i fizikim simptomima - kao to su Carline glavobolje. Zlatno dijete Dok su neka djeca alkoholiara prisiljena biti rtvenom janjadi, druga su gurnuta u ulogu obiteljskog junaka - "zlatno dijete". Ovakvo je dijete preplavljeno odobravanjem oba roditelja i vanjskog svijeta, zbog ogromne odgovornosti koju je prisiljeno preuzeti. Na povrini, to odobravanje naizgled kao da stavlja dijete junaka u mnogo pozitivniju okolinu nego onu rtvenog janjeta, ali u realnosti, liavanje i osobni demoni gotovo su jednaki. Zlatno dijete samo sebe nemilosrdno tjera na postignue nemoguih ciljeva savrenstva, i u djetinjstvu i u odrasloj dobi. Prije par godina imala sam poziv u svojoj radio-emisiji kemiara po imenu Steve, koji mi je rekao: Jednostavno sam nepokretan. Imam 41 godinu i uspjenu karijeru. Ali u posljednje vrijeme ne mogu donijeti odluku. Nalazim se usred najveeg projekta svog ivota i jednostavno se ne mogu koncentrirati. Mnogo ljudi ovisi o

74

meni. Kao da sam skamenjen. Cijelog ivota sam postizao velike uspjehe - znate - odlika, lan studenskih klubova... Uvijek sam samostalno zapoinjao stvari. Ali sad se osjeam paralizirano. Pitala sam dogaa li se neto u njegovom ivotu to je moglo prouzroiti ove promjene. Rekao je da je njegov otac primljen na intenzivnu skrb, s ozbiljnim oteenjima jetre. itajui znakove, upitala sam Stevea je li njegov otac alkoholiar. Nakon nekoliko trenutaka, odgovorio je da su oba roditelja alkoholiari. Steve je odrastao nosei se s meteom u kui, zakopavajui se u uenje i postajui superuspjean. Svi su mislili da sam Superdijete... Moja baka i djed, moji profesori, ak i moji roditelji..., kada su bili trijezni. Bio sam savren sin, savren student i kasnije savren znanstvenik, mu i otac (u tom trenutku njegov glas se slomio). Tako sam umoran od toga da budem savren cijelo vrijeme! Kao dijete, Steve je dobivao odobravanje, preuzimajui na sebe stvari koje su bile iznad njegovih sposobnosti, i nosei se s njima zrelou koja je nadilazila njegove godine. Umjesto izgradnje jezgre samopotovanja putem prihvaanja samog sebe kao unaprijed vrijednog ljudskog bia, morao je dokazivati svoju vrijednost kroz vanjsko postignue. Njegovo samopotovanje je postalo ovisno o nagradama i ocjenama umjesto o unutarnjem samopouzdanju. Njegov nagon je moda ukljuivao i elemente kompenzacije. Postao je savrenim primjerom. Steve je moda nesvjesno pokuavao uravnoteiti neprimjerenost svojih roditelja. Rekla sam Steveu da je bolest njegova oca oigledno stavila naglasak na mnoge nezavrene poslove, i da znam da mu je teko, ali da je to divna prilika da se pone suoavati s nekim zaista kritinim pitanjima. Zamolila sam ga da razmisli o injenici da je postajanje obiteljskim junakom bio njegov poseban nain suoavanja sa stranim djetinjstvom. Ta uloga pruala mu je odreeni stupanj sigurnosti i davala je strukturu njegovom ivotu. Naalost, nikada nije nauio kako da bude blag prema sebi. Sada, mnogo godina kasnije, njegovo je traenje savrenstva u svim aspektima vlastitog ivota bilo, kao to je to esto sluaj kod veine perfekcionista, paralizirajue za njega. Na moju preporuku, Steve je pristao potraiti pomo, kako bi mu se pomoglo u njegovoj trenutnoj situaciji i kako bi se suoio s liavanjem koje je proivljavao u djetinjstvu.

75 "Moram stalno imati kontrolu u svojim rukama" Djeca koja odrastaju u domovima alkoholiara moraju se boriti protiv nepredvidljivih i hirovitih okolnosti i uvredljivih primjedaba. Kao posljedica toga, esto odrastu s izraenom potrebom da kontroliraju sve i svakoga u svojim ivotima. Glenn je reagirao na bespomonost koju je osjeao kao dijete, tako da je pokuao pronai vlastiti put, bez obzira na plaljivost, tako da postane onaj koji kontrolira: Kad god bih imao djevojku, uvijek mi se inilo da je ostavljam jo dok je veza ila dobro. Vjerojatno sam se bojao da e na kraju ona ostaviti mene ako ja ne ostavim nju, tako daje to bio nain da ostanem u kontroli. I danas uvijek govorim svojoj eni i djeci kako treba neto napraviti. Ne mogu si pomoi, moram imati kontrolu u svojim rukama. Vodim svoj posao na isti nain. Mislim, jo uvijek ne mogu vikati na nekoga, ali moji zaposlenici uvijek znaju kada nisam zadovoljan. Kau da aljem neke vibracije. To ih izluuje. Ali to je moj posao, zar ne? Glenn je vjerovao da, preuzimajui kontrolu nad svim podrujima svog ivota, moe izbjei ponovno proivljavanje zbrke u djetinjstvu. Naravno, problem s asertivnou prisilio ga je da pronae druge naine kontrole. Tako se posluio manipulativnim tehnikama, kao to su prigovaranje ili uvrijeenost i ljutnja, koje je nauio koristiti prilino dobro. Naalost, njegovo manipulativno ponaanje stvorilo je udaljenost i ogorenost izmeu njega i ljudi do kojih mu je stalo. Kao i mnogu odrasla djecu alkoholiara, Glennova potreba za kontroliranjem ljudi dovela ga je do onoga ega se najvie bojao - odbacivanja. Ironino je da su obrane, koje je razvio protiv usamljenosti kao dijete, bile upravo ono to mu je donijelo usamljenost u odrasloj dobi. "Kako se usuuje svoju majku nazvati pijanicom!" Ako ste odraslo dijete iz alkoholiarske obitelji, postoje anse da je - za razliku od Steveove, kojemu su oba roditelja alkoholiari - vaa obiteljska drama ukljuivala samo jednog roditelja koji je imao problema s alkoholom i drugog koji ih nije imao. U posljednjih nekoliko godina sve vie uimo o ulozi partnera koji ne pije u tim odnosima. Kao to smo spomenuli u drugom poglavlju, ovaj se partner naziva "omoguavateljem" ili "ovisnom osobom". To je partner, koji usprkos patnji koju nanosi alkoholiar, nesvjesno podrava

76 opijanje alkoholiara. Pomou prihvaanja, takve ovisne osobe alju poruku da e uvijek biti spremne nositi se sa tetnim posljedicama partnerovog destruktivnog ponaanja. Premda e ovisne osobe prigovarati, plakati, aliti se, moliti, prijetiti i davati ultimatume, rijetko su spremne dovoljno se snano zauzeti kako bi postigle neku znaajniju promjenu. Carla i ja poinjale smo postizati znaajniji napredak u terapiji. eljela sam iz prve ruke vidjeti kako se ponaa u odnosu s roditeljima pa sam je zamolila da, ih pozove na seansu. Kad su stigli, vidjela sam da je Carlina majka jako uznemirena. Sama injenica to ju je Carla pozvala da doe izgleda da je oslobodila njezinu krivnju. Kad smo poeli razgovarati o bolnoj realnosti Carlinog djetinjstva, njezina majka je briznula u pla: Tako me je sram. Znam da joj nisam bila dobra majka. Carla, tako mije ao, stvarno mije ao. Pokuat u prestati piti. ak u krenuti i na terapiju, ako eli. Rekla sam Carlinoj majci da je psihoterapija opepoznato neuinkovita za tretiranje alkoholizma ili bilo kojeg drugog ovisnikog ponaanja, ako se ne koristi zajedno s jednim od Programa u 12 koraka, kao u udruzi Anonimnih alkoholiara. Carlina majka je molila: Molim vas, Susan, nemojte me tjerati da idem u Anonimne alkoholiare. Sve u uiniti za Carlu, osim toga. U tom trenutku, Carlin otac je ljutito prekinuo razgovor: K vragu, moja ena nije alkoholiarka! Ona je divna ena, koja uzme nekoliko pia tek da se smiri. Postoje milijuni ljudi poput nje koji povremeno popiju koju aicu. Suoila sam ga s tim u kojoj je mjeri destruktivno ponaanje Carline majke, u kombinaciji s njegovim manjkom ukljuenosti, bilo tetno za njihovu kerku. On je eksplodirao: Ja sam vrlo uspjean ovjek i imam divan dom! Zato morate uvlaiti mene i moju enu u ovo? Samo se koncentrirajte na probleme moje kerke, a nas ostavite na miru. Ona vam plaa da se brinete o njoj -a ne mi. ena i ja ne trebamo ovakvo muenje. Dobro, moda moja ena pije neto vie od ostalih ljudi. Ali ona se moe nositi s tim. Zapravo, kada malo vie popije puno je lake s njom! Carlin otac odbio je doi na idue seanse, ali je Carlina majka napokon pristala odlaziti na sastanke Anonimnih alkoholiara te otii kod

77
jednog od mojih kolega na savjetovanje. Ono to je uslijedilo je fascinantan, ali ne i neoekivan slijed dogaaja. Kad je Carlina majka prestala piti, njezin mu razvio je ozbiljne gastrointestinalne probleme za koje - kako mi je Carla rekla - njegov lijenik nije mogao nai razlog. Oigledno, poremetila sam obiteljsku ravnoteu. Postalo je oito da Carlin otac moe ivjeti i funkcionirati jedino u stanju potpune negacije. Alkoholiarske obitelji ive u nesigurnoj ravnotei, gdje svi glume svoje dobivene uloge. Sada, kad su Carla i njezina majka zajedno poele raditi na problemima, to je drastino poljuljalo obiteljski amac. Carlin otac bio je cijenjen u zajednici kao model odanosti i lojalnosti. Carla se sjea da je vie lanova obitelji znalo rei da bi njezinog oca trebalo kandidirati za sveca jer je mnogo opratao i bio izrazito tolerantan. Zapravo, on je bio klasina ovisnika osoba, koja negiranjem daje svojoj eni dozvolu da ostane jadnom alkoholiarkom. On je za uzvrat dobivao mo. Dok je ona nestajala u magli pijanstva, mogao je voditi obitelj kako je htio. Nastavila sam viati Carlu i njezinu majku zajedno, u obiteljskoj terapiji. Carlina majka je poela uviati kako je samopotovanje njezinog mua ovisilo o njegovoj samostalnoj kontroli nad obitelji. Alkoholizam njegove ene i kerkini psihiki i emocionalni problemi inili su ga jedinim adekvatnim lanom obitelji. Usprkos maski snanog ovjeka, koju je stavljao za vanjski svijet, Carlin otac - kao i mnoge ovisne osobe - bio je uasno nesiguran. Kao to i veina nas radi, on je odabrao partnera koji je reflektirao njegove prave osjeaje prema samom sebi. Odabir neprimjerenog partnera dozvoljavao mu je da se osjea superiorno u usporedbi s njim. Carlina majka oporavlja se od alkoholizma i ini neke vrlo pozitivne promjene u svom odnosu s kerkom i muem. Kao to se moglo predvidjeti, muevljeve gastrointestinalne potekoe su se nastavile. Za razliku od Carlinog oca, Glennova je majka bila ovisna osoba, koja je u potpunosti priznala strahote muevljevog alkoholizma i zlostavljanja djeteta koje je ilo zajedno s tim. Ipak, ni ona nije mogla, ili nije htjela, pokrenuti uinkovite akcije. Kao to mi je Glenn rekao: Moja majka je u kasnim ezdesetima i jo uvijek pokuavam shvatiti zato dozvoljava da nas otac tako terorizira. Zato je dozvoljavala da udara njezinu djecu? Morao je postojati netko kome bi se mogla obratiti za pomo. Ali ona je, kao pokvarena ploa, stalno ponavljala: "Ti ne zna kako je onda bilo za ene. Morao si ostati uz mua bez obzira na sve. Nitko nije priao o tim stvarima otvoreno kao to se pria sada. Gdje sam trebala ii? to sam trebala napraviti? "

78

Glennova majka je bila jednostavno preplavljena obiteljskim meteom. Njezina bespomonost, u kombinaciji s iskrivljenim smislom za lojalnost, dala je njezinom muu dozvolu da nastavi sa svojim nevienim ponaanjem. Glennnova majka, kao i mnoge ovisne osobe, zapravo je postala i sama djetetom, ostavljajui pravu djecu nezatienom. Glenn je bio uhvaen izmeu svoje potrebe da spasi svoju djetinjastu majku i zamjeranja to mu nije uspjela biti majkom. Nema zavretaka iz bajki Zavreci iz bajki su rijetki u obiteljima alkoholiara. U najboljem svijetu od svih moguih, vai bi roditelji preuzeli punu odgovornost za svoje opijanje te uli u neki od programa lijeenja i postali trijezni. Oni bi shvatili i priznali strahote vaeg djetinjstva i pokuali bi postati odgovorni roditelji puni ljubavi. Naalost, stvarnost je obino puno drugaija. Opijanje, negacija i iskrivljavanje realnosti esto se nastavljaju, dok jedan ili oba roditelja ne umru. Mnoga odrasla djeca alkoholiara dre se za nadu da e se njihov obiteljski ivot magino pretvoriti u "Cosby Show", ali ustrajanje u toj nadi moe ih samo dovesti do snanog pada. Glenn je to saznao na osobito upeatljiv nain: Prije otprilike godinu, tata mi je prvi put rekao da me voli. Zagrlio sam ga i zahvalio mu , ali to nekako nije moglo popraviti sve one godine kad mi je govorio da sam pokvaren. Ironino je, jer taj sam trenutak sanjao cijelog ivota. Glenn je napokon dobio svoj dugotraeni "Volim te", ali to nije bilo dovoljno. Ostao je s osjeajem praznine u sebi. To je bila samo pria bez akcije. Njegov otac je i dalje pio. Glennova pogreka bila je u tome to je ekao da se njegov otac promijeni. Ako ste odraslo dijete alkoholiara, klju za preuzimanje kontrole nad vaim ivotom je da se sjetite da se vi moete promijeniti, bez da mijenjate svoje roditelje. Vaa dobrobit ne mora ovisiti o vaim roditeljima. Moete nadrasti traume svog djetinjstva i njihove moi nad vaim odraslim ivotom, ak i ako vai roditelji ostanu isti kakvi su uvijek bili. Samo se morate obvezati da ete raditi na sebi. Svim svojim pacijentima, koji su doli iz domova gdje se konzumirao alkohol ili droga, govorim da bi na zajedniki rad tekao bre kad bi se pridruili Odrasloj djeci alkoholiara, ili slinoj organizaciji. Ove grupe pruaju izvrsnu podrku te, kroz razmjenu iskustava i osjeaja, djeca ovisnika o alkoholu i drogama shvaaju da nisu sama. Mogu se suoiti s dinosaurom u dnevnoj sobi, to je prvi korak da ga istjeraju van.

79 V. - SVE OZLJEDE SU UNUTARNJE

Verbalni zlostavljai Sjeate li se stare izreke: "tapovi i kamenje mogu slomiti moje kosti, ali rijei me nikada ne mogu povrijediti?" To nije istina. Grube rijei, omalovaavajui komentari i poniavajue kritiziranje mogu djeci davati izrazito negativne poruke o njima samima, poruke koje mogu imati dramatian utjecaj na njihovu buduu dobrobit. Kao to je rekao jedan sluatelj u mojoj emisiji na radiju : Kad bih morao birati izmeu fizikog i verbalnog zlostavljanja, uvijek bi izabrao batine. Moete vidjeti tragove pa e se barem ljudi saaliti nad vama. Kod verbalnih uvreda, samo te izlude. Rane su nevidljive. Nikome nije stalo. Prave ozljede zacijele mnogo bre nego uvrede. Kao drutvo, tradicionalno smo smatrali da je discipliniranje djece privatna stvar, koja se treba rjeavati unutar obitelji, obino kao oeva diskrecija. Danas mnogi strunjaci prepoznaju potrebu za novim postupcima u suoavanju s proirenim fizikim i seksualnim zlostavljanjem djece. Ali ak ni oni najzabrinutiji ne mogu uiniti nita za verbalno zlostavljano dijete. Ono je sasvim samo. Mo okrutnih rijei Veina roditelja e povremeno rei neto poniavajue svojoj djeci. To nije nuno verbalno zlostavljanje. Ali jest zlostavljanje kad se dijete esto verbalno napada zbog njegovog izgleda, inteligencije, kompetentnosti ili njegove vrijednosti kao ljudskog bia. Kao kontrolirajui roditelji, verbalni zlostavljai imaju dva razliita stila. Postoje oni koji napadaju direktno, otvoreno, te pokvareno degradiraju svoju djecu. Nazivaju ih glupom, bezvrijednom ili runom. Govore da bi bilo bolje da se njihovo dijete nikad nije rodilo. Zaboravljaju na djetetove osjeaje i dugorone posljedice njihovih stalnih napada na razvoj djetetove te o sebi. Ostali verbalni zlostavljai su vie indirektni, napadaju dijete neprestanom kiom zadirkivanja, sarkastinosti, uvredljivih nadimaka i humora. Oni zbijaju ale poput: "Posljednji put sam vidio tako veliki nos na Velebitu", ili: "To je odlina jakna - za klauna", ili :"Vjerojatno si bio doma bolestan kad se dijelio mozak".

80 Ako se dijete ili bilo koji drugi lan obitelji ali, zlostavlja ga uporno optuuje za nedostatak smisla za humor. "Ona zna da se ja samo alim", rei e, kao da je rtva njegovog zlostavljanja suradnik. Phil, star 48 godina, imao je izgled pouzdanog ovjeka. Bio je visok, krupan stomatolog, moderno odjeven. Ali kada je govorio, njegov glas bio je tako tih da sam imala potekoa uti ga. Morala sam ga nekoliko puta moliti da ponovi to je rekao. Rekao je da trai pomo za svoju bolnu srameljivost. Jednostavno vie ne mogu ovako. Uskoro u napuniti 50 i preosjetljiv sam na gotovo sve to mi netko drugi kae. Ne mogu nita prihvatiti takvo kakvo jest. Uvijek mislim da me netko ismijava. Mislim da me moja ena ismijava... Mislim da me pacijenti ismijavaju. Leim budan nou, razmiljajui o tome to su mi ljudi rekli tijekom dana... I stalno svemu pridajem loe znaenje. Ponekad mi se ini da u poludjeti. Phil je otvoreno govorio o svom sadanjem ivotu, ali se zatvorio kada sam ga pitala o njegovom djetinjstvu. Nakon njenog ispitivanja, rekao mi je da je ono ega se najjasnije sjea iz svog djetinjstva oevo neprestano zadirkivanje. ale su uvijek bile na Philov raun pa se esto osjeao ponienim. Kad bi se ostatak obitelji smijao, on se osjeao iskljuenim. Bilo je samo po sebi grozno to to me zadirkivao, ali ponekad me stvarno znao uplaiti kad bi rekao: "Ovaj djeak ne moe biti na sin, pogledaj mu lice. Kladim se da su zamijenili djecu u rodilitu. Zato ga ne odnesemo natrag i zamijenimo ga za pravoga? " Bilo mije samo est godina i zaista sam mislio da e me ostaviti u bolnici. Jednog dana napokon sam mu rekao: "Tata, zato me uvijek zadirkuje? " On je rekao: "Ne zadirkujem te, samo se alim. Zar to ne vidi? " Phil, kao bilo koje malo dijete, nije mogao razlikovati istinu od ale, prijetnju od zadirkivanja. Pozitivni humor je jedan od naih najvrednijih alata za jaanje obiteljskih odnosa. Ali humor koji poniava moe biti izrazito tetan u obitelji. Djeca shvaaju sarkazam i humoristiko pretjerivanje doslovno. Jo nemaju takav rjenik da bi razumjela da se roditelj ali kad kae neto poput: "Morat emo te poslati u malu kolu u Kini". Umjesto toga, dijete moe imati none more o tome da e biti naputeno u nekoj stranoj, dalekoj zemlji.

81 Svi smo krivi za zbijanje ala na tui raun. Veinu vremena te su ale relativno bezopasne. Ali, kao i u drugim oblicima otrovnog roditeljstva, esto se okrutnost i izvor tih ala moe pretvoriti u zlostavljanje. Djeca vjeruju i pounutruju ono to njihovi roditelji govore o njima. Sadistino je i destruktivno od roditelja neprestano ponavljati ale na raun osjetljivog djeteta. Phil je bio stalno poniavan i zadirkivan. Kada je pokuao suoiti svog oca s njegovim ponaanjem, bio je optuen za neprimjerenost jer "nije mogao prihvatiti alu". Phil nije imao kuda sa svim tim osjeajima. Kad je Phil opisivao te osjeaje, mogla sam vidjeti da ga je jo uvijek sram - kao da je vjerovao da su njegove albe smijene. Razuvjerila sam ga rekavi mu: "Razumijem kako su poniavajue bile ale vaeg oca. Jako su vas povrijedile, a opet, nitko nije vau bol uzimao ozbiljno. Ali ovdje smo da doemo do sri vae boli, a ne da joj umanjujemo znaenje. Ovdje ste sigurni, Phile. Nitko vas nee omalovaavati." Trebalo mu je nekoliko trenutaka da mu se to slegne. Bio je na rubu suza, ali uinio je ogroman napor da ih sakrije kada je rekao: Mrzim ga. On je takva kukavica. Mislim, ja sam bio samo malo dijete. Nije me morao tako izazivati. Jo uvijek se ali na moj raun. Ako spustim svoju obranu samo na tren, uhvati me! I onda ispadne kao da je on dobar momak. Boe, kako ga mrzim! Kada je Phil prvi puta doao na terapiju, nije mogao povezati svoju hiperosjetljivost i oevo ruganje. Kao mali djeak, Phil je bio nezatien jer oevo ponaanje nikad nije bilo prepoznato kao zlostavljanje. Phil je bio u tipinoj "gubitnik - gubitnik" situaciji: "Tatine ale su me povrijedile, i ja sam slab jer ne mogu to prihvatiti." Mali Phil je bio meta oevih ala i borio se sakriti svoje osjeaje neprimjerenosti. Odrasli Phil nije se puno razlikovao, ali je preao u mnogo vei svijet, tako da je prenio svoje strahove i negativne osjeaje na druge ljude. Phil je proao kroz ivot s napetih ivaca, oekujui da e biti povrijeen i ponien. Njegova hipersenzitivnost, srameljivost i nepovjerenje u druge ljude bili su neizbjean, ali neuinkovit nain da se zatiti od daljnje

"Ovo ti govorim za tvoje dobro" Mnogi roditelji prikrivaju svoje -verbalno zlostavljanje pod krinkom usmjeravanja u ivotu. Kako bi opravdali okrutnost i omalovaavajue

82 primjedbe, koriste racionalizacije poput: "Pokuavam ti pomoi da postane bolji ovjek", ili:"ivot je teak i uimo te kako da se nosi s njim". S obzirom na to da ovo zlostavljanje nosi zatitnu masku edukacije, osobito je teko odraslome djetetu priznati njegovu destruktivnost. Vicki je imala 34 godine kada je dola na terapiju. Bila je to atraktivna ena koja je radila kao voditelj raunovodstva u velikoj marketinkoj firmi, ali njezino samopouzdanje bilo je tako nisko, da je prijetilo njezinom profesionalnom napredovanju: Radim za tu veliku firmu ve est godina i ide mi prilino dobro. Polako sam napredovala, znate ve, od tajnice do voditelja ureda, pa do voditelja raunovodstva. Kretala sam se po ljestvici. Ali prolog tjedna dogodila se jedna nevjerojatna stvar. Moj ef mi je rekao da bih stvarno mogla puno postii s magisterijem, i ponudio mije da mi ga plati! Nisam mogla vjerovati! ovjek bi pomislio da u biti oduevljena, ali sve to osjeam je panika. Nisam bila u koli deset godina. Ne znam mogu lija to. I ne znam jesam lija uope za magisterij. ak i ljudi bliski meni kau daje to previe za mene. Primijetila sam da tko god da ju je tako procijenio i nije ba neki prijatelj jer pravi prijatelji pruaju podrku. To ju je posramilo. Pitala sam je zbog ega joj je nelagodno. Ona je odgovorila da pod "ljudi bliski meni" misli na svoju majku. Kada sam nazvala mamu daje pitam misli li ona da bih to trebala napraviti, istakla je nekoliko dobrih stvari. Znate...to e se dogoditi s mojim poslom ako ne uspijem? I jesam li razmislila o injenici da u magisterijem uplaiti mnogo poeljnih mukaraca? A osim toga, sretna sam onim to radim. "Ali jedan je od razloga zbog ega ste sretni je taj to ste uspjeli napredovati", rekla sam. "Ne elite li tako nastaviti?" Odgovorila je potvrdno. Rekla sam joj da su napredak koji je postigla u svom poslu i prilika koju joj je ef ponudio dokaz njezine vrijednosti. Dokaz se nije slagao sa sumnjama njezine majke. Upitala sam je li njezina majka uvijek bila tako negativistika prema Vickinim sposobnostima. Moja mama uvijek je eljela da budem savrena mala dama. eljela je da budem profinjena, i elegantna, i da

83

govorim lijepo...Kada bih upropastila neto, pokuavala me posramiti, da bih to ispravila. Mislila je najbolje, zaista. Oponaala me kada bih pogreno izgovorila neku rije. Ismijavala je moj izgled...Baletne priredbe bile su najgore. Mama je sanjala da postane plesaica, ali se umjesto toga udala. Pretpostavljam da sam trebala proivjeti njezin san umjesto nje, ali nisam nikad plesala dobro kao ona, barem mi je tako uvijek govorila. Nikad neu zaboraviti jednu priredbu kad sam imala oko 12 godina. Mislila sam da sam prola prilino dobro, ali mama je dola iza pozornice i rekla -pred cijelim razredom - "Plee kao nilski konj." Htjela sam propasti kroz pod. Kako sam se ljutila cijelim putem do kue, rekla mi je da moram nauiti prihvaati malo kritike. Zatim je potapala moju ruku pa sam pomislila da e rei neto lijepo, ali, znate li to je rekla? "Suoimo se s tim draga, ti nita ne radi dovoljno dobro, zar ne?" "Budi uspjean -ali znam da nee uspjeti" Vickina majka je puno truda uloila u to da bi se njezina mlada ker osjeala nesposobnom. To je inila pomou niza zbunjujuih dvosmislenih poruka, S jedne strane, poticala je svoju ker da napreduje, dok joj je, s druge strane, govorila kako je grozna. Vicki se uvijek osjeala izvan kontrole, nikad sigurna radi li neto ispravno. Kad je mislila da je neto napravila dobro, njezina majka ju je spustila na zemlju; kada je mislila da je neto napravila loe, majka bi joj rekla da niti ne moe bolje. U vrijeme kada je Vicki trebala razvijati svoje samopouzdanje, njezina majka ga je guila. Sve pod izlikom da ini Vicki boljom osobom. to je njezina majka zapravo radila? Borila se protiv vlastitih osjeaja nesposobnosti. Njezina karijera plesaice je bila onemoguena, moda brakom. Ali moda je ona iskoristila brak kao izgovor jer nije imala dovoljno samopouzdanja nastaviti s karijerom. Uspostavljajui svoju nadmo nad kerkom, Vickina majka mogla je negirati osjeaje nesposobnosti. Svaka prilika postala je igra, ak i ako je ukljuivala poniavanje kerke pred njezinim vrnjacima. Osobito je zastraujue za adolescenta u razvoju kada ga se osramoti na taj nain, ali potrebe otrovnih roditelja uvijek dolaze prve. Suparniki roditelj Potreba za tim da se postigne da se netko osjea nesposobnim, kako bi se druga osoba osjeala sposobnom, brzo se pretvara u natjecanje. Oigledno,

84

Vickina majka je poela doivljavati svoju mladu ker kao prijetnju, jer, kako je Vicki rasla i postajala ljepom, zrelijom i sposobnijom, tako je njezina majka imala sve vie potekoa da se osjea nadmonom. Morala je nastaviti s pritiskom i poniavanjem svoje kerke, da bi se obranila od te prijetnje. Zdravi roditelji doivljavaju porast djetetovih sposobnosti s uzbuenjem i veseljem. Natjecateljski roditelji, s druge strane, esto se osjeaju lienima, tjeskobnima, ak uplaenima. Veina takvih roditelja nije svjesna razloga takvih osjeaja, ali zna da ih dijete potie da neto naprave. Tijekom adolescencije, male djevojice postaju ene, a mali djeaci postaju mukarci. Adolescencija je osobito ugroavajue vrijeme za nesigurnog roditelja. ene se boje da stare i gube svoju ljepotu. Mogu vidjeti svoje keri kao suparnice i imaju potrebu poniziti ih, osobito pred svojim muevima. Mukarci mogu osjeati prijetnju svojoj muevnosti i moi. Ima mjesta za samo jednog mukarca u kui, tako da koriste ismijavanje i poniavanje, da bi se njihovi sinovi osjeali malima i bespomonima. Mnogi adolescenti pogoravaju situaciju time to se otvoreno natjeu da bi testirali svoju odraslost. Suparniki roditelji esto su bili rtve liavanja u svome djetinjstvu, od hrane do odjee, ili ljubavi. Bez obzira na to koliko imaju, jo uvijek ive u strahu da nemaju dovoljno. Mnogi od ovih roditelja ponovo proivljavaju sa svojom djecom natjecanje koje su doivjeli s vlastitim roditeljima ili braom i sestrama. Ovo nepravedno natjecanje stavlja ogroman pritisak na dijete. Vicki je jednostavno odustala od pokuavanja da postigne neto. Mnogo godina nisam radila puno stvari, ak ni stvari koje sam stvarno voljela, jer sam se bojala da u biti poniena. Kad sam odrasla, stalno sam ula njezin glas kako me poniava. Nije psovala, nikad mi nije govorila rune rijei. Ali nain na koji je uvijek usporeivala sebe i mene, uinio je da se osjeam kao gubitnik. Toliko me to boljelo. Usprkos tome to kompetitivni roditelji mogu tvrditi da ele najbolje za svoju djecu, njihov skriveni plan je da se osiguraju da ih njihova djeca ne prestignu. Nesvjesne poruke su snane: "Ne moe biti uspjeniji od mene", ili: "Ne moe biti sretnija od mene". Drugim rijeima: "Svi imamo svoje granice, a ja sam tvoja". Budui da su te poruke duboko urezane, ak i ako odraslo dijete natjecateljskih roditelja uspije uspjeti u neemu, esto ima osjeaj ogromne krivnje. to je uspjenije, jadnije je. To esto vodi sabotiranju vlastitog uspjeha. Za ovu odraslu djecu otrovnih roditelja, potpostignue je cijena mirne savjesti. Kontroliraju svoju krivnju, nesvjesno se ograniavajui, kako

85 ne bi prestigli svoje roditelje. Na neki nain, ona ispunjavaju negativna proroanstva svojih roditelja.
Obiljeen uvredama

Neki roditelji koji su verbalni zlostavljai ne trude se sakriti iza racionalizacija. Umjesto toga, bombardiraju svoju djecu okrutnim uvredama, govorima, objavama i podcjenjujuim imenima. Ovi roditelji su izrazito neosjetljivi i na bol koju nanose i na dugotrajnu tetu koju ine. Takvo buno verbalno zlostavljanje moe se duboko ukorijeniti u djetetovom samovrednovanju, ostavljajui velike psiholoke oiljke. Carol, stara 52 godine, iznimno je lijepa manekenka, unutarnji dekorater. Na naoj prvoj seansi priala mi je o svom posljednjem razvodu treem. Razvod je postao konaan godinu prije nego to je Carol dola kod mene. To je bilo vrlo bolno iskustvo, nakon kojeg je Carol bila uplaena za budunost. Istovremeno, prolazila je kroz menopauzu i inilo se da je na rubu panike zbog gubitka svog izgleda. Osjeala se nepoeljnom. Rekla mi je da su ovi strahovi pojaani nedavnom posjetom njezinih roditelja za Dan zahvalnosti. Uvijek zavri na jednak nain. Svaki put kad vidim roditelje, iznova me povrijede i razoaraju. Najtee od svega je to mislim kako e moda, kad ovaj put stignem kui i kaem im da sam nesretna, da je neto krenulo po zlu u mom ivotu, barem ovaj put rei: "Duo, zaista nam je ao", umjesto: "Sve je to tvoja greka ". Od kad znam za sebe uvijek je bilo : "Sve je to tvoja greka "... Rekla sam Carol da to zvui kao da njezini roditelji jo uvijek imaju ogromnu mo nad njom. Pitala sam je li spremna sa mnom istraivati korijene te moi, kako bismo mogle poeti mijenjati obrasce dominacije i kontrole. Carol je klimnula glavom i poela mi je priati o svom djetinjstvu u bogatoj obitelji sa Srednjeg zapada. Njezin je otac bio poznati lijenik, a majka plivaica na olimpijskoj razini, koja se povukla s natjecanja, da bi podigla petero djece. Carol je bila najstarija. Sjeam se kako sam se osjeala tuno i usamljeno veliki dio vremena kada sam bila mala. Moj tata me uvijek zadirkivao, ali kad sam imala oko 11 godina poeo je govoriti zaista grozne stvari. "Kao na primjer? upitala sam. Rekla mi je da nije vano. Poela je nervozno grickati koicu na svome noktu. Znala sam da je pokuavala

86 zatititi svoju emocionalnu snagu. "Carol", rekla sam, "vidim kako je ovo bolno za vas. Ali moramo to izvui van, kako bismo se mogli nositi s tim". Polako je poela: Iz nekog razloga, tata je odluio...Boe ovo je teko.. Odluio je da ja... da smrdim runo. Jednostavno nije poputao. Mislim, drugi ljudi su mi govorili kako sam lijepa, ali sve to mi je on ikada mogao rei... Carol je zastala i pogledala u stranu. "Hajde, Carol", rekla sam, na vaoj sam strani". Obino je govorio: "Tvoje grudi smrde runo... Tvoja leda zaudaraju. Kad bi ljudi samo znali kako je prljavo i smrdljivo tvoje tijelo, zgadilo bi im se." asna rije, tuirala sam se tri puta dnevno. Stalno sam mijenjala odjeu. Koristila sam tone dezodoransa i parfema, ali nije imalo svrhe. Jedna od njegovih omiljenih bila je: "Kada bi te netko preokrenuo naopake, vidio bi kako smrad izlazi iz svake pore tvog tijela." Sjetite se, to govori ugledni lijenik. A mama nikad nije rekla nijednu rije. Nikad mi ak nije rekla da to nije istina. Pitala sam se kako bih mogla biti bolja.. .Kako bih ga mogla sprijeiti da mi govori da sam grozna i smrdljiva. Kad bih ila u kupaonicu, mislila sam da moda ne bi mislio da sam tako grozna kad bih mogla bre povui vodu. Rekla sam Carol da mi izgleda kao da je njezin otac reagirao iracionalno na njezinu enstvenost, jer se nije mogao suoiti sa svojom zainteresiranou za nju. Oevi vrlo esto reagiraju na kerkinu rastuu seksualnost neugodom, pa ak i neprijateljstvom. ak i otac koji je njean i pun ljubavi dok je njegova kerka mala, moe doi u sukob s njom tijekom njezine adolescencije, kako bi se udaljio od seksualne privlanosti koju smatra neprihvatljivom. Za otrovnog roditelja kao to je Carolin otac, kerkin seksualni razvoj moe potaknuti izrazite osjeaje tjeskobe, koji, u njegovoj glavi, opravdavaju muenje keri. Projicirajui svoju krivnju i neugodu na nju, mogao je negirati bilo kakvu odgovornost za svoje osjeaje. To je kao da je govorio: "Ti si loa i zloesta osoba jer zbog tebe osjeam loe i zloeste stvari". Pitala sam Carol zvui li joj neto od toga tako kao da vrijedi za nju.

87

Sad kad razmiljam o tome, bilo je to neto seksualno. Uvijek sam osjeala njegov pogled na sebi. I uvijek me gnjavio oko detalja u vezi s tim to radim s dekima, to je bilo gotovo nita. Ali on je bio uvjeren da idem u krevet sa svakim s kojim sam izala. Govorio bi stvari poput: "Samo mi reci istinu i neu te kazniti", stvarno je elio da mu priam o seksu. Tijekom emocionalnog vrtloga adolescencije, Carol je oajniki trebala oca koji bi joj pruao podrku i ljubav i u kojeg bi imala povjerenja. Umjesto toga, on ju je podvrgnuo nemilosrdnom poniavanju. Oevo verbalno zlostavljanje, u kombinaciji s majinom pasivnou, ozbiljno je otetilo Carolinu sposobnost da vjeruje da je vrijedna osoba koja zasluuje ljubav. Kada bi joj ljudi govorili kako je lijepa, sve o emu je ona mogla misliti jest osjeaju li njezin smrad. Nikakvo vanjsko vrednovanje nije se moglo natjecati s oevim groznim porukama. Poela sam se baviti manekenstvom kad mi je bilo 17. Naravno, to sam bila uspjenija, to je moj tata postajao gori. Stvarno sam se morala maknuti iz kue. Tako sam se udala u 19-oj za prvog deka koji me je zaprosio. Prava faca: tukao me kad sam bila trudna i ostavio me kad se beba rodila. Naravno, krivila sam sebe. Mislila sam da sam morala uiniti neto krivo. Moda sam krivo mirisala, nisam znala. Otprilike godinu kasnije, udala sam se za deka koji me nije tukao, ali je gotovo jedva razgovarao sa mnom. Tog sam podnaala 10 godina jer se nisam mogla suoiti s roditeljima i jo jednim propalim brakom. Ali, napokon sam ga ostavila. Hvala Bogu to sam imala manekenstvo, tako da sam mogla uzdravati svog sina i sebe. ak sam odustala i od mukaraca na nekoliko godina. Tada sam srela Glenna. Mislila sam daje to ono pravo, da sam nekako nala savrenog momka. Prvih pet godina naeg braka bilo je najsretnije vrijeme mog ivota. Tada sam saznala da me varao gotovo od dana kad smo se vjenali. Puno sam opratala u sljedeih 10 godina jer nisam htjela izgubiti jo jedan brak. Prole godine me ostavio zbog ene upola mlade od mene. Zato ne mogu nita uiniti dobro?

88 Podsjetila sam Carol da je uinila puno dobrih stvari: bila je dobra i dostupna majka; podigla je sina kojemu je ilo dobro; imala je dvije uspjene karijere. Ali nijedno od mojih razuvjeravanja nije imalo nekog znaaja. Carol je prihvatila oevu sliku sebe kao bezvrijednog, odvratnog ljudskog bia. Kao rezultat toga, veinu svog odraslog ivota bila je tjerana samoporaavajuom potragom za ljubavlju, koju je eljela od oca kao mala djevojica. Odabirala je okrutne mukarce, zlostavljae ili distancirane mukarce - poput njezinog oca - i pokuavala ih je privoljeti da ju vole na nain kako je njezin otac nikad nije volio. Objasnila sam Carol da je, traei od svog oca ili od mukaraca koje je odabirala da ga zamjene, da joj pomognu, da bi se osjeala dobro sa samom sobom, stavljala svoje samopotovanje u njihove ruke. Nije bilo potrebno biti neki genij da bi se vidjelo kako su te ruke bile destruktivne. Morala je ponovo preuzeti kontrolu nad svojim samopotovanjem, suoavajui se sa samoporaavajuim vjerovanjima o sebi, koje je njezin otac usadio u nju u djetinjstvu. U sljedeih nekoliko mjeseci postupno je poela shvaati da njezino samopotovanje nije izgubljeno -jednostavno ga je traila na krivom mjestu. Roditelji perfekcionisti Nemogua oekivanja od djece da budu savrena drugi je uobiajeni okida izrazitih verbalnih napada. Mnogi roditelji, koji verbalno zlostavljaju, sami imaju visoka postignua, ali preesto njihovi domovi postanu mjesto za izbacivanje stresa vezanog uz karijeru. (Roditelji alkoholiari mogu takoer postavljati nemogue zahtjeve svojoj djeci, i tada koriste djetetov neuspjeh da bi opravdali opijanje.) Izgleda da roditelji perfekcionisti ive u iluziji da bi njihova obitelj bila savrena kad bi imali savrenu djecu. Stavljaju teret stabilnosti na dijete, kako bi izbjegli suoavanje s injenicom da oni, kao roditelji, ne mogu to postii. Dijete ne uspije pa postane rtveno janje za obiteljske probleme, I tada je optereeno krivnjom. Djeca trebaju initi pogreke i otkrivati da to nije kraj svijeta. Tako stjeu samopouzdanje za isprobavanje novih stvari u ivotu. Otrovni roditelji nameu neostvarive ciljeve, nemogua oekivanja i pravila koja se neprestano mijenjaju. Oekuju da e njihova djeca reagirati s odreenim stupnjem zrelosti, koja dolazi samo iz ivotnog iskustva nedostupnog djeci. Djeca nisu odrasli u malom, ali otrovni roditelji oekuju da se ponaaju kao da jesu. Paul, star 33 godine, tamnokos i plavook laboratorijski tehniar, doao je zbog problema na poslu. Bio je vidljivo srameljiv, samosvjestan i

89 nesiguran u sebe, ali ipak se relativno esto uspijevao nai u estokim raspravama sa svojim nadreenim. To je, uz rast problema s koncentracijom, ugroavalo njegov posao. Kada smo Paul i ja razgovarali o njegovom poslu, mogla sam primijetiti da on ima potekoa u odnosima s autoritetima. Ispitivala sam ga o njegovim roditeljima i otkrila da je i Paul, poput Carol, bio igosan uvredama. Kako je on to opisao: Bilo mi je 9 kada se moja mama ponovno udala. Tip je valjda studirao s Hitlerom. Prvu stvar koju je napravio kada se uselio bilo je postavljanje pravila: demokracija je prestajala na ulaznim vratima. Da nam je rekao da skoimo s petog kata, morali bismo skoiti. Bez pogovora. Ja sam zavrio puno gore nego moja sestra. Stalno me je gnjavio, uglavnom oko moje sobe. Svaki dan je radio tu prokletu inspekciju, kao da smo u vojsci. Kada imate devet ili deset godina, stvari su uvijek malo neuredne, ali on nije mario za to. Sve je trebalo biti savreno, nita nije smjelo biti izvan svog mjesta. Ako bih ostavio knjigu na stolu, poeo bi vikati da sam odvratna svinja. Nazivao bi me jebenom, malom guzicom ili malim kurvinim sinom, ili pak mrkavim kopiletom. To je bilo neto kao njegov omiljeni sport, da me bombardira tim jadnim imenima. Nikada me nije udario, ali prokleta imena su posluila svrsi. Imala sam neki predosjeaj da je bilo neto u Paulu to je potaklo te | jake osjeaje u njegovom ouhu. Nije mi trebalo dugo da shvatim o emu se Paul je bio srameljivo, osjeajno, povueno dijete, maleno za svoju

dob.
Kada je moj ouh bio mlad, bio je najmanje dijete u koli. Svi su ga zadirkivali. Kad gaje moja mama upoznala, bio je snaan jer se poeo baviti tjelovjebom. Ipak se moglo primijetiti da je sve to stekao vjebom. Nekako, svi su ti miii izgledali kao da bi bolje pristajali nekome drugom. Negdje unutar Paulovog ouha, mali, preplaeni, nedorasli djeak jo je uvijek bio iv. I s obzirom na to da je Paul imao tako puno istih karakteristika, postao je simbol ouhovog bolnog djetinjstva. Budui da njegov ouh nikad nije prihvatio sebe kao dijete, osjetio je trenutan bijes prema malom djeaku koji ga je podsjeao na njega. Koristio je Paula kao

90 rtveno janje za svoju nedoraslost, s kojom se nije mogao suoiti. Tiranizirajui Paula nemoguim zahtjevima za savrenstvom, te ga verbalno zlostavljajui, ouh je mogao uvjeriti samog sebe da je moan i snaan jer djeak nije mogao ispuniti njegove zahtjeve. teta koju je radio Paulu vjerojatno nikad nije dola do njegove svijesti. Mislio je da pomae djeaku da bude savren. "Ne mogu biti savren pa je najbolje da odmah odustanem" Paulova majka se razvela od svog drugog mua kada je on imao 18 godina, ali tada je Paulov duh ve bio ozbiljno povrijeen. Paul je znao da nikad ne moe biti dovoljno "savren" za svog ouha, te je jednostavno odustao. Kad sam imao etrnaest godina, upleo sam se u droge. To je valjda bio jedini put da sam se osjeao prihvaenim. Znao sam da neu uspjeti kao frajer i sigurno nisam bio tip za tulume, pa, onda, to je preostalo? Neto prije nego to sam zavrio srednju kolu, kupio sam neko zaista loe sranje pa sam skoro odapeo. Ah, to je bilo dovoljno. ..Nema anse da ponovo proem kroz to. Paul je iao na fakultet godinu dana, ali je odustao, usprkos eljama i priroenoj sklonosti za karijeru znanstvenika. Jednostavno se nije mogao koncentrirati. Njegov kvocijent inteligencije je bio iznimno visok, ali je on poputao pred izazovom. Prepustio se navici odustajanja. Kad je uao u neke poslove, naao se u antagonistikom obrascu sa svojim efovima, ponovno proivljavajui svoje djetinjstvo. Iao je od posla do posla, dok napokon nije doao do onog kojeg je mogao voljeti. Zatim je doao k meni da mu pokuam pomoi zadrati ga. Rekla sam da mislim da mu mogu pomoi. TriP-a Iako je Paulov ouh izaao iz njegovog ivota, i dalje je nastavio imati znaajan utjecaj na njega jer su se omalovaavajue poruke jo uvijek vrtjele u njegovoj glavi. Kao rezultat toga, ostao je zapleten u onome to nazivam trima P-ovima": u perfekcionizmu, prolongaciji i paraliziranosti. Stvarno mi se svia ovaj novi laboratorij u kojem radim, ali uvijek sam prestravljen da neu napraviti savren posao. Tako ostavljam dosta toga to moram napraviti, sve dok ne proe krajnji rok, ili ih napravim u zadnji tren i zajebem

91 stvar. to vie stvari zajebem to sve ekam da e me otpustiti. Svaki put kad moj nadreeni kae neki komentar, shvatim to osobno i uvrijedim se. Stalno oekujem da e se svijet sruiti jer sam zabrljao. U zadnje sam vrijeme tako zaostao s poslom, da sam javio da sam bolestan. Jednostavno se ne mogu suoiti s tim. Paulov ouh je u njega usadio potrebu da bude savren perfekcionizam. Paulov strah da nee uspjeti stvari napraviti savreno dovodi do toga da ih odgaa - prolongacija. Ali to ih vie odgaa, to ga vie preplavljuju i njegovi strahovi o ruenju lavine pa ga na kraju sprjeavaju da bilo to napravi - paraliziranost. Pomogla sam mu osmisliti strategiju otvorenog pristupanja njegovim poslodavcima, nain na koji e im objasniti da ima osobne probleme koji ometaju njegov rad, i zamoliti ih za dopust. Bili su impresionirani njegovom otvorenou i zabrinutou za kvalitetu svoga rada pa su mu dozvolili izostanak od dva mjeseca. To nije bilo dovoljno vremena da Paul istrai sve svoje probleme, ali je bilo sasvim dovoljno da ga uspijemo izvui iz rupe u koju se zakopao. Kada se vratio na posao, bio je sposoban napraviti prve korake prema suoavanju s tim to mu je ouh uinio, to mu je omoguilo bolje razlikovanje stvarnog sukoba sa svojim nadreenima od sukoba koji se javljaju zbog njegovih unutarnjih rana. Iako je iao na terapiju jo sljedeih osam mjeseci, svi su mu na poslu rekli da izgleda kao novi ovjek. Rije koja poinje na "U" Odrasla djeca roditelja perfekcionista obino krenu jednim od dva puta. Ili se nemilosrdno tjeraju na zadobivanje ljubavi i odobravanja roditelja, ili se pobune, do toke u kojoj razviju strah od uspjeha. Ima onih koji se ponaaju kao da ih netko stalno procjenjuje. Kua nikad ne moe biti dovoljno ista. Nikad ne mogu uivati u uspjehu jer su uvjereni da su mogli bolje. Osjeaju pravu paniku ako naprave i najmanju pogreku. Zatim postoje oni koji, poput Paula, ive ivot promaaja jer se ne mogu nositi s rijei koja poinje na "U" - uspjeh. Za Paula, biti uspjean znailo bi kapitulirati pred zahtjevima svog ouha. On bi vjerojatno nastavio s neuspjesima od jednog posla do drugog, da nije utiao glas svog ouha u sebi.

92 Najokrutnije rijei: "elio bih da se nikada nisi ni rodio" Jedan od najekstremnijih primjera pustoenja koje stvara verbalno zlostavljanje bio je Jason, 42-godinji zgodan policajac, koji je bio lanom jedne od mojih bolnikih grupa prije nekoliko godina. Policijska uprava Los Angelesa je inzistirala da bude hospitaliziran jer je psiholog u policiji zakljuio da je Jason sklon samoubojstvu. Na sastanku bolnikog osoblja saznala sam da se Jason nepotrebno izlae ivotno ugroavajuim situacijama. Na primjer, nedavno je pokuao sam napraviti prepad na preprodavae droge, bez pozivanja potrebne pomoi. Malo je nedostajalo da ga ubiju. Na povrini, to se inilo kao herojski in, ali zapravo se radilo o nemarnom, neodgovornom ponaanju. Proulo se po postaji: Jason se pokuao ubiti na dunosti. Trebalo je nekoliko grupnih seansi da bih zadobila Jasonovo povjerenje. Ali jednom kada mi je to uspjelo, uspostavili smo dobar odnos. Jo uvijek se vrlo jasno sjeam seanse u kojoj mi je priao o svojoj bizarnoj vezi s majkom. Moj otac je zbrisao kad sam imao dvije godine jer se s mojom majkom nije moglo ivjeti. Ona je postala jo gora nakon to je otiao. Imala je zaista naglu narav i nikad me nije ostavljala na miru, osobito zato jer sam pljunuta slika svog oca. Ne sjeam se dana kad mi nije rekla da eli da se nikad nisam rodio. Kad je imala dobar dan, rekla bi mi: "Izgleda isto kao tvoj prokleti otac, i jednako si pokvaren ". Kada je imala lo dan, samo bi rekla: "eljela bih da si mrtav, kao to elim daje tvoj otac mrtav, i da trune u nekom plitkom grobu." Rekla sam Jasonu da mi njegova majka zvui ludo. I ja sam to mislio, ali tko e sluati dijete. Jedna od naih susjeda je znala za to. Pokuala me staviti u skrbniku obitelj jer je bila uvjerena da e me mama ubiti. Ali ni nju nitko nije sluao. Zastao je za trenutak i odmahnuo glavom. Isuse, nisam mislio da me ovo sranje jo uvijek mui, ali sve se u meni pretvori u led, svaki put kada se sjetim koliko me mrzila. Jasonu je majka poslala jasnu poruku: ne elim te. Kada je njegov otac otiao i prestao biti dijelom sinovljevog ivota, samo je jedna injenica dobila na snazi: Jasonovo postojanje bilo je bezvrijedno.

93 Putem svojih akcija u policiji, Jason je nesvjesno pokuavao biti posluni sin koji izvrava zaduenja. Zapravo, trudio se izbrisati svoje postojanje, indirektno pokuavajui uiniti samoubojstvo, kako bi zadovoljio svoju majku. Znao je tono to je potrebno da joj udovolji jer mu je vrlo jasno rekla: "eljela bih da si mrtav." Kao dodatak ogromnoj boli i zbunjenosti koju nosi, ovaj oblik verbalnog zlostavljanja moe postati samoispunjujuim proroanstvom. Jasonove suicidalne tendencije relativno su uestale medu djecom takvih roditelja. Za ovu odraslu djecu, suoavanje i noenje s njihovim otrovnim vezama u prolosti moe doslovno biti pitanje ivota ili smrti. Kada "Ti si" postane "Ja sam" Iako nema sumnje da djeca mogu biti oteena poniavanjem koje doivljavaju od svojih prijatelja, uitelja, brae ili sestara i drugih lanova obitelji, ipak ih najvie ranjavaju njihovi roditelji. Oni su centar svijeta malog djeteta. I ako tvoji sveznajui roditelji misle loe stvari o tebi, onda to mora biti istina. Ako mama uvijek govori: "Ti si glup", onda si glup. Ako otac stalno govori: "Ti si bezvrijedan", onda to i jesi. Dijete nema drugu stranu pa da moe posumnjati u takve procjene. Kada uzmete takva negativna miljenja iz tuih usta i stavite u svoje, nesvjesno, vi ih "internalizirate". Internalizacija negativnog miljenja mijenjanje "ti si" u "ja sam" - temelj je niskog samopotovanja. Osim to znaajno teti slici o sebi kao kompetentnoj osobi vrijednoj ljubavi, verbalno zlostavljanje moe stvoriti samoispunjujua negativna oekivanja o tome kako ete se snai u svijetu. U drugom dijelu ove knjige pokazat u vam kako poraziti ta tetna oekivanja putem pretvaranja internalnog u eksternalno.

