BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA Najvea djela Stendhal CRVENO I CRNO Naslov izvornika: La rouge et le noir Pravo ime autora:

Marie Henry Beyle Prijevod: Ana Smokvina Ibler Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Tiskara: Vjesnik d.d. Uvez: Grafiki zavod Hrvatske Dizajn knjige: Halid Malla Stendhal CRVENO I CRNO Kronika XIX. stoljea S francuskog prevela Ana Smokvina Ibler PRVI DIO Istina, gorka istina Danton Prvi dio -1. 1. Gradi Put thousands together Less bad, But the cage less gay.2 Hobbes Gradi Verrieres moe se smatrati jednim od najljepih u FrancheComteu. Njegove bijele kue sa iljastim krovovima od crvenih crjepova poredale su se na padini breuljka na kojemu su i najmanje krivine obiljeene skupinama golemih kestenova. Doubs tee na nekoliko stotina koraka ispod njegovih utvrda, koje su neko sagradili panjolci, a koje su sada ruevine. Verrieres je sa sjevera zatien visokom planinom, jednim ogrankom Jure. Izlomljene vrhunce Verra pokriva snijeg ve za prvih hladnih dana u listopadu. Gorski potok, koji se rui niz planinu, protjee kroz Verrieres prije utoka u Doubs i pokree brojne pilane. To je vrlo jednostavna industrija i ona donosi stanovito blagostanje veini stanovnika, koji su vie seljaci nego graani. Ali nisu pilane obogatile taj gradi nego je tvornica obojenog platna, zvanog Mulhouse, izvor opeg bogatstva koje je nakon Napoleonova pada obnovilo proelja gotovo svih kua u Verrieresu. Tek to ovjek ue u gradi, zaglui ga lupanje nekoga bunog i naoko stranog stroja. Kolo, tjerano brzicom, pokree dvadeset tekih ekia koji se diu i sputaju uz tutnjavu od koje se plonik 1. Skupite ih tisue, pa nee biti tako loe, ali e u krletki biti manje veselja. 7 Crveno i crno trese. Svaki od tih ekia proizvodi na dan tko zna koliko tisua avala. Djevojke, svjee i lijepe, podmeu pod udarce tih golemih ekia komadie eljeza, koji se zaas pretvore u avle. Taj rad, naoko tako teak, jedan je od onih kojima se najvie udi putnik koji prvi put dolazi u ta brda to dijele Francusku od vicarske.

Ako putnik ulazei u Verrieres zapita kome pripada ta lijepa tvornica avala ija buka zagluuje ljude koji prolaze glavnom ulicom, odgovorit e mu razvuenim naglaskom: - Eh, ona je naelnikova. Pa ako putnik zaas zastane u toj glavnoj ulici Verrieresa, koja se uspinje od obale Doubsa do vrha breuljka, moe se kladiti sa sto naprama jedan da e ugledati nekog visokog ovjeka, vana i zaposlena izgleda. Kad se on pojavi, svi brzo skidaju eire. Kosa mu je prosijeda i odjeven je u sivo. Ima nekoliko odlikovanja, elo mu je visoko, nos orlovski, a lice u cjelini prilino pravilno; ak ti se na prvi pogled ini da se na njemu dostojanstvo gradonaelnika sjedinjuje s onom vrstom ljepote koja se jo moe susresti kod ovjeka od etrdeset osam ili pedeset godina. No parikog e se putnika uskoro neugodno dojmiti njegov izraz samozadovoljstva i umiljenosti pomijean s neim ogranienim i tupim. Osjetit e da se darovitost tog ovjeka ograniava na to da vrlo tono naplauje to mu drugi duguju, a da to kasnije plati ono to je sam duan. Takav je naelnik Verrieresa, gospodin de Renal. Poto tekim koracima prijee ulicu, ulazi u zgradu opine i nestane putniku s oiju. Ali ako putnik nastavi etnju, opazit e sto koraka dalje prilino lijepu kuu, i, kroz eljezne reetke tik uz nju, divne vrtove. Iza njih se na obzoru ocrtavaju burgonjski breuljci, a izgleda kao da je stvoren da ugodi oima. Pred tim vidikom putnik zaboravlja sredinu zaraenu sitnim novanim interesima koja ga poinje guiti. On doznaje da ta kua pripada gospodinu de Renalu. Taj lijepi dom od klesana kamena, koji se upravo dovrava, naelnik Verrieresa duguje prihodu od svoje velike tvornice avala. Kau da je njegova obitelj stara i da je panjolskog podrijetla; navodno je ivjela u onom kraju jo mnogo prije no to ga je osvojio Luj XIV Od godine 1815. on se stidi to je tvorniar; godina 1815. uinila ga je naelnikom Verrieresa. I zidovi koji stvarajui terase podupiru razne dijelove toga prekrasnog vrta to se stepenasto sputa Prvi dio -1. do Doubsa takoer su nagrada za vjetinu gospodina de Renala u trgovini eljezom. Nemojte oekivati da ete u Francuskoj nai one slikovite vrtove koji u Njemakoj okruuju tvornike gradove Leipzig, Frankfurt, Nurnberg itd. U pokrajini Franche-Comte to ovjek gradi vie zidova i to vie naika svoj posjed kamenjem koje je poslagao jedno na drugo, to vie stjee pravo da ga njegovi susjedi potuju. Vrtovima gospodina de Renala, koji su puni zidova, dive se jo i vie zbog toga to je on suhim zlatom kupio neke male dijelove zemljita na kojima se oni prostiru. Tako je, na primjer, ona pilana - koja vas je, kad ste ulazili u Verrieres, svojim neobinim poloajem na obali Doubsa iznenadila i na kojoj ste opazili ime Sorel ispisano golemim slovima na dasci na vrhu krova - jo prije est godina zauzimala prostor na kojem se upravo sada podie zid etvrte terase u vrtovima gospodina de Renala. Usprkos svom ponosu morao je gospodin naelnik mnogo nagovarati starog

Sorela, kruta i tvrdoglava seljaka, i morao mu izbrojiti mnoge lujdore kako bi ga privolio da svoju pilanu premjesti drugdje. to se tie javnog potoka koji pokree pilanu, gospodin de Renal je, zahvaljujui utjecaju to ga ima u Parizu, isposlovao da mu se promijeni tok. Ta je milost ukazana gospodinu de Renalu poslije izbora 182... On je Sorelu dao, pet stotina koraka nie, na obali Doubsa, etiri jutra zemlje za jedno njegovo jutro. I mada je taj poloaj bio mnogo povoljniji za njegovu trgovinu jelovim daskama, ia Sorel, kako ga zovu otkad se obogatio, znao je izmamiti susjedovoj nestrpljivosti i strasti za posjedom jo i svotu od 6000 franaka. Istina je da su tu pogodbu osuivale mudre glave toga mjesta. Jedne nedjelje prije etiri godine, vraajui se u naelnikoj odori iz crkve, gospodin de Renal primijetio je izdaleka kako se stari Sorel, okruen trojicom svojih sinova, smijei gledajui ga. Taj je smijeak probudio u dui gospodina naelnika kobnu sumnju; otada on misli da je mogao jeftinije postii onu zamjenu. Da bi se u Verrieresu stekao ugled u javnosti, osnovno je da ovjek, sve ako i gradi mnoge zidove, ne usvoji kakav plan to ga iz Italije donose oni zidari koji u proljee, na svom putu u Pariz, prolaze klancima Jure. Takva bi novotarija nerazboritom graditelju pribavila za vjena vremena glas lakoumna ovjeka, i on bi zauvijek bio Crveno i crno izgubljen u oima onih razboritih i umjerenih ljudi koji u pokrajini Franche-Comte podjeljuju ugled. Zapravo ti razboriti ljudi provode ovdje najnesnosniji despotizam; zbog te rune rijei boravak u malim gradovima nepodnoljiv je za svakoga tko je ivio u velikoj republici koju zovu Pariz. Tiranija nazora - i to kakvih nazora! - isto je tako glupa u malim gradovima Francuske kao i u Sjedinjenim Amerikim Dravama. 10 Prvi dio - II. II. Naelnik Ugled1. Zar to nije nita, gospodine? Potovanje budala, udivljenje djece, zavist bogataa, prezir mudraca. Barnave Za ugled gospodina de Renala kao upravitelja bila je sretna okolnost to je bio potreban golem potporni zid na javnom etalitu koje se prostire du breuljka, stotinjak stopa iznad Doubsa. etalite duguje tom divnom poloaju jedan od najslikovitijih vidika u Francuskoj. Meutim, kie bi svakog proljea izbrazdale etalite, izdubile jaruge i uinile ga neprohodnim. Ta nezgoda, koju su svi osjeali, dobro je dola gospodinu Renalu jer je bio prinuen da svoju upravu ovjekovjei zidom visokim dvadeset stopa a dugakim tridesetetrdeset hvati. Ograda tog zida, zbog kojega je gospodin de Renal morao tri puta putovati u Pariz, jer se pretproli ministar unutranjih poslova pokazao smrtnim neprijateljem etalita u Verrieresu, izdie se sada etiri stope

iznad zemlje. I, kao u prkos svim sadanjim i bivim ministrima, sada tu ogradu ukraavaju ploama od klesana kamena. Koliko li je puta moj pogled ponirao u dolini Doubsa dok sam, naslonjen grudima na te velike kamene ploe lijepe sive boje koja se prelijeva u modro, mislio na parike plesove koje sam dan prije napustio! Na drugoj strani, na lijevoj obali, vijuga pet-est dolina na ijem dnu pogled tono razabire male potoie. Ruei se iz slapa u slap, oni se na kraju ulijevaju u Doubs. Sunce je u tim brdima arko; kad ono okomito sja, prekrasne platane zatiuju sanjarenje u Crveno i crno putnika na toj terasi. Svoj nagli rast i lijepo, gotovo modrikasto zelenilo te platane duguju dovezenoj zemlji koju je gospodin naelnik dao nasipati iza svoga golemoga potpornog zida, jer on je, usprkos protivljenju gradskog vijea, proirio etalite za vie od est stopa (zbog ega ga hvalim, iako je on rojalist, a ja liberal), i zbog ega se po njegovu miljenju i po miljenju gospodina Vale-noda, sretnog upravitelja ubonice u Verrieresu, ta terasa moe usporediti s terasom u Saint-Germain-en-Layeu. Sto se mene tie, ja bih samo jednu stvar zamjerio tom etalitu vjernosti - taj se slubeni naziv ita na petnaest do dvadeset mjesta na mramornim ploama koje su gospodinu de Renalu donijele jo jedno odlikovanje - prigovorio bih barbarskom nainu na koji vlast daje kljatriti i podrezivati do sri te snane platane. Umjesto da svojim niskim, okruglim i spljotenim kronjama slie na najobiniji kupus, one bi poprimile onaj prekrasni oblik kakav imaju u Engleskoj, kad bi ih samo pustili da slobodno rastu. No volja gospodina naelnika je despotska, i sva se stabla koja pripadaju opini dva puta na godinu nemilosrdno podrezuju. Mjesni liberali tvrde da je ruka slubenog vrtlara postala jo stroa otkad je vikar Maslon uobiajio prisvajati plodove toga kljatrenja, ali oni pretjeruju. Taj je mladi sveenik prije nekoliko godina poslan iz Besane,ona da nadzire upnika Chelana i jo nekoliko upnika u okolici. Neki stari kirurg - major talijanske armije,1 koji se bio povukao u Verrieresu i koji je, po miljenju gospodina naelnika, bio istovremeno i jakobinac i bonapartist, usudio mu se jednog dana potuiti zbog periodinog sakaenja tih lijepih stabala. - Ja volim hlad - odgovori gospodin de Renal malo svisoka, kako to i prilii kad ovjek govori s nekim kirurgom, lanom Legije asti; ja volim hlad, pa dajem podrezati svoja stabla tako da daju sjenu, i ne smatram da bi stablo bilo stvoreno za neto drugo, pogotovu kad ne donosi prihoda kao korisni orah. To je ona velika rije koja u Verrieresu o svemu odluuje: donosi prihoda. Sama ta rije uobiajeni je nain miljenja vie od tri etvrtine stanovnika. 1. Francuska armija koja se pod Napoleonom borila u Italiji. 12 Prvi dio -11.

Donositi prihoda, to je razlog koji 0 svemu odluuje u tom gradiu to vam se uinio tako lijep. Stranac koji dolazi oduevljen ljepotom svjeih i dubokih dolina to ga okruuju, misli u prvi as da njegovi stanovnici imaju smisla za lijepo; oni suvie esto govore o ljepoti svoga kraja. Ne moe se porei da se njome ponose, no to je zato to ona privlai po kojeg stranca, te njegov novac obogauje gostioniare, a to preko pristojbi donosi gradu prihoda. Jednoga lijepoga jesenskog dana gospodin de Renal etao je etalitem vjernosti vodei ispod ruke svoju enu. Gospoa de Renal sluala je mua koji joj je neto ozbiljno govorio i istodobno pratila uznemirenim pogledom pokrete trojice malih djeaka. Najstariji, kojemu je moglo biti jedanaest godina, esto se pribliavao ogradi i pokuavao popeti se na nju. Tada bi blagi glas izgovorio ime Adol-phe, i dijete bi odustalo od svoje astoljubive namjere. Gospoa de Renal bila je, kako se inilo, ena tridesetih godina, ali jo prilino lijepa. - Mogao bi se zbog toga i pokajati taj gospodii iz Pariza - ree gospodin de Renal uvrijeeno, a obrazi su mu bili bljei nego obino. - Imam i ja nekoliko prijatelja na dvoru... No iako vam elim govoriti o provinciji na dvije stotine stranica, neu biti toliko okrutan da vas muim duljinom i znalakim okolianjem provincijskog razgovora. Taj gospodii iz Pariza, toliko mrzak naelniku Verrieresa, nije bio nitko drugi nego gospodin Appert, koji je dva dana prije naao puta i naina da pregleda ne samo verrierski zatvor i ubonicu nego i bolnicu, kojom su besplatno upravljali naelnik i glavni posjednici toga mjesta. - Pa kako bi vam mogao nakoditi taj gospodin iz Pariza, kad vi sirotinjskom imovinom upravljate s najveom savjesnou? primijeti bojaljivo gospoa de Renal. - On dolazi samo zato da nas zaspe prijekorima, a zatim emo objaviti lanke u liberalnim novinama. - Vi ih nikada i ne itate, dragi moj. - Ali ljudi nam govore o tim jakobinskim lancima, a to nas smeta i spreava nas da inimo dobro. Sto se mene tie, nikada to neu oprostiti upniku. 13 Crveno i crno Prvi dio -111. 111. Imovina siromaha upnik koji je krepostan i koji nije spletkar providnost je za selo. Fleurv Treba znati da je upnik u Verrieresu, kojemu je bilo ve osamdeset godina, ali u kojega je, zahvaljujui zraku tamonjih brda, bilo elino zdravlje i karakter, imao pravo u svako doba posjetiti zatvor, bolnicu, pa i ubonicu. Gospodin Appert, koji je iz Pariza bio preporuen upniku, bio je toliko mudar da stigne u taj radoznali gradi tono u est sati ujutro. Odmah je otiao u upni

dvor. itajui pismo koje mu je pisao markiz de La Mole, per1 Francuske i najbogatiji posjednik te pokrajine, upnik Chelan se zamislio. - Star sam i vole me ovdje - ree konano poluglasno sam sebi - pa se nee usuditi1. - Okrenuvi se odmah gospodinu iz Pariza s pogledom koji je usprkos godinama plamtio onom svetom vatrom koja odaje zadovoljstvo ovjeka to e uiniti neko dobro i pomalo opasno djelo, ree: - Doite sa mnom, gospodine, ali u nazonosti tamniara, a osobito nadzornika ubonice, nemojte nipoto izraavati svoje miljenje o onome to emo vidjeti. - Gospodin Appert je razumio da ima posla s hrabrim ovjekom; slijedio je asnog upnika, pregledao zatvor, bolnicu i ubonicu, postavio mnoga pitanja, ali usprkos udnovatim odgovorima, nije pokazao ni najmanji znak negodovanja. Taj je pregled trajao nekoliko sati. upnik je pozvao gospodina Apperta na ruak, ali ovaj nije htio jo vie kompromitirati svog plemenitog pratitelja i zato je rekao da mora napisati nekoliko pisama. Oko tri sata ta su gospoda zavrila pregled ubonice i vratila se u zatvor. Ovdje su pred vratima nali tamniara, krivonoga diva od est stopa; njegovo je runo lice od silna straha postalo odurno. Ah, gospodine - ree on upniku im ga je spazio, nije li gospodin kojega vidim uz vas, gospodin Appert? o - Sto ako jest? - odvrati upnik. - Juer mi je gospodin prefekt po oruniku koji je cijelu no morao jahati poslao najstroe nareenje da gospodina Apperta ne pustim u zatvor. - Izjavljujem vam, gospodine Noiroud - ree upnik - da je ovaj putnik to se nalazi uza me gospodin Appert. Priznajete li da ja imam pravo ui u zatvor u svako doba dana i noi, i to u pratnji (moga koga ja hou? - Da, gospodine upnie - odgovori tamniar tiho, spustivi glavu kao buldog koji slua samo zbog straha od batina. - Ali, gospodine upnie, ja imam enu i djecu i ako me prijave, bit u otputen, a osim svoje slube nemam nita od ega bih ivio. 1. Per (franc. pair) - titula pripadnika najvieg plemstva. 14 - I meni bi bilo vrlo ao da izgubim svoju slubu - odgovori dobri upnik sve uzbuenijim glasom. - Koje li razlike! - ivo e tamniar. - Svatko zna, gospodine upnie, da vi imate rentu od 800 livri, lijep posjed... To su injenice koje su, pretresane i uveliavane na dvadesetak razliitih naina, posljednja dva dana podjarivale sve zle strasti gradia Verrieresa. U ovom su asu one bile predmet kratkog razloga izmeu gospodina de Renala i njegove ene. Ujutro je on u pratnji gospodina Valenoda, ravnatelja ubonice, otiao k upniku da mu izrazi svoje duboko nezadovoljstvo. Gospodina Chelana nije nitko titio i on je osjetio sav domet njihovih rijei.

- Pa dobro, gospodo, bit u trei upnik u ovom kraju koga e otpustiti u starosti od osamdeset godina. Ve sam pedeset est godina ovdje; krstio sam gotovo sve stanovnike ovoga grada, koji je bio malo trgovite u vrijeme kad sam doao ovamo. Svaki dan enim mladie kojima sam neko enio djedove. Verrieres je moja 15 Crveno i crno obitelj, ali kad sam vidio onog stranca, rekao sam sebi: "Moda je taj ovjek koji je doao iz Pariza zaista liberal, ta ima ih i previe; ali kakvo zlo moe on nanijeti naim siromasima i naim uhienicima." Predbacivanja gospodina de Renala, a osobito gospodina Valenoda, ravnatelja ubonice, postajala su sve ea. - Dobro, gospodo, otpustite me - povikao je stari upnik drhtavim glasom. - Ja u svejedno ostati u ovom kraju. Poznato je da sam prije etrdeset osam godina naslijedio zemljite koje mi donosi 800 livri; ivjet u od toga prihoda. Ja se u ovoj slubi ne bogatim, gospodo, pa se moda ba i stoga ne plaim toliko da je izgubim. Gospodin de Renal slagao se inae vrlo dobro sa svojom enom, ali kako sada nije znao to da odgovori na misao koju mu je ona bojaljivo ponavljala: "Koje zlo moe taj gospodin iz Pariza nanijeti uhienicima?" htio se ve ozbiljno naljutiti, kadli ona vrisne. Njezin se srednji sin bio popeo na ogradu terase i trao po njoj, iako se zid dizao vie od dvadesetak stopa nad vinogradom koji mu je bio s druge strane. Bojazan da ne prestrai sina, te da on ne padne, prijeila ju je da vikne na njega. Napokon dijete, koje se smijalo svom pothvatu, pogledavi majku, vidje njezino bljedilo, skoi na etalite i dotri k njoj. Strogo ga izgrdie. Taj je mali dogaaj promijenio tok razgovora. - elim svakako uzeti k sebi Sorela, sina vlasnika pilane - ree gospodin de Renal. - On e nam nadgledati djecu koja postaju odvie nestana za nas. To je neki mladi sveenik ili tako neto, dobar latinac, i djeca e uz njega mnogo nauiti, jer je, kako ree upnik, vrsta znaaja. Davat u mu 300 franaka i hranu. Malo sam sumnjao u njegov moral jer je bio ljubimac onoga starog kirurga, lana Legije asti, koji je, pod isprikom da je njihov roak, doao k Sorelovima na stan i hranu. Taj je ovjek zapravo vrlo lako mogao biti tajni agent liberala; govorio je da mu zbog astme dobro ini zrak naih brda, ali to nipoto nije dokazano. Sudjelovao je u svim Buonapartinim pohodima u Italiju, i ak se, kau, u svoje vrijeme izjasnio protiv carstva. Taj je liberal pouavao Sorelova sina u latinskom i ostavio mu sve one mnoge knjige koje je sobom donio. Ja nikada ne bih ni pomislio da uzmem tesarova sina k naoj djeci, ali mi je upnik, 16 Prvi dio -111. upravo uoi dogaaja koji nas je zauvijek posvadio, rekao da taj Sorel ve tri godine studira teologiju s namjerom da ue u sjemenite. On, dakle, nije liberal i latinac je.

To bi mi odgovaralo zbog vie razloga - nastavi gospodin de Renal gledajui svoju enu s diplomatskim izrazom lica. Valenod je vrlo ponosan zbog dva normandijska konja koje je kupio za svoju koiiw. Ali kunog uitelja za svoju djecu nema. Mogao bi nam ovoga preoteti. Ti, dakle, odobrava moju namjeru? - zapita gospodin de Renal zahvaljujui svojoj eni smijekom za izvrsnu misao koju je upravo i/.rekla. - Znai, odlueno je. - Ah1, dobri Boe, kako ti brzo stvara odluke, dragi prijatelju1. To je zato to imam karaktera, a to je uvidio i upnik. Nemojmo sr zavaravati, okrueni smo liberalima. Svi trgovci platnom mi zavide, to znam sigurno. Dvojica-trojica postali su bogatuni. E, neka1. Drago mi je to e vidjeti kako djeca gospodina de Renala odlaze u etnju u pratnji svog odgojitelja. To e im ulijevati potovanje. Na nam je djed esto priao da je u mladosti imao kunog uitelja. To bi me moglo stajati i stotinu kuda, ali to treba uvrstiti meu izdatke koji su potrebni za odravanje naeg dostojanstva. Gospoa de Renal se zbog te iznenadne odluke duboko zamislila. Bila je to stasita i lijepo graena ena, ljepotica svoga kraja, kako se to u tim brdima kae. Posjedovala je stanovitu jednostavnost i neto mladenako u hodu, njezin naivni ar, pun nevinosti i ivahno-sti, bio bi ak mogao navesti kakva Parianina na misli o njenoj ulnosti. Da je gospoa de Renal znala za tu vrstu svog uspjeha, ona bi se zbog njega vrlo stidjela. Ni koketerija ni pretvaranje nikad se nisu dotakle njezina srca. Govorilo se da joj je udvarao gospodin Valenod, bogati upravitelj ubonice, ali bezuspjeno, po emu se naroito proula njezina krijepost jer taj gospodin Valenod, visok, mlad ovjek, snaan, rumena lica s velikim crnim zaliscima, bio je jedan od onih drskih i bunih grubijana koje u provinciji smatraju lijepim mukarcima. Gospou de Renal, koja je bila vrlo plaljiva i naoko vrlo promjenljive udi, osobito je odbijala neprestana ivahnost i gromovit glas gospodina Valenoda. Zbog zaziranja od onoga to se u Verrieresu zove veselje, stekla je glas ene koja je ponosna na svoje podrijetlo. Ona na to nije ni mislila, ali je bila vrlo zadovoljna kad je opazila 17 Crveno i crno da je stanovnici grada manje posjeuju. Neemo kriti da je u oima njihovih gospoa bila glupa, jer se nije sluila nikakvom politikom prema svome muu i proputala najljepe prilike da mu izmami kakav fini eir iz Pariza ili Besangona. Samo neka je ostave da sama luta svojim lijepim vrtom, ona se nikada ne bi tuila. Bila je to naivna dua, koja se nikada nije vinula ak ni dotle da osudi svoga mua i da sama sebi prizna da joj je dosadan. Ona je pretpostavljala, a da to nikada nije sama sebi rekla, da izmeu mua i ene ne postoje njeniji odnosi. Osobito je voljela gospodina de Renala kad joj je govorio o svojim planovima za sinove, od kojih je jedan prema njegovoj odluci trebao postati vojnik, drugi inovnik, a trei sveenik. Sve u svemu, ona je smatrala da je gospodin de Renal mnogo manje dosadan nego svi ostali mukarci koje je poznavala.

Takav je sud o muu bio razborit. Naelnik Verrieresa uivao je glas duhovita i, naroito, dobro odgojena ovjeka zahvaljujui malom broju ala koje je naslijedio od nekog strica. Stari kapetan de Renal sluio je prije revolucije u pjeadijskoj pukovniji vojvode od Orleansa, i kad bi doao u Pariz, imao je pristup u prineve salone. Tamo je vidio gospodu de Montesson, uvenu gospou de Genlis, gospodina Ducresta, izumitelja Palais-Royala. Te su se linosti suvie esto pojavljivale u anegdotama gospodina Renala. Ali malo-pomalo sjeanje na stvari koje su tako osjetljive za pripovijedanje postalo je za njega teak posao, te je on od nekog vremena samo u osobitim prilikama ponavljao anegdote koje se odnose na kuu Orleans. Kako je, uostalom, bio vrlo uglaen, osim kad se govorilo o novcu, to su ga s razlogom smatrali najaristokratskijom osobom u Verrieresu. Prvi dio - IV. IV. Otac i sin E sara mia colpa, Se cosi el1 Machiavelli "Moja je ena zaista vrlo pametna!" mislio je naelnik Verrieresa kada se sutradan u est sati izjutra spuao prema pilani starog So-rela. "Premda sam joj ono rekao da ouvam nadmonost koja mi pripada, nisam ni pomislio da bi, ako ja ne uzmem onoga malog bogoslova Sorela - koji, kau, zna latinski kao aneo - upravitelj ubonice, taj nemirni duh, mogao doi na istu pomisao kao i ja i preoteti mi ga. S kojom li bi nadutou on govorio o odgojitelju svoje djece!... A hoe li taj odgojitelj, kad bude u mojoj kui, nositi habit?" Gospodin de Renal bio je posve zaokupljen tom dvoumicom kad izdaleka opazi seljaka visokog oko est stopa, koji je, ini se, od rane zore bio zaposlen mjerenjem drva to su leala na putu uz obalu Doubsa. Seljak kao da se nije ba mnogo obradovao kad je vidio da dolazi gospodin naelnik, jer njegova su drva zakrivala put i bila ondje naslagana usprkos zabrani. Stari Sorel, jer to je bio on, vrlo se iznenadio a jo vie obradovao neobinom prijedlogu gospodina de Renala u vezi s njegovim sinom Julienom. No zato je ipak dok ga je sluao zadrao izraz one zlovoljne sjete i ravnodunosti kojima se tako dobro prikriva pre18 1. / hou li ja biti kriv ako je tako? 19 Crveno i crno predenost stanovnika tih planina. U vrijeme panjolskoga gospodstva bili su robovi, pa su jo i sada ouvali fizionomije egipatskih felaha. Sorelov se odgovor najprije sastojao od dugakog niza svih izraza potovanja to ih je znao napamet. Dok je on ponavljao te prazne rijei uz namjeten smijeak koji je poveavao izraaj neiskrenosti

i gotovo lopovtine priroene njegovu licu, ivahni je duh starog seljaka nastojao otkriti razloge koji ovog tako uglednog ovjeka navode da uzme k sebi njegova nevaljalog sina. Bio je vrlo nezadovoljan Julienom, a upravo mu za njega, eto, gospodin de Renal nudi neoekivanu plau od 300 franaka na godinu, i uz to hranu, pa ak i odijelo. I na taj posljednji zahtjev, koji je ia Sorel iznenada vrlo vjeto postavio, gospodin de Renal je takoer pristao. Taj je zahtjev iznenadio naelnika. "Budui da Sorel nije nadasve oduevljen mojim prijedlogom, kako bi to prirodno moralo biti, jasno je", govorio je sam sebi, "da je dobio ponude s druge strane. A od koga bi one mogle doi ako ne od Valenoda?" Sva nastojanja gospodina de Renala da natjera Sorela da smjesta sklopi pogodbu bila su uzaludna: lukavstvo se starog seljaka tome tvrdoglavo protivilo. "Htio bih se", govorio je, "dogovoriti sa svojim sinom". Kao da se u provinciji bogat otac doista, a ne samo forme radi, dogovara sa sinom koji nema nita. Pilana na vodeni pogon sastoji se od upe na obali potoka. Krov poiva na gredama koje dre etiri velika drvena stupa. U sredini upe, na mjestu povienom za osam do deset stopa, vidi se pila koja se die i sputa, dok neka vrlo jednostavna naprava gura drvo pod tu pilu. Kota, to ga tjera potok, pokree taj dvostruki mehanizam: i onaj koji die i sputa pilu, i onaj koji lagano gura drvo prema pili to ga ree u daske. Pribliavajui se svojoj pilani, ia Sorel gromkim glasom pozove Juliena; nitko se ne odazove. Vidio je samo svoje starije sinove, goleme poput divova, koji su, naoruani tekim sjekirama, tesali jelova debla da ih zatim odnesu u pilanu. Potpuno zaokupljeni time da tono slijede crnu crtu povuenu na deblu, oni su svakim udarcem sjekire odvaljivali goleme ivere. Nisu uli oev glas. On se uputi prema upi. Uavi u nju uzalud je traio Juliena pokraj pile, na mjestu na kojem bi se morao nalaziti. Opazi ga pet-est stopa iznad toga mjesta, kako jae na jednoj Prvi dio - IV. gredi krovita. Umjesto da paljivo nadzire rad cijelog mehanizma, Julien je itao. Nita nije starom Sorelu bilo mrze; on bi Julienu moda i oprostio njegov njeni stas, neprikladan za teke poslove i toliko razliit od stasa njegovih starijih sinova, ali ta mu je strast za itanjem bila mrska: on sam nije znao itati. Uzalud je dva-tri puta zovnuo Juliena. Panja kojom je mladi itao knjigu prijeila ga je vie nego buka pile, da uje straan glas svoga oca. Napokon, usprkos svojoj starosti, Sorel skoi okretno na deblo koje je dolazilo pod pilu, a odande na poprenu gredu koja je podupirala krov. Od snanog je udarca knjiga koju je Julien drao odletjela u potok; drugi udarac isto tako snaan, bila je duka koju je dobio po glavi, tako da je izgubio ravnoteu. Bio bi pao dvanaest do petnaest stopa nie meu poluge stroja koji je upravo bio u pokretu, i one bi ga bile zdrobile, ali ga je otac lijevom rukom zadrao u padu. - Tako zar, lijenino? Zar e vjeito itati te svoje proklete knjige kad treba paziti na pilu? itaj ih uveer, kad gubi vrijeme kod upnika! Julien, iako je bio omamljen snagom udarca i sav u krvi, pribliio se opet svom slubenome mjestu kraj pile. Imao je pune

oi suza, ne toliko zbog tjelesne boli koliko zbog gubitka knjige koju je oboavao. "Sii, ivotinjo, da govorim s tobom!" Buka stroja sprijeila je Juliena da uje i tu zapovijed. Njegov otac, koji je bio siao, nije se htio potruditi da se ponovno popne na napravu, nego potrai dugaku motku za branje oraha i udari ga njome po ramenu. Tek to se Julien spustio na tlo, stari ga je Sorel, gonei grubo ispred sebe, stao gurati prema kui. "Bog zna to e mi uiniti!" pomisli mladi. U prolazu pogleda alosno potok u koji je pala njegova knjiga; to je bila ona koju je od svih najvie volio: Dnevnik sa Svete Helene. Obrazi su mu bili rumeni, a pogled sputen. Bio je to malen mladi od osamnaest ili devetnaest godina, naoko slab, nepravilnih, ali njenih crta i orlovskog nosa. Velike crne oi, koje su u asovima mira odavale misaonost i ar, plamtjele su u tom trenutku estokom mrnjom. Tamnokestenjasta kosa, koja je rasla vrlo nisko, inila mu je elo malenim, a u asovima bijesa davala mu pakostan izraaj. U nebrojenoj raznolikosti ljudskih fizionomija ne postoji moda ni jedna koja bi se isticala uzbudljivijom osobitou. Vitak i skladan stas nagovjetavao je vie gipkost nego snagu. Ve u 20 21 Crveno i crno najranijoj mladosti njegov neobino zamiljen izraz lica i izrazita bljedoa naveli su njegova oca na misao da on nee ostati na ivotu ili da e biti samo na teret obitelji. U kui su ga svi prezirali, a on je mrzio svoju brau i oca; nedjeljom bi u igrama na trgu bivao uvijek poraen. Tek u posljednjoj godini dana njegovo mu je ljepukasto lice bilo poelo pribavljati neto simpatija meu djevojkama. Preziran od svih kao slabi, Julien je oboavao onoga starog majora kirurga koji se jednog dana bio usudio govoriti naelniku o platanama. Stari bi kirurg kojiput ii Sorelu platio nadnicu za njegova sina te ga pouavao latinski i povijest, to jest ono to je on od povijesti znao, naime, pohod na Italiju godine 1796. Na samrti mu je ostavio svoj kri Legije asti, zaostale obroke svoje mirovine i trideset do etrdeset knjiga od kojih je najvrednija upravo odletjela u onaj javni potok koji je promijenio svoj tok zahvaljujui ugledu gospodina naelnika. Tek to je uao u kuu, Julien je na ramenu osjetio snanu ruku svoga oca; drhtao je oekujui udarce. - Odgovaraj mi bez laganja! - vikao mu je u ui surovi glas starog seljaka dok ga je njegova ruka okretala kao to djeja ruka okree olovna vojnika. Julienove velike, crne oi pune suza nale su se nasuprot malim, sivim oima starog tesara koji je, kako se inilo, elio prodrijeti do dna njegove due. 22 Prvi dio - V. V. Pregovori

Cunctando restituit rem.1 Ennius - Odgovaraj mi bez laganja, ako moe, ti pseto to bulji samo u knjige: odakle poznaje gospou de Renal? Kad si s njom govorio? - Nikad nisam s njom govorio - odgovori Julien. - Tu sam gospou vidio samo u crkvi. - Ali valjda si je gledao, gade bezobrazni? - Nikada! Vi znate da u crkvi ne vidim nikoga doli Boga - doda Julien s malim prizvukom licemjerstva, koje je, po njegovu miljenju, moglo najbolje sprijeiti nove uke. - Ima tu ipak neto - odgovori lukavi seljak te naas zauti - no od tebe to neu doznati, prokleti licemjeru. Uostalom, sam u te se rijeiti i moja e pilana time bolje raditi. Pridobio si za sebe gospodina upnika ili nekog drugog i taj ti je pribavio lijepo zaposlenje. Pripremi svoj zaveljaj, odvest u te k gospodinu de Renalu, bit e odgojitelj njegove djece. - to u dobiti za to? - Hranu, odijelo i tri stotine franaka plae. - Ne elim biti sluga. - ivotinjo, tko ti kae da bude sluga? Zar bih ja htio da mi sin bude sluga? - As kim u jesti? 1. Oklijevajui uspostavio je poloaj. 23 Crveno i crno To je pitanje zbunilo starog Sorela; osjetio je da bi, ako neto kae, mogao poiniti neku nesmotrenost; planuo je na Juliena, obasuo ga psovkama, optuio ga da je izbira te ga ostavio da bi se posavjetovao s ostalim sinovima. Julien ih uskoro zatim spazi kako vijeaju, naslonjeni na svoje sjekire. Poto ih je dugo gledao i uvidio da ne moe nita odgonetnuti, postavi se s druge strane pile da ga ne bi iznenadili. Htio je misliti o toj neoekivanoj ponudi koja mijenja njegovu sudbinu, ali se osjeao nesposoban da sredi misli; njegova je mata bila posve zaokupljena zamiljanjem onoga to e vidjeti u lijepoj kui gospodina de Renala. "Treba se radije odrei svega toga", ree sam sebi, "nego da se toliko ponizim da jedem sa sluinadi. Moj e me otac na to siliti; radije u umrijeti. Imam uteenih petnaest franaka i osam sua; jo u noas pobjei. Za dva u dana poprenim putovima, na kojima se ne moram bojati orunika, stii u Besane,on. Ondje stupiti u vojsku, i, bude li potrebno, prijei u vicarsku. Ali onda zbogom napredovanje, zbogom ambicije i lijepo sveeniko zvanje kojim se sve postie." Uas od pomisli da jede sa sluinadi nije kod Juliena bio prirodan: da bi doao do uspjeha, uinio bi on i mnogo munije stvari. Tu je odbojnost crpao iz Rousseauovih Ispovijedi. Bila je to jedina knjiga pomou koje je njegova mata zamiljala svijet. Zbirka izvjetaja velike armije i Dnevnik sa Svete Helene upotpunjavale su njegov Kur'an1. Za ta bi se tri djela bio dao ubiti. Nikada u ivotu nije vjerovao ni u jedno drugo djelo. Iz rijei starog majora kirurga bio

je zakljuio da su sve druge knjige na svijetu lane i da su ih napisale varalice kako bi od njih imali neku korist. Uz plamenu duu Julien je posjedovao i ono udesno pamenje koje je inae tako esto vezano s glupou. Da bi osvojio starog upnika Chelana, od kojega je - kako je dobro vidio - zavisila njegova sudbina, nauio je napamet Novi zavjet na latinskom jeziku; znao je i Knjigu o papi gospodina de Maistra, no vjerovao nije ni jednoj ni drugoj. Kao po nekom uzajamnom sporazumu, Sorel i njegov sin izbje1. Ono to valja itati, itanka (sveta knjiga muslimana). 24 Prvi dio - V. gavali su razgovarati toga dana. Podveer ode Julien k upniku na pouku iz teologije, ali je smatrao pametnim da mu nita ne kae o udnovatom prijedlogu njegovu ocu. "Moda je to neka zamka", miljae on; "treba se vladati kao da sam na to zaboravio." Sutradan gospodin de Renal ve rano ujutro poalje po starog Sorela. Ovaj najprije pusti da ga ekaju sat-dva, a onda napokon doe i ve s praga izgovori stotinu isprika pomijeanih s isto toliko izraza potovanja. Sluei se svakojakim primjedbama, Sorel dozna da e njegov sin jesti s gospodarom i gospodaricom kue, a u dane kad bude gostiju, sam s djecom u posebnoj sobi. Sto je vie opaao oitu urbu gospodina naelnika, to je izmiljao vie tekoa - uostalom, pun nepovjerenja i uenja zatraio je da vidi sobu u kojoj e spavati njegov sin. Bila je to velika, vrlo lijepo namjetena soba, i ve su u nju prenosili krevete za troje djece. Ta je okolnost dovela starog seljaka na novu misao: odmah odluno zatrai da vidi odijelo koje e dobiti njegov sin. Gospodin de Renal otvori svoj pisai stol i izvadi sto franaka. S ovim e novcem va sin otii k gospodinu Durandu, trgovcu suknom, i kupiti jedno crno odijelo. - A kad bi ga uzeo od vas - ree seljak koji je odjednom zaboravio na svoje smjerno dranje - bi li mu to crno odijelo ostalo? - Svakako. - Pa dobro! - ree Sorel otegnutim glasom. - Ostaje nam, dakle, jo samo da se sporazumimo o jednoj stvari: o novcu koji ete mu davati. - Kako? - ozlojeeno povie gospodin de Renal. - Pa mi smo se ve juer sporazumjeli: dajem tri stotine franaka; mislim da je to mnogo, moda i previe. - To je bila vaa ponuda, ja to nipoto ne poriem - ree stari Sorel govorei jo polaganije i, s pronicavou kojoj e se zauditi samo oni koji ne poznaju seljake Franche-Comtea, doda gledajui uporno gospodina de Renala - drugdje bismo vie dobili. Te su rijei oito uzbudile naelnika. On se, meutim, svlada i nakon puna dva sata vjeto voena razgovora u kojemu ni jedna rije nije bila nasumce reena, seljakova je lukavost pobijedila lukavstvo bogataa, kojemu ono nije potrebno za ivot. Sve mnogobrojne odredbe koje su imale urediti novi Julienov ivot bile su utvrene; ne samo da je bilo odreeno da e njegova plaa iznositi etiri

25 Crveno i crno stotine franaka nego mu se morala unaprijed isplaivati svakoga prvog u mjesecu. - Pa dobro, davat u mu trideset i pet franaka - ree gospodin de Renal. - Da bi svota bila okrugla, dobar e i plemenit ovjek kakav je na gospodin naelnik davati trideset i est franaka - ree seljak umiljatim glasom. - Neka bude - ree gospodin de Renal - ali time je svreno! U tom je asu gnjev dao odlunost njegovu glasu. Seljak uvidje da se mora zaustaviti. Tada gospodin de Renal prijee u protunapad. Odbi platiti trideset est franaka za prvi mjesec starom Sorelu, koji je svakako nastojao da ih primi u sinovo ime. Gospodin de Renal se sjetio da e morati svojoj eni ispripovjediti ulogu koju je odigrao u tim pregovorima. - Vratite mi onih sto franaka koje sam vam dao - ree ljutito. - Gospodin Durand mi neto duguje, pa u ja otii s vaim sinom da mu uzmem crno sukno. Poslije toga odlunog istupa Sorel se razborito vrati svojim izrazima potovanja; to je potrajalo dobrih etvrt sata. Konano, vidjevi da zaista vie nita nee postii, oprosti se. Svoju je posljednju izjavu potovanja zavrio ovim rijeima: - Poslat u svog sina u dvorac. Tako su mjetani nazivali kuu gospodina naelnika kad su mu se htjeli dodvoriti. Vrativi se u svoju pilanu, Sorel je uzalud traio sina. Bojei se onoga to bi se moglo dogoditi, Julien je bio otiao usred noi. Htio je spremiti na sigurno mjesto svoje knjige i svoj kri Legije asti. Sve je to prenio mladom trgovcu drvom, svom prijatelju, koji se zvao Fouque i koji je stanovao visoko u planini iznad Verrieresa. Kad se vratio, ree mu otac: - Bog zna, prokleta lijenino, hoe li ikada biti toliko poten da mi vrati troak za hranu koju ti ve toliko godina predujmljujem. Uzmi svoje prnje i nosi se gospodinu naelniku! Julien, zauen to nije dobio batina, pouri se otii. No jedva to je izmakao pogledu stranoga oca, uspori korak. Smatrao je kako bi njegovu licemjerju koristilo svratiti u crkvu. Zar se udite toj rijei? Prije no to je dua mladog seljaka dola do te strane rijei, morala je prevaliti velik put. 26 Prvi dio - V. U najranijem djetinjstvu bio je vidio dragune este dragunske pukovnije1 u dugim bijelim ogrtaima i kacigama s dugakim crnim repovima, koji su se na povratku iz Italije zaustavili ondje i vezali svoje konje za reetke na prozorima njegove roditeljske kue; taj je prizor probudio u njemu silnu elju za vojnikim zvanjem. Kasnije je sa zanosom sluao opise bitaka na mostu kod Lodija, kod Arco-le, kod Rivolija, koje mu je pripovijedao stari major kirurg. Opazio je plamene poglede kojima je starac pogledao svoj kri. No kad je

Julienu bilo etrnaest godina, poeli su u Verrieresu graditi crkvu koja bi se za tako mali gradi mogla nazvati i velianstvenom. Juliena su naroito zablijetila etiri mramorna stupa. Ti su stupovi postali slavni u tom kraju zbog smrtne mrnje to su je izazvali izmeu suca i mladog vikara koji je bio poslan iz Besangona i za kojega se govorilo da je uhoda kongregacije. Sudac umalo nije izgubio slubu, bar se tako openito mislilo. Ta nije li se on usudio suprotstaviti sveeniku koji je gotovo svaka dva tjedna odlazio u Besane,on, gdje je, kako se govorilo, viao preuzvienoga gospodina biskupa. Meutim je sudac, otac brojne obitelji, izrekao nekoliko osuda koje su se inile nepravedne; sve su bile uperene protiv onih stanovnika koji su itali "Constitutionnel". Dobra je stvar pobijedila. Radilo se, istina, samo o iznosima od tri do pet franaka, ali jednu od tih malih globa trebao je platiti neki kova, Julienov roak. U svom je gnjevu taj ovjek povikao: - Koje li promjene! A mi smo vie od dvadeset godina smatrali suca tako potenim ovjekom! - Major kirurg, Julienov prijatelj, bio je mrtav. Najednom je Julien prestao govoriti o Napoleonu: najavio je da kani postati sveenik, te su ga uvijek viali u oevoj pilani kako ui naizust latinsku Bibliju koju mu je upnik posudio. Taj dobri starac zadivljen njegovim napretkom provodio je cijele veeri pouavajui ga u teologiji. Julien je pred njim oitovao samo osjeaje pobonosti. Tko bi mogao pogoditi da se pod tim licem kao u djevojke, tako blijedim i tako blagim, krije nepokolebljiva odluka da se radije tisuu puta izloi smrti nego da ne postigne uspjeh? Za Juliena je postii uspjeh u prvom redu znailo otii iz Verriere1. Pisac je 1800. bio potporunik u estoj dragunskoj pukovniji. 27 Crveno i crno sa; mrzio je svoj zaviaj. Sve to je ovdje vidio sputavalo je njegovu matu. Od najranijeg je djetinjstva doivljavao asove zanosa. Tada bi s nasladom sanjao o tome kako e jednog dana biti predstavljen lijepim enama Pariza; on e znati privui njihovu pozornost nekim sjajnim djelom. Zato ga ne bi ljubila jedna od njih, kao to je Bonapartu, koji je tada jo bio siromaan, voljela divna madame de Beauharnais? Ve godinama Julien je gotovo svakog sata sebi ponavljao da je Bonaparte, nepoznat i siromaan porunik, svojim maem postao gospodar svijeta. Ta ga je misao tjeila u njegovim jadima, koje je smatrao velikima, a kad je bio radostan, ona bi podvostruila njegovu radost. Gradnja crkve i sueve osude najednom su mu otvorile oi; jedna misao to mu je dola na pamet inila ga je nekoliko dana gotovo ludim i napokon je ovladala njime svom onom snagom kojom misao moe da ovlada strastvenim biem koje vjeruje da je ono prvo tu misao spoznalo. "Kad je Bonaparte postao slavan, Francuska se bojala invazije; vojnike su zasluge bile potrebne i bile su u modi. Danas vidimo

sveenike od etrdeset godina koji imaju prihod od sto tisua franaka, to jest tri puta toliko koliko su imali slavni Napoleonovi divizijski generali. Potrebni su im ljudi koji e ih pomagati. Eto taj sudac, tako pametan, tako poten do sada, tako star, obeastio se iz straha da se ne zamjeri mladom vikaru od trideset godina. Treba biti sveenik." Jednom, u jeku njegove nove pobonosti, kad je ve dvije godine uio teologiju, Juliena je odala iznenadna provala plamena koji je prodirao njegovu duu. Bilo je to kod veleasnog Chelana; na jednom ruku sveenika na kojemu ga je dobri upnik predstavio kao udo znanja dogodilo mu se da vatreno hvali Napoleona. Nakon toga je privezao desnu ruku na grudi tvrdei da ju je iaio kad je prevrtao neko jelovo deblo, i u tom ju je neugodnom poloaju nosio dva mjeseca. Nakon te tjelesne kazne oprostio je sebi. Eto, takav je bio taj devetnaestogodinji mladi, naoko slab, tako da mu nitko ne bi dao vie od sedamnaest godina, koji je, nosei pod rukom mali zaveljaj, uao u velianstvenu crkvu u Verrieresu. Zatekao ju je tamnu i pustu. Zbog nekog su blagdana svi prozori bili zastrti grimiznom tkaninom i tako su sunane zrake proizvo28 Prvi dio - V. dile blistavu svjetlost koja je svemu davala nadasve velianstveno i religiozno obiljeje. Julien zadrhta. Bio je sam u crkvi te odabere najljepu klupu. Na njoj je bio grb gospodina de Renala. Na klecalu opazi komadi tiskana papira koji je tu bio rairen kao za itanje. On pogleda i proita: "Pojedinosti o pogubljenju i posljednjim asovima Louisa Jenrela, smaknutog u Besangonu, dana..." Papir je bio poderan. S druge su se strane mogle proitati prve dvije rijei jednog retka: "Prvi korak." "Tko je mogao staviti taj papir ovamo?" pomisli Julien. "Jadnik!" doda on s uzdahom. "Njegovo se ime svrava kao i moje..." i zguva papir. Kad je izlazio, priini se Julienu da kraj kropionice vidi krv; bila je to blagoslovljena voda koju je netko prolio; odraz crvenih zastora inio je da izgleda kao krv. Konano se Julien zastidi svog potajnog straha. - Zar sam ja kukavica? - ree sam sebi. - Na oruje! Ta rije, tako esto ponavljana u opisima bitaka starog kirurga, bila je za Juliena herojska. On ustane i brzo pode prema kui gospodina de Renala. No usprkos tim lijepim odlukama, im je spazi na dvadesetak koraka ispred sebe, zahvati ga neka nesavladiva plaljivost. eljezna su vrata bila otvorena; inila su mu se tako velianstvenim. Valjalo je ui kroz njih. Julien nije bio jedina osoba kojoj je srce bilo uzbueno zbog njegova dolaska u tu kuu. Krajnja se plaljivost gospoe de Renal usplahirila pri pomisli na tog stranca koji e se po svojoj dunosti neprestano nalaziti izmeu nje i njezine djece. Bila je navikla da joj sinovi spavaju u njezinoj sobi. Mnogo je suza prolila toga jutra kad je vidjela kako prenose njihove krevetie u sobu odreenu za

uitelja. Uzalud je molila mua da se krevet Stanislasa-Xaviera, najmlaeg sina, donese natrag u njezinu sobu. enska je tankotnost bila kod gospoe de Renal razvijena do pre-tjeranosti. Ona je stvarala sebi neugodnu predodbu o nekom grubom i nepoeljanom biu ovlatenom da grdi njezinu djecu, i to jedino zato to zna latinski, taj barbarski jezik zbog kojega e ibati njezine sinove. 29 Crveno i crno VI. Dosada Non so piu cosa son, Cosafacio.1 Mozart, Figaro Sa ivahnou i draesti koje su joj bile svojstvene kad je bila daleko od mukih pogleda, gospoa de Renal je izlazila kroz staklena vrata salona to su vodila u vrt, kadli spazi pred ulazom lice mlada seljaka, gotovo jo djeteta, neobino blijedo i zaplakano. Bio je u koulji bijeloj kao snijeg, a pod rukom je drao vrlo ist kaput od gruba ljubiasta sukna. Taj je mali seljak bio tako bijele puti, njegove su oi bile tako blage da se u poneto romantinom duhu gospoe de Renal u prvi mah pojavi misao da bi to mogla biti kakva preruena djevojka koja je dola moliti neku milost gospodina naelnika. Saalilo joj se to jadno bie koje se zaustavilo na vratima i oito se ne usuuje podii ruku do zvonca. Gospoa de Renal se priblii, smetnuvi na as s uma gorku alost zbog uiteljeva dolaska. Julien je, okrenut prema vratima, nije vidio da se pribliuje. On se lecne kad mu neki blagi glas posve blizu uha ree: - to biste eljeli, dijete moje? Julien se naglo okrenu i, iznenaen blagim pogledom gospoe de Renal, zaboravi djelomino svoju srameljivost.. Uskoro, zapanjen njezinom ljepotom, zaboravi sve, pa i to zbog ega 1. Ne znam vie to sam ni to inim. 30 Prvi dio - VI. je doao. Gospoa de Renal ponovi svoje pitanje. - Dolazim da budem odgojitelj, gospoo - ree on napokon, stide-i se svojih suza koje je brisao kako je najbolje znao. Gospoa de Renal ostade bez rijei; stajali su posve blizu jedno uz drugo i gledali se. Julien jo nikada nije bio vidio nekoga tako lijepo odjevena, pogotovu ne enu tako divne puti koja bi s njime razgovarala blagim glasom. Gospoa de Renal gledala je krupne suze koje su se zaustavile na obrazima mladog seljaka, najprije tako blijedima, a sada tako rumenima. Onda se stade smijati neobuzdanim smijehom mlade djevojke; smijala se samoj sebi i nije mogla shvatiti svu svoju sreu. Zar je to taj odgojitelj kojega je zamiljala kao prljava i loe odjevena sveenika koji dolazi grditi i ibati njezinu djecu]

- Sto, gospodine - ree mu ona napokon - vi znate latinski? Rije "gospodine" toliko je iznenadila Juliena da je naas ostao zamiljen. - Da, gospoo - ree on bojaljivo. Gospoa de Renal bila je toliko sretna da se usudila rei Julienu: - Vi neete, zar ne, suvie grditi jadnu djecu? - Ja da ih grdim? - ree Julien zaueno. - A zato? - Zar ne, gospodine - doda ona nakon male utnje glasom koji je bivao sve uzbueniji - vi ete im biti dobri, vi mi to obeavate? uti da ga ponovno, i to posve ozbiljno, naziva gospodinom tako lijepo odjevena gospoa, bilo je iznad svih Julienovih oekivanja. Ni u jednoj od kula u oblacima to ih je gradio u svojoj mladosti nije mogao zamisliti da e se ikoja prava dama udostojiti govoriti s njim dok ne bude imao lijepu uniformu. A gospoa de Renal, sa svoje strane, bila je potpuno zavedena ljepotom Julienove puti, njegovim velikim crnim oima i njegovom lijepom kosom, koja je bila kovravija nego inae, jer je malo prije, da bi je osvjeio, zaronio glavu u bazen javnog zdenca. Na svoju veliku radost, nalazila je stidljiv izraz mlade djevojke na tom kobnom odgojitelju ije se strogosti i surovosti prema djeci toliko bojala. Opreka izmeu njezinih bojazni i onoga to je vidjela bila je za blagu duu gospoe de Renal velik dogaaj. Napokon se oporavila od iznenaenja. Bila je zauena to se nalazi na vratima svoje kue s tim mladiem koji je gotovo u koulji i to je tako blizu njega. - Uimo, gospodine! - ree ona prilino zbunjeno. Jo nikad u ivotu nije gospou de Renal osjeaj potpune ugodnosti tako duboko uzbudio; jo nikada nije poslije jae bojazni i nemira 31 Crveno i crno ugledala tako umiljatu pojavu. Njezina lijepa djeca, koju ona toliko tetoi, nee, dakle, pasti u ake nekom prljavom i zlovoljnom sveeniku. Tek to je ula u predvorje, ona se okrenu Julienu koji ju je bojaljivo slijedio. Videi tako lijepu kuu, njegovo je lice izraavalo divljenje, a to mu je u oima gospoe de Renal davalo jo vie cara. Ona nije mogla vjerovati svojim oima. inilo joj se da prije svega odgojitelj mora biti obuen u crno odijelo. - Zar vi, gospodine, zaista znate latinski - ree ona zaustavivi se ponovno u smrtnom strahu da se moda ne vara, toliko ju je njezino vjerovanje inilo sretnom. Te su rijei povrijedile Julienov ponos i rasprile milinu u kojoj je ivio posljednjih etvrt sata. - Da gospoo - ree on nastojei da govori hladno - znam latinski isto tako dobro kao i gospodin upnik, ak je on nekad toliko dobar te kae da znam bolje od njega. Gospoi de Renal se uinilo da je sada Julienov izraz lica zao; zaustavio se dva koraka ispred nje. Ona se priblii i ree mu tihim glasom: - Zar ne, prvih dana neete ibati moju djecu, sve ako i ne budu znala zadau?

Sluajui taj tako blagi i gotovo usrdni glas jedne toliko lijepe gospoe, Julien najednom zaboravi to duguje svom ugledu latinca. Lice gospode de Renal bilo je pokraj njegova, osjetio je miris ljetne enske odjee, a to je bilo neto vrlo udno za siromana seljaka. Julien snano pocrveni te ree uzdahnuvi i klonula glasa: - Ne bojte se nita, gospoo, sluat u vas u svemu. Tek se u tom asu, kad je nemir zbog njezine djece bio posve uklonjen, gospoa de Renal zadivila izvanrednoj Julienovoj ljepoti. Gotovo enska njenost njegovih crta i njegov zbunjeni izraaj nisu se eni, koja je i sama bila nadasve plaljiva, inili nimalo smijeni. Muevan izraz, koji se openito smatra potrebnim za muku ljepotu, ulijevao bi joj strah. - Koliko vam je godina, gospodine? - upita ona Juliena. - Uskoro e mi biti devetnaest. - Moj najstariji sin ima jedanaest godina - prihvati gospoa de Renal posve umirena - bit e vam gotovo kao drug, moi ete s njim razborito govoriti. Jednom ga je otac htio istui, i dijete je bilo bolesno cijeli tjedan, mada ga je otac jedva i dodirnuo. "Kakve li razlike izmeu njega i menel" pomisli Julien. "Ta jo juer 32 Prvi dio - VI. me moj otac tukao. Kako li su sretni ti bogati ljudil" Gospoa de Renal drala je da ve zapaa i najneznatnije nijanse onoga to se zbiva u odgojiteljevoj dui; ona je taj izraaj alosti smatrala bojaljivou, te ga htjede ohrabriti. - Kako se zovete, gospodine? - upita ga s naglaskom i s blagou kojima je Julien osjetio sav ar a da sam toga nije bio svjestan. - Zovem se Julien Sorel, gospoo; drem ulazei prvi put u ivotu u stranu kuu. Potrebna mi je vaa zatita i morat ete mi prvih dana mnogo toga oprostiti. Nikada nisam iao u gimnaziju, bio sam suvie siromaan; nikada nisam govorio s drugim ljudima osim sa svojim roakom majorom kirurgom, lanom Legije asti, i s gospodinom upnikom Chelanom. On e vam dati dobru svjedodbu o meni. Moja su me braa uvijek tukla; ne vjerujte im ako vam o meni budu runo govorili; pratajte mi moje pogreke, gospoo, nikada neu imati zle namjere. Julien se za vrijeme toga dugoga govora smirivao; promatrao je gospou de Renal. Tako na ovjeka djeluje savrena ljupkost kad je prirodna i, naroito, kad osoba koju ona krasi ne misli na to da bude ljupka. Julien, koji se vrlo dobro razumijevao u ensku ljepotu, bio bi se taj as zakleo da joj nema vie od dvadeset godina. Odmah mu doe smiona misao da joj poljubi ruku. Prestrai se te misli, ali as kasnije ree sam sebi: "Kukavno je od mene to nisam izvrio djelo koje mi moe koristiti i umanjiti prezir to ga ova lijepa gospoa vjerojatno osjea za siromana radnika koga su tek odvukli od pile." Moda je Julien bio poneto ohrabren time to je ve est mjeseci nedjeljom sluao kako neke djevojke ponavljaju da je on lijep mladi. Za vrijeme toga unutranjeg raspravljanja davala mu je gospoa de Renal upute o

nainu na koji e pristupiti njezinoj djeci. Od napora kojim se svladavao, Julien postade ponovno vrlo blijed i ree usiljenim glasom: - Nikada, gospoo, neu tui vau djecu; zaklinjem vam se pred Bogom. - I rekavi te rijei usudi se uhvatiti ruku gospoe de Renal i prinijeti je k svojim usnama. Nju je ta gesta iznenadila pa ak i uvrijedila kad je malo razmislila. Kako je bilo jako vrue, njezina je ruka pod maramom bila posve gola, a Julienova ju je kretnja, kad ju je prinosio k ustima, posve otkrila. Za nekoliko asaka prekori ona samu sebe; uinilo joj se da nije dosta brzo pokazala negodovanje. Gospodin de Renal, koji je uo da se vani govori, izie iz radne sobe i s istim dostojanstvenim i oinskim izrazom lica kojim je obavljao 33 Crveno i crno vjenanje u opini ree Julienu: - Potrebno je da s vama govorim prije nego vas djeca vide. On odvede Juliena u neku sobu i zadra enu koja je htjela da ih ostavi nasamo. Zatvorivi vrata, gospodin de Renal dostojanstveno sjedne. - Gospodin upnik mi je rekao da ste estit mladi. Svi e se ovdje s potovanjem odnositi prema vama, i ako budem zadovoljan, pomoi u vam da osigurate svoju budunost. Ne elim da se vie sastajete ni s roacima ni s prijateljima. Njihovo ponaanje ne moe biti probitano za moju djecu. Evo vam trideset est franaka za prvi mjesec, ali morate mi obeati da ni sua od tog novca neete dati svom ocu. Gospodin de Renal bio je ljut na starca koji je u tom poslu bio lukaviji od njega. - Sada gospodine - jer po mojem e vas nalogu svi ovdje zvati gospodinom, i vi ete osjetiti prednost ulaska u jednu otmjenu kuu - sada gospodine, nije zgodno da vas djeca vide u kratkom kaputiu. Je li ga vidio tkogod od sluinadi? - upita gospodin de Renal svoju enu. - Ne, prijatelju moj - odgovori ona duboko zamiljena. - To bolje. Navucite ovo - ree on iznenaenom mladiu pruajui mu neki svoj salonski kaput. - Poimo sada gospodinu Durandu, trgovcu suknom. Vie od jednog sata kasnije, kad se gospodin de Renal vratio s novim odgojiteljem odjevenim posve u crno, naao je svoju enu kako sjedi na istome mjestu. Osjeala se umirena Julienovom prisutnou: promatrajui ga, ona je zaboravila da ga se boji. Julien nije ni mislio na nju; usprkos svem nepovjerenju u sudbinu i u ljude, njegova je dua u taj as bila djetinjasta; inilo mu se da je proivio godine od asa kad je, prije tri sata, drhtao u crkvi. Opazio je ledeni izraz gospoe de Renal, te je razumio da se ona ljuti to se usudio poljubiti joj ruku. Ali osjeaj ponosa koji je u njemu budio dodir odijela tako razliitog od onoga koje je bio navikao nositi toliko ga je

usplahirio, i on je toliko nastojao prikriti svoju radost, da su mu sve kretnje bile nekako nagle i neobuzdane. Gospoa de Renal promatrala ga je zauenim oima. - Samo ozbiljno, gospodine, ako elite da vas potuju moja djeca i moja sluinad - ree mu gospodin de Renal. - Gospodine - odgovori Julien - osjeam se nekako sapet u tom novom odijelu; kao siromaan seljak nosio sam uvijek samo kratak 34 Prvi dio - VI. kaputi; ako dopustite, zatvorit u se u svoju sobu. - Sto dri o toj novoj teevini? - upita gospodin de Renal svoju enu. Neki gotovo instinktivni osjeaj, kojega oito ni sama nije bila svjesna, ponukao je gospou de Renal da zataji muu istinu. - Tim malim seljakom nisam toliko oduevljena kao vi. Vaa e ga susretljivost uiniti drskim i bit ete prisiljeni otpustiti ga prije nego to proe mjesec dana. - Pa dobro, otpustit emo ga] To e me stajati najvie stotinu franaka, a Verrieres e se naviknuti gledati djecu gospodina de Renala s odgojiteljem. Taj cilj nipoto ne bi bio postignut da sam ostavio Juliena odjevena kao radnika. Ako ga otpustim, zadrat u, razumije se, crno odijelo koje sam upravo naruio kod suknara. Ostat e mu samo ono koje sam naao gotovo kod krojaa i u koje sam ga obukao. Gospoi de Renal se sat koji je Julien proveo u svojoj sobi uinio kao trenutak. Djeca, kojoj su najavili novog uitelja, saletjee majku pitanjima. Konano se pojavi Julien. Bio je to drugi ovjek. Ne bi bilo dovoljno rei da je bio ozbiljan: bio je utjelovljena ozbiljnost. Predstavili su ga djeci, i on im je govorio nainom koji je zaudio i samog gospodina de Renala. - Ja sam ovdje, gospodo - ree on zavravajui svoj govor - da vas uim latinski. Vi znate to znai odgovarati nauenu zadau. Evo Svetog pisma - ree on pokazujui im svei formata male etvrtine, crno ukorien. - To je zapravo povijest Gospodina naega Isusa Krista, onaj dio koji nazivaju Novim zavjetom. Cesto u od vas traiti da odgovarate lekcije, hajde da i ja vama kaem svoju. Adolphe, najstariji djeak, uze knjigu. - Otvorite knjigu svejedno gdje - nastavi Julien - i recite mi prvu rije jednog stavka. Govorit u vam napamet rijei svete knjige, koja je pravilo vladanja za sve nas, dok me ne zaustavite. Adolphe otvori knjigu i proita jednu rije, a Julien izgovori napamet cijelu stranicu s istom lakoom kao da govori francuski. Gospodin de Renal je pobjedonosno gledao svoju enu. Videi uenje svojih roditelja, djeca razrogaie oi. Jedan se sluga pojavi na vratima salona, a Julien nastavi govoriti latinski. Sluga najprije osta kao ukopan, a zatim nestade. Uskoro dooe do vrata sobarica i kuharica. Dotle je Adolphe ve bio otvorio knjigu na osam mjesta, a Julien je neprestano s istom lakoom govorio napamet. 35 Crveno i crno

- Ah, Boe moj, lijepog li malog sveenika! - ree posve glasno kuharica, dobra i vrlo pobona djevojka. Samoljublje se gospodina de Renala uznemiri; umjesto da ispituje odgojitelja, bio je sav zaokupljen time da se sjeti nekoliko latinskih rijei; konano je uspio rei neki Horacijev stih. Julien nije znao nita latinski, osim Svetog pisma. Namrtivi obrve ree: - Sveto zvanje kojem se posveujem brani mi da itam tako bezbona pjesnika. Gospodin de Renal izgovori dosta velik broj tobonjih Horacijevih stihova i protumai djeci tko je bio Horacije; ali djeca, puna divljenja, nisu se obazirala na ono to on govori. Gledala su Juliena. Sluinad je jo uvijek bila na vratima, te je Julien mislio da mora produiti ispit: - Neka mi i gospodin Stanislas-Xavier oznai jedno mjesto iz svete knjige - ree najmlaem djetetu. Mali Stanislas, sav ponosan, proita sriui prvu rije nekog stavka, i Julien izgovori cijelu stranicu napamet. Da bi trijumf gospodina de Renala bio potpun, za vrijeme dok je Julien recitirao dooe gospodin Valenod, vlasnik lijepih normandijskih konja, i gospodin Charcot de Maugiron, potprefekt okruga. Ta je scena osigurala Julienu naslov gospodina; ni sama se sluinad nije usuivala uskratiti mu ga. Uveer cijeli Verrieres nagrnu k gospodinu de Renalu da vidi udo. Julien je svima odgovarao smrknuta lica koje je stvaralo distancu. Njegova se slava tako brzo proirila gradom da mu je malo dana nakon toga gospodin de Renal, bojei se da mu ga ne preotmu, predloio potpisivanje ugovora na dvije godine. - Ne, gospodine - odgovori hladno Julien - kad biste vi zaeljeli da me otpustite, ja bih bio prisiljen otii. Ugovor koji vee samo mene, a vas ni na to ne obvezuje, nije ravnopravan, i ja ga odbijam. Julien se znao tako ponaati da ga je za manje od mjesec dana nakon njegova dolaska u kuu i sam gospodin de Renal potovao. Kako je upnik bio posvaen s gospodinom de Renalom i s gospodinom Valenodom, nitko nije mogao odati nekadanje Julienovo oduevljenje za Napoleona, o kojem je sada govorio samo s gnuanjem. 36 Prvi dio - VII. Vll. Srodstvo po izboru Znaju dirati srce jedino vrijeajui ga. neki suvremeni pisac Djeca su ga oboavala, ali on njih nije volio; njegove su misli bile drugdje. Ma to ti djeaci inili, on se nikada nije uzrujavao. Hladan, pravedan, ravnoduan, a ipak voljen - jer je njegov dolazak na neki nain otjerao iz kue dosadu - bio je dobar uitelj. to se njega tie, osjeao je samo mrnju i odvratnost prema visokom drutvu u koje je bio priputen, no samo na dnu stola, to moda i objanjava tu mrnju i odvratnost. Bilo je nekih sveanih rukova na kojima je tekom mukom obuzdavao svoju mrnju prema svemu to ga je okruivalo. Jednom, na dan Svetog

Ljudevita, kad je u razgovoru kod gospodina de Renala gospodin Valenod vodio glavnu rije, Julien umalo da se nije izdao; pobjegao je u vrt pod izgovorom da ide prigledati djecu. "Puni su pohvala potenju", uzvikne on, "reklo bi se da je to jedina vrlina, a meutim iskazuju potovanje i podlo se udvaraju ovjeku koji je oito udvostruio i utrostruio svoj imutak otkad upravlja imovinom siromaha! Kladio bih se da zarauje ak i na fondovima koji su namijenjeni nahoadi, toj sirotinji koje je bijeda jo svetija nego bijeda drugih siromaha! Ah, udovita, udovita. A i ja sam takoer kao neki nahod; mrzi me otac, braa i cijela moja obitelj." Nekoliko dana prije Svetog Ljudevita Julien je, etajui sam i itajui svoj brevijar u maloj umici zvanoj Belvedere, koja se nalazila iznad etalita vjernosti, uzalud nastojao izbjei svoja dva brata, koje je izdaleka vidio kako dolaze pustom stazom. Lijepo crno odi37 Crveno i crno jelo, izvanredno ist izgled njihova brata i njegov iskreni prezir za njih izazvali su toliku zavist kod tih surovih radnika da su ga tako istukli te je ostao onesvijeten i sasvim krvav. Gospoa de Renal, koja je etala s gospodinom Valenodom i potprefektom, sluajno je naila u tu umicu; ona opazi Juliena ispruena na zemlji i pomisli da je mrtav. Njezino je uzbuenje bilo toliko da je gospodin Valenod postao ljubomoran. No on se suvie rano uznemirio. Julien je gospou de Renal smatrao vrlo lijepom, ali ju je zbog njezine ljepote mrzio; to je bila prva opasnost kadra da upropasti njegovu sreu. On je s njom govorio to je manje bilo mogue, da bi zaboravila zanos koji ga je prvog dana naveo da joj poljubi ruku. Eliza, sobarica gospoe de Renal, odmah se zaljubila u mladog uitelja i esto je o njemu govorila svojoj gospodarici. Ljubav gospoice Elize pribavila je Julienu mrnju jednog od slugu. Jednoga je dana uo kako taj ovjek kae Elizi: - Otkad je taj prljavi odgojitelj doao u kuu, vi neete vie sa mnom razgovarati. Julien nije zavrijedio tu uvredu, ali je po nagonu lijepa mladia udvostruio brigu za svoju osobu. Mrnja gospodina Valenoda takoer se udvostruila. Javno je rekao da toliko kicosenje ne prilii mladu sveeniku. Julien je, naime, bio odjeven kao sveenik, samo to nije nosio mantiju. Gospoa de Renal opazi da on s gospoicom Elizom govori ee nego obino; doznala je da je uzrok tim razgovorima velika oskudica Julienove odjee. Imao je tako malo rublja da je bio prinuen vrlo esto davati na pranje izvan kue, i za te mu je male usluge Eliza bila od pomoi. To krajnje siromatvo, koje nije ni slutila, dirnulo je gospou de Renal, zaeljela je da mu daje poklone, ali se nije usudila; taj unutranji otpor bio je prvi muni osjeaj koji joj je Julien uzrokovao. Julienovo ime i osjeaji iste i posve duevne radosti bili su dotada za nju sinonimi. Muena milju na Julienovo siromatvo, gospoa de Renal predloi svome muu da mu pokloni neto rublja.

- Koje li zablude! - odgovori on. - Sto! - Darivati ovjeka kojim smo potpuno zadovoljni i koji nam dobro slui? To bismo morali uiniti jedino u sluaju kad bi on popustio, pa bi bilo potrebno potaknuti njegov mar. Gospoa de Renal osjeti se poniena takvim nainom gledanja, 38 Prvi dio - VII. koji prije Julienova dolaska ne bi ni zapazila. Svaki put kad bi vidjela kako je odjea mladog sveenika, uostalom vrlo skromna, besprijekorno ista, pomislila bi: "Jadni mladi, kako mu to samo uspijeva?" Malo-pomalo, umjesto da bude povrijeena zbog svega onoga to je Julienu nedostajalo, ona je poela osjeati samilost. Gospoa de Renal bila je jedna od onih provincijalki koje ovjek u prvim tjednima poznanstva vrlo lako moe smatrati glupima. Nije imala nikakvog ivotnog iskustva i nije joj bilo do toga da govori. Imala je duu osjetljivu i ponosnu, a nagon za sreom, priroen svim biima, opominjao ju je da uglavnom ne pridaje pozornosti postupcima surovih ljudi meu koje je sluajno dospjela. Da je bila imalo obrazovana, bila bi zapaena zbog svog prirodnog i ivahnog duha; ali kao bogata batinica bila je odgojena kod redovnica, strastvenih oboavateljica Svetog Srca Isusova, proetih snanom mrnjom prema Francuzima, neprijateljima jezuita. Gospoda de Renal bila je dovoljno razumna da uvidi kako je besmisleno sve ono to je nauila u samostanu, i da to uskoro zaboravi, ali kako to nije niim zamijenila, najpokon nije znala nita. Prerana laskanja kojima je bila izvrgnuta kao batinica velikog imutka i istinska sklonost prema dubokoj pobonosti dovele su je do toga da se posve zatvorila u sebe. Usprkos njezinoj naoko savrenoj popustljivosti i zatomljivanju vlastite volje - to su muevi u Verrieresu svojim enama stavljali kao primjer i ime se gospodin de Renal ponosio - njezino je stalno duevno raspoloenje bilo zapravo posljedica nadasve ponosite udi. ak i kakva princeza, uvena zbog svoje oholosti, posveuje mnogo vie pozornosti onome to njezini dvorani oko nje ine no to je ta ena, naoko tako blaga i tako skromna, obraala pozornost onome to njezin mu govori ili ini. Do Julienova je dolaska zaista posveivala pozornost samo svojoj djeci. Njihove male bolesti, njihovi bolovi, njihove sitne radosti zaokupljale su svu osjeajnost te due koja u svom ivotu nije oboavala nikoga do Boga u vrijeme kad je bila u samostanu Svetog Srca Isusova u Besanconu. Iako se nikome nije udostojala to rei, groznica kojega od njezinih sinova bacila bi je gotovo u isto takvo duevno stanje kao da je dijete umrlo. Kad bi je u prvim godinama njihova braka potreba /a izljevima srca i za povjeravanjem takvih briga natjerala da se 39 Crveno i crno obrati muu, uvijek bi je doekao grub smijeh i slijeganje ramenima popraeno nekom otrcanom mudrom izrekom na raun enske ludosti. Takve ale, osobito kad se radilo o bolestima njezine djece, bile su udarac noem u srce gospoe de Renal. Eto

to je nalazila umjesto udvornih i sladunjavih laskanja jezuitskog samostana u kojemu je provela mladost. Bol je bila njezin odgojitelj. Kako je bila suvie ponosna da o takvim jadima govori ak i svojoj prijateljici, gospoi Derville, zamiljala je da su svi mukarci poput njezina mua, gospodina Valenoda i potprefekta Charcota de Maugirona. Njihovu surovost i najgrublju neosjetljivost za sve to nije novani interes, probitak ili odlikovanje, i slijepu mrnju na svako miljenje koje bi im smetalo, smatrala je isto tako prirodnom za mukarce kao noenje izama i pustenog eira. Ni nakon mnogo godina gospoa de Renal nije se jo bila navikla na te ljude kojima je novac sve, a meu kojima je morala ivjeti. To je bio razlog uspjehu seljaia Juliena. U simpatiji prema toj plemenitoj i ponosnoj dui ona je nalazila slatko uivanje, nadasve divno zbog cara novosti. Uskoro mu je oprostila krajnje neznanje, koje je poveavalo njegovu draest, i neuglaenost njegova ponaanja, koju je ona s uspjehom ispravljala. Drala je kako je vrijedno sluati ga, pa i onda kad pria o najobinijim stvarima ili kad govori 0 kakvu bijednu psetu koje su pregazila seljaka kola dok je prelazilo preko ceste. Taj bi muni prizor nagnao njezina mua u grohotan smijeh, dok je u Juliena izazivao bolno mrtenje njegovih crnih 1 lijepo svedenih obrva. Njoj se sve vie inilo da plemenitost, otmjenost due, ovjenost postoje samo kod tog malog sveenika. Samo je za njega osjeala sve simpatije, pa ak i divljenje koje te vrline bude u plemenitim duama. U Parizu bi se Julienov poloaj prema gospoi de Renal vrlo brzo pojednostavnio; ali ljubav je u Parizu dijete romana. Mladi uitelj i njegova srameljiva gospodarica nali bi u tri-etiri romana i u kupletima Gvmnasea1 objanjenje svog poloaja. Romani bi im oznaili ulogu koju valja odigrati i pokazali im uzor na koji se valja ugledati, i tatina bi Juliena prije ili kasnije prisilila da se za tim uzorom povede, makar i bez ikakva uivanja. 1. Gymnase-Dramatique - pariko kazalite, osnovano godine 1820; u njemu su se izvodile iskljuivo komedije. 40 Prvi dio - VII. Pod arkim podnebljem, u nekome malom gradiu Avevrona ili Pireneja, i najmanji bi dogaaj postao odluan. Pod naim tmurnijim nebom, siromaan mladi, ambiciozan samo stoga to njegovo njeno srce osjea potrebu za nekim uivanjima koja daje novac, susree dnevno enu od trideset godina koja je doista estita i zaokupljena svojom djecom i koja nipoto ne trai u romanima uzore svom ponaanju. U provinciji se sve razvija polagano, sve se odvija pomalo, sve je prirodnije. Mislei na siromatvo mladog odgojitelja gospoa de Renal bila je esto ganuta do suza. Jednog ju je dana Julien iznenadio svu zaplakanu. - Zar vam se dogodila kakva nesrea, gospoo?

- Nije, prijatelju moj - odgovori ona. - Zovnite djecu, idemo u etnju. Ona ga primi pod ruku i nasloni se na nain koji se Julienu uini udnovat. Bilo je to prvi put da ga je nazvala "prijatelju moj". Pri kraju etnje Julien primijeti da je jako pocrvenjela. Ona uspori korak. - Priali su vam jamano - ree ne gledajui ga - da sam jedina batinica vrlo bogate tetke koja ivi u Besanconu. Ona me obasipa darovima... Moji sinovi napreduju... tako izvanredno... da bih vas molila da primite malen dar kao znak moje zahvalnosti. Rije je samo o nekoliko zlatnika da se opskrbite rubljem. Ali... - doda ona crvenei se jo vie i prestane govoriti. - Sto kaete, gospoo? - ree Julien. - Ne bi trebalo - nastavi ona oborivi glavu - govoriti o tome mome muu. - Ja sam malen, gospoo, ali nisam nizak - odgovori Julien i zastade; oi su mu sijevale od bijesa, a on se uspravio u svojoj punoj visini - niste o tome dovoljno razmislili. Bio bih manji od sluge kad bih doao u poloaj da gospodinu de Renalu skrivam bilo to u vezi s mojim novcem. Gospoa de Renal bila je poraena. - Gospodin naelnik mi je dao pet puta po trideset est franaka otkada stanujem u njegovoj kui - nastavi Julien. - Spreman sam pokazati svoju knjigu izdataka gospodinu de Renalu ili bilo kome drugome, ak i gospodinu Valenodu, koji me mrzi. Posljedica je toga neoekivanog odgovora bila da je gospoa de 41 Crveno i crno Renal drhtala i bila blijeda, i etnja se zavrila a da ni jedno od njih nije moglo pronai izlike pod kojom bi nastavili razgovor. Oholo Julienovo srce sve je manje bilo sklono da ljubi gospou de Renal. Sto se nje tie, ona ga je potovala i divila mu se; ta on ju je izgrdio. Pod izgovorom da mora izgladiti nehotinu uvredu koju mu je nanijela, usudila mu se iskazivati najnjeniju panju. Novost takvih postupaka usreivala je tjedan dana gospou de Renal, a posljedica im je bila djelomino stiavanje Julienova bijesa; bio je daleko od toga da u toj panji vidi bilo to nalik na osobnu sklonost. "Eto, kakvi su ti bogati ljudi", mislio je, "vrijeaju te a zatim misle da mogu sve popraviti nekim kreveljenjem!)) Srce gospoe de Renal bilo je prepuno i jo suvie neduno da bi usprkos svojoj odluci mogla muu preutjeti ponudu Julienu i nain na koji je bila odbijena. - Kako ste mogli dopustiti da vam to odbije jedan sluga? - odgovori gospodin de Renal duboko povrijeen. A kad je gospoa de Renal ustala protiv te rijei, on nastavi: - Govorim, gospoo, kao pokojni princ de Conde kada je svojoj mladoj eni predstavljao komornike: "Svi su ti ljudi nae sluge"; rekao joj je on. itao sam vam taj odlomak iz Besenvalovih uspomena, vrlo vaan za prava na prvenstvo. Tko nije plemi, a ivi kod nas i prima plau, na je sluga. Rei u tom gospodinu Julienu nekoliko rijei i dat u mu sto franaka. - Ah1, prijatelju moj - ree gospoa de Renal drui - neka to bar ne bude pred poslugom!

- Da, mogli bi biti ljubomorni, i to s razlogom - ree njezin mu udaljujui se i razmiljajui o visini svote. Gospoa de Renal pade na jednu stolicu gotovo onesvijetena od bola. "On e poniziti Juliena, i to mojom krivnjom!" Osjetila je gnuanje prema svome muu i skrila lice rukama. vrsto je odluila da mu se nikada vie nee povjeravati. Kad je opet ugledala Juliena, sva se tresla; tako ju je steglo u grudima da nije mogla ni rijei progovoriti. U svojoj zbunjenosti uhvati njegove ruke i stisne ih. - Dakle, prijatelju - ree napokon - jeste li zadovoljni mojim muem? - Kako ne bih bio zadovoljan? - odgovori Julien uz gorki smijeak. - Dao mi je sto franaka. 42 Prvi dio - VII. Gospoa de Renal ga pogleda u nedoumici. - Dajte da vas primim pod ruku! - ree napokon hrabrim glasom koji Julien jo nikad nije bio uo. Usudila se otii do verrierskog knjiara usprkos tome to je on bio na zlu glasu zbog svog liberalizma. Tamo je za deset zlatnika izabrala knjiga, koje je dala svojim sinovima. Ali to su bile knjige za koje je znala da ih Julien eli. Zahtijevala je da ve tu, u knjiari, svako dijete napie svoje ime na one knjige koje su mu pripale. Dok je gospoa de Renal bila sva sretna zbog zadovoljtine koju se odvaila dati Julienu, on je bio iznenaen mnotvom knjiga koje je vidio kod knjiara. Nikada se ne bi bio usudio ui u neko tako profano mjesto; srce mu je snano lupalo. Daleko od toga da odgoneta to se dogaa u srcu gospoe de Renal, on je duboko razmiljao o nainu kojim bi mladi student teologije mogao nabaviti neke od tih knjiga. Napokon mu padne na um da bi mogao lukavo uvjeriti gospodina de Renala kako je potrebno da njegovim sinovima zadaje za zadau povijest slavnih plemia roenih u toj pokrajini. Nakon jednomjesenih nastojanja ta je misao uspjela, i to toliko da se kratko vrijeme nakon toga Julien mogao odvaiti i u razgovoru s gospodinom de Renalom spomenuti in koji e za plemenitog naelnika biti jo mnogo neugodniji; naime da pretplatom kod knjiara pridonese bogaenju jednog liberala. Gospodin de Renal je svakako uviao da bi bilo pametno dati njegovu najstarijem sinu pojam de visu1 o mnogim djelima koja e kad bude u vojnoj koli, uti da se spominju u razgovoru; ali Julien je vidio da gospodin naelnik uporno ostaje na tome i ne ide dalje. Nasluivao je neki tajni uzrok, ali ga nije mogao otkriti. - Mislim, gospodine - ree mu on jednoga dana - da bi bilo nadasve neprilino kad bi se ime estita plemia, kao to je gospodin de Renal, pojavilo na prljavom popisu toga knjiara. elo gospodina de Renala se razvedri. - Bila bi takoer slaba ocjena za siromanog studenta teologije - nastavi Julien poniznijim glasom

- kad bi se jednom otkrilo da je njegovo ime na popisu knjiara, posuivaa knjiga. Liberali bi me mogli optuiti da sam traio najbesramnije knjige; tko zna ne bi li ak ili dotle da iza mog imena 1. De visu (lat.) - "po vienju", "iz vienja", oevidno, oigledno, kao oevidac. -43 Crveno i crno Prvi dio - VII. napisu naslove tih razvratnih knjiga. Ali Julien se udaljio s pravog puta. Vidio je da lice gospodina naelnika dobiva opet izraaj zbunjenosti i zlovolje. Julien uuti. "Ipak sam ga progledao"; pomisli. Nekoliko dana kasnije najstariji se djeak u prisutnosti gospodina de Renala stao raspitivati kod Juliena o nekoj knjizi oglaenoj u "Quotidienu": - Da se jakobinskoj stranci oduzme svaka mogunost trijumfira-nja - ree mladi uitelj - a da se meni ipak omogui odgovoriti gospodinu Adolpheu, mogli bismo posljednjeg od vaih slugu pretplatiti kod knjiara. - To nije loa misao - ree gospodin de Renal, oito vrlo veseo. - Ali valjalo bi istaknuti - ree Julien onim ozbiljnim i gotovo nesretnim licem koje tako dobro pristaje stanovitim ljudima kad vide da uspijeva ono to su dugo eljeli - da sluga ne smije uzeti ni jedan roman. Ako uu u kuu, te bi opasne knjige mogle pokvariti gospoine sluavke, pa i samog slugu. - Vi zaboravljate politike pamflete - doda gospodin de Re-nal ohola lica. Htio je prikriti svoje divljenje zbog vjetog srednjeg puta to ga je pronaao odgojitelj njegove djece. Tako se Julienov ivot sastojao od niza sitnih manevara, a njihov ga je uspjeh mnogo vie zaokupljao nego osjeaj izrazite naklonosti gospoe de Renal, koji je, samo da je htio, mogao proitati u njezinu srcu. Moralni poloaj u kojemu se nalazio cijeloga ivota ponovio se i u kui verrierskog naelnika. Ovdje, kao i na pilani njegova oca, on je duboko prezirao ljude s kojima je ivio, a oni su opet njega mrzili. Iz razgovora potprefekta, gospodina Valenoda i drugih prijatelja kue o stvarima koje su se deavale pred njihovim oima, svakog je dana opaao koliko se njihovi nazori razlikuju od stvarnosti. Kad mu se neko djelo inilo divno, bilo je sigurno da e ba ono izazvati negodovanje ljudi koji ga okruivahu. Uvijek bi njegov unutranji odgovor glasio: "Kojih li udovita" ili "kojih li glupana!" Najsmjenije je bilo to da pored sve svoje oholosti esto nije ama ba nita razumijevao od onoga o emu su govorili. Jo nikad u ivotu nije ni s kim govorio iskreno osim sa starim majorom kirurgom, i ono malo ideja to ih je imao odnosile su se na Bonapartine pohode u Italiji ih na kirurgiju. Julienovoj su se mladoj hrabrosti sviali potanki opisi najbolnijih operacija; govorio je sebi: "Ja ne bih ni okom trepnuo." Kad je gospoa de Renal prvi put pokuala povesti s njim razgovor koji nije imao veze s odgojem djece, stao joj je priati o kirurkim

operacijama; ona je problijedila i zamolila ga da prestane. Osim toga, Julien nije znao nita. I mada je provodio ivot uz gospou de Renal, meu njima bi onoga asa kad bi ostali sami zavladao neki udnovati tajac. U salonu, ma kako njegovo dranje bilo ponizno, ona je nalazila u njegovim oima izraz duevne nadmoi nad svima koji su dolazili k njoj. Ali ako bi se askom nala s njime nasamo, vidjela je da je oito zbunjen. Bila je zbog toga uznemirena, jer joj je njezin enski nagon govorio da ta zbunjenost nipoto ne potjee iz ljubavi. Na osnovi tko bi znao kakva nazora, uzetog iz nekog prianja starog majora kirurga o visokom drutvu kako ga je on vidio, Julien se osjeao ponien im bi se uutjelo negdje gdje se nalazio s nekom enom, kao da je ba on kriv toj utnji. U etiri oka taj je osjeaj bio jo sto puta neugodniji. Njegova mata, puna najluih, najpretjeranijh pojmova o onome to bi mukarac morao kazati kad je nasamo s nekom enom, pruala mu je u njegovu uzbuenju samo neprihvatljive misli. Dua mu je bila u oblacima, a nije mogao prekinuti tiinu punu ponienja. Tako je njegovo strogo dranje za vrijeme dugih etnji s gospoom de Renal i s djecom bilo jo poveano stranim mukama. Strahovito je prezirao sebe. Ako bi se pak nesreom prisilio da govori, deavalo mu se da kae najsmjenije stvari. Da bijeda bude potpuna, uviao je svoju ludost i jo ju je preuveliavao; ali on nije vidio izraz svojih oiju, koje su bile tako lijepe i odavale tako arku duu da su, poput dobrih glumaca, davale koji put krasan smisao i neemu to ga nije imalo. Gospoa de Renal je zapazila da joj on, kad je s njome sam, nikada ne kae nita lijepo osim kad je rastresen zbog nekog nepredvienog dogaaja i kad ne misli na to da se kieno izrazi. Kako je prijatelji njihove kue nisu mnogo razmazili novim i sjajnim mislima, ona je veoma uivala u blijesku Julienova duha. Od pada Napoleonova sve to podsjea na galantnost strogo je iskljueno iz provincijskih obiaja. Ljudi strahuju da ne izgube slubu. Prepredenjaci trae oslon u kongregaciji, a licemjerstvo je silno napredovalo, ak i u liberalnim krugovima. Dosada se udvo44 45 Crveno i crno struila. Jedino zadovoljstvo koje preostaje ljudima jest itanje i poljoprivreda. Gospoa de Renal, bogata batinica bogobojazne tetke, udana sa esnaest godina za estita plemia, nije u svom ivotu osjetila ni vidjela nita to bi bilo i najmanje nalik na ljubav. Samo joj je njezin ispovjednik, dobri upnik Chelan, govorio o ljubavi kad joj je poeo udvarati gospodin Valenod, i prikazao je tako odvratnom da je ta rije za nju predstavljala samo najgnusniji razvrat. Ljubav kakvu je nala u vrlo malom broju romana to joj ih je sluaj stavio u ruke smatrala je iznimkom, ili ak neim ega u stvarnosti nema. Zahvaljuji tom neznanju, gospoa de Renal, savreno sretna i neprestano zaokupljena Julienom, bila je daleko od toga da sebe zbog iega prekorava.

46 Prvi dio - VIU. Vili. Sitni dogaaji Then there were sighs, the deeper for suppression, And stolen glances, sweeter for the theft, And burning blushes, thoughfor no transgression.1 Don Juan Aneoska blagost gospoe de Renal, koju je ona dugovala svom karakteru i svojoj sadanjoj srei, malo bi se pomutila samo onda kad bi pomislila na svoju sobaricu Elizu. Ta je djevojka dobila neku batinu; pola je na ispovijed upniku Chelanu i priznala mu svoju namjeru da se uda za Juliena. upnik se veoma obradovao srei svoga prijatelja, ali je bio vrlo iznenaen kad mu je Julien odluno rekao da mu ponuda gospoice Elize ne odgovara. - Pripazite, sinko, na ono to se zbiva u vaem srcu - ree upnik namrtivi obrve. - estitam vam na snazi vaeg poziva, ako ste samo zbog njega prezreli imutak koji bi vam bio vie nego dovoljan za ivot. Ima pedeset est godina to sam upnik u Verrieresu, pa ipak u, kako po svemu izgleda, biti otputen. To me alosti, mada imam osam stotina livri rente. Priopavam vam to zato da ne biste sebi stvarali iluzije o onome to vas oekuje u sveenikom staleu. Ako se kanite dodvoravati monim ljudima, sigurna vam je vjena propast. 1. Bilo je tu uzdisaja, to dubljih to su bili prigueni, I potajnih pogleda, toslaih to su bili ukradeni, I jarkog crvenjenja, iako nije bilo nikakva prestupa. (Bvron, Don Juan) 47 Crveno i crno Moete tako stei bogatstvo, ali ete morati otetiti sirotinju, laskati potprefektu, naelniku, uvaenim ljudima i sluiti njihovim strastima; takvo ponaanje, koje se u drutvu naziva uglaenim vladanjem, ne mora za svjetovnjaka biti nespojivo sa spasenjem, ali u naem se staleu valja opredijeliti: ili ovjek trai sreu na ovome svijetu ili na onome, sredine nema. Idite, dragi prijatelju, razmislite i doite za tri dana da mi date konaan odgovor. S bolom nazirem u dubini vaeg karaktera neki mrani plamen koji mi ne nagovijeta umjerenost i potpuno odricanje od zemaljskih dobara, koje je toliko potrebno sveeniku; va um mnogo cijenim, ali, dopustite mi da vam to kaem - doda dobri upnik suznih oiju - kad uete u sveeniki stale, strepit u za vae spasenje. Julien se stidio svog uzbuenja; prvi put u ivotu osjetio je da ga netko voli; plakao je od ganua i otiao je sakriti svoje suze u velikoj umi iznad Verrieresa. "Odakle ovo stanje u kojem se nalazim?" pomisli on konano. "Osjeam da bih stotinu puta dao svoj ivot za tog dobrog upnika Chelana, a on mi je, eto, upravo dokazao da sam budala. Najvanije bi bilo da njega zavaram, a on me prozreo. Taj tajni plamen o kojem mi je govorio, to je moj cilj da se obogatim. Smatra me nedostojnim da budem sveenik, i to ba u asu kad

sam mislio da u rtvujui rentu od pedeset zlatnika izazvati u njemu najbolji dojam o svojoj pobonosti i sklonosti za sveeniki poziv. " "Ubudue", nastavi Julien u sebi, "oslonit u se samo na one strane svog karaktera koje sam iskuao. Tko bi rekao da u nai zadovoljstvo u tome da lijem suze, da u voljeti onoga tko mi dokazuje da sam budala!" Tri dana kasnije Julien je naao izgovor kojim se ve prvi dan morao naoruati; taj je izgovor bio kleveta, ali to zato? Priznao je upniku s mnogo krzmanja da ga je od namjeravane veze odmah odvratio razlog koji mu ne moe navesti jer bi to kodilo nekoj treoj osobi. Time je osudio Elizino ponaanje. Gospodin Chelan je u njegovu dranju naao potpuno svjetovan ar, vrlo razliit od onoga koji bi trebao raspaljivati mlada sveenika. - Prijatelju moj - ree mu on opet - budite radije dobar graanin, potovan i obrazovan, nego sveenik bez poziva. Na te nove opomene Julien odgovori vrlo dobro, to se rijei tie: pronaao je izraze koje bi upotrijebio mlad, gorljiv seminarist; ali Prvi dio - Vili. ton kojim ih je izgovorio i loe prikriven ar koji je sijevao iz njegovih oiju uznemire upnika Chelana. Ne valja podcjenjivati Juliena; tono je pronalazio rijei prepredenog i opreznog licemjerstva. To nije loe za njegove godine. Kada je rije o tonu i kretnji, ivio je meu seljacima i nije imao prilike vidjeti velike uzore. Ali poslije, tek to mu je bilo dano da se priblii toj gospodi, izvjetio se u kretnjama kao i u rijeima. Gospoa de Renal se udila da novo bogatstvo njezine sobarice nije djevojku uinilo sretnijom; viala ju je kako neprestano ide k upniku i kako se vraa zaplakana. Napokon joj Eliza progovori o svojoj udaji. Gospodi de Renal se inilo da je oboljela: neka vrst groznice oduzimala joj je san; oivjela bi samo kad je imala pred oima svoju sobaricu ili Juliena. Mogla je misliti samo na njih i na sreu koju e oni nai u braku. Siromatvo te kuice, gdje bi se moralo ivjeti s pedeset zlatnika rente, ukazivalo joj se u zamamnim bojama. Julien bi lako mogao postati odvjetnik u Bravu na potprefekturi, dvije milje od Verrieresa; u tom bi ga sluaju katkada viala. Gospoa de Renal je iskreno mislila da e poludjeti; ona je to rekla svome muu i napokon je zaista oboljela. Istu veer kad ju je njezina sobarica dvorila, opazila je da djevojka plae. U taj as je mrzila Elizu, i izgrdi je a zatim je zamoli da joj oprosti. Eliza stane jo jae plakati i ree da e gospodarici ispriati svoju nesreu ako joj ona to dopusti. - Govorite - odgovori gospoa de Renal. - Ah, gospoo, on me nee; zli su mu ljudi runo o meni govorili, ;i on to vjeruje. - Tko vas nee? - upita gospoa de Renal jedva diui. - Gospodin Julien, gospoo, ta tko drugi - odgovori sobarica jecajui. - Gospodin upnik nije mogao svladati njegov otpor; gospodin upnik, naime, smatra da on ne bi smio odbiti estitu

djevojku pod izgovorom da je bila sobarica. Uostalom i otac gospodina Juliena je samo tesar; a i on sam kako je zaraivao svoj kruh prije nego to je stupio u slubu kod gospoe? Gospoa de Renal nije vie sluala; pretjerana joj srea umalo nije pomutila pamet. Nekoliko je puta traila da joj Eliza ponovi kako ju je Julien doista sasvim odluno odbio i da mu sada vie nije mogue da se predomisli. - Ja u uiniti jo jedan, posljednji pokuaj - ree ona svojoj so48 49 Crveno i crno Prvi dio - VIII. barici - govorit u s gospodinom Julienom. Sutradan poslije doruka predade se gospoa de Renal divnoj nasladi da zastupa stvar svoje suparnice i da cijeli sat neprestano slua kako Julien odbija Elizinu ruku i imutak. Malo-pomalo Julien prestane odgovarati ukoeno i odmjereno te je naposljetku duhovito odgovarao na razborita razlaganja gospoe de Renal. Ona nije mogla odoljeti bujici sree koja je nakon toliko dana oaja preplavila njezinu duu. Bila je posve bolesna. Kad se oporavila i ugodno smjestila u svojoj sobi, zahtijevala je da svi odu i da je ostave samu. Bila je duboko zauena. - Ljubim li ja Juliena? - zapitala se konano. To otkrie, koje bi u svako drugo vrijeme izazvalo u njoj grinju savjesti i dubok nemir, bilo je sada za nju samo neka udnovata, ali i nekako ravnoduna predodba. Njezina dua, iscrpljena svim onim to je upravo iskuala, nije bila osjetljiva za strasti. Gospoa de Renal htjela je raditi, a pala je u dubok san; kad se probudila, nije se toliko prestraila koliko bi morala. Bila je i suvie sretna, a da bi ita mogla smatrati zlim. Ta dobra provincijalka, naivna i nevina, nikada nije muila svoju duu pokuavajui da joj iznudi malo osjetljivosti za koju novu nijansu osjeanja ili nesree. Prije Julienova dolaska bila je potpuno zaokupljena onim mnotvom poslova koji su, daleko od Pariza, sudbina dobre domaice, i mislila je o strastima onako kako mi mislimo o lutriji: sigurna prijevara i srea koju trae luaci. Zazvoni zvono koje je pozivalo na ruak; uvi glas Juliena, koji je vodio djecu, gospoa de Renal jako pocrvenje. Kako je sada, otkad je ljubila, bila neto spretnija, potui se na stranu glavobolju da bi tako objasnila svoje rumenilo. - Eto, tako su sve ene - odgovori joj gospodin de Renal nasmi-javi se glasno. - Tim strojevima uvijek treba nekakvih popravaka! Iako je bila navikla na tu vrstu duhovitosti, ton njegova glasa povrijedio je gospou de Renal. Da bi se rastresla, promatrala je Julienovo lice; da je on bio i najruniji mukarac, u tom bi joj se asu svidio. Kako je gospodin de Renal vrlo pomno oponaao plemike navike, on se ve za prvih lijepih proljetnih dana nastanio u Vergvju; to je seoce postalo slavno po traginoj Gabrijelinoj pustolovini. Na nekoliko stotina koraka od slikovitih ruevina negdanje gotike crkve

gospodin de Renal je posjedovao stari dvorac s etiri tornja i vrt, sli-i'an onome u Tuilerijama, s mnogim imirovim ivicama i alejama kestenova podrezivanima dva puta na godinu. Susjedno zemljite, zasaeno jabukama, sluilo je kao etalite. Osam do deset velianstvenih oraha nalazilo se na rubu vonjaka; njihovo se golemo granje dizalo moda i osamdeset stopa uvis. - Svaki od tih prokletih oraha - govorio je gospodin de Renal kad im se njegova ena divila - stoji me etve od pola jutra; ito ne moe rasti pod njihovom sjenom. Izgled ladanja inio se gospoi de Renal nov; njezino je divljenje ilo ilo zanosa. Osjeaj koji ju je ispunjavao davao joj je duha i odlunosti. Ve sutradan nakon dolaska u Vergy, kad se gospodin de Renal vratio u grad zbog poslova u opini, gospoa de Renal je uzela radnike na svoj troak. Julien ju je bio naveo na misao da se naini mala staza posuta pijeskom koja bi prolazila vonjakom i ispod velikih oraha, te bi djeca ve ujutro mogla etati, a da im rosa ne kvasi i ipele. Nisu prola ni dvadeset etiri sata otkako se ta misao rodila, ,\ ona ju je ve stala provoditi u djelo. Gospoa de Renal veselo je provela dan sa Julienom davajui radnicima upute. Kad se verrierski naelnik vratio iz grada, bio je vrlo iznenaen naavi ve dovrenu stazu. A i njegov je dolazak iznenadio gospou de Renal; zaboravila je da on postoji. Cijela je dva mjeseca govorio 0 smjelosti kojom se obavila tako vana stvar, a da njega nitko nije pitao za miljenje; samo ga je donekle tjeilo to je gospoa de Renal to izvela na svoj troak. Ona je provodila dane trei sa svojom djecom po vonjaku i lovei leptire. Napravili su velike mree od svijetle prozirne tkanine kojima su hvatali jadne lepidoptere. Taj je barbarski naziv gospoa de Renal nauila od Juliena. Ona je, naime, naruila iz Besangona lijepo djelo gospodina Godarta i Julien joj je pripovijedao o udnovatim obiajima tih jadnih ivotinja. Bez milosra su ih nabadali na veliki karton, koji je takoer pripravio Julien. 1 tako se napokon naao predmet za razgovor izmeu gospoe de Renal i Juliena; on vie nije bio izloen stranim mukama koje su mu zadavali asovi utnje. Razgovarali su neprestano s najveim zanimanjem iako uvijek o posve nedunim stvarima. Taj aktivni puni i veseli ivot godio je 50 51 Crveno i crno svima osim gospoici Elizi koja je smatrala da je zatrpana poslom. - Nikada, ni za vrijeme karnevala - govorila je ona - kad je u Verrieresu ples, gospoa nije toliko pazila na svoje odijevanje; ona dva-tri puta na dan mijenja haljine. Kako je naa namjera da nikome ne laskamo, neemo poricati da je gospoa de Renal, koja je imala divnu put, nosila haljine koje su joj ostavljale dobrano otkrivene ruke i grudi. Bila je vrlo lijepo graena i taj joj je nain odijevanja izvrsno pristajao.

- Nikada niste bili tako mladi, gospoo - govorili su joj njezini prijatelji iz Verrieresa koji su dolazili u Vergy na ruak. (Tako se to u onom kraju kae). Bilo je udnovato, i teko emo to vjerovati, ali gospoa de Renal je bez neke svjesne namjere toliko pazila na svoju vanjtinu. Ona je u tome nalazila zadovoljstvo, pa bi, i ne mislei nita, cijelo vrijeme koje nije provodila s djecom i sa Julienom u lovu na leptire ivala s Elizom oprave. Razlog jedinom njezinom odlasku u Verrieres bila je elja da kupi nove ljetne haljine koje su upravo stigle iz Mulhousa. Dovela je sa sobom u Vergy neku mladu enu, svoju roakinju. Otkad se udala, gospoa de Renal se malopomalo sprijateljila s gospoom Derville, koja je nekad bila njezina druica u samostanu "Svetog Srca Isusova". Gospoa Derville se mnogo smijala njezinim luckastim idejama, kako ih je ona zvala. - Sama nikad na to ne bi pomislila - govorila je ona. Gospoa de Renal se pred svojim muem stidjela, kao neke gluposti, svojih neobinih ideja, koje bi u Parizu nazivali duhovitima, ali prisutnost gospoe Derville inila ju je hrabrom. Najprije bi joj plaljivim glasom priopavala svoje misli, no kad bi bile dulje nasamo, oivio bi duh gospoe de Renal, te bi jedno dugako i samotno prijepodne zaas prolo i obje bi prijateljice postale vrlo vesele. Ovaj put se razboritoj gospoi Derville uinilo da joj je roakinja mnogo manje vesela, ali mnogo sretnija. Sto se tie Juliena, on je od svog dolaska na ladanje ivio kao pravo dijete, te je, kao i njegovi aci, bio sretan to moe trati za leptirima. Nakon toliko usiljavanja i spretnih lukavtina, sam, daleko od ljudskih pogleda, osjeajui instinktivno da se ne treba bojati gospoe de Renal, on se usred najljepih planina na svijetu predavao uitku da postoji, koji je u tim godinama tako jak. Od asa kad je gospoa Derville stigla, Julienu se inilo da mu je Prvi dio - Vili. ona prijatelj; pouri se da joj pokae vidik s kraja nove aleje pod velikim orasima; taj vidik zaista nimalo ne zaostaje za najdivnijim vidicima na talijanskim jezerima i u vicarskoj. Ako se ovjek popne strminom koja poinje nekoliko koraka odande, brzo e stii do velikih provalija obrubljenih hrastovom umom koja see gotovo do rijeke. Na vrhove tih vrletnih stijena vodio je Julien dvije prijateljice, sretan, slobodan, ak i vie od toga, gospodar kue, uivajui to se one dive tim velianstvenim vidicima. - Za mene je ovo kao Mozartova glazba - govorila je gospoa I )crville. ()kolica Verrieresa bila je omrznula Julienu zbog zavisti njegove brae i zbog despotskog i mrzovoljnog oca. U Vergvju nije nalazio nikakvih gorkih uspomena; prvi put u ivotu nije vidio neprijatelja! Kad je gospodin de Renal bio u gradu, to se esto deavalo, usudio se itati; uskoro, umjesto da nou ita i da pod preokrenutom vazom za cvijee skriva svjetiljku, mogao se je predati snu; danju, kad bi prekinuo pouavanje djece, dolazio je meu te stijene s knjigom, jedinim uzorom svoga ponaanja i jedinim predmetom svoga zanosa. U trenucima malodunosti nalazio je u njoj u isti mah sreu, zanos i utjehu.

Neke stvari koje je Napoleon rekao o enama i nekoliko rasprava o vrijednosti romana koji su bili u modi za vrijeme njegova vladanja izazvali su sada u Julienu prvi put neke misli koje bi drugi mladii njegovih godina ve odavno imali. Nastadoe velike vruine. Uobiajili su provoditi veeri pod golemom lipom na nekoliko koraka od kue. Tu je bio dubok mrak. Jedne je veeri Julien ivo govorio i s nasladom uivao u tome to tako dobro govori, i to mladim enama; gestikulirajui dotakne ruku gospoe de Renal, koja je bila ispruena na naslonu jedne obojene vrtne stolice. Ruka se brzo povukla, ali Julien pomisli kako mu je dunost postii da se ta ruka ne povlai kad je on dotakne. Pomisao na dunost koju valja ispuniti i na osjeaj vlastite smijenosti, ili bolje rei, na osjeaj manje vrijednosti koji bi ovladao njime u sluaju neuspjeha, smjesta odagna svako zadovoljstvo iz njegova srca. 52 53 Crveno i crno IX. Veer na ladanju Guerinova Didona koje li divne skice1. Strombeck Njegov je pogled sutradan, kad je opet ugledao gospou de Renal, bio udnovat; gledao ju je kao nekog neprijatelja s kojim e se morati boriti. Ti pogledi, toliko razliiti od sinonjih, bili su uzrok da je gospoa de Renal izgubila pamet. Ta bila je dobra prema njemu, a on je izgledao uvrijeen. Nije mogla odvratiti pogled od njegovih oiju. Nazonost gospoe Derville doputala je Julienu da manje govori a da se vie bavi onim to mu je u glavi. Jedini mu je posao cijeloga tog dana bio da se jaa itajui zanosnu knjigu koja je eliila njegovu duu. Pouavanje djece uvelike je skratio, a zatim, kad ga je nazonost gospoe de Renal opet podsjetila na to da se mora brinuti za svoju ast, odluio je veeras svakako postii da ona ostavi svoju ruku u njegovoj. Kad je sunce zalo i odluni as se pribliio, Julienovo je srce stalo udnovato tui. Dola je no. S veseljem koje mu je skinulo teak teret sa srca, opazi on da e ta no biti vrlo tamna. Nebo, puno tekih oblaka gonjenih vrlo vruim vjetrom, kao da je nagovijetalo oluju. Obje su se prijateljice vrlo dugo etale. Sve to su te veeri inile izgledalo je Julienu udnovato. One su uivale u tom vremenu, koje kao da nekim njenim duama uveava uitak ljubavi. Napokon sjednu: gospoa de Renal do Juliena, a gospoa Derville 54 Prvi dio - IX. tlo svoje prijateljice. Julien nije znao o emu bi govorio; suvie je bio zaokupljen onim to e pokuati. Razgovor je jenjavao. Zar u i

na prvom dvoboju tako drhtati i biti nesretan?" upitao se I ulien. Ta on je bio isuvie nepovjerljiv i prema sebi i prema drugima da ne bi vidio svoje duevno stanje. 1 I onoj smrtnoj tjeskobi sve bi mu druge opasnosti bile milije. Koliko li je puta zaelio da se dogodi neto zbog ega bi gospoa i lr Renal morala ui u kuu i napustiti vrti Snaga kojom se Julien svladavao bila je tolika da mu se glas posve izmijenio; uskoro i glas gospoe de Renal stane drhtati, ali Julien to nije opazio. Strana borba koju je u njemu dunost vodila protiv bojaljivosti bila je u vie muna da bi on mogao opaziti ita izvan sebe. Sat na dvorcu bije devet sati i tri etvrt, a on se jo nije bio usudio da ita poduiik\ Ozlojeen svojim kukavilukom, Julien se zarekne: "Tono u isu kad izbije deset izvest u ono to sam cijeli dan sebi obeavao li u veeras uiniti, ili u otii u svoju sobu i ustrijeliti se!" oJak on posljednjih asova oekivanja i tjeskobe, u kojima je Julien 10 kao izvan sebe od pretjeranog uzbuenja, na uri koja je bila 'nad njegove glave, stane izbijati deset sati. Svaki udarac tog konog zvona odzvanjao je u njegovim grudima i kao da je u njima i/rokovao neki fiziki pokret. Japokon, dok je posljednji udarac jo brujao, on isprui ruku i i hvati ruku gospoe de Renal, koja se odmah povue. Ne znajui to radi, Julien je ponovno uhvati. Iako je sam bio vrlo uzbuen, 10 je zapanjen ledenom hladnoom ruke koju je primio; stegne je i evitom snagom; gospoa de Renal uini posljednji napor da mu otme, ali na kraju njezina ruka ostane u njegovoj. Jiegova je dua bila presretna ne zbog toga to je ljubio gospou c Renal, nego zato to je prestalo to strano muenje. Smatrao o da mora govoriti kako gospoa Derville ne bi togod opazila; logov je glas sada bio zvuan i jak. Glas gospoe de Renal odavao o, naprotiv, toliko uzbuenje da je njezina prijateljica pomislila .1 joj je pozlilo i predloila da uu u kuu. Julien je osjetio opa-iost. "Ode li gospoa de Renal u salon, past u ponovno u straan oloaj u kojemu sam proveo dan. Ovu sam ruku drao i suvie tatko vrijeme a da bi se to moglo smatrati uspjehom koji mi je m guran." 1 l asu kad je gospoa Derville ponovila svoj prijedlog da pou u 55 Crveno i crno salon, Julien snano stegnu ruku koja mu je bila preputena. Gospoa de Renal, koja je ve ustajala, ponovno sjedne govorei iznemoglim glasom: - Zaista se osjeam malo bolesna, ali svjei mi zrak godi. Te su rijei uvrstile Julienovu sreu koja je tog asa bila golema: govorio je zaboravljajui pretvarati se i uinio se dvjema prijateljicama koje su ga sluale najljubaznijim ovjekom. Meutim, pod tom iznenadnom rjeitou jo se krilo poneto plaljivosti. Smrtno se bojao da gospoa Derville, izmorena vjetrom koji se stao dizati i koji je prethodio oluji, ne odlui sama vratiti se u salon. Tada bi on ostao nasamo s gospoom de Renal. Gotovo sluajno bio je smogao dovoljno slijepe hrabrosti da neto poduzme, ali je osjeao da ne bi imao snage kazati gospoi de

Renal i najjednostavniju rije. Koliko bi god njezina predbacivanja bila blaga, on bi bio potuen, a uspjeh koji je upravo postigao bio bi uniten. Sreom za njega, te su se veeri njegove dirljive i zanosne rijei sviale gospoi Derville, kojoj se vrlo esto inilo da je on nespretan kao dijete i nimalo zabavan. to se tie gospoe de Renal, ona je ostavljala ruku na Julienovoj ruci i ni na to nije mislila; preputala se ivotu. Sati provedeni pod tom velikom lipom, za koju mjesna predaja kae da ju je zasadio Karlo Smjeli, bili su za nju sati sree. S nasladom je sluala stenjanje vjetra u gustoj kronji lipe i um nekoliko malobrojnih kaplji koje su poele padati na najnie lie. Julien nije ni primijetio neto to bi ga vrlo ohrabrilo; gospoa-de Renal, koja je bila prisiljena izvui svoju ruku iz njegove jer je ustala i pomogla svojoj roakinji podignuti vazu s cvijeem koju je vjetar sruio i bacio do njihovih nogu, tek to je opet sjela, vratila mu je svoju ruku gotovo bez ustruavanja, kao da je to meu njima ve uobiajeno. Pono je odavno izbila; trebalo je napokon ostaviti vrt. Rastadoe se. Gospoa de Renal, zanesena sreom to ljubi, bila je toliko neiskusna da se gotovo nije ni prekoravala. Nije mogla zaspati od sree. Julien, smrtno izmoren borbom izmeu bojaljivosti i ponosa koja je cijeli dan bjesnjela u njegovu srcu, pade u dubok san. Sutradan ga probudie u pet sati; on jedva i pomisli na gospou de Renal, to bi za nju, da je znala, bio teak udarac. On je uinio svoju dunost, i to herojsku dunost. Pun sree zbog toga osjeaja, zakljuao se u svoju sobu i s potpuno novim osjeajem zadovolj56 Prvi dio-IX. stva predao se itanju junakih pothvata svog heroja. Kad je zvono najavilo ruak, on je itajui izvjetaje Velike armade bio zaboravio svoje sinonje uspjehe. Silazei u salon pomisli lako-'imno: "Moram toj eni kazati da je ljubim." \li, umjesto pogleda punih miline koje je oekivao da e sresti, na-;.io je strogo lice gospodina de Renal a koji je prije dva sata stigao i/. Verrieresa i nije prikrivao svoje nezadovoljstvo zbog toga to se Itilien cijelo jutro nije bavio djecom. Nita nije bilo runije od tog tobraenog ovjeka koji je bio zlovoljan i mislio da svoju zlovolju 11 o/e i pokazati. \ aka otra rije njezina mua probadala je srce gospoe de Renal. o to se tie Juliena, on je bio toliko utonuo u zanos i zaokupljen o oI i kim stvarima to su se u proteklim satima odvijale pred njego-ini oima da je u poetku jedva mogao obuzdati panju da slua t roge rijei koje mu je govorio gospodin de Renal. Napokon mu losta osorno ree: Bio sam bolestan. Ion tog odgovora pozlijedio bi i ovjeka manje osjetljiva no to i- to bio verrierski naelnik; u prvi je mah pomislio da Julienu ulgovori smjesta ga otputajui. Od toga ga je zadralo jedino ono uielo koje je sam sebi postavio: da se u poslovima nikad ne pre-i.igljuje.

lii je mlada budala stvorila sebi u mojoj kui stanovit ugled; mo-. 10 bi ga uzeti Valenod ili bi se mogao oeniti Elizom, a u oba bi rni e sluaja mogao u dnu srca narugati", pomisli zatim. i 'sprkos razboritosti tih razmiljanja nezadovoljstvo gospodina de lu'nal a provalilo je u nizu surovih rijei koje su malo-pomalo ra-ilraivale Juliena. Gospoa de Renal umalo nije zaplakala. Tek to i1 se digli od stola, ona pozva Juliena u etnju i primi ga pod ruku i i jateljski se naslanjajui na nj. Na sve to mu je gospoa de Renal ovorila, Julien je mogao samo poluglasno odgovarati: Eto, takvi su bogati ljudi1. .ospodin de Renal koraao je tik uz njih; njegova je nazonost iveavala Julienov gnjev. Odgojitelj najednom opazi da se gospoa Ic Renal napadno naslonila na njegovu miku; ta kretnja pobudi u lomu uas, on je estoko odgurne i oslobodi svoju ruku. t rom, gospodin de Renal nije vidio tu novu drskost; opazila ju je uno gospoa Derville; njezinoj prijateljici navrijee suze na oi. U 57 Crveno i crno taj as gospodin de Renal stane kamenjem goniti neku malu seljanku koja je pola zabranjenom stazom i prolazila dijelom vonjaka. - Gospodine Juliene, svladajte se, zaboga; pomislite da smo svi katkad neraspoloeni! - ree brzo gospoa Derville. Julien je hladno pogleda oima u kojima se odraavao najdublji prezir. Taj pogled zaudi gospou Derville, i jo bi se vie bila iznenadila da mu je otkrila pravi znaaj; ona bi tada proitala u njemu neku neodreenu nadu na najokrutniju osvetu. Takvi su bez sumnje oni trenuci ponienja koji su stvorili Robespierrea. - Va Julien je vrlo estok, ja ga se bojim - ree gospoa Derville i posve tiho svojoj prijateljici. I - Ima i razloga da bude ljut - odgovori joj ona. - Nakon izvan-) rednog napretka to su ga djeca uz njega postigla, nije vano hoe li ih jedno jutro pouavati ili nee; treba priznati da su mukarci vrlo kruti. Prvi put u ivotu gospoa de Renal je prema svome muu osjetila neku elju za osvetom. Krajnja Julienova mrnja protiv bogataa umalo nije provalila. Sreom, gospodin de Renal pozove svog vrtlara i zadri se s njim zagraujui trnovitim ibama zabranjenu stazu kroz vonjak. Julien nije ni rije odgovorio na susretljivosti koje su mu do kraja etnje iskazivali. Tek to se gospodin de Renal udaljio, obje su ga prijateljice, pod izgovorom da su umorne, primile pod ruku. Julienova ponosna bljedoa i njegov sumoran i odluan izraz lica bili su u udnovatoj opreci s izgledom dviju ena izmeu kojih je koraao, a kojima je krajnja uzbuenost prekrila lice rumenilom i zabunom. Prezirao je te ene i sve njene osjeaje. "Zato nemam bar pet stotina franaka rente da zavrim kolovanje. Ah, kako bih ga tada poslao dovraga!" govorio je sebi. Kako je bio zaokupljen tim ozbiljnim mislima, nije mu se svidjelo ono malo ljubaznih rijei dviju prijateljica koje se udostojao uti, jer su mu se inile besmislene, glupe, slabe, enske. Govorei tek toliko da neto

kae i nastojei da se razgovor odri na ivotu, gospoa de Renal ree da je njezin mu doao iz Verri-eresa jer je od nekog svog zakupnika kupio kukuruzovine. (U tom se kraju slamnjae pune kukuruzovinom.) - Moj mu nee doi za nama - doda gospoa de Renal - on 58 Prvi dio - IX. ("c sa sobarom i vrtlarom obnoviti sve slamnjae u kui. Jutros je napunio kukuruzovinom sve krevete na prvom katu, a sada je na drugom. Roja se Julienova lica promijeni; on nekako udno pogleda gospoilu de Renal i odmah je povede u stranu ubrzavi korak. Gospoa I Vrville ih pusti da se udalje. Spasite mi ivot - ree Julien gospoi de Renal - samo vi to iiioete! Vi znate da me sobar smrtno mrzi. Moram vam priznati, gospoo, da posjedujem jednu sliku; sakrio sam je u slamnjau svoga kreveta. Na te rijei gospoa de Renal problijedi. - Jedino vi, gospoo, moete ovoga asa ui u moju sobu; prekopajte neprimjetno slamnjau u onom kutu koji je najblii prozoru i nai ete malu kutiju od crna glatka kartona. A u njoj je slika? - upita gospoa de Renal drei se jedva na nogama. Itilien opazi njezinu malodunost, te je odmah iskoristi. Molim vas za jo jednu milost, gospoo: preklinjem vas da ne pogledate tu sliku, to je moja tajna! To je tajna! - ponovi gospoa de Renal iznemoglim glasom. Ali, mada je bila odgojena meu ljudima ponosnima na svoje boatstvo i osjetljivima jedino u pitanju novca, ljubav je ve bila umrla plemenitost u njezinu duu. Iako duboko povrijeena, gospoa le Renal s izrazom najjednostavnije portvovnosti postavi Julienu potrebna pitanja kako bi mogla dobro obaviti njegov nalog. Dakle - ree mu ona udaljujui se - mala okrugla kutija od i noga glatkog kartona. - Da gospoo - odgovori Julien onim tvrdim glasom koji muka rcima daje opasnost. l'opela se na drugi kat dvorca, blijeda kao da ide u smrt. Da bi i 11-volja bila jo vea, osjeti kako je hvata nesvjestica; ali potreba da lulienu uini uslugu vrati joj snagu. Moram se domoi te kutije", mislila je ubrzavajui korak. i ula je kako njezin mu govori sa sobarom ba u Julienovoj sobi. o icom, oni prijeoe u djeju sobu. Ona pridigne strunjau i turi uku u slamnjau tolikom snagom da je oderala kou na prstima. \li, mada je inae bila vrlo osjetljiva na male boli te vrste, ove iope nije bila svjesna jer je gotovo u isto vrijeme osjetila glatkou 59 Crveno i crno Prvi dio - X. kartonske kutije. Ona je zgrabi i nestane. Tek to se oslobodila straha da je mu ne iznenadi, gotovo se doista onesvijesti od uasa koji je ta kutija izazivala u njoj. "Julien

je, dakle, zaljubljen, i ovdje je slika ene koju on voli." Sjedei na stolici u predsoblju tih odaja, gospoa de Renal bila je izvrgnuta svim strahotama ljubomore. Njezino krajnje neiskustvo bilo joj je toga asa od koristi; uenje je ublaavalo bol. Julien se pojavi, zgrabi kutiju i, ne zahvalivi, bez i jedne rijei otra u | svoju sobu, pripali tamo vatru i odmah spali kutiju. Bio je blijed, iznemogao; sam je pred sobom pretjerivao veliinu opasnosti kojoj je izbjegao. "Napoleonovu sliku", ree sebi maui glavom, "da pronau sakrivenu kod ovjeka koji ispovijeda toliku mrnju prema uzurpa- ; toru! Naopako da ju je pronaao gospodin de Renal, koji je tako rojalistiki nastrojen i tako razjareni A kao vrhunac neopreznosti, na bijeloj poleini slike bili su reci ispisani mojom rukom, koji ne j doputaju nikakve sumnje o mom prevelikom divljenju! I svaki od tih mojih zanosa ljubavi datiran je. Ima ih i od prekjuer!" "Sav bi moj ugled bio sruen i uniten u jednom asu!" mislio je Julien gledajui kako kutija gori. "A moj ugled je sve moje imanje, ja samo od njega ivim... i jo kakvim ivotom, Boe moj!" Sat kasnije raznjeio ga umor i samilost prema samome sebi. S srevi gospou de Renal dohvati njezinu ruku i poljubi je s vie; iskrenosti nego ikada. Ona pocrvenje od sree i gotovo u istom, asu odgurnu Juliena u ljubomornoj srdbi. Julienov ponos, koji je tek malo prije bio povrijeen, uini ga u tom trenutku budalom. Vidio je u gospoi de Renal samo bogatu enu; s prezirom ispusti njezinu ruku i udalji se. Zamiljen ode proetati se vrtom; uskoro se na njegovim usnama pojavi gorak smijeak. "Ja ovdje mirno eem kao ovjek koji je gospodar svog vremena! Ne bavim se djecom, izlaem se uvredljivim rijeima gospodina de Renala, i on e imati pravo!" On otra u djeju sobu. Milovanje najmlaeg djeaka, kojega je vrlo volio, malo je umirilo njegovu jetku bol. "Ovo me dijete jo ne prezire", pomisli Julien. Ali odmah prekori sam sebe to tako umanjuje svoju bol, kao da je i to slabost. "Ova me djeca miluju kao to bi milovala lovako pseto koje je juer kupljeno." 60 X. Veliko srce i malo bogatstvo But passion most dissembles, yet betrays, Even by its darkness; as the blackest sky Foretells the heaviest tempest.1 Don Juan lospodin de Renal koji je obilazio sve sobe dvorca svrati i u dje-iu sobu zajedno sa slugama koji su unosili slamnjae. Iznenadni lazak tog ovjeka bio je za Juliena ona kap vode zbog koje se aa i rlije. liei i mraniji nego obino, on poleti prema njemu. Gospodin liRenal se zaustavi i pogleda svoje sluge. Gospodine - ree Julien - mislite li vi da bi djeca bilo s kojim u'iteljem napredovala kao sa mnom? Ako smatrate da ne bi - nai ;ivi Julien ne ostavljajui gospodinu de Renalu vremena da govori kako se onda usuujete prigovarati da ih zaputam? 'odva se oporavivi od straha, gospodin de Renal zakljui po ne-binom

ponaanju toga malog seljaka da ovaj ima u depu neku ovoljnu ponudu i da e ga napustiti. Julienov je bijes rastao dok govorio. Mogu ivjeti i bez vas gospodine - doda on. Zaista mi je ao to vas vidim tako uzbuena - odvrati gospo-Ini de Renal malo mucajui. Ali strast se najvie pretvara, pa ipak se izdaje pravo svojom tajnosti, kao to najcrnje nebo iigovjetava najteu oluju. (Bvron) 61 Crveno i crno Sluge su bili na deset koraka od njih i namjetali krevete. __Nije meni do vaeg aljenja gospodine - prihvati Julien izvan sebe - pomislite na uvredljive rijei koje ste mi izgovorili, i to jo pred enama. Gospodin de Renal je previe dobro razumio to Julien trai i muna mu je borba razdirala duu. Julien, potpuno lud od srdbe, sluajno vikne: - Znam kuda u otii, gospodine, kad odem od vas. Na te je rijei gospodin de Renal ve vidio Juliena u kui gospodina Valenoda. __Dobro, gospodine - ree on napokon s uzdahom i izrazom lica s kojim bi pozvao kirurga da izvede najbolniju operaciju - pristajem na vau molbu. Od prekosutra, a to je upravo prvi u mjesecu, dajem vam pedeset franaka na mjesec. Julien se htjede nasmijati i ostade preneraen; sav ga je gnjev napustio. "Nisam tu ivotinju dovoljno prezirao", pomisli. "To je bez sumnje najvea zadovoljtina koju je kadra dati tako niska dua." Djeca koja su otvorenih usta bila nazona tom prizoru otrae u vrt da kau majci kako je gospodin Julien bio vrlo ljut, ali odsada e dobivati pedeset franaka na mjesec. Julien iz navike poe za njima i ne pogledavi gospodina de Renala, koji je bio veoma razdraen. "Eto, taj me Valenod stoji sto ezdeset osam franaka", pomisli naelnik. "Svakako mu moram kazati nekoliko odlunih rijei o nje govim nabavkama za nahodite." as kasnije Julien se opet nae licem u lice s gospodinom de Re-nalom. __Moram govoriti s veleasnim Chelanom o mojoj savjesti; ast mi je obavijestiti vas da u biti odsutan nekoliko sati. - Ah, dragi moj Juliene - ree gospodin de Renal smijui se s najneiskrenijim izrazom lica - moete izbivati i cijeli dan pa i cijeli sutranji dan ako elite, dragi prijatelju! Uzmite vrtlareva konja i odjaite u Verrieres! "Eto", pomisli gospodin de Renal, "ide odgovoriti Valenodu; nije mi nita obeao, ali treba pustiti da se glava tog mladia rashladi. " Julien brzo ode i popne se u velike ume kojima se iz Vergvja moe 62 Prvi dio - X. i u Verrieres. Nije htio da odvie brzo stigne k veleasnom Che-iM. Ne elei se izloiti novom licemjerstvu, osjeao je potrebu lasno zagleda u svoju duu i da ispita mnotvo osjeaja koji je Uiuju. 'obio sam jednu bitku", ree sebi im se naao u umi, daleko od Iskih pogleda, "dobio sam, dakle, bitku!"

mi mu rijei prikazale njegov poloaj u lijepim bojama i vratile ni'kle mir njegovoj dui. i to, imam pedeset franaka mjesene plae; mora da se gospodin Renal neega jako uplaio. Samo, ega?" /miljanje o tome to je moglo zadati strah tom sretnom i mo-"in ovjeku protiv kojega je jo prije jedan sat kipio od srdbe I raja je razvedrilo Julienovu duu. Naas je gotovo osjetio i amu ljepotu ume posred koje je prolazio. Goleme su se groma:',olog stijenja odronile odnekuda s planine i pale usred ume. like se bukve dizahu gotovo isto tako visoko kao i stijene koje su >jom sjenom stvarale divan hlad na tri koraka od onih mjesta na imia bi zbog ara sunanih zraka bilo nemogue zadravati se. hrn naas predahne u sjeni tih velikih stijena, a zatim se nastavi njati. i ljui se uskom, jedva oznaenom stazom kojom se slue samo /ari, uskoro stie na golemu stijenu, gdje je bio sasvim siguran da daleko od svih ljudi. Osmjehnu se tom svom fizikom poloaju mu je on predoivao poloaj koji je arko elio postii u mo-Inom pogledu. isti zrak tih visokih planina ulijevao je vedrine, ak i radosti u njegovu duu. Verrierski je naelnik u njegovim i ma nadalje bio predstavnik svih bogataa i svih drznika ovoga icta, ali Julien je osjeao da u mrnji koja ga je jo malo podja-ala usprkos estini nema nita osobno. Kad bi prestao viati podina de Renala, za osam dana bi zaboravio i njega i njegov orac, i njegove pse, i njegovu djecu, i cijelu njegovu obitelj. "Ja ni ga, ni sam ne znam kako, prisilio na najveu rtvu. to, vie pedeset kuda na godinu! A tek as prije toga izvukao sam se najvee opasnosti. Eto dvije pobjede u jedan dan; druga je bez >ie zasluge; trebalo bi otkriti kako se to zbilo. Ali ostavimo ta ka istraivanja za sutra!" hen je stajao na svojoj velikoj stijeni i gledao nebo u aru ljetnog na. U polju ispod stijene cvrali su cvrci; kad bi zamukli, svu63 Crveno i crno Prvi dio - XI. da naokolo zavladala bi tiina. Pod sobom je vidio kraj na daljin od dvadeset milja. Od vremena do vremena opazio bi kopca ko je poletio s visokih stijena iznad njegove glave kako u tiini opisuj goleme krugove. Julienov je pogled nesvjesno pratio tu pticu gra bilicu. Njezine mirne i snane kretnje uinie na njega jak dojam zavidio je toj snazi, zavidio je toj samoi. To je bila Napoleonova sudbina: hoe li jednoga dana biti i njegova/ XI. Jedne veeri Yet Julia's very coldness still was kind, And tremulously gentle her small hand Withrew itself from his; but left behind, A little pressure, thrilling, and so bland And slight, so very slight that, to the mind, 'V was but a doubt,1

Don Juan 11 rbalo je ipak da se pojavi u Verrieresu. Sretan je sluaj htio da je 11 ilien na izlasku iz upnog dvora sreo gospodina Valenoda, kojemu brzo ispria povienje svoje plae. Vrativi se u Vergy, Julien je siao u vrt tek kad je ve bila mrkla no. Dua mu je bila umorna od mnogobrojnih snanih uzbuenja koja su ga toga dana potresala. "Sto da im kaem?" upita se >>n uznemireno mislei na gospoe. Nije vidio da je njegova dua upravo na onoj razini sitnih dogaaja koje obino ispunjavaju itavo zanimanje ena. Cesto je Julien bio nerazumljiv gospoi Der-\illc, pa i njezinoj prijateljici, a on je opet samo napola shvaao '"no to su mu one govorile. Takvo je bilo djelovanje snage i, ako I / sama je Julijina hladnoa bila ugodna A njena se mala ruka drhtavo i umiljato Izvukla iz njegove, ali je za sobom ostavila Laki stisak, uzbudljiv, a tako blag I slab, toliko slab, da ti se ini / )a je to bila samo slutnja. (Bvron) 64 65 Crveno i crno Prvi dio - XI. smijem rei, veliine strastvenih zanosa koji su ispunjavali toga slavoljubivog mladia. U tom je udnovatom biu gotovo svaki dan bjesnjela oluja. Doavi te veeri u vrt, Julien je bio raspoloen baviti se mislima lijepih roakinja. One su ga s nestrpljenjem oekivale. Zauzeo je svoje uobiajeno mjesto pokraj gospoe de Renal. Uskoro je tama postala duboka. Htio je uhvatiti bijelu ruku koju je ve dugo vidio pokraj sebe ispruenu na naslonu stolice. Ona je malo kolebala, ali je konano povukla ruku na nain koji je odavao ljutnju. Julienu se upravo svidjelo da to uzme na znanje i da veselo nastavi razgovor, kadli zau gospodina de Renala koji se pribliavao. Julienu su jo i sada brujale u uima njegove jutronje grube rijei. "Ne bi li to bio", pomisli on, "nain da se narugam tom ovjeku koji je toliko obasut svim prednostima bogatstva, kad bih ruku njegove ene uhvatio ba u njegovoj nazonosti? To u uiniti, ja, prema kome je pokazao toliko prezira1." Od toga je asa mir, koji je bio tako tu Julienovoj naravi, brzo nestao; nesposoban misliti na ita drugo elio je, sav pun strepnje, da gospoa de Renal pristane ostaviti svoju ruku u njegovoj. Gospodin de Renal je ljutito govorio o politici; dva-tri tvorniara u Verrieresu postali su zaista bogatiji od njega te su mu se htjeli oprijeti na izborima. Gospoa Derville gaje sluala. Julien, razdra-en tim izlaganjem, priblii svoju stolicu gospoi de Renal. Tama je skrivala sve kretnje. Usudio se poloiti svoju ruku sasvim blizu lijepe gole miice koja je virila iz haljine. Bio je smeten, nije vie vladao svojim mislima: priblii obraz toj lijepoj ruci i drzne se da na nju pritisne svoje usne.

