DZENET (a. ganna), vrt, je rije kojom se u Kur'anu najee oznaava Raj, prebivalite blaenih.

Samo se jedanput Raj u Kur'anu oznaavaperzijskim imenomfirdaws, a jedanput objema rijeima zajedno: gannat al-firdaws. Vrlo se esto zove gannat 'odn, rajski vrt. Poznato je da je opis Raja izraen materijalistikim sredstvima; nalazimo ga u veem broju sura koje spadaju u prvo razdoblje objavljivanja: npr. XLVII, 15: Zar je dennet, koji je obean onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatno onima koji ga piju, i rijeke od meda procijeenogi gdje ima voa svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova. Sura IV, 57: odabrani e u njima (den. baama) vjeno i zauvijek ostati, u njima e iste ene imati. Sura LVI, 15-22: ljudi u Raju bit e na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti; sluie ih vjeno mladi mladii, sa aama i ibricima i peharom punim pia iz izvora tekueg - od koga ih glava nee boljeti i zbog koga nee pamet izgubiti i voem koje e sami birati. Ista sura, 28-34: bie meu lotosovim drveem bez bodlji, i meu bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekue ... i na posteljama uzdignutim". Ista sura, 35-36: Stvaraniem novim Mi emo hurije stvoriti i djevicama ih uiniti. U suri LV, 72: obeaje se hurija U atorima skrivenih. U LV suri koja je sastavljena u neobinom obliku himne sa pripjevom, spominju se dva vrta koja su dana odabranima, a svaki je pun sjenovitog drvea, navodnjavan bistrim vrelima, te koji sadre dvovrsne plodove. U istoj suri (16-19) takoer se spominju dva istoka, dva zapada i dva mora. Ovaj dualizam, osim moda kad govori o morima, nije nimalo lako objasniti. Kasnija predodba Raja bit e u obliku piramide ili stoca na osam katova; dodijeljen mu je kat vie nego Paklu, budui da se vjerovalo da e broj odabranih biti vei nego broj prokletih. Svaki je kat graen od sve dragocjenijeg materijala i svaki ima kapiju. Na vrhu raste lotos-drvo sa granice, ije grane bacaju sjenu na itavu piramidu (LIII, 16). Knjige, u kojima su zapisana ljudska djela, dre se u Raju kao i original Kur'ana; to je ono to se zove iasnom knjigom (X, 61) pomno uvanom ploom (LXXXV, 22) ili rnajkom Knjige (XIII, 39). Pored nje je qalam ili pisaljka od trske kojom se pie po ploi; u Raju se nalazi i prototip Kabe, nazvane mnogo pohaana kua, te predmeti koji e se koristiti kod posljednjeg suda, kao vaga za mjerenje ljudskih djela, sjedala za poslanike, te stijegovi. Stijeg Poslanika Muhammeda ili, bolje reeno, njegov nebeski prototip, zataknut je u planinu nazvanu Planinom slave, koja se die uz bok rajske piramide. Raj sa svim ovim sadrajem postavljen je iznad astronomskog neba na kojem krue planeti, a lei na morima koja imaju apstraktna imena kao More podijeljene tvari, More milosti i More Gospodarovo. Iznad piramide su svjetovi vlasti (malakia) i moi igabariit), Boji prijesto i Boji ator. Pravovjerna muslimanska teologija al-Gazalija i al-Aarija doputala je da e u Raju postojati osjetilna zadovoljstva, s tim da e ova zapoeti tek nakon Oivljenja. Doputena su i zadovoljstva matanja i inteligencije. Prema al-Gazaliju, predmet elje bit e dosegnut im ga izabranik zamisli, ali ne na objektivan nain (barem ne to se tie vida i drugih osjetila), ve e blaeni ivjeti u stanju trajnog privianja. Duhovna zadovoljstva ii e pod ruku sa osjetilnim, a sastojat

