Aleph | 'k .;i ft O God, I could be bounded in a nutshell and count myself a King of infinite space.

i Hamlet, II, 2.*-, But they will teach us that Eternitv is the Standing still of the Present Time, a Nuncstans (as the Schools call it); which neither they, nor any else understand, no more than they would a Hic-stans for an Infinite greatnesse of Place. Leviathan, IV, 46.** I

4 |i "I Onogavru?egljetnogjutrau naoj velj a?i, kad j e, poslije neodgodive agonije koja se ni za ?asak nije srozala na pla?ljivost ili strah, umrla Beatriz Viterbo, zapazio sam da se po eljeznim oglasnim tablama na Trgu Constituci?n ko?e reklame nekih novih cigareta: zaboljelo me to jer sam shvatio da se neprekidni i prostrani svemir ve? odvaja od nje i da je ta promjena samo prva u beskona?nom nizu. Neka se svemir mijenja, ali ja ne?u, pomislio sam sa sjetnom tatinom; znam da sam joj neko? dodijavao svojom zaludnom odano?u; sad kada je umrla, mogu se posvetiti sje?anju na nju, lien nade, ali i ponienja. Sjetio sam se da joj ro?endan pada tridesetog travnja; obi?i toga dana ku?u u Ulici Garav, da pozdravim njenog oca i Carlosa Argentina Danerija, * O Boe, ja se mogu smjestiti u orahovu ljusku i smatrati se kraljem beskrajnoga prostora. Hamlet, II, 2. **Ali, oni ?e nas u?iti da je Vje?nost nepomi?nost Sadanjosti, nekakvo Nunc-stans (kao to bi skolasti?ari rekli), to ni oni ni bilo tko drugi ne razumije ita vie nego to bi razumio neko< Hic-stans kao Beskrajnu veli?inu kakva Prostora. Levijatan, IV, 46. 109 njezina bratu?eda, spada u uljudan, nepokudan i, moda, neizbjean gest. Opet ?u pri? ekati u sumraku prenatrpanog predsoblja, ponovo ?u razgledati pojedinosti na njezinim mnogobrojnim slikama. Beatriz Viterbo u profilu, u boji; Beatriz pod krinkom, na karnevalu 1921.; Beatriz na prvoj pri?esti; Beatriz na dan vjen?anja s Robertom Alessandrijem; Beatriz malo poslije razvoda, na objedu u Konji?kom klubu; Beatriz u Quilmesu, s Deliom Sari iVlarco Porcel i Carlosom Argentinom; Beatriz s pekinezerom to joj ga je poklonio Villegas Haedo; Beatriz enface i u profilu, nasmijeena, s rukom ispod podbratka... Ne?u morati, kao nekada, opravdati svoj dolazak skromnim poklonom u obliku knjiga: knjiga kojima sam, na posljetku, nau?io razrezivati stranice da, mjesecima poslije toga, ne bih morao ustanoviti kako ih nije ni dotakla. Beatriz Viterbo umrla je 1929.; otada sam se svakoga tridesetog travnja navra?ao u njezinu ku?u. Obi?no bih doao u sedam i ?etvrt i zadrao se oko dvadeset i pet minuta;

iz godine u godinu dolazio sam sve kasnije i zadravao se sve dulje. Godine 1933. u pomo? mi je prisko?io pljusak: morali su me pozvati da ostanem na ve?eri. Taj lijepi presedan valjalo je, dakako, njegovati, i 1934., negdje iza osam, pojavio sam se nose?i alfajor, tipi?nu slasticu iz Santa Fea; kako i dolikuje, ostao sam na ve?eri. Za tih turobnih i nejasno eroti?nih godinjica imao sam priliku upoznati, malo-pomalo, Carlosa Argentina Danerija. Beatriz je bila visoka, krhka osoba, blago pognuta dranja; iz njezina hoda izbijala je (dopustite mi oksimoron) neka vrsta ljupke grubosti, za?etak zanosa. Carlos Argentino rumen je, impozantan, prosijed, profinjenih crta