Karl May ; PIRAMIDA BOGA SUNCA Naslov originala: DIE PVRAMIDE DES SONNENGOTTES -Piramida boga I 1.

STARI RODENSTEIN Ako na geografskoj karti povuete pravac od Mainza do Kreuznacha, ta e crta dodirnuti ime jednog malog sela, sjedita nadumarije smjetene u prostranoj zgradi nalik na dvorac, a graenoj pred vie stoljea. Nekad nastanjena brojnim stanarima, taje zgrada godine 1848. bila gotovo opustjela, toliko se smanjio broj njenih stanara. Stari nadumar Rodenstein, koji je stanovao u tom sumornom dvorcu, bio je sve osamljeniji te je zamolio jednu svoju dalju roakinju da se sa svojom keri preseli k njemu. Ta njegova roakinja, izvjesna gospoa Sternau, imala je i sina doktora. Odavna udovica, ona se rado odazva elji svog roaka, kojega su, po inu to gaje imao nekad u vojsci, nazivali obino "gospodin kapetan". Najednom malom salau, u gospodarskoj zgradi koja je pripadala dvorcu, stanovala je mala porodica kormilara Ungera. Tu su porodicu sainjavala tri lana: esto odsutni otac, gospoa Unger i njihov osmogodinji sin, mali Kurt, iva vatra i ope priznati miljenik svih stanara dvorca. Jednog ranogjutra sjedio je gospodin kapetan u svom uredu, gdje je raunao i unosio brojke u tabele. Od svih poslova taj je posao najmanje volio, pa mu je zato elo bilo zastrto tekim oblacima, a iz oiju mu sijevale munje, kao da trae koga e oinuti. Uto netko pokuca na vrata. -Naprrrrijed! - zapovjedi Rodenstein. Vrata se otvorie.U sobu stupi lugar Ludwig Straubenberger.Desna ruka, nadumarev oslonac, prvi njemu na udaru, znao je on i osjeao na sebi svijetle i tamne strane svog pretpostavljenog. Jer je nekada sluio u eti gospodina kapetana i otada bio navikao na vojniku disciplinu, ostade stajati na vratima sastavljenih peta propustivi pozdraviti. - Staje? - zareza nadumar. - Dobro jutro, gospodine kapetane. - Jutro. Prokletstvo! - Zar opet lopovska posla? - Kakva ti lopovska posla padaju na pamet, glupane! Tabele me mue! - Da, to je zaista pravo prokletstvo, mnogo gore i od samih lopova! Ba mi je drago to nisam nadumar pa nemam posla s tim tabelama! - to ti sve ne pada na pamet! Ti i nadumar! - zareza bijesno Rodenstein. -1 bez toga pravi stalno gluposti! to si doao? - Dolje eka jedan gospodin koji eli govoriti s vama, gospodine kapetane! Kae da e samo vama, gospodine kapetane, rei svoje ime. - Glupost! Hajde, poalji ga k meni! - Razumijem, gospodine kapetane! Ludwig se udalji, a as zatim stupi u sobu visok, suhonjav ovjek, s velikim naoarima na kukastu nosu. Ponaajui se kao da se nalazi u svojoj kui, upita prijateljski: - Vi ste nadumar Rodenstein, zar ne? Rodensteinu se najzad prui zgoda da munje koje su mu sijevale iz oiju upravi u tog ovjeka. On ustade, otvori vrata i mahnu rukom prema strancu: - Iziite! -Zato? - Zato? Zato to ja to elim. - Ali j a ne vidim razloga... - Napolje! - prekide ga kapetan glasom od kojega stranac protrnu. - Pa, ako je to vaa elja... Rekavi to, stranac izie iz sobe i zaustavi se pred vratima. - Tako treba - ree nadumar. - A sad, molim vas, uite ponovo i pozdravite, kao to prilii pristojnom ovjeku, pa bio domain s kojim hoe govoriti i najobiniji nadniar. Tim rijeima potisnu ovjeka jo dalje u hodnik i zatvori vrata. Proe jedna minuta, a onda se zau kucanje. - Naprijed! - viknu Rodenstein. Stranac otvori vrata i ue u sobu. Crta prezira oko njegovih usta pokaza jasno da on ponienje kojemu je bio izvrgnut smatra prolaznim. - Gospodine nadumaru - ree on - imam opravdanih razloga da pred vama poloim oruje. elim vam, dakle, dobro jutro. -Dobrojutro! to elite? - Smijem li vas zamoliti za jedan slubeni razgovor. Ja sam policijski komesar u slubi hesenskpg velikog vojvode. - Ja nemam mnogo vremena. Stedimo, dakle, rijei. Sjednite! to elite? - Ovdje stanuje izvjesna gospoa Sternau, zar ne? -Da. - Sa svojom keri? -Da. - U kojem svojstvu? - Grom i pakao! U svojstvu ljudi koji su se kod mene nastanili, ukratko reeno. - Moram vas upozoriti da sam ovlaten zamoliti vas da mi uljudno odgovarate. -Pa j a vam tako i odgovaram, gospodine policij ski komesaru u slubi hesenskog velikog vojvode. - Ima li tu, osim te keri, jo djece? -Djece nema, ali ima jedan sin. On je lijenik. -Gdje?

- ujte, ja nemam ni vremena ni volje da se izlaem nekom presluavanju ija mi je svrha nepoznata. to se desilo I: ,doktoru Sternau? - Za njim je izdana potjernica. - Po-tjer-ni-ca! - uzviknu kapetan. - to hoete time rei? - Ja govorim istinu. Goni ga panjolska policija zbog pokuaja umorstva, krae i otmice. Rodenstein se zagleda udnim pogledom u komesara i odgovori: -1 to je sve zbog ega ga gone? Samo zbog takvih trica? - Gospodine nadumaru, to su, dakle, za vas trice? - to da vam kaem? Sve mi se ini da me niste razumjeli, zato u vam rei svoje miljenje: doktor Sternau je vrijedan momak, boljega je teko uope i zamisliti. Prije bih mogao zamisliti vas kao ubojicu, otmiara ili tata, negoli njega. Vaa je tvrdnja bez svakog smisla, a besmislice me uope ne zanimaju. Uostalom, jeste li vi uistinu policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode? Moete li mi pokazati slubenu iskaznicu? Ja vas ne poznajem. - Gospodine, kako se usuujete to traiti od mene? - planu ovjek. - Jer svakoj varalici moe pasti na pamet da se izda za policijskog komesara. Smjesta da ste otili i da se niste vie vratili bez slubene iskaznice. - Jeste li vi svjesni znaenja svojih rijei? - Da, potpuno sam svjestan. Zato u vas izbaciti iz svoje kue, ukoliko sami ne odete! - Dobro, ja u se vratiti, i to ne sam, a uz to u vas i tuiti zbog vaeg otpora vlasti. S kojim pravom se ponaate kao da ste glavom dravni knez! Rodenstein se uto mai zvonca i odjednom se pojavi Ludwig. - Ludwig! - Zapovjedajte, gospodine kapetane! - Ovoga ovjeka treba izvesti napolje, i to to je bre mogue, a ukoliko bi se protivio, izbacite ga! -Razumijem, gospodine kapetane! - ree lugar osmjehnuvi 8 -Piramida boga sunae pri tom, jer mu se zapovijed starjeine bila dopala. Uhvatio je neznanca za rame, gurnuo ga svom snagom u hodnik i na stubite te se ovaj u tren oka skotrljao niz stepenice. Udno stubita bilo se okupilo nekoliko dokonih lugarovih momaka. Kad vidjee da ima posla i za njih, prionue i oni, i komesar bi zaas izbaen iz dvorca. Naavi se napolju, stisnu ake i, sav bijesan, zakle se da e se nadumaru osvetiti. U blizini dvorca naao se u taj as dj eai u lij epo skroj enoj zelenoj lugarskoj odjei. BiojetoKurtUnger, osmogodinji sin kormilara Ungera. - Ludwig - ree djeai - zato je taj ovjek izbaen iz dvorca? Sto je uinio? - On je uvrijedio gospodina kapetana - odgovori lugar. Malian se razgoropadi i uzviknu: - Onda ga treba oinuti munjom. Idem ja po svoju ostraguu pa u mu potpraiti pete. Tko vrijea gospodina kapetana, toga u ja ustrijeliti! Lugar se zadovoljno smjekao, uivajui u odvanosti svog malog miljenika. - Stani! - ree, vidjevi da se Kurt ve uputio po puku. - U ljude se ne smije tako olako pucati. Ali ja znam jednu zvjerku koju smije ustrijeliti. - Koj a j e to zvj erka? -Lisica! - Lisica? - uzviknu malian i oi mu bljesnue. - A gdje da je naem? - Tu blizu, u hrau. Juer sam naiao na nju pa u danas s jazavarima za njom u potragu. Smijem li i ja poi s tobom? -Naravno, ukoliko ti mama dopusti. - Odmah u j e pitati! Malian otra brzo do salaa. Tamo nae majku koja je upravo hranila ivad. Skoi meu kokoi, rastjeravi ih na sve strane, i uzviknu veselo:- Mama, mama, jaje moram ustrijeliti! - Koga e ti to ustrijeliti, mangupe moj? - upita ga majka smijeei se. - Lisicu. Ona nam krade kokoi. -A gdje e je nai? - U hrau. Ludwig je juer otkrio njen brlog pa e joj ui u trag. Smijem li i ja sudjelovati u tom lovu? - Ako Ludvvig ide s tobom, smije. Malian saslua majku, a onda, napuivi usne, ree: - Oh, Ludwig mi zapravo ne treba. Lisicu u ja ve sam ustrijeliti. Potom ue u kuu i vrati se zaas s pukom o ramenu. Bila je to dvocijevka - ostragua, koju je nadumar naruio upravo za maliana kao poklon za njegov roendan. Kurt je za svoje godine, kao osmogodinji djeai, bio i tjelesno i umno neobino razvijen, pa je kapetan uvelike uivao u samoj pomisli da e njegov roendanski poklon biti iznad svakog oekivanja odlino iskoriten, jer se djeak ve mogao takmiiti s najboljim strijelcima. - Ja idem, mama - ree djeak. Majka ga poljubi, a on krenu pun sebe, kao kakav knez koji je sa svojom sjajnom pratnjom poao na konju u lov na divlje patke. Stie u pravi as, zatekavi ve spremna Ludwiga koji je s nekoliko gonia samo jo njega ekao. Lovci su vodili na uzici nekoliko jazavara. Put ih je vodio kroz gustu umu. Pitanjima djeaka nije bilo kraja, pa su momci imali muke da zadovolje njegovu radoznalost. Blago, vedro zimsko jutro osvanulo je pod okriljem sunca. Tople sunane zrake na poljima su ve otopile snijeg, ali to je dublje ovjek zalazio u umu, to mu je dublje noga gazila po snijenom pokrivau. Da ne bi zaostao za drugima, Kurt je morao vrsto koraati. Stigoe najzad do hraa i primijetie trag to gaje lisica ostavila za sobom

na snijegu. Psi su trzali uzicu za koju su bili vezani, ali su morali ekati da lovci obiu brlog, kako bi se uvjerili da lisica nije 10 -Piramida boga i napustila svoje stanite. Po svoj prilici radilo se o lisici bez porodice, o samotnoj lisici koja je zimovala u naputenom brlogu. Budui da su sporedni rovovi bili zatrpani, lovci satjerae pse u glavni ulaz, jedini koji je ostao slobodan, i psi nestadoe pod zemljom. Potom se postrojie pred brlogom, a Kurtu odredie poasno mjesto pored izlaza., gdje je ponosno ekao zvjerku. - Pazi da ne ustrijeli kojeg psa- opomenu ga lugar Ludwig. - To bi bio jadan hitac, pazi! On je naime imao obiaj da suvie esto upotrebljava rije "pazi", i to najee gdje joj nije bilo mjesta. Kurt se namrti i odgovori: - Preputam tebi da gaa pse! Da se ne bi umorio, djeak lee na zemlju, a puku poloi na jednu raljastu granu koju prostrije pred sobom. Malo zatim zau se pod zemljom lave pasa, stalno na istom mjestu; psi su, dakle, napali lisicu. Bijesno zavijanje bilo je znak da se lisica hrabro brani. Bila je to postarija zvjerka, koja je psima zadavala dosta muke. Odjednom se pod zemljom zaori silna vriska koja se razlijee du rovova. Psi su sad primorali lisicu da napusti brlog. - Oprez, mali moj, sad e lisica naii! - opomenu Ludwig maliana i uperi puku na glavni ulaz brloga. Kurt je jo uvijek leao na zemlji. Tono je uo iz kojeg smjera dopire vriska i bolno zavijanje jazavara kojega je lisica ujela. Malo zatim izletje iz rupe jedno tamno tijelo i Ludwig viknu: - Lisica! Zajedno s povikom prasnu njegova puka i zvjerka se prevrnu, smrtno ranjena. Ali u isti as skoio je i Kurt, uperivi cijev svoje puke u drugom smjeru. Njegov hitac grunu u isti tren kad i lugarov, tako da se uini kao da je samo jedan hitac prasnuo. - Sad j e imam! - uzviknu Ludwig i skoi prema ustrij elj enoj zvjerci. Ali ve na drugom koraku zastade zapanjen i izbaci 11i psovku: - Grom i pakao, to se to dogodilo? - Waldina! - odgovori jedan od momaka. - Bog mi je svjedok, pazi, ja sam ustrijelio Waldinu. Nije to pasji hitac, ve upravo isti svinjski hitac. Takvo neto nije mi se jo nikad dogodilo, pazi! Ali kako je mogao pas izii ispred lisice? - Jer gaje lisica ujela! - objasni Kurt. - Jezik za zube, utokljune! - naljuti se na djeaka ovjek koji je ve sam na sebe bio ljut. - Zutokljunac? - viknu Kurt. - Gle, gle! to lei tamo iza bukve? Ljudi pogledae u oznaenom smjeru. - Lisica! Bog mi je svjedok, lisica! - viknu Ludwig. Bila je to zaista lisica, koju su druga dva jazavara vukla za krzno. - Dakako, ja sam Zutokljunac, zar ne? - uzviknu djeak. - Ti? Misli li da si je ti ustrijelio? Kojeta! Ustrijelili su je Franjo ili Ignac, pazi! Mjesto odgovora, djeak zabaci ponosno glavu i izvue fiek pa ga ubaci u praznu puanu cijev. - Ne, ja je nisam ustrijelio - ree Franjo. - Ja nisam pucao. - Ni j a - izj avi Ignac. - Grom i pakao, ondaju je uistinu taj vraji djeak ustrijelio! - uzviknu Ludwig. - Ali, mome, kako si doao na pomisao da niani tamo prijeko! - Jer sam primijetio da se lisica tamo provlai, a i rekao sam ti da u tebi prepustiti pse. Lugara je sad bilo stid to se osramotio pred djeakom, jer je ne samo promaio lisicu, ve i ustrijelio pouzdanog lovakog psa. -Ali lisica zapravo nije mogla izii iz brloga-pokua lugar opravdati sebe. - Rupa je bila zatrpana. - Ali ne sasvim - ree Franjo. - Pogledaj. To suho granje 12 -Piramida boga stmcanije je moglo sprijeiti da se provue. - Ba prokleti sluaj, pazi - proapta Ludwig, poeavi se zlovoljno iza uha. - Kako u sada izvijestiti gospodina kapetana da sam upravo ja ustrijelio Waldinu? - Razmisli sam o tome. A sad hajd"mo pogledati izbliza lisicu. Ljudi prioe blie lisici i otjerae pse. Lisica je bila lukava zvjerka; sigurno je ve vie puta bila napadnuta u svom brlogu pa je tono znala da je glavna rupa za na nju najopasnija. Zato se dosjetila da njukom odmakne granje koje je zatrpalo rupu na sporednom otvoru i tako izbije iz brloga. Ali tu joj djeakov metak prosvira glavu, to se nije, dakako, imalo zahvaliti samo tome to je sigurno nanianio. - Da, tvoj ju je metak pogodio, mladiu - izjavi Ludwig. -Vraji si ti momak! Pazi, osmogodinji mladi gaa lisicu, a stari djeak ubija psa! Zasluio sam da mi se svatko naruga. Neka mi Bog bude na pomoi ako to gospodin kapetan sazna. Ali tebi, Kurte, treba odati poast. Doi amo da ti zataknem kitu za eir. Naime, kitom nazivaju lovci lisnatu granicu koju zatiu za eir kao znak da su ustrijelili kakvu zvijer u lovu na plemenitu divlja. Ludwig otkinu jednu bukovu granicu na kojoj je, unato zimi, ostao jo koji list i posegnu za Kurtovim eirom da ga okiti. Ali Kurt uzmaknu prkosno.

- Ne treba mi kita - izjavi djeak. - Zar nisi rekao daje kita znak poasti? - Pazi, pa to ona i jest. -Ali takav znak poasti dolikuje samo asnome ovjeku. - Doavola, ja te ne razumijem. Ja se nadam da si ti astan ovjek, mali moj. Ili moda nisi? -Moe li se smatrati asnim ovjekom onaj koji doputa da ga nekanjeno vrijeaju, je li? - Ah, tebe je netko uvrijedio? - upita ga Ludwig udei se. - Pazi, a tko te to uvrijedio? 13-Piramida boga sunca- Ti. Ne trpim to. Ne dam da se sa mnom tako postupa. - Zar sam ja ikada s tobom loe postupio? - Ti, ti, upravo ti. Zar me nisi nazvao utokljuncem? A ti sad puca kao pravi pravcati utokljunac. Druga dvojica umalo to ne prasnue u smijeh pred tom provalom gnjeva, ali obuzdae svoje veselje kad vidjee da se Ludwig uozbiljio. Lugarove se oi ak ovlaie. Bio je ganut muevnim nastupom svog malog pitom a pa mu prie, prui mu ruku, skide eir s glave i ree glasom koji je podrhtavao od ganua: - Ti si vrijedan momak, Kurte. Pogledaj! Ja skidam pred tobom eir, moj mladiu. Hoe li mi oprostiti to sam te u svojoj gluposti nazvao utokljuncem? Zraka sunca obasja lice iskrena djeaka. On odmah odgovori: - Da, Ludwig. Doi da te poljubim. Ja te volim. A sad mi zatakni kitu. Kurt prui eir s istim izrazom lica s kakvim car na nekoj velikoj sveanosti stavlja sebi na glavu krunu. - A sad da kaem jo neto - ree djeak. - Lisica je moja pa u je sam ponijeti kui. - Oho ti si ipak premalen i preslab za to. - Ja! Sto ti pada na um! Ne dam daje itko drugi nosi! Jeste li me razumjeli? Da dokae da nije slab, Kurt epa lisicu za stranje noge i podie je uvis. - Pa dobro, pokuat emo - ree Ludwig. - Zasluio si i to odlikovanje; ako ti pak bude teko, ponijet emo ti je mi. - Ni govora! - odgovori djeak. - Hou se sam vratiti kui. - Kani se toga, moj mladiu. Suvie je dug put. Lisica je teka, nee je moi nositi do kue. -Aja u se putem odmarati. -Hm - gunao j e Ludwig, koj emu j e bilo potpunoj asno zato se djeak eli sam vratili kui. Tako je mogao nesmetano matati o svojoj lovakoj slavi koju je toga dana stekao. -Hm, nisi posve u krivu. Pa dobro, onda pokuajmo! Meni je pravo ako sam poe. Mi emo dotle svratiti do vranina gnijezda. Ja u ti vezati lisicu i objesit u ti je o rame. Mene e, naravno, grom i pakao, zapasti ast da odvuem do kue mrtvu Waldinu i sasluam nadgrobno slovo to e odrati gospodin kapetan. Bit e to, grom i pakao, govor nad govorima! Svezavi lisici sve etiri noge, prebaci je djeaku tako preko ramena da mu nije mogla biti suvie teka. A u sebi je smijeei se govorio: - Tako, mladiu, sad idi kui sa svojim lovorikama. To je prva tvojaustrijeljena lisica, ali i posljednja moj a promaena zvjerka. Pazi, bit e vremena za dalje podvige i za mene i za tebe. S mrtvom kujom na ramenu, Ludwig krenu dalje sa svojim drugovima. Djeak je stajao jo neko vrijeme ondje gledaj ui za njima, dok ih ne izgubi iz vida, a zatim se okrenu i uputi se na drugu stranu. Poznavao je na tom putu gotovo svako stablo pa se nij e plaio da e zalutali. Nj egovo j e raspoloen e bilo toliko uzdignuto nad obinu svakodnevnost, da nije gotovo ni osjeao breme lisice na svom ramenu, iako mu znoj ubrzo obli elo i potee niz obraze. Odmicao je polako, ali je na pola puta morao otpoinuti. Kurt je imao jo najvie deset minuta pjeaiti. Samo to nije iziao iz jednog bukvika i udario irokom cestom, kad zau neije korake i as zatim nae se pred ovjekom koji mu je, obuzet svojim mislima, dolazio u susret. ovjek je bio stranac, neobino visoka stasa, zaogrnut dugakim putnim ogrtaem. Kurt zastade, odmjeri stranca i zapita ga strogo: - Stani! to trai ovdje? To je pitanje on mnogo puta uo, krstarei umom s Ludvvigom, kad bi ovaj naiao na nekog stranca ili enu s bremenom drva. Toga dana, dodue, nije s njim bio Ludwig, 14 15ali taj je ovjek bio stranac, a Kurt je ustrijelio lisicu pa je, dakle, po njegovu miljenju, bio ravan Ludwigu. Stranac pogleda djeaka najprije s izrazom uenja, a onda mu se dobroudno nasmijei i odgovori: - Doavola, ba si me uplaio! Glas ti zvui kao da si glavom gospodin nadumar! Kurt namjesti puku, uspravi se i odgovori: - Zapravo nisi mnogo pogrijeio! -Oho! - Dav pitam te upravo kao da te sam gospodin nadumar pita. to trai ovdje? U stranevu smijeku bilo je sad vie uenja negoli dobrohotnosti. On odgovori: - Idem u Rheinswalden. Je li daleko dotamo? - Nije. Sasvim je blizu, odmah tamo iza onih hrastova. Ja ute provesti. - Dobro. Da ti ponesem lisicu? - Sauvaj Boe! I sam je mogu ponijeti! - izjavi Kurt stresavi odluno glavom. -Sigurno je teka. -Meni nije. - Da, vidim da si jak. Koliko ti je godina? Deset? - Deset? Ne, daleko sam jo od desete. Osam! - Osam? - uzviknu stranac u udu, pogledavi paljivo djeaka. - Pa to izgleda gotovo nemogue.

- Zar misli da sam ti slagao? - upita ga Kurt otro. -Ne. Ali, kao to vidim, ti ima puku! - Dakako! - odgovori djeak ponosno. I, pogledavi ga oholo, nadoda: - Hoe li je moda pogledati? Evo ti je. Samo pazi, puna je. Stranac uze puku i ree zaueno: - Gle, to je prava ostragua, upravo za tebe napravljena. - Dakako! Ti si sigurno mislio da imam igraku za malu djecu. E, ba si glup! S igrakom se ne moe ustrijeliti lisica. ------------------------Piramida boga sunca------------------------ Ta ne misli valjda rei da si ti ustrijelio tu lisicu. - Upravo to sam mislio rei. -Ti-zar ti?! - Dakako! Pa neu valjda vui sa sobom lisicu koju nisam sam ustrijelio. - Ti si onda pravi mali junak! Kurt kimnu prijazno glavom: straneve rijei mu se svidjee. ovjek je osvojio djeakovo srce; zato mu djeak ree pokroviteljski. - Ti e se sigurno zadrati neko vrijeme u Rheinsvaldenu, zar ne? Onda moe jedanput poi sa mnom u lov. Ja u ti pokazati kako se gaaju lisice. -Hvala ti, moj mali ovjee! - odgovori stranac. - Uinit e mi veliku uslugu. A ja u ti za uzvrat priati kako se gaaju medvjedi, bivoli, lavovi i slonovi. - Jesi li ti ikada ubio jednu takvu zvijer? Ja znani ovjeka koji ih je nekoliko ubio. - Tko j e taj ovj ek? - Doktor Sternau. -A ti ga poznaje? - Ja ga jo nisam vidio, ali sam vidio krzna od lavova i medvjeda koje je on ustrijelio, ta krzna sam vidio. Ona se nalaze u stanu gospoe Sternau. To je njegova majka i ona mije mnogo priala o njemu. I ja elim postati lovac kakav je on. - Zaista? Da, izgleda da si za to i stvoren. - Samo da odrastem do tvoje visine. Ja ve znam jahati i gaati. S Ludwigom u nauiti maevati i ojaat u tijelo gimnastikom; kad otopli, uit u i plivati. Ali ako eli vidjeti gospou Sternau, ja ti mogu odmah rei gdje e je nai. -A kojim putem mogu stii do nje? - upita stranac i okrenu se odmah u pravcu koji mu pokaza djeakova ispruena ruka. - Vidi li onaj dvorac tamo i sve one prozore koji gledaju 16 17u batu? To je zimska bata. - Vidi li u njoj one dvije gospoe? Jedna je gospoa Sternau, a druga gospoica Helene Sternau. One prave kitu cvijea. Njom e obradovati, kao to to svaki dan ine, gospodina kapetana. Stranevo se lice zaari od radosti, pogled mu se zaustavi na onim dvjema enskim prilikama i on upita: - Nema li taj plot neka vrataca? - Ima. Ali ti si stranac, morao bi zapravo ui na glavna vrata. - Ali ja idem gospoi Sternau. - Onda se mora najaviti. - Ona me ve poznaj e. - Hm, to je neto drugo! Svia mi se, zato u ti pokazati vrataca. - A i ti se meni svia. Kako se zove? -Kurt. - Ah, Kurt Unger. - Tono. Ti, dakle, zna kako se zovem. - Da, znam dobro. Tvoj je otac kormilar, zar ne? - Tono. I to zna? - Pisala mi je to gospoa Sternau. Nego, hajd"mo brzo. Gdje su vrataca? - Odmah desno. Samo deset koraka odavde. Stranac pouri u oznaenom pravcu, otvori vrataca i ue u batu. Brzim koracima uputi se prema staklom pokrivenoj maloj zgradi koju je djeak nazvao zimskom batom. Vanjska vrata nisu bila zakljuana. On ih otvori i ue. Okruene s nekoliko visokih lisnatih biljki, palmi i zimzelenim raslinstvom, usred okota s blistavim zrelim zimskim groem i limuna, sjedile su dvije gospoe, oito majka i ki: bile su zaposlene savijanjem kite cvijea. Kad zaue da se vrata otvaraju, podigoe oi i, primijetivi visoku, ponosnu stranevu priliku, ustadoe. Gospoa Sternau prie mu korak blie i upita ga: - Gospodine, vi traite 18 -Piramida boga i Kliknuvi radosno "Majko!", stranac prekide enu i u isti je as zagrli i poljubi u usta. Ona problijedje od radosne jeze, predade se gotovo onesvijetena njegovu zagrljaju, ali se odmah pribra i uzviknu: - Karl! Je li mogue? Moj sin! Oh, kakvog li iznenaenja! On je pritisnu desnom rukom na svoje srce, a lijevu prui prema sestri i pozva je: -Helene, sestro, doi! - Brate moj - kliknu veselo djevojka, a lice joj od radosti zasja. -Mi smo upravo o tebi govorile. Kolikaradost, kolika srea! Mi smo mislile da si daleko, negdje u panjolskoj! - Da, ja vam nisam pisao. Htio sam vas iznenaditi, kao kakvim boinim darom. - I uspio si potpuno u tome, moj dragi, moj predragi sine -ree majka. Kurt je meutim poao dalje sa svojom lisicom i uao u dvorite dvorca. Ondje zatee kmeta koji je nadumaru vodio

gospodarstvo. - Ah, uhvatili ste je? - upita on djeaka ugledavi mrtvu lisicu. - Da, moja je! - glasio je ponosan, samosvjestan odgovor. - Tvoja? Da, to vidim. A tko ju je ustrijelio? - Stara baba! - odgovori Kurt i uputi se poput uvrijeenog lorda prema dvorcu, svjestan da se na kmeta valjano izderao i pogledom ga oinuo, a zatim se, uavi u zgradu, uspe stepenicama i pokuca na nadumarova vrata. - Naprijed! - zareza netko bijesno u sobi. Rodenstein se jo uvijek nalazio u raspoloenju u kakvom gaje ostavio policijski komesaru slubi hesenskog velikog vojvode. Kurt ue, pozdravi vojniki i ree: - Momak je spreman izvriti vau zapovijed, gospodine kapetane! Lice se nadumaru odmah razvedri. On ustade, prie djeaku i uzviknu: -Ah, tu je stari momak! Stari, iskusan momak! Sigurno je 19lisica zadala posla slugama! - Da, njima je zadala posla, potvrdi Kurt smijeei se - ali meni nije! - Tebi nije! Doavola, mome, ja ipak mislim da je bilo teko nositi je. - Oh, gospodine kapetane, lako je bilo nositi je, a lako je bilo i ustrijeliti je. - Ti si je, dakle, ponio na sebi ak tamo iz ume, moj mali! Neka avo nosi takve lijenine. Objesiti mladiu takav teret na rame i onda pobjei! - ljutio se Rodenstein. - Dat u im ja ve papra, ogluit e i obnevidjet e od njega! Tada Kurt prie korak blie i ree: - Ne, gospodine kapetane, ti im nee dati papra! - Ne? Ah! Tko e me u tome sprijeiti? -Ja! - Ti! E, ba si mi ti neka momina! A kako e ti to uiniti? - Eto, kako. uj me: ja sam ih prisilio da mi predaju lisicu, htio sam je osobno donijeti. - Prisilio si ih? Da, ba tako i treba da ovjeka prisili na neto kepec poput tebe! - Oho, gospodine kapetane, ja nisam kepec. A i Ludvvig je rekao da sam u pravu to traim da lisicu sam ponesem kui. - U pravu? Samo bi ovjek koji je lisicu ustrijelio mogao traiti da mu se to dopusti. - Pa ja sam taj koji ju je ustrijelio. - Ti - ? - zapita nadumar i ustuknu korak natrag. -Da, posred glave sam je prostrijelio. - Doavola! Zar da vjerujem toj deliji. Pokai, da vidim! On uze lisicu djeaku iz ruke i stade ogledati ranu zadanu metkom. - Tono, ti si je ustrijelio! - uzviknu nadumar. - Rupa je malena, od tvog je metka. I ba posred glave! Mome, pravi si objeenjak! Doi ovamo da te povuem za ui i opalim 20 -Piramida boga simcagromki poljubac. Obuzet radou, Rodenstein zagrli djeaka i svega ga izljubi. Kurt se sav preda tom snanom milovanju, kao da je to njegovo sveto pravo, ali ipak iskoristi prvi slobodan trenutak da zapita: - Zadovoljan si, dakle, sa mnom, gospodine kapetane? -Da, momino moja, sasvim! - E, onda mi daj onaj lijepi mali pitolj to si mi ga obeao. Pukom umijem ve pucati; moram nauiti pucati i pitoljem. - Da, ljudino, dat u ti ga, i to odmah - ree kapetan i u isti as otvori jednu ladicu na svom pisaem stolu. - Evo ti, uzmi! Dobar je to i fin pitolj, srebrom optoen. Evo ti i fieklija. Ludwig e ti pokazati kako se pitoljem rukuje. - Evo i tebi od mene zvuan poljubac, gospodine kapetane. Hvala ti! - Mladiu - uzviknuo ganuto nadumar - ti si vraje dijete. Jo ti neto moram dati! Zaeli neto! Kurt se nije dugo premiljao, ve odmah ree: - Dobro, ja sam ve smislio. A hoe li ti to i uiniti? - Da, ako je to za tebe dobro, a drugome nije na tetu. -Daj mi asnu rije! - Grom i pakao, mora da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari! Ti me iznuuje. Nee me valjda natjerati da poinim kakvu glupost ili ak kakvo zlodjelo. - Ne, mora samo nekome neto oprostiti. - Ah, tako. Znai, opet progovara tvoje dobro srce. A kome bih ja trebao neto oprostiti? - To u ti rei tek kad dobijem od tebe asnu rije. - E, Kurte, ba si se zainatio! Hoe li biti tete od toga, ako ja nekome neto oprostim? - zapita Rodenstein. - Nee. -Dobro. Akojetako, daj em ti asnu rije. Ali sada da ujem tu tvoju elju. 21 - uj me, gospodine kapetane, nemoj se rugati Ludwigu zato stoje tako svinjski promaio pucajui u lisicu! Nadumar namrti elo. - Svinjski je promaio? To ne vjerujem. On je odlian strijelac. - A ipak je istina. Ludvig je sam priznao da je svinjski promaio. - Hm! A koga j e pogodio? -Psa. - Psa! - uzviknu nadumar. Sve u ti vjerovati, samo to ne! - Da, psa - ponovi djeak. - Kuju Waldinu. - Waldinu? Ah, da, sigurno umjesto lisice. Zar zbilja, zar je to mogue! Mome, nemoj podvaljivati! - Ja ne podvaljujem, gospodine kapetane. Ti mu se, dakle, nee rugati?

Nadumar se ushoda ljutilo po sobi. Odjednom stade grditi izbacujui najsonije lovake psovke i uzreice, ali se malo pomalo umiri i produi: - Mladiu, ti si me zaskoio, ti si me prevario. Trebao bih ga izgrditi da sav pretrne od straha, ali ti si me nadmudrio, prosto si izvrio na mene prepad i sad ja moram odrati zadanu rije. Dobro, ja ga neu izgrditi, ali ti sad uzmi svoju lisicu i da si se odmah izgubio! Neu da te vie vidim, nikad vie. Tebi, djeae, imam zahvaliti to mi je na prevaru izmamljen pitolj. Doe mi da plaem kad pomislim kako si me nadmudrio. Odlazi! Napolje! Iskalivi tako svoj bijes, pokaza podignutom rukom djeaku vrata. Kurt turi mirno pitolj u dep, uprti na rame lisicu, uze puku i, uprijevi hrabro pogled u nadumara, ree: - Ti misli, valjda, da si me uplaio, gospodine kapetane? Oh, ja te znam, ja te znam. - to, ti me zna? - zagrmi Rodenstein. - Dobro, sad zna sigurno i to da sam zauvijek svrio s tobom. - To zvui kao da bih se trebao bojati tvojih rijei. Ali ja sebi zbog toga ne razbijam glavu, jer ja znam neto. -Piramida boga stmca- Tako? A to ti zna? -Da me voli. - Objeenjae, ima pravo. Tornjaj se, inae e mi laskama jo neto izmamiti, za to ja neu moi odgovarati! Nadumar izgura djeaka napolje i primijeti pri tom pred vratima Helenu Sternau koja se ba spremala pokucati. - Vi ste to, gospoice Helene? - ree. - Uite. S kakvim mi vijestima dolazite? -Najprije da vam predam uobiajenu kitu cvijea, a onda da vas neto zamolim, gospodine kapetane. Hoete li dopustiti mojoj majci da vam predstavi moga brata. - Vaeg brata, gospodina doktora Sternau? - upita on iznenaeno. - On nije, dakle, vie u panjolskoj? -Ne. Upravo je stigao. - Doavola. Da, to se slae - ree on zamiljeno, oteui glasom. - Kako? - upita Helene. - Vi ve znate. - Ne znam ja nita, ba nita - odvrati brzo nadumar, da bi ispravio svoju greku. - Nego, ja vas molim, dovedite ga amo. elim ga upoznati. - Mama se sigurno ve uputila ovamo, ja sam je pretekla, da ih najavim. Ali, evo ih, ve kucaju. Smijem li otvoriti, gospodine kapetane? Helene otvori vrata i Sternau ue sa svojom majkom. Kad ga ugleda, nadumar se oito zaudi. - Kako? - upita nadumar. - Ovaj gospodin je doktor Sternau, va sin, gospoo Sternau? -Da, gospodine kapetane - odgovori umjesto majke doktor. - Stigao sam pred deset minuta pa sam pourio da vam se zahvalim na brojnim dokazima dobrote i prijateljstva koje ste pruili mojoj majci i mojoj sestri. Rodenstein se paljivo zagleda u doktora. Svladavi poneto svoje iznenaenje, odgovori branei se: - Kojeta! Ja dugujem zahvalnost gospoi Sternau. Ona se trudi da od mene, starog pustinjaka, napravi drutvena 22 23-----------------------KSI ovjeka, a za to mi vi ne dugujete ni najmanju zahvalnost. Uostalom, mi smo roaci pa meu nama ne moe uope biti govora o bilo kakvoj zahvalnosti. Izvolite sjesti i oprostite mi to vas promatram s izrazom iznenaenja. Drukiji ste nego to sam vas zamiljao. - Smijem li vas upitati, kakvim ste me zamiljali? - upita ga Sternau koji je sjeo izmeu majke i sestre. - Zamiljao sam vas kao ovjeka vitka, niska stasa, s produhovljenim crtama lica i s naoarima sa zlatnim okvirom na nosu, a sad ... Nadumar zastade, jer nije znao kako nastaviti. Sternau mu upade u rije s osmijehom na usnama: - A sad dolazi pred vas takav Golijat bez naoara i bez produhovljenih... - Stanite, stanite, nisam tako mislio! - branio se Rodenstein. - Radi se samo o stasu. Nisam mogao zamisliti da bi takav div mogao biti sin moje gospoe Sternau. Ali sad se radujem stoje i jedan div lan njene porodice. Vi sigurno niste ovjek koji bi zbog bilo kakvih trica mogao pasti u nesvijest, zato u vam sasvim iskreno rei da ste mi ve ranije najavljeni. -Ah! - Da, upravo jutros. I to po slavnoj policiji. - Po policiji? - upita gospoa Sternau zabrinuto. - to trai policija od nas? - Doao je ak jedan policijski komesar u slubi velikog vojvode pa me pitao stanuje li kod mene neki doktor Sternau. Sternau kininu glavom. - Slutio sam to. - Zaista? - upita Rodenstein. - Ima li, dakle, policija razloga da se o vama raspituje? Obuzet osjeajem nadmoi, doktor se smijeio. - Smijem li vas upitati je li gospodin komesar naveo koji razlog za svoj postupak. - Da, ak nekoliko. Rekao je da je za vama izdana potjernica zbog pokuaja umorstva, krae i tako dalje. --------------------------Piramida boga sunca-------------------------- Boe, umrijet u od straha! - uzviknu sestra. - Pa to je nemogue! - ree majka. - Moe li ti to objasniti, sine! - Ja nisam jo dospio da s tobom i s Helenom o tome govorim. Dunost mi je da o svemu tome izvijestim gospodina kapetana, a sad je doao as da sve vas o svemu izvijestim. Moete li nam posvetiti etvrt sata, gospodine kapetane? - I deset sati, gospodine doktore! Govorite slobodno i spokojno! -Zaista, imam vam ispriati cijeli roman. Sternau stade opirno opisivati svoje doivljaje, iznositi misli, objanjavati svoje smjele zakljuke; svojim je prianjem toliko sve zainteresirao da je i sam kapetan propustio prekinuti ga svojim omiljenim grubim

upadicama. Ali Rodenstein se ipak ne uspije do kraja svladati, njegov bijes prevri najzad svaku mjeru: on skoi, ushoda se po sobi i poe vikati: - Gospode, kakve su se to hulje i nitkovi okupili u drutvu! Da su mi sad ovdje, oh, da su mi sad ovdje! Sve bih ja njih skratio za glavu i za noge objesio. Najzad ste ipak preli granicu! -Da. UParizu sam seodmahpredstavionaem veleposlaniku, sve mu ispriao i stavio se pod njegovu zatitu. On mi je detaljno objasnio to trebam raditi u domovini da bih se obranio od uhoda i zatitio grofiinu batinu. - A grofica? Gdje se ona nalazi? Da li je jo bolesna? Govorite, doktore! V - im sam preao njemaku granicu, poduzeo sam mjere koje mi je poslanik savjetovao. Poslao sam u panjolsku izvjetaj o poinjenim zloinima. Zatim sam otputovao s grofom i groficom i s njihovim vjernim pratiocima u Mainz, gdje sam ih ostavio u hotelu i potraio odmah majku i sestru. - Oni su, dakle, u Mainzu? - upita, sav oduevljen, kapetan. 24 25- Doavola, a zato u Mainzu? Zar ja nemam mjesta, ia i pia za takve ljude, j e li? Ako se odmah ne odvezete u Mainz i ne dovedete ih k meni u Rheinswalden, otii u ja smjesta onamo, ugrabit u vam pred nosom groficu s milijunima i oenit u se s njom, vjerujte mi! Imate li prtljage? -Da. - Mnogo? Moe li stati na jedna kola? - Moe, sasvim sigurno. Tada Rodenstein otvori irom prozor i viknu u dvorite: - Heinrich, spremi za put dvije koije i jedna seljaka kola! Za etvrt sata kremo za Mainz! - Ali, gospodine kapetane - ree Sternau - ja moram iskreno... - Kojeta! - prekide ga nadumar. - U ovoj sam kui ja gospodar! Malo rijei: jeste li odluili gdje ete smjestiti gospodu? -Ne. - Moda ne smatrate moju nadumariju prikladnim mjestom? - Niti govora.. Ja mislim samo da bismo vam mogli smetati. -Pustite vi to vae smetanje. Neka oni douuRheinswalden, i to jo danas, i gotova stvar! Vi, grof, grofica i gospoda Sternau, vas etvero - u jednu koiju. Ja, gospoica Sternau, Alimpo i Elvira, nas etvero - u drugu koiju. Ima mjesta za sve nas pa emo zajedno na put. Ni rijei vie o tome! Gostinske sobe su spremljene. Ako ima jo to da se obavi, to se moe obaviti dokHeinrich upregne konje. A sad, draga moja gospoo Sternau, pobrinite se odmah da gospodin doktor bude posluen jelom. Hajdete slobodno, ja vas sada vie ne trebam. Ja imam jo na sebi svoj radni haljetak pa se moram preobui. Vi vidite, roae, da ja ozbiljno mislim i ne okoliam. Ako ste i vi stvar ozbiljno shvatili, kao to se nadam, mi emo se divno sloiti. Nakon kratkog vremena dvije koije prooe kroz kapiju, 26 -------------------------Piramida boga sunca------------------------a za njima seljaka kola. Put ih je vodio u Mainz, gdje se ustavie pred hotelom "Engleski dvor". Putnici izioe iz kola i popee se u sobe koje je Sternau zauzeo za grofa i groficu. Naj prij e sretoe estitog upravitelj a i njegovu gospou. - Ah, to je monsieur Alimpo sa svojom dobrom Elvirom, zar ne? - upita kapetan ugledavi brani par. Zauvi oba imena, upravitelj zakljui da je kapetan njih spomenuo. Stoga se duboko pokloni i odgovori: -Mira! Soy Juan Alimpo y esa es mi b uena Elvira. Da, ja sam Juan Alimpo, a ovo je moja dobra Elvira! - Ah, sapperment, ba je nezgodno to ne razumijem panjolski - ree kapetan. - Kako mi to nije palo na pamet! - Vi govorite moda ipak pomalo francuski? - upita ga Sternau. - Samo osnove. - Onda ete se ipak sporazumjeti. Gospoda govore prilino francuski. Nego, molim vas, uimo! Sternau otvori susjednu sobu. Pogled koji im se tu prui duboko ih uzbudi. Pred divanom, pred koji jeneka brina ruka postavila mekan jastuk, kleala je Roseta. Djevojka je sklopila ruke i, miui neujno blijede usne, molila. Njeno upalo lice isticalo se nadzemaljskom ljepotom. - alosnog li prizora! - proapta kapetan. - Oh, trebalo bi te hulje na raanj natai i ive ispei. Ali oni e se osjeati kod mene kao u raju! - Oh, Boe - ree gospoa Sternau, a u oima joj pri tom zasjae dvije sjajne suze. - Jadne li djevojke! Molimo Boga da joj pomogne u nevolji koja ju je snala! Helene ne ree nita. Ona pohita do divana, kleknu pored Rosete, zagrli je srdano i brinu u pla. Poto prie i majka, obje ene podigoe bolesnicu i legoe je na divan. Ali djevojka kliznu opet na jastuk i produi molitvu. Grof 27Manuel sjedio je na stolcu pored nje. Iako nije bila vie tako mrava kao ranije, a i lice joj je bilo punije, jer je u Parizu bila podvrgnuta izvjesnoj njezi, ipak se pogled njenih nijemih, praznih oiju ovjeka duboko doimao. - A vi niste jo okuali djelovanje vaeg protuotrova? -zapita Rodenstein. -Ne - odgovori Sternau. -Na putu i u Parizu nedostajala je lijeenju pogodna okolina i potrebna njega. - A vi se nadate da e joj takva okolina i dobra njega pomoi? - Ja se nadam, iako se otrov ve rairio po njenom tijelu. Prihvatit u se odmah lijeenja. Nego, gospodine kapetane, da krenemo odmah. Prtljaga, tojuje Sternau sobom ponio, bi odmah natovarena na kola. Kapetan podmiri raune, pope se u kola i odveze. Vozili su se upravo jednom od glavnih ulica kad nadumar dade znak svom koijau da vozi pored koije u kojoj se nalazio Sternau. Tako je mogao razgovarati s njim.

- Roae - ree kapetan - pogledajte nalijevo. Vidite li tamo prijeko onoga ovjeka u sivom ogrtau? - S kiobranom pod rukom? Tko je taj ovjek? - Policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode. On e nas primijetiti i ja bih se kladio da emo ga uskoro opet vidjeti u nadumariji, jer e on doi do zakljuka da ste vi taj oekivani doktor Sternau. I zaista, kad prooe mimo njega, komesar se zaustavi, namjesti naoare, okrenu se, nasmijei pakosno i pohita prema sudskoj zgradi. Rodenstein i njegovi gosti provezoe se bez traga uznemirenosti pored komesara i stigoe ubrzo u Rheinsvalden, gdje su ih ve u savrenom redu ekale sobe, jer je lijenikova majka zamolila gospou Unger da ih spremi. Vee bi iskoriteno da se prijatelji srede i da okupljeni za veerom pretresu panjolsku pustolovinu opirnije nego to 28 -------------------------Piramida boga sunca------------------------su to uinili kad se prvi put naoe na okupu. Drutvo je ipak bilo nepotpuno jer su Alimpo i Elvira ostali u bolesni inom predsoblju, a s njima se nalazio mali Kurt koji ih je ubrzo zavolio. On je kod uitelja u Rheinswaldenu neko vrijeme uio francuski pa je sad uivao to se za nudu moe sporazumijevati s Alimpom i njegovom enom. Drutvo je leglo kasno i zato sutradan ne ustade suvie rano. U dvoritu dvorca prvi se pojavi kapetan. Odmah mu prie Ludwig, zauzet hranjenjem pasa. - Jedan, dva, etiri, est, sedam, osam pasa - brojio je nadumar. -Nedostaje jedan pas! - Gospodine kapetane, da -ja -ja! Ludwig se bio toliko uplaio da mu rije zape u grlu. -No, stoje? - upita Rodenstein strogo. - Ja -jedan -jedan nedostaje! - To sam ve vidio! A koji to? -Kuja Wal dina. Ona je, hm, ona je mrtva. - Mrtva? Doavola. Od ega je uginula? Ta bila je zdrava! -Ona se, ona se... - No, stoje? Da se nije moda prederala? - Da, tako jegospodine kapetane. - Doavola. to joj je to moglo nakoditi? - Jedan, jedan metak, gospodine kapetane - odgovori Ludwig. - Budalo! Pas ne dere valjda metke, zar ne? - Onda je poginula od trave u koju je zagrizla. Gospodine kapetane, magare sam ja! Jer metak je bio moj. Teko mi je rei, ali ipak moram rei: ja sam jue ubio Waldinu. - Tisuu bombi survalo se na tebe! Zato? Da nije moda odjednom pobjesnila? i - Nije - zakuka Ludwig. - Ali ja sam pobjesnio, mene je 1; obuzeo bijes. Zato sam i pucao u kuju, umjesto da pucam ; u lisicu. - Da, stari lovac je ustrijelio psa, a malian lisicu. - Vi to, dakle, ve znate, gospodine kapetane. Da, bio je to 29svinjski hitac. Bogami, nita drugo ne zasluujem nego da me otjerate iz slube. - To bih i uinio, lukavce, da nisam dao asnu rije Kurtu da te neu zbog toga ni izgrditi. - Kurtu? Doavola, to je zaista valjan djeak, pazi samo! To mu ja nikad neu zaboraviti. - Vjerujem. On je mogao zatraiti od mene kakvu drugu uslugu, ali on je mislio samo na to kako e ti utedjeti amar koji si zasluio. Gdje je Waldina? - Zakopao sam je u vrtu, sa svim poastima, gospodine kapetane. Pazi, ona je to i zasluila. Rodenstein prekide razgovor jer u taj as uoe u dvorite kola kojima se dovezao policijski komesar s tri andara, koji su imali uza se puke, oito spremni da uhapse ovjeka za kojim je bila izdana potjernica. On se stoga okrenu i uputi se, ne obazirui se na njih, u svoju sobu. Malo zatim stupi u sobu Ludwig i najavi nadumaru komesara. - Neka ue - proguna nadumar. - A gdje su andari? - Oni su zauzeli izlaze, gospodine kapetane. -Lijepo, zaista! Ti ekaj napolju, pred vratima! Lugar izie i propusti komesara. -elim vam naj poniznij e dobrojutro, gospodine nadumaru! - pozdravi komesar utivo, ali uz to i podrugljivo. - Dobro jutro - odgovori Rodenstein uljudno. - Vidite to znai dobra pouka? Vi ste savreno nauili pozdravljati. Nastavite samo tako, mladi moj ovjee! - Moda u danas ja dati vama jednu pouku! Dopustite mi da vas najprije upitam hoete li me i danas otjerati iz dvorca? - Ako mi ne pokaete slubenu iskaznicu, sasvim sigurno. - Ja sam se pobrinuo za punomo koja e vas, nadam se, zadovoljiti. Evo, izvolite itati! Komesar izvadi iz depa jedan papir i preda ga u omotu kapetanu. - Ah, ja nisam va sluga, mladi ovjee. Otvorite, molim 30 -----------------------Piramida boga sunca----------------------vas, omot. Komesar otvori omot. Nadumar sad proita spis. - U redu - ree Rodenstein. - Spis je od dravnog tuitelja. Vlast me moli da vam dam potrebna obavjetenja i ukazem

potrebnu pomo. to elite znati? - Nalazi li se tu doktor Sternau? - Da. Juer je stigao. Ta vi ste ga vidjeli! - Da li je doveo koga sobom? - Da, nekog Alimpa, neku Elviru, nekog Don Manuela i neku Rosu, Rosauru ili Rosetu; ne sjeam se tono njenog imena. -Nije li gospoa neka grofica? - Grofica? Doavola, Elvira da bude grofica? Ne lii ba na groficu. - Vi to morate znati. - Da, morao bih zapravo znati. Da nije moda Alimpo grofica koju vi traite? Vi ste govorili o nekoj razbojnikoj bandi. Moda je u stvari Alimpo preruena grofica koja se eli udati za mene, a potom me estito opljakati. Grom i pakao, to bi bilo strano! - Gospodine nadumaru, ja se nadam da se ne namjeravate aliti sa mnom - ree komesar strogo. - To vam ne bih mogao dopustiti. - Neka vas ne mui ta briga, mladi ovjee. Otkad znam tko ste vi, ozbiljno me uznemiruje misao na tu prokletu razbojniku bandu. - Jesu li imali mnogo prtljage? - Ta nisam ja njihova sobarica, da se brinem za njihove ropotarije. Uostalom, ovdje pie da vam moram ukazati potrebnu pomo. Ali ne pie da me moete presluavati. Znam ja ve kako u se od toga obraniti. Ludwig! Na taj poziv ue lugar, bacivi neobino neprijazan pogled na komesara. -Poalji mi, molim te, gospodina doktora Sternaua. Reci mu daje ovdje jedan slubenik andarmerije koji eli govoriti 31s njim. Pouri! Vrata se otvori se. U sobu ue Sternau i pozdravi kapetana srdanim stiskom ruke, a komesara samo hladnim naklonom. - Vi ste me zvali? - upita doktor. - Da, ovaj mladi ovjek eli govoriti s vama. - A tko j e taj ovj ek? Rodenstein je upravo htio odgovoriti, ali ga pretee policij ski slubenik rekavi: - Ja sam policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode. - U redu, to hoete od mene? - Vi ste gospodin doktor Sternau, zar ne? -Da. - Vi ste doli iz panjolske, stanovali ste kod grofa Rodrigandea, okovali ste izvjesnog Gasparina Cortejoa i pobjegli iz zatvora u Barceloni, zar ne? -Da. - To je priznanje sasvim dovoljno. Vi ste uhapeni, gospodine Sternau! - Ja se pokoravam! - to? - upita nadumar u udu. - Vi se pokoravate, roae? - Da - osmjehnu se lijenik. - Ja u najprije pretresti vau prtljagu - ree komesar. - Ja ne vjerujem da e gospodin kao vlasnik ove kue i moj domain to dopustiti. - Odnio me avo ako ja to dopustim! - uzviknu kapetan. - Ne mogu dopustiti da mi se itko protivi izvravati moju slubu! - opomenu komesar kapetana. - Aj a ne mogu dopustiti s vae strane bilo kakvo prekoraenj e danih vam ovlatenja - upade Sternau. - Ja imam utisak da postupate sa mnom s naroitim predrasudama, zato vas upozoravam da u vas zbog toga pozvati na odgovornost! 32 --------------------------Piramida boga sunca-------------------------Te rijei i ton kojim su bile izgovorene uinie izvjestan utisak na komesara. On se nakloni utivo i ree: - Ja izvravam samo svoju dunost. - Ispitajmo mi savjesno tu dunost! - odvrati Sternau. - Vi ste jue ovdje saopili gospodinu kapetanu daje za mnom iz panjolske izdana potjernica. Hoete li biti toliko ljubazni i pokazati mi tu potjernicu? - Ja, ja je nemam kod sebe. - Jeste li tu potjernicu proitali? - Ja, ja se o tome ovdje ne moram izjanjavati. - U redu. Ja vidim kako stvar stoji. Vi niste gospodinu kapetanu rekli istinu. Nikakva potjernica nije za mnom izdana. URodrigandi je poznato da sam ja rodom iz Mainza pa je izraena elja da se o meni dadu obavjetenja. Kako ste iz toga zakljuili da moram biti uhapen i da se kua u kojoj boravim mora pretresti, ja to nikako ne mogu shvatiti. Sto se mene tie, j a sam spreman staviti vam se na raspolaganj e, ali pod uvjetom da preuzmete odgovornost za svaki va postupak prema meni. Od pretresa kue moram se ipak ograditi. U ovu su se kuu sklonila dva duevna bolesnika koje moram uvati od svakog uznemirenja i uzbuenja. Ja sam lijenik i mogu obrazloiti svoju tvrdnju. Istragu ne moete voditi vi, za nju je nadlean samo dravni tuitelj, ukoliko je smatra potrebnom. Otpratit u vas do njega, sve drugo otklanjam od sebe. - A ja vas upozoravam - ree kapetan - da bez mog doputenja ne moe nitko ui u bilo koju od mojih soba, pa bio to i komesar ili andar. Komesar, vidjevi da su mu se usprotivila dva ovjeka s kojima se nije mogao aliti, zakljui da mora popustiti pa upita:

- Vi ste, dakle, spremni otpratiti me do gospodina dravnog tuitelja, zar ne? Molim vas, dakle, da me slijedite do mojih kola. - To neu nikako uiniti - odvrati Sternau. - Ja nisam Kamiieva 43 Gradska knjinica Rijeka nikakav razbojnik pa ne mogu pristati da me vi pratite. Gospodin kapetan e mi sigurno staviti na raspolaganje jedna svoja kola. Vi me moete slijediti svojim kolima, da me ne biste izgubili iz vida. - Da, roae, odmah u narediti da se konji upregnu - izjavi nadumar. - I ja u poi s vama. Dravni tuitelj, koji je potpisao punomo, moj je dobar znanac. elim vidjeti hoe li nas pojesti. I tako bi. Upregnue konje i dvoja se kola otkotrljae put Mainza. Stali su pred sudskom zgradom. Komesar se najavi kod dravnog tuitelja, izvijestivi ga da je stigao sa Sternauom. Kapetan ue nepozvan s ovom dvojicom. Pred tom trojicom slubenik ustade. - Doao sam sa Sternauom - ree komesar slubeno. - U redu - ree dravni tuitelj. - O, gospodine kapetane, emu imam zahvaliti to i vas ovdje vidim? - Doao sam da vam predstavim svog roaka, gospodina doktora Sternaua, malo drukije nego to je sad predstavljen. Dravni tuitelj nije mogao sasvim prikriti smijeak zbunjenosti. On se nakloni doktoru i ree uljudno: - Priznajem iskreno, vie bih volio da sam vas upoznao negdje drugdje, ali se nadam da se radi o nesporazumu koji e se ubrzo razjasniti. - Ja sam u to uvj eren, gospodine dravni tuitelju - odgovori Sternau - pa vas samo molim da provjerite ove isprave. Rekavi to, izvadi svoju lisnicu i poloi pred slubenika itav niz isprava. Slubenik zamoli gospodu da sjednu i potom poe provjeravati isprave. Lice mu se iz trena u tren sve vie mrgodilo. Pokatkad bi bacio ispitivaki pogled na Sternaua pa najposlije uzviknu: -To je stvarno neuveno. Gospodine doktore, vi raspolaete preporukama kojima se mora pokoriti i va najljui neprijatelj. Pruam vam svoju ruku u znak prijateljstva i molim vas dozvolite mi da vam u toj udnovatoj stvari 34 -Piramida boga raacaukaem svoju pomo. Sternau prihvati pruenu ruku i odgovori: - Primam ponueno prijateljstvo i nadam se da mi neete uskratiti va savjet kad god se za to ukae potreba. Komesar se zabezeknu. Dravni mu tuitelj zatim ree strogo: - Gospodine, vi ste se jo jednom strahovito prevarili. Komesar iji podaci imaju izvor u carstvu suvie bujne fantazije ne moe uivati moje povjerenje. Kao da ga je netko polio vodom, komesar se okrenu i, pozdravivi, ode zbunjen. Istoga jutra Kurt doe u dvorac. U dvoritu je zatekao lugara. - Dobro jutro, Ludwig. Da li je gospodin u svojoj sobi? - Ne - odgovori lugar kratko i ljutilo. -A gdje je? - Uhapen! - A tko ga j e uhapsio? - Jedan policijski komesar uhapsio je njega i gospodina doktora Sternaua. - A to su skrivili? - Otkuda ja to znam? Ima ljudi koji su godinama neduni bili zatvoreni. - A gdje se sad nalaze? - Kod dravnog tuitelja u Mainzu, u sudskoj zgradi, kako sam uo. - Ja u ih ve izvui iz nevolje! - Pazi, to je glupost! Dravni tuitelj e te svojski ismijati! - opomenu ga lugar. - Proi e ga volja! Uzet u sobom puku! - Nee te pustiti k njemu! A ni mama te nee pustiti! - Tako! Ali ja ne mogu dopusttim da dre u zatvoru gospodina kapetana i gospodina doktora! Ti misli, dakle, da ih nitko ne moe izvui iz te nevolje? - Nitko. Pazi, treba saekati mirno da se stvar rijei. Obeaj 35mi da nee uiniti nikakve gluposti. - Evo ti moja ruka! Neu sigurno uiniti nikakve gluposti! - Lijepo, mladiu moj. Pazi, sad sam miran. Kurt ode. Na putu do salaa govorio je sam sebi: - Mogao sam dati asnu rije jer zaista ne mislim uiniti nikakvu glupost. Naredit u da mi osedlaju konjia pa u odjahati u Mainz. Poznajem dobro sudsku zgradu s reetkama. Najprije se uputi u svoj stan te se uvjeri da mu majka nee praviti potekoa. Ona je imala posla u kuhinji. Odloi svoj zeleni eiri i krenu u staju, gdje se nalazio kotski konji kojega mu je poklonio kapetan. Bio je to konji jedva neto vei od oveeg jarca, a trao je za njim poput psa. U staji zatee sluavku: - uj me, Paulina - ree joj - osedlaj mi Hansa! Malo u izjahati! Sluavka osedla konjia i izvede ga pred kapiju. Kurt uzjaha, uze uzde u ruke i otkasa. Bila je milina vidjeti malog konjanika, pa su ljudi koji su ga na cesti sretali nerijetko zastajali i gledali u udu za njim. U gradu je bilo vie prometa, pa i vie ljudi koji

su mu se divili, i Kurt je bio ponosan to je u oima tolikog svijeta postao predmetom udivljenja. Zaustavivi se pred sudskom zgradom, sjaha, zavee uzde svog konjia za zvekir na vratima i ue. U vei naie na ovjeka u uniformi. Bio je to jedan od vratara. - Gdje je dravni tuitelj? - upita ga Kurt ozbiljno. - to e ti on, dijete moje? - Moram mu neto rei. - E, onda se popni ovuda gore pa se u prijavnom uredu raspitaj! Kurt se pope uza stube i otvori jedna vrata. U prijavnom je uredu sjedila grupa ljudi; ekali su na smjenu. Jedan ga narednik, iza reetaka, odmah primijeti. - Koga trai? - upita djeaka. - Idem dravnom tuitelju. Moram mu neto rei. 36 -------------------------Piramida boga Btmoa------------------------Narednik pomisli da se radi o kakvoj obiteljskoj stvari pa poe najaviti djeaka. Ovaj se osjeti nevoljko u mranoj sobi, ali ga ohrabri misao da voli gospodina kapetana i gospodina doktora Sternaua pa e ih izvui iz nevolje. Uto se narednik vrati i ree: - Ui na ova vrata, dijete moje. Kurt ue u sobu dravnog tuitelja. Slubenik se upravo vratio iz susjedne sobe, a njegov pomonik je sjedio za pisaim stolom i pisao. - Po to si doao, sinko? - upita ljubazno dravni tuitelj malog Kurta. Kad ga dravni tuitelj po navici otro i pronicavo pogleda, djeak naas izgubi hrabrost, ali se ponovo ohrabri kad se sjeti svog odvanog nauma i odgovori: - Jeste li vi dravni tuitelj? -Da, jesam. - Onda vi niste nimalo dobar ovjek! Te rijei ohrabri se uvelike djeaka. Slubenik se u udu zapita: - Zato? - Jer drite ljude u zatvoru! - to se to tebe tie? - Mene se to i te kako tie, jer ste vi zatvorili dva ovjeka koje ja mnogo volim. Gospodina kapetana i dobrog iku Sternaua. - A, tako! - produi slubenik. - A tko si ti zapravo? - Ja sam Kurt Unger iz Rheinswaldena. Ja ne mogu dopustiti da moji prijatelji ame u zatvoru! -A, tako! Ti bi se, dakle, ak i svaao sa mnom? - Da. Ali prije vas utivo molim da pustite iz zatvora oba gospodina. Vi niste jo nita njima naao uinili, zar ne? - A ako ih ja ipak ne pustim iz zatvora? - O, na to u vas ja onda primorati. Ako ih smjesta ne oslobodite, ja u vas ustrijeliti! - Ako me ustrijeli, zatvorit e i tebe! 37- Svejedno. Vi ete dobiti to zasluujete, a mene e zadrati u vaem zatvoru. -A nee mi nita naao uiniti ako ih oslobodim? - Jasno da neu! ak u vam izraziti svoju zahvalnost. - To je lijepo od tebe, mome, a kad si ve tako hrabar, usliat u ti elju i oslobodit u ih. - Ali odmah! A mogu li se u vas uzdati? - Naravno. - Znao sam ja da e te se vi uplaiti. Sad neka mi Ludwig, taj magarac, kae da sam poinio glupost to sam poao u grad i zaprijetio dravnom tuitelju. - E, umalo to nije bio u pravu. Gospodin kapetan i ika Sternau bili su vrlo zadovoljni svojim zatvorom. Sjajno su se u njemu proveli. Hoe li da ti pokaem gdje su bili i to su tamo radili? - Da, molim vas! - Doi onda sa mnom! Dravni tuitelj povede Kurta u svoju radnu sobu. Kapetan i lijenik se nemalo zaudie kad ugledae Kurta, a i on se zabezeknuo kad ih vidje kako bezbrino pue cigare. - Doavola, Kurt! to radi ovdje? - upita ga Rodenstein. - Doao sam vas osloboditi - odvrati Kurt kratko. - Ja sam primorao gospodina dravnog tuitelja da vas odmah pusti iz zatvora. - Mome, meni se upravo ini da si iza naih lea poinio strahovitu glupost. - Zar je glupost ubiti dravnog tuitelja ako on nee posluati? - Gospode, ti si sasvim poludio. Ta mi nismo uope bili u zatvoru. Morat u ja tebi pritegnuti uzde! - Nemojte se na njega ljutiti, gospodine kapetane! - obrati se nadumaru dravni tuitelj. - To to se ovdje dogodilo navodi nas na razmiljanje, ali - dodade smijeei se - u pitanju je ovdje jedna na velika djela usmjerena ljudska dua, pa je stvar odgoja to e od nje biti, velik zloinac ili 38 -------------------------Piramida boga sunca------------------------snana linost u najboljem smislu te rijei. Ako ne shvate olako tu svoju odgovornost, on e vas jednom uvelike

obradovati. Nadumar kimnu glavom u znak da se slae s dravnim tuiteljem. - Vi mi govorite iz due. Ja sam ee o tome razmiljao pa sam doao do istog zakljuka. Ja nemam djece pa u svim svojim silama nastojati da to plemenito stablo poraste snagom kojom gaje priroda obdarila. Na je razgovor ovom malom upadicom na znaajan nain zavren. Moramo vas sada pozdraviti, jer ja itam na doktorovu licu da mu se uri; mora to hitnije zapoeti lijeenje. - Hoete li jo danas dati bolesnici lijek? - upita dravni tuitelj lijenika. -Da. Ne smijem dalje oklijevati. -Ah, tako bih elio biti prisutan. -Vi neete imati strpljenja saekati djelovanje lijeka. - Ali ja u danas vidjeti bolesnike pa u kasnije po njihovu stanju moi stvoriti zakljuak o djelovanju vaeg lijeenja. - Ako imate vremena da nas otpratite, bit e mi drago. - Da, gospodine dravni tuitelju, otpratite nas - zamoli ga i kapetan. - Vi znate da ste mi uvijek dobrodoao gost. - Dobro, evo me s vama! - ree dravni tuitelj. - Jednom bi vam mogao biti od koristi izvjetaj u kojemu bi vae teze bile i slubeno potvrene. Dravni tuitelj dade svom zamjeniku potrebna uputstva kojih se trebao pridravati za vrijeme njegove odsutnosti, a potom krenue svi zajedno na put. Odrasli se popee u kola, a Kurt uzjaha svog konjia i vrati se kui zamiljen. Djeak je bio u nedoumici da li je u itavoj toj stvari postupio mudro ili glupo. Nakon zrelog razmiljanja doe najposlije do zakljuka da je ipak postupio glupo, pa ga obuze stid. Kad se vratio kui i sjahao svog konjia, izie na kapiju njegova majka. - Kurt, doi ovamo! - naredi mu ona strogo. 39- Gdje si bio? - Kod dravnog tuitelja u zatvoru. Zaprijetio sam mu da u ga ustrijeliti ako ne pusti iz zatvora gospodina kapetana i iku Sternaua. Uasnuta, Kurtova majka pljesnu rukama i uzviknu: - Isuse i Marijo, to e se iz toga izlei! Ti e nas jo unesreiti, strani djeae! A to ti je odgovorio dravni tuitelj? Pravo je udo to te nije odmah zatvorio! - O, nije se ni najmanje naljutio. Malo se nasmijao, a onda je rekao da e oba zatvorenika osloboditi. Zatim me odveo u jednu sobu gdje su oni sjedili i zajedno s njim puili cigare. -Nisu, dakle, uope bili uhieni? - Nisu. Ah, mama, ja se strahovito stidim. Ponio sam se uasno glupo! Rijei su mu dolazile iz dubine srca i niz obraze su mu tekli potoci suza, tako da ga je majka najposlije morala umirivati. - Ta umiri se! - ree mu odluno. - Poi u do gospode i molit u ih da ti oproste. Evo ih, idu ovamo. - Mama, idem s tobom - ree dj eak odluno. - Ja ih moram moliti da mi oproste, ne ti. Propustio sam to uiniti. - Da, doi! Ali nee to vie nikada uiniti! -Nikada, mama, vjeruj mi! - Onda u te odmah uvelike obradovati! Dobila sam jedno pismo. Pogodi od koga! - Od tate! - Da. A pogodi to nam pie! - Sigurno pie da e doi za Boi! Jesam li pogodio, draga mama? - Da, mladiu moj, doi e nam za Boi - uzviknu gospoa Unger, a dobro joj lice poprimi pri tom izraz blaenstva i sree. - Ijuju, doi e nam otac, ijuju! Kliui tako, djeak stade skakati po dvoritu pa se umiri 40 -Piramida boga suncatek kad ga majka pozva da ide s njom odmah u dvorac da se ispria. Kad Kurt i njegova majka stigoe u dvorac, morali su priekati jer su gospoda bila kod bolesnika pa ih nitko nije smio smetati. Bolesnici su bili smjeteni u dvije najvee i najljepe sobe, koje su se nalazile jedna do druge. Osim bolesnika i njihova lijenika u tim sobama bili su kapetan, dravni tuitelj, gospoa i gospoica Sternau i Alimpo sa svojom enom. Dravni tuitelj, koji je meu svojim spisima postao dosta neosjetljiv, sada se, pred bolesnim grofom i njegovom bolesnom keri, uzbudio. Sjedio je za stolom i sastavljao izvjetaj. Proitavi ga i potpisavi ga, preda ga lijeniku, a ovaj uze jednu boicu i promotri dobro njen sadraj. - Da li je to protuotrov? - upita dravni tuitelj. - Da. Ja sam ga paljivo napravio po uputstvima dvojice kemiara i pri tom uzeo u obzir sve mogunosti. - Gospodine doktore, elim vam od sveg srca da uspijete u vaem nastojanju. -1 ja! - ree nadumar. - Samo nemojte gledati u mene. Star sam momak, a iz oiju mi teku suze kao kakvom balavom aetu. Ako grofica ne ozdravi, odjurit u u panjolsku i dii u zrak itavu tu avolsku Rodrigandu! - A sad hajd"mo na posao! - ree Sternau. Zacijelo se bio nadljudski savladao, jer mu ruke, kad je porculansku licu napunio vodom, nisu nimalo drhtale. Zatim doda vodi nekoliko kapi iz boice. Voda se nimalo ne izmijeni: ostade bezbojna i bez mirisa. -Najprije contesu! Drite je! -zamoli. Njegova majka i sestra klekoe, svaka s jedne strane bolesnice, i uspravie joj glavu. Sternau primaknu licu Rosetinim ustima, ali je odmah povue i slobodnom rukom zastre sebi lice. Kratak jecaj potrese njegovo snano tijelo. - Gospode - zajeca - ne znam hou li izdrati! Snage mi daj, snage mi daj! Taj je vapaj bio arka molitva kakvu jo nebo nije ulo, 41pa se Gospod, kako je izgledalo, smilovao, jer taj snaan ovjek skupi sve svoje snage i prie ponovo bolesnici. im se lica dotaknu usana bolesnice, ova otvori nesvjesno usta i srknu tekuinu do posljednje kapi. Sternau uzmaknu, dubok uzdah podie mu grudi i on odloi licu na stol te sklopi ruke.

- Kako e lijek sad djelovati? - upita dravni tuitelj. - Uskoro e se vidjeti da li lijek uope djeluje - odgovori Sternau. - Za deset minuta mora bolesnica zaspati. Spavat e vrlo dugo, moda etrdeset i osam sati, i za to e se vrijeme zbiti najvaniji proces. San joj se ne smije nikako prekinuti. Ako se prije vremena probudi, znai daje doza bila slaba pa moram dodati jo jednu dozu. Ako bude uzbuena, uznemirena ili u groznici, znai daje doza bila prejaka, i bolesnica e umrijeti ako ne poduzmem odmah protumjere. Ne moe se uope predvidjeti do kakvih sve komplikacija moe doi pa zato moram stalno bdjeti nad njom. Zato vas moram zamoliti, gospodine kapetane, da danonono drite spremnim osedlana konja, da bih svakog asa mogao poslati u grad kurira, ako sluajno zatrebam kakav nepredvieni lijek. - Vi samo naredite, roae. Prisutni saekae deset tjeskobnih minuta. Bolesnica je jo uvijek kleala pred divanom kao da moli. Odjednom obori lagano glavu, usne joj se sad nisu vie micale neprekidno, nego s vremena na vrijeme, sa sve duim prekidima. Oi joj se najzad skl opie i, dok je prije kleala u uspravnom stavu, sad se nezadrivo srui. - Hvala Bogu! - odjeknu unaokolo. - Ve je napola spaena! - klikne Sternau. - Majko, legni je u krevet. Mi emo pokuati sreu s Don Manuelom. Dok su se gospoe bavile groficom, okupie se Sternau, dravni tuitelj i kapetan u drugoj sobi oko grofa, kojega Alimpo svue i polegne u krevet. - Hoe li kod grofa lijek imati isto djelovanje kao i kod 42 -Piramida boga suncanjegove keri? - upita dravni tuitelj. - Da, samo to e njegov san, ako se sve bude dobro razvijalo, due potrajati, a to je zbog njegovih godina. Uspjeh to gaje imao s groficom podie znatno Sternauovo pouzdanje i on dade grofu kapi bez veeg uzbuenja. Kad je i ovaj nakon deset minuta usnio dubokim, mirnim snom, izioe gospoda iz sobe. Sternaua obuze neopisiv osjeaj, kao da mu je nagovjetaj skore sree proeo duu. Od toga asa proe pola dana. Za to j e vrij eme u Rheinswaldu vladala grobna tiina. Ljudi su se neujno kretali, govorili meu sobom ispod glasa paje nadumar ak jednog momka, koji je glasno zazvao svog druga dolje u dvoritu, oamario i jedva su ga sklonili da ga ne otpusti iz slube. Svijet je bio stalno u oekivanju vijesti o zdravstvenom stanju bolesnika, koje su se svakog sata objavljivale. Kao na sudu, kad se oekuje presuda koja ima pasti svaki as, sve je obuzeo strah. 432. BOI U DOMOVINI Sutradan, u isto doba, nalazio se Sternau uz grofiin krevet. U sobi se osim njega nalazila jo samo njegova majka. Roseta je jo uvijek mirno spavala. Izgledala je kao lijep mramorni kip; otkada ju je san svladao, nije ni naas trepnula okom. Gotovo da se nije ulo ni kako die. - Majko! - odjeknu tihi glas u tiini sobe. - Sine moj? - upita majka isto tako tiho. -Doi! Gospoa Sternau ustade i prie sinu. Njen tjeskobni pogled nazre u njegovu oku traak nade. - Takni ovu ruku - zamoli je on. Ona uze ruku bolesnice, bijelu kao mramor, i kininu radosno sinu. - Osjea li joj puls, majko? Pogledaj, usne joj se ve pomalo rumene, a samrtno blijedilo ve nestaje s njenih obraza. Idi kapetanu i javi mu da e se grofica za jedan sat probuditi! - Uistinu, Karl? -Da. Ona pritisnu sinovljevu glavu na svoje grudi, pomilova je njeno, a potom ga upita tiho: - Hoe li to biti u dobar as? - To je u Bojim rukama. Majko, ja se molim usrdno, kako se jo nikad u svom ivotu nisam molio. - Neka Gospod Bog uslii tvoju molitvu. Ti si zasluio tu sreu, dijete moje! 44 -Piramida boga suncaGospoa Sternau kliznu neujno na vrata, ali se brzo vrati i sjede opet na svoje mjesto. Nije vie mogla raditi - sad je i ona molila od sveg srca, s materinskim osjeajem, da se Bog smiluje bolesnici i daje u posljednji as spasi. Nakon pola sata bolesnica poe tiho disati. Potom joj rumenilo osu lice, ruka joj se pokrenu, a vjee trgnue. as zatim okrenu glavu na drugu stranu. Sternau je imao osjeaj da e mu grudi pui, ali se savlada, drei stalno bolesnicu za ruku, te ostade prividno miran. Odjednom okrenu Roseta opet lice i njegovo otro oko primijeti da joj se vjee trzaju kao kad se ovjek budi. Ne potraj a dugo i vjee se bolesnici lagano, sasvim lagano podigoe, a zatim joj se oi otvori se i ona upre ukoen pogled preda se. - Predobri Boe, pomozi mi! Sad je odluan as! - zau se tiha molitva lijenika. Rosetino oko poprimi onaj sanjiv izraaj svojstven ovjeku koji se budi i ona se najzad zagleda oima obasjanim potpunom svijeu u predmete koji su je okruivali. - Pobijedio sam! - klicao je u dui lijenik. A Rosetin je pogled klizio od predmeta do predmeta i u njenim se oima ogledalo duboko uenje. Odjednom osjeti daje netko dri za ruku. Uplai se, njen pogled naglo potrai onoga koji se bio usudio dotai je i, ugledavi i prepoznavi Sternaua, die se i uzviknu: -Carlos!Tisito? - Da, ja sam to - odgovori on drhtavim glasom. - Gdje sam to ja? Kako sam dugo spavala? - Umiri se, ja sam uz tebe! - zamoli je on i pri tom zagrli. - Da, mirna sam, jer si ti uz mene - ree ona iskreno. - Ali ja sam sigurno dugo spavala.

- Vrlo dugo. Bila si bolesna. - Bolesna? - zapita ona sjetno. - Kako se to desilo? Ta ja sam juer otpratila svoju Amy u Pons, a onda - ah, onda si ti otiao. Poslije sam se osjeala vrlo slabo pa sam htjela 45-Piramida boga sunc prilei, ali sam, dok sam se molila, zaspala. A gdje si ti bio, Carlose moj? - Ja sam bio u Barceloni - izjavi Sternau. - A mene nisi obavijestio o tom putu! Uto se zau tih, priguen jecaj iza prozorske zavjese. - Tko to plae! Tko je tu? - upita Roseta. - Je li to moja dobra Elvira? - Ne, srce moje. To je jedna vrlo draga gospoa koja bi te eljela vidjeti. - Oh, neka strankinja! - uzviknu ona sva u strahu. - Tko je ta ena? -Moj a maj ka. Roseta ga u prvi mah pogleda kao da ga nije razumjela, a onda uzviknu radosno: - Tvoja majka? Oh, kako si me iznenadio! Pozovi je odmah ovamo! Odmah, odmah! - Ali, Roseta, ti mora govoriti s njom francuski, ona ne razumije panjolski. - Neka tvoja majka samo doe! Odmah! - Majko - obrati se Sternau majci - doi. Roseta te eli vidjeti! - Sine moj, ja nisam razumjela to ste govorili, ali sam razabrala da se njoj vratila svijest, pa ste sad sretni. Je li tako? - Da. Bog nam je usliao molitvu. Gospoa Sternau sad polagano prie. Roseta joj prui obje ruke s izrazom radosti u sjajnim oima te ree: -Vi ste majka moga Carlosa! Od srca vas pozdravljam! Oh, sad imam i majku! Smijem li se nazvati vaom poslunom keri? Gospoa Sternau poloi suznih oiju obje ruke na contesinu glavu i ree drhtavim glasom: - Dijete moje, ja zazivljem obilatu Boju pomo na vau glavu. Spremna sam posvetiti svoj ivot vaoj srei. Obje se ene zagrlie bez rijei, a zatim Roseta prui ruku 46 svom vjereniku: - Hvala ti, Carlose moj, to si mi dao majku. Oh, koliko je ve volim. Zar sam zaista bila bolesna? - Da, srce moje. Vrlo dugo. - Zar se nije jue desilo to to sam maloas ispriala? -Ne, desilo se to pred tri mjeseca! - Pred tri mjeseca? - apnu ona u udu. - Bila sam, dakle, sasvim izgubila svijest? A ti si me izlijeio? Ti? - Bog je dao pa sam naao pravi lijek. - A gdje su Alfonso, Cortejo, Alimpo i moja dobra Elvira? - Alimpo i Elvira su ovdje. Ostalo e kasnije saznati, duo moja. Ne smije zasada jo mnogo govoriti, mora tedjeti svoje snage! - Sluat u te. Samo mi kai gdje sam sad ja? - U kui jednog naeg zajednikog prijatelja. - Zar nisam u Rodrigandi? -Ne. Jo danas e sve saznati. - A moj otac? - upita ona zapinjui glasom. - Zar je istina da je ubijen? - Ne, on je iv. Ali sad uti, srce moje, da ti se stanje ne pogora! - Ah, Carlose moj, ja imam jednu molbu, ali ne mogu se odluiti da ti kaem o emu se radi. -Kai slobodno! - Obratit u se s tom molbom ne ljubljenom, nego lijeniku - ree Roseta i pri tom se zbuni i pocrveni. - Ako sam tako dugo bila bolesna, sigurno sam malo - sasvim malo - zar ne, za to vrijeme jela? On kliknu radosno: -Ne, to moe rei i ljubljenom, jer ga time upravo usreuje. Kad trai jesti, uvjeren sam da e uskoro ozdraviti. Rei u majci da donese to odredim. Ili da donese Elvira? - Da, Elviru bih vrlo rado vidjela. Ali neka s njom doe i majka. Sternau pribiljei nekoliko rijei na jednu cedulju koju 47njegova majka ponese u kuhinju. Majku putem sretne nadumar. Uhvati je vrsto za ruku i upita: - Hoe li uistinu ozdraviti? - Da, hvala velikom Bogu! - Divno! Hura! Ijuju! Viktorija! Aleluja! Smijem li k njoj? Smijem li je vidjeti? Ne? To je okrutno, upravo neovjeno! Ali neto moram uiniti! to da radim sad od radosti? Recite mi vi, draga moja gospoo Sternau? - E, gospodine kapetane, ja ne znam to da vam kaem. A nemam ni vremena, jer moram u kuhinju. Sin mi je tu napisao to treba jesti bolesnica. - Sto? Dajte amo tu cedulju. to? Laganu goveu juhu s peninom krupicom. Malo peenog voa. Je li taj vraji deko pri

sebi? Zar je to za takvu bolesnicu? Donesite joj komad srneeg buta, u pari peenih valjuaka, salate od kupusa, pruta, nekoliko krastavaca i jednu mariniranu haringu. To pogoduje teku i jaa mozak i ivce. Doktor se vraki razumije u medicinu, ali nema pojma o ljekovitosti dobrog krepkog jela. Ne proe mnogo vremena i lagana juha za Rosetu ve je bila gotova. Gospoa Elvira odnese je u njenu sobu. Uavi u sobu, ugleda groficu gdje sjedi uspravljena u krevetu, a do nje Sternaua koji je primakao stolicu do kreveta. - Dobro mi dola, Elvira! - ree Roseta. - Ve dugo nisam bila u stanju govoriti s tobom. Dobroj upraviteljici potekoe bistre suze niz lice. - Oh, draga i predraga moja conteso! - brinu ona u pla. - Zahvaljujem presvetoj Bogorodici to ste me prepoznali. Vaa teka bolest sve je nas uvelike raalostila. - Raduj se, sad se opet osjeam dobro. Roseta se prihvati laganog jela. Obrazi joj se malo-pomalo ponovo osue rumenilom i doktor Sternau se uvjeri da e joj moi priati o tunim zgodama koje su je dovele u Njemaku. Nakon jela zapade Roseta opet u lagan san, kojemu se 48 lijenik obradova jer je bio svjestan da e je san jo vie ojaati. Gospoa Sternau ostade s Elvirom u sobi bolesnice, a Sternau ode obii grofa. Nakon vie od jednog sata on se vrati. Roseta, koja je opet sjedila uspravljena u svom krevetu, brinu u pla. Elvira je sjedila pored nje. I ona je plakala. Doktorova majka sjedila je na svom mjestu pored prozora. im joj se sin vrati u sobu, ona mu potra u susret. Vjerojatno se dogodilo neto neprijatno. - U dobar si as doao, Karl - ree sinu. - Ja ne razumijem panjolski, ali nasluujem da je Elvira neto izbrbljala. Dugo su zajedno govorile, a ja sam uzalud pokuavala da ih uutkani. Sternau se okrenu Roseti i pogleda je zabrinuto. Ali Roseta ga zamoli uzbuenim glasom: - Ne ljudi se na nas, dragi moj Carlos! Dobra Elvira priala mi je neto i ja se nisam vie mogla savladati: kriva sam ja, jer sam htjela sve saznati. -Ali, Boe moj, to ti danas moe mnogo koditi! - uzviknu on. - Ne - odgovori ona. - Izvjesnost me ne mui toliko, briga koja me je do sada uznemiravala mnogo me je vie muila. Sada me je Elvira o svemu izvijestila, pa sam mnogo mirnija. A sada se obraam tebi, dragi moj Carlose, s jednom molbom i uvjerena sam da e mi je usliati, jer se danas osjeam ve dosta jaka. Kao ki duna sam obii svog bolesnog oca. Dopusti mi, molim te, da ga vidim. Sternau se najprije tome suprotstavi, ali zatim ipak popusti jer je vidio da se ona uistinu osjea ve dosta jakom pa e podnijeti susret s bolesnim ocem. On naredi da se pored grofova kreveta na udoban naslonja smjesti mekan leaj i prenese na svojim jakim rukama bolesnicu u oevu sobu. Ugledavi oca, Roseta brinu u pla, jer je ve dugo bila odvojena od njega. Kad je Sternau poloi na naslonja, uze ona oevu ruku i obasu je arkim poljupcima. Tek 49.li tada primijeti ona Alimpa, ije su oi s dirljivom radou promatrale svoju gospodaricu. Ona obrisa suze i prui ruku vjernom upravitelju, a ovaj je prihvati i poloi na nju svoje usne. - Oh, draga moja, milostiva moja conteso! Koliko sam zahvalan svemoguem Bogu to vas je spasio! -1 ja sam mu zahvalna, jer Njemu dugujem to sada mogu opet govoriti s vama. - To je upravo zasluga doktora Sternaua. Samo vas je on mogao izlijeiti. - Ja to znam. Ali znam i to si ti za mene uinio. Na svemu ti zahvaljujem, moj vjerni prijatelju! - Oh, to nije nita, upravo nita - stade je on uvjeravati. - Mi bismo za vas poli do nakraj svijeta. To kae i moja Elvira. - Ja u razmisliti kako da vam bar djelomice uzvratim tu vau portvovnost. Strpite se samo dok moj otac ozdravi! Trebalo j e doekati sutranj i dan da se vidi hoe li Sternauovo umijee imati uspjeha s grofom, kao to je imalo uspjeha s njegovom keri. Roseta je sjedila uz krevet svoga oca, oiju uprtih u njega. Spavao je ve gotovo tri dana. Svakog trenutka mogao se probuditi. Uto ue u sobu Sternau. On stisnu Roseti ruku. - Roseta! - Carlos! Hoe li moj otac ozdraviti? - Ja se nadam da hoe, i to uskoro! On pusti njenu ruku i prihvati bolesnikovu ruku, pridra je kratko vrijeme u svojoj, a onda je odjednom pusti i prie uzglavlju. Grof se pokrenu, otvori oi, kliznu lagano njima po sobi, poput ovjeka koji se budi iza sna. Pogled mu pade na Rosetu. Zagleda se u nju ispitivakim pogledom i ree tiho: - Boe moj! Gdje sam to ja? to sam to sanjao? Roseta, drago moje dijete, jesi li ti to! Gdje je senor Sternau, moj spasitelj? -------------------------Piramida boga sunca------------------------Roseta problijedi. Sjedilaje na svom mjestu i sva se ukoila. Odjednom skoi i uzviknu: - Oe, dragi moj oe! Poznaje li me? Poznaje li me uistinu? Osmijeh blaenstva obasja grofu lice: - Da, poznajem te. Ti si Roseta, moja ki. Ne daj da mi prie Cortejo ni Clarissa, a ni Alfonso. Neka me Sternau uva od njih. Ja sam vrlo umoran, sad moram spavati. Doi, dijete moje, poljubi me, a sutra ujutro vrati mi se zarana! Roseta stisnu vrsto zube, ali ne uspje potisnuti ono to se u njoj bunilo. Iz grudi joj se ote uzdah, a iz oiju joj provalie suze. Stalno je pritiskivala svoje usne na oeve, sve dok ne primijeti daje zaspao. Onda ustade. Pogled joj pade na Sternaua, ona zajeca i pade mu na

grudi. Proe etrnaest dana. Don Manuel je ve potpuno ozdravio. Radosna srca pristade da mu se ki uda za Karla Sternaua. Jedino to ga je jo alostilo bila je neizvjesna sudbina njegova sina. Jo nisu znali kakve korake da poduzmu da bi ga spasili. iva djelatnost, puna radosti, zapoeudvorcuRheinswalden. Vrile su se pripreme za svadbu koja je trebala biti na sam Badnjak. Roseta je izrazila elju da se vjenanje obavi u najveoj tiini, a ta se elja poklapala sa Sternauovim naelima. Ujutro, uoi Badnjaka, stie, od svojoj obitelji eljno iekivan, kormilar Unger, obradovavi ih uvelike svojim dolaskom. Poslije ruka sjedio je sa svojom enom i svojim siniem za stolom. ena mu je priala o dogaajima koji su se bili zbili za vrijeme njegove odsutnosti, ne tajei mu stvari koje su se za to vrijeme odigrale u dvorcu Rodriganda. Kormilar ju je sluao s najveom panjom. Nakon nekog vremena prekide je: - Taj je doktor Sternau morao, dakle, pobjei izRodrigande. Aznali zato? Ta nije valjda zbog nekog ovjeka koji je nestao iz Rodrigande? -Ne. Ali - ali -Boe, zar ti zna neto otome? Iz Rodrigande 50 51je zaista jednom jedan ovjek nestao. Jedan husarski porunik. O tome je priala neto gospoa Sternau. - Hm. A zna li se kud je otiao? -Ne. Nego, stani, sad se sjeam. Doktor Sternau misli da su ga odvukli na j edan brod. - Doavola, stvar postaje sve vjerojatnija. Kako se zvao brod? Da nije moda "Pendola"? Nastoj se sjetiti! - Znam tono da gospoa Sternau nije nikakvo ime spomenula. -1 nije nita vie rekla? Kormilarova ena razmisli malo, a potom ivo ree: - Da, sad se sjeam. Izgleda da je jedan advokat bio u tu stvar umijean. Nisam mu upamtila ime. Bilo je to neko strano i teko izgovorljivo ime. - Da se nije zvao moda Gasparino Cortejo? - Uistinu, tako se zvao! Nego, ovjee, kako si to saznao? - Priat u ti jednom o svemu tome. A sad moram svakako govoriti s doktorom Sternauom, moram mu neto vano priopiti. On stavi na glavu svoju mornarsku kapu koju je nosio i kad se nalazio u domovini i izie iz sobe. Prolazei salaem, sretne Sternaua koji je upravo namjeravao proetati umom. Kormilar skide pred njim kapu u znak pozdrava. Sternau mu uzvrati pozdrav i zaustavi se, jer je primijetio da kormilar eli s njim govoriti. - Oprostite! Jeste li vi gospodin doktor Sternau? - upita ga Unger. - Da - odgovori Sternau. - Smijem li vas malo zadrati. Neto bih vam priopio. - Da. Vi ste sigurno kormilar Unger, otac naeg malog Kurta, zar ne? - Pogodili ste, gospodine doktore. Ja sam upravo danas stigao. - Dolazite li k meni kao lijeniku? - Ne. Dolazim u vezi s vaim boravkom u panjolskoj i s 52 -Piramida boga srmoavaim doivljaj ima u toj zemlji. -Ah! - zaudi se Sternau. - Vi ste bili u panjolskoj? - Ne, ali ja sam za vrijeme svog posljednjeg putovanja morem saznao neke stvari koje bi vas mogle zanimati. - Ba sam radoznao to bi to moglo biti. Htio sam se malo proetati, ali tu smo na svjeem zraku. Sjednimo, dakle, na ovu klupu! Oni sjedoe jedan pored drugoga i kormilar poe priati: - Pristali smo u luci Nantes u Francuskoj. Pored nas je pristao panjolski brod "La Pendola" pod zapovjednitvom kapetana Landole. Izdavao se za trgovaki brod, ali j a otkrih varku: bio je to gusarski brod. U luci, u jednoj mornarskoj krmi, prislukivao sam sluajno razgovor dvojice mornara s tog broda. Jedan je od njih priao kako su po nalogu nekog Gasparina Corteja uhvatili jednog ovjeka pa ga dre na brodu. Kormilar je dalje priao. Sternauova je radoznalost sve vie rasla. Najzad skoi i viknu sav uzbuen: - Gospodine, vi i ne slutite koliku vanost ima za mene to to ste mi priopili. Rekli ste da se kapetan tog broda zvao Henrico Landola? - Da. Njegov se brod zvao "La Pendola", to na naem jeziku znai "Pero". Bio se sigurno pod tim imenom prikrio. Kladim se daje "La Pendola" zapravo gusarski brod "Lion" koji gusari du afrike i istonoamerike obale. - Onda taj Henrico Landola nije u stvari nitko drugi nego kapetan Grandeprise. - Moda. Ali ja nisam svoju priu jo zavrio. Jedan od dvojice mornara htio je znati to e kapetan uraditi s sunjem, a drugi mu onda odgovori da e ga vjerojatno uputiti istim putem kojim je ve uputio jednog ovjeka to gaje nekoliko mjeseci ranije poveo sobom iz Meksika. Sternau gaje sluao u udu. - Iz Meksika? I niste nita vie uli o tom ovjeku? - Nita, samo to to je rekao taj mornar. Govorio je da je 53zapravo teta tog ovjeka, koji mora daje neki grof ili neto slino. - A nije spomenuo njegovo ime? - Da! Za mornara je on bio "stari Fernando". Oni su zatim oplovili Rt dobre nade i jedrili uz obalu Istone Afrike sve do Seile, gdje su ga iskrcali i prodali u Harar. Ja sam vam tu priu ispriao jer su oba sluaj a jedan drugome zaudo slini. Oba puta bio je naime u stvar umijean jedan Cortejo. Lijenik odjednom shvati. Brzinom munje bijesnu mu u mozgu uspomena na ono to mu je kratko vrijeme pred svoju smrt ispriao Jacques Tardot, koji je zajedno s njim amio u suanjstvu u Barceloni. On mu je spomenuo ime "Fernando", pa je Sternau odmah pomislio da se radi o bratu grofa Manuela, ovjeku za kojega je pretpostavljao daje umro u Meksiku. Sada, kad je doznao da su kapetan "Liona" i "Pendole" ista linost, nije vie ni najmanje

sumnjao da grof Fernando nije mrtav, nego da ga je Landola oteo. Da j e i naj manj e u to sumnj ao, svaku bi nj egovu sumnj u daje i u toj drugoj otmici imao uea jedan Cortejo bila rasprila kormilarova napomena. Nije se vjerojatno radilo o advokatu Corteju, ali Sternau je znao da se upravitelj imanja meksikanskog grofa zvao takoer Cortejo i bio brat panjolskog advokata, s kojim je on imao nekad posla. On potisnu misli koje su ga salijetale pa ponovo zapita: -1 nita vie ne znate o tom ovjeku? -Ne. - Vi ne znate u kojem je pravcu "Pendola" otplovila iz Nantesa? - Ja sam uo da se sprema za Capetown, ali kad su u pitanju gusari, navodi o pravcu plovidbe nisu pouzdani. Vama je sigurno poznato da ta vrsta brodova stalno mijenja pravac svoje plovidbe. Gusar plovi samo u pravcu plijena koji oekuje. - Ne bi li bilo mogue odavle saznati gdje je "Pendola" pristala ili gdje je viena? 54 -Piramida boga auaoa- O da, ali takve su informacije povezane sa znatnim trokovima. Pokuajte se raspitati kod veleposlanika u Berlinu. Izvijestit e vas, ali e proi dosta vremena prije nego to primite izvjetaj. -Da pokuam zatraiti izvjetaj telegrafskim putem? - To e bre ii, ali e i stajati vie. Ali, pretpostavimo da doznate kojim morem plovi "Pendola", kakvu ete korist imati od toga? - Potrait u taj gusarski brod i oslobodit u sunja. - Je li vam toliko stalo do toga da ga oslobodite? - Silno mije stalo! Moda u vam jednom opirno ispriati taj sluaj. Nego recite mi: Imate li sada bilo kakvih obaveza? -Ne. - Biste li se primili zapovjednitva jednog broda? Jednog malog broda, jahte? - Da kad bih u stroj arnici imao pouzdana stroj ara. Diplomom kapetana duge plovidbe raspolaem. - Bi li se takva jahta mogla ogledati na otvorenom moru s "Pendolom"? - Dovraga, na to nije lako odgovoriti! Morala bi svakako biti vrste grae i naoruana s nekoliko dobrih topova, a uz to imati posadu sastavljenu od hrabrih momaka. -Vi smatrate, dakle, to moguim. - Pod izvjesnim uvjetima, svakako. - Koliko bi mogla kotati jedna takva jahta? - Sto dvadeset tisua maraka bez opreme. - Ne bi li se mogla kupiti polovna? - Teko. Takvi se brodovi grade za privatnu upotrebu, za provod milijunaa, a takvi bi bogatuni smatrali upravo sramotom prodati jahtu kojaje njihovo vlasnitvo. Uostalom, polovni brod ne bi sigurno ni odgovarao vaim potrebama. Vi biste morali dati graditi brod prema vaim uputama i s opremom kavu vi elite. - A gdje se najbolje grade takvi brodovi? 55-Firunida boga ranci - Ja bih vam preporuio uveno brodogradili ste u Greenocku na Clydi. -U kotskoj, dakle? - Da. Vi biste morali osobno tamo otputovati. -Ali ja nisam strunjak za ta pitanja. Biste li bili ljubazni da mi se pridruite, u sluaju da se odluim za va savjet? - Od srca rado, gospodine doktore! - E, dobro! Razmislit u jo o svemu tome. Moja sestra, koja mnogo voli vau gospou, pitala me mogu li vam pomoi predujmom, koji bi vam omoguio da se na moru osamostalite. Ako naruim jahtu, vi neete biti dodue njen vlasnik, ali svakako njen kapetan. Ako ostvarimo na cilj, ja u rado i dalje voditi brigu o vama. Sad idem malo u umu proetati. Ovome to ste mi rekli pridajem veliku vanost, pa se moram osamiti i o svemu potanko razmislii. Pruivi jedan drugome ruku, oni se rastadoe. Poslije podne uoe u dvorite dvorca Rheinswalden jedna kola. Njima se dovezao dravni tuitelj. On svrati najprije na sala obitelji Unger i preda tamo boini poklon za Kurta koji mu je bio, kako se inilo, uvelike omilio. Poto provede kod njih etvrt sata, ode kod Sternaua koji ga srdano primi. - Donosite li kakve vijesti? - upita lijenik. - Da, i radujem se to vam ih donosim upravo sada, pred sam Boi. Poto obojica zapalie cigaru, slubenik produi: - Ja sam se o mnogo emu raspitao u vezi obitelj i Rodrigande. Grofica se propisno prijavila. Obratit emo se panjolskom poslaniku. Od njenog dijela batine nee joj moi oduzeti ni pare. Osim toga, poslao sam u Barcelonu jednog od naih najspretnijih detektiva. - Vrlo ste ljubazni i paljivi! Trokove u snositi naravno ja. - O tome emo kasnije govoriti. Taj detektiv ima uz to nalog da budno nadzire dvorac Rodrigande. - To je dobro i moe biti od velike koristi. Don Manuel e, naime, ostati zasad u Njemakoj i tu saekati rezultat potrage za svojim sinom. - Kako? Zar va budui tast nee odmah nastupiti protiv podmetnutog batinika? - Ne. On to ne bi mogao ni kad bi htio. - Objasnite mi to, molim vas. - To je u vezi s pravom vlasnitva koje je na snazi u Rodrigandi. - Ja vas ne shvaam. to bi Don Manuela moglo sprijeiti?

