Nikada vam ne bih oduzimala vrijeme knjigom lijepih fantazija i iluzija o Onoj Strani.

Volim bajke, kao i mnogi ljudi, ali samo kada su koritene kao ugodan, kratak bijeg od stvarnosti. Ona Strana je stvarnost, stvarna kao zemlja po kojoj hodamo, kao tijela koja nae due nastanjuju i kao zrak koji udiemo. A istina o Onoj Strani mnogo je uzbudljivija, utjenija, njenija i osnauje vie nego to bi to ikada mogla uiniti ijedna bajka." Sylvia Browne ivot na Onoj Strani jedinstvena je knjiga o onome to nas eka nakon to umremo. Sylvia Browne, svjetski poznata vidovnjakinja, vjeto nas vodi kroz prole ivote, hipnoze, opise One Strane, opise bia koja obitavaju na Onoj Strani i napose zato se svi mi uope vraamo na Onu Stranu. Kroz cijelu knjigu Siylvia Browne slui se iskljuivo svojim i iskustvima svojih klijenata koje je sama provela kroz regresiju, spiritualne seanse, hipnozu, te astralna putovanja kako bi nam na jedinstven nain doarala Onu Stranu. Po prvi puta susreemo se sa detaljnim opisom tog predivnog mjesta gdje nas strpljivo ekaju svi nai dragi koji su nas ve napustili. Autorica nam nudi odgovore na sljedea pitanja: to se dogaa s nama nakon to umremo? Kako izgleda Ona Strana? Tko nas tamo eka? Kako provodimo vrijeme na Onoj Strani? Zato i kako se neprestano susreemo s Onom Stranom? Sylvia Browne je majstor otkrivanja istine koja se skriva u 'etvrtoj' dimenziji." Caroline Myss

***

Sadraj
Zahvala Predgovor Prvo poglavlje O n a Strana: kako znam ovo to znam Drugo poglavlje Religija i Ona Strana: jo pitanja, jo odgovora Tree poglavlje Smrt: poinje nae putovanje na onu stranu etvrto poglavlje N a k o n tunela: stiemo na onu stranu Peto poglavlje Kako izgleda Ona Strana: njezin krajolik, vrijeme i arhitektura 87 68 47 34 8 5 6

esto

poglavlje 103

Nakon ulaza: tamo gdje ivimo, radimo, igramo se i molimo Bogu Sedmo poglavlje

Mjetani: tko nas eka na Onoj Strani? Osmo poglavlje

113

Kako provodimo vrijeme na Onoj strani: karijera, istraivanje i rekreacija Deveto poglavlje

157

Povratak na zemlju Deseto poglavlje

176

Opratanje Na kraju Dodatak

195 202 206

Zahvala

Imam povjerenja u svoju obitelj, prijatelje, osoblje, sveenike i kolege da poznaju dubinu moje ljubavi i zahvalnosti tako da svoju zah valu mogu usmjeriti na troje posebnih ljudi: na moju snahu Nancy Barteletti Dufresne, koja mije dopustila da objavim njezinu prekrasnu poeziju i na Christinu i Kirka Simondsa, dvoje sveenika u mojoj crkvi ija iznimna umjetnika djela krase stranice ove knjige.

Predgovor

Nalazim se u beskrajnoj svetosti bijele mramorne Dvorane pravde, kao zahvalni primatelj mudrosti asnog vijea, dok oni zadovoljavaju moju radoznalost o posebnim teolokim premisama koje trenutano prouavam. Kao i uvijek, uzbuena sam, na beskrajnom vrhuncu zdravlja, svaki je udisaj dubok, ist i sladak, moje srce snano i puno najsvetije ljubavi dok tujem svaku rije koju mi Vijee tako slobodno i strpljivo prua. Znanje koje su mi dali jo uvijek odzvanja u meni dok prisustvujem briljantnom predavanju filozofa, sljedbenika Aristotela, o vremenskom kontinuumu. Upijam ga i smijeim se oivljena sjeanjem na enu kakva sam nekada bila, cijenei je. enu koja nikada ne bi razumjela niti marila za te stvari, previe zaposlena, pokuavajui samo preivjeti dan. Poziva me meni bliska osoba, zabrinuta zbog bolesti u svojoj obitelji. Moja obaveza da pazim na nju sveta je i urim u Dvoranu spisa kako bih provjerila odgovarajue karte. Uvjeravam blisku osobu da je bolest laka, govorim o njezinom uzroku i najdjelotvornijem nainu lijeenja. Barem mi se ovaj put ne suprotstavlja, nego jednostavno slijedi moje upute i zahvaljuje na njima. Kao i uvijek, dio moje svijesti ostaje s njom dok se zaustavljam kod istraivakog centra, gdje sam dio nastojanja da se izolira proteinski enzim iz ljudske genetske strukture koji e izbrisati AIDS, ALS, MS i druge bolesti koje napadaju imunoloki sustav. Gotovo da smo to savladali i uskoro emo biti spremni unijeti odgovore u umove koji e onda djelo vati prema tim odgovorima i ostvariti ih ondje gdje su najpotrebniji.

Srela sam prijatelja kod stroja za pretraivanje u Dvorani mudrosti. Bliska osoba nad kojom on bdije dosegnula je prema svojoj karti kriznu toku, pa mu treba pomoi kako da je najbolje provede kroz to. Pretraujemo druge karte sa slinim krizama i temama, te zajedno dolazimo do postupka koji e biti od najvee koristi za sve koji su umijeani. Voljeli bismo njihovo sjeanje na Dom uiniti mnogo pristu panijim kako bi razumjeli koliko su zapravo prolazne njihove patnje, ali mi smo bili tamo gdje su oni sada, i znamo da je ak i njihova privremena amnezija dio mnogo veeg plana nego to bismo ga mi ikada mogli smisliti. Moja srodna dua David i ja sa skupinom prijatelja uivali smo u odlinom jazz koncertu na nepreglednom stadionu. Zatim sam ih ostavila zbog tihe klupe za meditaciju u blizini vodopada u neizrecivo lijepom vrtu Dvorane pravde, gdje smo Bog i ja, vjeno povezani, sami, zajedno u miru koji proizlazi samo iz najsavrenije, bezuvjetne ljubavi koja postoji. Meni bliska osoba, ve spomenuta, pie knjigu i potrebna joj je pomo. Obeala sam joj istinu, znajui da jedina prava istina dolazi od Boga. Molim se da ga jasno ujem i da njegovu istinu, takoer jasno, prenesem njoj tako da bi je mogla podijeliti sa svima koji joj dolaze po utjehu, nadu i radost ove zemlje u kojoj ivim. Ovog Doma koji eka svakoga, ovaj uurban, savren raj koji se naziva Ona Strana. Jedan "dan" u ivotu moje duhovne savjetnice, Francine

Prvo

poglavlje

Ona Strana: Kako znam ovo to znam

Vjerujem u Onu Stranu i vjenost due. Vjerujem da nae due mnogo puta poduzimaju kruno putovanje s ovoga svijeta na Onu Stranu, po vlastitom izboru, kako bi uile i stjecale iskustva za neprestan napredak due koju je Bog dao svakom od nas. Vjerujem da samo tanki veo odvaja nau zemaljsku dimenziju od dimenzije One Strane, za koju vjerujem da je dom iz kojeg smo svi doli i kamo emo se vratiti, dom na koji nosimo vrlo stvarna sjeanja u naim duama. I vjerujem da smo na Onoj Strani, izmeu onoga to nazivamo "ivot ni vijek", zapravo najvie ivi. Svako od ovih uvjerenja je apsolutno. Iz nekog razloga mnogi pretpostavljaju da sam, jer sam roena vidovita u obitelji s tristogodinjom povijesti vidovitosti, ionako ve genetski aava i vjerojatno u povjerovati svakoj nepromiljenoj, natprirodnoj glasini koja se pojavi. Ali istina je malo drugaija. Roena sam u Misouriju, u luteranskoepiskopijalno-idovskoj kui. Pohaala sam Katoliku kolu, to mi je pruilo dovoljno teorija o Onoj Strani i putovanju due. Za mene bi bilo vrlo zbunjujue da sam, ne sumnjajui, jednostavno vjerovala u sve to sam ula. Meutim, nisam. Po prirodi sam jedna od najsumnjiavijih osoba koje ste ikada sreli i gotovo sam ovisna o istraivanju. Moja vjera u Boga nikad nije bila poljuljana, ali sve dok ne vidim, okusim,

pomiriem, osjetim i iskusim pojedinosti i naine na koje cijela ova njegova kreacija stvarno funkcionira, nita ne uzimam zdravo za goto vo i nastavljam traiti odgovore. Nikada vam ne bih oduzimala vrijeme knjigom lijepih fantazija i ilu zija o Onoj Strani. Volim bajke, kao i mnogi ljudi, ali samo kada su oznaene kao fikcija u svrhu ugodnog, kratkog bijega od stvarnosti. Ona Strana je stvarnost, stvarna kao zemlja po kojoj hodamo, kao tijela koja nae due nastanjuju i kao zrak koji udiemo. A istina o Onoj Strani mnogo je uzbudljivija, utjenija, njenija i osnauje vie nego to bi to ikada mogla uiniti ijedna bajka. Meutim, radije nego da vas zamolim da mi vjerujete na rije, pretpostavit u da ste sumnjiavi kao i ja, i provest u vas kroz ezdeset tri godine putova i povremenih zaobilaznica, koji su me doveli do istine tako da svi moemo krenuti na kruno putovanje po Onoj Strani neustraivom, pouzdanom radosti. Roena sam s naslijeenim, Bogom danim darom vidovitosti u Kansas Cityju, drava Missouri, 19. listopada 1936. godine. Ni moj dragi tata William L. Shoemaker, ni moja, ne tako draga, majka Celeste nisu bili vidoviti. Taj je dar preskoio taj narataj i preao izravno s moje voljene, vrlo nadarene vidovite bake s majine strane Ade Coilin na mene. Baka Ada bila je moja mentorica, moja inspiraci ja i neprestan izvor uvjeravanja da biti vidovit nije zastraujui teret, kako sam esto mislila. Ona je uobiavala rei: "Ti si jedina u naoj obitelji koja se ikada pobunila protiv ovoga dara". Imala je pravo. Sve dok ga nisam razumjela i otkrila da ga mogu upotrijebiti kako bih pomagala ljudima, bio je to jedan od darova kojeg bih se vrlo rado odrekla. Ba kao to se Bogom dan dar za glazbu moe iskazati na razliite naine, od pjevaa do skladatelja, od glazbenika do dirigenta, poseb nost vidovitosti mijenja se u raznim naratajima moje obitelji. Neki od

nas mogu pasti u trans ili se "povui" kako bi dopustili duhu da vidi, govori i uje preko nas dok neki drugi meu nama, ukljuujui baku Adu i mojeg vidovitog sina Christophera, to ili ne mogu ili ne ele. Nekolicina mojih predaka i moja nevjerojatno darovita unuka Angelija imaju psihokinetiku mo, a to je psihika sposobnost upravljanja opipljivim predmetima. Ja nemam tu sposobnost, kao ni Christopher, koji je Angelijin otac. Varijacija ima jo mnogo, ali bit ostaje ista: ak kad su previe mladi da bi razumjeli to se dogaa, vidovnjaci u mojoj obitelji imaju mnoge, neosporne susrete s Onom Stranom u ovom ili onom obliku. Veina mojih vidovitih iskustava u djetinjstvu bila je vizualna. Imala sam pet godina kada sam na obiteljskoj veeri vidjela lica obiju mojih prabaka kako se tope, kao da im se koa polako slijeva po vratovima poput lave, ne ostavljajui za sobom nita do golih lubanja. U dva tjed na obje su umrle i dok mi baka Ada nije objasnila te vidovite vizije, naime da jednostavno imam sposobnost vizualizirati vidovitu informa ciju, bila sam uvjerena da sam ih na neki nain ubila. U tim sam godi nama otkrila da imam odvratnu, nehotinu sposobnost vidjeti ljude iznutra, kao trodimenzionalna rendgenska zraka, u punom koloru. U djetinjstvu, kada bi neki majstor ili obiteljski prijatelj doao u nau kuu, vidjela bih bolesnu jetru ili tumorom zahvaeno pluno krilo kako pluta po dnevnoj sobi. Nisam mogla zamisliti ivot u kojem bih gledala lica koja se rastapaju i organe zahvaene boleu, pa sam se poalila baki Adi, jedinoj osobi koja me razumjela. Nauila me da, kao to nam je Bog dao ovaj dar, on n a m moe pomoi i da ga usavrimo. "Zamoli ga neka ti ne pokazuje nita to ne moe podnijeti", poduila me. Tako sam uinila i On je odgovorio na molitve uplaena djeteta. Vizije su se i dalje pojavljivale snane i intenzivne, ali su od tada same slike uvijek bile mnogo primjerenije godinama.

Na primjer, samo nekoliko mjeseci poslije, tjedan dana prije Noi vjetica, moja prijateljica Pam iz razreda dola mi je pokazati svoj kos tim vjetice od papira, koji je trebala nositi te godine. U trenutku kada je stala na vrata "vidjela" sam je okruenu plamenom, kao da je imala auru od vatre. Nisam znala to to znai, ali bila sam sigurna da mi je drae vidjeti to nego kako ju je progutala vatra, kako joj je koa opeena i pougljenjena. Pam se okretala po sobi u punoj vjetijoj opremi kad se zavrtjela previe blizu reetke kamina i odjednom se njezin papirni kostim zapalio i planuo. Ne razmiljajui, bacila sam je na pod, omotala oko Pam sag i ugasila vatru prije nego to su moji roditelji uspjeli uletjeti u sobu uvi njezine prestravljene krikove. Moja vidovi ta vizija Pam okruene plamenom bila je manje zastraujua od lica koja se tope i bolesnih organa, to sam prije viala, i nije se samo pokazala tonom, nego sam uvjerena da je izotrila moja osjetila i umjesto da me uhvati panika uspjela sam pomoi svojoj prijateljici kada je, samo nekoliko minuta poslije, vizija postala stvarnost. Bila sam tinejderica kada sam "vidjela" svoju prijateljicu Joan kako je snano udarila glavom o komandnu plou plavog automobila. Ispriala sam joj to i preklinjala je neka se dri dalje od plavih automo bila. Nekoliko dana poslije toga automobil njezinog deka pokvario se i on je posudio plavi automobil svojih roditelja za spoj s J o a n te noi. Na sreu, ona me znala dovoljno dugo da moje upozorenje shvati ozbiljno, zapravo je poela ulaziti u automobil, ali se predomislila i rekla mu da ne moe ii. Nekoliko sati kasnije plavi se automobil "omotao" oko elektrinog stupa. Vozaeva je strana bila tek neznatno oteena, ali je suvozaevo sjedalo, na sreu prazno, bilo potpuno uniteno. Duhovi, koji su stalni dio moje stvarnosti ve ezdeset tri godine, nikad nisu u meni izazivali strah. Poeli su me posjeivati nou u ranom djetinjstvu. Nikada neu zaboraviti kako sam leala u krevetu u mraku i gledala kako jedan za drugim obrisi dobivaju oblik dok gotovo nisu

potpuno ispunili sobu. Kao da se svijetom duhova proirila vijest: "Ako elite biti vieni, kod Silvije je zabava." Nikad me nisu plaili niti mi obraali previe pozornosti, jednostavno su se druili i bavili svojim poslom dok se ne bi razdanilo, kada su mi brzo postajali nevidljivi. I ponovno sam se poalila baki Adi, a ona mi je mirno dala bateriju za krevet. Opalilo je, hvala Bogu. Do danas ne mogu spavati u potpuno mranoj sobi, jer istog se trena poinje puniti duhovima. Kao dijete to me zastraivalo. U odrasloj dobi jednostavno su mi dosaivali, to je kao da imate gomilu nepoznatih tajanstvenih gostiju koji se okupe oko vas svaki put kad vam glava dodirne jastuk. Moj vidoviti sin Chris i ja odveli smo moju jako vidovitu sedmo godinju unuku Angeliju u kino na film "esto ulo" i budui da svi mi vidimo duhove, bili smo oduevljeni kako je precizno prikazana jedna od naih stvarnosti. Poeljeli smo da je djeai u filmu proveo vie vremena potiui duhove oko sebe da razumiju da su mrtvi i krenu prema svjetlu na Onoj Strani, ali to je drugi problem za jedno od sljedeih poglavlja ove knjige. Film me podsjetio na gotovo zaborav ljen dogaaj kada sam bila vrlo mala djevojica, a moja je baka Ada izgubila metalnu kutiju s vanim, osobnim dokumentima. Prije nego to mi je to spomenula, traila ju je posvuda, a ja sam jasno vidjela malenu neprivlanu enu, moju prabaku, kako se poslije pokazalo, kako pokazuje prema poleini golemog pisaeg stola u njezinoj sobi. Rekla sam to baki Adi, uzbuena zbog rijetke prilike kada sam duha vidjela ja, a ne ona. Moja se baka tada sjetila da je ona, prije nego to su radnici taj golemi pisai stol postavili na mjesto uza zid, iza njega ugurala sef, smatrajui da je ondje posve siguran. Za tu uspomenu i openito vrlo dobro prikazan ivot kroz doivljaj vidovitog djeteta zahvaljujem "estom ulu". ujem vas kako kaete: "Koje dijete ne vidi sjene kako se nou kreu po sobi?" Istina! To nije tako neobino. Ono to je neobino jest da roditelji none strahove svoje djece ne shvaaju ozbiljno. Roditelji

obino upale svjetlo i kau uplaenom djetetu: "Vidi? Ovdje nema niega. Prestani izmiljati i idi spavati." Ali sljedei put kad se naete u takvoj situaciji sa svojim djetetom, molim vas, imajte na umu sljedee injenice. Prije svega, moja duhov na savjetnica Francine, koju u vam poslije temeljito predstaviti, odluno tvrdi da je 'mata' jedna od najnesretnijih rijei, zato to slui kao izgovor za mnoge dogaaje koji zasluuju pomnije promatranje. Drugo, najvidovitija bia na ovoj zemlji su djeca i ivotinje pa umjesto da proglasite izmiljotinom to to vae dijete tvrdi da vidi, potaknite ga neka vam ispria to je doivjelo i pozorno ga sluajte. Bit ete iznena eni koliko vas djeca mogu nauiti o svijetu duhova i Onoj Strani ako im dopustite. Uskoro, na moju alost, dolo je vrijeme kada sam mogla duhove jasno vidjeti na danjem svjetlu ba kao i u mraku. Oni bi se bezbrino motali uokolo po sobi punoj ljudi i ini se da ih nitko nije primjeivao, osim mene. Dvije bi se dimenzije preklapale, a obje su bile jednako stvarne pa sam se na kraju prestala muiti zapitkujui svoje roditelje ili sestru: "Vidi li ...?" Odgovor je uvijek bio negativan, pa zato onda po milijunti put potvrivati i njima i sebi da nisam obino dijete? Ako baka Ada nije bila prisutna, jednostavno sam utjela i osjeala se kao "izvanzemaljac". Jedne se veeri obitelj okupila u dnevnoj sobi prisjeajui se dragih umrlih roaka, kada sam ugledala obris mukarca iza lijevog ramena bake Ade. Sjedila sam na podu uz njezine noge i apnula joj: "Bako, tko je mukarac iza tebe?" Za razliku od ostatka skupine, ona se nije zaudila: "Koji ovjek?" ili "Nema nikoga iza tvoje bake, Sylvia, prestani!" Jednostavno je pita la: "Kako izgleda?" Rekla sam joj da je visok, s crvenkastom kosom i malim, okruglim naoalama od ice, a oko vrata je imao konopac s trubom na kraju, kojom je sluao plua ljudi.

Baka Ada je zasjala, odmah je prepoznala svojeg ujaka Jima, lijenika koji je umro prije dvadeset etiri godine, 1917., tijekom epidemije gripe. Bilo joj je drago to zna da je on tamo, a ja sam bila sretna to sam, vidjevi ga, njoj omoguila ponovni susret. Bila je to izvrsna potvrda moje vizije i prvi put, sjeam se, povjerovala sam da je ta "vidovitost" moda ipak dar, a ne teret ako mogu izmamiti takav osmijeh osobi koju toliko volim. U vrijeme kad su me okruivali svi ti duhovi postala sam znatielj na odakle su doli pa mi je baka Ada poela priati o Onoj Strani. Objasnila mi je da kada zavri ivot na ovoj zemlji, na vjeni duh naputa naa tijela i odlazi Doma, Bogu na mjesto nezamislive ljepote, pune boja i glazbe i iste sveobuhvatne ljubavi. Duhovi nisu dolazili da me povrijede, doli su samo u posjet s One Strane i zbog dara koji smo ona i ja dijelile, mogli smo ih vidjeti kada drugi nisu. Mislila sam kako su njezine prie o Onoj Strani arobne. Ali, takoer sam mislila kako zvue previe dobro da bi bile istinite. Ona je vjerojatno samo pokuavala svijet duhova i ivot nakon smrti uini ti ljepim i sigurnijim kako bi umirila svoju nadarenu, osjetljivu, zbu njenu unuku koju je oboavala. Tako sam ja sluala oboavajui je zauzvrat, premlada da shvatim da moja dua tiho odjekuje istinom svake rijei koju je izrekla. Iskreno reeno, nisam previe marila za Onu Stranu i vjenost due kada sam bila dijete. Bila sam previe zauzeta: neumorno znatieljna, hiperaktivna i otvorena, voljela sam oca i baku te bezuspjeno pokuavala razumjeti svoju psihiki bolesnu majku i uvijek, ba uvijek "znajui to se dogaa", neovisno o tome jesam li to eljela ili ne. Znala sam tko zove i prije no to je telefon zazvonio ili tko je pred vrati ma i prije no to je netko zakucao. Objavila sam iznenadnu smrt djeda s tatine strane ba kada je tata uletio u kuu kako bi nam priopio tu vijest. Jedno popodne, usred filma, izbezumljeno sam izvukla oca iz kina vritei kako moja mlaa sestra Sharon ne moe disati. Kui smo

stigli upravo na vrijeme da je hitno odvedemo u bolnicu kako bi je lijeili od dvostruke upale plua. Znala sam to e se dogoditi, dobro ili loe, mojim prijateljima i uiteljima. Znala sam, a da mi to nikad nitko nije rekao, da postoji i kako izgleda plava ena koju je tata potaj no zvao kada je mislio da svi spavamo. (Usput, nisam ga optuivala. Do danas, iako moj otac nikada nije napustio moju majku, jo uvijek vidim tu "drugu enu" i smatram je dijelom obitelji.) Imala sam sedam godina kada je Ona Strana za mene postala izrazito osobna i kad mi je zauvijek promijenila ivot. U svojoj sam sobi eljala kosu, igrala se svojom baterijskom svjetiljkom i pokuavala zanemariti snaan osjeaj da je netko, koga nisam mogla vidjeti, u blizini, da me gleda. Odjedanput je gotovo zasljepljujue svjetlo bateri je naraslo, proirilo se i pojaalo sve dok sobu nije ispunilo istim bije lim sjajem, a iz sredine svjetlosti enski je glas rekao: "Dolazim od Boga, Silvija. Nemoj se bojati!" Kad bi vam bestjelesni glas rekao neka se ne bojite, bez obzira na to odakle tvrdi da dolazi, biste li ostali mirno sjediti? Nisam ni ja. Izjurila sam iz te sobe, prestravljena, niza stube, traei baku Adu. Sudarila sam se s njom u kuhinji, gdje je istila povre iz svojeg bogatog vrta. Jecajui i tresui se, ispriala sam joj to se dogodilo. Zagrlila me, milovala po kosi i objasnila kao da je to oekivala: "To je bila tvoja duhovna savjetnica, duo. Ovdje je kako bi ti pomogla. Molim te, pokupi mrkvu koja je ispala". Kao i uvijek baka Ada je imala pravo, to je uistinu bila moja duhov na savjetnica i od tada nisam provela ni dana bez nje. Njezino pravo ime je Iena, ali zbog razloga kojih se nitko vie tono ne sjea, odmah sam zahtijevala da je umjesto toga zovem Francine. Tijekom jednog njezinog ivota na zemlji imala je podrijetlo Azteka i Inka, iz malog sela u Kolumbiji. Ubijena je kopljem 1520. godine dok je pokuavala zatititi svoje dijete tijekom silovitog panjolskog napada. Ona je moja najblia prijateljica, moja stalna pratiteljica, moja strpljiva uzdanica,

moja uiteljica, moj "kuni strunjak" o Onoj Strani i moja nevjerojat no razborita zatitnica, koja zna da ne mogu nauiti ako ne grijeim. Ona mi govori glasom koji se mijenja u visok, cvrkutav zvuk dok prelazi iz svoje u moju dimenziju. Takoer, s mojom dozvolom, govori kroz mene upotrebljavajui moj glas dok sam u transu, nesvjesna onoga to se dogaa u mojoj odsutnosti sve dok mi poslije ne ispriaju ili dok je ne ujem snimljenu na traci. Visoka je 1,75 m, izrazito mrava, s elegantnim rukama, dugim prstima i do struka dugakom crnom kosom koju plete u debelu pletenicu. Ima kose oi i izgleda egzotino, gotovo kao Egipanka, sa svojom maslinastom puti i velikim crnim oima. Moj prvi pravi pogled na Francine nije se dogodio sve do moje osamnaeste godine kada sam bila na koledu. A kada se pojavila, namjerno sam zatvorila oi i okrenula se na drugu stranu. Na Koledu sv. Tereze, na putu da ostvarim svoj plan i postanem uiteljica, glavni su mi predmeti bili poduka i knjievnost, a sporedan predmet bila je teologija. Takoer, upisala sam satove hipnoze na Sveuilitu Kanzas City. Francine mi je do tada ve jedanaest godina redovno cvrkutala. Film "Tri Evina lica" bio je tada novi film koji se morao pogledati, o eni s viestrukom linosti. A kao obvezan pohaala sam i kolegij iz psihopatologije. Cijeli sam se svoj ivot osjeala nenormalnom, a sada sam imala praktian udbenik u kojem je nabrojano osam simptoma shizofrenije, od kojih je uz etiri od njih, mogla biti i moja mala fotografija. to sam vie itala, to sam vie prouavala i to sam vie shvaala, postajalo je sve oitije: bila sam luda. Previe luda da bih poduavala djecu. Uzviena tristogodinja "ostavtina vidovitosti" u mojoj obitelji vjerojatno je, zapravo u stvarnosti duga, tragina nasljedna ludost. A to se tie te Francine koju nitko nije mogao uti, osim mene, kako sam mogla biti tako glupa? Ona nije bila duhovna savjetnica. Nije ak bila stvarna. Ona je oito samo moja alternativna linost, tuna, izmiljena krhotina u mojem jadnom genetiki poremeenom umu.

Meni je to zvualo kao dobra, vrsta logika i osjeala sam se goto vo samozadovoljno kada sam to najavila u svom pozdravnom govoru tom simptomu moje demencije, koji sam toliko mnogo godina poz navala kao Francine. Ona je sluala s uobiajenom strpljivou, nije se svaala sa mnom, nijedanput se nije pokuala braniti. Ali, zamolila me da udovoljim jednoj njezinoj maloj demonstraciji prije nego to je zauvijek proglasim nestvarnom: prvi put od kad sam je upoznala ona e se materijalizirati. Bila je no. Padala je kia. Moji majka, otac i sestra bili su sa mnom, izvan sebe od uzbuenja zbog mogunosti da e vidjeti enu o kojoj sam brbljala sve ove godine. A ja sam osjeala kombinaciju stra ha, uznemirenosti i ravnodunosti jer se nita nee dogoditi pa e se nedvojbeno dokazati da sam stvarno luda. Na njezin zahtjev priguili smo svjetla kako ne bi otetila oi na svojem prvom fizikom putova nju u ovu dimenziju nakon nekoliko stoljea, barem je tako rekla. A onda smo ekali. Ali, ne dugo. Pokraj mene je bila sjedalica za ljuljanje. Polako, s nijemom gracioznou, nabori svijetloplave haljine dobivali su oblik, padajui sa sjedalice na pod. Zatim se ukazala ruka, koja je leala u krilu meke haljine, s dugim i tankim prstima. Moj je otac uzbueno izlanuo: "Neka nitko ne govori dok ona ne ode, tako emo znati da nismo utjecali jedni na druge u onome to smo vidjeli!" Nema problema! Majka i Sharon bile su prezauzete hvatanjem zraka u strahopotovanju da bi ita konkretno izrekle. Ostatak ruke polagano se pojavio s glatkom, maslinastom koom, a zatim naslonjena na nju duga pletenica guste crne kose. To je za mene bilo dosta. Dok je moja obitelj nastavljala gledati potpuno oparana, ja sam se okrenula i vie je nisam pogledala.

Dr. John Renick, psihijatar koji je postao jedan od mojih najdraih uitelja i uzdanika, bio je iznenaen kad sam mu sljedei dan ispriala kako sam reagirala na Francinino prvo pojavljivanje. Mislio je kako bih ja trebala biti oduevljena. "Sve vrijeme sam znao da si ti previe sna no i dobro integrirana da bi imala bilo kakve ozbiljne psihike prob leme, a kamoli shizofreniju", rekao mi je. "Ali, ti i tvoja obitelj vidjeli ste Francine vlastitim oima. Ona je stvarna, to znai da si ti savreno zdrava. Zato si se okrenula od nje?" Ne plaem esto, ali se sjeam da sam osjetila suze na obrazima, "Zato to moram ivjeti u ovom svijetu, dr. Renick. Vidim i ujem toliko toga to obini ljudi ne moraju trpjeti. Ne elim biti 'prolupala' luakinja, elim biti uiteljica. Dovoljno sam aava. Ne mogu si dopustiti da postanem jo aavija." Nasmijeio se, pogledao me u oi i rekao: "Kako savreno razum no reeno." Konano sam uzvratila osmijehom. Jo uvijek uvam nje govu pismenu dijagnozu: "Normalna, ali ima paranormalne sposob nosti?" ak i s upitnikom to mi je puno znailo, jer je dolo od veoma uglednog psihijatra i barem kao vidovita nikada vie nisam preispiti vala svoje duevno zdravlje. Usput, kada je Francine nestala te noi i kada je obitelj usporeivala svoje biljeke, pokazalo se da su njih troje vidjeli isti entitet, sve do najsit nije pojedinosti. I iako sam u to vrijeme odbijala to priznati, dio mene bio je bijesan to sam to propustila. to kaete na tu predvidljivost? Takoer, od dana kada je roena moja unuka Angelija, znala sam da je ona vjerojatno najsnanije nadarena vidovnjakinja to ju je ova obitelj ikada proizvela pa me nije iznenadilo kada je kao etverogodinjakinja uetala u moju kupaonicu i rekla: "Bagdah (njezin nadimak za mene), tko je ta crna gospoa koja te stalno prati?" Ipak, uvijek se iznenadim koliko me mnogo "normalne" publike nakon predavanja i pojavljivanja na televiziji pita zato nisam predstavila visoku, crnokosu enu koja je na pozornici stajala iza mene.

Sada kada sam potpuno prihvatila Francine, riskirajui da me smatra nezahvalnom, poela sam se aliti na njezin visok glas, slian glasanju vjeverice i pitala je ne bi li mogla pronai laganiju, niu oktavu i manje iritantan nain komuniciranja. Ponovila mi je da ne moe kontrolirati iskrivljenje svojega glasa dok putuje iz svoje dimenzi je u moju, ali je prvi put predloila alternativu: kad bih ja pala u trans, ona bi mogla govoriti preko mene koristei se mojim glasom. Ne bih bila svjesna niega to se govori tijekom transa, ali bih ga mogla snimati i poslije posluati to god je eljela rei. Moj odgovor je bio manje pristojna verzija izraza "nema anse". Nisam eljela sudjelovati u tome. Pustiti duhovnu savjetnicu da povremeno posudi moje glasnice teko da je bilo u skladu s mojom odlukom da jednom nogom budem vrsto u racionalnom svijetu. Ona me uvjeravala da pri padanju u trans nema rizika, da bi to moglo znat no pomoi te da se nikada ne bih nala u situaciji da se ne mogu vrati ti i ponovno preuzeti kontrolu. Nije mi bilo stalo. Odgovor je jo uvijek bio negativan. Poticala me da pokuam pasti u trans ako se za to ukae prilika, kako bih stekla to iskustvo, ali uvijek bih je prekinula i zavrila itav razgovor. No, dogodilo se nakon nekoliko dana na satu hipnoze koji je drao dr. Royal. Moja prijateljica Mary Margaret, koju sam znala od vrtia bila je sa mnom. Sjeam se kako su mi "odbrojavali" kao i obino. Sljedee ega se sjeam jest vraanje u svijest. S obzirom da sam ja poprilino gipka, to je bilo posebno nezgrapno buenje. J o sam uvi jek sjedila na svojoj sjedalici, ali sam bila presavijena s vrhom glave na podu meu stopalima. Svi su u sobi zurili u mene. Nesigurna i vrlo zbunjena uspravila sam se i pitala to se dogodilo. Svi, ukljuujui dr. Royala uzbueno su govorili upadajui jedan drugome u rije. Uhvatila sam izraze kao: "Trebala si se samo uti...!" i "Toliko mnogo informacija...!" te "Odakle je sve to dolo?!" i neto to je posebno privuklo moju pozornost: "inilo se kao da si netko

drugi." Konano se Mary Margaret jako pribliila mojem uhu i diskret no objavila: "Francine je bila ovdje. Govorila je kroz tebe." Uporno sam tvrdila da to mora biti zabuna. Ali, Mary Margaret bila je bliska prijateljica koja me dobro poznavala i o Francine je sluala godinama. Ne samo da se Francine predstavila razredu dok sam ja bila "odsutna". Nain govora, ritam, terminologija sve to je izalo iz mojih usta i mojim glasom, bilo je toliko dramatino razliito od onoga za to je Mary Margaret znala da sam "ja", tako da u njezinoj ili bilo ijoj drugoj glavi nije postojala sumnja da me Francine, kada sam dobrovoljno skliznula u hipnotiki trans, nekako zamijenila i zauzela moje mjesto. Usput reeno, ona im se svidjela i nadali su se da e se ubrzo vratiti. Bila sam bijesna. Suoila sam se s Francine te veeri i traila da mi objasni zato me izdala. Strpljivo me podsjetila kako me upozorila da e vrebati priliku kako bi se "kanalizirala" kroz mene, a hipnotiki trans koji je iskoristila da to postigne bio je dobrovoljan. Zapravo nije mi lagala niti je ula u moje tijelo protiv moje volje. Samo je htjela pokazati koliko je kanaliziranje za mene sigurno te da se uvijek mogu i hou vratiti. To je najbolji nain da joj pomognem pri komuniciranju s drugima. Nikada Francine nisam pobijedila argumentima, pa ni taj put. Uvjerila me da pokuamo provoditi kanaliziranje i dala mi je nekoliko vrstih obeanja: nikad me vie nee tako iznenaditi, nikada se vie neu morati brinuti da u stajati u predavaonici ili ispred klijenta ili publike i opet bez upozorenja "skakati" od mene do Francine pa pono vo natrag do mene. Nikada nee rei nita drugo nego istinu niti e povrijediti mene ili bilo koga drugog. I to je bilo najvanije, upotrijebit e moj glas samo kako bi ljude uila o Onoj Strani i vjenoj, bezuvjet noj ljubavi Boga. Ako ikada budem imala ikakav razlog da povjerujem kako je prekrila jedno od tih obeanja, moi u odmah prekinuli kanaliziranje te ponovno uti njen glas.

To je bilo prije etrdeset etiri godine i ona je odrala sva obeanja. Kada govori kroz mene, to je uvijek s mojim doputenjem, a to je bilo od neizmjerne pomoi mnogim ljudima. Uznemiruje me to tek posli je mogu uti to ona govori, ali imam tisue traka s njezinim predava njima i slaem se da, osim to govori kroz moja usta, ona ni priblino ne zvui kao ja. Njezin je nain govora vrlo spor i promiljen, u usporedbi s mojim njezino znanje i rjenik daleko premauje moj i ona nikada nijednu rije ne kae u ali (za razliku od mene, kao to moete vidjeti, budimo iskreni). Nikada ne uzimam njezine informacije zdravo za gotovo, to nju frustrira, ali nikada me ne iznevjeri jer to vie istraujem i prouavam nastojei barem jedanput dokazati kako ona grijei, to vie otkrivam da je ozbiljno mislila kada je rekla da nikada nee rei nita manje od istine. Moj vidoviti sin Christopher ne pada u trans, ali razumije proces i naputa sobu kada Francine preuzme kontrolu. On je voli i potuje, ali ga jednostavno ivcira kad me vidi tako oito odsutnu dok moje tijelo jo ondje sjedi. To me dovodi do jo jednog detalja o Francine: ona mi nikada ne pomae u mojim podukama, televizijskim nastupima i pre davanjima. Iskreno, voljela bih da to ini. Voljela bih da mogu svaliti krivnju na nju kada pogrijeim. Ali, nikada se ne morate pitati govorite li sa mnom ili s Francine. Ako me ne poznajete dovoljno da biste uoili razliku, moete potpuno vjerovati da se ona nikada ne pojavljuje nenajavjeno. Imala sam devetnaest godina kada sam prigrlila Francine kao dio svojeg ivota, diplomirala sam na koledu i postala gotovo iz zabave prava hipnotiarka. Mislila sam da bi to moglo koristiti ljudima da prestanu puiti i da smrave. Nisam niti sanjala da e me taj posao dovesti do najneobinijih iskustava u ivotu, irom mi otvoriti vrata One Strane i zatim u meni ojaati vjeru i hrabrost da proem kroz njih.

REGRESIVNA HIPNOZA I ONA STRANA

Moj prvi brak unato svih nedostataka, blagoslovio me sinom Paulom i preseljenjem sa Srednjeg zapada u sjevernu Kaliforniju. Tamo sam poela raditi na profesionalnim itanjima, padala sam u trans za Francinine pouke pred brojnom, ushienom publikom i radila sam magistarski rad na Sveuilitu San Francisco. Na sveuilitu sam upoznala Boba Williamsa, mojeg instruktora kreativnog pisanja iji je utjecaj na moj ivot bio predubok da bi ga se moglo izmjeriti. Znali smo dugo u no razgovarati o slikama tarota u "Ulliksu" Jamesa Joycea, metafizici i neizbjeno o paranormalnom. Jednog dana iznenadio je mene i moje kolege najavljujui: "Gospoa Dufresne (moje vjenano prezime) e nam sada demonstrirati svoje vidovite sposobnosti... bilo kome od vas tko se eli dobrovoljno prija viti." Bilo je pedeset studenata i svi su se prijavili. Zahvaljujui usmenoj predaji, nikada mi nije nedostajalo klijenata. Jednog drugog dana odveo me u malu knjiaru i pokazao knjige vidovitog iscjelitelja Edgara Caycea, teozofkinje madame Helene Blavatsky, filozofa Jean-Paula Sartrea i Bertranda Russella i brojnih drugih "kao to si ti" autora i rekao da je moj sljedei zadatak da ih sve proitam. No, ve sam ih bila proitala. On se nasmijao i rekao: "Onda ih proitaj ponovno, ali ovaj put poduzmi neto. Prouavaj! Poduavaj! Istrauj nove granice. Premai svoj doseg i njihov. Pokreni istraivaki centar kako bi privukla vie ljudi i proirila glas. Ako dopusti, tvoj rad moe postati vaniji ak od radova tih autora." Bob i ja smo se voljeli, pa sam uoila nedostatak objektivnosti jer me usporeivao s velikim Edgarom Cayceom i drugima. Njegov je odgovor bio jednostavan: "Vjerujem u tebe. Jednostavno uini to. Ja u ti pomoi". Nikada nije dobio priliku. Zanemarivi moj predosjeaj da se nee vratiti iv, otputovao je u Australiju. Vratio se u lijesu od borovine.

Nema dana u ovih dvadeset pet godina da mi nije nedostajao, da ga nisam voljela i zahvaljivala mu. Nedugo nakon Bobove smrti, s nekoliko kolega otila sam na predavanje vidovnjaka, vrlo poznatog u to vrijeme. Neu spominjati njegovo ime jer je jo iv. Ali, to sam due sjedila u publici, postajala sam sve bjesnija i nemirnija. Do kraja predavanja toliko sam se vrpolji la da su moji prijatelji zaprijetili da e me zavezati za stolicu. Nakon toga smo otili na veeru, gdje su moji prijatelji zahtijevali da im objasnim svoje ponaanje. Eksplodirala sam. "Rei u vam u emu je moj problem. Polovica podataka koje smo uli samo je djelomice istinita, a druga je polovica jednostavno pogrena. To nije moje miljenje, to je injenica. Lagali su svim ovim ljudima koji su veeras doli traei istinite odgovore na neka, za njih vrlo vana pitanja." Prijatelj koji je sjedio do mene rekao je: "U redu, ali to e ti poduzeti u vezi s tim?" Pogledala sam ga i jasno vidjela i ula Boba Williamsa kao da je sjedio pokraj mene, gdje je vjerojatno i bio. Odjedanput sam tono znala to u poduzeti. To je bio poetak Fundacije za psiholoka istraivanja Nirvana. Osnovala sam je 1974. godine u sjeanje na Boba s dva primarna cilja: poduavati razvoj vidovnjatva te istraivati i dokazati opstanak due nakon smrti. Fundaciju Nirvana registrirala sam u Kaliforniji kao neprofitnu organizaciju. Zatim sam u mjesnim novinama oglasila da dajem satove iz vidovnjatva. Javilo se dvadeset dvoje polaznika, koji su se ugurali u moju malenu dnevnu sobu, tog prvog utorka naveer. Te su dvadeset dvije osobe obavijestile druge dvadeset dvije osobe koje su to prenijeli na jo dvadeset i dvije osobe i uskoro nisam imala drugog izbora, nego da nekako pribavim dovoljno novca da iznajmim ured u koji mogu primiti mnotvo koje se poveavalo.

Moji roditelji i sestra do tada su se ve preselili u Kalifomiju pa sam odmah zaposlila tatu i Sharon kao dio osoblja od sedam ljudi i zajedno smo se trudili od Fundacije za psiholoka istraivanja Nirvana napra vimo hvalevrijedan humanitarni pothvat. Svaki sam dan itala i svake sam veeri, izmeu Francininih predavanja, poduavala i usto pokuavala biti paljiva majka dvojici mojih malih sinova. Osim svega, ali nikako i manje vano, nastavila sam studij hipnoze, diplomirala sam i prikupila dovoljno sati kako bih zasluila stupanj "majstora hip noze". Imala sam dozvolu da poduavam i dajem diplome drugim hipnotizerima, a neki lanovi mojega osoblja pokazali su se znatieljni i nadareni uenici. Poela sam istraivati svoju znatielju o regresivnoj hipnozi s namjerom da svoje klijente vratim do trenutka njihovog roenja, tj. dolaska na ovaj svijet. Da budem iskrena, ideja o ivotima prije ovog nije predstavljala problem za mene. Mije se radilo o vjerovanju ili nevjerovanju u reinkarnacjiu. Jednostavno, mnogo toga mi je u tom trenu bilo vanije od reinkarnacije. Jednostavno reeno, bila sam zateena onim to se dogodilo tijekom hipnotike seanse jednog tmurnog popodneva, nedugo nakon to je osnovana Fundacija Nirvana. Izvodila sam hipnoterapiju za mravljenje na novom klijentu i odjednom se uinilo da gubi pamet. Prvo je, u sadanjem vremenu, govorio o svojem ivotu u Egiptu, gdje je bio graditelj piramida. Spomenuo je i zadivljujue pojedinosti o protugravitacijskim spravama, toliko fantastine da ih nisam mogla pratiti. U sljedeem je trenutku poeo dugi monolog, koji je zvuao kao beskrajan niz besmislenih slogova. Mislila sam da proivljava psihotinu epizodu i znala sam da bi za njega moglo biti opasno ako ga prekinem, pa sam sluala i pokuavala izgledati smireno dok sam ga u sebi preklinjala da ne postane nasilan. Ali, ba kao to je odjedamput poludio, tako se naglo i vratio u normalno stanje, ponovno je bio svoj, ugodan, govorio je tiho kao da se prethodnih pola sata nita nije dogodilo.

S njegovim doputenjem poslala sam snimku te seanse svojem prijatelju, profesoru na Stanfordu i zatraila njegovu objektivnu proc jenu. Ako je ovaj pacijent trebao psihijatrijsku pomo, bila sam sprem na jadnog ovjeka tamo uputiti. No, ako sam upravo imala iskustvo "Bridey Murphy", eljela sam imati svjedoka. Godine 1952. hipnotizer Morey Bernstein snimio je nekoliko sesija sa enom koja se zvala Virginia Tighe i koja se pod hipnozom identifi cirala kao Bridey Murphy, Irkinja koja je ivjela u devetnaestom stolje u. Kao i Bridey Murphy, Virginia Tighe govorila je irskim provincij skim naglaskom, pjevala irske pjesme i priala pojedinosti o svojem ivotu u Corku prije sto godina. Bernsteinova knjiga The Search for Bridey Murphy (Potraga za Bridey Murphy) postala je uspjenica, a snimke tih sesija prevedene su na dvanaestak jezika. Zadivila me priom o Bridey Murphy, ali nisam bila sigurna vjerujem li toj prii ili ne. Tri dana nakon to sam predala snimku na Stanfordu moj je telefon zazvonio i glas sa druge strane je rekao:"Odakle si dobila snimku?", nikada nisam ula svojeg prijatelja profesora tako uzbuenog. Odgovorila sam pitanjem: "Zato te to zanima?". ini se da je on u ta tri dana prouio i istraio snimku, te je preslu ao s kolegama koji su takoer donijeli zakljuak koji nas je sve zaprepastio: navodni "besmisleni slogovi" mojega klijenta bili su zapravo nepoznati asirski dijalekt iz sedmog stoljea prije Krista, kojim je teno znao govoriti svaki graditelj piramida. Kako bismo bili temeljiti, slubeno sam nazvala svojeg klijenta i pitala: "Govorite li vi staroasirski?" Mislim da je na kraju razgovora on propitivao moj zdrav razum, kao to sam ja propitivala njegov neko liko dana prije. To me iskustvo prisililo da proirim svoju "samo ovaj ivotni vijek" regresivnu hipnozu na bilo koji od prolih ivota koji se sluajno

pojave, iako nikada ne krim glavno pravilo da ne usmjeravam osobe pod hipnozom na bilo koji nain. Pripremila sam se na to da je pojava prolih ivota rijetka. Ali, nije. Nimalo. Klijent za klijentom, a na kraju ih je bilo na tisue, nakon to sam ih blago vodila kroz njihovo roenje na ovaj svijet, poeli bi vrlo detaljno priati o svojem ivotu ili ivoti ma prije ovoga. I svaki put iznova, bez iznimke, osoblje Fundacije Nirvana istraivalo je te pojedinosti obino kroz neprocjenjiv, opsean arhiv San Bruno. I pokazalo se, na primjer, da je postojala ena Selena Franklin, koja je 1843. godine ivjela u Peoriji, lllinoisu s dvije keri Margaret i Marion, i muem Willyjem, koji je bio poljoprivrednik. Zabiljeili smo sve regresije u proli ivot koje smo mogli potvrditi, a tisue potvrda jo uvijek uvam u svojem uredu. Najugodniji i potpuno neoekivan rezultat regresivne hipnoze bio je njezin nevjerojatan iscjelitelj ski potencijal. Klijenti s neobjanjivim lobijama i kroninim bolestima ostvarili su znatna poboljanja, a mnogi su potpuno izlijeeni kad smo otkrili stvarne korijene problema, zakopane u podsvjesnim sjeanjima prethodne inkarnacije, koji su samo ekali da budu razotkriveni i osloboeni. To je otkrie jo vie potaknulo moja istraivanja. Iskreno reeno, ako reinkarnacija ili ak irafa s ruiastim tokama poboljavaju fiziko i emocionalno zdrav lje ljudi, elim o tome nauiti sve to se moe. Neprestano sam raspravljala o ovim dogaajima s nekoliko kolega, meu kojima je bio i dr. Bill Yabroff, profesor psihologije na Sveuilitu u Santa Clari. On je, kao i ja, bio neumorni istraiva i skeptik bez pre drasuda kad se radilo o prolim ivotima. Bez obzira na to kakvu bih mu snimku, priu ili teoriju donijela, nikada nije rekao:"To je smijeno". Uvijek je bio zainteresiran i govorio je: "Hajdemo to provje riti!" Vjeno sam mu zahvalna. Uistinu vjeno. Na neki nain, nisam bila prisutna tijekom jednog od Bilovih najneobinijih pokuaja "provjere". Jako ga je zanimala Francine i bio je nazoan na nekoliko njenih predavanja o teologiji i Onoj Strani, a

jednog me dana pitao jesam li voljna pasti u trans kako bi je mogao testirati. I sama sam stalno osporavala i iskuavala Francine pa sam prihvatila zamisao o "outsajderu" za kojeg sam znala da je potuje i kojem sam vjerovala, a koji bi iskuao njezinu vjerodostojnost. Ne rekavi mi to namjerava, Bill je te veeri zasjedao s Francine u mojem uredu. Donio je popis s imenima dvadeset bivih pacijenata, sada ve pokojnih, nasumce izabranih iz stotina njegovih dosjea i do sjea njegovih kolega. itao je imena jedno za drugim, nita vie, i traio da Francine identificira uzrok smrti svakog pacijenta. Njegova je teorija bila da bi Francine, ako stvarno govori s One Strane, trebala imati pristup informacijama i dobiti ih od tih umrlih ljudi. Ali, ako je bila varalica, ona bi tek pogaala o tome kako su umrli i vrlo bi loe prola na testu. Francine je tono i potanko znala uzrok smrti devetnaest pacijena ta, od njih dvadeset. Nije stala kod jednostavnog "metak iz revolvera" ili ak "metak u glavu". Rekla bi "samoubojstvo, rana od metka na desnoj sljepoonici s izlaznom ranom ispod lijevog uha". Bill je bio zapanjen. Vjerojatnost da pogodi devetnaest od dvadeset specifinih uzroka smrti gotovo da su bili jednaki nuli. I vrlo je lako iskljuio mogunost da je nekako uspjela proitati to on misli. Oprezno je izbjegavao ak baciti pogled na uzrok smrti kada je sastavljao popis imena, tako da u glavi nije imao informaciju koju bi ona mogla proitati. Ni podsvjesno joj nije mogao dati odgovore koje nije znao. Dvadeseti uzrok smrti, onaj koji je Francine "promaila", bilo je predoziranje. Rekla je da su bile u pitanju tri tvari. U poetnom obdukcijskom izvjetaju pisalo je da se radilo o dvije. Previe znatie ljan da bi propustio doznati o emu se zapravo radi, Bill je nazvao obitelj pokojnika. Na njegovo iznenaenje zahtijevali su drugu obduk ciju, koja je identificirala tri, a ne dvije tvari koje su pomijeane okonale ivot njihovog blinjeg.

Bill jama, Molila da ga

je esto prepriavao ovaj sluaj na predavanjima i konferenci i uvijek bi na kraju rekao: "Sylvia je napravila kvalitetan skok." sam ga vie puta da za to zaslunom smatra Francine, ali nika nisam uspjela uvjeriti.

