Magistarski Rad Manuela Muzika Dizdarevic

UNIVERZITET U BEOGRADU
MATEMATI
CKI FAKULTET
DIVIZORI NA TORUSNIM
VARIJETETIMA
-magistarski rad-
Manuela Muzika Dizdarevic
Beograd, 2010.
1
Zahvaljujem se prof. dr. Radetu

Zivaljevicu za kontinuirano ohrabrivanje
i motivisanje u sticanju znanja tokom proteklih mjeseci i za sve ideje koje su
doprinijele da ovaj rad izgleda bolje.
Zahvaljujem se svom mentoru prof. dr. Aleksandru Lipkovskom na svim
korisnim primjedbama i sto me i pored pauza koje sam tokom studija pravila
nikada nije zaboravio.
Posebno se zahvaljujem svom suprugu Damiru na strpljenju i podrssci koju
mi pruza bez obzira na geografsko podneblje na kojem uprkos svemu i u inat
svima opstajemo i naravno, svojim roditeljima bez cije bi ljubavi sve bilo
drugacije.
Sadrzaj
1 Torusni varijeteti 5
1.1 Algebarski skupovi i varijeteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Ani torusni varijeteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.3 Projektivni torusni varijeteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.4 Osnove konveksne geometrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.5 Konusi i ani torusni varijeteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.6 Politopi i projektivni torusni varijeteti . . . . . . . . . . . . . 32
1.7 Apstraktni torusni varijeteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2 Divizori na torusnim varijetetima 44
2.1 Divizori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.2 Teorema o orbitalnoj dekompoziciji torusnog varijeteta . . . . 49
2.3 Weilovi divizori na torusnim varijetetima . . . . . . . . . . . . 56
2.4 Cartierovi divizori na torusnim varijetetima . . . . . . . . . . 59
3 Politopi i torusni varijeteti 67
3.1 Divizor torusnog varijeteta politopa . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.2 Pramen divizora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.3 Ehrhartov polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.4 Kushnirenkova teorema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
2
SADR
ZAJ 3
REZIME
Teorija torusnih varijeteta nastala je u ranim 70-im godinama proslog
stoljeca i lezi na presjeku algebarske geometrije i kombinatorike. Uzajamno
djelovanje tih dvaju oblasti u kontekstu torusnih varijeteta dovelo je do bro-
jnih rezultata. Neki od primjera primjene algebarsko-geometrijskih tehnika
na kombinatorne probleme ukljucuje prebrojavanje tacaka resetke unutar
konveksnih politopa i odredivanje volumena konveksnih tijela kojih smo se u
ovom radu dotakli.
Motivacija za pisanje rada inicijalno je bila lijepa i znacajna BKK (Bern-
stein, Kushnirenko, Khovanskii) teorema u kojoj se divizori na torusnim var-
ijetetima ne pojavljuju u samoj formulaciji ali su esencijalni za njene dokaze.
Sam rad je logicki podijeljen na dva dijela. U prvom, koji obuhvata prve
dvije glave, izlozene su osnove teorije torusnih varijeteta, a u drugom dijelu
(glava 3) pokazane su neke od primjena torusnih varijeteta, medu kojima je
najznacajnija upravo primjena na dokaz BKK teoreme.
Prva glava pocinje podsjecanjem na osnovne pojmove algebarske geometrije,
a zatim se prelazi na denisanje torusnog varijeteta. Navedene su cetiri deni-
cije, a zatim je pokazano da su medusobno ekvivalentne.
Najljepsi i najprirodniji, a i sa istorijskog aspekta najranije upoznat, nacin
konstruisanja torusnog varijeteta za polaznu osnovu ima objekte konveksne
geometrije kao sto su konusi i politopi, zbog cega je dat i kratak uvid u kon-
veksnu geometriju u kojem su pomenuti objekti denisani i navedene njihove
osnovne osobine. Tako su stvoreni preduslovi za rasvjetljavanje dva procesa,
od kojih je prvi stvaranje anog torusnog varijeteta polazeci od konveksnog
konusa posmatranog unutar vektorskog prostora N
R
pridruzenog resetki
N, a drugi stvaranje projektivnog torusnog varijeteta polazeci od politopa sa
vrhovima unutar resetke metodom sljepljivanja familije konusa dobivenih iz
normalne lepeze posmatranog politopa. U posljednjem poglavlju prve glave
pokazano je kako se konstruise torusni varijetet X
lepeze (koja vise ne

mora biti normalna lepeza politopa P) iz kombinatornih podataka koje nam
daju konusi lepeze , a koji odreduju nacin lijepljenja familije torusnih var-
ijeteta u objekat koji zovemo apstraktni torusni varijetet.
U drugoj glavi su na pocetku navedene osnovne cinjenice koje se ticu di-
vizora i njihovih klasa na algebarskim skupovima, nakon cega smo se vratili
torusnim varijetetima dokazujuci teoremu o djelovanju torusa T
N
na torusni
varijetet X
u kojoj se tvrdi da postoji bijektivna korespondencija izmedu

konusa lepeze i T
N
orbita varijeteta X
, a koja predstavlja podlogu za

proucavanje divizora na torusnim varijetetima.
SADR
ZAJ 4
U trecem i cetvrtom poglavlju druge glave razmotreni su Weilovi i Cartierovi
divizori na normalnim torusnim varijetetima, pokazano je kako se racunaju
njihove klase i dokazana je teorema koja pokazuje pod kojim se uslovoma te
dvije klase divizora podudaraju.
U trecoj glavi, kao sto je vec receno, govori se o nekim primjenama torus-
nih varijeteta. Poznato je da se algebarska geometrija pocela razvijati prije
oko 2000 godina iz problema rjesavanja polinomialnih jednacina i njihovih
sistema, ali i danas klasicne knjige iz ove oblasti rijetko sadrze bilo kakve al-
goritme za njihovo rjesavanje. Ipak, postoje i rezltati medu kojima je i BKK
teorema koja u terminima konveksne geometrije daje odgovor na pitanje o
broju rjesenja sistema Laurentovih polinomialnih jednacina, a medu cijim se
dokazima nude i efektivne metode za rjesavanje pomenutih sistema.
U prvom poglavlju trece glave data je denicija divizora torusnog varijeteta
politopa, razmotrene su njegove osnovne osobine i naveden je primjer lepeze
koja nije normalna lepeza niti jednog politopa resetke. Nakon toga je dat
kratak prikaz pramena divizora na torusnom varijetetu i dokazana je propozi-
cija koja daje veoma zgodan opis globalnih sekcija pramena T
N
invarijantnog
divizora na na torusnom varijetetu X
.
U trecem je poglavlju denisan Ehrhartov polinom pridruzen konveksnom
politopu resetke koji daje vezu izmedu volumena politopa i broja tacaka
resetke koje taj politop sadrzi i prezentirana je skica dokaza egzistencije ovog
polinoma koristeci kohomologiju linijskih raslojenja na torusnom varijetetu
X
P
. Rad zavrsava razmatranjem uloge divizora na torusnim varijetetima
u dokazu Kushnirenkove teoreme koja daje gornji prag broja rjesenja sis-
tema Laurentovih polinomialnih jednacina u slucaju kada jednacine imaju
isti Newtonov politop.
U ovom prikazu teorije torusnih varijeteta primarno su koristeni sadrzaji pre-
davanja o torusnim varijetetima koja je David Cox drzao tokom juna 2009.
godine na MSRI (Mathematical Sciences Research Institute) te knjiga Toric
Varieties D. Coxa ,J. Littlea i H. Schencka koja treba da bude objavljena
tokom jeseni 2010. godine.
Glava 1
Torusni varijeteti
Osnovni zadatak ove glave je da damo denicije anog i projektivnog
torusnog varijeteta, razmotrimo neke njihove osnovne osobine i ukazemo na
vezu izmedu konusa i anih torusnih varijeteta, te politopa i projektivnih
torusnih varijeteta.
1.1 Algebarski skupovi i varijeteti
Ani varijeteti. Neka nam kao i obicno C oznacava polje komple-
ksnih brojeva i neka je n prirodan broj. Pod n-dimenzionalnim anim pros-
torom smatramo skup uredenih n-torki kompleksnih brojeva C
n
zajedno sa
uobicajenim operacijama sabiranja n-torki i mnozenja n-torke kompleksnim
brojem. Prema tome C
n
je vektorski prostor nad poljem C. U algebarskoj
se geometriji vektorskom prostoru C
n
dodjeljuje i struktura koju cine alge-
barske ili regularne funkcije na C
n
. Regularne funkcije na C
n
su konstante,
koordinatne funkcije, tj. projekcije T
i
: C
n
C gdje je T
i
(x
1
, . . . , x
n
) = x
i
i funkcije koje se iz njih mogu dobiti primjenom elementarnih algebarskih
operacija sabiranja i mnozenja.
Algebarskom jednacinom zovemo izraz oblika f = 0, gdje je f polinom
u promjenljivim x
1
, x
2
, . . . x
n
sa koecijentima iz C. Za datu familiju poli-
noma F = (f
)
R
familija jednacina (f
= 0)
R
zove se sistem algebarskih
jednacina. Rjesenje ovog sistema je svaka tacka x C
n
za koju vrijedi
f
(x) = 0 R. Skup svih rjesenja sistema jednacina F oznacavamo sa