Gospoa de Renal zadrhta. Njezin je mu sjedio na etiri koraka od nje; ona brzo prui Julienu ruku i istodobno ga malo odgurne. Dok je gospodin de Renal nastavljao grditi nikogovie i jakobince koji se obogauju, Julien je ruku koja mu je bila preputena obasuo strasnim poljupcima ili se bar gospoi de Renal inilo da su takvi. I ipak je ta jadna ena toga istoga kobnog dana imala dokaz da mukarac kojega ona oboava, iako to sama sebi nee priznati, ljubi neku drugu! Za cijelo vrijeme Julienova izbivanja strano ju je muila neka prevelika nesrea, koja ju je potakla na razmiljanje. "Zar ja ljubim?" mislila je ona. "Zar sam se zaljubila? Ja, udana ena, pa da sam zaljubljena? Ali nikada nisam za svog mua osjeala to nerazumljivo ludilo zbog kojega ne mogu odvratiti svoje misli od Juliena. On je zapravo samo dijete puno potovanja prema meni! Ta e ludost biti kratkotrajna. to se moga mua tiu osjeaji koje gajim za tog mladia? Gospodinu de Renalu bili su ilosadni razgovori koje sa Julienom vodim o stvarima mate. On misli samo na svoje poslove. Ja njemu nita ne oduzimam da bih to dala Julienu." ( istou te naivne due, zavedene strau koju jo nikada nije osje-tila, nije kvarilo nikakvo licemjerstvo. Bila je prevarena bez svoga /nanja, pa ipak se u njoj uznemirio neki nagon za vrlinom. Takve su lule borbe koje su je potresale kad je Julien doao u vrt. ula ga je kako govori; gotovo istog asa vidjela je kako sjeda pokraj nje. Njezina je dua bila kao zanesena onom arobnom sreom koja ju je \ iv dva tjedna vie iznenaivala no to ju je zavodila. Sve je za nju ImIo neoekivano. Nekoliko trenutaka kasnije pomisli: "Julienova u- nazonost, dakle, dovoljna da izbrie sve njegove krivice?" Ona oc prestrai i u tom asu istrgne ruku. Poljupci puni strasti, kakve jo nikada-nije bila primila, uinili su iia zaboravi kako on moda voli neku drugu enu. Uskoro on u njezinim oima nije vie bio kriv. Prestanak ljutog bola koji je posljedica sumnje i sree o kojoj nikada nije ak ni sanjala probudie u njoj zanose ljubavi i lude radosti. Ta je veer bila krasna za sve osim /a verrierskog naelnika, koji nije mogao zaboraviti one obogaene tvorniare. Julien nije vie mislio na svoje sumorno slavoljublje ni na planove koji se tako teko ostvaruju. Prvi ga je put u ivotu /unijela mo ljepote. Predavi se nekom neodreenom i blagom sanjarenju, toliko stranom njegovom karakteru, stiui lagano tu tuku koja mu se sviala jer je bila savreno lijepa, napola je sluao utanje lipova lia koje je njihao laki noni vjetri i pse u mlinu na Doubsu, koji su lajali u daljini. No taj je osjeaj bio zadovoljstvo, a ne ljubav. Vrativi se u svoju sobu, mislio je samo na jednu sreu, naime na to da se opet prihvati svoje omiljene knjige. U dobi od dvadeset godina pomisao na svijet i na uspjehe koji se mogu u njemu postii prevladava sve. Ipak, uskoro ostavi knjigu. Razmiljajui o Napoleonovim pobjedama, opazio je neto novo u svojoj pobjedi. "Da, dobio sam bitku", pomisli, "ali treba i iskoristiti tu pobjedu, treba slomiti

ponos tog oholog plemia dok se on jo povlai. Tako bi uinio Napoleon. 66 67 Crveno i crno Prvi dio - XI. Moram zatraiti dopust od tri dana da bih posjetio svog prijatelja Fouquea. Ako mi to odbije, moemo se i razii. Ali on e popustiti." Gospoa de Renal nije mogla usnuti. inilo joj se da do tog asa uope nije ivjela. Nije mogla odagnati misao o srei koju je osjetila kad joj je Julien obasuo ruku vatrenim poljupcima. Najednom se pojavi strana rije preljub. Njezinoj se mati ukae sve ono odvratno to najruniji razvrat moe podati pojmu ulne ljubavi. Te misli kao da su htjele okaljati njenu i boansku predodbu to ju je imala o Julienu i o srei da ga voli. Budunost joj se prikazala u najcrnjim bojama. Vidjela je sebe kao propalu enu. Taj je as bio straan; njezina je dua dospjela u neki nepoznati svijet. Sino je osjetila sreu kakvu jo nikada nije bila iskusila, a sada se najednom nala usred grozne nesree. Nije ni slutila da postoje takve patnje; one joj pomutie razum. Naas pomisli povjeriti muu kako se boji da je zaljubljena u Juliena. Bar bi mogla o njemu govoriti. Ali tada se sreom sjeti savjeta koji joj je nekada, uoi vjenanja, dala njezina tetka. Ona ju je bila upozorila na opasnost od toga da se povjerava muu koji joj je ipak gospodar. U svom prevelikom bolu krila je ruke. Proturjene i bolne predodbe ovladae njome. as se bojala da je on ne voli, as ju je opet muila strana pomisao na zloin kao da e sutra biti izloena na stupu sramote na javnom trgu u Verrieresu s natpisom koji e svjetini objaviti njezin preljub. Gospoa de Renal nije imala nikakva ivotnog iskustva; ak ni potpuno budna i potpuno svjesna ona ne bi bila vidjela nikakve razlike izmeu onoga tko je kriv pred Bogom i onoga tko je javno obasut znacima opeg prezira. Kad bi joj strana pomisao na preljub i na svu sramotu koju, po njezinu miljenju, taj zloin za sobom povlai ostavila asak odmora i kad je mogla sanjariti o slasti da ivi sa Julienom neduno kao i do sada, obuzela bi je uasna misao da on ljubi neku drugu enu. Jo je i sad vidjela kako je problijedio kad se prepao da e izgubiti njezinu sliku ili je kompromitirati ako tko vidi njezin portret. Prvi je put tada na tom mirnom i plemenitom licu opazila strah. Nikada se nije on toliko uzbudio zbog nje ili zbog njezine djece. To je povealo njezinu bol, koja je dostigla svu snagu nesree to je ljudska dua moe podnijeti. Gospoa de Renal je nesvjesno kriknula i probudila time svoju sobaricu. Najednom opazi pokraj svog kreveta svjetlost svijee i prepozna Elizu. - Ljubi li on vas? povie ona u svom ludilu. Sobarica, iznenaena stranim bunilom u kojem je zatekla svoju gospodaricu, sreom nije tim udnovatim rijeima obratila nikakvu panju. Gospoa de Renal shvati svoju nesmotrenost: "Imam Kroznicu", ree, "i mislim da malo buncam;

ostanite uz mene." Kako ju je nuda da se svlada potpuno razbudila, bila je manje nesretna; razum je ponovno preuzeo vlast koju mu je polusan bio oteo. Da bi se oslobodila od uporna pogleda sobarice, zapovjedi joj <ia ita novine, i uz jednolian glas te djevojke koja joj je itala neki ilugi lanak iz "Quotidiennea" gospoa de Renal donese kreposnu < ulluku da e se prema Julienu, kad ga opet ugleda, drati potpuno hladno. 68 69 Crveno i crno Prvi dio - XII. XII. Putovanje U Parizu ete nai elegantnog svijeta, a u provinciji moete naii na ljude od karaktera. Sieves Sutradan ve u pet sati, prije nego to se gospoa de Renal pokazala, Julien je od njezina mua dobio tri dana dopusta. I sam time iznenaen, zaeli je vidjeti, mislei na njezinu tako lijepu ruku. Sie u vrt; dugo je ekao gospou de Renal. Ali, da ju je ljubio, opazio bi iza napola zatvorenih kapaka na prvom katu elo prislonjeno na prozor. Ona ga je gledala. Napokon se, usprkos svojim odlukama, nakani sii u vrt. Njezina je obina bljedoa ustuknula pred najivljim bojama. Ta toliko naivna ena bila je oito uzbuena; neki osjeaj usiljenosti, pa ak i srdbe, kvario je onaj izraaj savrene vedrine i kao neke uzvienosti nad svim niskim interesima ivota, koji je inae davao toliko draesti tom boanskom licu. Julien joj se brzo priblii; divio se njezinim krasnim rukama, koje su se vidjele pod alom prebaenim na brzinu. Svjeina jutarnjeg zraka kao da je poveavala sjaj puti, koju je noanje uzbuenje inilo jo osjetljivijom za sve dojmove. Ta skromna i dirljiva, a ipak misaona ljepota kakva se ne moe nai u niim slojevima kao da je Julienu otkrivala jedno svojstvo njegove due koje nikada nije bio osjetio. Posve se predavi udivljenju za te drai koje je njegov poudan pogled upijao, nije ni mislio na prijateljski doek koji je oekivao. Bio je to vie iznenaen ledenom hladnoom koju je ona nastojala pokazati mu, a u kojoj je on ak nazirao namjeru da ga 70 pozove na red. S njegovih usana nestane zadovoljnog smijeka; sjetio se poloaja Sto ga zauzima, u drutvu, osobito u oima jedne plemkinje i bogato batinice. Zaas je njegovo lice odavalo jo samo ponos i srdbu na samoga sebe. Osjeti estoki jad to je za vie od jednog sata odgodio odlazak da bi doekao tako poniavajui prijam. oSamo se glupan ljuti na druge", pomisli. "Kamen pada jer je teak. Zar u uvijek biti dijete? Kada u konano stei dobru naviku da tim ljudima dajem od svoje due tono onoliko koliko mi plaaju? Ako elim da me cijene i da sam sebe cijenim, moram im pokazati il.i samo moje siromatvo dolazi u dodir s njihovim

bogatstvom, ali l.i je moje srce udaljeno tisue milja od njihove nadutosti i da ono 'ivi u jednoj sferi koju ne mogu dosegnuti neznatni znaci njihova I u c/ira ili naklonosti." I 'ok su se ti osjeaji gomilali u dui mladog uitelja, njegovo je lu r poprimilo izraz povrijeenog ponosa i okrutnosti. To je potpuno smelo gospou de Renal. Kreposnu hladnou kojom ga je kanila doekati zamijenio je izraz zanimanja, i to zanimanja koje je bilo potaknuto ivim iznenaenjem zbog promjene koju je opazila. Prazne rijei o zdravlju i o lijepom vremenu, koje ljudi ujutro obiavaju izmjenjivati, presahle su ujedanput i kod nje i kod njega, hilienovo rasuivanje nije bilo pomueno nikakvom strau, te je on vrlo brzo pronaao nain da gospoi de Renal pokae kako on tu* smatra da je s njom u prijateljskim odnosima; nita joj ne ree 0 kratkom putovanju na koje polazi, pozdravi je i ode. 1 )ok je gledala za njim, shrvana mrkom oholou njegova pogleda, koji je sino bio toliko ljubazan, njezin najstariji sin dotri iz vrta u- joj, poljubivi je, ree: Nemamo obuke, gospodin Julien odlazi na put. Na te rijei gospou de Renal obuze smrtna hladnoa; bila je nesretna zbog svoje kreposti a jo vie zbog svoje slabosti. Taj je novi dogaaj zaokupio svu njezinu matu; bila je sada daleko od mudrih odluka stvorenih u strano provedenoj noi. Pitanje vie nije bilo u tome da se odupre tom toliko ljubljenom ovjeku, tu'go u tome da bi ga mogla zauvijek izgubiti. Itvbalo je da ode na doruak. Da bi njezina bol bila jo vea, go-podin de Renal i gospoa Derville razgovarali su samo o Julienovu odlasku. Verrierski je naelnik bio opazio neto udnovato u vr71 Crveno i crno stom glasu kojim je Julien zatraio dopust. - Taj mali seljak svakako ima u depu neiju ponudu. Ali taj netko, pa bio to i gospodin Valenod, malo je ustuknuo pred svotom od 600 franaka, koliko bi ga to sada stajalo na godinu. Juer su u Verrieresu traili trodnevni rok za razmiljanje, a jutros, da mi ne bi morao odgovoriti, mladi gospodin odlazi u planine. Prisiljeni smo raunati s jednim kukavnim radnikom koji je drzak prema nama. Eto, dokle smo dospjeli1. "Kad moj mu, koji ne zna kako je duboko uvrijedio Juliena, dri da e nas on napustiti, to da onda ja mislim?" upita se gospoa de Renal. "Ah, sve je ve odlueno!" Da bi mogla bar slobodno plakati i da ne mora odgovarati na pitanja gospoe Derville, ree da je strahovito boli glava i legne u postelju. - Evo, kakve su ene - ponavljao je gospodin de Renal - uvijek je neto pokvareno na tim zamrenim strojevima. I on ode smjekajui se podrugljivo. Dok su gospou de Renal razdirale muke strane strasti u koju ju je sluaj gurnuo, Julien je veselo iao svojim putem posred najljepih vidika na koje ovjek u planinama nailazi. Morao je prijei veliki planinski lanac sjeverno od Vergvja. Staza kojom je iao, penjui se lagano izmeu velikih bukava, vijuga se u

beskonanim zavojima na padini visoke planine to sa sjevera omeuje dolinu Doubsa. Uskoro su pogledi putnika, klizei preko niih breuljaka koji s juga obrubljuju tok Doubsa, sezali sve do plodnih ravnica Bo-urgogne i Beaujolaisa. Koliko je god dua tog slavoljubivog mladia bila neosjetljiva za tu vrstu ljepote, ipak se morao od vremena do vremena zaustaviti da pogleda tako silan i tako divan prizor. Napokon stie do vrha planine, kraj kojega je morao proi da bi poprenim putem doao u osamljenu dolinu gdje je stanovao njegov prijatelj Fouque, mladi trgovac drvom. Julien se nije urio da ga vidi, ni njega ni bilo koje drugo ljudsko bie. Skriven kao ptica grabilica usred golih stijena to krune veliku planinu, mogao je izdaleka opaziti svakog ovjeka koji bi mu se pribliio. Otkrio je malu pilju u gotovo okomitoj strani jedne stijene. Poe tamo i smjesti se u tom sklonitu. "Ovdje mi", ree on a oi mu se sjajile od radosti, "ljudi ne mogu nanijeti nikakvo zlo". Doe mu na um da se preda zadovoljstvu da zabiljei svoje misli, to je svagdje I Prvi dio - XII. "I nigdje bilo za njega tako opasno. Jedan mu je etvrtasti kamen posluio kao stol. Njegovo je pero letjelo, nije vidio nita od onoga to ga je okruivalo. Napokon primijeti da sunce zalazi za daleka brda Beaujolaisa. ooZato ne bih ovdje proveo no?" pomisli on. "Imam kruha i slobodan samh) Na zvuk te velike rijei njegova se dua zanese. Zbog svog licemjerstva ak ni kod Fouquea ne bi bio slobodan. Podbo-fivi glavu rukama, Julien je u toj pilji bio sretniji nego ikada u divotu te se predao sanjarenju i blaenstvu slobode. Vidio je kako se u sumraku gasi jedna suneva zraka za drugom, ali on nije o tome mislio. Usred te beskrajne tame njegova se dua gubila u predodbama o onome to e jednog dana nai u Parizu. To e, ponajprije, biti ena, mnogo ljepa i mnogo uzvienija duha od svih koje je ikada vidio u provinciji. On e je strasno ljubiti i bit e ljubljen. Ako se za koji as od nje odijeli, bit e to samo zato da bi .tekao slavu i zasluio da bude jo vie ljubljen. Mladia odrasla usred alosne stvarnosti parikog drutva, sve kad hi i posjedovao Julienovu matu, na ovom bi mjestu njegova romanu razbudila hladna ironija; velika bi djela nestala zajedno s nadom ila ih postigne, da bi dala mjesto toliko poznatoj krilatici: "Ostavi li svoju ljubavnicu, izlae se, naalost, opasnosti da bude dva-tri puta na dan prevaren." laj mladi seljak nije izmeu sebe i najherojskijih djela vidio nita osim nedostataka prilike. No mrkla je no zamijenila dan, a on je morao prevaliti jo dvije milje da bi se spustio u zaselak, gdje je stanovao Fouque. Prije nego to e napustiti malu pilju, Julien zapali vatru i briljivo spali sve to je napisao. Njegov se prijatelj zaudio kad je on u jedan sat poslije ponoi pokucao na njegova vrata. Naao je Fouquea gdje sreuje raune. Bio je to visok, mlad ovjek, prilino runo graen, velikih i tvrdih i

rta lica, vrlo dugaka nosa, no pod tom odbojnom vanjtinom bilo U* skriveno mnogo dobroudnosti. - Jesi li se posvadio s tvojim gospodinom de Renalom da mi dola /.i tako iznenada? hilien mu ispria dogaaje jueranjeg dana, ali onako kako se njemu svidjelo. Ostani sa mnom - ree mu Fouque. - Vidim da pozna go72 73 Crveno i crno Prvi dio - XII. spodina de Renala, gospodina Valenoda, potprefekta Maugirona; upnika Chelana; shvatio si sve lukavstvo tih ljudi, pa bi mogao ii na drabe. Ti zna bolje od mene raunati, vodit e mi knjige; ja mnogo zaraujem u ovoj trgovini. Nemogunost da sve sam uinim i strah da u ovjeka koga bih uzeo za ortaka ne naiem na lopova spreava me svakog dana da poduzmem izvrsne poslove. Nema tome ni mjesec dana to sam Michaudu iz Saint-Amanda, kojega nisam vidio ve est godina i kojega sam sluajno sreo na sjei ume u Pontarlieru, omoguio da zaradi est tisua franaka. Zato ti ne bi zaradio tih est tisua, ili bar tri tisue franaka? Jer, da si toga dana bio sa mnom, bio bih uinio veu ponudu za to drvo i svi bi mi ga brzo prepustili. Budi moj ortak! Ta ponuda ozlovolji Juliena; ona je smetala njegovu ludom zanosu. Za vrijeme veere, koju su ta dva prijatelja, kao Homerovi junaci, sami pripremili, jer je Fouque ivio sam, on je pokazivao Julienu raune i dokazivao mu koliko njegova trgovina drvom donosi dobitka. Fouque je imao najbolje miljenje o Julienovim sposobnostima i karakteru. Kad je Julien napokon ostao sam u maloj sobici od jelovih greda, razmiljao je ovako: "Istina je, mogao bih ovdje zaraditi koju tisuu franaka, a zatim se ponovno prihvatiti vojnikog ili sveenikog zvanja, ve prema modi koja e tada vladati u Francuskoj. Mala uteevina koju bih skupio oslobodila bi me od svih sitnih tekoa. ivei osamljen u brdima, smanjio bih malo svoje strano neznanje o mnogim stvarima koje zaokupljaju sve te salonske ljude. Ali Fouque se nee eniti, a ponavlja mi da ga samoa ini nesretnim. Oito je, ako uzima ortaka koji nema gotovine da je uloi u posao, onda to ini u nadi da e time stei druga koji ga nikad nee napustiti." "Zar da prevarim prijatelja?" povie Julien ljutito. To bie kojemu je licemjerstvo i odsutnost svake suuti bilo obino sredstvo borbe za sreu nije ovoga puta moglo podnijeti pomisao na najmanju neobzirnost prema ovjeku koji ga je volio. Ali najednom se Julien razvedri; naao je razlog da odbije ponudu. "to, izgubiti kukaviki sedam ili osam godina! Imao bih tada dvadeset i osam godina. Ta u tim je godinama Bonaparte ve bio izvrio svoje najvee pothvate! Kad bih tako posve nepoznat i zaradio neto novca obilazei te sjee uma i stekao naklonost nekolicine

1"ulinjenih lopova, tko mi kae da bih poslije toga jo posjedovao naj sveti plamen kojim ovjek stvara sebi ime?" utradan ujutro Julien posve hladnokrvno odgovori dobrom Fou-i ieu koji je njihovo udruivanje smatrao ve gotovom stvari, kako ni njegov poziv za svetom slubom pred oltarom ne doputa da 11 hvati ponudu. Fouque je ostao zapanjen. Ali jesi li razmislio - ponavljao mu je on - da te ja uzimam /.i ortaka, ili, ako ti je milije, da ti dajem etiri tisue franaka na gmlinu? A ti se eli vratiti svom gospodinu de Renalu, koji te prezire kao blato na svojim cipelama! Kad bude posjedovao dvije utotine zlatnika, to e te prijeiti da ue u bogosloviju? Rei u ti I vie. Obvezujem se da u ti pribaviti i najbolju upu u zemlji. Jer - doda Fouque tiim glasom - ja pribavljam gorivo drvo gospodinu... gospodinu... i gospodinu... Ja im dobavljam prvorazredno hi .istovo drvo koje mi oni plaaju kao meko drvo, ali je to ipak vrlo "lobro uloen novac. Nita nije moglo svladati Julienovu sklonost za sveeniko zvai>]e. Fouque je konano stekao uvjerenje da je on malo lud. Treeg i lana u ranu zoru Julien napusti svog prijatelja da bi proveo dan usred stijena u planini. Naao je svoju malu pilju, ali nije vie imao duevnog mira; oduzele su mu ga ponude njegova prijatelja. Kao Herkul, naao se i on, ne izmeu poroka i vrline, nego izmeu 'srednjosti koju prati osigurano blagostanje i svih herojskih snova >og djetinjstva. "Ja, dakle, ne posjedujem prave vrstine", ree im sebi i ta ga je sumnja najvie zaboljela. "Nisam od one mateie od koje su sazdani veliki ljudi kad se bojim da mi osam godina : o bi ih proveo zaraujui kruh, ne oduzme onu uzvienu energiju kojom se stvaraju izvanredna djela." 74 75 Crveno i crno Prvi dio - XIII. XIII. Prozirne arape Roman - to je ogledalo koje pisac pronosi du puta. Saint-Real Kad je Julien spazio slikovite razvaline stare crkve u Vergyju; sjeti se da od prekjuer ni jedan jedini put nije pomislio na gospou' de Renal. "Neki dan, kad sam dolazio, ta me ena podsjetila na neizmjernu udaljenost koja nas razdvaja: postupala je sa mnom kao s radnikim sinom. Bez sumnje mi je htjela jasno pokazati svoje, aljenje zbog toga to mi je veer prije toga prepustila svoju ruku... j Ipak, kako je lijepa ta ruka! Koje li draesti! Koje li plemenitosti uj pogledima te ene!" Mogunost da s Fouqueom stekne imutak dala je stanovitu lakou I Julienovu razmiljanju; vie ga nije tako esto kvarila razdraenost i snaan osjeaj njegova siromatva u oima svijeta. Kao da stoji na nekoj uzvisini, mogao je rasuivati i uzdignuti se, tako rei, iznad krajnjeg siromatva i blagostanja, koje je jo uvijek nazivao bogatstvom.

Bio je daleko od toga da svoj poloaj filozofski prosuuje,' ali je bio dovoljno pronicav da osjeti kako se poslije tog malog putovanja u planinu promijenio. Osjetio je ivo uzbuenje s kojim je gospoa de Renal sasluala kratak opis njegova putovanja za koji ga je zamolila. Fouque mu je bio priao da se kanio eniti, ali je doivio razoaranje. Razgovori dvojice prijatelja bili su ispunjeni dugim povjeravanjima o tom predmetu. Budui da je i suvie brzo bio uslien, Fouque je bio spoznao da njegova odabranica ne ljubi samo njega. Sve te prie i/nenadile su Juliena; mnogo je novog nauio. Njegov usamljeniki i vot, sav od mate i nepovjerenja, bio ga je udaljio od svega to bi i moglo pouiti. .1 vrijeme njegova izbivanja ivot je za gospou de Renal bio samo i/, razliitih muka, koje su sve bile nepodnoljive; zaista je obo-rla. Prije svega - ree joj gospoa Derville kad je vidjela da je Ju-rn stigao - ti se loe osjea, te nee veeras ii u vrt; vlaan bi ak samo jo pogorao tvoje stanje. -ospoa Derville je s uenjem gledala kako njezina prijatelji-i, koju je gospodin de Renal uvijek prekoravao zbog pretjerane >lnostavnosti njezinih haljina, uzima prozirne arape i draesne i police koje su stigle iz Pariza. Jedina zabava gospoe de Renal u "sljcdnja tri dana bila je da skroji ljetnu haljinu od lijepe i vrlo h uleme tkanine i da trai od Elize da je u velikoj urbi saije. Ta je iljina bila dovrena tek nekoliko asaka nakon Julienova dolaska, gospoa de Renal ju je odmah odjenula. Njezina prijateljica vie i|r sumnjala. "Ona ljubi, nesretnica!" pomisli gospoa Derville. .h1 je razumjela sve udnovate pojave njezine bolesti, uljela ju je gdje razgovara sa Julienom. Bljedoa se smjenjivala sa \ im rumenilom. Njezine oi, koje nije odvraala od oiju mladog itelja, odavale su strepnju. Gospoa de Renal je svakog trenu-> .1 oekivala da e se on izjasniti i priopiti joj odlazi li od njih ili taje. Ali Julien nije nainjao tu temu niti je uope mislio na nju. ikon stranih borbi, gospoa de Renal se konano usudi kazati mi drhtavim glasom u kome se osjeala sva njezina strast: I loete li napustiti svoje ake i uzeti kakvu drugu slubu? 11 ion je bio zapanjen nesigurnim glasom i pogledom gospoe de o nal. "Ova me ena ljubi", pomisli on, "ali im proe taj trenutak ."bosti, zbog koje je njezin ponos prekorava, i im vie ne bude lahovala da u otii, ponovno e je obuzeti njezina gordost." Ta H>/.naja njihova uzajamnog poloaja bila je kod Juliena brza kao u inja; on odgovori oklijevajui: Bilo bi mi vrlo teko ostaviti djecu tako milu i iz tako dobre obi-7/i, ali moda e to biti potrebno. ovjek ima dunosti i prema obi. >ok je izgovarao rijei iz tako dobre obitelji [bila je to jedna od nih otmjenih fraza koje je tek nedavno nauio), obuzimao ga je 76 77 Crveno i crno snaan osjeaj antipatije. "U oima ove ene ja nisam iz dobre obitelji", mislio je. Sluajui ga; gospoa de Renal se divila

njegovu duhu i njegovoj ljepoti, a zbog mogunosti da ode, koju joj je dao naslutiti, njezino je srce krvarilo. Svi njezini prijatelji iz Verrieresa koji su za vrijeme; Julienova izbivanja bili na ruku u Vergvju kao da su se natjecali da joj estitaju na sjajnom ovjeku kojega je njezin mu imao sree i pronai. Nisu joj estitali zato to bi shvatili koliko su djeca napredovala. Nego, injenica da netko zna napamet Bibliju, i to jo na] latinskom, izazvala je kod stanovnika Verrieresa divljenje koje e] moda potrajati i cijelo stoljee. Julien koji ni s kim nije govorio, nije o tome nita znao. Da je go-j spoa de Renal bila i najmanje hladnokrvna, bila bi mu estitala] zbog ugleda koji je stekao, time bi umirila Julienov ponos, i on bi] prema njoj bio mio i ljubazan, to vie to mu se njezina nova Kalji-; na inila draesna. Gospoa de Renal, takoer zadovoljna svojom i lijepom haljinom i onim to joj je o njoj rekao Julien, htjela je i proetati se vrtom. Uskoro prizna da nije kadra hodati. Uhvatila! je putnika ispod ruke, ali dodir njegove ruke ne samo da joj nije] uveao snagu nego joj je oduzeo i ono malo snage to je imala. Bila je no; tek to su sjeli, Julien se poslui svojom starom povla-j sticom i usudi se uhvatiti ruku svoje lijepe susjede i pribliiti joj] svoje usne. Mislio je na smjelost kojom se Fouque sluio prema svojim ljubavnicama, a ne na gospou de Renal. Rijei iz dobre] obitelji leale su mu jo kao mora na srcu. Ona mu je stiskala ruku, j to mu nije inilo nikakvo zadovoljstvo. Daleko od toga da bude ponosan ili bar zahvalan za osjeaj koji mu je gospoa de Renal,: vrlo oitim znacima, te veeri iskazivala, bio je gotovo neosjetljiv] za njezinu ljepotu, otmjenost i svjeinu. istoa due i odsutnosti svakog osjeaja mrnje bez sumnje produuju trajanje mladosti.) Jer kod veine lijepih ena najprije ostari fizionomija. Julien je cijele veeri bio zlovoljan. Dosad se uvijek ljutio samo na j sluaj i na drutvo; ali otkako mu je Fouque ponudio nizak nain; da doe do blagostanja, ljutio se na samoga sebe. Premda bi gospo- j dama od vremena do vremena rekao po koju rije, bio je potpunoj utonuo u svoje misli, te je konano ispustio ruku gospoe de Renal] a da to nije ni opazio. Ta je kretnja potresla duu te jadne ene; ona] je u njoj vidjela svoju sudbinu. Prvi dio - XIII. je bila sigurna u Julienovu ljubav, njezina bi vrlina moda pronala snage da mu se odupre. No kako je strepila da ga ne izgubi ni jek, njezina ju je strast toliko smutila da je sama uhvatila Ju-licnovu ruku, koju je on u svojoj rastresenosti poloio na naslon Itolice. Ta njezina kretnja razbudi slavoljubivog mladia; bio bi volio da su joj svjedoci svi oni oholi plemii koji su ga, dok bi s djecom sjedio na dnu stola, gledali s tako pokroviteljskim smijekom. iTn me ena vie ne moe prezirati", pomisli on. "U tom sluaju unuam biti osjetljiv prema njezinoj ljepoti; dunost mi je prema Minorne sebi da joj budem ljubavnik." Prije naivnih povjeravanja nn^ova prijatelja takva mu misao ne bi bila pala na pamet, s'a^la odluka koju je upravo stvorio bila je za nj ugodna razonoda, .ovorio je sam sebi: "Jedna od tih dviju ena mora biti moja." >sjeti da bi mnogo vie volio udvarati gospoi Derville. Ne

zbog >>Ha to bi bila ugodnija nego zato to ga je ona upoznala ve kao o Itfojitelja cijenjena zbog svojeg znanja, a ne kao tesarskog radnika ka putiem od jeftina sukna pod rukom, kako se bio pojavio pred ospoom de Renal. \ gospoa de Renal ga je najradije zamiljala ba kao mlada radni-.i koji je pocrvenio do uiju i stoji ispred kunih vrata ne usuu-iCi se pozvoniti. l.izmatrajui dalje svoj poloaj, Julien uvidi da ne treba ni pomiIjati na osvajanje gospoe Derville, koja vjerojatno opaa nakloost gospoe de Renal prema njemu. Bio je stoga prisiljen vratiti ik njoj. "Sto znam o karakteru te ene?" upita se Julien. "Samo vo: prije svog putovanja primio sam je za ruku, a ona ju je povu-la; danas ja povlaim ruku, a ona je hvata i stie. Divne li prilike .1 joj uzvratim sav prezir koji je pokazala prema meni. Bog zna ""liko je imala ljubavnika1. Moda se odluila za mene samo zato io se moemo lako sastajati." .ikva je, naalost, nesrea pretjerane civilizacije! Dua mladia "I dvadeset godina koji posjeduje neko obrazovanje udaljena je istiu milja od neusiljenosti i prirodnosti, bez koje je ljubav esto ,nno najdosadnija dunost. lb vie dugujem sebi da uspijem kod te ene, to u ovako, uspiom li ikada u ivotu, pa ako mi netko prigovori zbog niskog uitelj-\ o^ poloaja, moi odgovoriti kako me ljubav natjerala da uzmem o mjesto", nastavi sitna Julienova tatina. 78 79 Crveno i crno Prvi dio - XIV. i Julien ponovno odmakne ruku od ruke gospoe de Renal, a zatim] je opet uhvati i stisne. Kad su oko ponoi ulazili u salon, gospoa] de Renal ga tiho zapita: - Vi nas naputate, vi odlazite? Julien odgovori uzdahnuvi: - Moram otii jer vas strastveno ljubim; to je grijeh... i te kakav] grijeh za mlada sveenika! - Gospoa de Renal se tako naslonila na njegovu ruku i bila mu je tako blizu da je na svom obrazu osjetila toplinu Julienova obraza. Noi tih dvaju bia bile su vrlo razliite. Gospoa de Renal bila] je sva u zanosu najuzvienije duevne sladostrasti. Mlada koketnaj djevojka koja rano ljubi privikne se na ljubavna uzbuenja; kad doe doba prave strasti, ova vie nema za nju dar novine. Gospoa ] de Renal nikada nije itala romane, te su za nju sve nijanse njezine] sree bile nove. Nije bilo nikakve alosne istine da je prestravi, pa, ni aveti budunosti. Vidjela je sebe za deset godina jednako sretnu] kao i u ovom asu. ak se i misao na krepost i na zakletvu vjernosti] gospodinu de Renalu, koja ju je nekoliko dana prije uznemirivala,] sada uzalud pojavljivala; ona ju je tjerala od sebe kao nametljiva! gosta. "Nikada neu Julienu nita dopustiti", mislila je gospoa de] Renal. "ivjet emo i

ubudue kao to ivimo ovih mjesec dana.j Bit e mi samo prijatelj." XIV. Engleske karice esnaestogodinja djevojka imala je put kao rua, a stavljala je rumenilo na obraze. Polidori Fouqueova je ponuda zaista pomutila Julienovu sreu; nije se mo-Kao odluiti. "Ah moda sam slaba karaktera; bio bih lo Napoleonov vojnik. Bar e me potajno ljubakanje s gospodaricom kue malo rastresti", doda on. Na njegovu sreu, ak ni u tom malom dogaaju stanje njegove due nije bilo u skladu s bahatim rijeima. Plaio se gospoe de Renal zbog njezine tako lijepe haljine. Ta je haljina u njegovim oima bila prethodnica Pariza. Njegova tatina ne htjede nita prepustiti sluaju i trenutanom nadahnuu. Na osnovi Fouqueovih povjeravanja i ono malo znanja o ljubavi to gaje bio stekao itajui Bibliju, naini on vrlo razraen ratni plan. Kako je bio vrlo uzbuen, to sam sebi nije htio priznati, on je taj plan i napisao. Sutradan ujutro gospoa de Renal ostade naas sama s njim u salonu. - Nemate li vi nikakvo drugo ime doli Julien? - upita ga ona. Na to laskavo pitanje na junak nije znao to da odgovori. Ta okolnost nije bila predviena u njegovu planu. Da nije uinio tu glupost i sastavio plan, njegov bi mu ivahni duh pomogao, a iznenaenost bi samo poveala snagu njegovih primjedaba. Ispao je nespretan i smatrao se jo nespretnijim no to je bio. Gospoda de Renal mu to odmah oprosti. Ona je u tome vidjela znak 80 81 Crveno i crno neke draesne bezazlenosti. A upravo je bezazlenost bila ono to je u njezinim oima nedostajalo tom tako darovitom ovjeku. - Tvoj mali uitelj pobuuje u meni veliko nepovjerenje - rekla bi joj koji put gospoa Derville. - ini mi se da uvijek razmilja i da nita ne ini bez neke namjere. On je podmukao. No Juliena je duboko ponizila nesrea to nije znao odgovoriti gospoi de Renal. "Covjek kao to sam ja duan je ispraviti taj neuspjeh." Iskoristivi as kad su prelazili iz jedne sobe u drugu, smatrao je svojom dunou da poljubi gospou de Renal. Nije mogao uiniti nita neumjesnije, nita neugodnije i nita neopreznije za sebe i za nju. Samo to ih nisu opazili. Gospoa de Renal je pomislila da je lud. Bila je prestraena i nadasve povrijeena. Ta ju je glupost podsjetila na gospodina Valenoda. "to bi mi se tek dogodilo da sam s njim nasamo?" upita se ona. Sva joj se krepost vratila, jer je ljubav popustila. Odsad je uvijek gledala da jedno od njezine djece bude uz nju. Taj je dan za Juliena bio dosadan; proveo ga je itava nespretno izvodei svoj plan zavoenja. Nijednom nije pogledao gospou de Renal a da to nije

imalo neku svrhu; ali on nije bio toliko glup da ne bi opaao kako mu ne polazi za rukom da bude ljubazan, a jo manje zavodljiv. Gospoa de Renal nije mogla nauditi se to je on tako nespretan i istovremeno tako odvaan. "To je bojaljivost misaonog ovjeka kad se zaljubi", pomisli ona napokon s neopisivom radou. "Je li mogue da ga moja suparnica nikada nije ljubila?" Poslije ruka se gospoa de Renal vrati u salon da primi posjet gospodina Charcota de Maugirona, potprefekta iz Brava. Ona je vezla za malim razbojem koji je bio vrlo visoko postavljen. Gospoa Derville je bila uz nju. U takvom poloaju, i po bijelome danu, na junak je smatrao za zgodno da isprui svoju izmu i pritisne lijepu nogu gospoe de Renal, ije su prozirne arape i lijepe parike cipele oito privlaile poglede galantnog potprefekta. Gospoa de Renal se strahovito prestrai; ona ispusti kare, klupko vune i iglu, tako da se Julienova kretnja mogla smatrati nespretnim pokuajem da zadri kare, koje je vidio kako klize. Sreom su se te karice od engleskog elika slomile i gospoa de Renal stade aliti to joj Julien nije bio blie. - Vi ste prije mene opazili da Prvi dio-XIV. kare padaju, mogli ste to sprijeiti, umjesto da mi u svojoj revnosti zadate tako jak udarac nogom. Sve je to prevarilo potprefekta, ali nije gospou Derville. "Taj se lijepi mladi vrlo glupo ponaa!" pomisli ona. Pravila dobra ponaanja u provincijskom gradu ne doputaju tu vrstu pogreaka. i iospoa de Renal nae prilike da apne Julienu: Budite razboriti, ja vam to nareujem! Julien je i sam uviao svoju nespretnost; bio je ozlojeen. Dugo je i a spravljao u sebi treba li se naljutiti zbog rijei: Ja vam to nareujem. Bio je dovoljno glup da misli: "Mogla bi mi rei nareujem, ako se radi o bilo emu to je u vezi s odgojem djece, ali uzvra-i ajui mi ljubav mora pretpostaviti jednakost. Ne moe se ljubiti Ih/, jednakosti...)) i njegov duh se izgubi u openitim mislima o jednakosti. S gnjevom je ponavljao Corneilleov stih koji je nekoliko dana prije bio uo od gospoe Derville: "..............................Ljubav" o(Stvara jednakost, ali je ne trai." I 'porno izigravajui Don Juana, iako jo nikad u ivotu nije imao liubavnicu, Julien je cijelog dana bio strahovito glup. Samo mu n* jedna misao bila jasna. Sit samoga sebe i gospoe de Renal, sa strahom je gledao kako se pribliava veer, kad e u mraku sjediti kraj nje u vrtu. Zato ree gospodinu de Renalu da ide u Verrieres posjetiti upnika; ode poslije ruka i vrati se tek nou. 1) Verrieresu je naao veleasnog Chelana zaokupljenog selidbom; konano je bio otputen; vikar Maslon je doao na njegovo mjesto. Julien pomogne dobrom upniku da se preseli i smisli kako e pisati Fouqueu da ga je neodoljiv poziv koji osjea za sveto zvanje isprva sprijeio da prihvati njegovu ljubaznu ponudu, ali je upravo vidio jedan takav primjer nepravde te bi za njegovo spasenje moda bilo bolje da ne stupi u sveeniki stale, lulien je bio vrlo zadovoljan lukavstvom kojim je iskoristio otputanje verrierskog

upnika kako bi sebi ostavio otvorenu mogu-i nost da se vrati trgovini ako u njegovu duhu kukavna razboritost prevlada heroizam. 82 83 Crveno i crno XV. Pjev pijetla Amour en latin faict amor; Or done provient d'amour la mort, Et, par avant, soulcy qui mord, Deuil, plours, pieges, forfaitz, remord.1 Blason d'Amour Da je u Juliena bilo samo malo one spretnosti koju je sebi tako bezrazlono pripisivao, bio bi mogao sebi sutradan estitati zbog uinka to ga je izazvao njegov put u Verrieres. Njegovo je izbivanje bacilo u zaborav njegove nespretnosti. Toga je dana bio opet prilino mrzovoljan; uveer mu padne na pamet smijena misao, i on je s neobinom neustraivou priopi gospoi de Renal. Tek to su posjedali u vrtu, Julien je, i ne saekavi da se dovoljno smrai, primakao svoja usta uhu gospoe de Renal te joj uz opasnost da je strahovito kompromitira ree: - Gospoo, noas u dva sata doi k vama u sobu, moram vam neto kazati. Strepio je da ona ne prihvati njegovu molbu; uloga zavodnika bila mu je tako muna da bi se bio najradije - samo da je mogao - povukao na nekoliko dana u svoju sobu da ne vidi gospoe. Razumio je da je svojim jueranjim neprirodnim postupkom pokva1. Ljubav je na latinskom "amor", Iz ljubavi proizlazi dakle smrt, Pa onda briga koja izjeda alost, suze, zamke, zloin, grinja savjesti... 84 " Prvi dio - XV. rio sve dobre izglede prethodnog dana i nije znao kako se ponaao. Na Julienovu drsku izjavu gospoa de Renal odgovori istinskim i nimalo pretjeranim negodovanjem. Njemu se uini da u njezinu kratkom odgovoru opaa prezir. Sigurno je da je taj odgovor, koji je ona vrlo tiho izgovorila, sadravao i rijei stidite se. Pod izgovorom da mora neto kazati djeci, Julien ode u njihovu sobu; vrativi Si-, sjede uz gospou Derville, vrlo daleko od gospoe de Renal. 'iiiko je sebi oduzeo svaku mogunost da je uhvati za ruku. Razgovor je bio ozbiljan, i Julien se dobro drao, osim nekoliko trenutaka potpunog muka, za koje je vrijeme napinjao mozak. "Zato ne mogu izmisliti neku spretnu doskoicu", govorio je sebi, "koja bi gospou de Renal prisilila da mi da one nesumnjive dokaze njenosti zbog kojih sam prije tri dana ve bio povjerovao da je moja!" Bio je veoma zbunjen gotovo oajnim stanjem u koje je doveo svo-iu stvar. Pa ipak, nita ga ne bi bilo vie smelo nego uspjeh. Kad su se u pono razili, vjerovao

je u svom pesimizmu da ga gospoa Derville prezire i da, vjerojatno, nije mnogo bolje ni s ;ospoom de Renal. l.iko zlovoljan i vrlo ponien nije mogao usnuti. Bio je na tisue i nilja udaljen od pomisli da odustane od svake varke i svakog plana i da ivi bezbrino uz gospou de Renal, zadovoljavajui se kao ilijete sreom koju svaki dan sa sobom donosi. Razbijao je glavu smiljajui vjete manevre; as kasnije uvidio bi kako su besmisleni. Ukratko, bio je vrlo nesretan u trenutku kad .u na tornju dvorca izbila dva sata. li"j ga zvuk razbudi, kao to je pjev pijetla razbudio svetog Petra. 1 >sjeti da je kucnuo as najmunijeg dogaaja. Od trenutka kad je 'no izrekao onaj svoj drski prijedlog nije vie ni mislio na nj; ta bio <o tako loe primljen. Rekao sam joj da u u dva sata doi k njoj", ree ustajui. "Mogu uli neiskusan i grub kako to i pristaje seljakom sinu; gospoa i ) erville mi je to ve dovoljno pokazala, ali barem neu biti slab." lulien je imao razloga da se pohvali zbog svoje hrabrosti; jo nikad ti je bio prisilio sebe da uini neto to bi ga stajalo vie muke. Hvorivi vrata svoje sobe, toliko je drhtao da su mu koljena kleca-i, pa je bio prisiljen nasloniti se na zid. Bio je bos. Poe prislukivati na vratima gospodina de Renala i u ,;.i kako hre. Bio je zbog toga oajan. Nema, dakle, vie nikakva 85 Crveno i crno Prvi dio - XV. izgovora da ne ode k njoj. Ali, Boe dragi, to e on ondje? Nije imao nikakav plan, a da ga je i imao, osjeao se toliko zbunjen da ne bi bio kadar izvriti ga. Napokon, trpei tisuu puta vie nego da ide u smrt, ue u mali hodnik koji je vodio do sobe gospoe de Renal. Drhtavom rukom otvori vrata koja su strahovito zakripala. U sobi je bilo svjetlo, pod kaminom je gorjela nona svjetiljka; tu novu nesreu nije oekivao. Videi ga gdje ulazi gospoa de Renal skoi iz kreveta - Nesretnice! - vikne ona. Nastade mala zabuna. Julien zaboravi svoje tate planove i vrati se svojoj prirodnoj ulozi; ne svidjeti se tako draesnoj eni inilo mu se najveom nesreom. Na njezine prijekore odgovori samo bacivi joj se pred noge i obujmivi njezina koljena. Kako je ona vrlo strogo govorila, on brine u pla. Nekoliko sati kasnije, kad je Julien izlazio iz sobe gospoe de Renal, moglo se, u stilu romana, rei da vie nije imao to eljeti. Zaista, on je tu pobjedu, do koje ga ne bi dovelo sve njegovo nespretno lukavstvo, dugovao ljubavi koju je pobudio i nepredvienom dojmu koji su na njega izvrile zavodljive ari. Ali, obuzet smijenim ponosom, on je i u najslaim trenucima elio igrati ulogu mukarca koji je navikao svladavati ene. inio je nevjerojatne napore da pokvari ono to ga je inilo dostojnim ljubavi. Umjesto da obraa pozornost na zanos koji je pobuivao i na grinju savjesti koja je jo pojaavala ar tog zanosa, njemu je neprestano lebdjela pred oima misao na njegovu dunost. Bojao

se strane grinje savjesti i vjenog osjeaja smijenosti ako se udalji od idealnog uzora kojega se odluio drati. Ukratko, upravo ono to ga je inilo nadmonim, prijeilo je Juliena da uiva sreu koja se pred njim nalazila. Bio je kao esnaestogodinja djevojka koja ima ruiaste obraze, a toliko je luda da odlazei na ples narumeni lice. Gospou de Renal, na smrt prestraenu Julienovim dolaskom, poele su odmah muiti strane bojazni. Julienov pla i oaj posve su je smeli. ak i onda kad mu ve nita nije imala uskratiti, s iskrenim je ogorenjem gurala Juliena od sebe, da bi mu se zatim odmah bacila u naruaj. U svem tom njezinu ponaanju nije bilo nikakve smiljene namjere. Bila je uvjerena da je zauvijek prokleta, te je nastojala da misao na pakao odagna od sebe time to je Juliena obasipala najstrastvenijim milovanjem. Jednom rijeju, nita ne bi nedostajalo srei naeg junaka, ak ni vatrena strast ene koju je "svojio, da je u tome znao uivati. Julienovim odlaskom nije pre1.10 zanos koji ju je i protiv njezine volje uzbuivao, ali ni borbe s nnjom savjesti koje su je razdirale. Moe moj, biti sretan, biti ljubljen, zar je to samo ovo?" To je hil.i prva Julienova misao kad se vratio u svoju sobu. Nalazio se u onom stanju uenja i nemirnog uzbuenja u koje pada dua kad je upravo postigla ono to je odavno eljela, a jo nema uspomena. K.ui vojnik koji se vraa s parade, Julien je paljivo ispitivao sve |>' 'i'tlinosti svog ponaanja. "Nisam li propustio neto od onoga to il i ujem samom sebi? Jesam li dobro odigrao svoju ulogu?" I i > > kakvu ulogu? Ulogu ovjeka koji je navikao na sjajne uspjehe k"nl ena. 87 Crveno i crno XVI Sutradan He turnd'd his lip to hers and with his hand Call'd back the tangles ofher manderinghair.1 Don Juan Za Julienovu je slavu bila srea to je gospoa de Renal bila suvie uzbuena, suvie zauena, a da bi opazila glupost ovjeka koji je u jednom trenu postao za nju sve na svijetu. Videi da svie, ona ga zamoli da ode i ree: - Ah, Boe moj, ako je moj mu uo buku, ja sam izgubljena. Julien, koji je imao vremena da smilja fraze, sjetio se pitati je: - Biste li alili za ivotom? - Ah, u ovom trenutku mnogo! Ali ne bih alila to sam vas upoznala. Julien je smatrao pitanjem asti da se vrati po bijelom danu i neoprezno. Neprestana panja kojom je motrio i najmanje svoje postupke u ludoj elji da stvori dojam iskusna ovjeka donijela je samo jednu korist:

kad se s gospoom de Renal sreo na doruku, njegovo je ponaanje bilo remek-djelo razboritosti. to se nje tie, ona ni aska nije mogla izdrati da ga ne gleda, a nije ga mogla pogledati, a da pritom ne pocrveni do uiju. Opaala 1. On okrene svoje usne prema njenima, a svojom je rukom Skupljao njenu raspletenu, zamrenu kosu. (Byron) Prvi dio - XVI. je svoju smetenost i trudila se da je prikrije, ali ju je time samo poveavala. Julien ju je pogledao jedan jedini put. Najprije se gospoa de Renal divila njegovoj razboritosti. Uskoro, videi da se i:"j njegov jedini pogled ne ponavlja, ona se uplai: "Zar me vie ne liubi?" pomisli. "Ah, za njega sam ja suvie stara; deset godina sam t;irija od njegal" I /lazei iz blagovaonice u vrt, stisne Julienovu ruku. Iznenaen tim neobinim znakom ljubavi, on je strastveno pogleda jer mu se pri o li"ruku uinila vrlo lijepa, te je, oborena pogleda dodue, tono promatrao sve pojedinosti njezine drai. Taj je pogled utjeio go- pou de Renal; nije je oslobodio od svih njezinih nemira, ali su je li nemiri gotovo posve oslobodili od grinje savjesti prema muu. /Ca dorukom mu nije nita primijetio; ali je zato to vie primijetila gospoda Derville, koja je bila uvjerena da e gospoa de Re-n;il uskoro podlei. Uporna i odluna prijateljica cijeloga dana nije lrdjela aluzija kojima je bila svrha da joj naslika najcrnjim bojama opasnost u koju srlja. CIospoa de Renal je vrue eljela ostati nasamo sa Julienom; htjela ga je pitati ljubi li je jo. Usprkos postojanoj blagosti svog karaktera, umalo nije vie puta rekla svojoj prijateljici koliko je dosadna. \)veer je u vrtu gospoa Derville tako spretno udesila da se nala i/meu gospoe de Renal i Juliena. Gospoa de Renal, koja je ve unaprijed zamiljala kako e biti divno stisnuti Julienovu ruku i prinijeti je usnama, nije mu ak mogla usmjeriti ni jedne jedine lijei. la je nezgoda uveala njezino uzbuenje, a muila ju je i grinja savjesti. Toliko je bila izgrdila Juliena zbog neopreznosti koju je poinio doavi prole noi k njoj, da se bojala kako ove noi nee iloi. Rano napusti vrt i povue se u svoju sobu. Ali, ne mogavi svladati nestrpljivost, ode prisluhnuti na Julienova vrata. Usprkos neizvjesnosti i strasti koje su je prodirale, nije se usudila ui. Taj I "i joj se korak uinio najgorom pokvarenou, jer se spominje i u i r ti noj provincijskoj mudroj izreci. Posluga jo nije bila sva legla; opreznost je najpokon prisili da se vrati u svoju sobu. Dva sata ekanja bila su dva stoljea muka. No Julien je bio suvie vjeran onome to je nazivao svojom dunost, u a da ne bi toku po toku izvrio ono to je odluio. Crveno i crno Kad je izbio jedan sat, on se iskrao iz svoje sobe i, uvjerivi se da gospodar kue duboko spava, pojavio se kod gospoe de Renal. Ovoga je puta naao uz svoju prijateljicu vie sree, jer nije tako uporno mislio na ulogu koju mora igrati. Imao je oi da vidi i ui da

uje. Ono to mu je gospoa de Renal rekla o svojim godinama, uveavalo je njegovu sigurnost. - Ah, ja sam deset godina starija od vas! Kako me moete ljubiti? - ponavljala je ona neproraunano jer ju je ta misao muila. Julien nije pojmio tu nesreu, ali je vidio da ona zbilja postoji i gotovo je sasvim zaboravio svoju bojazan da ne bude smijean. Glupa misao da bi ona zbog njegova niskog porijekla mogla na njega gledati kao na nekog podreenog ljubavnika takoer je nestala. A kako je Julienov zanos umirivao njegovu plaljivu ljubavnicu, tako je i ona bivala sretnija i sposobnija da prosuuje svog ljubavnika. Sreom on ovog puta nije bio gotovo nimalo neprirodan, to mu je na prolom sastanku donijelo pobjedu, ali ne i uivanje. Da je ona opazila njegovu namjeru da igra neku ulogu, to bi joj bolno otkrie zauvijek oduzelo svaku sreu. Ona bi u tome vidjela alosnu posljedicu nerazmjera njihovih godina. Gospoa de Renal dodue nikad nije razmiljala o teorijama ljubavi, ali u provinciji je razlika u godinama, poslije razlike u imutku, glavni predmet ala kad je rije o ljubavi. Za nekoliko je dana Julien, koji se prepustio aru svojih godina, bio silno zaljubljen. "Valja priznati", govorio je sebi, "da je u nje aneoska dua i da je tako lijepa da ne moe biti ljepa". Gotovo je posve zaboravio ulogu koju je trebao igrati. U trenutku zaborava priznao joj je ak i sve svoje bojazni. To je priznanje dovelo do vrhunca strast koju je u njoj pobudio. "Ja, dakle, uope nisam imala sretne suparnice!" s nasladom je pomislila gospoa de Renal. Usudi ga se zapitati ija je ono slika do koje mu je toliko stalo; Julien joj se zakle da je to slika nekog mukarca. Kad je gospoa de Renal bila dovoljno hladnokrvna da razmilja, nije se mogla nauditi da takva srea postoji, a da to ona nikad nije ni slutila. "Ah", mislila je ona, "da sam barem Juliena upoznala prije deset godina, kad se jo moglo rei da sam lijepa." Julien je bio vrlo daleko od takvih misli. I sama njegova ljubav 90 Prvi dio - XVI. bila je astoljublje; bila je radost to on, nesretan i toliko prezren siromah, posjeduje tako otmjenu i tako lijepu enu. Njegovo obofcavanje, zanos kojim je gledao drai svoje prijateljice, konano su malo stiali njezinu bojazan zbog razlika u godinama. Da je imala i malo onog iskustva kojim se u najciviliziranijim zemljama ve oda-\ no koristi ena tridesetih godina, ona bi strepila zbog trajanja te 1111 bavi koja kao da je ivjela jedino od iznenaenja i od ushienja o..iinoljublja. I ' asovima kad bi zaboravljao svoje astoljublje, Julien se s odu< \ ljenjem divio ak i eirima i haljinama gospoe de Renal. Nije 'o mogao zasititi zadovoljstva da udie njihov miris. Otvorio bi n|i'/in ormar sa zrcalom i satima bi se divio ljepoti i ukusu svega io je tu vidio. Njegova bi ga prijateljica, naslonjena na nj, motrila > luk je on razgledavao nakit i tkanine koje uoi vjenanja ispunjuju

svadbenu koaru. "Za takva sam se ovjeka mogla udati!" pomislila bi koji put gospoa de Renal. "Koje li vatrene due! Kako bi ivot uz njega bio divan!" Sto se tie Juliena, on se jo nikada nije bio naao u takvoj blizini strahovitog enskog oruja. "Nije mogue", mislio je, "da u Parizu postoji neto ljepe!" I on tada nije nalazio prigovora svojoj srei. ( x\sto bi zbog iskrenog divljenja i zanosa svoje prijateljice zaboravljao svoju lanu teoriju koja ga je u prvim asovima njihove veze i'inila tako usiljenim i gotovo smijenim. Bilo je trenutaka kad bi, usprkos svojim licemjernim navikama, nalazio pravu slast u tome da toj velikoj dami koja mu se divila prizna svoje nepoznavanje mnotva sitnih pravila ponaanja. inilo mu se da ga poloaj nje-,'ovc ljubavnice uzdie iznad njega samoga. A gospoa de Renal je, o .1 svoje strane, nalazila najslai duevni uitak u tome da poui ti mnotvo sitnica toga darovitog mladia kojemu su svi proricali \ diku budunost. ak i potprefekt i gospodin Valenod nisu mogli >la mu se ne dive, te su joj se stoga inili manje glupi. to se tie gospoe Derville, ona je bila daleko od toga da bi mogla izraziti iste osjeaje. Oajna zbog onoga to joj se inilo da je prozrela i videi da su njezine mudre opomene postale mrske eni koja |i-, doslovce, izgubila pamet, ona napusti Vergy ne dajui za to objanjenja, koje, uostalom, nitko i nije traio od nje. Gospoa de Krnal proli zbog toga nekoliko suza, ali uskoro joj se inilo da se 91 Crveno i crno njezino blaenstvo udvostruilo. Nakon prijateljiina odlaska ostajala je gotovo cijele dane sama sa svojim ljubavnikom. Julien se to vie predavao ugodnom drutvu svoje prijateljice to ga je Fouqueov kobni prijedlog jo i sad uznemirivao svaki put kad bi suvie dugo bio sam. U prvim danima tog novog ivota bilo je trenutaka kad je on; koji nikada nije ljubio, kojega nikada nitko nije volio, nalazio tako divan uitak u tome da bude iskren, da zamalo nije gospoi de Renal priznao slavoljublje koje je dotada bilo itav smisao njegova ivota. Htio se s njom posavjetovati i o udnovatoj napasti u koju ga je doveo Fouqueov prijedlog, ali je jedan neznatan dogaaj sprijeio svaku iskrenost. 92 Prvi dio - XVII. XVII. Podnaelnik O, how this spring of love resembleth The uncertain glory of an April day; Which novo shows ali the beauty of the sun And by and by a cloud takes ali away1.1 Shakespeare lene je veeri pri zalasku sunca, sjedei kraj svoje prijateljice u i Inu vonjaka, daleko od svih nametljivaca, utonuo u sanjarenja. "I loe li ovi ugodni asovi vjeno trajati?" pitao se. Njegov je duh bio sav zaokupljen tekoom da stupi u neki stale; alio je zbog

te velike nesree kojom se zavrava djetinjstvo i koja kvari prve godine siromanije mladei. - Ah! uzviknu on. - Napoleona je sam Bog poslao mladim Francuzima! Tko e ga nadomjestiti? to e bez njega uiniti oni nesretnici, ak i bogatiji od mene, koji imaju tono onoliko kuda koliko je potrebno da steknu dobar odgoj, ali nemaju dovoljno novca da u svojoj dvadesetoj godini kupe sebi zamjenika za vojsku i da se proguraju do nekog poloaja! Ma to inili, ta e nas kobna pomisao uvijek prijeiti da budemo sretni! - dodade uzdahnuvi duboko. Najednom opazi kako se gospoa de Renal namrtila; njezino lice 1. O, kako ovo proljee ljubavi nalikuje Na nestalnu divotu aprilskog dana, Koji sad odrazuje svu ljepotu sunca, A zamalo e neki oblak sve to unititi! (Dva veronska plemia) 93 Crveno i crno poprimilo je hladan i prezriv izraz; inilo joj se da takav nain miljenja dolikuje samo jednom sluzi. Odgojena u uvjerenju da je vrlo bogata, smatrala je za naravno da i Julien to bude. Ona ga je voljela tisuu puta vie od svog ivota, a novac uope nije cijenila. Julien je bio daleko od toga da pogodi njezine misli. To, to se ona namrtila dozvalo ga je u stvarnost. Imao je dovoljno prisutnosti duha da misli to e rei i da plemenitoj gospodi, koja je sjedila na vrtnoj klupi tako blizu njega, objasni da je rijei koje je upravo izgovorio uo od svog prijatelja, trgovca drvom, kad ga je nedavno posjetio. Tako misle bezbonici. - Pa nemojte se vie druiti s tim ljudima1. - ree gospoa de Renal zadravi jo malo onaj ledeni izraaj koji je najedanput zamijenio izraz najtoplije njenosti. To njezino mrtenje, ili, tonije, kajanje zbog vlastite neopreznosti, zada prvi udarac iluziji koja je zanijela Juliena. Govorio je sebi: "Ona je dobra i blaga, njezina je sklonost prema meni duboka, ali ona je odgojena u neprijateljskom taboru. Oni se moraju osobito bojati one klase sranih ljudi koji, stekavi valjano obrazovanje, nemaju dovoljno novca da dou do poloaja. Sto bi bilo od tih plemia kad bi nam bilo mogue boriti se protiv njih jednakim orujem! Kako bih, na primjer, ja, da sam naelnik Verrieresa, dobronamjeran i poten kao to je to u biti gospodin de Renal, brzo obraunao s vikarom, s gospodinom Valenodom i sa svim njegovim lopovtinama! Kako bi pravda pobijedila u Verrieresu! Njihove sposobnosti ne bi za me bile nikakva zapreka! Ta oni neprestano tapkaju u mraku!" Toga dana Julienova srea umalo nije postala trajnom. Ali na se junak nije usudio biti iskren. Trebalo je da ima dovoljno odvanosti da se uputi u bitku, i to smjesta. Gospoda de Renal se zaudila Julienovim rijeima, jer su ljudi iz njezina drutva uvijek govorili da je Robespierreov povratak mogu naroito zbog onih mladih ljudi iz niih stojeva koji su stekli previe dobro obrazovanje. Hladan izraz lica gospoe de Renal potrajao je dosta dugo i Julienu se inilo da ga ona hotimice pojaava. Zapravo, negodovanje zbog njegovih sumnjivih rijei zamijenila je odmah u njoj bojazan da mu

nije indirektno rekla neto neugodno. Taj se osjeaj nesree ivo odraavao na njezinim crtama lica, koje su bile tako iste i naivne kad je bila sretna i daleko od dosadnih ljudi. 94 Prvi dio - XVII. Julien se nije vie usuivao slobodno predati sanjarenju. Smireniji, ali manje zaljubljen, smatrao je da je neoprezno posjeivati gospou de Renal u njezinoj sobi. Bolje je da ona dolazi k njemu; ako bi je tkogod od sluinadi vidio kako hoda po kui, nalo bi se dvadesetak kojekakvih isprika koje bi to mogle opravdati. No i to je imalo svojih nezgodnih strana. Julien je od Fouquea bio dobio neke knjige koje on kao student teologije ne bi nikada mogao u knjiari zahtijevati. Samo ih se nou usuivao itati. esto bi inu bilo ugodnije da ga u tome nije smetao posjet ija bi ga najava jo uoi onog prizora u vonjaku bila toliko uzbudila da uope ne hi bio kadar itati. On je sada mnogo bolje razumijevao knjige, a to je dugovao gospodi de Renal. Usudio se zapitkivati je o mnotvu sitnica ije je nepoznavanje znak pomanjkanja inteligencije mladia roenog izvan drutvenog ivota, ma kako da je inae prirodno nadaren, 'liij ljubavni odgoj to mu ga je dala potpuno neuka ena bio je za njega srea. Julien je neposredno upoznao drutvo kakvo je ono danas. Njegov duh nije bio nimalo zasjenjen priama o tome kakvo je ono bilo nekada, prije dvije tisue godina, ili samo prije ezdeset godina u vrijeme Voltairea i Luja XV Na njegovu neizrecivu radost, kao da mu je koprena pala s oiju; napokon je razumio stvari koje M* dogaaju u Verrieresu. 11 prvom redu, prozreo je vrlo zamrene spletke koje su se ve dvi-n* godine kovale kod besangonskog prefekta, a koje su podupirala pisma iz Pariza, pisma vrlo uglednih osoba. Svrha tih pisama i spletaka bila je da najpoboniji ovjek tog kraja, gospodin de Moirod, postane prvi, a ne drugi pomonik naelnika u Verrieresu. Suparnik mu je bio neki vrlo bogati tvorniar, kojega je svakako trebalo odgurnuti na mjesto drugog podnaelnika. Julien je napokon razumio kojekakve aluzije koje je nauo kad je visoko drutvo toga kraja rualo kod gospodina de Renala. To je povlateno drutvo bilo posve zaokupljeno izborom prvog podna(elnika i nastojalo je progurati kandidata na kojega ostali graani, osobito liberali, nisu ni pomiljali. Tom je izboru pridavalo vanost to to se, kako svatko zna, istona strana glavne ulice u Verrieresu morala proiriti za vie od devet stopa jer je postala kraljevskom i estom. 95 Crveno i crno A kad bi gospodin de Moirod, vlasnik triju kua koje bi trebalo maknuti, postao prvi podnaelnik, a zatim i naelnik u sluaju da gospodin de Renal postane narodni zastupnik, on bi zamirio na jedno oko, pa bi se na onim kuama koje stre na javnu cestu mogli izvriti mali neprimjetni popravci, i one bi tako mogle stajati stotinu godina. Usprkos velikoj pobonosti i priznatom potenju

gospodina de Moiroda, bilo je sigurno da e on biti popustljiv jer je imao mnogo djece. Meu kuama koje je trebalo maknuti devet ih je pripadalo prvim verrierskim obiteljima. U Julienovim oima ta je spletka bila mnogo vanija nego povijest bitke kod Fontenova, kojoj je ime prvi put susreo u jednoj od knjiga to mu ih je poslao Fouque. Bilo je stvari kojima se Julien udio ve pet godina, otkako je poeo uveer odlaziti upniku. Ali kako su utljivost i smjernost duha glavne odlike studenata teologije, to mu je uvijek bilo nemogue postavljati pitanja. Jednog je dana gospoa de Renal neto zapovjedila sobaru svog mua, Julienovu neprijatelju. - Ali, gospoo, danas je posljednji petak u mjesecu - odgovori on na neki udnovat nain. - Iditei - ree mu gospoa de Renal. - On e sada otii u spremite za sijeno koje je nekada bila crkva, a nedavno je vraeno bogosluju. Ali to e on tamo? To je jedna od tajni koje nikad nisam mogao prozreti - ree Julien. - To je neka vrlo korisna, ali i veoma udnovata ustanova odgovori gospoa de Renal. - enama nije doputen pristup; sve to znam je to da tamo svi jedan drugome govore ti. Ovaj e sluga, na primjer, tamo sresti gospodina Valenoda, i taj se oholi glupi ovjek nee ljutiti kad uje kako ga Saint-Jean oslovljuje s ti i odgovorit e mu na isti nain. Ako vam je stalo da saznate to ondje rade, pitat u pojedinosti o tome gospodina de Maugirona i gospodina Valenoda. Mi plaamo dvadeset franaka po sluzi da nas jednog dana ne bi zadavili. Vrijeme je letjelo. Pomisao na drai njegove ljubavnice rasprivala je Julienovo mrano astoljublje. Potreba da joj ne govori o alosnim i ozbiljnim stvarima, budui da njih dvoje pripadaju protivnikim taborima, uveavala je, a da on to nije ni slutio, sreu koju mu je ona davala i vlast koju je stjecala nad njim. U asovima kad bi ih nazonost prepametne djece prisilila da go96 Prvi dio - XVII. vore samo jezikom hladna razuma, Julien je sa savrenom poslunou, gledajui je oima koje su se krijesile od ljubavi, sluao njezina tumaenja o svijetu onakvom kakav jest. esto bi se usred prianja o kakvoj vjetoj prijevari u vezi s nekim putom ili nekom nabavkom duh gospoe de Renal najednom pretjerano zanio. Julien bi je morao izgrditi jer bi se usudila upotrijebiti prema njemu isti onaj intimni nain kao prema svojoj djeci. Bilo je dana kad joj se inilo da ga voli kao svoje dijete. Ta nije li neprekidno morala odgovarati na njegova naivna pitanja o stotinu jednostavnih stvari koje dijete iz dobre obitelji zna ve s petnaest godina? as kasnije hi mu se divila kao svom uitelju. Njegov ju je duh ak i plaio; bila \c uvjerena da u tom mladom sveeniku sve jasnije nazire buduega velikog ovjeka. Vidjela ga je kao papu, vidjela ga je kao prvog ministra poput Richelieua. - Hoe li doivjeti da te vidim slavna? - pitala je Juliena. - Mjesto za velikog ovjeka postoji, trebaju Ka i monarhija i religija. 97

Crveno i crno XVIII. Kralj u Verrieresu Zar vi niste ni za to drugo nego da budete baeni, bez due, kao le naroda u ijim ilama vie ne tee krvi Biskupov govor u kapeli sv. Klementa Treeg dana u deset sati uveer jedan je orunik, projahavi u galopu glavnom ulicom, probudio cijeli Verrieres. Donio je vijest da e Njegovo Velianstvo kralj *** stii idue nedjelje, a bio je ve utorak. Prefekt je dopustio, zapravo odredio, da se sastavi poasna garda; trebalo je razviti to vei sjaj. Odmah je odaslan glasnik u Vergy. Gospodin de Renal stigne nou i nae itav gradi u uzbuenju. Svatko se htio istaknuti; oni koji su imali najmanje posla, iznajmljivali su balkone da bi mogli vidjeti kraljev dolazak. Tko e zapovijedati poasnom gardom? Gospodin de Renal je odmah uvidio koliko je vano, zbog kua koje su imale biti maknute, da zapovjednitvo preuzme gospodin de Moirod. To bi mu moglo pomoi i da stekne poloaj prvog podnaelnika. Pobonosti gospodina de Moiroda nije se moglo nita prigovoriti niti joj je bilo ravne, ali on jo nikada nije uzjahao konja. Bio je to ovjek od trideset est godina, u svakom pogledu plaljiv, i jednako se bojao da ne padne kao i da ne bude smijean. Naelnik je poslao po njega u pet sati ujutro. - Vidite, gospodine, da traim va savjet kao da ve zauzimate poloaj na kojemu bi eljeli vidjeti vas svi poteni ljudi. U ovom nesretnom gradiu tvorniari se bogate, liberali postaju milijunai, tee za vlau i znat e sve iskoristiti. Ispitajmo to je u interesu kralja, monarhije, i, prije svega, nae svete vjere. Kome mislite, gospodine, Prvi dio - XVIII. tla bi se moglo povjeriti zapovjednitvo poasne garde? Premda se strahovito plaio konja, gospodin de Moirod na posljetku prihvati tu ast kao neko muenitvo. - Znat u ve pogoditi pravi ton ree on naelniku. Jedva je ostalo vremena da se urede uni-lorme koje su bile posluile prije sedam godina kad je doputovao neki princ kraljevske krvi. 1J sedam je sati stigla iz Vergvja gospoa de Renal sa Julienom i djecom. Nala je svoj salon pun liberalnih gospoa, koje su zagovarale ujedinjenje stranaka i zaklinjale je da kod svog mua ishodi /a njihove mueve mjesto u poasnoj gardi. Jedna od njih je tvrdila iia e njezin mu, ne bude li izabran, pasti od tuge pod steaj. Gospoa de Renal ih je sve brzo otpravila. inilo se da je neim vrlo zaokupljena. lulien se udio, i jo vie ljutio to mu ona taji zbog ega je uzbuena. "Ja sam to predvidio", pomisli on gorko, "njezina ljubav nestaje kad je u izgledu srea da pod svoj krov primi jednog kralja. Sva je ta Kraja opsjenjuje. Ona e me opet voljeti kad joj nazori njezine kaste no budu vie smuivali pamet." $to je najudnije, on ju je zbog toga jo vie ljubio, 'lapetari su ispunili kuu; on je uzalud dugo vrebao priliku da joj kae koju rije. Napokon je nae gdje izlazi iz njegove sobe nosei H'dno od njegovih odijela. Bili su

sami. Htio je razgovarati s njom. Pobjegla je odbivi da ga slua. "Ba sam glup to volim takvu enu, k'astoljublje je ini isto toliko ludom kao i njezina mua." No ona je bila jo i lua. Jedna od njezinih najveih elja, koju nikad nije odala Julienu iz straha da ga ne povrijedi, bila je da on makar na iran jedini dan skine svoje tuno crno odijelo. Sa spretnou kojoj se kod tako prirodne ene zaista treba diviti, ona je isposlovala najprije kod gospodina de Moiroda, a zatim kod potprefekta gospodina Maugirona, da Julien bude uvrten u poasnu gardu i da mu se da prednost ispred petest mladia, sinova vrlo imunih tvorniara, ml kojih su najmanje dvojica bili uzorno poboni. Gospodin Vale-nod, koji je svoju koiju namjeravao posuditi najljepim enama u Ki adu da bi se svi divili njegovim normandijskim konjima, pristao je ipak da jednog od njih dade Julienu, stvorenju koje je najvie mrzio. Ali svi su gardisti imali lijepe odore, vlastite ili posuene, plave kao "eho, sa srebrnim pukovnikim epoletama, koje su blistale prije se-l.un godina. Gospoa de Renal je htjela novu odoru, a ostala su jo 99 Crveno i crno samo etiri dana da poalje u Besane,on i odanle dobije uniformu, zajedno s orujem i svim ostalim to je poasnom gardistu potrebno. Najsmjenije je bilo to da je smatrala nerazboritim naruiti odoru za Juliena u Verrieresu. Htjela ga je iznenaditi, njega i cijeli grad. Svrivi posao u vezi s poasnom gardom i s javnim raspoloenjem, naelnik se morao pozabaviti velikom vjerskom sveanou; kralj *** nije elio proi kroz Verrieres a da ne posjeti glasovite moi sv. Klementa, koje se uvaju u mjestancu Bray-le-Haut, nepunu milju od toga gradia. eljeli su da sveenstvo bude mnogobrojno, a to je bilo tee urediti; gospodin Maslon, novi upnik, htio je svakako sprijeiti da veleasni Chelan bude nazoan sveanosti. Uzalud mu je gospodin de Renal objanjavao da bi to bilo nerazborito. Mar-kiz de La Mole imao je pratiti kralja, a njegovi su preci vrlo dugo bili guverneri te pokrajine. On ve trideset godina poznaje upnika Chelana i sigurno bi se, kad stigne u Verrieres, propitkivao za njega; kad bi vidio da je u nemilosti, bio bi kadar, zajedno s cijelom pratnjom kojom raspolae, poi po njega do kuice u koju se povukao. Koje li uke1. - Bit osramoen i ovdje i u Besangonu - odgovori upnik Maslon - ako se on pojavi medu mojim sveenstvom. Jedan jansenist, veliki Boe1. - Sto god vi rekli, dragi moj upnie - odgovori gospodin de Renal ja neu upravu Verrieresa izloiti opasnosti da je napadne gospodin de La Mole. Vi ga ne poznajete; na dvoru se on uva, ali ovdje u pokrajini on je zloban aljivac i podrugljivac koji nastoji ljude dovesti u nepriliku. On je kadar da nas pred liberalima uini smijenima, samo zato da bi se zabavljao. Tako je u noi od subote na nedjelju, nakon trodnevnih pregovora, oholost upnika Maslona popustila pred naelnikovim strahom koji

se pretvorio u odlunost. Trebalo je napisati vrlo slatko pismo upniku Chelanu i zamoliti ga da bude nazoan sveanosti kod svetih moi u Bray-le-Hautu, ako mu to visoka starost i zdravlje doputaju. Gospodin Chelan zatrai i dobije pozivnicu za Juliena koji ga je imao pratiti kao podakon. U nedjelju ve rano ujutro tisue seljaka koji su se spustili iz okolnih brda preplavie verrierske ulice. Sjalo je predivno sunce. Konano se oko tri sata sva ta gomila uskomea; na jednoj se klisuri, udaljenoj dvije milje od Verrieresa, vidio veliki oganj. Taj je znak javljao da Prvi dio - XVIII. je kralj prispio na podruje departmana. Odmah je zvonjava svih zvona i neprekidna pucnjava staroga panjolskog topa koji je pripadao Verrieresu objavila radost grada zbog velikog dogaaja. Polovica se stanovnitva popela na krovove. Sve su ene bile na balkonima. Poasna garda poe defilirati. Svi su se divili sjajnim odorama, svatko je prepoznavao nekog roaka ili prijatelja. Rugali su se strahu gospodina de Moiroda, ija je oprezna ruka bila svaki as spremna prihvatiti se za glavinu na sedlu. Ali najednom opaze neto zbog iVga su sve ostalo zaboravili: prvi jaha u devetom redu bio je neki vrlo lijep i vrlo vitak mladi kojega u prvi mah nitko nije prepoznao. No odmah je povik negodovanja jednih i muk iznenaenja drugih najavio ope uzbuenje. U mladiu koji je jahao jednog od normandijskih konja gospodina Valenoda prepoznae mladog Sorela, Uvsarova sina. Svi su jednoduno grdili naelnika, osobito liberali. Stol Zar se on zato to je taj bijedni radnik preruen u sveenika odgojitelj njegovih sinova, drznuo imenovati ga poasnim gardistom, i to na utrb gospode te i te, bogatih tvorniara? A ena nekog bankara govorila je: Trebalo bi da ta gospoda daju dobru lekciju tome malom bezobrazniku roenom u blatu. - On je podmuklica i ima sablju odgovori joj njezin susjed - bio bi kadar da ih posi-ice po licu. < )govaranja otmjenog drutva bila su jo opasnija. Gospoe se pitahu je li ta velika neumjesnost potekla samo od naelnika. Veina n' sumnjala u to, jer je bilo poznato da on prezire ljude niska pori-u-kla. i )otle je Julien, koji je bio povod tolikom ogovaranju, bio najsretniji ovjek na svijetu. Po naravi smion, drao se na konju bolje nego veina mladia toga brdskoga grada. Vidio je u oima ena da govore o njemu. Njegove su epolete bile najblistavije jer su bile nove. Konj mu se svakog asa propinjao; bio je na vrhuncu radosti. Njegovoj srei nije bilo kraja kad mu je, prolazei uz stari bedem, konj zbog tutnjave malog topa iskoio iz reda. Samo pukim slua-m nije pao; od tog asa se osjeao herojem. inilo mu se da je N'apoleonov autant i da juria na jednu bateriju. 11-dna je osoba bila jo sretnija od njega. Najprije ga je s prozora vije-nice vidjela kako prolazi; zatim se brzo povezla koijom, i uinivi M-liki luk, stigla pravodobno da protrne kad je njegov konj iskoio iz 100 101

Crveno i crno reda. Konano je njezina koija u trku izala na jedna druga gradska vrata, i ona je dospjela na cestu kojom je kralj morao proi te je mogla na udaljenosti od dvadeset koraka, u oblaku plemenite praine, slijediti poasnu gardu. Deset hiljada seljaka povikae: "Zivio kralj!" kad je naelnik imao ast pozdraviti Njegovo Velianstvo. Sat kasnije, poto je sluao sve govore, kralj je krenuo u grad dok je mali top ponovno i ubrzano stao pucati. Ali se dogodila jedna nezgoda, ne topnicima koji su bili iskuani kod Leipziga i Montmiraila, nego buduem prvom podnaelniku, gospodinu de Moirodu. Njegov ga je konj bacio u mlaku na glavnoj cesti, to je izazvalo strku, jer su ga morali odanle izvlaiti da bi kraljeva kola mogla proi. Njegovo je Velianstvo silo kod lijepe nove crkve koja je toga dana bila ukraena svim svojim grimiznim zastorima. Kralj je imao ruati i odmah zatim poi pokloniti se znamenitim moima sv. Klementa. Tek to je kralj prispio u crkvu, Julien odjae u trku prema kui gospodina de Renala. Tu je uzdahnuvi skinuo svoje lijepo odijelo, modro kao nebo, svoju sablju i epolete, da bi ponovno obukao svoje neugledno, otrcano crno odijelo. Uzjaha opet konja i zaas je bio u Bray-le-Hautu, mjestancu koje lei na vrhu vrlo lijepog breuljka. "Oduevljenje kao da umnoava te seljake", pomisli Julien. "U Ver-rieresu se ne moe od njih maknuti, a ovdje ih ima vie od deset tisua oko stare opatije." Tu je opatiju revolucionarni vandalizam napola razorio, ali je nakon Restauracije velianstveno obnovljena, pa se ak poelo govoriti o udesima. Julien poe k upniku Chelanu, koji ga dobro izgrdi, a zatim mu dade reverendu i misniku koulju. On se brzo odjene i poe za veleasnim Chelanom, koji se uputio k mladom biskupu iz Agdea. Bio je to neak gospodina de La Molea, koji je tek nedavno bio imenovan i koji je imao kralju pokazati svete moi. Ali tog biskupa nigdje nisu mogli nai. Sveenstvo se uznemirilo. ekalo je svog poglavara u mranom gotikom samostanu nekadanje opatije. Bila su se skupila dvadeset etiri upnika da predstavljaju nekadanji kaptol Brayle-Hauta, koji se prije 1789. sastojao od dvadeset etiri kanonika. Poto su se tri etvrt sata tuili na biskupovu mladost, upnici odlue da e biti najbolje da njihov doajen poe do monsinjora i upozori ga da e kralj uskoro stii i da je vrijeme da pou u crkvu. Zbog svoje visoke starosti, veleasni Chelan bio je izabran za doajena. Usprkos zlovolji koju je pokazivao prema Julienu, on mu dade znak da ga prati. MiPrvi dio - XVIII. sno ruho je Julienu vrlo dobro pristajalo. Upotrijebivi tko bi znao koje sredstvo sveenike toilette, bio je posve zagladio svoju lijepu kovravu kosu, ali su mu zbog zaboravljivosti, koja je jo poveala srdbu veleasnog Chelana, ispod dugakih nabora mantije virile ostruge poasne garde. Stigavi pred biskupove odaje, zatekoe stasite lakaje sve ureene gajtanima, koji se jedva udostojae odgovoriti starom upniku da monsinjor ne prima. Narugae

mu se kad im je htio razloiti da on u svojstvu doajena plemenitog kaptola u Bray-le-Hautu ima povlasticu da u svako doba doe do biskupa koji treba sluiti misu. Julienova ohola narav bila je povrijeena drskou tih slugu. Stade obilaziti spavaonice stare opatije pokuavajui otvoriti sva vrata na koja je nailazio. Jedna vrlo mala vrata popustie, i on se nae u nekoj tVliji meu monsinjorovim sobarima u crnim odijelima s lancima oko vrata. Sudei po njegovu uurbanom dranju, ta su gospoda pomislila da ga je biskup pozvao, te ga propustie. Uinio je nekoliko koraka i naao se u golemoj, vrlo mranoj gotikoj dvorani, posve obloenoj tamnom hrastovinom; svi gotiki prozori, osim jednog jedinog, bili su zazidani ciglama. Nita nije prikrivalo te grube zidarske radove i oni su alosno odudarali od starinske raskoi drvenarije. I Vije vee strane te dvorane, slavne meu burgundskim starinama, koju je kao pokoru za neki grijeh dao sagraditi Karlo Smjeli oko i;odine 1470., bile su ureene drvenim sjedalima, bogato izrezbarenima. Na njima su u raznobojnom drvu bili prikazani svi misteriji Apokalipse. la turobna velianstvenost, nagrena golim ciglama i jo posve bijelim vapnom, dirnula je Juliena. On zastade utke. Na drugom kraju dvorane, pokraj jedinog prozora kroz koji je dopirala svjetlost, ugleda pomino zrcalo od mahagonija. Mladi u ljubiastoj halji i misnoj koulji od ipke, ali gologlav, stajao je na tri koraka od ogledala. Taj sr predmet udnovato doimao na tome mjestu; bez sumnje su ga onamo donijeli iz grada. Julienu se inilo da je mladi zlovoljan. Desnom je rukom ozbiljno blagosiljao okrenuvi se prema ogledalu. "Sto to treba znaiti?" pomisli Julien. "Obavlja li taj mladi sveenik tu"ku prethodnu ceremoniju? Moda je to biskupov tajnik... Bit u drzak kao i sluge... Ali to mari. Pokuajmo!" Pa poe naprijed i prilino polagano prijee dvoranu neprestano upirui pogled u jedini prozor i gledajui mladia, koji je nastavljao 102 103 Crveno i crno blagosiljati, polagano i ne odmarajui se ni trena. Sto se vie pribliavao, to je bolje razabirao njegovo ljutito lice. Bogatstvo misnike koulje ureene ipkama zaustavi Juliena na nekoliko koraka od divnog zrcala. "Dunost mi je da govorim", pomisli on napokon. Ali ljepota dvorane ga je uzbudila i ve je unaprijed bio povrijeen zbog grubih rijei koje e sigurno uti. Mladi ga spazi u zrcalu, okrene se i naglo se razvedrivi u licu, ree mu najblaim glasom: - No gospodine, je li konano ureena? Julien je bio preneraen. Kako se mladi okrenuo prema njemu, Julien je na njegovim grudima spazio kri. Bio je to biskup od Agdea. "Tako mlad", pomisli Julien: "najvie est do osam godina stariji od mene..." I zastidi se svojih ostruga. - Monsinjore - odgovori on bojaljivo - poslao me doajen kaptola, veleasni Chelan.

- Ah! On mi je naroito preporuen - ree biskup uljudnim glasom, koji je podvostruio Julienovo divljenje. - Ali ja vas molim da mi oprostite, smatrao sam da ste vi ona osoba koja mi treba donijeti mitru. Loe su je upakirali u Parizu; srebrno joj je platno prema vrhu strahovito oteeno. To e vrlo runo izgledati - doda mladi biskup alosna lica - a osim toga, moram jo i ekati na nju. - Monsinjore, ako vaa Preuzvienost doputa, idem ja po mitru. Julienove lijepe oi uinile su dobar dojam. - Idite gospodine - odvrati biskup s ljupkom uljudnou. - Trebam je smjesta. Nesretan sam to me kaptolska gospoda moraju ekati. Kad je doao do sredine dvorane, Julien se okrene prema biskupu i vidje da je ovaj opet stao dijeliti blagoslove. "Sto to moe biti?" pitao se Julien. (Jamano neka crkvena priprema, potrebna za obred koji e se obaviti." Stigavi u eliju gdje su se nalazili sluge, vidio je mitru u njihovim rukama. Pred Julienovim zapovjednikim pogledom ta su mu gospoda i protiv svoje volje izruila monsinjorovu mitru. Bio je ponosan to je nosi: prolazei dvoranom iao je lagano; drao ju je s potovanjem. Naao je biskupa kako sjedi pred ogledalom; njegova desna ruka, iako umorna, jo je od vremena do vremena bla-gosiljala. Julien mu pomogne da stavi mitru. Biskup strese glavom. 104 Prvi dio - XVIII. - Ah, stajat e - ree on Julienu zadovoljnim glasom. - Molim vas, uklonite se malo. Tada biskup ode vrlo brzo do sredine dvorane, a zatim se polaganim koracima priblii zrcalu nanovo zlovoljna lica i ozbiljno blagosiljajui. Julien je bio kao ukopan od uda. Dolazio je u napast da shvati, ali se nije usudio shvatiti. Biskup se zaustavi i gledajui ga s izrazom koji je odmah izgubio ozbiljnost, ree: - Sto velite o mojoj mitri, gospodine, pristaje li mi dobro? - Vrlo dobro, monsinjore. - Nije li suvie zabaena? To bi izgledalo nekako glupo, ali je ne treba navlaiti ni na oi kao asniku kapu. - ini mi se da izvrsno stoji. - Kralj *** je navikao na dostojanstveno i bez sumnje vrlo ozbiljno sveenstvo. Ja ne bih htio, osobito zbog svojih godina, da izgledam suvie neozbiljan. I biskup ponovno stane koraati i blagosiljati. "Jasno je", pomisli Julien, usuujui se konano shvatiti, "on se vjeba u blagosiljanju". Nakon nekoliko asaka ree biskup: o- Spreman sam. Idite, gospodine, i obavijestite gospodina doajena i kaptolsku gospodu. IJskoro veleasni Chelan u pratnji dvojice najstarijih upnika ue kroz jedna vrlo velika i divno izdjelana vrata, koja Julien nije bio opazio. Ovog je puta, prema svom poloaju, ostao posljednji, pa ji* mogao biskupa vidjeti samo preko ramena sveenika, koji se u gomili gurkahu k tim vratima.

Biskup je polagano proao dvoranom. Kad je stigao na prag, upnici si- svrstae u povorku. Nakon aska nereda povorka se uz pjevanje psalma stade kretati. Biskup je iao zadnji, izmeu Chelana i jednog drugog vrlo starog upnika. Julien se progurao posve blizu do monsinjora, kao pratilac upnika Chelana. Ili su dugim hodnicima opatije Bray-le-Hauta, koji su usprkos jarkom suncu bili mrani i vlani. Napokon stigoe u trijem opatije. Julien se zapanjen divio lijepoj ceremoniji. U njegovu se srcu sukobie ambicija probuena biskupovom mladou i divljenje za tankoutnosti i izvanrednu uljudnost tog prelata. Ta je uljudnost bila neto posve drugo nego uljudnost gospodina de Renala, ak i onda kad je bio najbolje volje. 105 Crveno i crno "to se ovjek vie uzdie prema vrhovima drutva"; pomisli Julien, "to ee nalazi takvo ljupko ponaanje". Uli su u crkvu na pobona vrata; najednom pod starinskim svodovima odjeknu strahovita tutnjava; Julienu se uinilo da se rue. To je bio opet onaj mali top; upravo ga je dovuklo osam konja u trku, i im je postavljen, leipziki su topnici stali ispaljivati pet hitaca na minutu, kao da su pred njima Prusi. Ali ta se velianstvena buka vie nije doimala Juliena. Vie nije mislio na Napoleona i na vojniku slavu. "Tako mlad, pa biskup u Agdeu!" mislio je on. "Ali gdje je taj Agde? Koliko to nosi? Moda dvije-tri tisue franaka?" Monsinjorove se sluge pojavie s velianstvenim baldahinom; upnik Chelan prihvati jedan od stupova, ali zapravo ga je nosio Julien. Biskup stupi pod baldahin. Zaista mu je polo za rukom da izgleda stariji; divljenju naeg junaka nije bilo granica. "to li se sve spretnou ne moe postii1." pomisli on. Kralj ude. Julien je imao sreu da ga vidi posve izbliza. Biskup ga usrdno oslovi ne zaboravljajui da iz velike uljudnosti prema Njegovu Velianstvu bude malo zbunjen. Neemo ponavljati opis ceremonija u Bray-le-Hautu, ta one su petnaest dana ispunjavale stupce svih novina departmana. Julien je iz biskupova govora doznao da kralj vue lozu od Karla Smjelog. Kasnije je Julien imao dunost ispitati raune o trokovima za tu sveanost. Gospodin de La Mole, koji je svom neaku pribavio biskupiju, htio mu je uiniti uslugu i podmiriti sve trokove. Sama ceremonija u Bray-le-Hautu stajala je tri tisue osam stotina franaka. Nakon biskupova govora i kraljeva odgovora, Njegovo je Velianstvo stupilo pod baldahin; zatim je vrlo ponizno kleklo na jastuk kraj oltara. Naokolo kora bila su crkvena sjedala na podu uzdignutom za dvije stube. Julien sjedne na posljednju od tih stuba, do nogu veleasnog Chelana, otprilike onako kao to skutonoa sjeda uz svog kardinala u Sikstinskoj kapeli u Rimu. Zaori se Te Deum; sve je bilo obavijeno oblacima tamjana. Zatim zaredae salve iz musketa i topa; seljaci su bili pijani od sree i pobonosti. Takav dan neutralizira djelovanje stotine brojeva jakobinskih novina. Julien je bio na est koraka od kralja, koji je

zaista usrdno molio. Prvi je put sada zapazio ovjeka niska rasta i duhovita pogleda, u odijelu koje je bilo gotovo bez ikakvih uresa. Ali na toj vrlo jedno106 Prvi dio - XVIII. stavnoj odjei plavila se vrpca boje neba. Taj je ovjek stajao blie kralju nego mnoga druga gospoda kojima su odijela bila toliko izvezena zlatom da se od zlata nije vidjelo sukno, kako se Julien u sebi izrazio. Nekoliko asaka kasnije doznao je da je to gospodin de La Mole. Njegovo se dranje Julienu inilo oholo, ak i drsko. "Taj markiz ne bi bio tako uljudan kao moj lijepi biskup", pomisli on. "Ah, crkveni sjaj ini ovjeka blagim i mudrim. Ali kralj je doao pokloniti se moima, a ja ih nigdje ne vidim. Gdje je sveti Klement?" Njegov ga susjed, neki mladi klerik, poui da se svete moi nalaze gore u zgradi, u posveenoj kapelici. <oto je to posveena kapelica?" pitao se Julien. Ali nije htio traiti objanjenja. Njegova se pozornost podvostruil;i. i ' sluaju posjeta jednog vladara, etiketa odreuje da kanonici prate li iskupa. No monsinjor od Agdea, polazei u posveenu kapelicu, pozva upnika Chelana; Julien se usudi pratiti ga. l'oto su se uspeli dugakim stubitem, stignu do nekih vrata koja u bila vrlo malena, ali iji je gotiki okvir bio prekrasno pozlaen. ( inilo se kao da su tek juer izraena. I'red vratima su kleale dvadeset etiri djevojke iz najboljih verri iskih obitelji. Prije no to e otvoriti vrata, biskup klekne meu te iljcvojke, koje su sve bile lijepe. Dok je glasno molio, one se, inilo r, nisu mogle dovoljno nadiviti lijepim ipkama, njegovoj ljupko-ti i njegovu tako mladom i tako blagom licu. Taj je prizor oduzeo naem junaku i ono malo razuma to mu je jo bilo ostalo. U tom I u se asu bio borio za inkviziciju, i to svesrdno. Vrata se najednom 'tvorie. Mala kapela kao da je sva gorjela od svjetlosti. Na oltaru .c vidjelo vie od tisuu svijea u osam redova odijeljenih jedan od Imgoga kitama cvijea. Ugodan miris najistijeg tamjana izvijao se I i oz vrata svetita. Kapelica, nanovo pozlaena, bila je jako mala, ili vrlo visoka. Julien je opazio da na oltaru stoje svijee visoke vie ni petnaest stopa. Djevojke nisu mogle suspregnuti uzvik divljenja. i ' malo predvorje kapelice bile su priputene samo dvadeset etiri > licvojke, oba upnika i Julien. I 'skoro je stigao kralj samo u pratnji gospodina de La Molea i svoga ilvorskog komornika. I tjelesna je straa ostala vani kleei i drei puke na poast. Njegovo se Velianstvo nije bacilo, nego se upravo survalo na kle107 Crveno i crno

calo. Tek tada Julien, naslonjen na pozlaena vrata, provirivi ispod gole ruke jedne djevojke, ugleda divni kip Svetog Klementa. On je u odori mladoga rimskog vojnika leao podno oltara. Na vratu je imao veliku ranu, iz koje kao da je tekla krv. Umjetnik je natkrilio samog sebe; sveeve su samrtne oi, pune blagosti, bile napola zaklopljene. Tek iznikli brii ukraavali su ta divna usta, koja su, napola zatvorena, izgledala kao da jo mole. Videi kip, djevojka koja se nalazila do Juliena zaplae iskrenim suzama; jedna je od tih suza kapnula na Julienovu ruku. Nakon nekoliko trenutaka molitve u najdubljoj tiini, koju je naruavala jedino daleka zvonjava zvona iz svih sela deset milja uo-krug, biskup od Agdea zamoli kralja za doputenje da govori. Svoj mali vrlo dirljiv govor zavrio je jednostavnim rijeima, ali je njegov uspjeh bio to sigurniji. - Ne zaboravite nikad, mlade kranke, da ste vidjele jednog od najmonijih kraljeva na svijetu kako klei pred slugama svemogueg i stranog Boga. Njegove slabe sluge, progonjeni i ubijani na zemlji, kako to vidite po rani Svetog Klementa, koja jo krvari, trijumfiraju na nebu. Zar ne moje mlade kranke, vi ete se uvijek sjeati ovog dana i prezirat ete bezbotvo? Vi ete, zar ne, uvijek biti vjerne velikom i stranom, a ipak tako dobrom Bogu? Poslije tih rijei biskup se dostojanstveno uspravi. - Vi mi to obeavate - ree on nadahnuto, ispruivi ruku. - Obeavamo - odgovore djevojke briznuvi u pla. - U ime stranog Boga prihvaam vae obeanje1. ak je i kralj plakao. Tek je mnogo kasnije Julien bio toliko hladnokrvan da zapita gdje su sveeve kosti, poslane iz Rima burgundskom vojvodi Filipu Dobrom. Saznao je da se nalaze u onom lijepom votanom kipu. Njegovo se Velianstvo udostojalo dopustiti gospoicama koje su ga pratile u kapelicu da nose crvenu vrpcu na kojoj su bile izvezene ove rijei: "Mrnja prema bezbonitvu, vjeita pobonost." Gospodin de La Mole zapovjedi da se seljacima razdijeli deset tisua boca vina. Uveer su se liberali osjetili ponukanima da sto puta bolje osvijetle svoje kue nego rojalisti. Prije svoga odlaska kralj je jo posjetio gospodina de Moiroda. 108 Prvi dio - XIX. XIX. Razmiljanje donosi bol Groteskna strana svakidanjih dogaaja spreava ovjeka da vidi pravu nesreu strasti. Barnave Vraajui na prijanje mjesto obian namjetaj u sobi koju je zauimao gospodin de La Mole, Julien je naao list vrlo vrsta papira, ivijen na etvero. Pri dnu prve stranice proita: Njegovoj preuzvienosti gospodinu markizu de La Moleu, peru I mncuske, vitezu kraljevskih ordena, itd, itd." Mila je to molba napisana rukopisom kao u kuharice. ( i ospodine markie, itavog sam se ivota pridravao vjerskih naela. Bio sam izloen Mnbama u Lyonu za vrijeme opsade godine 93, prokleta joj uspo-

ma. Prieujem se i svake nedjelje nazoan sam misi u upnoj i kvi. Nikada nisam zanemario uskrsne dunosti, ak ni strane goiih" 93, prokleta joj uspomena. Moja kuharica - prije revolucije uao sam sluinad - kuha petkom posna jela. U Verrieresu me i potuju, i usuujem se rei da to i zasluujem. U procesijama 1 upam pod baldahinom pokraj gospodina upnika i gospodina naInika. U sveanim prilikama nosim veliku svijeu koju kupujem l.ititim novcima. Potvrde o svemu tome nalaze se u Parizu u Miniirstvu financija. Molim gospodina markiza da mi se dodijeli poslo-ilica za prodaju sreaka u Verrieresu. To e mjesto i onako uskoro i i ispranjeno jer je sadanji korisnik teko bolestan i, uostalom, ii na izborima nepoudno glasuje itd... De Cholin." 109 Crveno i crno f Na rubu te molbe nalazila se preporuka potpisana s "De Moirod", koja je poinjala ovako: "Imao sam ast da Vam govorim o dobrom podaniku koji podnosi ovu molbu itd." "Tako mi ak taj glupan Cholin pokazuje put kojim valja poi", pomisli Julien. Osam dana nakon kraljeva pohoda Verrieresu, od svih nebrojenih lai, glupih tumaenja, smijenih prepirki, itd, kojima su redom bili predmet kralj, biskup od Agdea, markiz de La Mole, deset tisua boca vina i jadni Moirod, koji je, u nadi da e biti odlikovan, izaao iz kue tek mjesec dana nakon pada s konja, preostalo je jo jedino negodovanje zbog krajnje neumjesnosti kojom je u poasnu gardu iznebuha bio ubaen Julien Sorel, sin jednog tesara. Trebalo je uti to su o tome govorili bogati tvorniari obojenog platna koji su inae u kavani jutrom i veerom do promuklosti propovijedali jednakost. Ona ponosita ena, gospoda de Renal, bila je zaetnik te sablazni. A razlog? Lijepe oi i svjei obrazi malog sveenika Sorela dovoljno su odavali taj razlog. Malo poslije povratka u Vergy, najmlai djeak, Stanislas-Xavier, dobije groznicu. Gospou de Renal odjednom spopadne strana grinja j savjesti. Po prvi put stade ona sebe dosljedno prekoravati zbog svoje: ljubavi; inilo se da je, kao nekim udom, shvatila u kakav je straan, grijeh zapala. Mada je bila duboko pobona, ona do tog asa nije po- miljala na veliinu svog zloina u Bojim oima. Nekada, u samostanu Svetog Srca Isusova, ona je strastveno ljubila Boga; sada ga se isto toliko bojala. Borbe koje su razdirale njezinu duu bile su to uasnije to je njezin strah bio posve nerazuman. Julien je uvidio da je svako razumno dokazivanje uzrujava umjesto da je smiri; ona je u njemu ula rijei pakla. Meutim, kako je Julien i sam; jako volio malog ; Stanislasa, inilo mu se zgodnije da govori o njegovoj bolesti koja jej uskoro postala vrlo ozbiljna. Tada neprekidna grinja savjesti oduzme| gospoi de Renal ak i san; nije vie izlazila iz neke divlje

utnje; daj je otvorila usta, uinila bi to samo zato da Bogu i ljudima prizna svoj zloin. - Zaklinjem vas - govorio joj je Julien im bi se nali nasamo - ne govorite ni s kim; neka ja budem jedini kojemu povjeravate vae pa-1 tnje. Ako me jo volite, nemojte govoriti; vae rijei ne mogu naeg] Prvi dio - XIX. Stanislasa osloboditi od groznice. Ali njegove utjehe nisu imale nikakva uspjeha; on nije znao da je gospoa de Renal uvrtjela sebi u glavu da je za stiavanje srdbe ljubomornog Boga potrebno da zamrzi Juliena ili e joj umrijeti sin. Pa kako je osjeala da ne moe mrziti svog ljubavnika, bila je tako nesretna. - Bjeite od mene! - ree ona jednog dana Julienu. - Za ime boje, napustite ovu kuu! Vaa nazonost ubija mog sina. - Bog me kanjava - doda ona tiim glasom - on je pravedan; oboavam njegovu pravednost; moj zloin je straan, a ja sam ivjela bez grinje savjesti! Bio je to prvi znak da me Bog napustio; moram biti dvostruko kanjena. Julien je bio duboko potresen. U njezinim rijeima nije mogao otkriti ni licemjerstva ni pretjerivanja. "Ona je uvjerena da ubija svoga sina ako mene ljubi, meutim, nesretnica me voli vie nego svog sina. Eto, ne mogu u to sumnjati, grinja savjesti je ubija. Uzvienih li osjeaja! Ali kako sam ja mogao pobuditi u njoj takvu ljubav, ja, koji sam tako siromaan, tako neodgojen, takva neznalica, a katkada i tako neotesan 11 svom ponaanju?" lene je noi djetetu bilo jako zlo. Oko dva sata izjutra doao je gospodin de Renal vidjeti ga. Dijete, iscrpljeno groznicom, bilo je sasvim crveno i nije prepoznalo oca. Najednom se gospoa de Renal baci pred noge svome muu; Julien uvidi da e ona sve rei, da e se /.auvijek upropastiti. Sreom je ta neobina kretnja bila gospodinu de Renalu nesnosna. - Zbogom! Zbogom! - ree on polazei. Ne, sluaj me! - povie ena kleei pred njim i nastojei zadrati t\i. - uj cijelu istinu. Ja ubijam svog sina. Ja sam mu dala ivot i ja mu ga oduzimam. Nebo me kanjava; u Bojim sam oima poinila umorstvo. Moram se sama upropastiti i poniziti; moda e ta rtva ublaiti Svevinjega. 1 )a je u gospodina de Renala bilo imalo mate, shvatio bi sve. - Romantine ideje! - povika on gurajui od sebe enu koja mu je nastojala obujmiti koljena. - Sve su to romantine ideje! Julien, poaljite po lijenika im svane dan. - I on poe spavati. Gospoa de Renal pade na koljena, napola onesvijetena, odgurnuvi grevitom kretnjom Juliena koji joj je htio pomoi. hilien je ostao zapanjen. o'lb je, dakle, preljub!" ree on sebi. "Zar je mogue da ti sveenici, 110 111

Crveno i crno koji su toliki nitkovi, imaju pravo? Zar da oni, koji toliko grijee, imaju povlasticu spoznati pravu teoriju grijeha? Kako je to udnovato!..." Jo dvadeset asaka poto se gospodin de Renal povukao, Julien je gledao ljubljenu enu gdje stoji naslonivi glavu na djeji kreveti, nepomina i gotovo bez svijesti. "Evo ene uzviena duha, koja se nalazi na vrhuncu nesree zbog toga to me je upoznala", pomisli on. Vrijeme je brzo prolazilo. "Sto mogu uiniti za nju? Valja se odluiti. Ne radi se tu vie o meni. Sto me se tiu ljudi i njihova bljutava prenemaganja? Sto mogu uiniti za nju?... Da je napustim? Ali ja je ostavljam samu, izvrgnutu najstranijem bolu. Taj mu bez osjeaja vie joj kodi nego koristi. Kako je surov, moe joj rei koju grubu rije; ona bi mogla poludjeti i baciti se kroz prozor. Ako je napustim, ako prestanem nad njom bdjeti, ona e mu sve priznati. I tko zna, moda e on podii buku usprkos nasljedstvu koje ona treba donijeti. Ona moe sve kazati - sauvaj Boe! - onom gadu upniku Maslonu, koji bolest estogodinjeg djeteta iskoriuje za to da se vie i ne mie iz ove kue, a ne ini on to bez neke namjere. U svojoj boli i strahu pred Bogom ona zaboravlja sve to o tom ovjeku zna: ona u njemu vidi samo sveenika." - Odlazi! - ree mu najednom gospoa de Renal otvorivi oi. - Tisuu bih puta dao svoj ivot da saznam to bi ti bilo korisnije - odvrati joj Julien. - Nikada te nisam tako volio, anele moj, i zapravo te tek ovoga asa poinjem oboavati onako kao to ti to zasluuje. to bi bilo sa mnom, daleko od tebe, kad bi me muila\ svijest da si zbog mene nesretna! Ali pustimo moje patnje! Ja u otii, otii u, ljubavi moja. Ali ako te ostavim, ako prestanem bdjeti nad tobom, ako vie ne budem neprestano izmeu tebe i tvoga mua, ti e se upropastiti. Pomisli da e te on uz veliku sramotu potjerati iz kue; cijeli e Verrieres, cijeli Besane,on govoriti o toj sablazni. Svi e te osuivati; nikada se nee oporaviti od sramote. - To ba i hou! - vikne ona uspravivi se. - Trpjet u, to bolje! - Ali tom e gadnom sablazni unesreiti i mua! - Ali u samu sebe poniziti, bacit u se u blato i time u moda spasiti svog sina. Takvo poniavanje pred svima, to je, moda, javna pokora. Nije li to, koliko sam ja svojim slabim snagama kadra prosuditi, najvea rtva koju mogu prinijeti Bogu... Moda e se udostojati primiti moje ponienje i ostaviti mi sina? Pokai mi neku drugu, teu i rtvu, odmah u je izvriti. 112 Prvi dio - XIX. - Pusti me da i ja sebe kaznim. I ja sam kriv. Hoe li da odem u samostan trapista? Strogost tog ivota moe ublaiti tvoga BogaAh nebesa, zato ne mogu ja biti bolestan umjesto Stanislasa!... - Ah, ti ga voli! - ree gospoa de Renal, ustane i baci se u njegov naruaj. - Vjerujem ti, vjerujem ti - nastavi ona bacivi se opet na koljena.

- O, jadni moj prijatelju! Zato nisi ti Stanislasov otac! Onda ne bi bio tako straan grijeh to vie ljubim tebe nego tvog sina... - Hoe li mi dopustiti da ostanem uza te i da te odsada volim samo kao brat? To je jedino razumno ispatanje, ono moe ublaiti Svevinjeg. - A ja - povie ona, ustane i uhvati Julienovu glavu objema rukama, drei je pred svojim oima - hou li i ja tebe voljeti kao brata? Je li u mojoj moi da te volim kao brata? Julien brinu u pla. - Sluat u te! - ree on kleknuvi pred njezine noge. - Sluat u Sto mi god naredi, to je sve to mi preostaje. Duh mi je zamraen; no znam to da odluim. Ako te napustim, rei e svome muu i upropastit e i sebe i njega. Nikada on nakon takve sramote nee biti i zabran za zastupnika. Ostanem li bit e uvjerena da sam ja kriv za smrt tvog sina i umrijet e od boli. Hoe li iskuati posljedice mog odlaska? Ako eli, kaznit u sam sebe zbog naeg grijeha i napustit u W na osam dana. Otii u da ih provedem u osami, gdje ti hoe. U opatiji Bray-de-Haut, na primjer. Ali mi se zakuni da za vrijeme mog i/bivanja nee muu nita priznati. Misli na to da se vie ne mogu vratiti bude li govorila. ()na obea, i on ode, ali ve za dva dana dobi poziv da se vrati. - Bez tebe mi je nemogue izdrati zakletvu. Progovorit u pred muem ako ti ne bude neprestano uz mene i svojim mi pogledima zapovijeda da utim. Svaki mi se sat ovoga nesnosnog ivota ini kao i ijeli dan. Napokon se nebo smilovalo toj nesretnoj majci. Stanislas je malo-po-inalo izmicao opasnosti. No led je bio probijen; njezin je um spoznao veliinu grijeha, te se vie nije mogla smiriti. Grinja savjesti je ostala i bila je tako snana kako moe biti samo u jednom tako iskrenom srcu. Njezin je ivot bio i nebo i pakao: pakao kad ne bi vidjela Julie-na, nebo kad bi bila do njegovih nogu. - Nemam vie nikakvih iluzija - govorila mu je ona, ak i u asovima kad bi se usudila posve predati 113 Crveno i crno svojoj ljubavi - ja sam prokleta, neopozivo prokleta. Ti si mlad, ti si podlegao mojem zavoenju, nebo ti moe oprostiti; ali ja, ja sam prokleta. Znam to po jednom sigurnom znaku. Bojim se. Tko se ne bi bojao pakla? Ali zapravo, ja se ne kajem. Ja bih nanovo poinila svoj grijeh, kad bi ga trebalo ponoviti. Neka me samo nebo ne kazni ve na ovome svijetu i na mojoj djeci, pa u imati i vie nego to zasluujem. Ali ti, moj Juliene - povikala bi ona u drugim trenucima - jesi li ti bar sretan? Smatra li da te doista volim? Julienovo nepovjerenje i osjetljiv ponos, kojemu je prije svega trebala portvovna ljubav, nisu mogli odoljeti tako velikoj i nesumnjivoj rtvi koja se svaki as opetovala. On je sada gospou de Renal oboavao. "Iako je ona plemkinja, a ja radniki sin, ona me ljubi... Ja za nju nisam neki sobar kojemu je nametnula

dunost ljubavnika.)) Odbacivi strah, Julien se potpuno prepustio ljubavnom ludilu i njegovoj samrtnoj neizvjesnosti. - Ah, kad bih mogla da i tvoj grijeh preuzmem na sebe, onako kako si ti plemenito elio preuzeti Stanislasovu groznicu1. Ta je velika moralna kriza izmijenila prirodu osjeaja koji su spajali Ju-liena i njegovu ljubavnicu. Njegova ljubav nije vie bila samo divljenje njezinoj ljepoti nego i ponos to je posjeduje. Njihova je srea odsada bila srea neke mnogo vie vrste; plamen koji ih je prodirao bio je snaniji. Njihovi su zanosi bili puni ludila. Njihova bi se srea u oima svijeta inila sada mnogo vea. Ali oni nisu vie nalazili onu divnu vedrinu, ono blaenstvo bez oblaka, onu tihu sreu prvih dana svoje ljubavi, kad je jedina briga gospoe de Renal bila je li ju Julien dovoljno ljubi. Njihova je srea sada ponekad bila nalik na zloin. U najsretnijim i naoko najmirnijim trenucima gospoa de Renal bi najednom uzviknula: - Ah, veliki Boe, vidim pakao! - i pritom bi grevitom kretnjom stiskala Julienovu ruku. - Koje li strahovite kazne! A ja sam je i zasluila! - vrsto ga je drala i privijala se uz njega kao brljan uza zid. Julien je uzalud nastojao umiriti tu uznemirenu duu. Ona bi uzela njegovu ruku i obasula je poljupcima. Zatim bi pala u mrano sanjarenje. - Pakao - govorila bi ona - pakao bi za mene bio milost; imala bih bar jo koji dan da provedem s njime na zemlji, ali pakao na ovom svijetu, smrt moje djece!... Za tu bi mi cijenu moj grijeh moda ipak bio oproten... Ah, veliki Boe, ne daj mi tu milost uz tu cijenu! Ta 114 Prvi dio - XIX. te siromana djeca niim nisu uvrijedila; ja, samo sam ja kriva: ljubim ovjeka koji mi nije mu. Julien bi zatim vidio kako se gospoa de Renal naoko smiruje. Nastojala je vladati sobom; nije htjela zagoravati ivot ovjeku koga ljubi. Usred tih promjena ljubavnih osjeaja, grinje savjesti i uivanja, dani su prolazili munjevitom brzinom. Julien se odvikao od toga da razmilja. Gospoica Eliza ode u to vrijeme u Verrieres zbog neke male parnice. Tamo zatee gospodina Valenoda puna srdbe na Juliena. Ona je bila zamrzila odgojitelja te mu je esto govorila o njemu. Vi biste me upropastili, gospodine, kad bih vam rekla istinu!... ive ona jednog dana gospodinu Valenodu. - Gospoda su u vanim stvarima uvijek slona... Strahovita se priznanja bijednoj sluinadi nikada ne prataju... Nakon tih uobiajenih fraza, koje je nestrpljiva radoznalost gospodina Valenoda umjela skratiti, doznao je on stvari koje su bile vrlo bolne za njegovo samoljublje. Ta ena, najotmjenija u njihovu kraju, kojoj je on est godina posveivao toliku panju, i to, naalost, javno i pred svima, ta ponosna ena uzela je za ljubavnika bijednog radnika preodjevena u odgojitelja. I da nita ne bi nedostajalo muci gospodina upravitelja ubonice, gospoa e Renal oboavala je svog ljubavnika. A gospodin Julien se nije nimalo trudio da bi je osvojio,

on prema gospoi nikada nije naputao svoju uobiajenu hladnou - dodala je sobarica uzdahnuvi. Kliza se u to uvjerila tek na ladanju, ali je drala da je ta tajna ljubav poela ve mnogo ranije. - Bez sumnje je to bio razlog - dodala je ona gnjevno - to me je on u svoje vrijeme odbio uzeti za enu. A ja sam se, budala, savjetovala s gospoom de Renal i molila je da govori s odgojiteljem. Iste je veeri gospodin de Renal primio iz grada, zajedno s novinama, dugako anonimno pismo koje ga je u svim pojedinostima obavjetavalo o onome to se kod njega dogaa. Julien je vidio kako je on hitajui to pismo napisano na plavkastom papiru problijedio i ljutilo ga pogledao. Gospodin naelnik se cijele veeri nije oporavio od uzbuenja. Julien mu se uzalud udvoravao molei ga za obavjetenje o genealogiji najboljih burgundskih obitelji. 115 Crveno i crno Prvi dio - XX. XX. Anonimna pisma Do not give dalliance Too much the rein; the strongest oaths are straw To thefire i' the blood.1 Shakespeare, The Tempest Kad su u pono naputali salon, Julien je dospio rei svojoj prija-j teljici: - Nemojmo se noas sastati, va mu neto sumnja; zakleo bih se| da je ono dugako pismo koje je itao uzdiui bilo anonimno. Sreom se Julien zakljuao u svoju sobu. Gospoa de Renal je dola na ludu misao da je to upozorenje samo isprika da se ne bi morao sastati s njom. Potpuno je izgubila glavu i u uobiajeno je vrijeme dola pred njegova vrata. Julien je uo um u hodniku te je odmah ugasio svjetiljku. Netko je nastojao otvoriti njegova vrata; je li to bila gospoa de Renal ili ljubomorni mu? Sutradan vrlo rano izjutra kuharica koja ga je zatiivala donese Julienu knjigu kojoj je na koricama proitao ove talijanske rijei: Guardate alla pagina 1302. Julien zadrhta zbog te neopreznosti, potrai stranicu 130. i nae tamo iglom privreno pismo, napisano u urbi i natopljeno suzama, koje osim toga nije vodilo rauna o pravilima ortografije. Inae je gospoa de Renal vrlo dobro vladala ortografijom, te je tom 1. Nemoj milovanju suvie poputati; najjae su zakletve slama za vatru u krvi. 2. Pogledajte stranicu 130. 116 sitnicom bio dirnut i malo je zaboravio na strahovitu opasnost. "Zar me ove noi nisi htio primiti? Ima trenutaka kad mi se ini da nikada nisam itala do dna tvoje due. Tvoji me pogledi plae. Bojim te se. Veliki Boe! Moda me nikada nisi ni ljubio? U tom sluaju neka moj mu otkrije nau ljubav i neka me zatvori u

vjeiti zatvor, na selu, daleko od moje djece! Moda Bog tako hoe. Ja u uskoro umrijeti; ali ti si udovite. Zar me ne ljubi? Jesi li umoran od mojih ludosti, od mojih kajanja, bezbonie? Hoe li me upropastiti? Dajem ti za to jedno lako sredstvo. Idi i pokai ovo pismo cijelom Verrieresu, ili jo bolje, pokai ga samo gospodinu Valenodu. Reci mu da te ljubim, ali ne, ne reci mu takvo svetogre; reci mu da te oboavam, da je /ivot za mene zapoeo tek onog dana kad sam tebe ugledala, da u najluim danima svoje mladosti nikad nisam ni sanjala takvu sreu kakvu tebi dugujem, da sam ti rtvovala svoj ivot, da ti rtvujem svoju duu. Ti zna da ti rtvujem i mnogo vie. Ali, zna li taj ovjek to su rtve? Reci mu, reci mu da ga razdrai, da ja prkosim svim zlobnicima i da za mene postoji samo jedina nesrea na svijetu, a ta je da vidim kako me naputa jedini ovjek /bog kojega ivim. Koje li sree za me da izgubim ivot, da ga r-t vujem i da vie ne strahujem zbog svoje djece! Hudi siguran, dragi prijatelju, ako postoji neko anonimno pismo, ono dolazi od onog mrskog stvorenja koje me est godina progonilo vojim grubim glasom, svojim prianjem o jahakim pothvatima, vojom uobraenou i beskrajnim nabrajanjem svih svojih prednosti. Postoji li neko anonimno pismo? Eto, o tome sam, nevaljale, htjela s tobom razgovarati. Ali ne, ti si dobro uinio. Steui te u svom zagrljaju, moda po posljednji put, nikako ne bih mogla o tome hladno razmiljati kao to to inim kad sam sama. Odsada naa >rea vie nee biti tako lako ostvariva. Hoe li to za tebe biti neugodno? Hoe, u one dane kad od gospodina Fouquea ne primi koju zanimljivu knjigu. rtva je prinesena; sutra, bez obzira na to iloe li opet neko anonimno pismo ili ne, rei u svome muu da oam primila anonimno pismo, da ti moramo odmah dati novca, nai neki zgodan izgovor i bez odlaganja poslati te natrag tvojim loditeljima. Ah, dragi prijatelju, bit emo odvojeni dva tjedna, moda i mjesec 117 Crveno i crno Prvi dio - XX. dana. Priznajem da e i ti trpjeti kao i ja. Ali to je, konano, jedini nain da se umanji uinak tog anonimnog pisma; to nije prvo takvo pismo koje je moj mu primio, i to u vezi sa mnom. Ah, koliko sam im se smijala! Jedini je cilj mog pothvata u tome da uvjerim mua kako to pismo dolazi od gospodina Valenoda; ja zaista i ne sumnjam da ga je on napisao. Ako napusti ovu kuu, svakako se smjesti u Verrieresu. Uredit u tako da e i moj mu provesti ondje dva tjedna, da bi budalama dokazao kako izmeu njega i mene nema nesuglasica. Kad bude u Verrieresu, sprijatelji se sa svima, ak i s liberalima. Znamo da e te sve dame htjeti primati. Nemoj se posvaditi s gospodinom Valenodom i nemoj mu odsjei ui, kako si neki dan govorio; naprotiv, budi prema njemu ljubazan! Glavno je da se u Verrieresu povjeruje da e se ti prihvatiti odgoja djece kod Valenoda ili kod bilo koga drugog. To

moj mu nikada ne bi dopustio. No ako se ipak bude morao naj to odluiti, bit e bar u Verrieresu, pa u te koji put vidjeti; mojal e te djeca, koja te tako vole, posjeivati. Veliki Boe, osjeaml da svoju djecu vie volim zato to ona tebe vole! Koje li grinjel savjesti! Kako li e se sve to svriti?... to ja to inim?... Uostalom,! ti razumije kako se mora ponaati. Budi blag i uljudan, nemojl prezirati te surove ljude, molim te za to na koljenima; jer ti e ljudi| biti suci nae sudbine. Ni aska ne sumnjaj u to da e se moj mu prema tebi ponaati onako kako mu odredi javno miljenje. Ovo mi anonimno pismo ti mora pomoi sastaviti, naoruaj se strpljenjem i karama. Izrezi iz jedne knjige rijei koje e ovdje vidjeti, prilijepi ih zatim na list plavkastog papira koji ti, evo aljem,| imam ga od gospodina Valenoda. Budi spreman na premetainu spali one strane knjige koje si izrezivanjem pokvario. Ako ne nae gotovih rijei, budi strpljiv pa ih sloi slovo po slovo. Da ti utedii trud, sastavila sam vrlo kratko anonimno pismo. Ali jao, ako mt vie ne ljubi, kao to se bojim, kako e ti se ovo moje pismo initi] dugo!" ANONIMNO PISMO "Gospoo1. S/r su vae sitne spletke otkrivene; osobe kojima je u interesu da ih izbiju, obavijetene su. U ime nekog ostatka prijateljstva to ga otema Vama osjeam, pozivam Vas da se potpuno odreknete svoga hdog seljaka. Ako ste dovoljno pametni da to uinite, Va e mu i trovati daje obavijest koju je primio lana i ostavit e ga u njegoroj zabludi. Mislite na to da znam vau tajnu; drite, nesretnice, u ida morate paziti kako ete se prema meni ponaati." ( 'im izlijepi rijei od kojih se sastoji to pismo (jesi li u njemu pivpoznao upraviteljev nain izraavanja?), izii iz kue, ja u te usresti. ( Hici u u selo i vratiti se zbunjena lica, a i bit u vrlo zbunjena. liki Boe, to ja tu stavljam na kocku, a sve to samo zato to si naslutio da postoji neko anonimno pismo. Napokon u zaprepa-aa lica dati svome muu pismo koje mi je, rei u, uruio neki /.nanac. Ti otii s djecom u etnju kroz umu i vrati se tek na u'ak. vrha stijena moe vidjeti toranj golubinjaka. Ako stvar proe >>bro, izvjesit u ondje bijeli rubac; u protivnom sluaju nee u no biti nita. i loe li te tvoje srce, nezahvalnie, ponukati da pronae nain iko e mi, prije nego to ode u etnju, kazati da me ljubi? to ni se dogodilo, u jedno budi siguran: na konani rastanak ne ih preivjela ni za jedan dan. Ah, loe li majke. Te rijei koje sam I ravo napisala prazne su rijei, dragi Juliene. Ja ih ne osjeam; u om asu mogu misliti samo na tebe; napisala sam ih samo zato i me ti ne bi osudio. Sada, u trenutku kada mislim da bih te iDgla izgubiti, emu da se pretvaram? Neka ti se moja dua ini I rutna, ali ja neu lagati ovjeku koga oboavam! Ve sam u svom votu previe varala. Znaj da ti opratam ako me vie ne ljubi. mam vremena ponovno proitati ovo pismo. U mojim je oima

lla cijena platiti ivotom one sretne dane koje sam provela u )m zagrljaju. Ti zna da e me oni vie stajati." 118 119 Crveno i crno XXI. Razgovor s gospodarom Alas, our frailty is the cause, not we\ For such as we are made oj, such we be.\ Twelfth nigh\ Julien je s djetinjim veseljem cijeli sat skupljao rijei. Kad je izaa< iz sobe, sreo je svoje ake i njihovu majku; uzela je pismo takc jednostavno i hrabro da ga je taj mir prestraio. - Je li ljepilo dovoljno osueno? - upita ga ona. "Zar je to ta ena koja umalo nije poludjela od kajanja?" pomisl on. "Koje su ovog asa njezine namjere?" Bio je suvie ponosan je upita, ali mu se, moda, nikada nije sviala vie nego sada. - Ako mi to ne uspije - doda ona s istom hladnokrvnou oduzet e mi sve. Zakopajte ovo negdje u planini; to e mi moe jednog dana biti cijeli imutak. Ona mu preda kutiju presvuenu crvenim safijanom, s puno zlat i s nekoliko dijamanata. - Idite sadi - ree mu ona. Ona poljubi djecu, a najmlaega i dva puta. Julien je stajao nepc mican. Ona se udalji brzim korakom i ne pogledavi ga. Od asa kad je otvorio anonimno pismo, ivot gospodina de Rem la bio je uasan. Tako uzrujan nije bio jo od 1816., kad je morao izii na dvoboj, i, da budemo prema njemu pravedn] tada ga mogunost da dobije tane u glavu nije inila tako nesretnu 1. Jao, naa je slabost tome uzrok, ne mi; Jer kakvi smo stvoreni, takvi i jesmo. (Shakespeare) 120 Prvi dio-XXI. kao to je to bio sada. Ispitao je pismo na sve mogue naine. "Nije li to enski rukopis?" pitao se. "A ako jest, koja ga je ena pisala?" Zamiljao je redom sve ene koje je poznavao u Verrieresu, ali nije mogao ni jednoj sa sigurnou pripisati to pismo. "Je li mukarac diktirao to pismo? Koji je to mukarac?" I opet ista neizvjesnost. Bez sumnje mu veina onih koje poznaje zavidi i mrzi ga. ((Valja se posavjetovati sa svojom enom", pomisli on po navici, digavi se iz naslonjaa u koji se bio zavalio. - Veliki Boe! - usklikne tek to je ustao, lupivi se po elu - ta ba se pred njom moram uvati; ona je ovog asa moj neprijatelj! - I od bijesa mu zasuzie oi. Bila je pravedna nagrada za beutnost njegova srca, u kojoj se sastoji sva provincijska mudrost, to se tog asa gospodin de Renal najvie bojao upravo svojih dvaju najboljih prijatelja. ()sim njih, imam moda jo desetak prijatelja", i on u mislima o u ijeni koliku bi utjehu mogao nai u svakome od njih. "Svima bi, \ ima", povie u bijesu, "moj strani doivljaj uinio najvee

zadovoljstvo!" Na sreu, bio je uvjeren da mu ne zavide bez razloga, i )sim svoje divne kue u gradu, koju je kralj *** zauvijek odliko-\ ao prespavavi u njoj, on je vrlo lijepo uredio dvorac u Vergvju. Proelje je bilo bijelo olieno, a prozori ukraeni lijepim zelenim kapcima. Misao na tu krasotu naas ga je utjeila. injenica je da se taj dvorac mogao opaziti ve iz daljine od tri do etiri milje, na vrliku tetu svih ljetnikovaca i takozvanih dvoraca u susjedstvu, koji su bili sauvali svoju neuglednu sivu boju to su je s vremenom Mrkli. i .ospodin de Renal mogao je raunati na samilost i suze jednog od \ ojih prijatelja, starjeine upne crkve, ali to je bila neka budala t oji je zbog svega plakao. Pa ipak, taj je ovjek bio njegovo jedino i oiste. Koja se nesrea moe usporediti s mojom? - uzvikne on bije-mo. Kako sam osamljen. Ic li mogue", govorio je sebi taj zaista saaljenja vrijedan ovjek, ic li mogue da u svojoj nesrei nemam ni jednog prijatelja da ga i pitam za savjet? Jer moj se um pomutio, ja to osjeam! Ah, Fal"/! Ah, Ducros!" viknuo je s gorinom. Bila su to imena dvojice nn'govih prijatelja iz djetinjstva koje je on 1814. svojom nadutosti utlaljio od sebe. Oni nisu bili plemii, i on je htio izmijeniti onaj 121 Crveno i crno Prvi dio - XXI. odnos jednakosti u kojemu su ivjeli od djetinjstva. Jedan od njih, Falcoz, ovjek duha i srca, trgovac papirom u Verrieresu, kupio je tiskaru u glavnom gradu tog departmana i osnovao jedne novine. Kongregacija je odluila da ga upropasti. Njegove su novine zabranjene i oduzeta mu je tiskarska dozvola. U tim alosnim prilikama pisao je on prvi put nakon deset godina gospodinu de Renalu. Naelnik grada Verrieresa smatrao je svojom dunou da odgovori poput starog Rimljanina: - Kad bi mi kraljev ministar iskazao ast da me pita za miljenje, rekao bih mu: "Upropastite bez smilovanja sve provincijske tampare i stavite ih pod monopol, jednako kao i duhan." Tog se pisma dobrom prijatelju, pisma kojemu se u svoje vrijeme divio itav Verrieres, gospodin de Renal sjetio s uasom. "Tko bi bio mislio da u usprkos svom poloaju, bogatstvu i odlikovanjima, jednog dana poaliti zbog tog pisma?" U tom gnjevnom raspoloenju, as protiv samoga sebe, as protiv' svega to ga okruuje, proveo je jednu stranu no; ali mu, sreom, nije palo na um da uhodi svoju enu. "Navikao sam na Louisu", mislio je on, "ona zna sve moje poslovi kad bih se sutra morao eniti, ne bih naao druge koja bi je mog! zamijeniti." I uvjeravao je samog sebe kako mu je ena nedur Taj ga je nain gledanja oslobaao dunosti da pokae odlunost mnogo mu je bolje odgovarao. "Ta koliko je ve ena oklevetano! "Ali to", povikne on najednom ushodavi se po sobi. "Zar trpj( da mi se ona smije zajedno sa svojim ljubavnikom, kao da sam neki prosjak, nitko i nita? Zar da itav Verrieres pravi ale na raun moje dobroudnosti? Sto sve nisu govorili o Charmieru?" (Bio je to neki

ovjek za kojega su svi znali da ga ena vara.) "Nije li na svaijim usnama smijeak im se spomene njegovo ime? On je valjan odvjetnik, a tko ikada govori o njegovu govornikom daruj Ah, Charmier', kau, 'Bernardov Charmier', tako ga nazivaju ii nom onoga koji ga je osramotio." "Hvala nebesima", pomisli gospodin de Renal as kasnije, "ja nj mam keri, i nain na koji u kazniti majku nee nimalo nau(" budunosti moje djece. Mogao bih zatei tog seljaia sa svojoj enom i oboje ih ubiti; moda bi u tom sluaju tragika oduzela toj dogaaju smijenost." Ta mu se misao svidjela; razradio ju je dc najmanje pojedinosti. "Kazneni je zakon na mojoj strani, i to gc se dogodilo, spasit e me naa kongregacija i moji prijatelji iz pore te." Pogledao je svoj lovaki no koji je bio vrlo otar, no pomisao na krv zadavala mu je strah. "Mogao bih izmlatiti toga drskog odgojitelja i istjerati ga; ali kojeg li skandala u Verrieresu, pa i u cijelom departmanu! Kad je nakon zabrane Falcozovih novina glavni urednik izaao iz zatvora, pridonio sam tome da on izgubi slubu koja mu je nosila est stotina franaka. Kau da se to piskaralo usuuje pojavljivati u Besangonu; mogao bi me spretno iznijeti na glas, i to na takav nain da bi ga bilo nemogue dovesti pred sud. Dovesti ga pred sudi... Taj e bezobraznik na tisue naina dokazivati da govori istinu. ovjeka iz ilobre obitelji, koji ima poloaj kao ja, mrze svi plebejci. Naao bih r u onim stranim parikim novinama. Oh, Boe, koje li propasti] Vidjeti kako staro ime de Renal tone u blato rugla... Ako ikada bu lem putovao, morat u promijeniti ime. Stol Napustiti ime koje umoja slava i snagal To je vrhunac nesree." Ako ne ubijem svoju enu i ako je sramotno otjeram, ima ona u lusangonu tetku, koja e joj odmah dati u ruke itav svoj imutak. Moja e ena otii u Pariz da tamo ivi sa Julienom; to e se u Ver-i ieresu znati te e me i opet smatrati prevarenom budalom." Napokon je taj nesretnik po bljedilu svoje svjetiljke opazio da se i i da dan. Ode u vrt da udahne malo svjeeg zraka. Toga je asa bio * itovo odluio da ne ini skandala, naroito zbog toga to bi skanl.iI ispunio radou njegove dobre prijatelje u Verrieresu. etnja vrtom malo ga umiri. "Ne", uzvikne on, "nipoto se neu u I rei svoje ene, ona mi previe vrijedi!" S uasom je zamiljao ikva bi bila njegova kua bez takve ene; sva mu je rodbina bila narkiza de R... stara, glupa i zla. I 'ide mu na um jedna izvrsna misao, ali bi njezino izvoenje zahtiII valo mnogo veu snagu karaktera no to ju je imao taj bijedni o-iek. "Ako zadrim svoju enu", govorio je sebi, "ja u joj - koliko .'obe poznam - jednog dana kad mi bude dosaivala, predbaciti iiezin grijeh. Ona je ponosna, i mi emo se posvaati, i to prije n'go naslijedi tetku. A kako e mi se tek tada svi rugati! Moja ena oli svoju djecu, pa e na posljetku sve njima pripasti. Ali ja, ja u 'iti predmet smijeha u Verrieresu. 'Sto', rei e svi, 'nije se svojoj cni znao ni osvetiti!' Nije li bolje da samo sumnjam i da nita ne i 'i ovjeravam? Time sebi veem ruke i ne mogu joj, prema tome, i ita predbacivati." 122

123 Crveno i crno Prvi dio - XXI. as kasnije ponovno se u gospodinu de Renalu javila povrijeena tatina i on se s mukom sjeao svih dokaznih sredstava koje bi navodili igrajui bilijar u Kasinu ili u Plemikom klubu u Verrieresu, kad bi koji brbljavac prekinuo igru da se naali na raun nekog prevarenog mua. Kako su mu se sada te ale inile okrutne! "Boe, da mi je barem ena mrtva! Tada mi se ne bi mogli rugati. to nisam udovacl Otiao bih provesti est mjeseci u najboljim parikim drutvima." Nakon aska zadovoljstva od pomisli na mogunost da ostane udo-j vac, u mati se vratio ispitivanju sredstava kojima bi mogao utvr-* diti istinu. Bi li u pono, kad svi budu spavali, posuo tanak sloj pijeska pred vrata Julienove sobe? Sutradan, rano ujutro, vidio bi otiske stopa. "To sredstvo ne vrijedi nita!" povikne on bijesno. "Ona nevaljali Eliza opazila bi to i uskoro bi se u kui znalo da sam ljubomoran^ U nekoj drugoj prii iz Kasina, mu se uvjerio u svoju nesreu pr vrstivi s malo voska vlas, tako da je poput peata zatvarala vrat enine i ljubavnikove sobe. Nakon toliko sati neodlunosti to mu se sredstvo za otkrivanjl njegova sluaja uinilo svakako najbolje, i on odlui posluiti njime, kadli na zavoju jedne aleje sretne enu koju je malo prij| poelio vidjeti mrtvu. Vraala se iz sela. Bila je na misi u Vergvju. Predaja, koja je po suc trijeznih filozofa vrlo nesigurna, ali kojoj je ona vjerovala, tvrdila j| da je mala crkva kojom se danas slue neko bila dvorska kapelic gospodara od Vergvja. Ta je misao muila gospou de Renal cijel vrijeme koje je u toj crkvi namjeravala provesti u molitvi. Neprc stano je zamiljala svog mua kako u lovu ubija Juliena, tobo nesretnim sluajem, a zatim je uveer sili da pojede njegovo srce "Moja sudbina", ree ona sebi, "ovisi o tome to e on misliti sli ajui me. Poslije te odsudne etvrti sata nee moda vie biti pr like da s njim govorim. On nije mudar ovjek i njime ne upravljj razum. Mogla bih, dakle, svojom slabom pameu predvidjeti t e on uiniti ili rei. On e odluiti o naoj zajednikoj sudbini, ima vlast. Ali ta sudbina ovisi o mojoj spretnosti, o vjetini me upravljanja mislima toga muiavog ovjeka kojega srdba ini si jepim i spreava da vidi polovicu stvari. Veliki Boe, potrebna je vjetina, hladnokrvnost! Odakle da ih uzmem?" im je ula u vrt i izdaleka ugledala svog mua, njome kao nekim udom, ovlada mir. Njegova nepoeljana kosa i neuredno odijelo udavali su da nije spavao. Ona mu prui otvoreno, ali nanovo sloeno pismo. On je, ne rast vorivi ga, gledao u nju bezumnim pogledom. - To je neka gnusoba - ree ona - koju mi je, kad sam prolazila iz biljenikova vrta, predao neki ovjek sumnjiva izgleda koji tvr-ili da vas poznaje i da vam duguje zahvalnost. Zahtijevam od vas icdno, a to je da onog gospodina Juliena bez odlaganja otpravite njegovim roditeljima. -

Gospoa de Renal se moda malo suvie pourila i izgovorila te rijei i I 'tije nego to je trebalo, samo da bi se to prije oslobodila od stranog zadatka da ih mora rei. 1 'buzela ju je radost kad je vidjela veselje to ga je izazvala kod svog mua. Po upornosti pogleda koji je u nju upro, ona je shvatila da ! Julien dobro pogodio. Umjesto da se raali nad tom istinskom nesreom, ona pomisli: "Kakav genij, kakva savrena pronicavost, i to kod mladia koji je jo bez iskustva! Dokle li e on jednom lotjerati? Ah, tada e njegovi uspjesi biti uzrok da me zaboravi!" l;ij mali asak divljenja za ovjeka kojega je oboavala potpuno je ulstranio njezinu zbunjenost. Mila je veoma zadovoljna svojim postupkom. "Nisam bila nedostojna Juliena", pomisli ona s blagom i iskrenom slau. Mi* rekavi ni rijei iz straha da se ne bi na to obvezao, gospodin \r Renal je ispitivao drugo anonimno pismo, koje je, ako se itatelj ii'a, bilo sastavljeno od tiskanih rijei nalijepljenih na plavkasti i pir. "Rugaju mi se na sve naine", pomisli gospodin de Renal, ! u van umorom. ' )pet nove uvrede koje valja ispitati, i opet zbog moje ene!" malo nije na nju sasuo najgrublje pogrde i samo ga je pomisao i nasljedstvo u Besanc,onu nekako zadrala. Izjedan potrebom da na neemu iskali, zguva drugo anonimno pismo i stade hodati likim koracima; osjeao je potrebu da se udalji od svoje ene. okoliko se asaka kasnije vrati k njoj, malo smireniji. Moramo se odluiti i otpustiti Juliena - ree mu ona odmah. Naposljetku, on je samo radniki sin. Vi ete ga odtetiti s neo liko kuda; uostalom, on je uen, polako e nai drugu slubu, i primjer kod gospodina Valenoda ili kod potprefekta Maugirona, 124 125 Crveno i crno Prvi dio - XXI. koji imaju djecu. Tako nee biti oteen... - Govorite kao prava glupaa! - povie gospodin de Renal stranim glasom. - Ali moe li se od ena i oekivati zdrav razum? Nikada ne pridajete pozornost onome to je razumno; kako biste neto znale? Vaa nebriga, vaa lijenost daje vam snage samo za lov na leptire. Ba smo nesretni to moramo imati u svojoj obitelji tako bijedna stvorenja!... Gospoa de Renal ga je pustila da govori i on je dugo govorio; iskaljivao je svoj gnjev, kako se kae u onom kraju. - Gospodine - odvrati mu ona napokon - govorim kao ena povrijeena u svojoj asti, to jest u onome to joj je najdragocjenije. Gospoa de Renal sauvala je nepokolebljivu hladnokrvnost za cijelo vrijeme tog munog razgovora o kojemu je ovisila mogunost da jo pozivi pod istim krovom sa Julienom. Traila je misli koje je smatrala najprikladnijima da pomou njih vodi slijepu srdbu svog mua. Bila je neosjetljiva za sve uvredljive rijei koje je on izgovorio, nije ih ni sluala, mislila je tada na Juliena. "Hoe li biti zadovoljan sa mnom?" pitala se.