lica. Radi kao nekakav pomo?nik u ne? itkoj knjinici s june periferije; odrjeit je, ali i bespomo?an; donedavna je svake ve? eri i blagdanom ostajao kod ku?e. Njegova duhovna aktivnost budna je, strastvena i potpuno bezna?ajna. Sav je u jalovim analogijama i sitni?avim obzirima. Ima (kao i Beatriz) prekrasne velike i izduene prste. Mjesecima je bio op?injen Paulom Fortom, manje zbog njegovih balada, a vie zbog pomisli na savrenu slavu. "On je Knez francuskih poeta", ponavljao je nedotupavno. "Uzalud se mrgodi na njega; ne?e mu nauditi, znaj to, ni najotrovnija od tvojih strijela." Tridesetog travnja 1941. uzeo sam slobodu da slastici dometnem bocu doma?eg konjaka. Carlos Argentino srknuo ga je, ocijenio ga zanimljivim i poslije nekoliko ? aica upustio se u velike misli o modernom ?ovjeku. - Vidim ga u radnom kabinetu - re?e pomalo s neobjanjivom ustrinom - kao u kuli na gradskim bedemima, okruena telefonima, telegrafima, fonografima, radio-telefonskim ure?ajima; r kinematografima, projekcionim lampama, glosarima, orarima, bre-* vijarima, biltenima... Zaklju?io je da za tako opremljena pojedinca putovanje postaje; izlino: nae XX. stolje?e preoblikovalo je pripovijest o Muhamedu i brdu; sad brda hrle suvremenom Muhamedu. Te su mi se misli u?inile tako nesuvislima, a njihovo izlaganje tako bombasti?no i dosadno da sam ih smjesta povezao s knjievno?u; rekao sam mu da ih pribiljei. Odgovorio je, prema o?ekivanju, da je to ve? u?inio: takva i ina, nita manje poticajna, shva?anja nalaze se u Uvodnom Pjevanju, Proslovnom Pjevanju ili, kratko i jasno, Pjevanju Proslovu spjeva na kojem ve? godinama radi, bez reklame, bez halabuke, ? vrsto oslonjen na dva potpornja koji se zovu rad i samo?a. Prvo daje maha mati; zatim slijedi tesanje i fina obrada. Spjev se zove Zemlja: posrijedi je opis re?enog planeta, u kojem, dakako, ne manjka slikovitih digresija i smionih uzleta. Zamolio sam ga da mi pro?ita kakav kra?i stavak. Otvorio je ladicu u pisa?em stolu, izvadio debeo sveanj blok-listova s otisnutim zaglavljem biblioteke "Juan Crisostomo Lafinur" i uzeo ?itati sa zvonkim uitkom: -\ Razvidjeh, poput Grka, gradove sviju ljudi, ; Posle i dane urne, opake gladi ?udi, i; Povijesti ja ne krojim, ne dolijevam ambre, : y4/'voyage o kom pri?am... jest autour ;! de ma chambre.* * Vovage autour de ma chambre (Put po mojoj sobi) djelo je francuskoga pisca Xaviera de Maistrea(1763. -1852.). ,, ..||, |, ....:,,,",,. ,,"<:.MV | -VXK | v> - Ova je kitica zanimljiva u svakom pogledu - glasila je njegova prosudba. - Prvi stih nai?i ?e na toplo povla?ivanje sveu?ilinog profesora, akademika, grecista, ali ne i vajnih mudraca koji tvore preteni dio javnoga mnijenja; drugi ide od Homera ka