V (F) i zovemo algebarskim skupom. Razliciti sistemi algebarskih jednacina
mogu imati isti skup rjesenja. Zbog toga uvodimo relaciju ekvivalencije u
skup sistema algebarskih jednacina tako sto dva sistema F i F
smatramo
5
GLAVA 1. TORUSNI VARIJETETI 6
ekvivalentnim ako se svaki clan iz F moze izraziti preko clanova iz F
i
obratno. Naravno, ekvivalentni sistemi jednacina odreduju isti algebarski
skup. Osim toga, F i F
su ekvivalentni sistemi ako i samo ako generisu isti

ideal u prstenu C[x
1
, x
2
, . . . , x
n
]. Iz poznate Hilbertove teoreme o bazi sli-
jedi da je svaki sistem algebarskih jednacina ekvivalentan nekom konacnom
sistemu jednacina.
Desava se da i neekvivalentni sistemi jednacina odreduju isti algebarski
skup. Na primjer, V (f) = V (f
2
) = V (f
3
) = . . .. Zbog toga u skup sistema
algebarskih jednacina uvodimo relaciju slabe ekvivalencije tako sto kazemo
da su sistemi F i F
slabo ekvivalentni ako se za svaku jednacinu f sistema F

neka njena potencija moze izraziti preko clanova sistema F
i obratno. Slabo
ekvivalentni sistemi imaju isti skup rjesenja, tj. odreduju isti algebarski skup,
a vazi i obrnuto sto je tvrdnja dobro poznatog Hilbertovog Nullstellensatza:
Teorema 1.1.1. (Nullstellensatz:) Neka je I ideal prstena C[x
1
, x
2
, . . . , x
n
].
Ako se polinom f ponistava u svim tackama skupa V (I) C
n
onda postoji
cio broj n 0 takav da je f
n
I.
Za algebarski skup V , sa I(V ) cemo oznacavati najveci ideal koji odreduje
V , a to je upravo ideal sacinjen od svih regularnih funkcija koje se ponistavaju
u svim tackama iz V .
Neka su sada V C
n
i W C
m
dva algebarska skupa. Preslikavanje
f : V W zovemo regularnim preslikavanjem ako je denisano sa m-
regularnih funkcija f
1
, f
2
, . . . , f
m
C[x
1
, x
2
, . . . , x
n
]. Kompozicija dva regu-
larna preslikavanja je opet regularno preslikavanje i identicno preslikavanje
je regularno preslikavanje pa prema tome, algebarski skupovi zajedno sa reg-
ularnim preslikavanjima cine kategoriju, cije objekte zovemo ani algebarski
varijeteti.
Skup C[V ] regularnih funkcija na algebarskom skupu V zajedno sa ope-
racijama sabiranja funkcija, mnozenja funkcija i mnozenja funkcije eleme-
ntom polja ima strukturu C-algebre koja je izomorfna kolicnickoj algebri
C[x
1
, x
2
, . . . , x
n
]/I(V ) koju zovemo i koordinatni prsten. Preslikavanje alge-
barskih skupova f : V W je regularno ako i samo ako je za svaku regularnu
funkciju g C[W] funkcija f
(g) = g f regularna na skupu V . Na taj nacin

algebarski skup V zajedno sa strukturom C- algebre C[V ] regularnih funkcija
na V postaje algebarski varijetet.
C- algebra regularnih funkcija na algebarskom skupu V ima dvije vazne
karakteristike, konacno je generisana i nema nenultih nilpotentnih eleme-
nata. Iz Hilbertovog Nullstellensatza slijedi da je preslikavanje izmedu tacaka
x V i maksimalnih ideala I(V ) = f C[V ], f(x) = 0 bijektivno preslika-
vanje izmedu V i SpecmC[V ], skupa svih maksimalnih ideala prstena C[V ].
Zbog toga mozemo pisati V = Specm(C[V ]), a cesto cemo i sam skup V
zvati algebarskim varijetetom, ne gubeci pri tome iz vida svarnu strukturu
algebarskog varijeteta.
An algebarski varijetet V snabdjeven je sa dvije topologije, jedna od njih
je klasicna topologija inducirana uobicajenom topologijom na C
n
, a druga je
topologija Zariskog. U topologiji zariskog zatvoreni skupovi su podvarijeteti
od V , a otvoreni skupovi njihovi komplementi. Za podskup S V sa

S
cemo oznacavati najmanji podvarijetet od V koji sadrzi S i zvati ga zariski
zatvorenjem skupa S.
Primjer 1.1.1 Neka je C
= C\{0}. Tada je (C
)
n
= C
n
\V (x
1
x
2
. . . x
n
)
C
n
otvoren podskup u topologiji zariskog.
Kazemo da je an varijetet V ireducibilan ako ga ne mozemo napisati kao
uniju dva prava podvarijeteta. Ireducibilnim anim varijetetima odgovaraju
prosti ideali i obratno.
Za an varijetet V kazemo da je normalan ako je njegov koordinatni prsten
C[V ] cijelo zatvoren u svom polju razlomaka tj. u slucaju kada je njegov
koordinatni prsten C[V ] normalan prsten.
Projektivni varijeteti. Posmatrajuci samo ane varijetete ne dobijamo
kompletnu sliku stvarnog varijeteta jer zapravo posmatramo samo jedan nje-
gov dio bez mogucnosti da vidimo sta se desava u beskonacnosti. To je
jedan od razloga sto sa anog prostora prelazimo u projektivni prostor P
n
.
Projektivni prostor mozemo posmatrati kao skup svih pravih u vektorskom
prostoru C
n+1
gdje je svaka prava L kao jednodimenzionalan vektorski pod-
prostor od C
n+1
odredena nenultim vektorom (x
0
, x
1
, . . . , x
n
) C
n+1
do na
mnozenje konstantom C
. Prema tome P
n
mozemo smatrati kolicnickim
prostorom (C
n+1
\{0})/C
. Koordinatne funkcije T
0
, T
1
, . . . , T
n
zovemo ho-
mogenim koordinatama na P
n
.
Drugim rijecima, prostor P
n
mozemo smatrati prostorom klasa ekvivalen-
cije od C
n+1
\{(0, 0, . . . , 0)} pri cemu su dvije tacke P = (x
0
, . . . , x
n
) i P
=
(x
0
, . . . , x
n
) ekvivalentne ako i samo ako postoji C i = 0 za koje
je P = P
. U ovom slucaju klasu ekvivalencije kojoj pripada tacka P

oznacavamo sa (x
0
: x
1
: . . . : x
n
).
Primjetimo da T
i
kao ni bilo koji nekonstantni polinom u promjenljivim
T
0
, T
1
, . . . , T
n
ne odreduje funkciju na prostoru P
n
. Izraze T
j
/T
i
mozemo sma-
trati funkcijama ali ne na citavom prostoru P
n
nego samo na podskupovima
oblika U
i
= P
n
\H
i
gdje je H
i
= {(x
0
, x
1
, . . . , x
n
) : x
i
= 0} tj. na pod-
skupovima koji se sastoje od svih pravih L C
n+1
koje se izomorfno pro-
jektuju na i-tu koordinatnu osu. Za ksno i funkcije
(i)
j
= T
j
T
1
i
za j =
0, 1, . . . , n denisu bijektivnu korespondenciju izmedu U
i
i anog podpros-
tora T
i
= 1 od C
n+1
. S obzirom na ovu korespondenciju H
i
se sastoji od svih
pravih L koje leze u hipreravni T
i
= 0 i moze se poistovjetiti sa P
n1
. Na
ovaj nacin, P
n
dobiven je iz anog prostora U
i

= C
n
dodavanjem hiprreravni
u beskonacnosti H
i

= P
n1
.
Skupovi U
i
formiraju pokrivac prostora P
n
i svaki od njih ima prirodnu
strukturu anog varijeteta , a te se strukture na presjecima U
i
U
j
podu-
daraju. Prema tome, P
n
lokalno izgleda kao an varijetet pa se tako koncept
topologije Zariskog, algebarskih podvarijeteta itd. prirodno prenose na pro-
stor P
n
.
Zatvoren podskup projektivnog prostora zovemo projektivan varijetet.
Razmotrimo sada opsti metod za dobivanje takvih varijeteta. Posmatrajmo
C
n+1
kao vektorski prostor nad poljem C. Konus u prostoru C
n+1
denisemo
kao algebarski podvarijetet C koji je invarijantan u odnosu na mnozenje
skalarom. Svakom konusu C pridruzujemo podskup P(C) P
n
svih pravih
L C. Skup P(C) je zatvoren u P
n
. Ako sada U
i
identikujemo sa anim
podprostorom (x
i
= 1) C
n+1
, onda skup P(C) U
i
mozemo identikovati
sa presjekom C (x
i
= 1) koji je ocigledno zatvoren u x
i
= 1.
U koordinatama T
0
, T
1
, . . . , T
n
u C
n+1
konus C je odreden homogenim jednacinama
f
j
(T
0
, . . . T
n
) = 0 za j J, sto znaci da je P(C) U
i
odreden jednacinama
f
j
(T
0
/T
i
, . . . , T
n
/T
i
) = 0, j J koje zovemo homogenim jednacinama od
P(C). Lako se moze pokazati da vrijedi i obrnuto tj. da je svaki projektivni
varijetet X P
n
oblika P(C) za neki konus C C
n+1
.
1.2 Ani torusni varijeteti
Mogli bi reci da je an torusni varijetet podvarijetet od C
n
denisan
idealom I C[x
1
, x
2
, . . . x
n
] koji je prost i generisan binomima. Medutim,
takva denicija bi nam otkrila samo dio misterije torusnog varijeteta. Zbog
toga cemo navesti cetiri razlicite denicije naseg objekta istrazivanja pri cemu
ga svaka od njih osvjetljava iz drugog ugla, a zatim cemo pokazati da su sve
one medusobno ekvivalentne.
Navedimo sada neke pojmove koji ce nam ubuduce trebati.
Resetkom nazivamo konacno generisanu slobodnu Abelovu grupu. Resetka
ranga n je izomorfna grupi Z
n
. Svakoj tacki resetke mozemo pridruziti dva
vazna objekta. Svako m = (a
1
, a
2
, . . . , a
n
) Z
n
odreduje homomorzam
m
: (C
)
n
C
denisan sa:
m
(x
1
, x
2
, . . . , x
n
) = x
a
1
1
x
a
2
2
. . . x
a
n
n
koji zovemo karakterom.
Svako n = (b
1
, b
2
, . . . , b
n
) Z
n
odreduje jednoparamatarsku podgrupu
n
: C
(C
)
n
denisanu sa :
n
(x) = (x
b
1
, x
b
2
, . . . , x
b
n
)
An varijetet (C
)
n
ima strukturu grupe s obzirom na mnozenje. Svaki
an varijetet koji je izomorfan sa (C
)
n
i grupnu strukturu naslijeduje preko
izomorzma zovemo algebarskim torusom i oznacavamo sa T.
Za svaki torus T skup svih njegovih karaktera ima strukturu slobodne Abelove
grupe koju oznacavamo sa M, a i skup jednoparametarskih podgrupa takode
ima strukturu slobodne Abelove grupe koju cemo oznacavati sa N. Grupe
M i N imaju rang jednak dimenziji torusa T.
Postoji prirodna bilinearna funkcija , : M N Z denisana na
slijedeci nacin:
Za dati karakter
m
i jednoparametarsku podgrupu
n
, pri cemu je
m = (a
1
, a
2
, . . . , a
n
) i n = (b
1
, b
2
, . . . , b
n
) kompozicija
m

