Platon

Platon: DRAVA ILI O PRAVEDNOSTI - primijeti podnaslov: ''o pravinosti'' (ili ''o pravednosti'', moda): to znai da Platon eli ustanoviti svoju idealnu dravu (reklo bi se, Politeiu) na principima pravednosti. No, moe se to jednostavnije protumaiti tako da prva, recimo to tako: uvodna, knjiga raspravlja o pravednosti, a ostale o dravi. No, o pravednosti se i u daljnjem tekstu mnogo raspravlja, pokuava je se dokuiti. Pravednost je klju dobre drave Prva knjiga - pravednost (pravinost u drugom prijevodu) nije isti egalitarizam (ja tebi, ti meni), nije puko vraanje duga (dunost ono to smo duni. Ali, da li vjerovnicima, sebi ili svima?). Takoer, nekad je pravedno ne rei istinu, i ne vratiti nekome njegovo (npr. ne vratiti ovjeku oruje koje ti je dao ako je poludio i eli nekoga ubiti). Po Simonidu, pravednost = svakome ono to mu pripada (svakome svoje) - pravednik ne treba koditi nikome, pa ni neprijatelju (dakle, nije pravedno davati svakome ono to mu pripada, jer bi onda na zlo morao uzvratiti zlom, a to pravednik ne radi) - takoer, 'neprijatelj' je subjektivno, on moe biti i dobar ovjek; a nije ni pravedno biti nepravedan prema loim ljudima, jer ih to ini jo gorima - Trazimah tvrdi: pravednost je korist jaeg (tj. pravedno je raditi na korist jaeg). Svaka drava (vladavina pojedinca tiranija, vladavina puka demokracija, vladavina plemstva aristokracija) postavlja zakone tako da koriste vladajuima (jaima; u demokraciji, veina naroda spada pod pojam ''jai''), te se oni smatraju pravednima; dakle, pravednost je korist jaeg (ono to se jaem ini da mu je korisno) - Trazimah formalistiki shvaa pravednost (pravednost = pravo; pravedno je slijediti zakon, tj. sluati jaeg jer jai donosi zakon); no Sokrat (Platon) ga opovrgava: kae da, po Trazimahu, pravedno je slijediti zakone jaih, ali jai mogu pogrijeiti i donijeti lo zakon, pa ako ga podanici budu slijedili, ine tetu jaemu - Sokrat (Platon) pak tvrdi da pravednost jest korist, ali ne nuno korist jaeg. Umijea postoje s ciljem (instrumentalno), ne sama za sebe (intrinzino) to znai da i politika postoji radi drugih, a ne radi vladajuih. Vladajui vladaju radi koristi drugih, a ne svoje. Zato pravednost nije korist jaeg (prije je korist slabijeg) - Trazimah se protivi (''nepravda donosi korist'', tvrdi Trazimah, ''pravda donosi korist'', tvrdi Platon): kae Sokratu (Platonu) da su vladari kao pastiri - toboe uvaju ovce (puk), a misle samo na mesni ruak (svoju korist). No, Platon misli drukije: pastir kao pastir mora misliti na dobro stada. A eventualno kao trgovac misli kako e ih prodati, ili kao gurman kako e ih pojesti; isto tako, politiari moda i vladaju radi sebe, ali politika kao umijee postoji radi drugih. Ustvari, politiari rijetko kad rado prihvaaju svoju dunost, zato im se ona treba platiti. Kako bilo, vjetina politike ne donosi direktno novac, nego direktno donosi dobro zajednici (jer to je svrha vjetine politike); novac dolazi indirektno, uz politiku vjetinu. Isto kao politika, i svaka druga vjetina je usmjerena na to da ispuni svoju svrhu, a tek uz to ide eventualno neto drugo. Na politiku slubu, misli Platon, treba tjerati i istu treba plaati (bilo novcem, bilo poastima; znai, ispunjavanje tenje bilo za materijalnim uitkom, bilo za psiholokim uitkom), zato to nitko nee bez nagrade raditi za dobro drugoga. No, oni koji su dobri nee raditi zbog novca ili poasti; zbog toga, njih je uzalud nagradom tjerati da se bave politikom: treba prijetnjom kazne - Sokrat (Platon) koristi mnogo analogija i stalno ispituje to je njegova metoda 1