Nekoliko prijatelja psihijatara, psihologa i lijenika istraivalo je u to vrijeme podruje reinkarnacije, tako da smo redovito kontaktirali. Napokon smo jedan vikend okupili da raspravimo o toj temi u prosto riji, u kojoj nije bilo mjesta za sjedenje. U prvi mah mi se uinilo da ondje ne pripadam. Pozvana i pozdravljena, gotovo sam osjeala da smo trebali biti predstavljeni kao "Pet sjajnih, vanih lijenika... i Sylvia". Ali, imala sam previe snimaka potvrenih regresija u proli ivot i previe povjerenja u valjanost svojega rada da bih dugo ostala nesigurna. Prije nego to smo poeli raspravljati, postavili smo mogunost da izvedemo spontanu regresiju u proli ivot na dobrovoljcu iz publike. Moji su kolege oklijevali, no ja sam kao i uvijek mislila da moe us pjeti, a ako ne uspije, nita strano. Neemo znati dok ne probamo. Javilo se nekoliko pojedinaca i ja sam izabrala privlanog, dobro odjevenog mladia koji je odavao dojam da ba ne vjeruje u blebeta nje o reinkarnaciji, ali je bio dovoljno strpljiv da nastavi sluati zbog male mogunosti da moda imamo pravo. Prije nego to sam ga poela hipnotizirati, pitala sam ga ima li bilo kakav fiziki ili emocionalni zdravstveni problem ili bilo kakve fobije koje su ga muile. Spomenuo je kronino bolno desno stopalo koje lijenici, ini se, nisu mogli izlijeiti. A to se tie nesigurnosti, priznao je da se boji kako e ga ljudi uvijek doivljavati kao nedoraslog i smi jati mu se iza lea, bez obzira na to koliko je uspjean postao ili koliko se naporno trudio da ga vole. Bio je dobar primatelj. Voljan, ali ne potpuno preputen suradnji, lako da ga je bilo lako hipnotizirati. Polako sam ga vodila kroz regre-

siju da publici pokaem kroz koje se faze ona ostvaruje, kako bi njemu bilo ugodno, te da dokaem da ga ne navodim te da sve informacije dolaze od njega, ne od mene. Strpljivo smo prolazili unatrag kroz ovaj ivot, do njegova roenja, do trenutka njegova zaea, do njegove smrti u ivotu prije ovoga. I onda smo svi gledali, kako se bez mojega znaka, njegovo desno stopalo zaokrenulo prema unutra kao da je deformirano, a njegovo se itavo dranje promijenilo od uglaenog samopouzdanja u srameljivu, tunu, zatitniku sjenu. Pitala sam ga koji je datum danas. Rekao mi je datum u 1821. godi ni, to je bilo prije 154 godine. Predstavio se tadanjim svojim imenom i mislio je da se nalazimo u gradiu u Virginiji umjesto u gradu u sjevernoj Kaliforniji. Njegov je kratki ivot bio nesretan. Roen s deformiranim desnim stopalom, bio je neugodan teret roditeljima, usamljen i predmet izrugivanja meu kolskim kolegama. Nikada se u ivotu nisam sluila "lanjacima" niti sudjelovala u prijevarama. Nikada ne bih krivotvorila svoju vjerodostojnost, svoju karijeru i ivotno djelo zbog jeftinog trika. No ak i da sam htjela nisam mogla niti unajmiti nekoga tko bi bolje pokazao koliku mo proli i voti imaju nad naim sadanjim ivotima. Kroz ono to sam nazvala stanina sjeanja, mi prenosimo razliite vrste strahova i boli iz jednog ivota u drugi, a njihov pravi izvor doputa naoj dui da ih se oslobo di jedanput zauvijek. Taj me ovijek nekoliko mjeseci poslije izvijestio da nikada vie nije osjetio nimalo nelagode u svojem stopalu i nikada se vie nije bojao da e biti ismijan. ak bi i najskeptiniji znanstvenici bili budale kada ne bi prihvatili rezultate pokusa koji su potvreni tisuu puta. A za mene se moe rei sve, samo ne da sam budala. Bila sam svjedok kristalno jasnih sjea nja tisua klijenata na prole ivote, a to to sam zatim bila u

mogunosti potvrditi te prole ivote uvjerilo me da je Francine sve vrijeme imala pravo, kao i uvijek: reinkarnacija je Boji logian, njean, milostiv plan za vjeno putovanje naih dua. Nisam eljela samo jednostavno vjerovati u to, jer sam imala i previe dokaza da ne vjerujem u to. A budui da sam dokazala kako su ta sjeanja iz prolih ivota tona, nisam mogla sumnjati u sve te regresije sjeanja, koja su bila gotovo identina kod svih klijenta; bila su to radosna sjeanja o vremenu izmeu smrti u njihovu prolom ivotu i roenju u ovom, o ivotu na Onoj Strani. Provela sam tisue klijenata kroz regresiju, sa svih kontinenata, svih rasa, kultura i religija od metodista preko budista, idova, muslimana, taoista, intoista i u svim sluajevima - ba svim sluajevima - detalji o iskustvu smrti i Onoj Strani nikada se nisu znatno razlikovali. Jedina nedosljednost koju sam pronala jest da su neki ljudi uli glazbu im su stigli Doma dok su je drugi uli tek poslije. No, to ne moemo smatrati vanim. Dokazi da smo na ovaj svijet svi doli s istoga mjes ta i da emo se na to mjesto vratiti kada se ovaj ivot zavri, bili su i jesu nepregledni. Podjele i predrasude s kojima se susreemo na zemlji posve su ljudski proizvod koji na onoj strani izgledaju i ine n a m se smjene same po sebi. Osim grae iz arhiva San Bruno, posjedu jem i druge objektivne izvore kojima mogu potvrditi sjeanja iz prolih ivota svojih klijenata o ivotu na Onoj Strani: Imam Francine, koja ivi na Onoj Strani i neumorno je opisuje i odgovara na pitanja o njoj od moje sedme godine. Imam vlastito iskustvo klinike smrti koje u opisati u III. poglavlju, te svoje odlaske na Onu Stranu kroz astralna putovanja kada se duh odvaja od tijela i odlazi samostalno istraivati. Imam iskustvo klinike smrti koje su brojni klijenti podijelili sa mnom.

 Imam prie o astralnim putovanjima na Onu Stranu tisua klijena ta, od kojih mnogi nisu imali pojma to im se dogodilo i oklijevali su mi opisati svoja iskustva iz straha da u pomisliti da su ludi. Imam nepresuno blago pojedinosti o astralnim putovanjima na Onu Stranu, koje su mi prepriali neki od najvjerodostojnijih i naj draih ljudi u mojem ivotu, od bake Ade preko mojega sina Christophera i unuke Angelije do lanova mojeg osoblja i sveeni ka moje crkve Novus Spiritus; prekrasni crtei nekih od njih o mjes tu koje su Doma posjetili i istraili, bit e objavljeni poslije na strani cama ove knjige. Vjerojatno najdramatinije od svega, ak vie od Francine, imam audiosnimku One Strane. Nisam sigurna bih li u to i sama povjero vala da nisam bila prisutna dogaaju. Bilo je to prije dvadeset godina. Izvodila sam regresivnu hipnozu na Susan, etrdesetogodinjakinji. Kasetofon je bio upaljen, kao i uvijek. Nalazila se izmeu ovog i svojeg prethodnoga ivota na Onoj Strani i opisivala je prekrasnu zgradu s kupolom i redovima polica sa svicima pergamenta koje su izgledale kao da vode u vjenost. Kao to ete proitati u kasnijim poglavljima, ta mi je zgrada bila poznata pa sam je odmah prepoznala kao velianstvenu Dvoranu spisa. Nikad, ni prije ni poslije te seanse to mi se vie nije dogodilo. Ali, to je dublje tonula i to su detaljniji postajali njezini opisi, sve sam vie shvaala da sam postajala vie od objektivnog promatraa Susaninog putovanja do Dvorane spisa. Zapravo, bila sam tamo uz nju. Meutim, iako sam bila potresena i uzbuena, uspjela sam se suzdrati da ne progovorim ni rije, kada mi je to postalo jasno, kako je ne bih navodi la niti utjecala na nju na bilo koji nain. Kako se pokazalo, nita nisam niti trebala rei. "Ti si ovdje sa mnom", objavila je iznenaeno. I dalje sam utjela.

Nastavila nas je obje voditi kroz Dvoranu spisa naglas detaljno opisujui to sam i ja u tiini vidjela, sve dok nismo doli do jo jednog reda sa svicima, gdje sam ugledala prelijepu tamnokosu enu u dugoj, plavoj, pamunoj haljini koja nam se pribliavala. Znala sam da je ona Susanina duhovna savjetnica, a i to da se zove Rachel. Ponovno nisam rekla ni rije. I ponovno nisam to niti trebala. Susan je rekla: "Netko je s nama." Zvuala sam mnogo mirnije nego to sam se osjeala dok sam jednostavno pitala: "Tko je to?" "ena", odgovorila je. "Ima crnu kosu. Ne znam zato, ali imam osjeaj da je ona moja duhovna savjetnica." U tom trenutku Rachel nas je vidjela i viknula: "Susan!" Prije nego to sam mogla reagirati, Susan je rekla bez daha: "Jesi li ula?" "ula to?", sada je moje srce ve lupalo. "Rekla je moje ime", odgovorila je sa strahopotovanjem. Ali, to se nije moglo usporediti sa strahopotovanjem koje smo obje osjetile dok smo presluavale snimku te seanse. U trenutku koji sam upravo opisala, ule smo moj glas: "Tko je to?" Zatim Susanin glas. "ena. Ima crnu kosu. Ne znam zato, ali imam osjeaj da je ona moja duhovna savjetnica." I, zatim, trei glas na snimci jasan koliko Susanin i moj, koji kae: "Susan!" I danas je imam kao i mnoge druge snimke, na kojima nas u ovoj dimenziji zazivaju glasovi s One Strane elei da ih primijetimo i dopustimo da poslue kao apsolutni dokaz vjenosti naih dua. Neki uskogrudni sumnjiavci tvrde da su iskustva klinike smrti i One Strane uzrokovana halucinacijama koje izaziva nedostatak kisika.

Madam se da e stupiti sa mnom u vezu i objasniti mi kako sam tisuama i tisuama klijenata, mojem osoblju i mojim sveenicima, mome sinu i mojoj unuci uspjela uskratiti kisik, a da oni to nisu primijetili niti su se alili zbog toga. Drugi pak pokuavaju svoju sumnju objasniti vjerom, to me je uvi jek udilo. Veina velikih svjetskih religija prihvaa koncepciju da nae due preivljavaju smrt. Pa, zato je onda pomisao da moemo komuni cirati s tim duama, i da zapravo to inimo, tako neobina? Upravo je moja rastua strast za religijom i duhovnou potvrdila ono u to sam vjerovala oduvijek i zauvijek.

Drugo

poglavlje

Religija i Ona Strana: jo pitanja, jo odgovora

Moda ste pomislili da je luteransko-episkopalno-idovsko-katolika djevojka morala okrenuti lea velikom dijelu svoje vjerske poduke kako bi se posve uvjerila u postojanje reinkarnacije i One Strane. No, to nije tako. Bio je to proces prihvaanja i prouavanja, neiscrpnog istraivanja, nakon ega sam se nastavila duhovno razvijati do toke u kojoj je moj odnos s Bogom nepokolebljiv, neprobojan temelj na kojem se gradi sve ostalo u mojem ivotu. Katolicizam i ja upoznali smo se kada sam imala pet godina. To upoznavanje nije bilo inspirirano religijom nego disciplinom. Nisam bila neposluno niti destruktivno dijete, ali bila sam dijete za koje se taktino kae "pune ruke posla", pa je baka Ada mislila da bi redovnice Katolike kole u naoj ulici moda mogle pomoi obuzdati ono na to jo uvijek vie volim misliti kao na svoju "mladenaku razigranost". Od poetka sam se izdvajala meu kolskim kolegicama, i to vei nom u svoju korist. Testirali su me prije kole i s pet godina smjestili u drugi razred umjesto u vrti. Takoer sam, u manjoj mjeri, u naem susjedstvu dola na zao glas kao udna djevojica koja "zna stvari". A ono to je za asne bilo najuzbudljivije jest da sam, poto sam dolazila iz protestantsko-idovske kue, bila prvorazredan materijal za preobraanje. Udovoljavali su mi i davali posebne poasti; primjerice ila sam na elu procesije i stavljala svibanjsku krunu na Bogorodicu.

Sva je ta pozornost bila usmjerena prema tome da me pridobiju. Postala sam toliko oarana da sam uvjerila baku Adu, a s vremenom i cijelu svoju obitelj da me krste u katolikoj crkvi prije nego zavrim kolu. Postoji i uvijek e postojati mnogo toga to volim u katolicizmu. Divila sam se redovnicama i njihovoj dubokoj posveenosti Bogu. Pronala sam udo i utjehu u svetom, predivnom misticizmu rituala. Baka Ada mi je oduvijek priala o anelima, a redovnice su se divile anelima. Moda sam najvie od svega imala neoekivan osjeaj pri hvaanja. Postojale su predivne prie o svecima, pa ak i o maloj djeci u dalekim mjestima, Lourdesu i Fatimi, koja su imala vizije i ula glasove. Ni kao dijete nisam teila svetosti, ali sam voljela znati da smo mi ljudi od "vizija i glasova" dobrodoli unutar ovih priguenih, asnih zidova. Ali, kako se poslije pokazalo, unutar nekih ogranienja. Jednog nam je dana sestra Mary Stephanie priala o anelu uvaru i ja sam usluno podignula svoju malu, devetogodinju ruku i rekla: "Moj je aneo upravo razgovarao sa mnom." "Pa, naravno, duo", odgovorila je da mi udovolji. "Oni razgovara ju sa svima nama". Odmahnula sam glavom. "Ne, ali ja stvarno ujem svojega. Svo vrijeme." Francinin glas me do tada ve stalno pratio. Sestra Mary Stephanie prouavala me tiho jedan trenutak i zatim me ozbiljno obavijestila da emo imati dovoljno vremena da o tome razgovaramo poslije, jer u ostati poslije kole. Nejasno sam bila svjesna da ostajanje poslije kole znai biti kanjen, ali nisam imala pojma zato. Nakon to je razred taj dan rasputen, sestra Mary Stephanie me pitala to to znai da stalno ujem svojega anela i kako zvui. Opisala sam Francinin visok cvrkutav glas i objasnila: "Ona mi govori ega se moram uvati i pria mi o Bogu".

Mery Stephanie mi je tada odrala strogo predavanje o izmiljanju pria i izazivanju nevolja. Ne samo da se nisam pokajala, nego sam se i razbjesnila. Rekla je kako nam nai aneli govore, a ja sam izazivala nevolje tako to sam priala da ujem svojega? Zato bi se aneli trudili da govore s nama ako ih mi ne trebamo uti? To bi bilo glupo. Naravno, budui da sam taj dan kasnila iz kole, ispriala sam baki Adi to se dogodilo i pitala je to sam krivo uinila. Ona je ustrim korakom izala i krenula niz ulicu te je dugo razgovarala sa sestrom Mery Stephanie. Ne znam to su tono razgovarale, ali vie me nikada i nisu grdili zato to ujem glasove. U estom smo razredu poeli uiti o paklu, Sotoni i mogunosti da budemo opsjednuti. Ova religija koja sve oprata, puna ljubavi i anela, odjednom je sadravala prave none more, i budimo poteni, moja je prva misao bila: te strahote nisu stvarne, nego su samo dio taktike zastraivanja kako bi nas natjerali da budemo dobri. Za mene nije imalo nikakvog smisla da je Bog, koji nas je stvorio i volio iz dna svojega savrenog srca, takoer, mogao biti tako hladan, okrutan i pun mrnje da bi nas osudio na vjeni pakao ako jedemo meso u petak ili ak gajimo grenu misao, bez obzira na to hoemo li prema njoj postupiti ili ne. (Naravno, sada kada je proglaeno prihvatljivim jesti meso u petak, to e biti sa svim onim duama koje su u paklu zato to su inile neto to vie nije grijeh? Kae li Bog: "Oprostite!" I onda ih ipak sve pusti u raj? To bi znailo da je Bog pogrijeio, a nikad me nitko nee moi uvjeriti da je to mogue.) Ako mi neke pojave nisu jasne, traim njihovo razjanjenje i nemilosrdno ih istraujem dok ih ne shvatim. To je istina o meni sada, a tako je bilo kad sam bila u estom razredu. Tako sam jo jedanput podignula ruku i zahtijevala da mi kau u to trebamo vjerovati, u Boga ispunjenog ljubavlju ili ovog novog, zloestog kojeg su nam ponudili? Ponovno sam ljubazno pozvana da ostanem nakon kole i ponovno je baka Ada odjurila niz ulicu na jo jedan ugodan razgovor

sa sestrama kada sam dola kui. Kao vidovita i spiritualistica, bila je sigurna da su pakao i opsjednutost vragom zemaljska djela koja nemaju nita s Bogom, a da Sotona nije nita vea prijetnja Bojoj djeci od bilo kojeg drugog zamiljenog udovita. Ali, toga dana baka Ada nije prosvjedovala zbog razlike u miljenju nego zato to sam kanjena jer sam pitala, jer sam traila odgovor. A zatim je dola ispovijed, odlazak u malenu kabinu i otkrivanje svojih grijeha sveeniku kojega nisam mogla vidjeti, samo zato da bi mi on mogao rei kako mi treba biti ao i to Bog eli od mene kako bih se iskupila. Bila sam toliko prestravljena na svojoj prvoj ispovijedi da sam zapisala sve svoje grijehe kako ih ne bih zaboravila. Sveenik je uo kako prevrem po komadiima papira i pitao me to radim. Kad sam mu rekla, ukorio me. to ako netko pronae taj popis? Zamisli samo sramotu! Bilo mi je jedanaest godina, a kao svoje grijehe zapisala sam da sam odgovarala majci i lagala da sam jedan dan dva puta oprala zube, a uinila sam to samo jedanput. J e s a m li mislila da je moje ponaanje vrijedno sveane veere? Naravno da ne. Ali, jesam li mislila da je vrijedno sramote? Teko. Ali, tada mi se sve u vezi s ispovjedi inilo neloginim. Ako je bio potreban posrednik izmeu Boga i mene, zato bih se muila moliti, kad ve taj isti nevidljivi sveenik prenosi poruke amo-tamo? A ako Bog svakog od nas voli podjednako, zato bi posvetio vie pozornosti ovom sveeniku, koji je molio oprost za mene nego to bi posvetio meni kad bih ga izravno pitala? A da ne spominjem injenicu da je, prema Francine, na snazi sveti sporazum o privatnosti kada se radi o naoj komunikaciji s Bogom. Nitko, ak ni nai duhovni savjetnici ne mogu prislukivati te "pozive". Pa, zar onda, na neki nain, neizostavno prisustvovanje ispovijedima ne znai krenje Boje i moje tajnosti? Pitanje koje me moda zbunjivalo najvie od svih jest pitanje ivota nakon smrti. Ako sam razumjela ono to su mi rekli, svakom je od nas

pruen jedan ivot na zemlji, nakon kojeg smo ili protjerani u pakao za vjenost zbog bilo kojeg prekraja, od ubojstva do upotrebe kontracepcijskih sredstava, ili nam je doputeno doi u raj, gdje emo vjenost provesti buljei u blaenu viziju, to zvui divno, ali ne ba i jako produktivno. Moj je problem bio to nijedan od ovih scenarija nije pruao objanjenje za Francine i duhove koje sam viala i ula svaki dan. Oni su bili neosporni dio moje i stvarnosti mnogih svetaca koje su katolici priznali, pa ako su svi mrtvi ljudi ili u paklu ili bulje u blaenu viziju nakon smrti, odakle su doli svi ovi duhovi oko mene? Imala sam sreu to sam naila na njenog ispovjednika, jezuitskog sveenika po imenu otac Nadeau, koji me je razumio. On me poticao da doem k njemu s pitanjima umjesto da izazivam nemir meu as nim sestrama i svojim kolegama, te da nastavim itati i istraivati kako bih zadovoljila svoju nezasitnu znatielju. Naravno, nikome nisam mislila vjerovati na rije, pa ak ni Francine, i zato je postojao samo jedan nain kako bih postigla da e ikada itko i meni povjerovati na rije: trebala sam uiti dok ne pronaem sustav vjerovanja koji bi za mene imao smisla u svim aspektima mojega ivota i dovoljno infor macija koje bi ga poduprle. Ne trebam niti rei, da sam sva ova pitanja postavila Francine i baki Adi, koje su me kroz brojne razgovore nauile da nikada ni u kojem sluaju ne omalovaavam katolicizam ili bilo koju drugu religiju. Napokon, slagala se ja ili ne s njihovim odgovorima, sve se religije svode na osnovnu poruku: volite Boga, radite dobra djela, zatim zautite i idite kui. I nijedna od njih nikada nije proglasila nijednu ideju krivom niti luckastom. Umjesto toga, uvijek su na moje pitanje odgovarale svojim pitanjem koje me do danas inspirira i motivira: "to ti misli?" Ono to sam mislila i to jo uvijek mislim jest da se Bog ne moe nositi sa svim paljivim ispitivanjima koja mi moemo ponuditi te da nedosljednosti koje su me zbunjivale dolaze od nas, a ne od njega. Bog

ima smisla. Nikada, ni trenutak, nisam u to sumnjala. Jednostavno sam trebala saznati kako. Zakljuila sam da bih zato to slijedim svoju strast mogla imati koristi i kroz studij pa sam, kad sam krenula na koled, odluila uzeti teologiju i svjetske religije kao sporedne predmete. Oduvijek sam nezasitno itala i sada sam imala savren izgovor da proitam sve religijske i duhovne knjige do kojih sam mogla doi. Probavljala sam sve od knjige Harolda Blooma "The book of J", preko serije Elaine Pagels "The Gnostic Gospels", djela moje junakinje Eileen Garret i njezinih djela "Many Voices: The Autobiography of a Medium", Carla Junga, Josepha Campbella, Edgara Cayce, uenja Bude i Muhameda, tantre, Egipatske knjige mrtvih, Bhagavada Gite, teozofskog drutva, intoizma, Rosehkreuzeri, do Talmuda i Kur'ana. Prouavala sam ivot Apolloniusa Tyana, grkog duhovnog iscjelitelja i uitelja koji je bio suvremenik Krista. Nauila sam sve to sam mogla o esenima i gnosticima, na kojima su katolici i mnoge protestantske vjerske kole temeljile toliko mnogo svojih zasada. Razmjenjivala sam misli sa sveenicima, jogijima, tibetanskim redovnicima, opaticama, protestantskim sveenicima, rabinima i uiteljima ena. Padala sam u trans za Francine i presluavala brojne snimke s njezinim predavanji ma o Bogu, teologiji i Onoj Strani. Sama sam sebi obeala da na svakom koraku puta neu biti prebrza u prihvaanju ili odbacivanju bilo koje ideologije te da u nastaviti dalje sve dok moja zbunjenost ne poklekne pred zdravim razumom i logikom. Jedno od otkria koje mi je najvie otvorilo oi bilo je da je veina velikih svjetskih religija, ukljuujui i kranstvo, dok ga nije rekonstru irao papa Konstantin u estom stoljeu, prihvatilo istinu o reinkarnaciji i vjenom krugu due izmeu ovog svijeta i One Strane. Ako je to bila istina, u Bibliji su morale postojati aluzije na to, pod pretpostavkom da papa Konstantin nije mogao kontrolirati svaki primjerak svakog prije voda i tako izbaciti sve s ime se osobno nije slagao.

Na temelju te pretpostavke, poela sam uporno i temeljito proua vati Bibliju. Svih dvadest est verzija, od kojih je moja najdraa moda Lamasov velianstveni prijevod s armejskog originala. Blago reeno promijenila mi je ivot i to sam je vie prouavala, to su jednostavni ja i manje zbunjujua postajala moja religijska i duhovna uvjerenja. Doista su ljudska bia i njihova subjektivna interpretacija Boga, a ne sam Bog ti koji su prouzroili toliko mnogo 'mozganja' meu nama. Jedna od mojih najoitijih spoznaja bila je da ako ustrajemo na tvrd nji kako vjerujemo u doslovan prijevod bilo koje verzije Biblije, mogli bismo se nai u vrlo nezgodnom poloaju. Na primjer, sigurna sam da ste kao i ja uli kako pojedini ljudi opravdavaju licemjerje, predrasude i druge oblike neprihvatljivog ponaanja rijeima: "Tako pie u Bibliji." Prvo ih treba zapitati u kojoj od dvadeset est verzija to pie, zato to znamo da je taj prijevod znatno oteen ako Bog, koji je savrena ljubav, zagovara mrnju i okrutnosti nad bilo kojem od svoje djece. Zatim ih pitajte vjeruju li oni takoer da incest zaista nije tako velik grijeh ako ga poini pijan ovjek, to moe implicirati pria o Lotu, ili da li bi njihovi "nepokorni sinovi" trebali biti kanjeni javnim kamenovanjem od svojih sugraana. (V. knjiga Mojsijeva, 21:18-21) Da citiram pitanje koje ponavljam sebi svaki dan: "to vi mislite?" I bila sam presretna kad sam saznala da je ak i u prijevodu Biblije napisane prema papi Konstantinu pet ili est aluzija na reinkarnaciju i nae cikluse odavde do One Strane uspjelo ostati netaknuto. Samo jedan primjer: Deveto poglavlje po Ivanu govori o ovjeku koji se rodio slijep. Uenici su pitali Isusa: "Uitelju, tko je zgrijeio, ovaj ovjek ili njegovi roditelji da je roen slijep?" Drugim rijeima, uenici su priznali mogunost da je biti roen sli jep mogla biti kazna ovom ovjeku za grijehe koje je poinio. Ali, budui da je roen slijep, kada je imao vremena zgrijeiti ako ne u

prolom ivotu? Izgleda da bi jedina druga mogunost mogla biti kada je bio u maternici, ali mislim da ak i ako bi pokuao poiniti grijehe u maternici, unutra za takvo to ne bi imao dovoljno mjesta. Mnogo oitija aluzija na reinkarnaciju javlja se kod Mateja, poglav lje XVII. Razgovarajui s Petrom, Josipom i Ivanom, Isus ree: "Bez sumnje, Ilija ima doi i sve postaviti opet na svoje mjesto. Ali vam kaem da je Ilija ve doao, samo ga oni ne poznadoe, nego postupie s njim kako im se prohtjelo." Stih 13 glasi: "Tada razumjee uenici da im govori o Ivanu Krstitelju". Sada znamo da je u jednoj od njegovih prijanjih reinkarnacija Ivan nairoko bio poznat kao Ilija. Oito ako je dolo vrijeme kada "ga ne poznadoe", to je bilo u onoj inkarnaciji u kojoj su uenici shvatili da se radi o Ivanu Krstitelju. Kasnije je kralj Herod Ivanu odrubio glavu to je najoitiji primjer "postupie s njim kako im se prohtjelo" koji moete dobiti. Ovi su citati iz revidirane, standardne verzije Biblije, dugo nakon to je papa Konstantin odluio iskljuiti koncepciju reinkarnacije iz kranstva. I jo jednom je, kao to se to uvijek, prije ili poslije dogo di, istina preivjela. to vi mislite? U svakom sluaju, na kraju sam obeala da u nastaviti traiti jednostavne i logine odgovore i dok me radovala spoznaja da mi nikada nee ponestati pitanja, ja sam te odgovore i pronalazila. Bila su potrebna desetljea stalnog prouavanja Boga i One Strane kroz interpretacije mnogih prekrasnih svjetskih religija. Bila su potrebna desetljea itanja s prosjeno 140 klijenata na tjedan, i duhovima oko njih koji su udjeli za razgovorom. Bila su potrebna desetljea snimanja i provjere tisua seansi regresivne hipnoze. Bila su potrebna desetljea neumornog truda i putovanja Fundacije Nirvana na kojima se istraivala vidovitost, ukljuujui susrete s

duama, duhovima, anelima i drugim entitetima, koje smo susretali i uili od njih tijekom putovanja. Bila su potrebna desetljea mojoj obitelji, mojem osoblju, drugim kolegama i meni da poduzmemo vrlo stvarna astralna putovanja na Onu Stranu i otkrijemo da smo svi imali identina iskustva. Bila su potrebna desetljea konzultacija sa stotinama psihologa, psihijatara, lijenika, znanstvenika, profesora, teologa i drugih paranormalnih istraivaa poput mene. Bila su potrebna desetljea tijekom kojih su skeptici iz cijeloga svijeta pokuavali diskreditirati moj rad, ali nisu u tome uspjeli. Bile su potrebne smrti mnogih meni bliskih osoba i njihovih neporecivih povrataka u ovu dimenziju kako bi ublaili moju bol vijestima da su bili i jo uvijek jesu vrlo ivi. Bilo je potrebno mnogo strpljenja, svakodnevna dareljivost, mudrost, cvrkutanje i predavanja u transu nepogreive poznavateljice teologije i One Strane, moje duhovne savjetnice Francine. Bile su potrebne uzbudljive spoznaje da religija, duhovnost i paranormalno nisu odvojene koncepcije, kako se to esto smatra, nego su zapravo savreni, logini, povezani dijelovi Bojeg savrenog, loginog i dosljednog djela. Bilo mi je potrebno vlastito iskustvo klinike smrti koje u detaljno opisati u Treem poglavlju. Moj nain saimanja, izraavanja i slavljenja svega to sam do tada nauila bio je da osnujem crkvu Novus Spiritus, odnosno "Novi duh". Novus Spiritus ne iskljuuje, on ukljuuje s nekoliko jednostavnih prin cipa na dui: Bog nas je sve stvorio i bezuvjetno nas voli, nas - svoje genetske nasljednike koji su svi jednaki u njegovim oima.

 Postoji Boica Majka Azna koja je enski, emocionalni aspekt boanstva, ba kao to je Bog Otac muki, intelektualni aspekt. Boica Majka nije samo trenutani automatski izum feministikog pokreta sedamdesetih. Ona je priznata i tovana ve vie od 2500 godina. Tijekom naeg putovanja po Onoj Strani koristit u za mjenice On ili Njega, koje se odnose na Boga, ali samo zato to mislim da je naporno stalno pisati On/Ona ili Njega/Nje, kao to je naporno to i itati. Ali, istina je zapravo da Boica Majka Azna i Bog Otac zajedno ine Boga. Bog nije zao, okrutan i ne osuuje. Nikada. Te osobine, kao i samo zlo, iskljuivo su ljudske i ne razvijaju se zato jer se Bog okree od nas, to On nikada ne ini, nego su posljedica naeg okretanja od Njega. Postoji kazna za zlo, ali to nije vjenost u nepostojeem mjestu zvanom pakao, nego je to odvajanje od One Strane koje smo si sami nametnuli, a ak ni to odvajanje ne traje vjeno. Odgovor na pitanja kao to su: "Kako Bog pun ljubavi moe biti okrutan prema nekome tko to ne zasluuje?" ili "Kako moe dopustiti da nevino dijete ili divna osoba prebrzo umru?" vrlo je jed nostavan: "Ne moe." Svatko od nas sastavlja na Onoj Strani prije roenja detaljnu kartu budueg ivota. Sve to doivimo ovdje na zemlji, ukljuujui patnje i vrijeme smrti, konano su na izbor, ne Njegov. Najivlji smo na Onoj Strani. Odluku o svojem kratkom putovanju u ovu dimenziju, nazvanu zemlja, donosimo da bismo stekli iskustvo i prevladali negativnosti na putu usavravanja naih dua za Boga. Na se duh sjea svih roenja, smrti, ivota na zemlji i ivota na Onoj Strani, kroz koja smo proli i svaki novi ivot ostavlja dubok trag u tim sjeanjima, bili mi njih svjesni ili ne.

Nije nuno da vjerujete u to to je sad reeno dok zajedno razgledavamo Onu Stranu u sljedeih pet poglavlja. "to vi mislite?" jednako je vano koliko i bilo koje drugo pitanje u ovoj knjizi. Jedino to vas molim jest da otvorite svoja srca i um te da pazite na svaku pojedinost koja e zazvoniti tihim, utjenim zvukom u vaoj dui. Uvjeravam vas da ne umiljate nijednu od doivljenih pojava. Vi se samo sjeate savrene radosti i ljepote Doma i eznete za njima. Kada sam imala osamnaest godina, moja je voljena baka Ada umrla. Otila je s puno pouzdanja i bez straha znajui posve sigurno da me dobro pripremila za bogat, zadivljujui ivot, znajui da je eka Ona Strana te da emo jednoga dana ona i ja biti ponovno zajedno. Ali, bila sam oaloena i moja je bol, kao i uvijek, izazivala sum nju. Usprkos svemu to su me baka Ada i Francine nauile o Onoj Strani i vjenosti duha, inilo se da su ljubav, inspiracija i nepokole bljiva potpora moje bake zauvijek nestali. Nisam je mogla vidjeti, uti niti osjetiti oko mene i bila sam prazna i sama. Moj dar vidovitosti inio se beskorisnim kao i lijepe fantazije o ivotu nakon smrti, u koje sam bila dovoljno naivna povjerovati. Bila sam u izmaglici dok se obitelj poela okupljati kako bi planirala njezin pogreb, hladnu nunost koju nisam mogla prihvatiti, a jo manje u njoj sudjelovati. Moj deko Joe, nevjerojatno snaan i osjeajan za svoje mlade godine, osjetio je moju potrebu za bijegom i njeno me izveo iz kue na tihu vonju svojim automobilom. Umjesto da me utjei, toplo sunce kao da mi se rugalo dok smo se bez cilja vozili ulicu za ulicom, kilometar za kilometrom. Nije bilo mjesta na koje smo mogli otii, a koje bi mi pruilo utjehu. Jo mogu uti smirenost u Joeovu glasu kada je napokon prekinuo tiinu. "Sylvia...?"

Nisam odgovorila, samo sam ga pogledala i opazila kako su mu oi fiksirane za retrovizor. "Ne elim te preplaiti", nastavio je "ali... tvoja je baka na zadnjem sjedalu." Nisam se odmah okrenula. Samo sam tako sjedila jedan dugi trenu tak i vrlo polako mogla sam osjetiti njezinu prisutnost i jedva osjetiti blagi miris lavande koji je uvijek nosila. Pogledala sam u retrovizor i zaustavila dah kad sam ugledala baku Adu u njezinoj najdraoj plavoj haljini, mirnu, zdravu, kako mi se smije. Brzo sam se okrenula kako bih je dotaknula. U tom trenutku, ona je nestala. Moje je srce lupalo dok sam sjedala natrag kako bih upila dojam prekratkog susreta. Oito, vidjeti duhove nije bilo nita novo za mene, ali vidjeti nju, koja mi je toliko nedostajala i koju sam toliko trebala, pogodilo me udnom kombinacijom utjehe i boli. U nastojanju da se oslobodim tih osjeaja, dopustila sam da me svlada sumnjiav um i pitala sam se jesam li moda samo iskusila halucinaciju izazvanu bolom. Meutim, ako je to bila istina, kako objasniti da ju je prvi vidio Joe, a ne ja? Sljedee jutro bila sam sama u svojoj sobi, sjedei ispunjena tatinom, pokuavala sam ukrotiti svoju nemoguu kosu kada me proeo osjeaj da nisam sama. Provjerila sam ogledalo. Pogledala sam uokolo. Oito sam se zabunila jer nije bilo nikoga. Ponovno sam se usredotoila na svoju kosu i mogla sam se zakleti da sam osjetila lagan, topao dah na zatiljku. Odjednom je zagluujui prasak, kao pucanj, proparao zrak iza mene i gotovo sam istodobno ula snaan glas bake Ade kako me zove: "Sylvia!" Poskoila sam i brzo promotrila sobu, nisam vidjela nita, ali sam intenzivno bila svjesna mirnoe kakvu svatko na

srednjem zapadu moe osjetiti neposredno nakon to proe snana elektrina oluja. Brzo sam napustila sobu i pojurila niza stube gdje se okupila moja, relativno obina obitelj. Otac me zabrinuto doekao na dnu stuba s pitanjem: "Sylvia, to nije u redu? Blijeda si kao krpa. I kakvu smo to buku uli iz tvoje sobe?" Poslije, kada smo bili sami i kada sam napokon bila spremna o tome govoriti, ispriala sam mu. Bio je manje iznenaen od mene, a ionako ga je malo toga moglo uznemiriti, naviknutog na ponaanje vidovite pokojne punice i njegove jednako vidovite keri. Samo se nasmijeio i podsjetio me da mi je na smrti baka Ada obeala kako e tijekom tri dana nakon svoje smrti, pronai naina da stupi u kontakt sa mnom s One Strane kako bi mi dala na znanje da je sigurno stigla Doma. Usput, godinama nakon toga, saznala sam da je zagluujui prasak koji sam ula, zapravo pojava koja se naziva "zvuni udar", a javlja se kada iznenadni zvuk propara granicu izmeu One Strane i nae dimen zije, ba kao kada zrakoplov probije zvuni zid. Usprkos opipljivim znakovima koje je baka Ada poslala neposred no nakon to je umrla, moja bol zbog njezinog gubitka bila je dugotraj na i teka. Nakon toga sam, takoer, tugovala mnogo puta, ali uvijek i samo zbog vlastitog osjeaja gubitka, a nikada zbog bliskih osoba za koje znam da, zajedno s Francine uz njih, ekaju na ushien ponovni susret u savrenom Bojem miru Doma. Za sve njih i za sve vas, dobrodoli na Onu Stranu.

Tree

poglavlje

Smrt: Poinje nae putovanje na Onu Stranu

Hladno, sivo popodne u veljai 1987. godine. Nalazim se u svojem uredu, sjedim nasuprot Jane, klijentice. Ona je u dubokoj hipnotikoj regresiji, i odjedanput vidim kako joj se tijelo napinje, a lice postaje izoblieno od panike. Njezino polagano i ritmino disanje postaje brzo i plitko. Vie: " N e . . . O, n e . . . " Zadravam miran glas, nadajui se da e joj to pomoi da se smiri. "U redu je, Jane. Reci mi samo to se dogaa. to vidi?" "Mrak je. U tunelu sam. Usko je. Ne mogu doi do daha. Ne elim biti ovdje." Plae. Prola sam kroz ovo tisuu puta s drugim klijentima i voljela bih kad bi barem jedanput bilo lake. "Jane, pogledaj oko sebe. Uskoro e se vidjeti svjetlost. Idi prema njoj. Moe li pronai svjetlost? Kratka tiina prije nego to je rekla: "Da, mogu je vidjeti, ali tako se bojim. elim se vratiti. Molim te pusti me da se vratim." Poinje jecati. "Vrati se na poloaj promatraa", nareujem joj. "Nisi tamo, ovdje si, sigurna si, ti to samo promatra. Sluaj me, potpuno si sigurna, vrati se na poloaj promatraa." Malo se smirila, ali ne zadugo. Poinje teko disati.

"to je to, Jane? to se dogaa?" "Kreem se sve bre. Ne mogu se zaustaviti. Svjetlost je sada jaka, skoro sam tamo, ali previe je svjetlosti. Previe se bojim, zato se ne mogu vratiti?" Jedva hvata zrak. Znam da je najtei dio tek pred njom i podsjeam je: "Ti si samo promatra. Samo si..." Prekida me. "Neke me ruke pokuavaju izvui. Strane ruke, vuku, preusko je... Oh, Boe, vani sam. Izvan tunela. Posvuda je otro, zasljepljujue svjetlo. Ne mogu otvoriti oi, ne elim otvoriti oi. Ruke, jo ruku na meni, i previe buke , preglasno je. Hladno mi je. Tako mi je hladno. Tko su ovi ljudi? Ne elim biti ovdje. Molim vas, pustite me da se vratim...!" Prola je kroz previe toga da bih joj dopustila da nastavi. Brzo, njeno vraam je iz transa i uvjeravam da e se osjeati osloboeno i zadovoljno kada otvori oi. Zahvaljuje mi, ali jo uvijek mogu osjetiti tugu u njoj dok naputa moj ured. Kada sam ponovno sama, po tisuiti put se uvjeravam kako ne elim raditi regresivnu hipnoterapiju iz puke vjebe i nijedanput, nika da agonija upravo ovog dijela regresije nije bila od terapeutske dobro biti za moje klijente. Odluila sam. Obeala sam sama sebi. Nikada vie neu hipnotiziranu osobu provesti kroz nonu moru njezina roenja. *** To nije tiskarska pogreka. U svakoj seansi regresivne hipnoze koju sam ikada napravila, ono to u klijentima uzrokuje najvie straha, depresije i duevne boli nisu njihove smrti u prolim ivotima, nego njihovo roenje u ovom ivotu. Ako se, kao veina ljudi, bojite neizvjesnosti smrti, uvjeravam vas da ste onoga dana kad ste se rodili ve proli kroz neto jo traumatinije.

Nakon to od mnogih klijenata, kolega i drugih istraivaa ujete o Iskustvima klinike i smrti u prolim ivotima, mogli biste pomisliti da me vlastito iskustvo klinike smrti nije ba jako iznenadilo. Ali, injeni ca da je bilo posve jednako svemu to sam ula, uinilo ga je zadivljujuim i gotovo da je vrijedilo proi kroz sve to. Ne bih vam savjetovala da to iskustvo pokuate namjerno "izazvati kod kue". Jedino sam zahvalna to se svjesno sjeam svakog trenutka, pa vam tono mogu opisati kako umiranje izgleda, a to je neto to sam osob no iskusila, a ne ula od tree osobe. Imala sam etrdeset dvije godine i rutinsku operaciju, kada se na ekranu pojavila ravna crta, a ja sam se susrela s uobiajenim slijedom dogaaja: Tunel koji se odmah pojavio nije bio "negdje gore", nego se zapra vo izdignuo iz mojeg tijela, naizgled iz moje eterine tvari. Umjesto prema nebu, vodio je "poprijeko", moda pod kutom od 20 stup njeva potvrujui da Ona Strana nije daleki raj iznad oblaka. Ona stvarno postoji ovdje meu nama, tek jedan metar iznad zemlje, samo se nalazi u onoj dimenziji s mnogo viom vibracijom nego to je naa. Ne samo da sam se osjeala potpuno ivom dok sam se kretala kroz tunel, nego sam bila potpuno iva. Samo je moje tijelo, vozilo u kojem sam putovala tijekom ovog ivota, "umrlo". Osjeala sam da sam u besteinskom stanju, slobodna i razveseljena, ispunjena umirujuom sigurnou da e svi i sve o emu sam se ikada brinu la biti u redu. Sa svojim novopronaenim osjeajem bezvremenske vjenosti, znala sam da emo moji najdrai i ja ponovno biti zajed no i izgledat e kao da vrijeme i nije prolo. Uvijek spominjano bijelo svjetlo pojavilo se ispred mene sa svetim sjajem i beskonanim znanjem.

 Lik najdrae osobe pojavio se unutar velikog otvora na kraju tunela; ja sam vidjela svoju dragu baku Adu. Otvor je bio dovoljno irok, pa sam mogla vidjeti travnjak iza nje, koji je zapravo izgledao kao cvijeem posuta livada na zemlji, ali s tisuu puta bogatijim i sjaj nijim bojama. Oito, imala sam samo iskustvo klinike smrti, a dva istodobna dogaaja jo vie su istaknula tu injenicu: kada sam ispruila ruku prema baki Adi, i ona je ispruila svoju ruku, ali njezin je dlan bio usmjeren prema meni u gesti koja je znaila "stani". U tom sam trenutku ula slab, dalek glas prijatelja koje sam ostavila da preklinjui stoje uz moj bolniki krevet: "Sylvia, nemoj otii, toliko si potrebna, beskrajno si potrebna." Povratak na zemlju izgledao je kao da me velika gumena traka omotana oko struka i rastegnuta do krajnjih granica vukla natrag. U jednom trenutku moja je ruka bila samo nekoliko centimetara od ruke bake Ade, a ve sam u sljedeem trenutku bila otrgnuta od nje i baena natrag u ograniavajuu teinu svojega tijela. Ne samo da mi nije bilo drago to sam se vratila, bila sam ljuta, nezadovoljna i depresivna danima nakon toga. Gledajui unatrag, shvatila sam da sam jedva ekala ui u tunel, dok neki uivaju lebdjeti oko svojih tijela neko vrijeme nakon to su ih napustili, zadivljeni jer vide sebe i sluaju to drugi ljudi u sobi govore i rade dok njih "nema". Kada i ako se naete uz neiju smrtnu postelju, moda biste trebali imati na umu da ak i nakon to njihovo tijelo napravi posljednji udah, oni jo uvijek mogu prislukivati. Ne mogu dovoljno naglasiti da nikada nee postojati trenutak u kojem ete se osjeati imalo mrtvima ili ak u nesvijesti, niti e se va put kroz tunel initi stranim ili nepoznatim. Zapamtite, kroz to ste proli ve mnogo puta prije i ne samo da ste to preivjeli, nego ste

izabrali da se vratite i proete kroz ve doivljeno. I uz samo nekoliko iznimaka, koje u kratko objasniti, svaki odrasli ovjek na zemlji bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeru ili njezin nedostatak, proivljava isti tunel prema potpuno istom svetom Bojem svjetlu. Izvela sam stotine regresija na djeci, koja su sjajni mediji i u vrlo ranoj dobi imaju jednostavan pristup prolim ivotima i prolim smrti ma, a zadivila me spoznaja da kada ona umru, gotovo bez iznimke, ne prolaze kroz tunel nego prelaze pjeaki most. To su mi potvrdili i drugi ljudi koji se bave regresijom, a s kojima sam o tome razgovara la, pa sam konano pitala Francine zato se to dogaa? Odgovor je jednostavan: Djecu dezorijentira da se odjednom nau u tunelu, dok se prelaenje preko pjeakog mosta ini utjenim i loginim pa kada stignu na Onu Stranu, razumiju kako su preli od toke A do toke B. A to se tie divnog, utjenog prizora blinjih koji su umrli i ekaju na kraju tunela, svi smo uli o priama da se radi o halucinaciji izazvanoj drogom ili panikom. Sigurna sam da govorim u ime svih koji su proivjeli iskustvo klinike smrti kada kaem da to jednostavno nije istina. A s time bi se neosporno sloila i moja prijateljica uz koju sam bila dok je umrla. Zvala se Shelly, a ja sam je srela kad sam, sa sinom Christopherom, posjeivala smrtno bolesne pacijente u bolnici u sjevernoj Kaliforniji. Shelly je oito bila na umoru, padala je u nesvi jest i vraala se, a njezina se neutjena obitelj okupila oko njenog kreveta kada je s malo snage koja joj je preostala podignula ruke kao da eli da je zagrle, nasmijala se i rekla "Ruth, tu si!" Obitelj je izmijenila tune poglede, vrtei glavama. Tiho sam pitala gospodina koji je stajao do mene to se dogaa. "Ruth je njezina sestra", objasnio je "Pokuala je stii ovamo, ali je zapela u Coloradu!". Okrenula sam se Chrisu i apnula: "To oni misle."

Nije prolo ni sat vremena nakon to je Shelly umrla, a obitelj je primila poziv iz Colorada u kojem im je priopeno da je Ruth iznenada umrla, ranije to popodne. Tako je Shelly znala ono to ostatak obitelji nije: da Ruth nije zapela u Coloradu, da je sigurna na Onoj Strani i Doma eka da joj poeli dobrodolicu.

SREBRNA VRPCA
Kretanje kroz tunel prema svjetlosti nije jedina slinost izmeu ivo ta i smrti koju treba spomenuti. O svakom od tih procesa postoji i vrpca koja nas hrani, njeguje i povezuje s naim izvorom. Pupana vrpca roenja vrlo je slina srebrnoj vrpci privrenoj za nas ispod grudne kosti, koja njeguje na duh ivotnom snagom Boje ljubavi i povezuje nas s Onom Stranom tijekom naih kratkih putovanja daleko od Doma. Srebrna vrpca esto se pojavljivala dok sam iscrpno prouavala svjetsku religiju i uvjerenja, ukljuujui biblijske reference u Knjizi propovjednika 12:6-7 "Prije nego to je srebrna vrpca prekinuta... i duh se vratio Bogu koji nam ga je dao". Ali, to je zvualo previe mis tino i nedokazivo da bi na mene ostavilo dojam. ak kada me Francine uvjerila da je to stvarno, nisam ba prihvaala tu injenicu. Kao to sam rekla, prije nego to neto vidim vlastitim oima, suz dravam se od davanja sudova. Zatim sam, naravno, svojim oima vidjela srebrnu vrpcu i morala po milijunti put priznati da je Francine ponovno imala pravo. Leala sam na podu, u dubokoj meditaciji, voena rjeitom, inspirativnom snimkom tantra yoge i odjednom sam zabrinuto shvatila kako proivljavam astralno putovanje - napustila sam svoje tijelo i lebdei krenula na kruno putovanje po svojoj dnevnoj sobi.

Da kaem samo vrlo kratko o astralnom putovanju i projekciji: ne volim ih. Nikada ih nisam voljela. Intelektualno znam da je to vrlo uinkovit nain da se posjete najdrai ljudi i mjesta ovdje i na Onoj Strani, ne muei se da sa sobom povedemo svoje tijelo. Znam da se uvijek kada to zaelimo, moemo vratiti i da se nikako ne moemo nasukati "tamo vani". Ali, na emocionalnoj razini osjeam da ne drim "sve konce u rukama" i to mrzim. Oito me ljubav prema astralnoj projekciji preskoila u mojoj obitelji i prela je izravno s moje bake Ade na mojeg sina Chrisa i moju unuku Angeliju. ini se da je Christopher nauio astralnu projekciju u vrijeme kada je nauio i hodati. U to smo vrijeme imali upav sag u naoj sobi. Ne mogu izbrojiti koliko je puta sjedio uz mene, a meni se uinilo kako je malo previe miran. U sljedeem trenutku, dok je njegovo tijelo bilo nepomino, vidjela bih male otiske stopala u sagu dok je njegov duh veselo odskakutao u igri. Jedno strogo "Chris, vrati se!" - bilo je dovoljno da nevino pogleda u mene, s osmijehom koji bi govorio: "Tko, ja? Pa, ja samo sjedim ovdje." Prvo astralno putovanje za koje znamo Angelija je poduzela kada je imala tri godine. Chris, njegova ena Gina i ja jedne smo je veeri, kao i obino, stavili spavati. Pokraj njezinog kreveta bio je balon ostavljen nakon jedne zabave. inilo se da Angelija vrsto spava kada smo nas troje na prstima izali iz njezine sobe i vratili se u radnu sobu. U prvi mah nam se uinilo da nas balon slijedi u stopu tjeran nekim smjenim, isto sluajnim propuhom. Ali, teorija o sluajnosti raspala se kad je nakon toga balon Chrisa slijedio u kuhinju od hladnjaka preko kuhinjskog ormara do sudopera, zaustavljajui se kad i Chris, sve dok ne bi zavrio i nastavio dalje. Do tada smo svi ve bili zapanje ni, pa je Chris poeo marirati kroz kuu, zaokreui pod otrim kutovima, penjao se do polovice stuba, sputao se i ulazio u sobu te naglo izlazio iz nje, meutim balon ga je i dalje uporno slijedio. Na kraju mi je palo na pamet mogue objanjenje, pa sam se okrenula

Chrisu i Gini te rekla: "Poite sa mnom." Nas etvero, Chris, Gina, ja i na novi kuni ljubimac balon, uputili smo se u Angelijinu sobu. Sjela sam na krevet uz nju i proaptala: "Angelija, to radi?" Smijuljila se kada je odgovorila: "Slijedim tatu." Molim vas, oprostite mi na digresiji, ali oboavam ovu priu. U svakom sluaju, tako sam astralno lebdjela po svojoj dnevnoj sobi iz dublje tantrike meditacije nego to sam to namjeravala. Vratila bih se u svoje tijelo istog trenutka kada sam shvatila da sam ga napustila da nisam prvi i jedini put u svojem ivotu ugledala finu, svilenu vrpcu, tanku kao pauina, koja je vodila od mojeg solarnog pleksusa blistavim tragom koji je nestajao samo nekoliko metara dalje u zraku dimenzije iz koje je doao. Bilo je divno i bilo je stvarno, a ja sam eljela imati svjedoka. Moj je mu u tom trenutku sjedio u blizini, itajui, pa sam mu pokuala privui pozornost udarajui u podnoje kamina, ali budui da je moja noga bila samo duhovna, prola je kroz njega. Bila sam jako uzbuena kada sam se vratila u svoje tijelo, odmah sam se uspravila i rekla: "Jesi li vidio ovo?" "to?", bio je njegov odgovor. I on se jo uvijek pita zato na brak nije uspio. Svoju srebrnu vrpcu nisam vidjela kada sam se kroz tunel kretala prema baki Adi, ali vrlo je vjerojatno da sam bila previe zbunjena da bih je primijetila. Neki su mi klijenti rekli da su svoje vrpce vidjeli kada su bili na putu Doma i sada kada znam da je srebrna vrpca stvarna, voljela bih da se i meni to dogodilo. Ako jo uvijek sumnjate da smo svi tijekom naeg ivota opipljivo, srebrnom vrpcom povezani s Onom Stranom, ne mogu vas kriviti. Ali, uvjerena u njezino postojanje mogu vam obeati da je ona tu i mogu se osjeati blagoslovljenom to sam je vidjela. Spomenula sam da postoje neke iznimke od duhovnog putovanja nakon to tijelo umre, pa ih trebamo istraiti kako bismo odgovorili na

pitanja koja mi moji klijenti esto postavljaju, a na koja sam i sama dugo traila odgovore. Vano je zapamtiti da je svaka od tih iznimaka izbor pojedinca, ne Boga. Ali, iako su u manjini, pojavljuju se previe esto da bismo ih zanemarili. Prvo je putovanje na kojemu se susreu sablasti vezane za zemlju, a mnogo su poznatije kao duhovi.

DUHOVI
Duh nastaje kada u trenutku smrti ili vidi tunel i okrene se od njega ili odbija prihvatiti tunel, pa se nae uhvaen izvan svojega tijela izmeu nae i dimenzije One Strane. Ne prolazei kroz tunel i izbjegavajui prirodni put na Onu Stranu, stvara se obmana zajednika svim duhovima: oni nemaju pojma da su mrtvi. Bez obzira na to kako nasilna ili traumatina bila njihova smrt, za duhove se nita nije promijenilo, jedino to se svijet prema njima odjedanput ponaa kao da vie ne postoje. Razumljivo, to ih u najbo ljem sluaju zbunjuje i iskreno ljuti u najgorem sluaju. Kao to sam spomenula, kada sam "umrla", da nije bilo tunela, ni ja ne bih znala da sam umrla, tako da mogu istinski suosjeati s njima. Zamislite da se sutra ujutro probudite u vlastitoj kui i dok obavlja te dnevne poslove, obitelj potpunih stranaca stie sa svim svojim stvarima i poinje ih raspremati. Stanete ispred njih, zahtijevajui da vam kau to ovdje rade te im zaprijetite da ete pozvati policiju ako odmah ne odu. Ali, oni se ponaaju kao da vas nema, te doslovno s vremena na vrijeme prolaze kroz vas i moda vas doivljavaju kao hladno mjesto u sobi. S vremenom, ako ste osoba s izrazitim osjea jem za pravdu, moda se prepustite situaciji i mirno nastavite ivjeti s ovim ljudima. U suprotnom, jednostavno moete stvarati veliku zbrku

kako biste drske uljeze istjerali iz svoje kue. Ukratko, ako prije i niste bili nimalo udni, takva vas nevolja zasigurno moe uiniti neobinom osobom. Zato, duhovi zasluuju vie suosjeanje nego strah. Time to su napola u naem, a napola izvan toga svijeta, duhove nam je malo lake vidjeti i uti nego sablasti, koje su ve prele na Onu Stranu i moraju promijeniti dimenziju kako bi se materijalizirale. Posljednjih etrdeset godina istraivala sam mjesta na kojima postoje duhovi tako da sam srela mnoge duhove i razgovarala s njima. Detaljna rasprava o mojem radu na takvim mjestima nalazi se u mojoj knjizi "Ona strana i povratak". Ovdje u saeti nekoliko susreta kako bih istaknula neto vrlo vano: dva najea razloga zato duhovi odbacu ju tunel i odbijaju krenuti dalje jesu strast (ili ljubav, ili mrnja) i strah. Stoljee prije nego to se od mentalnih ustanova oekivalo da prema svojim pacijentima postupaju humano ena koja se zvala Coleman zatvarala je svojeg mua u podrum njihove kue kako bi bio na sigurnom kada poludi. Brinula se o njemu s velikom ljubavlju i njenou sve do njegove smrti. Umrla je ubrzo nakon njega i, naalost, iako je on odmah preao na Onu Stranu, ona je do danas ostala u toj kui u krivom uvjerenju da je njezin mu jo uvijek tamo i da mu je potrebna. Vrlo je rijetko da samoubojstva iz osvete ostanu vezana za zemlju, kao to emo i vie govoriti u sljedeem odlomku o samoubojstvu, ali sam to vidjela. Nasilni ouh jedne od mojih klijentica namjerno je legao na eninu stranu kreveta i raznio si mozak znajui da su mu ena i pastorka na putu kui i da e ga one zasigurno nai. Njegova strast za kontrolom i zastraivanjem drala ga je mjesecima u toj kui, plaio je i prijetio svojoj pastorki kroz ono to je ona smatrala snovima sve dok njezin bioloki otac nije intervenirao s One Strane kako bi ga vratio iz ove dimenzije.