n
: C
predstavlja karakter od C
dat sa t t
l
gdje je
l = m, n =
n
i=1
a
i
b
i
.
Navedimo sada klasicnu deniciju anog torusnog varijeteta.
Denicija 1.2.1 An torusni varijetet je ireducibilan varijetet V koji sadrzi
torus T
N
(C
)
n
kao Zariski otvoren podskup tako da se djelovanje torusa
T
N
na samog sebe produzava do djelovanja torusa T
N
na cijeli varijetet V .
Neka je T
N
torus sa resetkom karaktera M i jednoparametarskih podgrupa
N. Neka je A = {m
1
, m
2
, . . . , m
s
} M. Svako m
i
A odreduje karakter
m
i
: T
N
C
. Denisimo preslikavanje
A
: T
N
C
s
sa:
A
(t) = (
m
1
(t),
m
2
(t), . . . ,
m
s
(t))
Sa Y
A
C
s
cemo oznacavati Zariski zatvorenje slike preslikavanja
A
.
Neka je sada

A
preslikavanje koje standardnu bazu e
1
, e
2
, . . . , e
s
od Z
s
slika
u m
1
, m
2
. . . , m
s
. Jezgro ovog preslikavanja oznacimo sa L. Niz
0 L Z
s
M
je egzaktan.
Za l = (l
1
, l
2
, . . . , l
s
) L stavimo da je l
+
=
l
i
>0
l
i
e
i
i l
l
i
<0
l
i
e
i
.
Jasno, sada je l = l
+
l
.
Prost ideal oblika:
I
L
= x
l
+
x
l
|l L = x
|, N
s
, L
zovemo torusni ideal
Neka je S skup sa binarnom operacijom + . Reci cemo da je S ana
polugrupa ako vrijedi slijedece:
Operacija + na skupu S je asocijativna, komutativna i postoji neutralni
element koji cemo oznacavati sa 0, tj. S je komutativna polugrupa sa
neutralnim elementom;
Polugrupa S je konacno generisana sto znaci da postoji konacan pod-
skup A S takav da je N
A
= {
mA
a
m
m | a
m
N} = S;
Polugrupa S moze biti ulozena u resetku M.
Neka je sada S M ana polugrupa i M resetka karaktera torusa T
N
.
Oznacimo sa:
C[S] = {
c
m
m
|c
m
C i c
m
= 0 za sve izuzev konacno mnogo m}
C[S] je vektorski prostor sa bazom S i mnozenjem:
m
1

m
2
=
m
1
+m
2
koje
je inducirano operacijom u S. Strukturu C[S] zovemo polugrupna algebra
Navedimo sada teoremu u kojoj cemo pokazati da je slijedecim denici-
jama jedinstveno odreden objekat koji mi zovemo torusni varijetet.
Teorema 1.2.1. Neka je V an varijetet. Slijedeci iskazi su ekvivalentni:
(a) V je an torusni varijetet u smislu denicije 1.2.1;
(b) Za konacan podskup A resetke M Zariski zatvorenje slike preslikavanja
A
koje oznacavamo sa Y
A
je an torusni varijetet V ;
(c) V je an varijetet denisan torusnim idealom;
(d) V = Spec(C[S]) za anu polugrupu S.
Dokaz: Dokazat cemo slijedece implikacije (b) (a), (c) (b), (d) (c) i
(a) (d).
(b) (a) Neka je Y
A
Zariski zatvorenje slike preslikavanja
A
. Ako
A
posmatramo kao preslikavanje T
N
u skup (C
)
n
, onda je
A
homomorzam
grupa pa je Im(
A
) = T torus i zatvoren je u (C
)
s
. Kako je Y
A
Zariski
zatvorenje preslikavanja
A
imamo da je Y
A
(C
)
s
= T . T je ireducibilno,
jer je T torus, pa isto vazi i za njegovo algebarsko zatvorenje. Dakle, Y
A
je ireducibilan varijetet koji sadrzi torus kao svoj Zariski otvoren podskup.
Torus T djeluje na C
s
i prevodi varijetet u varijetet. Zbog T = t T t Y
A
i cinjenice da je Y
A
najmanji zatvoren podskup koji sadrzi T imamo da je
Y
A
t Y
A
. Ako t zamijenimo sa t
1
, dobit cemo da je t Y
A
Y
A
sto
konacno daje Y
A
= t Y
A
pa se djelovanje torusa T na samog sebe zaista
produzava na djelovanje torusa na cijeli varijetet Y
A
. Dakle, Y
A
je torusni
varijetet u smislu denicije 1.2.1.
(c) (b) Neka je
I
L
= x
l
+
x
l
| l L = x
| , N
s
, L
ranije denisan torusni ideal. Pokazimo da je I
L
= I(Y
A
).
Neka je x
l
+
x
l
I
L
i neka je t Y
A
proizvoljno.
t
l
+
t
l
l
i
>0
(t
m
i
)
l
i
l
i
<0
(t
m
i
)
l
i
= 0
jer je
l
i
>0
m
i
l
i
=
l
i
<0
m
i
l
i
pa imamo da x
l
+
x
l
I(Y
A
). Ovim smo
pokazali da je I
L
I(Y
A
).
Pretpostavimo da obrnuta inkluzija ne vazi. Neka je f ireducibilan polinom
najnizeg stepena za koji f I(Y
A
)\I
L
. Neka je x
s
i=1
x
i
i
monom
najveceg stepena u f. Kako f I(Y
A
) u f mora postojati jos jedan monom
x
s
i=1
x
i
i
za koji je
i=1
s
(t
m
i
)
i
=
i=1
s
(t
m
i
)
i
sto znaci da je
s
i=1
i
m
i
=
s
i=1
i
m
i
pa =
(
i

i
)e
i
L Dakle, x
I
L
. Sada imamo polinom
f x
I(Y
A
)\I
L
. Ponavljajuci postupak ukoliko je potrebno doci
cemo do polinoma iz skupa I(Y
A
)\I
L
ciji je stepen strogo manji od deg(f)
a to je u suprotnosti sa izborom polinoma f. Iz svega recenog zakljucujemo
da je I(Y
A
) = I
L
.
(d) (c) Neka je A = {m
1
, m
2
, . . . , m
s
} konacan podskup resetke M.
C[S] = C[
m
1
,
m
2
, . . . ,
m
s
] sto znaci da je C[S] konacno generisano, a kako
je S M, to je C[S] C[M].
Denisimo homomorzam : C[x
1
, x
2
, . . . , x
s
] C[M] sa (x
i
) =
i
i
pokazimo da je jezgro ovog homomorzma upravo jednako I(Y
A
).
Neka je x
I(Y
A
) proizvoljno.
(x
) =
s
i=1
m
i
i=1
m
i
i
= 0
jer je
m
i
i
=
m
i
i
. Dakle, x
Ker(), pa je I(Y
A
) Ker().
Pretpostavimo li da obratna inkluzija ne vrijedi mogli bi odabrati ireducibilan
polinom f Ker() najnizeg stepena za koji f / I(Y
A
). Razmisljajuci na
slican nacin kao u prethodnom slucaju dosli bi do kontradikcije, sto znaci da
mora biti Ker() = I(Y
A
).
Im() = C[
m
1
m
2
, . . . ,
m
s
] = C[S], pa je koordinatni prsten od Y
A
upravo
jednak:
C[Y
A
] = C[x
1
, ...x
n
]/I(Y
A
) = C[x
1
, ...x
n
]/Ker() Im() = C[S]
Dakle, Spec([S]) = Y
A
.
(a) (d) Neka je sada Y
A
an torusni varijetet koji sadrzi torus T
N
ciju
resetku karaktera oznacavamo sa M. Koordinatni prsten torusa je polu-
grupna algebra C[M], a inkluzija T
N
V inducira preslikavanje
C[V ] C[M] zbog cega mozemo smatrati da je C[V ] podalgebra od C[M].
Stavimo da je S{m M|
m
C[V ]} i pokazimo da je S ana polugrupa.
Jasno je da S ima strukturu polugrupe i da je uloziva u resetku M, pa jos
trebamo pokazati da je konacno generisana. C[V ] je konacno generisana al-
gebra pa postoje f
1
, f
2
, . . . , f
s
C[V ] takvi da je C[f
1
, f
2
, . . . , f
s
] = C[V ].
Kako C[V ] smatarmo podalgebrom od C[M] svaki od polinoma f
i
mozemo
napisati u obliku f
i
=
mB
i
c
m
m
, gdje je B
i
konacan podskup od M. To
znaci da je unija B =
B
i
konacna i da je S upravo generisano skupom B.
Dakle, S je ana polugrupa.
Ostaje nam jos da pokazemo da je polugrupna algebra C[S] jednaka C[V ].
Ocigledno je C[S] C[V ], a da bi pokazali da vrijedi i obrnuta inkluzija
uzmimo proizvoljno f C[V ]. Funkciju f mozemo pisati u obliku
f =
mB
c
m
m
pri cemu je B konacan podskup od M. Ako sa W oznacimo
podprostor od C[M] generisan karakterima
m
za m B imamo da f
W C[V ]. Djelovanje torusa T
N
na na V inducira djelovanje torusa na ko-
ordinatni prsten C[V ], a kako je to zapravo, produzenje djelovanja torusa na
samog sebe, djelovanje na prsten C[V ] je dato sa t
m
=
m
(t)
m
. Odavde
zakljucujemo da je W, pa samim tim i W C[V ] zatvoreno za djelovanje
torusa T
N
.
W C[V ] je konacnodimenzionalan podprostor razapet svojstvenim vek-
torima koji su zapravo karakteri iz C[M]. Ovo znaci da za nase f,
m
C[S]
za sve m B, pa f C[S]. Dakle, C[S] = C[V ], cime je dokaz kompletiran.
Razmotrimo sada jedan primjer torusnog varijeteta:
Primjer 1.2.1 Neka je V = V (xy zw). V je ireducibilan varijetet i osim
toga sadrzi torus T (C
)
3
jer je
V (C
)
4
= {(t
1
, t
2
, t
3
, t
1
t
2
t
1
3
) | t
i
C
} = T
pri cemu je izomorzam dat sa (t
1
, t
2
, t
3
) (t
1
, t
2
, t
3
, t
1
t
2
t
1
3
). Dakle, V je
an torusni varijetet.
I(V ) = xy zw, a kako je xy zw binom i ireducibilan je, ideal I(V ) je
torusni ideal.
V = specC[S], gdje je polugrupna algebra ovog torusnog varijeteta
C[S] = {
mS
c
m