Platon

- na kraju zakljui, tom svojom metodom da je pravednost mudra, razborita, a nepravednost zla i glupa (obrnuto od onoga to je Trazimah tvrdio) - takoer, pravednost je vrlina i korist na kraju je ma(jeu)tirao Trazimaha

Platon

Druga knjiga - postoje dobra koja elimo imati radi njih samih (npr. radost), radi i njih i posljedica (npr. zdravlje) te radi posljedice (npr. doktora) - pravednost treba eljeti i intrinzino i instrumentalno (i zbog nje same i zbog njenih posljedica - ali, posljedica po druge ili posljedica po nas?) - po prirodi, ljudima je dobro initi nepravdu a loe trpjeti; a da je ne bi trpjeli (niti drugi od njih) dogovorili su se i postavili zakone (slino teoriji drutvenog ugovora). Pravednost je sredina izmeu trpljenja i injenja nepravde (kao i pravednost kao umjerenost u Aristotelovoj Nikomahovoj etici) - niti initi nepravdu niti trpiti nepravdu; ljudi vole pravednost zato to vema nemaju priliku initi nepravdu. Znai, ljudi su pravedni (i dre to za dobro) samo zato to nemaju priliku biti nepravedni - samo je zakon taj koji ljude spreava da budu nepravedni; kad ga ne bi bilo, i pravednici i nepravednici inili bi iste stvari kae Glaukon - pravednosti se tei zbog njena dobra glasa, dakle instrumentalno, tvrdi Adimant. Najoportunije je praviti se pravedan, a biti nepravedan (to je i najvea nepravednost). Zato ne treba zahtijevati dobar glas pravednika; tovie, treba grditi ''dobar glas'', da pravednici ne bi bili samo zato pravedni. Rijetki su pravedni sami po sebi, ili po onom to su nauili. Ljudi uglavnom kude nepravdu zato to ne ele 'talasati' - Sokrat (Platon) odgovara da prvo treba promotriti pravednost drave, potom pojedinca {pravednost se ovdje odgaa za poslije i kree Platonova filozofija politike} - drava nastaje kad se ljudi odlue udruiti jer jedni druge trebaju; netko bolje pravi hranu, drugi bolje pravi kue - tu Platon vidi naznake pravednosti; to se potrebe vie gomilaju, to je drava vea, ustanovljuju se funkcije drava se jako uslonjava i raste. Sada ne trebaju samo oni koji e proizvoditi i bogatiti dravu, nego i oni koji e uvati (graani sami ne mogu uvati dravu jer je ratovanje takoer umijee). Njihova je odgovornost vea, pa trebaju i osloboenje od drugih poslova, kao i drugi (obuar od kuegradnje, npr.). Znai, i ratnitvo je zasebna vjetina, kao i poljoprivreda i obuarstvo - za uvare (vojnike) treba posebno odgajati i obuavati ljude; ak priati im lai - ljude/djecu se, isto, prvo ui mitovima (neistini), a potom ih se ui stvarnosti, istini; tako se djeci u zamiljenoj dravi, za dobro drave, trebaju priati lijepe bajke; ne smije im se priati prie u kojima su bogovi zli; treba im rei ne da su ''bogovi uzrok svega, nego da su uzrok samo onoga to je dobro'' - ne smije se priati nita loe o bogovima da bi im se usadila vrlina to je korisna la Trea knjiga - treba se vie bojati ropstva nego smrti - Platon propovijeda koje sadraje treba, a koje ne treba davati mladei na konzumaciju (tako ''postaju slobodniji''): ne se smijati, ne strahovati; najvie P. zabranjuje Homera; treba izbjegavati 'nezgodne' prie o bogovima, a priati one u kojima su bogovi dobri - inae e ''svaki ovjek sebi oprostiti grijehove, ako zna da ih i bogovi ine'' - la je doputena samo vladarima; ostali trebaju jako cijeniti istinu - Platon (Sokrat) ne govori samo o tome to se smije i ne smije govoriti, nego i o tome kako se treba govoriti