94 VI. - PONEKAD SU OZLJEDE I VANJSKE

Fiziki zlostavljai Ljutim se stalno sama na sebe i ponekad se rasplaem bez ikakvog razloga. To je vjerojatno moje nezadovoljstvo samom sobom. Stalno razmiljam o tome kako me moji roditelji poniavaju i vrijeaju. Ne mogu zadrati prijatelje due vrijeme. Razvila sam obrazac odsijecanja cijele grupe prijatelja u nekom trenutku. Pretpostavljam daje to stoga to ne elim da saznaju kako sam loa. Kate, etrdesetogodinja plavua, ozbiljnog lica, kontrolor kvalitete proizvoda u velikoj firmi, dola je kod mene na preporuku obiteljskog lijenika. Imala je napade panike u svom automobilu i u dizalu zgrade u kojoj je radila. Njezin joj je lijenik prepisao sredstva za umirenje, ali je bio zabrinut za Katinu odbojnost da izae iz svog stana, osim kad bi ila na posao. Molio ju je da to prije potrai psiholoku pomo. Prva stvar koju sam primijetila kod Kate jest da je njezin izrazito nesretan izraz izgledao ukalupljen u njezino lice - kao da se nikad nije nauila smijati. Nije trebalo dugo da otkrijem zato. Odrasla sam u vioj klasi, u predgrau St. Louisa. Imali smo sve to se novcem moglo kupiti. Izvana smo djelovali kao savrena obitelj. Ali iznutra...Moj bi otac znao imati svoje lude ispade bijesa. Oni bi obino uslijedili nakon to bi se posvaao s mamom. Jednostavno bi se okrenuo onome tko mu je bio pri ruci. Skinuo bi svoj remen i poeo udariti mene ili moju sestru, po nogama, glavi, gdje god nas je mogao dohvatiti, Kad bi poeo, uvijek sam se bojala da nikada nee prestati. Njezina depresija i strah bili su naslijede djeteta koje su tukli. Sveameriki zloin U milijunima amerikih domova, u svim socijalnim, ekonomskim i obrazovnim slojevima, svakog se dana ini straan zloin - fiziko zlostavljanje djece. Postoji visok stupanj nesuglasica i zbrke oko definicije fizikog zlostavljanja. Mnogi ljudi i dalje vjeruju da roditelji ne samo da imaju pravo, ve i odgovornost koristiti se tjelesnim kanjavanjem svoje djece. Najei

95 moto roditeljstva u engleskom jeziku jo uvijek glasi: "Potedi batinu i razmazi dijete." Sve donedavno, djeca nisu imala nikakva zakonska prava. Promatrana su kao imovina, dijelovi vlasnitva njihovih roditelja. Stotine godina, roditeljska prava su smatrana svetinjom - u ime discipline roditelji su mogli raditi svojoj djeci gotovo sve to su htjeli, samo ih nisu smjeli ubiti. Danas su se naa mjerila suzila. Problem fiziki zlostavljanog djeteta toliko se proirio, da je prepoznavanje u javnosti prisililo na pravni sustav da postavi granice u fizikom kanjavanju. U pokuaju da se razjasni to sve ini fiziko zlostavljanje, Kongres je 1974. donio Odluku o dravnoj prevenciji i tretmanu zlostavljane djece. Ovaj spis definira fiziko zlostavljanje kao: "nanoenje fizikih ozljeda, kao to su masnice, opekotine, modrice, porezotine, frakture kostiju i lubanje, koje su uzrokovane udaranjem, lupanjem, grizenjem, udaranjem, rezanjem, vezanjem, pljuskanjem, itd." Kako se ta definicija primjenjuje u zakonu, esto je stvar interpretacije. Svaka drava ima svoje zakone o zlostavljanju djece koji su slini saveznom zakonu, koji je donekle mutan u svom opsegu. Dijete sa slomljenom rukom je oigledno bilo zlostavljano, ali veina tuitelja imat e odbojnost prema podizanju tube protiv roditelja koji je nanio ozljede djetetu prilikom davanja batina. Nisam odvjetnik ni policajac, ali vie od dvadeset godina gledam patnju koju moe stvoriti "legalno" tjelesno kanjavanje. Imam vlastitu definiciju fizikog zlostavljanja: to je svako ponaanje koje dovodi do znaajne fizike boli kod djeteta, bez obzira ima li nekih vidljivih znakova zlostavljanja. Zato roditelji tuku svoju djecu? Veina roditelja osjetila je potrebu da udari dijete, barem jednom, u nekom odreenom trenutku. Ti osjeaji mogu biti osobito izraeni kada dijete ne eli prestati plakati, prigovarati ili prkositi nam. Ponekad to ima manje veze s djetetovim ponaanjem, ve je vie vezano uz nau iscrpljenost, razinu stresa, anksioznosti ili nezadovoljstva. Mnogi se od nas uspijevaju oduprijeti impulsu da udare djecu. Naalost, mnogi roditelji nisu toliko suzdrani. Moemo samo nagaati zato, ali roditelji koji fiziki zlostavljaju svoju djecu imaju neke zajednike karakteristike. Kao prvo, imaju izraen nedostatak kontrole impulsa. Roditelji, koji fiziki zlostavljaju, napast e svoju djecu uvijek kad imaju neke negativne osjeaje koje moraju izbaciti. ini se da ti roditelji imaju vrlo malo, ako uope imaju, svjesnosti o posljedicama toga to rade svojoj djeci. To je gotovo automatska reakcija na stres. Impuls i akcija su kod njih ista stvar.

96 Fiziki zlostavljai esto sami potjeu iz obitelji u kojima je zlostavljanje bilo uobiajeno. Vei dio njihovog odraslog ponaanja direktno je ponavljanje onoga to su doivjeli i nauili u mladosti. Njihov model ponaanja bio je zlostavlja. Nasilje je jedini alat koji su nauili koristiti u suoavanju s problemima i osjeajima - osobito s osjeajima ljutnje. Mnogi roditelji koji fiziki zlostavljaju udu u odraslo doba s ogromnim emocionalnim manjkom i neispunjenim potrebama. Emocionalno, oni su jo uvijek djeca. esto u svojoj djeci vide zamjenske roditelje koji bi trebali ispuniti emocionalne potrebe, koje njihovi pravi roditelji nisu ispunili. Zlostavljai postanu bijesni kad dijete ne moe ispuniti njihove potrebe. Oni planu. U tom trenutku, dijete je vie nego ikad zamjenski roditelj, jer je zapravo roditelj zlostavljaa ona osoba na koju je zlostavlja zapravo bijesan. Mnogi od ovih roditelja takoer imaju problema i s alkoholom ili drogama. Konzumacija psihoaktivnih tvari esto doprinosi slomu kontrole impulsa, iako ni u kom sluaju nije jedina. Postoji mnogo tipova fizikih zlostavljaa, ali na najtamnijem dijelu spektra nalaze se oni koji naizgled imaju djecu iz jednog jedinog razloga, a to je da bi ih zlostavljali. Mnogi od ovih ljudi izgledaju, razgovaraju i ponaaju se kao ljudska bia, ali su udovita - u potpunosti bez osjeaja i osobina koje daju ljudskost veini nas. Ti ljudi prkose razumijevanju; nema logike za njihovo ponaanje. Privatni holokaust - nema izlaza Katin otac bio je cijenjeni bankar, iao je u crkvu, pravi obiteljski ovjek teko da pripada u tipove koje ljudi najee zamiljaju kad uju izraz zlostavljai djece. Ali Kate nije ivjela u zamiljenoj stvarnosti,iyjela je u pravoj nonoj mori. Moja sestra i ja poele smo zakljuavati naa vrata nou jer smo bile jako uplaene. Nikad neu zaboraviti sluaj kad mi je bilo jedanaest, a sestri devet. Skrivale smo se ispod kreveta, a on je nastavljao lupati po vratima. Nikad nisam bila tako uplaena u cijelom svom ivotu. Tada, odjednom, sruio je vrata, kao u filmovima. Bilo je zastraujue. Vrata su samo poletjela u sobu. Pokuale smo pobjei, ali zgrabio nas je obje, bacio nas u kut i poeo nas tui svojim remenom. Vikao je: "Ubit u vas ako se jo jednom zakljuate!" Mislila sam da e nas ubiti u tom trenutku.

97 Klima uasa koju Kate opisuje proima domove fiziki zlostavljane djece. ak i u tihim trenucima, ta djeca ive u strahu da e vulkan bijesa eruptirati svakog trena. I kada se to dogodi, sve to rtva napravi da bi otklonila udarce, samo jo vie razljuti zlostavljaa. Katini oajniki pokuaji da se zatiti, skrivajui se pod krevet i zakljuavajui vrata, samo su pojaavali oevo iracionalno ponaanje. Nema sigurnog mjesta na koje bi se mogla sakriti, nema bijega od zlostavljaa, nema zatitnika koji bi je zatitio. Nikad ne zna kad e se to dogoditi Prvi put sam srela Joea, dvadesetsedmogonjaka, na seminaru koji sam vodila na fakultetu za psihologiju, gdje je on bio zavrna godina. Spomenula sam u svom izlaganju da piem knjigu o otrovnim roditeljima. Joe me je potraio za vrijeme pauze za ruak i dobrovoljno se javio da bude sluaj u mojoj knjizi. Imala sam vie nego dovoljno materijala za knjigu iz vlastite prakse, ali neto mi je u glasu tog mladia govorilo da mu treba razgovor s nekim. Susreli smo se sljedeeg dana i razgovarali nekoliko sati. Bila sam impresionirana, ne samo njegovom otvorenou i iskrenou, ve i iskrenou njegove elje da iskoristi svoje bolno iskustvo kako bi pomogao drugima. Uvijek bih dobivao batine u svojoj sobi, vie se i ne sjeam zato. Mogao sam raditi bilo to, kad bi otac upao u sobu i poeo vikati punim pluima. Sljedee ega se sjeam je da bi me poeo udarati, sve dok me ne bi pritjerao uza zid. Tako me je jako udario da bih bio omamljen i nisam vie znao to se dogaa oko mene. Najstraniji dio je da nikad nisam znao to e izazvati taj njegov ispad. Joe je vei dio svog djetinjstva proveo ekajui na veliki nagli val u obliku svog oca, znajui da nema naina da ga izbjegne. To iskustvo je proizvelo snaan, dugotrajan strah da e biti povrijeen i izdan. Dva braka zavrila su razvodom jer nije mogao nauiti vjerovati. To jednostavno ne nestaje samim tim to se iseli ili oeni. Uvijek se bojim neega i mrzim se zbog toga. Ali ako se tvoj otac, koji bi te trebao voljeti i brinuti se za tebe, ponaa na taj nain, pa to e ti se tek dogoditi upravom svijetu?! Zeznuo sam puno veza jer ne mogu nikome dozvoliti da mi se previe priblii. Tako me je sram zbog toga, i sram me je to sam tako prokleto uplaen cijelo vrijeme. Ali ivot me jednostavno plai na mrtvo ime. Zaista se jako trudim u svojoj terapiji doi do vrha tih stvari jer znam da neu biti

98 od puno koristi, ni sebi ni drugima, dok to ne sredim, ali, dragi Boe, to je borba. Uasno je teko ponovno zadobiti povjerenje i osjeaj sigurnosti kad ih roditelji jednom pogaze. Svi mi razvijamo svoja oekivanja o tome kako e se ljudi odnositi prema nama na temelju naih odnosa s roditeljima. Ako su ti odnosi, u veem dijelu, emocionalno blagotvorni, potuju naa prava i osjeaje, odrast emo oekujui od drugih da nas tretiraju na slian nain. Ta pozitivna oekivanja dozvoljavaju nam da budemo relativno ranjivi i otvoreni u naim odraslim vezama. Ali ako je, kao u Joeovom sluaju, djetinjstvo razdoblje nepopustljive tjeskobe, napetosti i boli, razvijamo negativna oekivanja i nepopustljive brane. Joe je oekivao najgore od drugih. Oekivao je da ga povrijede i loe postupaju s njim, kao i u djetinjstvu. Tako je navukao na sebe emocionalni oklop. Nikome nije dozvoljavao da mu se previe priblii. Naalost, oklop se pokazao vie kao emocionalni zatvor nego kao zatita. "Imam tako puno problema - nije udno to ti ih moram pokazati" Joe nikad nije razumio to je potaklo njegovog oca. Drugi zlostavljai imaju potrebu da ih se razumije. Oni tuku svoju djecu, a zatim ih mole da ih razumiju, ak trae njihov oprost. Tako je bilo i kod Kate: Sjeam se ba jedne odreene, strane noi nakon veere, dok je moja mama bila u kupovini. Otac me je zaista mlatio prokletim remenom. Vritala sam tako glasno da je jedan od naih susjeda pozvao policiju, ali moj otac ih je uspio uvjeriti da je sve u redu. Rekao im je da se buka uje s televizora, i upalilo je. Stajala sam tamo, dok su se suze slijevale niz moje lice i s oteklinama na rukama, ali oni su svejedno progutali priu. Zato i ne bi? Moj otac je bio jedan od najmonijih ljudi u gradu. Ali barem su ga smirili. Nakon to su otili rekao mije da je pod velikim stresom u posljednje vrijeme. Nisam znala ni to stres znai, ali on je zaista htio da razumijem kroz to prolazi. Rekao mi je da moja mama vie nije dobra prema njemu...Da ne eli spavati s njim i da nije u redu da ena ne spava sa svojim muem. Zato je bio tako uzrujan cijelo vrijeme. Katin otac je otkrio neprikladne, intimne informacije djetetu koje je bilo premaleno da bi ih razumjelo. S druge strane, oekivao je da ga ona

99 emocionalno utjei. Ova zamjena uloga zbunjivala je i udila Kate, ali to je vrlo esto kod zlostavljajuih roditelja. Oni ele da im njihova djeca daju olakanje i oprost; tuku ih, a zatim za to ponaanje okrivljuju nekog drugog. Umjesto da se direktno suoi sa svojim branim problemima, Katin otac je objanjavao svoj bijes i seksualne frustracije kerki, a zatim je racionalizirao svoje nasilje okrivljujui svoju enu. Fiziko nasilje nad djecom esto je reakcija na stres na poslu, sukobe s drugim lanovima obitelji ili prijateljima, ili na opu napetost zbog nezadovoljavajueg ivota. Djeca su lake mete: ne mogu se braniti i moe ih se preplaiti, tako da ute. Naalost, i za zlostavljaa i za rtvu, iskaljivanje ljutnje daje zlostavljau samo privremeni mir. Pravi izvor njegovog bijesa ostaje nepromijenjen i eka da se ponovo prelije. alosno je da ostaju i iste bespomone mete njegovog bijesa, predodreene da usiu taj bijes i ponesu ga sa sobom u odraslost. "To inim za tvoje dobro" Drugi zlostavljai umjesto da okrivljuju druge za svoje ponaanje, pokuavaju ga opravdati, kao da je u djetetovom najboljem interesu. Mnogi roditelji jo uvijek vjeruju da je fiziko kanjavanje jedini uinkoviti nain da unesu u svoju kuu neku moralnu lekciju ili lekciju iz ponaanja. Mnoge od tih "lekcija" daju se u ime religije. Osim Biblije, nijedna knjiga nije bila toliko krivo shvaana kao opravdavateljica batina. Bila sam prestravljena pismom koje se pojavilo u kolumni Ann Landers: Druga Ann Landers, bila sam razoarana vaim odgovorom na pismo djevojice koju je majka znala tui remenom. Nastavnik tjelesnog je primijetio modrice na njezinim nogama i leima i nazvao to "zlostavljanjem djeteta ". Zato ste vi protiv udaranja djeteta, kad Biblija vrlo jasno govori da je to ono to bi roditelji trebali raditi? Redak 23:13 glasi: "Ne uskrauj djetetu opomene, jer, udari li ga ibom, nee umrijeti." Poslovica 23:14 kae: "Bije ga ibom, ali mu duu iz Podzemlja izbavlja." Takvi roditelji esto vjeruju u priroenu zlonamjernost djece. Vjeruju da e izrazito batinanje sprijeiti dijete da se pokvari. Govore stvari poput: "Odgojena sam ibom; udarac tu i tamo nije mi kodio," ili: "Moram utjerati strah od Boga u njega", "Mora znati tko je gazda", ili pak: "Mora znati to ga eka, kako bi se pridravao pravila."

100 Drugi roditelji pokuavaju opravdati batine kao nuni ritual, da bi djeca postala vra, hrabrija ili jaa. To su usadili Joeu: Majka mog oca je umrla kada je on imao 14. Nikada to nije prebolio. Jo uvijek nije preao preko toga, a imat e 64 godine. Nedavno mi je rekao da je strog prema meni jer nije htio da imam osjeaje. Koliko god to bolesno zvualo, razvijao je teorije o tome da kad ne osjea, nee morati iskusiti bol ivota. asna rije, vjerujem da me je titio od toga da budem povrijeen. Nije htio da iskusim onakvu bol kroz koju je on proao kada mu je umrla majka. Umjesto da Joea uine jaim ili manje ranjivim, batine su dovele do toga da je ivio u strahu i da je postao nepovjerljivim prema drugima, i daleko slabije opremljenim da uspije u svijetu. Apsurdno je vjerovati da izrazito fiziko kanjavanje moe imati bilo kakav pozitivan utjecaj na dijete. Zapravo, istraivanja pokazuju da fiziko discipliniranje nije osobito uinkovito kao kazna, ak niti za odreena neeljena ponaanja. Batine su se pokazale samo kao privremeno rjeenje, i u djeci stvaraju snane osjeaje bijesa, fantazije o osveivanju i mrnju prema samome sebi. Prilino je jasno da mentalna, emocionalna i esto tjelesna teta koju uzrokuje fiziko zlostavljanje daleko nadmauje bilo kakve trenutne prednosti. Pasivni zlostavljai Do sada sam se gotovo iskljuivo usmjerila na roditelje koji aktivno zlostavljaju djecu. Ali postoji jo jedan igra u obiteljskoj drami koji mora podijeliti dio odgovornosti. To je roditelj koji dozvoljava da se zlostavljanje dogaa zbog njegovog straha, ovisnosti ili potrebe da se odri obiteljski status quo. Takav je roditelj pasivni zlostavlja. Upitala sam Joea to je radila njegova majka dok ga je otac tukao. Nije radila nita posebno. Ponekad bi se zakljuala u kupaonicu. Uvijek sam se pitao zato nije sprijeila tog ludog majmuna da me svaki put prebije na mrtvo ime. Ali, pretpostavljam da je ona sama bila previe uplaena. Jednostavno nije bilo u njezinoj prirodi da se suoi s njim. Vidite, moj otac je kranin, a moja mama je idovka. Ona je odrasla u vrlo siromanoj, ortodoksnoj obitelji, i tamo otkud je ona, ene ne govore svojim mukarcima to da rade. Pretpostavljam daje bila zahvalna da ima krov nad glavom i da mu zarauje dobro za ivot.

101 Joeova majka nije tukla svoju djecu, ali je zato to ih nije zatitila od brutalnosti svog mua, postala partner u zlostavljanju. Umjesto da poduzme korake u obrani svoje djece, postala je sama uplaeno dijete, bespomona i pasivna pred nasiljem svog mua. Ona je zapravo napustila svog sina. Osim to se Joe osjeao izolirano i nezatieno, naao se s velikom odgovornou na leima: Sjeam se kad sam imao oko deset godina da je otac pretukao mamu na mrtvo ime. Ustao sam vrlo rano sljedeeg jutra i ekao u kuhinji, kad je on doao dolje u svojem kunom ogrtau. Upitao me to radim budan tako rano. Bilo me uasno strah, ali sam rekao: "Ako jo jednom udari mamu, doi u za tobom s bejzbol palicom." Samo me je pogledao i nasmijao se. Zatim je otiao gore istuirati se i otiao je na posao. Joe je napravio klasinu zamjenu uloga koju rade zlostavljana djeca, preuzevi odgovornost za zatitu svoje majke, kao da je on roditelj, a ona dijete. Dozvoljavajui si da ga obuzme osjeaj bespomonosti, neaktivni roditelj moe lake negirati svoje tiho sudjelovanje u zlostavljanju. Ponaajui se zatitnicki ili racionalizirajui neaktivnost tihog partnera, zlostavljano dijete moe lake negirati injenicu da su ga oba roditelja iznevjerila. Kate je dobar primjer takvog sluaja: Kada nas je tata poeo tui, sestra i ja bismo uvijek vikale i traile maminu pomo. Ali ona nikad nije dola. Ona je jednostavno sjedila dolje i sluala kako je vritei dozivamo. Nije nam trebalo dugo da shvatimo kako nee doi. Nikad se nije suprotstavila ocu. Pretpostavljam da si nije mogla pomoi. Bez obzira koliko puta sam ve ula izjave:" Pretpostavljam da si nije mogla pomoi", jo uvijek me uznemire. Katina majka je to mogla. Rekla sam Kate da je za nju vano da pone realno promatrati ulogu svoje i majke. Njezina majka se trebala suprotstaviti ocu ili, ako ga se bojala, nazvati

102 policiju. Nema isprike za roditelja koji stoji po strani i dozvoljava da se s njegovim djetetom brutalno postupa. U oba sluaja, i kod Kate i kod Joea, otac je bio aktivni zlostavlja, a majka je bila tihi partner. Meutim, to zasigurno nije jedini obiteljski scenarij. U nekim obiteljima majka je aktivni zlostavlja, a otac pasivni. Spolovi se mogu promijeniti, ali dinamika pasivnog zlostavljanja ostaje ista. Imala sam pacijente kod kojih su oba roditelja bili zlostavljai, ali kombinacija aktivni/pasivni zlostavlja je mnogo ea. Mnoga odrasla djeca nalaze isprike za pasivnog roditelja jer ga vide kao rtvu, kao to su i oni. U Joeovom sluaju takvo je gledite bilo pojaano time to je dolo do zamjene uloga, pa je on preuzeo ulogu zatitnika svoje pasivne majke. Za Terryja, 43-godinjaka, marketinkog strunjaka, situacija je bila jo vie zbunjujua jer ga je njegov pasivni roditelj poeo sa suosjeanjem tjeiti. Terry, kojeg je majka fiziki zlostavljala u veem dijelu njegovog djetinjstva, uinio je idolom svoga nesposobnog oca. Bio sam vrlo osjetljivo dijete, vie sam se zanimao za umjetnost i muziku nego za sport. Moja majka me uvijek nazivala slabiem. Jako se ljutila na mene i tukla me bilo ime to bi joj dolo pod ruku. ini se kao da sam vei dio svog djetinjstva proveo skrivajui se po ormarima. Nikad nisam bio siguran zbog ega me tako esto tue, ali sve to sam radio izgleda da ju je uspijevalo razljutiti. Osjeam se kao daje izbrisala cijelo moje djetinjstvo. Upitala sam ga to je radio njegov otac dok ga je majka terorizirala. Tata me esto drao dok sam jecao i govorio mi je kako mu je ao zbog maminih napada. Uvijek je govorio kako on tu ne moe nita i da bi se, ako se malo vie potrudim, stvari mogle poboljati. Moj tata je stvarno bio dobar ovjek Radio je vrlo naporno, da bi njegova obitelj mogla dobro ivjeti. On mi je pruio jedinu pravu, vrstu ljubav koju sam dobio dok sam bio mali. Upitala sam ga je li razgovarao sa svojim ocem o svome djetinjstvu otkad je odrastao. Pokuao sam nekoliko puta, ali on uvijek kae: "Pusti neka prolost ostane iza nas ". Uostalom, koja je svrha uzrujavati ga? Moji problemi se odnose na mamu, ne na njega.

103 Terry je negirao oevu sukrivnju jer je htio zatititi jedinu dobru uspomenu iz djetinjstva koju je imao - ti lijepi trenuci s ocem. Isto kao to se drao za oevu njenost kao preplaeno dijete, tako se i danas hvatao za to kao preplaena odrasla osoba. Zamjenjujui mrani ormar s lanom realnou, nije uinio nita da se suoi s istinom. Terry je bio svjestan koliko je zlostavljanje njegove majke obojilo njegov ivot, ali je daleko manje bio svjestan koliko je potisnutog bijesa na svog oca nosio u sebi. Terry je godinama poricao da ga je otac iznevjerio. Da stvari budu gore, njegov otac je veliki dio odgovornosti prebacio na njega, kad mu je govorio da se "vie trudi" jer e tako izbjei batine. Kako zamrziti samog sebe: "To je sve moja greka" Bez obzira na to koliko je teko povjerovati u to, djeca koju su tukli prihvaaju krivnju za zloine koje su pretrpjeli, kao to to ine i verbalno zlostavljana djeca. Joe se prisjeao: Moj tata mi je uvijek govorio da sam bezvrijedno govno. Ako je postojao nain da povee moje ime s nekom prostom kletvom dok bi me tukao, uinio bi to. Kad je zavrio, iskreno sam vjerovao da sam najgora stvar koja se ikada rodila. I da me tue samo zato jer to zasluujem. Sjeme samookrivljavanja rano je usaeno u Joea. Kako se malo dijete moe suprotstaviti ovoj monoj antipropagandi svoje vrijednosti? Kao sva zlostavljana djeca, Joe je vjerovao u dvije lai: da je lo i da ga tuku samo zato to je lo. S obzirom na to da su ove lai potjecale od njegovog snanog, sveznajueg oca, morale su biti istinite. Takve lai ostaju neoborivima za veinu odraslih koji su bili fiziki zlostavljani kao djeca, ukljuujui i Joea. On to opisuje: Tako sam strog prema sebi... Ne mogu imati dobar odnos ni s kim. Teko mi je povjerovati da bi ikome moglo biti stalo do mene. Kate je izraavala slina razmiljanja kad nije htjela da ljudi saznaju koliko je ona zapravo "loa". Ovi proimajui osjeaji niskog samopotovanja razviju se u mrnju prema samome sebi i stvaraju ivotne obrasce oteenih odnosa, gubitak povjerenja, osjeaje neprimjerenosti, paralizirajui strah i neusmjereni bijes.

104 Kate je to ovako sumirala: Cijelog ivota prolazilo mije kroz glavu da ne zasluujem biti sretna. Mislim da je to razlog to se nikada nisam udala... Nikad nisam imala dobru vezu... Nikad si nisam dozvolila bilo kakav pravi uspjeh. Kad je Kate odrasla, fiziko zlostavljanje je prestalo. Ali se, putem samomrnje, nastavilo emocionalno zlostavljanje. Jedino to je sad ona sama postala svojim zlostavljaem. Zlostavljanje i ljubav - zbunjujua kombinacija Zlostavljana djeca esto su izloena bizarnoj mjeavini zadovoljstva i boli. Joe je opisivao teror koji je supostojao s njenim trenucima: U nekim trenucima tata je znao biti zabavan, i ponekad, kunem se, znao je biti ak i njean. Tako sam, na primjer, jednom bio prijavljen za veliko skijako natjecanje, a on se zagrijao za to. Vozio me sve do Jacksona u Wyomingu, to je trajalo 10 sati, samo da bih mogao vjebati na dobrom snijegu. Na putu kui, rekao mije da sam zaista poseban. Naravno, dok je on to govorio, mislio sam: "Ako sam tako poseban, zato tako loe mislim o sebi? "Ali on je to izrekao. To je ono to se rauna. Jo uvijek pokuavam ponovno imati to to sam imao s njim tog dana. Mjeovite poruke samo su poveale Joeovu zbunjenost i oteavale su njegovo suoavanje s istinom o ocu. Objasnila sam mu da se nevjerojatno snano i perverzno stapanje roditelja i djeteta javlja u sluaju kad roditelj istovremeno daje obeanje da e voljeti dijete, dok ga istovremeno zlostavlja. Djetetov svijet je vrlo uzak, i bez obzira na to jesu li roditelji zlostavljai ili nisu, roditelj i dalje predstavlja jedini dostupan izvor ljubavi i utjehe. Pretueno dijete provede cijelo svoje djetinjstvo traei sveti gral roditeljske ljubavi. Ta potraga se nastavlja i u odraslo doba. Kate se takoer, prisjeala: Kad sam bila beba, moj bi me otac drao, volio i ljuljao me. Kad sam bila malo starija, uvijek je bio spreman voditi me na plesne sate vikendom ili u kino. Stvarno me volio u jednom trenutku svog ivota. Pretpostavljam da je moja najvea elja da me on ponovno voli, onako kako me prije volio.

105 uvar obiteljske tajne Oevo sporadino, dobroudno ponaanje je dovelo do toga da Kate stalno udi za njegovom ljubavi, nadajui se preokretu. Ta nada vezala ju je uz njega jo dugo nakon to je odrasla. Kao dio tog druenja, vjerovala je da mora drati skrivenom istinu o oevom ponaanju. "Dobra" djevojka ne bi nikada izdala svoju obitelj. "Obiteljska" tajna je daljnji teret za zlostavljanu djecu. Ne razgovarajui o zlostavljanju, fiziki zlostavljano dijete iskljuuje bilo kakvu nadu u emocionalnu pomo. Evo to kae Kate: Cijelog svog ivota osjeala sam se kao da ivim u lai. Uasno je ne moi slobodno govoriti o neemu to je tako snano utjecalo na moj ivot. Kako nadii neku bol kad ne moe razgovarati o njoj? Naravno, mogu razgovarati o tome za vrijeme terapije, ali jo uvijek ne mogu razgovarati o tome s ljudima koji su imali mo nada mnom sve one godine. Jedina osoba s kojom sam ikad mogla razgovarati o tome bila je slukinja. Osjeala sam da je ona jedina osoba na svijetu kojoj mogu vjerovati. Jednom, nakon to me je otac pretukao, rekla je: "Duo, tvoj otac je jako bolestan. "Nikad nisam razumjela zato nije iao u bolnicu ako je ve tako bolestan. Upitala sam Kate to misli da bi se dogodilo kad bi suoila svoju majku i oca sa svojim djetinjstvom. Piljila je u mene nekoliko trenutaka prije nego to je odgovorila: to se tie mog oca, sigurna sam da bi se sasvim izbezumio - i tada bismo bili u velikoj nevolji. Moja majka bi vjerojatno postala histerina. A moja sestra bi bila bijesna na mene zbog izvlaenja prolosti. Nee sa mnom niti razgovarati o tome! Katina vjernost "obiteljskoj tajni" bila je ljepilo koje je dralo obitelj na okupu. Ako prekine sponu tiine, obitelj e se raspasti. Sve se ovo samo nakuplja u meni. Svaki put kada sam s njima... Mislim, nita se nikad ne mijenja. Moj otac i dalje zna biti gadan prema meni. Osjeam da bih mogla eksplodirati i rei im koliko sam ljuta, ali samo sjedim tamo i grizem usnice. Sad, kad se moj otac naljuti na mene, majka se pretvara da ne uje to se dogaa. Bila sam na

106 proslavi godinjice mature prije par godina i osjeala sam se kao licemjer. Moji prijatelji mislili su da imam sjajnu obitelj. Mislila sam: "Kada biste samo znali..." Voljela bih da mogu rei svojim roditeljima da su mi upropastili srednjokolske godine. elim se izderati na njih i upitati ih kako su me mogli tako povrijediti da vie ne mogu nikoga voljeti. Ne mogu imati ljubavnu vezu s mukarcem. Paralizirali su me emocionalno. Jo uvijek to rade. Ali previe se bojim da bih im to mogla rei. Odrasla osoba u Kate je eznula za tim da suoi svoje roditelje s istinom, ali pretueno, prestraeno dijete u njoj bilo je previe uplaeno posljedicama. Bila je uvjerena da bi je svi mrzili jer je pustila maka iz vree. Vjerovala je da bi se sve lai oko njezine obitelji rasplele. Kao rezultat toga, njezin odnos s roditeljima postao je farsa. Svi su se pretvarali da se nikada nita loe nije dogodilo. Ouvanje mita ivim Nisam bila iznenaena kada mi je Kate rekla da su njezini prijatelji iz srednje kole mislili da ima sjajnu obitelj. Mnoge zlostavljake obitelji mogu prikazivati vrlo "normalnu" fasadu ostatku svijeta. Ova prividna dolinost u direktnoj je suprotnosti s obiteljskom realnou. To stvara temelje za "obiteljski mit". Mit Joeove obitelji bio je tipian: To je takva prokleta farsa, svaki put kada se naem sa svojom obitelji. Nita se nije promijenilo. Otac i dalje pije, a siguran sam da jo uvijek tue moju majku. Ali zbog naina na koji se svi ponaamo i na koji razgovaramo, pomislili biste da smo uzorna obitelj. Jesam Ujedini koji se sjea kako je to izgledalo? I jesam li jedini koji zna istinu? To zapravo nije ni bitno, jer i ovako nikad nita ne kaem. Jednako sam prevarant kao i svi oni. Pretpostavljam da ne mogu odustati od nade da e moda jednog dana stvari biti drugaije. Ako se budemo dovoljno dugo pretvarali, moda postanemo normalna obitelj. Joe je bio uhvaen u isti straan sukob izmeu elje da se suoi s roditeljima i straha da e razoriti obitelj. Kad je bio u srednjoj koli, pisao je pisma o tome kako se stvarno osjeao:

107 Stvarno sam izlio srce u ta pisma, o tome da su me tukli i ignorirali. Tada bih ih ostavio na svom stolu, nadajui se da e ih moji proitati. Ali nikad nisam saznao je li ih ikada netko proitao. Nitko nikad nije rekao ni rije o njima. Jedno sam vrijeme pokuao voditi dnevnik, u kasnoj adolescenciji. I njega sam posvuda ostavljao. Do ovog dana ne znam jesu li starci proitali bilo to od toga i, asna rije, jo uvijek sam previe uplaen da ih upitam. Nije strah da e ga ponovo istui sprjeavao Joea da upita svoje roditelje o dnevniku ili pismima. Do srednje kole bio je ve previe odrastao za to. Ali kad bi saznao da su proitali njegove molbe i da nisu reagirali na njih emocionalno, morao bi odustati od svoje fantazije da e mu neko udo jednog dana dati klju njihove ljubavi. Nakon toliko godina, jo se uvijek bojao saznati jesu li ga i na taj nain obezvrijedili. Na emocionalnom raskru Zlostavljana djeca imaju kotao bijesa koji vrije unutar njih. Ne mogu vas tui, poniavati, plaiti, omalovaavati i kriviti za vlastitu bol, bez da se ne naljutite. Ali dijete koje tuku nema naina da iskali taj bijes. U odrasloj dobi ta ljutnja mora nai svoj izlaz. Holly, 41 -godinja zdepasta kuanica ozbiljnog lica i kratke, prerano posijedjele kose, upuena je k meni od strane kolskog savjetnika Centra za socijalnu skrb, u vezi sa zlostavljanjem svog desetogodinjeg sina. Njezin je sin privremeno ivio kod muevljevih roditelja. Iako je njezina terapija bila odreena sudskom odlukom, ona se pokazala kao dobro motivirani pacijent. Tako se sramim. Znala sam ga i prije oamariti, ali ovog sam puta stvarno poaavila. To dijete me tako prokleto razljuti... Znate, uvijek sam si znala obeati da, ako budem imala djecu, nikad neu dignuti ruku na njih. Boe, bar ja znam kako je to. To je uasno. Ali bez da sam to uope shvatila, poela sam se pretvarati u onu svoju ludu majku. Mislim, oba roditelja su me tukla, ali ona je bila gora. Sjeam se kako me je jednom lovila oko kuhinjskog stola s mesarskim noem u ruci! Holly je imala dugu povijest ispada - odnosno pretvaranja snanih racionalnih nagona u agresivne postupke. Kao adolescent, bila je stalno u

108 nevolji i nekoliko je puta izbaena iz kole. Kao odrasla osoba, opisivala je sebe kao hodajui eksploziv. Ponekad sam jednostavno morala izai iz kue jer sam se bojala to u uiniti svom djetetu. Osjeam da se ne mogu kontrolirati. Hollyina ljutnja je eksplodirala na njezinom sinu. U ostalim ekstremnim sluajevima, potisnuta se ljutnja moe izraziti kao nasilno, kriminalno ponaanje, s rasponom od zadavanja udaraca eni do silovanja i ubojstva. Nai zatvori su puni odraslih osoba koje su bile fiziki zlostavljane u djetinjstvu i nikada nisu nauile kako primjereno izraavati svoju ljutnju. Kate je, s druge strane, okrenula svoju ljutnju prema unutra. Ona je pronala fizike naine da se izrazi: Bez obziru na to to mi drugi kau ili naprave, nikad se ne mogu zauzeti za sebe. Nikad se ne osjeam dovoljno spremno. Dobijem glavobolje. Osjeam se loe veinu vremena. Svi gaze po meni, a ne znam kako ih zaustaviti. Prole godine bila sam uvjerena da imam ir. Bolio me trbuh cijelo vrijeme. Kate je rano nauila biti rtvom i nikad to nije prestala biti. Nije imala pojma kako se zatititi od iskoritavanja i zlostavljanja. Na ovaj je nain ovjekovjeila bol koju je doivjela kao dijete. Ne neoekivano, njezin je ogromni nakupljeni bijes morao pronai izlaz, ali s obzirom na to da se bojala izraziti ga direktno, njezino tijelo i njezina raspoloenja to su inila umjesto nje: u obliku glavobolja, greva u trbuhu i depresije. Kakav otac, takav sin? U nekim sluajevima, zlostavljano dijete nesvjesno se identificira sa zlostavljajuim roditeljem. Poslije svega, zlostavlja djeluje snano i neranjivo. Zlostavljana djeca fantaziraju da bi, kad bi posjedovala takve kvalitete, bila sposobnom zatititi se. Tako kao nesvjesni mehanizam obrane razvijaju upravo neke od osobina koje najvie mrze kod svojih otrovnih roditelja. Usprkos vatrenim obeanjima samima sebi da e biti drugaiji, pod stresom se mogu ponaati isto kao i zlostavljai. Ali ovaj sindrom nije tako rairen kao to ljudi pretpostavljaju. Mnogo godina se vjerovalo da gotovo sva fiziki zlostavljana djeca i sama postaju zlostavljajuim roditeljima. Napokon, to je jedini model koji su imali. Ali novije studije dovode u pitanje te pretpostavke. Zapravo, ne

samo da je velik dio zlostavljane djece izrastao u nenasilne odrasle osobe, ve jedan dio takvih roditelja ima velikih potekoa ak i s blagim, nefizikim metodama discipliniranja svoje djece. U pobuni protiv boli iz vlastitog djetinjstva, ovi roditelji zaziru i od postavljanja granica, i od prisiljavanja na pridravanje postavljenih pravila. To, takoer, moe imati negativan utjecaj na djetetov razvoj jer djeca trebaju sigurnost granica. No, teta uinjena prevelikim poputanjem obino je mnogo manja od tete uinjene fizikim zlostavljanjem. Dobra vijest je da odrasle rtve zlostavljajuih roditelja mogu nadii mrnju prema samome sebi, kao i stopljenost sa svojim roditeljima, nerijeenu ljutnju, preplavljujui strah i nesposobnost da se drugima vjeruje ili da se pronae osjeaj sigurnosti.

110 VII.- KONANA IZDAJA

Seksualni zlostavljai Incest je moda najokrutnija i najvea zagonetka ljudskih iskustava. To je izdaja najosnovnijeg povjerenja izmeu djeteta i roditelja. To je emocionalno pustoenje. Mlade rtve su u potpunosti ovisne o svojim agresorima, tako da nemaju kamo pobjei, i nikoga kome mogu pobjei. Zatitnici postaju gonitelji i stvarnost postaje zatvor prljavih tajni. Incest izdaje samo srce djetinjstva - njegovu nevinost. U posljednja dva poglavlja razmatrali smo neke od tamnijih strana otrovnih obitelji. Susreli smo se s roditeljima koji imaju nevjerojatni nedostatak empatije i suosjeanja prema svojoj djeci. Napadaju svoju djecu svakim orujem, od omalovaavajuih kritika do konih remena, i jo uvijek objanjavaju svoja zlostavljanja kao postupke discipliniranja ili edukacije. Ali sada ulazimo u podruje toliko nastranih ponaanja, da se naprosto opiru svakoj isprici. Ovo je mjesto gdje moram iza sebe ostaviti strogo psiholoke teorije: vjerujem da je seksualno nasilje nad djecom pravi zloinaki in. to je incest? Incest je teko definirati jer su zakonska i psiholoka definicija dva razliita pojma. Zakonska definicija je izrazito uska, obino definira incest kao spolni odnos izmeu krvnih srodnika. Kao rezultat toga, milijuni ljudi nisu shvatili da su rtve incesta jer se nije radilo o penetraciji. S psiholokog gledita, incest obuhvaa mnogo iri spektar ponaanja i odnosa. Ukljuuje i fiziki kontakt s djetetovim ustima, grudima, genitalijama, anusom ili bilo kojim drugim dijelom tijela, koji se radi u cilju seksualnog uzbudivanja napadaa. Taj napada ne mora biti krvni srodnik. To moe biti bilo tko koga dijete percipira kao lana obitelji, kao to je ouh, maeha ili lan ire obitelji. Postoje i drugi, izrazito tetni oblici incestuoznog ponaanja, koji ne moraju ukljuivati nikakav fiziki kontakt s djetetovim tijelom. Na primjer, ako se napada skida pred djetetom, masturbira pred njim ili nagovora dijete da pozira za erotske fotografije, on ini odreeni oblik incesta. Ovoj definiciji incesta moramo dodati i to da takvo ponaanje mora ostati tajno. Otac koji rado grli i ljubi svoje dijete ne ini nita to bi trebalo drati tajnim. Zapravo, takvo dodirivanje je od presudne vanosti za djetetovu emocionalnu dobrobit. Ali ako taj otac dira djetetove genitalije - ili tjera dijete da dira njegove - to je in koji treba ostati tajnim. To je in incesta.

111 Postoji, takoer, i niz mnogo suptilnijih ponaanja, koje nazivam psiholokim incestom. rtve psiholokog incesta moda nisu bile dodirivane ili napadnute seksualno, ali su doivjele invaziju na svoju privatnost ili sigurnost. Ovdje mislim na zloinake postupke kao to su pijuniranje djeteta koje se odijeva ili kupa, ili neprestano ponavljanje zavodnikih, odnosno seksualno usmjerenih komentara djetetu. Iako nijedno od ovih ponaanja doslovce ne odgovara definiciji incesta, rtve se esto osjeaju oteenima i mogu imati niz psiholokih simptoma kakve imaju stvarne rtve incesta. Mitovi o incestu Kad sam zapoela s podizanjem javne svijesti o proirenosti incesta poput neke epidemije, naila sam na straan otpor. Postoji neto uasno runo i odbojno u incestu, to sprjeava ljude da i samo priznaju da ono postoji. U posljednjih deset godina negiranje je poelo uzmicati pred gomilajuim dokazima pa je incest postao prihvatljiva - ali jo uvijek neugodna - teme za javne rasprave. No, jo uvijek postoji jedna prepreka: mitovi o incestu. Dugo je postojalo povjerenje u njih u naoj masovnoj svjesnosti, bez ih je itko provjeravao. Ali oni nisu istiniti i nikad nisu ni bili. MIT: Incest je neto to se rijetko dogaa. INJENICA: Sva znaajna istraivanja i podaci, ukljuujui i one Amerike slube za pomo ljudima, pokazuju da je barem jedno od desetoro djece prije osamnaeste godine zlostavljano od lana obitelji u kojeg dijete ima povjerenje. Tek smo 80-ih poeli uviati koliko je incest rairena pojava, Prije toga, veina ljudi je vjerovala da se incest dogaa u ne vie od jednoj od sto tisua obitelji. MIT: Incest se dogaa samo u siromanim ili neobrazovanim obiteljima, ili izoliranim, zaostalim sredinama. INJENICA: Incest je nemilosrdno demokratian. Javlja se na svim drutveno-ekonomskim razinama. Incest se jednako vjerojatno moe pojaviti u vaoj obitelji, ba kao i u zabaenim planinama Appalachia. MIT: Incestuozni napadai su drutveni i seksualni prijestupnici. IJENICA: Tipian incestuozni napada moe biti bilo tko. Nema zajednikog nazivnika ili profila. esto to mogu biti oni koji mnogo rade, koji su cijenjeni, koji idu u crkvu - naizgled prosjeni mukarci ili ene. Vidjela sam napadae koji su bili policajci, uitelji, vode industrijskih pogona, drutveni uglednici, zidari, lijenici, alkoholiari i slubenici. Njihove zajednike crte su vie psiholoke, nego socijalne, kulturoloke, rasne ili ekonomske.

112 MIT: Incest je reakcija na seksualno liavanje. INJENICA: Veina napadaa ima aktivan seksualni ivot u braku, esto i izvanbrane afere. Okreu se prema djeci ili da bi zadobili osjeaj moi i kontrole, ili zbog bezuvjetne, neugrozavajue ljubavi koju samo djeca mogu pruiti. Iako ove potrebe i nagoni postaju seksualiziranima, seksualno je liavanje tek rijetko okida. MIT: Djeca - osobito tinejderke - ponaaju se zavodniki i barem su djelomino odgovorna za zlostavljanje. INJENICA: Veina djece isprobava svoje seksualne osjeaje i impulse na nevin i istraivaki nain, s ljudima s kojima su povezani. Male djevojice flertuju sa svojim oevima, a mali djeaci sa svojim majkama. Neki su tinejderi otvoreno provokativni. Meutim, uvijek je stopostotna odgovornost na odrasloj osobi da primijeni adekvatnu kontrolu u takvim situacijama i da ne reagira na vlastite impulse. MIT: Velik broj pria o incestu nije istinit. To su zapravo fantazije, koje potjeu iz djetetovih vlastitih seksualnih tenji. INJENICA: Ovaj mit stvorio je Sigmund Freud pa se irio u psihijatrijskoj teoriji i praksi od poetka stoljea. U svojoj psihoanalitikoj praksi, Freud je dobivao tako mnogo izjava o incestu od kerki uglednih, bekih obitelji iz srednje klase, da je bez osnove zakljuio da to ne moe biti istina. Kako bi objasnio uestalost, zakljuio je da se dogaaj dogodio prvenstveno u mati pacijenta. Naslijede Freudove greke je u tome to su tisue rtava incesta, a moda i milijuni, bile, i u nekim sluajevima nastavljaju biti, liene povjerenja i podrke koju trebaju, ak i kad su sposobne prikupiti hrabrost i potraiti strunu pomo. MIT: Djecu ee zlostavljaju stranci nego osobe koje su djeci poznate. INJENICA: Veina seksualnih zloina poinjena je na djeci od strane lanova obitelji u koje djeca imaju povjerenja. Tako krasna obitelj Kao to je sluaj i s fizikim zlostavljaima, veina incestuoznih obitelji izgleda normalno ostalom svijetu. Roditelji ak mogu biti i vode zajednice, ili religijski vode, s reputacijom visokih moralnih standarda. udno je kako se ljudi mogu promijeniti iza zatvorenih vrata. Tracy je 38-godinja njena, tamnokosa i tamnooka ena, i posjeduje malu knjiaru u predgrau Los Angelesa. Dola je iz jedne od takvih "normalnih" obitelji. Izgledali smo poput svih drugih. Moj otac je bio prodava osiguranja, a moja majka izvrna tajnica. Ili smo u crkvu

113 svake nedjelje, i svakog ljeta na obiteljska putovanja. Prava normalna obitelj, osim to je, kad mije bilo deset godina, moj otac poeo gurati svoje tijelo uz moje. Otprilike godinu kasnije, uhvatila sam ga kako me gleda dok se oblaim, kroz rupu koju je izbuio u zidu moje spavae sobe. Kako sam se poela razvijati, tako mi je on dolazio iza leda i primao me za grudi. Ponudio bi mi novac, da legnem na pod bez odjee... Da bi me mogao gledati. Osjeala sam se stvarno prljavo, ali sam se bojala odbiti. Nisam ga htjela osramotiti. Onda je jednog dana uzeo moju ruku i stavio je na svoj penis. Bila sam tako uplaena... Kad je poeo dirati moje genitalije, nisam znala to da napravim pa sam radila ono to je elio. Za vanjski svijet, Tracyin je otac bio tipian obiteljski ovjek iz srednje klase, slika koja je pridonosila Tracyinoj zbunjenosti. Veina incestuoznih obitelji zadrava tu masku normalnosti mnogo godina, ponekad zauvijek. Liz, atletski graena, plavooka plavua, po zanimanju urednica, prua nam osobito dramatian primjer rascjepa izmeu onog to se ini da jest kad se gleda izvana i injeninog stanja: Sve je bilo tako nestvarno. Moj ouh je bio popularan sveenik, sa stvarno velikom zajednicom. Ljudi koji su dolazili u crkvu nedjeljom jednostavno su ga voljeli. Sjeam se kako sam sjedila u crkvi i sluala njegovu propovijed o smrtnom grijehu. Htjela sam povikati daje taj ovjek licemjer. Htjela sam ustati i svjedoiti pred cijelom crkvom da ovaj divan boji ovjek spolno opi sa svojom trinaestogodinjom pokerkom! Liz je, poput Tracy, dola iz naizgled ugledne obitelji. Njezini bi susjedi bili zaprepateni da su otkrili to radi njihov sveenik. Ali nije bilo nita neobino u injenici da je on imao poziciju moralnog vode, autoritet i povjerenje. Prestina karijera ili zavren fakultet ne ine nita da bi obuzdali incestuozne nagone. Kako se ovo moglo dogoditi? Postoje brojne proturjene teorije o obiteljskoj klimi i ulozi drugih lanova obitelji. Iz vlastitog iskustva znam da je, meutim, presudan jedan faktor:

114 incest se jednostavno ne dogaa u otvorenim obiteljima punim ljubavi i komunikacije. Nasuprot tome, incest se dogaa u obiteljima u kojima postoji visok stupanj emocionalne izolacije, tajnovitosti, oskudice, stresa i nedostatka potovanja. Na mnogo naina incest se moe promatrati kao dio kompletnog obiteljskog raspada. Ali napada je taj koji ini seksualno nasilje, iskljuivo on. Tracy je opisivala kako je bilo u njezinoj kui: Nikad nismo razgovarali o tome kako se osjeamo. Ako me neto muilo, jednostavno sam to potisnula. Sjeam se kako me je mama mazila kad sam bila mala. Ali nikad nisam vidjela nikakvu njenost izmeu majke i oca. Radili smo stvari zajedno, kao obitelj, ali nije bilo prave bliskosti. Mislim da je to bilo ono to je moj otac traio. Ponekad me pitao moe li me poljubiti, a ja sam mu rekla da to ne elim. Zatim bi me molio i govorio da me nee povrijediti, da samo eli biti uz mene. Tracy nije palo na pamet da je njezin otac, ako je zaista bio usamljen i frustriran, imao alternative, umjesto zlostavljanja svoje kerke. Kao i mnogi napadai, Tracyin je otac traio nekoga unutar obitelji, svoju kerku, u pokuaju da nadoknadi liavanje kakvo je ve doivljavao. Ova iskrivljena upotreba djeteta, kao osobe koja e se brinuti o emocionalnim potrebama, moe lako postati seksualiziranom, ako odrasla osoba ne moe kontrolirati svoje nagone. Mnoga lica prisile Postoji ogromna koliina psiholoke prisile svojstvena odnosu roditelj dijete. Tracyin otac nije trebao prisiliti svoju kerku na seksualnu vezu. Uinila bih sve da ga usreim. Bila sam uvijek prestravljena kad bi mi to radio, ali barem nikad nije bio nasilan. rtve poput Tracy, koje nisu bile fiziki prisiljavane, esto podcjenjuju tetu koju su pretrpjele jer ne shvaaju da je emocionalno nasilje u jednakoj mjeri destruktivno kao i fiziko. Djeca su po prirodi povjerljiva i njena, lake mete za neodgovornu, pohlepnu osobu. Djetetova emocionalna ranjivost obino je jedina poluga koju neki incestuozni napadai trebaju. Drugi pak potkrepljuju svoju psiholoku prednost fizikim prijetnjama, prijetnjama javnog poniavanja ili naputanja. Jedan od mojih pacijentica imala je sedam godina kad joj je otac rekao da e je dati na

115 usvajanje ako ne bude udovoljavala njegovim seksualnim zahtjevima. Za malu je djevojicu prijetnja da nikada vie nee vidjeti svoju obitelj ili prijatelje bila dovoljno zastraujua da je uvjeri da uini bilo to. Incestuozni napadai takoer koristite prijetnje koje rtvinu utnju ine sigurnom. Neke od uobiajenih su: Ako nekome kae, ubit u te. Ako nekome kae, pretui u te. Ako nekome kae, mama e se razboljeti. Ako nekome kae, ljudi e misliti da si lud/a. Ako nekome kae, nitko ti nee vjerovati. Ako nekome kae, mama e se naljutiti i na tebe i na mene. Ako nekome kae, mrzit u te do kraja ivota. Ako nekome kae, poslat e me u zatvor i nee biti nikoga da uzdravava obitelj. Ovakve su prijetnje emocionalna ucjena, i raunaju na rtvin naivni strah i ranjivost. Uz psiholoke prijetnje, mnogi se napadai slue i fizikim nasiljem da bi prisilili svoju djecu da podlegnu incestu. Rijetko su rtve incesta omiljena djeca, ak i bez seksualnog zlostavljanja. Neka moda dobivaju novac, darove ili specijalni tretman kao dio prisile, ali veina ih je emocionalno zlostavljena, a esto i fiziki. Liz se sjea to se dogodilo kad se pokuala oduprijeti svom ouhu sveeniku: Kad sam gotovo zavrila poetne razrede srednje kole, postala sam stvarno hrabra i rekla mu da sam odluila da mora prestati ulaziti u moju sobu nou. Postao je bijesan i poeo me daviti. Zatim je poeo vritati da Bog ne eli da sama donosim odluke. Bog je elio donijeti odluke umjesto mene. Kao, Bog je zapravo htio da on ima seks sa mnom, tako neto. Kad me je prestao daviti, jedva sam disala. Bila sam tako uplaena, da sam mu dozvolila da mi to napravi upravo tamo i tada. Zato djeca ne progovore? Devedeset posto svih rtava incesta nikada ne kae nikome to se dogodilo ili to im se dogaa. Ostaju tihi, ne samo to se boje da e povrijediti same sebe, ve u velikoj mjeri i zato to se boje da e razoriti obitelj, time to e roditelja dovesti u nepriliku. Incest moe biti zastraujuim, ali misao da e

116 biti odgovorni za razaranje obitelji jo je gora. Obiteljska je lojalnost nevjerojatno mona sila u veini djejih ivota, bez obzira na to o koliko se iskvarenoj obitelj radilo. Connie, 36-godinjakinja, dinamina crvenokosa slubenica u velikoj banci, bila je klasino odano dijete. Njezin je strah da ne povrijedi svog oca i izgubi njegovu ljubav bio snaniji od elje da si pomogne: Sad kad gledam unatrag, shvaam da me imao upravo tamo gdje je htio. Rekao mije da bi bio kraj obitelji ako nekome kaem to radimo, da bi ga moja majka poslala daleko pa vie ne bih imala oca, da bi me poslali u skrbniku obitelj i da bi me svi u obitelji mrzili. U rijetkim situacijama kad incest bude otkriven, obiteljska cjelina cesto jest poljuljana. Bilo razvodom, bilo drugim zakonskim procedurama, izdvajanjem djeteta iz doma ili intenzivnim stresom usred javne osramoenosti. Mnoge obitelji ne mogu preivjeti razotkrivanje incesta. Iako je moda raspad obitelji u djetetovom najboljem interesu, dijete se neprestano osjea odgovornim za taj raskid. To doprinosi njegovom, ve i tako pretekom, emocionalnom teretu. Nedostatak vjerodostojnosti Seksualno zlostavljana djeca rano shvaaju da je njihova vjerodostojnost u usporedbi s napadaevom jednaka nuli. Nije vano je li roditelj alkoholiar, neprestano nezaposlen ili sklon nasilju, u naem se drutvu odrasloj osobi gotovo uvijek vie vjeruje nego djetetu. Ako je roditelj ostvario odreenu mjeru uspjeha u ivotu, rascjep vjerodostojnosti postaje beskonaan. Dana, 45-godinjaka, inenjera zrakoplovstva, seksualno zlostavljao njegov otac, od pete godine do odlaska na fakultet. ak i kad sam bio malen, znao sam da ne mogu nikome rei to mi otac radi. U potpunosti je dominirao nad mojom majkom i znao sam da mi ne bi povjerovala ni za milijun godina. On je bio uspjean biznismen, poznavao je sve koje je vrijedilo poznavati. Moete li zamisliti kako bi bilo pokuati uvjeriti ljude da ta velika mukarina tjera svog estogodinjeg sina da mu ga popui gotovo svake veeri u kupaonici?! Tko bi mi povjerovao? Svi bi mislili da ga pokuavam uvaliti u nevolju, ili neto slino. Jednostavno nisam mogao pobijediti.