 Nekoliko lanova jedne obitelji koje sam srela u televizijskoj emisiji Montel Williams Show vialo je nekolicinu stranaca u svojim kua ma i oko njih tijekom nekoliko godina. Posebice ovjeka u radnoj odjei koji se, inilo se, uvijek brinuo oko vrta, i omanju stariju enu u jednostavnoj tamnoj haljini i kapi koja je sliila kapama Amia. Ovi "stranci" iznenada bi se pojavljivali i nestajali zanemarujui posve nove stanare kue i iako se nikada nije inilo da ih ugroava ju, njihova vidljiva prisutnost razumljivo je ometala obitelj u Montelovu showu. Uvjerila sam obitelj da im "stranci" ne misle zlo, da su to samo Henry Beard i njegova majka, koji se bave svojim uobiajenim poslovima na zemlji koju vole, te da ne shvaaju da su mrtvi ve desetljeima. Usput, nakon sljedeeg propagandnog predaha, jedan me od Montelovih producenata iznenadio objavlju jui u eteru kako su oni nakon nekoliko telefonskih poziva potvrdili da je poetkom 1900. godine ugledna obitelj pod imenom Beard posjedovala vei dio zemlje na kojoj su sada ivjeli Montelovi gosti. Jo jedan zanimljiv sluaj koji sam istraila zahvaljujui Montelu zbi vao se u kui divnog mladog para i njihova malog sina. Stalno su uli kuckanje i korake na svojem tavanu, a ponekad i lagane, brze djeje korake. Televizija bi se palila i gasila sama od sebe i sama bi podeavala glasnou. Majka je stalno osjeala neiju prisutnost iza sebe u djejoj sobi, a dijete je ponekad prestalo plakati usred provale bijesa, pogledalo bi prema gore u neto to nitko drugi nije mogao vidjeti i poelo se smijuljiti od zadovoljstva. Kako se pokazalo, na zemlji na kojoj je bila njihova kua 1881. godine nalazila se kua Isaaca i Marthe Kingsley i njihovih sinova Joshue i Aarona. Izgorjela je kua i cijelu obitelj Kingsley progutala je vatra. Isaac i Joshua preli su sigurno na Onu Stranu. Martha je pak jo uvijek bila na posjedu traei Aarona, oplakujui gubitak mua i mlaeg sina. Aaron je, takoer, jo uvijek bio tamo pokuavajui pronai put Doma. Uspjela sam mu pomoi da izae na svjetlo i on

je sada s Isaacom i Joshuom. A Martha, uvjerena da su i ona i Aaron ivi, vrsto se dri posjeda dok trai starijeg sina. Oito, duh e ponekad odbiti tunel iz ljubavi prema domu ili zemlji u koju je uloio mnogo strasti ili za koju ga vee obiteljska povijest. Ali, nikada nisam srela duha koji je ostao zbog vezanosti za automobil, komad nakita ili primjerka dizajnerske odjee. Dobra je pouka da kada napustimo svoja tijela, materijalne stvari koje smo gomilali tijekom ivota postaju smijeno nevane. Bez obzira na to treba li im jedna ili sto godina duhovi na kraju prihvate tunel i svjetlo One Strane. 1 opet, najvea je zapreka uvjeriti ih da su mrtvi. Jednom sam prigodom iznimno mrzovoljnom duhu jedne ene smireno i logino objanjavala kako je umrla i koji je znakovi mogu dovesti do razumnog zakljuka da je mrtva (ukljuu jui i injenicu da sam ja bila prva osoba koju je srela otkad je umrla a koja ju je mogla vidjeti i uti). Pogledala me u oi i zahtijevala: "Kako u znati da ti nisi mrtva?" Moja je prva misao bila obrana: "Zato to je oito da sam iva, glupao!" Ali tada sam shvatila da je to ono to i ona i drugi duhovi osjeaju kada netko kae: "Oprosti, ali ti si mrtav." Tako da sam jednostavno rekla: "Dobro pitanje." I pro mijenila temu. Usput, vrijedno je spomenuti, ako vi ili vaa djeca relativno lako moete vidjeti duhove ili sablasti, postoji vrlo jednostavan trik kojim moete odrediti u to gledate. Kada je moj sin Chris bio mali, esto je vidio duhove i anele i igrao se s njima, ukljuujui njegova duhovnog savjetnika Charliea. Budui da sam imala slino iskustvo u svojem djetinjstvu, nisam o tome mnogo razmiljala. (Ovo je dobra prigoda da vas potaknem da svoju djecu paljivije sluate i postavljate im pitanja kada govore o "izmiljenim prijateljima". Ti prijatelji moda nisu izmiljeni.) Jedan od njegovih najdraih "duhova", prijatelja bio je

djeak Joey, kojeg je Chris jako volio. Jednog sam ga dana zamolila da mi pria o Joeyu i tijekom razgovora on je tuno rekao: "Mama, Joey je sav izgorio". Objasnila sam svojem sinu sve o duhovima i koliko je vano da ih volimo dovoljno i potaknemo da se vrate Doma, bez obzira na to koliko nam mogu nedostajati. Kako sam na temelju jednog razgovora odmah znala da je Joey duh? Zato to na sablasti koja dolazi s One Strane ne bi bilo ni opeklina ni ozljeda. Sretna sam to mogu rei da smo Chris i ja bili u stanju potaknuti Joeya da sigurno krene prema svjetlosti, a moj je sin to shvatio i dovoljno ga je volio da bude radostan kada se Joey opratao. Na sreu, nije samo na nama ljudima da uvjeravamo ove jadne, zarobljene due da priznaju i prihvate tunel. Bia na Onoj Strani mnogo su svjesnija duhova nego mi i koliko god je potrebno djeluju kako bi ih sigurno usmjerili prema Domu. Ponavljam, nijedan duh nije protjeran s One Strane za vjenost, iako to moda uporno pokuava biti, ak ni duhovi koji ine drugu iznimku na boanskom putovanju kroz tunel. Ta su se Bia okrenula od Boga, liila njegova svjetla punog ljubavi i ive na Tamnoj Strani. Tamnu Stranu ine istinski zemaljski sociopati, nemoralni su i ne kaju se, ne cijene niiji ivot, osim svojega. Ostatak ovjeanstva vide kao nepregledno more pijuna kojima se mogu poigravati, koje mogu iskoristiti te na ovaj ili onaj nain unititi. Njihovo unitenje moe biti pravo ubojstvo, ili preuzima mnogo podmukliji oblik fizikog, emocio nalnog ili mentalnog zlostavljanja. Ali, jedini nain da tama preivi jest da uniti svjetlost pa Tamna Strana osjea da ima pravo na bilo koji uvid unitenja kojem moe pribjei. Tamnu Stranu ine kriminalci pred zakonom ili jednostavno oni ije postupke pristojno drutvo ne moe opravdati, odnosno oni koji se ne mogu rehabilitirati. To znai da je osoba zapoela s habilitacijom ili je imala drutvenu svijest prije svega. Kod Tamne Strane sve je to daleko od istine.

Tamna Strana ne ukljuuje nikoga s mentalnim bolestima ili kemij skom neravnoteom koja je izvan njihove kontrole, koja se moe lijei ti ili izlijeiti. Ljudi koji ive na Tamnoj Strani mogu se pozivati na men talnu bolest kako bi izbjegli posljedice svojega ponaanja, ali za razliku od mentalno bolesnih, i njihovi najbolji i njihovi najgori postupci su svjesni i proraunati. Oni znaju to je dobro, a to loe. Povremeno ak mogu uiniti neto korisno, svjesni koliko privlano to moe biti. Ali, kada uine neto loe, tono znaju koliko je to loe i ne osjeaju kriv nju zbog poinjenog zla. Bilo bi prikladno kada bi se oni koji su na Tamnoj Strani odvojili, nosili istu odjeu ili kad bi bili roeni s rogovima i vilama. Naalost, ima ih posvuda i izgledaju kao i svi drugi. Mogu ui u va ivot kao roditelj, dijete, braa, brani drug, ef, prijatelj, ljubavnik ili ak kao politiki, vjerski ili duhovni voa za kojeg iskreno vjerujete da mu je dobrobit ovjeanstva na dui. Osobe s Tamne Strane mogu zvuati kao Boji najblii prijatelji, ako procijene da e vas na taj nain prido biti. Istina je da Tamna strana potpuno odbacuje Boga pa njegova neprestana, bezuvjetna ljubav na njih ne utjee. Neosporno, to je naj traginija neuzvraena ljubav koja postoji, s najtraginijim, trajnim posljedicama.

LIJEVA VRATA
Kada osoba na Tamnoj Strani umre, njezin duh nikada ne proivi iskustvo tunela i svetog svjetla na njegovu kraju. Umjesto toga, oni odmah prolaze kroz Lijeva vrata One Strane ili kako ga moja estogo dinja unuka Angelija naziva kroz Zloesti raj. Znam kako to sugerira da kada stignemo na Onu Stranu i vidimo dvoja vrata, moramo birati

izmeu lijevih i desnih. Ali, samo vrlo, vrlo rijetko postajemo svjesni da vidimo dvoja vrata, a nikada oni koji se kreu prema Desnim vratima. Ne postoji opasnost da e duh sluajno proi kroz pogrena vrata i zavriti gdje ne pripada. Velika je veina izbaena tono prema svojem odreditu, a da pritom nije svjesna vrata. Iza Lijevih vrata nalazi se ponor mraka, bezboan, prazan, bez radosti, sveobuhvatno nitavilo. Jedini njegovi stalni stanovnici jesu stvorenja bez lica u ogrtaima s kapuljaom koji su postali arhetip za lik Smrti koja nosi kosu i za druge likove krajnjeg beznaa u umjetnos ti i knjievnoj povijesti. Oni ne djeluju kao mrani duhovni savjetnici ili aneli osvetnici, nego kao Vijee koje nadzire putove dua koje se kratko pojavljuju u njegovoj prisutnosti. Vrijeme koje due provedu u ponoru iza Lijevih vrata vrlo je kratko jer za razliku od Bia na Onoj strani koji mogu izabrati kada e i hoe li se uope vratiti na zemlju zbog jo jedne inkarnacije, putuju ravno iz svojih tijela kroz bezbonu tamu koju su izabrali, natrag u maternicu, na putovanju u obliku potkove na koje su sami sebe osudili, a koje ih ostavlja mranima pri roenju, kao to su bili mrani u smrti u svojem prijanjem ivotu. Drugim rijeima, ako uzmemo Hitlera kao savren primjer Tamne Strane, onog trenutka kada je umro, njegov je duh proao kroz Lijeva vrata i uao u maternicu obine ene koja nikad nee znati to je pogrijeila u odgoju, a istina je da je mrani tijek ivota njezina djeteta bio odreen prije nego to je ono roeno. Pa, ako u vaem ivotu postoji netko s Tamne Strane, za koga ste uvjereni da ga moete promijeniti nabolje s dovoljno ljubavi i strpljenja, molim vas, zapamtite da se borite protiv neprekidnog ciklusa due koji duhovni napredak ini nemoguim, i to je borba u kojoj ne moete pobijediti. Svaka iva dua, ukljuujui one na Tamnoj Strani, Boje je dijete i On ga bezuvjetno voli bez obzira na to je li mu ljubav uzvraena ili nije.

I Bog nee dopustiti da ijedno njegovo dijete bude osueno na vjeni ciklus potkove Tamne Strane. Ba kao to duhovi s One Strane na kraju vrate due Doma, oni e svojim hrabrim i djelovanjem, punim razumijevanja, za to e moda trebati stotine godina, uspjeti uhvatiti tamnu duu trenutak prije nego to stigne do Lijevih vrata i apsorbirat e je u iscjeliteljski mir Bojeg svjetla tamo gdje pripada. Kao vidovita osoba i kao ljudsko bie, ne mogu niti opisati koliko sam olakanje osjetila i na koliko je mojih dugogodinjih pitanja odgovoreno kada sam napokon doznala potpunu istinu o putovanju na Tamnu Stranu kroz Lijeva vrata i natrag u utrobu. Kao vidovita osoba shvatila sam neto to sam primjeivala itav ivot. esto mogu vidje ti mnotvo duhova s One Strane koji okruuju pojedine ljude: duhovne savjetnike, njihove blinje koji su umrli i anele. Ali, povremeno primijetim nekoga koga ini se uope ne okruju duhovi s One Strane, nekoga tko je izdvojen od njene, korisne potpore i nade koja stalno okruuje veinu pojedinaca, bez obzira na to koriste li je ili ne. Bojala sam se da imam problem s "vidom", oprostite na izrazu. Sada znam da postoji logian razlog zato neki ljudi nemaju nikoga s One Strane pokraj sebe: ti usamljeni ljudi su mrane osobe i u kratkim trenucima izmeu svoja dva ivota izabrali su otii negdje drugdje, i za to plaa ju veoma stranu duhovnu cijenu. Kao ljudsko bie, nalazim veliku utjehu u dvije razine istine o cik lusima tamnih dua. S jedne strane, znala sam da savreni Bog u koje ga vjerujem, nikada ne bi mogao biti toliko zao i osvetoljubiv da bi pro tjerao bilo koje od svoje djece od svoje boanske prisutnosti za vjenost. Ali, nisam mogla prihvatiti ni ideju da bismo Hitler i ja, koji se, pristojno reeno, razlikujemo kao nebo i zemlja kada je u pitanju svetost itavog ovjeanstva, zavrili u istom zagrljaju One Strane izmeu dva ivota, kao da ne postoji golema razlika izmeu moje i due genocidnog monstruma. Sada znam bitnu razliku koja Hitlera alje kroz Lijeva vrata u bezbrojne mrane inkarnacije, a veinu nas na

Onu Stranu: Hitler je prkosno okrenuo lea Bogu, koji ga nikada nije i nee prestati voljeti, a to je neto to veina nas dri duhovno nezamis livim koliko i samog ovjeka.

MJESTO BORAVKA
Postoji okrutni mit da je svatko tko poini samoubojstvo, vjeno proklet. Openito, poiniti samoubojstvo znai raskinuti ugovor s Bogom. Samoubojicama koji su bili motivirani strahom da se suoe s problemima, nezasitnom pohlepom za pozornou ili zlom "pokazat u ti" osvetom, posebno ako su u to ukljuena djeca na bilo koji nain, zajamen je put kroz Lijeva vrata i povratak u maternicu, bez mira izmeu dva ivota, a u rijetkim sluajevima oni ostaju vezani za zemlju, zarobljeni u nonim morama koje uzrokuju osobama koje ostave za sobom. Ali, samoubojstva uzrokovana mentalnim bolestima, nelijeenom genetskom kemijskom neravnoteom ili pod pritiskom paralizirajueg, podlog oaja, mogu krenuti drugim putem. Postoje samoubojice koje posve sigurno prou kroz tunel prema radosti One Strane. A postoji i Mjesto boravka. To je vrsta predsoblja Bezbonom mraku iza Lijevih vrata, odvoje no od njih, ali previe blizu da bi bilo posve izdvojeno od negativnosti koja ih sve proima. Stanovnici Mjesta boravka su oni kojima je slom ljeno srce, oajni samoubojice slomljena srca i druge due koje su ivot na ovoj zemlji provele u beskrajnom sivom podruju izmeu Tamne Strane i Boje svjetlosti. Nain na koji se ponaaju prema sebi samima i prema ostatku ovjeanstva, odraava zbrkanost njihove vjere u Boga i nesreen odnos prema Njemu. Oajne due na Mjestu

boravka jo uvijek mogu izabrati hoe li nastaviti dalje kroz Lijeva vrata i vratiti se na jo jednu inkarnaciju ili e proi na Onu Stranu. Klju svega jest, kao i uvijek, Bog. Zapravo, to vie zna, vie toga moe saznati, pa mi nije teko priznati da sam tek prije godinu dana poela uiti o Mjestu boravka, jer sam tamo otputovala astralno, u snu. Nisam razumjela gdje sam, ali sam znala da sam okruena mnogim izgubljenim duama, koje su bile odvojene od svoje vjere tupim kaosom duboke depresije. Nisu rekle ni rijei, ni meni ni jedni drugima, dok su se polako vukle bez cilja, sputenih glava, oiju beivotnih i suhih od tuge, previe duboke za suze. Nije bilo male djece, samo mlaih adolescenata i starijih koji su se kretali kroz sivu tiinu, toliko teku od razoarenja da mi nakon svega trebalo nekoliko minuta da se oporavim od njihova prisustva. I ponovno nisam imala pojma kamo sam doputovala ili tko su bili ovi tragini ljudi, ali sam se prepustila nagonu i gotovo u panici pohrlila meu njih, grlei ih i govorei: "Recite da volite Boga. Molim vas, samo recite da volite Boga i moete otii odavde". Nitko mi nije odgovorio niti me pogledao. uo se samo moj glas, inae je vladala zagluujua tiina. U daljini iza ovog stranog mjesta mogla sam vidjeti irok ulaz, a pogled na njega me uasavao. Nisam mogla dalje od njega. Iako uobiajeno znatieljna, nita me na ovome svijetu ne bi natjeralo da to uinim. Shvatila sam da su to Lijeva vrata i da nitko tko izabere proi kroz njih, ne moe razumjeti grozotu hladnog, crnog, praznog kruga, koji ih je trebao uhvatiti u stupicu. Uinila bih sve da spasim duhove oko sebe da prou kroz taj ulaz, pa sam postajala sve izbezumljenija molei ih: "Molim vas, sluajte me, morate rei da volite Boga!" Francine mi je poslije rekla da sam bila na Mjestu boravka. Zahtijevala sam da mi kae zato ga nikada prije nije spominjala, a

ona mi je ponovila ono to sam od nje ula u tisuu drugih prilika: "Ako me ne pita, neu ti odgovoriti." Ona i nekoliko drugih duhova na Onoj Strani vidjeli su da idem tamo i znali su da e sve biti u redu, iako su budno pazili kako bi bili sigurni da sam izala itava. Objasnila mi je zbunjeni oaj koji due vodi prema Mjestu ekanja i potvrdila da je Mjesto ekanja istilite o kojem sam uila u djetinjstvu u upnoj koli. Bila sam tuna i pao mi je kamen sa srca kada sam ula da su tri duha s kojima sam razgovarala zapravo uspjela pronai snage da prigrle Boga i pronau put na Onu Stranu nakon to sam ja otila - bilo mi je lake jer su se vratili Doma, a tuga me obuzimala na pomisao da ih je jo uvijek toliko tisua nasukano u sivoj praznini, opasno blizu ponora iza Lijevih vrata. Od tada svakoga dana molim za te oajne due. Zamolila sam svoje sveenike i pripadnike moje crkve da takoer mole za njih, a molim to i vas. Oaj Mjesta ekanja za njih je toliko nemilosrdan, da bi ga mogli sami prevladati, ali zajedno ih moemo osloboditi i osvijet liti njihov put prema radosti i ljubavi One Strane koju oni jednostavno ne mogu vidjeti. Takoer vas molim da se potedite nepotrebnog pritiska dok ste u boli i oku nakon to umre netko koga volite, a ovo kaem s punim potovanjem za svaki ritual koji se prakticira u bilo kojem kutku svije ta kako bi se odala poast mrtvima: bez obzira na to to radite, kako alujete i kako se opratate, va je najvaniji zadatak da utjeite, potujete i poduprete ucviljene koji su ostali. Duh umrloga ve je negdje drugdje i ne brine se za veliinu svojega nadgrobnog spomeni ka, zbog pogleda iz groba ili to je netko nosio na pogrebu, jamim vam. Razgovarala sam s tisuama dua koje su otile i ni jedna nika da nije rekla: "to su ujak Bob i ujna Rosemary radili u prvom redu u crkvi nakon to smo se posvaali posljednji put kad smo se vidjeli?" ili "Koji je krtac izabrao lijes?"

Oni koji su umrli, nemaju vie koristi od svojega tijela niti od materijalnog u emu su uivali na zemlji. Ono do ega im je stalo iz njihova nadmonog poloaja savrenog razumijevanja s One Strane jest dobrobit onih koje su voljeli ovdje i onih koji su voljeli njih. U vrlo rijetkim prigodama mogu upasti na vlastiti sprovod, ne da bi provjerili tko je doao, koliko je bilo cvijea ili pohvala u govorima, nego da obiu svoje najdrae. No, duhovi koji su otili mogu se nai duboko rastrzani kada vide svoje najdrae u tako velikoj boli, pa zato to je obred radosniji i sveaniji, pokojniku je lake i mirniji je. Odluku o tome treba li umrloga pokopati, kremirati, mumificirati, zalediti ili njegovo tijelo baciti preko ograde, treba donijeti iskljuivo u skladu s utjehom potrebnom najdraima koji su ostali. To nimalo ne utjee na put due jedanput kada napusti vozilo koje joj je omoguavalo prijevoz na zemlji. Sva uvjerenja treba potovati. Ali, jednako tako treba potovati i osjeaje ljudi, koji ne znaju za tijela svo jih najdraih, jer ona ne mogu biti pronaena ili vraena. Ako vrsto vjerujete da se samo onaj ije je tijelo "na odgovarajui nain" poloeno u zemlju, moe vratiti Doma Bogu, zaboravljate da postoje oteta djeca ija tijela nisu pronaena, vojnici koji su umrli u dalekoj zemlji borei se za svoju domovinu i nikada nee biti pronaeni, tijela u mrtvanicama diljem svijeta koja tek treba identificirati, da ne go vorimo da moraju biti vraena obiteljima. Oni imaju isto toliko prava na mir One Strane koliko vi i ja, i vidjet emo ih tamo, iako nisu pokopani. Zapamtite, Bog nikada, nikada ne iskljuuje niti diskrimini ra, pa kako bismo onda mi to mogli initi mirne savjesti? I usput, sve gore navedeno odnosi se na situacije u kojima se iz nekog razloga smatra da je ekshumacija tijela najbliih nakon pogre ba od neke koristi. Vai najdrai ve uivaju u miru koji se nikako ne moe poremetiti, pa vas molim da se ne muite oko odluke ako je morate donijeti i da ne mislite kako niste djelovali u interesu svojih najbliih. U veini sluajeva, ekshumacija daje odgovore na neka

vana pitanja, a ti su odgovori dugorono mnogo vredniji od neoskvrnuta groba u kojem vama bliska osoba nikada i nije bila. I ponovno, smrt je samo poetak novog ivota, a tunel je vozilo koje nas ondje isporuuje. Napustiti raspravu o Onoj Strani putovanjem kroz tunel, bilo bi kao da rezervirate udesno zanimljivo putovanje na neko ekskluzivno mjesto, a da se prethodno ne raspitate emu se, ako iemu, trebate veseliti kada izaete iz zrakoplova.

etvrto

poglavlje

Nakon tunela: stiemo na Onu Stranu

Sada kada smo ustanovili kako i zato veina nas prolazi kroz tunel u oblinju dimenziju koja se zove Ona Strana, moemo nastaviti prema samoj Onoj Strani i onome to se dogaa kada ondje stignemo. Suprotno veini napisanog o ovom dijelu naeg putovanja nakon smrti, mi ne izlijeemo iz tunela u gomilu mekanih oblaka, ne izrastu nam krila i ne sviramo harfu ostatak vjenosti. Tamo postoji ivot, stvaran, poticajan, veseo i blagoslovljen, a tunel je samo poetak. Ponovni susret koji e se dogoditi kada stignemo na Onu Stranu jedan je od najdojmljivijih dogaaja koji emo ikada doivjeti. Nemojte zabo raviti, ne putujemo u strani, nepoznat svijet, vraamo se Doma, u dimenziju iz koje smo doli, okrueni duama koje poznajemo, koji su nam nedostajale i koje smo voljeli kroz ovaj i mnoge druge ivote i na zemlji i na Onoj Strani. Due su Doma upozorene da smo na putu kada, kako je Francine opisala, nae svjetlo pone treperiti, to je Boja svjetlost koju svatko od nas nosi u sebi i koja gotovo doslovno slui kao "pilotsko svjetlo" koje osvjetljava nau duu. To je naa "vjena baklja". Kada me netko pita hoe li se oporaviti od bolesti njemu bliska osoba, Francine mi kae treperi li svjetlo te osobe ili ne. Ne samo da due s onog svijeta mogu vidjeti ta svjetla koja trepere, one takoer mogu odrediti koje treperavo svjetlo pokazuje da ljudi koje oni znaju dolaze, tako da oni ne jure poeljeti dobrodolicu svakom Tomu, Dicku ili Harryju koji se pojave. Francine me uvjerava da to za due na Onoj Strani nije zbu-

njujue kao to se ini. To je slino gradskoj vonji, kada u svakom trenutku moemo vidjeti bilo koji broj semafora. Znamo na koje tre bamo odgovoriti, a koji semafori nemaju nita s nama nego su za auto mobile ispred nas, iza nas ili na sporednim ulicama. Svijet na Onoj Strani takoer zna na koja svjetla odgovoriti, to je meni bilo drago uti. Ba kao to mi se ne bi svidjelo da me nakon to izaem iz zrako plova grle i ele dobrodolicu stranci, takoer mi ne bi bilo drago da prve sate Doma provedem s pristojnim, zamrznutim osmijehom na licu razmiljajui: "Tko su ovi ljudi?" Umjesto toga, ponovni je susret u poetku obilje prisnosti koja oduzima dah. Doli su nas doekati nai blinji koji su umrli u ivotu koji smo upravo napustili, kao to je baka Ada bila tamo za mene. Ali, tamo su takoer prijatelji i nai voljeni iz svih naih prijanjih ivota kako na zemlji tako i na Onoj Strani, od kojih veinu nismo vidjeli od kada smo napustili Dom zbog ove posljednje inkarnacije. Nikada nisam zaboravila klijenta Teda, koji mi je doao s nadom da u mu pomoi da savlada svoj prezira vrijedan strah od smrti. S njego vim doputenjem odluila sam ga regresijom vratiti u proli ivot kako bih mu dokazala da je ve smrt iskusio i preivio. Njegova ga je regresija odvela u proli ivot na Divljem zapadu, gdje je bio umjereno slavan odmetnik i revolvera. Paradoksalno je to revolveri nisu imali nita s njegovom smru. Umjesto toga, dobio je tuberkulozu koja je u to vrijeme bila veoma rasprostranjena i smrtonosna. Sjeao se da je leao na smrtnoj postelji, alei zbog pogrenog ivota koji je vodio, bez ikoga tko bi ga utjeio ili alio za njim, kada je lijepa, ljubazna ena tiho ula u sobu i stala uz njega. inila mu se poznatom, ali ju nigdje nije mogao smjestiti, pa ju je pokuao otjerati kao viziju u bunilu, a onda ga je ona primila za ruku i njeno pozvala da ju slijedi. Zapanjen to ima snage, ustao je i krenuo za njom prema vratima male, prazne sobe. Zid ispred njega se razmaknuo kao velika, prekras no oslikana zavjesa dok su se oni pribliavali, a on je vidio kako ga ona

vodi na neizrecivo lijepu livadu iza zavjese. Osvrnuo se i bio zapanjen kada je vidio svoje hladno, izmueno tijelo kako jo lei na krevetu. Gotovo su ve bili na livadi kada se on okrenuo prema eni i pitao ju : "Tko si ti?" Ona mu se osmjehnula beskrajnom ljubavi i umirujue je stisnula njegovu ruku dok je odgovarala: "Umrla sam dok sam te raala." Tako je majka koju nikada nije upoznao vratila svoje dijete Doma. A u ovom je ivotu Ted napustio moj ured i nikada se vie nije bojao smrti. Postoji skupina s kojom jedva ekam da se ponovno susretnem na Onoj Strani gotovo vie nego sa svima ostalima: svi kuni ljubimci koje smo ikada imali, iz svih ivota kroz koje smo proli, okupe se oko nas s takvom nestrpljivom radou da ljudi koji ekaju da nam poele dobrodolicu imaju potekoa da stignu do nas kroz veselo mnotvo ivotinja. Nikada nemojte ni na trenutak povjerovati da nae ivotinje na Onoj Strani ne paze na nas tijekom naeg putovanja na zemlji. Moj dragi prijatelj dr. Bill Yabroff kojeg sam spomenula u Prvom poglavlju, imao je osjeaj da svoju novu kuu dijeli s nekim nepoeljnim duhovima i zamolio me da to provjerim. Provela sam nekoliko sati istraujui svaki kvadratni centimetar te kue od potkrovlja do podruma i zakljuila sam da je Billijeva kua potpuno "ista", bez duhova bilo koje vrste. Ali, uvijek je mogue da nemam pravo, pa kako bismo bili sigurni, predloila sam da nekoliko mojih istraivaa i ja provedemo no s Billijem i ostavimo upaljen kasetofon kako bi pokuali snimiti zvukove koji tamo ne pripadaju. Svi smo naizmjence bili budni tijekom duge, mirne noi i nitko od nas nije nita uo. Zamislite samo nae iznenaenje kada smo pustili traku i jasno uli divlji, glasni psei lave. Dva puta smo provjerili jedni kod drugih, ak smo anketirali i susjede i svi smo se sloili da je no

bila savreno tiha, bez ijednoga glasa psa ili bilo kojeg drugog bia. Ponovno smo presluali snimku i nije bilo sumnje - nemilosrdno laja nje koje smo uli bilo je toliko glasno da nas je sve trebalo probuditi. Bila sam zbunjena, pa sam se obratila Francine, koja me strpljivo obavijestila da sam tijekom jednog od mojih prolih ivota ivjela na Aljasci s otrim haskijem koji me do danas titio i elio osigurati da me nikakav duh i ne pomisli uznemiravati te noi u Billijevoj kui. Takoer, na Onoj Strani nas ekaju, gotovo bez iznimke, molim vas posluajte me, srodne due. Moda ste ve uli da me ljuti ova tema, ali onima koji nisu, objasnit u zato me mnogi nesporazumi povezani sa srodnim duama ivciraju. Svatko je od nas stvoren s mukim i en skim aspektom i ivot zapravo doivljava kroz oba spola. Stvoreni smo i s vrstom duha, "blizanca" iji su muki i enski aspekt kao odraz u ogledalu naih vlastitih aspekata. Taj duh blizanac naa je srodna dua. To nije, kako neki sugeriraju, "naa druga polovica", osim ako se ne osjeate ugodno vjerujui da smo svi mi samo gomila poluljudi koji lutaju uokolo. U bilo kojem danom ivotu, naa srodna dua nije ak nuno onoga suprotnog spola, tako da je mit pretpostaviti da je, uz malu vjerojatnost da ete naletjeti na srodnu duu ovdje na zemlji, vama dvoma sueno da budete ljubavnici ili suprunici. A anse su ionako stvarno male da vi i vaa srodna dua izaberete da se inkarnirate u isto vrijeme. A zato biste inzistirali na tome, kada imate zajedni ku vjenost na Onoj Strani, a ak i tamo vjerojatno neete ovisiti jedno o drugom niti ete biti zajedno? Ako vam kaem da prestanete traiti srodnu duu na zemlji, moda vam oduzimam najdrau romantinu predodbu, ali vjerujte mi nije romantino tjeiti klijente koji mi dolaze u suzama, osjeajui se kao gubitnici jer nisu pronali srodnu duu ili su bili povrijeeni ili ih je izdao netko za koga su smatrali svojom srod nom duom. Rei u vam isto to govorim i njima: "Tono znam gdje se vaa srodna dua sada nalazi: na Onoj Strani planira tulum kako bi vam poeljela dobrodolicu."

Nemojte se brinuti da ete sve nade poloiti u ponovni susret s naj draima koji su umrli na Onoj Strani, da biste otkrili kada ondje stignete da su se oni ve vratili na zemlju i prolaze kroz jo jednu inkar naciju. Ako nisu proli kroz Lijeva vrata i poput bumeranga bili vraeni u tijelo, mogue je da prou godine, desetljea ili ak stoljea prije nego to se vi ili va najdrai odluite vratiti, ako se za to uope odluite. I dok ete vrlo teko shvatiti pojam vremena sve dok ste robovi na zemlji, na Onoj Strani zapravo ne postoji vrijeme u smislu vjenosti. Kada Francine pitam koliko e neto trajati ili kako e se brzo neto dogoditi, mogu uti nestrpljenje u njezinom glasu kada mi odgovori: "Ono to ti naziva mjesec dana." ili "Za godinu, u tvojem svijetu." Lijep, dug ivot na zemlji due na Onoj Strani doivljavaju kao kratak put daleko od Doma. Pa, ak ako otkrijete da se netko vama drag ponovno inkarnirao, nee vas uope smetati. to se vas tie, vidjet ete ga ponovno za samo nekoliko minuta. Poslije emo razgovarati o tome tko su duhovni savjetnici, koji e nas meu prvima pozdraviti kada se pojavimo iz tunela, zato to nas oni prate kroz razliite korake koje moramo poduzeti kako bismo preli iz ove u dimenziju One Strane. Jednom kada je sveanost ujedinjenja zavrena veinu nas e duhovni savjetnik otpratiti do velianstvene romanike graevine s kupolom i stupovima, koja se zove Dvorana mudrosti. Smjetena je odmah iza tunela, i to je prva graevina koju vidimo kada stignemo. uli ste izreku "Svi putovi vode u Rim". Slino, svi tuneli vode u Dvoranu mudrosti. Njezin ulaz je zaprepaujui, sa irokim mramor nim stubama, sjajnim skulpturama i fontanama, cvijeem koje slatko mirie u stalnom nevjerojatno lijepom cvatu. U Dvorani mudrosti je divovska soba okruena stupovima. Na savjetnik vodi nas do jedne od mnogih glatkih bijelih klupa i zatim se odmie dok mi zauzimamo svoje mjesto i ponemo prolaziti proces kojeg se mnogi koji su preivjeli kliniku smrt sjeaju, ali se malo njih sjea svih pojedinosti.

STROJ ZA ITANJE
Reenica "cijeli mi je ivot proletio pred oima" postala je gotovo eufemizam za bliski susret sa smru. Ali, to je zapravo ono to se dogodi na Onoj Strani u tihom miru svete sobe, u Dvorani mudrosti. Ma sredini sobe usred kruga od mramornih klupa na kojima sjedi mo, nalazi se stroj za itanje, zapravo golema kupola od svijetloplavog stakla. U njoj vidimo sve dogaaje u naem ivotu, gotovo kao da gledamo film, ali u trodimenzionalnom hologramskom obliku, pa bez obzira na to kako se kreemo oko kupole moemo vidjeti svaki trenu tak, dobar ili lo, pravi ili krivi, vrhunac ili pad, savreno jasno. J o se sjeam razgovora s Francine o stroju za itanje i mojeg sumnjiavog pitanja: "Zar za pregled cijelog naeg ivota ne treba jako mnogo vremena?" Ona je ve umorna od toga to me mora podsjeati da je vrijeme zemaljska opsesija. U stvarnosti Doma vrijeme ne po stoji. Tu tvrdnju o Onoj Strani ula sam tisuu puta i iako je prihvaam kao injenicu, ini mi se da ju gotovo nije mogue razumjeti. Slika kojom mogu djelomino predstaviti nepostojanje vremena je zemalj ska: mi vrijeme vidimo kao ravnu crtu koja ima poetak, sredinu i kraj dok je na Onoj Strani ono savreni krug, vodoravan, umjesto okomit pa ga se ne shvaa kao da ima vrh ili dno, niti ima poetak ili kraj. Ako vam to ne pomogne, razumijevanje vam moe olakati usporedba s kasinom u Las Vegasu. Ondje nema ni satova ni kalendara, stalno je svjetlo i ono je uvijek i potpuno isto, nema zamjetne razlike u razini aktivnosti bez obzira na to koje je vrijeme, a ako tamo ostanete dovoljno dugo, moete zaista izgubiti osjeaj je li vani dan ili no ili ak koji je dan. Osjeam se malo glupo ako kasino usporeujem s rajem, ali istina je da na oba mjesta prolost, sadanjost i budunost nemaju znaenje, umjesto toga sve je "sada".

I tako, imajui to na umu, najbolje to moemo pregledavamo nae ivote i inimo to koliko god nam je potrebno, a nekim se dijelovima vraamo uvijek iznova. To to nam to "oduzima vrijeme" jednostavno nije problem na mjestu na kojem vrijeme ne postoji, a stroj za itanje bitan je pomak u vjenom napretku naeg duha. Ovo emo dublje razmatrati u sljedeim poglavljima, ali kada napustimo Onu Stranu zbog jo jedne inkarnacije, ovdje stiemo kao bismo svladali odreene izazove i postigli odreene ciljeve, a detaljnu kartu naih sljedeih ivota sastavljamo kako bi nam pomogla da os tvarimo tu namjeru. Tijekom naeg iskustva sa strojem za itanje imamo prednost savrenog pamenja karte koju smo ispisali u ozraju u kojem ne postoji negativnost, a zrak koji udiemo ispunjenje Bojom bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem. Ne gledajui nae ivote kroz zemaljske oi, nego sa stajalita potpune, iskrene pravednosti, znai da ne vidimo samo ono to smo uinili s novoga gledita, nego ljude oko sebe vidimo i s razumijevanjem koje im moda nismo mogli prui li kada im je to trebalo. To je kritina toka zbog onoga koji sudi o ivotu koji smo upravo zavrili. To nije Bog, niti na duhovni savjetnik. To smo mi. Mi sudimo sami sebi, svojim pobjedama i porazima, svojoj ljudskosti ili nehumanosti, svojim dobrim djelima ili sebinosti, svojim trenucima hrabrosti ili straha, a iznad svega koliko smo uspjeno izvrili ciljeve koje smo si zadali i koji su nas potaknuli da izaberemo napustiti Dom. To je najstroi sud pred kojim se moemo nai, jer kao to na Onoj Strani ne postoji negativnost, ne postoji ni obrana tjerana egom i samoopravdavanje koje nas spreava da se suoimo s istinom o naim djelima dok smo na zemlji. Na duhovni savjetnik koji je uz nas dok promatramo na zemaljski ivot, tjeit e nas tijekom tekih razdoblja, ali konanu odluku o tome jesmo li uspjeli ili nismo donosi mo sami.

Pomislite: svaka rije, svako djelo, svaki put kada smo nekome mogli pomoi, a umjesto toga smo mu okrenuli lea, svaka sitniava, mala ljutnja koju smo priredili kada neto ne bi ilo kako smo htjeli, odigrat e se pred naim oima na stroju za itanje. Ako vam se ta pomisao svia, izvrsno za vas. U suprotnom, vjerujte mi, ako samo pomislite na stroj za itanje mogli biste bitno promijeniti svoj dan. Kako kau Francine i klijenti koji su svoja iskustva sa strojem za itanje opisali ili kroz regresiju ili kroz astralna putovanja, velika vei na nas ga napusti s osjeajem zabrinutosti, s osjeajem, ponekad nejasnim, a ponekad vrlo snanim, da nismo zavrili posao. udno, ali ini se da nisu velike pogreke koje smo uinili one koje se zadrava ju najsnanije u naim mislima, nego su to trenuci kad smo pruili malo, a mogli smo uiniti mnogo vie; prijatelju u nevolji kojem smo poklonili samo trenutak pozornosti u prolazu, a bili smo previe zauzeti da ga posjetimo i suosjeajno zagrlimo; stariji stranac s previe vrei ca kojega smo ljubazno pozdravili, a da mu nismo ponudili da po nesemo njegove stvari do automobila; izgubljeno dijete u trgovakom centru za koje smo bili zabrinuti, ali nismo ostali s njim dok se ponovno nije nalo na sigurnom sa svojim roditeljima; zalutali kuni ljubimac kojem nismo imali vremena pogledati ploicu i odvesti ga kui; ili dobrotvorna akcija za koju nismo dali onih dvadeset dolara jer bismo ih moda poslije eljeli potroiti na kino. U trenutku otrenjenja, kada naputamo stroj za itanje, poinjemo razmiljati o mogunosti da se vratimo na zemlju. 1 upravo zato to je njegov utjecaj na nas tako dubok, to je vanije da iskusimo sljedei korak u naem povratku na Onu Stranu.

ORIJENTACIJA
Odmah nakon iskustva sa strojem za itanje slijedi jednako vaan proces orijentacije. Tada raspravljamo o ivotu koji smo upravo promotrili kroz vrstu podnoenja izvjetaja, tijekom sastanka oputanja s naim duhovnim savjetnikom, uvjebanim usmjerivaima i drugim duama iji nam savjeti mogu pomoi da pravedno procije nimo ono to smo nauili. Recimo, na primjer, da postoji netko koga ste jako povrijedili, vie puta tijekom ivota, i stroj za itanje vas je ostavio neutjenim zbog vaih djela. Usmjerivai i vai duhovni savjetnici, uz prednost da imaju vau kartu ispred sebe, mogu vam pomoi da vidite kako i je li ta zabrinjavajua veza ili bilo koja druga bila presudna za va napredak ili upozorava na pouku kojoj se trebate vratiti i nauiti je. Uz to moete pozvati bilo koju osobu, ako je na Onoj Strani, ili njezinog duhovnog savjetnika, kako biste doznali kako je vae ponaanje utjecalo na njih. Moda ste napravili ozbiljnu tetu koju biste moda eljeli popraviti. Moda im niste bili toliko vani kao to ste mislili i moda nisu bili pogoeni nainom na koji ste se ponaali prema njima ovako ili onako. Moda ste ih pokrenuli da se runo ponaaju prema drugim ljudima i tako ste nastavili krug nanoenja tete, pa ga sada zajedno moete pokuati zaustaviti. Ili ste bili kljuni za njihovu kartu, potaknuli ih da brane rtve bilo kojeg zlostavljanja kojem ste ih izloili. Ukratko, ovaj dio procesa orijentacije olakat e vam da potpuno razumijete najproblematiniji dio svojeg ivota tako da moete nauiti ispraviti i poduzeti pozitivne korake kako biste si oprostili i nastavili s vie ljubavi i razumijevanja. Druga funkcija orijentacije jest olakati prelazak na Onu Stranu za duhove koji nisu bili pripremljeni za taj put i koji su previe zbunjeni ili ljuti da bi bili smireni tek kada stignu. Nisu svi sretni kao to sam bila ja i ushieni jer se vraaju Doma, ali orijentacija je jedan od naina na

koji su tamonji duhovi spremni i bez pogreke uvjebani da pomognu. Nakon to nepripremljeni duh iskusi stroj za itanje i podnoenje izvjetaja nakon toga, njihovi usmjerivai pruaju im najljubaznije i najpametnije savjete kako bi ih umirili nakon ega im se daje vreme na koliko im je potrebno za aktivnosti koje su im pruale utjehu na zemlji. Lindsayin otac je savren primjer duha koji je proao ovu posljed nju fazu orijentacije. Njegov je ivot zavrio bez upozorenja. Lindsayina obitelj okupljala se zbog proslave Boia u kui njezinog brata u Motereyu. Na putu prema njima iz zrane luke San Jose, pijani voza uzrokovao je nesreu koju njezin otac nije preivio. On je bio sretni ezdesettrogodinjak koji se veselio blagdanima, a vozio se sa enom, sinom i keri koju je oboavao, te je usred vica, odjednom i neizbjeno zauo BUM! I on je otiao. I to mu ba nije bilo drago. Brinuti se za svoju obitelj uvijek mu je bilo najvanije. Ali, tu je bio i njegov sin, hospitaliziran s ozbiljnim ozljedama, ena i ki koje su bile samo lake ozlijeene, ali same u stranome gradu nesposobne da prihvate da su ga izgubile dvije tisue milja daleko od kue. Boi se pretvorio u ok i bol, a on nije znao kako da im pomogne s One Strane gdje se naao prije nego to je uspio zavriti vic. Njegova je orijentacija trajala oko est mjeseci i ukljuivala je mnogo ribolova, ali na kraju je bio i jest radostan, zaposleni duh koji bdije i posjeuje svoju obitelj ovdje na zemlji ee nego to oni to znaju. Moj je otac umro nakon mjeseci bolesti, ali ak i s mnogo upozore nja njegov prijelaz Doma bio je tei nego prijelaz Lindsaynog oca i zahti jevao je vie intenzivne njege nego to je orijentacija prua. I naravno, duhovi na Onoj Strani su spremni, voljni i uvjebani, a imaju i dovoljno ljubavi da njemu i onima poput njega prue svu dodatnu njegu koja im je potrebna da prou kroz proces koji se naziva ahurenje. Od dana kada sam se rodila, tata i ja smo imali prijateljski odnos, a kada je umro, na Onu Stranu je stigao jako uzrujan zbog boli to se

odvojio od mene, ba kao da je na sebe preuzeo i moju bol nadajui se da e mi tako biti lake to sam ga izgubila. Kada se takav istinski neutjean duh vraa Doma, njegov duhovni savjetnik i najblii lanovi obitelji znaju da e neto dramatinije od tradicionalne orijentacije najvie pomoi. Oni ga zaahure, kako bi sigurno proao kroz bolno "povlaenje" koje proivljava. Tijekom ahurenja, duh se stavlja u ljekovit oputajui san, ima stalnu njegu i proet je Bojim suosjeanjem, mirnom i blagom ljubavlju koja osnauje. Duh se budi s radou to se vratio Doma, nije odvojen od onih koji mu nedostaju na zemlji, nego je samo razdvojen od boli to mu nedostaju. Duh je zaahuren onoliko dugo koliko mu je potrebno da se ponovno osjeti zdrav i potpun. U sluaju mojega oca bilo je to osam mjeseci po naem vremenu, ali samo treptaj oka za njega. Kada me konano doao posjetiti s One Strane imala sam osjeaj da sam bez njega bila cijelu vjenost i moje su prve rijei bile: "Tata, zato ti je trebalo tako dugo?" On je odgovorio: "Kako to misli? Pa, tek sam otiao!" Ako sumnjate da vama bliska osoba koja je umrla, emocionalno nije pripremljena da se vrati Doma ili tu osobu ne osjeate oko sebe tako brzo koliko za time udite, molim vas, budite strpljivi i nemojte se brinuti. Bez obzira na to prolazi li kroz orijentaciju ili je zaahurena, nalazi se u sigurnim, svetim rukama i bit e ponovno uz vas vrlo brzo.

TORNJEVI
Tornjevi su jedna od najdivnijih graevina na Onoj Strani. U sljedeem poglavlju opisat u njih i njihovu funkciju meu stanovnici ma. A zasad emo se usmjeriti na razlog zbog kojeg se nalaze meu ulaznim zgradama koje nam ele dobrodolicu Doma.

Tornjevi slue za posebnu kategoriju novopristiglih dua sa zemlje, due ije su okolnosti smrti bile ekstremne za usmjeravanje ili ahurenje da bi im uinkovito pomogli i izlijeili ih. Due koji pristiu na Onu Stranu veoma su zbunjene, dezorijentirane ili poremeene pa zbog strane situacije koja je izvan njihove kontrole, ne mogu iskusiti mir i radost Doma. Potrebno ih je "deprogramirati" i ponovno uvesti u razum i identitet koji im pripada. To su ratni zarobljenici koji su umrli u zatoenitvu nakon to su im isprani moz govi i nakon to su mueni; mnoge rtve holokausta; nekoliko ena koje su izgorjele na lomai tijekom suenja vjeticama u Salemu, ras trgane izmeu ljubavi za Boga i stalnih optuaba da su zle; Ivana Orleanska; neke od najteih rtava Alzheimera i drugih bolesti koje duboko utjeu na mozak. Zapravo tko nije bio u stanju razumjeti gdje se nalazi i tko je u trenutku smrti, jer je to sprijeila vanjska sila, duhovni savjetnici odmah odvode u tornjeve i uz njih je vrlo esto bliska osoba dok se oporavljaju. Proces deprogramiranja na Onoj Strani je sofisticirana verzija procesa deprogramiranja na zemlji. Najbolji lijenici osiguravaju stal no, blago lijeenje i esto duhovni savjetnici, bliske osobe i lijenici iznova stvaraju mjesto roenja duha, dom iz djetinjstva ili neko drugo poznato mjesto, sigurno i puno ljubavi dok se lijeenje nastavlja tako dugo koliko je duhu potrebno da se privikne na injenicu da je ponovno Doma, s potpunim sjeanjem na svoj identitet, ivot koji je upravo zavrio i ivote koji su mu prethodili tako da se njegovo vjeno, radosno putovanje moe nastaviti netaknuto. Oito, svi se mi nadamo mirnom, sretnom prolazu za sebe i nae najdrae kroz tunel odavde do One Strane. Iz razloga o kojima smo upravo raspravljali, to se ne dogaa uvijek. Ali, dok je vrijedno biti obavijeten o razliitim koracima kroz koje emo moda morati proi kada stignemo, mnogo je vanije usmjeriti se na bitno: svaki duh koji se vraa Doma odmah je prihvaen i za njega se brinu od trenutka

kada je preao iz oblinje dimenzije, i svaki duh koji se vraa Doma konano e se nai u ekstazi Bojeg sigurnog zagrljaja. A postoji i vrlo stvaran, vrlo snaan problem nama bliskih osoba koje smo ostavili za sobom. ak ni ekstaza Doma nije toliko neodolji va da bi umanjila ljubav; samo je proiruje, produbljuje i ini svetom tako da postajemo dio naih najdraih ba kao to su oni bili dio nas kada smo otili. Nisam sigurna da sam uope poela pronicati tu istinu sve dok je nisam iskusila iz prve ruke. Moda mislite da se kao vidovnjakinja ne bih trebala toliko brinuti. Nisam te sree. to sam nekome blie, vie gubim objektivnost. to vie gubim objektivnost, sve sam manje vidovita jer me ometa moj emocionalni angaman. Zato je bilo ugodno iznenaenje otkriti da sam u trenutku kada sam se nala u tunelu, na putu za Onu Stranu, osjeti la samo istu mo ljubavi bez ikakvih briga. Ne mogu tvrditi da sam bila u stanju ponovno stvorili tu nevjerojatnu jasnou kada sam se vratila, ali sigurno je da neprestano ulaem puno napora. Kao to smo vidjeli, nije svaki duh toliko sretan kao to sam bila ja da odmah osjeti takav duevni mir. Ali, svakome je duhu zajameno da se prije ili poslije pronai takav duevni mir iz nekoliko dobrih razloga. Kao prvo, ne moe se dovoljno istaknuti da je Ona Strana, a ne zemlja, na pravi Dom. Odatle smo svi doli i nae putovanje tamo povratak je na poznato mjesto gdje imamo potpuno sjeanje o tome zato smo nakratko otili i to smo se nadali da emo postii. To nam prua perspektivu o svemu i svakome koga smo upoznali na zemlji i moemo se jedino moliti da to dosegnemo dok ovdje prolazimo kroz ono to mi smijeno nazivamo "ivot". S perspektivom dolazi razumijevanje, prihvaanje nas samih i postupaka naih blinjih nad kojima nastavlja mo bdjeti. Drugi razlog koji omoguuje da doemo do ljubavi bez briga jest taj to na Onoj Strani imamo pristup ne samo kartama koje smo za svoje

putovanje daleko od Doma sami sastavili, nego takoer imamo pris tup kartama naih blinjih. Na primjer, kao majka ovdje na zemlji esto me zabrinjavala injenica da se moja dva sina nekoliko godina nisu ba slagali. Vjerujte mi da nisam iznevjerila niije povjerenje kada sam to rekla. Oni bi potvrdili svoje meusobne trzavice i zasigurno bi se sloili da sam se ja brinula zbog toga mnogo vie nego oni i eljeli su da prestanem. Istina je da me to nije nimalo optereivalo dok sam prolazila kroz tunel i bit u jo manje zabrinuta kada stignem Doma zato to u biti u stanju fiziki izvui obje njihove karte i tono vidjeti zato su njih dvojica izabrali da budu braa koja se ne slau, a ak u saznati kako e ovo poglavlje njihovih vjenih ivota zavriti. Ako to elimo, svi moemo proitati svaku pojedinost ivota koju je svaki od naih blinjih odredio za sebe s time da nam je svrha putova koje su izabrali kristalno jasna dok ih itamo. A to nas moe potpunije umi riti od odgovora na pitanje "Zato?". A da sam mogla pregledati nji hove karte dok sam bila tamo, vidjela bih da e se moji sinovi pomi riti, jednostavno i dostojanstveno, u svoje vrijeme, bez moje pomoi, njihove e ene ponovno postati prijateljice, a moji e lijepi unuci napredovati u skladnom odnosu svojih roditelja. Na kraju se moramo vratiti injenici da na Onoj Strani, gdje je vjenost realnost, ne postoji vrijeme. Tako, neovisno o tome koliko su zemaljskih godina vai najdrai odredili da traje njihov ivot, iz naeg nadmonoga gledita Doma, oni e ponovno s nama biti u trenu, a u meuvremenu ak i njihove najdramatinije traume na zemlji zavrit e dok trepnu okom.