m
| c
m
C} za anu polugrupu
S = {
4
i=1
n
i
f
i
|f
1
= (1, 0, 0), f
2
= (0, 1, 0), f
3
= (0, 0, 1), f
4
= (1, 1, 1)i n
i
N}
1.3 Projektivni torusni varijeteti
Primjetimo za pocetak da je i sam projektivni prostor P
n
torusni varijetet
sa torusom
T
P
n = P
n
\V (x
0
. . . x
n
) = {(a
0
, . . . , a
n
) P
n
| a
0
. . . a
n
= 0} =
= {(1, t
1
, . . . , t
n
) P
n
| t
1
, . . . , t
n
C
= (C
)
n
Djelovanje torusa T
P
n na samog sebe produzava se na djelovanje torusa na
cijeli prostor P
n
cineci P
n
torusnim varijetetom.
Posmatrajmo egzaktni niz torusa
1 C
(C
)
n+1

T
P
n 1
Resetka karaktera torusa T
P
n je
M
n
= {(a
0
, . . . , a
n
) Z
n+1
|
n
i=0
a
i
= 0}
a resetka jednoparametarskih podgrupa
N
n
= Z
n+1
/Z(1, 1, . . . , 1)
Neka je T
N
torus sa resetkama M i N i neka je A = {m
1
, m
2
, . . . , m
s
} konacan
podskup resetke M. An torusni varijetet Y
A
smo denisali kao zatvorenje
slike preslikavanja
A
: T
N
C
s
pri cemu se t (
m
1
(t), . . . ,
m
s
(t))
Da bi dobili projektivan torusni varijetet posmatrat cemo
A
kao preslika-
vanje na (C
)
s
i napraviti kompoziciju sa homomorzmom (C
)
s
T
P
s1.
Tako dobijamo
T
N
A
C
s
T
P
s1 P
s1
(1.1)
Sada projektivni torusni varijetet mozemo denisati na slijedeci nacin:
Denicija 1.3.1 Za dati konacan podskup A resetke M, projektivan torusni
varijetet X
A
je najmanji algebarski podskup u P
s1
koji sadrzi sliku preslika-
vanja
A
iz (1.1).
Dimenzija projektivnog torusnog varijeteta X
A
jednaka je dimenziji
najmanjeg anog podprostora od M
R
koji sadrzi A.
Projektivnom varijetetu X
A
P
s1
odgovara an konus koji cemo oznaciti
sa

X
A
. Navedimo sada teoremu koja ce nam pokazati vezu izmedu konusa
X
A
i anog torusnog varijeteta Y
A
koji smo ranije denisali.
Teorema 1.3.1. Neka su Y
A
, X
A
i I
L
an torusni varijetet, projektivni
torusni varijetet i torusni ideal redom. Slijedece tvrdnje su ekvivalentne:
(a) Y
A
C
s
je an konus

X
A
od X
A
P
s1
;
(b) I
L
= I(X
A
);
(c) I
L
je homogeni ideal;
(d) Postoje u N i k > 0 takvi da je m
i
, u = k za i = 1, . . . , s .
Dokaz: (a) (b) Posto je I(X
A
) = I(
X
A
) i I(Y
A
) = I
L
jasno je da
I
L
= I(X
A
) vrijedi ako i samo ako je Y
A
je an konus

X
A
od X
A
.
(b) (c) Ideal I
L
= x
| L, gdje je L jezgro preslikavanja

Z
s
M koje e
i
m
i
, je ocigledno homogen jer je generisan homogenim
polinomima.
(c) (d) Pretpostavimo da je I
L
homogen ideal i neka je x
I
L
prizvoljno. Ako x
i x
ne bi bili istog stepena onda bi zbog x
I(Y
A
) i (1, 1, . . . , 1) Y
A
imali da je (x
)(1, 1, . . . , 1) = 0, sto bi bila

kontradikcija sa pretpostavkom. Dakle, monomi x
i x
imaju isti stepen, a

to znaci da je za prozvoljno = l L, l (1, 1, . . . , 1) = 0.
Tenzorisimo egzaktni niz
0 L Z
s
M
sa Q, a zatim posmatrajno dualni niz. Imamo da je
N
Q
Q
s
Hom
Q
(L
Q
, Q) 0
Sada vidimo da se (1, 1, . . . , 1) Q
s
slika u nulu iz Hom
Q
(L
Q
, Q), pa postoji
neko u
N
Q
za koje vrijedi: m
i
, u
= 1 za i = 1, . . . , s. Mnozeci prethodnu
jednakost nazivnicima iz u
dobijamo trazene u N i k N za koje vazi

m
i
, u = k, pa (d) zaista vrijedi.
(d) (b) Pretpostavimo da vrijedi (d). Kako je I
L
= I(Y
A
), da bi pokazali
da vrijedi (b) dovoljno ce biti da pokazemo da je:
X
A
(C
)
s
Y
A
Neka je p

X
A
(C
)
s
proizvoljno. Kako je X
A
T
P
s1 torus varijeteta X
A
,
imamo da
p = (
m
1
(t), . . . ,
m
s
(t))
vrijedi za neko C
i t T
N
. Prirodan broj u za koje je m
i
, u = k
za i = 1, . . . , s odreduje jednoparametarsku podgrupu torusa T
N
koju cemo
oznaciti sa

u
() za C
. Sada se
u
()t T
N
slika u q Y
A
za koje je
q = (
m
1
(
u
()t), . . . ,
m
s
(
u
()t)) = (
m
1
,u
m
1
(t), . . . ,
m
s
,u
m
s
(t))
Kako je m
i
, u = k za i = 1, . . . , s ,iz posljednje jednakosti imamo da je
q =
k
(
m
1
, . . . ,
m
s
)
Kako je k > 0 mozemo odabrati tako da je p = q Y
A
, cime smo dokazali
da vrijedi (b).
Ovim je dokaz teoreme zavrsen.
Uslov m
i
, u = k za i = 1, . . . , s za neko u N i k > 0 znaci da A lezi
u hiperravni koja ne sadrzi koordinatni pocetak, a ako A posmatramo kao
matricu A, ovaj uslov zapravo znaci da vrsta (1, 1, . . . , 1) pripada matrici A.
Recimo sada jos nesto o polugrupama projektivnog torusnog varijeteta.
An otvoreni podskup U
i
= P
s1
\V (x
i
) sadrzi torus T
P
s1, pa je
T
X
A
= X
A
T
P
s1 X
A
U
i
Kako je X
A
Zariski zatvorenje od T
X
A
u P
s1
, X
A
U
i
je Zariski zatvorenje
od T
X
A
u U
i
C
s1
. Dakle, X
A
U
i
je an torusni varijetet.
Neka je sada A = {m
1
, . . . , m
s
} M
R
. Odredimo anu polugrupu pridruzenu
X
A
U
i
. Znamo da je izomorzam U
i
C
s1
dat sa
(x
1
, . . . , x
s
) (x
i
/x
i
, . . . , x
i1
/x
i
, x
i+1
/x
i
. . . , x
s
/x
i
)
Imajuci u vidu da je
m
j
/
m
i
=
m
j
m
i
i preslikavanje (1.1) zakljucujemo
da je X
A
U
i
Zariski zatvorenje slike preslikavanja
T
N
C
s1
Koje je dato sa
t (
m
1
m
i
(t), . . . ,
m
i1
m
i
(t),
m
i+1
m
i
(t), . . . ,
m
s
m
i
(t))
Ako stavimo da je A
i
= Am
i
= {m
j
m
i
| j = i} onda imamo da vrijedi
X
A
U
i
= X
A
i
= Spec(C[S
i
])
gdje smo sa S
i
= NA
i
oznacili anu polugrupu generisanu sa A
i
. Tako smo
dokazali slijedecu propoziciju:
Propozicija 1.3.2. Neka je A = {m
1
, . . . , m
s
} M
R
i X
A
P
s1
. Tada je
X
A
U
i
an torusni varijetet za koji vrijedi
X
A
U
i
= X
A
i
= Spec(C[S
i
]),
Gdje je A
i
= Am
i
i S
i
= NA
i
.
Stavimo da je P = Conv(A) M
R
. P je politop. Razmotrimo ukratko
u kakvoj je vezi politop P sa varijetetom X
A
. Dimenzija politopa P je
dimenzija najmanjeg anog podprostora od M
R
koji sadrzi P sto je zapravo
najmanji podprostor koji sadrzi skup A, pa je prema tome:
dimX
A
= dimP
Pokrivac anim skupovima varijeteta X
A
, odreden je vrhovima politopa P
sto se vidi iz slijedece propozicije:
Propozicija 1.3.3. Neka je A = {m
1
, m
2
, . . . , m
s
} M, P = Conv(A)
M
R
i neka je J = {j {1, . . . , s} | m
j
je vrh politopa P}.
Tada je X
A
=
jJ
X
A
U
j
.
Dokaz: Pokazat cemo da je za proizvoljno i {1, . . . , s}, X
A
U
i
X
A
U
j
,
za neko j J. Za dato i {1, . . . , s}, m
1
PM je Qlinearna kombinacija
vrhova politopa P, tj.
m
i
=
jJ
k
j
m
j
gdje je
jJ
k
j
= 1 i k
j
0 Q
Mnozeci posljednju jednakost nazivnicima od k
j
dobijamo :
km
i
=
jJ
k
j
m
j
i
jJ
k
j
= k
Sada je
jJ
k
j
(m
j
m
i
) = 0, pa je m
i
m
j
S
i
za k
j
> 0.
Za takvo j je
m
j
m
i
C[S
i
], invertibilno pa je C[S
i
]
m
j
m
i
= C[S
i
], sto
znaci da je
X
A
U
i
U
j
= Spec(C[S
i
]) = X
A
U
i
a odavde imamo da je zaista
X
A
U
i
X
A
U
j
.
cime je dokaz zavrsen.
Za ireducibilan varijetet V P
n
kazemo da je projektivno normalan ako
je njegov an konus