- Vi ete me shvatiti kad vam budem rekao da dvorac i grofovija Rodrigande ne predstavljaju slobodno vlasnitvo, ve obiteljsko dobro, majorat, i prelaze u otpadajuem dijelu u vlasnitvo svakog narednog mukog potomka, im ovaj navri dvadeset i jednu godinu. To znai da oba vlasnika mogu samo zajedniki s ostalim lanovima obitelji raspolagati imovinom, a tako i nastupati kao tuitelji. A sad mi kaite tko je naredni muki potomak s pravom na batinu? - Bez sumnje, stvarni Don Alfonso, kojega su gusari nazvali Mariano, a on se u Rodrigandi morao izdavati za Alfreda de Lautrevillea. Ja predlaem da pravoga Don Alfonsa zovemo zasad jo Mariano, jer ne znamo koje drugo ime dati varalici. -Vi mislite tako! A gdje vam je dokaz da se tako zove? Osim toga, Mariano treba tekbiti pronaen, kako bi mogao istupiti sa svojim zahtjevima. Potekou predstavlja injenica to Alfonso pred zakonom vai kao zakoniti nasljednik ili, tonije reeno, kao sadanji suvlasnik obiteljskog dobra. Iz toga proizlazi pravna besmislica: Don Manuel, da bi mogao tuiti Don Alfonsa, morao imati pristanak samog Don Alfonsa, zakonitog suvlasnika. - To je vraki zapletena pripovijest! - Svakako. U zakoniku porodice Rodrigande postoji jedna 56 57 rupa. Nije se raunalo s mogunou da bi otac jednom mogao imati razloga istupiti s tubom protiv vlastitog sina. Don Manuel bi imao puno pravo da i dalje - pored Alfonsa - stanuje u Rodrigandi i da kao suvlasnik upravlja zajednikom obiteljskom batinom. Nego, biste li mogli da mu u sadanjim prilikama preporuite povratak u Rodrigandu gdje bi mu ivot bio u opasnosti? Shvaate li sada zato su grofu vezane ruke i zato mora priekati da Mariano bude pronaen? -Ne bi li se moda moglo na osnovu kaznenog prava postii neto u parnici protiv Alfonsa? - Teko. Kakvi bi se dokazi mogli iznijeti protiv Alfonsa? On ima u svemu prednost pred nama, a bez Mariana ne moe se nita uiniti. - Ako stvar tako posmatrate, moram vam dati za pravo. Nego, kakve namjere imate s Don Manuel om? Hoete li drati u tajnosti daje spaen i izlijeen? - To nee biti mogue, koliko god to bilo poeljno. Ja ne mogu ipak svog tasta zatvoriti, da bih zatajio da je jo iv. Samo se po sebi razumije da emo postaviti strae oko dvorca i Alfonsa i njegove sukrivce po tajnim pouzdanicima nadzirati. Mi moramo ak pustiti neko vrijeme zloince da mirno uivaju u svom plijenu. Moemo u najboljem sluaju ishoditi da Roseti isplate njen dio batine. - U vezi toga, moram vam rei da sam saznao neto novo. Moj pouzdanik javlja mi iz Rodrigande da tamo ne misle osporiti daje dama, koja se ovdje nalazi, stvarno grofica Roseta de Rodrigande. - Iz toga slijedi da ona ima pravo traiti nasljedstvo. - Svakako. Ja sam upravo i u tom pogledu izmijenio nekoliko pisama sa panjolskim poslanikom u Berlinu. On je voljan da sa svoje strane uini sve to bude u njegovoj moi. - Ja sam vam zaista mnogo zahvalan. - Upravo sam saznao od Ungera da ete poi uskoro s njim -------------------------Piramida boga sunca------------------------na put. Rekao mi je da kanite kupiti jednu jahtu. -Istina je. - Ono to mi je kormilar priao o svemu to vas je zadesilo u posljednje vrijeme dojmilo me se kao sasvim udna pria. Hoete li mi dopustiti, gospodine doktore, da vas za vrijeme vae odsutnosti i u toj stvari zastupam kao tuitelj? - Vrlo rado, ukoliko sama stvar nije izvan nadlenosti vae slube. Ja se u to, kao laik, ne razumijem. - Ne brinite. Vi ste zapadnjak i ujedno rtva spletaka. Ja raspolaem sredstvima kojima vi ne raspolaete. Poduzet u odmah potrebne korake da bih saznao kad je i gdje je "Pendola" posljednji put viena. Rekavi to, dravni tuitelj ustade. - A sad mi dopustite, gospodine doktore, da vam izrazim svoje najsrdanije elje povodom vaeg sutranjeg vjenanja. Smijem li pozdraviti grofa i groficu? Ja sam ih vidio kad su bili bolesni pa bih im htio estitati na ozdravljenju i ujedno tim povodom nadopuniti svoj izvjetaj. - Idem odmah po njih. Kad se malo zatim vrati s grofom i Rosetom, dravni tuitelj bio je prosto zapanjen promjenom koju na njima primijeti. Bio je ranije vidio Rosetu, kako u svojoj mramornoj ljepoti klei na tlu, zadubljena u molitvu. Sad je vidje ozarenu duhovnim ivotom. Iz nje je izbijala profinjena enstvenost. I grof je sada izgledao u svojoj dostojanstvenosti i ozbiljnosti sasvim drukiji nego ranije, kad je svojim djetinjim ponaanjem pobudio u njegovoj dui najdublje saaljenje. I on sam sebi ree da e se svim svojim utjecajem zaloiti kako bi im pomogao ostvariti njihova prava. U velikoj dvorani dvorca bile su meutim izvrene sve pripreme za sutranji dan. Udno dvorane bi podignut oltar, okruen gustom jelovom umom, a uz to je nadumar sam dovukao golem bor i smjestio ga usred dvorane. Sa svojim lugarom kapetan je marljivo prionuo za posao, kitei bor. Da bi se osigurao od smetnji, naredi da se vrata dvorane 58 59zakljuaju; htio je da svoje goste iznenadi i zato nije nitko, ma tko bio, smio ui. Dobri Rodenstein bio je toga dana upravo Ijudoderski raspoloen. To njegovo raspoloenje nije bilo nikako u skladu s poslom kojemu su se obojica sa zanosom posvetili. Stavili su svjeice pa su se upravo latili pozlaivanja oraha. Na stoluje lealo mnotvo oraha, a pored njih svei zlata u listiima i velik lonac ljepila. - Ludwig, ti magare nad magarcima, ti nespretnjakoviu! Mora pozlatiti orahe, a ne svoje medvjee ape! -Nisam ja kriv, gospodine kapetane, to mi se poneki listi zlata zalijepi kadto za prste. - Tako? Poneki listi? - naruga mu se nadumar. - ovjee, sa zlatom koje ti se lijepi za prste, mogao bi pozlatiti orahe itavog vojvodstva. - Ta nije mogue, gospodine kapetane!

- Umukni, da nisi pisnuo! - zagrmi nadumar kojega Ludwig nije mogao nikako uvjeriti. - Kako se usuuje protusloviti mi? - Ja se samo branim, gospodine kapetane, jer mi krivo inite; pazi samo, ta i vi imate obje ruke pune zlata! Ukoren, kapetan najprije pogleda zaueno lugara, a zatim svoje ruke za koje su se bile zalijepile itave krpe zlata, tako velike da se njima moglo pozlatiti deset oraha. Sad se tek pravo naljuti. - Jezik za zube! - izdera se na Ludwiga. - ije je zlato, je li? Jesi li ga ti kupio ili ja? Imam li, dakle, pravo umrljati se koliko me god volja ili ne! -Dajte mi ve jednom mira, gospodine kapetane, ako neete da odem i ostavim vae orahe da se sami pozlate. Nadumar zanijemi, a onda prasnu. - Sto mu strijela i gromova, koji je avo u tebe uao, da se usuuje tako govoriti sa mnom? Jesam li te ovamo zvao zbog sebe ili zbog nae drage milostive gospoice za koju nema dovoljno zlata na ovome svijetu? Ako odmah ne... 60 -Piramida boga suncaRije mu zastade u grlu, jer se zau kucanje na vratima i odmah zatim glas malog Kurta: - Gospodine kapetane, otvori mi, molim te! Te rijei usmjerie nadumarev gnjev u drugom smjeru. - Ostani napolju! - viknu nadumar. - Ne trebam te sada! - Ali ja bih ti htio neto pokazati! - Nemam vremena! - viknu Rodenstein. - Ah, izii samo askom, samo na trenutak. -Ni govora! - zaurla on. - Gubi se! - Dobro, ja idem, kad ve moram, ali onda u ga sam ustrijeliti! Nadumar se zaprepasti. - - Sam e ga ustrijeliti? A koga to? Koga e to ustrijeliti? -Tigra! - to - to - tooo? Mladiu, ti si poludio! - Gospodine kapetane, ja sad idem! - Stani, da se nisi makao! Evo me odmah! On baci kist, tek umoen u ljepilo, i napola pozlaen orah, to gaje upravo drao u rukama, lugaru u glavu i izie u isti as na vrata. Pred vratima j e staj ao Kurt u lovakom odij elu. O lijevo je rame prebacio puku, a na desno zametnuo dug, teak predmet, u kojemu, kad ga vidje izbliza, nadumar prepozna eljeznu motku, na kojoj se, kao na ploama u koje niane lovci, mogao micati od eljeznog lima nainjen tigar. Pred tom igrakom nadumaru se ote glasan usklik. - Ah, to je, dakle, tigar kojega e ubiti? - Da - nasmija se Kurt, a oi mu pri tom zasjae od radosti. - Odakle ti ta zvijer? - Dobio sam je za Boi od dravnog tuitelja. - Zar zbilja? - upita ga u udu nadumar. - Kako mu je moglo pasti na um da ti tako neto pokloni? - Ne znam. Vjerojatno da mi se odui to ga onda nisam ustrijelio. - Hm! Moda si u pravu. A to e sad s tim? 61- Okuat u to u umi. A ti, gospodine kapetane, mora sa mnom da mi pokae kako se to radi. - Hm. Ja nemam zapravo vremena. -Ondaidem sam. Nekakou ve izii na kraj s tim. Gospodin doktor Sternau priao mi je o lovu na velike zvijeri pa i ja elim postati dobar lovac kao on. - Za to e imati jo prilike. U umu moe poi i drugi put. - Ne, danas elim. Molim te, dragi gospodine kapetane, hajde, doi sa mnom! Nadumar se uzalud opirao. Trenutak kasnije uputie se zajedno, malo i veliko dijete, gazei dubok snijeg, u umu. Dravni tuitelj nije mogao maliana obradovati vie nego to ga obradova tim svojim poklonom. On se ranije raspitao kod Sternaua to bi mogao pokloniti nadobudnom malianu za Boi, a ovaj ga uputi da mu pokloni tu uistinu neobinu djeju igraku. Osvanu Badnjak i s njim lijep, sunan zimski dan, upravo kao da se u ast mladenaca zaodjenuo sjajnim sveanim ruhom. Neto prije deset sati okupi se se svi ukuani u dvorani starog dvorca gdje raskono okien bor pobudi udivljenje i priznanje svih uzvanika, pa je nadumar bio ushien hvalama kojima je sa svih strana bio obasipan. Malo poslij e deset stie upnik crkvene opine Rheinswalden i, nakon dirljiva govora, obavi vjenanje. Na ruku, koji je iza tog sveanog obreda prireen, okupie se lanovi obiju porodica i malobrojni uzvanici. Po izriitoj elji same nevjeste ruak je bio skroman, to svi uzvanici odobrie. Uvee se ukuani ponovo naoe na okupu u istoj dvorani, ali sad boino drvo, osvijetljeno bezbrojnim svjeicama, zapanj i svoj om raskoi panj ol ske goste. Na takvo ne to ni su bili navikli u svojoj domovini. Mlada se grofica priljubila uz svog mua i svaki as uzvikivala zadivljena: "Ah, to je lijepo", dok je Elvira pljeskala rukama, da se sve orilo, i uvjeravala sve oko sebe: - E, ba je divno, takvo neto 62 ------------------------Piramida boga sunca-----------------------nismo nikada dosada vidjeli. Mi u panjolskoj toga nemao. I moj Alimpo to kae! U taj se as zaue odozdo iz dvorita zvui lovakog roga, a zatim odjeknu u etiri glasa u laganom tempu koral: "Sreom me svega ozari, ljudske due prijatelju, kad mirno pod okriljem ljubavi tvoje poinem. Iz duboke sjete ja tada se diem

i sretan u naruje tvoje ja hrlim. Pred tobom u tugu utonula bjei no, kad bezmjemom radou tvoja zrai grud. Na zemlji ovoj nebo ve sebi naoh. Tko u tebi radost trai i mir, zadovoljstvo e u tebi nai!" Nadumar je bio organizator i tog dijela sveanosti. On je stajao dolje u dvoritu pred etvoricom mladia i davao im takt. Mladii su se trudili koliko su najvie mogli, pa je nadumar mogao biti sasvim zadovoljan postignutim uspjehom. Koral je zvuao pomalo poetniki nedotjerano, kadto ak i krivo, ali uglavnom sasvim prijatno. - Kakva j e to pj esma bila? - upita gore Roseta, kad posij ednj i zvui zamrijee. - To je jedna pobona crkvena pjesma koju je na prijatelj nadumar dao otpjevati tebi u ast. - Oh, nadumar je vrlo dobar ovjek. Ja ga ne razumijem kad govori, ali osjeam i vidim da me voli. eljela bih da mu se oduim kako zasluuje. Malo zatim poee dijeliti darove. Na dugom stolu pred boinim drvom nalazilo se mnotvo bogatih darova. Roseta pokloni Heleni Sternau dragocjen nakit, a ova joj za uzvrat pokloni krasnu ensku kapu koju je sama izradila. Mladi supruzi ne izmijenie meusobno darove, jer su sami predstavljali najljepi boini dar kojim su se toga dana meusobno usreili. Kurt, koji je bio pozvan da sa svojim roditeljima prisustvuje dijeljenju darova, dobi odnadumara lijep zimski kaput i kapu, opivene krznom od lisice koju 63l je Kurt ustrijelio. Djeak se burno obradova tom lijepom poklonu i umalo to ne ugui svojim toplim zagrljajima dobrog nadumara. Nije teko zamisliti da nadumar nije bio zaboravljen; sjetie ga se bogatim poklonima ne samo don Manuel i njegova ki, nego i Sternau. I upravitelj i njegova ena toliko se obradovae primljenim poklonima daje Alimpo na rastanku rekao doktoru: - Senjor Sternau, jo u svom ivotu nismo tako lijepo proslavili Boi! Prooe i svadbene sveanosti. Sad se njemaki lijenik morao sav posvetiti na otkrivanje tajnog udesa porodice Rodrigande. Samo je jo etiri tjedna mogao uivati u svom tek sklopljenom braku, pripremajui se uz to za putovanje na koje j e odluio uskoro krenuti. I dravni tuitelj zauze se za stvar koja se ticala porodice Rodrigande. On je imao i u Londonu i u Berlinu utjecajne veze koje su mu mogle biti od velike koristi pri traganju za brodom "La Pendola". Iz Berlina i Londona zatraene su informacije od raznih veleposlanstava, a rezultat toga traganja bila je vijest daje "Pendola" pred kratko vrijeme uplovila u luku sv. Jelene da se snabdije vodom, a onda otplovila za Capetown. Sad se bar znalo gdje treba traiti gusara. Sijeanj se primicao ve kraju kad Sternau napusti zajedno s kormilarom Rheinswalden, ostavivi svoje najmilije pod kapetanovom zatitom. Snabdjevi se oveom svotom u gotovu novcu i dobrim mjenicama isplativim u engleskoj valuti, krenu Sternau na put. Do Mainza mu se pridrui kapetan, otprativi ga do broda kojim je, plovei niz Rajnu, trebao stii do mora. Njegov rastanak s mladom enom bio je dirljiv. Roseta se nije nikako mogla odvojiti od njega. Naslonjena na njegove grudi, nije prestajala plakati. A zatim ostade dugo na kapiji, gledajui za kolima kojima je njen mu krenuo za Mainz. Uz nju su bili njen otac, Alimpo i Elvira. Bez rijei ljubio je 64 -------------------------Piramida boga sunca------------------------grof svoje dijete. -Ne plaite, draga moj agrofice- govorilaj oj j e upravitelj ica. - Na dobri gospodar vratit e se uskoro, to kae i moj Alimpo. - Da - potvrdi ovaj. - Gospodin doktor je ovjek kadar uhvatiti tog kapetana Landolu. On e ga sigurno nai. Nedaleko od njih stajao je Ludvvig s Kurtom. Djeak je plakao, a i lugar je bio ganut pa se gotovo postidje kad mu u oku zablista krupna suza. Ti plae, mladiu! - ree djeaku. - Ba si baba, pazi! - Pa ti plae - ree Kurt. - Ja? Ja da plaem? Ba si glup! Zar ne vidi da mi se oi znoje? E, ba je paklena vruina danas. Pred osam dana bilo je ovdje jo hladno kao sred Sibira, pazi, a danas je vrue kao da se nalazimo u brodskoj strojarnici. Zaista, sasvim neobino vrijeme! Ljudi iz Rheinswaldena nisu ni slutili da e proi mnogo godina prije nego to se Sternau i kormilar vrate. Na pristanitu Sternau nae dravnog tuitelja koji je doao jo jednom s njim porazgovarati i uvjeriti ga da moe bez brige krenuti na put, jer e on njegovu stvar odluno braniti i stalno voditi najveu brigu o Don Manuelu i o mladoj gospoi. Kapetan otprati Sternaua do Kolna. Tu se rastadoe. - Kako dugo mislite izbivati, doktore! - Tko to moe znati? Mojim putevima upravlja Boja ruka. - Ja se nadam da e nam vas Bog uskoro vratiti. - Pozdravite mi jo jednom Rosetu i itavo njeno drutvo!

- Bit ete slueni, doktore! Nemojmo sad tugovati Nakon rastanka dolazi sastanak. Zbogom! - Ostajte mi zdravo! Stegnue jedan drugome ruku, a Sternau krenu zatim s kormilarom u susret neizvjesnoj, pustolovnoj budunosti. 65 i ","," v;"3. U POTJERI ZA GUSAROM Na zapadnoj obali kotske, tamo gdje rijeka Clyde utjee u more, na junoj obali zaljeva koji ta rijeka na svom uu tvori, lei grad Greenock, poznat meu svim pomorskim narodima svijeta. U brodogradilitima toga grada sagraeni su mnogi brodovi njemakog Llovda i njemake ratne mornarice, iz njih su mnogi gordi jedrenjaci i trgovaki brodovi krenuli na put po svim morima irom svijeta. U jednom od najposjeenijih hotela toga grada pojavie se izmeu ostalih gostiju jednoga dana doktor Karl Sternau i kormilar Unger. Bili su uvjereni da e tamo najlake saznati gdje bi mogli kupiti jedan mali brod kojim bi im posluio za potjeru kapetana Landole. Traili su takav brod posvuda, u luci i u brodogradilitima, ali uzalud, pa su sad o tome razgovarali sjedei za rukom u restoranu. Nasuprot njima sjedio je jedan stari gospodin koji im, uvi njihov razgovor, ree da nedaleko ua rijeke Clyde mogu vidjeti prekrasnu parnu jahtu izloenu na prodaju. Uz to nadoda da se o prodaji jahte brine jedan advokat koji stanuje tamo u blizini. Brod se nalazi, ree, pred samim vratima vile u kojoj stanuje advokat. Stemau zahvali gospodinu i odmah nakon ruka krenu s kormilarom da vidi jahtu. Oni su ve ranije obili luku do ua rijeke, ali sad se uputie uzvodno obalom pa nakon nekog vremena otkrie opisanu jahtu, usidrenu uz obalu. Bio je to odlian brzi brod, etrdeset metara dug, est metara irok, s gazom od deset metara, na dva jarbola, 66 -------------------------Piramida boga sunca------------------------snabdjeven potrebnom opremom i jedrima, koja su snagu pare pojaavala snagom vjetra, tako da se jedva mogao zamisliti brod koji bi se u pogledu brzine mogao s njime mjeriti. Kako je brod bio spojen jednom daskom s obalom, prijeoe odmah na palubu samog broda. Sva su okna bila otvorena, a ni kabina na krmi nije bila zatvorena. Jahta je bila divno ureena. Pregledavi strunjaki sve u tanine, Unger se najpovoljnije izrazi o samom brodu, nazvavi ga posljednjom rijei tehnike. Potom se vrati se na obalu. U j ednom vrtu pronaoe vilu koju su traili. Na otvorenim ulaznim vratima ugledae ploicu s natpisom: "Emery Miller, advokat". Uoe i prooe kroz vrt gdje naioe na jednu sobaricu koja ih povede do advokata. Upoznavi ga sa svojom namjerom, saznae od njega da su i vila i jahta vlasnitvo grofa Nottinghama. - Grofa Nottinghama? -upita Sternau iznenaen. - Smij em li vas zamoliti da mi kaete puno ime Njegova Gospodstva? - Sir Henry Dryden; grof Nottingham - izjavi advokat. - Ah, ij a j e ki pred neko vrij erne bila u posj etu kod grofice Rosete, u dvorcu Rodrigande u panjolskoj? - Svakako - potvrdi Englez, i sam zauen. - Poznajete li viladv? V - ak vrlo dobro. Ja sam se takoer tada nalazio u Rodrigandi pa mogu, bez lane skromnosti, nazvati se njenim prijateljem. Sav obradovan, advokat uzviknu: - Pa vi ste onda onaj lijenik Sternau koji je staroga grofa operirao? -Da. - Onda mi je naroito milo to mi se pruila prilika da vas vidim u svojoj kui. Sir Henry i lady Amy bili su prije nego to su otputovali za Meksiko ovdje, i gospoa nam je mnogo priala o vama. Trebate znati daje ona prijateljica moje ene pa joj je ispriala sve to se u Rodrigandi dogodilo. - A ja u vam rei daje grofica Roseta de Rodrigande sada moja ena. Ona ivi u Njemakoj kod moje majke. 67- Kako se sve to brzo odigralo! - uzviknu advokat. - Po prianju lady Amy mogli smo, dodue, to i naslutiti. Ali brzina kojom se to odigralo moe biti samo posljedica sasvim neobinih dogaaja. elio bih da mi o svemu tome neto vie kaete. - Kad vam se lady Amy povjerila, zato da vam se ja ne povjerim? - ree Sternau utivo. - Molim vas, dakle, najprije dopustite mi da vas predstavim svojoj eni. Zatim vas usrdno molim da za vrijeme vaeg boravka u Greenocku budete moj gost. U poetku se Sternau ustruavao prihvatiti poziv, ali najposlije morade pristati. Advokatova se ena naroito obradova kad u tko su i odakle dolaze ti stranci pa se potrudi da im boravak u svojoj kui uini to prijatnijim. Lijenik je priao svoje doivljaje, a domaini su se ophodili prema njemu s najveom panjom. Sternau tako sazna da lord Dryden prodaje jahtu samo zato to mu za njegova vjerojatno dugog boravka u Meksiku nee trebati. Sternau je kupi za relativno skromnu svotu. Sad je trebalo opremiti brod i nai za nj posadu. A posadu je sainjavalo, ne raunajui Ungera, etrnaest mornara i nekoliko strojara i loaa. Mornari su prijanjeg kormilara nazivali kapetanom, a Sternau mu, kao vlasnik broda, potvrdi taj naslov. Jahta se dotada zvala "The Fleeds", a sad dobi ime "Roseta". Advokat im je pomogao u nabavci hrane, streljiva i oruja. Kako je trebalo pronai gusare, bilo je potrebno imati i nekoliko topova. Zato naoruae "Rosetu" s etiri brodska i tri pokretna topa, od kojih jedan bi smjeten na pramanu, a drugi na krmenu palubu. Brod je plovio brzinom od osamnaest milja na sat, a za to je vrijeme troio otprilike dvjesto kilograma ugljena. Trebalo je ee pristajati, da bi se zaliha uglja mogla povremeno popunjavati. Uskoro jahta isplovi niz Clyde, u susret moru i svom cilju, 68 -Piramida boga armcakoji ni tko jo nije mogao odrediti. Moglo se samo nasluivati da kapetana Landolu treba traiti na zapadnoj obali Afrike. Prijeoe sretno preko, po plovidbu, toliko opasnog Biskajskog zaljeva, koji pomorci nazivaju mornarskim grobljem i da bi

neto saznali, pristadoe na Azorskim, Kanarskim i Kapverdskim otocima, ali ne saznae nita. Sternau zaplovi onda prema sv. Jeleni, da bi ondje popunio svoju zalihu ugljena, i tu naie po prvi put na neki trag. Kapetan Landola je tu ponovo pristao sa svojom "Pendolom", da bi se snabdio vodom, pa je zatim odjedrio put juga. Sad je trebalo oekivati da e se u Capetovvnu neto vie o njemu uti, pa zato Sternau zaplovi prema Rtu dobre nade. Jahta "Roseta" nalazila se nekoliko stupnjeva sjeverno od Rta dobre nade. U rano jutro kapetan Unger se pojavi u kabini na krmi i tu zatee Sternaua koji mu javi da se na zapadu vidi jedan brod na tri jarbola. Na brodu se nalazio jedan crnac, bivi Landolin mornar, na kojega je Unger sluajno naiao u jednom lukom gradu pa ga je najmio za "Rosetu". Taj je crnac imao naroito otar vid pa je s jarbola otkrio prostim okom brod, prije nego to gaje Unger dalekozorom zamijetio. - Da li je to "Pendola"? - upita Sternau Ungera. - Ne moe se jo nita rei - odgovori Unger - Ali po poloaju jedara lii na trgovaki brod. Naredit u da se plovi prema njemu. Obojica se uspee na palubu i dohvati se svaki svoj dalekozor. Nakon nekoliko minuta primijetie daje brod na tri jarbola, upravo kao i oni, skrenuo prema jugu, ali ga oni pretekoe, jer su imali pogodan vjetar pa su mogli koristiti jedra i tako pojaati parnu snagu. Dok su oni tako jurili poveanom brzinom, crnac koji se nije vie makao s vrhajarbola, kriknu glasno, iznenaen, a pomalo i prestraen: - Stoje? - doviknu mu Sternau. - Jo jedan brod, doavola! - odgovori crnac. - Tu na 69zapadu. Ali ne vidi se dobro: ima crna jedra. - Crna jedra? - upita odmah Unger. - Crna jedra ima samo brod kapetana Landole! On upravi dalekozor u smjeru koji mu je crnac ispruenom rukom oznaio i ugleda sad drugi brod koji je punim jedrima jurio prema prvom. Zbog tamne boje njegovih jedara bilo gaje teko prepoznati. - To je on! - ree najzad Unger uzbueno. - Da se ne varate moda? - upia Sternau. - Ne. Lukav je taj Landola. Njegova su jedra od dvojakog platna pa ih mijenja. Kad pristaje u neku luku, razvije bijela jedra, a na puini plovi pod crnim jedrima. To mu mijenjanje zadaje mnogo muke, ali na taj se nain osigurava. Kako se ini, uoio je trgovaki brod pa se sada ustremio na njega. - Onda smo stigli u dobar as da napadnutom brodu pruimo pomo! - ree Sternau. - Konano u ipak jednom uhvatiti toga Landolu; ovaj put, nadam se, nee mi umai! Kapetan strese ozbiljno glavom. - Ne smijemo zaboraviti da je naa mala jahta gusaru jedva dorasla. Mi moramo nastojati da ga napadnemo postrance. U borbi na puini mi mu moemo, istina, nanijeti velike tete, ali ga se ipak neemo doepati. Ali ja se nadam da e se trgovaki brod braniti, a onda smo dva protiv jednoga. Ja u narediti da se jedra smotaju, a ujedno pusti para, kako bi nas to kasnije primijetio. Izvrene su sve mogue pripreme. Sputena su jedra, jer su se mogla vidjeti iz velike daljine, a topovi su napunjeni. Tako je sad mali brod mogao neprimijeen pucati u boju koji je svaki as mogao zapoeti. Nakon nekog vremena gusar se dovolj no priblii trgovakom brodu. On podie crvenu gusarsku zastavu i jednim hicem iz topa dade znak trgovakom brodu da okrene jedra prema vjetru. Trgovaki je brod vjerojatno shvatio kakvom udesu ide u susret pa je bio razapeo sva svoja jedra, trudei se umaknuti. Naglim zaokretom nae se izvan dometa vatre 70 -Piramida boga suncakoju je na njega upravio gusar. Ali ovaj izvede odmah isti manevar i pripuca za njim: jedrio je bre pa uskoro sustie protivnika. Drugi hitac zatutnji nad morem. Ovaj put je gusarski brod otro pripucao. Primijeeno je daje njegov metak pogodio drvenu brodsku grau, pa je iverje poletjelo na sve strane. Glasni povici radosti razlegoe se na gusarskom brodu, a povici bijesa i straha odazvae im se s trgovakog broda koji odmah spusti nekoliko jedara i zakrenu, propustivi gusarski brod pored sebe. U taj as zakolutae se dva oblaia nad palubom trgovakog broda, grunue dva hica i odmah bi primijeena zabuna na gusarskom brodu. Oba su hica pogodila brod. - Vrlo dobro! - viknu zadovoljno Unger. - Trgovaki brod ima englesku zastavu. Naoruan je s nekoliko topova i odluan boriti se. Njegova momad gaa odlino. Naprijed! Sad je na nama red da napadnemo gusara s druge strane! Oba se broda postavie sad jedan prema drugome i stadoe se meusobno gaati. Vidjelo se jasno da je gusar jai od Engleza, ali mu trajnija topovska vatra ipak dojadi i on ponovo razapne jedra koja je maloas spustio da bi se, iskoristivi pogodan vjetar, sasvim pribliio trgovakom brodu. - On ga eli zakvaiti! - viknu Sternau. - Da - odgovori Unger. - Ali vidite da ni Englez ne gubi prisutnost duha. I on koristi vjetar pa se okree. Sad je u gusara upro kljun, kao lisica kad na psa iskesi zube. Sad u i ja potjerati punom parom. Za est minuta bit emo kod njih, pa e se uti naa odluna rije. Jahta je do sada bila izbjegla svako dimljenje, pa je nijedan od dva broda ne primijeti. Ali sad se izvi tamna, duga traka iz njenog dimnjaka i odmah se razlijee s Engleza glasan poklik radosti. I gusarski brod primijeti novog protivnika, ali nije smatrao potrebnim da vodi rauna o patuljku, suvie slabom da bi ga mogao omesti u planiranom napadu. 71Uto "Roseta" projuri pored Engleza. S palube engleskog broda javi im se kapetan: - Ej, vi s jahte! Ima li od vas pomoi ili nema? - Ima! - odgovori Sternau. - Nemojte se predavati! - Ne pada nam ni na kraj pameti! Kapetan potvrdi te rijei djelom, jer u isti as osu na razbojnika ponovo paljbu, i sudei po psovkama, koje do njega doprijee s palube gusarskog broda, pogodi odlino cilj. Zau se glasan, ljutit poklik:

-Hvataj se vesla! Navali! Zakvai! -Ah, to je Landola - ree Unger. -Ali mi emo mu kvaenje odmah zagoriti. Jahta se okrenu pa stade pred lijevi bok gusara i udesi jedra prema vj etru, tako daje topovi s gusarskog broda nisu mogli dosei. - Pucaj! - zapovijedi Unger. Sad grunue njegovi topovi i gusarski se brod strese. Meci pogodie trup. - Tako valja! - pohvali Unger posadu. - Ne tedite metke! Dok su se tobdije po sredini broda trudile neprijatelju zadati ranu ispod povrine mora, pokretni mu topovi zasue mecima palubu. Gusar sad uvidje da mora voditi rauna o malome Davidu pa obrati na njega panju. Ali njegovi topovi nisu mogli zakaiti jahtu, a od puanih je metaka Unger zatitio palubu hasurama kojima je obloio stijenke palube. Tako se gusar nae izmeu Engleza i jahte. Oba su se broda drala hrabro, pa je gusar ubrzo morao uvidjeti da poloaj u kojemu se naao nije nimalo prijatan. Bilo je jasno da ne moe prii trgovakom brodu dok ne onesposobi jahtu. - Zakvaite tu prokletu orahovu ljusku! - zagrmi Landola. Potom naredi da se spuste u more dva amca s potrebnom posadom koji e napasti jahtu. - Tako treba! - kliknu smijui se Unger. - Odmah e se napiti vode. 72 -Piramida boga anuneaI odmah zapovjedi: - Vozi krmom! Tako je mogao slobodno nianiti i preuzeti osobno ulogu tobdije. Odmah mu se priblii vei amac s gusarskog broda. Unger naniani paljivo i opali. Metak ue u pramac amca, proe itavom njegovom duinom i izae na krmi. Vie veslaa bi ranjeno, a kormilo razmrskano. U amac prodrije voda i on potonu. Ljudi skoie u more, pa ih prihvati drugi amac koji im je odmah pritekao u pomo. Ali i taj bi pogoen jednim metkom pa i u nj poe prodirati voda kroz rupu koju je metak probio. - Tako! - viknu Unger. - Ne tedite metke! Ne dajte im da se vrate na brod. Zapovijed bi izvrena. SadtekLandolauvidjedamujemala jahta opasniji protivnik negoli engleski brod na tri jarbola. Sav je drhtao od bijesa. Stajao je na kormilu, a glas mu se jasno uo. - Sipajte na tu prokletu jahtu rune granate! - zapovjedi gusar. - Tog patuljka moramo unititi. Zatien hasurama, Sternau mu doviknu: - Henrico Landola, pozdravlja te Cortejo iz Rodrigande. Gusar problijedi. Uvidi daje raskrinkan pa zagrmi: - Sipajte granate! Brzo! Brzo! Ta nam hulja ne smije umai. Unger naredi da se stroj stavi u pogon i udalji od gusarskog broda koliko je bilo potrebno da mu rune granate ne zakae jahtu. Ali sad mu zaprijetie topovi s gusarskog broda. Zato se usidri pred neprijateljevom krmom, gdje je bio izvan opasnosti, jer je neprijatelj s krme mogao pucati samo iz dalekometnih topova, pa pokua da mu mecima uniti kormilo. Ako u tome uspije, onesposobit e gusara za dalju borbu. Kad je to Henrico Landola uvidio, die jedra i pokua potopiti jahtu, ali mu ona brzo izmae. U meuvremenu se i Englez umijeao u boj. Bio je, dodue, na vie strana oteen, ali ni on ne ostade duan, pa i njegovi meci ostavie podosta tragova na protivnikom 73brodu. Gusar se nae u nepovoljnom poloaju, jer se morao podijeljenim snagama stalno boriti na dvije strane. Nije se vie mogao nadati da e uspjeti zakvaiti protivniki brod. Stoga, kad vidje da su s jahte upravili sve svoje metke u kormilo njegova broda, shvati da se moe nai u opasnosti i biti onesposobljen za svaku borbu. I tako mu ne preostade nita drugo, nego da u zavjetrini, podigavi jedro, umakne s poprita, teko ranjen u trup hicima s engleskog broda. Na trgovakom brodu momad udari u radosno klicanje i doeka s izrazima zahvalnosti jahtu, kad mu se ova pribliila i naslonila na njega ljestve. Sternau se s Ungerom pope na spaeni brod. - Vaa nam je pomo dola u dobar as, Sire! - doviknu im kapetan pruajui im ruku. - Vaa se avolska jahta ba junaki ponijela! - A ni vi se niste kukaviki ponijeli, Sire! - odgovori Sternau. - Istina, ali ja sam izvravao samo svoju dunost! Radoznao sam ipak da li e me gusar jo napasti. - Sigurno nee, dok ja budem u vaem drutvu. - Ah, to mi nekako zvui kao da me elite pratiti. -Ne mislim prati ti vas, nego njega. Ja tu hulju ve nedjeljama traim pa ga neu vie pustiti iz vida. -Zaista? -upita kapetan u udu. - Morate li moda izravnati neki mali raun s njim? - Dakako. Hoete li mi uiniti uslugu? - Vrlo rado. - Onda javite u sve luke da ste se borili protiv broda "Lion" i njegova zapovjednika, kapetana Grandeprisea, i nadodajte da su oba imena lana. Pravo je ime broda "La Pendola", a kapetan je toga broda panjolac Henrico Landola. Tako emo ga moi uhvatiti. Ja u toboe ploviti za vama, kao da i mene put vodi u Capetown. Tako e se on osjeati sigurnim pa nee ni slutiti da ga slijedim. - A kakve vi to raune imate s njim, Sire? 74 -Piramida boga sur Sternau mu ispria stoje smatrao potrebnim, a onda se vrati na jahtu koja produi ploviti put juga, dok je gusar skrenuo na jugozapad. Kad se udaljio ve toliko da s palube ni s najboljim dalekozorom nije mogao zamijetiti jahtu, udari Unger istim pravcem.

Dobivi takav primjeran amar, Landola shvati da nee moi postii svoj cilj - opljakati jahtu i engleski trgovaki brod - pa se dade u bijeg. "Pozdrav iz Rodrigande" bio mu je zagonetan. U ovjeku koji mu je doviknuo taj pozdrav nazreo je neprijatelja vjeta svom zanatu. U to da mu je taj ovjek neprijatelj nije ni najmanje sumnjao, ali nije mogao zamisliti tko bi to mogao biti. Jedno mu se inilo jasnim: jahta je sigurno produila put Capetovvna pa e tamo podnijeti prijavu. Zato poduzme i on izvjesne mjere: i on produi put Capetovvna, ali kriom da bi, nakon to u onu luku stigne jahta, koja e ga sigurno pretei, doao tamo do kakvih vijesti. Nekoje vrijeme plovio zapadno od pravca kojim je trebalo da krene na svom putu, jer je zazirao od svakog broda na koji je mogao naii, a onda zaplovi put juga da bi potom, u visini Capetovvna, nekoliko milja od te luke, zakrenuo na istok. Na toj geografskoj irini bila se ve spustila no pa se mogao neprimijeen pribliiti obali. U osvit dana potrai samotan zaljev gdje se usidri, jo uvijek neprimijeen. Zatim napisa pismo svom povjerljivom agentu u Capetownu, koji je bio duan brino uvati sva pisma upuena gusaru u taj grad. Po to su pismo dola dva ovjeka koji su se jednim amcem na jedro uputili u Capetown. Stigli su u grad bez ikakve smetnje, pa jedan ostade u amcu, a drugi poe do agenta koji proita pismo. - Prava je srea to ste se sakrili - ree ovaj kad proita pismo. - Jedan zapadnjak, koji je sino uplovio ovamo na jednoj jahti, podnioje prijavu daje kapetan Landolau stvari Grandeprise. - Da li je taj zapadnjak jo tu? - upita ovjek. 75- Da, sad ukrcava ugljen. - A kako se zove? - Sternau. A kapetan se zove Unger. Guverner je sazvao sve agente i opomenuo ih da s Landolom samo pismeno komuniciraju. Sva korespodencija, naslovljena na njega, mora se odmah predati vlasti. Sad se i ja moram uvati. Predat u vam jo pismo koje sam juer primio, ali za neko vrijeme ne oekujte vie od mene takve usluge. Agent preda zatim ovjeku jedno otvoreno ifrirano pismo. Mornar se potom izgubi. Od Landole je primio uputu da sazna to vie o jahti i zato poe u onaj dio luke gdje se jahta usidrila. Jo nije bio stigao do tog mjesta, kad ga srete jedan ovjek, koji, ugledavi ga, zastade, kao da se zamislio, a onda se okrenu, potra za njim i zaustavi ga. Stranac je po izgledu bio oito otmjen pomorac. - Hej, mladiu - ree - na kojem si brodu ukrcan? - Na onom Amerikancu tamo - odgovori brzo i pribrano gusar i pokaza jedan ameriki brik, pored kojega je proao ulazei u luku. - Tako, tako - ree pomorac posumnjavi u istinitost njegovih rijei. - Poznaje li Funchal? -Da. -Kad si bio ondje? - Pred mnogo godina. Bio sam tada ukrcan na jednom francuskom brodu. - Tako? Onda se sigurno sjea i visoke mrave majke Dry? -Ne sjeam se. Mnogo je vremena otada prolo. - Hm. Meni se ini da nije davno to sam te tamo vidio. Da li ti je poznat "Jeffrouw Mietje"? -Ne. - Onda sam se sigurno prevario. Mislio sam da si jo nedavno bio ukrcan na brodu "Pendola", kojim zapovijeda kapetan Landola. - Ne poznajem tog ovjeka. Nego, sad nemam vremena. 76 -------------------------Piramida boga sunca------------------------Zdravo! Gusar ode dalje, ali iza oblinjeg ugla zastade jedan as, da bi zatien zidom oprezno provirio i vidio da ga stranac slijedi. Shvati odmah da bi za njega moglo biti opasno ako bi se ondje due zadrao pa potrai brzo svoj amac i odmah napusti grad. Stranac koji gaje oslovio nije bio nitko drugi nego Unger, koji se uputio lukom kapetanu da sredi svoje papire, jer je "Roseta" ve ukrcala ugljen i trebala je uskoro isploviti. Sjeao se tono lica tog ovjeka. Bio mu je sumnjiv pa je poao za njim, slijedei ga izdaleka. Kad vidje daje skoio u amac, vratio se na jahtu gdje zatee Sternaua. - Gospodine doktore, vidite li onaj amac tamo vani? - upita ga. - U njemu su dva ovjeka, od kojih je jedan jo donedavna bio ukrcan na "Pendoli". Taj mi je ovjek rekao da je lan posade jednog amerikog broda koji se usidrio izvan luke, ali ja mu to ne vjerujem, jer mu amac ba nimalo ne lii na ameriki. Moda smo uli gusaru u trag. Spustite amac u more i naredite da dva ovjeka pou za onim mornarom, ali tako da ih on ne primijeti. Ja bih sam to uinio, ali moram ii u luku kapetaniju. Unger napusti brod, a Sternau poslua njegov savjet. On primijeti da amac nije pristao uz ameriki brod, nego je projedrio pored njega. Zato odredi da etvorica vrijednih veslaa i jedan kormilar siu u amac i pou, neprimijeeni, u potjeru za onim sumnjivim mornarom. More nije bilo naroito uzburkano, ali su valovi ipak bili toliko visoki da se amac, koji je bio bez jedra, nije mogao izdaleka vidjeti, jer su ga valovi zaklanjali. Ali jedro na drugom amcu bijelilo se nadaleko. Ona dva gusara plovili su uz pogodan vjetar. Nisu morali veslati pa su mirno sjedili na klupi. Vjetar im je duvao u krmu i tako stigoe ubrzo do "Pendole". Kapetan Landola preuzme bez rijei od njih obavijest i ode u svoju kabinu da je deifrira. Obavijest je glasila: 77- Doktor Sternau, kojega smo u Barceloni zatvorili, slijedi vas u stopu. On zna sve, Cortejo. Advokat je, naime, po pijunima dobio iz Rheinsvvaldena jedno obavjetenje pa je smatrao za shodno da to obavjetenje isporui kapetanu. To je obavjetenje razaslao na vie mjesta za koja je znao da su u vezi s kapetanom. Bili su ranije utvrdili zajedniki ifrirano pismo pa su se ve due vremena njime sluili. Kapetan Landola se vrati potom na palubu i potrai svog

prvog oficira. - Digni sidro! - ree. - Sada? - upita oficir u udu. - Zar nije za nas opasno da nas vide ovdje po bijelom danu? - Svakako, ali jo je opasnije za nas da ostanemo ovdje. Trebamo krenuti odmah put Zapadne Indije. Oficir shvati da mora usmjeriti brod u smjeru Indijskog oceana pa se toliko tome zaudi, da mu Landola objasni: - Jedan nas ovjek progoni i ve nam je za petama, pa ga moramo zavesti u bludnju. Ve se saznalo da se pod imenom "Pendola" krije "Lion". Moramo izmijeniti lice broda i njegovu opremu i snabdjeti se novim papirima. Naprijed, dakle! Malo zatim brod napusti zaljev, a Sternauov se amac zaustavi samo neto vie od pola milje daleko od obale, od koje gaje bilo teko razlikovati. Ona petorica u amcu gledali su za "Pendolom", dok su je mogli vidjeti, a onda se vratie u Capetown. Stigli su tamo, plovei protiv vjetra, tek kasno u no, jer su morali prevaliti put veslajui. "Roseta" ih je ekala s naloenim kotlom. Sternau i Unger sasluae njihov izvjetaj, raspitavi se ujedno o pokretima "Pendole", a onda Unger ree: - On eli umaknuti i zato nee obiti Rt. - A kuda e onda? - E, to je teko pogoditi! Treba odmah poi za njim. Ja imam jednu ideju, koja bi, dodue, mogla biti pogrena, ali bi mogla biti i tona. 78 -------------------------Piramida boga ranca------------------------Unger se proeta nekoliko puta gore-dolje po palubi jahte, a onda nastavi: - Landola sad zna da je otkriven. Da bi se osigurao, on mora izmijeniti lice svom brodu i promijeniti mu ime. A gdje moe to uiniti? Na nekom javnom brodogradilitu? Nikako. On mora potraiti neko zabito mjesto, a takvo e mjesto najlake nai u Zapadnoj Indiji, negdje iza Antila, na nekom malom otoku, kakvih ima tamo na stotine. Ja mislim da se ne varam. - Onda moramo odmah u potjeru za njim. - To nee biti tako lako! On e se drati daleko od prometnih morskih putova, gdje ga neemo lako pronai. Ali u ekvatorsku struju mora uploviti; trebamo ga, dakle, tamo pretei pa emo ga sigurno nai. -Meni to nije jasno. - Gospodine doktore, vi niste pomorac. Mi se pomorci snalazimo na moru, upravo kao to se vozari snalaze na kopnu. Uzdajte se u mene. Landola nam nee umai. Budite bez brige. Ja u skrenuti malo na zapad, a onda u krstariti izmeu sjevera i juga, pa emo ga sigurno negdje ugledati: onda emo utvrditi kojim smjerom plovi. - Onda emo ga odmah napasti. - To nikako. Mi moemo gusara samo raniti, a on moe nas ubiti. On se moe spasiti amcima, ako mu uspijemo pogoditi brod. Ali ako nas nesretnim sluajem pogodi jedno jedino tane, mi smo izgubljeni. Naa dva amca ne mogu primiti ni polovicu naih ljudi, oni su graeni za kratke pruge koje se mogu prijei na vesla, a ne za duge oceanske pruge. Sternau morade dati za pravo iskusnom kapetanu. Uskoro zatim napusti "Roseta" luku Capetown i otisnu se na puinu. Dvije nedjelje nakon toga poivala je u glavnom gradu Meksika u svojoj mrei za leanje jedna mlada djevojka i drala u ruci dva pisma. Jedno je ve bila proitala, a drugo, 79u koje je sada upirala pogled, glasilo je: Lady Amy Dryden, Mexico City. Draga LadyAmy! Vi ste napustili Rodrigande u sasvim neobinim okolnostima. Znam da vjerojatno elite saznati kako su se dogaaji razvijali pa vam zbog toga i piem. Sada raspolaem slobodnim vremenom te vam aljem u prilogu opiran opis svih dogaaja do dananjeg dana. Kad do kraja proitate pismo, razabrat ete da ove retke piem u Greenocku, u jednom od vaih stanova, kao gost gospodina advokata Millera. Sutra putujem odavde, u nadi da u Bojom pomoi ui u trag gospodinu de Lautrevilleu koji je zarobljen na brodu "Pendola ". Kako ete iz ovog pisma saznati sadanju Rosetinu adresu, nadam se da ete se i vi Roseti javiti. im u svom pothvatu bar djelomice uspijem, javit u Vam se. Va odani Karl Sternau. To je bilo popratno pismo. Iz priloga je saznala sve to se nakon njenog odlaska iz Rodrigande dogodilo, izmeu ostaloga i o vjenanju njene prijateljice sa Stemauom, pa je opet obuzee tune misli zbog neobjanjenog nestanka njenog dragana. Cesto je na njega mislila, a sad je odjednom saznala daje odvuen u zarobljenitvo, u dalek svijet, na beskrajno more. Zato? Kakav je zloin poinio? Hoe li ga Sternau, taj vrijedan, snaan, odvaan ovjek uspjeti osloboditi? Amy je o tome razmiljala i pri tom ne primijeti da joj suze, poput bisera, jedna za drugom, naviru na lijepe oi. Odjednom se trgnu iz svog sumornog razmiljanja. Sobarica joj je najavila da joj je dola u posjet senorita Josefa Cortejo. Ona obrisa odmah izdajnike suze, ali ne dospije odloiti pisma, jer je ve ula najavljena dama. Dvije dame su se upoznale na

jednoj tertuliji. Tertulijom 80 -------------------------Piramida boga sunca------------------------nazivaju u Meksiku drutveni skup dama i gospode u iskljuivo zabavnom cilju. Tom prilikom predstavljena joj je Josefa Cortejo, i otada je se Amy nije vie mogla osloboditi. Sa svojim izbuljenim oima, Josefa se od prvoga asa ne svidje Amy Dryden pa joj ubrzo postade ak mrska. Engleskinja se zato prema Josefi odnosila prilino neljubazno, ali je ova, na takvim sastancima, stalno traila njeno drutvo, pa je ak uoi toga dana bila zamolila za doputenje da smije posjetiti lady Amy. Da se ne bi pokazala prema njoj neuljudnom, Amy joj ne odbi molbu, pa je tako dolo do tog posjeta. Kad je najavljena dama ula, Amy ustade. Na usnama joj je lebdio smijeak, koji je bio, dodue, izraz uljudnosti, ali ne naroitog prijateljstva. Josefa ispolji i ovoga puta svoju nametljivu prirodu, iako je Amy nikad nije upitala ni tko je ni ime se u stvari bavi njen otac. - Vi ete mi oprostiti, draga lady Dryden, to vas smetam - ree Josefa uz naklon, koji je trebao biti izraz uljudnosti, ijoj se potrebnoj ljupkosti protivila itava njena pojava. - O, molim, dobro mi doli! - glasio je hladan odgovor. Kad joj Amy ponudi da sjedne, Josefa nastavi: - Ja ne bih odmah iskoristila vae jueranje doputenje da mi nije za to pruio priliku posjet moga oca koji se sada nalazi kod lorda Drydena. - Ah, va se otac nalazi kod moga oca? - upita je Amy. - Da, zbog jednog trgovakog posla o kojemu mora s njim razgovarati, kao sa zastupnikom Engleske. Ja sam mu se pridruila, jer mi je bilo milo to mi se pruila prilika da upoznam j ednu damu tako otmj ena poloaj a. U tom pogledu ovjek ovdje i suvie osjea nedostatak takvog drutva. Amy pogleda zaueno u svoju gou koja joj se ne uini nimalo otmjenom. - Ja pak mislim da u Meksiku ima vrlo mnogo uglednih obitelji - primijeti ona. 81- Hm, moda - odgovori Josefa, naprivi pri tom na odvratan nain nos. - Uglednih svakako, ali ne uistinu otmjenih. Kao vjerenica najbogatijeg zemljoposjednika u Meksiku, ja moram biti naroito oprezna pri izboru mojih prijateljica. U taj as ue sobarica i donese okoladu, uobiajenu u Meksiku. Poto se udalji, nastavi Amy razgovor i upita gou: -Vi stevjereni? - Za javnost jo ne, i to iz diplomatskih razloga koje moram potivati. - Ah, va je vjerenik diplomat? - Zapravo nije - odgovori Josefa poneto zbunjeno - ali ja smijem upotrijebiti taj izraz, jer mojem izabraniku predstoji u njegovoj domovini lijepa budunost. - Onda vam elim mnogo sree. - Hvala lady Drvden. Imate li kakvih vijesti o grofu de Rodrigande? - O grofu de Rodrigande? - upita Amy iznenaeno. - Da. Izgleda da vas to ime iznenauje. Amy se brzo snae i odgovori: - Imam prijateljicu koja se tako zove. -Jeli panjolka? - Da. Roseta de Rodrigande y Sevilla. Njen je otac bio grof Manuel de Rodrigande. Josefa zamiri svojim sovinim oima, poput kakve grabeljive zvijeri. I odmah upita: - Gdje ste upoznali Rosetu? - U Madridu. Kasnije sam je jednom posjetila u Rodrigandi. - Kada? To pitanje, u kojemu je bilo istraiteljske radoznalosti, dirnu neprijatno Amy. Zato ona, posve nesvjesno, ne navede tono vrijeme, nego ree: - Nedugo nakon naega prvog sastanka. 82 -Piramida boga auaca- Kad je to bilo, lady? Pitanje zazvua strogo. Amy nije bila nikakva politiarka, nije imala ni policijskog talenta, ali je upravo saznala iz Sternauova pisma to se sve dogodilo, pa pomisli da mora biti oprezna. Zato se u svom odgovoru poslui malom neistinom. - Otprilike pred godinu dana. - To je moralo biti kasnije - ustvrdi Josefa nasrtljivo. Amy pocrveni, ali ne od stida, ve zbog toga to ju je uvrijedio ton kojim se ta djevojka usudila s njom govoriti. - Po emu vi to zakljuujete? - upita kratko. - Jer ste maloas rekli daje Rosetin otac bio grof Manuel. -Pred godinu dana on je jo bio njen otac. Ja sam tek kasnije saznala daje nestao. - Oprez joj naloi da zataji kako joj je Sternau javio daje Don Manuel spaen. -Kada? - Danas. - Danas? A od koga? - Od jednog prijatelja. - A tko j e taj prij atelj ? To Amy vie nije mogla podnijeti. Ona ustade i ree hladno: - Senjorita, smatra li se ovdje u Meksiku pristojnim da ovjek, kao kakav policijski agent, zasipa nekoga pitanjima o privatnim

stvarima? Djevojka sa sovinim oima nimalo se ne zbuni. Ona odgovori: - Ovdje se to smatra znakom suosjeanja. - Shvatite, dakle, i vi kao znak suosjeanja ako vas zapitam tko ste vi uope. - Ja sam vam ve jednom predstavljena, lady. - Samo kao senjorita Josefa!... - Moje je ime Cortejo. - To sam saznala tek kasnije. A to je taj senjor Cortejo? - On je bio sekretar grofa Fernanda, a sad je sekretar grofa 83-Piramida boga suacaAlfonsa. - Sekretar? Dakle, pisar! - odgovori Amy, odstupivi korak natrag. - Znate li to znai jedan engleski lord? - Znam, posve tono. Amyne lijepe oi bljesnue sad gnjevno. Priavi joj korak blie, ona ree: -A vama je poznato i da je moj otac lord. - Da, lady Amy. -1 vi ste se usudili traiti da mi budete predstavljeni, vi, ki jednog pisara, i ak da me posjetite? To bih ja dopustila i" najskromnijoj djevojci iju bih prisutnost mogla podnijeti. Ali vi se usuujete da me ispitujete kao to bi kakav panjolski alcade ispitivao neku ciganku! to vam pada na pamet? Molim vas, ostavite me odmah! Josefa problijedi. Posegnu za svojim ogrtaem i upita Amy: - Vi to mislite ozbiljno, lady? - Sasvim ozbiljno. Je li va otac u rodu s Gasparinom Cortejom iz Rodrigande? - Da, oni su braa. - Onda je moja nesklonost prema vama bila ipak sasvim razumljiva. Uvijek sam prema vama bila neraspoloena. Va stric Gasparino je zlikovac, ali jednom e i njemu doi sudnji dan. On tjera u ludilo grofove i grofice, on upropatava ljude i otprema ih u prekomorske krajeve, on - ah, idite! Ne elim vas vie vidjeti! Amy se okrenu i izae iz sobe, a Josefa ostade sama, nepokretna od iznenaenja i bijesa. Gnjev joj je gotovo ukoio tijelo, ali se najzad ipak pokrenu, podie prijetei stisnute pesti prema vratima na koja je izala Amy i zakrguta zubima: - Platit e ti to meni, ohola eno, i to uskoro! Poto Josefa izie iz sobe, Amy se vrati. Razgovor s Meksikankom ju je naljutio i uzrujao, ali se ubrzo opet umiri: ljuljajui se u svojoj mrei za leanje mislila je na 84 svoju prijateljicu Rosetu koja se bila tako sretno udala. Malo zatim ue ponovo u sobu sobarica i najavi lorda. Dryden se i prema keri odnosio uvijek s najveom utivou pa nije nikad proputao da joj se najavi. Ona mu poe u susret i poljubi ga. - Ba dobro to si doao. Pa! - ree Amy. Pa je uobiajena kratica za papa - tata. Tako se i umjesto mama kae Ma. Ti su izrazi njenosti vrlo uobiajeni u Americi, ali i u Engleskoj. - Jesi li me oekivala? - upita je otac. -Ne, ali tvoja e me prisutnost opet razvedriti. Jako sam se naljutila. - Ti? - upita je on smijeei se. - A na koga to? - Na Josefu Cortejo. - Njen je otac bio kod mene. Rekao mi je daje njegova ki s tobom. Zar nije ona tvoja prijateljica? - Ne. Htjela je biti, ali meni je mrska ta pisarska ki. Lord u ali namrti lice, kao da se zaudio. - Otkad je to odjednom moja ki postala tako ohola? - Ohola? Ja nisam ohola, ali ne mogu je podnijeti. Uvijek mi se namee, iako je ja odbijani od sebe, a danas me ak posjetila i ispitivala me o sasvim privatnim stvarima. Ja sam joj pokazala vrata. - Upravo kao to sam i ja pokazao vrata njenom ocu - ree lord. - Ti si ga otjerao? A zato? - Cortejo me je htio prevariti. Nauo je da se kanim ovdje nastaniti pa mi je nedavno ponudio jedan veliki posjed na sjeveru, haciendu zvanu "Del Erina", koju je toboe zakupio, kako mi ree, neki Pedro Arbellez. Danas je opet doao da uje moj odgovor. -1 ti si ga onda otjerao? - Da, jer sam saznao da je hacienda vlasnitvo tog farma, veliki posjed. 85 Arbelleza. Cortejo nema nikakva prava daje proda u ime grofa Rodrigande. - Taje hacienda bila vlasnitvo grofa Rodrigande? - Da, a on ju je oporuno darovao Arbellezu. Nego, eto, zato sam doao k tebi: ti rado putuje, zar ne? Amy nauli ui: - Da, ti to dobro zna. - Ti si ve putovala daleko, i to sama. Ja znam da ne moram biti u brizi za tebe, ali se ovaj put ipak ne mogu tako lako odluiti

da te poaljem na jedno putovanje. - Ti ima u vidu jedno putovanje za mene, Pa? - Da. Ja moram guverneru na Jamajki dostaviti vana i dragocjena pisma koja ne smijem dati u tue ruke. U luci Vera Cruz nalazi se ratni brod koji bi morao primiti ta pisma, ali ja ih ne smijem predati kapetanu tog broda, jer on nije u diplomatskoj slubi. Preostaje mi samo da tebe poaljem. Dodue, dame nemaju zapravo pristupa na ratni brod, ali ti moe biti izuzetak, ako ja to elim. Amy poskoi. - Oe, ja sam voljna krenuti na put. Prepusti bez brige tu misiju meni! - Dobro - odobri joj otac. - Ja znam da se mogu osloniti na tebe: bojao sam se samo da bi mogla naii na potekoe. Ali vidim da si prava Engleskinja kad se bez straha prihvaa tog zadatka. Nego, stvar je hitna. Kad moe najranije krrenuti na put? - Sutra ujutro. - Spremi se dakle! Ja u te otpratiti do luke Vera Cruz, gdje e se mojom pomoi ukrcati na brod. Guverner u Jamajki moj je prijatelj pa e njemu predati pisma koja ti povjeravam. On e te lijepo doekati. Sutradan stie eta od dvadeset konjanika, odreena da prati kola u kojima je Dryden pratio svoju ker u Vera Cruz. Zapovjednik ratnog broda primi ljubazno djevojku i ustupi joj svoju kabinu. Poto se otac oprosti sa keri, povjerivi joj vana pisma, brod isplovi iz luke. Vrijeme je bilo pogodno pa se putovalo lijepo i brzo. 86 -------------------------Piramida boga sunca------------------------Danju je Amy sjedila pod atorskim krovom koji ju je titio od arkih sunevih zraka, a uvee je uivala u bistrini zapadnoindijskog mora, uvenog po svojoj ljepoti. More se divno sjalo, kao rijetko kada. Pogled je ovjeku dopirao kaokrozitki kristal sve do najveih dubina. Blistava uskipjela pjena zapljuskivala je pramac broda i rasipala se u iskriavo biserje, a kormilo je ostavljalo za sobom srebrnu brazdu koja se stalno iznova stvarala i obnavljala. Plovei kroz zaljev Campeche prema Jukatanskom kanalu, brod uplovi najzad u Karipsko more. Sad mu je zdesna bio Honduraski zaljev, a slijeva Kuba. Nastavie zatim ploviti mimo Velikog i Malog Caymana i stigoe u blizinu Jamajke. Da bi stigli do Kingstona, glavnog grada Jamajke, morali su proi pored opasnih Pedrovih sprudova, na ijim je koraljnim grebenima na stotine brodova ve stradalo. Bilo je to jednog prijepodneva. Sunce se jo nije visoko uspelo, ali se pogled nije mogao zadrati na povrini mora, a da ovjek pri tom ne osjeti u oima bol kakvu uvijek osjeti na tim suncem obasjanim irinama. Odjednom mornar na osmatranici javi da vidi jedno jedro. Kad se jedro priblii, razabrae da im u susret plovi mala jahta na parni pogon, kojoj su dva jedra jo poveavala brzinu. Amy je sjedila pod atorskim krovom, a uz nju se nalazio kapetan. - Vidite li onaj mali avolski brodi? - upita je kapetan i nastavi: - Dolazi nam u susret upravo nevjerojatnom brzinom. Pogledajte! Ona prie s njim blie ogradi, da bi mogla bolje uoiti jahtu. Uto zaita zrakom s ratnog broda jedan topovski metak; bio je to poziv jahti da udesi jedra prema vjetru. - Kakav je to brod? - viknu prema brodiu oficir koji je bio na strai. - Privatna jahta "Roseta"! - glasio je odgovor. -ija? - Karla Sternaua iz Njemake. 87uvi to ime, Amy krikne iznenaena. Upre pogled i ugleda na kormilu visoku Sternauovu pojavu. -Poznajete li vi onog ovjeka tamo, lady?- upita je kapetan, uvi njen krik. -Da, Sire. To je jedan od mojih najboljih prijatelja. Molim vas, hoete li mu dopustiti da doe na na brod? - Svakako, ako je to vaa elja. -1, prislonivi ruke na usta, doviknu momadi na jahti: - Nalazi li se i Mr Stemau na brodu? - Da - odjeknu odgovor. - Neka doe na na brod! - Ja nemam vremena - odgovori Sternau, mada je znao da se mora pozivu odazvati ukoliko mu je poziv upuen s jednog ratnog broda. - Tu je lady Amy Dryden! - objasni mu kapetan. - Ah, onda u doi! Malo zatim otisnu se od jahte jedan amac. to se vie pribliavao ratnom brodu, to se bolje ono dvoje poznanika prepoznavalo. Amy mu je mahala maramicom, a Sternau ju je pozdravljao maui joj eirom. Sternau se najzad pope Ijestvama na brod i stupi na palubu. Najprije pozdravi kapetana, a zatim se obrati Amy koja ga doeka radosnom dobrodolicom. - Ja sam mislila da ste u Africi! - ree Amy, pruivi mu obje ruke. - U potjeri sam za brodom "Lion" - objasni joj on. - "Lion"? Koji to "Lion"? Ta valjda ne mislite gusarski brod? - upita kapetan. - Svakako, Sire - odgovori Sternau. - Nemam mnogo vremena, jer ga ne smijem izgubiti iz vida. Oh, Sire, kad biste htjeli pomoi mi da uhvatim kapetana Grandeprisea! - Odmah, Sire, odmah! - uzviknu Englez sav uzbuen. -Upravo sam sretan to mi se prua prilika da ga uhvatim. A gdje se on nalazi? - On se nalazi iza Pedrovih sprudova. Ako vi zaplovite -------------------------Piramida boga sunca------------------------desnom, a ja lijevom njegovom stranom, upast e meu nas. - Ali, zaboga, kako ga moete goniti vaom orahovom ljuskom?

- Nemam sad vremena da vam to objasnim. Tu je lady Amy, ona e vam sve ispriati. A sad pourimo, da ga uhvatimo iza Pedrovih sprudova. Sternau je htio ve sii niz ljestve, ali ga kapetan jo asak zadra. -Sire - ree - ako bi gusar pokuao izbjei boj, mi emo ga natjerati na Serranilline ili na Rosalindine sprudove, gdje e zapasti meu grebene. A sad na posao! Sternau se vrati na j ahtu i zaplovi punom parom oko Pedrovih sprudova. Nakon pola sata ugleda pred sobom "Pendolu". Unger se nasmijei, pogleda pomorsku kartu i ree: - Gusaru e trebati deset minuta da oplovi sprud. On nas nee prepoznati pa e nas pustiti na miru. Mi emo osuti paljbu na njega i odbiti mu kormilo, a onda je propao. - Dobro. Samo nemojte pucati ispod morske povrine. Tamo, u donjem dijelu broda nalazi se sigurno zarobljenik. Brod ne smije nikako potonuti. - To moramo rei i Englezu. Prolaz je bio uzak. Kao da ne mari za gusara, jahta se priblii gusarskom brodu, ali proe neopaena. Kad se opet nae na otvorenom moru, zakrenu odjednom prema gusarskom brodu, okrznuvi mu gotovo pramac, a onda mu zasu mecima najprije jedan, a zatim i drugi bok i najzad i kormilo, koje se u isti as slomi. Taj smjeli i neoekivani manevar izazva zaprepatenje na "Pendoli". Svi pohitae na palubu, pa i sam Landola. - Ah, to je opet onaj razbojnik - viknu Landola. - Udarite po njemu! Ali "Pendola" nije bila spremna za boj. U blizini tolikih luka zastrli su okna i pokrili topove. Ono malo puaka, do kojih su na brzu ruku mogli doi, nije moglo dosei jahtu, 89na ijoj je palubi stajao Sternau. - Pozdrav iz Rodrigande! - viknu Sternau i, podigavi u tren oka svoju dalekometnu dvocijevku, naniani. Hitac planu i Landola se u isti as srui. - Metak mu je proao kroz rame i razmrskao mu kosti -ree Unger. Uto planu i -drugi Sternauov hitac i prvi oficir, kojega je Sternau prepoznao po kapi, pade. Sternau naredi da se zaustavi stroj i, dok se jahta mirno ljuljala, napuni ponovo obje cijevi. Slijedeim hicem pogodi kormilara, a etvrtim rani drugog oficira. - Sad je sve u redu, nemaju oficira! - uzviknu Unger. -Gledajte, ve dolazi i Englez. I zaista, oplovivi grebene, stie oklopnjaa i usidri se pred gusarskim brodom. - Halo! -javi se kapetan sa zapovjednikog mosta vlasniku jahte. - Jeste li ga udesili, junae? - Jesam, a pored njega jo i etvoricu oficira. Potedite zarobljenika koji se nalazi u donjem dijelu broda. -Ne brinite! Englez ispali tada hitac i metak preleti preko palube gusarskog broda: bio je to znak da brod mora dii zastavu. Brod die panjolsku zastavu. - Vaem je brodu ime? - zapita Englez. - "La Pendola", pod zapovjednitvom kapetana Landole. - Broj lanova posade? - Dvadeset i etiri ovjeka! - glasio je odgovor. - Prokleti laac! Prebacite odmah ljude na moj brod! Bez kormila, "Pendola" je bila izgubljena. Njena se posada mogla spasiti samo bijegom. Pretvarajui se kao da e izvriti Englezovu zapovijed, Landola naredi da se spuste u more amci, ali umjesto da ih uprave prema brodu, gusari zaveslae svom snagom prema kopnu, u pravcu Jamajke. Bez iega, ne dospjevi ita sobom ponijeti, uspjeli su spasiti samo gole ivote. Sternau ih svojom jahtom u tren oka stie. Kad vidje da nisu sobom poveli zarobljenika, -------------------------Piramida boga sunca-------------------------vrati se gusarskom brodu. Ratni brod osu paljbu na amce u bijegu. I Englez je spustio svoje amce u more pa je sad plovio prema gusarskom brodu. Ranjeni kapetan je nestao. Ponijeli su ga sobom u jednom od amaca na koje je Englez otvorio vatru. Zapoe pretraga broda. Naeni su oiti dokazi da je u pitanju bio gusarski brod. Ali Sternau nije za to mnogo mario. On zapali fenjer na koji je naiao i sie u donji dio broda. Crnac, koji je sluio na gusarskom brodu, poslui mu sad kao voa. Da bi jedrenjak bez tereta mogao imati dovoljan gaz, dno mu mora biti ispunjeno kamenjem ili pijeskom. Takav se teret zove balast. Na "Pendoli" se balast sastojao od samog pijeska. A kako svaki brod grabi vodu, i na gusarskom je brodu pijesak bio prepun vlage. U tom mokrom pijesku bili su iskopali jednu jamu i obloili je jakim gredama, tako da

je liila na niski svinjski kotac u kojemu je, okovan, amio iv kostur jednog ljudskog bia. Kad mu se uini da uje neije korake, ovjek zazveketa lancima. - Tko je? - zapita. Grobni zvuk toga glasa potrese sve prisutne. Sternau prie blie zarobljeniku. - Gospodine porunice, doli su vam prijatelji. - Kakav je to glas! Je li mogue, ili se meni samo tako ini? - Zarobljenik se muno uspravi u pijesku i upilji oi u ova dva ovjeka. Sternau podie fenjer i osvijetli mu lice. - O, Boe - uzviknu zarobljenik. - Senjor Sternau! Bez rijei pade od radosti i onesvijesti se. Sternau mu pregleda okove i ustanovi da se klijetima mogu raskinuti. Crnac potra na palubu i vrati se s kljuem. Znao je da klju visi u kapetanovoj kabini. Oslobodivi ga, iznijee porunika iz njegova zatvora. Kako mu oi nisu bile vie navikle na svjetlo, ne smjestie ga na palubu, ve u 90 91kabinu, a zatim Sternau posla odmah do ratnog broda jedan amac po Amy Dryden. Porunik, odnosno Mariano, kako su ga brodski razbojnici bili nazvali, doe opet k sebi. - Senjor Sternau, anele s neba, je li to zbilja ili san? -zapita. - Zbilja - odgovori lijenik. - Nego, ne pitajte sada nita. Sve emo vam ve ispriati. Odjea vam je sasvim sagnjila. Ne moete due ostati u tom stanju. U kovegu kapetana Landole nai emo sigurno neko odijelo. Trebate ga obui, jer e vas za koji as netko posjetiti. -Nego to se to zbilo, senjor? uo sam pucnjavu! - To ete kasnije saznati. Ja sam vam bio na tragu itavo vrijeme, od Europe do Afrike, i odande dovde. Sad smo u blizini Jamajke. Ali o tome kasnije. Tu su hlae, kaput, koulja, arape, cipele, rupi, eir, sve to vam treba. Tu imate i vode pa se umijte. Pourite! - Tko e me posjetiti? - Jedna gospoa. Nita vam vie neu rei. Kucajte kad budete spremni! Sternau izie iz kabine, a Mariano se poe preoblaiti. Dok je bio u tom poslu, doprije do njega iz hodnika neko aputanje. Bio je vrlo slab, ali se ipak uspije obui i, kad se ogleda u zrcalu i vidje da se nekako uredio, otkljua vrata i pokuca. - Uite, lady Amy. Ta nee valjda odmah umrijeti od radosti. Bio je to Sternauov glas koji je dopro s palube do Mariana. Mariano pogleda - i ugleda pred sobom svoju dragu na koju je stalno mislio, za vrijeme itavog svog munog, bolnog zarobljenitva. U isti as zatetura, ali napregnu sve sile. Rairivi ruke, prie djevojci koja je sad od radosti bila dvostruko ljepa i povie: - Amy, lady, Amy, milje moje! Ona ne primijeti ni njegov iznuren lik ni njegove blijede 92 -Piramida boga suacaupale obraze, vidje samo sjaj njegovih oiju i prui mu obje ruke: - Alfrede - odgovori mu - najzad, najzad si opet slobodan. Padoe jedno drugome na grudi i ostadoe dugo zagrljeni. Bez rijei, usne su im se stalno dodirivale: obradovani ponovnim sastankom bili su trenutno zaboravili sve to se zbilo od njihova rastanka u Rodrigandi. On spusti odjednom klonule ruke s njenih ramena, mrtvako mu bljedilo osu lice, oi mu se sklopie i sav se zatetura. - Alfrede! - uzviknu Amy, drei ga vrsto. - to ti je? - Srea me savladala - apnu on tiho, maui rukama kao da trai neko uporite. Ona nije vie imala snage da ga dri pa mu oprezno pomogne sjesti na jedan stolac. - Sjedni i odmori se! - zamoli ga. - Mnogo si pretrpio, suvie si slab. Engleskinja kleknu zatim pred njega i pogleda ga zabrinuto. Sad tek primijeti tragove to su ih na njegovu licu i na njegovu tijelu ostavili zarobljenitvo, glad, e i duevne patnje. Srce joj se stegnu, samo to ne kriknu od samilosti i boli, ali se suzdra i ispolji svoje suosjeanje samo jednim pitanjem, drhtavim glasom izreenim: - Ti trpi, zar ne? Ti si bolestan, dragi moj! Mariano ne uspije odmah nadvladati slabost, ali onda mu se ipak otvorie oi i on se, sretan, zagleda u djevojku. Lagano rumenilo obasja mu opet obraze i on odgovori: - Mnogo sam pretrpio i malo je trebalo da podlegnem mukama, ali sad je sve, sad je zaista sve dobro. Razdragana, Amy mu dodirnu licem omravjele obraze. - Da, Alfrede moj, opet e ti se vratiti stara snaga i bit e opet jak, kakav si bio u panjolskoj. Ja u te njegovati, sve dok ne nestanu i posljednji tragovi tvojih muka. A onda... Amy zastade i porumeni, ne izgovorivi zapoetu reenicu. - A onda? - zapita on, nagnuvi se njeno nad nju. - A onda - nastavi ona tiho - onda emo biti zdrueni do 93 SEkraja ivota. Ona mu se njeno priljubi, ali on odmahnu lagano glavom i odgovori:

-To nije mogue! - A zato? - upita Amy zbunjena. - Ti me ne poznaje. Suvie malo zna o meni, a i to to misli da zna, i to nije istina. Na njegovu se licu moglo proitati da je te posljednje rijei s mukom izgovorio. Njenim licem proe sjenka straha. Ona mu se zagleda ispitivaki u oi i primijetivi u njima samo izraz ljubavi i tuge, stegnu mu ruke i odgovori: - Zar si od muka toliko klonuo? Nekadanj a e ti se hrabrost opet vratiti, dragi moj! Da, ja znam malo o tebi, ali ja znam da me voli, a to je meni dosta. Sve drugo nema vanosti za moje srce! -Ali ti mora ipak sve saznati. uj me! Ja nisam onaj kojim me ti smatra. Amy mu poloi ruku na usta i odmah ga prekinu: - Ostavi to sad, Alfrede! Ja znam da ti je dua ista i plemenita, a drugo ne elim znati. Kad ojaa, priat e mi to ti lei na srcu. Sad zahvalimo Bogu to te je takvih muka oslobodio i meni te vratio! Osmijeh sree obasja mu lice i on je poslua. Njegove su ruke sad poivale u njenim, a oi su mu bile uprte u lijepe crte njenog lica. Sad su mislili samo na sebe pa ne obratie uope panju na graju stoje dopirala do njih sa stepenica koje su vodile u brodsko skladite, a dizali su je ljudi koji su pronaenu robu, oruje i druge predmete s gusarskog broda prekrcavali na ratni brod. Najzad se zau na vratima tiho kucanje i na Amyin poziv ue Sternau. - Oprostite - ree. - Briga za prijatelja navodi me na to da vas uznemirujem. Dolazim u svojstvu lijenika. Htio bih zamoliti gospodina porunika da izie sa mnom na palubu. ovjek koji je mjesecima leao na dnu broda ne smije 94 -Piramida boga srmcazanemarivati due svoje zdravlje, kad ga nevolja na to vie ne primorava. Oni izioe s njim na palubu. Na palubi je vladao nered. Na sve strane leale su gomile sanduka, vrea, bala, oruja, municije i ivenih namirnica, sve ispreturano: sve te stvari prenosili su ljudi neumorno na ratni brod koji je pristao tik uz gusarski. Uz drugi bok neprijateljskog broda pristala je mala jahta, ija je posada pomagala Englezima. Sad su se tek na panjolcu, obasjanom jarkim zrakama sunca, jasno vidjeli tragovi suanjstva. Bio je slika i prilika smrti. Blijedozelen u licu, oiju duboko upalih u one upljine, koe jako nategnute na izboenim kostima, bio je slika i prilika tjelesne i duevne smrti. Dok gaje Sternau paljivo pregledavao, djevojinje pogled, pun tjeskobe, poivao na njegovu ozbiljnom licu. - Zahvalimo Bogu - ree Sternau najzad - to sam vas danas naao, gospodine porunice. Koju nedjelju kasnije ne bih vas vie naao meu ivima. Amy se silno uplai. - Oh, moj Boe! - uzviknu. - Da li je njegovo stanje toliko ozbiljno, gospodine doktore? - Ne lady - odgovori Sternau. - Ja sam ustanovio samo visoki stupanj slabosti, a tu emo slabost uz potrebne mjere opreza uskoro savladati. Kretanje na svjeem zraku i njegovu stanju odgovarajua ishrana vratit e uskoro naem prijatelju njegovu raniju snagu. - Oh, hvala vam na toj utjehi - ree Amy, pruajui lijeniku ruku. - Ja u ga naj palj ivij e nj egovati i pri tom neu tedj eti svoje snage niti ita propustiti. Sternau se nasmijei lijepoj subesjednici. -Ahoete li nai i dovoljno vremena za to, lady Amy? - Zacijelo. Ja ga neu uope naputati! - A sad mi kaite kako ste doli u blizinu Jamajke na ovom ratnom brodu? - Ja idem guverneru ovog otoka da mu predam vana 95pisma. - A kako ete se dugo zadrati na Jamajki? - Dok ne dobijem odgovor. Ili moda mislite da e stanje naeg prijatelja zahtijevati da se due zadrim? - Ja bih mu svakako preporuio da neko vrijeme miruje i tjelesno i duevno, ali podneblje je u Kingstonu vrlo nezdravo. Taj je grad na zlu glasu zbog svog kunog zraka, pa ne bih nijednom bolesniku preporuio da se u njemu zadrava. A vi se vraate u Meksiko? - Da. Kapetan ratnog broda ima nalog da me prebaci u Vera Cruz. Sternau kimnu glavom, kao da o neemu razmilja. Zatim odgovori: - Ratni brod e ostati ovdje do sutra, dok prekrca robu s gusarskog broda. Ja vam zato predlaem da se odmah odvezete mojom jahtom u Kingston. Guverner e se pouriti da vam preda odgovor, ako ga za to zamolite, a onda u vas ja prebaciti u Vera Cruz. Moete imati potpuno povjerenje u moju jahtu. Ona je bra od ratnog broda, a i dobro je naoruana, pa se nemamo ega bojati. to prije prebacimo porunika na meksiku visoravan, prije e se on oporaviti, u to ne sumnjam. Amy prihvati taj prijedlog, a i Mariano se s njim sloi. O toj odluci obavijestie odmah kapetana engleskog ratnog broda. On primijeti, dodue, daje gospoa njemu povjerena, ali je on ne moe primorati da ostane na njegovu brodu. Kao estit ovjek on

im skrenu panju na injenicu da je Sternau sudjelovao u napadu na gusara i kao uesnik ima pravo dijeliti s njim nagradu. Ali ovaj odbi ponudu, dade prenijeti Amynu prtljagu na jahtu i otplovi odmah u smjeru Kingstona. Kad stigoe tamo, Amy se iskrca i Sternau je otprati do guvernera. Ovaj ju je htio predstaviti svojoj obitelji, ali ga Amy zamoli da je ne zadrava due, jer se mora to prije vratiti u Meksiko. Kad slubenik vidje daje uzalud nastoji zadrati, obea da e joj u najkraem roku predati odgovor 96 ------------------------Piramida boga sunca-----------------------na primljene dopise. Doista, on i odra rije, tako da je "Roseta" ve sutradan mogla otploviti. "Roseta" se vrati putem kojim je ratni brod bio ve proao. Tako se oba broda naoe ponovo na Pedrovu sprudu. Ratni brod se nalazio jo uvijek pored "Pendole", zauzet prekrcavanjem tereta s gusarskog broda. Sternau zaustavi "Rosetu" tek toliko koliko je bilo potrebno da sazna da e ratni brod uskoro zavriti prekrcavanje tereta i onda probiti i potopiti gusarski brod. - Gusara je vjerojatno malo umaklo - ree Amy. - Kad ste nas ono jue napustili - ree engleski kapetan -poeo sam odmah dalekozorom pretraivati obalu Jamajke. Uinilo mi se da nekoliko ljudi u mornarskoj odjei nose nekog ranjenika ili bolesnika. Kako je taj dio obale nenaseljen, zaudio sam se prisutnosti ljudi u tom kraju pa sam odmah naredio da se nekoliko mojih mornara amcem prebace onamo i pou u potjeru za tim ljudima. Ali mornari naioe samo na ljudske tragove, dok ljudi, koje su traili, nije bilo. - Moda se kapetan zaista uspio domoi obale? - pomisli Sternau. - U tom sluaju bilo bi dobro da i mi tamo pristanemo. Mariano se namrti i ree: - Landola ne zasluuje da mi zbog njega stavljamo na kocku nae ivote, ali bih volio da je jo iv, jer bih se u tom sluaju mogao nadati da u jo imati prilike sresti ga i s njim se obraunati. Sam avo ne bi se ponio prema meni gore od njega, u njegovom sam suanjstvu bio izloen paklenim mukama, pa mi to on jednom mora platiti. -U redu, hajdmo se osvjedoiti! - ree Sternau. - Traganje za njim zahtijevat e da se zadrimo na otoku najvie jedan sat, pa e biti bolje da znamo na emu smo. Jahta zaplovi prema obali i mjestu koje je oznaio kapetan te stie tamo za etvrt sata. Sternau se iskrca sam, jer nije elio da mu drugi zatru tragove. No, kako je prethodnog 97dana, kad se zametnuo boj, bila oseka, nadola plima je postojee tragove isprala. Tako su se nesvrena posla morali ponovo otisnuti od obale. bogi 4. OD VERA CRUZA DO MEKSIKA Na putu za Vera Cruz plovili su punom parom, praeni sreom. Kad stigoe tamo, odlui se da Sternau i Unger otprate ljubavni par do Meksika. Jahta ostade u luci pod straom mornara. Kako je Mariano bio vrlo slab, nisu mogli da prevale put jaui. Zato odluie krenuti potanskim kolima koja su redovno vozila izmeu Meksika i luke. Naoruani, snabdjeveni hranom, jer onda u tim krajevima nije jo bilo pristojno ureenih gostionica, napustie luki grad. Putovanje potanskim kolima nije u to doba bilo ni udobno ni prijatno. Potanska su kola bila ureena za desetak do esnaestak osoba, a vukla ih je zaprega od osam poludivljih mazgi dvije mazge sprijeda, dvije u sredini, a dvije uz rudo. ivotinje su danonono pasle u slobodnoj prirodi pa ih je prije uprezanja trebalo hvatati omom. Opirale su se hamovima, ali kad bi ve bile upregnute, bilo je gotovo nemogue usporiti im bijesan trk. Kraj kojim su prolazili bio je gotovo nenastanjeni, put ih je vodio kroz hridi, kroz duboke klance i mrane praume, pa su samo ponekad nailazili na samotnu, bijednu indijansku kolibu, nastanjenu potomkom nekadanjih gospodara toga kraja. Cesto je put vodio kroz presueno, smrvljenim hridima posuto korito, esto pored ponora u koje se ovjek mogao strmoglaviti i najmanjim nezgodnim korakom. Usprkos tome potanska kolajurila su u bijesnom trku stalno naprijed. Koija je sjedio na svom sjedalu, sa esnaest uzda u ruci, 98 99" li"! :H a pored njega je bio njegov pomonik, mazgar. Taj nije ni asa mirovao: skakao je za najveeg trka s visokog sjedala da bi mazge poravnao ili kola pridrao. Pri tom bi napunio depove kamenjem, skoio bi usred vonje opet na sjedalo, a da nije ni najmanje usporio samu vonju, pa bi se bacao kamenjem na lijene ili neposlune mazge. To je bila kola kroz koju je morao proi ako je htio i sam postati jednom koija. Dobar koija bio je s pravom cijenjen. Ako je vozio na putu izmeu Meksika i Vera Cruza, mjesena mu je plaa iznosila sto dvadeset peseta, a to je tada bilo u dananjem novcu otprilike pet stotina maraka. Dobivao je osim toga hranu, a krajem godine, ukoliko nije ni jednom prevalio kola, imao je pravo na nagradu u iznosu od tisuu maraka u naem novcu. Velika je nevolja bila u tome to je put bio neosiguran. Svaki je Meksikanac bio tada, u veoj ili manjoj mjeri, pljaka, pa nije nikakvo udo to su putnici ili na put samo dobro naoruani. Pa ipak se esto dogaalo da putnici stignu na cilj opljakani, ili da uope ne stignu do cilja, ukoliko bi ih putem pljakai ubili. Uvee putnici stigoe do malog salaa, gdje su u jednoj seljakoj kuici morali prenoiti. Bila je to niska prljava koliba, ograena bodljikavim kaktusima. Unutar ograde paslo je nekoliko mravih konja i mazgi. U kolibi je stanovao potar, mrav Meksikanac koji je liio vie na razbojnika negoli na estita ovjeka. Pored pote imao je i radnju koja je najvie bila slina krmi. Vlasnik krme sabirao je sok neke vrste agava i kuhao ga u prljavim loncima pa ga skupo prodavao putnicima iz potanskih kola koji se nisu gadili gasiti e tom orbom. Amy se plaila tog ovjeka, a uz to je i zazivala od silne neistoe njegova stana, pa joj prostrijee leaj u kolima. Ona tri ovjeka odluie da e spavati nedaleko od nje, pod vedrim nebom. Vee je bilo divno. Na nebu su se zvijezde sjale poput plamenih iskri, a blag zrak hladio je uspavanu -Piramida boga suncazemlju. Amy i Mariano, odvojeni od drugih, etali su se gore-dolje, zatieni ogradom. Ili su pod ruku; srca su im snano kucala, nisu nalazili rijei da njima opiu osjeaj silne sree koji ih je obuzeo. Najzad se Amy javi tihim glasom:

- Koliko je vremena prolo otkad smo se sreli u Rodrigandi! - Bili su to za mene dani tekih muka - dogovori joj on. - A za mene dani kad sam, mislei na tebe, bila obuzeta gorkim brigama, moj Alfrede. On zastade i ree: - Ne zovi me tako. Ja se zovem Mariano. - Mariano? - Da. ivot me natjerao da svoje ime zamijenim imenom Alfred de Lauterville. - Amy ga pogleda iznenaeno, a potoni ree: - Da li te je to toliko muilo? - Da, upravo to. Sjednimo. Hou iskreno govoriti s tobom. - Zar mi nisi dosad otvorio duu? - Ne. Duu mi titi teak teret. Vrijeme je da ga se oslobodim. - Ali ti si jo uvijek bolestan. Ti e se uzbuditi! - Ne brini, Amy. Misao da postupam neasno vie me mui nego sjeanje na dane koje sam doivio, a volio bih da ih nisam doivio. Jedna im hrid poslui kao udobno sjedalo i oni sjedoe. Mariano je neko vrijeme gledao tuno preda se, a potom zapoe: - Ti si od Sternaua naula neto o mom vjerojatnom porijeklu, arne? - Da, ve u Rodrigandi mi je neto natuknuo o tome, a kasnije mi je i pisao. -E dobro. Ja sam rtva jednog zloina, a moj ivotni zadatak sastoji se u tome da otkrijem taj zloin. Mene su oteli od mojih roditelja i odnijeli u jednu razbojniku jazbinu. 100 101Amy kriknu iznenaeno. - Zar je to mogue! U jednu razbojniku jazbinu? - Da. Ja sam odrastao meu razbojnicima. Amy to nije nikako oekivala. Ona udahnu duboko, nije imala snage progovoriti. On to primijeti; srce ga silno zabolje pa se odmaknu od nje i ree joj: - Ti uti. Ti me prezire. Toga sam seja upravo i bojao. Ona ga uhvati za ruku i upita ga: -Na tebi nema ni najmanje krivice to si na to strano mjesto dospio, zar ne? - Ne, jer sam tada bio jo dijete. Ja sam ivio meu hajducima, ali, iako sam odgojen meu njima, nisam postao hajduk pa se nisam nikad niim ogrijeio o zakon. - Bogu hvala! Ali kako si meu razbojnicima mogao postati ono to si postao, estit ovjek? - Jer je njihov starjeina, kako se inilo, bio uvjeren da u mu posluiti da ostvari neke svoje vie ciljeve. Jedina je moja krivica to sam dopustio da me u Rodrigandi zovu lanim imenom. - Ti nisi mogao drukije, moj Mariano. Bilo je to prvi put to gaje nazvala tim imenom. On pritisnu njenu ruku na svoje srce. - Sad se osjeam dovoljno hrabrim da ti ispriam sve to me je tako dugo i tako teko muilo. On je potom privue k sebi i stade joj priati. Priao joj je 0 svom djetinjstvu, o ivotu meu hajducima i o svemu to ga je kasnije bilo snalo. Dugo joj je priao, a kad zavri prianje i upoznaje s otroumnim zakljucima do kojih je Sternau bio doao, ona ga zagrli i ree mu: - Hvala ti na iskrenosti. Sad je sve u redu, jer sad znam da si dostojan mene. Bog e dati da nam sve to urodi sreom. - Ali tvoj otac? - upita on. -Ne brini za njega. On je pravedan i blag, a mene voli svim srcem. On e uiniti to mu njegova oinska ljubav naredi. Jo su neko vrijeme sjedili jedno pored drugoga, puni nade 1 sree. A onda se vratie svojim suputnicima, da bi potom 102 ------------------------Piramida boga sunca-----------------------legli na poinak. Amy je legla u kola, a ostali polijegae nedaleko od nje i zaogrnue se svojim pokrivaima. Slijedeeg jutra krenue dalje. Naporna vonja oslabi jo vie ve slabog Mariana. Ali Sternau umiri zabrinutu djevojku. -Nekoliko sedmica oporavljanja-ree joj -vratit e Marianu snagu i zdravlje. Amy je htjela da se sva trojica njenih pratitelja odvezu s njom do palae, da ih predstavi svome ocu, ali Sternau to odbi. - Mi emo ostati u gostionici - ree on. - Va nas otac jo osobno ne poznaje, a ono to ste mu o nama priali nije dovoljno da bismo smjeli iskoristiti njegovo gostoprimstvo. - Ali vi ste mi uinili toliko usluga i doveli me pod svojom zatitom u Meksiko. Sternau se nasmijei. - Lady, hoete li naeg prijatelja Mariana bez uvoda predstaviti svom ocu kao svog zarunika? Ona pocrveni i odgovori: - Moda ste u pravu. Odsjednite zasad u gostionici, ali mi ujedno obeajte da ete se odazvati molbi moga oca ako vas zamoli da se nastanite kod njega! - To vam rado obeaj em. Ja sam doao u Meksiko i s namjerom da upoznam Pabla Corteja, a to e mi biti olakano ako se nastanim kod vas. Moda emo tu nai klju zagonetke koju trebam rijeiti. Potanska kola prevezoe naj prij e tri mukarca do gostionice, a zatim Amy Dryden do njene kue. Otac joj se nije jo nadao

pa se uvelike iznenadi kad je ugleda. - Amy! - uzviknu, diui se sa stolice u svojoj radnoj sobi. - Je li mogue? - Oh. Pa, ja sam to uistinu - nasmija se Amy. - Ja se bar nadam da me ne smatra duhom! - Jesi li ti uope bila na Jamajki? - Bila sam. A to ti mogu i dokazati. Evo ti guvernerova odgovora. 103-Piramida boga stmcaOna mu preda pismo. - Zaista! - ree lord. - Nego, kako si to izvela? - To ima zahvaliti samo gospodi koja su me pratila. Pa, a u prvom redu doktoru Sternau. - Gospodinu doktoru Sternau? - upita je ponovo otac zaueno. - Bless me! Ta nee valjda rei da imam zahvaliti onome doktoru Sternau, o kojemu si mi priala da si ga upoznala u Rodrigandi? -Upravo njemu. - On te, dakle, dopratio ovamo? - Najprije do Jamajke, a onda ovamo, u Meksiko. On se nalazi s jo dva gospodina ovdje. Sve u ti objasniti kad proita guvernerova pisma. A za to u se vrijeme ja preobui. Malo zatim Amy se vrati svome ocu. Sjede pored njega i poe priati. Sluajui je, otac joj se bio uozbiljio. Njena je pria liila na najpustolovniji roman pa se jako zabrinuo. Stalno je pravio velike planove s budunou svoje keri, svoje voljene jedinice, a sad mu ona, eto, kae da se zaljubila - u panjolskog hajduka. Ona zavri svoju priu, ali ne doeka oeva odgovora. Otac joj se zamislio, a potom stao hodati bez rijei gore-dolje pa zastao najzad pred njom i rekao joj blagim glasom: - Amy, dijete moje, ti si uvijek bila moja radost, ali danas si me po prvi put rastuila. Sad ona skoi i baci se ocu u zagrljaj. - Oprosti mi, oe. Daleko je od mene svaka misao da te rastuim, ali sam je Bog usadio u moje srce tu ljubav i ja se Bojoj volji ne mogu oprijeti. Dryden odbi njeno ker od sebe. -1 ti vjeruje u sve to si mi sada o tom Marianu ispriala? - Da, vjerujem u sve to, nepokolebljivo i vrsto. -1 ti zaista voli tog - tog hajdukog gojenca? - Ja ga volim - ree Amy, pogledavi pri tom otvoreno ocu u oi -ja ga toliko volim da bez njega ne bih uope mogla biti sretna! - A na mene, na svog oca, ti pri tom ne misli? - upita je otac, pomalo tuno. - Da, moj Pa, ja i na tebe mislim. - Pa ipak mi govori o toj svojoj pustolovnoj ljubavi! Djevojka mu sad prie korak blie i upita ga: - Oe, ti eli da budem sretna? - Svakako! I upravo zato to elim da bude sretna, boli me to ti srce steu takvi lanci. - Pitaj Mariana, Pa, pitaj njega. Ako i nakon toga ostane pri tome da on nije dostojan mene, ja u te posluati i pristat u da ga se zauvijek odreknem. - Hvala ti na tim rijeima, Amy! - ree joj otac. - Ti se nee prevariti u svom ocu. Idi sad i odmori se od puta. Ja u razmisliti to mogu uiniti da mi bude sretna. On je poljubi oinski njeno, a zatim produi raditi, ali samo prividno; jer, kad ga Amy napusti, die se opet sa stolice i ushoda se nemirno gore-dolje po sobi. Bio je, kako se inilo, stvorio odluku. Ima samo jedan ovjek kojemu se u toj stvari mogu obratiti, ree sam sebi. To moe biti samo Sternau. Ono to sam o njemu uo dovoljno mi je jamstvo da mu se mogu potpuno povjeriti. On pozvoni sluzi. Odluio je izii pa se uz njegovu pomo presvue. Nije htio uzeti kola. U Meksiku se smatralo, dodue, sramotom ii pjeice ulicom, ali lord je ipak volio otii pjeice do gostionice u kojoj su, kako mu je ki rekla, odsjela ona tri gospodina. Tamo se kod gostioniara raspita za senjora Sternaua. - On je u svojoj sobi - odgovori mu gostioniar. - elite li razgovarati s njim? Koga da najavim? - Jednog gospodina koji bi elio govoriti s njim u etiri oka. Sternau se zaudi neoekivanom posjetu stranca, ali udovolji njegovoj molbi. Kad lord ue, pa se njih dvojica naoe 104 105jedan nasuprot drugome, najprije se radoznalo odmjerie, kao to ine ljudi koji se ne poznaju. Sternau vidje odmah da nema pred sobom obina ovjeka, a lordove oi zapee s oitim zadovoljstvom za divovsku pojavu i prirodan lik Nijemca. - Vi ste eljeli razgovarati sa mnom? - upita ga Sternau na tenom panjolskom jeziku. - Da - odgovori lord. - Moda biste voljeli da govorimo njemaki? -Ah, vi ste Nijemac? - Ne, Englez. Moje je ime Drvden. Sternauovo lice poprimi izraz iznenaenja. - Dryden? Niste li vi moda lord Dryden, otac - ? - Da, gospodine, pogodili ste. - Onda vas usrdno molim da sjednete, lorde. Nisam se nadao takvom neoekivanom posjetu. - Moj posjet sigurno niste mogli oekivati - ree Drvden i odmah sjede. - Ali vi sigurno ve nasluujete zato sam doao. - Moda - odgovori Sternau kimnuvi ozbiljno glavom. - Dopustite mi najprije da vam zahvalim to ste bili ljubazni i paljivi prema mojoj keri. - O, molim vas! Ja sam uinio samo to bi svaki obrazovan ovjek uinio na mom mjestu. - Onda mi dopustite da vam se obratim u vezi jedne ozbiljne stvari.