- Taj seljai kojega smo obasipali susretljivou, pa i darovima, moe biti i neduan - ree ona napokon - ali on je ipak povod za prvu uvredu koja mi je nanesena... Gospodine, kad sam proitala to gnusno pismo, odluila sam da e iz vae kue otii ili on ili ja. - Hoete li uiniti sablazan, obeastiti i mene i sebe? Time biste mnogima u Verrieresu uinili veliko zadovoljstvo. - Istina, veina ljudi ondje zavidi blagostanju u koje je vaa mudra uprava umjela dovesti i vas, i vau obitelj i grad... Pa dobro, nagovorit u Juliena da vas zamoli za dopust i da ode na mjesec dana k onom trgovcu drvom u planini, dostojnom prijatelju toga mladog radnika. - Da se niste usudili ita poduzimati! - ree gospodin de Renal prilino mirno. - Prije svega neu nikako da vi s njim govorite. Raestili biste se i posvadili biste mene s njim, ta znate kako je taj gospodii osjetljiv. - Taj mladi nema ni mrve takta - prihvati gospoa de Renal. - Moda je uen, to vi bolje razumijete, ali on je u biti pravi seljak. to se mene tie, ja sam izgubila svako dobro miljenje o njemu otkad je odbio oeniti se Elizom. Mogao je sebi tako osigurati I dunost, a odbio ju je samo zato to ona toboe koji put odlazi .)tajno gospodinu Valenodu. Ah! - ree gospodin de Renal podigavi obrve pretjerano viso-,o. Zar vam je to Julien rekao? Ne izriito; on mi je uvijek govorio o svom pozivu za sveeni-ko zvanje, ali, vjerujte mi, prvi je poziv za te sitne ljude da sebi "iguraju koru kruha. Ipak mi je natuknuo da mu ti tajni posjeti isu nepoznati. A ja, ja to nisam znao! - povikne gospodin de Renal ponovno u najveem bijesu, naglaavajui svaku rije. - Pod mojim se krovom zbivaju stvari za koje ja ne znam... to, zar je bilo neto omeu Elize i Valenoda? Ah, to je stara pria, dragi prijatelju! - ree gospoa de Renal 111 jui se. - A moda i nije bilo nita zlo. Bilo je to u vrijeme kad o va dobri prijatelj Valenod ne bi bio ljutio da se u Verrieresu mislilo kako izmeu njega i mene postoji mala, posve platonska iiubav. Imao sam jednom taj dojam! - uzvikne gospodin de Renal I "."dajui iz uda u udo lupkajui se bijesno po glavi. - A vi mi o tome niste nita rekli? Zar je zbog jedne beznaajne, prolazne tatine naega dragog upravitelja trebalo zavaditi dva prijatelja? Nema ene iz naeg drutva kojoj on nije uputio nekoliko vrlo duhovitih, pa ak i galantnih pisama. Je li i vama pisao? On mnogo pie. Smjesta mi pokaite ta pisma, nareujem vam - i gospodin de Krnal se uspravi u svoj svojoj visini. Ne pada mi ni na um - odgovori mu ona blago, gotovo ravnolu.no. - Pokazat u vam ih jednoga dana kad budete razboritiji. Smjesta mi ih pokaite, trista mu! - povikne gospodin de Re->."l, lud od bijesa, a ipak sretniji no to je bio posljednjih dvanaest Ali.

- Zakunite mi se da se nikad neete posvaditi s upraviteljem ubonice zbog tih pisama! - zatrai gospoa de Renal vrlo ozbiljno. Posvaali se mi ili ne, nahodite mu svakako mogu oduzeti. !ego nastavi on bijesno - hou ta pisma ovog asa! Gdje su? U ladici mog pisaeg stola, ali vam nikako neu dati klju. 126 127 1 Crveno i crno - Obit je - povie on trei prema sobi svoje ene. On zaista eljeznom ipkom obije vrlo skupocjen pisai stol od rena mahagonija koji je bio dobavio iz Pariza i koji je esto, kad se inilo da na njemu vidi koju mrlju, trljao krajem svog kaputa.| Gospoa de Renal uspe se trkom uza sto dvadeset stuba golut njaka i privrsti ugao bijelog rupca za reetku prozoria. U toj asu bila je najsretnija ena na svijetu. Suznih je oiju gledala pr ma velikim umama u planini. "Pod jednom od tih kronjatih kava Julien zacijelo vreba taj sretni znak", pomisli ona. Dugo oslukivala, zatim je proklela jednolino cvranje cvraka i ptica. "Da nema te buke, mogao bi od velikih stijena sve dov<j doprijeti radosni usklik." eljnim je pogledom promatrala velil padinu tamnog zelenila, ravnog poput livade, to su ga inili vr stabala. "Kako se nije sjetio", pomisli ona oalostivi se, "da pri nae neki znak kojim bi mi javio da je njegova srea ravna mojoj| Nije silazila s golubinjaka sve dok se nije pobojala da e je njea mu potraiti. Zatekla ga je bijesna. Gutao je bezazlene fraze gospodina Valen| da, koje jo nikad nitko nije itao s tolikim uzbuenjem. Uhvativi as kad su joj uzvici njezina mua dopustili da doe rijei, ona ree: - Neprestano se vraam na svoju misao: najbolje je da Juli^ otputuje na neko vrijeme. Ma kakav dar pokazivao za latinski, je ipak samo seljak, esto neotesan i bez takta; svakog mi danaj uvjerenju da je uljudan, izraava pretjerane i neukusne komj mente, koje valjda ui napamet iz nekog romana. - On nikad ne ita romane - povikne gospodin de Renal -I tome sam se osvjedoio. Mislite li vi da sam ja gospodar kue k( je slijep i koji ne zna to se kod njega dogaa? - Pa dobro! Ako te smijene komplimente nigdje ne ita, on izmilja, to je za njega jo i gore. Bit e da je na taj nain govor o meni i u Verrieresu... i, da ne traimo daleko - ree gospoa Renal pravei se kao da je neto otkrila - bit e da je tako govor pred Elizom, to je gotovo isto kao da je govorio pred gospodine Valenodom. - Ah1. - povikne gospodin de Renal potresavi stol i sobu jedni| od najjaih udaraca akom kojim je ikada itko udario po ste - anonimno pismo sloeno pomou tiskanih slova i Valenodol Prvi dio - XXI. s"isma napisana su na jednakom papiru! iKonano!"... pomisli gospoa de Renal. Pretvarala se kao da ju r otkrie porazilo, i, kako nije imala hrabrosti da ga poprati ma i rdnom jedinom rijeju, poe sjesti daleko na divan u dnu salona.

Od tog je aska bitka bila dobivena; gospoa de Renal se morala ako ljutiti kako bi sprijeila svog mua da se ode objanjavati s lobonjim piscem anonimnog pisma. - Kako ne osjeate da bi bila najvea nespretnost napasti gospodina Valenoda bez dovoljno dokaza? Zavide vam, gospodine. Sto je (ome razlog? Vae sposobnosti. Vaa mudra uprava, vae vrlo ukupne graevine, miraz koji sam vam donijela i, iznad svega, znatno islijee kojemu se moemo nadati od moje dobre tetke, naslije-it koje beskrajno preuveliavaju, sve su to razlozi da ste vi sada 5>rva linost u Verrieresu. - Zaboravili ste moje porijeklo - ree gospodin de Renal malo <o osmjehnuvi. Vi ste jedan od najodlinijih plemia ove pokrajine - nastavi i "i I j ivo gospoa de Renal. - Kad bi kralj bio slobodan da ini to l"'i r i kad bi mogao odati priznanje porijeklu, vi biste bez sumnje loli lan gornjega doma. I vi u tako sjajnom poloaju elite dati Mvisti priliku da vas ocrnjuje! ""Dvoriti gospodinu Valenodu o njegovu anonimnom pismu, znai "bjaviti cijelom Verrieresu, ah, to kaem, cijelom Besangonu, ci<loj pokrajini, da je taj sitni graanin, kojemu je jedan Renal mo-'tla nesmotreno iskazivao prijateljstvo, naao naina da ga vrijea. Kad bi ta pisma koja ste upravo nali dokazivala da sam ja uzvraa-.i ljubav gospodinu Valenodu, vi biste me morali ubiti, ja bih to sto ,"uta zavrijedila, ali mu nikako ne biste smjeli pokazati svoj gnjev. NJo zaboravljajte da svi nai susjedi jedva ekaju povod da vam se iHVCte za vau nadmo; pomislite da ste 1816. pridonijeli stanovi-'im uhienjima. Onaj ovjek koji se sklonio na svoj krov... - Mislim da vi prema meni nemate ni obzira ni prijateljstva! jH)vie gospodin de Renal sa svom gorinom koju izaziva takvo sjeanje. - A ja nisam postao per!... - Drim, prijatelju - prihvati smijeei se gospoa de Renal - da u ja biti bogatija od vas, da sam vaa druica ve dvanaest godina i da zbog svih tih razloga moram i ja sudjelovati, osobito u ovoj dananjoj stvari. Vrijedi li vama vie jedan gospodin Julien 128 129 Crveno i crno Prvi dio - XXI. I nego ja - doda ona s tek prikrivenim gnjevom - spremna zimu provesti kod svoje tetke. Te su rijei bile sretno upotrijebljene. Bilo je u njima odlune koja je nastojala biti puna uljudnosti. One su pridonijele odli gospodina de Renala. Ali on je, prema provincijskom obiaju, dugo govorio i ponavljao sve svoje razloge. ena ga je pustila voriti jer je u njegovu glasu jo bilo srdbe. Napokon je dvos tno nepotrebno brbljanje iscrpio snagu ovjeka koji je cijelu drhtao od gnjeva. Odluio je kako se ponaati prema gospodi Valenodu, Julienu, pa ak i prema Elizi. Za vrijeme tog velikog objanjavanja gospoda de Renal umalo jednaput-dvaput

osjetila neku simpatiju za tu toliko stvarnu sreu ovjeka koji joj je dvanaest godina bio prijatelj. Ali praj su strasti sebine. Osim toga, svakog je asa oekivala da e spomenuti anonimno pismo to ga je dan prije primio, ali on nije uinio. Gospoa de Renal nije se osjeala sigurna, jer nije p< znavala misli koje je moda netko natuknuo ovjeku o kojemu ovisila njezina sudbina. Jer u provinciji muevi su gospodari javne miljenja. Mu koji se ali postaje smijean, to u Francuskoj sv ki dan biva sve manje opasno; ali njegova ena, ako joj on ne i novca, postaje radnica s dnevnicom od petnaest sua, i jo se dob due nekaju da je uposle. Odaliska u haremu moe svakako ljubiti sultana; on je svemoan i ona nema nimalo nade da bi mu kojekakvim malim lukavstvin mogla oteti autoritet. Gospodareva je osveta strana, krvava, a vojnika i plemenita: udarac bodeom dovrava sve. U XIX. st< ljeu mu ubija enu izlaui je javnom preziru i zatvarajui j vrata svih salona. Osjeaj opasnosti oivio je u gospoi de Renal kad se vratila svoju sobu; nemilo je se dojmio nered u kojemu ju je nala. Klji anice svih njezinih lijepih krinjica bile su razbijene; nekoliko daica parketa bilo istrgnuto. "On ne bi imao smilovanja za me pomisli ona. "Tako pokvariti ovaj pod od raznobojnog drveta kc toliko voli! Kad koje od djece ue ovamo s vlanim cipelama, c pocrveni od bijesa. A sad je taj pod zauvijek pokvaren!" Poglc na to nasilje odagnao je smjesta i posljednju grinju savjesti zbi njezine brze pobjede. Julien se s djecom vratio neto prije nego je zazvonilo na ruak. P> |"vretku ruka, kad se sluinad povukla, gospoa de Renal mu ree vrlo hladnim glasom: I- Vi ste mi izrazili elju da provedete dva tjedna u Verrieresu. | Gospodin de Renal pristaje da vam dade dopust. Moete otii kad "god elite. Ali da djeca ne bi gubila vrijeme, slat u vam svaki dan 11 ili ove zadatke da ih ispravite. Ja vam nikako neu odobriti vie od tjedan dana - doda gospo-Im de Renal vrlo neugodnim glasom. Julien opazi na njegovu licu u/.nemirenost ovjeka koji je vrlo izmuen. .\o se ni na to nije odluio - ree Julien svojoj prijateljici kad m i naas ostali sami u salonu. t iospoa de Renal mu brzo ispria sve to je od jutra do tada u inila. Noas e uti pojedinosti - doda ona smijui se. "Eto enske [u>kvarenosti!" pomisli Julien. "Kakvo ih zadovoljstvo, kakav na-i hi potie da nas varaju?" Drim da vas je ljubav u isti mah i prosvijetlila i zaslijepila - ' ive joj on hladno. - Vae je dananje ponaanje divno, samo je li i .i/borito da se veeras pokuamo sastati? Ova je kua puna nepri-i.itclja; mislite na Elizinu strastvenu mrnju prema meni. Ta je mrnja uvelike nalik na strastvenu ravnodunost koju vi pokazujete prema meni. - Sve da sam i ravnoduan, duan sam vas izbaviti iz opasnosti u koju sam vas gurnuo. Ako se sluajno dogodi da gospodin de

Renal razgovara s Elizom, ona mu jednom rijeju moe sve otkriti. Zar se om ne bi mogao, dobro naoruan, sakriti kraj moje sobe... Stol ak ni hrabri niste vie! - ree gospoa de Renal sa svom "liolosti plemike keri. Nikada se ne bih tako nisko spustio da govorim o svojoj hrabrosti ree Julien hladno - to je bijedno. Neka svijet sudi po I jelima! Ali - doda on uzimajui je za ruku - vi i ne slutite koliko sam vam odan i koliko se radujem to se mogu s vama oprostiti prije nego odem na taj neugodni dopust. 130 131 Crveno i crno XXII. Kako se postupalo godine 1830. ovjeku je dana rije da bi mogao sakriti svoju mise R. P. Malagric Tek to je stigao u Verrieres, Julien se stade prekoravati zbog sv<j je nepravednosti prema gospoi de Renal. "Da je ona iz slabos podbacila u sceni s gospodinom Renalom, prezirao bih je kao er skicu. Ovako, ona se izvukla kao kakav diplomat, a ja suosjeam| poraenim koji je moj neprijatelj. U mome dranju ima burujsl uskogrudnosti; moja je tatina povrijeena jer je gospodin de nal mukarac. Sjajnog li velikog drutva kojemu imam ast pripj| dati] Ba sam glupan." upnik Chelan bio je odbio sve stanove koje su mu najodliniji berali onoga kraja, natjeui se meusobno, ponudili kad je mora napustiti upni dvor. Dvije sobe koje je unajmio bile su zatrpar njegovim knjigama. Julien, htijui pokazati Verrieresu to je ^ enik, ode k svom ocu po dvanaestak jelovih dasaka, koje je sai na leima nosio cijelom glavnom ulicom. Od svoga bivega drug posudio je alat i ubrzo napravio police, na koje je poslagao knjig veleasnog Chelana. - Mislio sam da te svjetska tatina pokvarila ree mu stara plaui od radosti. - Eto, ovime si popravio onu djetinjariju kac si navukao sjajnu odoru poasne garde, koja ti je pribavila tolil neprijatelja. Gospodin de Renal naredio je Julienu da stanuje u njegovoj ku Nitko nije ni slutio to se dogodilo. Trei dan nakon svog dolasl Julien vidje kako u njegovu sobu ulazi nitko manje nego gospoc Prvi dio - XXII. potprefekt de Maugiron. Tek nakon puna dva sata dosadna razgovora i beskrajnih jadikovanja nad ljudskom zlobom, nad slabim po-wnjem onih koji upravljaju javnom imovinom, nad opasnostima "je prijete jadnoj Francuskoj itd, itd, Julien napokon poe nazira-i razlog tog posjeta. Bili su ve na stubitu, i siromani odgojitelj, "ii je bio napola u nemilosti, ispraao je s dunim potovanjem i u idueg prefekta nekog sretnog departmana, kad se ovaj izvolio pozabaviti Julienovom sudbinom, pohvaliti njegovu umjerenost u stvarima osobne koristi itd, itd. Napokon ga gospodin de Maugi-ion zagrli kao roeni otac, predloi mu da napusti gospodina de Kenala i da stupi u slubu kod nekog inovnika iju djecu valja odgojiti, a koji kao kralj Filip, zahvaljuje

nebu, ne toliko zato to inu ih je dalo, ve zato to su se rodila u blizini gospodina Juliena. Njihov e odgojitelj imati osam stotina franaka plae, koja mu se nee isplaivati svaki mjesec, jer to nije otmjeno, ree gospodin de Maugiron, nego svaka tri mjeseca, i to uvijek unaprijed. Sada je bio red na Julienu, koji je ve sat i pol dosaujui se ekao da doe do rijei. Njegov je odgovor bio savren i, prije svega dugaak kao pastirska poslanica; sve je u tom odgovoru bilo natuknu-to, ali nita jasno reeno. U njemu je istodobno bilo izraeno potovanje prema gospodinu de Renalu, duboko tovanje verrierske javnosti i priznanje slavnom potprefektu. Zauen to je naiao na jo veeg jezuita no to je sam, potprefekt je uzalud nastojao izmamiti neki odreen odgovor. Julien je, ushien, iskoristio priliku da se vjeba, pa je ponovno poeo svoj govor, ali drugim rijeima. Nikada rjeit ministar koji eli iskoristiti kraj sjednice, kad se ini da se skuptina probuditi, nije s vie rijei manje rekao. Tek to je gospodin de Maugiron otiao, Julien se stade smijati kao lud. Da iskoristi svoj jezuitski polet, napie gospodinu de Renalu pismo od devet stranica u kojemu ga izvjetava o svemu to mu je reeno i ponizno ga moli za savjet. "Taj mi lupe ipak nije rekao ime osobe koja je stavila ponuda! Bit e da je to gospodin Valenod koji u mom izgnanstvu u Verrieres vidi posljedicu svoga anonimnog pisma." Odaslavi pismo, Julien - zadovoljan poput lovca koji lijepoga jesenskog dana u est sati ujutro izbije odjednom na ravnicu punu divljai - izie posjetiti upnika Chelana i zamoliti ga za savjet. Ali prije no to je stigao do dobrog upnika, nebo kao da mu je htjelo pribaviti to vie uitaka, dovede mu u susret gospodina 132 133 Crveno i crno Valenoda. Julien nije tajio od njega brige to mu razdiru srce. Siromaan mladi kao to je on, ree, mora se sav posvetiti pozivu koji mu je nebo usadilo u srce, ali na ovom alosnom svijetu nije sve u pozivu. Da bi ovjek u vinogradu Gospodnjem dostojno radio i da ne bi bio posve nevrijedan tolikih uenih suradnika, potrebna mu je naobrazba; trebao bi provesti dvije vrlo skupe godine na bogosloviji u Besangonu. Stoga je prijeko potrebno tedjeti, a to moe mnogo lake s plaom od osam stotina franaka, koje bi primao etiri puta na godinu, nego est stotina franaka, koji se potroe od mjeseca do mjeseca. Ali s druge strane, nije li mu nebo, smjestivi ga kod de Renalove djece, a naroito pobudivi u njemu posebnu sklonost prema njima, donekle i nagovijestilo da nije pravo napustiti njihov odgoj radi nekog drugog? Julien je dostigao takav stupanj savrenstva u toj vrsti rjeitosti, koja je nadomjestila brzinu akcije iz doba carstva, da mu je napokon i samome dosadio zvuk vlastitih rijei. Vrativi se kui, zatekao je slugu gospodina Valenoda, u sveanoj livreji, koji gaje traio po cijelom gradu s pozivom da jo istog dana doe na ruak.

Nikada Julien nije bio kod tog ovjeka; jo prije nekoliko dana mislio je samo na to kako bi ga izmlatio batinom, a da se pritom ne sukobi s redarstvom. I mada je ruak bio zakazan tek za jedan sat, Julien je smatrao pristojnim da se ve u dvanaest i pol pojavi u radnoj sobi gospodina upravitelja ubonice. Naao ga je kako se pravi vaan usred gomile kutija. Njegovi veliki crni zalisci, neobino gusta kosa, grka kapica naherena na vrhu glave, golema lula, izvezene papue, veliki zlatni lanci na prsima isprepleteni u svim smjerovima - sav taj sjaj provincijskog novara koji sebe smatra ljubimcem ena, nimalo se nije dojmio Juliena; samo je jo vie mislio na udarce batinom koje mu duguje. Zamolio je za ast da bude predstavljen gospodi Valenod; no ona se upravo odijevala, pa ga nije mogla primiti. Zato je smio biti nazoan odijevanju gospodina upravitelja ubonice. Nakon toga su poli do gospoe Valenod koja mu je suznih oiju predstavila svoju djecu. Ta gospoa, jedna od najuglednijih u Verrieresu, imala je grubo mukarako lice, koje je za tu sveanu priliku narumenila. Predstavljajui mu djecu, pokazala je majinsko uzbuenje. Julien pomisli na gospou de Renal. Zbog svog nepovjerenja bio je Prvi dio - XXII. osjetljiv samo za uspomene koje su izazvane suprotnostima, ali bi ga one znale duboko dirnuti. To se njegovo raspoloenje jo i pojaalo kad je vidio kuu upravitelja ubonice kojom su ga proveli. Sve je tu bilo sjajno i novo, i za svaki su mu predmet namjetaja rekli cijenu. Ali na Juliena je kua djelovala prostaki; inilo mu se *i.i ona odie ukradenim novcem. Svi do posljednjeg sluge, svi su se u njoj drali kao da se brane od prezira. l'rvi dooe poreznik, carinik, oruniki zapovjednik i dva-tri druj;.i inovnika sa svojim enama. Zatim je stiglo nekoliko bogatih liberala. Zapoe ruak. Julien, koji je ve bio vrlo loe raspoloen, pomisli da se s druge strane zida te blagovaonice nalaze bijedni \ i/njenici kojima, moda, uskrauju obroke mesa da bi platili svu ' 11 neukusnu rasko kojom ga ele zabljesnuti. * )ni su moda ovog asa gladni", govorio je sebi; grlo mu se stego i nije mogao jesti, a zamalo ni govoriti. etvrt sata kasnije bilo je jo mnogo gore; tu i tamo uli su se zvui neke puke, i valja priznati, poneto prostake pjesme koje je pjevao netko od kanjenika. (iospodin Valenod pogleda jednog od svojih sveano odjevenih sluga koji nestade. Zaas je pjevanje zamuklo. U tom je asu sluga ponudio Julienu rajnsko vino u zelenoj ai, a gospoa Valenod se pobrinula da ga upozori kako to vino kota devet franaka po boci, i to kod proizvoaa. Julien je, drei zelenu au, rekao gospodinu Valenodu: Ne uje se vie ona runa pjesma. - Dabome! I ja mislim - pobjedonosno odvrati upravitelj - naredio sam onom lupeu da umukne. lb je bilo previe za Juliena; on je, naime, ve bio poprimio ponaanje svog stalea, ali jo nije bio stekao njegovu beutnost. Usprkos licemjerju kojim se tako esto sluio, osjeti kako mu

krupna suza klizi niz obraz. Pokuao je zelenom aom sakriti tu suzu, ali nikako nije mogao spiti rajnsko vino. "Sprijeiti ga da pjeva!" mislio je on. "Boe moj, ti to doputa!" nitko nije opazio njegovo neumjesno ganue. Poreznik za-neku rojalistiku pjesmu. Dok su svi zajedno buno pjevali pripjev, Julienu je savjest govorila: "Evo prljavog bogatstva do ko-icg e se uspeti i u kojem e uivati na isti nain i u istom drutvu! Imat e, moda, slubu koja e ti donositi dvadeset tisua 134 135 Crveno i crno franaka, ali je zato potrebno da dok se sam gui u mesu, prijei$> bijednog uhienika da pjeva; prireivat e gozbe novcem koji si, ukrao od njegova bijednog obroka, a on e za vrijeme tvog ruka biti jo nesretniji! O, Napoleone! Kako je bilo slatko u tvoje vrijeme uspeti se do bogatstva kroz opasnosti u nekoj bitki! A kako je | jadno uveati bol bijednika!" Priznajem da sam zbog slabosti koje je Julien pokazao u tom moj nologu stekao o njemu slabo miljenje. Bio bi dostojan drug onii zavjerenicima u utim rukavicama koji ele iz temelja izmijenit poredak neke velike zemlje, a preu od toga da se uprljaju zadavS nekome i najmanju ogrebotinu. Juliena uskoro grubo podsjetie na njegovu ulogu. Nije on bio p( zvan na ruak u tako dobro drutvo zato da bi sanjario i utio. Neki bivi tvorniar obojenog platna, dopisni lan akademija u Be-j sangonu i Uzesu, obrati mu se s drugog kraja i zapita ga je li istins ono to se govori o njegovu izvanrednom napretku u prouavanji Novog zavjeta. Najednom zavlada duboka tiina. Kao nekim udom naao se rukama tog uenog lana dviju akademija Novi zavjet na latinskor jeziku. Na Julienov zahtjev netko nasumce proita poetak nov" latinske reenice. Ovaj je dovri i nastavi recitirati; pamenje ga nije izdalo, i tom su se udu divili s bunom energijom svretl ruka. Julien je gledao zaarena lica gospoa; neke od njih nisu bile rune. Naroito je zapazio enu poreznika koji je lijepo pjevao. - Zaista me je stid da pred gospoama tako dugo govorim latinski - ree on gledajui je. - Ako bi gospodin Rubigneau (to j( bio lan dviju akademija) bio tako dobar da nasumce proita koji latinsku reenicu, ja bih, umjesto da dalje recitiram latinski tekstJ pokuao odmah prevoditi. Taj drugi pokus dovede ga do vrhunca slave. Bilo je tu nekoliko bogataa liberala, ali sretnih oeva djece koja mogla dobiti stipendije, koji su zbog toga nakon posljednje misije nenadano promijenili svoje uvjerenje. Usprkos tom znaku lukave politike, gospodin de Renal ih nikada nije htio primiti u svoji kuu. Ti dobri ljudi, koji su Juliena poznavali samo po njegOA dobru glasu i po tome to su ga na dan dolaska kralja *** vidjel na konju, najbunije su mu se divili. "Kad e se ti glupani zamoriti! sluajui ovaj biblijski stil od kojega nita ne razumiju?" pomisli on.l Prvi dio - XXII.

Meutim, njih je taj stil zabavljao svojom neobinou, smijali su mu se. Ali Julienu dojadi. Kad je izbilo est sati, on ozbiljno ustade i poe govoriti o jednom poglavlju Ligorijeve nove teologije koje mora nauiti i sutradan ga naizust govoriti pred upnikom Chelanom. - Jer moje je zanimanje - doda on aljivo - da drugima zadajem zadae i da ih sam nauim napamet. Mnogo su se smijali i divili mu se; takve se izjave smatraju duhovitima u Verrieresu. Julien je ve ustao i svi se digoe unato drutvenim propisima; tolika je mo genija. Gospoa Valenod ga /.adra jo etvrt sata; morao je sasluati kako djeca naizust govore katekizam; napravili su najsmjeniju zbrku koju je jedino on opaAao. Ali on je nije htio otkriti. "Kojeg li neznanja osnovnih vjerskih naela!" mislio je. Napokon ju je pozdravio i nadao se da e moi izmaknuti no morao je jo podnijeti jednu La Fontaineovu basnu. - Taj je pisac vrlo nemoralan - ree Julien gospoi Valenod. - U jednoj basni o milostivom gospodinu Jeanu Chouartu drznuo si' izvrgnuti ruglu ono to zasluuje najvee potovanje. I najbolji su ga komentatori otro osudili. - Prije no to je otiao, primio je i ctiri ili pet poziva na ruak. - Taj je mladi dika naeg departma-na - povikae u isti as svi vrlo razveseljeni gosti. Poli su ak tako il;ileko da su govorili o pomoi iz opinskih sredstava da bi mu se omoguio nastavak kolovanja u Parizu. I )ok je ta nesmotrena misao odzvanjala u blagovaonici, Julien je brzo stigao do kunih vrata. "Ah, fukara, fukara!" uzviknu on tri-i ctiri puta tihim glasom udiui s uitkom svje zrak. U tom se asu osjeao kao pravi aristokrat, on, kojega je dugo vremena toliko vrijeao prezirni smijeak i ohola nadmo koju je nasluivao u temelju svih pristojnosti koje su mu iskazivali u kui gospodina de Renala. Nije mogao da ne osjeti golemu razliku. "Za-horavimo ak i to", mislio je on odlazei, "da je posrijedi novac ukraden siromanim kanjenicima kojima jo zabranjuju i pjevati! Ali, bi li gospodinu de Renalu ikada palo na um da svojim gostima kae cijenu svake boce vina kojom ih nudi? A taj gospodin Valenod kad nabraja svoj imutak, na to se neprestano vraa, ne moe, ako mu je ena nazona, govoriti o svojoj kui, o svom posjedu itd, a "l;i ne kae tvoja kua, tvoj posjed." I a gospoa, koja je oito veoma uivala u vlasnitvu, upravo je za 136 137 i Crveno i crno rukom strahovito izgrdila slugu koji je razbio vinsku au i tako raspario jedno od tuceta njezinih aa, a sluga joj je odgovorio najveom drskou. "Divnog li drutva!" mislio je Julien: "Ni kad bi mi dali polovic svega to pokradu, ne bih htio uivati s njima. Jednog bih se dar izdao. Ne bih se mogao suzdrati da im ne pokaem prezir koji meni pobuuju." Meutim, po nalogu gospoe de Renal morao je biti nazoan pJ nekoliko takvih objeda. Julien je doao u modu; oprostili su mi odoru poasne garde, ili tonije, taje

nerazboritost bila pravi uzroj njegovih uspjeha. Uskoro se u Verrieresu nije govorilo ni o emj drugome doli o tome tko pobijediti u toj borbi i za sebe predobitf uenog mladia, da li gospodin de Renal ili upravitelj ubonice Ta su gospoda zajedno s gospodinom Maslonom inila trijumvira koji je ve godinama tiranizirao grad. Naelniku su svi zavidjeli, liberali su imali i razloga da se na njega potue; ali uza sve to on j^ bio plemi i stvoren da bude iznad drugih, dok gospodinu Valenc du otac nije bio ostavio ni est stotina livara rente. Samilost koji su prema njemu osjeali zbog loega zelenog odijela u kojem su svi poznavali dok je bio mlad, pretvorila se s vremenom u zavis zbog njegovih normandijskih konja, zlatnih lanaca, odijela koja j^ naruivao iz Pariza i cijeloga njegova sadanjeg imutka. Julien je drao da je u tom mnotvu ljudi, za njega novih, otkric jednog estitog ovjeka; bio je to geometar Gro, kojega su sma^ trali jakobincem. Julien, koji se zavjetovao da e uvijek govorit samo ono to se njemu samome ini neistinito, morao se prem; gospodinu Grosu drati vrlo oprezno. Iz Vergvja je primio veliki poiljke zadaa. Savjetovali su mu da esto posjeuje svog oca, a on se pokoravao toj tunoj potrebi. Jednom rijeju prilino je ve bio popravio svoj glas, kadli ga jednog jutra probude dvije ruke koje su mu zaklapale oi. Bila je to gospoda de Renal koja je doputovala u grad i koja je, preskaui po etiri stube i ostavljajui svoju djecu da se bave najmilijim kuniem to su ga ponijela sa sobom na put, stigla nekoliko asaka prije njih u Julienovu sobu. Taj je asak bio divan, ali vrlo kratak: gospoda de Renal je nestala kad su djeca ula s kuniem kojega su htjeli pokazati svom prijatelju. Julien ih sve lijepo doeka, ak i kunia. inilo mu se da je ponovno naao svoju obitelj; Prvi dio - XXII. osjeao je kako voli tu djecu i da mu godi brbljati s njima. udio se njihovim njenim glasovima, jednostavnosti i plemenitosti njihova ponaanja; osjeao je potrebu da svoju matu opere od svih prostakih postupaka i od svih neugodnih misli kojima je bio okruen u Verrieresu. Uvijek samo vjeiti strah da se neto ne promai i vjeita borba izmeu raskoi i bijede! Ljudi kod kojih je veerao povjeravali su u vezi sa svojom peenkom stvari koje su njih poni-avale, a koje su se morale zgaditi sluatelju. - Vi plemii imate razloga da budete ponosni - ree Julien gospoi de Renal. I pripovijedao joj je o rukovima koje je morao podnijeti. - Vi ste, dakle, sada u modi - ree gospoda de Renal smijui se od srca pri pomisli na rumenilo koje je gospoa Valenod smatrala 11 a mora staviti svaki put kad je oekivala Juliena. - ini se da ima neke ljubavne namjere prema vama - doda ona. I )oruak je bio divan. Premda se inilo da im nazonost djece smeta, ona je zapravo uveavala zajedniku sreu. Jadna djeca nisu /.nala kako bi iskazala svoju radost to opet vide Juliena. Sluinad nije propustila da im ispria kako je Julienu ponueno dvije stotine franaka vie za odgoj Valenodove djece.

I Jsred doruka Stanislas-Xavier, jo uvijek blijed od teke bolesti koju je prebolio, najednom zapita majku koliko vrijedi njegov srebrni pribor i aa iz koje pije. - Zato pita? - Hou ih prodati i dati novac gospodinu Julienu, da ne ispadne budala zato to ostaje s nama. lulien ga suznih oiju poljubi. Njegova je majka doista plakala, a lulien mu je, uzevi ga na krilo, tumaio kako se ne treba sluiti i ijeju budala jer je u tom smislu upotrebljavaju samo sluge. Vi*lri zadovoljstvo koje time ini gospoi de Renal, nastojao je silovitim primjerima, koji djecu zabavljaju, protumaiti to to znai I )iti budala. Razumijem - ree Stanislas - to je gavran to je tako glup da isputa sir koji uzima lisica koja mu je laskala. (iospoa de Renal, luda od radosti, obasipala je djecu poljupcima, to nije mogla uiniti a da se malo ne nasloni na Juliena. Najednom se otvorie vrata; bio je to gospodin de Renal. Njegovo strofo i zlovoljno lice udnovato je odudaralo od blage radosti koju je 138 139 I Crveno i crno njegova nazonost otjerala. Gospoa de Renal problijedi; osjeala se nesposobnom da ita porekne. Julien uze rije i, govorei vrlo glasno ispria gospodinu naelniku kako je Stanislas htio prodati svoju srebrnu au. Bio je siguran da e ta pria naii na lo prijem. Najprije se gospodin de Renal namrtio, to je bio njegov obiaj im bi uo rije srebro. - Spominjanje te kovine - govorio je on - uvijek je uvod u neki napad na moju kesu. Ali ovdje se radilo o neem vanijem no to je srebro: bilo je u tome neto zbog ega je njegova sumnja porasla. Srea koja je ispunjavala njegovu obitelj kad on nije bio nazoan nije mogla udobrovoljiti ovjeka kojim je ovladala tako osjetljiva tatina. Kad mu je njegova ena stala hvaliti nain, pun ljubaznosti i duhovitosti, kojim Julien svojim acima izlae nove misli, ree on: - Da, da, ja to znam! Zbog njega u ja svojoj djeci omrznuti. Lako njemu biti s njima sto puta ljubazniji nego ja koji sam, zapravo, gospodar. U ovom stoljeu sve ide za tim da zakonitu vlast uini omraenom. Jadne li Francuske! Gospoda de Renal se nimalo nije obazirala na nijanse naina kojim ju je njezin mu doekao. Nazrela je mogunost da provede dvanaest sati sa Julienom. Imala je kojeta nabaviti u gradu, pa izjavi da e svakako ruati u kavani, i mada se njezin mu tome estoko protivio, ostane pri svojoj nakani. Djeca su bila oduevljena samom rijeju kavana, koju suvremena tobonja krepost tako voli izgovarati. Gospodin de Renal ostavi svoju enu u prvom pomodnom duanu u koji je ula i poe obaviti neke posjete. Vratio se jo mrzovoljniji no to je bio ujutro; bio je uvjeren da se cijeli grad bavi njime i Julienom.

A zapravo mu jo nitko nije bio dao naslutiti ono to je u govorkanju javnosti bilo za njega uvredljivo. Jer ono to su gospodinu naelniku kazali, odnosilo se iskljuivo na to hoe li Julien ostati kod njega za plau od est stotina franaka ili prihvatiti osam stotina franaka koje mu nudi upravitelj ubonice. Upravitelj je sreo gospodina de Renala u drutvu i bio je prema njemu leden. Takvo je ponaanje bilo donekle opravdano; u provinciji ima malo lakoumnosti, a senzacije su tako rijetke da ih ljudi do kraja iskoritavaju. Gospodin Valenod bio je ono to stotinu milja daleko od Pariza nazivaju faraud; to je neka vrsta grubijana i bezobraznika. Njegovi Prvi dio - XXII. uspjesi od 1815. godine uvrstili su kod njega te lijepe osobine. On je, da tako kaemo, vladao u Verrieresu pod okriljem gospodina de Renala; ali on je bio mnogo aktivniji, nije se stidio niega, mijeao se u sve, neprestano je hodao, govorio, pisao, zaboravljao ponienja, nije bio uobraen, te je konano kod crkvenih vlasti stekao jednako povjerenje kao i naelnik. Gospodin Valenod je sitniarima govorio otprilike ovako: - Dajte mi dvojicu koji su meu vama najgluplji! - Sucima bi rekao: - Pokaite mi dvije najvee neznalice! - Lijenicima: - Naite mi dva najvea arlatana! Pa skupivi najdrzovitije iz svakog zanimanja, rekao im je: - Vladajmo zajedno! Nain tih ljudi vrijeao je gospodina de Renala. Valenodovu surovost, naprotiv, nita nije vrijealo, ak ni to da ga je mali upnik Maslon znao javno natjerati u la. Ali usred tog blagostanja osjeao je gospodin Valenod potrebu da se sitnim i neznatnim drzovitostima osigura protiv krupnih istina /a koje je tono znao da mu ih svaki s pravom moe kazati. Bojazni koje je u njemu pobudio posjet gospodina Apperta udvostruile su njegovu djelatnost. Tri puta je odlazio u Besangon; svakom je potom slao po nekoliko pisama, a ostala je slao po nepoznatim osobama koje su k njemu dolazile po mraku. Moda je pogrijeio Sto je traio da se otpusti stari upnik Chelan, jer su ga zbog toga osvetnikog ina mnoge pobone ene iz plemikih obitelji smatrale vrlo zlim ovjekom. Uostalom, ta ga je uloga dovela u potpunu ovisnost o velikom vikaru de Frilairu, od kojega je dobivao udnovate zadatke. Tako je stajalo s njegovom politikom u asu kad se sa zadovoljstvom upustio u to da napie anonimno pismo. Da neprilika bude jo vea, njegova je ena izjavila da eli imati u kui Juliena; smatrala je to pitanjem asti. IJ takvu je poloaju gospodin Valenod predviao odluan obraun sa svojim starim saveznikom gospodinom de Renalom. Oekivao \v da doi do estokih rijei, to ga nije mnogo diralo, ali gospo-ilin de Renal bi mogao pisati u Besangon, ili ak u Pariz. Neki bi se roak kakvog ministra mogao najednom stvoriti u Verrieresu i oduzeti mu ubonicu. Gospodin Valenod je pomiljao na to da se priblii liberalima; to je i bio razlog to ih je nekolicinu pozvao na ruak kojemu je bio nazoan Julien. Oni bi ga snano poduprli protiv naelnika. Ali mogli su doi izbori, a bilo je previe oito da 140

141 Crveno i crno su ubonica i glasanje za opoziciju nespojivi. Tu je politiku gospoa de Renal, koja ju je dobro prozrela, opisala Julienu, i to za vrijeme dok je pod ruku s njim ila iz duana u duan. U tom su se razgovoru napokon nali na etalitu vjernosti, gdje su proveli nekoliko sati gotovo isto onako mirno kao i u Vergvju. Za to je vrijeme gospodin Valenod pokuavao odgoditi obraun sa svojim nekadanjim gospodarom drei se drsko prema njemu. Toga je dana takvim nainom uspio, ali je to povealo naelnikovu zlovolju. Nikada tatina, u borbi s onim to je u niskoj ljubavi prema novcu najsurovije i najjadnije, nije nekoga dovela u bjednije stanje od onoga u kojemu se nalazio gospodin de Renal ulazei u gostionicu. A njegova djeca, naprotiv, nikada nisu bila veselija. Ta ga je suprotnost dokraja povrijedila. - Kako vidim - ree on ulazei, glasom kojim je htio uliti tovanje - ja sam u svojoj obitelji suvian! Umjesto svakog odgovora, njegova ga je ena povukla u stranu i rekla mu kako je potrebno da se Julien udalji. Sati sree koje je upravo provela vratili su joj lakou i odlunost potrebnu za provedbu plana o kojemu je ve dva tjedna razmiljala. Ono to je potpuno smutilo jadnog verrierskog naelnika bila je svijest da se u gradu javno rugaju njegovoj privrenosti novcu. Gospodin Valenod bio je dareljiv kao kradljivac, a on se pokazao vie oprezan nego izdaan prilikom posljednjih pet-est sabiranja priloga za bratovtinu svetoga Josipa, za kongregaciju Blaene Djevice, za kongregaciju Presvetog Sakramenta itd. Ime gospodina de Renala nalo se vie nego jednom na posljednjemu mjestu meu imenima ladanjskih plemia u Verrieresu i okolici, koji su u popisima brae skupljaa bili svrstani tono prema visini svojih priloga. Uzalud se on branio da nita ne zarauje. Sveenstvo u takvim stvarima ne zna za alu. 142 Prvi dio - XXIII. XXIII. Brige jednog funkcionara II piacere di alzar la testa tutto Vanno e ben pagato da certi quarti d'ora che bisogna passar.l asti Ali prepustimo tog sinog ovjeka njegovim sitnim bojaznima. Zato je uzeo u kuu srana ovjeka, kad mu je trebala sluganska dua? Zato ne zna birati svoje ljude? U XIX. stoljeu redovita je pojava da kad moan i ugledan ovjek naie na srana ovjeka, on ^a ubija, progoni, zatvara ili vrijea tako da ovaj uini glupost te /.bog toga umre od tuge. Ovdje, sluajno, nije sran ovjek onaj koji trpi. Velika je nesrea malih gradova u Francuskoj i izbornih vlada, poput one u New Yorku, u tome da ne mogu zaboraviti kako 11 a svijetu postoje stvorenja kao to je gospodin de Renal. U gradu od dvadesetak tisua stanovnika takvi ljudi stvaraju javno

mnijenje, a u zemlji koja ima ustav javno je mnijenje strano. ovjek otmjene i plemenite due koji bi bio va prijatelj, ali koji ivi sto milja od vas, sudi o vama na osnovi javnog mnijenja vaega grada, koje stvaraju glupani to su se sluajno rodili kao plemii, bogatai i umjereni. Jao onome tko se istie! ()dmah nakon ruka gospodin i gospoa de Renal krenue natrag u Vergy; ali ve za dva dana cijela se obitelj vratila u Verrieres. Nije prolo ni sat vremena, a Julien je na svoje veliko uenje I. Zadovoljstvo da die glavu cijele godine skupo se plaa stanovitim trenucima koje ovjek mora pretrpjeti. 143 Crveno i crno otkrio da gospoa de Renal neto taji od njega. im bi se pojavio, prekidala je razgovor s muem i gotovo je izgledalo kako eli da se on udalji. Juliena nije trebalo dva puta na to upozoriti. Postao je hladan i suzdrljiv. Gospoa de Renal je to opazila, ali nije traila objanjenja. "Hoe li mi uzeti nasljednika?)) pitao se Julien. "Jo prekjuer je bila sa mnom tako iskrena! Ali kau da velike dame ba tako postupaju. One su kao kraljevi: najsusretljiviji su prema ministru koji, doavi kui, nalazi obavijest da je pao u nemilost." Julien je opazio da se u tim razgovorima koji su se naglo prekidali kad bi se on pribliio esto spominje velika, stara, ali prostrana i udobna kua, vlasnitvo verrierske opine, koja se nalazila nasuprot crkvi, u onom dijelu grada gdje je bila najivlja trgovina. "Kakve veze ima ta kua s nekim novim ljubavnikom?)) pitao se Julien. U svom je jadu ponavljao one lijepe stihove Franje I., koji su mu se inili novi jer nije prolo ni mjesec dana kako ih je nauio od gospoe de Renal. S koliko je zakletvi, s koliko milovanja ona tada poricala svaki od tih stihova! "Zena je esto prevrtljiva, I ba je lud, tko joj vjeruje." Gospodin de Renal je potanskim kolima otputovao u Besancon. Na taj se put odluio u roku dva sata; izgledao je vrlo uzrujan. Vrativi se, bacio je na stol velik zaveljaj zamotan u siv papir. Evo te budalatine - ree on svojoj eni. Sat kasnije vidio je Julien kako je ovjek koji lijepi oglase odnio taj zaveljaj; poao je brzo za njim. "Na prvom u uglu doznati tajnu", mislio je. Nestrpljivo je ekao pokraj tog ovjeka, koji je svojim velikim kistom premazivao stranju stranu oglasa. im je oglas bio prilijepljen, Julienova je radoznalost ugledala vrlo potanku objavu o tome da se putem javne drabe daje pod zakup ona velika i stara kua koju su tako esto spominjali gospodin de Renal i njegova ena. Draba tog zakupa bila je najavljena za sutradan u dva sata u opinskoj dvorani, nakon to dogori trea svijea. Julien je bio vrlo iznenaen; smatrao je da je rok neto kratak. "Kako da dotada svi natjecatelji budu obavijeteni?)) Taj oglas, koji je, uostalom, nosio datum od prije petnaest dana i koji je on itav proitao na tri razli144 t Prvi dio XXIII.

ita mjesta, nije mu nita objanjavao. Poe pogledati ku to se daje pod zakup. Vratar koji nije vidio da se on pribliava, tajnovito je govorio nekom susjedu: - Kojeta, kojeta, sve je to uzaludan trud! Gospodin Maslon mu je obeao da e je dobiti za tri stotine franaka; a kako se naelnik opirao, pozvao ga je veliki vikar, gospodin de Frilair, u biskupski dvor. Julienov je dolazak, ini se, uvelike smeo ta dva prijatelja, pa nisu vie rekli ni rijei. Julien nije propustio doi na drabu. U slabo osvijetljenoj dvorani nalazilo se mnotvo ljudi; ali svi su oni nekako udnovato mjerili jedan drugoga. Sve su oi bile uprte u jedan stol, na kojemu je Julien opazio tri krajika zapaljenih svijea u kositrenoj zdjelici. Ovrhovoditelj je vikao: "Tri stotine franaka, gospodo!" - Tri stotine franaka! To je neuveno! - ree neki ovjek tiho svom susjedu. Julien se nalazio izmeu te dvojice. - Ona vrijedi vie od osam stotina; ponudit u vie. - To ti je isto kao da pljuje u vjetar. Koja ti je korist od toga da se zamjeri gospodinu Maslonu, gospodinu Valenodu, biskupu, njegovu groznom velikom vikaru de Frilairu i cijeloj toj kliki. - Tri stotine dvadeset franaka! - povikne onaj prvi. - Blesane! - dobaci mu susjed. - A evo upravo kraj nas jednog naelnikova pijuna - doda pokazujui na Juliena. Julien se naglo okrene da odgovori na te rijei, ali se dvojica seljaka nisu na njega vie ni osvrtali. Njihova hladnokrvnost smiri i njega. U taj se as posljednji krajiak svijee utrnuo i ovrhovoditelj \c otegnutim glasom dosudio kuu na devet godina gospodinu de Saint-Giraudu, predstojniku ureda na prefekturi u ***, i to za tri stotine trideset franaka. im je naelnik napustio dvoranu, zapoelo je ogovaranje. - Eto - rekao je jedan. - Grogeotova glupost donosi sada opini trideset franaka. - Ali gospodin de Saint-Giraud e se osvetiti Grogeotu. Vidjet e on! - odgovori netko. - Koje li sramote! - ree neki krupan ovjek lijevo od Juliena. - Kua za koju bih ja dao osam stotina franaka da u nju smjestim tvornicu i jo bih uinio dobar posao. - to ete? - odgovori mu neki mladi tvorniar, liberal.- Zar 145 Crveno i crno gospodin de Saint-Giraud ne pripada kongregaciji? Nema li etvero njegove djece stipendije? Siromah ovjek! Verrierska mu opina treba na plau dati jo dodatak od pet stotina franaka, eto, to je. - I da to naelnik nije mogao sprijeiti! - primijeti trei. - On je, istinabog, ultramontanac!1, ali ne krade. - Ne krade? - prihvati neki drugi. - Ne, to golub krade. Sve to ulazi u veliku zajedniku blagajnu i sve se to dijeli na kraju godine. Ali evo malog Sorela; hajdemo! Julien se vratio loe volje; naao je gospou de Renal vrlo alosnu.

- Dolazite li s drabe? - upita ona. - Da, gospoo, i imao sam ast dame ondje smatraju pijunom gospodina naelnika. - Da je mene posluao, bio bi otiao na put. Tog se asa pojavi gospodin de Renal; bio je vrlo mrk. Ruak je proao bez rijei. Gospodin de Renal zapovjedi Julienu da i on ode s djecom u Vergy. Putovanje je bilo alosno. Gospoa de Renal tjeila je mua. - Vi ste se na to ve morali priviknuti, prijatelju. Uveer su utke sjedili oko kunog ognjita; praskanje uarenih bukovih cjepanica bila im je jedina razonoda. Bio je to jedan od onih trenutaka tuge koje nalazimo i u najslonijim obiteljima. Uto jedno od djece veselo povie: - Netko zvoni, netko zvoni! - Doavola! Ako to gospodin de Saint-Giraud, pod izgovorom da mi se zahvali, dolazi opet dosaivati, rei u mu to ga ide; to je ve previe! - povie naelnik. - Zahvalnost duguje gospodinu Valenodu, a ja sam se kompromitirao. to u ako one proklete jakobinske novine doznaju za taj dogaaj i ako me uzmu na nian? Tog asa iza sluge ue vrlo lijep ovjek s velikim crnim zaliscima. - Gospodine naelnice, ja sam signor Geronimo. Evo pisma koje mi je pri mom odlasku dao za vas gospodin vitez de Beauvaissis, lan ambasade u Napulju, nema tome ni devet dana - doda veselo signor Geronimo gledajui gospou de Renal. - Signor de Beauvaissis, va roak i moj dobri prijatelj, gospoo, rekao mi je da govorite talijanski! 1. Ultramontanac nazadnih interesa. zastupnik interesa pape i crkve protiv dravnih 146 Prvi dio - XXIII. Dobro raspoloenje tog Napolitanca pretvorilo je alosnu veer u vrlo veselu. Gospoa de Renal mu je svakako htjela prirediti veeru. Pokrenula je cijelu kuu; na svaki je nain htjela rastresti luliena kako bi smetnuo s uma rije pijun, koju je njegovo uho toga dana dvaput ulo. Signor Geronimo bio je slavan pjeva, iz obra drutva, a ipak vrlo veseo; svojstva koja u Francuskoj vie nisu spojiva. Poslije veere je s gospoom de Renal pjevao. Priao je zabavne prie. U jedan sat ujutro, kad je Julien predloio djeci da pou spavati, ona su se usprotivila. - Jo samo ovu priu - ree najstariji. - To je povijest mog ivota signorino - prihvati signor Geronimo. Prije osam godina bio sam, kao vi, mlad ak Konzervatorija u Napulju; to jest, bio sam vaih godina, ali nisam imao sreu da Inidem sin slavnog naelnika lijepoga grada Verrieresa. Na te je rijei gospodin de Renal uzdahnuo i pogledao svoju enu. - Signor Zingarelli - nastavi mladi pjeva pretjerujui malo u svom naglasku, kome su se djeca od srca smijala - signor Zingarelli bio je pretjerano strog uitelj. Nisu ga voljeli na Konzervatoriju; ali on je zahtijevao da se svi dre kao da ga vole. Izlazio sam iz Konzervatorija kad god sam mogao; odlazio sam u malo kazalite

San-Carlino, gdje sam sluao boansku glazbu. Ali, o Boe, kako da skupim osam sua, koliko je kotala ulaznica u parter? Golema svota! - ree on gledajui djecu, a djeca prasnu u smijeh. - Signor Giovannone, upravitelj San-Carlina, uo me kako pjevam. Bilo mi je esnaest godina. "Taj je djeak pravo blago", ree on. "Hoe li da te namjestim, dragi prijatelju?" predloi mi. "A koliko ete mi dati?" ((etrdeset dukata na mjesec". - Gospodo, to je sto ezdeset franaka. Mislio sam da mi se nebo otvorilo. <(Ali kako da od strogog Zingarellija ishodim da me pusti?" zapitah ja Giovannona. "Lascia fare a me." - Prepustite vi to meni - povie najstarije dijete. - Tono, mladi moj gospodine. Signor Giovannone mi je rekao: "Caro, najprije mali ugovor." Potpisao sam. Dao mi je tri dukata. Nikada nisam bio vidio toliko novca. Zatim mi je rekao to moram raditi. Sutradan zatraim audijenciju kod stranog signora Zingarellija. 147 Crveno i crno Njegov me stari sobar uvede. "Sto hoe od mene, nevaljale?" upita Zingarelli. "Maestro" nato u ja, "kajem se zbog svojih pogreaka; nikad vie neu izlaziti iz Konzervatorija preskaui eljeznu ogradu. Bit u dvostruko marljiviji." "Kad se ne bih bojao da u pokvariti najljepi bas koji sam uo, stavio bih te na dva tjedna u zatvor, o kruhu i vodi, nevaljale." "Maestro", prihvatih ja, "bit u uzor cijeloj koli, credete a me.1 Ali ako me netko doe traiti da pjevam izvan Konzervatorija, ja vas molim za milost da to odbijete. Smilujte se, recite da to ne moete dopustiti." "A koji e vrag traiti takvog nevaljalog objeenjaka kakav si ti? Zar bih ja ikada dopustio da ti napusti Konzervatorij? eli li mi se rugati? Tornjaj se van", ree on pokuavajui me udariti nogom u stranjicu, "ili se uvaj suhog kruha i vode!" Sat kasnije je signor Giovannone stigao k upravitelju. "Dolazim vas zamoliti", ree on, "da me uinite bogatim. Dajte mi Geronima! Neka pjeva u mom kazalitu, i ove zime udat u svoju ker." "Sto e s tom nitarijom?" ree mu Zingarelli. -"Ja neu, ne dam ti ga; uostalom, kad bih i pristao, on nikada ne bi htio napustiti Konzervatorij, upravo mi se na to zakleo." "Ako se samo radi o njegovoj volji", ree ozbiljno Giovannone izvukavi iz depa ugovor, carta canta1.2 "Evo njegova potpisa." Zingarelli bijesan odmah pozvoni. "Istjerajte Geronima iz Konzervatorija", povie on kipei od bijesa. Istjerali su me, dakle, a ja sam pucao od smijeha. Iste sam veeri pjevao ariju del Moltiplico. Pul-cinella se hoe eniti te na prste rauna to mu sve biti potrebno u kuanstvu i svaki se as u svom raunu zabuni. Ah, gospodine, hoete li nam zapjevati tu ariju! - zamoli gospoa de Renal. Geronimo zapjeva i svima od silnog smijeha poteku suze. Signor Geronimo je tek u dva sata izjutra poao spavati, ostavivi cijelu obitelj oduevljenu svojim dobrim ponaanjem, svojom ljubazno-u i veselou. 1. Vjerujte mi.

2. U smislu: rijei odlaze, a pisma ostaju, tj. imam uza se dokaz. 148 Prvi dio - XXIII. Sutradan mu gospodin i gospoa de Renal dadoe pisma koja su mu bila potrebna na francuskom dvoru. "Dakle, svagdje samo licemjerstvo", pomisli Julien. "Eto tog signora Geronima, koji ide u London s plaom od ezdeset tisua franaka. Bez snalaljivosti upravitelja San-Carlina, njegov bi boanski ^las bio moda poznat i slavljen tek deset godina kasnije... Bogami, vie bih volio biti Geronimo nego Renal. Nije tako potovan u drutvu, ali mu barem, ne zadaju briga drabe kao ona danas, i njegov je ivot veseo." Jedna je stvar udila Juliena: samotni tjedni provedeni u Verriere-su, u kui gospodina de Renala, bili su za njega doba sree. Gnuanje i tune misli dolazile su mu samo za vrijeme objeda. Zar nije mogao u toj osamljenoj kui nesmetano itati, pisati, razmiljati? Ondje ga nije svakog asa odvlaila od njegovih sjajnih snova okrutna nuda da prouava namjere neke niske due i da je, osim toga, jo i vara licemjernim postupcima ili rijeima. "Zar mi je srea tako blizu?... Trokovi za takav ivot su maleni; mogao bih se, kad bih htio, oeniti gospoicom Elizom ili postati Fouqueov ortak." Ali putnik koji se upravo popeo na strmu planinu sjeda na vrhunac i nalazi potpuno zadovoljstvo u tome da se odmara. Bi li on bio sretan kad bi bio prisiljen da se uvijek odmara? Gospoi de Renal nametale su se kobne misli. Usprkos svojim odlukama, priznala je Julienu itav skandal oko one drabe. "On e me jo navesti da zaboravim sve svoje zakletve!" pomisli ona. Ona bi bila bez krzmanja rtvovala svoj ivot da spasi ivot svog mua kad bi vidjela da je u opasnosti. Bila je to jedna od onih plemenitih i romantinih dua, koje, kad opaze mogunosti za neki plemeniti in, a ne uine ga, trpe od grinje savjesti gotovo jednako kao da su poinile neki zloin. Ipak je bilo i nesretnih dana, kad nije mogla otjerati sliku prevelike sree koju bi doivjela kad bi najednom postala udovica i mogla se udati za Juliena. On je njezine sinove volio puno vie nego njihov otac; usprkos njegovoj strogoj pravednosti, oni su ga oboavali. Dobro je znala da bi udavi se za Juliena morala napustiti taj Vergy ije su joj sjenovite aleje tako drage. Vidjela se gdje ivi u Parizu i omoguava svojim sinovima daljnje kolovanje, kojemu se svi dive. Njezina djeca, ona, Julien - svi bi bili savreno sretni. Kako je udnovato djelovanje braka, onakvo kakvim ga je uinilo 149 Crveno i crno devetnaesto stoljee! Dosada branog ivota sigurno ubija ljubav, ako je prije braka bilo ljubavi. Pa ipak, rekao bi kakav filozof, brak u ljudi koji su dovoljno bogati da ne moraju raditi uskoro dovodi do toga da im temeljito dosade svi mirni uici. I jedino u onih ena kojima je dua neosjetljiva ta dosada ne izaziva spremnost da se zaljube. Razmiljanje tog filozofa opravdava gospou de Renal u mojim oima, ali u Verrieresu joj nisu pratali, i itav se grad, a da to ona nije ni slutila, bavio iskljuivo njezinim ljubavnim skandalom. Zbog

toga krupnog dogaaja nisu se te jeseni ondje toliko dosaivali kao obino. Jesen i jedan dio zime prohujali su. Valjalo je ostaviti ume Vergy-ja. Verriersko se dobro drutvo poelo ljutiti to su njegove anateme tako slabo djelovale na gospodina de Renala. Ozbiljne osobe koje se za svoju uobiajenu ozbiljnost obeteuju zadovoljstvom da ispunjavaju zadatke takve vrste, pobudile su za nepunih osam dana u njemu najokrutnije sumnje sluei se pritom najumjerenijim rijeima. Gospodin Valenod, koji je igrao vrlo oprezno, smjestio je Elizu u jednu plemiku i vrlo uglednu obitelj, gdje je bilo pet ena. Bojei se da zimi ne ostane bez slube, kako je govorila, Eliza je traila od te obitelji samo dvije treine od plae koju je dobivala kod gospodina naelnika. Ta je djevojka sama od sebe dola na izvrsnu misao da se ode ispovjediti k bivem upniku Chelanu, a istodobno i k novom upniku, kako bi obojici ispriala pojedinosti Julienove ljubavi. Sutradan nakon Julienova dolaska u Verrieres, upnik Chelan je ve u est sati izjutra poslao po njega. - Nita vas ne pitam - ree on. - Ja vas molim, a ako je to potrebno, ja vam i nareujem da nita ne govorite, i zahtijevam da u roku od tri dana otputujete u sjemenite u Besangon ili k svom prijatelju Fouqueu, koji je jo uvijek spreman otvoriti vam divnu budunost. Sve sam predvidio, sve uredio, samo morate otii i godinu dana ne vraati se u Verrieres. Julien nije nita odgovorio; razmiljao je bi li se morao smatrati povrijeenim u svojoj asti zbog brige to mu je ukazuje upnik Chelan, koji, uostalom, nije njegov otac. - Bit e mi ast da vas sutra u isto vrijeme opet posjetim - ree 150 Prvi dio-XXIII. on napokon upniku. Veleasni Chelan, koji je bio uvjeren da e nad tako mladim ovjekom izvojevati punu pobjedu, govorio je mnogo. Julienovo je ponaanje i lice bilo najponiznije, ali nije progovorio ni rijei. Napokon je iziao i otrao obavijestiti gospou de Renal. Zatekao ju je oajnu. Njezin je mu malo prije prilino otvoreno s njom razgovarao. Njegov slab karakter, kao i nada u nasljedstvo u Besa-ngonu, naveli su ga da je smatra posve nevinom. Upravo joj je priznao kako je udne glasine zatekao u Verrieresu. - Javnost nema pravo, zaveli su je zavidnici, ali konano, to da se radi? Gospoa de Renal je naas pomislila da bi Julien mogao prihvatiti ponudu gospodina Valenoda i ostati u Verrieresu. Ali to nije vie bila ona jednostavna i bojaljiva ena od prole godine; njezina kobna strast i kajanje prosvijetlili su je. I dok je sluala svoga mua, s bolom je sebi dokazivala da je rastanak, makar i kratak, postao prijeko potreban. "Daleko od mene Julien e se opet prepustiti svojim slavoljubivim planovima koji su tako prirodni kad ovjek nita ne posjeduje. A ja sam, Boe moj, tako bogata! No to je za moju sreu bez ikakve koristi. On e me zaboraviti. Ovako dostojan ljubavi, bit e ljubljen i sam ljubiti. Ah, nesretnice!... Na to se mogu potuiti? Nebo je pravedno! Nemam zasluga za prekid

tog zloina i sad mi ono oduzima sposobnost rasuivanja. Mogla sam Elizu pridobiti novcem, nita lake od toga. Ni trenutak se nisam potrudila da o tome razmiljam, luda ljubavna matanja ispunjavala su sve moje vrijeme. Zato propadam." Julien je bio iznenaen to se gospoa de Renal, saznavi stranu vijest o njegovu odlasku, nije tome suprotstavila ni jednom egoistinom primjedbom. Vidjelo se da s mukom suzdrava suze. - Moramo biti vrsti, prijatelju. Odrezala je pramen svoje kose. - Ne znam to uiniti - ree ona - ali ako umrem, obeaj mi da nikada nee zaboraviti moju djecu. Izdaleka ili izbliza nastoj da uini od njih estite ljude! Ako doe do nove revolucije, svi e plemii biti pogubljeni: otac im moda napustiti zemlju zbog onog seljaka koji je ubijen na krovu. Bdij nad mojom obitelji!... Daj mi ruku. Zbogom, prijatelju moj! Ovo su nai posljednji asovi. Kad ta velika rtva bude prinesena, nadam se da u smoi hrabrosti da mislim na svoj dobar glas. 151 Crveno i crno . Julien je oekivao oajanje. Jednostavnost tog rastanka potresla ga je. - Ne, neu se tako od vas rastati. Otii u; oni to hoe, i vi sami to elite. Ali tri dana nakon svog odlaska doi u nou da vas posjetim. ivot se za gospodu de Renal sav izmijenio. Julien je, dakle, doista ljubi, kad je sam doao na pomisao daje posjeti. Njezina se strahovita bol pretvori u najivlju radost koju je ikada u ivotu osjetila. Sve joj je postalo lako. Sigurnost da e opet vidjeti svog prijatelja oduzela je tim posljednjim asovima svu njihovu teinu. Od toga asa ponaanje kao i lice gospoe de Renal bili su plemeniti, odluni i besprijekorni. Uskoro se vratio gospodin de Renal; bio je izvan sebe. Konano je svojoj eni progovorio o pismu to ga je primio prije dva mjeseca. - Odnijet ga u Kasino i svima u pokazati da je od onog podlog Valenoda kojemu sam pomogao da od prosjaka postane jedan od najbogatijih graana u Verrieresu. Osramotit u ga javno, a zatim ga izazvati na dvoboj. Jer to je ipak previe! "Boe moj, mogla bih postati udovica!" pomisli gospoa de Renal. Ali gotovo u istom trenutku ree sebi: "Ako ne sprijeim taj dvoboj, a ja ga svakako mogu sprijeiti, bit u ubojica svog mua." Nikada nije s toliko spretnosti iskoristila njegovu tatinu. Za nepuna dva sata uvjerila ga je, i to uvijek razlozima koje je on sam pronalazio, kako treba prema gospodinu Valenodu pokazivati vee prijateljstvo nego ikada, pa ak i Elizu opet uzeti u kuu. Gospoi de Renal bila je potrebna hrabrost da se odlui i ponovno via tu djevojku koja je uzrok svih njezinih nesrea. Ali ta je misao potjecala od Juliena. Konano je gospodin de Renal, poto ga je ona tri-etiri puta dovela na pravi put, potpuno sam doao na misao, koja mu je glede novca bila vrlo nemila, da bi za njega bilo najneugodnije kad bi Julien, usred te uzbuenosti i govorkanja cijelog Verrieresa,

ipak ondje ostao kao odgojitelj Valenodove djece. Julienu je oito u interesu prihvatiti ponudu upravitelja ubonice. Meutim, ast gospodina de Renala zahtijeva da Julien napusti Verrieres i da ue u sjemenite u Besangonu ili u Dijonu. Ali kako ga privoliti i od ega e ondje ivjeti? 152 Prvi dio - XXIII. Videi opasnost od novane rtve, gospodin de Renal bio je oajniji od svoje ene. Sto se nje tie, ona je poslije tog razgovora bila u poloaju srana ovjeka koji je, umoran od ivota, uzeo dozu stramonia; takav ovjek radi jo samo automatski i nita ga vie ne zanima. Tako je bilo i s Lujem XIV kad je umirui rekao: "Kad sam bio kralj." Divnih li rijei! Sutradan rano izjutra dobio je gospodin de Renal anonimno pismo. Bilo je napisano na najuvredljiviji nain. Najnepristojnije rijei koje su se dale primijeniti na njegov sluaj nalazile su se u svakom retku. To je pismo bilo djelo nekoga podreenog zavidnika. Ono ga ponovno navede na misao da izazove gospodina Valenoda na dvoboj. Uskoro se toliko zagrija te poelje da tu nakanu smjesta provede u djelo. Izae sam i ode k oruaru da nabavi pitolje koje dade napuniti. "Zaista", pomisli on, "sve da se i vrati stroga uprava cara Napoleona, ja ne bih morao sebi predbacivati lopovtina ni za jedan su. Najvie ako sam katkada zatvarao oi, ali ja imam u svom stolu pisma koja me na to ovlauju." Gospoa de. Renal se prepala hladnog bijesa svog mua; to ju je opet navelo na kobnu misao njezina udovitva, koju je s toliko muke otklanjala od sebe. Zatvorila se s njim u sobu. Nekoliko mu je sati uzalud govorila; novo ga je anonimno pismo natjeralo da se odlui. Napokon joj ipak uspije da njegovu odvanost da une gospodina Valenoda pretvori u hrabrost i Julienu ponudi est stotina franaka za godinu dana opskrbe u sjemenitu. Gospodin de Renal je, proklinjui tisuu puta dan kad mu je pala na um nesretna misao da uzme u kuu odgojitelja, zaboravio na anonimno pismo. Jedna ga je misao donekle tjeila, ali je nije priopio svojoj eni. On se, naime, nadao, da e s neto vjetine i iskoristivi romantine ideje tog mladia, postii da on i za manju svotu odbije ponudu gospodina Valenoda. Gospou de Renal je stajalo mnogo vie muke da Julienu dokae kako on, rtvujui ugledu njezina mua mjesto s plaom od osam stotina franaka, koje mu javno nudi upravitelj ubonice, moe bez stida primiti neku odtetu. - Ali ja nikada, ak ni na tren, nisam nakanio prihvatiti tu ponudu neprestano je govorio Julien. - Vi ste me suvie navikli na otmjen ivot; prostatvo tih ljudi bi me ubilo. 153 Crveno i crno Okrutna je nuda eljeznom rukom slomila Julienovu volju. No njegov ga je ponos naveo da sam sebe zavarava kako svotu koju mu nudi verrierski naelnik prima samo kao zajam i da mu za nju

dade obveznicu da e mu za pet godina vratiti novac zajedno s kamatama. Gospoa de Renal imala je jo uvijek nekoliko tisua franaka skrivenih u maloj pilji u planini. Ponudila mu ih je drui jer je znala da e on ljutito odbiti. Hoete li - ree joj Julien - da uspomenu na nau ljubav uinite odvratnom? Napokon je Julien napustio Verrieres. Gospodin de Renal bio je vrlo sretan. Julienu je u asu, kad je trebalo primiti novac, ta rtva bila suvie teka. Odluno je otklonio. Gospodin de Renal ga je suznih oiju zagrlio, a kad ga je Julien zamolio za svjedodbu o dobrom ponaanju, nije u svom oduevljenju naao dovoljno pohvalnih izraza kojima bi veliao njegovo vladanje. Na je junak imao uteenih pet zlatnika, a kanio je isto toliko zamoliti od Fouquea. Bio je vrlo uzbuen. Ali ve milju od Verrieresa, gdje je ostavio toliko ljubavi, mislio je samo na sreu da vidi glavni grad, veliki vojniki grad kakav je Besangon. Za vrijeme njegova kratkoga trodnevnog izbivanja gospoa de Renal se zavaravala jednom od najokrutnijih ljubavnih obmana. Njezin je ivot bio snoljiv jer se izmeu tog ivota i krajnje nesree nalazio posljednji sastanak to ga je trebala imati sa Julienom. Brojala je sate i minute koji su je dijelili od tog asa. Konano, nou treeg dana, ula je ve izdaleka ugovoreni znak. Poto je proao kroz tisuu opasnosti, Julien se stvorio pred njom. Od tog je trenutka ovladala njome samo jedna misao? "To je posljednji put to ga vidim." Ne samo to nije mogla odgovoriti na ar svog prijatelja nego je bila kao napola mrtva. Kad bi se prisilila da mu kae kako ga ljubi, izgovarala je to tako nespretno te se inilo da govori neistinu. Nita je nije moglo otrgnuti od okrutne misli na vjeni rastanak. Sumnjiavi je Julien na trenutak pomislio da ga je ve zaboravila. Na njegove zajedljive rijei odgovarala je ona samo krupnim suzama koje su tiho tekle i gotovo grevitim stiskom ruke. - Ali, veliki Boe, kako hoete da vam vjerujem? - odvraao je Julien na hladno poricanje svoje prijateljice; - vi biste sto puta 154 Prvi dio - XXIII. vie iskrenog prijateljstva pokazali prema gospodi Derville, svojoj obinoj znanici. Gospoda de Renal, skamenjena, nije znala to bi odgovorila. - Nije mogue da je itko nesretniji od mene... Nadam se da u umrijeti... Osjeam kako mi se srce ledi... To su bili najdulji odgovori koje je dobivao. Kad je pred zoru doao as rastanka, suze gospoe de Renal su posve presuile. Ne uzvraajui mu poljupce i ne govorei ni rijei, gledala ga je kako za prozor privruje ue s uzlovima. Uzalud joj je Julien govorio: - Evo nas u poloaju koji ste toliko eljeli. Odsad ete ivjeti bez grinje savjesti. Neete vie pri najbezazlenijoj bolesti vidjeti svoju djecu u grobu.

- ao mi je to ne moete poljubiti Stanislasa - ree mu ona hladno. Hladni poljupci toga ivog lesa duboko su se dojmili Juliena, i on nekoliko milja nije mogao misliti ni na to drugo. Bio je potresen do dna due, i prije nego to je preao planinu, sve dok je mogao vidjeti verrierski zvonik, esto se okretao. 155 Crveno i crno Prvi dio-XXIV. XXIV. Glavni grad Koliko buke, koliko zaposlenih ljudi1. Koliko misli o budunosti u glavi dvadesetogodinjeg mladia1. Koliko li sve to odvraa od ljubavi1. Barnave Konano je na nekom udaljenom brijegu opazio tamne zidine: bila je to besanconska tvrava. "Kako bi to bilo posve drukije kad bih dolazio u taj plemeniti vojniki grad da budem doporunik u jednoj od pukovnija koje ga brane!" Besangon nije samo jedan od najljepih gradova Francuske, on obiluje i hrabrim i duhovitim ljudima. Ali Julien je bio samo seljai i nije imao nikakvih mogunosti da se priblii odlinicima. Od Fouquea je bio uzeo graansko odijelo, i u njemu je preao pomine mostove. Kako je bio pun znanja o povijesti opsade toga grada godine 1674., htio je, prije nego to se zatvori u sjemenite, vidjeti bedeme njegove tvrave. Umalo ga dva-tri puta nije uhitila . straa, jer je doao do onih mjesta na koja je vojska opinstvu zabranila pristup, da bi svake godine mogla prodati za dvanaest do petnaest franaka sijena. Visina zida, dubina jarka i straan izgled topova zaokupljali su ga nekoliko sati, dok nije proao pokraj velike kavane na bulevaru. Od udivljenja je stao kao ukopan; uzalud je itao rije "kavana" ispisanu velikim slovima iznad dvojih vrata, nije mogao vjerovati svojim oima. Svladao je svoju plaljivost, osmjelio se ui i naao se u dvorani dugoj trideset do etrdeset stopa, iji je strop bio najma156 nje dvadeset stopa visok. Toga ga je dana sve oduevljavalo. Upravo su se igrale dvije partije bilijara; konobari su izvikivali bodove; igrai su trali oko bilijarskih stolova koji su bili opkoljeni gledateljstvom. Oblaci duhanskog dima izvijali su se iz svih usta i obavijali sve u plavkast veo. Visok stas tih ljudi, njihova zaobljena ramena, teak hod, veliki zalisci, dugaki salonski kaput, sve je to privlailo Julienovu panju. Ta plemenita djeca starog Bisontiu-ina govorila su tako glasno kao da viu; eljeli su izgledati poput stranih ratnika. Julien je stajao kao ukopan i divio se; mislio je na veliinu i divotu glavnoga grada kao to je Besangon. Nije se nikako mogao odvaiti da jednoga od nadute gospode koji su izvikivali bodove kod bilijara zamoli za alicu kave.

Ali gospoica koja je sjedila za blagajnom spazila je krasno lice toga mladog provincijalca koji je, stojei tri koraka od pei i drei mali zaveljaj pod rukom, promatrao kraljevo poprsje od lijepe bijele sadre. Ta gospoica iz Franche-Comtea, visoka, vrlo stasita i dobro odjevena, kako se to prilii u takvoj kavani, ve ga je nekoliko puta pozvala tihim glasom da bi je mogao uti samo Julien: "Gospodi-ne, gospodine!" Julien susretne blagi pogled njezinih velikih oiju i shvati da to njemu govori. Brzo se priblii blagajni i lijepoj djevojci kao da pristupa neprijatelju. Kako se brzo okrenuo, pao mu je zaveljaj. Kakvu bi samilost na provincijalac izazvao kod parikih srednjokolaca koji ve s petnaest godina znaju vrlo otmjeno ui u kavanu! Ali ta djeca, koja su s petnaest godina tako uglaena, s osamnaest postaju sasvim obina. Strasnu plahost koju susreemo u provinciji neki mladii uspiju svladati i ona tada razvija u njima odlunu volju. Pribliavajui se toj lijepoj djevojci koja se udostojala osloviti ga, Julien, koji je pobijedivi plahost postao hrabar, pomisli: "Moram joj kazati istinu." - Gospoo, prvi put u ivotu dolazim u Besane,on; elio bih kupiti komad kruha i alicu kave. Gospoica se malo osmjehne, a zatim porumeni: strahovala je da se na toga lijepog mladia ne osvrnu svojim ironinim primjedbama i alama igrai bilijara. On bi se poplaio i ne bi vie doao. - Smjestite se ovdje, blizu mene - ree mu ona pokazujui mramorni stol gotovo, posve skriven golemom blagajnom od mahagonija, koja je bila u dvorani. 157 Crveno i crno Gospoica se nagnula izvan blagajne, tako da joj se pruila prilika pokazati svoj divni stas. Julien je to opazio; sve su mu se misli poremetile. Lijepa je gospoica postavila pokraj njega alicu, eer i zemiku. Skanjivala se pozvati konobara i naruiti kavu jer kono-barovim dolaskom ne bi vie bila sa Julienom nasamo. Julien je zamiljen usporeivao tu plavu i veselu ljepotu s uspomenama koje su ga esto uzbuivale. Pomisao na ljubav koju je, doivio gotovo gaje posve oslobodila od bojaljivosti. Lijepoj je gc spoici samo asak bio dovoljan, itala je u njegovim pogledima. - Ovaj vas dim i lula tjera na kaalj, sutra doite na doruak prij| osam ujutro; tada sam gotovo posve sama. - Kako vam je ime? - upita Julien s umiljatim smijekom sretnj bojaljivosti. - Amanda Binet. - Biste li mi dopustili da vam za jedan sat poaljem zaveljaj, velik kao ovaj? Lijepa je Amanda malo razmiljala. - Nadziru me. To to vi traite moglo bi me izvrgnuti neugodnosti, ali u vam napisati svoju adresu na kartu koju ete privrstiti na zaveljaj. Poaljite mi ga bez bojazni. - Zovem se Julien Sorel - ree mladi. - U Besanconu nemam ni roaka ni znanaca. - Ah, razumijem - ree ona veselo - vi ste doli studirati pravo?

- Naalost, ne! - odgovori Julien. - alju me u sjemenite. Na Amandinom se licu odrazilo najvee razoaranje. Pozvala je konobara; sada se usudila. Konobar natoi Julienu kavu i ne pogledavi ga. Amanda je na blagajni primala novac; Julien je bio ponosan to se usudio govoriti. Kod jednog bilijarskog stola izbi svaa. Povici i svaa igraa orili su se tom golemom dvoranom i stvarali buku kojoj se Julien udio. Amanda se zamislila i spustila pogled. - Ako elite, gospoice - ree on iznenada i sa sigurnou - rei u da sam va roak. Taj poneto samosvjesni nain svidi se Amandi. "Nije to kakav god ovjek", pomisli ona. Odgovori mu brzo i ne gledajui ga, jer je pazila ne pribliava li se tko blagajni. - Ja sam iz Genlisa kraj Dijona; recite da ste i vi iz Genlisa i da 158 Prvi dio - XXIV. ste roak moje majke. - Svakako u tako uiniti. - Ljeti svakog etvrtka u pet sati gospoda bogoslovi prolaze ovdje ispred kavane. Ako mislite na me, drite u ruci kiticu ljubica kad budem ovuda prolazio. Amanda ga zaueno pogleda; taj je pogled pretvorio Julienovu hrabrost u preveliku smionost; ipak jako porumeni rekavi joj: - Osjeam da vas volim najsnanijom ljubavlju. - Govorite tie! - ree mu ona ustraeno. Julien se nastojao prisjetiti reenice iz jednog nepotpunog sveska Nove Helo'ise, to ga je bio naao u Vergvju. Pamenje ga nije izdalo, i on je deset asaka gospoici Amandi napamet govorio Novu Heloisu, a ona ga je sluala ushiena; bio je sretan zbog te svoje majstorske izvedbe, kadli se najednom lijepoj gospoici iz Franc-he-Comtea sledi lice. Jedan od njezinih ljubavnika pojavio se na vratima kavane. On se zvidukajui i miui u hodu ramenima priblii blagajni i pogleda Juliena. U Julienovoj mati koja je uvijek bila sklona krajnostima, smjesta iskrsne misao na dvoboj. Sav problijedi, odgurnu alicu i samosvjesnim izrazom lica stade vrlo pozorno mjeriti svog suparnika. Kako je taj suparnik sagnuo glavu, i, kao da je u svojoj kui, natoio sebi na blagajni aicu rakije, Amanda je pogledom naredila Julienu da spusti pogled. On poslua i dvije je minute posve mirno sjedio na svome mjestu, blijed, odluan i mislei samo na ono to e se dogoditi; tog je trenutka zaista bio lijep. Suparnik se zaudio Julienovu pogledu; ispivi na duak aicu rakije, ree neto Amandi, gurne ruke u depove svoga velikog kaputa i priblii se jednom bilijarskom stolu zvidukajui i gledajui Juliena. Ovaj sav bijesan ustane, ali nije znao kako bi se ponaao da bude bezobrazan. Ostavi svoj zaveljaj i s najnehajnijim izrazom lica i kretnjama poe prema bilijarskom stolu. Uzalud mu je razbor govorio: "Pobit se u dvoboju tek to si stigao u Besangon, znai upropastiti sveeniku karijeru." uSvejedno!

Barem nitko nee moi rei da sam se povukao pred jednim drznikom." Amanda je opazila njegovu odlunost koja je bila u lijepoj opreci s njegovim naivnim ponaanjem; naas joj se vie sviao nego onaj veliki mladi u salonskom kaputu. Ustala je i, drei se kao da po159 Crveno i crno gledom prati nekoga tko prolazi ulicom, postavila se izmeu njega i bilijarskog stola. - Da se niste usudili poprijeko gledati onog gospodina, on je moj urjak! - to me se tie? On me je pogledao izazovno. - Hoete li da zbog vas budem nesretna? Svakako, on vas je gledao, moda e ak doi i govoriti s vama. Rekla sam mu da ste roak moje majke i da ste doli iz Genlisa. On je iz pokrajine Franche-Comte i nikad nije bio dalje od Dola na cesti prema Bourgognei, recite dakle to god hoete, nita se ne bojte. Julien je jo oklijevao; ona brzo nastavi, jer ju je mata kavanske blagajnice u izobilju opskrbljivala laima. - Bez sumnje, gledao vas je, ali je bilo u asu kad me pitao tko ste vi; on je prema svakome tako neotesan, nije vas htio uvrijediti. Julien je pogledom pratio tobonjeg urjaka; vidio je kako je platio ulog za igru na najudaljenijem bilijarskom stolu. uo je njegov grubi glas koji je prijetei vikao: - Ja poinjem! - Brzo promakne pokraj gospoice Arnande i zakorai prema bilijarskom stolu. Amanda ga zgrabi za ruku: - Najprije mi platite! - ree mu ona. "Tako je dobro", pomisli Julien, "ona se boji da bih mogao otii ne plativi". Amanda je bila jednako uzrujana kao i on i vrlo crvena; vraala mu je sitan novac to je polaganije mogla ponavljajui mu tihim glasom: - Smjesta iziite iz kavane ili vas vie neu voljeti; a ja vas veoma volim. Julien je zaista izaao, ali polagano. "Nije li moja dunost", ponavljao je sebi, "da sada ja odem i promjerim onog grubijana." Ta ga je neizvjesnost drala itav sat na bulevaru ispred kavane: gledao je hoe li taj ovjek izii. Ali on se nije pojavio, i Julien se udalji. Bio je u Besane,onu tek nekoliko sati, a ve ga je obuzela grinja savjesti. Stari mu je major kirurg, usprkos svojoj kostobolji, bio dao nekoliko lekcija iz maevanja; to je bila sva znanost kojom je raspolagao Julienov bijes. Ali to ne bi bila nikakva zapreka, samo da je znao kako bi izazvao sukob, a da ne une suparnika; jer kad bi dolo do akanja, njegov bi ga protivnik, onakva ljudeskara, iz-mlatio i ostavio osramoena. "Za bijednika kakav sam ja", mislio je Julien, "bez zatitnika i bez 160 Prvi dio - XXIV. novca, nema velike razlike izmeu sjemenita i zatvora; moram ovo graansko odijelo ostaviti u nekoj gostionici gdje u opet obui svoje crno odijelo. Ako kada izaem na koji sat iz sjemenita, moi u vrlo lako u svom graanskom odijelu posjetiti

gospoicu Aman-du." Takvo je razmiljanje bilo vrlo lijepo, ali Julien se, prolazei pokraj mnogih gostionica, nije usudio ui ni u jednu. Napokon, kad je opet proao pored hotela "Ambasador", njegov se nemirni pogled sreo s pogledom neke debele, jo prilino mlade rumene ene sretna i vesela lica. Pribliio joj se i ispriao joj svoj sluaj. - Svakako, lijepi moj popiu - ree mu vlasnica "Ambasadora". - uvat u vam vae graansko odijelo, tovie, esto u ga dati ispraiti. U ovo doba nije dobro da se sukneno odijelo ostavlja netaknuto. - Ona uze klju i sama ga odvede u jednu sobu, preporuivi mu da zapie sve to e tu pohraniti. - Boe moj, kako ste lijepi ovako, veleasni gospodine Sorele! - ree mu debela ena kad je siao u kuhinju. - Idem vam naruiti dobar ruak; stajat e vas samo dvadeset sua, umjesto pedeset koliko svi plaaju - dometnu tiho -jer valja tedjeti vau mravu kesu. - Ja imam deset zlatnika - odvrati Julien sa stanovitim ponosom. - Ah, Boe moj - odgovori uplaeno dobra gostioniarka - nemojte tako glasno govoriti! Ima u Besangonu mnogo zlih ljudi. Zaas bi vam to ukrali. A osobito nemojte nikada ii u kavane, one su pune lopova. - Zaista! - ree Julien, koga su te rijei ponukale na razmiljanje. - Doite uvijek samo k meni, kuhat u vam kavu. Sjetite se da ete ovdje uvijek nai prijateljicu i dobar ruak za dvadeset sua; liit ete zadovoljni, nadam se. Sjednite sada za stol, sama u vas podvoriti. - Ne mogu jesti - ree joj Julien - suvie sam uzbuen; od vas odlazim ravno u sjemenite. - Dobra mu ena nije dopustila tla ode dok mu nije depove natrpala hranom. Napokon se Julien uputio prema tom stranome mjestu; gostioniarka mu je s vrata pokazala put. 161 Crveno i crno XXV. Sjemenite Trista trideset est rukovapo 85 santima, trista trideset est veera po 38 santima, okolade onome koji na nju ima pravo; koliko se tu moe zaraditi na pokornosti! Besangonski Valenod Ve izdaleka spazio je pozlaeni eljezni kri na vratima; polagano se pribliavao; koljena su mu klecala. "Evo, dakle, tog pakla na zemlji iz kojega neu moi izai!" Konano se odluio pozvoniti. Zvuk zvona odjekne kao da je tu sve pusto. Nakon deset asaka doe mu otvoriti neki blijedi, u crno odjeveni ovjek. Julien ga pogleda i odmah spusti pogled. Taj je vratar imao udnovatu fizionomiju. Zelene i izbuljene zjenice njegovih oiju bile su okrugle kao u make; nepomini obrisi vjea nagovjetavali su da je tu iskljuen svaki osjeaj simpatije; njegove su tanke usne inile polukrunice nad zubima koji stre. Ali to lice nije bilo zloinako, nego je ono prije pokazivalo onu savrenu beutnost

koja mladim ljudima ulijeva mnogo vie straha. Jedini osjeaj koji je Julienov brzi pogled mogao otkriti na tom dugom, pobonom licu bio je dubok prezir za sve to bi mu netko htio rei, ako to nema veze s nebom. Julien s naporom podigne pogled i, glasom koji je drhtao od snanog lupanja srca, objasni da eli govoriti s gospodinom Pirardom, ravnateljem sjemenita. Ne rekavi ni rijei, crni mu ovjek dade znak da ga slijedi. Uspee se na drugi kat irokim stubitem s drvenom ogradom; iskrivljene stube sasvim su se nagnule na suprotnu stranu od zida, te se inilo da e se svakog asa sruiti. Vrataca, nad kojima je visio velik nadgrobni kri od mekog drva, crno oli162 Prvi dio - XXV. en, s mukom su se otvorila; vratar ga uvede u mranu i nisku sobu gdje su na obijeljenim zidovima visjele dvije slike pocrnjele od starosti. Ovdje Julien ostade sam; bio je slomljen, srce mu je estoko lupalo; najradije bi bio zaplakao da se usudio. U cijeloj je kui vladala grobna tiina. Nakon etvrt sata, to su mu se uinila kao cijela vjenost, vratar zloslutna lica opet se pojavio na vratima na drugom kraju sobe i, ne udostojavi se progovoriti, dade mu znak da doe. Julien ue u vrlo slabo osvijetljenu sobu, jo veu od prve. Zidovi su takoer bili obijeljeni, ali namjetaja nije bilo. Samo je u kutu kraj vrata Julien opazio krevet od mekog drva, dvije slamnate stolice i mali naslonja od jelovih dasaka bez jastuka. Na drugom kraju sobe, kraj malog prozora s poutjelim staklima, koji je bio ukraen prljavim loncima cvijea, opazi za jednim stolom ovjeka u otrcanoj reverendi; izgledao je vrlo ljut i uzimao je iz jedne hrpe jedan za drugim male etverouglaste papirie koje je slagao po stolu poto bi na njima zapisao nekoliko rijei. Nije opaao Julienovu nazonost: ovaj je nepomino stajao usred sobe, tamo gdje ga je ostavio vratar koji je izaao zatvorivi vrata. Tako je prolo deset asaka; ovjek u pohabanom odijelu neprestano je pisao. Julien je bio tako uzbuen i uplaen da mu se inilo kao da e se sruiti. Filozof bi, moda i varajui se, rekao: "To je snaan dojam runoga na duu stvorenu da voli ono to je lijepo". ovjek koji je pisao podie glavu; Julien je to opazio tek asak kasnije, ali je i dalje ostao nepomian kao da je smrtno pogoen stranim pogledom onoga koji ga je motrio. Julienove zbunjene oi jedva su razabirale dugako lice sasvim pokriveno crvenim pjegama, osim na elu koje je bilo mrtvaki blijedo. Izmeu tih crvenih obraza i blijedog ela sjajila su se dva mala crna oka, stvorena da ustrae i najhrabrijeg ovjeka. iroko elo bilo je obrubljeno gustom kosom, glatkom i crnom kao smola. - Hoete li prii, da ili ne? - najzad e taj ovjek nestrpljivo. Julien poe naprijed nesigurnim korakom i konano se, gotov da se srui i blijed kako jo nikad u svom ivotu nije bio, zaustavi tri koraka pred malim stolom od mekog drva, prekrivenim etverou-glastim papiriima. - Jo blie! - ree ovjek.

Julien prie jo blie pruajui ruku kao da se eli za neto uhvatiti. 163 Crveno i crno - Vae ime? - Julien Sorel. - U velikom ste zakanjenju - ree mu onaj ovjek uprijevi opet u njega svoj strani pogled. Julien nije mogao podnijeti taj pogled i, ispruivi ruku kao da e se zadrati, srui se na tlo svom svojom duinom. ovjek pozvoni. Julien nije izgubio svijest, samo nije mogao otvoriti oi niti se micati; uo je korake koji su se pribliavali. Podigoe ga i smjestie u mali naslonja od jelovine. uo je stranog ovjeka kako govori vrataru: - Po svoj prilici boluje od padavice. Samo bi nam jo to trebalo. Kad je Julien opet otvorio oi, vidio je ovjeka crvenog lica kako i dalje pie; vratar je nestao. "Moram biti hrabar", mislio je na junak, "a prije svega, moram skrivati ono to osjeam." Bilo mu je strano muno. "Ako mi se neto dogodi, bogzna to e o meni misliti." Napokon ovjek prestane pisati i gledajui Juliena postrance, ree: - Jeste li sposobni da mi odgovarate? - Jesam, gospodine - odgovori Julien oslabljenim glasom. - To je dobro. ovjek u crnom napola se uspravio i nestrpljivo traio pismo u ladici svoga jelovog stola, koja se kripei otvorila. Nae ga, polako sjedne i ponovno gledajui Juliena kao da mu hoe iupati ono malo ivota to mu je jo preostalo, ree: - Preporuio vas je upnik Chelan; on je bio najbolji upnik u biskupiji, ovjek neobino bogat vrlinama i moj prijatelj ve trideset godina. - Ah, pa to ja imam ast govoriti s veleasnim Pirardom! - ree Julien smrtnim glasom. - ini se - odgovori ravnatelj sjemenita gledajui ga ljutito. Njegove male oi jae zablijete, a miii u kutovima usta nehotice mu zadru. Izgledao je poput tigra koji unaprijed uiva u zado-_ voljstvu to e prodrijeti svoju rtvu. - Chelanovo pismo je kratko - ree on kao da govori sam sebi. I - Intelligenti pauca1, dandanas ovjek ne moe pisati dovoljno 1. Pametnome ne treba mnogo govoriti. 164 Prvi dio - XXV. kratko. - itao je naglas: "aljem vam Juliena Sorela, iz ove upe, kojega sam krstio prije dvadesetak godina; sin je bogata tesara, ali mu otac nita ne daje. Julien e biti vrijedan radnik u vinogradu Gospodnjem. U njega je dobro pamenje i inteligencija i znade razmiljati. Hoe li njegov poziv biti trajan? Je li iskren?" - Iskren? - ponovi opat Pirard zaueno, gledajui Juliena; ali sada opatov pogled vie nije bio lien svake ovjenosti. - Iskren

- ponovi on tiim glasom i nastavi itati: "Molim Vas da Julienu Sorelu dodijelite stipendiju; on e je zavrijediti poloivi potrebne ispite. Neto sam ga pouavao u teologiji, u onoj staroj i dobroj teologiji naeg Bossueta, Arnaulta, Fleurvja. Ako vam taj mladi ne odgovara, vratite mi ga; upravitelj ubonice, kojega vi dobro poznajete, nudi mu osam stotina franaka prihvati li mjesto odgojitelja njegove djece. - Moja je dua, hvala budi Bogu, smirena. Privikavam se na straan udarac. Vale et me ama.1 Opat Pirard, usporavajui glas dok je itao potpis, izgovori s uzdahom rije Chelan. - Njegova je dua smirena - ree on. - Zaista je njegova vrlina zasluila tu nagradu. elio bih da je Bog i meni dodijeli kad bude za to vrijeme! On pogleda u nebo i prekrii se. Videi taj sveti znak, Julien osjeti kako ga naputa onaj duboki uas od kojega se sledio im je uao u tu kuu. - Imam ovdje tri stotine dvadeset jednog kandidata za najsvetije zvanje - ree napokon opat Pirard strogim, ali ne zlim glasom. - Samo su mi sedmoricu ili osmoricu od njih preporuili takvi ljudi kakav je upnik Chelan; tako ete vi od tri stotine dvadeset jednog kandidata biti deveti. Ali moja zatita ne znai ni naklonost ni slabost, ona je samo pojaanje brige i strogosti protiv poroka. Zakljuajte ona vrata! Juliena je stajalo muke da zakorai, ali uspio je ne sruiti se. Opazio je da prozori blizu ulaznih vrata gleda na otvoreno polje. Gledao je stabla; taj mu je vidik godio kao da je opazio stare prijatelje. - Loquerisne linguam latinam? (Govori li latinski) - upita ga 1. Zdravo i voli me. 165 Crveno i crno opat Pirard kad se vratio. - Ita, pater optime (Da, asni oe) - odgovori Julien kojemu se polako vraala snaga. Bez sumnje mu se jo nikada nijedan ovjek nije inio manje astan nego u posljednjih pola sata opat Pirard. Razgovor se nastavio latinski. Izraaj opatovih oiju ublaavao se; Julien je opet stekao neto hladnokrvnosti. "Kako sam slab kada doputam da me se dojmi takav privid vrline", pomisli on. "Taj je ovjek moda obian lupe poput upnika Maslona" i Julien se obraduje to je gotovo sav svoj novac sakrio u izme. Opat Pirard je Juliena ispitivao teologiju; iznenadio se opsegu njegova znanja. Njegovo je uenje jo poraslo kad ga je posebno ispitivao Sveto pismo. Ali kad je doao do pitanja o uenju svetih otaca, opazio je da Julien o tome gotovo nita ne zna i da je jedva uo za imena svetog Jeronima, svetog Augustina, svetog Bonaven-ture, svetog Bazilija itd. "Doista", pomisli opat Pirard, "tu se vidi ona nesretna sklonost za protestantizam koju sam Chelanu uvijek predbacivao: duboko i preduboko poznavanje Svetog pisma." (Julien mu je upravo, a da ga on nije ni pitao, govorio o tome u koje je vrijeme zaista napisana Geneza, Petoknjije itd.) "Kuda vode ta beskonana razglabanja Svetog pisma", mislio je opat Pirard, "ako

ne osobnom provjeravanju, a to znai najstranijem protestantizmu? A uz takvo neoprezno uenje, nita o svetim oima, ime bi se ta opasnost mogla smanjiti." Ali uenju ravnatelja sjemenita nije bilo granica kad je Juliena pitao o papinskoj vlasti i oekivao da e uti naela stare galikanske crkve, a mladi mu stao naizust govoriti cijelu knjigu de Maistrea. "udan li je ovjek taj Chelan", mislio je opat Pirard; "je li mu tu knjigu pokazao kako bi ga ponukao da joj se ruga?" Ispitujui Juliena, uzalud je nastojao doznati vjeruje li on ozbiljno u de Maistreovo nauavanje. Mladi se, odgovarajui, sluio samo pamenjem. Od tog se asa Julien vrlo dobro osjeao, opaao je da vlada sobom. Nakon vrlo dugog ispitivanja uinilo mu se da je strogost opata Pirarda prema njemu jo samo hinjena. Zaista, da nije ve prije petnaest godina sam sebi nametnuo naela stroge ozbiljnosti prema svojim uenicima teologije, ravnatelj sjemenita bi u ime logike bio zagrlio Juliena, toliko je u njegovim odgovorima nalazio bistrine, tonosti i jasnoe. 166 Prvi dio - XXV. "Eto, to je smio i zdrav duh", govorio je sebi, "ali corpus debile (tijelo je slabo)." - Padate li vi esto onako? - upita on Juliena francuski, pokazujui mu prstom pod. - To je prvi put u mom ivotu. Vratarevo me lice zastrailo - doda Julien pocrvenjevi kao dijete. Opat Pirard se gotovo nasmijei. - To je posljedica tatog sjaja ovoga svijeta; vi ste oito navikli na nasmijana lica, prave pozornice lai. Istina je ozbiljna, gospodine. A nisu li i nae dunosti na ovom svijetu ozbiljne? Morate pripaziti da se vaa savjest uva ove slabosti: Suvine osjetljivosti za varave ari vanjskog svijeta. Da mi niste preporueni - ree opat Pirard preavi opet s oitim zadovoljstvom na latinski - da mi niste preporueni od takva ovjeka kakav je Chelan, govorio bih vam ispraznim jezikom ovog svijeta, na koji ste, kako se ini, previe navikli. Rekao bih vam da je dobiti punu stipendiju, kako vi to elite, najtea stvar na svijetu. Ali upnik Chelan bi za pedeset est godina svog apostolskog rada vrlo malo zasluio kad ne bi mogao raspolagati jednom stipendijom u sjemenitu. Nakon tih rijei opat Pirard preporui Julienu da bez njegove privole ne stupi ni u koje drutvo ili tajnu kongregaciju. -- Dajem vam asnu rije - ree Julien sa zanosom potena ovjeka. Ravnatelj sjemenita prvi se put nasmijei. - Te rijei nisu ovdje na mjestu - ree mu on - one suvie podsjeaju na ispraznu ast svjetskih ljudi koja ih vodi do tolikih pogreaka, a esto i do zloina. Vi mi dugujete poslunost na osnovi paragrafa sedamnaestog bule "Unam Ecclesiam" pape Pija V Ja sam va crkveni starjeina. U ovoj kui, dragi sinko, uti znai isto sto i posluati. Koliko imate novca? "Eto ti ga", pomisli Julien, "zato sam mu bio dragi sinko." - Trideset pet franaka, oe.

- Brino biljeite na to troite novac, morat ete mi poloiti raun. To muno ispitivanje potrajalo je tri sata. Opat pozove vratara. - Smjestite Juliena Sorela u eliju broj 103 - ree opat Pirard vrataru. 167 Crveno i crno Dodijelio je Julienu zasebnu sobu, to je bilo veliko odlikovanje. - Odnesite onamo i njegov koveg - doda on. Julien spusti pogled i tono nasuprot sebi opazi svoj koveg, u koji je tri sata gledao, a da ga nije prepoznao. Stigavi u eliju broj 103, malu sobicu osam stopa dugu i osam stopa iroku, na najgornjem katu zgrade, Julien opazi da ona gleda na bedeme, a iza njih se vidi lijepa ravnica koju Doubs dijeli od grada. - Divnog li vidika! - usklikne Julien i ne znajui to tim rijeima izraava. Tolika snana uzbuenja koja je doivio u ovo kratko vrijeme to se nalazi u Besangonu potpuno su iscrpla njegove snage. Sjeo je kraj prozora na jedinu drvenu stolicu koja se nalazila u njegovoj eliji i odmah je usnuo dubokim snom. Nije uo zvono koje je pozivalo na veeru ni ono koje je zvalo na molitvu; zaboravili su ga. Kad su ga sutradan probudile prve sunane zrake, naao se gdje lei na podu. 168 Prvi dio - XXVI. XXVI. Svijet, ili ono to nedostaje bogatau Sam sam na svijetu; nitko na me i ne misli. Svi oni koje vidim da uspijevaju u ivotu, drzoviti su i imaju tvrdo srce, kakvo ja nikako nemam. Mrze me zbog moje prirodne dobrote1. Ah1. Uskoro u umrijeti, bilo od gladi, bilo od jada to su ljudi tako beutni. Young Pourio se oetkati svoje odijelo i sii; zakasnio je. Nadzornik ga strogo ukori; umjesto da se pokua opravdati, Julien prekrii ruke na prsima i ree pokajnikim glasom: - Peccavi, pater optime (Zgrijeio sam, asni oe). 'laj njegov poetak imao je velik uspjeh. Lukaviji bogoslovi vidjee odmah da imaju posla s ovjekom koji u tom zanatu nije poetnik. Kad je dolo vrijeme odmora, Julien primijeti da je postao predmet ope radoznalosti. Ali on se pokazao krajnje suzdrljiv i utljiv. Drei se naela koja je sebi postavio, smatrao je tri stotine dvadeset jednoga drubenika svojim neprijateljima; najopasniji je u njegovim oima bio opat Pirard. Nekoliko dana kasnije Julien je morao izabrati ispovjednika; uru-i'ili su mu popis. "Ah, Boe moji Za koga li me smatraju?", ree on sebi. "Zar misle tla ja ne razumijem to to znai?" i izabere opata Pirarda. laj je korak bio odsudan, ali on to nije ni slutio. Neki posve mladi bogoslov rodom iz Verrieresa, koji se od prvog dana izjasnio njegovim prijateljem, pouio ga je da bi moda pametnije uinio da je izabrao opata Castanedea, podravnatelja sjemenita.

- Opat Castanede je Pirardov neprijatelj, kojeg sumnjie zbog 169 Crveno i crno jansenizma - dodao je mali seminarist nagnuvi se prema Julie-novu uhu. Svi prvi koraci naeg junaka, koji je sam sebe smatrao tako mudrim, bili su, kao i izbor ispovjednika, same budalatine. Smuen svim moguim pretpostavkama ovjeka bujne mate, drao je svoje namjere gotovim djelima i bio je uvjeren da je savren licemjer. U svojoj ludosti iao je tako daleko da se ak prekoravao zbog uspjeha u toj vjetini slabosti. "Naalost, to je moje jedino oruje", govorio je sebi. "Da ivim u neko drugo doba, zaraivao bih svoj kruh rjeitim djelima licem u lice s neprijateljem." Zadovoljan svojim ponaanjem, gledao je oko sebe; svuda je nalazio privid najistije kreposti. Osmorica ili devetorica bogoslova uivali su glas svetosti i imali su privienja kao sveta Tereza i kao sveti Franjo, kad je na brdu Vernia u Apeninima primio znakove rana Isusovih. Ali to je bila velika tajna, njihovi su je prijatelji krili. Ti jadni mladii s privienjima leali su gotovo uvijek u bolesnikoj sobi. Stotinjak drugih sjedinjavalo je u sebi vrstu vjeru s neumornom marljivosti. Radili su toliko da su gotovo oboljeli, ali nisu ba mnogo nauili. Dvoji-ca-trojica odlikovala su se pravom darovitou, meu njima i neki Chazel; ali Julien je zazirao od njih, a oni od njega. Ostali su bili surova stvorenja koja nisu bila posve sigurna da razumiju latinske rijei to su ih cijeli dan ponavljali. Gotovo svi su bili seljaka djeca i vie su voljeli zaraivati kruh recitirajui neke latinske rijei nego kopajui zemlju. Ta su zapaanja ve od prvog dana uvjerila Juliena da e postii brze uspjehe. "U svakoj su slubi potrebni pametni ljudi jer, naposljetku, potrebno je obaviti neki posao", mislio je Julien. "Pod Napoleonom bio bih zapovjednik, meu tim u buduim upnicima biti veliki vikar." "Svi su ti bijednici", nastavljao je on u mislima, "teaci od djetinjstva i hranili su se do svog dolaska ovamo kiselim mlijekom i crnim kruhom. U svojim su kolibama jeli meso samo pet-est puta na godinu. Kao to su rimski vojnici rat smatrali odmorom, tako su i ti grubi seljaci ushieni divotama sjemenita." U njihovim tupim oima Julien nije nikad mogao proitati nita drugo doli odraz zadovoljene tjelesne potrebe nakon ruka i oekivanja tjelesnog zadovoljstva prije obroka. Takvi su bili ljudi meu 170 Prvi dio - XXVI. kojima je trebalo istaknuti se. Ali Julien nije znao neto, a oni su se uvali da mu to kau, naime, da je biti prvi u razliitim predmetima koji se ue u sjemenitu, u dogmi, crkvenoj povijesti itd., u njihovim oima samo sjajan grijeh. Od Voltaireova vremena, od vremena vlade dvaju domova - to je zapravo samo znak nepovjerenja i osobnog provjeravanja i to duh naroda potie na lou naviku da sumnja - Crkva je u Francuskoj, ini se, shvatila da su knjige

njezini pravi neprijatelji. Pokornost srca, to je u njezinim oima najvanije. Uspjeh u znanostima, ak i svetima, njoj je sumnjiv, i to s razlogom. Tko e nadmoan duh sprijeiti da ne prijee na drugu stranu, kao Sieves ili Gregoirel Crkva koja strepi, dri se pape kao jedine mogunosti spasa. Jedino papa moe pokuati zaprijeiti osobno provjeravanje i pobonim sjajem sveanosti svog dvora utjecati na umorni i bolesni duh ljudi iz visokog drutva. Kad je Julien napola prozreo sve te istine koje, uostalom, svaka rije izgovorena u sjemenitu neprestano pobija, pao je u duboku melankoliju. Mnogo je radio i brzo je uspio nauiti stvari koje su sveeniku vrlo korisne, ali koje su u njegovim oima bile lane i koje su mu se inile nezanimljive. Smatrao je da nema nita drugo raditi. "Zar me cijeli svijet zaboravio?" pitao se on. Nije znao da je opat Pirard primio i spalio nekoliko pisama sa igom iz Dijona u kojima se, usprkos najdolinijem stilu, osjeala najdublja strast. inilo se kao da se velika grinja savjesti bori protiv te ljubavi. "To bolje", mislio je opat Pirard, "ena koju je taj mladi ljubio barem nije hezbona." Jednoga je dana opat Pirard otvorio pismo napola izbrisano suzama. Bio je to oprotaj zauvijek. "Napokon mi je", stajalo je u tom pismu, "nebo poklonilo milost da mogu mrziti, i to ne uzronika svoga grijeha, jer on e uvijek ostati ono to mi je najmilije na svijetu, nego sam svoj grijeh. rtva je prinesena, prijatelju moj. Kako vidite, to nije ilo bez suza. Spasenje bia kojima se moram posvetiti i koja ste vi toliko voljeli, nadvladalo je. Pravedni, ali strani Bog nee se vie na njima osveivati zbog zloina njihove majke. Zbogom, Juliene, budite pravedni prema ljudima!" Kraj pisma bijae gotovo posve neitljiv. Bila je navedena neka adresa u Dijonu, ali je usprkos tome bila izreena nada da Julien nikada nee odgovoriti, ili bar da e se sluiti rijeima to bi ih 171 Crveno i crno ena koja se vratila na put kreposti mogla uti, a da se ne crveni. Julienova je melankolija, poveana slabom hranom kojom ih je za 83 santima po obroku dobavlja opskrbljivao, poela je utjecati na njegovo zdravlje, kad se jednog jutra Fouque iznenada pojavi u njegovoj sobi. - Napokon mi je uspjelo ui. Neu ti prigovarati, ali ve sam pet puta dolazio u Besangon posjetiti te. Svaki sam se put naao pred zatvorenim vratima. Postavio sam nekoga da straari pred sjemenitem; doavola, zar ti nikada ne izlazi? - Tu sam kunju sam sebi nametnuo. - ini mi se da si se jako izmijenio. Ali konano te opet vidim. Dva zlatnika po pet franaka pouila su me da sam bio glup to ih nisam ve kod prvog dolaska ponudio. Razgovoru dvojice prijatelja nije bilo ni kraja ni konca. Julien je pocrvenio kad mu je Fouque rekao: - Uostalom, zna li da se majka tvojih uenika predala najdubljoj pobonosti?

Govorio je o tome na onaj neusiljen nain koji se tako neobino doima strastvene due kada sugovornik, i ne slutei nita, dira u njezine najivlje osjeaje. - Da, prijatelju, upravo pretjeranoj pobonosti. Kau da odlazi na v hodoaa. Ali, na vjeitu sramotu upnika Maslona, koji je tako dugo uhodio onog jadnog Chelana, gospoa de Renal ga nikako nije htjela za ispovjednika. Odlazi na ispovijed u Dijon ili u Besangon. - Ona dolazi u Besangon - ree Julien, a elo mu pocrveni. - Prilino esto - zaueno odgovori Fouque. - Ima li pri sebi koji broj "Constitutionnela" - ponovi Julien najmirnijim glasom. Ovdje se prodaje po 30 sua broj. - Stol Zar ak i u sjemenitu ima liberala! - povie Fouque. - Jadna Francuska! - doda on oponaajui licemjerni glas i blagi ton upnika Maslona. Ovaj bi posjet ostavio vrlo dubok dojam na naeg junaka da ga ve sutradan rijei onoga malog bogoslova iz Verrieresa, kojega je smatrao tako djetinjastim, nisu navele na vrlo vana otkria. Otkad je bio u sjemenitu, Julienovo je ponaanje bilo samo niz pogrenih postupaka. Gorko se narugao samome sebi. Istina, vane pothvate u svom ivotu pametno je vodio, ali se nije 172 Prvi dio - XXVI. brinuo za sitnice, a prepredeni su bogoslovi gledali ba samo na sitnice. I ve su ga njegovi drubenici smatrali kritinim duhom. Odao se mnotvom sitnih postupaka. U njihovim oima on je bio poinio golem grijeh da misli; on je samostalno rasuivao umjesto da se slijepo dri autoriteta i primjera. Opat Pirard mu nije bio ni od kakve pomoi; ni jedan jedini put nije mu upravio rije, osim u ispovjedaonici, a i ondje je vie sluao nego govorio. Bilo bi sasvim drugaije da je izabrao opata Castanedea. Od asa kada je postao svjestan svoje ludosti, Julien nije vie gubio vrijeme. elio je spoznati svu zamanost zla, te je stoga malo popustio u oholoj i upornoj utnji kojom je dotada odbijao svoje drubenike. No, sad su mu se oni osveivali. Njegove su pokuaje doekali s prezirom koji je prelazio u ismijavanje. Spoznao je da od njegova dolaska u sjemenite nije bilo jednog sata, osobito za vrijeme odmora, koji ne bi imao posljedica, povoljnih ili nepovoljnih za njega, koji ne bi uveao broj njegovih neprijatelja ili mu pribavio sklonost kojeg zaista kreposnog ili neto manje surovog bogoslova nego to su ostali. Zlo koje je trebalo ispraviti bilo je golemo, zadaa je bila vrlo teka. Odsada je Julien bio neprestano na oprezu; morao se prikazati kao sasvim drugaiji ovjek. Imao je mnogo muke, na primjer, da vlada svojim pogledima. Nije to bez razloga to na tim mjestima ljudi idu sputena pogleda. "to li sam ja sebi umiljao u Verrieresu!" govorio je Julien. "Mislio sam da ivim, a samo sam se pripremao za ivot. Evo me napokon u svijetu u kojemu u ivjeti do kraja svoje uloge, okruen pravim neprijateljima. Kakva je strana muka

ovo neprekidno licemjer-stvo! Herkulov posao nije nita prema tome! Herkul modernog doba je Siksto V, to je svojom smjernou petnaest godina varao etrdeset kardinala koji su ga za cijele njegove mladosti znali kao vatrena i ohola ovjeka." "Znanje, dakle, ovdje nita ne vrijedi", govorio je on bijesno. "Samo se prividno cijeni napredovanje u dogmatici, u crkvenoj povijesti i u ostalim predmetima. Sve to se ovdje o tome govori, govori se samo zato da bi se lude, kao to sam ja, uhvatile u zamku. Moja je jedina zasluga, naalost, bila u mom brzom napretku, u mojoj sposobnosti da ovladam svim tim glupostima. Tko zna da li ih oni, zapravo, ne cijene prema njihovoj pravoj vrijednosti i ne misle o 173 Crveno i crno njima kao i ja? A ja sam bio toliko glup da se ponosim tim znanjem] Najbolje ocjene, koje uvijek dobivam, samo su mi stvorile ogorene neprijatelje. Chazel, koji zna vie nego ja, uvijek umee u svoje sastavke neku budalatinu koja ga baca na pedeseto mjesto; ako doe na prvo mjesto, to je iz rastresenosti. Ah, kako bi mi jedna rije, jedna jedina rije opata Pirarda bila pomogla!" Od asa kad je Julien uvidio svoju zabludu, dugake vjebe u asketskoj pobonosti, kao to je moliti krunicu pet puta na tjedan, pjevati Presvetom Srcu Isusovu i slino, koje su mu se prije inile nepodnoljivo dosadne, postale su sada za njega najzanimljivi trenuci rada. Razmiljajui strogo o samome sebi i pazei naroito da ne precijeni svoje snage, Julien u prvi mah nije teio za tim da, kao oni bogoslovi koji slue za uzor drugima, svakog asa uini neko znaajno djelo, to jest da pokae neku vrstu kranskog savrenstva. U sjemenitu postoji stanovit nain jedenja meko kuhanog jaja koji odaje napredak u bogobojaznom ivotu. Neka se itatelj, koji se moda smijei, udostoji sjetiti svih pogreaka to ih je jedui jaje poinio opat Delille kad je bio pozvan na ruak k nekoj velikoj dami na dvoru Luja XVI. Julien je najprije nastojao da dostigne stupanj non culpa, stanje u kojemu mladi bogoslov svojim hodom, kretnjama ruku, pogledima itd. ne odaje zaista nita svjetovno, ali jo ne pokazuje da je zaokupljen jedino milju na drugi svijet i na puko nitavih ovoga. Julien je neprestano na zidovima hodnika nalazio ugljenom bojom ispisane reenice poput ove: "Sto je ezdeset godina kunje prema vjenosti nebeskih slasti ili prema vjenosti vrelog ulja u paklu!" Nije ih vie prezirao; shvatio je da te reenice valja neprestano imati na umu. "to u ja raditi cijelog ivota?" pitao se. "Prodavat u vjernicima mjesto u nebu. A kako u im to mjesto uiniti vidljivim? Razlikom u vanjtini izmeu mene i laika." Premda je Julien nekoliko mjeseci svakog asa na sebe pazio, jo o je uvijek izgledao kao ovjek koji misli. Nain kako je otvarao i zatvarao oi i micao usnama jo ni sada nije pokazivao slijepu vjeru spremnu da sve prihvati i sve podnese, pa ak i muenitvo. Julien je bio bijesan videi kako su ga u tome pretekli i najgrublji seljaci. No, kod njih je postojalo vie razloga da ne izgledaju kao mislioci. Koliko li se on trudio da bi stekao tu fizionomiju slijepe i gorljive vjere, pripravne da sve vjeruje i sve izdri, koju tako esto nalazi-

174 Prvi dio - XXVI. mo u talijanskim samostanima, a o kojoj je nama laicima Guercino ostavio tako savrene uzore na svojim crkvenim slikama.1 Na velike su blagdane bogoslovi dobivali kobasice s kiselim kupusom. Julienovi su susjedi kod stola opazili da je on neosjetljiv za tu sreu. To je bio jedan od njegovih prvih grijeha. U tome su njegovi drubenici vidjeli ruan znak najglupljeg licemjerstva; to mu je pribavilo najvie neprijatelja. "Gledajte tog buruja, gledajte njegov prezir", govorili su oni, "pretvara se kao da uope ne cijeni mesnu hranu, kobasice s kiselim kupusom! Pi! Gad, oholica, pro-kletnik!" "Ah", uzdahnuo bi Julien u trenucima oaja, "neznanje tih seoskih mladia, mojih drubenika, golema je prednost za njih! Kad su doli u bogosloviju, profesori ih nisu trebali oslobaati od onoga strahovitog mnotva svjetovnih nazora koje sam ja donio sa sobom i koje mi itaju na licu ma to ja uinio!" Julien je s pomnjom, koja nije bila daleko od zavisti, prouavao najgrublje meu tim seljaiima to su dolazili u sjemenite. U asu kad su im skidali kaput od gruba sukna da ga zamijene crnom haljom, sav njihov odgoj bio je golemo i beskrajno potovanje zve-eeg i tekueg novca, kako se to kae u pokrajini Franche-Com-te. To je posveen i herojski nain kojim se izraava uzvien pojam o gotovu novcu. Za bogoslove, kao i za junake Voltaireovih romana, srea se sastoji prije svega u dobru jelu. Julien je gotovo kod svih otkrio priroeno potovanje prema ovjeku koji nosi odijelo od skupog sukna. Taj osjeaj cijeni distributivnu pravdu kakvu nam dijele nai sudovi onoliko koliko vrijedi, ak i manje nego to vrijedi. Kakva ti korist - esto su ponavljali izmeu sebe - ako se parnii s kakvim krupnim? To je rije kojom se u dolinama Jure oznaava bogat ovjek. Zamislite sada njihovo potovanje prema najveem od svih bogataa - prema vladi! Ne nasmijeiti se s potovanjem pri samom spomenu imena gospodina prefekta smatraju seljaci pokrajine Franche-Comte nera1. Vidi u muzeju Louvrea sliku br. 1130 koja prikazuje akvitanskog vojvodu I'Vanju kako skida oklop i uzima redovniku mantiju (op. pisca). 175 Crveno i crno zboritim; a nerazboritost se kod siromaha brzo kanjava nedostatkom kruha. Poto ga je prvo vrijeme, tako rei, guio osjeaj prezira, Julien je konano osjetio samilost; oevima veine njegovih drubenika esto se deavalo da vrativi se zimi u svoje kolibe, ne nau ni kruha, ni kestena, ni krumpira. "Zar je onda udo", mislio je Julien, "da je u njihovim oima sretan ovjek onaj koji je dobro ruao, a zatim onaj koji posjeduje dobro odijelo] Moji drubenici osjeaju nepokolebljiv poziv, to znai da oni u sveenikom zvanju vide dugo trajanje ove sree; dobro ruati i imati zimi toplo odijelo."

Julien je uo nekog mladog bogoslova bujne mate kako govori svome drugu: - Zato ja ne bih postao papa kao Siksto V, koji je uvao svinje? - Samo Talijani postaju pape - odgovori mu prijatelj. - Ali sigurno e neki od nas biti izabran na poloaj velikih vikara, a moda i biskupa. Gospodin P..., biskup u Chalonsu, sin je bavara. I moj otac je bavar. Jednoga dana usred sata dogmatike opat Pirard pozove Juliena. Jadni mladi bio je presretan to moe naas napustiti fiziku i moralnu okolinu u koju je utonuo. Kod gospodina ravnatelja naie na isti onaj primjer koji ga je na dan njegova ulaska u sjemenite tako prestraio. - Objasnite mi to je napisano na ovoj igraoj karti - ree opat gledajui ga kao da ga hoe satrti u prah. Julien proita: "Amanda Binet, kavana <irafa>, prije osam sati. Treba rei da ste iz Genlisa i da ste roak moje majke." Julien je shvatio svu veliinu opasnosti. Policija opata Castanedea ukrala mu je tu adresu. - Onoga dana kad sam stigao ovamo, bio sam vrlo zastraen odgovori on gledajui u elo opata Pirarda jer nije mogao podnijeti njegov strani pogled. - Gospodin Chelan mi je kazao da ovdje vrvi denuncijacijama i pakostima svake vrste i da se tu potie uhoenje i dounitvo meu drubenicima. To tako hoe nebesa da bi mladim sveenicima pokazala ivot onakav kakav jest i pobudila u njima odvratnost prema svijetu i njegovim uicima. - Zar meni govorite te fraze! - bijesno ree opat Pirard. - Lupeu nijedan! 176 Prvi dio - XXVI. - U Verrieresu su me braa tukla kad su imala razloga da mi budu zavidna... - nastavi hladno Julien. - Na stvari Na stvari - vikne opat Pirard gotovo izvan sebe. Julien, ni najmanje zastraen, nastavi priati: - Na dan dolaska u Besanc,on, oko podne, bio sam gladan, te sam uao u jednu kavanu. Srce mi je bilo puno odvratnosti prema tako bezbonu mjestu, ali sam mislio da e tu moj doruak biti jeftiniji nego u gostionici. Neka gospoa, koja je izgledala kao vlasnica, smilovala se videi da sam novajlija. "Besanc,on je pun zlih ljudi, strah me za vas, gospodine", rekla mi je. "Ako vas snae kakvo /lo, obratite se meni, poaljite po mene prije osam sati. Ako vam vratar sjemenita odbije tu uslugu, recite da ste moj roak i da ste iz Genlisa"... - Sve e te brbljarije biti provjerene - povie opat Pirard koji nije mogao ostati miran, nego je etao sobom. - Vratite se u svoju eliju! C )pat je slijedio Juliena i zakljuao ga, a ovaj je odmah stao pregledavati svoj koveg, na dnu kojega je bio brino sakrio onu kobnu i vdulju. U kovegu nita nije manjkalo, ali je mnogo toga bilo po-111 kano. A on je uvijek imao klju uza se. "Koje li sree",

pomisli lulien, "to u vrijeme svoje zaslijepljenosti nikad nisam iskoristio >lozvolu da iziem, to mi je gospodin Castanede tako esto nu-1 lio s dobrohotnou koju sada razumijem. Moda ne bih odolio iskuenju da se presvueni i pohodim lijepu Amandu, a tada bih stradao. Kad su izgubili nadu da u na taj nain iskoristiti onaj podatak, upotrijebili su ga za denuncijaciju da ne bi propao." I )va sata kasnije bio je pozvan k ravnatelju. Niste lagali - ree mu opat s blaim pogledom - ali uvati ta-kvu adresu neopreznost je kojoj vi ne moete dokuiti posljedice. Nesretno dijete! I za deset godina to e vam jo moda koditi. 177 Crveno i crno XXVII. Prvo ivotno iskustvo Sadanjost, veliki Boe, to je zavjetni koveg; jao onome tko u nju dirne! Diderot Neka nam itatelj dopusti da o ovom razdoblju Julienova ivota iznesemo vrlo malen broj jasnih i tonih podataka. Ne zbog toga to ih ne bismo imali, ba naprotiv, ali bi moda ono to je on vidio u sjemenitu bilo previe crno za umjerene boje koje elimo sauvati na ovim stranicama. Suvremenici koji trpe zbog stanovitih stvari, mogu na njih misliti samo s uasom koji im onemoguava svako uivanje, pa i ono da itaju jednu priu. Julienu su slabo polazili za rukom pokuaji da u svojim kretnjama bude licemjeran; bilo je trenutaka kad ga je obuzimalo gnuanje, pa i potpuna malodunost. Nije imao uspjeha, i to u tako gadnoj karijeri. Najmanja pomo izvana bila bi dovoljna da ga ohrabri, tekoa koju je valjalo svladati nije bila tako velika. Ali on je bio sam kao barka naputena usred oceana. "Pa da i uspijem", mislio je on, "preda mnom je itav ivot koji moram provesti u tako loem drutvu! Prodrljiva, koji misle samo na peena jaja sa slaninom to e ih prodrijeti za ruak, ili opati kakav je Castanede, kojima nijedan zloin nije suvie crn! Oni e doi do vlasti, ali uz koju cijenu, veliki Boe!" "ovjekova volja je mona, svuda to itam, ali je li dovoljna da svlada takvu odvratnost? Zadatak je velikih ljudi bio lak; ma kako strana bila opasnost, oni su je smatrali divnom. A tko, osim mene, moe razumjeti runo onoga to me okruuje?" 178 Prvi dio - XXVII. Bio je to as najvee kunje u njegovu ivotu. Tako bi mu bilo lako stupiti u jednu od lijepih pukovnija posade u Besangonu! Mogao hi postati uitelj latinskog jezika; tako mu je malo potrebno za opstanak! Ali tada ne bi vie bilo karijere, u njegovoj mati ne bi vie hilo budunosti; to bi znailo umrijeti. Evo pojedinosti jednoga od njegovih tunih dana. "U svojoj umiljenosti tako sam se esto radovao to se razlikujem od ostalih seoskih mladia!" mislio je on jednog jutra. "A eto, sad sam iskusio kako razlika raa mrnju." Tu mu je veliku istinu

otkrio jedan od njegovih najbolnijih neuspjeha. Osam je dana nastojao da se umili nekom aku koji je bio poznat po svojoj svetosti. etao \c s njime dvoritem pokorno sluajui gluposti od kojih bi ovjek stojei zaspao. Najednom se vrijeme promijenilo, nastade oluja, j;rom zatutnji, a sveti uenik povie odgurnuvi grubo Juliena: - Sluajte: na ovom svijetu svatko uva svoju glavu, ja neu da moju munja spali. Bog bi vas mogao ubiti gromom jer ste bezbonik kao Voltaire. Sa stisnutim zubima od bijesa i s pogledom uprtim u nebo iarano munjama, Julien uskliknu: "Zavrijedio bih da se utopim ako usnem dok oluja traje! Pokuajmo predobiti neku drugu budalu!" Zvono je najavljivalo predavanje opata Castanedea iz crkvene povijesti. Tim mladim seljacima, koje je muan rad i siromatvo njihovih otaca toliko zaplailo, opat Castanede toga je dana tumaio da ona koja je tako strana u njihovim oima, to jest vlada, ima stvarnu i zakonitu vlast samo onda ako ju je dobila od pape, Bojeg namjesnika na zemlji. - Pokaite se dostojni papine dobrote svetou svog ivota i poslunou. Budite kao batina u njegovim rukama - dodao je on - pa ete dobiti divno mjesto gdje ete samostalno zapovijedati, daleko od svakog nadzora, doivotno mjesto za koje vlada daje treinu plae, a dvije ostale treine daju vjernici koje vi svojim propovijedima odgajate. Nakon predavanja opat Castanede se zaustavio u dvoritu. - Za upnika se svakako moe rei: koliko vrijedi ovjek, toliko vrijedi i mjesto - tumaio je on acima koji su ga okruili. - Ja sam poznavao upe u brdima gdje su usputni prihodi vrijedili vie nogo u mnogim gradskim upama. Nosile su isto toliko novca, a da 179 Crveno i crno se i ne broje debeli kopuni, jaja, svjei maslac i tisuu sitnili darova. A tamo je upnik svakako prvi: nema dobra ruka na koji ne bi bio pozvan, sveano doekan itd. Tek to je opat Castanede otiao u svoju sobu, dai se podijelie u dvije skupine. Julien nije pripadao ni jednoj: ostavie ga po strani kao ugavu ovcu. U svakoj je skupini vidio po jednoga aka kako u zrak baca po jedan su; ako bi u igri pismo-glava pogodio, njegovi bi kolege zakljuili da e on uskoro dobiti jednu od onih upa s bogatim usputnim prihodima. Zatim su dole na red anegdote. Taj i taj mladi sveenik, zareen tek prije godinu dana, poklonio je gazdarici nekoga starog upnika pripitomljena kunia, i zato ga je upnik traio za kapelana. Nekoliko mjeseci nakon toga upnik je umro i mladi sveenik ga je naslijedio u toj dobroj upi. Neki je drugi, opet, uspio biti postavljen za nasljednika u upi nekog vrlo bogatog trgovita zato to je bio nazoan svim obrocima staroga uzetog upnika i predano mu rezao piletinu.