Hesiodu (kao saetak implicitne po?asti ocu didakti?ke poezije, na pro?elju novoga zdanja), smiljeno poja?an postupkom koji svoje porijeklo vu?e iz Svetoga pisma i naziva se nabrajanje, gomilanje ili nizanje argumenata; tre?i stih - barokizam, dekadentizam, nesmiljeno njegovanje ?iste forme? - sastoji se od dva jednaka polustiha; ?etvrti, izrazito dvojezi?an, pribavit ?e mi jednoduno odobravanje svakog duha koji znade cijeniti lepravu britkost dosjetke. Da ne spominjem neobi?an srok i erudiciju koja mi omogu?uje da, bez cjepidla?enja!, u ?etiri stiha ubacim tri u?ene aluzije to obuhva?aju trideset stolje?a zgusnute knjievnosti: prva cilja na Odiseju, druga na Poslove i dane, tre?a na besmrtnu igrariju koja je potekla iz nehajna pera onog Savojca... Sve mi je bjelodanije da je suvremenoj umjetnosti potreban melem smijeha, scherza. Dvojbe nema, neka prozbori Goldoni! Pro?itao mi je jo ove?u hrpu kitica koje je opet popratio odobravanjem i iscrpnim komentarom. U njima nije bilo ni zrnca invencije; ?ak mi se nisu u?inile mnogo loijima od one prve. Sastojale su se od marljivosti, mirenja sa sudbinom i slu?ajnosti; vrline koje im je Daneri pripisivao dolazile su naknadno. Shvatio sam da se pjesnikov rad ne svodi na pisanje pjesama; on je u smiljanju razloga da mu poezija zavrijedi divljenje: naravno, taj naknadni rad mijenja djelo u pjesnikovim o?ima, ali ne i u o?ima drugih ljudi. Danerijevo deklamiranje bilo je ekstravagantno: zbog klimave metrike nije uspio da tu ekstravaganciju, osim u sporadi?nim navratima, unese u spjev.l 1. Sje?am se, ipak, ovih redaka iz satire u kojoj otro iba loe pjesnike: Petar spjev odijeva u?evnosti ruhom '' Bornim: Pavao siplje ures, ?ar milote. ^ Oba, jaoj, zjajuko ribe na suhom... Zaboraviv, jadni, ?imbenik LJEPOTE! Samo ga je bojazan da sebi ne navu?e na vrat legije neumoljivih i mo?nih dumana odvratila (re?e mi) da slobodno objavi svoj spjev. ,..>;| ||| ' :' .: . . t. ru,i"4| Jedan jedini put u ivotu bio sam u prilici da pregledam petnaest tisu?a dvanaesteraca u Polyolbionu, topografskoj epopeji kojom je Michael Dravton obuhvatio faunu, floru, vode, planine, vojni?ku i redovni?ku povijest Engleske; siguran sam da je taj zamani ali ipak ograni?eni, pjesmotvor manje dosadan od sli?nog nadobudnog pothvata Carlosa Argentina. On je naumio da preto?i u stihove cjelokupnu kuglu zemaljsku: te 1941. godine uspio je obraditi nekoliko hektara u dravi Queensland, preko kilometar toka rijeke Ob, plinski spremnik sjeverno od Veracruza, glavne trgova?ke radnje u ?etvrti Concepcion, ljetnikovac Mariane Cambaceres de Alvear u Ulici Once de Setiembre, u Belgranu, i tursku kupelj nedaleko od poznatog akvarija u Brightonu. Pro?itao mi je a? icu mukotrpnih stavaka iz australske zone svoga spjeva: ti duga?ki i bezobli?ni aleksandrinci bili su lieni relativnog zanosa iz Uvoda. Navodim jednu kiticu: <# Pazi. Sa desnog boka rutiniranog stupa **! (Sjevernom idu?stranom sjeverozapadnog dijela) lt Kostur ?ami bez roka. Boja? Plavetnobijela, '<$| I ov?ji obor ija odsjajem suhog trupa. *.f - Dva smiona rjeenja - kliknuo je vatreno - to ih iskupljuje, ve? ?ujem kako gun?a, punokrvnost izri?aja. Molim, molim. Prvo, adjektiv rutiniran to, enpassant, vjerno odslikava neumitnu jednoli?nost svojstvenu ?obanskim i ratarskim poslovima, jednoli? nost koju se ni Georgike ni na slavom ovjen?ani Don Segundo nisu nikad usudili ovako neposredno prokazati. Drugo, siloviti prozaizam kostur ?ami bez roka, to ?e ga kakav mlitavac s gnuanjem osuditi, ali ?e ga rasni kriti?ar cijeniti kao suho zlato. Cijeli je taj stih, budimo iskreni, malo remek-djelo. Idu?i polustih za?inje ivahan dijalog s ?