V C
n+1
normalan. Projektivno normalan varijetet je
uvijek normalan ali obrnuto ne mora da vrijedi sto nam pokazuje slijedeci
primjer:
Primjer 1.3.1 Neka je A Z
2
i neka A cine kolone matrice koje nam daju
Loranove monome s
4
, s
3
t, st
3
, t
4
.
Politop P u ovom je slucaju linijski segment koji spaja tacke (0, 4) i (4, 0)
Slika 1.1:
koje odgovaraju monomima s
4
i t
4
. An podskup koji odgovara vrhu (0, 4)
ima koordinatni prsten
C[
s
3
t
s
4
,
st
3
s
4
,
t
4
s
4
] = C[
t
s
, (
t
s
)
3
, (
t
s
)
4
] = C[
t
s
] koji je kao prsten polinoma, normalan
prsten. Na isti nacin bi zakljucili da je i koordinatni prsten od X
A
U
4
koji odgovara vrhu (0, 4) jednak prstenu C[
s
t
] i takode je normalan. Prema
prethodnoj propoziciji X
A
U
1
i X
A
U
4
cine pokrivac od X
A
, pa zakljucujemo
da je X
A
normalan varijetet. Ipak, X
A
nije projektivno normalan. Prema
teoremi 1.3.1. imamo da je

X
A
= Y
A
= Spec(C[NA]). NA nije zasicena
polugrupa jer je npr. (1, 3) + (3, 1) = (4, 4) = 2(2, 2) NA ali (2, 2) NA,
sto znaci da varijetet

X
A
nije normalan, pa X
A
nije projektivno normalan.
1.4 Osnove konveksne geometrije
U ovom cemo poglavlju navesti osnovne cinjenice o poliedralnim konusima
i politopima koje ce nam trebati u daljem razmatranju torusnih varijeteta.
Vecinu tvrdnji cemo navesti bez dokaza, a izostavljeni dokazi i detalji se mogu
naci u [12]
Neka su N
R
i M
R
dualni vektorski prostori, pri cemu su M i N resetke.
Denicija 1.4.1 Skup N
R
oblika = Cone(S) = {
uS

u
u |
u
0}
pri cemu je S konacan podskup od N
R
zovemo konveksni poliedralni konus
generisan skupom S.
Denisemo da je Cone() = {0}
Posto cemo razmatrati iskljucivo konveksne poliedralne konuse zvat cemo ih
krace poliedralni konusi.
Denicija 1.4.2 Skup P N
R
oblika
P = Conv(S) = {
uS
u
u |
u
0
uS
u
= 1}
pri cemu je S konacan podskup od N
R
zovemo politop.
Kaze se jos da je P konveksno zatvorenje skupa S.
Konuse mozemo dobiti iz politopa na slijedeci nacin:
Pretpostavimo da je P politop iz N
R
. Tada je
= {(u, 1) N
R
R | u P, 0}
konus u N
R
R. Ako je politop P = Conv(S) onda je = Cone(S {1}).
Dimenzijom poliedralnog konusa zovemo dimenziju najmanjeg podprostora
W = Span() od N
R
koji sadrzi i oznacavamo je sa dim
Za nas je posebno vazan pojam dualnog konusa.
Denicija 1.4.3 Za dati poliedralni konus N
R
njegov dualni konus
M
R
denisemo sa:
= {m M
R
| m, u 0, za sve u }
Vrijedi slijedece:
Propozicija 1.4.1. Neka je N
R
poliedralni konus. Tada je
poliedralni
konus u M
R
i vrijedi:
(
=
Neka je m = 0 iz M
R
. Skupom:
H
m
= {u N
R
| m, n = 0} N
R
je odredena hiperravan, a sa:
H
+
m
= {u N
R
| m, n 0} N
R
zatvoreni poluprostor od N
R
.
Za H
m
kazemo da je noseca hiperravan poliedralnog konusa N
R
ako
je H
+
m
, a za H
+
m
u tom slucaju kazemo da je noseci poluprostor.
H
m
je noseca hiperravan poliedralnog konusa ako i samo ako m
\{0}.
Prema tome, ako m
1
, m
2
, . . . , m
s
generisu
onda je:
= H
+
m
1
H
+
m
2
. . . H
+
m
s
Dakle, svaki poliedralni konus je presjek konacno mnogo zatvorenih polupros-
tora.
Iskoristimo sada nosecu hiperravan i noseci poluprostor da denisemo strane
i stranice poliedralnog konusa.
Denicija 1.4.4 Neka je poliedralni konus i neka je m
.
= H
m
zovemo stranicom konusa . Stranice = zovemo pravim
stranicama konusa
Stranice poliedralnih konusa imaju slijedece vazne osobine:
(a) Svaka stranica poliedralnog konusa je i sama poliedralni konus.
(b) Presjek proizvoljne dvije stranice konusa je opet stranica od .
(c) Stranica stranice konusa je stranica konusa .
(d) Ako je stranica konusa i ako za u, v ,onda iz u + v slijedi
da u, v .
Stranicu konusa kodimenzije 1, tj dimenzije jednake dim 1, zovemo
stranom konusa , a stranicu dimenzije 1 zovemo ivicom konusa.
Vrijedi slijedece:
R
R
n
poliedralni konus.
(a) Ako je dim = m i ako su
i
= H
m
i
, m
i

, i = 1, . . . , s strane
konusa onda je = H
+
m
1
H
+
m
2
. . .H
+
m
s
i
= Cone(m
1
, m
2
, . . . , m
s
);
(b) Svaka prava stranica od je presjek strana konusa koje sadrze
stranicu
Neka je stranica poliedralnog konusa N
R
. Stavimo da je :
= {m M
R
| m, u = 0 u }
= {m
| m, u = 0 u } =
Stranicu
zovemo dualnom stranicom stranice sto opravdavamo slijedecom

propozicijom:
Propozicija 1.4.3. Neka je stranica poliedralnog konusa i neka je
. Vrijedi slijedece:
(a)
je stranica konusa
;
(b) Preslikavanje
je bijektivna korespondencija izmedu stranica

konusa i stranica konusa
;
(c) dim + dim
= n.
Neka nam Span() oznacava najmanji vektorski podprostor prostora N
R
koji
sadrzi . Relativna unutrasnjost konusa , koju obiljezavamo sa Relint(),
je unutrasnjost prostora Span() i odredena je sa:
u Relint() m, u > 0 m
Ako je stranica konusa i
njena dualna stranica u konusu
, onda za m
vrijedi:
m
H
m

m Relint(
) = H
m

Prema tome, relativna unutrasnjost Relint(
) nam odreduje koje hiperravni

konusa isjecaju stranicu .
Posebno ce nas interesovati konusi cija je jedna od stranica koordinatni
pocetak i koja predstavlja vrh posmatranog konusa. Takve konuse zovemo
strogo konveksnim.
Ako je N
R
R
n
poliedralni konus, slijedeci uslovi su ekvivalentni:
je strogo konveksan poliedralni konus;
{0} je stranica konusa ;
ne sadrzi pozitivno-dimenzionalan podprostor od N
R
;
() = {0}
dim
= n
Navedimo sada tvrdnju koja ce za nas biti od posebnog znacaja, a koju cemo
zvati lema o separaciji i iz koje slijedi da dva konusa koji se sijeku po stranici
svakog od njih mozemo razdvojiti.
Lema 1.4.4. Neka su
1
i
2
poliedralni konusi u prostoru N
R
takvi da je
=
1

2
stranica svakog od njih. Tada je:
= H
m

1
= H
m

2
, za svako m Relint(
2
)
Dokaz: Pokazimo najprije da je
1
(
2
) = (
1
2
)
. Imamo:
m
1
(
2
) m, u 0 u
1
i m, u
0 u

2
m, u u
0 u u
2
m (
1
2
)
Uzmimo sada proizvoljno m Relint(
2
). Zbog prethodno recenog
imamo da m (
1
2
)
To znaci da poluravan H
m
isjeca minimalnu stranicu
od
1
2
, pa je:
H
m
(
1
2
) = (
1
2
) ((
1
2
)) = (
1
2
) (
2
1
)
Pokazimo sada da je (
1
2
) (
2
1
) = .
Inkluzija (
1
2
) (
2
1
) je ocigledna.
Neka je sada x (
1