Platon

- dalje pria kako ti koji e biti odgojeni u njegovoj zamiljenoj dravi (Politeiji) ne smiju oponaati kao glumci (da bi bolje radili svoje) - u Politeiji je svaki ovjek ''jednostruk'', tj. nitko ne radi vie od jednog posla; posebno se treba paziti da se uvare ne optereti vikom posla - Platon veliku vanost u odgoju u dravi daje i glazbi (kao i Aristotel kasnije); ak propisuje i tonove i ritmove. ini se kao da eli da Politeia ima kontrolu nad svim segmentima ivota u zajednici: ne treba se dozvoliti ona glazba koja moe imati loeg utjecaja. Npr. uvarima ne trebaju lake, uspavane note; dobar ritam odgovara pristojnosti, lo ritam nepristojnosti i sl. Uope, bilo tko to ita proizvodi (arhitekti i sl.) ne smiju u svoj rad unositi 'neprimjerene' ritmove, oblike i sl. - mladi prvo trebaju dobiti glazbeno obrazovanje, a potom gimnastiko. Vana je tjelesna odranost, jer u zdravom tijelu zdrav duh (Platon je ustvari pretea tog). Tjelesna sprema (kao i budnost i trezvenost) je najvanija za uvare. Platon je veliki pristaa ustezanja (suzdravanja), askeze i ''umjerenosti'': i to je potrebno za odgoj uvara. Uz dobar fiziki odgoj, doktori su manje potrebni - bogata koji ne mora nita raditi, ipak treba neto (tjelovjebu) da ne truli. Oni koji su teko bolesni ne trebaju se lijeiti, jer kode i sebi i dravi. Valja ih pustiti da umru - dobri suci su uvijek starci, jer su iskusni, nisu naivni i vidjeli su to je nepravda (ne jer su sami nepravedni, nego su je kod drugih iskusili). Oni trebaju biti dobri i brinuti samo o dobrima, kao i doktori - kao to e doktor neizljeivog pustiti da umre, suci e odrediti da se one moralno neizljeive treba poubijati - mlade prvo treba odgajati u glazbi ili u tjelovjebi (slinost s Aristotelovim odgojem); glazbenici mogu postati previe mekani, a ratnici previe surovi. Zato kod uvara (ratnika) treba implementirati i blagost, kroz muziku i filozofiju (radi umjerenosti), i hrabrost: ratnici moraju biti ujedno blagi (prema svojima) i srani (prema protivnicima) - oni kojima najbolje ide uvanje, ti su ratnici; kojima proizvodnja, ti su proizvoai; a vladari moraju biti stariji te svatko treba voljeti ono to radi; naravno, ratnici, a posebno vladari, se postupno izluuju od drugih. - etiki intelektualizam svatko radi ono to zna, i to obavlja na korist drave - oni ''najvrliji'', koji imaju ''karakter'', trebaju biti vladari, tj. najbolji od svih, s najvie ''karaktera'' vladar (prvo = aristokracija, drugo = monarhija). uvari bi trebali biti pomonici vladarima, izvritelji njihova nareenja (jasno je da je ovo posve disparatno s idejom o trodiobi vlasti) - da bi se opravdala takva hijerarhija, treba ljudima ispriati mit, la feniku la (u nju trebaju vjerovati vladar i ratnici, a ako ve ne oni, onda barem puk): vladaru (ili vladarima, ako je rije o aristokraciji) je pri roenju bog primijeao zlato, ratnicima (pomonicima) srebro, a privreivaima eljezo i mjed. S time se raa, i tko se s ime rodi (bez obzira u kakvom miljeu) treba u skladu s time biti zaduen jer ''proroanstvo kae da drava propada ako pone vladati eljezni ili mjedeni vladar'' (Platon je protivnik nasljedne monarhije, nego je pobornik monarhije po sposobnostima); valjalo bi ljude uvjeriti u to - treba u dravi vladati skromnost da ne poele previe (prvenstveno ratnici; pogotovo vlasnitvo ratnika treba biti to manje) - jer, drava treba biti tako dobro ureena da treba strahovati samo od vanjskih neprijatelja, ne i unutarnjih