117 Dan je bio uhvaen u uasnu klopku. Ne samo da je bio zlostavljan, ve se radilo i o roditelju istog spola. To je utjecalo na njegov sram i na uvjerenost da mu nitko ne bi povjerovao. Incest otac-sin mnogo je ei nego to ljudi misle. Takvi oevi obino djeluju heteroseksualno, ali vjerojatno imaju snane homoseksualne impulse. Radije nego da priznaju svoje prave osjeaje, pokuavaju potisnuti svoju homoseksualnost vjenavajui se i postajui roditeljima. Bez pravog izlaza za svoju istinsku seksualnu tenju, njihovi potiskivani nagoni nastavljaju rasti, dok na kraju ne nadrastu svoje ograde. Napadi Danovog oca poeli su prije 40 godina, kad je incest (kao i homomoseksualnost) bio prekriven zabludama i mitovima. Kao i mnoge druge rtve incesta, Dan je osjetio besmislenost traenja pomoi jer se inilo nemoguim da bi ovjek sa statusom kakav je imao njegov otac mogao poiniti takav zloin. Roditelji, bez obzira koliko otrovni bili, imaju monopol moi i vjerodostojnosti. "Osjeam se tako prljavo" Sram rtava incesta je jedinstven. ak i vrlo mlade rtve znaju da se incest treba drati u tajnosti. Bez obzira na to kae li im se da moraju uvati tajnu ili ne, imaju osjeaj da je to neto to se ne smije, i osjeaju sram zbog ponaanja napadaa. Znaju da se nad njima ini nasilje, ak i ako su premladi da bi razumjeli seksualnost. Osjeaju se prljavo. Poput verbalno i fiziki zlostavljane djece, i rtve incesta internaliziraju krivnju. Meutim, kod incesta, krivnja je pomijeana sa sramom. Vjerovanje:" Sve je to moja krivnja" nije nikad tako intenzivno kod rtava incesta. Takva vjerovanja doprinose snanim osjeajima samomrnje ili srama. Osim to moraju pronai nain da se nose sa samim incestom, rtve se moraju uvati od toga da budu uhvaene i otkrivene kao "prljave, odvratne" osobe. Liz je bila uasnuta strahom da e je otkriti: Bilo mi je samo deset godina, ali osjeala sam se kao najgora drolja koja je ikad postojala. Stvarno sam htjela rei nekome za svog ouha, ali sam se bojala da e svi, ukljuujui i moju majku, misliti da sam loa. Nisam mogla podnijeti pomisao da u na kraju sama ispasti zlom, iako sam se tako osjeala. Zlato sam to samo potisnula u sebi. Teko je nekome sa strane razumjeti zato bi desetogodinja djevojica koju je ouh prisiljavao na spolne odnose osjeala krivnju.

118 Odgovor, naravno, lei u djetetovoj nevoljkosti da vidi roditelja od povjerenja kao loeg. Netko mora preuzeti krivnju za ovo sramotno, poniavajue, zastraujue ponaanje, a s obzirom na to da to ne moe biti roditelj, onda to mora biti dijete. Osjeaji da si prljav, lo i odgovoran za to to se dogaa stvaraju ogromnu psiholoku izolaciju kod rtava incesta. One se osjeaju potpuno samima, i u obitelji i u vanjskom svijetu. Misle da nitko nee povjerovati u njihovu stranu tajnu, a opet, tajna tako obuzima njihove ivote, da esto sprjeava stvaranje prijatelja. Ta izolacija moe ih prisiliti da se vrate napadau, koji je esto jedini izvor panje koju dobivaju, bez obzira na to o koliko se perverznoj osobi radilo. Ako rtva doivi bilo kakvu ugodu prilikom incesta, njezin se sram poveava. Nekoliko odraslih osoba koje su bile rtvama sjea se seksualnog uzbuenja pri tom dogaaju, bez obzira na zbunjenost ili sramotu koju su osjeali. Takvim je rtvama kasnije jo tee odbaciti osjeaj odgovornosti. Tracy je imala orgazme. Ona objanjava: Znala sam daje to krivo, ali osjeala sam se dobro. Frajer je bio pravi idiot to mi je to inio, ali sam kriva koliko i on, jer mi se to svialo. ula sam takvu priu mnogo puta, ali jo uvijek mi para srce. Rekla sam Tracy, kao to sam govorila i drugima prije nje: Nema nita loe u tome da nam se svia stimulacija. Tvoje tijelo je bioloki programirano da mu se sviaju takvi podraaji. Ali sama injenica da si se osjeala dobro, ne znai da je on imao pravo to initi i ne znai da si ti u neemu pogrijeila. Ti si jo uvijek bila rtva. Na njemu je, kao odrasloj osobi, bila odgovornost da se kontrolira, bez obzira na to kako si se ti osjeala. Postoji jo jedna krivnja koja je jedinstvena za mnoge rtve incesta: otimanje oca majci. rtve u odnosu otac-kerka esto govore da su se osjeale kao "druga ena". To je, naravno, otealo mogunost da potrae pomo jedine osobe od koje su je mogle oekivati - od svoje majke. Umjesto toga, osjeale su se kao da izdaju Majku, dodajui jo jedan sloj krivnje svome unutranjem svijetu.

119 Luda ljubomora: "Ti mi pripada " Incest dovodi do stapanja rtve s agresorom na sulud i intenzivan nain. U incestu otac-ker to je osobito izraeno, otac esto postaje opsjednut svojom kerkom i ludo ljubomoran na njezine deke. Moe je istui ili verbalno zlostavljati, da bi odaslao poruku iz kue da ona pripada samo jednom ovjeku: Tatici. Ta opsesija dramatino iskrivljuje normalne razvojne stupnjeve djetinjstva i adolescencije. Umjesto da postupno postaju sve manje ovisne o roditeljskoj kontroli, rtve incesta postaju sve vie povezane s napadaem. Kad se radi o Tracyinom sluaju, ona je znala da je ljubomora njezinog oca bila luda, ali nije vidjela kako je okrutna i poniavajua jer ju je zamijenila za ljubav. esto rtve incesta zamijene opsjednutost ljubavlju. Ne samo da to drastino utjee na njihovu sposobnost razumijevanja da su zlostavljani, ve moe napraviti pravu pusto u njihovim oekivanjima od ljubavi kasnije u ivotu. Veina roditelja doivljava odreenu tjeskobu kad njihovo dijete pone izlaziti i druiti se s ljudima izvan obitelji. Ali incestuozni otac doivljava taj normalni stupanj razvoja kao izdaju, odbacivanje, nelojalnost, pa ak i naputanje. Reakcija Tracyinog oca bila je tipina - bijes, optuivanja i kazna: ekao bi me dok sam bila na sastanku s dekom, i kad bih dola kui, oitao bi mi bukvicu. Beskonano bi me ispitivao o tome s kim sam bila vani, to sam radila s njim, gdje sam mu dala da me dira i jesam li dozvolila da stavi svoj jezik u moja usta. Ako bi me samo uhvatio da se ljubim s dekom za laku no, izaao bi iz kue viui: "Droljo " i uplaio bi deka. Kada ju je otac nazivao pogrdnim i prostim imenima, inio je ono to i mnogi incestuozni oevi: otklanjao zlo, sramotu i krivnju od sebe i projicirao na nju. Ali neki se napadai povezuju sa svojim rtvama pomou njenosti, inei ak teim za dijete razrjeenje konfliktnih emocija krivnje i ljubavi. "Ti si sav moj ivot" Doug, 46-godinjak, slab, napet ovjek, strojar, doao je zbog niza seksualnih potekoa, ukljuujui i ponavljajuu impotenciju. Bio je zlostavljan od svoje majke, od 7 godine do kasne adolescencije.

120 Dirala bi moje genitalije dok ne bih imao orgazam, ali uvijek sam mislio da to nije nita strano jer nije dolo do spolnog odnosa. Tjerala me da to isto inim njoj. Rekla mi je da sam cijeli njezin ivot i da je ovo njezin poseban nain da mi pokae koliko me voli. Ali sada, svaki put kada se pokuam pribliiti eni, osjeam se kao da varam svoju majku. Ogromna tajna koju je Doug dijelio s majkom snano ga je povezala s njom. Njezino bolesno ponaanje moda ga je zbunjivalo, ali njezina poruka bila je jasna: ona je bila jedina ena u njegovom ivotu. Ta poruka je na mnogo naina bila tetna, kao i sam incest. Kao posljedica toga, kad bi se pokuao odvojiti i imati odraslu vezu s drugom enom, njegovi osjeaji nelojalnosti i krivnje imali bi straan utjecaj, na tetu njegove emocionalne dobrobiti i seksualnosti. Obuzdavanje vulkana Jedini nain na koji mnoge rtve uspiju preivjeti traume ranog incesta je izgradnja psiholokog tita, gurajui ta sjeanja tako daleko od svijesti, da se ne mogu pojaviti godinama, ako se ikada i pojave. Sjeanja na incest esto se javljaju neoekivano, usred nekog odreenog dogaaja. Imala sam pacijente koji bi se prisjeali slinih dogaaja potaknuti stvarima poput roenja djeteta, vjenanja, smrti lana obitelji, gledanjem emisije o incestu na televiziji ili ak pojavljivanjem traume u snu. Takoer je uobiajeno da se takva sjeanja jave kad je rtva ukljuena u terapiju i radi na nekim drugim problemima, iako mnoge rtve nee spomenuti incest bez poticanja terapeuta. ak i kad se takva sjeanja jave, mnoge rtve se uspanie i pokuavaju ih gurnuti natrag, odbijajui povjerovati u njih. Jedno od najdramatinijih emocionalnih iskustava koje sam imala kao lijenica bilo je s Julie, 46-godinjom biokemiarkom u velikom istraivakom centru u Los Angelesu. Julie je dola do mene uvi me kako priam o incestu u jednoj od mojih radio-emisija. Rekla mi je da je bila zlostavljana od brata, od 8. do 15. godine. Imam grozne fantazije o tome da umirem ili da ludim i da u zavriti u ludnici. U zadnje vrijeme veinu vremena provodim u krevetu, s plahtom preko glave. Nikad ne izlazim iz kue, osim kad idem na posao, a tamo jedva

121 funkcioniram. Znam daje sve to povezano s mojim bratom, ali jednostavno ne mogu razgovarati o tome. Osjeam se kao da se utapam u tome. Julie je bila vrlo krhka, i oigledno na rubu ozbiljnog sloma. Histerino bi se smijala jedne minute pa briznula u grevit pla sljedee. Nije imala gotovo nikakvu kontrolu nad emocijama koje su je preplavljivale. Moj brat me prvi put silovao kad sam imala 8 godina. On je imao 14 i bio je zaista jak za svoje godine. Nakon toga, prisiljavao bi me na seks barem tri ili etiri puta tjedno. Bolje bila tako nepodnoljiva da sam se osjeala kao da sam izala iz sebe. Sad shvaam daje on morao biti prilino lud jer bi me vezao i muio me noevima, karama, iletima, odvijaima, bilo ime to je mogao nai. Jedini nain na koji sam mogla preivjeti bio je da se pretvaram da se to dogaa nekome drugome. Upitala sam gdje su bili njezini roditelji kada se taj uas dogaao. Nikad nisam rekla roditeljima nita o tome to mije Tommy radio jer mi je zaprijetio da e me ubiti ako kaem, i ja sam mu vjerovala. Moj tata je bio odvjetnik koji je radio 16 sati dnevno, ukljuujui i vikende, a mama je bila ovisnica o tabletama. Nijedno me od njih nikad nije zatitilo. Tih par sati kad je tata bio kod kue elio je mir i tiinu i oekivao je da u se brinuti o mami. Moje bijelo djetinjstvo ini mi se kao jedna tamna, bolna mrlja. Julie je bila teko oteena i bojala se terapije, ali skupila je hrabrosti i ula u jednu od mojih grupa rtava incesta. Slijedeih nekoliko mjeseci naporno je radila na oporavku od bratovog munog seksualnog zlostavljanja. Njezino se emocionalno zdravlje vidljivo poboljalo tijekom tih mjeseci i vie se nije osjeala kao da hoda po tankoj crti izmeu histerije i depresije. Ipak, usprkos poboljanju, moji su mi instinkti govorili da neto nedostaje. Jo je bilo neto mrano i sakriveno u njoj. Jedne veeri dola je na grupu djelujui smeteno. Imala je neoekivano prisjeanje, koje ju je preplailo: Prije nekoliko noi imala sam zaista jasno sjeanje na svoju majku kako me prisiljava na oralni seks. Bit e da ludim. Vjerojatno sam samo zamislila i ovo o mome bratu.

122 Ovo s mamom jednostavno se nikad nije moglo dogoditi. Dobro, ona je bila istabletirana cijelo vrijeme, ali jednostavno mi to nije mogla uiniti. Stvarno ludim. Susan, morate me odvesti u bolnicu. Rekla sam: "Duo, ako si samo zamiljala ova iskustva s tvojim bratom, kako to da si se onda tako oporavila nakon to si radila na njima?". To joj se uinilo loginim. Nastavila sam: "Zna, ovakve stvari obino ne proizlaze iz ljudske mate. Ako se poinje prisjeati i tog incidenta sa svojom majkom, to je zato jer si snanija nego to si bila - sada si sposobnija nositi se s tim." Rekla sam joj da ju je njezino nesvjesno vrlo dobro titilo. Da se prisjetila ove epizode kada je bila onako krhka, kao kad sam je prvi put srela, mogla je imati totalni emocionalni kolaps. Ali pomou rada u grupi, njezin je emocionalni svijet postao stabilniji. Njezino nesvjesno je dozvolilo toj potisnutoj uspomeni da ispliva na povrinu jer je ona bila spremna nositi se s njom. Malo ljudi govori o incestu izmeu majke i kerke, ali ja sam imala u tretmanu desetak takvih rtava. Motivacija je groteskno izvrtanje potrebe za njenou, fizikim kontaktom i panjom. Majke koje su sposobne ugroziti normalnu majinsku povezanost na ovaj nain, obino su izrazito poremeene i psihotine. Radilo se o Julinoj borbi da potisne sjeanja koja su je dovela na rub sloma. Ipak, bez obzira na to koliko bolna i uznemirujua bila ta sjeanja, njihovo oslobaanje bilo je kljuem Julinog postupnog oporavka. Dvostruki ivot rtve incesta vrlo brzo postaju vjetim djejim glumcima. U svom unutranjem svijetu imaju toliko puno uasa, zbunjenosti, tuge, usamljenosti i izolacije, da mnoge razviju lanu sliku o sebi, pomou koje se povezuju s vanjskim svijetom i glume da je sve dobro i normalno. Tracy je govorila o svojoj "kao da" slici o sebi, s dobrim uvidom u svoj unutarnji svijet. Osjeala sam kao da se dva ovjeka nalaze u mom tijelu. Pred mojim prijateljima bila sam vrlo otvorena i prijateljski raspoloena, ali bih se vratila u na stan, postala bih totalno povuenom. Imala sam napadaje plaa koji nisu prestajali. Mrzila sam druiti se sa svojom obitelji jer sam se morala pretvarati daje sve u redu. Nemate pojma koliko je teko bilo igrati te dvije uloge. Ponekad sam osjeala da mi vie nije ostalo ni trunke snage.

123 Dan je takoer zasluio Oscara. On opisuje: Osjeao sam se uasno krivim za to to mi otac nou radi. Stvarno sam se osjeao kao predmet; mrzio sam se. Ali, igrao sam ulogu sretne osobe i nitko iz obitelji nije primijetio. Zatim sam odjednom prestao sanjati. ak sam prestao i plakati. Pretvarao sam se da sam sretno dijete. Bio sam razredna luda i dobro sam svirao klavir. Volio sam zabavljati... Volio sam sve to je moglo pomoi da me ljudi zavole. Ali iznutra sam patio. Postao sam tajni pijanac do svoje trinaeste godine. Zabavljajui druge ljude, Dan je uspio stvoriti neki osjeaj prihvaenosti i postignua. Ali zato to je njegovo pravo JA bilo u takvoj agoniji, doivljavao je vrlo malo istinskog zadovoljstva. To je cijena ivljenja u lai. Tihi partner Napada i rtva dobro glume da bi svoju tajnu zadrali unutar zidova kue. Ali to je s drugim roditeljem? Kad sam poela raditi s odraslima koji su bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu, saznala sam da su se mnoge rtve incesta otac-ker vie ljutile na svoje majke nego na oeve. Mnoge su rtve muile same sebe esto nemoguim pitanjima o tome u kojoj su mjeri njihove majke znale za incest. Mnoge su bile uvjerene da su morale neto znati, jer su u nekim sluajevima znaci zlostavljanja bili oiti. Druge su se uvjerile da su njihove | majke trebale znati, da su trebale prepoznati promjene ponaanja kod svojih keri, da su trebale osjetiti da se neto loe dogaa u obitelji i pokloniti tome vie panje. i Tracy, koja se doimala vrlo poslovnom kad je opisivala kako je njezin otac, prodava osiguranja, napredovao od gledanja kako se svlai do milovanja njezinih genitalija, plakala je nekoliko puta dok je govorila o svojoj majci: Izgleda da sam oduvijek bila ljuta na svoju majku. Mogla sam je voljeti i mrziti istovremeno. To je bila ena koja me uvijek viala depresivnu, kako histerino plaem u svojoj sobi, i nikada nije rekla nijednu prokletu rije. Moete li vjerovati da neka majka koja je pri sebi ne bi smatrala neobinim to to je njezina ker neprestano u suzama? Nisam joj mogla samo rei to se dogaalo, ali moda da

124 je pitala... Ne znam. Moda sam joj svejedno mogla rei. Boe, voljela bih daje mogla saznati to mije radio. Tracy je izrazila elju koju sam ula od tisua rtava incesta - kad bi nekako, netko, osobito njihove majke, otkrio incest, bez da rtva mora proi kroz patnju da to sama ispria. Slaem se s Tracy da je njezina majka bila nevjerojatno neosjetljiva na kerkino nezadovoljstvo, ali to nije nuno znailo da je imala bilo kakvo saznanje o tome to se dogaalo. Postoje tri tipa majki u incestuoznim obiteljima: one koje stvarno ne znaju, one koje mogu znati i one koje znaju. Je li mogue da majka ivi u incestuoznoj obitelji i da ne zna? Nekoliko teorija smatra da to nije mogue, da bi svaka majka nekako osjetila da se incest dogaa u njezinoj obitelji. Ne slaem se s tim. Uvjerena sam da neke majke zaista ne znaju. Drugi tip majki je klasian tihi partner. Ona nosi poveze na oima. Znaci incesta su prisutni, ali ona ih odabire ignorirati, u pokuaju da zatiti sebe i obitelj, to je pogreno. Zadnji tip zasluuje najvie prijekora: majka kojoj je dijete reklo za zlostavljanje, ali koja nita ne ini. Kada se to dogodi, rtva je dvostruko izdana. Kad je Liz imala 13 godina, imala je jedan oajniki pokuaj da kae svojoj majci o ouhovim sve eim seksualnim napadima: Zaista sam se osjeala kao u klopci. Mislila sam da e, ako kaem majci, ona barem prestati razgovarati s njim. Kakva zabuna! Gotovo da se zaguila u suzama i rekla je, a to nikad neu zaboraviti: "Zato mi to govori? to mi to pokuava uiniti? ivjela sam s tvojim ouhom devet godina. Znam da ne bi to mogao napraviti. On je sveenik. Svi nas potuju. Valjda si sanjala. Zato pokuava unititi moj ivot? Bog e te kazniti. "Nisam mogla vjerovati. Toliko me iscrpilo samo to to sam smogla snage rei joj, a ona se okrenula protiv mene. Na kraju sam ja tjeila nju. Liz je poela plakati. Grlila sam je nekoliko minuta, dok je ona oslobaala svoju bol i alost, izazvane majinom pretipinom reakcijom na istinu. Lizina majka bila je klasian tihi partner - pasivan, ovisan i infantilan. Bila je intenzivno okupirana vlastitim opstankom i ouvanjem obitelji netaknutom. Kao posljedica toga, morala je negirati sve to bi moglo poljuljati obiteljski amac.

125 Mnogi tihi partneri i sami su bili zlostavljani u djetinjstvu. Oni pate od izuzetno niskog samopotovanja i mogu ponovno proivljavati borbu vlastitog djetinjstva. Obino se osjeaju svladanima bilo kakvim sukobom koji ugroava status quo jer se ne ele suoiti s vlastitim strahovima i ovisnou. Kao to je to esto sluaj, Liz je zavrila brinui o majinim osjeajima, iako je ona sama bila ta kojoj je trebalo najvie podrke. Malen broj majki gurne svoje keri u incest. Debra, lanica Lizine grupe rtava incesta, ispriala je posebno okantnu priu: Ljudi mi govore da sam lijepa - znam da me mukarci uvijek gledaju - ali vei dio svog ivota provela sam razmiljajui o tome kako izgledam kao stvorenje iz Aliena. Uvijek sam se osjeala sluzavo, znate odvratno. Ono to mije otac napravio bilo je grozno samo po sebi, ali ona koja me je stvarno povrijedila bila je moja majka. Ona je bila posrednica. Ugovorila bi mjesto i vrijeme, a ponekad i drala moju glavu u svome krilu, dok je on obavljao svoje. Preklinjala sam je da me ne tjera na to, ali bi rekla: "Molim te, duo, uini to za mene. Nisam mu dovoljna, i ako mu ti ne da ono to eli, potrait e neku drugu enu. Onda emo se nai na ulici. " Pokuavala sam shvatiti zato je inila to to je inila, ali imam dvoje vlastite djece i ini mi se nezamislivim da bi bilo koja majka to mogla napraviti. Mnogi psiholozi vjeruju da tihe partnerice prenose svoju ulogu ene/ majke na svoje kerke. To je zasigurno bilo u sluaju Debrine majke, iako je neobino da je taj prijenos bio tako oit. Ali, prema mome iskustvu, veina tihih partnera ne prenosi svoju ulogu da bi se odreklo svoje vlastite moi. Obino ne guraju svoje kerke da ih zamjene, ali dozvoljavaju da napada dominira nad njima i njihovim kerkama. Njihovi se strahovi i ovisnost pokazuju jaima od njihovih majinskih instinkta, ostavljajui njihove keri nezatienima. Naslijee incesta Svaka odrasla osoba zlostavljana kao dijete donosi iz svog djetinjstva trajne osjeaje beznadne neprimjerenosti, bezvrijednosti i dojam da je po prirodi loa. Bez obzira na to koliko se razliitima njihovi ivoti mogu initi na povrini, sve odrasle rtve incesta dijele naslijede traginih osjeaja: oneienosti, oteenosti i izdvojenosti. Connin je ivot bio time ozbiljno poremeen. Ona to opisuje ovako: Obino sam se osjeala kao da idem u kolu s natpisom na elu: "rtva incesta ". Jo uvijek esto mislim da ljudi

126 mogu prodrijeti u moju duu i vidjeti kako sam odvratna. Jednostavno nisam kao drugi ljudi. Ja nisam normalna. Tijekom godina, druge su rtve opisivale da se osjeaju kao "ovjekslon", "bie iz svemira", "bjegunac iz cirkusa" i "gore od najgoreg ljama na svijetu". Incest je oblik psiholokog raka. Taj rak nije neizljeiv, ali lijeenje je nuno i ponekad bolno. Connie je dopustila da njezin bude nelijeen vie od dvadeset godina. To je ostavilo teke posljedice na njezin ivot, osobito u podruju odnosima s drugima. "Ne znam to to znai biti u ljubavnoj vezi" Connini osjeaji gaenja prema samoj sebi doveli su je do niza poniavajuih veza s mukarcima. Zato to je prva veza s mukarcem (njezinim ocem) ukljuivala izdaju i iskoritavanje, ljubav i zlostavljanje bili su zdrueni u njezinoj glavi. Kao odraslu osobu, privlaili su je mukarci koji su omoguavali da ponovno proivljava obiteljski scenarij. Zdrava veza, koja je ukljuivala brigu i potovanje, doimala bi se neprirodnom, kao neto to ne odgovara njezinom doivljaju same sebe. Veina rtava incesta ima osobito teke probleme u odraslim romantinim vezama. Ako nekim sluajem rtva uspije ui u vezu punu ljubavi, duhovi prolosti je obino kontaminiraju - esto u podruju seksualnosti. Liena seksualnosti Tracyina trauma incesta ozbiljno je ugrozila njezin brak s njenim i paljivim mukarcem. Ispriala mije: Moja veza s Davidom se raspada. On je odlian mukarac, ali koliko se dugo takvo to moe trpjeti? Seks je jednostavno uasan. Uvijek je i bio. ak se vie ne elim ni pomicati. Mrzim kada me dodiruje. Voljela bih da seks nikad nije bio ni izmiljen. Relativno je uobiajeno da rtva osjea odbojnost pri pomisli na seks. To je normalna reakcija na incest. Seks postaje neizbrisivim podsjetnikom na bol i izdaju. Zapoinje film u njezinoj glavi: "Seks je prljav, seks je lo...Uinila sam grozne stvari kad sam bila mala... Ako ih sad ponovim, opet u se osjeati kao loa osoba." Mnoge rtve priaju o tome kako ne mogu voditi ljubav bez bljeskova sjeanja koja ih proganjaju. Pokuavaju biti intimne s nekim do koga im je

127 stalo, ali u svojoj glavi vrlo ivo proivljavaju traumu incesta. Za vrijeme seksa, odrasle osobe koje su bile rtve esto vide ili uju napadaa u sobi u kojoj se nalaze. Ti bljeskovi sjeanja dozivaju sve njihove negativne osjeaje prema samima sebi i njihova seksualnost nestane poput dima. Druge rtve incesta, poput Connie, koriste svoju seksualnost na samoponiavajui nain, jer su odrasle vjerujui da je seks jedino u emu su dobre. Iako su moda spavale sa stotinu mukaraca, da bi zadobile malo panje, mnoge od tih rtava i dalje osjeaju odbojnost prema seksu. "Zato me dobri osjeaji ine zlovoljnom?" rtva koja je kao odrasla osoba uspjela postati seksualno osjetljivom i sposobnom doivjeti orgazam (a mnoge to uspiju), moe i dalje osjeati krivnju u vezi sa svojim seksualnim osjeajima, zbog ega joj moe biti teko, ako ne i nemogue, uivati. Krivnja moe uiniti da se zbog dobrih osjeaja osjea loe. Za razliku od Tracy, Liz je bila izrazito seksualno osjetljiva, ali duhovi iz prolosti nisu bili manje nametljivi: Doivljavam mnogo orgazama. Volim seks na svaki mogui nain. Tek se poslije ponem osjeati stvarno loe. Postanem tako depresivna. Kad sve zavri, ne elim da me grle ili diraju... Samo elim da se mukarac makne od mene. On to ne razumije. Nekoliko puta, kad je seks bio posebno dobar, razmiljala sam o tome da se poslije ubijem. Iako je Liz doivljavala seksualni uitak, i dalje je imala intenzivan osjeaj samoprijezira. Kao posljedicu toga, imala je potrebu iskupiti se za taj uitak, ak do te mjere da zamilja samoubojstvo. Kao da se putem tih samoponiavajuih osjeaja i fantazija na neki nain iskupljivala za svoje "grijeno" i "sramno" seksualno uzbuenje. "Ne mogu se dovoljno jako kazniti" U prethodnom poglavlju vidjeli smo rtve fizikog zlostavljanja, koje su usmjeravale svoju bol i bijes protiv samih sebe - ili u nekim sluajevima protiv drugih. rtve incesta sklone su slijediti iste obrasce, izraavajui svoj potisnuti bijes i nerijeenu tugu na mnogo razliitih naina. Depresija je najuobiajenije izraavanje potisnutih konflikata koji se javljaju zbog incesta. Ona moe varirati, od openitog osjeaja potitenosti do skoro potpune nepokretnosti. Nerazmjeran broj rtava incesta, posebno ena, doputa si prekomjernu teinu u odrasloj dobi. Ta teina ima dva vana cilja kod rtve:

128 1 .rtva zamilja da e teina drati mukarce dalje od nje, i 2. tjelesna masa stvara lanu iluziju o snazi i moi. Mnoge rtve postanu uplaene kad ponu gubiti teinu jer to ini da se ponovno osjeaju bespomonima i ranjivima. Uestale glavobolje takoer su este kod rtava incesta. Te glavobolje nisu samo fizika manifestacija potisnutog bijesa i tjeskobe, ve predstavljaju i oblik samokanjavanja. Mnoge rtve incesta gube se u izmaglici alkohola i droga. To omoguuje privremeno umrtvljenje njihovih osjeaja gubitka i praznine. Meutim, odlaganje suoavanja sa stvarnim problemom samo produuje patnju. Velik dio rtava incesta esto trai kaznu od svijeta koji ih okruuje. Sabotiraju u svojim vezama, traei da ih kazne oni koje vole. Sabotiraju na poslu, traei da ih kazne kolege ili poslodavac. Neke od njih poine nasilna kriminalna djela, traei kanjavanje od drutva. Druge se odaju prostituciji, traei kanjavanje od svodnika, muterija - ili ak od Boga. "Ovog puta e biti bolje" Jedan zavaravajui paradoks nalazi se u injenici da bez obzira koliko bolan bio njihov ivot, velik broj rtava incesta ostaje sjedinjen sa svojim otrovnim roditeljima. Iako je bol dola od tih roditelja, rtve i dalje trae od njih da im tu bol olakaju. Odraslim je rtvama incesta vrlo teko odustati od mita o sretnoj obitelji. To neprestano traganje za maginim kljuem, koji e otkljuati krinju roditeljske ljubavi i odobravanja, predstavlja jednu od najstranijih posljedica incesta. To traganje je kao emocionalni ivi pijesak, koji povlai rtvu dolje, u nemogui san, onemoguujui joj da ide dalje sa svojim ivotom. Liz je to ovako saela: Neprestano matam o tome kako e jednog dana doi i rei: "Mislimo da si prekrasna i volimo te takvu kakva jesi". Usprkos tome to znam daje moj ouh zlostavlja djece, i usprkos tome to znam daje moja majka izabrala njega i da me nije titila... Kao da mi je potrebno da oni oproste meni. Najzdraviji lan obitelji Mnogi su okirani kad kaem da su rtve incesta s kojima sam radila obino najzdraviji lanovi svojih obitelji. Jer, rtve obino imaju simptome -

129 samookrivljavanje, depresije, destruktivno ponaanje, seksualne probleme, pokuaje samoubojstva, ovisnosti - dok se ostatak obitelji izvana ini zdravim. Usprkos tome, rtva je ta koja na kraju ima najiu viziju istine. Ona je bila prisiljena rtvovati se, kako bi prikrila ludost i stres u obiteljskom sistemu. Cijelog svog ivota nosila je teret obiteljske tajne. ivjela je u ogromnoj emocionalnoj patnji da bi sauvala mit o dobroj obitelji. Ali, zbog sve te patnje i konflikta, rtva je ta koja obino prva potrai pomo. Njezini roditelji, s druge strane, gotovo nikad nee prestati s negiranjima i obranama. Oni odbijaju suoiti se s realnou. Uz pomo terapije, veina je rtava sposobna povratiti svoj ponos i snagu. Priznavanje problema i traenje pomoi znak je, ne samo zdravlja, ve i hrabrosti.

130 VIII. - ZATO SE RODITELJI PONAAJU NA TAKAV NAIN?

Obiteljski sustav Svi smo mi iskovani u posudama zvanim obitelj. Posljednjih smo godina spoznali da je "obitelj" vie od zajednice ljudi u srodstvu. Ona je sustav, grupa meusobno povezanih ljudi, od kojih svatko utjee na svakog, na dubok i esto skriven nain. To je sloena mrea ljubavi, ljubomore, ponosa, tjeskobe, uitka, krivnje - neprestana plima i oseka cijelog spektra ljudskih osjeaja. Ti se osjeaji bukaju u mranom moru obiteljskih stavova, doivljavanja i odnosa. Kao u moru, samo je mali dio unutranjih zbivanja u obiteljskom sustavu vidljiv s povrine. to dublje zaronite, vie ete otkriti. Taj obiteljski sustav bio je sav va svijet dok ste bili mladi. Odluke koje ste donosili kao dijete - o tome tko ste i kako biste se trebali odnositi prema drugima - bile su bazirane na tome kako vas je va obiteljski sustav nauio gledati na svijet. Ako ste imali otrovne roditelje, vjerojatno ste donijeli zakljuke kao to su: "Ne mogu nikome vjerovati", "Nisam dovoljno vrijedan da netko brine o meni", ili "Nikada nita neu postii". Takvi su zakljuci samoporaavajui i moraju se promijeniti. Vi moete promijeniti mnoge od tih ranih zakljuaka i zajedno s njima scenarij svog ivota, ali najprije morate shvatiti koliko je toga od onog to osjeate i u to vjerujete bilo oblikovano vaim obiteljskim sustavom. Zapamtite, vai roditelji takoer su imali roditelje. Otrovni obiteljski sustav je kao lanani sudar automobila na autoputu, uzrokuje oteenja na generacijama i generacijama. Taj sustav nije neto to su vai roditelji izmislili; on je rezultat akumuliranih osjeaja, uloga, meudjelovanja i vjerovanja naslijeenih od vaih predaka. Vjerovanja: Postoji samo jedna istina Ako elite izvui smisao iz zbrke i kaosa otrovnog obiteljskog sustava, morate najprije razmotriti obiteljska vjerovanja, posebno ona koja odreuju kako se roditelji odnose prema svojoj djeci te kako bi se djeca trebala ponaati. Jedna obitelj, na primjer, moe vjerovati da su osjeaji djeteta vani, dok druga moe vjerovati da je dijete "graanin drugog reda". Takva vjerovanja odreuju nae stavove, prosudbe i doivljavanja. Nevjerojatno su snana. Ona razdvajaju dobro od loeg i ispravno od neispravnog. Definiraju odnose, moralne vrijednosti, obrazovanje, seksualnost, izbor posla, etinost i financije. Takva vjerovanja oblikuju obiteljsko ponaanje.

131 Razumno zreli i brini roditelji imat e vjerovanja koja uzimaju u obzir osjeaje i potrebe svakog lana obitelji. Oni e osigurati solidnu bazu za razvoj djeteta i kasniju neovisnost. Takva vjerovanja mogla bi biti: "Djeca se imaju pravo ne slagati s neim", "Pogreno je namjerno povrijediti svoje dijete"; ili "Djeca trebaju osjeati da imaju pravo pogrijeiti". S druge strane, vjerovanja otrovnih roditelja o djeci gotovo su uvijek usmjerena na njih same i slue njima samima. Oni vjeruju u stvari kao to su: "Djeca trebaju potovati svoje roditelje, bez obzira na sve", "Postoje samo dva naina da se neto napravi: moj nain i pogrean nain" ili "Djecu treba gledati, ali ne i sluati". Ovakvi tipovi vjerovanja oblikuju tlo iz kojeg raste otrovno roditeljsko ponaanje. Otrovni se roditelji opiru bilo kakvim vanjskim injenicama koje dovode u pitanje njihova vjerovanja. Radije nego da ih promijene, razvijaju iskrivljen pogled na stvarnost, da bi podrali ona vjerovanja koja ve imaju. Naalost, djeci nedostaje mudrosti da razlikuju pravu od iskrivljene stvarnosti. Kako djeca otrovnih roditelja rastu, unose u svoje odrasle ivote i nepreispitana i iskrivljena roditeljska vjerovanja. Postoje dvije vrste vjerovanja: izgovorena i neizgovorena. Izgovorena vjerovanja direktno su izraena ili priopena. Tu su, vidljiva. Moete ih uti. Izgovorena su vjerovanja esto preruena u savjete, izraene u terminima "trebalo bi se", "moralo bi se " i "oekuje se". Prednost takvih otvoreno izraenih vjerovanja jest to to nam daju neto opipljivo, protiv ega se moemo boriti kad postanemo odraslima. Iako takva vjerovanja mogu postati dio nas, injenica da su izreena ini ih lako dostupnima za procjenjivanje i eventualno odbacivanje, u korist vjerovanja koja su vanija za nae ivote. Na primjer, roditeljsko vjerovanje da je razvod lo moe zadrati kerku u braku bez ljubavi. Ali to se vjerovanje moe i preispitati. Kerka se moe zapitati: "to ima loe u razvodu?". Njen odgovor na to pitanje moe je dovesti do toga da odbaci vjerovanje svojih roditelja. Nije tako lako odbaciti vjerovanje za koje ak ni ne znate da postoji. Neizgovorena vjerovanja mogu diktirati mnoge temeljne pretpostavke o ivotu. Ona postoje ispod razine svjesnosti. To su ona vjerovanja sadrana u nainu na koji je va otac postupao prema vaoj majci, ili u nainu na koji je svatko od njih postupao prema vama. Ona su vaan dio onog to uimo iz ponaanja naih roditelja. Vrlo su rijetke obitelji koje e sjesti i za rukom raspravljati o vjerovanjima kao to su: "ene su graani drugog reda", "Djeca se trebaju rtvovati za svoje roditelje", "Djeca su loa po prirodi"; ili "Djeca trebaju

132 ostati nesposobna, kako bi im njihovi roditelji ostali potrebni". ak i kad obitelji znaju da imaju takva vjerovanja, vrlo malo bi ih to sebi priznalo. Meutim, takva negativna, neizgovorena vjerovanja dominiraju mnogim obiteljima s otrovnim roditeljima, pogubno utjeui na ivote njihove djece. Michael - ija je majka prijetila kako e dobiti srani udar kad se on odseli - prua tipian primjer neizgovorenih roditeljskih vjerovanja: Godinama sam se osjeao kao lo sin jer sam se odselio u Californiju i oenio. Stvarno sam vjerovao da si pokvareno dijete ako ne stavi svoje roditelje ispred svega drugog u ivotu. Moji roditelji to nisu nikad izrekli otvoreno, ali sam dobio jasnu poruku. Bez obzira na to koliko su grozno tretirali moju enu, nikad je nisam branio od njih. Iskreno sam vjerovao da djeca trebaju podnijeti sve to im roditelji nameu. Trebao sam dopuzati do njih i nadoknaditi im sve. Bio sam njihov mali crv. Ponaanje Michaelovih roditelja izraavalo je njihovo vjerovanje da su oni jedini koji imaju prava i privilegije. Bez da su to izrekli, ugradili su u Michaela vjerovanje da su samo njihovi osjeaji vani te da on postoji samo zato da bi njih uinio sretnima. Ta su ga vjerovanja guila i zamalo unitila njegov brak. Da Michael nije doao na terapiju, vjerojatno bi prenio takva vjerovanja na svoju vlastitu djecu. Umjesto toga, nauio je prepoznati svoja neizgovorena vjerovanja, to mu je omoguilo da im se suprotstavi. Michaelovi su roditelji, ba kao i svi otrovni roditelji, reagirali kanjavanjem i povlaenjem svoje ljubavi. To je bila taktika za ponovno uspostavljanje kontrole nad Michaelovim ivotom. Zahvaljujui svojem novom razumijevanju odnosa s roditeljima, nije dopustio da ga to uznemiri. "ene ne mogu preivjeti bez mukaraca koji e se brinuti o njima" Kim - koju je njezin prevrtljivi otac kontrolirao putem svojih raspoloenja i svog novca - takoer je prihvatila mnoga neizgovorena vjerovanja svojih roditelja. Kao to je opisala: Moj otac i majka imali su stravian brak. Ona ga se bojala do smrti i sigurna sam da ju je tukao, iako nisam nikad vidjela kako to ini. Mnogo sam je puta ila tjeiti jer je plakala u krevetu, a ona bi mi govorila kako je jadna s njim. Obino sam je pitala zato ga ne ostavi, a ona bi mi odgovarala: "to eli da napravim? Ne znam nita raditi

133 i ne bih mogla podnijeti da ostanem bez svega ovog. Zar vi djeca elite da zavrimo vani, na ulici? ". I ne znajui, njena je majka pojaala vjerovanje koje je Kim ve nauila iz oevog ponaanja: ene su bespomone bez mukaraca. To ju je vjerovanje dovelo do toga da postane ovisna o svom monom ocu, ali je cijena toga bio njezin ponos i njezina prilika za ostvarenje zdrave veze. Postoji toliko razliitih roditeljskih vjerovanja koliko ima roditelja. Ona formiraju kostur nae intelektualne percepcije svijeta. Meso na tom kosturu sainjeno je od naih osjeaja i ponaanja; kostur daje oblik. Kad nas otrovni roditelji opskrbe iskrivljenim vjerovanjima, nai osjeaji i ponaanja mogu postati iskrivljenima poput kostura ispod njih. Izgovorena i neizgovorena pravila Iz roditeljskih vjerovanja proizlaze roditeljska pravila. Kao i vjerovanja, roditeljska pravila nastaju tijekom vremena. Pravila su manifestacije vjerovanja. Ona su ta koja nas prisiljavaju da neto jednostavno "uinimo" ili "ne uinimo". Na primjer, obiteljsko vjerovanje da bi se ljudi trebali vjenavati jedino s pripadnicima vlastite religije, stvorilo bi pravila kao to su: "Ne hodaj ni s kim tko je druge religije", "Hodaj s dekima koje susree u crkvi" i "Ne odobravaj prijateljima koji se zaljube u nekog tko nije njihove vjere". Kao i kod vjerovanja, postoje izgovorena i neizgovorena pravila. Izgovorena pravila mogu biti samovoljna, ali su uglavnom jasna: "Provedi svaki Boi kod kue" ili "Ne odgovaraj roditeljima". Zato to su otvorena, moemo im se suprotstaviti kao odrasle osobe. Neizgovorena obiteljska pravila su kao fantomski lutkari, povlae nevidljive konce i zahtijevaju slijepo pokoravanje. To su nevidljiva, prikrivena pravila koja postoje ispod razine svjesnosti - pravila kao to su: "Nemoj biti uspjeniji od svog oca", "Nemoj biti sretnija od svoje majke", "Nemoj voditi svoj vlastiti ivot", "Nemoj me nikada prestati trebati" ili "Nemoj me napustiti". Lee - uiteljica tenisa ija majka nije mogla uiniti dovoljno za nju ivjela je prema posebno tetnim neizgovorenim pravilima. Njezina je majka postavila pravilo svakog puta kad bi se nametnula pod krinkom pomaganja. Kad je ponudila Lee da je odveze u San Francisco, ili da joj oisti stan, ili donese veeru, vjerovanje u podlozi bilo je: "Sve dok se moja kerka ne bude mogla brinuti sama o sebi, trebat e mene". Ovo vjerovanje

134 pretvorilo se u pravilo: "Nemoj biti sposobna". Naravno, Leeina majka nije nikad izgovorila te rijei i, kad bismo je suoili s njima, neupitno bi porekla elju da njezina kerka ostane bespomona. Ali njeno je ponaanje govorilo Lee tono kako da odrava svoju majku sretnom: da ostane ovisna. Kimin otac je inio istu stvar. Postavio je pravila, kako bi mogao upravljati ivotom svoje kerke, bez da ih je ikada morao izgovoriti. Sve dok je Kim izabirala pogrene mukarce, sve dok se vraala ocu da je financijski podri i sve dok je njezina potreba za njegovim odobravanjem dominirala njenim ivotom, ona se pokoravala neizgovorenom pravilu: "Nemoj odrasti, uvijek budi tatina curica". Neizgovorena pravila imaju snaan utjecaj na nae ivote. Da bismo ih promijenili, najprije ih moramo razumjeti. Pokornost bez obzira na sve Ako su vjerovanja kosti, a pravila meso obiteljskog sustava, onda je "slijepa pokornost" mii koji pokree to tijelo. Slijepo se pokoravamo obiteljskim pravilima jer ne pokoriti se znai biti izdajnikom vlastite obitelji. Odanost domovini, politikim idealima ili religiji nije nita u usporedbi s intenzitetom odanosti obitelji. Svi imamo te odanosti. One nas veu uz obiteljski sustav, nae roditelje i njihova vjerovanja. Prisiljavaju nas da se pokorimo obiteljskim pravilima. Ako su ta pravila razumna, mogu pruiti neku etiku i moralnu strukturu za razvoj djeteta. . Meutim, u obiteljima s otrovnim roditeljima, pravila se temelje na iskrivljenim ulogama i bizarnim doivljajima stvarnosti. Slijepo pokoravanje tim pravilima vodi do destruktivnog, samoporaavajueg ponaanja. Kate - koju je tukao otac - pokazuje kako je teko pobjei iz kruga slijepog pokoravanja: Stvarno mislim da se elim oporaviti. Ne elim biti depresivna. Ne elim upropatavati veze. Ne elim imati ovakav ivot kakav ivim. Ne elim biti Ijutita i uplaena. Ali svaki put kad sam blizu pokretanju nekih pozitivnih koraka, uprskam. Kao da se uasno plaim odustati od boli, ona je tako poznat osjeaj. Kao daje to nain na koji bih se trebala osjeati. Kate se pokoravala pravilima svoga nasilnog oca: "Prihvati injenicu da si loa", "Nemoj biti sretna" i "Izdri bol". Svaki put kad se pribliila odupiranju tim pravilima, snaga njezine odanosti obiteljskom sustavu pokazala se znatno jaom od njezinih svjesnih elja. Morala se pokoriti i to

135 je i inila, poznavanje vlastitih osjeaja bilo je utjeno, usprkos injenici da su bili bolni. Pokornost se inila jedinim izlazom. Glenn je, takoer, bio odan svojoj obitelji kad je zaposlio oca alkoholiara u svojoj tvornici i kada je majci dao novac koji mu je samome bio potreban. Vjerovao je da bi se njegovi roditelji rastali da se on nije brinuo o njima. Obiteljsko pravilo bilo je: "Brini o drugima, bez obzira koliko te to stajalo". Glenn je to pravilo ponio u svoj brak. Pokorio mu se time to je posvetio svoj ivot spaavanju oca, spaavanju majke i spaavanju svoje ene alkoholiarke. Borio se protiv svog slijepog pokoravanja, ali se inilo da se ne moe osloboditi. Nikad im nije bilo nimalo stalo do mene kad sam bio dijete, ali nekako osjeam da moram brinuti o njima. To me boli do dna due. to god da napravim za njih, nita se ne mijenja. Mrzim to, ali jednostavno ne znam niti jedan drugi nain. Zamka pokornosti Vrsta pokornosti o kojoj ovdje govorimo nije stvar slobodnog izbora, ona je rijetko rezultat svjesne odluke. Jody - koja je postala partnericom svome ocu u opijanju, kad je imala 10 godina - naglo je prekinula terapiju jer ju je njezina rastua svjesnost prisiljavala da se suprotstavi vjerovanju da je ona sama loa. Krila je pravila koja su govorila: "Nemoj rei istinu", "Nemoj odrasti i ostaviti tatu" i "Nemoj imati zdrave veze". Na papiru, ova pravila izgledaju smijeno. Tko bi se pokorio pravilu kao to je "Nemoj imati zdrave veze"? Naalost, odgovor je: veina odraslih koji su bili djeca otrovnih roditelja. Zapamtite da su to najee nesvjesna pravila. Nitko ne eli biti dijelom loe veze, ali to ne sprjeava milijune ljudi da je imaju iznova i iznova. Kad sam zatraila od Jody da preispita svoja obiteljska vjerovanja i to njezino pokoravanje obiteljskim pravilima ini njezinom ivotu, tjeskoba koja se pojavila dovela je do toga da je napustila terapiju. Kao da je rekla: "Potreba da se pokorim ocu vanija je od potrebe da ozdravim". ak i kad su oba roditelja mrtva, njihova odrasla djeca nastavljaju odavati poast obiteljskom sustavu. Eli - bogat ovjek koji je ivio kao siromah - shvatio je, nakon nekoliko mjeseci terapije, da ga otac jo uvijek kontrolira, iz groba: Zaprepauje me da je sav strah i krivnja koju osjeam svaki put kad pokuam uiniti neto lijepo za sebe, samo

136 moj nain da ne izdam svog oca. Dobro sam. Ne moram brinuti da e se moj svijet raspasti. Ali jo uvijek imam problema s tim da mi to ude u glavu. Glas mog oca stalno mi dolazi iz groba, da mi kae da moj poslovni uspjeh ne moe potrajati, da me svaka ena s kojom hodam pokuava napraviti budalom, da me svaki poslovni partner pokuava prevariti. A ja mu vjerujem. Kao da je biti jadnim nain na koji sjeanja na njega odravam ivima. Plaa Eliju za plitak, neispunjujui ivot bila je injenica da je ostao odan obitelji i to tako to je odravao ivim oeva vjerovanja ("ivot je stvoren da bi se trpjelo, a ne uivalo u njemu") i pokoravao se obiteljskim pravilima ("Ne troi svoj novac" i "Ne vjeruj nikome"). Slijepo pokoravanje oblikuje nae obrasce ponaanja rano u ivotu i onemoguuje nam njihovo naputanje. esto postoji velik jaz izmeu oekivanja i zahtjeva naih roditelja i onog to mi stvarno elimo za sebe. Naalost, na nesvjesni pritisak da se pokorimo gotovo uvijek zasjeni nae svjesne potrebe i elje. Razarajua pravila moemo odbaciti jedino ako rasvijetlimo nesvjesno i izvuemo ih na povrinu. Tek kad nauimo jasno vidjeti pravila, moemo vjebati slobodno odabiranje. Ne znam gdje ti prestaje, a gdje ja poinjem Najdramatinija razlika izmeu zdravih i otrovnih obiteljskih sustava jest stupanj slobode koji imaju lanovi obitelji da bi se mogli ostvariti kao zasebne osobe. Zdrave obitelji potiu individualnost, osobnu odgovornost i neovisnost. One potiu razvoj osjeaja vrijednosti i samopotovanja kod djece. Nezdrave obitelji obeshrabruju individualno izraavanje. Svi se moraju prilagoditi mislima i postupcima otrovnih roditelja. One podupiru sjedinjavanje, brisanje osobnih granica i stopljenost lanova obitelji. Na nesvjesnoj razini, lanovima obitelji je teko znati gdje netko od njih zavrava, a drugi poinje. U svojim nastojanjima da budu bliski, esto jedni drugima gue individualnost. U isprepletenoj obitelji povremene trenutke odobravanja i sigurnosti plaate svojom osobnou. Na primjer, moda se neete moi upitati: "Jesam li preumoran da se veeras naem s roditeljima?" Umjesto toga, moda ete se morati zapitati: "Ako ne odem, hoe li se tata naljutiti i udariti mamu?", " Hoe li se mama napiti i onesvijestiti?", "Hoe li se ljutiti na mene itav mjesec?". Takva se pitanja pojavljuju jer ve znate koliko ete

137 se odgovorno osjeati ako se bilo to od toga dogodi. Svaka odluka koju donesete postaje zamreno povezana s ostatkom vae obitelji. Osjeaji, ponaanja i odluke nisu vie vai vlastiti. Vi niste vi, vi ste dodatak svojem obiteljskom sustavu. Biti drugaiji znai biti lo Kad je Fred odluio otii na skijanje, umjesto da provede Boi s obitelji, pokuavao je biti individuum, pokuavao se osloboditi svog obiteljskog sustava. Umjesto toga, nastao je pakao. Majka i braa tretirali su ga kao Grincha koji je "ukrao Boi", bacajui na njega vagone krivnje. Umjesto da uiva sa svojom voljenom na idilinim obroncima Aspena, Fred je sjedio sam u svojoj hotelskoj sobi, nervozno stiui telefon i oajniki traei oprost za jad za koji ga je obitelj okrivljavala da je izazvao. Kad je Fred pokuao uiniti neto zdravo za sebe - neto to ostatak obitelji nije odobravao - njegova je obitelj objavila rat protiv njega. On je postao uobiajenim neprijateljem, prijetnjom sustavu. Napadali su s ljutnjom, okrivljavanjem i optuivanjem. Budui da je bio tako vezan za obitelj, krivnja koju je osjeao bila je dovoljna da ga dovede u red. U obiteljima kao to je Fredova, velik dio djetetovog identiteta i njegovih iluzija o sigurnosti ovisi o osjeaju isprepletenosti. Dijete razvija potrebu da bude dio drugih ljudi i da oni budu dio njega. Ono ne moe podnijeti pomisao da bude odbaeno. Potrebu da bude isprepleteno nosi izravno u odrasle veze. Kim se borila protiv te potrebe kad je prekidala brak: Iako brak nije bio tako dobar, barem sam se osjeala dijelom nekoga. Kada je brak zavrio, a on odjednom vie nije bio tamo, osjeala sam se prestravljeno. Osjeala sam se kao da nisam nita. Osjeala sam kao da ne postojim. Pretpostavljam da se osjeam dobro jedino onda kad sam s mukarcem i kad mi on govori da sam u redu. Kad je Kim bila mala, isprepletenost s monim ocem stvorila je opasnu sigurnost za nju. Kad god se pokuala odvojiti od njega, pronaao je nain da svlada njezinu neovisnost. Kao odrasla osoba, mogla je osjeati sigurnost samo ako je bila dio mukarca i mukarac dio nje. Isprepletenost stvara gotovo potpunu ovisnost o izvanjskom odobravanju i potvrivanju. Ljubavnici, efovi, prijatelji, ak i stranci postaju zamjena za roditelje. Drugi odrasli, poput Kim, koji su odrastali u obiteljima u kojima nije bilo dozvole za individualnost, esto postaju ovisnicima o tuem odobravanju, stalno traei novu porciju.