2
) (
2

1
) proizvoljno. To znaci da postoje
a
1
, a
2

1
i b
1
, b
2

2
takvi da je x = a
1
b
1
= b
2
a
2
. Tada je a
1
+ a
2
=
b
1
+ b
2

1

2
= , a odatle imamo da a
1
, a
2
, b
1
, b
2
sto znaci da je
x , cime je gornja jednakost dokazana.
Sada imamo da vrijedi: H
m
(
1
2
) =
Uzmimo presjek posljednje jednakosti sa
1
. Imamo da je
H
m
(
1
2
)
1
= H
m

1
, a vrijedi i ( )
1
= . Naime,
Neka je x ( )
1
. To znaci da postoje t
1
, t
2
takvi da je x = t
1
t
2
.
Tada je x + t
2
= t
1
, x , cime smo pokazali da je ( )
1
, a
kako je obrnuta inkluzija ocigledna nasa jednakost vrijedi.
Iz svega recenog zakljucujemo da je H
m

1
= , a na slican nacin bi
posmatrajuci (
2
) umjesto
1
zakljucili da je i H
m
(
2
) = , cime je
dokaz leme kompletiran.
Denisimo sada i pojam racionalnog poliedralnog konusa:
Denicija 1.4.5 Kazemo da je poliedralni konus N
R
racionalan ako je
= Cone(S) pri cemu je S konacan podskup od N
Ako je = Cone(S) pri cemu je S konacan podskup od N, i N
Q
= N
Z
Q,
onda je:
N
Q
= {
uS
u
u |
u
0 u Q}
Za takve konuse skup kanonskih generatora konstruise se na slijedeci nacin:
Neka je ivica konusa . Posto je strogo konveksan, je poluprava, a
kako je racionalno, polugrupa N je generisana jedinstvenim elementom
u N koji zovemo generator zrake . Generatore zraka ivica konusa
zvat cemo minimalni generatori strogo konveksnog racionalnog poliedralnog
konusa. Prema tome, strogo konveksni racionalni poliedralni konus generisan
je generatorima zraka svojih ivica.
Za racionalni poliedralni konus maksimalne dimenzije postoje jedinstveno
odredene normale na strane jednake generatorima zraka ivica dualnog konusa
koji je takode strogo konveksan konus.

Za strogo konveksni racionalni poliedralni konus N
R
kazemo da je regu-
laran ili gladak ako njegovi minimalni generatori cine podskup Z-baze u N,
a da je simplicijalan ako minimalni generatori cine linearno nezavisan skup
nad poljem R.
Politop smo denisali kao konveksno zatvorenje konacnog skupa S M
R
tj. P = Conv(S). Dimenzijom politopa P zovemo dimenziju najmanjeg
anog podprostora od M
R
koji sadrzi P. Svaka stranica politopa P je i sama
politop. Posebno vazni tipovi stranica politopa su vrhovi (stranice dimenzije
0), ivice (stranice dimenzije 1) i strane (stranice kodimenzije 1).
Slicno kao i kod poliedralnih konusa i za stranice politopa vaze slijedece
tvrdnje:
(a) Politop P je konveksno zatvorenje svojih vrhova;
(b) Ako je P = Conv(S) onda svaki vrh od P pripada skupu S;
(c) Stranica stranice politopa P je stranica politopa P;
(d) Svaka prava stranica Q od P je presjek svih strana politopa P koje
sadrze stranicu Q.
Reci cemo da politop P M
R
ima maksimalnu dimenziju ukoliko je
dim(P) = dimM
R
Takvi politopi imaju prezentaciju u obliku presjeka zatvorenih polupros-
tora jer za svaku stranu postoji jedinstvena noseca ana hiperravan i noseci
zatvoreni poluprostor koje redom oznacavamo sa:
Slika 1.2:
H
F
= {m M
R
| m, u
F
= a
F
} i H
+
F
= {m M
R
| m, u
F
a
F
}
pri cemu je u
F
prema unutra usmjerena normala na stranu F politopa P.
Prema tome,
P =
F strana od P
H
+
F
= {m M
R
| m, u
F
a
F
za sve strane F od P}
gdje su u
F
i a
F
jednoznacno odredeni do na mnozenje nenultom pozitivnom
konstantom.
Denisimo sada neke vazne klase politopa:
Denicija 1.4.6 Neka je P M
R
politop dimenzije d
(a) Politop P je simpleks ili dsimpleks ukoliko ima d + 1 vrhova;
(b) P je simplicijalan politop ako je svaka strana od P simpleks;
(c) P je prost politop ako je svaki vrh od P presjek tacno d strana.
Primjere simpleksa, simplicijalnog i prostog politopa imamo na slijedecoj
slici:
Slika 1.3:
Neka su sada M i N dualne resetke i M
R
i N
R
pridruzeni vektorski pros-
tori. Kazemo da je P M
R
politop resetke ako je P konveksno zatvorenje
konacnog skupa S M.
Moze se pokazati da je P politop resetke ako i samo ako svi njegovi vrhovi
leze unutar te resetke.
Ako je P politop resetke i ako ima maksimalnu dimenziju onda je njegova
prezentacija u obliku presjeka nosecih poluprostora posebno vazna. Naime,
ako je F strana od P onda prema unutra usmjerena normala na F lezi na
zraki iz N
R
. Ako sa u
F
oznacimo jedinstveni generator te zrake, onda je i a
F
cio broj jer je m, u
F
= a
F
, pri cemu je m vrh strane F. Tako dolazimo
do jedinstvene prezentacije politopa resetke P u obliku:
P = {m M
R
| m, u
F
a
F
za svaku stranu F od P}
Vidjet cemo kasnije kako se politopima pridruzuju torusni varijeteti. Ponekad
se, medutim moze desiti da je skup P M previse mali da bi sadrzavao do-
voljno podataka koji bi taj torusni varijetet odredili. Postoje dva nacina da
kazemo da je posmatrani politop dovoljno veliki da bi potpuno okarakter-
isao torusni varijetet i oba cemo sada ukratko razmotriti.
Denicija 1.4.7 Za politop P kazemo da je normalan ako za sve k N
vrijedi:
P M + P M + . . . + P M
. .
k puta
= (kP) M
Svaki politop resetke dimenzije 1 je normalan politop. Standardni simpleks
n
R
n
je, takode normalan ali kako cemo vidjeti u slijedecem primjeru,
cak ni svaki simpleks ne mora biti normalan politop.
Primjer 1.4.1 Neka je P = Conv(0, e
1
, e
2
, e
1
+e
2
+3e
3
) R
3
. Jedine tacke
resetke Z
n
koje su zajednicke sa ovim politopom su njegovi vrhovi. P nije
normalan politop jer imamo linearnu kombinaciju tacaka iz P, tj, njegovih
vrhova koja nije tacka resetke od P:
e
1
+ e
2
+ e
3
=
1
6
(0) +
1
3
(2e
1
) +
1
3
(2e
2
) +
1
6
(2e
1
+ 2e
2
+ 6e
3
) 2P M
Slika 1.4:
Navedimo sada (bez dokaza) teoremu i njenu posljedicu koje ce nam biti
korisne kasnije:
Teorema 1.4.5. Ako je P politop resetke koji ima maksimalnu dimenziju n
i ako je n 2 onda je kP normalan politop za sve k n 1.
Posljedica 1.4.6. Svaki poligon resetke je normalan politop.
Normalnost politopa mozemo interpretirati i u terminima konusa na slijedeci
nacin:
Za svaki politop P mozemo posmatrati konus C(P) = Cone(P {1})
M
R
R. Moze se pokazati da ako je P politop resetke onda je P normalan
ako i samo ako (PM)1 generise polugrupu C(P)(MZ) Denisimo sada
sta znaci da je politop veoma sadrzajan i podsjetimo se denicije zasicene
polugrupe.
Denicija 1.4.8 Za anu polugrupu S M kazemo da je zasicena ili sat-
urirana ako za svako k N\{0} i m M iz km S slijedi da je i m S.
Primjer zasicene ane polugrupe je S
M, gdje je N strogo racionalan

poliedralni konus.
Denicija 1.4.9 Za politop resetke P M
R
kazemo da je veoma sadrzajan
ako je za svaki njegov vrh m polugrupa S
P,m
= N(P M m) generisana sa
P M m = {m
m | m
P M} saturirana u M.
Vrijedi slijedece:
Propozicija 1.4.7. Svaki normalan politop resetke je veoma sadrzajan poli-
top.
Dokaz: Neka je m
0
P proizvoljan vrh i neka je m M takvo da je
km S
P,m
0
za neki cio broj k 1.
km =
PM
a
m
(m
m
0
), a
m
N
Neka je sada d N takvo da je kd
PM
a
m
. Sada je :
km + kdm
0
=
PM
a
m
m
+ (kd
PM
a
m
)m
0
kdP
Dijeljenjem sa k sada dobijamo da je m + dm
0
dP, a kako je P normalan
politop m + dm
0
=
d
i=1
m
i
, gdje m
i
P M za sve i, pa je
m =
d
i=1
(m
i
m) S
P,m
0
sto znaci da je S
P,m
0
zasicena, cime je dokaz
zavrsen.
Iz posljednje propozicije i teoreme 1.4.5 dobijamo slijedecu posljedicu:
Posljedica 1.4.8. Neka je P M
R
R
n
politop resetke maksimalne di-
menzije jednake n. Tada vrijedi slijedece:
(a) Ako je dim(P) 2 onda je kP veoma sadrzajan politop za sve k n1
(b) Ako je dimP = 2 onda je P veoma sadrzajan politop.
1.5 Konusi i ani torusni varijeteti
Neka je N
R
racionalni poliedralni konus. Tacke resetke
S
M M
formiraju polugrupu, a prema slijedecoj lemi, ta je polugrupa konacno gener-
isana.
Lema 1.5.1. Ako je N
R
racionalni poliedralni konus onda je
S
M ana polugrupa.
Dokaz:
je racionalni poliedralni konus pa postoji konacan podskup