Platon

etvrta knjiga - ratnicima treba dati to manje, da ive na granici oskudice; inae oni prestaju biti pravi ratnici. Platon je utilitarist, brine za ukupnu sreu drave, a ne njenih dijelova (npr. ne brine ga previe ako ratnici nisu posve sretni). Kad bi svakom dao luksuz, onda bi svi pojedinano bili sretni, ali drava ne bi (ni bila sretna ni funkcionirala). Nije dobro da su ljudi previe bogati (nee htjeti raditi, bit e debeli i fiziki slabi) ni da su previe siromani (nee moi raditi) - u obinoj dravi (ali ne ovakvoj 'Politeiji'!) postoje dva suprotstavljena ''naroda'' bogati i siromani. U pravoj dravi ('Politeiji') to vie toga treba biti zajedniko (tu neki vide taj Platonov 'komunizam'; no on kae, meu prijateljima zajedniko) - dravu treba poveavati tek dotle dok moe ostati jedinstvena. Nije nuno da bude velika, nego da bude jedinstvena. A to e biti ako se dravljane bude dobro odgajalo - vana stvar za djecu je odgoj po zakonu i pomou glazbe - ako ih se dobro odgoji (ako naue norme), znat e se drati i zakona. - Odnosi unutar drave se trebaju odrediti zakonom, jer ljudi e biti dobri sami po sebi tek neko vrijeme, a po sili zakona e biti uvijek. No, zakonom ne treba sve propisivati, jer neke stvari e dobri i sami po sebi znati, a loi ionako nee - Politeia je ''mudra, hrabra, trezvena i pravedna'': a) mudra je ako vladar(i) imaju znanje upravljanja dravom (tj. mudrost), a ostali stalei znanje svog posla; b) hrabra je ako su hrabri ratnici (ako im je zakonima ugraena hrabrost); c) trezvenost je vladanje sobom, vladanje poudama i nasladama te sloga oko poretka; d) pravednost je ono, Platon tvrdi, to se pri osnivanju drave stavi u njene temelje: da svatko radi ono to je njemu prikladno - najbolje e vladati sobom, tj. najvie ovih pozitivnih osobina imat e vii sloj ljudi po roenju i obrazovanju - {Platon uvare, koji bi bili inovnici ili vie plemstvo (ili pak sami vladari kao uvari zakona), stavlja skupa s vladarima u stale, a ratnike u drugi stale} - vladar kroji pravednost i daje svakome svoje najvei zloin je nepravda, tj. izmjenjivanje zanimanja, stalea i mnogostrukost poslova; pravednost je da svatko radi ono to mu je priroeno. Pravednost je temelj za prve tri vrline, jer je univerzalna - i temelj je za opstanak drave; pravednost je dati ''svakome njegovo'' i da ''svatko radi ono to treba'' - nepravedno je ujedno i ono opasno po dravu: teiti onome to ti ne pripada (npr. zemljoradnik tome da bude ratnik, ratnik tome da bude vladar); pravednost je da svatko ostaje u svom staleu; ''pravednost se moe nalaziti samo u dobroj dravi'' (izvan drave je, oito, nemogue postii pravednost) - pravedan ovjek je kao i pravedna drava - ima u sebi tri sloja due (elja za privreivanjem/imanjem, sranost i elja za znanjem) koji su isti kao i tri dijela drave - pitanje je kako se ta tri dijela odnose? Prvi je kao pouda, koja nas nagoni na neto, trea je kao razum, koji nas spreava. Ono drugo, volja, nekad je na strani poude a nekad razuma trebala bi biti na strani razuma, te Platon zakljuuje da postoje tri dijela due (pouda, volja i razum). Usklaenost dijelova je pravednost, kako u pojedinca, tako i u drave. Razum i volja trebaju kontrolirati poudu (vladar i ratnici trebaju kontrolirati puk)