itateljem: ho?e da preduhitri njegovu arku znatielju, stavlja mu pitanje u usta i odgovara na nj... smjesta. A to veli na onaj izum plavetnobijela? Slikoviti neologizam upu?uje na nebo, neobi?no vaan ?imbenik australskog krajolika. Bez toga priziva, namazi ove freske bili bi odvie mra?ni, i ?itatelj bi bio primoran da zaklopi knjigu, ranjen u dno due neizlje?ivom i crnom sjetom. i Otiao sam oko pono?i. , Dvije nedjelje poslije toga, Daneri mi je telefonirao, valjda prvi : put u ivotu. Predloio mi je da se sastanemo u ?etiri, "da zajedno popijemo mlijeko u susjednom salonu-baru to ga je progresivni zanos Zunina i Zungrija - vlasnika moje ku?e, vjerojatno se sje?a - otvorio na uglu; tu slasti?arnicu isplati se vidjeti". Pristao sam, prije pomiren sa sudbinom negoli oduevljen. Jedva jedvice pronali smo slobodan stol: "salon-bar", neumitno moderan, bio je malko manje grozan od mojih predvi?anja: za oblinjim stolovima, uzbu?eni uzvanici razglabali su o nov?anim iznosima to su ih Zunino i Zungri investirali bez ikakva cjenkanja. Carlos Argentino divio se toboe nekakvim supermodernim elektri?nim ure?ajima (koje je, o?ito, ve? prije vidio) i rekao mi sa stanovitom strogo?u: - Htio-ne htio, mora priznati da se ovaj lokal moe staviti uz bok onima najelegantnijima iz Ulice Flores. Poslije toga, pro?itao mi je ?etiri-pet stranica svoga spjeva. Prepravio ih je, dre?i se onog izopa?enog na?ela verbalne pompoznosti: gdje je prethodno stajalo plav, sad je ugurao plavi?ast, plavkast, ?ak iplavi?av. Rije? mlije?an nije mu bila dovoljno runa:, za ustri opis perionice vune radije je odabrao mlje?ast, mlje?ikast, zamlije?en, mljekovit... Ogor?eno je psovao kriti?are; zatim ih je, neto dobrohotnije, usporedio s osobama "koje ne posjeduju dragocjene kovine, parne pree, valjaonice i sumporne kiseline za kovanje blaga, ali zato mogu ozna?iti drugima gdje se to blago nalazi". Poslije toga okomio se naprologomaniju, "kojoj se davno narugao, u duhovitom proslovu Don Quijotea, Knez svih Genija". Priznao je, ipak, da bi naslovnoj strani novoga djela prili?io ki?eni prolog, rije?i podrke s potpisom kakva literata od kalibra, od | \ ugleda. Dodao je da namjerava objaviti po?etna pjevanja svoga spjeva. Odmah sam doku?io razloge njegova neobi?nog telefonskog poziva; taj ?e od mene zatraiti da mu napiem predgovor za onu cjepidla?arsku zbrku. Moja bojazan nije se obistinila; Carlos Argentino je s kivnim divljenjem primijetio da ne?e pogrijeiti , epitet ako proglasi solidnim ugled to ga u svim krugovima uiva Alvaro Melian Lafinur, ?ovjek od pera, koji bi, uz moje zauzimanje, mogao s ushi?enjem sro?iti prolog ?uvenome spjevu. Da se izbjegne najneoprostiviji neuspjeh, morat ?u nastupiti kao zagovornik dviju nepobitnih odlika: formalne savrenosti i znanstvene strogosti, "jer u tome prostranom perivoju tropa, figura, elegancije, nema ni jedne za?koljice koja ne potkrepljuje golu istinu". Dodao je jo da se Beatriz uvijek druila s Alvarom. Sloio sam se, pun najljepih rije?i. Da sve bude uvjerljivije, naglasio sam mu da s Alvarom ne?u razgovarati u ponedjeljak nego u ?etvrtak, na prijateljskoj ve?eri kojom se obiljeava svaki sastanak u Klubu pisaca. (Te ve?ere postoje samo u mati, ali je nepobitna ?injenica da se sastanci odravaju ?etvrtkom, to je Carlos Argentino mogao provjeriti u novinama i to je re?enici pridavalo istiniti prizvuk.) Rekao sam, proro? anski i lukavo, da ?u, prije negoli povedemo razgovor o prologu, izloiti zanimljivi plan cijeloga spjeva. Rastali smo se. Kad sam skrenuo u Ulicu Bernardo de Irigoven, sasvim sam nepristrano razmotrio to mi je raditi: a) razgovarati s Alvarom i re?i mu da je onaj Beatrizin bratu?ed (taj eksplikativni eufemizam omogu?it ?e mi daje spomenem)