Bogoslovi su, kao i mladii u svim drugim zanimanjima, precjenjivali uinak tih sitnih sredstava koja su im se inila neobina i uzbuivala njihovu matu. "Moram se", pomisli Julien, "naviknuti na te razgovore." Kad se nije govorilo o kobasicama i dobrim upama, razgovarali su o svjetovnoj strani crkvenih doktrina, o razmiricama izmeu biskupa i prefekta, izmeu naelnika i upnika. Julien je opaao kako se pojavljuje ideja jednoga drugog Boga, kojega se valja mnogo vie bojati i koji je moniji od prvoga; taj drugi Bog bio je papa. Govorili su, ali apui i samo onda kad su bili sasvim sigurni da ih ne uje opat Pirard, kako se papa samo zato ne trudi da imenuje sve prefekte i sve naelnike u Francuskoj, to je tu brigu prepustio francuskom kralju imenovavi ga najstarijim sinom Crkve. U to je vrijeme Julien pomislio kako bi Knjigu o papi gospodina de Maistrea mogao iskoristiti da povea svoj ugled. I zaista, zapanjio je svoje drubenike; ali i to je bila nesrea. Izlaui im njihove misli bolje od njih samih, on ih je ozlovoljio. upnik Chelan bio je neoprezan za Juliena kao to je to bio i za sebe. Poto ga je navikao da ispravno sudi i da se ne zadovoljava praznim rijeima, propustio je kazati mu kako je za nesmotrene ljude takva navika zloin: jer svako ispravno rasuivanje vrijea. 180 Prvi dio - XXVII. lulienovo su vjeto izraavanje smatrali, dakle, novim zloinom. Njegovi su kolege, razmiljajui o njemu, pronali konano jednu jedinu rije da izraze sav uas koji im je ulijevao: nazvae ga Martin Luther. "Naroito", govorili bi, "zbog te paklene logike kojom se toliko ponosi." Mnogi su bogoslovi imali svjeiju boju lica i mogli su se smatrati ljepim mladiima nego to je bio Julien; ali je on imao bijele ruke i nije mogao prikriti stanovite navike profinjene istoe. To nipoto nije bila prednost u alosnoj kui u koju ga je sudbina bila bacila. Prljavi seljaci meu kojima je ivio, izjavljivali su da on ima raskalaene navike. Ali, bojimo se da emo zamoriti itatelja nabrajanjem tisuu nezgoda naeg junaka. Na primjer, najjai meu njegovim drugovima htjeli su ga tui; bio je prisiljen naoruati se eljeznim estarom i dati im na znanje, ali samo kretnjama, da e se njime i posluiti. Kretnje, naime, uhoda u svom dounitvu ne moe tako iskoristiti kao rijei. 181 Crveno i crno XXVIII. Procesija Sva su srca bila ganuta. inilo se da je sam Bog siao u te gotike ulice koje su brigom vjernika bile ukraene sagovima i pc ute pijeskor Young Uzalud je Julien upinjao prikazati se skromnim i glupim; nije se mogao svidjeti jer se previe razlikovao od ostalih. "Meutim", mislio je on, "svi su ti profesori vrlo pronicavi ljudi, odabrani izmeu tisi a; kako to da ne vole moju pokornost?" inilo mu se

da samo jeds iskoritava njegovu spremnost da sve vjeruje i da toboe svemu n^ sjeda. Bio je to opat Chas-Bernard, ravnatelj ceremonije u katedral gdje su mu ve petnaest godina obeavali mjesto kanonika; ekajuj to mjesto, pouavao je u sjemenitu crkveno govornitvo. U vrijeme dok je Julien bio zaslijepljen, njegov je predmet bio jedan od onih u kojima je on obino bio najbolji. To je bio razlog to mu je opat Chas iskazivao prijateljstvo i poslije predavanja rado bi ga uzimao pod ruku da s njim malo proee vrtom. "to on time namjerava?" pitao se Julien. S uenjem je sluao opata, koji mu je satima govorio o sveanim crkvenim ornatima to ih katedrala posjeduje. Osim alobnih ornata, imala je ona sedamnaest ukraenih misnih ruha. Mnogo se jo oekivalo od stare predsjednice de Rubempre; ta gospoa, devedesetogodinja starica, uva ve najmanje sedamdeset godina svoje vjenane haljine od divnoga lvonskog sukna protkanog zlatom. - Zamislite, prijatelju - govorio je opat Chas zaustavivi se naglo i razrogaivi oi - te haljine stoje uspravno, toliko je u njima zlata. U Besangonu se openito 182 Prvi dio - XXVIII. misli da e se oporukom predsjednice riznica katedrale obogatiti za vie od deset misnih ruha, ne raunajui tu etiri do pet plateva za velike svetkovine. A ja oekujem jo i vie - doda opat Chas tiim glasom - i s razlogom mislim da e nam predsjednica ostaviti osam velianstvenih svijenjaka od pozlaena srebra, za koje kau da ih je kupio u Italiji vojvoda burgundski Karlo Smjeli kojemu je jedan od njezinih predaka bio najmiliji ministar. "Sto li namjerava taj ovjek sa svim tim starudijama?" pitao se Julien. "Te vjete pripreme traju ve cijelu vjenost, a nita se jo ne vidi. Mora da ba nema povjerenja u mene! Mnogo je spretniji od svih ostalih, kojima ovjek za dva tjedna tono prozre tajne ciljeve. Ali to je razumljivo, njegovo astoljublje trpi ve petnaest godina!" Jedne veeri, usred pouke u maevanju, opat Pirard pozove Juliena i ree mu: - Sutra je blagdan Corpus Domini (Tijelovo). Gospodin opat Chas-Bernard treba vas da mu pomognete ukrasiti katedralu. Idite i sluajte ga. Opat Pirard ga zovnu da se vrati i izrazom saaljenja nadometne: - Na vama je da odluite hoete li iskoristiti tu priliku da proete gradom. - Incedo per ignes - odgovori Julien. (Imam potajnih neprijatelja.) Sutradan, ranom zorom, Julien ode sputena pogleda u katedralu. Godio mu je pogled na ulice i ivot koji se budio u gradu. Svuda su zbog procesije ukraavali kuna proelja. Sve vrijeme koje je proveo u sjemenitu uinilo mu se samo kao trenutak. Njegove su misli bile u Vergvju i kod lijepe Amande Binet, koju je mogao susresti jer njezina kavana nije bila daleko. Ve je izdaleka opazio opata Chas-Bernarda na vratima njegove drage katedrale; bio je to krupan ovjek vesela i otvorena lica. Tog je dana izgledao pobjedonosno. - ekao sam vas, dragi sinko - povikao je ve

izdaleka im je spazio Juliena. - Dobro mi doli! Posao e danas biti dugotrajan i naporan, okrijepimo se prvim dorukom, drugi e biti u deset sati za vrijeme velike mise. - elim - ree mu Julien ozbiljnim glasom - da ne budem ni asa sam; izvolite primijetiti - doda on pokazujui na sat iznad njihovih glava - da sam stigao minutu prije pet sati. - Ah, bojite se onih mladih zlobnika iz sjemenita! Oni ne zasluu183 Crveno i crno ju da na njih mislite - ree opat Chas. - Zar je neka staza manje lijepa zato to u ivici uz put ima trnja? Putnici idu dalje i ostavljaju zlo trnje da ami na svome mjestu. Uostalom, dragi prijatelju, na posao, na posao1. Opat Chas je imao pravo kad je rekao da e posao biti naporan. Uoi toga dana bila je u katedrali velika posmrtna sveanost, te se nita nije moglo pripraviti. Valjalo je, dakle, u jedno jedino prijepodne sve gotike stupove, koji su stvarali tri lae, presvui nekom vrstom presvlake od crvene svile koja je sezala trideset stopa u visinu. Gospodin biskup bio je naruio iz Pariza etiri tapetara, ali oni nisu mogli sami obaviti sav posao i jo su svojim podrugivanjem poveali nespretnost svojih besangonskih kolega umjesto da je umanje. Julien je vidio da se sam mora popeti na ljestve; njegova mu je okretnost mnogo koristila. Preuzeo je dunost da nadgleda mjesne tapetare. Opat Chas ga je razdragano gledao kako skae s ljestava na ljestve. Kad su svi stupovi bili presvueni svilom, trebalo je pet golemih perjanica privrstiti na veliki baldahin iznad glavnog oltara. Bogata kruna od pozlaena drva poivala je na osam velikih stupova od talijanskog mramora. No, da bi se dospjelo do sredita baldahina, iznad tabernakula, moralo se hodati po starom drvenom vijencu, moda i crvotonom, na visini od etrdeset stopa. Pogled na taj teki put rasprio je blistavu veselost parikih tapetara; promatrali su ga odozdo, mnogo su raspravljali, ali se nisu uspinjali. Julien dohvati te perjanice i potra po ljestvama. Perjanice je vrlo lijepo smjestio na ukrasu u obliku krune, u sredini baldahina. Kad je siao s ljestava, opat Chas-Bernard ga je zagrlio. - Optimel - povikao je dobri sveenik. - Pripovijedat u to monsinjoru. Doruak u deset sati proveli su vrlo veselo. Nikada opat Chas nije svoju crkvu vidio tako divnu. - Dragi uenice - ree on Julienu - moja je majka u ovoj asnoj bazilici iznajmljivala stolice, tako da sam ja othranjen u ovoj velikoj zgradi. Robespierreov nas je teror upropastio, ali ja sam ve s osam godina, koliko mi je tada bilo, ministrirao po kuama, i toga bih dana dobivao ruak. Nitko nije znao misno ruho sloiti bolje od mene, nikada mu nisam potrgao vrpce. Otkad je Napoleon obnovio bogosluje, imam sreu da u ovoj asnoj crkvi upravljam svim poslovima. Moje ju oi gledaju pet puta na godinu ureenu ovim lijepim 184

Prvi dio - XXVIII. ukrasima, ali jo nikada nije bila tako divna, nikada ova iroka svila nije bila tako dobro privrena kao danas niti je ikada tako pristajala uz stupove. "Sad e mi, napokon, odati svoju tajnu", mislio je Julien. "Eto, govori mi o sebi, otvorit e mi svoje srce." Ali tom oito ushienom ovjeku nije umaklo nita neoprezno. "Pa ipak", mislio je Julien, "on je mnogo radio; sretan je, dobro se vino nije tedjelo. Kakvog li ovjekal Kojeg li primjera za mene! Ba je sila!" (Taj je izraz nauio od starog kirurga.) Kad je za velike mise zazvonio sanctus, Julien je htio obui misniku koulju i ii za biskupom u velianstvenoj procesiji. - A kradljivci, prijatelju, a kradljivci? - povie opat Chas. - Zar ne mislite na njih? Procesija e izii iz crkve, a mi emo ovdje paziti, vi i ja. Bit emo vrlo sretni ako nam bude nedostajalo samo nekoliko arina ove lijepe vrpce kojom je opasan donji dio stupova. I to je takoer dar gospoe de Rubempre i potjee od njezina pradjeda, slavnoga grofa; od suhog je zlata, dragi moj prijatelju, nita nije lano! - dodao je opat apui mu u uho, oito zanesen. - Vama povjeravam da pazite na sjeverno krilo, ne ostavljajte ga, ja u paziti na juno krilo i na glavnu lau. Pazite na ispovjedaonice! Odande uhode, ene kradljivaca, vrebaju tren kad im okrenemo lea. Dok je to govorio, izbijalo je jedanaest sati i tri etvrt; odmah se oglasilo i veliko zvono. Zvonilo je iz sve snage, a ti zvui, tako puni i sveani, dirnuli su Juliena. Njegova je mata napustila zemlju. Miris tamjana i ruinih latica koje su mala djeca, odjevena poput svetog Ivana, prosipala pred svetim sakramentom, potpuno ga je zanio. Duboki zvui tog zvona bili bi smjeli probuditi u Julienu samo misao na rad dvadesetorice ljudi, od kojih je svakome plaeno po pedeset santima, i kojima je pomagalo petnaest do dvadeset vjernika. Trebalo je da misli na to da se ue i grede troe, da prijeti opasnost od samog zvona, koje se svaka dva stoljea srui, da razmilja kako bi se mogla smanjiti plaa zvonarima ili kako bi se oni mogli namiriti nekim oprostom ili kojom drugom milou iz crkvene riznice koja ne bi nakodila njezinoj blagajni. Umjesto da se preda tim razboritim razmiljanjima, Julienova je dua, ponesena tim krepkim i punim zvucima, bludila u carstvu snova. Nikada on nee biti ni dobar sveenik ni dobar inovnik. 185 Crveno i crno Due koje se tako uzbuuju, najvie ako mogu ovjeka uiniti umjetnikom. Ovdje se potpuno jasno oitovala Julienova tatina. Pedesetak njegovih kolega bogoslova, upozoreni na ivotnu stvarnost opom mrnjom i jakobinstvom za koje im govore da iza svakog plota vrebaju u zasjedi, pomiljali bi sluajui zvukove velikog zvona katedrale samo na plae zvonara. Oni bi s Baremeovom genijalnou ispitivali moe li se ganue vjernika mjeriti s novcem koji su dobili zvonari. Da je Julien htio misliti na

materijalne interese katedrale, njegova bi mata, vinuvi se iznad cilja, traila nain kako da crkvenoj imovini utedi etrdeset franaka, a propustila bi priliku da izbjegne izdatak od dvadeset i pet santima. Dok je procesija po najdivnijem vremenu polagano prolazila Besa-ngonom i zaustavljala se kod blistavih rtvenika to su ih vlasti podigle natjeui se meusobno, crkva je ostala u dubokoj tiini. U njoj je vladala polutama i ugodna svjeina; bila je jo puna mirisa cvijea i tamjana. Tiina, duboka samoa, svjeina dugih laa, sve je to poveavalo milinu Julienova sanjarenja. Nije se bojao da e ga smetati opat Chas koji je imao posla u drugom dijelu crkve. Njegova je dua gotovo napustila svoj smrtni omota, to se etao laganim koracima po sjevernom krilu, koje je bilo povjereno njegovu nadzoru. Bio je mirniji zato to se uvjerio da se u ispovjedaonicama nalazi samo nekoliko pobonih ena; oi su mu gledale, ali nisu nita zamjeivale. Njegove je rastresenosti, meutim, napola nestalo kad je spazio dvije vrlo lijepo odjevene ene koje su kleale, jedna u ispovjedaonici, a druga na klecalu tik do nje. Gledao je, a da nije vidio. Meutim, bilo zato to je ipak bio nekako neodreeno svjestan svoje dunosti, bilo zato to se divio otmjenoj i jednostavnoj odjei tih gospoa, opazio je da u ispovjedaonici nema sveenika. "Cudnovato", pomisli on, "da te lijepe gospoe ne klee vani pred kojim oltarom, ako su pobone, ili se ne nalaze na nekom balkonu, u prvom redu da ih svi vide, ako pripadaju otmjenom drutvu. Kako je ta haljina dobro skrojena! Koje li draesti!" Usporio je korak da bi ih promatrao. Ona koja je kleala u ispovjedaonici, uvi usred te velike tiine um Julienovih koraka, malo je okrenula glavu. Najednom vrisnu i onesvijesti se. Izgubivi svijest, ta je gospoa pala natrake. Njezina prijateljica, koja je bila blizu nje, priskoi da joj pomogne. U isti as Julien spazi 186 o Prvi dio - XXVIII. ramena gospoe koja je pala natrake. Njegovu pozornost privue ogrlica s krupnim upredenim biserima koju je dobro poznavao. A kako mu je tek bilo kad je prepoznao kosu gospoe de Renal! Bila je to ona. Gospoa koja je nastojala da joj pridri glavu i sprijei da posve ne padne, bila je gospoa Derville. Julien, izvan sebe, priskoi; gospoa de Renal bi moda pri padu za sobom povukla i svoju prijateljicu da ih Julien nije zadrao. Vidio je glavu gospoe de Renal, blijedu, potpuno bez svijesti, kako se njie na ramenu. Pomogao je gospoi Derville da tu draesnu glavu poloi na naslon slamnate stolice. On je kleao. Gospoa Derville se okrenula i prepoznala ga. - Bjeite, gospodine, bjeite! - ree mu ona gnjevnim glasom. - I pogotovu da vas ona ne vidi ponovno. Vaa joj pojava zaista mora

ulijevati uas, ta bila je prije tako sretna! Va postupak je grozan. Bjeite, udaljite se, ako vam je jo preostalo neto stida! Te su rijei bile izreene s toliko odlunosti, a Julien je u tom asu bio tako slab da se udaljio. "Uvijek me mrzila", govorio je u sebi mislei na gospou Derville. U isti je as odjeknuo u crkvi unjkav pjev prvih sveenika u procesiji; ona se vraala. Opat Chas-Bernard je vie puta zovnuo Juliena, koji ga najprije nije uo; napokon ga uhvati za ruku iza jednog stupa gdje se Julien, polumrtav, bio sklonio. Htio ga je predstaviti biskupu. - Vama nije dobro, dijete moje - ree mu opat opazivi da je blijed i da gotovo ne moe hodati. - Suvie ste radili. - Opat ga uze ispod ruke. - Doite, sjednite na ovu klupicu iza mene, na kojoj inae sjedi ovjek koji dijeli blagoslovljenu vodu; ja u vas sakriti. - Nalazili su se pokraj velikih vrata. - Umirite se, proi e jo dobrih dvadesetak asaka dok se biskup pojavi. Nastojte da se oporavite; kad bude prolazio, ja u vas poduprijeti; jer ja sam usprkos svojim godinama jak i snaan. No kad je biskup prolazio, Julien je toliko drhtao da je opat Chas odustao od zamisli da ga predstavi. - Nemojte se suvie alostiti - ree mu on - ja u ve nai priliku da vas predstavim. Uveer je poslao u kapelicu sjemenita deset funti svijea, koje su, ree, uteene Julienovom brigom i brzinom kojom ih je pogasio. U tome nije bilo ni truna istine. Siroti je mladi sam bio ugaen; otkad \c vidio gospou de Renal, bio je bez ijedne misli. 187 Crveno i crno XXIX. Prvo unapreenje Upoznao je svoje stoljee, upoznao je svoju upaniju i bogat je. "Le Precurseur" Julien se jo nije prenuo iz dubokog sanjarenja u koje je utonuo nakon doivljaja u katedrali, kadli ga jednog jutra strogi opat Pirard pozva k sebi. - Evo mi gospodin opat Chas-Bernard pie vrlo pohvalno o vama. Uglavnom sam prilino zadovoljan vaim ponaanjem. Do kraja ste neoprezni, pa i lakoumni, iako se to ne opaa; meutim, srce vam je dosada dobro, ak plemenito; duh vam je izvanredan. Sve u svemu, u vama paluca jedna iskra koju ne treba zapustiti. Nakon petnaestogodinjeg rada ja naputam ovu kuu; moja je krivica u tome to sam bogoslove prepustio slobodnom rasuivanju i to nisam ni zatiivao ni pobijao ono tajno drutvo o kojem ste mi govorili u ispovjedaonici. Prije nego to odem, elim uiniti neto za vas. Da nije bilo one klevete osnovane na adresi Amande Binet, koju su kod vas pronali, bio bih to uinio ve prije dva mjeseca, jer vi to zasluujete. Imenujem vas repetitorom za Novi i Stari zavjet. Julien je, ponesen zahvalnou, pomislio da padne na koljena i da zahvali Bogu, ali je popustio iskrenijoj pobudi. Pristupio je ocu Pirardu, dohvatio njegovu ruku i poljubio je.

- to je to sada? - vikne ravnatelj ljutito. Ali Julienov je pogled govorio i vie nego njegova kretnja. Opat Pirard ga zaueno pogleda, kao ovjek koji se ve odavna odvikao da susree njena uzbuenja. Ta je panja izdala ravnate188 Prvi dio - XXIX. 1 ja; njegov se glas promijenio. - Da, dijete moje, ja sam ti sklon. Nebesa znaju da je to protiv moje volje. Morao bih biti pravedan i ne bih smio ni prema kome osjeati ni mrnju ni ljubav. Tvoj e put biti teak. Opaam u tebi neto to prosjean ovjek ne voli. Pratit e te zavist i kleveta. Bilo kamo te Providnost smjestila, tvoji e te kolege uvijek gledati s mrnjom, a ako budu hinili da te vole, bit e to zato da bi te to sigurnije mogli izdati. Tome ima samo jedan lijek: obraaj se samo Bogu koji, da bi te kaznio zbog tvoje tatine, svakako hoe da te mrze; neka tvoje ponaanje bude ispravno; jedino u tome vidim tvoj spas. Ako nepokolebljivom upornou ustraje uz istinu, tvoji e neprijatelji prije ili kasnije biti poraeni. Julien ve tako dugo nije bio uo prijateljsku rije da mu valja oprostiti jednu slabost: briznuo je u pla. Opat Pirard ga zagrli; taj je trenutak bio vrlo njean za obojicu. Julien je bio lud od sree; to je bilo njegovo prvo unapreenje; prednosti koje je time dobio bile su goleme. Da bi ih shvatio, ovjek mora biti osuen provesti mjesece i mjesece bez i jednog trenutka samoe, u neposrednom dodiru s kolegama koji su u najmanju ruku neugodni, a najee nepodnoljivi. I sami njihovi povici do-stajali bi da uznemire neko njenije bie. Buna veselost tih dobro hranjenih i dobro odjevenih seljaka nije znala uivati sama za sebe i bila je potpuna samo onda kad su oni vikali iz punih plua. Sada je Julien ruao sam, ili gotovo sam, sat kasnije nego ostali bogoslovi. Imao je klju od vrta i mogao se etati kad u njemu nije bilo nikoga. Na svoje veliko uenje opazio je da ga manje mrze; on je, naprotiv, oekivao da e se njihova mrnja udvostruiti. Potajna elja da ga nitko ne oslovljava, koja je bila previe oita i pribavila mu tolike neprilike, nije vie bila znak smijene oholosti. U oima surovih stvorenja koja su ga okruivala bio je to opravdan osjeaj vlastitog dostojanstva. Mrnja se osjetno smanjila, naroito meu njegovim najmlaim sudrugovima, koji su postali njegovi aci i prema kojima se odnosio s mnogo uljudnosti. Malo-pomalo stekao je ak i pristaa; postalo je neumjesnim nazivati ga Martinom Lutherom. Ali emu spominjati njegove prijatelje i njegove neprijatelje? Sve je to gadno, to gadnije to je slika vjernija. A ipak su oni jedini uitelji morala koje narod ima, i to bi on kad njih ne bi bilo? Hoe li 189 Crveno i crno Prvi dio - XXIX. novine ikada moi zamijeniti upnika?

Otkad je Julien zauzeo novi poloaj, ravnatelj sjemenita je nastojao da nikada s njim ne govori bez svjedoka. Bilo je u takvu postupku opreznosti i za uitelja i za uenika; ali je prije svega bilo iskuenja. Nepromjenjivo je naelo strogog jansenista Pirarda bilo: "Ako ti se neki ovjek ini darovit, stavljaj zapreke svim njegovim eljama, svim njegovim pothvatima. Ako je zaista darovit, on e umjeti oboriti ili ukloniti te zapreke." Bilo je vrijeme lova. Fouqueu je palo na pamet da kao dar Julienovih roditelja poalje u sjemenite jednog jelena i jednog vepra. Ubijene su ivotinje bile objeene u prolazu izmeu kuhinje i blagovaonice. Tu su ih svi bogoslovi, idui na ruak, vidjeli. Bile su predmet velike radoznalosti. Najmlai su se plaili vepra, iako je bio mrtav; dirali su njegove kljove. Osam dana nije se ni o emu drugom govorilo. Taj dar, koji je Julienovu obitelj svrstao u onaj dio drutva koje valja potovati, zadao je smrtan udarac zavisti. Njegova je nadmo bila potvrena bogatstvom. Chazel i najugledniji bogoslovi posta-doe prema njemu vrlo susretljivi i umalo mu se nisu potuili to ih nije upozorio na bogatstvo svojih roditelja i tako skrivio da su propustili pokazati potovanje novcu. Provodilo se novaenje, od kojeg je Julien kao bogoslov bio izuzet. Ta ga je okolnost duboko uzbudila. "Eto izgubio se, dakle, u nepovrat trenutak u kojemu bi, prije dvadeset godina, bio zapoeo za mene herojski ivoti" etajui sam vrtom sjemenita, uo je razgovor zidara koji su radili na zidu ograde. - Evo nam novog novaenja, valja ii. - U vrijeme onoga drugog bila je to srea! Zidar je mogao postati asnik, pa i general; bilo je toga. - A vidi kako je sada! Samo siromani odlaze. Oni koji imaju mogunosti, ostaju kod kue. - Tko se rodio kao siromah, taj i ostaje siromah, eto, to ti je. - Ah, je li zbilja istina to govore, da je onaj mrtav? - upita trei radnik. - To govore bogatai, zna. Oni su se njega bojali. - Kakva razlika! Koliko se samo u njegovo vrijeme gradilo! I kad ovjek pomisli da su ga izdali njegovi marali. Kako netko moe biti takva izdajica?! Taj je razgovor malo utjeio Juliena. Udaljujui se ponavljao je s uzdahom: (Jedini kralj kojemu je narod sauvao uspomenul" Dolo je vrijeme ispita. Julien je sjajno odgovarao; opazio je da i sam Chazel nastoji pokazati sve svoje znanje. Prvog su se dana ispitivai, koje je imenovao glasoviti veliki vikar de Frilair, jako ljutili to su neprestano morali stavljati na prvo ili bar na drugo mjesto svog popisa tog Juliena Sorela, a bili su upozoreni da je on ljubimac opata Pirarda. U sjemenitu su se neki kladili da e Julien biti prvi na popisu cjelokupnog ispita, to sa sobom donosi ast da se rua kod biskupa. Ali, pri kraju ispitivanja, kad je bila rije o crkvenim oima, jedan je spretni ispitiva, poto je Juliena pitao o svetom

Jeronimu i njegovoj ljubavi prema Ciceronu, stao govoriti o Horaciju, Vergiliju i drugim svjetovnim piscima. Julien je, a da to njegovi kolege nisu ni znali, naizust nauio mnoga mjesta iz djela tih pisaca. Zanesen svojim uspjesima, zaboravio je gdje se nalazi te je na opetovana pitanja tog ispitivaa sa arom recitirao i tumaio nekoliko Horacijevih oda. Poto ga je pustio dvadesetak asaka da se tako zalijee, ispitiva je najednom promijenio izraz lica i s ogorenjem mu predbacio to je gubio vrijeme na te svjetovne znanosti i napunio glavu beskorisnim i grenim mislima. - Ja sam budala, gospodine, a vi imate pravo - ree Julien skromno, spoznavi spretnu varku kojoj je pao rtvom. ak se i u sjemenitu lukavstvo tog ispitivaa smatralo runim, to nije sprijeilo opata de Frilaira - toga spretnog ovjeka, koji je tako smiljeno organizirao mreu besangonske kongregacije i koji je svojim brzojavima u Pariz tjerao strah u kosti sucima, prefektu, pa i viim asnicima posade - da svojom monom rukom stavi pokraj Julienova imena broj 198. Radovao se to na taj nain moe poniziti svog neprijatelja, jansenista Pirarda. Ve mu je deset godina glavna briga bila da Pirardu oduzme upravu sjemenita. Taj opat, koji se i sam drao onih naela to ih je preporuio Julienu, bio je iskren, poboan, revan u svojim dunostima i nije spletkario. Ali su mu nebesa u svom gnjevu dala uljivu ud koja je duboko osjeala nepravdu i mrnju. Ni jedna od uvreda koje su mu nanosili nije promaila tu vatrenu duu. Ve bi stotinu 190 191 Crveno i crno puta dao ostavku, ali je smatrao da je koristan na mjestu na koje ga je Providnost smjestila. "Spreavam napredovanje jezuitima i idolopoklonstvu", govorio je sebi. U doba ispita ve koja dva mjeseca nije bio progovorio ni rijei s Julienom, a ipak je bio osam dana bolestan kad je u slubenom izvjetaju o uspjehu kraj imena aka kojega je smatrao ponosom svoje kole vidio brojku 198. Tom ovjeku stroga karaktera bila je jedina utjeha da usredotoi na Juliena sva svoja sredstva nadzora. S ushienjem je otkrio da u njega nema ni srdbe, ni planova za osvetu, ni malodunosti. Nekoliko tjedana kasnije Julien je zadrhtao primivi neko pismo; na njemu je bio pariki ig. "Napokon se gospoa de Renal sjetila svojih obeanja", pomisli on. Neki gospodin, koji se potpisao kao Paul Sorel i naveo da je njegov roak, slao mu je novanom uputnicom pet stotina franaka. Dodavao je da e Julien, ako s uspjehom nastavi prouavati dobre latinske pisce, primati svake godine toliku svotu. "To je ona, to je njezina dobrota]" raznjeeno pomisli Julien. "Zeli me utjeiti; ali zato nema ni jedne prijateljske rijei?" Varao se glede tog pisma. Gospoa de Renal, kojom je upravljala njezina prijateljica, gospoa Derville; posve se predala dubokom kajanju. I protiv svoje volje esto je mislila na ono udno stvorenje koje je posve izmijenilo njezin ivot, ali se uvala da mu pie. Kad bismo

govorili jezikom sjemenita, mogli bismo u toj poiljci od pet stotina franaka vidjeti udo i rei kako se nebo posluilo samim opatom de Frilairom da bi Julienu poslalo taj dar. Dvanaest godina prije opat de Frilair bio je doao u Besangon sa sasvim malom putnom torbom u kojoj je, po navodima kronike, bio sav njegov imutak. Sada je bio jedan od najbogatijih posjednika u departmanu. U vrijeme svog bogaenja kupio je polovicu posjeda kojega je druga polovica naslijeem pripala gospodinu de La Moleu. Zbog toga je meu njima dolo do velike parnice. Usprkos svom sjajnom poloaju u Parizu i dunostima koje je obavljao na dvoru, markiz de La Mole je osjetio da je opasno boriti se u Besane,onu protiv velikog vikara za kojega se dralo da postavlja i svrgava prefekte. Umjesto da trai naknadu od pedeset tisua franaka, prikrivenu pod bilo kojim imenom to ga proraun doputa, i da opatu Frilairu prepusti taj mravi proces od pedeset tisua 192 Prvi dio - XXIX. franaka, markiz se tvrdoglavio. Smatrao je da ima pravo; kao da je to neki razlog. - Ali - ako smijem tako rei - gdje je taj sudac koji nema sina ili bar nekog roaka kojega bi elio progurati u visoko drutvo? Da otvori oi i onima koji su potpuno slijepi, osam dana nakon prve sudske presude opat de Frilair uze koiju preuzvienog biskupa i doveze s k svom odvjetniku da mu osobno preda Kri Legije asti. Gospodin de La Mole, poneto zbunjen prisutnou protivnike stranke i osjeajui da odlunost njegovih odvjetnika slabi, zamoli za savjet upnika Chelana, koji ga povee s opatom Pirardom. Te su veze u vrijeme naih dogaaja trajale ve nekoliko godina. Opat Pirard je u tu borbu unio svu svoju strastvenu ud. Neprestano u dodiru s markievim odvjetnicima, prouavao je njegov predmet i, smatrajui da je pravedan, otvoreno se stavio na stranu markiza de La Molea, a protiv svemonoga velikog vikara. Taj je bio razjaren takvom drskou i to drskou jednoga malog janse-nistal - Vidite li kakvo je to dvorsko plemstvo koje dri da je tako mono! - govorio je opat de Frilair svojim prisnim prijateljima. - Gospodin de La Mole ne samo da svom zastupniku u Besane,onu nije pribavio ni jedno jedincato odlikovanje, nego e ak i dopustiti da ga jednostavno svrgnu. Piu mi, meutim, da taj otmjeni per ne proputa ni jednog tjedna da ne ode u salon ministra pravosua, bez obzira na to tko to bio, da se razmee svojim odlikovanjem s modrom lentom. Usprkos svim nastojanjima opata Pirarda, i iako je gospodin de La Mole uvijek bio u prijateljstvu s ministrom pravosua, a osobito s njegovim osobljem, ipak je sve to je nakon est godina zalaganja postigao bilo u tome da nije posve izgubio parnicu. Kako se neprestano dopisivao s opatom Pirardom o stvari koju su obojica strastveno pratila, markiz je napokon zavolio nain miljenja opata Pirarda. Malo-pomalo njihovo je dopisivanje, usprkos golemoj razlici u drutvenom poloaju, poprimilo prijateljski ton.

Opat Pirard priopio je markizu kako ga uvredama hoe prisiliti da preda ostavku. U srdbi koju je u njemu izazvalo podlo lukavstvo upotrijebljeno protiv Juliena, kako on ree, ispriao je markizu njegovu povijest. Taj velika, iako vrlo bogat, nije bio nimalo krt. Nikad jo nije bio 193 Crveno i crno uspio privoljeti opata Pirarda da primi makar samo naknadu za potanske trokove parnice. I tako je doao na pomisao da njegovu najmilijem aku poalje pet stotina franaka. Gospodin de La Mole se sam potrudio da napie popratno pismo; pri tome je mislio na opata. Jednoga dana dobije ovaj pisamce u koje je bio zamoljen da bez odlaganja, hitno, doe u neku gostionicu u predgrau Besane,ona. Tamo je naao upravitelja imanja gospodina de La Molea. - Gospodin markiz mi je naredio da vam dovezem njegovu koiju - ree mu taj ovjek. - On se nada kako ete, kad proitate ovo pismo, pristati da za etiri ili pet dana otputujete u Pariz. Ja u vrijeme koje vi izvolite odrediti, iskoristiti za to da pogledam imanja gospodina markiza koja lee u pokrajini Franche-Comte. Nakon toga, otputovat emo u Pariz onoga dana koji vama odgovara. Pismo je bilo kratko. "Oslobodite se, dragi moj gospodine, svih provincijskih zanovijetanja i doite u Pariz da odahnete. aljem Vam svoju koiju, koji e etiri dana ekati na Vae odredbe. Ja sam ekam Vas u Parizi do utorka. Potreban je samo pristanak s Vae strane, gospodine, u Vae ime prihvatim jednu od najboljih upa u parikoj okolici.) Va najbogatiji budui upljanin nije Vas nikada vidio, ali Vam j< odaniji nego to mislite; to je markiz de La Mole." Strogi je opat Pirard, a da toga nije bio svjestan, volio sjemenite u| kojem je imao neprijatelja i kojemu je petnaest godina posveivao! sve svoje misli. Pismo gospodina de La Molea bilo je za njega isto! to i dolazak kirurga koji mora obaviti teku ali potrebnu opera-J iju. Ali bilo je posve sigurno da e biti otputen. Ugovorio je si upraviteljem imanja sastanak za tri dana. etrdeset osam sati muila ga je groznica neizvjesnosti. Napo-,1 sljetku je odgovorio gospodinu de La Moleu i sastavio za biskupa:! pismo, remek-djelo crkvenoga stila, ali neto predugako. Bilo bi J teko nai izraze koji bi bili besprekorniji i koji bi odavali iskrenije f potovanje. A ipak je to pismo, kojemu je bila svrha da gospodinu i de Frilairu pripremi neugodan sat kod njegova poglavara, tono izlagalo sve predmete ozbiljnih albi i iznosilo ak i male prljave; podvale koje je opat Pirard strpljivo podnosio est godina, a koje 1 ga sada sile da napusti biskupiju. Krali su mu drva iz drvarnice, \ otrovali mu psa itd. 194 Prvi dio - XXIX. Dovrivi to pismo, dade probuditi Juliena, koji je u osam sati naveer ve spavao kao i svi bogoslovi.

- Vi znate gdje se nalazi biskupski dvor? - upita ga on lijepom latintinom. - Odnesite to pismo monsinjoru! Ne tajim vam da vas aljem meu vukove. Sav se pretvorite u oko i uho. Neka u vaim odgovorima ne bude lai, ali mislite na to da e onaj koji vas ispituje osjetiti moda veliko zadovoljstvo bude li vam mogao nakoditi. Vrlo mi je drago, dijete moje, to vas mogu obogatiti tim iskustvom prije nego to vas napustim jer, neu vam to zatajiti, pismo koje nosite sadrava moju ostavku. Julien je stajao kao ukopan; volio je opata Pirarda. Razum mu je uzalud govorio: "Nakon odlaska toga potenog ovjeka stranka Presvetog Srca Isusova svrgnut e me moda i protjerati." Nije mogao misliti na sebe. Zadavala mu je muke reenica koju je elio izraziti na vrlo uljudan nain, a nikako nije bio kadar smisliti - to je, prijatelju, zato ne odlazite? - Kau, gospodine - ree bojaljivo Julien - da vi za svoga dugog slubovanja niste nita zatedjeli. Ja imam est stotina franaka. Suze su ga sprijeile da nastavi. - I to e se pamtiti - ree hladno bivi ravnatelj sjemenita. - Idite sada u biskupsku palau, kasno je. Sluaj je htio da te veeri opat de Frilair bude u slubi u salonu biskupije; biskup je bio na veeri u prefekturi. Julien je, dakle, predao pismo samom gospodinu de Frilairu, ali on ga nije poznavao. U udu je gledao kako taj opat odluno otvara pismo naslovljeno na biskupa. Na lijepom licu velikog vikara uskoro se pojavilo iznenaenje pomijeano sa ivim zadovoljstvom, ali se odmah zatim uozbiljio. Dok je on itao, Julien je, iznenaen njegovom ljepotom, imao vremena promatrati ga. To bi lice bilo jo dostojanstvenije da se u nekim crtama nije oitovala krajnja prepredenost, koja bi odavala ak i laljivost da je vlasnik toga lijepog lica samo naas prestao misliti na njega. Vrlo ispupen nos tvorio je savrenu ravnu crtu i davao, na nesreu, njegovu profilu, inae vrlo otmjenu, nepopravljivu slinost s fizionomijom lisice. Uostalom, taj opat koji je izgledao vrlo zaokupljen Pirardovom ostavkom bio je elegantno odjeven, to se Julienu jako svialo. Takvu eleganciju nije nikada 195 Crveno i crno bio zapazio ni kod jednog sveenika. Julien je tek kasnije doznao u emu je posebni talent opata de Frilaira. Znao je zabavljati svog biskupa, ljubaznog starca, koji je bio stvoren da ivi u Parizu i koji je svoj boravak u Besane,onu smatrao progonstvom. Biskup je bio vrlo slaba vida, a strastveno je volio ribe. Opat de Frilair je spretno vadio kosti iz riba koje su biskupu servirali. Julien je utei promatrao opata, koji je ponovno itao ostavku, kad se najednom vrata buno otvorie. Lakaj, bogato odjeven, brzo proe, i Julien se jedva dospio okrenuti prema vratima; opazio je mala starca s kriem na prsima. Smjerno se poklonio. Biskup mu se dobrohotno nasmijei i proe. Lijepi je opat poao za njim i Julien je ostao sam u salonu, te se po volji mogao diviti njegovoj pobonoj uzvienosti.

Besane,onskom biskupu, ovjeku kome je duga bijeda progonstva stavila duh na teku kunju, ali ga nije skrila, bilo je vie od sedamdeset pet godina i nije se ama ba nita uznemiravao zbog onoga to e biti za deset godina. - Tko je onaj bogoslov otroumna pogleda kojega sam, ini mi se, opazio u prolazu? - upita biskup. - Ne moraju li oni, po mojoj odredbi, u ovaj sat ve spavati? - Ovaj je vrlo budan, monsinjore, jamim vam, i donosi veliku vijest: ostavku jedinog jansenista koji je ostao u vaoj biskupiji. Onaj strani opat Pirard konano je razumio to se od njega hoe. - E pa, kladim se - ree biskup smijui se - da ga neete moi zamijeniti ovjekom koji bi mu bio ravan. I da vam pokaem vrijednost tog ovjeka, pozivam ga sutra na ruak. Veliki je vikar htio ubaciti nekoliko rijei o izboru njegova nasljednika. Ali prelat nije bio raspoloen da razgovara o poslovima, te ree: - Prije nego to pozovemo drugoga, doznajmo neto o tome kako ovaj odlazi. Uvedite tog bogoslova, istina je u djejim ustima. Pozvae Juliena. "Nai u se izmeu dva inkvizitora", pomisli on. Nikada se nije osjeao hrabrijim. U asu kad je uao, monsinjora su svlaila dva sobara, ljepe odjevena i od samoga gospodina Valenoda. Prije nego to e povesti razgovor o opatu Pirardu, prelat je smatrao da mora Juliena zapitati o njegovu uenju. Govorio je malo o dogmama i zaudio se. 196 Prvi dio - XXIX. Uskoro su preli na humaniste, na Vergilija, Horacija, Cicerona. "Ta su mi imena", pomisli Julien, "pribavila brojku 198. Nemam to izgubiti, pokuat u se proslaviti." Uspio je: prelat, i sam izvrstan humanist, bio je oduevljen. Na veeri u prefekturi neka djevojka, s pravom znamenita, bijae recitirala pjesmu o Magdaleni. Bio je raspoloen govoriti o knjievnosti te je uskoro zaboravio opata Pirarda i sve poslove raspravljajui s bogoslovom o tome je li Horacije bio bogat ili siromaan. Prelat je citirao nekoliko oda, ali im bi ga njegovo pamenje iznevjerilo, odmah bi Julien skromno dovrio cijelu odu. Biskupa je iznenadilo to Julien sve to govori tonom kao da razgovara: izgovorio je dvadeset-trideset latinskih stihova isto onako kako bi govorio o onome to se dogaa u njegovu sjemenitu. Dugo su govorili 0 Vergiliju i Ciceronu. Napokon se biskup nije mogao suzdrati da ne pohvali mladog bogoslova. - Nemogue je postii bolji uspjeh u uenju. - Monsinjore - odgovori Julien - u vaem sjemenitu ima sto devedeset sedam aka koji su mnogo dostojniji vae visoke pohvale. - Kako to? - upita biskup, zauen tom brojkom. - To to sam imao ast da kaem pred monsinjorom, mogu potvrditi i slubenim dokazom. Na godinjem ispitu u sjemenitu,

odgovarajui ba iz predmeta koji mi je ovog asa pribavio monsinjorovu pohvalu, proao sam kao sto devedeset osmi. - Ah, pa to je ljubimac opata Pirarda - uzvikne biskup smijui se 1 gledajui gospodina Frilaira. - To smo morali i oekivati, ali to je doputeno po ratnom pravu. Zar ne, prijatelju - doda on obraajui se Julienu - probudili su vas da vas poalju ovamo? - Da, monsinjore. Samo sam jednom u ivotu izaao sam iz sjemenita, i to na Tijelovo da pomognem gospodinu opatu Chas-Bernardu ukrasiti katedralu. - Optimel - ree biskup. - Zar ste vi onaj mladi koji je pokazao toliko hrabrosti stavivi perjanice na baldahin? Svake mi godine zadaju straha; uvijek se bojim da tko zbog njih ne izgubi ivot. Prijatelju moj, daleko ete dotjerati, ali ja neu prekinuti vau karijeru, koja e biti sjajna, putajui vas da umrete od gladi. Na biskupovu zapovijed donesoe biskvit i malagu, kojih se Julien spremno prihvati, ali ne spremnije od opata de Frilaira, koji je znao 197 Crveno i crno da njegov biskup voli gledati kad se jede s veseljem i tekom. Prelat, sve zadovoljniji svretkom te veeri, stade govoriti o crkvenoj povijesti. Vidio je da Julien ne razumije. Preao je na moralno stanje u Rimskom Carstvu za vrijeme vladara Konstantinova stoljea. Svretak poganstva pratilo je ono isto stanje uznemirenosti i sumnje koje u XIX. stoljeu mui umorne i tune duhove. Mon-sinjor primijeti da Julien o Tacitu ne zna gotovo nita osim imena. udio se Julienovu bezazlenu odgovoru da se taj pisac ne nalazi u knjinici sjemenita. - To mi je vrlo drago - odvrati biskup veselo. - Izvukli ste me iz neprilike; ve deset asaka traim nain da vam zahvalim na ugodnoj zabavi koju ste mi priredili ove veeri, i to zaista posve iznenada. Nisam oekivao da u u aku svog sjemenita otkriti uenjaka. Poklonit u vam Tacita, iako taj dar nije ba kanonski. Prelat naredi da mu donesu osam prekrasno uvezenih svezaka i na naslovnu stranicu prvog sveska vlastoruno napie latinsku pohvalu Julienu Sorelu. Biskup se ponosio svojom lijepom latintinom; na kraju mu vrlo ozbiljnim glasom, koji se mnogo razlikovao od ostalog razgovora, ree: - Mladiu, budete li pametni, jednog ete dana imati najbolju upu u mojoj biskupiji, ni stotinu milja od moje biskupske palae; ali treba biti pametan. Pono je izbijala kad je Julien sa svojim knjigama i vrlo zauen napustio biskupsku palau. Monsinjor mu nije rekao ni rijei o opatu Pirardu. Julien se najvie udio izvanrednoj biskupovoj uljudnosti. On nikada ne bi bio mogao ni zamisliti takvu uglaenost forme, spojenu s toliko prirodnog dostojanstva. Jo mu je jae udarila u oi opreka kad je spazio tmurnog opata Pirarda, koji ga je nestrpljivo iekivao. - Quid Ubi dixerunt? (Sto su ti rekli?) - vikne on snanim glasom izdaleka, im ga je ugledao. Prevodei na latinski biskupove rijei, Julien se malo smeo.

- Govorite francuski i tono ponovite monsinjorove rijei, ne dodajui i ne oduzimajui nita - ree bivi ravnatelj sjemenita svojim tvrdim glasom i na svoj savreno neotmjeni nain. - udnovata li dara jednog biskupa mladom bogoslovu! - ree on listajui krasnog Tacita, iji mu je pozlaeni rez, kanda, ulijevao uas. 198 Prvi dio - XXIX. Dva su sata izbila kad je on, nakon vrlo potankog izvjetaja, dopustio najmilijem ueniku da ode u svoju sobu. - Ostavite mi prvi svezak Tacita na kojem je pohvala preuzvie-nog biskupa! - ree on. - Taj e vam latinski redak, nakon mog odlaska, biti gromobran u ovoj kui. Erit tibi, fili mi, successor meus tanquam leo auarens quem devo-ret. (Jer prema tebi e, sine moj, moj nasljednik biti kao bijesan lav koji trai koga e prodrijeti.) Sutradan ujutro opazio je Julien neto udnovato u nainu kojim su njegovi kolege s njim govorili. Postao je jo povueniji. "To su", pomisli on, "posljedice ostavke opata Pirarda. Ona je svima poznata, a mene smatraju njegovim ljubimcem." U njihovu ponaanju jamano je bilo neto uvredljivo, ali on to nije mogao opaziti. Naprotiv, u oima svih onih koje je sretao du spavaonica nije bilo nimalo mrnje: "to bi to trebalo znaiti? To je bez sumnje neka stupica. Valja biti na oprezu!" Konano mu je mali bogoslov iz Ver-rieresa rekao smijeei se: "Cornelii Taciti opera omnia" (cjelokupna djela Kornelija Tacita). Te su rijei uli i ostali te su svi, natjeui se, estitali Julienu ne samo na divnom daru koji mu je monsinjor poklonio, nego i na dvosatnom razgovoru kojim ga je poastio. Znali su sve do najmanjih sitnica. Od toga trenutka vie nije bilo zavisti; ponizno su mu se dodvoravali. Opat Castanede, koji se jo dan prije odnosio prema Julienu s najveom osornou, uhvatio ga je pod ruku i pozvao na doruak. Na nesreu je Julienov karakter bio takav da mu je drskost tih grubih stvorenja zadavala mnogo jada, ali njihova mu je puzavost bila odvratna i nije mu inila nikakvo zadovoljstvo. Oko podneva opat Pirard se oprostio od svojih aka ne propustivi da im odri strog govor: - elite li asti ovoga svijeta - rekao im je on - sve drutvene prednosti, zadovoljstvo da moete zapovijedati, ne potovati zakone i nekanjeno biti drski prema svima? Ili elite svoje vjeno spasenje? Da biste razlikovali ta dva puta, dovoljno je i najzaostalijima meu vama da otvore oi. Tek to je otiao, bogomoljci "Presvetog Srca Isusova" poli su u kapelu da zapjevaju Te Deum. Nitko u sjemenitu nije ozbiljno shvatio ravnateljev govor. - On se jako ljuti zbog toga to je otpu199 Crveno i crno ten - govorili su svi. Ni jedan bogoslov nije bio toliko lakovjeran da bi povjerovao u dobrovoljnu ostavku na poloaj koji sa sobom donosi tolike veze s velikim

dobavljaima. Opat Pirard smjestio se u najljepem svratitu u Besanconu; tu je elio, pod isprikom poslova kojih nije imao, provesti dva dana. Biskup ga je pozvao na ruak, i, da bi malo naljutio svoga velikog vikara de Frilaira, nastojao mu je pruiti priliku da se odlikuje. Pri kraju ruka stigla je iz Pariza neobina vijest da je opat Pirard imenovan upnikom u divnoj upi N..., etiri milje od glavnoga grada. Dobri mu je prelat iskreno estitao. On je u cijeloj toj stvari vidio spretnu igru, koja ga je raspoloila i pobudila u njemu najbolje miljenje o opatovim sposobnostima. Dao mu je prekrasnu svjedodbu na latinskom jeziku, a opatu de Frilairu, koji se usudio prigovoriti, naredio je da uti. Uveer je monsinjor izrazio svoje divljenje kod markize de Rubempre. Bila je to velika novost za visoko besane,onsko drutvo; gubili su se u nagaanjima o toj izvanrednoj milosti. Ve su u opatu Pirardu gledali i biskupa. Najlukaviji su smatrali da e gospodin de La Mole postati ministar, te su se toga dana usudili podsmjehnuti oholom dranju opata de Frilaira, kojim se on isticao u drutvu. Sutradan ujutro umalo to na ulicama nisu trali za opatom Pirar-dom, a trgovci su izlazili na vrata svojih duana kad je poao obii markieve suce; bilo je to prvi put da su ga uljudno doekali. Strogi jansenist, ozlojeen svime to je vidio, obavio je sav posao s odvjetnicima koje je izabrao za markiza de La Molea te je zatim otputovao u Pariz. Pogrijeio je to je dvojici-trojici svojih prijatelja iz profesorskog zbora, koji su ga dopratili do koije i divili se njezinu grbu, rekao da nakon petnaestogodinjeg upravljanja sjemenitem naputa Besancon s uteevinom od pet stotina dvadeset franaka. Prijatelji su ga plaui zagrlili, a poslije su jedan drugome govorili: - Dobri je opat mogao sebi utedjeti tu la, suvie je smijena. Taj prosti svijet, zaslijepljen ljubavlju za novcem, nije mogao shvatiti da je opat Pirard upravo u svojoj iskrenosti nalazio snagu koja mu je bila potrebna da se est godina sam bori protiv Marie Alaco-que, Presvetoga Srca Isusova, jezuita i svog biskupa. 200 Prvi dio - XXX. XXX. astoljubac Postoji samo jedan plemiki naslov, a to je naslov vojvode; titula markiza je smijena; na rije vojvoda ljudi se osvru. "Edinbourgh Review" Markiz de La Mole doekao je opata Pirarda bez ikakvih sitnih velikakih prenemaganja, koja su tako uglaena, a ipak tako uvredljiva za onoga tko ih razumije. Bilo bi to gubljenje vremena, a markievi su vani poslovi toliko uznapredovali da nije mogao gubiti vrijeme. Ve je est mjeseci spletkario kako bi privolio u isti mah i kralja i narod da prihvate neki ministarski kabinet koji bi ga, zauzvrat, uinio vojvodom. Markiz je ve godinama uzalud zahtijevao od svog besanconskog odvjetnika jasan i toan prikaz svojih parnica u Franche-Comteu. Ali kako da mu ih slavni advokat protumai kad ih ni sam nije

razumijevao? Mali komadi papira koji mu je predao opat objanjavao je sve. - Dragi moj opate - ree mu markiz poto je u manje od pet minuta odbacio sve fraze uljudnosti i pitanja o osobnim stvarima - dragi moj opate, ja usred svog tobonjeg blagostanja nemam vremena da se ozbiljno bavim dvjema malim, a ipak dosta vanim stvarima: obitelji i poslovima. Uvelike se brinem za napredak svoje kue i mogu je daleko dovesti, vodim brigu o svojim uicima, a to je vanije od svega ostaloga, bar u mojim oima - dodao je opazivi uenje u oima opata Pirarda. Iako je opat bio razuman ovjek, iznenadilo ga je da jedan starac tako otvoreno govori o 201 Crveno i crno svojim uicima. - Bez sumnje u Parizu postoji i rad - nastavi velika - ali je njegovo mjesto na petom katu; im se ja pribliim nekom ovjeku, on uzima stan na drugom katu, a njegova ena uvodi dan primanja. Posljedica je toga da nema vie rada ni drugih nastojanja osim da uu u visoko drutvo ili da izgledaju kao ljudi iz tog drutva. To im je jedina misao im dou do kruha. Za svoje parnice imam advokate, i to za svaku parnicu posebnog; oni se ubijaju radei. Prekjuer mi je jedan umro od suice. Ali biste li vjerovali, gospodine, kako ima ve tri godine to sam odustao da za svoje poslove, openito uzevi, traim ovjeka koji bi se, dok za mene pie, udostojao malo ozbiljnije misliti na ono to radi. Uostalom, sve je ovo samo uvod. Ja vas cijenim i, usuujem se dodati, ja vas volim, iako vas prvi put vidim. Hoete li biti moj tajnik s plaom od osam tisua franaka ili s dvostruko toliko? Ja bih na tome jo i zaradio, kunem vam se; a moja bi briga bila da vam sauvam vau lijepu upu do onog dana kad vie ne bismo jedan drugome odgovarali. Opat ga odbi, ali ga potkraj razgovora prava neprilika u kojoj se markiz nalazio navede na jednu misao. - Ostavio sam u svom sjemenitu siromana mladia kojega e tamo, ako se ne varam, strahovito progoniti. Da je samo obian redovnik, bio bih ve in pae. Zasada taj mladi zna samo latinski i Sveto pismo, ali nije iskljueno da jednog dana razvije velike sposobnosti, bilo kao propovjednik, bilo kao duobrinik. Ne znam to uiniti, ali u njemu je sveti plamen, on moe daleko dotjerati. Kanio sam ga dati naem biskupu, ako bi nam ikada doao takav koji bi imao neto od vaih pogleda na ljude i na poslove. - Odakle je va mladi? - zapita markiz. - Kau da je sin nekog tesara iz naih brda, ali ja bih prije rekao da je nezakoniti sin kakva bogataa. Vidio sam da je primio anonimno ili pseudonimno pismo s doznanicom od pet stotina franaka. - Ah, to je Julien Sorell - ree markiz. - Odakle znate njegovo ime? - zapita opat u udu. Pa kad je zbog svog pitanja pocrvenio, markiz mu odgovori: - To vam neu rei. - Pa dobro - nastavi opat - mogli biste pokuati da njega ui202

Prvi dio - XXX. nite svojim tajnikom, on je energian i pametan; ukratko, moglo bi se pokuati. - Zato ne? - odgovori markiz. - Ali ne bi li se taj ovjek dao potkupiti od prefekta policije ili koga drugoga da bude uhoda u mojoj kui? To je jedino to bih primijetio. Kako ga je opat Pirard uvjeravao da je to nemogue, markiz uze novanicu od tisuu franaka i ree: - Poaljite ovo Julienu Sorelu za putni troak i pobrinite se da doe k meni. - Vidi se doista da ivite u Parizu - ree opat Pirard. - Ne poznajete tiraniju koja pritie nas jadne provincijalce, osobito sveenike koji nisu prijatelji jezuita. Nee htjeti pustiti Juliena Sorela, znat e oni to opravdati najspretnijim isprikama, odgovorit e mi da je bolestan, da su se na poti izgubila pisma itd. -- Onda u ovih dana zatraiti od ministra pismo za biskupa - ree markiz. - Zaboravio sam vas upozoriti na neto: taj mladi, iako je niskog podrijetla, ponosnog je srca, vrlo je osjetljiv i neete imati od njega koristi ako dirnete u njegov ponos; tada postaje glup. - To mi se svia - ree markiz - bit e prijatelj mojem sinu, je li to dovoljno? Neko vrijeme nakon toga Julien primi pismo od nepoznate ruke sa igom iz Chalonsa, u kojemu je bila novana uputnica na ime nekog trgovca u Besangonu i obavijest da se bez odlaganja uputi u Pariz. Pismo je bilo potpisano izmiljenim imenom, ali, otvorivi ga, Julien zadrhta: jedan list, otkinut od stabla, pade mu pred noge. Bio je to znak ugovoren s opatom Pirardom. Mije proao ni puni sat, a Juliena pozvae u biskupiju gdje ga do-Trkae s pravom oinskom dobrotom. Citirajui Horacija, biskup mu je vrlo spretno estitao na sjajnoj karijeri koja ga eka u Parizu, te je, zauzvrat, oekivao objanjenja. Julien nije mogao nita rei, ve i zato to nije nita znao, i monsinjor je osjetio prema njemu veliko potovanje. Jedan je neznatni sveenik biskupije pisao na-r ciniku, a taj se pourio da sam donese potpisanu putovnicu u kojoj nije bilo napisano ime putnika. lo iste veeri, prije ponoi, Julien je bio kod Fouquea, iji se trijezni razum vie zaudio nego razveselio budunosti koja je, ini se, i ekala njegova prijatelja. - To e za tebe svriti tako - ree mu liberal - da e dobiti 203 Crveno i crno slubu kod vlade, to e te obvezati na neke postupke o kojima e novine pisati s prezirom. Vijesti koje budem dobivao o tebi, bit e vijesti o tvojoj sramoti. Upamti da, ak i kada je rije o novanoj strani, vie vrijedi zaraditi sto zlatnika u potenoj trgovini drvom kojoj si sam gospodar, nego primati etiri tisue franaka od neke vlade, pa bila to i vlada kralja Salomona. Julien je u tome vidio samo uskogrudnost provincijskog malograanina. Ta on e se konano pojaviti na pozornici velikih dogaaja! U njegovim je oima sve zasjenila srea to ide u Pariz u kojemu, zamiljae on, ive ljudi koji su veliki spletkari i veliki licemjeri, ali uglaeni poput biskupa iz Agdea i biskupa iz

Besangona. Svom je prijatelju predstavio stvar tako kao da ga je pismo opata Pirarda liilo slobodne odluke. Sutradan oko podneva stigao je u Verrieres kao najsretniji ovjek na svijetu. Raunao je da e ponovno vidjeti gospodu de Renal. Najprije je otiao k svom zatitniku, dobrom upniku Chelanu. Naiao je na vrlo strog doek. - Smatrate li da prema meni imate neke obveze? - doeka ga Chelan i ne odgovorivi na njegov pozdrav. - Ruat ete sa mnom, dotle emo vam iznajmiti drugog konja, i vi ete napustiti Verrieres, a da u njemu nikoga ne posjetite. - uti, znai pokoriti se - odgovori Julien s izrazom to ga je usvojio u sjemenitu; zatim su govorili samo o teologiji i o lijepoj latintini. Uzjahao je konja i prevalio jednu milju, a zatim se, ugledavi umu i videi da ga nitko ne motri, zavukao u nju. Kad je sunce zalazilo, pustio je konja da se vrati. Kasnije je otiao k nekom seljaku, koji je pristao da mu proda ljestve i da ih ponese do umarka iznad etalita vjernosti u Verrieresu. "To je neki jadni vojni bjegunac... ili krijumar", pomisli seljak opratajui se s njim. "Ali to me se tie! Moje su ljestve dobro plaene, a i ja sam ve u ivotu kojeta proao." No je bila vrlo tamna. Oko jedan sat u noi Julien je, nosei svoje ljestve, uao u Verrieres. Spustio se to je bre mogao u korito brzice koja protjee divnim vrtovima gospodina de Renala u dubini od deset stopa i izmeu dva zida. Julien se lako uspne ljestvama. "Kako e me doekati psi uvari?" pomisli on. "U tome lei sve." Psi zalajae i jurnue prema njemu, ali on tiho zazvidi i oni prioe 204 Prvi dio - XXX. umiljavajui se. Penjui se zatim od terase do terase, premda su sva vrata na ogradama bila zatvorena, s lakoom je doao pod prozor spavae sobe gospoe de Renal, koji je s vrtne strane bio samo osam do deset stopa iznad zemlje. Na kapcima je bio mali otvor u obliku srca, koji je Julien dobro poznavao. Na njegovu veliku alost, kroz taj mali otvor nije prodirala svjetlost none svjetiljke. "Veliki Boe", pomisli Julien, "zar gospoa de Renal noas nije u ovoj sobi? Gdje onda spava? Obitelj je u Verrieresu, jer su i psi ovdje; ali u ovoj sobi u kojoj ne gori svjetiljka mogao bih naii na samoga gospodina de Renala ili na kojeg stranca, a onda, koje li sablazni!" Najpametnije bi bilo da ode; ali takva je odluka bila za Juliena uasna. "Ako je unutra kakav stranac, ostavit u ljestve i pobjei najveom brzinom; ali ako je ona, kako e me doekati? Ona se sva predala kajanju i najveoj pobonosti, o tome nema sumnje, ali ipak je sauvala neku uspomenu na mene, kad mi je nedavno I->isala." Taj je razlog odluio. Sa strahom u srcu, ali spreman da pogine ili da je vidi, bacao je kamenie o kapke; odgovora nije bilo. Naslonio je ljestve uz prozor i sam je pokucao na kapke, najprije tiho, zatim jae. "Koliko god je mrano, netko bi mogao pripucati na mene", pomisli Julien.

Ta je pomisao svela ludi pothvat na pitanje hrabrosti. "U ovoj sobi noas nitko ne spava", pomisli, "ili ako ipak netko spava, sada se ve probudio, tko god to bio. Zato ne treba vie nikakvih obzira prema njemu; potrebno je samo da nita ne primi-icte oni koji spavaju u drugim sobama." Sie, prisloni ljestve na jedan od kapaka, ponovno se popne i gurnuvi ruku kroz otvor u obliku srca, imao je sreu da prilino brzo napipa eljezni zasun zakvaen o kuku kojom je kapak bio zatvoren. Povukao je zasun i s neizrecivom radou osjetio da kapak nije vie privren i da poputa. Otvorio je kapak koliko je potrebno da uvue glavu i tihim je glasom ponavljao: "Ja sam, prijatelj." Napevi sluh, uvjerio se da nita ne naruava duboku tiinu te sobe. Na kaminu posve sigurno nije gorjela svjetiljka, ak ni napola ugaena; to je bio zaista lo znak. oValja se uvati puanog metka!" Malo je razmiljao, a zatim se 205 Crveno i crno odvaio da prstom zakuca po staklu. Odgovora nije bilo; zakucao je jae. "Treba to privesti kraju, pa makar i okno razbio." Dok je tako vrlo snano kucao, uinilo mu se da usred tame vidi neku bijelu sjenu kako prolazi sobom. Napokon vie nije moglo biti sumnje, zaista je vidio sjenu, koja se, kanda, sasvim polagano pribliavala. Najednom je opazio obraz, koji se prislonio uz staklo na kojem je bilo njegovo oko. Zadrhtao je i malo se odmaknuo. Ali no je bila tako tamna da al ni na toj udaljenosti nije mogao razabrati je li to gospoa de Renal.l Strahovao je da e zauti dozivanje u pomo; uo je pse kako se' oko njegovih ljestava uljaju i muklo ree. - To sam ja - ponavljao je on prilino glasno prijatelj. - Odgovora nije bilo, a bijela je sjena nestala. - Budite dobri, otvorite mi, moram s vama govoriti, vrlo sam nesretan] - i pri| tome je lupao kao da hoe razbiti staklo. uo se tih i kratak um; zasun je na prozoru popustio; gurnuo je| prozor i lagano uskoio u sobu. Bijela, se sjena udaljavala; uhvatio ju je za ruke; bila je to ena.! Nestalo je sve njegove hrabrosti. "Ako je to ona, to rei?" A kako mu je tek bilo kad ga je njezin tihi krik uvjerio da je to gospoa| de Renal?] Zagrlio ju je; drhtala je i jedva smogla snage da ga odgurne. - Nesretnice! Sto to radite? S mukom je izgovorila te rijei, toliko joj se grlo steglo. Julien vidje | u njima najiskreniju srdbu. - Dolazim da vas posjetim nakon etrnaest mjeseci stranog ra-1 stanka. - Odlazite, smjesta me ostavite! Ah, zato mi je upnik Chelan | zabranio da mu piem? Bila bih sprijeila ovu strahotu. Odgurnula ga je zatim neobinom snagom. - Kajem se zbog svog zloina; nebo se smilovalo da me prosvijetli - ponavljala je ona isprekidanim glasom. - Odlazite] Bjeite!

- Nakon etrnaest mjeseci patnje nipoto neu otii a da ne govorim s vama. elim znati to ste sve radili. Ah, ja sam vas doista ljubio toliko da zasluujem to povjerenje... Hou sve znati. I protiv volje gospode de Renal taj se odluni nain dojmio njezina srca. Julien, koji ju je strastveno grlio opirui se njezinim pokuajima da 206 Prvi dio - XXX. se oslobodi, pustio ju je iz zagrljaja. To je gospou de Renal malo umirilo. - Uvui u ljestve - ree on - da nas ne bi izdale ako je kojeg slugu probudila buka te obilazi oko kue. - Ne, nego odlazite, odlazite] - ree mu ona s istinskim gnjevom. to me se tiu ljudi? Bog vidi straan prizor koji mi prireujete i on e me zbog njega kazniti. Vi podlo zlorabite osjeaje koje sam prema vama gajila, ali kojih vie nemam. Razumijete li, gospodine Juliene? Uvukao je ljestve vrlo paljivo da ne bi inio buke. - Je li tvoj mu u gradu? - upita on, ne zato da bi joj prkosio, nego ponesen nekadanjom navikom. - Ne govorite mi tako, zaklinjem vas, ili u pozvati svoga mua. Ve sam dovoljno kriva zato to vas nisam otjerala pa bilo to bilo. Ali ao mi vas je - ree ona nastojei povrijediti njegov ponos, za koji je znala da je vrlo osjetljiv. lb odbijanje da mu govori "ti" i grubi nain kojim je kidala njihovu 11 jenu vezu, na koju je on jo raunao, dovedoe do ludila Julienov liubavni zanos. - to? Zar je mogue da me vie ne ljubite? - ree on onim usr-i Inim glasom koji je tako teko hladnokrvno sluati. ()na ne odgovori; on je gorko plakao. Doista, vie nije imao snage .'.ovoriti. < Kto, potpuno me zaboravilo jedino stvorenje koje me ikada ljubilo! emu dalje ivjeti?" Napustila ga je sva njegova hrabrost im vie nije trebalo da se boji da e susresti nekog mukarca; iz njegova je srca iezlo sve osim ljubavi. I )ugo je utei plakao. Uhvatio je njezinu ruku; ona ju je htjela istrgnuti, ali nakon nekoliko gotovo grevitih kretnji ipak mu je ostavi. Bio je potpun mrak, sjedili su jedno pokraj drugoga na krevetu gospoe de Renal. "Kako li je sve bilo drugaije prije etrnaest mjeseci]" pomisli Julien i suze mu jo jae potekoe. "Tako odsutnost nesmiljeno razara hudske osjeaje]" - Budite dobri i recite mi to ste sve doivjeli - ree napokon lulien, zbunjen njezinom utnjom i govorei glasom isprekidanim od plaa. - Svakako su moje zablude bile poznate u gradu kad ste vi oti207 Crveno i crno Prvi dio - XXX. li - odgovori gospoa de Renal tvrdim glasom u kojemu je bilo neto oporo i prijekorno za Juliena. - Ta u vaim je postupcima bilo

toliko nesmotrenosti! Nakon nekog vremena, kad sam ve bila oajna, doao me posjetiti potovani upnik Chelan. Uzalud je dugo vremena nastojao od mene izmamiti priznanje. Jednoga je dana zamislio da me odvede u onu crkvu u Dijonu u kojoj sam se prvi put priestila. Tu se usudio prvi progovoriti... - Gospou dej Renal prekinule su suze. - Kako sam se stidjela u onom trenutku! [ Sve sam priznala. Taj me ovjek, toliko dobar, nipoto nije satrol svojim prezirom; alostio se zajedno sa mnom. U to sam vam vri-l jeme svakog dana pisala pisma, koja se nisam usudila slati; brinoj sam ih skrivala, a kad sam bila suvie nesretna, zakljuavala sam se[ u svoju sobu i ponovno ih itala. Napokon me upnik Chelan sklonuo da mu ih predam. Neka odi njih, koja su bila pisana neto smotrenije, poslana su vama, ali vi[ mi niste nita odgovorili. - Kunem ti se da u sjemenitu nikada nisam primio ni jedno pi-| smo od tebe. - Veliki Boe, tko ih je onda zadrao? - Predstavi sebi moju bol; od onog dana kad sam te vidio u kate-| drali, nisam ni znao jesi li jo iva. - Bog mi je udijelio milost da shvatim koliko sam zgrijeila prema I njemu, prema svojoj djeci i svome muu - nastavi gospoda de Renal. - On me nikada nije volio onako kako sam tada vjerovala | da me vi volite... Julien joj se baci oko vrata, zaista bez neke namjere i sav izvan sebe. Ali gospoa de Renal ga odgurnu i nastavi s prilinom odlu-| nou: - Moj asni prijatelj, gospodin Chelan, objasnio mi je da sam se I udajom za gospodina de Renala obvezala da u sve svoje osjeaje njemu posvetiti, ak i one koje nisam poznavala i koje prije one kobne veze nisam nikad ni osjetila... Nakon one velike rtve, kad sam se odrekla pisama koja su mi bila tako draga, moj je ivot prolazio, iako ne sretno, a ono bar prilino mirno. Nemojte ga uznemirava-ti; budite mi prijatelj... moj najbolji prijatelj! - Julien joj je ruke obasuo poljupcima; osjetila je da jo plae. - Nemojte plakati, zadajete mi toliku bol... Sada vi meni priajte to ste radili. - Julien nije mogao govoriti. - elim uti kako ste ivjeli u sjemenitu - doda ona - a zatim ete otii. Ne mislei na ono to pria, Julien je govorio o zavisti i bezbrojnim spletkama s kojima se najprije susretao, a zatim o svom mirnijem ivotu, kad je bio imenovan repetitorom. - Bilo je to onda - dodao je on - kada ste mi nakon duge utnje, koja me je bez sumnje imala uvjeriti o onome to danas previe dobro vidim, naime da me vie ne ljubite i da sam vam postao ravnoduan... - Gospoa de Renal stisne njegove ruke. - Bilo je to onda kad ste mi poslali pet stotina franaka. - Nikada vam ih nisam poslala - ree gospoa de Renal. - Na tom je pismu bio ig iz Pariza i potpis Paul Sorel, da bi se uklonila svaka sumnja. Sad su malo raspravljali o tome tko je mogao poslati to pismo. Njihovo se psihiko stanje izmijenilo. A da nisu bili svjesni toga, napustili su sveani ton i vratili se na ton njenog prijateljstva. Nisu vidjeli jedno drugo, toliko je mrak bio dubok, ali je zvuk njihova glasa govorio

sve. Julien je rukom obujmio svoju prijateljicu oko pasa, a ta je kretnja bila vrlo opasna. Ona je pokuala ukloniti Julienovu ruku, no on je u taj as prilino spretno privukao njezinu panju na neku zanimljivu pojedinost svoje prie. Ruka kao da je bila zaboravljena i ostala je ondje gdje se nalazila. Nakon mnogo nagaanja o podrijetlu pisma s pet stotina franaka, fulien je nastavio priati; ovladao je opet sobom priajui o svom proteklom ivotu, koji ga je vrlo malo zanimao u usporedbi s onim Uo se upravo dogaalo. Svu svoju panju usredotoio je na to kako i c se ovaj posjet zavriti. - Morate otii - ponavljala mu je od vremena do vremena gospoa de Renal odrjeitim glasom. "Koje li sramote za mene ako me tako otpravi! Uspomena na to /.atrovat mi cijeli ivot, i ona mi nikada nee pisati", mislio je on. - Bog zna kad u se vratiti u ovaj kraj!" Od toga je asa iz Julienova u a naglo nestalo sve to je bilo nebesko u njegovu poloaju. Sjeli vi pokraj ene koju je oboavao i drei je gotovo u zagrljaju, u "bi u kojoj je nekad bio tako sretan, usred duboke tame, u kojoj ve neko vrijeme tono razabirao da ona plae i po nadimanju n/inih grudi osjeao da jeca, njegova je nesrea bila u tome to postao hladan politiar, gotovo jednako proraunan i leden kao uda kad je u dvoritu sjemenita bio izloen zlobnim alama ko208 209 Crveno i crno jega od svojih kolega jaega od njega. Julien je svoje prianje raste-gnuo i govorio o nesretnom ivotu to ga je vodio otkad je napustio Verrieres. "Tako je, dakle, on", govorila je gospoa de Renal u sebi, "nakon godine dana odsutnosti, gotovo bez ikakva znaka sjeanja od mene i dok sam ga ja zaboravljala, neprestano mislio samo na sretne dane provedene u Vergyju." Njezini ce jecaji podvostruie. Julien je opazio uspjeh svoga prianja. Shvativi da treba pokuati s posljednjim sredstvom, preao je naglo na pismo to ga je upravo primio iz Pariza. - Oprostio sam se s preuzvienim biskupom. - to, zar se vie ne vraate u Besangon? Zar nas zauvijek ostavljate? - Jest - odgovori Julien odlunim glasom. - Jest, ostavljam kraj gdje me zaboravlja i ono bie koje sam u svom ivotu najvie volio, ostavljam ga da se nikada vie ne vratim. Idem na Pariz... - Ti ide u Pariz! - povie prilino glasno gospoda de Renal. Njezin je glas bio gotovo uguen suzama i svjedoio je o njezinu krajnjem uzbuenju. Julienu je to ohrabrenje bilo potrebno; namjeravao je iskuati korak koji je mogao sve okrenuti protiv njega; prije tog uzvika, kako nita nije vidio, nije mogao predvidjeti dojam koji e pobuditi. Sada nije vie oklijevao; strah od grinje savjesti vratio mu je svu sigurnost. listajui, rekao je hladno: - Da, gospoo, ostavljam vas zauvijek, budite sretni, zbogom! Zakoraio je prema prozoru; ve ga je otvarao. Gospoa de Renal poleti prema njemu i baci mu se u naruje.

Tako je nakon trosatnog razgovora Julien postigao ono to je s toliko strasti elio prva dva sata. Da se gospoa de Renal neto prije vratila njenim osjeajima, njezino bi zatomljivanje grinje savjesti znailo za njega boansku sreu, ali ovako, polueno spretnou, bilo mu je samo uitak. Usprkos upornoj molbi svoje prijateljice, Julien je na svaki nain htio zapaliti svjetiljku. - Zar hoe - govorio je on - da mi ne ostane nikakva uspomena na to da sam te vidio? Zar da ljubav koja se odraava u tim krasnim oima bude za mene izgubljena? Da ne vidim bjelinu o\v divne ruke? Misli na to da te ostavljam moda na vrlo dugo vrijeme! Pri toj pomisli, koja joj je tjerala suze na oi, gospoa de Renal nije mogla nita odbiti. Ali zora je poela ivo ocrtavati obrise u Prvi dio - XXX. planini istono od Verrieresa. Umjesto da ode, Julien je, pijan od sladostrasti, zamolio gospodu de Renal da smije cijeli dan provesti skriven u njezinoj sobi i otii tek idue noi. - Zato ne? - odgovori ona. - Ovaj moj kobni ponovni pad oduzima mi svako potovanje prema samoj sebi i bit e zauvijek moja nesrea - ree i pritisne ga na srce. - Moj mu nije vie onaj isti, on sumnja; uvjeren je da sam ga prevela edna preko vode i vrlo je ljut na mene. Ako uje i najmanju buku, izgubljena sam, protjerat e me kao nevaljalu enu, to i jesam. - Ah, to su fraze opata Chelana! - ree Julien. - Prije mog nesretnog odlaska u sjemenite ne bi tako govorila; onda si me ljubila! Julien je bio nagraen za hladnokrvnost koju je unio u te rijei; vidio je kako njegova prijateljica najednom zaboravlja opasnost u koju je dovodi blizina njezina mua i kako razmilja o mnogo veoj opasnosti da Julien ne posumnja u njezinu ljubav. Naglo se danilo i u sobu je prodirala jaka svjetlost. Julien je doivio svu nasladu ponosa to je mogao u svom zagrljaju i gotovo do svojih nogu gledati tu krasnu enu, jedinu koju je ljubio, a koja je jo prije nekoliko auti bila puna uasa pred stranim Bogom i sva predana svojim dunostima. Odluke to ih je itavu godinu uvrivala postojanou nisu mogle odoljeti njegovoj odvanosti. (Jskoro se u kui zaula buka. Neto na to nije bila mislila uznemirilo je sada gospou de Renal. - Ona pakosna Eliza ui e u sobu; to da radim s tim golemim Ijestvama? - upita ona svog prijatelja. - Gdje da ih skrijem? Odnijet u ih na tavan - povikne ona najednom nekako veselo. - Ali treba proi kroz sobu gdje je sluga - ree Julien zaueno. Ostavit u ljestve u hodniku, dozvati slugu i poslati ga po nekom poslu. - Smisli to e rei u sluaju da sluga, prolazei hodnikom, opazi ljestve. - Hou, anele moj - ree gospoa de Renal poljubivi ga. - A ti misli na to da se to bre sakrije pod krevet ako Eliza ue dok mene nema. lulien je bio iznenaen tom nenadanom veselou. "Nju, dakle, i>li/.ina stvarne opasnosti ne zbunjuje, nego joj, dapae, vraa vese-

210 211 Crveno i crno Prvi dio - XXX. lost jer zaboravlja na grinju savjesti! Zaista izvanredna ena. Ah, slavno je vladati takvim srcem!" Julien je bio oduevljen. Gospoda de Renal uze ljestve; oito su bile preteke za nju. Julien joj htjede pomoi. Divio se njezinu elegantnom stasu koji je odavao sve prije nego snagu, kadli ona dohvati ljestve te ih bez pomoi podigne kao da die neku stolicu. Brzo ih odnese u hodnik na treem katu gdje ih poloi uzdu zida. Pozove slugu i, da bi mu ostavila vremena da se obue, popne se u golubinjak. Pet asaka i kasnije, kad se vratila u hodnik, ljestava vie nije bilo. "Sto se si njima dogodilo?" Da Julien nije bio u kui, ta je opasnost ne bi] nimalo dirnula. Ali kad bi njezin mu sada spazio te ljestve, mogaoj bi taj dogaaj biti uasan! Gospoa de Renal trala je posvuda.i Napokon je ljestve otkrila pod krovom, kamo ih je sluga odnio te] ih ak i sakrio. Ta je okolnost bila vrlo udnovata i nekada bi je bila] zbunila. "Sto me se tie", pomislila je, "to se moe dogoditi za dvadeselj etiri sata kad Julien ne bude vie ovdje? Nee li tada za mene s>j biti grinja savjesti i uas?" U glavi joj je bila kao neka nejasna misao da se mora oprostiti ivotom, no ona nije za nju marila. Nakon rastanka koji je smatra| vjenim, on joj se vratio, opet ga je vidjela, a ono to je on uii da bi doao do nje, odavalo je toliko ljubavi! Ispria Julienu to se dogodilo s ljestvama. - Sto da odgovorim svome muu ako mu sluga kae da je na ljestve? - Naas se zamislila. - Treba im dvadeset etiri sata pronau seljaka koji ti ih je prodao. - Bacivi se Julienu u narui i steui ga grevito, ponavljala je: -Ah, umrijeti, umrijeti ovakj - i obasipala ga poljupcima. - Ali ti ne mora umrijeti od gla<[ - uzvikne smijui se. - Doi! Najprije u te skriti u sobu gospoe Derville, koja je u\ jek zakljuana. - Otila je na kraj hodnika da pripazi, a Julien potrao. - Nemoj otvoriti ako netko kuca - ree mu ona zaklji avajui ga to bi u ali mogla uiniti samo djeca igrajui se. - Dovedi ih u vrt pod prozor da mogu uivati gledajui ih i navedij ih da govore. - Hou, hou - dovikne mu gospoa de Renal udaljujui se.] Uskoro se vratila s naranama, biskvitom i bocom malage; nije] uspjela ukrasti kruh. - to radi tvoj mu? - Sastavlja nacrt za ugovor sa seljacima. Ali osam sati je izbilo, i u kui je bilo vrlo buno. Da nisu vidjeli ospou de Renal, bili bi je svuda traili; zato ga je morala ostavii Uskoro se bez ikakve opreznosti vratila nosei mu alicu kave; sijala se da on ne umre od gladi. Nakon doruka joj je uspjelo 11 ceu dovesti pod prozor sobe gospoe Derville. inilo mu se da o i narasla, ali da ne izgledaju vie onako otmjeno, ili su se to mola njegovi nazori promijenili. Gospoa de Renal govorila im je

lulienu. Iz odgovora najstarijeg vidjelo se da on jo voli biveg Igojitelja i da ali za njim, no pokazalo se da ga je dvoje mlaih lovo zaboravilo, ospodin de Renal nije toga jutra izlazio, neprestano je izmeu i i zemlja i prvog kata iao gore-dolje, zaokupljen sastavljanjem ovora sa seljacima kojima je prodavao krumpir. Do ruka nije spoa de Renal imala ni trenutka vremena za svog zatoenika. ul je zvono pozvalo na ruak i kad je trebalo sjesti za stol, palo <\ je na pamet da za njega ukrade tanjur vrue juhe. Pribliavajui posve tiho vratima sobe u kojoj je bio Julien i nosei oprezno ta11 ur, nala se licem u lice sa slugom koji je ujutro bio sakrio ljestve. l>g se asa i on neujno pribliavao hodnikom kao da oslukuje. Vrojatno je Julien neoprezno hodao po sobi. Sluga se udaljio net < > smeten. Gospoda de Renal odvano ue k Julienu; ugledavi , on protrne. Ti se boji! - ree mu ona. - A ja bih prkosila svim opasno-nna ovoga svijeta a da ni okom ne trepnem. Samo se jednoga ijim: asa kad u nakon tvog odlaska ostati sama. - I ona ga tavi i otra. \h", ree u zanosu Julien sam sebi, "grinja savjesti je jedina opa11 ost koje se ta uzviena dua boji!" mano doe i veer. Gospodin de Renal ode u Kasino, irgova ena izjavi da je strahovito boli glava i povue se u svoju Im. Elizu je brzo otpravila i odmah opet ustala da bi otvorila ilienu. i kazalo se da on zaista umire od gladi. Gospoa de Renal ode u iionicu da donese kruh. Julien je zauo otar vrisak. Gospoa Renal se vrati i ispria mu da je, uavi u smonicu bez svjetla i i ibliivi se ormaru gdje stoji kruh, pruila ruku i dotaknula neku 212 213 Crveno i crno Prvi dio - XXX. ensku ruku. To to je Julien uo, bio je Elizin vrisak. - Sto je ona tamo radila? - Krala je slatkie ili nas je vrebala - odgovori gospoa de sa savrenom ravnodunou. - Ali ja sam sreom nala patet i kruh. - Sto ima tu? - upita Julien pokazujui depove njezine pre gae. Gospoa de Renal zaboravila je da su joj ve od ruka depovi bi| puni kruha. Julien ju je s najveom strasti stisnuo u zagrljaj; nikada mu se nij| uinila tako lijepa. "Ni u Parizu", mislio je on zbunjeno, "neu nak na uzvieniji karakter." U nje je bila sva nespretnost ene koja nijj navikla na takve brige, a u isto vrijeme i istinska hrabrost bia kojj se boji samo opasnosti druge vrste, to su kudikamo strasnije. Dok je Julien s velikim tekom veerao, a njegova se prijateljic alila na raun jednostavnosti tog obroka jer se bojala ozbiljno gc voriti, netko najednom snano prodrma vrata. Bio je to gospoc de Renal. - A zato si se zatvorila? - povie on. Julien se jedva stigao za vui pod kanape. - Sto, vi ste posve odjeveni! - ree gospodin de Renal ulazei.

- Veerate, a zakljuali ste vrata! U svako drugo doba to bi pitanje, postavljeno sa svom branom osornou, zbunilo gospou de Renal, ali ona je bila svjesna da njezin mu treba samo malo da se sagne pa da opazi Juliena jer se gospodin de Renal bacio na stolicu nasuprot kanapeu na kojoj je as prije sjedio Julien. Jaka je glavobolja posluila kao isprika za sve. Dok joj je sada njezin mu nadugo priao pojedinosti partije bilijara koju je dobio u Kasinu, "dobitak od devetnaest franaka, vjere mi," spazila je ona na jednoj stolici, tri koraka ispred njih, Julienov eir. Njezina se hladnokrvnost udvostrui; ona se poe svlaiti i u jednom asu, prolazei brzo iza svog mua, baci haljinu na stolicu sa eirom. Konano je gospodin de Renal otiao. Ona zamoli Juliena da joj ponovno pria o svom ivotu u sjemenitu. - Juer te nisam sluala; dok si govorio, mislila sam kako bih sebe prisilila da te otpravim. Bila je do krajnosti neoprezna. Govorili su vrlo glasno i bilo je moda oko dva sata u noi kad ih je prekinuo snaan udarac u vrata. lio je to opet gospodin de Renal. Otvorite mi brzo, lopovi su u kui! - ree on. - Saint-Jean je |jutros naao njihove ljestve. Sad je svemu kraj! - uzviknu gospoa de Renal bacivi se Ju-Ilionu u naruaj. - On e nas oboje ubiti, ne vjeruje on u lopove. lUmrijet u u tvom zagrljaju, sretnija u svojoj smrti nego to sam Ibila u ivotu. - Uope nije odgovarala svome muu koji je bje-||nio; strastveno je cjelivala Juliena. Spasi Stanislasovu majku! - ree joj on uz zapovjedni pogled. Skoit u u dvorite kroz prozor kabineta i pobjei kroz vrt, Ipsi su me prepoznali. Smotaj moje odijelo i baci ga u vrt to prije Ifnoe, a dotle ga pusti da provali vrata. I nikakvih priznanja, to ti [naroito zabranjujem! Bolje je da sumnja nego da bude siguran. -Ubit e se skaui - bio je njezin jedini odgovor i njezina jedina bojazan. l Pola je s njim do prozora kabineta, zatim je dospjela sakriti nje[govo odijelo. Konano je svom razbjesnjelom muu otvorila vrata. i On je pregledao sobu pa kabinet i udaljio se ne govorei nita. Bacila je Julienu odijelo, on ga je dohvatio i brzo otrao na kraj vrta, prema Doubsu. I )ok je trao, uo je fijuk metka i odmah zatim hitac iz puke. 'lb nije gospodin de Renal", pomisli, "on suvie loe puca." Psi su tiho protrali pokraj njega; drugi je hitac po svoj prilici razmrskao f.apu jednom psu jer je stao tuno zavijati. Julien preskoi zid jeilne terase, potra u zaklon pedeset koraka, a zatim stane trati m drugom smjeru. uo je glasove koji se dozivaju i tono je vidio o.lugu, svog neprijatelja, kako puca iz puke; jedan je zakupnik s o Iruge strane vrta takoer ispalio nekoliko hitaca, ali je Julien ve i"10 stigao do obale Doubsa gdje se obukao, s.it kasnije bio je ve milju daleko od Verrieresa na putu za e-nt'vu. "Ako sumnjaju", mislio je Julien, "trait e me na cesti koja \odi u Pariz." 214

215 DRUGI DIO Ona nije lijepa, nije narumenjena. Sainte-Beuve Drugi dio -1. 1. Ladanjska zadovoljstva O rus, quando ego te aspiciam1.1 Vergil - Gospodin bez sumnje eka potanska kola za Pariz? - zapita ga R.r/da gostionice gdje se zaustavio da dorukuje. Dananja ili sutranja, svejedno mi je - odgovori Julien. I >ok je on glumio ravnodunost, stigoe potanska kola. Dva su mjesta bila slobodna. - Stol Zar si to ti, jadni moj Falcoze? - ree putnik koji je stigao iz cneve putniku koji se istodobno s Julienom uspinjao u kola. - Mislio sam da si se nastanio u okolici Lyona, u nekoj divnoj dolini uz Rhonu - odvrati Falcoz. Ba sam se lijepo nastanio! Ja bjeim! Kako! Ti bjei? Ti, Saint-Giraud! Zar si ti, s tim tvojim estitim ari, poinio kakav zloin? - upita Falcoz smijui se. Bogami, kao da jesam. Bjeim od groznog ivota kojim se ivi u mvinciji. Kao to zna, ja volim svjeinu uma i seoski mir; esto si ni- optuivao da sam romantiar. U cijelome svom ivotu nisam htio iiati za politiku, a sad me politika otjerala. A kojoj stranci pripada? Ni jednoj, i to je ba ono to me upropatava. Evo ti cijeloga mog jH)litikog ivota: volim glazbu i slikarstvo, a dobra je knjiga za mene Uskoro u navriti etrdeset etiri godine. Koliko mi jo ) selo, koliko eznem za tobom1. 219 Crveno i crno Drugi dio -1. ostaje? Petnaest, dvadeset, trideset godina najvie! E, pa dobro. Drim da e ministri za trideset godina biti neto spretniji od dananji! ali nimalo poteniji od njih. Povijest Engleske slui mi kao ogleda nae budunosti. Uvijek e se nai kralj koji bude htio poveati svoj^ prava; uvijek e netko imati ambicija da postane zastupnik; uvijek slava i stotine tisua franaka koje je stekao Mirabeau oduzimati s bogataima u provinciji; oni e to nazivati liberalnou i ljubavlju narod. Ultramontanjare e uvijek izjedati elja da postanu perovi i] komornici. Na dravnom brodu svi ele upravljati jer je to unosne Zar se na njemu nikada nee nai kakvo bijedno mjestace za skrdj mnog putnika? - Na stvar, na stvar! Ona je, sudei po tvojoj mirnoj naravi, sigurr vrlo zabavna. Tjeraju li te iz provincije posljednji izbori? - Moja je nesrea poela mnogo prije. Prije etiri godine imao sa etrdeset godina i pet stotina tisua franaka; danas imam etiri gc dine vie i, vjerojatno, pedeset tisua franaka manje, koliko upra> gubim prodajom svog dvorca u Montfleurvju, na krasnom poloaj] blizu Rhone. U Parizu mi je dodijala vjena komedija na koju ovjel obvezuje ono to nazivate civilizacijom XIX. stoljea. eao sam

prostodunou i jednostavnou. Kupio sam imanje u brdima blia Rhone - nita ljepe pod suncem. est mjeseci su mi udvarali vikar i mali ladanjski plemii iz susjedst dolazili su mi na ruak; govorio sam im: "Ostavio sam Pariz zato nikada vie ne bih morao govoriti ni sluati o politici. Kao to vidit" nisam pretplaen ni na jedne novine. to mi listonoa donosi manj| pisama, to sam zadovoljniji.)) To nije odgovaralo vikaru. Uskoro su me napali stotinama neumjesni! molbi i dosaivali mi. Htio sam davati dvjesta-trista franaka na godinu za siromahe, a oni su ih traili za pobona drutva, kao to je Drutvo svetog Josipa, Blaene Djevice itd. Odbio sam. Tada su me poeli vrijeati. Bio sam toliko glup da sam se ljutio. Nisam vie mogao jutrom izii uivati u ljepoti naih planina, a da ne naiem na neku nepriliku koja bi me trgla iz mojih sanjarenja i neugodno me podsjetila na ljude i njihovu zlobu. Na procesijama kojima se mole za usjeve, na primjer,, i kod kojih mi se svia pjevanje (vjerojatno je to grka melodija), vie blagosiljali moje njive jer one, kako je govorio vikar, pripadaju jednom bezboniku. Uginula je krava neke stare pobone seljakinje, ona je rekla da je zbog blizine ribnjaka to pripada meni, bezbonikt I filozofu koji je doao iz Pariza, i osam dana kasnije naao sam svoje ribe okrenute trbuhom prema gore, otrovane vapnom. Okruuju me svakovrsna zadijevanja. Mjesni mi sudac, ovjek dobar ali u strahu j jta svoje mjesto, nikada ne daje pravo. Seoski je mir postao za mene )akao. Kad su opazili da me napustio vikar, glavar kongregacije u selu, R da me ne podupire ni umirovljeni satnik, voa liberala, svi su udarili "<) meni, pa i zidar kojemu sam godinu dana davao posla, i kolar koji \c, popravljajui moje plugove, htio nekanjeno prevariti. Da bih se i.i nekoga mogao osloniti i da ipak dobijem koju parnicu, postao sam I KTal; ali, kao to si rekao, doli su ti prokleti izbori i oni zatraie moj glas... - Za nekog nepoznatog? - Nipoto, nego za ovjeka kojega sam suvie dobro poznavao. Odbio sam. Uasne li nesmotrenosti! Od toga sam asa imao i liberana vratu. Moj je poloaj postao nepodnoljiv. Da se u vikarevoj glavi dila misao da me optui zbog umorstva moje sluavke, vjerujem da i od obiju stranaka dobio dvadeset svjedoka koji bi se zakleli da su i' 1 jeli kako sam poinio taj zloin. Hoe ivjeti na selu, a nee sluiti strastima svojih susjeda, ak i sluati njihove brbljarije. Koje li pogreke!... Konano sam je popravio! Montfleurv se prodaje. Izgubit u, ako oha, i pedeset tisua franaka, ali sam presretan to naputam taj i kao licemjerja i zadijevanja. Potrait u samou i seoski mir na jedi-nne mjestu gdje u Francuskoj postoje - na nekom etvrtom katu i/.gledom na Champs-Elvsees. Ali jo razmiljam ne bih li zapoeo litiku karijeru u etvrti Roule darivajui upi posveeni kruh. Sve se to

pod Bonaparteom ne bi dogodilo - ree Falcoz s pogle->m koji je sijevao od gnjeva i aljenja. Tako je! Ali zato se taj tvoj Bonaparte nije znao odrati? Za sve to i nas trpim, kriv je on. Kdje se Julienova pozornost podvostruila. Ve je kod prvih rijei hvatio da je bonapartist Falcoz nekadanji prijatelj iz djetinjstva go! odina de Renala, kojega je on 1816. odbacio, a filozof SaintGiraud ,..ira biti brat onog naelnika prefekture u... koji se znao jeftino do->gnuti opinskih zgrada. Sve je to uinio tvoj Bonaparte - nastavio je Saint-Giraud. - Po-n i nadasve bezazlen ovjek etrdesetih godina s pet stotina tisua i .maka ne moe se nastaniti u provinciji i tamo nai mir; njegovi ga 220 221 Crveno i crno popovi i plemii tjeraju odande. - Ah, nemoj o njemu runo govoriti! - uzvikne Falcoz. - Nikad.i ostali narodi nisu toliko cijenili Francusku kao za vrijeme njegove tu naestogodinje vladavine. Tada je u svemu to se radilo bilo veliine- Neka avo nosi tvoga cara! - nastavi ovjek od etrdeset etiri godine. - On je bio velik samo na bojnim poljima i kad je oko 1802. sredio financije. A to da se kae o svim njegovim kasnijim postupcima? Svojim komornicima, svojom raskoi, svojim primanjima Tuilerijama stvorio je novo izdanje svih monarhistikih gluposti. To ]i izdanje bilo popravljeno, moglo je izdrati jo stoljee-dva. Plemii! sveenici htjeli su se vratiti na staro, ali im je nedostajala vrsta rul koja je potrebna da bi se ono moglo nametnuti javnosti. - Govori kao pravi bivi tiskar! - A tko me tjera s moje zemlje? - nastavi tiskar ljutito. - Popo^ koje je Napoleon svojim konkordatom pozvao natrag, umjesto daj njima postupa kao to drava postupa s lijenicima, odvjetniciml astronomima i da u njima gleda samo graane, ne brinui se za djel tnost kojom oni nastoje zaraditi svoj kruh. Zar bi danas bilo drzovrf plemia da tvoj Bonaparte nije stvarao barune i grofove? Ne, oni nisu bili u modi. Mali su ladanjski plemii oni koji su mi poslije poj va zadali najvie jada i natjerali me da postanem liberal. Razgovoru nije bilo ni kraja ni konca; ta e tema zaokupljati Franc sku jo pola stoljea. Kako je Saint-Giraud neprestano ponavljao da j| nemogue ivjeti u provinciji, Julien je bojaljivo spomenuo primje gospodina de Renala. - Bogami, mladiu, imate pravo! - povie Falcoz. - On je postao eki da ne bude nakovanj, i to straan eki. Ali ve vidim kako V ga Valenod nadmaiti. Poznajete li tog lupea? To je onaj pravi! to e rei va gospodin de Renal kad jednoga lijepog dana bude svrgnut, a na njegovo mjesto doe Valenod? - Ostat e licem u lice sa svojim zloinima - ree Saint-Girauc

- Vi, dakle, poznajete Verrieres, mladiu? Bonaparte, avo ga odnic njega i njegove monarhistike starudije - omoguio je vladavinu nala i Chelana, koja je dovela vladavinu Valenoda i Maslona. Julienu je taj sumorni politiki razgovor bio udan i odvodio ga njegova sladostrasna sanjarenja. Prvi pogled na Pariz, koji se vidio u daljini, slabo ga se dojmio. Kule oblacima koje je gradio o svojoj buduoj sudbini morale su se boriti i Drugi dio -1. svjeim uspomenama na posljednja dvadeset etiri sata provedena Vcrrieresu. Zaklinjao se da nikada nee napustiti djecu svoje priItoljice i da e sve ostaviti da bi njih zatitio, ako drzovitost popova Dvede do republike i progona plemia. lo bi se bilo dogodilo one noi kad je stigao u Verrieres da je u asu id je naslanjao svoje ljestve na prozor spavae sobe gospoe de Re-rr\.\\ u sobi bio neki stranac ili gospodin de Renal!? \ li koje je zato slasti doivio u prva dva sata kad je njegova prijateljica i eno nastojala da ga otpravi i kad je on, sjedei kraj nje u mraku, mio svoje miljenje! Duu kao to je Julienova takve uspomene o ite cijeloga ivota. Ostalo vrijeme njihova susreta ve se u njegovu i'anju pomijealo s prvim danima njihove ljubavi prije etrnaest ila se zaustavie i Julien se trgne iz dubokih sanjarenja. Uli su u 'tansko dvorite u Ulici J. J. Rousseaua. "Vozite me u Malmaison!" vikne on koijau koji se pribliio svojim kabrioletom. U ovaj sat, gospodine? Sto ete ondje? Ne tie vas se! Naprijed! a ka prava strast misli samo na sebe. Zato se, rekao bih, strasti sma-i|u smijenima u Parizu gdje susjed uvijek zahtijeva da se o njemu nogo misli. uvat u se da priam o Julienovu zanosu u Malmaiso-i. Plakao je. Sto!? Zar usprkos runim bijelim zidovima sagraeni-i te godine, koji dijele park kao na komade? i, gospodine: za Juliena, kao i za potomstvo, izmeu Arcole, Sv. lene i Malmaisona nije bilo niega. ver je Julien dugo oklijevao prije nego to je uao u kazalite; ao je udne nazore o tom mjestu propasti. lboko ga je nepovjerenje prijeilo da se divi ivom Parizu; dirali su samo spomenici koje je ostavio njegov junak. \ o me, dakle, u sreditu spletaka i licemjerstva! Ovdje vladaju za-t nici opata de Frilaira." eer treeg dana radoznalost je pobijedila njegovu namjeru da sve >li prije negoli se javi opatu Pirardu. Taj mu opat hladnim glasom I >iasni nain ivota koji ga eka kod gospodina de La Molea. Ako za nekoliko mjeseci ne budete od koristi, vratit ete se u . menite, ali na astan nain. Stanovat ete kod markiza, jednog od 11 veih velikaa u Francuskoj. Nosit ete crno odijelo, ali kao ovjek >ji je u koroti, a ne kao sveenik. Zahtijevam da nastavite svoje te222 223

Crveno i crno oloke studije i da zato tri puta na tjedan odlazite u sjemenite gdjj u vas ja predstaviti. Svakog ete dana u podne doi u markie; knjinicu; on vas kani zaposliti time da sastavljate pisma za njego; parnice i druge poslove. Markiz na rubu svakog pisma koje primi pie u dvije rijei odgovor koji valja sastaviti. Tvrdio sam da ete za' mjeseca biti kadri pisati te odgovore tako da e markiz od dvanad koje mu budete donosili na potpis, moi potpisati osam do devet, osam sati naveer uredit ete njegovu radnu sobu, a u deset ete bi| slobodni. - Moe se dogoditi - nastavi opat Pirard - da vam koja stara g<! spoa ili koji slatkorjeiv ovjek obeaju goleme koristi ili vam pos grubo ponude novac da im pokaete pisma koja markiz prima... - Ah, gospodine! - uzvike Julien pocrvenjevi. - udnovato - ree opat uz gorki smijeak - da ste usprkos svoa siromatvu i nakon godine dana sjemenita jo sauvali tu kreposnj indignaciju. Mora da ste i kraj zdravih oiju bili slijepi! - Je li to, moda, mo krvi? - ree opat tiho i kao da govori sa sebi. - A najudnije je - doda on gledajui Juliena - da vas marlj pozna... Ne znam kako. Davat e vam za poetak stotinu zlatni! plae. To je ovjek koji se ravna samo po svojim hirovima, to mu| mana; prepirat e se s vama o djetinjarijama. Bude li zadovoljan, va se plaa moe postupno popeti i do osam tisua franaka. - Ali vi uviate - nastavi opat otrim glasom - da vam on ne da sav taj novac radi vaih lijepih oiju. Morate biti korisni. Ja bih vaem mjestu vrlo malo govorio, a naroito ne bih nikada govorio onome to ne znam. - Ah! - nastavi opat. - Prikupio sam za vas sve obavijesti; a boravio sam vam spomenuti obitelj gospodina de La Molea. On ii . dvoje djece: kerku i devetnaestogodinjeg sina koji je izvanredno mjen, ali je neka vrsta luaka koji u podne nikada ne zna to rac u dva sata. Duhovit je i hrabar; ratovao je u panjolskoj. Markiz nada, ne znam zato, da ete postati prijatelj mladoga grofa Norber Rekao sam da ste izvrstan latinac, moda rauna da ete njegova nauiti nekoliko fraza o Ciceronu i Vergiliju. Da sam na vaemu mjestu, ne bih tom lijepom mladiu nikada dl pustio da se mnome ali, i prije nego to bih se odazvao njegovi) susretljivostima, koje su savreno uljudne, ali ih ironija poneto kvai pustio bih da mi ih nekoliko puta ponovi. 224 Drugi dio -1. Neu vam kriti da e vas mladi grof de La Mole isprva prezirati jer ste samo sitni graanin. Jedan je njegov predak pripadao dvoru i imao ast da mu, zbog neke politike spletke, 26. travnja 1574. na trgu Greve odrube glavu. A vi ste sin tesara iz Verrieresa i, povrh toga, namjeteni ste kod njegova oca. Odmjerite dobro razlike i prouite u Moreriju povijest te obitelji; svi laskavci koji kod njih ruaju, ine na to od vremena do vremena, kako to oni zovu, fine aluzije. Pazite kako ete odgovarati na ale grofa Norberta de La

Molea, zapovjednika husarskog eskadrona i budueg pera Francuske, i nemojte mi poslije dolaziti jadikovati. - ini mi se - ree Julien jako pocrvenjevi - da ne bih smio ni odgovoriti ovjeku koji me prezire. - Vi taj prezir uope ne poznajete; on e se oitovati samo u pretjeranim pohvalama. Ako ste glupi, mogli biste se time dati uhvatiti, a ako elite uspjeti, morali biste se time dati uhvatiti. - Ako se onoga dana kad mi sve to ne bude vie odgovaralo, vratim u svoju eliju br. 103, hoe li me smatrati nezahvalnikom? - Bez sumnje - odgovori opat - svi e vas laskavci ovdje klevetati, ali tada u se ja pojaviti. Adsum qui jeci. Rei u da sam ja tako odluio. Juliena je duboko rastuio uljivi, gotovo zlobni ton opata Pirarda; taj je ton posve pokvario dojam njegova posljednjeg odgovora. Zapravo, opat je imao skrupula zbog svoje naklonosti prema Julienu i samo se s nekom vrstom vjerskog straha tako izravno upletao u njegovu sudbinu. - Vi ete jo viati i gospou de La Mole - dodao je on s istom mrzovoljom i kao da obavlja neku teku dunost. - Ona je visoka, plava, pobona, ohola, savreno uljudna i vie od svega beznaajna. Kerka je starog vojvode od Chaulnesa, koji je toliko poznat po svojim plemikim predrasudama. Ta je velikaka kao neki vrlo izrazit izvadak iz onoga to je u biti karakter ena njezina poloaja. Ona i ne taji da je jedina prednost koju cijeni imati pretke koji su sudjelovali u kriarskim ratovima. Novac dolazi tek daleko poslije toga. Zar se tome udite? Nismo vie u provinciji, prijatelju moj. U njezinu ete salonu uti mnoge velikae kako o naim prinevima govore neobino nehajnim tonom. Glede gospoe de La Mole, ona svaki put kad spomene nekog princa ili, pogotovu, neku princezu, iz potovanja govori tiim glasom. Ne bih vam savjetovao da pred njom 225 Crveno i crno kaete da su Filip II. ili Henrik VIII. bili udovita. Oni su bili kraljevi, a to im daje nepobitno pravo da budu potovani od svih bia niska podrijetla, kao to smo to vi i ja. Meutim - doda opat Pirard - mi smo sveenici, jer ona e i vas takvim drati; zbog toga nas ona smatra lakajima koji su potrebni za njezin spas. - Gospodine - ree Julien - ini mi se da neu ostati dugo u Parizu. - Dobro je; ali upamtite da za ovjeka naeg stalea nema uspjeha bez pomoi velike gospode. S onim neim to je u vaem karakteru, a to se ne da objasniti, bar ja to ne mogu, vi ete, ako ne uspijete, biti progonjeni; za vas ne postoji srednji put. Ne zavaravajte se! Ljudi vide da vam nije drago kad vas nagovore; u zemlji tolike drutvenosti kao to je ova, vas e snai nesrea ako se ne domognete ugleda. to bi bilo od vas u Besane,onu da nije bilo tog hira markiza de La Mo-lea? Jednoga ete dana shvatiti kako je jedinstveno ono to on za vas ini i vi ete, ako niste neko udovite, biti i njemu i njegovoj obitelji vjeno zahvalni. Koliko je siromanih sveenika,

uenijih od nas, godinama ivjelo u Parizu s petnaest sua to bi ih dobivali za svoje mise i s deset sua za svoj rad na Sorboni! Sjetite se to sam vam prole zime priao o prvim godinama onoga nevaljalog kardinala. Duboisa! Ili ste moda toliko oholi da se smatrate darovitijim od njega? Ja sam, na primjer, raunao da u, kao ovjek miran i osrednjih sposobnosti, i umrijeti u svom sjemenitu; bio sam toliko djetinjast da ga zavolim. Pa ipak su me u trenutku kad sam dao ostavku upravo htjeli otpustiti. Znate li koliko je iznosio moj imutak? Posjedovao sam pet stotina dvadeset franaka, ni vie ni manje. Nisam imao ni jednog prijatelja, jedva dva-tri poznanika. Gospodin de La Mole, kojeg nikad nisam bio vidio, izvukao me iz neprilike; trebalo je da kaem samo jednu rije i dobio sam upu s imunim upljanima koji nemaju grubih poroka, a prihod me posramljuje, toliki je nerazmjer izmeu njega i mog rada. Izloio sam vam sve to tako nairoko samo zato da biste se malo opametili. Jo vam moram neto rei jer sam, na nesreu, nagao, pa bi se moglo dogoditi da nas dvojica prestanemo govoriti jedan s drugim. Ako vam markizina oholost ili neslane ale njezina sina uine boravak u toj kui posve nemoguim, savjetujem vam da svoje nauke dovrite u nekom sjemenitu 30 milja od Pariza, i to radije prema sjeveru nego prema jugu. Na sjeveru ima vie civilizacije, a manje nepravde, i 226 Drugi dio -1. moram priznati - dodade tiim glasom - mali se tirani plae blizine parikih novina. Ako i nadalje budemo nalazili zadovoljstvo u tome da se viamo, a markieva vam kua ne bi odgovarala, nudim vam mjesto svog vikara i dijelit s vama napola itav prihod upe. Ja vam to dugujem, ak i vie od toga - dometne prekidajui Julienovo zahvaljivanje - za onu izvanrednu ponudu koju ste mi uinili u Besanconu. Da nisam imao onih pet stotina i dvadeset franaka, vi biste me bili spasili. Opatov je glas izgubio opori zvuk. Na veliku svoju sramotu, Julien je osjetio suze u oima; spopala ga je neodoljiva elja da se baci u naruaj svog prijatelja; nije se mogao suzdrati da mu ne kae, glumei pri tome mukost to je vie mogao: - Moj me otac mrzio od kolijevke; to je bila jedna od mojih velikih nesrea. Ali ja se vie neu tuiti na sudbinu; u vama sam naao oca, gospodine. - Dobro, dobro - ree opat zbunjeno, a zatim je naao rije koja je za ravnatelja sjemenita bila najprikladnija: - Nemojte nikada, dijete moje, rei sudbina, recite uvijek Providnost. Kola se zaustavie; koija podignu bronani zvekir na nekim golemim vratima: bila je to palaa de La Mole; i da prolaznici ne budu u neizvjesnosti, te su rijei stajale na crnom mramoru iznad vrata. Ta se afektacija Julienu nije svidjela. "Toliko se boje jakobinaca! Iza svakog plota vide jednog Robespierrea i njegova krvnika kola; zbog toga bi im se ovjek esto do suza nasmijao, a svoju kuu, evo, ovako istiu da bi je svjetina u sluaju pobune raspoznala i opljakala." Te je svoje misli priopio opatu Pirardu.

- Ah, jadno moje dijete, vi ete brzo biti moj vikar. Kako vam je strana misao pala na pamet! - Meni se ona ini vrlo jednostavna - ree Julien. Zadivio se vratarevoj ozbiljnosti, a jo vie istoi dvorita. Sjalo je prekrasno sunce. - Kakve li raskone arhitekture! - ree on svom prijatelju. Bila je to jedna od onih palaa s neukusnim proeljem u etvrti Sa-intGermain, sagraenih u vrijeme Voltaireove smrti. Nikada moda i ljepota nisu bile tako daleko jedna od druge. 227 Crveno i crno 11. Ulazak u drutvo Smijene li i dirljive uspomene: prvi salon u kojem sam se, s osamnaest godina, pojavio sam i bez oslonal Bilo je dovoljno da me koja ena pogleda, pa da se zastraim. Sto sam vie elio svidjeti se, to sam postajao nespretniji. O svemu sam donosio posve pogrene sudove; ili bih se nekome bez razloga povjeravao, ili bih u nekom ovjeku vidio neprijatelja zato to me pogledao ozbiljno. Ali kako je tada, usred tih stranih jada moje plaljivosti, lijep dan bio lijepi Kant Julien je zapanjen stao nasred dvorita. - Ta ponaajte se pametno! - ree mu opat Pirard. - Padaju vam na pamet strane misli, a zatim se vladate kao pravo dijete! Gdje vam je Horacijevo nil mirari? (Niemu se ne diviti.) Mislite na to da e to mnotvo lakaja, kad vidi da ste se ovdje smjestili, pokuati rugati vam se; gledat e u vama sebi ravna koji je nepravedno postavljen iznad njih. Pod isprikom dobroudnosti, dobrih savjeta i elje da vas vode, oni e pokuati gurnuti vas u kakvu krupnu budalatinu. - Neka samo pokuaju! - odvrati Julien ugrizavi se za usnu i u njemu se opet probudi sve njegovo nepovjerenje. Saloni na prvom katu, kojima su ta gospoda prola prije negoli su stigla do markieve radne sobe, izgledali bi vam, dragi itatelju, isto toliko alosni koliko i velianstveni. Kad bi vam ih dali takve kakvi jesu, odbili biste u njima stanovati; to je zaviaj zijevanja i tuna razmiljanja. Oni su poveali Julienovo oduevljenje. "Kako netko moe biti nesretan", pomislio je on, "ako ivi u tako divnu 228 Drugi dio - II. prebivalitu!" Napokon stigoe do najrunije sobe toga gospodskog stana: jedva je u njoj bilo neto svjetla. Tu se nalazio malen, mrav ovjek, iva pogleda ispod plave vlasulje. Opat se okrene prema Julienu i predstavi ga. Taj ovjek bio je markiz. Julien ga je tekom mukom prepoznao, toliko je izgledao ljubazno. To vie nije bio onaj velika ohola dranja iz opatije Bray-le-Haut. Julienu se inilo da u njegovoj vlasulji ima previe kose. Zahvaljujui tim zapaanjima, nije bio nimalo zbunjen. Najprije je pomislio kako je taj potomak prijatelja Henrika III. prilino neugledne vanjtine. Bio je vrlo mrav i nemiran. Ali uskoro je primijetio da je markieva uljudnost prema

sugovorniku ugodnija i od uljudnosti samoga besangonskog biskupa. Audijencija je potrajala samo tri minute. Kad su izlazili, opat ree Julienu: - Vi ste markiza gledali kao to biste gledali kakvu sliku. Nisam ba naroit poznavatelj onoga to ti ljudi nazivaju uljudnou i uskoro ete o tome vie saznati nego ja, ali smjelost vaeg pogleda uinila mi se prilino neuljudna. Opet sjednu u kola. Koija zaustavi fijaker u blizini bulevara i opat uvede Juliena u niz velikih salona. Julien je opazio da tu nema namjetaja. Gledao je divnu pozlaenu uru njihalicu koja je, po njegovu sudu, predstavljala vrlo nepristojan prizor, kadli mu se sa smijekom priblii neki veoma elegantan gospodin. Julien ga tek napola pozdravi. Gospodin mu se osmjehne i stavi mu ruku na rame. Julien se lecne i odskoi. Pocrvenio je od bijesa. Opat Pirard se, usprkos svojoj ozbiljnosti, nasmije do suza. Taj je gospodin bio kroja. - Vraam vam vau slobodu na dva dana - ree mu opat kad su izlazili. - Tek tada u vas moi predstaviti gospoi de La Mole. Netko drugi bi vas u prvim trenucima boravka u tom novom Babilonu uvao kao mladu djevojku. Ako morate propasti, propadnite odmah, pa u se tako osloboditi slabosti da mislim na vas. Prekosutra prije podne taj e vam kroja poslati dva odijela; momku koji e obaviti probu dajte pet franaka. Uostalom, nemojte pred tim Parianima otvoriti usta. Kaete li i jednu rije, oni e nai naina da vam se narugaju. Daroviti su za to. Prekosutra u podne budite kod mene!... Idite, upropastite se!... Zaboravio sam vam rei da naruite cipele, koulje i eir; evo vam adresa. 229 Crveno i crno Julien pogleda rukopis kojim su bile zapisane te adrese. - To je markiev rukopis - ree opat. - Markiz je aktivan ovjek koji na sve misli i koji vie voli uraditi nego zapovjediti. On vas uzima k sebi zato da mu oduzmete takve brige. Hoete li imati dovoljno duha da dobro obavite sve poslove koje vam taj ivahni ovjek natukne? To e tek budunost pokazati: pazite se! Julien bez ijedne rijei obie obrtnike za koje je imao adrese; opazio je da ga primaju s potovanjem, a cipelar je, zapisujui njegovo ime u knjigu, napisao "gospodin Julien de Sorel". Na groblju Pere-Lachaise neki gospodin, vrlo usluan i jo vie liberalan u govoru, ponudi se da mu pokae grob marala Neya, koga vjeta politika liava poasti da ima epitaf. Ali kad se rastao s tim liberalom koji ga suznih oiju umalo nije zagrlio, Julien vie nije imao sata. Obogaen tim iskustvom, pojavio se za dva dana u podne pred opatom Pirardom koji ga je dugo promatrao. - Vi ete, moda, postati kico - ree mu opat strogo. Julien je izgledao kao vrlo mlad ovjek u dubokoj koroti; zaista je bio vrlo pristao, ali dobri je opat i sam bio suvie provincijalac da bi mogao zapaziti kako Julien jo i sad dri ramena na nain koji je u provinciji istodobno znak otmjenosti i dostojanstva. Kad je markiz

ugledao Juliena, on je njegovu pristalu vanjtinu procijenio sasvim drugaije nego dobri opat, te ga upita: - Biste li imali to protiv toga da gospodin Sorel ui plesati? Opat se skameni. - Ne bih - odgovori on napokon. - Julien nije sveenik. Grabei dvije po dvije stube pokrajnog stubita, markiz poe sam da smjesti naeg junaka u lijepu mansardu s vidikom na golemi vrt uz palau. Zapita ga koliko je koulja naruio kod krojaice. - Dvije - odgovori Julien sav zbunjen to se tako velik gospodin sputa do takvih pojedinosti. - Vrlo dobro - odvrati markiz ozbiljnim glasom i nekako zapovjedniki i kratko, to je Juliena potaklo na razmiljanje - vrlo dobro! Uzmite jo dvadeset i dvije koulje. Evo vam prve etvrtine vae plae. Silazei s mansarde, markiz pozva postarijeg slugu. - Arsene ree mu on - vi ete posluivati gospodina Sorela. - Nekoliko minuta kasnije Julien se naao sam u prekrasnoj knjinici; to je bio divan trenutak. Da ga ne bi zatekli onako uzbuena, sakrije se u 230 Drugi dio - II. jedan tamni kut; odatle je s divljenjem promatrao sjajne hrptove knjiga. "Sve u to moi itati", govorio je sebi. "Kako mi se tu ne bi svialo? Gospodin de Renal smatrao bi se zauvijek ponienim daje uinio i stoti dio onoga to je markiz de La Mole upravo uinio za mene. Ali da vidim pisma koja treba prepisati u isto]" Poto ih je prepisao, Julien se usudi prii knjigama; umalo nije poludio od sree otkrivi jedno izdanje Voltairea. Otra da otvori vrata knjinice da ga tkogod ne iznenadi. Zatim se predade uitku da rasklopi svaki od osamdeset svezaka. Svesci su bili prekrasno uvezeni; bilo je to remek-djelo najboljega londonskog majstora. Ali sve to nije bilo potrebno da bi Julienovo divljenje doseglo vrhunac. Sat kasnije ue markiz, pogleda prepisana pisma i ustanovi s uenjem da Julien pie "cela" s dva "11": "cella". "Je li sve ono to mije opat govorio o njegovu znanju samo obina pria?" Vrlo obeshrabren, markiz ga blago zapita: - Vi niste sigurni u pravopisu? - To je istina - odgovori Julien, ni najmanje ne mislei na zlo koje sebi nanosi; bio je dirnut markievom dobrotom, koja ga je podsjetila na bahati nain gospodina de Renala. <(Citav taj pokus s popiem iz Franche-Comtea samo je izgubljeno vrijeme", mislio je markiz. "Ali meni je bio toliko potreban pouzdan ovjek]" - "Cela" se pie samo s jednim - ree markiz. - Kad prepiete pisma, potraite u rjeniku one rijei za koje niste sigurni kako se piu. U est sati markiz poalje po njega; s oitim je nezadovoljstvom gledao Julienove izme. - Propustio sam neto; nisam vam rekao da se svaki dan u pet i pol morate obui. Julien ga je pogledao u nedoumici. - Hou rei da morate navui arape. Arsen e vas na to podsjetiti, a za danas u vas ispriati.

Izgovorivi te rijei, gospodin de La Mole povede Juliena u salon koji se sav sjajio od pozlata. Gospodin de Renal u slinim zgodama nikada ne bi propustio ubrzati korake kako bi imao prednost da prvi ue kroz vrata. Naviknut na tu sitnu tatinu svoga bivega gospodara, Julien stane markizu na nogu i zada mu, zbog njegove kostobolje, veliku bol. "Ah, k tomu jo je i zvekan", pomisli markiz. On ga predstavi eni visoka stasa i dostojanstvene pojave. Bila 231 Crveno i crno je to markiza. Julienu se ona uini neuljudna i pomalo nalik na gospou de Maugirom, enu potprefekta verrierskog okruga, kad je nazona ruku na dan Svetoga Karla. Poneto zbunjen izvanrednom raskoi salona, nije uo to je rekao gospodin de La Mole. Markiza se jedva udostojala da ga pogleda. Bilo je tu nekoliko osoba, meu kojima je Julien s neizrecivom radou prepoznao malog biskupa iz Agdea, koji se nekoliko mjeseci prije, na sveanosti u Bray-le-Hautu, udostojao s njime progovoriti nekoliko rijei. Taj se mladi prelat bez sumnje uplaio njena pogleda to ga je u njega bojaljivo upro Julien i nimalo se nije potrudio da prepozna tog provincijalca. Ljudi koji su se okupili u salonu izgledali su Julienu nekako tuni i usiljeni; u Parizu se govori tiho i ne preuveliavaju se sitnice. Oko est i pol sati ue lijep mladi s brcima, vrlo blijed i vrlo vitak; glava mu je bila malena. - Vi uvijek kasnite - ree markiza, kojoj je poljubio ruku. Julien shvati da je to grof de La Mole. Na prvi mu se pogled vrlo svidio. "Je li mogue", pomisli on, "da je to ovjek koji bi me svojim uvredljivim alama mogao otjerati iz ove kue?" Promatrajui uporno grofa Norberta, Julien opazi da je on u izmama s ostrugama. "A ja moram biti u cipelama, oito kao podinjeni." Sjeli su za stol. Julien je uo markizu kako neto strogo govori podigavi malo glas. Gotovo u isti tren opazio je mladu djevojku, neobino plavu i vrlo lijepa stasa, koja je sjela nasuprot njemu. Nije mu se nimalo svidjela: meutim, gledajui je paljivo, pomislio je da nikada nije vidio tako lijepih oiju; no one su odavale veliku hladnou due. Zatim je Julien opazio da te oi izraavaju dosadu koja promatra, ali koja ne zaboravlja dunost da bude dostojanstvena. "I gospoa de Renal je imala vrlo lijepe oi, svi su joj pravili komplimente zbog njih, ali one nisu imale nita zajedniko s ovim oima." Julien nije bio dovoljno iskusan da zapazi kako od vremena do vremena u oima gospoice Matilde tako je uo da je zovu - bljesne sjaj duhovitosti. Kad bi oi gospoe de Renal zasjale, bilo je to od ara strasti ili od plemenitog ogorenja zbog nekog runog djela o kojem se upravo prialo. Potkraj veere Julien je naao izraz kojim obiljeiti njihovu ljepotu: "One su iskre", pomisli on. Inae je nemilo sliila na majku, koja mu se sve manje 232 Drugi dio - II.

sviala, te ju je prestao promatrati. Grof Norbert inio mu se, naprotiv, u svakom pogledu krasan. Juliena je on toliko oarao da mu nije ni na pamet palo da mu bude zavidan i da ga mrzi zato to je bogatiji i otmjeniji od njega. Julienu se inilo da je markizu dosadno. Neto prije drugog jela ree on svom sinu: - Norberte, molim te da bude dobar prema gospodinu Julienu Sorelu, kojega sam uzeo u svoj tab i kojega namjeravam uiniti ovjekom, ako je to mogue. - On je moj tajnik - ree markiz svom susjedu - a pie "cela" sa dva "11". Svi su pogledali Juliena, koji se malo preduboko naklonio Norbertu, ali su, uglavnom, svi bili zadovoljni njegovim pogledom. Mora da je markiz ve govorio o vrsti obrazovanja koje je Julien stekao jer je jedan od gostiju stao s njim govoriti o Horaciju. "Upravo sam govorei o Horaciju uspio kod besanconskog biskupa", pomisli Julien, "oni oito poznaju samo tog pisca". Od tog je trenutka postao gospodar nad samim sobom. Taj je obrat bio olakan i time to je zakljuio da gospoica de La Mole nikada nee biti ena po njegovu ukusu. Od vremena u sjemenitu sudio je o ljudima najgore i teko se od njih dao zastraiti. Njegova bi hladnokrvnost bila savrena, samo da blagovaonica nije bila tako sjajno namjetena. Jo uvijek su mu imponirala dva ogledala, svako osam stopa visoko, u kojima bi govorei o Horaciju vidio koji put svog sugovornika. Njegove reenice, s obzirom na to da je provincijalac, nisu bile predugake. Imao je lijepe oi, kojima je sjaj poveavala bojaljivost puna strepnje ili, kad bi dobro odgovorio, puna sree. Zakljuili su da je ugodan. Ta je vrsta ispita unijela malo ivosti u ozbiljnu veeru. Markiz je znacima ponukao Julienova sugovornika da ivo nastavi. "Zar je doista mogue da on neto zna?" pomislio je. Julien je odgovarao prikupljajui misli i toliko se oslobodio svoje bojaljivosti da je mogao pokazati ako ve ne duhovitost - to je nemogue onome koji ne poznaje jezik kojim se slue u Parizu - a ono bar nove ideje; iako ih nije izlagao ni lijepo ni vjeto, vidjelo se da savreno zna latinski. Julienov je protivnik bio neki lan Arheoloke akademije i sluajno je znao latinski, ustanovio je da je Julien vrlo dobar humanist, te se vie nije bojao da e ga posramiti, nego je zaista nastojao da 233 Crveno i crno ga smete. Julien je u aru tog okraja zaboravio divni namjetaj blagovaonice, te je o latinskim pjesnicima stao izlagati misli koje njegov sugovornik nije nigdje itao. Kao poten ovjek, on je mladom tajniku odao priznanje. Sreom se povela rasprava o tome je li Horacije bio siromaan ili bogat, je li bio ljubazan, razbludan i bezbrian ovjek koji je pisao stihove da bi se zabavio, kao Chapelle, Moliereov i La Fontaineov prijatelj, ili je bio siromaan slubeni dvorski pjesnik koji je sastavljao ode za kraljev roendan, kao Southev, napada lorda Bvrona. Govorilo se o stanju drutva u vrijeme Augusta i Georga IV; u obje te epohe aristokracija je bila svemona, ali u Rimu joj je vlast preoteo Mecena, koji je bio samo

obian vitez, a u Engleskoj je ona Georga IV potisnula na poloaj mletakog duda. Ta je rasprava kanda trgla markiza iz mrtvila dosade u koju je bio upao na poetku veere. Julien nije nita znao o svim tim modernim imenima, kao to su Southev, lord Byron, George IV, koja je sada prvi put uo. Ali nikome nije izmaklo da je njegova nadmo neosporna kad je rije 0 dogaajima koji su se zbili u Rimu i o kojima se moglo stei znanje prouavajui djela Horacija, Marcijala, Tacita itd. Julien je bez oklijevanja prisvojio neke misli koje je uo od besane,onskog biskupa u onom slavnom razgovoru to ga je vodio s tim prelatom, 1 te su misli naile na odobravanje. Kad su se zamorili razgovorom o pjesnicima, markiza se udostojala pogledati Juliena jer ona se obvezno divila svemu fto je zabavljalo njezina mua. - Moda se pod nespretnim ponaanjem tog mladog sveenika krije uen ovjek ree markizi akademik koji je sjedio do nje, a Julien je to nauo. Gotove su fraze prilino odgovarale duhu domaice. Ona usvoji tu frazu o Julienu i bila je zadovoljna to je akademika pozvala na veeru. "On zabavlja gospodina de La Molea", pomisli ona. 234 Drugi dio - III. 111. Prvi koraci Ta beskrajna dolina puna blistavih svjetlosti i tolikih tisua ljudi zasljepljuje. Ba nitko me ne poznaje, a svi me nadmauju. Ja gubim glavu. Reina Sutradan vrlo rano Julien je u knjinici prepisivao pisma kadli ue gospoica Matilda kroz mala sporedna vrata, koja su knjigama bila vrlo dobro skrivena. Dok se Julien divio tom izumu, gospoica Matilda je izgledala vrlo zauena i prilino zlovoljna to ga nalazi ondje. Julienu se ona, s uvijaima u kosi, uinila gruba, ohola i gotovo mukobanjasta. Gospoica de La Mole krala je potajno knjige iz oeve biblioteke, a da se to ne primijeti. Julienova je nazonost uinila toga jutra njezin dolazak uzaludnim; naljutilo ju je to jo i vie to je dola po drugi svezak Voltaireove Babilonske princeze, dostojne dopune jednog nadasve monarhistikog i vjerskog odgoja, remek-djela penziona "Sacre-Coeur"l Toj je jadnoj devetnaestogodinjoj djevojci ve bilo potrebno da roman bude zajedljiva duha da bi je zanimao. Grof Norbert se pojavio u knjinici oko tri sata; doao je prouiti neke novine kako bi uveer mogao govoriti o politici, te mu je bilo vrlo drago to je zatekao Juliena, na kojega je bio posve zaboravio. Ponio se prema njemu savreno i ponudio mu da zajedno izjau. - Otac nam daje slobodu do veere. Julien je shvatio to nam i bio je njime oaran. - Boe moj, gospodine grofe - ree Julien - kad bi trebalo oboriti stablo osamdeset stopa visoko, otesati ga i od njega nainiti daske, usuujem se tvrditi da bih to dobro izveo; ali ne znam jesam li est puta u 235 Crveno i crno

ivotu jahao konja! - To e, dakle, biti sedmi put - ree Norbert. Zapravo, Julien se sjeao dolaska kralja * * * u Verrieres i vjerovao je da izvrsno jae, ali je na povratku iz Bulonjske ume, ba u sredini Ulice du Bac, hotei da naglo izmakne jednim kolima, pao i sav se zablatio. Dobro mu je dolo to je imao dva odijela. Za veerom ga markiz, elei s njime zapodjenuti razgovor, upita kako je bilo u etnji; Norbert se pouri i odgovori sasvim openito. - Gospodin grof je prema meni neizrecivo ljubazan - prihvati Julien - ja mu zahvaljujem i znam to cijeniti. Izvolio je narediti da mi daju najmirnijeg i najljepeg konja, ali me, razumije se, nije mogao za njega i privezati, pa sam zbog nedostatka te mjere opreznosti pao ba usred one duge ulice kraj mosta. Gospoica Matilda je uzalud nastojala sakriti smijeh, a zatim radoznalo zatrai pojedinosti. Julien se izvue iz neprilike s mnogo jednostavnosti; djelovao je ljupko, a da to nije ni slutio. - Ja tom malom sveeniku proriem lijepu budunost - ree markiz akademiku. - Da jedan provincijalac u takvoj prilici bude jednostavan, to se jo nikada nije dogodilo! I tu svoju nesreu jo pria pred gospoama! Julien je svojom nevoljom toliko odobrovoljio sluatelje da je pri kraju veere, kad je ve razgovor bio krenuo drugim tokom, gospoica Matilda stala ispitivati svoga brata o pojedinostima toga nesretnog dogaaja. Kako su se njezina pitanja nastavljala, Julien se susrevi vie puta njezin pogled, usudio izravno odgovoriti, iako nije bio zapitan, i zavrilo se time da se sve troje smijalo onako kako bi se smijalo troje mladih seljaka usred ume. Sutradan Julien ode na dva predavanja iz teologije, a zatim se vrati da prepie dvadesetak pisama. U knjinici, pokraj njegova stola, sjedio je neki mladi vrlo paljivo odjeven, ali neugodne vanjtine i fizionomije u kojoj se odraavala zavist. Ue markiz. - to radite ovdje, gospodine Tanbeau? - upita on pridolicu strogim glasom. - Mislio sam... - prihvati mladi sa smijekom ulizice. - Ne gospodine, vi niste mislili. To je samo pokuaj, ali neuspjeli. Mladi Tanbeau bijesno ustane i iezne. Bio je to neak onog akademika, prijatelja gospoe de La Mole, a posvetio se knjievnosti. Aka236 Drugi dio -111. demik je bio ishodio da ga markiz uzme za tajnika. Tanbeau je radio u pokrajnjoj sobi i doznavi za naklonost koju uiva Julien, htio je da je s njime dijeli, pa je smjestio svoj pisai pribor u knjinici. U etiri sata Julien se nakon kratka oklijevanja usudio pojaviti kod grofa Norberta. Ovaj se spremao na jahanje i naao se u neprilici, jer je bio savreno uljudan. - Mislim - ree on Julienu - da ete uskoro poi u kolu za jahanje i za nekoliko tjedana bit e mi vrlo drago da mogu s vama jahati. - Htio sam vam zahvaliti na dobroti koju ste mi iskazali; vjerujte, gospodine - doda Julien vrlo ozbiljno - da osjeam to vam sve dugujem. Ako va konj zbog moje jueranje nespretnosti nije ranjen i ako je slobodan, elio bih da danas na njemu izjaem.

- Bogami, dragi moj Sorele, na vau odgovornost. Uzmite kao da sam vas upozorio na sve to razboritost iziskuje; sada su etiri sata, ne smijemo vie gubiti vrijeme. Kad je ve bio na konju, Julien zapita mladoga grofa: - Sto moram raditi da ne padnem? - Mnogo toga - odgovori Norbert prasnuvi u smijeh. - Treba, na primjer, nagnuti tijelo unatrag. Julien pojaha brzim kasom. Bili su na trgu Luja XVI. - Ah, neustraivi mladiu - ree Norbert - ovdje ima suvie kola, a njima upravljaju nesmotreni ljudi! Kad se jednom naete na zemlji, njihove e vas koije pregaziti; oni se nee htjeti naglo zaustaviti da ne bi moda time svome konju pokvarili eljusti. Dvadesetak se puta Norbertu inilo da Julien mora pasti, ali se naposljetku etnja svrila bez nezgode. Vrativi se, mladi je grof rekao svojoj sestri: - Predstavljam vam neustraiva vratolomca. Za veerom je, razgovarajui s ocem s jednog kraja stola na drugi, odao priznanje Julienovoj neustraivosti; ali to je bilo sve to se na njegovu jahanju moglo pohvaliti. Mladi je grof ujutro uo kako se sluge koji su u dvoritu timarili konje uvredljivo podruguju Julienu zbog njegova pada. I Jsprkos tolikoj dobroti, Julien se usred te obitelji uskoro osjeao potpuno osamljen. Svi su mu se njihovi obiaji inili udnovati i on je u svima grijeio. Njegove su krupne pogreke zabavljale sve sobare. C )pat Pirard je otputovao u svoju upu. "Ako je Julien slaba trska, neka propadne, a ako je hrabar ovjek, neka se sam snalazi", mislio je on. 237 Crveno i crno Drugi dio - IV. IV. Palaa de La Mole to e on ovdje? Zar bi mu se moglo ovdje sviati? Zar bi mogao i misliti da e se on ovdje nekome svidjeti? Ronsard Kao to se Julienu u otmjenom salonu palae de La Mole sve inilo udno, tako je i taj mladi, blijed i odjeven u crno, izgledao vrlo udnovat osobama koje bi se udostojale zapaziti ga. Gospoa de La Mole predloi muu da Juliena poalju po nekom poslu i da ga tako uklone u one dane kad im dolaze na veeru neke linosti. elim izvesti taj pokuaj do kraja - odgovori joj markiz. - I Opat Pirard tvrdi da inimo krivo kad krimo samoljublje ljudi [ koje primamo u svoju kuu. Treba se osloniti samo na ono to je otporno itd. Ovaj je mladi neprilian samo zato to je nepoznat, on je inae kao gluhonijem. "Da bih se mogao ovdje snai", mislio je Julien, "moram zapisati imena i pokoju rije o karakteru osoba koje dolaze u ovaj salon". U prvi je red stavio pet-est prijatelja kue koji su mu, za svaki sluaj, laskali smatrajui da ga markiz zbog nekog svog hira zatiuje. To su bili bijednici, vie-manje niski; ali treba rei u

pohvalu te vrste ljudi koju danas susreemo u salonima aristokracije da nisu bili jednako niski za sve. Poneki bi izmeu njih doputao da markiz s njim postupa loe, ali bi se uzbudio na neku grubu rije koju bi mu rekla markiza de La Mole. Bilo je odvie oholosti i odvie dosade u samom karakteru gospodara te kue; bili su previe navikli vrijeati kako bi time razbili svoju dosadu, a da bi se mogli nadati iskrenim prijateljima. No, bili su uvijek savreno uljudni, osim u kine dane i u asovima nepodnoljive dosade, koji su bili rijetki. Da je onih pet-est laskavaca koji su Julienu iskazivali tako oinsko prijateljstvo napustilo palau de La Mole, markiza bi ostala izvrgnuta velikoj samoi, a u oima ena tog drutvenog poloaja samoa je grozna: ona je simbol nemilosti. Markiz je bio savreno paljiv prema svojoj eni; brinuo se da njezin salon bude dovoljno pun, ali ne lanova Gornje kue, jer nije smatrao svoje nove kolege dovoljno otmjenima da zalaze k nje-rnu kao prijatelji, ni dovoljno zabavnima da ih prima kao nie od sebe. Tek je mnogo kasnije Julien prozreo te tajne. O slubenoj politici, koja je predmet razgovora u graanskim kuama, govori se u kuama klase kojoj pripada markiz samo u asovima opasnosti. Tako je jo silna, ak i u ovom stoljeu dosade, potreba za zabavom da bi se i u dane velikih veera svi razbjeali im bi markiz napustio salon. Bilo je zabranjeno zbijati ale na raun Boga, sveenika, kralja, ljudi na poloaju, umjetnika koje titi dvor, svega to je priznato i ustaljeno, govoriti lijepo o Berangeru, o opozicijskim novinama, o Voltaireu, o Rousseauu i o svakome tko sebi doputa malo slobode govora i, pogotovu, bilo je zabranjeno spominjati politiku - inae se moglo slobodno raspravljati o svemu. Nema tog prihoda od sto tisua talira ni tog odlikovanja koji bi se mogli boriti protiv te salonske povelje. I najmanja se iva misao smatrala prostatvom. Usprkos dobrom odgoju, savrenoj uljudnosti, nastojanju da budu ugodni, dosada se itala na svim licima. Mladii koji bi dolazili po dunosti, bojali su se govoriti o neemu to bi moglo pobuditi sumnju da misle ili odati da itaju neke zabranjene knjige, i zato su utjeli poto bi izgovorili nekoliko elegantnih rijei o Rossiniju i o vremenu. Julien je opazio da razgovor obino odravaju dva grofa i pet baruna koje je gospodin de La Mole upoznao u emigraciji. Ta su gospoda uivala rente od est do osam tisua funti; etvorica su bili pristae "Quotidiennea", a trojica "Gazzette de France". Jedan od njih priao bi svaki put neku anegdotu s dvora u kojoj se rije "divan" nije tedjela. Julien je primijetio da taj ovjek ima pet odlikovanja; ostali su ih veinom imali samo tri. U naknadu za to stajalo je u predsoblju deset lakaja u livrejama koji 238 239 Crveno i crno su cijele veeri, svakih etvrt sata, posluivali sladoledom ili ajem, a prije ponoi iznosila se neka vrsta veere sa ampanjcem. To je bio razlog zbog kojega je Julien katkada ostao

sve do kraja; inae gotovo nije shvaao kako netko moe ozbiljno sluati razgovor koji se obino vodio u tom tako divno pozlaenom salonu. Kadikad bi promatrao one koji su razgovarali, da vidi ne rugaju li se i sami onome to govore. "Moj de Maistre, kojega ja znam napamet, rekao je to sto puta bolje, a ipak je prilino dosadan", mislio je on. Julien nije bio jedini koji je zapaao to moralno mrtvilo. Jedni su se tjeili obilnim obrocima sladoleda, a drugi zadovoljstvom to e poslije itave veeri moi kazati: "Upravo dolazim iz palae de La Mole gdje sam saznao da Rusija" itd. Julien je od nekog laskavca doznao da jo nema ni est mjeseci kako je gospoa de La Mole nagradila dvadesetogodinju revnost baruna Le Bourgignona isposlovavi da jadni barun, potprefekt jo od vremena Restauracije, postane per. Taj je veliki dogaaj prekalio revnost sve te gospode. Ve i prije toga bilo je malo stvari koje su ih mogle rasrditi, a sad ih nita vie nije srdilo. Rijetko je nedostatak panje bio oit, ali Julien je bio nauo za stolom dva-tri kratka razgovora izmeu markiza i njegove ene, uvredljiva za one koji su se nalazili pokraj njih. Ta otmjena gospoda nisu skrivala svoj iskren prezir za sve one koji ne potjeu od ljudi to su se vozili u kraljevskim koijama. Julien je opazio da jedino rijei kriarski rat daju njihovu licu izraz duboke ozbiljnosti pomijeane s potovanjem. Obino je potovanje imalo uvijek primjesu udvornosti. Usred te raskoi i te dosade Juliena je zanimao samo gospodin de La Mole; jednoga je dana s uivanjem uo kako odluno izjavljuje da on nije nita uinio za unapreenje jadnoga Le Bourgignona. To je bila panja prema markizi; Julien je znao istinu od opata Pirarda. Jednoga jutra, dok je opat radio s Julienom u markievoj biblioteci na vjenoj de Frilairovoj parnici, odjednom e Julien: - Gospodine, je li jedna od mojih dunosti veerati svakog dana s markizom ili je to dobrota koja mi se iskazuje? - To je izvanredna asti - odgovori opat zgraajui se. - Gospodin N..., akademik koji ve petnaest godina ustrajno udvara marki240 Drugi dio - IV. /.i, nije to mogao postii za svoga neaka gospodina Tanbeaua. -Za mene je to, gospodine, najmuniji dio moje slube. Ni u sjemenitu se nisam toliko dosaivao. Katkad vidim da zijeva ak i gospoica de La Mole, koja ipak mora da je navikla na ljubaznosti prijatelja njihove kue. Bojim se da ne zaspim. Molim vas, izradite tni doputenje da mogu veerati u kakvoj neuglednoj gostionici za etrdeset sua. Opat, pravi skorojevi, drao je mnogo do asti da veera s nekim velikaem. Dok se trudio taj osjeaj objasniti Julienu, lagani ih um obojicu potaknu da okrenu glave. Julien ugleda gospoicu de La Mole gdje slua i zacrveni se. Ona je bila dola po jednu knjigu i sve je ula; osjetila je prema Julienu neko potovanje. "Ovaj se nije rodio na koljenima kao taj stari opat", pomisli ona, "Boe, kako je ruan!"