Platon

- tako se treba u odgoju primjenjivati i smjesa glazbenog (razum) i tjelesnog (volja) odgoja, to znai i da se razliiti dijelovi due meusobno odravaju i ukrouju, a oba krote onaj poudni dio (dakle, opet um i volja krote puk i puke poude) - svi stalei se trebaju sloiti (pa i vladar) da treba vladati razum - pravednost unutar ovjeka svaki dio due treba se baviti sobom i ne upadati u tui posao; isto je i pravednost van ovjeka, ne mijeati se drugima u posao - pravednost je prirodni odnos, nepravednost je neprirodni odnos dijelova, nesloga izmeu tri dijela due; samo je jedna krepost, a mnogo je raznih ''nevaljalosti'' (ovdje ostaje nedoreenim pitanje je li korisno biti pravedan, ili je korisno biti nepravedan ako za to nema kazne?) - pet (5) je razliitih oblika ustava (dravnog ustroja) i pet razliitih oblika due. Jedan oblik ustava je kad vlada jedan dobar vladar ili vie dobrih vladara (monarhija ili aristokracija jedan od 5 oblika ustava) i to je jedini dobar dravni ustroj Peta knjiga - dakle, monarhija ili aristokracija je jedini dobar ustav, a ostali (ovdje 4) ne valjaju - Platon se zalae da se ene i djeca dijele (komunitarijanizam eto zato se Platona ponekad povezivalo s komunistikom ideologijom); sugovornici mu se bune u vezi toga: kau da to pretpostavlja ''razliite oblike zajednice'' - mukarci i ene su po prirodi razliiti; ena je uope u svemu loija od mukarca, ali postoje u neemu bolje ene, kao i u neemu bolji mukarci. Zato treba davati i enama poslove za koje su sposobne (ak i posao uvara), ali u manjem opsegu nego mukarcima, jer su one ''slabiji rod'', u svemu slabije od mukih; opet 'svakome svoje' (jednakima jednako, nejednakima nejednako - to je pravednost) - djeca trebaju biti zajednika; treba se vidjeti tko je ''najbolji'', pa se trebaju ''mijeati'' najbolji meusobno ''najbolji'' mukarci s ''najboljim'' enama (eugenika), a ''najgori'' mukarci - naravno - s ''najgorim'' enama; valja odvajati djecu od majki - djeca su odvojena od roditelja, sestre od brae - Platon u jednom trenutku kae ''to u dravi sretnih nije doputeno''. - Platonu je na prvom mjestu drava, na drugom Helada, i to je to (prvo se brine za dravljane Politeie, onda za Helene i kraj); u idealnoj dravi nema roaka, svi sugraani su roaci i braa - Platon tu daje i neka etika naela ratovanja, koja su donekle fer zabranjuju se neki ratni zloini ali diskriminatorno (samo prema Helenima; barbare se smije) - tee je uistinu biti pravedan i imati savrenu dravu, nego to zamisliti kao ideal i izraziti rijeima (djela su tea od rijei) dakle, stvarna drava treba biti to blie uzoru i idealu Politeie, a ne mora zaista biti takva; tako je i za ovjeka vno da bude to blie pravednosti - zlo ovjeanstva ima anse da prestane tek kad filozofi postanu kraljevi (i obrnuto)

Platon

- sad se naizgled prealtao na epistemologiju, jer kae da onaj koji vidi predstavu neke stvari samo mnije, a onaj koji vidi pravi stvar, taj spoznaje mnijenje i znanje, dvije razliite kategorije (neznanje je posljednja); znanje nam daje spoznaju bitka, a mnijenje je neto izmeu bitka i nebitka. Filodoksi oni koji vole mnijenje (dogmatiari? Filodoksi, doslovno), nasuprot filozofa, koji vole istinu/bitak/ono to jest. U cijelom ovom posljednjem dijelu Platon objanjava tko su to zapravo filozofi (kad smatra da trebaju vladati, onda mora i objasniti tko su oni zapravo, da ne bi vladar postao neki filodoks)