138 Obiteljsko balansiranje Kao to smo vidjeli u Michaelovom sluaju, isprepletena obitelj moe odravati iluziju ljubavi i stabilnosti, sve dok se nitko ne pokuava odvojiti i dok svi slijede obiteljska pravila. Kad se Michael odluio odseliti, oeniti, zasnovati vlastitu obitelj i ivjeti ivot odvojen od roditelja, uznemirio je obiteljsku ravnoteu. Svaka obitelj stvara svoju vlastitu ravnoteu, da bi postigla neku vrstu stabilnosti. Sve dok se lanovi obitelji odnose jedni prema drugima na poznat i predvidljiv nain, ravnotea nije naruena. Rije ravnotea podrazumijeva smirenost i red. Meutim, u otrovnom obiteljskom sustavu, odravanje ravnotee je kao opasno balansiranje na visokoj ici. U takvim je obiteljima kaos nain ivota i jedina stvar na koju lanovi mogu raunati. Sva otrovna ponaanja koja smo dosad vidjeli - ak i premlaivanje i incest - slue odravanju ove opasne obiteljske ravnotee. Zapravo, otrovni se roditelji esto bore protiv gubitka ravnotee upravo poveavajui kaos. Michael je savren primjer. Kad je njegova majka uspjela stvoriti dovoljno buke u obitelji, krivnja bi ga odvukla natrag, da smiri situaciju. Uinio bi sve da povrati ravnoteu u obitelji, ak i kad bi to znailo da predaju kontrole nad vlastitim ivotom. to je obitelj otrovnija, to je manje potrebno da bi joj se zaprijetilo, i to se lake bilo koji pomak iz ravnotee ini kao prijetnja preivljavanju. To je razlog zbog kojeg otrovni roditelji mogu reagirati i na najmanja odstupanja kao da se radi o ivotu ili smrti. Glenn je naruio obiteljsku ravnoteu govorei istinu. Objasnio je: Jednog dana, kad sam imao 20 godina, odluio sam prigovoriti ocu zbog njegovog opijanja. Bio sam u strahu, ali znao sam da neto nije u redu. Odluio sam mu rei da mi se ne svia kako se ponaa kad je pijan i da elim da s tim prestane. Nevjerojatno je to se dogodilo. Majka je skoila u njegovu obranu, inei da se osjeam krivim to sam to uope spomenuo. Otac je sve poricao. Pogledao sam u sestre oekujui podrku, ali one su samo pokuavale smiriti situaciju. Osjeao sam se uasno, kao da sam uinio neto grozno. injenica je da sam iznio istinu: moj je otac alkoholiar. Ali sam se na kraju osjeao ludim to sam uope pokuao. Upitala sam Glenna je li njegov pokuaj iznoenja istine imao neku trajnu posljedicu u obiteljskim odnosima.

139 To je bilo nevjerojatno. Kao da sam gubavac. Nitko nije htio razgovarati sa mnom. Kao, tko sam ja da optuujem? Ponaali su se kao da ne postojim. Nisam vie mogao podnositi da me ignorira vlastita obitelj. Zato sam zautio o opijanju. Nisam o tome priao narednih 20 godina...Sve do sada. U Glennovoj je obitelji svatko imao ulogu dizajniranu tako da odrava obiteljski sustav. Oeva uloga bila je da pije, majka je bila ovisna, a, u zamjeni uloga, djeca su igrala roditelje. To je bilo predvidljivo i poznato pa je prualo osjeaj sigurnosti. Kad se Glenn pokuao suprotstaviti tim ulogama, zaprijetio je ravnotei. Njegova kazna bila je progon u emocionalni Sibir. Nije potrebno mnogo da otrovni obiteljski sustav zapadne u krizu: otac izgubi posao, umre roak, netko se doseli, ker pone provoditi previe vremena s novim dekom, sin se odseli ili se majka razboli. Kao to je uinila i Glennova obitelj kad se on pokuao suprotstaviti oevom opijanju, veina otrovnih roditelja na krizu odgovara negiranjem, zatakavanjem i, to je najgore od svega, okrivljavanjem. A to okrivljavanje uvijek pogaa djecu. Kako se otrovni roditelji suoavaju s problemima U obitelji koja relativno dobro funkcionira, roditelji se suoavaju sa ivotnim pritiscima tako da probleme rjeavaju otvorenim razgovorom i istraivanjem mogunosti koje stoje na raspolaganju, i ne boje se traiti pomo izvana kad im je potrebna. S druge strane, otrovni roditelji reagiraju na prijetnje obiteljskoj ravnotei izbacujui svoje strahove i frustracije, vodei vrlo malo rauna o tome kakve to posljedice ostavlja na djeci. Njihovi su mehanizmi suoavanja s problemima kruti i za njih uobiajeni. Medu najeima su: 1.Negiranje. Kao to ste mogli vidjeti ranije u knjizi, negiranje je esto prvi mehanizam suoavanja s problemima, kojem otrovni roditelji pribjegavaju da bi povratili ravnoteu. Negiranje ima dva lica: "sve je u redu" i "neto nije bilo u redu, ali nee se ponoviti". Negiranje svodi na najmanju mjeru, diskreditira, odbacuje kao alu, racionalizira ili preimenuje destruktivno ponaanje. Preimenovanje - oblik negiranja - uzima problem i sakriva ga iza eufemizama. Alkoholiar postaje "netko tko pije u drutvu", fiziki je zlostavlja "onaj koji uvodi disciplinu na strog nain".

140 2.Projekcija. Projekcija, takoer, ima dva lica: roditelji mogu optuiti dijete za one nesposobnosti od kojih sami pate i mogu ga okriviti za otrovna ponaanja koja zapravo proizlaze iz njihovih vlastitih nesposobnosti. Na primjer, nesposoban otac, koji nije u stanju zadrati posao, optuit e svog sina za lijenost i nepokretnost; majka alkoholiarka okrivit e svoju ker za nesreu koja ju je natjerala da pije. Otrovni roditelji obino koriste obje vrste projekcije da bi izbjegli preuzimanje odgovornosti za svoja vlastita ponaanja i svoje vlastite nedostatke. Potrebno im je rtveno janje, a to je obino najranjivije dijete u obitelji. 3.Sabotaa. U obiteljima s ozbiljno disfunkcionalnim roditeljem ludim, pijanim, bolesnim ili nasilnim - ostali e lanovi preuzeti na sebe uloge spasitelja i skrbnika. To stvara ugodnu ravnoteu slab/jak, lo/dobar ili bolestan/zdrav. Ako se disfunkcionalan roditelj pone oporavljati ili se ukljui u tretman, to moe predstavljati ozbiljnu prijetnju obiteljskoj ravnotei. Ostatak obitelji (posebno drugi roditelj) moe nesvjesno pronai naine za sabotiranje napretka disfunkcionalnog roditelja, kako bi se svi mogli vratiti svojim poznatim ulogama. To se moe dogoditi i kad se traumatizirano dijete pone oporavljati. Viala sam otrovne roditelje koji su izvlaili dijete iz terapije kad je poelo pokazivati znakove ozdravljenja. 4.Trokut. U otrovnom obiteljskom sustavu jedan e roditelj esto koristiti dijete kao povjerenika ili saveznika protiv drugog roditelja. Djeca postaju dijelom nezdravog trokuta, u kojem ih razvlae tjerajui ih da izaberu stranu. Kad mama kae: "Teko mi je s tvojim ocem", ili kad tata kae: "Tvoja mama vie ne eli spavati sa mnom", dijete postaje emocionalnim smetlitem, doputajui roditeljima da se oslobode nekih tekoa bez suoavanja s njihovim izvorom. 5.uvanje tajni. Tajne pomau otrovnim roditeljima da se suoe s problemima tako to pretvaraju njihove obitelji u male privatne klubove, u koje niti jedan stranac nema pristup. To osigurava vezu koja sjedinjuje obitelj, posebno kad postoji prijetnja obiteljskoj ravnotei. Dijete koje taji zlostavljanje govorei svome uitelju da je palo na stepenicama, zapravo titi obiteljski klub od vanjskog uplitanja. Kad pogledate na otrovne roditelje iz perspektive obiteljskog sustava - njegovih vjerovanja, njegovih uloga i vaeg pokoravanja tim ulogama poinje se isticati mnogo toga samorazarajueg u vaem ponaanju. Sve

141 bolje razumijete mone sile koje upravljaju ponaanjem vaih roditelja i, na kraju, vaim ponaanjem. Razumijevanje je poetak promjene. Ono otvara nove mogunosti i izbore. Meutim, vidjeti stvari drugaije nije dovoljno. Prava sloboda moe doi jedino ako radite stvari drugaije.

143

DRUGI DIO: SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA

Nain koritenja druge polovice ove knjige Sad emo pomaknuti panju s onog to su vam napravili roditelji na ono to vi moete napraviti za sebe, da biste smanjili njihov utjecaj na va ivot. Nauit ete posebne tehnike i strategije ponaanja, da biste mogli promijeniti samoporaavajue ivotne obrasce i postati osobom kakvom elite. Ove strategije nisu namijenjene da zamijene, ve da unaprijede rad u terapiji, u grupama podrke ili Programu u 12 koraka. Neki od vas mogu ovo raditi sami, meutim, ako ste odrasla rtva fizikog ili seksualnog zlostavljanja, vjerujem da vam je profesionalna pomo nuna. Ako koristite droge ili alkohol da biste umrtvili svoje osjeaje, morate s tim prestati prije nego to ponete koristiti tehnike opisane u knjizi. Ne postoji nain da povratite kontrolu nad svojim ivotom ukoliko vas kontrolira vaa ovisnost. Iz tog razloga inzistiram da se svaki moj pacijentovisnik ukljui i u program "Anonimnih alkoholiara", "Anonimnih narkomana" i sl. Rad prema principima ove knjige trebao bi se poeti primjenjivati tek nakon najmanje 6 mjeseci apstinencije. U poetnoj fazi oporavka ljudi su izrazito ranjivi, i uvijek postoji opasnost da ih otkrivanje i istraivanje bolnih iskustava iz djetinjstva ponovno uvue u zloupotrebu droga. Bilo bi nerealno i neodgovorno rei da e, ukoliko budete slijedili stazu koju predlaem, svi vai problemi nestati preko noi. Ali vas mogu i uvjeriti da ete, ukoliko budete slijedili moje savjete, otkriti uzbudljive nove naine odnoenja prema svojim roditeljima i drugim ljudima. Moi ete definirati tko ste i kako elite ivjeti svoj ivot. I otkrit ete novi osjeaj samopouzdanja i vlastite vrijednosti.

144

IX. - NE MORATE OPROSTITI

U ovom trenutku moda ete se zapitati: "Nije li prvi korak oprostiti svojim roditeljima?". Moj odgovor je ne. To moe mnoge okirati, razljutiti, uasnuti ili zbuniti. Veinu nas je usmjeravana da vjerujemo upravo suprotno - da je oprotaj prvi korak prema oporavku. Zapravo, nije nuno oprostiti roditeljima da bismo se osjeali bolje i promijenili svoj ivot! Naravno, svjesna sam da je ovo udarac u lice nekima od nai najcjenjenijih religijskih, duhovnih, filozofskih i psiholokih principa. Prema judo-kranskoj etici: "Grijeiti je ljudski, opratati boanski".Takoer sam svjesna da postoje mnogi strunjaci u razliitim pomagakim profesijama koji iskreno vjeruju da je opratanje ne samo prvi korak, ve esto i jedini korak nuan za postizanje unutranjeg mira. Ne slaem s tim nimalo. Na poetku profesionalne karijere i sama sam vjerovala da je oprostiti ljudima koji su vas povrijedili, posebno roditeljima, vaan dio procesa ozdravljenja. esto sam ohrabrivala pacijente - od kojih su mnogi bili teko zlostavljani - da oproste okrutnim ili zlostavljajuim roditeljima. Uz to, mnogi su od pacijenata dolazili na terapiju tvrdei da su ve oprostili svojim otrovnim roditeljima, ali otkrila sam da se najee nisu osjeali bolje zbog toga. I dalje su se osjeali loe u vezi sa samima sobom. I dalje su imali svoje simptome. Opratanje im nije donijelo nikakve znaajne ili dugotrajne promjene. Zapravo, neki su se od njih osjeali ak i manji sposobnima. Govorili su stvari poput: "Moda nisam dovoljno oprostio" "Moj sveenik je rekao da u svom srcu nisam potpuno oprostio" ili: "Zar nita ne mogu napraviti kako treba?" Dugo sam i ozbiljno razmatrala pojam opratanja. Poela sam se pitati moe li ono zapravo zaustaviti napredak u oporavljanju, umjesto da ga unaprijedi. Shvatila sam da postoje dvije strane opratanja: odustajanje od potrebe za osvetom i oslobaanje od onog dijela odgovornosti koji se odnosi na krivnju. Nisam imala puno problema u prihvaanju ideje da se ljudi trebaju rijeiti potrebe za osvetom. Osveta je sasvim normalna, ali negativna motivacija. Ona vas uvlai u opsesivne fantazije o uzvraanju udarca da biste postigli zadovoljenje; ona stvara mnogo frustracije i nesree i zapravc radi protiv vae emocionalne dobrobiti. Usprkos tome to osveta moe biti vrlo slatka na trenutak, ona neprestano uzburkava emocionalni kaos izmeu vas i vaih roditelja, troei dragocjeno vrijeme i energiju. Odustajanje od potrebe za osvetom je teak, ali svakako zdrav korak.

145 Meutim, druga strana opratanja nije mi bila sasvim jasna. Osjeala sam da je pogreno neupitno osloboditi nekoga njegove odgovornosti, posebno ako je ta osoba ozbiljno zlostavljala nevino dijete. Zato biste, za ime svijeta, trebali "oprostiti" ocu koji vas je terorizirao i tukao, koji je od vaeg djetinjstva napravio ivi pakao? Kako biste trebali "previdjeti" injenicu da ste gotovo svaki dan morali dolaziti u mranu kuu i brinuti se o pijanoj majci? I biste li zaista morali "oprostiti" ocu koji vas je silovao kad ste imali 7 godina? to sam vie razmiljala o tome, bilo mi je jasnije da je to oslobaanje zapravo drugi oblik negiranja: "Ako ti oprostim, moemo se praviti da ono to se dogodilo nije bilo tako strano". Shvatila sam da je taj aspekt opratanja zapravo onemoguavao mnoge ljude da nastave sa svojim ivotima. Zamka opratanja Jedna od najopasnijih stvari kod opratanja jest to to opratanje naruava vau sposobnost da se rijeite svojih nakupljenih emocija. Kako moete biti svjesni svoje ljutnje prema roditelju, kad ste mu ve oprostili? Odgovornost moe ii na samo jedno od dva mjesta: prema van, na ljude koji su vas povrijedili, ili prema unutra - u vas same. Netko mora biti odgovoran. Tako moete oprostiti svojim roditeljima, ali zavriti mrzei, u zamjenu, sebe. Takoer sam primijetila da su mnogi pacijenti urili u opratanje, kako bi izbjegli vei dio bolnog rada u terapiji. Oni su vjerovali da su putem opratanja pronali preicu za oporavak. Dosta ih je "oprostilo", napustilo terapiju i zavrilo upadajui jo dublje u depresiju ili tjeskobu. Neki su se od pacijenata vrsto drali svojih fantazija: "Sve to trebam je oprostiti i bit u izlijeen, imat u prekrasno mentalno zdravlje, svatko e svakoga voljeti, grlit emo se i napokon emo biti sretni." No, preesto bi otkrivali da ih je prazno obeanje oprosta jednostavno dovelo do jo veeg razoaranja. Neki su doivjeli navalu dobrog raspoloenja, ali to nije dugo potrajalo jer se zapravo nita nije promijenilo u nainu na koji su se osjeali, niti u obiteljskim odnosima. Sjeam se jedne posebno dirljive scene sa Stephanie, ije iskustvo ilustrira neke od tipinih problema prijevremenog oprosta. Stephanie, 27godinjakinja, bila je ekstremno pobona kranka kad sam je srela. U dobi od 11 godina silovao ju je ouh. Nastavio ju je zlostavljati, sve dok ga majka nije izbacila iz kue (iz drugih razloga) godinu kasnije. Tijekom slijedee etiri godine Stephanie je bilo zlostavljalo nekoliko od majinih brojnih partnera. Sa 16 godina pobjegla je od kue i postala prostitutka. Sedam

146 godina kasnije, jedna muterija nasmrt ju je pretukla. Dok se oporavljala u bolnici, Stephanie je srela lijenika koji ju je nagovorio da posjeti njegovu crkvu. Nekoliko su se godina kasnije vjenali i dobili sina. Ona je iskreno pokuavala ponovno izgraditi svoj ivot. Meutim, usprkos novoj obitelji i novoj vjeri, Stephanie se osjeala bijedno. Dvije je godine ila na terapiju, ali i dalje se nije mogla otresti svoje intenzivne depresije. Tada je dola k meni. Ukljuila sam je u jednu od svojih grupa rtava incesta. U prvoj nas je seansi Stephanie uvjeravala da je ostvarila svoj mir i da je oprostila i svom ouhu i svojoj hladnoj, neprikladnoj majci. Rekla sam joj da e, ako se eli rijeiti svoje depresije, morati "ne-oprostiti" na neko vrijeme, kako bi dola u kontakt sa svojom ljutnjom. Inzistirala je na tome da duboko vjeruje u opratanje i da joj nije potrebna ljutnja da bi se oporavila. Medu nama se razvila poprilino snana borba, dijelom zbog toga to sam traila od nje da napravi neto bolno, ali i zato to su njezina religijska uvjerenja bila u suprotnosti s njezinim psiholokim potrebama. Stephanie je odgovorno radila svoj posao, ali je odbijala dotaknuti svoj bijes. Meutim, malo po malo, poeli su se pojavljivati njezini ispadi ljutnje u ime drugih ljudi. Na primjer, jedne je veeri zagrlila drugog lana grupe, govorei: "Tvoj otac je udovite. Mrzim ga!" Nekoliko tjedana kasnije napokon je izaao na vidjelo njezin vlastiti potisnuti bijes. Vritala je, psovala i optuivala svoje roditelje da su joj unitili djetinjstvo i osakatili je kao odraslu osobu. Nakon toga, zagrlila sam je dok je jecala. Mogla sam osjetiti kako se njeno tijelo oputa. Kad se smirila, upitala sam je izazovno: "Kakvo je to ponaanje za jednu dragu kransku djevojku?" Nikad neu zaboraviti njezin odgovor: Pretpostavljam da Bog eli da se oporavim, vie nego to eli da oprostim. Ta je no za nju bila prekretnicom. Ljudi mogu oprostiti otrovnim roditeljima, ali bi to trebali uiniti na kraju - a ne na poetku - svog emocionalnog ienja. Ljudima je potrebno da budu ljuti zbog onog to im se dogodilo. Moraju prealiti injenicu da nikad nisu imali roditeljsku ljubav za kojom su udjeli. Potrebno im je da prestanu umanjivati ili obezvrjeivati nanesenu tetu. Preesto "oprosti i zaboravi" znai "pretvaraj se da se nije dogodilo". Takoer, vjerujem da je opratanje prikladno samo ako su roditelji uinili neto ime su ga zasluili. Otrovni roditelji, posebno oni koji su najjae zlostavljali, moraju biti svjesni onoga to se dogodilo, moraju preuzeti

147 ogovornost za to i pokazati elju za iskupljenjem. Ukoliko jednostrano razrijeite roditelje koji vas i dalje loe tretiraju, koji negiraju velik dio vae stvarnosti i osjeaja i koji nastavljaju projicirati svoju krivnju na vas, moete ozbiljno potkopati emocionalni posao koji elite obaviti. Ukoliko su jedan ili oba roditelja umrli, jo uvijek moete popraviti tetu, opratajui sebi i oslobaajui se velikog dijela njihovog pritiska na vau emocionalnu dobrobit. Ovdje ete se moda zapitati, to je razumljivo, hoete li ostati ogoreni i ljuti do kraja ivota ukoliko ne oprostite svojim roditeljima, Zapravo, tono je upravo suprotno. Moja su viegodinja iskustva da emocionalni i mentalni mir dolaze kao rezultat samooslobadanja od kontrole otrovnih roditelja, a nije nuno da im pritom oprostite. To oslobaanje moe nastupiti tek nakon to ste proradili snane osjeaje bijesa i tuge i nakon to ste odgovornost prebacili na njihova leda, kamo i pripada.

148

X. - ODRASLA SAM OSOBA. ZATO SE TAKO NE OSJEAM?" Djeca otrovnih roditelja imaju toliko snanu potrebu za roditeljskim odobravanjem, da ona onemoguuje ivot kakav bi eljeli. Istina je da je veina odraslih i dalje, barem malo, isprepletena sa svojim roditeljima. Kad bi ih se upitalo: "Moete li imati svoje vlastite misli, djelovanja i osjeaje, bez da na bilo koji nain uzimate u obzir elje i oekivanja svojih roditelja?", vrlo bi ih malen broj mogao kategoriki ustvrditi da je to mogue. Zapravo, u zdravim obiteljima, odreeni je stupanj isprepletenosti koristan. On potpomae stvaranju osjeaja pripadnosti, obiteljskog zajednitva. Meutim, ak i u zdravim obiteljima, taj utjecaj moe otii predaleko. U otrovnim obiteljima on prelazi sve granice. Neki se ljudi osjeaju posramljenima ili pokazuju otpor kad kaem da su moda samoporaavajue vezani za svoje roditelje. Molim vas, zapamtite da je to uobiajen otpor. Postoji vrlo malo ljudi koji su dovoljno zreli da mogu drati ivot potpuno u svojim rukama, i koji su sasvim osloboeni potrebe za roditeljskim odobravanjem. Veina nas je fiziki napustila dom, ali nas je malen broj to uinio i emocionalno. U osnovi, postoje dva tipa isprepletenosti. Prvi tip podrazumijeva stalno poputanje roditeljima, da bi ih se smirilo. Bez obzira na to kakve su vae vlastite elje i potrebe, elje i potrebe vaih roditelja uvijek su na prvom mjestu. Drugi tip podrazumijeva upravo suprotno. Moete biti jednako isprepleteni i kad viete na roditelje, prijetite im ili se potpuno otuite od njih. U ovom sluaju, koliko god se to moe initi proturjenim, vai roditelji jo uvijek imaju ogromnu kontrolu nad tim kako se osjeate i ponaate. Dokle god nastavljate tako snano reagirati na njih, dajete im mo da vas uznemire, to im omoguuje da vas kontroliraju. Da bih vam pomogla otkriti koliko ste jo uvijek isprepleteni sa svojim roditeljima, napravila sam tri liste, jednu za provjeru vaih uvjerenja, jednu za provjeru osjeaja i jednu za ponaanje. Koristite ih kao pokazatelje koji e vam pomoi u otkrivanju vaih samosputavajuih vjerovanja, osjeaja i ponaanja. Zapamtite, tamo gdje koristim pojam roditelji, moete radije staviti otac ili majka. Koristim mnoinu samo zato da bih pojednostavila listu. Koja su vaa uvjerenja? Kao to smo vidjeli u 8. poglavlju, vjerovanja su duboko ukorijenjeni stavovi, opaanja i pojmovi o ljudima, vezama i moralu. Da biste mogli zapoeti

149 bilo kakav proces rasta i promjene u svom ivotu, kljuno je da najprije postanete svjesni povezanosti izmeu pogrenih vjerovanja, negativnih osjeaja i samoporaavajuih ponaanja. Evo kako to djeluje: vjerovanje kao to je: "Nikad neu pobijediti, moji roditelji imaju potpunu mo" vjerojatno e vas dovesti do toga da se osjeate bespomonima, prestraenima, frustriranima i poraenima. U nastojanju da se obranite od takvih osjeaja, automatski ete se prepustiti svaama, poputajui eljama svojih roditelja, i moda ete koristiti droge ili alkohol u pokuaju izbjegavanja takvih osjeaja. Sve poinje s vjerovanjima. Prva e vam lista identificirati neka vjerovanja koja su u podlozi vaih osjeaja i ponaanja. Oznaite svaku tvrdnju koja se odnosi na vas. Moja uvjerenja u odnosu s roditeljima: Na meni je da uinim svoje roditelje sretnima. Na meni je da uinim svoje roditelje ponosnima. Svojim sam roditeljima sve to imaju u ivotu. Moji roditelji ne bi mogli preivjeti bez mene. Ne bih mogao preivjeti bez roditelja. Kad bih rekao/la svojim roditeljima istinu o (svom razvodu, pobaaju, homoseksualnosti, o tome da je moj zarunik ateist, itd.), to bi ih ubilo. _ Ako se suprotstavim svojim roditeljima, izgubit u ih zauvijek. _ Ako im kaem koliko su me povrijedili, iskljuit e me iz svojih ivota. _ Ne bih trebao/trebala uiniti niti rei neto to bi povrijedilo osjeaje mojih roditelja. _ Osjeaji mojih roditelja vaniji su od mojih. _ Nema smisla priati s mojim roditeljima, jer to ne bi donijelo nita dobro. __ Kad bi se moji roditelji promijenili, osjeao/osjeala bih bolje u vezi sa samim/samom sobom. __Moram se iskupiti roditeljima za to to sam tako loa osoba. __Kad bih samo mogao/mogla postii da vide koliko me ranjavaju, znam da bi bili drugaiji. __Bez obzira na to to su napravili, oni su moji roditelji i moram ih potovati. __Moji roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad mojim ivotom. Svaam se s njima cijelo vrijeme.
_ _ _ _ _ _

150 Ako etiri ili vie vjerovanja vrijede za vas, jo ste uvijek vrlo isprepleteni sa svojim roditeljima. Koliko god to bilo teko prihvatiti, sva su ova vjerovanja samoporaavajua. Onemoguavaju da budete odvojena i neovisna osoba. Poveavaju vau ovisnost i kradu vam mo koju biste kao odrasla osoba trebali imati. Neka od ovih vjerovanja stavljaju potpunu odgovornost za osjeaje * vaih roditelja na vaa ramena. Kad se otrovni roditelji osjeaju loe, oni esto okrivljuju druge, a to su obino njihova djeca. Ako ste odgajani da vjerujete da su osjeaji vaih roditelja vaa odgovornost, vjerojatno jo uvijek vjerujete da je u vaoj moi da ih - a esto i druge ljude - "uinite" sretnima ili tunima. Mnogi strunjaci u podruju ljudskog ponaanja tvrde da ne moete "uiniti" da se bilo tko bilo kako osjea - da je svaka osoba potpuno odgovorna za to kako "izabire" da se osjea. Ne mislim da je to istina. Vjerujem da imamo utjecaj na osjeaje svih s kojima smo povezani. Ali, imati utjecaj nije isto to i biti odgovoran za stvaranje tih osjeaja. Kao to ste vi odgovorni za pronalaenje naina da se osjeate bolje kada vas netko povrijedi, tako su i vai roditelji odgovorni za pronalaenje svojih vlastitih naina da se osjeaju bolje kad su povrijeeni. Na primjer, ako uinite neto to nije okrutno niti nasilno, ali ipak ini vau majku tunom - kao to je vjenanje s nekim koga ona ne odobrava, ili prihvaanje posla izvan grada - na vaoj je majci da pronae naine kako e se utjeiti. Savreno je prikladno da kaete neto poput: "ao mi je to si uzrujana", ali nije na vama da mijenjate svoje planove samo zbog majinih osjeaja. Kad ignorirate vlastite potrebe zbog majinih osjeaja, inite lou uslugu, ne samo sebi, ve i majci. Ljutnja i ogorenost koju ete neminovno osjeati ne moe pomoi, ve e samo naruiti va odnos. A ako vai pokuaji da uinite majku sretnom ne uspiju, osjeat ete se krivim i nesposobnim. Kada temeljite veinu svojih ivotnih odluka na tome kako e se one svidjeti vaim roditeljima, odriete se slobodnog izbora. Ako su njihovi osjeaji uvijek na prvom mjestu, oni su na vozakom sjedalu vaeg ivota. Razmislite o tome koja jo vaa uvjerenja onemoguuju da se osjeate kao uspjena odrasla osoba pred vaim roditeljima. Dodajte ih listi. Ova e lista postati dijelom kratke vjebe koju u vas zamoliti da kasnije napravite. Pogrena vjerovanja, bolni osjeaji Samoporaavajua vjerovanja uvijek vode do bolnih osjeaja. Prouavajui svoje osjeaje, moete poeti razumijevati i vjerovanja koja su ih stvorila te ponaanja koja su se iz njih izrodila.

151 Veina nas misli da su nai osjeaji reakcije na stvari koje nam se dogaaju, stvari izvan nas samih. Meutim, u stvarnosti, ak i najekstremniji strah, uitak ili bol izrastaju iz nekog vjerovanja. Na primjer, postanete jako hrabri jednog dana i kaete svom ocu, alkoholiaru, da vie ne elite biti s njim kad je pijan. On pone urlati da ste nezahvalni i da ga ne potujete. Osjeate se krivim. Moete misliti kako je vaa krivnja rezultat oevog ponaanja, ali to je samo polovica prie. Prije nego to su osjeaji proli kroz vas, odreena su uvjerenja bila potaknuta u vaim mislima uvjerenja kojih vjerojatno niste bili svjesni. U ovom sluaju, ta su uvjerenja mogla biti: "Djeca nikada ne bi smjela odgovarati roditeljima" ili "Moj otac je bolestan i na meni je da se brinem o njemu". Budui da se niste ravnali prema ovim duboko usaenim vjerovanjima, reagirate krivnjom, ste suoeni sa situacijom koja zahtijeva emocionalni odgovor, obiteljska vjerovanja prolijeu vam kroz glavu kao nesvjestan, automatski govor. Razumijevanje da vaa uvjerenja gotovo uvijek prethode vaim osjeajima vie je od zanimljive psiholoke vjebe. Razumijevanje povezanosti izmeu uvjerenja i osjeaja kljuan je korak prema zaustavljanju samoporaavajueg ponaanja! "Ali, ne osjeam nita" Svi imamo snane emocionalne reakcije na nae roditelje. Neki od nas su u kontaktu s tim osjeajima, dok se drugi tite od jaine svojih emocija tako to ih zakapaju. Moda ste u djetinjstvu dobivali snane poruke da nije sigurno osjeati. Moda ste bili kanjavani za izraavanje osjeaja, ili su moda vai osjeaji bili toliko bolni da ste ih gurnuli duboko u nesvjesno, kako biste preivjeli. Moda ste se morali uvjeravati da vas jednostavno nije briga, ili ste moda morali dokazati roditeljima da ne mogu doprijeti do vas. Kao odraslome, moe vam biti vrlo teko ponovno odvrnuti emocionalne slavine. Moe vam biti posebno teko vidjeti povezanost snanih osjeaja s vaim prolim i trenutnim odnosima s roditeljima. Osjeaji o kojima raspravljamo u ovoj knjizi mogu vam se initi stranima. Moda sebe opisujete kao hladnu i praznu osobu, ili vjerujete da nemate nikakve osjeaje - da nemate mnogo za ponuditi u vezi s ljubavlju i panjom. Ako je tako, vai su osjeaji u djetinjstvu vjerojatno bili vrlo snani pa su vam bile potrebne jake brane da biste dogurali do odrasle dobi. Ako su vai osjeaji duboko zakopani, moete upotrijebiti ove liste kao poetnu toku svoga susreta s njima. Moete, takoer, pokuati zamisliti kakve je osjeaje mogao imati netko tko je imao isti odnos sa svojim

152 roditeljima kakav ste vi imali sa svojima. Mnogi ljudi otkriju da jednostavno ne mogu doprijeti do svojih osjeaja bez terapije. Vai osjeaji nisu izgubljeni, samo su pogreno smjeteni pa je ponekad potrebna profesionalna pomo da bi ih se spasilo. Meutim, to god bilo potrebno, ne moete napraviti ovaj posao bez da stupite u kontakt sa svojim osjeajima. Vano je da idete polako kad zaponete doputati nekima od svojih , blokiranih osjeaja izlazak na povrinu. Moete biti vrlo uznemireni neko vrijeme kad oni oive. Mnogi ljudi zaponu s terapijom oekujui da e se odmah osjeati bolje. Prestravljeni su kad otkriju da se obino moraju osjeati loije, prije nego to se mogu osjeati bolje. Ovo je emocionalna operacija, a kao kod svake operacije, rane se moraju oistiti prije nego to zacijele i potrebno je vrijeme da bi bol prestala. Ali bol je znak da je proces ozdravljenja zapoeo. Da vam pomognem da se usmjerite na svoje osjeaje, podijelila sam ih u etiri grupe: krivnja, strah, tuga i ljutnja. Ovdje nas zanimaju automatski, predvidljivi, negativni osjeaji - oni koji vam obino zadaju probleme. Na listi oznaite one tvrdnje koje najblie opisuju kako se osjeate. U odnosu s roditeljima, ovo je ono to osjeam:
_ Osjeam se krivim/krivom kad ne ispunim oekivanja svojih roditelja. __ Osjeam se krivim/krivom kad radim neto to ih uznemiruje. _ Osjeam se krivim/krivom kad se ne drim njihovih savjeta. _ Osjeam se krivim/krivom kad se svaam s njima. _ Osjeam se krivim/krivom kad se naljutim na njih. _ Osjeam se krivim/krivom kad razoaram roditelje ili povrijedim njihove osjeaje. _ Osjeam se krivim/krivom kad ne inim dovoljno za njih. _ Osjeam se krivim/krivom kad ne napravim sve to od mene trae. _ Osjeam se krivim/krivom kad im kaem ne. _ Osjeam se uplaeno kad roditelji viu na mene. _ Osjeam se uplaeno kad su ljuti na mene. _ Osjeam se uplaeno kad sam ljut/ljuta na njih. _ Osjeam se uplaeno kad im moram rei neto to moda ne ele uti. _ Osjeam se uplaeno kad prijete da e me prestati voljeti.

153
_ _ _ _

Osjeam se uplaeno kad se ne slaem s njima. Osjeam se uplaeno kad im se pokuavam suprotstaviti. Osjeam se tuno kad su moji roditelji nesretni. Osjeam se tuno kad znam da sam iznevjerio/iznevjerila svoje

roditelje.
_ Osjeam se tuno kad im ne mogu uiniti ivote boljima. __ Osjeam se tuno kad mi roditelji kau da sam im unitio/unitila

ivote.
_ Osjeam se tuno kad napravim neto to elim, a time povrijedim

svoje roditelje. _ Osjeam se tuno jer se mojim roditeljima ne svia moj (mu, ena, ljubavnik, prijatelji). _ Osjeam ljutnju kad me roditelji kritiziraju. _ Osjeam ljutnju kad me roditelji pokuavaju kontrolirati. _ Osjeam ljutnju kad mi govore kako da ivim svoj ivot. _ Osjeam ljutnju kad mi govore kako bih trebao/trebala razmiljati, osjeati se ili ponaati. _ Osjeam ljutnju kad mi govore to bih, a to ne bih trebao/trebala initi. _ Osjeam ljutnju kad od mene neto zahtijevaju. _ Osjeam ljutnju kad pokuavaju ivjeti svoje ivote preko ivota moga
__Osjeam ljutnju kad oekuju da brinem o njima. _ Osjeam ljutnju kad me odbacuju.

Molim vas, dodajte bilo koje osjeaje koje imate, a nisu spomenuti. To moe ukljuivati i fizike reakcije na vae roditelje. Fizike reakcije su obino jezik pomou kojeg izraavamo bolne osjeaje, posebno kad ih nije sigurno izgovoriti pred ljudima koji su nas uznemirili. esto kaemo putem svojih tijela ono to ne moemo ili ne elimo izgovoriti. Specifini fiziki simptomi pod utjecajem su stvari poput obiteljske medicinske povijesti, predispozicije ili ranjivosti u odreenim dijelovima tijela te vae jedinstvene emocionalne strukture i osobnosti. Nije neobino da odrasla djeca otrovnih roditelja pate od glavobolja, bolova u trbuhu, miine napetosti, umora, gubitka apetita ili prinudnog uzimanja hrane, problema sa spavanjem i munina. Ove reakcije nikad ne bi trebalo obezvrjeivati, a ako prerastu u bolesti povezane sa stresom, kao to su kardiovaskularni ili gastrointestinalni poremeaji, mogu postati smrtnima. Zbog toga je neophodno potraiti medicinsku pomo za svako takvo fiziko stanje koje potraje, ak i ako ste uvjereni da je emocionalnog porijekla.

154 Ako ste oznaili vie od jedne treine tvrdnji na listi, jo ste uvijek usko isprepleteni sa svojim roditeljima i oni uvelike kontroliraju va emocionalni ivot. Vidjeti povezanost Pokuajte staviti "zato to" nakon svakog osjeaja koji se odnosi na vas, te nakon "zato to" stavite vae uvjerenje s prve liste. Ta tehnika nadopunjavanja moe vam pomoi pronai smisao u nekim vlastitim reakcijama. Na primjer, "Osjeam se krivim/krivom kad radim neto to ih uznemiruje, zato to ne bih trebao/trebala uiniti niti rei neto to bi povrijedilo osjeaje mojih roditelja"; "Osjeam se tuno kad znam da sam iznevjerio/iznevjerila svoje roditelje, zato to je na meni da ih uinim sretnima"; "Osjeam se uplaeno kad sam ljut/ljuta na njih, zato to u ih zauvijek izgubiti ako im se suprotstavim". Jednom kad zaponete pronalaziti ove vane veze, vjerojatno ete biti zaueni koliko vaih osjeaja ima svoje korijene u vaim vjerovanjima. Ova je vjeba neizmjerno vana, jer kad jednom shvatite izvor svojih osjeaja, moete poeti preuzimati kontrolu nad njima. to radite? Uvjerenja vode pravilima, osjeaji vas tjeraju da im se pokorite, i to je ono to dovodi do ponaanja. Ako elite promijeniti svoje ponaanje, morate proi cijelu jednadbu, mijenjajui svoja uvjerenja i osjeaje, da biste promijenili svoja pravila. Kad shvatite da je ponaanje krajnji proizvod uvjerenja i osjeaja, neka vaa ponaanja poinju dobivati smisao. Ovdje je lista nekih ponaanja koja su mogla izrasti iz uvjerenja i osjeaja koje sam ve nabrojala. Ova ponaanja pripadaju dvjema osnovnim vrstama: pokornoj i agresivnoj. Oznaite ona ponaanja koja se odnose na vas. I ovog puta dodajte listi bilo koje svoje destruktivno ponaanje koje nisam nabrojala. U odnosu s roditeljima, ovako se ponaam: Pokorna ponaanja: __ esto popustim roditeljima, bez obzira na to kako se osjeam. __ esto im ne kaem to stvarao mislim. __ esto im ne kaem kako se zaista osjeam. __ esto se ponaam kao da je sve u redu medu nama, ak i onda kad nije.

155
___ esto sam neiskren/neiskrena i povran/povrna kad sam sa svojim roditeljima. ___ Kad sam s roditeljima, esto radim stvari koje su rezultat krivnje i straha, a ne slobodnog izbora. __ Jako se trudim da se promijene. __ Jako se trudim da vide i shvate moj poloaj. __ esto sam mirotvorac u naim meusobnim sukobima. __ esto se odriem mnogoega kako bih im udovoljio/udovoljila. __ Nastavljam nositi obiteljske tajne.

Agresivna ponaanja: __ Stalno se prepirem s roditeljima, da im pokaem da sam u pravu. ___ Stalno radim stvari koje im se ne sviaju, da im pokaem da je moj ivot u mojim rukama. __ esto vritim, viem ili psujem roditelje, da im pokaem da me ne mogu kontrolirati. __ esto se moram suzdravati da ih fiziki ne napadnem. __ Prelila se kap mog strpljenja i izbacio/izbacila sam roditelje iz svog ivota. Ukoliko dva ili vie od ovih ponaanja odgovaraju vaem ponaanju, tada je isprepletenost s roditeljima jo uvijek glavni problem vaeg ivota, Nije teko uvidjeti da vam pokorna ponaanja onemoguuju neovisnost, Medutim, isprepletenost putem agresivnih ponaanja manje je oita. Takva ponaanja izgledaju kao da vas odvajaju od roditelja. Ona stvaraju iluziju da im uzvraate, umjesto da kapitulirate. Zapravo, agresivna ponaanja i dalje ukazuju na isprepletenost, zbog jaine vaih osjeaja, ponavljanja i predvidljivosti vaih reakcija te injenice da vae ponaanje nije odreeno vaim slobodnim izborom, ve obrambenom potrebom da dokaete koliko ste odvojeni. Pokoravanje i agresija samo su dvije strane iste medalje ponaanja. Reakcija na liste Carol, manekenka koja je postala dizajnerica interijera, verbalno zlostavljana od svoga oca, bila je zaprepatena kad je zbrojila rezultate svojih lista. Otkrila je da je s 52 godine jo uvijek jako isprepletena sa svojim roditeljima. Tako se sramim. U srednjim sam godinama, tri puta sam se udavala, imam odraslog sina, a moji roditelji jo uvijek povlae moje konce. Moete li vjerovati... Oznaila sam

156 skoro svako vjerovanje i osjeaj na listama. A da ne govorim o "gospodi Pokoravanje "... Kada li u napokon shvatiti da se moji roditelji nikad nee promijeniti? Uvijek su bili okrutni i nisu mi pruali podrku pa pretpostavljam da e takvi ostati zauvijek. Rekla sam joj da su osjeaji srama i zbunjenosti normalna pojava kod nekog tko se smatra odraslom osobom, a odjednom shvati da ga jo uvijek kontroliraju njegovi roditelji. Svi elimo vjerovati da smo neovisne odrasle osobe koje samostalno donose odluke o svojim ivotima. Carol je vjerojatno bila u pravu: njezini se roditelji nisu namjeravali promijeniti. Ali ona jest. Prvi korak da se uzdrmaju destruktivne veze je razumijevanje onoga to ih ini tako jakima. Carol je, kao i mnogi moji pacijenti, reagirala ljutnjom kad je shvatila da je jo uvijek isprepletena s roditeljima. eljela je odmah izletjeti i suoiti se s njima. Ako imate takav impuls, oduprite mu se. Sada nije pravo vrijeme. Impulzivna djelovanja gotovo su uvijek kontraproduktivna. Izbjegavajte poduzimati sueljavajue akcije kad su vai osjeaji najintenzivniji. Va e pogled i prosudbe tada biti zamagljeni. Imate puno vremena da uklopite svoju novu svjesnost u svoj ivot. Ali najprije morate utvrditi plan djelovanja. Zapamtite, ovo je poetak procesa, a ne izljeenje preko noi. Prethodne su liste samo poetak vaeg istraivanja. Pred vama su neki vrlo sloeni i esto zbunjujui problemi. Ne elite zaroniti u vodu dok niste provjerili ima li stijena ispod povrine. Ne moete preko noi promijeniti obrasce koje ste imali cijelog ivota, ma koliko oni bili samoporaavajui. Ono s im moete zapoeti je suprotstavljanje vlastitim ograniavajuim vjerovanjima i, po mogunosti, njihovim odbacivanjem, kako biste omoguili svom pravom JA da doe do izraaja. Meutim, prije nego to uspijete povratiti svoje pravo JA, morate saznati tko ste.

157

XI. - POECI SAMODEFINIRANJA

Emocionalna neovisnost ne trai od vas da napravite rez sa svojim roditeljima. To znai da moete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znai da moete biti ono to jeste, i da moete pustiti roditelje da budu ono to jesu. Kad se osjeate slobodnima imati vlastita vjerovanja, osjeaje i ponaanja, odvojene od onih koje imaju vai roditelji (ili drugi ljudi), tada ste "samodefinirani". Ukoliko se vaim roditeljima ne svia ono to inite ili kako razmiljate, neizbjeno ete morati tolerirati odreenu nelagodu. I morat ete tolerirati njihovo nezadovoljstvo vama u trenucima kad odluite da se neete mijenjati samo zbog njih. ak i ako su neka vaa vjerovanja jednaka vjerovanjima vaih roditelja, ili ako oni odobravaju neko vae ponaanje, kljuno je da inite svoje vlastite izbore i da se osjeate slobodnima da se s roditeljima sloite ili ne sloite. To ne znai da vas ohrabrujem da bezosjeajno gazite preko tuih osjeaja ili da ignorirate utjecaj koji vae ponaanje moe imati na druge ljude. Ali ne smijete ni dozvoliti da drugi gaze preko vas. Svi moramo pronai ravnoteu izmeu brige za sebe i brige za osjeaje drugih ljudi. Nitko ne moe biti samodefiniran itavo vrijeme. Svi smo mi dio veeg drutva. Nitko nije potpuno osloboen elje za tuim odobravanjem. Nitko nije potpuno osloboen od neke vrste emocionalne ovisnosti i vrlo malo bi nas to eljelo biti. Ljudska bia su drutvene ivotinje, a otvorene veze zahtijevaju odreeni stupanj emocionalne meuovisnosti. Iz tog razloga samodefinicija mora biti donekle fleksibilna. Nema nita loeg u tome da radite kompromise sa svojim roditeljima, dokle god je to neto to ste sami odabrali uiniti, po svojoj slobodnoj volji. Ovdje govorim o odravanju vlastite emocionalne cjelovitosti, iskrenosti prema samom sebi. Ponekad je u redu biti sebian Mnogi se ljudi ne bore za sebe jer brkaju samodefiniciju i sebinost. Rije sebian aktivira sve nae tipke za krivnju. Sandy - frizerka koju su nepratajui roditelji i u odrasloj dobi nastavljali kanjavati za pobaaj koji je napravila s 15 godina - dovela je samu sebe u emocionalni pakao, da bi izbjegla da je smatraju sebinom. Objasnila je: Nala sam se u slijepoj ulici. Mislim da sam moda upravo unitila cijeli svoj ivot. Moji preureuju kuu. Majka me nazvala proli tjedan da mi kae da je izluuje buka i da ona i tata ele doi k nama dok se preureivanje ne zavri,

158 to bi moglo potrajati tjednima. Stvarno nisam htjela pristati, ali to sam mogla napraviti? Mislim, oni su moji roditelji. Kad je moj suprug saznao, skoro je umro. Znate, on koristi slobodnu sobu kao svoj ured i upravo je usred velikog projekta. Zato me nagovorio da ponovo nazovem majku i predloim da bi moda bilo bolje da ona i tata odu u hotel umjesto da dou kod nas. Ona je iskoila iz koe. Dobila sam pola sata prie o tome kako sam nezahvalna i sebina i daje to najmanje to mogu uiniti za njih nakon svega to su uinili za mene. Rekla sam joj da moram o tome razgovarati s Billom, ali ve znam to e on rei. to da napravim, Susan? Predloila sam joj da iskoristi ovu malu krizu kao priliku za zapoinjanje procesa samodefiniranja. Bilo je vrijeme da sagleda trenutnu zbrku i da je ne shvati kao izolirani incident, ve problem koji se zadnji pojavio u tekuem obrascu njezinog odnosa s roditeljima. Ovdje se ne radi o njihovom doseljavanju k njoj, radi se o njezinoj automatskoj reakciji udovoljavanja i prilagoavanja njima. Ako eli prekinuti taj obrazac, najprije se mora usmjeriti na ono to ona eli, a ne na ono to njezini roditelji zahtijevaju od nje. Pitala sam je zna li uope to eli. SANDY: Prva mi proe kroz glavu elja da me roditelji ostave na miru. Ne elim da odsjednu kod nas. To e biti grozno. Mislim, osjeam se krivom to to uope spominjem, djeca bi trebala brinuti za svoje roditelje. Moda im jednostavno kaem da mogu doi. Barem se neu osjeati tako grozno u vezi s tim. Puno je lake svaati se s Billom nego s roditeljima. Zato ne mogu sve uiniti sretnima? SUSAN: Sami odgovorite na to pitanje. SANDY: Ne znam odgovor. Zato sam ovdje. Mislim, znam da u ovom trenutku ne elim da ive sa mnom, ali ih volim ne mogu im samo tako okrenuti leda.