T M takav da je
= Cone(T). Skup K = {
mT

m
m | 0
m
< 1} je
ogranicen region od M
R
R
n
, pa je KM konacan skup tacaka, jer je M
Z
n
. Jasno je da je T (KM) S
. Tvrdimo da skup T (KM) generise

S
kao polugrupu. Da bi ovo dokazali uzmimo w S
. w =
mT

m
m za
m
0. Sada je
m
=
m
+
m
, gdje je
m
N i 0
m
< 1, pa je:
w =
mT
m
m +
mT
m
m
Druga suma je iz K M, odakle slijedi da je w nenegativna cjelobrojna
kombinacija elemenata iz T (K M). Dakle, S
je konacno generisana
polugrupa ulozena u resetku M, pa je S
ana polugrupa cime je dokaz

zavrsen.
Kako iz anih polugrupa dobijamo ane torusne varijetete imamo slijedecu
teoremu:
Teorema 1.5.2. Neka je N
R
R
n
racionalni poliedralni konus sa polu-
grupom S
M. Tada je
U
= Spec(C[S
]) = Spec(C[
M])
an torusni varijetet i osim toga vrijedi:
dimU
= n torusU
je T
N
= N
Z
C
je strogo konveksno
Dokaz: U prethodnoj smo lemi pokazali da je za racionalni poliedralni konus
, polugrupa S
ana polugrupa pa sada na osnovu teoreme 1.2.1. (d) imamo

da je U
an torusni varijetet. Torus ovog varijeteta za resetku karaktera ima

ZS
M. Jasno je da vrijedi:
ZS
= S
= {m
1
m
2
| m
1
, m
2
S
}
Pretpostavimo da km ZS
za neko k > 1 i m M. Tada je km = m

1
m
2
za m
1
, m
2
S
M. Posto m
1
, m
2

, a
je konveksan skup imamo

da je
m+ m
2
=
1
k
m
1
+
k1
k
m
2

Odatle slijedi da je :
m = (m + m
2
) m
2
ZS

pa je M/ZS
bez torzije. Prema tome,

torusU
je T
N
ZS
= M rangZS
= n
je strogo konveksno ako i samo ako je dim
= n, a dimenzija anog
torusnog varijeteta jednaka je dimenziji njegovog torusa, sto je jednako rangu
resetke karaktera, pa sada imamo da je:
dimU
= n rangZS
= n dim
= n
Cime je dokaz zavrsen.

Propozicija 1.5.3. Ako je V = Spec(C[S]) an torusni varijetet ane polu-
grupe S, onda postoji bijektivna korespondencija izmedu:
(a) Tacaka p V ;
(b) Maksimalnih ideala m C[S];
(c) Homomorzama polugrupa S C, gdje C smatramo multiplikativnom
polugrupom.
Dokaz: Ekvivalencija (a) (b) je poznata cinjenica iz algebarske ge-
ometrije, dok ekvivalencija (a) (c) vazi samo u slucaju torusnih varijeteta.
Dokazimo najprije da (a) (c)
Neka je p V proizvoljno. Kako je C[S] = C[V ], mozemo denisati preslika-
vanje : S C sa (m) =
m
(p) C. Jasno,
p
(m
1
+ m
2
) =
m
1
+m
2
(p) =
m
1
(p)
m
2
(p)
pa je
p
homomorzam polugrupa.
(c) (a). Neka je : S C homomorzam polugrupa i neka
A = {m
1
, m
2
, . . . , m
s
} generise S tako da je V = Y
A
C
s
. Stavimo da
je p = ((m
1
), . . . , (m
s
)) C
s
i pokazimo da p V . Prema teoremi
1.2.1. (c) dovoljno ce biti da pokazemo da se x
ponistava u p za sve
= (a
1
, . . . , a
s
) i = (b
1
, . . . , b
s
) za koje vazi
s
i=1
a
i
m
i
=
s
i=1
b
i
m
i
. Kako
je homomorzam polugrupa imamo da je
s
i=1
(m
i
)
a
i
= (
s
i=1
a
i
m
i
) = (
s
i=1
b
i
m
i
) =
s
i=1
(m
i
)
b
i
sto znaci da p V cime je dokaz zavrsen.
Razmotrit cemo sada djelovanje torusa T
N
na varijetet V i dokazati
propoziciju koja ce nam trebati kasnije u dokazu teoreme o orbitalnoj dekom-
poziciji torusnog varijeteta. Djelovanje torusa (C
)
s
na C
s
inducira djelovanje
torusa T
N
na Y
A
. Opisimo to djelovanje u terminima homomorzama polu-
grupa S i C.
Fiksirajmo t T
N
i p V i sa
p
oznacimo homomorzam sa S u C koji
odgovara tacki p. Tada je
p = (
p
(m
1
), . . . ,
p
(m
s
)) i t = (
m
1
(t), . . . ,
m
s
(t))
tp = (
m
1
(t), . . . ,
m
s
(t))(
p
(m
1
), . . . ,
p
(m
s
)) = (
m
1
(t)
p
(m
1
), . . . ,
m
s
(t)
p
(m
s
))
Pokazimo da je i m
m
p
(m) homomorzam polugrupa S i C.
Zaista, za m
1
, m
2
S je
m
1
+m
2
(t)
p
(m
1
+ m
2
) = (
m
1
(t)
p
(m
1
))(
m
2
(t)
p
(m
2
))
Ovo znaci da tacka t p odgovara homomorzmu
m
(t)
p
(m), sto nam daje
zgodan opis djelovanja torusa na torusni varijetet.
Za anu polugrupu kazemo da je tackasta ako je S (S) = {0}
Propozicija 1.5.4. Neka je V torusni varijetet. vrijedi slijedece:
(a) Ako je V = Spec(C[S]) onda djelovanje torusa ima ksnu tacku ako i
samo ako je S tackasta polugrupa i u tom je slucaju jedinstvena ksna
tacka odredena homomorzmom polugrupa S C datim sa:
m
_
1, m = 0
0, m = 0
(1)
(b) Ako je V = Y
A
C
s
za A S\{0} onda djelovanje torusa ima ksnu
tacku ako i samo ako 0 Y
A
i u tom je slucaju ksna tacka upravo 0.
Dokaz:
(a) Neka je p V proizvoljno i neka je
p
: S C homomorzam kojim
je tacka p odredena. p je ksna tacka torusnog djelovanja ako i samo ako je
m
(t)
p
(m) =
p
(m) i to za sve m S i t T
N
. Ocigledno je posljednja
jednakost zadovoljena za m = 0 jer je
p
(0) = 1, a ako je m = 0 onda za t
za koje je
m
(t) = 0 imamo da je
p
(m) = 0, pa ako ksna tacka postoji ona
je jedinstvena i data je sa (1), a (1) je homomorzam grupa ako i samo ako
je S tackasta polugrupa.
(b) Pretpostavimo da V = Y
A
C
s
ima ksnu tacku. U tom je slucaju polu-
grupa S = N
A
tackasta i jedinstvena ksna tacka p data je sa (1). A S\{0},
a iz tvrdnje pod (a) zakljucujemo da je p koordinatni pocetak u C
s
pa 0 Y
A
.
Obrnuta tvrdnja slijedi iz cinjenice da je 0 C
s
ksna tacka djelovanja (C
)
s
,
a T
N
(C
)
s
, cime je dokaz zavrsen.
Za V = U
prethodnu propoziciju mozemo iskazati na slijedeci nacin:

Posljedica 1.5.5. Neka je N
R
strogo konveksan racionalni poliedralni
konus. Djelovanje torusa na U
ima ksnu tacku ako i samo ako je dim =

dimN
R
i u tom je slucaju ksna tacka jedinstvena i odredena maksimalnim
idealom
m
| m S
\{0} C[S
]
gdje je S
M.
Pogledajmo sada sta znaci da je torusni varijetet normalan.
Teorema 1.5.6. Neka je V an torusni varijetet sa torusom T
N
. Slijedeci
uslovi su ekvivalentni:
(a) V je normalan varijetet
(b) V = Spec(C[S]), gdje je S zasicena ana polugrupa
(c) V = Spec(C[S
])(= U
), gdje je S
M, a N
R
je strogo
konveksan racionalni poliedralni konus.
Dokaz: Neka je V an torusni varijetet sa torusom T
N
. V = Spec(C[S])
za anu polugrupu S. Neka je M = ZS resetka karaktera torusa T
N
i neka
je n = dim(V ) tj. neka je M Z
n
. Dokazat cemo implikacije (a) = (b),
(b) =(c) i (c) =(a).
(a) = (b) Neka je V normalan varijetet. Tada je C[S] = C[V ] cijelo
zatvoren u svom polju razlomaka C(V ). Uzmimo proizvoljno km S za
neko k N\{0} i m M.
m
je polinomna funkcija na T
N
, pa je racionalna
na V jer je T
N
Zariski otvoren podskup varijeteta V . Takode,
km
C[S]
jer km S. Sada je
m
korijen normaliziranog polinoma X
k
km
sa koe-
cijentima iz C[S], sto prema deniciji normalnosti znaci da je
m
C[S], tj.
m S, pa je S zasicena.
(b) = (c) Pretpostavimo da je S zasicena ana polugrupa i neka je A
konacan generator od S. S lezi u racionalnom poliedralnom konusu Cone(A)
M
R
, a rangZA = n implicira da je dimCone(A) = n. Odavde imamo da je
= Cone(A)
N
R
strogo racionalni poliedralni konus za koji je S =
M
jer je S saturirano.
(c) = (a) Trebamo pokazati da je C[S
] = C[
M] normalno kada je
N
R
strogo konveksan racionalni poliedralni konus. Pretpostavimo da je
konus generisan zrakama
1
, . . . ,
r
. Tada je
=
r
i=1
i
. Presjek sa M
daje nam S
=
r
i=1
S
i
, odakle slijedi da je i C[S
] =
r
i=1
C[S
i
]. Ako je
svaki od C[S
i
] normalan onda ce i C[S
] biti normalan pa trebamo pokazati

da je C[S
] normalan prsten ukoliko je racionalna zraka u N

R
.
Neka je u M minimalni generator zrake . To znaci da je
1
k
u / N za
k > 1. Zbog toga mozemo naci bazu od N za koju je u = e
1
, pa bi tada imali
da je = Cone(e
1
). To bi znacilo da je
C[S
] = C[x
1
, x
1
2
, . . . , x
1
n
]
Kako je C[x
1
, . . . , x
n
] domen sa jednoznacnom faktorizacijom, on je i nor-
malan pa je normalna i njegova lokalizacija
C[x
1
, . . . , x
n
]
x
1
...x
n
= C[x
1
, x
1
2
, . . . , x
1
n
]
Ovim je dokaz zavrsen.
Primjer 1.5.1 Posmatrajmo konus = Cone(3e
1
2e
2
, e
1
) R
2
. Neka je
Slika 1.5:
N = Z
2
. Dualni konus konusa je
= (e
2
, 2e
1
+ 3e
2
). Ana polugrupa
S
M generisana je kolonama matrice