Platon

esta knjiga - filozofi mogu domaiti univerzalni bitak, a puk luta u mnotvu (ne spoznaje bit i zato je slijep) zato su filozofi pogodni za vladare. Ne samo pogodni, nego najbolji! - filozof uvijek voli istinu; nije sitniav nego uvijek tei univerzalnosti; ima dobro pamenje; umjeren je - filozofi se ine svjetini beskorisni, ali ne jer bi po sebi bili beskorisni, nego se nitko njima ne slui. Kad bi se njima posluili, filozofi bi bili idealni vladari - veina filozofa je loa, ali nije tome kriva filozofija to su sofisti (kvazi-filozofi), i oni imaju mo da kvare dravu, misli Platon. Oni takoer daju lo glas filozofiji - najvee, filozofske ljudske naravi postaju najgore ako ih se loe odgaja; ako seljaka loe odgaja, nije toliki problem; najvea zla dolaze od najpametnijih - sofisti su veliko zlo: koriste svjetinu i, ugaajui joj, oportunistiki djeluju filozofija nije za mase (''svjetina ne moe biti filozof''). Usto, sofisti i kvare one koji su po prirodi najbolji. Zato se pravi filozofi ine beskorisnima - neki koji i imaju predispozicije za filozofiju zbog odgoja ne uspiju postati pravi filozofi; a kraljeve je teko nagovoriti na filozofiju, jer bi morali prihvatiti ne uvijek ugodnu istinu (ili prezreti bogatstvo, slavu itd.) - put filozofa je teak, esto se ni ne eli latiti politike jer ga zatiru; ''nijedan postojei ustav nije dostojan filozofske vladavine'' kae Platon - mladi nisu pogodni za visoku filozofiju, trebaju se baviti gimnastikom i uvodom u filozofiju - jao dravama dok ne dobiju istinskog, zrelog filozofa na vlast! Filozofi su oni koji na ovome svijetu najbolje oponaaju transcendentni ideal, filozofi mogu pribliiti dravu idealu - vladari (koje Platon zove i uvarima, to ne treba brkati s ratnicima): moraju biti domoljubi i moraju imati svoj vrsti stav u bilo kojoj prilici, ali i znati. Prave vladare, kad ih biramo, trebamo mnogo puta iskuati: ako odole svim izazovima i prou na svim ispitima (hrabrosti, mudrosti, odlunosti...), onda su pravi ljudi za vladare - najvei nauk = ideja dobrote; filozof/vladar treba znati to je dobro, a ne samo misliti da je neto dobro. To ga razlikuje od puka i ini vladarom - u predmetima postoji mnogo dobra, ali ideja dobra je samo jedna (''predmeti se vide a ne pomiljaju, a ideje se pomiljaju a ne vide''). Dobrota je ono to razjanjava umske stvari, kao to sunce rasvjetljava vidljive stvari ona ''daje istinu predmetima spoznaje i mo spoznaje onome koji spoznaje'' - 1. ono to spoznaje same principe, ideje = um; 2. ono to ima pretpostavke, ali bez poela = razum; 3. trea vrsta ''znanja'' = mnijenje; 4. zadnja vrsta ''znanja'' = nagaanje

Platon

Sedma knjiga - poznata pria o pilji: ljudi okovani u pilji vide sjene i za sjene misle kako su pravi predmeti, a ne tek sjene predmeta. I kad bi izaao iz pilje, ovjeku bi kao istina bile prihvatljivije sjene nego pravi predmeti, dok se ne naui ali bio bi sretan kad konano spozna - tako i ljudi na svijetu ne vide pravu spoznaju, i samozadovoljni su u svom mraku; dok im filozofi donose svjetlo (no ovi to ne ele); ipak, svaija dua je sposobna pogledati u svjetlo iz mraka no teko je osvijetliti dobrim to boansko u svaijoj dui; to se postie odgojem i obrazovanjem (eto, zato Politeia obrazuje!) - filozofima, vladarima, osnivaima Politeije je zadatak sve ljude izvui iz pilje - pravedno je prisiliti filozofe da budu politiari (jer je to ono emu su vini te e najbolje dravi sluiti, i nee se pomamiti za vlau; dok siromani bi), ba kao to je pravedno ovjeka koji je iziao iz pilje natjerati da se vrati u nju i oslobodi i druge - aritmetika (''nauka o broju i raunu'') u temelju svih umijea i odgoja, pomae osjetilima da vide to je istina; tako pomae i dui prodrijeti do bitka (u ideji!) - brojevi nisu empirijski, nego samo mislivi, i zato tjeraju duu da se priblii biti - geometrija slino tome, i zato i nju treba mlade uiti, i zvjezdoznanstvo (sve to je korisno za sva umijea u dravi) vidi slinost s quadriviumom; uope, za filozofiju je korisno znati matematiku, jer je ona istinski refleksivna, nematerijalna - dijalektika pokazuje koji je put ispravan u traenju biti; ona je prava znanost (um - a to nego filozofija, dijalektikom metodom) - sve drugo polazi od pretpostavki i to je izmeu mnijenja i znanosti (razum, miljenje (miljenje (u smislu: razmiljanje) je po Platonu iznad mnijenja!) - matematika i sl.) - miljenje se odnosi na pojavne stvari, a poimanje na bitak - dijalektika najvjetije barata rijeima, tj. pojanjenjima svih nauka, i zato ona treba biti prva meu naukama i vladari njome moraju ovladati - ako se sili na fiziki rad, nema posljedica po tijelo, ali uiti se ne moe na silu; vladari trebaju biti takvi koji spremno ue i razumijevaju, a ne na silu (''ropski'') - vladar treba biti stariji od 50 godina, i moe biti oba spola (!) - tu zavrava govor o pravednoj dravi i njoj sukladnom pojedincu