159 SUSAN: Ne traim da im okrenete leda. Traim da zamislite kako bi izgledalo da im ponekad kaete "ne", da postavite granice u tome koliko ste voljni rtvovati za njih. Budite "samodefinirani", Sandy. Donosite odluke na temelju onoga to vi elite i to je vama potrebno, radije nego na temelju onoga to oni ele i trebaju. SANDY: To zvui tako sebino. SUSAN: Ponekad je u redu biti sebian. SANDY: elim biti dobra osoba, Susan. Odgojena sam da vjerujem da se dobri ljudi rtvuju za druge. SUSAN: Duo, da ste toliko dobri prema sebi kao to ste prema svojim roditelj ima, vjerojatno ne biste trebali biti ovdje. Vi ste jako dobra osoba - prema svima osim prema sebi. SUSAN: Kako to da se onda osjeam tako loe? Sandy je poela plakati. Bilo joj je toliko vano pokazati majci da nije ni sebina ni nezahvalna, da je bila voljna pretvoriti i svoj dom i svoj brak u mete. Sandy je bazirala mnoge od svojih ivotnih odluka na pretjerano razvijenom osjeaju obaveze prema svojim roditeljima. Vjerovala je da joj je dunost zakopati vlastite potrebe ispod njihovih. Rijetko je inila ono to je sama eljela uiniti, i to je dovelo do godina potisnute ljutnje i nedostatka samoispunjenosti, to je rezultiralo depresijom. Sandy je, kao to nas veina ini, reagirala u odnosu sa svojim roditeljima gotovo automatski, ustraeno. Reagirajui, obino inimo neto bez razmiljanja, bez sluanja i bez istraivanja naih mogunosti. Ljudi su obino najreaktivniji kad se osjeaju emocionalno ugroenima ili napadnutima. Ta se reaktivnost moe pojaviti u gotovo svim odnosima u naem ivotu - s ljubavnikom, efom, djetetom ili prijateljem - ali je gotovo uvijek najintenzivnija s naim roditeljima.

160 Kad ste reaktivni, ovisite o tuem priznanju. Osjeate se dobro sa samima sobom samo ako vam se nitko ne suprotstavlja, ne kritizira vas ili vam se suprotstavlja. Vai su osjeaju esto izrazito neproporcionalni dogaajima koji su ih izazvali. Dobronamjerni savjet doivjet ete kao osobni napad; blagu konstruktivnu kritiku kao osobni neuspjeh. Bez odobravanja drugih ljudi imat ete velike tekoe s odravanjem ak i najmanje emocionalne stabilnosti. Kad ste reaktivni, obino govorite reenice kao to su: "Poludim svaki put kad mi mama govori kako da ivim svoj ivot"; "Oni stvarno znaju kako da me izbace iz takta, uvijek poludim s njima" ili "Dovoljno je da samo ujem tatin glas, ve mi se zacrni pred oima." Kad dozvolite da vae emocionalne reakcije postanu automatske, odustajete od kontrole, predajui svoje osjeaje drugima na srebrnom pladnju. To im daje ogromnu mo nad vama. Odgovaranje nasuprot reagiranju Suprotnost reaktivnosti je osjetljivost. Kad ste osjetljivi, istovremeno i razmiljate i osjeate. Svjesni ste svojih osjeaja, ali im ne dozvoljavate da vas dovedu do impulzivnog reagiranja. Osjetljivost vam, takoer, dozvoljava i da zadrite osjeaj vlastite vrijednosti, usprkos svemu to bi vai roditelji mogli rei o vama. To je izrazito korisno. Misli i osjeaji drugih ljudi vie vas ne odvlae u ponor sumnje u sebe. Vidjet ete cijeli spektar novih mogunosti i izbora u suoavanju s drugim ljudima, jer vaa perspektiva i osjeaj za donoenje zakljuaka vie nisu zatrpani vaim emocijama. Osjetljivost vam moe vratiti dobar kontrole nad vlastitim ivotom. Sandy je morala postati manje reaktivnom, a vie osjetljivom. Upozorila sam je da su promjene u ponaanju mukotrpne svima, pa i meni, ali sam je uvjerila da moe uspjeti, ako je voljna raditi na tome. Bila je voljna. Prva stvar koju sam traila da uini bila je da prepozna da veina njezinih razmiljanja o sebi zapravo dolazi od onoga to su joj govorili roditelji - od njihove definicije nje same. Negativan dio te definicije ukljuivao je nazivanje Sandy sebinom, nezahvalnom i loom. Trebalo je mnogo godina da internalizira tu negativnu sliku o sebi, tako da ju je nemogue promijeniti preko noi. Meutim, pokazala sam joj neke poetne strategije ponaanja, koje e omoguiti zapoinjanje procesa zamjene roditeljske definicije nje same nekim realistinijim prikazom toga tko je ona zapravo.

161 Traila sam da zamisli da sam joj ja majka. eljela sam da pomou igranja uloga pronae novi nain odgovaranja na majino kritiziranje, suprotan njezinoj uobiajenoj predaji. SUSAN (kao majka): Ti si sebina i nezahvalna! SANDY: Ne, nisam! Uvijek mislim na sve druge. Uvijek mislim na tebe. Ubijam se pokuavajui ne povrijediti tatu i tebe. to je sa svim onim situacijama kad sam bila iscrpljena, a ipak sam te vodila u kupovinu ili vas pozvala na ruak? to god napravila, nije ti dovoljno. Rekla sam Sandy da se postavila obrambeno. I dalje se ispriavala, raspravljala i objanjavala. Morala ih je prestati tjerati "da shvate". Sve dok je traila majino odobravanje, bila je pod njezinom kontrolom. Morala se rijeiti obrambenog stava ako se eljela otpetljati. Ideja je odstraniti stoje mogue vie uzavrelih osjeaja iz odnosa. Da bih joj pokazala to sam pod tim mislila, zamijenile smo uloge. Sandy je bila njezina majka, a ja sam bila Sandy. SANDY (kao majka): Tvoj otac i ja trebamo mjesto gdje bismo odsjeli. Ti si sebina i nezahvalna! SUSAN (kao Sandy): Boe, mama, zanimljivo je da to vidi na taj nain. SANDY (kao majka): Nakon svega to smo uinili za tebe, ne mogu uope vjerovati da nam predlae da idemo u hotel. SUSAN (kao Sandy): ao mi je to si se uzrujala. SANDY (kao majka): Moemo li ostati kod tebe ili ne?

162 SUSAN (kao Sandy): Moram razmisliti o tome. SANDY (kao majka): elim odgovor, mlada damo! SUSAN (kao Sandy): Znam da eli, mama, ali moram razmisliti o tome. SANDY (izlazei iz uloge): Ne znam to bih jo rekla. Sandy je otkrila neke zanimljive stvari tijekom ove vjebe. Otkrila je da neobrambeni odgovori sprjeavaju da se konflikt razbukta i, to je jednako vano, nije se morala dovesti u situaciju da je pritisnu uza zid dok se pokuava obraniti. Neobrambenost Nikog od nas nisu uili da odgovaramo ne branei se. To je razlog zbog kojeg se ova tehnika ne usvaja lako. Potrebno ju je uiti i vjebati. Takoer, veina ljudi pretpostavlja da e ih, ako se ne budu branili u sukobima, njihovi suparnici smatrati slabima i da e ih pregaziti. Zapravo, tono je suprotno. Ako moete ostati mirni i odbiti da vas zahvati oluja, zadravate snagu. Ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne vanosti nauiti i koristiti neobrambene odgovore, naroito u odnosu s otrovnim roditeljima. Taj tip odgovora moe u velikoj mjeri pomoi u prekidanju kruga napada, povlaenja, obrane i jurianja. Ovo su neki primjeri neobrambenih odgovora koje moete koristiti u svojim dnevnim meuodnosima: Da? O, razumijem. To je zanimljivo. Stvarno si zapeo za svoje miljenje. ao mi je to ne odobrava. Daj da razmislim o tome. Zato ne bismo priali o tome kad ne bude uzrujan/uzrujana? ao mi je to si povrijeen/povrijeena (uzrujan/uzrujana, razoaran/razoarana). Vano je da uvjebavate neobrambene odgovore nasamo, prije nego to ih ponete primjenjivati s drugima. Da biste to napravili, zamislite svoje roditelje u sobi kako vam govore neto kritizirajue ili poniavajue.

163 Ogovorite im glasno, neobrambeno. Zapamtite, onog trenutka kad se ponete prepirati, ispriavati, objanjavati ili pokuavati postii da promijene miljenje, predali ste im vei dio svoje moi. Ako traite od nekoga da oprosti ili razumije, dajete mu mo da odbije uiniti ono to ste ga traili. Meutim, ako koristite neobrambene odgovore, ne traite nita, a ako ne traite nita, ne mogu vas odbiti. Kad se sprijateljite s neobrambenim odgovorima, pokuajte ih upotrijebiti u nekom nesporazumu s osobom koja nije va roditelj. Dobro ih je testirati na nekome s kim ste manje emocionalno povezani - s kolegom ili povrnim prijateljem. U poetku e se vjerojatno initi udnim i neprirodnim. Moda ete primijetiti kako se vraate na obrambene odgovore u trenucima frustracije. Kao i kod svake nove vjetine, morat ete vjebati i biti spremni na neke pogreke. No, na kraju e vam to postati normalno. Iskazivanje stavova Postoji jo jedna strategija ponaanja - nazivam je "iskazivanje stavova" koja vam moe pomoi da postanete manje reaktivni i potai vas na putu samodefiniranja. Iskazivanjem stavova definirate to mislite i vjerujete, to vam je vano, to ste spremni i to niste spremni initi, o emu se moe, a o emu se ne moe s vama pregovarati. Vanost vaih izjava moe varirati - moe se raditi o miljenju koje imate o filmu koji ste nedavno gledali, ili o osnovnim vjerovanjima koje imate o ivotu. Naravno, prije nego to moete iskazati svoj stav, morate ga odrediti. Kad sam upitala Sandy to zapravo eli uiniti u vezi sa zahtjevima svojih roditelja, rekla je: "Ne znam. Toliko sam zabrinuta da u ih uzrujati, da mi je vrlo teko znati to sama elim." Sandyina je dilema tipina za veinu ljudi koji su proveli vei dio svojih ivota osjeajui se pretjerano odgovornima za svoje roditelje. Teko je definirati tko ste, ako ste imali tako malo mogunosti initi to u prolosti. Da bih pomogla Sandy iskazati njezine stavove, istakla sam da u osnovi postoje samo tri stava koja moe zauzeti: 1. Nisam vam spremna dozvoliti da odsjednete u mojoj kui. 2. Spremna sam vam dozvoliti ostati na odreeno, ogranieno vrijeme. 3. Spremna sam vam dozvoliti ostati koliko god budete eljeli. Sandy je smatrala da bi elja da uope ne dou k njoj bila preveliki skok za nju da im to kae. Sloila se s tim da im kae da mogu ostati kod nje

164 tjedan dana. Vjerovala je da je to dobar nain da zatiti svoje potrebe i istovremeno djelomino umiri roditelje. Preoblikovanje izjave "Ne mogu" Sandy nije bila potpuno zadovoljna svojim rjeenjem. Ono je i dalje bilo prevelik teret za njezinog supruga i njihovu vezu, a vjerovala je da je svemu tome uzrok njezina slabost. S dubokim je uzdahom rekla: "Mislim da se jednostavno ne mogu suprotstaviti svojim roditeljima." Traila sam da ponovi svoju izjavu, s tim da umjesto "ne mogu" kae: "Jo se nisam suprotstavila svojim roditeljima." "Jo nisam" podrazumijeva izbor, dok "ne mogu" znai upravo suprotno: konanost. Nedostatak izbora je direktno povezan sa stopljenou s roditeljima. To je klju kojim se dijete dri zakljuano. Djeje izbore diktiraju odrasli. Govorei "jo nisam", otvarate vrata novom ponaanju u budunosti. Ukljuujete nadu. Neki ljudi misle da ako samo preimenuju nepoeljno ponaanje u izbor, umjesto da ga promijene, zapravo priznaju poraz. Ne slaem se s tim. Gledam na izbor kao na klju samodefinicije. Bilo koja odluka koja se temelji na izboru, odvodi nas od reaktivnosti. Postoji velika razlika izmeu izabiranja da popustite roditeljima, zato to ste uzeli u obzir sve mogunosti i zakljuili da niste pripremljeni za borbu, i automatskog poputanja, zato to se osjeate bespomonima. Izabirati znai initi korak naprijed prema kontroli; reagirati poputanjem znai povlaiti se u stanje u kojem ste sami kontrolirani. To moda ne izgleda kao ogroman napredak, ali vas uvjeravam da jest. Iskuavanje na roditeljima Neki su moji pacijenti toliko uzbueni uspjehom koji su doivjeli isprobavajui svoja nova ponaanja, da ne mogu doekati da ih isprobaju na svojim roditeljima. Meutim, mnogi brinu da e njihovi roditelji biti frustrirani ili bijesni zbog njihovih neobrambenih odgovora ili iskazivanja stavova. Otrovni roditelji navikli su povlaiti konce svoje djece. Uznemire se kad se ne dogodi ono to su oekivali. Moj savjet je: uinite to. to prije, to bolje. Odgaajui napraviti taj mali korak, provodei tjedne ili mjesece "razmiljajui o tome", samo ete poveati svoju tjeskobu. Zapamtite: Odrasla ste osoba i moete podnijeti nelagodu da biste postali potpuno svojima. Uiniti neto rijetko je tako teko kao to se predvia. Ne trebate zapoeti s emocionalno najnabijenijim problemom izmeu vas i vaih

165 roditelja. Moete zapoeti vjebati neobrambene odgovore kad se vaoj majci ne svia boja vaeg rua za usne ili kad otac kritizira vae kuhanje. Predloila sam Sandy da veinu vremena, kad njezini roditelji budu ivjeli s njom, iskoristi za vjebanje neobrambenih odgovora i iskazivanja stavova, u vezi s malim stvarima. Ohrabrivala sam je da izrazi svoje misli i razmiljanja. Umjesto da kae: "Ti si kriva, sebinost je tvoja pogreka", mogla bi rei: "Ne slaem se s tobom, mislim da je to sebino". Na taj bi nain njezin stav bio izraen kao miljenje, umjesto kao suprotstavljanje, smanjujui ansu poticanja emocionalne reakcije. Takoer sam predloila da, ako se osjea dovoljno hrabrom, pokua rjeavati neke od veih problema u svom odnosu s roditeljima tako da postavi granice, dajui im na znanje to je spremna, a to nije spremna uiniti za njih. Iako je Sandy bila bojaljiva u pogledu stvari koje sam traila da uini, znala je da e ostati zaglavljena u svojoj koloteini ako ne pone isprobavati neka od novih ponaanja. Meutim, bila je pesimistina u vezi s mogunou promjene svojih roditelja. Upitala me kako e se moi osjeati dobro zbog promjena u ponaanju ako one ne budu efikasne - ako se njezini roditelji ne promijene, kao njihov rezultat. Podsjetila sam je da se oni ne moraju promijeniti. Ako ona promijeni naine na koje im odgovara, tada e jednostrano promijeniti i svoj odnos s njima. To moe dovesti do toga da se oni promijene, ali ako se to i ne dogodi, prebacit e ravnoteu moi u svoje vlastite ruke. Kad postanete samodefinirani - kad postanete osjetljivima, umjesto reaktivnima, kad ponete davati jasne izjave o onome to osjeate i mislite, kad postavite granice izmeu onoga to jeste i onoga to niste spremni initi - va e se odnos s roditeljima morati promijeniti.

166 XII. - TKO JE ZAPRAVO ODGOVORAN?

Voljela bih da ste imali sretno djetinjstvo, ali ne mogu promijeniti prolost. Mogu vam pomoi napraviti veliki preokret u uvjerenjima o tome tko je odgovoran za bol vaeg djetinjstva. Taj je preokret kljuan, zato to je gotovo sigurno da ete, dok god iskreno ne procijenite ija je odgovornost, ii kroz ivot nosei krivnju sami. A dokle god krivite sebe, patit ete zbog srama i mrnje prema sebi i nalazit ete naine samokanjavanja. Idite svojim vlastitim tempom U prethodna dva poglavlja bavili smo se uglavnom intelektualnim stvarima. Traila sam da istraujete, opaate i razumijevate. U ovom poglavlju, i onom koje slijedi, bavit emo se mnogo emocionalnijim stvarima. Upravo je zato posebno vano da pronaete vremena. Emocionalni rad moe biti prilino teak pa se moe se dogoditi da traite isprike da ga izbjegnete, ak i prije nego to to moete primijetiti. Ako se ponete osjeati kao da ste ispali iz ravnotee, u redu je da usporite i prekinete s poslom nekoliko dana. Meutim, ako shvatite da ga stalno odlaete, odredite vremensku granicu kad ete mu se ponovo vratiti i drite je se. Moda e biti korisno da sastavite listu osoba koje e vam pruati podrku kad ponete raditi. Pri iznoenju snanog emocionalnog materijala na povrinu, grupa podrke ili terapeut mogu vam biti vrijednim vodiima. Odan prijatelj, osoba s kojom ste u vezi ili roak takoer vam mogu ponuditi ohrabrenje, ali bi mogli biti i preplaeni jainom vaih emocija. Moete zamoliti tu osobu da zajedno proitate ovu knjigu. to bolje shvate kroz to prolazite, vie e vam biti od pomoi. To je njihova odgovornost Znam da sam to ve mnogo puta spomenula, ali ne mogu dovoljno naglasiti koliko je vana ova poruka i koliko ju je teko internalizirati: Morate se rijeiti odgovornosti za bolne dogaaje u djetinjstvu i staviti je tamo gdje pripada. Kako bih vam pomogla da se rijeite odgovornosti, sastavila sam listu raznih stvari za koje su moji pacijenti pogreno okrivljavali same sebe. Da biste najuspjenije iskoristili ovu listu, odredite mirno, intimno vrijeme za razgovor s djetetom u sebi. Da biste si to lake predoili kako ste bili maleni i bespomoni, moete upotrijebiti fotografiju iz djetinjstva. Recite glasno tom djetetu: "Ti nisi bilo odgovorno za..." i zavrite reenicu svakom stavkom s liste koja se odnosi na va ivot.

167 "Ti nisi bilo odgovorno za...": 1. nain na koji su te zanemarivali ili ignorirali 2. nain na koji su inili da se osjea nevoljenim ili nesposobnim da bude voljen 3. njihovo okrutno ili nepromiljeno bockanje 4. runa imena koja su ti davali 5. njihovu nesreu 6. njihove probleme 7. njihov izbor da nita ne poduzimaju u vezi sa svojim problemima 8. njihovo opijanje 9. ono to su inili kad su bili pijani 10. to to su te udarali 11. to to su te zlostavljali Dodajte bilo koje drugo bolno, ponavljajue iskustvo za koje ste se uvijek osjeali odgovornim. Drugi dio ove vjebe ukljuuje pripisivanje odgovornosti onome kome pripada - vaim roditeljima. Da biste to snanije izrazili, jednostavno ponovite svaku stavku s liste tako da sada najprije izgovorite: "Moji su roditelji bili odgovorni za..." Ponovo dodajte sve to je vano za vae osobno iskustvo. U poetku ete moda na intelektualnom nivou shvaati da to nije bila vaa greka, ali se malo dijete u vama moe i dalje osjeati odgovornim. Potrebno je vrijeme da vai osjeaji uhvate korak s vaom novom svjesnosti. Moda ete morati ponoviti ovu vjebu nekoliko puta. "Mislim da nisu namjeravali uiniti nita loe" Moda ete biti posebno neraspoloeni za pripisivanje odgovornosti roditeljima koji su bili nesposobni, bolesni, shrvani vlastitim problemima, ili se pak inilo da imaju dobre namjere. Les - koji je s 8 godina morao preuzeti brigu o svojoj mladoj brai, nakon majinog sloma -jasno odaje primjer ove dileme. Rekla sam Lesu da su mnoge njegove svae sa enama u njegovoj odrasloj dobi bile direktno povezane s teretima krivnje i odgovornosti koje je preuzeo na sebe kao dijete. Les je ostao neuvjeren, usprkos tome to je ranije u terapiji proao kroz svoju listu odgovornosti. LES: Ali ja jesam odgovoran. Moja majka je bila tako jadna. Jo uvijek je jadna. Ona me treba. Samo elim da joj bude bolje.

168
SUSAN: Koliko dugo preuzimate odgovornost za njezin ivot? LES: Otkad mi je bilo 8 godina. SUSAN: A tko je bio odgovoran za vas? LES: Pretpostavljam da sam se uvijek osjeao odgovornim za sve, ukljuujui i sebe. SUSAN: to bi znailo, Les, kada biste poeli smatrati svoje roditelje odgovornima za sebe? LES: Kako to moete uiniti s nekim tko je depresivan, jadan... Tko nije imao niti jedan ugodan dan u svom ivotu. To nije bila njezina greka. Ila je doktorima. Pokuavala je ozdraviti. Nije eljela biti bolesna. SUSAN: To jo uvijek ne znai da ste vi odgovorni. to je s vaim ocem? Kako to da se on tako lako izvlai? Kad e biti njegov red da se pone ponaati kao odrasla osoba? LES (nakon mnogo razmiljanja): Znate, nikad nisam razmiljao na taj nain. Pretpostavljam da je jednostavno slab. SUSAN: Razumijem da vam je s roditeljima kao to su vai, koji nisu bili otvoreno zlostavljajui, mnogo tee uvidjeti koliko su vas ranjavali. Ali tu je bilo mnogo dobronamjernog nasilja. Tu je bilo mnogo emocionalnog zanemarivanja. Nitko nije nikada brinuo o vaem ivotu.

169 Nikad niste imali djetinjstvo. Ovdje nije vano koliko su oni bili odgovorni za to, ve je vano za vas da uvidite da vi sami niste bili odgovorni ni za to od toga. Les je dopustio da to proe. Na preostalom dijelu terapije radio je na svojoj novoj svjesnosti. Od tog dana nadalje, njegov je napredak bio puno bri. Moete shvaati da su vai roditelji bili nesposobni, depresivni, bolesni ili nedostupni, ali moda i dalje suosjeate s njihovom borbom. Na kraju krajeva, oni su imali vrlo ograniene resurse; veina se ljudi nije osjeala slobodnom podvrgnuti se terapiji prije trideset ili etrdeset godina. Vai roditelji su moda toliko pasivni da se doimaju bespomonima. Moda ste uvjereni da nisu namjeravali nita loe. Za veinu sam sluajeva sigurna da nije bilo zlih namjera, ali nagaanje o namjerama je gubljenje vremena. Posljedice su ono to se rauna. Ako su nesposobni roditelji uinili zlo, namjera je nevana. Nesposobni roditelji su odgovorni i za ono to su inili, i za ono to su propustili initi. Da bih pomogla Lesu uvidjeti koliko je to istinito i za njega, upotrijebila sam prazan stolac umjesto njegovih roditelja, i sama glumila njegovu ulogu. eljela sam da budu izgovorene stvari koje nije nikada bio u stanju rei samome sebi. SUSAN (kao Les): Mama i tata, kad sam bio malo dijete, osjeao sam se kao da nikad nitko nije mario za mene. Osjeao sam se uplaeno i usamljeno i nisam shvaao zato nitko ne brine o meni. Ne razumijem, mama, zato sam se morao brinuti o tebi i zato to nije radio tata. Ne razumijem zato nisam mogao biti dijete. Uvijek sam mislio da je to zato to me nitko ne voli. Jo uvijek se tako osjeam! Kad ete me prestati iscrpljivati? Kada ete vi odrasti? Tako sam umoran od toga da se osjeam odgovornim za cijelu obitelj. Umoran sam od toga to sam ti stalno na usluzi. Umoran sam od preuzimanja odgovornosti za cijeli svijet.

170 Umoran sam od okrivljavanja samoga sebe za sve to je ispalo krivo. Mama, ao mi je to si bila bolesna i nesretna, ali to nije bila moja greka! LES: Sve to ste rekli je istina. Sve sam to osjeao. Ali nikad im nisam mogao rei te stvari. SUSAN: Nikad je dugo, dugo vrijeme, Les. U ovom trenutku je samo vano da ih kaete sami sebi. Kasnije, kad se vie pozabavimo ovime i kad se budete osjeali snanijim, moda ete eljeti napraviti drugaiji izbor. Les je poeo uviati da su njegovi roditelji bili odrasli i da su kao takvi imali odreene osnovne odgovornosti prema svojoj djeci. Ne uspijevajui se pobrinuti za fizike i emocionalne potrebe svoje djece, njegovi su roditelji, kao i svi nesposobni roditelji, stvorili iskrivljen odnos dijete roditelj. Kad je Les napokon uspio u potpunosti shvatiti osnovne istine, povjerovati u njih i osjetiti ih, mogao se rijeiti veeg dijela samookrivljavanja, koje je hranilo njegovo radoholiartvo i naruavalo njegovu sposobnost voljenja. "Bio je tako izvan kontrole" Odrasli koji su bili okrutno zlostavljani kao djeca, takoer imaju potekoe u prebacivanju odgovornosti tamo gdje pripada. Zapamtite, prihvaanje krivnje je zlostavljanoj djeci orue za preivljavanje. Odravaju na ivotu mit o dobroj obitelji, vjerujui da su oni sami - a ne njihovi roditelji - loi. Ovo vjerovanje lei u osnovi gotovo svih samoporaavajuih obrazaca ponaanja kod odraslih koji su bili zlostavljani kao djeca. Ali to je vjerovanje koje se moe preokrenuti. Joe - koji je diplomirao psihologiju i bio strano zlostavljan od svog nasilnog oca alkoholiara - doao je na kraju kod mene na terapiju. Na prvoj seansi dao je dobar primjer za to u kojoj mjeri moe biti ilavo samookrivljavanje.

171
JOE: Kad pogledam unatrag na svoje djetinjstvo, znam da je moj otac imao zlu narav. Ali, i dalje pronalazim izgovore za njega jer je moda zaista vjerovao da je ono to mi je inio bilo za moje dobro. Nekako znam da je ono to je radio bilo grozno i da niti jedno dijete ne zasluuje da se prema njemu ponaa onako kako se on ponaao prema meni. Ali, iznutra se jo uvijek osjeam kao pokvareni klinac, koji je zasluio to to je dobio. I jo uvijek se osjeam tako prokleto krivim zato to nisam mogao zatititi majku. SUSAN: Uspjeli ste preivjeti, tako to ste sve loe preuzeli na sebe. Da ste svog oca vidjeli kao loeg dok ste bili mali, to bi bilo poraavajue i stravino za vas. Ali vie niste malo dijete, Joe. Morate poeti govoriti istinu samome sebi. A istina je da je va otac bio sto posto odgovoran za to to vas je zlostavljao, za svoje, nasilje i opijanje. Bio je takoer sto posto odgovoran za to to je izabrao da nita ne poduzme da bi rijeio svoje probleme i spasio svoju obitelj. I, iak)o vam je ugodnije vidjeti majku kao nevinu rtvu, ona je bila sto posto odgovorna za to to nije zatitila svoju djecu i sebe. Ona je dozvolila da se zlostavljanje nastavlja. Morate poeti prebacivati odgovornost tamo gdje pripada. Kako ete ikad savjetovati i pomagati drugim ljudima ako se odbijate suoiti s injenicama u vaem vlastitom ivotu? JOE: ujem sve to mi govorite, Susan, ali je to samo hrpa rijei za mene.

172

Joeove brane doimale su se tvrdima kao stijena. Zato sam, umjesto da mu priam direktno, to je izgleda poticalo otpor, zatraila da glumi ulogu svog oca. SUSAN: elim priati s vama o nekim stvarima koje su se dogodile u Joeovom djetinjstvu. Joe mi je rekao da ste bili prilino nasilni i da ste ga esto tukli. Rekao mi je i da ste alkoholiar. JOE (kao otac): Prije svega, ono to se deavalo unutar moje obitelji nije va prokleti posao. Ako sam ga udario, to je bilo samo zato da ga ovrsnem. A to to pijem, moja je stvar. SUSAN: Moda to je vaa stvar, ali time ste zamalo unitili svoju obitelj. Zlostavljali ste i uasavali svog sina, i zlostavljali ste i uasavali svoju enu. Imate li ikakvu ideju o tome kako je to bilo Joeu? Je li vam stalo do toga kako se on osjeao? JOE (kao otac): Ne bi mi moglo biti manje stalo. Meni je stalo samo do sebe. SUSAN: Mislim da ste grozan otac. Niste uinili nita, osim to ste nanijeli mnogim ljudima mnogo boli. Sigurna sam da ste i sami patili, ali vi ste bili odrasli, a on je bio mali djeak. Mogli ste uiniti neto da si pomognete, umjesto da povreujete druge ljude. Vi ste odgovorni za svoj alkoholizam, i tada ste bili i sada ste. Mislim da ste kukavica, koja moe osjetiti mo jedino mlatei ene i djecu. Sve ove godine Joe je osjeao da njega treba kriviti, dok zapravo treba kriviti vas.

173 JOE (kao otac): Da, vraga! Mali mi je gad cijelo vrijeme odgovarao. Nije izvravao svoje zadatke... SUSAN (prekidajui ga): Ne postoji nita to je Joe uinio ili mogao uiniti, to bi opravdalo ono to ste mu radili. Joe je u tom trenutku izaao iz uloge. JOE: Znate, mrzim to priznati, ali je bio stvarno dobar osjeaj kad ste se suprotstavili tati. Poeo sam osjeati kako je ljut i napet... A ja jednostavno nisam elio uti nita to ste mi govorili. I, u pravu ste, zaista je skoro unitio obitelj. Kakav je on gad! Ali, mislim daje njega vie strah nego mene. Ja se barem pokuavam izboriti s tim stvarima. On jednostavno bjei od toga cijeli svoj ivot. Stvarno je kukavica! Koliko god je bilo bolno za Joea priznati te stvari o svome ocu, bilo je i jako oslobadajue. Poeo je stavljati odgovornost tamo gdje pripada i bio je spreman poeti oslobaati samoga sebe. Joe mi je u prethodnoj seansi rekao da voli raditi s djecom; esto je radio kao dobrovoljac u djejoj bolnici. Zatraila sam da vizualizira neko dijete s kojim je radio. Zatim sam zatraila da zamisli da je to dijete proivjelo djetinjstvo slino njegovom. Stavila sam prazan stolac pred njega i pitala ga to bi rekao kad bi to dijete sada sjedilo ovdje. Joeu je bio nelagodan taj prijedlog, ali je nakon krae stanke duboko udahnuo i poeo priati zamiljenom djetetu: Razumijem da postoje neke rune stvari koje se dogaaju u tvojoj kui. Stvarno mi je ao. uo sam da se tvoj stari napije i da te esto istue. I da te zove runim imenima. Znam koliko se jako uplaeno osjea. Vidi, ista se stvar dogodila i meni. I kladim se da i ti osjea da je sve to tvoja krivnja, ali nije. Ti si stvarno dobar deko i nitko nema pravo raditi ti takve stvari. Nitko! Tvoj otac je zao. On je bolestan. I kukavica, jer se ne eli suoiti sa svojim problemima. Mislim da stvarno uiva dok te tue; najradije bih ga ubio zbog toga!

174 itavo se Joeovo tijelo treslo od bijesa. Upitala sam ga s kim je zapravo razgovarao. "Sa sobom", povikao je . "O, Boe, sa sobom!" Joeov dugo potiskivani bijes poeo je izlaziti na povrinu. Konano je mogao poeti pripisivati roditeljima odgovornost za bol i mrnju prema sebi, koje je nosio cijeli svoj ivot. Zatraila sam od Joea da zamisli da je sada u stolcu njegov otac. Podsjetila sam ga da je siguran, da moe rei to god eli. Ovog puta nije oklijevao: Gade! Jebeni kurvin sine! Ima li ikakvu ideju o tome koliko si mi jada uzrokovao? Koliki si jad uzrokovao cijeloj obitelji? Sigurno si se osjeao kao stvarno velik ovjek dok si mlatio malo dijete! Proveo sam cijeli svoj ivot osjeajui se kao bezvrijedno govno, kao da sam zasluio da me mlati. Ali sam umoran od sluanja tvojih poniavanja. Jebi se! Nisam bila iznenaena jainom njegove ljutnje. Kad jednom ponete stavljati odgovornost tamo gdje pripada, doivjet ete snanu ljutnju zbog stvari koje su vam radili i zbog ljudi koji su to inili. Meutim, Joe je bio uplaen koliinom svoje ljutnje. Kao i mnogi odrasli koji su bili zlostavljani kao djeca, bojao se da bi mogao izgubiti kontrolu i ozlijediti nekoga, da bi se mogao rastrojiti ili osjeati ljutnju zauvijek; ak se bojao da bi mogao i poludjeti. Strah od ljutnje Ljutnja je uznemirujua emocija. Ljutnju moete povezati sa zlostavljanjem iz svog djetinjstva. Ljutnju moete povezati s ljudima koji su bili izvan sebe od bijesa. Moete se zabrinuti da ete izgledati runo ako se naljutite i da e vas ljudi odbaciti. Moete vjerovati da se dobri ljudi, puni ljubavi, nikad ne naljute, ili da se nemate pravo ljutiti na roditelje koji su vam dali ivot. Ljutnja takoer i plai. Moete se plaiti da ete svojom ljutnjom unititi nekoga, ili da ete izgubiti kontrolu. Ili, kao Joe, moete se plaiti da nikad neete moi prekinuti svoju ljutnju. Ovi su strahovi vrlo stvarni za svakoga od nas, ali ostaje injenica: Stvari za koje se bojimo da e se dogoditi ako se naljutimo, upravo su one stvari za koje postoji velika ansa da e se dogoditi ako se ne naljutimo! Kada potiskujete svoju ljutnju, moete postati depresivnima ili neugodnima, i drugi vas ljudi mogu odbaciti, jednako kao i da ste otvoreno

175 ljuti na njih. Potisnuta ljutnja je nepredvidiva - moe eksplodirati u bilo koje vrijeme. A kad eksplodira, esto je nekontrolirana. Ljutnja je uvijek destruktivna, osim kad njome upravljate, posebno ako dopustite da se zagnoji ispod vae svjesnosti. Suoavanje s ljutnjom Odrasla djeca otrovnih roditelja imaju posebne tekoe sa svojom ljutnjom jer su odrasla u obiteljima u kojima se emocionalno izraavanje guilo. Samo su roditelji imali privilegiju pokazivati ljutnju. Veina djece otrovnih roditelja razvije visoku toleranciju spram loeg postupanja. Moda imate samo nejasnu svijest o tome da vam se kao djetetu dogodilo neto to nije uobiajeno. Vjerojatno uope ne znate koliko ste zapravo ljutiti. Vjerojatno se suoavate sa svojom ljutnjom na jedan od nekoliko naina: moete zakopati svoju ljutnju i postati bolesni ili depresivni; moete je preusmjeriti na patnju i muenitvo; moete je umrtviti alkoholom, drogama, hranom ili seksom; ili moete eksplodirati u svakoj prilici, doputajui joj da vas pretvori u napetu, isfrustriranu, sumnjiavu, ratobornu osobu. Naalost, veina nas se oslanja na te stare, pouzdane, neuspjene metode suoavanja s vlastitom ljutnjom. One ne ine nita da vam pomognu osloboditi se roditeljske kontrole. Daleko je efikasnije usmjeriti svoju ljutnju, na naine koji e vam pomoi da definirate sebe i svoje granice. Dozvolite da vam pokaem neke uspjene nove naine upravljanja vlastitom ljutnjom: 1. Dozvolite sebi da budete ljuti, bez da bilo kako preuujete svoje osjeaje. Ljutnja je emocija, ba kao to su i uitak i strah. Ona nije ni dobra ni loa - ona jednostavno jest. Ona vam pripada; dio je onoga to vas ini ovjekom. Ljutnja je i signal koji vam govori neto vano. Moe vam govoriti da su pogaena vaa prava, da ste iskoriteni ili uvrijeeni, ili da vae potrebe nisu zadovoljene. Ljutnja uvijek znai da se neto treba promijeniti. 2. Izrazite svoju ljutnju. Udarajte jastuke, viite na fotografije ljudi na koje ste ljuti, vodite zamiljene dijaloge s njima u autu ili kad ste sami kod kue. Ne morate napasti ili verbalno uvrijediti nekoga da biste izrazili svoju ljutnju

176 - razgovarajte s ljudima kojima vjerujete o tome koliko ste ljuti. Dok ne izvuete svoju ljutnju na otvoreno, ne moete se obraunati s njom. 3. Poveajte svoju fiziku aktivnost. Pretvaranje ljutnje u fiziku aktivnost moe pomoi da oslobodite veliki dio napetosti iz svog tijela. Ako niste u mogunosti igrati tenis, trati ili voziti bicikl, pospremite pretrpani ormar ili se upiite na teaj plesa. Fizika aktivnost, takoer, poveava izluivanje endorfina - kemikalija u mozgu koje poveavaju va osjeaj dobrobiti. Otkrit ete da e priznavanje ljutnje poveati vau energiju i razinu produktivnosti. Nita nije vie iscrpljujue od potisnute ljutnje. 4. Nemojte koristiti svoju ljutnju za jaanje negativne slike o sebi. Niste loi zato to ste ljuti. Za oekivati je da ete se osjeati krivima zbog toga to ste ljuti, pogotovo na roditelje. Glasno recite: "Osjeam ljutnju. Imam pravo osjeati ljutnju. U redu je osjeati se krivim zbog ljutnje, ako je to potrebno da bih se mogao nositi s tom ljutnjom. Ne postupam pogreno i nisam lo ako se tako osjeam." 5. Upotrijebite svoju ljutnju kao izvor energije za samodefiniranje. Vaa vam ljutnja moe pomoi da nauite mnogo o tome to ste spremni, a to niste spremni prihvatiti u odnosu sa svojim roditeljima. Ona vam moe pomoi definirati vae granice. Moe biti velikim korakom prema vaem oslobaanju od starih obrazaca pokoravanja, ugaanja i straha od neodobravanja vaih roditelja. Vaa vam ljutnja moe pomoi preusmjeriti energije natrag na vas same i drati vas daleko od nemogue borbe da promijenite svoje roditelje. Preokrenite: "Ljutim se jer mi otac nije nikada doputao da ivim svojim vlastitim ivotom" u "Vie neu dozvoliti ocu da me kontrolira ili obezvrjeuje." Upotrebljavajte ove tehnike kao smjernice koje e vam pomoi da postignete kontrolu nad svojom ljutnjom. Jednom kad to uinite, imat ete mnogo vremena da roditeljima direktno izrazite svoju ljutnju. Ova e kontrola

biti vana za uspjeh u vaim eventualnim sukobljavanjima s roditeljima, kao to emo vidjeti u 12. poglavlju. Svatko ima tekoa s ljutnjom. Kontrolu nad njom neete postii preko noi. Posebno su ene bile odgajane da ne pokazuju svoju ljutnju. enama je doputeno da plau, da otvoreno tuguju, da budu depresivne i da pokazuju njenost, ali ljutnja se smatra neprikladnom za ene u naem drutvu. Kao rezultat toga, mnoge ene privlae partneri koji mogu izraziti njihovu ljutnju umjesto njih. Na taj nain one mogu posredno otpustiti dio svoje potisnute ljutnje. Naalost, mnogi od tih mukaraca koji se lako naljute ujedno su i skloni kontroliranju i zlostavljanju. Neophodno je za vau dobrobit da se nauite uspjeno nositi sa svojom ljutnjom. Kad prvi put stupite s njom u kontakt, moda ete se veinu vremena osjeati krivim i nesigurnim. Budite strpljivi i ostanite tamo. Neete ostati ljutiti zauvijek. Jedini ljudi koji ostaju zauvijek ljutiti su oni koji ne ele priznati svoju ljutnju, ili oni koji je koriste da bi postigli mo, putem zastraivanja drugih ljudi. Ljutnja je normalna ljudska reakcija na nepravedno postupanje. Odrasla djeca otrovnih roditelja oigledno imaju vie od normalne koliine ljutnje. Moda je manje oigledna injenica da imaju i vie od normalne koliine tuge. Tuga i tugovanje "Kako to mislite da moram tugovati?", rekao je Joe. "Tko je umro?" Tuga je normalna i nuna reakcija na gubitak. To ne mora biti gubitak ivota. Kao i Joe, vjerojatno ste doivjeli strahovite gubitke u svom djetinjstvu: gubitak dobrih osjeaja prema sebi gubitak osjeaja sigurnosti gubitak povjerenja gubitak radosti i spontanosti gubitak brinih roditelja, punih potovanja gubitak djetinjstva gubitak nevinosti gubitak ljubavi Potrebno je da identificirate svoje gubitke, da biste doivjeli tugu. Morate proraditi te osjeaje, da biste se oslobodili njihovog pritiska. Bez da je to primijetio, Joe je poeo tugovati kad je stupio u kontakt sa svojom ljutnjom. Tuga i ljutnja usko su povezane. Gotovo je nemogue da jedna postoji bez druge.

178 Dosad moda niste shvaali koliko su dalekoseni bili vai gubici. Djeca otrovnih roditelja doivljavaju te gubitke gotovo svakodnevno pa ih esto ignoriraju ili potiskuju. Ti gubici strahovito negativno utjeu na osjeaj vlastite vrijednosti, ali budui da je tuga toliko bolna, veina e ljudi uiniti sve da je izbjegne. Zaobilaenje tuge moe ublaiti tune osjeaje neko vrijeme, ali e odgoena tuga prije ili kasnije doi i uhvatiti vas - ponekad kad je najmanje oekujete. Mnogi ljudi ne tuguju za vrijeme gubitka, zato to se od njih oekuje da budu "snani", ili zato to vjeruju da se oni moraju pobrinuti za sve ostale. Ali svi se ti ljudi neizbjeno slome, ponekad godinama kasnije, esto zbog nekog beznaajnog dogaaja. Sve dok konano ne doive svoju zakanjelu tugu, nisu sposobni ponovo stati na svoje emocionalne noge. Tuga ima svoj poetak, sredinu i kraj. I svi moramo proi kroz te faze. Ako pokuavate izbjei tugu, ona e uvijek biti s vama i sputavat e vae dobre osjeaje. Jaina tuge Carol - kojoj je njezin verbalno zlostavljajui otac stalno govorio da smrdi sjajno je napredovala u terapiji. Vie se zalagala za sebe i u osobnom i u profesionalnom ivotu, a bila je i na putu da postane strunjak u neobrambenoj komunikaciji. Meutim, kad je poela dolaziti u dodir sa svojom tugom, bila je zapanjena dubinom i jainom svojih osjeaja: Osjeam se kao u koroti. Kad pomislim na to kakvo sam dobro, slatko dijete bila, a kako se otac uasno odnosio prema meni, i kako mu je mama jednostavno doputala da to ini, jo uvijek ne mogu vjerovati. To me ini tako tunom, iako znam da to nije bila moja greka. Zato me tjerao da toliko patim? Jednu minutu plaem, drugu sam bijesna. Razdoblje alovanja ukljuuje ok, bijes, nevjericu i, naravno, tugu. Bit e trenutaka kad e se tuga initi vjenom. Moda ete se osjeati kao da nikad neete prestati plakati. Moda ete postati preokupirani svojom tugom. Moda ete se je ak i sramiti. Veina mukaraca manje se srami ljutnje od izraavanja tuge. Za razliku od ena, mukarci imaju znaajno veu podrku u pokazivanju agresije i ljutnje, nego u pokazivanju tuge ili boli. Mnogi mukarci plaaju uasnu fiziku i emocionalnu cijenu zbog neljudskih oekivanja koja imamo od "pravih mukaraca".

179 Joe se, kao i veina mukaraca s kojima sam radila, osjeao puno ugodnije sa svojom ljutnjom, nego s tunim, malim djeakom iznutra, zato to ga je taj mali djeak inio slabim i ranjivim. Kao zlostavljano dijete, Joe je rano nauio drati svoje emocije sigurno zakljuanima. Kako bih mu pomogla da pone tugovati zbog onog to je izgubio u djetinjstvu, traila sam da napravi vjebu "pogreb". To je vjeba koju esto koristim, posebno s odraslima koji su bili zlostavljani kao djeca. U svom uredu drim vazu sa suhim cvijeem, koju sam stavila pred Joea da simbolizira grob. Zatim sam od njega zatraila da ponovi sljedee: Ovdje pokapam svoju fantaziju o dobroj obitelji. Ovdje pokapam svoje nade i oekivanja od svojih roditelja. Ovdje pokapam svoju fantaziju da postoji neto to sam kao dijete mogao uiniti da ih promijenim. Znam da nikada neu imati onakve roditelje kakve sam elio i tugujem zbog tog gubitka. Ali ga prihvaam. Neka te fantazije poivaju u miru. Kako je Joe zavrio ovaj govor, suze su se pojavile u njegovim oima te je rekao: Boe, Susan, to tako prokleto boli. To stvarno boli! Zato moram prolaziti kroz to? Osjeam se kao da sam zaglibio u samosaaljenje. Revoltiran sam time. Zar nije kao da samo alim samog sebe? Mnogim je ljudima bilo gore nego meni. Odgovorila sam: Vrijeme je da ponete aliti tog malog djeaka koji je bio tako jako povrijeen. Tko e to drugi uiniti? elim da zaboravite sve to ste uli o samosaaljenju. Tugovanje zbog gubitka sretnog djetinjstva nema nikakve veze sa aljenjem samog sebe. Ljudi koji zaglave u samosaaljenju ekaju da netko drugi popravi njihov ivot umjesto njih. Oni izbjegavaju osobnu odgovornost. Njima nedostaje hrabrosti da naprave posao koji traim da vi obavite. Tuga je aktivna, ne pasivna. Ona vam pomae da ne ostanete zaglavljeni. Doputa vam da se oporavite, da napravite neto stvarno sa svojim problemima. Ako ste kao veina ljudi - kao Joe - init ete sve da ne izgledate samosaalijevajue. Moda ete ak lagati samome sebi o tome da imate

180 pravo na tugovanje zbog svojih gubitaka. Dokle god ne oslobodite svoje unutranje dijete pomou osjeanja i izraavanja ljutnje i tuge, jednostavno ete se nastavljati kanjavati. Ne moete zaustaviti svoj ivot Iako je odraivanje tuge nuno za promjene koje elite uiniti, ne moete zaustaviti svoj ivot dok to radite. I dalje imate odgovornosti prema sebi i drugima, i dalje morate normalno djelovati. Ljutnja i tuga mogu svakoga od nas izbaciti iz ravnotee, zato je od ivotne vanosti da se posebno dobro pobrinete za sebe tijekom ovog perioda. Uinite sve to moete da biste sudjelovali u aktivnostima koje su vam ugodne i zanimljive. Ne morate misliti o ovim stvarima dvadeset i etiri sata dnevno. Budite dobri prema sebi, kao to biste bili dobri prema prijatelju koji prolazi kroz teak period. Potraite svu moguu podrku koju moete dobiti od ljudi kojima je stalo do vas. Pomae da priate o svojoj tuzi, iako neki ljudi nee moi podnijeti sluanje o tome. Mnogi se ljudi nisu suoili sa svojom vlastitom tugom iz djetinjstva pa vaa tuga moe biti prijetnja njihovim bedemima. Napravite listu od deset stvari koje moete uiniti svaki tjedan, a koje e vam pomoi u razdoblju tugovanja. Shvatite to kao "ugovor o brizi" koji sklapate sa samim sobom. Va bi ugovor trebao ukljuivati oputajue aktivnosti koje pruaju uitak. To moe biti neto jednostavno, poput duge kupke, odlaska u kino, eih izlazaka sa sportskim timom ili vremena posveenog itanju uzbudljivog romana. to god se nalo na vaoj listi, vano je da inite te stvari, a ne da samo razmiljate o njima. Tuga ima svoj kraj Iako je moda teko povjerovati u to dok ste usred svog rada, tuga ima svoj kraj. Potrebno je vrijeme da se rijeite tuge, ali to nije proces bez kraja. Bit e vam potrebno vrijeme da integrirate i prihvatite injenice o svojim gubicima. I bit e vam potrebno vrijeme za preusmjeravanje energije s bolne prolosti na iznova roenu sadanjost i obeavajuu budunost. Ali, na kraju, bolne e rane postati manje bolni oiljci. Sigurno ete se osjeati bolje kad prihvatite injenicu da niste odgovorni za gubitke zbog kojih tugujete. Preuzimanje osobne odgovornosti Stavljanje odgovornosti tamo gdje zaista pripada - dakle, u ruke vaim roditeljima - ne daje vam dozvolu da opravdate sva samoporaavajua ponaanja time to ete rei: "Sve je to bila njihova greka". Oslobaanje djeteta koje ste bili, ni na koji nain ne oslobaa vas koji ste odrasli od preuzimanja odgovornosti.

181 Sljedea e vam lista pomoi da se usmjerite na neke od tih odgovornosti koje vrijede za va odnos s roditeljima. Glasno izgovorite: "Kao odrasla osoba, u odnosu sa svojim roditeljima odgovorna sam za to da...", i zatim tome dodajte svaku pojedinu stavku na listi: 1. postanem odvojena osoba od svojih roditelja 2. iskreno promatram na svoj odnos s njima 3. se suoim s istinom o svom djetinjstvu 4.skupim hrabrosti da priznam povezanost izmeu dogaaja u djetinjstvu i svoga odraslog ivota 5. skupim hrabrosti pokazati im svoje prave osjeaje 6. se suoim se s njima i umanjim mo i kontrolu koju imaju nad mojim ivotom, bez obzira na to jesu li ivi ili mrtvi 7. promijenim svoje vlastito ponaanje kada je okrutno, zlostavljako, kritizersko ili manipulirajue 8. pronaem prikladne izvore koji e mi pomoi izlijeiti svoje unutranje dijete 9. povratim svoju mo odrasle osobe i samopouzdanje Vano je da shvatite da su stavke na listi ciljevi za koje se trebate boriti, a ne stvari koje se ostvaruju preko noi. Tijekom vaeg rada na tim ciljevima, bit e i pogoranja. Moda ete se vratiti na stara ponaanja i obrasce miljenja, tovie, moda ete odluiti da ih sve zapakirate unutra. Nemojte biti obeshrabreni. Zapravo, i treba oekivati da ete biti izbaeni sa staze. Ovo je put napretka, ne savrenstva. Neki e ciljevi moda biti laki od drugih, ali sve ih je mogue dosei; moete osloboditi dijete u sebi od uestalog kanjavanja.

182 XIII. - SUELJAVANJE - PUT DO NEOVISNOSTI

Sav posao koji ste obavili u posljednja tri poglavlja - vjebe, rad na listama i svjesnost o tome tko je stvarno odgovoran - pripremao vas je za sueljavanje. Sueljavanje podrazumijeva promiljeno i hrabro suoavanje s vaim roditeljima, u vezi s vaom bolnom prolosti i tekom sadanjosti. To je najzastraujui i istovremeno najosnaujui in koji ete ikada napraviti. Postupak je jednostavan, iako ne i lagan. Kad budete spremni, mirno, ali odluno, ispriajte svojim roditeljima o negativnim dogaajima kojih se sjeate iz djetinjstva. Recite im kako su ti dogaaji utjecali na va ivot i kako sada utjeu na va odnos s njima. Jasno definirajte one aspekte vaeg odnosa koji su sada bolni za vas i koji vas povrjeuju. Tada postavite nova temeljna pravila. Svrha sueljavanja s vaim roditeljima nije: da im se osvetite da ih kaznite da ih omalovaite da iskalite svoju bijes na njima da dobijete natrag neto pozitivno od njih Svrha konfrontacije s vaim roditeljima jest: da im se suprotstavite da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja da kaete svojim roditeljima istinu da odredite vrstu odnosa kakav moete imati s njima od sada pa nadalje "Time neu nita postii" Mnogi ljudi - ukljuujui i neke istaknute terapeute - ne vjeruju u sueljavanje. Njihova su opravdanja dobro poznata: "Ne gledajte unatrag, gledajte naprijed", "To e samo uzrokovati jo vie stresa i ljutnje" ili "To ne zacjeljuje rane, to ih samo ponovo otvara". Ovo su kritike proizale iz nerazumijevanja. Potpuno je tono da sueljavanje moda nee dovesti do toga da vam vai roditelji daju priznanje i ispriku, da shvate ili prihvate odgovornost koju traite. Rijedak je otrovni roditelj koji e na sueljavanje s istinom

183 odgovoriti: "Sve je to istina, bio sam uasan prema tebi", "Molim te, oprosti mi" ili "to mogu napraviti da ti to sada nadoknadim?" Zapravo, esto se dogodi upravo suprotno: roditelji negiraju, tvrde da su zaboravili, prebacuju krivnju nazad na svoje dijete i jako se naljute. Ukoliko ste ve pokuali suoiti svoje roditelje s njihovom krivnjom, ali ste se gorko razoarali rezultatom, vjerojatno ste uspjeh mjerili time jeste li ili niste dobili pozitivan odgovor od svojih roditelja. Uzimajui njihov odgovor kao kriterij, osudili ste se na neuspjeh. Trebate oekivati od njih da e reagirati negativno. Zapamtite, ovo inite za sebe, ne za njih. Sueljavanje morate smatrati uspjenim, samim time to ste ga se usudili napraviti. Zato bih se trebao suoiti sa svojim roditeljima? Vrlo snano potiem ljude na sueljavanje s otrovnim roditeljima. Radim to iz jednog jednostavnog razloga: ono djeluje. Tijekom godina, vidjela sam kako sueljavanja ine dramatine, pozitivne promjene u ivotima tisua ljudi. To ne znai da ne uvaavam strah koji ljudi osjeaju i kad samo pomisle na takvo to. Emocionalni ulozi su visoki. Meutim, sama injenica da to inite, da se suoavate s vaim vjerojatno najdubljim strahovima, dovoljna je da pone mijenjati ravnoteu moi izmeu vas i vaih roditelja. Svi se bojimo suoiti s istinom o naim roditeljima. Svi se bojimo priznati da nismo dobili ono to smo trebali dobiti od njih i da to neemo dobiti niti sada. Meutim, alternativa sueljavanju je ivot s tim strahovima. Ako izbjegavate poduzeti pozitivne korake koji su u vaem vlastitom interesu, pojaavate svoje osjeaje bespomonosti i nesposobnosti, potkopavate svoje samopotovanje. Postoji jo jedan neizmjerno vaan razlog za sueljavanje: Ono to ne vratite natrag, prenosite dalje. Ako ne razrijeite svoj strah, krivnju i ljutnju na roditelje, iskalit ete ih na svom partneru ili na svojoj djeci. Kada bih se trebao suoiti s roditeljima? Potiem svoje pacijente da paljivo razmisle o trenutku sueljavanja. Ne elite trati pred rudo, ali ne elite to niti odgaati dovijeka. Kad se ljudi odlue na sueljavanje, obino prolaze kroz tri faze: 1. Nikad to ne bih mogao napraviti. 2. Moda u to napraviti jednog dana, ali ne sada. 3. Kada bih to mogao napraviti?