Sternau je smatrao svojom dunou da izie u susret lordu. - Radi li se o prijatelju koji je sada moj gost? - Da. Htio bih govoriti s vama o odnosu tog gospodina prema moj oj keri. - Lady Amy vam je, dakle, odmah ispriala - ? - Odmah. Drugo nisam mogao ni oekivati od nje. Ona se uvijek povjerava svome ocu. Vi ste tono obavijeteni o tom vaem prijatelju i o njegovoj prolosti, gospodine doktore? -Da. - Amy mije rekla da se prilike, u kojima se on nalazi, mogu razviti u pravu pustolovinu. - Nemojte me, molim vas, krivo shvatiti - zamoli ga Sternau. - Vi ste me pitali poznajem li prilike u kojima se nalazi moj prijatelj, a ja sam vam na to pitanje potvrdno odgovorio, jer sam smatrao da se radi o stanju u kojemu se on sada nalazi. On je u stvari - da ukratko kaem - odbjegli hajduki gojenac koji nema na ovom irokom Bojem svijetu nita to bi mogao nazvati svojim. To je sve to imam rei o njemu. Lord pogleda svog subesjednika kao da ga jo neto eli upitati, ali se pri tom koleba. - Ali taj hajduki gojenac ima valjda i neku budunost? - U to ja nimalo ne sumnjam. - A kakva je ta njegova budunost? Sternau slegnu ramenima. On nije poznavao lorda; nije znao s kakvim je zadnjim mislima doao i zato zauze suzdran stav. - Vi ste vrlo suzdran ovjek, gospodine doktore - produi Dryden. - Dopustite mi da vam kaem da ja elim samo sreu svom djetetu. Ali vi sigurno shvaate da razborit otac ne moe nikako vidjeti sreu svoje keri u braku s ovjekom o kojemu zna samo daje bio razbojnik. - O, molim vas, Mariano nije nikada bio razbojnik, lorde! - U redu, ja to doputam. Ali vi ete ipak shvatiti moju elju da o tom Marianu neto vie saznam. A kako mi je reeno da ste vi estit ovjek, smatrao sam da e biti najbolje ako se vama obratim s molbom da mi date potrebna objanjenja. Smatrate li moda tu moju molbu neumjesnom? Te su iskrene rijei dopirale iz dubine lordova srca pa Sternau odgovori: - Lorde, rei u vam sve to mi je poznato. Pitajte samo! - Govori se da je Mariano oteto dijete grofa Manuela Rodrigande? - Da, lorde. Ja sam prvi doao na tu pomisao - izj avi Sternau ozbiljno. - Smijeni li vas upitati koji su vas razlozi naveli na tu neobinu, ali i smjelu pomisao? - Svakako. Ako imate vremena da me sasluate, ispriat u vam zato tako mislim. - Bit u vam zahvalan. Moja mi je ki, dodue, priala neto, ali njeno je prianje bilo oskudno pa sam radoznao uti to ete mi vi rei. - ujte, dakle. Sternau mu sad ispria sve svoje doivljaje i iznese sve misli na koje su ga njegovi doivljaji naveli, sve tamo od dana koje je proveo u panjolskoj, od svog dolaska u tu zemlju pa do njegova povratka u Meksiko. Lord ga je sluao sa sve veom panjom. Sternauove su rijei plamtjele ivom istinom, a zakljuci to ih je iz njih izvodio poivali su na tako vrstim osnovama i pretpostavkama, daje lord najposlije bio uvjeren u istinitost Sternauova prianja. - Pa to je neuveno! - uzviknu on. - Vi ste me otrinom svojih zakljuaka potpuno uvjerili u istinitost svog prianja, i ja sam doao do istog zakljuka do kojega ste i vi doli: grofu Manuelu Rodrigandi otet je posljednji sin koji mu je jo ostao u ivotu. Nakon otmice razbojnici su sakrili dijete u svoju jazbinu. Pravi je razbojnik, meutim, Gasparino Cortejo. - U to sam siguran. - S kakvom je namjerom izvrena otmica? To je pitanje od najvee vanosti. - Da bi jedan Gasparinov sin mogao postati grof Rodrigande. - U redu. Tajnu je djeaku u neku ruku otkrio onaj prosjak Tito Sertano. Tako je djeak saznao neto o svom porijeklu i dospio potom u Rodrigandu, gdje gaje Cortejo prepoznao i predao ga gusarskom kapetanu, a ovaj je imao zadatak da ga onemogui. Vi ste ga spasili i doveli ga u Meksiko, zar ne? -Upravo tako! - A s kakvim ste namjerama doli sad u Meksiko? - Najprije elim utvrditi da li je ona Maria Hermoyes, koja je podmetnuto dijete ponijela sa sobom u Meksiko, jo iva, a uz to da li je jo iv onaj Pedro Arbellez koji je u to vrijeme bio ovdje zakupnik grofa Fernanda. Imajte na umu i to, lorde, da po mom miljenju grof Fernando nije tada umro. Bivi kormilar, a sadanji kapetan Unger priao mi je o nekom sunju Fernandu koji je bio prodan u Harar. - Vi mislite daje taj suanj bio u stvari grof? - Da. Ta vam se moja misao moe initi smjelom, ali, ako promislite kakvim se sredstvima Cortejo obiava sluiti, to vam se nee uiniti nevjerojatnim. Ja sam vrsto odluio otvoriti ovdje u Meksiku obiteljsku grobnicu obitelji Rodrigande i vidjeti da li se u lijesu nalazi les. - Ja u vam pomoi da dobijete za to dozvolu vlasti. Sternau odmahnu rukom, kao da hoe pokazati da omalovaava i odbija tu ponudu. - Hvala vam. Meni ne treba dozvola vlasti. - Ali vi se izvrgavate velikoj opasnosti, gospodine doktore. - E, te se opasnosti ja ne bojim. Nego, neto drugo htio bih vas zamoliti. Moda biste mi mogli pomoi da se upoznam s Pablom Cortejom? - Tu u vam elju rado ispuniti. Vi ga elite upoznati? - Da, to mi je potrebno. - U redu. Ja se kreem u krugovima u kojima se i on kadto kree. Uostalom, ja sam uvjeren da je on hulja. On me nedavno

htio - ah, sad mi upravo pada na pamet - vi biste htjeli znati gdje ivi Pedro Arbellez? - Da. Maloas sam vam to rekao. - E, pa to vam mogu rei. On je sada vlasnik haciende del Erina, koja se nalazi negdje na sjeveru Meksika. Cortejo me je htio prevariti. Trebao sam od njega kupiti tu haciendu, iako je ona Arbellezova. - Onda u moda morati otputovati do te haciende. - Ali, gospodine doktore, zato da se zbog te stvari toliko muite? - Imajte na umu, molim vas, da je contesa Roseta de Rodrigande sad moja ena. Mariano je njen brat, a moj urjak. - Zna li on to? - On to nasluuje. O tome nisam jo s njim podrobnije razgovarao. Molio sam i lady Amy i svog kapetana Ungera da o tome s njim ne govore. On e to saznati tek kad budemo imali u rukama sigurne dokaze. Kako bi se na neupadljiv nain moglo saznati gdje se nalazi grobnica Don Ferdinanda de Rodrigande? - Prepustite meni da se o tome raspitam, dragi prijatelju. Takvo pitanje s moje strane nee pobuditi uenje. - Hvala vam, milorde, i molim vas da se o tome po mogunosti to prije raspitate, jer... Sternau ne dovri, jer se otvorie vrata i u sobu ue Mariano. Kad ugleda stranca, povue se, ali se Sternau odmah die i dade mu znak da prie. - Priite blie, prijatelju - ree. - Vi nam ne smetate. - Zatim se obrati lordu i ree mu, sluei se ponovo panjolskim jezikom: - To je senjor Mariano. - Obrativi se potom ovome, ree: - To je lord Dryden, otac gospoe koju smo imali ast pratiti. Kad Mariano u ime oca voljene ene, pocrveni, ali savlada u sebi zbunjenost koja ga je bila obuzela i otmjeno se nakloni lordu. - Upravo smo o vama govorili - ree lord iskreno. - Zato sam vas i elio vidjeti. Vi ste mojoj keri, na povratku s njenog putovanja, bili vjeran zatitnik. Ja vam na tome srdano zahvaljujem! On prui pri tom mladiu ruku. Ovaj je prihvati i odgovori: - Oh, milorde, ja ne bih mogao obraniti lady Amy u sluaju opasnosti. Ja sam bolestan. Zato i nisam mogao preuzeti ulogu viteza u odnosu prema gospoici. Marianove umorne oi oivjee i blijede se crte njegova lica osue naas rumenilom. Ako su Sternauove rijei pridonijele tome da lord popusti u svom protivljenju, sad je Marianov bolan izgled pobudio u njemu samilost. On zadra mravu bolesnikovu ruku u svojoj i ree blago i ljubazno: - Vama treba hitno njega i oporavak. Moete li se nadati da ete se, uz potrebnu njegu, oporaviti u tuoj kui? - Ja se nadam, milorde. - Vi se nadate, ali vaa mi se nada ini varljivom. U meksikanskoj gostionici ne moe se bolesnik oporaviti. Stoga mi dopustite da vas ugostim u svojoj kui. Mariano ga pogleda. U oima mu zasja bljesak sree. - Milorde - odgovori on -ja sam ubog ovjek koji nema domovine pa se ne usuujem koristiti vaom dobrotom. -Uinite to ipak, prijatelju! Gospodin doktor Sternau priao mi je neto, pa me je upravo to ponukalo da vam dokaem da, iako ubog, niste nikako bez domovine. Primate li, dakle, moj poziv? Mariano pogleda Stemaua kao da eli razmisliti. Zatim ree: - Teko bi mi bilo rastati se od mog prijatelja, milorde. Englez odgovori sa smijekom na usnama: - to se toga tie, razumije se samo po sebi da e gospodin doktor Sternau doi s vama. I gospodin Unger, koji je u vaem drutvu, pristat e, nadam se, da gostionicu zamijeni mojim domom, zar ne? To je pitanje bilo upravljeno doktoru, pa ovaj prie lordu, prui mu obje ruke i s izrazom odanosti u oima odgovori: - Milorde, vi ste vie nego gostoljubivi. Bog e vam to platiti! Mi emo doi. -Ali to prije, gospodo. Ja sad idem pa u vam poslati kola. Do vienja! Lord poe, a Sternau ga isprati do vrata. Kad se opet vrati u sobu, nae Mariana gdje sjedi na divanu, sa suzama u 111oima. - to vam j e? - upita ga zabrinut. - Nita, dragi prijatelju - odgovori panjolac. - Plaem od radosti. Bio sam u strahu kakav e utisak na lorda uiniti rijei njegove keri kad mu ona otkrije svoje srce. - No, sad vidite, ako nita drugo, da se on na vas ne ljuti. - Da, a to imam vama zahvaliti. Ja sam slutio da e on doi k vama raspitati se o meni. Nemojte se ljutiti to plaem. Bolesniku e prije potei suze, i od boli i od radosti, negoli zdravu ovjeku. Sretan sam to se taj ovjek ne ljuti na mene i to me je tako ljubazno oslovio. Nakon nekog vremena stigoe kola i povezoe Sternaua, Mariana i Ungera lordovoj kui. Bila je to jedna od najljepih palaa u gradu, s mnotvom soba. Sva tri gosta dobie stanove koji bi zadovoljili i vladara. Mariano nije mogao uzjahati, a hrabri Unger nije umio krotiti konje, jer za itavog svog ivota jedva da je deset puta uzjahao konja. Ali Sternau je morao ve slijedeeg dana projahati s lordom Alamendom, gdje svojom pojavom i svojim dranjem pobudi znatno udivljenje. Josefa Cortejo leala je u svojoj sobi u mrei za leanje. Puila je jednu od onih cigareta koje Meksikanke toliko vole i drala u ruci knjigu, ali je nije itala. Njezine oi, sline sovinim, nisu poivale na slovima, ve su, kao da nije prisebna, gledale nekud u daljinu. Ona je mislila na svog dragana, na grofa Alfonsa, koji joj je prije odlaska obeao da e se vjenati njom, iako je nije volio. Mislila je i na lijepe, vatrene panjolke, i na to da bi i njen dragan mogao lako naii na takvu jednu i upasti u njene mree. Uto ue u sobu njen otac, namrtena ela i s pismom u ruci, i ree joj: - Upravo je stigla pota, a s njom i jedno pismo od mog brata. Alamenda jedna od glavnih ulica u gradu Meksiku. _ -Piramida boga sunci Josefa odmah skoi i prui ruku za pismom. - Da vidim! Kako stoje stvari tamo?

- Hm! I zlo i dobro! Alfonso je u meuvremenu bio u Njemakoj! -Ah! A zato? - Da potrai opakog doktora. Taj je ovjek u zao as po nas bio u panjolskoj i pokazao se tamo kao najljui na neprijatelj. Josefa skupi obrve, a u oima joj bijesnu prezir. - Pa nije valjda! Zar da se jednog lijenika bojimo! - ree s izrazom omalovaavanja u glasu. - Mi ga se moramo bojati - ree Cortejo ozbiljno. On nam je ve prvog dana svog boravka u Rodrigandi prozreo i pomrsio planove. Prosto zapanjuje otrinom svoga uma, a uz to ga i srea prati, kao da ga sam avo titi. - Ako ga avo titi, jednog e ga dana i odnijeti. Maloas sam sluajno mislila na njega. Nisi li i ti uo za nekog Zapadnjaka koji se muva po naim salonima. To je neki senjor Sternau. On je gost engleskog veleposlanika, i ovaj gaje uveo u krugove najvieg plemstva. Juer je bio pozvan ak i kod Predsjednika. Jedan lijenik, jedan obian lijenik. Zar to nije smijeno? - Taj se lijenik zove Sternau? Caramba! Nee to valjda biti onaj koji je bio u panjolskoj? -1 ja se to pitam, ali isto ime i isto zvanje svakako su samo igra sluaja. Karl Sternau, kojega se ti toliko boji, sad je u Njemakoj pa ne moe, dakle, biti u Meksiku. Corteju se lice smrknu. -1 ti si uvjerena u to? - upita je on. - A tko ti kae da se on sada nalazi u Njemakoj? - Pa, javio ti je to stric u svom pretposlednjem pismu. - Da, ali od tog je pisma prolo dosta vremena. - Pa ne misli valjda...? - upita ga Josefa ne zavrivi pitanje. -Ja mislim... eto, proitaj to pismo-odgovori joj on kratko. Ona uzme pismo, otvori ga i pone itati: 113l Dragi brate! Javljam ti vane stvari. Kao to ti je poznato, doktor Sternau nam je umakao. Ja sam ti ve pisao da gaAlfonso u Parizu nije vie zatekao. Sternau je ve otputovao u Njemaku. Alfonso je poao za njim, ali je uspio samo utvrditi gdje boravi. Zasad ne bi uope imalo smisla poduzimati neto protiv njega. Siernau se potom, kako nam je javljeno, oenio Rosetom. Vjenanje je obavljeno u Rheinswaldenu, jednom malom njemakom mjestu. Nakon vjenanja Sternau je krenuo na put. Zna li stoje naumio? Da nae kapetana Landolu pa da mu otme onog Mariana koji se u Rodrigandi nazvao Alfred de Lautreville. On je kadar upustiti se u najveu pustolovinu. Alija se ipak nadam da nee u tom uspjeti. Ja sam odmah u sve luke, u koje e Landola uploviti, poslao tajna upozorenja, ali, kako je ipak mogue da on krene u Meksiko, piem i tebi o svemu. Sternaua moramo onemoguiti, inae smo propali. A sad, evo ti ijedna bolja i prijatnija vijest! Alfonso je sad na elu kue Rodrigande. On zastupa njene interese i treba se brinuti za potomstvo, ukratko treba se eniti. Ja sam se umjesto njega ogledao pa mi se posreilo da bacim oko na jednu damu iz starog panjolskogplemstva, obdarenu svim vrlinama potrebnim za ugled imena Rodrigande. Ima izgleda da u svojim utjecajem moi ostvariti tu sjajnu branu vezu pa u te o postignutim uspjesima mog pothvata i ubudue redovno izvjetavati. Tvoj brat Gasparino Cortejo. itajui drugu polovicu pisma, Josefa problijedje, a kad ga proita dokraja, zakrguta zubima, a potom zguva papir i baci ga na pod. -1 njih u tako, upravo kao ovaj papir, ako Alfonso ne odri rije! - uzviknu bijesna. - Zgazit u ih, smrvit u ih! -Piramida boga sunali svom bijesu sva se izoblii pa se nikako nije mogla smatrati lijepom. Otac joj poloi ruku na rame i pokuaje umiriti: - Umiri se, tako daleko jo nismo doli! - ree. Josefa zabaci ponosno glavu. - Da, nismo doli, a neemo nikad ni doi! Ali ve samo to da im takva misao moe pasti na um, znai sramotno izdati mene. - Ne, ne znai to to ti kae. - Kako to? Zar ih brani? - Brata, da, ali ne Alfonsa. Gasparino sigurno ne zna da nam je Alfonso dao rije, na strica se, dakle, ne smije ljutiti. - Ali utoliko vie na nevjernika. Ja ga ne putam. On je moj, on je moje vlasnitvo, ja ga nijednoj eni neu ustupiti. elim biti grofica Rodrigande, a to elim, to u i postii, ne birajui pri tom sredstva, razumije li me? - Ja u pisati Gasparinu. - Da, pii mu i trai od njega da ti odmah odgovori. - A odgovori li mi da ne moe nita uiniti? - Onda je propao, ja ti se kunem! - Josefa, on mi je brat! - Upravo zato mora uiniti to od njega traimo, a ukoliko ne uini, utoliko ga treba, kao brata i strica, stroe kazniti. Ti zna daje oporuka u mojim rukama. - Ti se valjda ipak nee njome posluiti protiv njega! Josefa prasnu u pakostan smijeh i prie drsko ocu: - Ba si smijean! Tvoj brat ima sina, a ti ker. Svi smo mi postali lupei, varalice, pa i ubojice, a sve zato da bismo se domogli Rodrigande. Zar da samo njemu pripadne, a tvoja ki da ostane kratkih rukava! Ne. Rodriganda pripada njemu i meni. Ako e on biti grof, ja u biti grofica. To je jedino rjeenje tog pitanja i ja od njega nikako ne odstupam. Cortejo je smatrao daje najbolje popustiti. - Priznajem ti da si u pravu - ree - samo ne smatram umjesnim da se sad esti. Mi bi trebali sada obratiti pozornost na ono to nam je trenutno pree. 114 115-ESI - Tako? A to nam je trenutno pree? - upita ona zlobno. - Ja mislim, doktor Sternau.

- Ah tako - ree Josefa, vrativi se u mislima na prvi dio pisma. - Da, to veli na to? Taj je ovjek, dakle, napustio Njemaku, da bi pronaao kapetana Landolu. E ba, taj lijenik, taj domai takor. Ne budi smijean! - Vara se, ako je to tvoje miljenje o Nijemcima. Oni su tvrdoglavi. Dugo miruju i ne gube strpljenje, ali kad neto odlue, oni e to i izvesti. - I ti misli da su ta dva Sternaua, taj koji se sad nalazi ovdje i onaj drugi, ista linost? - Ja drim da je to dosta vjerojatno. - Onda bi to trebalo ispitati. - Da, ali kako? Pa ne moemo valjda pitati lorda Drydena! - Ne - nasmija se ona. - Prepusti tu brigu meni! Ja u se pobrinuti da dobijem poziv na jedan prijem u lordovoj kui, pa emo tako imati prilike vidjeti ga. - Da li ti ga je netko opisao? - Da. On je neobino visok i vrsto graen ovjek, pravi div u usporedbi s drugim ljudima. - Onda je to on. Gasparino nam je pisao daje pravi golijat. - To jo ne mora biti dokaz. Mogli bi biti braa, blii ili dalji roaci. Ja sam ula dau sjevernim krajevima ima dosta ljudi koji bi se mogli ubrojiti u divove. Ostanimo, dakle, pri tome: ja u se pobrinuti da dobijemo poziv, a ostalo e doi samo po sebi. Sternau je bio spreman na taj sastanak. On je mogao pretpostaviti daj e Pablu Corteju po imenu poznat. Znao j e da je u gradu ve postao predmetom razgovora, pa je i Cortejo mogao nauti neto o njemu. Zato je pretpostavljao da e ga Cortejo eljeti vidjeti i znao je daje susret s njim pitanje dana. Raspitao se i saznao da je Cortejo, kao zastupnik grofa Rodrigande, rado vien i u viim krugovima. A da se podvrgne nekom ispitivanju, ne, to nije bila njegova namjera. -Hruoidab GOSPODAR VRLETI Prolo je vie od tjedan dana od Sternauova dolaska u Meksiko, kad jednog dana Dryden pozva svog gosta da izjae s njim u etnju u koju je on redovno obiavao ii. Oni napustie grad i potjerae konje u brdo. Na povratku, prolazei pored nekog zida, ree Englez: - Najzad sam u mogunosti odrati zadanu rije. - Budui da su bili sami, poslui se i ovaj put njemakim jezikom. - U vezi s onom obiteljskom grobnicom o kojoj ste mi govorili, milorde? -Da. -Lord se podie u sedlu i pokaza gostu jednu graevinu s onu stranu zida. - Vidite li tamo onu graevinu? - Onu s korintskim stupovima? - Da. To je grobnica u kojoj poiva Fernando de Rodriganda. - Moemo li do nje? - Zato ne? Vrata groblja otvorena su cijeli dan. Oni sjau sa svojih konja, priveu ih i uu. Kako je na groblju bilo dosta ljudi, oni se naprave kao da imaju neka druga posla, pa se tek kasnije, toboe sluajno, priblie grobnici. Ulaz u grobnicu bio je zatvoren reetkastim vratima, ali reetke nisu bile visoke pa su se mogle prekoraiti. - Jeste li sigurni da je to grobnica koju traimo, milorde? - upita Sternau. - Da, meni su je tono opisali. A tu je i ime Rodrigande. - Nee nam, dakle, biti teko ui u nju. A sad hajdmo! - Kad ete je pretraiti? 117- Odmah veeras. Hoete li sa mnom? - Zahvalj uj em vam. Ja predstavlj am j ednu nacij u pa moram biti oprezan. Iste veeri, odmah poslije ponoi, upute se tri ovjeka prema groblju. Mlaak je na nebu sjao tek drugu no, pa je bilo mrano. Stigavi do zida, preskoe ga i nau se na groblju. U pothvatu su sudjelovali: Sternau, Mariano i Unger. Mariano se posljednjih dana toliko oporavio, da se mogao upustiti s drugom dvojicom u tu pustolovinu. - Ostanite ovdje! - apnu Sternau. - Hou najprije vidjeti da li smo sigurni. Potom pretrai paljivo groblje i vrati se svojim drugovima tek poto se uvjeri da im ne prijeti nikakva opasnosti. - Sad poite za mnom, ali tiho! Sva trojica upute se prema grobnici. Stigavi, najprije preskoi reetkasta vrata Sternau, a druga dvojica preskoe za njim. Sad se nau pred kositrenim poklopcem koji je zatvarao otvor kubeta. - Poklopac treba otvoriti! - ree Sternau. On je danju sve razgledao pa je znao da treba ponijeti odvijae. Sva trojica radili su neko vrijeme u tiini, tako da ih nitko nije mogao uti: poklopac najzad popusti i oni ga digoe. Po uskim stepenicama spustie se jedan za drugim u podzemlje. Sternau je bio na elu. On je traio posvuda, dok ne naie na jedan lijes. -Tu je jedan lijes -javi on drugoj dvojici. -Unger, zapalite fenjer, ali oprezno, da koji traak svjetla ne prodre izvan grobnice! Unger poslua, pa sad sva trojica ugledae pred sobom tri metalna lijesa, obasjana svjetlom fenjera. Najblie ulazu bio je smjeten lijes na ijim se stranama, zlatnim slovima ispisano, moglo proitati ime Don Fernando, Conde de Rodrigande y Sevilla. Nijemom kretnjom pokaza Sternau na ime i pone traiti zavrtnje kojima je poklopac lijesa bio privren. -Piramida boga aunca-

- to emo vidjeti? - apnu Mariano. - Moda nita, a moda posmrtne ostatke vaeg strica Fernanda - odgovori Sternau. - Jeza me hvata! - ree Mariano. - Zamislite u kakvom se poloaju ja nalazim! Oteti sinovac stoji pred lijesom svoga strica. - Saberite se! Neemo mi oteti mrtvaca niti emo oskvrnuti njegov grob. Mi zastupamo ovdje istrani sud pa smo za sve to inimo odgovorni Bogu i svojoj savjesti. A sad, otvorimo grob! Latie se ponovo odvijaa. Zavrtnji ubrzo popustie, pa ih bez velikog truda izvadie. Sva se trojica sad zgledae kao da neto oekuju. - A sad dignimo s Bojom pomoi poklopac! - ree Sternau. U isti as prionu i dignu uvis poklopac. Ali poklopac mu skliznu iz ruku i pade. Pod svodom odjeknu tup, grozan zvuk. Sva se trojica ponovo zgledae. - Moda se to mrtvac ljuti to ga uznemiravamo - apnu Mariano. - Nee se vie na nas ljutiti kad se osvjedoi da ga nismo zlostavili - odvrati Sternau. Potom prihvati opreznije poklopac, odmaknu ga i poloi u stranu. Kad Unger osvijetli otvoren lijes, sva trojica pogledae najprije kao na zapovijed uvis, a onda se zagledae. - Lijes je prazan! - ree Mariano. - Moja se slutnja ispunila - primijeti Sternau. - U njemu nije ni leao mrtvac! - dodade Unger. -Ipakje leao! - ree Sternau i, oduzevi mu fenjer, osvijetli bijele svilene jastuke kojima je bio obloen lijes. - Gledajte, tu se vide jasno otisci tijela. - Onda je stric ipak umro! - odgovori Mariano. - Ali zato su uklonili njegov les! - Nisu uklonili niiji les, nego iva ovjeka - ustvrdi 119Sternau. - Uklanjanjem lesa ne bi nita postigli. Kao to ima otrova od kojih ovjek poludi, tako ima i sredstava koja mogu ovjeka prividno usmrtiti. - Onda bi ovjek koji je ukrcan u Vera Cruz, a zatim prodan u Hararu, bio u stvari Don Fernando de Rodriganda. - Ja sam u to uvjeren. A sad zatvorimo ponovo lijes, ali paljivo, da ne ostane za nama ni najmanji trag nae prisutnosti! Kad to uini se, ugasi se fenjer, a onda se popee gore i privrstie ponovo kositreni poklopac. Preskoivi zatim ogradu, napustie groblje tiho kao to su tiho bili i doli. Njihov pothvat ostade u tajnosti, nitko ne posumnja u njih. Kod kue je lord Dryden nestrpljivo ekao da sazna to su nali. Zamolio je lijenika i Mariana da nakon obavljena posla dou odmah k njemu. Kad mu izloie injenino stanje, on uzviknu uasnut: -Nisam nikako mogao u to povjerovati. Stranog li zloina! Morat emo podnijeti prijavu. - To ne bi ni do ega dovelo. Ja nemam povjerenja u meksikansku pravdu. - Morat e izvriti svoju dunost! - Tko e je na to primorati, milorde? - upita ga Sternau. - Ja! - izjavi odluno Dryden. - Uzalud e vam biti trud. - Oho! Ja u vam dokazati da nije tako. - Vi ete samo moi dokazati da u grobu nema lesa. Kamo je dospio, da li je ovjek koji je sahranjen mrtav ili iv i tko je uinio zloin, to se nee saznati. Prijavom nam ne biste uinili nikakvu uslugu, samo biste upozorili nae neprijatelje u kakvoj se opasnosti nalaze. - Ali, gospodine doktore, zar da takav zloin ostane nekanjen? - Ne. Zloin e biti kanjen, ali tek poto naemo grofa Fernanda, nikako prije. Onda emo povesti zloince na groblje i zatraiti da nam pokau les nestalog grofa. 120 -Piramida boga i - Vi hoete, dakle, ii ak u Harar? - Svakako. Ali prije moramo obii haciendu del Erina. Moramo govoriti s Pedrom Arbellezom, a ovdje jo i s Marijom Hermoyes. - S njom ne moete ovdje govoriti, jer se i ona nalazi na haciendi del Erina. - Ona ivi, dakle, tamo? -Da. - Najbolje bi bilo kad bismo se mogli odmah uputiti tamo, ali prijatelj Mariano jo je uvijek suvie slab za tako dug put. Moramo priekati bar jo tjedan dana, dok ojaa toliko da uzmogne izdrati napore takvog putovanja na konju. - A najmanje tjedan dana dopusta - dodade Lord smijeei se - morat ete odobriti i gospodinu Ungeru, da se koliko-toliko izvjeba u jahanju. Nije to mala stvar uputiti se kao neizvjeban jaha meu Indijance. Mariano je najboljeg lijenika naao u Amy, a najbolji lijek u njenom drutvu: njih dvoje gotovo se nisu ni odvajali jedno od drugoga. Dva dana nakon pothvata na groblju lord Dryden i Sternau dobie poziv na jedan sveani prijem. Drydenov je sluga saznao da e na prijem doi i Cortejo s Josefom, pa se Sternau spremio za taj susret i zajedno s lordom uranio, da bi stigao na prijem prije Pabla Corteja. Prijem je priredila jedna bogata porodica i gostima su stavljene na raspolaganje brojne prostorije gdje su se mogli po volji razonoditi i zabaviti. Kad pozdravi se domaicu, Sternau se odvoji od Drydena i ree mu da e ga nai u oraneriji: tamo e on ekati da ga Dryden obavijesti o Cortejovu dolasku. - Hoete li me predstaviti, milorde? - elite li to? Ako elite, poite sa mnom! Oni se sad vratie u prednje odaje i ugledae u skupini tek prispjelih gostiju Corteja i njegovu ker.

- Onaj visoki mravi senjor, to je Pablo Cortejo - primijeti 121lord. - Ah, lii mnogo na svog brata Gasparina - ree Sternau. - A senjorita njemu zdesna, to je njegova ki. - Ona to lii na sovu? -Da. - Ja mislim daje ki u zlobi nadmaila svog oca! Lord pouri. Sternau poe za njim neto laganije i naoe se Corteju iza lea. - Ah, milorde - ree Cortejo kad primijeti Drydena - ba se radujem to vas vidim ovdje! Jeste li razmislili o mojoj ponudi? -O kojoj ponudi? - Onoj u vezi s haciendom del Erina? Dryden se namrti. - Ja ne volim govoriti u drutvu o poslovima. Uostalom, moram najprije znati da li je hacienda uistinu vlasnitvo grofa Rodrigande. - Da, ona je njegovo vlasnitvo, u to nema sumnje. -A vi imate nalog za prodaju? -Da. - Ali kau daje vlasnik haciende Pedro Arbellez, kome je hacienda pripala nakon smrti grofa Fernanda. - To nije istina, to su naklapanja. - E, dobro, vidjet emo, ja u uskoro saznati istinu. - A od koga? - Od jednog mog prijatelja koji e uskoro svratiti do haciende. Drago mi je to mi se prua prilika da vam ga predstavim. Lord se pri tom okrenu, ukazavi rukom na Sternaua koji je stajao iza njega. U isti se as okrenue i Cortejo i njegova ki. - To je taj senjor, moj prijatelj. Dopustite mi da vam ga predstavim: doktor Sternau. - Doktor Sternau? - upita Cortejo, odmjerivi pri tom od glave do pete Zapadnjaka. Lice mu odmah poprimi izraz ljubaznosti i on ree: 122 ----------------------Piramida boga sunca------------------------ Poaen sam vaim poznanstvom, senjor Sternau. Vi ste, kako mi je reeno, Europljanin, zar ne? -Da. - Ja volim Europljane. Dopustite mi da vam predstavim svoju ker Josefu. Sternau se nakloni dami, a ova njemu, a onda ga ona i njen otac povedoe do klupe koja se protezala du zidova sobe. Iznenaen, Sternau odmah pomisli da ega podvri izvjesnom presluavanju. Slutnja ga ne prevari. im sjedoe na klupu, Cortejo ga poe ispitivati: - ujem da kanite svratiti do haciende del Erina, senjor Sternau? - Moda - odgovori Sternau kratko, neprijatno iznenaen stoje lord odao njegove namjere. - A smijem li vas pitati to vas tamo vodi? - elim upoznati Meksiko i njegove stanovnike. Zato u proputovati i sjeverne krajeve ove zemlje. Kad je to lord saznao, zamolio me da svratim i do posjeda del Erina, jer bi ga eli o kupiti. - Ah, tako! - odgovori Cortejo zadovoljno. - Ja imam na tom posjedu zakupnika, vrlo tvrdoglava ovjeka, koji tvrdi da hacienda pripada njemu. Smijeno! Kako se ini, vi mnogo putujete? - U pravu ste! - Ja vam zavidim! - ree Josefa, a u glasu joj pri tom zazvua lana ljubaznost. - ovjek koji potpuno slobodno raspolae svojim vremenom moe se smatrati zaista sretnim. Koje ste dijelove svijeta dosad proputovali, senjor Sternau? - Ameriku, Afriku i j edan dio Azij e. - A Europu? -U Europi sam roen! - nasmijei se Sternau. - Poznajete li Francusku? -Poznajem. -Modai panjolsku? -1 tamo sam bio. 123l Josefa se lukavo nasmijei ocu i nastavi: - Spanjolskaje naa domovina, radujemo se kad nam netko 0 njoj pria. Smijem li vas upitati koje njene pokrajine i gradove poznajete? Sternau odgovori nehajno: - Samo sam kratko vrijeme boravio u toj lijepoj zemlji. Ja sam lijenik pa me je neki grof Rodrigande pozvao da ga izlijeim od bolesti koja ga je snala. - Rodrigande? Znate li da taj grof ima i ovdje neke posjede? -Znam. -1 da moj otac upravlja njegovim posjedima? - Sternau se toboe zaudi. - Ah, je li to mogue, senjor Cortejo? - uzviknu. A zatim, kao da se u taj as sjetio, doda: - Ima i u Rodrigandi jedan senjor Cortejo. Jeste li moda u rodu s njim? -To mi je brat. -E, ba mi je milo, senjor, jer sam se s gospodinom Cortejom dosta esto sretao. - On nije naroito drutven ovjek.

-Nisam to primijetio. Mi smo se ak prisnije upoznali. Josefa se ugrize Ijutito za usne, jer je potpuno shvatila smisao Sternauovih rijei. Ipak nastavi sasvim prijateljski: - Da ste bar uz Boju pomo mogli spasiti naeg dobrog grofa Manuela, senjor. - Da, smatrao bih se izvanredno sretnim, senjorita. - On je, kako sam ula, umro kao rtva nesretnog sluaja. - Da, sluaj je bio zaista vrlo nesretan. 1 te su rijei imale dvostruk smisao, koji su Cortejo i njegova ki posve dobro shvatili. - Onda ste upoznali i groficu Rosetu? - produi revno Josefa svoje ispitivanje. - Da, svakako. Ona je sad moja ena. Sternau je bio uvjeren da oboje to ve znaju, mada su se pravili kao da ih je to uvelike iznenadilo. -Piramida boga srmca- Zar zaista, senjor! - uzviknu Cortejo, a Josefa upita: - Je li mogue? - Oh, ljubav sve moe, senjorita! - ree Sternau nasmijeivi se pri tom. U panjolskoj se dodue vodi strogo rauna o stalekim razlikama, stroe negoli u mojoj domovini. Ali mi smo se vjenali u Njemakoj. - Znai, contesa Roseta je napustila svoju domovinu? -Da. - A grof Alfonso je na to pristao? - On se nije protivio - odgovori Sternau. - Vi poznajete i grofa Alfonsa? - Svakako. On je svoje mlade dane proveo kod nas u Meksiku. - Pravo kaete. Bio sam to smetnuo s uma. - Pisali su nam da j e contesa Roseta teko oboljela - produi Josefa, eljna tonih vijesti. - Ona je potpuno izlijeena, senjorita. Nego, oprostite, vidim da me lord Dryden zove. Sigurno me eli nekome predstaviti. Sternau ustade u namjeri da se oprosti s njima, pa oboje, otac i ki, takoer ustadoe. - Upravo smo sretni to nam se pruila prilika da se upoznamo sa senjorom koji poznaje Rodrigandu - ree na rastanku Cortejo. - Bili bismo sretni da nas jednom posjetite. - Ja vam stojim uvijek na raspolaganju. - Mogli bismo moda jednom dogovoriti sastanak kod lorda Drydena, ako vam je to zgodnije - nadoda Josefa. - Ja sreom podravam prisne prijateljske veze s lady Amy. - Radovat u se svakom vaem posjetu. Na rastanku se Sternau nakloni. Otac i ki saekae da im se izgubi iz vida, a onda Josefa zakrguta zubima: -Carao, to je on! - Da, to je on! - promrmlja i Cortejo. - Jesi li ga dobro promotrio? 124 125-1 jo kako. Takav se protivnik ne smije potcjenjivati. Josefa pogleda oca sa strane, gotovo s prezirom, i odgovori: - Ne smije se potcjenjivati? udno govori. A ja ti kaem da je to protivnik koji je mnogima dorastao, ali da li je dorastao eni, to emo tek vidjeti. Kako samo mirno govori! Kao da nas ne poznaje, kao da ne zna nita, kao da nije doao u Meksiko s neprijateljskim namjerama. Ali on mora biti uniten, nema drugog izlaza, iako mi ga je ao kao neprijatelja za kojim bih kao ena mogla eznuti. - Ti ve ezne za njim! Kako si mogla rei da emo ga mi posjetiti. - Zar zbilja misli da bi se on odazvao naem pozivu? Ako hoemo jo neto saznati od njega, onda moramo mi ii k njemu. - Sternau e doi k nama. On lii sasvim na ovjeka koji se nimalo ne plai lavlje spilje. Da mi je samo znati zato je doao u Meksiko! - Saznat emo to, jer emo ga sutra posjetiti. - Jesi li poludjela? Da idemo k njemu nakon to te je Engleskinja tako lijepo otpravila? -Kad je u pitanju tako vana stvar, ne marim ja za to. - Ja ne idem s tobom! - Onda idem sama - ree ona prkosno. - Sve mi se ini da e ti to i uiniti. - Sigurno u to uiniti. Ali ja znam da e i ti doi. Mi moramo tog Zapadnjaka dokraja ispitati, mi moramo sve od njega saznati, prezreti sve njegove namjere, da bismo ga onda mogli najprikladnijim orujem napasti. Dok je Sternau na jednoj strani bio predmet razgovora izmeu oca i keri, na drugoj strani obasipao gaje pitanjima lord. - Dakle, kakav je utisak ostavilo na vas ono dvoje? - Jastreb i sova, samo stoje u ovom sluaju sova hrabrija i odlunija od jastreba. - Vi mislite, dakle, da su kadri uiniti ono to mi nasluujemo? - Sasvim sigurno. Izmeu brae Cortejo nema nikakve razlike. Nego, milorde, nemojmo sebi kvariti vee razgovorima o takvim ljudima. Dosta je da ih jednom vidimo pa da ih znamo. - Jesu li vas pozvali da ih posjetite? - Jesu. -A vi ete ih posjetiti? - Svakako, ukoliko me prije ne posjete oni. - Vi ste vraji ovjek! Zar ste i tu mogunost nabacili? - Nabacila ju je dama, ne ja. Ona je ustvrdila da podrava prisne prijateljske veze s lady Amy. Lord se trgnu pa se okrenu. Sternau se itavo vee trudio da ne doe vie u dodir s Pablom Cortejom i Josefom. Ve sutradan ujutro najavi mu jedan lordov sluga senjora i senjoritu Cortejo, a as zatim uu oboje.

- Oprostite nam, senjor Sternau - ree Cortejo - to smo ve danas toliko slobodni da vas posjetimo. Josefa se zaeljela vijesti iz svoje domovine. Ve dugo nemamo vijesti odanle pa smo iskoristili vau dozvolu da vas posjetimo. Sternau ih najljubaznije pozdravi, izrazivi im zadovoljstvo to su ga poastili svojim posjetom. Nisu bili pravo ni sjeli, a ispitivanje je ve poelo. - Vi ste se iskrcali u Vera Cruzu, zar ne? - zapita Cortejo. -Da, senjor. - Pretpostavljam da ste bili preporueni lordu Drydenu. - Ja sam upoznao lady Amy u Rodrigandi. - Ah - ree Josefa s prizvukom iznenaenja u glasu - ona je prijateljica contese Rosete. -Da. - Da li je u Rodrigandi bilo drutvenog ivota, senjor? - Nije ga uope bilo, bar kad sam ja tamo stigao. - udno. Vi kaete da se u Rodrigandi u to vrijeme nalazila i lady Amy, a u jednom je pismu koje smo odanle primili 127spomenut i jedan francuski oficir. To me navodi na misao da je ipak bilo drutvenog ivota. Sternau osjeti da e ga sad pitati za Mariana. - A ipak nije bilo drutvenog ivota - ree on hladno. - Ali oficira ste vi upoznali? -Da. - Sjeate li se njegova imena? - Zvao se Alfred de Lautreville! - A kako je dugo ostao u Rodrigandi? - Nekoliko dana. - A zatim se vratio u Francusku? - Hm. Otputovao je, ali nam nije rekao kamo ide, senjorita. Josefa vidje da joj Sternau izmie. Odgovarajui na njeno pitanje, nije se posluio neistinom, ali joj nije dao ni informaciju kojoj se ona nadala. Ona je upravo htjela postaviti jo jedno pitanje, kad stie Unger. Sternau mu se obradova. Njegov mu dolazak omogui da se naas udalji, jer je Unger kao pomorac bio prilino nauio panjolski pa se mogao nekako sporazumjeti s ovo dvoje panjolaca. On im zato predstavi pomorca i udalji se. Zatim se pouri do lorda i nae kod njega Amy i Mariana. - Kakve nam vijesti donosite? - upita ga Dryden. - Dolazite kao vjetar. - Donosim vam potvrdu svoje jueranje slutnje: Cortejo je tu. - Nije mogue! Kod vas? - Da, on i njegova ki. Lord Dryden strese glavom i odgovori smijeei se: - I vi ste ih ostavili da hlade kau? - Ne, uz njih je Unger. Ja sam doao samo da vas neto zamolim. - Kaite slobodno, prijatelju! - Pozovite oboje na doruak! Na lordovu se licu pojavi izraz uenja. - Corteja i njegovu ker? - upita on. - Pretpostavljam da se alite. - Nikako, govorim sasvim ozbiljno. Dodue, vidim da se i lady Amy udi tome, ali ja ipak ostajem uporno pri svojoj molbi. - Ali dovraga, emu? - upita Dryden. - Mrzim te odvratne nitkove, ne elim ih vidjeti! - Moram vidjeti kakav e utisak na njih uiniti Marianova prisutnost. - Ako to elite, povedite ga sobom. -Ne, milorde. Morate biti svjedoci tog utiska! Lord se pokori, a kako je proitao na licu svoje keri da se ona vie ne protivi Sternauovoj molbi, odgovori: - Pa dobro, moglo bi to koristiti naoj stvari. Neka, dakle, dou. - Ali ne mogu ih valjda ja pozvati, milorde! - ree Sternau. - Hm, sad jo i to! E, pa dobro, idite u ime Boje; ja u to ve nekako urediti. Sternau se vrati u svoju sobu; sad ga nisu vie obasipali nezgodnimpitanjimajerjeuUngerovoj prisutnosti razgovor krenuo drugim smjerom pa se govorilo o stvarima od opeg interesa. Malo zatim ue u sobu lord. Napravi se kao daje mislio da e zatei samo Sternaua, ali, iznenaen toboe prisutnou Corteja i njegove keri, pozdravi ih paljivo i ljubazno, zastade pa ih onda oboje pozva na doruak, to oni najspremnije prihvatie. Malo zatim naoe se svi na okupu u jedaoj sobi. Bili su prisutni svi osim Mariana. Doruak ipak poe. Gosti, poslueni meksikanskim poslasticama, zapodjeli su iv razgovor. Nakon nekog vremena ue u sobu Mariano. Corteja i njegovu ker postavili su na mjesta s kojih nisu mogli odmah primijetiti Mariana. Cortejo primijeti da je u sobu uao novi gost tek kad mu ovaj prie sasvim blizu. Pogledavi ga, trgnu se, skoi zaprepaten sa stolice i viknu: - Grof Manuel! Bio je problijedio i iskolaio oi. I njegova je ki ustala i piljila u Mariana. U palai u Rodrigandi nalazio se jedan portret grofa Manuela iz njegovih ranijih dana: mladi je bio toliko slian portretu, da se i Josefa uplaila i razrogaila oi. - Vi se varate - ree Sternau. - Gospodin nije grof Manuel de Rodrigande, nego porunik de Lautreville, za kojega ste jue pitali. Oboje se pomalo opet snaoe. - Oprostite! - ree Cortejo. - Radi se o izvjesnoj slinosti koja me zavela u bludnju, pa nisam ni pomislio da godine prolaze. -1 mene si uplaio! - pokua se opravdati Josefa. - Vi kaete da ima izvjesne slinosti izmeu porunika i grofa Manuela? - upita Drvden. - Svakako, milorde. - udno! Tolika slinost izmeu dva ovjeka koji pripadaju raznim narodima. Radi se svakako o pukom sluaju. Razgovor krenu odmah uobiajenim tijekom. Kad se Josefa vrati sa svojim ocem kui, ovaj je upita: -Zna li sada na emu si? - to eli rei? - upita ga ona.

- Taj porunik nije nitko drugi nego grof Alfonso. Ona kininu glavom i ne ree pri tom ni rijei. - Sternau gaje oslobodio - nastavi Cortejo. - Ali kako i gdje? A to se dogodilo s Landolom i njegovim brodom? -Ne znam. - Oe, taj e Sternau za tri dana otii do haciende. - Da. I druga e dvojica s njim. - Zar e ih ti pustiti da ti umaknu? -Ni za ivu glavu. Ne smijemo im dati vie vremena. - I ja sam toga miljenja. Nego, kako e udesiti stvar da zauvijek nestanu? - To ti ne mogu zasad jo rei. To uostalom i nije enski posao. Prepusti ti to meni! Te noi Cortejo nije mogao zaspati. Satima je razmiljao i mudrovao. Najzad, kao daje doao do nekog zakljuka, ustade, poe u staju i naredi da mu osedlaju konja. Ujutro rano napusti grad. Odjahao je prema sjeveru. Kad se Josefa prij e podne raspita gdj e j oj j e otac, rekoe j oj da j e otputovao i da e neko vrijeme biti odsutan. Dva dana zatim ekala su pred lordovom palaom tri snana konja, dok se u palai domain opratao sa svojim gostima. - A kako ete dugo ostati na tom putu, doktore? - Tko bi to mogao u sadanjim prilikama unaprijed rei? - - odgovori Sternau. - Vratit emo se, svakako, to prije. - Ja se nadam. Ne tedite konje. U dobroj su kondiciji. Imate li jo kakve elje? - Da, milorde. ovjek nikad ne zna to mu se u ovoj zemlji moe dogoditi. Ukoliko bih morao odgoditi svoj povratak, vodite brigu o mojoj jahti i o njenoj posadi. - Hou, iako se nadam da to nee biti potrebno. Da ste mi zdravo! Sternau i Unger ve su uzjahati konja, dok se Mariano jo uvijek zadravao s Amy gore na stubama. Najzad doe i on, pa se sva trojica uputie izvan grada, istim puteni kojim je dva dana ranije krenuo Cortejo. Sternau je putovao bez sluge i bez voe. Imao je uza se kartu Meksika, pa nijednom ne zalutae, iako nijedan od njih nije ranije proao tim putem. Bili su udaljeni od haciende svega jo jedan dan puta, kad stigoe u ravnicu obraslu tu i tamo grmljem. Sternau je od svih imao najvie iskustva. Njegovu oku nije nita izmicalo: ni izlomljena trava, ni otrgnuta grana, ni kameni na koji bi na svom putu naiao. Dugo su jahali bez rijei. Odjednom ree on svojim drugovima: -Ne okreite sad glavu ni nadesno ni nalijevo, mirite samo stalno u onaj gusti grm tamo desno pored vode! - A to ima tamo? - upita Mariano. - Tamo lei jedan ovjek u zasjedi, a iza njega stoji njegov konj. - Ja ne vidim nita. Unger je tvrdio isto. - Vjerujem vam. Da bi se u toj gustoj ikari moglo izdaleka primijetiti ovjeka i konja, treba i vjebe i iskustva. im ja uperim svoju puku, uperite i vi svoje, ali nemojte pucati dok ja ne opalim. Pojahae jo neko vrijeme, dok ne stigoe do ikare. Tu Sternau zaustavi odjednom konja, skide puku s lea i uperi je u grm. Druga se dvojica povedoe za njegovim primjerom. - Ej, senjor, to traite vi ovdje na zemlji? - doviknu Sternau. Netko se kratko, otro nasmija i ree: - to se to vas tie? - Tie me se i te kako - odgovori Sternau. - Izvolite izii, molim vas! - Pa dobro, izii u, kad me molite. Iz ikare izie jedan ovjek u kaputu od bivolje koe. Crte njegova lica odavale su njegovo indijansko porijeklo, a krojem svoga odijela podsjeao je na ovjeka koji je krenuo u lov na bivole. Bio je naoruan pukom i noem. Liio je na ovjeka koji se u svom ivotu nije nikad niega uplaio. Za njim izie iz ikare i njegov konj. ovjek upravi svoj prodoran pogled u onu trojicu i ree: - Hm, to niste ba loe izveli, senjores! ovjek bi mogao pomisliti da niste prvi put u preriji. Sternau ga odmah shvati, ali Mariano ga upita: - Zato? - Jer ste se najprije pravili kao da me ne primjeujete, a onda ste odjednom uperili u mene svoje puke. - Posumnjali smo da neto nije s vama u redu kad ste se ovdje sakrili - ree Sternau. -Sto ste radili u tom grmu? - ekao sam. - Koga? - Tko zna. Moda vas! Sternau se namrti pa ga opomenu: - Ostavite se glupih ala, odgovorite mi isto i bistro.

- Udovoljit u vaoj elji. Ali mi prije kaite kuda ste se vi uputili. - Do haciende del Erina. - U redu. Onda sam upravo vas ekao. - To zvui kao daje netko znao za na put pa vas je poslao nama u susret. - Ba tako. Jue sam poao u planine u potjeru za jednim bivolom, pa sam na povratku naiao na sumnjive tragove. Tragajui tako za nj ima, namj erio sam se na etu bij elaca koj i su polegli i neto glasno priali. Iz njihova sam razgovora razabrao da su poli uhvatiti neke jahae koji su se uputili u meksikansku haciendu. Odmah sam krenuo u potragu za tim jahaima, da ih upozorim na opasnost koja im prijeti. Ako ste vi ti koje traim, onda je sve u redu; ako niste, ostat u ovdje i ekati ih. Sternau mu onda prui ruku i ree: - Vi ste estit ovjek, hvala vam. Po svemu izgleda da smo ti koje vi oekujete. A koliko ih je bilo u onoj skupini? - Dvanaest. - Gotovo sam se zaelio s njima izmijeniti koju rije. Da je do mene, volio bi ih upoznati. Ali mislim da nije uputno bespotrebno se izvrgavati opasnosti. -1 ja sam toga miljenja - potvrdi stranac podrugljivo. - A kuda ste se vi uputili? - upita ga Sternau. - U haciendu. Hoete li da vas tamo povedeni? - Da. Ako ste toliko ljubazni. -Onda haj dmo. Stranac uzjaha konja i stavi se odmah na elo maloj eti. Jaui, bio se nagnuo tijelom naprijed, kao to to ine Indijanci, da bi mogao odmah uoiti i najmanji trag, pa 133Sternau vidje da je to ovjek u kojega se moe pouzdati. Podvee, kad je trebalo nai noite, vodi se pokaza toliko vjet pronalaenju zgodnog mjesta i mjera opreza, da Sternau odmah uvidje daje naiao na dobrog poznavatelja tih divljih krajeva: stranac podijeli s njima njihovu zalihu hrane i popui jednu cigaretu. Ali kad ga ponudie rumom, on odbi ponudu. Zbog opasnosti kojima su putnici bili izvrgnuti, ne zapalie vatru, pa se kratak veernji razgovor vodio u tami. - Poznajete li ljude s haciende? - upita Sternau. - Da, svakako - glasio je odgovor. - Tko se sve tamo nalazi? - Najprije, senjor Arbellez, haciendero, onda senjorita Emma, njegova ki, pa senjora Hermoves i, najzad, jedan ludi lovac. Tu je ondaj os i druina od etrdeset to Vaquerosa to Cibelerosa. -1 vi pripadate plemenu Cibelerosa, zar ne? -Ne, senjor. Ja pripadam slobodnom plemenu Mixteka. Sternau obrati pozornost. - Vi pripadate plemenu Mixteka? Onda poznajete sigurno i Mokaitayissa, poglavicu bivo-Iskog ela? - Da, poznajem ga - odgovori Indijanac nehajno. - A gdje ga ovjek moe sada nai? - Posvuda, jer ga njegov veliki duh tjera na sve strane. A gdje ste za njega uli? - Za njega se zna irom svijeta. Hvale ga na svim morima, u to sam se osobno uvjerio. - Kad to sazna, obradovat e se. A sad mi recite tko ste vi? - Ja se zovem Sternau, ovaj se senjor zove Mariano, a ovaj drugi Unger. A vi ste? - Ja pripadam plemenu Mixteka; zovite me, dakle, tako! - Sav se veernji razgovor bio sveo na to. Zatim legoe na poinak. Svatko je od njih probdio jedan dio noi na strai. Sutradan ustadoe rano ujutro i ugledae prije podne haciendu. farmer, vlasnik velikog posjeda. 134 Mexteka se tada zaustavi i pokaza im rukom farmu. - To je, hacienda del Erina, senjores - ree. - Sad ne moete vie zalutati. - Zar neete s nama? - upita ga Sternau. - Ne. Moj dom je uma. Da ste mi zdravo! Mixteka podbode konja i nestade trkom. Ona trojica pak pojahae oko zidina kojima je bio opkoljen dvorac i zaustavi se se na kapiji. Sternau pokuca. Odmah se pojavi jedan Vaquero koji ga zapita to eli. - Je li kod kue Don Pedro Arbellez? -Da. - Recite mu da ga trae gosti iz Meksika. - Jeste li sami, ili vas ima vie? - Sami smo. - Vjerovat u vam i otvorit u vam. Vaquero povue zasun i propusti jahae u dvorite. Tu skoie sa svojih konja. Potom Vaquero preuze konje i povede ih do pojila. Kad stigoe do ulaza u kuu, izie im u susret haciendero koji prui ruku lijeniku i Marianu. Ovaj je bio upravio pogled na drugu stranu, jer je gledao za konjem. Kad se okrenu, haciendero mu ogleda lice. Iznenaen, spusti ruku i viknu iz svega grla: - Carctmba, tko je to! Grof Manuel! Ne, ne moe biti, jer je grof Manuel mnogo stariji. Uhvati se za glavu; slinost gaje sasvim zbunila. Onda mu pogled pade na Ungera, i on uze lomiti ruke. - Valga me Dios Boe pomozi, jesam li opinjen? -uzviknu. - Stoje, oe? - zau se iza njega jasan djevojaki glas. - Doi ovamo, dijete moje! - odgovori haciendero. - To je zaista divno. Dola su tri senjora. Jedan je slian grofu Manuelu, a

drugi tvom jadnom vjereniku kao jaje jajetu. Emma prie gostima sa smijekom na usnama. Ali kad ugleda Ungera, ree: - Istina je, oe, ovaj gospodin lii sasvim na mog jadnog Antonija. - E, pa to e se objasniti - ree Arbellez. - Dobro doli, senjores, uite u moju kuu! Zatim prui jo jednom ruku Marianu, a sad i Ungeru, i povede goste u jedau sobu gdje im priredie zakusku. Unger je upravo podigao au da okvasi grlo, ali je u isti as odloi. Zagledao se u vrata koja se otvori se i propusti se blijedu ljudsku priliku iji se zbunjen i izgubljen pogled naas zaustavio na pridolicama. Unger prie nekoliko koraka blie vratima i zagleda se u bolesnika: - Je li mogue! - uzviknu. - Antone, Antone! Oh, Boe! Luak ga pogleda, strese glavom i zajeca: - Mrtav sam, ubili su me. Ungeru klonue ruke, i on upita: - Don Pedro, tko je taj ovjek? - To je vjerenik moje keri - odgovori haciendero. - Zove se Antonio Unger, a lovci su ga prozvali Gromka Strijela. - Dakle, ipak! Brate, oh, moj brate! Izrekavi to, jurnu Unger na luaka, zagrli ga i pritisnu na svoje grudi. Bolesnik se prepusti milovanju, zagleda se nehajno u brata i ree samo: - Ubili su me, mrtav sam! - to se to s njim dogodilo, to mu je? - upita Unger haciendera. - Poludio je - odgovori Arbellez. - Poludio? Oh, Gospode Boe, to sam doivio! Pomorac pokri rukom oi, svali se na stolicu i brinu u pla. Duboko ganuti, svi zanijemjee. Arbellez mu onda poloi ruku na rame i upita ga tihim glasom: - Jeste li vi uistinu brat senjor Antonija? Unger upravi pogled u haciendera i odgovori: - Da, ja sam mu brat! - Vi ste, dakle, pomorac? On nam je mnogo priao o vama. - Ja sam mrtav, ubili su me -jadao se, meutim, luak. Sternau gaje itavo vrijeme motrio. Najzad upita: -A od ega je obolio? - Od udarca u glavu - objasni Pedro Arbellez. -A da li se lijeio? - Da, dosta dugo. - Pa zar je lijenik rekao da mu nema lijeka? Sigurno je to bio neki nadrilijenik, neka neznalica. Budite bez brige, Unger! Va brat nije poludio, on je samo umno poremeen. Njegovoj bolesti ima lijeka. U isti as zau se glasan krik. Emma Arbellez kriknula je od radosti, dotrala do Sternaua, stisnula mu obje ruke i upitala ga: - Je li to istina, senjor? - Jeste li vi lijenik? - Da, lijenik sam i nadam se dobru. Trebam samo saznati kako je obolio pa u vam moi kazati da li ga mogu izlijeiti. - Oh, dopustite da vam ispriam... - Polako senjorita! - prekide je Sternau. - Bit e vremena za to kad se svi malo smirimo. Sad moramo najprije razgovarati o mnogo emu stoje isto toliko vano i potrebno. Ona nerado popusti i odvede Antonija. - Mora da vas je neto vano ovamo dovelo - ree haciendero, kao da neto sluti. - Neto vrlo vano. - Zar vam je moja hacienda bila jedini cilj? -Da. -1 vi ste je nali bez vodia? - Tako nekako. Tek smo juer naili na ovjeka koji nas je dopratio ovamo. Bio je to neki Indijanac, pripadnik plemena Mixteka. - Mixteka. To je onda bio Bivolsko elo. 137- Zar Bivolsko elo, zar upravo on? - upita Sternau iznenaen. - Ali nije imao na sebi nikakva obiljeja poglavice! - On zazire od svakog obiljeja. Ima na sebi kaput od bivolje koe, a naoruanje pukom i noem. - Onda je to bio on. Jahao sam pored Bivolskog ela, a da to nisam ni znao. On nam nije rekao tko je, jer je estit ovjek. Hoemo li ga jo kad vidjeti? - On se sad svaki dan ovuda vrzma. Vi ete, dakako, ostati ovdje jo neko vrijeme, zar ne? - To e zavisiti o prilikama. Moramo vam priati to nas je ovamo dovelo. Kad imate vremena da nas sasluate? - Odmah ili kasnije, kako god vi elite. Radi li se o maloj stvari, koju treba odmah rijeiti? - Ne. Stvar zahtijeva due razmatranje pa joj treba ozbiljno pristupiti. Radi se o jednoj obiteljskoj tajni. Nadamo se da ete nam vi i Marija Hermoyes pomoi da je otkrijemo. Vaa nam je pomo potrebna. - Ja vam stojim na raspolaganju, samo vas molim da vam najprije dodijelim svima sobe. Uto ue u sobu Indijanka Karja. Ona se ve pobrinula za sobe pa je sad dola povesti gospodu, svakoga u sobu koja mu je bila odreena. Sternau se smjesti u sobi koju je obino zauzimao grof Alfonso. On skide sa sebe prasnu odjeu, a onda sie naas u batu. Tamo nae hacienderovu ker. Uz nju je sjedio bolesnik. Ona ustade, da bi gostu ustupila mjesto. S mjesta na kojemu je sjedio mogao je motriti bolesnika i povesti razgovor s Emmom, pa mu ova ispria u kakvu je pustolovinu upao Antonio u spilji kraljeva blaga, i tako sazna za povod oboljenja njenog vjerenika. On ju je paljivo sluao, jer je njena pria imala za njega naroito znaenje, i to ne samo s lijenikog gledita. - U toj je pustolovini bio, dakle, i junak zvan Medvjee Srce - ree on na to. - Da li se taj poglavica Apaa jo kada u ovom kraju pojavio? -Ne. - Kolikim je nedaama dao povoda jedan jedini ovjek, taj Alfonso de Rodrigande. Trebalo bi ga onemoguiti, primorati ga da okaje svoj zloin. - Oh, senjor, hoe li okajati i zloin to gaje poinio na mom jadnom Antoniju, ima li lijeka za tog jadnika. Dok ste vi ekali da vam se dodijeli soba, njegov mi je brat priao o vama da ste na glasu kao vrstan lijenik pa ste i svoju enu spasili od ludila.

- Priroda je lijenik nad lijenicima. Ja se nadam da e ona i u ovom sluaju pritei u pomo. Je li va bolesnik strpljiv i posluan? Mogu li ga povesti sobom? - Moete, i odmah sada, ako hoete. - Onda u ga odmah povesti sobom i pregledati ga. Ponio sam svoj lijeniki pribor pa se nadam da imam sve to mi je potrebno. Sternau uze za ruku bolesnika i ovaj poe odmah za njim. Emma se, meutim, uputi u svoju sobu, gdje pade na koljena i zadubi se u molitvu. Kad se vrati u sobu za primanje, ve su svi bili na okupu, oekujui eljno to e im lijenik rei. Malo zatim stie i lijenik, pa ga svi odmah saletjee pitanjima. - Donosim vam svima radosnu vijest - ree im lijenik sa smijekom na usnama. - Ja u senjor Ungera izlijeiti. Radosni usklici pozdravie te rijei, a lijenik onda nastavi: - Udarac je bio neobino snaan, ali lubanja je ostala cijela. Neto se krvi ipak izlilo upravo na mozak. Zato je bolesnik sve zaboravio, osim udarca koji mu je oduzeo pamenje. On zna da su ga htjeli ubiti, osjetio je udarac pa .sad misli daje mrtav. Mogu ga izlijeiti samo ako otvorim lubanju i uklonim izlivenu krv. Prestankom pritiska krvi na modano tkivo organ pamenja poet e opet raditi i bolesniku e se vratiti pamenje. - Da li je ta operacija opasna po ivot? - upita Emma zabrinuto. - Operacija je bolna, ali nije opasna po ivot - utjei je lijenik. - Ako me bolesnikova obitelj ovlasti, izvrit u operaciju sutra. Poto svi prihvatie lijenikov prijedlog, Arbellez jo nadoda smijeei se: - U pogledu naplate za va trud budite bez brige, senjor. Bolesnik je bogat, vrlo bogat. On je iz spilje kraljeva blaga dobio bogat poklon pa moe platiti i najtei lijeniki zahvat. -Nadajmo se da e se nakon operacije osjeati opet sasvim dobro - odgovori Sternau i ode po svoje instrumente. Poslije veere odrae sjednicu na kojoj pretresoe pravu svrhu puta na koji se Sternau sa svojim drugovima bio odvaio. Podaci koje iznijee Arbellez i Marija Hermoves potvrdie Sternauove slutnje. estiti Arbellez ponudi odmah Marianu svoju haciendu. Svi su lanovi kuanstva, od prvog do posljednjeg, bili uvjereni daje Mariano u stvari sam grof Alfonso. Sutradan je trebalo izvriti operaciju. Sternau zamoli Ungera, Mariana i Arbelleza da mu budu pri ruci za vrijeme operacije. U hodnik, koji je vodio u bolesnikovu sobu, nije smio nitko ui. U itavoj kui zavlada mir, svaka je izgovorena rije bila molitva: svi su se molili da veliki pothvat uspije. Ponekad bi u kui odjeknuo bolan jecaj ili glasan, otar krik, a onda bi opet zavladala tiina. Najzad sie s gornjeg kata Arbellez. Bio je blijed i uzbuen. - Kako je? - saletje ga Emma. - Senjor Sternau nada se najboljemu. Bolesnik lei bez svijesti. Hajde gore i ostani kod njega. - Zar sama? - Ne. Sa mnom. Kad se probudi, Antonio smije vidjeti samo poznata lica. Ona poe za ocem. Gore u hodniku, naie na njih Antoniov brat. I on je bio blijed i iznuren. Oboje uoe tiho u bolesnikovu sobu. Nagnut nad bolesnikom, Sternau je paljivo brojio otkucaje njegova bila i pratio njegove izdisaje. - Senjorita, sjednite tako da vas on, im se probudi, ugleda! Ja u se povui iza zavjese - apnu Sternau. - Hoe li proi mnogo vremena prije nego to mu se svijest vrati? - upita ona. - Najvie deset minuta, onda e se vidjeti da li mu se pamenje vratilo. Saekaj motaj as. Sternau se povue iza zavjese, Emma sjede uz krevet, a Arbellez se smjesti pored nje. Minute su trajale itavu vjenost. Najzad bolesnik die ruku. - Ne bojte se! - opomenu ih tiho Sternau. - Ako se nisam prevario u raunu, on e sad kliknuti, kao da gleda smrti u oi, jer je uvjeren da e biti ubijen. Lijenik se nije prevario. Bolesnik se pokrenu itavim tijelom, a onda ostade leati nekoliko sekundi sav ukoen. Odjednom mu se vrati mo rasuivanja i on kriknu. Od njegova stranog krika zadrhta i sam Arbellez, a Emma se morade uhvatiti kreveta, da se ne bi sruila. Za krikom je slijedio dubok uzdah, a zatim - zatim bolesnik otvori oi. U njegovim oima nije mjesecima bilo traga svijesti. Kao da se probudio iz sna, Antonio Unger pogleda najprije preda se, zatim desno i najzad lijevo. - Zabezeknu se, a kad mu se pogled izotri i pade na Emiliju, otvorie mu se usne, i on apnu tiho: - Emma! Oh Boe, sanjao sam da me Alfonso hoe ubiti. Bilo je to u spilji kraljeva blaga. Jesam li sad zaista kod tebe? - Da, kod mene si, moj Antonio! - odgovori mu ona i uze ga za ruku. On se odjednom uhvati za glavu koja mu je bila previjena. - Ali ipak me boli glava, i to ba na onome mjestu gdje sam udaren - ree. - Zato mi je glava previjena, Emma? - To je sasvim laka rana - odgovori mu ona. - Da, ja to osjeam - odvrati on. - Priat e mi o tome drugi put. Sad u spavati, jer sam vrlo umoran. On sklopi oi, a po usporenu disanju odmah se moglo vidjeti daje zaspao. Sad izie Sternau iza zavjese i, lica obasjana radou, apnu: -Pobijedio sam! Uspio sam! Samo da mu jo proe grozni a od rane i on e se osjeati sasvim dobro. Siite, senjor Arbellez, i javite radosnu vijest onima koji dolje ekaju. Ja u ovdje sa senjoritom bdjeti. estiti haciendero odjuri i obraduje vijeu sve lanove kune zajednice. Taj dan i naredna no protekoe sretno, ali j utro ve uznemiri sve, osim bolesnika. Naime, pojavio se poglavica Mixteka, zvan Bivolsko elo, i raspitao se za haciendera, a kad ga povedoe k njemu, ispria da se sprema napad na haciendu. Arbellez se uplai. - Onda moram odmah zvati senjora Sternaua - ree. - Senjor Sternau? Velikog stranca kojega sam vam ja doveo?

- upita Indijanac. - Sto e vam on? - Dat e nam dobar savjet. Na Indijanevu licu bijesnu izraz omalovaavanja. - A to je taj ovjek? -Lijenik. - Lijenik ljudi blijeda lica! Kakav to dobar savjet moe on dati poglavici Mixteka, zvanom Bivolsko elo? - Ne mora ga tebi dati, nego meni. Vas dvojica trebate raspraviti to da poduzmemo - Zar je on poglavica vijea koje se bori protiv neprijatelja? - On je mudar ovjek. Juer je ovjeku, zvanom Gromka Strijela, razrezao glavu i vratio mu pamet i pamenje. Indijanac se zapanji. -Moj prijatelj Gromka Strijela govori, dakle, opet kao mudar ovjek? - Da. Za koji dant e biti potpuno zdrav. - Taj senjor Sternau sigurno je mudar vra, ali ratnik nije. Je si li vidio njegovo oruje? -Da. -A vidio si ga i kako jae? - Da. Vidio sam ga izdaleka. - E, pa pogledaj ga jo jednom. On jae na konju kao to jau ljudi blijeda lica, a oruje mu se sja poput srebra. Tako ne jau, niti su takvim orujem naoruani veliki ratnici. - Ti se nee, dakle, s njim posavjetovati? - Ja sam prijatelj haciende. Uinit u i to, mada sam uvjeren da od toga nee biti nikakve koristi. Pozovi ga slobodno! Arbellez ode i vrati se odmah sa Sternauom. Putem ga o svemu izvijesti. Zato Sternau pozdravi poglavicu sa smij ekom na usnama i zapita ga: -Ako je istina, to sam uo, vi ste Bivolsko elo, poglavica Mixteka, zar ne? - Da, pravo ste uli - glasio je odgovor. -A kakve nam vijesti donosite? - Prije nego to sam vas doveo u haciendu, vidio sam dvanaest ljudi blijeda lica koji su namjeravali napasti vas i ubiti, a sad sam vidio triput toliko bijelaca koji se spremaju napasti haciendu. - Jeste li ih uli da o tome razgovaraju? -Da. - A kad kane doi? - Sutra, kad padne no. Sad se nalaze u Tigrovu klancu. - A taj je klanac daleko odavde? - Po raunu ljudi blijeda lica jedan sat jahanja ili neto vie od dva sata pjeice. - A to rade sada? - Jedu, piju i spavaju. - Ima li ume u tom klancu? "tigar" u Junoj Americi "jaguar". 143- Da, klanac je obrastao velikom, gustom umom, a u njoj imajedan izvor; pored tog izvora smjestili su se ljudi blijeda lica o kojima vam govorim. -Ajesu li postavili strae? - Ja sam vidio dvije strae; jednu na ulazu u klanac, a drugu na izlazu iz klanca. - A kako su naoruani ti ljudi blijeda lica? - Naoruani su pukama, noevima i kuburama. - Hoete li me povesti do njih? Tom se pitanju poglavica oito zaudi. - to ete tamo? - upita ga. - Htio bih vidjeti te ljude blijeda lica. - emu? Meni se pruila prilika da ih vidim. Tko ih eli vidjeti mora se probijati kroz umu i a, a vi biste pri tom uprljali svoju lijepu meksikansku odjeu. - Rekavi to, Bivolsko elo se gotovo uvredljivo nasmijei, a zatim nadoda: -A ako im netko prie i prislukuje ih, taj je ubrzo mrtav. - Zar vas je strah otpratiti me do njih? - upita Sternau. Mixteka mu se prezrivo zagleda u lice. - Bivolsko elo ne zna za strah. Ja u vas povesti do njih, ali vam neu moi pomoi ako vas triput dvanaest ljudi blijeda lica napadne. -Poekajteasak! Rekavi to, Sternau nestade: otiao se spremiti za put. - Taj e doktor poginuti! - ree Indijanac nemarno. - Tako e ga, dakle, ti tititi! - odgovori Arbellez ozbiljno. - U njega su velika usta, a sitne ruke; on govori mnogo, a nee nita uiniti. Potom prie prozoru i pogleda napolje, kao da ga se vie ni stane tie. Sternau se malo zatim vrati. - Sad moemo ii - ree. Mixteka se okrenu. Kad mu pogled pade na ovjeka koji je stajao pred njim, na licu mu se pojavi izraz iva uenja. 144 -Piramida boga sucaNa sebi je imao hlae od jelenje koe, lovaku koulju od tvrdog sukna, eir sa irokim obodom i visoke izme. Tu lovaku odjeu kupio je u Meksiku i vezao je iza sebe konju za hrbat. O rame je prebacio dvocijevku, a za paom je imao dva revolvera, jedan no i jedan blistav bode. To je oruje, osim bodea, Indijanac ve vidio. Svojom spoljanou i zapovjednikim dranjem Sternau je toliko liio na ratnika da se i Mixteka zadivio.

Indijanac proe pored njega, zazvavi ga jednom jedinom rijei: -Doite! Kako je na izmama imao ostruge, Sternau ga upita: - Namj eravate li jahati? - Da. - odgovori Bivolsko elo, zastavi askom. - Hoete li jahati do Tigrova klanca? -Da! - Ostavite konja tu. Otii emo tamo pjeice. Pjeak se moe lako sakriti, jaha mnogo tee, a konj moe uz to i odati jahaa. Ja neu ii tragom konja. Mixtekin pogled bijesnu. On uvidje da je Sternau bio u pravu. Zato povede konja na pau, a zatim krenu poljem sa Zapadnjakom, hodajui polako pred njim, ne osvrui se uope. Samo se jednom, na pjeanom tlu, zaustavi, osvrnuvi se na trag koji su ostavili za sobom: bio je to trag samo jednog ovjeka, jer je Sternau slijedio u stopu svog vodia. - Uff! - primijeti vodi, klimnuvi glavom u znak da se slae sa Sternauom. Put ih je vodio preko panjaka i pjeanih polja, zatim preko breuljaka obraslih niskim drveem, a najzad umom, ija su stabla imala toliko iroka debla da se ovjek mogao iza njih sakriti. Ve su dva sata pjeaili kad Sternau primijeti da je Indijanac postao oprezniji. Po tome zakljui da su se ve pribliili Tigrovu klancu. Odjednom se Mixteka zaustavi i apnu mu: - Tiho. Nisu vie daleko od nas. 145Ne odgovorivi mu uope, Sternau ga nastavi slijediti u stopu bez rijei. Odjednom se vodi baci potrbuke na zemlju i dade mu znak da se povede za njim. Tako su puzali neujno naprijed, dok im do uiju ne doprijee buni glasovi. Ubrzo stigoe do ruba duboka klanca, ij e su se stij ene toliko strmo sputale da se ovjek ne bi mogao uz njih uzverati. Klanac se protezao u duinu nekih osam stotina koraka, a irok je bio otprilike tristo koraka. Dnom klanca vijugao je potok. Na njegovim se obalama pruilo u travi desetak dobro naoruanih ljudi. Na ulazu u klanac, a tako i na izlazu iz njega, sjedila je po jedna straa. Sternau to odmah primijeti i apnu: - Vi ste vidjeli triput dvanaest ratnika, zar ne? -Da. - Sad ih ima samo deset. Drugi su otili. - Sigurno su poli u izvianje. - Ili u pljaku. Sternau osluhnu. Razgovor je bio tako glasan da se gotovo svaka rije mogla uti. Ljudi u klancu imali su vjerojatno osjeaj da su daleko od svake opasnosti. - A koliko emo dobiti kad ih uhvatimo? - upita jedan od njih. - Deset pesosa po ovjeku? Toj e dosta. Toliko zapravo ne vrijede ona dva Nijemca i onaj panjolac. Iz razgovora tih ljudi Sternau razabra da se povela rije o njemu i o dvojici njegovih drugova. - Poli su drugim putem. Neka ih avo nosi! - promrmlja drugi. -Zato psuje? -upita ga njegov susjed. -Jati kaem, dobro je to su nam umakli, jer emo tako dobiti kao plijen itavu haciendu, dakako samo ako sve poubijamo, a naroito onog Nijemca i onog panjolca. - Kako ono ree senjor da se zovu ta dvojica? -Nijemac se zove Sternau, a panjolac Lautreville. - Ima li nas dosta da savladamo sve ljude iz haciende? Taj Arbellez ima, kau, pedesetak Vaquerosa. - Budalo, mi emo ih iznenaditi. Sternau se time zadovolji. On je zazirao od uzaludnog prolijevanja ljudske krvi, ali se radilo o tome da se stane na put rulji razbojnika i ubojica. On posegnu stoga za pukom, skinuvi je oprezno s ramena. - to ste naumili? - upita zabrinuto Indijanac. - Savladati te ljude. Indijanac pomisli daje njegov pratitelj enuo umom. To se jasno moglo vidjeti na njegovu licu. Ve se htio povui kad mu Sternau naredi: - Da se nisi makao! Zar si se uplaio? Ja sam Matavase, Gospodar Vrleti! Te su nam ubojice u dobar as pale u ruke - izjavi div ozbiljno. Pun strahopotovanja, Indijanac odskoi i pokloni se, toliko ga je to ime zapanjilo. - Ti e svojom pukom uzeti na nian izlaz. Nitko ne smije umai - naredi mu Sternau. Rekavi to, prisloni puku na rame i spusti cijev. Ali odmah se predomisli. - uj me, hou da vidi kako Gospodar Vrleti tue svoje neprijatelje. Gaaj razbojnike u ruke ili u noge! Rekavi to, ustade, tako da su ga odozdo mogli vidjeti, i viknu u sav glas. Svi uprijee u isti as oi u njega. - Pred vama stoj i Sternau, ovj ek koj ega se hoete doepati! - doviknu im. Glas mu odjeknu, i u isti as puka mu po prvi put prasnu. Razbojnici poskoie i posegnue za pukama, koje su razbacane leale u klancu. Sternau je legao pa je zajedno s Bivolskim elom gaao redom razbojnike u klancu. Jo se razbojnici nisu pravo ni osvijestili, ve su petorica njih bili ranjeni. Ostali, videi da uzalud pucaju uvis, pokuae pobjei. Ali im bi se jedan pribliio ulazu u klanac u namjeri da umakne, odmah bi ga tane oborilo. Najzad ostadoe samo jo dvojica. Jednoga pogodi Bivolsko elo u desno bedro, a posljednjega Sternau naumi potedjeti. - Lezi i ne mii se! - doviknu mu. ovjek ga smjesta poslua. - Sii do njega, a ja u dotle odozgo pripaziti da tko ne utee! - zamoli Sternau poglavicu Mixteka. Poglavica se u nekoliko skokova nae na rubu klanca i pohita do izlaza gdje je onaj ovjek ostao leati na zemlji. Sad ni taj nije mogao umai. Sad Sternau pohita za Indijancem. Siavi u klanac, zapovjedi ovjeku koji je leao na zemlji: - Ustani! ovjek ustade. Sav je drhtao.

- Koliko vas je bilo? - upita ga Sternau. - Trideset i est. - A kud su nestali drugi? ovjek se ustruavao odgovoriti. - Govori, ako hoe ostati iv! - Poli su do haciende Vandaqua. -Kojim poslom? - Da razgovaraju sa senjorom. - S kojim to senjorom? - Sa senjorom koji nam je naredio da napadnemo haciendu del Erina. - Da li vam je rekao kako se zove? -Nije. - Ali ja ga znam. Gdje su vam konji? - Pasu nedaleko odavde, na jednoj istini. - Koliko ima odavle do haciende Vandaqua? - Tri sata. - Kad su ljudi odavle krenuli? -Predjedan sat. - A kad e se vratiti? - Pred vee. - U redu! Povedi nas do panjaka gdje se nalaze vai konji! Sternau napuni najprije puku, a onda krenu s ovjekom put panjaka. Tu odabrae tri najbolja konja i povedoe ih u klanac. Sve pronaeno oruje zamotae pokrivaima i uprtie na jednog konja. Vezae lako za konja i zarobljenika, kako bi u nevolji mogao da se oslobodi i pritekne im u pomo. Potom uzjahae i oba pobjednika, i sva trojica krenue korakom kroz umu, kasom preko bregova, a trkom po ravnici. U haciendi se ljudi uvelike zaudie kad ugledae jahae. Sternau poe najprije da obie bolesnika, koji je ostao silom prilika bez njegove njege. Mixtekaje dotle zauenim sluateljima priao to se toga dana zbilo. - Taj je lijenik na glasu u svoj preriji - ree. - ToMatava-se, Gospodar Vrleti. Poglavica, zvan Bivolsko elo, bio je upravo zavrio svoj izvjetaj, kad se pojavi Sternau. Zatekao je Gromku Strijelu gdje spava, a pored njega Emmu koja se strogo pridravala propisanih lijenikih mjera. Svi lanovi haciende okupili su se u dvoritu. Pedro Arbellez poe u susret lijeniku i prui mu ruku. - Senjor, vi ste se brzo odluili! - ree. -1 dobro ste uinili, jer ste me spasili od strana neprijatelja. Sternau kimnu samo glavom i zapita ga: - Kako ujem do haciende Vandaqua ima odavle tri sata jahanja. Istina? - Istina. - U kakvim ste odnosima s vlasnikom te haciende? - On j e moj neprij atelj. - Slutio sam to. Tamo se krije Pablo Cortejo koji je najmio protiv vas tu rulju ubojica. Vi, Marino i ja odjahat emo s dvadeset ljudi tamo. Bivolsko elo vratit e se s deset ljudi u Tigrov klanac po konje i ranjenike, a drugi e ostati ovdje pod nadzorom mog prijatelja Ungera, da po potrebi brane haciendu, jer ne znamo to se sve moe desiti. Jeste li sporazumni? Svi preuzee spremno dodijeljene im uloge i malo zatim obje ete krenue, svaka za svojim ciljem. Grupa Bivolskog ela imala je lak posao. Ljudi stigoe do 149Tigrova klanca, pokupie ranjenike i natovarie ih na konje koji ih ponesoe kui. Drukije se provela grupa koja je krenula put haciende Vandaqua. Morali su biti naroito oprezni. Kad prijeoe granicu, naioe na jednog Cibolera koji je upravo dolazio iz haciende. Sternau potjera konja do njega pa ga upita: - Ti dolazi iz haciende Vandaqua? -Da, senjor. - Da li je vlasnik kod kue? - Da, karta se za srebrne pesose. - A s kim se to karta? - S jednim strancem, s nekim senjorom iz glavnog grada. Zaboravio sam mu ime. -PabloCortejo? -Da. - Ima li jo kakvih stranaca kod vas? - Ima dvadesetak senjora. Nema dugo to su stigli. Oni se odmaraju kod Vaquerosa. I oni se kartaju. Sad im j e valj alo pronai nain na koj i e se doepati Cortej a. Da poremete kuni mir, o tome nije moglo biti govora. U jednoj se stvari Sternau i Mariano ipak sporazumjee: treba potjerati konje do hacienderove kue pa onda vidjeti to im je initi. Bili su jo etvrt sata daleko kad ugledae haciendu, ali su ve ranije izdaleka primijetili neke crne toke koje su se ravnicom pomicale. Kad eta stie tamo, izie joj u susret vlasnik haciende. - Ah, Don Pedro - ree, a na usnama mu zaigra neopisiv smijeak - emu imam zahvaliti tu rijetku sreu? Sternau pogna svog konja pred njega i odgovori umjesto Arbelleza: - Oprostite, senjor! Ja sam ovdje stranac. Traio sam senjora Cortej a u haciendi del Erina, pa su mi tamo rekli da u ga kod vas nai. Mogu li govoriti s njim? Sternau ostavi svojom spoljanou takav utisak na haciendera da je ovome odmah nestao smijeak s lica. Podignutom rukom pokaza daleko i odgovori: - ao mi je, senjor. Don Pablo Cortejo je maloas otiao. - Kamo? - To ne znam.

Sternau kimnu glavom sa smijekom na usnama. ovjek oito nije htio izdati Cortej a. Sad je trebalo vidjeti da li je rekao istinu. Zato ga Nijemac zapita: - Biste li nam dopustili da se naas odmorimo kod vas? - Drage volje - odgovori ovjek. - Izvolite, senjores! Taj je poziv bio dovoljan dokaz daje Cortejo ve otiao. - A kakvi su to ljudi projahali ovuda put zapada? - upita ga ponovo Sternau. - Quien sobe - tko e to znati! - ree haciendero. Na njegovu se lukavu licu moglo jasno vidjeti daje mogao odgovoriti samo da je htio. Zato Sternau presijee svaki dalji razgovor: - Saznat emo mi uskoro kakvi su to ljudi bili. I on potjera konja, a drugi krenue za njim. Udarie smjerom kojim je krenula eta jahaa koju su izdaleka maloas primijetili, putem koji je vodio ravno do Tigrova klanca. Kroz umu su se muno probijali, jer su konji zastajali. A morali su biti i naroito oprezni, jer je postojala mogunost da su se protivnici sakrili pa ekaju u zasjedi da ospu vatru na svoje neprijatelje. Ipak stigoe sretno do ulaza u klanac. Tu Sternau zaustavi etu, da bi ispitao tragove. On utvrdi da su Vaquerosi proli onuda, ali pronae i tragove koji su vodili iz klanca, kroz umu. Sigurno je ovuda bio proao Cortejo sa svojim ljudima, pa je sad trebalo ispitati kuda se uputio. Zato Sternau krenu sa svojim drugovima utvrenim tragom, koji je vodio duboko u umu, a zatim skretao put sjevera, da se najzad probije iz ume u pustu ravnicu. Sigurnosti radi, ostadoe do veeri stalno na istom tragu pa se najzad uvjeri se da su se neprijatelji, koji su pred njima bjeali, uputili u gradi Santa Rosu. To ih uvjerenje umiri, 151msspa im Sternau ree: - Sad se moemo vratiti. Bar za neko vrijeme tih se ljudi ne trebamo bojati. Dobili su lekciju koju nee tako brzo zaboraviti. - Ja u podnijeti prijavu - primijeti Arbellez. - Zar mislite da ete imati kakve koristi od toga? - Ne mislim. Znam dobro da neu imati nikakve koristi. Prirodom tako bogato blagoslovljena zemlja spada u najnesretnije zemlje na svijetu. Razdiru je stranake bratoubilake borbe, pa ovjek ne moe u njoj doi do svojih prava. Svuda vai samo pravo loijeg ili pravo jaeg, pa ovjek mora sam vlastitim snagama ostvariti sebi prava. Da, vratimo se! Osujetili smo napad, pripremljen protiv nas, pa emo bar neko vrijeme ivjeti u miru. Stigoe na haciendu del Erina kad se ve davno bilo smrailo. G. JUAREZ Pablo Cortejo sigurno je posjetio susjednu haciendu. Da bi postigao svoj cilj, unajmio je jednu od mnogih skitnikih druina koje su se potucale zemljom, a na koju je sluajno naiao. Tim je ljudima najprije naloio da Sternaua i njegove pratioce napadnu i ubiju. Ali to im ne poe za rukom, jer je ljude kojima je prijetila ta opasnost poglavica plemena Mixteka, zvan Bivolsko elo, najprije opomenuo, a onda ih pod svojom zatitom i otpratio do cilj a njihova puta. Cortejo sad odlui napasti haciendu del Erina pa smjesti razbojniku druinu u blizinu same haciende, u Tigrov klanac, koji je nekolicini tih skitnica bio poznat kao sigurno sklonite. Ali tu ih je ponovo oslukivao plemenski poglavica Bivolsko elo, pa su Sternau i sam Mixteka nekoliko njih onesposobili za svaku borbu. Cortejo se smatrao i suvie otmjenim za drutvo takvih ljudi. Zato je posjetio susjednu haciendu iji mu je vlasnik bio poznat kao ovjek neprijateljski raspoloen prema estitom Pedru Arbellezu. Tamo stie do njih vijest daje negdje oko Tigrova klanca dolo do jake pucnjave i Cortejo krenu odmah onamo da osobno izvidi o emu se radi. Kad stie do klanca, Vaquerosi su se pod vodstvom Bivolskog ela ve vraali. U najveem strahu skoi s konja i pretrai klanac. - Tu su bili ljudi s haciende del Erina - ree svojim pratiocima. - Saznali su za nae namjere i napali nae ljude. Hajdemo odmah do njihovih konja! 153Ali kad stigoe tamo gdje su njihovi ljudi ostavili svoje konje, konja vie nije bilo. - Nestali, nestali svi do posljednjega! - uzviknu Cortejo. - Ljudi su se sigurno o svemu tono raspitali pa su saznali da emo i mi doi ovamo. Oni e se, dakle, vratiti, ukoliko nam nisu ve postavili zasjedu. Bjeimo odmah, drugo nam nepreostaje! - Da bjeimo, a nismo se osvetili? - upita mrana lica jedan ovjek iz Cortejove pratnje. - Osvetit emo se kad se uvjerimo da se moemo nadati uspjehu. - A kuda smo se sad uputili? - U najblii grad, gdje emo biti sigurni da smo izbjegli borbu i potjeru. - Znai, u Santa Rosu? - Da. Ali krenut emo tamo zaobilaznim putem. Cortejo pri tom, dakako, nije mogao znati na koji e nain moi, odnosno hoe li uope moi ispuniti svoje obeanje. Uvidio je daje ovaj put promaio cilj za kojim je teio, jer su ljudi na haciendi del Erina prozreli njegove namjere pa su budnim okom pratili njihove korake. Da se u dogledno vrijeme nema u tom pogledu emu nadati, u to je bio vrsto uvjeren. Krenue zato zaobilaznim putem na zapad, a skrenue na sjever tek kad im je uma ostala za leima. Put je bio dosta dug, pa je ve bila pala no kad stigoe u blizinu gradia Santa Rosa. Poneko je svjetlo ve bljesnule kad ih, pred prvom kuom koju ugledae, netko pozva da stanu. - Stoj! - odjeknu otresit poziv. - Zato? - upita Cortejo. - Recite mi tko ste vi? - Caramba, zar ne vidite? Ja sam straa! A sad kaite vi meni tko ste i kakvim poslom dolazite ovamo. - Vi ste straa? Ne zbijajte alu! - ree Cortejo. - Htio bih znati emu ovdje slui straa! - Vidjet ete odmah jesam li postavljen tu ale radi ili da izvravam svoju dunost! - odgovori ovjek prijeteim glasom. - Jo

jednom vam kaem: - Stoj! - Prijatelju dragi! - nasmija se Cortejo. - Propustite nas! ovjek izvue zvidaljku iz depa i zazvida. Odjeknu otar zviduk. - to radite? - upita Cortejo. - uli ste. Dao sam znak. - Ne pravite gluposti! Rekavi to, pokua gurnuti Meksikanca u stranu. Ali ovaj uperi odmah puku u njega i viknu: - Natrag! Stanite, ako ne elite da vam prostrijelim glavu. Da se niste makli dok ne dou ljudi koje sam pozvao! Santa Rosa se nalazi u opsadnom stanju. -Ah! Otkada? - Ima ve dva sata! - A tko je izdao nareenje? -Senjor Juarez. Te su rijei odmah postigle cilj. Ljudi iz Cortejove pratnje ve su se pripremili da e udesiti strau, ali sad uzmakoe. I Cortejo je bio iznenaen. - Juarez! - uzviknu. - Zar se senjor Juarez nalazi u Santa Rosi? - Rekao sam vam. - E, ako je tako, ja se pokoravam. Evo, ve dolaze vai drugovi. Zviduku strae bio je odgovorio drugi zviduk i ve se pribliavalo nekoliko dobro naoruanih ljudi. Voa tih ljudi zapita: - Sto je bilo, Hermillo? - Ovi ljudi hoe u grad. -Atko su ti jludi? -Nisu mi jo rekli. - Onda e svakako meni rei. -Moje je ime Pablo Cortejo. ivim u glavnom gradu. Sada se vraam kui pa sam htio prenoiti u Santa Rosi. - Jesu li ovi ljudi lanovi vae pratnje? 155-Da - A to ste vi? - Ja sam upravitelj posjeda grofa Rodrigande. -Ah, tako ugledan krvopija! Priite blie i slijedite me! Te rijei nisu zvuale suvie prijazno. - Ja bih volio otii svojim putem - odgovori brzo Cortejo, obuzet slutnjom da se ne moe dobru nadati. - To je iskljueno - odgovori ovjek. - Vi ste doli do naih predstraa i sad se vie ne smijete vratiti. Naprijed! Cortejo poe za njim. Da je u nonoj, tmini umaknuo na konju, nitko ga ne bi, dodue, zbog toga smatrao junakom, ali panjolac nije bio uope junak pa se radije pokori. Voa ophodnje povede ih u gradi, koji se sastojao od malog broja kua, ali je sada bio pun ivota. Svuda je ovjek nailazio na privezane konje, iji su se vlasnici astili kod mjetana. Ovdje treba rei neto o povijesti Meksika toga doba. Beni to Juarez je ovjek koji je kasnije, u tunom udesu cara Maksimilij iana, odigrao zlokobnu ulogu. Pravedan sudij a ne moe mu, dakako, priznati genij, kadar dajednom razdoblju, jednom narodu udari peat svog duha i svoje volje. Mada nije bio genij, bio je to ovjek zdrava razuma i eljezne volje, a pored toga odluan, razuman, neobino odan svojoj domovini, a uz to obdaren jo mnogim drugim svojstvima kojima je mogao uvelike posluiti svome narodu, mnogo vie moda nego da je bio samo genij kojega bi tamonje prilike kao vjetrenjau vrtjele i vukle sad na jednu, sad na drugu stranu. Porijeklom Indijanac, roen 21. oujka 1806. u selu San Pablo Guelatao u dravi Oaxaka, bio je ve u mladim danima oeliio u tekoj borbi protiv raznih nedaa, a naroito protiv siromatva i nacionalne potinjenosti. Svladavi mnoge, gotovo nesavladive potekoe, zavrio je studij prava i potom postao profesor prava na sveuilitu u Oaxaki. Time se taj Indijanac, taj prezreni crvenokoac, ve vrlo visoko popeo. Ali polje njegove djelatnosti bilo je mnogo ire: on se posvetio i odvjetnitvu, pa je i na tom polju stekao ugled plemenitai estita ovjeka. Zahvaljujui tim vrlinama, 1848. godine izabran je za guvernera drave Oaxaka, pa su mu ak i njegovi neprijatelji morali priznati da na tom mjestu nitko prije njega nije tu slubu obavljao tako nesebino i tako odluno. Na tom je mjestu stekao tolik ugled, da mu je stara, uvena kreolska obitelj Mazo dala svoju ker Margaritu za enu, mada su inae ponosni Kreolci bili ogoreni protivnici svakog mijeanja s Indijancima. Kao guverner istakao se unapreenjem pravosua i financija, nepotednom borbom protiv zlouporaba i nemarnog poslovanja inovnitva, podupiranjem zanatlijske djelatnosti i nastojanjem da se usavre prometnice. Bio je toliko pridonio blagostanju i sigurnosti pokrajine kojom je upravljao, da se uskoro prouo irom zemlje. Prognan 1853. godine od svog politikog protivnika Santa Anne, prijee u New Orleans, ali se ve 1855. vrati u domovinu, gdje ga predsjednik Alvarez postavi za ministra pravde. Kad se Alvarez u prosincu iste godine odrekao predsjednike slube, odstupi i Juarez sa svog mjesta, ali ga Comonfort postavi za predsjednika Vrhovnog narodnog suda, a 1858., nakon pada pomenutog predsjednika, izabran je ustavnim putem za Predsjednika. Tim je izborom nekad prezreni Indijanac bio ne samo postigao najviu ast u dravi, nego i naslijedio od svojih prethodnika teko stanje zemlje, koje on nije skrivio, niti je u njemu imao udjela. Pored toga, naslijedio je i straan teret rata s francuskom vojskom i francuskom mornaricom, duboke razmirice sa panjolskom i Engleskom, uporan otpor svojih unutranjih neprijatelja - i jadnog Austrijanca Maksimilijana koji je milou Napoleona III. bio proglaen za meksikog kralja. Bio je to golem zadatak. Da li ga je Juarez uspio rijeiti? Nije lako odgovoriti na to pitanje. Da li je uope taj zadatak mogao rijeiti za svog vijeka jedan jedini ovjek, 157da li gaje pogotovu mogao rijeiti za svog kratkotrajnog predsjednikovanja. Taj je ovjek, Benito Juarez, odmah shvatio da Meksikom ne moe vladati car ovisan od Napoleonove milosti. On je osobno potivao dobrog Maksa i suosjeao s njim, ali je kao ovjek koji ne odstupa od svojih naela ustrajao u uvjerenju, borei se hrabro za njega, ne doputajui nikad da ga sjaj ovjeka ovisnog od Francuza zaslijepi, istiui se u svojim osobnim poslovima spokojnim, otmjenim dostojanstvom i pravdoljubivou. Juarez je zavrio svoj ivot 18. srpnja 1872. godine. Jedan od naih suvremenih, najpoznatijih povjesniara izrekao je o njemu ovaj sud:

"Sve u svemu, Benito Juarez je jedan od najznaajnijih povijesnih likova koji je kao pripadnik indijanske rase dosad djelovao u krugu europske civilizacije." Neko vrijeme bio je samo voa stranke, ali je i kao takav postao poznat i ulijevao strah. Svi su znali njegove vrline: nj egovu smionost, nj egovu mudrost i nj egovu hladnokrvnost. Ali on se odlikovao i nepokolebljivim karakterom i snanom voljom pa je tim svojim vrlinama znao unijeti bistrinu i red u politiki mete u kojemu se nalazila njegova zemlja. Juarez se smjestio u najljepoj kui toga gradia. Tamo odvedoe Corteja i njegovu pratnju. Pred ulazom u kuu uvala su strau s isukanim sabljama etiri naoruana konjanika zastavnika. Cortejo i njegovi ljudi sjahae s konja, a onda Cortejo ue s voom u kuu. Tu ga odmah uvedoe u veliku odaju gdje su oficiri upravo veerali. Na elu stola sjedio je Indijanac Juarez. Kako mu je kosa bila kratko podiana, svakome je odmah upadala u oi njegova snana lubanja. Bio je vrlo skromno odjeven, skromnije od svih drugih. Ali i stranac je mogao u njemu odmah prepoznati zapovjednika. - Sto je? - upita kratko, primijetivi odmah ljude koji su bili uli. - Te je ljude zaustavila straa - izvijesti ga podoficir. 158 -Piramida boga suncaIndijanac pogleda prodornim, otrim pogledom Corteja. - Tko ste vi? - Ime mi je Pablo Cortejo, upravitelj sam imanja grofa Rodrigande, a stanujem u Meksiku - izjavi Cortejo. Juarez razmisli askom, a onda nastavi: -Bogatog panjolca Rodrigande, kojemu je pripadala hacienda del Erina? -Da. - Kuda ste se uputili? - Kui, u Meksiko. - A otkud dolazite? - S haciende Vandaqua. - to ste tamo radili? -Posjetio sam haciendera. - Kojim poslom? - Kao njegov prijatelj. Juarez se namrti i procijedi pitanje: - Ah, vi ste, dakle, njegov prijatelj? - Da - izjavi Cortejo isrkeno. - Onda niste moj. Taj je ovjek pristalica Predsjednika. Cortejo se uplai. Tadanji predsjednik Meksika, Herrera, obilazio je zemlju da bi skupio to vie pristalica i pri tom zatirao sve za koje bi utvrdio da mu nisu odani. - Ja ga nisam nikad pitao za njegovo politiko miljenje. Tim se rijeima Cortejo htio obraniti, ali je njima, kako se inilo, upravo pogorao svoj poloaj, jer ga u isti as osinu munja iz tamnih oiju, a usne se Juarezu razmaknue kao psu to na lancu kesi zube, tako da mu je svatko mogao vidjeti bijele, sjajne zube. - Zar mislite mene obmanuti! - uzviknu Juarez. - Kad se u naoj zemlji dvojica sastanu, govore sigurno o politici; to proizlazi iz dananjih prilika. Uostalom, ja sam uvjeren da ste i vi Herrerin pristalica. U njegovim se rijeima sad jo snanije nego ranije osjeala prijetnja. Zato Cortejo pouri da se obrani i odvrati: - Mora daje neka zabuna posrijedi, senjor. Ja sam se drao uvijek daleko od stranaka. - Niste, dakle, ni zagrijan ni ravnoduan, a to je jo gore. Moram oprezno postupiti s vama, zato u vas, dok se u protivno ne uvjerim, smatrati uhodom. - Senjor, ja nisam uhoda - promuca bojaljivo Cortejo. - To moramo tek utvrditi. Vi ste mi sumnjivi. Niste valjda krenuli iz Meksika do haciende Vandaqua samo da posjetite prijatelja! - Ali, senjor, ja nisam uope znao da ste vi u Santa Rosi! - To ste, dakle, htjeli saznati. Zar ovo mjesto lei na putu od haciende do Meksika? Zato ste poli suprotnim smjerom? Cortejo nije mogao sakriti svoju zbunjenost. - Vi utite? - nastavi Indijanac. - U redu, ja u narediti da vas zatvore pa emo sutra znati istinu. - Ja sam nevin! - zaklinjao je Cortejo Indijanca. - Onda e stvar dobro ispasti za vas! Ali sad odlazite! Tada se meu ljudima za stolom zau jedan glas: - Senjor Juarez, dozvolite! Smatrate li me iskrenim prijateljem? Govornikje bio neobino visok, snano graen Meksikanac. Upadao je u oi ba zato to su stanovnici Meksika veinom ljudi niska rasta. - Kakvo je to pitanje, Verdoja! - odgovori Juarez. - Zar bih vas ja postavio za kapetana svoje tjelesne strae, da se u vas ne uzdajem? Zato me to pitate? - Htio bih vas zamoliti da povjerujete Cortejovim rijeima! - odgovori Ijudeskara. U svojoj zbunjenosti Cortejo nije uope pogledao pojedine ljude iz Juarezova drutva pa nije ni primijetio tog ovjeka. Dubok zvuk njegova glasa prijatno ga iznenadi. Imao je osjeaj da je spaen, jer je prepoznao svog zagovornika. Mada nije bio milijuna, Verdoja je bio prilino imuan zemlj oposj ednik. On j e u zapadnom dij elu zemlj e posj edovao prostrane panjake i bio susjed grofa Rodrigande koji je i tamo imao jedan posjed. Na tom su se posjedu nalazili stari rudnici ive, pa bi ga zato Verdoja rado otkuupio, ali ga grof Femando nije htio prodati. - Zato? Zar ga vi poznajete? - upita Juarez. - Da - odgovori mu Verdoja. -1 vi ga ne smatrate opasnim? - Ne, naprotiv, on vam je upravo prijatelj. Spreman sam jamiti za njega. Juarez pogleda jo jednom paljivoCorteja. -Ako vi jamite za njega, neka ide. Ali vi preuzimate odgovornost za sve to bi se moglo dogoditi. - Vrlo rado, senjor. Zatim se Juarez obrati Corteju: - Kakvi su to ljudi tu s vama?