Platon

Osma knjiga - dakle: u Politeii su ene, djeca i odgoj zajedniki, poslovi su zajedniki i vladar je vjet ratnik i filozof; stanovi se dijele kao u komunizmu (po odredbi) - 4 loa dravna ureenja: 1. timokracija (kao u Sparti i na Kreti - vladavina astohlepnih), 2. oligarhija (vladavina nekolicine) 3. demokracija (puka vladavina), 4. tiranija (nasilnika monarhija) - dakle, jedno dobro ureenje (monarhija ili aristokracija) u Politeii vs. ova 4 loa - timokracija nastaje kad se u aristokraciji vladajui zavade i svatko gleda samo na vlast izmeu aristokracije i oligarhije; ovjek u skladu s timokracijom = ponosan, astoljubiv i nasilan (uope, svi tipovi drave nastaju prema tipovima karaktera) - oligarhija vladavina malobrojnih, jedini kriterij za vlast je novac, a jedina karakteristika gramzivost; mali broj bogatih i velik broj siromanih; ovjek u skladu oligarhijom = novac mu je na prvom mjestu, tedljiv, krt (oligarhija je ona drava ''s dva naroda'': siromanim i bogatim) - demokracija nastaje uglavnom kad siromani zbace oligarhe, pa svatko radi to mu pae ''veliko arenilo ljudi'', bezbrinost, sloboda. Platon shvaa demokraciju kao anarhiju, svatko radi manje-vie to hoe; takoer, u demokraciji se ''moe nai sva ostala ureenja''. ovjek u skladu s demokracijom = rasputen, poudan, rasipan - tiranija nastaje iz demokracije, kad pojedinac, toboe kao puki tribun, postaje tiranin; tiranin svima sve dijeli, pravi se dobrim, no istrebljuje politike protivnike i vodi ratove te naposljetku iskoritava svog ''oca'' (narod) 'jede svog oca (a ne djecu)' - ukratko, Platon tvrdi da iz (dobre) aristokracije proizlazi (loa) timokracija, iz timokracije (loija) oligarhija, iz oligarhije (jo loija) demokracija, iz demokracije (najloija) tiranija