e se od radosti koju prua znanje, posjedovanje, vlast i spoznaja o slavi pravednika. Ali najvea e se srea pravednika sastojati od gledanja Gospodara. Pravovjerna muslimanska teologija doputa blaenu viziju ili pogled na Boga; to je uenje najvatrenije morala braniti od mutazilitskih prigovora. I pravovjerni su se krugovi razlikovali u pogledu tumaenja prirode blaene vizije: ona varira od antropomorfnog realizma do al-Gazalijevog poimanja Boga lienog bia i oblika. Prema predaji, koja se nalazi u zborniku Muhtasar al-iaga'ib Poslanik je zapitao arh anela Debraila: Da li si ikada vidio svoga Gospodara? Arhanel je pometeno odgovorio: 0 Muhammede, izmeu njega i mene sedamdeset je tisua svjetlosnih koprena; kad bih se pribliio i jednoj jedinoj od tih koprena, bilo bi to moje skonanie. U kur'anskim opisima Raja, Bog se ne javlja. Prisutan je, meutim, na Sudnjem danu. Rijei ganna, firdaws i 'adn upotrebljavaju se takoer da se oznai zemaljski raj (usp. ADEM). DZEBRAIL ili DiBRIL, Gabra'il, Gibril, biblijski Gabrijel ili Gavrilo, najpoznatiji je lik meu islamskim anelima. On je jedan od etiri arhanela, voljenih od Boga, priblienih Bogu (muqarrabun) i jedan od boanskih glasnika. Njegova je dunost da prenosi Boje naredbe smrtnim poslanicima i da im otkriva Boje tajne. Debrail igra u Kur'anu znaajnu ulogu. Debrailovo ime u Kur'anu se spominje samo tri puta; no na drugim vanim mjestima javlja se lik pod razliitimnazivima ili epitetima kao npr. Duh- ili Strani: ili se sasvim indirektno cilja na njega, ali komentatori jednoduno u tom liku prepoznaju Debraila. Ako se usporede pojedini odlomci, dolazi se do zakljuka da je to poistovjeivanje sasvim opravdano. Moe biti da Muhammed nije odmah znao ime duha koji ga je nadahnuo, budui da su tri odlomka, u kojima se pojavljuje Debrailovo ime, kasnijeg datuma (II, 97 i dalje; LXVI, 4). U XCVI suri, koja je najvjerojatnije povezana s prvom objavom duha i s krizom koja je popratila MuhammeI dovo prihvaanje misije, aneo nije oznaen nikakvim ime- I nom ni naslovom; pripovijedanje je kratko, te sasvim I bezlino. itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara ... ; itaj, plemenit je Gospodar tvoj ... . Prema predaji, ova se prva objava zbila na brdu Hira u blizini Meke, kuda se Muhamrned bio povukao; glas je, navodi se, jo dodao: 0 Muhammede, ti si poslanik Boji a ja sam Debrail. ini se da je, po pravilu, Muhammed uo duha, ali da ga nije vidio. U LIII suri (1-18) ima redaka velike snage i dubokog osjeaja iskrenosti, po kojima je jasno da ga je on, zapravo, vidio samo u dvije prilike: . ui ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio - blizu koliko dva luka i blie - i objavio robu njegovu ono to je objavio ... ; On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-rnunteha ... kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo ... . Podrobnost opisa ne ostavlja sumnju u iskrenost. Legenda o arhanelu Debrailu jako je proirena meu muslimanima; to postaje oevidno ako samo pogledamo djela puna legendi kao to su Muhiasar al-'aga'ib ili prvi svezak Tabarijevih perzijskih Kronika. Gotovo da i nema poslanika kojem ovaj nebeski glasnik nije donio pomo ili objavu. Debrail je tjeio Adema nakon Pada, te mu otkrio dvadeset i jedan list; pouio ga je kako da uzgaja penicu, obrauje eljezo, te ga nauio slovima abecede; poveo ga je u Meku i pouio ga hodoasnikom obredu. On je pokazao Nuhu (Noju) kako da sagradi lau; spasio je Ibrahima (Abrahama) iz ognja, a imao je i kasnije mnoge veze s ovim poslanikom. Musi (Mojsiju) je pomogao da se bori protiv egipatskih vraeva; prilikom izlaska iz Egipta pojavio se on na konju bijelih nogu, kako bi ponukao Egipane da uu u Crveno more koje e ih progutati. Ukazao se Samudu (Samuelu) i Davudu (Davidu) i pouio ih kako e napraviti oklope; utjeio je ovog posljednjeg i donio mu listove sa deset zagonetki