ONI KOJE OSTAVLJAMO ZA SOBOM

Budite uvjereni, mi moemo i hoemo bdjeti i provoditi vrijeme s naim najdraima na zemlji kada se jednom naemo Doma, na Onoj Strani. Ima onih koji se vrlo brzo pojave nakon svoje smrti kako bi uvjerili svoju obitelj i prijatelje da su stvarno dobro. Ako ste imali takvo iskustvo, molim vas, nemojte se brinuti da je va pokojnik vezan za zemlju. Mnogo je vjerojatnije da je preavi iz jedne dimenziju u drugu, jednostavno iskoristio lakou koja mu je omoguila da se materija lizira. To ne znai da sposobnost materijalizacije ovisi o vremenu koje je prolo otkako smo napustili zemlju. Francine se fiziki pojavila pred mojom obitelji 1956. godine, a njezina jedina inkarnacija ovdje zavrila je 1598. godine. Za to su potrebne naa snaga i vjetina i prijemivi pojedinci koje smo ostavili iza sebe na zemlji. Djeca i ivotinje koji spadaju meu najvidovitija bia na zemlji moi e nas najlake vidjeti, a nakon njih oni koji imaju sposobnost da se usklade s viim vibraci jama One Strane, bez obzira na to jesu li ikada bili svjesni toga ili ne. Ali, nemojte se bojati da morate nauiti mijenjati dimenzije. Putovanje izmeu zemlje i Doma nije jednosmjerna ulica. Kruno smo putovanje obavili mnogo puta i napravit emo ga jo mnogo puta, pa ve tono znamo kako stii Tamo. Meutim, ipak postoji mogunost da nas nai najblii na zemlji ili nee moi vidjeti ili e nas vidjeti samo na trenutak i uvjerit e sebe da je to bila njihova mata. U tom sluaju, imamo na raspolaganju druge naine kako bismo pokazali nau prisutnost. Jedan od najdraih je manipuliranje naim fotografijama po kui: preokrenuti ih, okrenuti na poleinu ili ih baciti na pod, uiniti bilo to kako bismo natjerali lana obitelji ili prijatelja da primijeti da se neto udno dogaa slici koja nas podsjea na njih. Tata mi je darovao glazbenu kutiju koju volim i on je

rado pokrene, pa kutija zasvira "sama od sebe" ba kada tonem u san. Drugi popularni pozdravi s One Strane jesu ispadanje neobinog broja kovanica na udnim mjestima, mijenjanje sata ili televizijskog progra ma, paljenje i gaenje kuanskih elektrinih aparata, ili kada tijekom vonje automobilom sa zadnjeg sjedita dodiruju kosu na zatiljku bli njih koji bi se mogli zakleti da se netko nalazi iza njih. A kao to smo vidjeli u Prvom poglavlju, moemo ostaviti i zvuni zapis na traci ako nam se prui prilika. Znatno nam pomau provodnici energije naeg duha na koje se moemo prikljuiti i "voziti se na njima", a to su naroito struja, kia i rosa. Zato moemo tako lako utjecati na kune aparate i televizore i zato se nae najaktivnije pojavljivanje dogaa kada pada kia, tijekom oluja i izmeu 03:30 h i izlaska sunca, prije nego to rosa ispari. Ako ste ikada gunali na filmski kliej da se vrhunac radnje uvijek dogaa nou, dok sijevaju munje i divljaju oluje, moda se trebate prisjetiti da to nije samo kliej nego stvar osnova fizike. J e d a n od najlakih, ali najee zanemarivanih naina da komuniciramo s One Strane jest doprijeti do naih najdraih dok nisu pri svijesti. San, meditacija i hipnoza najbolje su prigode da posjetimo podsvijest. Kada nekoga posjetimo u snu, on se toga moda nee sjeati ili e to otpisati kao san, a nee shvatiti da je bio sumnjivo jasan za prosjean san. Tijekom meditacije moemo biti odbaeni kao plod mate, a nai posjeti tijekom hipnoze mogu se objasniti sugestijom hipnotizera, ili ga se optuuje da je nametnuo nae prisustvo umu subjekta. Dobre su vijesti da ak i kada svjesna veza nije uspostavlje na, podsvijest naih najbliih zabiljeit e, zapamtiti i voljeti svaki trenutak koji smo proveli s njima. Takoer, paljivo emo vrebati svaku prigodu kako bismo se poja vili nekome za koga znamo da nas moe vidjeti i uti, u nadi da e poruku predati naim najbliima, koji to ne mogu. Kao to e potvrdi ti moji ugledni vidoviti kolege, duhovi se okupljaju oko naih klijenata

tijekom itanja, gestikuliraju ili daju komentare koji nama ne znae nita, ali su izvan svake sumnje poznati naim klijentima. Francine kae: "Kada zvono zazvoni, svi dotrimo!" To znai da kada se jednom naemo na Onoj Strani, bit emo besramni oportunisti kada naa obitelj i prijatelji budu posjeivali vidovnjake i ak emo usaditi su gestiju u njihov um, bez obzira na to hoe li je odbaciti ili ne. Dva su pitanja koja mi moji klijenti najee postavljaju o svojim najbliima koji su umrli: "Jesu li sretni?" i "Pokuavaju li mi neto rei? Ovisno o orijentaciji, ahurenju i tornjevima, prije ili poslije odgovor na prvo pitanje bit e potvrdan. Srea je blaga rije kada se radi o iv otu na Onoj Strani. I posve sigurno oni nam neto pokuavaju rei. U vrlo, vrlo rijetkim prilikama ako postoji iznimno hitan, nedovren posao duh moe rei: "Moja izmijenjena oporuka nalazi se iza ogledala u dnevnoj sobi." ili "Polica osiguranja je u zidnom sefu." Ipak, s per spektive One Strane ti detalji ivota na zemlji ine se gotovo trivijalnim da bi se uope spominjali. Moja klijentica Barbara sjedila je jednog jutra u mojem uredu, tresui se. Pitala sam je to ju uznemiruje, a ona je odgovorila: "Bojim se da ete misliti da sam luda." S obzirom na moj ivot? Nema anse. Potaknula sam je da mi ispria to joj se dogaa i obeala da u je zaustaviti ako ponem sumnjati u njezin zdrav razum. Oklijevajui, poela je priati: "Moja majka i ja bile smo vrlo bliske i njezina me smrt prije dvije godine stvarno potresla. Tek sam ponovno poela sastavljati komadie svojeg ivota i posvetila se svojem poslu medicinske sestre kako bi se ponovno pokuala osjeati korisnom. Jedno popodne proli tjedan drijemala sam u sobi za odmor izmeu dviju smjena i kunem vam se, kada sam se probudila, moja je majka stajala tamo. Zvui ludo, ali nisam bila zapanjena zato to je bila pokraj mene i izgledala zdravija i sretnija nego ikada, nego zato to je

imala ruiastu haljinu na sebi. Moje su prve rijei bile: "Mama! Ima ruiasto na sebi! Uvijek si mrzila ruiasto!" Ona se nasmijala i rekla: "Boje su ovdje drukije. Ruiasto je neopisivo lijepa boja, kao i sve ostale". Zatim je ispruila ruku i sjeam se da je bila topla i snana kada sam je primila i krenula za njom. Vodila me do vrata unutarnjeg dvorita, ali kada ih je otvorila, bilo je kao da me dovela na vrata potpuno druge dimenzije: umjesto u patio zakoraili smo na livadu prekrasnu toliko da je ne moete zamisliti. Na desnoj sam strani mogla vidjeti dvije jednake, vrlo visoke zgrade od bijelog mramora i plavog stakla. Nedaleko od njih bila je druga zgra da od bijelog mramora, pretpostavljam u romanikom stilu s velikim stupovima. Majka je pokazala prema romanikim zgradama i rekla: "Ovdje ja radim, pomaem da se auriraju podaci o ljudima. To mi prua veliko zadovoljstvo". Bila sam iznenaena, jer je moja majka bila domaica, nikada nije imala posao, a kamoli neki koji bi je radovao. Ali, prije nego to sam bilo to mogla rei, ona je dodala: "Ne moe ostati. Ti jo ne pripada ovdje." im je to rekla, osjetila sam kako gotovo padam na svoje tijelo na leaju, a kada sam otvorila oi, nije je vie bilo i vrata dvorita bila su samo - vrata dvorita. Sigurna sam da je to bio san, ali bio je toliko stvaran i u slijedu, a od tada osjeam da je ona stvarno bila sa mnom." Odluila sam priekati s objanjenjem o astralnom putovanju i jednostavno je uvjerila: "I bila je." Iz nekog razloga inilo se da je to izazvalo sjenu tuge na Barbarinom licu, pa sam je pitala o tome. "Stalno se pitam zato je dola, ima li neto to je eljela da znam, a meni je to promaknulo". Znala sam odgovor na pitanje, ali sam eljela vidjeti moe li ga sama spoznati: "Ti reci meni: to zna sada, a to nisi znala prije tog popodneva?"

Dugo je utjela prije nego to me pogledala s najsjajnijim osmijeh om i odgovorila: "Da je stvarno iva." Savren nain da se izrazi jedina poruka koju je svaki duh kojeg sam ikada srela oajniki elio prenijeti, poruka koju emo i mi oaj niki eljeti prenijeti od trenutka kada ponovno stignemo Doma, poruku koju stalno svjesno zaboravljamo usprkos injenici da je nae due znaju napamet: smrt ne postoji.

Peto

poglavlje

Kako izgleda Ona Strana: Njezin krajolik, vrijeme i arhitektura

Ne dosadi li vam sluati kako je Ona Strana "ljepa nego to to moete zamisliti", kao da e nam to pomoi da je zamislimo? Prije svega ako je mnogo ljepa nego to je mi moemo zamisliti, zato se uope truditi da je zamislimo? Takoer, s nejasnim opisom kao to je taj, nije udo to je primamljivo misliti kako je Ona Strana moda stvarno tek bajka. No zapravo je Ona strana iznimno lijepa. Ali, ne moramo je zamiljati vie nego to moramo zamisliti vlastite rodne gradove. Njezine prekrasne slike neizbrisivo su urezane u pamenje naeg duha. Svi smo mi doli s One Strane, mnogo smo se puta ondje vraali izmeu dva ivota i tamo emo ponovno radosno ivjeti kada ovaj ivot zavri. I vjerovali ili ne svi mi toliko eznemo za Onom Stranom da svatko od nas ondje astralno putuje tijekom sna barem dva ili tri puta na tjedan, ali to jednostavno ne pamtimo. Ako bilo koji detalj u ovom poglavlju, bez obzira na to kako bezna ajan naizgled bio, odzvoni u vama na neki udan, dalek nain, molim vas nemojte to odbaciti kao da se nije dogodilo. Umjesto toga, otvorite um mogunosti da to apue vaa dua, molei vas da primijetite i slavite umirujuu prisnost putne karte prema Domu. Kao to smo raspravili u Drugom poglavlju Ona Strana nije mis tino mjesto "tamo negdje". Ona je ovdje meu nama, samo jedan metar iznad zemlje.

To je takoer savrena slika u ogledalu zemljine prirodne topografi je. Naih sedam kontinenata, planinski nizovi, ravnice i pustinje, oceani, mora i rijeke, ume, praume, otoci, obronci planina i sve u prirodi na zemlji, sve to postoji u svojoj izvornoj savrenosti na Onoj Strani. Zato to tamo ne postoji erozija, oneienje ili unitavanje, planinski nizovi su otri i uzdiu se prema nebu, vode su iste i azurno plave, a obale divlje netaknute, kao to su bile prije tisua i tisua godina. Na Onoj Strani vrijeme ne postoji, svako je ivo bie uvijek bilo i uvijek e biti, nita ne stari, nita ne truli, nita ne hra. Svaki kvadratni centimetar zemlje i vode je velianstven, vjeno nov. To ukljuuje i dva zemljina izgubljena kontinenta. Atlantida buja na Onoj Strani u oceanu koji odgovara naem Atlantskom oceanu, a u njihovom Pacifikom oceanu lei golem, rascvjetani kontinent Le Muria. Prisnost Doma nije ograniena samo na uda prirode. Mnoga uda koja je stvorio ovjek na zemlji prvo su postojala na Onoj Strani, podsvjesno su ih se sjetili i ponovno stvorili ovdje. Nije sluajno da su uda koja oduzimaju dah, kao to su to piramide, sfinga, babilonski visei vrtovi, Kineski zid i Taj Mahal, krasila krajolik One Strane te da izgledaju kao da su jutros zavrena. Partenon je netaknut i uva se s ljubavlju. Originalna Venera Milska i druga velianstvena umjetnika djela nastala tijekom stoljea ovdje su uspjeno kopirana, nisu nimalo oteena okrutnou vandala, lopova, ratova, vremena ili prirodnih nepogoda. Velika Aleksandrijska biblioteka, koja je unitena u poaru na zemlji, Doma je savreno ouvana, a pergamenti s Mrtvog mora osim to izgledaju kao novi, na Onoj se Strani rado itaju i razumiju kao knjige za djecu. ak i grko-rimski stil u arhitekturi izvorno potje e od Doma i zatim mu je s puno ljubavi odano potovanje na zemlji. Zapravo, kao to emo uskoro vidjeti, prve zgrade koje nas doekuju nakon tunela izgraene su u klasinom stilu koji mi ovdje povezujemo s gracioznom, suzdranom raskoi.

Zapravo, postoji stalni reciprocitet ljepote izmeu One Strane i zemlje. Dok veliki umjetnici, arhitekti i graditelji nastavljaju na zemlji reproducirati neke od najdraih uda Doma nadahnuti sjeanjem, postoje i cijenjena zemaljska mjesta koja se reproduciraju na Onoj Strani zbog svoje ljepote, svetosti i utjenog kontinuiteta, koji stvara ju izmeu dvije dimenzije. Gethsemanski vrtovi, na primjer, koje je Kristova prisutnost uinila svetima, ponovljeni su na Onoj Strani kao i tome slina tovana mjesta, npr. Meka, Vatikan i katedrala sv. Patrika. Naime, bez obzira na to nalazimo li se na zemlji ili Doma, uvijek moemo pronai put do poznatog mjesta kako bismo tovali Boga i slavili njegovu prisutnost.

VRIJEME
Na Onoj Strani ne postoji uurbanost, ni kia, snijeg, susnjeica ili tua. Ne postoji vjetar jai od povremenog njenog povjetarca, nema toplinskih udara, ni hladnih fronta. Umjesto toga vrijeme je ondje vjeni mir, istih dvadeset pet stupnjeva. Jednom sam pitala Francine: "Zato dvadeset pet stupnjeva?" Odgovorila je: "Zato to jest!" (Ja esto tiho kaem "uh" kad razgovaram s Francine.) Umjesto da stalnost temperature i vjena odsutnost bilo kakvog ekstrema postane dosadna, stanovnici One Strane mogu iskusiti nepresuan izvor osvjeavajue postojanosti i neprekinute ljepote. Ujednaena klima ini svaki dio Doma jednako ugodnim: nitko se nikada ne mora brinuti hoe li mu biti previe toplo ili previe hladno, ne mora se bojati poplava, tornada ili nekog drugog vremenskog poremeaja. Sunce, Mjesec i zvijezde nisu vidljivi na Onoj Strani tako da dan i no ne postoje. Tamonje svjetlo je stalna mjeavina njenih, umiruju-

ih pastela kao zamrznuti kadar mirnih ruiasto-ljubiastih nijansi, poput zemaljskih najblistavijih ljetnih zora ili sumraka.

POGLED IZBLIZA
Svaki od devet kontinenata, naih postojeih sedam kontinenata te Atlantida i LeMuria, podijeljeni su na etiri kvadranta. U sljedeim poglavljima vie emo govoriti o kvadrantima, ali to su jednostavno podruja odreena za posebne svrhe na Onoj Strani. Jedan kvadrant, na primjer, moe biti posveen istraivanju, drugi uzgoju ivotinja, a neki drugi kreativnim umjetnostima. Kvadranti nisu uoljiviji niti odije ljeni jedan od drugog vie nego, na primjer, vremenske zone na zemlji i mi se na Onoj Strani slobodno kreemo iz jednog kvadranta u drugi kako bismo istraili razliite interese i odgovornosti koje smo Doma s radou izabrali za sebe. Takoer, gotovo sve ivotinje koje ive na zemlji napreduju i uzgaja ju se na Onoj Strani. Tamo ne postoji nasilje, pa ne postoje ni prirod ni predatori. Umjesto toga ivotinje ive u sigurnosti savrenog mira kao i mi ostali. To ukljuuje sve, od dinosaura i pterodaktila do grifona i jednoroga, to nas dovodi do vrlo zanimljive injenice: mnoge ivoti nje koje mi lijeno kategoriziramo kao mitoloke, Doma su stvarne koliko i mi. Duhovni um nae podsvijesti sjea ih se, dok ih naa svi jest odbacuje kao nevjerojatne. Naa tvrdoglava, kratkovidna, ograniena svijest ima sklonost da odnosi pobjedu tim argumentima, ali zato to na duhovni um nepogreivo zna istinu, primjeujete li kako se popularnost navodno izmiljenog jednoroga i drugih "mitolo kih" ivotinja s vremenom nimalo ne smanjuje. Rekla sam da su gotovo sve ivotinje sa zemlje ive i zdrave na Onoj Strani, tako da moete gajiti drukije osjeaje od mojih kada je u pitanju jedna iznimka: ini se da na Onoj Strani nema kukaca. Nisam

ba ljubiteljica kukaca, pa je to za mene dobra vijest. Ali, sigurna sam - ako su kukci vani za vau sreu, moi ete imati kukce koje elite kao kune ljubimce kada stignete Doma. Pitali su me vie puta kako se odrava ekoloka ravnotea bez prirodnih neprijatelja i bez kukaca. Odgovor je jednostavan. Kada Bog, a ne ovjeanstvo, zapovijeda, ekologija je uravnoteena te neprekid no besprijekorna. Ipak, vratimo se kvadrantima. Kao to sam rekla, svaki od devet kontinenata podijeljen je na etiri kvadranta, a svaki kvadrant ima posebnu namjenu. Svi se mi slobodno kreemo po kvadrantima, provodei vie vremena u jednima nego u drugima, ovisno o interesi ma i obvezama. Postoji kvadrant koji je nama na zemlji mnogo poz natiji od bilo kojeg drugog, a posebno djeca uivaju ondje astralno putovati u svojim snovima, jer ih najvie podsjea na Dom iz kojeg su nedavno doli. U tom je kvadrantu ono to se moe nazvati sreditem One Strane. Skupina "glavnih zgrada" doekuje nas kada stignemo i njima se esto vraamo tijekom boravka na Onoj Strani.

SREDITE ONE STRANE

Kao to smo ve raspravljali u Drugom poglavlju, bez obzira na to gdje umremo na zemlji, svaki od naih tunela vodi u isti ulaz na Onoj Strani. Taj se ulaz nalazi u kvadrantu koji zemljopisno odgovara zapadnoj obali Sjeverne Amerike i ondje duhovni savjetnici, aneli i nai najblii dolaze da nam radosno poele dobrodolicu. Usput, suprotno glasinama, ne postoje biserna vrata koja doputaju ili zabra njuju da uemo, a sveti Petar ne stoji i ne provjerava jesu li ili nisu naa imena na popisu uzvanika. Dolazak na Onu Stranu jedini je znak koji nam je potreban i pokazuje da ondje pripadamo.

Prva zgrada koju vidimo kada izaemo iz tunela golema je Dvorana mudrosti sa stupovima, u kojoj se nalazi stroj za itanje. Ponovni sus ret s najdraim osobama dogaa se na dnu masivnih stuba koje vode do prekrasnih dvostrukih vrata, a unutar mramornih zidova Dvorane mudrosti mi ponovno ulazimo u nae ivote na Onoj Strani. Zato to je Dvorana mudrosti sinonim za povratak Domu u naem duhovnom umu to je mjesto na Onoj Strani na koje mi najee astral no putujemo tijekom sna, meditacije i hipnoze. Djeca se igraju lovice na divovskim stubama i skrivaa oko mramornih stupova, veselo i nevino uznemirujui sveti mir posveene dvorane o kojoj sam prvi put ula kada me Francine zamolila da razgovaram sa svojim tada peto godinjim sinom Chrisom. Ne samo da se esto pojavljivao na stuba ma Dvorane mudrosti i susretao mnogo djece s kojom se igrao, nego je takoer kao zdrav, odluan i aktivan djeak bio naporan i svima je iao na njihove zamiljene ivce. Teko je kada se u koli ale na ponaanje vaega djeteta. Ali, krajnje je poniavajue kada se na nje govo ponaanje ale na Onoj Strani.

DVORANA SPISA
Na lijevoj strani do Dvorane mudrosti nalazi se Dvorana spisa, jedna od najzanimljivijih i najpopularnijih dvorana na Onoj Strani. I njezina je arhitektura klasina grko-rimska s visokim mramornim stupovima i kupolom koja oduzima dah i uzdie se iznad krajolika koji je okruuje. Dvorana spisa, kao to joj ime sugerira, sadrava sva ikada napisana povijesna djela, ukljuujui ona iji su "originali" bili uniteni na zemlji, od Aleksandrijske biblioteke preko vrijednih knjiga

izgubljenih s kontinentima Atlantide i LeMurie do svetih aztekih zapisa koje najbolje moemo opisati kao sjeanje zapisano o Bogu. Moemo samo navijestiti nepreglednost Dvorane spisa ako dodamo da takoer sadrava svaku detaljnu kartu svake inkarnacije svakog od naih ivota na zemlji. Mnogo sam puta astralno posjetila Dvoranu spisa i uvijek mi zastane dah kad stupim u nju: beskrajni redovi jedan za drugim i svaki red ispunjen beskrajnim policama, svaka polica ispunjena vrlo stvarnim svitcima, u savrenom stanju i redu, na kojima su sve nae karte sauvane za vjenost ispisane na besprijekornom aramejskom, univerzalnom jeziku koji svi teno govore na Onoj Strani. Moemo prouavati vlastite karte kada to elimo u Dvorani spisa kako bismo dali kontekst i perspektivu putovanju naih dua. Moemo takoer prouavati karte naih najdraih koje smo ostavili na zemlji kako bismo si odgovorili na svako pitanje o vremenu koje smo proveli s njima i kako bismo tono pratili to e im se dogoditi dok ih ponovno ne vidimo i zato. Takoer je vrlo korisno prouavati kartu nekoga s kim se nismo mogli sloiti tijekom nedavnog ivota, kako bismo razumjeli emu su oni nama, a emu smo mi njima posluili. Vrlo vjerojatno moemo prouiti i zbog ega smo se sukobljavali s odreenom osobom, a to nam je bilo zajedniko. Postoji jo jedna nevjerojatna funkcija koju treba prouiti na karti u Dvorani spisa, ali da bismo je mogli potpuno cijeniti, moramo znati da postoje tri naina na koji treba pregledavati ove karte: Moemo gledati kako se neija karta odmotava, jednako kao to gledamo kako se nai nedavni ivoti odmotavaju na stroju za ita nje, u boji, trodimenzionalno, vjerodostojnost je slina hologramu. Moemo sluati kartu, na visoko sofisticiranom audio zapisu, u biti vrsti zvunog stroja za itanje, koji slii kombinaciji kunog kina i virtualne stvarnosti, umnoene s tisuu.

 Ili moemo, to je nevjerojatno, na odreeni nain pustiti da na duh ue i spoji se sa samom kartom "Spajanje" na Onoj Strani moe se u osnovi opisati kao krajnja, potpuna empatija. Bez da ikada izgubimo vlastiti identitet ili preuzmemo identitet osobe s kojom se spajamo, privremeno moemo asimilirati njihova osjetila, njihove osjeaje i njihovu stvarnost u naa bia. Ne ivimo doslovno njihova iskustva, ali smo potpuno ispunjeni svim senzornim podacima o njima. I upravo se treom mogunosti najee slue stanovnici One Strane zbog povijesnih istraivanja. I umjesto da samo itamo o povijesti, moemo izabrati koga god elimo kroz povijest i sjediniti se s njegovom kartom, te uistinu moemo, kako kae poslovica, hodati u njihovim cipelama.

RAHEIM
Raheim je Francinin prijatelj s One Strane, moan, napredan duh koji se povremeno kanalizira kroz mene zbog pouka i obreda u mojoj crkvi Novus Spiritus. Molim vas, nemojte dopustiti da vas ovo zbuni: on nije moj duhovni savjetnik, i svakako ne brblja sa mnom kao Francine niti mi stalno daje savjete. Tijekom svoje posljednje inkarna cije na zemlji Raheim je bio sikh i veliki uitelj. Reeno mi je da je njegovo ime jako poznato u kulturi sikha, ali dok me Francine nije upoznala s njim, moram priznati da nisam ula za njega. (Vjerujte mi, da sam ovo o emu piem izmislila zbog zabave i publiciteta, pretvarala bih se da redovito kanaliziram barem jednu slavnu osobu. Ali ne, Raheim je najslavniji s kojim sam dola u doticaj.) Usput, jedne noi dok smo radile na ovom poglavlju, priala sam Lindsay o Raheimu. Ona je srela Francine nekoliko puta, ali nikada

nije srela Raheima i dok sam joj ga opisivala, rekla sam: "I on je stvarno..." u tom je trenutku zatreperila svjetlost u sobi na jednu sekundu. Nasmijala sam se i zavrila misao: " . . . m o a n s elektricite tom." Lindsay se takoer nasmijala uvi to, i rekla: "Vidim!" J o jedan treptaj, svjetlo se ugasilo, a zatim opet odmah upalilo. Smijui se jo uvijek, obje smo mu zahvalile: "Hvala, Raheim!" Zatim smo se vratile na posao, i svjetlo vie nije ponovno treperilo. Prvo sam od Raheima ula o fantastinom spajanju s kartama u Dvorani spisa kao o nevjerojatno uinkovitom alatu za istraivanje. Raheim je strastveni povjesniar i jednog se dana prouavajui ivot generala Georga Custera, odluio spojiti s Custerovom kartom. Odjednom, kako je to opisao, naao se usred konjanikog juria i kaotinih ratnih krikova, cijelo se njegovo tijelo najeilo od uasa i adrenalina bitke, njegovo je grlo gorilo od gorkih isparavanja baruta. Razumom je znao da zapravo ne proivljava bitku niti je bio u stvarnoj opasnosti. Ali, to nije umanjilo njezin utjecaj na njegova osjetila i njegovu svijest, jer mu je u tih nekoliko trenutaka prueno vrlo intim no znanje o svemu to je Custer mislio, osjeao, uo i vidio u posljed njim trenucima svojega ivota. Kao da sposobnost da se spojimo s neijom kartom nije dovoljno zanimljiva sama po sebi, Raheim je takoer upozorio na jo jednu dimenziju koja me sve vie zanima to vie doznajem o njoj. ini se da proces spajanja s kartom djeluje kao vrsta vremenskog stroja kroz koji va duh doslovno putuje od svoje sigurne mramorne klupe u Dvorani spisa do bilo kojeg razdoblja i ivota koji prouavate. Uzmimo na prim jer Raheimovo iskustvo s Custerom, jer ne samo da je mogue nego je i vrlo vjerojatno da je Custer i /ili neki od njegovih vojnika i/ili neki od Indijanaca koji su napadali, vidjeli Raheima meu njima i zatim su opazili kako brzo nestaje. Mnogo daljnjeg prouavanja pokazalo mi je da mnoga mjesta gdje su navodno vieni "duhovi", nisu nita vie ni nita manje do netko na Onoj Strani tko se spaja s kartom tako potpu-

no da se nakratko pojavljuje u proloj, sadanjoj ili ak buduoj stvarnosti. Na mnogo praktinijoj razini, recimo da sam ja na Onoj Strani te iz ljubavi i zabrinutosti odluim da u se spojiti s nekim buduim dogaajem u karti mojega unuka Willyja, za koji pretpostavljam da e za njega biti teak. Iako se po zemaljskom vremenu dogaaj jo nije zbio, iz bezvremenosti One Strane mogu se unaprijed spojiti u taj trenutak i ak se brzo tamo pojaviti kako bih iskusila kako e se on izvui iz neugodne situacije, to me moe umiriti. Vrlo korisna svrha spajanja s neijom kartom jest izabrati kartu biveg neprijatelja ili nekoga tko vas je izdao ili napustio kada ste ga najvie trebali. Odjednom znate i osjeate sve o njegovom prolom ivotu, njegove motive, bol i prepreke umjesto vaih, i ne samo da vidite nego u potpunosti osjeate kako su vas oni doivjeli. Moete li zamisliti bre, vrednije iskustvo uenja o njima ili o sebi ili jasniji put do potpunog opratanja? Mije udo da je Dvorana spisa najprometniji i najpopularniji centar za istraivanja koji Ona Strana moe ponuditi.

DVORANA PRAVDE
Odmah desno od Dvorane mudrosti nalazi se prelijepa Dvorana pravde, presveta graevina u kojoj zasjeda Vijee. Poslije emo potanko raspravljati o Vijeu, a za sada emo njegove lanove jedino spomenuti kao potovane i asne starce koji igraju glavnu ulogu u naim ivotima i na Onoj Strani i tijekom naeg ivota na zemlji. Dvorana pravde ima stupove, kupolu i izgraena je u klasinom grko-rimskom stilu ba kao druge dvije dvorane koje zaokruuju tri jumvirat graevina koje nas doekuju im se vratimo u Dom. Ali, u vezi s njom najprivlaniji su njezini nepregledni, prelijepi vrtovi, koje

ujedno najee komentiraju pojedinci koji se sjeaju pojedinosti kli nike smrti. Nita na zemlji, ne daje ni naslutiti irok raspon boja, mirisa i sve tost vrtova Dvorane pravde, koja ulijeva strahopotovanje. Oni su priroda u slavljenikoj radosti, koja posveuje Bogu svoju najponosniju himnu zahvale. Kilometrima, sve dokle dopire pogled u bilo kojem smjeru, kamene staze i mostii vijugaju pokraj svakog savrenog cvijeta, svake svjetlucave fontane i potoka, svakog njenog vodopada i raskone sjenice. Stotine i stotine klupa za medi taciju od bijelog mramora skrivaju se u svetoj privatnosti ispod bal dahina od graciozne paprati i sjajnih crvenih i ruiastih bugenvilija, zaklonjenih ponosnim, visokim drveem Ako ste ikada osjetili duboku, suptilnu smirenost u vrtu ili vas je ganuo jednostavan prizor, primjerice miris cvijeta ili mir uspravnih borova, jamim da to vaa dua proivljava otru bol enje za Domom, za vrtovima Dvorane pravde. Ulaz u Dvoranu pravde krasi kip Majke Boginje Azne. Nedavno me moja estogodinja unuka Angelija izvijestila da je vidjela Aznu "u stvarnom ivotu" s uvojcima na vrhu njezine glave, ali joj je na kipu rasputena. Angelija nikada nije vidjela crtee Dvorane pravde koje smo ukljuili u ovo poglavlje, a svaku njezinu pojedinost nam je priba vila Francine, niti je od mene ili svojega oca Chrisa ikada ula da spominjemo da kip Azne postoji. Pitala sam je kako zna za kip i Azninu dugu kosu. Pokazalo se da je Chrisovo najdrae mjesto za astralni pos jet Onoj Strani dok je bio dijete, bila Dvorana mudrosti; Angelija najvie voli Dvoranu pravde, njezine vrtove i tornjeve.

POVRATAK TORNJEVIMA
Dvorane spisa, mudrosti i pravde prve nas pozdravljaju na Onoj Strani. Odmah iza njih diu se tornjevi dviju jednakih graevina, visoke i suvremene arhitekture, asni monoliti s masivnim fasadama od bije log mramora i plavog stakla. Vodopadi ubore niza zidove, zamaglju jui jasmin koji mirie u zraku oko njih i obeava mir iza rezbarenih zlatnih vrata. Tornjevi su jako vani za novopridole, kojima je potrebna velika psiholoka i emocionalna njega, kako bi sigurno preli Doma. Ali, njih i "mjetani" duboko cijene kao savreno mjesto za samou, proua vanje i meditaciju. Vjeno pastelno svjetlo na Onoj Strani koje se filtri ra kroz plavo staklo tornjeva stvara mir i pojaava ispunjenje Bojom ljubavlju za kojom na zemlji nesvjesno udimo i u usporedbi s kojim je ak i naa najdublja iscjeliteljska tiina kaotina. Prvi put kada je Angelija u snu astralno posjetila tornjeve, imala je etiri godine i nije imala pojma kako se oni zovu, to predstavljaju ili ak u kojem se svijetu nalaze. Ali, tepajui i sa svojim ogranienim vokabularom sljedee je jutro uzbueno dola do mene i opisala mi tiinu, mirise i beskonaan pogled na raj kroz plavo staklo. Njezin je glas postao gotovo apat kada je zakljuila: "Bilo je ljepo!" Potovanje s kojim je dijete izgovorilo te tri jednostavne rijei mnogo bolje opisu je tornjeve i njihov uinak na duu nego to bih ja to ikada mogla.

U SJENI TORNJEVA
Iza tornjeva su dvije manje poznate graevine, jedna uz drugu. One nisu dio naeg doeka niti su ukljuene u nau dnevnu rutinu na Onoj Strani. Ali, ipak su cijenjene i vane za njegovanje naeg duha.

Dvorana zvukova. Kada je svaka od naih dua stvorena prvi put, dobili smo vlastitu mantru, posebnu rije ili seriju samoglasnika, na koje e naa dua vjeno odjekivati. Ako o svojem duhu mislimo kao o jedinstvenom glazbalu, nae mantre slue za ugaanje kako bi naa glazbala bila u savrenom skladu s Bogom, koji ih je stvorio. Svaka mantra poinje sa 'om', a to je rije potvrde i pristanka, nakon koje slijedi ton koji je obino nainjen od dva suglasnika. Moj je 'shireem', Lindsayin 'kiri'. Nijedna od nas nije odmah prepoznala zvuk svoje mantre. Navodno se, i naalost, njihova boanska rezonancija preesto utopi u buci nae svijesti ovdje na zemlji. Ali na Onoj Strani nae su nam mantre poznate i tako izrazito nae, kao izravno genetiko porijeklo od Boga. A kako bismo bili u savrenom skladu s njim te odrali istou kojom smo stvoreni, mi povremeno odlazimo na radosni put u Dvoranu zvukova meditirati i pje vati nae mantre. U biti, to odrava glazbala koja su naa bit savreno ugoenima. Nemojte krivo shvatiti, jer mi smo uvijek usklaeni s Bogom. Pjevanje naih mantri u Dvorani zvukova jednostavno je priz nanje i slavljenje tog jednog zvuka, koji je naa i samo naa pjesma, Boji dar u trenutku naeg stvaranja i uzvratni poklon Njemu svaki put kada je izgovaramo. Postoji i prekrasna, udesna premija u naim posjetima Dvorani zvukova. Kao to je svaka od naih mantri jedinstvena bez obzira na to u kojem tonu je izaberemo pjevati, bez obzira na to ima li nas deset ili deset tisua koji je pjevamo, u neko vrijeme nai se glasovi spajaju i stapaju u sjajnu harmoniju ne samo sa Stvoriteljem nego i s drugim duama oko nas, tako da se nai tonovi zajedno ujedinjuju u spontanu himnu milosti koja uzdie sve koji je pjevaju i oduevljava samo srce Boga. Ako se ovdje na zemlji elite pokuati povezati sa svojom mantrom, tiha, jednostavna meditacija moe vam pomoi.

Udobno se smjestite, potpuno se opustite, ruke s dlanovima prema gore smjestite u krilo. Zatvorite oi i diite mirno, sve dublje i dublje, dok se ne osjetite usredotoeni i odvojeni od kaotine buke ivljenja. Polako, puni potovanja, u svojem umu, kreite se prema velikom, sjajnom kristalnom obelisku koji se izdie ispred vas usred polja raskono zelenog i sjajnog divljeg cvijea. Prisnost obeliska uzbuuje vas jer prepoznajete potovanu Dvoranu zvukova i tiho ulazite kroz njezina golema otvorena vrata. Okrueni ste dugama, beskrajnim zidovima kristalnog obeliska koji stvaraju prizme blistavih, razigranih boja na oblim klupama od bijelog mramora koje okruuju veliku fontanu, a ona iri mir iz sredine svete sobe, njezina voda iscjeljuje, oslobaa, osvjeava. Smjetate se na jednu mramornu klupu, okupanu velianstvenim bojama i molite Boga da vam udijeli milost zvukom kojim vas je blagoslovio u trenutku vaeg stvaranja. Tiho mrmljate om, putajui da m izlazi sve dok ne osjetite nje govo njeno vibriranje u grlu. Zatim sluajte... sluajte... sve dok slog ili dva ne ponu poprimati oblik duboko u vama. Ako slogovi ne dou, proite strpljivo kroz abecedu, slovo po slovo, kako biste vidjeli pjeva li neki, ako ijedan, zvuk vaoj dui. Pustite neka se pred vama stvori ploa, ako vam to pomae, i ekajte bilo koju rije koja bi se ondje mogla pojaviti. Va zvuk moe biti neuhvatljiv, ali uspjet ete. Svaki trenutak koji provedete u svetosti Dvorane zvukova ponavljajui jednos tavno potvrdni om donosi vaoj dui udo mira jer se sjea i rezonira s Domom.

Dvorana glasova. Desno, uz Dvoranu zvukova stoji graevina namijenjena jednoj od najsvetijih povlastica koju e na duh ikada iskusiti; to je boanstveni susret sa zvukom koji je toliko transcedentan da ga se moglo uti i na zemlji, kao da je njegova radost toliko veli ka da bi ga sputavala samo jedna dimenzija. O anelima emo vie raspravljati u Sedmom poglavlju. A za sada se trebamo usmjeriti samo na jednu od njihovih mnogih jedinstvenih kvaliteta: na Onoj Strani ni kada su se pojavljivali ovdje na zemlji kao nai zatitnici, nikada nismo uli da su progovorili jednu rije. Njihova meusobna i komunikacija s nama iskljuivo je nijema i telepatska. Ali, s vremena na vrijeme, na najuzvieniji i najsvetiji blagdan, svi aneli Boje goleme, blagoslovljene vojske okupljaju se u Dvorani glasova i izvode koncert jedinstvenog oboavanja, pjevajui svoje div ljenje Stvaratelju u velikom zboru i jedini ujan zvuk je himna zahvale za ivote koje ive u Njegovoj vjenoj prisutnosti. Duhovi se okupljaju iz najudaljenijih kutaka One Strane kako bi bili svjedoci rijetke, iznimne izvedbe, ali pjesme anela toliko su mone da se one, takoer, prelijevaju iz Dvorane glasova kako bi svetom milou ispunile svaku ivotinju, svaku vlat trave, svaki cvijet i svako drvo, svaki potok i ocean, svaku stijenu, kamen, i zrno pijeska Doma. Svakih nekoliko tisua godina mi smo na zemlji blagoslovljeni jer moemo nauti zvukove tih velianstvenih aneoskih himni kao to su opisane u Bibliji, Luka 2:13-14 u svojem rjeitom opisu dogaaja koji ulijeva strahopotovanje, a slijedio je odmah nakon Kristova roenja, kae: "Odjednom se anelu pridrui mnotvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!" Ima li sjajnijeg naina da se najavi prisutnost Isusa meu nama od pjesme radosti anela u Dvorani glasova kako bismo je svi mogli uti? Zgrade na ulazu u Onu Stranu - dvorane mudrosti, zapisa, pravde i njezinih nevjerojatnih vrtova, tornjevi, dvorane zvukova i glasova

dovoljno su lijepe i bogate da nas dre sretno zaposlenima cijelu vjenost. Ali, oni su samo poetak beskrajne dimenzije Doma.

esto

poglavlje

Nakon ulaza: tamo gdje ivimo, radimo, igramo se i molimo Bogu

Pogledajte kroz bilo koji prozor svoje kue, ureda ili iz bilo kojeg zrakoplova ili preko prostranstva bilo gdje na zemlji kada putujete, i zamislite jednaku takvu topografiju, ali bez podruja s trgovakim centrima, parkiralitima, neboderima, autocestama, bez oneienja, smea, i drugih ostataka onoga to mi smijeno nazivamo "napredak". S novom stranicom bujnog, besprijekornog, nedirnutog pejzaa moete poeti zamiljati Onu Stranu. Ali, prvo, nekoliko rijei o fizici. Francine mi je svaki put iznova pokuavala objasniti fiziku dimen zije One Strane. A moj se pogled izgubi kad pokuam razumjeti ve i fiziku ove dimenzije. No imam i svjedodbe srednje kole i koleda koje to mogu potvrditi. Trebala bih pokuati opisati stvarnost Doma koja me zadivljuje, iako ne mogu ozbiljno tvrditi da ju razumijem. Ba kao to nae shvaanje vremena ne postoji na Onoj Strani, ne postoji ni na doivljaj prostora. Stotine, pa ak i tisue nas moe iv jeti, raditi i druiti se zajedno na vrlo malom prostoru, a da nikada ne bude guve. Francine kae da je to zato to je njihova tvar mnogo gua od nae, to kod mene negdje nejasno odzvanja istinito jer to sam starija, to moje tijelo jasnije pokazuje da smo ovdje na zemlji

kanjeni smijeno mlohavom molekularnom strukturom, a iskreno reeno, to mi se nimalo ne svia. U svakom sluaju tona skica One Strane ne moe se iscrtati ako ne istaknemo da su nai zakoni fizike zastarjeli. Tako da ma koliko teko bilo, a znam da jest, molim vas, pokuajte ne ograniiti svoju zamisao Doma na dosadne, nevane prostorne okvire kojima smo ovdje na zemlji zarobljeni.

STANOVANJE
J o se sjeam koliko mi je laknulo kada sam od Francine ula da mi Doma zapravo imamo prostor za ivljenje. ak i u raju, pomisao da lutam uokolo i da nemam prostor koji mogu nazvati svojim, inila se toliko tunom i izgubljenom da nisam bila sigurna moe li me to ikada uiniti iskreno sretnom. A praktino govorei, mogli bismo ivjeti bez kua na Onoj Strani. Neki to i ine dragovoljno, o emu u pisati posli je. Naa je tijela Doma, iako stvarna, mnogo lake odravati nego ovdje. Moemo probaviti hranu zbog okusa i iskustva ako to izabere mo, a i pripremiti ono to jako volimo jesti, ali ne moramo niti jesti niti kuhati. Moemo leati i odmarati se ako u tome uivamo, ali ne moramo spavati. Imamo srca koja pumpaju krv i plua koja diu, a imamo i sve druge organe, pri emu je zanimljivo da su smjeteni na suprotnoj strani naih tijela od one na kojoj su smjeteni u naim tijeli ma na zemlji, toan odraz u ogledalu ljudske anatomije. No, ne ometa nas ono to emo pristojno zvati zemaljskim tjelesnim funkcijama, pa nam ne treba zahod u koji emo odjuriti u nepravilnim razmacima. Izgled i svoju odjeu stvaramo pomou iste projicirane misli kojom stvaramo svoje kue, tako da nam ne treba odjea ni ormari, minka ni preparati za njegu. I sigurno nam ne treba zatita od vremenskih

nepogoda u atmosferi od stalnih 25 stupnjeva. Drugim rijeima stvarno ne postoji pragmatina svrha zbog koje bismo trebali imati mjesto na kojem stanujemo na Onoj Strani. Ipak, veina nas ima kue, iako ih neredovito posjeujemo, jedno stavno zato jer veina duhova prirodno nalazi utjehu i ugodu na mjes tu koje je njihovo, u okruenju koje bez obzira na to koliko je raskono ili skromno, jedinstveno predstavlja na nain ivljenja, nae sklonos ti i ukuse, to je prostor jedinstvene prisnosti i kad uemo u njega, odmah osjetimo: "Napokon." Ona strana sama po sebi prua osjeaj Doma, ali stvoriti vlastiti kutak unutar Doma iskustvo je koje veina nas duboko potuje, kao i na zemlji. Jednostavan odgovor na pitanje: "Gdje ivimo na Onoj Strani?" jest "Gdje elimo." To je istina, jer kue ondje savreno odraavaju elje stanara. Ako ste oduvijek eljeli ivjeti u udaljenom kamenom dvorcu, ili tudorskoj kui, luksuznom stanu na vrhu nebodera, kuici u vi carskom stilu, na suvremenom ranu, u skromnoj jednosobnoj kolibi ili drutvenom stanu, taj san je samo jednu dimenziju daleko. To nema veze s time kakvu si vrstu stanovanja moete priutiti jer Doma ne postoji novac, a niti pojam statusa ili njegova nedostatka. To je najvie povezano s injenicom da je veina kua na Onoj Strani izgraena projekcijom misli. Molim vas, nemojte me krivo shvatiti, jer kue izgraene projekci jom misli nisu plod mate. Nae razumijevanje snage takve projekcije na zemlji jo je slabo razvijeno, ali ako e nam to pomoi da prevla damo nevjericu, zapamtite da je sve to ovdje postoji, a stvorio je to ovjek, poelo kao projekcija misli. Na Onoj Strani mi smo jednos tavno u stanju skoiti iz misli u realnost bez prevelike gnjavae u meuvremenu. Mi s a m o projiciramo vrstu kue koju elimo i gdje je elimo i ona je tamo. Doma su kue stvarne koliko i nae kue ovdje,

ali mnogo bolje zato to ih istom projiciranom misli moemo uiniti manjima ili veima, dodati krilo, otvoriti krov, sruiti zid ili ih preseliti na neko drugo mjesto. To nije magija, to je mo uma i opet koncep cija u koju mi na zemlji tek nastojimo proniknuti. Meutim, nisu sve kue na Onoj Strani izravni rezultat projekcije misli. Mnogi graditelji, kao to su stolari, arhitekti, zidari i dizajneri okolia vie vole zadovoljstvo koje proizlazi iz konstruiranja domova i drugih graevina na tradicionalan nain i to iz ljubavi prema svojem poslu i mogunosti da izraze svoju zanatsku vjetinu. Njih se potie i dive im se, i nikada im ne manjka dobrovoljaca koji su eljni nauiti nove vjetine. Jedno se pravilo odnosi na sve konstrukcije, bez obzira na to jesu li iz projekcije misli ili su runo izraene: nikada nita u pro cesu ne smije biti uniteno, tako da nijedno drvo, cvijet, potok ili bri jeg nisu taknuti i sve postojee graevine i prirodne ljepote ostaju kakve jesu. To se pravilo oito odnosi i na graevinski materijal koji dolazi iz istih projiciranih misli, od kojih nastaju kue. Usput, slino se rjeava i pitanje namjetaja i kunog luksuza. Ako elite jacuzzi ili udoban naslonja, ili ako kua za vas nee biti dom bez koncertnoga glasovira ili zabavnog centra, projicirajte to to elite u prostor i vae je. Mogunosti su ograniene koliko je ograniena i naa sposobnost da matamo o njima. Neki od nas stvaraju za sebe kue kakve smo oduvijek arko elje li imati na zemlji. Drugi vole ponovno stvoriti kue koje nas podsjeaju na one iz naeg nedavnog ili iz prethodnog ivota. Snaan je dojam na mene ostavio razgovor s pokojnom majkom mojeg klijenta neto prije nego to e mu umrijeti i otac: ona je uzbueno pospremala kuu za oca mojega klijenta, jednaku kakvu su radosno dijelili tijekom njihova braka, i to sve do stabala juke uz nju, kao iznenaenje za njega kada stigne Doma. O vezama i naem izboru razgovarat emo u sljedeem poglavlju, ali ne elim ostaviti krivi dojam da je ivjeti sam ili s nekom nama

vanom osobom jedina mogunost. Zgrade s apartmanima i stanovi ma vrlo su popularne na Onoj Strani zbog druenja, a za mnoge stanare i zajedniko ivljenje jest ideja raja. Vrijedno je istaknuti da su komune savreno prihvatljiva opcija. Zapravo, sve je "prihvatljivo" jednostavno zato jer gdje god Boja prisutnost ispunjava zrak koji diemo, ne postoji osuda, nema grijeha, krivnje, pravog ili krivog, nego postoji samo radost napredovanja u potpunoj, beskrajnoj ljubavi. Ne postoje gradovi, predgraa, ili ak veliki gradovi na Onoj Strani, i to iz jednostavnih razloga: Ne moramo ivjeti u blizini radnih mjesta jer ne postoji problem putovanja. Uglavnom, putuje se pomou iste snage kojom je izgraena veina kua - pomou projekcije misli. Jednostavno "zamislimo" mjesto na kojem trebamo ili elimo biti i ondje smo. Najblie tom obliku prijevoza na zemlji jest astralno putovanje, a to su putovanja koja na duh odvode iz tekih gromada koja naziva mo tijelima, a kojima smo ovdje optereeni. Kao to smo ve napomenuli, na Onoj Strani imamo tijela, zapravo mi smo duhovi koji imaju tijela, dok nas je ovdje Bog stvorio da budemo tijela koja imaju duh za izazove uenja koje smo odabrali poduzimati. Osloboen zemaljskih ogranienja, na duh postaje uzvien i napre duje, a misao postaje stvarnost prema naem izboru. Kao i pri grad nji kue bez napornog rada i stresa izmeu zamisli i zavretka, putovanje pomou projekcije misli slino je kao kad se planira putovanje na zemlji, ali se na odredite stie nakon nekoliko trenu taka, a pritom se ne moramo brinuti o prtljazi, kartama, zrakoplovi ma, rezervacijama, guvi. I opet, budui da moemo ivjeti bilo gdje na kugli One Strane i biti na poslu u trenutku, jednostavno nakon to zamislimo da smo ondje, zato bi gradovi i predgraa uope bili potrebni? Drugi osnovni razlog zbog kojeg Doma nema mjesta, predgraa niti velikih gradova jest zato to nema trgovina, novca, pa ni potrebe da

se zarauje i troi. Budui da nema trgovina, trgovakih centara, trnica, ne moramo voditi rauna o njihovoj blizini kada biramo nekretnine. Ako su domovi ikada zbijeni, to su u malim naseljima, najvie s nekoliko stotina ljudi, koja su veoma privlana u bez graninoj raznolikosti veliina, arhitektonskih stilova, krajolika i luksuza. Ipak, bez obzira na to koliko su kue vane na Onoj Strani, one ine tek mali dio graevina koje prekrasno obiljeavaju topografiju i djelu ju kao uurbana sredita stalnih, uzbudljivih aktivnosti. Usput, u sljedeim poglavljima pozabavit emo se pojedinostima tih bezbrojnih aktivnosti. Za sada, jednostavno emo se usmjeriti na ostatak "horizonta" kojem se trebamo radovati.

EKSPANZIJA UMA
Meu najzaposlenijim, najcjenjenijim i najplodnijim graevinama Doma svakako su nepregledne knjinice, kole i istraivaki centri. Oni su svugdje i jednako su vani za nau sreu na Onoj Strani koliko nai dragi prijatelji i ivotinje. Knjinice su dodaci svetoj Dvorani spisa i ispunjene su svim rijei ma koje su ikada bile izdane i koje su napisane na Onoj Strani, a koji ma e jednoga dana biti nadahnuti pisci na zemlji za dobrobit ljudskog roda, o svakoj temi koju moemo zamisliti i mnogima u koje tek tre bamo proniknuti. Zbirke radova koje oduzimaju dah, nepregledan su izvor gotovo svega to nas zanima i u svakom trenutku svaka knjini ca u tom raju vrvi ivom aktivnou. Po strukturi knjinice su razliite i poticajne kao i teme koje uvaju. Nabrojiti njihove arhitektonske stilove znailo bi nabrojiti sve stilove

koji postoje od malih, skromnih, drvenih prostora s jednom ili dvije sobe do nepravilno rasporeenih suvremenih staklenih monolita s onim to izgleda kao kilometri spiralnih mramornih stuba koje zavija ju kroz katove pune polica do simbolinog, irom otvorenog stropa. Brojne koliko i knjinice, stalno ispunjene i arhitektonski raznovrsne su i kole i istraivaki centri, u kojima se, to emo poslije doznati, stalno provode prouavanja i pokusi za dobrobit ovjeanstva u cijelom svemiru, kao i za nae prosvjetljenje, jer svi smo mi stvoreni s umovima koji su bezgranino znatieljni i ude za znanjem. Ono to polako spoznajemo nadahnuti Domom jest da najbolje radimo i najuinkovitije prouavamo u okruenjima koja su i lijepa i spokojna, na koja se radujemo otii i koja nerado naputamo. Bez obzira na to kako jednostavne ili sloene bile graevine, ne postoje sobice, zidovi bez prozora, teka drvena sjedala, hladni podovi od linoleuma i neu gledni zaguljivi hodnici. Izloenost velianstvenoj prirodi dio je dizaj na svake uionice i svakog istraivakog laboratorija svaki student, profesor i istraiva moe uivati u udobnosti svojeg elegantnog stana. Ali, bez obzira na ambijent, mi bismo nagrnuli u kole i istraivake centre iz puke strasti. S obzirom na njihov ugoaj na Onoj Strani, ubra jamo ih meu svoje najvee radosti.

SLOBODNO VRIJEME
Na Onoj Strani nije nam potreban "odmor" jer nam se sve to ondje radimo svia i nemamo potrebu da se odmaramo, od bilo ega. Imamo drutveni ivot i bavimo se slobodnim aktivnostima jer to volimo, a prostori u kojima se one odravaju jo su jedan vaan i cije njeni dio krajolika One Strane. Koncerti i dvorane za predavanja, stalno ispunjeni do posljednjeg mjesta, ugoavaju najsjajnije umjetnike i govornike koje ovje-

anstvo poznaje. Lijepe toliko da oduzimaju dah i akustiki besprije korne, njima smo bili nadahnuti i ponovno su stvorene diljem naeg svijeta, od velikog Koloseuma u Rimu preko atenskog Partenona do Hollywood Bowla modernih vremena, sve dostojanstvene, one su spoj na otvorenom dubokog potovanja One Strane za prirodu i nae Bogom dane sposobnosti. Nekontaktni sportovi Doma takoer su popularne aktivnosti, za svakoga tko u njima eli sudjelovati, a i za one koji jednostavno vole gledati. Krajolik ne bi bio prepoznatljiv bez velianstvenih atletskih stadiona, terena za golf i tenis, skijalita koja blistaju pod vjenim umjetnim snijegom, savrenih valova za surfanje koji udaraju u istu bijelu obalu i uvjeta za svaki drugi oblik organizirane vjebe, a u usporedbi s njima, najbolji sportski tereni na zemlji izgledaju skromno. Neumorno uivamo u druenju na Onoj Strani, od malih do velikih okupljanja, uurbanih, ispunjenih smijehom. Iskoritavamo svaku moguu prigodu za zabave i ples, izlete i festivale, ali i za mirne izlaske s nekoliko nama najbliih osoba. Pristup graevinama, trgovima, parkovima, vrtovima, livadama, piljama, zatvorenim bazenima ili sajmitima sa arenim atorima otvoren je za javnost i nije vremenski ogranien, pa se druiti moe na veoma razliite naine. Bezbrojan je i broj klijenata koje sam provela kroz regresiju u njiho ve ivote na Onoj Strani, koji su opisali dodue rijedak, ali kontinuiran, niz cesta koje nesmetano zavijaju kroz svaki kvadrant svih devet konti nenata. To mi se inilo savreno prirodnim due nego to to elim priznati sve dok mi konano nije sinulo: ako putovanje obavljamo pomou projiciranih misli kakva uope moe biti korist od cesta? Tako sam klijente koji su spominjali ceste poela ispitati kako su se Doma kretali naokolo i svaki sam put dobivala isti odgovor to mi je Francine kasnije potvrdila. "Obino jednostavno zamislim da se nalazim ondje gdje elim biti", objanjavali su mi moji klijenti. "Ali, ponekad moji pri jatelji i ja uivamo putovati zemljom malim automobilom." Svi su oni

nastavili opisivati isto vozilo, koje je kombinacija golf kola i aero-glisera, koji je otvoren sa strane i kree se nekoliko centimetara iznad zemlje bez da ju ikada dodiruje ili uznemiruje. Francine mi je objasni la da te ceste i aerogliseri nisu samo za zabavu, nego, kao i mnoga arhitektonska i ivotna rjeenja koja smo spomenuli, oni su jo neto zajedniko Onoj Strani i zemlji, tako da u svakoj dimenziji postoje pojedinosti pomou kojih Bog nastoji uiniti da osjeamo utjenu pris nost Doma bez obzira na to gdje se nalazimo.

OBAVLJANJE VJERSKIH DUNOSTI

esto sam se pitala, kao moda i vi, da li je redoviti odlazak u crkvu suvian na Onoj Strani, gdje Boja ljubav i prisutnost ispunjavaju svaki na udah, a nae oboavanje Njega motivira na svaki trenutak. Pokazalo se da na Onoj Strani sa svakog mjesta na kojem se nalazite vidite kuu molitve. Nijedna se graevina ne potuje vie i nijedna nije stalno tako ispunjena gorljivim, radosnim mnotvom. Velianstveni hramovi, crkve i sinagoge dijele krajolik sa skromnim kapelicama i jednostavnim oltarima svih religija, a sve djeluju u miru i s dubokim uzajamnim potovanjem. Svi mi na zemlji mogli bismo nauiti od One Strane, gdje su kue molitve istodobno sredita uenja, a stanovnici pronalaze radost u uenju stotina obreda, obiaja i teologija kojima ne pripadaju i dijele isti zajedniki cilj: osjeati, izraavati i ujediniti se u oboavanju Boga koji se meusobno dopunjuje. Metodisti i budisti sretno se i upueno mole jedni uz druge na idovskom obredu. Katolici i muslimani osjeaju se ugodno dok pjevaju hvalospjeve zajedno sa into redovnicima i baha-ima. Udruiti se u slavu Boju s rukom u ruci prirodno je, potrebno i iscjeljujue za na opstanak, jednako kao i otkucaji naeg srca.

Potujemo i prihvaamo razliite vjerske obrede, od najskromnijih do najraskonijih i slubenih, a svojega i sve druge mesije duboko tujemo zato to su veoma napredni duhovi, jer su boansko utjelo vljenje. Dobrodoli smo gdje god se mole molitve i gdje se glasovi diu u pjesmama milosra i zahvale, jer su nae due na Onoj Strani uzvieno sigurne u neto to mi ovdje na zemlji olako zaboravljamo: Kojim god imenom da ga nazovemo, svi se mi molimo istom Bogu. Sada kada znamo neto o tome kako izgleda Ona Strana, moemo poeti ispunjavati velianstven krajolik jednako velianstvenim i raznolikim stanovnitvom za kojim osjeamo nostalgiju od trenutka kada ih napustimo do trenutka kada se vraamo.

Sedmo

poglavlje

Mjetani: tko nas eka na Onoj Strani?

Prije nego to sam poela intenzivno istraivati ivot na Onoj Strani u ozraju proetom ljubavlju, nejasno sam zamiljala krhka, eterina bia koja lebde uokolo i grle se meusobno po cijele dane. Ne sjeam se kad mi je toliko laknulo jer nisam imala pravo. S moguom iznim kom vjenosti provedene u sviranju harfe, moete li zamisliti ita neproduktivnije, da ne kaem dosadnije? Pokazalo se da na Onoj Strani imamo vrlo stvarne, razliite identi tete s naim izgledom, naom osobnou, interesima i sklonostima. Istina je da Doma postoji potpuno prihvaanje te da nema samoljublja niti nasilja, ali sigurno je da postoje ljudi koji su nam privlani i oni koji nas odbijaju. Zapravo, nitko nam nije odbojan. Samo, neki su nam ljudi drai od drugih, pri emu nema zlobe kao na zemlji. Nadam se da nee biti zbunjujue ako povremeno upotrijebim rijei osoba i ljudi za one koji se nalaze na Onoj strani, umjesto da ih iskljuivo nazivam biima, duhovima i entitetima. To inim kako bih istaknula da mi nikada, nikada ne prestajemo biti mi, bez obzira na to u kojoj se dimenziji nalazimo, ali elim rei i to da smrt ni na trenutak ne znai da prestajemo postojati.

LICA - KAKO IZGLEDAMO NA ONOJ STRANI

Mi na Onoj Strani imamo tijela. Imamo oi koje trepu, srca koja crpe krv kroz vene i organe koji su zrcalni odraz naih tijela na zemlji, isti smjetaj, ali okrenut slijeva nadesno. Jednom sam pitala Francine zato se uope trudimo zadrati sve svoje organe kada nam tjelesne funkcije kao to je probava i izbacivanje otpadnih tvari vie nisu potrebne. Ona je rekla: "Zato to nas je Bog takvima stvorio." Poteno! Takoer, pitala sam je jo neto. Naime, neovisno o tome koliko smo stari u trenutku smrti, na Onoj Strani svi imamo trideset godina. Zato trideset? "Zato to imamo!" Francine nije ena s kojom je lako raspravljati. Ba kao i na zemlji, Doma svatko od nas ima jedinstveno lice ili vanjski izgled. Razlikujemo se po visini, teini, nacionalnosti, boji kose, oiju i koe. Uzbudljivo je to da moemo promijeniti stil prema vlasti tom ukusu, a da pritom nikada ne izgubimo identitet, da ne odlazimo frizeru, u kozmetiki salon niti plastinom kirurgu, jer se koristimo jednostavnim, monim procesom projekcije misli. Promjena stila na Onoj Strani moe ukljuivati promjenu nacionalnosti. Zapamtite, Doma ne postoji vjerska nesnoljivost, i to je jedan od razloga da se to mjesto naziva rajem. Zato moemo preuzeti izgled koji nam se svia, ne zabrinjavajui se pritom da e nas moda izvrgnuti diskriminaciji. Na primjer, neposredno prije nego to sam stigla u ovaj ivot, na Onoj Strani sam imala izgled azijske ene jer sam ga smatrala privlanim. To nije izazvalo beznadnu zbrku oko toga tko sam ja, niti sam trebala trati uokolo i ponovno se predstavljati svojim prijatelji ma. Oni su jednostavno mislili: "Ona danas nosi svoj azijski izgled". To je isto kao kad ljudi na zemlji u Noi vjetica kau: "Eno, tete Rosemary u kostimu Marije Antoanete", ili na Boi: "Evo dolazi ujak Bob preodjeven u Djeda Boinjaka".

Naa lica na Onoj Strani mogu utjecati na to kako se doivljavamo u ovoj dimenziji. Kada sam bila malo dijete, prije nego to mi je Francine objasnila ono to danas znam, provodila sam sate ispred ogledala namjetajui svoje lice, pokuavajui promijeniti svoje oi, nos, usta kako bih sama sebi izgledala poznata. Zar nije bilo u neskladu pogledati se u ogledalo oekujui da u vidjeti tridesetogo dinju Azijku, a umjesto toga ondje je bila mala, bijela djevojica? Upravo je ovaj tjedan u mojem uredu sjedila klijentica sva u suza ma. Traila je da joj objasnim zato je itav ivot optereena svojim izgledom. Potroila je itavo bogatstvo na plastine kirurge, solarije, kontaktne lee, bojenje kose, i nije prestala svoju prirodnu, njenu i krhku, plavokosu i plavooku ljepotu smatrati nepravdom, niti je pre stala osjeati da se nalazi u stranom tijelu. Podvrgla sam je regresiv noj hipnozi nad njom, oekujui da u pronai barem jednu vanu osobu iz njezinog prolog ivota koja ju spreava da bude zadovoljna sobom. Umjesto toga, otkrile smo da je ona na Onoj Strani izrazito visoka, vrlo elegantna crna ena s crtama lica afrikih kraljevskih obitelji i za tim je licem ona tragala i pokuavala ga imati u trenutanoj inkarnaciji. Kada smo spoznali uzrok njezine nesree, ona je mogla prihvatit izgled koji je odabrala za ovaj put i mogla se opustiti sigurna da e jednoga dana ponovno biti prekrasno crno bie onoliko dugo koliko to bude eljela. Usput, osim to se ponekad podsvjesno sjeamo svojeg izgleda s One Strane, takoer se povremeno prisjeamo i slika iz prolih inkarnacija. Jedan od tisua primjera je Angelija, ije su divne ljubi aste oi osobitost koju ljudi redovito prvo opaze na njoj. Ona e ponekad, gledajui se u ogledalo, postati tuna jer: "Uvijek imam istu boju oiju kada se vratim, Bagdah. Zato nisam dobila smee oi kakve su tvoje za promjenu?". Srela sam toliko savreno privlanih klijenata koji nisu zadovoljni svojim izgledom, i koji se u njemu osjea ju izrazito neugodno, gotovo su opsesivni. Oni ne mogu shvatiti ljude

koji im stalno govore da su privlani kada je oito da su oni nakazni. Slino tome, pomogla sam mnogim klijentima koji su bili uvjereni da su mukarci zarobljeni u tijelu ene ili da su ene zarobljene u tijelu mukarca i uvijek bismo zajedno otkrili da su u veini svojih prethod nih ivota bili suprotnoga spola. Pojedinci koji su nezadovoljni izgle dom, rasom, spolom i slino trebaju biti hrabri. Zapravo, sve je u redu, njihove se due samo podsvjesno sjeaju svojih lica iz prolog ivota na Onoj Strani, i zato misle da nisu privlani. Trebaju zamoliti Boga neka im pomogne da ispuste sve prole slike o sebi u bijelu svjetlost Duha Svetog te da prigrle onu sliku koju su izabrali za ovo kratko vrije me daleko od Doma. Posluajte osobu koja zna kako se osjeate, da svoj trenutni izgled odabirete iz nekog razloga, neovisno o tome kako ste izgledali na Onoj Strani. Napravite preinake koje god elite, ali neka budu sigurne i zdrave, te dobro zapamtite da je vaa bit, a ne va izgled, ono po emu vas Bog i vai prijatelji na Onoj Strani poznaju i po emu e vas vjeno cijeniti. Naa sposobnost da Iako prilagoavamo svoj izgled na Onoj Strani izrazita je kada odluimo posjetiti dragu osobu koju smo ostavili na zemlji. Svi mi Doma prepoznajemo jedni druge neovisno o izgledu, ali ljudi na zemlji su doslovni i trebaju sva vizualna pomagala koja mogu dobiti kako bi shvatili to se dogaa. Ako smo umrli s pet ili devedeset pet godina, a kod drage osobe se pojavimo kao tridesetogodinjaci s One Strane, malo je vjerojatno da e nas prepoznati. Taj problem rjeavamo tako da jednostavno preuzimamo izgled kakav smo imali na zemlji kada kao duhovi svratimo u zemaljski posjet. Sa One strane, ne mogu vam rei koliko je mnogo mojih klijenata tijekom sna, meditacije ili hipnoze astralno putovalo na Onu Stranu kako bi neko vrijeme proveli s blinjim koji je preminuo i razgovarali s tridesetogodinjim "strancem" koji im se uinio poznat. Kada su mi to poslije opisivali, rekli su: "Ne znam zato, ali osjetio sam da je ta odrasla osoba zapravo dijete koje sam izgubila." ili "Ona je bila

premlada da bi bila moja baka, ali kada sam se probudio imao sam osjeaj da sam bio s njom." Obratite pozornost na te "strance". Postoji vjerojatnost da su to oni koje ste arko eljeli vidjeti, ali oni vas jednostavno nisu oekivali i nisu znali svoj izgled prilagoditi onome kojeg se vi sjeate. Ako esto imate takvo iskustvo ili ga elite imati, pokuajte tiho u sebi najaviti dok ste jo budni da se elite sresti s vama bliskom osobom koja je umrla, recimo na stubama Dvorane mudrosti ili na odreenoj klupi u vrtovima Dvorane pravde. Samo to malo upozorenje bit e dovoljno da ta osoba zna kamo treba doi i kako treba izgledati da biste je mogli prepoznati. Iako u sposobnosti da izaberemo svoj izgled na Onoj Strani ima mnogo slobode, postoje i neka vrsta pravila: Jedno je da, kao to smo spomenuli, nikada ne zadravamo vidljive oiljke, rane, tragove bolesti niti invaliditet iz naeg posljednjeg ivota. To se dogaa jedino ako ostanemo vezani za zemlju. Drugo je pravilo, meutim, da ako uporno zlostavljamo svoje tijelo tijekom inkarnacije, na primjer, kroz kroninu ovisnost, poremeaje hranjenja ili pretjeranim lijekovima za oblikovanje tijela, naa e tijela na Onoj Strani odraavati to zlostavljanje ne kao kaznu nego kao podsjetnik koji nosimo sa sobom da jo mnogo moramo nauiti o tome kako to prevladati umjesto to se preputamo samounitavanju. Samo jedan meu stotinama bio je klijent koji se, suprotno svim upozorenjima svojega lijenika, odbijao odrei stereoida kao dijela svojeg opsesivnog vjebanja. Osim zdravlja, dramatino mu se pogoralo i raspoloenje, to je ostavilo traga na njegovu braku i djeci. Jedne je veeri bio na jednom od Francininih predavanja i pitao ju je kako on izgleda na Onoj Strani. Prema transkriptima koje sam poslije proitala, ona je odgovorila: "elite li to stvarno znati?!" Ja, koja veoma dobro poznajem njezinu bezgraninu iskrenost, odgovorila bih: "Ne, u redu je, poslije emo nasamo o tome razgovarati". Ali, on je hrabro rekao: "Da, elim!" Nastavila je opisivati njegov izgled Doma

"Iznimno ste mravi, gotovo krhki, kakav ete biti kada ponovno budete ovdje." Nedvojbeno, njegova opsesija body-buildingom, koja je graniila sa samozlostavljanjem, bila je podsvjesna reakcija na to kako je izgledao na Onoj Strani, a injenica da se preputa opsesiji u ovom ivotu radije nego da je prevlada, znai da su pred njim neke teke pouke o tatini i samoljublju, to su dvije potpuno razliite osobine. Istinsko samoljublje je kad potujemo pravo koje smo stekli roenjem kao Boje dijete da si nikada namjerno ne smijemo nauditi, a ako se to pone dogaati, trebamo u sebi pronai snagu, hrabrost, vjeru i pomo da to zaustavimo. Postoji pravilo o izgledu na Onoj Strani, prema kojem, to smo duhovno napredniji, to smo ljepi, ime se nagrauje napredak i napo ran rad. Ako ste se ikada zapitali zato pridajemo toliko vanosti fi zikoj ljepoti na zemlji, odgovor je da je Doma to oznaka vrlo uzvienog duha. Oprostite mi jer izriem ono to je oito, ali bilo bi mudro zapamtiti da isto pravilo ovdje ne vrijedi, pa lijepi ljudi u ovoj dimenziji nisu nuno duhovno razvijeni. Takoer je istina da, bez obzira na to koliko postajemo ljepi na Onoj Strani kako duhovno napredujemo, uvijek zadravamo malu fi ziku manu. Francine, na primjer, prekrasna, vitka, metar sedamdeset i pet visoka ena s dugom crnom kosom, kosim oima i profinjenim crtama lica, ima malo odlomljen prednji zub. Jedna od njezinih najbliih prijateljica na Onoj Strani takoer je prekrasna, ali ima diskretan, sijedi pramen u inae savrenoj smeoj kosi. Kakav god bio, taj nam nedostatak nimalo ne smeta niti ga pokuavamo ispravi ti: on nas treba podsjetiti da je Bog i samo Bog jedino istinsko savrenstvo.

SEKS NA ONOJ STRANI

Sada kada sam privukla vau pozornost... U sluaju da se pitate, a vjerojatno se pitate, imamo li ili ne seksu alne odnose na Onoj Strani, i dobra i loa vijest jest negativan odgo vor. Loa vijest je: nemamo zemaljski seksualni odnos, kojem je osnovna bioloka funkcija prokreacija (sve ste vrijeme mislili da mu je smisao zadovoljstvo), a Doma prokreacije nema. Dobra vijest jest: na Onoj se Strani uputamo u drukiji oblik intimnosti koji znatno nadilazi seksualni in u njegovu punom intenzitetu. Ta intimnost nema veze s poudom niti s hormonima, ali ima s osobitim, nevjerojatnim inom potpunog doivljaja drugog bia. Na Onoj Strani ta se intimnost ne zove seks, niti se o njoj misli kao o seksu. Umjesto toga, ona se nazi va "spajanje". Spajanje je in tijekom kojeg se dvije due doslovno stapaju fiziki, duhovno i emocionalno do stanja potpunog meusobnog blaenstva. Iako ni duh ne gubi svoj identitet tijekom spajanja, entiteti u tim trenucima postaju jedno, dijelei uzajamnu mudrost, strasti, povijest, radosti i tugu. To je krajnje znanje, zasljep ljujui bljesak savrenog sklada koju ograniena tijela na zemlji mogu samo nejasno oponaati. Da bude jasno, namjera spajanja nema veze s ekskluzivnou dviju dua koje se spajaju. To ne podrazumijeva obvezu prema dui s kojom se spajamo, a koja bi nadilazila nae obveze ispunjene ljubavlju i potovanjem prema bilo kojoj drugoj dui Doma. Spajanje je, jednostavno i nevjerojatno, samo divna epizoda iznimnog recipronog prihvaanja i predavanja izmeu dva radosna duha u raju. to se tie spola naih osoba na Onoj Strani, iako veina nas proivi mnogo inkarnacija koje ukljuuju mnogo razliitih rasa, oba spola i mnogo razliitih imena, Doma uvijek zadravamo isti spol i ime koje nam je dano kada smo stvoreni, to ima puno smisla kada

uzmete u obzir alterantive. Na primjer, ja bih imala pedeset pet potpu no razliitih imena i identiteta na Onoj Strani s obzirom na mojih pedeset pet inkarnacija, a zapravo ja jednostavno biram sve te trenutne identitete kako bi mi pomogli da postignem svoje specifine ciljeve ovdje na zemlji. U nekoliko sam inkarnacija bila mukarac i da ovo nije moj posljed nji ivot, prema vlastitom izboru, zasigurno bih ponovno izabrala da se vratim kao mukarac. Moj trenutni identitet ene nema nita s injeni com da je moj vjeni, Bogom dani identitet na Onoj Strani enski. Tamo sam poznata po mojem Bogom danom imenu Elizabeth, i po nadimku Bun, koji se nekako pojavio nakon moje inkarnacije u Engleskoj. Moram istaknuti da me ni to ime ni taj nadimak ne ine melanko linom zbog podsvjesnog prepoznavanja, ne vie nego to bi va identitet Doma vama vjerojatno zvuao poznato. Postoji vrlo vaan razlog za to, iako se na prvi pogled moe uiniti frustrirajuim. Kada bismo tijekom naih kratkih putovanja zbog ovih ivota na zemlji zadrali lako dostupnu svijest o naim ivotima na Onoj Strani ta bi nas mogunost nedvojbeno uinila sretnijima, mnogo mirnijima i dok smo ovdje, ispunila bi nas nadom. Meutim, iako je naa duhovna veza s Onom Stranom uvijek iva i vrlo vana za vrijeme svake inkarnacije koju odluimo poduzeti, prijeko je potrebno da se svjesno odvojimo od Doma dok ona traje. Inae, vjerojatno bismo ili ovdje samo sjedili lup kajui prstima, nestrpljivo ekajui da se vratimo Doma kamo pri padamo, ili se nikada ne bismo niti trudili da doemo ovamo. Ponovno, inkamiramo se kako bismo uili, razvijali se, pozabavili se i prevladali izazove koje smo si namjerno nametnuli. Koliko bismo bili usredotoeni na te izazove kada bismo jednu "nogu" uvijek drali ovdje, a drugu vrsto u sigurnom savrenstvu raja? Ovo je, meutim, dobar trenutak da vas podsjetim da nikad ne pod cijenite jasnou svojeg duhovnog sjeanja i snagu svoje due kada se

svjesni um makne u stranu i otvori put slobodnoj vladavini pod svjesnog. Klijentica Sandy nedavno mi je ispriala san koji joj se ponavljao posljednjih nekoliko mjeseci. Mjesta su se razlikovala, od velike mramorne sobe s bijelim mramornim stolom u obliku slova U do manje mramorne sobe pune mapa i karti, do sjaja beskrajnih, nevjerojatno lijepih vrtova. Bez obzira na to gdje se nala u tom snu, ini se da je openito bila prepoznata kao Diana. Jasnoa i intenzitet sna, a posebno imena Diana zaokupljali su ju. Svakako je eljela doznati zato su to ime i ta mjesta bila toliko znaajna da se ponavlja ju u njezinoj podsvijesti svaki put ponovno. Jesu li to bila sjeanja iz prolog ivota? Samo letimian pogled na vaan budui dogaaj ili osobu u ovom ivotu? Je li Diana moda bila njezina duhovna savjetni ca ili nepoznati duh koji je oajniki pokuavao stupiti u kontakt s njom? A istina je zapravo da Sandy nije proivljavala san koji se ponavlja. Dok je spavala, ona je poduzimala astralna putovanja Doma, posjei vala je Dvoranu pravde, ukljuujui i njegovo golemo sredite od bije log mramora, sobe za orijentaciju i vrtove s detaljnom preciznou, i uivala je na Onoj Strani u kratkim susretima sa svim prijateljima za koje e njezin duh uvijek biti poznat kao Diana. Sandy nije bila ni prvi ni zadnji klijent koji je izvijestio o slinim sluajevima navodnog zamijenjenog identiteta tijekom svojih "snova". Ako vam se to dogodi, zapiite ime po kojem vas ljudi u vaim "snovi ma" poznaju te zamolite Boga i svojeg duhovnog savjetnika neka vam pomognu da se sjetite ako se to ime ponovno pojavi dok spavate. To bi mogao biti va duh, na brzom astralnom izletu na Onu Stranu, koji se namjerava ponovno povezati sa svojom vjenom, Bogom danom osobom.

IZBJEGAVANJE JEZINIH PREPREKA

Populacija One Strane dolazi iz svih dijelova kugle zemaljske, iz svih kultura u kojima se govore najrazliitiji jezici, ukljuujui i one gdje se uope ne govori ni jedan jezik. A ipak zato to smo djeca isto ga Oca, odgajana u istome Domu, savreno komuniciramo. Slubeni jezik na Onoj Strani je aramejski. Govorimo ga teno od "roenja" i nae se sjeanje na njega vraa istog trenutka kada stignemo u Dom. Sjeanje na svaki od naih prolih ivota, takoer nam se potpuno vraa, kao i teno znanje svih jezika kojima smo se u njima sluili, a znamo i jezike koje smo ikada znali ili prouavali na zemlji i Doma. Nae znanje na Onoj Strani golemo je, kao i elja za uenjem, tako da smo u stanju svaki dijalekt koji jo ne govorimo, a koji privue nau znatielju, brzo i u potpunosti savladati. esto, takoer, koristimo i svoju Bogom danu sposobnost da komuniciramo telepatijom, snanim, tihim prijenosom misli, podataka i mudrosti izravno iz jednog uma u drugi. Neprocjenjiv oblik komunikacije na Onoj Strani, bila ona govorna ili telepatijom jest njezina potpuna i cjelovita jasnoa. Kaemo ono to mislimo i mislimo ono to kaemo. A jednako je vano to to sluamo s bezuvjetnom ljubavlju, povjerenjem i razumijevanjem. Nema nesporazuma, nema skrivenih namjera ni poluistina, ne moramo razmiljati, nakon to je razgovor zavrio, o tome koliko mu moemo vjerovati. Tridesetogodinjaci koji savreno razumiju jedni druge i svakoga koga sretnu. Zar to nije neto emu se moemo veseliti?

NAA OSOBNOST NA ONOJ STRANI

Zamislite sebe u svojem najboljem trenutku, sretni, mirni, ispunjeni ljubavlju, lieni samoljublja, ogorenosti i agresivnosti, vae su kvalitete na vrhuncu, a vae su mane bespovratno nestale. Zatim umnoite taj trenutak u vjenost, a zatim i taj osjeaj pa ete moi zamisliti kako izgledate na Onoj Strani. Bez obzira na to koliko se puta inkarniramo, koliko iskustva imamo i koliko duhovno napredujemo, mi smo uvijek mi, potpuno jedinstve na kombinacija kvaliteta koje su nam dane, koje nas ine toliko zadiv ljujui drugaijima. Ako oekujemo da emo iskusiti potpunu promje nu osobnosti izmeu ovdje i One Strane, isto je kao da oekujemo da emo se ukrcati u zrakoplov u Los Angelesu kao jedna osoba i posta ti netko posve drugi kada izaemo iz tog zrakoplova na Havajima. To se jednostavno ne dogaa, niti bismo mi eljeli da se to dogaa. Naa je osobnost dio nae biti, dio onoga tko jesmo i dio onoga po emu Doma prepoznajemo jedni druge od jednog ivotnog vijeka na zemlji do drugog. Razmislite o ljudima u svojem ivotu, jednom po jednom. Bez obzi ra na to vjerujete li ili ne u postojanje reinkarnacije, pokuajte s jednos tavnom vjebom postavljajui si pitanje: "Ako postoji proli ivot, jesam li ikada prije poznavala ovu osobu?" Brzo odgovorite sa da ili ne. Ako je odgovor pozitivan, pitajte se je li u toj osobi bilo neeg prisnog od trenutaka kada ste se sreli, a to nije imalo veze s fizikim izgledom, nego s unutranjom, jedinstvenom mjeavinom kvaliteta koje su vas potaknule da kaete: "To si ti!" A radi se o osobi koja je navodno, prema strogoj definiciji rijei, stranac. To prepoznavanje osobitih kvaliteta ono je to nas sve dri privreno i vjeno povezane na Onoj Strani, s dodatnim bonusom da ondje savreno pamtimo svaki trenutak koji smo proivjeli, i ovdje i

Doma, tako da nema tajne kako i odakle znamo jedni druge. Kada bismo svi postali tabula rasa ili samo jednake hodajue hrpe ljubavi svaki put kada prelazimo iz ove dimenzije u drugu, kako bismo ponovno prepoznali jedni druge? Nedavno sam obavila itanje koje je izvrsno pokazalo kako mi, u biti, ostajemo onakvi kakvi jesmo. Oajan mukarac u kasnim dvadesetima posjetio me nadajui se da u ga moi spojiti s njegovom enom Melanie, koja je poginula prije nekoliko tjedana u automobil skoj nesrei i ostavila ga samog s njihovo dvoje djece. U trenutku kada je sjedio u mojem uredu, ena s One Strane poela je brbljati u moje uho tako nemilosrdno da je jedino to sam mogla uiniti bilo da kao papiga pokuam ponavljati to mi govori. On je iz tog monologa odmah prepoznao da to nije Melanie, nego, umjesto nje, njegova pokojna punica. Bio je dovoljno pristojan i nije reagirao, ali sam vidjela da je razoaran, a iskreno reeno, bila sam to i ja. Potujem svakog duha koji je dovoljno spreman da surauje i da se pojavi, ali sam znala koliko bi mu samo trenutak ili dva s Melanie olakao bol i to sam zaista eljela za njega. Konano, upravo kad je trebao otii, javio se njean, blag glas s nekoliko kratkih poruka koje meni nisu znaile nita, ali su njemu znaile sve, a on me uvjerio da nisu mogle doi ni od nikoga drugog do od Melanie. Ne samo da je bio miran kada je itanje zavrilo, nego se prvi put nakon smrti svoje ene poeo smijati kada je shvatio da je nedvojbeno doivio obje ene. Njegova punica jedva je doputala ikome da govori, a Melanie je cijeli ivot strpljivo ekala nenametljivu priliku da kae to misli. To su bile dvije ene koje sam tek upoznala i smijala sam se zajedno s njim. Sjajni kantautor Paul Simon je napisao: "Nakon mnogo promjena, vie ili manje ostajemo isti." Ta reenica savreno opisuje nae osobnosti tijekom vjenog putovanja naih dua. Ako ovdje imamo smisla za humor, imat emo ga i na Onoj Strani. Ako smo ozbiljni, otvoreni, stidljivi, tvrdoglavi, tihi, drutveni ili blagi, i

ondje emo zadrati sve te kvalitete, u njihovu najboljem obliku i po zitivno usmjerene, kao i u svakoj sljedeoj inkarnaciji. Nakon tisua i tisua itanja mogu potvrditi da se duhovi sami esto identificiraju s nainom na koji se odnose prema klijentu te s onim to govore, pa mi klijent poslije obino kae: "Zvualo je ba kao moj otac, uvijek bezobziran." ili "Samo pusti inu da se zeza kada ja pokuavam biti ozbiljan." I opet, naa je bit Bogom dana, vjena i jedinstveno naa, to mi pomae da odgovorim na pitanje koje mi mnogi razumljivo postavljaju.

ZATO SE NAI BLINJI NA ONOJ STRANI NE POJAVE KADA SU POZVANI?

Ovo je posebno zbunjujue pitanje ako mu dodate injenicu da, kao duhovi na Onoj Strani, moemo doslovno biti na dva mjesta odjedan put. Pa, zato onda, pogotovo kada nas blinji kojeg smo ostavili za sobom moli da se pojavimo ili barem progovorimo, nismo uvijek u mogunosti to uiniti? J e d a n od razloga jest ljudska priroda koju nosimo sa sobom iz jedne u drugu dimenziju. U svakoj skupini ljudi, i ovdje i na Onoj strani, postoje voe i sljedbenici, glasnogovornici i sluatelji, ekstrovertirani i introvertirani. Te se uloge povremeno ak mogu promijeniti, kao to svi mi na zemlji imamo dana kada radosno odgovaramo na telefon, a drugi put putamo da poruku primi automatska tajnica ili zvonjavu potpuno ignoriramo, a to nema nikakve veze s onim to osjeamo prema osobi koja zove. Nema razloga za pretpostavku da na Onoj Strani odmah gubimo povremenu potrebu za samoom ako je ona sve vrijeme bila dio nae prirode. A pria o Melaninoj majci, koja domini ra svojom keri na Onoj Strani kao to je to inila i ovdje, pokazuje

kako esto jai ili dominanti duhovi u skupini preuzmu inicijativu da komuniciraju sa zemljanom dimenzijom. [znai: idioti tu, idioti tamo? ,p.scan] Takoer, kao to smo ve otkrili, postoji nekoliko razliitih procesa kroz koje moemo proi tijekom naeg prijelaza na Onu Stranu. Nekim procesima treba jako puno vremena, prema zemljanim standardima, i mi ne moemo ponovno preuzeti svoje moi kao duhovi, ukljuujui boravak na dva mjesta odjedanput, sve dok se na prelazak na Onu Stranu ne dovri. Tome moemo dodati injenicu da ne moemo biti na dva mjesta istodobno ako smo vezani za zemlju ili, oito, ako smo ve u maternici ili smo na putu prema drugom ivotu na zemlji. Tako sve manje iznenauje da svi nai blinji pokojnici ne mogu dotrati ba svaki put kada ih zamolimo da dou. Za svijet duhova vrijedi i to da neke situacije zahtijevaju da budemo potpuno prisutni, to podrazumijeva da privremeno nismo u mogunosti biti na dva mjesta odjednom. Na primjer, kada kanalizi ram Francine kako bi mogla govoriti kroz mene, ona mora biti prisut na u svojoj punoj biti onoliko dugo koliko traje trans. Ako na sebe preuzmemo odgovornost da kada se vratimo Doma budemo neiji duhovni savjetnici, bit e trenutaka kada e i oni traiti nau punu prisutnost i nakratko neemo biti dostupni svojim blinjima, kao to Francine nije na raspolaganju svojim najdraima kada ju ja kana liziram. Mi emo, takoer, moi primijeniti malo selektivnosti na Onoj Strani prema pozivima sa zemlje. Primjerice kada zovem Francine zbog neega hitnog, ona je za mene uvijek ondje, svaki put. Ali, ako je elim pitati o sutranjem vremenu ili kamo sam stavila kljueve od automobila, ona e se pojaviti kada joj bude odgovaralo. U sljedeem emo poglavlju vidjeti da bi ona Doma lako mogla biti zauzeta nizom projekata koji imaju prednost pred mojim trenutnim nevanim potrebama.

Anna, klijentica s Floride, doivjela je zanimljivo iskustvo dva tjed na nakon smrti svojeg oca. Zapoela je ovu priu molbom koju sam ula milijun puta i potpuno je mogu razumjeti: "Molim vas, nemojte misliti da sam luda!" Probudila se iz dubokog sna i vidjela kako njezin dragi, pokojni otac stoji uz njezino uzglavlje. To ju je i prestravilo i iznenadilo, a kako nika da nije vjerovala u paranormalne pojave, brzo ga je pokuala odbaciti kao halucinaciju uzrokovanu bolom, sve dok on nije poeo s njom razgovarati. "ao mi je to mi je trebalo toliko vremena da doem do tebe, po vaem vremenu", rekao joj je. "Ali bio sam zauzet preusmjeravanjem i preuzimanjem svojih uobiajenih aktivnosti". Anna je konano uspjela izustiti: "Uobiajenih aktivnosti?" On se nasmijao. "Ovdje sam uitelj." Ona jo uvijek nije ba vjerovala u to to vidi i uje, ali je njeno pomislila na njegov dug, sretan ivot graevinskog poduzetnika, koji je bio veoma ponosan na naunike koje je poduavao, uvjebavao i kojima je pomagao da uspiju u poslu. Zapravo, dareljivost kojom je dijelio svoje znanje potaknula ju je da i sama postane uiteljica. Nastavio je, dok je bujica rijei izlazila iz njega. "Samo sam elio da zna, da se ne brine za mene, dobro sam. Ovdje je sve toliko drugaije. Oaravajue. Mogu ostati samo nekoliko minuta, kako ti doivljava vrijeme, jer gdje se sada nalazim, vrijeme ne postoji. A prostor ne nalikuje onome na zemlji. Ovdje jedan konti nent moe primiti stanovnitvo svih tamonjih kontinenata zajedno, a da nije prenapuen i da svima na njemu bude ugodno. Vrijeme koje e protei dok se ponovno ne naemo zajedno na ovom prelijepom mjestu tebi e se initi dugo, no za mene e to biti samo trenuci." "Hou li te prepoznati kada te tamo vidim?", pitala je ona.

"Izgledat u vrlo slino kao sada dok ovdje stojim, samo mlai. Da, uvijek e me poznavati i ja u uvijek poznavati tebe." I tada, odjednom i tiho on je nestao i ostavio Annu utjeenu, zapa njenu, potpuno zbunjenu. Bilo je lako vidjeti koliko je izgubljena kad je zavrila s opisom ovog iskustva. "Ne razumijem nita od toga, Sylvia. to je on mislio kad je rekao da poduava? to je mislio kad je rekao da nema vremena tamo gdje se nalazi, i da je prostor drukiji? to je mislio kad je rekao da e izgledati mlai kad ga vidim? Samo mi, molim te, nemoj rei da sam sve izmislila ili sanjala, zato to u to neu nikada povjerovati." Rekla sam joj kako bih iskreno voljela da moemo izbrisati svaki oblik rijei "mata" iz rjenika, pokuavajui je uvjeriti kako to nije bio san, a zatim sam je korak po korak provela kroz ono to joj je otac rekao i to je to znailo. Tijekom seanse s njom pogodilo me ono isto to me pogodilo nebrojeno puta u gotovo pola stoljea mojih itanja, regresije i istraivanja. Anna, kao i mnogi drugi klijenti nikada nije proitala nijednu rije, moju ili bilo koga drugog, o pojedinostima i vota na Onoj Strani tako da nije imala predisponiranih ideja o bezvremenosti, alternativnoj fizici i univerzalnoj tridesetogodinjoj populaciji Doma, da o svjesnom znanju i ne govorimo. Kao to sam rekla ve mnogo puta, i nastavit u to ponavljati nakon to sam ula tisue jed nakih opisa One Strane od objektivnih, obinih ljudi koji nisu prouavali taj predmet, sigurno se meusobno ne poznaju pa ne mogu razmjenjivati biljeke, zar ne bih bila luda kada im ne bih vjerovala? U svakom sluaju, otac je Anni objasnio jasnim, jednostavnim rijeima kako ak i kod jednostavnog i brzog prijelaza na Onu Stranu kakav je on imao, prilagoavanje onoj dimenziji i nastavak naih ivota ondje moe vrlo lako odgoditi na povratak na zemlju kojim elimo provjeriti kako su bliske osobe koje smo ostavili. Dakle, u svijetu duhova uvijek imamo mo da budemo na dva mjesta odjedanput, ali u odreenim uvjetima mi to jednostavno

privremeno neemo ili ne moemo uiniti. To nas moe frustrirati kada smo ovdje, ali na Onoj Strani smo okrueni vjenou ispunjenom poticajnim, uzbudljivim radom, prouavanjem, druenjima i prijatelji ma koje volimo, pa cijenimo to znamo i moemo birati kad emo biti na dva mjesta odjedanput na zahtjev naih blinjih, a kada emo rei: "Volim te, ali ne mogu sada."

BRAK I OBITELJ
Imala sam dovoljno obiteljskih drama i dovoljno brakova pa sam sretna to vam mogu objaviti da na Onoj Strani nema braka niti obitelji prema zemaljskom odreenju te rijei. A kada dobro razmislite o tome, vjerujem da neete biti previe nesretni to je tako. Na zemlji svojom obitelji smatramo pojedince s kojima dijelimo zajedniko podrijetlo. Na Onoj Strani otkrivamo da svi mi dijelimo zajedniko podrijetlo prema Bogu tako da svi zajedno inimo "obitelj". Ne samo da nam to svima daje uroeno potovanje za druge i osjeaj odgovornosti prema njima, nego nam daje i slobodu da stvaramo vlastite intimne prijatelje, prema sklonostima, zajednikim interesima i vezama iz prolih ivota bez optereenja genetskim obvezama koje ovdje mogu stvoriti toliko mnogo ogorenja i nametnute intimnosti. Nae prepoznavanje zemaljskih lanova obitelji na Onoj Strani ovisi o duhovnim dubinama tih veza. Ako objektivno i otvorena duha pro motrite svoju obitelj, vaa e vam dua zasigurno rei koga ste prije poznavali, a tko je bio i uvijek e biti samo va znanac. Na primjer, moj otac i ja odmah emo nastaviti gdje smo stali kada se ponovno naemo Doma, kao srodne due koje su izabrale iskusiti mnoge ivote zajedno i koje se meusobno duboko vole. Moja sestra i ja, s druge strane, prihvatit emo na Onoj strani jedna drugu kao to se prihvaa ju bive razredne kolegice koje su dijelile neka iskustva, ali neemo

produavati prijateljstvo. Neemo osjeati odbojnost jedna prema dru goj. I opet, to je ljudska emocija, nije ju nametnuo Bog. Ona i ja se jed nostavno neemo slagati i obje emo se osjeati posve ugodno ako nastavimo ivot svaka svojim putem. Vrijedno je dodati da za razliku od zemlje, nai intimni prijatelji na Onoj Strani nisu odreeni zemljopisom. Zato to moemo putovati oko svijeta pomou projekcije misli da bismo posjetili one koje volimo, ne treba nam vie vremena nego kad odlazimo susjedu: jednostavno, zamislimo se na mjestu na kojem elimo biti. Nita nije slino osjea ju da nam nedostaje osoba koju volimo ili da je veza postala optereenje zbog prevelike udaljenosti. Neovisno o tome gdje izabere mo da emo ivjeti na Onoj Strani, od svojih smo prijatelja i znanaca doslovno samo misao daleko. Tradicionalne obitelji na zemlji poinju s brakom, a tradicionalna institucija braka na zemlji formalizirana je iz elje za razmnoavanjem. Kao to smo ve utvrdili, na Onoj Strani ne postoji prokreacija, to znai da tradicionalni brak nije potreban, a bez njega mi ne stvaramo niti elimo stvoriti tradicionalnu obitelj. Ako ste ak u iskuenju da postanete obeshrabreni injenicom da brak Doma ne postoji, moda e vam pomoi spoznaja da na Onoj Strani provodimo vjenost okrueni blinjima iz ovog ivota, i iz svih prolih ivota koje smo ikada imali, a okruuju nas i bezbrojne bliske osobe s kojima se nikada nismo uspjeli inkarnirati. Nai duhovni savjetnici iz svake od naih inkarnacija su ondje, kao najvjerojatnije i nae srodne due te duhovi koje tek trebamo sresti i s njima postati bliski tijekom naeg uurbanoga, globalnog ivota. Mi volimo i stalno nas i bezuvjetno vole svi duhovi te se ne trebamo pribojavati odbaciva nja ili naputanja i nesigurne, natjecateljske potrebe za ekskluzivnou u bilo kojoj od naih veza. Kad imamo na umu svu tu emocionalnu slo bodu, moemo se zapitati zato bi itko od nas uope elio razmiljati da obeanjem ogranii vei dio svoje ljubavi i vee se samo za jednu

osobu? I moete li na Onoj Strani ozbiljnog lica izgovoriti rijei "dok nas smrt ne razdvoji", kad smrt ne postoji, pa zakletva na vjernost doslovno znai "zauvijek"? Ni ja to ne bih mogla. Ako se jo uvijek pomalo alite zato to Doma ne postoji brak, postoji vjeba koja vam moe poboljati raspoloenje. Pomislite koliko ste puta ivjeli na zemlji. Ako to ne znate, slobodno se posluite mojim brojem - pedeset etiri. Vrlo je vjerojatno da ste bili u braku barem jedanput (budimo konzervativni) u veini tih ivota, pa emo to zaokruiti na pedeset brakova. Budui da razvod nije uvijek bio prihvatljiv kao to je danas, recimo da je svaki od tih brakova trajao trideset godina, to boljih to gorih. Pedeset brakova puta trideset go dina daje mogui zbroj od tisuu petsto godina braka provedenih na zemlji. To nije dugo vrijeme u usporedbi s vjenosti, ali nam sigurno daje razumljiv "ve sam sve to proao" pogled na brani ivot jedan put kada se ponovno naemo Doma.

DUHOVNI SAVJETNICI
S iznimkom tamnih entiteta, koji nakon smrti odlaze kroz Lijeva vrata i odmah se vraaju u maternicu, svatko od nas na zemlji ima duhovnog savjetnika, najboljeg prijatelja s One Strane, koji bdije nad nama i savjetuje nas, a da toga i ne moramo biti svjesni. Ne samo da svi imamo duhovnog savjetnika, nego e veina nas biti nekome duhovni savjetnik tijekom putovanja naih dua. esto je to bolna, esto nezahvalna dunost, ali uvijek ulijeva strahopotovanje, a izazi va krajnji uas kada vas zamole da je preuzmete. Naa veza s duhovnim savjetnikom poinje na Onoj Strani prija teljstvom koje se ponekad polako razvija. Zapravo, prema svemu sudei, nije mi se odmah svidjela Francine kada smo se poele Doma upoznavati. Mislila sam da je previe autoritativna, kruta i emocional-

no distancirana, a koliko nai osnovni karakteri ostaju dosljedni, go vori mnogo i injenica da su mi se vie sviali prijatelji koji su imali vie smisla za humor. Ali, do trenutka kada sam odluila da u proi kroz jo jednu inkarnaciju na zemlji, znala sam da e je te kvalitete uiniti savrenom duhovnom savjetnicom za mene. Ona e ostati mirna u ivotu ispunjenom krizama, koji sam sebi odredila, ublait e moju dramu svojom razumnom praktinou, na nju se moglo rauna ti da e ostati vrsta, biti izravna i otvorena bez obzira to u joj se suprotstavljati, a na kraju se pokazalo da sam to esto inila. Drugim rijeima, kao vrlo uinkovita duhovna savjetnica, ona ima prednosti koje su se izvrsno nadopunjavale s mojima. Odnos s duhovnim savjetnikom poinje prije nego to se rodimo pa to oito ne moe biti nama bliska osoba iz ovog ivota koja je umrla. U vrlo, vrlo rijetkim prigodama moemo izabrati pretka ili prijatelja iz prolog ivota, ali najuinkovitije partnerstvo s naim duhovnim savjetnikom ukljuuje kombinaciju ljubavi i objektivnosti. Svjesna sam tog paradoksa svaki dan svojeg ivota: manje sam vidovita sa svojim najbliim prijateljima i lanovima obitelji nego to sam to sa svojim klijentima jednostavno jer ono to elim za one koje volim moe izazvati prekid moje sposobnosti da proitam to su oni zacrtali za sebe i to moraju ostvariti. Svi su duhovni savjetnici imali barem jednu inkarnaciju na zemlji tako da se potpuno mogu poistovjetiti sa stresom, negativnou i zamrenim emocionalnim ivota na ovom svijetu. Jedan ivot na zemlji Francine je poela 1500 godine u malom selu u sjevernoj Kolumbiji. Bio je to jedini put u povijesti da su kulture Azteka i Inka bile aktivno isprepletene, to sam potvrdila mnogo godina nakon to sam posumnjala u njezinu tvrdnju da potjee od tih kultura. Vladar Inka Hunayna Capac bio je onda na vlasti, ali azteki utjecaj Montezume na sjeveru imao je, takoer, duboki utjecaj na narod Kolumbije. Kada je bila mlada, Francine je namjeravala postati

uiteljica, ali se sa osamnaest godina udala za zlatara i za manje od godinu dana rodila djevojicu. Dane je provodila sa svojom kerkicom, prodavajui robu svojega mua na golemoj, arolikoj trnici koja je bila povezana s velikim posjedom Hunayna Capaca. Rano jednoga jutra sti gao je glasnik iz oblinjeg sela i izbezumljen najavio da se pribliava panjolska vojska, i u tom e napadu Francine poginuti: ubilo ju je konkvistadorovo koplje tijekom panjolske invazije tjedan dana posli je dok je svojim tijelom titila ivot svojega djeteta. Kada je ponovno bila Doma na Onoj Strani, ona je rekla: "Boe, uinit u sve to trai, ali molim Te, postoji li nain da budem od pomoi i nastavim svoj duhovni razvoj, a da pritom ne moram proi kroz jo jednu inkarnaciju na tom zastraujuemu mjestu na kojem se slama srce, a zove se zemlja?" Bog je usliao njezinu molbu i ona se odmah poela uvjeba vati za, na svoj nain, jednako izazovan zadatak duhovne savjetnice. Ona sjajno pokazuje da svi imamo izbor kada emo i hoemo li isku siti jo jedan ivot, i da nam Bog prua bezbrojne mogunosti to nauiti i kako nauiti to to elimo. Poslije emo govoriti o procesu kako postati duhovni savjetnik, ali jedan od rezultata tog procesa jest da nas na duhovni savjetnik zna bolje nego to mi svjesno znamo sebe. Nikada neu zaboraviti kako me jednom prigodom Francine poduila: "Rekla sam ti da se ne vraa na zemlju prerano. Tebi je u maternici uvijek jako dosadno." Jesam li bila svjesna da sam ovaj put u svoje tijelo ula prerano, a kamoli da mi je u prolosti bilo dosadno u maternici? Teko. Kada kaem da je njihovo znanje o nama temeljito, nisam pretjerala. J e d n o od najeih pitanja koje mi postavljaju jest: "Ako imam duhovnog savjetnika, zato mi on doputa da inim toliko pogreaka i da mi se dogodi toliko loih stvari?" Dio je odgovora prije nekoliko godina doao od Francine kada sam joj se alila upravo o tome, tijekom posebno tekog razdoblja u mojem ivotu. Ona je pitala: "to si nauila kada ti je sve ilo savreno?" Vano je, iako teko zapamti-

ti, da ako oekujemo da e sve ii savreno glatko, onda ne bismo bili ovdje, nego bismo jednostavno ostali u boanskom blaenstvu One Strane. Ispisali smo vrlo detaljnu kartu prije nego to smo doli ovamo, to je na ugovor s Bogom, koji se temeljio na ciljevima koje smo se nadali postii, a u kartu smo ukljuili i neke veoma teke prepreke koje trebamo svladati da bismo postigli zadane ciljeve. Obeanje naeg duhovnog savjetnika jest da e nam pomoi ispuniti na ugovor s Bogom, a ne da e pomoi da ga prekrimo. Drugi dio odgovora zato na duhovni savjetnik ne intervenira mnogo ee jest da ga mi ponekad jednostavno ne sluamo. Mislili biste da ja ne mogu biti optuena za tako neto nakon ezdeset tri godine Francininog stalnog aputanja u moje uho, s time da ona svaki put iznova ima pravo. Ali ne, ja joj se jo uvijek suprotstavljam, povremeno smatram da sam pametnija od nje, i jo uvijek joj s vreme na na vrijeme prkosim jer mrzim kad mi govore to trebam raditi. A prije ili poslije redovito je moram uti kako govori "Rekla sam ti" i onda priznam da me je upozorila. Ako va duhovni savjetnik nije glasan kao moja Francine, molim vas, nemojte pretpostaviti da ga nemate ili da vam povremeno ne alje poruke. Oni ponekad jednostavno prenose, gotovo "ulijevaju", znanje ili informacije izravno iz svojih umova u nae, to su spoznaje ili rjeenja koje odjedanput iskrsnu, a da nemamo pojma kako ili zato. Duhovni savjetnici, takoer, jasno i glasno govore na naine koje mi bojaljivo pokuavamo objasniti nazivima koji su nam blii, kao to su "instinkt", "predosjeaj", "svijest", "snovi" i "neto mi je govorilo... " Pokuate li sve ove rijei zamijeniti nazivom "duhovni savjetnik", sumnjam da ete se ikada vie poaliti kako vam va savjetnik pravodobno ne alje jasne znakove. Francine bi bila prva koja bi istaknula da duhovni savjetnici nisu savreni niti sveznajui. Samo Bog zasluuje te pridjeve. Duhovni savjetnici ne mogu itati nae misli niti mogu prodrijeti u "kupolu

privatnosti" koja titi svetu intimnost svake rijei kojom se molimo izravno Bogu. Tu pouku nisam nauila sve do svojih ranih tridesetih kada je moj sin prevezen u bolnicu s infekcijom koja je mogla biti smrtonosna. Bila sam sama u ekaonici dvadeset est sati, jecajui, bolesna od brige, neprestano se molei i preklinjui za Francininu pomo, koja, inilo se, nikako da stigne. Kada je Paul konano bio izvan opasnosti, ponovno siguran i zdrav kod kue, bijesno sam joj predbacila zato to me napustila kada sam se bojala da moje dijete umire. Njezin je odgovor bio: "Zbog toga si bila uznemirena? Znala sam da neto nije uredu! Ali, zna, ja ne mogu itati tvoje misli.". Ne, nisam znala. Ali, jo uvijek nisam bila gotova s njom. Napokon, ona nije trebala itati moje misli kako bi ula molitve upuene Bogu u koji ma sam ga molila da dopusti da Paul ovo preivi. Tada me izvijestila da ak ni nai duhovni savjetnici ne mogu prislukivati nae molitve. Zato posluajte nekoga tko je to morao nauiti na tei nain, kao to mi se ini da sam morala nauiti i sve drugo; kada vam je potrebna pomo, savjet ili uputa duhovnog savjetnika, izrecite problem konkret no i izravno. Kao to se esto dogaa, to se iskustvo odmah pokazalo korisnim za klijenta koji se zvao J a m e s a koji me, samo nekoliko dana poslije, izbezumljen nazvao iz bolnice. Njegova etverogodinja ki slomila je ruku i njezin je lijenik namjeravao u nju staviti fiksatore. Bilo je vrlo neobino za njega da sumnja u tog lijenika, ali je imao snaan osjeaj da je to pogreka, da e klinovi prouzroiti opasnu infekciju kosti. J a m e s i ja vodili smo nekoliko razgovora o njegovoj duhovnoj savjetni ci Leahi, s kojom je esto razgovarao i oslanjao se na njezine savjete, ali mi je rekao kako je bio razoaran jer mu Leah nije nita savjetovala o tome to treba uiniti za svoje dijete. Rijetko doputam Francine da preuzme situaciju tijekom itanja, ali hitnost je to, inilo se, zahtijevala. Ponovila mu je ono to je rekla meni; naime, da ako tono nije rekao svojoj duhovnoj savjetnici to se dogaa i to mu treba od nje, ona

nema naina saznati za problem, jer ne moe itati njegove misli niti prislukivati njegove molitve. Zatim je dodala neto to ni ja nisam znala: moemo odluiti da svojem duhovnom savjetniku damo potpun pristup naim mislima i naim molitvama, ili od dogaaja do dogaaja ili za itavog naeg ivota. (im sam to doznala, dala sam Francine stalni, potpuni pristup svojem duhovnom ivotu, a i vama savjetujem da to uinite ako, i samo ako, vam je ugodno izgubiti svoja prava na "kupolu privatnosti"). J a m e s me nekoliko dana poslije ponovno naz vao. Jednom kada je Leahi potanko opisao zbog ega je bio izvan sebe, ona ga je uvjerila da e klinovi biti savreno sigurni za slomljenu ruku njegove keri i dopustio je lijeniku da nastavi operaciju. Njegovoj je keri bilo dobro i nije bilo traga infekcije kosti koje se toliko bojao. U ostatku knjige raspravljat emo o drugim funkcijama duhovnih savjetnika, ali sada je vano zapamtiti da mi ne samo da ivimo, radi mo i druimo se s njima na Onoj Strani nego i mi sami moemo posta ti duhovni savjetnici. Mi koji smo proveli jedan ili vie ivota na zemlji, moemo pristati da proemo poduku i neumorno se obveemo kako je to neki drugi duhovni savjetnik uinio za nas. Mi ivimo i meu drugom vrstom bia, ija su istoa i ljepota toliko jasne da, iako ih stalno viamo na Onoj Strani, nae se strahopoto vanje prema njima nikada ne smanjuje.

ANELI
Aneli su stvarno posebna vrsta koju je Bog stvorio da budu nai glasnici i zatitnici, Njegova boanska vojska aktivista. Za razliku od nas, aneli se nikada ne utjelovljuju. Osim zbog kratkog pojavljivanja na zemlji zbog nas, oni su ekskluzivni stanovnici One strane.

Za razliku od nas aneli nemaju spola. Oni su univerzalno androgeni. Njihova tijela i crte lica jednaki su i izrazito lijepi. Njihova koa i boja kose razlikuju se kako bi obuhvatili izgled svake rase, ali svi koji ih vide, i na zemlji i Doma, primjeuju injenicu kako se ini da svi oni sjaje ili blistaju, njihova je bit uvijek osvijetljena sjajnim svjetlom njiho va Stvoritelja. Za razliku od nas, aneli nikada ne govore, ak niti meusobno. Njihova je komunikacija iskljuivo telepatska i nijedan zvuk se nikada nije uo od njih, osim kada pjevaju svoje velianstvene himne u slavu Boju u Dvorani glasova. Za razliku od nas, iako se aneli kreu meu obinim stanovnitvom One Strane, oni se ne drue, ne rade, ne istrauju, ne prouavaju niti sudjeluju u drutvenom, zajednikom ivotu koji Doma ivimo. Dre se za sebe, isijavajui svoju monu ljubav kamo god prolaze, ali nisu podloni istom rasponu osjeaja i nema toliko razlii tih osobnosti kao meu ljudima. Nikada nisu smrknuti niti neprijatelj ski raspoloeni, nikada ne mijenjaju izraz, ne smijee se, ne mrte, nikada se ne smiju niti plau zato to nikada nisu iskusili nijedan osjeaj, osim iste beskompromisne odanosti. Mi nikada neemo postati aneli niti e se aneli ikada utjeloviti i postati ljudi. Razlog je jednostavan: nismo sposobni prelaziti iz jedne vrste u drugu na Onoj Strani, jednako kao to nam to ne uspijeva ni na zemlji. Vano je ipak razumjeti kako ovo ne znai da Bog voli ili vrednuje anele vie nego nas ili da su aneli bolji od nas. Ne postoji neto to se moe objasniti pridjevom "bolji" nigdje u Bojem stvara nju niti unutar jedne vrste, niti izmeu dviju vrsta, na ovome svijetu, niti Doma. Svi smo mi Njegova djeca, na nas Stvoritelj sve jednako cijeni, uvijek je tako bilo i uvijek e tako biti. Postoje razine unutar populacije anela ovisno o stupnju njihova iskustva. to je to iskustvo vee, via je razina, a to je via razina, to

je aneo moniji. Aneli napreduju od jedne do druge razine kroz svoja dobra djela i uda koja ine u Boje ime. Bilo da nas tite od zla, spaavaju ivote ili nam jednostavno donose radosne vijesti, vijesti nade, utjehe i ljubavi, aneli su istinska Boja najmonija, najizravnija veza izmeu ovdje i One Strane. To potvruje njihov fiziki nain da nas ponesu na svojim ramenima u trenucima straha, tuge i samoe sve dok nismo ponovno dovoljno snani i vrsti da moemo hodati uz njih. A sada. Za mene, jedna od najuzbudljivijih pojava u ivotu jest i njenica da to vie znam, vie toga imam za nauiti. Smatram da je to jednako istinito u mojoj ezdeset treoj godini, kao to je bilo i kada sam bila estogodinjakinja. Onoga dana kad prestanem uiti, smatrat u se modano mrtvom. Kada sam napisala svoju prethodnu knjigu Ona Strana i povratak iznijela sam ono to sam u to vrijeme znala o anelima. Ali, nastavila sam istraivati i prouavati tu temu i sada znam da su neke od tada iznesenih informacija bile nepotpune, a neke jednostavno netone. Ispriavam se. I ako se sljedee nove informaci je, takoer, pokau krivima, imate moju rije, upozorit u vas na to i zablude u ponovno ispraviti u sljedeoj knjizi. Prvotno sam rekla i vjerovala kako postoji pet razina anela te da samo druga razina, arhaneli, imaju krila. Takoer sam vjerovala da postoje posebne dunosti koje su dodijeljene svakoj od tih razina. Nedugo nakon to je bila objavljena spomenuta knjiga, provodila sam veer sa svojim unucima u kui svojega sina Christophera i probudila se vrlo rano kako bih neto popila. Ila sam hodnikom do stuba i iznenada se zaustavila ispunjena strahopotovanjem, jer tamo je u Chrisovu golemom predvorju, ispunjavajui svaki centimetar od poda do onoga to je vjerojatno moralo biti devet metara visok strop, stajao velik, blistav aneo, ija je ljepota oduzimala dah sjajnom, bljetavom bjelinom, kao i njegova dojmljiva krila u svojem punom rasponu sa srebrnim vrhovima. Dok sam tako stajala, skamenjena,

zurei u njega, on mi je u tiini prenio informaciju da je on Arijel, Angelijin aneo, koji je tamo kako bi je titio tijekom noi. Do danas me jo zabavlja to sam bila tamo, licem u lice s jednim od najzaudnijih, najsvetijih prizora kojima sam bila blagoslovljena da svjedoim, a moja je prva misao bila "Prokletstvo, bila sam u krivu, oni imaju krila!" Od tada sam iz iscrpnih studija i mnogih dugih, veoma specifinih razgovora s Francine nauila da zapravo postoji osam razina anela i da svaki od njih ima krila. Svih osam razina zadueno je da budu Boji izaslanici, zatitnici i udotvorci za nas na zemlji. Razine se fiziki meusobno razlikuju po boji krila, a razliite boje se zasluuju i nose kao oznake napredovanja. U silaznom nizu moi, a ne po vanosti, od najmanje do najvie iskusnih i monih postoji osam razina. Aneli - krila su pranjavo, sivobijela. Arhaneli - krila su posve bijela. Kerubini - krila su bijela sa zlatnim vrhovima. Serafini - krila su bijela sa srebrnim vrhovima. Sile - krila su svijetloplava. Gospodstva - krila su zelena. Prijestolja - krila su tamnoruiasta. Poglavarstva - krila su od istog, blistavog zlata. Prvih sedam razina anela uvijek je u pripravnosti, dostupni su nam u otkucaju srca, poslani od Boga ili preuzimaju inicijativu sami kako bi djelovali umjesto nas tijekom fizike ili emocionalne krize. Osma razi na, aneli Poglavarstva, moni toliko da oduzimaju dah, dolaze samo kad ih posebno pozovemo. Na Boju zapovijed i nae istinski iskreno

inzistiranje, ti aneli mogu stvoriti udo i sprijeiti katastrofe, ak ako to podrazumijeva da trebamo zaobii kartu kako bismo to postigli. Ali, vie o tome u sljedeem poglavlju.

SVECI
Ne elim izraziti omalovaavanje ovime to u sada rei: mi se ovdje mnogo vie bavimo svecima nego to se to dogaa na Onoj Strani gdje, ponavljam, ne postoji ono to je "bolje" ili "mnogo vred nije" u Bojim oima. Nikada ne bih sugerirala da oni koji su proglaeni svecima, nisu visoko napredni duhovi ili da ne zasluuju nae duboko, najiskrenije potovanje. Meutim, vjerujem da samovolj na podjela ljudskog roda prema tome tko je svetac, a tko nije, nema znaajniju vanost u sveobuhvatnom dosegu Boje vjene, univer zalne, nedvosmislene ljubavi. "Slubeni" zemaljski proces uzdizanja do svetosti zahtijeva da se odravaju vijea, imenovanja i glasovanje. Naalost, rije vijee u ovom svijetu ukljuuje ego i osobne interese, neovisno o tome koliko netko imao dobre namjere na tome putu, to automatski odvaja Boga od takvog stajalita. A kako bi pojedinac uope stekao mogunost da ga uzmu u obzir, kandidat mora ima tri izvedena uda. Tko istrauje i presuuje to se opravdano smatra "udom"? Opet vijea. ime se sve jo vie pogorava mijeanjem ega i osobnih interesa. Vjeruju li oni stvarno ili mi, kako Bog bez daha eka da uje od jednog od tih vijea to jest, a to nije udo, ili tko je svetac, a tko je propustio tu priliku? Takoer, na zemlji ivi otprilike est milijardi ljudi. Moete me nazvati sumnjiavom, ali imam osjeaj da na ovome svijetu postoje neki vrlo iznimni, nesebini, radini humanitarci, koji svaki dan izvode neopjevana uda, tiho svladavaju sve kvalifikacije za svece, bez slav-

lja ili pozornosti medija i za koje vijea nikada nisu ula. Neke od njih znam i sama. Kladim se da ih i vi poznajete. Obeavam vam da su oni na Onoj Strani priznati, potovani te vrlo vrijedni, kao i oni koji imaju uokvirene potvrde koje potvruju da su "slubeno" beatificirani. Postoje bezbrojne razine duhovnog napretka koje su nam svima dostupne. Moemo ih slijediti svojim tempom, s naim ciljevima na umu, a imamo vjenost kako bismo ih postigli. Sugerirati da je bilo koja razina, ukljuujui i onu na kojoj postajemo sveci, mnogo vredni ja u Bojim oima od bilo koje druge razine isto je kao da tvrdimo da Bog vie voli srednjokolce od djece u vrtiu. U to ne mogu vjerovati nijedan trenutak. A vi? Nisam niti pomislila da u to vjerujete. Dakle, na Onoj Strani hodamo rame uz rame sa svecima. Cijenimo ih kao i svaku naprednu duu i uimo od njih. Samo zapamtite to se tie Boga, samim time to imamo hrabrosti i volje iskusiti zemlju za Njega, mi jesmo oni.

VIJEE
Vijee, znano takoer kao Starci ili Majstori uitelji sastoji se od osamnaest visokonaprednih mukih i enskih bia koja na Onoj Strani u biti djeluju kao Boji glasnogovornici. Oni su iznimka od pravila da svi Doma imaju trideset godina. Kao oznaka njihove potovane mudrosti i svetosti, imaju pojavu dostojnu potovanja, s dugom srebrnobijelom kosom, koja njeno uokviruje lica iznimne ljepote, koja su bez bora, ali zrela. Mukarci imaju jednake srebrnobijele brade, a i mukarci i ene odijevaju haljine koje skladno lelujaju. Kao i aneli, osamnaest cijenjenih lanova Vijea nikad se ne utjelovljuju i njihova imenovanja u tijelo Staraca su vjena.

Vijee predsjeda u golemoj sobi od bijelog mramora u Dvorani pravde za sjajnim mramornim stolom u obliku slova U. Vojska zlatokrilih anela Poglavarstva straari iza njih kao ponosno, nijemo svje doanstvo goleme vanosti Vijea. Oni nisu tijelo koje vlada, jer vlade i zakoni na Onoj Strani nisu potrebni. Ali, budui da je njihova mudrost golema i beskonana poput njihove ljubavi za nas, Bog im je povjerio odgovornosti koje duboko pogaaju i ivot Doma i nae ivote ovdje na zemlji. esto sam govorila kako me zapanjuje injenica da na Onoj Strani nema droge i alkohola, jer to znai da sam zapravo bila trijezna kada sam ispisala svoju kartu za ovaj ivot. Ma to se dogodilo, meutim, mi se u ozraju blaenstva One Strane esto osjeamo nepobjedivima tako da izabiremo neke nevjerojatno velike prepreke za sebe kako bismo se suoili s njima na zemlji. Prepreka na kojoj sam posebno inzistirala, i o kojoj sam dovoljno raspravljala u svojoj knjizi Na Onu Stranu i natrag, a ovdje je ponovno spominjem, bila je prijevara i izda ja mojega biveg mua koja je mogla unititi mene i vjerodostojnost koju sam cijeli ivot stjecala. Nema sumnje, dobila sam nevjerojatnu pomo i potporu svoje obitelji i prijatelja, ali kada me Francine iskreno uvjeravala da u iz toga izai snanija, mudrija i bolja nego ikada, privatno sam mislila kako ne zna o emu govori i da sam u svoju kartu upisala neto to je za mene bilo previe, to nisam sposobna savla dati. Kao to se pokazalo, Francine je imala potpuno pravo, sada sam snanija, mudrija, i bolja nego ikada. A ona je u tome imala presudan doprinos. Nisam to shvatila sve dok nije prola kriza, ali dok sam ja naporno radila kako bih prevladala krizu, Francine je uspjeno lobirala kod Vijea i traila da se promijeni moja karta, ne kako bi izbrisala krizu ili me potedjela svih njezinih posljedica, nego da olaka ishod upravo toliko kako bi moj rad i mene sauvala da ne ostanem zauvi jek kompromitirana. Tako mogu potvrditi mo Vijea da intervenira i

prilagodi nae karte kada se naemo u stranim okolnostima, kako bismo pridonijeli Bojem veem dobru. Osobno, na zemlji sam vidjela samo jednog lana Vijea. Imala sam dvadeset est godina i bila u bolnici, jako bolesna, ekajui teku operaciju. Nitko, pa niti ja, nije bio ba siguran hou li preivjeti. Izmeu zabrinutih lijenika, sestara, obitelji i prijatelja moja je bolnika soba izgledala kao Grand Central Station (op.p. eljeznika postaja u New Yorku). Ali, tijekom rijetkih samotnih trenutaka, dok sam se posljednjim snagama borila protiv bolesti i straha, udna ena je tiho ula, dola do mene i stala uz moj krevet. Njezina kosa i plat bili su blistavi, bijelosrebrni, njezino je lice bilo bez mane, zrelo, a oi su isija vale ljubav i bezgraninu mudrost, kao da su gledale ravno u lice Boga i jo su nosile Njegov otisak. Pogledala me je, zatim me njeno dotaknula za rame i rekla: "Ti si ovo htjela." To je bilo sve. Samo "Ti si ovo htjela." Okrenula se i napustila sobu, tiho kao to je ula. To sam gotovo mogla odbaciti kao halucinaciju uzrokovanu temperatu rom, ali dodir njezine ruke na mojem ramenu bio je stvaran, jednako kao i igla od infuzije u mojoj ruci. Uistinu me zapanjuje koliko daleko mogu otii skeptici (a i sebe smatram jednim od njih) kako bi "logino" objasnili neobine dogaaje, ak ako ta objanjenja nemaju nikakvog smisla. Nakon to je neobina, prelijepa ena otila, zakljuila sam da je to morala biti pomona sestra, kao da pomonici medicinskih sestara uobiajeno prolaze bolnicom u besprijekorno istoj bijeloj haljini, dugoj do poda i obilaze bolesnike, a da ih pritom i ne pitaju treba li im to. Odbacila sam tu ideju i pomislila da ona dobrovoljno pomae ili je sveenica lokalne crkve koja obilazi pacijente kako bi nas suosjeajno umirila. Naravno, volonterima i sveenstvu nije bilo doputeno ui na Odjel intenzivne njege, gdje sam se ja nalazila, osim na zahtjev obitelji, a ak i da su mogli doi, zar se ne bi barem predstavili? A ne trebam niti spominjati injenicu da sam ja htjela umiriti stranu osobu, nikada ne

bih dola s toliko drskom primjedbom poput one koju sam ja ula: "Ti si ovo htjela." Tko je ona da tako samouvjereno komentira to ja hou? Ne znam koliko sam dugo rjeavala svoje dvojbe prije nego to sam shvatila ono to sam odmah trebala uiniti: pitala sam Francine razumije li ona to se dogodilo. Obavijestila me pomalo nestrpljivo da ta ena uope nije stranac, da sam ja stajala pred njom i ostatkom Vijea mnogo puta na Onoj Strani, te da je ona jednostavno dola ublaiti moj strah podsjeajui da mi se ne dogaa nita to nisam upisala u vlastitu kartu prije nego to sam zapoela ovaj ivot. Kao to emo o spreavanju krize kao tih osamnaest sjajnih, nainu na koji se Bog tome raspravljati, Vijee aktivno sudjeluje u i tijekom same krizne situacije. Ali, za sada, o svetih bia razmiljajte samo kao o jo jednom brine da nikada ne budemo sami.

IZVANZEMALJCI
Prvo elim neto razjasniti: obeavam vam da Zemlja nije jedini nas tanjeni planet u svemiru. Pretpostaviti da smo jedini stanovnici svemi ra zato to su drugi planeti u naem malenom Sunevom sustavu nenastanjeni isto je kao da sjedimo u kui na osami i pretpostavljamo da je naa kua jedina na svijetu zato to ne moemo vidjeti druge kue kroz na prozor. Znai li to da vjerujem u "male zelene"? Ne nuno. Ne kaem da znam kako sva druga bia na svim drugim naseljenim planetima izgledaju. Ali, znam da smo mi Zemljani samo stanovnici svemira i nismo "mali zeleni", tako da nikada nisam ba razumjela to vjerova nje u jedno ima veze s vjerovanjem u drugo.

Postoje sjajni ljudi koji su uvjereni da na drugim planetima nema ivota, ba kao to sam ja uvjerena da ga ima. Oni kau: "elimo dokaze." Ja kaem to isto. Onog trenutka kada vidim fotografije svakog etvornog metra svakog planeta u svakom sunevu sustavu u svakoj galaktici, koje jasno pokazuju kako ne postoji drugo ivo bie u svemiru, koji je tako beskrajan da ak ne moemo izumiti teleskop koji bi ga mogao istrai do najmanje pojedinosti, bit u vie nego sret na da promijenim svoje stajalite. Do tada, nastavit u biti sigurna da mi nismo samo povlateni lanovi globalne, nego smo i lanovi svemirske zajednice. I ne samo da se zbog ove injenice ne trebamo ni bojati ni zabrinjavati, nego je vrijedi i proslaviti. Ako ikada postanemo dovoljno napredni da moemo stii do izvanzemaljaca, kao to su neki od njih ve dovoljno napredni da mogu stii do nas, zamislite bogatstvo znanja koje moemo dobiti od njih, pod pretpos tavkom da ih jednostavno ne ponemo odmah unitavati jer su nas uvjebali da ih se bojimo. Stanovnici drugih planeta Boja su djeca, jednako kao i mi. Imaju ista putovanja duha kao i mi, iste mogunosti za reinkarnaciju i iste radosti na Onoj Strani: ne naoj Onoj Strani nego na svojoj, primje renoj njihovu planetu, kao to naa Ona Strana odgovara Zemlji. Drugim rijeima, umjesto da podijeli nau Onu Stranu s nama, svaki nastanjeni planet u svemiru ima vlastiti boanski Dom, svaki od njih blagoslovljen je istom pomoi s njihove One Strane kao to smo mi blagoslovljeni svojom. Stanovnici drugih planeta imaju svoje duhovne savjetnike, jednako kao to mi imamo svoje, imaju vlastitu vojsku anela, vlastito Vijee, svete mesije i nedvojbeno istog Boga koji nas je sve stvorio. Tijekom sljedee etvrtine stoljea mi emo konano poeti komunicirati s oblicima ivota s kojima dijelimo ovaj svemir. Naime, mi na zemlji u osnovi smo "novi klinci u kvartu", na duhovni razvoj i

razumijevanje naeg odnosa s Bogom i Njegovim beskrajnim djelom jo je uvijek u zaetku u usporedbi s drugima. Toliko toga trebamo jo nauiti od nae brae i sestara na drugim planetima i s veseljem moe mo oekivati itavo bogatstvo znanja kada ih konano prihvatimo i ponemo sluati.

ENTITETI S MISIJOM IVOT

Svatko od nas ima svrhu i svaka od naih inkarnacija pomak je prema ispunjenju te svrhe. U naem duhovnom umu mi znamo koja je to svrha. Na duhovni savjetnik zna, Vijee zna i naravno iznad svega Bog zna. Ne postoji svrha koja je vanija od drugih. Ba kao to mi na zemlji trebamo kopae kanala, zidare, uitelje, bolniare, umjetnike i volontere, toliko su nam potrebni i kraljevi i predsjednici, a vojske pune generala nikada ne bi mogle dobiti bitku bez obinih vojnika, svaka je svrha nuna i jednako vrijedna. Jedna od najnaprednijih, ne najvanijih, svrha za koju se moemo prijaviti jest entitet s misijom ivot. Entiteti s tom misijom zapravo su rekli Bogu: "Gdje god sam vam potreban na ovoj zemlji, voljan sam otii." Oni e rtvovati svoju fiziku i emocionalnu udobnost i potisnuti i svladati svaki strah od nepoznatog zbog misije za koju su se prijavili: ne da preobrate ili propovijedaju odreenu religiju ili dogmu, nego da njeno, s velikim razumijevanjem spase, ponovno poveu, potvrde, potaknu i slave boanski duh u svakom Bojem djetetu koje sretnu. Pravi entiteti s misijom ivot potuju razlike u sustavu vjerovanja. Oni su dobronamjerni, bez predrasuda i nikada nisu superiorni. Nikada nas ne zastrauju prijetei paklom i vjenim prokletstvom, oni ne tvrde da imaju unutranji put do Boga koji drugima nije dostupan, oni ne izolira ju niti otuuju bilo koju od njima bliskih osoba ili od svijeta openito i nikada ne zaboravljaju da je Bog, a ne oni, taj pravi odgovor.

Entiteti s misijom ivot mogu se baviti bilo kojim zanimanjem. Oni ispunjavaju svoju svrhu kroz uroenu dareljivost, otvorenost, empatiju i najvie od svega kroz svoju volju da aktivno oplemenjuju duhovno blagostanje ovjeanstva, a da pritom nisu gnjavatori. To ba nije posebno zavidan izazov i svakako nije za svakoga. Prije svega, entiteti s misijom ivot moraju se probijati od najniih poslova, radei na reinkarnacijskoj verziji svega, od punjena kuverti do ienja zahoda, tako da dugorono ne postoji razina ivota na zemlji s kojim se oni ne mogu dovesti u vezu. S druge strane, zato to su tako napredni duhovi, skloni su ispisivati vrlo teke karte za sebe, biraju iznimno zahtjevne teme i linije izbora o kojima emo opirnije govoriti u sljedeem poglavlju. Put do postizanja njihove svrhe nije samo prepun prepreka kao kod drugih pojedinaca; to je, tipino, ak mnogo vie od toga. Razumljivo, mnogi ljudi jednostavno ne ele biti rtve, prolaziti burne situacije i razoaranja s kojima se spomenuti entiteti suoavaju u zamjenu za povremeno duboko zadovoljstvo. To ne znai da su oni lijeni ili manje posveeni Bogu. To samo znai da su izabrali izraziti svoju posveenost Bogu na neki drugi nain. Svi mi najbolje tujemo Boga posveujui mu svoje najbolje talente i strasti, jer nas je On njima obdario. I stvarajui od ovog svijeta izrazito pozitivno duhovno mjesto, a to je upravo ono to entiteti s misijom ivot ine, nita manje i nita vie.

MISTINI PUTNICI
Mistini putnici mogu se u osnovi opisati kao entiteti s misijom ivot, ali sa irim djelokrugom. Ono to su oni rekli Bogu o putovanju svoje due jest: "Gdje god sam potreban u ovom svemiru, spreman sam ii."

Drugim rijeima, mistini putnici kao i entiteti s misijom ivot posvetili su se odravanju boanske duhovne veze izmeu nas i Boga kao napredne, vitalne sile. Ali, dok su spomenuti entiteti usmjereni na zemlju, mistini putnici su na raspolaganju da se inkarniraju i obavlja ju svoj posao na bilo kojem naseljenom planetu u bilo kojoj galaktici gdje ih Bog treba. Veina mistinih putnika iskusila je mnoge ivote na zemlji i spremna je ovdje potpuno savladati proces uenja o reinkarna ciji. Volontirati da se postane mistini putnik vrlo je slino kao upisati poslijediplomski studij kako biste stekli titulu doktora. Nevjerojatnu snagu mistinih putnika pokazala je elokvencija duboke boli sina moje kenijske prijateljice Oone. Bilo je oito, od trenutka kada se Jared rodio, da je obdaren neuobiajenom mudrou i duhovnou. Bio je sretno dijete, ali mirno, osjetljivo i tiho, smeih oiju ispunjenih svjetlou i ljubavlju, koje su odraavale staru, vjenu duu koja stanjuje iza njih. Tragino, Jareda je pogodila leukemija kada je imao etiri godine i nedugo nakon njegovog petog roendana Oona je, suoena s neizbjenom injenicom da joj jedino dijete izmie, legla njeno pokraj njega kako bi ga drala tijekom onoga to je znala da su njegovi posljednji trenuci na ovoj zemlji. Njezinih nekoliko kratkih godina u Jaredovom dragocjenom prisustvu i hrabrost kojom se on suoio sa svojom smrtonosnom boleu dala joj je vjeru u Boga i zagrobni ivot, koji nikada ne bi mogla pronai bez njega. Zahvaljivala je Bogu to ju je blagoslovio iskazavi joj ast tom voljenom malom duom, a tada je Jared podignuo glavu kako bi svoja usta pribliio njezinom uhu i proaptao je gotovo neujno: "Mama, sada idem Bogu. Molim te dri me za ruku." Onaj tren kada je uzela njegovu sitnu ruku u svoju, osjetila je kako se njegov duh die iz njegova tijela i zatim je, uz njezino duboko straho potovanje, koje nikada nee zaboraviti, povukao njezinu duu zajed no sa svojom. Umjesto da je odvede u tunel koji ga je ekao, ovo se

dijete, mistini putnik, sa svojom majkom vinulo u nono nebo. Ona se uskoro nala meu neim to joj se inilo kao tisuu dijamanata razasutih u beskrajnom moru crnog baruna i kada se okrenula sada radosnom, blistavom licu svojega sina, on joj se nasmijao i rekao: "Samo sam ti elio pokazati zvijezde prije nego to odem Doma". Zatim se postupno meu zvijezdama pojavilo gotovo zasljepljujue zlatno-bijelo svjetlo, golem, svjetlucav vir savrene ljubavi, a iz njego ve dubine izronila je nekolicina bia i krenula prema njima osvijetljena snanim, monim, bijelim svjetlom tako da ona nije mogla vidjeti njihove obrise. Osjetila je kako ju obuzima mir kada je shvatila da ova leprava, tiha, blistava bia dolaze pozdraviti njezino voljeno dijete. Ponovno se okrenula prema njemu i susrela njegove oi. "Hvala ti, mama", rekao je, "to si ovako daleko dola sa mnom." Stegnuo je njezinu ruku, zatim ju je pustio i pridruio se biima kako bi odleprali od nje i nestali u Bojem svjetlu. U istom trenutku Oona je osjetila kako se njezin duh vratio u njezi no tijelo na krevetu, u toj maloj sobi, i kako jo uvijek dri hladnu, beivotnu ruku svojega sina, i kada su njezine suze tuge zbog sebe same i radosti zbog njega potekle iz njezinih oiju, ona mu je tiho uzvratila: "Hvala ti, Jared." I znala je da ju je on uo. Od tada se posvetila uzdizanju duhovnog ivota sviju oko sebe, a mistini putnik zvani Jared gleda je iz Doma ekajui sljedei zadatak od Boga, negdje meu zvijezdama, znajui da je tijekom svoje kratke misije uspio zemlju uiniti mnogo milosrdnijom, svetijom i svjesnijom Boje ljubavi nego to ju je naao. Postoji sjajno reciprono meusobno djelovanje izmeu nae One Strane i drugih strana u svemiru. lanovi Vijea s Andromede i Plejade, na primjer, visoko su potovani govornici na naim sjednica ma Vijea, a vrijedne informacije razmjenjuju se meu svim istraiva ima i uiteljima univerzalne zajednice. Budite uvjereni, mi nismo sami

u naoj borbi protiv AIDS-a, MS-a, raka i drugih razarajuih zemaljskih bolesti, ili u naim nastojanjima da spasimo ugroene vrste i okoli, ili da pomou naprednih tehnologija iskorijenimo glad, nasilje i druge poasti svjetskog drutva. Ne samo da se ovdje na zemlji provode neumorna istraivanja, nego sjajni umovi One Strane u cijelom svemiru takoer naporno rade, prenosei nam neprestano informacije i nova dostignua tako to nam "usauju" znanje. Kada pogledate u nono nebo, ne samo da vidite prelijepu prostirku od zvijezda, vi takoer vidite neke od najdivnijih izvora nade i izljeenja. Na osjeaj odvojenosti od ostatka svemira zapravo je poetak procesa kroz koji prolazi svaki planet kao dio svojeg ivotnog ciklusa. Ali, postupno e osjeaj izolacije i vjerovanje meu stanovnitvom da smo mi ovdje sami podlei pred shvaanjem da smo zapravo dio beskrajno goleme druine duhova, koji ekaju da se meusobno zagrle i budu zagrljeni u istinski univerzalnom razumijevanju Boje potpune ljubavi i prihvaanja.

KOZMIKA ONA STRANA

ivot nikada ne zavrava. Ono to je ivo uvijek je to bilo i uvijek e to biti, tako da ne postoji pojava kao to je "kraj" na bilo kojem nase ljenom planetu ili bilo kojeg naseljenog planeta. Zato? Zato to je Ona Strana svakog naseljenog planeta, koja prihvaa svako ivo bie, osim tamnih entiteta, koji odbijaju svjetlost Boju, vjena, postoji zauvijek i besmrtna je. Budui da naseljeni planeti postaju duhovno sve napredniji i sve manje meusobno razdvojeni, a pogotovo kada njihovo okruenje vie nee podupirati ivot, njihove se druge strane poinju stapati s velikom, beskrajnom, univerzalnom Onom Stranom. Kada bi zemlja

sutra bila razorena, a vjerujte vidovnjaku, nee biti, mi i naa Ona Strana pridruili bismo se biima iji su planeti ve zavrili svoje prirodne cikluse i koji ive iste blagoslovljene, radosne, svete ivote koji nas ekaju iza zvijezda, gdje na kozmiki Dom, daleko od Doma vjeno napreduje. Molim vas, nemojte stei dojam da postojanje kozmike One Strane na bilo koji nain umanjuje vanost i svetost One Strane na zemlji. Vlada svake od pedeset Sjedinjenih Drava kljuna je na svoj nain za snagu zemlje kao i nacionalna Vlada u Washingtonu, D. C. Postoji tisue katolikih crkava diljem svijeta, od najskromnijih do najveih, a nijedna ni na koji nain nije manje vrijedna zato to posto ji Vatikan. Zapamtite dvije iznimno vane, gotovo presudne injenice o Bogu, koje nikada ne moemo dovoljno istaknuti: postoji red u svemu to je on stvorio i nita to je on stvorio, nije bezvrijedno. Kozmika Ona Strana identian je odraz svemira kao to je naa Ona Strana odraz zemlje, naseljena inkarniranim duama, duhovnim savjetnicima i mesijama sa sada ispranjenih planeta iz svih postojeih galaktika, njihovim anelima i njihovim vlastitim Vijeem. Svi stanovnici kozmike One Strane izrazito su visoko napredni u svemiru, ali njih na Stvoritelj nikada ne voli vie od nas, koji tamo jo nismo stigli.

NOUVEAU
Nouveau je cijenjeno mjesto na kozmikoj Onoj Strani. Kako bih vam pomogla da vizualizirajte njegov smjetaj, zamislite staru sliku "velikog ovjeka" na beskrajnom nonom nebu. Njegova je glava kon stelacija Ovna. Njegove su noge konstelacija Riba, a ostatak njegova tijela iscrtan je s drugih deset konstelacija koje ine zodijak.

Sada, s prekrasnom, zvjezdanom vizijom "velikog ovjeka" na umu pronaite gdje bi bilo njegovo srce i pronai ete Nouveau. Nouveau je sveto mjesto na kozmikoj Onoj Strani kamo se vraa ju due mistinih putnika iz svih galaktika sa svake od njihovih onih strana kako bi bili usmjereni i uvjebani za svoju sljedeu inkarnaciju na nekom drugom naseljenom planetu u svemiru. Drugim rijeima, odgovarajui na pitanje koje si moda i sami postavljate: da, to znai da meu nama na zemlji ima mistinih putni ka koji su prethodne inkarnacije proivjeli na drugim planetima. Neki od njih mirno se bave svojim duhovnim poslovima, a rijetki su se istaknuli kao veliki, dobro poznati humanitarni voe. Umjesto da ih imenujemo i budemo optueni da neke od naih najsjajnijih, posve jasno inspiriranih prvaka nazivamo "izvanzemaljcima", vama u ostaviti da pogaate.

NOIR
Svugdje u stvaranju postoje dualiteti muko/ensko, crno/bijelo, zemlja/voda, dan/no, a kao to smo ve govorili i svjetlo/tama. Jednako kao to postoji kozmika Ona Strana i jednako kao to se "svijetli" entiteti nazvani mistini putnici otpremaju iz Nouveaua u nove inkarnacije u cijelom svemiru kako bi irili radosti duhovnosti, postoje i kozmika Lijeva vrata. Zovu se Noir i smjetena su odmah nasuprot Nouveauu u onoj istoj zvjezdanoj slici "velikog ovjeka". Njezina je funkcija ista kao i Lijevih vrata nae One Strane. Ono to bismo mogli nazvati mistinim tamnim entitetima s naseljenih planeta u svakoj galaktici prolaze izravno kroz univerzalni, bezboni ponor Noira kada umru i odmah ih se alje natrag u maternicu na taj isti planet ili bilo koji drugi koji njihova verzija Vijea moe izabrati. Oni

postoje iz istog razloga zbog kojeg postoje nai entiteti Lijevih vrata: ne zato to se Bog okrenuo od njih nego zato to su oni izabrali da se okrenu od Boga. A oni imaju istu misiju koju Tamna Strana ima na zemlji: da poraze i unite to je vie mogue Bojeg svjetla u to vie dua zato to tama ne moe preivjeti ondje gdje je svjetlo. Isto kao i mistini putnici, tamni entiteti Noira visoko su napredni i moni. Ali, ne postoji nitko ili nita to je naprednije i monije od svemira punog dua ujedinjenih u svetom bijelom svjetlu Svetog Duha, i bez obzira na to je li na zemlji ili nekoj udaljenoj planeti, za koju nikada nismo uli, nakon svega, mi obini vojnici Boje mone vojske nemamo se ega bojati.

BOJE LICE
Mogla bi se kao sporna postaviti cijela koncepcija kako, budui da je Bog zapravo sila, velika i nevidljiva, On ima lice ili oblik. Ali, ako napravimo vrlo jednostavnu analogiju, elektricitet je takoer sila, ali je vrlo vidljiva kada iskri, bez obzira na to kako kratko traje. A ne treba zanemariti niti injenicu da je pokuavati primijeniti zemaljske zakone fizike na Boga previe ograniavajue da bi imalo neku vanost. Istina je, i Bog Otac i Azna Majka Boica, koji zajedno ine Boanstvo, obavljaju kratka i neizrecivo sveta pojavljivanja na Onoj Strani u rijetkim i najsvetijim prigodama koje su poznate i kojima su nazone sve due. Azna, emocionalna dimenzija Boanstva, ee se pojavljuje te mnogo lake moe preuzeti i zadrati oblik nekoliko minuta. Njezin sveti kip ispred

Dvorane pravde tono opisuje njezinu besprijekornu dugokosu ljepotu, koji su izradili umjetnici toliko blagoslovljeni da je vide. elim s vama podijeliti sadraj pisma koje mnogo bolje nego ja ilus trira svetu jednakost Azne kao enske polovice Boanstva i njezine velianstvene milosti kada ju se pozove u pomo. ena po imenu Jacqueline pisala mi je da nikada nije ula za predodbu Azne dok nije proitala moju knjigu Ona Strana i povratak, pa ak ni tada nije bila sigurna to da misli o ideji toliko stranoj njezi nom vrlo konzervativnom protestantskom odgoju. Bila je previe otvorena da bi je odmah odbacila i previe sumnjiava da bi je prih vatila bez istraivanja. Ali, nala se u krizi, koja je odgodila bilo kakvo daljnje svjesno razmiljanje o toj temi. Nedugo nakon to je proitala knjigu, Jacquelinin mu Rick pretrpio je snaan srani udar i jedva je bio iv kada je stigao u bolnicu. Ona je provela devetnaest dugih, stranih sati bez sna u ekaonici ispred Rikove sobe u intenzivnoj njezi, dok su etvorica lijenika izbezumljeno pokuavali spasiti njegov ivot. Na kraju je jedan od lijenika, poznati kardiolog, izaao iz Rickove sobe, suosjeajno uzeo njezine ruke u svoje i rekao: "ao mi je. Nita vie ne moemo uiniti. Ostavit emo vas samu s njim, na nekoliko minuta da se pozdravite, ali moram vas upozoriti da gubi svijest, previe je slab da bi govorio, i nije sigurno da vas moe uti." Jacqueline je skupila hrabrost, a zatim je tiho ula u Rickovu sobu, dola do njegova kreveta sigurna da joj se srce slama zajedno s nje govim. Bio je nepokretan, okruen zastraujuim nizom monitora, infuzija i respiratora. Oi su mu bile zatvorene, a koa siva i blijeda, krhka i gotovo prozirna, kao da je bila previe rastegnuta preko njego va tijela koje se inilo tako vitalno, bujno i nepobjedivo samo dan prije. Tiho ga je pozvala: "Rick?" Nije joj odgovorio. Ona je prinijela svoje lice blie njegovom i ponovila "Rick?", malo glasnije. Jo uvijek nita.

On nije znao da je ona tamo i u tom je trenutnom, letiminom pogledu na to koliko se osjeala prazno bez njegovih oiju koje su sjajile prema njezinima i bez njegova zaraznog smijeha koji je davao smisao njezinom ivotu, shvatila da ga nee izgubiti, ne jo, i uinit e sve to god da je potrebno. Ne znajui to ini, preputajui se istom instinktu, stavila je svoje ruke na njegovo srce i ula je sebe kako govori: "Azna, Majko Boice molim te, pomozi mu, preklinjem te, nemoj mi ga uzeti." Nastavila se moliti Azni iz dubine due, iznenaena utjehom koju joj je to donosilo, ali svakako nije oekivala ono to joj se sljedee dogodilo. Njezin je mu otvorio oi, pogledao u nju i vrlo jasno rekao: "Kakav god vodoo da izvodi, samo nastavi to raditi, ini se da djeluje." Ne samo da je Rick preivio, nego je nakon nekoliko dana bio dovoljno snaan za operaciju ugraivanja premosnice, nakon koje se osjeao mlai, zdraviji i sretniji vie nego godinama prije. etvorica lijenika koji su prisustvovali Rickovu udesnom ozdravljenju otvoreno su priznali kako ne postoji mogue medicinsko objanjenje da je danas uope iv. Jacquelinino pismo upueno meni obilovalo je zahvalama. Sve sam ih proslijedila Azni, naoj prekrasnoj, svetoj i vjeno suosjeajnoj Majci, kojoj i pripadaju. Manifestacija Boga, na Otac, intelektualna dimenzija Boanstva vie je kao kratak, sjajan luk elektriciteta. On moe zadrati oblik velianstvenog lica tek tijekom nekoliko kratkih otkucaja srca, a ak su i tada detalji slike previe nabijeni da bi bili jasni i da bi se mogli opisati. Ali prema svemu sudei, biti u prolaznom prisustvu lica Azne i Boga nadilazi boansko, nadilazi svetost, nadilazi konanu ljubav i alje naboj najposveenijeg strahopotovanja u samu bit naeg duha. Francine nije emocionalna ena, ali u rijetkim prigodama kada samo pokua izraziti utjecaj fizike manifestacije Boanstva, glas je izda i

ostane bez rijei. Kao to to ona objanjava, nijedna rije na zemlji ni na jednom jeziku nije izmiljena kako bi se moglo opisati istinsko Bogojavljanje zato to mi na zemlji nikada nismo iskusili nita to bismo uope mogli usporediti s njim. To je povlastica vjeno rezervira na za rijetke trenutke na Onoj strani. Nije li iznimna utjeha znati da emo jednoga dana svi kleati meu anelima i zajedno dijeliti tu svetu povlasticu? Ali do tada se nemojte brinuti, imat emo vie nego dovoljno da budemo sretniji i zaposleniji Doma nego to smo ikada mislili da moemo biti na zemlji.

Osmo

poglavlje

Kako provodimo vrijeme na Onoj Strani: karijera, istraivanje i rekreacija

Sada kada znamo da na Onoj Strani neemo niti trenutak biti usamljeni, moemo se usredotoiti na to koliko je jednako nemogue da nam bude dosadno. Iskreno reeno, dosada je za mene mnogo stranija misao nego to smrt ikada moe biti, i kada ne bi bilo niega to bismo mogli Doma raditi, bila bih u iskuenju ponovno razmisliti o tome nije li jedino mjesto na kojem postoji pakao upravo ovdje na zemlji. Zapamtite, na Onoj Strani nam nije potreban san, pa kad kaem da smo ondje stalno zaposleni onoliko koliko to elimo biti, to stvarno i znai stalno. Vano je ponoviti da kada idemo Doma, mi ne stiemo ondje prvi put. Vraamo se vrlo ispunjenim ivotima, poticajnim zanimanjima, prouavanjima i istraivanjima koje volimo, i hobijima koji su nam nedostajali tijekom kratkog boravka na zemlji. Nastavljamo gdje smo stali, radei sve ono u emu smo uivali i uivajui u svemu to radi mo, nastavljamo ne samo ispunjavati svoje obveze nego takoer provodimo sjajni drutveni ivot koji nikada ne bismo mogli postii niti bi nas ispunjavao dok smo bili daleko. O tome se ne govori dovoljno esto, ali sretna sam to to ovdje mogu posebno istaknuti: mi se na Onoj Strani zabavljamo. To ne bi bio raj da nije tako.

I vjerovali vi u to ili ne, jedan od najveih izvora zabave je prouava nje. Nema nikakve sumnje u to da smo na Onoj Strani mnogo pamet niji nego ovdje. Nai se umovi ponovno proire do svojega punog potencijala kada se ondje vratimo. Sjeanja na sve nae prole ivote i na ono to smo nauili tijekom njih ponovno nas preplavljuju u rados nom naletu, osloboena pretrpanih, kaotinih ogranienja zemaljske svijesti. Ponovno smo ujedinjeni s bezvremenim intelektom, koji je nae pravo po roenju od trenutka kada je na duh stvoren, i osjeamo se uzbueno i savreno prirodno kada ga zahtijevamo natrag. Ali, ak i s naom Bogom danom visokom inteligencijom i vjenou za uenje pred nama, ovdje i Doma, velianstvena je inje nica da nikada neemo nauiti sve to se moe nauiti. Opis "sveznajui" iskljuivo se odnosi na Boga. Moda ste uli kako ljudi koji su preivjeli iskustvo klinike smrti, kau kako im se inilo da blis tav sjaj koji im je ulijevao strahopotovanje ispred njih u tunelu, sadrava svu mudrost i znanje, ba kao to to bijela svjetlost Svetog Duha stvarno i ini. Neki od tih ljudi ak se vraaju s iznenadnim zna njem na podrujima koja su im prije bila potpuno strana, od matema tike preko astronomije i svjetskih jezika do fizikih vjetina. Razlog tome jest to su za kratko vrijeme, u kojem su napustili svoja tijela, bili na Onoj Strani, gdje im se vratilo njihovo golemo, uroeno znanje, i u stanju su ga djelomice zadrati kada odlue da jo uvijek ovdje nisu zavrili svoje poslove i vrate se na zemlju. Tako nam je Bog dao nevjerojatan um, nezasitnu radoznalost za teme koje nas zanimaju, i svemir tako sloen da nije mogue da iscrpimo bilo koju temu koju izaberemo. A na Onoj je Strani svaki smjer djelovanja koji moemo zamisliti dostupan - osim onih koji na bilo koji nain mogu sadravati neslaganje, nepravdu ili nasilje - a poduavaju ih najprosvjetljeniji umovi koje je svijet poznavao. Ponekad naa podruja prouava nja odraavaju karijere i hobije u kojima uivamo na zemlji. Ali, oni takoer mogu u nama potaknuti daleke enje koje nikada potpuno ne zadovoljavamo, sve dok se ne vratimo Doma, kamo pripadamo.

Ako strasno udite za zvanjem koje, iz razloga koji su izvan vae kontrole, nadilazi vae sposobnosti, bez obzira na to koliko truda ulaete, molim vas, nemojte misliti da niste uspjeni u dostizanju svrhe svojega ivota. Razgovarala sam s tisuama klijenata koji su oajni ki eljeli biti lijenici ili pravnici, ali mentalno ili financijski nisu uspjeli svladati naporne godine kolovanja; eljeli su zaraditi novac za ivot kroz sport, ali nisu bili prirodno dovoljno atletski nadareni; ili su se e ljeli istaknuti u stvaralakim umjetnostima, a nisu imali talent koji bi im to omoguio. Drag, marljiv ovjek koji je radio na odravanju, nedavno je doao do mene traei da mu pomognem prevladati osjeaj bezvrijednosti. Tijekom regresije, otkrili smo da je on poznati lijenik na Onoj Strani i da e to ponovno biti, tako da ga je u uspored bi s tim ovo privremeno ogranienje na zemlji, gdje je radio kao rad nik na odravanju, natjeralo da se osjea kao da ne ispunjava strast svoje due da bude lijenik. U relativno banalnom sluaju, jedna je ena tijekom itanja usput spomenula da je potroila bogatstvo na pouke iz swinga i plesa elei biti bolja partnerica u drutvenim plesovima svojem muu, ali nijedan instruktor na zemlji nije mogao ukrotiti, a kamoli poduiti plesu njezine dvije lijeve noge. Bila je zadiv ljena, a to ju je ak i zabavljalo, kada je otkrila da je na Onoj Strani primabalerina. Ona je jednostavno uzela dopust od toga talenta kako bi se u ovom odreenom ivotu usmjerila na mnogo duhovnije usmje rene vjetine. Ako je njihova frustracija neto to vam je blisko, rei u vam ono to sam rekla i njima: vi niste gubitnik. I molim vas, nemojte se glupo osjeati jer elite neto to oito ne moete imati, zato to niste glupi. Vi samo osjeate nostalgiju za darovima u kojima se istiete u svojem bogatom, sposobnostima ispunjenom ivotu na Onoj Strani. Ako ste te iste darove predvidjeli posjedovati i u vaem ivotu na zemlji, kako biste uope ikada mogli nauiti neto novo? Postoje sluajevi kada se vjetine i strasti prenose ovamo s One Strane i to objanjava genije i uda od djeteta ovoga svijeta.

Mi na Onoj Strani uimo, iako smo zavrili kole, zato to nisu is crpljene mogunosti za istraivanje teme koju volimo. Na Onoj Strani uimo zato to je uenje samo po sebi radost. Ma Onoj strani uimo zato to su nai beskrajno znatieljni umovi Boji dar nama, ali ono to inimo s naim umom jest na uzvratni dar Bogu. Takoer, uimo zato to rezultati naeg uenja koriste naem svije tu, ovjeanstvu na zemlji, i cjelokupnom svemiru. Bez obzira na to koliko potovali Onu Stranu kao Dom i slavili svoj povratak tamo nakon svake inkarnacije, mi uvijek vodimo iskrenu, njenu brigu o zemlji. Unato svoj njezinoj dirljivoj nesavrenosti, to je jo uvijek na dom daleko od Doma, mjesto gdje smo ivjeli, uili i borili se, pobjeivali i propadali, voljeli i patili, odlazili i ponovno se vraali kako bismo pokuali biti bolji, gdje nai blinji jo uvijek ive i gdje emo mi moda ponovno izabrati da ivimo. Vezani smo za zemlju, elimo pomoi tome mjestu i tim ljudima koje smo ostavili za sobom, a na Onoj Strani imamo sredstva, strunjake i arku elju da to i postignemo. O naim i Bojim prioritetima mnogo govori to to su kole, knjinice i istraivaki centri obilno rasprostranjeni i veoma su posje ena mjesta Doma. Uenje i rad na medicinskom, znanstvenom, psiholokom, drutvenom i ekolokom napretku za dobrobit zemlje i svakog drugog naseljenog planeta neprestano se nastavlja. Zapamtite, na Onoj Strani ne postoje bolesti, nema oneienja, gladi, sue, na silja i zlostavljanja, vjerske nesnoljivosti, invalidnosti, mentalnih bolesti, nema borbe za opstanak jer je svatko siguran u svoju vjenost i nema ogranienja zato to je svatko prigrlio svemir kao beskrajnu zajednicu. U naoj je prirodi da budemo ovjekoljubivi, a na Onoj Strani imamo tu povlasticu da neiscrpnu velikodunost svojih napora usmjerimo gdje su oni potrebni.

Tako da je bitni dio naih radosnih istraivanja posveen naem aktivnom partnerstvu s ljudskim rodom kako bismo poboljali kva litetu ivljenja. Nai briljantni umovi Doma e naporno raditi dok ne izlijeimo rak, AIDS, multiplu sklerozu, Parkinsonovu, Alzheimeraovu bolest i sve druge poasti koje nas oslabljuju na zemlji. Nastavit emo istraivati poljoprivredni napredak, pronalaziti istije izvore goriva, istraivat emo kloniranje organa za sigurnije i pristupanije transplan tacije, te pronalaziti rjeenja za sve, od psihoza, odvikavanja od droga, do bandi i drugih oblika tinejderskog ludila. Izmislit emo mnogo uinkovitiji nain da premostimo naizgled zastraujui jaz izmeu zemlje i drugih nenaseljenih planeta u drugim galaktikama. Kroz nae utjelovljene iskusili smo krupne probleme ovjeanstva i smatrali smo svojim dugom i povlasticom to moemo pomoi da se oni prevlada ju, kroz najtei rad koji smo ikada poduzeli, ali koji prua i najvee zadovoljstvo. I tu dolazi do izraaja znanje koje se unosi, izravan prijenos informa cija iz jednog uma u drugi, bez pune svijesti odakle je informacija dola. Kroz to uneseno znanje, mi na Onoj Strani dijelimo rezultate naih istraivanja sa sjajnim, voljnim umovima na zemlji, koji ih mogu provesti u djelo. Diljem svijeta postoje mukarci i ene koji su u svoje karte upisali da imaju mudrost, portvovnost, otvorenost i talent da budu "pokretai" tog partnerstva s Domom. To je maksimalno inter aktivna, meuovisna suradnja. Ona Strana ne moe javno prikazati rezultate svojih istraivanja bez kolega na zemlji, koji imaju strunost da ih mogu ostvariti, a ti kolege ne mogu sami rijeiti zemaljske prepreke bez boanskih uputa s One Strane. Ako ste se ikada zapitali zato se esto ini da ljudi na razliitim stranama svijeta dolaze do slinih otkria i postiu odreeni napredak gotovo u isto vrijeme, sada to znate - zato to je Ona Strana konano postigla ta dostignua i uspjeno ih je predala u prave ruke.

SEDAM RAZINA NAPRETKA

Postoji red u svakom aspektu Bojeg stvaranja, a to ukljuuje rast naeg duha na Onoj Strani. to vie nauimo i iskusimo, vie se raz vijamo, a to se vie razvijamo, postajemo sve napredniji jednako kao to uenje i iskustvo ine razliku izmeu brucoa i apsolventa na fakultetu, a pritom nijedan nije vredniji od drugog u Bojim oima. Sedam razina napretka na Onoj Strani jednostavno su kategorije utemeljene na iskustvu, koje odreuju na napredak. Koristei se ponovno usporedbom s fakultetom, razmiljajte o njima jednostavno kao o stupnjevima koji su nam dostupni kako bismo preko njih napredovali, a na svakom od njih moemo provesti vremena koliko god elimo, ovisno o naim interesima, sposobnostima i osjeaju zadovoljstva. Te nas razine ne razdvajaju jedne od drugih na bilo koji nain niti se jednu razinu smatra superiornijom od druge. Na primjer, nitko sa este razine nee doi do nekoga na treoj razini i rei: "Ja sam napredniji od tebe. "Svaka se razina potuje, cijeni i prijeko je potrebna. Ovdje je osnovni opis sedam razina napretka: Prva razina: Na ponovni ulazak na Onu Stranu, ukljuujui ponovni susret s naim najbliima i na put do stroja za itanje. Druga razina: Na proces orijentacije koji, kako smo o tome raspravljali, moe ukljuivati zaahurivanje, tornjeve ili bilo to drugo to e uiniti na prelazak Doma jednostavnijim i mirnijim to je vie mogue. Trea razina: Fizike i znanstvene vjetine: svako zvanje koje je praktino, od poljoprivrede preko uzgoja ivotinja, botanike, kemije,

stolarije, umarstva, fizike, vrtlarenja, geologije, podmorske biologije do klesarstva. etvrta razina: Stvaralaka umjetnost, ukljuujui pisanje, kipar stvo, glazbu, slikarstvo i reproduktivne umjetnosti. Peta razina: Istraivanje u kojem su sva podruja napretka istrae na i prenesena dalje na zemlju preko unesenog znanja. esta razina: Uitelji, usmjerivai, predavai i voditelji seminara. Sedma razina: Razina na koju izabere napredovati samo nekoliko rijetkih dua, gdje duh gubi svoj identitet i dobrovoljno je apsorbiran u "neoblikovanu masu", odnosno beskrajno, neizmjerno polje sile iz kojega emaniraju Boja ljubav i mo. I opet, svaka je razina znak napretka i esto postiemo viu razinu to je vei broj inkarnacija koje smo izabrali za proivljavanje. Oito, svaki put kada se vratimo Doma, ponovno prolazimo kroz prve dvije razine kako bi nam pomogle da prijeemo iz ove u tu drugu dimenzi je. Ali, jednom kada smo se sigurno posve prilagodili, ne prolazimo svaki put iznova kroz sve druge razine. Jednostavno preuzimamo svoje odgovornosti na razini na kojoj smo bili kada smo otili kako bismo se ponovno reinkarnirali. Na primjer, ako ste bili uitelj na Onoj Strani, odnosno na estoj razini, prije nego to ste ovaj put doli na zemlju, proi ete kroz orijentaciju kada stignete Doma i zatim se vrati ti na svoje odabrano uiteljsko mjesto ponovno na estoj razini. Ne postoji segregacija izmeu razina, nema odora niti nekog dru gog vidljivog naina da se samo gledajui moe znati tko je na kojoj

razini. Postoji, takoer, stalna mobilnost s bilo koje razine na bilo koju drugu na kojoj smo diplomirali. Ja sam usmjerivaica na Onoj Strani na estoj razini, ali, takoer, volim provoditi vrijeme u Centru za uzgoj ivotinja na treoj razini te raditi arheoloka istraivanja na petoj razi ni. Logino je da ta pokretljivost ne djeluje obrnuto: na primjer, ne moemo skoiti s tree razine na estu, ne zbog snobizma nego jedno stavno zato to jo uvijek nismo akumulirali dovoljno znanja ba kao to na fakultetu ne skaemo s brucokog seminara na apsolventski, a da prethodno ne odsluamo one dvije potrebne godine u sredini. Vano je imati na umu da se te razine napretka odnose samo na nae ivote na Onoj Strani te da nemaju nita s izazovima koje preuzi mamo kada se utjelovljujemo. Recimo da ste vi entitet s misijom ivot, odgovornost za koju bi se napredni duh mogao dobrovoljno prijaviti kada napusti Dom zbog jo jednog ivota na zemlji. Kada se vratite na Onu Stranu, meutim, vraate se na posao na jednoj od naprednih razina. Tako da biste Doma mogli biti uitelj, usmjeriva ili predava, a entitet s misijom ivot daleko od kue, pri emu te dvije "karijere" nikada nee proturjeiti jedna drugoj. Iznimka u svim tim pravilima jest sedma razina koja je posebna pojava i dimenzija za sebe. Jednom kada se duh prepusti toj posljed njoj razini i doslovno postane dio Bojeg neizmjernog polja sile, nika da se vie ne vraa na prethodnu razinu, zbog inkarnacije niti ak u vlastiti identitet. On ne prestaje postojati, nego jednostavno postaje apsorbiran u energiju koja ulijeva najvie strahopotovanja od svih energija. Na minijaturnoj razini bilo bi to kao da izlijete au vode u Pacifiki ocean. Tehniki, ta alica vode jo postoji, ali nikada vie ne moe biti odvojena od goleme mase koja ju je progutala. Francine je jednom bacila vrlo kratak pogled kroz "veo", kako ona opisuje granice izmeu dimenzija, u sedmu razinu. Vrlo je nejasno mogla odrediti nekoliko izrazito mutnih fizikih oblika, ali bila je potpuno preplavljena intenzitetom Boje dodirljive prisutnosti, pa se brzo odmaknula prije nego to je od nje izgubila svijest.

Kako bih vam pokazala koliko su stvarno rijetki entiteti sedme razine tijekom svoje ezdeseti tri godine ovoga ivota srela sam samo jednu osobu koja e napredovati do sedme razine kada zavri s ovom inkarnacijom. Ta osoba je profesor teologije, mistini putnik mnogih stoljea i toliko eterian da se nikada nije inio niti osjeao dijelom ovoga svijeta. Vrlo je svjestan da e njegov sljedei put prema Domu biti njegov posljednji i njeguje svoju namjeru da svoj identitet ponudi velikoj Bojoj neoblikovanoj masi. Ne znam je li to ego, strah ili neka kombinacija tih osjeaja, ali moram priznati moje se elje na Onoj Strani ne proteu do sedme razine. Nauila sam da nikada ne treba rei "nikad" i budui da sam kod svoje posljednje inkarnacije, pretpostavljam kako je mogue da se mogu nai u situaciji da biram napredak na sedmu razinu u dalekim, dalekim eonima vjenosti. Meutim, iskreno vjerujem da za sada svoju potpunu odanost Bogu mogu najbolje iskazati zadravajui svoj identi tet i angairati ga u Njegovu korist unutar svojega posla na drugih est razina. Tako, ako su se neki od vas zabrinuli dok su itali o sedmoj razini, trebaju znati da nisu sami i da to nije ogranienje. Sve dok svoj talent posveujemo Bogu i Njegovu poslu, On nas sve treba.

RAZINE I KVADRANTI
Ve smo raspravljali o injenici da je svaki kontinent na Onoj Strani podijeljen na etiri kvadranta, odnosno na podruja posveena odreenim svrhama: uzgoju ivotinja, istraivanju, stvaralakim umjetnostima i orijentaciji itd. Kvadranti odgovaraju razini napretka, pa emo oito veinu svojega vremena provesti u kvadrantu koji je odreen za posao koji obavljamo.

Postoji potpuna pokretljivost izmeu kvadranata. Zapravo, ne pos toji podruje na Onoj Strani na koje je bilo kome zabranjen pristup. Ali, recimo da vi prvenstveno radite u kvadrantu koji je posveen istraivanju, a va je bliski prijatelj skladatelj koji radi u kvadrantu stvaralakih umjetnosti. Slobodno se moete posjeivati i provoditi koliko god elite vremena u kvadrantu onog drugog. Da ponovno upotrijebim analogiju s fakultetom: zato to vam je engleski jezik glavni predmet, ne znai da ne moete proi pokraj Fakulteta prirod nih znanosti i posjetiti prijatelja, bez obzira na to jeste li zainteresirani za predavanja na tom fakultetu ili ne. A kako bi vama i vaem pri jatelju bilo lake da se meusobno pronaete Doma, na ulazu u svaki kvadrant nalazi se straar koji djeluje kao vrsta vratara, biljei kreta nje svakoga tko radi u odreenom podruju. Tako, elim li posjetiti svojega oca i pozdraviti ga, jednostavno mogu otii do straara tatinog kvadranta i doznati gdje se on tono nalazi, ak ako je otiao provesti vrijeme u nekom potpuno drugom kvadrantu: na primjer, meditirati u vrtovima Dvorane pravde, to znam da voli raditi ili je moda na zabavi u kui svojega prijatelja u treem kvadrantu Atlantisa. I ponovno, samo jedna misao odvest e nas od jedne osobe do druge, od jednog kvadranta do drugog, ili od jednog na drugi kon tinent, i nitko od nas nikada nije razdvojen od druge osobe ili mjesta ako to ne izabere.

KAKO POSTATI DUHOVNI SAVJETNIK

Nema sumnje da e se veina nas ako ne svi, prije ili poslije okuati u ulozi duhovnog savjetnika bez obzira na kojoj razini Doma bili. I vei na e nas se s vremena na vrijeme zapitati, kao to sam sigurna da to ini i Francine, trebamo li moda dati da nam ispitaju glavu, jer smo pristali na takvu veliku odgovornost za nekoga tko e nas, jednom

kada se vrati na zemlju, vjerojatno ignorirati, poricati nae postojanje i/ili optuivati nas kad neto krene po zlu. Odnos s duhovnim savjetnikom poinje na Onoj Strani kada osoba s kojom imamo posebnu vezu, donese teku odluku da napusti Dom zbog jo jedne inkarnacije. Time to trae od nas da postanemo njihovi duhovni savjetnici, znai da je njihovo povjerenje u nau ljubav, sud i pouzdanost potpuno, a nae prihvaanje znai proces s nae strane koji bi mogao trajati godinama, desetljeima ili ak stoljeima prije nego to inkarnacija naeg prijatelja uope zapone. Jedan od naih prvih prioriteta jest postati savren strunjak za svaki aspekt naeg prijatelja. Zapoinjemo u Dvorani spisa, neumorno prouavajui, itajui i stapajui se s njihovim prolim ivotima sve dok ne upoznamo dogaaje, motivaciju, uspjehe, padove, snagu, slabosti, vjetinu rjeavanja svakodnevnih problema ili njihov nedostatak u svim tim inkarnacijama jednako dobro ili jo bolje od naeg prijatelja. Imamo prednost to smo i sami ivjeli na zemlji barem jedanput, tako da se moemo uivjeti u zamrenu emocionalnost ljud skog postojanja, emocionalnost koja bi se inila potpuno stranom anelima i Vijeu, koji, budui da nikada nisu bili inkarnirani, ne mogu stvoriti odnos prema negativnosti, zloi, nasilnitvu, mrnji, depresiji i drugim neizbjenim stranama zemaljskog ivota. U isto vrijeme mi takoer prihvaamo izazov uenja o temperamen tu naeg prijatelja, to je na zemlji u osnovi samo pojaana verzija procesa postajanja najboljim prijateljem. Upoznat emo njegov psiho loki ustroj toliko dobro da ne samo da emo moi predvidjeti kako e se on vjerojatno ponaati u bilo kojoj situaciji, nego i kako e se osjeati i kako e to utjecati na njega. Doznat emo koji pristup najbolje djelu je kod naih prijatelja kada su u pitanju savjeti: da li spremno sluaju, brane se, opiru autoritetu, osjeaju se odmah krivi, reagiraju impulzivno, previaju probleme, ukoe se i na naznaku kritike, ili inzi-

stiraju na samo-destruktivnosti, bez obzira na to koliko ih mi pokuavamo urazumiti. A tijekom procesa prikupljanja svih tih intimnih pojedinosti o prija telju kojega volimo, jo uvijek moramo kroiti tankom linijom izmeu duboke empatije i objektivnosti zato to kada jednom dou na zemlju i ponu dobivati teke pouke koje su traili za sebe, trebat e nas kako bismo im pomogli da se smire, a ne da jo poveavamo njihovu paniku zato to se previe brinemo. Moramo znati kada ih uhvatiti dok padaju, a kada ih treba pustiti da padnu te kako se ponaati dok im se srca slamaju, a nae treba biti dovoljno snano kako bismo im mogli pomoi da zacijele svoje rane; i moramo biti svjesni da su sami izabrali toliko boli kako bi se razvijali te da bismo im samo tetili ako bismo ih zatitili od te boli. Mi, takoer, moramo prilino dobro ui u vlastite prole ivote kako bismo se sjetili da u njima nismo imali svjesno pamenje o Onoj Strani, a najvjerojatnije, niti o naem duhovnom sav jetniku, tako da moemo razumjeti zato prijatelj kojega toliko volimo ili nas nikada ne priznaje ili se ruga i samoj pretpostavki da mi uope postojimo. Ponekad e naeg prijatelja biti potrebno pogurati u pravom smjeru, to ukljuuje i druge ljude, a tada emo esto suraivati s duhovnim savjetnicima tih drugih ljudi kako bismo pomogli da se stvari pokrenu. Konkretan primjer: jednog dana, nakon to sam vidjela jedno od mojih pojavljivanja u emisiji "Montel Williams" u moj je ured nazvala ena koja se "prepustila trenutanom nagonu", i koja je eljela doznati kako doi na itanje. Tri dana poslije majka te ene ju je upi tala "prepustivi se trenutanom nagonu" je li me moda vidjela na Montelu: to je bilo prvi put da me ijedna od njih spomenula iako su me obje vidjele mnogo puta. ena se nasmijala i rekla: "Zato pita?" A njezina je majka odgovorila: "Zato to bih ti za tvoj roendan htjela darovati itanje kod nje." itanje je bilo dogovoreno nakon devet mjeseci, jer je bila zapisana na listu ekanja, ali zbog nekoliko rijetkih

otkazivanja, primila sam je sedam mjeseci ranije "prepustivi se trenutanom nagonu". Kada je telefonsko itanje zavrilo, obje smo znale da smo pronale srodnu duu. Razvilo se vrsto prijateljstvo i jedne veeri tijekom objeda nakon nekoliko mjeseci rekla sam "prepustivi se trenutanom nagonu": "Hajde da zajedno napiemo knjigu!" Od tada mi je Francine potvrdila da su ona, duhovni savjetnik Lindsay Harrison i duhovni savjetnik Lindsayne majke vrlo naporno radili kako bi bili sigurni da emo Lindsay i ja pronai jedna drugu, zato to je u naim kartama bilo jasno odreeno da emo postati prija teljice i da emo zatim zajedno pisati knjigu. Bila su potrebna tri duhovna savjetnika kako bi se to dogodilo. Pitala bih Francine zato im je trebalo toliko dugo da to uine, ali znam da bi ona samo pitala zato je nama trebalo toliko dugo da ponemo sluati. Zbog toga se nitko od nas nee imati mogunosti aliti kada postanemo duhovni savjetnici i kada budemo imali problema da privuemo pozornost naih tienika. A ipak nekako kroz sve to, neovisno o tome kako nas se esto ignorira, odbacuje i optuuje, mi duhovni savjetnici bit emo predani naem prijatelju na zemlji zadnjeg dana njegova ivota, kao to smo bili i prvoga, i prihvaat emo ih s jednakom bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem kada se vrate Doma, kakvu smo osjeali kada smo ih zagrlili na odlasku. Kao to smo ve raspravljali u prolim poglavljima, ostat emo uz nae prijatelje tijekom njihove orijentacije u povratku na Onu Stranu i morat emo znati kada trebamo utjecati na Vijee kako bi promijenilo karte naih prijatelja u krizi, a kada se trebamo odmaknuti i pustiti da se karta dogodi kao to je ispisana. U sljedeem poglavlju nauit emo koliko smo prije svega ukljueni u pruanje pomoi pri sastavljanju njihove karte. U meuvremenu, dok se puno radno vrijeme bavimo obvezama vezanim za nae prijatelje koje su preuzeli njihovi duhovni savjetnici, nastavit emo s naim stalnim poslom i ispunjenim drutvenim i-

votom na Onoj Strani. Milijun puta sam se pitala koliko bi nas uope htjelo preuzeti posao duhovnog savjetnika kad ne bismo imali sposob nost da doslovno budemo na dva mjesta odjedanput. Ali, unato nekim tekim zajednikim trenucima, Francine se zak linje da nije poalila ni zbog jednog trenutka koji je provela kao moja duhovna savjetnica i ponovno bi pristala na taj zadatak. Nikada mi nije lagala, nijedanput u ezdeset tri godine, tako da joj vjerujem. Samo se nadam da u, kada na mene doe red da postanem neija duhovna savjetnica, biti i upola strpljiva, mudra, dareljiva i puna ljubavi kao to je to ona bila.

KAKO POSTATI USMJERIVA

Ne govorim to samo zato to sam sluajno usmjerivaica na Onoj Strani, ali nema suosjeajnih, uvjebanijih psihologa u svemiru od usmjerivaa, koji se brinu da budemo potpuno obnovljeni, zdravi i itavi do vremena kada emo ponovno nastaviti svoje ivote Doma... ili kao to emo o tome govoriti poslije na zemlji. Skupine usmjerivaa na dunosti su dvadeset etiri sata na dan u svakom Usmjerivakom centru u ulaznim zgradama na Onoj Strani. Prije nego to stignemo oni su prouili nae karte te nain i okolnosti nae smrti tako da su potpuno pripremljeni da nas udobno smjeste u proces usmjeravanja koji e nam najuinkovitije pomoi. Sami biramo svoje usmjerivae, a sve ih poznajemo iz naeg zajednikog ivota Doma i moemo izdvojiti samo nekoliko njih, dvojicu, trojicu, ili ak etrnaestoricu, ovisno o tome kolika je naa duevna bol kada tamo stignemo. Ako smo previe zbunjeni da bismo izabrali tim, duhovni savjetnik koji je uz nas na svakom koraku bira ih za nas. Kao i duhovni savjetnici, svi su usmjerivai proli kroz barem jednu inkarnaciju jer bi im inae bilo teko suosjeati sa slabim mentalnim i

emocionalnim stanjem u kojem nas neki od naih ivota na zemlji ostave. A time to su radom doli do este razine napretka, usmje rivai su proveli stotine godina u "zemaljskom vremenu" prouavajui najvee medicinske, psiholoke i duhovne umove na Onoj Strani pripremajui se za svoje izabrane ivotne odgovornosti. I dok je svaki usmjeriva izvjeban za svaki mogui sluaj, svaki od njih postaje strunjak u razliitim odreenim podrujima. Voljni povratnici: Oni koji su se pomirili sa svojom smru i svojim povratkom Doma, i stigli su eljni da nastave gdje su stali. Povratnici koji oklijevaju: Oni koji su prihvatili svoju smrt, ali stiu rastrgani zbog posla koji nisu obavili i potrebna im je samo mini malna dodatna briga nakon to ih se uz pomo stroja za itanje podsjeti da su otili u tono vrijeme kada su namjeravali te da je nji hov posao ostao nedovren jer su to tako sami zamislili. Djeca i dojenad: Oni su odabrali da njihovo vrijeme na zemlji bude kratko i Doma su stigli sa svjeim, sretnim sjeanjem o Onoj Strani te imaju najlaka usmjerenja od svih. Zapamtite, ak i djeca koja na zemlji jo ne govore, na Onoj su Strani tridesetogodinjaci s bezvremenskim povijestima prethodnih inkarnacija i ispunjenim ivotima Doma kojima e se vratiti. Traumatine smrti: Oni ija je smrt bila iznenadna, posljedica nes ree, namjernog nasilja ili sudbonosnog psiholokog kolapsa. Oni esto stignu u oku, ljuti to su premjeteni bez upozorenja. I opet, stroj za itanje pomae da ih se ponovno povee s injenicom da su ovu smrt upisali za sebe u svojim kartama i da je ona imala svoju svrhu. U veini sluajeva njih se polako uvodi u ivot na Onoj Strani

s kombinacijom suosjeajnog savjetovanja, posjeta njihovih najbliih Doma i nekih od mirnih aktivnosti u kojima su uivali na zemlji, kao to je itanje, pecanje ili ureenje vrta. Zaahureni pacijenti: Oni koji stignu duboko oaloeni zbog odva janja od nekoga koga su ostavili za sobom. Da bi ih se izlijeilo treba ih prvenstveno umotati u tople deke i uspavati uz stalnu prisutnost njihova duhovnog savjetnika i usmjerivaa koji su se specijalizirali za savjetovanje Pacijenti s intenzivne njege: Oni koji stiu potpuno dezorijentirani s obzirom na svoj identitet i potrebno im je da ponovno budu psiho loki integrirani prije nego to sretno mogu nastaviti svoj ivot na Onoj Strani. Oni su rtve ispiranja mozga, najekstremnije rtve Alzheimerove bolesti i samoubojstava koja su prouzroile teke mentalne bolesti. Njih se vodi ravno u tornjeve, gdje u vlastitom ritmu naizmjence spavaju pononim snom i gdje ih njeguju us mjerivai uvjebani za osjetljiv rad na "deprogramiranju", koji su im dvadeset etiri sata na raspolaganju. Vano je istaknuti, bez obzira na to jeste li zabrinuti za nekoga tko je umro ili ste uznemireni zbog vlastitog prelaska na Onu Stranu, da ne postoji neuspjeno usmjeravanje. Jednostavna injenica da ste stigli Doma potpuno je jamstvo vjene, blagoslovljene radosti u svetom miru Boje bezuvjetne ljubavi i prema Bojim uputama usmjerivai uvijek odre to boansko obeanje.

RELAKSACIJA NA ONOJ STRANI

Iako nas rad, prouavanje i istraivanje dri stalno ushienima na Onoj Strani, mi ondje imamo i jednako fascinantan drutveni ivot. Neki ljudi u to mogu teko povjerovati, pogotovo kada uju da nema alkohola ni droge. Ne radi se o tome da su alkohol i droga izvan zakona. Nemojte zaboraviti da na Onoj Strani nema zakona. Niti se alkohol i droga smatraju nemoralnima Doma, gdje se nikome ne sudi. Jednostavno alkohol i droga smijeno su bespotrebni. Ne postoji psiholoka potreba da uzimamo takvo poticajno sredstvo. Istodobno, ozraje naelektrizirano Bojom ljubavlju ini nas euforinima vie nego to bi to moglo uiniti bilo koje estoko pie ili droga. Takoer, bez negativnosti koje nas okruuju ne postoji nita zbog ega osjeamo potrebu da moramo pobjei. Na kraju, toliko smo neprestano svjesni naeg jedinstvenog poloaja kao Boja djeca da nikada ne bismo niti pomislili da si naudimo. Malih okupljanja, velikih zabava i festivala na Onoj Strani ima u izobilju, jednako kao i hramova, kola i istraivakih centara. Oni su bogati sjajnom konverzacijom, domiljatou i "olujom mozgova", glazbom, pjevanjem, plesanjem i smijehom i odravaju se u privatnim domovima, drutvenim stanovima, parkovima, na igralitima, u plesnim dvoranama i na bilo kojem drugome mjestu koje nije odreeno za molitvu, meditaciju i uenje. Svatko je dobrodoao u svaku skupinu. Ne postoje klike, nema autsajdera ni klapa. Ljudi sa slinim interesima i slinim smislom za humor prirodno se privlae, ali ne da bi nekoga izolirali. Nijedno ponaanje nije zabranjeno niti uvredljivo. Zauujue je kako jednostavan koncept kakav je priroeno sveope potovanje koje poinje apsolutnim samopotovanjem moe izbaciti termin "uvredljivo ponaanje" iz rjenika. Ovjerena sam da svako slobodno vrijeme kojeg se moemo sjetiti, i bezbrojne zabave koje jo ak nismo niti poeli smiljati, omoguuju

nae uivanje na Onoj Strani, s iznimkom aktivnosti koje na bilo koji nain mogu tetiti nama ili bilo kome drugom. Ako mi klijenti kau da su itav ivot eljeli svladati izradu ipke, slikanje uljenim bojama, uzgajanje bonsai drvea, sviranje ragtime glazbe na glasoviru ili pletenje koara, gotovo sa sigurnou mogu raunati na to da u pro nai kako ti hobiji Doma nisu samo vrlo popularni nego takoer ba taj klijent dri teaj iz jedne od vjetina koju nije bio u mogunosti ovdje svladati. Kao i u svijetu karijere, nau enju za odreenim hobijima na zemlji esto izazivaju sjeanja nae due na sretne zabave na Onoj Strani. Brat moje snahe Gine Chris dobar je primjer. Svi smo ga jako voljeli i njegova smrt u dvadesetestoj godini teko je pogodila nau obitelj. Jedan od njegovih neispunjenih snova bio je da svira gitaru. On nikada nije imao talenta ni strpljenja da je savlada, ali se divio svakom velikom gitaristu, od Andesa Segovie do Erica Claptona. Prolo je nekoliko mjeseci od Chrisove smrti prije nego to mi se javio zato to je imao teak prijelaz i bilo mu je potrebno da bude zaahuren neko vrijeme. A prve rijei koji mi je uputio s One Strane, kada se konano smjestio, bila je ponosna, ushiena objava: "Zamisli, znam svirati gitaru!" Isto vrijedi za talent u sportu i igrama koje na Onoj Strani prevlada vaju jednako kao i na zemlji. Ponekad ujem izraze nezadovoljstva kada kaem da Doma nema kontaktnih sportova, ali vjerujte mi da oni nikome ne nedostaju. Igralita za sportove kao to su tenis, bejzbol, koarka i nogomet zaprepauju ljepotom i veliinom, i neprestano su ispunjeni oduevljenom gomilom. Oni ne dolaze samo navijati za svoj tim, nego su jednostavno uzbueni to gledaju svoje najdrae sportove koji se izvode s najvjetijim savrenstvom. Golf, kuglanje, kriket, raft ing na rijenim vodama, planinarenje, penjanje, gimnastika, skijanje, ue se i igraju iz iste radosti sudjelovanja.

Bogatstvo velianstvenih koncertnih dvorana, zatvorenih i otvorenih, koje su neprestano ispunjenje oboavateljima, koji su poaeni neprestanim nizom najrazliitijih umjetnosti koje moemo zamisliti. Zamislite najbolji balet, operu, pjevaa, simfoniju, dramu, jazz, blues ili rock izvedbu, plesaa, glazbenika ili pjesnika kojeg ste ikada vidjeli i uzdignite ga do boanstva te ete dobiti ideju o iskustvu prisustvovanja koncertima na Onoj Strani. Jednako kao kod sportova i igara, ima onih koji biraju da budu izvoai, i onih koji biraju da gledaju i svaije su sklonosti dobrodole, potuju se i ohrabruju. Neke navodne zemaljske nune potreptine upadljive su, ne posto je Doma niti ondje spadaju: na primjer, televizor, filmovi, radio i ko mpjutori, svi su ti aparati blijedi u usporedbi s neposrednom ko munikacijom i jednako neposrednom ivom zabavom koja je uvijek na raspolaganju i koju projicirana misao na Onoj Strani ini moguom. Takoer nema prolaznih ni neprolaznih ocjena u koli, nema natjeca nja u ljepoti, niti nagrada bilo koje vrste, koje tek najavljuju da je netko superiorniji od drugog. O raju, zakon ne proglaava sve jednakima. To je jednostavno Boja vjena, sveta, opepriznata istina.

Deveto

poglavlje

Povratak na zemlju

I eto nas tako u raju, okrueni smo beskrajnom ljepotom, hodamo uz anele i svece, zaposleni smo i nadahnuti, volimo i voljeni smo, potiu nas i mi potiemo druge, u svakom trenutku ispunjeni smo energijom ozraja ivog i naelektriziranog Bojom prisutnou. A ipak, nevjerojatno, mnogi od nas odaberu napustiti, s vremena na vrijeme, raj One Strane zbog jo jedne inkarnacije u ovoj okrutnoj dimenziji zvanoj zemlja. J o je manje vjerojatno da taj izbor nema veze s mazohizmom, nego s temeljnom neporecivom injenicom: Bog je stvorio svakog od nas s jedinstvenim potencijalom i boan skom sudbinom kako bismo dostignuli taj potencijal, bez obzira na to koliko vremena, boli i rtve on zahtijevao. Konano, mi nikada ne doivljavamo neuspjeh. Ne moemo ga doivjeti. Bez obzira na to tri mo li, hodamo, puemo ili odlutamo u stotine slijepih uliica, mi emo neizbjeno postii uzvienost koja je nae pravo po roenju, i nai krat ki izleti daleko od Doma dio su puta prema toj uzvienosti. Ba kao to me Francine jednom prigodom pitala: "to si nauila kada su vremena bila dobra?" A vrijeme provedeno Doma nije samo dobro, ono je istodobno idilino. Istina, na Onoj Strani moemo prouavati sve postojee teme, ukljuujui negativnost. Ali, prouava ti negativnost a da je nismo iskusili, te stei snagu i mudrost koje nas taju svladavanjem negativnosti, bilo bi kao da uimo voziti automobil iz knjige, a da ne sjednemo za volan, ili kao da vjerujemo da moemo

izvesti operaciju mozga zato to smo napamet nauili sve dostupne udbenike o tom pitanju. Budui da na Onoj Strani ne postoji negativnost, ovdje smo doli kako bismo se suoili s njom, prerasli je i s vremenom pobijedili, za dobrobit ovjeanstva, zbog nas samih i zbog Boga. Bez obzira na to je li nam potrebna jedna ili stotine inkarnacija, mi uvijek odrimo obeanje dano Stvoritelju, a on ispunjava to je obeao nama, da se nikada neemo zadovoljiti s manje od najboljeg izraavanja darova koji su nam dani. Mi se nikada ne reinkarniramo, a da pritom na umu nemamo posebne ciljeve i izazove, ba kao to ne bismo studirali ako se ne bismo obavijestili o izabranom fakultetu, predmetima koje planiramo sluati i gdje emo ivjeti dok smo tamo. I tako u pripremama za svaki ivot prolazimo kroz precizan niz procesa kako bismo osigurali da emo postii ono to smo na zemlju doli nauiti, i da emo dok smo ovdje, imati svu pomo koja nam je potrebna, samo ako usmjerimo svoju pozornost i sluamo. Ti procesi mogu trajati tjednima, mjeseci ma, godinama, desetljeima ili stoljeima, ovisno o tome koliko skoro ili koliko daleko u budunosti osjeamo da e nam sljedea inkarnaci ja biti od najvee koristi. Ali, jedan vremenski aspekt uvijek je dosljedan: ne naputamo Dom dok god na to nismo posve spremni. Ba kao to usmjeravanje trebamo za bezbolan prijelaz na Onu Stranu, usmjerenje takoer trebamo kada ponovno odlazimo. Jedanput kada smo odluili da emo se vratiti zbog jo jednog ivota na zemlji, izabiremo svojeg duhovnog savjetnika i skupinu za usmjera vanje koja odmah poinje prouavati nas i glavne namjere kojima se elimo posvetiti. Na prvi slubeni pripremni sastanak odrava se u jednom od vie desetaka predsoblja u Dvorani pravde, gdje sjedimo s naim duhov nim savjetnikom i voom nae skupine za usmjeravanje s namjerom da pregledamo sljedei ivot koji elimo planirati za sebe. Moemo rei: "elim poraditi na strpljivosti tako da mogu napredovati do pete

razine i raditi na istraivanjima." Ili: "Nadam se da u postati us mjeriva u tornjevima, ali prvo moram vie nauiti o lijeenju." Razgovaramo o moguim pristupima, zamkama i alternativama za nae namjere, ukljuujui ono to smo moda nauili ili propustili nauiti o predmetima koji su nas zanimali tijekom naih prijanjih i vota te moemo li nae ciljeve postii a da pritom ne napustimo Onu Stranu i sebe potedimo napornih izazova jo jedne inkarnacije. Na duhovni savjetnik i na voditelj usmjeravanja, koji su proveli ivote na zemlji, shvaaju koliko su ti ivoti teki i sloeni, ali iako su oni tamo kako bi nas poduprli, oni e se takoer pobrinuti da mi tono znamo to radimo i da to bude stvarno ono to elimo. Neki od nas promijene miljenje nakon dugih sastanaka predusmjeravanja i odlue ostati Doma te nastaviti svoj rad u raju ili ograniiti svoj ivot na zemlji na samo nekoliko kratkih mjeseci ili godina tek toliko da ispune obeanje kako bi se netko ili neto drugo razvilo. Takav razlog moe biti zemaljski roditelj, brat ili sestra, pedija trijska medicinska zajednica, rat protiv zlostavljanja djece ili darovatelj organa. Ali, veina nas se ve obvezala svojem duhovnom napretku do trenutka kada prolazimo predusmjeravanje i odbijamo skratiti duinu naeg putovanja ili se vratiti. Jedanput kada su opi ciljevi nae sljedee inkarnacije raspravljeni i moda modificirani prema savjetu naeg duhovnog savjetnika i voditelja usmjeravanja tijekom sastanaka predusmjeravanja, nastav ljamo prema jednoj od mnogih soba unutar Dvorane pravde, gdje zapoinje dugotrajan, zamren proces usmjeravanja.

SOBA ZA USMJERAVANJE I KARTA

Svaka je soba za usmjeravanje golema, napravljena od bijelog mramora, s bijelim mramornim klupama i stolovima koji su raspore eni tako da nalikukju na sjajnu prastaru uionicu. Visoki zidovi prekriveni su zemljopisnim kartama, tabelama, popisima i drugim vizualnim pomagalima, koji bi nam trebali pomoi pri naem zadatku. Okupljamo se u naoj sobi za usmjeravanje s naim duhovnim savjetnikom, voditeljem usmjeravanja i ostatkom skupine za usmje ravanje koju smo odabrali i uz njezinu i pomo svih pomagala koja nas okruuju na temelju naih ciljeva za nau sljedeu inkarnaciju sastav ljamo kartu, s nevjerojatnim pojedinostima za ivot koji e dosegnuti te ciljeve. Polazimo od vee slike, odabiremo "motore", pokretae koji e nas tjerati da se kreemo prema cilju koji namjeravamo dosegnuti, bez obzira na to koliko emo puta posrnuti i pasti. Prvi pokreta jesu ivotne teme.

ivotne teme Jedna od iznimnih pouka koju sam nauila tijekom desetljea rada na hipnotikoj regresiji prolih ivota jest da svaka, ba svaka osoba, ima trenutni odgovor na pitanje: "to je bila vaa svrha u tom ivotu?" I od tih tisua i tisua ljudi svaki put iznova dolazili su isti odgovori. Ovi odgovori uvijek se mogu svrstati u jednu od etrdeset etiri kategorije, koje su toliko vane da izazivaju trenutaan odgovor u 100% sluajeva kada nekoga pitamo da opie svrhu svojega ivota. Ove kategorije ili svrhe ivotne su teme koje biramo prije svake inkar nacije, a popisane su i opisane u Dodatku ove knjige.

Odabiremo dvije ivotne teme: primarnu i sekundarnu. U osnovi, primarna ivotna tema odreuje osnovni cilj naeg sljedeeg ivota, dok sekundarna tema odreuje sukob koji sebi postavljamo kako bismo ga svladali, jer to tee postiemo odreeni cilj, to ga vie cije nimo. U ovom je ivotu, na primjer, moja primarna ivotna tema humanitarna. To je moja svrha, to je ono to sam si zadala da moram svladati kako bih postigla svoj duhovni napredak. Meutim, moja je sekundarna ivotna tema usamljenik. enja za privatnou i samoom uvijek je bila sa mnom, i prijetila je da me odvue od onoga to ovdje svjesno moram ispuniti, a ne proe nijedan dan a da se ne moram boriti s iskuenjem da joj se prepustim. Ali, ako je moja primarna tema dola jednostavno, a da se za nju nisam morala boriti, moja strast za njom jednostavno nije mogla biti toliko duboka koliko jest. Tako je nain gledanja na nae ivotne teme taj da je sekundar na tema prepreka primarnoj temi. Vie pozitivan nain gledanja jest da je sekundarna tema vatra koja primarnoj temi daje toplinu i osigurava uspjeh. Veina e nas osjetiti povezanost s nekoliko od etrdeset etiri ivotnih tema. Moda e ih trebati proitati vie puta i provesti mirno, iskreno vrijeme razmiljajui o njima kako bismo doli do snanog osjeaja o tome koje su vae primarne i sekundarne teme. Kljuno pitanje koje sebi trebate postaviti u potrazi za svojom primarnom temom jest: "Bez obzira na to kako zaraujem za ivot i emu sve doputam da mi odvlai pozornost u ivotu, koja od ovih tema najbol je opisuje silu koja tjera moju duu naprijed dan za danom?". Kljuno pitanje za pronalaenje sekundarne teme jest: "Koja od ovih tema najbolje opisuje silu koja dan za danom pokuava odvui moju duu s pravog puta?" Zato se uope truditi da odredite svoje ivotne teme? Zato to kroz njih moete otkriti pravi razlog zbog kojeg ste izabrali ovaj put da doete ovdje i zato se trebate suoavati s odreenim tekoama dok

ih jednom i zauvijek ne savladate. 1 kao dodatno zadovoljstvo moete se letimice pogledati u toj bijeloj mramornoj sobi za usmjeravanje, sa svo jim duhovnim savjetnikom i skupinom za usmjeravanje, koji se nalaze uz vas, dok prouavate popis od etrdeset etiri teme na pozlaenom rukopisu koji se vijori na sjajnom bijelom mramornom zidu. Jednom kada je teak zadatak odabira naih primarnih i sekundar nih ivotnih tema zavren, prouavamo drugi popis, koji donosi smjer nice izbora. Smjernice izbora Jeste li primijetili da neovisno o tome koliko dobro ivite, koliko vladate svojim ivotom, postoji u njemu posebno podruje, koje jed nostavno ne moete svladati, iako se jako trudite i posveujete mu znatnu pozornost? To posebno podruje jest vaa smjernica izbora, i to je jo jedan izbor koji ste uinili na Onoj Strani kako biste se njime pozabavili dok ste ovdje. Ako je ivot na zemlji zapravo jedna vrlo teka kola, a on to jest, smjernice izbora su glavni predmet za koji ste se odluili ovaj put i to je najvee podruje vaeg izazova u ovoj inkarnaciji. Postoji sedam smjernica izbora izmeu kojih moemo birati: zdravlje duhovnost ljubav drutveni ivot financije karijera obitelj

Kao primjer, moja smjernica izbora je "obitelj". Imala sam toplog, zabavnog, divnog oca, punog ljubavi i neurotinu, narcisoidnu, nasil nu majku. Provela sam djetinjstvo pokuavajui iz tih sirovih materija la oblikovati obitelj koja nalikuje onoj Normana Rockwella, i sigurna sam da je to to sam vidovita i vrlo otvorena samo otealo situaciju u naem domu, ali bilo je teko stvoriti osjeaj topline s majkom koja je redovito spominjala fantazije u kojima bi te izbola na smrt dok spava i oca koji se razumljivo samo napola alio kada je rekao da je jedina stvar koja ga spreava da napusti svoju enu injenica da bi je morao poljubiti za kraj na odlasku. Na kraju sam odustala od svoje bajke o obitelji i nastavila sam pokuavati stvoriti vlastitu obitelj, s jednim muem koji je bio nasilan, drugim muem koji me je doveo do bankro ta; dva sina koja oboavam, koji imaju razliite oeve i nisu ba najbolji prijatelji; s osjeajem obostranog prezira prema svojem ogoru... I u ezdesettreoj godini, dok sam na drugih est podruja smjernica izbora imala svoje uspone i padove, koji se nikada nisu inili nesavladivima, nita ne moe uiniti da se osjeam nesposobnijom, bespomonijom i jednostavno zapanjenom do tog jednog podruja s kojim se jo uvijek borim, a zove se "obitelj". Voljela bih da vam mogu obeati kako e vam otkrie vae smjerni ce izbora omoguiti da ju svladate, ali ja se nikada nisam susrela s takvim sluajem. Meutim, ono to ona moe uiniti jest sprijeiti da se svaki put osjeate zateeni kada se jo jedna prepreka pojavi na tom podruju, koju jednostavno ne moete svladati. Oekujte prepreke i budite ugodno iznenaeni ako se one ne pojave. 1 nemojte zaboraviti, bez obzira na to koja je od sedam smjernica izbora vaa, ako vam to moe biti utjeha, to nije kazna ili teret kojim vas je prokleo neki tamni entitet. To je izbor koji inimo prije nego to doemo ovamo, izazov na kojem elimo raditi i koji e, obeavam, dobiti smisao kada se vratimo Doma.

Sada kada su nae ivotne teme i smjernice izbora izabrane, posto ji jo jedan dalekosean potez koji emo mi, na duhovni savjetnik i naa skupina za usmjeravanje povui dok stvaramo portret nae sljedee inkarnacije. Svjesni kakvi ve jesmo koliko teak i esto nezahvalan moe biti ivot na zemlji, ugraujemo pet moguih "otvo ra za bijeg" u nae karte, pet mogunosti da se izvuemo i vratimo na Onu Stranu. To nazivamo izlaznim tokama.

Izlazne toke Jednostavno reeno, izlazne toke su okolnosti koje pripremamo prije nego to doemo ovamo, a koje mogu imati kao posljedicu kraj ovog ivota ako ih izaberemo u trenutku kada se dogode. Pet toaka upisujemo u svoje karte, ali nije nuno da ekamo do pete kako bismo napustili zemlju. Moemo odluiti kod svoje prve ili druge, tree ili etvrte, da smo postigli sve to smo trebali na ovom put i tada kree mo Doma. I ne rasporeujemo ih jednakomjerno kada ih planiramo. Moemo pripremiti dvije izlazne toke u jednoj godini, na primjer, a zatim sljedeu nakon dvadeset ili trideset godina. Najoitije izlazne toke ukljuuju kritinu bolest, teke nesree, nesree koje su izbjegnute u posljednji trenutak, i bilo koje druge dogaaje koji mogu zavriti smru, ali tako, na sreu, ne zavre. Druge izlazne toke, meutim, mogu biti toliko suptilne da ih moda ak nismo svjesni. Odluku da se "bez ikakva razloga" vozimo razliitim putem na posao ili s posla, nego to to inae inimo, izgubiti se na cesti koju savreno poznajemo, neobjanjiva zakanjenja koja nas zadravaju da kuu ne napustimo kada smo namjeravali, promjene u posljednji trenutak u planovima za putovanje, prekinuti izlazak ili osta ti kod kue umjesto otii na tulum ili sastanak jer nam se ba odjed-

nom "ne ide" - bilo koji incident koji se na povrini ini posve bezna ajan moe biti podsvjesno zapamena izlazna toka, za koju smo odluili da je ipak ne iskoristimo. J o jedno prigodno upozorenje za podsvjesno zapamenu izlaznu toku jest san koji se ponavlja o odreenome mjestu, osobi ili situaci ji, koji nam se ne ine poznati, ali izazivaju nelagodu ili ak strah, a zatim se taj san dogodi u stvarnosti. Ponekad je san vidovit. Ali, jed nako esto to je sjeanje na izlaznu toku koju ste zamislili na Onoj Strani, a vai osjeaji vezani za nju jesu upozorenje da je ona na svo jem putu i vi ete morati izabrati. Takoer, nije neuobiajeno biti podsvjesno svjestan izlazne toke koju nismo izabrali dok se oporavljamo od upravo te mogue izlazne toke. Jednom me prigodom prijatelj, koji se nalazio u bolnici u gipsu, zamolio da ga hipnotiziram kroz nesreu koju je doivio na motoru i zbog koje se naao u bolnici, kako bi prekinuo svoje muke. Nije se sjeao da se nesrea dogodila niti tko ju je prouzroio. Tijekom regre sije sjetio se mnogo vie toga nego to je elio. U prvom redu, posve se jasno sjeao da je izabrao, to nije bila samo impulzivna reakcija, da skrene s ceste i spusti se niz nasip, umjesto da nastavi prema onome to bi vjerojatno bio izravni sudar s kamionom koji je jurio prema njemu u krivom voznom traku. Kao drugo, odjednom mu je sinulo da mu je glas (njegov duhovni savjetnik, prema Francine) apnuo kada je ponovno bio svjestan u kolima hitne pomoi: "To je bio broj etiri." On nikada nije uo za izlazne toke i morao me pitati to bi "broj etiri" moglo znaiti, a kada sam mu objasnila, znao je da govorim istinu. On je, takoer, pronaao veliku utjehu, kao i veina ljudi, ukljuujui i mene, u spoznaji da, bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne, svi mi imamo pet izbora o tome kada napustiti ovaj svijet i ponovo krenuti prema Domu. Postoji jo neto to ne moemo dovoljno istaknuti o ovoj temi: s vrlo rijetkim iznimkama, samoubojstvo nije nikada jedan od naih iz-

bora za izlaznu toku! Nikada ne upisujemo samoubojstvo u nae karte, a nae karte nisu samo ugovor s nama samima: to je ugovor izmeu nas i Boga. Raskidanje tog ugovora, jedino ako nije uzrokovan tekom mentalnom slabosti koja je posve izvan nae kontrole, vratit e nas odmah natrag u maternicu jo jedanput, a da nijedan trenutak ne provedemo u raju. A ja zasigurno ne mogu zamisliti svoj ivot na ovoj zemlji s leima okrenutim Bogu. A vi?

Totemi O tome kako se duboko tuju ivotinje na Onoj Strani govori mnogo i injenica da mi ne bismo niti sanjali o dolasku na zemlju, a da ne izaberemo vlastiti totem, a to je jednostavno bilo koji lan ivotinjskog carstva kojeg odaberemo da bdije nad nama kao na stalni, najvjerni ji pratitelj i zatitnik. Slika koja bi vam mogla pomoi jest ako zami slite svojeg duhovnog savjetnika i svoje anele koji su uvijek okupljeni oko vas, s velianstvenom ivotinjom pokraj njih, ije je isto, savreno srce posveeno samo vama dok ste vi na svojem tekom putovanju daleko od Doma. Neki su klijenti ispriali kako su uli daleki, nerazumljivi ivotinjski zvuk u noi, koji smo razjasnili kada sam identificirala njihov totem za njih. Drugi su mi priali o navodno neobjanjivoj fascinaciji ivotinjom koju su vidjeli jedino u zoolokom vrtu i na televizijskom kanalu Discovery. Dragi klijent, Bernie, bio je gotovo ljut zbog injenice da su ga cijeli ivot privlaili nosorozi. Laknulo mu je kada je uo da je nosorog njegov totem. Sve do tada, to se njega tie, jedino objanjene za ovu udnu fiksaciju bilo je da je njegova sudbina bila da jednog dana posjeduje nosoroga kao kunog ljubimca, ali nije ba bio siguran da je njegova privrenost sezala tako daleko.

Ali moja najdraa pria o klijentu i njegovu totemu bila je policajac koji se jednoga dana srameljivo pojavio u mojem uredu kako bi razgovarao o problemu nakon to je odustao od pokuaja da ga sam rijei, a koji je prouzroio neke vrlo stvarne probleme u njegovu ivo tu. Nekoliko mjeseci prije nego to je zatraio moju pomo, nakon razvoda, preselio se u mali stan i bio je savreno sretan to se morao prilagoditi odredbi strogog kunog reda. "Zabranjena djeca i ivotinje." Tako da nije mogao niti zamisliti zato je njegov neugodan, zao gazda stalno prijetio da e ga izbaciti jer kri to pravilo time to dri kunog ljubimca. On nije imao kunog ljubimca. Nikada nije posjedovao kunog ljubimca. I prestao je brojiti koliko je puta jednostavno dopustio svojem gazdi da ue i neuspjeno trai navodnu ivotinju, samo da bi bio optuen kako je uspio sakriti sve tragove dok traje potraga. Suoavati se sa stalnom prijetnjom izbacivanja bilo je dovoljno teko. Ali, dodatna sramota to je kao poli cajac optuen kako ne potuje kuni red, bila je jo gora. Kada mu je ponestalo drugih moguih objanjenja, doao me pitati je li moda nje gov stan opsjednut duhovima. Prije nego to mi je to mogao detaljnije ispriati, rekla sam: "Recite mi, iz radoznalosti, znate li to je totem?" Nije znao. Objasnila sam mu i dodala "Moda bi vam pomoglo ako vam kaem da je va totem pantera?" Zinuo je u mene na trenutak i zatim se poeo smijati jer je, doista, "kuni ljubimac" kojeg je njegov gazda stalno viao i na kojeg se alio bio zagonetno sklupan na prozoru i inilo se da je uvijek spreman na skok, opisan kao "golema, crna maka". Policajac je bio frustriran zbog nesposobnosti da vidi to prekrasno bie koje mu je bilo toliko odano, dok ga je njegov bijedni gazda vidio tako jasno da je mislio da je stvaran. Ali, kako sam ve istaknula, ova se totemska pantera oito pojavljivala tono tamo gdje i kada je trebala, osobi od koje je osjeala da treba zatititi svojega gospodara.

Mnogo sam se puta nasmijala od tog itanja, sjeajui se stanova i kua koje sam unajmljivala i pitala se to bi se dogodilo da su moji gazde vidjeli i pokuali me uloviti zato to skrivam svoj totem - slona - u kui u kojoj nije doputeno drati kune ljubimce.

POPUNJAVANJE NAIH KARATA DETALJIMA

Kada donesemo odluko o openitostima u naim kartama, primar nim i sekundarnim ivotnim temama, smjernicama izbora, izlaznim tokama i naim totemima, poinjemo s dugotrajnim, napornim, veoma preciznim poslom sastavljanja svake pojedine komponente i dogaaja u ivotu koji emo upravo poduzeti, kako bi nam to pomog lo osigurati da imamo najbolju moguu ansu da uspijemo u naim sveukupnim ciljevima. A rijei "svaku pojedinu komponentu" ne treba uzimati olako. Biramo svoje roditelje i svoju brau. Biramo svaku i najmanju pojedinost naeg fizikog izgleda, od ko se, koe i boje oiju preko tipa tijela, do visine i teine, ukljuujui promjene, do bilo kakvih neobinosti ili posebnih oznaka. Biramo tono mjesto, vrijeme i datum roenja, to znai da biramo sve pojedinosti nae astroloke karte. Biramo svoje prijatelje, ljubavnike i brane partnere, svoju djecu, svoje efove i kolege, svoje sluajne poznanike ak i svoje kune ljubimce. Biramo tamne entitete koje emo susresti tijekom svojega puta. Biramo gradove, susjedstva i kue u kojima emo ivjeti. Biramo ono to volimo, svoje slabosti, svoje mane, svoj smisao za

humor ili njegov nedostatak, svoje vjetine i talente, podruja za koja nismo sposobni. I korak po korak, dah za dahom slaemo svaki vaan i beznaajan trenutak u ivotu koji emo poduzeti. Usprkos tome kako ovo zvui, na zemlju stiemo s puno slobodne volje i s bezbrojnim izborima. Ako u vaoj karti stoji da ete ozlijediti koljeno kada budete imali etiri godine, o vama ovisi hoe li to biti manja ozljeda ili e vam na kraju biti potrebna kirurka intervencija. Ako vaa karta jasno kae da ete biti pozvani na roendansku proslavu u tridesetoj godini, moete izabrati da odbijete poziv ili odete i osjeate se jadno ili budete dua zabave. Ako planirate automobilsku nesreu za sebe, to moe ispasti samo laka nezgoda, ali i katastrofa u kojoj e va automobil biti posve uniten, sve ovisi o vaem izboru u vrijeme kada se nesrea dogodi. Bolest u karti moe biti opasna za ivot ili trivijalna, na to utjee injenica da li se o njoj posluno brinete ili je zanemarujete kada vas pogodi. Kada se tamni entitet pojavi u vaem ivotu, to je odreeno u vaoj karti, vi odluujete hoete li se povui, uplesti se i dopustiti tom entitetu da vas uniti, ili ete svojim djelovanjem izvui korist iz tog iskustva tako to ete nauiti da taj entitet idui put ne putate blizu. ivot zacrtan u karti ni na koji nain nije ivot bez mogunosti izbora. On nam primjerom pokazuje da vrijednost naih ivota ne odreuje ono s ime se suoavamo. Kroz proces stvaranja karte na duhovni savjetnik suoava se s nevjerojatno tekim izazovom: on mora iskoristiti sva svoja sjeanja i emocije iz prolih ivota kako bi na neki nain postao gotovo "poovjeen" zbog nas. Nemojte zaboraviti da je nae stanje duha na Onoj Strani, ukljuujui i ono kada smo na usmjeravanju za povratak na zemlju, euforino, neustraivo i potpuno sigurno. Nema niega to nismo spremni svladati, niega ega bismo se oklijevali primiti u naoj

gladi za duhovnim rastom. Stvarati svoju kartu u ovom stanju svijesti pomalo nalikuje na odlazak u trgovinu s praznim elucem i punim novanikom: odvui emo kui dva puta vie hrane nego to je moe mo pojesti i ona e se uglavnom pokvariti, a veina hrane je ionako smee od kojeg e nam biti ili zlo ili emo se udebljati, ili oboje ako se ne opametimo i bacimo je. Koliko god teak bio va ivot, obeavam vam da ste tijekom procesa odluivanja bili spremni na mnogo vie izazova od ovih s kojima se sada suoavate sve dok vas duhovni savjetnik argumentima nije nagovorio na neto barem malo stvarnije. Takoer, tijekom ovog dijela procesa usmjeravanja drugi duhovi, koje smo upisali da su znaajni u naim ivotima, esto se ukljuuju kako bi potvrdili i koordinirali karte tako, da emo se prije ili poslije pronai i imati dobre mogunosti da prepoznamo jedni druge, usprkos esto svjesnoj amneziji koja nas zahvaa kada se naemo na zemlji. Oito, duhovi s kojima se susreemo tijekom usmjeravanja takoer se jo nisu inkarnirali niti su to oni tamni entiteti koji su sami sebi nametnuli izgon s One Strane. Ako su glavni igrai u naim ivotima ve inkarnirani, vjerojatno emo se umjesto toga susresti s njihovim duhovnim savjetnicima. Blizanci, trojke i druga viestruka roenja uvi jek se susreu na usmjeravanju kako bi se dogovorili o mnogo vie detalja u kartama nego to bilo tko od nas mora rijeiti. Ali, bilo koji drugi duh kojeg smo izabrali da dramatino utjee na na ivot i na iji emo ivot mi zauzvrat dramatino utjecati, sigurno e biti dio naeg usmjerenja to samo pojaava taj udan uzajamni osjeaj "To si ti!" A taj se osjeaj javlja izmeu nas i nekih "potpunih stranaca" koje ovdje susreemo. Tijekom naeg ivota na zemlji dobivamo dokaze, ako dobro usmjeravamo pozornost, o tome koliko nae karte do trenutka kada ih sastavimo postanu detaljno isprepletene. Na primjer, svi povremeno doivljavamo male trenutke, gotovo redovito beznaajne, za koje u prolazu vjerujemo da su tona kopija trenutaka koje smo ve pro-

ivjeli. Trenutak traje samo sekundu ili dvije i on je, recimo, neka ver zija ovoga: "sjedio sam u ovoj sjedalici, u ovom poloaju, ispijajui kavu iz ove alice, kada je zazvonio telefon, prekidajui vijesti na tele viziji, ba kao sada, jednom davno prije..." Ili utke ili na glas prizna jemo da smo upravo iskusili deja vu, zatim ga otresli i nastavili sa svo jim danom. Istina je zapravo da nikada prije nismo proivjeli taj trenu tak. Upisali smo taj maleni, nevaan trenutak u na sljedei ivot, tijekom usmjeravanja kao suptilan putokaz koji nam treba dati na znanje da smo u skladu sa ivotom koji smo planirali prije nego to smo stigli ovdje. Deja vu je zapravo rijedak znak koji odzvanja iz nae podsvijesti u nau svijest a kae: "Sjeam se karte koju sam ispisao." To je kratak, blagoslovljen, letimini pogled na Dom. Drugi putokazi u naoj karti pojavljuju se u obliku sluajnosti. Sigurna sam da ste iskusili dovoljno sluajnosti u svome ivotu tako da imate neki opi pojam o tome. Pjesma koju niste uli godinama vrti vam se po glavi "bez nekog razloga", a sat vremena kasnije u automobilu ujete kako ta pjesma svira na radiju. Ili, usred pisanja pisma davno izgubljenom prijatelju on odjednom nazove "iz vedra neba". I opet, lako je sluajnosti smatrati nevanima, kao nita vie do zabavne male razonode. Ali, ono to one jesu je mnogo uzbudljivije: one su svjesno sjeanje i slutnja trenutka koji smo upisali u nae karte, jo jedan dokaz o Domu i injenica, da je za taj trenutak u vremenu na ivot u savrenom skladu s planovima koje smo napravili. Jednom kada zavrimo dugotrajan, naporan zadatak ispisivanja naih karti temeljenih na odlukama kao to su nai ciljevi, ivotne teme i smjernice izbora, naputamo sobu za usmjeravanje i s naim duhovnim savjetnikom nastavljamo do srca Dvorane pravde, do velianstvene svetosti od bijelog mramora, goleme arene gdje zasjeda Vijee na svojoj svjetlucavoj platformi u obliku slova U i eka da nas primi.

VIJEE I NAA KARTA

Uloga Vijea u naoj pripremi za dolazee putovanje na zemlju je kritina, ne zato to bi ova asna, briljantna bia ikada apsolutno prihvatila ili odbacila vau kartu, nego zato to zahtijevaju da razmis limo o naim ivotnim temama, o potencijalnim krizama koje smo upisali i bilo kojem drugom podruju naih ciljeva koje nam moe prouzroiti toliko boli da emo promaiti smisao onoga to se nadamo da emo postii. I opet, ak uz nastojanja naih duhovnih savjetnika da nas sprijee da previe toga uzmemo na sebe jo uvijek je vjerojat no da emo Vijeu predstaviti nerealno ambicioznu kartu, a oni e u svojoj mudrosti s nama porazgovarati o svakom koraku, postavljajui pitanja i redovito traiti da se uvedu izmjene koje e nam koristiti. "Joel," moda e rei "izabrao si temu odbacivanja, a ima oca koji e te se odrei gotovo istodobno kada izgubi posao. Kako e se nositi s time? Hoe li se razboljeti, postati samodestruktivan ili ogoren? Hoe li to iskoristi kao mogunost samoispitivanja i vidjeti jesi li moda i ti pridonio odbacivanju ili e moda iskoristiti jednu od svojih izlaznih toaka u to vrijeme? Ne bi li moda vie nauio iz svakog iskustva kada bi izmeu njih ostavio vie vremena?" Ili: "Pam ne misli li da bi moda sa svojom temom mirotvorca trebala izabrati barem jednog roditelja ija karta nije u izravnom sukobu s tvojom? Ili priekaj malo s roenjem svojeg prvog djeteta s obzirom na to da nisi razradila rjeenje za svoju agresiju do trenutka u kojem si upisala da e roditi?" Ako oni to budu smatrali nunim, Vijee e oitati za nas bilo koju koliinu drugih ivota u kojima iste teme slue kao primjer, u dobru i zlu, tome kako su se prije svladavali izazovi koje mi namjeravamo preuzeti. Kao da nae apsolutno tovanje mudrosti Vijea nije dovoljno, mogunost da doslovno gledamo posljedice naeg izbora

prije nego to one dobiju konaan oblik je kljuna. Gotovo bez iz nimke, izmeu itanja ovih drugih ivota i prihvaanja zatitnikog, s ljubavlju danog poticaja Vijea, mi na kraju ipak tu i tamo prilagodimo svoju kartu kako bismo maksimalno iskoristili vrijednost pouka koje smo se odluili nauiti tijekom naeg boravka na zemlji. U vrlo rijetkim prilikama neki znaju biti previe euforini, sigurni i ambiciozni da bi dopustili Vijeu da ih uvjeri da prilagode svoje karte mnogo podnoljivijem nizu i uestalosti dogaaja. I svaki put kada netko ipak nastavi s inkarnacijom bez prihvaanja sugestija Vijea ta reinkarnacija postaje prezahtjevna i zavrava samoubojstvom. Jedna pogrena informacija koju bih eljela odmah raistiti je teorija da kada netko ivi ivot pun izuzetnih izazova znai da je to njegova kazna za neka stravina djela koja je poinio u prolom ivo tu. Zapravo, istina je gotovo potpuno suprotna od te ideje. Kada Vijee odobri posebno teku kartu oni zapravo izraavaju veliku vjeru u napredak duha koji ju je napisao i kau: "Mi znamo da si ti dovoljno poseban da se nosi sa tim i slaemo se da je tvoja svrha za nadila enje tih prepreka vrijedna rtve koju e uiniti". Drugim rijeima izvanredni izazovi tipino odraavaju visoko miljenje Vijea, a ne pri liku na koju su dugo ekali da djeluju zato to ste im se zamjerili tijekom vae prethodne inkarnacije. Jedan od izuzetnih primjera duha, koji sam vidjela, koji je za sebe razradio kratak i teak ivot u interesu veeg dobra uz odobravanje Vijea, bilo je dijete po imenu Abby. Njena je majka bila teko bolesna tijekom trudnoe, to je imalo za posljedicu da je Abby roena slijepa, gluha i nijema. Kako bi patnja bila jo sloenija, ona je bila dvanaesto dijete potpuno shrvanih roditelja s vrlo malo novaca i jo manje sposobnosti da kontroliraju svoje divlje, tvrdoglave, nedisciplinirane potomke koji su bili u kroninim nevoljama, i u koli i s mjesnom poli cijom.

S ovom obitelji prvi puta su me upoznali nedugo prije nego to se rodila Abby tako da sam osobno prisustvovala udu koje je stvorilo njeno roenje u ovoj jadnoj poremeenoj obitelji koja je propadala. Od trenutka kada su je svi prvi puta ugledali, svaki je lan obitelji odmah suosjeajno reagirao na djetetovu bespomonu nevinosti. Bez da je ikada izgovorila ili ula rijei ili vidjela njihova lica Abby je dotakla njihova srca i svakom od njih pruila osjeaj svrhe, vanosti i obveze. Njen osmjeh na njihov i najmanji dodir, bezuvjetno povjerenje u njen im malenim rukama sklopljenim oko njihova vrata kada ju dre ili uspavljuju, i poljupci koje je tako gorljivo i radosno uzvraala uzdiglo je jedanaestero djece i dvoje odraslih iznad njihovog beznaa i ujedini lo ih sa odgovornom suosjeajnosti za kojom su udjeli od kada su joj u sebi zagubili trag. Postali su obitelj, meusobno se pomaui kako bi skrbili za dijete koje nikada nee biti u stanju brinuti se za sebe. 1 u jednostavnom procesu voljenja Abby, ponovno su nauili voljeti jedni druge. Abby je imala svega osam godina kada je umrla od komplikacija uslijed upale plua. Sebino govorei gubitak nje bio je tragedija za sve koji su je poznavali, ukljuujui i mene. Ali, takoer, poznajem i trinaest lanova obitelji koje je ona ostavila za sobom, koji su zbog nje postali jedni od najdareljivijih, najsuosjeajnijih, najproduhovljenijih i najmarljivijih ljudi koje sam ikada srela. Je li Abby bila duh koji je kroz fizike izazove kanjen zbog grijeha iz prolosti? Nema anse. Ona je bila i jest visoko napredna dua kojoj je Vijee povjerilo dobro usmjerenu vjeru i dokaz da kakve god tekoe predvidimo za sebe ono kako se nosimo prema njima odreuje uspjeh u naim ivotima. Nae je konano djelo u svetoj prisutnosti Vijea jednom kada je naa karta potpuna i modificirana, regrutirati posebnu pomo koja e nam biti dodijeljena da nas titi kroz na predstojei ivot - pomo u obliku anela. Ovisno o teini naih ivotnih tema mogu nam biti doi-

jeljena, recimo, dva anela, dva arhanela i jedan od anela Poglavarstva, koji su kako smo ve govorili, vrlo vani i utjecajni u Bojoj vojsci. To pokazuje koliko ivot na zemlji postaje sve vei iza zov openito, dok mi nastavljamo zlostavljati ovaj planet i jedni druge, tako da ljudi s One Strane stiu sa sve vie i vie anela koji ih prate. Za mene je bilo uobiajeno vidjeti samo jednog ili dva anela uz veinu ljudi. Danas vie ne vidim manje od dva anela uz bilo koju osobu, ali ak pet ili est, brojei i takve vrste kao to su arhaneli, aneli gospodstva ili aneli prijestolja, koji okruuju one napredne due koje su ovdje zbog svoje zadnje inkarnacije. Usput, molim vas, nemojte stei krivi dojam da je pomo koju izdvajamo od Doma radi posebne brige o nama, jedina pomo koja nam je na raspolaganju tijekom naeg ivota. Cijela vojska anela uvi jek bdije nad nama i spremna je pomoi, iako e aneli Poglavarstva doi jedino kada ih posebno zatraimo, kada je potrebno nita manje od uda. Ba kao to duhovni savjetnik koji nam je dodijeljen ne opovrgava injenicu da su nai blinji koji su umrli spremni i eljni da nam priskoe u pomo s One Strane, tako ni skupina anela koju biramo kada stignemo ovdje, ne nijee golemu, velianstvenu vojsku koja je stalno, mono, suosjeajno u stanju pripravnosti. Mi ne naputamo Vijee, a znatno prisustvo Boga manifestira se za vrijeme svake audijencije pred njima, sve dok naa karta nije potpuna i modificirana, i dok si ne osiguramo svoj vlastiti blagoslovljeni protektorat anela. Odatle nastavljamo prema Tornjevima zbog jo jednog izazova u procesu naputanja Doma.

Deseto

poglavlje

Opratanje

Okupljanje naih dragih prijatelja, ukljuujui i duhovnog savjet nika, u tornjevima, kako bi nam poeljeli sretan put, nije toliko tuna, koliko intimna prigoda. Svi mi znamo da e nae vrijeme provedeno daleko od One Strane biti kratko kao treptaj oka u odnosu na vjenost i da emo svi biti zaposleni, zauzeti i jo uvijek dovoljno bliski jedni drugima da osjeamo iznimnu bol zato to nedostajemo jedni drugima. Ali, svi smo mi takoer svjesni neosporne injenice o inkarnaciji: u trenutku kada se vratimo na zemlju, imat emo nekoliko, a moda nijedno, svjesno sjeanje na Dom, na uzbudljiv, ekstatian ivot proveden tamo i nae drage prijatelje. Zapravo, sasvim je vjerojatno da emo sumnjati u njihovo postojanje i neemo ak osjeati njihove ruke oko nas kroz radosti i kroz tuge koje smo zamislili za sebe dok nas nema. Oni nam ele uspjeno putovanje i mole se da se sjeamo Doma najbolje to moemo, ako moemo. I zatim ine neto za to i mi i oni znamo da je samo neophodni dio naeg odlaska: odmiu se od nas. To nije in odbacivanja ili okrutnosti ve in velike dobrote i potova nja, teak za njih koliko i za nas. Razlog zbog kojeg se oni odmiu od nas je jednostavan: kada to ne bi uinili, kad nas ne bi isputali i od svoje savrene ljubavi uinili veliki problem, mi bi vrlo lako mogli izgu biti volju da proemo kroz teko iskustvo odrastanja za koje smo odluili da nam je neophodno i jednostavno zauvijek ostali s naim

voljenim prijateljima u Bojem raju. Niti jednom oni ne dovode u pita nje nau odluku da poduzmemo jo jedan ivot niti trae da objasnimo svoje razloge za to. Oni nas toliko vole da su se maknuli u stranu i putaju nas da odemo s obeanjem da e biti uz nas na svakom koraku puta, ohrabrujui nas glasovima koje mi vjerojatno neemo uti. Ako ste se ikada pitali zato je osjeaj naputenosti uvijek odjeki vao duboko u vaem srcu, bez obzira na to da li dogaaji u vaem ivotu to opravdavaju ili ne, jamim vam da ste s njim stigli ovdje, od posljednjeg okupljanja u tornjevima kada su vas vai najblii prijatelji, a prije svega va duhovni savjetnik s ljubavlju ostavili same da se pripremite za teko, usamljeno putovanje daleko od Doma koje podu zimate zbog Boga.

SVETI BLAGOSLOV
Imamo nevjerojatnu boansku povlasticu od dvije privatne audijen cije nakon to se pozdravimo s naim prijateljima. Prva je audijencija s naim mesijom. Svaki mesija koji se inkarnirao kako bi donio Boju poruku na zemlju iv je, aktivan i duboko tovan na Onoj Strani, od Isusa preko Bude, Muhameda i Alaha do Apolonija Tijanskog i svih drugih velikih duhovnih voa koje je ovaj svijet imao povlasticu upoznati. Oni ne ive niti se drue s ostalim stanovnitvom nego dre pouke i seminare, pruaju savjete i nastav ljaju rad koji su obavljali ovdje kao najsvetiji, najvoljeniji i najnapred niji uitelji koje je Bog stvorio. Prije nego to se vratimo na zemlju, dano nam je da provedemo nekoliko trenutaka s mesijom kojeg smo uvijek osjeali najbliim, i to na mjestu koje sami izberemo. Mnogi prednost daju skrovitoj prisnosti cen-

tra za usmjeravanje, ali ja sam izabrala da svoje kratko, sveto vrijeme s Isusom provedem u mirnoj enklavi rua u vrtovima Dvorane pravde. Bez obzira na to o kojem se mesiji i kojem mjestu radi, oni su tamo da nas zagrle svojim boanskim svjetlom, poznavajui iz vlastitog, jedinstvenog iskustva iskuenja i duevne boli koje nas oekuju na zemlji i podsjeajui nas, svjesni da emo mi to ipak ponekad zabora viti, da e u svakom trenutku biti uz nas. Njihova je poruka jednostav na i duboka: "Posebno kada se ini da je ivot najnepravedniji, a tvoja je sudbina potamnjena okrutnou ljudske sumnje, ak iako me se ne sjea u tim trenucima, ja sam uvijek uz tebe, moja snana ruka uzima tvoju i vodi te." Druga audijencija je kratak pogled pun strahopotovanja na stvar nu materijaliziranu prisutnost Azne, Majke Boginje, njenu, savrenu, emocionalnu polovicu boanstva koje nas je stvorilo, iji samo letimi an pogled potvruje nae vjeno mjesto Njezinog ljubljenog djeteta u Njezinom srcu. Prvo na mesija, a zatim Azna blagoslivljaju nas i primaju nae molitve te obeavaju siguran ponovni povratak Doma u nenadmanu ljubav njihovih uvijek rairenih ruku, a mi ih ostavljamo, oboavane, posve ispunjeni poniznom radou punom tovanja.

POSLJEDNJE PRIPREME
Zatim nastavljamo prema jednoj od velianstveno mirnih soba za odlazak u tornjevima, gdje se pastelne boje zore i sumraka koje ine atmosferu filtriraju kroz fasadu od plavog stakla kako bi umirili nae radosno iekivanje putovanja koje smo izabrali. Tamo nas eka na voa usmjeravanja, vjet, spokojan i pun beskrajne ljubavi, spreman da nas poalje na nae putovanje. [ u pakao ... p.scan ]

Lijeemo na glatki, udobni stol, pokriveni umirujuim, toplim deka ma. Naa je karta jo uvijek vrsto urezana u naem umu, naa destinacija izabrana, nae tijelo dobiva oblik u utrobi ene koju smo izabrali za svoju bioloku majku na zemlji. Tonemo u neodreeni san. I proces sputanja zapoinje. Nadam se da vam nikada nee dosaditi sluati me kako govorim da volim spoznaju da uvijek postoji jo neto vie to se moe nauiti, zato to u to vjerojatno govoriti i s posljednjim dahom koje e ovo tijelo uzeti. Do prije nekoliko kratkih mjeseci vjerovala sam da smo Francine i ja pokrile sve aspekte naeg sputanja od One Strane do zemlje. Ali, me onda Angelija jedno jutro usput obavijestila o putovanju koje je poduzela do tornjeva Doma no prije. Ona je to nazvala san. Francine je poslije potvrdila kako se zapravo radilo o astralnom putovanju na jedno od njoj najdraih odredita, gdje ju je vidjela i sama Francine. Angelija je bila na jednoj od svojih tihih etnji punih potovanja kroz tornjeve kada je stigla do sobe s prozorima zastrtim velom. Znatieljna i naviknuta na potpunu slobodu One Strane krenula je unutra kako bi vidjela to je iza vela. Francine koja je pazila na nju, zaustavila ju je i rekla: "ao mi je, Angelija, ali sada ne moe tamo ui." Angelija se nije tono mogla sjetiti ostatka razgovora, no na kraju je samo znala da se unutar te sobe, iza vela, duhovi pripremaju da se spuste u tijelo gdje postaju manji. Ovo je za mene bila novost. Nekako sam uvijek pretpostavljala da se nalazimo u tridesetogodinjem tijelu i zatim, paf, naemo se u maternici, tako da o tome vie nisam ni razmiljala. Angelija se bila potpuno razljutila kada sam joj to rekla, zakolutala je oima i odmahnula glavom zbog prezira vrijedne beznadenosti moje gluposti govorei: "Ne mogu doi ako ne postanu maleni, Bagdah. "UZDAH!

Ja imam svoj ponos, ak i kada se radi o mojoj unuci, tako da sam otila do Francine kako bih ovo sredila jednom zauvijek. Ona je samnom zvuala gotovo isto nestrpljivo kao i Angelija kada me je obavijestila: "Naravno, da se veliina duhova fiziki smanjuje kada se sputaju." Pitala sam se zato se nikada ranije nije potrudila da mi to kae. Po milijunti put mi je odgovorila: "Ako ne postavi pitanje, ne mogu ti dati odgovor." Zaudili bi se koliko sam vremena provela pokuavajui smisliti pitanja i jo uvijek mi se ini da sam tek zagrebla po povrini. I tako, dok se veliina naeg duha fiziki smanjuje, javlja se jo jedna usporedba s procesom smrti: izdie se tunel iz nae eterine supstancije, i to ponovno poprijeko, a ne prema dolje, i kroz taj tunel silazimo jedan kratki metar iz dimenzije One Strane do utrobe koja nas eka na zemlji. Ba kao kad patimo od teke bolesti ili ozljede uslijed koje povremeno gubimo svijest kada umiremo, tako i na duh ulazi i izlazi iz svojega embrija mnogo puta prije nego to se rodimo, tako da na ponovni dolazak nije previe nagao kako ne bi izazvao preozbiljan emocionalni i duhovni ok. Na osnovi nae razine udobnosti koju smo osjeali u maternici u prolim ivotima, na duhovni savjetnik upozorava koliko rano ili kasno tijekom trudnoe trebamo izvesti na konani ulazak. U idealnim uvjetima, mi ga posluamo. Kao to sam ranije spomenula ja nisam. Ja sam se suprotstavila Francine, ula prerano i do vremena kada sam izbaena u ovaj svijet po pedeset i etvrti put dosaivala se do ludila. Ali, bez obzira na to koliko rano ili kasno konano napravimo na potpun prijelaz iz Doma u utrobu, svatko od nas iskusi najbolje, najsvetije trenutke milosti koje je mogue zamisliti: posljednja stvar koju osjeamo prije nego to napustimo Onu Stranu za svaki novi, zas traujui, hrabri ivot jest stvarni dodir Bojeg prsta upravo iznad mosta naeg nosa, gdje bi trebalo biti nae tree oko. To je Boji

poljubac, ne zbogom nego kratko dovienja, jer zna da ne naputamo raj samo zbog vlastitog duhovnog potencijala nego i zbog Njega, i koji treba uvjeriti nas, Njegovu djecu, da e Njegova savrena, bezuvjetna vjena ljubav osvjetljavati na put tijekom svih naih dana na zemlji i natrag kroz tunel, koji e nas jednog dana sigurno vratiti Doma.

BLAGOSLOV
Molitva koju bi svi trebali darovati jedni drugima Dragi Boe, Molim se, toliko toga elim za sve njih, tako da moramo biti snani i mudri i uspravni. Hoemo li biti spremni, o Boe, da se borimo u stranoj tami usamljene noi? Kada je na jedini tit vjera koju poznajemo, a vrijeme istjee i neprijatelj se pritajio, Kada je arena buna i kada gomila izvikuje nae ime; biti heretik ili svetac, pa zar to nije svejedno? Zato to samo pred Tobom stojimo; najdrai, slatki Boe, nemoj ukloniti Svoju Ruku. Mi ne marimo ni za slavu ni za sjaj. Mi smo samo perje koje nosi Tvoje ime. Mi se ne bojimo ega ili tatine ili bogatstva. Bojimo se vreme na koje kradomice istjee, te da neemo imati vremena da nauiti, usmjeriti se i pomoi drugima da pobjede tetni ponos.

Postoji samo jedna stvar za koju trebamo znati da je istinita: drago mi je to sam ja ja, i drago mi je to si ti ti. Pomozi nam, dragi Boe da povedemo i njih, i moda e uti mir u pjesmi o srei. Sylvia C. Browne

Na kraju
Bila je no, hladna i bez mjeseca. Moja draga snaha Nancy Dufresne i ja privinule smo se jedna uz drugu sjedei uz ocean. Njena bol zbog smrti oca bila je kao otvorena rana, svjea, nemilosrdna i nezaustavljiva kao valovi koji su zapljuskivali naa stopala samo neko liko centimetara dalje. I dok sam je drala milujui joj kosu i elei cije lim svojim srcem da mogu odagnati njenu bol sa svakim pokretom svoje ruke, ona me je pogledala potpuno bespomona i proaptala: "Mi smo sada siroad, mama, ti i ja. Mi ovo dijelimo." Bila je upravu, ali nekako, iako sam izgubila oba roditelja ba kao to je i ona sada izgubila oba svoja, nikada nisam razumjela koncept "siroeta" kao da postoji neko nepisano ogranienje u godinama za tu rije. Ta jednostavna tvrdnja kao i sve istine, odzvanjala je u meni do sri moje due i ja sam udahnula i plakala zajedno s njom. vrsto smo se zagrlile i gledale u tamnu vodu, pitajui se nijemo hoemo li ikada vie osjetiti istinsku sreu, ali Bojom milou nismo same jer u naem istom, jedinstvenom oaju imale smo jedna drugu i znale smo s apso lutnom sigurnou da emo od toga trenutka nadalje uvijek imati jedna drugu. Tada sam mislila, a i od tada mislim, s otrim bolom nostalgije za Domom kako smo svi mi siroii kada tek stignemo ovamo, toliko daleko od opipljive prisutnosti Oca i Majke Boice koji su prvi udah nuli vatru vjenog ivota u na duh. Nije ni udo to je na prvi zvuk na zemlji pla. Nedugo nakon te noi bez mjeseca pokraj oceana, Nancy je ostavila nekoliko rukom ispisanih stranica na mojem nonom ormariu. Poruila mi je: "Molim te, proitaj ovo kad bude sama. To sam tebi napisala."

S njezinom dozvolom, ja ih predajem dalje s nadom da e vam donijeti jednaku utjehu kakvu su donijele meni u mojoj najusamljeni joj boli kada se najvie osjeam kao siroe i kada udim za dodirom svojih Boanskih roditelja, za bezuvjetnom, beskrajnom ljubavlju.

Izgubljena u noi, pronaena uz more Nancy Bartletti Dufresne U tiini noi, osjetila sam studen. Povlaim pokriva sve do lica, ali ne osjeam utjehu. Otkucaj moga srce zvui drukije. Bio je to eho koji je od zvanjao u mojim uima, a zvuao je kao usamljenost. Dok sam stiskala ruke preko svojih uiju kako bi zaustavila zvuk, zatekla sam se nemona promijeniti ono to je sigurno bilo. Omotala sam ruke vrsto oko svojih prsa, ali moje ruke nisu mogle imitirati ruke za kojima sam udila. Zagledala sam se u sjene i pitala se tko e prepoznati dje vojku koja se krije u mojim oima? Tko e razumjeti priu u mojim uzdasima? Hoe li itko primijetiti da moj smijeh nije ni dubok niti istinit kao to je nekad bio, ili da moj osmijeh krije gri masu? Hoe li postojati mjesto za moje srce gdje e se ponovno osjeati kao kod kue? Pitala sam se gdje da traim nekoga tko bi mogao dodirnuti moje ruke i u tom jednostavnom ljudskom dodiru uiniti da ivi bol koji se ugnijezdio u meni ode na spava nje barem za trenutak? ije oi mogu susresti koje e prepoznati snagu u mojoj bol, a ne slabost? Gdje postoji netko tko ima suzu

koja joj se polako slijeva niz obraz, a koja odgovara mojoj, suzu koja je prola istim putem? Dok mi je panika oduzimala dah zbacila sam pokriva koji nije tjeio i posegnula za nekim tko vie nije bio tamo. Osjeajui svoju ruku na telefonu, moje disanje ubrzano i plitko, stvarnost je oprila moja osjetila, nikoga nema kui! Tjerajui svoje tijelo da ustane, upalila sam svjetlo, nadajui se da e mi svjetlost dati perspektivu i hrabrost, ali nije. Stala sam pred ogledalo i prouavala svoje lice. Nisam se prepoznala, bila sam samo mala djevojica, prema lena koja jo uvijek treba njenu zatitu, ohrabrenje i usmjerava nje da bi imala ovo lice, ovo odraslo lice. eljela sam povikati, uvijek su dolazili kada sam bila uplaena, ipak, znala sam da vie nitko ne bi doao! Tako sam buljila u svoje vlastite oi traei "njih" uhvatila sam kratak pogled, ali mi je to pruilo vie enje i ljutnje nego utjehe i mira. Skliznula sam dolje na pod, putajui svoju ruku da istrauje zid kao bi utrnula svjetlo i stvarnost koju vidim u ogledalu. Privukla sam koljena svojim grudima i stegnula svoje ruke oko njih kao da nosim oklop, samo kako bi shvatila da je to uza ludno. U mraku sam puzala kao dijete, hvatajui se za svoj krevet i bilo koji fragment odgovora koji bi se moda mogao skrivati u noi. A onda me je u tiini neto okruilo, neto meko i dobrodolo. Dolo je u valovima, u stalnim ritmikim kretnjama. Sa svojim otvorenim oima, mogla sam vidjeti slabani traak treperavog svjetla koji se uljao kroz zatvorene kapke. Dok sam buljila u tu tanku nit rasple-

sanog svjetla, sjetila sam se trenutka kada sam sjedila pokraj mora. Sjeam se kako sam osjeala da me neto vue u ogromnu, misteri oznu esenciju oceana i sjetila se kako su se moje traei tople smee oi odjednom ispunile suzama poslanim ravno iz mojega srca. Mala izgubljena djevojica dozivala je u tihoj panici. Siroe koje sam posta la podiglo je glavu kako bi vidjelo najdragocjeniji prizor. Vidjela sam jo jedno dijete koje trai u bolu. Njene prekrasne smee oi pune due takoer su bile preplavljene suzama. Mogla sam uti njeno srce kako vriti i osjetiti tjeskobu koja ju je razdirala. Mogla sam vidjeti kakva je hrabra djevojica postala i prepoznati strahove koji su neizgovoreni leali na njenom licu. Zatim me je okruila svojim rukama, rukama djeteta koje prihvaa utjehu, rukama snane ene i voljene majke, rukama prijateljice i srodne due. U jednom savrenom trenutku naa su srca i nae oi progovorile. Na je bol pronaao otvorena vrata koja su nas odvela na sigurno mjesto, na mjesto na kojem treba, a koje smo mi tako esto morale kriti, mjesto koje smo mi stvorile, mjesto koje nam je dalo da posegnemo jedna za drugom, i mjesto na kojem smo se osjeale kao kod kue. I kada noni posjetilac ponovno doe kao to sigurno hoe kako bi donio svoja pitanja koja grizu i prazninu, kada mi donese enju za onim to je jednom bilo i strah da u izgubiti sebe bez da to itko pri mijeti, kada neu moi pronai dom, potrait u naa otvorena vrata. Kada me posjetilac podsjeti koliko udim za sigurnim mjestom kako bih odmorila svoje srce i za toplom vezom s pouzdanom duom, sjetit u se tvoga dodira i tvojih suza. Kada ti doe gost u noi i kada se osjea izgubljena, zapamti da i ja pruam isto dragocjeno utoite tvome srcu kao to si ga ti dala mome. Kada gost doe po nas, odvra timo pogled od njegovog ne dobrodolog, poznatog lica i sjetimo se i vratimo tebi i meni i naem trenutku kada smo sjedile pokraj mora.

Dodatak
Slijedee etrdeset i etiri ivotne teme, kao to smo o tome raspravljali u poglavlju 9, ine popis s kojeg biramo primarne i sekundarne teme, koje e sluiti ciljevima koje smo zacrtali postii u naem kratkom vremenu daleko od One Strane. Nadalje, dok ih itate, pitajte se koja od njih najbolje odreuje stvarni nagon koji vas dan za danom tjera prema naprijed, koji je najtoniji opis nagona, a koja vas tema pokuava odvui od tog nagona. Pokreta. Pokretai su oni koji uklanjaju prepreke, koji pronalaze zadovoljstvo u dobro obavljenom poslu, koji ispravljaju tue propuste. Njihova najea propast je to to se bave s previe stvari odjednom. U potrazi za estetskim. Oni s estetskom temom imaju potrebu stvoriti neki oblik umjetnike ljepote, bila to glazba, ples, kazalite, knjievnost, skulptura ili arhitektura. Rezultat ove teme moe biti veli ka povlastica koja moe postati teret ako je sekundarna tema na bilo koji nain destruktivna. Analitiar. Analitiari su esto oni koji vjebaju postati istraivai na Onoj Strani. Oni imaju neumornu potrebu da razumiju kako stvari djeluju, to ih ini sjajnima na tehnikim poslovima, ali im takoer moe biti vrlo teko drati u perspektivi iru sliku koja ih okruuje. Nosa zastave. Oni su demonstranti, lobiraju, vrlo glasno i javno prosvjeduju protiv svega to doivljavaju kao nepravdu. Opasnost za nosae zastava jest u njihovoj povremenoj nesposobnosti da vide kako

bi mnogo djelotvornije iznijeli svoje gledite ako bi zauzeli odmjereniji pristup. Graditelj. Graditelji su neslubeni junaci drutva, koji, da tako kaem, oblikuju trofeje koji se predaju onima s mnogo oitijim ivot nim temama. Oni su najvaniji dio neprestanog napretka ovjeanstva i moraju naporno raditi kako bi bili sigurni u svoju vanost i kako bi prevladali svoj osjeaj manje vrijednosti. Katalizatori. Oni su poticaj drutva koji je ovdje kako bi inspirirao, mobilizirao i uinio da se stvari dogode. Oni su prvi u skupini koji e rei: "Prestanimo razgovarati o tome, jednostavno uinimo to!" I posebno se istiu kad su pod stresom. Njihova najvea zapreka je pokuati ostati miran bez projekta koji bi se mogao preuzeti i izvriti. Borac za ideju. Ako su nosai zastava obini vojnici u vojsci graanskog neposluha, borci za ideje su generali. Oni e skoiti u borbu za bilo koji drutveni problem koji ih nadahnjuje, a povremeno e i sami stvoriti drutvena pitanja ako ne mogu pronai ono pitanje koje mogu braniti. Kada se ne suzdravaju, poznato je da znaju privlaiti mnogo vie pozornosti nego ono za to su se odluili boriti i tada pobjeuju. Kontrolori. Kada su najuspjeniji, kontrolori organiziraju, nadziru i dodjeljuju odgovornosti onima oko sebe, i to ine veoma mudro i razborito. Kada su najmanje uspjeni, ponaaju se diktatorski, osuuju i kronino su nezadovoljni ak i najiskrenijim naporima svake osobe kojoj smatraju da su nadreeni. Kada su najgori, najea propast kontrolora jest nedostatak samokontrole.

Emocionalnost. Tema emocionalnosti je istodobno i blagoslov i prokletstvo, jer je odreena iznimnom sposobnou da se osjea, vrlo intenzivno, najiri mogui raspon ljudskih osjeaja, od najviih do najniih. Njihov talent za empatiju je rijedak, ali je rijetka i mogunost da odre ravnoteu u svojim ivotima, a pritom osjeaju kao da nikad ne vladaju situacijom. Iskustvo. Oni koji trae iskustvo, imaju nezasitan nagon da se upuste u bilo kakvu potragu koja im se svia u bilo kojem trenutku. ivot se za one koji su skloni iskuavati, sastoji od razliitosti i sudje lovanja, i oni ne vide nedosljednost u tome da nakon to su vodili restoran, postanu lanovi jedriliarske posade koja e oploviti svijet ili da ljeto provedu u kampu za bejzbol ili da poslije toga prodaju mirisne tapie kune izrade preko interneta. U najboljem sluaju inspirativno su spontani. U najgorem sluaju mogu nas razbjesniti jer su neodgo vorni i ugaaju samo sebi. Pogreivost. Samo najnapredniji duhovi dobrovoljno preuzimaju temu pogreivosti i odabiru da budu roeni s fizikim, mentalnim ili emocionalnim tekoama. Na zemlji oni ue vrlo mnogo dobrih i loih primjera kako se nositi s posebnim preprekama, a Doma su oni jedni od najdarovitijih uitelja i usmjerivaa. Sljedbenik. Sljedbenici obavljaju temeljnu funkciju na ovom svijetu zato to bez njih voe ne bi mogli postojati. Oni su snani, pouzdani, velikoduni pristae i mogu biti jedna od najmonijih snaga u drutvu tako to pruaju potporu tamo gdje je najpotrebnija. Meutim, ono to sljedbenik svakako mora nauiti jest da nisu svaki voa niti svaka ideja vrijedni da ih se slijedi.

Harmonija. Tema harmonije apsolutno zahtjeva mir, spokoj i ravnoteu, a oni koji je izaberu mogu lako rijeiti nesporazume i povratiti udesni red u kaotine situacije i krize. Njihov je izazov prebroditi ona neizbjena vremena kada mir, spokoj i ravnotea jed nostavno nisu opcija. Iscjelitelj. Dok veina onih koji imaju temu lijeenja nastavljaju kari jeru u medicini i psihijatriji, ista tema pokree i sve one iji je ivot posveen ublaavanju boli i poboljanju fizike i emocionalne dobro biti ovjeanstva. Iscjelitelji moraju nauiti uspostaviti nunu ravnoteu izmeu empatije i objektivnosti te trebaju razviti pouzdan, zdrav nain za borbu s iznimno intenzivnim stresom kojem ih ova tema izlae. Humanitarna. Humanitarci nemaju vremena sjediti i razgovarati o problemima i nepravinosti ivota. Oni su previe zaposleni na prvim linijama, prljajui ruke, suoavajui se sa tim problemima i nepravi nostima izravno gdje god da one postoje. Oni su neustraivi i otri u ime gladnih, beskunika, ranjenih, onih koji pate, siromanih, neobrazovanih, zlostavljanih i rtava katastrofa. Iako oni znaju da nika da nee doi kraj poslu koji mora biti obavljen, oni takoer moraju nauiti odrediti tempo prije nego to postanu previe umorni ili obeshrabreni da bi bili korisni. Nepogreivost. Ako ste ikada sreli nekoga tko izgleda kao da je roen sa svim moguim prednostima nedvojbeno ste sreli osobu koja je izabrala temu nepogreivosti. Na povrini oni izazivaju zavist. Ali, zato to se njihove neizbjene probleme rijetko uzima ozbiljno, zato to im se esto zamjera i zato to esto dobivaju mnoge povlastice, a nisu zasluili, oni su esto iznimno ranjivi, to dovodi do samodestruktivnog ponaanja i ispada, ili da bi svoje podruje djelovanja izjednaili s

manje probitanim svijetom oko sebe ili zbog nedostatka karaktera koji se stjee ako sam zaradi ono to ima. Intelektualnost. Oni sa temom intelektualnosti su gonjeni nezasit nom potrebom da prouavaju i konstantno proiruju svoje znanje. U idealnom sluaju oni primjenjuju to znanje kako bi unaprijedili svoj svi jet. Meutim, zavisno od njihove sekundarne teme oni takoer mogu samo gomilati sve to naue i upotrijebiti to ni za kakvu drugu svrhu do da odravaju lani osjeaj superiornosti. Iritantni. Ili ste naletjeli na nekoliko iritantnih u svom ivotu ili ste premladi da bi ovo itali. Iritantni su personifikacija negativnosti, uvi jek zlovoljni, uvijek se ale, uvijek su spremni, voljni i eljni da nau greku ak i kod ljudi za koje tvrde da ih najvie vole. Njihov je izazov da prevladaju uroenu negativnost koja je u njihovoj prirodi, a na je izazov kada imamo u vezi s njima da nauimo vie o toleranciji dok ih odbijamo podravati u njihovom stajalitu da je sve osueno na ne uspjeh. Pravda. Tema pravde zahtjeva beskrajno traganje za pravdom i aktivan protest protiv neravnopravnosti bez obzira kako velika ili mala ona bila. Kada je Bog u sreditu koncepta pravde ova je tema izuzetno unaprijeena i provode je velianstveni ljudi kao to su dr. Martin Luther King ml., Abraham Lincoln, Clarence Darrow i Nelson Mandela. Kada je koncept pravde sam sebi svrha, mraan i bezboan ova tema moe inspirirati zloine mrnje i ljude da sami uzmu zakon u svoje ruke. Zakonodavstvo. Oni koji biraju ovu temu predani obrani zakona odreene zemlje (koji, naalost, nije uvijek u skladu sa pravdom) i oni

su nai tipini odvjetnici, sudci, profesori prava. Najbolji meu njima su neumorni dravni slubenici bez kojih bi stalno bili suoeni sa anarhijom. Najgori zloupotrebljavaju mo i zakonske proceduralne pogreke i na kraju ga korumpiraju. Voa. Na povrini tema voe moe izgledati zavidno dobro. Ali, oni sa ovom temom redovito igraju na sigurno birajui ve ustanovljena podruja u kojima e voditi, bez da upotrebljavaju svoj talent kako bi uveli inovacije i bili u neemu pioniri. Izabrani dunosnici na primjer, imaju oite liderske sposobnosti, ali im je naalost zajednika karakte ristika da podignu to je manje praine mogue onoga trenutka kada su na vlasti umjesto da iskoriste ansu i uine znaajnu razliku za ovjeanstvo. Usamljenik. Usamljenici nisu nuno nedrutveni. U stvari oni se mogu initi savreno oputeni u drutvenim situacijama. Ali, veinom oni su najoputeniji i najugodnije se osjeaju kada su sami tako da oni obino biraju ivotni stil koji e ih odvajati od suvinih kontakta s drugim ljudima koje nenamjerno smatraju iscrpljujuim. Gubitnik. Ljudi koji izaberu temu gubitnika, blagoslovljeni su jedna ko koliko i drugi ljudi, ali oni toliko ele gubiti u svakoj situaciji tako da pronalaze beskrajne naine da protrate svaku prednost koja im je dana i zatim okrivljuju sve, osim sebe za svoje stvarne ili izmiljene tekoe. Njima sve lako dosadi ako njihovi ivoti nisu melodramatini, a oni e takvu situaciju stvoriti ako je ne budu mogli pronai. Njihov je izazov nauiti pridonositi drutvu umjesto traiti drutvo da im vrati dug, a na je izazov da gubitnike u naim ivotima nauimo da sami preuzmu odgovornost za vlastite probleme.

Manipulator. Manipulatori su iznimno nadareni sposobnou da nadziru aktivnosti i emocije drugih ljudi i da ih zapravo iskoritavaju za vlastitu korist. Kada je takav dar posveen dobru ovjeanstva u ijem je sreditu Bog, manipulatori mogu biti vrlo utjecajni dobroinitelji u drutvu. Ali kada je taj dar posveen sebinoj koristi manipulatora, oni mogu biti destruktivni za svakoga tko ne priznaje da gubi, a sve posta je zapravo samo igra moi. Pasivnost. Tema pasivnosti obiljeena je ekstremnom osjetljivou na emocionalni nesklad i nesuprotstavljanje kada je u pitanju neslaga nje. Oni izraavaju svoja miljenja mirno, zbog potrebe da izbjegnu sukobe. Njihovo izbjegavanje konfrontacija esto se mijea sa strahom i slabosti i zanimljivo je da su te dvije kvalitete prve koje e nestati kada se tema pasivnosti previe uzima zdravo za gotovo. Strpljenje. Oni koji izaberu temu strpljenja tee ka visokom napre dovanju zato to na zemlji ima malo vrlina koje je tako teko nai i odrati. U stvari nije nemogue da se duh pozabavi ovom temom vie od jedne inkarnacije u tenji da je istinski usavri. Tema strpljenja garantira greke kada stres postane prevelik, a da ne spominjemo povremenu ogorenost kada oni koji ne demonstriraju gotovo nimalo strpljenja dobivaju, ini se, vie neposredne panje i rezultata. Pijuni. Pijuni vre kritinu funkciju u svijetu zato to su esto kroz svoju spremnost da budu manipulirani znaajni katalizatori u mnogo veem dogaaju. Bio je potreban pijun pod imenom Juda, na primjer, da izda Krista i da znaajan, mada tragian, doprinos roenju kranstva. Trebalo je desetine i desetine pijuna da se srue tako destruktivni, narcistini prevaranti kao to su Jim Jones, David Koresh, Charles Manson i voe Vrata raja. Oito najvei izazov za

pijune je nauiti razluiti koji ideje su vrijedne da bi oni u njih uloili svoju energiju, a koje da izbjegavaju pod svaku cijenu. Mirotvorci. Mirotvorac je tako gorljiv u svojoj odvratnosti prema nasilju i ratu da, paradoksalno, mogu biti ratoborni u pokuajima da dokraje nasilje, slino kao neki mnogo zloglasniji radikalni proturatni prosvjednici iz 1960-ih. Njihova strast za mirom znatno prelazi njihovu strast za domoljubljem ili bilo kojom organizacijom s kojom su moda povezani i voljni su uiniti sve kako bi bili sigurni da njihova nastojan ja dobivaju onoliko pozornosti javnosti koliko je to mogue kako bi svjetla pozornice usmjerili na svoju misiju, a esto i na sebe. Njihov duhovni razvoj proizlazi iz uenja da je nasilje u ime mira jo uvijek nasilje i da oni zapravo ponavljaju ono to sami pokuavaju unititi. Izvoa. Kada govorimo o svjetlima pozornice, tema izvoaa udi za njima, ali ne pronalaze svi izvoai svoj put do industrije zabave. Oni isto tako mogu biti razredni ili uredski klauni i zabavljai, prvi na zabavama sa zaslonom svjetiljke na glavi, oni koji najvie potroe u baru ili restoranu ili su ak subjekt potjere koji se ceri i mae i odbija se jednostavno zaustaviti i predati. Preesto, izvoai ovise o milje njima drugih, a najuspjeniji meu njima naue kako postati vlastiti izvor emocionalne i duhovne hrane. Proganjanje. Progonjeni cijeli ivot provedu u napetom, neprestanom gru u strahu od sljedeeg udarca, sljedee krize, sljedee katastrofe, sigurni da uvijek postoji navoena raketa loe sree, s njihovim imenom na sebi, koja vreba i samo to nije udarila u svoju metu. Oni izbjegavaju sreu zato to su uvjereni da e im ona biti oduzeta onog trenutka kada se priviknu na nju i tuno je koliko je njima lako zapravo prigrliti nesreu kao svoju najpouzdaniju utjehu.

Ako se naue izdignuti iznad teme proganjanja i ponu zahtijevati izvornu sreu usprkos riziku od razoarenja, mogu svojem duhu uveli ke osigurati ubrzan napredak. Progonitelj. Kao mrane jedinke progonitelji su neumoljivi sociopati. Ali za razliku od mranih sila progonitelji ne prolaze kroz Lijeva vrata i odmah se recikliraju. Oni ulaze iz One Strane i odmah se u nju vraaju birajui svoju munu temu samo za jednu inkarnaciju, za mogui napredak u zakonodavstvu, pravnom sustavu, drutvenu i moralnu svijest i konano mnogo prosvjeenije ovjeanstvo. Siromatvo. Tema siromatva ne mora nuno imati nita s nedostatkom novca i materijalnim dobrima. Istina je da je to najoitije u zemljama Treeg svijeta, ali to se moe manifestirati svugdje, bez obzira na to koliko je pojedinac bogat, u svim situacijama koje stalno odravaju ponaanje uskraenosti. Iako je to, oito, vrlo teka tema kada se javlja u ekstremnom obliku, konana pobjeda siromatva je svijest o nadi i obeanje vjenosti te apsolutno vjerovanje da e ak i najsiromaniji uskoro ponovno biti jedni od najbogatijih stanovnika Doma. Vidovitost. Usprkos suprotnim dokazima, moja tema nije vidovitost. U mojem sluaju dar vidovitosti jedno je od sredstava pomou kojeg mogu provesti svoju humanitarnu temu. Tipino je da se oni s temom vidovitosti suoavaju s golemim nezadovoljstvom ili ih se optuuje da su kao djeca mentalno poremeeni kada se njihove sposobnosti poinju manifestirati, a njihove dvije najvee prepreke jesu nauiti upotrebljavati svoj dar kako bi poboljali ivot ljudi, ili manipulirati i zapamtiti da zasluge za pomo koju pruaju pripadaju Bogu, a ne njima.

Odbacivanje. Izbor odbacivanja kao teme esto ukljuuje izbor dje tinjstva u kojem e otuivanje ili naputanje igrati veliku ulogu, a sli jedit e ga nastojanje da se privue niz prijateljstava i ljubavnih veza u kojem su te kvalitete stalna prijetnja. Bez obzira na to koliko nas ova tema moe zabrinuti, utjeha se moe nai u spoznaji da odbacivanje nije sluajna, nenamjerna kunja nego zapravo samonametnuta tema, ija je svrha otkriti da kada dua cijeni svoj identitet Bojeg djeteta, odbacivanje na ovome svijetu postaje sve besmislenije. Spasitelj. Spasitelje neto goni da hrle u pomo svakome koga smatraju rtvom. Njih privlai slabost i bespomonost i isticanje u krizi i zbog toga njih lako mogu iskoristiti oni koji uivaju u panji nekoga tko e im priskoiti u pomo na prvi znak drame. Spasitelji mogu biti vrlo nesebini heroji u drutvu, ali oni moraju nauiti praviti razliku izmeu prave krize i izmiljene i znati da imaju veliku vrijednost ak i kada nisu u misiji spaavanja. Odgovornost. Koncept odgovornosti za one s ovom temom nema veze s teretom, ali ima sa konkretnim emocionalnim potrebama. Oni su najsretniji kada prionu na posao i zavravaju projekte, a njima je vrlo teko ignorirati sve to treba napraviti bez obzira je li to njihov posao ili ne. Njihov izazov je u kontroliranju stresa koji proizlazi iz stalnog traenja da se neto postigne i u razumijevanju kada je vrijeme da se odmakne i pusti druge ljude da podijele zadovoljstvo preuzima nja odgovornosti. Duhovnost. Tema duhovnosti vodi nemilosrdnu potragu za duhovn im mirom uma i stalnim pristupom osjeaju izravne povezanosti s Bogom. Neki od ove potrage naprave karijeru kao spiritualisti,

govornici, pisci ili teolozi koji vjeru i duhovnost smatraju sinonimima. U potrazi za odgovorima, oni s temom duhovnosti otkrivaju sve vie i vie pitanja, to potragu ini veselijom i beskrajnom. Kada je tema duhovnosti nesebino izraena u svojem najboljem obliku, ona inspiri ra, obavjetava i potie one koji s njom dolaze u dodir. U svojem najgorem ekstremu, meutim, moe stvoriti egocentrinost, superior nost i osudu vjerovanja drugih ljudi to je suprotno osnovnim premisama duhovnosti. Opstanak. Oni koji izaberu temu opstanka, odabiru da pristupe svo jem ivotu kao dugoj provjeri izdrljivosti u kojoj potencijalne prijetnje vrebaju iza svakog ugla, a oni su nekako bili izabrani kako bi rjeavali neprestani niz kriza koje drugi ljudi doivljavaju kao normalne, svakod nevne izazove. Njima nedostaje smisao za humor, koji bi mogao njih i ljude koji ih okruuju potedjeti mnogih previe emotivnih osjeaja s kojima pristupaju svakom budnom trenutku. Sami sebi ine veliku uslugu kada konano svu svoju energiju prestanu ulagati u sputavan je svojega ivota, a upotrijebe je u ivljenje svojeg ivota. Umjerenost. Tema umjerenosti moe implicirati uroenu nezainte resiranost za bilo to bi tek potencijalno moglo stvoriti ovisnost. Meutim, oni ija je tema umjerenost tipino su svjesni potencijalnih ovisnosti o raznim supstancama, ivotnom stilu, seksu, novcu, osobi, karijeri tako da neprestano moraju raditi na tome da im se ne pre puste. Oni mogu biti velika inspiracija u svome odbijanju da postanu rtvom svoje ranjivosti. Ali, u krajnjem sluaju moe im postati psihotino odbojno bilo to ega se boje da bi ih moglo privui, a mogu i skliznuti u teki snobizam okrenut protiv svakoga tko ne uspijeva iskazati istu koliinu umjerenosti koju oni uspijevaju odrati.

Tolerancija. Kada se tolerancija kritino primjenjuje ona moe biti kao primjer drutvu izvanredno mona tema. Ono ega se oni sa temom tolerancije trebaju uvati je prirodna tendencija da se od ivota tolerira to je vie mogue ukljuujui netolerantne i neprihvatljive. Ako stres zbog nastojanja da se bude univerzalno tolerantan postane prevelik oni koji nisu nauili biti selektivni esto e pribjei izoliranju samih sebe kao nainu da smanje raznolikost opcija za koje oni sami od sebe oekuju da ih podnose. Drugim rijeima ak i tema toliko naizgled produktivna kao to je tolerancija najvrednija je jedino kada se koristi umjereno. rtva. Temu rtve biraju samo visoko napredni duhovi, jer svoju inkarnaciju posveuju rtvovanju sebe za boljitak ovjeanstva. Oni su rtve zlostavljanja i ubojstava, posebno djeca, mete zloina mrnje, rtve i preivjeli holokausta, koji ive s tim tekim sjeanjima; krivo osueni i/ili smaknuti poinitelji, bilo tko ija nevina zla srea obiljea va svaki i sve oblike drutvene nedostatnosti i nepravde. Iako su ivoti tih rtava potresni, niti u jednom trenutku nisu bili uzaludni, jer zapra vo nastavljaju ivjeti kao blistava inspiracija stanovnicima zemlje i One Strane. Zlostavlja. Zlostavljai su ovdje samo iz jednog razloga kako bi doli do svakoga nad kim mogu postii potpunu kontrolu ne zbog pogrenog vjerovanja da e to poboljati ivot njihovih rtvi nego zbog nezasitne potrebe da vide dokaz svoje vlastite apsolutne moi, prazne i destruktivne kakva ona ve jest. Oni su najee mu ili ljubavnik koji je patoloki opsjednut kontrolom, fanatini prerevni roditelj, netko tko nas vreba, napada zloinac ili nasilni ef. Ono to zlostavljai podsvjesno shvaaju, ali okrutno ignoriraju je da mo nad onima koji nemaju opcije nije nikakva mo i da je mnogo vea mo imati neko-

ga uza se zato to su oni, iako imaju svu slobodu na svijetu da izaberu, upravo tamo gdje ele biti. Ratnik. Oni koji su se odluili za temu ratnika postaju heroji koji pristupaju s anonimnom hrabrou kako bi ili tamo gdje su potrebni i pridrue se prvim linijama izazova koji im je pri ruci. Oni su nai vatrogasci, hitna pomo i poteni policajci, nai astronauti, pioniri, istraivai, uitelji i znanstvenici, nai volonteri u ratu protiv kriminala, droge, prirodnih katastrofa, tinejderskog nasilja, samoubojstava, gladi i beskunitva, nai vojnici koji su spremni obraniti mir i ravno pravnost u cijelom svijetu; openito oni su spremni riskirati, njihov e trud uvijek biti mnogo oitiji od njihovih individualnih identiteta. Ako nije usmjerena, agresija ratnika moe postati destruktivna. Ali kada se ona usmjeri na mir, sigurnost, irenje i lijeenje globalnih zajednica, tema ratnika moe stvarati povijest. Pobjednik. Iako oni s temom pobjednika ne pobjeuju uvijek, oni zadravaju neodoljiv nagon za pobjedom. Vjeni i ponekad nerealni optimisti oni mogu razviti trenutnu amneziju prema svakom gubitku i uvjeriti sebe da e sljedea veza, sljedei posao, sljedei kupon na lotu, sljedei okretaj kotaa na ruletu, sljedei telefonski poziv, sljedea konjska utrka, sljedee vjenanje, ak i sljedee dijete biti ono koje e im konano donijeti sreu i sigurnost za cijeli ivot. Njihov talent da se brzo oporave od neuspjeha i produe dalje s jednakom si gurnou koju su imali i prije veoma je poticajan. Ali, njihov talent da izbjegnu introspekciju i disciplinu i zanemare svaku pticu u ruci zbog slabe vjerojatnosti da moda postoje dvije na grani, moe ih uiniti oajnim, ranjivima i ovisnim o svakom praznom obeanju koje im se nae na putu.

Kada je ideja za ovu knjigu poela dobivati prve oblike, pitala sam dvoje od svojih iznimno nadarenih sveenika Novus Spiritusa, Christinu i Kirka Simondsa da li bi bili voljni suraivati sa mnom, i s Francine kroz trans, kako bi moje opise One Strane upotpunili crtei ma mjesta koji e nas pozdraviti na "Ulaznim vratima" kada se vrati mo Domu. Kao to ete vidjeti na sljedeim stranicama, oni ne samo da su prihvatili moj poziv nego su stvorili preciznu ljepotu koja je aputala eznutljivom bliskou duboko u mojoj dui, jo jedan pod sjetnik da smo svi doli ovdje iz tog svetog mjesta i da emo se svi tamo vratiti. Nadam se da e vam ovi crtei donijeti istu utjehu i mir koje neprestano donose meni.

STROJ ZA ITANJE

TORNJEVI

DVORANA ORIJENTACIJE

DVORANA SPISA

DVORANA MUDROSTI

VRTOVI