184 Kad u poetku pourujem pacijente da to uine to prije, oni obavezno inzistiraju na tome da to nije dobro za njih. Obino mogu raunati na ono to zovem "sve, samo to ne" sindromom. Pristat e napraviti koliko god treba drugih promjena, samo da se ne moraju suoiti sa svojim roditeljima - sve samo to ne! Rekla sam Glennu - koji je imao problema s bojaljivou i koji je zaalio to je oca alkoholiara uzeo za poslovnog partnera - da se mora suoiti sa svojim ocem. Treba ili postaviti granice oevom ponaanju, ili ga potpuno iskljuiti iz posla. Odgovorio je klasinim "sve, samo to ne": Nemam namjeru suoiti se s ocem. Znam da to znai da sam slabi, ali ne elim prouzroiti svojim roditeljima jo vie boli. Siguran sam da postoji puno drugih stvari koje mogu uiniti umjesto toga. Mogu mu nai posao s manje pritiska, na kojem nee biti toliko vremena pred mojim muterijama. Mogu mu prestati doputati da me izbaci iz takta. Mogu poeti vie vjebati da izbacim bijes. Mogu... Prekinula sam Glenna: "Sve, samo to ne", je li tako? Sve, samo ne jedan postupak koji moe napraviti znaajnu promjenu u vaem ivotu." Rekla sam mu da je velik dio njegove razdraljivosti i bojaljivosti direktna posljedica njegovog potisnutog bijesa usmjerenog prema ocu i njegove nespremnosti da preuzme osobnu odgovornost za suoavanje sa svojim tekoama. Priznala sam mu da veina ljudi odgovara sa "sve, samo to ne" u poetku terapije i uvjerila ga da to ne smatram obeshrabrujuim. Jednostavno, jo nije bio spreman. Ali uvjerena sam da e se nakon odreenog vremena, u kojem e isplanirati sueljavanje i vjebati, osjeati sigurnije. Glenn je imao odreene sumnje, ali je s vremenom vidio kako nekoliko drugih lanova grupe donosi odluku o sueljavanju. Svi su se vratili s uspjenim priama. Glenn je priznao da je sueljavanje djelovalo kod tih ljudi, ali je brzo dodao kako je njegova situacija drugaija. Bez da je to shvatio, Glenn se primakao blie drugoj fazi odluke o sueljavanju. Tijekom terapije, vrlo je naporno radio na tome da naui neobrambene odgovore i iskae svoje stavove. Poeo je upotrebljavati obje tehnike u poslovnim situacijama i u odnosima s nekim svojim prijateljima. Osjeao se dobro zbog toga. Meutim, stalni stres u svakodnevnom odnosu s ocem i ogromna teina nezavrenog posla iz djetinjstva vukli su ga prema dolje. Nakon otprilike est tjedana u grupi, Glenn mi je rekao da je poeo razmiljati o sueljavanju. Prvi put je priznao da je i to mogunost..., u

185 budunosti. Doao je u drugu fazu. Nekoliko me tjedana kasnije upitao to mislim kada bi to trebao napraviti. Trea faza. Nadao se da mogu napraviti neku aroliju, koja e mu usput rei kada e njegov nivo tjeskobe pasti dovoljno nisko da bi mogao obaviti sueljavanje. Istina je da prilino esto va nivo tjeskobe padne tek nakon sueljavanja. Nema naina da odredite savreno vrijeme, jednostavno morate biti spremni. Postoje etiri osnovna uvjeta koja morate zadovoljiti prije sueljavanja sa svojim roditeljima: 1. Morate se osjeati dovoljno snanima da biste podnijeli roditeljsko odbijanje, negiranje, okrivljavanje, ljutnju ili bilo koju drugu negativnu posljedicu sueljavanja. 2. Morate imati dovoljno podrke u razdoblju prije sueljavanja, za vrijeme sueljavanja i nakon njega. 3. Morate napisati pismo ili izvjebati tekst koji elite izrei te vjebati neobrambene odgovore. 4. Ne smijete se vie osjeati odgovornima za loe stvari koje su vam se dogodile dok ste bili dijete. Posljednji uvjet je posebno vaan. Ako jo uvijek nosite odgovornost za traume svog djetinjstva, prerano je za sueljavanje. Ne moete suoiti svoje roditelje s odgovornou za koju niste sigurni da je zasluuju. Kad se jednom osjetite relativno sigurnima i zadovoljite etiri uvjeta, nema boljeg trenutka od toga. Nemojte ekati. Oekivanje sueljavanja uvijek je gore od samog sueljavanja. Rekla sam Glennu da je vano da odredi datum sueljavanja, po mogunosti u ovom stoljeu. Bilo mu je potrebno postavljanje dodirljivog cilja na kojem e raditi. Taj e posao, rekla sam mu, ukljuivati este probe, da bi se pripremio za najvaniju ulogu svog ivota. Kako se suoiti s roditeljima? Sueljavanje se moe odigrati licem u lice ili putem pisma. Primijetit ete da ne ukljuujem telefon kao mogunost. Iako se moe initi sigurnim, sueljavanje putem telefona gotovo je uvijek neuspjeno. Vaim je roditeljima odvie lako spustiti slualicu. Uz to, telefon je "umjetan"; ini vrlo tekim

186 pravo emocionalno izraavanje. Ako su vai roditelji u drugom gradu i nije im praktino doi do vas, a niti vama do njih, piite im. Pisanje pisma Velik sam zagovornik pisanja kao terapeutske tehnike. Pismo omoguava prekrasnu priliku da oblikujete svoj iskaz i da ga prepravljate, sve dok ne budete potpuno zadovoljni. Primatelju daje mogunost da ga vie puta proita i da razmilja o sadraju. Takoer, pismo je i sigurnije ukoliko se suoavate s nasilnim roditeljem. Sueljavanje je vano, ali nikad nije vrijedno riskiranja fizikog napada. Uvijek napiite posebno pismo za svakog roditelja. ak i ako su neki problemi isti, va odnos i vai osjeaji razliiti su prema svakom roditelju. Najprije napiite pismo onom roditelju za kojeg mislite da je otrovniji ili vie nasilan. Ti e osjeaji biti blii povrini, bit e ih lake zahvatiti. Kad jednom otvorite branu piui prvo pismo - pod pretpostavkom da su vam oba roditelja iva - vai e osjeaji prema drugom roditelju tei lake. U drugome pismu moete suoiti dobroudnijeg roditelja s njegovom pasivnou i nedostatkom zatite. Sueljavanje putem pisma izgleda potpuno isto kao i ono uivo. Oba poinju rijeima: "Rei u ti neke stvari koje nikada prije nisam izrekao", i oba bi trebala pokriti etiri glavna podruja: 1. Ovo si mi uinio. 2. Ovako sam se tada osjeao zbog toga. 3. Ovako je to utjecalo na moj ivot. 4. Ovo elim od tebe. Otkrila sam da ova etiri podruja ine vrste i dobre temelje svim sueljavanjima. Ova struktura openito pokriva sve o emu trebate govoriti i sprijeit e da sueljavanje postane rasplinuto i neuspjeno. Carol - kojoj se otac stalno rugao da smrdi - spremila se suoiti se s roditeljima, ali ju je veliki posao preureivanja sprijeio da ode na Istok i uini to uivo. Uvjerila sam je da to moe uspjeno uiniti pomou pisma. Predloila sam joj da napie pismo kod kue, u miru, s iskljuenim telefonom, kako bi sprijeila prekidanje. Pisanje sueljavajuih pisama uvijek je snano emocionalno iskustvo. Prije slanja pisma, predloila sam Carol da ga odloi na nekoliko

187 dana pa da ga ponovo proita kad bude smirenija. Kao i veina ljudi, kad se vratila pismu, zavrila je prepravljajui njegov poprilian dio. Moda ete napisati nekoliko verzija prije nego to budete sasvim zadovoljni. Zapamtite, niste na natjecanju za najbolji esej. Pismo ne mora biti literarno remekdjelo - samo treba izraavati vae prave osjeaje i iskustva. Ovo je dio pisma koji mi je Carol proitala sljedei tjedan: Dragi tata, rei u ti neke stvari koje nikada prije nisam rekla. Prije svega, elim ti rei zato nisam provela puno vremena s tobom i mamom u zadnjih nekoliko mjeseci. Ovo e te moda iznenaditi i uznemiriti, ali nisam te eljela vidjeti jer te se bojim. Bojim se da u se osjeati bespomono i da e me napadati rijeima. I bojim se osloniti na tebe jer bi me mogao opet emocionalno napustiti. Dozvoli da ti objasnim. (Evo to si mi uinio.) Kad sam bila jako mala djevojica, sjeam se da sam imala oca koji me volio, divio mi se i brinuo za mene. Ali, kako sam rasla, sve se to promijenilo. Kad sam imala oko jedanaest godina, postao si vrlo okrutan prema meni. Stalno si mi govorio da smrdim. Krivio si me za sve to nije bilo dobro. Okrivljavao si me kad sam izgubila stipendiju. Okrivljavao si me kad je Bob (njezin brat) pao i ozlijedio se. Okrivljavao si me kad sam slomila nogu. Okrivljavao si me kad te mama ostavila na neko vrijeme. Kad je mama otila, ostala sam bez ikakve emocionalne podrke. Priao si mi viceve koji su bili previe prljavi, govorio mi kako izgledam seksi u majici, tretirao me kao da hodamo ili mi govorio da izgledam kao kurva. Nakon dvanaeste nisam ni imala roditeljsku panju. Sigurna sam da si i ti prolazio kroz uasne trenutke tih godina, ali si me jako povrijedio. Moda me nisi namjeravao povrijediti, ali to ne umanjuje bol. Kad mi je bilo petnaest, jedan me mukarac pokuao silovati, a ti si krivio mene. Stvarno sam vjerovala daje to bila moja greka jer si ti tako rekao. Kad sam bila trudna

188 osam mjeseci, moj mu me pretukao, a ti si mi rekao da sam morala uiniti neto grozno kad sam ga toliko razljutila. Stalno si mi govorio o groznim stvarima koje je mama radila. Rekao si da me nikada nije voljela, da sam prljava iznutra i da u glavi nemam mozak (Kako sam se tada osjeala zbog toga.) Osjeala sam se uplaeno, ponieno i zbunjeno. Pitala sam se zato si me prestao voljeti. eznula sam za tim da opet budem tatina mala djevojica i pitala se to sam loe uinila da sam te izgubila. Za sve sam krivila sebe. Mrzila sam se. Osjeala sam se nevoljenom i odvratnom. (Kako je to utjecalo na moj ivot.) Bila sam strano oteena kao osoba. Mnogi su mukarci bili prilino brutalni prema meni i uvijek sam mislila da je to moja greka. Kad me Hank istukao, napisala sam mu pismo isprike. Imala sam aljenja vrijedan nedostatak vjere u sebe, svoje sposobnosti i svoju vrijednost. (Evo to elim od tebe.) elim da mi se ispria to si bio tako okrutan, lo otac. elim da prizna da mi je zlo koje si mi inio donijelo mnogo boli i patnje. elim da prestane s verbalnim napadima. Zadnji put se to dogodilo kad sam te vidjela kod Boba i upitala za savjet u vezi s mojim poslom. Vikao si na mene bez razloga. Mrzila sam to. Tada sam to trpjela, ali vie neu. elim da zna da to ubudue neu tolerirati. Voljela bih da prizna da dobri oevi ne namiguju svojim kerima, da dobri oevi ne vrijeaju i ne poniavaju svoje kerke, ve ih tite. ao mije to nismo imali dobar odnos kakav smo mogli imati. Mnogo sam izgubila time to nisam mogla dati svoju ljubav ocu kojeg sam tako eljela voljeti. Nastavit u ti slati estitke i poklone jer se zbog toga osjeam dobro. Meutim, ako me eli viati, morat e prihvatiti neka moja osnovna pravila.

189 Ne poznajem te ba dobro. Ne znam koje su bile tvoje boli i tvoji strahovi. Zahvalna sam to si bio marljiv radnik, to si nas dobro opskrbljivao i to si me vodio na lijepe praznike. Sjeam se kako si me pouavao o drveu i pticama, ljudima i politici, sportu i zemljopisu, kampiranju i klizanju. Sjeam se da si se puno smijao. Takoer, moda bi elio znati da mi je sada puno bolje u ivotu. Vie ne dozvoljavam mukarcima da me tuku. Imam divne prijatelje pune podrke, dobro zanimanje i sina kojeg oboavam. Molim te, pii mi i prihvati moje pismo. Ne moemo promijeniti prolost, ali moemo poeti iznova. -Carol Licem - u - lice Mnogi moji pacijenti preferiraju sigurnost pisanja pisama, ali mnogima drugima treba neposredna povratna informacija, da bi osjetili da je njihovo sueljavanje bilo uspjeno. Za takve pacijente dolazi u obzir jedino sueljavanje licem-u-lice. Prvi je korak u planiranju takvog sueljavanja, pod pretpostavkom da ste ve obavili emocionalni posao pripreme, odabiranje mjesta na kojem ete to uiniti. Ako ste krenuli na terapiju, moda ete eljeti da se to odvije u prostoriji vaeg terapeuta. Va terapeut moe voditi sueljavanje, osigurati da vas uju, pomoi vam ako zapnete i, to je najvanije, pruati vam podrku i zatitu. Shvaam da ste time u prednosti pred roditeljima, ali bolje da ste u prednosti vi nego oni, posebno u tako kljunom trenutku. Ukoliko obavljate sueljavanje u prostoriji vaeg terapeuta, obavezno se tamo naite s roditeljima Nitko ne moe predvidjeti to e se dogoditi u seansi. Vano je da imate svoj vlastiti nain da se vratite kui. Gak i ako sueljavanje zavri u pozitivnom tonu, moda ete jo uvijek eljeti biti sami nakon toga, i suoiti se sa svojim mislima i osjeajima nasamo. Moda ete se radije sami suoiti s roditeljima. Moda nemate terapeuta, ili, ako imate, moda ete osjeati potrebu pokazati roditeljima da se moete boriti za svoju neovisnost bez tue pomoi. Mnogi roditelji jednostavno odbiju doi terapeutu. Bez obzira na razlog, ako to odluite uiniti samostalno, morate odluiti hoete li se suoiti s roditeljima u njihovoj ili vaoj kui. Javna mjesta, poput restauracije ili kafia, previe su ograniavajua. Trebate potpunu privatnost.

190 Ako imate mogunost izbora, savjetujem vam da se sueljavanje odvije u vaoj kui. Osjeat ete se znatno snanije na svom vlastitom terenu. Ukoliko putujete u drugi grad radi sueljavanja, pokuajte nagovoriti roditelje da dou u vau hotelsku sobu. Moete imati uspjeno sueljavanje i na terenu vaih roditelja, ako je to nuno. Ali morat ete naporno raditi da biste izbjegli postati rtvom djejih strahova, krivnji i osjeaja bespomonosti. Budite posebno oprezni s tim djejim osjeajima ukoliko vai roditelji jo uvijek ive u kui u kojoj ste odrasli. Nemam nikakvo pravilo o tome treba li se sueliti sa svakim roditeljem posebno ili s oba zajedno, iako bi mi bilo drae da to uinite kad su svi na okupu. Otrovni roditelji stvaraju obiteljske sustave koji poivaju na velikoj koliini tajanstvenosti, preutnih dogovora i negacija, da bi se obitelj mogla odrati u ravnotei. Razgovor s oba roditelja istovremeno potie pojavu velike koliine takvih stvari. S druge strane, ako vai roditelji imaju izrazito razliite naravi, toke gledita i naine obrane, moda e razgovor bolje tei sa svakim posebno. Neke ljude brine da e izgubiti spontanost zbog previe vjebanja prije sueljavanja. Nemojte biti zabrinuti. Imat ete dovoljno tjeskobe, koja e osigurati mnoga odstupanja od onog to ste pripremili. Bez obzira na to koliko ste vjebali, rijei nee lako dolaziti. Zapravo, neophodno je da unaprijed znate da ete biti jako, jako nervozni. Srce e vam udarati, eludac e vam se moda griti, moda ete se znojiti, moda ete imati tekoa s hvatanjem zraka, moda e vam se zavezati jezik i moda ete zaboraviti rijei. Nekim se ljudima jednostavno isprazni mozak pod ogromnim pritiskom. Ukoliko ste zabrinuti da bi vam se to moglo dogoditi, mogue je izbjei dodatnu tjeskobu tako da napiete pismo svojim roditeljima i zatim ga glasno proitate za vrijeme sueljavanja. To je izvrstan nain poraavanja treme pred premijeru i osiguravanja prijenosa vlastite poruke. Pripreme za premijeru Bez obzira na to gdje e se odvijati sueljavanje, i bez obzira na to sueljavate li se s oba ili sa samo jednim roditeljem, morate paljivo pripremiti ono to elite rei. Vjebajte glasno, sami ili s nekim, sve dok ne budete u mogunosti izrei to u potpunosti smireni. Sueljavanje licem-u-lice je kao premijera na Broadwayu: biste li izali na pozornicu a da niste nauili tekst i shvatili zato ste tamo? Prije samog sueljavanja morate uvjebati ono to elite rei, kao i jasno odrediti to time elite postii.

191 Moda ete poeljeti zapoeti sueljavanje postavljanjem pravila. Predlaem vam ovakav tekst: Sad u rei neto to nikad prije nisam izrekla i elim da me sluate sve dok ne budem gotova. Ovo mi je jako vano i zato vas molim da mi se ne suprotstavljate i da me ne prekidate. Nakon to kaem sve to elim, imat ete dovoljno vremena da kaete ono to elite. Pristajete li na to? Bitno je da se vai roditelji slau s uvjetima na samom poetku. Veina roditelja e se sloiti. Ukoliko na to nisu spremni, vjerojatno je bolje odgoditi sueljavanje. Za vas je izrazito vano da kaete ono to ste uvjebali, bez odgaanja, prekidanja ili bilo kojeg drugog odvraanja od ciljeva. Ako vas odbijaju sasluati, moete se suoiti s njima pomou pisma. to oekivati Kad jednom zaponete ono to ste naumili, veina e otrovnih roditelja prijei u napad. To je razumljivo, jer da su imali sposobnost sluati vas, shvatiti, potovati vae osjeaje i brinuti se za vau neovisnost, ne bi bili otrovni roditelji. Najvjerojatnije e doivljavati vae rijei kao osobnu uvredu i izdaju. Takoer e koristiti istu taktiku i naine obrane koje su uvijek koristili, samo u ovom sluaju jo izraenije. Neodgovarajui ili manjkavi roditelji mogu postati jo jadniji i zbunjeniji. Alkoholiari bi mogli zanijekati svoj alkoholizam, ili, ako su u postupku odvikavanja od alkohola, mogli bi ga koristiti da bi vam oduzeli pravo da ih suoite s istinom. Kontrolirajui roditelji mogu jo vie umanjivati svoju krivnju i naglaavati svoju pravednost. Zlostavljajui roditelji mogu postati bijesni i gotovo e sigurno okrivljavati vas za zlostavljanje. Sva navedena ponaanja imaju za cilj ponovno postizanje obiteljske ravnotee i ele vas vratiti u pokoravajui status quo. Dobro je oekivati najgore - sve bolje od toga je nagrada. Sjetite se, ovdje nije bitna njihova reakcija, ve va odgovor. Ako moete izdrati bijes, optube, prijetnje i nametanje krivnje vaih roditelja, osjeat ete se nakon toga jako dobro. Da biste se pripremili, zamislite najgori scenarij. Vizualizirajte lica vaih roditelja - bijesna, jadna, uplakana, kakva god elite. Sluajte njihove ljutite rijei, njihova poricanja, optube. Postanite neosjetljivima, tako da glasno izgovorite sve ono to mislite da bi vai roditelji mogli rei, i nakon toga uvjebavajte smirene, neobrambene odgovore. Zamolite partnera ili prijatelja da igra ulogu jednog od roditelja ili uloge obaju roditelja. Recite

192 mu da glumei vaeg roditelja bude apsolutno nepodnoljiv i da vam govori najgore stvari koje moete zamisliti. Neka vriti, vie, naziva vas pogrdnim imenima, prijeti da e vas izbaciti iz obitelji, optui vas da ste grozni i sebini. Vjebajte ovako odgovarati: Uvjeren/a sam da ti to tako vidi. Nazivanje pogrdnim imenima i vritanje nee nas nikamo odvesti. Nisam spremna/spreman prihvatiti tvoj nain gledanja na stvari. Upravo to je dobar primjer zato nam je potreban ovaj razgovor. Nije u redu da tako razgovara sa mnom. Sloila/sloio si se da e me sasluati. Uinit emo to drugi put kada bude smireniji/smirenija. Evo nekih tipinih roditeljskih reakcija na sueljavanje, zajedno s nekim kljunim odgovorima koje ete moda eljeti prouiti: "To se nikada nije dogodilo ". Roditelji koji su koristili negiranje da bi izbjegli osjeaj neprimjerenosti ili tjeskobe, koristit e ga i kod sueljavanja, za zagovaranje vlastite verzije stvarnosti. Inzistirat e na tome da se ono za to ih optuujete nije nikada dogodilo, da pretjerujete ili da va otac nije nikada mogao napraviti takvu stvar. Nee se sjeati ili e vas optuiti da laete. Ova vrsta reakcije je tipina za alkoholiare, ija negacija moe biti pojaana gubitkom pamenja zbog opijanja. Va odgovor:" Samo zato to se ti toga ne sjea, ne znai da se nije dogodilo." "Ti si kriv/a za to ". Otrovni roditelji gotovo nikad nisu spremni preuzeti odgovornost za svoje destruktivno ponaanje. Umjesto toga, okrivit e vas. Rei e da ste bili zloesti ili teki. Tvrdit e da su se trudili najbolje to su mogli, ali da ste im uvijek pravili probleme. Rei e da ste ih izluivali. Ponudit e vam kao dokaz injenicu da su svi u obitelji znali kakav ste problem bili. Stavit e pred vas poduu listu vaih navodnih napada i uvreda. Varijacija ove reakcije je okrivljavanje trenutnih tekoa u vaem ivotu. "Zato napada nas, a tvoj pravi problem je to to ne moe zadrati posao, kontrolirati dijete, zadrati mua i sl." Ovo ak moe i proi, zamaskirano u suosjeanje zbog potekoa u kojima se trenutno nalazite. No, oni e koristiti sve da bi skrenuli panju sa svoga ponaanja. Va odgovor: "Moe me pokuavati okriviti za to, ali neu preuzeti odgovornost za ono to si mi uinio/uinila dok sam bila/dijete".

193 "Pa rekao/rekla sam ti da mije ao ". Roditelji mogu obeati da e se promijeniti, pokazivati vie ljubavi, pruati vie podrke, no to je esto samo mamac. Kad se jednom slegne praina, javljaju se ponovno stare navike, a mamac koji su roditelji ponudili nestaje pa se ponovno vraaju svome otrovnom ponaanju. Neki se roditelji mogu sloiti s nekima od stvari koje im kaete, no nespremni su bilo to promijeniti s tim u vezi. Najee ujem ovo:" Pa rekla/rekao sam da mi je ao, to jo eli?" Va odgovor: "Prihvaam tvoju ispriku, no to je samo poetak. Ako ti je doista ao, bit e mi dostupna/dostupan kada te zatrebam i zajedno sa mnom radit e na poboljanju naeg odnosa." "Uinili smo najbolje to smo mogli". Oni roditelji koji su bili nedorasli svojim zadacima ili pak nijemi svjedoci zlostavljanja, najee e na sueljavanje reagirati na isti onaj pasivan i neuspjean nain na koji su pokuavali rijeiti svoje probleme. Takvi e vas roditelji podsjeati koliko im je bilo teko kad ste odrastali i kako su se teko borili. Govorit e: "Nikad nee shvatiti kroz to sam prolazila/prolazio", "Ne zna koliko puta sam pokuala/pokuao uiniti sve da ti to vie ne radi" ili "Uinila/uinio sam najbolje to sam mogla/mogao". Ovakav nain odgovaranja moe u vama pobuditi simpatiju i suosjeanje za vaeg roditelja. To je razumljivo, ali to oteava vau usmjerenost na ono to trebate rei u sueljavanju. Jo jednom ete doi u napast staviti roditeljske potrebe ispred vaih. Vrlo je vano da priznate njihove potekoe, ali tako da ne obezvrjeujete vlastite. Va odgovor: "Razumijem da ti je bilo teko, i uvjeren/a sam da me nisi povrijedila/povrijedio namjerno, ali elim da zna da me je nain na koji si se nosila/nosio sa svojim problemima doista povrijedio." "Pogledaj to smo sve uinili za tebe ". Mnogi e se roditelji pokuati suprotstaviti vaoj borbi za prava, prisjeajui se vaeg prekrasnog djetinjstva i lijepih trenutaka koje ste s njima dijelili. Usmjeravanjem panje na dobre stvari, roditelji mogu izbjei otkrivanje tamnije strane njihovog ponaanja. Podsjetit e vas na poklone koje su vam poklonili, mjesta na koja su vas odveli, rtve koje su uinili za vas i svu svoju brinost. Najvjerojatnije e rei: "I to nam je hvala" ili "Nikad ti nita nije bilo dovoljno". Va odgovor: "Jako cijenim sve te stvari, ali one nisu nadoknadile batine (neprestano kritiziranje, nasilje, uvrede, alkoholizam itd.)". "Kako mi to moe uiniti? " Neki se roditelji ponaaju kao patnici. Rasplakat e se, iskazivati nemir, izraavati ok i nevjericu zbog vae "okrutnosti". Ponaat e se kao da sueljavanjem vi njih zlostavljate. Optuit e vas da ste ih povrijedili ili razoarali. alit e se da im to nije potrebno i da oni ve imaju dovoljno problema. Govorit e da nisu dovoljno jaki ili

194 zdravi da to podnesu, da e ih to ubiti, a neto e od njihove tuge doista biti iskreno. Tuno je kad se roditelji suoe s vlastitim propustom, kad shvate da su vlastitoj djeci nanijeli mnogo boli. No, njihova tuga moe postati manipulativnom i kontrolirajuom. To moe biti njihov nain koritenja krivnje, kako bi vas natjerali da se povuete. Ponekad je doista nemogue Ranije navedene tipine reakcije i sugerirani odgovori mogu vam pomoi da izbjegnete neke emocionalne zamke za vrijeme sueljavanja. Meutim, postoje ljudi s kojima se, bez obzira na sve, jednostavno ne moe razgovarati. Sueljavanje s nekim roditeljima prerasta u jak sukob i svaka komunikacija postaje nemogua. Bez obzira na to koliko razumni, pristojni, jasni i razgovijetni bili, njihovo ponaanje moe od vas zahtijevati da prekinete sa sueljavanjem. Oni e izvrtati vae rijei i vae motive, lagati, konstantno vas prekidati, iako ste se dogovorili da nee, optuivat e vas, vritati, razbijati namjetaj, bacati posude, i dovesti vas do toga da se u najboljem sluaju osjeate ludima, a u najgorem da poelite nekoga ubiti. Dakle, isto kao to je vano nadrasti svoje strahove i rei roditeljima ono to moraju uti, takoer je vano znati i u kojem je sluaju to nemogue. Tada morate prekinuti sueljavanje zbog njihovog ponaanja, a to je njihov propust, a ne va. Mirno sueljavanje Sueljavanje rijetko izmakne kontroli, pa ak i kad postane malo burnije. U stvari, veina ih prolazi iznenaujue mirno. Melanie - koja je pokuavala spasiti nesposobnog ovjeka i koja je, kao dijete, pisala pisma rubrici "Draga Abby" zato to je morala tjeiti svog depresivnog oca za vrijeme napada plaa - odluila je dovesti svoju majku, Ginny, u moj ured kako bi se suoila s njom (njezin je otac umro). Zapoela je rijeima koje smo zajedno uvjebale i njezina ju je majka pristala sasluati. MELANIE: Mama, eljela bih razgovarati s tobom o nekim dogaajima iz mog djetinjstva koji me jo bole. Shvatila sam koliko sam krivila sebe dok sam bila mala... GINNY (prekidajui): Ako se jo uvijek osjea tako, onda, zlato, tvoja terapija izgleda nema koristi. MELANIE: Sloila si se da e me sasluati i da me nee prekidati. Sada ne priamo o terapiji, ve o mom djetinjstvu.

195
Sjea se kako bi se tata jako uznemirio kad smo se Neal (brat) i ja tukli? Tata bi zaplakao i govorio bi mi da je Neal dobar prema meni, a da sam ja grozna prema njemu. Sjea li se da si me svaki put poslala u tatinu sobu kad je plakao i govorila mi da ga oraspoloim? Zna li uope s koliko si me krivnje opteretila, traei od mene da se brinem o tati? Umjesto da jednostavno budem mala djevojica, morala sam brinuti o njemu. Zato se ti nisi brinula o tati? Zato se tata nije brinuo o sebi? Zato sam ja to trebala raditi? Nikad zapravo nisi bila tamo, ak i kad si bila tamo. Provela sam vie vremena s domaicama koje si zapoljavala nego s tobom. Sjea li se kad sam pisala ono pismo rubrici "Draga Abby"? I to si ignorirala. GINNY (tiho): Ne sjeam se niega. MELANIE: Mama, moda ti odabire da se ne sjea, ali ako mi eli pomoi, mora me sasluati. Nitko te ne napada, samo ti elim rei kako se osjeam. U redu, ovako sam se osjeala kada se sve to dogaalo. Osjeala sam se potpuno samo, osjeala sam se grozno, osjeala sam se krivom i poraenom jer sam pokuavala popraviti stvari koje nisam mogla popraviti. Tako sam se osjeala. Sad u ti rei kako je to utjecalo na moj ivot. Sve dok nisam poela raditi na tome, osjeala sam se prazno. Sad se osjeam bolje, ali jo se uvijek bojim osjetljivih mukaraca. Zbog toga zavravam s hladnim, distanciranim mukarcima. Grozno se provodim pokuavajui shvatiti tko sam, to elim ili to trebam. Upravo to poinjem otkrivati. Najtei dio mi je zavoljeti samu sebe. Svaki put kad pokuam, ujem tatu kako mi govori da sam bila grozno dijete. GINNY (poinje plakati): Stvarno se toga ne sjeam, ali vjerujem da se, ako ti kae, to dogodilo. Izgleda da sam bila potpuno zaokupljena vlastitim nezadovoljstvom... MELANIE: O, ne. Sad se osjeam krivom zato to sam te povrijedila.

196 SUSAN: Melanie, zato ne kae svojoj majci to od nje sada eli? MELANIE: elim odnos dviju odraslih osoba. elim biti iskrena s tobom. elim ti govoriti istinu. elim da me saslua kad govorim o svojim iskustvima iz prolosti. elim da bude spremna na to da se sjeti, da razmisli i osjeti ono to se doista dogaalo. elim da preuzme odgovornost za injenicu da se nisi brinula o meni i da me nisi zatitila od tatinih raspoloenja. elim da ponemo tako to emo jedna drugoj rei istinu. Ginny se doista potrudila sasluati svoju kerku i dati joj svoju potvrdu. Pokazala je i sposobnost za zdravu, razumnu komunikaciju. I konano, potrudit e se i izai ususret Melaninim zahtjevima, iako je bilo jasno da su oni za nju emocionalno poraavajui. Eksplozivno sueljavanje Joe nije imao tako razumne roditelje. Diplomirao je psihologiju, a otac ga je tukao. Nakon dosta nagovaranja, Joe je konano uspio dovesti svog oca, alkoholiara, i pretjerano ovisnu majku u moj ured. Jako se elio suoiti s njima ve neko vrijeme. Sueljavanje je bilo mnogo vie iznenaujue nego u Melaninom sluaju. Njegov otac, Alan, uletio je u moj ured, oekujui da e on preuzeti rije. Bio je krupan mukarac, kose boje pijeska, i izgleda prosjenog za ezdeset-ineto-godinjaka; desetljea ljutnje i alkoholizma oitavala su se u njegovu izgledu. Joeova majka, Joanne, izgledala je kao siva dama - siva kosa, siva put, siva haljina, siva osobnost. Njezine su oi imale onaj progonjeni pogled koji sam viala tako esto kod zlostavljanih ena. Joanne je ula nakon svog supruga, sjela, prekriila ruke i zagledala se u pod. U prvih pola sata uglavnom je sve bilo usmjereno na stvaranje atmosfere u kojoj bi Joe mogao rei ono to je planirao. Njegov ga je otac neprestano prekidao, vikao, psovao - inio sve da zaplai svog sina i natjera ga u utnju. Kad bih pokuala zatititi Joea, Alan bi poeo psovati mene i moju profesiju. Joeova majka gotovo uope nije govorila, a i kad bi progovorila, to bi bilo samo da zamoli mua da se smiri. Ono to sam vidjela bio je saet prikaz 40-godinje bijede. Joe je iznenaujue dobro uspio u gotovo nemoguim uvjetima ivota. Uspio je, uz velik trud, ostati smirenim,

197 iako sam mogla vidjeti da bijes kipi u njemu. Alan je na kraju poludio kad je Joe spomenuo njegov alkoholizam. ALAN: U redu, ti malo govno, gotovo je! Koga vraga ti sebi umilja? Problem s tobom je to sam bio preblag prema tebi. Trebao sam te natjerati da zaradi sam sve to si imao. Kako se usuuje nazvati me pijanicom pred potpunim strancem? Kukin sine, nee biti sretan dok ne uniti ovu obitelj, je li? E, pa neu ja tu samo sjediti i dopustiti da mi jedno bijedno, nezahvalno malo kopile i njegov prokleti psihi govore to da radim. Tu je Alan ustao i krenuo prema izlazu. Okrenuo se prema vratima i upitao Joannu dolazi li. Joanne ga je molila da joj dopusti ostati do kraja seanse. Alan joj je rekao da e biti dolje u kafiu, i, ako ne doe za petnaest minuta, neka sama ide kui. Tada je izaao iz sobe. JOANNE: Jako mi je ao. Tako mi je neugodno. On stvarno nije takav. Samo je jako ponosan ovjek i ne moe podnijeti gubitak ugleda. Zaista ima puno prekrasnih kvaliteta... JOE: Mama, prestani! Za ime Boje, prestani! To si radila itavog mog ivota. Lagala si za njega, titila si ga, dozvolila si mu da nas oboje tue, i nikad nisi nita uinila u vezi s tim. Matao sam o tome kako u nas spasiti. Je li ti ikad palo na pamet da ti spasi mene? Zna li kako je ivjeti malome djetetu u takvoj kui? Zna li kakav sam teror proivljavao svakog dana? Zato nisi nita poduzela? Zato neto ne poduzme sada? JOANNE: Ima svoj ivot. Zato nas ne pusti na miru? Joeovo sueljavanje s roditeljima bilo je eksplozivno i frustrirajue, ali je zapravo bilo jako uspjeno. On je konano prihvatio injenicu da su njegovi roditelji opsjednuti svojim vlastitim demonima i zatoeni u svojim otrovnim obrascima ponaanja/Konano se mogao odrei svoje nade da e se oni promijeniti.

198 to oekivati nakon sueljavanja Vaa reakcija Odmah nakon sueljavanja moete osjetiti iznenadan nalet euforije zbog novosteene hrabrosti i snage. Moete biti preplavljeni olakanjem jer ste to konano napravili, ak i ako nije sve teklo onako kako ste planirali. Moete se osjeati lakima zato to ste izrekli mnoge stvari koje ste zadravali tako dugo. Ali, takoer, moete se osjeati ozbiljno uznemireno ili razoarano. Sigurno e vas plaiti ono to bi se kasnije moglo dogoditi. Bez obzira na vau poetnu reakciju, potrebno je neko vrijeme da biste osjetili potpune i trajne koristi od sueljavanja. Trebat e vam nekoliko tjedana, pa ak i mjeseci, da ponete osjeati stvarnu snagu koju vam moe darovati sueljavanje. I doista ete ga doivjeti. Konano, neete osjeati niti ekstremnu euforiju, niti razoaranje. Umjesto toga, uivat ete u mirnom, rastuem osjeaju ugode i samopouzdanja. Reakcije vaih roditelja Nain sueljavanja nee nuno ukazivati na konani ishod. Svima treba vremena za obradu doivljaja i za vlastito suoavanje s njim. Na primjer, sueljavanje za koje se ini da e zavriti pozitivno, moe imati posve drugaiji ishod nakon to vai roditelji malo vie razmisle o svemu. Oni mogu imati zakanjele reakcije. Za vrijeme konfrontacije mogu biti mirni, ali vas kasnije optuivati da stvarate destruktivne, nagle promjene u obitelji. S druge strane, vidjela sam sueljavanja koja su zavrila u ljutnji, a te su promjene dovele do pozitivnih ishoda u meuodnosima pacijenata s roditeljima. Kad se jednom poetna buka i uzbuenje smire, injenica da ste naeli neke probleme iz prolosti moe rezultirati otvorenijom, iskrenijom komunikacijom izmeu vas i vaih roditelja. Ako roditelj reagira agresivno nakon sueljavanja, mogli biste osjetiti potrebu da napadnete istom mjerom. Izbjegavajte izjave kao to su: "To i slii tebi" ili "Nikad ti ne mogu vjerovati". Jako je vano da se drite svoga neobrambenog naina, ili ete vaim roditeljima predati svoju novosteenu mo. Umjesto toga, recite: Spremna/spreman sam razgovarati o tvom bijesu, ali neu ti dopustiti da vie na mene ili da me vrijea. Razgovarat emo o tome drugi put, kad bude smireniji/ smirenija.

199 Ako vai roditelji izraavaju svoj bijes utnjom, pokuajte sljedee: Spremna/spreman sam ponovo razgovarati kad me budete spremni prestati kanjavati utnjom. Riskirala/riskirao sam i rekla/rekao vam ono to me mui. Zato vi niste spremni riskirati? Jedno je sigurno: nita vie nee biti isto. Bitno je da obratite panju na posljedice sueljavanja u sljedeim tjednima, mjesecima, pa ak i godinama nakon toga. Morate ostati razumni i paljivo procjenjivati promjene u odnosima s roditeljima i drugim lanovima obitelji. Va je zadatak je da se drite vlastitih injenica, i ne dozvoliti da vas gurnu u stare reaktivne i obrambene naine reagiranja, bez obzira na to to vai roditelji uinili. Utjecaj na meusobne odnose vaih roditelja Osim dramatinih promjena u odnosu vas i vaih roditelja, morate takoer oekivati promjene i u meusobnim roditeljskim odnosima. Ukoliko je sueljavanje ukljuivalo i otkrivanje obiteljske tajne koju je jedan od roditelja skrivao od onog drugog, kao to je, na primjer, incest, utjecaj na meusoban odnos roditelja bit e izrazito velik. Jedan roditelj moe postati vaim saveznikom protiv onog drugog. Njihov se odnos moe ak i raspasti. Ako je sueljavanje ukljuivalo izgovaranje neega to svi znaju, ali o emu nitko nije govorio niti se s tim suoavao, poput alkoholizma, utjecaj na odnos vaih roditelja ne mora biti toliko ekstreman, ali svejedno moe biti znaajan. Njihova veza se moe poprilino uzdrmati. Bit ete u iskuenju da okrivite sebe za probleme vaih roditelja u meusobnom odnosu. Pitat ete se ne bi li bilo bolje da ste stvari ostavili na miru. Kada je Carla - koja je odustala od svog puta u Mexico, kako bi posjetila svoju ovisnu majku, alkoholiarku - suoila majku s njezinim alkoholizmom i pretjeranom ovisnou o ocu, brak njezinih roditelja jako se uzdrmao. Kad je majka otila na odvikavanje od alkohola, otac to nije mogao podnijeti. Njegovo je samopotovanje uvelike ovisilo o ulozi monog, uzornog oca. Kad se njegova ena vie nije oslanjala na njega, njegova je uloga u obitelji izgubila na znaenju. Njihov je brak bio izgraen na odreenom uzorku meuovisnosti, koji se sada vie nije mogao primijeniti. Oni nisu znali kako komunicirati, nisu imali ravnoteu, i nisu se vie slagali. Carla je imala pomijeane osjeaje u vezi s tim.

200 CARLA: Vidite to sam pokrenula. Uznemirila sam itavu obitelj. SUSAN: Priekaj malo. Ti nisi nita pokrenula. Oni su to pokrenuli. CARLA: Ali ako se oni razvedu, osjeat u se grozno. SUSAN: Nema razloga za tvoj osjeaj krivnje. Oni ponovno procjenjuju svoj odnos, zbog novih informacija koje su dobili. Ti nisi izmislila te informacije, samo si na njih usmjerila svjetlo. CARLA: Pa, to moda i nije bila tako dobra ideja. Oni su ranije imali dobar brak. SUSAN: Ne, nisu. CARLA: Izgledao je u redu. SUSAN: Ne, nije. CARLA (nakon due pauze): Izgleda da me plai to to sam konano odluila da se vie neu za njih rtvovati. Pustit u ih, za promjenu, da budu odgovorni za same sebe. A ako ih to uznemiruje, tada u se jednostavno morati nositi s njihovim nezadovoljstvom. Carlini se roditelji nisu razveli, ali njihov brak vie nikad nije bio kao prije. Iako su nastavili svoju meusobnu borbu, ona vie nije utjecala na Carlin ivot. Time to je rekla istinu i to se nije ponovo zaplela u mreu kad su isplivali dugo skrivani roditeljski sukobi, Carla je postigla slobodu koju je oduvijek smatrala nedostinom. Reakcije brae i sestara Iako je ova knjiga primarno usmjerena na vae odnose s roditeljima, sueljavanje se ne dogaa u vakuumu. Dijelom ste obiteljskog sustava i svi e drugi u tome sustavu takoer biti pogoeni. Kao to va odnos s roditeljima vie nikad nakon sueljavanja nee biti isti, tako e se promijeniti i va odnos s braom i/ili sestrama.

201

Neki od brae i sestara imaju slina iskustva kao i vi pa e se sloiti s vama i podrati vas. Neki imaju slina iskustva, ali zbog prevelike vezanosti za roditelje ta e iskustva poricati ili primati s rezervom, pa ak i kad se radi o najgorem zlostavljanju. Ostala braa i sestre mogu imati sasvim razliita iskustva i uope ne znati o emu govorite. Neka e se braa i sestre osjeati ugroenima vaim sueljavanjem s roditeljima i mogu postati bijesnima na vas jer naruavate labavu obiteljsku ravnoteu. Tako je reagirao Carolin brat. Nakon to je njezin otac primio pismo, nazvao ju je i pruio neoekivanu podrku. Rekao joj je da se nije sjeao stvari o kojima je pisala u pismu onako kako ih se ona sjeala, ali se ispriao za bol koju joj je nanio. Carol je bila jako dirnuta i uzbuena zbog mogunosti razvijanja novog odnosa s ocem. No, nakon nekoliko tjedana, shrvao ju je drugi razgovor s ocem, u kojem je zanijekao iskustva o kojima je pisala, ali i injenicu da joj se uope ispriao. Tada ju je, pored povrede koju je pretrpjela, nazvao i mladi brat pa je verbalno napao zato to se usuuje "iriti odurne lai" o njihovom ocu. Rekao joj je da je "mentalno bolesna", budui da je optuila oca da ju je zlostavljao. Ako braa i sestre reagiraju negativno na vae sueljavanje s roditeljima, mogli bi se jako potruditi da vam porue koliko ste uznemirili itavu obitelj. Mogue je da ete primati puno pisama, telefonskih poziva ili da ete biti esto posjeivani. Oni bi mogli postati glasnicima vaih roditelja, dolazei s porukama, molbama, prijetnjama i ultimatumima. Mogli bi vas nazivati pogrdnim imenima i initi sve to je mogue kako bi vas uvjerili da ste ili u krivu ili ludi, ili oboje. Jo jednom, bitno je da koristite neobrambene odgovore i ostanete pri svome pravu da kaete istinu. Ovdje su neki primjeri to moete rei brai i/ili sestrama: Spremna/spreman sam s tobom razgovarati o tome, ali ti neu dopustiti da me vrijea. Mogu shvatiti da ih eli zatititi, ali ono to govorim je istina. Ne radim ovo da bih nekoga uznemirila/uznemirio, ve je to neto to moram uiniti za sebe. Odnos s vama mi je jako vaan, ali neu skrivati svoje potrebe samo da bih ga odrala/odrao. Samo zato to se to nije dogodilo tebi, ne znai da se nije dogodilo meni. Kate - iji je otac, bankar po zanimanju, tukao nju i sestru, Judy, esto istovremeno - bila je uvjerena da e je njezina sestra prezirati zbog iznoenja dogaaja iz prolosti. Bez obzira na to, Kate je odluila riskirati.