koje je Sulejman (Solomon) rijeio. v DZEHENEM (a. gahannamj, muslimanski naziv za Pakao. Rije dehennem i ideja pakla esto se u Kur'anu pojavljuju, bilo zato to je Muhammed bio jako pod dojmom te ideje ili zato to se preko nje djelovalo na osjeanja sluateljstva. ini se, meutim, da ideja Pakla varira; u stvari, u nekim odlomcima govori se kao da se radi o neem prenosivom: i kad se toga dana primakne dehennem, rei e Gospodar na stranom sudu (sura LXXXIX, 22-23) i aneli e se svrstati u redove i Pakao e biti doneen. U ovom se odlomku ini kao da se Pakao predoava kao nekakvo divovsko udovite, rairenih ralja, spremno prodirati prokletnike. To objanjava jedan odlomak u kojem se kae: gotovo da se od bijesa raspadne (LXVII, 8). Ove je lakonske tekstove razmatrao al-Gazali u svojoj zanimljivoj eshatolokoj raspravi pod naslovom ad-Durra alfahira. Pakao pone drhtati kada Bog zapovijedi da se uvede. Kada mu aneli rekoe da Bog ne eli njega kazniti, ve njima kazniti grijene ljude, on dopusti da ga uvedu. On hoda na etiri noge, a svaka je privezana sa 70.000 prstenova; na svakom od ovih je 70.000 demona, a svaki je tako jak da moe smrviti planine. Kreui se, pakao zuji, stenje, egre; isputa varnice i dim, a obzor biva ispunjen mrakom. U asu kada je jo uvijek odvojen od smrtnika hiljadugodinjim razmakom, on se istrgne iz ruku demona i sa stranim treskom surva se meu gomilu ljudi sakupljenu na mjestu Suda. Predodba o Paklu kao o ivotinji nije jedina u Kur'anu; pored nje, postoji i poznata arhitektonska zamisao sastavljena od koncentrinih krugova postavljenih u obliku kratera. Ova predodba postoji i u antici, kod Grka u predodbi paklenskih rijeka, a kod Asiraca o paklu sa sedam kapija koju nalazimo u legendi o Itar. Ova je predodba osvojila narodnu matu u Srednjem vijeku na Istoku kao i na Zapadu, a nalazi se tako snano izraena u Danteovom djelu. Konstrukcija Pakla sasvim je openita predodba; spominju se njegova vrata kojih ima sedam (sura XXXIX, 71; XV, 43-44). Plan Pakla nalazi se u turskom djelu Marifet-name. Smjeten je u podnoju svijeta iznad Bika i Ribe koji podupiru zemlju. Sastoji se od sedam katova koji tvore iroki krater. Preko njega itavom duinom prebaen je most koji je tanak kao otrica maa, a njime moraju proi due koje idu u Raj; due svetaca prijeu ga za as, due obinih pravednika prelaze ga izvjesno, dulje ili krae, vrijeme, dok due grijenika nikad i ne stignu do Raja, ve padaju u ponor. Na dnu Pakla nalazi se drvo zvano Zaqqiim kojem se cvijee sastoji od glava demona (usp. suru XXXVII, 60-64), zatim kotao vrele smrdljive smole, te bunar koji see do dna sviju stvari. Kazne u muslimanskom Paklu su raznolike i primjerene vrsti i teini grijeha; Kur'an ih jedva i spominje, ali opisuju ih neki drugi autori, npr. Sujuti (umro 1505.). Ovo sasvim materijalistiko predoavanje konstrukcije Pakla i kazne u njemu nije moglo zadovoljiti sve duhove u Islamu; ak i poboni vjernik al-Gazali dozvoljava sebi manja skretanja s ove linije. Tako put ili most prebaen preko Pakla, za njega ima tek moralno znaenje: to je onaj pravi put kojim Bog vodi vjernike, a simbolizira tanu sredinu izmeu suprotnih grijeha; to je granica izmeu pretjeranosti i nedovoljnosti, linija koja predstavlja savrenstvo. Prema Ibn Sini (Avicenni), paklene boli potjeu od toga to su grijene due zadrale osjetilne sklonosti i nakon smrti; one strano pate zato to nemaju tijela preko kojeg ih mogu zadovoljiti. Kur'an se ne izjanjava do kraja, da li su paklene muke vjene; odlomci koji se na to odnose nisu sasvim izriiti. U jednom odlomku (XXIII,103) se kae: a oni ija dobra djela budu laka, oni su koji su sebe unitili u Paklu, pa e dok je nebesa i Zemlje u njemu ostati (halidun). Na drugom mjestu (XI, 106-107) kae se: 1 nesretni e u dehennem ...

dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi, Al-Aari je zamjerio mutazilitima i kadaritima to bacaju ljude u oajanje u pogledu Boje milosti time to pouavaju da e grijenici biti osueni na vjenu vatru. Ovo je, po njegovom miljenju, suprotno rijeima Kur'ana (sura IV, 116): Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostie kome hoe on, to je manje od toga, pa i rijeima koje Predaja pridaje Poslaniku: On e izvui ljude iz Pakla nakon to izgore i postanu pepelom. Pogledi ovog imama prevladali su u Islamu.