/a veerom se Julien nije usudio pogledati gospoicu de La Mole, ili je ona bila ljubazna i upravila mu nekoliko rijei. Toga su dana oekivali mnogo gostiju, i ona ga pozove da ostane. Mlade Parianko nimalo ne vole ljude u nekim godinama, pogotovu ako su nemarno odjeveni. Julienu nije trebalo mnogo otroumnosti da primijeti kako su kolege gospodina de La Bourgignona koji su ostali 11 salonu imali ast da budu uobiajeni predmet ruganja gospoice do La Mole. loga dana - bijae li to kod nje neprirodno ili ne - ona je bila upravo okrutna prema dosadnim gostima. (iospoica de La Mole bila je sredite male grupe koja se gotovo svake veeri skupljala iza golema markizina naslonjaa. To su bili markiz Croisenois, grof Cavlus, vikont Luz i jo dva-tri mlada asnika, prijatelja Norberta ili njegove sestre. Ta su gospoda sjedila na veliku modrom divanu. Julien bi se smjestio tiho uz kraj divana, na malu onisku slamnatu stolicu, nasuprot onoj na kojoj je sjedila duhovita Matilda. Na tom su mu skromnom mjestu zavidjeli svi laskavci; Norbert se uljudno obraao mladom tajniku svoga oca, razgovarao s njim ili ga jedanput-dvaput tijekom veeri spominjao. loga ga dana gospoica de La Mole zapita kolika bi mogla biti visina brda na kojem lei tvrava u Besangonu. Julien ne znade rei io li to brdo vie ili nie od Montmartra. esto se od srca smijao onome to se prialo u toj maloj grupi, ali se osjeao nesposobnim i/.inisliti bilo to poput toga. Kao da su se zabavljali nekim stranim 241 Crveno i crno Drugi dio - IV. jezikom koji je on razumio, ali kojim nije znao govoriti. Matildini su prijatelji toga dana bili neprijateljski raspoloeni prema osobama koje su ulazile u taj prostrani salon. Prijatelji kue imali su u poetku prednost jer su ih bolje poznavali. Lako je zamisliti kako je Julien paljivo sluao; sve ga je zanimalo, i bit stvari^ i nain kako su se njome alili. - Ah, evo gospodina Descoulisa - ree Matilda - nema viej perike; zar misli doi do prefekture svojom genijalnou? Pokazujel svoju elavu glavu za koju kae da je puna uzvienih misli. - Taj ovjek svakoga poznaje - ree markiz de Croisenois. - Oni zalazi i k mome ujaku kardinalu. Sposoban je godinama odravatil neku la kod svakog od svojih prijatelja, a ima ih dvije-tri stotine.I On zna odravati prijateljstvo, to je njegov talent. Ovakav kao stol ga vidite, dolazi zimi ve u sedam sati ujutro blatnih cipela predl vrata kojeg od svojih prijatelja. Kadikad se posvadi i napie u znakl raskida sedam-osam pisama. Kasnije se izmiri i pie sedamosaml pisama u zanosu prijateljstva. Ali najsjajniji je sa svojim otvorenimi i iskrenim izljevima potena ovjeka koji ne krije nita to mu jel na srcu. Tom se isprikom slui kad trai kakvu uslugu. Jedan odi velikih vikara mog ujaka znade divno priati ivot gospodina De-| scoulisa jo od vremena Restauracije. Jednom u vam ga dovesti.

- Kojeta! Ne vjerujem ja u ta brbljanja; to je profesionalna ljubo-| mora izmeu mladih ljudi - ree grof Cavlus. - Ime gospodina Descoulisa ostat e zabiljeeno u povijesti prihvati markiz - on je sudjelovao u Restauraciji s opatom Prad-| tom i s gospodinom Tallevrandom i Pozzom di Borgom. - Taj je ovjek rukovao milijunima - ree Norbert - i ja nel shvaam zato dolazi ovamo i trpi podrugljive primjedbe mog oca,| koje su esto uasne. "Koliko ste ve puta izdali svoje prijatelje, dragi moj Descoulis?" doviknuo mu je nedavno s jednog kraja stol na drugi. - Je li istina da ih je izdao? - upita gospoica de La Mole. - Ali tko nije izdao. - to! - ree grof de Cavlus Norbertu. - Vidim kod vas go-l spodina Sainclaira, toga glasovitog liberala; to, doavola, trai oni ovdje? Moram mu prii, govoriti s njim i navesti ga da pria, kau| da je vrlo duhovit. - A tvoja majka, kako e ga ona primiti? - ree gospodin de Croisenois. - On ima tako ekstravagantne, tako plemenite, tako nezavisne ideje... - Pogledajte! - ree gospoica de La Mole. - Eno tog nezavisnog ovjeka gdje se klanja gospodinu Descoulisu sve do zemlje i hvata ga za ruku. Gotovo sam pomislila da e je prinijeti ustima. - Mora da Descoulis stoji s vlastima bolje nego to i mislimo - odvrati de Croisenois. - Sainclair dolazi ovamo da postane akademik - ree Norbert. - Croisenois, vidite li kako pozdravlja baruna L...? - Manje bi se ponizio da klekne odvrati gospodin de Luz. - Moj dragi Sorele - ree Norbert - vi, koji imate duha, ali dolazite iz planina, nastojte da nikada ne pozdravljate kao to pozdravlja taj veliki pjesnik, pa ni samog Boga oca. - Ah, evo pravoga duhovitog ovjeka, baruna Batona! - ree gospoica de La Mole oponaajui malo glas sluge koji ga je upravo najavio. - Ja mislim da mu se ak i vae sluge rugaju. Kakvog li imena! Barun Baton! - ree gospodin de Cavlus. - "Pa to znai ime?" rekao je on nedavno - prihvati Matilda. "Zamislite kako je to zvualo kad su prvi put najavili vojvodu Bouillona; ja mislim da treba da se ljudi samo malo naviknu"... lulien napusti drutvo oko divana. Nije jo bio dosta osjetljiv za liaesne doskoice lakog podrugivanja i smatrao je da ala mora imati neki razlog da joj se moe smijati. U brbljanju tih mladia vidio je samo nain opeg ogovaranja i to ga je vrijealo. Njegova je provincijska ili engleska krepost ila ak tako daleko da je u tome vidio zavist, no tu se sigurno varao. "Grof Norbert, kojega sam vidio kako tri puta sastavlja koncept za pismo od dvadeset redaka to ga pie svom pukovniku, bio bi presretan da je u svom ivotu napisao jednu stranicu kao to su strane gospodina Sainclaira", pomislio je on. Prolazei neprimijeen zbog svoje neuglednosti, Julien je redom prilazio raznim grupama; izdaleka je slijedio baruna Batona, htio i je uti. Taj toliko duhoviti ovjek izgledao je zabrinut i Julien u primijetio da se udobrovoljio tek onda kad je izgovorio tri-eti-11

duhovite reenice. Julienu se inilo da tom nainu duhovitosti tu'ba prostora. Barun nije znao biti kratak u rijeima, trebale su mu barem etiri 242 243 Crveno i crno Drugi dio - IV. / ! reenice od est redaka svaka da bude duhovit. - Ovaj ovjek ne govori, on raspravlja - primijeti netko iza Juli-ena. On se okrene i pocrvenje od zadovoljstva kad je uo ime grofa Chalveta. To je bio najotroumniji ovjek stoljea. Julien je esto nalazio njegovo ime u Memorialu sa Svete Helene i u onim povijesnim odlomcima koje je Napoleon diktirao. Grof Chalvet bio je kratak u govoru; njegove su primjedbe bile kao blijesak - tone, otre, duboke. Kad bi govorio o nekoj stvari, odmah se osjealo da diskusija napreduje. On bi navodio injenice, bio je uitak sluati ga. U politici je, meutim, bio bezoan cinik. - Ja sam nezavisan - govorio je on nekom gospodinu koji je nosio tri odlikovanja i kojemu se po svojoj prilici rugao. - Zato se trai od mene da imam danas isto miljenje kao i prije est tjedana. U tom bi sluaju moje miljenje bilo moj tiranin. etiri ozbiljna mladia koja su ga okruivala, namrte se; ta gospoda nisu voljela takav aljiv nain. Grof opazi da je pretjerao. Src om primijeti i estitoga gospodina Ballanda, licemjera potenja. Grof mu stane govoriti; neki se pribliie; razumjeli su da e jadni Balland biti rtva. Zahvaljujui silnom moralu i moralnosti, gospo din Balland se, premda je bio strano ruan, nakon prvih koraka u otmjeno drutvo o kojemu je nezgodno pripovijedati, oenio ne kom vrlo bogatom enskom koja je umrla; zatim je uzeo drugu vrlu bogatu enu koja ne zalazi u drutvo. On sasvim skromno uiv;i rentu od ezdeset tisua funti, a ima i svoje laskavce. Grof Chalvet govorio mu je o svemu tome, i to bez milosra. Uskoro se stvorio oko njih krug od tridesetak osoba. Svi su se smjekali, ak i ozbiljni mladii, nada svog stoljea. "Zato dolazi gospodinu de La Moleu, gdje je oito predmet poru ge?" pomisli Julien. On se priblii opatu Pirardu da ga to upita. Gospodin Balland utee. - Dobro! - ree Norbert. - Jedan je od uhoda koji pijunirs mog oca otiao, ostaje jo samo mali epavac Napier. "Da nije to odgonetka tajne?" pomisli Julien. "No zato u te sluaju markiz prima gospodina Ballanda?" Ozbiljni se opat Pirard mrtio u kutu salona sluajui kako sluge najavljuju goste. - To je, dakle, neka jazbina - ree on poput sv. Bazilija - vidim! da ovamo dolaze samo ljudi na zlu glasu. Strogi opat, naime, nije znao to odgovara visokom drutvu, ali je od svojih prijatelja jansenista bio dobro obavijeten o tim ljudima koji dolaze u salone samo pomou svoje izvanredne lukavosti koja slui svim strankama ili pomou svoga sramotnog bogatstva. Nekoliko je minuta te veeri odgovarao od srca iskreno na Julienova u /.urbana pitanja; no zatim naglo stane, duboko

oaloen to uvijek mora o svima govoriti zlo, to je sebi pripisivao u grijeh. Kako je bio uljiv, jansenist i uvjeren u dunost kranske ljubavi prema blinjemu, njegov je ivot u drutvu bio borba. - - Kakvo lice ima taj opat Pirard! - ree gospoica de La Mole ba u asu kad se Julien pribliavao divanu. Juliena to razljuti, ali je ona ipak imala pravo. Opat Pirard je sigurno bio najpoteniji ovjek u tom salonu, no njegovo crveno, bubuljiavo lice, koje je muila grinja savjesti, inilo ga je u tom asu runim. "Pa neka onda ovjek vjeruje u fizionomije!" pomisli Julien. "Upravo u asu kad osjetljivost opata Pirarda predbacuje sebi neku sitnu pogreku, njegov je izraaj uasan, a na licu tog Napiera, kojega svi poznaju kao uhodu, ita se ista i mirna srea." 1 )pat Pirard je, meutim, bio uinio velike ustupke svojoj stranci: i/.eo je slugu i bio je vrlo dobro odjeven. lulien primijeti u salonu neto neobino: sve su se oi okrenu prema vratima, gotovo svi su utjeli. Sluga je najavio uvenog i runa de Tollvja, na koga su nedavni izbori privukli sve poglede. 'ulien se priblii i dobro ga promotri. Barun je bio predsjedao jeluom izbornom odboru i pala mu je na um sjajna misao da vje10 ukrade ceduljicu s glasovima za pojedine stranke, ali, da bi ih i.idoknadio, on ih je postupno zamjenjivao drugim ceduljama na njima je bilo ime koje je njemu bilo po volji. Taj je smjeli pothvat i iinijetilo nekoliko biraa i oni su pohitali da estitaju barunu de lollvju. Jadnik je bio jo blijed od toga velikog dogaaja. Zlobnici Mi spomenuli i rije robija. Gospodin de La Mole ga hladno primi. Jadni barun pobjegne. On nas ostavlja tako brzo jer ide gospodinu Comteu - ree of Chalvet, i svi se nasmiju. sred tih nekoliko utljivih velikaa i nekoliko spletkara, veinom ikvarenih ali duhovitih ljudi, koji su tu veer u velikom broju I olazili u salon gospodina de La Molea (govorilo se o njemu kao kandidatu za neku ministarsku fotelju) mali je Tanbeau prvi put 244 245 Crveno i crno okuao svoje sposobnosti. Ako i nije jo stekao otrinu zapaanju nadoknaivao je to, kao to emo vidjeti, energinim rijeima. - Zato tog ovjeka ne bi osudili na deset godina zatvora? - gv vorio je u asu kad se Julien pribliavao njegovoj grupi. - Gma zove treba zatvarati na dno podzemne tamnice, moraju umrijeti u tami jer se inae njihov otpor raspali i postane jo opasniji. Cenm ga osuditi na tisuu talira kazne? Siromaan je, istina, to bolje, ah njegova e stranka platiti za njega. Trebalo bi ga osuditi na pet ste tina franaka globe i na deset godina podzemne tamnice. "Boe moj, o kakvom li se udovitu govori?" pomisli Julien divei i se estokom tonu i naglim kretnjama svoga kolege. Malo, mrav i otegnuto lice akademikova neaka bilo je u tom asu odvratno Ubrzo je Julien doznao da on govori o najveem pjesniku epohe.

- Ah, udovite! - uzvikne Julien poluglasno i plemenite nm suze ovlae oi. "Ah lupeu mali", pomisli on, "vratit u ti ja milo za drago". "A to je ipak", mislio je, "mrtva straa one stranke kojoj je mm kiz jedan od voa1. Zar slavni ovjek kojega on ogovara ne bi bi" zgrnuo mnotvo odlikovanja i sinekura da se htio prodati, i to m nitavnom ministarstvu gospodina de Nervala, nego jednom od onih prilino potenih ministara koje smo vidjeli kako se redaju jedan za drugim." Opat Pirard je izdaleka dao znak Julienu; gospodin de La Mol< mu je upravo bio neto rekao. Ali kad je Julien, koji je u tom asu oborena pogleda sluao jadanje nekog biskupa, bio napokon slobo dan da se priblii svome prijatelju, naao je kraj njega odvratnog! malog Tanbeaua, koji ga je zaokupio. To je malo udovite mrzilo Pirarda kao uzronika milosti koju je Julien uivao, a ipak je pria* > da mu laska. "Kad e nas smrt osloboditi te stare trulei?" Takvim je rijeim biblijske snage govorio u tom trenutku taj mali knjievnik o c snom lordu Hollandu. Njegova se zasluga sastojala u vrlo dobre i poznavanju ivotopisa ivih ljudi, i on je upravo izloio letimic: pregled svih onih osoba koje bi se pod vladom novoga englesk kralja mogle nadati da e doi do nekog utjecaja. Gospodin Pirard prijee u susjedni salon. Julien je poao za njim - Markiz ne voli piskarala, na to vas upozoravam, to je njegova jedina antipatija. Znajte latinski i grki i, ako moete, povijest Egi Drugi dio - IV. 'nna, Perzijanaca itd., i on e vas cijeniti i tititi kao uenjaka. Ali nemojte napisati ni jednu stranicu na francuskom jeziku, naroito izbiljnim predmetima i o onima koji su iznad vaega drutvenog loaja jer e vas nazvati piskaralom i zamrziti vas. Kako to da koji stanujete u kui jednog velikaa, ne znate rijei vojvode de istriesa o D'Alembertu i Rousseauu: "Taj eli o svemu rasuivati, nema. ni tisuu talira prihoda." "vdje se sve zna kao i u sjemenitu!" pomisli Julien. Bio je napi> osam do deset prilino emfatinih stranica, neku vrst povij e-u pohvale starome majoru kirurgu koji ga je, tvrdio je on, uinio \ jekom. "Pa ta je mala biljenica", ree Julien sam sebi, "bila i jek pod kljuem!" On ode u svoju sobu, spali rukopis i vrati ii salon. Duhoviti su lupei bili ve otili, ostali su samo ljudi s I likovanjima. U) stola, koji su sluge upravo unijeli zajedno s jelima, nalazilo se lam-osam ena, vrlo otmjenih, vrlo pobonih, vrlo neprirodnih, i neu trideset i trideset pet godina. Sjajna maralica de Fervaquula je ispriavajui se to je zakasnila. Pono je ve bila prola; ii sjedne do markiza. Julien je bio duboko uzbuen: u nje su bile i i pogled kao u gospoe de Renal. upina gospoice de La Mole bila je jo uvijek brojna. Ona se ti dno sa svojim prijateljima rugala nesretnom grofu de Thaleru. je bio jedinac, sin Zidova poznatog po bogatstvu koje je ste-

> posuujui novac kraljevima da mogu ratovati protiv naroda, lov je umro i ostavio sinu sto tisua talira mjesenog prihoda i n-, na alost, suvie poznato. Takav neobian poloaj zahtijevao lodnostavnost karaktera ili mnogo snage i volje. Na nesreu, il je bio dobriina puna svakojakih pretenzija, koje su njegovi kavci u njemu pobuivali. "spodin de Cavlus je tvrdio da su oni u njemu potakli volju da i nosi gospoicu de La Mole (njoj je udvarao markiz de Croise is koji je trebao postati vojvoda sa sto tisua funti rente). Ah, nemojte ga optuivati da ima svoju volju! - ree samilosno ubert. 'no to je moda najvie nedostajalo jednom grofu de Thaleru, to I lila sposobnost da neto hoe. Tim svojstvom svog karaktera bio lostojan da bude kralj. Primao je savjet od svakoga, ali nije imao vanosti da ikoje miljenje izvede do kraja. 246 247 Crveno i crno - I sama bi njegova fizionomija - ree gospoica de La - bila dovoljna da me vjeno odrava u dobrom raspoloen) - To je bila udnovata mjeavina zabrinutosti i razoaranja, ali se na njoj tu i tamo na mahove jasno opaao izraaj vanosti i o: odlunosti koju mora imati najbogatiji ovjek u Francuskoj, nar ito ako je lijepe vanjtine i ako mu jo nema trideset est godi: - On je plaljivo drzak - ree gospodin de Croisenois. Grof ylus, Norbert i dva-tri brkata mladia ismijavali su ga koliko su htjeli, a da to on nije ni opaao; konano su ga, kad je izbio je sat, otpravili kui. - ekaju li vas po ovakvu vremenu pred vratima vai uveni ar ski konji? - upita ga Norbert. - Ne, ve jedan novi zapreg, mnogo jeftiniji - odgovori gospo de Thaler. - Lijevi me konj stoji pet tisua franaka, a da ne vrij vie od sto luja; ali vas molim da mi vjerujete da ga dajem upre: samo nou, i to zato to je njegovo kasanje potpuno jednako u desnoga konja. Norbertova je primjedba navela grofa na misao kako je za ovj poput njega otmjeno da bude ljubitelj konja i da ih ne valja o vljati da kinu. On ode, a malo za njim i ostala gospoda rugaj Drugi dio - V. mu se. "Tako mi je bilo omogueno", mislio je Julien sluajui ih kako| smiju na stubitu, "da vidim i drugu krajnost svog poloaja! mam ni dvadeset luja prihoda, a naao sam se pokraj ovjeka k ima dvadeset luja rente na sat, pa ipak su njega ismijavali... Tak spoznaja lijei od zavisti". 248 V. Osjeajnost i otmjena pobona dama Svaka imalo ivlja misao ispada tu kao prostatvo, toliko su navikli na bezizraajne rijei. Jao onome tko je u govoru domiljat1.

Faublas I to, dokle je dospio Julien kad mu je, nakon viemjesena isku-. ivanja, upravitelj markieve kue predao treu etvrtinu njegove plae. Gospodin de La Mole mu je povjerio upravu svojih imanja i Bretagni i Normandiji. Julien je esto tamo putovao. Povjereno mu je da vodi korespondenciju u uvenoj parnici protiv opata de I tilaira. Opat Pirard ga je uputio. \'a temelju kratkih biljeaka koje bi markiz nadrljao na rubovima i M imljenih pisama svake vrste Julien je sastavljao pisma, a markiz !< o La Mole je gotovo sva ta pisma od prve potpisivao. bogosloviji su se njegovi profesori tuili da rijetko dolazi na prei.ivanja, ali su ipak u njemu gledali jednoga od svojih najodlinijih i ka. Razliiti poslovi kojih se prihvaao svim arom osjetljive ami' i je ubrzo su Julienovo lice liili svjeih boja to ih je bio donio provincije. Njegova je bljedoa u oima mladih bogoslova, nje>vih kolega, bila zasluga. inilo mu se da oni nisu tako zli i da ne ' i/u toliko pred novcem kao njegovi bivi kolege u Besangonu. A n i su drali da on ima bolesna plua. Markiz mu je dao konja. >ji*i se da ga ne susretnu pri njegovim etnjama na konju, Julien i je rekao da su mu tu vjebu propisali lijenici. Vat Pirard ga je vodio u nekoliko jansenistikih drutava. Julien I iio zauen; u njegovu je duhu miljenje o vjeri bilo nerazrjeivo vezano s licemjerstvom i nadom da se zaradi novac. Divio se tim 249 Crveno i crno Drugi dio - V. pobonim i strogim ljudima koji nisu mislili na prihode. Nekolike ga je jansenista zavoljelo i davalo mu savjete. Pred njim se otvorio! nov svijet. Kod jansenista je upoznao nekoga grofa Altamiru, viso-l koga gotovo est stopa, koji je bio liberal i u svojoj zemlji osueni na smrt; uz to je bio poboan. Juliena je iznenadila ta udnovattj suprotnost: pobonost i ljubav za slobodom. S mladim grofom bio je u hladnim odnosima. Norbertu se imjj da on suvie ivo odgovara na ale nekih njegovih prijatelja, to se jedariput-dvaput ogrijeio o propise pristojnosti, Julien odluio da nikada ne oslovljava gospoicu Matildu. U palai de Mole su i dalje bili prema njemu savreno pristojni, ali on se osjl ao kao da je svrgnut. Njegov zdrav provincijski razum objanjavj je to pukom izrekom: Svako udo za tri dana. Moda je bio neto pronicaviji nego prvih dana, ili je prvo odu vljenje koje je parika uglaenost u njemu pobudila ve prolo. im bi prestao raditi, muila bi ga smrtna dosada. To je zatupljuju! posljedica divne uljudnosti kojom se odlikuje visoko drutvo, uljj dnosti koja je toliko odmjerena i tako savreno stupnjevana prei poloajima. Ali osjetljiva dua zapaa njezinu neprirodnost. Bez sumnje se provincijalcima moe prigovoriti njihov nain koji! priprost ili poneto neuglaen, ali se oni barem malo uzbude kl vam odgovaraju. Nikad u palai de La Mole Julienovo samoljubj nije bilo povrijeeno, pa ipak je esto na izmaku dana osjeao trebu da zaplae. U provinciji se konobar zanima za vas ako va se,

dok ulazite u njegovu kavanu, dogodi kakva nezgoda; ali akoj ta nezgoda vaem samoljublju neugodna, on e, dok vas bude sa ljevao, deset puta ponoviti rije koja vas boli. U Parizu se naste sakriti dok vam se smiju, ali vi uvijek ostajete stranac. utke emo prijei preko mnogo malih dogaaja zbog kojih bi lien ispao smijean da on na neki nain nije bio ispod toga da buj smijean. Zbog svoje bezumne osjetljivosti poinio je tisuu zgrapnosti. Sve su se njegove zabave sastojale od mjera opreznos svakog je dana pucao iz pitolja i bio je jedan od dobrih aka nj uvenijih uitelja maevanja. im bi raspolagao kojim slobodm trenutkom, umjesto da ga upotrijebi za itanje, kao nekada, trj bi u jahaonicu i traio najdivljije konje. Kad bi jahao s uitelje jahanja, konj bi ga gotovo redovito zbacio na zemlju. Markizu je on odgovarao zbog svoga upornog rada, svoje utljivosti i svoje inteligencije, te mu je malo-pomalo stao povjeravati sve poslove koje je bilo malo tee razmrsiti. U asovima kad bi inu njegova visoka ambicija dopustila da malo predahne, markiz bi vjeto sklapao poslove, a kako je imao mogunost da bude obavjetavan, s uspjehom je igrao na burzi. Kupovao je kue i ume, ali bi se vrlo lako naljutio. Stotine bi zlatnika poklanjao, a parniio se za stotinjak franaka. Bogati ljudi koji imaju ponosa, trae u poslovima razonodu, a ne dobitak. Markizu je trebao pomonik koji e sve njegove novane poslove sreivati jasno i pregledno. Gospoda de La Mole, iako je bila vrlo odmjerena, rugala se koji put Julienu. Neoekivano, kao plod osjetljivosti, vrlo je mrsko velikim damama jer je upravo suprotno od uglaenosti. Dva-tri puta markiz je ustao u njegovu obranu: - Iako je smijean u vaem i Ionu, on se odlikuje u kancelariji. \ Julien je, sa svoje strane, mislio da je otkrio markizinu tajnu. 1 'na bi se udostojala da se za sve zanima im bi najavili baruna de I i Joumate. To je bio neki hladan ovjek ravnoduna izgleda. Bio * visok, tanak, ruan, vrlo dobro odjeven, provodio je ivot u svom Ivorcu i, uglavnom, ni o emu nita nije govorio. Takav je bio nje>v nain miljenja. Gospoa de La Mole bi prvi put u svom ivotu ih zanosno sretna da ga je mogla uiniti muem svoje keri. 250 251 Crveno i crno Drugi dio - VI. VI Nain izgovaranja Ako je umiljenost oprostiva, onda je to u prvoj mladosti jer u dobi ona je pretjerivanje jednoga ugodnog svojstva. Potreban joj izgled ljubavi, veselost, bezbrinost. Ali umiljenost koja eli, vana1. Umiljenost s ozbiljnim i samozadovoljnim izrazom1. kva je prekomjerna glupost bila namijenjena XIX. stoljeu. I tak ljudi ele okovati "hidru revolucije Le Johannisberg, pamflj Ima li se na umu da je bio novajlija i da iz gordosti nikada nil nije pitao, Julien i nije inio prevelike gluposti. Jednoga ga je di

iznenadni pljusak natjerao u kavanu u ulici Saint-Honore gdje je neki krupan ovjek u kaputu od dabrovine, iznenaen njegoA mrkim pogledom, i sam stao promatrati sasvim onako kao nekada u Besangonu ljubavnik gospoice Amande. Julien je sebe suvie prekoravao to je preao preko one prve u\ de; a da bi mogao otrpjeti taj pogled. Traio je objanjenje. ovji u kaputu sasuo je odmah na njega najrunije pogrde. Okruie svi koji su se nalazili u kavani, a prolaznici se zaustavie pred tima. Julien je, oprezan kao pravi provincijalac, uvijek nosio uza i male pitolje; njegova ih je ruka grevito stiskala u depu. No ipn je bio mudar te se ograniio na to da svom protivniku svaki e; ponavlja: - Gospodine, vaa adresa? Ja vas prezirem. Upornost kojom je ponavljao tih est rijei konano se dojmi skupljena svijeta. - Doista, treba da mu ovaj to neprestano sam govori dade svo adresu! - ovjek u kaputu, koji je uo kako se taj odluni po/. neprestano ponavlja, baci Julienu u lice pet-est posjetnica. Sreom ga ni jedna nije pogodila u lice; bio je, naime, sam sebi zadao rije da e pitolje upotrijebiti jedino u sluaju ako ga ovaj dotakne. ovjek ode okreui se od vremena do vremena, prijetei f.:ikom i dobacujui mu uvrede. 1 ulien se sav uznojio. "I zadnji me, dakle, ovjek moe tako uzbuiiti!" mislio je bijesan. "Kako da ubijem u sebi tu osjetljivost koja ne toliko ponizuje?" t ije da nae svjedoka? Nije imao ni jednog prijatelja. Imao je nekoliko poznanika, ali svi bi ga nakon est tjedana poznanstva nilovito napustili. "Ja sam nedrutven, i sad sam, evo, okrutno ka>njen za to", mislio je on. Napokon se sjeti da potrai nekog biveg i '"runika 96. pukovnije, po imenu Lievena, siromaka s kojim se o osto maevao. Prema njemu je Julien bio iskren. Bit u rado va svjedok - ree Lieven - ali uz jedan uvjet: ne i .mite li svog protivnika, smjesta ete se tui sa mnom. Pristajem - povie Julien oduevljeno. Zatim odu potraiti gospodina C. de Beauvoisisa, na adresu oznaenu na posjetnici, negdje na kraju etvrti Saint-Germain. Milo je sedam sati ujutro. Tek kad se dao najaviti, Julien se sjetio tla bi to mogao biti mladi roak gospoe de Renal koji je nekada oluio u ambasadi u Rimu ili Napulju, onaj koji je pjevau Geronimu dao preporuku. Julien preda visokom sobaru jednu od posjetnica koje su mu juer bilo dobaene i jednu svoju. I* i'tili su ga ekati puna trietvrt sata, njega i njegova svjedoka; I ino ih uvedoe u izvanredno elegantnu prostoriju. Tu nau vi-i i mladia odjevena poput lutke; u njegovim je crtama lica bilo < i senstvo i beznaajnost grke ljepote. Na neobino uskoj glavi > i" je divnu plavu kosu; bio je nakovran s osobitom panjom, o m dna vlas nije strila. "Zato nas je taj prokteti kico pustio da i mio, da bi se dao ovako poeljatil" pomislio je porunik 96. 1 i "vnije. areni kuni haljetak, jutarnje hlae, izvezene papue, o je bilo besprijekorno i nadasve njegovano. Njegovo je lice, ot-letio i prazno, odraavalo pristojne, ali malobrojne misli; bio je to

o letternichov ideal diplomata. Ni Napoleon nije meu asnicima mi su ga okruavali volio mislioce. ilienu je njegov porunik 96. pukovnije bio objasnio da je to 252 253 Crveno i crno dugo ekanje, poto mu je posjetnica bila grubo baena u lice nova uvreda, i on je otresito uao u sobu gospodina de Beauvoisi sa. Namjeravao je biti drzak, ali je istodobno elio ponaati se p bontonu. Toliko ga je iznenadio blag nain gospodina de Beauvoisisa, njegovi dranje, koje je istovremeno bilo odmjereno, vano i samozadu voljno, izvanredna otmjenost svega to ga je okruavalo, da je i tren oka nestalo njegove namjere da bude drzak. To i nije bio nje gov sinoni protivnik. Njegovo uenje to je naao tako otmjeiv stvorenje umjesto surove osobe koju je traio bilo je tako veliko il je ostao bez rijei. Pruio je jednu od posjetnica koje su mu bili dobaene. - To je moje ime - ree mladi diplomat, kojemu je crno Julie novo odijelo u sedam sati ujutro ulijevalo vrlo malo tovanja - al> ne razumijem, asti mi... Nain kojim su te posljednje rijei bile izgovorene ponovno je ra zljutio Juliena. - Dolazim da se s vama pobijem u dvoboju, gospodine. - Ioim nekoliko rijei obrazloi cijelu stvar. Gospodin Charles de Beauvoisis, poto je temeljito razmislio o Ju lienovu crnom odijelu, bio je prilino zadovoljan njegovim krojeni "Ono je od Stauba, to je jasno", mislio je sluajui Juliena; "prslul pokazuje dobar ukus, obua je dobra; ali, s druge strane, to crn< odijelo u rano jutro!... To e biti zato", pomisli de Beauvoisis "d bi lake izmaknuo metku". im je naao to objanjenje, postao je opet savreno uljudan i sma trao je Juliena gotovo ravnopravnim. Razgovor je bio prilino du^ stvar je bila teka; ali naposljetku nije Julien mogao nijekati oni to je bilo oito. Mladi savrena ponaanja koji je stajao pred njin nije bio nimalo slian grubijanu koji ga je juer uvrijedio. Julienu je bilo nesavladivo odvratno da ode te je produivao obja njavanje. Promatrao je tatinu viteza Beauvoisisa; tako je ovaj san sebe nazvao, povrijeen time to ga je Julien nazivao naprosto go spodinom. Divio se njegovoj ozbiljnosti, pomijeanoj s nekom skromnom uobra enou, koja ga ni jednog asa nije ostavljala. udio se njegovu pa sebnom nainu kako je micao jezikom dok je izgovarao rijei... Ali \ svemu tome nije bilo ni najmanje razloga da s njime zamee kavgu. Drugi dio - VI. Mladi je diplomat vrlo ljubazno ponudio da se pobiju, ali je bivi | x>runik 96. pukovnije, koji je ve itav sat sjedio rairenih nogu drei ruke na bedrima i iskrenuvi laktove, odluio da njegov priiak'lj, gospodin Sorel, nije ovjek koji e bez razloga zametnuti

vau s nekim zato to je ovome netko ukrao posjetnice. lulien je iziao vrlo zadovoljan. U dvoritu, pred stubama, ekala koija viteza de Beauvoisisa; Julien sluajno podigne pogled i irpozna u koijau jueranjeg protivnika. i/.io ga je, povukao za njegov dugaki kaput, zbacio sa sjedala i o'usuo udarcima bia - sve to u jednom trenu. Dvije sluge poku<o obraniti druga; Julien dobi nekoliko udaraca akom, no u isti nabi jedan od svojih malih pitolja i odape u njih. Pobjegoe. o o<o je to trajalo samo trenutak. Viti/, de Beauvoisis silazio je stubama sa smijenom ozbiljnou i I*"navijao svojim izgovorom velikoga gospodina: "Sto je to? to je l"".'" Oito je bio vrlo radoznao, ali mu ugled diplomata nije dopuit.io da pokae vee zanimanje. Kad je doznao o emu se radi, na o onovu se licu jo borila oholost s poneto podrugljivom hladno\ nou, koja nikada ne smije napustiti lice diplomata. -lunik 96. pukovnije shvatio je da se gospodin de Beauvoisis 11 pobiti, no on je takoer na diplomatski nain elio za svog iiatelja zadrati prednost inicijative. - Ovoga puta - povie on ima razloga za dvoboj! - I ja bih rekao, prihvati diplomat. C )tjerat u tog lupea - ree on svojim slugama - neka netko u^i zauzme njegovo mjesto! - Otvorie vrata koije: vitez je na tki nain elio iskazati ast Julienu i njegovu svjedoku i pozove u koiju. Poli su po prijatelja gospodina de Beauvoisisa, koji i je oznaio neko mirno mjesto. Razgovor je za vrijeme puta bio tsta ugodan. Jedino je bilo udno to je diplomat bio u kunom I letku. Ha gospoda", mislio je Julien, "iako su veoma otmjena, nisu ni l.ileka tako dosadna kao osobe koje dolaze na veeru gospodinu La Moleu. Sad znam", pomisli on as kasnije, "zato oni sebi putaju da budu nepristojni". Govorilo se o plesaicama koji-i se opinstvo na nekom baletu dan prije osobito divilo. Ta su poda aludirala na golicave anegdote, koje su Julienu i njegovu odoku, poruniku 96. pukovnije, bile potpuno nepoznate. Juli-nije poinio glupost da se pretvara kao da ih pozna; on je drage 254 255 Crveno i crno volje priznao svoje neznanje. Ta se otvorenost svidjela prijate viteza de Beauvoisisa; ispriao im je i najneznatnije pojedinosti anegdota, i to vrlo lijepo. Julien se jednoj stvari vrlo zaudio. rtvenik koji su za tjelovs procesiju postavljali nasred ulice zaustavio je naas koiju. Ta spoda dopustie sebi nekoliko podrugljivih ala; za upnika su re da je nadbiskupov sin. Nikada se u kui markiza de La Molea, je elio postati vojvodom, nitko ne bi usudio takvo to izgovor Dvoboj je zaas svrio. Julienu je kugla probila ruku; obavie je rupcima koje su natopili rakijom, a vitez de Beauvoisis vrlo dno zamoli da ga smije odvesti kui u istoj koiji koja ih je dove Kad je Julien spomenuo palau de La Mole, mladi se diplor njegov prijatelj pogledae. Julienova su kola takoer bila ondjel njemu se razgovor

dvojice gospode inio mnogo zanimljiviji n| razgovor s dobrim porunikom 96. pukovnije. "Boe moji Zar je dvoboj samo to!" mislio je Julien. "Kako sretan to sam pronaao onog koijaal Kakva bi bila moja nesr da sam morao pretrpjeti tu uvredu u kavani!" Zanimljivi se ra2 vor nije gotovo ni prekidao. Julien spozna tada da diplomat prenemaganje ima i dobrih strana. "Dosada, dakle, nije bitna i neizbjena osobina razgovora h u ljudi visoka roda!" pomisli on. "Ovi zbijaju alu s tjelovsl procesijom i usuuju se priati vrlo sablanjive anegdote, i najslikovitijim pojedinostima. Jedino im nedostaje rasuivanjl politikim pitanjima, ali taj je nedostatak vie nego nadoknaj ljupkou njihova naina i savrenom pravilnou njihova izq vanja." I on osjeti prema njima veliku naklonost. "Kako bih sretan kad bih ih esto viao!" Tek to su se rastali, pouri se vitez de Beauvoisis prikupiti oba] stenja; ona nisu bila sjajna. Vrlo ga je zanimalo da sazna neto o svom protivniku; bi li mu likovalo da ga posjeti? Ona malobrojna obavjetenja koja je m( dobiti, nisu ga na to poticala. - Sve je to strano! - ree on svom svjedoku. - Nemogu" je priznati da sam se pobio s obinim tajnikom gospodina de Molea, i to jo zato to mi je moj koija ukrao posjetnice. - Sigurno je da sve to moe izazvati smijeh. Jo su iste veeri vitez de Beauvoisis i njegov prijatelj svugdje I 256 Drugi dio - VI. orili daje taj gospodin Sorel, uostalom, savren mladi, nezakonit ni jednog bliskog prijatelja markiza de La Molea. Ljudi su lako vjerovali u to, a kad se glasina i proirila, mladi diplomat i njegov ijatelj udostojali su se da nekoliko puta posjete Juliena za ona i tjedna koja je proveo u svojoj sobi. Julien im prizna da je samo lanput u ivotu bio u Operi. 'lb je uasno - rekoe mu oni - ta to je jedino kamo valja ii; i' I prvi put iziete, morate otii na predstavu "Comte Oryja". ()peri ga je vitez de Beauvoisis predstavio slavnom pjevau Ge-'nimu, koji je tada imao golem uspjeh. lien je vitezu gotovo udvarao; oduevljavala ga je ta mjeavina "tovanja prema samome sebi, tajanstvene vanosti i uobraeno11 mlada ovjeka. Vitez je na primjer malo zamuckivao jer je esto nao ast sastajati se s nekim velikaem koji je imao tu manu. Nini jo Julien nije u jednom jedinom stvorenju naao smijeno to Navija spojeno sa savrenstvom ponaanja na koje se siromani ' "vincijalac mora nastojati ugledati. ulali su ga u Operi s vitezom de Beauvoisisom; zbog te se veze 110 o njemu govoriti. Inoga dana gospodin de La Mole zapita ga: Vi ste, dakle, nezakoniti sin bogatog plemia iz Franche-Comi, moga bliskog prijatelja? 1 nkiz prekine Juliena, koji je htio dokazati kako on ni na koji i* in nije pridonio tome da se ire takve glasine. Gospodin de Beauvoisis nije htio da se pria kako se pobio sa num nekog tesara. Znam, znam - ree gospodin de La Mole. - Sada ja moram u I rzati tu priu, koja mi odgovara. Ali vas moram zamoliti za

Inu ljubaznost koja e vas stajati jedva pola sata vremena; svaki 111 kad je u Operi predstava, budite u jedanaest i pol u predvorju Iodajte kako otmjeni svijet izlazi. Opaam, naime, jo katkada i se ponaate kao provincijalac, morate se toga osloboditi; uosta-mi, nije loe da upoznate, bar po vienju, velike linosti kojima li vas jednoga dana mogao poslati po nekom zadatku. Otiite na i/.alinu blagajnu da vas tamo upoznaju; imat ete slobodan ulaz. 257 Crveno i crno VII, Kostobolja I bio sam unaprijeen, ne zbog svojih zasluga nego zato to je gospodar imao kostobo\ Bertolc itatelj se moda udi tom slobodnom i gotovo prijateljskom na nu; zaboravili smo rei da markiz zbog kostobolje ve est tjed^ nije izlazio. Gospoica de La Mole i njezina majka bile su u Hveresu kod kizine majke. Grof Norbert viao je oca samo na koji as; oni si voljeli, ali nisu imali to rei jedan drugome. Gospodin de La M( kojemu je preostao jedino Julien, udio se to u njemu otkriva Naredio je da mu ita novine. Uskoro je mladi tajnik umio odabij zanimljiva mjesta. Bio je tu i neki novi asopis od kojega je mar zazirao; zakleo se da ga nikad nee itati, a svaki je dan o njemu vorio. Julien se smijao. Markiz, nezadovoljan sadanjou, nare<[ mu je da ita Tita Livija; njegovo ga je improvizirano prevode] latinskog teksta zabavljalo. Jednog mu je dana markiz rekao onim pretjerano uljudnim nain<| koji je Julienu esto bio nesnosan: - Dopustite mi, dragi moj Sorele, da vam poklonim modro odij( Kad vam se bude svialo da ga odjenete i da doete k meni, vi u mojim oima biti mlai brat grofa Chaulnesa, to jest sin stare vojvode, mog prijatelja. Julien nije dobro razumio o emu je rije; jo ga iste veeri poktl posjetiti u modrom odijelu. Markiz je s njim postupao kao sa si ravnim. Julien je imao dobar osjeaj za istinsku uljudnost, ali o 258 Drugi dio - Vll. 11 lim razlikama nije nita znao. Prije te markieve muice bio bi se i kleo kako je nemogue da on nekog primi s vie panje. "Kojeg li livnog talenta!" pomisli Julien. Kad je ustao da ode, markiz mu se i priao to ga zbog kostobolje ne moe ispratiti, lulienu se nametnula ova udnovata pomisao: "Ruga li se on meni?" ' Hiao je traiti savjet opata Pirarda, ali mu on, koji nije bio tako uljudan kao markiz, odgovori zvidajui i govorei o drugim stvarima. Sutradan ujutro se pred markizom pojavio u crnom odijelu sa \ ojom torbom i pismima za potpise. Bio je doekan na stari nain. I 'veer je u modrom odijelu bio primljen posve drukije i isto onako uljudno kao dan prije. Budui da vam nisu suvie dosadni posjeti koje ljubazno inite i.idnu, bolesnu starcu - ree markiz - trebalo bi da mi priate o

vim malim dogaajima svog ivota, ali iskreno i ne mislei ni na u> drugo, nego samo na to da priate jasno, a na zabavan nain. Jer nastavi markiz - ovjek se treba zabavljati, to je jedino stvarno i ivotu. Ne moe mi netko svaki dan spasiti ivot u ratu ili mi svaki lan pokloniti milijun, ali da ovdje pokraj svog naslonjaa svaki dan I1 lam Rivarola, olakao bi mi on jedan sat patnje i dosade. Ja sam se I11 nogo s njim druio u Hamburgu za vrijeme emigracije. I markiz je Julienu pripovijedao anegdotu o Rivarolu i Hamburaniu)a, koji bi po etvero zajedno odgonetali njegove dosjetke. 1 . ospodin de La Mole, preputen drutvu tog malog sveenika, htio ',a je razigrati i potaknuo je njegov ponos. Budui da se od nje-i zahtijevala istina, Julien je odluio sve kazati, samo je preutio I vije stvari: svoje fanatino divljenje prema jednom imenu koje je markiza ljutilo, i svoje potpuno bezvjerstvo koje ba nije priliilo I u iduem upniku. Njegov mali dogaaj s vitezom de Beauvoisisom ilobro mu je doao. Markiz se do suza smijao prizoru s koijaem koji ga je u kavani u ulici Saint-Honore obasuo najrunijim pogrdama. Bilo je to doba savrene iskrenosti u odnosu izmeu gospodara i tienika. Gospodina de La Molea stao je zanimati taj neobian karakter. Isprva je povlaivao Julienovim smijenim osobinama da bi se njima zabavljao, no uskoro ga je vie zanimalo da sasvim neprimjetno ispravlja pogrene nazore tog mladia. "Drugi se provincijalci koji dolaze I1 Pariz svemu dive", mislio je markiz, "a ovaj sve mrzi. Oni se suvie pienemau, a ovaj premalo te ga glupani smatraju glupanom." 259 II Crveno i crno Kostobolja se zbog velike studeni produila i potrajala je nekoliko; mjeseci. "Covjeku omili i prepeliar"; mislio je markiz, "zato bih se, dakle, stidio to sam zavolio toga mladog popa? On je originalan. Postupam s njime kao sa sinom. Pa zato bi to bilo nezgodno? Ako ta moja muica potraje, stajat e me ona u mojoj oporuci dijamant od pet stotina lujdora." Kad je markiz upoznao vrst znaaj svog tienika, poeo mu je: povjeravati svakog dana sve nove poslove. Julien je s uasom opazio kako se tom velikau dogaa da mu o istom predmetu daje proturjene naloge. To ga je moglo dovesti u ozbiljne neprilike. Julien je odsada radio sj njim samo tako da bi uvijek donosio upisnik u koji je biljeio naloge a markiz ih je potpisivao. Julien je uzeo pisara koji je prepisivaj naloge za svaki predmet u poseban zapisnik. U taj su se zapisni] unosili i prijepisi svakog pisma. Ta se zamisao isprva inila krajnje smijena i dosadna. Ali za nepui dva mjeseca markiz je osjetio njezine prednosti. Julien mu predlo da uzme u slubu pisara koji je napustio nekog bankara i koji jj vodio dvostruko knjigovodstvo svih primitaka i izdataka za posjec povjerene Julienovoj upravi.

Te su mjere toliko razbistrile markizu stanje njegovih poslova da bez pomoi svog zastupnika, koji ga je potkradao, mogao sa zadc voljstvom upustiti u dvije-tri nove spekulacije. - Uzmite tri tisue franaka za sebe - ree on jednoga dana svoi mladom pomoniku. - Gospodine, moj bi postupak mogli oklevetati. - A to biste vi htjeli? - upita markiz ljutito. - Da budete tako dobri i da tu odluku vlastoruno upiete u upi snik; tom u odlukom dobiti tri tisue franaka. Uostalom, itavo j| to knjigovodstvo zamislio opat Pirard. - Markiz upie tu odluku izrazom dosade markiza de Moncada kad slua raune svog upra'v telja Poissona.1 Uveer, kad bi se Julien pojavio u modrom odijelu, nikad se nijj govorilo o poslovima. Markieva je dobrota bila tako laskava za vj( 1. Stendhal aludira na d'Allainvalov kazalini komad Lecole des Bourgeois, i| kojega su spomenute osobe. 260 Drugi dio - VII. ito ranjeno samoljublje naeg junaka da je on uskoro i protiv svoje volje osjetio prema tom ljubaznom starcu neku vrstu privrenosti. Julien nije bio osjeajan u onom smislu u kojem se to shvaa u Parizu, ali nije bio ni neko udovite, a od smrti starog majora kirurga nitko nije s njim govorio s toliko dobrote. S uenjem je opazio da so markiz prema njegovu samoljublju odnosi s uljudnom panjom, Sto nikada nije zapazio kod starog kirurga. Napokon se uvjerio da se kirurg vie ponosio svojim kriem nego markiz lentom. Markiev je otac bio velika. Jodnog je dana nakon jutarnje poslovne audijencije u crnom odijelu Zabavljao markiza, koji ga je zadrao dva sata i svakako htio da mu dade nekoliko novanica to mu ih je njegov zastupnik bio upravo donio s burze. - Nadam se, gospodine markie, da se neu ogrijeiti o duboko potovanje koje vam dugujem ako vas zamolim da mi dopustite da kaem nekoliko rijei. - Govori, prijatelju! - Neka mi gospodin markiz izvoli dopustiti da odbijem taj dar. On nije namijenjen ovjeku u crnom odijelu i sasvim bi pokvario ponaanje koje ste imali dobrotu podnositi od ovjeka u modrom odijelu. Pozdravio je s mnogo potovanja i otiao ne osvrnuvi se. laj se neoekivani odgovor svidio markizu. Uveer ga je ispriao o >patu Pirardu. Trebam vam napokon neto priznati, dragi moj opate. Julienovo podrijetlo mi je poznato, i ja vas ovlaujem da to priopenje ne ilrite u tajnosti. Njegov je postupak jutros bio plemenit", mislio je markiz "i ja u ga uiniti plemiem". Neko vrijeme nakon toga markiz je konano mogao izai. - Idite na dva mjeseca u London - ree on Julienu. - Posebnom i redovitom potom slat e vam se pisma koja budem primao i na kojima e biti moje biljeke. Sastavit ete odgovore i vratiti mi ih, lavljajui svako pismo u njegov odgovor. Izraunao sam da zakanjenje nee biti vee od pet dana.

Vozei se prema Calaisu, Julien se udio nitavnosti tobonjih poslova zbog kojih ga markiz alje. Neemo spominjati s kakvim je osjeajem mrnje, gotovo uasa, stao na englesko tlo. Poznajemo njegovu ludu ljubav za Bonapartea. 261 Crveno i crno U svakom je asniku vidio sira Hudsona Lowa, u svakom velikau lorda Bathursta, koji je nareivao sramotne postupke na Svetoj Heleni, dobivi zauzvrat desetogodinje ministarstvo. U Londonu je konano upoznao visoko gizdelinstvo. Sprijateljio se | s mladim ruskim plemiima koji su ga u to uputili. - Vi ste predestinirani, dragi Sorele - govorili su mu oni - u vas | je od prirode hladan izraaj lica, kao da ste na tisuu milja od trenutnih uzbuenja, koji mi toliko nastojimo da steknemo. - Vi niste shvatili svoje stoljee - rekao mu je princ Karasov: "Cinite uvijek obratno od onoga to se od vas oekujeh To je, tako I mi asti, jedina religija ove epohe. Ne budite ni ludi ni usiljeni jer e se tada od vas oekivati ludosti prenemaganja i onda pravilo ne | bi bilo ispunjeno. Jednoga se dana Julien proslavio u salonu vojvode de Fitz-Folka, koji ga je pozvao na veeru zajedno s princom Karasovim. ekali su ga cijeli sat. Nain na koji se Julien ponio pred dvadesetak osoba koje su ekale jo se spominje meu mladim tajnicima ambasade u| Londonu. Izraz njegova lica bio je nedostian. Htio je vidjeti usprkos dendijima, svojim prijateljima, slavnog Phil-I lippa Vanea, jedinog filozofa kojega je Engleska imala poslije Lockea. Naao ga je gdje dovrava sedmu godinu u zatvoru. "Aristokracija se u ovoj zemlji ne ali", pomisli Julien; "tovie, Vane je obeaen, [ prezren itd." Julien ga je zatekao vesela; bijes aristokracije ga je zabavljao. "Eto", I mislio je Julien izlazei iz zatvora, "to je jedini veseli ovjek to sam | ga vidio u Engleskoj". - Ideja koja je tiranima najkorisnija jest ideja o Bogu - rekao mu | je Vane... Ostatak sustava ispustit emo jer je cinian. Kad se vratio, gospodin de La Mole ga zapita: - Kakve mi zabavne I misli donosite iz Engleske? - On je utio. - Kakve mi misli dono-| site, bile one zabavne ili ne? - ponovi markiz ivahno. - Prvo - ree Julien - i najrazumniji je Englez jedan sat na dan| lud; njime ovlada zloduh samoubojstva, koji je Bog te zemlje. Drugo, kad se duhovitost i genijalnost iskrcaju u Engleskoj, gube| dvadeset pet posto od svoje vrijednosti. Tree, nema na svijetu nita ljepe, divnije ni dirljivije od engleskog| krajolika. 262 Drugi dio - VII. - A sada, da ja kaem svoje - ree markiz: - Prvo, zato ste na plesu kod ruskog ambasadora rekli da u Francuskoj ima trista tisua mladia od dvadeset pet godina koji strastveno ele rat? Mislite li da je to kraljevima ugodno?

- ovjek ne zna kako da postupa kad govori s naim diplomatima - ree Julien. - Oni imaju udnu naviku da zapodijevaju ozbiljne razgovore. Ako se u tim razgovorima ovjek dri opih misli iz novina, smatraju ga glupanom. A ako se usudi kazati neto istinito i novo, zaude se, ne znaju to da odgovore, i sutradan vam u sedam sati po prvom tajniku ambasade poruuju da ste se ponijeli neprilino. - Nije loe - ree markiz smijui se. - Uostalom, kladim se, dubokoumni gospodine, da niste otkrili zato ste bili u Engleskoj. - Oprostite - odgovori Julien - bio sam tamo da bih jednom u tjednu veerao kod kraljeva ambasadora, koji je najuljudniji ovjek na svijetu. - Otili ste onamo po ovo odlikovanje - ree mu markiz. - Neu tla napustite svoje crno odijelo, a navikao sam na zabavniji nain kojim razgovaram s ovjekom u modrom odijelu. Do daljnjeg naloga upamtite ovo: kad god vidim ovo odlikovanje, bit ete najmlai sin mog prijatelja vojvode de Chaulnesa, sin koji se, a da to i ne sluti, ve est mjeseci nalazi u diplomatskoj slubi. Znajte doda markiz vrlo ozbiljno presjekavi njegovo zahvaljivanje -ja vas nipoto neu i/vui iz vaeg stalea. To je uvijek pogreka i nesrea, i za zatitnika, i za tienika. Kad vam moje parnice dosade ili kad mi vie ne budete odgovarali, zatrait u za vas jednu dobru upu, kao to je upa naeg prijatelja opata Pirarda, i gotovo - doda markiz vrlo suho. To je odlikovanje godilo Julienovu ponosu; sada je mogao vie govo-i iti. inilo mu se da ga rjee vrijeaju i da ga ne uzimaju na nian ri-irima koje se mogu protumaiti kao nepristojne, a koje u ivahnom i;izgovoru svakome mogu izmaknuti. lb mu je odlikovanje pribavilo udan posjet: pohodio ga je, naime, liarun de Valenod, koji je doao u Pariz da ministarstvu zahvali na Imrunstvu i da se s njime sporazumi. Trebao je biti imenovan naelnikom Verrieresa namjesto gospodina de Renala. lulien se u sebi mnogo smijao kad mu je gospodin Valenod priopio kako se nedavno otkrilo da je gospodin de Renal jakobinac. ( injenica je da je u novim izborima koji su se pripremali novi barun 263 Crveno i crno bio kandidat ministarstva i da su na izbornoj skuptini departmana, zapravo vrlo rojalistikoj, liberali istakli gospodina de Renala. Julien je uzalud nastojao saznati neto o gospoi de Renal; barun se; kako se ini, sjeao njihova nekadanjeg suparnitva te je uporno utio. Na kraju je zamolio Juliena za glas njegova oca na iduim izborima. Julien obea da e pisati ocu. - Trebalo bi; gospodine vitee, da me predstavite markizu de La Moleu. "Zaista, trebalo bi", mislio je Julien, "ali takvu hulju!..." - Istinu govorei - odvrati on - ja sam u palai de La Mole isu-vie neznatan da bih vas mogao predstaviti. Julien je sve to rekao markizu; uveer mu je ispriao Valenodov zahtjev, i njegova djela, i dranje sve do 1814.

- Ne samo da ete mi sutra predstaviti toga novog baruna prihvati gospodin de La Mole vrlo ozbiljno - nego ga ja i pozivam prekosutra na veeru. Bit e to jedan od naih novih prefekta. - U tom sluaju - ree Julien hladno - molim mjesto ravnatelja ubonice za svog oca. - U dobar as - ree markiz veselo - pristajem. Oekivao sam od vas moralne pouke. Vi se razvijate. Julien je od gospodina Valenoda saznao da je korisnik poslovnice za prodaju sreaka u Verrieresu umro; zabavljalo ga je da to mjesto pribavi gospodinu de Cholinu, onoj staroj budali iju je molbu nekada naao u sobi gospodina de La Molea. Markiz se od sveg srca nasmijao toj molbi, koju je Julien govorio napamet dajui mu da potpie pismo kojim je od ministra financija traio to mjesto. Tek to je gospodin Cholin bio imenovan, Julien je doznao da je jedna deputacija departmana zatraila to mjesto za gospodina Grosa, znamenitoga geometra. Taj je plemenit ovjek imao samo tisuu etiri stotine franaka rente, a svake je godine prijanjem korisniku, koji je nedavno umro, posuivao est stotina franaka da bi mu pomogao odgojiti djecu. Julien se zaudio onome to je uinio. "Nije to nita", pomisli on; morat u poiniti mnogo gore nepravde i znati ih jo i prikriti lijepim sentimentalnim rijeima, elim li stii do cilja. Jadni gospodin Gro! On je zasluio odlikovanje, a ja sam ga dobio i moram raditi po eljama vlade koja mi ga je dala. 264 Drugi dio - Vili. Vili. Koje odlije odlikuje ovjeka? - Tvoja me voda ne osvjeava - ree oednjeli genij. - A ipak je to najhladniji zdenac u cijelom Diar-Bekiru. Pellico Jednog se dana Julien vratio s ubavog posjeda u Villequieru, na ob;ilama Seine, kojemu je gospodin de La Mole posveivao mnogo brige jer je od svih njegovih imanja to bilo jedino koje je pripadalo slavnom Bonifaceu de La Moleu. U palai je zatekao markizu i njezinu ker, koje su stigle iz Hveresa. I ulien je sada bio dendi i znao je kako u Parizu treba ivjeti. Prema >spoici de La Mole bio je savreno hladan. inilo se kao da je >sve zaboravio vrijeme kad ga je ona veselo zapitkivala o pojedi-istima njegova pada s konja. V.jospoici de La Mole inilo se da je narastao i postao bljei. U njegovu stasu i dranju nije bilo nita provincijsko. Meutim, u vjetini konverzacije jo nije bio toliko napredovao, tu se jo uvijek fcapaalo suvie ozbiljnosti i stvarnosti. Zahvaljujui njegovu ponosu, i pokraj te razboritosti u njegovu govoru nije bilo niega podre-mog, samo se osjealo da on jo mnogo toga smatra vanim. Ali Se zapaalo da je to ovjek koji zna braniti ono to kae. Nedostaje mu lakoe, ali ne i duha - ree gospoica de La Mole svom ocu, alei se s njim zbog odlikovanja koje je pribavio

lulienu. - Moj vas je brat molio za to odlikovanje godinu i pol, a o ni je jedan de La Mole!... Da; ali Julien je nepredvidiv, a to se nikada nije dogodilo La Moleu o kojem mi vi govorite. 265 Crveno i crno Najavie vojvodu de Retza. Matildu je spopalo nesavladivo zijevanje, prepoznala je starodrevne pozlate i stare goste roditeljskog salona. ivot koji je imala nastaviti u Parizu bio joj je strahovito dosadan. U Hveresu je, meutim, alila za Parizom. "A meni je devetnaest godina!" pomisli ona: "To je sretno doba,^ kako kau svi ti glupani u knjigama s pozlaenim vezom." Ona jej gledala osam do deset svezaka novih pjesama koji su se nagomi-j lali na stoliu u salonu za vrijeme njezina putovanja po Provansi.* Njezina je nesrea bila to je imala vie duha nego gospoda de1 Croisenois, de Cavlus, de Luz i ostali njezini prijatelji. Zamiljala' je sve to e joj oni rei o lijepom nebu Provanse, o pjesnitvu, jugu, itd., itd. Te toliko lijepe oi, u kojima se odraavala najvea dosada i, to jej jo gore, u kojima nije bilo nikakve nade da e nai zadovoljstvo,J zaustavie se na Julienu. On barem nije sasvim onakav kao to st drugi. - Gospodine Sorele - ree mu ona onim ivim i odsjeenii glasom u kojem nema nimalo enstvenosti, a kojim govore mlade ene iz visokog drutva - gospodine Sorele, hoete li veeras dofj na ples gospodina de Retza? - Gospoice, ja nisam imao ast biti predstavljen gospodinu vojvodi. - (inilo se da te rijei i taj naslov ranjavaju usta ponosnoj provincijalca.) - On je moga brata zaduio da vas dovede k njemu; ako do< moi ete me izvijestiti o pojedinostima posjeda u Villequi( moda emo na proljee poi onamo. Htjela bih znati moe 1 u dvorcu stanovati i je li okolica zaista tako lijepa kako se gov Ima mnogo toga to neopravdano uiva dobar glas. Julien ne odgovori. - Doite na ples s mojim bratom! - doda ona vrlo hladno. Julien se nakloni s potovanjem. "Tako, ak i na plesu moram polagati rauna svim lanovima ove obitelji. Ta zar me ne plaaju kao poslovnog ovjeka?" I u svojoj zlovolji doda jo: "Bog neka zna nee li se ono to kaem kerki kositi s namjerom oca, brata ili majke! Ovo je pravi dvorac suverena princa. Tu mora biti savrena nitica, a ipak nikome ne dati pravo da se tui." "Sto mi se ta visoka djevojka ne svia!" pomisli on gledajui za Drugi dio - VIII. gospoicom de La Mole, koju je majka pozvala da bi je predstavila nekim svojim prijateljicama. "Ona pretjeruje u svakoj modi, ta haljina joj pada s ramena... Jo je bljea nego to je bila prije putovanja... Kosa joj je toliko plava da je gotovo bezbojna! Reklo bi se da je prozirna!... Koje li oholosti u njezinu nainu pozdravljanja, u njezinu pogledu! Kojih li kraljevskih gesta!"

Gospoica de La Mole pozvala je brata upravo u trenutku kad je naputao salon. Grof Norbert prie Julienu. - Dragi moj Sorele - ree mu on - ako elite da u pono doem po vas pa da odemo na ples gospodinu de Retzu? On je izriito zamolio da vas dovedem. - Dobro mi je poznato kome dugujem toliko dobrote - odgovori lulien naklonivi se do zemlje. Njegova zlovolja nije mogla nita prigovoriti uljudnom nainu, ak i zanimanju, kojim je Norbert s njim govorio; i zato je poeo ispitivati svoj odgovor na te ljubazne rijei. U njemu je pronaao trunku niskosti. Uveer, stigavi na ples, zadivio se raskoi palae de Retz. Ulazno \c dvorite bilo natkrito golemim zastorom od tamnocrvena sukna sa zlatnim zvijezdama; nita nije moglo biti elegantnije. Dvorite je pod tim zastorom bilo pretvoreno u umu narana i oleandera u i vatu. Pobrinuli su se da lonce ukopaju duboko, tako da se inilo kao da narane i oleandri rastu iz zemlje. Put kojim su prolazile koije bio je posut pijeskom. Sve se to naem provincijalcu inilo izvanrednim. On nikad nije ni sanjao da postoji takva rasko; zaas je njegova uzbuena mata bila stotinu milja daleko od zlovolje. U koiji, dok su se vozili na ples, Norbert je bio sretan, a on je sve vidio crno; tok to su uli u dvorite, njihove se uloge izmijenie. Norbert je zapaao samo neke sitnice koje su, usred tolike divote, bili zanemarili. Procjenjivao je izdatke za svaku stvar i to je vie uviao da je ukupna svota vrlo visoka, to je postojalo oitije da je gotovo zavidan i da postaje ljut. Sto se Juliena tie, on je stigao u prvi salon u kojemu se plesalo, sav oaran, zadivljen i od uzbuenja gotovo zaplaen. Svijet se gurao na vratima drugog salona i guva je bila tolika da nije mogao prodrijeti naprijed. Dekoracija toga drugog salona predstavljala je Alhambru u Granadi. 266 267 Crveno i crno - To je kraljica plesa, valja priznati - ree neki mladi s brcima, ije se rame utisnulo u Julienova prsa. - Gospoica Fourmont, koja je cijele zime bila najljepa, uvia da silazi na drugo mjesto. Pogledaj kakvo lice pravi1. - odvrati mu njegov susjed. - Zaista, ona ini sve da bi se svidjela. Gledaj, gledaj taj draesni smijeak u asu kad plee sama u toj etvorci. To je nedostino, asti mi. - Gospoica de La Mole savreno prikriva zadovoljstvo zbog svog trijumfa, kojega je i te kako svjesna. Reklo bi se da strahuje da e se svidjeti onome s kim govori. - Izvrsno] To je prava umjetnost zavoenja1 Julien se uzalud naprezao da ugleda tu zavodljivu enu; sedam-osam mukaraca viih od njega smetalo mu je da je vidi.

- Ima mnogo koketiranja u toj toliko otmjenoj uzdrljivosti prihvati brkati mladi. - A te velike modre oi koje se lagano obaraju u trenutku kad bi ovjek pomislio kako im prijeti opasnost da se izdaju! - nastavi] susjed. - Vjere mi, nita vjetije od toga. - Gledaj kako pokraj nje lijepa Fourmont izgleda sasvim obina] - ree trei. - Taj suzdrljivi izraz kao da govori: "Koliko bih umjela biti ljuba-1 zna prema vama da ste ovjek dostojan mene1)) - A tko moe biti dostojan divne Matilde? - zapita prvi. - Mo-1 da koji suvereni princ, lijep, duhovit, stasit, junak u ratu, i nipo-1 to stariji od dvadeset godina. - Nezakoniti sin ruskog cara... kojega bi u ast tog vjenanja uinili vladarem, ili, naprosto, grof de Thaler sa svojim licem preru-ena seljaka... Ljudi se na vratima razioe i Julien je mogao ui. "Kad je ona u oima tih lutaka tako znaajna, vrijedna je da je prouim", pomisli on. "Tako u shvatiti to taj svijet smatra savrenim." Dok ju je on traio oima, Matilda ga pogleda. "Zove me dunost", pomisli Julien, no prijanja se njegova zlovolja jo bila zadrala jedino u izrazu lica. Radoznalost ga je poticala, tako da se pribliavao sa zadovoljstvom, koje je duboki izrez haljine na Matildinim ramenima vrlo brzo uveavao, i to na nain koji za njegovo samoljublje 268 Drugi dio - VIII. nije bio nimalo laskav. "U njezinoj ljepoti ima mladosti", mislio je. Izmeu nje i njega nalazilo se pet-est mladia, meu kojima Julien prepozna one koje je sluao pred vratima. - A vi, gospodine, koji ste cijele zime bili ovdje - upita ga ona - zar ne smatrate da je to najljepi ples u ovoj sezoni? - On ne odgovori. - Ta mi se Coulonova etvorka ini divna i ove je gospoe savreno pleu. - Mladii se okrenue da bi vidjeli koji je to sretnik od kojega Matilda svakako eli uti odgovor. No taj odgovor nije ba bio ohrabrujui. - Ja ne mogu biti dobar sudac, gospoice; ta ja provodim ivot u pisanju. Ovo je prvi tako raskoan ples koji vidim. Mladii s brkovima se zaprepastie. - Vi ste mudrac, gospodine Sorele - prihvati ona s jo izrazitijim zanimanjem - vi na sve te plesove, na sve te sveanosti, gledate kao filozof, kao J. J. Rousseau. Vi se tim ludostima udite, ali vas one ne oaravaju. Jedna je rije ugasila Julienovu matu i protjerala iz njegova srca svaku iluziju. Usta mu zadobie izraz prezira, moda i neto pretjeran. -- J. J. Rousseau je, kad sudi o visokom drutvu, po mom miljenju samo budala; on ga nije shvaao i pristupao mu je sa srcem ovjeka koji je od sluge postao skorojevi. - Napisao je Drutveni ugovor - ree Matilda s potovanjem. - Iako je propovijedao republiku i obaranje kraljevske vlasti i dostojanstva, taj je skorojevi bio pijan od sree kad bi neki

vojvoda promijenio smjer svoje poslijepodnevne etnje da bi pratio kojega od njegovih prijatelja. - Ah, da, vojvoda de Luxembourg je u Montmorencvju pratio nekoga gospodina Coindeta prema Parizu... - prihvati gospoica de La Mole sa zadovoljstvom i zanosom pravog uivanja u svojoj uenosti. Bila je opijena svojim znanjem, malone kao akademik koji je otkrio postojanje kralja Feretriusa. Julienov je pogled postao prodoran i strog. Matilda je bila jedan as oduevljena, ali ju je hladnoa njezina sugovornika jako zbunila. Iznenadila se tome to vie to je inae ona na druge tako djelovala. U taj je as gospoici de La Mole uurbano prilazio markiz de Croisenois. askom je zastao na tri koraka od nje, ne mogavi joj 269 Crveno i crno se zbog mnotva posve pribliiti. Gledao ju je smjekajui se zbog te zapreke. Mlada markiza de Rouvrav, Matildina roakinja, stajala je pokraj njega. Drala je pod ruku svog mua, koji je tu bio tek dva tjedna. Markiz de Rouvrav, takoer vrlo mlad, bio je glupo zaljubljen kao ovjek koji, sklopivi samo iz interesa brak to su ga pripremali biljenici, otkriva da je dobio za enu savrenu ljepoticu. Markiz de Rouvrav trebao je postati vojvoda nakon smrti svog vrlo starog strica. Dok je markiz de Croisenois, koji se nije mogao progurati kroz mnotvo, sa smijekom gledao Matildu, zaustavila je ona svoje velike oi, modre kao nebo, na njemu i na njegovim susjedima. "Ima li ita plie", pomisli ona, "nego to je ta skupina ljudi! Evo Croi-senoisa, koji namjerava da me uzme za enu; on je blag, ljubazan, savrena ponaanja, kao i gospodin de Rouvrav. Da nisu toliko dosadni, ta bi gospoda bila vrlo ugodna. I on bi me pratio na plesove s tim istim ogranienim i zadovoljnim izrazom lica. Godinu dana nakon vjenanja moja koija, moji konji, moje haljine, moj dvorac na dvadeset milja od Pariza, sve bi to bilo da ne moe ljepe i bolje; bilo bi takvo da bi neka skorojevika, na primjer grofica de Roivil-le, mogla umrijeti od zavisti; i onda?"... I sama pomisao na to bila je Matildi dosadna. Markiz de Croisenois najzad stigne do nje i pone joj neto govoriti, ali ona je sanjarila i nije ga sluala. Za nju se zvuk njegovih rijei pomijeao sa amorom plesaa. Nesvjesno je pogledom pratila Juliena, koji se udaljio s izrazom punim potovanja, ali ponosnim i nezadovoljnim. U jednom je uglu, daleko od ljudi koji su se komeali, spazila grofa Altamiru, koji je u svojoj zemlji bio osuen na smrt i kojega itatelj ve pozna. Za vrijeme Luja XIV jedna se njegova roakinja udala za princa de Contija; uspomena na to titila ga je donekle pred policijom kongregacije. "Cini mi se da samo osuda na smrt moe odlikovati nekog ovjeka", pomisli Matilda. "To je jedino to se ne kupuje. Ah, ba sam dobru dosjetku smislila! teta to mi nije pala na pamet tako da se njome iskaem!" Matilda je imala suvie ukusa, a da bi u razgovoru upotrijebila unaprijed spremljenu dosjetku, ali je takoer bila i suvie tata, a da se ne oduevi sama sobom. Na

njezinu je licu izraz sree potisnuo izraaj dosade. Gospodinu de Croisenois, koji je neprestano govorio, uinilo se da zamjenjuje uspjeh svojih rijei, 270 Drugi dio - VIII. te udvostrui rjeitost. "Sto bi zlobnik mogao prigovoriti mojoj dosjetki?" zapitala se Matilda. "Tom bih kritiaru odgovorila: naslov baruna i vikonta se kupuje, odlikovanje se poklanja - moj ga je brat nedavno dobio, a to je uinio? - poloaj se dobiva. Tko deset godina slui u garnizonu ili je roak ministra rata, taj postaje zapovjednik ete, kao Norbert. A veliko bogatstvo? To se jo najtee stjee, te prema tome i zasluuje najvie potovanja! Kako je to smijeno! Upravo je obratno od onoga to pie u knjigama... Da bi netko stekao bogatstvo, eni se kerkom gospodina Rotschilda. Doista, moja je dosjetka duboka. Smrtna osuda je jo jedino za to ljudima nije palo na um da se otimaju!" - Poznajete li grofa Altamiru? - upita ona gospodina de Croisenoisa. inilo se da se u mislima nalazi vrlo daleko, i to je pitanje bilo bez ikakve veze s onim to joj je jadni markiz ve pet minuta govorio, tako da je njegova ljubaznost bila time zbunjena. A ipak je to bio duhovit ovjek i poznat kao takav. "Matilda je udnovata", pomisli on, "to je nezgodno, ali ona svome muu donosi vrlo lijep poloaj u drutvu. Ne znam kako to postie taj markiz de La Mole; povezan je sa svim najbogatijim ljudima iz svih stranaka. On je ovjek koji ne moe propasti. Uostalom, ta se Matildina neobinost moe smatrati genijalnou. Ako je ovjek visoka roda i vrlo bogat, genijalnost nije nimalo smijena, ona je tada odlika! Uostalom, ima u nje, kad ona to hoe, one mjeavine duhovitosti, karaktera i dosjetljivosti koja privlaivost ini savrenom"... Budui da je teko dobro obavljati dva posla istodobno, markiz je Matildi odgovarao bezizraajnim glasom i kao da govori nauenu zadau: - Tko ne poznaje tog jadnog Altamiru? - I on je ispriao povijest njegove promaene zavjere, smijene i besmislene. -- Posve besmislene! - ree Matilda kao da govori sama sebi. - Ali on je bar neto uinio. elim vidjeti pravog mukarca; dovedite mi ga! ree ona markizu, koji je bio vrlo neugodno dirnut. Grof Altamira bio je jedan od najizrazitijih oboavatelja oholog i gotovo drskog naina gospoice de La Mole; po njegovu je sudu ona bila jedna od najljepih ena u Parizu. 271 Crveno i crno - Kako bi bila lijepa na prijestolju] - ree on gospodinu de Croisenoisu i spremno pode do nje. U otmjenom drutvu ima uvijek dovoljno ljudi koji ele dokazati da nema nita neukusnije od zavjere u XIX. stoljeu; to mirie na jakobinstvo. A ima li ita runije od jakobinaca bez uspjeha? U pogledu to ga je

Matilda dobacila gospodinu de Croisenoisu bilo je poruge na raun Altamirina liberalizma, ali je ona sa zadovoljstvom sluala njegove rijei. "Zavjerenik na plesu, to je lijepi kontrast", mislila je. inilo joj se da je on sa svojim crnim brcima nalik na lava koji se odmara. Ali ubrzo spozna da njegov duh zaokuplja samo jedno: korisnost, divljenje za ono to je korisno. Mladi je grof smatrao da nita osim onoga to bi njegovoj zemlji moglo pribaviti vladu dvaju predstavnikih domova nije vrijedno panje. Vrlo je rado napustio Matildu, najljepu enu na tom plesu, jer je vidio da ulazi jedan peruanski general. Izgubivi nadu u Europu, kako ju je uredio Metternich, ubogom je Altamiri preostalo da misli na to kako e drave June Amerike, kad budu jake i mone, moi Europi vratiti slobodu koju je poslao Mirabeau! 1 Matildu je okruivao roj brkatih mladia. Ona je dobro vidjela da Altamira nije njome oaran i njegov ju je odlazak povrijedio. Opazila je kako mu se oi krijese dok govori s peruanskim generalom. Gospoica je de La Mole gledala mlade Francuze s dubokom ozbiljnou koju ni jedna od njezinih suparnica ne bi mogla oponaati. "Koji bi se od njih", mislila je ona, "dao osuditi na smrt, ak i u najpovoljnijim okolnostima?)) Njezin je udnovati pogled laskao onima u kojih je bilo malo duha, ali je ostale uznemirivao. Bojali su se neke zlobne primjedbe i tekoe da na nju odgovore. "Visoko podrijetlo donosi sa sobom stotinu prednosti bez kojih bi se osjeala poniena; Julien mi je za to primjer", mislila je Matilda. "Ali ono ubija ona svojstva duha zbog kojih nekog osuuju na smrt." U taj je as netko pokraj nje rekao: - Taj grof Altamira je drugi sin princa od San-Nazaro-Pimentela; onih Pimentela od kojih je jedan 1. Ova je stranica napisana 25. srpnja 1830., a bila tiskana 4. kolovoza (biljeka izdavaa). 272 Drugi dio - Vili. pokuao spasiti Conradina kojemu je 1268. odrubljena glava. To je icdna od najplemenitijih napuljskih obitelji. <"Eto! ", pomisli Matilda, "kako to lijepo potvruje moje pravilo da visoko podrijetlo oduzima karakteru onu snagu bez koje se ovjek nee dati osuditi na smrt! Zar sam veeras osuena na to da mislim same gluposti? Budui da sam samo ena kao i svaka druga, moram plesati?" Popustila je navaljivanju markiza de Croisenoisa koji ju je ve jedan sat molio da s njime zaplee brzu polku. Da bi zaboravila svoj neuspjeh u filozofiranju, Matilda je eljela biti navreno neodoljiva. Gospodin de Croisenois bio je oaran. Ali ni ples ni elja da se svidi jednom od najljepih mukaraca na dvoru - nita nije moglo da rastrese Matildu. Vei se uspjeh nije mogao postii: bila je kraljica plesa i ona je to vidjela, ali je ostajala hladna. i"Kako li u prazan ivot provoditi uz ovjeka kakav je Croisenois!"

|govorila je sebi kad ju je on sat kasnije vodio na njezino mjesto... <(!dje mogu nai zadovoljstvo," doda ona tuno, "ako ga nakon estomjesenog izbivanja ne nalazim na plesu za kojim ude sve /ene u Parizu? A osim toga, najbolje drutvo to ga ima okruuje ini- s najveim potovanjem. Ovdje i nema graana, osim nekoliko perova i, moda, jednog ili dvojice Juliena. A kakve mi je sve pretlnosti sudbina poklonila!" mislila je ona dalje sve tunija. (Visoko podrijetlo, bogatstvo, mladost, sve, samo ne sreu! Jo su najsumnjivije one moje prednosti o kojima su mi govorili cijelu veer. Duha, ini se, imam, jer im oito svima ulijevam strah. Ako se usude naeti neku ozbiljnu temu, izgube nakon pet t'asaka razgovora dah i kao veliko otkrie iznose ono to sam im ja jve cijeli sat ponavljala. Lijepa sam, imam i tu prednost za koju bi gospoa de Stael bila sve rtvovala, a ipak je injenica da umirem I od dosade. Postoji li ikakav razlog da se manje dosaujem kad zamijenim svoje ime imenom Croisenoisa?" Ali Boe moj!" mislila je ona dalje i dolazilo joj je da zaplae. "Zar on nije savren ovjek? On je remek-djelo odgoja svog stoljea; ne moe ga pogledati, a da ti ne kae neto ljubazno, ak duhovito; hrabar je... Ali taj Sorel je udan", pomisli ona, a njezin sumorni pogled postade ljut. "Rekla sam mu da elim s njim govoriti, a on se nije udostojio ni da se ponovno pojavi!" 273 Crveno i crno IX. Ples Rasko haljina, sjaj svijea, mirisi, toliko lijepih ruku, krasnih ramena, mnogo cvijea, zanosnih Rossinijevih melodija, Cicerijc vih slika] Ja sam izvan sebe' Vojages d'Usei i - Vi ste zlovoljni - ree joj markiza de La Mole - upozoravam vas da se to na plesu ne pristoji. - Samo me glava boli - odgovori Matilda s prezirom - ovdje je suvie vrue. U taj as kao u opravdanje gospoice de La Mole pozlije starom barunu de Tollvju i on se onesvijesti; morali su ga iznijeti. Govorilo se o kapi; bio je to neugodan dogaaj. Matilda se nije nimalo obazirala na to. Ona se drala odluke da ni kad ne vodi rauna o starcima ni, uope, o osobama za koje se zna da govore alosne stvari. Plesala je da izbjegne razgovor o kapi, koji je uostalom, bio neosno van jer se barun za dva dana opet pojavio. "Ali gospodin Sorel nikako ne dolazi", sjetila se ona opet kad je prestala plesati. Gotovo ga je traila pogledom, kadli ga ugleda u drugom salonu. Bilo je zaista udnovato; inilo se da je odbacio onai izraz ravnodune hladnoe koji je kod njega bio tako naravan; nije vie izgledao kao Englez. "Pa on razgovara s grofom Altamirom, mojim osuenikom na smrt!" pomisli Matilda. "Njegovo je oko puno sumornog plamena; on izgleda kao neki prerueni princ, u njegovu je pogledu dvostruko vie gordosti nego inae."

Drugi dio - IX. Neprestano razgovarajui s Altamirom, Julien se pribliio mjestu gdje se ona nalazila; uporno ga je gledala prouavajui crte njegova h< a da u njima pronae ona izvanredna svojstva koja ovjeku mogu \v ihaviti ast da bude osuen na smrt. l't ulazei pokraj nje, on ree grofu Altamiri: Da, Danton je bio ovjek! o(), nebesa, zar bi on mogao biti neki Danton!" pomisli Matilda. o lij njegovo je srce tako otmjeno, a Danton je bio strahovito ruan, kivnik, ako se ne varam." Julien joj se nalazio jo dosta blizu i ona nije oklijevala da ga pozove; u nje je bilo i svijesti i ponosa da postavi pitanje neobino za mladu djevojku. - Zar Danton nije bio krvnik? - upita ona. - Da, u oima stanovitih ljudi - odgovori joj Julien s izrazom vrlo ilabo prikrivena prezira, a u oku mu je jo ostao plamen od razgovora s Altamirom. - No on je, na nesreu ljudi visoka roda, bio odvjetnik u Mery-sur-Seine; to znai, gospoice - doda on zlobno da je poeo poput nekih perova koje ovdje vidim. Istina je da je i |);"nton u oima ljepote imao golem nedostatak, bio je neobino I ruan. | Te je posljednje rijei izgovorio brzo na neki osobit nain i zaista 1 nimalo uljudno. Julien poeka asak, pognuvi malo gornji dio tijei s izrazom ponosne skromnosti. inilo se kao da govori: "Plaen im da vam odgovaram, a ivim od svoje plae". Nije se udostoi upraviti pogled u Matildu. Ona je sa svojim divnim, neobino -"ivorenim oima, koje su bile uprte u njega, izgledala kao njegova inbinja. Napokon, kako su oboje utjeli, pogleda je on kao to sluga /.leda gospodara od kojeg oekuje zapovijedi. I iako su se njegove Vi izravno srele s Matildinima, koje su neprestano upirale u njega unovat pogled, on se udalji pokazujui da mu se uri. ()n, koji je zaista tako lijep," pomisli napokon Matilda trgnuvi iz svog sanjarenja, "pa da tako hvali rugobu! Nikada ne govori o bi! Nije on kao Cavlus ili Croisenois. Taj Sorel ima neke slinosti s i lojim ocem kad na plesu vrlo uspjeno oponaa Napoleona." Posve zaboravila Dantona. "Veeras se doista dosaujem." Ona uhvati og brata ispod ruke te ga sasvim protiv njegove volje prisili da pro111 kroz plesnu dvoranu. Palo joj je na pamet da prislukuje razgovor i/ineu osuenog na smrt i Juliena. Mnotvo je bilo golemo. Ona ipak uspije da ih stigne u asu kad se 274 275 Crveno i crno Drugi dio - IX. Altamira, na dva koraka ispred nje, pribliio stolu da uzme sladolec Govorio je Julienu i napola se okrenuo. Spazio je ruku u izvezenor odijelu koja je uzimala sladoled pokraj njegova. Vezivo je, ini s< pobudilo njegovu pozornost; posve se okrenuo da bi vidio osobu kc joj pripada ta ruka. U tom se trenutku u njegovim oima, tako ple menitim i tako bezazlenima, pojavio jedva primjetan izraz prezira. |

- Vidite li onog ovjeka - ree on prilino tiho Julienu - je princ d'Araceli, ambasador kraljevine ***. Jutros je od vae ministra vanjskih poslova Francuske, gospodina de Nervala, zatra| io moju ekstradiciju. Pazite, eno ga tamo, karta se. Gospodin Nerval je voljan izruiti me jer smo mi vama godine 1816. izruil dva-tri zavjerenika. Ako me vrate mome kralju, bit u objeen roku dvadeset i etiri sata. A epat e me koji od ove lijepe brkat gospode. - Bestidnici] - uzviknu Julien priguenim glasom. Matildi nije izmicala ni jedna rije njihova razgovora. Njezine je dc sade nestalo. - Nisu oni ba tako bestidni - prihvati grof Altamira. - Govorio sam vam o sebi da vam dadem iv primjer. Gledaj| te princa d'Aracelija; svakih pet asaka pogleda svoje Zlatno runc nikako da se naudi to taj triavi nakit vidi na svojim prsima. Tal jadni ovjek je u biti anakronizam. Prije sto godina Runo je bilfl izvanredno odlikovanje, no tada bi ono bilo previsoko da ga se cm| domogne. Danas ovjek plemenita roda treba biti Araceli da buc njime oaran. Da ga dobije, ne bi prezao da dade povjeati cij( jedan grad. - Zar ga je po tu cijenu dobio? - upita Julien sa strepnjom. - Ne, ne ba sasvim - odgovori Altamira hladno - on je mo2 dao pobacati u rijeku tridesetoricu bogatih posjednika svoga kraja: koje se govorilo da su liberali. - Kojeg li udovita! - ree Julien. Gospoica de La Mole, nagnuvi glavu s najveim zanimanjem, bil mu je tako blizu da umalo nije svojom lijepom kosom dodirival njegovo rame. - Vi ste vrlo mladi! - odgovori Altamira. - Rekao sam vam imam sestru udanu u Provansi; ona je jo lijepa, dobra je, blaga izvrsna majka obitelji, odana svim svojim dunostima, pobona, opet nije bogomoljka. oKuda on to smjera?" upita se gospoica de La Mole. - Ona je sretna - nastavi grof Altamira - bila je sretna godine 1815. Tada sam se kod nje skrivao, na njezinu posjedu u blizini An-tibesa; no u trenutku kad je doznala za smaknue marala Neya, poela je plesati! - Je li to mogue? - upita Julien zaprepateno. - To je duh stranarstva - prihvati Altamira. - U XIX. stoljeu vie nema pravih strasti, zato se ljudi u Francuskoj toliko i dosauju. Poinjaju najvee okrutnosti, ali bez okrutnosti. - Utoliko gore! - ree Julien. - Kad netko vri zloine, mora ih barem vriti s uitkom; to je jedino dobro na njima i samo se time mogu donekle opravdati. Gospoica de La Mole zaboravljajui potpuno to duguje samoj *ebi, toliko se pribliila da se gotovo utisnula izmeu Altamire i Juliena. Njezin brat, kojega je drala ispod ruke i koji je bio navikao da joj se pokorava, gledao je po dvorani i pravio se kao da ga je mnotvo zaustavilo, da bi opravdao svoje zastajkivanje. Imate pravo - ree Altamira - sve se ini bez uitka i sve se zaboravlja, ak i zloini. Mogu vam na ovom plesu pokazati desetak ljudi koji e zbog ubojstva biti osueni na vjeno prokletstvo. Oni mi to zaboravili, a svijet takoer.

Mnogi su do suza ganuti ako njihov pas slomi nogu. Na Pere-Lachaiseu, kad bacaju cvijee na njihov grob, kako vi to u Parizu aljivo kaete, doznajemo da su posjedovali sve vrline hrabrih vitezova i sluamo o velikim djelima njihovih pradjedova koji su ivjeli u iloba Henrika IV Ako usprkos nastojanju princa Aracelija ne budem objeen i ako ikada budem uivao svoj imutak u Parizu, pozvat u vas na ruak s osmoricom ili desetoricom ubojica koji su tovani i nemaju grinje savjesti. Vi i ja bit emo na tom ruku jedini koji nisu okrvavili ruke: ali mene e prezirati i gotovo mrziti kao krvolonu jakobinsku neman, .1 vas prezirati naprosto kao ovjeka iz naroda koji se uvukao u otmjeno drutvo. - Nita nije istinitije! - ree gospoica de La Mole. Altamira je zaueno pogleda, a Julien je ne udostoji ni jednog pogleda. - Imajte na umu da revolucija kojoj sam bio na elu nije uspjela samo zato - nastavi grof Altamira - to nisam dopustio da padnu 276 277 Crveno i crno tri glave i da se meu nae pristae podijeli sedam-osam milijuna, koji su se nalazili u blagajni od koje sam ja imao klju. Moj kralj, koji danas gori od elje da me objesi, a koji mi je prije pobune govorio ti, bio bi mi dao veliku lentu svog ordena da sam dao odrubiti te tri glave i da sam razdijelio novac iz te blagajne. Jer ja bih, u najmanju ruku, poluio polovian uspjeh, i moja bi zemlja dobila kakav-takav ustav... Tako je to na svijetu; sve je to kao partija aha. - Tada jo niste poznavali igru - prihvati Julien vatrena pogleda. - Ali sada... - Sada bih dao odrubiti glave, hoete rei, i ne bih bio irondinac, kako ste mi to neki dan natuknuli?... Odgovorit u vam - ree Altamira alosno - kad u dvoboju ubijete kojeg ovjeka, to ni izdaleka nije tako gadno kao kad ga date smaknuti krvniku. - Vjere mi - ree Julien - tko eli cilj, taj eli i sredstva. Da nisam beznaajan atom i da imam neku vlast, dao bih objesiti trojicu da spasim ivot etvorici. Njegove su oi izraavale ar uvjerenja i prezir prema nitavnim] ljudskim predrasudama; one se sukobie s pogledima gospoice de| La Mole, koja mu je bila posve blizu, ali njegov prezir ne samo da| se nije pretvorio u ljubaznost i uglaenost nego kao da se jo i udvostruio. To ju je duboko povrijedilo; ali sad vie nije bilo u njezinoj moii da zaboravi Juliena. Ona se ljutito udalji povukavi za sobom svogj brata. "Moram piti pune i puno plesati", ree ona sebi; "izabrat u ono td je najbolje i po svaku se cijenu istaknuti. Ba dobro, evo uvenogj drznika grofa de Fervaquesa!" Prihvatila je njegov poziv i zaplesali su. "Hajde da vidimo tko je od nas dvoje drskiji", pomisli ona. "AH da bih mu se mogla dobrano narugati, moram ga navesti da govori." Uskoro su svi ostali plesai etvorke plesali jo samo zato da ne bi propustili ni jedan od Matildinih brzih, duhovitih i

zajedljivih odgovora. Gospodin de Farvaques se zbunio te je umjesto misli nalazio samo elegantne rijei i prenemagao se. Matilda, koja je bila zlovoljna, ponijela se prema njemu okrutno, i on ju je zamrzio. Plesala je do zore i naposljetku je otila strahovito umorna. Ali je u koiji jo i ono malo preostale snage bilo dovoljno da je rastui i uini nesrc tnom. Julien ju je prezreo, a ona njega nije mogla prezirati. Julien se nalazio na vrhuncu sree. Oaravala ga je, a da ni sam nijca Drugi dio - IX. bio svjestan, glazba, cvijee, lijepe ene, opa otmjenost i, pogotovu, vlastita mata, koja je sanjarila o odlikovanjima za njega i o slobodi za sve. - Kako je lijep ovaj ples! - ree on grofu. Nema nita to bi mu nedostajalo. - Nedostaje mu misao - odgovori Altamira. Njegovo je lice odavalo prezir, koji je bio to otriji to se opaalo da njegova uljudnost smatra za dunost da ga sakrije. - Tako je, gospodine grofe! Misao, zar ne, i to urotnika? - Ja sam ovdje zbog svog imena. Ali u vaim salonima mrze misao. ()na ne smije nadmaiti duhom vodviljske stihove: samo je tada nagrauju. Ima li ovjek koji misli energije i ako su njegove duhovite misli nove, vi ga nazivate cinikom. Nije li jedan od vaih sudaca tako nazvao Couriera? Strpali ste ga u zatvor, kao i Brangera. Sve to kod vas po svom duhu neto vrijedi, to kongregacija predaje kaznenoj policiji, a otmjeno drutvo joj pljeska. To je stoga to vae ostarjelo drutvo iznad svega cijeni konvencionalnosti. Vi se nikada neete izdignuti iznad vojnike hrabrosti; imat ete Murate, ali nikada Washingtone. Ja u Francuskoj nalazim samo tatinu. ovjek koji govorei improvizira, lako izlane neku nesmotrenu misao, a domain onda dri da je osramoen. Kod tih se rijei grofova koija, kojom se Julien vozio kui, zaustavila pred palaom de La Mole. Julien je bio zaljubljen u svog zavjerenika. Altamira mu je uinio ovaj lijepi kompliment koji je oito potekao iz iskrena uvjerenja "U vas nema francuske lakoumnosti i vi razumijete naelo korisnosti.)) Sluajno je Julien upravo prije dva dana bio gledao tragediju Casimira Delavignea Marino Faliero. "Nema li Israel Bertuccio vie karaktera nego svi oni mletaki plemii?" pitao se na pobunjeni plebejac. "A ipak su tu ljudi kojih dokazano plemstvo see sve do godine 700., jedino stoljee prije Karla Velikoga, dok sve to je veeras na plesu kod gospodina de Retza bilo najplemenitije, potjee tek iz XIII. stoljea, a i to nekako epajui. I pokraj svih tih mletakih plemia tako visoka podrijetla, sjeamo se ba Israela Bertuccia. Zavjera ukida sve titule koje je stvorila drutvena samovolja. Tu ovjek odmah stjee poloaj koji mu odreuje njegov nain gledanja na smrt. Pa i sam duh gubi tu svoju vlast. Sto bi danas bio Danton, u ovom stoljeu Valenoda i Renala? ak ni zamjenik dravnog tuioca... 278 279 Crveno i crno

Drugi dio - IX. Ali to ja to govorim? Bio bi se prodao kongregaciji i bio bi ministar jer, uostalom, taj je veliki Danton krao. I Mirabeau se prodao. Na-poleon je u Italiji pokrao milijune; inae ne bi mogao dalje zbog neimatine, kao Pichegru! Jedini La Favette nije nikada krao. Treba li krasti, treba li se ovjek prodati?" pitao se Julien. Na tom se pitanju zadrao. Ostatak noi proveo je itajui povijest revolucije. Sutradan, piui u knjinici pisma, nije mogao misliti ni na to drugo doli na razgovor s grofom Altamirom. "Zapravo", govorio je u sebi nakon duga sanjarenja, "da su ti panjolski liberali kompromitirali narod zloinima, ne bi ih bili tako lako istjerali. Oni su bili ohola i brbljava djeca... kao ja!" uzviknu najednom Julien kao da se trgnuo iza sna. "A to sam ja tako veliko napravio da imam pravo suditi o tim jadnicima koji su se, naposljetku, jednom u ivotu usudili, koji su zapoeli neto raditi? Ja sam nalik na ovjeka koji diui se od stola klie: 'Sutra neu ruati, ali me to nee sprijeiti da budem snaan i veseo kao to sam danas!' Tko zna to ovjek osjea na po' puta jednoga velikog pothvata?" Te je duboke misli prekinuo neoekivani dolazak gospoice de La Mole koja je ula u knjinicu. Bio je toliko uzbuen divljenjem za velika svojstva Dantona, Mirabeua, Carnota, koji su umjeli ostati neporaeni, da se njegov pogled zaustavio na gospoici de La Mole, a da on nije mislio na nju, nije je pozdravio, pa ak je gotovo nije ni vidio. Kad su njegove velike razrogaene oi konano zamijetile njezinu nazonost, njegov pogled ugasne. Gospoica de La Mole je to s gorinom zapazila. Uzalud je traila da joj dohvati svezak Velvjeva djela Povijest Francuske, koji je bio na najgornjoj polici, zbog ega je Julien otiao po najvee ljestve. Julien je pribliio ljestve, potraio svezak i pruio joj ga, a da jo nije mogao na nju misliti. Kad je vraao ljestve na mjesto, udario je u pretjeranoj urbi laktom o staklo ormara za knjige; zveket krhotina koje su padale na pod napokon ga je probudio. Nastojao se ispriati gospoici de La Mole; htio je biti uljudan, i bio je samo uljudan. Matilda je jasno vidjela da ga je uznemirila i da bi on volio sanjariti o onome to ga je zaokupljalo prije njezina dolaska, nego s njom razgovarati. Poto ga je dugo gledala, polagano se udaljila. Julien je gledao za njom. Uivao je u razlici izmeu jednostavnosti njezine sadanje haljine i velianstvene elegancije haljine to ju je imala dan prije. Razlika izmeu jednog i drugog izraaja lica bila je gotovo isto tako uoljiva. Pogled te djevojke, koja je na plesu kod vojvode de Retza bila tako ohola, bio je upravo tuan i kao da moli. "Zaista", pomisli Julien, "ta crna haljina jo vie istie ljepotu njezina stasa. Ona ima kraljevsko dranje, ali zato je u crnini? Zapitam li koga za razlog toj crnini, mogao bih time opet poiniti kakvu nesmotrenost." Potpuno je izronio iz dubina svog oduevljenja. ooMoram iznova proitati sva pisma koja sam jutros napisao; bogzna kakve u nepromiljene rijei i gluposti u njima nai!" Dok je s napetom panjom itao prvo od tih pisama, zauo je pokraj sebe uta-njr svilene haljine i naglo se okrenuo;

gospoica de La Mole bila je ni dva koraka od njegova stola i smijala se. To ponovno prekidanje n.iljutilo je Juliena. Mo se Matilde tie, ona je ivo osjetila da tom mladiu nita ne /nai; njezin je smijeh trebao da prikrije njezinu zabunu; to joj je uspjelo. - Oito ste mislili na neto vrlo zanimljivo, gospodine Sorele. Moda na kakvu udnu dogodovtinu koja nam je poslala u Pariz grofa Altamiru? Recite mi o emu se radi; gorim od elje da to saznam. Hit u diskretna, kunem vam se! - I sama se zaudila kad je ula Uo je izgovorila. Sto, zar ona da moli jednog podinjenog! Dok se njezina zbunjenost poveavala, ona je naoko bezbrino rekla: - Tko je to uspio da vas, koji ste obino tako hladni, pretvori u nadahnuto bie, u neku vrstu Michelangelova proroka? 'lb ivo i neumjesno pitanje duboko je povrijedilo Juliena i vratilo mu svu njegovu ludost. - Je li Danton dobro inio to je krao? - ree joj on naglo i s izrazom lica koji je bivao sve divljiji. - Je li trebalo da revolucionari l'ijemonta i panjolske zloinima kompromitiraju narod; da ljudima Ik'z zasluga daju sve poloaje u vojsci, sva odlikovanja? Ne bi li se ljudi koji bi nosili ta odlikovanja bojali kraljeva povratka? Je li trebalo riznicu u Torinu izloiti pljaki? Ukratko, gospoice - ree on pribliavajui joj se strana lica - mora li ovjek koji hoe sa zemlje potjerati neznanje i zloin, harati kao vihor i nasumce initi zlo? Matilda se uplaila, nije mogla podnijeti njegov pogled te je uzma-knula dva koraka. Jedan ga je as promatrala; zatim je, zastidjevi se svog straha, laganim korakom izila iz knjinice. 280 281 Crveno i crno Drugi dio - X. X. Kraljica Margareta Ljubavi1. U kakvoj ludosti ne bismo nalazili zadovoljstva ako ti te hoet Pisma portugalske redovnici Julien je jo jednom proitao svoja pisma. Kad je zvono pozvalo ruak, on je pomislio: "Kako mora da sam ispao smijean u oima parike lutke! Koje li ludosti, rei joj zaista ono to sam mislio! Noj moda ludost i nije bila tako velika. Istina je u tom sluaju bila dostojj na mene. A zato je dola da me ispituje o intimnim stvarima! Njezino je pitanje bilo neumjesno, ona se ogrijeila o uljudnost. Moje misli o Dantoni nisu sastavni dio slube za koju me njezin otac plaa." Stigavi u blagovaonicu, Julien je zaboravio na svoju zlovolju kad j< opazio duboku crninu gospoice de La Mole, koja mu je to vie udari^ la u oi to nitko drugi od obitelji nije bio odjeven u crno. Poslije ruka posve ga je napustio zanos kojemu se cijeloga dana nij< mogao oteti. Sreom je na ruku bio i onaj akademik koji je znao

tinski. "Evo ovjeka", pomisli Julien, "koji e mi se jo najmanje rugat ako pitanje o crnini gospoice de La Mole bude neprikladno kao t to pretpostavljam.)) Matilda ga je gledala s udnovatim izrazom lica. "To je, evo, ona kok" terija ovdanjih ena koju mi je opisala gospoa de Renal", ree Julier sebi. "Nisam jutros bio ljubazan prema njoj, nisam popustio njezini prohtjevu da razgovara sa mnom. Zbog toga mi je vrijednost u njezi^ nim oima porasla. avo tu bez sumnje nita ne gubi. Poslije e mi njezina oholost puna prezira svakako osvetiti. Od nje se moe svat >ivjeti. Ne bi mogla biti gora. Kako li je bila posve drukija ona koju lm izgubio! Kakva ljupka narav! Kakva prostodunost! Ja sam njezine misli znao prije nje same, gledao sam kako se raaju; u njezinu sam u imao samo jednog protivnika: bojazan da joj ne umru djeca. Bila i o razumna i prirodna ljubav, koja je godila ak i meni koji sam zbog trpio. Bio sam budala. Predodbe koje sam sebi stvarao o Parizu, 'irile su me da cijenim onu plemenitu enu. >ic li razlike, Boe moj! Sto nalazim ovdje? Praznu i oholu tatinu, ' nijanse samoljublja i nita vie." ;oe se od stola. "Ne smijem dopustiti da mi otmu mog akademi-, pomisli Julien. Pribliio mu se dok su svi ili u vrt te se blagim i niznim glasom pridruio njegovoj srdbi zbog uspjeha Hernanija. - Da bar ivimo u vrijeme tajnih kraljevskih naloga o uhienju!... - ree on. - Tada se on ne bi bio usudio! - povie akademik uinivi kretnju '[nit Talme. Jedavi jedan cvijet, Julien je citirao nekoliko rijei iz Vergilijevih "orgica i izrazio miljenje da nita nije ravno stihovima Delillea. 1 kratko, on je na sve naine laskao akademiku. Nakon toga ree, to' 11 i/e posve ravnoduno: - ini se da je gospoica de La Mole nasliTilila nekog ujaka za kojim nosi crninu. Sto! Vi ste lan ove kue, a ne znate za njezinu ludost? - zapita ikademik i naglo se zaustavi. - Zaista je udnovato da joj majka doputa takve stvari. Ali, meu nama budi reeno, u toj se kui ba ne 'illikuju snagom karaktera. Gospoica Matilda ga posjeduje za sve n)ih zajedno, i oni svi pleu kako ona svira. Danas je 30. travnja - ree akademik, zaustavi se i lukavo pogleda Juliena. Julien se smjekao najduhovitije to je mogao. o Kakva li veza moe postojati izmeu okolnosti da svi pleu kako ona wira, crne haljine i 30. travnja?" mislio je on. "ini se da sam gluplji nego to sam i slutio." Priznat u vam... - ree on akademiku, a njegov ga je pogled i tlalje ispitujui promatrao. - Proeimo se vrtom - ree akademik nasluujui s ushienjem priliku za dugo i elegantno pripovijedanje.

Sto! Zar je mogue da vi ne znate to se odigralo 30. travnja IS74.? A gdje? - upita Julien zapanjeno. Na Trgu Greve. 282 283 Crveno i crno Drugi dio - X. Julien je bio toliko zauen da mu ta rije nije nita objasnila. Ra-j doznalost i oekivanje neeg traginog, to je bilo toliko u skladu si njegovom naravi, unijelo je u njegove oi onaj sjaj koji pripovjeda voli] vidjeti kod svog sluatelja. Akademik je bio oduevljen to je naao j neupueno uho te je nadugo priao Julienu kako su 30. travnja 1574*j najljepem mladiu svog stoljea, Bonifaceu de La Moleu i njego\ prijatelju Hanibalu de Coconassu, pijemontskom plemiu, odrubij glavu na Trgu Greve. La Mole je bio oboavani ljubavnik kraljice Mar garete Navarske. - A treba znati doda akademik - da se gospe ca de La Mole zove Matilda-Margareta. La Mole je istodobno bio lji bimac vojvode od Alengona i blizak prijatelj navarskog kralja, kasnij^ Henrika IV, mua svoje ljubavnice. Na pokladni utorak godine 157' dvor se nalazio u Saint-Germainu s jadnim kraljem Karlom IX. koj je bio na samrti. La Mole je htio osloboditi prineve, svoje prijatelj" koje je kraljica Katarina de Medici drala na dvoru kao zatoenil Uputio je dvije stotine konja pod bedeme SaintGermaina; vojvodi| od Alengona spopao je strah, i La Mole bude predan krvniku. Ali ono to je dirnulo gospoicu Matildu - ona mi je to sama pril znala prije sedam-osam godina, kad joj je bilo dvanaest - jer to j{ glava, glava!... - I akademik podie pogled prema nebu. - Ono t je nju potreslo u toj politikoj katastrofi, to je da se kraljica Margaret Navarska, skrivena u kui na Trgu Greve, usudila od krvnika zatrait glavu svog ljubavnika. A idue noi, u pono, ponijela je tu glavu svojoj koiji da je sama zakopa u nekoj kapelici na podnoju breuljl Montmartre. - Je li to mogue? - uzvikne Julien potresen. - Gospoica de La Mole prezire svog brata jer on, kao to vidite nimalo ne misli na tu staru povijest i 30. travnja ne oblai crnini Od vremena tog znamenitog smaknua, da bi se sauvala uspomer na prijateljstvo de La Molea prema Coconassu, koji se, kao Talijar zvao Hanibal, svi mukarci te obitelji nose to ime. A taj je Coconass - doda akademik tiim glasom - po prianju samog Karla IX., 24. kolovoza 1572. jedan od najokrutnijih ubojica. Ali kako je mogu da vi, dragi moj Sorele, koji sjedite za stolom ove kue, nita o tor ne znate? - Zato je, dakle, gospoica de La Mole za stolom dva puta nazva svog brata Hanibal. Mislio sam da nisam dobro uo. - To je bilo predbacivanje. udnovato da markiza doputa takve U dosti... Mu te djevojke kojeta e doivjeti. Na te je rijei nadovezao pet-est satirinih fraza. Veselje i neprijateljstvo koji su blistali u akademikovim oima neugodno su dirnuli Juliena. "Nas smo dvojica, eto, kao sluinad koja ogovara

gospodare" pomisli on. "Ali kod tog ovjeka iz akademije niemu se ne moram uditi." Jednoga ga je dana bio zatekao gdje klei pred markizom de La Mole; molio ju je za duhansku koncesiju za nekog svog neaka iz provinciUveer ga mala sobarica gospoice de La Mole, koja je Julienu I varala kao nekad Eliza, uvjeri kako njezina gospodarica nipoto nije nikla crninu zato da bi privukla poglede. Toj je nastranosti korijen u i'/inu karakteru. Ona zaista voli tog La Molea, ljubljenog ljubavnika iiduhovitije kraljice svog stoljea, koji je umro jer je htio oslobodivoje prijatelje. I to kakve prijatelje. Prvog princa kraljevske krvi i li'lirika IV iviknut na savrenu prirodnost koja je izbijala iz cjelokupna ponaa-11 gospoe de Renal, Julien je imao dojam da se sve Parianke samo u'nemau, i im je bio malo sjetan, nije znao to bi govorio s njima. ospoica de La Mole bila je iznimka. iila je prestao da onu vrstu ljepote koja dolazi od otmjena dranja mitra dokazom hladnoe srca. Poeo je voditi duge razgovore s goI 'oicom de La Mole, koja bi se gdjekada poslije ruka etala s njim vrtu pred otvorenim prozorima salona. Jednog mu je dana rekla da I1 ;i povijest d'Aubignea i Brantomea. "udna lektira", pomisli Julien. \ markiz joj ne doputa da ita romane Waltera Scotta!" 1 i Inog mu je dana priala, a oi joj se sjajile od onog zadovoljstva koje irdoi o iskrenom divljenju, djelo neke mlade ene iz doba Henrika II., to ga je upravo proitala u Estoileovim Memoarima: zatekavi * )g mua u nevjeri, probola ga je bodeom. ilien je bio polaskan. Ta djevojka koja je bila okruena tolikim poI < 'vanjem i koja je, po akademikovim rijeima, zapovijedala cijeloj 'u'i, udostojila se s njime razgovarati na nain koji se gotovo mogao I1 nitrati prijateljskim. Prevario sam se", pomislio je uskoro Julien; "nije to bliskost; ja sam .mio pouzdanik iz tragedije; ona osjea potrebu da s nekim govori. U >>voj me obitelji smatraju uenim. itat u Brantomea, d'Aubignea, 1 stoilea! Moi u opovrgnuti neke anegdote o kojima mi pria gospoi< .i de La Mole. elim prekinuti s tom ulogom pasivnog pouzdanika." 284 285 Crveno i crno Malo-pomalo njegovi razgovori s tom mladom djevojkom tako dostojanstvena, ali istodobno i tako neusiljena dranja postadoe zanimljiviji. Zaboravio je svoju tunu ulogu pobunjena plebejca. Vidio je da ona mnogo zna, pa ak i da je razborita. Nazori koje mu je izlagala u vrtu veoma su se razlikovali od onih koje je izraavala u salonu. Gdjekad je pred njim pokazivala oduevljenje i iskrenost koji su bili u savri noj suprotnosti s njezinim uobiajenim ponaanjem, tako ponositim hladnim.

- Ratovi Lige su herojsko doba Francuske - ree mu ona jedno; dana, a u oima joj je blistao duh i oduevljenje. - Tada se svat borio da postigne ono to eli, da omogui pobjedu svoje stranke, ne samo da naprosto zaradi odlikovanje, kao u vrijeme vaeg car; Priznajte da je tada bilo manje sebinosti i sitniavosti. Ja volim stoljee. - A Boniface de La Mole bio je junak tog stoljea - ree joj on. - Bio je barem ljubljen onako kako je, moda, divno biti ljubljen. Ki joj eni u ovo nae doba ne bi godilo dodirnuti glavu svoga pogubljen ljubavnika? Gospoa de La Mole pozva svoju ker. Licemjerstvo se, da bi bili korisno, mora skrivati, a Julien je, kako smo vidjeli, gospoici de Mole napola otkrio da se divi Napoleonu. "To je ona golema prednost koju oni imaju pred nama", govorio je J lien u sebi ostavi sam u vrtu. "Povijest njihovih predaka die ih iznai obinih svakidanjih osjeaja i ne moraju neprestano misliti na svoji dranje. Koje li bijede!" doda on ogoreno. "Ja sam nedostojan da ral zmiljam o tim velikim stvarima. Moj je ivot samo niz licemjersta jer nemam tisuu franaka rente da kupim kruh." - O emu sanjarite, gospodine? - upita ga Matilda koja se tr vratila. Julienu je ve dodijalo da prezire samoga sebe. Iz ponosa je otvoreni izrekao svoju misao. Zacrvenio se govorei o svom siromatvu tak bogatoj djevojci. Nastojao je svojim ponosnim tonom jasno istaknu kako nita ne trai. Nikada se jo Matildi nije uinio tako lijep; nala j u njemu izraz osjeajnosti i iskrenosti koji mu je esto nedostajao. Nepuni mjesec dana nakon toga Julien se zamiljeno etao vrtom palae de La Mole; ali s njegova je lica nestalo tvrdoe i filozofske nadut sti koju je na nj bio utisnuo osjeaj neprestane podreenosti. Upravi je bio otpratio do vrata salona gospoicu de La Mole, koja je tvrdila 286 Drugi dio - X. je ozlijedila nogu trei s bratom. "Oslonila se na moju ruku na zaista udnovat nain", govorio je Julien sobi. "Jesam li ja umiljen ili je istina da joj se sviam? Ona me slua s tako blagim izrazom lica, ak i onda kad joj priznajem sve patnje svog ponosa! I to ona, koja je prema svima tako ohola! U salonu bi se veoma udili kad bi vidjeli to njezino lice. Sasvim je sigurno da ni prema kome ne pokazuje tu blagost i dobrotu." I nlien je nastojao da ne preuveliava sebi vanost toga udnovatog pri-lateljstva. Sam ga je usporeivao s naoruanim mirom. Svaki dan kad bi se susreli, prije nego to bi nastavili s razgovorom gotovo intimno kao dan prije, oni kao da bi se zapitali: "Hoemo li danas biti prijatelji ili neprijatelji?" Julien je dobro znao da bi sve bilo izgubljeno kad bi i lopustio da ga ta tako ohola djevojka ma i jedan jedini put nekanjeno I1 vrijedi. "Ako treba da se zavadimo, nije li bolje da to uinim odmah, branei osnovna prava svog ponosa, nego odbijajui znakove prezira koji e se smjesta pojaviti im i najmanje zanemarim ono to dugujem svom osobnom dostojanstvu?))

Matilda je nekoliko puta, kad je bila loe raspoloena, pokuala govoriti s njim tonom velike dame; ona je u te svoje pokuaje unosila neobino lukavstvo, no Julien ih je bezobzirno odbijao. Irnog ju je dana otro prekinuo. - Ima li gospoica de La Mole to zapovjediti tajniku svog oca? - upita je on. - Njemu je dunost da >lua njezine zapovijedi i da ih s potovanjem izvri. Ali on nije duan s njom razgovarati. On nije plaen zato da joj priopuje svoje misli. lakvo ponaanje i udnovate sumnje koje su se Julienu nametale, rasprile su dosadu to ga je redovito obuzimala u tom salonu koji je bio tako velianstven, ali u kojem se ovjek svega bojao i gdje nije bilo /.^odno da se iim ali. (Bilo bi zabavno da me voli! No, voljela me ona ili ne", nastavljao je u mislima Julien, "ja imam za blisku pouzdanicu duhovitu djevojku pred kojom vidim da strepi itava kua, a markiz de Croisenois vie od svih ostalih. Taj mladi, tako uljudan, tako blag i tako hrabar, koji ima sve prednosti podrijetla i bogatstva od kojih bi i jedna jedina bila dovoljna da me usrei, ludo je u nju zaljubljen i treba da se njome oeni. Koliko mi je samo pisama gospodin de La Mole naredio da napiem dvojici biljenika radi sklapanja inidbenog ugovora! A ja, koji sam s perom u ruci u tako podreenu l >oloaju, dva sata poslije, ovdje u vrtu, odnosim pobjedu nad tim mla287 Crveno i crno diem dostojnim ljubavi. Jer zaista, znaci su njezine sklonosti oiti i neposredni. No, moda ona u njemu mrzi budueg mua; dovoljno je ohola za to. A dobrotu koju mi iskazuje, uivam, moda, kao podreeni pouzdanik! Ali ne, ili sam lud, ili mi ona udvara; to sam prema njoj hladniji i uljudniji, to me ona vie trai. To bi mogla biti i neka smiljena igra, neko prenemaganje; ali ja opaam kako joj pogled oivi kad se iznenada pojavim. Znaju li se Parianke do te mjere pretvarati? Stp me se tiel Privid govori meni u prilog; uivajmo u prividul Boe moj, kako je lijepa! Kako mi se sviaju njezine velike modre oi kad ih gledam izbli2 i kad one mene gledaju, kao to to esto ine. Koje li razlike izmeu| ovog proljea i lanjskog, kad sam meu tri stotine zlobnih i prljavi! licemjera ivio nesretan i odravao se jedino snagom svoje volje! Bic sam gotovo isto toliko zao kao i oni." U danima sumnje mislio je: "Ta mi se djevojka ruga. U sporazumu s bratom zbija sa mnom alu. Ali opet, reklo bi se da toliko prezire nedostatke energije tog brata. 'On je hrabar, i to je sve', govori mi. 'U njega nema ni jedne misli koja bi se usudila udaljiti od mode.' Uvijek ga ja moram uzimati u obranu. Devetnaestogodinja djevojka! Moe li djevojka u toj dobi svakog trenutka u danu biti vjerna licemjerstvu koje je sebi propisala? U drugu ruku opet, grof Norbert se uvijek udalji kad gospoica de La Mole upre u me svoje velike modre oi s nekim udnovatim izraajem. To mi je sumnjivo; ne vrijea li ga moda to njegova sestra odlikuje jedno sluine njihove kue? Ta uo sam da vojvoda de Chaulnes tako o meni govori." Kad bi se toga sjetio, srdba bi zamijenila svaki drugi osjeaj. "Je li to kod tog luckastog vojvode ljubav za stari nain izraza vanj a?"

"Da, ona je lijepa!" nastavljao je Julien s pogledom tigra. "Imat u je, a | zatim nestati i teko onome tko me bude spreavao u bijegu!" Ta je misao posve zaokupila Juliena; nije vie mogao misliti ni na to| drugo. Dani su mu prolazili kao sati. Svaki put kad bi nastojao prihvatiti se nekog ozbiljnog posla, njegova bi misao naputala sve, i on bi se etvrt sata kasnije trgnuo ustreptala srca, pomuene glave i s jednom misli: "Voli li me ona?" 288 Drugi dio - XI. XI. Mo mlade djevojke Divim se njezinoj ljepoti, ali se plaim njezina duha. Merimee Da je Julien ono vrijeme to ga je troio na to da uveliava Matildinu ljepotu ili da se ljuti na oholost koja je bila svojstvena njezinoj obitelji, a koju je ona radi njega zatomljivala, radije upotrijebio na to da promatra to se dogaa u salonu, shvatio bi u emu je njezina mo nad svima koji je okruuju. im se netko gospoici de I.a Mole ne bi svidio, znala ga je kazniti podrugivanjem, tako odmjerenim, tako dobro odabranim, naoko tako pristojnim i u pravi 1renutak izreenim, da je uvreda svakog asa i to se o njoj vie misi i bivala sve vea i malo-pomalo postajala strana za povrijeeno samoljublje. Kako nije pridavala nikakve vrijednosti mnogo emu sto je bilo predmet ozbiljnih elja ostale obitelji, to je ona u njihovim oima bila uvijek hladnokrvna. Aristokratske ti je salone ugodno spomenuti kad iz njih izlazi, ali to je sve; uglaenost ti sama po sebi neto znai samo prve dane. Julien je to osjetio: nakon prvog ushienja, prvo iznenaenje. "Uljudnost je samo odsutnost srdbe koju bi sa sobom donijelo nepristojno ponaanje", pomislio \c on. Matilda se esto dosaivala; moda bi se ona svugdje dosaivala. Zato je za nju bila zabava i pravo zadovoljstvo da smisli koju podrugljivu primjedbu. Moda je zato da bi imala malo zabavnije rtve nego to su to njezin djed i baka, akademik i jo pet-est podinjenih koji su joj se dodvoravali, davala nade markizu de Croisenoisu, grofu de Ca-\ I usu, dvojici-trojici najuglednjih mladia. Oni su za nju bili samo 289 Crveno i crno novi ciljevi podrugljivih primjedbi. Teko nam je priznati, jer volimo Matildu, da je od nekolicine njih primala pisma i da im je koji put i odgovarala. Ali odmah dodajemo da je ona iznimka to se tie obiaja ovog stoljea. Pitomicama plemikog samostana "Sacre-Coeur" uglavnom se ne moe predbaciti nedostatak opreznosti. Jednog je dana markiz de Croisenois vratio Matildi pismo koje bi je moglo prilino kompromitirati, a koje mu je ona dan prije napisala. Bio je uvjeren da e tim dokazom velikog opreza znatno popraviti svoj poloaj. Ali ono to je Matilda u svom dopisivanju voljela, bila je ba neopreznost. Uivala je u tome da se poigrava svojom

sudbinom. est tjedana poslije toga nije ga oslovljavala. Pisma tih mladia su je zabavljala; ali ona su, po njezinu miljenju, vrlo sliila jedno na drugo. U njima je uvijek bila rije o najdubljoj i najsjetnijoj ljubavi. - Svi su oni isti, savren mukarac spreman da krene u Palestigovorila je svojoj roakinji. - Poznajete li ita dosadnije? nu To su, dakle, pisma koja u primati cijelog ivota1. Ta e se pisma mijenjati samo svakih dvadeset godina u skladu sa zanimanjem koje je upravo u modi. U doba Carstva ona sigurno nisu bila tako bezbojna. Tada su svi ti mladii iz visokog drutva vidjeli ili inili djela u kojima je doista bilo veliine. Vojvoda od N..., moj ujak, sudjelovao je kod Wagrama. - Pa zar je zato da se zada udarac sabljom potrebno imati duha? A kad jednom zbilja zadaju koji udarac, onda tako esto o tome govore! - ree gospoica de Sainte-Heredite, Matildina roakinja. - Ali meni ti opisi bitaka ine zadovoljstvo. Biti u pravoj bici, u Napoleonovoj bici, u kojoj je pobijeno deset tisua vojnika, to je dokaz hrabrosti. Izloiti se opasnosti, to uzdie duh i spaava ga od dosade u koju su, ini se, utonuli moji jadni oboavatelji. A ta je dosada zarazna. Kojemu izmeu njih pada na pamet da uini neto izvanredno? Oni nastoje dobiti moju ruku, lijepog li junatva! Ja sam bogata i moj e otac pomoi svom zetu da napreduje. Ah, kad bi on bar mogao nai jednoga koji bi bio ma i malo zabavan! Matildini ivi, jasni i slikoviti pogledi kvarili su, kako se vidi, njezin nain govora. Cesto je u oima njezinih uglaenih prijatelja neka njezina rije bila vrlo nezgodna. Da je bila manje u modi, bili bi sebi gotovo priznali da je njezin nain izraavanja odvie slikovit i 290 Drugi dio - XI. neprilian za ensku njenost. Ona je zaista bila vrlo nepravedna prema lijepim kavalirima to eu Bulonjskom umom. U budunost nije gledala sa strahom - to bi bio iv osjeaj - nego s odvratnou koja je u njezinoj dobi vrlo rijetka. to je mogla eljeti? Bogatstvo, visoko podrijetlo, duhovitost, ljepotu? Sudei po onome to se govorilo i to je ona sama mislila, sluaj je njoj sve to obilno podijelio. To su, eto, bile misli nasljednice kojoj su u etvrti Saint-Germain najvie zavidjeli, u doba kad je poela u etnjama s Julienom nalaziti zadovoljstvo. Iznenadio ju je njegov ponos; divila se snalaljivosti toga mladoga graanina. "On e umijeti postati biskup, kao opat Maury", mislila je. Uskoro ju je stao zanimati onaj iskreni i nenamjeteni otpor kojim je na junak doekivao mnoge njezine misli; razmiljala jeo njemu; svojoj je prijateljici priala nasitnije pojedinosti tih razgovora i uvidjela je kako joj nikada nee uspjeti da ih posve vjerno prikae. Odjednom se pojavi u njoj jedna misao: "Imam sreu da ljubim", ree ona jednoga dana sebi u zanosu nevjerojatne sree. "Ja ljubim, ja ljubim, to je jasno! Gdje da mlada, lijepa, duhovita

djevojka mojih godina nae uzbuenje ako ne u ljubavi? Uzalud sve, nikad ja ne bih osjetila ljubav za Croisenoisa, Cavlusa i tutti quanti.1 Oni su savreni, moda i suvie savreni, ali su mi dosadni." U mislima je ponovila opise strasti koje je proitala u Manoni Le-scaut, u Novoj Heloisi, u Pismima portugalske redovnice itd., itd. U pitanju je bila, naravno, samo velika strast; povrna je ljubav bila nedostojna djevojke njezine dobi i njezina roda. Ljubavlju je ona nazivala samo onaj herojski osjeaj to se nalazio u doba Henrika II. i Bassompierrea. Takva se ljubav nije bijedno povlaila pred zaprekama, nego je, naprotiv, poticala na velika djela. "Koje li nesree za mene to sada nema pravog dvora, kao to je to bio dvor Katarine de Medici ili Luja XIII.! Osjeam se sposobnom za sve to je najsmionije i najvee. to ja ne bih znala uiniti od kralja hrabrog poput Luja XIII. koji bi uzdisao do mojih nogu! Povela bih ga u Vendeju, kako to esto kae barun de Tolly, i on Za sve ostale. 291 Crveno i crno bi opet osvojio svoje kraljevstvo; zatim ne bi vie bilo ustava... a Julien bi mi pomogao. Sto njemu nedostaje? Ime i bogatstvo. On bi sebi stvorio ime i stekao bi bogatstvo. Croisenois ima sve, a ipak e cijelog ivota biti samo vojvoda napola desniar, napola liberal, stvorenje neodluno, uvijek daleko od krajnosti i prema tome svugdje drugo po redu. Koje veliko djelo ne predstavlja, u asu kad se zapoinje, krajnost? Tek kad je dovreno, ini se obinim ljudima mogue. Da, mojim e srcem zavladati ljubav sa svim svojim udesima; osjeam to po aru koji me proima. Nebesa su mi morala dati tu milost. Nisu ona uzalud skupila u jednom biu sve prednosti. Moja e srea biti dostojna mene. Ni jedan moj dan nee biti posve nalik na jueranji. Ve u tome ima veliine i hrabrosti to se usuujem ljubiti ovjeka koji je po svom drutvenom poloaju toliko udaljen od mene. Vidjet emo hoe li on i nadalje biti mene vrijedan. Kad u njemu opazim prvu slabost, napustit u ga. Djevojka mog roda, s vitekim karakterom koji mi pridaju (to su bile rijei njezina oca), ne smije se ponaati kao budala. Ne bi li ba to bila uloga koju bih igrala kad bih voljela markiza de Croisenoisa? Doivjela bih novo izdanje sree mojih roaka koje tako prezirem. Ve unaprijed znam sve to bi mi rekao jadni markiz i sve to bih mu morala odgovoriti. Kakva je to ljubav od koje se zijeva? To bi bilo isto kao da sam bogomoljka. Potpisala bih ugovor, kao moja najmlaa roakinja, pri emu bi se moj djed i baka raznjeili, ako se ne bi naljutili zbog nekog posljednjeg uvjeta to bi ga uoi vjenanja biljenik protivne strane ubacio u ugovor." Drugi dio-XII. XII. Moda je on neki Danton? Potreba za nespokojstvom bila je u naravi lijepe Margarete de Valois, moje tetke, koja se uskoro udala za kralja od Navare, koji sada vlada francuskom pod imenom

Henrika IV Sva je tajna karaktera te ljubazne princeze bila u potrebi da se poigrava; to je razlog njezinim svaama i mirenjima s braom ve u dobi od esnaest godina. A ime djevojka moe da se poigrava? Onim to joj je najdragocjenije: svojim glasom, ugledom cijeloga svog ivota! Memoari vojvode od Angoulemea, nezakonitog sina Karla IX. (dzmeu Juliena i mene nema potpisa ni na kakvu ugovoru, nema biljenika; sve je herojsko, sve e biti plod sluaja. Jedino to Julien nije plemi, inae je to kao ljubav Margarete de Valois prema mladom La Moleu, najodlinijem ovjeku svoga doba. Zar je moja krivnja to se mladii s dvora tako strogo dre onog to dolikuje da problijede pri samoj pomisli na kakvu malu neobinu pustolovinu? Malo putovanje u Grku ili Afriku za njih je vrhunac smjelosti, a i to poduzimaju samo u skupinama. im vide da su sami, hvata ih strah, i to ne od beduinskih kopalja, nego od toga da ne ispadnu smijeni; taj ih strah dovodi do ludila. Moj mali Julien, naprotiv, voli sve sam poduzimati. Nikada tom izvanrednom stvorenju ne pada na um da od drugih ljudi zatrai podrku ili pomo! On ljude prezire i zato ja njega ne prezirem. Kad bi Julien pokraj svog siromatva bio plemi, moja bi ljubav bila obina glupost, neukusna mezalijansa. Ja bih je odbacila jer bi joj nedostajalo ono to je bitno za velike strasti: neizmjernost tekoe koju valja savladati i mrana neizvjesnost ishoda." 292 293 Crveno i crno Gospoica de La Mole bila je tako zaokupljena tim lijepim razmatranjima da je sutradan pred markizom de Croisenoisom i svojim bratom posve nesvjesno hvalila Juliena. Njezina rjeitost ih je povrijedila. - Dobro se uvajte tog mladia koji ima toliko energije - uzvikne njezin brat. - Ako opet doe do revolucije, sve e nas giljotinirati. Ona ne odgovori na to, nego se pouri narugati im se zbog njihova straha od energije. To je zapravo strah da ne naie na neto nepredvieno, bojazan da ne ostane bespomoan pred neim neoekivanim... - Uvijek i uvijek, gospodo, taj strah od smijenosti, tog udovita koje je, na nesreu, umrlo 1816. godine. - Nema vie smijenoga u zemlji u kojoj postoje dvije stranke - govorio je gospodin de La Mole. Njegova je ki razumjela tu misao. - Tako ete se vi, gospodo - ree ona Julienovim neprijateljima - cijelog ivota mnogo straiti, a zatim e vam rei: "To ne bijae vuk, ve samo njegova sjena." Matilda ih uskoro ostavi. Zgrozila se od rijei svoga brata; jako su je uznemirile, ali je ve sutradan u njima vidjela najljepu pohvalu. "U ovom stoljeu, u kojem je svaka energija mrtva, njegova ih energija plai. Rei u mu to je moj brat kazao; da vidim to e odgovoriti. Ali odabrat u trenutak kad mu pogled bude plamtio. Tada mi ne moe lagati.

"Moda je on neki Danton?" doda ona nakon dugog i neodreenog sanjarenja. "E, pa dobro! Da revolucija opet plane; kakvu bi ulogu odigrali Croisenois i moj brat? Ve je unaprijed odlueno: uzviena rezignacija. Bili bi herojski jaganjci koji bi se bez rijei dali zaklati. Oni bi se jo i umirui bojali samo toga da se ne ogrijee o dobar ukus. Moj bi mali Julien prostrijelio mozak jakobincu koji bi ga doao uhititi, ako bi bilo i malo nade da e se spasiti. Ta on se ne boji da e poiniti neto neukusno." Ta je posljednja rije potakne na razmiljanje, probudi u njoj bolne uspomene i odue joj svu smjelost. Podsjetila ju je na podrugivanje gospode Cavlusa, Croisenoisa, de Luza i njezina brata. Ta su gospoda jednoglasno predbacila Julienu popovsko dranje: ponizno i licemjerno. "Ali", nastavi ona odjednom, a pogled joj zablista od radosti, "gorina i uestalost njihovih podrugivanja dokazuju, njima usprkos, da je to najodliniji mukarac kojega smo ove zime vidjeli. Zar su vani njegovi nedostaci i mane? U njemu ima veliine i to ih vrijea, njih koji su 294 Drugi dio - XII. inae tako dobri i tako blagi. Istina je da je siromaan i da se spremao za sveenika; oni su zapovjednici eskadrona i nisu morali uiti; to je puno lake. Usprkos svim nedostacima to ih ima zbog svog vjeitog crnog odijela i zbog te popovske fizionomije, koju siromani mladi mora imati ako nee umrijeti od gladi, njegova im vrijednost ulijeva strah, to je jasno. Pa i te popovske fizionomije nestaje im nekoliko trenutaka ostanemo sami. A kad ta gospoda kau neto to smatraju duhovitim i neoekivanim, ne pogledaju li najprije Juliena? To sam vrlo dobro opazila. A ipak znaju da on nikada s njima ne razgovara, osim ako ga neto pitaju. Jedino mene oslovljava, jer dri da imam plemenitu duu. Na njihove primjedbe uzvraa upravo onoliko koliko to zahtijeva pristojnost i odmah se ograuje dranjem punim potovanja. Sa mnom raspravlja itave sate i nije siguran u svoje misli dok god im ja i najmanje mogu prigovoriti. Konano, cijele ove zime nije bilo veih dogaaja; ovjek je samo rijeima mogao privui na sebe pozornost. Uostalom, moj otac, koji je vrlo znaajan ovjek i koji e nau obitelj jo daleko dovesti, potuje Juliena. Svi ga ostali mrze, ali ga nitko ne prezire osim pobonih prijateljica moje majke." Grof de Cavlus bio je strastven ljubitelj konja, ili se bar takvim prikazivao; ivot je provodio u svojoj konjunici i esto je tamo i ruao. Ta velika strast, spojena s navikom da se nikada ne smije, pribavila mu je meu prijateljima velik ugled; on je bio sredite tog malog kruga. Tek to su se sutradan, u Julienovoj odsutnosti, okupili iza naslonjaa gospoe de La Mole, gospodin de Cavlus je uz pomo svojih prijatelja ile Croisenoisa i Norberta estoko napao Matildino dobro miljenje o hilienu, i to bez ikakva povoda i gotovo istog trenutka kad je spazio gospoicu de La Mole. Ona je odmah prozrela to lukavstvo i bila je oarana.

"Svi su se, eto, udruili protiv jednoga genijalnog ovjeka", pomisli ona, "koji nema deset lujdora rente i koji im moe odgovarati samo kad ga pitaju. Boje ga se u njegovu crnom odijelu, a to bi tek bilo da i ma epolete?" Nikada nije bila duhovitija. Ve je kod prvog napadaja obasula de Caylusa i njegove saveznike podrugljivim sarkazmima. A kad se ar podru.ivanja tih duhovitih asnika ugasio, ona ree gospodinu de Cavlusu: Neka se sutra neki ladanjski plemi iz brda u Franche-Comteu sjeti i la je Julien njegov nezakoniti sin i dade mu ime i koju tisuu franaka, 295 Crveno i crno on e za est tjedana nositi brkove poput vas, a za est mjeseci biti husarski asnik, kao vi, gospodo. Tada veliina njegova karaktera vie ne bi bila smijena. A vama, gospodine budui vojvodo, preostao bi jedino onaj stari, slabi izgovor da dvostruko plemstvo nadvisuje provincijsko plemstvo. Ali to bi vam ostalo kad bi mi se prohtjelo da vas dovedem do krajnosti, kad bih bila toliko zlobna da Julienu dam za oca nekog panjolskog vojvodu koji je za Napoleonovih vremena bio u Besanc,onu kao ratni zarobljenik, a koji bi ga zbog grinje savjesti priznao na smrtnoj postelji? Sve su te pretpostavke nezakonitog roenja gospoda Cavlus i Croise-nois smatrali prilino neukusnima. To je bilo sve to su oni u Matildinu razlaganju zapazili. Iako je Norbert bio pod utjecajem svoje sestre, njezine su rijei bile toliko jasne da mu se lice uozbiljilo, to je, valja priznati, prilino loe pristajalo njegovoj nasmijanoj i dobroudnoj fizionomiji. Usudio se rei nekoliko rijei. -Jeste li bolesni, prijatelju? - upita ga Matilda s podrugljivom ozbiljnou. - Mora da vam je vrlo zlo kad na ale odgovarate moralnom poukom. Vi i moralna pouka! Zar se natjeete za mjesto prefekta? Matilda je ubrzo zaboravila uvrijeeno lice grofa de Cavlusa, Norber-tovo neraspoloenje i tihi oaj gospodina de Croisenoisa. Trebalo je da se odlui u jednoj kobnoj misli koja joj je zaokupila duu. "Julien je prema meni prilino iskren", mislila je ona; "ovjek u njegovoj dobi, u podreenu poloaju, nesretan zbog neobine ambicije, osjea potrebu za prijateljicom. Moda sam ja ta prijateljica; ali ja kod njega ne opaam nimalo ljubavi. Kako je smiona karaktera, on bi mi o toj ljubavi ve govorio." Ta neizvjesnost, to raspravljanje sa samom sobom, koje je odsada ispunjavalo svaki Matildin trenutak i za koje je svaki put kad je Julien s njom razgovarao nalazila nove razloge, posve su rasprili onu dosadu koja ju je inae toliko muila. Kao ki ovjeka s mnogo duha koji je mogao postati ministar i biti koristan sveenstvu, gospoica de La Mole je u samostanu "SacreCo-eur" bila predmetom najpretjeranijeg laskanja. Ta se nesrea nikad ne moe ispraviti. Uvjerili su je da ona zbog svih svojih prednosti visokog podrijetla, bogatstva itd. mora biti sretnija od

svih ostalih. To je izvor svih prinevskih dosada i svih njihovih ludosti. Ni Matilda nije izmakla kobnom djelovanju tih nazora. Koliko god ne296 Drugi dio - XII. t ko bio razborit, ne moe se u dobi od deset godina ouvati od laskanja i ijelog samostana koje je, osim toga, naoko jo i vrlo opravdano. ()d asa kad je sebe uvjerila da ljubi Juliena, nije se vie dosaivala. Svakog je dana estitala sebi na odluci koju je stvorila da se preda velikoj strasti. "Ta je zabava puna opasnosti", mislila je ona. "To bolje, tisuu puta bolje!" ".Ja sam, bez velike strasti, umirala od dosade u najljepoj dobi ivota, od esnaeste do dvadesete godine. Ve sam ionako izgubila najljepe godine; jedina mi je zabava bila da sluam glupe razgovore majinih prijateljica, koje u Coblentzu godine 1792. nisu, kako se pria, bile tako stroge kao to su to danas njihove rijei." Sve vrijeme dok je ta velika neizvjesnost muila Matildu, Julien nije shvaao njezinih dugih pogleda koji su se na njemu zaustavljali. Dobro je zapaao porast hladnoe u postupcima grofa Norberta i novi val oholosti u ponaanju gospode de Cavlusa, de Luza i de Croisenoisa, ali je tome bio ve navikao. Ta bi mu se nesrea dogaala gdjekada nakon veernjega govora u kojem bi se istaknuo vie nego to to odgovara njegovu poloaju. Da nije bilo one osobite Matildine susretljivosti i radoznalosti to su je u njemu budili svi ti ljudi, izbjegavao bi da s tim sjajnim, brkatim mladiima ide u vrt kad bi oni poslije veere pratili uiamo gospoicu de La Mole. lest, ne mogu da to samome sebi ne priznam", mislio je Julien, "go-poica de La Mole me udno gleda. Ali i onda kad su njezine lijepe plave oi uprte u mene s najvie samozaborava, ja im u dnu itam kao neko istraivanje, hladnokrvnost i zlobu. Je li mogue da je to ljubav? Kako su drukiji bili pogledi gospoe de Renal!" lenom se poslije veere Julien, koji je bio otpratio gospodina de La Molea u njegovu radnu sobu, naglo vratio u vrt. Kako se neopaen I >i ibliio Matildinoj skupini, uo je nekoliko vrlo glasno izgovorenih ri-ui. Ona je muila svog brata. Julien je dva puta razgovjetno uo svoje ime. Pojavio se; najednom nasta duboka utnja; napori da je prekinu o 'stali su jalovi. Gospoica de La Mole i njezin brat bili su odvie uzbueni da bi mogli nai drugi predmet razgovora. Gospoda de Cavlus, ile Croisenois, de Luz i jedan njihov prijatelj uinie se Julienu hladni kao led. On se udalji. 297 Crveno i crno XIII. Urota Nevezani razgovori i sluajni susreti pretvaraju se u oima ovjeka koji ima mate i neto ara u srcu u najoitije dokaze. Schiller Sutradan je opet zatekao Norberta i njegovu sestru kako govore njemu. Kad se pojavio, nastala je grobna tiina kao i dan prije. Njego-) vim sumnjama vie nije bilo granica.