10

Platon

Deveta knjiga - o poudnosti ona se budi i poinje divljati kad razum spava; ona izvire iz nepotrebnih strasti (postoje i potrebne) i svojstvene su tiranima - zato je potrebna umjerenost poudu ne zadovoljavati ni premalo ni previe - tirani su mahniti, puni poude imaju ljubav za poudom (ljubav = neobuzdana elja, za Platona), raspojasani su i mogu stoga initi svakakva zla - to vie pouda zadovoljava, to ih vie trai; pouda dovodi do korupcije - takav dakle ovjek je - suta suprotnost filozofu idealni nepravednik (tiranin loe postupa i prema roditeljima i prema domovini; on je nevjeran) - pojedinci u dravi imaj duu koja je ista kao i poredak u dravi; ne moe se vladati drugima ako se ne zna vladati sobom - zato je tiranija najgora i najnesretnija drava; ona je ropska, ivi u strahu (i sam tiranin je u strahu, kao i njegovi uvari), a i tiranin i drugi su nesretni - najsretnija i najpravednija drava je kraljevstvo / aristokracija (Politeia), a najnesretnija i najnepravednija tiranija - tri dijela ljudske due: um (prvi, njime uimo), volja (drugi, njome se srdimo) i pouda (trei dio, to je zapravo nagon) - poudi je najvie stalo do materijalnog dobra, volji do asti, a umu do duhovnog u svakog ovjeka prevladava jedan od ta tri dijela i u skladu s tim su rasporeeni u dravnoj hijerarhiji. Naravno, najvea je ustvari naslada filozofa, pa onda ratnika, pa onda puka. Ali, naravno, ovim zadnjima se ini njihova naslada najboljom, jer nisu iskusili viu vrstu naslade (filozofi znaju da je njihova naslada najvia zato to su iskusili sve tri vrste naslade) - vie bitka = vie istine (to ljudi vie bitka spoznaju, blie su istini) i v. v. Zato je dua blia istini (stvarnosti) nego tijelo. Filozofi su blie istini nego zemljoradnici - ne treba bolji dio due (um) biti podlonik loijem (strasti), ve obratno; tako i s ljudima, ''loiji'' trebaju biti podlonici ''boljima''. Umjerenost treba svladati strasti - tiranin ivi najdalje od ideala (uma), kralj najblie. Najkorisnije je ono najpravednije, tj. da vlada onaj od kojeg ima najvie koristi za sve - dakle, nema nikakve anse da je ono nepravedno ujedno i korisno (za dravu) - na nebu je uzor Politeie (kao i ideje), a po njoj moemo na zemlji tek kopirati

11

Platon

Deseta knjiga - slavna pria o oponaanju svi obrtnici rade svoj predmet (stol, cipele) prema uzoru (ideji tog predmeta), ali nitko ne moe napraviti sam uzor - jedan je predmet koji je u ideji, jedan koji je stvar i jedan koji je slika stvari - prvo stvara stvoritelj (bog), drugo obrtnik, a tree oponaatelj - 3 umijea s predmetima: koritenje predmeta, pravljenje istih i oponaanje - korisnik i tvorac predmeta imaju nekakvo znanje o predmetu, oponaatelj ne - oponaanje (umjetnost) je igra, a ne znanje, ona je najdalje (tek trea) od istine i zato pjesnici, slikari, umjetnici nemaju to traiti u zamiljenoj dravi! Najblii istini su oni koji su najblii ideji (kraljevi), potom oni koji su blizu stvarima, tj. replici ideja (ratnici, trei sloj), a najdalje od istine su oni koji stvaraju repliku replike ideje umjetnici. to e onda umjetnici koristiti 'Politeiji'? Oni oponaanjem samo kvare onaj razumski dio due u ljudima i potiu nerazumski - valja dozvoliti, kao to je na poetku reeno, samo onaj dio umjetnosti (pjesnitva) koji koristi dravi (hvali bogove i junake, npr.) - Platonov utilitarizam - dua je besmrtna (onaj najbolji dio due nikako ne treba teiti ovozemaljskim stvarima, nego besmrtnosti (zavretak Platonove ''Drave'' slian je zavretku Aristotelovu ''Nikomahove etike'' - politika je prolazna, kontemplacija je vjena)); jer, dok tijelo umire od starosti i bolesti, na dui se to ne osjeti; duu ne ubija pokvarenost neki pokvarenjaci ive dugo. Duu ne mogu ubiti ni vlastita zla, a kamoli zla nekog drugog (ovo s duom nisam ba dobro razumio. Trebam jo jednom paljivo proitati ako hou razumjeti. No, za politiku i dravu nije toliko vano). Zaista je besmrtna - sva zla i sve strasti itsl. to se nakupilo po dui su samo kontingencija - iz due treba izluiti njenu pravu bit: ''ljubav prema mudrosti'' - pravednost je uistinu najbolja za duu (Platon misli da je to dokazao); pravednici nakon smrti (ili ak ve pred kraj ivota, u starosti) dobivaju veliku nagradu, nepravednici veliku kaznu (iako se moe initi da na ovom svijetu nepravedni puno bolje prolaze od pravednih; ak svjetina misli da su pravednici nepravedni, i v. v.); Platon se koristi nekim mitom da to predoi, slino raju i paklu u kranstvu

12