- To su moji pratioci, estiti ljudi koji nisu kadri bilo kome to naao uiniti. - Odstupite i naite sebi konaite. Meutim, moete veerati s nama. Ja vas povjeravam senjor Verdoji. uli ste da on jami za vas, pa se nadam da ga neete uvaliti u nevolju. Tako se stvar, koja je u prvi as izgledala opasna, okrenula na dobro. Corteju dadoe mjesto za stolom. On sjede pored Verdoje i podijeli veeru s Indijancem Juarezom koji je bio odreen da postane predsjednik Meksika i da jednom austrijskom nadvojvodi skine s glave carsku krunu. Na veeri nije bilo biranih jela, ali su zato sva bila ukusna. Jela i pia bilo je potamanjeno u obilju, tako da nakon veere nije nitko mogao za sebe rei daje trijezan. Samo je Juarez, po obiaju Indijanaca, ostao umjeren. On se die od stola i povue se. To je bio znak za razlaz. Verdoja i Cortejo napustie kuu pa su sad mogli nesmetano razgovarati. - Vi ete spavati kod mene - ree kapetan. - Nadam se da vam nee biti neugodno podijeliti sa mnom stan. - Naprotiv, ja se tome uvelike radujem - odgovori Cortejo. - Primite, uostalom, izraze moje zahvalnosti za uslugu 161 koju ste mi uinili zagovorivi me, senjor Verdoja! Bez vaeg zagovora ja noas vjerojatno ne bih naroito mirno poivao! - Vrlo vjerojatno. Ja sam se zaudio kad sam uo da ste bili na haciendi Vandaqua jer tu haciendu, meu nama reeno, kanimo i mi posjetiti. - Je li mogue? Cortejo se sad toliko uplai da mu se uini da gaje kap udarila. On je znao kakav glas uiva Indijanac pa shvati da mu je ivot visio na tankoj niti. - Da, tako je - odgovori konjaniki kapetan. -Ne bih smio, dodue, to vam govoriti, jer je to tajna. Nego, kakvim ste poslom, doavola, poli onamo? Koliko je meni poznato, taj vam susjed nije bio nikad naroito sklon. - To se sad izmijenilo, senjor Verdoja. On nije vie moj susjed! -Ne. Kako to? - Hacienda del Erina ne pripada vie nama. Naslijedio ju je Pedro Arbellez. - Carao! Od grofa Fernanda? Grom i pakao! Meni nije htio prodati komad zemlje, a drugome poklanja povrinu od dvadeset etvornih milja. Nego, o tome emo jo govoriti. Uite, ja stanujem ovdje! Uli su u kuu ija su se vrata otvorila kad rekoe svoja imena. Vlasnici kue uope se ne pokazae. Verdoja je zauzeo najljepu sobu. Bili su mu ve pripremili krevet i iznijeli na stol veeru. - Jesti neemo, ja bar mislim - ree domain. - Ja u spavati u krevetu, a vi ete se morati zadovoljiti mojom mreom za leanje koju emo namjestiti. - Ja sam zadovoljan. Ne bih vas nikako htio smetati, senjor -ree Cortejo. Namjestie mreu za leanje i Cortejo lee u nju. Konjaniki kapetan sjede na svoj krevet, prui gostu cigaretu, pripali i sam jednu, a zatim mu se obrati pitanjem: - Alfonso, batinik grofa Fernanda, nalazi se u panjolskoj, zar ne? Tako sam bar uo. - Da, ve godinu dana. - Vi ste, dakle, sami preuzeli upravu njegovih ovdanjih posjeda. To mi je drago, senjor Cortejo - ree Verdoja,. nasmijavi se pri tom zlobno. - E, ba vam je sjekira pala u med! Ne bi li neto moglo i mene dopasti, dragi moj Don Pablo Cortejo? - Vi smjerate na komad zemlje s rudnikom ive? Hm, ranije nije bilo za to prilike, ali sad bismo mogli o tome razgovarati. Nego, kaite mi najprije, zato se Juarez sprema posjetiti haciendu Vandaqua? - On radi o glavi vlasnika haciende, jer ga je taj izdao -Kako? - To vam ne smijem rei. Ali jedno je sigurno: sutra, u ovo doba, haciendero nee vie biti meu ivima. Juarez ne zna za milost, on nema obzira ni prema kome. Uostalom, bit e to za mene zgoda da vidim i haciendu del Erina. -Ah, kako to? - Jer e se neki od nas tamo smjestiti. - Hm - promrmlja Cortejo. - A meu tima ete biti i vi? -Da. Cortejo se zagleda nekud daleko. Oficir, kojemu je to bilo palo u oi, zapita ga: - O emu razmiljate, senjor? - O zemlji s rudnikom ive - nasmijei se Cortejo. - Hoete li je prodati? - zapita odmah Verdoja. -Najprije bih htio znati koliko nudite. - Hm, ne mogu mnogo. Nij e to panj ak, a meni treba upravo panjak. - Ne ponaajte se kao trgovac koji kudi ono to bi htio kupiti! Mi se poznajemo ve odavna pa mislim da bismo mogli biti iskreni jedan prema drugome. Recite, dakle! - Kao to sam rekao, nije to panjak. Taj se komad zemlje sastoji od strmih, golih breuljaka i dubokih, pustih klanaca, 163ali se nalazi u mom susj edstvu i zato bih vam mogao ponuditi deset tisua pesosa. Cortejo se podrugljivo nasmija: - Morao bih vam rei deset tisua puta da niste pametni. - Kako to mislite, senjor? - Za taj je posjed grof platio oko sto tisua pesosa, a danas vrijedi bar etiri puta toliko. - To j e vae mi lj enj e. - Ako se pak obistine moje slutnje da tamo pored ive ima i drugih plemenitih kovina, onda ta zemlja vrijedi najmanje milijun, je e prihod od nje iznositi moda i nekoliko stotina tisua pesosa. -Vi sanjate. - Mislim da zdravo promiljam, ali ja govorim, dakako, samo o budunosti i polazim od pretpostavke da e taj komad zemlje moi prehraniti brojno radnitvo. - Ali pretpostavke se obino ne plaaju.

- Ja to znam. Uostalom, moja je pretpostavka daleko od svake sebinosti, ona je u stvari dobronamjerna. - Ascusas, kad ste vi to postali tako dobronamjerni? - Danas. Vi znate da sam ja dobar raundija. Vi ste mi uinili veliku uslugu. Da nije bilo vas, mene bi vjerojatno ustrijelili. Zato, kad ste vi u pitanju, raun ispada sasvim drukiji. Kapetanovo lice poprimi podrugljiv izraz. - Neete mi valjda darovati taj posjed? - Da - odgovori Cortejo. Verdoja poskoi s kreveta. - to ste to rekli? - uzviknu. - Ono to ste uli, da u vam taj lijepi komad zemlje s rudnikom ive darovati. Verdoja sjede opet na krevet i odgovori hladno: - Glupost. U to ne mogu vjerovati! -A ipak je istina! - Cortejo, to biste uinili kad bi mi palo na pamet da vas drim za rije? - Ja bih rije odrao. - Sluajte, sad bih ja morao rei vama deset tisua puta da niste pametni, upravo kao to ste vi to meni maloas rekli. - To samo izgleda tako, ali ja sam svjestan onoga to govorim. Sad Verdoja postade nestrpljiv. - Govorite ve jednom ozbiljno i ostavite se glupih ala - ree. - Doavola, takav komad zemlje nee darovati ovjek koji ima i mrvicu pameti! - Bar ne bez neke namjere i nekog rauna. - Ah, sad ete mi stvar konano objasniti. Vi inite, dakle, to s nekim raunom? Smijem li znati s kakvim raunom? - Dakako! Radi se, naime, o maloj usluzi koju biste vi meni morali uiniti. - Sad vas razumijem! Gorim od elje da saznam za kakvu bih to uslugu trebao biti tako bogato nagraen. -Hm, pri tom ovjek treba biti pomalo oprezan! Mi se dodue poznajemo pa se moemo uzdati jedan u drugoga. Ja znam da se vi odlikujete neobinom tjelesnom snagom. - Svakako. Ali kakve to veze ima? - Da ste izvanredno vjet strijelac i maevalac. - Sigurno. A umij em baratati i bodeom. - A ja upravo to trebam. A pretpostavljam i da ste stalno u formi. - Svakako - nasmija se kapetan. - Tko trai svau sa mnom, taj obino zagrize travu. -E, onda stvari stoje dosta dobro. Radi se, naime, o nekoliko osoba koje mi smetaju. - Ah! - uzviknu Verdoja. - Ne mislite valjda na takvu uslugu, senjor Cortejo. -Ne mislite me valjda unajmiti kao ubojicu iz zasjede? - Ne, htio sam vas samo upozoriti na neke ljude koji vole zapoinjati svau. Ako bi do toga dolo, vi sigurno ne biste, koliko vas ja poznajem, izvukli krai kraj. - Ne bih, to je sigurno. Dakle, ako bi ti ljudi zametnuli 165sa mnom svau pa bi se svalili pod udarom moje ake ili pogoeni mojim tanetom, odnosno ubodeni mojim bodeom, tako da ne bi nikad vie ustali, onda - hm? - Onda bih vam ja darovao komad zemlje s rudnikom ive. - Caramba Uistinu? - upita Verdoja sav oduevljen. - Ali zemlja nije vae vlasnitvo, ona je vlasnitvo grofa Rodrigande. - On bi u tom sluaju moj postupak odobrio. - Kaete da bi on potpisao darovnicu. - Da, upravo to, i nita drugo, senjor Verdoja. -Ako je tako, onda ja gorim od elje da sretnem te ljude. - Nema nita lake od toga. Moda ete ih ve sutra vidjeti. -Gdje? - Na haciendi del Erina. - Garajol Ne mislite valjda na starog senjora Pedra Arbelleza? - Ne, ve na njegove goste. Ima, naime, meu njima nekoliko ljudi koji bi mi bili miliji kao gosti raja ili pakla. - Tko su ti ljudi? - Meu njima se nalazi najprije jedan lijenik. Ime mu je Sternau. - U redu. Upamtit u to ime. - Onda jedan pomorac. Ime mu je vjerojatno Unger. I trei, jedan panjolac - ime mu je Mariano ili moda porunik Alfred Lautreville. - Dakle ta trojica: Sternau, Unger i Mariano ili Lautreville. Neu zaboraviti ta imena. Ako, dakle, oni zametnu svau sa mnom pa se ja obranim od njih, onda e komad zemlje s rudnikom ive pripasti meni? -Da. -Tko mi to jami? - Ja, svojom asnom rijei. -Hm, i to je, dodue, neko jamstvo, ali nesigurno. Zato ne volite te ljude? Jesu li vas uvrijedili? -Da. - Ne priajte mi kojeta, senjor Cortejo! ovjek ne daje besplatno takav posjed samo zato da bi mogao osvetiti neku uvredu. Mora daje u pitanju neto drugo. - Ako se ipak o tome radi, to se to vas tie? - Pravo kaete. Ali zato ih se sami ne rijeite? -Mislite li da to mogu? Ja sam zavaen sPedromArbellezom pa se ne smijem pojaviti na haciendi del Erina.

-A vi ih uvrebajte kad napuste haciendu! - Zauzet sam svojom slubom pa nemam za to vremena. Uostalom, zato sam i doao ovamo. A onda, da vam jo neto kaem: bio sam ak najmio etu zgodnih momaka. - Da njima udarite na tri ovjeka? - naruga se kapetan. - Da, samo se vi smijte! Da, na tri ovjeka, jer je u njima devedeset i devet vragova! - To znai u svakome od njih trideset i tri vraga. I niste ih, kako se ini, savladali? - Ne. Jednih su me ljudi oni rijeili, a s drugima, s kojima ste me vidjeli, samo sam im pukim sluajem umakao. - Caramba Upravo gorim od elje da upoznam ta tri junaka! Vi ste, dakle, najmili ljude u ijoj ste pratnji ovamo doli? Znai, vi ne drite mnogo do prava i savjesti? -Ne. - Hm, meni bi oni mogli dobro posluiti. Moete li mi ih ustupiti, senjor? Corteju pade sada teret sa srca. - Od srca rado - ree. - Ionako nisam znao to s njima. Plamte od elje da se osvete onoj trojici. Ja im to sad ne mogu omoguiti. - Dobro, onda u im ja to omoguiti. Govorit u s njima sutra za dorukom. A vi se vraate u Meksiko? -Da. - Kad izvrim to elite, izvijestit u vas. - A ja u onda odmah poslati darovnicu ili potvrdu o 167tobonjoj prodaji grofu Alfonsu u panjolsku, daje potpie. Nego, kako se mislite rijeiti te trojice? - To u vam moi rei tek nakon to porazgovorim s njima. A sad me ispriajte. Spavajte spokojno! Moram jo obii strae. Juarez je u tom pogledu vrlo strog: primijeti li kakvu aljkavost, ode oficiru glava. Cortejo nasloni glavu u svojoj mrei za leanje i nasmija se zadovoljno. Sad se mogao mirno i bezbrino vratiti u glavni grad, siguran daje svoju stvar povjerio vjetim rukama. Poznavao je Verdoju kao surova i nesavjesna ovjeka, spremna da ubije i vie od trojicu, desetoricu, pa ak i dvadesetoricu ljudi, ukoliko bi to bio uvjet da se domogne komada zemlje s rudnikom ive. Uostalom, on jo uope nije odluio hoe li ili nee odrati zadanu rije. Ako ona trojica poginu, mogao je lako i ne odrati rije. Verdoja se sigurno nee usuditi sudskim putem zatraiti da mu se isplati cijena za izvren zloin, jer bi u tom sluaju i samog sebe osudio. Dokj e Cortej o o tome razmilj ao, kapetan j e obilazio vanj ske strae, zaokuplj en manj e dunostima svog voj nikog zvanj a, a vie mislima koje je u njemu pobudila neobina trgovina u koju se upustio. Ne radi se sigurno o uvredi koju bi oni trebali platiti ivotom, mislio je on u sebi. A o emu se onda radi? Obilazei strae u mranoj noi, stalno je premiljao. panjolac je spreman platiti visoku cijenu. Posjed vrijedi milijun, a tko je spreman platiti milijun, uvjeren je da ini dobar posao. A u emu se taj posao sastoji? Ustupanjem komada zemlje s rudnikom ive itav je grofov posjed ugroen. Tako bar stvar izgleda. A tko su ona trojica? Jedan lijenik i jedan pomorac, oba Nijemci. Trei je panjolac, ime mu zvui tajanstveno, Mariano ili Alfred de Lautreville: ini se da se o njemu upravo radi. Verdoja produi obilaziti strae, ali nije mogao mi sli odvratiti od goleme koristi kojoj se od tog dogovora nadao. 168 -Piramida boga stmcaA hoe li Cortejo i odrati rije?, pitao je sama sebe. Velik je on lukavac, koliko ga ja poznajem. A to ako ja onu trojicu ubijem, a on se napravi kao da o svemu nema uope pojma? Onda ode i komad zemlje s rudnikom ive. Ja neu moi nita uiniti. Otii e najzad doavola i Cortejo, o tome nema sumnje. to da radim? Najbolje e biti da itavu stvar prespavam. Vrati se najzad u svoj stan i legne u krevet. Sutradan naredi da mu se jave dotadanji Cortejevi pratioci i primi ih u njegovoj prisutnosti. - Tko ste vi zapravo? - upita ih. Razbojnik, koji je prethodnog dana bio govorljiv, odgovori cerei se povjerljivo: - Zar vam senjor Cortejo nije rekao? Mi smo bijednici koji na razne naine zaraujemo kruh. - Vi, dakle, ne birate naine? Hoete li sad u mojoj slubi zaraivati sebi kruh? - To je iskljueno, jer nas je najmio senjor Cortejo. - On vas je meni ustupio. - Oho! - uzvikne jedan od ljudi. - Da li je to istina, senjor Cortejo? - Da - odgovori panjolac. - Vi to niste smjeli uiniti, senjor! Mi smo slobodni ljudi, vi ste nam obeali da ete nam dati priliku da osvetimo svoje drugove! - Ja nemani vremena da vas dalje vodim pa e me kapetan zamijeniti. - Da - nadoda Verdoja. - Tko je od vas spreman staviti se pod moju zapovijed, treba me pratiti do haciende del Erina. - S kopljanicima? - Ne. Vi ete nas slijediti. Da li je hacienda ograena? - Da, vrlo vrstom ogradom. - U redu. Noas, o ponoi - dotad se krijte -jedan od vas neka me saeka na junom dijelu ograde, gdje e od mene 169primiti uputstva. - A to je s nagradom? - Dobit ete nagradu koju vam je obeao senjor Cortejo. - Mi smo time zadovoljni. Moemo li krenuti? -Ne. Juarez nije jo izdao zapovijed. Rulja odstupi. Nisu svi bili zadovoljni tom promjenom. Neki su se htjeli ak pridruiti etama. Verdoja se onda uputi u Juarezov stan, gdje mu bi nareeno da odmah dovede Corteja. Kad se ovaj pojavi, Indijanac ga doeka smrknuta lica, stojei nasred sobe, i upita ga: - Znate li kome imate zahvaliti to ste jo ivi?

- Znam. Umalo to nisam nevin stradao. - utite! Senjor Verdoja je ponovo za vas jamio. Vi elite ii u Meksiko? -Da. - Tamo ne smiju znati da sam bio ovdje u Santa Rosi, ali e to od vas saznati. Ja vas zato ne smijem pustiti. - Senjor, ja u utjeti. Juarez mahnu prezirno rukom i ree omalovaavajui: - Bijelac nikada ne uti, samo Indijanac zna obuzdati jezik. Bijelac dri rije, ukoliko je uope dri, samo ako se zakleo. -A ja u se zakleti, senjor. - Dobro, zakunite se! Cortejo morade podii ruku i zakleti se da nee nikome odati da se sastao s Juarezom. - Sad moete otii - ree mu Juarez. - Povedite sobom svoje ljude i ne zaboravite da mi vi za njih odgovarate! Malo zatim Cortejo uzjaha konja i napusti Santa Rosu. Rulja ga otprati: nitko nije, naime, smio znati za odnos tih ljudi prema Verdoji. Bilo ih je osam, jer su drugi preli u Juarezovu slubu. Nakon nekog vermena oprostie se s njim pa krenue zaobilaznim putem prema haciendi del Erina. Odmah nakon Cortejova odlaska zvuk jedne trublje dade znak za polazak. Kopljanici uzjahae svoje konje. Juarez stade na elo pohoda i svi poj uri se na svojim poludivljim konjima niz ravnicu. Bila su to teka vremena za Meksiko. Tase zemlja ve davno otcijepila od svoje stare domovine panjolske, ali nije imala snage da se potpuno osamostali. Predsjednici su se stalno smjenjivali, financije su bile nesreene, inovnitvo pokvareno. Vojska nije htjela sluati; svaki je oficir htio vladati, svaki general biti Predsjednik. Tko god bi se domogao vlasti, upustio bi se u pljaku zemlje, jer je bio uvjeren da nee dugo vladati. U tome se vlastodrci nisu jedni od drugih razlikovali, u tome se nisu razlikovali jedni od drugih ni namjesnici pojedinih pokrajina. Najzad nije bilo podanika koji bi znao koga terba sluati. Najbolje su ivjeli hacienderosi u najudaljenijim pokrajinama. U tom se opem meteu poj avio Juarez i postigao ubrzo takav ugled daj e, davno prij e nego stoj e uope postao Predsj ednik, sklapao ugovore s vladom Sjedinjenih Amerikih Drava. Bez stalnog boravita, obilazio je zemlju nastojei skupiti to vie pristalica, sad nagraujui, sad kanjavajui. S tom namjerom posjetio je toga dana i haciendu Vandaqua. Ve samom svojom pojavom kopljanici, pretekavi Juareza, ulie u ljude silan strah. Juarez sjaha s konja i ue, praen nekolicinom oficira, u kuu. Vlasnik je upravo ruao u krugu svoje obitelji kad Juarez stupi u sobu. - Poznaje li me? - upita ga Indijanac strogo. - Ne - odgovori haciendero. - Ja sam Juarez. ovjek problijedi i uzviknu: - O, sveta Bogorodice! - Uzalud zaziva Bogorodicu! Ona ti nee pomoi! - ree Juarez smrknuta lica. - Jesi li ti pristalica predsjendika Herrere? ovjek zadrhta. - Nisam! - ustvrdi. - Ne lai! - izdera se Indijanac. - Dopisuje li se s njegovim pristalicama? -Ne. - Moram se osvjedoiti. Pretresi te ga! Posljednje su rijei bile upuene oficirima. Ovi namignue nekolicini vojnika i zapoee strog pretres ci tave kue. Nakon nekoliko minuta prie Juarezu jedan od oficira sa svenjem pisama u ruci. Juarez uze bez rijei pisma i proita ih. Kad haciendero spazi pisma, poprimi boju mrtvaca. Izvan sebe od straha, zagleda se u lice crvenokocu. Njegovi su stajali u kutu bez rijei; ekali su to e se dalje zbiti, a srce im je pri tom htjelo iskoiti iz grudi. Proitavi sva pisma, Juarez se die sa stolice i upita haciendera: - Ti si primio ova pisma, zar ne? -Da. -1 proitao ih? I odgovorio na njih? -Da. - Maloas si slagao; ti si pristalica predsjednika Herrere. Urotio si se protiv slobode naroda. Evo ti plaa. Pri tom trgnu pitolj, naniani i opali. Pogoen u elo, haciendero se srui na tlo. Uasnuti, njegovi kliknue. Okrenuvi se hladnokrvno ostaloj obitelji, Juarez ree: - utite! I vi ste krivi, ali u vas ipak potedjeti. Vi ete ovu kuu napustiti. Hacienda je odsad dravno vlasnitvo. U roku od jednog sata imate se iselite. Dat u vam konje, pa moete na njih natovariti vae stvari. I novac u vam ostaviti. A sad odlazite! Neu da vas vie vidim. - Smijemo li ponijeti sobom mrtvaca? -jauknu ena. -Da. A sad odlazite! Ljudi podigoe les, iznijee ga iz sobe i jedan sat zatim napustie uplakanih oiju haciendu, koju Juarez prepusti pljaki svojih vojnika. Nekoliko goveda bi zaklano, a onda prireena vesela gozba pod vedrim nebom. Verdoja je bio zauzet nadgledanjem pljake, a Juarez je ostao u sobi. Kad se pljaka zavri, Verdoja ue u sobu i javi se Indijancu. Juarez mu ree: - Tako e svriti svi koji se ogrijee o domovinu. Verdoja, mogu li se u vas pouzdati? I pri tom pogleda svog oficira oima slinima tigru. Verdoja izjavi mirno: - Da, senjor; vi to znate. - U redu. Ja u vam povjeriti jedan zadatak. Poznajete li dobro pokrajinu Chihuahua? - Ja sam se u toj pokrajini rodio i imam na samoj granici posjede. - U redu. Vi ete poi u istoimeni glavni grad da branite tamo moje interese. Danas emo se rastati. Ali prije ete me otpratiti do haciende del Eri na! - Hou li putovati s vojnom pratnjom? - Dat u vam jedan eskadron, drugi e mene pratiti na povratku. Spremite se! Minutu zatim ve su uzjahali konje i krenuli dalje, praeni nekolicinom kopljanika. Jedan od prisutnih Vaquerosa morade preuzeti na sebe ulogu vodia. im stigoe u blizinu haciende del Erina, odmah ih zamijetie. Poueni iskustvom, ljudi s haciende bili su vrsto zatvorili kapiju.

- Tko je vani? - upita Arbellez iznutra. -Vojnici! Otvorite! -to elite? - Caramba, hoete li otvoriti ili neete? Sternau, Unger i Mariano stajali su pored haciendera. - Da otvorim? - upita tiho Arbellez - Da - odgovori Sternau. - Ima svega nekoliko konjanika. Kroz otvorenu kapiju ujaha u dvorite Juarez s Verdojom i, sipajui iskre iz oiju, odmjeri od glave do pete ljude koji su stajali pred njim. - Zato niste odmah posluali? - zagrmi Juarez. - Mi vas ne poznajemo - odgovori Arbellez. - Jeste li vi ovjek kojega treba sluati, senjor? - Ja sam Juarez. Je li vam poznato moje ime? Arbellez se pokloni bez ikakva straha. - Dobro mi je poznato. Oprostite to vam nismo odmah otvorili! Uite u 173moju kuu! Dobro mi doli! On otprati oba gosta u sobu za primanje. Gosti sjedoe bez okolianja. Unato tome stoje bio ljubazno primljen, Juarez, gledajui stalno mrano predsa se, upita: - Jeste li nas vidjeli kad smo dolazili ovamo? -Da, senjor. -1 vidjeli ste da smo vojnici? - Jesmo. - Pa ipak nam niste htjeli odmah otvoriti. Zbog toga zasluujete kaznu! - Oh, senjor, i predsjendik Herrera ima svoje vojnike. Te ja ne bih pozdravio dobrodolicom. Ja nisam mogao znati da ste to upravo vi. Juarezu se lice razvedri. - Ja sam, dakle, zaista dobro doao? - Od srca sam vam to rekao. Vi imate vrstu ruku, senjor, a upravo je takva ruka potrebna naoj jadnoj zemlji. - Da. Tu vrstu ruku ve su mnogi osjetili. I maloas ju je jedan osjetio. Kaite mi, poznajete li vi haciendu Vandaqua? - Poznajem je dobro, ja sam prvi susjed. -Kolika bi joj mogla biti zakupnina, senjor Arbellez? - Ona je privatno vlasnitvo, a ne zakupno dobro. - Odgovorite mi na moje pitanje! - zapovijedi Juarez nestrpljivo. - E, kad bi bila u boljim rukama, moglo bi se za nju platiti deset tisua pesosa, ali ovako ne. - U redu, onda je uzmite pod zakup za sedam tisua pesosa. Arbellez pogleda u udu Indijanca. - Senjor, ja vas ne razumijem. - Ja govorim dovoljno jasno. Mislim da bi vam taj zakup mogao dobro doi. Ja sam haciendu Vandaqua zaplijenio u korist drave pa je sad dajem vama. 174 -Piramida boga srmca- A vlasnik? - upita Arbellez u strahu. - On je poginuo od mog metka jer je bio izdajnik. Njegova je obitelj morala napustiti posjed. Odluite se brzo, senjor! -Ako stvar tako stoji, pristajem. Ali... - Bez ikakvog "ali". Donesite pisai pribor. Uredit emo stvar odmah. Kao sve ega bi se Juarez latio, tako bi i ta stvar najhitnije, ali ipak paljivo i uredno rijeena. Zatim ree: - Dopustite mi da vam predstavim konjanikog kapetana Verdoju. On e sa svojim eskadronom stanovati nekoliko dana kod vas. Moete li se pobrinuti za njihovu prehranu? Arbellez odgovori na to pitanje potvrdno, mada bi bio volio odgovoriti odreno. - Ljudi e stii ovamo pred veer. Pobrinite se za njih, a onda podnesite raun konjanikom kapetanu. Da ste mi zdravo! On se die i izie. Verdoja poe za njim. Odjahae trkom, ostavivi ljude s haciende del Erina zapanjene. Zastoj e nj ihov susj ed morao poginuti? Zastoj e upravo Pedro Arbellez morao preuzeti pod zakup njegovu haciendu? To je bio, dakle, Juarez, veliki Indijanac, pred kojim je itav Meksiko drhtao. Oni koji su postavljali sebi ta pitanja, nisu ni slutili kakve su posljedice mogle proizai za njih iz naredbi pristalice Juarezove stranke. Kad stie na haciendu Vandaqua, Juarez nae pred kuom naslagano sve to su kopljanici bili opljakali kao vrijedan plijen koji e ponijeti sobom. Plijen bude podijeljen. Mada je u odnosu na pojedince bio neznatan, ipak je uvelike obradovao ljude nenavikle na obilje. Konjaniki kapetan dobi potom posebnauputstva. Nj egov boravak kod Arbelleza imaoje posluiti samo tome da se konj i odmore i ojaaj u, jer i je put u Chihuahuu bio vrlo naporan. Verdoja se nije trebao dugo zadrati na haciendi del Erina, morao je brzo stii na svoje odredite, gdje je trebao razviti izvjesnu djelatnost u korist svog novog starjeine. Juarez i njemu potinjeni 175oficir zadrae se dugo u tihom i povjerljivom razgovoru. Na njihovim se licima moglo vidjeti daje predmet njihova razgovora bio vrlo vaan. Na rastanku Juarez i konjaniki kapetan stisnue samo jedan drugome ruku. Juarez naredi da mu se osedla konj i prijee trkom sa svojim eskadronom isti onaj put kojim je ujutro toga dana stigao. Nestade kao duh koji jednako brzo nestaje kao to se i pribliava, ostavljajui uvijek za sobom krvav trag. KAPETAN VERDOJA Ve se bio spustio prvi mrak, kad gromki topot konj anavij esti da se kopljanici pribliavaju. U kui su sobe bile spremljene samo za oficire, a vojnici su se morali smjestiti pod vedrim nebom i pri tom se snai kako su najbolje umjeli. Kapetana Verdoju i nj egove oficire povedoe u sobu za primanj e. Poto ih pozdravie dobrodolicom i pri tom poastie piem, ue u sobu stara Hermoves i povede gospodu u za njih odreene sobe. Emma Arbellez, koja je dotada bdjela nad svojim bolesnim

draganom, obila je sobe da jo jednom vidi je li sve u redu. Nalazila se upravo u sobi namijenjenoj kapetanu kad zau njegove korake. Bilo je prekasno da se povue. On otvori vrata. Ve je htio ui kad ugleda nasred sobe Emmu. Ona je i ranije bila lijepa, ali sad se na crtama njenog lica odraavala briga za dragana, pa je utisak koji je itava njena pojava ostavljala bio jo jai. Sunce je upravo zalazilo za obzorjem. Njegove posljednje zrake prodrle su kroz prozor u sobu i obasjale djevojin lik ruiastim zlatnim sjajem. Verdoja zastade iznenaen. Stajao je pred njom zadivljen, ali to nije bio osjeaj ist i svet, osjeaj iste ljubavi i potovanja koji nas obuzima pred pojavom enske ljepote, nego iznenadna provala strasti kakva se raa u srcu ovjeka zagrezlog u podivljalu putenost. Emma se pokloni, pocrvenjevi pri tom, i zamoli ga: - Priite blie, senjor! Ovo je vaa soba. Verdoja se odazva njenom pozivu i pozdravi je uglaenou svojstvenom svjetskom ovjeku: - Ja sam ushien izgledom sobe kojuje vaa ljepota posvetila - odgovori on - i molim vas da mi vaa milost oprosti to u svojim ulaskom to djelo posvete uprljati. Ona je upravo htjela da mu po meksikom obiaju prui ruku kao dobro dolom gostu, ali je sad povue. U njegovu biu, u njegovim rijeima i na njegovu licu pojavilo se neto stoje se neprijateljski dojmi. - Oh, molim, itavo to djelo posvete sastojalo se samo u tome da pogledam da li je s dovoljnom panjom uzeta u obzir potreba da se ovdje osjetite prijatno - ree lijepa Meksikanka. - Ah, tako, vi ste, dakle, dobar duh ove kue! Moda ak -? - Haciendero je moj otac - ree ona kratko. - Hvala vam, senjorita. Moje je ime Verdoja. Ja sam kapetan kopljanika i osjeam se trenutno bezgranino sretnim to smijem poljubiti vau divnu ruicu. Verdoja posegnu za njenom rukom, ali ona u isti as uspje kliznuti pored njega do vrata. - Stanite! - uzviknu on. - Ja vas ne putam. Kapetan je pokua epati, ali mu ona, bra od njegove ruke, izmaknu i zatvori za sobom vrata. On se ne maknu s mjesta, gledajui ukoeno u vrata. Carambal, mislio je u sebi. Kakve li ljepote! Jo mi se nikad nije dogodilo da se na prvi pogled zaljubim. Bit e to divan stan. Da imam smisla za brak, mogao bih se na tom draesnom, upravo arobnom grebenu i nasukati. Emma je bila sretna to joj se posreilo umai. Poudan pogled ovog ovjeka ju je uplaio i ona odlui da e se kloniti njegove blizine. Poe u bolesniku sobu, gdje je sad stalno boravila. Ondje nae Sternaua i Ungera koji su sjedili pored bolesnika. Bolesnik se osjeao dobro. Operacija je odlino uspjela, a groznica, prouzroena ranom, nije ga uznemiravala. Bio je potpuno pri svijesti i razgovarao s lij enikom o tome kako e dugo traj ati nj egovo oporavlj anj e. Kad primijeti Emmu, blijedo mu se lice od radosti osu rumenilom. - Doi, Emma - zamoli je. - Zamisli, gospodin doktor Sternau kae da poznaje moju domovinu. Emma se napravi kao da to ne zna. -Ah, to je zaista neobino sretan sluaj. - Da, i mog brata poznaje. Vidio ga je kad je krenuo od kue. Taj je njegov brat sjedio iza prozorske zavjese. Da se nalazi ondje, to oporavljenik nije smio jo znati. Trebalo ga je uvati svakog uzbuenja, bilo ono prouzroeno radou ili alou. Uslijed svoje bolesti i operacije bio je toliko oslabio, da je gotovo neprekidno spavao ili se nalazio u polubudnom stanju,vtako daje rijetko kad bio, kao sada, sasvim pri svijesti. im se Sternau die, i Emma sjede na njegovo mjesto, on je uze za ruku, nasmijei joj se sav sretan i sklopi oi. Antonio Unger zaspa s njenom rukom u svojoj. - Vi ste sigurni da e on ozdraviti? - apnu Emma lijeniku. - Da. Taj njegov poinak i zdrav san ubrzo e ga ojaati i tjelesno i duevno. Naa je dunost samo da podupremo to nastojanje prirode, uklanjajui sve smetnje. Ali i vi se morate odmoriti, inae se moe dogoditi da vi obolite kad on ozdravi. - Oh, ja sam jaka, senjor! - ree ona. - Nemajte brige za mene! Sternau ode, namignuvi pri tom Ungeru da ga slijedi. Oni sioe i izioe pred kuu, eljni da vide kako ive vojnici u logoru. Tamo naioe na Mariana koji je doao onamo s istom namjerom. Kopljanici su bili zauzeti skupljanjem drva za logorske vatre. Dok su im konji ili slobodno na pau, oni su skupili na jednom mjestu sedla koja e im posluiti kao jastuci. Arbellez im je dao jednog vola kojega su oni ve zaklali i raskomadali. Bio je to prizor pun ivota i pokreta, pa se neko vrijeme zasutavie uivajui u njemu. Zatim doe vrij eme veere. Prij atelj i pooe u blagovaonicu, gdje se malo za tim pojavie i oficiri. Kapetan se najprije osvrnu naokolo da vidi je li na veeru dola Emma. Bio je razoaran kad vidje da je nema. Stara dobra Hermoves morade je zamijeniti. Arbellez predstavi goste jedne drugima. Meksiki oficiri ponijee se uljudno, ali suzdrano. Tako otmjeni caballerosi nisu se trebali truditi da zadobiju milost jednog Europljanina. Verdoja je neko vrijeme promatrao Sternaua, Ungera i Mariana. To su, dakle, ti ljudi ija je smrt njemu trebala osigurati zemljini posjed vrijedan nekoliko stotina tisua, pomisli. Pogled mu kliznu brzo preko Mariana i Ungera i zaustavi se na lijeniku. Njegov krupan stas uini na njega snaan utisak. S takvim ovjekom bilo je opasno zametnuti svau. Bio je to orija, jai i od samog Verdoje. I s koliko je samosvijesti, taj na rijeima krt ovjek, izgovarao svaku rije! Kapetan naumi savladati tog ovjeka lukavstvom. Za stolom skrenu Arbellez razgovor na predmet koji privue kapetanovu panju. - Radujemo se to vas vidimo ovdje, senjores, jer se u vaoj prisutnosti osjeamo sigurniji - ree haciendero. - Jo juer prijetila nanije velika opasnost. - Opasnost? - upita Verdoja toboe iznenaen. - Prijetila nam je opasnost da nas napadne eta pljakaa -izjavi Arbellez. - Vjerojatno se radilo o poveoj eti. - Da, eta je brojila preko trideset ljudi. - Ascuas Kad je u pitanju takva rulja, treba jae stegnuti uzde. Jesu li imali u vidu vau haciendu ili samo neke ljude? - Zapravo samo neke ljude, ali, kako su se ti ljudi bili sklonili u moju kuu, smjerali su da napadnu kuu, da je razore pa da pri tom poubijaju te ljude. - Demonio A smije li se znati tko su ti ljudi?

- Svakako. To su senjores Sternau, Mariano i Unger. - udno! A kako ste se obranili od te rulje? - Ranivi ovei broj tih lupea, na senjor Sternau uspio je onesposobiti za borbu jedan dio rulje. Kapetan pogleda zaueno Sternaua, a i drugi se oficiri u svojoj nadmonosti nasmijeie kao da sumnjaju u istinitost hacienderovih rijei. - Ta valjda samo nekoliko njih? - upita Verdoja. - Jednu treinu rulje otprilike. - A to je senjor Sternau sam uradio? - Da. Imao je uza se samo jednog ovjeka. - To zvui nevjerojatno. Zar da se deset ljudi ne obrani od jednog jedinog ovjeka? Vi se varate! - Istinu vam govorim - ree haciendero oduevljeno. -Dopustite da vam ispriam kako se to dogodilo. Sternau pogleda ozbiljno Arbelleza. - Molim vas, ostavimo to. Nije to bilo nikakvo junako djelo. - Junako je djelo savladati deset ljudi, a pri tom ne biti ranjen - odvrati kapetan - i ja se nadam, senjor, da vi neete imati nita protiv toga da nam se ispria ta uzbudljiva pria. Sternau slegnu ramenima i pokori se. Pedro Arbellez priao je kao izvjestitelj tako ivo da su ga oficiri do posljednje rijei napeto sluali. - Prosto nevjerojatno! - uzviknu kapetan. - Senjor Sternau, ja vam estitam. - Hvala vam - ree ovaj hladno. - Ne treba se uditi toj hrabrosti - ree Arbellez. - A jeste li uli za indijanskog poglavicu Bivolsko elo, senjor Verdoja? - Da. On je poglavica plemena Mixteka. - A jeste li kad uli za lovca iz sjevernih krajeva, poznatog pod imenom Matava-se? - Da. uven j e kao j ak i odvaan ovj ek. - Eto, senjor Sternau je taj lovac, a Bivolsko elo je bio s 181njim u Tigrovu klancu. Oficirima se ote uzvik iznenaenja. - Je li to istina, senjor Sternau? - zapita kapetan. - Da - potvrdi ovaj - iako bih volio da seja ne spominjem toliko. Verdoja je bio mudra glavica. On pomisli u sebi: Mariano je sigurno glavno lice u toj tajanstvenoj prii. Ako se taj Gospodar Vrleti toliko zauzima za njega, mora da se radi o nekoj tajni koju vrijedi otkriti. Odlui stoga da stvar brzo dokraji i zapita: - A zato su gospodu napali? -1 to vam mogu objasniti - odgovori haciendero. Ali uto mu upade u rije Sternau: - Radi se o privatnoj stvari koja sigurno ne zanima senjora Verdoju. Ostavimo to. Arbellez primi bez rijei zaslueni ukor. Ali kapetan se time ne zadovolji pa zapita: - Je li daleko odavle taj Tigrov klanac? - Svega jedan sat - ree Sternau. - Ba bih volio da ga vidim. Biste li bili tako dobri da mene ili nas tamo otpratite, senjor Sternau? - Ja vam stojim na raspolaganju - odgovori Sternau. Kapetanovim licem kliznu izraz nesavladiva zadovoljstva. Sternau, koji je navikao paziti i na sitnice, primijeti to. Priini mu se da se kapetan bezrazlono obradovao to mu je Sternau obeao da e ga pratiti. Upozoren, ali nepovjerljiv, ne pokaza niim da je to primijetio. - A kad bismo mogli odjahati tamo? - zapita Verdoja. - Kad izvolite, senjor - odvrati Sternau. - Onda u biti toliko slobodan i rei vam toan sat. Time to pitanj e bi rij eeno pa se na nj ega u dalj em razgovoru vi se ni tko ne vrati. Poslije veere odoe oficiri u svoje sobe. Jedan od porunika, mlad pustolov, sjede uz prozor, s namjerom da uiva u ljepoti straarskom vatrom obasjane okolice. Odjednom ugleda bijelu ensku odjeu to se u svjetlu vatre pomolila iz mranog bunja. Meksikanac se obiava aliti sa svakom enom. Rijetko ga tko zbog toga grdi, pa se zato ni potporunik Pardero nije dugo premiljao hoe li se malo pozabaviti. Iz obazrivosti vojnici nisu uope ulazili u batu, pa se Karja nalazila sama u njoj. Ona je mislila na grofa Alfonsa, u kojega je nekad bila zaljubljena, pa se i sama udila to je uope mogla takvom ovjeku pokloniti svoje srce. Sad gaje mrzila. Mislila je na Medvjee Srce, hajdukog poglavicu koji ju je nekad ljubio i nije mogla shvatiti zato je prema takvom junaku bila hladna i ravnoduna. Kako bi bila sretna, mislila je sad, da ga moe opet vidjeti. Iz tog njezina razmiljanja probudi je tihi korak koji u njenoj blizini odjeknu. Ona se trgnu i ugleda potporunika. Pokua izmaknuti, ali joj potporunik preprijei put i zamoli je, naklonivi joj se lagano: -Ne bjeite, senjorita! Ako sam vas nehotice sprijeio da u miru uivate u mirisu cvijea, molim vas da mi oprostite. Indijanka ga pogleda ispitivaki. - Koga traite senjor? - Ne traim nikoga - odgovori Pardero. - Vee je tako lijepo pa me neto potjeralo u batu. Da nije moda zabranjen pristup ovamo? - Gostima su sva vrata ove kue otvorena. - Ali ja sam vas moda smeo svojom prisutnou, lijepa senjorita? - Karju ne moe nitko smesti - odgovori ona odbijajui ga. - Ima u bati mjesta za oboje. To je trebao biti znak da se udalji, ali potporunik kao daje nije razumio pa prie blie djevojci i ree: - Vi se zovete Karja? to vas je dovelo ovamo? - Senjorita Emma je moja prijateljica.

- Tko j e ta senj orita Emma? - Vi je niste jo vidjeli? Ona je ki Don Pedra Arbelleza. - Imate li kakvih roaka tu? - Bivolsko elo je moj brat. - Ah - ree on, vrlo neprijatno dirnut. - Bivolsko elo, poglavica plemena Mixteka? Zar je on sad tu, na haciendi? -Ne. - Ali pogl vi a jebio juer ovdje. Nije li on poao sa senjorom Sternauom do Tigrova klanca i tamo sudjelovao u borbi? -Bivolsko elo je slobodan ovjek. Ide kud god gaje volja i vraa se kad god mu se prohtije, a ne kae nikome to namjerava uiniti. - Ja sam uo mnogo lijepih rijei o njemu. On je kralj Cibolerosa, ali da ima tako lijepu sestru, to nisam znao. Pardero uhvati Indijanku za ruku. Htio ju je poljubiti, ali mu se ona ote i, okrenuvi se od njega, uzviknu: - Laku no, senjor! U taj as jedna od straarskih vatri planu visoko i obasja pravilne crte tamnog lica lijepe Indijanke. Potporunik se priblii odmah korak blie. - Ne bj eite, senj ori ta - zamoli j e on - ni sam va neprij atelj! Ja vas ljubim! - Vi me ljubite? - zapita ona. - Kako je to mogue? Vi me ne poznajete! - Varate se, senjorita. Ljubav bljesne poput munje to udari s neba, poput zvijezde repatice to odjednom zasvijetli. Tako sam je i ja osjetio kad sam vas ugledao! - Da, ljubav bijelaca bljesne poput munje koja svojom vatrom sve unitava, poput zvijezde repatice koja bljesne i u isti as se ugasi. Ljubav bijelaca donosi propast, ona je vjerolomna, lana. Karja se okrenu. Ve je htjela otii kad Pardero stavi ruku na nju, pokuavi je privui k sebi. Ali ona se uspravi, kao da je postala via i snanija. Crne joj oi planue divljim sjajem, poput oiju pantere iz kojih sijeva prijetnja. Ona mu se ote poput zmije i ree: - Ostavite me! Tko vam je dopustio da me dirate? - Ljubav koju osjeam prema vama. Potporunik je ponovo uhvati. Indijanka sagnu glavu i pokua mu se oteti. - Ostavite me! - ree. - Inae. - Sto inae? - zapita on. Karja uspje osloboditi desnu ruku i udari akom nametljivca tako snano pod bradu da mu glava klonu. -Demoniol - viknu on Ijutito. - ekaj, vrae! Platit e mi to! Pardero je pustio Karju pa ju je sad htio ponovo uhvatiti, ali ona kliznu brzo pjeanom stazom prema ulazu u batu. On potraza njom. I kapetan je otvorio prozor, jer je puio pa je htio da mu se soba prozrai. Ushodao se sobom razmiljajui i odjednom priao otvorenom prozoru. Pogled mu pade sluajno u ba tu pa se zaustavi na bijeloj Karjinoj odjei. On napregnu oi i primijeti pored enske prilike mukarca. Ascuas, tko je to?, upita sama sebe. Moda hacienderova ki? A taj momak pored nje? Moram svakako upoznati tog ovjeka. On pohita prema vratima i sie u batu. Bio je upravo otvorio kapiju i htio ve ui u batu, kad dojuri do njega bijela prilika; kako joj se urilo, nije ga prepoznala. - Ah, senjorita - ree Verdoja. Ona ga tek sada primijeti i zastade. On bi je zagrlio da ga ona nije, kao maloas potporunika, udarila akom pod bradu tako da je on pusti i vrati se trkom natrag. - Caramba - uzviknu. - Tko je ta maka? U taj as dojuri potporunik i, ne primijetivi kapetana, umalo to ga ne mimoie. - Potporunie Pardero! - nasmija se Verdoja. - Vi ste to? Kud urite? uvi to pitanje, Pardero zastade. - Ah, kapetane! Jeste li i vi sreli tu malu vjeticu? - Svakako. Ja sam je ne samo vidio, nego i osjetio! - Osjetio? - zaudi se potporunik - Da, na alost! - glasio je odgovor. -Njena se aka sudarila 185s mojim grlom. - Prokletstvo! Vama se, dakle, desilo isto to i meni! - Kako to mislite? - Vi ste gledali kroz prozor? - Tono. - Vidjeli bijelu ensku odjeu? -I to je tono. - Poli po poljubac ili neto slino? -Priznajem. -I sili u batu! -1 to ste poznatom svojom otroumnou pogodili. - Onda smo obojica imali istu namjeru i postigli isti uspjeh - nasmija se potporunik. Kapetan je bio potporunikov starjeina, ali u Meksiku su slubeni odnosi drukiji nego u Njemakoj. Uostalom, ni jedan ni drugi nisu bili sad u slubi, a uz to, to je bilo glavno, bili su prijatelji, poznavali se i obino se uzajamno pomagali kad su u pitanju bile vee ili manje pustolovine. Zato su i sada bez ustruavanja razgovarali o svojoj pustolovini i jedan drugoga ismijavali. - Tko je bila ta djevojica? - zapita kapetan.

- To je neka Indijanka. Ime joj je Karja. Izgleda da je prijateljica domainove keri. - Domainove keri? Senj orite Emme? - Da. Poznajete li vi tu Emmu? Je li lijepa? - Ljepa od Karje, mnogo ljepa. - Moda je i ljubaznija? - Ja nisam toga miljenja. U ovoj su kui, izgleda, ljudi skloni samostanskom ivotu. Ja imam jedan prijedlog, Pardero. Vi biste se htjeli domoi male Indijanke, zar ne? -Poto-poto! A vi male senjorite Emme? - Takoer poto-poto. Pomozimo jedan drugome! - U redu. Dajte mi ruku! - Evo vam je. A sad treba najprije doznati jesu li njihova srca ve zauzeta. Po hladnoi koju smo mi osjetili izgleda da bi tako moglo biti. - Moda nas je doktor Sternau pretekao. - Ne vjeruejm; ja bih prije posumnjao u onog Mariana. Niste li primijetili dahaciendero nastoji svakom zgodom na neusiljen, neupadljiv, nain iskazati mu potovanje. Izgleda da ga smatra najuglednijim od te trojice. - Meni nije nita dalo povoda da to primijetim, moda nisam toliko otrouman. Ja bih sad, ako mi dopustite, poao spavati! U te je djevojke atletska aka, da ovjek ne povjeruje da ta mala, mekana ruica moe imati toliku snagu. Boli me zatiljak, sav mi se ukoio, kao da je od drveta. -Pa dobro, naspavajte se, potporunie. Sutra emo obnoviti napad i ja se nadam da emo imati uspjeha. Laku no! - Laku no, senjor Verdoja. Pardero ode, a kapetan ostade jo u bati, dok mu sat ne pokaza daje pono blizu. Onda krenu toboe u ophodnju, s namjerom da stigne neprimijeen do june strane ograde, gdje je bio naruio razbojnika. Taj je ve stigao na ugovoreno mjesto pa se bio uurio u najdublji mrak, gdje ga nitko, pa ni sam kapetan, nije mogao primijetiti. - Senjor - apnu on Verdoji koji se uljao mimo njega. - Ah, to si ti? - zapita Verdoja i zastade. - A gdje su ti drugovi? - Tu blizu. - Samo da ih nitko ne primijeti. -Ne brinite! Nego, to ste htjeli da nam zapovjedite? - Poznaje li ti osobno tog Sternaua? - Ne. Nitko ga od nas ne poznaje. - To je nezgodno. On e sa mnom pojahati do Tigrova klanca. - A mi ga trebamo tamo saekati? - Saekati i ubiti. - To emo mi uiniti! Ubio je nae drugove, a mi emo ubiti njega i njegove drugove. - Ali vi ga ne poznajete, a ja ne znam jo tko e nas pratiti. Ja ne mogu sam odjahati s njim pa u svakako uzeti sobom nekoliko svojih ljudi. Moda e nam se jo netko pridruiti. Kakav ti znak moram dati, da ti ga oznaim? - Opiite mi ga! - On je mnogo vii i krupniji od mene i ima gustu plavu bradu. Kakvo e odijelo imati na sebi i kakvog e konja jahati, to danas jo ne znam. - U redu, odredit emo jedan znak po kojemu emo ga prepoznati. Budite, ako vam je ikako mogue, uvijek njemu zdesna. - Hoe li to biti dovoljno? - Sasvim dovoljno. A to emo s drugom dvojicom? - Te u vam ja predati drugom zgodom. Glavno je da se ti svake noi, o ponoi, nae ovdje. Tako emo se moi dogovoriti. A sad hajdmo! Mogao bi nas tko vidjeti. Verdoja ode na spavanje. Spavao je mirno. Planirano ubojstvo, o kojemu se maloas dogovorio, nije mu nimalo titalo savjest. Sutradan, za zajednikim dorukom, skrenu Verdoja razgovor na ve zakazan izlet do Tigrova klanca. On je smatrao najzgodnijim da se na taj izlet poe ujutro. Sternau prihvati njegov prijedlog. Dva potporunika poeljee ii s njima; obojica im to najspremnije odobrie. Nitko im se drugi ne pridrui, jer oficirske drutvo nije bilo omiljeno. Kako je Sternau jedini meu njima imao na sebi graansko odijelo, nije moglo doi do zabune: metak gaje morao pogoditi. Krenue putem kojim je Sternau proao s Bivolskim elom. Sternau preuzme ulogu vodia. U umi sjahae jer su ponegdje morali voditi konje. Kad su se ve primakli ulazu u klanac, Sternau se zaustavi. - Ostavimo konje ovdje - ree. - Neka pasu dok se ne vratimo. Drugi se povedoe za njim, i tako krenue dalje pjeice. Sternau je bio naoruan pukom, a za paom je imao no. Kad stigoe do ulaza u klanac, odjednom stade i pretrai pogledom tlo pokriveno travom. - Sto traite? - upita ga kapetan. - Hm, hajdmo dalje! Sternau ne ree ni rijei vie, ali je i dalje stalno upirao pogled u zemlju. Kad uoe u klanac, kapetan je bio stalno uz njega, pretraujui pogledom obje strane i rubove klanca, jer je svaki as mogao pasti smrtonosni hitac. Bili su to trenuci munog iekivanja. - Tu se to, dakle, zbilo senjor, zar ne? - zapita kapetan. - Da - odgovori odsjeno Sternau. Motrili su tragove. Pri tom ne primijetie da se Sternau saginjao vie nego je bilo potrebno, nastojei se zakloniti njihovim leima. A ne primijetie ni da su mu oi kradom ibale, od vrha do dna, obje strane klanca. - Nije to mala stvar - ree Verdoja. - Vi ste zaista odlian strijelac senjor.

Sternau slegne ramenima, pravei se kao da ne pridaje vanosti tim rijeima. - Zar je to naroit podvig upotrijebiti oruje u zgodan as? Svatko e lake pogoditi deset neprijatelja koje dobro vidi nego jednoga koji se zaklonio. - Toga vjerojatno nitko nee pogoditi - ree potporunik Pardero. - Dobar strijelac pogodit e i njega - ree sa smijekom na usnama Sternau, zaklanjajui se pri tom stalno leima drugih. - To je nemogue! - odvrati kapetan. - Hoete li da vam dokaem da je to mogue? - Dajte! - ree potporunik radoznalo. - Kaite mi najprije, vjerujete li da se ovdje krije neprijatelj? - Da se tu negdje krije neprijatelj, ne mislite li da bismo ga i mi morali vidjeti? Sternau se mudro nasmijei. - Kaem vam da tu netko vreba na mene u namjeri da me ubije. Rekavi to, skide puku s ramena i uze je u ruku. Kapetan se uplai. Od koga je Sternau mogao saznati da netko prijeti njegovu ivotu? - Vi se alite, senjor Sternau - ree oficir. - Ja u vam dokazati da se ne alim. Rekavi to, Sternau trgnu puku, naniani i opali dva puta. Bolni krici odjeknue s ruba klanca. Sternau odskoi u stranu i pojuri velikim koracima, zaklonjen grmljem, prema izlazu, gdje nestade. Od njegova prvog hica nije bila prola ni jninuta, kad Pardero uzviknu: -to je to bilo? - Ubio je jednog ovjeka - odgovori drugi momak. - Mi smo u opasnosti, moramo se povui - viknu Pardero. Pohitae prema izlazu i tamo saekae. Malo zatim odjeknue jo dva hica, a onda se sve smiri i tiina potraje due vremena. etvrt sata poslije zaue u neposrednoj blizini utanje u grmlju pa pogledae onamo i uhvatie se oruja. - Ne bojte se, senjores - oglasi se netko. - Ja sam to. - Iz grmlja je iziao Sternau. - Senjor, to je to bilo, to ste to uinili? - zapita potporunik. - Pucao sam - nasmija se Sternau. - To znamo. Ali zato? - U nunoj obrani, jer su mene htjelli ubiti. - Nije mogue! Tko je to mogao biti! Tko vam je to rekao? -Moje oi. - A mi nismo nita primijetili. - Ja se tome nimalo ne udim. Vi niste nita primijetili, jer ne poznajete preriju. Gospodin kapetan je primijetio da sam promatrao travu. Bio sam, naime, otkrio tragove ljudskih nogu: bili su to tragovi ljudi koji su se etvrt sata nalazili u klancu. Tragovi su vodili desno, uzbrdo. Pogledajte ovamo, jo se vide! On uprije prstom u zemlju. Oficiri su se trudili da otkriju tragove, ali uzalud. - Dakako, treba imati vjeto oko - ree Sternau. - ujte dalje! Kako su tragovi vodili desno, uzbrdo, potraio sam, im smo uli u klanac, mjesto na rubu ume pa sam primijetio nekoliko mukaraca, koji su nas, skriveni u grmlju, prislukivali, ali nisu mogli vidjeti da ih promatram, jer su mi oi bile zastrte obodom eira. - Kako ste mogli prepoznati u njima neprijatelje? - zapita Verdoja. - Nazreo sam njihove puke u grmlju im smo uli u klanac. Vidio sam jasno da su dvije cijevi bile uperene u nas. - Caramba - opsova porunik Pardero, kojemu je sve to bilo nejasno. - Moglo je to onda biti namijenjeno nama, a ne vama. - Ne, bilo je namijenjeno meni. Ja sam znao da se moram uvati, zato sam se stalno krio iza lea gospodina kapetana. Tko je htio mene ubiti, morao je prije njega pogoditi. Kapetan zinu. - Carajo - ree najzad - onda sam se zapravo ja nalazio u ivotnoj opasnosti. - Svakako - nasmija se Sternau. - Upalo mi je uoi da ljudi paljivo promatraju vas, znajui da me vi svojim tijelom titite. Ta primjedba pobudi u Verdoji izvjesnu sumnju. Da nije Sternau naslutio u kakvoj je vezi on bio s onim ljudima? Sternau nastavi: - Vi niste vidjeli puke. Ali ja znam u kojem smjeru od niana puke treba traiti glavu ovjeka koji niani. Ja sam dvaput opalio i oba sam puta ona dva ovjeka, jednoga za drugim, pogodio u desno rame. U isti as su izvirile iz grmlja druge dvije puke, i zato sam skoknuo desno u jedan grm da se zaklonim pa sam potrao prema izlazu. Hulje su izabrale glupo svoja mjesta, trebalo bi ih zato dobro povui za ui. - A kamo ste zatim poli? - zapita Verdoja. - Prikrao sam se gore do njih, to sam bre mogao, da im zaem za lea. Ali kad sam tamo stigao, nije ih vie bilo; ti lukavci su ve pobjegli. uo sam jo izdaleka pucketanje grmlja pa sam opalio za njima nasumce dva puta. - Senjor, vi ste se izloili suvie velikoj opasnosti. Vidjeli ste da su puke uperene u vas pa ste ipak poli s nama - ree drugi potporunik. - Ja se nisam izloio veoj opasnosti, mnogo veoj opasnosti izloili su se ovi ljudi koji su dopustili da vidim cijevi njihovih puaka prije nego to su opalili. Iskusan borac to nikad ne ini. Uostalom, ja mislim i drim da se u tome ne varam, da su ti ljudi pratili juer u Santa Rosu nekog Corteja. I vi ste odanle doli, zar ne? Sternau ree to toboe nehajno, ali kapetan osjeti odmah alac optube. - Da, neki Pablo Cortej o doao j e Juarezu upravo u asu kad smo sjedili za stolom - odvrati potporunik prostoduno, daleko od svake slutnje. Verdojamu dobaci bijesan pogled, ali promai: potporunik ne primijeti nita. - Kako, neki su ljudi bili kod Juareza? - zapita Sternau.

- Da. Desetak ljudi. Gospodin kapetan moi e vam moda tonije rei o tome. - Zato ba gospodin kapetan? - Jer je kod njega prenoio taj Cortej o. Drugi bijesan pogled osinu govornika, ali i ovaj put promai cilj. - Ja ne vjerujem da e mi senjor Verdoja dati bilo kakva pojanjenja. Uostalom, stvar je ve rijeena. Sva etvorica vratie se na mjesto gdje su ostavili svoje konje. Naoe ih gdje mirno pasu, uzjahae ih i krenue kui. Sternau ne ree putem ni rijei. I kapetan je utio. Samo su ona dva potporunikatiho priala. Perdmet njihova razgovora bio je Sternau. Govorili su s oduevljenjem o hrabrosti, prisebnosti i spretnosti tog ovjeka. Nije bio proao ni sat nakon njihova povratka, a ve su svi vojnici znali za pustolovinu u koju su se njihovi oficiri upustili zajedno s odvanim zapadnjakom. Za tu pustolovinu saznae, naravno, i ljudi na hacijendi, ali je svatko od njih iz tog dogaaja izvlaio razliite zakljuke. Dok su jedni hvalili samo kapetanovo dranje, drugi su isticali da je sad njihov poloaj bio sigurniji, a trei alili to su samo dvojica od tih pustahija ranjeni, smatrajui da ih je trebalo poubijati. Kako je primijetio da ga kapetan promatra, Sternau nije htio sudjelovati u razgovoru pa se ak i za vrijeme ruka, kad se govorilo o njegovu podvigu, ograniio na nekoliko neodreenih napomena. Ali kad popodne Verdoja odjaha u etnju, pozva on k sebi Pedra Arbelleza i prijatelje i saopi im svoju sumnju. Oni su u poetku bili skloni vjerovanju da se Sternau vara, ali kasnije povjerovae donekle njegovim razlozima i zakljuie da kapetana treba paljivo promatrati i uvati ga se koliko je najvie mogue. Vee protee kao prethodnog dana, samo to se Indijanka vie nije zadravala u bati. Kad je Verdoja zaelio laku no i oprostio se od drutva, Sternau poe toboe spavati, ali na stubama skrenu i ue u jednu od soba koje su se nalazile u prizemlju. Ako je kapetan bio u vezi s ubojicama, svakako je opio s njima samo nou. Zato Sternau odlui vrebati na njih. Kako su stranja vrata bila zatvorena, pa se iz kue moglo izii samo na prednja, Sternau je svakako morao primijetiti Verdoju, im se ovaj kriom odulja. Sternau malo odkrinu jedno prozorsko krilo, da bi mogao bolje uti, i sjede na jednu stolicu. Mislio je sad na domovinu i na svoju enu, ali je nastojao potisnuti te misli, jer je svu panju trebalo usmjeriti na trenutna dogaanja. Tako je sjedio na strai dugo, sve do ponoi. Tada mu se uini kao da uje neki um iz predvorja. Osluhnu budno i zau kako netko otvara tiho prednja vrata pored njegova prozora. Baci otar pogled kroz prozor i 193ugleda kapetana koji je, napustivi kuu, koraao prema kapiji. Kapija je bila otvorena, jer je prisutnost kopljanika predstavljala dovoljnu obranu i sigurnost. Kapija je morala biti otvorena i da bi vojnici i oficiri mogli biti stalno u vezi. Kad vidje daje kapetan iziao u polje, Sternau skoi kroz prozor i, poto prisloni ponovo prozorsko krilo, odulja se za kapetanom, ali ne do polja, nego samo do ograde kojom je dvorite bilo ograeno. Pogled mu je sezao preko ograde pa je mogao pratiti kapetana, koji je obilazei strae, brzao od vatre do vatre. Iziavi iz kue, Sternau ga je pratio pogledom, ostajui stalno u dvoritu. Osvrnuvi se na zgradu, Sternau primijeti na ravnom krovu priliku koja se lagano pomicala gore-dolje. Nije joj mogao razabrati crte lica, ali je bio siguran daje to Emma. Bio joj je toga dana strogo naredio da se to vie kree na svjeem zraku, jer se njegujui bolesnika mnogo zamarala. Danju je Emma imala razloga da se boji susreta s vojskom pa je radije izlazila nou kad joj je dragi spavao i sad se etala na krovu kue. Kad je obiao cijeli logor, kapetan se poeo uljati pema junom uglu kue, umjesto da se vrati istim putem. Stoje traio tamo? Zato nije koraao uspravno, kao svaki estit eta. Sternau gaje pratio iz dvorita i doe tako do mjesta gdje su pred ogradom dva ovjeka razgovarala. Jedan njemu nepoznat glas ree: - Vi ste nam bili na putu. Bili bismo pogodili vas! - Zato niste zauzeli mjesto na lijevoj strani? - Klanac se moe bolje pregledati s desne strane, a onda, tko je uope mogao pomisliti da je taj ovjek toliko otrouman! - Reklo bi se da je gotovo sveznaju. Ja sad moram ekati i razmisliti pa ne mogu napraviti nov plan. Uostalom, moda Sternau motri na mene. Stoga se ne smijemo vie ovdje sastajati. -A gdje onda? - Ima li komad papira i olovku? -Ne. - Ali zna itati i pisati? -Da. - Donio sam ti nekoliko araka papira i olovku. Kad poe odavle prema Tigrovu klancu i stigne do ume, naii e meu prvim drveem na jedan nevelik kamen. Pod taj kamen ostavit u vam jednog jutra, ili, ako mi se to uini zgodnijim, drugom prilikom, potrebno uputstvo. Ako pak vi budete imali da mi neto odgovorite, ja u nai va odgovor na istome mjestu. Jesi li me razumio? - Jesam. Nego, kaite mi, senjor, kakva se to prilika pomie gore-dolje tamo na krovu? - Jaje nisam primijetio. Ah, to je Emma, hacienderova ki. Idem askom do nje, da joj pravim drutvo. Ima li jo to pitati? -Ne. - Onda idi! Ali upamti to u ti rei: ako se jo jednom pokaete tako nespretni kao to ste se jutros pokazali, onda se nemojte vie niemu od mene nadati. Meni ne trebaju takvi glupani. Laku no! uvi posljednje dvije rijei, Sternau kliznu, pope se u sobu i zatvori za sobom prozor. Saznao je dosta. Nije se prevario u svojoj slutnji. Verdoja mu je bio smrtni neprijatelj, to mu je sad bilo jasno. Ono to mu je Cortejo naredio, to je on sada svim silama nastojao izvriti. Sternau je sreom otkrio skrovite vijesti pa je sad lako mogao osujetiti spletke svojih neprijatelja. Nego, stoje to sad traio kapetan gore na krovu? Da li se radilo samo o lakomislenoj primjedbi, ili je ozbiljno mislio kad je rekao da e ii do Emme. Trebalo je to utvrditi. Malo zatim Sternau vidje svog protivnika kako na povratku ulazi u kuu; osluhnu i u kako ulazi u predvorje i penje se tiho stubama. Nakon nekoliko minuta otvori vrata svoje sobe i poe za kapetanom. Pope se bez buke stubama do 195drugog kata, a onda izie, penjui se Ijestvama, na ravan krov na koji se ulazilo kroz poklopna vrata. Sternau turi glavu u njihov otvor i ugleda nedaleko od sebe Emmu i kapetana. Sva oajna, djevojka se osvrtala oko sebe. - Vi mi hoete zaista pobjei, senjorita? - zapita je u taj as Verdoja.

-Moram ii-odgovori Emmakoraknuvi prema poklopnim vratima. Kapetan je uhvatio djevojku za ruku pa je nije putao. - Ne, senjorita, vi ete ostati ovdje - odvrati joj on. - Vi ete ostati ovdje: srce mi je prepuno, neizmjerno vas volim, morate me sasluati. Doite sa mnom, Emma, ne otimajte se, uzalud vam je trud! - Ja vas usrdno molim, pustite me da idem, senjor! - molila gaje ona glasom koji joj je drhtao od silnog straha. -Ne, neu vas pustiti! Verdoja je pokua privui k sebi. Uzalud se branei, ona zajeca: - Boe, vi me silite da zovem u pomo! Brzim skokom Sternau se nae pored njih. - Ne, senjorita, nije potrebno. Pomo je ve tu. Ako senjor Verdoja ne pusti odmah vau ruku, poletjet e s krova u dvorite! - Ah, senjor Sternau! - promuca djevojka s osjeajem olakanja. -Pomozite mi! - Sternau! - uzviknu kapetan, zakrgutavi zubima. - Da ja sam to. Pustite damu! Sad je kapetan jo jae stegnu i planu: - to traite ovdje? Zar mislite da mi moete zapovijedati. Gubite se odavle, bezobraznie! U isti as srui se na Verdojinu glavu silan udarac Sternauove ake i nasilnik se srui. Sternau se zatim obrati djevojci: - Doite, senjorita, ja u vas otpratiti dolje! - Oh, Boe -jadala se Emma, drui itavim tijelom -ja mu nisam niim dala povoda da me napadne! - Vjerujem vam - odgovori Sternau. - Takvi su ljudi skloni zlu bez ikakva povoda. - Samo se na krovu mogu etati, toliko se bojim kopljanika, a sad neu smjeti ni to. - Ne, senjorita. Vama je potreban odmor na svjeem zraku pa vam tu veernju etnju nitko ne smije uskratiti. Ja u se pobrinuti da vas ubudue nitko pri tom ne smeta. On otprati Emmu niz stube do pred vrata bolesnike sobe, gdje se oprosti od nje, jer je ona htjela ostati uz svog vjerenika. Vrativi se u svoju sobu, pored koje je Verdoja morao proi, prisloni lagano vrata i saeka. Nakon dueg vremena zau ga kako laganim koracima silazi niz stube pa se ulja predvorjem. Tek tada lee i Sternau na poinak. Emma je bila toliko povrijeena i zaplaena nanesenom joj uvredom, da nije mogla dugo zaspati u mrei za leanje u koju je bila legla pored bolesnikove postelje. Muile su je teke brige. Kopljanici su namjeravali ostati jo nekoliko dana na haciendi, pa je kapetan Verdoja mogao lako iskoristiti priliku da ponovi svoj napad, a nije bilo nimalo sigurno da e se pored nje ponovo nai tako hrabar zatitnik. Na svoga oca nije mogla raunati: nije bio junak, a imao je i suvie obzira prema poludivljim vojnicima koji su uz to bili i njegovi gosti. Bila je svjesna i injenice daje uloga zatitnika utakvim okolnostima bila vezana s prilinom opasnou. to su mogli uiniti dva ili tri ma koliko hrabra ovjeka koji bi se suprotstavili gomili poludivljih kopljanika, od kojih se gotovo svaki nalazio izvan zakonitog reda. U tim mislima i bojaznima proe joj no. Mogla je o svemu tome razmiljati, jer bolesnik nije uope prekidao tiinu koja je u sobi vladala. Zaspao je tako tvrdim snom da se nije uope pomakao. Spavao je i kad se ujutro Indijanka uuljala u sobu da bi po obiaju na neko vrijeme zamijenila u kunim poslovima Emmu. - Da li je prospavao mirno no? - raspita se Karja. - Da - odgovori Emma. - Antonio je proveo no mirno, 197u neprekidnom snu, pa se moemo nadati da e njegovo oporavljanje i dalje ii tim sigurnim i nesmetanim tijekom. Senjor Sternau je rekao da se treba bojati jo samo groznice prouzroene ranom i drugih moguih posljedica. Nadam se da e ga Bog tititi i uskoro mu vratiti zdravlje. -1 ja to najusrdnije elim - ree Karja. - Za senjora Ungera ne moramo, dakle, jo dugo biti u brizi. Nego, ti mi izgleda slabo, jako si blijeda. Nono bdjenje mnogo te umara. - Nije to. Nisam ja umorna od toga to njegujem Antonija; drugi je tome razlog. Emma joj sad ispria tiho, da ne bi probudila bolesnika koji je drijemao, to joj se desilo na krovu. Karja, koja je ivo pratila njeno prianje, osjeti se ponukanom pa spomene i svoj susret s potporunikom Parderom, na kojega je naila u bati. Obje su upravo davale oduka svom gnuanju nad nastrljivou dvaju oficira, kad u sobu ue Sternau. Htio je posjetiti bolesnika im se probudi pa je uao sasvim tiho i uo, neprimijeen, posljednje rijei njihova razgovora. Kad ga primijetie, ve su bile rekle ono to bi radije preutjele. On se ispria i zapita Indijanku: - Kako, i vi ste bili izloeni slinim neprijatnostima kao i senjoritaEmma? - Na alost - potvrdi Indijanka. - A tko se to drznuo vas uznemiriti? - Potporunik Pardero. Zaustavio me u bati, a kad sam mu se otela, pala sam u ruke kapetanu, pa me je i on htio epati. -Ni starije! Sternau izusti samo tu rije pa se obrati bolesniku koji je spavao. Promotri ga paljivo i utvrdi kako die pa kininu zadovoljno glavom. Kad u daje cijelu no mirno prospavao, lice mu se jo vie razvedri i on ree: - Pustimo ga da dalje mirno spava. San i poinak sigurno e ubrzati njegovo ozdravljenje. im se probudi, dopustite mu da vidi svog brata. DVOSTRUKI DVOBOJ Jednoga jutra odlui Sternau izii u etnju do panjaka pa uzjaha konja i odjaha trkom prema savani. Zatim se opet vrati. Sjaha s konja i uputi se pjeice prema haciendi. Pred kapijom sretne ga potporunik Pardero. - Ah, senjor Sternau! - ree oficir ne naroito utivo. - Ja sam vas traio. - Zato? - upita Sternau kratko. - Moram s vama govoriti! - Morate? - ree lijenik - Znai li to moda da vas moram sasluati? - Svakako - odgovori potporunik podrugljivo. - Dodue, obrazovan ovjek spreman je svakoga sasluati, ukoliko se subesjednik uljudno ponaa. Pred kapijom nisam voljan

razgovarati s vama. Izvolite u moju sobu. Potporunik problijedi i uzmaknu jedan korak. - Vi govorite bahato. Pravite se suvie vanim! - Gle! Priznat ete mi ipak da po poloaju koji zauzimamo u drutvu nismo jednaki ni u graanskom, ni u duhovnom, ni u moralnom pogledu. Ipak sam vas spreman sasluati. Pri tom se okrenu, kao da se sprema otii, ali ga potporunik uhvati za ruku i upita ga prijeteim glasom: - Milite li moda da u moralnom pogledu vrijedim manje od vas? - Kad neto kaem, ja to kaem ne zato to to mislim, ve zato to sam u istinitost toga to kaem uvjeren. Uostalom, nemojte me drati za ruku, ja ne volim takve dodire. 199Sternau odbaci Meksikanevu ruku i produi svojim putem. Zapadnjak je glasom i pogledom zaplaio potporunika pa ga se ovaj okani, pratei ga dalje plamenim pogledom i gunanjem: - Hvalio, platit e ti to! Ti zapadnjaci prave su mazge: oni podnose strpljivo, nedostojno ovjeka, i najvee terete. Ali kad polude, oni se uzjogune, postaju surovi; ovjek ih moe tada ukrotiti samo batinama. Vidjet emo hoe li Sternau ostati tako uznosit kad sazna o emu se radi! On saeka malo, a potom se zaputi u Sternauov stan. Sternau nasluti odmah to e biti predmet razgovora izmeu njega i potporunika i zato ga primi hladno. - Vidite, senjor, ja sam doao - ree Meksikanac podrugljivo. Sternau kimnu nijemo glavom. - Stoga se nadam da ete me sada sasluati. - Svakako, ukoliko se budete pristojno ponaali - odgovori Sternau. Potporunik planu. - Hoete li rei da sam bio nepristojan? - Prijeimo na stvar, senjor Pardero! - odvrati Sternau hladno. - U redu, ostavimo to zasad. Ali j a nisam navikao razgovarati stojeke. Meksikanac baci pogled na jednu od stolica koje su se nalazile u sobi. Sternau se napravi kao da nije primijetio njegov pogled i poprati podrugljivim smijiekom rijei kojima mu odgovori: - U ovom sluaju ne radi se o razgovoru, nego o sasluanju. Onaj koji je traio da bude primljen mora podnijeti svoju molbu stojeke. Ako se to ne slae s vaim ukusom, onda moram smatrati dananji sastanak zavrenim. Parderovo lice planu gnjevom, oi mu sijevnue, a glas zadrhta kad odgovori: - Senjor, ja vas ne mogu vie smatrati caballerom 200 -Piramida boga srmca- To je meni sasvim svejedno - nasmijei se Sternau. -Nego, molim vas, prijeimo na stvar. Ja ne doputam da me bilo tko zadrava praznim rijeima. Sad Parderu prekipje. Ali kad primijeti da je Sternau ve posegnuo za eirom u namjeri da izae, savlada se i ree sasvim hladnokrvno: - Ja sam doao po nalogu svog starjeine, kapetana Verdoje. Kad Sternau niim ne pokaza da je voljan na taj uvod odgovoriti ijednom rijei, Meksikanac odgovori prosto: - Priznajete li da ste ga uvrijedili? Sternau slegnu ramenima. - Ja sam tog ovjeka samo sruio na zemlju. Moda vi to smatrate uvredom. - Dakako - uzviknu potporunik - to i jest uvreda. Kapetan trai zadovoljtinu! - Ah! - dometnu Sternau glumei vjeto iznenaenost. -Zadovoljtinu? A trai je vaim posrednitvom? Jesu li vam poznata pravila dvoboja, senjor Pardero? - Zar sumnjate u to? - Da. Ja sumnjam u vae poznavanje pravila dvoboja, jer ste se prihvatili dunosti svjedoka u stvari koju ne biste nikako smjeli smatrati asnom. Znate li zato sam udario kapetana Verdoju? - Znam vrlo dobro - zareza bijesno drhtavim glasom potporunik - E, onda vas prezirem. Udario sam kapetana jer je uvrijedio jednu otmjenu damu, koja je uz to i ki njegova domaina. Tko se prihvaa uloge posrednika u takvoj stvari, taj je u mojim oima moralna nula. Meksikanac se sad mai maa, izvue ga napola iz korica i viknu: - to ste rekli? Vi se usuujete...? Ja u... - Nita vi neete! - ree Sternau mirno, ali to je bio mir pred oluju. U njegovim oima bijesnu munja koja je mogla uplaiti i ovjeka hrabrijeg od potporunika. On nastavi: 201 r- Ostavite se maa, inae u vam ga naoigled slomiti. Ne udim se zapravo to ste mi donijeli kapetanovu poruku, jer se kao ni starija ni po emu ne razlikujete od svog pretpostavljenog. Vi ste... - Umuknite! - viknu potporunik, svladan bijesom. - Ako nastavite ovako, probost u vas. Odmah da ste povukli uvredu koju ste mi nanijeli nazvavi me ni starijom! Pardero trgnu ma i zamahnu njime, spreman udariti. Ali u isti as nae se otro, iljato oruje u ruci Nijemca, a da Pardero nije uope ni primijetio kako mu je bilo istrgnuto. Sternau savi otricu i baci komade potporuniku pred noge. - Eto vam maa pa gulite njime jabuke! - ree smijui se. - Vi ste uvrijedili senjoritu Karju, a va je kapetan uvrijedio senjoritu Emmu. Ni starije ste i jedan i drugi. Ako ne napustite odmah moju sobu, izbacit u vas kroz prozor. Sternau zaprijeti rukom protivniku, a ovaj kliznu i skoi do vrata. Tamo se jo jednom okrenu i zaprijeti lijeniku stisnutom pesti: - Platit ete mi to, i to uskoro, vjerujte mi, uskoro! Morat ete se boriti s dvojicom, pa e vas jedan od nas dvojice ubiti, ukoliko

nije sam avo uao u vas! Pardero pouri prema vratima, a Sternau zapali mirno cigeretu i saeka dalji razvoj dogaaja. Nije bio izloen dugoj kunji, jer ve nakon etvrt sata netko pokuca na njegova vrata i na njegov glasni "naprijed" ue drugi potporunik, nakloni se uljudno i ree utivo: - Oprostite, senjor Sternau, to vas uzemirujem! Hoete li mi dopustiti da najvie pet minuta porazgovorim s vama? - Drage volje. Izvolite sjesti i posluite se cigaretom! Oficir je bio iznenaen tolikom Ijubaznou. Potporunik mu se potuio da ga je Sternau primio surovo, a on je bio sad primljen od tog istog ovjeka tako prijazno. Sto bi oficir kao svjedok u Europi propustio, to ovaj ovdje uini: on uze jednu cigaretu i dopusti da mu je Sternau zapali. Sjedili su ve jedan prema drugome kad oficir zapoe: - Pravo da vam kaem, ja nisam doao rado k vama, jer je stvar koja me dovela neprijateljske prirode. - Govorite bez ustruavanja, senjor! Ja sam na ono to mi vi donosite ve dovoljno spreman. - Eto, ja dolazim po nalogu gospode Verdoje i Pardera, koji smatraju da ste ih vi uvrijedili. Sternau kimnu glavom. - Vi ste upotrijebili toan izraz. Gospoda smatraju da sam ih ja uvrijedio, dok je istina u suprotnosti s njihovim miljenjem: oni su uvrijedili dvije nezatiene dame koje ja elim osvetiti. Senjor, vi mi sad donosite poziv na dvoboj? - Da, senjor Sternau. - A s kime bih trebao ii u dvoboj? - S obojjcom. - Hm! ao mi je zbog vas, jer vas alju ljudi koje ja ne mogu potovati. Zapravo ne bih trebao ni prihvatiti poziv, jer se ovjek bori samo s asnim ljudima. Ali neu vrijeati vas, jer ste mi se na utiv nain obratili. Osim toga, treba imati u vidu da se nalazim u zemlji u kojoj pojam asti nije jo dovoljno proien. Jesu li gospoda ve izrazila kakve elje? - Da. Kapetan se eli boriti maem, a potporunik pitoljem. - Dakako! - nasmija se Sternau veselo. Potporuniku sam slomio sablju, pa on zna da umijem baratati tim orujem i zato je izabrao pitolj. Spreman sam im ispuniti elje, ali traim dva uvjeta. -Recite, senjor. - Da se kapetan i ja borimo maevima sve dok jedan od nas ne bude ranjen i time primoran odbaciti ma. - Taj e uvjet vjerojatno biti prihvaen. -A potporunik i ja da pucamo na maloj razdaljini iz pitolja s dvije pune cijevi. Razmak meu nama da bude tri koraka, a svatko od nas neka ima po dva metka. , , , ,- Boe, pod tim uvjetima, senjor, vi hrlite sigurno u smrt! - opomenu ga oficir. - Ako umaknete kapetanu, neete umai potporuniku, kojemu, koliko ja znam, nema ravna u gaanju pitoljem. - Moda netko gaa i bolje od njega - nasmija se Sternau. - Budite bez brige, ja se potporunika Pardera ne bojim! O ostalome dogovorite se, molim vas, sa senjorom Marianom koji e biti toliko ljubazan da mi sekundira. -A svjedoci e biti, naravno, nepristrani, zar ne? - Ne trebamo svjedoka. -Atko e biti lijenik? - Ni lijenika ne trebamo. Uostalom, ja sam lijenik. Oficir se oprosti i ode. Sternau potrai Mariana i izvijesti ga o itavoj stvari. Mladi se spremno prihvati dunosti sekundanta i poe potraiti svjedoka dvojice protivnika. Ne proe mnogo vremena i on se vrati i izvijesti Sternaua da su njegovi uvjeti prihvaeni. Od toga asa Sternau se nije vie micao od prozora svoje sobe. Znao je to e se sada dogoditi pa je drao na oku izlaz iz haciende. Oko podne uzjaha kapetan konja i odjaha u nepoznatom smjeru. Sternau nasluti da je poao staviti pismo pod kamen i naredi da mu se osedla konj. im kapetan nestade na sjevernoj strani s obzorja, odjuri Sternau na jug. Svaki je od njih namjeravao drugoga prevariti, jer je do mjesta gdje se nalazio kamen put vodio u zapadnom sjnjeru. im se Sternau izgubi iz vida, skrenu na zapad i podbode konja da pojuri trkom. Htioje stii do kamena prije kapetana. Slutio je da se kapetanovi ortaci nalaze negdje u blizini pa je morao biti vrlo oprezan. Stoje bio blie kamenu, to je morao biti oprezniji. Klonio se svake istine, nastojei da se sa svih strana osigura. Najzad sjaha s konja, povede ga u grmlje i tamo ga veza. Potom produi pjeice. Stigavi do kamena, lee na zemlju i otpuza s najveim oprezom dalje. Najzad ugleda vrletnu gromadu u irokom krugu. Uvjeren da u blizini nema nikoga tko bi ga mogao uhoditi, potrai sigurno skrovite. Deetak koraka od vrletne gromade rastao je cedar osrednje visine na ije se guste grane ovjek mogao lako popeti. Uspevi se na stablo, Sternau se tako vjeto sakri meu grane da ga nitko nije mogao vidjeti. U isti as odjeknu topot konjskih kopita. Pred drveem topot utihnu. Jedan ovjek skoi sa sedla i uputi se urno kamenu, podie ga malo i turi poda nj savijeni papiri, pokri ga kamenom, skoi na konja i nestade. U tren oka nae se Sternau pod stablom, izvue poruku ispod kamena, razvi je i proita: Danas tono u pono kod ladrillosa. Neophodno potrebno. Sutra smo na cilju. Potpisa nije bilo. Sternau savi ponovo papir i turi ga pod kamen. Zatim poniti trag koji je ostavio za sobom, poe do svog konja, uzjaha ga i vrati se trkom do haciende. Kad stie do nje, kapetan se jo nije vratio. Verdoja se vrati dosta kasno, ne slutei daje njegova tajna otkrivena. Moda nije ni saznao da je i Sternau napustio haciendu. Razbojnici su se, dakle, trebali sastati kod ladrillosa. Tom rijeju panjolci nazivaju opeke. Starosjedioci Srednje Amerike gradili su, naime, svoje piramide i gradove veinom od na suncu osuenih opeka, koje su oni nazivali "adobes", a panjolci "ladrillos". Jo danas nailazimo na ruevine gradova izgraenih od takvih opeka pa se divimo graditeljskoj vjetini tih starih naroda. Tu i tamo nailazimo u praumi usred savane ili u kamenjaru na samotne napola ili sasvim poruene zidine, podignute od ladrillosa, koje stoje ondje kao dokaz da su ti pusti krajevi nekad bili izgraeni i nastanjeni. I u blizini haciende del Erina nalazila se jedna takva ruevina. Bila je najvie pola sata daleko od kue, usred spleta hridina, sva obrasla korovom i povijuama, gotovo nepristupana. Tik pred sruenim proeljem nekadanje graevine nalazila se okrugla jama, nalik na zatrpano rudarsko okno, u koju se, mada je bila okruena gustim grmljem, lako moglo sii. Sternau je

pretpostavio da e se sastanak zlikovaca ondje odrati. Nije nikome rekao ni rijei o toj svojoj pretpostavci. itavo poslijepodne proveo je kod bolesnika. Obradovan prisutnou brata, od kojega se davno odvojio, bolesnik poznat nadaleko po nadimku Gromka Strijela, kojemu se bilo potpuno vratilo pamenje, priao je sad o pustolovini koju je doivio u spilji kraljeva blaga. Emma donese dragocjenosti pa je Sternau imao prilike diviti se bogatstvu koje je nekadanjeg siromanog lovca uinilo milijunaem. Emma je bila sretna to se on osjeao dobro. Smjerajui na kormilara Ungera, ona ree bolesniku: - Tebi to bogatstvo zapravo sad i ne treba, jer e hacienda del Erina pripasti nama. Zato ga ne podijeli sa svojim bratom? Bolesnik kimnu glavom i, osmjehnuvi se, odgovori: - Brate, stoje moje, to je i tvoje. Nisi li mi govorio da ima sina? - Da. Imam kod kue enu i dijete - odgovori kormilar i stade priati o svojima, na to gaje i Sternau svojski poticao. Bolesnik saslua paljivo bratovo prianje pa ree: - Djeak je vrlo nadaren pa mu treba omoguiti primjereno obrazovanje. Ti ima u podumaru monog zatitnika, ali si ipak o njemu ovisan. Ti se ne smije ustezati primati od mene potrebna sredstva. Ta ja sam tvoj brat, a tvom djeaku sam stric. estiti kormilar odbi u prvi mah bratovu ponudu, ali mu prisutni to ne odobrie. I Pedro Arbellez pristade uz njih. I tako bi zakljueno, pola u ali, a pola ozbiljno, da polovina kraljeva blaga, kojega se domogao lovac poznat pod nadimkom Gromka Strijela, ima pripasti malom Kurtu Ungeru u Rheinsvvaldenu. Podvee bolesnika savlada opet umor i on zaspe. Emma ostade kod njega, dok drugi pooe na veeru. Oficira nije 206 -Piramida boga suncabilo. Nakon posljednjih dogaaja smatrali su uputnim da se povuku i jedu u svojim sobama. Nakon veere Sternau ree da zbog nekih poslova ne smije biti smetan pa se mora povui u svoju sobu. Htio je da nj egova odsutnost ostane neprimij eena. Saeka zgodan as, uze sobom oruje, marame i remene pa se odulja u jednu od nenastanjenih soba s pogledom na stranje dvorite. U svojoj sobi nije ugasio svjetlo, jer je htio da ukuani misle daje unutra. Zatim zatvori vrata iznutra i uze sobom klju, a onda otvori prozor, skoi u dvorite i prebaci se preko ograde. Tako se neprimijeen doepa polja, obie haciendu i uputi se prema ladrillosima. Ve je pao mrak, ali njegovo se vjeto oko tako dobro snalazilo u okolini pa se nije trebao bojati da e zalutati. Lutajui po divljini, navikao je da ide tiho, neujno. Zato ga je i toga dana mogao primijetiti samo ovjek s kojim bi se sudario. Kad mu se uini da se ve pribliio ladrillosima, udvostrui oprez i krenu naprijed puzei. Odjednom zastade i udahnu. to je?, pomisli u sebi. Osjeam miris neeg zagorjelog, izmijean s prijatnim mirisom peenja. Gotovo bih rekao da je razbojnik ili gluh ili suvie smion pa pali vatru. Daje na ravnom, to bi se primijetilo. Mora daje negdje u blizini, jer miris peenja ne dopire daleko. Da vidimo! Sternau otpuza za mirisom i stie ubrzo do jame. iroka najvie sedam metara, a duboka tri metra, bila je okruena grmljem u koje se Sternau sakri. Odjednom ugleda ovjeka koji je sjedio u jami pored male vatre i pekao divljeg zeca. Pono nije bila daleko i Sternau se smjesti u svom skrovitu stoje udobnije mogao. ovjek je jeo zeca tako pohlepno da uskoro ostadoe od njega samo kosti. Pored sebe je imao puku dvocijevku, a za paom no. Bio je to krupan ovjek, snane grae, ali Sternau vidj e da mu nee biti teko svladati ga. On saeka dok mu se ne uini da uje tihe korake. Sakrio se tako da je mogao vidjeti haciendu pa se nije bojao da e ga netko, pribliujui se jami, primijetiti. Koraci su se sve jasnije uli. I Meksikanac je napeo ui pa se digao. Na suprotnoj strani grmlje se razmaknu i iz njega izie kapetanov lik, osvijetljen slabim bljeskom vatre. - Jesi li poludio? - zapita Verdoja Meksikanca. - Zato? - odvrati Meksikanac. -Pa eto, pali vatru! - Oh, to nee nitko vidjeti. Bio sam gladan pa sam se zaelio peenja. - Neka avo nosi tvoje peenje! Mirii na dim sto koraka daleko! - Da, ali na sto koraka e se pribliiti samo onaj tko tu ima posla. Mi smo tu sigurni. Siite ovamo dolje, senjor. Kapetan sie dolje, ali ne sjede pored ovjeka. - Ja ne smijem dugo ostati, zato emo stvar brzo svriti. Gdje su drugi ljudi? - Tamo prijeko, iza brda, u umi. - Znaju li oni gdje se ti nalazi? -Ne. - Hm, to mi je milo. Volim daje to manje ljudi upuenih u stvar. Moe li ih se rijeiti? - Moda. A mogu li ja sam izvriti ono to vi elite? - Ja se nadam da moe. Platit u ti koliko bih platio svima zajedno. A ono to sada elim ti moe sigurno sam izvriti. -A to je to? - Hm, vidim da ima uza se dvocijevku. Gaa li sigurno? -Nemam obiaj promaiti. - Mora ispaliti dva metka za mene. - Ah, razumijem. A koga trebam pogoditi? - Sternaua i panjolca. - U redu, dobit e svaki svoj metak, samo kada i gdje? - Zna li stari kamenolom vapnenca nedaleko odavle, iza brda?

- Znam ga vrlo dobro. Bio sam tamo najednom pohodu. - Sutra ujutro, u pet sati, imam tamo dvoboj. - Caramba! Vi ba hoete da vas ubiju? - Bez tvoje pomoi to bi se lako moglo dogoditi. Ja i potporunik Pardero izazvali smo zapadnjaka, a Mariano je njegov sekundant. Sternau se mora, dakle, oduprijeti dvojici, ali taj zapadnjak ima tisuu avola u sebi, pa ga se ovjek mora uvati! On mora biti onesposobljen za svaku borbu jo prije dvoboja, a to mora ti uiniti. - Hou, senjor, od srca rado. A i Mariano treba osjetiti moje olovo? -Da. - Ja vam se stavljam na raspolaganje. Sternau je ubio moje drugove, zato e ga avo odnijeti! Kako treba zapoeti stvar? - Prije pet sati ti e se sakriti negdje u blizini. Tu ima dosta drvea i grmlja. - U redu, shvatio sam. Vi ete malo zakasniti pa e Nijemac i panjolac doi prije vas, tako da e obojica, kad vi i potporunik stignete, leati tu razmrskanih lubanja. -Ne, nikako tako. Ja moram biti prisutan, hou vidjeti kako te hulje izdiu. Sternaua sam izazvao na dvoboj maem. Potporunik e nastupiti tek iza mene. Ja u, dakle, prvi doi na red, i kad stane nasuprot meni, ti e ga svojim hicem sruiti. Drugim hicem odmah zatim pogodi panjolca. - Nije to lo plan. A plaa, senjor? -Primit e je sutra. Ovdje, o ponoi -Uredu, pristajem. - Kad si bio kod kamena? - Podvee. - Mjesto je sigurno, moemo se njime i kasnije koristiti, bez straha da bi nas tko mogao otkriti. Sad zna sve. Ja se nadam da se mogu uzdati u tebe. Laku no! - Laku no, senjor! Budite bez brige: Moji e hici pogoditi cilj. 209Kapetan ode. Meksikanac je jo neko vrijeme glodao zeje kosti, a onda se die, prebaci puku preko ramena i pope se navrh jame. Sternau jurnu iz svog skrovita i odulja se do mjesta gdje je ovjek morao izii iz grmlja. Ne slutei ni izdaleka da mu j e opasnost tako blizu, razmaknu Meksikanac granje. Ali im se granje za njim ponovo sastavi, pojavi se pred njim Sternau i uhvati ga za grlo. Nitkov ne uspje ni rije izgovoriti. Sternau mu je tako vrsto stisnuo grlo da nije mogao disati pa se onesvijestio. Ruke i noge najprije su mu se grevito micale, a onda se ukoie i ovjek se bez svijesti srui na zemlju. Sputan, vezan i omotan u marame, liio je na krut zaveljaj. Sternau ga zgrabi zajedno Sv pukom, prebaci na ramena i uputi se prema haciendi. inilo mu se da je svijet oko njega utonuo u najdublju tiimu, ali Sternau nije vjerovao kapetanu: mogao je biti jo na putu, jo izvan kue. Zato saeka jedan sat pa se tek onda priblii sa svojim sunjem stranjoj daanoj ogradi. Tamobaci na drugu stranu najprije svoj ivi zaveljaj, a zatim se i sam prebaci. Potom izvidje najprije oprezno predvorje i, kad utvrdi da svi spavaju, odnese Meksikanca u svoju sobu i zakljua se u njoj. U sobi je jo gorjelo svjetlo, nitko nije u nju uao. Kad oslobodi sunja marama u koje je bio umotan, primijeti da ga ovaj gleda s izrazom straha u oima. - Ah, mome, ti me poznaje - ree Sternau poluglasno - Da, kapetan je rekao da je u meni sam avo: mora da je to istina, jer te inae ne bih bio dobio u svoje ruke. Ovdje e spavati bolje nego vani. Ali najprije u pretraiti tvoje depove. Tko je bio toliko neoprezan daje u blizini svojih neprijatelja pekao zeca, taj je bio moda i glup paje sauvao poruku koju je naao pod izvjesnim kamenom. Sternau pretrai onome ovjeku depove i nae doista u jednome od njih zguvanu cedulju pa je vrati na njeno mjesto i ree: - Zadri je jo do jutra, jer je sad ne trebam. A sad moe do jutra razmisliti hoe li na sasluanju lagati ili govoriti istinu. Potom ga jo paljivije omota remenima, veza ga za dvije noge svoga kreveta pa onda legne da prospava koji sat. Ujutro ga Mariano, pokucavi na vrata, probudi. Sternau ga zamoli da ga saeka dolje i onda se die. Nije smatrao potrebnim da pismeno ili usmeno izrazi svoju posljednju volju. Provjeri je li suanj vrsto vezan i, naoruan pitoljima, sie mirno niz stube, kao da ide na doruak. Dolje gaje ekao Mariano. Pooe zajedno u staju, osedlae sami konje i odjahae. Mariano baci pogled na Verdojin prozor i primijeti kapetana. - Kapetan nas gleda - ree Sternau se uope ne osvrnu, ve samo zapita: - Pogaa li na to on sad misli? Oba prijatelja oslovljavala su se od nekog vremena s "ti". - Da - odgovori Mariano. - On misli da im nee umai. Ako te jedan ne usmrti, uinit e to drugi. Potporunik je, kau, odlian strijelac. Juer su o itavoj toj stvari govorili tako lakoumno i bezbrino pa sam uvjeren da se nimalo ne plae. -1 ja sam uvjeren da se ne plae, ali iz drugog razloga. Oni su vrsto uvjereni da nee uope doi do dvoboja. - Ja te ne razumijem! - Odmah e me razumjeti. Sasluaj me! Sternau ispria sad prijatelju kako je motrio na kapetana pa se oduljao za njim. Mariano je bio zaprepaten onim to je uo. - Ti si, dakle, zatvorio ubojicu u svoju sobu? - zapita ga Mariano zabrinuto. - Zar se ne boji da ti pobjegne? - On je tako sputan i stegnut da jedva moe disati. O tome da bi mogao zvati nekoga u pomo, nema uope govora. ak i ako uspije da se stenjanjem nekako javi, nitko ga nee htjeti osloboditi, jer e svatko pomisliti da ga nisam bez razloga zatvorio u svoju sobu. 211- A to e biti s njegovim drugovima?