sastavio spjev to otvara beskona?ne mogu?nosti kakofoniji i kaosu; b) ne razgovarati s Alvarom. Pronicljivo sam zaklju?io da ?e se moja lijenost opredijeliti za b). U petak, od ranih sati, po?elo je zvrndanje telefona. Ljutilo me to se ta sprava, koja je neko? prenosila nepovratni Beatrizin glas, sada srozala na prijenosnika jalovih i vjerojatno bijesnih prigovora onog prevarenog Carlosa Argentina Danerija. Sre?om, nita se nije dogodilo - ako izuzmemo neizbjenu odbojnost kojom me po?astio taj ? ovjek to mi je najprije nametnuo delikatnu dunost, a onda me zaboravio. Telefon me prestao gnjaviti, ali mi se potkraj listopada javio Carlos Argentino. Bio je izvan sebe, isprva mu nisam prepoznao glas. Oja?en i bijesan, mucao je kako oni nezajaljivi Zunino i Zungri, pod izlikom da ele proiriti svoju poganu slasti?arnicu, sad ho?e ruiti njegovu ku?u. - Ku?u mojih roditelja, moju ku?u, staru i uglednu ku?u u Ulici Garav! - ponavljao je, da utu?enost moda utopi u melodiji. . , Nije mi bilo odve? teko shvatiti njegove jade. Kad ?ovjek navri ?etrdesetu, svaka je promjena odvratni znamen protjecanja vremena; osim toga, posrijedi je bila ku?a koja me beskona?no podsje?ala na Beatriz. Htio sam napomenuti tu tanko?utnu pojedinost; moj me sugovornik nije sluao. Ako Zunino i Zungri budu i dalje tjerali svoj apsurdni naum - re?e - doktor Zunni, njegov odvjetnik, istoga ?e ?asa zatraiti odtetu i primorat?1h da isplate sto tisu?a pesosa. Zunnijevo ime na mene je ostavilo dojam; njegova kancelarija, koja se nalazila izme?u ulica Caseros i Tacuari, uivala je poslovi?an ugled. Zapitao sam da li je ve? preuzeo slu?aj. Daneri je odvratio da ?e s njime govoriti toga istog popodneva. Neto se skanjivao, a onda onim tihim, bezli?nim, glasom, kojim obi?no povjeravamo neto vrlo intimno, dodade da mu je ku?a nuno potrebna za dovrenje spjeva, zato to se u jednom zakutku podruma nalazi Aleph. Objasnio mi je da je Aleph jedna od to?aka u prostoru koja sadri sve to?ke. i - U podrumu je, ispod blagovaonice - nastavio je, pro?istivi izgovor uzbu?enjem. Moj je, moj je. Ja sam ga otkrio u djetinjstvu, prije negoli sam krenuo u kolu. Podrumske su stube strme, tetak i tetka nisu mi dali da silazim, ali je nedco rekao da je u podrumu cijeli svijet. Pri tom je mislio, kako sam poslije saznao, na globus, ali sam ja shvatio da je to svijet. Kriomice sam iao, stropotao se niz zabranjene stube, pao. Kad sam otvorio o?i, vidio sam Aleph. Aleph? - zinuo sam. -Jest, mjesto gdje se nalaze, odvojeno, sva mjesta na zemaljskoj kugli, vi?ena sa svih strana. Nikome nisam povjerio svoje otkri?e, ali sam se vratio. Odakle djetetu spoznaja daje steklo povlasticu da kao zreo ?ovjek isklee svoj spjev! Zunino i Zungri ne?e me oplja?kati, ne, i stoput ne! Doktor Zunni dokazat ?e im, sa zakonikom u ruci, da je moj Aleph neotu?iv. Pokuao sam srediti misli. - Zar taj podrum nije suvie mra?an? - U tvrdu glavu istina ne dopire. Ako su u Alephu sva mjesta na Zemlji, onda su ondje sve lu?i, sve svjetiljke, svi izvori svjetlosti. .,;* ; Dolazim smjesta da to vidim. Spustio sam slualicu, prije negoli stavi kakvu zabranu. Dovoljno je da ?ovjek sazna jednu ?injenicu, pa da odmah rasvijetli niz srodnih, ranije neslu?enih pojedinosti: ja, budala, dotad nisam razabrao da je Carlos Argentino lu?ak. Uostalom, cijela ta obitelj Viterbo... I sam ?esto ponavljam kako je Beatriz bila ena, curica, gotovo nesmiljene

pronicljivosti, ali ona njezina nehajnost, rastresenost, samoivost, prava pravcata okrutnost, moda imaju svoje patoloko objanjenje. Ludilo Carlosa Argentina ispunilo me zlo?udnom sre?om: nas smo se dvojica, u dnu due, zapravo oduvijek prezirali. U Ulici Garav dvorkinja mi je rekla da izvolim pri?ekati. De?ko je, kao i uvijek, u podrumu, gdje razvija slike. Pored vaze bez cvijeta, na suvinom klaviru, smijeio se (vie neprolazno negoli anakroni?no) veliki Beatrizin portret u neprirodnim bojama. Nitko nas nije mogao vidjeti; obuzet o?ajni?kom njeno?u, pristupio sam slici i rekao joj: Beatriz, Beatriz Elena, Beatriz Elena Viterbo, Beatriz draga, Beatriz zauvijek izgubljena, to sam ja, Borges. Naskoro je uao Carlos. Stao je odrjeito govoriti; vidio sam da su mu sve misli usmjerene na gubitak Alepha. aica pseudokonjaka - naredio je - i kre?e u podrum. Vidjet ?e, obvezan je dorsalni poloaj. Nita manje nisu obvezni pomr?ina, mirovanje, privikavanje o?iju. Le?i ?e na poplo?ani pod i uprijeti pogled u devetnaestu stubu na ?uvenom stubitu. Ja se vra?am, sputam podni poklopac, i ti ostaje sam. Nemoj da te prestrai kakav glodavac. Za koju minutu ugledat ?e Aleph. Mikrokozam alkemi?ara i kabalista, naeg stvarnog i poslovi?nog prijatelja, multum inparvo! Prolaze?i blagovaonicom, nadovee: Naravno, ako ga ne vidi, tvoja nesposobnost ne potire moje svjedo?anstvo... Sidi. Za koji ?asak mo?i ?e uspostaviti dijalog sa svim Beatrizinim slikama. Hitro sam siao, sit njegovih lupetanja. Podrum, malko iri od stubita, prili?no je podsje?ao na bunar. Pogledom sam uzalud traio globus to ga je spomenuo Carlos Argentino. U jednom kutu bili su nagomilani sanduci s bocama i torbe od krutog platna. Carlos dohvati jednu torbu, presavije je i postavi na to?no odre?eno mjesto. I - Jastuk nije kraljevski - stao je objanjavati - ali ako podignem za cigli centimetar, ne? e vidjeti ni prst pred nosom i svladat ?e te pometnja i stid. Rasprostri se na pod i izbroji devetnaest stuba. Posluao sam njegove budalaste upute; napokon je otiao. Briljivo je zatvorio podni poklopac; unato? pukotini, koju sam kasnije uo?io, zavladao je mrak kao u rogu. Odmah sam prozreo svoj pogibeljni poloaj: lu?ak me iva zakopao, davi mi prethodno da ispijem otrov. Carlosovo pedjanje odavalo je pritajeni strah da ja ne?u ugledati ?udo: da zabauri svoje bulanjenje, da ja ne saznam za njegovo ludilo, mora me ubiti. Podila me mutna nelagoda koju sam pokuao pripisati uko?enom poloaju, a ne djelovanju narkotika. Sklopio sam o?i, otvorio sam ih. Tada sam ugledao Aleph. Evo me sada u neizrecivu sreditu svoje pripovijesti; ovdje po?inje moj spisateljski o? aj. Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedni?ku prolost. Kako da drugima prenesem beskona?ni Aleph to ga moje bojaljivo sje?anje tek ovla zahva?a? U sli?noj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da ozna?i boanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki na?in, sve ptice; Alanus ab Insulis, o kugli kojoj je sredite posvuda a obodnica nigdje; Ezekijel, o an?elu s ?etiri lica, koji se istodobno obra?a Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, ti?u Alepha.) Moda mi bogovi ne?e uskratiti da prona?em ekvivalentnu sliku,

ali bi tada ovaj izvjetaj zabrazdio u literaturu, u patvorinu. Osim svega, ostaje nerjeivo sredinje pitanje: nabrajanje, makar i djelomi?no, beskona?nog skupa. U tom divovskom trenutku vidio sam milijune ugodnih ili grozomornih ?ina: ni jedan me nije osupnuo vie od ?injenice da su svi okupljeni u istoj to?ki, da se ne preklapaju i ne stapaju. Ono to su mi o?i ugledale bilo je istovremeno; ono to budem zapisao bit ?e susljedno, jer je takva narav jezika. Evo to sam uspio zapamtiti. U donjem dijelu stube, s desne strane, vidio sam kuglicu koja se prelijevala u svim bojama i gotovo se nepodnoljivo ljeskala. Isprva sam pomislio da se okre?e; potom sam doku?io da je to gibanje opsjena koju stvaraju vrtoglavi prizori u njoj. Promjer Alepha mogao je iznositi dva-tri centimetra, ali je u toj kuglici bio sadran svemir, u naravnoj veli?ini. Svaka je stvar (uzmimo, zrcalo) bila beskona?an broj stvari, zato to sam je bjelodano vidio iz svih to?aka univerzuma. Vidio sam napu?eno more, vidio sam svitanje i predve?erje, vidio sam mnotva ljudi u naoj Americi, vidio sam srebrnastu pau?inu u sreditu crne piramide, vidio sam nebrojene i bliske o?i kako se ogledaju u meni kao u zrcalu, vidio sam sva zrcala na ovome planetu i ni u jednome svoj odraz, vidio sam u stranjem dvoritu u Ulici Soler one iste plo?ice to sam ih prije trideset godina vidio u ulaznom trijemu jedne ku?e u Fray Bentosu, vidio sam grozdove, snijeg, duhan, rudne ile, vodenu paru, vidio sam ispup?ene ekvatorijalne pustinje i svako zrnce pijeska u njima, vidio sam u Invernessu enu koju nikad ne?u zaboraviti, vidio sam zanosne vlasi, uznosito tijelo, vidio sam rak na sisi, vidio sam krug osuene zemlje na plo?niku gdje je neko? bilo stablo, vidio sam jedan ljetnikovac u Adrogueu, primjerak prvog engleskog prijevoda Plinija to ga je na?inio Philemon Holland, vidio sam istodobno svako slovo na svakoj stranici (u djetinjstvu sam se ?udio kako se slova u zatvorenoj knjizi ne izmijeaju i izgube u toku no?i), vidio sam no? i tadanji dan, vidio sam zalazak sunca u Queretaru to je odraavao boju jedne rue u Bengalu, vidio sam svoju praznu spavaonicu, vidio sam u kabinetu u Alkmaaru globus medu zrcalima koja ga beskona?no umnaaju, vidio sam konje uzvijorene grive na alu Kaspijskog mora u svitanje, vidio sam njene kosti jedne ruke, vidio sam kako preivjeli borci iz neke bitke alju razglednice, vidio sam u izlogu iz Mirzapura panjolske igra?e karte, vidio sam iskoene sjene paprati na tlu jednog staklenika, vidio sam tigrove, motorne klipove, bizone, morsku bibavicu i vojske, vidio sam sve mrave na ovome svijetu, vidio sam perzijski astrolab, vidio sam u ladici pisa?eg stola (i protrnuo vidjevi rukopis) raskalana, nevjerojatna, neporeciva pisma to ih je Beatriz slala Carlosu u Argentinu, vidio sam omiljeni spomenik u Chacariti, vidio sam uasne ostatke neko? predivne Beatriz Viterbo, vidio sam kolanje svoje tamne krvi, vidio sam mehanizam ljubavi i mijenu smrti, vidio sam Aleph, sa svih strana, vidio sam u Alephu Zemlju, i na Zemlji opet Aleph, i u Alephu Zemlju, vidio sam svoje lice i svoju utrobu, vidio sam tvoje lice, spopala me vrtoglavica i briznup sam u pla?, jer su moje o?i vidjele onaj skroviti i hipoteti?ki objekt ?ijim nazivom ljudi barataju, premda ga ni jedan ?ovjek nije vidio: nedoku?ivi svemir. Obuzelo me beskrajno udivljenje, beskrajna alost. Mora da si pobenavio od pustog zabadanja nosa onamo gdje mu nije mjesto - javi se mrski i veseli glas. - Koliko god lupao glavom, ne?e mi se za ovo otkri?e oduiti ni za sto godina. Straan opservatorij, to kae, Borges? Cipele Carlosa Argentina stajale su na najvioj stubi. Zate?en iznenadnim polumrakom, nekako sam se iskobeljao i promucao: Straan. Ba straan. Za?udila me ravnodunost vlastitog glasa. Carlos Argentino

nestrpljivo je navaljivao: >> Jesi li sve vidio, u bojama? ! U isti mah smislio sam osvetu. Dobrohotno, izrazito samilosno, nervozno, okolino, zahvalio sam Carlosu Argentinu Daneriju to me uveo u svoj podrum i toplo mu preporu?io da iskoristi ruenje ku?e i napusti pogibeljnu metropolu koja nikome, ali ba nikome, ne prata. S blagom uporno?u odbio sam raspravu o Alephu; zagrlio sam ga, na polasku, i ponovio mu da su ?isti zrak i mir dva najbolja lije?nika. Na ulici, na stubama Concepciona, u podzemnoj eljeznici, sva su mi lica bila bliska. Pobojao sam se da me vie nita ne?e mo?i iznenaditi, pobojao sam se da ?e me vje?no pratiti dojam povratka. Na svu sre?u, poslije nekoliko besanih no?i, ponovo me pohodio zaborav. Postskriptum od 1. oujka 1943. est mjeseci poslije ruenja zgrade u Ulici Garav, izdava?ka ku?a "Prokrust", ne posustavi pred duljinom zamanog spjeva, izbacila je na trite izbor "argentinskog iverja". Ishod je izlino spominjati: Carlos Argentino Daneri dobio je Drugu nacionalnu nagradu za knjievnost.2 Prva je dodijeljena doktoru Aiti; tre?a doktoru Mariju Bonfantiju; za?udo, moje djelo Kockareve kocke nije polu?ilo ni jednog glasa. Tko zna po koji su put pobijedili neshva?anje i zavist! Ve? odavna nisam sreo Danerija; novine piu da ?e nam uskoro podariti drugu knjigu. Njegovo nadahnuto pero (sada neoptere?eno Alephom) posvetilo se stihovanju izvadaka doktora Aceveda Dfaza. Dodat ?u dvije primjedbe: prva se odnosi na narav Alepha; druga na njegov naziv. On, kao to je poznato, potje?e od prvog slova svetog jezika. Njegovo postavljanje na pro? elje ove pripovijesti nije slu?ajno. Za Kabalu, to slovo ozna?ava En Sof, bezgrani?no i ? isto boanstvo; govorilo se tako?er da ima oblik ?ovjeka koji pokazuje Nebo i Zemlju kako bi ozna?io da je donji svijet zrcalo i zemljovid gornjega; za Mengenlehre on je simbol transfinitnih brojeva u kojima cjelina nije ve?a od pojedinoga dijela. Mene zanima: je li Carlos Argentino sam odabrao taj naziv, ili ga je pro?itao, postavljena na neku to?ku gdje se stje?u sve to?ke, u nekom od bezbrojnih tekstova to mu ih je otkrio Aleph iz njegove ku?e? Koliko god to nevjerojatno zvu?alo, ja mislim da postoji (ili je postojao) drugi Aleph, ja mislim da je Aleph iz Ulice Garav lani Aleph. Da obrazloim. Oko 1867. kapetan Burton obnaao je u Brazilu dunost britanskog konzula: usrpnjul942. Pedro Henrfquez Urena otkrio je u biblioteci u Santosu jedan njegov rukopis u kojemu se spominje zrcalo to ga Istok pripisuje Iskandaru Zu alKarnainu, odnosno Aleksandru Dvorogome Makedonskom. U tome zrcalu odraavao se cijeli svemir. Burton navodi i druge sli?ne tvorevine - sedmerostruki pehar Kai Hosrua, zrcalo to ga jeTarik Benzejjad otkrio u kuli {Tisu?u ijedna no?, 272), zrcalo to ga je Lukijan iz Samosate uspio razgledati na Mjesecu {Vjerodostojna povijest, I, 26), zrcalno koplje to ga prva knjiga Capellina Satyricona pripisuje Jupiteru, sveobuhvatno zrcalo Merlinovo, "okruglo i udubljeno i nalik na svijet od stakla" (The Faerie Queene, III, 2, 19) - i 2. "Primio sam tvoju turobnu ?estitku" - pisao mi je. "Ti, ?emerni moj drukane, puca od zavisti, ali mora priznati - makar prepukao! - da sam ovom prilikom svoj eir uspio zakititi najrumenijim perom: svoj turban, najsjajnijim kalifom medu svim rubinima".

nadodaje ove zanimljive rije?i: "Svi spomenuti predmeti (kojima je jedina mana to ne postoje) obi?ne su opti?ke sprave. Vjernici koji dolaze u damiju Amr, u Kairu, dobro znaju daje svemir u jednom , od kamenih stupova to opkoljavaju sredinje dvorite... Nitko ga, dakako, ne moe vidjeti, ali oni koji prislone uho na stup, tvrde da iz njega ubrzo za?uju ravnomjerno hu?anje... Damija potje?e iz VII. stolje?a: stupovi su doneseni iz drugih predislamskih hramova, jer, kao to je zapisao Ibn Haldun: " U dravama koje su osnovali nomadi cjelokupno graditeljstvo u rukama je stranaca". Postoji li taj Aleph u sri kamena? Jesam li ga vidio kad sam sve vidio i zatim ga zaboravio? Na je duh podloan zaboravu; i ja sam iskrivljujem i gubim, zbog tragi?ne erozije godina, crte na Beatrizinu licu. Za Estelu Canto (Milivoj Tele?an)