"Da nisu ovi mladi ljudi nakanil da mi se rugaju? Valja priznati da je to mnogo vjerojatnije, mnoge prirodnije, nego tobonja strast gospoice de La Mole za bijedr tajnika. Prije svega, ima li u tih ljudi uope strasti? Njihova je snaga u obmanjivanju. Oni mi zavide na mojoj bijednoj nadmoi u rijei-j ma. Zavidjeti, to je takoer jedna od njihovih slabosti. Time se sve objanjava. Gospoica de La Mole eli me uvjeriti da me pretposta-| vlja drugima, samo zato da me time pred svojim zarunikom izlo ruglu." Ta je strana sumnja posve izmijenila Julienovo moralno stanje i lake je razorila poetke ljubavi koje je zatekla u njegovu srcu. Ova ljubav osnivala samo na neobinoj Matildinoj ljepoti, ili, tonije, njezinu kraljevskom ponaanju i prekrasnim haljinama. U tome j< Julien jo bio skorojevi. Lijepa je ena iz otmjenog drutva, kazuj ono emu se najvie divi seljak koji ima duha kad prodre u prve dru-f tvene slojeve. Nije Matildin karakter poticao proteklih dana Juliena na to da sanjari. Imao je dovoljno pameti da shvati da njezin karaktei nimalo ne poznaje. Sve to je o njemu znao mogao je biti tek privid, Matilda, na primjer, ne bi ni za to na svijetu propustila da nedjeljom ide na misu, a gotovo je danomice pratila majku u crkvu. Akc 298 Drugi dio - XIII. bi u salonu palae de La Mole kakav nesmotrenjak zaboravio gdje se nalazi i usudio se, makar i sasvim izdaleka, spomenuti neku alu uperenu protiv stvarnih i tobonjih interesa prijestolja ili oltara, Matilda bi u tren oka postala ledeno ozbiljna. Njezin pogled, koji je bio tako iv, poprimio bi svu beutnu oholost nekoga starog obiteljskog portreta. Ali Julien se uvjerio da ona uvijek u svojoj sobi ima po jedan ili dva sveska najfilozofskijih Voltaireovih djela. On je sam esto krao koji svezak tog lijepog, prekrasno uvezanog izdanja. Razmaknuvi malo sveske jedan od drugog, on bi prikrio nedostatak onoga koji je odnio, ali je uskoro opazio da jo netko ita Voltairea. Posluio se lukavstvom iz sjemenita: privrstio je nekoliko dlaka na sveske za koje je mislio da bi mogli zanimati gospoicu de La Mole. Oni bi nestajali na cijele tjedne. Nezadovoljan svojim knjiarom, koji mu je slao sve lane memoare, gospodin de La Mole je naredio Julienu da kupuje sva zanimljiva djela. Ali da se otrov ne raznese po kui, tajniku je naloeno da te knjige spremi u mali ormar koji se nalazio u samoj markievoj sobi. Uskoro se uvjerio da brzo nestaju i te nove knjige, ako su ma i malo uperene protiv interesa prijestolja i oltara. Norbert ih sigurno nije itao. Julien je, pretjerujui znaenje otkria, pomislio daje u gospoice de I .a Mole makijavelistika dvolinost. Ta tobonja pokvarenost bila je u njegovim oima dra, i to gotovo jedina moralna dra koju je posjedovala. Licemjerstvo i kreposne brbljarije toliko su mu bili dojadili da je pao u tu krajnost. ()n je vie raspaljivao svoju matu nego to je bio zanesen ljubavlju. Tek kad bi utonuo u sanjarenje o eleganciji stasa gospoice de La

Mole, o stanovitom ukusu njezinih haljina, o bjelini njezine ruke, o ljepoti njezinih ramena, o neusiljenosti svih njezinih kretnji, poinjao je osjeati da je zaljubljen. A zatim, da bi rar bila potpuna, zamiljao ju je kao Katarinu de Medici. Nita nije bilo suvie duboko ni suvie opako za karakter koji joj je pridavao. Bio je to ideal Maslona, Frilaira i Castanedea, kojima se on u mladosti divio. Ukratko, to je za njega bio ideal Pariza. le li uope ita smjenije nego zamiljati da u parikom karakteru ima dubine ili opaine? "Moe biti da mi se taj trio izruguje", mislio je Julien. Vrlo bi slabo poznavao njegov karakter tko ne bi ve zamiljao mrk i hladan izraz 299 Crveno i crno njegovih pogleda kojima je uzvraao Matildine poglede. S gorkom je ironijom odbio uvjeravanje o prijateljstvu koje se iznenaena gospoica de La Mole dva-tri puta usudila izraziti mu. Potaknuto tom iznenadnom udljivou, srce te mlade djevojke, koje je po svojoj naravi bilo hladno, zlovoljno i osjetljivo za duhovitosti, postalo je toliko strastveno koliko je to po svojoj prirodi moglo biti. Ali je u Matildinu karakteru bilo i mnogo slabosti, te je raanje osjeaja koji cijelu njezinu sreu ini ovisnom o drugome bilo popraeno nekom sumornom tugom. Od svog dolaska u Pariz Julien je ve bio dosta nauio, te je mogao zapaziti da to nipoto nije prazna tuga izazvana dosadom. Umjesto da ezne, kao nekada, za veernjim zabavama, za kazalitem i za razonodom svake vrste, ona ih je izbjegavala. Francuske opere bile su Matildi samrtno dosadne, a ipak je Julien, koji je smatrao svojom dunou da promatra otmjeni svijet koji izlazi iz Opere, opazio da ona odlazi onamo kad god ima priliku za to. inilo mu se da je ona poneto izgubila od savrene mjere kojom se odlikovala u svakom svom postupku. Katkada je svojim prijateljima odgovarala alama koje su zbog uporne zajedljivosti bile uvredljive. Izgledalo mu je da se naroito okomila na markiza de Croisenoisa. "Taj mladi mora da luaki voli novac kad ne ostavlja tu djevojku, ma kako ona bila bogata", mislio je Julien. Ozlojeen njezinim vrijeanjem mukog dostojanstva, on je postao jo hladniji prema njoj. Cesto su njegovi odgovori bili ak i neuljudni. No iako je bio vrsto odluio da se nee dati prevariti znacima Matildine sklonosti, bilo je dana kad su oni bili toliko oiti da je to Juliena - kome su se stale otvarati oi te je opaao koliko je lijepa - gdjekada zbunjivalo. "Spretnost i strpljivost tih mladih ljudi iz otmjenog drutva naposljetku bi ipak nadvladale moje nedovoljno iskustvo", mislio je on. "Treba da odem i svemu tome uinim kraj." Markiz mu je upravo povjerio upravu nad veim brojem malih zemljita i kua to ih je posjedovao u Donjem Languedocu. Bilo je potrebno otputovati. Gospodin de La Mole mu je to dopustio teka srca. Osim u pitanju visokih ambicija, Julien je bio postao njegovo drugo ja. "Sve u svemu", govorio je Julien sebi pripremajui se na odlazak, "oni me ipak nisu nasamarili. Bilo da su ale koje gospoica de La Mole zbija s tom gospodom iskrene ili im je samo svrha da mi uliju

300 Drugi dio - XIII. povjerenje, mene su zabavljale. Ako tu nema zavjere protiv tesareva sina, tada je gospoica de La Mole neshvatljiva, ali je ona to za markiza de Croisenoisa najmanje toliko koliko i za mene. Juer je, na primjer, njezina zlovolja bila vrlo iskrena, i ja sam doivio zadovoljstvo da je iz naklonosti prema meni zapostavila mladia upravo toliko plemenita roda i toliko bogata koliko sam ja siromaan i niska podrijetla. To je moja najljepa pobjeda, ona e me razveseljavati dok budem potanskim kolima prolazio ravnicama Languedoca." Svoj je odlazak drao u tajnosti, ali je Matilda znala bolje od njega da e on sutradan napustiti Pariz, i to na dulje vrijeme. Ispriavajui se jakom glavoboljom koju jo pojaava zaguljiv zrak u salonu, mnogo je etala vrtom, a Norberta, markiza de Croisenoisa, de Luza i jo neke druge mladie koji su ruali kod njih toliko je napadala svojim zajedljivim alama da ih je prisilila da je napuste. Juliena je gledala na neki udan nain. "Taj je pogled moda komedija", mislio je Julien; "ali to ubrzano disanje, pa sva ta uzbuenost! Ah!" ree on sebi, "tko sam ja da o svemu tome sudim? Posrijedi je jedna od najnedohvatnijih i najlukavijih ena Pariza. Ovo ubrzano disanje koje me umalo nije dirnulo bit e da je nauila od Leontine Fay koju toliko voli." Ostali su sami. Razgovor je oito zamirao. "Ne, Julien nita ne osjea za mene!" mislila je Matilda, zaista nesretna. Kad se s njom opratao, ona mu snano stisne miicu. - Veeras ete od mene primiti pismo - ree mu toliko izmijenjenim glasom da mu se zvuk nije mogao prepoznati. To je odmah ganulo Juliena. - Moj otac opravdano cijeni vae usluge - nastavi ona. - Morate odgoditi putovanje; pronaite neku ispriku. - I ona se trei udalji. Njen stas bio je divan. Bilo je nemogue imati ljepu nogu; draest kojom je otrala oarala je Juliena. Ali pogaate li koja je bila njegova druga misao poto je ona nestala? Uvrijedio ga je zapovjedni ton kojim je izgovarala rije morate. I Luj XV u smrtnom je asu bio vrlo povrijeen rijeju morate, koju je nesmotreno upotrijebio njegov glavni lijenik, a ipak Luj XV nije bio skorojevi. Sat kasnije sluga urui Julienu pismo; to je naprosto bila izjava ljubavi. 301 I Crveno i crno "U stilu nema odvie prenemaganja", mislio je Julien; nastojei da tim knjievnim zapaanjima svlada radost koja mu je grila obraze i silila ga da se i protiv volje smije. "Konano", vikne odjednom, jer je strast bila suvie snana da bi je mogao zatomiti, "ja, siromaan seljak, primio sam ljubavnu izjavu jedne otmjene damel"

"Sto se mene tie, nije loe", nastavi on potiskujui svoju radost to je vie mogao. "Znao sam sauvati dostojanstvo svog karaktera. Nisam rekao da je volim." Stao je prouavati oblik slova; gospoica de La Mole pisala je lijepim engleskim rukopisom. Osjeao je potrebu za nekim fizikim zanimanjem da bi se tako odvratio od veselja koje je prelazilo u mahnitost. "Va me odlazak primorava da progovorim... Ne bih mogla podnijeti da vas vie ne vidim..." Jedna je misao sinula Julienu poput otkria, prekinula njegovo promatranje Matildina pisma i udvostruila njegovu radost. ((Pobijedio sam markiza de Croisenoisa", povikne on, "ja koji govorim samo ozbiljne stvari! A on je tako lijepi On ima brkove i divnu uniformu i uvijek u pravi as nalazi duhovitu i prikladnu rije." Julien je proivljavao predivne asove; bez cilja je lutao vrtom, lud od sree. Zatim ode u svoju radnu sobu i najavi se markizu de La Moleu, koji sreom nije bio iziao. Pokazavi mu neke spise sa igom koji su stigli iz Normandije, lako ga je uvjerio kako poslovi oko normandijskih parnica zahtijevaju odgodu njegova odlaska u Languedoc. - Vrlo mi je drago to ne odlazite - ree markiz kad su dovrili razgovor - volim vas vidjeti ovdje. - Julien izie; te su ga rijei zbunile. "A ja to da mu zavedem ker i moda onemoguim taj brak s marki-zom de Croisenoisom, koji je sva nada njegove budunosti! Ako ve on nije vojvoda, bar e njegova ki imati pravo na vojvodsku stolicu." I Julien naas pomisli da otputuje u Languedoc usprkos Matildinu pismu i usprkos objanjenju koje je dao markizu. No, taj je blijesak vrline vrlo brzo ugasnuo. "Kako sam dobar", ree on sam sebi, "kad ja, plebejac, imam milosti prema obitelji toga ranga! Ja, koga vojvoda de Chaulnes zove sluinetom! Kako markiz poveava svoj golemi imutak? Prodajui vrijednosne papire kad na dvoru dozna da e sutra izgledati kao da Drugi dio - XIII. predstoji dravni udar. A ja, koga je mauhinska Providnost bacila u posljednji red, ja, kojemu je dala plemenito srce, a nije dala ni tisuu franaka rente, to jest ni kruha, doslovce ni kruha, zar da ja otklonim zadovoljstvo koje mi se nudi! Bistar izvor to e utaiti moju e u pustinji koja kipti osrednjou i kojom se tako muno probijam. Bogami, nisam tako glup! Neka se u toj pustinji sebinosti koju zovu ivotom svatko brine sam o sebi!" I on se sjeti nekih pogleda punih prezira gospoe de La Mole, a naroito gospoa - njezinih prijateljica. Zadovoljstvo zbog pobjede nad markizom de Croisenoisom dokraja je rasprilo njegovu pomisao na vrlinu. "Kako bih elio da se on naljuti!" mislio je Julien. "S kakvom bih mu sigurnou sada zadao udarac sabljom!" I on naini kretnju kao da e udariti. "Prije toga bio sam ueni siromaak koji nisko zlorabi ono malo hrabrosti. Poslije ovog pisma, ja sam mu ravan." "Jest", govorio je on sebi polako i s beskrajnom nasladom, "nae su

zasluge, markieve i moje, bile ocijenjene, i siromani je drvosjea iz Jure pobijedio." "Dobro!" uzvikne on, "naao sam odgovor! Nemojte moda misliti, gospoice de La Mole, da zaboravljam svoj drutveni poloaj. Znat u. se vladati tako da razumijete i da dobro osjetite kako ste se radi tesareva sina iznevjerili potomku slavnog Guyja de Croisenoisa, koji je Luja Svetog pratio u kriarski rat." lulien nije mogao zatomiti veselje. Morao je sii u vrt. Njegova soba, 11 koju se bio zakljuao, inila mu se suvie tijesna da bi u njoj mogao disati. "Ja, siromaan seljak iz Jure", ponavljao je sebi neprestano, "ja, osuen da vjeno nosim ovo tuno crno odijelo! Ah! Prije dvadeset godina i ja bih nosio uniformu poput njih? Tada bi ovjek kao to sam ja i poginuo ili bi s trideset est godina bio general." Pismo koje je stiskao 11 ruci bilo je razlog da se uspravio i drao kao junak. "Meutim, sada i% u ovom crnom odijelu moe s etrdeset godina imati prihod od to tisua franaka i modra lenta, kao biskup u Beauvoisu." i \l pa dobro", ree on sebi smijui se poput Mefista, "ja sam otrou-mniji od njih. Znao sam odabrati uniformu svog stoljea". I on osjeti kako u njemu rastu slavoljublje i privrenost sveenikom ruhu. "Ko-11 ko je kardinala bilo nieg porijekla nego to sam ja, a ipak su vladali! Na primjer, moj zemljak Gravelle." 302 303 i Crveno i crno Malo-pomalo Julienovo se uzbuenje stialo; razbor je nadvladac Govorio je sebi, kao njegov uzor Tartuffe, iju je ulogu znao naizust Je puis croire ces mots: un artifice bonnete Je ne me fierai point a des propos si doux, Qu'un peu de ses saveurs, apres quoi je soupire, Ne vienne m'assurer tout ce qu'ils m'ontpu dire.s1 (Tartuffe, IV 5) "I Tartuffa je upropastila ena premda zaista nije bio budala... Ona mogla nekome pokazati moj odgovor... To u sprijeiti time", doda1 on izgovarajui rijei polagano i s izrazom suzdrane okrutnosti, "to u ga zapoeti najizraajnijim reenicama iz pisma predivne Matilde. Da; ali mogu se etiri sluge gospodina de Croisenoisa baciti na mene i oteti mi original. Nee, jer sam dobro naoruan i jer imam obiaj, kako je poznato, pucati na sluge. Ipak, uzmimo da je jedan od njih hrabar i da me napadne. Obeana mu je nagrada od sto napoleondora. Ja ga ubiti ili raniti; nita bolje, to oni upravo i elei Bacit e me u zatvor sasvim prema zakonu. Pojavit u se pred kaznenim redarstvom i poslat e me, uza svu pravednost i ispravnost sudaca, da u Poissvju pravim drutvo gospodinu Fontanu i Magalonu.2 Tamo u spavati s etiri stotine lupea... I ja da imam samilosti prema tim ljudima]" vikne uspravivi se plahovito. "Imaju li oni milosti za ljude iz treeg stalea kad ih zgrabe!" Ta je rije bila posljednji uzdah njegove zahvalnosti prema gospodinu de La Moleu, koja ga je do tog asa i

protiv njegove volje muila. "Polako, gospodo plemii, shvaam ja taj mali makijavelistiki potez. 1. Mogu smatrati te izjave potenim pretvaranjem Nipoto neu povjerovati tako slatkim rijeima Ako mi malo od njezinih naklonosti, za kojima uzdiem, Ne potvrdi sve ono to mi one kau. 2. Direktori nekog satirinog lista, zatvoreni zbog pamfleta protiv Restauracije. 304 Drugi dio - XIII. Ni upnik Maslon, ni opat Castanede u sjemenitu ne bi to bolje i/.veli. Vi ete mi oteti to provokatorske pismo, a ja u nastradati poput pukovnika Carona u Colmaru.1 Samo asak, gospodo! Ja u to kobno pismo, u dobro zapeaenu omotu, poslati u pohranu opatu Pirardu. On je poten ovjek, janM'nist, i kao takav ne dolazi u iskuenje da se dade zavesti od novca. Da, ali on otvara pisma... Poslat u ovaj list Fouqueu." Valja priznati da je Julienov pogled bio uasan, a njegova fizionomija odvratna; na njoj se odraavao pravi zloin. Bio je to nesretan ovjek koji se zaratio s cijelim drutvom. o Na oruje!" povie Julien. U jednom skoku preskoi stube ispred palae i uleti u bijednu radnju ulinog pisara, koji se prestraio. "Pre-piite!" ree on pruivi mu pismo gospoice de La Mole. Dnk je pisar radio, on je i sam pisao Fouqueu. Molio ga je da mu pohrani dragocjen polog. "Ali", pomisli on prekinuvi se, "crni e kabinet na poti otvoriti moje pismo i predati vama ono koje traite... Ne, gospodo!" On ode i kod nekog protestantskog knjiara kupi golemu Bibliju, sakrije vrlo spretno u korice Matildino pismo, naini /.unotak i otpravi ga potanskim kolima naslovivi ga na nekog Fouq-ucova radnika, ije ime u Parizu nitko nije poznavao. 1 Vinivi to, vrati se veseo i odluan u palau de La Mole. "A sad, i se ogledamo!" uzvikne on zakljuavi se u svoju sobu i zbacivi sa oIh1 odijelo. ->to, gospoice", pisao je on Matildi, "zar to gospoica de La Mole i Arsenu, sluzi svog oca, uruuje i suvie zavodljivo pismo sirolanom tesaru iz Jure, zacijelo samo zato da se poigra njegovom ostodunou..." i on prepie najjasnije reenice iz pisma koje je alo prije bio primio. icgovo bi pismo sluilo na ast diplomatskoj opreznosti viteza de oauvoisisa. Bilo je tek deset sati. Julien, pijan od sree i osjeanja istite moi, tako novog za bijedna siromaka, poe u Talijansku uru. uo je pjevati svog prijatelja Geronima. Nikada ga jo glazba iio toliko ushitila. Osjeao se kao Bog. Lrtva bijelog terora, strijeljan kao urotnik 1822. godine. 305 Crveno i crno XIV. Misli mlade djevojke Koje li smetenosti! Koliko probdjevenih noi1. Veliki Boel Zar na sebe navuem preziri On e me i sam prezirati. Ali on odlaz\

on se udaljuji Alfred de Muss" Matilda nije napisala ono pismo bez unutarnje borbe. Ma kaka da je bio poetak njezine sklonosti prema Julienu, ona je uskot nadvladala ponos, koji je, otkada je znala za sebe, jedini vlada njezinim srcem. Ta je ohola i hladna dua prvi put bila ponesei strastvenim osjeajem. Ali ako je on i svladao njezin ponos, ipak j^ jo bio vjeran navikama tog ponosa. Dva mjeseca borbi i nepozna tih uzbuenja obnovili su, tako rei, cijelo njezino moralno bie. Matilda je bila uvjerena da nazire sreu. To uvjerenje, svemoi kod ljudi koji uz hrabru duu imaju i jak duh, moralo se dugo bc riti protiv dostojanstva i svih osjeaja obinih dunosti. Jednog )\ dana ula u sobu svoje majke u sedam sati izjutra i zamolila je doputenje da se povue u Villequier. Markiza se nije udostojala da joj odgovori, nego joj je savjetovala da se vrati u postelju. To jj bio posljednji napor obine mudrosti i obzirnosti prema steenif nazorima. Bojazan da ne uini neto loe i da ne doe u sukob s nazorii koje ljudi poput Cavlusa, Luza i Croisenoisa smatraju svetinjor imala je malu mo nad njezinom duom. Takva su joj se bia inil nesposobna da je shvate; a njima bi se posavjetovala da je bilo pc srijedi kupovanje neke koije ili imanja. Zapravo se bojala jedii toga da Julien ne bude njome nezadovoljan. 306 Drugi dio - XIV. "A moda je i on samo naoko izvanredan ovjek?" Mrzila je nedostatak karaktera; to je bio jedini njezin prigovor lijepim mladiima koji su je okruivali. Sto su se vie rugali svakome tko odstupa od mode ili se krivo za njom povodi, a misli da se vlada po modi, to su se u njezinim oima sve vie srozavali. oOni su hrabri, i to je sve. A i na koji su nain hrabri?" mislila je <n;i. U dvoboju, a dvoboj je samo jo ceremonija, sve je unaprijed < Ireeno, ak i to to netko mora rei dok pogoen pada. Ispru-ii na tratini, s rukom na srcu, mora plemenito oprostiti protivni-' i i spomenuti svoju ljepoticu, esto i izmiljenu, ili takvu koja na i ni njegove smrti ide na ples zbog straha da ne pobudi sumnju. Opasnosti se prkosi na elu eskadrona koji se sav blista od elika, ali opasnosti osamljenoj, udnovatoj, nepredvienoj, zaista runoj? Kh, na dvoru Henrika III. bilo je ljudi, velikih po karakteru i po podrijetlu! E da je Julien sluio kod Jamaca ili Moncontoura, ja ne bih vie sumnjala! U ono doba snage i jakosti Francuzi nisu bili lutke. Dan bitke bio je dan najmanje smetenosti. Njihov ivot nije bio uvijen, poput neke egipatske mumije, u omot koji je uvijek za sve jednak, uvijek isti. "Da", doda ona, "bilo je vie istinske hrabrosti u tome da se ovjek sam u jedanaest sati uveer vraa iz palae de Soissons u kojoj je stanovala Katarina de Medici, nego to je danas potrebno da se putuje u Alir. ivot ovjeka bio je niz sluajnosti. Civilizacija je iskljuila sluaj, nema vie nita nepredvieno. Pojavi li se u mislima, nikad kraja rugalicama; ako "e pojavi u dogaajima, nikakav kukaviluk nee nadmaiti na Mrah. Na kakvu nas god ludost natjerao strah, ona se prata. Izopaenog li i dosadnog

stoljea! Sto bi rekao Boniface de La Mole da )e godine 1793., pomolivi iz groba svoju odrubljenu glavu, vidio *edamnaestoricu svojih potomaka kako se daju uhvatiti kao ovce, Ja bi dva dana kasnije na giljotini izgubili glavu? Smrt im je bila .tmurna, ali smatrali su da ne bi bilo dolino braniti se i ubiti bar cdnog ili dva jakobinca. Ah, u junako doba Francuske, u stoljee Uonifacea de La Molea, Julien bi bio zapovjednik eskadrona, a moj "rat mlad sveenik uglaena ponaanja, kojemu bi u oima bila nudrost, a u ustima razboritost." \oji mjesec prije toga Matilda se nije nadala da e sresti stvore-iie koje se imalo razlikuje od ope ablone. Nalazila je stanovi307 Crveno i crno to zadovoljstvo kad bi sebi dopustila da pie nekim mladiima ij otmjenog drutva. Ta smjelost tako neprilina, tako nerazboriti za mladu djevojku, mogla ju je osramotiti u oima gospodina d( Croisenoisa, vojvode de Chaulnesa, njegova oca, i cijele obitelji dc Chaulnes, koja bi, vidjevi da se namjeravam brak razvrgava, traj ila da sazna razlog. Kad bi napisala jedno od tih pisama, Matik nije mogla spavati. No, ta su pisma bila samo odgovori. A ovdje se usudila rei da ljubi. Ona je prva pisala (stranih li rij< i) mukarcu koji se nalazi u posljednjim redovima drutva. Ta bi je okolnost, u sluaju da bude otkrivena, sasvim sigurno za"| uvijek osramotila. Koja bi se od ena to posjeuju njezinu majki usudila stati na njezinu stranu? Koje bi se opravdanje moglo medi njima proiriti da bi se ublaio straan prezir salona? I govoriti je ve strano, a kamoli pisati! "Ima stvari koje se nepiu"\ povikao je Napoleon doznavi za predaju Bavlena. I upravo joj j< Julien rekao te rijei! Kao da joj je unaprijed elio dati lekciju. Ali sve to jo nije bilo nita. Matildina je tjeskoba imala drugi uzroka. Bez obzira na straan dojam to e ga pobuditi u drutvu* na neizbrisivu i nadasve sramotnu ljagu zbog toga to je obeastil svoju kastu, Matilda se spremila pisati stvorenju koje je i po svoj< naravi posve drukije nego de Croisenoisi, de Luzi i de Cavlusi. Dubina, ono nepoznato u Julienovu karakteru, prestravili bi i on< ga tko s njime uspostavlja sasvim obine odnose. A ona je bila putu da ga uini svojim ljubavnikom, moda i gospodarom! "Kakvi li e biti njegovi zahtjevi ako jednom bude imao svu vlai nada mnom? Pa neka! Onda u rei sebi poput Medeje: 'Usrei tolikih opasnosti ostaje mi moje JA'." Smatrala je da u Juliena nema nimalo potovanja za plemstvo krvi. tovie, moda ak ni za nju ne osjea nimalo ljubavi! U tim se posljednjim asovima stranih sumnji pojavila misao < enskom ponosu. "U sudbini djevojke kakva sam ja sve mora bit neobino!" viknula je Matilda nestrpljivo. Tada se ponos, koji su jo ulijevali od kolijevke, stao boriti protiv vrline. I upravo je u ton asu Julienov odlazak sve pospjeio. (Takvi su karakteri sreom vrlo rijetki.)

Uveer, vrlo kasno, pala je Julienu na pamet zlobna misao da dad< odnijeti vrlo teak koveg k vrataru; pozvao je slugu koji je udvara* sobarici gospoice de La Mole i naredio mu da to izvri. "Taj 6 Drugi dio - XIV. manevar moda ostati bez uspjeha", pomisli on. "Ali ako uspije, ona e povjerovati da sam otputovao." Zbog te je ale zaspao vrlo veseo. Matilda nije ni oka sklopila. Sutradan je Julien u ranu zoru nezapaen iziao iz palae, ali se vratio prije osam sati. Tek to je uao u knjinicu, pojavila se na vratima gospoica de La Mole. Predao joj je svoj odgovor. Smatrao je svojom dunou da s njom govori: nita, barem, nije bilo lake od toga; ali ga gospoica de La Mole ne htjede sluati i nestade. Julien je time bio oaran jer nije znao to da joj kae. "Ako sve to nije igra dogovorena s grofom Norbertom, onda je jasno da su tu udnu ljubav, koju ta djevojka visoka roda misli da osjea prema meni, raspalili moji pogledi puni hladnoe. Bio bih gluplji nego to mi prilii kad bih se ikada dao toliko zavesti da se zagrijem za tu veliku plavokosu lutku." To ga je razmiljanje potaklo da bude hladniji i proraunatiji nego to je ikada bio. U okraju koji se priprema", nastavi on u mislima, "njezin ponos na visoko podrijetlo bit e kao neki breuljak to se die izmeu nje i mene poput vojnikog poloaja. Na njega e trebati vjeto udarati. Jako sam pogrijeio to sam ostao u Parizu; odlaganje mog odlaska ponizuje me, iako je sve to samo igra, izlae me pogibelji. Kakva bi bila opasnost u tome da sam otiao? Ako su se oni meni rugali, i ja bih se njima narugao, a ako u njezinoj naklonosti prema meni ima ita istinsko, tada bih tu naklonost ustostruio." Pismo gospoice de La Mole toliko je polaskalo Julienovoj tatini da je, smijui se onome to se dogaa, zaboravio ozbiljno razmisliti ne bi li bilo zgodno otputovati. Irdna je od nesrea njegova karaktera bila u tome da je bio neobii'no osjetljiv za svoje pogreke. Strano se ljutio zbog ove koju je upravo zamijetio, i gotovo vie nije mislio na nevjerojatnu pobjedu koja je prethodila tom sitnom porazu, kadli se oko devet sati na vratima knjinice pojavila gospoica de La Mole, dobacila mu pi--.1110 i pobjegla. ini se da e to biti roman u pismima," pomisli on podiui taj list. ((Neprijatelj je nainio laan manevar, odgovorit u mu hladnoom i krepou." ()na je traila odluan odgovor, i to s bolom koji je uveavao nje>;ovu nutarnju radost. Dopustio je sebi zadovoljstvo da na dvije 308 309 Crveno i crno stranice zavarava osobe koje bi mu se htjele narugati, a pri kraju odgovora opet je podrugljivo najavio svoju odluku da otputuje sutradan ujutro.

Kad je dovrio to pismo, pomislio je: "Predat u joj ga u vrtu", i uputio se onamo. Pogledao je u prozor sobe koja je pripadala gospoici de La Mole. Soba se nalazila na prvom katu, uz odaje njezine majke, ali je me| dukat bio visok. Visina kata bila je tolika da on, eui alejom lipa s pismom u rucij nije mogao biti zapaen s prozora gospoice de La Mole. Svod tc su ga inile vrlo lijepo podrezane lipe prijeio je da ga vidi. "Eto" pomisli Julien ljutito, "i opet sam neoprezan! Ako kane da mi se rugaju, onda ja, doputajui da me vide s pismom u ruci, inii uslugu svojim neprijateljima." Norbertova je soba bila tono iznad sobe njegove sestre, i kad Julien iziao ispod svoda to su ga inile podrezane grane lipa, m( gli bi grof i njegovi prijatelji promatrati svaki njegov pokret. Gospoica de La Mole pojavila se iza prozora: on joj napola pokas pismo, a ona kimnu glavom. Julien se odmah trei popne u svojt sobu te sluajno u glavnom stubitu sretne lijepu Matildu, kojaj nasmijanih oiju, savreno neusiljeno prihvati pismo. "Koliko li je strasti bilo u oima jadne gospoe de Renal," mislio j( Julien, "kad se, nakon itavih est mjeseci intimnih odnosa, usuj dila primiti pismo od mene! Ona me, mislim, nikad u ivotu nij< pogledala nasmijanim oima." U ostalom dijelu svog razmatranja vie nije tako jasno nizao misi Moda se stidio nitavosti svojih razloga? "Ali zato, koje li razlike eleganciji jutarnje haljine i otmjenosti dranja! ovjek od ukusa e i na trideset koraka udaljenosti pogoditi koji poloaj gospoica de La Mole zauzima u drutvu. To je, eto, ono to se naziva izriitom zaslugom." Zabavljajui se tako u mislima, Julien jo nije priznao sebi cijelu svoju misao. Gospoa de Renal nije imala markiza de Croisenoisa da ga njemu rtvuje. Jedini suparnik bio mu je onaj odurni pot-prefekt, gospodin Charcot, koji se sam nazvao de Maugiron jei Maugirona nije vie bilo. U pet sati Julien je primio tree pismo; bilo mu je dobaeno kroz vrata knjinice. Gospoica de La Mole je i opet pobjegla. "Kakva 310 Drugi dio - XIV je to manija pisanja, kad moemo posve nesmetano razgovarati!" pomisli on smijui se. ((Neprijatelj eli posjedovati moja pisma, i to vise njih, to je jasno!" Nije se urio otvoriti to pismo. "Sigurno jo nekoliko elegantnih fraza", mislio je, ali je itajui ga problijedio. Bilo je u svemu osam redaka. "Potrebno je da s vama govorim; moram jo veeras govoriti s vama. Kad izbije jedan sat nakon ponoi, budite u vrtu Uzmite velike vrtlarove ljestve pokraj bunara, prislonite ih na moj prozor i popnite se k meni. Bit e mjeseina, ali to ne smeta." 311 Crveno i crno XV. Je li to zavjera? Ah, kako je muan razmak koji dijeli zamisao nekog velikog pothvata od njegova ostvarenja1. Koliko li uzaludnih bojazni1.

Koliko krzmanja1. U pitanju je ivot. U pitanju je jo i mnogo vie: ast1. Schiller "To postaje ozbiljno", mislio je Julien, "i malo suvie prozirno", doda razmislivi. "Ta lijepa gospoica moe u knjinici govoriti sa mnom nesmetano i, hvala Bogu, potpuno slobodno; markiz u nju nikada ne dolazi od straha da mu ne pokaem kakve raune. Gospodin de La Mole i grof Norbert, jedine osobe koje ovamo ulaze, odsutne su gotovo cijelog dana. Njihov se povratak u palau moe lako predvidjeti, a divna Matilda, za iju ruku ni vladajui princ ne bi bio suvie uzvien, hoe da poinim uasnu neopreznost! Jasno je, ele me unititi ili u najmanju ruku narugati mi se. Najprije su me htjeli upropastiti pomou mojih pisama, ali su ona pametno sastavljena. Sad im je, dakle, potreban in koji bi bio jasniji nego dan. Ti me lijepi gospodiii dre suvie glupim ili suvie uobraenim. Doavola! Zar da se za najljepe mjeseine penjem po ljestvama na prvi kat koji je dvadeset i pet stopa visok! Imali bi vremena da me vide ak i iz susjednih palaa. Lijepo bih izgledao na tim ljestvama!" Julien ode u svoju sobu i stade zvidajui spremati koveg. Odluio je da otputuje, a da i ne odgovori. Ali ta razborita odluka nije ga umirila. "A ako je Matilda sluajno ipak iskrena!" pomisli on najednom poto je ve bio zatvorio koveg. "U tom sam sluaju u njezinim oima savrena kukavica. Ja nisam visokog podrijetla, zato moram imati velike vrline, i to Drugi dio - XV. oite, ne vrline koje mi se ljubazno pripisuju, nego takve koje su dokazane rjeitim djelima..." Razmiljao je etvrt sata. "Cemu poricati?" pomisli napokon. "U njezinim bih oima bio kukavica. Izgubio bih ne samo najsjajniju djevojku otmjenog drutva, kao to su to svi na plesu kod vojvode de Retza govorili, nego i boanski uitak da vidim kako ona zbog mene rtvuje markiza de Croisenoisa, sina vojvode, koji e i sam postati vojvoda, krasnog mladia koji posjeduje sva svojstva to meni nedostaju: dosjetljivost, visoko podrijetlo, bogatstvo... Kajao bih se zbog toga dok sam iv, ne zbog nje, ta ljubavnica ima toliko! ...Ali ast je samo jedna1. kae stari don Diegue, a ja ovdje jasno i oito uzmiem pred prvom opasnou koja je iskrsla. Jer dvoboj se s gospodinom de Beauvo-i si som pokazao kao neka ala. Ovo je sasvim neto drugo. Mogao lii me ustrijeliti koji sluga, ali u tome je najmanja opasnost; mogao bih biti osramoen." o Stvar postaje ozbiljna, mladiu", doda on veselo s gaskonjskim naglaskom. "Radi se o asti. Nikada se siromaku kojega je kob bacila tako duboko kao mene vie nee pruiti takva prilika; imat i u uspjeha kod ena, ali nipoto kod tako otmjenih..." I )ugo je razmiljao, etao ubrzanim koracima zaustavljajui se naglo od vremena do vremena. U njegovu su sobu bili smjestili velianstveno mramorno poprsje kardinala de Richelieua koje je i protiv njegove volje privlailo njegove poglede. inilo se kao da ga

t;ij kip promatra nekako strogo i kao da mu predbacuje to nema onu sranost koja francuskom karakteru mora biti priroena. "Zar bih ja, veliki ovjee, i u tvoje doba krzmao?" o Pretpostavimo li najgore", pomisli napokon Julien, "i ako je sve to zamka, ona je vrlo muna i vrlo opasna za dobar glas mlade djevojke. Oni znaju da ja nisam ovjek koji e utjeti. Morat e me, \ dakle, ubiti. To je bilo mogue 1574., u doba Bonifacea de La Mo-Ira, ali se sadanji de La Mole ne bi to usudio. Ti ljudi nisu vie isti. Gospoici de La Mole toliki zavide! U etiri stotine salona sutra bi ou- prepriavala njezina sramota, i to s kolikim zadovoljstvom! Sluge brbljaju meu sobom o njezinim oitim znakovima panje pivma meni, ja to znam, uo sam ih... S druge strane, opet, njezina pisma!... Oni mogu misliti da ih no312 313 Crveno i crno sim uza se. Kad budem u njezinoj sobi, mogu me zaskoiti i oteti mi ih. Morat u se ogledati s dvojicom, trojicom, etvoricom, tko zna? Ali gdje uzeti te ljude? Gdje e u Parizu nai podreene koji su povjerljivi? Bojat e se suda... Doavola! Ta nee se valjda de Cavlusi, de Croisenoisi, de Luzi sami toga prihvatiti! Zar ih moda mami taj as i glupo lice koje bih im tada pokazao? uvajte se Abailardove1 sudbine, gospodine tajnice! Ostat e vam, bogami, oiljci od mene, udarit u vas po licu kao to su Cezarovi vojnici udarali kod Farsale... to se njezinih pisama tie, mogu ih skloniti na sigurno mjesto." Julien prepie oba posljednja pisma, sakrije ih u jedan svezak lijepog izdanja Voltaireovih djela u knjinici, a originale sam odnese na potu. Kad se vratio, upitao se u udu i stravi: "U kakvu se ja to ludost uputam!?" Bio je proveo etvrt sata, a da nije izravno mislio ns pothvat to ga sprema te noi. "Ali ako odbijem, prezirat u kasnije samog sebe. Cijelog bi mi| ivota takav postupak bio predmetom velike sumnje, a za mene je takva sumnja najbolnija od svih nesrea. Nisam li to osjetio koc Amandina ljubavnika? Mislim da bih lake sebi oprostio oit zloin, i kad bih ga jednom priznao, prestao bih misliti na nj. Sto! Zar da imam za protivnika ovjeka koji nosi jedno od najljepih imena u Francuskoj i da dragovoljno priznam da mu nisar dorastao! Ako se pravo uzme, ne otii k njoj bio bi kukaviluk, rije sve odluuje!" kliknu Julien diui se... "Uostalom, ona j< vrlo lijepa!" "Ako to nije prijevara, kakvu li ludost zbog mene ini!... Ako je te podrugivanje, tada, bogami, gospodo, ovisi samo o meni da tu ah uinim ozbiljnom, a tako u i uraditi! Ali ako mi svezu ruke u asu kad stupim u sobu? Moda su pripre mili kakvu spretnu napravu!" "To je kao neki dvoboj", ree sebi smijui se. "Za svaki udarac postoji protuudarac, govorio je moj uitelj maevanja; ali dragi Bog koji hoe da jednom bude kraj, udesi tako da jedan od dvojice zaboravi braniti se. Uostalom, evo ime u im odgovoriti!" i on trgn"

1. Abailard ili Abelard - skolastiar iz XII. stoljea koji je zaveo Heloizu, za osvetu su ga njezini roaci ukopili. 314 Drugi dio - XV. svoje depne pitolje. Iako su bili nabijeni, ponovno ih je nabio. Imao je jo dosta sati ekanja; da ih nekako ispuni, Julien je pisao Fouqueu: "Prijatelju, ne otvaraj priloeno pismo osim u sluaju nesree, ako, naime, uje da mi se neto osobito dogodilo. U tom sluaju izbrii vlastita imena u rukopisu koji ti aljem, prepii ga u osam primjeraka i poalji novinama u Marseilleu, Bordeauxu, Ly-onu, Bruxellesu itd. Deset dana kasnije poalji ovaj rukopis u tisak i poalji primjerak gospodinu markizu de La Moleu, a dva tjedna zatim razbacaj ostale primjerke nou po ulicama Verrieresa." Taj mali izvjetaj koji ga je opravdavao i koji je Fouque smio otvoriti samo u sluaju nesree, imao je oblik prie. Julien ga je sastavio tako da to je najmanje mogue kompromitira gospoicu de La Mole, ali ipak je vrlo tono crtao njezin poloaj. Julien je upravo spremio svoj sveanj kad je zvono pozvalo na veeru. Srce mu je poelo lupati. Njegova je mata, jo sva ispunjena priom koju je upravo sastavio, bila puna traginih predosjeaja. I ' mislima je ve vidio kako su ga uhvatili sluge, vrsto ga svezali i k epljenih ga usta odveli u podrum. Ondje ga budno uva jedan luga, a ako bi ast plemenite obitelji zahtijevala da se ta pustolovina tragino zavri, bilo bi lako sve dokrajiti otrovima koji ne osta-\ I jaju nikakva traga; rekli bi da je umro od neke bolesti i mrtvog bi ga prenijeli u njegovu sobu. Uzbuen vlastitom priom, kao kakav dramski pisac, Julien se, ulazei u blagovaonicu, zaista bojao. Gledao je sve te sluge u sveanim livrejama. Prouavao je njihove fizionomije. "Koji su od njih odabrani za noanji pohod?" pitao se. "U ovoj su obitelji uspomene na dvor Henrika III. jo toliko ive i tako se esto osvjeavaju da e oni, ako se smatraju uvrijeeni, biti odluniji nego drugi ljudi njihova poloaja." Promatrao je gospoicu de La Mole da bi u njezinim oima odgonetnuo namjere njezine obitelji. Bila je blijeda i Imala je posve srednjovjekovnu fizionomiju. Nikad mu se nije inila toliko otmjena; zaista je bila lijepa i dostojanstvena. Gotovo se u nju zaljubio. Pallida morte futura, pomisli on. (Njezina bljedoa nagovjetava njezine velike namjere.) IJ za lud se poslije veere naroito dugo etao vrtom, gospoica de I .;> Mole nije se pojavila. Da je u taj as mogao s njom govoriti, \ .ilio bi sa srca velik teret, /."to da ne priznam? Bojao se. Poto je vrsto odluio da e se 315 Crveno i crno upustiti u pothvat, predao se tom osjeaju bez stida. "Samo ako u odsutnom trenutku budem imao hrabrosti koja mi je potrebna", mislio je, "nimalo nije vano to ovog asa osjeam." On ode razmotriti poloaj i teinu ljestava. "To je sprava kojom mi je sueno da se uvijek sluim!" ree sam sebi smijui se. "Ovdje kao i u Verrieresu. Ali koje li razlike! Tada

nisam mogao biti nepovjerljiv prema osobi zbog koje sam se izlagao", nastavi on i uzdahnu. "A koje li razlike i u opasnosti! Da su me i ubili u vrtu gospodina de Renala, to za mene ne bi bilo nipoto neasno. Lako bi moju smrt prikazali neobjanjivom. A ovdje, kakve li se odvratne stvari nee priati u salonima palae de Chaulnes, de Cavlus, de Retz itd., zapravo svuda. I potomstvo bi o meni govorilo kao o nekom udovitu." "Da, dvije ili tri godine", doda on smijui se i rugajui se sam sebi. Ali ta ga je misao satirala. "A mene, tko bi mene mogao opravdati? Pretpostavivi da Fouque tiska moj posmrtni pamflet, bila bi to samo jo jedna sramota vie. to! Primili su me u kuu, a ja uzvraam gostoprimstvo koje tu uivam i dobrotu kojom me obasipaju tiskanjem pamfleta o onome to se u njoj dogaa! Napadam ast ena! Ah, tisuu je puta bolje ispasti budala!" Ta je veer bila strana. Drugi dio - XVI. XVI. Jedan sat poslije ponoi Taj je vrt bio vrlo velik, ureen prije nekoliko godina savreno ukusno. Ali stablima je bilo vie od sto godina. Bilo je tu neto to je podsjealo na ladanje. Massinger Upravo je htio napisati Fouqueu da opoziva svoje pismo kad izbije jedanaest sati. Buno je zalupio vratima svoje sobe, kao da se u nju zakljuava. Neujno se oduljao da vidi to se dogaa u cijeloj kui, naroito na etvrtom katu gdje je stanovala posluga. Nigdje nita neobino. Kod jedne sobarice gospoe de La Mole bilo je drutvo i sluinad je vrlo veselo pila pun. "Ovi koji se tako smiiu", mislio je Julien, "nee sudjelovati u noanjem pohodu; bili bi 316 Naposljetku ode i smjesti se u jednom mranom kutu vrta. "Ako li* njihova namjera da kuna posluga o tome nita ne dozna, oni e ljude koji treba da me uhvate ubaciti preko vrtnog zida. Ako je gospodin de Croisenois u cijeloj toj stvari sauvao imalo hladnokrvnosti, onda sigurno zna da e djevojku kojom se eli oeniti manje kompromitirati dade li me uhvatiti prije nego to uem u njezinu sobu." ()bavi vojniko izvianje, i to vrlo temeljito. "U pitanju je moja i"ast", mislio je. "Ako uinim kakvu krupnu pogreku, nee u molim oima biti nikakva isprika ako sam sebi kaem: 'Na to nisam mislio'." Vrijeme je bilo vedro da te natjera u oaj. Mjesec je izaao oko n'danaest sati, a pola sata poslije ponoi potpuno je osvjetljavao 317 Crveno i crno proelje palae koje gleda na vrt. "Ona je luda", pomisli Julien. Kad je izbio jedan sat, jo su prozori grofa Norberta bili osvijetljeni. Nikad se jo u ivotu Julien nije toliko bojao. Vidio je u tom pothvatu samo opasnost i nije osjeao nikakvo oduevljenje.

Pode po goleme ljestve, poeka pet minuta ne bi li doekao kakvu protuzapovijed pa u jedan sat i pet minuta prisloni ljestve uz Matildin prozor. Polako se uspinjao drei pitolj u ruci i udei se to nije napadnut. Kad se pribliio prozoru, ovaj se bez buke otvori. - Stigli ste, dakle, gospodine - ree mu Matilda vrlo uzbuena. - Ve jedan sat motrim sve vae pokrete. Julien je bio vrlo zbunjen; nije znao kako da se ponaa; nije osjeao nimalo ljubavi. U svojoj je smetenosti smatrao da mora biti smion, te pokua poljubiti Matildu. - Pil - ree ona odgurnuvi ga. Vrlo zadovoljan to je odbijen, pourio se pogledati oko sebe; mjeseina je bila tako sjajna da su sjene u sobi gospoice Matilde bile posve tamne. "Ovdje bi vrlo lako moglo biti skrivenih ljudi, a da ih ja ne vidim", pomisli Julien. - Sto to imate sa strane u depu od kaputa? - upita ga Matilda, sretna to je nala predmet razgovora. Neobino je patila; sva osjeanja suzdrljivosti i plaljivosti, toliko prirodna kod djevojke plemenita roda, opet su njome ovladala i uasno su je muila. - Imam svakojako oruje i pitolje - odgovori Julien, ne manje zadovoljan da moe neto rei. - Treba ukloniti ljestve - ree Matilda. - One su goleme i mogu razbiti prozore salona u prizemlju ili na meukatu. - Ne smije se razbiti staklo na prozorima - prihvati Matilda, pokuavajui uzalud govoriti tonom svakodnevnog razgovora - ini mi se da biste mogli spustiti ljestve pomou ueta koje biste privrstili na prvu preku. Kod mene uvijek ima zaliha ueta. "I to daje zaljubljena ena!" pomisli Julien. "Ona se usuuje rei da ljubi! Toliko hladnokrvnosti, toliko razboritosti u mjerama opreza dovoljno mi pokazuju da nisam pobijedio gospodina de Croisenoisa, kako sam glupo mislio, nego da naprosto dolazim na njegovo mjesto. Uostalom, to me se to tie! Zar je ja moda ljubim? Ja trijumfiram nad markizom utoliko to e se on veoma ljutiti to 318 Drugi dio - XVI. ima nasljednika, a jo vie to sam ja taj nasljednik. S kojom li me hladnoom gledao juer u kavani Tortoni, pretvarajui se da me ne poznaje! S kojom me zlobom zatim pozdravio kad to nije vie mogao izbjei!" Julien je privrstio konop na zadnju preku ljestava i sputao ih je polako naginjui se daleko preko balkona da ne bi dodirnule prozore. "Ba zgodan trenutak da me ubiju, ako je tko skriven u Matildinoj sobi", pomisli on; ali duboka je tiina i nadalje vladala svuda. Ljestve dodirnue tlo; Julienu je polo za rukom poloiti ih uz gredicu egzotinog cvijea du zida. - Sto e rei moja majka kad ugleda ove lijepe biljke posve zgaene!... - ree Matilda. -Treba baciti konop - doda ona s velikom hladnokrvnou. - Ako tko opazi da konop vodi na balkon, tu bi okolnost bilo teko objasniti.

- A kako u ja otii? - upita Julien aljivim tonom i oponaajui govor kreolaca. (Jedna je sobarica te kue bila rodom iz San Dominga.) - Vi ete izii kroz vrata - ree Matilda prihvaajui oduevljeno Julienov aljivi nain govora. "Ah, koliko je taj ovjek dostojan sve moje ljubavi!" mislila je. Julien je upravo ispustio konop koji je pao u vrt; Matilda mu je stisnula ruku. On pomisli da ga je zgrabio neki neprijatelj te se naglo okrene i trgne bode. Njoj se inilo da uje kako se negdje otvara prozor. Ostadoe nepomini, zadravajui dah. Mjesec ih je posve obasjavao. amor se nije ponovio i uznemirenosti je nestalo. Tada opet zavlada smetenost; oboje su bili veoma zbunjeni. Julien provjeri jesu li vrata zatvorena svim zasunima; pomislio je, dodue, da pogleda i pod krevet, ali se nije usudio; mogli su tamo smjestiti jednog ili dvije sluge. Napokon se poboja da se kasnije ne bi morao prekoravati zbog neopreza, te ipak pogleda. Matildu su obuzele sve tjeskobe krajnje stidljivosti. Grozila se svog poloaja. - Sto ste uinili s mojim pismima? - upita ona napokon. "Kakve li sjajne prilike da zbunim tu gospodu, ako prislukuju, i da izbjegnem borbu!" pomisli Julien. - Prvo je skriveno u jednoj velikoj protestantskoj Bibliji koju su 319 Crveno i crno Drugi dio - XVI. potanska kola juer uveer odnijela vrlo daleko odavde. Govorio je vrlo razgovijetno, ulazei u te pojedinosti i tako da ga je mogao uti svatko tko bi bio skriven u dva velika ormara od mahagonija koje se nije usudio pregledati. - Druga su dva na poti i otii e istim putem kao i prvo. - Ah, veliki Boe, emu sva ta opreznost? - upita Matilda prestraeno. "Zato da laem?" pomisli Julien i povjeri joj sve svoje sumnje. - To je, dakle, uzrok hladnoi tvojih pisama! - uzviknu Matilda vie mahnito nego njeno. Julien nije zapazio tu nijansu. Njezino mu je tikanje oduzelo prisebnost ili je barem rasprilo sve njegove sumnje; usudio se zagrliti tu djevojku koja je bila tako lijepa i ulijevala mu toliko potovanja. Ona ga nije ozbiljno odgurnula. Posluio se svojim pamenjem, kao nekada u Besangonu kod Amande Binet, i recitirao joj nekoliko najljepih mjesta iz Nove Heloise. - U tebe je muko srce - odgovori ona ne sluajui pravo njegove reenice. - Htjela sam iskuati tvoju hrabrost, priznajem. Tvoje prve sumnje i tvoja odluka dokazuju da si jo sraniji nego to sam mislila. Matilda se morala truditi da bi mu govorila "ti" i oito je vie pazila na taj neobian nain govora nego na smisao onoga to govori. To njezino "ti" bez prizvuka njenosti nije inilo Julienu nikakvo zadovoljstvo, i on se udio to ne osjea sree. Konano, da bi je osjetio, pribjegao je razumu. Vidio je da ga cijeni ta mlada, toliko ponosna djevojka koja nikada ne

hvali bez suzdravanja. To mu je razmiljanje pomoglo da osjeti sreu samoljublja. Istina, nije to bilo ono duevno sladostrae to ga je gdjekada nalazio kraj gospoe de Renal. U osjeajima ovih prvih trenutaka nije bilo nita njeno. Bila je to srea astoljublja, a Julien je vie od svega bio astoljubiv. Ponovno je govorio o ljudima na koje sumnja i o mjerama opreza koje je pripremio. Dok je govorio, razmiljao je kako bi mogao iskoristiti tu pobjedu. Matilda, koja je jo i sad bila vrlo zbunjena i kao slomljena zbog svog postupka, bila je, ini se, oduevljena to je nala temu za razgovor. Govorili su o tome na koji bi se nain opet sastali. Juli320 cn je uivao u duhovitosti i hrabrosti koju je ponovno dokazao za vrijeme tog razgovora. Priznali su da imaju posla s vrlo pronicavim ljudima; mali Tanbeau je sigurno uhoda; ali ni Matilda ni on sam nisu nespretni. Nita lake nego sastati se u knjinici i tamo se o svemu dogovoriti. - Ja se mogu pojaviti a da ne izazovem sumnju, u svim dijelovima palae, gotovo i u sobi gospoe de La Mole - doda Julien. Svakako valja proi kroz njezinu sobu da se doe u sobu njezine keri. Ako Matilda dri kako je bolje da svaki put doe po ljestvama, on v se, srca pijana od sree, izloiti toj maloj opasnosti. Sluajui ga kako govori, Matilda je bila preneraena njegovim po-birdnikim izrazom. "On je, dakle, moj gospodar!" pomisli ona i ni mah je obuze kajanje. Njezin se razbor zgrozio zbog neizmjerne ludosti koju je poinila. Da je mogla, bila bi unitila i sebe i Julie-na. A kad bi na trenutak snagom svoje volje uutkala kajanje, bila |f nesretna zbog osjeanja bojaljivosti i stidljivosti. Ona nipoto nije predvidjela straan poloaj u kojem se sada nalazila. Meutim, potrebno je s njim govoriti", ree ona sebi konano, oto se pristoji, sa svojim ljubavnikom valja razgovarati." I tada, kao da ispunjava neku dunost, ona je s njenou, koja se vie sastojala od izbora rijei nego od zvuka glasa, priala o razliitim odlukama Mo ih je posljednjih dana stvorila u vezi s njim. ( klluila je da e biti potpuno njegova ako se on usudi doi k njoj pomou vrtlarevih ljestava i na nain koji mu je onu odredila. No, nikada takve njenosti nisu bile izreene hladnijim i uljudnijim tonom. Do tog je asa sastanak bio leden da ovjeku omrzne ljubav. Koje li moralne pouke mladoj i nepromiljenoj djevojci? Vrijedi li /bog takva trenutka izgubiti budunost? Nakon dugog oklijevanja, koje bi se povrnom promatrau moglo uuniti kao posljedica krajnje mrnje - tako su teko osjeaji koje ? rna duguje sebi uzmicali ak i pred ovako snanom voljom - Malilda mu konano postade njenom ljubavnicom. Zapravo su ti zanosi bili prilino usiljeni. Strastvena im je ljubav hi I a prije neki uzor koji su oponaali nego stvarnost. Gospoica tlc La Mole je smatrala da time ispunjava dunost i prema sebi i proma svom ljubavniku. "Jadni je mladi", mislila je ona, "pokazao "avrenu hrabrost, zasluio je da bude sretan, inae u ja biti ona 321 Crveno i crno

Drugi dio - XVII. koja nema karaktera." Ali bi ona bila i uz cijenu vjeite nesree voljela popraviti grozan poloaj u kojem se nalazila. Iako se tekom mukom svladala, bila je potpuni gospodar svojih rijei. Nikakvo aljenje, nikakvo predbacivanje nije pokvarilo tu no, koja se Julienu inila prije udnovata negoli sretna. Boe moj, koje li razlike izmeu te noi i njegova posljednjeg boravka od dvadeset etiri sata u Verrieresul "Parika je uglaenost pronala nain kaki) sve pokvariti, ak i ljubav", mislio je on u svojoj krajnjoj nepravednosti. O tom je razmiljao dok je stajao u jednome od velikih ormara od mahagonija, u koji ga je ona strpala pri prvom umu to su ga uli iz susjedne sobe koja je pripadala gospoi de La Mole. Zatim je Matilda otila s majkom na misu. Sobarice su uskoro napustile odaju, i Julien se lako izgubio prije nego to su se vratile da dovre svoje poslove. Izjahao je na konju i potraio najsamotnije mjesto u nekoj umi blizu Pariza. Bio je mnogo vie zauen nego sretan. Srea koja je od vremena do vremena obuzimala njegovu duu bila je nalik na sreu mlada potporunika kojega je vrhovni zapovjednik zboji nekog izvanrednog pothvata imenovao pukovnikom; osjeao sr uzdignut na golemu visinu. Sve to je jo sino bilo iznad njeivi sada je bilo na njegovoj razini ili ak ispod njega. I to je Julien vis. odmicao, njegova je srea rasla. Ako u Matildinoj dui nije bilo nimalo njenosti, bilo je to zato t< je ona cijelim svojim ponaanjem prema njemu samo izvrila jeim dunost, ma kako to udno zvualo. U svim dogaajima te no. nije za nju bilo nita nepredvieno, osim nesree i sramote koje |i osjetila umjesto onog blaenstva o kojem govore romani. "Da se nisam prevarila? Moda ga ipak ne ljubim?" pitala se ona. XVII. Stari ma I now mean to be serious; - it is time. Since laughter now-a-days is deem'd too serious A jest a vie by virtue's called a crime.1 Don Juan Nije dola na ruak. Uveer se naas pojavila u salonu, ali Juliena nije ni pogledala. Njemu se takvo ponaanje inilo udnovato. "No |<i ne poznam njihove obiaje", mislio je on; "ona e mi sve to opravdati valjanim razlozima". Meutim, obuzet krajnjom radoznalou, prouavao je izraaj Matildina lica; morao je sebi priznati da je izraz njezina lica hladan i zao. To oito nije bila ona ista ena koja je prole noi osjetila, ili se pretvarala da osjea, zanose sree, tako pretjerane da nisu mogli biti istiniti. I sutradan i prekosutra ostala je jednako hladna; nije ga gledala, nije ni primjeivala da on postoji. Julien, kojega je muio silan nemir, bi" je sada tisuu milja daleko od pobjedonosnih osjeaja koji su ga prvog dana oduevljavali. "Da to nije povratak na krijepost?", mislio je on. Ali za ponosnu je Matildu ta rije bila suvie graanska. oI) svakodnevnom ivotu ona nije nimalo religiozna", mislio je Juli-rn. "Ona voli vjeru kao vrlo korisnu za interese svoje

kaste". oNo ne moe li se ona iz obine tankoutnosti prekoravati zbog pogreke koju je poinila?"; Julien je vjerovao da je on njezin prvi I Sad mislim postati ozbiljan; vrijeme je. 'f-r danas se smijeh smatra za suvie ozbiljnu alu Kad vrlina porok zove zloinom. 322 323 Crveno i crno Drugi dio - XVII. ljubavnik. "Meutim, valja priznati", govorio je on sebi u drugim asovima, "da u cijelom njezinu biu nema nita bezazleno, jednostavno ni njeno; nikada je nisam vidio ponosniju. Prezire li me? Bilo bi nje dostojno da jedino zbog mog niskog podrijetla predbacuje sebi zbor, onoga to je uinila za mene". Dok se Julien, pun predrasuda to ih je crpio iz knjiga i sav u uspo menama na Verrieres, predavao tlapnji o njenoj ljubavnici, koja cnl trenutka kad je usreila svog ljubavnika prestaje misliti na vlastito postojanje, Matildina je tatina bjesnjela protiv njega. Kako se ve dva mjeseca nije dosaivala, nije se vie bojala dosade, tako je Julien izgubio svoju najveu prednost, a da to nije mogao ni slutiti. "Sama sam sebi nametnula gospodara", mislila je gospoica de Li Mole koju je muio najstraniji jad. "On, sreom, mnogo dri cli> asti; ali ako njegovu tatinu natjeram u krajnost, osvetit u se ot krivi prirodu naih odnosa". Matilda nikada nije imala ljubavnik i a sad su je, u toj ivotnoj okolnosti koja i u najbeutnijim duai pobuuje neke njene iluzije, salijetale gorke misli. "On ima nada mnom golemu vlast jer vlada pomou straha i mt me okrutno kazniti ako ga natjeram u krajnost". Sama je ta por i sao bila Matildi dovoljan razlog da ga vrijea. Hrabrost je bila pi odlika njezina karaktera. Jedino ju je pomisao da stavlja na kod cijeli svoj ivot mogla donekle uzbuditi i izlijeiti od dosade koja uvijek nanovo pojavljivala. Kad je gospoica de La Mole i treeg dana uporno ustrajala u toi da ga ne gleda, Julien je poslije ruka, oito protiv njezine vol poao za njom u dvoranu za bilijar. - Zar vi, gospodine, smatrate da ste nada mnom stekli neka veli prava, kad i protiv moje jasno izraene volje hoete sa mnom go1* riti? - ree mu ona s jedva uzdranim bijesom. - Znate li vi da to jo nitko na svijetu nije usudio? Nita nije bilo udnije od dijaloga tog ljubavnika i ljubavnice; osi ali su jedno za drugo najeu mrnju, a da to nisu ni slutili. Ka! po svom karakteru ni jedan ni drugi nije bio strpljiv i kako su, ina oboje imali navike dobra ponaanja, brzo je meu njima dolo ' odrjeite izjave da se zauvijek razilaze. - Kunem vam se da u vjeno uvati tajnu - ree Julien. - D 324

dajem ak da vas nikada neu osloviti, ukoliko va dobar glas ne bi trpio od suvie upadljive promjene. - S potovanjem je pozdravio i otiao. Nije ga ba stajalo mnogo muke da izvrava ono to je smatrao svojom dunou; bio je vrlo daleko od pomisli da je jako zaljubljen u gospoicu de La Mole. Sigurno je da je prije tri dana, kad je bio skriven u ormaru od mahagonija, nije ljubio. Ali u trenutku kad je vidio da se zauvijek s njom raziao, u njegovoj se dui sve najednom izmijenilo. Njegovo nemilosrdno pamenje stalo mu je predoavati i najneznatnije okolnosti one noi koja ga je, u stvarnosti, ostavila tako hladnim. I) noi nakon te izjave o vjenom raskidu Julien je mislio da e poludjeti kad je morao sam sebi priznati da ljubi gospoicu de La Mole. lo je otkrie izazvalo strahovite borbe; svi su njegovi osjeaji bili poremeeni. Dva dana kasnije, umjesto da bude ohol prema gospodinu de Croiuenoisu, bio bi ga najradije zagrlio briznuvi u pla. Vinost nesrei potaknula je u njemu jednu razumnu misao i on Hui otputovati u Languedoc. Pripremi koveg i ode na potu. id je, stigavi u ured potanskih kola, doznao da e udnim slua-m ve sutradan biti slobodno mjesto u kolima to putuju u Toulo--ij, umalo se nije onesvijestio. Najmi to mjesto i vrati se u palau La Mole markizu najaviti svoj odlazak. ospodin de La Mole bio je izaao. Vie mrtav nego iv, Julien je iao u knjinicu ekati ga. Kako li mu je bilo kad je ondje zatekao 'spoicu de La Mole? id ga je ugledala, na licu joj se pojavio opak izraz, koji on nikako io mogao predvidjeti. ohuzet svojom nesreom i zbunjen iznenadnim susretom, Julien je " ic inio pogreku i rekao joj, govorei iz due i najnjenijim glasom: Vi me, dakle, vie ne ljubite? Grozim se to sam se predala prvome koji je naiao - odgovori Matilda plaui od bijesa na samu sebe. Prvome koji je naiao] - vikne Julien i poleti prema jednom stani srednjovjekovnom mau, koji se kao znamenita rijetkost uva knjinici. 325 Crveno i crno Drugi dio - XVII. Njegova bol, koju je ve u trenu kad je nagovorio gospoicu de La Mole smatrao neizdrivom, utrostruila se jo kad je opazio suze to ih ona od stida prolijeva. Bio bi najsretniji ovjek na svijetu da ju je mogao ubiti. U trenutku kad je s prilinom mukom izvukao ma iz starinskih^ korica, Matilda mu se, sretna zbog tog novog uzbuenja, ponosn( pribliila: njezine su suze presahle. U Julienu je ivo iskrsla pomisao na markiza de La Molea, njegov^ dobroinitelja. "Ubio bih njegovu ker!", pomisli on. "Koje li grc zote!" I on naini kretnju kao da e odbaciti ma. "Ona e sigurne zbog te melodramatine kretnje prasnuti u smijeh", pomisli on. mu je misao vratila svu hladnokrvnost. Sa zanimanjem je gledac otricu

starog maa, kao da trai kakvu mrlju hre, a zatim ga gurn" natrag u korice i s najveim ga mirom opet objesi na klin od pozla-| ene bronce o kojem je visio. Cijela ta kretnja, koja je pri svretku bila vrlo polagana, trajala je dc bar as; gospoica de La Mole ga je zapanjeno promatrala. "Zamal< me, dakle, moj ljubavnik nije ubio!", pomisli ona. Ta ju je misao prenijela u najljepe doba stoljea Karla IX. i Henril III. Stajala je nepomino pred Julienom, koji je upravo stavio ma mjesto, i gledala ga oima u kojima vie nije bilo mrnje. Valja priznati da je u tom trenu bila zamamna i da nikada nijedna ena nij< bila manje nalik na pariku lutku (ta je rije sadravala velik Julie nov prigovor parikim enama). "Opet u postati slaba prema njemu", mislila je Matilda. "Ovoga se puta, poslije ponovnog pada, i to ba u trenu kad sam s njim tak( odluno govorila, pogotovu osjeao mojim vladarom i gospodarom", i ona pobjegne. "Boe moj, kako je lijepa!", pomisli Julien gledajui je kako tri. "Eto, to se stvorenje prije nepunih tjedan dana s toliko strasti bacilo u moj naruaj... I ti se trenuci nikada vie nee vratiti! I to mojom krivnjom. A ja u trenutku tog ina, tako neobinog i za mene toliko zanimljivog, nisam to ni shvaao... Valja priznati da sam se rodio s vrlo tupim i nesretnim karakterom". Pojavio se markiz. Julien pouri najaviti mu svoj odlazak. - Kamo? - upita ga gospodin de La Mole. - U Languedoc. - Nipoto, molim vas. Predvieni ste za mnogo vanije zadatke, a ako otputujete, ii ete na sjever... Ja vam ak, vojniki reeno, na-laem da ne naputate palau. Uinit ete mi uslugu ako nikada ne Inidete odsutni vie od dva-tri sata, jer vas svaki tren mogu trebati, lulien pozdravi i ode ne izustivi ni rijei i ostavivi markiza vrlo zauena. Nije bio sposoban govoriti, zatvorio se u svoju sobu. Tu se slobodno mogao predati preuveliavanju svoje okrutne sudbine. "I tako se ja ne mogu vie ni udaljiti!", mislio je. "Bog sam neka zna koliko e me dana markiz zadrati u Parizu. Veliki Boe! to e biti sa mnom? A nemam ni jednog prijatelja s kojim bih se mogao posa-vjetovati. Opat Pirard ne bi mi dopustio da izreem ni prvu reenicu, a grof Altamira predloio bi mi da se pridruim nekoj uroti. A meutim, ja sam lud, ja to osjeam, ja sam lud! Tko e me voditi, Sto e biti sa mnom?" 326 327 Crveno i crno Drugi dio - XVIII. I XVIII. Strani trenuci / ona mi to priznaje1. Potanko opisuje najsitnije okolnosti1. Njezinel tako lijepe oi, uprte u moje, odraavaju ljubav koju je osjetila za drugoga! Schiller

Gospoica de La Mole, oarana, nije mislila ni na to drugo dolina sreu to umalo nije bila ubijena. Ila je tako daleko da je sama sebi govorila: "On je dostojan biti mojim gospodarom jer se jedva uzdrao da me ne ubije. Koliko bi lijepih mladia iz visoka drutva trebalo stopiti zajedno da se dobije takav izljev strasti? Valja priznati da je bio vrlo lijep u trenutku kad se popeo na stolicu kako bi vratio ma u isti onaj slikoviti poloaj u koji ga je tapetar bio stavio. Sve u svemu, nisam ba ni bila tako luda to sam ga ljubila". U tom bi trenutku sa zadovoljstvom bila prihvatila svaku asnu priliku za pomirenje, da se takva prilika pruila. Julien je dotle, dvostruko zakljuan u svojoj sobi, bio rtva najcrnjeg oajanja. U svom je ludilu pomiljao da joj se baci pred noge. Da je, umjesto to se sakrio na samotnu mjestu, lutao vrtom i palaom i bio na dohvat kakve povoljne prilike, bio bi moda za tren oka svoju stranu nesreu pretvorio u najveu sreu. Ali takva spretnost, koje mu predbacujemo nedostatak, bila bi iskljuila onu divnu kretnju kojom je posegao za maem i zbog koje je u tom trenu bio tako lijep u oima gospoice de La Mole. Taj je hir, povoljan za Juliena> potrajao cijeli dan. Matilda je u mislima stvarala krasne predodbe o onim kratkim trenucima u kojima ga je ljubila, i alila je za njima. "Zapravo", mislila je ona, "moja je strast za tog jadnog mladia trajala u njegovim oima samo od jedan sat poslije ponoi, kad sam ga vidjela kako se uspinje ljestvama sa svim svojim pitoljima u depu od kaputa, pa do osam sati ujutro. A etvrt sata kasnije, dok sam u crkvi Svete Valerije bila na misi, poela sam pomiljati na to kako e se on sada smatrati mojim gospodarom i kako e moda pokuati u ime straha prisiliti me na pokornost". Poslije ruka je gospoica de La Mole, umjesto da izbjegava Juliena, razgovarala s njim i nekako ga navela da poe s njom u vrt; poo luao je. To mu je iskuenje jo nedostajalo. Matilda je i ne slutei I 'opustila ljubavi prema njemu, koja ju je opet obuzela. Osjeala je 11 no zadovoljstvo etajui s njim i sa zanimanjem je gledala te ruke koje su ujutro bile zgrabile ma da je ubiju. Poslije takva postupka i poslije svega to se dogodilo nije vie mo-kIo biti ni govora o njihovim nekadanjim razgovorima. Malo-pomalo Matilda mu je poela s iskrenim povjerenjem govoriti o svom duevnom stanju. Nalazila je udnovatu nasladu u toj vrsti razgovora; ak mu je opisivala i uzbuenja onog zanosa to ga je bila osjetila za gospodina de Croisenoisa, za gospodina de Cavlusa... - Stol Zar i za gospodina de Cavlusa! - povie Julien, i u tim je rijeima dola do izraaja sva gorka ljubomora naputena ljubavnika. Matilda je to tako shvatila i nimalo se nije uvrijedila. Nastavila je muiti Juliena opisujui mu na jako slikoviti nain

pojedinosti svih nekadanjih osjeaja, i to s naglaskom najiskrenije istinitosti. Vidio je da ona opisuje ono to joj je pred oima. Opah\o je s bolom da ona govorei otkriva mnogo toga u vlastitom srcu. Nesrea zbog ljubomore ne moe biti vea. Sumnjati daje suparnik ljubljen, ve je dovoljno bolno, ali doivjeti da ti ena koju oboava potanko priznaje ljubav to je on u njoj pobuuje, bez sumnje je vrhunac muka. Ah, kako su tog trena bili kanjeni svi osjeaji oholosti koji su Ju-liona potakli da se smatra boljim od raznih de Cavlusa i Croisenoisa! S kakvim li je dubokim i iskrenim jadom sada preuveliavao i najmanje njihove prednosti! S kojim li je plamenim uvjerenjem prezirao samoga sebe! 328 329 Crveno i crno Matilda mu se inila dostojna oboavanja, sve su rijei preslabe da l izraze pretjeranost njegova divljenja. Seui pokraj nje, kriom je pogledao njezine ruke, njezina ramena, njezino kraljevsko dranje. Jedva se suzdravao da joj se, shrvan ljubavlju i nesreom, ne baci pred noge i vikne: "Smilujte se!". "I to toliko lijepo stvorenje, toliko iznad ostalih, koje me jednom ljubilo, bez sumnje e uskoro ljubiti gospodina de Caylusa". Julien nije mogao sumnjati u iskrenost gospoice de La Mole; prizvuk istinitosti bio je isuvie oit u svemu to je govorila. I da balj nita ne bi nedostajalo njegovoj nesrei, bilo je trenutaka kad jj Matilda mislei na osjeaje koje je jednom imala za gospodina Cavlusa, govorila o njemu kao da ga i sada ljubi. U njezinu je glas| sigurno bilo ljubavi. Julien je to tono zapaao. Da su mu u grudi ulili rastopljeno olovo, ne bi toliko trpio. Kal je taj jadni mladi u svojoj neizrecivoj nesrei mogao i slutiti gospoica de La Mole u sjeanju na prolazne ljubavne prohtjev^ koje je neko osjeala prema gospodinu de Cavlusu ili gospodin! de Luzu, nalazi toliko zadovoljstva samo zato to ih njemu pria?| Nita ne bi moglo izraziti Julienove duevne patnje. Sluao je ta pc tanka povjeravanja o ljubavi koju je ona osjeala za druge, u onoi istom drvoredu lipa u kojem je tek nekoliko dana prije ekao izbije jedan sat kako bi uao u njezinu sobu. Te muku ljudsko bk nije u stanju podnijeti. Ta je vrsta okrutne iskrenosti trajala cijelih osam dana. Matik je, inilo se, sad sama traila, sad opet nije izbjegavala priliku da | njim govori, a predmet razgovora na koji kao da su se oboje vra s nekom jetkom nasladom, bilo je izlaganje osjeaja to ih je imal za druge. Priala mu je o pismima koja je pisala, ponavljala mj tono rijei i navodila mu cijele reenice. Posljednjih se dana inilj kao da promatra Juliena s nekom vrsti zlobne radosti. Njegove s\ joj muke prireivale velik uitak. Vidi se da Julien nije imao nikakvo ivotno iskustvo, ak ni romai nije itao. Da je bio malo manje nespretan i da je toj mladoj dj( vojci koju je toliko oboavao, a koja mu je povjeravala tako

udne vate tajne, hladnokrvno rekao: - Priznajte da ipak upravo menj ljubite, iako ne vrijedim koliko vaa gospoda... Moda bi ona bila sretna da ju je prozreo: u najmanju bi rul uspjeh posve ovisio o ljupkosti kojom bi Julien izrazio tu misao i Drugi dio - XVIII. trenutku koji bi za to odabrao. Svakako bi se dobro izvukao, i jo s prednostima, iz poloaja koji je Matildi poinjao bivati dosadan. A mene vie ne volite, mene, koji vas oboavam! - ree joj H'dnog dana Julien, lud od ljubavi i jada. To je bila gotovo najvea lupost to ju je mogao poiniti. \c su rijei za tren oka unitile sve zadovoljstvo koje je gospoica > \c la Mole nalazila u tome da mu pria o svom duevnom stanju. i )na se poinjala uditi da se on, poslije svega to se dogodilo, ne \ rijea zbog njezina prianja, te je u trenu kad je on izgovorio te i'Jupe rijei, ve pomiljala i na to da je on moda vie ne ljubi. Ponos je, bez sumnje, ugasio njegovu ljubav", mislila je ona. "Nije >m ovjek koji bi nekanjeno dopustio da mu se pretpostavljaju tvorenja poput de Cavlusa, de Luza, de Croisenoisa, za koje on priznaje da su toliko nad njim. Neu ga vie vidjeti pred svojim nogamal" Prethodnih je dana Julien u naivnosti svoje nesree esto iskreno pred njom hvalio sjajna svojstva te gospode; ak je u tome i pretjerivao. Ta nijansa nije gospoici de La Mole nipoto izmakla, budila joj se, ali uzrok nije otkrila. Julienova je pomamna dua, hvalei suparnika za kojega je vjerovao da je ljubljen, suosjeala s njegovom sreom. Njegove rijei, toliko iskrene ali toliko glupe, u tili su as sve promijenile. Sigurna da je on ljubi, Matilda ga je potpuno prezrela. I 'pravo su se etali kad mu je izmakla ta nespretna izjava; ona ga napusti, a njezin je posljednji pogled izraavao najstraniji prezir. Vrativi se u salon, cijelu ga veer nije vie ni pogledala. Sutradan n1 taj prezir zaokupljao svu njezinu duu; vie nije bilo ni govora o osjeajima zbog kojih je osam dana nalazila toliko zadovoljstvo u tome da se prema Julienu odnosi kao prema najprisnijem prijate-l| u; bilo joj je neugodno i vidjeti ga. Matildini su osjeaji graniili s :',nuanjem i nita ne bi moglo izraziti krajnji prezir to ga je osje-' ala kad bi ga srela. lulien nije shvaao nita od svega to se u posljednjih osam dana odigravalo u Matildinom srcu, ali je zapazio njezin prezir. Bio je zlovoljno razuman da se pred njom pojavljuje to je manje mogue i nikada je nije pogledao. Ali nije se on bez smrtnih muka tako rei odrekao njezine prisutnosti. inilo mu se da se njegova nesrea time jo poveala. 330 331 Crveno i crno Drugi dio - XIX. "Hrabrost ljudskog srca ne moe biti vea", mislio je on. Provodio je dane uz mali prozor u potkrovlju palae; kapci su bili brino zatvoreni i odatle je bar mogao spaziti gospoicu de La Mole kad| bi se pojavila u vrtu. Kako li mu je bilo kad ju je poslije ruka vidio

gdje ee s gospo-1 dinom de Cavlusom, s gospodinom de Luzom ili s nekim drugim za koga mu je bila priznala da je prema njemu neko osjeala pro-| lanu ljubav? Julien nije nikada ni slutio da postoji tako silna nesrea i dolazilo I bi mu da jaue. Ta toliko snana dua bila je konano posve slo[ mijena. Svaka misao koja nije bila u vezi s gospoicom de La Mole postala mu je mrska; nije bio sposoban napisati ni najjednostavnije pismo. - Vi ste ludi - ree mu markiz. Bojei se da ga markiz ne prozre, Julien se stade ispriavati boleu i uspije ga uvjeriti. Na njegovu sreu, markiz mu se za vrijeme ruka podrugivao u vezi s njegovim skorim putovanjem. Matilda je razumjela da bi to putovanje moglo potrajati vrlo dugo. Julien ju je ve nekoliko dana izbjegavao, a sjajni mladii, koji su imali sve ono to je nedostajalo tom blijedom i sumornom stvorenju koje je ona nekada ljubila, nisu vie kadri trgnuti je iz njezinih sanjarenja. "Obina bi djevojka odabrala svog miljenika meu tim mladiima koji privlae sve poglede u salonu", govorila je ona sebi, "ali jedno je svojstvo genija u tome da njegova misao ne kroi putovima to ih je utrla gomila. Kao druica ovjeku kakav je Julien, kojemu nedostaje jedino imutak koji ja posjedujem, neprestano bi pobuivala pozornost i ne bih u ivotu prolazila neprimijeeno. Umjesto da neprestano strepim od revolucije, kao moje roake, koje se u strahu od naroda ne usuuju izgrditi koijaa koji ih loe vozi, bila bih sigurna da u odigrati neku ulogu, i to veliku ulogu, jer ovjek kojega sam odabrala ima jak znaaj i beskrajno je slavoljubiv. Sto mu nedostaje? Prijatelji, novac? To u mu ja dati". U mislima je postupala donekle s Julienom kao s niim stvorenjem, kojemu doputamo da nas voli kad mi to hoemo. XIX. aljiva opera O how this spring of love resembleth The uncertain glory of an April day: Which notu shows ali the beauty of the sun, And by and by a cloud takes ali away,1 Shakespeare Mislei neprestano na budunost i na izvanrednu ulogu kojoj se nadala, Matilda je uskoro stala aliti ak i za suhoparnim metafizikim razgovorima koje je esto vodila s Julienom. Izmorena tako uenim mislima, alila je katkad i za trenucima sree koje je proivjela uz njega. Te je uspomene pratilo kajanje, koje ju je u nekim trenucima upravo slamalo. "Ali, ako ve djevojka poput mene osjea neku sklonost", govorila je sebi, "ona smije zaboraviti svoje dunosti jedino zbog vrijedna ovjeka. Neka nitko ne kae da su me osvojili njegovi lijepi brci ili nain kako on sjedi u sedlu, nego njegovi duboki razgovori o budunosti koja eka Francusku, njegove misli o slinosti izmeu dogaaja koji nas mogu zadesiti i revolucije u Engleskoj godine 1688. Bila sam zavedena, ja sam slaba ena", odvraala je ona na

prigovore svoje savjesti, "ali me bar nisu kao neku lutku zaludile prednosti vanjtine". I. O, kako ovo proljee ljubavi nalikuje Nestalnoj slavi jednog travanjskog dana, Koji sad odraava svu ljepotu sunca, A zamalo e neki oblak sve to unititi. (Dva veronska plemia) 332 333 Crveno i crno Drugi dio - XIX. Ako doe do revolucije, zato Julien Sorel ne bi igrao ulogu Rolanda, a ja ulogu gospoe Roland?1 Ta mi se uloga vie svia nego uloga gospoe de Stael: nemoralno e ponaanje biti smetnja u naem stoljeu. Sigurno je da neu sebi dopustiti jo jednu slabost; umrla bih od stida". Valja priznati da nisu svi Matildini snovi bili toliko ozbiljni kao misli koje smo upravo izloili. Gledala je Juliena i u najmanjim je njegovim postupcima nalazila divnu ljupkost. "Bez sumnje mi je uspjelo", mislila je ona, "u njemu unititi i najmanju pomisao da ima neka prava nada mnom. To, uostalom, dokazuje i izraz nesree i duboke strasti kojim mi je jadni mladi prije osam dana govorio o svojoj ljubavi. Moram priznati da sam bila udna to sam se razljutila na rijei u kojima je bilo toliko potovanja i toliko strasti. Nisam li ja njegova ena? Njegove su rijei bile posve prirodne, i on je, valja priznati, bio vrlo drag. Julien me voli jo i poslije onih beskrajnih razgovora u kojima sam mu priala - i to s mnogo okrutnosti - priznajem - samo o ljubavnim prohtjevima to mi ih je dosadan ivot koji provodim nametnuo prema onim mladiima iz otmjena drutva na koje je on toliko ljubomoran. Ah, kad bi on znao kako su oni za mene neopasni! Koliko mi se oni pokraj njega ine blijedi i svi nalik j edan na drugoga!". Razmiljajui o tome, Matilda je nasumce olovkom crtala po jednoj stranici svog albuma. Jedan profil to ga je dovrila iznenadi je i oduevi: upadljivo je bio slian Julienu. "To je glas neba! Eto jednog uda ljubavi", klikne zaneseno. "I ne mislei nacrtala sam njegov portret". Pobjegla je u svoju sobu, zakljuala se te se mnogo trudila i ozbiljno nastojala naslikati Julienov portret, ali joj to nije uspjelo. Profil to ga je nasumce crtala bio je svakako najsliniji. Matilda je time bila oduevljena, vidjela je u tome oit dokaz velike strasti. Ostavila je album vrlo kasno, tek kad ju je markiza pozvala da pou u Talijansku operu. Mislila je samo na to da pogledom pro1. Francuski politiar, irondinac, ministar unutranjih poslova 1792. Njegova ena drala je salon koji je imao veliki politiki utjecaj za vrijeme velike revolucije. Giljotirana je 1793. godine. 334 nae Juliena, kako bi ga njezina majka pozvala da ih prati. No on se nije pojavio, i gospoama su se pridruili u loi samo neki nezanimljivi ljudi. Za vrijeme prvog ina Matilda je sa zanosom najivlje strasti sanjarila o ovjeku kojega ljubi. No u drugom ju je

inu dirnula u srce ljubavna maksima komponirana u melodiji koja je, treba priznati, bila dostojna Cimarose. Junakinja je pjevala: "Moram se kazniti zbog pretjeranog oboavanja koje za njega osjeam, suvie ga ljubim!" Od trenutka kad je Matilda ula tu prekrasnu pjesmu nita drugo na svijetu nije za nju postojalo. Kad bi je tko nagovorio, ona nije odgovarala. Majka ju je grdila, a ona se jedva toliko svladala da je pogleda. Njezino je ushienje dospjelo do onog stanja zanosa i strasti koje se moe usporediti s najsnanijim uvstvima to ih je lulien ve nekoliko dana za nju osjeao. Melodija, puna boanske miline u kojoj je bila komponirana izreka koja, kako joj se inilo, tako udesno pristaje njezinu poloaju, ispunjavala joj je sve trenutke kad nije neprestano mislila na Juliena. Zahvaljujui svojoj ljubavi za glazbu, ona je te veeri bila onakva kakva je gospoa de Renal bila uvijek kad je mislila na Juliena. Razumska ljubav svakako ima vie duha od istinske ljubavi, ali se njezina oduevljenja javljaju samo na mahove; takva ljubav suvie poznaje samu sebe, ona se neprestano ispituje i daleko je od toga da pomuti razum; ta na razumu se i osniva. Kad su se vratili kui, Matilda je, ne obazirui se ni najmanje na prigovore gospoe de La Mole, pod izgovorom da ima groznicu, tlio noi provela ponavljajui uz klavir onu pjesmu. Pjevala je rijei poznate melodije koja ju je oarala: "Devo punirmi, devo punirmi, Se troppo amai, etc." Posljedica te lude noi bila je da je poela vjerovati kako je uspjela nadvladati svoju ljubav. (Ova e stranica na svaki nain koditi nesretnom piscu. Hladne e ga due optuivati zbog nepristojnosti. ()n nipoto ne eli uvrijediti mlade ene koje blistaju u parikim salonima pretpostavljajui da bi ikoja od njih bila sposobna za takve lude osjeaje koji unizuju Matildin karakter. Taj je lik potpuno izmiljen, i to izmiljen sasvim izvan drutvenih obiaja koji e civilizaciji XIX. stoljea osigurati tako odlino mjesto meu svim 335 Crveno i crno ostalim stoljeima. Mladim djevojkama koje su te zime bile ures plesova nipoto ne nedostaje razboritosti. Ne mislim ni to da bi ih ovjek mogao optuiti kako suvie preziru velik imutak, konje, lijepa imanja i sve ono to osigurava ugodan poloaj u drutvu. Daleko od toga da te prednosti smatraju dosadnima, one ih uglavnom ustrajno prieljkuju, pa ako u njihovim srcima ima ikakve strasti, to je strast prema njima. A ne moe se rei ni da ljubav pomae darovitim mladiima, kao to je Julien, da uspiju u ivotu. Oni se neraskidivo povezuju s nekom koterijom, i kad ona neto postigne, onda na nju pljute sve drutvene prednosti. Teko uenu ovjeku koji ne pripada ni jednom klanu; predbacivat e mu sve, pa i najmanje, vrlo sumnjive uspjehe, a uzviena krijepost nadvladati i okrasti ga. Da, gospodine, roman je kao ogledalo koje ovjek prenosi cestom. U njemu ete vidjeti kako se odraava tren nebesko plavetnilo, a

tren blato drumskih kaljua. Zar ete ovjeka koji u svom kou nosi ogledalo optuiti da je nemoralan? Njegovo ogledalo odraava blato, a vi optuujete ogledalo! Bilo bi mnogo bolje da optuite cestu na kojoj je ta kaljua, a jo vie nadglednika cesta koji doputa da se voda ustoji i da se stvaraju kaljue. Sada, kad smo utvrdili da je karakter poput Matildina nemogue nai u naem stoljeu, koje je isto toliko razborito koliko i kreposno, manje se bojim da u koga razljutiti ako nastavim priati o ludostima te ljubazne djevojke.) Sutradan je sve vrijeme vrebala priliku kako bi se osvjedoila da je svladala svoju ludu strast. Njezin je glavni cilj bio da u svemu omrzne Julienu, ali joj nije izmakla ni jedna njegova kretnja. Julien je bio suvie nesretan i, pogotovu, suvie uzrujan da bi mogao prozreti tu nadasve zamrenu ljubavnu igru; jo je manje mogao opaziti sve to je u tome bilo za njega povoljno; bio je rtva te igre. Nikada, moda, nije bio tako strahovito nesretan. Njegov je duh tako malo upravljao njegovim postupcima da ne bi bio shvatio mrzovoljna filozofa koji bi mu rekao: "Gledajte da brzo iskoristite raspoloenje koje je za vas povoljno; jer u toj vrsti razumske ljubavi kakvu nalazimo u Parizu isto duevno stanje ne moe potrajati dulje od dva dana". No koliko god je Julien bio zanesen, imao je asti. Njegova je prva dunost bila utljivost; to je shvatio. Traiti 336 Drugi dio - XIX. savjet, priati svoje muke prvome koji naie, to bi za njega bila srea koja se moe usporediti sa sreom onog nesretnika to prolazi uarenom pustinjom pa mu nebo podari kapljicu ledene vode. Ali poznavao je opasnost: bojao se da na pitanje nekog znatieljnika koji bi ga ispitivao ne odgovori bujicom suza. Zatvorio se u svoju sobu. Vidio je Matildu kako dugo seta vrtom; kad ga je konano napustila, siao je on u vrt. Pribliio se grmu s kojega je ona ubrala ruu. No je bila tamna, mogao se prepustiti svojoj nesrei bez straha da e ga tko opaziti. Njemu je bilo jasno da gospoica de La Mole >ada ljubi jednoga od onih mladih asnika s kojima je malo prije tako veselo razgovarala. Njega je neko ljubila, ali je otkrila kako malo vrijedi. Zaista, vrlo malo vrijedim!", govorio je Julien sebi s potpunim uvjerenjem. "Ja sam, sve u svemu, vrlo plitko stvorenje, vrlo obi-uio, ljudima vrlo dosadno, a samome sebi upravo nepodnoljivo". Smrtno su mu se ogadila sva njegova dobra svojstva, sve to je s oduevljenjem volio; iz te izokrenute (negativne) fantazije stao je ba svojom matom suditi o ivotu. To je zabluda nadmona ovjeka. Vie puta je pomislio na samoubojstvo; ta je predodba bila puna i 'ara, kao neki sladak odmor, aa ledene vode pruena bijedniku koji u pustinji umire od ei i vruine. "Moja e smrt uveati prezir to ga za mene osjea!", povikne on. "Kakvu bih uspomenu ostavio!" Kad ljudsko bie padne u taj najdublji ponor nesree, ne preo-staje mu drugi izlaz doli hrabrost. Julien nije imao dovoljno odlune snage kazati samome sebi: (Trebam se usuditi!". No gledajui prozor Matildine sobe, vidio je kroz kapke da je ugasila svjetlo.

Zamislio je tu krasnu sobu koju je, naalost, vidio samo jednom u Aivotu. Njegova mata nije ila dalje. I/bio je jedan sat. Kako je uo zvono, u isti je tren pomislio: "Popet > u se po ljestvama". Mio je to blijesak genija, a dobri razlozi smjesta nagrnue. "Zar mogu biti nesretniji?", pomisli on. Potrao je po ljestve. Vrtlar ih ii' bio svezao lancem. Pomou otponca malog pitolja, koji se otkinuo, Julien u tom trenu pun nadovjene snage, iskrivi jednu kariku lanca kojim su ljestve bile vezane. Zaas se mogao njima sluiti 337 Crveno i crno i prislonio ih je na Matildin prozor. "Ljutit e se, sasut e na me sav svoj prezir, ali nita zato. Poljubit u te posljednji put, otii u u svoju sobu i ubit u se... Prije nego to umrem, moje e se usne dotaknuti njezina obraza!" Letio je po ljestvama i pokucao na kapke. Za nekoliko ga je trenutaka Matilda ula i htjela je otvoriti kapke, ali su ljestve to spreavale. Julien se grevito uhvati za eljeznu kuku koja dri kapke otvorenima te, uz golemu opasnost da se strovali, snano odgurne ljestve i malo ih pomakne. Matilda je mogla otvoriti kapke. Skoio je u sobu vie mrtav nego iv. - To si ti! - usklikne ona i baci mu se u naruje... Tko bi mogao opisati Julienovu beskrajnu sreu? Matildina je srei bila gotovo isto tolika. Govorila mu je protiv same sebe, optuivala se. - Kazni me Bog zbog moje okrutne oholosti - govorila mu je ona1 steui ga u zagrljaju kao da e ga zadaviti. - Ti si moj gospodar, ja sam tvoja robinja. Moram te na koljenima moliti da mi oprosti to sam se htjela pobuniti. - Izvila mu se iz naruja da bi se bacila pred njegove noge. - Da, ti si moj gospodar - govorila mu je ona, pijana od sree i ljubavi - vladaj zauvijek nada mnom i strogo kanjavaj svoju robinju kad se bude htjela pobuniti. Zatim se opet istrgla iz njegova naruja i zapalila svijeu, i Julien je imao mnogo muke dok ju je sprijeio da ne odree svu kosu na jednoj strani glave. - elim te podsjetiti - ree mu ona - da sam tvoja slukinja: ako me ikada prokleta oholost zavede, pokai mi tu kosu i reci: "Nije vie u pitanju ljubav, nije vie rije o uzbuenju koje je vaa dua kadra ovoga trena osjetiti; vi ste se zakleli na poslunost, pokoravajte se zbog svoje asti!" Ali bit e pametnije da prestanemo opisivati toliku mahnitost i blaenstvo. Julienova je vrlina bila ravna njegovoj srei. - Moram se spustiti po ljestvama - ree on Matildi kad je iznad vrtova, nad udalje nim dimnjacima na istoku, vidio kako zora svie. - rtva koju sebi nameem dostojna je vas. Oduzimam sebi nekoliko sati naj udesnije sree koju ljudska dua moe iskusiti. To je rtva koju prinosim vaem dobrom glasu. Ako poznajete moje srce, razumjet Drugi dio - XIX.

ete kakvo nasilje vrim nad samim sobom. Hoete li prema meni uvijek biti takvi kakvi ste ovog trena? Ali ast govori, to je dovoljno. Znajte da prilikom naeg prvog sastanka nisu posumnjali samo na kradljivce. Gospodin de La Mole je naloio da se u vrtu postavi straa. Gospodin de Croisenois je okruen uhodama, zna se to radi svake noi... Na te rijei Matilda prasnu u glasan smijeh. Njezina se majka i lena sobarica probudie. Iznenada je pozvae kroz zatvorena vrata. Julien je pogleda, a ona problijedi grdei sobaricu; majci se ne udostoji rei ni rijei. - Ali ako im padne na pamet otvoriti prozor, vidjet e ljestve! - ree joj Julien. lo je jednom zagrli, baci se na ljestve i vie spuzne niza njih nego to sie; zaas je bio na zemlji. Tri sekunde kasnije ljestve su bile u drvoredu lipa, i Matildina je ast bila spaena. Kad se Julien pribrao, opazio je da je posve raskrvavljen i gotovo gol. Ozlijedio se dok se neoprezno sklizao. Neizmjerna mu je srea vratila svu energiju njegova karaktera. Da se pojavilo dvadesetak ljudi, on bi ih sve sam napao i to bi inu u tom trenu bilo jedno zadovoljstvo vie. Sreom, te njegove vojnike vrline nisu bile stavljene na kunju. Poloio je ljestve na njihovo uobiajeno mjesto i vratio lanac kojim su bile vezane. Nije zaboravio ni ukloniti tragove koje su ljestve ostavile u gredici egzotinog cvijea pod Matildinim prozorom. Dok je u mraku rukom prelazio po mekoj zemlji da se uvjeri jesu li tragovi potpuno izbrisani, osjetio je kako mu je neto palo na ruke; bio je to jedan dio Matildine kose koji je odrezala i bacila mu. Bila je na prozoru. Evo to ti alje tvoja sluavka! - dovikne mu ona prilino gladio. To je znak vjene poslunosti. Odriem se vlastitog razuma, budi mi gospodar! lulien, obezumljen, zamalo nije ponovno otiao po ljestve i popeo e opet do nje. Napokon razum nadvlada. Nije bilo lako vratiti se iz vrta u palau. Uspjelo mu je provali-i i vrata jednog podruma; stigavi u kuu, morao je najtie to je mogue provaliti vrata svoje sobe. Onako uzbuen, on je u sobici koju je maloas tako naglo napustio bio ostavio ak i klju, koji mu je bio u depu od kaputa. "Samo da ona ne zaboravi sakriti sve te 338 339 Crveno i crno moje smrtne ostatke"; pomisli on. Napokon umor nadvlada sreu i kad je sunce izlazilo, pao je u dubok san. Zvono koje je pozivalo na ruak jedva ga je probudilo. Uao je u blagovaonicu. Uskoro zatim ula je Matilda. Julienov je ponos doivio vrlo sretan trenutak kad je opazio ljubav koja se odraavala u oima te djevojke toliko lijepe i okruene tolikim potovanjem, ali se njegova razboritost ubrzo prestravila. Pod izgovorom da nije imala dovoljno vremena poeljati kosu, Matilda ju je tako namjestila da je Julien na prvi pogled mogao

opaziti svu veliinu rtve koju mu je prinijela odrezavi je prole noi. Da je ita moglo nagrditi tako lijepo lice, Matilda bi se uspjela nagrditi. itava jedna strana njezine lijepe pepeljastoplave kose bila je odrezana na pola palca od glave. Za rukom je cijelo Matildino ponaanje bilo u skladu s tom prvom neopreznou. ovjek bi rekao kako dri svojom zadaom da cijelom svijetu obznani svoju ludu ljubav za Juliena. Sreom su toga dana gospodin de La Mole i markiza bili vrlo zauzeti sljedeim podjeljivanjem modrih lenti, kojim gospodin de Chaulnes nije bio obuhvaen. Potkraj ruka Matilda je u razgovoru nehotice nazvala Juliena moj gospodaru. Pocrvenio je do uiju. Bilo sluajno ili namjerno, gospoa de La Mole nije toga dana ostavila Matildu ni na trenutak samu. Uveer, prelazei iz blagovaonice u salon, Matilda je ipak ugrabila trenutak da ree Julienu. - Hoete li misliti da je to s moje strane neka isprika? Majka je odluila da jedna od njezinih sobarica spava nou u mojoj sobi. Taj je dan protekao kao munja. Julien je bio na vrhuncu sree. Sutradan se ve od sedam sati izjutra nalazio u knjinici; nadao se da e se gospoica de La Mole udostojiti pojaviti u njoj. Napisao joj je beskonano pismo. Vidio ju je tek nekoliko sati kasnije, kod ruka. Tog je dana bila najbriljivije poeljana; divnom je vjetinom umjela prekriti mjesto gdje je kosa bila odrezana. Jedanput-dvaput je pogledala Juliena, ali uljudnim i mirnim pogledom; nije vie bilo govora o tome da ga nazove moj gospodaru. Julien se toliko iznenadio da nije mogao disati... Matilda je sebi predbacivala gotovo sve to je za njega uinila. Razmislivi zrelo, zakljuila je da on dodue nije posve svakida340 Drugi dio - XIX. nje stvorenje, ali ipak nije toliko izvanredno da bi zasluivao sve one udnovate ludosti koje se usudila poiniti zbog njega. Sve u svemu, uope nije mislila na ljubav, tog joj je dana dojadilo biti zaljubljena. Sto se Juliena tie, osjeaji njegova srca bili su kao u esnaestogodinjeg djeaka. Za vrijeme tog ruka, koji mu se inio beskrajan, obuzimale su ga izmjenino strane sumnje, uenje i oajanje. im je pristojnost dopustila da ustane od stola, on je vie poletio nego to je potrao u staju, sam je osedlao konja i u kasu odjurio. Bojao se da se ne osramoti kakvom slabou. "Moram tjelesnim umorom ubiti svoje srce", govorio je sebi jaui galopom po Meu-ctonskoj umi. "Sto li sam uinio, to li rekao da sam zasluio takvu nemilosti" "Danas ne smijem nita uiniti i nita rei", mislio je vraajui se u palau. "Moram biti mrtav tjelesno kao to sam mrtav duevno. Julien vie ne ivi, samo se njegovo tijelo jo mie". 341 Crveno i crno XX. Japanska vaza

Njegovo srce nije isprva shvaalo svu neizmjernost njegove nesree, bio je vie uzbuen nego potresen. Ali kako mu se razum postupno vraao, tako je sve vie osjeao teinu svoje nesree. Sva su ivotna zadovoljstva bila za njega mrtva, osjeao je jedino snane bolove oajanja koji su ga razdirali. Ali emu govoriti o tjelesnim mukama? Koja se samo tjelesna bol moe usporediti s ovom? Jean-Paul Zvono je pozvalo na veeru; Julien je jedva imao vremena preobui se. U salonu je zatekao Matildu kako navaljuje na svoga brata i gospodina de Croisenoisa kako bi ih odvratila od toga da te veeri podu u Suresnes k maralici de Fervaques. Nikada jo nije bila prema njima zavodljivija ni ljubaznija. Poslije veere dooe gospoda de Luz, de Caylus i nekoliko njihovih prijatelja. Reklo bi se da je gospoica de La Mole uz kult bratske ljubavi ponovno prihvatila i kult najstroe uljudnosti. Mada je te veeri vrijeme bilo divno, ona je zahtijevala da ne odu u vrt; htjela je da se ne udaljuju od naslonjaa gospoe de La Mole. Modri je divan bio sredite te grupe, kao i zimi. Matilda je zazirala od vrta, ili joj se bar inio strahovito dosadan: bio je povezan s uspomenom na Juliena. Nesrea slabi duh. Na je junak poinio nespretnost kad je stao uz onu slamnatu stolicu koja je nekada bila svjedok njegovih tako sjajnih pobjeda. Danas nitko nije s njim progovorio. Kao da ga i ne zapaaju, ili jo gore. Oni prijatelji gospoice de La Mole koji 342 Drugi dio - XX. su bili uz njega na kraju divana, nastojali su da izgleda kao da mu okreu lea, ili se bar njemu tako inilo. "Ovo je dvorska nemilost", pomisli on. I odlui malo prouavati te ljude koji ga nastoje obasipati svojim prezirom. Stric gospodina de Luza obavljao je na dvoru vanu slubu i zato je taj lijep asnik na poetku razgovora sa svakim na koga bi naiao spominjao zanimljivu okolnost da je njegov stric u sedam sati poao u SaintCloud i da tamo kani provesti no. Gledao je da tu stvar spomene naoko posve nenametljivo, ali se neprestano na nju vraao. Promatrajui gospodina de Croisenoisa pogledom koji je nesrea uinila strogim, Julien je opazio da taj ljubazni i dobri mladi pridaje velik znaaj okultnim uzrocima. To je ilo dotle da bi se raalostio i ozlovoljio kad bi netko kojem imalo vanijem dogaaju nalazio posve jednostavan uzrok. "Ima u tome malo ludosti", pomisli Julien. "Taj je karakter neobino slian karakteru cara Aleksandra, kako mi ga je opisao knez Karasov". Prve godine svog boravka u Parizu jadni je Julien, tek iziavi iz sjemenita, bio oaran ljupkou tih prijaznih mladia, koja je za njega bila sasvim nova te ga je zablijetila. Pred njegovim se oima tek sada poeo ocrtavati njihov pravi karakter. "Ja ovdje imam nedostojnu ulogu"; pomisli on najednom. "Kako da napustim malu slamnatu stolicu na nain koji ne bi bio suvie nespretan?". Htio je neto smisliti i od svoje je mate - koja se

bavila drugim mislima - traio neto novo. Trebao je dozvati u pomo sjeanje, no valja priznati da je ono bilo vrlo siromano iskustvima te vrste. Jadni je mladi posjedovao jo vrlo malo uglaenosti i zato, kad je ustao da bi napustio salon, uinio je to nespretno i tako da su to svi zapazili. Cijelo je njegovo dranje suvie oito odavalo nesreu. Ve je trietvrt sata igrao ulogu neke nametljive podreene osobe pred kojom se nitko ne trudi sakriti to o njoj misli. Pa ipak, kritina zapaanja koja je upravo bio uoio na raun svojih suparnika sprijeila su ga da svoju nesreu shvati odvie tragino. Njegov je ponos podravala uspomena na ono to se zbilo prije dva Jana. "Kakve god bile njihove prednosti", mislio je on ulazei sam u vrt, "Matilda ni za jednoga od njih nije bila ono to se dva puta udostojila biti za mene". 343 Crveno i crno Njegova pronicavost nije sezala dalje. Nitko nije razumijevao karakter te udnovate osobe koju je sluaj uinio potpunom gospodaricom njegove sree. Idueg je dana nastojao umorom ubiti sebe i svog konja. Nije se vie ni pokuavao uveer pribliiti modrom divanu kojem je Matilda bila vjerna. Primijetio je da se grof Norbert nije ni udostojao pogledati ga kad ga je sreo u kui. "On je po naravi toliko uljudan te mora da se na to naroito prisiljava", mislio je Julien. San bi za Juliena bila srea. Usprkos tjelesnom umoru, uspomene, suvie zavodljive, stale su zaokupljati svu njegovu matu. Nedostajala mu je sposobnost da shvati kako svojim dalekim etnjama na konju po umama parike okolice djeluje samo na sebe, a nimalo na Matildino srce i duh te tako preputa svoju sudbinu sluaju. inilo mu se da ima neto to bi donijelo neizmjerno olakanje njegovim mukama: razgovor s Matildom. Ali to bi joj se on usudio kazati? 0 tome je jednog jutra u sedam sati duboko razmiljao, kadli je najednom spazi kako ulazi u knjinicu. - Znam, gospodine, da elite sa mnom razgovarati. - Veliki Boe, tko vam je to rekao? - Sto vas se tie, ja to znam. Ako nemate asti, moete me upropastiti ili to bar pokuati, ali me ta opasnost, za koju ne vjerujem da doista postoji, nipoto nee sprijeiti da budem iskrena. Ja vas vie ne ljubim, gospodine, moja me luda mata prevarila... Nakon tog stranog udarca Julien se, izvan sebe od ljubavi i bola, pokuao opravdati. Nita besmislenije od toga. Moe li se ovjek opravdati to se nekome ne svia? Ali razum vie nije imao vlasti nad njegovim postupcima. Neki ga je slijepi nagon gonio da odlae odluku o svojoj sudbini. inilo mu se da tako dugo dok govori nita nije zavreno. Matilda nije sluala njegove rijei, njihov ju je zvuk ljutio; nije shvaala odakle mu drskost da je prekida. 1 ona je toga jutra bila nesretna jer je u svojoj vrlini i oholosti osjeala grinju savjesti. Poniavala ju je strahovita pomisao da je

malom sveeniku, seljakom sinu, dala pravo nad sobom. "To je gotovo isto", mislila je u trenucima kad je preuveliavala svoju nesreu, "kao da moram sebi predbacivati slabost prema kojemu od slugu". Kod hrabrih i ponosnih karaktera samo je jedan korak od srdbe 344 Drugi dio - XX. prema samome sebi do jarosti prema drugima; izljevi bijesa su u tom sluaju veliko zadovoljstvo. U jednom je trenutku gospoica de La Mole otila tako daleko da je Juliena zasula izjavama krajnjeg prezira. Ona je posjedovala neizrecivo mnogo duha i taj je duh trijumfirao u vjetini da mui neije samoljublje i da zadaje okrutne rane. Julien se prvi put u ivotu naao podvrgnut postupcima nadmona duha koji je protiv njega podbadala estoka mrnja. Daleko od toga da bi pomiljao braniti se, on je u tom trenutku prezirao samoga sebe. Sluajui kako na nj padaju izljevi tako okrutna prezira, smiljeni s mnogo duhovitosti da razore svako dobro miljenje koje hi on mogao imati o sebi, inilo mu se da Matilda ima pravo i da mu jo nije dosta rekla. to se nje tie, ona je nalazila divno zadovoljstvo oholosti u tome ila tako kazni i sebe i njega zato to ga je nekoliko dana prije oboavala. Nije bilo potrebno pronalaziti i izmiljati okrutnosti koje mu je dobacivala s toliko zadovoljstva. Samo je ponavljala ono to je ve osam dana u njezinu srcu govorio zastupnik stranke protiv ljubavi. Svaka je rije ustostruavala Julienovu strahovitu nesreu. elio ic pobjei, no gospoica de La Mole ga je zapovjedniki zaustavila i ukom. Izvolite misliti na to - ree joj on - da govorite vrlo glasno, ut e vas u susjednoj sobi. Sto me se tie! - odvrati ponosno gospoica de La Mole. Tko bi se usudio rei mi da me uje? To e jednom zauvijek i/lijeiti vae sitno samoljublje od misli koje je ono moglo stvoriti ii;i moj raun. Kad je Julien mogao izii iz knjinice, bio je toliko oamuen da je manje osjeao svoju nesreu. "E, pa dobro! Ona me vie ne ljubi", ponavljao je samome sebi glasno, kao da sebi razlae svoj poloaj. ('ini se da me ljubila osam do deset dana, a ja u je ljubiti cijeloga ivota. if li mogue da ona jo nedavno nije mome srcu znaila nita, ba nita?" Matildino je srce proimala gorda radost; ona je dakle uspjela zauvijek prekinuti! Da je tako potpuno pobijedila jednu toliko snanu 345 Crveno i crno naklonost, inilo ju je savreno sretnom. "Tako e taj mladi gospodii razumjeti, i to jednom za svagda, da nema i da nikada nee imati nikakve vlasti nada mnom". Bila je toliko sretna da zaista tog trena u nje vie nije bilo ljubavi.

Kod stvorenja manje strastvenog nego to je Julien ljubav bi postala nemogua nakon tako grozna i poniavajueg razgovora. Ne odstupajui ni na jedan tren od onoga to duguje samoj sebi, go-j spoica de La Mole mu je rekla tako neugodne stvari i tako dobre smiljene da su mogle izgledati istinite ak i onda kad ovjek hladnokrvno razmilja o njima. Zakljuak to ga je Julien u prvom trenutku stvorio o tom udnom! napadaju bio je da je Matildina oholost beskrajna. vrsto je vjero-l vao da je medu njima sve zauvijek zavreno, a ipak je sutradan kodl ruka bio pred njom plaljiv i nespretan. Bila je to mana zbog kojel mu se dotada nije moglo prigovoriti. U velikim i malim stvarima| tono je znao to treba i eli initi, te bi to i ostvarivao. Kad je toga dana poslije ruka gospoda de la Mole zamolila da joj I doda neku buntovniku, a ipak rijetku brouru koju joj je ujutro potajno donio njezin upnik, Julien je, uzimajui je s jednog stoli-1 a, sruio neku staru i nadasve runu vazu od modra porculana. Gospoa de La Mole ustane kriknuvi od uasa i poe izbliza po-1 gledati ostatke svoje drage vaze. - Bio je to stari japanski porculan - ree ona - dobila sam ga od svoje pratetke, nadstojnice samostana u Chellesu; vaza je bila dar Holanana vojvodi namjesniku | od Orleansa koji ju je poklonio svojoj keri... Matilda je promatrala kretanje svoje majke, ushiena to se razbila I ta modra vaza koja joj se inila strahovito runa. Julien je utio i I nije bio ba osobito zbunjen; vidio je gospoicu de La Mole posve | blizu sebe. - Ta je vaza zauvijek razbijena - ree joj on. - Tako je i s jednim I osjeajem koji je nekada bio gospodar mog srca; molim vas da mi oprostite sve ludosti do kojih me taj osjeaj doveo. - I on izae. - ovjek bi zbilja rekao da je taj gospodin Sorel ponosan i zadovoljan onim to je uinio - ree gospoda de La Mole poto je on otiao. Ta je rije pogodila Matildu u srce. "Istina je", pomisli ona, "moja je majka tono pogodila, to je osjeaj koji ga obuzima". Tek tada iezne radost koju je osjeala zbog sinonjeg napadaja na njega. 346 Drugi dio - XX. "Dobro, dakle, sve je zavreno", ree ona sebi naoko mirno; "ostaje mi veliko iskustvo. Ta je zabluda strana, poniavajua; ona e mi hiti pouka za cijeli ivot". "Zato nisam rekao istinu?", mislio je Julien. "Zato me ljubav koju sam osjeao za tu ludu jo uvijek mui?". Ta ljubav ne samo to se nije gasila, kako se on nadao, nego je brzo napredovala. "Ona je luda, to je istina", govorio je sebi, "ali je li zato manje vrijedna divljenja? Moe li itko biti ljepi? Nisu li sva velika uivanja to ih najotmjenija civilizacija moe pruiti kao za okladu sjedinjena u gospoici de La Mole?". Uspomene na prolu sreu ovladale su lulienom i brzo su razorile sve to je razum sagradio. Razum se uzalud bori protiv takvih uspomena; njegovi ozbiljni pokuaji samo jo poveavaju njihovu dra.

I )vadeset etiri sata nakon to je razbio vazu od staroga japanskog porculana Julien je zacijelo bio najnesretniji ovjek na svijetu. 347 Crveno i crno XXI. Tajna nota Jer sve to priam, to sam i vidio; i akc sam se mogao prevariti gledajui] sigurno je da vas ne varam priajui vam.l Pismo autorm Markiz ga pozove k sebi. Gospodin de La Mole je izgledao pomla-| en, oko mu je sjalo. - Da ujemo malo o vaem pamenju - ree on Julienu - kaul da je udesno! Biste li mogli nauiti etiri stranice napamet, otii I u London i tamo ih izgovoriti naizust? Ali tako da ne izmijenite! Markiz je ljutito guvao "La Quotidienne" od toga dana i uzalud je nastojao sakriti ozbiljan izraz lica koji Julien u njega jo nikada nije| vidio, ak ni onda kad je bila u pitanju parnica Frilair. Julien je bio ve dosta iskusan da osjeti kako se mora pretvarati| kao da potpuno vjeruje markizovu nemarnom tonu. - Ovaj broj "La Quotidiennea" moda nije jako zabavan, ali akol gospodin markiz dopusti, bit e mi ast da mu ga sutra ujutro ci- [ jelog izgovorim naizust. - Stol Zar i oglase? - Upravo tako, ni slovca neu izostaviti. - Dajete li mi svoju rije? - prihvati markiz s iznenadnom ozbilj-1 nou. - Da, gospodine, i jedino bi mi bojazan da je neu odrati mogla | pomutiti pamenje. 348 Drugi dio - XXI. - Juer sam vas to zaboravio pitati. Ne traim od vas zakletvu da nikada neete priati dalje ono to ujete. Suvie vas dobro poznajem da bih vam nanio tu uvredu. Ja sam za vas jamio; odvest u vas u neki salon gdje e se okupiti dvanaest osoba. Zabiljeit ete to svaki od njih bude govorio. Ne bojte se, to nee biti neki zbrkan razgovor; svatko e govoriti kad na njega doe red; neu rei da u govoriti sreeno - doda markiz vrativi se svom ugodnom i laganom nainu koji mu je tako priroen. - Dok mi budemo govorili, vi ete napisati dvadesetak stranica. Vratit ete se sa mnom ovamo, i mi emo tih dvadesetak stranica saeti u etiri. To su te etiri stranice koje ete mi sutra izgovoriti naizust umjesto cijelog broja "La Quotidiennea". Odmah zatim otputovat ete potanskim kolima, kao mladi koji putuje za svoj uitak. Va e biti cilj da vas nitko ne uoi. Doi ete do jedne visoke linosti. Tamo e vam biti potrebno vie spretnosti. Rije je 0 tomu da se zavaraju svi koji ga okruuju, jer meu njegovim tajnicima i slugama ima ljudi koji su se prodali naim neprijateljima pa vrebaju nae izaslanike da bi ih zadrali. 1 )obit ete pismo s nekom beznaajnom preporukom.

11 trenutku kad vas Njegova Ekscelencija pogleda, izvui ete ovaj moj sat, koji vam posuujem za vrijeme vaeg putovanja. Uzmite #1, time smo ve neto obavili, a meni dajte svoj. Vojvoda e se udostojiti da po vaem diktatu osobno zapie one retiri stranice koje ete ovdje nauiti napamet. Tek nakon toga i nikako prije, upamtite, moi ete, ako vas Njegova Ekscelencija zapita, izvijestiti o sjednici kojoj ete biti nazoni. Nee vam biti nimalo dosadno na putovanju, jer izmeu Pariza i ministrove rezidencije ima ljudi koji nita ne ele toliko koliko da ispale hitac u gospodina Sorela. Tada bi njegova misija bila zavrena i dolo bi do velikog zakanjenja. Jer, dragi moj, kako bismo '.aznali za vau smrt? Vaa revnost ne moe ii tako daleko da nas sami o tome izvijestite. I )trite smjesta i kupite jedno potpuno odijelo - nastavi markiz ozbiljnim glasom. - Obucite se po modi od prije dvije godine. Potrebno je da veeras izgledate pomalo zaputeno. Na putovanju, naprotiv, treba da budete kao obino. To vas iznenauje; sluti li vae nepovjerenje togod? Da, prijatelju, jedna od asnih osoba koje ete uti kako izraavaju svoje miljenje, kadra je poslati oba349 Crveno i crno vjetaje zbog kojih bi vam vrlo lako jedne veeri, u kakvu dobru svratitu u kojemu ete naruiti veeru, mogli dati, u najmanju ruku, opijuma. - Bolje e biti - ree Julien - da prevalim trideset milja vie i ne idem najkraim putem. Pretpostavljam da se radi o Rimu... - Markiz poprimi tako ohol i nezadovoljan izraz kakav Julien nije j kod njega vidio jo od Bray-le-Hauta. - To ete saznati, gospodine, kad ja budem smatrao zgodnim daj vam kaem, ne volim pitanja. - To nije bilo pitanje - odvrati Julien iskreno - kunem vam se, gospodine, mislio sam naglas, traio sam u duhu najsigurniji put. - Da, ini se da je va duh bio vrlo daleko. Ne zaboravite nikad da se jedan poslanik, pogotovu poslanik vaih godina, ne smije dojmiti kao da eli na silu stei povjerenje. Julien je bio vrlo povrijeen, imao je krivo. Njegovo je samoljublje trailo ispriku, ali je nije nalazilo. - Shvatite - doda gospodin de La Mole - da se ovjek poziva na svoje srce kad poini kakvu glupost. Sat kasnije Julien je bio u markievu predsoblju i izgledao je kao neka podreena osoba, u odijelu starinska kroja, s pomalo prljavom kravatom i s neim smijeno kolnikim u cijeloj pojavi. Vidjevi ga, markiz prasnu u smijeh, i tek je tada Julienovo opravdanje bilo potpuno. "Ako me taj mladi izda, u koga da se pouzdam?", pomisli gospodin de La Mole. "Meutim; ako ovjek radi, mora se u nekoga pouzdati. Moj sin i njegovi odlini prijatelji istog kova imaju hrabrosti i vjernosti za stotine tisua; kad bi se trebalo tui, oni bi izginuli na stubama prijestolja. Oni znaju sve... osim onog to je ovog trena potrebno. Neka me avo odnese ako meu njima

mogu nai i jednog koji je kadar nauiti napamet etiri velike stranice i prevaliti sto milja, a da ne bude uhvaeni Norbert bi bio sposoban da se dade ubiti kao i njegovi prei, ali tu vrlinu ima i svaki novak... Markiz utonu u duboko razmiljanje. "A dati se ubiti", pomisli i uzdahne, "moda bi ak i to taj Sorel znao jednako kao i on..." - Uimo u koiju - ree markiz kao da eli otjerati neku nametljivu misao. - Gospodine - ree Julien - dok su mi udeavali ovo odijelo, nauio sam naizust prvu stranicu dananjeg "La Quotidienna". 350 Drugi dio - XXI. Markiz uze novine, a Julien stade govoriti naizust ne bunei se ni u jednoj jedinoj rijei. "Dobro", pomisli markiz koji je te veeri bio velik diplomat, "mladi tako ne primjeuje kroz koje ulice prolazimo". Stigoe u neki veliki salon koji je izgledao prilino alosno i bio djelomino obloen drvom, a djelomino zastrt zelenim barunom. Usred salona jedan je namrgoen sluga dovravao prostiranje velikog stola za jelo, koji je kasnije pretvorio u radni stol prekrivi ga golemim zelenim suknom punim mrlja od tinte i uzetim iz nekog ministarstva. Gospodar kue bio je golem ovjek, ije ime nitko nije izgovorio. Julienu se uinilo da je u njega fizionomija i rjeitost ovjeka koji probavlja veeru. Julien je na markiev znak ostao pri dnu stola. Da bi pokazao svoju ravnodunost, stao je iljiti pera. Ispod oka je nabrojio sedam ljudi koji su se razgovarali, ali ih je vidio samo s lea. inilo mu se da dvojica s gospodinom de La Moleom govore kao sa sebi ravnim, a ostali su pred njim vie-manje pokorni. Jedna je nova osoba ula, a da nije bila najavljena. "To je udno", pomisli Julien, "u ovom salonu nikog ne najavljuju. Da to nije neka mjera opreza meni u ast?". Svi su ustali pozdraviti pridolicu. I on je nosio najvie odlikovanje kao jo trojica koja su ve bila u salonu. C iovorilo se prilino tiho. Julien je pridolicu mogao ocijeniti samo po crtama lica i po dranju. Bio je nizak i zdepast, rumen, sjajna oka, a bez ikakva drugog izraaja osim zlobe, kao u vepra, lulienovu je pozornost sasvim odvratio posve drukiji ovjek koji je doao gotovo neposredno poslije njega. Bio je visok, vrlo mrav, i imao je na sebi tri-etiri prsluka. Njegov je pogled bio blag, a k retnj e uglaene. "To je posve ista fizionomija kao u starog besanconskog biskupa", mislio je Julien. Taj je ovjek oito pripadao Crkvi i nije mu moglo biti vie od pedeset do pedeset pet godina. Bilo je nemogue izgledati vie oinski od njega. I Iao je mladi biskup iz Agdea. Veoma se zaudio kad je, proma-trajui nazone, ugledao Juliena. Nije s njim govorio sve od one sveanosti u Bray-le-Hautu. Njegov je iznenaeni pogled zbunio i razjario Juliena. "Zar e uvijek", govorio je on sebi, "biti za mene nesrea to poznajem nekog ovjeka? Svi ti velikai koje nisam ni351 Crveno i crno

kada vidio nimalo me ne plae, a ledim se od pogleda toga mladog biskupa. Valja priznati da sam vrlo udno i vrlo nesretno bie". Uskoro buno ue onizak ovjek, neobino crnomanjast, te ve s vrata stade govoriti; bio je ute puti i izgledao malo luckast. im je taj nesmiljeni govornik stigao, prisutni su se stali okupljati u grupe, oito zato da ga ne bi morali sluati. Udaljujui se od kamina, pribliavali su se dnu stola gdje je sjedio Julien. Njega je obuzimala sve vea zbunjenost jer, koliko se god trudio, ipak nije mogao ne uti, i kako god malo iskustva imao, shvaao je svu vanost stvari o kojima su posve otvoreno govorili. A koliko je linostima, po svoj prilici vrlo visokima, koje je sada gledao pred sobom, moralo biti stalo do toga da te stvari ostanu u tajnosti! Ve je, najpolaganije to je mogao, naotrio dvadesetak pera, no i tog e mu utoita uskoro ponestati. Uzalud je nastojao u pogledu gospodina de La Molea otkriti neki nalog; markiz je na njega sasvim zaboravio. "Smijeno je to inim", mislio je Julien reui pera, "ali ljudi koji imaju tako prosjenu fizionomiju, a kojima su drugi ili oni sami povjerili tako krupne zadatke, mora da su vrlo osjetljivi. U mom nesretnom pogledu ima neto ispitivake, u njemu je premalo potovanja, a to bi ih bez sumnje povrijedilo. Ako pak naprosto spustim pogled, init e se kao da skupljam njihove rijei". Bio je u najveoj neprilici; uo je udnovate stvari. 352 Drugi dio - XXII. XXII. Diskusija Republika! - Danas na jednoga koji bi se rtvovao opem dobru dolaze tisue i milijuni onih koji znaju samo za svoje uitke i svoju tatinu. U Parizu ovjeka cijene zbog njegove koije, a ne zbog njegove vrline. Napoleon, Memorial Sluga uleti u sobu i najavi: "Vojvoda de ***" - utite, glupane! ree vojvoda ulazei. Te je rijei izgovorio tako sigurno i s toliko dostojanstva da je Julien nehotice pomislio kako se sve znanje te visoke linosti sastoji u tome da se zna obre-rnuti na slugu. Julien podie pogled i odmah ga spusti. On je tako tono pogodio vanost tog ovjeka da se bojao da njegov pogled ne bi bio neumjestan. Vojvoda je bio ovjek pedesetih godina, kicoki odjeven i elastina hoda. Imao je usku glavu, velik nos te izboeno i sasvim istureno lice. Teko bi se u ikoga naao otmjeniji i beznaajniji izraaj. Njegovim je dolaskom zapoela sjednica. hiliena je u promatranju fizionomija naglo prekinuo glas gospodina ilc La Molea. - Predstavljam vam sveenika Sorela - govorio je markiz - u njega je izvanredno pamenje. Nije proao ni jedan sat oto sam mu govorio o zadatku koji e moda imati ast dobiti, a on n\ da bi dokazao sposobnost svog pamenja, nauio napamet prvu t ranicu "La Quotidiennea.

Ah, strane vijesti o onom jadnom N... - ree domain. On urno uze novine i gledajui Juliena s izrazom koji je trebao biti vaan, i bio je smijean, ree: "Govorite, gospodine!" 353 Crveno i crno Zavladala je duboka tiina, sve su oi bile uprte u Juliena. On je tako dobro govorio naizust da mu je nakon dvadesetak redaka vojvoda rekao: - Dosta je. - Zatim onaj onizak ovjek u kojega je bio pogled kao u vepra sjede. On je bio predsjednik, jer je, tek to je sjeo, pokazao Julienu kartaki stol i dao mu znak da ga donese do njega. Julien se s priborom za pisanje smjestio uz taj stol. Nabrojio je dvanaest osoba oko zelenog stola. - Gospodine Sorele - ree vojvoda - otiite u susjednu sobu, mi emo vas ve pozvati. Domain se jako uznemirio. - Kapci nisu zatvoreni - ree on tiho svom susjedu. - Nije potrebno da gledate kroz prozor - dovikne on glupo Julienu. - "Sad sam, u najgorem sluaju, uvuen u neku zavjeru", pomisli on. "Sreom, nije to jedna od onih koje vode na Trg Greve. No bilo kako bilo, ja dugujem markizu da se zbog njega izloim takvoj opasnosti, pa i mnogo veoj. Bit u sretan ako mi se ukae prilika da ga obetetim za sav jad koji e mu moda moje ludosti jednog dana prouzroiti!". Mislei na svoje ludosti i svoju nesreu, promatrao"je mjesto gdje. se nalazi tako da ga nikada ne bi zaboravio. Tek tada se sjetio kako^ uope nije uo da bi sluga spomenuo ime ulice i da je markiz naruio fijaker, to inae nikad ne ini. Julien je dugo bio preputen svojim razmiljanjima. Nalazio se salonu obloenom crvenim barunom sa irokim zlatnim trakamaj Na jednom je stolu stajalo raspelo od bjelokosti, a na kaminu de Maistreova Knjiga o papi, pozlaenih rubova i divno uvezana. Julien je rasklopi da ne bi izgledalo kao da prislukuje. U susjednoj se prostoriji od vremena do vremena govorilo vrlo glasno. Napokon se vrata otvorie i pozvae ga. - Mislite na to, gospodo - ree predsjednik - da od ovog trenj govorimo pred vojvodom de ***. Gospodin je - nastavi on pokazujui na Juliena - mlad sveenik, odan naoj svetoj stvari i on q\ zahvaljujui svom izvanrednom pamenju, s lakoom ponoviti sve to mi ovdje kaemo, pa i najmanje pojedinosti. - Rije ima gospodin - ree on i pokae osobu koja je imala oinski izraz lica i nosila tri-etiri prsluka. Julien je smatrao da bi bile prirodnije nazvati toga gospodina u prslucima imenom. Uzeo j< papir i mnogo je pisao. (Ovdje je pisac htio umetnuti stranicu punu tokica. - To bi bile 354 Drugi dio - XXII. nezgodno - rekao je izdava - a ako ovako isprazno djelo bar ne bude privlano, to znai gotovu propast. - Politika je - prihvatio je pisac - kamen svezan za vrat knjievnosti, zbog kojega ona mora potonuti prije nego to protekne est mjeseci. Politika je u carstvu mate isto to i hitac iz pitolja usred koncerta. Ako i nije snaan, taj je prasak vrlo neugodan. On se ne slae sa zvukom ni jednog instrumenta. Ta e politika smrtno povrijediti polovicu

itatelja i biti dosadna drugoj polovici koja ju je u jutarnjim novinama nala mnogo bolje i snanije prikazanu... - Ne govore li vaa lica o politici - odgovori izdava - onda to vie nisu Francuzi iz godine 1830., a vaa knjiga vie nije ogledalo, kako vi to tvrdite i elite...) lulienov je zapisnik imao dvadeset est stranica. Evo njegova blijeda izvoda jer je, kao i uvijek, bilo potrebno ispustiti ono to je smijeno, jer bi se njegova prekomjernost mogla uiniti odvratna i nevjerojatna. (Vidi "Gazette des Tribunaux".) ovjek u prslucima s oinskim izrazom lica (moda je to bio neki biskup) esto se smjekao i tada bi njegove oi, obrubljene trepta-vim vjeama, poprimale udnovat sjaj i izraaj manje odluan nego obino. Ta je linost, koju su pustili da prva govori pred vojvodom ("ali kojim vojvodom?", pitao se Julien) - po svoj prilici zato da izloi miljenja i izvri dunost dravnog odvjetnika - postajala, kako se Julienu inilo, nesigurna i nedostajali su joj odluni zakljuaj to se tim inovnicima esto predbacuje. Tijekom raspravljanja vojvoda mu je to ak i zamjerio. l'oslije nekoliko fraza punih moralne pouke i filozofske trpeljivosti, i' ovjek u prslucima ree: - Plemenita Engleska pod vodstvom velika ovjeka, besmrtnog l'itta, potroila je etrdeset milijardi franaka da bi osujetila revoluciju. Ako mi ovaj skup dopusti da sa stanovitom iskrenou do-ilirnem jednu alosnu misao, onda moram rei kako Engleska nije ilovoljno shvatila da se s ovjekom kakav je bio Bonaparte, pogotovu ako mu nema to suprotstaviti osim hrpe dobrih namjera, moe obraunati samo osobnim sredstvima... - Ah, i opet pohvala umorstva! - ree domain uznemireno. Potedite nas svih sentimentalnih prodika! - vikne predsjednik liutito; njegovo je oko kao u vepra zasjalo divljim sjajem. - Nastavite! - ree on ovjeku u prslucima. Predsjednikovo elo i obrazi 355 Crveno i crno zalie se tamnim rumenilom. - Plemenita je Engleska - nastavi izvjestitelj - danas unitena jer je svaki Englez, prije nego to plati svoj kruh, obvezan platiti kamate na etrdeset milijardi franaka koje su upotrijebljene protiv jakobinaca. Ona vie nema Pitta... - Ona ima vojvodu Welingtona - ree neka vojna linost drei se vrlo vano. - Molim mir, gospodo - povika predsjednik. - Ako se i opet budemo prepirali, onda nije bilo potrebno pozvati gospodina Sorela. - Poznato je da je gospodin pun ideja - ree vojvoda zajedljivo, gledajui osobu koja ga je prekinula, biveg Napoleonova generala. Julien je opazio da su te rijei aluzija na neto lino i vrlo uvredljivo. Svi su se smjekali. General otpadnik bio je kanda izvan sebe od bijesa. - Nema vie Pitta, gospodo - nastavi izvjestitelj potitena izra2 ovjeka koji gubi nadu da e moi ita dokazati sluateljima. - kad

bi u Engleskoj i bio jedan novi Pitt, ne da se jedan narod puta istim sredstvima obmanuti. - I ba je zato sasvim nemogue da se u Francuskoj pojavi jo je-| dan pobjedniki general, jedan Bonaparte - uzvikne vojna linos koja mu je upala u rije. Ovoga se puta ni predsjednik ni vojvoda ne usudie razljutiti; iakc se Julienu inilo da u njihovim oima vidi veliku volju da to uinej Oni su spustili poglede, a vojvoda se zadovoljio time da uzdahne tako da ga svi uju. Ali se izvjestitelj razljutio. - Svi bi htjeli da to prije dovrim - ree on sa estinom, okanivj se posve one uljudnosti i onih nadasve umjerenih izraza koje je Juli-f en smatrao osobinom njegova karaktera. - Svi bi htjeli da to prije dovrim i nitko ne cijeni to se trudim ne povrijediti niije ui, kake god one bile dugake. E pa dobro, gospodo, bit u kratak. Rei u vam posve jednostavno: Engleska nema vie ni sua da dade za pravednu stvar. Da se i sam Pitt vrati, ak ni on, uza s svoju genijalnost, ne bi uspio obmanuti engleske male posjednike] jer oni znaju da ih je ve sam kratki pohod kod Waterlooa stajac milijardu franaka. Budui da elite da govorim jasno - dodao je or raspaljujui se sve vie - to u vam rei: Pomolite sami sebi kake znate, jer Engleska nema za vas nijedne gvineje, a kad Engleska ne Drugi dio - XXII. plaa, tad Austrija, Rusija i Pruska, koje raspolau samo hrabrou, a ne novcem, mogu protiv Francuske povesti samo jednu do dvije vojne. Moemo se jo nadati da e mladi vojnici koje je jakobinstvo ujedinilo biti poraeni u prvoj vojni, moda i u drugoj, ali u treem pohodu - pa makar me vi, koji ste neskloni nazvali i revolucionarom - u treem ete pohodu imati vojnike iz 1794., koji nisu vie bili novaci od 1792. Tu su ga prekinuli sa tri-etiri strane istodobno. - Gospodine ree predsjednik Julienu - otiite u susjednu sobu i prepiite u isto poetak zapisnika koji ste sastavili! -Julien izae na svoju veliku alost. Izvjestitelj se upravo poeo doticati onih mogunosti koje su bile predmet njegovih uobiajenih razmiljanja. "Boje se da im se ne narugam", mislio je on. Kad su ga pozvali da se vrati, upravo je gospodin de La Mole govorio s ozbiljnou, to se lulienu koji ga je poznavao inilo smijenim. -...Da, gospodo, ba se za ovaj nesretni narod moe rei: aHoe li biti Bog, stol ili posuda za umivanje?)) Bit e Bog] Kliknuo je basnopisac. Na vama je, ini se, gospodo, da kaete tako plemenitu i tako dobru rije. Sami se prihvatite posla i plemenita e Francuska opet uskrsnuti gotovo isto onakva kakvu su je stvorili nai pradjedovi, kakvu su je jo i nae oi vidjele prije smrti Luja XVI. Kngleska, ili barem njezini plemeniti lordovi, gnua se odvratnog lakobinstva ba kao i mi. Bez engleskog se zlata Austrija i Pruska mogu upustiti samo u dvije-tri bitke. Bi li to dostajalo da se uspostavi onakva sretna okupacija kakvu je gospodin de Richelieu tako t'Jupo upropastio godine 1817.? Ja u to ne vjerujem. ()vdje je dolo do upadice, ali su je opi povici pst1, uguili. I ta je

upadica potjecala od bivega carskog generala koji je udio za modrom lentom i elio se istaknuti meu sastavljaima tajne note. - Ja u to ne vjerujem - ponovi gospodin de La Mole kad se buka stiala. Naroito je naglasio ono ja, s drskou koja je oarala Juliena. "To je dobro izvedeno", mislio je Julien dok mu je pero letjelo gotovo jednako brzo kao i markieve rijei. "Svojom spretno kazanom rijeju gospodin de La Mole je ponitio dvadeset vojnih pohoda tog otpadnika". 356 357 Crveno i crno - No novu vojnu okupaciju ne bismo dugovali jedino inozemstvu - nastavi markiz odmjerenim glasom. - Sva ona mlade koja pie plamene lanke u "Globu" dat e vam tri do etiri tisue mladih kapetana, medu kojima se moe nai i koji Kleber, Hoche, Jourdan, koji Pichegru, samo to oni ne bi bili toliko dobronamjerni kao on. - Nismo mu znali stvoriti slavu - ree predsjednik. Valjalo ga je odrati besmrtnim. - Konano - nastavi gospodin de La Mole - u Francuskoj trebaju postojati dvije stranke, ali ne dvije stranke samo po imenu, nego dvije tono odreene, posve razliite stranke. Znajmo koga valja unititi. S jedne strane novinare, birae, ukratko javno miljenje, mlade i sve koji joj se dive. Dok se ona omamljuje zvukom svojih jalovih rijei, mi imamo tu sigurnu prednost da troimo proraun. Ovdje je opet dolo do upadice. - Vi, gospodine - ree gospodin de La Mole upadiaru oholo i s divnom lakoom - vi ne troite, ako vas ta rije smeta, vi prodirete etrdeset tisua franaka unesenih u dravni proraun i osamdeset tisua koje primate na popisu graana. E pa dobro, gospodine, kad ste me ve na to prisilili, otvoreno u iznijeti va sluaj. Kao to su uinili vai plemeniti preci, kad su Luja Svetoga pratili u kriarski rat, tako biste nam i vi za tih sto dvadeset tisua franaka morali pokazati bar jednu pukovniju, jednu etu, makar polovicu ete, pa ma samo od pedeset ljudi spremnih da se bore i odanih na ivot i smrt pravednoj stvari. A vi imate samo sluge kojih biste se, u sluaju pobune, i sami bojali. Prijestolje, oltar, plemstvo, sve to moe ve sutra propasti, gospodo, ako u svakom departmanu ne stvorite silu od pet stotina odanih ljudi; kad kaem odanih, ne mislim samo na francusku hrabrost, nego i na panjolsku upornost. Polovica tih eta mora se sastojati od nae djece, naih neaka, ukratko, od pravih plemia. Svaki e od njih imati uza se, ne nekog brbljavog malograanina, spremnog istaknuti trikoloru ako opet nastane godina 1815., nego dobroga, jednostavnog i iskrenog seljaka poput Cathelineaua; to mora biti ovjek kojega je na plemi predobio i koji mu je, po mogunosti, brat po mlijeku. Neka svaki od nas rtvuje petinu svog prihoda za stvaranje takve male i odane ete od pet stotina ljudi u svakom departmanu. Tek tada moete

358 Drugi dio - XXII. raunati na stranu okupaciju. Nikada se strani vojnik nee usudit doi ni do Dijona ako nije siguran da e u svakom departmanu nai pet stotina prijateljskih vojnika. Strani e vas kraljevi posluati samo onda ako im javite daje dvadeset tisua plemia spremno prihvatiti oruje da bi im otvorilo vrata Francuske. To je teak teret, rei ete vi. Gospodo, to je cijena za nae glave. Izmeu slobode tiska i naeg ivota kao plemia vodi se rat do istrebljenja. Postanite tvorniari, seljaci, ili dohvatite svoje puke. Budite plaljivi ako hoete, ali ne budite glupi. Otvorite oil Stvarajte svoje bataljune!, kae jakobinska pjesma, a i ja vam to kaem. Tada e se nai neki plemeniti Gustav Adolf, koji e, potaknut opasnou to prijeti monarhistikom naelu, pohitati tri stotine milja daleko od svoje zemlje i uiniti za vas ono to je Gustav uinio za protestantske vladare. Hoete li jo i dalje samo govoriti, a nita ne poduzimati? Za pedeset e godina u Europi biti samo predsjednici republika, a ni jedan kralj. A s ova etiri slova, K-R-ALJ, nestat e i sveenika i plemia. Vidim jo jedino kandidate koji se dodvoravaju prljavim veinama. Uzalud govorite da u ovom trenutku nema u Francuskoj ugledna generala kojega svi poznaju i vole, da je vojska organizirana samo u interesu prijestolja i oltara i da je ostala bez svojih starih vojnika, dok svaka pruska i austrijska pukovnija ima pedeset doasnika koji su bili u borbi. Dvjesta tisua mladia koji pripadaju sitnoj buroaziji zaljubljeno je u rat... - Dosta je neugodnih istina! - ree nadutim tonom jedna ugledna linost, oito visoka crkvenog poloaja, jer se gospodin de La Mole usluno nasmijeio umjesto da se naljuti; to je za Juliena bio vaan znak. - Dosta je neugodnih istina, ponovimo stoga ukratko, gospodo: ovjek kojem se mora odrezati noga naeta gangrenom loe bi uinio kad bi kazao svom kirurgu: "Ova je bolesna noga posve zdrava". Dopustite mi da kaem, gospodo, da je plemeniti vojvoda de *** na kirurg. "Napokon je izgovoreno ono glavno", pomisli Julien; "noas u hitno putovati prema..." 359 Crveno i crno XXIII. Sveenstvo, ume, sloboda Prvi je zakon svakog ivog bia da se odri, da ivi. Vi ijete kukutu, a hoete da vam rodi ito! Machiavelli Ugledna je linost nastavljala. Vidjelo se da zna o emu govori. Blagom je i umjerenom rjeitou, to se neobino svialo Julienu, izlagala ove velike istine: 1. Engleska nema ni jedne gvineje za nae potrebe; tamo je u modi Hume i tednja. Ni sami nam Sveci1 nee dati novca, a gospodin Brougham e nam se narugati.