202

Oduvijek sam se ponaala jako zatitniki prema Judy. esto je prola gore od mene. One noi kad sam poslala pismo roditeljima, nazvala sam je jer sam eljela da zna to radim. Rekla mi je da e odmah doi i da moramo razgovarati. Bila sam uvjerena da e biti bijesna. Bila sam u totalnoj komi. Kad sam otvorila vrata, vidjela sam da je plakala. Zagrlile smo se i tako stajale dugo vremena. Razgovarale smo, plakale, grlile se, smijale i opet plakale. Sve smo prole. Judy se sjetila nekih stvari koje sam u potpunosti zaboravila i jako joj je bilo drago to razgovaramo o tome. Rekla je da nema mene, da bi morala sve to drati u sebi tko zna koliko dugo. Osjeala je veu bliskost sa mnom. Nije se osjeala tako osamljeno sa svim tim smeem. Stvarno mi se divila, i eljela je da znam daje uz mene. Kad mije to rekla, rastopila sam se. Time to su izrekle istinu, Kate i Judy mogle su obogatiti svoj odnos i dati jedna drugoj podrku. Katina hrabrost pomogla je njezinoj sestri potraiti strunu pomo i suoi se s boli vlastitog zlostavljanja u djetinjstvu. Reakcije ostatka obitelji Sueljavanje pogaa sve s kojima ste emocionalno povezani, pogotovo vaeg partnera i djecu, koji su sekundarne rtve vaih otrovnih roditelja. Nakon sueljavanja trebat ete svu ljubav i podrku koju moete dobiti. Nemojte se bojati upravo to i traiti. Nemojte se bojati rei im da je ovo jako teak period za vas. No, sjetite se, oni nee proivljavati iste intenzivne emocije kao i vi, i moda nee u potpunosti razumjeti zato ste imali potrebu za tim. To je teko razdoblje i za njih, i ako vam ne pruaju onoliko podrke koliko ste oekivali, vano je da pokaete razumijevanje za njihove osjeaje. Vai roditelji mogu pokuati ukljuiti i druge lanove obitelji, da budu saveznici u njihovoj kampanji, kojoj je cilj da sebe oslobode krivice, a da vas proglase zloincem. To moe ukljuivati i vama jako bliske roake, kao to su baka, djed ili omiljena strina. Neki e se roaci nositi s obiteljskim meteom tako to e stati na stranu vaih roditelja. Drugi bi mogli stati na vau stranu. Kao i s vaim roditeljima i braom i sestrama, vano je da se suoite sa svakim lanom obitelji, u skladu s njegovim ponaanjem, i da ga podsjetite da poduzimate pozitivne korake za vae vlastito dobro te da se oni ne trebaju osjeati obaveznima zauzeti neku od strana. Takoer vam se mogu obratiti i pojedinci od kojih to niste oekivali, kao to su najbolja prijateljica vae majke ili sveenik. Sjetite se da niste

203

duni davati detaljna objanjenja pojedincima koji ne pripadaju obiteljskom krugu. Ukoliko odluite ne dati im objanjenje, moete rei neto poput ovoga: Cijenim tvoju zabrinutost, ali to je izmeu mene i mojih roditelja. Razumijem da mi eli pomoi, ali ne elim o tome razgovarati s tobom. Prosuuje neto o emu nema dovoljno informacija. Moda bismo mogli porazgovarati kad se stvari smire. Ponekad roak ili blizak prijatelj obitelji jednostavno ne mogu shvatiti zato ste se eljeli suoiti s vaim roditeljima, to moe pokvariti odnos koji ste imali s tom osobom. To nije nikada lako i moe biti jednom od bolnijih cijena koju morate platiti za svoje emocionalno zdravlje. Najopasnije vrijeme Najopasnija reakcija na koju morate biti spremni nakon sueljavanja jest injenica da e vai roditelji pokuati sve kako bi ponitili ono to ste uinili. Mogli bi isprobati svata da bi vas kaznili. Mogu vam odrati predavanje o vaoj izdaji ili prestati razgovarati s vama. Mogu vam prijetiti iskljuenjem iz obitelji ili iz njihove oporuke. Vi ste, nakon svega, prekrili obiteljska pravila utnje i poricanja. Unitili ste obiteljski mit. Odvojili ste se, dajui udarac beznadnoj zapletenosti u obiteljsku ludost. U stvari, bacili ste emocionalnu atomsku bombu, i moete oekivati posljedice. to se vai roditelji vie ljute, bit ete u veem iskuenju da se odreknete novosteene snage i traite "mir po svaku cijenu". Pitat ete se je li ovo to ste dobili doista vrijedno sve te zbrke. Sve vae sumnje, premiljanja, ak i tenje da se vratite na status quo, normalne su. Otrovni e roditelji uiniti gotovo sve da bi povratili poznatu i ugodnu obiteljsku atmosferu. Mogli bi zazvuati izrazito zavodljivo, pjevajui sirenske pjesme krivnje, aljenja ili srama. Upravo tada va sustav emocionalne podrke postaje jako vaan. Kao to je grkog junaka Odiseja posada vrsto zavezala za jarbol broda, da bi se mogao oduprijeti pjevu sirena i njihovoj neodoljivoj, fatalnoj privlanosti, tako vas va prijatelj, terapeut, partner ili svi zajedno mogu vrsto zavezati za zatitniki emocionalni jarbol. Mogu vam dati podrku i potvrdu, koje trebate da biste zadrali vjeru u sebe i u vanu odluku koju ste donijeli. Na osnovi iskustva znam da otrovni roditelji rijetko ostvare prijetnju da e izbaciti svoju djecu iz obitelji. Oni su previe zapetljani i esto se

204

opiru drastinim promjenama. No, ne postoji garancija. Vidjela sam roditelje koji su prekinuli sve odnose s djecom i ostvarili prijetnju da e ih razbatiniti ili prekinuti financijsku pomo koju im pruaju. Morate biti emocionalno i psihiki spremni na bilo koju reakciju. Nije lako biti smiren dok se vaa obitelj pokuava prilagoditi i srediti. Suoavanje s posljedicama vaeg novog ponaanja jedna je od najhrabrijih stvari koje ete ikada zahtijevati od sebe. Ali to je takoer i jedna od stvari koje e vam donijeti veliku nagradu. Odluivanje o tome kakav odnos sada moete imati s njima Kad se praina slegne i kad dobijete priliku sagledati posljedice sueljavanja na va odnos s roditeljima, otkrit ete da su vam preostale tri mogunosti. Prvo, recimo da su vai roditelji pokazali neto razumijevanja za vau bol i preuzeli barem mali dio odgovornosti za konflikte izmeu vas. Ako nasluujete da su voljni i dalje razgovarati, istraivati, dijeliti osjeaje i razmiljanja s vama, tada postoji mogunost da ete moi s njima izgraditi manje otrovan odnos. Moete postati uiteljem vaim roditeljima, dajui im upute o tome kako da vas tretiraju kao da ste im ravni i kako da komuniciraju s vama bez kritike ili napadanja. Moete nauiti kako da izraavaju svoje emocije bez straha. Moete im rei to vam odgovara, a to vam ne odgovara u odnosu s njima. Neu se pretvarati da se ovo dogaa u veini sluajeva, ili esto, ali se dogaa u nekim sluajevima. Ne moete znati kakvi su njihovi naini prihvaanja sve dok ih ne stavite na test sueljavanja. Drugo, ako vai roditelji pokazuju malu sposobnost za promjenu, ako se vrate svojim "uobiajenim poslovima", moete odluiti da je najzdravije za vas ostati s njima u kontaktu, ali pod manje zahtjevnim uvjetima. Radila sam s mnogo ljudi koji nisu bili spremni u potpunosti prekinuti odnose s roditeljima, ali nisu bili spremni niti na povratak na status quo. Ti su se ljudi odluili povui, a odnos s roditeljima bio je srdaan ali povran. Oni vie nisu pokazivali svoje osjeaje i ranjivost; umjesto toga ograniili su razgovor s roditeljima na emocionalno neutralne sadraje. Postavili su nova pravila o nainima kontakta sa svojim roditeljima. Ta sredinja pozicija odgovara velikom broju mojih pacijenata i mogla bi odgovarati i vama. U redu je ostati u kontaktu s otrovnim roditeljima, sve dok taj odnos od vas ne trai da rtvujete mentalno zdravlje. Trea, i posljednja mogunost, jest da u potpunosti prekinete odnose s vaim roditeljima, za vau dobrobit. Neki su roditelji nemilosrdno neprijateljski nakon sueljavanja, da se njihovo otrovno ponaanje ak i

205 pojaava. Ako se to dogodi, moda ete morati birati izmeu njih i vaeg emocionalnog zdravlja. Bili ste zakidani itavog ivota; sada je vrijeme za promjene. Ne postoji nain da se odabir tree mogunosti odvije bez boli, ali postoji nain da se nosite s tom boli: odvajanje od roditelja. Odmorite se od njih. Nemojte komunicirati s njima najmanje tri mjeseca. To znai da nema sastajanja, telefonskih poziva, pisama. Nazivam to razdobljem "ienja", zato to omoguuje svim ukljuenim stranama izbacivanje odreene koliine otrova iz sustava i procjenu koliko im taj odnos stvarao znai. Taj period odvajanja moe biti jako teak, ali isto tako i vrijeme velikog osobnog rasta. S obzirom na to da nee biti potrebe da troite velike koliine energije na sukobe s vaim roditeljima, imat ete vie energije za vlastiti ivot. Kad jednom postignete emocionalnu udaljenost, i vi i vai roditelji moete ponovo otkriti neke iskrene pozitivne osjeaje jedni prema drugima. Kad proe to razdoblje, pokuajte saznati jesu li vai roditelji ublaili svoje stavove. Zamolite ih za susret i razgovor. Ukoliko se nisu promijenili, moete napraviti jo jedan kratki prekid odnosa, ili odluiti na prekidanje svih veza s njima. Ako odluite da je prekid odnosa s roditeljima jedini nain za vau dobrobit, savjetujem vam da potraite profesionalnu pomo, da bi vam se olakao prolazak kroz to razdoblje. Za to vrijeme uplaeno dijete u vama trebat e puno uvjeravanja i smirivanja. Suosjeajan savjetodavac moe vam pomoi da se pobrinete za to dijete i da to lake podnesete tjeskobu i bol koji se javljaju zbog prekida odnosa. Joeova odluka Joeov otac, Alan, ostao je bijesan jo dugo nakon sueljavanja. Nastavio je piti. Nakon par tjedana poslao je, preko svoje ene Joanne, poruku Joeu: ako ga eli ponovno vidjeti, mora mu se ispriati. Majka ga je neprestano nazivala, molei ga da se ispria ocu, tako da, prema njezinim rijeima, "mogu ponovo biti obitelj". Joe je s tugom shvatio da e iskrivljavanja stvarnosti u njegovoj obitelji nastaviti naruavati njegovo mentalno zdravlje. Napisao je svojim roditeljima kratko pismo, u kojem im je objasnio da uzima tromjeseni odmor od odnosa i da se nada da e i oni u tom vremenu razmisliti o svojim stavovima. Ponudio je da se nade s njima nakon tri mjeseca, kako bi utvrdili postoji li neto to bi vrijedilo spaavati. Nakon to im je isporuio pismo, Joe mi je rekao da je spreman prihvatiti mogunost potpunog prekidanja odnosa s njima:

206 Doista sam se nadao da u biti dovoljno jak da zadrim odnos s roditeljima i da me nee slomiti njihova ludost No, sada znam da traim previe od sebe. S obzirom na to da moram izabrati izmeu njih i samog sebe, izabrao sam sebe. To je najvjerojatnije najzdravija stvar koju sam ikad uinio, ali shvatite kako se osjeam: jednu minutu ponosno i snano, a drugu prazno. Boe, Susan, ne znam mogu li podnijeti da budem zdrav - kakav je to uope osjeaj? Iako je Joeu bilo bolno odvojiti se od svojih roditelja, njegov izbor rjeavanja problema dao mu je osjeaj unutarnje snage. Poeo se osjeati samouvjerenije kad se viao sa enama, i u roku od est mjeseci uao je u ljubavnu vezu, za koju mi je rekao da je najstabilnija koju je ikad imao. Kako je njegovo samopotovanje raslo, tako se poboljavao i njegov ivot. Bilo da pregovarate sa svojim roditeljima o boljem odnosu, bilo da se odluite za povrniji odnos s njima ili ga pak potpuno prekinete, inite ogroman korak prema odvajanju od prolosti. Jednom kad raskinete stari ritualni odnos s otrovnim roditeljima, bit ete otvoreniji i dostupniji iskrenom odnosu sa samima sobom i s drugima. Sueljavanja s bolesnim ili starim roditeljima Mnogo se mojih pacijenata nade u nedoumici bi li se suoili s roditeljima koji su jako stari, slabi ili nemoni. esto su uhvaeni u snane oprene osjeaje aljenja i ogorenosti. Neki od njih osjeaju snanu ljudsku dunost da se brinu o svojim roditeljima, preosjetljivi za njihove zahtjeve. "Koja je korist od toga?", kau oni. "Da sam barem to uinila/uinio puno ranije. Oni se sad ne mogu niti sjetiti". Ili, "Mama bi doivjela jo jedan modani udar kad bih je suoila/suoio s injenicama. Zato je ne pustiti da umre u miru?". Ipak, znaju da e bez sueljavanja tee pronai vlastiti mir. Ne elim umanjivati tekoe koje se javljaju, ali injenica da je roditelj star ili da ima neku kroninu bolest ne znai nuno da sueljavanje ne dolazi u obzir. Savjetujem svojim pacijentima da s lijenikom svoga roditelja popriaju o njegovom emocionalnom stresu, da bi utvrdili postoji li kakav znaajan medicinski rizik. Ako postoji, mogua je alternativa direktnome sueljavanju, koja e vam omoguiti da kaete istinu, iako ste odluili da je neete rei svojim roditeljima. Moete napisati sueljavajua pisma koja neete poslati, ali ih zato moete proitati fotografijama svojih roditelja; moete razgovarati s braom i sestrama ili drugim lanovima obitelji, a ako ste u terapijskom postupku, moete se suoiti s roditeljima

207

pomou igranja uloga. Neto u detaljnije objasniti navedene tehnike u slijedeem poglavlju, "Sueljavanje s mrtvim roditeljem". Ove su se tehnike pokazale efikasnima za mnoge moje pacijente koji su se brinuli za jednog ili za oba roditelja. Ako roditelj ivi zajedno s vama i ovisi o vama, napori da budete otvoreniji u odnosu mogu umanjiti meusobne napetosti, olakavajui vau ulogu. No, takoer je mogue da sueljavanje rezultira takvim neslaganjem, da situacija postane nepodnoljivom. Ako vam ivotne okolnosti onemoguavaju distanciranje od roditelja ukoliko sueljavanje s njima rezultira daljnjim otuenjem, moete odabrati neku alternativu direktnome sueljavanju. "Ne mogu to uiniti, ona nije dovoljno dobro da bi to mogla podnijeti" Jonathan, s kojim smo se susreli u etvrtom poglavlju, izbjegavao je vezu sa enama jer se jo uvijek borio protiv majke, koja je na njega vrila pritisak da se oeni. Nakon nekoliko mjeseci terapije, odluio je tota rei svojoj 82-godinjoj majci. S obzirom na to da je imala srani udar prije nekoliko godina, bila je slaba, no nastavila je s nametljivim telefonskim pozivima i pismima. Posjeti majci bili su bolna pretvaranja. alim je, ali me jako razljuti mo koju ima nada mnom. No, strah me je da e je ubiti ako bilo to sada kaem jer nisam spreman to imati na savjesti. Pa se, eto, nastavljam ponaati kao dobar deko. Zato nisam progovorio prije petnaest ili dvadeset godina, kad je bila puno jaa? Mogao sam utedjeti puno boli. Podsjetila sam Jonathana da sueljavanje ne znai unitavanje druge osobe. Kad bismo pronali neki nain na koji bi mogao svoju ljutnju i bol iskazati blago i suzdrano, otkrio bi da uvijek postoji vie mira u istini nego u njezinom izbjegavanju. Nisam ga eljela navesti da uini neto s ime se ne bi mogao nositi, ali postojala je realna mogunost da bi iskren razgovor s njegovom majkom poveao kvalitetu njihovog odnosa. Rekla sam mu da trenutno radim s bolesnim i umiruim roditeljima i njihovom odraslom djecom te da iskreno istraivanje odnosa, ne samo da ne donosi nita loe roditeljima, nego esto rezultira meusobnim zbliavanjem i utjehom. Jonathanova alternativa bila je ignoriranje osjeaja i pretvaranje da je sve u redu. Rekla sam mu da mislim da bi to bilo grozno gubljenje vremena koje im je preostalo. Jonathan je bio u nedoumici nekoliko tjedana. Na moj je nagovor porazgovarao s lijenikom svoje majke, koji ga je uvjerio daje medicinsko stanje njegove majke stabilno.

208

Sve sam pokrenuo pitanjem zna li ona kako se osjeam zbog naeg odnosa. Rekla je da se pitala zato sam uvijek izgledao tako razdraljivo u njezinoj blizini. To mije omoguilo da mirno govorim o tome kako je njezina potreba da me kontrolira utjecala na moj ivot. Razgovarali smo satima. Rekao sam ono to sam mislio da nikad neu moi izrei. Branila se... Bila je povrijeena... Mnogo je toga poricala, ali neto je i priznala. Nekoliko su se puta njezine oi napunile suzama i stisnula bi mi ruku. Olakanje je bilo nevjerojatno. Prije mi je bilo grozno gledati je, ali ona je samo sitna, krhka stara dama. Nisam mogao povjerovati da sam se tolike godine suzdravao rei joj bilo to o mojim osjeajima. Jonathan je bio iskren i prirodan sa svojom majkom prvi put u ivotu i bio je u mogunosti uspjeno promijeniti njihov odnos. Osjeao se kao da je napokon spustio teak teret. Takoer je mogao vidjeti svoju majku kakva je doista bila u tim trenucima, bez optereenosti sjeanjima i strahom. Mnogo se razlikovala od snane, dominantne majke koje se sjeao mali djeak u njemu. Jonathanovo sueljavanje s majkom imalo je neke pozitivne rezultate, ali to ne mora biti uvijek sluaj. Godine ili bolest ne ine otrovne roditelje sposobnijima nositi se s istinom. Neki mogu omekati u kasnijim godinama i sueljavanje s vlastitom smrtnou moe ih uiniti otvorenijima za preuzimanje odgovornosti za vlastito ponaanje. No, drugi mogu postati obuzeti poricanjem, nasilnou i ljutnjom kako osjeaju da im ivot izmie. Napadi na vas mogu biti jedini nain na koji e odvratiti od sebe depresiju i paniku. Takvi roditelji mogu umrijeti bijesni i osvetoljubivi, bez da su vam odali priznanje. Nije vano. Bitno je da ste vi izrekli ono to ste trebali izrei. Sueljavanje s mrtvim roditeljem Izrazito je frustrirajue ako ste naporno radili da biste se mogli suoiti s roditeljima, a jedan ili oba roditelja su mrtva. No, postoji nekoliko naina sueljavanja, ak i ako roditelji nisu fiziki prisutni. Jedan od naina kojeg sam se dosjetila, a koji se pokazao vrlo djelotvornim, pisanje je sueljavajueg pisma i njegovo glasno itanje na roditeljskom grobu. To e vam dati snaan osjeaj da razgovarate s vaim roditeljima i mogunost da napokon izrazite sve to ste drali u sebi toliko

209 dugo. Tijekom godina dobila sam mnogo pozitivnih izvjetaja od svojih pacijenata i radijskih sluatelja, kao reakcije na sueljavanje uz roditeljski grob. Ako vam nije praktino otii na njihov grob, proitajte pismo slici roditelja, praznome stolcu ili nekome tko vas podrava i tko je spreman zamijeniti vae roditelje. Imate jo jednu mogunost: moete razgovarati s roakom koji je, po mogunosti, istih godina kao i vai roditelji. Ispriajte lanu obitelji (najbolje osobi koja je s vama u bliskom krvnom srodstvu) o svojim iskustvima s roditeljima. Ne morate traiti od roaka preuzimanje odgovornosti za ono to su vai roditelji uinili, ali za vas e biti ogromno olakanje to moete rei istinu ujaku ili teti. Moete naii na jednaku negativnu reakciju na kakvu biste naili kod svojih roditelja, da su ivi. Roak moe reagirati nijekanjem, nevjericom, ljutnjom, povrijeenou, a vi tada morate uiniti ono to biste uinili s vaim roditeljima: ne reagirati na to i ne napadati. To je prekrasna prilika da osnaite svoje razumijevanje da je odgovornost za promjenu vaa, a ne njihova. S druge strane, lan obitelji moe vam dati iznenaujuu potvrdu vaih osjeaja i ak se ispriati u ime vaih roditelja. To se dogodilo Kim koju je otac kontrolirao novcem i nepredvidljivim raspoloenjima. Iako je bio mrtav vie od pet godina, osjeala je potrebu da se suoi s jednim lanom obitelji. Odluila se za oevu mladu sestru Shirley i pozvala je na ruak. Nakon susreta sa Shirley, jasno sam mogla vidjeti da je oduevljena rezultatima. Znate, svi su uvijek bili puni strahopotovanja prema mom ocu. On je bio zvijezda obitelji i Shirley se uvijek ponaala kao da ga oboava. Moete zamisliti koliko mije bilo teko rei joj kakav je gad bio prema meni. Ali dogodila se najnevjerojatnija stvar kad sam to ipak uinila. Rekla mije da se oduvijek bojala mog oca, daje bio grozan prema njoj kad su bili djeca, i da nije nimalo iznenaena time to sam joj rekla. Tada mije rekla - i to je bilo najbolje - da mu je prije osam godina poklonila smeu majicu za roendan znate onakvu kakvu su nacisti obino nosili. Rekla je da je htjela naiti kukasti kri, ali da bi to bilo previe. Smijale smo se, plakale, bilo je prekrasno. Ljudi u restoranu sigurno su mislili da smo lude.

210 Kad se Shirley otvorila prema Kim, zapravo joj je govorila: "Razumijem kako se osjea, i znam da je sve to stvarno i istinito". Kim je shvatila da je, vraajui svoje iskustvo generaciji iz koje je proizalo, postala spremna odbaciti velike koliine vlastite priguene tjeskobe i krivnje zbog stvari koje joj je uinio otac. Shvatila sam da ta tehnika nije omiljena, s obzirom na to da u veini sluajeva roaci nisu odgovorni za vaa negativna iskustva. Ali morate izvagati razloge za takvo to i protiv toga. Ako koritenje roaka kao zamjene za roditelje pomae lijeiti mentalne i emocionalne rane koje vas razdiru, tada ga je sigurno vrijedno podvrgnuti neemu to moe biti neugodno i privremeno uznemirujue. Ne postoji loe sueljavanje Sueljavanje kulminacija puta prema samostalnosti. Bez obzira na to to se dogodilo za vrijeme sueljavanja ili nakon njega, vi ste pobjednik jer ste imali snage to uiniti. ak i kad niste doli kui s trofejem, ak i kad niste rekli sve to ste planirali, ak i ako ste postali obrambenima i zavrili objanjavajui svoje postupke pa ak i ako su vas roditelji napustili... ipak ste to uinili. Rekli ste istinu o svojem ivotu sebi i roditeljima, i strah, koji vas je drao zarobljene u staroj ulozi u odnosu s njima, vie vas ne moe kontrolirati.

211

XIV. - LIJEENJE RANE INCESTA

Profesionalna je pomo nuna odraslima koji su bili seksualno zlostavljani kao djeca. Iz vlastitog iskustva znam da nitko ne reagira tako snano i potpuno na terapiju, bez obzira na teinu zlostavljanja. U ovom u poglavlju prikazati terapijske tehnike koje sam osmislila i usavrila, radei s vie od tisuu rtava incesta. Prikazujem vam ih jer elim da vidite koliko nade postoji i za vas te koliko sjajan moe biti va oporavak. Ne elim, meutim, da te stvari pokuavate raditi sami kod kue. Ako ste trenutno u terapijskom procesu, predlaem da potaknete svoga terapeuta da radi s vama na ovaj nain. Ova terapijska metoda ima svoj poetak, sredinu i kraj. Put je jasan i oznaen. Ukoliko ga slijedite, povratit ete svoje dostojanstvo i samopotovanje. Znam da neki terapeuti i pacijenti preferiraju naziv osoba koja je preivjela incest u odnosu na naziv rtva incesta, i to je u redu. Ali, za mene je izraz rtva incesta toniji opis individualnog iskustva. Simpatiziram taj semantiki pokuaj olakavanja boli, sve dok se rije "preivjeti" ne koristi da bi se negirala injenica koliko je jo toga s tim u vezi potrebno uiniti. "Zato mi je potrebna terapija?" Ako ste bili zlostavljani kao dijete, sloit ete se sa svakom ili s veinom izjava na sljedeoj listi. 1. Imate duboko ukorijenjene osjeaje manje vrijednosti, krivnje i srama. 2. Drugi vas esto iskoritavaju i koriste za vlastite interese. 3. Vjerujete da su svi drugi vaniji od vas. 4. Vjerujete da je jedini nain da dobijete ljubav zadovoljavanje tuih potreba, na raun zanemarivanja vlastitih. 5. Vrlo vam je teko postaviti granice, iskazati bijes ili nekoga odbiti. 6. Privlaite okrutne ili nasilne osobe u svoj ivot, a uvjereni ste da vas mogu voljeti i biti dobre prema vama.

212 7. Nemate povjerenja u druge ljude i oekujete da e vas izdati ili povrijediti. 8. Neugodno se osjeate u vezi s vlastitom seksualnou ili seksom. 9. Nauili ste se ponaati kao da su stvari u redu, i kad nisu. 10. Ne vjerujete da zasluujete uspjeh, sreu ili dobru vezu. 11. Teko postajete razigranima i spontanima. 12. Osjeate se kao da nikad niste imali djetinjstvo. 13. esto ste ljutiti na vlastito dijete ili djecu i zamjerate im zbog injenice da je njima bolje nego to je vama bilo. 14. Pitate se kakav je to osjeaj biti normalan. Ovakvi uzorci osjeaja javili su se vrlo rano. Uporni su i previe ilavi da biste se sami protiv njih borili, ali terapija moe uspjeno prekinuti njihov utjecaj na va ivot. Odabir terapeuta Vrlo je vano pronai obrazovanog terapeuta koji ima iskustva u radu sa rtvama incesta. Mnogi terapeuti nisu kvalificirani za rad u tom visoko specijaliziranom podruju i praktiki nita nisu nauili o incestu za vrijeme studija. Upitajte svoga budueg terapeuta o njegovoj posebnoj izobrazbi i iskustvu. Ako nije ranije radio sa rtvama incesta i nije pohaao radionice, seminare, konferencije ili predavanja o lijeenju posljedica incesta, predlaem vam da pronaete nekog drugog. Terapeuti koji imaju znanja o obiteljskoj problematici i koji koriste tehnike orijentirane na djelovanje, poput igranja uloga, najbolji su terapeuti za lijeenje rtava incesta. Freudovski orijentirani psihijatri su najgori izbor, jer je Freud znaajno promijenio svoje prvotne (i tone) stavove i o prevladavanju i o posljedicama incesta; kao rezultat toga, poprilian broj psihijatara i psihoanalitiara koji polaze od Freuda gleda sa skepticizmom i nevjericom izjave pacijenata o seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu. U posljednjih deset godina osnovan je prilian broj grupa samopomoi za rtve incesta po itavoj Americi. Te grupe pruaju neto

213 podrke i osjeaj zajednitva rtvama incesta, no ono to im nedostaje vodstyo je strunog terapeuta koji bi napravio plan rada i usmjeravao ga. Grupa samopomoi bolja je od nikakve grupe, ali mnogo je bolje biti lanom grupe koju vodi struna osoba. Individualna ili grupna terapija Najbolji nain rada na posljedicama incesta pridruivanje je grupi koju ine rtve incesta, poput vas, koju vodi dovoljno iskusan terapeut i kojem nije strana takva problematika. Jedan gotovo univerzalan simptom incesta osjeaj je izoliranosti. No kada ste okrueni ljudima koji govore o osjeajima i iskustvima koja zvue poput vaih, izoliranost poinje nestajati. lanovi grupe brinu se o vama i podupiru vas. Oni zapravo kau: "Znamo kakav je to osjeaj, vjerujemo ti, boli nas tvoja bol, stalo nam je do tebe, elimo ti sve najbolje." Postoji malen broj ljudi koji ne napreduju u grupi, iako ih je dosta u poetku zabrinuto zbog toga. Moete se osjeati napetima i smetenima zato to govorite o "tome" pred drugim ljudima. Vjerujte mi, ti osjeaji ne traju due od deset minuta. Odreen broj rtava incesta emocionalno je previe krhak da bi podnio napetost grupe. Za njih je individualna terapija najbolji izbor. Uvijek rasporedim u grupu rtve incesta i mukog i enskog spola. Spol moe biti razliit, ali su osjeaji i traume iste. Terapijske grupe rtava incesta u mojem su terapijskom centru otvorenog tipa. To znai da novi lan moe doi kad god hoe. To takoer znai da e netko tko tek poinje rad na sebi biti u grupi s pojedincima na razliitom stupnju napretka. Jako je ohrabrujue novome lanu grupe vidjeti nekoga tko je spreman napustiti grupu i ostaviti iskustvo incesta iza sebe. Prvi put u grupi Kad u grupu doe nova osoba, zapoinjemo susret uvodnom vjebom u kojoj svaki lan grupe kae neto o svojem iskustvu incesta: s kim se dogodio, to je sve ukljuivao, kad je poeo, koliko je trajao i tko je jo znao za to. Novi lan govori posljednji. Ovakav uvod pomae u razbijanju leda, tako da pojedinac moe pristupiti grupi aktivno. Zatei ete se kako, moda po prvi put, detaljno opisujete svoje iskustvo. Uvidjet ete da niste sami, da su i drugi ljudi doivjeli sline traume. Vaa e inicijacija takoer nastaviti vaan proces oporavljanja od traume kod drugih lanova grupe. Svaki put kad u grupu dolazi novi lan,

214 ostali lanovi moraju ponoviti ono to je dugo bilo neizgovoreno. to se ee to dogaa, sve vie lanovi grupe postaju imuni na sram i krivnju. Progovoriti o tome po prvi puta teko je iskustvo za svakog novog lana grupe. Mnogo je tu suza i nelagode. Trei ili etvrti put postaje puno lake govoriti o takvim iskustvima, i nelagoda polako nestaje. Kod netko ispria svoju priu deset ili dvanaest puta, to ne postaje nita tee od prianja o bilo kojem drugom nesretnom dogaaju iz ivota. Stupnjevi tretmana rtve incesta vodim kroz tri osnovna stupnja: bijes, tugu i oslobaanje. Bijes je u stvari duboka ljutnja, koja proizlazi iz osjeaja povrede i izdaje same jezgre neijeg bia. To je prvi bitan dio ovog posla, i ujedno najtei. Veina odraslih koji su bili zlostavljani kao djeca puno su se puta osjeali tuno, usamljeno, loe. Tuga im je bliska, bijes nije. To rezultira time da ele preskoiti bijes i prijei na tugu to prije. To je pogreno. Bijes mora prethoditi tuzi. Naravno, nemogue je tako snane osjeaje imati odvojeno ima tuge u bijesu i bijesa u tuzi. Ali u ovome su radu ovi osjeaji odvojeni. rtvin bijes Da biste odgovornost postavili tamo kamo i pripada, morate priznati svoj bijes i nauiti ga osloboditi, u sigurnosti terapijskog postupka. Za mnoge je lake neto izrei nego to uiniti. Godinama ste neke stvari drali u sebi. Moda ste potisnuli svoj bijes tako uspjeno, da ste postali krotkim portvovnim perfekcionistom. To je kao da govorite: "Nisam ni u emu zakinut/a, i mogu to dokazati time to sam savren/a. rtvujem sve za druge, ne ljutim se i radim ono to mi kau." Oslobaanje bijesa moe biti poput vulkana, a erupcija preplavljujua. Ako ste potisnuli svoj bijes u nesvjesno, tada ste podloni fizikim ili emocionalnim simptomima, kao to su glavobolja ili depresija. Nekim ljudima nije problem doi u dodir sa svojim bijesom, ve ga teko kontroliraju. Moda ste puni bijesa prema svima drugima, osim prema onima na koje se zaista ljutite - prema vaim roditeljima. Moda imate u sebi "ip" koji preusmjerava va bijes na roditelje prema nekome drugome. Moda se ponaate surovo i ratoborno pa tjerate ljude od sebe. Tehnike koje u prikazati kasnije u ovom poglavlju pomoi e vam izbaciti iz sebe bijes na primjeren nain, bez da izgubite kontrolu, i omoguiti vam da se rijeite pritiska i sputanih osjeaja.

215 rtvina tuga Za vrijeme procesa ozdravljanja, tugovat ete zbog mnogih stvari - zbog gubitka iluzije o "dobroj obitelji", nevinosti, ljubavi, djetinjstvu, godina koje su mogle biti sretne i produktivne. Ta vas tuga moe preplaviti. Va terapeut mora imati hrabrosti i iskustva biti vaim vodiem i izvesti vas iz toga. Kao i sa svakom tugom, ne postoje laki naini da je se prevlada, nema preica. Oslobaanje i osnaivanje Na zadnjem stupnju tretmana, kad ste iscrpili svoj bijes i tugu, nauit ete preuzeti energiju koju su nekada drugi koristili i iskoristiti je u izgradnji vlastitog ivota i slike o sebi. Ve tada e veina vaih simptoma nestati ili postati podnoljivima. Imat ete novo dostojanstvo i novi osjeaj da ste vrijedna i ljubavi dostojna osoba. Suoit ete se s novom mogunou po prvi put u ivotu - da se vie ne osjeate i ne ponaate kao rtva. Terapijske tehnike Dvije su primarne tehnike koje koristim u lijeenju: pisanje pisma i igranje uloga. Takoer sam osmislila i velik broj grupnih vjebi, koje su se pokazale osobito korisnima kod rtava incesta i kod druge odrasle djece otrovnih roditelja. Te tehnike mogu se koristiti i u individualnoj i u grupnoj terapiji. S obzirom na to da ne radim mnogo individualnih terapija sa rtvama incesta, odabrala sam primjere s grupnih susreta. Pisma Od svakog lana grupe traim da tjedno napie po jedno pismo. Pisma piu kod kue, a itaju ih glasno pred grupom. Iako se od nikoga ne trai da poalje ta pisma, mnogi lanovi to uine, pogotovo kad se ponu osjeati snanijima. Od svojih pacijenata traim da piu pisma ovim redom: 1. napadau (napadaima) 2. drugom roditelju (uz pretpostavku da je samo jedan roditelj bio napada; odrasli koje su zlostavljali drugi lanovi obitelji moraju napisati prvo pismo napadau, a tek onda svakom od roditelja) 3. ranjenome djetetu u sebi 4. "bajku" o svome ivotu

216 5. partneru ili ljubavniku (ukoliko ga imate) 6. svakome od svoje djece Nakon to je serija pisama zavrena, traim od lanova grupe da je zaponu ponovo. Na taj nain pisma postaju ne samo monim alatom lijeenja, ve i mjerilom napretka. Pismo koje je napisano u prvih nekoliko tjedana terapije bit e drugaije i po tonu i po sadraju od pisma koje je napisano tri ili etiri mjeseca kasnije. Pismo napadau U prvom pismu - napadau - elim da iz sebe izbacite ba sve, da se razbjesnite to vie moete. Koristite fraze kao to su "kako se usuuje..." i "kako si mogao/mogla..." to ee. One e vam omoguiti laki kontakt s vaim bijesom. Kad sam prvi put srela Janine, njenu, malenu, plavokosu 36-godinjakinju, rijetko je govorila glasnije od aputanja. Otac ju je zlostavljao od njezine 7. do 11. godine - ali Janine se jo nadala da moe nekako pridobiti njegovu ljubav. Pogotovo se opirala prihvaanju svog unutarnjeg bijesa na oca. Plakala je za vrijeme inicijacije i bilo joj je vidljivo nelagodno kad sam je zamolila da napie ocu pismo. Ohrabrivala sam je da iskoristi to pismo kako bi se razbjesnila zbog povrede i izdaje koje joj je nanio otac. Podsjetila sam je na to da njezin otac ne mora nikada vidjeti to pismo. Na osnovi naeg prethodnog zajednikog rada, oekivala sam da e njezino prvo pismo biti probno, puno enje i elja. Kako sam se iznenadila! Dragi tata, u stvari mi nisi "drag", a otac si mi samo po tome to si jedne noi izbacio spermu u mamu. Mrzim te i alim te. Kako se usuuje initi zlo svojoj djevojici? Gdje je isprika, tata? Gdje je moja nevinost? Gdje je moje samopotovanje? Nisam uinila nita da me zamrzi. Nisam te pokuavala uzbuditi. Male su djevojice privlanije, je li? Uspaljuju te njihove male grudi, gade? Trebala sam pljunuti na tebe. Mrzim se jer nisam imala hrabrosti boriti se s tobom. Kako se usuuje koristiti svoju oinsku mo da bi me silovao? Kako se usuuje povrijediti me? Kako se usuuje ne priati sa mnom?

217 Kad sam bila jako mala, odveo bi me do oceana, drao moju ruku i ili bismo kroz valove, sjea li se? Imala sam tvoje plave oi, vjerovala sam ti. Toliko sam jako eljela da me potuje. eljela sam da bude ponosan na mene. Bio si za mene vie od zlostavljaa djece, ali nisi mario, zar ne? Neu se vie praviti da se to nije dogodilo. Dogodilo se, tata, i jo je uvijek ivo u meni. Janine Janinino pismo dovelo je na povrinu vie osjeaja nego to bi to uinili sati razgovora. Bila je uplaena jainom svojih osjeaja, ali i utjeena injenicom da je imala sigurno mjesto da ih istrai i izrazi prvi put u ivotu. Connie - crvenokosa slubenica, koju je otac zlostavljao od najranije dobi i koja je kasnije, spavajui sa stotinama mukaraca, opetovano doivljavala gnuanje prema samoj sebi - ukljuila se u istu grupu, nekoliko mjeseci prije Janine. Connie je imala naglu narav i pokazivala agresivnost i ljutnju. Zvala sam je "frajericom", ali sam znala koliko se krhkom i ranjivom zapravo osjeala. U prvom su pismu Connini osjeaji bili razasuti po papiru, bez granica, bez forme. Ali kada je Connie proitala svoje drugo pismo ocu, bilo je jasno da su njezini osjeaji i njezina shvaanja postali organiziraniji i usredotoeniji: Dragi tatice, prolo je mnogo vremena otkad sam napisala svoje prvo pismo za Susaninu grupu - toliko se toga promijenilo. Kad sam zapoela s tim, jo si uvijek bio grozni monstrum, a ja sam, na neki nain, postala poput tebe. Sam incest bio je dovoljno grozan, ali jo sam morala ivjeti i s tvojim nasiljem i neprestanim prijetnjama. Bio si nasilnik i tiranin. Kako si se usudio ukrasti mi djetinjstvo? Kako se usuuje unitavati moj ivot? Napokon mogu sloiti dijelove zajedno. Ti si jako bolestan, poremeen ovjek. Iskoristio si me na sve naine. Natjerao si me da te volim onako kako niti jedan otac ne bi trebao tjerati svoju kerku da ga voli, a ja sam bila nemona da te zaustavim. Ne osjeam se normalno. Osjeam se prljavo. Stvari su bile loe, a ja sam se ponaala toliko samodestruktivno, da bi bilo kakva, BILO KAKVA promjena bila poboljanje.

218 Ne mogu rijeiti tvoje ili mamine probleme, ali mogu rijeiti svoje. I ako u tom procesu jedno ili oboje budete povrijeeni, ne mogu tu nita. Nisam traila da budem zlostavljana. Connie Kada je Connie izrazila, svoj bijes, mogla je ostaviti iza sebe mrnju i gaenje usmjerene na samu sebe. to se ee to dogaalo, rasla je i odlunost za postizanje osobnog rasta i ozdravljenja. Pismo tihom partneru Nakon to ste napisali pismo napadau, napisat ete ga i drugom roditelju, u najveem broju sluajeva majci. Ako mislite da vaa majka nije znala za incest, tim ete joj pismom po prvi puta opisati svoja iskustva. Ukoliko mislite daje vaa majka znala za incest, ili ste je obavijestili o tome dok se dogaao, postoji ogromna koliina bijesa koji morate izraziti: zbog nedostatka zatite, zato to vam se nije vjerovalo ili vas se optuivalo, zato to su vas iskoristili kao rtveno janje za odranje destruktivnog braka i destruktivne obitelji, zato to ste svojoj majci bili manje vani od njezine potrebe za financijskom sigurnou ili odranjem nepromijenjenog stanja. Connino pismo majci nudi uznemirujui primjer ogromne podvojenosti osjeaja, koju veina rtava incesta osjea prema svojoj majci. Pismo zapoinje podsjeanjem na seksualno zlostavljanje koje je trpjela od svog oca. Nastavila je izraavanjem vienja majine uloge u toj obiteljskoj drami: ...osjeam da si me i ti izdala. Majke bi trebale tititi malene djevojice, ali ti to nisi uinila. Nisi se brinula o meni i zato me je on povrijedio. Zar to nisi eljela vidjeti? Ili ti nije bilo dovoljno stalo da vidi? Toliko sam ljuta na tebe zbog svih tih usamljenih, uplaenih godina. Ti si me napustila. Dobar odnos s njim bio ti je toliko prokleto vaan da si me rtvovala. Jako boli to to znam da nisam bila dovoljno vana da me zatiti. Toliko boli, da ne dozvoljavam da boli. Ne mogu osjeati kao normalna osoba. Moji mi roditelji nisu oteli samo djetinjstvo, ve i osjeaje. Toliko te i mrzim i volim, da sam zbunjena. Zato se nisi brinula za mene? Zato me nisi jednostavno voljela? to je bilo pogreno sa mnom? Hou li ikada dobiti nekakve odgovore?

219 Connieno rjeito izraavanje zbunjenosti odraava onu zbunjenost koju osjeaju sve rtve incesta zbog injenice da ih njihova majka nije zatitila. Kao to je Connie rekla: "ak i ivotinje tite svoju mladunad." Pismo ranjenome djetetu Pismo ranjenome djetetu u vama iz mnogo razloga moe biti najtee pismo koje ete morate napisati, ali moe biti i najvanije. Ovo pismo zapoinje va proces "pronalaenja roditelja" u samima sebi. "Pronalaenje roditelja" podrazumijeva to da duboko u sebi pronaete hvalevrijednog roditelja, punog ljubavi prema ranjenome djetetu koje jo uvijek nosite u sebi. To je roditelj koji e vas putem ovoga pisma tjeiti, uvjeravati i tititi onaj va dio koji je jo uvijek ranjiv i uplaen. Mnogi ljudi koji su bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu udaljili su se od svog unutarnjeg djeteta. Njihov se sram pretvara u prezir i gaenje prema tom "okaljanom", bespomonom djetetu. Da biste se obranili od tih izrazito bolnih osjeaja, moda ste se pokuali odrei tog djeteta, ali ga moete samo sakriti, a ne i napustiti. elim da u ovome pismu prigrlite to dijete i ponovo ga uklopite u svoju osobnost. Budite roditelj pun ljubavi. Dajte mu onakvu brinost i podrku kakve sami niste nikada imali. Uinite sve da se osjeti voljenim i vrijednim, prvi put u ivotu. Dan - inenjer, kojeg je otac seksualno zlostavljao itavo djetinjstvo i adolescenciju - dugo je osjeao gaenje prema djeaiu koji je jednom bio, preslabom da bi pruio otpor svome ocu. Ovaj dio njegovog pisma tom malom djeaku pokazuje kako su se dramatino promijenili njegovi osjeaji nakon nekoliko grupnih sastanaka: Dragi mali Dan, Bio si prekrasno, neduno dijete. Bio si ista ljubav. Odsad u seja brinuti o tebi. Bio si talentiran i kreativan. Pomoi u ti da to izae na vidjelo. Sad si siguran. Moe voljeti i moe pustiti ljubav u sebe. Nee biti povrijeen. Moe raunati s tim. Brinut u za nas. Bit emo zajedno. Uvijek smo bili odvojeni, igrajui razliite uloge, uei kako se nositi s problemima. Ti nisi glup. Bio si uplaen. On te vie ne moe povrijediti. Prestao sam uzimati alkohol i droge koji su zatomljivali tvoju ljutnju, bijes, tugu, depresiju, krivnju i tjeskobu. Sad moe pustiti te osjeaje. Prestao sam nas kanjavati, kao to je to on inio. Predao sam se Bogu. Mi smo vrijedni. Ja sam vrijedan. Gotovo je sa

220

svijetom koji smo izmislili. Budimo se. Jo uvijek boli, ali ne tako jako. I konano je stvarno. Dan Dan nije iskoristio svoje pismo samo da bi porazgovarao s djetetom u sebi, ve i da bi se uvjerio da je odluka o odustajanju od droga i alkohola samopotvrdujui korak. Piui to pismo, po prvi je put je shvatio povezanost svojeg samoporaavajueg ponaanja i boli iz djetinjstva. Bajka Nakon to ste napisali ova tri pisma, elim da napiete priu o svom ivotu, ali jezikom i stilom bajke. Pisat ete o sebi kao o maloj princezi ili njenom, malom princu koji je ivio sa zlim kraljem, runim udovitem ili zmajevima u tamnoj umi ili ruevnom dvorcu. Pisat ete o incestu kao o crnoj kugi, oluji s grmljavinom, kraju radosti ili bilo emu to stvori vaa mata. Ova bajka je prvi zadatak koji ete pisati u treem licu; umjesto da koristite "ja", koristit ete "on" ili "ona". To e vam pomoi promotriti va unutarnji svijet iz nove, objektivnije perspektive, stavljajui emocionalni razmak izmeu vas i vae traume iz djetinjstva. Obraajui se maloj djevojici u treem, umjesto u prvom licu, otra bol vaeg iskustva poet e blijedjeti. Kad svoje osjeaje oivite pomou simbola, moi ete se nositi s njima na jednoj novoj razini i doi do novog, jasnijeg razumijevanja onoga to vam se dogodilo. Sretan zavretak bajke jedino je ogranienje koje postavljam, bez obzira na tuan poetak. Bajka je alegorija vaeg ivota i postoji nada. Moda neete vjerovati u to kad zaponete proraivati traumu, ali optimistinim pisanjem o svojoj budunosti poet ete privlaiti mnogo vie pozitivnih slika u svoj um. To je posebno vano za ljude koji ne mogu zamisliti vlastitu sretnu budunost. Zamiljanjem boljeg ivota moete razviti konkretne, ostvarive ciljeve, a kad ih jednom postavite, imat ete neto to e vas inspirirati. Nikad neu zaboraviti dan kada je Tracy - koju je zlostavljao otac, prodava osiguranja - proitala svoju bajku. Jako je dugaka pa sam odabrala samo neke dijelove da vam je predstavim. Istina i nada koje je Tracy uspjela pronai pomou ove vjebe zauvijek su promijenile njezin pogled na vlastitu situaciju: Jednom davno ivjela je malena biljka u jednoj usamljenoj dolini okruenoj planinama. Malena biljka, koja se zvala Ivy (akronim za "incest vidim ", rtva incesta), bila je

221

alosna i esto je zamiljeno gledala preko rijeke, potajno elei pobjei na drugu stranu. Ivynim kutkom svijeta vladao je zloglasni Kralj Morris Lester, znan svima kao Moe. Primijetit ete da kad stavite nadimak i prezime zajedno, dobivate Moe Lester, a to to ujete je ono to i trebate uti. (Moe Lester zvui kao "molester", to u prijevodu znai zlostavlja, op. prev.) Moe je posebno volio mlade biljke. Kad je Ivy zapoela cvjetati, iznenadio se kako je zrela, a ujedno puna svjeine i mladosti. Moe joj je radio grozne stvari, ali ona gaje ipak gledala s divljenjem i potovala ga kao kralja. Moe nije imao srama, ali je zato lvy nadoknadila ono to mu je nedostajalo. Jadnica se skoro potpuno povukla iz svijeta, a u toj groznoj samoi imala je samo jednog pratitelja: Gila Tripa. Gil je bio skroman stvor koji je klizio po lvy, grickajui njezino lie, stabljiku, korijenje. Gil je bio taj koji je, isto koliko i drugi, inio Ivy bolesnom i zarobljenom u toj dolini. Doao je dan kada je Ivy iznenada susrela svog osloboditelja. "Tko si ti?", upitala je zaueno. "Ja sam tvoja dobra vila, znana kao Susan sa Sjevera. Brzo spakiraj stvari. Uskoro e biti iupana." Ivy se uspaniila. "Ali ne postoji put preko rijeke", plakala je. "Postoji", odgovori Susan pobjedonosno. "Moe se voziti na mome bijesu. Doveo me tako daleko, povest e i tebe ". Penjui se na bijes koji za nju nikad nitko nije zadrao, Ivy je sebi dozvolila da odjuri - da bude podignuta i odnesena iz doline nezadovoljstva. Osim uvida, Tracy je koristila i matu i humor, to je omoguilo povratak dijela njezine razigranosti, onako okrutno zgaene u djetinjstvu. Neki od mojih pacijenata protestiraju kad im zadam pisanje bajke, tvrdei da je ne mogu napisati ili da je zadatak neozbiljan. Ali bajka je esto jedna od najdirljivijih vjebi i onih koje najvie pridonose ozdravljenju. Pismo vaem partneru Sljedee pismo trebali biste napisati partneru. Ako nemate branog druga, ljubavnika ili osobu s kojom ivite, moete pisati bivem ljubavniku ili supruniku. Objasnite mu kako vaa trauma iz djetinjstva utjee na vau

222

vezu. Ne morate preuzeti odgovornost za svaki problem koji se pojavi u toj vezi, ali vae nepovjerenje, potreba za udovoljavanjem i doivljavanje seksa mogu biti znaajnim negativnim imbenicima. Najvanije je da u tome pismu otvoreno i iskreno iznesete ono to vam se dogodilo. To je vaan dio otputanja vaeg srama. Pismo vaoj djeci Serija pisama zavrava pismom vaoj djeci (djetetu). Ukoliko nemate djece, moete pisati djetetu koje tek planirate imati ili djetetu koje nikad niste imali. Upotrijebite to pismo kao potvrdu svoje sposobnosti voljenja i razumijevanja da iz iskustva boli koju ste proivjeli dobivate unutarnju snagu, koja vam pomae biti boljim roditeljem. Djelotvornost igranja uloga U grupi, nakon to se proitaju sva pisma, postavimo male improvizirane scene, da bismo rjeavali probleme spomenute u pismima. Smatram da psihodrama ili igranje uloga omoguava prekrasan unutranji uvid i da slui kao koristan alat u proraivanju traume incesta, kao i rjeavanju drugih ivotnih problema mojih pacijenata. Igranje uloga onemoguuje intelektualiziranje i poricanje, obrane koje moete koristiti protiv svojih osjeaja. Omoguuje vam da izrazite itav raspon emocija prema lanovima obitelji, prije nego to budete spremni suoiti se s njima. Osigurava sigurno okruje za isprobavanje novih oblika ponaanja. Svi su ti faktori bitni za uspjenost terapije. Nakon tri mjeseca u grupi, Connie se osjeala dovoljno snanom poslati pisma ocu i majci. Ali je shvatila da e, kad pisma stignu, trebati puno podrke. Upitala sam je moe li joj podrku dati njezin suprug Wayne, a ona je s nelagodom priznala da mu jo nije rekla da ju je otac seksualno zlostavljao. Kao i veina rtava incesta, Connie je bila uvjerena da Wayneu vie nee biti privlana, da e mu se gaditi i biti mu odbojna. Iako su joj godine pokazale da je Wayne pun ljubavi i podrke, njezina ju je zabrinutost jo uvijek sprjeavala da mu otkrije bolnu tajnu. Sada je eljela da sazna za nju. Kako bih umanjila Conniene strahove, zatraila sam od nje da koristi igranje uloga u grupi, da bi uvjebala razgovor s Wayneom, prije nego to se odvai na stvarni razgovor. Igrali smo niz scena, u kojima smo drugi lanovi grupe i ja igrali Waynea koji reagira na razliite naine, od potpunog prihvaanja do potpunog odbijanja.

223

U jednoj izrazito dramatinoj sceni, Connie je igrala Waynea, kako bi mogla doivjeti neke od njegovih osjeaja. Ja sam igrala Connie. Nakon to sam rekla "Wayneu" to mi je otac uinio, rekla sam mu i to mi treba od njega. SUSAN (kao Connie): Sada mi trebaju tvoja ljubav i podrka. Moram se uvjeriti da se ovime nije nita promijenilo, da me ne mrzi i da ne misli da sam prljava. CONNIE (kao Wayne): Naravno da te ne mrzim. Samo alim to mi to nisi rekla ranije, da budem tvoja podrka. U svakom sluaju, sad kad znam te stvari, za mene si jo dragocjenija. Uvijek sam znao da je neto jako bolno u tebi, to te ini sumnjiavom i ljutitom itavo vrijeme, a sad kad znam to je to, sve poinje dobivati smisao. Kad bih barem mogao uiniti neto da bol nestane, i da si mi barem vjerovala vie i rekla mi to ranije... Tu Connie prestaje s igranjem uloge. CONNIE: Doista sam mogla osjetiti njegovu ljubav prema meni kad sam bila on. Bit e sve u redu. Znam da e biti. A ako nee (nasmijala se), samo u ga izbaciti. Moete koristiti igranje uloga kako biste se ohrabrili za prekidanje utnje. Kad je Connie ispriala Wayneu o svom djetinjstvu, shvatila je da su vjebe u grupi znaajno smanjile njezin strah. Wayne je doista bio pun razumijevanja, kao to je to i naslutila, i njegova joj je podrka u ostalom dijelu terapije bila od ogromne pomoi. Vjebe za ozdravljenje unutarnjeg djeteta Uz pisanje pisama i igranje uloga, postoji velik broj izrazito djelotvornih grupnih vjebi za ozdravljenje. Sljedee dvije su najsnanije. Prekrajanje povijesti - "Ne" vjeba Kao i veina rtava incesta, niti vi ne znate kako izrei "NE". Moda mislite da ste nemoni pa morate uiniti sve to drugi trae od vas. Takva vjerovanja proizlaze iz situacija u kojima su vas moni roditelji prisiljavali na neto, zastraivali i poniavali.

224

Da biste povratili svoju snagu, zatvorite oi i vizualizirajte situaciju u kojoj ste prvi put bili zlostavljani, ali ovaj put promijenite ono to se dogodilo. Zamislite sobu u kojoj se to dogodilo. Zamislite svog napadaa. Dignite ruke, odgurnite ga i recite: "Ne! Ne moe! Neu ti dopustiti! Odlazi! Rei u ostalima! Vritat u!". Vizualizirajte kako vas napada slua. Gledajte ga kako se okree i odlazi iz sobe, i postaje sve manji i manji dok izlazi kroz vrata. Iako moe biti bolno to to niste uinili kada vam se doista dogaalo, takvo je prekrajanje povijesti uzbudljiva i ohrabrujua vjeba. Kao to je Dan rekao: Boe, dao bih sve na svijetu da sam stvarno to mogao uiniti. Ali ak i sad, kad sam to uinio za vjebu, shvatio sam da posjedujem snagu za koju sam mislio daje nisam niti imao. Nitko od nas se tada nije mogao zatititi, ali to sigurno moemo nauiti sada. Biti dijete, biti odrastao U jednoj od najuznemirujuih grupnih vjebi, lanovi grupe igraju sami sebe u dobi u kojoj se zlostavljanje poelo dogaati. U toj vjebi vrlo je vano povratiti djetinje osjeaje. Da biste to lake uinili, sjednite na pod - stolci i naslonjai su za odrasle. Sjetite se da mala djeca ne priaju kao odrasli - imaju svoj vlastiti rjenik i nain doivljavanja svijeta. Kad formirate svoju grupu zlostavljane djece, recite vodi grupe o "udnim stvarima" koje se dogaaju u vaoj kui. Druga "djeca" mogu postavljati pitanja ili vas tjeiti. U slijedeem primjeru s nedavnog grupnog sastanka, Connie je napravila velik pomak. SUSAN: Zdravo, duo, koliko ima godina? MALA CONNIE (djejim glasom): Sedam. SUSAN: Shvatila sam da ti tvoj tata radi neke stvarno rune stvari. Moda e ti biti lake ako nam ispria neto vie o tome. MALA CONNIE: Pa... Stvarno je teko priati o tome. Sramim se, ali moj tata... on dolazi u moju sobu i on... on mi skida gaice i dira me i lie me... znate, dolje, po mojoj pii. Tada trlja svog piu po mojoj nozi i die teko i nakon

225 toga neka ljepljiva, bijela stvar izlazi van, i onda mi on kae da odem po runik i obriem to, i da e me prebiti ako kaem bilo kome. SUSAN: Kako se osjea dok ti tata to radi? MALA CONNIE: Stvarao sam uplaena i boli me trbuh. Izgleda da sam stvarno zloesta curica, kad mi tata to radi. Ponekad elim da mogu umrijeti, jer bi onda znao kako se grozno osjeam, a i da sam mrtva, morao bi mi prestati to raditi. Tu su se Connine brane poele raspadati. Drugi lanovi grupe oformili su oko nje krug i pazili na nju dok je plakala . Jecajui, rekla je da nije plakala godinama i da ju je preplailo to koliko se bespomono osjeala. Uvjerila sam je da e oslobaanje njezine njene, ranjive strane postati velikim izvorom snage, a ne slabosti. Uplaeno, povrijeeno dijete u njoj nije se trebalo vie skrivati. Nakon to je vae "dijete" dobilo ansu izraziti se, i nakon to je bilo utjeeno i podrano, morate odabrati povratak u svoju odraslost. Ustanite i osjetite veliinu svoga tijela. Osjetite svoju snagu odrasle osobe. Mogunost vraanja u odraslost izvorom je velike snage, koju moete potraiti uvijek kad se osjeate kao bespomono dijete. To su samo neke od velikog broja grupnih vjebi koje va terapeut moe koristiti. Zajedno s pisanjem pisama i igranjem uloga, grupne su vjebe kljuni koraci na putu lijeenja rana zlostavljanja. Suoavanje s roditeljima Piui ovo, osjeam veliku tugu, zato to vas moram upozoriti da e vas ljudi, koji bi trebali paziti na vas, voljeti vas i tititi, vrlo vjerojatno emocionalno povrijediti kad se jednom usudite rei im istinu. Sve to sam rekla o sueljavanju vrijedi dvostruko kad se radi o poinitelju incesta. Morate imati jak sustav podrke. Morate vjebati, vjebati i vjebati. Morate promijeniti svoja vjerovanja o tome na kome je odgovornost. Morate biti spremni na znaajnu promjenu odnosa s roditeljima, moda ak i na njegovo rtvovanje.