- Odmah nakon dvoboja sve emo ih pohvatati uz pomo nekoliko Vaquerosa koje emo dozvati s panjaka. Nakon njihova dolaska pojavie se kod kamenoloma i ona tri oficira. Protivnici se pozdravie s uobiajenom utivou. Sternau i Mariano primijetie da se kapetan osvre na sve strane, kao da neto ili nekoga trai: nastojao je proniknuti kroz tamu grmlja i drvea, da otkrije svog saveznika, ali trud mu je bio uzaludan. Sekundanti udesie sastanak da bi jo jednom pretresli neka pitanja. Sekundant protivne stranke donio je sobom ma za Sternaua, jer ovaj nije raspolagao tim orujem. On pokua, kako je to ve uobiajeno, izmiriti zavaene stranke, ali kapetan odbi ponudu, poprativi svoje rijei oholim izrazom lica i jednako oholom kretnjom ruke. - Ni rijei vie o tome! - ree. - Moj protivnik je rekao da e zadovoljtina biti dana tek kad jedan od nas bude ranjen i time primoran odbaciti ma. Ja sam to prihvatio pa nisam nimalo raspoloen da od toga odustanem. -A vi, senjor Stemau? - zapita sekundant. -1 ja ostajem vrsto kod postavljenog uvjeta - izjavi hladno Nijemac - utoliko vie to sam uvjet ja postavio. Kad Sternau primi ma, pa se oba protivnika suoie, zapita Sternau sekundanta: - Hoete li mi dozvoliti da prije samog dvoboja kaem neto? - Govorite! - ujte me! ovjek koji se nalazi ispred mene oekuje s velikom sigurnou da e sad pasti dva hica, s vrha brda ili iz grmlja. Jedan je hitac namijenjen meni, a drugi mojem sekundantu. Ubojica je unajmljen pa je trebao jo danas, o ponoi, primiti kod ladrillosa dvostruku plau za svoje ubojstvo iz zasjede. Oficir uzmaknu jedan korak i viknu Ijutito: - Senjor, stidite se, to je neuvena uvreda. - To je iva istina - odgovori Sternau hladno. - Vidite li svoga druga, tog kapetana, tog caballera? Nije li od straha problijedio kao mrtvac? Ne vidite li kako mu se ma u ruci trese, kako mu usne dru? Izgleda li tako nevin ovjek? Sekundant se zagleda u svog starjeinu i ree, i sam problijedivi: - O Dios, istina je. Vi drete, kapetane! - On lae! - promuca Verdoja. - ujete li kako mu i glas dre? - zapita Sternau. - To je od straha. Naprijed, ponimo komediju! Kapetan doe sad k sebi. - Da, ponimo! - viknu i nasrnu odmah na protivnika. - Stoj! - naredi Sternau, odbivi Verdoji snanim udarcem ma iz ruke. - Jo nisu sekundanti na svojim mjestima pa nisu ni dali znak. Pridravajte se pravila, jer u inae odbaciti ma i posegnuti za prvom boljom ibom! Protivnici uzee opet maeve u ruke i zauzee borbeni stav. Sekundanti dadoe znak i dvoboj zapoe. Kapetan nasrnu divljaki na Sternaua. Ali ovaj je svaki napad doekivao ponosno i mirno, s lakoom, dok mu odjednom oi ne bljesnue. Snanim udarcem odbacio je u stranu ruku svog protivnika. Otrica maa okrenula se brzinom munje, a vrh mu se zataknuo u branik. Kapetan kriknu i ma mu pade na zemlju. - Jao, moja ruka! - zaurla. Ma je leao na tlu. U braniku samog maa nalazila su se dva prsta, druga dva su pala na zemlju, a krvav batrljak ranjenik je zagrnuo rubom svog kaputa. Sternau se obrati hladnokrvno sekundantu: - Ovaj se ovjek desnom rukom nikad vie nee dotai neke dame koja mu sama nije to dozvolila. Onda kapetan die krvav batrljak i kriknu: - Ti si avo, ali ja u te ipak jednom ukrotiti! Sekundant i potporunik Pardero prioe Verdoji. Bodrili su ga i trudili se da mu privremenim povojem zaustave 213krvarenje. On se sasvim prepusti njihovoj njezi, psujui pri tom poluglasno, divljaki, Sternaua koji se na njegove psovke nije uope obazirao. Poto ga povie, kapetan apnu Parderu: - Ako ubijete tog psa, neka vam je oproten sav novac koji mi dugujete od kartanja! Pardero kininu nesvjesno glavom. Problijedio je, upravo kao maloas kapetan, i upro pogled pun straha u sekundante koji su utvrivali razmak izmeu dva protivnika. Provjerie zatim paljivo pitolje, ogledavi im obje cijevi, a onda ih nabie pa prepustie protivnicima da izaberu po jedan iz Marianova eira. Kad protivnici stadoe jedan prema drugome, na tri koraka razdaljine, potporunik i Mariano zauzee svoja mjesta po strani. Potporunik die ruku i pone odbrojavanje: -Jedan! Protivnici se odazvae tome znaku. Svatko od njih die u isti as desnu ruku, u kojoj je drao pitolj, i uperi cijev ravno u protivnikove grudi. -Dva! Parderova ruka zadrhta. Stisnu vrsto zube, savlada se i naniani ravno u toku gdje je Sternauovo srce ivo kucalo. Tamo se tane trebalo zabiti. Na udaljenosti od tri koraka nije se moglo promaiti. To ga uvjerenje ispuni samopouzdanjem. Oba niana njegova oruja bila su vrsto uprta u protivnikovo srce. Ali Sternauje stajao ponosno pred svojim protivnikom, s osmijehom nadmonosti na usnama. -Tri! To je bila rije poslije koje je netko od dvojice trebao biti pogoen. Sternau nije skidao svoj vrst pogled s Parderova oka. Ali na posljednju zapovijed skrenu brzinom munje svoje

oruje od njegovih grudi na njegovo oruje. Oba hica prasnue. Parderova ruka zajedno s pitoljem snano ustuknu. Drugi Sternauov hitac sijevnu, ternutak zatim sijevnu i protivnikov hitac, ali Pardero kriknu, a pitolj mu padne na zemlju. U isti as zastenja i kapetan tamo kod grma. - Moja ruka! - viknu Pardero. - Pogodio me! - kriknu Verdoja. - Tako je - ree mirno Sternau. - Senjor Pardero nema vrstu ruku. Moje je prvo tane udarilo u cijev njegova pitolja, potisnule je i udarilo s njegovim u stranu. Moje mu je drugo tane razmrskalo ruku, pa je njegovo drugo tane zalutale, zalo iza mene i, kao to vidim, arilo se u ve ranjenu ruku mog prvog protivnika. Tko se eli boriti u dvoboju pitoljem, mora najprije nauiti gaati, a tko ima hrabrosti da vrijea dame, mora imati i hrabrosti da podnese posljedice. Ja obiavam takvim ljudima oduzimati desnu ruku. Dobar dan, senjores! Sternau zataknu oba i spranj ena pi tolj a za pas, uzj aha svoga konja i odjaha, a Mariano mu se pridrui. Ona trojica oficira ostadoe sami na popritu. Pardero ostade s razmrskanom rukom, a Verdoji izrezae rukav i povie mu ranu. Kletvama i psovkama pratili su oni svoje protivnike na njihovu putu. Sternau i Mariano pourie do ladrillosa, da bi odanle tragom voe razbojnika kojega je zarobio Sternau doli do razbojnikog logora. S panjaka povedoe sobom izvjestan broj Vaquerosa. Tragovi, jo uvijek vidljivi, vodili su do jednog umskog klanca meu brdima. Poto prepadom savladae postavljenu strau, uspjee uhvatiti bez krvoprolia snom savladane razbojnike. Vezae ih na konje i odjahae trkom s njima put haciende. Petorica zarobljenika bili su tako vrsto vezani za konje da su se jedva mogli micati. Putem im Sternau oslobodi usta. - Da niste pisnuli! - zapovijedi im - inae u vam satjerati tane u glavu. Oslobodit u vam i ruke, ali samo pod uvjetom da se nikako ne udaljujete od nas. Idemo do haciende del Eri na. Sternau naredi da im se odrijee lisiine, da bi mogli sami drati uzde. Sad su bili vezani samo konopima koji su 215"irauuda boga sunoaili od jedne njihove noge pod trbuhom konja do druge njihove noge. Nije to bila samo milost koju su time njima iskazivali, nego i mjera opreza koju je Sternau poduzeo. Sternau je poslao Vaquerose njihovim kuama. On nije htio da kopljanici koji su logoravali u blizini haciende vide da on vodi zarobljenike, jer bi onda kapetan to prerano saznao. Zarobljenici koji dre uzde mogu imati izgled slobodnih lanova pratnje, liiti na ljude koji pripadaju haciendi. Jahali su trkom prema haciendi. Stigavi do cilja, ujahae slobodno u dvorite kroz kapiju, koja je, kao obino, bila otvorena pa se vojnici uope ne osvrnue na njih. Stojei na ulazu, Arbellez se zaudi kad vidje da se njegovi prijatelji vraaju s tolikom pratnjom i s jednim konjem bez jahaa. - Ah, vratili ste se najzad. Mi smo vas traili. Vodite nam goste, senjores? - Nisu to zapravo gosti, senjor - ree Sternau. - To su zarobljenici. Haciendero se zaudi i zapita: - Zarobljenici? Kako to? Boe, to vam se to opet desilo? - Ispriat u vam to kasnije. A sad vas molim da mi otvorite jedan podrum gdje bismo mogli zatvoriti te ljude da ih kopljniki oficiri zasad ne vide. Potom vezae ponovo ljudima ruke, odvezae ih od konja i ugurae u podrum u kojem nije bilo prozora, pa zatvorie za njima tako vrata da im niije mogao pasti na pamet bijeg. Vojnici nisu nita primijetili. Oba prijatelja pou zatim u blagovaonicu na doruak. Tamo zatekoe kormilara s Karjom i Emmom, koji su bili naas napustili bolesnika, pa im ispriae svoju posljednju pustolovinu. Pedro Arbellez nije uope znao daje njegovu ker Verdoja uvrijedio pa se uplai kad to sazna. Kad se povede rije o dvoboju, Emma problijedi. Mariano ispria potanko kako se stvar odvila, pa svi izrazie udivljenje hrabrom borcu. Ali udivljenje je bilo pomijeano sa strahom da se kopljanici ne osvete haciendi i njenim ljudima. Sternau pokua suzbiti njihov strah. 216 - Kopljanici su potinjeni Juarezu koji e sigurno dogurati do Predsjednika - ree. - A Juarez vam je sklon, senjor Arbellez. To je on i dokazao povjerivi vam upravu haciende Vandaqua. O tome e oficiri morati razmisliti. Uostalom, mi imamo protiv njih jedno vrlo opasnooruje, a to su nai zarobljenici koje emo sad presluati. ovjek kojega sam juer zarobio nalazi se sigurno jo u mojoj sobi. Danas ga jo nisam vidio, ali u ga sad ovamo dovesti. Sternau poe u svoju sobu i zatee zarobljenika jo uvijek u poloaju u kojemu ga je bio ostavio. Lice mu je bilo poplavilo, a iz zaepljenih usta prodiralo je tiho stenjanje, upravo hroptanje, jer mu je disanje bilo gotovo onemogueno. Sternau mu oslobodi usta. Zatim ga odveza od kreveta i skide mu remene s nogu, tako da su mu sad jo samo ruke bile vezane. - Ustani! - zapovijedi mu zatim. - Moram govoriti s tobom. Zarobljenik se muno podie. Kako je dugo ostao sputan, nije bio pokretljiv. Sad je najzad mogao disati, pa mu lice poprimi prirodnu boju, a i pogled mu nije bio vie ukoen. Ali u pogledu kojim osinu Stemaua nije bilo ni traga pokornosti. - Kako ste se usudili napasti me! - zareza zarobljenik. - Ja sam slobodan Meksikanac. - Mani se glupe ale - odvrati Sternau. - Pa vidi da nisi vie slobodan Meksikanac! -Ali bez svoje krivice. Ja traim slobodu i zadovoljtinu! - to ti trai, to je nama svejedno. to e dobiti, to e se vrlo brzo vidjeti. Samo ne oekuj da u ti ja prirediti neku kazalinu predstavu! A sad e doi sa mnom! Sternau zgrabi ovjeka i izgura ga iz sobe. Meksikanac se pokua suprotstaviti, ali uzalud, jer je jo osjeao posljedice sputanosti pa mu krv u ilama nije tekla ranijom snagom. Malo zatim uoe obojica u blagovaonicu. Kad se razbojnik nae meu nepoznatim ljudima, zapita: 217-to u ja tu? - Odgovarat e na moja pitanja, nita drugo - zapovijedi mu Sternau i gurnu ga naprijed. - Stani ovamo! Vidi li ovaj pitolj? Makne li se i najmanje, u namjeri da pobjegne, smjesta u te ustrijeliti! - Ja prosvjedujem protiv takvog postupka! - usprotivi se Meksikanac. Sternau ga pogleda prezirno i, slegnuvi ramenima, okrenu se prema prozoru. Napolju je zatoptao konj. Sternau pogleda kroz prozor i spazi jednog kopljanika koji je na znojem oblivenom konju jurio prema logoru. Bio je to sigurno glasnik koji je donosio

neku zapovijed. Sternau se okrenu ponovo zarobljeniku i ree mu: - Na presluanju kojemu e sada biti podvrgnut past e odluka o tvojoj sudbini. Ako bude imao na umu, kao to se nadam, svoju korist, odgovarat e po istini na sva moja pitanja. Ti si bio najmljen da neke od nas ubije. Ja sam prislukivao tvoj razgovor o ponoi tamo dolje kod ograde i kod ruevina pa sam uo svaku rije. Bio sam i kod kamena i proitao poruku koju je kapetan za tebe tamo sakrio, a ti je jo ima u depu. Vi ste vrebali na mene u Tigrovu klancu - sve ja to znam. Ti si ubojica i ja u bez ustruavanja u roku od deset minuta narediti da te objese, ukoliko se ne pokae spremnim da iskrenou spasi sebi ivot. Te rijei, strogim glasom izreene, nagnae ovjeka na razmiljanje. Obuze ga silan strah, jer uvidje da pred Sternauom ne moe vie nita kriti. S oronula mu lica nestade izraz prkosa. Natmuri se, obori oi i odvrati: -Ako vi to uinite, netko e me osvetiti. To je sigurno! - A tko e te to osvetiti? - zapita Sternau. - Ja imam jo drugova. - Da, znam. Oni su te ekali u umi, i to znam, jer si to sino rekao kapetanu. Ali mi smo bili jutros tamo pa smo ih zarobili. Zaas e ih vidjeti. Meksikanac problijedi. - To ne vjerujem. Vi me hoete zaplaiti. - Nisi ti ovjek kojemu ja elim lagati. Prii prozoru i pogledaj dolje. Njihovi su konji jo u dvoritu, a do njih je Uvoj. ovjek pogleda na dvorite. Vidje konje svojih drugova, prepozna i svoga i uvjeri se da mu je Sternau rekao istinu. Ipak pokua jo posljednjim snagama zaplaiti prisutne i ree: - Osvetit e me kapetan! Sternau je pratio pogledom zarobljenika kad je ovaj gledao s prozora pa ugleda tri jahaa koji su sa zapada jahali prema logoru. On ih odmah prepozna i odgovori ovjeku: - Gl edaj tamo! Vi di li ona tri j ahaa? To j e kapetan sa svoj a dva potporunika. Kad se priblie, vidjet e da Verdoja i Pardero imaju desnu ruku povezanu. Ja sam imao jutros kod kamenoloma dvoboj s njima pa sam ih obojicu liio desne ruke. Od njih se ne moe nadati nikakvoj pomoi. Zarobljenik se zagleda u jahae i ponovo se uplai. I drugi prioe prozoru da vide pridolice. Ovi dokasae blie, ujahae u dvorite i sjahae. Nakon nekoliko trenutaka ljudi iz haciende razaznae po njihovim koracima da su se uputili u svoje sobe. - Dakle, nada li se jo uvijek da e ti kapetan pomoi? - zapita Sternau razbojnika. Razbojnik je utio. On nije htio rijeima priznati da je odustao od dosadanjeg otpora. - Odgovori mi sad! - nastavi Sternau. - Priznaje li da ste unajmljeni od nekog Corteja da uvrebate mene i moje prijatelje? - Da, to priznajem - ree ovjek. - Kad u tome niste uspjeli, jer sam ja u Tigrovu klancu ranio vae ljude, da li je kapetan Verdoja obvezao vas koji ste ostali neozlijeeni da nas ustrijelite? -Da. - Vi ste onda uistinu pucali u mene? 219- Ja nisam, pucala su samo ona dvojica koje ste vi u klancu ranili. -Ne opravdavaj se, ti si ih vodio. Ti si potom imao nekoliko sastanaka s Verdojom, a juer na posljednjem sastanku zatraio je od tebe da ustrijeli mene i senjora Mariana u trenutku kad ja iziem njemu na megdan. - Da - prizna Meksikanac sav uplaen. Uvidio je konano daje svako poricanje uzaludno, ali ipak doda: - Vjerujte mi, senjor Sternau, da ne bih to uinio. Ja vas ni u kojem sluaju ne bih ustrijelio. - Ah! A to bi ti uinio? - Ja bih u pravom trenutku istupio pa bih vam rekao to kapetan namj erava s vama uiniti. - Priaj ti to kome hoe, samo ne meni. Uostalom, sad u te suoiti s tvojim prijateljima. - Mariano idi, molim te, po ljude! Mariano poe i malo zatim dovede sobom ljude, koji se oito uplaie kad ugledae svog druga. Sternau ih je trebao samo malo zastraiti pa da sve priznaju. Kad saznae daje njihov ortak ve sve priznao, uvidjee da nema smisla svoj poloaj uzaludnim poricanjem jo pogoravati. - Vi ste ubojice i jo neto gore od toga - ree Sternau. -Zasluili ste da vas sve objesim, ali ja u imati obzira prema vama, ukoliko pristanete ispuniti jedan moj uvjet. - Koji uvjet? - zapita jedan od njih. - Da ponovite svoje priznanje pred kapetanom, im ja to od vas zatraim? Oni se zgledae bez rijei. Najzad zapita voa: - Da li je to neophodno potrebno? - Da. Ako to ne uinite, znajte da u narediti da vas smjesta objese. Nemojte misliti daja samo prijetim! - Neemo da nas vjeaju zbog kapetana. Ako to ba mora biti, rei emo istinu i pred kapetanom. - U redu. ivot ste spasili, a ostalo e se ve vidjeti! Sad ete biti svi zajedno zatvoreni. Ne pokuavajte bjeati, jer e vas svaki takav pokuaj stajati glave! Potom ih zatvori se sve zajedno u jedan podrum.a SUD ASTI Tri oficira su nakon Sternauova odlaska ostala jo due vremena na popritu, jer su dvojica bili ranjeni. Pardero, s potpuno razmrskanom rukom, nije suvie krvario. Obian privremeni povoj pokaza se kod njega dovoljnim kao prva pomo. Drukij ej e stvar stj ala s kapetanom. Kako j e nj egova posjekotina bila otra, jer mu je ma odnio etiri prsta, krv mu je stalno navirala, a rana, iako neopasna, zadana mu tanetom, bila je, kako se inilo, povrijedila jednu krupniju ilu. Zato je kod njega i bilo tee zaustaviti krvarenje. Za vrijeme povijanja rana nisu mnogo govirili, a krte su im rijei bile izraz gnjeva i bijesa.

- Zar je itko to mogao zamisliti! - zareza Pardero. - Da ete u svojoj nespretnosti pucati u mene! - prekide ga Verdoja. - Ja? Ta uli ste ve kako se to desilo. Naem protivniku jedva tko moe biti ravan u vjetom gaanju. - Molim gospodu da se ne svaaju! - zamoli ih sekundant koji je bio zauzet povijanjem njihovih rana, jer mu ranjenici pri tom nisu mogli ni najmanje pomoi. - Spretnost senjora Sternaua u baratanju maem i pitoljem upravo me je iznenadila, ali jo su me vie iznenadile njegove rijei. - Zaista su svakoga morale uvelike iznenaditi - suglasi se Pardero. - On vas je okrivio, kapetane, da ste unajmili ubojicu koji je trebao ubiti njega i njegova sekundanta. - Podlac! - planu Verdoja. Ali kapetan nije mogao prikriti snano crvenilo kojim mu se osu lice, do maloas blijedo poput smrti. Tko je 221pri tolikom gubitku krvi mogao tako jako pocrvenjeti, sigurno se osjeao pogoenim. Sekundant ga odmjeri otrim pogledom. Bio je to estit ovjek koji nije imao ni pojma o pravim namjerama svog starjeine pa se nerado bio prihvatio dunosti sekundanta, pogotovu ukoliko se u ovom sluaju radilo o uvredi jedne dame. On je bio vrsto uvjeren daSternauova optuba nije bila bez osnova pa zapita: - to je moglo navesti Sternaua na takvu optubu? - Samo njegova pokvarenost - ree kapetan. - Vi se sigurno varate, senjor! - odgovori mirno sekundant. - Koliko ja mogu prosuditi Sternaua, nije to ovjek kadar da se ponizi do tolike opakosti. - Svakako je svoju ulogu loe odglumio i promaio cilj koji je sebi postavio. - Ni to ne mogu vjerovati. Jedan Matava-se ne moe biti glumac. Verdoja lupi ljutilo nogom. - Umuknite! Hoete li moda rei da vjerujete rijeima tog ovjeka? - On vas je otvoreno optuio, a vi niste njegovu optubu opovrgli - odvrati potporunik odmjereno. - Ali ja neu o svemu tome izricati svoj sud dok dokazima ne bude utvreno tko je u pravu, tuitelj ili vi. - To bih vam ja i savjetovao! Potporunik die pogled s povoj a, koj i j e upravo namijetao, namrti se i ree: - Imate li moda namjeru prijetiti, kapetane? - Svakako! - odgovori kapetan ljutite. Potporunik prestade omatati povoj i uzmaknu. - Ja vam najozbiljnije zabranjujem da se prema meni tako ponaate - ree. - U slubi vam se pokoravam kao starj eini, ali u sporu zbog uvrede asti imamo obojica jednaka prava. Vae mi je ponaanje prema meni neshvatljivo, pa vam otvoreno kaem da sam odluio, im se vratimo u na stan, o vaem sluaju porazgovarati sa senjorom Sternauom. On 222 -------------------------Piramida boga suaca------------------------vas j e optuio zbog pokuanog uboj stva iz zasj ede. Ako vam je time uinio krivo, morat e optubu povui i pruiti vam zadovoljtinu. Ako li se pak utvrdi da je njegova optuba bila zasnovana na injenicama, ja u dati ostavku na svoj poloaj. - Ja vam zabranjujem da govorite s tim ovjekom! - ree daui kapetan. - Vi mi moete zapovijedati samo u slubenom odnosu, inae nikako. Vama je sad poznat moj stav o tom vaem sporu. Ako elite da vam dokraja namjestim povoj, molim vas da prekinemo ovaj razgovor. Verdoja ga morade posluati pa mu prui miku da mu previje ranu. Gnjev koji je njime ovladao obuzeo ga je u asu kad se trebao smiriti kako bi mu krvarenje moglo prestati, pa je previjanje rane moralo due potrajati. Dok je potporunik bio zauzet mikom svog starjeine, izmijeni Pardero s Verdojem nekoliko pogleda koji mu jasno kazae da e u njemu imati saveznika. Najzad uzjahae konje i krenue put haciende. Meu kopljanicima nalazio se i jedan ovjek koji je trebao postati lijenik, ali je zbog loeg vladanja bio izbaen sa sveuilita. Taj je ovjek radio kao lijenik u eskadronu pa je trebao zapravo prisustvovati dvoboju. Ali Sternau je odbio da dvoboju prisustvuje lijenik, a kapetan je bio toliko uvjeren u uspjeh podmuklog napada koji je osmislio, da nisu smatrali potrebnim obavijestiti lijenika o dvoboju. No, im Verdoja i Pardero stigoe na haciendu, pozvae lijenika da im rane propisno previje. Tom prilikom saznae od njega daje u logor doao jedan kurir s Juarezovim nareenj em da odmah krenu u Monclovu, jer je tamonje stanovnitvo ustalo protiv vlade. Kapetan naredi da mu se kurir dovede i primi od njega pismeni nalog da krene odmah u pomo pobunjenicima. - Hou li moi jahati? - upita kapetan sanitetskog oficira. - Da - odgovori ovaj. - Jahanje ne zamara ruku. Treba 223se samo bojati groznice koju moe prouzroiti rana, ali, kako sam na ranu stavio ljekovitu travu, ima nade da e vas groznica mimoii. - A potporunik Pardero? - Njegova je rana bolnija od vae, ali ne i opasnija. I on moe jahati. Ali maem se neete moi vie sluiti nijedan ni drugi. -A ja u se boriti lijevom rukom. Sutra ujutro kreemo. Dok se lij enik bavio onom dvoj icom ranj enika, potporunik potrai Sternaua, da izvri ono to je bio naumio. Ovaj shvati odmah da ima posla s potenjainom, ali mu u prvi mah ne htjede dati nikakvo objanjenje. - Meni je vae objanjenje neophodno potrebno - ree potporunik. - Doao je jedan kurir s nareenjem da krenemo odmah odavle. Juarez nas alje u Monclovu. Ako imate osnova da optuite kapetana zbog pokuaja ubojstva iz zasjede ili poticanja na takvo ubojstvo, odbit u da sluim pod njim i primorat u ga da dade ostavku na svoj poloaj. Jednako u postupiti i s Parderom, jer sam uvjeren, ne bez razloga, daje bio u sporazumu s kapetanom. - A ipak ste se odazvali njihovu pozivu i bili im sekundant!

- A tko se te dunosti mogao prihvatiti, kad drugoga osim mene nije bilo? Uostalom, ja sam neto vie saznao tek kad sam krenuo na sastanak. Sad vam je sigurno jasno da vas moram svakako zamoliti da mi odmah date potrebna objanjenja. - Dobit ete ih ubrzo. Verdoja vidi da napad na mene nije uspio pa e, ne gubei vremena, odjahati u izvjesnom smjeru da ovjeku koji je trebao izvriti ubojstvo neto javi. Ja namjeravam poi za njim i pripaziti na njega. Hoete li me pratiti? Na tom e vam se putu pruiti najbolja prilika da se uvjerite u istinitost mojih tvrdnji. Spremite se, dakle, to bre moete na tu etnju, ali tako da o njoj nitko nita ne sazna! 224 -------------------------Piramida boga sunca------------------------Potporunik se morade time zadovoljiti i oprosti se naas. Sternau se nije prevario u svojim slunjama, jer, im se sanitetski oficir udalji, uzjaha Verdoja konja i napusti haciendu, ali ne sam, jer je bio pozvao Pardera da ga prati, pod izlikom da mora govoriti s njim. Pardero je bio pravi Meksikanac, lakomislen, strastven ovjek koji je sve podvrgavao svojim eljama i svojim strastima. Bio je siromaan, ali nije htio i ostati siromaan, pa je bogatstvo smatrao jedinim sredstvom kadrim da zadovolji njegove potrebe. U tenji za bogatstvom nije zazirao ni od kakvog sredstva, ali dotada nije imao u tome uspjeha. Dotada je bio dotjerao samo do dugova, a njegov je glavni vjerovnik bio kapetan, kojemu je dugovao velike svote izgubljene u igri s njim. Verdoja je htio to sad iskoristiti. Trebao je saveznika koji e zavisiti od njega, a u tu mu svrhu nitko nije mogao posluiti bolje od Pardera. Zato ga sad povede sobom, da bi ga pridobio za svoje namjere. Verdoja nije znao da su njegovi ortaci zarobljeni. Zato i nije mogao shvatiti kako je Sternau uspio saznati daje on pripremio napad na njega, pa je sad naumio pod kamenom ostaviti ubojici drugu cedulju kojom e zakazati s njim sastanak o ponoi. Ali ne odjaha ravno do mjesta gdje se nalazio kamen. Bio je svjestan injenice da Sternau motri na njega, zato krenu do ugovorenog mjesta jo veom stramputicom nego stoje bila ona kojom je iao prethodnog dana. - Zato kreemo tek sutra u Monclovu? - zapita putem Pardero. - Po nareenju morali smo odmah krenuti. - Treba obaviti ovdje jo neke poslove, a te emo poslove obaviti upravo nas dvojica, vi i ja - ree Verdoja. - Ja? - uzviknu Pardero zaueno. - Da. Neete valjda Sternaua, koji vam je razmrskao ruku, ostaviti nekanjena! - Ah, kad bih ga se samo mogao doepati! - zareza 225potporunik. - Doepat emo ga se. Hajde da se udruimo, potporu-nie! Verdoja prui Parderu svoju lijevu ruku. - Pristajem! - viknu ovaj, stegnuvi lijevom rukom pruenu Verdojinu ruku. - Samo, kako da ga se doepamo? - Ostavite tu brigu meni! Imam ja, uostalom, i drugih planova, od kojih neu imati koristi samo ja, nego i vi. - Nadam se da ete mi ih povjeriti! - Hm, ti su planovi poneto delikatne prirode pa ne znam mogu li u svakom sluaju raunati s time da ih neete odati. - Sasvim sigurno. Kunem se! - U redu, vjerovat u vam. to mislite o optubi koju je Sternau iznio jutros protiv mene? - Hm! - proguna Pardero i pri tom se zamisli te spusti pogled na sedlo. - Sto ste se zamislili? Kaite otvoreno! - Ako je to vaa zapovijed, rei u vam otvoreno da vae ponaanje u toj stvari nije moglo raspriti svaku sumnju. - Istina je. Priznajem daje Sternau bio u pravu. To iskreno priznanje zbuni Pardera. - Dakle, zaista! - ree zaueno. - Da, i da je moj dobro promiljeni napad uspio, danas ne bismo obojica imali samo po jednu ruku, nego dvije, a Nijemca bi zajedno s njegovim sekundantom odnio avo. Moram vam rei jo i to da sam od vrlo ugledne i utjecajne osobe dobio nalog da Sternaua i njegove pratioce uinim nekodljivima. Posljednje su rijei bile lukavo sraunate na to da potaknu Pardera i da ovaj priskoi u pomo kapetanu. - Prosto da ovjek ne vjeruje! - uzviknu potporunik. -Smijem li znati ime te osobe? - Sad jo ne. Taj Sternau znai vie nego to se ini da znai. O tome hoe li on nestati zavisi uspjeh dalekosenih 226 -Piramida boga i planova, pa tko izvri nalog pomenute ugledne osobe ili bilo kako pridonese njegovu izvrenju, moe raunati na trajnu zahvalnost. Shvatit ete da seja ne bih izvrgavao opasnosti kad ne bih bio uvjeren da mi u sluaju uspjenog izvrenja pomenutog naloga predstoji sjajna budunost. Kapetan izgovori smiljeno tu la. Ukolikoje sebe prikazao kao izvritelj a vi eg naloga, nastupao j e kao opunomoenik ijadjelanisu podlona sudu. Govorei o trajnoj zahvalnosti, htio je osigurati sebi pomo potporunika koji nije mogao ni izdaleka slutiti da su rijei njegova starjeine bile u stvari pusta la. - Mislite li da u i ja biti nagraen, ako vam pruim svoju ruku pomonicu? - zapita Pardero. - Svakako. Vi ete biti ak dvostruko nagraeni, upravo kao i ja. Najprije, moemo se nadati brzom napredovanju ili znatnoj novanoj nagradi, a uz to emo obojica imati zadovoljstvo dokazati tom nevaljalcu da se znamo osvetiti. Mogu li, dakle, raunati s vama? - Potpuno, kapetane! Ja vam se s najveim zadovoljstvom stavljam na raspolaganje pa vas molim da mi kaete to imam initi. - To ne znam jo sada ni ja. Najprije moram saznati zato moj opunomoenik nije danas doao. - Zar emo se sada s njim sastati? - Ne. Mi emo ga najprije obavijestiti da elim govoriti veeras s njim. Tom prigodom saznat u to gaje zadralo pa u prema

tome udesiti svoj dalji postupak. To je i razlog zato tek sutra kreem u Monclovu, a ne danas. - Nego, kako je Sternau mogao saznati za vae namjere. Da vas nije va ovjek izdao? - Ne, u njega imam puno povjerenje. Prije bih rekao da nas je Sternau oslukivao. Mora da se sluajno naao na mjestu gdje sam bio zakazao sastanak. Zato u dananji dogovor zakazati na drugom mjestu. Hajdmo! Pardero se morade zadovoljiti tim nagovjetajima i poe za 227kapetanom koji je ve potjerao svog konja. im su oficiri krenuli s haciende, Sternau i potporunik uzjahae konje i udarie putem kojim je Sternau dan ranije poao do kamena. Sakrie svoje konje na istom mjestu gdje je dan ranije Sternau sakrio svoga pa se uputie prema kamenu. Potporunik se pope na cedar, a Sternau se sakri u grmlje kojim je bio dovoljno zaklonjen. Nakon nekoga vremena zaue u blizini topot konja. Jahai se zaustavie na rubu ume, sjahae i pribliie se. Bili su to Verdoja i Pardero. Verdoja podie kamen i stavi pod njega smotani papiri. Osluhnue nekoliko sekundi, da bi se uvjerili da li se neto oko njih mie, a zatim se vratie svojim konjima i krenue natrag u logor. U isti as napustie Sternau i potporunik svoja skrovita i Sternau izvadi ispod kamena poruku. - Pardero je bio s kapetanom! - ree potporunik. - On je, dakle, upuen u stvar. Smijem li proitati poruku, senjor? Sternau j e ve letimice proitao poruku paprui potporuniku papir. Na papiru su bile ispisane ove rijei: Ostani u blizini ovog mjesta. U pono emo se sastati tu kod tog kamena. Mora se opravdati. Pismo je bilo dosta neitko, nezgrapnim rukopisom pisano, jer je Verdoja morao pisati lijevom rukom. I ovaj put nije bilo potpisa. Potporunik upita Sternaua: -Vi mislite da je pismo upueno ovjeku kojijevasi senjora Mariana trebao ustrijeliti? -Da. - A hoe li on nai pismo? -Ne. - Onda ne mislite vratiti pismo pod kamen! Ja bih to uinio pa bih u pono prislukivao razgovor. - To nije mogue, jer dotini ovjek nee doi. On je ve u mojim rukama kao zarobljenik na haciendi. A sad uzjaimo konje. Vi ste sad vlastitim oima vidjeli ubojice, pa u vam sad na povratku sve ispriati. Ono to sad Sternau ispria izazva duboko gnuanje u dui estita potporunika. - to mislite sad uiniti? - zapita on Sternaua. - Raskrinkat u kapetana i njegova pomagaa - odgovori Sternau. - To je pravo. A hou lija smjeti prisustvovati tome? - Svakako! Ja vas ak molim da mi budete svjedok. -A to mislite uiniti sa zarobljenicima, senjor? - Ja sam im obeao da u im potedjeti ivot ako pred kapetanom kau svu istinu. Moram odrati rije koju sam zadao. - Hm. To nije ba oprezno. Ti su razbojnici zasluili vjeanje. Ako ih sada oslobodite, va e ivot biti u stalnoj opasnosti. - Ne poriem to, samo ja nisam jo nikada dosada prekrio zadanu rije pa neu to ni sada uiniti. Moj blagi postupak prema njima mogao bi moda djelovati odgojno na njih. - Ne vjerujem. Takvi ljudi ne znaju cijeniti blagost, a ovjenost smatraju slabou. Kapetan i Pardero stigoe na haciendu mnogo prije njih. Verdoja se nalazio u logoru meu vojnicima pa ih vidje kad stigoe i odmah se namrti. Bilo mu je sumnjivo to se potporunik nalazi u Sternauovu drutvu pa mu poe u susret, pogleda ga mrko i zapita: - Gdje ste bili, potporunie? - U etnji - odgovori ovaj. - Bez moje dozvole, zar ne? - nastavi prijeteim glasom kapetan. - Zar mi je bila potrebna vaa dozvola? - uzvrati mu oficir otro. - Svakako. Vi znate da se nalazimo na pohodu, a ne u garnizonu. - Po mom miljenju mi se ne nalazimo na pohodu, nego u vojnikom taboru, kapetane. - Uzalud pravite te razlike, potporunie. Vi morate traiti dozvolu kad god se elite udaljiti. Mladi oficir pocrveni od Ijutitosti, jer su se oko njih okupili kopljanici pa su mogli uti svaku rije njihova razgovora. - To bih morao uiniti - odvrati on - samo kad bih imao namjeru otputovati nekud ili se udaljiti za vrijeme slube. Ali sad sam izjahao u etnju upravo kao to ste to uinili i vi s potporunikom Parderom. Verdoja se protegnu itavim tijelom. - Senjor, znate li vi to znai suprotstaviti se svom starjeini? - viknu kapetan prijeteim glasom. - Ja to znam upravo kao i vi, senjor. Ali u mom sluaju ne moe biti govora ni o kakvom suprotstavljanju. Radi se samo o razliitim pogledima koji se na miran i pristojan nain mogu uskladiti. Dakako, svakome mora biti jasno da nijedan oficir nee dopustiti da bude bez razloga pozivan na red pred vojnicima! Kapetan osinu bijesnim pogledom potporunika, prie mu, isprui ruku i zapovijedi mu: -Predajte mi smjesta svoj ma, potporunie! Potporunik je bio, dodue, jo mlad ovjek, ali nije znao za strah. Toliko se mogao svladati daje sa smijekom na usnama odgovorio kapetanu: - Svoj ma da vam predam? E, to ne moete od mene traiti! - Ja sam va starjeina! - Bili ste to! A sad ste hulja! Smatrao bih najveom sramotom kad biste se usudili dirnuti moj ma! Te su rijei bile izreene povienim glasom, tako da su ih svi vojnici mogli uti.Usred gomile vojnika naoe se i Pardero i Sternau. Ovaj pristade uz hrabrog potporunika, naavi se tako okruen trojicom oficira. Uvreda, izreena u posljednjim rijeima, bila je tako velika da Verdoja u prvi mah zanijemi, a onda nasrnu na potporunika i viknu drui od bijesa: - Opozovite odmah to ste rekli!

- Da opozovem? Ne. Ja u ponoviti ono to sam rekao -odgovori potporunik bez straha. Kapetan ga htjede sad udariti, ali Sternau podbode svoga konja i projuri u snanom krunom skoku pored Verdoje, zadavi mu tako snaan udarac akom da se ovaj odmah sruio na zemlju. - to ste uradili? Kako ste se usudili? - viknu Pardero. - Nita! - odgovori Sternau. - Eto, usudio sam se uprljati svoju ruku. - Da - viknu mladi potporunik svome drugu - i vama kaem da ste hulja ijim se dodirom ovjek moe samo uprljati! Perdero problijedi od srdbe i straha. - Vi vjerojatno sanjate - viknu on. - Ne, ja sam pri punoj svijesti, a vi nikako niste. - Ah, vi biste ipak morali razmisliti o tome da sam ja va starjeina. Vi ste, naime, ovdje najmlai oficir. - Vi niste vie moj starjeina. S vama neu vie sluiti. Ne moe biti mjesta u vojsci istovremeno i meni i vama dvojici. - Vi zaboravlj ate da se iz voj ske ne izlazi ni tako lako ni tako brzo kao to vi mislite - nasmija se podrugljivo Pardero. - Uzmite na znanje da ste zbog neposluha uhieni, a senjor Sternau neka uzme takoer na znanje da je uhien zbog nanesene tjelesne ozljede! - Miliste li to ozbiljno? - upita ga Sternau. - Takav crv da mi to govori? Doive ovamo! Pardero je stajao u njegovoj neposrednoj blizini. Pokazao se neopreznim jer ga Sternau epa, uhvati ga za vrat, podie uvis i tresnu njime tolikom snagom o zemlju da se ovaj vie ne makne. Sad se i kopljanici uznemirie. Pred njih istupi stari etni narednik i obrati se potporuniku: - Gospodine potporunie, moete li nam rei to to sve znai? Potporunik mu klimnu prijazno glavom i odgovori: 231- Randoso, tko vam je najmiliji oficir? Odgovorite mi iskreno. - Hm! Vi, gospodine potporunie, pa vi to znate. Inae ne bismo bili mirno otrpjeli da senor Verdoja i senor Pardero budu cilj .vaih tako krupnih uvreda. A pogotovo ne bismo bilidopustili da ih vrijea ovjek koji nije vojnik. - uj me, dakle, Randoso. Ti su se podlaci udruili s razbojnicima i ubojicama, a cilj im je bio da rade o glavi asnim ljudima i vrijeaju estite dame. Jutros su imali dvoboj. Tom su prilikom i jedan i drugi Bojom voljom izgubili desnu ruku. A sad smo ja i Sternau bili vani u umi pa smo ih prislukivali. Oni nisu dostojni da zapovijedaju estitim meksikim kopljanicima. Ja neu vie sluiti pod njima. - Caramba, senjor, onda u i ja izii iz vojske! - ree starac. - To nije potrebno, Randoso. Ti si stara junaina pa e se znati i sada snai. Ja mislim da e najbolje biti da mi stvar istraimo i onda odredimo tko treba izii iz vojske, ona dvojica ili ja. - Istina je, gospodine potporunie - ree narednik i pogladi pri tom sebi brk. -Ako vi budete morali izii iz vojske, izii u i ja, pa e se itav eskadron rasturiti. Ako li pak budu morali izii ona dvojica kojima nitko od nas nije sklon, avo nek ih nosi, onda ete vi postati kapetan. - A ti e postati potporunik. Za tobom e pak, redom, i drugi biti unaprijeeni. - Vi mislite, dakle, da im treba suditi ratni sud? - Ne, jer nisu poinili nikakav ratni zloin. Treba im suditi sud asti. - U redu. Hoemo li im oduzeti oruje? - Svakako. - Hoemo li ih vezati? - Ne. Oni su zasad uhieni pa e do presude ostati pod straom u jednoj sobi tu na haciendi. Suenje e se odrati u dvoritu u prisutnosti itavog eskadrona. Oni nisu sad pri svijesti. Zatvori ih i pobrini se da budu stalno pod straom, a onda doi gore k meni da nazoi prethodnoj istrazi. Da potporuniku nisu bili njegovi potinjeni uvelike odani, taj je opasan pothvat mogao zavriti i sasvim drugaije, jer su on i Sternau bili okrueni surovim vojnicima. Na njegov mig vojnici smjestie besvjesne optuenike, poto im prije oduzee oruje, u jednu malu sobu te postavi se na vrata i pred prozore strae. Sternau i Mariano popee se zatim u dvoranu, gdje ispriae vojnicima kako su im ona dvojica radili o glavi. Mariano je uporno traio da se suenje odri u prisutnosti ljudi s haciende i da oba zarobljenika budu izvedeni pred sud pod pratnjom nekoliko snanih Vaquerosa. Marianovu traenju bi udovoljeno pa je trabalo samo jo izvriti pripreme za sjednicu. Dok su dolje kopljanici u grupama pretresali neobian dogaaj, stari narednik i potporunik pooe do zarobljenih hajduka koji su morali ponoviti svoje iskaze. Hajduci to uinie, a kako su time bile izvrene sve pripreme, unesoe u dvorite podosta stolica i klupa, na koje su trebale sjesti glavne linosti. Za jednim je stolom sjedio potporunik, do njega narednik, dok su desno i lijevo od njih sjeli podoficiri. To je bio zbor sudaca. Na drugoj strani su zauzeli svoja mjesta Sternau i Mariano kao tuitelji. Nasuprot njima sjeli su u svojstvu svjedoka Unger, haciendero i obje dame, a na etvrtoj strani stajali su na izvjesnoj udaljenosti u svojstvu gledatelja kopljanici i nekoliko Vaquerosa i Cibolerosa. Najzad izvedoe pred sud Verdoju i Pardera. Nemogue je opisati u kakvom su se stanju ta dvojica nalazili. Da e se nai u takvom poloaju, da e doivjeti takvo ponienje, to nisu mogli uope ni sanjati. Pjenili su se od bijesa i, da su se mogli sluiti desnom rukom, ona etvorica Vaquerosa koji sujh doveli pred sud jedva bi ih savladali. - to ima to znaiti? - viknu Verdoja kad ugleda onaj skup ljudi. - to ste se ovdje skupili? - izdera se on na vojnike. -Nosite se odavle, vi pasji sinovi! - Umirite se, senjor Verdoja! - opomenu ga potporunik u svojstvu predsjednika. - Vi ste ovdje pred nama optueni, pa zavisi samo o vaem ponaanju kako emo s vama postupiti. - Ja optuen? - viknu kapetan. - Tko me to optuuje? - To ete odmah uti. - A tko e mi suditi?

- Mi koji sad ovdje sjedimo. Verdoja prasnu u glasan, podrugljiv smijeh. - Nalazim li se pred luacima? Moji vojnici hoe mi suditi? Hulje, odmah da ste se vratili na svoja mjesta! Sve u vas postrijeljati! Podigavi lijevu aku, koraknu prema naredniku da ga udari, ali ga Vaquerosi sprijeie u tome. - Predlaem da se oba optuenika veu ukoliko se smjesta ne umire - ree Sternau. - Prijedlog se prihvaa! - odgovori potporunik. - Usudite se! -viknu kapetan. - itavu u haciendu izravnati sa zemljom! - Imate li remene ili konope? - zapita potporunik vojnike, ne odgovorivi uope kapetanu. Vojnici pretrai se depove i izvukoe iz njih ono to je potporunik traio. - Vidite, senjores, da se mi ne alimo! - ree predsjedatelj. - Pokorite se onome emu ne moete izbjei, inae emo vas silom primorati da se pokorite! - Da se pokorimo! - viknu Verdoja. - Kakav smo to zloin poinili? Tko se to usuuje pokretati nekakav ratni sud i suditi svojim starjeinama? Ako netko ve treba ovdje nastupiti kao tuitelj, onda sam to svakako ja! - Vi ste u zabludi. Ne sudi vama ratni sud, nego sud asti, koji treba presuditi mogu li asni ljudi jo sluiti pod vaim zapovjednitvom. Verdoja je upravo htio da na svoj nain otro odgovori, ali mu Pardero poloi pomirljivo ruku na rame i apnu: - Umirite se, zaboga! Surovou neemo ovdje nita postii. Kapetan se smiri. - Pa dobro, neka pone ta vaa lakrdija! Ja pridravam sebi pravo da posljednji progovorim - izjavi Verdoja, a Pardero se suglasi s njim. Kako sad zavlada tiina, predsjedatelj ree: - Senjor Sternau, govorite! Sternau ustade. - Ja optuujem u ime obiju prisutnih dama ova dva ovjeka zbog neasnog postupka prema njima. Ja ih optuujem i zbog pokuaja ubojstva, jer su pokuali ubiti mene, senjor Mariana i senjor Ungera. - Moete li te optube potkrijepiti dokazima? - Mogu. Potporunik se sad obrati dvojici optuenika i zapita ih: - to mislite o tim optubama? - One su tako besmislene da ne smatram uope potrebnim da se na njih osvrnem - izjavi Verdoja, a Pardero se suglasi s njim. - Zahvalj uj em vam - ree potporunik. - Ako o tome nemate nita rei, onda moemo postupak pojednostaviti, a to je i naa elja. Preko prve optube moemo, dakle, jednostavno prijei. Optuenici ne odgovaraju na nju i ve time priznaju njenu istinitost. to se tie druge, primorani smo da je opirnije izloimo. Kako su nam oba optuenika uskratili u vezi s njom svaki odgovor, molim senjora Sternaua daje poblie obrazloi. Sternau obrazloi opirnije svoju optubu, propustivi namjerno ukazati na injenicu da raspolae hajducima kao svjedocima. On pojedinano nabroji sve opasnosti kojima je bio izvrgnut otkad je poglavica Bivolsko elo njega i drugove upozorio na zasjedu koja im je na putu do haciende del Erina prijetila. On pomenu izlet do Tigrova klanca na koji je poao s Verdojom i potporunicima i istaknu daje tom prigodom poeo sumnjati na Verdoju. On se osvrnu i na kapetanovo nono uljanje i njegove sumnjive izlete pa zakljui daje posljednji izlet na koji su dvojica optuenika poli bio poduzet s neprijateljskim namjerama. Kad Sternau zavri, uze rije Verdoj a, iako je ranije rekao da nee uope odgovarati na optube. - Izgleda zaista da imam posla s luacima - ree on. -Ovaj je ovjek iznio samo prazna nagaanja i sad se ovaj skup ljudi, koji sebe naziva sudom, usuuje suditi dvojici caballerosa i oficira nae slavne Republike. Tu u sramotu ja znati kazniti im toj komediji bude kraj! - Te se kazne ja ne bojim - odgovori Sternau, jer u ja svoja nagaanja potvrditi dokazima. Kad su gospoda danas izj anala, ja sam odmah naslutio kakav je bio cilj tog njihova izleta pa sam s gospodinom potporunikom krenuo za njima s namjerom da ih prislukujem. Verdoj a je, naime, u umi odredio jedno mjesto, upravo jedan kamen pod koji je stavljao svoje pismene naloge. Dananji nalog glasi: Ostani u blizini ovog mjesta. U pono emo se sastati kod tog kamena. Mora se opravdati. Ja ne vjerujem da e to Verdoj a porei. Kad Sternau spomenu kamen i pokaza poruku, da bi potom proitao njen sadraj, optuenici problijedjee. Obojica umuknue kad vidjee da su oi svih prisutnih uprte u njih. Sternau nastavi: - Moram primijetiti da sam razgovore na tajnim sastancima optuenika prislukivao pa sam se prema njima u svom daljem traganju ravnao. Ja imam svjedoke koji e o svemu to sam iznio moi dati sudu podrobna obavjetenja. Na njegov mig pojavie se pred sudom svi zarobljeni Meksikanci. Kad ih vidje, Verdoja se vidno trgnu. I sad izie sve na vidjelo. Iskazi zarobljenika, iako dosta zbunjeni, bili su toliko vjerodostojni i opirni, da se u njihovu istinitost nije moglo posumnjati. Na porukama bi utvren Verdojin rukopis pa optuenik nije mogao porei istinitost optube. Optuenici umuknue i, zauzevi prkosan stav, uskratie svako i najmanje priznanje. - Time je krivica optuenih dokazana - izjavi predsjedatelj. - Po zakonima nae zemlj e Verdoj a j e zasluio smrt. Neemo istraivati koliko se Pardero moe smatrati njegovim sukrivcem. Mi smo sudili samo kao sud asti. Naa dunost nije da kanjavamo, nego samo da odluimo hoemo li i dalje sluiti s tim ljudima. to se mene tie, izjavljujem s najveom odlunou da izlazim iz vojske pa se od ovoga asa ne smatram vie vojnikom. - Ja vam uskraujem otpust! - vikne Verdoja. - Vi neete moi zadrati ni mene ni druge, jer sam uvjeren da e se mnogi povesti za mojim primjerom. - Neka se samo tko usudi! - planu Verdoja. -Pogledajte samo! Ve se bio podigao narednik Randoso. -1 ja izjavljujem da neu vie sluiti pod huljama - ree i nadam se da e svi drugovi slijediti moj primjer.

Verdoja se pokua usprotiviti buntovnicima, viui u sav glas, ali bi nadglasan mnogoglasnim klicanjem kojim su svi podoficiri i vojnici izjavljivali da nee vie ni uti za Verdoju i Pardera i hoe da potporunik preuzme dunost kapetana. Kad se buka utia, potporunik se obrati vojnicima i ree: - Pristajem preuzeti vodstvo nad eskadronom, s time da ujedno postavim nove oficire na upranjena mjesta. O izvrenim promjenama poslat u odmah izvjetaj Juarezu, u ijoj je vlasti da to odobri ili poniti. Podstrekae na djelo ubojstva i njihove ortake predajmo onima koji su bili cilj njihovih napada, neka ih oni kazne. Oni e sa svojim privatnim stvarima ostati ovdje, dok emo mi za etvrt sata krenuti put Monclove. Svi pozdravie s oduevljenim klicanjem zapovijed novog zapovjednika koji naredi da se zarobljenici ponovo zatvore, a sam poe u svoju sobu da odmah sastavi izvjetaj koji e poslati Juarezu. Oprostivi se srdano od svojih domaina, pohita zatim sa svojim eskadronom da izvri Juarezovu zapovijed. Kad se Verdoja nae s Parderom zatvoren u svojoj sobi, stade bjesnjeti. Krv mu je kljuala u ilama, jer se osjeao ponienim pa je plamtio od elje za osvetom. Ipak se uspije savladati pred Parderom koji je stajao kraj prozora i gledao napolje. - Dva Vaquerosa stoje pred prozorom - ree Pardero -naoruani do zuba. uvaju nas da ne pobjegnemo. Nego, Verdoja, objasnite mi svoje ponaanje. - Sto elite da vam objasnim? - upita ga svrgnuti kapetan. - Oni su nas na neuven nain ponizili, a vi ste se pokorili njihovoj odluci. Ja poinjem sumnjati u istinitost vaih rijei. Zar mi niste govorili o utjecajnoj osobi koja e nas zatititi, o trajnoj nagradi? - Pardero, pa niste valjda budala! Zar ne vidite da ta stvar nee za nas imati posij edia? Zato, koliko god bila neprij atna, ne treba nas zbog nje glava boljeti. Taj novopeeni kapetan bio je u pravu kad je postupio kao to je postupio, ali to smo danas izgubili, to e nam biti stostruko nadoknaeno. Ja imam nalog da izvjesne ljude poto-poto onemoguim i to u uiniti, usprkos neprijatnostima kojima sam sada izvrgnut. Nagrada e biti utoliko vea. - Jeste li uvjereni o to? Kako emo onemoguiti ljude u ijoj se vlasti sada nalazimo? Pa oni nas mogu ubiti. I Verdoja se toga bojao, ali je krio svoj strah. Trudio se umiriti Pardera i u tome najzad i uspije. On je bio svjestan ne samo da se od Juareza nema vie emu nadati, nego da ni protivna stranka nee imati vie povjerenja u njega pa e ga potajno nadzirati. Zato odlui da e se odrei vojnike slube i da e se sav posvetiti ostvarenju dvaju zadataka: najprije e se domoi zemlje koju mu je Cortejo obeao, a onda e se doepati Emme i tako naplatiti to ga je s toliko prezira odbila. Ali pri tom mu je netko morao pomoi. Morao je imati prijatelja na iju bi se vjernost i privrenost mogao osloniti, a to je mogao biti samo Pardero. Zato gaje nastojao pridobiti za sebe pa mu i ovom prigodom ree: - Ja sam zapravo zadovoljan onim to se zbilo. Sluba je za mene predstavljala zapreku da izvrim svoje teke zadatke pa u se sada, kad te zapreke vie nema, moi nesmetano posvetiti njima. Nego, znate li vi, Pardero, koliko iznosi va dug prema meni? - Hm, otprilike tisuu srebrnih pjastri, ako se ne varam. - Taj mi novac neete nikad moi vratiti, ukoliko ostanete ono to jeste. Ako mi pomognete da ostvarim svoje planove, ja u poderati vae obveznice, a vi moete raunati ne samo na unapreenje nego i na nagradu. A najprijatnija e vam nagrada biti Karja, lijepa Indijanka! - Caramba Ako odrite ta obeanja, ja sam spreman duom i tijelom biti va. - Moete se potpuno uzdati u mene! A i va strah da bi nas mogli ubiti nije utemeljen. Nee nas ubiti, nego e nas otpustiti iz slube, a onda emo se moi sasvim posvetiti ostvarenju naih planova. Verdoja se osmjehnu. Kao da ve unaprijed uiva u osveti, usne mu poprimi se izraz avolske radosti pa se i Pardero ohrabri i ree: - Sramota koju su nam danas nanijeli zasluuje naroitu kaznu. to mislite uiniti? - Upravo ono to su oni sad nama uinili. Ja u ih uhvatiti i smjestiti na jedno mjesto gdje e moi dokraja osjetiti sve radosti zatvora. Nedaleko moje haciende nalazi se, naime, jedan stari meksiki hram, jedna piramida ija je unutranjost puna hodnika i spilja koje samo ja poznajem. Ta se tajna, poznata samo mojoj obitelji, prenosi s koljena na koljeno. U tim e spiljama zarobljenici izginuti. Tamo emo smjestiti i obje gospoice, Emmu i Karju. - Vi ste, Verdoja, avo - nasmija se ciniki Pardero. - Dodue, vrlo prijatan avo! - Da, mi emo obojica biti avoli. Ali mene pri tom nee voditi samo elja za osvetom, nego i raun. Obeane su mi 239velike stvari im tu trojicu onemoguim. Hoe li obeanje biti odrano? Ja sam u to uvjeren, ali u ovo nae nemirno doba ovjek mora biti na oprezu. Ako tu trojicu ubijem pa ne dobijem obeanu nagradu, neu moi nita uiniti, bit u prosto nasamaren. Ako pak ostanu ivi, u mom zatvoru, moi u otro nastupiti i traiti da budem plaen. Vidite, dakle, da postupajui s najveim oprezom, imam u vidu ne samo svoju nego i vau korist. - Da, vi ste otrouman, oprezan i lukav ovjek, i zato imam povjerenja u vas, zato sam uvjeren da emo uspjeti ostvariti nae planove. Odsada moete potpuno raunati sa mnom. Ali nas dvojica sami ne moemo oteti tri ovjeka i dvije djevojke. - Za to me ne boli glava. U naem blagoslovljenom Meksiku ima dovoljno ljudi spremnih da za pregrt srebrnih dolara stupe u nau slubu. - A kako emo se oduprijeti potjeri za nama? Sigurno je, naime, da e nas goniti! - E, toga me nije ni najmanje strah. Znamo jahati pa emo potjerati konje u pustinju Mapimi, a onamo nee nitko za nama u potjeru, vjerujte mi! -U pustinju Mapini! - zgrozi se Pardero. - Da tamo propadnemo! - Ne brinite. Poznajem dobro tu pustinju. Ne sastoji se ona samo od pijeska i kamena, kao to se to pria, nego i od uma u

kojima ima i vode i voa pa se ovjek ne mora bojati da e skapati od gladi i ei. Dok su ta dvojica pretresala plan svog namjeravanog napada, o njima se govorilo na vijeanju koje se u isto vrijeme odravalo u blagovaonici. Neto je trebalo uiniti s njima. Mariano predloi da se strijeljaju, ali se drugi tome usprotivie. Zarobljenici su, dodue, pokuali izvriti ubojstvo, ali im pokuaj nije uspio. A onda, nitko nije znao kakav e stav prema itavoj toj stvari zauzeti Juarez. Bolje je bilo da ih se rijee bez prolijevanja krvi, jer su gubitkom ruku ve dovoljno kanjeni. I tako zakljui se da e im oduzeti oruje, ali e ih tek dva dana zatim pustiti na slobodu, da ne bi sluajno doli u dodir s Juarezom prije kurira koji mu je istoga dana bio upuen. Njihovim zarobljenim sukrivcima Sternau odra zadano obeanje. Vratie im konje, noeve i ome, ali im oduzee puke i pitolje. Pustie ih pojedinano, prema teini njihovih rana, ali pod strogom prijetnjom da e ih, ako ih nau u blizini haciende, odmah strijeljati. Treeg dana izvukoe Verdoju i Pardera iz njihova zatvora i izvedoe ih pred sakupljene lanove haciende. Tu im Sternau objavi odluku suda asti, a onda ih pustie da idu kud hoe. Oni napustie odmah bez rijei haciendu i krenue u pokrajinu Coahuila. Prvi im je cilj na njihovu putu bio grad Saltillo, u junom dijelu te pokrajine. Tu zamijenie odmah odoru obinim odijelom, a onda nestadoe. 24110. OTMICA Nakon tih uzbudljivih dana hacienda del Erina prozivje nekoliko tjedana u miru. Sternau nije htio napustiti haciendu dok se Antonio Unger sasvim ne oporavi. ak neznatna, nepredviena stvar mogla mu je ponovo ugroziti ozdravljenje, pa i ivot. Nakon etrnaest dana, od poetka njegova lijeenja, bolesnik se ve toliko oporavio da se mogao pridii, osam dana zatim mogao je ve etati batom, a tjedan dana iza toga upustio se i u due etnje. Duevno se ve sasvim oporavio, pa je od trenutka kad mu se pamenje vratilo, bio obuzet samo jednom milju: da se osveti Alfonsu de Rodrigandi. Zato je zadravao prijatelje. Htio se pridruiti njihovu osvetnikom pohodu, a kako to nije mogao dok se ne navikne na jahanje, morali su ga oni ekati. Potres mozga moglo je izazvati i prijevremeno jahanje pa je morao postepeno vjebati tu vjetinu. Tako proe jo nekoliko tjedana. Za to se vrijeme Mariano dopisivao sa svojom vjerenicom. Pisao joj je dva puta i ona mu je oba puta odgovorila. Bodrila gaje da se i ubudue prepusti prokuanom vodstvu Sternaua i uvjeravala ga da ga voli i da mu je vjerna. Sternau j e iz Vera Cruza, prij e nego stoj e krenuo za Meksiko, pisao svojoj eni da mu slijedee pismo poalje u Meksiko na adresu njene prijateljice Amy Dryden, jer e ga njenim posredstvom sigurno primiti, gdje god se nalazio. Sad je Mariano primio pismo od svoje dragane. Omot je ovaj put bio prilino velik i, otvorivi ga, panjolac nae u njemu i jedno pismo upueno doktoru. To je pismo stiglo iz domovine, iz Rheinswaldena. Ono je obuhvaalo nekoliko zbijenim rukopisom ispisanih araka i sadravalo jo jedan list upuen kapetanu Ungeru, koji je na jednoj strani bio ispisan rukom Ungerove ene, a na drugoj rukom malog Kurta. Roseta se u pismu raspriala kako su kod kue svi dobro te ga obavijestila o svemu pomalo. Sternau proita pismo, a onda ga savi i turi u prsni dep pa izie, uhvati najdivljijega konja, uzjaha ga i potjera u daleku savanu. Htio je biti sam sa svojim mislima. Antonio Unger, koji se oporavljao, imao je jo uvijek na rani od operacije komad sterilizirane koe, koju je kasnije trebalo zamijeniti zlatnom ploicom. On je obiavao svaki dan izjahati sa Sternauom u laganu etnju pa je bio ve toliko ojaao daje uskoro mogao prevaliti prilian komad puta, ukoliko je imao dobra konja koji je lagano kaskao. Sternau utvrdi dan odlaska; htjeli su ostati jo tjedan dana na haciendi del Erina. Ti su tjedni bili za Emmu i njenu ljubav tjedni puni sree. Oboje su bili bezgranino odani i zahvalni lijeniku. Pedro Arbellez je od Juareza postavljen za upravnika haciende Vandaqua pa je esto posjeivao susjedno imanje. Tako je jednog dana njegova prisutnost na ovom imanju opet bila potrebna. Ali kako je uivao biti u drutvu svog budueg zeta, elio je da se prije njegova odlaska nae jo s njim. Zato zamoli Antonia da ga otprati do susjedne haciende. Krenue pred sumrak i odlue da e se vratiti sutradan. Bili su tek napustili haciendu kad Sternau ugleda sa svog prozora konjanika koji se odjednom pojavio na obzorju i kasom se pribliavao imanju. Kad se priblii, prepozna lijenik oficira kopljanika. Sternau sie odmah u blagovaonicu da javi drugima, koji su se bili ondje ve sakupili, da im dolazi u posjet jedan stranac. Malo zatim uj aha stranac u dvorite i Emma, koj a j e preuzela ulogu domaice, ga primi. 243- To je hacienda del Erina - zapita je postoje pozdravi. - Da - odgovori mu Emma. - Vlasnik se zove Pedro Arbellez, zar ne? - Da. Ja sam njegova ki - Onda mi dopustite, senjorita, da vam se predstavim: ja sam kurir i nosim u Monclovu vijesti od Juareza, koji mi je rekao da e me senjor Arbellez rado primiti ukoliko prije noi ne stignem do cilja svoga puta. - To se samo po sebi razumije, senjor. Moj otac, dodue, nije sad kod kue, vratit e se tek sutra ujutro, ali e vam ipak biti pruene sve udobnosti koje biste mogli zatrebati. Molim vas, predajte konja Vaqueru i izvolite sa mnom u blagovaonicu! Stranac poe za nj om dostoj anstveno, poput kakvog plemia. Zamolie ga da sjedne i veera s njima. U razgovoru nije mnogo sudjelovao, a kad ga Sternau upita gdje sad boravi Juarez, odgovori nejasno: - Diplomatski i ratni razlozi brane kadto da se odgovori na takvo pitanje, senjor. Juarez ne eli da se zna gdje se on nalazi. To je zvualo udno. Sternau ga ispitivaki pogleda i ne htjede vie uope razgovarati s njim. Nakon nekog vremena stranac izjavi da bi elio lei, jer ujutro mora krenuti dalje, pa ga stara Marija Mermoyes otprati do njegove sobe. Ali tamo se stranac ne svue da bi legao na poinak, ve se prui u mrei za leanje i zapali cigaretu. Kad je popui, upali drugu, pa treu, pa etvrtu. Tako je bez prekida puio i pri tom prislukivao sve do ponoi, u stalnom oekivanju kakvog amora u predvorju. Onda uze svjetlo, prie prozoru i opisa njime krug. To ponovi dva puta, a potom ugasi svjetlo. Nekoliko minuta zatim netko baci o prozorska stakla nekoliko zrnaca pijeska i on otvori prozor. Kad je oficir napustio blagovaonicu, razgovor je krenuo uobiajenim tijekom. Oficirova prisutnost nije izazvala prijatan utisak. Pogledom je upravo probadao prisutne, a glas mu je bio otar, odbojan. Najneraspoloeniji je bio Sternau, koji se duboko zamislio. Neto je govorilo u njemu protiv stranog oficira, ali nije mogao sebi objasniti taj osjeaj. Odora nije tom oficiru pristajala, kao da nije bila napravljena za njega. Neto drugo nije se moglo rei

0 njemu. Kad se rastadoe, da bi legli na poinak, Sternau ode u svoju sobu gdje se ushoda zamiljeno gore-dolje. Osjeao je u sebi izvjestan nemir, koji nije mogao objasniti. Bio je samo siguran daje oficirova prisutnost u nekoj vezi s njim. Je li taj ovjek bio zaista oficir? Verdoja i Pardero napustili su haciendu s osvetnikim namjerama, a, otkad je Arbellezu bila povjerena uprava haciende Vandaqua, hacienda del Erina bila je liena posade Vaquerosa. Sternau odlui biti na oprezu. On se odulja u hodnik i osluhnu na vratima straneve sobe. Stranac je vjerojatno spavao, jer se nije mogao uti ni najmanji um. Sternau se onda odulja natrag 1 izie u dvorite da ga obie i utvrdi je li sve u redu. On nije ni slutio to mu sve predstoji. Iz grada Saltillo bila se, naime, uputila, o zalazu sunca, naoruana eta konjanika. Bilo je u njoj dvanaest ljudi, a vodili su ih Verdoja i Pardero. Ljudi su kasali trkom prema haciendi del Erina pa se, kad se smrailo, zaustavi se kod ume, na ijem se krajnjem rubu nalazio kamen koji je nekad sluio kapetanu kao potanski sandui. Tu sjahae, povedoe konje u umu i tamo ih vezae. Dva ovjeka ostadoe ondje kao strae, a ostala osmorica krenue za svojim voama pjeice prema haciendi. Verdoja i Pardero su razgovarali apatom: - Bilo je ipak dobro to su se nae odore nalazile jo u gradu - ree kapetan. - Tako se Enrico uspio uuljati kao pijun, pa emo biti na vrijeme o svemu obavijeteni. - Samo da ga ne prozni! - ree Pardero. - Ne bojim se toga. Enrico je vjet lopov, nee se on odati 245ni pogledom ni izrazom lica. Ja sam uvjeren da e se sve dobro svriti. Na nebu je bio mlaak pa je svuda bio mrak. uljajui se, ljudi stigoe do zaelja haciende oko ponoi. - Tu gore su gostinske sobe. Tu je on - apnu Pardero. -Uskoro e nam dati znak. Hoemo li prijeko? - Da, sakrijmo se u jedan mraan kut. Ljudi su morali ostati napolju i prignuti se uz ogradu. Ona dvojica prijeoe prijeko i stisnue se u najbliem kutu. Bili su upravo unuli kad zaue tiho kripanje pijeska pod neijim nogama. Odnekud je dolazio Sternau. - uni, uni sasvim! Netko ide! - apnu Verdoja. Sternau im se priblii, zaustavi se na uglu kue, osluhnu askom okrenuvi se na drugu stranu,ja krenu dalje. - To je bio on! - ree Pardero tiho. - Sto emo sad? - Udri! Ja u ga lupiti kundakom po glavi. Gore bismo imali vie posla s njim nego ovdje gdje ga moemo iznenaditi. - Ali ako nam umakne? -Nee nam umai. Svi su ve legli, a on je iz vlastite pobude iziao u izvianje. Pazi! Verdoja primi lijevom rukom dvocijevku za cijevi i odulja se tiho za Sternauom. Iz pijeska je izraslo toliko trave da se njegovi koraci nisu mogli uti. Stigavi tik do Sternaua, unu, da bi mogao prema svjetlu zvijezda tono odmjeriti visinu i udaljenost na kojoj se nalazio Sternau, pa poskoi naprijed. Sternau je imao otar sluh. On je uo iza sebe tihi um pa se okrenuo. Ali upravo u taj as Verdoja ga lupi strahovito kundakom po glavi i on se odmah srui bez rijei na zemlju. - Pardero! - pozva tiho svog druga bivi kapetan. -Doite! - Jeste li ga udesili? - Da. Sad u ga svezati. Udrite ga jo jednom i vi! Pardero ga odmah poslua. - Tako! - ree. - To je dobro prolo. Taj je div bio jedini kojeg smo se morali bojati. S drugima neemo imati mnogo posla. Pogledajte gore, Enrico nam daje znak. Ugledae svjetlo kojim je tobonji oficir sa svoga prozora tri puta opisao krug. Svjetlo se zatim ugasi. - Kud emo sa Sternauom? - zapita Pardero. -Najbolje e biti da ga smjestimo u onaj kut tamo, iz kojega smo maloas na njega vrebali. Tu nam je siguran. vrsto sam ga vezao, moda sam ga i ubio. Utei nam nikako ne moe. Uklonivi Sternaua, Verdoja baci nekoliko zrnaca pijeska u prozor na kojemu je maloas bljesnuo svjetlosni znak. -Enrico? - Da - zau se odgovor odozgo. - Sve u redu? - Spusti uzicu! - Enrico spusti s prozora uzicu, a u isti tren jedan ovjek, koji je napolju ekao, prui Parderu ljestve od ueta koje Enrico povue i privrsti za prozor. - Drat e! - apnu Enrico odozgo. Verdoja se uspne po njima i stigavi do prozora, ree: - Bili smo sretne ruke. Sternau nam je ve dopao aka. uljao se oko kue pa sam ga mlatnuo i vezao. - Ba ste dobro to izveli! Jak je to ovjek, njega sam se najvie bojao. Mora daje iziao na prednja vrata, jer su ona otvorena. Sad vam zapravo ne trebaju vie ljestve. - Ipak e nam trebati. Ako se popnemo Ijestvama, zaas emo biti svi u kui, dok bi nas u hodniku i na stubama mogli uti. Postavit u dva ovjeka na glavni ulaz, da nam tko ne utee. Spustivi se lagano niz ljestve, Verdoja naredi svojim ljudima da se tiho prebace preko ograde, a potom da se Ijestvama uspnu u Enricovu sobu. Dvojicu povede sobom do prednjih vrata zgrade, koja su bila samo pritvorena, pa im naredi da ne smiju nikoga pustiti iz kue. Potom se vrati Ijestvama i ponovo se uspne. Odmah zatim 247podigoe ljestve i zatvorie prozor. Dosada je sve dobro prolo. Stigli su do haciende, neprimijeeni od Vaquerosa koji su se utaborili u blizini. Domogli su se protivnika kojega su se najvie bojali, pa je sad trebalo zavriti posao sa to manje buke. - Arbelleza nema kod kue - apnu Enrico - A gdje je? - zapita Verdoja. - Na Vandaqui. Otiao je tamo sa svojim zetom. -Demonio Zar on ima zeta? - zaudi se bivi kapetan. - Htio sam rei s vjerenikom svoje keri. -Atkojeto?

- Neki senjor Antonio, kako mi ona ree. Mora da je bio teko bolestan, tako sam bar uo. -Ah, to je taj. Nema veze! A sad se nalazi na Vandaqui? -Da. - Neka! Njega ionako ne trebamo! A Mariano je tu? -Da. -1 senjorita Emma i Indijianka? - Vidio sam ih obje. - U redu. Znam u kojim sobama spavaju. Ima li depnu svjetiljku? - Da. Trebam li je upaliti? - Svakako. Poi za mnom! Otvorie polagano vrata i izioe jedan za drugim. Enrico osvijetli svjetiljkom hodnik, da bi se mogli u njemu snai, a onda turi svjetiljku ponovo u dep. Verdoja povede ljude najprije do Marianovih vrata. Na njegovo tiho, ali uporno kucanje, odazva mu se Mariano s pitanjem: -Tko je? - Ja, Sternau! - odgovori mu Verdoja apatom koji se ipak iz sobe mogao uti. - Ah, ti si! Sto te vodi k meni u to doba? - Otvori brzo! Moram ti rei neto vano. -Odmah! - U sobi zakripa krevet. - Ne mora paliti svjetlo - apnu Verdoja koji je bio stalno na oprezu. Mariano navue brzo najnunije dijelove odjee i otvori. - Ui! - ree tiho, eljan da sazna zato ga Sternau treba. uo je samo kako je jedan ovjek uao, i vie nita. U isti ga as zgrabie. Dvije ruke mu stisnue grlo, tako da mu ponestade daha pa nije mogao ni pisnuti. Pokua se braniti, ali ga sa svih strana uhvatie vrste ake i sapee mu remenjem trup, ruke i noge, a u usta mu satjerae klupko. Tada mu tek oslobodie vrat - bio je uhvaen. -1 njega smo udesili! Sad je red na Ungeru! - ree Verdoja. Isto tako, i s istim uspjehom, savladae i Ungera. Sad su ve bili uhvaeni Sternau, Mariano i Unger, a u kui se nitko nije ni probudio. - A sad idemo do senjorite Emme! - naredi Verdoja. I na njena vrata pokuca tiho. - Tko je? - zapita ona Odgovarajui, Verdoja apnu to je njenije mogao: - Ja sam, Karja! - to hoe? - Moram s tobom govoriti. Otvori, Emma! - O emu to? - Ne tako glasno. Radi se o stranom oficiru. Ne znam da li da probudim senjora Sternaua. Emma upade u stupicu. - Ah, da nam ne prijeti kakva opasnost? - ree. - ekaj, odmah u ti otvoriti! Napolju se ulo kako se die s kreveta, prilazi vratima, povlai zasun i tiho ape: -Ui! to se dogodilo? Verdoja se uulja u sobu i uhvati odmah lijevom rukom djevojku za grlo. Ona se ne pokua uope braniti, ve se odmah srui. Od straha se onesvijestila, pala na zemlju i ostala ondje leati. Potom pooe prema sobi u kojoj je spavala Indijanka. I tu su lukavstvom postigli isti uspjeh, samo to se Karja ne onesvijesti. Ona je bila ki indijanskog poglavice pa nije imala njene ivce, poput razmaene Meksikanke. Vezae je i zaepie joj usta. Sad su svi koje je trebalo uhvatiti bili u rukama razbojnika. Cijeli prvi kat bio je u njihovoj vlasti. Verdoja i Pardero znali su da dolje u prizemlju u nekoliko prostorija spavaju Vaquerosi. Bojei se da im oni ne pokvare otmicu, zabranie svojim ljudima da se upuste u bilo kakvu pljaku. Odredie po tri ovjeka da pomognu Marianu i Ungeru da se obuku. Verdoja poe do Emme, a Pardero potrai Indijanku. Emmina soba je bila u mraku. On upali svijeu. Emma se upravo oporavljala od nesvijesti, ali je jo drhtala. On joj naredi da navue na sebe haljinu. Zatim uze iz ormara neke stvari koje su mu, po njegovu miljenju, mogle posluiti na putu. Pardero nae Karju gdje lei na tlu u potpuno svjesnom stanju: valjala se amo-tamo, trudei se osloboditi. On zatvori za sobom vrata i upali svijeu. Vrijeme je odmicalo. On se odmah lati njenih veza i poe ih oprezno odvezivati, ali je ipak ne oslobodi sasvim. Zatim je primora da se potpuno obue. Ona se nije nikako opirala. U prvi mah oi su joj bljesnule divljom mrnjom, a potom ih je sklopila, kao da se ravnoduno predala sudbini. Uto se otvori se vrata i Verdoja poviri u sobu. - Jeste li gotovi? - zapita. -Da. - Ponesite sobom i poneku ponjavu i koji pokriva. Kreemo. lobazarobljenikadobiesvojaodijela. Oni su bili tako vezani i uvijeni da se nisu mogli uope micati, pa ih ponijee dolje u dvorite. Za njima ponijee Verdoja i Pardero djevojke, ali tako tiho i oprezno da ih nitko nije mogao uti. Potom otvorie isto tako tiho veliku kapiju i ponijee Sternaua. U mraku se nije moglo razabrati da li su mu oi otvorene. Nije e uope micao. Dva po dva, uprtie hajduci po jednog zarobljenika na ramenu i odnijee ih tiho odanle. Samo jedan zaostade, da zatvori kapiju, pa se onda i taj prebaci preko ograde i poe za drugima. Na haciendi su se zadrali jedan sat. Do ume bilo je jo pola sata hoda. Naoe konje na mjestu gdje su ih ostavili. Za petero zarobljenika poveli su sobom pet konja, a za djevojke su ponijeli ak i enska sedla. Potom ih sve vezae za konje i pritom uvidjee daje Starnau doao ponovo k svijesti. Hajduci se podijelie u pet grupa. Svaka tri ovjeka imala su uza se po jednog zarobljenika, a voe po jednog pratioca. Zatim se odvoji se jedni od drugih i odjahae u razliitim smjerovima. Bili su to lukavo smislili, da bi lake izbjegli potjeri. Grupe su se trebale opet sastati krajem prvog dana putovanja, a tek krajem drugog dana sresti se s Verdojom. Mjesta, gdje su se jedni s

drugima trebali sastati, bila su unaprijed odreena pa je svaki hajduk nekoliko dana prije napada morao tono izvidjeti put koji je trebalo prevaliti. Dvije su okolnosti pri svemu tome bile vane. Verdoja se naime morao bojati mogunosti da ga ovako podijeljeni ortaci prevare, a, osim toga, ukoliko bi bili napadnuti, tri se ovjeka ne bi mogla suprotstaviti istom snagom kao svi zajedno. To mu pade na pamet tek kad se ujutro sa svojima prvi put zaustavio. On je imao uza se Emmu, dok su o drugim zarobljenicima vodili brigu Pardero i Meksikanci. Prvog dana putovanja prolazio je kroz breuljkast kraj zapadno od gorskog lanca koji presijeca od sjevera prema jugu pokrajinu Coahuilu. Narednog dana poslijepodne, jaui zapadnim padinama tog predgorja, stie do ruba pustinje Mapima, kojoj po zlu glasu nema ravne u itavom Meksiku. To je bilo mjesto zakazanog sastanka, gdje su se druge etiri grupe trebale sastati s njim, pa je sad ekao s mnogo straha i napetosti da vidi uspjeh lukavo zamiljenog kaznenog pohoda. Ve jedan sat nakon svog dolaska ugleda na junoj strani u daljini grupu konjanika. Kad mu se grupa priblii, izbroji osam ljudi. Prepozna svoje ljude i odmah mu laknu. Pokaza se da su to bile zdruene grupe koje su dovodile Sternaua i Mariana. Verdoja ih doeka s velikim zadovoljstvom. Vezali su zarobljenike na neljudski nain; ipak su im oslobodili usta pa su bar mogli disati. Predveer stigoe, na veliko Verdojino zadovoljstvo, i druge grupe s Karjom i Ungerom. Ni za jednom od pet grupa nije nitko poao u potjeru, pa se sad Verdoja nadao da e moi bez straha nastaviti put. Odmah se utaborie, zapalie vatru i zaloie. Potom nahranie zarobljenike, koji nisu mogli sami jesti jer su im ruke bile vezane, odredie smjene za strau, pa jedni ostadoe na strai, a drugi legoe na poinak. Verdoja je namjerno odabrao prvu smjenu: unaprijed je uivao to e muiti zarobljenike koji dotad nisu bili ni jednu jedinu rije izgovorili. Oni su leali usred kruga koji su Meksikanci sastavili. Najprije prie Ungeru. - No, kako ti se svia ova etnja? - zapita ga. - Imate pozdrave od ovjeka koji uvelike suosjea s vama. - Od koga to? - zapita ga Unger. - Od nekog Pabla Corteja. - Iz Meksika? -Da. Izgleda da vam je prijateljski odan. Verdoja otkri namjerno svoju tajnu. Htio je saznati zastoje Cortejo traio smrt tih ljudi, jer bi onda imao u ruci oruje protiv njega. Zato je svratio razgovor na njega, nadajui se da e mu moda kakva nepromiljena izjava zarobljenika otkriti tajnu. - Neka ga avo nosi! - ree Unger. - Vas e avo odnijeti, a ne njega. - Ako nas odnese, odnijet e sigurno s nama i tebe! - uti, huljo! Inae u ti pokazati koga ima pred sobom. Verdoja udari Ungera nogom i, krenuvi dalje, prie Marianu. - Vidi li sada to se ovjeku dogaa kad je hulji sekundant? - zapita ga. - Drui li se s lopovom, nee ni ti njegovoj sudbini izmai! Poznaje li ti Pabla Corteja? Mariano mu ne odgovori. - Ah, nauit u ja vas ve poslunosti. Jednom ete ipak progovoriti! Bivi kapetan udari i njega nogom. Sad je bio na redu Sternau. Taj je div bio tako vezan da nije mogao maknuti ni ruke ni noge, ali je koljena ipak mogao pridii do trbuha. - Evo me sad k tebi, pasji sine! - ree Verdoja. - Ti si nas liio ruku pa e sad to dvostruko platiti. Jesi li dobro osjetio moj udarac po glavi? Sternau se ne maknu. - Kako, nee odgovoriti? Odmah u ti razvezati jezik! Verdoja podie nogu u namjeri da i Sternaua udari, ali ovaj privue munjevitom brzinom noge k sebi, a onda se opet prui i pritisnu tolikom snagom koljenima Meksikancu trbuh da se ovaj nauznak svali i pade glavom u vatru. Dodue, odmah se pridignu, ali bolan urlik govorio je da se poteno opekao. - Moje oko, moje oko! - zaurla Verdoja. Ljudi se probudie, skinue mu ruku s oka i ustanovie da mu je u oko uao iverak gorueg drveta. Iverak se otkinuo, a vrh mu se nalazio jo u oku. - Oko je izgubljeno, jer tu nema lijenika - ree jedan Meksikanac. Verdoja je stalno stenjao, mora daje imao strane bolove. Trao je naokolo i zaklinjao svakoga da mu izvadi iverak, ali nitko se na to nije mogao odvaiti. - Tu moe samo jedan pomoi - izjavi Pardero. - Sternau. - Sternau, taj pasji sin koji je kriv za nesreu? Ispremlatit u ga na mrtvo ime! - viknu ranjenik. - On je lijenik. On e vam sigurno moi izvaditi iverak. - Onda neka to uini, da, neka to uini. A poslije, poslije u ga lancima vezati za konja, da ima stalno na umu mene i moju osvetu. Pardero prie divu i upita ga: - Jeste li vi i oni lijenik? Kako mu se utivo obratio, Sternau potvrdi kratko. Ne bi uope odgovorio da mu nije palo na pamet kako bi mogao iskoristiti ovu priliku. - Hoete li moi izvaditi iverak? -Ne znam. Moram najprije pregledati oko. - Onda doite. Ja u vam odrijeiti veze koliko bude potrebno da uzmognete ustati. Pardero skide lijeniku remene s nogu i gurnu ga prema vatri gdje je sjedio Verdoja stalno stenjui. - Pregledajte ga! - zapovijedi Pardero. Verdoja skide ruku s oka koje je bilo zatvoreno, pogleda bijesno Sternaua drugim i ree: - Nitkove, ako mi odmah ne izlijei oko, naredit u da te tipaju uarenim klijetima. Gledaj ovamo! I otvori naas ranjeno oko, a Pardero mu ga osvijetli jednim ugarkom. Razgovor sevodio na panjolskomjeziku. Sternau je bio

uvjeren da meu prisutnima samo Unger razumije njemaki. Zato, paljivo pregledavajui Verdojino ranjeno oko, apnu Ungeru na njemakom jeziku: - Ne bojte se! Ja u vas osloboditi! - to kae? - zaurla Verdoja. - Mi lijenici zovemo svaku bolest i svaku ranu latinskim imenom. Ja sam spomenuo latinsko ime ozljede - odgovori Sternau. - Hoe li se moi izvaditi iverak? -Da. - Onda ga izvadi! Smjesta! - Ne mogu dok su mi ruke vezane. - Odveite mu ruke! - naredi Verdoja. -Ali ako nam pobjegne? - upita Enrico. -Gdje ti je pamet?-odgovori mu Pardero. -Ima nas trinaest. Kako nam moe pobjei? Sastavite krug oko njega. Ljui ga posluae. Kad mu se lij enik obratio na nj emakom jeziku, Unger se nakaljao: to je bio znak da ga je razumio. Sad je Sternau mogao dalje smiljati kako da ostvari svoju zamisao. - Prstom ne mogu izvaditi iverak - ree. - Dajte mi jedan no! Dadoe mu no. Sad je bio osloboen svih veza, a uz to je imao i oruje u ruci. Sad se radilo samo o tome da se doepa puke i streljiva. Oko logora su pasli konji. Puke su bile naslagane u piramidama, a Verdoja je earpu na bokovima ovio irokim pojasom koji mu je sluio i kao novanik. Sternau stvori zaas plan. Ogleda no: bio je dobar, otar i iljast. Sad prie Verdoji i poloi mu ruku na glavu. Svi prisutni uprijee oi u njih dvojicu. - Otvorite ranjeno oko, a zatvorite zdravo! - ree mu Sternau. Na taj je nain mogao raditi stoje naumio, a da ga pri tom Verdoja ne vidi. U tren oka odreza Verdoji pojas pa mu ga skide s tijela i uhvati zubima, jer je htio da ima ruke slobodne. U isti as zgrabi svojom herkuleskom snagom Verdoju i tresnu njime o Meksikance koji su stajali u blizini, sruivi nekolicinu. Onda se zaletje, skoi daleko kroz prostor koji se meu Meksikancima otvorio, zgrabi jednu puku, uzjaha konja i odjaha trkom put zapada. Sve se to zbi u tren oka. Suvie kasno razlijee se iz petnaest grla krik straha. Svi se maie oruja; tko puke, tko pitolja, padoe brojni hici, ali nijedan ne pogodi. - Naprijed! Za njim! Moramo ga opet uhvatiti! - urlao je Verdoja. Nekoliko njih skoi na konje i pojuri u smjeru kojim je Sternau umakao. Bjeei stalno u istom smjeru, Sternau uspije ogledati svoju puku. Bila je to dvocijevka, ve nabijena. Njome je mogao izbaciti iz stroja prilian broj progonitelja. Odjednom zaustavi konja i okrenu mu glavu u smjeru odakle se uo topot konja u trku. Progonitelji nisu jahali u grupi, nego daleko jedni od drugih. Bili su uvjereni 255da e Sternau bjeati stalno u istom smjeru pa e im uvijek biti sprijeda, tako da e morati uti topot kopita njegova konja. Nisu mogli zamisliti da e se zaustaviti i saekati svoje neprijatelje. U dubokom mraku mogli su oni njega i on njih uti, ali ne i vidjeti. Sternauov konj zaslade. Sternau odmah sjaha i primora konja da legne na zemlju. Meksikanci ga as zatim stigoe i projurie pojedinano pored njega, desno i lijevo od mjesta gdje se skrio. Sternau se u tren oka osovi na noge, die konja, skoi u sedlo i poe u potjeru za njima. as zatim on se nae meu onom dvojicom. Oni nisu predstavljali za njega nikakvu opasnost, jer gaje svaki od njih smatrao svojim drugom. Sternau spusti kokot na svojoj puci, zgrabi je za cijev i potjera konja u nekoliko skokova u neposrednu blizinu Meksikanca koji je jahao desno od njega. Zamijetivi konja, Meksikanac viknu: -Tjeraj dalje lij evo! Uto ga Sternauov kundak zviznu po glavi. Smioni lijenik zgrabi omamljenom Meksikancu uzde i zaustavi mu konja. U tren oka opljaka Meksikanca i otjera konja. Potom prie svom lijevom susjedu. Ovaj viknu: - Meni nareuje da tjeram lijevo, a sam se ne dri smjera. - Tjeraj vie udesno! -Odmah! -odgovori Sternau. ovjek se jo nije ni snaao kad ga udarac kundakom izbaci iz sedla. I njemu Sternau odue sve stoje mislio da e mu moi posluiti, a onda otjera uplaenog konja. Zatim zastade askom i osluhnu. Kad razabra da Meksikanci jure trkom samo jo desno od njega, okrenu i on tamo, zaustavi se i pogleda obje opljakane puke. Bile su tojednocijevke, obje nabijene. Imao je, dakle, s ranije opljakanom dvocijevkom, sada etiri hica, a to mu je bilo vie nego dosta, jer je sad imao za sobom jo samo dva progonitelja. S njima je mogao lako izii nakraj. - Hej! - viknu. - Doite ovamo! Uhvatio sam ga! On zaustavi konja i primijeti da su i ona dvojica zastali. - Gdje si? - oglasi se jedan od njih. - Evo me, tu sam! Oborio sam ga! Jedan za drugim dojurie obojica. Sternau naniani dvocijevku i u isti as planue dva hica: pogoeni, jahai se zaljuljae i padoe s konja. Konji se ne makoe. Sternau osluhnu ponovo; u mranoj noi nije se nita ulo. Samo su etvorica, dakle, poli za njim u potjeru. On sjaha s konja i pretrai ranjenike. I njima odue sve to su pri sebi imali pa je sad imao pet puaka, nekoliko noeva i pitolja, dvije ome i dovoljnu koliinu streljiva. Osim toga, naao je u Verdojinom kaiu mnotvo zlatnika i novanica. Bio je, dakle, svime snabdjeven, samo ne hranom. Ali to mu nije zadavalo briga. Brzo privrsti svoj plijen na sedla oba konja, sveza ih zajedno, uze u ruke uzde i zae u nepoznatu pustinju. Glavna mu je briga bila da izbjegne potjeri, jer je bio siguran da e u osvit dana opljakani razbojnici biti pronaeni. Oekivao je da e i na njegov trag naii pa je zato trebalo progonitelje zavesti na krivi trag. Slutio je da e iz haciende poi u potjeru za razbojnicima. Trebalo je zadrati to due razbojnike na istom mjestu. Zato odlui da e jahati uokrug: nekoliko je sati jahao prema zapadu, onda krenu na jug i najzad, jaui ponovo tri sata, stalno u istom smjeru, udari opet put istoka. Tako stie u zoru na jedno mjesto koje je lealo dva sata daleko od mjesta gdje se ranije nalazio logor razbojnika. Tu pusti konje da se odmore, da pasu i piju, a sam popui nekoliko cigareta, od onih koje je oduzeo svojim progoniteljima. Potom uzjaha konja i odjaha dalje. Ve su prola vie od etiri sata otkako je dan svanuo kad Sternau stie na mjesto gdje je ranio posljednja dva

Meksikanca. Pretraivi itav kraj, doe do uvjerenja da je eta razbojnika prola onuda sa zarobljenicima, ali bez ranjenika, poavi za njim u potjeru. Nasmija se tome, jer se sada, jaui u krugu, nalazio iza njih, dok su oni bili 257uvjereni da se nalazi ispred njih. Odmah pojuri za njima. Poi u potjeru za njima s dva konja nije bio lak pothvat, ali Stemau je imao jednu prednost pred svojim neprijateljima: estim mijenjanjem konja mogao je razviti znatno veu brzinu. Sternau stie na mjesto s kojega je prije skrenuo na jug i razabra po tragovima da su se razbojnici zaustavili da vijeaju, ali onda opet poli za njim. Kad je zatim nakon dva sata stigao na mjesto s kojega je prije udario put istoka, razazna po tragovima kopita daje ondje ponovo odrano vijeanje. Ali na tom je vijeanju ranija odluka morala biti izmijenjena: Meksikanci nisu, naime, poli njegovim tragom, nego su krenuli put zapada, upravo prema pustinji Mapimi. On poe sad za njima. Po tragu koji su oni za sobom ostavili, mogao se utvrditi njihov broj. Indijanci i lovci jau uvijek jedan za drugim, u gujem redu, pa se po njihovu tragu ne moe razabrati koliko ih ima. Ali Meksikanci su jahali jedan pored drugoga, sastavljajui poiroku etu. Sternau izbroji trinaest pojedinanih konjskih tragova. Bili su, dakle, svi na okupu, dakako bez one etvorice to ih je ve savladao: Verdoja, Pardero, etiri zarobljenika i sedam Meksikanaca. S pravom se mogao nadati da e se iste veeri moi uuljati u njihov logor i opet nekoliko njih onesposobiti za dalju borbu. Tjeei se tom milju, pouri naprijed. Kad su prethodne veeri etvorica Meksikanaca poli u potjeru za Sternauom koji im je umakao, njihovi su drugovi ostali na mjestu gdje su se utaborili i oslukivali, nastojei uti to se zbiva u tihoj noi. Verdoja ak nije osjeao da ga boli oko. Tiina potraja due vremena, a onda odjednom planue u daljini dva hica, ali odjeknue tako tiho da im jeka jedva doe do njih. - Uhvatili su ga! - viknu Pardero. - Da, ali ne iva - bjesnio je Verdoja. - Ubili su ga, hulje! Kako u se sad moi osvetiti? Tko e mi oko izlijeiti? 258 -Piramida boga i - Moda je samo ranjen - ree jedan Meksikanac. - Taj je div, kako se ini, neobino ilav. -Ako je samo ranjen, prenijet e ga ovamo. Za pola sata bit e sigurno tu. Proe pola sata, ali ne doe nitko. Verdoja se uznemiri. - Zato kasne ti ljudi? - ree. - Tu e mi nemarnost platiti! Proe jo pola sata, proe i itav jedan sat, ali ne doe nitko. Verdoju je toliko boljelo oko da ga je morao pokriti maramicom. Sad mu je niz obraze kapala otra tekuina pa ju je stalno brisao. Nije mogao spavati. Provede no bjesnei i psujui, a onda, im svanu dan, posla dva Meksikanca u potragu za etvoricom njihovih drugova. Meksikanci uzjahae konje i krenue na put. Nakon nekog vremena naoe oni jednog svog druga gdje lei na zemlji omamljen. Bio je opljakan, a konj mu je, otjeran odanle, pasao na izvjesnoj udaljenosti. Uhvatie konja i popee na njega druga. Preli su jedva tristo koraka kad naioe na drugog jahaa, kojega je Sternau udarcem kundaka izbacio iz sedla, pa i njega popee na konja. Pet minuta kasnije naioe na preostala dva ranjena jahaa, kojima je Sternau oduzeo konje. I njih popee na konje pa se sva estorica vratie u logor. Kad ih iz logora ugledae, svi im, puni nade, potrae u susret. - Da, a gdje vam je Sternau? - upita ih Verdoja. - Mi smo nali samo njih. Sva su etvorica opljakani. Kod tih rijei zasja u oima zarobljenih mukaraca bljesak nade, a Emma kriknu od radosti. - Mir! - viknu Verdoja. - Prerano se radujete. Jo nam nije umakao. Naprijed, u potjeru za njim! Moramo pronai kojim je smjerom udario. Vezae zarobljenike na konje, a onda svi uzjahae i krenue put mjesta gdje su se Meksikanci sukobili sa Sternauom. Kad stigoe do cilja, pretraie s najveom panjom itav kraj, ali nikako nisu dokuili kako ih je Sternau mogao 259svladati. - Mora daje sam avo u njemu - ree jedan od onih ljudi i pri tom se prekrii. -Ne moe bjegunac bez avolje pomoi izbjei potjeri etiri ovjeka! - uti budalo! - odgovori Verdoja. - Taj je Sternau samo lukavac, i nita drugo. Oteo je dvojici ranjenika konje, tim tragom treba poi za njim u potjeru! Krenue. Kad primijetie da trag vodi na jug, odrae opet vijeanje. - Vratit e se na haciendu - ree Pardero. - Nee - odgovori Verdoja. - Hacienda se nalazi prema istoku, a ne prema jugu. Sternau ima druge namjere. Da se htio vratiti na haciendu, krenuo bi tamo s mjesta gdje se sudario s naima. On je, naprotiv, nekoliko sati iao u suprotnom smjeru i zaao u pustinju, i zato moramo biti na oprezu. Produimo njegovim tragom! Oni produie nekoliko sati njegovim tragom i stigoe najzad do mjesta gdje je skrenuo prema istoku. - Vidite, ja sam bio u pravu! - ree Pardero. - On se vratio na haciendu da tamo zatrai pomo. - Glupost! - odgovori Verdoja. - Nas ima samo devet. ovjek koji je za pet minuta svladao etiri ovjeka nee valjda putovati dva dana da bi dovukao neku pomo. Sternau nije budala. Do haciende putovao bi dva dana, od haciende do ovamo opet dva dana, pa bi se zadrao na putovanju etiri dana, u najboljem sluaju tri dana. Za to bi vrijeme nai tragovi bili zameteni, a u svakom sluaju bili bismo pred njim itava tri dana, pa nas vie ne bi mogao stii. - A to onda namjerava taj ovjek? - zapita Pardero. - Sternau se doepao pet puaka. Zato? Da bi ih vukao sobom? Ne. On na taj nain raspolae sa est hitaca, jer jedna puka ima dvije cijevi. To je znak da ima nas u vidu. On vodi sobom konje dvojice ranjenika. Zato? Time e postii veu brzinu, jer kad se njegov konj zamori, on e uzjahati slobodnog konja ije su snage svjee! - A zato jae put istoka? - Meni stvar izgleda jasna. On jae u luku. Tamo iza brda on e okrenuti na sjever pa e nam doi iza lea. Moda eli time

dobiti na vremenu, jer, dok ga mi gonimo u krugu, on e nas moda zadrati, da bi saekao pomo s haciende. Vi znate daje Sternau onaj uveni Gospodar Vrleti. Vjerujte mi, on ne zazire od sukoba s nama, on je to dokazao. Nego, sad mi jejasno kuda on cilja, zato mu i neu pasti na lijepak. Ja sam uvjeren da e on na svakom prenoitu ponekoga od nas savladati. U borbi s takvim znalcem savane ovjek nije nikad dosta oprezan. Zato ne smijemo ni misliti da negdje zanoimo. Jahat emo do sutra ujutro, potom emo nekoliko sati poinuti, a onda ponovo jahati do prekosutra ujutro, dok ne stignemo do cilja, odnosno do zapadnog ruba pustinje. On e, naprotiv, morati logorovati dvije noi redom pa e nas tako izgubiti iz vida. - A hoe li nai konji i naa etiri ranjenika izdrati taj naporan put? - Ranjenike treba prenijeti na moju haciendu. Mi drugi stii emo sutra ujutro do jednog ribnjaka. Tamo e se konji moi napojiti, a imat e i dovoljno pae. Prekosutra ih neemo vie trebati, jer emo na svakom panjaku moi nai odmorne konje. -A djevojke? - E, morat e izdrati. Zarobljenicima emo osloboditi ruke pa se nee tako lako umoriti. Na rubu pustinje ostavit emo nekoliko ljudi koji e saekati Sternaua. im ga ugledaju, moraju ga uhvatiti ili mu tanetom prosvirati glavu. A sad naprijed! Verdoja dokaza time daje prozreo Sternaua i daje lukaviji nego stoje ovaj mislio. Ako ostvari svoj plan, otmica mu je uspjela, a Sternau e biti ili ubijen ili uhvaen. Zarobljenici su sad sami mogli upravljati konjima, jer su im ruke bile osloboene. Taje mjera primijenjena ipak vrlo oprezno pa se zarobljenici nisu mogli sasvim osloboditi. 261Meksikanci koje je Sternau ranio dokopae se zaobilaznim putem Verdojine haciende. Brojano smanjena eta kasala je sada trkom prema pustinji Mapimi. Verdoju je silno boljelo oko, a to se moglo vidjeti i na izoblienim crtama njegova lica, ali se ni jednom jedinom rijei ne potui. U sebi je strahovito bjesnio, ali sad je najvanije bilo stii to prije do cilja. Zasad je osvetu trebalo odloiti. Tako su itav dan jahali prema zapadu, preko kamenitih polja, golih vrleti i pustih pjeanih naslaga, pa stigoe uveer do same ume, to se jednim dijelom pruila u pustinju. Tu se zaustavie pola sata da odmore umorne konje, a zatim krenue ponovo dalje. Dok su dani u tim krajevima vrui, noi su vrlo studene. Ta je studen dobro dola eti, jer su ljudi sad bili pokretniji, a i konji se nisu toliko zamarali. Uostalom, meksiki su konji i inae nevjerojatno izdrljivi. U PIRAMIDI Sutradan stigoe do ribnjaka za kojim su toliko eznuli pa se zaustavie da se odmore. Skidoe konjima sedla i pustie ih da piju i pasu do mile volje. Ljudi se okrijepie hranom to su je sobom ponijeli, a neto od te hrane dobie i zarobljenici. Kad su osvjeeni konji poeli rzati, skakati i u igri jedni na druge nasrtati, bio je to znak da nisu vie umorni pa druina krenu dalje, kao ranije, istim smjerom. Prolazili su sad kroz umovit predjel, as kroz panjake, as kroz umice. Podvee su morali proi ak kroz oveu umu, a sutradan ujutro stigoe do ruba ume i pred njima se ukaza visoravan. Potom uoe ujedan klanac, koji se malo zatim proiri u ljupku dolinu. Tu se zaustavie i ponovo odmorie konje. Pretpostavljali su da e sve do veeri moi izdrati napore puta. Od doline odvajao se na jednu stranu umovit klanac. U taj klanac smjesti Verdoja tri ovjeka. Oni su trebali vrebati na Sternaua, za kojega je pretpostavljao da e se zaustaviti ondje due vremena da bi ispitao tragove koji su vodili do logorita. Verdoja je raunao s tim da se Sternau nee pojaviti ondje prije veeri narednog dana, a dotle je mogao svojim ljudima poslati u pomo preostale pratioce. Na daljem njihovu putu klanac je uvirao u prostranu ravnicu koja se sastojala od bogatih panjaka. Udarie putovima na kojima nisu nikoga sretali. Danje odmicao, a oni nisu jo vidjeli haciendu, mada su nasluivali da se nalaze u njenoj blizini. Kad se mrak spusti, zaustavie se pred jednom 263visokom, golemom graevinom u obliku piramide ije je podnoje bilo okrueno stijenama i grmljem. Verdoja turi prst u usta i zviznu. Odmah zauta neto u grmlju i pred njim se pojavi jedan ovjek. - Da li je moj kurir bio kod tebe? - upita ga Verdoja. - Da, senjor - odgovori ovjek. - Donio mi je vae pismo i ve je sve spremljeno. - Onda me vodi! Ostali neka ekaju ovdje dok se ne vratim! Verdoja prie Emmi, privrsti joj ruke na leima, odrijei je i skide s konja pa je gurnu u grmlje. Ona se ne usprotivi, jer uvidje da bi joj svaki otpor bio uzaludan. Potom joj vezae oi. Verdoja je uze u naruje i ponese je sobom. Malo zatim ona nasluti po tome kako su mu koraci odjekivali da se nalaze pod mranim svodom i osjeti da se as penju, as sputaju, a zrak da postaje sve tei. Najzad zakripae jedna vrata i Verdoja je malo zatim spusti na zemlju. Kad joj skide povez s oiju, Emma vidje da se nalazi u jednoj odaji izdubljenoj u kamenu, koja je bila duga otprilike dva i po metra, iroka metar i sedamdeset i pet centimetara, a visoka dva metra. Odaja je bila gotovo prazna: jedna slamarica, vr s vodom, komad suha kruha i dvostruki okovi privreni za jednu od uzdunih stijena - to je bilo sve to se u njoj nalazilo. Verdoja je drao u ruci svjetiljku. Vodi se povukao s vrata okovanih eljezom. - Sad smo konano na cilju - ree Verdoja pobjedonosno. - Odavle nee nikad vie moi umai. Zato u ti skinuti remenje. On je oslobodi i pri tom mu pogled zdrava oka kliznu preko njenog lika. - Ali, senjor, to sam vam uinila - uzdahnu nesretna djevojka sva uplaena - da ste me oteli i na takvo mjesto doveli? - Ti si meni srce otela - odgovori joj on. - Nauit e kako e mi uzvratiti ljubav. Verdoja prui ruku u namjeri da je privue k sebi. Ona uzmaknu ustraena. - Nikad, zlikovce! - viknu ona, povukavi se u najdalji kut. - Bit e ti ve meka. Odmah u ja to tebe nauiti! On joj ponovo prie. Sad posegnu ona rukom u svoj pas, izvue iz njega no, zamahnu njime prema Verdoji i otro mu zaprijeti: - Natrag, inae u se braniti! Meksikanac se uplai i uzmaknu. Ali onda se nasmija podrugljivo i ree: - Bojim se noa u tvojoj ruci koliko i igle. Daj ga ovamo! Krenuo je da joj uzme no, ali kako je imao samo jednu ruku, najprije poloi svjetiljku na zemlju. Ona onda die no, u namjeri da ga udari.

- Ja sam slaba djevojka, ali vi imate samo jednu ruku. Da se niste usudili dotai me! Verdoja zastade askom. Uto ue iz hodnika vodi, koji je pred vratima oslukivao razgovor, i zapita: - Da vam pomognem, senjor? - Da - odgovori Verdoja. - Doi ovamo i oduzmi joj no! Emmi bi jasno da se od dvojice nee moi obraniti, ali ipak ne izgubi nadu da e moi odbiti taj surovi napad. Stavi sebi odluno no na grudi i zaprijeti im: - Ako se usudite dotai me, ubit u se. Lice joj pri tim rijeima poprimi takav izraz da joj je Verdoja morao povjerovati. Ali on nije htio da se to dogodi. Zato zadra slugu koji je ve pruio ruku prema njoj i ree: - Ostavi je! Ona mi nee umai! Glad je nemilosrdan domain, brzo e slomiti njenu upornost. Od danas joj se nee davati vie jelo. Vidjet emo kako e dugo izdrati! On podie svjetiljku sa zemlje i napusti zatvor. Sluga poe za njim, vrata se zatvorie i Emma u kako kripnu teak zasun koji je trebao onemoguiti bijeg. Navikla na slobodu i neovisnost, amila je sad u tijesnoj, mranoj, u kamenu izdubljenoj odaji. Leala je na slami, a prljava joj je voda bila jedino pie. Svje zrak nije mogao prodrijeti u tu bijednu prostoriju, a Emma je uz to bila osuena gladovati, jer joj komad kukuruznog kruha, to joj ga ostavie pored vra s vodom, nije mogao utaiti na due vrijeme glad. Djevojka je za vrijeme svog dugog puta u zatoenitvo izmijenila nesmetano nekoliko rijei s Karjom, pa joj tom prilikom Indijanka preporui da, ako ikako moe, nabavi neko oruje, da bi se njime u nevolji mogla obraniti od napada. Emma poslua taj dobri savjet. Sad je imala uza se no i ve je bila iskusila kakvu korist ima od njega. Drala ga je vrsto za drak, rijeena da ne dopusti nikome da joj ga otme. Ali dugi put i posljednji nastup bili su toliko iscrpli njene tjelesne i duevne snage da se svalila na leaj i briznula u pla. Ona se nalazila duboko ispod zemlje kao rtva jednog nemilosrdnog zlikovca pa se sad jedino nadala da e je Sternau uspjeti pronai. Verdoja se meutim sa svojim slugom vrati onima koji su ga ekali pred piramidom. Piramida, ostatak drevne meksike arhitekture, sagraena od opeka, bila je podignuta na stjenovitom tlu. Na tom su tlu, prije same gradnje bile izdubene u kamenu brojne odaje meusobno povezane hodnicima. I piramida je bila ispresijecana takvim hodnicima, u kojima su kneevi i sveenici propalog carstva uvali svoje tajne i sluili bogu Suncu. Zub vremena izgrizao je opeke, a u nastalim pukotinama nikle su biljke koje su sve dublje i dublje tjerale svoje korijenje. To je graevinu jo vie razjedalo. Vrh joj je bio oronuo i veim dijelom olujama ve raznesen pa je sad liio na breuljak koji se, obrastao grmljem od podnoja do vrha, na povrini pomlauje. Ali u unutranjost oluje i kie nisu mogle prodrijeti. Svean izgled odaja i hodnika nije se vjekovima nimalo izmijenio. Stara se graevina nalazila usred posjeda koji su pripadali jo Verdojinim precima. Jedan od njih traio je pristup piramidi, dok ga najzad nije naao usred ruevina, meu kamenjem i opekama. Nije o tome ni s kim govorio, i tako je ta tajna prenoena u obitelji s koljena na koljeno. Od toga vremena u unutranjosti piramide dogodilo se mnogo toga to nije smjelo izii na vidjelo, jer je moralo da izbjei nadzoru zakona. Sluga koji je pratio Verdoju i Emmu bio je sad uvar drevne graevine i pouzdanik njenog vlasnika. Obojica su najbriljivije uvali njenu tajnu sigurni da se jedan u drugoga mogu uzdati. Kad se Verdoja vrati iz piramide, naredi da se Indijanka odrijei s konja. Vezae joj oi, a to uinie i Parderu. Ovaj se, dodue, pokua suprotstaviti, ali najzad pristade na to, kad mu Verdoja ree da ulaz u piramidu nee nikad nikome ni pod kojim uvjetom pokazati: kad ue u unutranjost piramide, moi e Pardero skinuti povez i nesmetano obii graevinu, ali ulaz mu mora ostati i dalje tajnom, koju ne smije otkriti ni on ni itko drugi. uvar uhvati djevojku, a Pardera povede Verdoja. Naoe se ponovo pred elijom u kojoj je amila Emma. Pored te elije nalazila se druga, slina elija, koju sad otvorie: u nju je trebala biti smjetena Indijanka. - Ja idem sad po druge zarobljenike - ree Verdoja Parderu. - Gledajte da svrite s Karjom! Kad svrite, zazovite samo na izlazu iz hodnika ili saekajte. On se potom udalji s uvarom. Pardero skide djevojci povez s oiju i oslobodi joj ruke, tako da se mogla slobodno kretati. Bio je zadrao svjetiljku pa je sad promatrao poudnim pogledom ovo lijepo stvorenje. - Sad te meni vie nitko nee oteti! - ree joj. U njenim oima bljesnue ponos i srdba. Ki uvenog poglavice, sestra ne manje uvenog Bivolskog ela, nije se ni najmanje bojala jednorukog potporunika. - Kukavico! - odgovori mu ona glasom u kojem se osjeao prizvuk najdubljeg prezira. - Ja kukavica? - zapitaj e on, nasmij avi se pri tom. - Zar vas nismo pobijedili? Zar vas nismo zarobili i ovamo doveli? - Da, zarobili na prevaru, kad smo spavali. Pravi ovjek ne bori se sa enama. Zar vam nije Sternau umakao. To je bio ovjek, njega ste uzalud uvali. Vi ste kao prerijski vukovi: napadate samo nou, samo kad ste sigurni da ste u nadmoi, ali zavijate od straha kad ujete daje negdje pao hitac. Ja sam djevojka, ali ja te se bojim koliko i kakvog kukca to oko mene zuji, a ja ga mogu zgnjeiti vrhovima svojih prstiju. - uti! U mojim si rukama, pa ovisi samo o tvom ponaanju hou li te smrviti ili ti sadanje stanje olakati. - Mene bi ti smrvio? - nasmija se Karja. - E, nisi ti ovjek koji bi mogao smrviti sestru Bivolsicog ela. Samo me dotakni, i vie te nee biti. Ona je stajala pred njim i prijetila mu podignutom rukom. On joj prie i prui prema njoj neozlijeenu ljevicu, kao da je hoe privui k sebi. Njoj sinu misao da mora poto-poto doi do oruja. Hrabru Indijanku nimalo ne uplai misao da bije Pardero mogao napasti. Prie Parderu korak blie, turi munjevitom brzinom obje ruke u Parderov opasa i izvue iz njega no i pitolj. Pri tom ga tako snano udari, da gaje potisnula na vrata. Onda uperi pitolj u njega, a u lijevoj joj ruci bijesnu otrica noa. - ekaj, mrcino, ja u te ve ukrotiti! - viknu Pardero, gotov da nasrne na nju. - Da se nisi makao! - doviknu mu Indijanka. - E, djevojka ne puca tako brzo! - nasmija se on i nasrnu na Karju. Uto ve planu njen hitac, a on jauknu glasno, jer mu se tane zari u usta, razmrskavi mu pri tom donju eljust i ranivi mu jezik. - Sotono, to e mi platiti! - zahrope on i, pokrivi kljastom rukom ranu, nasrnu na nju lijevom rukom.

Sad joj bijesnu u ruci no i ona ga sjuri mahnitom brzinom jedanput, dvaput, triput, do drka u grudi napadau. - O, Dios - zastenja on i zatetura se. - avo te odnio! - odgovori ona i sjuri mu po etvrti put no meu rebra, pogodivi ga sad u srce. Pardero klonu na koljena, a onda se srui poleuke na slaman u. Hrabra djevojka kleknu odmah pored njega, oduzme mu drugi pitolj, kesu sa streljivom, sat, torbu sa ivenim namirnicama koja mu je visjela o ramenu, ukratko sve to je imao uza se. Uto zau da netko u blizini snano kuca. - Tko je, tko to kuca? - zapita. - Ja, Emma! - zau se mukao glas. Karja vrisnu od radosti, uze svjetiljku i odmah se nae pred vratima susjedne elije. Morala je uprijeti sve sile da bi pomakla stari zahrali zasun. Kad joj to poe za rukom, Emma joj potra u susret. - Ti si se domogla oruja i svjetla, ti si slobodna? - viknu bjeloputa djevojka. - Domogla sam se oruja, ali nisam jo slobodna - odgovori Indijanka. - Ti si pokucala. Zar si znala da sam u tvojoj blizini? - ula sam dva glasa, jedan muki i jedan enski, a onda je pao jedan hitac. Tko je to pucao? - Ja. Najprije sam razmrskala Parderu eljust, a zatim sam ga izbola noem. - Boe, to je strano! - uzviknu Emma. - Strano? - zapita Karja. - Nije to strano, uinila sam to u nunoj obrani, dobio je stoje traio. Nego, sad ne smijemo gubiti vrijeme. Neemo valjda dopustiti da nas ponovo zatvore. Ima li kakvo oruje? - Ovaj no. Otela sam ga Verdoji. - U redu. Vidim da i ti zna biti hrabra. Uzmi ovaj pitolj. Tko nas se samo dotakne, past e od naeg oruja. A sad doi, pretrait emo hodnik! Krenue u mraan rov, smj erom iz koj ega su dole prethodnu veer. Hodnik je bio uzak i nizak, a zrak je u njemu bio teak i zaudarao na plijesan. Karja je ila pred Emmom. Odjednom zastade i vrisnu od radosti. 269-KSELHS - Stoje? - zapita je Emma. - Dobre smo sree! - odgovori Indijanka. - Neemo ostati u mraku, niti emo gladovati. Gledaj ovamo! Do zida u hodniku nalazila se na tom mjestu duboka, etvrtasta jama sa zalihom tortillasa, kako Meksikanci zovu svoje plosnate kukuruzne kolae. Do kolaa se nalazilajedna velika boca, puna ulja, kako se inilo pri svjetlu svjetiljke. - Kakve li sree! - ree Emma. - Ja sam ve mislila da u umrijeti od gladi u toj stranoj graevini! - Ne, od gladi nee umrijeti. Imamo sad te kolae, a ja imam osini toga i torbu punu ivenih namirnica koju sam skinula s Pardera. A sad poimo dalje! - Zar nije opasno zaci u te hodnike? Mogle bismo zalutali ako odemo predaleko u unutranjost graevine. - Ne. Ja znam kojim smo putem dole. Imala sam, dodue, povez na oima, ali sam osjeala da se vrata mog zatvora otvaraju prema strani s koje smo dolazile. Ile su polako i stigle najzad do vrata, zatvorenih tekim eljeznim zasunom koji je bio, kao to se to lako moglo vidjeti, pred kratko vrijeme nauljen. Vrata su bila samo prislonjena. Djevojke ih gurnue i uoe u drugi hodnik koji je s preanjim inio pravi kut. Karja ispita oprezno najprije vrata pa utvrdi da su i na unutranjoj strani imala zasun pa su se mogla zatvoriti jednako iznutra kao i izvana. - Sve je to bilo dobro promiljeno - ree Karja. - Vanjskim zasunom mogao se zatvoriti hodnik u kojemu su se nalazile nae elije, a unutranjim su se oni koji bi nas posjetili mogli osigurati od bilo kakvih smetnji. - Jeza me hvata kad na to pomislim - prizna Emma. - Kakva nam je sudbina predstojala! - To je sreom otklonjeno. - A to nas sada eka? - Ja se jo uvijek nadam da e Sternau poi naim tragom pa e tako moda otkriti i na zatvor. Imamo oruja, streljiva, ulja i hrane. Neemo se predati. Da mije samo znati na koju nam se stranu valja okrenuti, desno ili lijevo! - Sluaj! - apnu Emma. Obje osluhnue. Iz dna hodnika dopre do njih um koraka koji su im se sve vie pribliavali. -Natrag! Zatvorimo vrata! - zapovijedi Karja. Djevojke uzmaknue, zatvorie za sobom vrata i navukoe zasun. Neiji se koraci pribliie i - prooe mimo vrata. Ljudi koji su se pribliili nisu ni pokuali otvoriti vrata, samo su ih dotakli, kao da su se htjeli uvjeriti jesu li otvorena ili ne. - Proli su, bilo ih je nekoliko - apnu Emma. - Da, etvorica, tako mi se uinilo - ree Karj a. - Vj eroj atno Verdoja i uvar sa senjorom Marianom i senjororn Ungerom koje su doveli sobom. Zaustavili su se! Sluaj! Sto govore? Prolaznici su se bili tek malo udaljili, kad se zau Verdojin glas: - Stani, stigli smo! Jednoga ovamo, u tu sobu, drugoga u tu drugu, do njega. Hajde! Nekoliko se trenutaka nije ulo nita, a onda krinu zasun. Zatim se dva ovjeka vratie. Zaustavie se pred vratima hodnika i pokuae ih otvoriti. -Ah, Pardero se zatvorio - nasmija se Verdoja. - E, nije trebao to uiniti! - promrmlja uvar. - Sad emo ga morati ekati. - E, ovjek ne eli da ga se ometa. Samo neka ne misli da u se ja prema njemu ravnati. -Ali ako se htjedne vratiti? - Onda e se morati strpjeti. - Mogao bi zaci u hodnike pa zalutati ili vidjeti neto to ne bi trebao.

- Zatvorit emo najblia vrata, da ne uzmogne zaci daleko u ovaj hodnik, pa e se morati strpjeti i ekati nas dok doemo po njega. -Ako pak izie iz elije na stranja vrata? - Ni u tom sluaju nee stii daleko. Stranja vrata nee moi otvoriti, jer ne zna kako se otvaraju. Hajde, za jedan sat se vrati po njega! Oni odoe, a djevojke odahnue, jer im misao da bi mogle biti uhvaene nije bila ni najmanje prijatna. Osluhnue dok koraci zamrijee, a onda Emma zapita: - to emo sad? - Oslobodit emo oba zarobljenika. U etvero se onda ne trebamo bojati. Emma otkrauna ponovo vrata, gurnu ih, i obje djevojke uoe sad u popreni hodnik i naioe na dvoja vrata koja su se nalazila jedna pored drugih. Karja pokuca na prva vrata, ali joj nitko ne odgovori. Onda pokuca na druga vrata, ali i tu joj se nitko ne odazva. Tada "povue zasun i osvijetli svjetiljkom otvorenu eliju. Svjetiljka obasja muko eljade koje je, vezano dvostrukim lancem, lealo na zemlji. - Senjor Unger! - ree, prepoznavi ga. - Zato ne odgovarate? Lanci zazveae, jer se kormilar, radosno iznenaen, pokrenuo. Nijeje odmah prepoznao, jer je odloila svjetiljku na zemlju i tako ostala u sjeni. Ali sad ju je po glasu odmah prepoznao. - Senjorita Karja! - kliknu on zaueno. - Kako ste uspjeli doi ovamo? - Oslobodile smo se! - odgovori ona. - Oslobodile? Tko se to jo pored vas oslobodio? - Senjorita Emma. -Ah, ona je tu, s vama? - Da, tu sam - odgovori Emma i stupi u eliju. - Hrabra Karja ubila je Pardera, uzela mu oruje, a onda oslobodila mene. Sad emo i vas osloboditi. - Hvala Bogu! - viknu Unger kojemu je bilo laknulo. - A Verdoja je otiao? - Da. uvar e se vratiti tek za jedan sat. - Onda imamo vremena. Senjor Mariano lei tu blizu. -1 njega emo osloboditi - ree Karja. - Nego, ime emo vas osloboditi lanaca? Nemamo kljua za bravu. - Oh - ree Unger. - Lanac nema uope brave, ve je privren za zid na vie mjesta klinovima, do kojih ja ne mogu dosei. Pogledajte, senjorita. Bilo je kako je on rekao. Leao je na leima i obje su mu ruke bile vezane za dvostruki lanac, tako da desna nij e mogla osloboditi lijevu, ni lijeva desnu. Karja vidje na prvi pogled kako se Unger moe osloboditi lanca, i as zatim Unger se ve osovio na svoje noge. Osloboen okova kojima je bio sputan u eliji, snani pomorac prui udove i krv mu ponovo punom snagom potee ilama. -Ascuas, to je prava srea u nesrei! - ree. -Ali sad neemo ni pitati ni priati, sad treba misliti na senjora Mariana. Izioe i otvorie susjednu eliju. I Mariano se nije odazvao kad mu pokucae na vrata, jer je mislio da mu se to jedan od njegovih muitelja hoe narugati. I on je bio vezan kao Unger, pa ga zato lako i brzo oslobodie. Sad su im djevojke morale priati kako su se uspjele osloboditi. Oni ih obasue pohvalama, a one naoe u njima snane i hrabre zatitnike. Mariano predloi da djevojke zadre noeve, a pitolje da predadu njima. To uinie i uglavie da se nikako nee vie rastajati. Pojedinano su mogli nastradati. Zalihu hrane ipak podijelie na etiri dijela, jer se nije moglo znati to se sve moglo desiti. Ponijee sobom i ona etiri vra, svatko je od njih morao imati svoj. Unger i Mariano podijelie zatim naboje koje je Karja uzela Parderu, a kormilar turi najzad u dep bocu s uljem. Parderov sat nije na alost iao, pa za njih nije imao nikakve vrijednosti. Sad su imali uza se sve to su im mrani hodnici pruili pa odlui se najprije te hodnike pretraiti. Hodnik u kojemu su se nalazile elije zarobljenika bio je pa prednjoj strani zatvoren vratima, a na stranjoj se strani zavravao otvorenom sobom usjeenom u stijene. Iz te se odaje izlazilo u hodnik, u kojemu su bili enski zatvori. Ovaj je 273hodnik vodio ravno do jednih vrata koja su bila zatvorena s dva zahrala eljezna zasuna. Unger i Mariano ih nisu uspjeli otvoriti ni zdruenim snagama. To su bila vrata za koja je Verdoja rekao: - On ih nee moi otvoriti, jer ne poznaj e tajnu. - to emo sad? - zapita Unger. - Ne moemo ih otvoriti. - Mora da imaju neku tajnu napravu - ree Mariano. - Trait emo je, moda emo je pronai. Uzalud osvij etlie svaki pedalj na vratima i oko njih, opipae rukama i nogama svako ispupenje i svako udubljenje na vratima, na tlu i na zidovima. - Uzalud traimo - ree Unger. - Na taj se nain neemo osloboditi. Moramo se lukavstvom spasiti. Sad e se uskoro vratiti uvar. Moramo ga uhvatiti. A kad bude u naim rukama, primorat emo ga da nam pokae put u slobodu. - To je najbolji i jedini siguran nain da se oslobodimo -sloi se s njim Mariano. - Imamo kresivo koje je Pardero imao uze se pa moemo bez brige ugasiti nau svjetiljku, da nas ne bi odala. Vratimo se u prednji dio hodnika i otvorimo vrata koja ga zatvaraju. Jedan e od nas ostati u hodniku, a drugi e se sakriti iza prislonjenih vrata. im se uvar pojavi, uhvatit emo ga i svladati. - A mi? - upita Karja. - Vi ete se sakriti u eliju u kojoj je bila zatvorena senjorita Emma. U drugoj eliji lei Parderov les ije vam drutvo ne moe biti prijatno. Tako uinie. Obje se djevojke sklonie u eliju, Mariano ostade u mranom hodniku, a Unger se sakri iza vrata. Morali su dosta dugo ekati dok iz daljine nisu zauli um. Zatim zaue u daljini muklo udaranje o jedna vrata, potom neko neobino unjkanje i najzad korake koji su se polako pribliavali. Stie uvar. Njegova bljetava svjetiljka irila je na malu udaljenost nesigurnu svjetlost koja se sve vie bliila i najzad obasjala otvorena vrata. Odjednom ovjek zastade. - Senjor Pardero! - zazva poluglasno.

Nitko ne odgovori. Zato ovjek prie blie ulazu i baci pogled u hodnik. krto svjetlo pade na Marianov lik koji se bio naslonio uza zid. - Senjor Pardero? - zapita uvar. - Da - odgovori panjolac iskrivljenim glasom. - Senjor Verdoja se ve vratio na haciendu, ja vas moram odvesti k njemu. -Agdje su drugi? Da hodnik nije bio tako uzak, vlaan, pljesniv i mraan, ovjek ne bi tako lako podlegao varci. Ali kako je Marianov lik bio napola osvijetljen, a glas mu tako neobino zvuao, uvar je bio uvjeren da ima pred sobom Pardera. Zato odgovori: - Oni su se svi vratili. -Svi? - Da. Senjor Verdoja je htio poslati samo nekolicinu, ali kako je Sternau izvanredno jaka i lukava momina, vratili su se svi, jer ga ele uhvatiti, a plau e dobiti samo ako ga iva dovedu Verdoji ili mu donesu njegovu glavu. Zato e se svi truditi da ga uhvate. -Ali konji su im umorni. Unger shvati da Mariano eli saznati to vie o Verdojinim planovima, ali je produenje takvog razgovora moglo postati opasno. Zato se proulja iz svog skrovita za vratima i stade uvaru iza lea. Ne posumnjavi ni ovaj put, uvar odgovori: - Sad su na haciendi, gdje e odmah dobiti druge konje. Uostalom, dvojica zarobljenika, Mariano i Unger sad su zatvoreni i lancima sapeti pa nee umai. - Nee? - zapita Mariano i nasrnu na uvara. U isti as zgrabi ga i Unger i stegnu mu objema rukama grlo. Napadnut, ovjek ispusti iz ruke svjetiljku, zastenja muklo, die ruke uvis, a noge mu se grevito zaljuljae. Tijelo mu se strese, a onda ostade nepomino u rukama one dvojice. 275- Sad nam nee umai! - ree kormilar. - Onesvijestio se! Upalimo svjetiljku! Spustie ga na zemlju i upalie svj etiljku. Osvij etlj en, ovj ek je leao ispruen i ukoen na tlu. Oi su mu bile otvorene, a lice mu je poprimilo olovnu modro-sivu boju. - Nije on onesvijeten, on je mrtav - ree Mariano. - Ne, mrtav ne moe biti - odgovori Unger. - Ja sam ga samo malo prignjeio. - Pogledajte, senjor, nije to lice onesvijetena ovjeka. On je zaista mrtav, ali nije umro od vae ruke, nego od straha stoje tako nenadano uhvaen. - Demonio, to je mogue. Tako izgleda ovjek kojega je udarila kap. To je ba glupo. Sad nam ne moe pokazati kuda se izlazi. - Zaista. Ali moda emo ipak nai put i bez njega. Treba samo da iziemo putem kojim je on doao. - To zvui jednostavno, senjor, ali oko nas je, kako izgleda, itav jedan labirint hodnika, pa ovjek moe lako zalutati, a ima tu i vrata koja ne moe svatko otvoriti. - Vidjet emo. Najprije treba utvrditi da li je ovjek zaista mrtav. U opasau ima no i pitolj s dvije cijevi. I to nam oruje moe posluiti. Mariano uze no i zasijee uvaru runi zglob. Potee samo nekoliko kapi krvi. Osluhnue mu potom obojica dah i otkrie mu grudi da vide miu li se. Pozabavie se njime najmanje etvrt sata i najzad se uvjerie daje zaista mrtav. - Nevjerojatno! - promrmlja Unger. - ovjek se bez straha ulja po tim hodnicima i odjednom ga pri najmanjem neoekivanom dodiru udari kap. Smjestit emo ga do Pardera, da ga dame ne vide. Uinie to, ali prije mu pretraie depove. Naoe u njima jedan naroit sat, koji im je sad mogao biti od velike koristi, jer su se po njemu mogli ravnati i u svako doba znati da li je napolju dan ili no, a uz to i jedan noi i mnotvo cigareta kojima je Meksikanac bio uvijek obilato snabdjeven. Tek poto poloie les pored Parderova lesa, pozvae dame i ispjiae im kakva im se nezgoda desila. - ovjek mi nije izgledao plaljiv - ree Karja. - Ali senjor Unger ima mornarske ruke pa gaje moda zadavio. - Nije mi to bilo ni na kraj pameti! - odgovori Unger. -Moda i nije bio plaljiv ovjek, ali dobar ovjek svakako nije bio pa mu savjest nije bila ista. Nego, ne prepirimo se zbog toga! Da vidimo da li nam je on ostavio slobodan put. Uputie se i zaoe u popreni hodnik. Skrenuvi lijevo od njega - tim je smjerom naime uvar doao - naioe na otvorena vrata kroz koja se ulazilo u drugi popreni hodnik. Skrenuvi zatim desno, naioe na jednu stijenu koja im zakri put. Onda se vrati se i prijeoe na lijevu stranu hodnika. Tim putem dooe do vrata koja su bila zakraunata s dva zasuna. Povukoe zasune, ali vrata ne uspjee otvoriti. - I ta vrata imaju valjda neku tajnu! - ree Unger razoaran. - Vjerojatno - ree Mariano. - Da vidimo! Dadoe se na posao sa svom svojom otroumnou. Satima su radili i muili se na sve naine, ali zaludu. Uprli su sve snage da pokrenu vrata iz stoera, ali im ni to ne poe za rukom. - Uzalud nam trud - prizna najzad Mariano. - Moramo izvriti jo jedan napad. - A na koga to? - zapita Emma. - Na Verdoju. - Da, on je u pravu - ree Unger. - Kad bude vidio da mu uvar ne vodi Pardera, Verdoja e pretpostaviti da ga je snala kakva

nesrea pa e se vratiti u piramidu, a mi emo ga uvrebati kao to smo uvrebali njegovog slugu. - Ali ako vi i njega zadavite! - upade Emma. - Nije mi to ni na kraj pameti. Neu ga uhvatiti za grlo. Nas dvojica dosta smo jaki pa emo ga vrsto drati. A onda 277emo pozvati dame da ga veu, a naa e briga biti da mu onemoguimo obranu. Ako bude htio spasiti ivot, morat e nas pustiti na slobodu. - To je jedini nain na koji se moemo spasiti - sloi se s njim Mariano. - Vratimo se u na hodnik! - Za to imamo vremena - ree Karja. - Verdoja jo ne oekuje uvara i nee se uskoro vratiti. - Onda neka dame pokuaju malo spavati dok mi budemo na strai. Prijedlog bi prihvaen. Ali djevojke su se bojale mrtvaca pa se utaborie u eliji u kojoj je do maloas leao Mariano u okovima, ne zaboravivi pri tom ponijeti sobom upaljenu svjetiljku, dok se Mariano i Unger postavie u zasjedu na vratima gdje su bili uhvatili uvara. Tu su se mogli nadati da e i Verdoju uhvatiti. Ovaj pak nije mogao ni izdaleka naslutiti kakva ga sudbina eka na povratku u drevni hram. On je, kako im je to uvar bio ispriao, dojahao s Meksikancima do haciende. Ta je hacienda predstavljala njegovu oevinu i bila jedan od ezdesetak seoskih posjeda u meksikoj dravi Chihuahua u kojoj se glavni grad zvao isto tako. Hacienda Verdoja leala je dva dana putovanja konjem od glavnog grada, dok je do Meksika istim sredstvom trebalo putovati vie od tjedan dana. Zato su Verdojini preci bili pravi hacienderi koji su se bavili samo stoarstvom, drei se pri tom daleko od svake politike. Verdoja je bio prvi koji je to naelo napustio. Bio je astohlepan, eljan velikih uloga. Taj se cilj u Meksiku, zemlji stranakih borbi, moe lako, ali i teko postii. On je naslutio da e se Juarez jednom visoko uspeti pa mu se odmah pridruio. Meu tim smjelim pristalicama on je dotjerao do kapetana. Ali to je bio samo poetak u njegovoj slubi koja se sad sramotno zavrila, jer da Juarez nee vie htjeti uti za njega, toga je Verdoja morao biti svjestan. Verdoja je stigao vrlo kasno na haciendu. Nitko ga nije oekivao. Bio je, dodue, poslao kurira koji je trebao predati uvaru njegove zapovijedi u vezi sa zarobljenicima koje je oekivao, ali uvar je istovremeno primio i upute da o svemu tome, a naroito o njegovu dolasku na haciendu, ni s kim ne govori. Zato su svi, kad je stigao na haciendu, spavali dubokim snom pa je morao probuditi nekoliko Vaquerosa i izdati im zapovijed da prije svega snabdiju odmornim konjima ljude koji su ga dopratili do haciende. Poto bi udovoljeno njegovoj zapovijedi, odgalopirae Meksikanci u no put mjesta odakle su bili doli. Bili su uvjereni da e Sternaua uhvatiti ili ubiti i tako dobiti obeanu nagradu. Tek sada je Verdoja mogao misliti na sama sebe. Nije bio oenjen, ali je na haciendi imao roakinju koja je bila i domaica. Ona mu se nije nadala. Znala je samo da se nalazi negdje na jugu u Juarezovoj slubi pa se zaudi kad ga odjednom ugleda u noi punoj magle. Ali njeno se iznenaenje pretvori u zaprepatenje kad primijeti da mu na ruci nedostaje pet prsti i da je izgubio jedno oko. Ve mu je poela izraavati suut, ali je on osorno prekide, naredivi joj da mu donese veeru. Za vrijeme veere saopi joj da e jo jedan gost doi, neki senjor Pardero, kojega e uvar dovesti. I za njega je trebala spremiti sobu i veeru. Zatim umoran ode spavati. Kad se probudi, jutro je ve odmaklo i stara je gospoa ve spremila okoladu. Poto dorukova, a da pri tom nije ni rijei progovorio, gurnu praznu alicu i zapita: - Da li se ve probudio senjor Pardero? - Senjor Pardero? - Pa da, senjor kojega sam jo sino oekivao. -Ah, taj nije uope doao. - Nije doao? - viknu Verdoja u udu. - A uvar koji gaje trebao dovesti? - Ni njega nisam vidjela. - Ti si sigurno zaspala pa su se oni ve nekako snali. Njeno lice poprimi ljutit izraz i ona odgovori: 279- ovjek se prosto ne moe ovdje snai. Kad dou gosti, ja moram izdati zapovijedi, a dou li nou, mene e sigurno probuditi. Ja sam bila budna sve do jutra, ali nitko nije doao. Verdoja ne ree ni rijei, die se, izie u dvorite i zapovijedi da mu osedlaju konja. Deset minuta zatim ve je jahao u smjeru piramide. Stigavi neprimijeen do cilja, sjaha i povede konja do grmlja gdje ga ostavi da pase. Obrasla grmljem, nazirala se tu jedna napukla stijena, u ijim je pukotinama nikla mahovina. Donji dio stijene imao je vie dubljih pukotina. Verdoja kleknu, nasloni se jednim ramenom na stijenu, pritisnu je, i pod njegovim se pritiskom jedan komad stijene, uokviren na sve etiri strane dubokim pukotinama, spusti. Pred njim je sad zjapila velika rupa, pored koje se ukaza nekoliko kamena valjkasta oblika na kojima stijena kliznu. Rupa je bila toliko iroka da se ovjek u prignutom poloaju mogao spustiti u nju. Verdoja sie u rupu, okrenu se u stranu prema jednom udubljenju i gurnu ponovo stijenu na njeno preanje mjesto. U tom je udubljenju bilo nekoliko bljetavih svjetiljki, slinih onoj koju je uvar ponio sobom. Verdoja upali jednu i ue u jedan hodnik koji se sputao usred stijena. Zatim se uspe, preavi preko nekoliko stepenica, pa se ponovo spusti i krenu dalje - sad ravno, sad u luku. Proe kroz nekoliko odaja i mimo nekoliko elija. Otvori jedna vrata i zatvori ih laganim pritiskom ruke, pri emu se zau otar metalni zvuk. Potom se ponovo uspe stepenicama. Poto otvori na isti tajanstven nain kao ranije jo nekoliko vrata, stie najzad, proavi kroz nekoliko hodnika, do vrata oko kojih je ono etvero zarobljenika uzalud bilo uprlo sve snage trudei se da ih otvore. Pod laganim pritiskom Verdojine ruke i ta se vrata otvori se, mada su s protivne strane bila zakraunata s dva zasuna. Morao je proi jo kroz velika vrata, koja je uvar ostavio otvorena, i ue sad u jedan hodnik gdje su se nalazile obje elije u kojima su ranije leali okovani Mariano i Unger. Sva je vrata za sobom zatvorio. Ali nije mogao slutiti da ga u tom hodniku netko eka. Bio je uvjeren da se Pardero jo nalazi kod Indijanke pa se nije pridruio uvaru, a isto tako daje ovaj neim bio sprijeen vratiti se na haciendu. Zatim poe polako naprijed i skrenu najzad u hodnik gdje su se nalazile elije u koje je zatvorio djevojke. U taj as Verdojina svjetiljka obasja Mariana. Verdoja je upravo prepoznao Mariana kad ga Unger uhvati straga i viknu: - Stoj! Uhvatio sam te! - Jo ne! - zaurla Verdoja, istrgnu se i udari snano Mariana, koji gaje takoer htio uhvatiti, nogom u trbuh, tako da se ovaj sruio na zemlju. Zatim se dade u bijeg, sa svjetiljkom u ruci, koliko su ga noge nosile.

Bio je odmah naslutio to se sve moralo desiti za vrijeme njegova odsustva. Pardero i uvar bili su sigurno ubijeni, inae zarobljenici ne bi bili sad slobodni. Sad im je trebao umai i smisliti kako da im onemogui bijeg iz piramide. Zato ne produi borbu s njima, nego se dade u bijeg. - U potjeru za njim! - viknu Unger. Mariano se ve bio podigao. - Zar bez dama? - zapita. - Da - viknu kormilar nepromiljeno. -Ali ako ih izgubimo! Ja idem po njih! - U redu. Ja u, meutim, potrati za njim. Unger potra za bjeguncem, dok je Mariano htio poi po djevojke. Ali to nije bilo potrebno: one su ve stajale iza njegovih lea, s upaljenom svjetiljkom u ruci. Karja je bila ponijela sobom i bocu ulja. - Doite brzo, brzo! - viknu Mariano i pohita za Ungerom koji je bio ve gotovo stigao Verdoju. Meksikanac je dospio do vrata i ona se otvorie, a da im on nije ni dirnuo zasun. Za vratima se ukaza mrana prostorija, usred koje je zemlja zjapila crnom rupom. Jedna daska, postavljena preko rupe, sluilaje kao most. Verdoja stupi na 281dasku u asu kad se Unger ve pojavio na vratima. Pouri da to prije prijee preko rupe, ali daska se zatrese i kripnu. Daje uinio jo samo dva koraka, bio bi stigao na drugi rub ponora, ali uto daska kripnu i pue, i on se surva u ponor. Iz dubine se zau otar krik - O Diosl - i udar njegova tijela 0 dno. - Boe! - uzviknu Unger, odskoivi prema vratima. -Verdoja se razmrskao! - Gdje, gdje? - uipta ga Mariano koji je ve stigao za njim. -Tu dolje! 1 obje su djevojke ve stigle do ponora. Emma je htjela, stupivi na rub ponora, zatvoriti za sobom vrata, ali je Mariano u pravi as zadra. - Zaboga, senjorita, ne zatvarajmo za sobom vrata jer ih neemo vie moi otvoriti. Zastat emo onda pred tim ponorom, neemo moi prijeko, a ovdje neemo moi svi pravo ni stajati. Tako je i bilo. Prostorija, pred ijim su otvorenim vratima stajali, bila je etvrtasta, ali tlo joj je zjapilo irokom i dubokom provalijom koja se pruala od desne do lijeve stijene, a preko nje se moglo prijei samo po jednoj dasci. S ovu stranu"provalije tlo je bilo nepun metar iroko, pa je jedva bilo mjesta za stajanje. Pri svjetlu svjetiljke vidjelo se da strop zjapi istom takvom rupom koja se protezala uvis. - To je morao biti nekad bunar - ustvrdi Unger. - Svakako - odgovori Mariano. - Posluajte! Iz dubine uli su se mukli glasovi. Unger kleknu i viknu u dubinu: -Verdoja! Odazva mu se strahovito stenjanje. - Moemo li vam pomoi? - upita ponovo Unger. Ni iz ponovnog stenjanja nije se moglo nita razabrati. - On je propao. Bunar je najmanje dvadeset metara dubok - ree Mariano. - Verdoju je stigla kazna - doda Karja sumorno. - Ali to e biti s nama? - Vrata su otvorena - primijeti Emma. - Moda emo sad otkriti tajnu napravu. Osvijetlie ulaz pa se zaudie kad vidjee da su se poboni dijelovi dovratnika otvorili zajedno s vratima. Ali kako su se zasuni u tim rupama i udubljenjima otvarali i opet zatvarali, to se nije moglo dokuiti. etvero bjegunaca trudili su se na sve naine da to dokue, ali im to ne poe za rukom. Preko ponora nisu mogli umai. Unesreeni Verdoja sve je strasnije i jae stenjao i oni se vratie u hodnik u kojemu su se maloas nalazili. Ali vrata kroz koja se ulazilo u odaju s bunarom ostavie otvorena, a podmetnutom slamom to je ponijee iz jedne elije uklonie svaku mogunost da se vrata pokrenu i sama zatvore. Sad su stajali ondje i gledali zbunjeni jedni u druge. - Uputivi se k nama, Verdoja je mogao ostaviti jedna vrata otvorena, ne ini li vam se to moguim? - upita Mariano svoje drugove. - Trebali bi to ispitati! Uputie se hodnikom do vrata koja su se ve jednom isprijeila pred njima zakrivi im put, ali ih i ovoga puta naoe zatvorena. Uprijee sve svoje umne i tjelesne snage da ih otvore, ali im to ne poe za rukom. - Mi se nalazimo u zatvoru - uzdahnu Emma. - Osueni smo na smrt ovdje. - Jo ne - pokua je utjeiti Mariano. - Neemo dopustiti da umremo tom stranom smru. - Dobro emo razmisliti o svemu to moemo poduzeti da bismo se spasili - ree Unger. - Moda e nam ipak poi za rukom da otkrijemo tajnu vrata. - To nam nee poi za rukom - ree Karja. - Pomoi nam moe samo senjor Sternau. - Ali ako on ne doe - jadala se Emma. - Ako ga uhvate i ubiju? - Oh, on je lukav! On e im moda ipak umai - pokuaje 283utjeiti Unger. - Uostalom, ne moramo sebi razbijati glavu time kako emo otvoriti vrata. Imamo mi za to dobar alat: imamo noeve. - Zaista! - uzviknu Emma. - Rasjei emo vrata. Unato tekom poloaju u kojemu su se nalazili, kormilar se nije mogao suzdrati a da se ne nasmije. - Nemojte me krivo shvatiti, senjorita - ree. - To je drvo tvrdo poput eljeza, morali bismo nekoliko mjeseci uporno raditi kad bismo htjeli noevima rasjei sva vrata, a pitanje pravoga izlaza moglo bi ostati nerijeeno. Taj nam trud ne bi otkrio nita novo. Mi stojimo tu pred otvorenim vratima, ali tajnu vrata ipak nismo otkrili. Ja mislim da bismo morali sruiti dio zida koji se naslanja na dovratnike: u tom dijelu zida krije se tajna. - Tono! - sloi se Mariano s njim. Latimo se odmah posla! - Ima i krai put koji nas moe dovesti do cilja, ako bude sree - primijeti Karja. - Ispredimo jedno ue, a onda neka se po tom

uetu jedan od nas spusti do Verdoje: ako je iv, mora nam rei kako se vrata otvaraju. - A od ega emo napraviti ue? - Od pojaseva kojima smo bili vezani. Oni se jo nalaze u elij ama. Onda od odijela oba mrtvaca, pa i od naih, ukoliko nam nisu neophodno potrebna. Moda i od lanaca kojima su gospoda bila vezana. Senjorita Emma i ja imale smo pokrivae. Oni se i sad nalaze u naim elijama. Razreimo ih, i od njih moemo ispresti ue. Karjin prijedlog bi prihvaen. Vezae zajedno remenje, razrezae Parderovo i uvarovo odijelo, a onda i pokrivae pa od svega toga napravi se ue dugo preko dvadeset metara. Da bi mu ispitali vrstou, Mariano i Unger stadoe ga svom snagom vui, jedan na jednu, a drugi na drugu stranu, i ue izdra. Onda Mariano izjavi daje voljan, kao najlaki od svih, spustiti se u bunar. Imali su dvije svjetiljke. Jednu privrsti sebi Mariano oko bedara, a onda sve etvoro poe u odaju s bunarom, gdje se jo ulo, kao i ranije, glasno stenjanje. Mariano veza sebi jedan kraj ueta pod pazuho, da bi se mogao spustiti do dna bunara, i izjavi da e se po svrenom poslu uspeti gore uz ue. Dva ga razloga potakoe na tu odluku: prvo, lake e se njemu biti uspeti, nego Ungeru da ga vue, ak ako bi mu pri tom pomogle dame, a drugo, za njega bi bilo opasnije da ga vuku, jer je trenjem o rub provalije ue moglo i pui. Kako su imali etiri vra vode, rtvovae jedan, da bi ue ovlaili i tako mu poj aali ilavost. Zatim se dadoe na posao. Mariano kleknu, uhvati se objema rukama za privreno ue, odbi se koljenima od ruba provalije i zavapi: - U ime ivota, sputajte! Unger je bio jak. Sputajui ue s Marianom niz provaliju, mogao gaje sam drati, i tako smion, mlad ovjek nestade brzo u crnom grotlu. Kormilar je polako i oprezno sputao ue, a obje su djevojke kleei na rubu provalije pratile pogledom svjetlo Marianove svjetiljke koje se sve vie udaljavalo. - Zaboga, samo da se ne ugui! - ree Emma. - Bunar je vrlo dubok: moglo bi u njemu biti opasnih plinova. To im ranije nije bilo uope palo na pamet. Ali Unger strese glavom i zapita smijeei se: - Senjorita, stenje li jo Verdoja? - Da - odgovori ona - stenje strano, glas mu dopire do nas. - Eto vidite, to njegovo stenjanje oit je dokaz da je jo iv: da na dnu bunara ima otrovnih plinova, bio bi se ve uguio. Nakon nekog vremena, kad je ue bilo ve gotovo posve sputeno, pa je samo u duini od dva metra bilo jo u Ungerovoj ruci, Mariano se nae na dnu bunara. Dvije su djevojke uz Ungera sad oslukivale, u elji da uju to se to u dubini bunara zbiva. Bunar, kao to smo ve rekli, nije bio okrugao, nego etvrtast, a stijene su mu bile glatke, i 285tako nije bilo nikakve opasnosti za ue. Pred nekoliko stoljea bilo je zacijelo u njemu vode, ali sad je bio isuen. Mariano je stajao na jednoj upljikavoj stijeni, pokrivenoj slojem pjeskovite zemlje. Kroz tu je zemlju ve godinama kapala voda. Sad se mladi ogleda za Verdojom. Taj se bio uurio pred njegovim nogama poput psa, a njegovo se zapomaganje ovdje doimalo jo bolnije nego gore. Na usnama mu se bila pojavila krvava pjena. Neozlijeeno oko bilo mu je otvoreno: po njemu se moglo razabrati daje Verdoja bio pri punoj svijesti. - Ne viite, nego odgovarajte - opomenu ga Mariano. -Doao sam vam pomoi. Unesreenik prestade askom stenjati i pogleda spasioca pogledom u kojemu se ogledala mrnja. - Gdje je Pardero? - upita Verdoja. Ali na njemu se vidjelo da mu svaka rije uzrokuje stranu bol. - Mrtav je - odgovori Mariano. - A uvar? -I on je mrtav. -A djevojke? - One su gore, kod nas. -Ubojice! - Ne vrijeajte - viknu Mariano ozbiljno. - Sami ste svemu krivi! Ali mi emo vas unato tome spasiti. - Vi? Na koji nain? - upita ga Verdoja. - Povui emo vas gore uzetom i prenijeti na haciendu. Verdojino se lice, koje je bol bila sasvim izobliila, askom ozari, ali se odmah ponovo smrknu i on zapita: - A kako ete izii? - Vi ete nam rei kako se vrata otvaraju i kojim putem moramo udariti. - Ah! Vi to ne znate? Paklena zluradost izoblii mu lice jo vie nego to mu ga je ranije bila izobliila bol, i on nadoda: - Svi ete vi izginuti od gladi i ei! Posljednje rijei izgovori povienim glasom, a zatim klonu. Zadovoljstvo koje je naas osjetio nadvladalo je i samu bol koja ga je muila. - Neemo izginuti - izjavi Mariano -jer je vama sigurno stalo do slobode i zdravlja, a slobodu i zdravlje moete ponovo stei samo naom pomoi. - Ja da ponovo imam slobodu i zdravlje? Nikad vie! Bez jedne ruke, sa slomljenom kimom? Meni spasa nema! - Vi se moete spasiti, i to naom pomoi. Uzdajte se u nas! -Nikad! Nikad! Ni vama nema spasa! Pjena se oko Verdojinih usta podvostrui, a oko samo to mu ne iskoi iz one upljine. Liio je na zmiju koja se prije nego to e uginuti okree da trcne svoj otrov. Mariano izgubi strpljenje. - Pa vi upropatavate tako i sama sebe! - viknu. - Jato i hou! - odgovori Verdoja. - Samo da i vi propadnete, da sagnjilite, da se i vi survate u pakao! - Je li to vaa posljednja rije? Ljudska olupina iskezi zube i naceri se: - Moja posljednja, posljednja, posljednja! - E dobro, tu prestaje ljubav i poinje krutost. Ako molbe i elja da se ovjek spasi ne pomau, postoje sredstva kojima emo primorati avla da progovori. Zar da zbog tvoje zloe ovdjeskapamo? Mariano kleknu pored Verdoje, uhvati ga za obje ruke tamo gdje su bile slomljene i pritisnu ih svom snagom. Pod tim mukama

zlikovac kriknu tako strano, da mu se krik morao uti, kako se Marianu uini, i izvan piramide. - Kako se vrata otvaraju? - pitao gaje Mariano. - Neu rei! - urlao je Verdoja. - Neu te pustiti dok ne kae - viknu Mariano i pritisnu svom snagom zlikovcu ruke, tamo gdje su mu bile slomljene. Verdoja riknu sad poput lava, ali odbi odgovoriti. Onda ga Mariano uhvati za noge. Ali ni to nije pomoglo: noge su mu se bile sasvim umrtvile, jer je Verdoja slomio donji dio kime, pa se sad pakosno smijao uzaludnim Marianovim naporima. - Samo se smij, sotono! - bjesnio je Mariano. - Jo ima boli koju nisi osjetio. I pri tom uhvati ranjenika za obje ruke i povue ih svom snagom. Verdoja kriknu strahovito, ali ne odgovori na Marianovo pitanje. - Ti si gori od avla! - viknu Mariano. - Umri, kad ve hoe! Mi neemo propasti! I povue ue, a zatim se objema rukama uhvati za njega. Kad Verdoja to primijeti, die glavu, pijunu u mladia i ciknu: -Prokleti bili! Prokleti! Prokleti! Marianu pade sad neto na um: kleknu ponovo pored Verdoje, premetnu mu odijelo, uze mu sve to u njemu nae, sat, novac, prstenje, jedan pitolj, jedan no i druge sitnice i napuni sebi time depove. - Razbojnice! - zareza Verdoja. - E, nama to moe zatrebati, a tebi vie nee trebati, huljo! Mariano povue jo jednom ue, da bi se uvjerio da e izdrati, a zatim se po njemu uspne i izie iz bunara. U odaji se jo ulo strahovito urlanje s dna bunara kad ga Unger i djevojke poee ispitivati to je rekao Verdoja. Kad im Mariano ispria kakvim je mukama pribjegao da bi primorao zlikovca da progovori, djevojke se uasnute povukoe. - Zato niste tog sotonu ubili? - Zato da to uinim? Nije htio da ga spasim, jer bi onda morao on nas spasiti, pa neka skapava i crkne kad je nama takvu sudbinu odredio. - Sad nam ne preostaje nita drugo nego da se latimo noeva i njima iskopamo opeke oko vrata. Kad pronaemo kako su graena jedna vrata, lako emo sva druga otvoriti. Potom se vratie u hodnike, i to najprije vratima koja je Verdoja u posljednji as bio zatvorio, pa se latie posla. 12. POTJERA PedroArbellezj e proveo no, kadmujeki oteta, sUngerom, kormilarovim bratom, na susjednoj haciendi Vandaqua. Kad se sutradan ujutro vrijedna Maria Hermoyes probudi, mnogo se zaudi kad vidje da su gosti napustili svoje sobe. Ne slutei zlo, pomisli da su moda poli na kakav jutarnji izlet na koji ranije nisu uope bili pomislili. Proe jutro, proe i podne, a gostima ni traga. Maria se uvelike zabrinu. Najzad se Pedro i Unger vratie, ali sami. Maria je sad bila vrsto uvjerena da se gostima morala desiti neka velika nesrea. Arbellez i Unger se jako uplaie kad vidjee da su dvije djevojke i gospoda nestali. Ali dok je Arbellez trao iz sobe u sobu krei ruke, Unger, zvan Gromka Strijela, istiui se svojim ponosnim stasom i ivim oima, bijae miran i sabran. Nije to bio vie bespomoni bolesnik, nego nekadanji uglaen ovjek Zapada. Za etvrt sata pregledao je tragove, koje je samo on mogao vidjeti te naslutio jednu polovicu dogaaja, a drugu je polovicu pogodio. etvrt sata zatim ve je jurio sa starim Franciskom put zapada. Obojica su imali rezervne konje, na koje su natovarili zalihe hrane i nekoliko zaveljaja sa stvarima koje su pripadale nestalima. Gromkoj Strijeli stajalo je na raspolaganju jo nekoliko sati danjeg svjetla. Po njegovu su miljenju razbojnici napustili haciendu tek iza ponoi pa su mogli biti pred njima otprilike dvanaest sati jahanja, i zato se nadao da e ih malo-pomalo moi ipak stii. Ali on stie sa svojim pratiocem do podnoja planine kad je ve Verdoja sa svoja etiri zarobljenika, preavi rub pustinje, udario putem koji je vodio kroz samu pustinjuMapimi. Stigavi do logorita Meksikanaca, Francisco je s uitkom promatrao Gromku Strijelu kako iz jasno vidljivih tragova ita glavni dio dogaaja koji su se prethodne veeri bili odigrali. S divlj enj em koj ej e graniilo sa strahopotovanj em promatrao je on ovjeka za kojega su svaki otisak nogu i svaka zgaena vlat trave bili otvorena knjiga iz koje je zaudnom lakoom itao jednu injenicu za drugom i logikim ih slijedom redao. -Ah! - promrmlja zamiljeno lovac divljih konja. Stoje to? Tu mora daje dolo do neke borbe! Vidi se daje ovdje netko zario duboko svoje pete u mekanu zemlju odupirui se pobjedniku. Pobjednik se branio iz petnih ila i onda pobjegao, digavi pri tom uvis jednog ovjeka i bacivi ga meu druge, da bi sebi prokrio put. Gromka Strijela obie mjesto borbe istraujui dalje: - Tu su sigurno bile naslagane puke. Jednu mora da je uzeo sobom bjegunac. Bio je to bez svake sumnje jedan od naih, vjerojatno Sternau. Sad su Unger i Francisco jahali tragom bjegunca i njegovih neprijatelja, koji je vodio najprije na zapad, a potom na jug, Lovac objasni odmah neke pojedinosti. - Vidi li, Francisco, otiske kopita ova tri konja: dva su konja bila bez jahaa, a jedan je bio s jahaem u sedlu. Sternau je prisvojio dva konja, da bi ih mogao mijenjati. Potom se vratio na istok i zaao Meksikancima iza lea. On je jahao uokrug i sad se nalazi iza njih. Pred nama su, dakle, i on i oni. Pri tom se zagleda svojim otrim oima preda se prema zapadu, kao da vidi one za kojima je krenuo u potjeru, i odjednom poskoi nekoliko koraka naprijed. Ugleda neto to je i njemu i Franciscu dotada bilo izmaklo: gomilica pijeska, koja nije sigurno nastala djelovanjem vjetra ili kakvim drugim okolnostima. -Taj znak dolazi sigurno od Sternaua- ree Gromka Strijela, obradovavi se svom pronalasku. - Moramo ga ispitati. I odmah zagrabi rukama u pijesak i izvue nakon kratkog rovanja savijen papir, odmota ga i proita:

Umakao sam im, drugi su jo u zarobljenitvu, ali su zdravi i zasad im ne prijeti neka vea opasnost. Imam tri konja, dosta oruja, a i streljiva. Verdoja me je savladao u dvoritu. S njim su biliPardero i jedanaest Meksikanaca. Oni su uli u kuu kroz kopljanikov prozor i zaskoili lukavstvom etvero njih. Zaboravili su pregledati moju odjeu. Imao sam uza se papir i olovku i ostavljam za sobom ovaj znak. Zarobljenici e biti osloboeni, ne sumnjajte u to. Krenite za mnom bez odlaganja, ja u svoj trag vidno oznaiti. 3. rujna 1849., u devet sati ujutro. Sternau. Obradovani, uzjahae obojica ponovo konje i potjerae ih u kas. Meksiki se konji ne zamaraju, kad ih oslobode uzda, makar itav dan kasali. Pod konjima, koje Gromka Strijela i Francisco nisu drali na uzdi, daljine su brzo nestajale. Ali Sternaua, koji je svog konja takoer tjerao u punom kasu, nisu mogli brzo stii. Tako im u ludoj trci proe prijepodne i velik dio popodneva. Najzad ugledae daleko u ravnici tri male, tamne toke. - To je on, to je on s dva slobodna konja! - kliknu radosno Gromka Strijela. - Moramo ga stii prije nego to se spusti no. Podbodoe ostrugama konje i pojurie mahnitom brzinom preko polja. Proe opet pola sata. One tri toke postadoe vee. Sad su ve vidjeli jahaa s dva slobodna konja: jaha je podigao puku i mahnuo iznad glave. - Okrenuo se i vidio da jurimo za njim - ree Gromka Strijela. - Da, vidio nas je, ali nas smatra neprijateljima - primijeti Francisco. - Inae bi se zaustavio, da nas saeka. 291- Dobri moj Francisco, ti si vrijedan Vaquero, ali ne poznaje savanu. ekanjem bi Sternau samo gubio uzalud vrijeme, a njemu se uri da to prije stigne do cilja. Tu je svaka minuta dragocjena. Nou ne moemo vidjeti tragove razbojnika pa zaostajemo za njima, dok oni mogu, jaui dalje, i no iskoristiti. Moramo, dakle, i mi iskoristiti svjetlo do posljednjeg trenutka. Zato Sternau preputa nama da ga stignemo. - A zar ne bismo mogli biti i neprijatelji? - Kad bismo bili neprijatelji, zar bi onda bio toliko glup da nas jo i eka? On sluti da smo njegovi. Gledaj, ponovo nam daje znak! Sad podie i Gromka Strijela svoju puku i mahnu njom iznad glave. Sternau je tim znakom bio jasno upozoren da ima znanca iza sebe. - Mi mu se ipak sve vie bliimo - ree Francisco. - To je razumljivo - objasni Gromka Strijela. - On nije mogao birati konje pa je uzeo to mu je pod ruku dolo, ne gledajui jesu li dobri ili loi, dok smo mi, naprotiv, mogli izabrati najbolje. Uostalom, njegovi nisu bili ni odmorni, dok su nai bili na pai prije nego to smo ih uzjahali. A on je i mnogo tei i od mene i od tebe. Gledaj, sad mijenja konja! Sternau se u trku prebacio sa svog konja u sedlo jednog od dva konja koji su pored njega jurili. - Nee stati ni koliko je potrebno da se prebaci na drugog konja; zna on to radi - ree odobravajui Gromka Strijela. - Pazi, kad ga stignemo, nee htjeti smanjiti svoju brzinu ni za trenutak pa e jedva stii da nas pozdravi! Razdaljina izmeu jahaa sve se vie smanjivala, oni su ve mogli njega uti, a i on njih. - Gospodine Sternau! - doviknu mu Gromka Strijela na njemakom jeziku. Sternau se okrenu licem prema njemu i odgovori mu: -Gospodine Unger! Davno sam vas ja ve prepoznao! 292 -Piramida boga sunca- A po emu, kaite mi! - Tako jau samo ljudi s Divljeg zapada, a na haciendi del Erina vi ste bili jedini predstavnik tog roda jahaa. Nego, pourite! - Evo me odmah s vama! - odazva se uz otar krik Gromka Strijela, podigavi se u sedlu, da bi olakao konju teret. U isti as jurnue Gromka Strijela i Francisco na svojim strelovitim konjima i stigoe zaas Sternaua. - Dobro doli! - pozdravi ih Sternau, pruajui obojici ruku. - Zato ste svoje rezervne konje natovarili tolikim zaveljajima? Gromka Strijela odgovori sa smijekom na usnama. - Nema tu nepotrebnih stvari. Kad sam krenuo osloboditi gospodu, pomislio sam da im treba upotpuniti opremu pa sam ponio neto sa sobom, pored ostaloga i njihova lovaka odijela sa svim njihovim orujem. - Zar zbilja? - upita Sternau obradovan. - Da, sve sam to ponio sobom. Imam uza se i Marianovo oruje i oruje moga brata. - Hvala vam! Vrlo ste promiljeno postupili. to ima novo na haciendi? Kad ste saznali da su nas napali? Gromka Strijela ga o svemu potanko izvijesti. Sternau ga paljivo saslua, ne smanjivi pri tom brzinu konjima, koji izdrae do noi. Kad se tragovi razbojnika nisu mogli vie vidjeti, potjera bi obustavljena. Sreom bilo je na mjestu gdje se zaustavi se neto trave, pa su konji mogli pasti. Ali, kako drva nije uope bilo, nisu mogli upaliti vatru pa provedoe no u tami. Malo su govorili. Bio im je potreban prije svega odmor. Poto se malo odmorie, u osvit dana ree Gromka Strijela: - Nitkovi su sigurno itavu no jahali! - Bez sumnje - sloi se s njim Sternau. - Oni znaju da sam im ja za petama. Zacijelo su se tek sada, ujutro, naas zaustavili, i zato moramo sad nadoknaditi vrijeme koje smo noas izgubili. 293zaposlene "pravljenjem mesa", kako je taj posao nazivao ovjek iz prerije. Na sve strane gorjele su vatre na kojima su cvrale sone peenke. Na tisue uzica i remenja bilo je razapeto preko brojnih kolaca, a na njima su visjeli tanko i usko izrezani komadi bivolskog mesa, ostavljeni tamo da se sue na suncu i zraku. Nasred poprita tog ivog prizora bila su postavljena tri atora, sainjena od bivolje koe i okiena orlovim perjem, u znak da su se u njih sklanjale uvene poglavice. Dva su atora bila trenutno prazna. Pred treim je sjedio jedan stari Indijanac, sav tetoviran, od glave do pete. Svoje golo tijelo umotao je u stavljenu jelenju kou. Pored njega leala je duga puka. Tijelo mu je bilo puno brazgotina, a kosu je spleo u kukmu, nalik na ljem, u koju je utaknuo pet orlovih pera.

Bio je to Letei Konj, jedan od najveih poglavica Apaa. Kosa mu je bila posijedjela i nije vie imao snage loviti smione bivole. Ali srce mu je bilo jo mlado, a duh bodar, pa je zato uivao najvei ugled u vijeu oko vatre, i njegova je rije vrijedila vie nego glas stotinu hrabrih ratnika. Kako nije vie loviti, sjedioje pred svojim atorom i promatrao lov na bivole u kojemu su zajedniki uestvovala tri prijateljska roda Apaa. Ravnica je bila na sve strane ispresijecana pojedinanim ili u skupovima sraslim bunovima, a usred tih zelenih otoka odigravale su se najee borbe izmeu Indijanaca i bivola. I u blizini ta tri atora nalazio se gust iprag. Stari se poglavica nije na njega gotovo ni obazirao, ali ipak primijeti da se nekoliko granica na njemu lagano pomie. Odmah se mai puke, u uvjerenju da se u iprag uuljala kakva mala zvjerka, a kako mu je ruka bila slaba, pa nije imao snage ubiti bivola, obuze ga elja da bar tu okua svoju snagu dobrim hicem. Njegovo je oko primijetilo jedno tamno mjesto usred ipraga: tu se sigurno krila zvjerka. On podie cijev: ve je htio prstom pritisnuti obara, kad se iprag rastvori, i iz njega izie jedan ovjek. Ali nije to bio Apa, pripadnik njegova plemena! Bio je to stranac! Kako se odjednom naao tu, meu Apaima, lovcima na bivole? Da nije doao s kakvim neprijateljskim namjerama? Mora daje bio uven lovac, jer mu inae ne bi bilo polo za rukom da se neprimijeen uulja na lovako poprite Apaa. Letei Konj zadra prst na obarau. Ali stranac die lijevu ruku u znak da mu prilazi s prijateljskim namjerama. Bio se zaogrnuo jakom bi voljom koom, a u desnoj je ruci drao teku, staru dvocijevku. O pasu je imao osim kese sa streljivom jo i jedan no i jedan tomahavk. Lice mu je bilo crveno-smee. Mora daje bio Indijanac. Sjede bez rijei slijeva Apau i odloi podalje od sebe puku, no i tomahavk. Tek poto time dokaza svoju miroljubivost, progovori istim narjejem Apaa: - Sinovi Apaa imaju danas dobar lov. Veliki duh je sklon svojoj hrabroj djeci. Stari je Apa bio uvj eren da ima pred sobom nekog uvenog ratnika. Ipak ree ravnoduno: - Apa lovi jer mu treba hrana, ali on zna gaati ne samo bivole nego i svoje neprijatelje. - Letei Konj je rekao istinu - ree stranac. Na starevu licu bijesnu izraz ponosa i zadovoljstva. -Stranac si, a poznaje me! - ree. - Nisam te nikada dosad vidio, ali slava Leteeg Konja prelazi preko svih brda i prerija. Tko god gaje samo jednom vidio, odmah gaje upoznao. - Letei Konj je poglavica, on se kiti orlovim perjem i jae stalno svoga konja, kad god naputa svoj tabor - ree starac. U tim se rijeima krio izvjestan nagovjetaj koji stranac oito zamijeti. Zato odgovori: - I druge poglavice imaju konje, ali ih kriju kad god pou u izvianje. I oni imaju pravo da se kite velikim brojem 297orlovih pera i koom oderanom s glave neprijatelja, s vie od trideset skalpova, ali ne mare da odmah upoznaju ovjeka na kojega su naili. Kosa im nije sijeda, ali znaju da tobolac pun lukavstva esto vrijedi vie nego itav jedan ator pun praha i olova. Te rijei dojmie starca. - Mnogo orlovih pera i vie od trideset neprijatelja! - Time se ni Letei Konj nije mogao podiiti. Zato starac ree: - Stranac je hrabar i lukav. On se uuljao medu crvenokoce. To polazi za rukom samo uvenim ratnicima. Stranac nije Koman. Sinovi Apaa nalaze se u lovu, oni nisu u ratu, oni su zakopali svoje ratne sjekire. Da li je stranac doao da popui s njima u znak mira lulu duhana? - On ju je s njima ve popuio. - Stranac je, dakle, prijatelj Apaa? - On je njihov brat. Svaki Jicarila, Apa poznaje ga. Zato je i doao da posjeti uvenog poglavicu kojemu je ime o-in-lit, Medvjee Srce. Sad nestade sa stareva lica izraz ravnodunosti. On baci iznenaen, ali prijateljski pogled na svog susjeda i ree: - Stranac je, dakle, brat Medvjeeg Srca? -Da. - On ima pravo da se kiti sa sedam orlovih pera? -Da. - On ima trideset skalpova, trideset koa oderanih s glava svoj i h neprij atelj a? - Vie od trideset. - Onda gaja poznajem. To je Mokai-taviss, Bivolsko elo, poglavica plemena Mixteka. On je kralj lovaca na bivole, zato se i ne kiti orlovim perjem, ve ostavlja taj nakit u svom vigwamu. - Letei Konj je pogodio - ree Bivolsko elo. - Zar se moj brat Medvjee Srce nalazi ovdje kod apakih ratnika? - Da. On je samo danas ubio vie od deset bivola. Poglavica Mixteka treba govoriti s njim. On treba biti na brat, pa e apaki ratnici biti njegova braa i nee ga ubiti. Smionim, ozbiljnim licem Bivolskog ela prijee jedva primjetan smijeak. On odgovori: - Apaki ratnici ne bi ga uhvatili ni ubili ak ni kad bi bili njegovi neprijatelji. Bivolsko elo ne poznaje nikoga koga bi se trebao bojati. Starac potvrdi njegove rijei poduom utnjom. Zatim ga upita: - Da poaljem nekog ratnika po konja Bivolskog ela? Bivolsko elo odbi ponudu. - Apaki ratnici zauzeti su ubijanjem bivola. Bivolsko elo e sam poi po svog konja. Ne stidi se poglavica potraiti konja koji gaje nosio. On ustade i krenu od grma do grma uskim dijelom prerije, a pri tom ga nitko od Apaa ne primijeti. Prerija, koja se ovdje zapravo mogla smatrati dolinom velike savane, dopirala je tu do goleme praume koja je pokrivala vrhove i klance to su se vukli do pravog gorja. Bivolsko elo skrenu u tu praumu, prijee poprijeko preko nje i ve se htio spustiti jednim klancem kad zau nie sebe kako netko gazi i svom snagom lomi grmlje i ipraje. Pogleda dolje i spazi bivola koji je krio sebi put prema otvorenoj preriji, nastojei izbjei Indijanca na konju koji gaje gonio. Indijanac je imao na leima tobolac, u lijevoj ruci luk, a u desnoj dugo, gipko koplje kojim se gone bivoli, a za te ivotinje predstavlja opasnost koje se one boje vie nego puanog taneta. Bio je to mlad ovjek, moglo mu je biti jedva dvadeset godina. Starijeg, iskusnijeg ratnika bilo bi

vie privuklo mekano, sono meso mlade bivolice nego tvrdo meso starog bivola, pa se ne bi bio upustio u lov na tako jaku ivotinju, a uz to i u tako opasnom kraju. Ali mladia je zavela lovaka strast pa nije prezao od opasnosti koju je za njega predstavljalo granje to mu je udaralo u lice. Tako jurnue u tijesan, kratak klanac u ijoj je pozadini Bivolsko elo sakrio svog konja. Kad bivol vidje da ne moe dalje, sagnu glavu, koju je gotovo sasvim bila pokrila gusta griva, i naglo se okrenu prema Indijancu koji ga pogodi kopljem upravo u ono mjesto gdje je bivol najranjiviji -iznad i ispod mjesta gdje mu griva prestaje. Ali, kako se ivotinja kretala, tako se i cilj koji je trebalo pogoditi pomicao, i koplje pogodi bivola u sasvim bezopasno mjesto. Osjetivi da je ranjen, bivol daui dunu toplu paru kroz nozdrve, sagnu ponovo glavu i uperi svoje strane, kratke, ali iljaste rogove u konja i zari mu ih u trbuh. Rasporena trbuha, konj se u isti as srui, a utroba mu se prosu na zemlju. Brzim skokom na zemlju Indijanac se spasi. Nije imao drugog oruja do strijela i noa. U tren oka izvadi iz tobolca jednu strijelu, gotovo u isti as nape luk i strijela poletje s tetive i abi se bivolu u oko. Indijanac pokaza rijetku prisebnost. Ali bivol je imao jo jedno nepovrijeeno oko. On riknu muklo, zastade askom, a onda sagnu ponovo glavu, spreman zadati smrtonosni udarac. Uto bijesnu pored Indijanca hitac i, kako grunu, bivol zabaci glavu u stranu, golemo mu tijelo zadrhta i on se srui najprije potrbuke, zatim se okrenu na lea, najzad lee na bok i vie se ne maknu. Tane mu je prodrlo kroz drugo oko u mozak. Uvjeren da e se borba nesretno zavriti, Bivolsko elo skoi na vrijeme niz strm obronak i tako izbjegnu hicu. Sad se Apa okrenu Bivolskom elu, zauzet, po lovakom obiaju, punjenjem ispranjene cijevi svoje puke. - Prija li mom bratu tvrdo meso bivola vie negoli mekano meso bivolice? - upita ga mirno Bivolsko elo. - Ubija li moj brat bi vole radije u umi ili na otvorenoj preriji? Ubudue neka moj brat ini ono to je i bolje i pametnije! Unato tamnoj njegovoj puti, moglo se jasno vidjeti daje mladi Indijanac pocrvenio. Ipak se odmah snae, zabaci ponosno glavu i odgovori: - Neka te ne mori briga to me je bivol mogao ubiti! Ima ti valjda i svojih briga! - Zar moj brat nema oca? Ako ima, taj bi sigurno zaalio za svojim sinom! - Moj otac je Letei Konj - ree Indijanac ponosno. - A kako se ti zove? - Moje e se ime spominjati na svim visovima i u svim dolinama. - Zar ti nema jo imena? Ti bi, dakle, ovdje poginuo, a nitko ne bi znao rei koga treba pokopati. Moj je mladi brat izbjegao velikoj sramoti. Neka bude oprezniji pa e ubudue stei slavno ime. Kod Apaa mladi ratnici dobivaju ime tek poto izvre svoje prvo junako djelo. Sramota je mladu ovjekubiti ubijen bez imena. Zato posljednje rijei Bivolskog ela razbjesni se jo vie Apaa, i on trgnu no. - Zar da skinem s tebe skalp i tako steknem ime? Bivolsko elo se osmjehnu. - Ja u s tebe deset puta skinuti skalp prije negoli ti jednom s mene skine. - Pokuaj! - viknu Apa i pri tom zgrabi za grudi Bivolsko elo i zamahnu rukom. Bivolsko elo uhvati mu munjevitom brzinom ruku koja je bila trgnula no i stisnu mu je tolikom snagom da je Apa vrisnuo od boli i ispustio no. - Otkad Apa vriti kad osjea bol? - upita ga poglavica plemena Mixteka. - Otkad ubija Apa ovjeka koji ga je spasio? Ja bih sad mogao s punim pravom skinuti s tebe skalp, ali ja ti poklanjam ivot, jer - evo tamo dolazi netko drugi s kirnje asnije upustiti se u borbu. Bivolsko elo pokaza prema dnu klanca. Tamo se, naime rastvorio grm, i obojica ugledae medvjeda koji je u taj as iz njega iziao. Nije to bio mali smei medvjed, nego golemi sivi medvjed kojega Amerikanci zovu Grizli: kad se uspravi, visok je esto gotovo tri metra i toliko je jak da moe odnijeti sobom najveeg vola pa je openito 301smatran najopasnijom grabeljivom zvijeri na amerikom kontinentu. Tko sivog medvjeda ubije, uiva glas junaka, kao daje ubio deset neprijatelja i sa svakog skinuo skalp! Medvjeda je bio sigurno domamio miris konja, ali kad ugleda pred sobom drugi plijen, okrenu se prema njemu. - Oh, da mi je puka moga oca! - viknu mladi Indijanac. Apa dobiva puku u ruke tek kad dobije ime. - Evo ti moja - ree Bivolsko elo. Mladi ga ovjek pogleda zaueno. Nije mogao shvatiti daje netko voljan odrei se takvog plijena. Ali kad vidje da Bivolsko elo ozbiljno misli, zgrabi puku, napne je i poskoi udno klanca prema medvjedu. Bivolsko elo skoi jo bre, trgnu no, pojuri u luku na suprotnu stranu i zae medvjedu iza lea: namjeravao je budno pratiti borbu i napasti noem zvijer, ukoliko bi se Apa naao u opasnosti. Grizli je motrio sad samo Apaa. Nalazio se samo est koraka daleko od njega i bio se ve podigao na stranje ape, spreman da ga zgnjei. Taj trenutak iskoristi Indijanac, uze na nian medvjedu rebra, upravo predjel srca, odapne i u isti as odskoi u stranu, s pukom stalno upravljenom u zvijer. Medvjed uini jo jedan korak, pa jo jedan, svega pet koraka, a onda zastade, zamumlja duboko, zahrope, a. iz drijela mu potee rijeka guste krvi, i on se srui. - To je bio podvig! - pohvali ga Bivolsko elo - Medvjed je pogoen tono u srce. Moj brat ima sigurno oko i vrstu ruku. Kako nije ni askom zadrhtao, postat e sigurno slavan ratnik. Sad treba dobiti ime, aja u mu biti prijatelj dok god me Veliki Duh bude htio zadrati u ivotu. Apa nije bio zadrhtao pred stranom grabeljivom zvijeri, ali je sad drhtao od radosti. - Da li je zaista mrtav? - zapita. - Da. Moj brat moe uzeti sobom koe, a okaenu glavu sauvati kao uspomenu na svoje junako djelo. Mladi vrati Mixteki puku i kleknu pored medvjeda u kojemu nije vie bilo ni najmanjeg traga ivota, izvan sebe od radosti, radosniji od ponekog bijelca odlikovanog najviim odlikovanjem. Odmah se dade na posao i poe brzo skidati kou svojoj rtvi. Bivolsko elo napuni puku, pouri svome konju, odrijei ga i odjaha dalje svojim putem. Nije htio ometati Apaevu radost. Mixteka stie do ruba prerije nakon zalaska sunca. Ve se pomalo sputala no. Apai su skidali s konja ubijene bivole i vukli

ih pomou omi prema atorima. Mixteka se sad nije vie trudio proi neprimij een. Odj aha ravno prema atorima oko kojih se ve bilo skupilo sa svojim plijenom nekoliko stotina ratnika i, stigavi do njih, sjaha s konja. Pred drugim atorom stajao je jedan poglavica s tri orlova pera u kukmi. Bio je to junak zvan Medvjee Srce. Priavi Bivolskom elu, prui mu ruku i pozdravi ga dobrodolicom. - Moje je srce eznulo za tobom - ree. - Zahvalan sam Manitu ija mi je milost dala da te opet vidim. Budi moj gost u mom atoru i popui lulu kalumeta u drutvu moje brae. Stojei u krugu, ratnici su sa strahopotovanjem promatrali uvenog poglavicu plemena Mixteka. Medvjee Srce povede ga zatim do dvojice poglavica koji su sjedili pred atorom Leteeg Konja i on proe kroz redove postrojenih ratnika. Poglavice ustadoe i pruie mu ruke. Malo zatim planu vatra. Na njoj su ratnici pekli bivolja rebra. Jedna za drugom, planue zatim redom druge vatre, oko njih se skupie u polukrugu ratnici, a u njihovoj su sredini sjedile sa svojim gostom tri njihove poglavice. Meso koje se peklo na vatrama irilo je uokolo prijatan miris, a s vatara se dizali uvis plamenovi obasjavajui nadaleko preriju, gdje su se zaplaeni prerijski vukovi amo-tamo uljali, mamljeni mirisom prolivene bivolske krvi. Samo jedan je bio odsutan: sin Leteeg Konja. Svi su to znali, ali nitko to ne spomenu. Pripremajui veeru, nisu ni rijei progovorili. Drutveni sastanci i zabave zapoinju 303u Indijanaca uvijek upornom utnjom. Tek poto se meso ispee, na znak vrhovnog poglavice zapoinje zabava. Odjednom svi upravie poglede u neobinu, stranu ljudsku priliku koja se laganim korakom primicala atorima poglavica. Bio je to mladi Apa, koji je skinuo kou medvjedu, ostavivi na njoj glavu. Tu je glavu stavio na svoju, pa mu je medvjea koa obavila tijelo poput irokog golemog plata. Medvjed je bio tako velik da se plat vukao zemljom pola metra za mladiem. Stigavi do vatre, pored koje su sjedili poglavice, mladi se zaustavi. Nae se u udu kad ugleda stranca, ijom je pomoi savladao medvjeda, gdje sjedi pored poglavica, ali ne oda niim svoje iznenaenje i poloi predBivolsko elo obje medvjee ape koje je drao u ruci. Bio je to in panje kojim je mladi htio poastiti stranca, in koji pobudi ope iznenaenje: taj in navede prisutne na zakljuak daje u ubojstvu medvjeda i stranac morao imati svoj udio. Nitko, ni sam Letei Konj, ne progovori ni rijei o tome, ali stareve su oi plamtjele od radosti to mu je najmlai sin ubio Grizlija, medvjeda koji je svima zadavao toliko straha. Najzad, kad je mast s mesa jo samo lagano kapala u vatru i peenice se bile ve zautjele, mai se Letei Konj lule mira koju je ve pripremio, die se i progovori: - Veliku su radost doivjeli danas ratnici plemena Apaa, jer im je doao u pohode junak zvan Bivolsko elo, veliki poglavica plemena Mixteka, brat naega brata, junaka nazvanog Medvjee Srce, da s njima popui lulu kalumeta. U njega je ruka jaka, a noga brza, misli su mu mudre, a u njegovim se djelima ogleda duh junaka. Dobro nam doao! Poglavica zapali eravkom duhan u luli, povue est dimova, koje dunu u nebo, u zemlju i na sve etiri strane svijeta, a onda prui lulu gostu. Ovaj se die i ree: - Sinovi plemena Apaa veliki su i hrabri ratnici. I djeaci njihovi kadri su ubiti sivog medvjeda jednim jedinim hicem, a da pri tom okom ne trepnu. Svi prisutni uprijee, kao jedan ovjek, oi u sina starog poglavice. Mladi je iz govora svog oca saznao kakvom je uvenom ovjeku dugovao zahvalnost zbog iskazane mu dobrote, pa mu je sad srce od milja ivo zakucalo. Starcu se oko ovlai kad zau rijei pohvale kojima je takav ratnik i poglavica poastio u poetku svog govora njegova sina. Bivolsko elo nastavi: - Poglavica plemena Mixteka doao je k vama s jednom vijesti. ut ete ju kasnije, za vrijeme gozbe. Vai su neprijatelji njegovi neprijatelji, a vai su prijatelji njegovi prijatelji. On je spreman da za svakog sina plemena Apaa poloi svoj ivot i radovat e se ako uzmogne slavu plemena Mixteka zdruiti s vaom slavom. Poto izgovori te rijei, povue i on est dimova iz lule mira, a potom je preda Medvjeem Srcu. To isto uini, poprativi in izrazima utivosti, ovaj, za njim i trei poglavica koji je takoer bio sin Leteeg Konja, a zatim obie lula sve ratnike. Samo najmlai starev sin nije ju smio staviti u usta, jer jo nije imao imena. Kad se taj sveani obred zavri, poe gozba. Veliki komadi mesa nestajali su nevj erojatno brzo, a onda starac izjavi da su svi spremni sasluati vijesti koje im je junak zvan Bivolsko elo donio. Poglavica plemena Mixteka sad progovori: - Velika se svaa zametnula u zemlji Meksikanaca. Ratnici nisu vie zadovoljni ovjekom kojega su ranije bili izabrali za poglavicu. To je mlakonja koji ne vri svoju slubu kako treba. Zato su izabrali za poglavicu drugog ovjeka, Indijanca Juareza. To je ovjek bivolske snage, lukav poput pantere i iskusan u svemu to poglavica mora znati. On se odazvao glasu svoga naroda i hoe svoj narod uini sretnim. Zato se okruio hrabrim ratnicima i sad obilazi zemlju da bi okupio oko sebe sve koji uz njega pristaju. Zato se dosadanji poglavica uplaio i razaslao glasnike sinovima plemena Komana, u nadi da e mu oni pomoi. Poglavice plemena Komana sastale su se u velikom broju 305na vijeanje i obeale mu svoju pomo. I ve su mu krenuli u pomo, s mnogo stotina ratnika i preli granice Meksika. Oni namjeravaju spustiti se u kraj izmeu te zemlje i panjaka plemena Apaa. Ako im to poe za rukom, ratnici plemena Apaa bit e odsjeeni od junih oblasti i potisnuti u brda, gdje e biti izvrgnuti velikoj oskudici, jer je zima pred vratima. Ali crvenokoac - Meksikanac voli hrabre ratnike plemena Apaa. On nee dopustiti da ih psi plemena Komana potisnu pa je zato poslao mene da vam kaem kako je spreman da se zdrui s vaim junacima i zajedno s njima otjera neprijatelja iz zemlje. Komani su krenuli u rat, ali ako im se Apai odlue suprotstaviti i odmah krenu u pomo svom prijatelju pa zauzmu kraj izmeu pustinje Mapimi i grada zvanog Chihuahua, Komani nee moi produiti svojim putem pa e usred pustinje biti potueni. Ako ratnici plemena Apaa prihvate poziv koji sam im donio, uspjet e skinuti mnogo skalpova i izvojevat e veliku pobjedu. Nakon tih rijei opet sjede. Okupljeni ratnici primie njegove rijei s dubokim mukom. Najzad progovori Letei Konj: - Rijei naeg brata zvue uvjerljivo. Glas novog poglavice, crvenokoca Juareza, milij i nam j e od glasa mlakonj e. Sinovi Apaa nee dopustiti da ih kukavice Komani potisnu. Letei Konj moli drugu dvojicu poglavica da podignu svoj glas. Tada ustade Medvjee Srce i ree: - Tu sjedi moj brat Bivolsko elo. On je uven ratnik, ne boji se uope neprijatelja, a jezik mu zna samo za rije istine. On nee nikad ni rei ni traiti neto to bi sinovima i kerima plemena Apaa moglo nanijeti tetu. Ja sam s njim pobio dosta sinova

plemena Komana i u njegovu u drutvu jo mnogo skalpova skinuti s njih. Oni su ve na putu, zato ne smijemo gubiti vrijeme. Tu su se okupila tri roda plemena Apaa da naprave mesa za zimu. Ja sam voa hrabrih Jicarilla-Apaa i odmah u s njima krenuti, ako nam druga dva roda obeaju da e za nas pripremiti mesa za zimu, a zatim krenuti za nama. I trei poglavica, starev sin, uze rije. On ree: - Moj brat, junak zvan Medvjee Srce, rekao je istinu. Ratnici plemena Apaa ne smiju gubiti vrijeme. Jedan rod treba odmah krenuti, bilo koji, njegov ili moj, o tome koji treba krenuti neka odlui vijee. Sva su tri poglavice bile istoga miljenja u pogledu svog uea u borbi protiv plemena Komana, neprijateljski raspoloenog prema Juarezu; trebalo je samo uti miljenje vraa. Vra j e imao uza se sva obilj ej a svoj e slube, udesno oblikovane skalpove, kese, kukme, palice i zastavice. Bio se zaogrnuo svjeom koom jednog od ubijenih bivola pa stavi na sebe obiljeja svoje asti i zapoe plesati, a ples mu je bio utoliko neobiniji i udesniji, ukoliko mu je tijelo igralo u tmastom svjetlu plamenih jezika vatara koji su svoje duboke sjene bacali daleko u tamnu ravnicu. Indijanci su pozorno promatrali ples, s izrazom ozbiljne pobonosti; obred potraj a prilino dugo, ali ih strpljivost ipak ne izdade. Vra prestade najzad igrati pa uze dva ugarka, da bi utvrdio u kojem im se smjeru kree dim, a onda die ispitivaki pogled prema zvijezdama i objavi glasno, koliko gaje grlo nosilo: - Manitou, Veliki Duh, ljuti se na abe krastae koje se zovu Komani. On ih predaje u ruke Apaa i nareuje da ratnici roda Jicarilla krenu na njih im se sunce po drugi put podigne. Drugi rodovi trebaju krenuli za njima im se osui dovoljno mesa za zimu. Te su rijei sadravale ne samo doputenje da se zapone ratni pohod, nego su odmah rijeile i koji rod treba najprije krenuti: bio je to rod na ijem je elu stajao poglavica zvan Medvjee Srce. Njegovi ljudi udari se u radosno klicanje. Oni dobie itav jedan dan vremena da se pripreme za taj ratni pohod. Ta ih okolnost uvelike zadovolji, jer bez 307izvjesnih priprema, meu koje spada naroito bojenje tijela ratnim bojama, Indijanac ne vjeruje u sretan ishod borbe. Rasporeene su jo neke pojedinosti, pa se u svemu brzo sloie, jer su se svi zanosili nadom da e s ratnika plemena Komana skinuti velik broj skalpova. Tek nakon tih rasprava, kojima se nije moglo izbjei, mogao je Letei Konj udovoljiti pravednom zahtjevu svog najmlaeg sina. Sin mu je dotada stajao ondje nepomian, ne progovorivi nijedne rijei. Ali sad ga otac zapita: - Moj se sin zaodjenuo medvjeom koom. Otkud mu to pravo? - Ja sam ga ubio - odgovori mladi -Sam? - Sasvim sam. - Kakvim orujem? - Pukom koju mi je uveni poglavica plemena Mixteka pozajmio. On e to posvjedoiti. Tada se starac obrati Bivolskom elu i ree: - Poglavica plemena Mixteka bio je svjedok borbe s medvjedom, to dokazuju i ape ubijenog medvjeda koje lee pred njegovim nogama. Neka nam ispria stoje vidio. Bivolsko elo ispria ukratko itav dogaaj, ali ne ree pri tom nita to bi moglo uvrijediti mladia. Poto svjedok zavri, podie se Medvjee Srce i ree: - Sin Leteeg Konja ubio je Grizlija. To je uinio jednim jedinim hicem. To je vie nego da je ubio dvadeset kukavikih sinova plemena Komana. Njegovo je srce jako, ruka vrsta, a oko sigurno: on zasluuje da bude primljen u etu ratnika. Medvjee Srce eli da mu mladi brat dobije ime. Te su rijei bile vrlo laskave i za oca i za sina, jer ni jedan ni drugi, ukoliko se stvar njih ticala, nisu mogli iznijeti prij edlog koji je junak zvan Medvjee Srce sad iznio, naiavi pri tom na ope odobravanje. ovjek koji je odnio pobjedu nad medvjedom stajao je stalno uspravan, ne miui se od vatre. Oi su mu blistale od ponosa i radosti, i on ree: - Moj brat Medvjee Srce slavan je ratnik. Njemu imam zahvaliti to u dobiti ime. Kad e biti dan dodjele imena? - im se sinovi plemena Apaa vrate kui u svoje vigvame -izjavi starac. -Zar se onaj tko nema imena ne smij e ogledati s Komanima, s tim pasjim porodom? -Ne. - Ali ja gorim od elje da brata svoga, Medvjee Srce, pratim na njegovu putu u Meksiko. Zato moram ve sutra dobiti ime. - To se protivi obiajima. Ali medvjee ape pripadaju poglavici plemena Mixteka; on je na gost, na njemu je da odlui kadtreba da ti dade ime. Bivolsko elo ree: - Ime ja ve imam. Mq mladi prijatelj savladao je Grizlija, zato treba dobiti ime. Soseste, Grizlijev Ubojica. Ako to moj brat, Letei Konj, dopusti, on e sutra s nama odjahati put Meksika gdje e moi po volji skidati skalpove s glava naih neprijatelja Komana, kad je ve skinuo kou s medvjeda. Taj je prijedlog uvenog poglavice bio jo jedno priznanje mladom Apau pa je stoga bio odmah prihvaen. Time je vijeanje zavreno, ali su ratnici jo dugo sjedili pored vatri raspravljajui o namjeravanom ratnom pohodu. Neki od njih krenue u klanac da bi odanle dovukli bivola to gaje ubio junak zvan Bivolsko elo i oderanog medvjeda. Za to upotrijebie grede u koje pomou omi upregnue konje. Uto ve zavlada nona tiina. Bivolsko elo ode spavati u ator Medvjeeg Srca. ator su uvale strae koje su se meusobno izmjenjivale. Sutradan odrae slavu davanja imena. Na toj slavi jednu od glavnih uloga odigrae obje peene medvjee ape. Grizlijev Ubojica dobi najbolju puku svog oca i kao sin poglavice pravo da zatakne u svoju kukmu jedno orlovo 309pero. Poslije podne zapoe ratnobojanje. Biloje oko dvjesto ratnika koji su u osvit dana trebali krenuti na neprijatelja, pa je bilo dosta posla za sve, jer je trebalo okititi odjeu i oruje znakovima ranijih pobjeda. Sutradan u rano jutro eta napusti logor, ispraena komad puta drugim ratnicima, a na rastanku se postroji poznata indijanska

povorka, u kojoj jahai jau jedan za drugim. Najstariji ratnik preuze zapovjednitvo nad etom. Bivolsko elo, Medvjee Srce i Grizlijev Ubojica odjahae trkom ispred svojih drugova da bi izvidjeli kraj i pobrinuli se za potrebnu sigurnost. Kako nisu smjeli prijei preko prerije, povorka krenu u brda i pope se stepenastim putem na visoravan. Opreza radi, tu se zaustavi se i neko se vrijeme zadrae. Ve su pet dana bili na putu kad stigoe u pustinju Mapimi, upravo u onaj njen dio to se prostire sjeverno od puta kojim je proao Verdoja, nedaleko od zapadne granice pustinje. Trebalo je zauzeti poloaj u brdima izmeu grada Chichuahua i pustinje. Zato trojica voa krenue prema jugu. Bili su ve zali dosta duboko u pustinju kad odjednom, desno od sebe, primijetie tragove koji su vodili mimo njih. - Jahai! - viknu Grizlijev Ubojica sjahavi s konja. - Moj e brat po tragovima zakljuiti koliko je ljudi ovuda prolo - ree Medvjee Srce, ne makavi se iz svog sedla. Grizlijev Ubojica ispita trag i onda ree: - Bilo je trinaest konja. - To j e tono. Tko j e j ahao konj e? -Bijelci. - Po emu to moj brat zakljuuje? - Oni nisu jahali jedan za drugim, ve jedan do drugoga, i to nairoko, tako da se svi tragovi kopita njihovih konja mogu izbrojiti. - Kada su ovuda proli? Mladi Apa se ponovo prignu i onda odgovori: - Sunce e sad uskoro biti nad nama. Oni su ovuda proli kad je sunce juer bilo gotovo na obzorju. - Da li su ti bijelci jahali trkom ili kasom? - Jahali su trkom; to se vidi po pijesku to_su ga kopita njihovih konja razbacala. Nekud im se veoma urilo. - Moj je brat tono vidio, ali sad neka mi kae jo da li su ti ljudi imali miroljubive ili opake namjere! Grizlijev Ubojica poglejda poglavicu poneto zbunjeno i zatrese lagano glavom. askom se zamisli i onda ree: - Tko to moe po tragu zakljuiti? - Ja u svome bratu dokazati da se to moe zakljuiti. Pustinja Mapimi iroka je ovdje etiri dana puta. Tko je vi se od tri dana na putu, umorit e konja pa e ga morati tedjeti. Udubine nastale pod pritiskom kopita nisu plitke, kao kad ljudi jau trkom, ve duboke. Kratki razmaci izmeu pojedinih udubina dokazuju da konji nisu skakali u propanj. Konji su bili napadnuti pa su se upinjali to su vie mogli: jahai, koje su ti konji nosili na svojim leima, nalazili su se, dakle, u bijegu. Grizlijev Ubojica pokua se obraniti i ree: -1 progonitelj jae trkom. - Da su progonili neprijatelja, bili bi ga u stopu slijedili, ne udaljujui se od njihova traga. Meutim, ovdje to ne vidimo. Ranijeg traga nema, oni su pobj egli, bili su u bij egu, progonjeni. Bivolsko elo kimnu glavom i, uprijevi pogled u trag, ree: - Medvjee Srce je u pravu. Progonitelji bi mogli svaki as naii. Mi ne smijemo dopustiti da nas ovdje zateknu, zato neka se Grizlijev Ubojica vrati natrag s porukom ratnicima plemena Apaa da ne kreu za nama, ve da proslijede na sjever preko visova to se diu na granici pustinje Mapimi i tamo saekaju mene i Medvjee Srce. Mi emo dotle ovdje nastojati otkriti to znai taj trag. Mladi Apa poslua, uzjaha svog konja i vrati se natrag trkom. Druga dvojica krenue tragom koji je iao na zapad i pri tom se pogledae. Ista im misao pade na um. - Trag vodi na zapad - ree Bivolsko elo. - U onaj klanac tamo. To je opasno mjesto. - Moda su oni koji bjee postavili zasjedu svojim progoniteljima. Morat emo to ispitati! - Ali mi moramo zamesti za sobom svaki trag. Progonitelji bi mogli biti i nai neprijatelji. Moj e mi brat u tome pomoi! Zamevi vjeto na dobrom dijelu puta svaki trag za sobom, skrenue u brda to se diu na zapadnoj granici pustinje, otprilike jednu englesku milju sjeverno od mjesta odakle klanac vodi kroz brda. Kraj kojim su se trebali probiti bio je gotovo neprohodan, ali oni su vjeto vodili konje, pa se na njima najprije uspee na vrletne, grmljem obrasle visove, a onda se spustie na jednu istinu, daleko od opasnosti, gdje im se konji odmorie. Potom se popee na jednu stijenu s koje im pogled obuhvati velik dio prijelaza. Pod njima se prostirala dolina u kojoj se Verdoja po posljednji put utaborio i iz koje je vodio na jug mali sporedni klanac u kojemu su Meksikanci sad vrebali na Sternaua, s namjerom da ga ubiju, ukoliko im ne poe za rukom da ga iva uhvate. Ali o tome ona dva Indijanca nisu znala nita. Oni su legli na zemlju, pa ih odozdo nisu mogli vidjeti, dok su njihove otre, izvjebane oi vidjele sve to se dolje zbivalo. - Uff! - oglasi se odjednom junak zvan Medvjee Srce. Taj je glas bio siguran dokaz daje primijetio neto neobino. Bivolsko elo ga pogleda. Odjednom spazi ovjeka koji se sporednom dolinom penjao na brdo. Udaljenost od njega bila je tolika da je ovjek liio na velikog kukca koji se penje uzbrdo. Ipak mu obojica odmah utvrdie osobine. - Meksikanac - ree Bivolsko elo. - Da - potvrdi Medvjee Srce. - Izgleda da je sporedna dolina zauzeta. - Oni su postavili progoniteljima zasjedu. Oba Indijanca saekae da se ovjek popne na suprotnu uzvisinu, gdje se zaustavi i pogleda prema istoku. Proe nekoliko sekundi dok im pogled prijee vidnim poljem. Tada ree Bivolsko elo: -Uff, eto ih! - Tri jahaa! - upade Medvjee Srce. I zaista, ugledae sad tri male toke, koje su bile tako sitne da su ih mogli primijetiti samo dva para takvih oiju kakve su imali ona dva Indijanca. Meksikanac, tamo prijeko, s onu stranu prijelaza, nije ih jo uope zapazio. - Da nisu progonitelji? - upita Medvjee Srce. - Ne - odgovori Bivolsko elo. - Zar bi petnaest ratnika bjealo pred trojicom progonitelja? - A zato ne bi, ako su ta trojica dovoljno hrabri! Uostalom, ta trojica mogu biti prethodnica vee horde.

- Moramo saekati. Oni su i dalje s najveom panjom promatrali ovjeka koji se uspeo na brdo. ovjek viknu neto, a onda sie s brda to je bre mogao. Oito je sad primijetio i onu trojicu to su se pribliavali. - On obavjetava svoje drugove koji su se sakrili - ree Medvjee Srce. A tako je zaista i bilo, jer, poto nestade u sporednoj dolini, pojavi se on as zatim s drugom dvojicom, koji izioe iz doline pa se zajedno s njim sakrie iza jedne hridi koja je vladala nad prijelazom u svoj njegovoj irini. - Oni e ubiti one koji im se pribliavaju - ree Medvjee Srce. - Ali zato su tu sad samo trojica, kad smo mi naili na tragove petnaest ljudi? - Drugi su produili svojim putem, jer su tri kukavice dovoljne da ubiju iz zasjede tri hrabra ovjeka. - Hoemo li upozoriti one ljude na opasnost koja im prijeti? - Neemo ih samo upozoriti, nego emo im i pritei u pomo, ako to zasluuju. Moramo poduzeti sve to je u naoj moi da se za ovo kratko vrijeme, dok se oni nalaze ovdje, naemo iza lea njihovim protivnicima. Naprijed! Medvjee Srce se spusti s uzvisine, a Bivolsko elo poe za njim. im su bili sigurni da ih odozdo nee moi vidjeti, spustie se trkom niz strminu brda pa se dohvatie grmlja to se protezalo od vrha brda do samog dna prijelaza. Zaklonjeni grmljem, spustie se u nizinu, podaleko, da ih ona trojica Meksikanaca ne bi vidjeli, a onda u nekoliko skokova prijeoe na drugu stranu doline, gdje su se ona trojica sakrili. Sad je trebalo da im seneprimijeeni priblie. Grmlje i razasute gromade kamenja pruie im sreom dobar zaklon. Poglavice se pomaknue naprijed te se sakriju iza jedne gromade, jedva pedeset koraka daleko od stijene iza koje su leali Meksikanci. Tako su ih mogli vidjeti, a ujedno imati pregled nad itavom dolinom. Odjednom zaue topot konja i gotovo u isti as ugledae tri jahaa koji su se pribliavali ulazu u glavnu dolinu, ali su bili jo daleko od dometa puaka. Spazivi ih, iznenaeni njihovom pojavom, Indijanci se trgnue. - Uff! - apnu Medvjee Srce. - To je na brat Itinti-ka, Gromka Strijela. Pa on je bio bolestan! - A ono je Vaquero Francisco! - odgovori Bivolsko elo. - to trae ovdje? Da se nije dogodila kakva nesrea na haciendi del Eri na? - Uff! Ubijmo ta tri Meksikanca! - Da vidimo najprije to namjeravaju. Ubit emo ih im se mae oruja. Drumski razbojnici leali su iza stijene i meusobno aputali. Oekivali su samo Sternaua, ali ipak jo ne sada, ve tek narednog dana. A sad je, eto, doao, ali ne sam, ve s jo dvojicom. Tko su ta dvojica? - Vjerojatno su naili na njega putem - ree jedan od Meksikanaca svojim drugovima. - to da radimo? Njih su trojica, a nas smo samo dvojica. - Da - odgovori drugi. - Uhvatiti ga ne moemo, jer nije sam. Ubit emo ga. -A to emo s njegovim pratiocima? Da ih pustimo? - Glupost! I njih moramo ubiti, jer bi inae mogli priati. Ali imamo jo vremena. Jo su daleko od dometa naih puaka, a ne smijemo ni jednoga promaiti. Oni moraju pasti od prvih naih hitaca, ako ne elimo nagrabusiti. Znamo kakav je taj Sternau. Uostalom, imat emo vremena nianiti, jer e oni, kad naiu na trag koji vodi do naeg logora, htjeti sve tono ispitati, pa e nam dosta dugo ostati na nianu, tako da nam nee moi umai. Ne trebamo se, dakle, prenagliti, jer imamo vremena mirno ciljati. - Da su nam stigli u pomo drugovi, koje je Verdoja trebao poslati natrag, mogli bismo svu trojicu uhvatiti - ree trei. - Ne trebamo ih. Imamo mi sami dosta snage. Razbojnici nisu ni slutili da samo nekoliko koraka iza njih lee dva strana ovjeka i prate svaki njihov pokret. No, Sternau se sa svoja dva pratioca bio ve pribliio. Obuzdao je svoga konja i sad je ispitivakim pogledima promatrao oko sebe dolinu, mjerei okom razdaljinu izmeu pojedinih gorskih stijena. - Upali smo u opasnu rupu! - ree. - Ako nam Verdoja nije ovdje postavio zasjedu, zasluio bi da bude izbatinan. Ii emo polako naprijed i pravit emo se kao da se ni na to ne osvremo. Ali ja u pri tom ipak imati oi otvorene. Jahali su korakom, dok ne stigoe do mjesta gdje se Verdoja prethodne noi utaborio pa se ondje ustavie. - Tu su hulje otpoinule - ree Francisco. Sternau se ogleda naokolo i odmah ree: - Brzo! Sjaite, veite konje i pravite se kao da hoete ovdje logorovati! Gromka Strijela upravi pogled u smjeru Sternauova pogleda i skoi odmah s konja. - U pravu ste! - ree. - Pazimo samo da nas ne primijete. 315-Piramida boga suacaMoramo potraiti neki zaklon. - Smjestimo se onamo, na desnu stranu, iza one stijene, iza one velike gromade - odgovori Sternau. - U konje nee pucati. Podijelimo se, kao da hoemo zapaliti logorsku vatru pa traimo drva, a onda se sklonimo brzo iza stijena. Ostavie konje da pasu i stadoe skupljati suho granje. - Gledajte - ree prvi Meksikanac - ostali su ovdj e. Moemo ih, dakle, kao od ale pomlatiti. -Kako to misli? -ree drugi. -Oni su se sakrili iza stijene! Vjerojatno su nam uli u trag. - Kojeta! Ni u malu sporednu dolinicu nisu jo povirili. Mora daje posrijedi neto drugo. - Ne bih rekao. Nego, eto, sad smo se mi tu sakrili, a oni tamo prijeko. I tako smo i mi i oni opkoljeni! Takoje u stvari i bilo. Sternau je pred sobom vidio otkinutu granu jednog grma koji je zatvarao ulaz u sporednu dolinu. Jedan razbojnik, koji je malo prije s jednog visa promatrao okolinu, stao je na tu granu i slomio je. Kora se na grani odlomila, i tako je na grmu nastao otvor koji je otar, paljiv pogled morao odmah primijetiti. I Gromkoj Strijeli upade to u oi. Sad su sva trojica kojima je prijetila opasnost leali u sjgurnom zaklonu iza stijene. - emu sve to? - upita Francisco, koji nije mogao shvatiti zato se oni tu igraju skrivaa.

- Zar ne vidi tamo prijeko na onom grmu jednu otkinutu granu? - odgovori mu pitanjem Gromka Strijela. -Da, vidim je. -A povie nje neobine tragove u ljunku? - Da, vidim ih. - Eto, maloas je netko bio tamo gore i vrebao nas. Kad nas je primijetio, potraoje brzo dolje u dolinu, upravo vie klizio nego potrao, i tako ostavio za sobom trag u ljunku. Tamo se prijeko kriju ljudi koji nas vrebaju. - Carambal - opsova Francisco. -Ne boj se - nasmija se Sternau. - Svega su dvojica, najvie troj i a. - Zato samo dvojica-trojica? - upita Gromka Strijela. - Mislite li - odgovori Sternau - daje Verdoja postavio u zasjedu itavu etu? Ne. Najprije mu je moralo biti stalo do toga da svoje zarobljenike otpremi na sigurno mjesto. Zarobljenika ima svega etvero, a u pratnji ima svega jedanaest ljudi, pa je mogao odvojiti najvie trojicu. Kako nije znao da u ja dobiti pomo, pa je mislio da u sam ova.mo doi, bio je uvjeren da mi i jedan sam moe doi glave. Zasjeda tamo prijeko nalazi se pukomet daleko od mjesta gdje bih se ja trebao nalaziti. Pretrait emo paljivo neposrednu okolinu. Moda emo pronai busiju. Njegov otar pogled kliznu lagano i oprezno preko svakog grma i kamena koji su tamo prijeko mogli pruiti kakav zaklon. - Ah, imam ga! - ree odjednom. - Gdje? - upita Francisco. - Vidio sam askom jedno koljeno iza one visoke etvrtaste stijene. Da poaljemo preko jedno tane! - Ono nee pogoditi - ree Vaquero. - To emo tek vidjeti. Sternau lee potrbuke na zemlju. Ugao kamena iza kojega su se sakrili bio je malo okrnjen, pa je Sternau mogao kroz taj otvor nanianiti, a da pri tom samog sebe ne otkrije. Onda zamoli Gromku Strijelu: -Ako stavite svoj eir na puanu cijev i onda je podignete tako visoko da e izgledati kao da netko hoe nianiti preko kamena, nekoga ete time zavesti pa e pucati na eir. Pri tom e morati otkriti jedan dio sebe, a onda je gotov. - Pokuajmo! - nasmija se Gromka Strijela i stavi svoj eir na puanu cijev. Na drugoj su strani Medvjee Srce i Bivolsko elo sve pozorno promatrali i drali u pripremi puke da bi svaki as mogli pripucati. - Sad je pukomet daleko - ree Medvjee Srce. Sad lisu sjahali. Gospodar Vrleti ogleda se naokolo. Oi su mu sijevnule: primijetio je neto sumnjivo. Bivolsko elo se sloi s njim. - Upozoren je da se uva. Zna da smrt vreba na nj. Sad daje drugima upute. - Uff- apnu Medvjede Srce. - Sad su se sklonili iza stijene. Spaeni su i bez nas. to e sad uraditi? Proe neko vrijeme. Odjednom se na suprotnoj strani pojavi eir, pa je izgledalo da je jedan ovjek oprezno povirio na drugu stranu. - UfF! - apnu Bivolsko elo. - Kako neoprezno! - Smatra li moj brat Gospodara Vrleti zaista tako glupim? - zapita Medvjee Srce. - Moramo se strpjeti! Ona tri razbojnika aputala su neto jedan drugome. Onda se prvi mai svoje karabinke, nasloni je na rub stijene, prignu glavu i uze na nian eir. Ali jo nije odapeo kad na suprotnoj strani bijesnu, grunu hitac, i Meksikanac se svali na lea. - Vidi li, brate, daje to bila varka! - ree Medvjee Srce. - Gospodar Vrleti je zaista velik ratnik! - izjavi poglavica. - On e bez sumnje ubiti i drugu dvojicu, ali ne tako brzo. Moda e biti dobro da mu javimo. - Da - sloi se s njim Mixteka. One dvije vucibatine bile su zauzete ranjenikom pa ne primijetie to se iza njih dogaa. Poglavice ustadoe i javie se znakovima onima prijeko. - Tko je to tamo prijeko? - zapita u udu Gromka Strijela. - Pa to je Bivolsko elo - ree Sternau. - A Indijanac pored njega? Nije li to Medvjee Srce? udnog li sluaja! Sad se neprijatelj nalazi izmeu dvije vatre. Tko je mogao pomisliti da su nam poglavice tako blizu. - Oni e te drumske razbojnike ubiti. Mi ne trebamo ni prstom maknuti - ustvrdi Francisco. - Meni nije ni stalo do toga - odgovori Sternau. - Volio bih da ih ive uhvatimo, jer bismo mogli onda saznati neto od njih. Ja se nadam da Meksikanci ne znaju jezik Apaa. Ako im, dakle, neto doviknem, nee razumjeti kome su moje rijei upravljene ni to one znae. A poglavice nee biti tako neoprezne da mi rijeima odgovore. - Nisu valjda ludi! - ree Gromka Strijela. Nekoliko trenutaka zatim Sternau im iz svog zaklona doviknu glasno: - Tenil suk nagongo akaja - Koliko ima tamo neprijatelja? Odmah se iz zaklona poglavica podigoe dvije ruke. - Samo dvojica - ree Sternau. - Bio sam, dakle, u pravu. Zatim viknu ponovo: - Si ankhuan ta tastsa ta, si ankhuan hotli intahinta - elim ih ive! - to vie taj Sternau iz svog zaklona tamo prijeko? -promrmlja jedan od dvojice razbojnika. -Ako hoe da nam se naruga, neka bar govori panjolski! U grdnom se kripcu nalazimo. im samo malo povirimo, odmah e osuti na nas paljbu. Morat emo ostati ovdje do noi ili saekati da se vrati netko od naih. Ali sve se zbi drukij e nego stoj e Sternau zamislio. Poglavice su, naime, razumjele Sternaua. Zato odloie puke, turie svaki sebi no meu zube, ustadoe i oduljae se tiho do Meksikanaca. Sternau to primijeti i shvati da mora odvratiti njihovu panju od Indijanaca. Zato se die itavim tijelom i uze pukom na nian zaklon dvojice razbojnika. - Ah, on hoe pucati u nas! - nasmija se jedan od dvojice Meksikanaca, povirivi oprezno iza stijene. Ovaj put nee izbjei

mom tanetu. I pri tom se mai puke, ali u isti as osjeti na svom vratu dvije ruke koje mu tako snano stisnue grlo da ostade bez daha. Isto se desi njegovu drugu. - Za mnom! - viknu Sternau i potra preko doline. Druga dvojica pooe za njim. Njihova pomo nije vie bila potrebna, jer su poglavice ve vezale svojim omama onesvijetene razbojnike. -Bivolsko elo, poglaviaMixteka, spaava me po drugi put - ree Sternau i prui poglavici ruku u znak zahvalnosti. 319- Matawa-se obranio se sam - ree skromno poglavica. Sternau prui zatim ruku i Medvjeem Srcu. - Dosta je godina prolo otkad sam posljednji put vidio poglavicu Apaa. Jako se radujem to mi se posreilo opet vidjeti svoga brata. Mnogo je ljeta na to ekao. Zatim se i drugi, koji su se ve poznavali, pozdravie. Gromka Strijela ispria ukratko poglavici Apaa kako ga je Sternau izlijeio. Onda sjedoe da vijeaju, pazei da dvojica Meksikanaca ne uju njihov razgovor. - to je natjeralo nae prijatelje na put kroz pustinju? -zapita Bivolsko elo. - Vrlo tuan doivljaj - odgovori Sternau. - Napad na haciendu del Erina. - Tko je napao haciendu? Zar Meksikanci? - Da. Te su hulje zarobile etiri osobe: senjor Mariana, senjor Ungera, senjoritu Enimu i senjoritu Karju. - Karju? - planu Bivolsko elo. - Karju, cvijet plemena Mixteka - viknu Medvjee Srce. - Kako se to moglo desiti? A gdje su bili mukarci? - Svi su bili u kui, ali -Ne, sigurno nisu bili u kui kad su razbojnici mogli odvui tolike zarobljenike - ree Medvjee Srce. - Rei u svome bratu da sam i ja bio zarobljen - odgovori Sternau. - Vi kaete da je i Gospodar Vrleti bio zarobljen? - zapita Medvjee Srce sumnjajui u istinitost njegovih rijei. - Pa ja vidim daje slobodan. - Jer sam se oslobodio. Ispriat u poglavicama kako se to desilo. I Sternau ispria ukratko to je doivio posljednjih dana. Kad zavri, Apa mu prui ruku i zamoli ga da mu oprosti. - Neka mi brat oprosti! U nonoj tami lako je savladati svakoga, pa i najjaeg i najhrabrijeg ovjeka. Nego, sad moramo sakriti svoje konje, jer ovjek nikad ne zna tko moe banuti. Sternau poe za njim. Povedoe konje u oblinju dolinu, gdje naoe tri konja koje su razbojnici bili sklonili iza grmlja pa su ondje mirno pasli. Zatim pozvae razbojnike koji su ve bili doli k sebi. Francico ostade na strai na ulazu u dolinu, dok su drugi prisustvovali presluavanju razbojnika. - Vi pripadate Verdojinoj eti? - upita Sternau razbojnike. Oni mu ne odgovori se. - Ja sam vas vidio u toj eti, neete stoga pomoi sebi ni utnjom ni laima - ree im on. - Upozoravam vas da svojom upornou vi svoj poloaj upravo pogoravate. Zato ste zaostali za etom? - Tako nam je naredio Verdoja - odgovori jedan od njih osorno. - A to vam je bilo nareeno? - Da vas iva uhvatimo ili ubijemo. - To sam slutio. A jeste li vjerovali da e vam to poi za rukom? Vi ste imali prilike da me upoznate! Mogli ste me ubiti, ali iv se ne bih nikako predao u vae ruke. - Mi smo mislili da ete tek sutra ovuda proi, a Verdoja nam je bio obeao da e nam poslati pomo. -Ah! Jo vam treba doi pomo? Kada? - Moda sutra ujutro. -Koliko ljudi? - To ne znamo. -A kamo je odveo Verdoja svoje zarobljenike? - Ni to ne znamo. -Ne laite? - Zar mislite da nam Verdoja povjerava takve tajne? - Hm! Ali e to znati ljudi koji e sutra ovamo doi. Gdje ete se sastati s njima? - Ovdje, u dolini. - Koliko vam je Verdoja obeao ako izvrite otmicu? - Sto pesosa po ovjeku. - U redu. Odluit emo o vaoj sudbini. 321Sternau uspije razbojnicima spasiti goli ivot. Vezae ih i smjestie u oblinju dolinu, a jednome od njih toliko olabavie okove da je mogao biti od pomoi svojini ortacima. Oruje im unitie, a konje zaplijenie. Sad su prijatelji bili na okupu pa su mogli govoriti o svemu to je dalo povoda Apaima da dou onamo. Sternau je znao samo da se jedan eskadrom Juarezovih kopljanika pod zapovjednitvom jednog potporunika nalazi u Monclovi i da Verdoja ima uza se est Meksikanaca. I kad bi ovi narednog dana doli da pomognu svojim drugovima, ne bi predstavljali nikakvu ozbiljnu opasnost za Sternaua i njegove prijatelje, pa je odlueno da se Medvjee Srce uputi svojim Apaima, kako bi ih umirio, ukoliko bi bili uznemireni njegovim odsustvom i da s onu stranu gorskog lanca saeka druge. Potom se Medvjee Srce udalji s Bivolskim elom. Obojica pooe po svoje konje, a onda se rastadoe: Medvjee Srce uputi se svojim Apaima, dok Bivolsko elo ostade kod Sternaua. Tiinu samotne doline itavo poslijepodne i itavu no nita ne narui. I prijepodne narednog dana proe u miru. Ali oko podne zau se topot konja. Sternau je naredio straarima, a tako i drugima, da, ukoliko primijete da se netko pribliava, odmah ubiju konje. Kad se topot konja priblii, sakrie se svi iza jedne gromade. Na mjestu gdje se prema zapadu dolina ponovno suavala i postajala klanac, pojavie se etiri Meksikanca. Zastadoe dabi razgledali dolinu. Ne naavi nikoga od svojih drugova, skrenue u malu, tijesnu, oblinju dolinu. im stigoe onamo, padoe

etiri hica. Konji se najprije propee, a onda se svalie na zemlju; bili su teko ranjeni pa se nisu mogli vie dii. Guvu, kojanastade od konja i ljudi, iskoristie ona etiri strijelca: potrase onamo i stadoe udarati kundacima po Meksikancima, koji se jo nisu bili oslobodili konja, dok ih ne oborie na zemlju. Potom ih vezae njihovim vlastitim omama. Voa tih ljudi bio je onaj oficir kopljanika koji je posjetio haciendu delErina. - Ponovni susret prua mi priliku da se s tobom obraimam - ree mu Sternau. - Nee imati vie tako skoro prilike igrati se oficira. r ovjek ga pogleda. Pogled mu je bio pun mrnje. - Ja sam slobodan Meksikanac: stranac nema pravo da se sa mnom obraunava. - Slobodan Meksikanac? Nisam dosad znao da ovjek u okovima moe biti slobodan. Kamo ste odveli zarobljenike? - To se nikoga ne tie. - Ponovo te pitam, ali samo jo ovaj put! Gdje su zarobljenici? -Neu ti rei! Tada Bivolsko elo izvue no, upravi ga u lanog oficira i ree: - Gdje je moja sestra Karja? Meksikanac je uporno utio, jer nije poznavao ud Indijanaca. Poglavica Mixteka ree jo jednom mirno: - Odgovori! - Neu. - Onda ne mora vie ni ivjeti. Samo mrtvaci ute, a tko hoe utjeti taj mora umrijeti. U isti as zari Bivolsko elo zarobljeniku no u grudi. Zarobljenik izdahnu, a da pri tom nije ni pisnuo. - Kao to je on umrot tako ete svi vi umrijeti! - ree hladnokrvno Bivolsko elo. Zatim uprije drugom zarobljeniku no u grudi i upita ga: - Hoe li i ti utjeti, ili e mi rei gdje se oni nalaze? ovjek promisli samo asak. Htio je spasiti sebi ivot, a da pri tom ne izda svoje drugove. Taj asak odlui o njegovu ivotu. Taj se asak uini Mixteki predugim i on zari svoj no u grudi Meksikancu. Tada uprije treem zarobljeniku no u grudi: - Reci, pseto, gdje su zarobljenici! 323- Rei u - viknu ovaj odmah. - Zarobljenici se nalaze u jednom starom hramu. - Gdje se nalazi taj hram? - U dravi Chihuahua, u blizini haciende Verdoja. - Opisi mi ga. - To je jedna stara meksikanska piramida, posveena Bogu Suncu. Ona se nalazi sjeverno od haciende, a okruena je gustim grmljem. - Gdje je ulaz u nju? - To ne znam. Stigli smo tamo nou. Bilo nam je nareeno da se utaborimo na polju, daleko od piramide. U piramidu su uli samo senjor Verdoja, senjor Pardero i jedan stari sluga. Najprije su zatvorene u piramidu djevojke, a onda oba zarobljenika. - Na kojoj se strani nalazi ulaz? -Ni to ne znam. - Vi ste ipak morali vidjeti kojim je putem poao Verdoja! - Poao je prema grmlju kojim je obrastao jedan ugao piramide, a onda skrenuo na jug i tamo nestao. - Onda je ulaz tamo. to ste radili poto su zarobljenici odvedeni? - Odjahali smo prema haciendi Verdoja, gdje smo dobili odmorne konje i dovoljnu zalihu hrane, a zatim smo odmah krenuli ovamo. - Kako ste dugo bili na tom putu? - Od dva sata poslije ponoi do sada. - Ako mi sad odavle krenemo, moi emo, dakle, veeras stii do piramide, zar ne? -Da. - U redu. Ti e nas voditi, ali e paziti da nas nitko ne primijeti. Posumnjamo li i najmanje da nas hoe izdati, stii e te odmah smrtna kazna. Jesi li zapamtio put? - Da, znam ga dobro. - Tebe trebamo, etvrtog ovjeka ne trebamo. On je po zakonima savane zasluio smrt. 324 -Piramida boga sunali isti as Bivolsko elo, prije nego stoje to Sternau mogao sprijeiti, trgnu no i zari ga etvrtom Meksikancu do drka u srce. Meksikanac je istog asa bio mrtav. - Bivolsko elo je okrutan ovjek - prekori ga Gromka Strijela. - To su lako steeni skalpovi! ovjek koji je bio prekoren odgovori ponosno: - Poglavica plemena Mixteka skida skalp samo s neprijatelja s kojim se borio. To su pseta, do njihove mi koe nije stalo, oni su crkli poput agljeva to ih batinama ubijamo. Uzee razbojnicima sve upotrebljive stvari koje su uza se imali. Zatim krenue na put. Zarobljenik koji ih je sad vodio dobi konja od Sternaua, koji je pored onoga na kojemu je jahao imao jo jednoga. Petorica jahaa prooe kroz klanac pa zatim skrenue na sjever prema mjestu gdje ih je ekao sa svojim ljudima Indijanac zvan Medvjee Srce. On je poslao pred njih strae, da bi ih lake naao. Zakljuie da krenu zajedno naprijed. Apai su se htjeli domoi haciende i zarobiti Verdoju i Pardera: tako bi obojica bili primorani predati svoje zarobljenike, a onda bi bili izvedeni pred sud. Jedan se Apa vrati da izvijesti Leteeg Konja gdje e se drugi ratnici, koji su za njima imali krenuti, sastati s onima koji su ranije krenuli. Po Sternauovoj odluci Francisco se kao nepotreban vrati na haciendu del Erina, da bi izvijestio Arbelleza o razvoju dogaaja i ohrabrio ga, ukoliko je postojala osnovna nada da e Emma uskoro moi zagrliti svog oca. Najzad povorka krenu. Stigoe do visoravni Chihuahua i prijeoe, neprimijeeni od stanovnika, preko hatara nekoliko

hacienda. No ih zatee na granici Verdojina imanja. Najzad ugledae na zapadu tamne obrise piramide Boga Sunca. Bili su najzad na cilju. 32514. OBAVJETAJCI Sjeverozapadno od pustinje Mapimi, nekoliko oveih rijeka to izviru jugozapadno od oblasti Baquiriachi pa onda teku kroz visoravan, da bi se najzad survale u Rio Grande del Norte, oplouju bujnim raslinstvom jedan inae neplodan kraj. Okrueni gustim umama, prostiru se tu sputajui se u Sonoru, sjeverozapadnu meksiku dravu, bogati panjaci, gubei se potom u pustoj apakoj ravnici koju opet, tu i tamo, Rio Gila bijedno oplouje. Pored takvejedne ume jahali su, pod vodstvom Sternaua, Bivolskog ela i Medvjeeg Srca, Apai. Na itavom tom putu nisu sreli ivu duu pa su se, neprimijeeni, osjeali sigurnima. Da uma nije bila tako velika, obili bi je i svu prokrstarili, ali kako se bila protegla daleko, morali su se zadovoljiti time da pored nje projau i pretrae samo njem rub. U isto vrijeme pozoran promatra bi uo kako iz dubine ume dopire do njega um neijih koraka ili kako se lome suhe granice, ili uti lie po kojemu netko gazi. um nije dopirao uvijek s istog mjesta, ve se irio polako, pribliavajui se sve vie rubu ume. Najzad se zau kako netko apatom nekoga kori: - Zar se moj brat nije nauio neujno kretati? Netko jednako tiho odgovori: - Drvee je utonulo u mrak. Ima li moj brat maje oi pa moe razabrati granje i lie? Opet zavlada tiina isprekidana tajanstvenim umom. Ponovo sve utihnu, a as zatim netko apnu: - Zastoje moj brat stao? Da nije to uo? - Da, uo je kako konj u daljini dae. I opet se zau dahtanje, ali mnogo blie. - Dolaze ljudi na konjima. Tu, pored nas, raste visoka jela. Tko se sakrije gore meu njene grane, toga ljudsko oko nee vidjeti. ovjek koji to ree obuhvati deblo i uspe se na stablo. Onaj drugi se uspe za njim. Obojica se uspee neujno poput vjeverica i toliko okretno da se nikakav um ne u. Sjedili su visoko gore na igliastim granama, pa ih odozdo nitko nije mogao primijetiti. Obojici je oruje visjelo na ramenu, ali im nije smetalo. Kad se uvrstie, svaki na svojoj grani, zaue korake koji su se pribliavali. Bili su to Apai koji su sjahali s konja da bi pretraili rub ume. Kad se, sudei po umu, ve udaljie, zau se glasan topot konja i eta konjanika proe mimo njih. - Uff! - apnu jedan od dvojice Indijanaca. -Apai. - Obojeni ratnim bojama! - nadoda drugi. - S njima su ljudi blijeda lica! -Trojica! Uff! Uff! - emu se udi moj brat? - Poznaje li moj brat velikog, jakog ovjeka blijeda lica koji jae na elu ete? -Ne. - To je Matava-se. Ja sam ga vidio pred nekoliko zima, kad sam bio u gradu koji ljudi blijeda lica zovu Santa Fe. -Uff! Hrabarjetaj ovjek blijeda lica. A poznaj e li moj brat dvojicu poglavica koji jau pored njega? - Jedan je Medvjee Srce, apaki pasji sin. -A drugi je Bivolsko elo, poglavica plemena Mixteka. Da vidimo koliko je tih jahaa. Indijanci su sjedili tako visoko da im je pogled dosizao preko vrhova drvea na rubu ume, pa su mogli vidjeti itavu povorku. Brojili su tono i, poto Apai prooe, 327jedan od njih ree: - Dvadeset puta po deset i k tome jo est Apaa, a uz njih etiri ovjeka blijeda lica! - Moj je brat tono brojio. A kuda su krenuli? - Put haciende Verdoja. Ratnici plemena Komana odazvali su se pozivu predsjednika Meksika, pa je sad sigurno izdajnik Juarez uputio poziv Apaima koji su krenuli put haciende koju mi moramo zauzeti. Sutra e stii mnotvo ratnika plemena Komana. Apai e stradati: oni nam se nee moi oteti i mi emo im skinuti skalpove. Moramo poi za tim psima ako hoemo utvrditi njihove namjere. - Onda se trebamo rastati. Ja u poi za njima, a moj e se brat pouriti do naih da ih o svemu to smo vidjeli potanko obavijesti. - Neka bude tako. Indijanci kliznue sa stabla i, krenuvi odmah prema svom cilju, stigoe ubrzo do nakraj ume i, poto se uvjerie da nitko od Apaa nije zaostao, izioe iz ume na otvorenu preriju. Sad ih je ovjek mogao dobro vidjeti. Bila su to dva Komana u punoj ratnoj opremi. Nisu imali na sebi obiljeja poglavica, ali nisu to bili ni obini ratnici, inae im ne bi bili povjerili teak zadatak da izvide teren. Obasjana suncem na zalazu, u daljini je nastajala duga, zmijolika povorka Apaa. - Neka moj brat pouri za njima! Mora ih imati stalno pred oima, jer e uskoro pasti mrak pa se nee vie moi uzdati u trag. Onaj krenu urno naprijed, ne odgovorivi ni jednom jedinom rijei. Ratni obavjetajci rijetko kad jau konje, jer bi im oni esto mogli smetati. Tako je bilo i ovaj put. Kako je Koman kao pjeak u silnom prostranstvu prerije predstavljao samo neznatnu toku, pa je mogao koristi svaku vrstu zaklona, mogao se isto tako za svjetla pribliiti Apaima neprimijeen. Njegov je drug gledao jo neko vrijeme za njim, a onda se vrati svojima. eta Apaa stie do piramide i zaustavi se u blizini mrane graevine, koju su njihove voe promatrale s neprijatnim osjeajem u dui. Utoj su graevini amili, kao zatvorenici, oni s kojima su ih vezale veze ljubavi. - Kako bi bilo da sruimo to udovite! - zareza Gromka Strijela. - Treba se strpjeti! - pokua ga umiriti Sternau. - Mi emo nae sigurno osloboditi. Ja se nadam da emo ubrzo uiniti kraj njihovim patnjama.

Tada ree Bivolsko elo: - Svaki uzdisaj Karje, keri plemena Mixteke, platit e jedan neprijatelj svojim ivotom. A gdje je ulaz u tu graevinu? Sternau se obrati vodiu. - Gdje ste se zaustavili kad su vas nai neprijatelji doveli? - upita Meksikanca. - Doite sa mnom! - Meksikanac odjaha dio puta pa se zaustavi. - Tu smo se zaustavili. -A gdje je nestao Verdoja sa zarobljenicima? - Eto, u blizini tog grma uao je u ikaru, a na onom je uglu zasjala svjetiljka. - U redu. Ako si rekao istinu, a to emo vidjeti, poklonit u ti ivot. Sternau dozva sad k sebi dvojicu poglavica i Gromku Strijelu pa im pokaza predjel oko piramide. - Nitko sejsad ne smije pribliiti ni grmlju ni piramidi - ree Bivolsko elo. - Verdoja je ee dolazio ovamo i vraao se odavle: za njim je sigurno ostao trag, mada je otada prolo dosta vremena, ali taj e se trag vidjeti tek sutra kad svane dan. - Zato da ekamo da svane dan? - upita Medvjee Srce. - Da, zato? - sloi se s njim Gromka Strijela. - Emma ne smiije u tom zatvoru amiti ni asak vie nego to je potrebno. - Mislite li vi da moramo primorati Verdoju da nam on sam pokae put? - upita ih Sternau. - Da napadnemo zato njegovu haciendu! 329- Da, svakako! I jao njemu ako ne udovolji naem zahtjevu! - U redu. Onda emo najprije poslati tamo izvidnice. - Zato da aljemo izvidnice - ree Gromka Strijela. -Odjaimo tamo, epajmo nitkova i dovucimo ga ovamo. Antonio Unger bio je spreman da i nebo srui, samo da draganu to prije spasi. Sternau je upravo htio da mu odgovori kad se razlijee glasan poklik: - Uff! Ntsage no-khi penivil! - Uffi, doite amo! Bile su to rijei na narjeju Apaa. Poklik je pao u blizini i dopro do njih smjerom kojim su maloas doli. - Tko je to? -upita Sternau. - Grizlijev Ubojica - odgovori Medvjee Srce. - Zar on nije bio s nama? - Da, ali se naas udaljio od nas da izvidi predjel i utvrdi jesmo li sigurni. - Znai da je neto vano otkrio. Pourimo odmah do njega! Sternau uzjaha odmah konja i pouri put mjesta odakle je poklik dopro. Tu nae mladog Apaa kako klei na zemlji i pritiskuje svom snagom ovjeka koji je leao pod njim. - Uhvatio sam jednog Komana - ree Apa. Zaas se nae oma i Komana vezae. Bio je to kurir koji se u umi odijelio od svog druga pa se oduljao za Apaima. - Kako je moj brat Grizlijev Ubojica doao do tog ovjeka? - zapita Medvjee Srce mladog Apaa. - Ja sam jahao u zaelju povorke kad odjednom zauh da se netko ulja. Za nama je iao jedan ovjek. Sioh s konja i potraih ga. I eto, naoh ga ovdje: doao je oslukivati to emo govoriti. Bacio sam se odmah na njega, da mi ne bi utekao. Sternau prie blie i zagleda se u zarobljenika. - Da - ree - taj nas je Koman uhodio. - Ubijte psa! - viknu jedan od Apaa. Sternau se okrenu prema tom ratniku i odgovori mu otro: - Otkad kod Apaa ratnici govore prije nego to su poglavice rekle svoju rije? Tko ne umije svoj jezik obuzdati, dijete je ili ena. Tada se ratnik, postien, povue. Onda ga Grizlijev Ubojica upita: - Gdje su tvoji drugovi? Obavjetajac je uporno utio. I drugi pokuae da ga navedu da odgovori, ali uzalud. Najzad Sternau odlui da postupi drukije pa upita ratnika: - Ti si ratnik plemena Komana i odgovara samo onome koji s tobom postupa kako ovjek mora postupati s hrabrim ratnikom. Hoe li pobjei ako ti odrijeim veze? - Ostat u - izjavi ovjek. - Jesi li voljan odgovoriti mi ako te to zapitam? - Gospodaru Vrleti voljan sam odgovoriti. On je pravedan i dobar. - Kako, ti me poznaje? - upita ga Sternau. -Jate poznajem: tvoj sam zarobljenik. - Ti pripada onome koji te pobijedio. Ustani! Poto mu Sternau odrijei omu, zarobljeni Koman ustade, ali ne pokaza niim da namjerava pobjei. - Jesi li bio sam? - upita ga sad Sternau. -Ne - odgovori zarobljenik. - Ima li vas mnogo? - Samo jo jedan. - Vas su poslali u izvianje, zar ne? -Da. - A za vama idu ete ratnika? - Nita drugo ne smijem rei. - U redu, nita te vie neu pitati. - Povedite ga sobom. Neka ostane kod vas pod strogom vaom straom! - obrati se zatim Sternau nekolicini ratnika. Poglavice produie zatim vijeati. -Ako su danas u naoj blizini bila dva obavjetajca, sigurno e uskoro za njima doi Komani - ree Sternau. - Moramo biti oprezni. Ta su nas dvojica vidjeli pa se onda rastali. Jedan je poao za nama, a drugi se vratio svojima, da ih izvijesti. Ne trebamo ih se, dodue, bojati, jer za njima idu Apai, ali e ipak biti dobro da svrimo s piramidom prije negoli oni stignu. A oni e stii tek sutra poslijepodne, ranije nikako. Ja vam

predlaem da zasad ne poduzimamo nita protiv haciende, a sutra ujutro, ako se s mojim prijedlogom slaete, pokuat emo ui u piramidu. Ukoliko bi pak Komani stigli ranije, drevni e nam hram posluiti kao poloaj s kojega emo se braniti, a vri i sigurniji ne moemo uope ni zamisliti. Imamo vode za sebe i za konje, grmlje nam prua dobar zaklon, samo hrane nemamo koliko nam treba. Ali do hrane emo lako doi: treba samo da dotjeramo ovamo nekoliko goveda. Od ponoi pa dalje Vaquerosi nee sigurno biti vie na pai: spavat e pa nam nikako nee smetati. Tako uinie. Dotjerae odmah dovoljan broj goveda i tako se opskrbie mesom za dva tjedna, a zemljite na kojemu je bila podignuta piramida bilo je toliko veliko daje moglo prehraniti i goveda i konje. U susret Komanima, koji su se sigurno ve pribliavali, poslae obavjetajce, a onda svi, osim onih koji su bili odreeni da uvaju strau, legoe, umotani u pokrivae, na zemlju, kako bi se okrijepili za napore narednog dana. Gromka Strijela, Medvjee Srce i Bivolsko elo nisu mogli usnuti. Od misli na zarobljenike koji su bili zatvoreni u piramidi nisu mogli sklopiti oi. Jo nije bio svanuo dan kad probudie Sternaua. Bez njega nisu htjeli nita poduzeti. Sva etvorica pooe do mjesta na koje ih je prethodnog dana poveo Meksikanac i, poto ispitae zemlju, naioe na tragove koji su sigurno vodili do jugoistonog ugla piramide. Tragje vodio, jedva vidljiv, kroz grmlje, a zatim nestajao na travnatom tlu. Otkad je trag bio utisnut, proloje vie vremena, pa se trava ponovo uspravila. Nije im pomogla ni otroumnost. Bili su bespomoni. Svi njihovi pokuaji da otkriju trag bili su uzaludni. Morali su pozvati u pomo Apae. Grmlje, prostor oko piramide, sve njene etiri strane, pa i sam okrnjen vrh drevne graevine, sve potanko ispitae, ali uzalud: trag se bio zameo. Osjeaj oaja obuze svu etvoricu. Ali Stemaua je taj osjeaj samo naas bio savladao: on ga se snagom svoje prirode gotovo u isti as oslobodi. Baci jo jedan pogled na drevnu graevinu, koja se tolikom upornou suprotstavila svim pokuajima da se otkrije tajna njenog ulaza, i ree: - Tu nema pomoi, mi se moramo domoi senjora Verdoje. Naprijed, trkom na haciendu! Pet minuta zatim ravnicom proe pod vodstvom Matava-se i Medvjeeg Srca eta od pedeset Apaa. Na istoku je sunce upravo bilo izilo kad im se u daljini ukaza hacienda. Poput oluje oborie se Apai na zgradu. Hitali su, jer su Komani svaki as mogli stii. Dohvatie se ve ograde, ali glasa za sobom ne ue. S pravom su se mogli nadati da im je prepad poao za rukom. Kapija je bila jo zatvorena, ali to za Apae nije predstavljalo nikakvu zapreku. Na zapovijed poglavice oni se zaletjee i zaas se prebacie preko ograde. Ono malo Vaquerosa to je lealo pored ograde bi brzo svladano. Drugih se nije trebalo bojati, jer su bili napolju, na pai. Jedan Apa otvori kapiju pa Matava-se i Medvjee Srce ujahae u dvorite. Dok je poglavica ostao uz svoje ratnike, da bi sprijeio svaki izgred, Sternau se uputi s trojicom Apaa prema ulazu u kuu, koji je bio otvoren. Kue su u tom kraju graene sve u istom stilu, tako daje Sternau znao gdje je trebalo potraiti haciendera. Uspe se brzo stubama i otvori prva vrata. Napad se nije mogao izvriti bez ikakve buke. Ukuani se probudie i, ugledavi crvenokoce, prosto se ukoie od zaprepatenja. U kui je bilo, pored domaice, est ena. Drui od straha, sve se one skloni se u domai inu sobu. U tu je sobu sluajno uao Sternau s crvenokocima koji su ga pratili. Kad ih ugledae, ene udari se u zapomaganje. - Umuknite! - naredi Sternau. Uzalud im je zapovjedio da umuknu. Domaica mu se baci pred noge, die ruke i stade ga usrdno moliti: - Senjor, smilujte se! Mi vam nismo nita skrivile. - Gdj e j e senj or Verdoj a! - Nema ga u kui. Otiao je od kue ujutro i jo se nije vratio. To je bilo neprijatno. Krenuli su na haciendu upravo u nadi da e im Verdoj a otkriti tajnu ulaza u piramidu. Mogli su, dakle, ostati kod piramide. Sternauovo lice poprimilo je izraz zlovolje i razoaranja. To je i domaica primijetila i zato upita Sternaua: - Da nije moda moj roak va neprijatelj? Te rijei navedoe Sternaua na izvjesnu misao. - Verdoj a je va roak? - upita enu. - Da, senjor. Ja sam u ovoj kui domaica. - Ima li on povjerenja u vas? - Da nema povjerenja, zar bi me postavio za domaicu, senjor? - Ne mislim tako. Da li vam je povjeravao stvari koje drugima ne bi bio povjerio? - Da, donekle. - Znate li gdje se sad nalazi? - Ne znam. - Da lije Verdoja pretprole noi spavao ovdje u haciendi? -Da. - Poznajete li piramidu koja se nalazi nedaleko odavle? -Da, poznaj em je. - A znate li ima li u njoj odaja i hodnika? - Ima, jer senjor Verdoja esto ulazi u nju. - Ah - klikne Sternau, obradovan njenim odgovorom - a kako ulazi u nju? - To ne znam. Bila je to tajna jo u vrijeme njegova oca. Ali, gore, u pisaem stolu, ima jedan nacrt, i na njemu se vidi kako izgleda piramida iznutra. - Povedite me do tog pisaeg stola! Starica otprati Sternaua u Verdoj inu sobu. U njoj se nalazio stari pisai stol koji Sternau otvori noem. Ladica odskoi - i ovjek sa zapada nae zaista u njoj jedan nacrt: bio je to sigurno nacrt unutranjosti piramide. Obradovavi se nalasku, turi nacrt u dep i vrati se odmah Apaima. Oni su u meuvremenu poli u potragu za streljivom pa su ga nali u podrumu i ponijeli sobom. Bili su ponijeli sobom i nekoliko sjekira i motki, smatrajui da bi im u onoj staroj graevini mogle zatrebati. Od napada na haciendu bilo je prolo jedva pola sata kad povorka krenu ponovo put piramide Boga Sunca. Tek sada, na povratku, nae Sternau vremena da nacrt podrobnije proui. Sve je na njemu bilo sasvim jasno. Unutranjost graevine sastojala se od tri razine, a u sredini se nalazio dubok, etvrtast bunar. Od bunara su na sve strane vodili hodnici koji su bili drugim poprenim hodnicima meusobno povezani, dok su uglovi same graevine bili zauzeti elijama. U piramidu

se ulazilo na etvora vrata koja su se nalazila na sredini svake strane graevine. Vrata su bila zazidana, pa je sad trebalo jedna od njih pronai. Sternau upozna i druge s nacrtom zgrade pa svi pooe u potragu za tajnim vratima. Trud im je bio uzaludan, sve dok Sternau ne doe na misao da treba izmjeriti tonu sredinu jedne strane zgrade. Poto je utvrdi, naioe na jedan kamen neobinog izlomljenog oblika. Nakon dueg ispitivanja Sternau je ve poeo oajavati, ali onda odjednom kleknu i pokua pomaknuti kamen, i kamen se pomae. Radostan, skoi i viknu: -Naao sam! - Zar zaista? - upita ga Gromka Strijela. - Da. Tu je ulaz, ja sam ga prstima napipao. - Gdje? Gdje? Brzo! - Treba gurnuti unutra ovaj kamen, tu u sredini. Gromka Strijela odmah kleknu i pritisne svom snagom. Kamen se najprije malo pomae, a onda kliznu dalje u unutranjost na kamenim valjcima koji im se odjednom ukazae. Stemau pogleda u otvor. - Vidim tu jednu svjetiljku. Mora da je tu stajalo nekoliko ljudi. - A vidim i jednu bocu punu ulja. - Upalimo brzo svjetiljku, a onda krenimo dalje! - ree Gromka Strijela i upali svjetiljku pa pouri naprijed ne pazei u svom aru da li ga tko slijedi. Ali slijedila su ga sva trojica: Sternau, Bivolsko elo i Medvjee Srce. Uoe u jedan dugi hodnik, a potom se zaustavie pred jednim vratima. Sternau osvijetli nacrt svjetiljkom i zagleda se u njega. - Ovdje nisu nikakva vrata zabiljeena - ree. - Ima li na njima brava? - Nema - odgovori Gromka Strijela - ali vrata su vrsto zatvorena. - Onda su zatvorena iznutra zasunom ili nekom tajnom napravom. Ne moemo tu ekati dok otkrijemo tu napravu. Imamo dosta baruta, obijmo vrata. Napravite noevima nekoliko rupa izmeu zida i dovratka pa emo ih ispuniti barutom. Zid je mekan, od opeka. Ja idem po barut. Ostali se dadoe odmah na posao. Bili su ve izbuili rupe kad se Sternau vrati. Odmah ih ispunie barutom, snabdjee ih fitiljem koji ispredoe od nekoliko niti i natrljae barutom, a onda pripalie fitilj i otrae natrag prema izlazu. Malo zatim zatutnji, etiri puta redom, silan prasak. Sva su etvorica ve htjeli zaci u unutranjost kad dotra Grizlijev Ubojica. Dojurio je, pa se ve po tome vidjelo da ime neto vano rei. - Kakve nam vijesti donosi moj brat? - upita ga Medvjee Srce. - Komani, pasji sinovi, kreu ovamo kroz umu mimo koje smo juer proli. - Tko je donio tu vijest? - Crveni Jelen. -Onda moramo najprije njega sasluati. Poi po njega! Malo zatim doe Apa, zvan Crveni Jelen. Bio je to jedan od onih koje su bili poslali u izvianje. - Neka nam moj brat kae to je vidio! - zapovijedi Medvjee Srce. - Ja sam se vraao putem kojim smo doli - izvijesti obavjetajac. - Ona dva Komana -jednoga smo uhvatili - bili su nas primijetili, i to sigurno iz ume. Ja sam iao rubom ume. Odjednom zauh graktanje jata gavranova. Sigurno ih je netko tko je prolazio umom uplaio. Odmah se sakrih u ikaru i saekah. Bilo je to veliko pleme, jer sam ja nabrojio vie od etiri puta deset puta po deset ratnika, a s njima i tri poglavice. - Jesi li ih poznao? - upita ga Medvjee Srce. -Nisam. - Kuda su krenuli neprijatelji? - Kad je i posljednji proao, poao sam za njima. urili su se do ruba ume. Ondje odrae kratko vijeanje, a onda krenue put haciende. - Onda emo ih ubrzo vidjeti. - Moda tek noas - ree Gromka Strijela. -Ne. Oni e nas opkoliti, u namjeri da nam prekinu sve veze - odvrati Sternau. - A onda e nas napasti nou. uvajte dobro strau pa nas potraite u spilji da nas izvijestite, ako se desi neto vano! Nakon toga obavjetajca otpusti se. Drugi zaoe opet u hodnik. Kad dooe do mjesta gdje su se maloas nalazila vrata, ova su ve leala na zemlji. Bila su iupana iz zida zajedno s dovracima. Izvukoe ih iz kamena i ispitae. Osim dviju rupa, jedne gore i jedne dolje, nije se moglo vidjeti na njima nita. Potom pregledae pod na mjestu gdje su vrata bila privrena, a onda i strop. Gore i dolje naoe po jednu gvozdenu kuku; za njih su vrata bila privrena. Kuke su bile vrsto zabijene, pa im ne poe za rukom otkriti napravu pomou koje su se vrata mogla pomicati. 337if - Ne preostaje nam nita drugo nego da sva vrata obijemo - ree Sternau. - Ja u donijeti jo baruta. Ali prije moramo krenuti dalje do drugih vrata. Morali su prevaliti dobar komad puta da bi doli do najblieg cilja. Vrata su se nalazila na desnoj strani hodnika, dok je sam hodnik vodio dalje. Sternau uze ponovo plan u ruke. - to trai moj brat? - upita ga Medvjee Srce. - Traim mjesto gdje se nalaze zarobljenici. Mora da se nalaze u sreditu piramide, u blizini bunara, jer je to najsigurnije mjesto. Sad moramo ova vrata obiti, jer tim hodnikom neemo vie produiti. Na brat Gromka Strijela mora se zbog svoje rane na glavi udaljiti od nas, i to ne samo sada, nego i kasnije, kad god budemo obijali vrata: zato neka produi hodnikom. Dadoe se ponovo na posao. Kad se Sternau vrati, bili su ve izbuili rupe pa ih odmah ispunie barutom. Zatim se dobrano odmaknue, a kad se barut rasprsnu, ustanovie isti uinak kao i ranije. I tu su iz stijene virile, gore i dolje, gvozdene kuke, ali pokretnu napravu nisu mogli ni tu pronai. ovjek koji ju je izumio mora da je bio pametna glava. Kako stari Meksikanci nisu poznavali eljezo, ti su zatvarai potjecali iz kasnijeg doba. Drei se Sternauovih uputa, krenue dalje. Sternau je sad ponio sobom osim barutajo ijednu sjekiru ijednu gvozdenu motku. Pokuae otvoriti slijedea vrata tim alatom, ali pokuaj nije uspio. Morali su opet pribjei barutu. Vrata su bila na obje strane zatvorena tekim zasunima. Da bi se otvorila, trebao je

izbuiti vee rupe i ispuniti ih s vie baruta. Prasak od zapaljenog baruta bio je straan, kao da se itava zgrada potresla. Zajedno s vratima pao je toliki dio zida i stropa da im je put bio preprijeen. Trebalo je najprije ukloniti ruevine i poduprijeti strop. Kako nisu imali potrebnog alata, propade im u tom munom poslu nekoliko sati. Dok su krili prolaz, stie jedan kurir i pozva poglavice da iziu. Sudbina zatvorenika mogla je ovisiti i o jednom trenutku: to je bilo jasno poglavicama. Ali kako je napolju bilo dvjesto Apaa, ija je sudbina takoer bila njima povjerena, morali su se odazvati pozivu. Kad izioe pred piramidu, Komani su ve bili izdaleka opkolili Apae koji su sad bili u neku ruku njihovi zatvorenici, a kad prebrojie neprijatelje, utvrdie da ihjebilojedva neto vie od stotinu. Uto su ve bili poeli stizati Komani s govedima. - Protivnici hvataju goveda da bi se opskrbili mesom - ree Sternau. - Oni e nas napasti tek nou. Sad smo, dakle, jo izvan svake opasnosti pa se moemo vratiti svom poslu. 33915. UMAKLI NADMONOM NEPRIJATELJU Dok se opasnost da se izmeu Apaa i Komana zametne borbasve vie pribliavalapiramidi,onoetvero zarobljenika sjedilo je u unutranjosti same piramide smiljajui kako da se spase. Gotovo su ve izgubili nadu da e ih Sternau spasiti, jer su ve bile prole dvije noi, a to je za njih predstavljalo vjenost. Vode gotovo nisu vie imali, hrana im je mogla dostajati jo samo za kratko vrijeme, a iz bunara su dopirali do njih s vremena na vrijeme Verdojini bijesni, bolni urlici i jezoviti, potresni jauci. Indijanka je bila krta na rijeima, ali Emma nije mogla vie obuzdati svoj strah, izgubila je svu vjeru u mogunost spasa. Mukarci su okuali svoje noeve na vratima, ali uzalud. Spas im je mogao doi samo izvana. A tko ih je mogao spasiti? Unutranjost piramide bila je obavijena tajnom, a oni koji su tu tajnu znali leali su mrtvi u eliji ili su amili na dnu bunara. Sklopljenih ruku, Emma se pone usrdno moliti. Kormilar je umuknuo, ali Mariano uhvati senjoritu za ruku i stade je tjei ti: -Nemojte gubiti nadu! Jo se moemo nadati Sternauu. On zna kakva nas sudbina eka kod Verdoje i Pardera pa e sve poduzeti da nas pronae i spasi. - A tko e mu rei da se mi nalazimo ovdje? - Sternau e nas nai, u to vrsto vjerujem. -Ali ako i njega snae kakva nevolja? - Nee se njemu nikakvo zlo desiti! On zna da na spas ovisi o njemu pa e biti oprezan. Moda mi moramo ba zbog njegova opreza toliko ekati! Moda je tek sada stigao ovamo! Sad e tragati za nama. Meni se ini kao da - ujte! - Stoje to bilo? - upita Emma. - Uinilo mi se kao da ujem neko tiho valjanje, neku daleku grmljavinu. - To vam se samo priinilo, senjor. Do nae dubine ne dopiru zvui izvana! Nastade ponovo sumorna tiina. Odjednom se kormilar trgnu iz svog razmiljanja: - Doavola, ne mogu nita nai! - A to traite? - upita ga Mariano. - Traim sredstvo kojim bih mogao sruiti tu prokletu piramidu, ali tako da pri tom mi ovdje ostanemo neozlijeeni. - Uzalud vam svaki trud. Mi se moemo nadati pomoi samo izvana. - Onda neka doe odmah, ne zbog mene, jer ja mogu dosta podnijeti, ve zbog tih senjorita koje nisu takvo neto zasluile. Mora da je jadna polagana smrt tu dolje - ujte! Svi osluhnue, jer im se uini daje negdje udario grom. -Kao daje grom negdje udario, upravo kao maloas, samo neto jae - ree Mariano. -A oluje nema! Uostalom, grom mi ovdje ne bismo mogli ni uti! - Nije to bio grom, bio je to hitac. - Hitac se ovamo dolje ne moe uti - ree Emma. - Ali, ako je hitac pao tu negdje, u naoj blizini? - upade Unger. - Tko e tu pucati? - to ja znam? Kao pomorac znam jedno: razlikujem dobro grom od hica. To je bio hitac. Da je pao gore, na zemlji, mogao je biti samo hitac iz topa, a i sumnjam da bismo ga ovdje uli. Ami smo ga uli, ispaljen je, dakle, tu dolje. -Ali ni pitolj ni puka nemaju takav zvuk. A emu da netko 341puca ovamo dolje? Moda da nam se javi? Sternau zna da mi ne moemo odgovoriti. Emmine rijei potakoe kormilara na razmiljanje i on klimnu glavom: - Da, puka nema takav zvuk. Nego, znate li to bi moglo imati takav zvuk? Lagum. - Svemogui Boe! Vi mislite - ? Unger klimnu glavom. - Da, ja mislim da se tu negdje u blizini nalazi Sternau. Moda je doao na misao da obije vrata barutom, kad ih ne moe otvoriti. U tim je rijeima bilo toliko uvjerljive snage da Emmi u oima zasja nada, i ona ree: - Vi me tjeite, senjor Unger. ini mi se da se sad ve smijem nadati spasu. Oh, oe moj, jadni, dobri moj oe! Hou li te ikad jo vidjeti? Brinu u pla, ali suze koje su joj tekle niz lice bile su jo uvijek suze bola, a ne nade. Odjednom se zau silan prasak: tlo se potrese, stijene zaljuljae. Nakon praska razlijee se mukla tutnjava. Kormilar poskoi i viknu: - Hura! Hura! Sternau je tu, zaista je tu! To je bio pravi lagum, a za njim se sruio zid. Hej, spaeni smo, spaeni smo! I Emma se pokua dii, ali se zatetura i padne na koljena. - Zar je to mogue? - apnu. - Ja mislim da se senjor Unger ne vara - odgovori Mariano. A to mislite vi, senjorita Karja? Indijanka otvori lagano oi koje su joj dotada bile sklopljene. - Da, Sternau je tu. Ja sam bila sigurna da e doi. Emma je sad zagrli, poljubi je i kliknu radosno. Sad su svi due vremena oslukivali. Sjedili su u hodniku, nedaleko od elija u kojima su jo dva dana ranije bili zatvoreni Mariano i Unger. - Zar ne bi bilo dobro da se primaknemo prednjim vratima? - upita kormilar. - Da, moda emo uti bolje to se deava - sloi se s njim -- Mariano. Emma se osloni na njega i oni pooe do vrata na kojima su uzalud okuavali vsvoje noeve. Sjedoe na vlano tlo i

stadoe oslukivati. uo se mukli um kao kad netko neto pomie i sklanja. -Znate li, senjorita, otkud taj um? -zapitaje Unger. Nai prijatelji sklanjaju ruevine. Posljednji je lagum bio snaan pa je vjerojatno mnogo otetio hodnik. -Ah, zar je to mogue? - Zaista j e tako, kako varn j a kaem, senj orita. Ja sam sj edio mirno tu pozadi, u hodniku, i mislio na svoju enu i na svoje drage, Bog da mi ih pozivi... -Ali sluajte, sad se vie nita ne uje. - Oni se vjerojatno odmaraju - tjeio ju je estiti kormilar. Bilo je to upravo u asu kad su poglavice bile pozvane gore, da vide kako ih Komani opkoljavaju. Zatvorenici su sad utjeli, oekujui napeto to e se desiti, kad odjednom zaue ponovo onaj um koji su maloas uli. Opet do njih doprije um ljudi koji neto pomiu i sklanjaju. Zatim se zau snano udaranje sjekire ili bradve po drvu, a onda odjeknue i ljudski glasovi. Najzad razabrae u blizini i - korake! - Sad ova vrata - ree netko. - Ona vode sigurno do bunara. Imamo jo dosta baruta. Zatvorenike obuze osjeaj koji obuzme ljude kad im kroz tijelo proe elektrina struja. Drei se meusobno za ruke, nisu mogli ni rije progovoriti. - Sternau! - apnu najzad kormilar. - Ja sam bio siguran da e on doi. On zna da ta vrata vode do bunara. Oslukivali su. Odjednom se zau kako netko rukom dira vrata, a onda mu netko drugi govori: - Trebat e mnogo baruta. Vrata imaju dvostruki zasun. Sad Emma skoi i kriknu: - Boe moj! Antonio, Antonio! Oni prijeko umuknue askom, od radosti i straha 343Piramida boga zanijemjee. Najzad se Gromka Strijela odazva: - Emrna, moja Emma, jesi li ti to? - Da - povie radosno Emma - ja sam to, dragi moj! - Bogu hvala stotinu puta! Jesi li sama? - Ne, svi smo tu, etvero nas. Potom se javi netko koga dosad nisu jos uli. - etvero ha? I ti, Karja? Od tog glasa kao da jo vie potamnjee rumenilom ushienja crnomanjasti obrazi Indijanke. - Da - odgovori djevojka. - Tu je i Karja, tvoja sestra. - Uff! Uff! - zau se potom jo jedan glas. - iji je to glas? - upita kormilar apatom. - Ja poznaj em taj glas - ustvrdi Emma tiho. - To j e Medvj ee Srce, poglavica Apaa. Svi su oni zajedno: Medvjee Srce, Bivolsko elo i Gromka Strijela, samo gdje je Sternau? Ja ga vie ne ujem. Da me nije ovaj glas maloas prevario? Gromka Strijela zapita opet: - Kako se osjeate, Emma? Uto netko zakuca i najzad se oglasi Sternau na njemakom jeziku: - Kako se osjea moj vrijedni kapetan? Njegovi prijatelji, pa i sam njegov brat, kao da su ga sasvim zaboravili! - Velika vam hvala, gospodine doktore! - doviknu mu Unger. - Ja ne zaboravljam brod. Oslobodite samo more, pa emo odmah odjedriti! - Bit e vam odmah udovoljeno! Priati moemo i kasnije. A sad samo jo jedno pitanje - da li je Verdoja tamo prijeko? APardero? - Da. Oni su tu blizu. Dobili su to su traili. Pardero je mrtav, a uvar takoer. Verdoja je pao u bunar: slomio je kimu i obje ruke, ali je jo iv. -Ah, kakav gaje udes stigao! - oglasi se Sternau. - ini se po svemu da ste se hrabro borili. A sad pourimo, da vam se to prije pridruimo! Je li kod vas mrak? Vidite li to? -Vidimo. Imamo ak dvije svjetiljke. - To je dobro. A sad se povucite to dalje! Obit emo vrata barutom. Ne biste li se mogli vratiti putem kojim ste ovamo doli? -Oh, to je dalek put! - Poite samo! Mi emo odmah za vama! - Zatvorenici se vratie putem kojim su doli i uoe u najblii hodnik. Ubrzo zaue kripu noeva kojima su njihovi spasioci buili rupe. Nakon nekog vremena nastade prasak, koji zatvorenici, nalazei se sasvim blizu, i osjetie i ue. Zidovi se sruie smrvljeni, a sa stropa poispadae itavi komadi buke. Nakon nekog vremena, kad se praina bila ve slegla, razlijee se nestrpljiv glas Gromke Strijele: -Emma, gdje si? - Tu sam - kliknu ona radosno i potra hodnikom. Njen vjerenik stajao je ondje, odvojen od Emme gomilom ruevina. Iako u tami, bio je dovoljno osvijetljen svjetiljkom sa suprotne strane pa mu Emma pade na grudi, a on je zagrli. - Moj Antonio! Umalo to nisam umrla! - Moramo zahvaliti Bogu to se to nije dogodilo - odgovori on duboko ganut. - Moja bolesna glava ne bi to izdrala, i ja bih ponovno enuo umom. Iz mraka odjednom izroni pojava Bivolskog ela. - Gdje je Karja, ki plemena Mixteka? - uzviknu on. Indijanka mu potra u susret i oni se pozdravie, ozareni sreom. Najzad se pojavi Sternau i prui svima ruku. U kratkim, isprekidanim reenicama poe zatim pria o doivljajima zatvorenika. - Kako, ti si Verdoji istrgla no i zaprijetila mu njime? -upita Gromka Strijela svoju vjerenicu. - Da. Nije se usudio dirnuti me: bila sam spremna ubiti njega ili sebe - ree djevojka prostoduno. - Junakinjo moja! - povie on zadivljen i pritisnu je ponovo na svoje grudi. U isti se as netko obrati Karji pitanjem: - Ki plemena Mixteka ubila je uistinu, vlastitom rukom, Pardera? 345Bio je to junak plemena Apaa, Medvjee Srce, kojega je sad Karja voljela, mada je nekad bila zaljubljenat u grofa

Alfonsa. - Da - odgovori ona tiho. -1 onda oslobodila druge zatvorenike? -Da. - Ki plemena Mixteka pokazala se junakinjom i zasluila je da bude jedina ena poglavici koji se izdigao iznad drugih poglavica. Apa joj pomilova kosu, a zatim se okrenu. Ali Karja je znala da to kod njega znai vie nego kod drugoga dug govor. Sad ih Sternau opomenu: - Bit e jo prilike da o svemu tome razgovaramo, sad nam je vanija sadanjost. Da vidimo elije u kojima ste amili, i leeve. Mariano uze svjetiljku i krenu, a za njim krenue drugi. Pred uskim podzemnim hodnikom, u koji sad uoe, spasioce obuze groza, a pred leevima ubijenih zanijemjee, svjesni daje krivcima sudio sud pravde. Odjednom se razlijee straan, dug urlik. - Tko to urlie? - zapita Gromka Strijela. - Verdoj a - odgovori Mariano. - Strano! - ree Sternau. - elim ga vidjeti. Mukarci krenue, a djevojke zastadoe i zamolie kormilara da ostane s njima. Jeza ih je hvatala kad bi pomislile na Verdoj u. U asu kad prijatelji stigoe do bunara razlijee se ponovo isti onaj urlik, strasniji od urlika najstranije zvijeri. Stojei na rubu bunara, prijatelji, potreseni, uzmaknue. - A Verdoj a vam nije htio rei kako se otvaraju vrata? -zapita Sternau. -Ne. - Da, on je pravi avo. Ipak u sii do njega! I Sternau odvi svoju omu, a onda zatrai od Bivolskog --ela i Medvjeeg Srca da mu dadu svoje. Poto se omama vrsto poveza i uze svjetiljku, spustie ga u bunar. Naavi se na dnu bunara, obasja svjetiljkom razmrskanog zloinca. Verdoja otvori zakrvavljene oi, zagleda se u njega kao da pred sobom vidi sablast i zaurla: - Jesi li ti to, pseto jedno? - Da, ja sam - ree Sternau. - uj me, avole u ljudskoj spodobi, tvoji su planovi propali. Mi smo doli da tvoje zarobljenike oslobodimo; vrata su otvorena, oni su spaeni. -Prokleti bili... Verdoja se u svom bijesu htio uspraviti, ali pri tom osjeti toliku bol da nije mogao zavriti kletvu paje samo strahovito kriknuo. - Na pragu si smrti - opomenu ga Sternau. - Ne proklinji, ve moli Boga da ti se smiluje! Verdoja je htio stisnuti ake, ali nije imao ni za to snage. Iskesi zube, zareza kao kakva grabeljiva zvijer i kriknu: - Odlazi! Ne trebam nikakve milosti! Verdojina surovost ugasi i posljednju iskru samilosti u Sternauovim grudima. - Pa dobro, nitko ti se nee ni smilovati - ree. Neemo nita poduzeti da ublaimo tvoj e muke! Potom se sagnu da bi obavio lijeniki pregled. Pri tom se nije trudio da bude ni paljiv ni obazriv, paje zloinac ponovo urlao od boli. Najzad zavri pregled. - Tako ti je sueno - ree lijenik. - Sav si razmrskan pa e za koji sat nestati iz broja ivih. Sternau skide potom sa sebe omu i poveza njom razmrskanog zloinca. Zatim dade znak prijateljima. Oni su bili uvjereni da vuku Sternaua. Tek po bolnom urlanju ovjeka kojega su vukli shvatie koga vuku. Poto izvukoe Verdoj u, smjesti se ga u hodnik i odrijei se mu veze, a onda spustie ponovo ome u bunar, i Sternau se, penjui se po njima, sam izvue iz provalije. 347- Pozvat u nekoliko Apaa - ree Sternau - i naredit u im da ga, poto ga smjeste u hodniku blizu ulaza, osvjee vodom. Tamo neka lei dok mu se kukavni ivot ne ugasi. A sad iziimo odavle na svjetlo dana! Pooe zatim do ena i povedoe ih kroz obijena vrata prema izlazu. Na izlazu svjetlo prosto zaslijepi Emrnu, i ona zastade. Oi joj se ispunie suzama, i ona rairi ruke, spremna da zagrli Sternaua. - Ne vidjela raja, senjor, ako vam to zaboravim! I Bivolsko elo prui ruku hrabrom lijeniku. - Matava-se, i ivot u ti svoj dati, ako ga od mene zaite! Popee se zatim vanjskim stubitem piramide do izvjesne visine, odakle im se prui irok pogled na okolinu. Komani su se ve sakupili u prilinom broju, tri stotine njih najmanje. Na dobrim konjima, bili su, kako se inilo, i dobro naoruani. Ugledavi tolike neprijatelje, Emnia se uplai, ali je prijatelji pokuae ohrabriti, a to im i poe za rukom. Karja se, naprotiv, s prezirom zagleda u Komane i, obuzeta eljom da uestvuje u obrani, zatrai i sama puku. Malo pred zalaz sunca bili su ve svi neprijatelji na okupu. Preko etiri stotine njih opkolili su piramidu. Kad se smrai, zapalie svuda naokolo straarske vatre, da bi na njima pekli meso, jer je za njih bilo zaklano jedno govedo. Komani su kasnije ugasili vatre, a za njihovim se primjerom povedoe zatim i Apai. Sad je trebalo biti na oprezu. Dok su neprijateljske vatre gorjele, nije postoj ala opasnost od napada, jer se svaki pokret neprijatelja mogao primijetiti. Ali sad su stvari mogle poi drugim tijekom. Zato poglavice svojim ljudima narede da ostanu budni. Spremni da svaki as napadnu, oiju budnih, uprtih u tamu, u grmlju, na ivici ikare, leali su strijelci. Sternau je odredio da se izmeu prijateljskih i neprijateljskih poloaja postavi lanac straa. Ljudi su se puzei pribliili neprijatelju koliko im je najvie bilo mogue. Bili su naoruani samo noevima i imali su nalog da se povuku im primijete da se neprijatelj sprema napasti. Sve su etiri strane piramide bile branjene: sjeverna i juna strana bile su pod zapovjednitvom poglavica Indijanaca, sjeverna pod zapovjednitvom Medvjeeg Srca, a juna pod zapovjednitvom Bivolskog ela, istona pod zapovjednitvom Gromke Strijele, a zapadna pod zapovjednitvom Stemaua, koji je bio preuzeo i dunost vrhovnog zapovjednika pa je odredio

tri dobra teklia koji su imali sluiti kao kuriri. U dva sata poslije ponoi posla Gromka Strijela vrhovnom zapovjedniku ovjeka da ga obavijesti o pokretima neprijatelja prema sjevernoj i junoj strani piramide, a malo zatim obavijesti se ga Medvjee Srce i Bivolsko elo da su svi Komani krenuli prema zapadnoj strani piramide. Iz toga se moglo zakljuiti daje neprijatelj u punom broju krenuo na zapad, da bi na toj strani nadmonom snagom napao Apae. Sternau izda odmah zapovijed da se svi Apai skupe na njegovoj strani. im tome bi udovoljeno, dopuzae do Sternauova poloaja vanjske strae koje mu javie da neprijatelj kree sa zapada prema njemu. Sternau se tada obrati Medvjeem Srcu: - Neka moj brat uzme pedeset ratnika i njima zaobie Komane pa ih potom napadne s lea. Njihovih e se konja lako domoi pa e na njih uzjahati, a za njegovim e se primjerom povesti njegovi ljudi, i onda neka jurnu na neprijatelja. - Uff! - odgovori Apa, kojemu se zapovijed neobino svidje. - Matava-se je moan voa. Mi emo izvojevati veliku pobjedu. Medvjee Srce izvri u isti as zapovijed i nestade neujno zajedno sa svojim ljudima. Sternau izda potom ostalim ratnicima zapovijed, svega ih je ostalo stotinu i pedeset, da ne pucaju u konjanike, jer su oni njihova braa. Zatim nastade tiina: svatko j e nestrpljivo ekao da se zametne boj iji ishod nije mogao nitko predvidjeti. 349Proe jo neko vrijeme, a onda se istok poe bijeliti, pa je svjetlo ve toliko nadjaalo tamu daje izbliza bilo lako razlikovati prijatelja od neprijatelja. Odjednom se iz etiri stotine grla razlijegoe krici, i Komani jurnue. Indijanac se najvie voli boriti na konju, ali u toj borbi, kad je trebalo zauzeti piramidu, konji nisu mogli biti ni od kakve koristi. Zato je neprijatelj i krenuo pjeke u boj. Tako ga Apai lako uzee na nian, kad im se priblii, i na Sternauovu ga zapovijed zasue mecima i strijelama. Pogoci su bili strani, i Komani zapee, ali ih poglavice potjerae naprijed. Tako Apai dospjee iznova napuniti puke i drugom paljbom postigoe jednak uinak. Strani krici bili su oit izraz bijesa koji je obuzeo Komane koji sad nasrnue u jatima, nastojei trei put da poto-poto prodru. Apai nisu imali vremena napuniti svoje jednocijevke. inilo se da predstoji borba prsa o prsa; doao je odluan trenutak. Tko je jo imao metak u cijevi, odape, a potom se mai tomahavka. Neprijatelja odjednom iznenadi topot konja - napao ih je s lea indijanski poglavica Medvjee Srce sa svojih pedeset ljudi. Tiho, guei u sebi ratne krike, nasrnue na zbijene gomile neprijatelja ratnici predvoeni Medvjeim Srcem, obarajui svakoga tko bi im stao na put. Ve se gotovo sasvim razdanilo pa je Sternau imao jasan pregled nad bojnim poljem. Svojim pronicavim pogledom vidj e odmah to mora uiniti ako hoe pobij editi neprij atelj a. Zato viknu u sav glas: - Uzjai konja i navali! Konji su sreom bili Apaima na dohvat ruke, zapadno od piramide. Napad bi izvren takvom silinom da mu Komani ne odoljee. Tko god dospje, okrenu se, probi kroz neprijateljske redove i umaknu trkom u ravnicu. Apai ostadoe na popritu: mnogim neprijateljima skidoe s glave skalp, ali i sami izgubie nekoliko ratnika. Dok su se Apai odmarali, Komani su se na zapadu ponovo okupljali. Postupie kao prethodnog dana: opkolie piramidu da bi Apaima zakrili put. Sternau se posavjetova s poglavicama: - Sad se moemo probiti - ree. - Komani nam se nee moi oduprijeti, jer ih je poraz obeshrabrio. - Zato da odemo odavle? - zapita Medvjee Srce. - Tu nas Komani ne mogu pobijediti, a uz to e nam uskoro doi u pomo braa. I drugi su bili toga miljenja pa je Sternau morao popustiti. Verdoju smjestie blizu ulaza u spilju. Jedan Indijanac imao je zadatak da pazi na njega. Ali Apa napusti ubrzo svoje mjesto, jer je zarobljenik u tekim bolovima izdahnuo. Dva su dana uzalud ekali da im stignu u pomo najavljeni ratnici. Komanima je, meutim, kako se inilo, ve bila stigla pomo. Naredne noi primijeti jedna vanjska straa ovjeka koji se potrbuke uljao prema poloajima Apaa. U isti as Apa primijeti ovjeka, a ovaj njega. Leali su otprilike dva metra daleko jedan od drugoga. Straa se ve maila noa, kad je ovjek tiho zovnu - bio je i on Apa, ali iz drugog plemena - pa joj se priblii i apnu: - uva li strau moj brat? -Da. - A koji mu poglavica izdaje naredbe? - Matava-se. Stranac se zbuni i naas umuknu, a onda upita: - Nalazi li se Matava-se kod moje brae? -Da. - E, onda e se moja braa ponijeti kao junaci. Gdje ga mogu nai? - Poi dalje. Netko ete ve vidjeti i odvesti pred njega. Stranac se pokori njegovoj zapovijedi i stie do grmlja, gdje ga najprije zadrae, a onda odvedoe pred Sternaua, koji je upravo bio na vijeanju. - Tko si ti? - upita ga. - Ja sam Brzoleti Jastreb, poglavica Lanerosa - glasio je odgovor. im zau taj odgovor, Medvjee Srce odmah ustade i prie ovjeku. - Brzoleti Jastreb! Uff, da, ti si to, brate moj! Dobro nam doao. Kad e dovesti svoje Apae? - Ja dolazim kao kurir. - A ne kao poglavica? - Ne. Letei Konj je sazvao poglavice svih Apaa i rekao im da je u Meksiku buknuo rat i da je Juarez prijatelj Apaa. Ali okupljeni ratnici izjavili su da nee ratovati sa zakonitim pogalvicom Meksika. Zato su ratnu sjekiru zakopali u zemlju, a mene poslali ovamo dati to javim. - Nee nam, dakle, poslati svoje ratnike? - Ne. Letei Konj ti poruuje da krene sa svojim ratnicima u lovita i tamo napravi mesa. Medvjee Srce ne odgovori nita, ve obori samo glavu. Umjesto njega progovori Ijutito Bivolsko elo: - Otkad to Apa ima dva jezika? Najprije nam Letei Konj nareuje da uzmemo ratnu sjekiru, a zatim daje zakopamo. Mi smo izvojevali veliku pobjedu i skinuli neprijateljima s glave mnotvo skalpova pa zar sad da opet pravimo meso?

- Ti si poglavica plemena Mixteka pa nisi duan sluati - odgovori kurir. -Ali ne mogu ni utjeti - ree prkosno Bivolsko elo. - A to kae Matava-se o toj poruci? - zapita Medvjee Srce. - Ja sam odan miru, ali prijatelju pomaem. A moj brat Medvjee Srce neka ini to gaje volja. Onda se i kurir oglasi: - Ja sam isporuio to sam imao isporuiti. Moja braa neka sad vijeaju, a mene neka puste da se odmah vratini, jer su mi to naredile poglavice. Tim se rijeima Brzoleti Jastreb oprosti i odjednom nestade kao to je i doao. Put mu je bio opasan po ivot. Da su ga uhvatili, otila bi mu glava. Meu onima koji ostadoe o toj se stvari nije u prvi mah vie uope govorilo. U rano jutro u logoru Komana zaori se radosno klicanje. Neto ih je sigurno radosno iznenadilo. Kad se sasvim razdani, sve je bilo jasno. Mnotvo ratnika, pridolih tijekom noi, najmanje tisuu njih, okupilo se u taboru Komana. Bila je to glavnina pomonih eta koje su poglavice redom slale Predsjedniku. Sternau se uplai. Na bijeg se nije vie moglo misliti, smrt se inila neizbjenom. I Apai su tmurnim pogledima promatrali brojem znatno nadmonijeg neprijatelja. Nisu se vie imali emu nadati, je su znali da im pomo nee stii. Matava-se zaelje da u osami razmisli o poloaju pa se pope navrh piramide. Znao je da e i poglavice razmisliti. Na taj nain mogli su kasnije doi do jasne odluke. Poloaj je bio ozbiljan. U pitanju nije bila samo sloboda, u pitanju je bio i sam ivot. Hoe li jo uope vidjeti svoje mile? Mai se rukom u dep da jo jednom proita posljednje Rosetino pismo, ali umjesto pisma izvue nacrt piramide, razvi ga i jo ga jednom preleti pogledom, vie nesvjesno nego namjerno. Hodnici su bili podjednako graeni, samo jedan nije bio u skladu s cjelinom: liio je vie na dugu, usku odaju. Na nacrtu je bio obiljeen rijeju peta-pove, izrazom koji Sternau nije jo nikada uo. Dok je o tome razmiljao, prie mu Bivolsko elo koji se takoer popeo navrh piramide. Duboko zamiljen, Sternau ga zapita: - Da li je moj brat uo kada rije peta-pove? - Da. Jemes-Indijanci upotrebljavaju esto taj izraz u svom govoru. Znaenje mu je "ii u dolinu". Zato pita to moj brat? Indijanac ne doeka odgovor, jer je u isti as Sternau ustao i upro svoj otar pogled prema zapadu, tamo gdje se diu Kordiljere drave Sonore. Brzinom munje sinu mu jedna misao, pa se okrene i ree: - Neka brat moj poe za mnom! Zatim potra niz stepenice prema onoj strani piramide gdje su se obje djevojke bile smjestile. Uze ondje malo bure baruta iz zalihe Verdojine haciende, upali nekoliko svj etiljki, a onda pozva nekoliko snanih Apaa i da im ekie, sjekire i jednu gvozdenu motku. Najzad zamoli Medvjee Srce da ostane ondje na strai i nestade s Bivolskim elom i Apaima kroz otvor na koji se ulazilo u piramidu. Od prvog zaokreta udesno krenu ravno dalje i stie do velikih vrata. Morao ih je obiti barutom, jer su odoljela i sjekiri i gvozdenoj motki. Na isti nain obi i druga vrata. Zatim stie do stepenica koje su vodile nanie. Tu se naoe pred vratima koja su zatvarala prostor koji je na nacrtu liio na dugu, usku odaju. Obie i ta vrata pa se spustie niz nekoliko stepenica i stigoe u beskrajno dug, uzak, presvoen prolaz. Taj podzemni, opekama obzidan hodnik, vodio je ravno na zapad. To je bilo ono na stoje Sternau pomislio kad mu Bivolsko elo ree znaenje one strane rijei. Laknu mu i srce mu ivlje zakuca od radosti. Pouri dalje mranim hodnikom koji je njegova svjetiljka bijedno osvjetljavala. Tako se to produi, kako dugo, to ni on sam nije znao, dok se opet ne nae pred stepenicama. Pope se njima i stie do jednog presvoenog hodnika, zatrpanog krupnim kamenjem. Tu su se sjekira i gvozdena motka mogle upotrijebiti. Kamenje bi uklonjeno u stranu i baeno nanie i - odjednom u hodnik prodre danje svjetlo. Oni proiri se otvor, izvukoe se iz njega i odjednom se naoe u maloj pustoj dolinici koja se sastojala od samog krupnog kamenja. Uspee se oprezno jednom stranom dolini e i ugledae vie od jedne engleske milje daleko piramidu na istoku, a izmeu nje i doline mnotvo Komana. Njihovi su konji pasli jedva pet stotina koraka daleko od doline. - to kae moj brat o tom otkriu? - upita Sternau poglavicu Mixteka. - Ono vrijedi mnogo ljudskih ivota - izjavi ovaj mirno, ali oi su mu govorile da mu je pao kamen sa srca. - Komani e nas smatrati arobnjacima. - Trait e nas, ali nas nee nai, jer emo im umai na njihovim konjima. Karja, ki plemena Mixteka, nee biti ubijena rukom svoga brata koji je htio da je na taj nain oslobodi sramote da ne bi postala enom jednog Komana. Brat je pomislio odmah na svoju sestru. - A sad se moramo vratiti - opom enu Sternau svoj e prij atelj e. - Ne smiju nas ovdje vidjeti. Spustie se ponovo istim onim hodnikom kojim su se uspeli i zatrpae ponovo otvor kamenjem. Zatim se vratie podzemnim putem u piramidu. Tko zna to je sve taj put otkad je postojao bio vidio! Zacijelo je sluio obmanjivanju lakovjernog svijeta. Sigurno su njime tumarali amo-tamo sveenici, dok je gore na piramidi potocima tekla krv ljudskih rtava u ast Boga Sunca. Potom odrae veliko savj etovanj e, u koj emu su sudj elovalee najprije poglavice, a zatim i ratnici. Zakljui se da e se svi zajedno popeti na Kordiljere, gdje e se rastati. Ali Medvjee Srce nadoda: - Medvjee Srce voli svoje prijatelje, zato e ih pratiti do Guaymasa. Karji se obrazi osue rumenilom. Ona je vrlo dobro znala komu je ta panja namijenjena. U planinama se nije moglo nai hrane i zato odluie ponijeti sobom obilate zalihe. Konje nisu mogli povesti kroz podzemne hodnike pa su ih morali ostaviti i nastojati da ih zamijene konjima koje su Komani ostavili da pasu tamo u blizini. Odluie ponijeti sobom na put sve to su mogli. I tako Apai uredie i svoja sedla, jer su na njih bili navikli. Pred zalazak sunca uspe se Karja navrh piramide. Njena visoka i vitka pojava isticala se na obzorju. Odjea joj je na vjetru leprala, dok joj je sunce na zalasku, kao da se oprata s njom, ljubilo tamne obraze. to je toga trena mislila? Uprla je pogled prema sjeveru. Nije tamo leao Guaymas, najblii cilj njenog puta, nije tamo leala ni hacienda del Erina, njen zaviaj u koji se

eljela vratiti. Tamo su bila lovita, tamo su bili panjaci, zaiviaj Medvjeeg Srca, poglavice Apaa, miljenika njenog, koji joj je osvojio srce. Kako je samo mogla i pomisliti da voli grofa Alfonsa! Koliko se od njega razlikovao ovjek koga je sada voljela. Nije ni primijetila da se na drugoj strani piramide jo netko uspinje: bio je to ovjek na kojega je upravo mislila. Medvjee Srce je ugleda i zastade. Djevojka, kojoj je sunce milovalo tjeme i obraze, bila je uprla prema sjeveru sjetan pogled svojih tamnih oiju. On joj prie. Osjetivi da joj se pribliava, djevojka se okrenu. Kad ga ugleda, tamna joj se put do zatiljka osu rumenilom. Poglavica primijeti njenu zbunjenost, odstupi jedan korak i ree: - Ki plemena Mixteka plai se kad joj prilazi Medvjee Srce. Medvjee Srce e otii, ali ne zna to ju je uvrijedilo. Ona odgovori jedva ujno: - Poglavica Apaa nije me uvrijedio. On se onda okrenu i pogleda je ispitivaki. - Ali ona ga mrzi, ona bi voljela da ne bude tu, zar ne? -Ne. - Moe li se okriviti Medvjee Srce zato to uvijek ide njenim stopama? Moe li i u snu zapovijedati to ima sobom donositi i to ne smije sobom donositi? Zato oko vidi u valovima rijeke i u oblacima to plove nebom uvijek istu glavu i isti lik? Zar sam ja Manitu da mogu usmrtiti ivot koji prebiva u mojoj dui? Karja ne odgovori, ali Medvjee Srce primijeti da lagano dre. - Zato ne odgovara Karja? - upita je. - Kako e jo dugo Medvjee Srce vidjeti enu koju ljubi? Zar samo nekoliko dana, nekoliko sati? A onda e ona postati enom drugome _j - Ona nee nikad postati enom drugome! - apnu ona. On joj onda odmah prie. -Nikada, rekla si nikada! Zna li ti to zaista, zna li to sigurno? Reci, voli li me Karja? - Ja te volim - apnu ona i pri tom joj se lice zaari. -1 ja tebe. Bit e ena Apaa, bit e mu jedina ena. Nee raditi kao to druge ene rade, ivjet e ivotom bijele senjore ija je svaka elja, isto to i zapovijed! I Medvjee Srce zagrli Karju, pritisnu je na svoje grudi i poljubi je, ne marei zato to su ih tamo navrh piramide mogli vidjeti Komani. Dolje, u dolini, bila im je ve izreena smrtna osuda, a gore, na piramidi, sklopili su doivotni savez. Snano zagrljeni, predajui se zaboravu, koji je svojim velom pokrio sve osim njihove ljubavi, stajali su ondje, obasjani veernjim rumenilom koje se na zapadu gasilo. Odjednom se okrenue, uplaeni poznatim glasom koji ih upita: - Tko je od vas dvoje bolesnik kome drugi slui kao oslonac? Bio je to poglavica Bivolsko elo! Pribliavao se as kad su morali krenuti na put. Zato je potraio sestru, ne slutei, dakako, da e je nai u zagrljaju jednog Apaa. Apa se askom zbuni, ali se odmah snae i zapita odluno: - Da li je Bivolsko elo jo moj brat? - On je to jo uvijek - odgovori Bivolsko elo ozbiljno. - Ljuti li se na mene to mu otimam sestrino srce? -Ne ljuti se, jer mu sestrino srce nitko ne moe oteti. U srcu dobre ene ima mjesta za obojicu, za mua i za brata. - Doputa li mi da doem na haciendu del Erina s vj enanim darom? - Doputam. - to trebam darovati? - Odredi sam. Bivolsko elo ne prodaje svoju sestru. - Hoe li da ti donesem stotinu skalpova s glava tvojih neprijatelja? - Ne. Ja u toliko skalpova sam skinuti. - Hoe li da ti donesem deset koa, oderanih sa sivih medvjeda? 357- Ne. Koa imam dosta. - Reci onda to trai od mene! Ciboleru se oko ovlai, on poloi Apau ruku na rame i ree: - Ne traim od tebe ni skalpova ni koa, ni zlata ni srebra, traim da ki plemena Mixteka bude sretna u tvom atoru. Ti si mi brat, ali, ako se desi da Karja ne bude sretna s tobom, ja u ti svojim tomahavkom rasjei glavu pa u tvojim mozgom hraniti mrave. Vrati se sad na svoj panjak, dogovori se sa svojima, pa onda doi na haciendu del Erina po djevojku! Za dana nisu smjeli napustiti tabor. Kad se spusti mrak, Apai sioe u hodnike, svatko sa svojim orujem i najpotrebnijim stvarima. Kad i posljednji ue, zatvorie ulaz kamenom i eta krenu. Vodstvo preuze Bivolsko elo, au zaelju se nae Sternau koji jeponio sobom bure baruta. im eta sie niz stepenice, Sternau postavi u hodnik laguni i pripali fitilj, a onda se pridrui eti. Prooe kroz podzemni hodnik u mraku i, stigavi sretno do njegova kraja, zatrpae izlaz. Malo zatim odjeknu u daljini tiha grmljavina, kao da se zemlja potresla. Sternau upre pogled u mjesto gdje se zemlja zatresla, ali bljeska ne vidje, i tako njihov bijeg ostade zatien tamom. Barut se zapalio i sruio hodnik. Tajna njihova bijega nije mogla biti otkrivena. Sad je trebalo prije svega namaknuti dvjesto konja. Pothvat nije bio lak, ali ni suvie teak, jer je nedaleko od doline paslo mnogo stotina konja. Obavjetajci, koji su izaslani da izvide pod kolikom se straom nalaze konji, izvijesti se da su vidjeli svega tri uvara. Crvenokoci se naoe pred konj ima indijanske pasmine koji ih pustie da im se priblie. Na Sternauovu zapovijed postupie vrlo oprezno. Nisu smjeli svi odjednom uzjahati na konje i zajedno odjahati, jer bi na taj nain svratili pozornost Komana na sebe: svatko je trebao da pojedinano i tiho uzme svoga konja, da ga povede podaleko i tek onda uzjae. Kako je tlo u preriji mekano, nitko nije mogao primijetiti tu krau konja, pa su sutradan u zoru, kad su uvari naeni mrtvi, Apai na svom putu poodmakli pola dana. Komani se uvelike razoarae. Uzalud su nastojali objasniti sebi tajanstven nestanak svojih neprijatelja: o bijegu Apaa obavij estie ih tek kuriri koje je Sternau pustio na slobodu. 16. NESTALI U dravi Golima na zapadnoj obali Meksika lei odlina luka Manzanillo. Grad ima bogatu okolinu, pa su njegovi stanovnici razvili znatnu trgovinu i njom unaprijedili i gradsku luku, tako da u nju mogu pristajati i brodovi velike nosivosti.

Upravo u to doba pristao je u tu luku jedan takav brod. Na izgled sasvim nov, doimao se vrlo prijatno. Tako su se doimala vjerojatno i dva ovjeka koji su stajali na obali i promatrali brod. - Carajo, lijep brod! - ree jedan od te dvojice. Bio je to visok, mrav, postariji ovjek, s odijelom od kockaste tkanine na sebi. Sigurno je izgraen u nekom amerikom brodogradilitu! - To se vidi ve na prvi pogled - ree drugi. Bio j e to ovj ek vrste, nabijene grae. Da na njegovim lakiranim cipelama nije bilo rupa, a na njegovim rukavicama poderotina, svatko bi ga smatrao za pomorca. - Tko zna bi li se na njemu mogao smjestiti kriom kakav top, to misli? - zapita prvi svog druga. - Ne pitajte mene, kapetane. Vi se u te stvari razumijete bolje od mene. - Misli li? Ha ha ha! Samo me ne zovi kapetanom, jer bi se, ne slutei da nas netko prislukuje, mogao zarei i pred drugima. Ja sam potovanja vrijedni kazalini direktor Guzman, a ti si - kako da kaem - kako se to kae - moj - - Redatelj! - Da., moj redatelj Hermilo Martinez. Jesi li me razumio? - Da, gospodine direktore! - odgovori drugi, poprativi svoje rijei sasvim neuspjelim naklonom. Direktor nastavi pitati: - Da mi je znati kuda se taj brod uputio? - Tko e to znati. Moglo bi se to ipak saznati. Onaj momak tamo u onom amcu pripada vjerojatno brodskoj posadi. Prioe blie obali, jer je za nju bio uzetom vezan amac kapetana onog broda. U amcu je sjedio esnaestogodinji djeak i promatrao obijesne, ali pri tom i naivno, ona dva ovjeka neobina izgleda. Pribliivi se amcu, direktor upita djeaka: - Ej, senjor, pripadate li vi posadi ovog broda? Djeaka jo nitko nikada nije nazvao senjorom; zato je odmah stekao dobro miljenje o toj dvojici gospode, poaen utivou kojom su mu se obratili. - Da - odgovori djeak. - Kako se zove va brod? - Pogledajte mu bok! Zlatna mu slova kau ime! Zove se Lady! - odgovori djeak. - Da, da, nisam to odmah primijetio, senjor. Ima li taj lijepi brod i svog kapetana? - Dakako - nasmija se djeak. - A tko bi inae njime zapovijedao? - Mislio sam da i porunik moe biti zapovjednik. - Da, ali samo na ratnim brodovima. -Akako se zove kapetan, senjor? - Mr. Wilkers. -Amerikanac iz Sjeverne Amerike? - Da, i to pravi, upravo kao i ja! - Vj eruj em. A to ste ukrcali ? - Raznu robu. A uz to i lijep teret za Guaymas. - Guaymas? Hm! Moda bismo mogli putovati s vama. I mi putujemo za Guaymas. Gdje bismo mogli nai kapetana? - On je sad na kopnu, ali e se uskoro vratiti. Ah, evo ga, ve ide! - Zar onaj ovjeuljak to se uputio ovamo? - Da, onaj to dri ruke u depovima hlaa. Obojica stadoe na rub obale i zagledae se u ovjeka koji im se pribliavao. Bio je to malen, mrav ovjek. Po njegovu kolebljivu koraku i vodenim oima moglo se lako zakljuiti daje toga dana bio dublje zavirio u au. - Hej, C oq, evo me! Odrijei! -doviknu ovjek ve izdaleka momku. - Ne tako brzo, sir! - odvrati djeak. - Ne tako brzo? A zato ne brzo? Kad ja doem, sve mora ii brzo. Brzinom od trideset vorova na etvrt sata. Upamti to! - Ali ovoga puta ne, jer ova gospoda ele govoriti s vama. - Sa mnom? Hm! Sa mnom? A tko su ta gospoda? Kapetan pogleda dobroudno obojicu, nasmija se, zvrcnu prstima i ree: Domai takori, zar ne? S duboko nabijenim eirom na glavi, stajali su obojica u smjernom stavu pred njim. Dugonja mu se predstavi: - Dopustite, capitano. Ja sam kazalini direktor Guzman, a ovo je moj redatelj Martinez. - Glumci? Hm, zgodni ljudi, aljivine! A to elite? - ujemo da kanite otploviti za Guavmas. I ja putujem za Guavmas, a sa mnom i sva moja druina. - Zounds. Koliko vas ima? - est mukaraca i pet dama, sve mlade, lijepe i vesele, senjor! -Heigh-day, to bi bila lijepa zabava! - nasmija se kapetan. - A imate li ime platiti, je li? - Ako ne traite suvie! - Pet dolara po osobi, ali samo za prijevoz. Za sve drugo sami se pobrinite! - To znai pedeset i pet dolara. Ne bi li bilo dosta pedeset, senjor? - Pedeset? Hm, ne bi zapravo bilo dosta. Ali za glumce koji vode sa sobom dame neka bude! Prijevoz treba platiti odmah, im se ukrcate, ako neete da vas bacim u more. - Kad polazite? - Veeras. Plima e nastupiti u devet sati, a u jedanaest polazimo. - Hvala vam velika na susretljivosti. U devet i po bit emo na brodu. Naklonivi se duboko, obojica se udaljie. Kapetan je jo neko vrijeme gledao za njima, smijeei se zadovoljno, a onda skoi u amac. Glumci su jo malo tumarali mjestom i najzad se zaustavili, u unutranjosti mjesta, pred jednom jednokatnom ruevnom zgradom. U zgradi se nalazila jedna krma, i oni uoe odmah u nju. Tu su ih, kako se inilo poznavali, jer ih nekoliko

momaka, koji su sjedili za rasklimanim stolom, uz au agavina soka, veselo pozdravi. - Dakle, jo nita direktore? - upita ga jedan iz drutva. - Da, konano! - odgovori ovjek kome se momak obratio. - Ve je vrijeme. A kako ste to udesili? - Putovat emo kao glumaka druina: est glumaca i pet glumica. - Lijepo! Ha ha ha! Bit e smijeha! Direktor ispi samo jednu au i napusti krmu, primijetivi na odlasku da e doi po drutvo. Uvee je Lady ve bila spremna za isplovljavanje. Bilo je ve prolo devet sati, pa su na palubi mornari nestrpljivo oekivali putnike. Najzad se putnici ukazae: jedanaest osoba, sve jedan za drugim. Kako je amac bio malen, pa nisu svi mogli stati, morali su ih na dva puta prevesti do broda. Stojei na brodskim Ijestvama, kapetan Wilkers doeka direktora pruene ruke. Direktor plati, a kapetan se onda povue na krmu. Nitko ne zatrai od njih ni paso ni bilo kakve druge isprave. Ne odredie im ni mjesta gdje 363e se smjestiti i odloiti stvari. A i njihovo je ponaanje bilo neobino: bili su se skupili najednom mjestu pa se uurili, kao da se trude da ne budu nikome na putu. Zato su ih mornari ve nakon jednog sata putovanja promatrali sa simpatijom, kao to se obiava promatrati pristojna eljad. - Hoe li samo gospoe izdrati! - ree jedan od mornara. - More je uzburkano, a morska je bolest popratna pojava uzburkanog mora. Suvina je bila ta njegova briga, jer druina zaudo izdra odlino sve tegobe. Mornarima to ipak ne upade u oi, jer su sjedili na prednjoj palubi i priali. Kormilar je upravljao brodom i promatrao zvijezde, a kapetan je leao u svojoj kabini, trijeznei se u snu od pijanstva. Glumci su sjedili na jednom jedru, na okupu, jedan do drugoga, kao da spavaju. Oko dva sata poslije ponoi direktor se pokrenu. - Vrijeme je - apnu. - Naprijed! - Da napadnemo svi odjednom? - upita jedan od putnika, koji je imao na sebi ensko ruho. - Da - odgovori direktor. - Vidite li onaj oblak tamo? On nam se pribliava. Kad zastre brod, juri na ljude, svatko svoga biraj! Zarini no ravno u srce i ne vadi ga, pa nee ni kap krvi potei. Malo zatim oblak se nadvi nad brodom. Njegova sjena uvea mrak. - Na noge! Naprijed! - apnu direktor. Ljudi, desetorica njih, skidoe u tren oka sa sebe sve stoje na njima bilo svijetlo, tko odijelo, a tko haljinu, i ostadoe u sasvim crnim odijelima, pa se poput sjena oduljae na sve strane. Tiinu prekide na as sad uzdah, sad glasan dah, a onda opet sve umuknu. Direktor se pope tiho na krmu. Tamo je stajao kormilar. Okrenuo se i gledao za oblakom koji je upravo mimoiao brod. Odjednom osjeti kako mu neto studeno i kruto pritisnu srce i zari se u njega. Htio je viknuti, ali ne dospije, jer se u isti as srui mrtav. Direktor prihvati odmah kormilo i tiho zazvidi. Odmah mu prie redatelj. - Kako stoji stvar? - upita ga direktor. - Sasvim dobro, senjor! - Uzmite kormilo u ruke! Ja idem kapetanu. -A to e biti s onim djeakom! On spava dolje. - Ni njega neemo trebati. - teta takvog dragog apca. Tako pade odluka o jo dva ljudska ivota. Direktor se uputi prema kapetanovoj kabini. Kabina nije bila zakljuana. On gurnu vrata i ue. Kapetan je spavao. Ubojica podie mirno pokriva, poloi vrh noa stravinom tonou kapetanu na srce i zari mu ga u grudi, a onda, ostavivi mu no u srcu, ponese kapetana na palubu. Malo zatim iznese gore i les djeaka. Potom potraie na dnu broda teko kamenje. Svakom lesu vezae za noge po jedan kamen, a onda ih sve potopie. - Pred Kap Lucasom moramo krstariti - ree direktor svom redatelju, a zatim se uputi u kapetanovu kabinu. U kabini poe pregledavati paljivo brodske knjige, tablice i sva pisma koja ondje nae. Zabavi se time sve do jutra. Zatim se vrati na palubu. Piskom iz male, srebrne zvidaljke sazva sve ljude na krmu. - ala je uspjela, momci - ree voa. - Uskoro e za nas poeti novi ivot, takav da nam i sam kralj na njemu moe pozavidjeti. Ali jo neko vrijeme moramo biti oprezni. Imamo teret za Guaymas. Tamo ne poznaju jo ni brod ni njegovu posadu. Uzet emo, dakle, imena koja su zabiljeena u brodskoj knjizi. Ja sam kapetan Wilkers. On dade svakome po jedno ime i upozna svakoga s ulogom koju ima odigrati. Zatim zapovjedi da se vie ne krstari: sad je trebalo uploviti ujedan uski zaljev. Lady je bila odlina jedrilica pa ve narednog dana uplovi u luku Guaymas. Guavmas je mali luki grad u meksikoj dravi Sonora. Kapetan Wilkers raspita se kod luke policije i kod trgovca 365o svojim dunostima, i to takvom drskou, kao da se zaista zove Wilkers i da je zaista vlasnik broda. Zatim namijeni nekoliko dana uivanju. Osjeao se obaveznim u tom pogledu prema svojim ljudima, mada je mjesto bilo toliko blizu popritu zloina da se moglo smatrati opasnim. Jednoga dana priredi izlet u okolicu grada i povede sobom svogkormilara.Najmiedvijemazgei odjahaeubrdo. itav su dan amo-tamo tumarali pa se uveer vratie. Provedoe jo koji sat u jednoj krmi, a onda se uputie prema brodu. Na putu do broda doe im u susret jedna muka prilika. Odjednom svjetlost jedne svjetiljke obasja kroz otvoren prozor stranca. Bio je to samo jedan trenutak, ali dovoljan da ga obojica prepoznaju. Obojica se zabezeknue. - Demoniol - ree kapetan. - Da li nam se to duh prikazao? - Kolike li slinosti! - dodade kormilar. - avo neka vas nosi, ako to nije bio on! Hajte, kormilaru, idemo za nj im! Oni se okrenue i pouri se za strancem. Stranac skrenu grema jednoj kui, okruenoj vrtom. Na vratima zazvoni. as zatim otvori mu j edna lij epa, mlada dama, sa svj etilj kom u ruci. Svjetlo obasja pridolicu i u isti as zau se glasan pozdrav dame:

-Ah, senjorMariano! Dobro nam doli! Senjor Sternau ve vas eka. - Doavola, on je to! - ree kapetan. - Da, on je - sloi se s njim kormilar. - A znate li tko tu stanuje? Onaj Sternau koji nas je pred Jamajkom napao i sve mi oficire poubijao, a mene ranio. Vi ste me tada spasili pa sam vas zato i uzeo za kormilara. - Caramba, zar se ne bismo sad mogli malo osvetiti? Za mene bi to bio velik uitak! - Meni se ne radi samo o uitku, nego upravo o ivotnom pitanju: toliko mi je stalo do toga da se tih hulja opet doepam. Nego, pogledajte: dolaze na verandu. Da ujemo 0 emu e razgovarati. Brzo, preskoimo ogradu! Gusari se prebacie preko ograde pa se saikrie u bujno ukrasno grmlje. Ukuani izioe na verandu. Sastavie dva stola i prekrie ih bijelim stolnjakom. Poto postavie na stol svjetiljku i iznijee neto voa, zapoee iv razgovor. Za stolovima su sjedili Sternau, Mariano, Bivolsko elo, Medvjee Srce, Gromka Strijela, kormilar Unger, Emma 1 Karja. Svi su oni stigli u taj grad dan ranije, ali, kako nisu mogli nai odmah pogodan brod, bili su se nastanili po privatnim stanovima pa su se sad sastali kod Sternaua. Razgovarali su o raznim stvarima, nimalo zanimljivim za one koji su prislukivali njihov razgovor. IMo, razgovor im postade zanimljiviji tek kad Emma zapita: - A kud mislite krenuti, kad jednom stignete u Meksiko, senjor Sternau? - Obii u malo Afriku - odgovori Sternau. - Htio bih nai starog grofa Ferdinanda de Rodrigande. - Vi ste, dakle, uistinu uvjereni daje grof jo iv? - Ja sam uvjeren da on u Meksiku nije umro. Vi ste uli, zar ne, za onog lopova koji se zove Henrico Landola? - Za gusara kojemu ste kod Jamajke potopili brod? - Da. Taj je starog grofa otpremio u Afriku, na istonu obalu tog kontinenta. Ja znam tono gdje ga trebam traiti. Ako nije umro, nai u ga u Harani. -1 onda e se moi povui oma oko vrata toj brai Cortejo, vi vjerujete u to, zar ne? - Da! Ali ostavimo sada te tune misli. Danas sam pisao svojoj eni pa neu da mi njen dragi lik zasjene mrane misli. Razgovor skrenu potom opet na svakodnevne stvari, pa mu ona prislukivala nisu vie obraala panju. - Ta hulja, taj Sternau! - zareza kapetan, u stvari Landola. - Uhvatimo ga, sir! - ree kormilar. - To u i uiniti, makar me i glave stajalo! Samo, kako da ponem? 367- Nai emo ve nain. Najprije moramo saznati u kakvim se prilikama nalazi i kakve namjere ima itava ta druina. Vi se ne smijete pokazati. - E, imam ja vie vrsta lanih brada! - U takve se brade ovjek, kad ima posla s ljudima poput Sternaua, ne moe nikako uzdati. Prepustite stvar meni. Ja u ih sutra uhoditi i pronai, makar morao pri tom i samoga avola zazvati u pomo. - Ja se nadam da e vas srea posluiti. Nego, ujte, ve idu! Moramo ii za tim Marianom. Ja moram svakako saznati gdje stanuje. Skoimo opet brzo preko ograde pa se sakrijmo tamo prijeko u jedan kut. Najbolje e biti da se odijelimo jedan od drugoga, a onda obojica poemo za njim. Ako jednome izmakne, past e utoliko sigurnije drugome u ruke. Saekae da Mariano proe, a onda krenue za njim pojedinano, pravei se kao da su obini etai. Mariano krenu prema obali i zae u kuu u kojoj se nastanio. Drali su ga na oku, dok im se ne izgubi iz vida. Onda kapetan prie kormilaru i ree mu: - Sad znamo gdje stanuje, a znamo i gdje stanuje Sternau. Sad moramo jo saznati njihove namjere. - Ja u se o svemu potanko raspitati - ree kormilar. - Mene ne poznaje ni Sternau, ni bilo tko od tih ljudi. Vratie se kui. Kormilar produi sutradan svoj a istraivanja, ali svrati prije u luku, da vidi da li je na brodu sve u redu. Srea ga poslui, jer su na obali stajali Sternau i Mariano i promatrali brod. Kormilar se upravo namjeravao popeti na brod kad ga Sternau, uvjeren da ima pred sobom lana posade, zapita: - Da li vam je moda poznato odredite ovog broda, senjor? Kormilar se trgnu. Misao koja mu u taj as sinu mogla je, ako je privede u djelo, uvelike ubrzati ostvarenje kapetanovih namjera. Ali prije je trebalo saznati kakve su Sternauove namjere. Zato mu odgovori: - Zato to pitate, senjor? elite li se moda ukrcati kao putnik na brod ili namjeravate ukrcati kakav teret? - Na prvo vam pitanje mogu jasno odgovoriti - odgovori mu Sternau. -Namjeravam putovati sa svojim drugovima u Acapulco ili u koju drugu junu luku. - Hm! - klimnu kormilar glavom. - To bi se moglo urediti, jer upravo namjeravam pristati u luci Acapulco. - Ah, vi ste kapetan? - Pogodili ste. - Kad diete sidro? - Sutra, u rano jutro. Putnici se moraju nai na brodu najkasnije veeras. Hoete li razgledati brod? - Vratit u se za jedan sat pa u ga onda razgledati. Tada emo se ujedno i pogoditi. Sternau je htio razgledati brod zaj edno sa svojim kapetanom, iji je sud, kao pomorca, bio svakako najmjerodavniji. Zato se uputi s Marianom u grad po Ungera. U meuvremenu, kormilar skoi u amac i zavesla prema brodu. Milo mu je bilo stoje Sternau odluio kasnije navratiti, jer je tako imao vremena urediti unutranjost broda i ukloniti s njega sve to se moglo putnicima uiniti sumnjivim. Dobavivi potrebne upute, posada priredi srdaan doek posjetiteljima broda. Brod se posjetiteljima veoma svidje i Sternau sklopi odmah posao te plati ugovorenu cijenu za prijevoz. Na haciendu del Erina mogle su se obje dame vratiti kopnenim putem pod pratnjom Gromke Strijele i dviju poglavica. Ali taj je put bio suvie opasan i naporan. Stoga odluie da se pridrue drugima do Acapulca i da odanle produe do Meksika, odakle je bilo lake stii na haciendu. Bivolsko elo i Medvjee Srce odabrae naprotiv kopneni put, da bi to prije stigli do haciende i vlasniku donijeli

eljno oekivanu vijest da mu je ki spaena pa e se preko glavnog grada Meksika vratiti kui iva i zdrava. Ali obojica zaeljee prije odlaska poi na brod, da bi proveli vee s 369prijateljima. Kapetan Landola saslua s velikim zadovoljstvom izvjetaj svog kormilara. - Stvar se razvija povoljnije nego to se moglo oekivati - ree mu. - Neu morati ni da namjetam bradu, ni da se preoblaim. Doi u na brod kad se sasvim smrai. Onda emo ih lako zarobiti. - Hoemo li ih ive uhvatiti? - Da, bit e to za mene bolje. - Bit e to ipak strahovita borba! Svaki od tih momaka kadar je uhvatiti se u kotac s nekoliko nas. - Da, ali mi emo ih pojedinano zaskoiti. Nee to biti teko izvesti. Sternau je najopasniji, njega treba najprije onesposobiti. -Ali ipak tek poto napuste brod oba Indijanca, zar ne? - Oni nee uope napustiti brod, jer emo i njih zarobiti. Neu da itko sazna kako je itavo drutvo nestalo. Kad ih se domognemo, odjedrit emo prema zapadu. Znam jedan zabaen otok usred puine, daleko od svih prometnih putova. Na taj emo ih otok iskrcati. Tamo e moi sauvati goli ivot, jer e imati vode i dovoljno voa. Na bijeg nee moi ni pomisliti pa e tako ostati doivotno nai zarobljenici, ili bar dok mi se ne uini zgodnim da se njima posluim. - A gdje se nalazi taj otok? - Nalazi se daleko od svake pomorske pruge, ispod etrdesetog stupnja june irine, u visini Uskrnjeg otoka, i lii na zatvor u koji je tee prodrijeti negoli u kakvu vrstim zidinama opkoljenu kulu. Nema jo imena, a sastoji se od koralja. Drvee koje na njemu raste nije tako veliko da bi se od njega mogli graditi brodovi, a kad bi to zarobljenicima i polo za rukom, ne bi se oni mogli probiti kroz goleme valove koji se danju i nou lome o koraljne grebene. - Ali mi emo imati previe svjedoka. Svaki na ovjek kadar je jednom izbrbljati tajnu. Kapetan baci samilostan pogled na kormilara i ree polako: - Mi neemo uope imati svjedoka, jer emo jedini na povratku s tog puta ivi napustiti brod. To je bilo sasvim jasno reeno. Kormilar se zgrozi. Zar se ne bi moglo desiti da kapetan, ne elei imati svjedoka, i njemu oduzme ivot? On odlui biti oprezan. Predveer dooe putnici na brod. Posada ih srdano doeka. Veerae u kapetanovoj kabini, obilato poslueni raznim jelima i svakovrsnim piem. Landola je ve postavio zasjedu pa se odmah lati posla. Nekoliko najjaih mornara smjestie se kod vitla, a onda jedan sie u kabinu, gdje ga tobonji kapetan, a u stvari kormilar osorno oslovi: - to trai tu u kabini, je li? - Oprostite senjor capitano - ree ovjek, pravei se kao da mu je neugodno. - Jedan stranac, koji se upravo dovezao amcem, eli govoriti sa senjorom Sternauom. - Sa mnom? - zapita Sternau. - Tko je taj ovjek? - Rekao je da je gostioniar kod kojega ste stanovali. eli vam rei u etiri oka neto vano. - U redu, evo me odmah. Sternau se die i poe za mornarom koj i ga odvede na palubu. Prolazei mimo vitla, osjeti odjednom kako mu dvije ake steu grlo: u isti as osinu ga netko biem tako snano po glavi da se odmah bez ijedne rijei srui onesvijeten. - S tim smo svrili! - nasmija se Landola poluglasno. -Veite ga i smj estite u zatvor. A onda idite po onog Indij anca to se obukao u bivolju kou, taj mi iza Sternaua izgleda najjai. Nakon nekog vremena pojavi se ponovo u kabini mornar i ree Bivolskom elu da mu senjor Sternau poruuje neka doe gore k njemu. Indijanac poe za mornarom, ne slutei zla, pa i njega oborie, a da pri tom nisu naili ni na kakav otpor. Jedva dvije minute zatim doe red na Medvjee Srce, pajsta sudbina zadesi i njega. Tada ustade Mariano i ree: - ini se daje u pitanju neka vana, ali tajanstvena novost. 371Idem vidjeti o emu se radi. On se uspe stepenicama kapetanove kabine. Braa Unger ostadoe sad za stolom s dvije dame i s tobonjim kapetanom: jeka Marianovih koraka doe jo do njih, ali ni on se ne vrati. Najzad i oni napustie stol, obeavi Emmi i Karji da e se ubrzo vratiti pa e ih izvijestiti kakav se to vaan razgovor gore vodi. Proe dosta vremena i odjednom odjeknue neiji koraci. Vrata se otvorie i u kabinu ue Landola. Iznenaene, dame se strepei zagledae u njega. On im se utivo nakloni i ree im: - Senjoritas, budite tako dobre pa me slijedite. Gospoda ele govoriti s vama! Obje se djevojke bez ikakve zle slutnje odazvae pozivu. On ih izvede iz kabine i povede ih gore na mranu palubu, gdje im odmah prioe dva ovjeka pa ih zgrabie. Kad obuzete strahom kriknue, on im zapovijedi da umuknu. - Umuknite! Morate bez rijei sasluati to u vam sad rei. Zajedno s ljudima u ijem se drutvu nalazite vi ste se ponijele tako neprijateljski prema meni i prema mojim prijateljima da se ja moram zatititi od vas. Gospoda se nalaze ve u zatvoru, a sad ste i vi moje zarobljenice! - S kojim pravom? - upita ga Karja, koja se brzo snala. - S pravom jaega - nasmij a se on. - Ja ne znam da li me vi poznajete. Moje je ime Landola. - Landola, gusar - apnu Emma, obuzeta strahom. - Da, gusar - ponovi on surovo, ali i ponosno. - Uzalud se opirete. Vama se nee nita dogoditi, vi ete moi pod nadzorom slobodno etati po palubi, ali znajte da e senjoresi biti ubijeni ako bilo ime pokaete da radite protiv mojih zapovijedi. Za vrijeme plovidbe nee vam biti doputeno da vidite gospodu. Oni lee vezani u zatvoru, a rei u vam i to da se moraju kloniti svakog otpora, jer bi inae senjoritas bile ubijene. - A to ete s nama uraditi? - upita mirno Karja.

- Iskrcat u vas zajedno s gospodom na jedan nenastanjen otok i tako u se od vas zatititi. Na putu do tog otoka nee vam nitko uiniti nita naao, pa neete imati razloga da se i najmanje potuite na postupak mojih ljudi prema vama. Ali zato traim od vas da se potpuno pokoravate mojim zapovijedima i da odustanete od svakog pokuaja bijega. Uostalom, takav bi va.ni pokuaj mogao donijeti samo nesreu. A sad doite sa. mnom, dodijelit u vam prostoriju u kojoj ete boraviti. I on sie s djevojkama, u unutranjost broda i povede ih mranim hodnikom u jednu usku, utvrenu prostoriju u koju ih zatvori. U mraku se djevojke zagrlie. S vrhunca sree bile su odjednom baene u mraan ponor najstranije bijede. Gusar svrati potom do svojih zarobljenika. Oni su se nalazili u podvodnom dijelu broda, na samom dnu. Prostorija je bila na sve etiri strane zasuta slojem pijeska, tri metra visokim. Svaki, i najbolje graeni brod proputa kroz daske neto mora, pa je tako i taj pijesak upio dosta vlage. U tom pijesku amili su zarobljenici: nepomini, daleko jedan od drugoga, nisu mogli rukama jedan drugoga dosegnuti, jer su im lanci, kojima su bili okovani, bili zavrnuti u brodska rebra, pokrivena vrsto zakovanim daskama, a uz to su im i ruke i noge bile sasvim utrnule, jer su im bile vrsto stegnute uadima. Uavi u mranu prostoriju, koju obasja svjetiljkom, Landola odmah primijeti da su zarobljenici ve doli svijesti. Potom osmotri sve redom, jednoga po jednoga, pa se najzad zaustavi pred Sternauom, koji gaje ve na prvi pogled prepoznao, ali se pravio kao da ga ne primjeuje. - Poznajete li me, senjor Sternau? - upita ga podrugljivo gusar. - Ah, vi se junaite? - nasmija se potom zajedljivo. - E, pa junaite se koliko vas god volja! Ali, kako me druga gospoda vjerojatno ne poznaju, rei u vam tko sam: ja sam Henrico Landola, kapetan uvene Pndole. Zovu me 373ponekad i Grandeprise s gusarskog broda Li on. Nitko ne ree ni rijei. - U redu - produi onda gusar. - Uvj eren sam da ste samo od straha zanijemjeli, zato u biti blag prema vama. Sluh vam je ipak vjerojatno ostao nepovrijeen, pa u vam saopiti to namjeravam uiniti s vama. Zatim zaokrui pogledom po svima pa, kad primijeti da ga ni sad nitko ne gleda, klimnu glavom i, nasmijeivi se zlobno, nastavi: - Povjeren mi je zadatak da vas sve uinim nekodljivima. Vi ste mi sad konano dopali aka, pa bih vas sasvim lako mogao i ubiti. Ali ja sam odluio da to ne uinim, i to ne moda iz samilosti, jer bi samilost u ovom sluaju bila zapravo slabost, a Henrico Landola ne zna za slabost, nego prosto iz rauna koji se sam od sebe namee. On baci ponovo ispitivaki pogled na zarobljenike, ali ni ovoga puta ne primijeti na njihovim licima ni najmanji trag kakvom izrazu po kojem bi mogao zakljuiti da zarobljenici prate njegova izlaganja. Zato nakon kratke stanke nastavi: - Meni je, naime, ako vas uinim nekodljivima, stavljena u izgled velika nagrada. Ali, eto, moglo bi se desiti i da mi nagrada bude uskraena, im se sazna da sam zadatak zaista izvrio. To bi se moglo desiti ako bih ostao bez svjedoka. Ako vam sad poklonim ivot, unato tome to ste osueni da nestanete, mogu u svako doba odluiti da vas ponovo vratim meu ive. Time bih mogao postii da mi se nagrada isplati, a vi biste onda nestali za sva vremena. Ali pretpostavimo da mi i u tom sluaju unato izvrenom zadatku, nagrada bude uskraena, ja vas uvijek mogu pustiti na slobodu, pod uvjetom da mi vi isplatite nagradu i obaveete mi se da mi se neete osvetiti. Vidite, dakle, da nemam namjere ugroziti ivot, tovie, moglo bi se ak desiti da vas pustim na slobodu. Zato se nadam da ete biti razumni, a time mislim rei da neete nita poduzeti da se oslobodite. Svaki takav pokuaj ispao bi samo na vau tetu. Zarobljene su i obje senjoritas. S njima u obzirno postupati, upravo kao to ni vas neu bez potrebe muiti. Ali znajte da bi svaki pokuaj bijega s vae strane znaio smrt i za djevojke, kao to bi svaki takav pokuaj uinjen s njihove strane znaio smrt i za vas, za to vam sveano jamim svojom rijei! Pri tom Landola zastade, da bi vidio kakav su utisak na zarobljenike uinile njegove rijei. Ali oni ostadoe nepomini, nijemi, kao i prije, ostavivi ga u potpunoj neizvjesnosti. Zato im na kraju jo ree: - Dajem vam konano jo na znanje da ete i dalje ovdje ovako leati i da e svaki dan pod mojim nadzorom netko doi da vam odrijei ruke, da biste mogli jesti i piti. Sad znate koliko je potrebno da znate. Ne zaboravite da imate posla s ovjekom koji i najmanju neposlunost kanjava smru! A sad varn elim laku no! Sa svjetiljkom u ruci, kapetan izie i zatvori za sobom vrata. kripa elj eznog zasuna trgnu zarobljenike iz njihove ukoenosti. Samo su takori, kojih na takvim brodovima ima uvijek mnogo, skakali po donjim komorama. Najzad Apa proapta: -Uff! - Uff! -javi se zatim poglavica plemena Mixteka. Nastade opet kratka stanka, a onda Mariano zapita svog susjeda Sternaua: to kae ti na to, Carlos? - Nita! - odgovori Sternau ozbiljno. - Bi li se ti mogao nou osloboditi lanca? - Nikako! Lanac je suvie vrst. A osim toga vezane su nam i ruke i noge. - Onda se moramo zasad pomiriti sa sudbinom! Sternau ree to mimo, ali krgutom zuba oda svoje osjeaje. Svi su oni bili ljudi navikli da gledaju smrti i svakoj opasnosti smjelo u oi. Nisu bili vini jadikovkama, jer su osjeali da e se moi izvui iz nevolje samo ako sauvaju punu svijest i duevni mir. U svakome je od njih kuhalo, mada im ponos nije doputao da to pokau. Malo zatim oglasi se i Bivolsko elo: - Propade razbojnik, ako Karji, sestri poglavice plemena Mixteka, skine i samo jednu vlas s glave. Lovac nije mislio na sebe, mislio je samo na svoju sestru. -Na mukama izdahnuo - sloi se s njim Apa. - Odnijet e ga avo, ako i najmanju neprijatnost uini Emmi - ree tada Anton Unger. - Mi neemo izginuti na tom prokletom brodu, zato trebamo sad odluiti to nam je initi. Stemau, koji je uvijek mislio na ono to je u izvjesnom asu bilo najvanije, upita ga: - Kako su vas savladali? - Stegli su mi grlo - odgovori krotitelj divljih konja. - Onda se moete smatrati sretnim. Da su vas udarili po glavi i otvorili vam tek zacijeljenu ranu, ne biste ostali ivi. Nego, pustimo sad jadi kovanja i prijetnje i pokuajmo ozbiljno, ukoliko je to mogue, raskinuti lance kojima smo okovani. Meni su naroitu panju posvetili pa su me stegnuli jae nego vas. Inae bih ja moda uspio prekinuti lance. Njegov prijedlog bi prihvaen. Sunji uprijee sve snage, ali lance nisu uspjeli ni saviti ni odviti: uzalud su ih natezali, oni su samo muklo odzvanjali u mranoj prostoriji, i pokuaj bi uskoro, kao uzaludan, naputen.

- Uzalud nam svaki trud - ree Mariano. - Samo nas sretan sluaj moe spasiti. - Srea je varljiva, u nju se ne smijenio uzdati - odgovori Sternau. -Landola e se ve noas otisnuti s nama na puinu. Ako se dotada ne oslobodimo, drat e nas u suanjstvu dok mu se ne prohtije da nas ubije ili iskrca na kakav pust, nenastanjen otok. Predstoji nam, dakle, borba ne samo s njim i s njegovim ljudima, nego i s udima prirode. Okove ne moemo raskinuti, postoji samo mogunost da nam dame dostave kakav alat, kojim bismo se mogli osloboditi lanaca. Samo, kad bi to i mogle uiniti, ne bi se na to smjele odvaiti, jer bi taj njihov pokuaj znaio za nas smrt. Zato smatram da e biti najbolje da i tu novu kunju hrabro izdrimo. Budimo, kao i dosada, hrabri i nemojmo gubiti nadu, bodrimo jedni druge i nastojmo sauvati zdravlje, pa e sigurno jednom i za nas kucnuti as slobode i osvete. Te odlune rijei ulise nove snage u srca zarobljenika. U mranoj prostoriji nastade gluha tiina. Samo bi ponekad zazveali u pijesku lanci, a zatim bi se ulo pravilno disanje ljudi koje je savladao san. Zatim ve poe udarati more u brodska rebra: bio je to znak da je brod isplovio iz luke. Kuda? To nije nitko znao. emu sad opisivati nauke ljudi koji su sate, dane i tjedne provodili u mraku i osjeaje koji su im ispunjali duu za vrijeme vonje koja je tjednima trajala? Mada je djevojkama bilo doputeno da iziu na zrak i svjetlo dana one su ipak najvie trpjele, jer nisu imale one samosvijesti koja je mukarcima davala snage da izdre u vjeri da e i njima jednom svanuti dan eljno oekivane osvete. Mirno vrijeme potraj a dosta dugo, doivjeli su samo nekoliko oluja, ali brod nije itavo to vrijeme nigdje pristao. A onda najzad, najzad poee valovi udarati tie i laganije o bokove broda. Lanac za koji je bilo vezano sidro zveknu - nastade duboka tiina i zaue se koraci nekolicine ljudi koji su silazili niz stepenice to su vodile do zatvora. - Pribliava se odluka - ree Sternau. -1 najgora sudbina bit e bolja od ove smrtonosne neizvjesnosti! Zatvor bi otkljuan i otvoren. U mranu prostoriju ude Landola s nekoliko svojih ljudi. - Odrijeite im lance! - zapovijedi gusar. - Ali odmah ih potom veite, tako da ne uzmognu ni stajati na nogama ni micati rukama! Naredbi bi udovoljeno. Ponijee zarobljenike na palubu pa ih ostavie tamo da lee poput klada. Nakon dugog tamnovanja opet su ui sali svje, ist zrak. Jadan li je bio izgled tih ljudi! Ni gladni ni edni, ali neureeni, neumiveni, neoeljani, nakon vie tjedana tamnovanja leali su ondje u napola sagnjilim, od takora izgrizenim odijelima. Do 377njih su stajale obje djevojke. I one su bile toga dana vezane, inae bi bile plaui zagrlile svoje drage. Zdesna im se irila puina, a slijeva ugledae jedan otok, okruen vijencem koralj ni h grebena, o koje je udaralo zapjenjeno more. Taj je vijenac grebena imao samo jedan otvor, kroz koji je mogao proi samo vrst amac. Zarobljenici bacie najprije letimian pogled na otok. Zatim obratie svu panju na brodsku posadu koja se, predvoena kapetanom, bila okupila oko njih. Landola se obrati vezanim zarobljenicima: - Senj ore, doli smo do cilja, jer ovaj otok e biti odsada vae stalno boravite. Vi neete nikada saznati kako se taj otok zove i gdje lei: o njemu ne moe, naime, nitko dati bilo kakva obavjetenja, jer se on nalazi daleko od svih pomorskih pruga, pa ga nitko nikad nije posjetio. Neete biti ni gladni ni edni, jer otok ima dva svjea vrela, a uz to voa, riba, ptica i jestivih koljki u obilju. Oruje koje sam vam oduzeo nee vam biti vraeno, ali vi ete moi omama, lukovima i strijelama, koje ete sami sebi napraviti, nabavljati sebi hranu i koe koje e vam sluiti kao odjea. Rekao sam vam da emo se moda jo vidjeti. Ako vam se jedan brod priblii, to moe biti samo moj. Sad e vas po uzburkanom moru moji ljudi prevesti na otok, a kad vas oni tamo ostave pa se udalje, vi ete se pomou otrog kamenja lako moi osloboditi okova. Da ste mi zdravo, senjores! Da ste mi zdravo, senjoritas! Mornari se latie posla, smjestie zarobljenike u dva amca pa se s njima otisnue od broda. More se uz obalu stialo pa iskrcae zarobljenike i potom se vratie na brod. Sternau se odmah otkotrlja do otrog ruba koraljne obale i poe trljati na njemu ue kojim su mu bile vezane ruke, dok ga ne prekinu. Zatim odbi od tog istog ruba jedan komad pa ga upotrijebi kao no i njime oslobodi i svoje noge. Ubrzo su se svi uspraviln pokretali slobodno ruke i noge. Onda Bivolsko elo podie ruku prema brodu i upita: - Vjeruju li moja braa da emo mi zauzeti amac naih neprijatelja? Unato ozbiljnom poloaju u kojemu su se nalazili, Sternau se ne uzdra sasvim od smijeha i odgovori mu: - To je nemogue! Tada se Bivolsko elo okrenu ponovo prema valovima i zapita: - Boje li se moja braa tih valova? Poglavica plemena Mixteka kadar je preplivati svaku vodu! -Ali prije negoli to uini, brod e ve nestati. Eno ga, ve je digao jedro i ve plovi dalje. Moe li ga itko sada plivajui stii? Desi se kao to Sternau ree. Brod je klizio dalje. Kako je imao dobra jedra, odmicao je brzo i posada izgubi ubrzo s vida maleni otok. Ali kapetan koji je ostao na stranjoj palubi gledao je jo dalekozorom otok. Kad ga vie nije mogao vidjeti, sklopi dalekozor i okrenu se kormilaru: - Gotovo je! - ree. - Spremili smo ih na sigurno mjesto. - Na sigurno mjesto? - zapita kormilar. -A to e se desiti ako se ipak uspiju osloboditi? - Nikad se oni nee osloboditi! Ne zadaju mi brige oni, ve ovi ovdje - ree Landola i pokaza na mornare. - Morat emo poduzeti potrebne mjere - ree kormilari pri tom se lukavo nasmijei. - Da, svakako - klimnu glavom kapetan. - Neka brod sad samo stalno plovi prema sjeverozapadu. Pristat emo uz otok Pitcairn. - Hm! - promrmlja kormilar klimnuvi glavom, jer mu se uini daje prozreo namjere svog prepredenog gospodara. Po povoljnom vjetru stigoe najzad sretno do Pitcairna. Kapetan sie sam u amac i zavesla prema kopnu. To mora neto znaiti, pomisli kormilar. Ja u se ipak priuvati. Landola se vrati ljut. -Htio sam na brzu ruku zamijeniti nau momad drugom momadi. Ali tu sve ide polako. Zato emo se morati

379zadrati ovdje nekoliko dana. - Da pokuam j a, kapetane? - upita kormilar. Nije se vie osjeao sigurnim na brodu. Landola se htio rijeiti svjedoka svog nedjela pa je tu svoju namjeru bio i suvie jasno natuknuo. Ostaloj momadi nije bio poznat geografski poloaj tajanstvenog otoka, pa je najopasniji svjedok bio upravo on sam, kormilar!... Zato tek sad shvati kakva mu strana opasnost prijeti. Ali Landola napravi prijazno lice, kao da gaje kormilar oslobodio velike brige, i odgovori: - To bih ja najvie volio. Neka j os nekolicina pou s vama pa ete, ako ostanete na otoku do sutra, nai dovoljno ljudi. - U redu. Ja u se odmah spremiti. - Samo ne zaboravite oruje, jer s uroenicima nema ale. Kormilar krenu. Kad se ve bio udaljio, nasmija se kapetan podrugljivo i promrmlja u sebi: - Taj me je mladi prozreo. I treba da u to vjeruje. Ja sam, sreom, ve najmio momad s nasukanog kitolovca. Momci imaju sigurno mnogo toga na dui pa su sretni to sam ih primio. Na taj u nain stvar brzo rijeiti. Kapetan poe za kormilarom. Ovaj se upravo spremio obui svoj lijepi, plavi kaput sa svijetlim gumbima u obliku sidra. Na malom stoliu nalazio se dvocijevni pitolj. Kormilar gaje nabavio da bi se njime obranio, ako bi ga uroenici napali. - Zar je ve nabijen? - zapita kapetan uzevi pitolj u ruke, kao da ga hoe ogledati. Nepovjerljivi kormilar nasluti to mu se sprema, zato prie brzo kapetanu i zadra mu ruku. - Pazite, kapetane! S tom igrakom nema ale! - Ja se i ne mislim aliti! - ree kapetan. Istog trena oslobodi ruku koja je vrsto drala pitolj i pritisnu obara. Tane ue kormilaru kroz mozak i on se srui mrtav. Kapetan pohita onda na palubu i zazva u pomo ljude. - Kormilar se ranio baratajui neoprezno pitoljem - viknu. Svi pourie u kabinu. Odmah vidjee da ovjek nije bio samo ranjen; bio je mrtav. Njegova smrt ne dirnu suvie te beutne ljude, jer je ona za njih znaila napredovanje. Turie les u jednu vreu i bacie ga u more. Bio je uklonjen glavni svjedok, jedini koji je kao vjet pomorac mogao u svako doba pronai samotan otok. Landola sazva tad preostale lanove posade i saopi im da pravi posao ima tek poeti, pa je zato najmio posadu s jednog unesreenog kitolovca. - Oni nas smatraju trgovcima pa ih treba malo-pomalo upoznati s tajnama naeg zvanja. Zato morate pred njima utjeti o naim stvarima i biti na oprezu. Ni ime moje ne smij u zasad znati. Mornari obeae nitkovu da e se prema novim lanovima posade ophoditi s najveom lukavou i doekae najprijaznije svoje nove drugove. Vjetim postupkom uspije gusarski kapetan te nove ljude, kojima je u njihovu pustolovnom zvanju glas savjesti bio prilino utrnuo, sasvim pridobiti za svoj mraan zanat. Landola je jo dugi niz godina znaio opasnost za sigurnost na morima, sve dok mu bogatstvo steeno krvavim sredstvima ne dopusti da na neupadljiv nain "napusti" trgovake poslove. 381PANTERA JUGA Dok je Henrico Landola sa svojim zarobljenicima plovio prema Pacifiku, da bi tamo te nesretnike osudio na najstraniju samou i naputenost, u domovini su uzalud oekivali od njih bilo kakav znak ivota. Ali i u Meksiku su uzalud ekali: lord Dryden i Amy ekali su da im se Mariano javi, a ni Pablo Cortejo ni njegova ki Jozefa nisu mogli ita saznati o sudbini svojih neprijatelja. Prolazili su tjedni i mjeseci, a vijesti nisu uope stizale. Zamrene politike prilike u kojima se odjednom Meksiko naao bile su takoer uzrokom to je slanje vijesti bilo gotovo onemogueno, jer je ta lijepa ali i udna zemlja postala popritem nereda, a ovjek koji bi u njoj uspostavio mir jo se nije naao. Predsjednik Herrera, protiv kojega se digao njegov politiki protivnik Juarez, morao je ve 1850. g. odstupiti u korist svojih nasljednika ija je vlada bila takoer kratkotrajna. I nekad moni politiki voa Santa Anna, koji se na poziv svojih pristalica 1853. g. vratio iz progonstva i preuzeo vlast, uskoro je smijenjen s predsjednikog poloaja i primoran da se skloni u inozemstvo. Sruio ga je Juan Alvarez, porijeklom Indijanac kao i Benito Juarez, nazvan zbog svoje okrutnosti pantera juga. Alvarez, koji je unato svojoj divljoj udi bio nadahnut arkom ljubavi prema domovini, odrekao se 1855. g. dobrovoljno predsjednikog poloaja, na koji je onda stupio Ygnacio Comonfort. Za njegove vladavine Juarez je postavljen za ministra unutranjih poslova i predsjednika Vrhovnog suda. S tim je poloajima bio povezan i poloaj predsjednika republike. Uz bok Comonfortu postavie kao drugog predsjednika jednog generala koji se zvao Miguel Miramon: taj je general, preavi kasnije na stranu cara Maksimilijana, tienika Napoleona III., izdao svoju domovinu Francuzima.Bilo je to godine 1857. Prolo je sedam godina otkad su Sternau, Mariano i Unger aapustili grad Meksiko. Jednoga dana stie sa sjevera u grad jedan jaha. Po svemu se moglo zakljuiti da je prevalio dug put. Za njim je kasalo nekoliko Vaquerosa, vodei uza se jednu mazgu, natovarenu briljivo omotanim teretom, koji je izgledao vrlo teak. Starac proe kroz nekoliko ulica i zaustavi se pred palaom Vrhovnog suda. Ondjesie s konja i zapita vratara moe li govoriti s Juarezom. ovjek baci omalovaavajui pogled na starca i odgovori: - Da li vam je naredio da doete danas k njemu? -Nije. - Onda priekajte. Bez prethodne prijave prima samo prijatelje. - Ako je tako, prijavit u se, jer sam siguran da se mogu ubrojiti meu njegove prijatelje. Siguran starev odgovor dojmi se vratara. - Kako se zove senjor? - Zovem se Pedro Arbellez i vlasnik sam haciende del Erina. - Eh, stvar onda drukije stoji, senjor! Vi ste doli izdaleka, pa me je va izgled zbunio! Moramo paziti da gospodin ne bude suvie smetan. Svi hoe k njemu, jer im samo on pravo sudi. Uite i recite vaim slugama neka ujau u dvorite! Vaquerosi uoe sa svojim konjima u unutranje dvorite kue, a Arbelleza povede jedan sluga u jednu veliku sobu. Soba je imala samo jedan prozor, a itavo njeno pokustvo sastojalo se od dvije mree za leanje i jednog stola. Pored pisaeg pribora nalazila se na stolu velika gomila papira. 383U svakoj je mrei sjedio po jedan ovjek i puio cigaretu. Jedan je bio Benito Juarez, vrhovni dravni sudac. Ugledavi

gosta, Juarez ustade. - Ah, don Pedro Arbellez. Ve vas sedam godina nisam vidio. Sto mi donosite? - Zakupninu, senjor - odgovori starac. - A osim toga htio bih vam iznijeti jednu veliku molbu. - Privatna stvar? - Ne. Ja dolazim k vama kao k sucu. - Onda u vas sasluati. Ali prije moram rijeiti ovog senjora, jer se radi o neodlonoj stvari. Stavite pribor na pod i sjednite na stol. Ja nemam drugog mjesta. Arbellezu se uini da mu pristojnost ne doputa sjesti na stol, ali Juarez mu ponovi zapovijed kratkom, odsjenom kretnjom ruke, i on poslua. Vrhovni sudac okrenu se zatim drugome, ovjeku srednjih godina, guste brade i mrana, prodorna pogleda: - Dakle, senjor, ja sam vas dozvao iz zatvora, jer hou da vau stvar to prije rijeim. Nije utivo pustiti ovjeka da eka, a ja mrzim neutivost. Gori li vaa cigareta? -Da, senjor. - U redu! - nastavi Juarez kao da se ali. - Kako vas dugo dre u zatvoru? - Puna tri tjedna, senjor. - Ah, to nije pristojno. Ja u zamoliti suce istraitelje da budu susretljivii. Zar vam jo nisu izrekli presudu? - Na alost nisu. Nadam se da u njom biti zadovoljan. - Siguran sam - ree Juarez prijazno. Ja neu uiniti krivo ni vama ni vaem protivniku. Radi se, dakle, o neznatnom hicu? - Tono. -Ajeste li pogodili cilj? - Dama je pogoena tono u glavu. Bio sam dobro nanianio. - Vi ste, dakle, siguran strijelac! To mi je milo, jer nam dobri strijelci u ovo dananje vrijeme mogu dobro doi. A zato ste pucali u damu? - Jer mi je rekla da e se udati za drugoga. Ja sam je lijepo molio da se opameti, ali ona je ostala pri svojoj odluci, i zato sam je ustrijelio. - Stvar je jasna - klimnu glavom vrhovni sudac. - Ona vas nije htjela, i zato ste je ustrijelili. Svatko mora snositi posljedice svojih postupaka. Vaa je cigareta pri kraju, senjor. Smijem li vam ponuditi jedjiu od svojih? I pri tom prui ovjeku cigaretu. ovjek je zapali, a sudac onda nastavi: - Otac ubijene dame prijavio vas je, na alost. Potrebno je stoga da o tome malo porazgovaramo. Vi ne poriete, dakle, da ste je ustrijelili? - Istina je, ne poriem. - Onda emo stvar brzo rijeiti. Ubojstvo se kanjava smrtnom kaznom. Zato u narediti da vas ustrijele. Jeste li zadovoljni, senjor? Optuenik odjednom izbei oi. Nije ni izdaleka slutio da bi mogla pasti takva presuda, jer je utiv nain na koji je Juarez poveo istragu liio gotovo na prijateljski razgovor. -Ali, vaa milosti, ja mislim ipak... - Pst! - prekinu ga Juarez. - Ljudi ne troe uzalud rijei o tako jednostavnoj, jasnoj stvari. Vi ste je ustrijelili i zato ete biti ustrijeljeni. Svatko mora snositi posljedice svojih postupaka, to sam vam ve rekao. Hoete li mi dati malo vatre? Juarez pripali svoju cigaretu na cigareti ubojice, a potom turi prst u usta i dvaput zazvidi. Odmah se pojavie dva policajca. - Dajte mi jedan papir i umoite mi pero u crnilo. Policajci izvrie zapovijed. Vrhovni sudac poloi papir na koljeno, napisa nekoliko rijei i preda papir ubojici. - Evo vam, senjor, itajte! To je moja presuda. Nije vam valjda krivo to sam naredio da vas odmah ustrijele? 385- ovjek se die iz mree za leanje. Problijedio je. - Vaa milosti, ja vas ipak moram zamoliti... - Pst! - prekinu ga Juarez s blagim smijekom. - Vi ste se maloas tuili da ve puna tri tjedna ekate, ja sam vam, dakle, iziao u susret. ovjek treba uvijek biti spreman na uslugu. Pourite, dakle, senjor. Gori li jo vaa cigareta? - Da, zahvaljujem! - promuca osuenik. - U redu. ovjek se vrlo neprijatno osjea ako mu, u asu kad ga zaokupe brige, dogori cigareta. Moe to krivo shvatiti, kao da mu je uskraeno neko zadovoljstvo. A to treba izbjei. Nego, oprostite, senjor, to se ne mogu due zadravati s vama. Adios! Potom se utivo nakloni ovjeku, a ovaj mu uzvrati pozdrav i nestade s policajcima. Juarez osluhnu nekoliko trenutaka. Uto pade nekoliko hitaca. On legne ponovo u mreu za leanje i ree:v - Mrtav je! to kaete o mom nainu suenja, senjor Arbellez? -Rekao bih daje neobian, senjor. - Ali praktian, dragi moj Arbellez! - klimnu glavom vrhovni sudac. - Kad sudi, pravda mora biti nepristrana, prijazna i brza. Nemojmo, dakle, ni mi gubiti vrijeme. Vi ste mi, rekoste, donijeli zakupninu? - Da, sad u vam je predati. Ostavio sam novac na mazgi. - Ima za to vremena, senjor. Novac ete mi poslati poto se rastanemo. Siguran sam da me neete prevariti. Prijeimo radije odmah na vau molbu! - Ali, vaa milosti, moja se stvar ne moe tako brzo rijeiti; trebat e za nju malo vie vremena negoli za smrtnu osudu koju ste maloas izrekli. - To nas nee sprijeiti da stvar savjesno ispitamo. Vi dolazite, dakle, k meni kao sucu? - Da, doao sam traiti pravdu. - A protiv koga? - Protiv mnogih. Bit e to duga pria, senjor, ali ja sam toliko pretrpio, i jo uvijek trpim, da vas kao otac moram zamoliti da me pozorno sasluate.

- Govorite slobodno, dobri moj Arbellez - ree vrhovni sudac. -Sasluat u vas dokraja. Ali popuite najprije jednu od mojih cigareta. - Ne mogu, vaa milosti! Od boli i suza ne bih mogao ni jedan dim povui. - Upravo zato morate puiti. Ja potujem bol i suze, ako dolaze iz iskrena srca, ali one mogu lako zavesti suca na put pristranosti. On mora prije svega uti istinit prikaz stvari. Zato morate puiti, jer bi vae suze mogle izvrnuti na vau tetu utisak koji treba izazvati vaa pria. Pripalite i zaponite priu! Tako je Arbellez primoran da zapui. Ispria nadugo i nairoko sve to je u posljednje vrijeme doivio. A onda zavri priu ovim rijeima: - Sedam sam se godina osjeao bespomonim, jer su putovi pravde u Meksiku bili mrani. Ali u vas se potpuno uzdam, kao svaki Meksikanac koji voli svoju domovinu. Sasluavi ga mirno, gotovo bez rijei, Indijanac se die iz svoje mree za leanje i ushoda se gore-dolje po sobi. Razmisli o svemu stoje uo, a onda se zaustavi pred starcem i ree: - Senjor Arbellez, da mi je tko drugi tu priu ispriao, ja u nju ne bih vjerovao. Ali, kako vas smatram razumnim i istinoljubivim ovjekom, vjerujem svakoj vaoj rijei i obeajem vam svu svoju pomo. Gdje e ona trebati, to ja, dakako, jo ne znam. Moram se najprije tono o svemu raspitati. A kad saznam sve to trebam saznati, obeajem vam da e onda slijediti udarci, jedan za drugim, dok sasvim ne otkrijem itavu tu sramotnu zavjeru i ne kaznim sve one koji su u njoj uestvovali. Ostajete li jo neko vrijeme ovdje? - Da, kod lorda Drydena. -Ah, kod njega! Zato ba kod njega? 387- Jer mi mora ispuniti jednu molbu, senjor. Ja sam vam maloas spomenuo daje senjor Unger, poznat pod imenom Gromka Strijela, dobiojedan poklon iz spilj e kraljeva blaga. Njegov brat ima u svojoj domovini, u Europi, vrlo nadarena sinia. Gromka Strijela, vjerenik moje keri, odluio je pred sedam godina, to jest prije nego to je nestao, da e polovicu tog svog poklona poslati tom djeaku. Nastupile su meutim godine stranog metea, pa se djeaku nije mogao poslati poklon koji mu je bio namijenjen, i to upravo u vrijeme kad bi od tog poklona mogao imati najvie koristi. Stoga sam dragocjenosti, od kojih se sastoji poklon, ponio sad sobom pa u ih predati lordu koji e ih dalje otpremiti. -Gdjeivi djeak? - U blizini Mainza, u jednom dvorcu, kojemu sam zaboravio ime. Ali dvorac se moe lako pronai, jer pripada izvjesnom gospodinu plemenitom Rodensteinu, kapetanu i nadumaru. To sam ime zapamtio. - Prepustite vi poiljku radije meni negoli Englezu. Ako je njemu povjerite, nae je haramije nee potedjeti. Ako je pak meni povjerite, nema tog Meksikanca koji bi se usudio da je i samo dirne. Ja u odabrati najsigurniji put, pa e poiljka dospjeti u ruke jednog bankara u Mainzu, koji e je dostaviti djeaku. - Oh, kako sam vam zahvalan! Vi ste mi skinuli teak teret sa srca. - Kako se zove djeak? - Kurt Unger. Otac mu je pomorski kapetan. - Ja u to zabiljeiti. A sad vas jo neto molim! Nastanite se kod mene, a ne kod Engleza, za ovo vrijeme to ostajete u Meksiku. Moglo bi se desiti da zatrebam ee progovoriti s vama koju rije u vezi s vaom stvari, pa bi mi bilo prijatnije da ste mi blizu. Dodijelit u vam udobnu sobu, a lord Dryden nam to nee uzeli za zlo. Vi ga, uostalom, moete posjetiti kad god vam se to prohtije. A sad donesite ovamo blago. A s njime moete odmah donijeti i novac koji mi dugujete u ime zakupnine. Arbellez se udalji i malo zatim dovue uz pomo jednog od svojih Vaquerosa teret kojim je bio natovario mazgu: bila su to dva zaveljaja, vezana bivoljom koom. U jednom je zaveljaju bio novac, sve sami zlatnici, koji je Arbellez dugovao u ime zakupnine, pa mu za njega vrhovni sudac izda potvrdu. Zatim otvorie zaveljaj u kojemu se nalazilo blago, a ono, obasjano sunanim zrakama koje su prodirale kroz prozor, razasu svoj blistavi sjaj po itavoj sobi. - Dos! Kolike li krasote! - uzviknu Juarez zadivljen. A onda se namrti i doda: - To bi blago iz kraljeve spilje moglo uiniti Meksiko monom zemljom. Ali Meksikanci to ne zasluuju. Poglavica plemena Mixteka ima pravo. Njegova e tajna sii s njim u grob! A sve ovo samo je polovica onoga stoje va zet dobio na poklon? -Da. - Jeste li drugu polovicu dobro pohranili? - Da. Ona je zakopana najednom mjestu gdje je nitko ne moe nai. - A ovaj dio hoete zaista poslati u Europu? I to e blago dobiti djeak koji nee znati procijeni njegovu vrijednost niti se njime korisno posluiti? -Da. Tako je naredio poglavica plemena Mixteka i ja moram izvriti njegovo nareenje. Ako se jednom vrati, pohvalit e me to sam ostvario njegovu volju. - Onda se tome ne moemo protiviti. Blago e izii iz zemlje. Ali moda e dospjeti u dostojne ruke. Juarez prie stolu, otvori ladicu, izvue iz nje jednu knjigu i otvori je. Knjiga je sadravala spisak imena, pored kojih su bili oznaeni teajevi raznih akcija i vrijednosnih papira. Traio je neko vrijeme, a onda ree: - Evo, vidite: tu je ubiljeeno ime banke Voigt Wallner, kojaima svoje sjediteuMainzu. Poiljka ebiti otpremljena na tu banku, i ja sam uvjeren da e se vlasnici banke, s 389obzirom na veliku vrijednost poiljke, potruditi pronai primatelja. Hoete li poiljci priloiti vae pismo? - Oh, senjor, nisam sada nikako raspoloen za pisanje. Ali lady Amy Dryden bit e toliko dobra pa e napisati pismo umjesto mene. - Onda mi jo danas donesite pismo, jer e poiljka biti sutra u rano jutro otpremljena. Ja u je otpremiti s dovoljnim pokriem, a uz to u je jo i osigurati zamanom osigurninom. A sad emo sastaviti spisak dragocjenosti sadranih u poiljci, pa u vam izdati potvrdu da ste mi dragocjenosti, naznaene u spisku, povjerili. Kad to svrie, haciendero se uputi u dodijeljenu mu sobu, u kojoj se trebao nastaniti. Poto se uredi, ode potraiti lorda

Drydena. Zatee kod kue samo lady Amy koja ga srdano primi. - Senor Arbellez! to znai to iznenaenje? Kakve mi vijesti donosite? - Draga moja, oni se jo uvijek smatraju nestalima. Otkad sam posljednji put bio ovdje, nemam nikakvih vijesti o njima. Zato sam danas ovamo doao, to u vam sada ukratko ispriati. Arbellez sjede, zamisli se, a zatim poe priati. Amy ga je sluala s najveom panjom. Oboje su zaboravili da nisu sami, da u jednoj drugoj mrei za leanje sjedi jedna djevojka koja je do maloas itala jednu knjigu. Bila je to njena drubenica. U Meksiku je postao obiaj da svaka otmjena dama ima svoju duenu, svoju drubenicu. Djevojka je bila zgodna. Bila je, oito, mulatkinja, to jest ki oca bijelca i majke Indijanke. Oborila je oi, kao da ita knjigu koju je drala u ruci. Ali da ju je tko paljivije promatrao, primijetio bi da prati s najveom panjom starevo prianje. Gledala je ispod dugih trepavica oboje, a pogled joj je liio na pogled grabeljive zvijeri koja se sprema napasti svoj plijen, ali se boji pa odustaje od svoje namjere. Tko iole poznaje ljude, u tu se djevojku ne bi _mogao nikako pouzdati. U isto vrijeme vodio se u jednoj drugoj kui razgovor o istome. Bilo je to u palai grofai de Rodrigande. Tamo se Josefa Cortejo u svojoj sobi pruila u mrei za leanje. Njena se runoa s godinama nije nimalo umanjila. Bila je jo vie smravila. Oito neraspoloena, sluavki, koja je ula u sobu i utivo je pozdravila, ne odzdravi ni jednom jedinom rijei. Sluavka je bila jo uvijek ona Indijanka koje se zvala Amaika. Ona poe oblaiti svoju gospodaricu. Josefa i njena sluavka ne izmijeni se ni jedne rijei. Tek kad je sluavka zavrila s oblaenjem gospodarice, upita je Josefa: - Jesi li govorila sa svojom keri? - Ja ne smijem, da se ne odam, ii k njoj, a ona nije dola k meni. - Ja vidim da ste obje nemarne! Kad sam ula da Amy Dryden trai jednu duenu, poradila sam na tome, i pri tom nisam tedjela ni novaca, da joj po treim osobama preporuim tvoju ker. I obradovala sam se kad sam saznala da ju je namjestila. A sad, kad hou da po toj pijunki konano saznam neto to za mene ima naroitu vanost, ona se uope ne pokazuje. - Ona e sigurno doi, senjorita - odgovori joj, umirujui je, sluavka. - Imajte u vidu da ona mora najprije umiljatim ponaanjem zadobiti povjerenje te hladne Engleskinje. - Znam. Ali ona je ve dosta dugo kod nje pa mi mora ve jednom pokazati da se mogu pouzdati u nju. Ta Amy mora nestati ili umrijeti. Nego, ujem oeve korake. Sigurno mi donosi novosti. Moe ii. Starica ode. Vani, pred vratima, susrete se s Cortejom. Poto se uvjeri daje starica zaista nestala i da se nije vratila prislukivati, Cortejo ue u sobu i pozdravi ker. Njoj pade odmah u oi njegov izraz zadovoljstva. Primijetivi da dri u ruci otvoreno pismo, odmah ga upita: - Stiglo je pismo? Sa eljno oekivanom vijeu? 391- Da - odgovori on, dahnuvi duboko. Josefa posegnu za pismom, ali on povue ruku i viknu glasom u kojemu doe do izraaja radost bezdunog zlikovca: -Pobijedili smo! Sad moemo biti mirni! -Ah! Zar zaista? Daj mi pismo, daj mi ga! Tanki su joj prsti drhtali od uzbuenja kad ponovo posegnu za pismom koje je u njoj bilo pobudilo tolike nade. Otac joj ga dade i pri tom joj ree: - Evo ti ga, itaj. Jo me nikad nijedno pismo nije toliko obradovalo i pruilo mi toliku zadovoljtinu. - Ah, to pie tvoj brat, moj stric? Od uzbuenja Josefa nije mogla ni sjesti, ve se ushodala po sobi i, stalno se kreui, proitala ovo pismo: Dragi brate! aljem ti konano, nakon toliko godina, jednu dragocjenu vijest. Tu mije vijest prodao Landola, koji je juer bio kod mene. Nisam ni znao da on ve dugo ivi ovdje u panjolskoj od novaca to ga je donio sobom sa svojih posljednjih krstarenja. Postoje sad s novcem pri kraju, obratio se meni da mu pomognem novim zajmom. A sad prelazim na ono to e te vie zanimati. On je pred nekoliko godina naiao u luci Guaymas na ljude koje ti dobro poznaje. Bili su to Sternau, Mariano, dva Nijemca koji se zovu Unger i dva Indijanca, od kojih se jedan zove Bivolsko elo, a drugi Medvjee Srce. S njima su bile i dvije djevojke, to jest sestra Bivolskog ela i Emma, ki starog Pedra Arbelleza, haciendera na haciendi delErina. To se drutvo uputilo u Acapulco, ali nitko od njih nije poznavao kapetana. Landola ih je sve primio na svoj brod, pravei se kao da e ih prevesti u Acapulco, ali ih onda sve okova, kad sazna od djevojaka da su svi sretno umakli kapetanu Verdoji kojemu si ti zadao da ih sve pobije. Prve veeri, kad su svi ve spavali, a na palubi je bila samo jedna straa, Landola je podmetnuo u barutani upaljeni fitilj, a onda neopaeno pobjegao, sklonivi se na mali amac. Brod je odletio u zrak i potonuo sa svim ljudima koji su se nalazili na njemu. Kapetan je to tono provjerio, jer je ostao sve do ranog jutra u blizini potonulog broda. Nitko se od ljudi nije spasio. Taj nas je smjeli kapetanov podvig oslobodio svih briga. Ja ti to odmah javljam, a drugom u te zgodom o svemu opirnije obavijestiti. Tvoj brat Gasparino Cortejo. Josefi ispade pismo iz ruke. Problijedjela je kao mrtvac; da li se vie obradovala ili uplaila, to je bilo teko razabrati. - Svi su, dakle, mrtvi? - zapita ona oca piljei u njega. - Dakako. Pa proitala si pismo! - uzviknu Cortejo, ozaren radou. - Svi. O, Dios Dakle i on! - kliknu sad Josefa. - On? Tko to? - upita je Cortejo. - On, pravi Alfonso, koji je kasnije nazvan Mariano. -Da. Svih smo se zauvijek oslobodili. Aja sam se oslobodio svih briga pa sad mogu prii ostvarenju svojih planova.

- Planova? Kakve ti to planove ima? Cortejo se lupi ponosno u prsa. - Ja sam dosada utio, ali sad vidim da moram konano progovoriti, da te upozorim da se uva svega to bi nam moglo nanijeti tetu. Ti zna da mi sad imamo dva predsjednika. Po mom miljenju nijedan se od te"dvojice nee moi odrati. Zemlji je potrebna jedinstvena vlada. Potreban joj je bogat ovjek koji e svojim bogatstvom moi potkupiti svoje protivnike i onda sam postati predsjednik, da bi potom kao takav mogao slobodno raspolagati svim bogatstvima zemlje. A taj sam ovjek ja. - Ti? - zapita Josefa, ne krijui svoje iznenaenje. - Da, ja - ponovi on s prizvukom ponosne samosvijesti u glasu. - Zar se tome udi? Ja sam svog sinovca postavio za grofa de Rodrigande, a svog brata za upravitelja njegovih prihoda. Kua Rodrigande raspolae milijunima. Zar da ja ostanem praznih ruku? Ne, ja u dobiti meksike posjede. Oni predstavlj aju vrijednost od osam milijuna pesosa. Ja sam ve due vremena u pregovorima s Panterom juga. Ako mu isplatim jedan milijun, prepustit e mi sve svoje pristalice. On e me posjetiti ovih dana. Moda e jo veeras doi. Njegajriznaju za svog vou svi brani i slobodni Indijanci juga. im mu ja isplatim obeani milijun, unovait e on to stanovnitvo i pojavit e se u gradu s vie od deset tisua ljudi. Benito Juarez bit e onda zarobljen i ustrijeljen. A s drugima u ja onda lako svriti. Djevojci se od oduevljenja zasvijetlie oi. - Govori li ozbiljno? - Ne misli valjda da sanjam? -Nikako, meni se naprotiv ini da ja sanjam. Zar ja, Josefa Cortejo, koju svijet izbjegava, da budem ki Predsjednika, prva dama u zemlji? Da li je itko mogao to zamisliti! Oh, umjet u ja kazniti prezirom sve one koji sebi umiljaju da su visoko iznad mene! - Drago mi je to sad govori kao prava Cortejo. Mi smo navikli vladati naim gospodarima i osveivati se naim protivnicima. to je moj brat, to je njegov sin, lani Rodrigande, prema meni i prema tebi! Ja u vladati Meksikom. Ja u tu zemlju uiniti nasljednom kraljevinom, a ti e se onda moi udati za nekog kraljevia. - Oh, kako eznem za tim danom! Radi se, dakle, o jednom milijunu? -Da, upravo o jednom milijunu. - A kako e doi do tog milijuna, kad jo nisi vlasnik Rodrigandinih meksikih posjeda? - Prodat u na osnovu lane punomoi vlasnika jedan od tih posjeda, ili u ga pokloniti Panteri juga. Da, to e biti bolje i stajat e me manje truda. Nai su neprijatelji konano uniteni, pa sad nema stvari na koju se ne bih mogao odvaiti. - Zar zaista nemamo vie neprijatelja koji bi mogli otkriti da Alfonso nije pravi sin starog Rodrigande? - Onih koji su jo preostali ne moram se bojati. - I ja sam toga miljenja. Ali, dok se ne osvetim Amy Dryden, a da time ne naneseni tete naoj stvari, ja se ipak neu moi smatrati potpuno sretnom. - Ni to nije iskljueno. Ali, ako se za tu osvetu prui prilika, ja se nadam da nee nita poduzeti, a da se prije ne posavjetuje sa mnom. Sad zna sve. Ja moram sad ii Predsjedniku. to mu se vie budem znao dodvoriti, lake u ga prevesti edna preko vode. Adios, moja keri! -Adios, moj oe! Cortejo poljubi Josefu, a ona mu poljubac uzvrati. Takvi su izljevi njenosti u njihovim meusobnim odnosima ve davno bili zaboravljeni. Otac je jedva iziao iz sobe, a ona je ve pourila do ogledala, da se po tisuiti put ogleda u njemu, u elji da jo jednom prosudi moe li se kao predsjednikova ki smatrati dovoljno lijepom. U isti as zau se na vratima tiho kucanje. Saekavi da Josefa kae "naprijed!", ue u sobu ona draesna poluindijanka koja je sad kao Josefinina pijunka bila u slubi kod Amy Dryden. - Ah - uzviknu stara djevojka. - Konano, ja sam ve mislila da si zaboravila da te ja plaam. Jesi li saznala neto vano? - Oh, saznala sam neto vrlo vano, senjorita - odgovori lijepa pijunka. - To jest? - zapita Josefa ne ba suvie prijazno, kao da je bila primorana da ljepotu te djevojke usporedi sa svojom. - Ja se nadam da u danas biti obilato nagraena, senjorita - ree djevojka - jer vam donosim dvije naroito vane novosti. Danas je bio kod nas Pedro Arbellez. On je bio i kod vrhovnog suca, koji ga je ak pozvao da mu bude gostom. - Santa Madonna! to to znai? 395- Ne ba mnogo. Ja sam bila kod lady Amy kad je on doao pa sam ula sve to joj je ispriao. U prvom redu donio je vrhovnom sucu novac koji mu j e dugovao u ime zakupnine. A onda, imao je pri sebi zlato koje je trebalo otpremiti dalje. Josefa se napravi kao daje se ta vijest nije mnogo dojmila i ree samo: - To je prva vijest. Ona mi se ne ini naroito vanom. A druga? - Ako vam se prva nije uinila vanom, onda vam se ni druga nee uiniti vanom. Ulordovoj kui nalazi se, naime, pohranjeno veliko blago. - Ah! - trgnu se Josefa. - Da, mnogo milijuna. Lady Arny je rekla da njen otac ima u podrumu oko pet milijuna pesosa, a ne moe ih otpremiti, jer se boji da ne dospiju u ruke haramija. Novac nije njegov, ve engleskih kapitalista, a sastoji se djelomice od kamata, a djelomice od vraenih iznosa kapitala pozajmljenog Meksiku. - Ni to me ne zanima - ree Josefa, iako je jedva uspjela obuzdati svoju radost. - A ti zna gdje se nalazi taj podrum? - Da. Ispred njega nalazi se kuhinjski podrum, iza toga podruma nalazi se vinski podrum, a iza njega malo skrovite s tekim eljeznim vratima. U tom se skrovitu nalazi novac u eljeznim sanducima. - Otkud zna sve to? - Lady Amy rekla je to hacienderu , da ga upozori kako ovjek mora ovdje biti oprezan. - A na taj se nain pokazala sasvim neopreznom. Mogao bi to netko saznati i uvui se u podrum.

- To je nemogue, jer kljuevi prednjih podruma moraju svake veeri biti predani lordu, a klju koji otvara skrovite ima uvijek kod sebe lord i ne daje ga nikome. Sve te kljueve zakljuava potom lord u jedan tajni pretinac nonog ormaria koji se nalazi u njegovoj spavaoj sobi. - Tako je bar siguran da mu nitko nee odnijeti novac. Eto, vidim bar tvoju dobru volju. Evo ti pet dukata. A sad moe ii. Djevojka se uz draestan pokret zagrnu ogrtaem, nakloni se i izie. Josefa saeka da utihne jeka djevojinih koraka, a onda pljesnu radosno rukom o ruku. -Naeno je! Doao je as osvete! Oh, samo da Pantera juga to prije doe! Ali Pantera ne doe ni toga dana, ni sutradan. Tek tree veeri iznenadi on Corteja. Josefa je toga dana ponovo primila posjet svoje pijunke i od nje saznala daje Pedro Arbellez ponovo otputovao. Ona je o tom posjetu izvijestila svog oca kasno tu veer, ali ga nije upoznala s poj edinostima svog sastanka sa pijunkom. Odjednom se otvorie vrata i u sobu se uulja neujno, poput sjene, muka prilika. Josefa se prestrai i kriknu; i njen se otac trgnu. U isti as se iz tame pojavi, obasjan svjetlom svjetiljke, lik stranca pa im mahnu rukom da se umire. Bio je obuen kao konjuar, ali orujem se posve odvajao od sluge. Zagasita boja njegove puti i smjele crte njegova lica odavale su indijansko porijeklo. Bio je to Juan Alvarez - Pantera juga. - Oh, senjor Alvarez, ba ste nas uplaili - prizna Josefa. - Mi vas od prekjuer ekamo. Dobro nam doli! Indijanac oslovi mrko Corteja. - Ja dolazim kasno nou, jer ne elim svjedoke. A vi mi dovodite ensko eljade kao svjedoka! - To je moja ki - poe se ispriavati Cortejo. - Zar ki nije ensko eljade? - odgovori otro Alvarez. Josefa mu tada prie korak blie. Kad god se radilo o stvarima koje zaziru od svjetla, ona se odmah snalazila. Zato i progovori samosvjesno: - Zar nema mukaraca sa enskim osobinama? Zato da ne bude onda i ena s mukim osobinama? Moj otac mi sve povjerava i dosad se nije nikad zbog toga pokajao. Danas ete se i vi uvjeriti da zasluujem vae povjerenje, jer se 397znam vladati kao mukarac. - Ona govori kao mukarac, senjor Cortejo. Ali ako se i ne vlada kao mukarac, tetu ete snositi vi. Pantera juga povjerava svoje tajne samo onima koje smatra dostojnima svog povjerenja. A sad prijeimo na nau stvar! - Sjednite! - ponudi Cortejo gosta, pomaknuvi do njega stolicu. -Neu-odgovori gost, a potom, prekriivi ruke na grudima i uprijevi svoj plameni pogled u panjolca, nastavi: -Govorit u stojeke. Kad ve imate uza se svjedoka, a niste me pitali da li mi je po volji, na e razgovor biti kratak. Imate li uza se ugovoreni novac? - Gotovine nemam. - Onda nemamo vie to govoriti! Indijanac se ravnoduno okrenu, spreman otii. Ali Cortejo ga uhvati za ruku i zamoli: - Ostanite askom, senjor, i sasluajte me! Rekao sam da nemam uza se gotovine; znailo bi biti lakouman u dananje vrijeme drati uza se milijun. Ali moji posjedi vrijede, svaki posebno, vie od milijuna. Jedan u prodati, pa ete biti isplaeni. Ili, mogu vam jedan pokloniti, a udesit emo stvar kao da ste ga kupili. Eto, birajte to vam je milije! Indijanac, koji ga je dosad nehajno sluao, najednom se okrenu: -A smijete li vi prodati ili pokloniti jedan posjed? -Da. - Zar ste vi vlasnik tih posjeda? - Ne, ali ja imam punomo grofa Rodrigande pa mogu njima slobodno raspolagati. - To je vaa stvar, ali ja neu kupovati ili primati na poklon haciendu koju u morati kasnije vratiti. Da ste mi zdravo! Alvarez se ponovo okrenu, ali ga ovaj put Josefa zadra. - Stanite, senjor! Ja u tu stvar urediti. Indijanac se i njoj podrugljivo osmjehnu i odgovori nestrpljivo: - Puste rijei! Kako e ena tu stvar urediti kad ovjek koji je trebao sve pripremiti nema novaca! A meni je potreban upravo novac. - Dobit ete ga! - Kada? - upita on hladno. - To zavisi o vaoj volji. - Jedan milijun? -Ne, pet milijuna! Alvarez ustuknu jedan korak. - Senj ori ta nije pri sebi. I otac je pogleda u udu. Ali ona se ne zbuni, nego nastavi: - Objasnit u vam stvar. Moj vam je otac obeao jedan milijun, senjor. On je bio spreman da vam tu svotu poloi ovdje na ovaj stol. Vi ste je mogli turiti u dep bez ikakva truda. Ja vam sad nudim etiri milijuna vie, ali vam postavljani dva uvjeta: da sami poete po njih i da odrite obeanje koje ste zadali mojem ocu. - A gdje se ti milijuni nalaze? - upita odmah Alvarez. Indijanac prekrii ponovo ruke na grudima i stade pred oboje, uprijevi svoj prodoran pogled u djevojku koja nastavi: - Dvije osobe, otac i ki, moraju biti rtve moje osvete. One moraju umrijeti, ili u najmanju ruku nestati u dalekim brdima u kojima ste vi gospodar. Te osobe imaju pet milijuna gotova novca, a ja znam gdje se taj novac nalazi i kako se do njega moe doi. Vi trebate otii po taj novac, a uz to povesti sobom obje osobe i zametnuti im svaki trag. Osim toga, ako uspijete doi do milijuna, vi trebate izjaviti da vam je moj otac isplatio obeani milijun i da ete poteno odrati rije koju ste mu zadali. Pod tim uvjetima ja u vam rei o kojim se to osobama radi i otkriti tajnu mjesta gdje ete nai spomenute milijune. - Demonio, sad mi je jasno kuda ti to cilja! - uzviknu Cortejo. - A jesi li sigurna da se ta golema svota nalazi tamo? - Sasvim sigurna. Pa ti poznaje moju pijunku. Tada je Indijanac uhvati za ruku i ree joj dubokim glasom: 399- Senjorita, Pantera juga ne podnosi da ga itko vara, a ponajmanje da ga vara ena. Ako ste slagali, ja u vas ubiti! - Ubijte me! - odgovori Josefa gledajui mu bez straha u oi koje su mu sjale od pohlepe za novcem. - Ja sam u svoju stvar sigurna.

- U redu, ako vam je vie stalo do osvete negoli do pet milijuna, ja vam vjerujem. Pristajem sklopiti posao pod vaim uvjetima. Djevojka je konano uspjela u svojoj nakani. Njeni se blijedi obrazi od radosti osue rumenilom. Htjela je ipak biti sigurna pa zapita: - Odvest ete sobom oca i ker? - Da - potvrdi Indijanac. - Jeste li spremni izdati mom ocu priznanicu na milijune do kojih ete doi i pomoi mu da postane predsjednik? -Da. - Dajte nam svoju ruku i zakunite se! Alvarez prui ocu i keri ruku i zakune se sigurnim glasom: - Kunem vam se i odrat u svoju rije ako ste rekli istinu. A sad mi kaite mjesto gdje je pohranjen novac, senjorita! - Poznajete li vi lorda Drydena, onog Engleza? Indijanac napne ui. Usne mu se malo rastvorie, i on pisnu kroz zube: - On je, dakle, vlasnik tih milijuna? - Da. Izgleda da ste se iznenadili. Da niste moda odustali, senjor? -Ne. Nastavite! - Podrum se u njegovoj kui sastoji od tri dijela. Ispred podruma u kojemu je pohranjen novac nalazi se kuhinjski podrum, iza tog podruma nalazi se vinski podrum, a iza ovoga podrum s pohranjenim novcem. U tom posljednjem malom podrumu koji je zatvoren eljeznim vratima, nalaze se eljezni sanduci. Kljueve ete nai u tajnom pretincu nonog ormaria koji se nalazi u Drvdenovoj spavaoj sobi. To je sve to znam i to vam mogu rei. - To mi je dosta - ree Indijanac. - Ostanite sutra uveer kod kue, senjorita! - Zato! Zar ete opet doi? - Da, sutra u ii po novac. Vi ete me pratiti. - Ja? Zato? - upita ona uplaeno. - to da radim tamo? - Nita. Nitko vas nee ni primijetiti, jer u vas ostaviti na potpuao sigurnom mjestu. Ako naem novac u podrumu, odvest u vas kui i odrat u zadanu rije. Ali ako ste mi slagali, onda ete slijedee jutro visjeti na podrumskim vratima. -Dios A to e biti sa mnom ako novac bude na mjestu, a vi ne dospijete do njega? - Onda vi tome neete biti krivi, i ja u odrati rije koju sam vam zadao. Kako vidite, ja postupam poteno s vama. Ali, ako vas sutra uveer ne naem, onda ste vi i va otac osueni na propast. Ne saekavi uope odgovora, Pantera juga ostavi oboje u prilino neprijatnom raspoloenju. to ako se pijunka prevalila? Indij anac proe kroz mraan hodnik sa sigurnou kojom bi njime proao po bijelu danu. Poput make odulja se u dvorite, preskoi zid i nakon pola sata hoda stie do jedne vode, do jednog kanala ije su obale bile obrubljene drveem, gdje ga, uei na zemlji, doeka nekoliko mranih prilika. Ugledavi ga, jedna se od tih prilika die i upita ga tiho: -Oe, jesi li ti to? - Da, ja sam, Diego - odgovori Indijanac. - Ustani! Za njim ustadoe i drugi i pooe po konje koje su bili u blizini sakrili. Malo zatim eta krenu. Na elu ete jahao je Indijanac sa svojim sinom, a za njima su jahali, s dunim potovanjem prema njima, u izvjesnoj udaljenosti, drugi. Konji su se kretali sigurno, iako je no bila sasvim mrana; i oni i jahai znali su, kako se inilo, svaki kamen na putu. itava okolina, itava priroda utonula je u duboku tiinu. 401utio je i Indijanac. Ali najzad ipak upita sina: - Sjea li se jo kako smo istjerali iz Meksika predsjednika Santa Annu? - U stranim ulinim borbama naa je mala eta gotovo podlegla. - Da. Ja sam tom prigodom ranjen u grudi i u glavu pa sam se sruio na zemlju. Probudio sam se u krevetu, u jednoj lijepoj sobi. - U kui engleskog lorda Drvdena. Bio bih te tada sigurno izgubio, jer su obje tvoje rane izgledale smrtne, ali su te u lordovoj kui njegovali kao vlastitog sina i vratili te meni zdrava. Mi smo se obojica tada zakleli da emo im biti zahvalni. - Ali jo nismo imali prilike da im i djelom pokaemo koliko smo im zahvalni. - To emo im sutra pokazati. Sutra moram ii u kuu tog Engleza po izvjestan novac i njega i njegovu ker ubiti. Ali on e vidjeti da Pantera juga ne zaboravlja svoje dobroinitelje. Ja u novac uzeti, ali njega i njegovu ker neu ubiti, ve u ih poslati kao zarobljenike u daleka brda Chinapasa. Oni ne smiju saznati tko im je novac oduzeo. Zato u ih povjeriti ovjeku koji e ih odvesti do odreenog mjesta gdje e ostati pod straom do daljnje moje odredbe. - Koliko ima tog novca? - Pet milijuna pesosa! Sin ne odgovori nita. Ta je svota bila za njega tako neshvatljivo velika daje od uda prosto zamuknuo. Sutradan uveer zadra se Dryden u razgovoru s keri neto due nego obino. Morao je sastaviti i poslati u domovinu opirnij i izvj etaj, a potom j e s keri razgovarao neko vrij eme o posjetu estitog haciendera i o nestalim prijateljima. Amy je obuzela duboka sjeta, a i lord je bio neraspoloeniji nego obino. Dojadile su mu ve vjeite meksike bune, pa je arko elio napustiti tu zemlju koja se nikako nije mogla smiriti. Najzad zaeljee srdano jedno drugome laku no Kako je posluga ve legla, lord upali sam svjetiljku i poe u svoju spavau sobu. Tamo otvori noni ormari. Pod pritiskom tajne opruge iskoi odmah pred njim pretinac u koji spremi nekoliko kljueva, a potom ga ponovo jednakim pritiskom opruge zatvori. Nije primijetio da su ispod kreveta izvirila dva ovjeka, koji su vrlo paljivo pratili svaki njegov pokret, pa se svukao, ugasio svjetlo i legao na poinak. Po njegovu mirnom pravilnom disanju moglo se ubrzo razabrati daje zaspao. - Jesi li vidio oprugu? - zau se apat ispod kreveta. - Ja u je i u mraku nai - oglasi se drugi apat. -Onda doi! Nikakav glas, ni najmanji um ne oda dvije prilike koje u isti as ispuzae ispod kreveta pa se uspravie pored zavjese. Jedan od te dvojice izvue iz depa maramu, kapnu iz jedne boice nekoliko kapi neke tekuine na nju pa odmaknu zavjesu i prie

usnulom ovjeku, primaknu mu oprezno maramu ustima i nosu, a kad je primijetio da se ne uje vie um disanja, pokri spavau maramom lice. - Gotovo! - ree ovjek poluglasno. - Daj ovamo masku! - Da upalim svjetlo? - Da. Ali prije primakni zavjesu. Zaas planu opet svjetlo. Narkotiziranom lordu pokrie lice crnom maskom koja se pod bradom mogla vezati, a imala je samo tri otvora, dva za oi i jedan za usta. Zatim ga oba Indijanca, ti su ljudi naime bili Indijanci, sasvim obukoe i, kako se svaki as mogao probuditi, turi se mu kroz rupu na maski ep u usta. Amy je za to vrijeme otila u svoju spavau sobu, gdje je, okrenuta leima prema vratima, sjedila za stolom listajui jedan album sa slikama poznanika. U albumu se nalazila i slika njenog dragog. Vraala se u mislima u vrijeme kad gaje u Rodrigandi prvi put vidjela i, upoznavi ga, odmah zavoljela. Uspomene je toliko saletjee da sasvim izgubi svijest o sadanjosti i preu izvjestan tihi um. Ne vidje ni 403da su se vrata otvorila i da su u sobu ula ona dva ovjeka koji su maloas bili u spavaoj sobi njenog oca. Ona namignue jedan drugome. Jedan izvue ponovo maramu iz depa i navlai je tekuinom iz svoje boice. Zatim prioe blie djevojci utonuloj u duboke misli. Odjednom uhvati jedan Amy objema rukama za grlo, tako da nije mogla ni pisnuti, a drugi joj poloi maramu na usta i nos. Ona se zaas isprui na svojoj stolici poput lesa. -Krasno! - apnu jedan. - Neemo joj uiniti nita naao - ree drugi. - Ona je spasila sina Pantere juga. Covj ek se iulj a napolj e i vrati se ubrzo s nekoliko Indij anaca koji ugasie svjetla pa uprtie oboje zarobljenika i iznijee ih napolje. Put ih je vodio du hodnika i uz stube, a onda otvorie stranja vrata i dospjee u dvorite. Tu im prie jedna mrana prilika. Bio je to Indijanac, zvan Pantera. - Konano! - ree priguenim glasom. - Dosta sam se naekao. Jesu li oboje ivi? - Jesu. - Imate li kljueve? - Imamo. - Kako ste saznali ija je koja soba? - Upoznao sam danas duenu. Pravei se da sam prosjak, otpjevao sam druini nekoliko pjesama. Uspio sam tako zaluditi djevojku da mi je odgovorila na sva moja pitanja. - U redu. Znate li gdje su podrumska vrata? - Ovdje, do samih stuba. - Onda odnesite oboje u grad do konja i poaljite mi druge ovamo. Oni odoe, ponijevi sobom na rukama zarobljenike, a malo zatim douljae se druge prilike, njih tridesetak, koji uoe u kuu i zatvorie za sobom dvorina vrata, da im tko izvana ne bi smetao. Pantera stie tapkajui do mjesta koje mu je bilo oznaeno. Vrata su bila okovana eljezom i imala rupu za velik uplji klju. Alvarez otvori vrata bez ikakve buke, a onda ree tiho: - Vrata su otvorena! Siite za mnom niza stube! Posljednja dvojica izvukoe klju i povukoe za sobom vrata, a zatim zastadoe na najvioj stepenici, gdje ostadoe uvati strau. Ostali upalie svjetiljke tek kad stigoe udno stepenica. Tako se spustie u podrum. Kad se ve svi, osim onih dviju straa, naoe u kuhinjskom podrumu, izvukoe odnekud svjetiljke i upalie ih. Sad su se mogli prilino obazreti oko sebe. Malo podalje, u podrumu pretrpanom svakovrsnim ivenim namirnicama, nalazila su se druga vrata. Alvarez ispita bravu, izvue klju koji je pristajao u nju i otvori. Naoe se sad u vinskom podrumu, u kojemu se nalazila velika zaliha vina u bavama i jo vee stovarite boca. Sasvim pozadi nalazila su se trea, manja, teka eljezna vrata. I za ta se vrata nae klju. Pantera juga nije bio vian takvoj bravi koja se, kako se inilo, nije lako otvarala. Zato stade u stranu, da bi mogao upregnuti svu svoju snagu. Odjednom se vrata otvorie. U isti as prasnue dva hica i dva se Indijanca sruie. Ostali Indijanci zanijemjee zaprepateni. Alvarez se jedini ne zbuni. On se hladnokrvno sagnu, osvijetli pale Indijance, opipa ih i ree: - Mrtvi su. Da bi pitolj mogao sam odapeti, to nisam pomislio. Bio je nabijen s dva taneta. Uklonite ih! Zatim osvijetli podrum podignutom svjetiljkom i, da bi umirio svoje ljude, ree: - Gore se hici nisu mogli uti. Pitolj je bio nabijen samo za sluaj nune obrane, a ne zato da se hicima probude ukuani. Uostalom, postavili smo strae, a u najgorem sluaju moemo upotrijebiti i oruje. A sad uimo! Alvarez se nije ni najmanje uzbudio, iako je sasvim sluajno izbjegao smrt. Da nije stajao po strani, jedno bi ga tane pogodilo. U mali podrum nisu mogli svi stati. Ali oni koji su mogli ui vidjee samo est crnih eljeznih sanduka koji su leali ondje na zemlji. Nitko od njih nije zapravo znao o emu se radi. Njihov voa nije smatrao uputnim saopiti im 405da kani oteti pet milijuna. -Prihvatite! - zapovijedi on ljudima. etiri jaka ovjeka uprli su sve svoje snage da bi podigli uvi s jedan sanduk. - A sad ga ponesite gore, zasad u dvorite. Tako izvukoe redom svih est sanduka. Alvarez je iao ispred njih, osvjetljujui im put. Stigavi do straa, on ih upita: - Jeste li uli kakvo sumnjivo kretanje gore? -Nismo. - Onda doite s nama. ugasite prije svjetiljke i ostavite ih ovdje! Samo j e voa zadrao upalj enu svj etilj ku i nj om osvj etlj avao hodnik i stube kojima su se penjali. U dubokoj tiini osjeao se sigurnim pa otvori dvorina vrata, ugasivi ipak prije svjetlo. Njegovi su ljudi ili za njim, zadihani pod tekim teretom. Dva su ovjeka u dvoritu uvala strau, ali pri tom nisu bili dokoni. Namjestili su nogare, a preko njih postavili jake daske po kojima se teret mogao vui do navrh zida. Alvarez je bio oprezan ovjek pa je poduzeo sve potrebne mjere. - Zar kola jo nisu stigla? - upita on strae.

- Da, ve ekaju napolju - odgovori jedna straa. - Da lise ulo kad su dola? -Ne. ulo se samo dahtanje konja. - U redu. Onda se latite posla, da stvar privedemo kraju! S onu stranu zida ekala su kola u koja su bila upregnuta etiri konja. Sanduci su najprije izvueni po daskama na zid. Koliko god se trudili, nisu mogli obaviti u potpunoj tiini posao koji im je voa odredio, ali se ipak potrudie da ga to bre obave, tako da se nisu trebali bojati da bi netko, ukoliko bi posumnjao u njih, mogao doi vidjeti to rade. Kad su se sanduci ve nalazili na kolima, izda Pantera zapovijed da se krene. Jedan od njegovih ljudi usudi se zapitati: - Zar neemo ponijeti sobom nae mrtve, senjor? - Ne - odgovori Alvarez otresito. - Mrtvi e ostati ovdje, a tako i svjetiljke i sve daske, da ne bi tko pomislio da je Englez pobjegao sa svojim sanducima. Naprijed, dakle! Radi se sad samo o tome da kola sretno izvuemo iz grada. Kola krenue. Pantera ostade stajati jo neko vrijeme na zidu, izvue iz depajedan papiri, baci ga u dvorite i skoi preko zida na put. Tim se putem odulja dalje, zakrenu u mraku za dva ugla i stade pred dva ovjeka u ijoj se pratnji nalazila jedna ena. - Mogli biste mi dovesti moga konja - zapovjedi Pantera onoj dvojici. Oni se odmah udaljie. On saeka da im koraci utihnu pa se obrati eni: - Dakle, senjorita, da li vam je bilo dosadno? - Strahovito - odgovori ena Ijutito. - Moja prisutnost nije bila ni najmanje potrebna! - Naprotiv, bila je vrlo potrebna! - naruga joj se Alvarez. - Imate li sve sanduke? - Sve. - Onda ete odrati zadanu rije? - Dakako, ukoliko u sanducima ima zaista pet milijuna pesosa. Josefa se sad sjeti da joj pijunka nije rekla da se u podrumu nalazi punih pet milijuna pesosa, ve "oko pet milijuna". Zato ree: - Ako bi svoti od pet milijuna nedostajala samo jedna malenkost, vi biste, dakako, odrali rije koju ste zadali, zar ne? - Zar bih ja mogao oduzeti i najmanji dio rijei koju sam zadao, senjorita? - naruga se Alvarez. - Ja ne mogu svoju dijeliti na dijelove, i zato ne bih mogao dopustiti ni da mi se dijeli svota koja mi je zajamena, pa bih smatrao da me rije koju sam zadao vie ne obvezuje, ukoliko bi zajamenoj svoti nedostajala i najmanja malenkost, pa bio to i jedan jedini zlatnik. - To bi bio sraman postupak! - uzviknu Josefa i suvie 407glasno s obzirom na oprez koji j e u tom sluaju bio potreban. - U tom sluaju vi biste me primorali da odam tko je odnio sanduke. Ali Pantera se nasmija podrugljivo i ree. -A ja bih u tom sluaju odao tko je preko pijuna doznao da postoje sanduci s milijunima, ponudio mi ih i uvao ovdje strau. Nego, eto, ve mi dovode konja! Da ste zdravo, senjorita! I pri tom se pope na konja i nestade. Djevojka se morala u dubokoj noi vratiti sama kui, svjesna da je proigrala milijune, a da pri tom nije nita dobila. Ve rano ujutro vijest o nestanku novca uzbudi uvelike itav grad. Naoe oba mrtvaca, svjetiljke, nogare s daskama, pa i papiri na kojem su bile ispisane ove rijei: Tako moraju proi svi stranci koji dolaze u Meksiko i u njemu propovijedaju ovjenost, a pri tom zgru bogatstvo i osiromauju zemlju. Jedan ija osveta nikad ne promai. Osvetnik je oigledno raspolagao naroitim sredstvima, a odlikovao se sigurno i smjelou kojoj nije bilo ravne. Ali potraga za njim ostade bezuspjena. Drugo je pitanje bilo kudaje dospio Dryden sa svojom keri. Dugo se za njih nije nita znalo, osim da su nestali istoga dana kad je i novac nestao. Iz Drydenovih se zabiljeaka saznalo daje oteta svota iznosila etiri i pol milijuna u zlatu i dravnim papirima. Saznavi za to, Cortejo i njegova ki jedva uspjee obuzdati bijes i prikriti razoaranje to je ugovor koji su sklopili sad bio raskinut. Nakon nekoliko dana dobie potom jedan broj novina u kojemu je bilo rijei o izvrenom grabeu i ujedno naznaena tona svota opljakanog novca. Na rubu te vijesti bile su dodane ove rijei: Rijeen sam zadane rijei. Razmislite imate li potrebne sposobnosti da postanete Predsjednik i da li bi senjorita Josefa znala zauzeti u drutvu mjesto keri Predsjednika! Kao to su Dryden i njegova ki Amy nestali, takoje nestalo i pismo koje je ona napisala umjesto Pedra Arbelleza i poslala ga u Europu. Ni pismo, ni dragocjena poiljka kojoj je ono bilo priloeno ne dospjee nikad u ruke primatelja. Vrhovni sudac je poduzeo sve mjere opreza, ali kako se primatelj nije alio to mu poiljka nije uruena, jer nije uope znao da mu je ona upuena, Juarez je bio uvjeren da je ona dospjela u ruke ovjeka kojemu je namijenjena. Od dana kad je Roseta rodila kerkicu, prolo je ve mnogo godina. Roenju tog djeteta obradovao se itav Rheinswalden. ene u dvorcu bile su uoi tog dogaaja i im se dijete rodilo na sve mogue naine najljubaznije pritekle u pomo porodilji, a mukarci su bez rijei trali naokolo, meusobno aputali i nagaali: "Bit e moda djevojica.", ili ak: "Sto mu gromova, mogao bi biti i momi". Rodenstein je, naprotiv, sjedio u svojoj radnoj sobi i stalno raunao, ali nikako da doe na kraj s raunima: najzad bi primijetio daje oduzimao umjesto da dijeli, ili daje zbrajao umjesto da mnoi, a kad bi iznova poeo raunati ega sve ima u njegovim posjedima, pobrkao bi ito, johe, zeeve, jutra zemlje, srne, jele, podumare, etvorne metre, prua i jarebice pa bi odbacio pero i napola ljutilo, napola aljivo uzviknuo: - Grom i pakao, kad e to prestati! ovjeku doe prosto da poludi ekajui da se ve jednom rodi to dijete, pa bio to momi ili curica. Zahvalan sam dragome Bogu to mi nije dao da se oenim. Da sam nekim sluajem postao otac dvanaestero ili

esnaestero djece, tko zna kako bi izgledali moji rauni, moja struna miljenja i moji mjeseni izvjetaji. Brkao bih jele s bocama, jazavce s ljuljakama, pelene s hvatima drva, sve bih to brkao jedno s drugim. Ej, da mi je samo znati tko e djetetu kumovati! Upravo je to izrekao kad se otvorie vrata. U sobu ue 409 yestiti Ludwig Straubenberger, stade u stavu mimo i saeka dajude oslovljen. - to si doao? - upita ga nadumar. - S doputenjem, gospodine kapetane, smijem li neto zapitati? - Neto? - ponovi kapetan. - Ajsto to, doavola? - E, o tome se upravo i radi! to to, doavola? Od puste radoznalosti ne pada mi ono pravo na pamet. Hoemo li zapjevati "Vidje djeak ruicu" ili "Pastirica pasla"? Nemamo pojma hoe li biti momi ili curica, pazi! - ovjee, jesi li sasvim poludio? - zagrmi Rodenstein. - Na zapovijed, gospodine kapetane, dabome, sasvim sam poludio, pazi! - kininu glavom Ludwig. - Nego, doavola, to je zapravo s tim djeakom i s tom pastiricom, je li? - Gledajte onamo dolje. Vidite li one momke? ekaju da kucne as pa da zasviraju u rog. Ako bude momi, ja mislim da emo zapjevati "Vidje djeak ruicu", a bude li curica, onda emo zapjevati "Pastirica pasla". Zapovijeda li moda gospodin kapetan da zapjevamo radije "Stie s brda pastire" i "Evo lijepa momka s buretom groa", ili "Gui, gui, djevoje, malo"? Sve su to krasne pjesme, a na e ih zbor pjevati s osjeajem, u troetvrtinskom taktu, pazi! Nadumar je sasluao u udu, strpljivo bez i jedne rijei tu alu svog najmilijeg pomonika, ali najzad progovori: - Hoe li da te izbacim napolje, zajedno sa svim tim tvojim pastiri cima i pastiri ama u tom tvom troetvrtinskom taktu? Zar se prilii svirati u ui slaboj porodilji, je li? Lezi, i neka ti sviraju kad roda sleti na tvoj dimnjak! Neuveno, to ti sve ne pada na um! Ja mislim... Rodensteina prekinu Alimpo koji otvori buno vrata i ue zadihan u sobu. - Curica! -javi on bez daha. - Curica? - upita nadumar. - Da. I moja Elvira kae! - Hura! A zdrava, Alimpo? - Kao riba! - Viktorija! Hura! Tri, Alimpo, i javi svima da se rodila curica! Curica! A to stojite vi tu, bene! Platit u vam svima danas pivo. Gospoa Sternau neka odmah ispee kola sa ljivama. A Heinrich neka ide odmah upniku i zvonaru. Prijave te vrste treba odmah podnijeti. Mlada je majka leala u svojoj postelji i promatrala dijete koje je spavalo. Pored nje je sjedila gospoa Sternau, ari ova mati. - Kako se osjea, Roseta? - apnu joj svekrva zabrinuto. - Umorna sam, ali sretna - odgovori joj Roseta. - Daj mi njegovu sliku! - ree i potrai pogledom Sternauov portret koji je visio na zidu. Gospoda Sternau ga skide sa zida i poloi ga na krevet pored malog stvorenja. Roseta je sad promatrala oboje, portret i dijete, pa ih usporedi jedno s drugim. - Lii li na njega, majko? - upita tiho. - Mnogo - nasmij a se maj ka, iako se slinost novoroeneta jedva moe utvrditi. - Oh, kad bi on sada bar bio tu, moj dragi, moj dobri Carlos! Roseta sklopi ruke na molitvu i niz lijepe, ali u taj as umorne obraze potekoe joj suze, od enje za dalekim muem. Njene su oi stalno lutale do njegova portreta, dok se ne umorie i sklopie, svladane snom. I dok je lagano zapadala u san, odraavale su se na njenom licu srea majke i bol vjerne, zaljubljene ene koja zna da joj dragi ami u dalekom svijetu, izloen mukama i opasnostima svake vrste. U miru doeka Roseta dane kad je, ojaana, mogla primati goste. Nekoliko sedmica nakon toga krsti se malu dj evoj iu. Kumovali su joj grof Manuel, gospoa Sternau i kapetan plemeniti Rodenstein. Curici bi dano ime njene majke. Ljubav zamijeni to ime imenom Ruica. 411Taje srea na alost bila pomuena milju na daleke drage osobe koje se jo nisu javile. Tako proe jedna godina, a onda i druga, pa se ve inilo da drage osobe treba smatrati nestalima i nepovratno izgubljenima. to je vrijeme vie odmicalo, to se Roseta sve vie smatrala udovicom. Bez djeteta, mlada ena ne bi uspjela savladati svoj jad. Ali sad je sva njena briga i panja bila usmjerena na njeno dijete i na njenog starog oca, koji se ve prilino oporavio. Prole su tri godine od roenja male Rosete kad se jednog lijepog ljetnog dana Roseta Sternau uputi u umu da. bi proetala sa svojim ocem. Ispunjeni enjom, sjeali su se svojih dragih. Odjednom primijetie da se neto blijeti u grmu. Prioe blie i nazree Ruicu. Pred njom je kleao Kurt, sad ve dvanaestogodinji sin kapetana Ungera, koji joj je okitio glavu vijencem od jelovih granica i rua, a bokove opasao liem. - Kakvom se to igrom zabavljate ovdje? - upita Roseta. - Ruica boravi u umi pa bi je trebalo nazvati Trnoruica; zato sam je okitio da bi i liila na Trnoruicu. Tada se grof sagnu do djevojice, poljubi je i ree joj ganutim glasom: - Da, odsad e se zvati Trnoruica, jer si njena i lijepa poput cvijea kojim si okiena. uvao te Bog, miljenice moja! Otad se djevojica zvala Trnoruica. To joj je ime dao Kurt, a potvrdio ga DonManuel.