2. Bez engleskog zlata nemogue je od europskih kraljeva oeki-l vati vie od dvije vojne, a protiv sitne buroazije dvije vojne nisu dovoljne. 3. Potrebno je u Francuskoj stvoriti jednu naoruanu stranku, inae monarhistiko naelo Europe nee poduzeti ni ta dva vojna pohoda. etvrta toka, koju se usuujem predloiti vam kao oitu, jesti ova: Nemogue je u Francuskoj stvoriti naoruanu stranku bez sveenstva. Kaem vam to otvoreno jer u vam to i dokazati, gospodo.' Sveenstvu se mora sve dati. 1. Jer obavlja svoje poslove danju i nou i jer ga vode ljudi visokih sposobnosti koji su daleko od ovih oluja, tri stotine milja daleko 1. Sveci, naziv za engleske puritance, pobornike ideja Oliwera Cronrvvella. 360 Drugi dio - XXIII. od naih granica... - Ah, Rim, Rimi - uzvikne domain... -- Da, gospodine, Rim - prihvati kardinal ponosno. - Kakve god bile ale, viemanje duhovite, koje su bile u modi kad ste vi bili mladi, ja u sada, 1830., smjelo rei da jedino sveenstvo kojim upravlja Rim govori malom ovjeku. Pedeset tisua sveenika ponavlja iste rijei na dane koje odrede njihovi poglavari, a narod koji, uostalom, daje vojnike, bit e vie dirnut rijeima svojih sveenika nego svim stihovima na svijetu... (Ova je linost izazvala mrmljanje.) Sveenstvo je duhom nad vama - nastavi kardinal povienim glasom. - Sve to ste dosad postigli u glavnom pitanju, u pitanju stvaranja oruane stranke u Francuskoj, naa je zasluga. - Stao je iznositi injenice... - Tko je poslao osamdeset tisua puaka u Vendeju?... - itd., itd. - Dok sveenstvo nema svojih uma, nema nita. U prvom ratu ministar financija e javiti svojim inovnicima da nema novca za drugo doli za upnike. U Francuskoj ljudi, zapravo, ne vjeruju, a vole ratove. Tko god joj donese rat, bit e dvostruko popularan, jer ratovati znai - da se posluimo pukim govorom - izgladnjeti isusovce, ratovati znai osloboditi ta udovita oholosti, Francuze, od strahovanja pred stranom intervencijom. Kardinala su sluali s naklonou... - Trebalo bi - ree on - da gospodin De Nerval dade ostavku na poloaj ministra predsjednika, njegovo ime nepotrebno razdrauje. Na te su rijei svi poustajali i poeli govoriti u isti mah. "Opet e me udaljiti", pomisli Julien; ali je i sam razboriti predsjednik zaboravio da je Julien nazoan i da uope postoji. Svi su pogledi potraili nekog ovjeka kojega Julien prepozna. Bio je to gospodin de Nerval, ministar predsjednik kojeg je vidio na plesu kod vojvode de Retza. C lungula je bila na vrhuncu, kako kau novinari kad govore o skuptini. Nakon dobrih etvrt sata mir se donekle uspostavio. Tada ustane gospodin de Nerval i poe govoriti u apostolskom" tonu. - Nipoto neu tvrditi - ree nekim udnim glasom - da mi nije stalo do poloaja ministra predsjednika. lasno mi je reeno,

gospodo, da moje ime udvostruuje snage ja-kobinaca svrstavajui protiv nas mnoge umjerene. Ja bih se, dakle, 361 Crveno i crno drage volje povukao; ali putovi gospodnji dokuivi su samo malom broju ljudi. Ja imam, naime, jedan zadatak - ree on gledajui vrsto kardinala. - Nebo mi je reklo: "Ili e izgubiti glavu na stratitu, ili e u Francuskoj obnoviti kraljevstvo i Skuptinu svesti na ono to je pod Lujem XV bio parlament", i ja u to, gospodo, i uiniti. Uutio je i sjeo. Nastade duboka tiina. "Evo dobra glumca", pomisli Julien. Prevario se kao obino kad bi kod ljudi pretpostavljao suvie duha. Potaknut raspravljanjima jedne toliko uzbudljive veeri, a osobito iskrenou prepirke, gospodin de Nerval je tog trenutka i vjerovao u svoju misiju. Bio je to ovjek vrlo hrabar, ali slabe pameti. Za vrijeme utnje koja je nastala nakon lijepih rijei ja u to i uiniti, izbila je pono. Julienu se inilo da je zvuk sata nekako svean i koban. Bio je uzbuen. Raspravljanje se uskoro nastavilo s poveanom estinom i, pogotovu, s nevjerojatnom naivnou. "Ovi e ljudi narediti da me otruju", mislio je Julien u nekim trenucima. "Kako mogu govoriti takve stvari pred jednim plebejcem?" Dva su sata, a jo se uvijek govorilo. Domain je ve odavno spavao; gospodin de La Mole je morao pozvoniti da bi se donijele nove svijee. Gospodin ministar de Nerval otiao je u etvrt do dva; on je esto u ogledalu pokraj sebe prouavao Julienovo lice. Njegov je odlazak, kako se inilo, bio svima ugodan. Dok su obnavljali svijee, ovjek u prslucima ree posve tiho svom susjedu: - Bog neka zna to e taj ovjek rei kralju! Moe nas prikazati smijenima i upropastiti nam budunost. - Valja priznati da je u njega rijetka uobraenost, ak i drskost, kada dolazi ovamo. On se ovdje pojavljivao prije nego to je postao ministar, ali ministarska lisnica sve mijenja i gui sve interese ovjeka. Morao je to osjetiti. Tek to je ministar otiao, Bonapartin je general sklopio oi; stao je priati o svom zdravlju, o svojim ranama, pogledao je na sat i otiao. - Kladio bih se - ree ovjek u prslucima - da general tri za ministrom; ispriat e se to je bio ovdje i tvrdit e da nas vue za nos. Kad su sluge, koji su ve napola spavali, obnovili svijee, ree Drugi dio - XXIII. predsjednik: - Vijeajmo naposljetku, gospodo, i ne pokuavajmo se vie meusobno uvjeravati. Mislimo na sadraj note koja se za etrdeset osam sati nalaziti pred oima naih prijatelja u inozemstvu. Govorilo se o ministrima. Sada, kad je gospodin de Nerval otiao, moemo rei: to nas se tiu ministri? Natjerat emo ih da prihvate ono to mi hoemo.

Kardinal je odobrio finim smijekom. - Nita nije lake, ini mi se, nego saeto izloiti nae stajalite - ree mladi biskup iz Agdea priguenim i uzdranim arom najeeg fanatizma. Do sada je utio. Njegov pogled, koji je Julien promatrao, najprije blag i miran, bio se upalio tijekom prvog sata raspravljanja. Sada se njegova dua izlijevala poput lave iz Vezuva. - Od 1806. do 1814. Engleska je poinila samo jednu pogreku - ree on - naime tu to nije neposredno i osobno nastupila protiv Napoleona. im je taj ovjek imenovao vojvode i komornike, im je uspostavio prijestolje, misija koju mu je Bog povjerio bila je dovrena; trebalo ga je svakako rvovati. Sveto nas pismo na vie mjesta ui kako treba obraunavati s tiranima. (Ovdje je naveo nekoliko latinskih citata.) Danas je, gospodo, potrebno rtvovati ne samo jednog ovjeka nego Pariz. Cijela se Francuska povodi za Parizom. emu da naoruavate svojih pet stotina ljudi u svakom departmanu? To je opasan pothvat, a neete time postii nita. emu mijeati Francusku u stvari koje su svojstvene Parizu? Jedini je Pariz sa svojim novinama i svojim salonima prouzroio zlo, i neka propadne taj novi Babilon! Treba se dokrajiti borba izmeu Crkve i Pariza. Ta bi katastrofa podigla ugled prijestolju. Zato se Pariz pod Bonapartom nije usudio ni pisnuti? Pitajte to topove ispred crkve Saint-Roch... Kila su ve tri sata ujutro kad je Julien iziao s gospodinom de La Moleom. Markiz je bio posramljen i umoran. Prvi put je u razgovoru s Julienom u njegovu glasu bilo molbe. Traio je od njega da nikada nikome ne oda pretjeranu revnost - kako je on to nazvao - kojoj je sluajno bio svjedokom. - Naem prijatelju u inozemstvu priajte 362 363 Crveno i crno Drugi dio - XXIII. o tome samo onda ako to ozbiljno bude zahtijevao da bi upoznao nae mlade ljude. to se njih tie ako drava bude sruena? Oni e postati kardinali i pobjei u Rim. A nas e u naim dvorcima poklati seljaci. Tajna nota, koju je markiz sastavio prema velikom zapisniku od dvadeset est stranica to ga je Julien napisao, bila je gotova tek etvrt sata prije pet. - Smrtno sam umoran - ree markiz - i to se dobro vidi i na ovoj noti, kojoj pri kraju nedostaje jasnoe. Nezadovoljan sam njome vie nego bilo ime to sam do sada u svom ivotu uinioj Sluajte, prijatelju - dodade on - poite se koji sat odmoriti, a )i u vas zakljuati u vaoj sobi jer se bojim da vas ne otmu. Sutradan markiz odvede Juliena u neki usamljeni dvorac prilino" daleko od Pariza. Ondje su bili neki udnovati domaini koji su se Julienu inili kao sveenici. Dadoe mu naznaen pravi cilj njegova putovanja, koji mu je, kako je hinio, uvijek bio nepoznat. Sjeo j( sam u koiju.

Markiz nije bio nimalo zabrinut zbog njegova pamenja, jer mu je Julien nekoliko puta izgovorio tajnu notu, ali se jako bojao da ga ne uhvate. - Prije svega - ree mu on prijateljski u trenu kad je naputac salon - nastojte izgledati kao neki kico koji putuje jedino zat< da utue vrijeme. Na naem je skupu sino bio moda vie negc jedan izdajica. Putovanje je bilo kratko i vrlo alosno. Tek to je Julien iezac markizu iz oiju, zaboravio je i na tajnu notu i na svoj zadatak te j< mislio samo na Matildin prezir. U selu nekoliko milja poslije Metza glavar pote mu ree da nei konja. Bilo je deset sati uveer. Julien, vrlo ljut, zatrai veeru. etao je pred vratima te je neprimjetno i kao sluajno uao u dvorita iza konjunice. Konja tu nije vidio. "Lice je toga ovjeka ipak bilo udnovato", mislio je Julien; "njt gov me surovi pogled ispitivaki promatrao". Kao to vidimo, prestao je vjerovati ba sve to mu se kae. Ni mjeravao je poslije veere umaknuti, a da bi ipak neto doznao tom kraju, iziao je iz svoje sobe i otiao u kuhinju grijati se pokraj| vatre. Kakva li je bila njegova radost kad je tamo naao signora 364 Geronima, slavnog pjevaa! Smjestivi se u naslonja koji je dao postaviti pokraj vatre, Napulj ac je glasno stenjao i sam je govorio vie nego dvadeset zapanjenih njemakih seljaka koji su ga okruivali. - Ovi me ljudi upropatavaju - doviknuo je Julienu. Obeao sam da u sutra pjevati u Mainzu. Sedam je vladajuih knezova dojurilo da me uju. Ali poimo na zrak] - doda on sa znaajnim izrazom. Kad je proao stotinu koraka cestom i vie ga nitko nije mogao uti, ree Julienu: - Znate li to je na stvari? Potar je lupe. Iziao sam se proetati i dao sam dvadeset sua nekom malom deranu, koji mi je sve rekao. U jednoj konjunici na drugom kraju sela ima dvadeset konja. ele zadrati nekog kurira. - Zaista? - ree Julien toboe bezazleno. Nije bilo dovoljno prijevaru samo otkriti, trebalo je i otii. To Geronimu i njegovu prijatelju nije uspjelo. "Priekajmo dok svane - ree napokon pjeva - oni paze na nas. Moda neto spremaju protiv vas ili protiv mene. Sutra ujutro naruit emo dobar ruak, i dok ga oni budu pripremali, otii emo u etnju, pobjei emo, iznajmit emo dva konja i stii do idue postaje. - A vae stvari? - upita Julien pomiljajui da su moda ba Geronima poslali da ga uhvati. Valjalo je veerati i lei. Julien je upravo bio zadrijemao, kadli ga trgne iza sna glas dviju osoba koje su u njegovoj sobi razgovarale bez mnogo ustezanja. Prepoznao je glavara pote; on je imao fenjer koji se mogao zastrti. Svjetlost je padala na putni koveg, koji je Julien dao dopremiti u svoju sobu. Uz glavara pote stajao je neki ovjek i mirno prekopavao po otvorenom kovegu. Julien je raspoznao samo rukave njegove odjee, crne i vrlo uske.

"To je reverenda", pomisli on i lagano se mai malih pitolja, koje je bio stavio pod jastuk. - Ne bojte se da e se probuditi, gospodine upnie - govorio je glavar pote. - Vino kojim smo ih posluili bilo je ono to ste ga sami spremili. - Ne nalazim ni traga papirima - odgovori upnik. Mnogo rublja, mirisavih ulja, pomada, trica; to je neki svjetovni mladi koji ide samo za svojim uicima. Prije e izaslanik biti onaj drugi, koji 365 Crveno i crno se pretvara govorei talijanskim naglaskom. Ti se ljudi primakoe Julienu da bi pretraili depove njegova putnog odijela. Bio je u velikom iskuenju da ih ustrijeli kao kradljivce. No posljedice bi bile vrlo opasne. Osjeao je snanu elju da to uini... "Bio bih glupan", pomisli on, "upropastio bih svoju misiju". Pretraivi Julienovu odjeu, sveenik ree: "Ovaj nije diplomat." On se udalji, i dobro je uinio. "Ako me dotakne u krevetu, jao njemu!", mislio je Julien. "Mogao bi doi probosti me, a to ne bih dopustio". upnik je okrenuo glavu i Julien napola otvori oi. Kako li se zaudio! Bio je to opat Castanede! Zaista, koliko god su te dvije osobe nastojale govoriti tiho, njemu se odmah bilo uinilo da prepoznaje jedan od tih glasova. Obuze ga neizmjerna elja da oslobodi svijet jednog od njegovih najpodlijih lupea... "A moja misija!", pomisli on. upnik i njegov pratitelj izioe. etvrt sata kasnije Julien se toboe probudio. Dozivao je i razbudio itavu kuu. - Otrovan sam - vikao je on - uasno trpim! - Traio je ispriku da bi otiao u pomo Geronimu. Naao ga je obamrla od opijuma koji je bio u vinu. Julien je, bojei se ala te vrste, veerao okoladu koju je ponio iz Pariza. Nije mu polo za rukom dovoljno razbuditi Geronima kako bi ga sklonio na odlazak. - Da mi daju cijelo Napuljsko Kraljevstvo - ree pjeva - ne bih se ovoga trena odrekao naslade koju prua san. - A sedam vladajuih knezova! - Neka ekaju! Julien otputuje sam, te bez daljnjih neugodnosti stigne do visoke linosti. Izgubio je cijelo prijepodne zahtijevajui uzalud audijenciju. Sreom je vojvoda oko etiri sata zaelio izii na svjei zrak. Julien ga vidje gdje izlazi pjeice i ne oklijevajui zamoli ga za milostinju. Pribliivi se na dva koraka visokoj linosti, izvue sat markiza de La Molea i napadno ga pokae. - Slijedite me izdaleka1.- ree mu vojvoda i ne pogledavi ga. etvrt milje dalje vojvoda iznenada ude u neku kavanu. U jednoj je sobi te gostionice najgore vrste Julien imao ast vojvodi izgovoriti svoje etiri stranice. Kad je dovrio, bilo mu je reeno: Ponite iznova i govorite polaganije. 366 Drugi dio - XXIII.

Knez je biljeio. - Otiite pjeice do susjedne pote. Svoje stvari i svoju koiju ostavite ovdje. Poite u Strasbourg kako znate, a dvadeset drugog ovog mjeseca (bio je deseti u mjesecu) naite se u dvanaest i pol u ovoj istoj kavani. Iziite tek za pola sata. Tiho1. To su bile jedine rijei koje je Julien uo. Bile su dovoljne da ga ispune najveim divljenjem. "Tako se", mislio je on, "obavljaju poslovi: to bi rekao taj veliki dravnik da je prije tri dana uo one strastvene brbljavce?" Julienu je trebalo dva dana da stigne u Strasbourg. inilo mu se da nema ondje nikakva posla. Iao je vrlo zaobilaznim putem. "Ako me taj vraji opat Castanede prepoznao, nee on tako lako izgubiti moj trag... A narugati mi se i upropastiti moju misiju, kakvo bi to za njega bilo zadovoljstvo!" No opat Castanede, poglavar kongregacijine policije na cijeloj sjevernoj granici, nije ga sreom bio prepoznao. A jezuiti u Strasbo-urgu, iako vrlo revni, nisu ni pomiljali na to da motre Juliena, koji je sa svojim odlikovanjem i u modrom salonskom kaputu izgledao kao neki mladi vojnik vrlo zaokupljen sam sobom. 367 Crveno i crno Drugi dio - XXIV. XXIV. Strasbourg Oparanostil Ti ima svu snagu ljubavi i svu njezinu mo da uini ovjeka nesretnim. Jedino su njezini arobni uici i njezine slatke slasti izvan tvoga domaaja. Gledajui je gdje spava, nisam mogao rei: "Ona je sva moja, sa svom svojom aneoskom ljepotom i sa svojim ljupkim slabostima1. Evo, izruena je mojoj vlasti onakva kakvu su je u svom milosru stvorila nebesa da oaraju jedno muko srce.)) Schillerova oda Prisiljen provesti osam dana u Strasbourgu, Julien je nastojao zabaviti se mislima na vojniku slavu i na odanost domovini. Je li bio zaljubljen? On to nije znao, jedino je u svojoj ispaenoj dui nalazio Matildu kao potpunu gospodaricu svoje sree i svoje mate. Sva mu je snaga njegova karaktera bila potrebna da bi se spasio od oaja. Bilo je izvan njegove moi misliti o bilo emu to nije u nekoj vezi s gospoicom de La Mole. Castoljubije i obini uspjesi tatine neko su ga odvraali od uvstava to ih je u njemu budila gospoda de Renal. Ali Matilda ga je svega zaokupila. Nalazio ju je svagdje u svojoj budunosti. U toj je budunosti Julien na sve strane vidio neuspjehe. Tim stvorenjem, koje smo u Verrieresu vidjeli tako puno tatine, tako oholo, ovladala je neka pretjerana smijena skromnost. Jo prije tri dana bio bi sa zadovoljstvom ubio opata Castanedea, a da se sada u Strasbourgu neko dijete s njime posvaalo, on bi dao pravo tom djetetu. Pomiljajui iznova na svoje protivnike, na neprijatelje koje je u ivotu susreo, uvijek bi utvrdio da je on, Julien, imao krivo.

Bilo je to stoga to je sad njegov nesmiljen neprijatelj bila ona snana mata koju je nekada neprekidno upotrebljavao za to da zamilja sjajne uspjehe u budunosti. Potpuna je samoa putnikog ivota uveala mo te sumorne mate. Kakvo bi mu blago bio koji prijatelji "Ali", mislio je Julien, "postoji li i jedno srce koje za mene kuca? A sve kad bih i imao prijatelja, ne bi li mi ast nalagala vjeitu utnju?" liino je jahao okolinom Kehla. To je trgovite na obali Rajne, koji'ga su ime Desaix i Gouvion Saint-Cvr ovjekovjeili. Jedan mu je njemaki seljak pokazivao potoie, putove i otoie na Rajni kojima je hrabrost tih velikih generala proslavila ime. Vodei konja lijevom rukom, Julien je u desnoj drao rairenu prekrasnu kartu koja resi Memoare marala Saint-Cvra. Jedan ga je veseo uzvik ponukao da digne glavu. Bio je to knez Karasov, onaj prijatelj iz Londona koji mu je prije nekoliko mjeseci otkrio prva pravila visokoga gizdelinstva. Vjeran toj velikoj umjetnosti, Karasov, koji je dan prije stigao u Strasbourg i tek sat prije bio u Kehlu, a nije nikada proitao ni retka o opsadi i'.odine 1796., stane sve tumaiti Julienu. Njemaki ga je seljak gle->l;io zapanjeno, jer je znao toliko francuski da je mogao uoiti goleme pogreke koje je knez inio. Julien je bio tisuu milja daleko >> seljakovih misli; on je s uenjem gledao toga lijepog mladia i ili vio se ljupkosti kojom je jahao. Sretne li naravi", mislio je on. "Kako mu dobro pristaju hlae, kako li mu je kosa elegantno iana! Ah, da sam bio takav, moda me ona nakon tri dana to me ljubila, ne bi bila omrznula!" Kad je knez dovrio opis opsade Kehla, ree Julienu: Izgledate poput nekog trapista, vi pretjerujete u naelu ozbilj-iosti koje sam vam dao u Londonu. Tuan izraz lica nije u skladu . bontonom, potreban je izraz dosade. Ako ste tuni, znai da vam neto nedostaje, da vam neto nije polo za rukom. li> znai pokazati se inferiornim. Meutim, ako se dosaujete, onda ie inferioran onaj tko je uzalud pokuavao svidjeti vam se. Shvatite, ilakle, dragi moj, u kakvoj ste tekoj zabludi! Julien dobaci jedan talir seljaku, koji ih je sluao otvorenih usta. Dobro - ree knez - ima u tome ljupkosti, ima otmjena prezira! Vrlo dobro! - I on pojaha galopom. Julien ga je slijedio, pun 368 369 Crveno i crno nekog tupog divljenja. "Ah, da sam bio takav, ne bi mi ona pretpostavila de CroisenoisaTj Sto su njegov um vie vrijeale smijene kneeve osobine, to je viJ prezirao sama sebe to im se ne divi i smatrao se nesretnim to ilf nema. Beskrajno se gadio samome sebi. Vidjevi da je on zaista tuan, knez mu, kad su se vratili u Strasbc urg, ree: - Sto vam je, dragi moj, jeste li izgubili sav svoj novac il ste zaljubljeni u neku malu glumicu? Rusi oponaaju francuske obiaje, ali uvijek sa zakanjenjem od pe deset godina. Oni su sada u stoljeu Luja XV

Julienu su te ale o ljubavi izmamile suze na oi. "Zato da ne zaj traim savjeta u tog ovjeka koji je toliko ljubazan?", upita se or najednom. - Pogodili ste, dragi moj - ree on knezu - zatekli ste me, evc u Strasbourgu vrlo zaljubljena, pa ak i naputena. Jedna me krasr ena koja ivi u susjednom gradu ostavila nakon tri dana strastven^ ljubavi, i ta me promjena ubija. Sluei se izmiljenim imenima, ocrtao je knezu Matildine posti pke i njezin karakter. - Ne trebate dalje priati - ree Karasov. - Da bih vam uli povjerenje u lijenika, dovrit u sam vau ispovijest. Mu te mla de ene ima golemo bogatstvo; ili, jo bolje, ona pripada najviei ovdanjem plemstvu. Mora da je zbog neega vrlo ponosna. Julien potvrdi glavom; vie nije imao hrabrosti govoriti. - Vrlo dobro - ree knez. - Evo tri lijeka, prilino gorka, ete uzeti bez odlaganja: 1. Svaki ete dan posjeivati gospou... kako se ono zove? - Gospoa de Dubois. - Kakvog li imena! - ree knez prasnuvi u smijeh. - Ali oprosti] te, to je ime za vas uzvieno. Morate svakog dana posjetiti gospoi de Dubois. Prije svega, nemojte joj dolaziti na oi hladni i uvrijede ni. Sjetite se velikog naela svog stoljea: Budite upravo obratno onoga to se oekuje. Pokaite se upravo onakvi kakvi ste bili osai dana prije negoli vas je poastila svojom milou. - Ah, tada sam bio miran - povikne Julien oajno - bio sai uvjeren da je saaljevam... - Leptir se opee na plamenu svijee - nastavi knez - ta j" usporedba stara kao svijet. Drugi dio - XXIV. 1. Posjeivat ete je svakog dana. 2. Udvarat ete nekoj eni iz njezina drutva, ali se neete pokazivati strastveno zaljubljeni, razumijete li? Ja vam ne krijem da je vaa uloga teka; glumit ete komediju, a ako se otkrije da je glumite, izgubljeni ste. - U nje je toliko duha, a u mene tako malo. Izgubljen sam - ree Julien tuno. - Ne, vi ste samo zaljubljen vie nego to sam mislio. Gospoa de I ) ubois je posve zaokupljena sobom, kao sve ene kojima su nebesa dala ili suvie plemstva ili suvie novca. Umjesto da gleda vas, ona i'.leda sebe; ona vas, dakle, ne poznaje. Za ona dva-tri nastupa ljubavi to ih je osjetila za vas, uz velik napor mate, gledala je u vama Hinaka o kojemu je sanjala, a ne ono to ste zaista... Ali, to vam ja tu govorim! Ta to su osnovne stvari, dragi moj Sore-li\ zar ste vi doista u tome tek ai?... I )oavola! Uimo u ovaj duan. Evo krasna ovratnika, reklo bi se da ga je nainio John Anderson iz Ulice Burlington. Uinite mi zadovoljstvo i uzmite ga, a ovo runo crno ue koje nosite oko vrata bacite to je mogue dalje! Dakle - nastavi knez izlazei iz najboljeg pomodnog duana u Strasbourgu - kakvo je drutvo gospoe de Dubois? Veliki Boe!

Kakvog li imena? Ne ljutite se, dragi moj Sorele, ne mogu se svladati... Kome ete udvarati? lenoj izvanrednoj kreposnoj eni, keri neizmjerno bogata trgovca i'arapama. U nje su najljepe oi na svijetu, koje mi se neobino sviaju; ona je bez sumnje prva u ovom kraju. Ali im netko stane govoriti o trgovini i duanu, ona, unato svem svom sjaju, pocrveni toliko da se sva smete. A na nesreu je njezin otac jedan od najpoznatijih trgovaca u Strasbourgu. - Znai, kad se povede rije o industriji - ree knez smijui se - vi ste sigurni da vaa ljepotica misli na sebe, a ne na vas. To je smijeno svojstvo divno i vrlo korisno, ono e sprijeiti da vas njezine lijepe oi i na trenutak zalude. Uspjeh je siguran. lulien je mislio na maralicu de Fervaques, koja je esto dolazila u palau de La Mole. Bila je to lijepa strankinja koja se za marala udala godinu dana prije njegove smrti. inilo se kao da cijeli njezin ivot nema druge svrhe doli baciti u zaborav da je kerka industriialca, a da bi u Parizu neto znaila, stavila se na elo kreposti. 370 371 Crveno i crno Drugi dio - XXIV. Julien se iskreno divio knezu; to bi on dao da je mogao posjedovati njegove smijene osobine! Razgovor izmeu dva prijatelja bio je beskonaan. Karasov je bio oduevljen: jo ga nikada nijedan Francuz nije tako dugo sluao. "Napokon sam postigao", mislio je razdragano, "dame moji uitelji sluaju kad im dajem pouke". - Mi smo se, dakle, sporazumjeli da ne bude ni traga nekoj strastvenoj ljubavi kad u prisutnosti gospode de Dubois govorite mladoj ljepotici, kerki trgovca arapama u Strasbourgu - ponavljao je on Julienu po deseti put. - Naprotiv, kad piete, strast neka bude plamena. Citati dobro napisano ljubavno pismo najvei je uitak eni koja se prikazuje kreposna; to je trenutak odmora. Ona tada ne glumi, Ona se usuuje sluati svoje srce. Trebate, dakle, pisati dva pisma na dan. - Nikada, nikada1. - ree Julien maloduno. - Milije mi je da me istucaju u stupi nego da sastavim tri reenice. Ja sam le, dragi moj, od mene se niemu vie ne nadajte. Ostavite me da umrem na rubu ceste. - A tko vam kae da sastavljate reenice? Imam ja u svojoj torbi est svezaka ljubavnih pisama u rukopisu. Ima ih za sve vrste enskih karaktera, pa i za najkreposnije. Nije li Kaliskv u Richemond-la-Terrasseu to je, kako znate, tri milje od Londona - udvarao najljepoj engleskoj kvekerici? Julien vie nije bio toliko nesretan kad se u dva sata u noi rastao sa svojim prijateljem. Sutradan je knez pozvao jednog prepisivaa, i dva dana kasnije Julien je imao pedeset tri tono numerirana ljubavna pisma, namijenjena najuzvienijoj i najalosnijoj kreposti. - Nema ih pedeset etiri - ree knez - jer je ljepotica otpravila Kaliskoga. Ali, to vas se tie hoe li kerka trgovca arapama s

vama loe postupati; ta vi elite djelovati samo na srce gospoe dv Dubois. Svakog su dana jahali. Knez se veoma zagrijao za Juliena. Ne znajui kako da mu posvjedoi svoje prijateljstvo, ponudi mu konano ruku jedne svoje roakinje, bogate moskovske nasljednice. A kad budete oenjeni - dodao je - moj e vas utjecaj i odlikovanje to ga nosite za dvije godine uiniti pukovnikom. - Ali ovo mi odlikovanje nije dao Napoleon, daleko od toga. - To nije vano - ree knez. - Nije li ga on uveo? To je odlikovanje jo uvijek prvo u Europi. Julien zamalo nije prihvatio, ali dunost ga je zvala k visokoj linosti. Rastajui se s Karasovim, obeao je da e mu pisati. Dobio je odgovor na tajnu notu koju je bio donio i pohitao je prema Parizu. Ali tek to je dva dana bio sam, njemu se uinilo da bi napustiti Francusku i Matildu bila za njega muka gora od smrti. "Neu se oeniti milijunima koje mi nudi Karasov", ree on sebi, "ali u posluati njegove savjete". Uostalom, vjetina zavoenja, to je njegov zanat; on jedino na to i misli vie od petnaest godina, jer sad mu je trideset. Ne moe se rei da nema duha; lukav je i prepreden: oduevljenje i poezija posve su strani njegovoj naravi; on je kao tuitelj, sto je jo jedan razlog vie da se ne vara. "Udvarat u gospoi de Fervaques, to je potrebno. Ona e mi biti malo dosadna, ali ja u gledati u njezine lijepe oi, koje su toliko sline onima to su me najvie na svijetu ljubile. Ona je strankinja, a to je nov karakter za prouavanje. Ja sam lud, upropastit u sve, moram se drati savjeta svog prijatelja i ne smijem vjerovati samome sebi". 372 373 Crveno i crno XXV. Sluba kreposti Ali ako budem tako smotreno i oprezno uivao u tom zadovoljstvu,! ono vie nee biti zadovoljstvo za mene.| Lope de Vegs Tek to se vratio u Pariz i izaao iz radne sobe markiza de La MoleaJ koji je izgledao vrlo zbunjen primljenim porukama, na je juna! brzo otiao grofu Altamiri. Uz prednost da je osuen na smrt, taj je lijepi stranac imao u sebi mnogo ozbiljnosti i sreu da je poboan.| Te dvije vrline i, vie od svega, grofovo podrijetlo, bili su upravo p( ukusu gospoe de Fervaques, koja ga je esto viala. Julien mu ozbiljno prizna da je u nju jako zaljubljen. - To je najistija i najuzvienija krepost - odgovori Altamira samo je malo jezuitska i patetina. Ima dana kad razumijem svaku rije kojom se slui, ali ne razumijem cijelu reenicu. Sluajui je, esto pomislim da ne znam takc dobro francuski kako mi kau. To e poznanstvo pronijeti vae ime, pribavit e vam ugled u drutvu. Ali poimo Bustosu ree grof Altamira, koji je bio ovjek od reda - on je udvarao gospoi mar-alici.

Don Diego Bustos je pustio da mu dugo tumae stvar, a da sam nij< ni progovorio, kao odvjetnik u svom uredu. Imao je debelo lice kac u redovnika, crne brkove i bio je besprimjerno ozbiljan; inae, bic je dobar karbonar. - Razumijem - ree on napokon Julienu. - Je li maralica Fervaques imala ljubavnika ili ih nije imala? Imate li vi, prer tome, ikakve nade da ete uspjeti? U tome je pitanje. Sto se men< 374 Drugi dio - XXV. tie, rei u vam da sam propao. Sada, kad vie nisam ljut, ja rasuujem ovako: ona je esto muiava i kako e vam odmah dokazati, prilino je osjetljiva. U nje nema onog uljivog temperamenta koji posjeduju geniji i koji svakom njihovom postupku daje neki odsjev strasti. Naprotiv, ona svoju rijetku ljepotu i svoje svjee boje duguje tome to je u nje flegmatina i mirna ud kao u Nizozemaca. Julien je zbog panjoleve sporosti i nepokolebljive flegmatinosti poeo gubiti strpljenje; od vremena do vremena nehotice bi mu izmakla po koja jednoslona rije. - Hoete li me sluati? - upita ga ozbiljno don Diego Bustos. Oprostite, to je moja furia francese1, inae sam se sav pretvorio u uho - ree Julien. - Maralica de Fervaques je, dakle, vrlo sklona mrnji; ona nemilosrdno progoni ljude koje nikada nije vidjela, odvjetnike, siromane pisce, koji su ispjevali pjesmice poput Collea, vi ih znate? "J'ai la marotte D'aimerMarote; etc."2 I Julien je morao do kraja sasluati tu pjesmicu. panjolcu je bilo vrlo drago pjevati na francuskom jeziku. Tu boansku pjesmu jo nitko nije sluao s toliko nestrpljenja. Kad ju je dovrio, don Diego Bustos ree: - Maralica je naredila da se otpusti autor ove pjesme: "Un jour l'amour au cabaret."3 lulien se uplaio da e mu i ovu pjesmu otpjevati. Zadovoljio se time da je analizira. Zaista je bila bezona i neukusna. - Kad se maralica razljutila na tu pjesmu, napomenuo sam joj da /.ona njezina poloaja ne mora itati svaku glupost koja se objavi - ree don Diego. - Koliko god pobonost i ozbiljnost napredovale, u Francuskoj e uvijek biti kabaretske knjievnosti. A kad je ,ospoa de Fervaques liila toga siromanog autora bijedne plae od tisuu osam stotina franaka, ja joj rekoh: "uvajte se! Vi ste napali tog nadripjesnika svojim orujem, a on vas moe napasti svojim stihovima: ispjevat e pjesmu o kreposti. Pozlaeni e saloni biti na I. Francuska estina. ' (dmam maniju I hi volim Marotu"; itd. >. Jednog dana ljubav u kabareu". 375 Crveno i crno vaoj strani, ali e ljudi koji se rado smiju ponavljati njegove epigrame". Znate li, gospodine, to mi je maralica odgovorila? "Za slavu gospodnju pola bih na muilite pred oima cijelog

Pariza. Bio bi to za Francusku nov prizor. Narod bi nauio cijeniti vrlinu. To bi bio najljepi dan mog ivota". I nikada njezine oi nisu bile ljepe. - A one su prekrasne! - uzvikne Julien. - Vidim da ste zaljubljeni... Dakle - nastavi ozbiljno don Diego Bustos - ona nema uljivu narav koja ini ovjeka osvetljivim. Ako ipak voli nauditi, to je zato to je nesretna; drim da je to neka unutarnja nesrea. Da nije ona pretjerano kreposna ena kojoj je dojadilo biti kreposna? panjolac ga je utke dugo gledao. - Evo, u tome je cijelo pitanje - doda on ozbiljno - i odatle moete crpsti neku nadu. Mnogo sam o tome razmiljao one dvije godine dok sam bio njezin najpokorniji sluga. Za vas, gospodine, koji ste zaljubljeni, cijela budunost ovisi o tom krupnom pitanju: Je li ona kreposna ena kojoj je dojadila krepost i koja je zla jer je nesretna? - Ili se tu moda - ree Altamira prekinuvi napokon svoju utnju radi o onome to sam ti ve dvadeset puta govorio? Naprosto o francuskoj tatini. Nesrea je tog po prirodi sumornog i osornog karaktera u sjeanju na njezina oca, poznatog trgovca suknom. Uinilo bi je sretnom samo jedno: da ivi u Toledu i da je svaki dan mui ispovjednik pokazujui joj irom otvoren pakao. Kad je Julien izlazio, ree mu don Diego koji je bivao sve ozbiljniji: - Doznao sam od Altamire da ste na. Jednoga ete nam dana pomoi da opet steknemo slobodu, pa zato hou da ja vama pomognem u toj maloj zabavici. Dobro e biti da upoznate maraliin stil. Evo vam etiri njezina vlastoruna pisma. - Prepisat u ih i vratiti vam ih - uzvikne Julien. - I nikada nee nitko od vas doznati ni rijei o onome to smo govorili? - Nikada, asti mi! - uzvikne Julien. - Onda neka vam Bog pomogne! - doda panjolac i bez rijei otprati Altamiru i Juliena do stuba. Taj je prizor malo razveselio naeg junaka; zamalo se nije smjekao. "I taj mi poboni Altamira", pomisli on, "pomae u mome preljubnikom naumu". Za itavo vrijeme ozbiljnog razgovora s don 376 Drugi dio - XXV. Diegom Bustosom Julien je pazio na sate koji su izbijali na tornju palae d'Aligre. Vrijeme veere se primicalo, on e dakle opet vidjeti Matildu. Vratio se kui i obukao se s mnogo panje. "To je prva glupost", pomisli on silazei niza stube. Treba se tono drati kneevih naloga. Vratio se i preobukao u najjednostavnije putno odijelo. "Sada valja paziti na poglede", pomisli on. Bilo je tek pet i pol, a veeralo se u est sati. Pade mu na pamet sii u salon koji je bio prazan. Vidjevi modri divan, ganuo se do suza. Njegovi su obrazi brzo porumenjeli. "Treba slomiti tu glupu osjetljivost", ree on sebi gnjevno. "Ona e me izdati". Dohvati neke novine da bi izgledao

ravnoduan i tri do etiri puta proe iz salona u vrt. Istom kad je drui stajao dobro skriven iza velikog hrasta, usudio se pogledati na prozor gospoice de La Mole. Bio je sasvim zatvoren. Umalo se nije sruio; dugo je ostao naslonjen na hrast. Zatim posrui ode pogledati vrtlareve ljestve. Karika lanca, koju je nekada slomio u sasvim drukijim okolnostima, nije jo bila popravljena. Julien je u nekom ludom zanosu pritisnu na usne. Poto je dugo etkao izmeu salona i vrta, Julien je osjetio strahovit umor. Bio je to prvi uspjeh koji je snano osjetio. "Moj pogled bit e bez sjaja i nee me odati!" Malo-pomalo gosti su stizali u salon. Nijedanput se vrata nisu otvorila, a da Julienovo srce nije zadrhtalo u samrtnoj tjeskobi. Sjeli su za stol. Napokon se pojavi gospoica de La Mole, vjerna svom obiaju da uvijek kasni. Opazivi Juliena, jako pocrvenje; nitko joj nije rekao da se on vratio. Drei se savjeta kneza Karasova, Julien je gledao njezine ruke; drhtale su. Kako je i sam bio neizmjerno uzbuen tim otkriem, bio je prilino sretan to je izgledao jedino umoran. Gospodin de La Mole ga pohvali: trenutak kasnije ga je oslovila i tnarkiza, izrazivi se pohvalno o njegovu umornom izgledu. Julien \c neprestano govorio sebi: "Ne trebam suvie gledati gospoicu de La Mole, ali moji pogledi ne trebaju je ni izbjegavati. Moram izgledati onakav kakav sam zaista bio osam dana prije svoje nesree"... Imao je razloga biti zadovoljan uspjehom, pa je ostao u salonu. Prvi \c put bio paljiv prema domaici i svim se silama trudio navesti gospodu iz drutva da govore i odravati razgovor ivahnim. 377 II Crveno i crno Njegova je uljudnost bila nagraena. Oko osam sati najavie maralicu de Fervaques. Julien nestane i uskoro se opet pojavi odjeven s najveom pomnjom. Gospoa de La Mole mu je bila neizmjerno zahvalna na tom znaku potovanja te mu je svoje zadovoljstvo htjela posvjedoiti time to je gospoi de Fervaques govorila o njegovu putovanju. Julien je sjeo uz maralicu, i to tako da Matilda nije mogla vidjeti njegove oi. Kad se tako smjestio po svim pravilim vjetine, poeo se zapanjeno diviti gospoi de Fervaques. Prvo oc pedeset tri pisma to mu ih je poklonio knez Karasov poinjalo j< tiradama o tome osjeaju. Maralica je spomenula da ide u Kominu operu. Julien poleti onamo. Naao je viteza de Beauvoisisa, koji ga odvede u lou dvorskih plemia, upravo uz lou gospoe de Fervaques. Julien ju je nepre-j stano gledao. "Potrebno je", pomisli on vrativi se u palau, "voditi| dnevnik o opsadi; inae bih mogao zaboraviti svoje navale". Prisilic se napisati dvije-tri stranice o tom dosadnom predmetu i na taj na-l in postigao - kojeg li uda! - da gotovo i ne misli na gospoicu| de La Mole. Za vrijeme njegova putovanja Matilda ga je gotovo zaboravila. "Naj-| zad, on je neko posve obino stvorenje", mislila je ona; "njegovo el me ime uvijek podsjeati na najveu pogreku u mom ivotu. Po-I

trebno je iskreno vratiti se jednostavnim nazorima razuma i asti; [ ena koja ih zaboravi moe sve izgubiti". Pokazala se voljna konanoj dopustiti zakljuenje branog ugovora s markizom de Croisenoi-I som, koji se ve odavno pripremao. On je bio lud od sree. Da mul je tko rekao da se iza tog Matildina postupka, zbog kojeg je bioj toliko ponosan, krije rezignacija, bio bi se vrlo zaudio. Sve su se misli gospoice de La Mole izmijenile kad je ugledala! Juliena. "Zapravo, on je moj mu", pomisli ona. "Ako se iskrenol vratim razumnim nazorima, onda bih se svakako morala udati za| njega". Ona je od Juliena oekivala dosadna moljakanja i nesretan izraaji lica. Pripremala je ve svoje odgovore, jer e on, u to je bila sigurna,! poslije veere pokuati osloviti je. Ali daleko od toga; on je odluiol ostati u salonu, nije ak ni pogledao prema vrtu. Samo Bog znaj koliko ga je to muka stajalo! "Najbolje je da se odmah objasnimo",! pomisli gospoica de La Mole. Ona ode sama u vrt, ali Julien nijel doao za njom. Matilda je stala etati ispred staklenih vrata salonal 378 Drugi dio - XXV. i vidjela ga je gdje vrlo ivo opisuje gospoi de Fervaques ruevine starih dvoraca koji rese breuljke na obalama Rajne i daju im toliko osobita cara. Bio je ve poeo dobro sluiti se sentimentalnim i slikovitim reenicama koje u izvjesnim salonima zovu duhovitou. Da se knez Karasov nalazio u Parizu, bio bi vrlo ponosan. Ova je veer bila upravo ono to je on prorekao. On bi bio odobrio i Julienovo ponaanje iduih dana. Neka intriga meu lanovima tajne vlade dovela je do podjeljivanja stanovitog broja modrih lenti. Maralica de Fervaques zahtijevala je da njezin ujak postane vitez toga reda. Markiz de La Mole je postavio isti zahtjev za svog tasta: oni su ujedinili svoje napore, te je maralica gotovo svakog dana dolazila u palau de La Mole. Od nje je Julien doznao da e markiz postati ministar; on je kamarili predloio vrlo otrouman plan za postupno i mirno ukidanje ustava u roku od tri godine. Ako gospodin de La Mole postane ministar, Julien se mogao nadati da e dobiti biskupiju. Ali svi su ti krupni interesi u njegovim oima bili kao zastrti nekim velom. Njegova ih je mata gledala samo vrlo neodreeno i, takorei, u daljini. Strana nesrea koja ga je inila manijakom dovodila je sve ivotne interese u ovisnost o njegovim odnosima s gospoicom de La Mole. Raunao je da e je za pet do est godina nastojanja uspjeti ponovno osvojiti. Taj razum, toliko hladan, pao je, kako vidimo, u stanje potpune bezumnosti. Od svih svojstava kojima se nekada odlikovao preostalo mu je jo jedino neto odlunosti. Stvarno vjeran ponaanju koje mu je odredio knez Karasov, svaku bi se veer smjestio dosta blizu naslonjaa gospoe de Fervaques, ali nije bio kadar smisliti i izgovoriti ni jednu rije. Napor koji je sebi nametnuo da bi u Matildinim oima izgledao izlijeen, troio je svu snagu njegove due. Sjedio je pokraj maralice kao stvorenje koje jo jedva ivi. ak mu je i pogled, kako to biva kod neizdrljivih tjelesnih boli,

izgubio sav sjaj. Budui da su miljenja gospoe da La Mole uvijek bila samo odraz nazora njezina mua, koji je mogao uiniti je vojvotkinjom, ona je u posljednje vrijeme hvalila do neba Julienove zasluge. 379 Crveno i crno Drugi dio - XXVI. I XXVI. Moralna ljubav There also was of course in Adeline That calm patrician polish in the adress, Which ne'er canpass the equinoctial Une Of any thing which Nature would express: j Just as a Mandarin finds nothing fine, At least his manner suffers not to gues\ That any thing he views can greatlj pleaseA DonJuam "Ima neto ludo u nazorima cijele te obitelji"; mislila je maralica.l "Zaljubljeni su u tog svog malog sveenika, koji jedino zna sluati, | iako su mu pri tome oi prilino lijepe, to je istina". Julien je, opet, u maraliinu ponaanju nalazio gotovo savren pri-1 mjer onog patricijskog mira koji svjedoi o savrenoj uljudnosti i, jo vie, o nemogunosti svakog ivog uzbuenja. Neoekivani osjeaji, nesposobnost vladanja nad samim sobom, sablaznili bi gospou de Fervaques gotovo isto toliko kao i nedostatak dostojanstvenosti prema niima. I najmanji znak osjeajnosti u njezinim bi oima bio ravan nekoj vrsti duevnog pijanstva zbog kojega va1. Svakako je bilo u Adelini I one mirne plemike uglaenosti u vladanju Koja nikad ne moe prijei granicu Ni u emu to se u prirodi oituje. Upravo kao to se ni mandarinu nita ne ini krasno, Ili barem njegovo dranje ne doputa da se nasluti Da bi mu se ita od onoga to gleda moglo jako svidjeti. (Byron) 380 lja crvenjeti i koje mnogo kodi onome to osoba visoka poloaja duguje samoj sebi. Njezina se velika srea sastojala od toga da govori o posljednjem kraljevu lovu, a njezina je najmilija knjiga bila Memoari vojvode de Saint-Simona, naroito zbog rodoslovnoga dijela. Julien je znao koje mjesto, s obzirom na osvjetljenje, najvie odgovara ljepoti gospode de Fervaques. On bi se ve unaprijed tamo smjestio, ali se osobito brinuo da stolicu okrene tako da ne vidi Matildu. Zauena upornou kojom se sakrivao od nje, ona jednog dana napusti modri divan da bi dola neto uraditi na malom stolu do maraliina naslonjaa. Julien ju je vidio prilino izbliza, ispod eira gospoe de Fervaques. Te oi koje su odluivale njegovom sudbinom najprije su ga prestraile, a zatim ga snano izbacile iz njegove uobiajene ravnodunosti. Stao je govoriti, i to vrlo dobro.

On se obraao maralici, ali je njegov jedini cilj bio djelovati na Matildinu duu. Tako se uzbuivao da gospoa de Fervaques nije vie razumjela to on govori. Bila mu je to prva zasluga. Da se Julien dosjetio i da je svoje rijei dopunio s nekoliko fraza njemakog misticizma, duboke religioznosti i jezuitizma, maralica bi ga smjesta svrstala meu izvanredne ljude pozvane da preporode ovo stoljee. "Budui da je prilino neukusno da tako dugo i s tolikim arom govori gospoi de Fervaques, neu ga vie sluati", mislila je gospoica de La Mole. Mada s mukom, odrala je rije do kraja te veeri. U pono uze svijenjak svoje majke da bi je otpratila u njezinu sobu, a gospoa de La Mole se zaustavi na stubama i stade vrlo pohvalno govoriti o Julienu. To je Matildu do kraja ozlovoljilo; nije mogla zaspati. Jedna ju je pomisao smirila. "Onaj kojega ja prezirem, moe jo u oima maralice biti ovjek velikih zasluga". Sto se Juliena tie, on nije bio toliko nesretan jer je neto poduzeo. Pogled mu sluajno pade na torbu od ruske koe u koju je knez Karasov stavio pedeset tri ljubavna pisma to mu ih je poklonio. Ispod prvog pisma opazio je Julien ovu napomenu: "Pismo broj 1 treba odaslati osam dana nakon prvog sastanka)). "Zakasnio sami" uzvikne Julien. "Ve prilino dugo viam gospou de Fervaques". Odmah je stao prepisivati to prvo ljubavno pismo. 381 I Crveno i crno Bila je to neka homilija puna fraza o kreposti i smrtno dosadna. Julien je imao sreu da zaspi kod druge stranice. .Nekoliko sati kasnije probudilo ga je sunce, naslonjena na stol. Jedan od najteih trenutaka u ivotu bio je kad se svakog jutra budio sa svijeu o svojoj nesrei. Tog je dana gotovo sa smijehom do kraja prepisao svoje pismo. "Zar je mogue", mislio je on, "da se naao mladi koji je tako pisao!". Nabrojio je nekoliko reenica od devet redaka. Na dnu originala spazio je ovu biljeku olovkom: "Ovo pismo valja osobno odnijeti, i to na konju, sa crnom kravatom i u modrom kaputu. Pismo treba predati vrataru sa skruenim izrazom lica i s dubokom melankolijom u pogledu. Ako se pojavi koja sobarica, valja kriom obrisati oi i osloviti sobaricu." Sve je tono obavio. "To to radim vrlo je smjelo", mislio je Julien izlazei iz palae de Fervaques, "ali to gore po Karasova. Usudio se pisati tako slavnoj kreposti! Zbog toga e ona postupati sa mnom s krajnjim prezirom, a mene e to nadasve zabavljati. To je, zapravo, jedina komedija za koju se jo mogu zanimati. Da, izvrgnuti ruglu to mrsko bie koje nazivam ja, to e me zabavljati. Kad bih sebe sluao, poinio bih kakav zloin, samo da se rastresem". Ve mjesec dana najljepi trenutak Julienova ivota bio je onaj kad bi svog konja dovodio natrag u konjunicu. Karasov mu je bio izriito zabranio da pod bilo kojim izgovorom gleda ljubavnicu koja ga je ostavila. Ali hod toga konja koji je ona tako dobro poznavala, nain na koji je Julien udario biem na vrata konjunice da bi dozvao kojeg momka privukao bi katkad Matildu da gleda iza

zavjese na prozoru. Tkanina je bila toliko prozirna da je Julien vidio kroz nju. Gledajui na poseban nain ispod oboda svog eira, spazio bi Ma-tildin stas a da nije vidio njezine oi. "Prema tome", mislio je on, "ne moe ni ona vidjeti moje oi, a to je kao da je ne gledam". Uveer se gospoa de Fervaques drala prema njemu kao da uope nije primila onu filozofsku, mistinu i vjersku raspravu koju je on prijepodne s toliko melankolije predao njezinu vrataru. Dan prije sluaj je pokazao Julienu to treba uiniti da bi bio razgovo-ran; smjestio se tako da vidi Matildine oi. Ona je opet, trenutak prije maraliina dolaska, napustila modri divan, a to je znailo pobjei iz svoga svakodnevnog drutva. Gospodin de Croisenois bio je, vidjelo se, poraen zbog tog novog hira. Njegova je oita bol 382 Drugi dio - XXVI. oslobodila Juliena onoga to je u njegovoj nesrei bilo najmunije. Ta neoekivana okolnost potaknula ga je da govori kao aneo. A kako se samoljublje uvlai ak i u ona srca koja su kao neki hram najuzvienije kreposti, maralica je ulazei u svoju koiju pomislila: "Gospoa de La Mole ima pravo, u tog mladog sveenika ima otmjenosti. ini se da ga je prvih dana moja nazonost zbunjivala. Zaista, svi koje ovjek u toj kui susree, vrlo su povrni. Ovdje su kreposni samo oni kojima starost u tome pomae i kojima je bilo jako potrebno da ih poodmakla dob malo ohladi. Taj je mladi umio uoiti razliku. On dobro pie, ali se jako bojim da je njegova molba, kojom u pismu trai da ga pouim svojim savjetima, zapravo jedan osjeaj koji nije svjestan sebe. Pa ipak, kolika su obraenja tako zapoela! to kod ovoga smatram dobrim znakom, to je razlika izmeu njegova stila i stila onih mladia kojih sam pisma imala priliku vidjeti. Nemogue je da ovjek ne zapazi i u prozi tog mladog sveenika usrdnost, duboku ozbiljnost i mnogo uvjerenja; bit e da je u njega blaga vrlina kao u Massillona." 383 Crveno i crno XXVII. Najbolji crkveni poloaji Sluba1. Darovitost1. Zasluge1. Kojeta1 Pripadajte jednoj koteriji. Telemaque Tako se u glavi ene; koja je prije ili kasnije trebala podijeliti najbolje crkvene poloaje u Francuskoj, prvi put pomisao na biskupiju spojila s milju na Juliena. Taj uspjeh nije Juliena nimalo dirnuo. U to se vrijeme njegova misao nije mogla vinuti ni do ega to nije u vezi s njegovom nesreom; sve ju je uveliavalo. Pogled na njegovu sobu, na primjer, postao mu je nepodnoljiv. Uveer, kad se vraao sa svojom svijeom, inilo mu se da svaki komad pokustva, svaki mali ukras progovara da bi ga jetko upozorio na neku novu pojedinost njegove nesree.

"Danas me eka prisilni rad", ree on sebi vrativi se u svoju sobu sa ivahnou koju ve dugo nije poznavao. "Nadajmo se da e i druga pisma biti jednako dosadna kao i prvo". Bilo je jo dosadnije. To to je prepisivao izgledalo mu je toliko besmi-| sleno da je poeo prepisivati red po red i ne mislei na smisao. "Ovo je jo neprirodnije", mislio je on, "nego slubeni tekst Mun-| sterskog ugovora to mi ga je u Londonu moj profesor diplomacije naredio da prepiem". Tek tada se sjetio pisama gospoe de Fervaques; zaboravio ih je vratiti ozbiljnom panjolcu don Diegu Bustosu. Potraio ih je. Zaista, ta su pisma bila gotovo isto toliko zbrkana kao i pismo mladoga ruskog plemia. Nejasnost je tu bila potpuna. Rijei su mogle znaiti i sve i nita. "To je eolska harfa stila", pomisli Julien. "Usred najuzvienijih 384 Drugi dio - XXVII. misli o nitavilu, o smrti, o beskonanosti itd. ne vidim nita stvarno osim uasnog straha od smijenosti". Monolog koji smo upravo skratili ponavljao se dva tjedna dan za danom. Zaspati prepisujui neto poput komentara Apokalipse, odnijeti sutradan pismo s melankolinim izrazom lica, dovesti konja natrag u konjunicu s nadom da e opaziti Matildinu haljinu, raditi, uveer se pojaviti u Operi ako gospoa de Fervaques ne bi dola u palau de La Mole, to su, eto, bili jednolini dogaaji Julienova ivota. Taj je ivot bio zanimljiviji kad bi gospoa de Fervaques dola k markizi, jer bi tada ispod jednog krila maraliina eira mogao vidjeti Matildine oi i postao bi rjeit. Njegove slikovite i sentimentalne reenice stale su poprimati sve iznenadnije i istodobno sve elegantnije obrate. Dobro je osjeao da je ono to govori u Matildinim oima besmisleno, ali ju je htio zapanjiti elegancijom izraza. "Sto je lanije ono to govorim, to joj se vie moram svidjeti", mislio je Julien. I tada bi s uasnom smjelou pretjerivao stanovite vidove prirode. Vrlo je brzo spoznao da se prije svega mora uvati jednostavnih i razumnih misli ako ne eli u oima maralice izgledati sasvim obino. On bi tako nastavljao, ili bi prekidao svoja pretjerivanja, prema tome da li u oima tih dviju otmjenih gospoa kojima se trebao svidjeti zapaa uspjeh ili ravnodunost. Sve u svemu, njegov ivot nije sada bio tako straan kao kad je provodio dane ne inei nita. "Nego", pomisli on jedne veeri, ((prepisujem ve petnaestu od ovih uasnih rasprava; prvih sam etrnaest tono predao maraliinu vrataru. Imat u ast ispuniti sve ladice njezina pisaeg stola. A ona se, meutim, prema meni ponaa kao da joj uope nisam pisao! Kakav li e biti svretak svega toga? Hoe li joj moja upornost dosaditi isto toliko kao meni? Valja priznati da je onaj Rus, prijatelj Karasova, koji je bio zaljubljen u lijepu kve-kerku iz Richmonda, bio straan ovjek; nemogue je da itko bude nesnosniji od njega".

Kao svi prosjeni ljudi koji sluajno prisustvuju manevrima nekog velikog generala, tako i Julien uope nije shvaao napadaje kojima je onaj mladi Rus juriao na srce lijepe Engleskinje. etrdeset prvih pisama imalo je jedino tu svrhu da izmole oprotenje to se drznuo da joj pie. Trebalo je naviknuti to ljupko stvorenje, koje se moda neizmjerno dosaivalo, da primi pisma, moda malo manje dosadna 385 Crveno i crno nego to je to bio njezin svagdanji ivot. Jednog je dana Julienu urueno pismo. Prepoznao je grb gospoe de Fervaques i raskinuo peat sa urbom koja bi mu se nekoliko dana prije inila nemogua. Bio je to samo poziv na veeru. Traio je upute u pismima kneza Karasova. Nesreom je taj mladi Rus htio biti lakomislen kao Dorat, kad je trebao biti jednostavan i jasan. Julien nije mogao otkriti koje moralno dranje valja zauzeti na veeri kod maralice. Salon je bio osobito raskoan, pozlaen poput Dijanine galerije u Tu-ilerijama, s uljenim slikama na zidovima obloenima drvom. Na tim je slikama bilo svijetlih mrlja. Julien je kasnije doznao da se prizori na slikama nisu domaici inili dovoljno pristojnima pa je dala ispraviti slike. "Moralno stoljee1.*, pomisli Julien. U tom je salonu opazio tri osobe koje su bile nazone pri sastavljanju tajne note. Jedan od njih, biskup iz ***, maraliin ujak, raspolagao je beneficijama i, kako se govorilo, nita nije mogao odbiti svojoj neakinji. "Kakav sam golem napredak nainio", pomisli Julien sjetno se nasmijeivi, "a kako malo marim za to! Veeram, evo, sa slavnim biskupom iz ***". Veera je bila osrednja, a razgovor dosadan. "Ovo je drutvo poput loe knjige", mislio je Julien. "Tu se ponosno raspravlja o najvanijim pitanjima ljudske misli. Ako to ovjek tri minute slua, pita se tko e pobijediti: nadutost govornika ili njegovo uasno neznanje". itatelj je bez sumnje zaboravio onoga mladog knjievnika, imenom Tanbeau, akademikova neaka i budueg profesora, koji je kanda svojim podlim klevetama nastojao zatrovati salon palae de La Mole. Taj je ovjeuljak prvi naveo Juliena na misao da gospoa de Farvaq-ues, iako ne odgovara na njegova pisma, moda ipak s blagou gleda na osjeaj koji ih diktira. Crnu je duu gospodina Tanbeaua muila pomisao na Julienove uspjehe. Ali kako, s druge strane, vrijedan ovjek jednako kao i budala, ne moe istodobno biti na dva mjesta, te da e Sorela, mislio je budui profesor, postane li ljubavnik plemenite maralice, ona smjestiti na neki vrlo povoljan poloaj u Crkvi, pa e ga se on osloboditi u palai de La Mole. Opat Pirard je takoer uputio Julienu duge prodike zbog njegovih uspjeha u palai de Fervaques. Bilo je tu sektake ljubomore izmeu starog jansenista i jezuitskog, obnoviteljskog i monarhistikog salona kreposne maralice. 386 Drugi dio - XXVIII.

XXVIII. Manon Lescaut A kada se posve uvjerio u priorovu glupost i nedotupavost, gotovo je redovito uspijevao nazivajui crnim ono to je bijelo, a bijelim ono to je crno. Lichtenberg Ruske su upute neopozivo nalagale da se usmeno nikada ne protu-rijei osobi kojoj se pie. Ni pod kojom se isprikom ne smije napustiti ulogu najushienijeg oboavatelja. Pisma su uvijek polazila od te pretpostavke. Jedne je veeri u Operi, u loi gospoe de Fervaques, Julien do neba uzdizao balet Manon Lescaut. Jedini je njegov razlog da tako govori bio u tome to je smatrao da je balet beznaajan. Maralica ree da taj balet uvelike zaostaje za romanom opata Pre-vosta. "Kako!", u udu je i sa zanimanjem pomislio Julien. "Osoba tako uzviene kreposti, pa da hvali jedan roman]" Gospoa de Fervaques je dva-tri puta na tjedan javno izricala najpotpuniji prezir prema piscima to svojim plitkim djelima nastoje pokvariti mlade, koja je, naalost, suvie sklona ulnim zabludama. - U toj nemoralnoj i opasnoj knjievnoj vrsti Manon Lescaut, kau, zauzima jedno od prvih mjesta - nastavljala je maralica. - Slabosti i zasluene tjeskobe jednog zaista zloinakog srca tu su, kako kau, prikazane s dubokom istinitou. To vaeg Bonapar-ta nije prijeilo da na Svetoj Heleni izjavi kako je to roman napisan za sluge. Ta je rije Julienovoj dui vratila svu njezinu ivost. "Htjeli su me 387 Crveno i crno Drugi dio - XXVIII. kod maralice upropastiti; priopili su joj moje oduevljenje za Napoleona. Ta ju je injenica toliko povrijedila da je ak popustili iskuenju i dala mi da to osjetim". To ga je otkrie cijelu veer zabavljalo i zbog njega je i sam bio zabavan. Kad se u predvorju Opere opratao od maralice, ona mu ree: - Ne zaboravite, gospodine, ako netko mene voli, ne moe voljeti i Bonaparta. U najboljei ga sluaju moe prihvatiti kao neto nuno, neto to je Providnosti nametnula. Uostalom, taj ovjek nije imao toliko osjetljivu duu| da bi mogao shvatiti majstorska djela umjetnosti. "Ako netko mene volib>, ponavljao je Julien u sebi. "To ne znai nital ili znai sve. Eto, to su one tajne izraavanja koje nedostaju naim! bijednim provincijalcima)). I on je, prepisujui dugako pismo na-| mijenjeno maralici, mnogo mislio na gospou de Renal. - Kako to - ree mu ona sutradan s ravnodunim izraajem koji I je, kako mu se inilo, loe glumila - da mi govorite o Londonu i o Richmondu u pismu koje ste juer napisali, i to, kako se ini,J vrativi se iz Opere? Julien se veoma zbuni. Bio je prepisao pismo redak po redak, ne I mislei na ono to pie, to je oito zaboravio da umjesto rijei London i Richmond, koje su se nalazile u originalu, stavi Pariz i Saint-Cloud. Zapoeo je dvije-tri reenice, ali ih nije znao dovriti; umalo nije prasnuo u neobuzdan smijeh. Napokon, dok je traio rijei/padne mu na pamet ova misao: -

Zanesena raspravljanjem o najuvienijim i najveim interesima ljudske due, mora da je| moja dua, dok sam vam pisao, bila rastresena. "Ostavio sam dubok dojam", ree on sebi; "mogu, dakle, izbjei dosadu preostalog dijela veeri". I on trei napusti palau de Fer-vaques. Te je veeri, pregledavajui original pisma koje je dan prije | prepisao, ubrzo doao do kobnog mjesta gdje mladi Rus govori o Londonu i Richmondu. Julien se veoma zaudio otkrivi da je pismo gotovo njeno. Suprotnost izmeu prividne povrnosti njegovih rijei i uzviene i gotovo apokaliptine dubine njegovih pisama pobudila je osobitu pozornost. Maralici se naroito sviala duina njegovih reenica; nije to bio onaj vrckasti stil koji je uveo u modu Voltaire, taj nemoralni ovjek! Ako je na junak inio sve to je mogao da bi iz svog razgovora potpuno iskljuio zdrav razum, ipak je on jo zadrao neku antimonarhistiku i bezbonu boju koja nije izmakla gospoi de Fervaques. Okruena osobama koje su bile nadasve moralne, ali koje esto cijelu veer nisu imale ni jedne misli, ta se gospoa duboko uzbuivala zbog svega u emu je bilo i malo novog, ali je istodobno smatrala svojom dunou da se zbog toga uasava. Ona je tu manu nazivala igom povrnosti ovog stoljea. Ali takve je salone zgodno posjeivati jedino kad ovjek kani neto postii. itatelj bez sumnje uvia svu dosadu nezanimljiva ivota sto ga je provodio Julien. To su pustare naeg putovanja. Za cijelo to vrijeme koje je u Julienovu ivotu uzurpirala epizoda de Fervaques, gospoica de La Mole morala se truditi ne misliti na njega. U njezinoj su se dui vodile estoke borbe. Koji put bi sebi laskala da prezire tog toliko alosnog mladia, ali bi je i protiv njezine volje njegov razgovor osvajao. Najvie se udila njegovu savrenom pretvaranju. On nije maralici rekao ni jedne rijei koja nije bila la, ili bar uasno iskrivljavanje njegova miljenja, koje je Matilda tako tono poznavala, i to o gotovo svim pitanjima. Taj ju je makijavelizam iznenaivao. "Koje li dubine!", mislila je ona. "Koje li razlike izmeu njega i onih razmetljivih budala ili obinih hulja, kakav je gospodin Tanbeau, koji isto tako govore!". Julien je, meutim, proivljavao strane dane. U maraliinu se salonu pojavljivao svakog dana da bi izvrio svoju najteu dunost. Njegovi napori da glumi jednu ulogu napokon su mu oduzeli svu duevnu snagu. esto je nou, prolazei golemim dvoritem palae de Fervaques, jedino snagom svog karaktera i razmiljanjem uspijevao donekle se odrati da ne padne u oajanje. "Nadvladao sam oajanje u sjemenitu", mislio je on, "a kako su tada bile strahovite moje perspektive! Da sam uspio ili da sam zakazao, i u jednom i u drugom sluaju bio bih prisiljen cijeli ivot provesti u prisnom drutvu s onim to najvie zasluuje prezir i to je najodurnije pod svodom nebeskim. Ve idueg proljea, samo kratkih jedanaest mjeseci kasnije, bio sam moda najsretniji mladi mojih godina". Ali vrlo su esto sva ta lijepa razmiljanja bila bezuspjena protiv strahovite stvarnosti. Svaki je dan vidio Matildu pri objedu ili

veeri. Po brojnim pismima koja mu je diktirao gospodin de La Mole znao je da predstoji njezina udaja za gospodina de Croisenoisa. Taj se ljubazni ovjek pojavljuje ve dva puta na dan u palai de La Mole. Ljubomornom oku naputenog ljubavnika nije izmakao ni 388 389 Crveno i crno Drugi dio - XXIX. jedan od njegovih koraka. Kad mu se inilo da gospoica de La Mole dobro postupa sa svojim zarunikom, Julien bi, vrativi se u svoju sobu, s ljubavlju gledao svoje pitolje. "Ah, koliko bi mi bilo pametnije", mislio je on, "skinuti znakove sa svog rublja pa otii u neku pustu umu dvadeset milja od Pariza! i uiniti kraj ovom odurnom ivotu! Kako sam u tom kraju nepo-l znat, za moju bi se smrt saznalo tek za dva tjedna, a tko bi nakonj dva tjedna i pomiljao na mene!". To je razmiljanje bilo vrlo razborito. Ali ve sutradan bilo je do-1 voljno da spazi Matildinu ruku izmeu rukava njezine haljine i ru-l kavice pa da na mladi filozof utone u bolne uspomene koje su ga I ipak vezivale za ivot. "E, pa dobro!", rekao bi on tada samome I sebi, "ustrajat u do kraja u toj ruskoj politici. Kako li e se to[ zavriti?". "to se tie maralice, kad prepiem ta pedeset tri pisma, neu I joj nikako pisati druga. A kada je rije o Matildi, tih est tjedana tako mune komedije nee u njezinu gnjevu nita izmijeniti ili mi pribaviti asak izmirenja. Veliki Boe, ta ja bih umro od sree!". l| on nije bio kadar dovriti misao. Kad bi se, nakon duga sanjarenja, opet vratio pametnu rasuiva-l nju, govorio je sebi: "Doivio bih, dakle, jedan dan sree, a nakon toga bi opet zapoela njezina hladnoa, osnovana, naalost, na mojoj nedovoljnoj moi da joj se svidim. I tada mi ne bi vie bilo nikakve pomoi, bio bih upropaten, zauvijek uniten... Kakvo mi jamstvo moe ona dati kad je u nje takav karakter? Ah, u mojem e ponaanju biti za nju premalo otmjenosti, moj e joj nain govora | biti teak i jednolian! Veliki Boe! Zato sam ja ja? XXIX. Dosada Da se netko rtvuje svojim strastima, hajde de, ali da se rtvuje strastima kojih nema! O, alosno XIX. stoljee! Girodet Budui da je najprije bez zadovoljstva itala dugaka Julienova pisma, gospoa de Fervaques poela se za njih zanimati. Ali neto ju je rastui-valo: "Koje li tete to taj gospodin Sorel nije sveenik u pravom smislu rijei! Tada bih mogla pristati na neku tjenju vezu. No s tim njegovim odlikovanjem i gotovo graanskim odijelom izloila bih se okrutnim pitanjima, a to bih odgovorila?". Nije dovrila tu misao. "Neka bi zlobna prijateljica mogla posumnjati, pa ak i pronijeti glas da mi je to neki mali podreeni bratued, roak mog oca, neki trgovac kojega je odlikovala narodna garda".

Do trenutka kad je srela Juliena, gospoi de Fervaques je inilo najvee zadovoljstvo napisati uz svoje ime rije maralica. Zatim se bolesna i uvredljiva skorojevika tatina stala u njoj boriti protiv zaetka naklonosti. "Bilo bi mi tako lako", mislila je maralica, "uiniti od njega velikog vikara u nekoj biskupiji blizu Pariza! Ali jednostavno gospodin Sorel, i jo tome neznatan tajnik gospodina de La Molea! To je grozno!". Prvi je put tu duu koja se svega bojala uzbudila sklonost prema njezinim tenjama za poloajem i drutvenom nadmoi. Njezin je stari vratar primijetio kako moe biti siguran da e, kad joj donese pismo tog lijepog mladia s tako tunim licem, s njezina lica nestati rastresen i nezadovoljan izraz koji bi maralica brino poprimila uvijek kad bi doao tkogod od njezine posluge. 390 391 Crveno i crno Drugi dio - XXIX. Dosada takva naina ivota, kojemu je sva svrha u drutvu inti dojam, iako u dnu srca nema prave radosti zbog uspjeha te vrste, postala joj je toliko nepodnoljiva otkada je mislila na Juliena, te je bilo dovoljno da s tim neobinim mladiem provede uveer jedan sat, pa da cijeli idui dan ne zlostavlja svoje sobarice. Njegov je sve vei ugled odolijevao i anonimnim pismima koja su bila vrlo dobro sastavljena. Uzalud je Tanbeau natuknuo gospodi de Luzu, de Croisenoisu i de Cavlusu tri vrlo spretne klevete, koje su ta gospoda s uitkom razglasila ne ispitujui suvie istinitost optuaba. Maralica, kojoj duh nije bio sposoban oduprijeti se tim prostakim sredstvima, priala je svoje sumnje Matildi, a ova bi je uvijek utjeila. Jednoga dana, poto je tri puta pitala ima li pisama, gospoa de Ferva-ques se iznenada odluila odgovoriti Julienu. Bila je to pobjeda dosade. Kod drugog pisma umalo nije maralicu zadrala pomisao kako je nedolino da svojom rukom napie tako priprostu adresu: gospodin Sorel, kod markiza de La Molea. - Trebate mi donijeti omotnice na kojima e biti vae ime - ree or uveer Julienu vrlo hladnim tonom. "Postao sam, eto, ljubavnik sobar", mislio je Julien i duboko se klonio, nalazei zadovoljstvo u tome da namjesti lice kao Arsen, sta markiev sobar. Iste je veeri donio omotnice, a sutradan je ve vrlo rano primio trei pismo. Proitao je pet-est redaka na poetku i dva-tri na kraju. Pismj je sadravalo etiri stranice ispisane sitnim i gustim rukopisom. Malo-pomalo maralica je stekla ugodnu naviku da mu pie gotovj svakog dana. Julien je odgovarao vjernim prijepisima ruskih pisama Prednost patetinog stila bila je tolika da se gospoda de Fervaques nijj nimalo udila to odgovori nemaju nikakve veze s njezinim pismima. Kako li bi bio povrijeen njezin ponos da joj je mali Tanbeau, koji jj postao dobrovoljni uhoda Julienovih postupaka, mogao priopiti kal Julien sva njezina pisma neotvorena baca u ladicu. Jednog mu je jutra vratar donio u

knjinicu maraliino pismo. Matilc je tog ovjeka susrela i opazila je pismo i adresu napisanu Julienovir rukopisom. Kad je vratar iziao iz knjinice, ona je ula. Pismo je je bilo na rubu stola. Julien, vrlo zaokupljen pisanjem, nije ga jo bio sta| vio u svoju ladicu. - To ne mogu trpjeti! - povikne Matilda, domogavi se pisma, mene posve zaboravljate, mene, svoju suprugu. Va je postupak stra| an, gospodine. Na te ju je rijei stao guiti ponos, zauen zbog strahovite nedolino-sti njezina postupka; ona brinu u pla i Julienu se uskoro uini da joj ponestaje daha. Iznenaen i zbunjen, Julien nije pravo shvatio sve to je u tom prizoru divno i povoljno za njega. Pomogao je Matildi da sjedne. Ona mu je gotovo klonula u naruje. U prvom je trenu, kad je shvatio tu kretnju, ovladala njime neopisiva radost. Drugog je trena pomislio na Karasova. (Jednom jedinom rijeju mogu sve upropastiti". Njegove se ruke ukoie, toliko mu je napor to ga je trailo lukavstvo bio muan. "Ne smijem ak ni pomisliti da to gipko i divno tijelo pri-vinem na grudi, jer bi me ona tada prezrela i zlostavljala. Kakav straan karakteri" A dok je proklinjao Matildin karakter, on ju je jo sto puta vie ljubio; inilo mu se da u svom naruju dri kraljicu. Julienova ravnoduna hladnoa udvostruila je patnje ponosa koje su razdirale duu gospoice de La Mole. Ona je bila vrlo daleko od hla-dnokrvnosti potrebne da proita u njegovim oima to on toga trenutka za nju osjea. Nije se mogla odvaiti ni da ga pogleda. Drhtala je od straha da u njima ne nae izraz prezira. Sjedei na divanu u knjinici, nepomina, glave odvraene od Juliena, bila je izloena najstranijim mukama koje ponos i ljubav mogu izazvati u ljudskoj dui. Kakav li je straan korak uinila! "Sto sam doivjela, ja bijednica, da se tako needno nudim i da budem odbijena! I to tko da me odbije?", dodavao je njezin ponos izbezumljen od boli. "Odbija me jedan sluga mog oca". - To neu trpjeti - ree ona glasno. Ustavi bijesna, otvori ladicu Julienova stola, koji se nalazio dva koraka ispred nje. Sledila se od uasa ugledavi osam do deset neotvorenih pisama u svemu slinih onima koje je vratar malo prije donio. Na svim je adresama prepoznala Julienov rukopis, vie-manje iskrivljen. - Tako, dakle - vikne ona sva izvan sebe - ne samo da imate uspjeha kod nje nego je jo i prezirete. Vi, koji ste nitko i nita, prezirete maralicu de Fervaques! - Ah, oprosti, prijatelju moj - doda ona bacivi se pred njim na koljena - preziri me, ako hoe, ali me ljubi, ne mogu vie ivjeti bez tvoje ljubavi. - I onda se srui potpuno shrvana. "Evo, dakle, te ohole ene pred mojim nogama", pomisli Julien. 392 393 Crveno i crno XXX. Loa u Kominoj operi As the blackest sky\ Foretells the heaviest tempest.' Don Juan

Usred svih tih velikih uzbuenja Julien je bio vie zauen nego sretan. Matildine su mu uvrede pokazale koliko je ruska politika bila mudra. "Malo govoriti, malo poduzimati, to mi je jedini put| spasenja". On podie Matildu te je bez i jedne rijei posjedne na divan. Malo1 pomalo navrijee joj suze. Da bi se nekako svladala, ona uze u ruke pisma gospoe de Ferva-1 ques; polagano ih je otvarala. Pokazala je jasan znak nervoze kad je ugledala maraliin rukopis. Okretala je, ne itajui ih, stranice tih| pisama; veina ih je imala est stranica. - Odgovorite mi bar - ree napokon Matilda glasom koji je I upravo zaklinjao, ali ne usuujui se gledati Juliena - vi dobro znate da sam ponosna; to je nesrea mog poloaja, a i mog karaktera, priznajem. Gospoa de Fervaques mi je, dakle, preotela vae srce... Je li vam i ona prinijela sve one rtve na koje je mene navela ova kobna ljubav? Nagovjetava najeu oluju. Sumorna je utnja bila sav Julienov odgovor. "Kojim pravom trai ona od mene takvu indiskreciju nedostojnu potena ovjeka?", 1. Kao to najcrnje nebo 394 Drugi dio - XXX. mislio je on. Matilda pokua itati pisma, ali nije mogla jer su joj oi bile prepune suza. Ve mjesec dana bila je nesretna, ali ta ponosna dua nije eljela sebi priznati svoja uvstva. Samo je sluaj doveo do ove provale osjeaja. U jednom su trenu ljubomora i ljubav nadvladale ponos. Sjedila je na divanu vrlo blizu njemu. On je vidio njezinu kosu i njezin alabasterni vrat; naas zaboravi sve to duguje sebi, obujmi je rukom oko struka i zamalo je nije pri vio na grudi. Ona polagano okrenu glavu prema njemu, i on se iznenadi vidjevi neizrecivu bol koja se odraavala u njezinim oima i koja je gotovo izmijenila njezinu fizionomiju. Julien osjeti kako ga ostavljaju snage, toliko je smrtno teko bilo hrabro dranje koje je sebi nametnuo. "Te e oi uskoro izraavati samo najhladniji prezir", pomisli Julien, "ako ga prepustim srei da je ljubim". Ona ga je, meutim, u tom trenu priguenim glasom i rijeima, koje je jedva imala snage dokraja izgovoriti, uvjeravala da neizrecivo ali zbog svojih postupaka na koje ju je samo pretjerani ponos naveo. - I ja imam ponosa - ree Julien jedva ujnim glasom, a njegovo je lice izraavalo krajnju tjelesnu klonulost. Matilda se naglo okrene prema njemu. uti njegov glas bila je srea kojoj se gotovo vie nije ni nadala. Toga je trena mislila na svoju oholost samo zato da bi je proklinjala. eljela je pronai neobine, nevjerojatne postupke da bi ga uvjerila koliko ga oboava i koliko prezire samu sebe. - Zbog toga ste me ponosa vjerojatno i zapazili naas - nastavi Julien. - Sigurno me i ovog trena cijenite zbog one srane postojanosti koja toliko pristaje mukarcu. Moda ja i volim maralicu... Matilda zadrhta, njezine oi poprimie udnovat

izraaj. Sad e, evo, uti svoju osudu. Taj drhtaj nije izmakao Julienu; osjetio je kako mu nestaje hrabrosti. "Ahl", uzdahnu on u sebi sluajui zvuk praznih rijei to su ih izgovarala njegova usta kao da slua neki tui amor. "Kad bih mogao pokriti poljupcima te toliko blijede obraze, a da to ne osjeti!". - Moda ja i volim maralicu - nastavi on... a njegov je glas bivao sve slabiji - ali ja nemam nikakvih sigurnih dokaza o njezinoj sklonosti prema meni... 395 Crveno i crno Matilda ga je gledala. Izdrao je njezin pogled; barem se nadao da ga izraz njegova lica nije izdao. Osjeao se proet ljubavlju sve do posljednjih, najdubljih kutia svog srca. Nikada je jo nije toliko oboavao; bio je gotovo isto toliko lud kao i Matilda. Da je u nje bilo dovoljno hladnokrvnosti i hrabrosti da postupa vjeto, on bi joj bio pao pred noge i odbacio bi svaku tatu komediju. U njega je jo bilo dovoljno snage da nastavi govoriti. "Ah, Karasov!", uzviknu on u sebi. "Zato niste ovdje] Koliko mi je potrebna jedna rije da bih prema njoj podesio svoje dranje!". Za to je vrijeme njegov glas govorio: - U nedostatku svih ostalih osjeaja, dostajala bi i zahvalnost da me privee uz maralicu. Ona je prema meni pokazala blagost, tjeila me kad su me prezirali... Ja ne mogu imati beskrajno povjerenje u izvjesne znakove koji su za mene, bez sumnje, vrlo laskavi, ali koji su moda i vrlo prolazni. - Ah, veliki Boe! - uzviknu Matilda. - E pa dobro, kakvo mi jamstvo dajete? - prihvati Julien ivahnim i vrstim glasom koji kao da je zaas napustio oprezne diplomatske oblike. - Koje e mi jamstvo i koji Bog odgovarati za to da e poloaj koji ste mi, ini se, ovog trenutka raspoloeni dati, trajati dulje od dva dana? - Prevelika moja ljubav i moja golema nesrea ako me vie ne ljubite - ree mu ona, uhvativi ga za ruke i okrenuvi se k njemu... Nagli je pokret koji je upravo uinila malo pomakao njezin ovratnik. Julien spazi njezina divna ramena. Njezina kosa, poneto razbaruena, dozva mu u sjeanje neku slatku uspomenu. Zamalo nije popustio. "Jedna neoprezna rije", pomisli on, "i za mene e ponovno zapoeti onaj dugi niz dana provedenih u oajanju. Gospoa de Renal je nalazila razloge da uini ono to joj je srce nalagalo; ova mlada djevojka iz otmjena drutva doputa svom srcu da se uzbudi tek onda kad se dobrim razlozima uvjeri da se ono mora uzbuditi". On je tu istinu spoznao za tren oka, i u isti mu se as vratila hrabrost. Povukao je ruke koje je Matilda stiskala u svojima, i s izrazitim se potovanjem odmaknuo malo od nje. Vee hrabrosti ne moe mukarac imati. Zatim se zaposli.skupljanjem pisama gospode de 396 Drugi dio - XXX.

Fervaques, koja su bila razbacana po divanu te, naoko s najveom uljudnou koja je toga trena bila toliko okrutna, doda: Gospoica de La Mole e mi dopustiti da o svemu tome razmislim. - Na to se naglo udalji i napusti knjinicu. Ona je ula kako zatvara jedna vrata za drugima. "To se udovite nije nimalo zbunilo", pomisli ona... "Ali zato udovite? On je pametan, oprezan, dobar. Ja sam kriva vie no to se moe i zamisliti". Ta misao nije ju naputala. Matilda je toga dana bila gotovo sretna jer se sva prepustila ljubavi. Reklo bi se da tu duu nikad nije pokretao ponos, i to kakav ponos! Zadrhtala je od uasa kad je uveer u salonu sluga najavio gospou de Fervaques; glas tog ovjeka uinio joj se zlokoban. Nije mogla ni pogledati maralicu, i naglo se udalji. Julien, ne ba odvie ponosan na svoju teko steenu pobjedu, bojao se vlastitih pogleda i nije veerao u palai de La Mole. Njegova ljubav i njegova srea naglo su rasle to se vie udaljavao od trenutka bitke; stao se ve prekoravati. "Kako sam joj mogao odoljeti!", govorio je sebi. "A ako me vie ne bude ljubila? Jedan tren moe izmijeniti tu ponosnu duu, a valja priznati da sam vrlo runo postupao s njom". Uveer je osjeao da bi se svakako morao pojaviti u Kominoj operi, u loi gospoe de Fervaques. Ona ga je bila izriito pozvala. Matilda e sigurno doznati bilo za njegovu nazonost, bilo za njegovu neuljudnu odsutnost. Usprkos tom jasnom razmiljanju nije imao snage da se u rane veernje sate otisne u drutvo. Ako progovori, izgubit e polovicu svoje sree. Deset je sati izbilo, i svakako se morao pojaviti. Sreom je u maraliinoj loi zatekao mnogo gospoa, te se morao smjestiti blizu vrata, posve zaklonjen njihovim eirima. Taj ga je poloaj spasio da ne ispadne smijean; boanski mu zvui Karolinina oajanja u operi Matrimonio segreto natjerae suze na oi. Gospoa de Fervaques je opazila suze. One su bile u tolikoj suprotnosti s mukom odlunou njegova uobiajenog izraza lica da su dirnule duu te velike dame, ve odavna zasienu svim onim to najvie izjeda ponos skorojevike. Ono malo enskog srca to je u nje jo ostalo, ponukalo ju je da govori. Tog je trena eljela uivati u svom glasu. 397 Crveno i crno - Jeste li vidjeli gospoe de La Mole? - ree mu ona. - One su u loi u treem katu. - Julien se smjesta nagnuo u gledalite naslonivi se prilino pristojno na prednju stranu loe. Vidio je Matildu. Njezine su oi blistale od suza. "A danas nije njihov dan za operu", pomisli Julien. "Koje li gorljivosti!". Matilda je bila nagovorila majku da pou u Kominu operu, iako loa koju im je usluno ponudila prijateljica njihove obitelji nije po svom poloaju bila za njih prikladna. eljela je vidjeti hoe li Julien tu veer provesti s maralicom. Drugi dio - XXXI. 398 XXXI. Drati je u strahu

To je, dakle, to divno udo vae civilizacije] Od ljubavi ste uinili obian posao. Barnave Julien otri u lou gospoe de La Mole. Njegove su se oi najprije srele s Matildinim suznim oima. Plakala je bez ikakva ustezanja, ta bile su tu samo neke nie osobe, prijateljica koja im je ponudila lou i ljudi iz njezina kruga. Matilda stavi svoju ruku na Julienovu; kao da je zaboravila strah pred majkom. Guei se gotovo u suzama, rekla mu je samo jednu rije: (Jamstvah "Ali nikako ne smijem s njom govoriti", mislio je Julien, i sam vrlo uzbuen i zaklanjajui kako-tako oi rukom, pod isprikom da u loama na treem katu luster blijeti u oi. "Ako progovorim, otkrit e kako sam silno uzbuen; zvuk moga glasa e me izdati, i opet bi sve moglo propasti". Njegove su unutranje borbe bile mnogo munije nego tog prijepodneva; njegova je dua imala vremena uzbuditi se. Strahovao je da e vidjeti kako je Matildom opet ovladala tatina. Pijan od ljubavi i miline, odluio je da nee govoriti. Po mojemu je sudu to jedna od najljepih crta njegova karaktera; ovjek koji je kadar imati takvu vlast nad sobom moe daleko dospjeti si jata sinant (ako sudbina dopusti). Gospoica de La Mole je svakako htjela Juliena odvesti u palau. Sreom je padala jaka kia. Ali ga markiza smjesti nasuprot sebi i neprestano mu je neto govorila, tako da on nije mogao rei ni rijei njezinoj keri. Reklo bi se da se markiza brine za Julienovu 399 Crveno i crno f sreu. Ne bojei se vie da e sve izgubiti ako se potpuno prepusti^ svom zanosu, on mu se ludo predavao. Smijem li rei da se Julien doavi u svoju sobu bacio na koljena! poljupcima obasuo ljubavna pisma koja mu je dao knez Karasov? "O, veliki ovjee! Koliko li ti dugujem!", uzvikne on u svom l dilu. Malo-pomalo vraalo mu se neto hladnokrvnosti. Usporeivao s generalom koji je napola izvojevao veliku bitku. "Napredak siguran,'golem", pomisli on, "ali to e biti sutra? Jedan tren mo| sve upropastiti)). Strastvenom kretnjom ruke rasklopi on Napoleonove MemocA diktirane na Svetoj Heleni, i dva se puna sata prisiljavao itati ij itale su samo njegove oi, ali svejedno, on se prisiljavao. Za vrijj me tog udnovatog itanja njegov mozak i njegovo srce, uzdignm se na najviu visinu to postoji, radili su i bez njegova znanja. "To srce", pomisli on, "posve drukije od srca gospoe de Renal". dalje od te misli nije dospio. ((Drati je u strahu*; povikne on najednom bacivi knjigu dalel od sebe. "Neprijatelj e mi se pokoriti samo onda ako ga drim strahu, tada se nee usuivati prezirati me." etao je svojom malom sobom, pijan od sree. Zapravo, ta je sre<!

bila vie ponos nego ljubav. "Drati je u strahu!", ponavljao je on ponosno; a imao je i razlog biti ponosan. "Cak i u najsretnijim je trenucima gospoa de uvijek sumnjala da moja ljubav nije ravna njezinoj. Ovdje podjaj mljujem demona, valja ga, dakle, i podjarmiti*. Dobro je znao da e sutradan Matilda ve u osam sati ujutro bij u knjinici. On se pojavio tek u devet, izgarajui od ljubavi, ali j] njegov mozak vladao njegovim srcem. Nije moda prola ni jedr jedina minuta, a da sebi nije ponovio: "Valja je neprestano drati ovoj velikoj sumnji: Ljubi li me on? Njezin sjajan poloaj i laskanj| svih koji joj se obraaju ine je malo odvie sigurnom,)). Naao ju je blijedu kako sjedi na divanu, oito nesposobna da s| uope pomakne. Pruila mu je ruku. - Prijatelju, uvrijedila sam te, istina je. Moe li se na mene lji titi?... Julien nije oekivao tako jednostavan ton. Zamalo se nije odao. - Vi hoete jamstva, prijatelju moj - doda ona nakon utnje 400 Drugi dio - XXXI. koju se nadala da e je on prekinuti. - I dobro je tako. Otmite me, otputujmo u London... Bit u zauvijek upropatena, osramoena... - Imala je hrabrosti izvui svoju ruku iz Julienove da bi njome pokrila oi. Svi su osjeaji enske uzdrljivosti i kreposti opet zavladali tom duom... - E, pa dobro! Osramotite me! - ree ona napokon uzdahnuvi. - To je jamstvo. "Juer sam bio sretan jer sam imao odvanosti biti strog prema sebi", mislio je Julien. Poutjevi malo, toliko je svladao svoje srce da je ledenim glasom mogao izustiti: - Kad budemo na putu u London i kad vi - da se posluim vaim izrazom budete osramoeni, tko mi jami da ete me ljubiti i da vas nee smetati moja nazonost u potanskim kolima? Ja nisam nikakvo udovite, i ako vas u oima javnosti osramotim, to e za mene biti samo jo jedna nova nesrea. Nije smetnja va drutveni poloaj, nego, naalost, va karakter. Moete li vi sami sebi jamiti da ete me osam dana ljubiti? ("Ah, neka me ljubi osam dana, samo osam dana", govorio je Julien u sebi, "i ja u umrijeti od sree. to me se tie budunost, to me se tie ivot? A ta boanska srea moe zapoeti ve ovog trenutka ako ja to hou. To ovisi samo o meni!") Matilda je vidjela da je zamiljen. - Ja sam, dakle, potpuno nedostojna vas - ree ona uhvativi ga za ruku. Julien je poljubi, ali istoga trena ovlada njegovim srcem eljezna ruka dunosti. "Ako ona opazi koliko je oboavam, izgubit u je". I, prije nego to se izvio iz njezina zagrljaja, opet je zauzeo dostojanstveno dranje koje dolikuje mukarcu. Toga dana i iduih dana znao je prikriti svoje preveliko blaenstvo. Bilo je trenutaka kad se odricao ak i zadovoljstva da je stisne u naruaj. No u drugim trenucima mahnitost sree nadvladala bi sve savjete razboritosti.

Imao je obiaj smjestiti se u vrtu pokraj sjenice obrasle kozjom krvi iza koje su bile spremljene ljestve, da izdaleka gleda u kapke Matildina prozora i tuguje zbog njezine nestalnosti. Sasvim se blizu nalazio vrlo velik hrast i on se zaklanjao za njegovo deblo da ga ne opaze radoznali pogledi. Dok je jednom prolazio s Matildom pokraj tog mjesta, koje ga 401 Crveno i crno je tako ivo podsjealo na njegovu preveliku nesreu, suprotnosij izmeu prolog oajanja i sadanjeg blaenstva pogodila ga je takc snano da se nije mogao uzdrati. Oi mu se napunie suzama i on| prinosei usnama ruku svoje prijateljice, ree: Ovdje sam ivic mislei na vas, ovdje sam gledao one kapke, ekao sam satima ona] sretni trenutak kad u vidjeti ovu ruku kako ih otvara... Njegova je slabost bila potpuna. Istinskim joj je bojama, ne izmi-j ljajui nita, ocrtao tadanje svoje neizmjerno oajanje. Krati su uzvici svjedoili o njegovoj sadanjoj srei koja je dokrajila te okrutne muke. "Sto to radim, veliki Boe!", pomisli Julien vrativi se najednom k svijesti. "Upropastit u se". U pretjeranom mu se strahu ve inilo kako u oima gospoice de La Mole opaa manje ljubavi. Varao se. Ali Julienovo se lice naglo izmijeni i na njemu se pojavi mrtvako bljedilo. Njegov pogled ugasnu za tren oka, a izraz oholosti u kojoj je bilo i zlobe zamijeni brzo izraz najistinskije i najodanije ljubavi. - Sto vam je prijatelju? - zapita ga Matilda njeno i uznemireno. - Laem - ree Julien ljutito - i to laem vama. Osuujem se zbog toga, Bog mi je svjedok da vas toliko tujem da vam ne bih mogao lagati. Vi me volite, odani ste mi i nepotrebno je da izmiljam fraze kako bih vam se svidio. - Boe! Zar su sve one krasne rijei, to mi ih ve deset minuta govorite, samo fraze? - I sam se zbog toga prekoravam, draga prijateljice. Nekada sam te fraze kovao za neku enu koja me ljubila, a koja mi je bila dosadna... To je pogreka moga karaktera i sam sebe pred vama optuujem, oprostite mi. Gorke suze oblie Matildine obraze. - im se zbog kakve sitnice koja me dirnula naas predam neizbjenom sanjarenju - nastavljao je Julien - moje mi odvratno pamenje - koje ovog trena proklinjem - dolazi u pomo i ja to zlorabim. - Ja sam, dakle, i ne znajui poinila neto to vam se nije svidjelo? - upita Matilda s draesnom bezazlenou. - Sjetio sam se da ste jednog dana, prolazei pokraj ove kozje krvi, ubrali cvijet; gospodin de Luz vam ga je oteo, a vi ste mu ga 402 Drugi dio - XXXI. ostavili. Bio sam dva koraka udaljen od vas. - Gospodin de Luz? To je nemogue - ree Matilda s ponosom koji joj je bio tako priroen. - To nipoto nije moj nain. - Ja sam u to siguran - odvrati ivo Julien.

- E, pa dobro! Istina je, prijatelju moj - ree ona alosno spu-stivi pogled. Ona je tono znala da ve mnogo mjeseci nije de Luzu tako neto dopustila. Julien ju je gledao s neopisivom njenou. "Ne", pomisli, "ona me ne ljubi manjen. Uveer mu ona smijui se predbaci sklonost prema gospoi de Fervaques. - Jedan graanin da ljubi jednu skorojeviku! Takva su srca moda jedina koja moj Julien ne moe zaluditi. Ona je od vas nainila pravog dendija - ree ona igrajui se svojom kosom. U vrijeme kad je bio uvjeren da ga Matilda prezire, Julien je postao jedan od najbolje odjevenih mukaraca u Parizu. Ali je u neemu bio ak i iznad ljudi te vrste: kad bi se jednom dotjerao, nije na to vie mislio. Jedna je stvar grizla Matildu: Julien je nastavio prepisivati ruska pisma i slati ih maralici. 403 Crveno i crno XXXII. Tigar Jaol Zato ovo, a ne neto drugo? Beaumarchais, Figarov pir Neki engleski putnik pria o prijateljstvu u kojem je ivio s jednim tigrom; on ga je odgojio i milovao, ali je na stolu uvijek drao nabijen pitolj. Julien se svojoj prevelikoj srei preputao samo u trenucima kad Matilda nije mogla vidjeti njezin odraz u njegovim oima. Tono je ispunjavao svoju dunost da joj od vremena do vremena kae koju grubu rije. Kad bi Matildina blagost, koju je s uenjem zapaao, i prekomjerna njezina odanost dovele u opasnost vlast nad samim sobom, imao je hrabrosti naglo je ostaviti. Matilda je prvi put ljubila. ivot, koji joj se uvijek vukao poput kornjae, sada je letio. Kako se ipak njezin ponos morao na neki nain ispoljiti, ona je nastojala izloiti se svim opasnostima u koje ju je njezina ljubav mogla dovesti. Julien je bio oprezan. No jedino onda kad bi se radilo o opasnosti, ona nije poputala njegovoj volji. Dok je prema njemu bila pokorna i gotovo ponizna, bila je nadasve ohola prema svima koji su joj u kui prilazili, i prema roacima i prema slugama. Naveer u salonu, meu ezdeset osoba, pozvala bi Juliena da se s njime nasamo i dugo razgovara. Kad se mali Tanbeau jednog dana smjestio pokraj njih, zamoli ga ona da ode u knjinicu i da joj donese onaj svezak Smolletta u kojem je rije o revoluciji godine 1688. A kako je on oklijevao, ona 404 Drugi dio - XXXII. doda s izrazom uvredljive oholosti, koja je bila melem Julienovoj dui. - I nemojte se nimalo uriti! - Jeste li opazili pogled toga malog udovita? - upita on. - Njegov ujak slui u ovom salonu ve desetak godina; da nije njega, smjesta bih ga dala izbaciti.

Njezino ponaanje prema gospodi de Croisenoisu, de Luzu i ostalima, savreno uljudno u formi, bilo je u biti vrlo izazovno. Matilda je sebi ivo predbacivala zbog svega onoga to je nekada o njima Julienu povjeravala, to vie to se nije usudila priznati mu da je preuveliala svoje gotovo posve nedune znakove naklonosti prema toj gospodi. Usprkos najljepim odlukama, njezin je enski ponos svakog dana spreavao da Julienu kae: - Ja sam, samo zato to sam s vama govorila, nalazila zadovoljstvo u tome da opisujem slabost zbog koje nisam mogla povui ruku kad ju je gospodin de Croisenois, poloivi svoju ruku na mramorni stol, malo dotaknuo. Danas, tek to bi koji od te gospode nekoliko trenutaka s njom govorio, ona bi ve imala neto zapitati Juliena i pod tom bi ga izlikom zadrala uza se. Opazila je da je trudna i radosno je to saopila Julienu. - Sumnjate li jo u mene? Nije li to jamstvo? Ja sam zauvijek vaa ena. Ovo je priopenje Juliena duboko potreslo. Zamalo nije zaboravio svoja naela ponaanja. "Kako da svjesno budem hladan i uvredljiv prema toj jadnoj djevojci koja se zbog mene upropauje?". Ako bi izgledala malo bolesna, tada on - ak ni u dane kad bi razboritost progovorila svojim stranim glasom - nije nalazio hrabrosti da joj kae koju od onih okrutnih rijei koje su, po njegovu iskustvu, bile prijeko potrebne za trajnost njihove ljubavi. - Pisat u svom ocu - ree mu ona jednog dana - on je meni vie nego otac, on mi je prijatelj. Smatrala bih nedostojnim i vas i sebe kad bih ga nastojala prevariti makar i za trenutak. - Veliki Boe! Sto ete uiniti? - ree Julien prestravljen. - Svoju dunost - odgovori ona s pogledom koji je blistao od radosti. Osjeala je da je velikodunija od svog ljubavnika. - Ali on e me sramotno protjerati! - To je njegovo pravo, treba ga potovati. Ja u vam tada pruiti 405 Crveno i crno ruku i mi emo usred bijela dana izii kroz glavna vrata. Julien je zapanjen zamoli da odgodi to priznanje za tjedan dana. - Ne mogu - odvrati ona - ast mi to nalae; spoznala sam svoju dunost, moram je izvriti, i to odmah. - E, pa dobro! Ja vam zapovijedam da to odgodite - ree napokon Julien. - Vaa je ast zatiena, ja sam va mu. Na e poloaj, i va i moj, biti znatno izmijenjeni tim vaim velikim rakom. I ja imam neka prava. Danas je utorak; idui je utorak dar primanja kod vojvode de Retza. Uveer, kad se gospodin de La Mole vrati, vratar e mu predati vae kobno pismo... On i ne mislJ na drugo doli na to da vas uini vojvotkinjom, u to sam siguran] Mislite na to kako e biti nesretan. - Hoete li time rei: mislite na to kako e se osvetiti? - Ja mogu osjeati samilost prema svom dobroinitelju, mogu biti neizrecivo tuan to mu kodim, ali ja se nikog ne bojim i nikada se neu bojati. Matilda se pokori. Otkada ga je obavijestila o svom stanju, bik je to prvi put da on s njom govori kao gospodar. Nikada je jo nije toliko ljubio. Onaj dio njegove due koji je znao za njenost s radou je uzimao

njezino stanje kao ispriku da joj ne mora gon voriti okrutne rijei. Priznanje gospodinu de La Moleu duboko ga uznemiri. Hoe li ga rastaviti od Matilde? A kako god bude velil njezina bol, hoe li ona mjesec dana nakon njegova odlaska ]oi misliti na njega? Gotovo je jednak strah osjeao i pred opravdanim prijekorima koje e markiz, jamano, na njega sruiti. Uveer prizna on Matildi taj drugi razlog svoje uznemirenosti, zatim joj, zanesen svojom ljubavlju, prizna i prvi. Boja se njezina lica izmijeni. - Zaista - ree mu ona - zar bi est mjeseci provedenih daleke od mene predstavljalo za vas nesreu? - Golemu, jedinu na svijetu na koju gledam sa strahom. Matilda je bila jako sretna. Julien je svoju ulogu igrao tako vjete da ju je uspio uvjeriti kako je u nje vie ljubavi nego u njega. Doao je i sudbonosni utorak. U pono, vrativi se kui, marku nae pismo s napomenom da ga mora vlastoruno otvoriti, i same onda kad bude bez svjedoka. 406 Drugi dio - XXXII. "Oe, sve su drutvene veze izmeu nas raskinute, ostaju jo samo veze koje je stvorila priroda. Iza mog mua, vi ste bie koje mi je najdrae i uvijek e to biti. Oi mi se pune suzama, mislim na jad koji vam zadajem. Ali da moja sramota ne bi postala javna i da bih vam ostavila vremena da razmiljate i odluite to ete uiniti, ne mogu dulje odgaati priznanje koje vam dugujem. Ako mi u vaem prijateljstvu, koje je prema meni, kako znam, vrlo veliko, hoete dodijeliti malu potporu, otii u ivjeti sa svojim muem gdje vi elite, u vicarsku, na primjer. Njegovo je ime tako beznaajno da nitko nee prepoznati vau ker u gospoi Sorel, snahi tesara iz Verrieresa. To je, eto, ime koje me stajalo toliko muke da napiem. Bojim se vaega gnjeva, koji e na prvi pogled biti prema Julienu toliko opravdan. Neu postati vojvotkinjom, oe, ali to sam znala kad sam ga zavoljela. Jer ja sam se prva zaljubila, ja sam ga zavela. Naslijedila sam od vas suvie uzvienu duu da bih pazila na ono to je svakidanje ili mi se tako ini. Uzalud sam, u nastojanju da vam ugodim, mislila na gospodina de Croisenoisa. Zato ste mi stavili pred oi istinsku vrijednost? Vi ste mi, kad sam se vratila iz Hveresa, sami rekli: "Taj je mladi Sorel jedino stvorenje koje me zabavlja". Jadni je mladi jednako kao i ja - ako je to mogue - nesretan zbog boli to vam ga zadaje ovo pismo. Ne mogu sprijeiti da se kao otac naljutite, ali volite me kao prijatelj. Julien me potovao. Ako bi me nekad oslovio, bilo je to jedino zbog duboke zahvalnosti prema vama. Jer priroeni ga ponos njegova karaktera potie da s onima koji su iznad njega govori uvijek samo slubeno. On ima iv i priroen osjeaj za razlike u drutvenim poloajima. Crvenjei se priznajem svom najboljem prijatelju, i nikada to priznanje neu ponoviti nikome drugome: ja sam njemu jednog dana u vrtu stisnula ruku. Zato biste se vi nakon dvadeset etiri sata jo ljutili na njega? Moja je pogreka nepopravljiva. Ako budete traili, oitovat e

vam on po meni svoje duboko potovanje i svoje oajanje to vam nanosi jad. Vi ga nikada vie neete vidjeti, a ja u poi za njim kuda on bude htio. To je njegovo pravo, to je moja dunost, on je otac mog djeteta. Ako nam vaa dobrota htjedne dodijeliti est tisua franaka za ivot, primit u ih sa zahvalnou. Ako ne, Julien se kani nastaniti u Besane,onu, gdje e zapoeti pouavati u latinskom jeziku i knjievnosti. Ma kako nisko zapoeo, sigurna sam da 407 Crveno i crno Drugi dio - XXXIII. e se uzdignuti. Ne bojim se da u uz njega ostati u sjeni. Doe li do revolucije, sigurna sam da e on imati jednu od prvih uloga. Moete li vi to isto rei ma i za jednoga od njih koji su prosili moju ruku? Oni imaju velike posjede1. U toj jedinoj injenici ne nalazim razloga da im se divim. Moj bi Julien postigao visok poloaj ak i pod sadanjim reimom kad bi imao jedan milijun i zatitu mog oca..." Matilda je, znajui da je markiz ovjek trenutanih raspoloenja, napisala osam stranica. "Sto da radim?", mislio je Julien dok je gospodin de La Mole itao to pismo. "U emu je: 1. moja dunost, 2. moj interes? Moj je dug prema njemu golem. Bez njega bih bio nitko i nita, a ipak ne tolika nitica da me drugi ne bi mrzili i proganjali. Uinio je od mene svjetskog ovjeka. Moji e nuni nitkovluci biti: 1. rjei, 2. manje niski. To je vie nego da mi je dao jedan milijun. Dugujem mu ovo odlije i privid diplomatskih usluga koje me odlikuju. Uzme li u ruku pero da mi propie kako se imam vladati, to li e napisati?..." Juliena je naglo prekinuo stari sobar gospodina de La Molea. - Markiz vas zove da smjesta doete, odjeveni ili neodjeveni. Hodajui pokraj Juliena, sluga apatom doda: - Izvan sebe je, uvajte se! 408 XXXIII. Pakao slabosti Brusei taj dijamant, neki mu je nespretan brusa oduzeo neto od njegova najblistavijeg sjaja. U srednjem vijeku - to kaem - jo pod Richelieuom Francuz je imao snagu da neto hoe. Mirabeau Julien je zatekao markiza bijesna. Moda prvi put u svom ivotu, taj se velika ponio nepristojno. Obasuo je Juliena svim psovkama koje su mu pale na pamet. Na je junak bio zauen i uzrujan, ali to nije pokolebalo njegovu zahvalnost. "Koliko li se krasnih planova koje je taj jadni ovjek odavno gajio u dnu due sada u jednom trenutku sruilo! Ali ja sam duan odgovoriti mu, moja bi utnja uveala njegov gnjev". Odgovor mu je pribavila uloga Tartuffa. - Ja nisam aneo... Vjerno sam vam sluio, vi ste mi velikoduno plaali... Bio sam zahvalan, ali meni su dvadeset dvije godine... U ovoj ste kui shvaali moje misli samo vi i ono milo stvorenje...

- udovite! - povikne markiz. - Milo stvorenje! Milo stvorenje! Onoga dana kad ste spoznali da je ona milo stvorenje, trebali ste pobjei. - Ja sam to pokuao; zamolio sam vas da odem u Languedoc. Umoran od bijesnog etanja, markiz se, svladan bolom, bacio u naslonja. Julien je uo kako je promrmljao: "To nije zao ovjek". - Ne, prema vama to nisam - uzvikne Julien bacivi se pred njim na koljena. Ali se strahovito zastidi te kretnje i vrlo brzo ustade. Markiz je zaista bio posve smuen. Vidjevi tu kretnju, opet ga je stao obasipati okrutnim i koijakim pogrdama. Novost tih psovki donosila mu je moda neko olakanje. 409 Crveno i crno "Sto! Moja e se ki zvati gospoa Sorel! Sto! Moja ki nee biti vojvotkinja!" Svaki put kad bi mu se te dvije misli jasno pojavile u glavi, gospodina de La Molea bi spopale muke i on vie nije mogao vladati sobom. Julien se bojao da e ga tui. U svijetlim trenucima, kad bi se markiz poinjao privikavati na svoju nesreu, obraao se Julienu prilino razumnim predbacivanjima. - Trebalo je bjeati, gospodine - govorio mu je on. - Dunost vam je bila da bjeite... Vi ste najgori ovjek... Julien prie stolu i napie: "Ve mi je odavna ivot nepodnoljiv, uinit u mu kraj. Molim gospodina markiza da primi izraze moje bezgranine zahvalnosti i da mi oprosti neugodnost koju e moda moja smrt u njegovoj palai prouzroiti)). - Neka gospodin markiz izvoli ovo proitati... Ubijte me - ree Julien - ili zapovjedite svom sobaru da me ubije. Sad je jedan sat u noi, etat u se u vrtu uz stranji zid. - Idite do sto avola! - dovikne mu markiz kad je odlazio. "Razumijem", mislio je Julien; "on se ne bi ljutio kad bih njegova sobara oslobodio dunosti da me ubije... Neka me ubije, bilo mu sretno, to je zadovoljtina koju mu nudim... Ali, bogami, ja volim ivot... Duan sam ivjeti za svoga sina". Ta misao, koja se sada prvi put tako odreeno pojavila u njegovoj mati, posve ga je zaokupila nakon prvih trenutaka etnje, u kojima je prevladavalo osjeanje opasnosti. Taj toliko novi interes uini od njega razborito stvorenje. "Da bih se prema tom naprasitom ovjeku znao ponaati, potrebni su mi savjeti... On je posve nerazuman, sposoban je za sve. Fouque je suvie daleko; on, uostalom, ne bi ni razumio osjeaje srca kakvo je u markiza. Grof Altamira... Jesam li siguran da e on vjeno utjeti? Moje traenje savjeta ne smije biti neka akcija i da jo pogora moj poloaj. Ah, ne preostaje mi nitko osim tmurnog opata Pirarda... Njegov je duh skuen jansenizmom... Kakav jezuitski lupe poznavao bi svijet i bolje bi me posluio... Gospodin Pirard je kadar istui me, samo kad mu spomenem svoj grijeh".

Tartuffov duh priskoi Julienu u pomo. "E, pa dobro, poi u k njemu na ispovijed". To je bila posljednja odluka koju je stvorio u Drugi dio - XXXIII. vrtu poto je etao puna dva sata. Nije vie ni pomiljao na to da bi ga puani metak mogao iznenaditi; obuzimao ga je san. Sutradan u ranu zoru bio je Julien nekoliko milja daleko od Pariza i lupao je na vrata starog jansenista. Na svoje veliko iznenaenje, opazio je da njegovo priznanje nije ba suvie iznenadilo opata. - Moda bih morao sebe prekoravati - ree opat vie zabrinut nego ljutit. - Nekako sam nasluivao tu ljubav. Moje me prijateljstvo prema vama, mali nesretnice, sprijeilo da upozorim oca. - to e on sada uiniti? - ivo upita Julien. (On je tog trena volio opata i bilo bi mu vrlo teko da ga je ovaj izgrdio.) - Vidim tri mogunosti - nastavi Julien. - 1. Gospodin de La Mole moe narediti da me ubiju - i on ispria o pismu koje je ostavio markizu i u kojem mu najavljuje samoubojstvo. - 2. On moe odrediti da me grof Norbert izazove na dvoboj i ustrijeli. - Zar biste pristali na dvoboj? - upita opat bijesno i ustane. - Ne doputate mi da dovrim. Razumije se da nikada ne bih pucao na sina svog dobroinitelja. 3. On me moe udaljiti. Ako mi kae: "Otiite u Edinburgh, u New York", posluat u ga. Tada bi bilo nemogue prikriti stanje gospoice de La Mole; ali ja nipoto ne bih dopustio da mog sina proguta mrak. - To bi bila, sasvim sigurno, prva misao tog pokvarenog ovjeka... U Parizu je Matilda oajavala. Oko sedam sati pola je k ocu. Pokazao joj je Julienovo pismo. Strepila je. "I to bez moga doputenja?)), pomisli ona s bolom u kojem je bilo srdbe. - Ako je mrtav, i ja u umrijeti - ree ona svom ocu. - Vi ete biti uzrok njegovoj smrti... To e vas moda radovati... No kunem vam se njegovom uspomenom, najprije u se odjenuti u crninu, javno u se predstavljati kao udovica Sorel i razaslat u osmrtnice, raunajte s tim!... Neete me vidjeti ni malodunu ni podlu. Njezina je ljubav ila do ludila. Sad je gospodin de La Mole ostao bez rijei. Poeo je na dogaaje gledati malo razumnije. Matilda se nije pojavila na ruku. Markizu je laknulo i naroito mu je laskalo kad je vidio da ona nije nita rekla svojoj majci. Julien se vrati s jahanja. Matilda ga pozove k sebi i baci mu se u 410 411 Crveno i crno naruaj gotovo na oigled sobarice. Julien joj nije bio osobito zahvalan za taj zanos; vratio se s dugog vijeanja s opatom Pirardom kao veliki diplomat i raundija. Njegovu je matu uguilo izraunavanje svih mogunosti. Matilda mu suznih oiju priopi da je itala njegovo pismo o samoubojstvu. - Otac se moe predomisliti; uinite mi uslugu i otputujte smjesta u Villequier. Uzjaite opet konja i napustite palau prije nego to ustanu od stola.

Kako je Julien ostao zauen i hladan, spopade je grevit pla. - Pusti da ja vodim nae poslove! - povikne ona sa zanosom i stisne ga u svoj zagrljaj. - Dobro zna da se ne rastajem od tebe dragovoljno. Pii na ime moje sobarice, i neka adresa bude napisana tuom rukom. A ja, ja u ti pisati cijele knjige. Zbogom! Bjei! Ta posljednja rije povrijedi Juliena, ali on ipak poslua. "Nesrea je", mislio je on, "to me ti ljudi ak i u svojim najboljim trenucima nehotice uspiju povrijediti". Matilda se odluno opirala svim mudrim prijedlozima svog oca. Nikada nije pristajala povesti pregovore na drugim temeljima nego to su ovi: ona e biti gospoa Sorel i ivjeti siromaki sa svojim muem u vicarskoj ili kod svog oca u Parizu. Nema ni govora o tome da bi ona potajno rodila. - Tada bih se izloila mogunosti klevetanja i sramote. Dva mjeseca nakon vjenanja poi u s muem na putovanje; nee nam biti teko prikazati kako se moj sin rodio u pravo vrijeme. Tu je odlunost markiz najprije doekivao s izljevima gnjeva, a naposljetku ona u njemu pobudi sumnju. U trenutku njenosti ree svojoj keri: - Sluaj, evo ti doznaka na deset tisua livri rente, poalji je svom Julienu i neka mi to prije onemogui da je povuem. Znajui kako Matilda voli zapovijedati, Julien je, da bi je posluao, bez potrebe prevalio etrdeset milja. Bio je u Villequieru i sreivao raune sa zakupcima. Markievo je dobroinstvo bilo razlog da se vratio. On zatrai sklonite kod opata Pirarda, koji je za vrijeme njegova izbivanja postao najkorisniji Matildin saveznik. Svaki put kad bi ga markiz zapitao, dokazivao mu je kako bi svako drugo rjeenje, osim javnog vjenanja, bilo u Bojim oima zloin. - A sreom je - dodavao je opat - svjetovna mudrost ovdje u skladu s vjerom. Moe li se pri tako vatrenu karakteru kakav je u gospoice de La Mole i asak raunati na tajnu koju ona nije sama Drugi dio - XXXIII. sebi nametnula? Ako se ne odluite na taj odvani korak javnog vjenanja, drutvo e se mnogo dulje baviti tom udnom mezalijansom. Treba sve rei odjednom i bez i najmanje tajne, tobonje ili stvarne. - Istina je - ree markiz zamiljeno. - Pri ovakvu postupku, govoriti o toj enidbi jo tri dana nakon vjenanja bilo bi brbljanje ovjeka koji nema ideja. Valja iskoristiti neku krupnu antijakobinsku vladinu mjeru, pa se uz nju nezapaeno prouljati. Dva-tri prijatelja gospodina de La Molea mislila su kao i opat Pirard. U njihovim je oima velika zapreka bila odluna Matildina narav. Ali ni poslije tolikih pametnih dokazivanja, markieva se dua nije mogla naviknuti na to kako se mora odrei svake nade da e mu ki postati vojvotkinja. Njegovo pamenje i njegova mata bili su puni svakojakih lukavstava i smicalica koje su jo bile mogue u doba njegove mladosti. Popustiti pred nudom, bojati se zakona, inilo mu se besmisleno i neasno za ovjeka njegova poloaja. Skupo je sada plaao arobne

snove koje je ve deset godina snivao o budunosti svoje drage keri. "Tko je to mogao predvidjeti?", pitao se on. "Djevojka tako ohola karaktera, tako visoka duha, ponosnija od mene na ime koje nosi! Sve to je u Francuskoj najslavnije, unaprijed me molilo za njezinu ruku!". Valja odbaciti svako mudrovanje. Ovo je stoljee stvoreno da sve pobrka! Mi srljamo u kaos. 412 413 Crveno i crno XXXIV. Duhovit ovjek Jaui putem, prefekt je sebi govorio: "Zato ja ne bih postao ministar, predsjednik vlade, vojvoda? Evo kako bih ja vodio rat... A ovako bih dao baciti u okove novatore... " Le Globe Nijedan argument nije kadar unititi mo desetogodinjih ugodnih sanja. Markiz nije smatrao razumnim ljutiti se, ali se nije mogao odluiti ni oprostiti. "Kad bi taj Julien nekim nesretnim sluajem umro", pomislio bi on koji put... Tako je ta oaloena mata u najbesmislenijim tlapnjama nalazila neko olakanje. One su koile utjecaj razboritih dokazivanja opata Pirarda. Tako je prolo mjesec dana, a da pregovori nisu napredovali ni koraka. U toj obiteljskoj borbi, kao i u politikim poslovima, markiz je dolazio do sjajnih zapaanja kojima se zanosio tri dana. Tada mu se plan nekog postupka vie ne bi sviao jer je bio poduprt dobrim razlozima, a razlozi su u njegovim oima nalazili milost samo ukoliko su podupirali njegove omiljene nakane. Tri bi dana radio sa svim arom pjesnikog zanosa da dovede stvari u neko odreeno stanje, a sutradan vie nije na to ni mislio. Juiiena je najprije zbunjivala markieva sporost, ali je za nekoliko tjedana stao otkrivati da gospodin de La Mole u toj stvari nema nikakav odreen plan. Gospoa de La Mole i svi ukuani mislili su da Julien putuje pokrajinom radi upravljanja posjedima. On se krio u upnom dvoru opata Pirarda i viao se s Matildom gotovo svakog dana. Ona je svakoga jutra provodila jedan sat s ocem, ali katkada po itave tje414 Drugi dio - XXXIV. dne nisu govorili o pitanju koje je zaokupljalo sve njihove misli. - Ne elim znati gdje je taj ovjek - ree joj jednog dana markiz. - Poaljite mu ovo pismo! - Matilda je itala: "Posjedi u Languedocu donose 20.600 franaka. Svojoj keri dajem 10.600 franaka, a gospodinu Julienu Sorelu 10.000 franaka. Dajem i same posjede, razumije se. Recite biljeniku da sastavi dvije pojedinane darovnice i da mi ih sutra donese. Nakon toga prestaje svaki odnos izmeu nas. Ah, gospodine, zar sam to morao doekati? Markiz de La Mole."

- Najljepa vam hvala - ree Matilda veselo. - Mi emo se nastaniti u dvorcu Aiguillon, izmeu Agena i Marmanda. Kau da je taj kraj lijep kao Italija. Taj je poklon neobino iznenadio Juiiena. On vie nije bio onaj strogi i hladni ovjek kojeg smo poznavali. Sudbina njegova sina unaprijed je zaokupila sve njegove misli. Taj iznenadni imutak, prilino znatan za tako siromana ovjeka, uini ga ambicioznim. Gledao je sebe i svoju enu s prihodom od 36.000 livri. Sto se Matilde tie, njezina su se sva osjeanja iscrpljivala u oboavanju mua; tako je, naime, njezin ponos uvijek nazivao Juiiena. Jedina i velika elja bila joj je da njezin brak bude priznat. Provodila \c ivot precjenjujui osobitu mudrost koju je pokazala povezavi svoju sudbinu sa sudbinom jednoga izvanrednog ovjeka. U njenoj ie glavi osobna zasluga imala vanu ulogu. Gotovo trajna odsutnost, mnogobrojni poslovi, malo vremena da se govori o ljubavi, sve je to upotpunilo dobre posljedice mudre politike koju je Julien neko zamislio. Matilda se stala uznemirivati to tako malo via ovjeka u kojega se zaista uspjela zaljubiti. 11 trenutku loeg raspoloenja napisala je ocu pismo i zapoela ga kao Otelo: Da sam Juiiena pretpostavila zadovoljstvima koja je drutvo pruilo keri gospodina de La Molea, to moj izbor dovoljno dokazuje. Zadovoljstvo ugleda i sitne tatine za mene ne znae nita. Evo uskoro est tjedana to ivim rastavljeno od svog mua. Time sam vam dovoljno posvjedoila svoje potovanje. Prije idueg etvrtka napustit u roditeljsku kuu. Vaa su nas dobroinstva obogatila. ()sim potovanog opata Pirarda, nitko ne zna za moju tajnu. Otii 415 Crveno i crno Drugi dio - XXXIV. u k njemu; on e nas vjenati, a sat kasnije bit emo na putu Languedoc i neu se nikada pojaviti u Parizu, osim ako nam vi naloite. Ali srce mi se para to e iz svega tog nastati uvredljivi govorkanja, usmjerena protiv mene i protiv vas. Nee li podrugljiv^ primjedbe glupe javnosti prinuditi naeg Norberta da izazove Juli ena na dvoboj? U tom sluaju ne bih imala nikakve vlasti nad njii ja ga poznajem. U njegovoj bismo dui nali pobunjena plebeja Na koljenima vas zaklinjem, oe moj, doite na moje vjenanjj idueg etvrtka u crkvu opata Pirarda. To e ublaiti alce zlobni pria, a ivot e vaeg jedinca sina i mog mua biti siguran", itd. To je pismo unijelo veliku zabunu u markievu duu. Valja se, di kle, konano odluiti. Sve sitne navike, svi obini prijatelji izgubi su utjecaj. U toj su se neobinoj prilici opet potpuno u njemu oitovale crte njegova karaktera koje su ostale kao tragovi dogaaja za njege ve mladosti. Nevolje emigracije stvorile su od njega ovjeka sklor matanju. Poto je dvije godine uivao golem imutak i sva odlike vanja na dvoru, godina 1790. bacila ga je u stranu bijedu emigrj

ije. Ta je okrutna kola preobrazila duu od dvadeset dvije godin< Zapravo je on svojim sadanjim bogatstvom bio vie okruen neg to je ono njime vladalo. Ali ta ista mata koja je sauvala njegov duu od gangrene zlata uinila ga je robom lude strasti da svo} ker vidi odlikovanu visokom titulom. Za vrijeme proteklih est tjedana markiz bi katkada, gonjen hiror poelio da Juliena uini bogatim. Siromatvo mu se inilo rune neasno za njega, gospodina de La Molea, i nemogue za njege va zeta. Tada je rasipao novac. Sutradan bi njegova mata kreni drugim smjerom: inilo mu se da e Julien razumjeti nijemi jez te novane velikodunosti te promijeniti ime, iseliti se u Ameril i pisati Matildi da je on za nju mrtav. Gospodin de La Mole ve izmiljao to pismo i ispitivao njegov uinak na karakter sve keri... Onoga dana kad ga je Matildino stvarno pismo trgnulo iz tih ml denakih snova, poto je dugo razmiljao bi li Juliena ubio ili zametnuo trag, upravo je sanjario o tome da mu omogui sjaji budunost. Dat e mu ime po jednome od svojih posjeda. A st mu ne bi izradio i perstvo? Otkad je u panjolskoj ubijen jedini si njegova tasta vojvode od Chaulnesa, on mu je vie puta govoj kako eli svoj naslov prenijeti na Norberta... "Ne moe se Julienu porei neobina sposobnost za poslove, smjelost, moda ak i briljantnost)), mislio je markiz... "ali u dnu tog karaktera nalazim neto to me plai. Taj dojam ini on na sve, bit e dakle neto stvarno u tome". (I to je to neto stvarno bilo tee dokuiti, to je ono vie plailo duu starog markiza, sklonu matanju.) "Moja mi je to ki neki dan vrlo vjeto rekla". (U pismu koje ovdje ne navodimo.) "Julien se nije vezao ni uz jedan salon, ni uz koju koteriju". On nije sebi priskrbio nikakav oslon protiv mene, ni najmanju pomo ako ga ja napustim... Je li to nepoznavanje sadanjeg stanja drutva?... Dva-tri puta sam mu rekao: "Nema istinske ni probitane kandidature izvan kandidature salona". Ne, u njega nije spretan i prepreden duh zastupnika koji ne gubi ni trenutka ni prilike... To nipoto nije karakter kao u Luja XI. S druge strane opet, nalazim kod njega najneplemenitije maksime... Ne snalazim se... Ponavlja li on te maksime da bi mu posluile kao brane njegovim strastima? Uostalom, jedno je sigurno: on ne podnosi prezir, i time u ga drati. U njega nema vjere u visoko podrijetlo, to je tono, on nas ne potuje nagonski... To je pogreka. Ali bi se svakako dua jednog bogoslova morala uznemirivati jedino zbog nedostatka uivanja i novca. On je, naprotiv, sasvim drukiji i ni uz koju cijenu ne moe podnijeti prezir". Kerino je pismo primoralo gospodina de La. Molea da uvidi potrebu vlastite odluke: "Napokon, veliko je pitanje u ovome: Je li lulienova smionost ila dotle da se usudio mojoj keri udvarati zato to je znao da je ja volim vie od svega i da imam sto tisua kuda prihoda? Matilda tvrdi protivno... Ne, moj Juliene, u tom pitanju neu dopustiti da me ita zavara.

.Je li tu doista postojala prava ljubav, neoekivana? Ili samo najobinija elja da se uzdigne na lijep poloaj? Matilda je otroumna, ona je odmah osjetila da bi ga sumnja u to kod mene mogla upropastiti i zato je napisala ono priznanje da mu je ona prva otkrila svoju ljubav... 416 417 Crveno i crno Drugi dio - XXXIV. Zar bi se djevojka tako ponosna karaktera mogla toliko zaboraviti da uini prve korake?... Da mu jedne veeri u vrtu stisne ruku, koje li strahote! Kao da nije imala na raspolaganju stotinu drugih naina da mu dade do znanja kako mu je sklona. Tko se brani, taj se optuuje; ne vjerujem ja Matildi"... Toga su dana markievi zakljuci bili odluniji nego inae. Meutim je navika prevladala, i on odlui dobiti na vremenu i napisati svojoj keri pismo. Oni su se, naime, dopisivali iz jednog krila palae u drugo. Gospodin de La Mole se nije usudio raspravljati s Matildom i otvoreno joj se suprotstaviti. Strahovao je da se sve ne dovri nekim iznenadnim poputanjem. PISMO "uvajte se da ne poinite kakvu novu ludosti Evo vam dekret husarskog porunika za viteza Juliena Sorela de La Vernavea. Vidite to inim za njega. Ne protivite se i nemojte me ispitivati. Neka otputuje za dvadeset etiri sata i neka se javi u Strasbourgu, gdje se nalazi njegova pukovnija. Evo i naloga mom bankaru. Posluajte me!" Matildinoj ljubavi i veselju nije bilo granica. eljela je iskoristiti svoju pobjedu, te smjesta odgovori: "Gospodin de La Vernave bi, izvan sebe od zahvalnosti, pao pred vama na koljena kad bi znao to ste se sve udostojali za njega uiniti. Ali u svoj je toj plemenitosti moj otac mene zaboravio. ast vae keri je u opasnosti. Jedna nesmotrenost moe na nju baciti vjeitu ljagu, koju ni prihod od dvadeset tisua kuda ne bi mogao odstraniti. Ja gospodinu de La Vernavu neu predati taj dekret dok mi ne zadate rije da e se moje vjenanje obaviti javno tijekom idueg mjeseca u Villequieru. Uskoro e se ki moi pojavljivati u javnosti jedino pod imenom gospoe de La Vernave. Koliko sam vam zahvalna, dragi tata, to ste me oslobodili imena Sorel", itd. itd. Odgovor je bio neoekivan. "Posluajte me ili u sve opozvati! Drite, vi mlado, nepromiljc no eljade] Ja jo ne znam tko je taj va Julien, a vi sami znate to jo manje nego ja. Neka ode u Strasbourg i neka se dobro vlada! Svoju u vam odluku priopiti za dva tjedna". Taj je odluni odgovor zaudio Matildu. (Ja ne znam te je rijei bacie u sanjarenje, koje se ubrzo zavri najarobnijim nagaanjima. No ona ih je smatrala istinom. "Duh se mog Juliena nije zaodjenuo malom, kukavnom salonskom uniformom, i moj otac ne vjeruje u njegovu superiornost upravo zbog onih razloga koji je dokazuju... Ipak, ako se ne pokorim tom odlunom prohtjevu, moglo bi doi do javnog raskida. Skandal bi nakodio mom poloaju u drutvu, a u

Julienovim oima mogao bi me uiniti manje dostojnom ljubavi. Poslije skandala... desetogodinje siromatvo. Ludost koju djevojka poini kad odabire mua radi njegovih zasluga moe se spasiti od smijenosti jedino sjajnim bogatstvom. Ako ivim daleko od oca, moe me on, kako je ve u godinama, i zaboraviti... Norbert e se oeniti kakvom ljubaznom i okretnom enom. Starog je Luja XIV oarala vojvotkinja de Bourgogne..." Odluila se pokoriti, ali se uvala da pismo svog oca pokae Julienu; taj divlji karakter mogao bi poiniti neku ludost. Uveer, kad je priopila Julienu da je postao husarski porunik, njegovu veselju nije bilo kraja. ovjek moe zamisliti to veselje jedino ako ima na umu njegovu ivotnu ambiciju i ljubav koju je sada osjeao prema svom sinu. Promjena imena duboko ga se dojmila i iznenadila ga. "Konano je", mislio je on, "moj roman zavren, a zasluga za to pripada samo meni. Uspio sam postii da me zavoli ovo udovite od utjelovljenog ponosa", dodao je on gledajui Matildu. "Njen otac ne moe ivjeti bez nje, a ona ne moe ivjeti bez mene". 418 419 Crveno i crno Drugi dio - XXXV. XXXV. Oluja Boe moj, podari mi prosjenost Mirabeal Zadubio se u misli; samo je napola uzvraao usrdne njenosti k< jima ga je ona obasipala. Ostajao je utljiv i mrk. Nikad jo nije Matildinim oima izgledao tako velik i tako vrijedan oboavanjj Bojala se kakve osjetljivosti njegova ponosa koja bi pokvarila cije| poloaj. Gotovo je svakog jutra viala opata Pirarda gdje dolazi u palai Nije li Julien mogao od njega doznati neto o namjerama njezini oca? Nije li mu moda pisao sam markiz u nekom trenutnom hirul Nakon tako velike sree, kako da protumai strogo Julienovo lice| Ona se nije usudila pitati ga. Ona se nije usudilo., ona, Matilda! Od tog je trena u njezinu osjeaju za Juliena bilo neto nesigurno, neoekivano, gotovo neki strava. Ta je hladna dua osjetila toliko strasti koliko je god moi osjetiti stvorenje odgojeno usred one pretjerane civilizacije kojoi se Pariz divi. Sutradan u ranu zoru doao je Julien u upni ured opata Pirarda U dvorite su uli konji s rasklimanim kolima, iznajmljeni na susjc dnoj potanskoj postaji. - Takva koija nije vie za vas - ree mu strogi opat zlovoljno - Evo dvadeset tisua franaka, koje vam poklanja markiz; on eli da ih potroite za godinu dana, ali da pri tome budete to manje smijeni. (U tako velikoj svoti, dobaenoj nekom mladiu, sveenik je vidio jedino priliku za grijeh.) 420 - Markiz je dodao: "Gospodin Julien de La Vernave primio je taj novac od svog oca, koga nije potrebno tonije imenovati. Gospodin de La Vernave smatrat e moda zgodnim da pokloni

neto gospodinu Sorelu, tesaru iz Verrieresa, koji se o njemu brinuo za vrijeme njegova djetinjstva"... Ovaj bih dio naloga mogao izvriti - doda opat. - Konano sam privolio gospodina de La Molea da se nagodi s onim jezuitom, opatom de Frilairom. Njegov je utjecaj kudikamo vei od naega. Jedan od uvjeta tog sporazuma bit e svakako i to da taj ovjek, koji vlada Besanc,onom, preutno prizna vae visoko podrijetlo. - Julien nije vie bio gospodar svojih uvstava, zagrlio je opata; vidio je da je priznat. - Pi! - ree opat Pirard odgurnuvi ga. - Sto ima znaiti ta svjetovna tatina?... Glede Sorela i njegovih sinova, ponudit e im, u svoje ime, godinju mirovinu od pet stotina franaka, koja e svakome od njih biti isplaena dok budem s njima zadovoljan. Julien je ve postao hladan i ohol. On zahvali, ali vrlo neodreenim rijeima koje ga nisu ni na to obvezivale. "Je li zaista mogue", mislio je on, "da sam ja nezakonit sin nekog velikaa kojega je strani Napoleon prognao u nae planine?". Svakog mu se trenutka ta misao inila sve manje nevjerojatna... "Moja mrnja prema ocu bila bi dokaz za to... Ja ne bih vie bio udovite!" Nekoliko dana nakon tog monologa vjebala je petnaesta husarska pukovnija, jedna od najodlinijih u itavoj vojsci, na vjebalitu u Strasbourgu. Vitez de La Vernave jahao je najljepeg konja u Elza-su, koji gaje stajao est tisua franaka. Imenovanje porunikom, a da nikada nije bio potporunik, osim u knjigama jedne pukovnije o kojoj nikada nita nije uo. Njegov ravnoduni izraz lica, njegov strog i gotovo zao pogled, njegova bljedoa, njegova nepokolebljiva hladnokrvnost dovedoe ga na glas ve od prvog dana. Uskoro zatim njegova savrena uljudnost puna umjerenosti, njegova spretnost u rukovanju pitoljem i sabljom, koju je pokazivao bez naroitog razmetanja, onemoguili su i pomisao da se na njegov raun glasno zbijaju ale. Nakon pet-est dana krzmanja javno se miljenje pukovnije izrazilo njemu u prilog. - Taj mladi ima sve osim mladosti govorili su stari asnici aljivci. Iz Strasbourga je Julien pisao veleasnom Chelanu, bivem upniku u Verrieresu, koji je sada ve dosegao najdublju starost. 421 Crveno i crno Drugi dio - XXXV. "Siguran sam da ste se obradovali saznavi za dogaaje koji su ponukali moju obitelj da me uini bogatim. aljem vam pet stotina franaka s molbom da ih bez buke i ne spominjui mog imena razdijelite nesretnicima, koji su onako siromani kako sam ja nekad bio, a koje vi, zacijelo, pomaete kako ste nekada i mene pomagali". Julien je bio pijan od slavoljublja, ali ne i tatine; ipak je pridavao veliku pozornost svom vanjskom izgledu. Njegovi konji, njegove uniforme, livreje, njegova posluga, sve je to bilo tako korektno da bi posluilo na ast tonosti kakva engleskog velikaa. Bio je samo porunik, i to milou i tek dva dana, a ve je raunao da s dvadeset tri godine mora biti vie nego porunik ako najkasnije s trideset godina eli biti glavni komandant, kao to su

to bili svi veliki generali. Mislio je samo na slavu i na svog sina. Usred tih osjeanja najneobuzdanijeg slavoljublja iznenadi ga jedan mladi sluga iz palae de La Mole, koji je stigao kao pismonoa. "Sve je izgubljeno", pisala mu je Matilda; "doite to bre moet rtvujte sve, pobjegnite ako treba. im stignete, priekajte mel koiji pokraj malih vrtnih vrata u Ulici... br... Doi u s vama govoriti; moda u vas moi uvesti u vrt. Sve je izgubljeno, i to, bojim se, bez spasa. Raunajte sa mnom: nai ete me u nevolji odanu i vrstu. Ljubim vas". Za nekoliko je trenutaka Julien dobio od pukovnika dopust i napustio Strasbourg jaui trkom. Ali strahovita neizvjesnost koja g| je muila nije mu dala da dalje od Metza nastavi put na taj nail Bacio se u potanska kola. Upravo je nevjerojatnom brzinom s{ gao na oznaeno mjesto pokraj malih vrtnih vrata palae de Mole. Vrata se otvorie i Matilda se zaas, zaboravivi sve obzir baci u njegov naruaj. Sreom je bilo tek pet sati izjutra, i ulica bila jo pusta. - Sve je propalo; otac je, bojei se mojih suza, otputovao u et\ tak nou. Kamo? Nitko to ne zna. Evo njegova pisma, itajte! ona se s Julienom popne u kola. "Sve sam mogao oprostiti, samo ne njegovu nakanu da vas zavec jer ste bogati. Evo, nesretna keri, strane istine. Dajem vam ast rije da nikada neu pristati da se udate za tog ovjeka. Osigurat mu deset tisua livri prihoda ako eli ivjeti daleko, izvan grani<j Francuske, ili, jo bolje, u Americi. itajte pismo koje sam prii kao odgovor kad sam zatraio obavijesti o njemu. Taj me bestic jo sam naveo da piem gospoi Renal. Nikada neu proitati ni jedan va redak koji bi se odnosio na tog ovjeka... Omrznuo sam Pariz i vas. Traim od vas da obavijete najveom tajnom ono to se mora dogoditi. Odrecite se odluno jednog podlaca, pa ete opet stei oca". - Gdje je pismo gospoe de Renal? - upita hladno Julien. - Evo ga. Nisam ti ga htjela pokazati prije nego to te pripremim. PISMO "Dunost prema svetoj stvari vjere i morala prisiljava me, gospodine, da poduzmem ovaj muni korak; propis koji ne moe pogrijeiti nareuje mi ovog trena da nakodim svome blinjemu kako bi se time sprijeila mnogo vea sablazan. Bol koju pri tome osjeam mora nadvladati osjeaj dunosti. Zaista je tako, gospodine, da vam je ponaanje osobe o kojoj hoete da vam kaem potpunu istinu moglo izgledati neobjanjivo, pa ak i poteno. Moglo se smatrati pristojnim da se prikrije ili zataji dio stvarnosti, to je nalagala razboritost kao i vjera. Ali to ponaanje koje vi elite upoznati valja, zapravo, najtee osuditi, i vie nego to ja to mogu izraziti. Siromaan, a pohlepan, taj je ovjek najsavrenijim licemjerstvom i zavoenjem slabe i nesretne ene nastojao stvoriti sebi neki poloaj i postati neto. Svakako mi ova muna dunost nalae i to da dodam kako sam se morala uvjeriti da u gospodinu J... nema nikakvih vjerskih naela. Govorei iskreno, prisiljena sam vjerovati kako se jedno od njegovih

sredstava za postizanje uspjeha u nekoj obitelji sastoji od toga da nastoji zavesti enu koja ima najvei utjecaj. Skrivajui se iza tobonje neproraunanosti i fraza iz romana, njegov je velik i jedini cilj raspolagati gospodarom kue i njegovim imutkom. On ostavlja za sobom nesreu i vjeito kajanje", itd., itd. To pismo, neobino dugo i napola izbrisano suzama, zaista je bilo napisano rukom gospoe de Renal. Bilo je ak napisano i s vie panje nego obino. - Ne mogu zamjeriti gospodinu de La Moleu - ree Julien kad je proitao pismo - on je pravedan i razuman. Koji bi otac dao svoju ljubljenu ker takvu ovjeku! Zbogom! 422 423 Crveno i crno Julien skoi iz koije i potra u svoja potanska kola koja su stajala na kraju ulice. Matilda, na koju je kanda zaboravio, uini nekoliko koraka da poe za njim; ali pogledi trgovaca koji su izili na vrata svojih trgovina i koji su je poznavali prisilie je da se urno povue u vrt. Julien je krenuo u Verrieres. Na tom brzom putovanju nije mogao pisati Matildi kako je to namjeravao; njegova je ruka povlaila na papiru samo neitljive crte. U Verrieres stigne nedjeljom ujutro. Svrati mjesnom oruaru, koji ga obasu estitkama zbog njegove skoranje sree. To je bila glavna novost u tom kraju. Juliena je stajalo mnogo muke dok mu je objasnio da eli jedan par pitolja. Na njegov zahtjev oruar nabije pitolje. Zvono je tri puta zazvonilo; to je u selima Francuske dobro poznat znak koji, nakon razliitih jutarnjih zvonjava, najavljuje poetak mise. Julien ue u novu verriersku crkvu. Svi visoki prozori te graevine bijahu zastrti grimiznocrvenim zastorima. Julien stane nekoliko koraka iza klupe gospoe de Renal. inilo mu se da ona gorljivo moli. Kad je ugledao tu enu koja ga je toliko ljubila, ruka mu se stala tresti da isprva nije mogao izvriti svoju namjeru. "Ne mogu", govorio je sebi, "ja to fiziki ne mogu". U tom trenutku mladi sveenik koji je sluio misu zazvoni na podizanje. Gospoa de Renal spusti glavu, koja je naas bila gotovo posve pokrivena naborima njezine marame. Julien je vie nije raspoznavao tako jasno, on ispali u nju hitac iz pitolja i promai, zatim ispali drugi hitac, i ona se srui. 424 Drugi dio - XXXVI. XXXVI. alosne pojedinosti Ne oekujte od mene nikakve slabosti. Ja sam se osvetio. Zasluujem smrt, i evo me. Molite za moju duu1. Schiller Julien ostade nepomian, nije vie nita vidio. Kad se malo osvijestio, opazio je kako svi vjernici bjee iz crkve; sveenik je

napustio oltar. Julien prilino polaganim koracima poe za nekim enama koje su viui izlazile. Neka ena koja je htjela pobjei bre nego ostale estoko ga gurnu i on pade. Noge su mu bile zapele o stolicu koju je gomila prevalila. Kad je ustao, osjetio je da mu netko stee vrat. Bio je to orunik u sveanoj odori koji ga je uhitio. Julien se nesvjesno htjede maiti svojih malih pitolja, ali ga jedan drugi orunik uhvati za ruke. Odvedoe ga u zatvor. Uvedoe ga u jednu sobu, stavie mu okove na ruke i ostavie ga sama. Vrata zakljuae dva puta. Sve je to bilo izvedeno vrlo brzo, i on nije bio niega svjestan. - Bogami, sve je svreno - ree on glasno, dolazei k sebi... - Da, za dva tjedna giljotina... ili u se dotle ubiti. Nije dospio dalje u svom razmiljanju; imao je osjeaj kao da mu neto snano stee glavu. Pogledao je ne dri li ga to netko. Za nekoliko je trenutaka duboko zaspao. Gospoa de Renal nije bila smrtno ranjena. Prvi joj je metak probio eir; dok se okretala, prasnuo je drugi hitac. Metak ju je pogodio u rame, ali se zaudo odbio od kosti, koju je razmrskao, odletio u gotiki stup i odvalio velik komad kamena. Gospoa de Renal se duboko rastuila kad joj je kirurg, ozbiljan o425 Crveno i crno vjek, nakon dugotrajna i bolna previjanja rekao: - Odgovaram za va ivot kao i za svoj. Ve je odavna iskreno eljela umrijeti. Pismo to ga je po nareenju svog sadanjeg ispovjednika napisala gospodinu de La Moleu zadalo je posljednji udarac tom biu koje je sasvim klonulo od duge, neprekidne nesree. Ta je nesrea bila Julienova odsutnost; ona ju je nazivala kajanjem. Ispovjednik, mlad, krepostan i gorljiv sveenik koji je nedavno doao iz Dijona, nije se u tome varao. "Umrijeti ovako, ali ne od vlastite ruke, to nipoto nije grijeh", mislila je gospoa de Renal. "Bog e mi moda oprostiti to se radujem smrti". Nije se usudila dodati: "A umrijeti od Julienove ruke, to je vrhunac blaenstva". Tek to se rijeila kirurgove nazonosti i svih prijatelja koji su nagrnuli k njoj, poalje po svoju sobaricu Elizu te joj jako pocrvenjevi ree: - Tamniar je okrutan ovjek. Sigurno e ga zlostavljati mislei da mi time ugaa... Ta mi je misao nepodnoljiva. Ne biste li mogli, kao u vlastito ime, predati tamniaru ovaj mali zamotak u kojemu ima nekoliko zlatnika? Rei ete mu kako vjera ne doputa da ga zlostavlja... No nipoto neka ne govori o tome da je primio novac. Toj okolnosti dugovao je Julien ovjenost verrierskog tamniara; bio je to jo uvijek gospodin Noiroud, savren slubenik kojemu je nekad, kako znamo, nazonost gospodina Apperta zadala toliko straha. U tamnici se pojavio sudac. - Ubio sam s predumiljanjem - ree mu Julien. - Kupio sam i dao nabiti pitolje kod tog i tog oruara. lanak 1 342. Kaznenog zakonika je jasan, zasluujem smrt i ja je oekujem.

Sudac, iznenaen tim nainom odgovaranja, htjede uveati broj pitanja kako bi natjerao optuenoga da u odgovorima protuslovi samome sebi. - Ta zar ne vidite - ree mu Julien smijui se - da se sam okrivljujem koliko to samo moete poeljeti? Idite, gospodine, plijen kojega se elite domoi nee vam izmai. Imat ete zadovoljstvo da me osudite. Potedite me svoje nazonosti. "Preostaje mi jo ispuniti jednu neugodnu dunost", pomisli Julien. "Moram pisati gospoici de La Mole." "Osvetio sam se", pisao joj je on. "Na nesreu, moje e se ime pojaviti u novinama, i ne mogu inkognito otii s ovog svijeta. Umrijet u za dva mjeseca. Osveta je bila estoka, kao i bol to su me rastavili 426 Drugi dio - XXXVI. od vas. Od ovog trena zabranjujem sebi pisati ili izgovoriti vae ime. Ne govorite nikada o meni. ak ni mom sinu. utnja je jedini nain na koji moete odati potovanje mojoj uspomeni. Za veinu u ljudi biti obian ubojica... Dopustite mi da vam u ovom sveanom trenu kaem istinu: vi ete me zaboraviti. Ova velika katastrofa, o kojoj vam savjetujem da nikada ne progovorite ivoj dui, iscrpit e za nekoliko godina sve to je bilo romantino i odvie pustolovno u vaem karakteru. Vi ste bili stvoreni da ivite sa srednjovjekovnim junacima, pokaite da je u vas njihov vrst karakter. Sve to mora doi, neka se obavi u tajnosti i neka vas ne kompromitira. Uzmite lano ime i nemojte se nikome povjeravati. Ako vam pomo jednog prijatelja bude prijeko potrebna, ostavljam vam opata Pirarda. Ne govorite ni s kim drugim, a najmanje s ljudima iz vaeg drutva; s de Luzima, s de Cavlusima. Godinu dana nakon moje smrti udajte se za gospodina de Croiseno-isa, ja vam to, kao va mu, zapovijedam. Nipoto mi nemojte pisati, ne bih vam odgovorio. Nisam ni izdaleka tako zao, kao Jago, ini mi se, ali kaem kao i on From this time forth I never will speak wordJ Neu vie ni govoriti ni pisati, vama namjenjujem svoje posljednje rijei i svoje posljednje oboavanje. J. S." Poto je otposlao to pismo, Julien je, primirivi se malo, prvi put bio vrlo nesretan. Velike rijei: "Ja u umrijeti" upale su mu iz srca jednu po jednu, sve njegove slavoljubive nade. Smrt u njegovim oima nije sama po sebi bila strana. Cijeli je njegov ivot bio samo dugo pripremanje za nesreu, u kojemu nije zaboravljao na onu to se smatra najveom od svih nesrea. "Pa to!", mislio je on. "Kad bih se za ezdeset dana morao u dvoboju pobiti s ovjekom koji vrlo dobro vlada orujem, zar bih i onda bio tako slab da na to neprestano mislim, i to sa stravom u dui?". Kad je otro zagledao u svoju duu i kad se istina ukazala pred njegovim oima tako jasno kao svaki stup njegova zatvora, on je pomislio na kajanje! "Zato da se kajem? Bio sam okrutno uvrijeen, ubio sam, zasluujem smrt, ali to je sve. Umirem poto sam uredio svoje raune sa ovje-

1. Od ovog trena neu vie progovoriti ni rijei. 427 Crveno i crno anstvom. Ne ostavljam ni jednu neispunjenu obvezu, nikome nita ne dugujem. U mojoj smrti nema nita sramotno, osim naina. Istina, ve i samo to i te kako dostaje da me u oima verrierskin graana osramoti. Ali, s duevnog stajalita, ima li to jadnije! Da u njihovim oima budem velik, preostaje mi jo jedno jedino sredstvo, a to je da putem na stratite bacam narodu zlatnike. Uspomena na mene, ako bude vezana uz zlato, bit e za njih sjajna". Nakon tog razmatranja koje mu se odmah uinilo oito, Julien ree sebi: "Nemam vie to raditi na zemlji", i zaspa dubokim snom. Oko devet sati uveer probudi ga tamniar donijevi mu veeru. - to se govori u Verrieresu? - Gospodine Juliene, zakletva to sam je pred raspelom u kraljevskom sudu poloio onoga dana kad sam nastupio slubu obvezuje me na utnju. Umuknuo je, ali je ostao. Pogled na to vulgarno licemjerstvo zabavljao je Juliena. "Valja ga pustiti da dugo eka pet franaka za koje mi eli prodati svoju savjest". Kad tamniar vidje da je Julien poveerao, a da ga nije pokuao pc dmititi, ree s blagim i neiskrenim izrazom lica: - Prijateljstvo koje za vas osjeam, gospodine Juliene, obvezuje m! da govorim, mada kau da je to protiv interesa pravde jer vam moe posluiti da udesite svoju obranu... Gospodinu Julienu, koji je dobar mladi, bit e sigurno vrlo drago ako mu kaem da je gospoi de Renal bolje. - to, zar ona nije mrtva? - povie Julien izvan sebe. - Pa zar vi niste znali! - ree tamniar s glupim licem, koje odim poprimi izraz blaene lakomosti. - Bilo bi pravedno da gospodi] dade neto kirurgu, koji po zakonu i pravdi ne bi smio govoriti. da gospodinu uinim zadovoljstvo, poao sam kirurgu i on mi je svj ispriao. - Dakle, rana nije smrtonosna - upita Julien nestrpljivo - jami| li mi za to svojim ivotom? Tamniar, orija od est stopa, prestraio se i ustuknuo prema vra tima. Julien uvidi da je poao krivim putem da doe do istine, t| ponovno sjedne i baci gospodinu Noiroudu jedan zlatnik. to je iz prianja tog ovjeka jasnije razabirao da rana gospoe d| Renal nije smrtonosna, to su mu vie navirale suze na oi. - Odlazite! - ree mu on osorno. 428 Drugi dio - XXXVI. Tamniar poslua. Tek to su se vrata zatvorila, Julien uzvikne: Veliki Boe, ona nije mrtva! - I pade na koljena lijui vrele suze. U tom je sveanom trenutku vjerovao u Boga. "to me se tie licemjerstvo sveenika? Moe li ono imalo umanjiti istinitost i uzvienost Boga?" Tek tada se Julien poeo kajati zbog poinjenog zloina. Stjecajem prilika, koji ga je sauvao od oajanja, tek je tog trenutka prestala

tjelesna razdraenost i poluludilo u kojem je bio sve od trenutka svog odlaska iz Pariza u Verrieres. Njegove su suze imale plemeniti izvor; on nije nimalo sumnjao u osudu koja ga eka. "I tako e ona ivjeti!", pomisli on... "Ona e ivjeti, da mi oprosti i dame voli..." Sutradan vrlo kasno, kad ga je tamniar probudio, rekao mu je: - Vi mora da imate izvanredno srce, gospodine Juliene. Dva puta sam dolazio, ali nisam vas htio buditi. Evo vam dvije boce izvrsna vina, koje vam alje na upnik, gospodin Maslon. - Zar je taj lupe jo ovdje? - upita Julien. - Da, gospodine - odgovori tamniar tiim glasom - no ne govorite tako glasno, to bi vam moglo nakoditi. Julien se od svega srca nasmijao. - U poloaju u kojem se nalazim, prijatelju moj, jedino mi vi moete koditi, ako prestanete biti blagi i ovjeni... Bit ete dobro plaeni - ree Julien prekinuvi se i poprimivi opet oholo dranje. To je dranje jo istog trena opravdao time to mu je darovao zlatnik. Gospodin Noiroud je iznova i s najsitnijim pojedinostima pripovijedao sve to je uo o gospoi de Renal, ali nije nita rekao o posjeti gospoice Elize. Taj je ovjek bio do krajnosti nizak i pokoran. Jedna je misao prola Julienovim mozgom: "Taj nakazni div moe zaraditi tri do etiri stotine franaka, jer je njegov zatvor slabo posjeen. Ja mu mogu osigurati deset tisua franaka ako hoe sa mnom pobjei u vicarsku... Tekoa bi bila u tome da ga uvjerimo o svojoj potenoj namjeri". No pomisao na duge razgovore s tako podlim stvorenjem ulijevala mu je odvratnost, i Julien stane misliti na druge stvari. Uveer je ve bilo kasno. U pono su dola potanska kola da ga odvezu. Bio je vrlo zadovoljan orunicima, svojim putnim drugovima. Ujutro, kad je stigao u tamnicu u Besangonu, bili su tako dobri da 429 Crveno i crno ga smjeste u najviem katu jedne gotike kule. Procijenio je da ta graevina potjee negdje iz poetka XIV stoljea; divio se njezinoj izvanrednoj ljupkosti i lakoi. Kroz razmak od dva zida, iznad dubokog dvorita, imao je prekrasan vidik. Sutradan je bio presluan, a zatim su ga nekoliko dana ostavili na miru. Dua mu je bila spokojna. Njegova mu se stvar inila vrlo jednostavna: "Htio sam ubiti, pa trebam biti ubijen". Nije se dugo zadravao na tom razmatranju. Suenje, neugodno pojavljivanje pred javnou, obrana, sve je to smatrao beznaajnim neprilikama, dosadnim obredima o kojima e imati vremena misliti na sam dan suenja. Ni trenutak smrti nije ga vie zaokupljao. "O tome u misliti nakon suenja". ivot mu sada nije bio dosadan, sve je stvari prosuivao s jednoga novog stajalita. Nije vie bio astoljubiv. Rijetko je mislio na gospoicu de La Mole. Mnogo ga je zaokupljalo njegovo kajanje i esto mu predoivalo lik gospode de Renal, naroito za vrijeme nonih tiina, koje je u tom visokom

tornju naruavalo jedino kretanje orla. Zahvaljivao je nebu to je nije smrtno ranio. "udnovato!", mislio je. "Bio sam uvjeren da je ona svojim pismom gospodinu de La Moleu zauvijek razorila moju sreu, a nepuna dva tjedna nakon tog pisma ja vie i ne mislim na sve ono to me tada zaokupljalo... Dvije, tri tisue livri rente za miran ivot u brdskom kraju poput Vergvja... Tada sam bio sretan... Nisam bio svjestan svoje sree!" U drugim bi trenucima iznenada skoio sa stolice. "Da sam gospou de Renal smrtno ranio, bio bih se ubio... Potrebna mi je ta izvjesnost da se ne gnuam samoga sebe. Da se ubijem? To je ono veliko pitanje", mislio je. "Ti suci toliko su formalisti, toliko ogoreni na bijednog optuenog, da bi objesili i najboljeg graanina samo da se domognu odlikovanja... Izmakao bih tako njihovoj vlasti, njihovim uvredama na loem francuskom, koje e pokrajinske novine nazivati rjeitou... Ionako mogu ivjeti jo samo pet-est tjedana... Da se ubijem? Bogami, neu", pomisli on nekoliko dana zatim. "Ni Napoleon se nije ubio... Uostalom, moj je ivot ugodan. Ovo je boravite mirno. Tu nema dosadnih ljudi", doda on smijui se i stane sastavljati popis knjiga koje je htio naruiti iz Pariza. 430 Drugi dio - XXXVII. XXXVII. Kula Grob nekog prijatelja. Sterne Zauo je veliku buku u hodniku, a nije bilo vrijeme kad obino obilaze njegov zatvor. Orao je kretei poletio, vrata se otvorie i asni mu se upnik Chelan, sav drui i sa tapom u ruci, baci u naruaj. - Ah, Boe, je li mogue, dijete moje... Morao bih rei - udovite! Dobri starac nije mogao dodati ni rijei. Julien je strahovao da ne padne. Morao ga je odvesti do stolice. Breme vremena pritisnulo je tog nekada tako energinog ovjeka. Julienu se inio jo samo kao sjena samoga sebe. Kad je opet doao do daha, starac ree: - Tek prekjuer sam primio vae pismo iz Strasbourga s pet stotina franaka za siromahe u Verrieresu; donijeli su mi pismo u brda, u Liveru kuda sam se povukao k svom neaku Jeanu. A juer doznao za katastrofu... O, nebesa! Je li to mogue!! - Starac nije vie plakao; izgledao je kao da uope ne misli i dodao je nesvjesno: - Trebat e vam vaih pet stotina franaka, donio sam vam ih. - Potrebno mi je da vas vidim, oe! - povie Julien ganut. - Imam ja dosta novca. Ali nije mogao vie dobiti razuman odgovor. Od vremena do vremena prolio bi upnik Chelan nekoliko suza koje su lagano klizile njegovim obrazima. Zatim je gledao Juliena i bio je kao smeten, 431 Crveno i crno videi ga kako mu hvata ruke i prinosi ih usnama. To lice, nekada tako ivo, na kojemu se s tolikom energijom odraavahu

najplemenitiji osjeaji, nije vie gubilo apatian izraaj. Uskoro je neki seljak doao po starca. - Ne valja ga zamarati - ree on Julienu, koji je shvatio da je to Chelanov neak. Taj je dolazak bacio Juliena u tako ljut jad da nije mogao plakati. Sve mu se inilo alosno i bezutje-no. Osjeao je kako mu se ledi srce u grudima. Taj je tren bio najgrozniji od svih to ih je doivio otkad je poinio zloin. Vidio je smrt u svoj njezinoj rugobi. Sve iluzije o veliini due i plemenitosti rasplinule su se kao oblaci pred olujom. To je strano stanje potrajalo nekoliko sati. Nakon duevnog otrovanja potrebni su tjelesni lijekovi i ampanjac. Julien bi se smatrao kukavicom da se utekao tim sredstvima. Potkraj toga groznog dana, koji je cijeli proveo eui po svojoj tijesnoj kuli, najednom je uzviknuo: "Ba sam luda! Kad bih morao umrijeti kao drugi, tada bi me pogled na tog jadnog starca trebao baciti u ovu strahovitu tugu; ali brza smrt u cvijetu mladosti me zatiuje od toga alosnog propadanja". Ali ma kako on mudrovao, taj ga je posjet ganuo kao nekog malo-dunika i bio je nesretan zbog nje. Nije vie u njemu bilo nita vrsto ni velianstveno, nije vie bilo rimskih vrlina. Smrt mu se inila via i manje laka. "To e biti moj toplomjer", pomisli on. "Veeras imam deset stupnjeva ispod one hrabrosti koja me treba voditi na giljotinu. Jutros sam imao tu hrabrost. Uostalom, to me se tie? Samo da mi se vrati u trenutku kad mi bude potrebna!" Ta ga misao na toplomjer zabavi i konano ga uspije rastresti. Sutradan, kad se probudio, stidio se jueranjeg dana. "Moja srea i moj mir su ugroeni". Zamalo se nije odluio pisati dravnom tuitelju i zatraiti da nikoga ne putaju k njemu. "A Fouque?" pomisli on. "Ako se on ipak odlui doi u Besancon, kako li e biti tuan!" Ve koja dva mjeseca nije bio ni pomislio na Fouquea. "U Strasbourgu sam bio velika budala: moja misao nije stizala dalje od ovratnika na mom odijelu". Sjeanje na Fouquea ga je jako zaokupilo i vrlo raznjeilo. Uzbueno se etao. "Evo me sigurno dvadeset stupnjeva ispod razine smrti... Ako ova slabost potraje, bit e bolje da se ubijem. Koje li radosti za upnike Maslone i za Valenode 432 Drugi dio - XXXVII. umrem li kao kakav sitni kolnik!" Stigao je Fouque. Taj priprosti, dobri ovjek bio je lud od boli. Jedina njegova misao, ako je uope bio kadar misliti, bila je da proda svu svoju imovinu kako bi podmitio tamniara i spasio Juliena. Dugo mu je govorio o bijegu gospodina de Lavalettea. - Zadaje mi bol - ree mu Julien. - Gospodin de Lavalette bio je nevin, a ja sam kriv. I nehotice me nagoni da mislim na tu razliku... - Ali, je li istina? Zar bi ti prodao svu svoju imovinu? upita ga Julien, koji je opet postao pronicav i nepovjerljiv.

Fouque, oduevljen to njegov prijatelj najzad odgovara na njegovu glavnu misao, dugo mu je nabrajao pojedinosti i izraunao gotovo na stotine franaka koliko e dobiti za svako od svojih imanja. "Kojeg li uzvienog nastojanja za jednoga seoskog posjednika!", mislio je Julien. "Koliko tednje, koliko sitnih krtarenja, zbog kojih sam se crvenio kad sam ih kod njega zapaao, rtvuje za mene! Ni jedan od onih lijepih mladia koje sam sretao u palai de La Mole i koji itaju Renea nema te smijene osobine; ali izuzevi one koji su vrlo mladi i koji su svoje bogatstvo batinili, te ne znaju vrijednost novca, koji bi od tih lijepih Pariana bio sposoban za takvu rtvu?" Sve jezine pogreke, sve Fouqueove priproste kretnje nestadoe; bacio mu se u naruaj. Nikada nije nitko pokrajini, usporedivi je s Parizom, odao ljepe priznanje. Fouque, oduevljen asovitim zanosom koji je itao u oima svog prijatelja, smatrao ga je pristankom na bijeg. Taj prizor uzvienoga vrati Julienu svu snagu koju mu je oduzeo posjet upnika Chelana. Bio je jo vrlo mlad, ali mi se ini da je bio plemenita biljka. Umjesto da se razvija od njenosti prema lukavstvu, kao veina ljudi, on bi se bio izlijeio od ludog nepovjerenja... Ali emu ta jalova proricanja? Ispitivanja uestae usprkos Julienovu nastojanju i njegovim odgovorima, koji su svi ili za tim da skrate postupak: - Ubio sam ili bar htio ubiti, i to s predumiljajem - ponavljao je on svakog dana. Ali sudac je prije svega bio formalist. Julienove izjave nisu nimalo skratile ispitivanja; suevo je samoljublje bilo povrijeeno. Julien nije znao da su ga htjeli premjestiti u neku stranu, mranu i tijesnu eliju i da su ga samo zahvaljujui Fouqueovu nastojanju 433 Crveno i crno ostavili u njegovoj lijepoj sobi na visini od osamdeset stuba. Opat de Frilair bio je jedan od onih uglednih ljudi koje je Fouq-ue opskrbljivao gorivim drvom. Dobri je trgovac dopro do toga svemonoga velikog vikara. Bio je neizrecivo ushien kad mu je gospodin de Frilair priopio da namjerava Juliena, zbog njegovih dobrih svojstava i usluga koje je neko uinio u seminaru, preporuiti sucu. Fouque nazre traak nade da spasi prijatelja, te se na odlasku pokloni do zemlje i zamoli velikog vikara da dade za deset zlatnika sluiti mise i moliti za osloboenje optuenoga. Fouque se jako varao. Gospodin de Frilair nije nipoto bio neki Valenod. On odbije i ak pokuava dobrom seljaku objasniti kako e bolje uiniti ako sauva novac. Videi da nije mogue biti jasniji, a ne poiniti neku nesmotrenost, savjetovao mu je da taj iznos dade kao milostinju za siromane zatvorenike, koji su zaista u svemu oskudijevali. "Taj Julien je neko udno stvorenje, njegov je postupak neshvatljiv, a za mene nita ne bi smjelo biti neshvatljivo", mislio je opat de Frilair... "Moda emo od njega moi uiniti muenika... U svakom sluaju, saznat u pozadinu te stvari, a moda u nai i priliku da natjeram u strah tu gospou de Renal, koja nas nimalo

ne cijeni, a mene zapravo mrzi... Moda u u svemu tome nai neku mogunost da se javno izmirim s gospodinom de La Moleom, koji ima neku sklonost za tog malog bogoslova". Nagodba u njihovoj parnici bila je potpisana prije nekoliko tjedana i opat Pirard je napustio Besane,on poto je jo s de Frilairom govorio o tajanstvenom Julienovu podrijetlu, i to onoga istog dana kad je nesretnik u Verrieresu uao u crkvu da ubije gospou de Renal. Julien je izmeu sebe i smrti vidio jo samo jedan neugodan dogaaj, i to posjet svog oca. Pitao je za savjet Fouquea bi li pisao dravnom tuitelju da ga oslobodi svih posjeta. Taj uas od susreta s ocem, i jo u takvom trenu, duboko je zaprepastio poteno i graansko srce trgovca drvom. Pomislio je kako sad shvaa zato toliki ljudi strastveno mrze njegova prijatelja. No iz potovanja prema njegovoj nesrei prikrio je svoje osjeaje. - U svakom sluaju - odgovori mu on hladno - ta zabrana ne bi vrijedila za tvog oca. 434 Drugi dio - XXXVIII. XXXVIII. Moan ovjek Ali njezini su postupci tako tajanstveni, , a njezin stas tako elegantan1. Tko bi to mogao biti? ' Schiller Sutradan se vrata kule otvorie vrlo rano. Julien se trgne iza sna. "Ah, sveti Boe, evo mog oca!", pomisli on. "Neugodna li prizora!" Istog mu se trenutka baci u naruaj neka ena u seljakom ruhu. Jedva ju je prepoznao. Bila je to gospoica de La Mole. - Nevaljale, tek sam iz tvog pisma doznala gdje si. Ono to ti zove zloinom, a to je samo plemenita osveta koja pokazuje svu veliinu srca koje kuca u tvojim grudima, doznala sam tek u Verrieresu... Usprkos svim predrasudama protiv gospoice de La Mole, koje, uostalom, nije ni samome sebi sasvim jasno priznavao, Julienu se ona uini vrlo lijepa. Kako da ovjek u njezinim postupcima i njezinim rijeima ne vidi plemenit i nesebian osjeaj, daleko iznad svega to bi se usudila uiniti neka sitna i obina dua? Opet pomisli kako ljubi jednu kraljicu, te joj za nekoliko trenutaka ree s izvanrednom plemenitou izraavanja i misli: - Ja sam u mislima posve jasno vidio budunost. Htio sam da se poslije moje smrti preudate za gospodina de Croisenoisa, koji bi uzeo udovicu. Plemenita i malo romantina dua te krasne udovice, koju je udnovat, tragian i u njezinim oima velik dogaaj iznenadio i priveo k obinoj razboritosti, udostojat e se shvatiti neospornu vrijednost mladog markiza. Pomirit ete se s tim da 435 Crveno i crno budete sretni u onome to za cijeli ostali svijet znai sreu; ugled,I bogatstvo, visok poloaj... Ali, draga Matilda, va dolazak u Besa-I nc,on, ako

itko i nasluti da ste ovdje, zadat e smrtni udarac go-l spodinu de La Moleu, a ja to sebi nikada neu oprostiti. Ve sami mu zadao toliko jadal Akademik e rei da je on u svojim njedrimaj gojio zmiju. - Priznajem da nisam oekivala toliko hladnog razuma, toliko bri-l ge za budunost - ree gospoica de La Mole napola uvrijeena. - Moja sobarica, koja je gotovo jednako razborita kao i vi, uzela je putovnicu na svoje ime i tako sam doputovala kao gospoa Mic-| helet. - A gospou Michelet su tako lako pustili da doe do mene? - Ah, ti si jo i sad izvanredan ovjek, onaj kojega sam odabrala I izmeu svihl Najprije sam ponudila sto franaka sudskom tajniku, koji je tvrdio da je moj ulazak u ovu kulu nemogu. Ali, kad je primio novac, taj me potenjak ostavio da ekam; nabrajao je kojekakve zapreke, te sam pomislila da me kani okrasti... - Ona| zastade. - A tada? - zapita Julien. - Ne ljuti se, mali moj Juliene - ree ona ljubei ga - bila sam primorana kazati svoje ime tom tajniku, koji je drao da sam neka parika radnica zaljubljena u lijepog Juliena... To su upravo bile njegove rijei. Zaklela sam mu se da sam tvoja ena, i tako imam dozvolu da te svakog dana posjeujem. "Ludilo je potpuno, nisam ga mogao sprijeiti", mislio je Julien. "Uostalom, gospodin de La Mole je tako velik gospodin da e javno miljenje znati pronai ispriku za mladog pukovnika koji e se oeniti tom krasnom udovicom. Moja e smrt sve prikriti". I on se sa slau preda Matildinoj ljubavi; bilo je u toj ljubavi ludila, veliine due, svega onoga to je na svijetu najudnovatije. Ona mu ozbiljno predloi da se zajedno ubiju. Nakon tih prvih zanosa i poto se nauila sree gledati Juliena, njezinom duom odjednom ovlada iva radoznalost. Stala je ispitivati svog ljubavnika i ustanovila je da je on daleko nadmauje sliku koju je bila stvorila o njemu. inilo joj se da je to uskrsnuo Boniface de La Mole, ali jo herojskiji. Matilda obie prve tamonje odvjetnike i uvrijedi ih nudei im suvie neuvijeno zlata; ali ga oni naposljetku ipak primie. 436 Drugi dio - XXXVIII. Brzo je uvidjela da u Besane,onu, u zapletenim stvarima koje su suvie vane, sve ovisi o opatu de Frilairu. Pod nepoznatim imenom gospoe Michelet naila je najprije na nepremostive potekoe kad je pokuala prodrijeti do svemonog lana kongregacije. Ali se gradom pronio glas o ljepoti neke mlade kitniarke koja je, luda od ljubavi, stigla iz Pariza u Besangon tjeiti mladog sveenika Juliena Sorela. Matilda je sama jurila ulicama Besangona; nadala se da je nee prepoznati. U svakom sluaju nije smatrala izlinim za svoju stvar da kod puanstva izazove dubok dojam. U svojoj je ludosti pomiljala i na to da pobuni narod i da tako spasi Juliena kad bude stupao na stratite. Gospoica de La Mole je drala da je odjevena

jednostavno i kako to prilii eni u tuzi, no njezina je odjea privlaila sve poglede. Bila je u Besane,onu predmetom ope pozornosti kad je, nakon osam dana upornih nastojanja, dobila audijenciju kod opata de Fri-laira. Pozvonivi na vratima biskupije, ona je, kako god je inae bila hrabra, zadrhtala. Toliko je predodba o monom lanu kongregacije bila u njezinu duhu povezana s dubokom i promiljenom pokvare-nou. Kada se morala uspeti stubama koje vode do stana prvoga velikog vikara, jedva je mogla hodati. Osamljenost biskupske palae proimala ju je jezom. "Mogla bih sjesti u neki naslonja koji bi me epao za ruke, i ja bih nestala. Kod koga bi me moja sobarica mogla traiti? Oruniki bi se kapetan dobro uvao da ita poduzme... Ja sam potpuno sama u ovom velikom gradu]" Ve prvi pogled na odaje umirio je gospoicu de La Mole. Prije svega, vrata joj je otvorio sluga u vrlo otmjenoj livreji. U salonu u kojemu je ekala vidjela je onu biranu i ukusnu rasko koja se toliko razlikuje od grube velianstvenosti i koja se i u Parizu nalazi samo u najotmjenijim kuama. im je spazila opata de Frilaira, koji joj je prilazio s oinskim izrazom lica, nestadoe u njoj sve misli na uasan zloin. Na tom lijepom licu nije nalazila ak ni znaka one odlune i pomalo divlje vrline koja je toliko antipatina parikom drutvu. Mali smijeak to je oivljavao crte lica tog sveenika koji vlada svime u Besanc,onu odavao je ovjeka iz dobrog drutva, obrazovana prelata i spretna upravljaa. Matildi se inilo da je u Parizu. 437 Crveno i crno Opatu de Frilairu nije trebalo vie od nekoliko trenutaka pa da Matildu navede na priznanje da je kerka njegova monog protivnika, markiza de La Molea. - Ja zaista nisam gospoa Michelet - ree ona poprimivi opet svoje oholo dranje - i nije mi teko to priznati, gospodine, jer dolazim k vama posavjetovati se o mogunosti bijega gospodina de La Vernavea. Prije svega, on je kriv samo za jedno nepromiljeno djelo; ena na koju je pucao iva je i zdrava. A zatim, da bi se podmitili podreeni, ja mogu smjesta dati pedeset tisua franaka i obvezati se jo na dvostruko toliko. Napokon, zahvalnost moja i moje obitelji nee nita smatrati nemoguim za onoga koji spasi gospodina de La Vernavea. Opat de Frilair se kanda zaudio uvi to ime. Matilda mu pokaza nekoliko pisama ministra rata adresirana Julienu Sorelu de La Vernaveu. - Vidite, gospodine, da se moj otac pobrinuo za njegovu budunost. Udala sam se za njega potajno; moj je otac elio da on postane vii asnik prije nego se objavi brak, poneto udnovat za jednu de La Mole. Matilda opazi da izraaj dobrote i neke blage veselosti naglo nestaje kako gospodin de Frilair dolazi do vanih otkria. Na njegovu se licu odraavala lukavost pomijeana s krajnjom dvolinou. Opat se dvoumio: ponovno je polagano itao slubene isprave. "Kako bih

se mogao okoristiti tom udnovatom ispovijeu?", pitao se on. "Evo me najednom u tijesnoj vezi s prijateljicom poznate maralice de Fervaques, svemone neakinje nadbiskupa de ***, koji u Francuskoj imenuje sve biskupe. Ono to sam gledao kao daleku budunost, pojavilo se iznenada preda mnom. To bi me moglo dovesti do cilja svih mojih elja". Najprije je Matildu prestravila nagla promjena u licu tog monog ovjeka s kojim se nalazila u tako osamljenoj prostoriji. "Ali tol", pomisli ona ubrzo. "Zar ne bi bilo najgore od svega da nisam proizvela nikakav dojam na hladni egoizam sveenika sitog vlasti i ui-taka". Zaslijepljen tim brzim i neoekivanim putem koji se otvarao pred njegovim oima i koji vodi do biskupske stolice, i divei se Matildinu duhu, opat de Frilair nije bio naas na oprezu. Gospoica de La Mole ga je vidjela gotovo do svojih nogu kako uzbueno drhti Drugi dio - XXXVIII. od astoljublja i zanosa. "Sve se bistri", pomisli ona; "nita ovdje nee biti nemogue za prijateljicu gospoe de Fervaques". Usprkos osjeaju jo vrlo bolne ljubomore, imala je hrabrosti kazati da je Julien maraliin prisni prijatelj i da kod nje gotovo svakog dana susree nadbiskupa de***. - Kad bi se redom etiri ili pet puta drijebom birao izmeu odlinih stanovnika ovog departmana popis trideset est porotnika, smatrao bih da me progonila zla srea ako na svakom popisu ne bih nabrojio osam do deset prijatelja, i to najpametnijih u cijelom skupu - ree veliki vikar s pogledom punim astoljublja i naglaujui svaku rije. - Imat u gotovo uvijek veinu, ak i ako treba nekoga osuditi; vidite, dakle, gospoice, kojom bih lakoom mogao nekoga osloboditi... Opat najednom zastade kao da je iznenaen zvukom svojih rijei; priznavao je stvari koje se nikada ne govore pred laicima. Ali je i on, sa svoje strane, prenerazio Matildu kad joj je otkrio da se besangonsko drutvo najvie zato udi i zanima za tu udnu Julienovu pustolovinu to je on nekada u gospoi de Renal pobudio veliku ljubav i sam je dugo ljubio. Opat de Frilair je bez muke opazio kakvu je krajnju uzbuenost izazvala ta njegova izjava. "Vratio sam joj milo za dragol", mislio je on. "Eto napokon sredstva pomou kojega mogu upravljati tom malom, a tako odlunom osobom. Strahovao sam ve da mi to nee uspjeti". Njezin otmjeni izgled i njezina samosvijest poveali su u njegovim oima ar rijetke ljepote koja je stajala pred njim gotovo zaklinjui ga. Bio je posve hladnokrvan i nije oklijevao zarinuti joj no u srce. - Ja, uostalom, ne bih bio iznenaen - ree joj on s nehajnim izrazom - kad bi se pokazalo da je gospodin Sorel iz ljubomore pucao na tu enu koju je nekad toliko ljubio. Ona nipoto nije bez ari, a odnedavno se esto sastajala s nekim opatom Marquirotom iz Dijona, nekim jansenistom bez morala, kakvi su oni svi. Opat de Frilair je s uitkom i polagano muio srce te lijepe djevojke kojoj je pogodio slabu stranu.

- Zato bi gospodin Sorel odabrao ba crkvu - govorio je on upirui u Matildu svoj plameni pogled - ako ne zato to je ba toga trena njegov suparnik sluio misu? Svi priznaju neobino mnogo duha i jo vie opreznosti ovjeku koji ima sreu da ga vi titite. 438 439 Crveno i crno ' Sto bi bilo jednostavnije nego da se sakrio u vrtovima gospodina de Renala, koje tako dobro pozna? Ondje bi, gotovo siguran da ga nitko nee ni vidjeti, ni uhvatiti, ni posumnjati u njega, mogao zadati smrt eni na koju je bio ljubomoran. To rasuivanje, naoko tako ispravno, dokraja je smutilo Matildu. Ta ponosna dua, ali zasiena svom onom hladnom razboritou za koju u otmjenom svijetu misle da vjerno odraava ljudsko srce, nije bila kadra brzo shvatiti sreu koja prezire svaku razboritost i koja za vatrene due moe biti vrlo snana. U visokom parikom drutvu u kojem je Matilda ivjela strast se vrlo rijetko odvaja od razuma. Jedino se ljubav koja ivi u petom katu baca kroz prozor. Ukratko, opat de Frilair je bio siguran u svoju mo. Natuknuo je Matildi (sigurno je lagao) da po svojoj volji moe raspolagati dravnim tuiteljem koji treba podii optunicu protiv Juliena. Kad drijeb odredi trideset est porotnika, otii e on izravno i osobno do najmanje tridesetorice meu njima i uiniti sve to je potrebno. Da se Matilda nije opatu de Frilairu uinila tako lijepa, on bi njom govorio tako otvoreno tek kod petog ili estog susreta. 440 Drugi dio - XXXIX. XXXIX. Intriga Castres, 1676. - U susjednoj kui neki je brat ubio svoju sestru; taj je plemi ve bio poinio jedno umorstvo. Njegov mu je otac spasio ivot podijelivi potajno sudskim vijenicima pet stotina kuda. Locke, Putovanje po Francuskoj Iziavi iz biskupije, Matilda nije oklijevala da gospoi de Fervaques poalje glasnika; bojazan da e se kompromitirati nije ju ni na trenutak zadrala. Zaklinjala je svoju suparnicu da za opata de Frilaira ishodi od nadbiskupa de *** pismo u cijelosti napisano njegovom rukom. Ila je ak tako daleko da ju je molila neka osobno doe u Besangon. To je za jednu ljubomornu i ponosnu duu zaista bio herojski in. Po Fouqueovu savjetu, bila je toliko oprezna da Julienu nita ne govori o svojim koracima. Njezina ga je nazonost i bez toga veoma uzbuivala. Sada, pred smrt, bio je poteniji nego to je to bio tijekom svog ivota i osjeao je grinju savjesti ne samo prema gospodinu de La Moleu, nego i prema Matildi. "Sto je to", pitao se on, "da uz nju doivljavam trenutke rastreseno-sti, pa i dosade? Ona se radi mene upropatava, a ja joj se tako oduujem! Jesam li ja zao ovjek?". To ga pitanje ne bi nimalo zanimalo dok je jo bio astoljubiv: tada je u njegovim oima jedina sramota bila ne uspjeti.

Moralna je neugodnost koju je osjeao pokraj Matilde bila to izrazitija to je on u tom trenu pobuivao u njoj najudesniju i najluu ljubav. Ona je govorila samo o nekim neobinim rtvama koje namjerava uiniti da bi ga spasila. 441 Crveno i crno Zanesena osjeajem kojim se ponosila i koji je nadvladao svu njezinu oholost, ona nije eljela provesti ni jedan trenutak svog ivota, a da ga ne ispuni nekim izvanrednim pothvatom. Najudnovatiji planovi, planovi koji su za nju bili najopasniji, ispunjavali su njezine duge razgovore s Julienom. Tamniari, dobro plaeni, pustili su je da vlada u tom zatvoru. Matildine se zamisli nisu zadovoljavale samo time da rtvuje svoj ugled; malo je se ticalo to e cijelo drutvo upoznati njezin poloaj. Baciti se na koljena pred kraljevu koiju u punom trku da bi izmolila milost za Juliena, privui na se vladarevu pozornost uz opasnost da tisuu puta bude pregaena, to je bila jedna od najmanjih tlapnji kojima se zanosila ta pretjerana i hrabra mata. Ona je bila sigurna da e preko svojih prijatelja u kraljevoj slubi biti putena u posebne dijelove parka u Saint-Cloudu. Julienu se inilo da nije dostojan tolike portvovnosti, istinu govorei, bio je zamoren herojstvom. On bi bio prijemljiv za jednostavnu, mirnu i gotovo bojaljivu njenost, a Matildinoj je oholoj dui, naprotiv, neprestano bila potrebna misao na javnost i na druge. Usred svih njezinih tjeskoba, svih bojazni za ivot ljubavnika, kojega nije htjela preivjeti, osjeala je potajnu potrebu da zapanji javnos prekomjernou svoje ljubavi i uzvienou svojih pothvata. Julien se ljutio to ga sve to herojstvo nimalo ne dira. to bi tek bik da je znao za sve ludosti kojima je Matilda muila odani, ali izriito| trijezni i ogranieni duh dobrog Fouquea? Ovaj nije pravo znao to da osudi u Matildinu portvovanju, jer i oni bi bio rtvovao cijeli svoj imutak i izloio svoj ivot najveim opa-l snostima da spasi Juliena. Bio je zapanjen videi kakve koliine zlata! Matilda rasipa. Prvih su dana svote koje je ona tako izdavala izazivale! divljenje kod Fouquea koji je prema novcu osjeao sve potovanje) provincijalca. Napokon je otkrio da se planovi gospoice de La Mole esto mijenja-1 ju i osjetio je veliko olakanje kad je pronaao rije kojom e osuditi! taj karakter koji ga toliko umara: ona je prevrtljiva. Od tog epiteta! pa do onog usijana glava, koji je u provinciji najvea pogrda, samo[ je jedan korak. "udnovato je", mislio je Julien jednoga dana kad je Matilda otila I iz zatvora, "da me tako strastvena ljubav kojoj sam uz to ja sam predmet ostavlja tako ravnodunim! A prije dva mjeseca sam je oboavao! itao sam, dodue, da blizina smrti dovodi do ravnodunosti' 442 Drugi dio - XXXIX.

prema svemu. No ipak je strano kad se ovjek osjea nezahvalnikom, a ne moe biti drukiji. Zar sam ja egoist?" I on je to sebi s najveim prezirom predbacivao. astoljublje je u njegovu srcu umrlo, a jedna se druga strast rodila iz njegova pepela. On je tu strast nazivao grinjom savjesti zbog pokuaja da ubije gospou de Renal. Zapravo je on bio ludo zaljubljen u nju. Nalazio je neku udnu sreu kad se, posve sam i bez bojazni da e ga itko smetati, mogao sav predati sjeanjima na sretne dane to ih je nekad proveo u Verrieresu ili u Vergvju. I najmanji je dogaaj iz onog vremena, koje je suvie brzo prohujalo, imao za njega neodoljivu svjeinu i ar. Nikada nije pomiljao na svoje uspjehe u Parizu; bili su mu mrski. Matildina je ljubomora djelomino nasluivala to njegovo raspoloenje koje se danomice pojaavalo. Ona je vrlo tono opaala da se mora boriti protiv njegove ljubavi za samou. Koji put bi sa strahom izgovorila ime gospoe de Renal. Vidjela bi kako je Julien zadrhtao. Otada njezina ljubav nije poznavala ni granica ni mjere. "Ako umre, umrijet u za njim", mislila je ona s najveom iskrenosti. "Sto bi rekli u parikim salonima kad bi vidjeli da djevojka mog poloaja toliko oboava ljubavnika osuena na smrt? Da bi se nali takvi osjeaji, valja se vratiti u doba heroja; od takve su ljubavi uzbueno kucala srca u stoljea Karla IX. i Henrika III." Usred najvatrenijeg zanosa, kad bi pritiskala srce na Julienovu glavu, ona bi s uasom mislila: "Sto? Zar je toj krasnoj glavi sueno da bude odrubljena! E, pa dobro", dodavala bi ona usplamtjevi heroizmom u kojemu je bilo i sree, "moje e usne, koje sada cjelivaju tu lijepu kosu, biti takoer ledene nepuna dvadeset etiri sata kasnije". Misli na te trenutke heroizma i strane naslade vrsto bi je drale u neodoljivu zagrljaju. Pomisao na samoubojstvo, tako primamljiva sama po sebi, a dosad tako udaljena od te ponosne due, prodirala je u nju i uskoro je njome posve ovladala. "Ne, krv mojih predaka, doprijevi do mene, nipoto se nije smlaila", s ponosom je mislila Matilda. - Htio bih vas neto zamoliti - ree joj jednog dana njezin ljubavnik. - Dajte svoje dijete jednoj dojkinji u Verrieresu. Gospoa de Renal e nadzirati tu dojkinju. - To to mi govorite, vrlo je okrutno... - I Matilda problijedi. - Istina je, i ja te tisuu puta molim za oprotenje! - poviknu Juli443 Crveno i crno en prenuvi se iz svog sanjarenja i steui je u zagrljaju. Poto je obrisao njezine suze, vratio se svojoj misli, ali s vie spretnosti. On je svoj razgovor skrenuo na neko melankolino filozofiranje. Govorio je o budunosti, koja e se za njega tako brzo dokrajiti. - Valja priznati, draga prijateljice, da su strasti nesrea u ivotu, ali tu nesreu susreemo samo kod uzvienih dua... Smrt moga sina bila bi za oholost vae obitelji zapravo srea. To bi podreeni brzo naslutili, i nebriga bi bila sudbina tog djeteta nesree i sramote... Nadam se da ete u vrijeme koje ne elim odrediti, ali

koje moja hrabrost ipak nasluuje, posluati moj posljednji savjet i udati se za markiza de Croisenoisa. - Sto, zar ovako osramoena? - Sramota ne moe pasti na takvo ime kakvo je vae. Bit ete udovica, i to udovica jednog luaka, i to je sve. Idem jo dalje: budui da uzrok mom zloinu nipoto nije novac, nee on za vas biti sramota. Moda e u to doba neki zakonodavac - filozof uspjeti da, usprkos predrasudama svojih suvremenika, ishodi ukidanje smrtne kazne. Tada e koji prijateljski glas navesti kao primjer: "Vidite, prvi mu gospoice de La Mole bio je luak, ali on nije bio zao ovjek, nije bio zloinac. Bilo je besmisleno odrubiti mu glavu"... Tada moja uspomena vie nee biti neasna, bar ne poslije stanovitog vremena... Va poloaj u drutvu, vae bogatstvo i, dopustite mi da kaem, va duh, omoguit e gospodinu Croisenoisu, koji e postati va mu, da igra ulogu koju on sam ne bi bio kadar postii. On je samo odlina roda i hrabar, a sama ta svojstva, koja su do godine 1729. inila savrena mukarca, postala su jedno stoljee kasnije posve nesuvremena i dovode samo do preuzetnosti. Da bi netko mogao stati na elo francuske mladei, potrebna su mu i druga svojstva. Va vrsti i poduzetni karakter bit e od koristi stranci u koju gurnete svog mua. Moi ete poi stopama gospoe de Chevreuse i de Lon-gueville iz doba Fronde. Ali tada e, draga prijateljice, ovaj nebeski plamen koji vas sada proima biti ve pomalo mlak. - Dopustite mi da vam kaem - doda nakon mnogih drugih uvodnih reenica - da ete za petnaest godina ljubav koju ste za mene osjeali smatrati oprostivom ludou, ali ipak ludou... Najednom je zastao i zamislio se. Opet se naao pred ovom misli koja je za Matildu bila toliko uvredljiva: "Za petnaest godina gospoa de Renal e oboavati mog sina, a vi ete na nj zaboraviti". 444 Drugi dio - XL XL Smirenje Zato to sam tada bio lud, danas sam mudar. O, filozofe, koji vidi samo ono to je trenutno, kako si kratkovidan1. Tvoje oko nije stvoreno pratiti podzemno djelovanje strasti] Goethe Taj je razgovor prekinulo presluavanje, poslije kojega je slijedio sastanak s odvjetnikom kojemu je povjerena obrana. To su bili jedini zaista neugodni trenuci u njegovu ivotu punom bezbrinosti i njenih sanjarenja. - Rije je o ubojstvu, i to ubojstvu s predumiljajem - rekao je Julien i sucu i odvjetniku. - ao mi je, gospodo - dodao je on smijeei se - ali va e posao biti sasvim neznatan. "Naposljetku", mislio je Julien kad ih se konano rijeio, "mora da sam ipak hrabar, oito hrabriji od te dvojice. Oni smatraju za najvee zlo, za krajnji uas, taj dvoboj s nesretnim ishodom o kojemu u ja ozbiljno razmisliti tek posljednjeg dana". "To je zato to sam upoznao i veu nesreu", nastavi Julien filozofirajui sam

sa sobom. "Mnogo sam vie trpio za vrijeme svog prvog putovanja u Strasbourg, kad sam mislio da me Matilda ostavila... Tko bi mislio da sam s toliko strasti elio tu savrenu prisnost koja me danas ostavlja tako hladnim... Ja sam zaista sretniji kad sam sam nego kad ta toliko lijepa djevojka dijeli sa mnom moju samou"... Odvjetnik, ovjek od pravila i propisa, drao je da je on lud i mislio je, kao i sva javnost, da mu je ljubomora turila pitolj u ruku. Jednoga se dana usudio natuknuti Julienu da bi ta isprika, istinita 445 Crveno i crno ili lana, bila izvrsno sredstvo obrane. No optueni je u tren oka postao opet strastveno i bijesno stvorenje. - Tako vam ivota, gospodine - vikao je Julien izvan sebe - da niste vie izgovorili tu odvratnu la] - Oprezni se odvjetnik naas prestraio da e ga ubiti. On je pripremao svoj obrambeni govor, jer se odluni as pribliavao. U Besangonu i u cijelom departmanu govorilo se samo o tom uvenom sluaju. Julien to nije znao; on je bio zamolio da mu se o tim stvarima nikada ne govori. Toga su mu dana Matilda i Fouque htjeli priopiti neke glasine koje su, po njihovu miljenju, bile tako povoljne da su mogle pobuditi nade, ali ih je Julien prekinuo ve kod prve rijei. - Ostavite mi moj idealni ivot. Vae bi me sitne brige i pojedinosti iz realnog ivota, koje su za mene vie-manje neugodne, skinule s neba. Svatko umire kako moe, a ja hou na smrt misliti samo na svoj nain. Sto me se tiu drugi? Moji e odnosi prema drugima biti naglo prekinuti. Smilujte se, ne govorite mi vie o tim ljudima! Sasvim mi je dosta to moram viati suca i odvjetnika. "Cini se zapravo", govorio je samome sebi, "da mi je sueno umrijeti sanjarei. Neznatno stvorenje kakvo sam ja, koje je sigurno da e za dva tjedna biti zaboravljeno, bilo bi, valja priznati, vrlo glupo kad bi igralo komediju... Ipak je udnovato da sam nauio uivati ivot tek sada kad vidim da mi se njegov svretak sve vie blii". Svoje je posljednje dane proveo eui uskom terasom na vrhu kule i puei izvrsne cigarete po koje je Matilda poslala teklia u Holandiju, i ne slutei da svi dalekozori u gradu svaki dan oekuju da se on pojavi. Njegove su misli bile u Vergvju. Nikada nije Fouqueu govorio o gospoi de Renal, ali mu je prijatelj dva-tri puta spomenuo da se ona brzo oporavlja, i te su rijei odjeknule u njegovu srcu. Dok je Julienova dua gotovo uvijek sva u carstvu misli, Matilda je, zaokupljena stvarnou, kako to i dolikuje jednom plemikom srcu, umjela izravno dopisivanje izmeu gospoe de Fervaques i opata de Frilaira dovesti do takve prisnosti da je krupna rije biskupija bila ve izgovorena. asni je prelat koji je dijelio poloaje dodao na rubu jednog pisma svoje neakinje biljeku: "7a; je jadni Sorel samo neko nepromilje446

Drugi dio - XL. no eljade, nadam se da e nam ga vratitn. Videi te retke, gospodin de Frilair bio je gotovo izvan sebe. Nije sumnjao da e spasiti Juliena. - Da nema tog jakobinskog zakona koji je odredio sastavljanje popisa bezbrojnih porotnika, a kojemu je jedina stvarna svrha oduzeti utjecaj ljudima odlina roda, ja bih preuzeo odgovornost za presudu - ree on Matildi uoi drebanja trideset estorice porotnika koji e suditi. - Ta ja sam postigao da upnik N... bude osloboen... Sutradan je opat de Frilair sa zadovoljstvom meu izabranima naao pet lanova kongregacije iz Besangona, a meu onima koji nisu bili iz toga grada nalazila su se imena gospode Valenod, de Moirod, de Cholin. - U prvom redu jamim za ovu osmoricu porotnika - ree on Matildi. - Prva petorica su moje orue, Valenod je moj dounik, Moirod sve duguje meni, a de Cholin je glupan koji se svega plai. Novine su u departmanu objavile imena porotnika, i gospoa de Renal je, na neizrecivi uas svoga mua, htjela poi u Besangon. Sve to je gospodin de Renal mogao postii, bilo je obeanje da ona nikako nee naputati krevet, kako se ne bi izloila neugodnosti da bude pozvana kao svjedok. - Vi ne shvaate moj poloaj - govorio je bivi naelnik Verrieresa. - Ja sam se sada, kako to oni kau, odmetnuo u liberale. Nema sumnje da e onaj besramnik Valenod i opat de Frilair kod dravnog tuitelja i porotnika poluiti sve to bi meni moglo biti neugodno. Gospoa de Renal je bez otpora popustila nalozima svoga mua. "Ako se pojavim pred sudom, init e se da traim osvetu", mislila je ona. Usprkos svim obeanjima to ih je dala svom ispovjedniku i svome muu da e biti razumna, ona je, tek to je stigla u Besangon, vlastoruno napisala svakome od trideset estorice porotnika: "Ja se neu, gospodine, pojaviti na dan suenja, jer bi to moglo nauditi stvari gospodina Sorela. Ja elim, i to arko, samo jedno, a to je da on bude spaen. Nemojte se nimalo kolebati, jer bi strana pomisao da je nevin ovjek zbog mene ubijen zatrovala ostatak mog ivota i sigurno ga skratila. Kako biste mogli osuditi na smrt kad sam ja iva? Ne, drutvo nipoto nema prava oduzeti nekome ivot, o tome nema sumnje, a naroito ne ovjeku kao to je Julien Sorel. 447 Crveno i crno U Verrieresu svi znaju da je on imao trenutke neuraunjivosti. Taj jadni mladi ima mone neprijatelje, ali bi li itko, pa ak i meu njegovim neprijateljima (a koliko ih on ima!), mogao posumnjati u njegovu veliku nadarenost i u njegovo duboko znanje? Gospodine, neete ovdje suditi nekom obinom ovjeku. Mi smo ga svi gotovo osamnaest mjeseci poznavali kao pobona, razumna i marljiva mladia, no dva-tri puta na godinu obuzela bi ga melankolija od

koje bi bio kao izbezumljen. itav gradi Verrieres, svi nai susjedi u Vergvju gdje provodimo ljeto, cijela moja obitelj, sam gospodin potprefekt, svi e oni odati priznanje njegovoj osobitoj pobonosti. On zna naizust cijelu svetu Bibliju. Zar bi se neki bezbonik godinama trudio da naui tu svetu knjigu? Moji sinovi imat e ast predati vam ovo pismo. Oni su jo djeca. Izvolite ih, gospodine, ispitati; oni e vam o tome siromanom mladiu rei sve pojedinosti koje su jo potrebne da se uvjerite kakvo biste barbarstvo poinili kad biste ga osudili. Ne biste me time nipoto osvetili, nego biste mi zadali smrt. Sto mogu njegovi neprijatelji suprotstaviti tim injenicama? Rana to je bila posljedica jednog trenutka neuraunjivosti koju su ak i moja djeca kod svog uitelja zapaala, tako je neopasna da sam nakon nepuna dva mjeseca mogla potanskim kolima doi iz Verrieresa u Besane,on. ujem li, gospodine, da i najmanje oklijevate da spasite od barbarskih zakona tog ovjeka koji je gotovo ist od svake krivnje, ustat u iz kreveta, u kojemu me dri jedino nalog mog mua, i doi u se baciti pred vae noge. Izjavite, gospodine, da se predumiljaj ne moe utvrditi, ako neete imati na dui smrt nevina ovjeka" itd.; itd. 448 Drugi dio - XL1. XL1. Suenje Zemlja e se dugo sjeati tog glasovitog procesa. Zanimanje se za optuenog razvilo u uzrujanost, jer je njegov zloin bio udan, a ipak nije bio grozan. Pa da je to i bio, taj je mladi bio toliko lijep, a njegov je sretan uspon, koji se tako brzo zavrio, uveavao ganue. "Hoe li ga osuditi?", pitale su ene svoje znance i blijedei oekivale odgovor. Saint-Beuve Konano je doao dan kojega su se i gospoa de Renal i Matilda toliko plaile. udnovat izgled grada uveavao je njihov strah; uzbuenje nije mimoilo ni vrstu Fouqueovu duu. Sva je pokrajina dotrala u Besangon da bi prisustvovala suenju toga romantinog sluaja. Ve nekoliko dana nije vie bilo mjesta u svratitima. Predsjedniku porote dosaivali su molbama za ulaznice. Sve su gospoe u gradu htjele biti nazone suenju. Na ulici su se prodavale Julienove slike itd. Matilda je za taj odsudni as drala u pripremi pismo koje je u cijelosti bilo napisano rukom nadbiskupa de ***. Taj se prelat, koji je u Francuskoj upravljao Crkvom i imenovao biskupe, udostojao zatraiti Julienovo osloboenje. Uoi suenja odnijela je Matilda to pismo svemonome velikom vikaru. Na kraju sastanka, kad je ona plaui odlazila, ree joj opat de Frilair koji je konano napustio svoju diplomatsku uzdrljivost te gotovo i sam bio dirnut: - Ja jamim za izjavu porote. Meu dvanaest osoba kojima je dunost ispitati je li zloin vaeg tie449 Crveno i crno

nika utvren, a osobito postoji li predumiljaj, nalaze se estorica prijatelja koji ele moju sreu i kojima sam dao na znanje da o njima ovisi hou li postati biskup. Barun de Valenod, kojega sam ja postavio za naelnika grada Verrieresa, raspolae sa svoja dva inovnika, gospodinom de Moirodom i de Cholinom. Sudbina nam je, istinabog, u ovoj stvari dala i dva vrlo zlonamjerna porotnika, ali, iako su ultraliberali, oni u vanim prilikama sluaju moje naloge, a ja sam ih zamolio da glasuju onako kako bude glasovao gospodin de Valenod. Doznao sam kako esti porotnik, neki tvorniar, neizmjerno bogat i brbljav liberal, potajno eli da mu se povjere neke nabavke za ministarstvo rata, i on se, bez sumnje, ne eli meni zamjeriti. Poruio sam mu da gospodin de Valenod zna moju posljednju uputu. - A tko je taj gospodin de Valenod? - upita Matilda uznemireno. - Da ga poznajete, ne biste sumnjali u uspjeh. On je drzak, bestidan i surov govornik, stvoren je da upravlja budalama. Iz bijede ga je izvukla godina 1814., a ja ga elim uiniti prefektom. On je kadar ostale porotnike izbatinati ne budu li htjeli glasovati po njegovoj volji. Uveer ju je ekao drugi razgovor. Da ne bi otezao neugodan prizor, iji je rezultat, po njegovu miljenju, bio ve odreen, Julien je odluio ne govoriti. - Moj e odvjetnik govoriti, to je dovoljno - ree on Matildi. - Ja u ionako biti suvie dugo izloen pogledima tih svojih neprijatelja. Tim provincijalcima nije bio po volji moj nagli uspon, koji vama dugujem, i vjerujte mi, nema ni jednoga koji ne eli da me osude, iako e plakati kao budale kad me budu vodili na stratite. - Oni vas ele vidjeti poniena, to je svakako istina - odgovori Matilda ali ja ne vjerujem da su okrutni. Moja nazonost u Besane,onu i moja bol dojmili su se svih ena, a vae e lijepo lice uiniti ostalo. Ako pred sucima kaete i jednu rije, sve e sluateljstvo biti uz vas itd., itd. Sutradan u devet sati, kad je Julien izlazio iz svoje elije da ode u veliku dvoranu sudnice, orunici su samo s mukom mogli razmaknuti golemo mnotvo koje se okupilo u dvoritu. Julien je dobro spavao, bio je vrlo miran i osjeao je jedino filozofsku samilost za tu gomilu zavidnika koji e bez okrutnosti - odobravati njegovoj 450 Drugi dio - XL1. smrtnoj presudi. Bio je vrlo iznenaen kad se vie od etvrt sata nije mogao progurati kroz tu gomilu i kad je morao uvidjeti da njegova nazonost pobuuje u javnosti njeno saaljevanje. Nije uo ni jedne jedine neugodne rijei. "Ti su provincijalci bolji nego to sam mislio", ree on u sebi. Uavi u sudnicu, bio je iznenaen otmjenou arhitekture. Bila je to ista gotika s mnotvom lijepih malih stupova vrlo brino isklesanih iz kamena. inilo mu se da je u Engleskoj. Ali je uskoro njegovu pozornost privuklo dvanaest do petnaest lijepih ena koje

su sjedile nasuprot optuenikoj klupi i ispunjavale tri balkona iznad sudaca i porotnika. Okrenuvi se prema opinstvu, vidje da je okrugla tribina iznad amfiteatra puna ena; veinom su bile mlade i inile mu se vrlo lijepe; njihove oi bijahu sjajne i pune panje. U ostalom dijelu dvorane nalazilo se mnotvo svijeta. Na vratima su se tukli, a straari nisu mogli uspostaviti tiinu. Kad su svi pogledi koji su traili Juliena opazili da je on stigao i kad su ga vidjeli kako sjeda na poneto uzdignuto mjesto odreeno za optuenoga, doekali su ga sa amorom divljenja i blagonaklone znatielje. Toga dana je izgledao kao da mu nema ni dvadeset godina. Bio je odjeven vrlo jednostavno, ali sa savrenim ukusom. Njegova kosa i elo bili su krasni. Matilda je sama nadgledala njegovo odijevanje. Lice mu je bilo strahovito blijedo. Tek to je sjeo na klupu, uo je sa svih strana: "Boe, kako je mladi... Pa to je dijete!... Mnogo je ljepi nego na slici!" - Optueni - ree mu orunik koji je sjedio zdesna - vidite li onih est gospoa na onom balkonu? - Orunik mu pokaza malu izboenu tribinu iznad amfiteatra gdje sjede porotnici. - To je prefektova gospoa - nastavi orunik - do nje markiza de M..., koja vas vrlo voli. uo sam je gdje govori s istranim sucem. Pokraj nje je gospoa Derville. - Gospoa Derville! - uzvikne Julien, a jako mu crvenilo oblije elo. "Kad izae odavle", pomisli on, "pisat e gospoi de Renal". Nije znao da je gospoa de Renal dola u Besane,on. Svjedoci su bili vrlo brzo sasluani. Ve kod prvih rijei optube, koju je zastupao dravni tuitelj, dvije su gospoe na malome balkonu sasvim nasuprot Julienu briznule u pla. "Gospoa Derville nipoto nije toliko ganuta", mislio je Julien. Opazio je ipak da je 451 Crveno i crno vrlo crvena. Dravni tuitelj je na loem francuskom patetino govorio o barbarstvu poinjena zloina. Julien je opazio da mu to susjede gospoe Derville ivo zamjeravaju. Nekoliko porotnika, oito znanci tih gospoa, govorilo im je i kanda ih je umirivalo. "To je dobar znak", mislio je Julien. Do tog je trenutka osjeao jedino prezir i nita drugo prema svim tim ljudima koji su prisustvovali suenju. Plitka je rjeitost dravnog tuitelja poveala taj osjeaj odvratnosti. No malopomalo nestajalo je osornosti Julienove due pred znacima suuti koju je oito izazvao. - Bio je zadovoljan odlunim licem svog odvjetnika. Samo bez fraza! - ree mu on posve tiho kad je trebalo da ovaj uzme rije. - Sva ta emfaza koju je tuitelj pokrao od Bossueta i sruio na vas samo vam je koristila - ree odvjetnik. I zaista, tek to je pet trenutaka govorio, gotovo sve su ene drale u ruci rupi. Odvjetnik, ohrabren, obrati se porotnicima vrlo snanim rijeima.

Julien zadrhta; osjeao je da e zaplakati. "Veliki Boe, to e rei moji neprijatelji?" I kad je ve bio na putu popustiti ganuu koje ga je obuzimalo, uhvatio je, na svoju sreu, drzak pogled baruna de Valenoda. "Oi tog podlaca blistaju", pomisli on. "Kojeg li slavlja za tu podlu duul Da moj zloin nije imao drugih posljedica osim te jedine, trebao bih ga prokleti. Sam Bog zna to e on o meni govoriti gospoi de Renal". Ta je pomisao potisnula sve ostale. Ali odmah zatim osvijestie ga znaci odobravanja u opinstvu. Julien se prisjeti da odvjetniku valja stisnuti ruku. Vrijeme je brzo prolazilo. I odvjetniku i optuenome donesoe neto za okrepu. Istom je tada Julien s uenjem opazio da ni jedna ena nije napustila dvoranu da bi otila na veeru. - Bogami, umirem od gladi - ree odvjetnik - a vi? - Ja takoer - odvrati Julien. - Pogledajte, i prefektovoj su gospoi donijeli veeru - ree mu odvjetnik pokazujui na mali balkon. - Samo hrabro, sve e biti dobro! - Suenje se nastavilo. Kad je predsjednik dovravao pregled dosadanjeg tijeka suenja, dvoranom je odzvanjala pono. 452 Drugi dio - XL1. "Evo, zapoinje moj posljednji dan", mislio je Julien. Uskoro osjeti da ga je raspalila pomisao na dunost. Dotada je svladavao svoje ganue i ustrajao u odluci da nita ne govori. Ali kad ga je predsjednik porote zapitao ima li to dodati, on ustade. Pred sobom je vidio oi gospode Derville koje mu se pri rasvjeti uinie vrlo sjajne. "Plae li ona moda?", pomisli on. - Gospodo porotnici, strah pred prezirom za koji sam vjerovao da u ga u smrtnom asu moi nadvladati, nagoni me da progovorim. Gospodo, ja nemam asti pripadati vaoj klasi; vi u meni vidite seljaka koji se pobunio protiv niskosti svoje sudbine. Ne traim od vas nikakve milosti - nastavi Julien vrim glasom. - Ja sebe nipoto ne obmanjujem. eka me smrt, i ona e biti pravedna. Mogao sam liiti ivota enu dostojnu svakog potovanja i asti. Gospoa de Renal mi je bila poput majke. Moj je zloin grozan, a poinjen je s predumiljajem. Zasluio sam, dakle smrt, gospodo porotnici. Ali, da sam i manje kriv, ja ovdje vidim ljude koji e, ne obazirui se na moju mladost, jer bi ona mogla zasluiti samilost, htjeti da u meni kazne i zauvijek obeshrabre onaj soj mladia koji su nieg podrijetla i na neki nain potlaeni siromatvom, a imaju sreu da steknu dobar odgoj, pa su toliko drski da se uvuku u ono to oholost bogatih ljudi naziva drutvom. Eto, gospodo, mog zloina, i on e biti kanjen to stroe to mi zapravo ne sude meni ravni. Na protivnikoj klupi ne vidim ni jednoga obogaenog seljaka, nego iskljuivo ozlojeene graane... Dvadeset je asaka Julien govorio u tom tonu. Rekao je sve to mu je bilo na srcu. Dravni tuitelj, koji je teio za naklonou aristokracije, vrckao se na svom stolcu. No usprkos poneto

apstraktnom nainu izraavanja kojim se Julien posluio u svom razlaganju, sve su ene briznule u pla. ak je i sama gospoa Derville drala rupi na oima. Prije nego to je dovrio, Julien se vratio na predumiljaj, na svoje kajanje, na beskrajno djetinje potovanje i oboavanje koje je u sretnijim danima osjeao prema gospoi de Renal... Gospoa Derville je kriknula i onesvijestila se. Jedan sat je izbijao kad su se porotnici povukli u svoju sobu. Ni jedna ena nije napustila mjesto. Nekolicini se mukaraca zasuzie oi. Razgovori su najprije bili vrlo ivi. Ali malo-pomalo, kako se dugo moralo ekati na odluku porote, opi je umor smirivao nazone. Taj je trenutak bio svean. Svjetlost je bivala slabija. Julien, 453 Crveno i crno koji je bio vrlo umoran, uo je kako se pokraj njega raspravlja je li to zatezanje dobar ili lo znak. Sa zadovoljstvom je opazio da su sve dobre elje na njegovoj strani. Porota se nije vraala, a ipak ni jedna ena nije napustila dvoranu. Kad su izbila dva sata, ulo se veliko komeanje. Otvorie se mala vrata na sobi porotnika. Barun de Valenod se pribliavao sveanim i teatralnim koracima, a za njim su dolazili svi porotnici. Nakaljao se, a zatim je izjavio da je po dui i savjesti jednoglasna izjava porote da je Julien Sorel kriv zbog ubojstva, i to s predumiljajem. Ta izjava povlai za sobom smrtnu kaznu. Ona je trenutak kasnije bila proglaena. Julien pogleda na sat i sjeti se gospodina de Lavalettea; bila su dva i etvrt. "Danas je petak", pomisli on. "Da, ali taj je dan sretan za Valenoda koji me osudio... Suvie sam dobro uvan da bi me Matilda mogla spasiti, kako je to uinila gospoa de Lavalette... I tako za tri dana, u ovo isto vrijeme, znat u na emu sam s obzirom na veliko moda". U taj je tren uo vrisak i vratio se stvarima ovoga svijeta. ene oko njega su plakale. Vidio je da su sva lica okrenuta prema maloj tribini koja je bila ugraena u krunitu gotikog stupa. Kasnije je doznao da se tamo bila sakrila Matilda. Vrisak se nije ponovio, te su svi opet promatrali Juliena, kojemu su orunici nastojali probiti put kroz gomilu. "Nipoto ne smijem onom lopovu Valenodu dati priliku da mi se smije", mislio je Julien. "S kakvim li je skruenim i ulagivakim licem objavio osudu koja za sobom povlai smrtnu kaznu! A jadni je predsjednik, iako ve mnogo godina sudac, imao suze u oima kad mi je sudio. Koje li radosti za tog Valenoda da mi se moe osvetiti za nae staro suparnitvo kod gospoe de Renal!... Jaje, dakle, nikad vie neu vidjeti! Gotovo je... Kako bih bio sretan da joj mogu izrei sav uas to ga osjeam zbog svog zloina! Samo ove rijei: Drim da sam pravedno osuen". Drugi dio - XL11. 454 XLll. Vrativi Juliena u zatvor, uvedoe ga u sobu namijenjenu osuenima na smrt. On, koji je inae zapaao sve, pa i najsitnije

pojedinosti, nije ni opazio da ga nisu doveli u njegovu kulu. Razmiljao je o tome to bi rekao gospoi de Renal kad bi imao sreu vidjeti je prije svoga posljednjeg asa. Mislio je da bi ga ona prekidala, a htio bi joj ve prvom rijeju prikazati sve svoje kajanje. "Ali nakon takva djela, kako bih je uvjerio da jedino nju ljubim? Ta ja sam je htio ubiti zbog astoljublja i zbog ljubavi prema Matildi". Legavi u krevet, opazi da su ponjave od vrlo gruba platna. Oi mu se otvorie. "Ah, ta ja sam u eliji kao osuenik na smrt!", pomisli on. "Tako mora biti." Grof Altamira mi je pripovijedao da je Danton uoi smrti rekao svojim krupnim glasom: "To je udnovato, glagol giljotinirati ne moe se sprezati u svim vremenima. Moe se rei: bit u giljotiniran, bit e giljotiniran, ali se ne moe rei: bio sam giljotiniran. "A zato ne?", nastavi Julien, "ako postoji drugi ivot?... Vjere mi, ako naiem na kranskoga Boga, propao sam. On je despot, i kao takav proet je mislima osvete. Njegova Biblija i ne govori o drugome doli o okrutnim kaznama. Nikada ga nisam volio. ak ni vjerovati nisam mogao da ga itko iskreno voli. U njega nema smilovanja (sjetio se mnogih mjesta iz Biblije). Jezivo e me kazniti... Ali ako naiem na Fenelonova boga! On e mi moda rei: Bit e ti mnogo oproteno jer si mnogo ljubio... Jesam li ja mnogo ljubio? Ah, volio sam gospou de Renal, ali je moje ponaanje prema njoj bilo uasno. I tu, kao i drugdje, zapostavio sam skromnu i jednostavnu vrlinu vanjskom sjaju... Ali zato, kakve perspektive!... Husarski pukovnik ako doe do rata, tajnik poslanstva u vrijeme mira i zatim ambasador... Jer ja bih se 455 Crveno i crno brzo uveo u poslove... a sve da sam i glupan, zar bi se zet markiza de La Molea trebao bojati ikakva suparnitva? Sve bi moje gluposti bile oprotene, ili bi mi se ak raunale u zasluge. Bio bih zasluan ovjek i provodio bih najraskoniji ivot u Beu ili Londonu... Nije ba sasvim tako, gospodine, za tri ete dana biti giljotiniraJulien se od srca nasmijao svojoj iznenadnoj duhovitosti. "U ovjeku zaista postoje dva bia", pomisli on. "Koji bi se vrag sjetio te zlobne primjedbe? E, pa dobro, prijatelju! Bit u giljotiniran za tri dana", odgovori on onome koji ga je prekinuo. "Gospodin de Cholinu e zajednici sa upnikom Maslonom iznajmiti jedan prozor. Lijepo, no koji e od njih dvojice prevariti onog drugoga kad budu plaali taj prozor?" Iznenada se sjeti ovoga mjesta iz Rotrouova Venceslava: LADI-SLAV: Moja je dua potpuno spremna. KRALJ, Ladislavov otac: I stratite je spremno; amo glavu! "Lijep odgovori", pomisli on i zaspi: Ujutro ga netko probudi steui ga vrsto. - to, zar ve! - ree Julien otvorivi smeteno oi. Mislio je da je ve u rukama krvnika. Bila je to Matilda. "Sreom me ona nije razumjela." Ta mu misao vrati svu hladnokrvnost. Uinilo mu se

da se Matilda izmijenila kao da je est mjeseci bolovala. Zaista je ovjek ne bi prepoznao. - Taj me besramni Frilair izdao - ree mu ona krei ruke. Gnjev ju je prijeio da plae. - Nisam li bio sjajan juer, kad sam uzeo rije - odvrati joj Julien. Improvizirao sam, i to prvi put u ivotu! Samo postoji opasnost da je to bio i posljednji put. Tog se trenutka Julien poigravao Matildinim karakterom sa svom hladnokrvnou vjeta pijanista koji svira na klaviru... - Istina je, nemam prednosti slavna podrijetla - dodao je on, no Matildina je velika dua uzdigla svog ljubavnika do sebe. - Mislite li da se Boniface de La Mole bolje drao pred svojim sucima? Matilda je toga dana bila njena bez afektacija, poput kakve siromane djevojke s petog kata. Ali od njega nije mogla izvui jednostavnijih rijei. On joj je sada - i ne slutei - zadavao boli koje je ona njemu esto nanosila. 456 Drugi dio - XL11. "Izvori Nila su nepoznati", mislio je Julien. "Ljudskom oku nije dano kralja rijeka vidjeti u stanju obina potoka. Isto tako nijedno ljudsko oko nee vidjeti Juliena slaba, i to u prvom redu zato to on to nije. No moje se srce lako gane. Najobinija rije, ako je izreena istinskim naglaskom, moe raznjeiti moj glas i izmamiti mi suze. Koliko li su me puta zbog te mane prezirali ljudi tvrda srcal Mislili su da molim milost, a to sada ne smijem dopustiti. Kau da je Dantona na podnoju stratita uzbudilo sjeanje na njegovu enu. No Danton je ulio snage jednom narodu vjetropira i sprijeio neprijatelja da ude u Pariz... Samo ja znam to bih bio mogao uiniti. Za druge sam ja, u najboljem sluaju, samo neko Moda. Da je umjesto Matilde ovdje u mojoj eliji gospoda de Renal, bih li ja mogao jamiti za sebe? Moje bi preveliko oajanje i kajanje Valenod i svi ovdanji patriciji smatrali sramotnim strahom pred smru. Tako su ohola ta kukavna srca koja njihov novani poloaj stavlja iznad iskuenjal "Vidite", rekla bi gospoda de Moirod i de Cholin, koja su me osudila na smrt... "to znai roditi se kao sin tesaral Takav ovjek moe postati uen, okretan, ali srani... Sranost se ne moe stei." Pa ni s ovom jadnom Matildom, koja sada plae, ili tonije, koja ne moe vie plakati", mislio je on gledajui njezine crvene oi... I on je zagrli. Pred njezinom istinskom boli zaboravio je svoje silogizme... "Ona je moda plakala cijelu no", ree on sebi. "Ali kakvu li e sramotu jednog dana predstavljati za nju to sjeanjel Ona e smatrati da su je u njezinoj prvoj mladosti zaveli niski nazori jednog plebejca... Croisenois je dovoljno slab da se njome oeni i, vjere mi, uinit e dobro. Ona e ga navesti da odigra svoju ulogu, i to Po pravu koje duh snaan i irokih zamisli Ima nad surovim duhom obinih ljudi.1 Ba je to smijenol Otkako znam da moram umrijeti, prisjeam se svih stihova koje sam ikada u ivotu znao. To je sigurno znak propadanja..."

Matilda mu ugaslim glasom ponavljae: - On je ovdje u susjednoj sobi. Konano je obratio panju na te rijei. "Njezin je glas 1. Voltaire, Mahomet (II, 5) 457 Crveno i crno slab"; mislio je on; "ali je jo u njemu sav njezin oholi karakter. Ona govori tiho da se ne naljuti." - A tko je ovdje? - upita je on blago. - Odvjetnik, donio vam je na potpis vau albu. - Neu se aliti. - Stol Neete se aliti - ree ona ustajui, a oi su joj blistale od srdbe. - A zato se neete aliti, ako smijem pitati? - Zato to ovoga trena osjeam dovoljno hrabrosti za umrijeti a da ne dajem suvie povoda za podsmijeh. A tko mi jami da u za dva mjeseca, nakon dugotrajnog boravka u ovoj vlanoj tamnici, biti isto tako raspoloen? Predviam susrete sa sveenicima, sa svojim ocem... Nita mi na svijetu ne bi moglo biti neugodnije. Bolje je da umrem. Ovo neoekivano protivljenje razbudi svu oholost Matildina karaktera. Ona nije mogla posjetiti opata de Frilaira prije nego to su se otvorile tamnice besane,onskog zatvora. Njezin se bijes oborio na Juliena. Oboavala ga je, a ipak je on, sluajui je vie od etvrt sata kako proklinje njegov karakter i ali se to ga je ljubila, prepoznavao kod nje onu oholu duu koja ga je nekada u knjinici palae de La Mole obasipala tako bolnim uvredama. - Nebesa su slavi tvog roda bila duna stvoriti te mukarcem - ree joj on. "Ali to se mene tie", mislio je on, "bio bih prava budala kad bih ivio jo dva mjeseca u ovom odvratnom boravitu, izloen svemu onome to je patricijska stranka kadra izmisliti besramno i uvredljivo1 i imajui pri tome kao jedinu utjehu proklinjanja ove lude... I zato u se prekosutra ujutro pobiti u dvoboju s ovjekom koji je poznat zbog svoje hladnokrvnosti i izvanredne vjetine... Sasvim izvanredne - ree mefistofelski glas u njemu - on nikada ne promai udarca. Lijepo, u dobar trenutak (Matilda je nastavljala sa svojom rjeitou). "Bogami ne", ree on u sebi, "neu se aliti". Stvorivi tu odluku, prepusti se sanjarenju... "Potar e u prolazu donijeti novine u est sati, kao i obino. U osam sati, kad ih gospodin de Renal proita, Elizaih, idui na prstima, poloit e ih na 1. To govori jedan jakobinac (op. pisca). 458 Drugi dio - XL11. njezin krevet. Kasnije e se ona probuditi i najednom e se itajui uzbuditi; njezina e lijepa ruka zadrhtati. itat e do ovih rijei... u deset sati i pet minuta prestao je ivjeti. Gorko e plakati, poznajem je. Uzalud je to sam je htio ubiti, ona e sve to zaboraviti, i osoba kojoj sam htio oduzeti ivot bit e jedina koja e iskreno oplakivati moju smrt. Pa to je antitezal" pomisli on i dobrih etvrt sata, koliko su jo trajala predbacivanja

kojima gaje obasipala Matilda, mislio je samo na gospou de Renal. I protiv svoje volje i mada je esto odgovarao na ono to mu je govorila Matilda, on nije mogao osloboditi svoju duu uspomene na spavau sobu u Verrieresu. Vidio je besane, on-ske novine na pokrivau od naranaste svile. Vidio je onu ruku, tako bijelu, kako ih stee grevitom kretnjom, vidio je gospou de Renal kako plae... Pratio je put svake suze na tom lijepom licu. Budui da nije mogla kod Juliena nita poluiti, gospoica de La Mole pozva u pomo odvjetnika. Sreom je to bio neki bivi kapetan armije koja se 1796. godine borila u Italiji, gdje je drugovao s Manuelom. On je reda radi pobijao osuenikovu odluku. Htijui mu pokazati svoje potovanje, Julien mu je iznio sve svoje razloge. - Vjere mi, ovjek moe rasuivati i tako kao to vi rasuujete - ree mu na kraju gospodin Felix Vaneau (tako se zvao odvjetnik). - Ali vi imate jo puna tri dana da se alite i moja je dunost da svakog dana dolazim do vas. Kad bi u idua dva mjeseca ispod vaeg zatvora provalio vulkan, vi biste se spasili. Mogli biste i umrijeti od bolesti - ree on gledajui Juliena. Julien mu stisne ruku. - Ja vam zahvaljujem, vi ste poten ovjek. Mislit u o tome. I kad je Matilda napokon otila s odvjetnikom, osjeao je mnogo vie prijateljstva prema odvjetniku nego prema njoj. 459 Crveno i crno Sat kasnije duboko je spavao, ali ga probudie suze koje je osjeao kako mu teku po licu. "Ah, opet Matilda!", pomisli on u polusnu. "Vjerna svojoj teoriji, dolazi da njenim osjeajima napadne moju odluku". Ozlovoljen to ga eka nov patetian prizor, nije ni otvorio oi. Padoe mu na pamet stihovi to ih izree Belphegor kad bjei pred svojom enom. uo je neobian uzdah. Otvori oi; bila je to gospoa de Renal. - Ah, jo te jednom vidim prije smrti! Nije li to neko privienje? - povikne on bacivi joj se pred noge. - Ali, oprostite mi, gospoo, ta ja sam u vaim oima samo ubojica - ree on zaas, doavi opet k sebi. - Gospodine... dola sam vas preklinjati da uloite albu; znam da vi to neete... - Guila se u jecajima; nije mogla govoriti. - Molim vas, oprostite mi. - Ako hoe da ti oprostim - ree ona ustavi i bacivi mu se u naruaj - smjesta se ali na svoju smrtnu osudu. Julien ju je obasuo poljupcima. - Hoe li me u toku ova dva mjeseca posjeivati svakog dana? - Kunem ti se, svakog dana, ako mi to moj mu ne zabrani. - Potpisat u! - uzvikne Julien. - to! Ti mi prata! Je li mogue? Stisnuo ju je u naruaj; bio je lud. Ona tiho vrisnu. - Nije nita - ree mu ona - malo me zaboljele - Tvoje rame! - povie Julien briznuvi u pla. Malo se odmaknuo i obasuo joj ruku vatrenim cjelovima. - Tko bi to mislio kad sam te posljednji put posjetio u tvojoj sobi u Verrieresu.

- Tko bi tada bio rekao da u ja gospodinu de La Moleu pisati ono sramotno pismo? 460 Drugi dio - XL1II, - Znaj da sam te uvijek ljubio, da sam samo tebe ljubio. - Je li to mogue! - uzvikne gospoa de Renal. Sad je ona bila ushiena. Naslonila se na Juliena koji je pred njom kleao, i dugo su tiho plakali. Ni u jedno doba svog ivota Julien nije doivio takav trenutak. Mnogo kasnije, kad su opet mogli govoriti, gospoa de Renal ree: - A to je s tom mladom gospoom Michelet, ili bolje, gospoicom de La Mole? Jer ja zaista poinjem vjerovati u taj neobini roman! - On je samo naoko istinit - odgovori Julien. - Ona je moja ena, ali nije moja ljubavnica... Upadajui jedno drugome stotinu puta u rije, oni su uz veliku muku uspijevali ispriati ono to jo nisu znali. Pismo gospodinu de La Moleu sastavio je mladi sveenik, ispovjednik gospoe de Renal, a ona ga je zatim prepisala. - Kakvo sam strano nedjelo poinila pod utjecajem vjere! - ree mu ona. - A jo sam najstranija mjesta tog pisma i ublaila. Julienov zanos i srea posvjedoili su joj koliko joj on prata. Nikada jo nije bio toliko lud od ljubavi. - Ipak smatram da sam pobona - ree mu gospoa de Renal u daljnjem toku njihova razgovora. - Ja iskreno vjerujem u Boga; ja takoer vjerujem, a to mi je i dokazano, da je zloin to ga poinjam straan, a im te vidim, ak i sada, poto si dva puta ispalio u mene pitolj... - Tu ju je Julien, usprkos njezinu protivljenju, obasuo poljupcima. - Pusti me - nastavi ona - elim zajedno s tobom razmiljati, jer se bojim da to ne zaboravim... im te vidim, nestaju sve dunosti i u meni nema vie niega osim ljubavi za tebe. Rije ljubav je zapravo odvie slaba, ja za tebe osjeam ono to bih trebala osjeati samo prema Bogu: potovanje, ljubav, poslunost, sve to zajedno... Ja zaista i ne znam to ti u meni pobuuje... Kad bi mi rekao da tamniara probodem noem, ja bih taj zloin poinila prije no to bih bila i svjesna toga. Objasni mi to tono prije nego to te ostavim; hou jasno zagledati u svoje srce, jer za dva mjeseca emo se rastati... Hoemo li se zaista rastati? - upita ga ona smijeei se. - Povlaim svoju rije - povikne Julien skoivi. - Neu se aliti protiv smrtne presude ako ti otrovom, noem, pitoljem, ugljikom ili na bilo koji drugi nain pokua dokrajiti svoj ivot ili nauditi mu. Lice gospoe de Renal najednom se izmijeni; najvea je njenost uzmakla pred dubokim sanjarenjem. 461 Crveno i crno - A da umremo odmah? - upita ga ona konano. - Tko zna to bismo nali na drugom svijetu! - odgovori Julien. - Moda patnje, a moda posve nita. Ne bismo li mogli zajedno provesti dva divna mjeseca? Dva mjeseca, to je mnogo dana. Bio bih sretan kako nikada nisam bio.

- Kako nikada nisi bio! - Nikada - ponovi Julien zaneseno - a govorim ti kao to govorim samom sebi. Bog mi je svjedok da ne pretjerujem! - Tako govoriti, znai zapovjediti mi - ree ona s bojaljivim i sjetnim smijekom. - E, pa dobro! Ti mi se, dakle, kune ljubavlju koju za mene osjea da ni na koji nain, ni izravan ni neizravan, nee na sebe dignuti ruku... Misli na to - doda on - da mora ivjeti radi mog sina, kojega e Matilda prepustiti slugama im postane markiza de Croisenois. - Kunem ti se - prihvati ona hladno - ali elim sada ponijeti tvoju albu, napisanu i potpisanu tvojom rukom. Sama u poi k dravnom tuitelju. - uvaj se, kompromitirat e se. - Poto sam odluila posjetiti te u zatvoru, postala sam za Besane,on i za cijeli Franche-Comte zauvijek junakinjom anegdota - ree ona s izrazom lica koji je bio nadasve tuan. - Granice strogog stida su prekoraene... Ja sam ena koja je izgubila ast; istina je, zbog tebe... Njezin je glas bio tako alostan da ju je Julien zagrlio s osjeajem sree koja je za njega bila posve nova. To nije vie bila ljubavna opojnost, to je bila neizmjerna zahvalnost. On je sada prvi put uoio svu veliinu rtve koju mu je prinijela. Neka je milosrdna dua bez sumnje obavijestila gospodina de Renal o dugim posjetima njegove ene u Julienovu zatvoru, jer joj je on nakon tri dana poslao svoju koiju s izriitim nalogom da se smjesta vrati u Verrieres. Tim je okrutnim rastankom za Juliena loe zapoeo dan. Dva-tri sata kasnije obavijestie ga da neki sveenik, spletkar koji se usprkos tome nije mogao ugurati meu besane,onske isusovce, jo od jutros stoji na ulici, pred vratima zatvora. Kia je jako padala, i taj je ovjek namjeravao ondje izigravati muenika. Julien je bio zlovoljan; ta ga je glupost duboko uznemirila. Ve je ujutro odbio primiti tog sveenika, ali taj je ovjek uvrtio sebi u glavu da ispovijedi Juliena i da tako, pomou svih priznanja koja se na462 Drugi dio - XLltl. dao od njega uti, izie na glas meu mladim enama u Besangonu. Glasno je izjavljivao da e provesti dan i no pred vratima zatvora. - Bog me alje da ganem srce tog otpadnika!... - i svjetina, uvijek eljna predstava, stala se skupljati. - Da, brao moja - odgovorio im je on - provest u ovdje cijeli dan, cijelu no, i sve dane i sve noi to slijede. Duh sveti mi se javio, primio sam zadatak s neba. Ja sam onaj koji treba spasiti duu mladog Sorela. Pridruite se mojim molitvama! - itd. Julien se uasavao skandala i svega to bi na njega moglo privui pozornost. Pomiljao je na to da u zgodan trenutak neopaeno

ostavi ovaj svijet. Ali ipak se nadao da e jo vidjeti gospou de Renal, a bio je ludo zaljubljen. Vrata zatvora bila su u jednoj od najprometnijih ulica. Pomisao na toga blatnog sveenika, oko kojega se kupi svijet i pravi bruka, muila je njegovu duu. "I on sasvim sigurno svaki tren ponavlja moje ime!". Taj mu je trenutak bio tei od smrti. U jednom je satu dva-tri puta pozivao kljuara koji mu je bio odan i slao ga da pogleda stoji li jo onaj sveenik pred vratima zatvora. - Gospodine, on klei u blatu - odgovarao je uvijek kljuar. - Glasno moli litanije za spas vae due... "Drznik!" mislio je Julien. U taj je trenutak zaista uo neki mukli amor. To je puk odgovarao na litanije. Njegova je uzrujanost dosegla vrhunac kad je vidio kako i sam kljuar mie usnama ponavljajui latinske rijei. - Poelo se govoriti - doda kljuar - da vi morate imati vrlo tvrdo srce kad odbijate pomo toga svetog ovjeka. - O, domovino moja, kako li si jo barbarska! - uzvikne Julien prepun srdbe. I on glasno nastavi svoje razmiljanje, ne mislei na klju-arevu nazonost. "Taj ovjek hoe da novine o njemu donesu lanak i siguran je da e to postii. Ah, prokleti provincijalci! U Parizu ne bih bio izvrgnut svemu tom muenju. Ljudi su tamo vjetiji u opsjenjivanju." - Neka ue taj sveti sveenik - ree on napokon kljuaru, a elo mu pokrie krupne kaplje znoja. Kljuar se prekrii i izie sav veseo. Taj je sveti sveenik bio strahovito ruan, a jo vie blatan. Hladna je kia inila tamnicu jo mranijom i vlanijom. Sveenik je poljubio Juliena te se, govorei mu, stao raznjeivati. Najpodlije licemjerstvo bilo je isuvie oito; jo nikada u ivotu nije Julien bio tako ljut. 463 Crveno i crno etvrt sata nakon sveenikova dolaska Julien je osjetio da postaje prava kukavica. Prvi put mu se smrt uinila grozna. Mislio je na stanje raspadanja u kojem e se njegovo tijelo nalaziti dva dana poslije smaknua itd., itd. Bio je upravo na putu da se oda nekim znakom slabosti ili da se baci na sveenika i zagui ga svojim lancem; kadli mu pade na pamet da zamoli tog svetog ovjeka neka jo istog dana slui za njega misu za trideset franaka. Podne se bliilo, te sveenik brzo ode. 464 Drugi dio - XL1V. XL1V. im je on iziao, Julien je mnogo plakao, i to zato to mora umrijeti. Zatim je stao misliti o tome kako bi gospoi de Renal, kad bi bila tu, priznao svoju slabost... U trenu kad je najvie alio to nema te oboavane ene, uo je Matil-dine korake.

"U zatvoru je od svih nesrea najgora ta", mislio je on, "to ovjek ne moe zakljuati vrata". Sve to mu je Matilda govorila samo ga je ljutilo. Priala mu je da je gospodin Valenod na dan suenja ve imao u depu imenovanje za prefekta, te se usudio narugati opatu de Frilairu i dopustiti sebi zadovoljstvo da osudi Juliena na smrt. "Sto je to palo na pamet vaem prijatelju", rekao mi je opat de Frilair, "da razbudi i napadne sitne tatine te buroaske aristokracije. Zato je govorio o kastama? Upozorio ih je to treba da ine u svom politikom interesu. Te budale nisu na to ni pomiljale i bile su pripravne zaplakati. Taj je kastinski interes u njihovim oima prikrio strahotu osude na smrt. Valja priznati da je gospodin Sorel u tim stvarima potpuni novajlija. Ne uspijemo li spasiti ga molbom za pomilovanje, njegova e smrt biti neka vrsta samoubojstva..." Matilda nije rekla Julienu ono to jo nije ni slutila, naime, da je opat de Frilair, spoznavi da je Julien izgubljen, smatrao da e za njegove ambicije biti korisno ako nastoji postati njegovim nasljednikom. Gotovo izvan sebe od nemona bijesa i zlovolje, ree Julien Matildi: - Idite, prisustvujte jednoj misi koja se slui za mene i ostavite me naas na miru! - Matilda je ve bila vrlo ljubomorna zbog posjeta gospoe de Renal, a kad je doznala da je ova otila, shvatila je razlog Julienove zlovolje te je briznula u pla. Njena je bol bila istinita. Julien je to vidio i to ga je jo vie razljutilo. 465 Crveno i crno Samoa mu je bila prijeko potrebna, no kako da je se domogne? Poto je Matilda svim moguim dokazivanjima pokuala ganuti ga, ostavi ga napokon sama. No gotovo u isti tren pojavi se Fouque. Osjeam potrebu biti sam... - ree on tom vjernom prijatelju. A kad je vidio da ovaj oklijeva, ree: -Sastavljam pismeni podnesak za pomilovanje... Uostalom... uini mi uslugu da mi nikada ne govori o smrti. Ako onoga dana budem trebao neke posebne usluge, ekaj da ti ja prvi o njima govorim. Kad se Julien napokon domogao samoe, bio je potiteniji i maloduniji nego prije. Ono malo snage to je toj izmorenoj dui jo preostalo iscrpio se dok je pred Matildom i Fouqueom prikrivao svoje pravo duevno stanje. Predveer ga je utjeila jedna misao. "Da su me jutros, u trenu kad mi se smrt inila tako runa, pozvali da poem na stratite, oko javnosti bih bi mi poticaj za slavu. Moda bi moj korak bio malo ukoen, kao u bojaljiva kicoa kad ulazi u salon, i neki bi pronicavi ljudi, ako ih meu tim provincijalcima uope ima, mogli naslutiti moju slabost... ali nitko je ne bi vidio.)) Uinilo mu se da se izbavio jednog dijela svoje nesree. "U ovom trenu sam kukavica" ponavljao je on sebi pjevuckajui, "ali nitko to nee j znati". Sutradan ga je ekao jedan gotovo jo neugodniji dogaaj. Njegov je otac | ve dugo najavljivao svoj posjet; toga dana, prije nego to se Julien probudio, pojavio se u njegovoj eliji sjedokosi stari tesar. Julien se osjeao slab; oekivao je najneugodnije prijekore.

Da bi njegovo muno uvstvo bilo potpuno, toga ga je jutra grizla savjest to ne voli oca. "Sluaj nas je na ovoj zemlji smjestio jednog pokraj drugoga", govorio je sebi dok je kljuar malo pospremio tamnicu, "a mi smo jedan drugome nanijeli gotovo svako mogue zlo. On dolazi da mi u mom smrtnom asu zada posljednji udarac." im su ostali nasamo, starac zapoe sa svojim strogim prigovorima. Julien nije mogao zadrati suze. "Koje li nedostojne slabosti!", pomisli on bijesno. "On e posvuda preuveliavati taj moj nedostatak hrabrosti. Kojeg li slavlja za onog Valenoda i za sve one plitke licemjere to vladaju Verrieresu ! Oni su vrlo moni u Francuskoj, oni sjedinjuju u sebi sve drutvene prednosti. Dosad sam bar mogao rei: "Oni dobivaju novac, to je istina, i sve se asti gomilaju kod njih, ali ja, ja posjedujem plemstvo srca. 466 Drugi dio - XUV. A evo sada svjedoka koje e mu svi vjerovati i koji e cijelom Verrieresu posvjedoiti, i to pretjerujui, da sam pred smrt bio slabi i da sam u tom iskuenju, koji svi shvaaju, bio kukavica!" Julien je bio blizu oaja. Nije znao kako da se rijei oca. A pretvarati se tako da prevari tog pronicavog starca, bilo je u tom trenutku sasvim iznad njegovih snaga. Njegov je duh brzo razmotrio sve mogunosti. - Imam uteevine] - povie on odjednom. Ta je genijalna rije izmijenila starevo lice i Julienov poloaj. - Kako da njome raspolaem? - nastavi Julien mirnije. Dojam to ga je postigao posve ga je liio osjeaja inferiornosti. Stari je tesar izgarao od elje da osigura za sebe taj novac od kojega je Julien, kako se inilo, jedan dio htio ostaviti brai. Govorio je dugo i vatreno. Julien je sada ve mogao biti podrugljiv. -- E, pa dobro! Sto se moje oporuke tie, Gospod me nadahnuo. Svakome od svoje brae dat u po tisuu franaka, a ostatak vama. - Vrlo dobro - ree starac - taj ostatak mi i pripada. Ali budui da se Bog smilovao i dirnuo vae srce, vi biste, ako elite umrijeti kao dobar kranin, morali platiti svoje dugove. Tu su jo trokovi za vau hranu i za va odgoj, koje sam predujmio, a na koje vi ne pomiljate. "To je, dakle, oinska ljubav!", ponavljao je pretuna srca Julien kad je konano ostao sam. Uskoro se pojavio tamniar. - Gospodine, poslije posjeta najbliih roaka ja uvijek svojim gostima donosim bocu dobrog ampanjca. Malo je skup, est franaka boca, ali on razveseljava srce. - Donesite tri ae - ree mu Julien s djetinjom uurbanou - i uvedite dvojicu zatvorenika koje ujem kako eu hodnikom. Tamniar mu dovede dva robijaa recidivista, koji su se spremali vratiti se na robiju. Bili su to vrlo veseli zloinci i zaista se

naroito isticahu svojom prepredenou, hrabrou i hladnokrvnou. - Ako mi date dvadeset franaka - ree jedan od njih Julienu ispriat u vam svoj ivot sa svim pojedinostima. Divota! - A neete li mi lagati? - zapita Julien. - Nipoto - odgovori on. - Moj prijatelj, koji je evo ovdje i koji mi zavidi na tih dvadeset franaka, odat e me ako budem govorio neistinu. Njegova je povijest bila uasna. Ona je svjedoila o hrabru srcu u kojemu nije bilo nikakve druge strasti doli pohlepe za novcem. Nakon njihova odlaska Julien nije vie bio isti ovjek. Sav je njegov bijes prema samome sebi iezao. Grozna bol, poveana malodunou kojoj 467 miCrveno i crno je bio rtvom nakon odlaska gospoe de Renal, pretvorila se u sjetu. - S vremenom, kad vie ne bih bio toliko zaslijepljen prividom slio je on - uvidio bih da su pariki saloni prepuni potenjaka poput mog oca i spretnih lupea poput ovih robijaa. Imaju oni pravo, ti salonski ljudi nikada jutrom ne ustaju sa stranom milju: "Sto danas ruati?". I oni hvale svoje potenje! A kad ih pozovu u porotu, ponosno osuuju ovjeka koji je ukrao srebrni pribor za jelo jer je osjeao da e se onesvijestiti od gladi. Ali kad se radi o tome da se uguraju na dvor, da izgube ili dobiju poloaj ministra, tada ti moji salonski potenjaci poinjaju zloine sasvim jednake onima na koje je potreba da jedu natjerala ova dva robijaa... Ne postoji prirodno pravo. Ta je rije samo prastara glupost dostojna dravnog tuitelja koji me neki dan napao, a kome se pradjed obogatio nekom konfiskacijom pod Lujem XIV Pravo postoji samo ondje gdje postoji zakon koji pod prijetnjom kazne zabranjuje da se poini neko djelo. Prije zakona prirodna je samo snaga lava i potreba stvorenja koje je gladno, kome je zima, jednom rijeju potreba... Ne, ljudi koje potujemo samo su lupei koji su imali sree da nisu bili zateeni na djelu. Tuitelj, kojeg je drutvo ovlastilo da me progoni, obogatio se jednom prljavtinom... Ja sam poinio ubojstvo i pravedno sam kanjen, ali ako to moje jedino djelo ne uzmemo u raun, onda je Valenod, koji me osudio, stotinu puta tetniji za drutvo." "Eto", doda Julien alosno, ali bez srdbe, "pored sve svoje krtosti moj otac vie vrijedi od svih tih ljudi. Nikada me nije volio. Prevrio sam mjeru sramotei ga svojom neasnom smru. Strah od nestaice novca, taj pretjerani oblik ljudske zloe koji se zove gramzivost, uzrok je da on u svoti od tri-etiri stotine zlatnika koje mu mogu ostaviti nalazi udesan razlog za utjehu i spokojstvo. Jedne e nedjelje poslije ruka pokazati svoje zlato svim zavidljivcima u Verrieresu. "Koji od vas ne bi uz ovu cijenu bio presretan", govorit e im njegov pogled, "to mu je sin giljotiniran?" Ta je filozofija moda bila tona, ali je morala ovjeka natjerati da zaeli umrijeti. Tako je prolo pet dugih dana. Bio je uljudan i blag prema Matildi jer je vidio da pati od najee ljubomore. Jedne je

veeri Julien ozbiljno pomiljao na to da poini samoubojstvo. Dua mu je bila izmuena dubokom nesreom u koju ga je bacio odlazak gospoe de Renal. Nita ga vie nije radovalo, ni u stvarnom ivotu ni u mati. Pomanjkanje kretanja stalo je naruavati njegovo zdravlje, i on je postao nekako zanesen i slabaan kao mlad njemaki student. Gubio je onu mukaraku 468 Drugi dio - XL1V. gordost koja snanom kletvom odbacuje nepriline misli to spopadaju duu nesretnika. "Volio sam istinu... Gdje je ona?... Svagdje licemjerstvo ili bar arlatan-stvo, pa i kod najkreposnijih i najveih." I na njegovim se usnama pojavi izraz gaenja... "Ne, ovjek se ne moe pouzdati u ovjeka. Gospoa de ***, kad je skupljala milodare za bijednu siroad, rekla mi je da je neki knez dao deset zlatnika; lagala je. Ali to rekoh? Napoleon na Svetoj Heleni!... Obina opsjena, ona proklamacija u korist rimskog kralja. Veliki Boe, ako se takav ovjek - ak i onda kad ga nesrea strogo podsjea na dunost - srozava do arlatanstva, to da ovjek oekuje od ostatka ljudskog roda?... Gdje je istina? U vjeri... Da", doda on s gorkim smijekom najveeg prezira, "u ustima nekih Maslona, Frilaira, Castanedea... Moda u pravom kranstvu, gdje sveenici ne bi bili plaeni, kao to to ni apostoli nisu bili!... Ali sveti Pavao bio je plaen zadovoljstvom da zapovijeda, da govori, da drugi o njemu govore... Ah, kad bi postojala kakva prava vjera!... Kako sam glup! Vidim gotiku katedralu i arene crkvene prozore dostojne potovanja i moje slabano srce zamilja sveenika prema tim prozorima... Moja bi ga dua razumjela, moja dua osjea potrebu za njim... No ja nalazim samo neko umiljeno eljade prljave kose... nekog viteza de Beauvoisisa, samo to nije tako ugodan kao ovaj. Ali jedan pravi sveenik, jedan Massillon, jedan Fenelon... Massillon je zaredio Duboisa. Saint-Simonovi memoari omrazili su mi Fenelona, ali on je ipak pravi sveenik... U njemu bi njene due nale neko stjecite u svijetu... Ne bismo bili osamljeni... Taj bi nam dobri sveenik govorio o Bogu. Ali o kojem Bogu? Ne o onom iz Biblije, o onom sitniavom, okrutnom despotu punom udnje za osvetom... nego o Voltaireovu Bogu, pravednom, dobrom, beskrajnom"... Uzbudie ga sva sjeanja na tu Bibliju, koju je znao napamet. "Ali im se nau trojica zajedno, kako da vjeruju u to veliko ime BOG nakon uasnih zloupotreba koje s njime ine nai sveenici? ivjeti osamljen!... Koje li muke!... Postajem lud i nepravedan", pomisli Julien lupnuvi se po elu. "Osamljen sam u ovoj tamnici, ali ja na zemlji nisam ivio osamljen, imao sam monu ideju dunosti. Dunost koju sam sebi postavio, s pravom ili ne... bila je kao deblo vrsta stabla na koje sam se naslanjao za vrijeme oluje; drhtao sam, tresao sam se, ta bio sam konano samo ovjek... ali uvijek 469

Crveno i crno sam se odrao. To me vlani zrak ove tamnice nagoni da mislim na osamljenost... Ali zato da jo i sad, dok proklinjem licemjerstvo, budem licemjer? Ne satire mene ni smrt, ni tamnica, ni vlaan zrak, nego odsutnost gospoe de Renal. Kad bih u Verrieresu morao ivjeti itave tjedne skriven u podrumima njezine kue da bih je mogao vidjeti, bih li se i onda tuio? Utjecaj mojih suvremenika je nadvladao", ree on glasno i s gorkim smijekom. "Govorei ovako sam sa sobom, na dva koraka od smrti, ja sam jo i sada licemjer... O, devetnaesto stoljee! ...Lovac u umi ispali hitac iz puke, njegov plijen padne, on pojuri da ga uhvati. izma mu nagazi na mravinjak visok dvije stope, razori mravlji stan, raspri nadaleko i mrave i njihova jajaca... Ni najvei filozofi meu tim mravima nikada nee moi shvatiti taj crni, golemi predmet, love-vu izmu, koja je najednom i nevjerojatnom brzinom prodrla u njihov stan uz uasnu prethodnu buku praenu plamenima crvenkaste vatre. ...Tako bi i smrt, i ivot, i vjenost bili jednostavni pojmovi za onoga tko bi imao organe sposobne da ih pojme... Kako bi jednodnevna muica koja se za dugih ljetnih dana rodila u devet sati izjutra, a uginula u pet sati uveer, mogla razumjeti rije no? Dajte joj pet sati ivota vie, pa e vidjeti i razumjeti to je no. Tako je i sa mnom. Umrijet u s dvadeset tri godine. Dajte mi jo pet godina ivota da ih proivim s gospoom de Renal!" Stao se smijati poput Mefista. Koje li ludosti, raspravljati o tim velikim problemima! 1. Ja sam licemjer, kao da je sada ovdje netko da me slua; 2. Zaboravljam da ivim i ljubim, a ostaje mi jo tako malo ivota... Jao! Gospoe de Renal nema; moda joj njezin mu nee vie dopustiti da se vrati u Besanc,on i da se i dalje sramoti. Eto, to je ono zbog ega sam osamljen, a ne zbog nepostojanja nekog Boga koji bi bio pravedan, dobar, svemoan, nimalo zloban, nimalo eljan osvete... Ah! Kad bi on postojao!... Ta ja bih mu pao pred noge. ((Zasluio sam smrt", rekao bih mu, Boe veliki, Boe dobri, Boe milostivi, vrati mi onu koju ljubim!" No je bila ve poodmakla. Nakon sat-dva mirna sna doao je Fouque. Julien se osjeao jak i odluan kao ovjek koji jasno gleda u svoju duu. 470 Drugi dio - XLV. XLV. - Ne mogu ipak onom jadnom opatu Chas-Bernardu tako napakostiti da ga pozovem ovamo - ree on Fouqueu. - On tri dana ne bi mogao jesti. Nego, nastoj mi pronai nekog jansenista, Pirardova prijatelja i nepristupana spletki. Fouque je s nestrpljenjem oekivao taj nalog. Julien dolino obavi sve to ovjek u provinciji duguje javnom miljenju. Zahvaljujui

opatu Frilairu, Julien je u tamnici usprkos loem izboru ispovjednika bio pod zatitom kongregacije; da je bio smotreniji, mogao je i pobjei. Ali je lo tamniki zrak proizveo svoj uinak, i njegov je razum popustio. Utoliko je bio sretniji kad se vratila gospoa de Renal. - Ti si moja prva dunost - ree mu ona zagrlivi ga - pobjegla sam iz Verrieresa... Julien nije prema njoj osjeao ni malo sitniave tatine, te joj je ispriao sve svoje slabosti, a ona je prema njemu bila dobra i umiljata. Uveer, tek to je izila iz zatvora, pozvala je k svojoj tetki onog sveenika koji je bio prionuo za Juliena kao za neki plijen. Kako on i nije elio drugo doli da stekne povjerenje mladih ena otmjenoga besane,onskog drutva, gospoa de Renal ga je lako nagovorila da ode moliti devetnicu u opatiji Bray-le-Haut. Nikakve rijei ne mogu opisati neizmjernost i mahnitost Julienove ljubavi. Pomou novca te sluei se i zloupotrebljavajui ugled svoje tetke, bogate uvene bogomoljke, poluila je gospoa de Renal da ga moe posjeivati dva puta na dan. Kad je to Matilda doznala, njezina se ljubomora raspalila do ludila. Opat de Frilair joj je priznao da sav njegov ugled nije dovoljan 471 Crveno i crno da bi joj on mogao, svim obzirima usprkos, izraditi doputenje da posjeuje svog prijatelja vie nego jedanput na dan. Matilda je dala uhoditi gospodu de Renal kako bi znala i njezine najmanje pothvate. Opat de Frilair je iscrpao sva sredstva svog vrlo okretnog duha da bi joj dokazao kako Julien nije nje dostojan. Usred svih tih muka ona ga je jo vie ljubila te ga je gotovo svakog dana strahovito napadala. Julien se svim silama trudio da se prema toj jadnoj djevojci, koju je toliko kompromitirao, do kraja ponese kao poten ovjek; no svaki bi as prevladala neobuzdana ljubav koju je osjeao prema gospoi de Renal. Kad slabim dokazima ne bi mogao uvjeriti Matildu o nevinosti posjeta njezine suparnice, govorio bi sam sebi: "Sad mora da je kraj te drame ve vrlo blizak; to je isprika za mene to se ne umijem bolje pretvarati." Gospoica de La Mole sazna da je poginuo markiz de Croisenois. Gospodin de Thaler, onaj bogata, neumjesno se izvozio o Matildi-nu nestanku. Gospodin de Croisenois gaje zamolio da to porekne. Tada mu je gospodin de Thaler pokazao anonimna pisma koja je primio, a koja su sadravala pojedinosti navedene s toliko vjetine da je jadni markiz bio prisiljen uvidjeti istinu. Na to se gospodin de Thaler drznuo zbijati grube ale, a gospodin de Croisenois je, izbezumljen od srdbe i jada, zatraio tako teku zadovoljtinu da je milijuna radije odabrao dvoboj. Glupost je trijumfirala, i jedan ovjek koji je vie nego itko zasluio da bude ljubljen naao je smrt ne doivjevi ni dvadeset etvrtu godinu. Ta se smrt nekako udno i boleivo dojmila Julienove ispaene due. - Jadni je Croisenois zaista prema vama bio pristojan i vrlo poten - ree on Matildi. - Kad ste se onako nepromiljeno vladali u salonu vae majke, morao me zamrziti i mogao me izazvati na

dvoboj, jer mrnja koja zamijeni prezir obino je puna bijesa. Smrt markiza de Croisenoisa izmijenila je sve Julienove misli o Matildinoj budunosti. Nekoliko je dana utroio na to da joj kae kako se treba udati za gospodina de Luza. - To je ovjek plah, nije prevelik jezuit - govorio joj je on - a sigurno e se natjecati za vau ruku. Njegovo je astoljublje sumornije i upornije nego to je bilo u onog jadnog Croisenoisa, a kako u njegovoj obitelji nitko nema vojvodske asti, on e se bez okolianja oeniti udovicom 472 Drugi dio - XLV. Juliena Sorela. - I to udovicom koja prezire velike strasti - hladno odgovori Matilda - jer je dovoljno ivjela da vidi kako joj je ljubavnik ve nakon est mjeseci pretpostavio drugu enu, koja je uzrok svim njihovim nevoljama. - Vi ste nepravedni. Posjete gospoe de Renal omoguit e parikom odvjetniku koji je preuzeo moju molbu za pomilovanje da se posluim izvanrednim izjavama. Prikazat e kako ubojicu njegova rtva okruuje brigom i tovanjem. To bi moglo proizvesti uinak, i moda ete me jednog dana vidjeti kao junaka neke melodrame itd., itd. Ljubomorna, bijesna i nemona da se osveti, neprekidna nesrea bez ikakve nade (jer ak i kad bi se Julien spasio, kako da opet zadobije njegovo srce?) te stid i bol zbog toga to je sada vie nego ikada voljela toga nevjernog ljubavnika, sve je to bacilo gospoicu de La Mole u sumornu utnju, iz koje je nije mogla izvui ni revna panja opata de Frilaira ni surova Fouqueova iskrenost. A Julien je - osim trenutaka koje bi mu otela Matildina nazonost - ivio od ljubavi i nije gotovo ni mislio na budunost. Takva strast, kad je golema i sasvim iskrena, ima udno djelovanje, te je gospoda de Renal gotovo dijelila s njim tu bezbrinost i blagu veselost. Nekada - govorio je Julien - kada sam za naih etnji po umama Vergvja mogao biti tako sretan, pomamno je astoljublje odvlailo moju duu u carstvo mate. Umjesto da pritisnem na srce ovu draesnu ruku, koja je bila tako blizu mojih usana, zanosio sam se budunou, zamiljao sam beskrajne borbe koje u morati izdrali da izgradim svoju divnu sudbinu... Ne, da me niste doli posjetiti u ovom zatvoru, umro bih ne upoznavi sree. Dva su dogaaja pomutila taj mirni ivot. Julienov ispovjednik, mada je bio pravi jansenist, nije uspio izbjei jednu spletku isusovaca te je, i ne slutei, postao njihovo orue. Jednog mu je dana rekao da bi morao uiniti sve to moe da bude pomilovan, jer e inae poiniti straan grijeh samoubojstva. A budui da sveenstvo ima velik utjecaj u ministarstvu pravosua u Parizu, moglo bi se to uiniti na lak nain. Trebao bi se obratiti, i to javno. - Javno! - ponovi Julien. - Ah, ulovio sam vas, oe. 473 Crveno i crno - Vaa dob - prihvati opet ozbiljno jansenist - privlano lice to vam ga je Providnost dala, sam motiv vaeg zloina, koji ostaje

neobjanjiv, herojska nastupanja gospoice de La Mole da vas spasi, jednom rijeju sve, ak i udnovato prijateljstvo to vam ga iskazuje vaa rtva, pridonijelo je tome da postanete heroj mladih ena u Besangonu. One su zbog vas zaboravile sve, ak i politiku... Vae bi obraanje odjeknulo u njihovim srcima i ostavilo u njima dubok dojam. Mogli biste silno koristiti vjeri, i zar da ja oklijevam zbog neznatnog razloga to bi u takvu sluaju jezuiti uinili to istol Tako bi oni i u ovom naroitom sluaju, koji je izmakao njihovoj grabeljivosti, i opet mogli nauditi. To se ne smije dogoditi... Suze koje e potei zbog vaeg obraanja, unitit e pogubni uinak deset izdanja Voltaireovih djela. - A to e meni ostati budem li sam sebe prezirao? - hladno odvrati Julien. - Bio sam astoljubiv, i neu se zbog toga prekoravati; ja sam tada postupao u duhu naeg vremena. Sada ivim bezbrino. Ali sva je prilika da bih bio vrlo nesretan kad bih poinio kakav kukaviluk... Druga neprilika, koja je Julienu bila mnogo neugodnija, potekla je od gospoe de Renal. Neka njezina prijateljica spletkarica bila je uspjela tu bezazlenu i plaljivu duu uvjeriti kako joj dunost nalae da ode u Saint-Cloud i da se baci na koljena pred kraljem Karlom X. Ona je ve pristala na rtvu da se rastane od Juliena, i nakon te tako teke odluke nije u njezinim oima vie nita znaila neugodnost da e se time izloiti ruglu, to bi joj se nekada inilo gore od smrti. - Ii u kralju i glasno u priznati da si ti moj ljubavnik. ivot jednog ovjeka, i to ovjeka kakav je Julien, treba biti iznad svih obzira. Rei u da si me iz ljubomore htio ubiti. Ima mnogo primjera da je u takvu sluaju ovjenost porote ili kralja spasila jadne mladie... - Ne elim te vie vidjeti, naloit u da te ne putaju u zatvor r povikne Julien - a posve je sigurno da e se sutradan ubiti iz oajanja, ako mi se ne zakune da nee poduzimati nikakvih koraka koji bi nas oboje izvrgli javnom ruglu. Ta misao da ode u Pariz ne potjee od tebe. Reci mi ime smutljivke koja te na nju navela... Drugi dio - XLV.< Budimo sretni jo ovo malo dana toga kratkog ivota! Pritajimo se; moj je zloin suvie oit. Gospoica de La Mole ima u Parizu velik ugled, vjeruj da e ona uiniti sve to je u ljudskoj moi. Ovdje u provinciji svi su bogati i ugledni ljudi protiv mene. Tvoj bi pothvat jo vie ogorio te bogate i nadasve uzdrljive ljude za koje je ivot tako laka stvar... Ne dajmo da nam se smiju Masloni, Valenodi i tisuu boljih ljudi nego to su oni! Lo je zrak u tamnici postao Julienu nepodnoljiv. Sreom je onog dana kad su mu javili da mora umrijeti, najljepe sunce obasjavalo prirodu, pa je Julien bio hrabro raspoloen. Hodati po svjeem zraku, to je za njega bio divan doivljaj, kao to je to etnja kopnom za pomorca koji je dugo plovio morem. "Hajde, sve e biti dobro", govorio je on sam sebi, "osjeam da sam hrabar". Nikada ta glava nije bila tako poetina kao u trenu kad je morala pasti. Slatki trenuci koje je nekada doivio u umama Vergvja dolazili su

mu na pamet u velikom broju i s najveom snagom. Sve se zbilo jednostavno, dostojno i, s njegove strane, bez ikakva prenemaganja. Dva dana prije bio je rekao Fouqueu: - Ne mogu jamiti da u biti uzbuen; u ovoj tamnici, tako runoj, tako vlanoj, proivljavam trenutke groznice u kojima sam sebe ne prepoznajem, ali straha ne osjeam, nitko me nee vidjeti da blijedim. Unaprijed je sve tako uredio da Fouque u zoru posljednjeg dana dovede Matildu i gospou de Renal. - Povedi ih u istim kolima - rekao mu je. - Pobrini se da potanski konji neprekidno jure kasom. One e jedna drugoj pasti u naruaj, ili e uzajamno oitovati smrtnu mrnju. U oba e sluaja jadnice malo zaboraviti na svoju uasnu bol. Julien je od gospoe de Renal zahtijevao da mu se zakune da e ivjeti i brinuti se za Matildina sina. - Tko zna, moda jo i poslije smrti neto osjeamo - rekao je on jednog dana Fouqueu. - Vrlo bih volio poivati - jer poivati je prava rije - u onoj maloj pilji velike planine iznad Verriere-sa. Priao sam ti kako sam se vie puta nou sklanjao u tu pilju i gledao u daljini najbogatije predjele Francuske dok mi je u srcu plamtjelo astoljublje. Tada je to bila moja strast... Ukratko, ta mi je pilja draga, i ne moe se porei da je smjetena tako da bi mi na njoj pozavidjela dua svakog filozofa... A kako ti dobri lanovi kon474 475 Crveno i crno gregacije u Besanconu iz svega izbijaju novac, prodat e, bude li spretan, moje smrtne ostatke. Fouqueu je taj alosni posao uspio. Kad je zatim te noi sam u svojoj sobi bdio pokraj prijateljeva tijela, ugleda na svoje veliko udo Matildu gdje ulazi. Nekoliko sati prije bio ju je ostavio deset milja daleko od Besangona. Njezine oi i pogled bili su izbezumljeni. - elim ga vidjeti - ree ona. Fouque nije imao hrabrosti ni da govori ni da ustane. Prstom joj je pokazao velik, modar ogrta na podu; ondje je lealo umotano ono to je preostalo od Juliena. Bacila se na koljena. Bez sumnje joj je uspomena na Bonifacea de La Molea i na Margaretu Navarsku dala nadljudsku snagu. Njezine su drhtave ruke otkrile ogrta. Fouque je odvratio pogled. uo je kako se Matilda uurbala po sobi. Zapalila je nekoliko svijea. Kad je Fouque smogao snage da je pogleda, bila je ve smjestila na mramorni stoli pred sebe Julienovu glavu i ljubila je u elo... Matilda je svog ljubavnika otpravila do groba koji je sam odabrao. Velik je broj sveenika pratio lijes, i nitko nije znao da ona sama u zastrtim kolima nosi na svojim koljenima glavu ovjeka kojeg je toliko ljubila. Kad su tako usred noi stigli do jednog od najviih vrhova u visokim planinama Jure i uli u tu malu pilju, velianstveno rasvijetljenu bezbrojnim svijeama, dvadeset je sveenika

odsluilo misu za pokojnika. Svi stanovnici malih brdskih sela kroz koja je povorka prola prikljuili su se privueni tom neobinom i udnovatom sveanosti. Matilda se meu njima pojavila u dugakoj alobnoj haljini i poslije mise dala da im se razdijeli nekoliko tisua komada po pet franaka. Ostavi sama s Fouqueom, vlastitim je rukama sahranila glavu svog ljubavnika. Fouque umalo nije poludio od bola. Matildinom brigom ta je divlja pilja bila ukraena mramorom isklesanim uz velik troak u Italiji. Gospoa de Renal je odrala svoje obeanje. Ni na koji nain nije pokuavala sebi oduzeti ivot, ali je tri dana nakon Julienove smrti i sama umrla grlei svoju djecu. 476 Kazalo Kazalo PRVI DIO I. Gradi........................................................................7 II. Naelnik....................................................................11 III. Imovina siromaha.....................................................14 IV Otac i sin..................................................................19 V Pregovori....................................................................23 VI. Dosada.....................................................................30 VII. Srodstvo po izboru..................................................37 VIII. Sitni dogaaji.........................................................47 IX. Veer na ladanju.......................................................54 X. Veliko srce i malo bogatstvo......................................61 XI. Jedne veeri.............................................................65 XII. Putovanje................................................................70 XIII. Prozirne arape .....................................................76 XIV Engleske karice ....................................................81 XV Pjev pijetla..............................................................84 XVI. Sutradan...............................................................88 XVII. Podnaelnik.........................................................93 XVIII. Kralj u Verrieresu...............................................98 XIX. Razmiljanje donosi bol ........................................109 XX. Anonimna pisma....................................................116 XXI. Razgovor s gospodarom ........................................120 477 Crveno i crno XXII. Kako se postupalo godine 1830............................132 XXIII. Brige jednog funkcionara....................................143 XXIV Glavni grad.........................................................156 XXV Sjemenite ...........................................................162 XXVI. Svijet; ili ono to nedostaje bogatau..................169 XXVII. Prvo ivotno iskustvo ........................................178 XXVIII. Procesija..........................................................182 XXIX. Prvo unapreenje...............................................188 XXX. astoljubac .........................................................201 DRUGI DIO I. Ladanjska zadovoljstva ...............................................219 II. Ulazak u drutvo ......................................................228

III. Prvi koraci ...............................................................235 IV Palaa de La Mole ....................................................238 V Osjeajnost i otmjena pobona dama.........................249 VI. Nain izgovaranja ....................................................252 VII. Kostobolja..............................................................258 VIII. Koje odlije odlikuje ovjeka? ...............................265 IX. Ples .........................................................................274 X. Kraljica Margareta ....................................................282 XI. Mo mlade djevojke ................................................289 XII. Moda je on neki Danton? .....................................293 XIII. Urota....................................................................298 XIV Misli mlade djevojke .............................................306 XV Je li to zavjera? .......................................................312 XVI. Jedan sat poslije ponoi ........................................317 XVII. Stari ma.............................................................323 XVIII. Strani trenuci ...................................................328 XIX. aljiva opera.........................................................333 XX. Japanska vaza .........................................................342 478 Kazalo XXI. Tajna nota .............................................................348 XXII. Diskusija .............................................................353 XXIII. Sveenstvo, ume, sloboda.................................360 XXIV Strasbourg..........................................................368 XXV Sluba kreposti ....................................................374 XXVI. Moralna ljubav....................................................380 XXVII. Najbolji crkveni poloaji ...................................384 XXVIII. Manon Lescaut................................................387 XXIX. Dosada..............................................................391 XXX. Loa u Kominoj operi ........................................394 XXXI. Drati je u strahu...............................................399 XXXII. Tigar.................................................................404 XXXIII. Pakao slabosti..................................................409 XXXIV Duhovit ovjek .................................-...............414 XXXV Oluja.................................................................420 XXXVI. alosne pojedinosti .........................................425 XXXVII. Kula ...............................................................431 XXXVIII. Moan ovjek ...............................................435 XXXIX. Intriga.............................................................441 XL. Smirenje.................................................................445 XLI. Suenje.................................................................449 XLII..............................................................................455 XLIII.............................................................................460 XLIV............................................................................465 XLV ..............................................................................471 479