226 Ako su vai roditelji jo uvijek zajedno, moete se suoiti s njima istovremeno ili sa svakim posebno. Meutim, shvatila sam da je u sluajevima incesta to bolje uiniti najprije s jednim, pa tek onda s drugim roditeljem. Ukoliko su u takvim trenucima zajedno, roditelji rtava incesta esto zbiju redove, da bi obranili svoj brak od onoga za to misle da bi ga moglo ugroziti. U tom e sluaju biti dvoje protiv jednoga, pa je jako bitno imati pored sebe nekoga tko e vam pruiti podrku. Ne postoji nain na koji biste mogli predvidjeti kako e va napada reagirati, ali je vrlo velika vjerojatnost da e se raestiti. Mogao bi poricati da se incest ikada dogodio, razbjesniti se i napustiti vas usred sueljavanja, napasti terapeuta jer vas ohrabruje da povrijedite obitelj, pokuati umanjiti svoje zloine, ili ak priznati to je uinio. Morate biti spremni na sve. Ako prizna svoje zloine, uvajte se isprika. Napadai esto pokuavaju manipulirati svojim rtvama osjeajem saaljenja nad njima. Iako su koraci sueljavanja isti kao i kod ostalih otrovnih roditelja, u ovom sluaju postoje neke jako specifine stvari koje morate uzeti u obzir kad im govorite: "Ovo je ono to sada elim od tebe". Napadaev e odgovor na vae zahtjeve biti jasnim pokazateljem vaeg budueg meusobnog odnosa. Ovo je ono to elite: 1. Potpuno priznanje onoga to se dogodilo. Ukoliko napada tvrdi da se ne sjea, zatraite od njega da prizna to se dogodilo jer se vi sjeate, iako se on ne sjea. 2. Ispriku. 3. Puno prihvaanje odgovornosti i jasno uklanjanje bilo kakve odgovornosti s vas. 4. Spremnost na nadoknadu. Na primjer, moe ii na terapiju, platiti vau terapiju, ispriati se drugim ljudima u vaem ivotu za bol koju vam je nanio i biti spremnim priati s vama o tome, kad god osjetite potrebu za tim. Upozorenje: isprike mogu biti jako zavodljive i mogu stvoriti lanu nadu da e se stvari u vaem odnosu znaajno promijeniti. Ukoliko nakon isprike uslijedi promjena u napadaevom ponaanju, nita se nee promijeniti. On mora biti spreman neto uiniti s tim u vezi. Inae su isprike samo prazne rijei, koje e vas ponovno raniti i razoarati.

227

Oito, samo neke rtve incesta dobiju pozitivne odgovore na sve ili na veinu tih zahtjeva, ali je bitno za va rast da ih zatraite. Morate definirati pravila budueg odnosa, ako ga uope bude. Morate jasno pokazati da vie ne elite ivjeti s laima, poluistinama, tajnama i poricanjem. Najvanije, morate svima jasno dati do znanja da vie ne prihvaate odgovornost za nasilje poinjeno nad vama - da vie ne elite biti rtva. "Vrijeme je da se prestanemo pretvarati" Tracy se odluila suoiti s ocem i majkom odvojeno. Rekla je svome ocu da ide na terapije, ali nije rekla kakve. Rekla mu je da bi joj bilo od pomoi kad bi doao na zajedniku seansu. Sloio se, ali je otkazao nekoliko dogovorenih sastanaka prije nego to se konano pojavio. Tracyin otac, Harold, bio je krupniji proelavi mukarac u kasnim pedesetima. Bio je besprijekorno ureen i izgledao kao pravi izvrni direktor, a to je i bio. Kad sam ga upitala zna li zato ga je Tracy pozvala, rekao je da je "poprilino siguran". Poela sam tako to sam zatraila da mu Tracy kae u kakvoj je terapiji: U grupi sam rtava incesta, tata. Tamo su ljudi kojima su oevi, i ponekad majke, inili ono to si ti inio meni. Harold se vidljivo zacrvenio i odvraao pogled. Pokuao je neto rei, ali ga je Tracy prekinula pa je pristao da najprije ona izgovori svoje. Rekla mu je to joj je uinio i koliko se bolesno, uplaeno, zbunjeno i prljavo osjeala zbog toga. Zatim mu je rekla kako je incest utjecao na njezin ivot. Uvijek sam osjeala da nije u redu da mi se svia drugi mukarac. Uvijek sam se osjeala kao da te izdajem ili varam. Osjeala sam se neijim vlasnitvom, kao da nisam imala ivota izvan tebe. Vjerovala sam kad si mi rekao da sam drolja - nakon svega, imam tu prljavu tajnu u sebi. Mislila sam daje moja greka. Bila sam depresivna veinu ivota, ali sam se nauila ponaati kao daje sve u redu. Pa, sve nije u redu, tata, i vrijeme je da se svi prestanemo pretvarati. Moj se brak skoro raspao jer sam mrzila seks, mrzila sam svoje tijelo, mrzila sam sebe! To se sada mijenja, hvala Bogu. Ali ti si se itavo vrijeme nekanjeno izvlaio, dok sam ja drala itav teret. Izdao si me, iskoristio si me, uinio si najgoru stvar koju otac moe uiniti svojoj maloj djevojici.

228

Tada je Tracy rekla ocu to eli od njega - ispriku i puno priznanje njegove odgovornosti. Takoer mu je dala mogunost da kae majci prije nje. Tracyin je otac bio zapanjen. Optuio ju je da ga ucjenjuje. Nije niti pokuao zanijekati incest, ali ga je pokuao umanjiti, podsjeajui je da je nikad nije "fiziki povrijedio". Ispriao se, ali ga je ponajvie brinulo kako e to, ako ode u javnost, utjecati na njegov brak i profesionalni status. Zanijekao je da treba terapiju jer je vodio "uspjean i produktivan ivot". Sljedeeg tjedna Tracy je pritiskala oca da kae istinu majci. Dola je u grupu i ispriala: Moja majka je bila poprilino okirana, ali kad se malo smirila, zamolila me da mu oprostim i da nikome u obitelji ne kaem. Kad sam joj rekla da neu napraviti to to trai, upitala me zato ja imam potrebu toliko njih povrijediti. to da ovjek kae - odjednom sam ja negativac u svemu tome... Sve je u grupi zanimalo kako se Tracy osjea s obzirom na to da je napravila taj veliki korak. Nikad neu zaboraviti njezin odgovor: Osjeam se kao daje s mojih ramena spao teret od trideset tona. Znate, ono to sad shvaam injenica je da imam pravo rei istinu i da nisam odgovorna ako se drugi ljudi ne mogu s njom nositi. Svi smo bili oduevljeni vidjevi kako je Tracy ponovno vratila svoju mo i prela dug put prema izljeenju. Tracy je odluila odrati odnos s roditeljima, ali je ograniila kontakte s njima. Zalijetanje u kameni zid Tracy je trebala jako malo pomoi u sueljavanju s ocem. S druge je strane Liz - koju je ouh, moni lokalni sveenik, ne samo zlostavljao, ve i pokuao zadaviti kad je smogla hrabrosti rei mu da prestane - koja je trebala puno vie pomoi, pogotovo zato to su njezina majka i ouh zahtijevali da dou zajedno. Kad im je izrazila svoju elju da dou na terapijsku seansu, rekli su da e "uiniti sve da bi joj pomogli u njezinim psihikim problemima". Kad je Liz imala 13 godina, rekla je majci da je ouh zlostavlja, u oajnikom pokuaju da to prekine. Majka joj nije vjerovala pa Liz vie nikad nije govorila o tome.

229 Lizin ouh, Burt, bio je uljudan ovjek, crvena lica koje odaje dobro zdravlje, u ranim ezdesetim. Znaajno je bilo to to je imao svoje sveeniko odijelo i bijeli ovratnik. Lizina majka, Rhoda, bila je visoka, tanka ena, stroga lica i crne kose proarane sijedim vlasima. Oboje su bili puni pravednike ogorenosti, od trenutka u kojem su uli u prostoriju. Liz je rekla i uinila sve to je uvjebala, ali svaki put kad je pokuala priati o zlostavljanju, susrela se sa zidom ljutitog poricanja i optubi. Prema njezinim roditeljima ona je bila luda, sve je izmislila, i bila je zlobna, osvetoljubiva djevojka koja se eljela osvetiti Burtu zato to je provodio "strogu disciplinu". Liz se drala svojega, ali nita nije postizala. Pogledala me bespomono. Uskoila sam: Oboje ste je dovoljno izdali - vie to neu doputati. ao mi je to niti jedno od vas dvoje nema hrabrosti priznati istinu. Burt, vi znate daje sve to Liz kae istina. Nitko ne izmilja takve poniavajue i grozne stvari. I nitko ne izmilja godine depresije i srama. Statut ogranienja (prema kojem ga se ne moe sudski goniti za ono to je uinio zbog zastare zloina, op. prev.) vrijedi za va zloin, ali elim da znate da smo vas, s obzirom na to da ste osoba od povjerenja i autoritet djeci, Liz i ja prijavili Slubi za zatitu djece (Child Protection Services). Ako jo jednom povrijedite neko dijete, ta e vas prijava dodatno opteretiti. Ne shvaam kako moete pomagati drugim ljudima, kad je va itav ivot izgraen na lai. Vi ste prevarant i zlostavlja djece, veleasni! Vi to znate i Bog to zna. Burtovo se lice skamenilo. Nije nita rekao, ali je njegov bijes bio oit. Okrenula sam se prema Lizinoj majci, u jo jednom pokuaju da je suoim s istinom, ali bezuspjeno. Burtove i Rhodine zatitne brane bile su neprobojne, i nisam vidjela razlog za daljnje nanoenje boli Liz. Ona je sada imala sve informacije pa sam zamolila Burta i Rhodu da odu. Liz je znala da mora odabrati izmeu svojih roditelja i svoje emocionalne dobrobiti. Nije bilo mogue imati oboje. Njezino odluivanje nije dugo trajalo: Moram ih izbaciti iz svog ivota. Oni su previe ludi. Jedini nain da imam s njima odnos jest da i ja budem luda. Sad, kad sam jaa, oni kao da su s nekog drugog planeta. Boe, Susan, i ta bi ena trebala biti moja majka!

230 "Poela je plakati. Drala sam je nekoliko minuta dok je jecala. Konano je rekla: Izgleda da najvie boli injenica da im jednostavno nije stalo do mene, nikad im nije bilo stalo. Mislim, prema normalnoj definiciji ljubavi, oni me ne vole. Tom posljednjom izjavom, Liz je pokazala volju za suoavanje sa stranom istinom s kojom se mnogi odrasli koji su bili zlostavljani kao djeca moraju suoiti - prema konanom razmatranju, njihovi roditelji nisu bili sposobni za ljubav. Njihov neuspjeh i njihove karakterne mane stvorili su ovu bolnu stvarnost, a ne ona. Suoavanje s tihim partnerom Connini roditelji ivjeli su u drugoj dravi pa je odluila suoiti se s njima pomou dva razliita pisma. Za vrijeme vjebe u kojoj je glumila sebe kao dijete, Connie se sjetila da je, kad ju je otac zlostavljao prvi put, rekla za to svojoj majci. Bilo je izrazito vano za Connie da sazna zato njezina majka nije poduzela nita da je zatiti. Connie je bila izrazito tjeskobna nakon to je poslala ta pisma. Nakon tri tjedna, tugovala je nad injenicom da nije dobila odgovor od oca. "Ali jesi", rekla sam. "Njegov je odgovor da se nije spreman s tim nositi." Connie je, meutim, dobila majino pismo. Dio je proitala grupi: Bez obzira na to to god kaem, uvijek e biti nedovoljno da bi popravilo tetu koja ti je nanesena. U to sam vrijeme mislila da te titim najbolje to mogu. Razgovarala sam s njim o tome, ali on se ispriao i rekao da to vie nikad nee uiniti. inio se tako iskrenim. Molio je za drugu priliku i rekao da me voli. Nitko ne moe znati koliko sam se bojala, koliko sam bila nesigurna. Nisam znala to da uradim, mislila sam daje problem rijeen. Sad mi je jasno, i gadim se sama sebi zbog injenice da me tako lako prevario. Toliko sam eljela sretnu obitelj da sam nala utoite u prikrivanju. Bila sam toliko usredotoena na odravanje mira u naim ivotima. Moj umje nemiran, vrtim se u krug i sada vie ne mogu nita rei o tome.. Moda ti, kao i obino, nisam bila od pomoi, Connie, ali molim te prihvati da te volim i da ti elim sve najbolje. Voli te mama

231 Pismo je kod Connie probudilo nadu da bi ona i majka mogle imati iskreniji odnos. Sugerirala sam joj da organizira telefonski razgovor izmeu svoje majke, mene i nje. Za vrijeme razgovora, Conniena majka, Margaret, ponovo je izrazila tugu zbog onoga to se dogodilo i ponovo priznala svoje slabosti i sukrivnju. I ja sam se nadala da bi njih dvije mogle izgraditi bolji odnos... sve dok Connie nije zatraila neto to je jako eljela. CONNIE: Ne oekujem od tebe da ga napusti nakon svih tih godina, ali postoji neto to mi je jako bitno. elim da ode k njemu i da mu kae kako je bilo grozno ono to mi je napravio. Ne elim nita od njega - on je bolestan i lud ovjek, i to moram prihvatiti. Ali elim da to uje od tebe. Margaret je dugo utjela. MARGARET: Ne mogu to uiniti. Ja to jednostavno ne mogu uiniti. Molim te, nemoj traiti od mene da to uinim. CONNIE: Znai, ipak e njega tititi, kako si to uvijek i inila. Kad sam dobila tvoje pismo, pomislila sam da u moda, napokon, imati majku. Pomislila sam da moe jedanput biti na mojoj strani. To to ti je ao nije dovoljno, mama. Mora neto uiniti za mene. Mora mi pokazati da me voli, ne samo govoriti. MARGARET: Connie, to je bilo davno. Ti sada ima svoj vlastiti ivot, svoju obitelj. On mi je sve to imam. Connie je bila ogorena i razoarana kad je njezina majka odbila uiniti jedinu stvar koju je traila. Ali shvatila je da je majka odavno odluila. Bilo je nerealistino oekivati da e se neto promijeniti. Connie je odluila da e, za svoje dobro, odrati minimalne odnose s majkom, putem pisama i telefona, i da e prihvatiti majina ogranienja. Odluila je prekinuti sve veze s ocem. "Odavde kreemo dalje" Danova majka, Evelyn, umirovljena ravnateljica srednje kole, reagirala je posve drugaije kad je Dan odluio prekinuti utnju. Danovi roditelji bili su rastavljeni ve deset godina, kad je odluio rei majci za godine seksualnog zlostavljanja koje je poinio otac.

232

Evelyn je plakala sluajui detalje onoga to se dogodilo njezinom sinu, pa mu prila i zagrlila ga. O Boe, zlato, oprosti mi. Zato mi nisi rekao? Mogla sam uiniti neto. Nisam imala pojma. Znala sam da je neto grozno s njim. Imali smo grozan spolni ivot i znala sam da je uvijek masturbirao u kupaonici, ali nisam ni sanjala da bi mogao tebi neto uiniti. O, moje dijete, ao mi je, ao mi je. Dan je bio zabrinut to je svojoj majci rekao previe, opteretivi je; precijenio je njezin kapacitet. Ali ona ga je uvjerila da bi radije dijelila s njim groznu istinu, nego ivjela u lai: Osjeam se kao da me pregazio kamion, ali mi je drago da si mi rekao. Toliko stvari poinje sada imati smisla. Toliko se stvari sada poinje uklapati... Poput tvoga opijanja, depresija i toliko toga u vezi s tvojim brakom. Zna, godinama sam krivila sebe to ga nisam seksualno zanimala. I okrivljavala sam se za njegovu narav. Sad znam da je bolestan, stvarno bolestan, i niti jedno od nas dvoje nije krivo. I odavde kreemo dalje. Dan nije samo sebi dao poklon time to je rekao istinu, nego je dao i svojoj majci. Time to joj je rekao za incest, Dan je odgovorio na velik broj njezinih bolnih pitanja koja je imala o svome braku. Danova majka reagirala je onako kako rtve incesta ude da njihove majke reagiraju - sa suosjeanjem, ljutnjom na napadaa i iskrenom podrkom. Budui da su Dan i njegova majka otili iz mog ureda ruku pod ruku, razmiljala sam kako bi bilo divno da sve majke reagiraju na taj nain. Diplomiranje Dolazi vrijeme u terapijskom procesu kad e sva vaa pisma biti napisana, uloge odigrane, vjebe izvjebane, sueljavanja odraena i donijete odluke o vaem buduem odnosu s roditeljima. Vidjet ete dokaze rasta vlastite snage i dobrobiti. Promjene u vaim vjerovanjima, osjeajima i ponaanju bit e uklopljene u vau osobnost. Ukratko, bit ete spremni "diplomirati" i napustiti grupu. To e biti tuan, ali i uzbudljiv dogaaj za vas, za druge lanove grupe i za vaeg terapeuta. Morat ete rei zbogom jedinoj dobroj obitelji koju ste ikad imali, iako dosta lanova mojih grupa ostaje prijateljima i

233

nakon to odu iz grupe. Ta prijateljstva iz grupe, temeljena na dijeljenju snanih emocionalnih iskustava, imaju tendenciju postati izrazito snanima i osiguravati ljubav i podrku, pomaui pri osjeaju gubitka prilikom naputanja terapije. Vrijeme vaeg diplomiranja ovisit e o vaim potrebama. Veini rtava incesta u mojim grupama treba godina do godine i pol da bi proli kroz terapijski tretman. Ako vam vai roditelji pruaju neuobiajenu podrku, kao Danova majka njemu, to vrijeme moe biti krae. Ukoliko odluite prekinuti odnos s roditeljima, kao Connie s ocem, moda ete ostati neto due u grupi, kako biste izbjegli vie istovremenih gubitaka (grupe i roditelja). Uvijek me jako zaude dramatine promjene koje se dogode u to relativno kratko vrijeme, pogotovo kad uzmete u obzir o koliko se tekim traumama radilo. Nova osoba S vremena na vrijeme, pacijenti koji su "diplomirali" uspostave kontakt sa mnom, da bi mi javili kako su. Bila sam posebno oduevljena i dirnuta pismom koje sam dobila od jedne od mojih prvih pacijentica, mlade ene s imenom Patty. Patty je bila u jednoj od prvih grupa rtava incesta koju sam vodila. Imala je 16 godina. Spomenula sam je kratko u 16. poglavlju; ona je bila ona mala djevojica kojoj je otac prijetio da e je dati na usvojenje ukoliko mu se ne poda. Nisam ula nita o njoj nekoliko godina, ali sam se sjeala da se nije mogla suoiti sa svojim ocem, budui da je nestao nekoliko godina prije nego to je zapoela terapiju. Napisala mi je: Draga Susan, eljela bih ti ponovo zahvaliti za to to si mi pomogla postati novom osobom. Zahvaljujui tebi i grupi sad sam zaista dobro.. Udana sam za krasnog mukarca, imamo troje djece i nauila sam ponovo vjerovati. Mislim da sam zbog onoga to sam prola bolja majka. Moja djeca znaju da ih ljudi ne smiju dirati po intimnim dijelovima tijela i znaju da mi mogu za to rei ako im se ipak dogodi, i da u biti na njihovoj strani. Konano sam se suoila s ocem. Trebalo mije neko vrijeme, ali sam ga pronala i rekla mu to osjeam prema njemu. Njegov odgovor bio je: "Ja sam bolesna osoba ". Niti jednom nije rekao da mu je ao. Ali, bila si u pravu, nije bilo bitno.

234

Samo sam trebala staviti krivnju tamo gdje je pripadala i osjeala sam se bolje. Hvala ti na tvojoj ljubavi. Dugujem ti svoj ivot. Zauvijek te voli Patty Patty nije neobina. Iako ivot moe izgledati mranim iz perspektive rtve incesta, terapija doista pomae. Bez obzira na to koliko se jadno osjeali, postoji bolji ivot za vas, ivot samopotovanja i osloboenosti od krivnje, straha i srama. Svi ljudi koje ste sreli u ovom poglavlju napredovali su od oaja do zdravlja. I vi to moete.

235

XV. - PREKIDANJE KRUGA

Ubrzo nakon izlaska knjige Mukarci koji mrze ene i ene koje ih vole, ena po imenu Janet pisala je da mi kae da je upravo proitala moju knjigu: Prepoznala sam svoga supruga i sebe na svakoj stranici i nisam shvatila samo to daje moj suprug zlostavlja, ve i to da dolazim iz nekoliko generacija zlostavljanih ena i zlostavljajuih mukaraca. Vaa mije knjiga dala hrabrost i potvrdu da to prekinem. Nisam sigurna da e se moj suprug eljeti promijeniti i nisam sigurna hou li ostati s njim. Ali sam sigurna da e, od sada pa nadalje, moja djeca gledati majku koja nee trpjeti nasilje i koja nee dopustiti da budu verbalno zlostavljani. Moj sin nee rasti u uvjerenju daje u redu zlostavljati enu, a ki nee biti programirana da bude rtva. Hvala vam na putokazu. Iako se likovi mogu promijeniti, ponavljajui krug otrovnog ponaanja moe se prenositi s generacije na generaciju. Obiteljska drama moe izgledati i zvuati drugaije iz generacije u generaciju, ali rezultati djelovanja svih otrovnih roditelja nevjerojatno su slini: bol i patnja. Janet se hrabro suoila s davno utemeljenim obrascima zlostavljanja i pasivnosti u svojoj obitelji. Promjenom vlastitog ponaanja i postavljanjem granica na muevljevo emocionalno zlostavljanje, Janet je napravila divovski korak koji e osigurati da njezina djeca budu osloboena moi obiteljskog naslijea. Ona je prekidala krug. Fraza "prekidanje kruga" originalno je povezana sa zlostavljanjem djece - sa sprjeavanjem da odraslo zlostavljano dijete zlostavlja svoju djecu. No taj sam termin proirila na sve oblike nasilja. Za mene prekidanje kruga znai prestati ponaati se kao rtva, ili kao zlostavljajui ili nesposoban roditelj. Vie ne igrate ulogu bespomonog, ovisnog djeteta pred svojim partnerima, djecom, prijateljima, kolegama, nadreenima ili roditeljima. I moete si pomoi kad se sukobite sa svojim suprunikom ili djecom na nain koji vas posramljuje. Iako promjene koje inite zapoinju s vama samima, vidjet ete da e posljedice biti puno ire. Prekidanjem kruga, titite svoju djecu od otrovnih uvjerenja, pravila i iskustava koja su obojila vae djetinjstvo. Moda ak mijenjate prirodu obiteljskih odnosa nadolazeih generacija.

236 "Mogu se brinuti za svoju djecu" Jedan od najefikasnijih naina prekidanja kruga je da se obveete da ete biti emocionalno dostupniji svojoj djeci nego to su vai roditelji bili vama. Melanie je shvatila da to to sama nije dobila ljubav i panju od svojih roditelja ne znai da ih ne moe pruiti svojoj djeci. Iako su je stare navike tjerale na oprez, vrsto je odluila: Toliko sam se bojala imati djecu. Jednostavno nisam znala kakva u biti majka. Bilo je doista teko. esto sam vikala na njih i slala ih u sobu da me ostave na miru. Pitala sam se kako se usuuju imati toliko potreba i zahtjeva. No, otkad sam u terapiji, shvaam da se moja majka upravo tako ponaala prema meni. I kad se osjeam loe, trudim se ne iskljuivati ih iz svog ivota. Moram doprijeti duboko u sebe, ali to i inim. Nisam savrena, ali barem neto radim da budem bolja. Dovraga, prebacivanje odgovornosti ovdje mora prestati. Melanie je poduzela odreene korake da bi se izlijeila. Nakon to se suoila sa svojom majkom, mogle su razgovarati otvorenije o svojim osjeajima i doivljajima. Melanie je nauila da je dola iz obitelji u kojoj su majke nekoliko generacija unatrag bile distancirane i bespomone. Bilo je uzbudljivo vidjeti je kako preuzima odgovornost za to da ne ponovi stare obrasce sa svojom djecom. Osim u terapiju, Melanie se ukljuila i u grupu roditelja. Odluila je biti boljim roditeljem, ali s obzirom na to da su njezini uzori - roditelji bili nesposobni, nije bila sigurna to to sve ukljuuje. Nikad nije vidjela kako se dobar roditelj ponaa. Grupa roditelja olakala je njezine razumljive strahove i pomogla joj nositi se sa svakodnevnim obiteljskim krizama, a da se ne povue ili uspanii zbog potreba svoje djece. Melanie je pronala nove naine da se bolje brine o sebi i da se bori s prazninom koju osjea. Stekla je nove prijatelje i u grupi roditelja i na satovima folklora koje sam joj predloila da upie. Sve manje su je ranjavali stari obrasci koji su ukljuivali vezivanje za problematine mukarce i portvovnu brigu za njih. "Zakleo sam se da neu biti kao moj otac" Zapoeli smo ovu knjigu s Gordonom, lijenikom kojega je otac tukao remenom. Nakon est mjeseci terapije, u potpunosti je prihvatio injenicu da je bio zlostavljano dijete. Napisao je pismo, igrao uloge i suoio se s

237

roditeljima. Kako je postupno poputala bol iz prolosti, poeo je shvaati da ponavlja krug zlostavljanja u svom braku. GORDON: Sto puta sam se zakleo da neu biti kao moj otac, ali, kad pogledam unatrag, izgleda da sam se ponaao prema svojoj eni onako kako se on ponaao prema meni. Imao sam isti tretman i dobio isti rezultat. SUSAN: Ljubav i zlostavljanje kod tebe su bili povezani dok si bio dijete. Tvoj otac je predstavljao oboje, ponekad istovremeno. Logino je da ih nekad pomijea. GORDON: Stvarno sam mislio da sam drugaiji, budui da nisam fiziki zlostavljao svoju suprugu. Ali sam je zlostavljao rijeima i kanjavao svojim raspoloenjima. To je kao da sam otiao od kue, ali i poveo svoga oca sa sobom. itav svoj ivot Gordon je negirao injenicu da je njegov otac bio zlostavlja; za itavo vrijeme braka negirao je injenicu da je i on sam zlostavlja. Ali Gordon je samo zamijenio jednu vrstu zlostavljanja drugom. Otac ga je kontrolirao pomou fizikog nasilja i boli; on je kontrolirao svoju enu pomou verbalnog nasilja i emocionalne boli. Postao je zlostavljaem i tiraninom, kao i njegov otac. Sve dok je Gordon to negirao, i na neki nain ponavljao nasilniko ponaanje svoga oca, nije bio svjestan da ima mogunost izbora. Ako ne vidite krug, ne moete niti izabrati da ga prekinete. Tek kad ga je ena napustila, suoio se s istinom. Gordon je sretan jer se njegov rad isplatio. Njegova je ena, uoivi razliku, pristala na probno pomirenje. Prestao ju je zastraivati i omalovaavati. Radio je na uzroku svoje ljutnje, umjesto da je usmjerava na svoju enu. Sada moe s njom otvoreno razgovarati o svojim strahovima i zlostavljanju u djetinjstvu. Krug je prekinut. "Moja djeca nee morati odrastati s alkoholiarom" Glenn - koji je pogrijeio kad je zapoeo posao sa svojim ocem alkoholiarom - zakleo se da nee nikad imati nita s nekim drugim alkoholiarom. No, bez obzira na to, naao se u krugu alkoholizma u vlastitoj obitelji. Bio je oenjen alkoholiarkom, i njegova su djeca, tinejderi, bili u opasnosti da postanu alkoholiari i narkomani.

238

Budui da nisam pio, mislio sam da moja djeca nee imati probleme koje sam ja imao. Ali njihova majka jako pije i odbija pomo. Stvarno sam se uasno prepao kad sam jedne noi doao kui s posla i zatekao Denise kako dijeli sanduk piva s naa dva sina. Svi troje bili su pijani. Saznao sam da to nije bilo prvi put. Moj Boe, Susan, ja ne pijem, a jo uvijek ne mogu izbaciti alkohol iz svog ivota. To mora prestati! Glenn vie nije bio povuen, nervozan mukarac kojeg sam upoznala. elio je postati izravnijim u odnosu sa svojom enom Denise nego ikada ranije. Znao je da e morati mnogo raditi ako eli prekinuti krug alkoholizma, prije nego to zahvati i njegovu djecu. Na kraju je svojoj eni zaprijetio da e je napustiti - prijetnja koju je bio spreman izvriti - ukoliko ne odlui potraiti pomo. To je rezultiralo time da se Denise ukljuila u grupu Anonimnih alkoholiara, a njihovo dvoje djece u Alateen, program u dvanaest koraka za mlade. Ako ste i vi odraslo dijete alkoholiara, postoji velik rizik da ete nastaviti krug alkoholizma u svojoj obitelji. ak i ako, kao u Glennovom sluaju, ne konzumirate alkohol, moete gravitirati prema partneru koji to ini. Kad se to dogodi, vaa e djeca rasti s istim modelom pasivnog alkoholiara kao to ste rasli i vi sami. Ako ne prekinete krug, postoji velika vjerojatnost da e vaa djeca postati aktivnim ili pasivnim alkoholiarima. "Ne elim povrijediti svoje dijete" U 6. sam vam poglavlju predstavila Holly, koju mi je uputio sud, nakon to je prijavljena za fiziko zlostavljanje svog malog sina. Znala sam da e, da bi doista prekinula krug, Holly trebati raditi na dvije stvari: na prolosti i sadanjosti. Ali na prvih par susreta usmjerila sam se iskljuivo na tehnike koje e joj omoguiti postii kontrolu nagona, koju je tako oajniki trebala. Trebala je kontrolu nad svojim svakodnevnim ivotom, to je znailo kontrolu ljutnje, prije nego to bude spremna zapoeti s dugotrajnijim postupkom sueljavanja s boli svoga djetinjstva. Inzistirala sam na tome da odlazi na tjedne sastanke grupe Anonimnih roditelja, grupe samopomoi koja prua veliku podrku nasilnim roditeljima. Holly je tamo pronala "zatitnika" - onoga koga e moi nazvati kad osjeti da je u napasti da povrijedi svog sina. "Zatitnik" bi mogao intervenirati tako da je smiri, ponudi joj savjet, ili ak doe do nje i pomogne smiriti situaciju.

239 Dok je Holly radila u grupi Anonimnih roditelja na kontroliranju svog nagona da plane pod stresom, paralelno smo na terapijskim seansama imale drugaiji pristup. Najprije sam je eljela nauiti prepoznavati fizike senzacije koje prethode njezinom bijesu ili ispadima zlostavljanja. Bijes ima puno fiziolokih komponenti. Rekla sam joj da je njezino tijelo barometar koji e joj rei to se dogaa, ukoliko obrati panju na njega. Kad je Holly poela oslukivati tjelesne senzacije koje je obino doivljavala prije nego to e postati nasilnom, bila je iznenaena kad je shvatila koliko toga moe identificirati: Susan, nisam vjerovala kada si mi rekla, ali istina je. Kad se jako razljutim, osjeam da su mi vrat i ramena jako napeti. U trbuhu mi se okree. Vilica mi se ukoi. Diem jako brzo. Srce mi jako udara. I zasuze mi se oi. Ti su fiziki simptomi za Holly bili znaci za uzbunu. Rekla sam joj da je njezina odgovornost obratiti panju na te znakove i izbjegavati oluju. U prolosti bi vikala ili istukla sina, kako bi se smanjila ta njezina unutranja napetost. Morala je pronai alternativu tim automatskim reakcijama ukoliko je eljela prekinuti krug nasilja u svojoj obitelji. Kada je Holly nauila prepoznavati fizike znakove svog bijesa, trebalo je pronai specifine alternativne odgovore na te osjeaje. Dosta smo razgovarale o razlici izmeu odgovora i reakcije, ali Holly se tako dugo ponaala automatski, da joj je bilo jako teko smisliti nova ponaanja. Kako bih joj pomogla u tome, upitala sam je to bi voljela da su njezini roditelji uinili umjesto to su bili nasilni prema njoj. Odgovorila je: eljela bih da su samo nekamo otili dok se ne smire. Da su hodali po kvartu, ili slino. Sugerirala sam joj da to uiniti kad sljedei put postane bijesna. Tada sam je upitala to bi jo eljela da su njezini roditelji radili, a to bi ona mogla primijeniti. Mogla bih brojati do deset... Poznavajui sebe, neka to bude pedeset. Mogu rei svome sinu da ga ne elim povrijediti pa da ode u drugu sobu. Ili mogu nazvati svog zatitnika i priati s njom, dok se ne saberem. estitala sam joj na smiljanju odlinih strategija ponaanja. Sljedeih nekoliko mjeseci bila je jako uzbuena zbog promjena koje je uinila prilikom kontroliranja svojih osjeaja i impulzivnog ponaanja. Kad je

240

jednom uvidjela da se moe kontrolirati, da nije osuena da bude poput svoje majke, bila je spremna na teak zadatak proraivanja svoje boli zlostavljanog djeteta. "Neu ostaviti svoju djecu samu s mojim ocem" Janine - koju je zlostavljao otac i koja je provela sljedeih dvadeset godina pokuavajui zadobiti njegovu ljubav - iz sueljavanja je dobila novi osjeaj samopouzdanja. Jedan od lanova njezine grupe upitao ju je kako izgleda odnos izmeu njezinih roditelja i njezine osmogodinje kerke, Rachel. Janine je rekla da je postavila stroga pravila o tome kako njezini roditelji mogu provoditi vrijeme s njezinom kerkom. Rekla sam im da nikad ne bih ostavila Rachel samu s njima. Rekla sam: "Zna, tata, nita se nije promijenilo. Nisi bio na terapiji. Ti si jo uvijek ista osoba koja me je zlostavljala. Zato bih ti vjerovala? ". Tada sam rekla svojoj majci da nemam povjerenja u njezinu sposobnost osiguravanja Racheline sigurnosti. Ipak je ona bila u kui kad je on zlostavljao mene. Janine je shvatila ono to mnoge rtve incesta ne shvate - da prekidanje kruga nasilja takoer znai i zatitu druge djece od zlostavljaa. Incest je tajanstveni nagon. Napada koji je zlostavljao vlastitu kerku esto zlostavlja i unuke ili drugu djecu koja su mu dostupna. Janine nije mogla predvidjeti hoe li njezin otac ponoviti incestuozno ponaanje, i mudro je odabrala biti opreznom. Janine je takoer otila u lokalnu knjiaru i kupila svojoj kerki puno knjiga napisanih za djecu da bi im pomogle nauiti razliku izmeu zdravog naina izraavanja ljubavi i neprihvatljivih seksualnih ponaanja. Postoje i videokasete o toj temi. Cilj tih materijala nije preplaiti djecu, ve ih nauiti neto to sva djeca trebaju znati, a to kod veine roditelja izaziva nelagodu. Na moje inzistiranje, Janine je poduzela jo jedan hrabar korak koji e joj pomoi pri ozdravljenju: Govorim o tome svima u obitelji. Uvjerili ste me da nisam odgovorna samo za Rachel, ve i za drugu djecu u obitelji. Mislim, moj otac ima kontakt sa svima njima. Nisu svi oduevljeni mojoj idejom, pogotovo ne moji roditelji. Ali morat e se nositi s tim. Godinama sam utjela zato jer sam mislila da titim svoju obitelj, a u stvari sam titila svog

241
oca. Time to nisam rekla, stavila sam u opasnost svu djecu u obitelji. Iako se Jamne ponijela odgovorno i hrabro, nisu svi bili zahvalni za tu informaciju. U tipinoj incestuoznoj obitelji neki e vam roaci zahvaliti to ste im rekli, drugi vam nee vjerovati, a neki e se razbjesniti i optuiti vas za la i izdaju roditelja. Kao i kod sueljavanja, reakcija drugih lanova obitelji u velikoj mjeri odreuje prirodu vaih buduih odnosa s njima. Neki vai obiteljski odnosi mogli bi se prekinuti, ali to je cijena koju morate platiti da biste zatitili djecu. Incest moe postojati samo u zavjeri utnje. Prekidanje utnje je vaan dio prekidanja kruga. "ao mi je to sam te povrijedio" Jedno je od obiljeja otrovnih roditelja da se rijetko ili nikad ne ispriaju za svoje destruktivno ponaanje. Zato je vaa isprika ljudima koje ste povrijedili - pogotovo vaoj djeci - vaan dio prekidanja kruga. Moda to doivljavate kao neugodnost ili znak slabosti. Moda se bojite da e isprika umanjiti va autoritet, ali sam se uvjerila da e vas djeca jo vie potovati zbog nje. ak i dijete moe osjetiti da je dobrovoljna isprika znak karaktera i hrabrosti. Iskrena je isprika jedna od najiscjeljujuih aktivnosti koje ete poduzeti, a koje prekidaju krug nasilja. Dok je Holly radila na boli svog zlostavljanog djetinjstva, shvatila je da se eli ispriati svom sinu. No, bojala se. Nije mogla smisliti to rei. Da bih joj pomogla, upotrijebila sam igranje uloga. Na naem sljedeem sastanku pribliila sam svoj stolac njezinom i uhvatila je za ruke. Zatraila sam je da zamisli da je ona njezin sin, Stuart, a da sam ja ona, Holly. Traila sam od "Stuarta" da mi kae kako se osjeao zbog zlostavljanja: HOLLY (kao Stuart): Mama, stvarno te volim, ali te se i bojim. Kada poludi i pone me udarati, osjeam se kao da me stvarno mrzi. esto ne znam to sam uinio. Pokuavam biti dobar, ali... Mama, molim te, nemoj me vie udarati. Holly je zastala, borei se sa suzama. Proivljavala je bol svoga sina i svoju vlastitu. Poeljela je da je rekla svojoj majci sve ono to je zamislila da bi njezin sin rekao njoj. Odluila je otii kui i ispriati se Stuartu jo iste veeri. Sljedeeg je tjedna dola na susret blistajui. Isprika Stuartu nije bila uope teka kao to je oekivala. Samo je razmiljala o stvarima koje je oduvijek eljela uti od svojih roditelja. Objasnila je:

242

Rekla sam mu: "Zlato, uinila sam neke stvari koje su te jako povrijedile i jako se sramim. Nisam te imala pravo udarati. Nisam te imala pravo nazivati pogrdnim imenima. Ti nisi uinio nita da bi to zasluio. Ti si prekrasno dijete. Bila je to moja greka, duo, samo moja, ali napokon sam dobila pomo koju sam trebala odavno potraiti. Zna, moji su me roditelji jako tukli i nikad nisam znala koliko ljutnje drim u sebi. Nauila sam puno novih naina ponaanja kad se naljutim i vjerojatno si primijetio da vie ne planem tako naglo. I iskreno mislim da te vie neu udarati. Ali ako to uinim, elim da ode kod susjeda i potrai pomo. Ne elim te vie nikad povrijediti. To je loe za nas oboje. Stvarno te volim, zlato. Stvarno mije ao. " Kada se ispriate svojoj djeci, uite ih da vjeruju svojim osjeajima i percepciji. Zapravo govorite: "Stvari koje sam uinio, za koje si mislio da nisu dobre, doista nisu dobre. Imao si se pravo tako osjeati." Takoer im pokazujete da ste spremni preuzeti odgovornost za svoje pogreke. Poruka se sastoji u tome da je u redu da i vaa djeca grijee, sve dok za to preuzimaju odgovornost. Time to ste se ispriali, jasno im pokazujete ponaanje puno ljubavi. Imate tu mo promijeniti sudbinu svoje djece. Kad se oslobodite naslijea krivnje, mrnje prema samima sebi i ljutnje, takoer oslobaate i svoju djecu. Kad prekinete obiteljske obrasce i zaarani krug, svojoj djeci dajete neprocjenjiv dar, a i njihovoj djeci i unucima. I tako kreirate budunost.

243

EPILOG: ZAVRETAK BORBE

U filmu Ratne igre, raunalo amerike vlade bilo je programirano za zapoinjanje globalnog nuklearnog rata. Svi pokuaji da se promijeni program bili su neuspjeni. No, u posljednjoj se sekundi raunalo samo zaustavilo, rekavi: "Zanimljiva igra. Jedini nain pobjede je ne igrati." Isto vrijedi i za igru koju mnogi od nas nastavljaju igrati: pokuavamo promijeniti otrovne roditelje. inimo sve to treba, samo da bi nas zavoljeli i prihvatili. Ta borba moe iscrpiti nau energiju i ispuniti nae dane nemirom i boli. A jo je i neuspjena. Najbolji nain da pobijedite jest da ni ne igrate. Vrijeme je za prestanak igre, prestanak borbe. To ne znai da trebate napustiti svoje roditelje, ve znai da morate: prestati pokuati promijeniti roditelje da biste se sami osjeali bolje prestati razmiljati o tome to trebate uiniti da biste zasluili njihovu ljubav prestati biti toliko emocionalno osjetljivi na njih prestati fantazirati o tome da e vam jednog dana napokon dati svu brigu i podrku koju zasluujete Kao i veina odrasle djece otrovnih roditelja moda znate, na intelektualnoj razini, da ukoliko do sada niste dobili emocionalnu podrku od svojih roditelja, da je vjerojatno nikada neete niti dobiti. Ali to razumijevanje rijetko doe do emocionalne razine. Dijete u vama se vjerojatno jo uvijek nada da e jednog dana njegovi roditelji - bez obzira na to koliko ogranieni bili - uvidjeti koliko ste prekrasni i dati vam svu svoju ljubav. Moete biti izrazito odlunima iskupiti se za svoje zloine, iako niste sigurni koje su optube, ali kad odete svojim otrovnim roditeljima po panju i potvrdu koja vam je nedostajala dok ste bili dijete, to je kao da idete po vodu na prazan izvor. Vratit ete se praznih ruku. Otpust i pokretanje Mnogo je godina Sandy - iji su religiozni roditelji nemilosrdno prigovarali zbog njezinog abortusa - bila zarobljena u tipinom nastojanju da ih promijeni. Trebalo joj je puno hrabrosti da bi prepoznala beznadnost svoga pokuaja da ih navede da je zavole i prihvate.

244

Sve te godine vjerovala sam da imam prekrasne roditelje i da je problem u meni. Bilo je izrazito teko priznati samoj sebi da me roditelji ne znaju voljeti. Oni znaju kako me kontrolirati, kako me kritizirati, kako me natjerati da se osjeam krivom i da se osjeam loe, ali me ne znaju jednostavno pustiti da budem ono to jesam, ne znaju me potovati. Oni daju ili uzimaju natrag svoju ljubav, ovisno o tome misle li da sam dobra ili loa djevojka. Znam da se to nee promijeniti. Oni su ono to jesu, a ja imam za raditi pametnije stvari od pokuavanja da ih promijenim. Sandy je trebalo dosta vremena da prestane oboavati svoje roditelje. Suoila je majku s majinom reakcijom na njezin abortus i dobila minimalno majino priznanje da joj nisu pruili onoliko podrke koliko su mogli. No, oni su nastavili s pretjeranim zahtjevima u vezi s njezinim vremenom i ivotom. Sandy me zamolila da joj pomognem doi do naina na koji bi postavila granice na posjete svojih roditelja, na svoju dostupnost i na njihove pokuaje da je kontroliraju krivnjom i kritikom. Ovdje su neke od izjava do kojih smo zajedno dole: Mama i tata, znam da vam mnogo znai kad provodite vrijeme sa mnom. Ali, ja imam svoj vlastiti ivot i nisam vam spremna biti dostupnom kad god to poelite. Neu vam vie dopustiti da me napadate. Imate pravo na svoje miljenje, ali nemate pravo biti okrutni ili me omalovaavati. Ako pokuate, zaustavit u vas. Shvaam da e vas to uznemiriti, ali odsad u mnogo ee govoriti NE. Neu provoditi svaku nedjelju s vama i ne elim da doete kod mene ako se ne najavite. Znam da to sve znai da e biti puno promjena, i znam da su promjene zastraujue. Ali vjerujem da su to zdrave promjene. Znam da to moe poboljati na odnos. Sandy je uistinu mijenjala destruktivan odnos izmeu sebe i svojih roditelja. Postavila je razumne granice njihovom nametljivom kontrolirajuem ponaanju, ne pokuavajui istovremeno promijeniti i njihove stavove i uvjerenja. Jedan od najteih dijelova je dopustiti svojim roditeljima da budu ono to jesu. Ne morate sjediti mirno dok vas tiraniziraju, ali kad to pokuaju, morate se znati nositi sa svojom zastraenou i reakcijama.

245 Kao to je Sandy i pretpostavila, roditelji su bili jako uznemireni njezinim novim ponaanjem. Nisu eljeli priznati da su zadirali u njezin ivot i tretirali je kao dijete, ali Sandy nije trebala njihovo priznanje. Ona je preuzela kontrolu nad svojim ivotom. S vremenom su njezini roditelji nevoljko prihvatili njezina pravila. Sandy je utroila puno energije na borbu s roditeljima. Sada, kad se prestala boriti, mogla je preusmjeriti tu energiju prema svome braku i osobnim ciljevima. Mu i ona stvorili su novo vrijeme za razgovor, planiranje, voenje ljubavi i davanje dovoljne koliine panje svome odnosu. Sandy je takoer zapoela raditi na svome osobnom cilju da jednog dana ima vlastitu cvjearnicu. Dvije godine nakon to je napustila terapiju, oduevljeno sam primila pozivnicu na otvorenje cvjearnice "Sandyin buket". Moete se nastaviti ponaati kao da ste mali ili bespomoni, zato to ekate da vam roditelji daju dozvolu da odrastete. Ali dozvola se nalazi u vama samima, ne trebate je od njih. Kad se uistinu prestanete boriti, vidjet ete da vie neete imati potrebu onemoguavati razvoj vlastitog ivota. Ponovno definiranje ljubavi Ljubav je vie od osjeaja. To je nain ponaanja. Kada je Sandy rekla: "Moji roditelji me ne znaju voljeti", u stvari je rekla da oni ne znaju pokazati ljubav. Da upitate Sandyine roditelje, ili gotovo bilo kojeg drugog otrovnog roditelja, vole li svoju djecu, veina bi ih jasno odgovorila potvrdno. Ali, naalost, veina njihove djece uvijek se osjeala nevoljenom. Ono to otrovni roditelji nazivaju "ljubavlju" rijetko se moe prevesti na brino ponaanje puno ljubavi. Veina je odrasle djece otrovnih roditelja odrastala s osjeajem ogromne zbunjenosti u vezi sa znaenjem i osjeajima ljubavi. Njihovi su roditelji njima radili loe stvari u ime ljubavi. Oni shvaaju ljubav kao neto kaotino, dramatino, zbunjujue i esto bolno - neto zbog ega su se trebali odrei svojih snova i elja. Oito je da ljubav to nije. Ljubav vas ne iscrpljuje, ne izbacuje iz ravnotee, ne stvara osjeaj mrnje prema samome sebi. Ljubav ne boli, zbog nje se osjeamo dobro. Ljubav njeguje vau emocionalnu dobrobit. Kada vas netko voli, osjeate se prihvaeno, zbrinuto, cijenjeno i potovano. Iskrena ljubav stvara osjeaj topline, ugode, sigurnosti, stabilnosti i unutarnjeg mira. Kad napokon shvatite to je ljubav, moete shvatiti i da je vai roditelji nisu mogli ili nisu znali pokazati. To je jedna od najtunijih istina koju ete ikad morati prihvatiti. Ali kad jasno definirate i prihvatite ogranienja svojih roditelja, i gubitke koje ste imali zbog njih, otvarate vrata

246 drugim ljudima da udu u va ivot, onima koje e vas voljeti na nain na koji to zasluujete - na pravi nain. Vjerovati sebi Kad ste bili mali, kao i sva druga djeca i vi ste koristili roditeljsko odobravanje ili neodobravanje za procjenu jeste li dobri ili loi. S obzirom na to da je odobravanje vaih roditelja bilo toliko iskrivljeno, morali ste rtvovati svoju verziju stvarnosti, da biste mogli povjerovati u neto to vam se i nije inilo u redu. Moda i kao odrasla osoba jo uvijek inite istu rtvu. No, pomou vjebi u ovoj knjizi moete prestati s procjenjivanjem svojih roditelja i okrenuti se prema samima sebi. Morate nauiti vjerovati vlastitom doivljaju stvarnosti. Otkrit ete da ete moi, ak i onda kad se vai roditelji ne slau s vama ili ne odobravaju ono to radite, kontrolirati svoju tjeskobu jer vie ne trebate njihovu potvrdu. Postali ste samodefinirani. to ste samodefiniraniji i neovisniji, to e se manje ta injenica sviati vaim roditeljima. Sjetite se, otrovni se roditelji prirodno osjeaju ugroeni promjenama. Oni su esto zadnji ljudi na svijetu koji e prihvatiti vae novo, zdravije ponaanje. Zato je toliko vano da vjerujete vlastitim osjeajima i doivljajima. S vremenom, vai e vas roditelji prihvatiti kao takve. Moete s njima ak i razviti neto to e sliiti odnosu odraslih osoba. No, oni se, takoer, mogu jo dublje zakopati i boriti da bi zadrali status quo. Bilo kako bilo, na vama je da se oslobodite razarajuih rituala obiteljskih obrazaca ponaanja. Proces odrastanja nije linearan. Ii ete gore, dolje, naprijed, nazad i uokolo. Oekujte da ete se spoticati, da ete grijeiti. Nikad neete u potpunosti biti osloboeni tjeskobe, straha, krivnje i zbunjenosti. Nitko nije. Ali ti vas demoni vie nee kontrolirati. To je klju uspjeha. Kako budete dobivali sve vie kontrole nad prolim i sadanjim odnosom s roditeljima, otkrit ete da e se vai drugi odnosi, pogotovo va odnos s vama samima, izrazito poboljati. Bit ete slobodni, moda po prvi put, uivati u vlastitom ivotu.

247 SUGESTIJE ZA DALJNJA ITANJA Beattie, Melody. Codependent No More. NewYork: Harper/Hazeldon, 1987. Black, Claudia. It Will Never Happen to Me. Denver: M.A.C. Publishers, 1982. Bowen, Murray. Family Therapy in Clinical Practice. New York: Jason Aronson, 1978. Bradshaw, John. Healing the Shame That Binds You. Pompano Beach: Health Communications Inc. 1988. Clarke, Jean Illsley. Self-esteem: A Family Affair. Minneapolis: Winston Press, 1978. Forward, Susan, and Craig Buck. Betrayal of lnnocence: Incest and Its Devastation (revised edition). NewYork: Viking Penguin, 1988. Fossum, Merle A., and Marilyn J. Mason. Facing Shame: Families in Recovery. New York: W.W. Norton & Co., 1986. Halpern, Howard M. Cutting Loose: An Adult Guide to Coming to Terms with Your Parents. New York: Bantam Books, 1978. Herman, Judith. Father-Daughter Incest. Cambridge: Harvard University Press, 1980. Kempee, C.H. The Battered Child. Chicago: University of Chicago Press, 1980. Miller, Alice. For Your Own Good: Hidden Cruelty in Child Rearing and the Roots of Violence. New York: Farrar Straus Giroux, 1983. Miller, Alice. Prisoners of Childhood. New York: Basic Books, 1981. Weissberg, Michael, M.D. Dangerous Secrets: Maladaptive Responses to Stress. New York: W.W. Norton & Co., 1983. Withfield, Charles L. Healing the Child Within. Pompano Beach: Heath Communications Inc., 1987. Woititz, Janet Geringer. Adult Children of Alcoholics. Pompano Beach: Health Communications Inc., 1983.

248 O autorima SUSAN FORWARD, Ph.D., meunarodno je priznata terapeutkinja, predavaica i autorica bestselera koji su u New York Timesu postigli prvo mjesto: Otrovni roditelji, Mukarci koji mrze ene i ene koje ih vole te Izdaja nevinosti: Incest i njegove posljedice. Osim privatne prakse, svakog je dana tijekom pet godina vodila i radio-program na postaji ABC Talkradio. Radila je kao grupni terapeut, uiteljica i savjetnica u mnogim medicinskim i psihijatrijskim ustanovama u junoj Kaliforniji te osnovala prvi privatni terapijski centar za seksualno zlostavljane u Kaliforniji. CRAIG BUCK, filmski i televizijski pisac i producent, takoer je pisao o ljudskom ponaanju za mnoge nacionalne asopise i novine. Zajedno sa Susan Forward napisao je knjige Otrovni roditelji i Izdaja nevinosti.

JESTE LI DIJETE OTROVNIH RODITELJA? KAD STE BILI DIJETE... Jesu li vam roditelji govorili da ste loi ili bezvrijedni? Jesu li vas roditelji odgajali pomou fizikog kanjavanja? Jeste li morali brinuti o svojim roditeljima zbog njihovih problema? Jeste li se esto bojali svojih roditelja? Jesu li vam roditelji uinili neto to ste morali tajiti? SAD, KAD STE ODRASLI... Ponaaju li se roditelji prema vama kao da ste jo uvijek dijete? Imate li izrazite emocionalne ili fizike posljedice nakon to provedete vrijeme sa svojim roditeljima? Kontroliraju li vas roditelji prijetnjama, nametanjem krivnje ili uskraivanjem financijske potpore? Osjeate li da bez obzira na to to napravite, vaim roditeljima nikad nita nije dovoljno dobro? U ovom izvanrednom vodiu za samopomo, dr. Susan Forward iznosi pred nas sluajeve koji su se doista dogodili i stvarne iskaze odrasle djece otrovnih roditelja, kako bi vam pomogla osloboditi se uznemirujuih obrazaca ponaanja u vaem odnosu s roditeljima - i otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti.