UNIVERZITET U BIHAU PEDAGOKI FAKULTET U BIHAU Odsjek za engleski jezik i knjievnost

ore Slavni

Tijana Bievi

TEHNIKA AKADEMSKOG PISANJA

Biha, oktobar 2004.

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

D J E L A NA D O D I P L O M S K O M S T U D I J U
Na dodiplomskom studiju studenti su duni na temelju Pravila o reimu studija, te Zakona o nauno-istraivakoj djelatnosti da se osposobe u izradi odreenih pismenih radova koji e predstaviti sposobnost studenta da uestvuje u nauno-istraivakom radu. Na dodpilomskom studiju studenti najee piu sljedee radove: 1) referat, 2) seminarski rad, 3) diplomski rad;

SEMINARSKI RAD
Seminarski rad je samostalna struna obrada teme koju izabere student iz ponuenih tema ili po sugerisanju predmetnog nastavnika iz predmeta koji su utvreni nastavnim planom i programom. Izradom seminarskog rada student se dublje upoznaje sa obraenom temom i materijom nastavnog programa i stie prva iskustva u pisanju strunih i naunih djela. Seminarskim radom student pokazuje sposobnost primjene teorijskih i praktinih znanja steenih na predavanjima ili steenih koritenjem literature. Uglavnom, prilikom izrade seminarskog rada obrauje se jedan ui ili jednostavniji problem. BITNI ELEMENTI SEMINARSKOG RADA Seminarski rad pie se pisaom mainom ili na kompjuteru najveim proredom (razmak 2) na papiru formata A4 (210 X 297 mm), a sastoji se od sljedeeg: 1) omotne ili vanjske stranice, 2) unutranje stranice, 3) sadraja, 4) uvoda, 5) izlaganja materije (u dva do tri dijela), 6) zakljuka, 7) popisa literature (bibliografije), 8) priloga (ako postoje). Optirnalni obim seminarskog rada je desetak stranica ili po procjeni predmetnog nastavnika.
2

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Naslov rada Naslov rada izraava njegov osnovni sadraj. Mora biti kratak, jasan I informativan i poeljno je da sadri vanije kljune rijei o tretiranom problemu. Treba izbjegavati dugake i nespretne naslove. Predgovor Predgovor nije obavezan ali ukoliko se kandidat odlui za njegovo pisanje, u njemu istie razloge koji su ga potakli na izbor teme. U predgovoru se obiljeava motiv i znaenje seminarskog rada i eventualno se iznose posebne tekoe na koje je kandidat nailazio u radu. Uvod Uvod je pristupni dio seminarskog rada. U njemu student uvodi itaoca u podruje tretirane teme a upoznaje ga sa problemom istraivanja te sa sadrajem rada. Izlaganje materije Izlaganje materije je najopseniji dio seminarskog rada. Student mu mora posvetiti najvie panje i vremena. Tretirana materija se rasporeuje u poglavlja, iznose rezultati istraivanja, opisuju se, objanjavaju i izlau utvrene relevantne injenice. Zakljuak Zakljuak je zapravo na koncizan nain izloena sinteza itavog seminarskog rada i ne smije biti preopiran. Popis koritene literature (bibliografija) Poslije zakljuka seminarskog rada navodi se popis koritene literature. Po pravilu se pie na posljednjoj stranici a koritena literatura se grupie na etiri skupine i to: (1) knjige, (2) studije, (3) lanci, (4) nepotpisani natpisi, (5) prirunici, enciklopedije i slino.

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Dokumentacijska osnova rukopisa Dokurnentacijsku osnovu rukopisa seminarskog rada kao i drugih naunih i strunih djela ine: 1) pozivne biljeke i fus-note, 2) ilustracije (ukoliko ih ima), 3) stilsko-jezika i terminoloka obrada rukopisa. Pisanje teksta seminarskog rada Tekst seminarskog rada mora biti jasan, koncizan i gramatiki ispravan. Za pisanje seminarskog rada treba izabrati vrijeme kada je student najodmorniji i kada je za to inspirisan. Prethodno mora konsultirati I prouiti svu raspoloivu aktuelnu literaturu o tretiranoj materiji. Najprije treba pisati ono to je najjednostavnije bez obzira o kom djelu (tezi) se radi jer se u konanoj verziji ti dijelovi mogu vrlo jednostavno povezati u cjelinu. Pisati treba samo na jednoj strani papira ostavljajui i s lijeve i s desne strane papira dovoljno prostora (margine) radi eventualnog ispravljanja greaka, odnosno poboljanja rukopisa. Zavrno kucanje teksta vri se tek nakon druge redakcije, odnosno nakon iitavanja teksta I unoenja eventualnih poboljanja. Tekst kucati tako da na stranicu stane najvie 26 do 28 redova sa po 60 slovnih mjesta tj. leksikografskih znakova. Rauna se i prazan prostor izmeu rijei. Preporuuje se da tekst bude ralanjen na pasuse (3-5 pasusa) koji ine loginu cjelinu na jednoj stranici.

DIPLOMSKI RAD
Diplomski rad je samostalno struno djelo studenta u kojem pod vodstvom mentora obrauje utvrenu temu. Svrha izrade diplomskog rada Osnovna svrha izrade diplomskog rada je u tome da student, nakon poloenih ispita, izrade seminrskih radova i izvrenih drugih obaveza u toku studija treba da pokae sposobnost samostalnog rjeavanja kompleksnog problema i snalaenje u rjeavanju teorijskih i praktinih problema koji ne moraju imati karakter originalnosti. U izradi diplomskog rada student mora pokazati sposobnost prirnjene teorijskog i praktinog znanja te sposobnost da se samostalno slui aktuelnom domaom i stranom literaturom u pismenoj obradi teme. Osim toga, student izradom diplomskog rada mora da dokae:
4

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

1) sposobnost primjene naunih metoda i naunog instrumentarija u obradi aktuelne teme; 2) sposobnost koritenja relevantnih tuih spoznaja, stavova i naunih injenica koje su objavljene u koritenoj literaturi; 3) sposobnost pravilne obrade ilustracija (tabela, grafikona, fotografija, crtea) . Bitni elementi diplomskog rada Bitni elementi diplomskog rada nee biti ovdje posebno razmatrani jer su oni gotovo identini onima koji su prikazani u shemi seminarskog rada. Pisanje teksta naunog i strunog djela Pri pisanju naunog i strunog djela student, odnosno autor naroitu pozornost mora obratiti: 1) dokurnentacijskoj osnovi rukopisa, 2) samom pisanju teksta, 3) stilskoj, jezikoj i terminolokoj obradi rukopisa; Dokumentacijska obrada rukopisa Svako nauno i struno djelo djelo temelji se na prouenom i sreenom literarnom materijalu kao dokumentacijskoj osnovi rukopisa koja se oituje u: 1) citatima, 2) biljekama, 3) fus-notama, 4) ilustracijama; Oni su sastavni dio autorovog rukopisa (teksta djela)

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Citiranje literature
U naunom i strunom pisanom djelu mora se jasno odvojiti autorov tekst, misao, spoznaja, ideja, podatak, ilustracija i slino od tueg teksta, tuih spoznaja, podataka, ilustracija i slino. Od drugog autora mogu se preuzeti definicije pojmova, naune injenice, ideje, podaci, stavovi, informacije i slino ali uvijek treba na vrlo jasan i uobiajen nain navesti od koga su i iz kojeg bibliografskog izvora preuzeti. To se postie citiranjem. Mnogostruka je uloga citiranja u naunim i strunim djelima. Najee se citiranjem: 1) ilustrira neki problem, 2) dokazuje neto, 3) argurnentira vlastita misao pozivajui se na neki autoritet, 4) eli dokazati da je autor "nauniji" od autora citirane misli. Ako autor citira citat (citat iz druge ruke"), on mora navesti sve elemente o originalnom djelu (citatu) a nakon toga navesti takoe sve elemente o autoru i djelu iz i od koga je preuzeo citat. Kada se dui tekst "prepriat vlastitim rijeima, potrebno je navesti o kome tekstu je rije. Preuzimanje tuih ostvarenja bez navoenja autora I njegovog djela NEDOPUTENO JE i predstavlja PLAGIJAT . Evo nekoliko primjera citata: 1) U svojoj studiji, ami ovako definie nauku: Znanost (nauka) je sreeno, sistematizirano i provjereno znanje ...1 2) Na slian nain dr uvela definira znanost: "Znanost ili nauka je sistematizirani skup znanja ...2

Midhat ami, Kako nastaje nauno djelo, (uvoenje u tehniku nauno-istraivakog rada), /peto izdanje/, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 120. Ivan uvela, Uvod u ekonomiku istraivanja, /skripta/, Ekonomski fakultet Sveuilita "Vladimir Bakari" u Rijeci, Rijeka, 1978, str. 131. 6
2

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Pozivna biljeka, fusnota, podnoak Pozivna biljeka oznaava osim koritenog bibliografskog materijala ili izvora i biljeku ispod teksta koja obino sitnim slovima (to se u radovima kucanim pisaom mainom postie smanjenjem proreda), objanjava neto u vezi sa tretiranom materijom. To su, zapravo, korisna ali istovremeno nisu neophodna objanjenja. Postoje tri (3) vrste fus-nota: 1) Dokumentarne ili bibliografske napomene: One treba da prue jamstvo istinitosti odreenih citata te da itaoca pravilno upute na koritenu literaturu i samim tim ga poblie upoznaju sa odgovarajuim izvorima. 2) Eksplikativne napomene: One slue kao dopunska objanjenja pojedinih dijelova izlaganja i u cijelosti su autorove. 3) Komparativne napomene: Ove napomene slue za upuivanje itaoca na neki drugi izvor koji obrauje istu ili slinu problematiku. Tua djela, spoznaje i stavovi citiraju se na dva naina. PRVI NAIN: Iza prezimena autora ili kljune rijei o problemu napie se arapski broj koji se zatim ponovi na dnu stranice ispod crte koja se stavlja ispod teksta a iza njega se navode svi bitni elementi bibliografske jedinice (vidi primjere 1 i 2). DRUGI NAIN: Ovaj nain ili naini se rjee koriste, gotovo nikako u dodiplomskim radovima.

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Prije nego to navedemo nekoliko najkarakteristinijih naina pisanja pozivnih biljeki i fus-nota, potrebno je objasniti neke najee kratice koje se koriste pri izradi naunih i strunih djela.

1) Opus citatum ili skraeno op.cit. ili samo o.c. to znai "navedeno djelo" to jest djelo koje je u ranijem citiranju navedeno, na prirnjer: M. ami, op.cit., str .44. 2) Ibidem, skraeno Ibid. , ibd. ili ib. znai na istom mjestu, u istom djelu, na istoj strani neke knjige (upotrebljava se najcee u citatima). Tako, na primjer, ako elimo ponovo citirati amia ne moramo pisati sve podatke nego samo stavimo: Ibidem, str . 44. 3) Infra oznaava ispod, nie, dolje, u narednom izlaganju. Na primjer: pob1ie o tome cf. infra taka 6.7. Danteov ivot ... ili cf. infra biljeka ispod teksta br. 88. 4) Supra oznaava gore, ispred, prije, u prethodnom izlaganju. Na primjer: cf. supra taka 8.2. Danteov ivot i djelo ... ili "cf. supra biljeku 84. 5) Confer, skraeno cfr. ili cf. znai uporedi, sravni, vidi. Na primjer: vidi biljeku 2 u prethodnom izlaganju: cf. supra taka 2. 6) In fine znai konano, na kraju (knjige), na zavretku. 7) Pagina, skraeno pag. ili p. znai stranica u knjizi. 8) Kurziv je na, pie se onda kada autor citira tui tekst i zahtjeva da se pojedini dijelovi ili rijei ili reenice tampaju kurzivom. 9) Scilicet skraeno scil. ili sc. znai razurnije se, naime, to jest, svakako. 10) Respective skraeno resp. znai odnosno, dotino.

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

PRIMJERI PISANJA POZIVNIH BILJEKI I FUSNOTA: 1. Knjige: a) R. Zelenika: Meunarodna pedicija, (Osnovni i specijalni poslovi), Istarska naklada, Pula, 1985, str. 25. (U ovom sluaju navodi se ime i prezime autora, naslov knjige ili monografije, podnaslov (u zagradi), ime izdavaa, mjesto izdanja, godine izdanja i stranica sa koje je citat uzet.) b) Ibidem, str. 75. (Ovo znai da je koriten citat iz neposredno navedenog djela samo sa druge stranice.) 2. lanci, referati, rasprave a) D. Kritovac, Oprema naih znastvenih i strunih periodinih publikacija, Informatologia Yugoslavica, 10, (1-4), 1978, str. 15. (U ovom sluaju treba navesti ime i prezime autora, naslov lanka ili studije, ime asopisa /podvueno, svaka rije zasebno/ , godite asopisa, broj i godina izdanja te stranica sa koje je citirano.) 3. Enciklopedije, leksikoni, rijenici: a) Tvrtko ubeli, odrednica Znanost o knjievnosti, Knjievni leksikon, Zagreb, 1972. b) odrednica "Leksikografija", Enciklopedija Leksikografskog Zavoda, Jugoslavenski Leksikografski Zavod, Zagreb, 1968, IV svezak, str. 345. Ukoliko pri citiranju neke bibliografske jedinice nedostaju neki od sljedeih podataka upotrebljavaju se skraenice koje oznaavaju nedostatak tih podataka: a) ukoliko nije navedena godina tampanja knjige stavlja se oznaka s.a., (latinski sine ano znaci bez godine), na primjer: Henrik Ibzen, Nora, Svjetlost, Sarajevo, s.a..

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

b) ukoliko nije navedeno mjesto tampanja upotrebljava se oznaka "s.l." to na latinskom znai sine loco - bez mjesta. Na primjer: Henrik Ibzen, Nora, Sarajevo, s.l., 1982. c) ako nije navedeno ime izdavaa ili tamparije koristi se oznaka "s.n." to na latinskom znai sine nomen = bez imena. Na primjer: Henrik Ibzen, Nora, s.n., Sarajevo, 1982.

JEZIKO-STILSKA OBRADA RUKOPISA

U naunim i strunim djelima ne moe se pisati kolokvijalnim (govomim, svakodnevnim) jezikim izrazom pa stoga ovdje treba paziti na formulacije i kvalifikacije koje se iznose u ovakvim djelima. Posebno treba izbjegavati pretjerane i krajnje subjetkivne izraze kao to su kolosalno", "fantastino", "neponovljivo", "predivno", za stvari koje nas oduevljavaju kao to treba izbjegavati i rune i neprijatne kvalifikacije izraene estokim I neodmjerenim pridjevima uopte ("odvratno", "glupo", "besmisleno", "idiotski" i slino). Treba se takoe izraavati to preciznije i jednostavnije, izbjegavati neprecizne, nejasne i subjektivne termine da bi se time postigla jasnost i preciznost zakljuaka te itkost teksta. Pored kolokvijalnog, govornog stila postoje jos i nauni stil3, administrativni stil4, knjievno-umjetniki stil5 i drugi stilovi.
Kod naunog stila u prvom planu su elementi naunog i intelektualnog jezika, bez subjektivnosti, pretjerane individualnosti, osjeajnosti, ironije, cinizma. Stil je po pravilu velikih obrta, strog, "suh", namijenjen specijalistima. Potrebno je da nauni tekst bude logian, jasan i taan. Ovaj stil blizak je naunom i koristi se za pisanje zvaninih akata, dopisa, dokumenata uopte. Njime se piu zakonski propisi i slina djela. Ovaj sti1 se bitno razlikuje od naunog i administrativnog jer u njemu vie do izraaja dolazi mata nego intelekt, vie osjeaji nego razum. Ovaj sti ukljuuje u sve ostale sti1ove i sve druge mogunosti jezikog izraza. 10
5 4 3

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

Treba, po svaku cijenu, izbjegavati upotrebu prvog lica jednine pa ak i prvog lica mnoine. Na primjer: Ja sam to istraio , prema mojim istraivanjima , ini mi se , siguran sam , poznato mi je , " znam i slino. Ovakve izjave iritiraju itaoce i sluaoce i stvaraju odbojnost prema piscu kao i materiji o kojoj je rije pa ih stoga treba izbjegavati. U naunom radu treba pisati bezlino, na primjer: istraivanja su pokazala , smatra se i slino. Brojevi se u seminarskim i diplomskim radovima piu na sljedei nain: brojevi do deset piu se slovima obavezno a preko deset ciframa. Od ovog pravila izuzima se pisanje datuma koji se uvijek piu brojevima. Brojevi i godine na poetku reenice piu se obavezno slovima a ne ciframa.

11

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

PRILOG 1: Unutrnja naslovna stranica jednog seminarskog rada (vanjska naslovna stranica je identina samo ne sadri podatke o nastavnom predmetu i mentoru.) UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU Odsjek za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo

DRAMATURGIJA PLAUTOVIH KOMEDIJA

Seminarski rad

NASTAVNI PREDMET: Istorija svjetske drame i pozorita I MENTOR: Doc. dr ore Slavni STUDENT: Saa Madacki

Sarajevo, novembar 1994.

12

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

PRILOG 2: Primjer pisanja popisa literature (bibliografije) na kraju seminarskog (diplomskog) rada.

BIBLIOGRAFIJA
DJELA: 1. Aristotel,6 O pjesnikoj umetnosti,7 Rad8, Beograd9, 194810. 2. Aristofan, Komedije, Nauna knjiga, Beograd, 1963. 3. Plaut, Komedije, Znanje, Zagreb, 1951. 4. 5. 6. KRITIKA LITERATURA: 1. Arnold Hauzer, Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti, Prosveta, Beograd, 1966. 2. Silvio d' Amico, Povijest dramskog teatra, Prosvjeta, Zagreb, 1972. 3. Cezare Molinari, Istorija pozorita, Jugoslovenska knjiga, Beograd, 1982. 4. ... 5. ... 6. ...

6 7

Puno ime autora djela Taan naslov djela 8 Ime izdavaa tj. izdavake kue 9 Mjesto izdanja publikacije 10 Godina izdanja publikacije 13