_
0 1 2
1 1 3
_
Pripadni torusni varijetet U
je Zariski zatvorenje slike preslikavanja

(t
1
, t
2
) = (t
1
2
, t
1
t
2
, t
2
1
t
3
2
)
Torusni ideal ovog varijeteta je y
2
xz pa je dakle, U
= V (y
2
xz).
Slika 1.6:
Primjer 1.5.2 Neka je = Cone(e
1
, e
2
, e
1
+e
3
, e
2
+e
3
) N
R
= R
3
, gdje je
N = Z
3
. Dualni konus ovog konusa je
= Cone(e
1
, e
2
, e
3
, e
1
+ e
2
e
3
).
Tacke resetke dualnog konusa generisane su kolonama matrice
_
_
1 0 0 1
0 1 0 1
0 0 1 1
_
_
S
Z
3
sastoji se od svih Nlinearnih kombinacija kolona ove matrice. Pri-
padni torusni varijetet je V = V (xy zw) u koji je ulozen torus T
N
= (C
)
3
preslikavanjem (t
1
, t
2
, t
3
) (t
1
, t
2
, t
3
, t
1
t
2
t
1
3
). Kako je strogo konveksan
racionalni poliedralni konus iz prethodne teoreme slijedi da je torusni varijetet
V normalan.
1.6 Politopi i projektivni torusni varijeteti
Pogledajmo sada u kakvoj su vezi politopi i projektivni torusni varijeteti.
Neka je P veoma sadrzajan politop maksimalne dimenzije n u odnosu na
resetku M. Ako je P M = {m
1
, . . . , m
s
} onda je X
PM
Zariski zatvorenje
slike preslikavanja T
N
P
s1
koje je dato sa:
t (
m
1
(t), . . . ,
m
s
(t)) P
s1
Za svako m
i
P M imamo polugrupu S
i
= N(P M m
i
) koja je
generisana sa m
j
m
i
za m
j
P M. Projektivni prostor P
s1
je prekriven
anim otvorenim podskupovima U
i
C
s1
koji se sastoje od onih tacaka za
koje je x
i
= 0, gdje su x
1
, . . . , x
s
homogene koordinate u prostoru P
s1
. Iz
propozicije 1.3.2. imamo da je an otvoreni podskup X
PM
U
i
od X
P
an
torusni varijetet
X
PM
U
i
Spec(C[S
i
])
a iz propozicije 1.3.3. slijedi da je
X
PM
=
m
i
je vrh od P
X
PM
U
i
Vrijedi slijedeca teorema:
Teorema 1.6.1. Neka je X
PM
torusni varijetet veoma sadrzajnog politopa
P M
R
i neka je P maksimalne dimenzije jednake n.
(a) Za svaki vrh m
i
PM an podskup X
PM
U
i
je an torusni varijetet
X
PM
U
i
= U
i
= Spec(C[
i
M]), gdje je
i
N
R
strogo konveksan
racionalni poliedralni konus dualan konusu Cone(P Mm
i
) M
R
i
dim
i
= n
(b) Torus od X
PM
ima resetku karaktera M i jednak je torusu T
N
Dokaz: Neka je C
i
= Cone(P Mm
i
). Znamo da za svaki vrh m
i
postoji
noseca hiperravan H
u,m
i
za koju je P H
+
u,m
i
i P H
u,m
i
= {m
i
}. Tako
je H
u,0
noseca hiprerravan od 0 C
i
pa je C
i
strogo konveksan racionalan
poliedralni konus za koji je dimC
i
= dimP = n. Kako je C
i
strogo konvek-
san konus maksimalne dimenzije i njegov dual C
i
=
i
je strogo konveksan.
Jasno je da je S
i
C
i
M =
i
M. Kako je po pretpostavci politop
P veoma sadrzajan, S
i
M je zasicena, a iz teoreme 1.5.6. slijedi da je
S
i
=
i
M, cime je tvrdnja (a) dokazana.
Kako je
i
strogo konveksan konus, njegov torus je T
N
, a kako je T
N
U
i
=
X
PM
U
i
U
PM
zakljucujemo da je T
N
torus varijeteta X
PM
, cime je
dokaz zavrsen.
Konusi
i
N
R
koji se pojavljuju u prethodnoj teoremi uklapaju se
na veoma lijep nacin cineci tako strukturu koju zoveno normalana lepeza
politiopa P.
Neka je
P = {m M
R
| m, u
F
a
F
F}
Vrhovi politopa P odreduju konuse
C
v
= Cone(P M v) M
R
i
v
= C
v
N
R
Stranice Q P koje sadrze vrh v su u bijektivnoj korespondenciji sa strani-
cama Q
c
C
v
preko preslikavanja
Q Q
c
= Cone(Q M v)
Q
c
Q = (Q
c
+ v) P
koja su inverzna jedno drugom.
Ova preslikavanja cuvaju dimenzije, inkluzije i presjeke.
Primjetimo da su strane konusa C
v
odredene stranama politopa P koje sadrze
vrh v pa je prema tome
C
v
= {m M
R
| m, u
F
0 za sve F koje sadrze v}
Za njegov dualni konus
v
tada vazi:
v
= Cone(u
F
| F sadrzi v)
Ova se konstrukcija moze poopstiti na proizvoljne stranice Q politopa P tako
sto cemo staviti da je
Q
= Cone(u
F
| F sadrzi Q)
Slika 1.7:
Neka je P politop i Q proizvoljna stranica od P.
Q
je strogo konveksan
racionalan poliedralni konus u N
R
. Skup svih takvih konusa oznacavamo sa
P
= {
Q
| Q je stranica politopa P} i zovemo normalna lepeza politopa P.
Navedimo sad jednostavan primjer politopa i njemu odgovarajuce normalne
lepeze:
Slika 1.8:
Primjer 1.6.1 Posmatrajmo jedinicni kvadrat sa vrhovima (0, 0) , (1, 0) , (1, 1) ,
i (0, 1). Tada je:
= {a 0} {b 0} {a 1} {b 1}
Prema unutra usmjerene normale na strane ovog kvadrata su e
1
i e
2
s tim da se svaka od njih pojavljuje dva puta. Tako svaki vrh odreduje
2dimenzionalni konus, svaka strana, 1dimenzionalni konus, tj. zraku,
a cijeli kvadrat odgovara vrhovima svih konusa tj. koordinatnom pocetku,
sto se vidi na slici njegove normalne lepeze.
Dokazimo sada lemu i propoziciju iz kojih ce slijediti dokaz vazne teoreme
o osobinama normalne lepeze politopa.
Lema 1.6.2. Neka je Q stranica politopa P i neka je H
u,b
noseca hiperravan
od P. Tada u
Q
ako i samo ako je Q H
u,b
P.
Dokaz: Neka je P = {m M
R
| m, u
F
a
F
F}.
Pretpostavimo da je u
Q
. Tada je u =
QF

F
u
F
za
F
0. Stavimo li
da je b =
QF

F
a
F
imamo da je P H
+
u,b
i Q H
u,b
P. Pretpostavimo
sada da je Q H
u,b
P i neka je vrh v Q. Tada iz P H
+
u,b
i v H
u,b
imamo da C
v
H
+
u,b
, pa u C
v
=
v
. Sada je u =
vF

F
u
F
, 0.
Neka je F
0
strana politopa P koja sadrzi vrh v ali ne i stranicu Q i neka je
p Q takvo da p / F
0
. Sada iz p, v Q H
u,b
slijedi:
b = p, u =
vF
F
p, u
F
b = v, u =
vF
F
v, u
F
=
vF
F
a
F
Izjednacavanjem dobijamo:
vF
F
p, u
F
=
vF
F
a
F
Kako p / F
0
, p, u
F
0
> a
F
0
, a posto je p, u
F
a
F
za sve F, za-
kljucujemo da mora biti
F
0
= 0 u slucaju kada Q F
0
, sto znaci da u
Q
,
Posljedica 1.6.3. Ako je Q stranica politopa P onda u
F

Q
ako i samo
ako je Q F.
Propozicija 1.6.4. Neka su Q i Q
stranice maksimalno-dimenzionalnog
politopa resetke P M
R
. Vrijedi slijedece:
(a) Q Q
ako i samo ako je

Q

Q
;
(b) Ako je Q Q
onda je
Q
stranica od
Q
;
(c)
Q

Q
=
Q
gdje je Q
najmanja stranica od P koja sadrzi Q i Q
.
Dokaz:
(a) Primjetimo za pocetak da ako je Q Q
onda svaka strana koja sadrzi Q
sadrzi i Q, pa je
Q

Q
, a obrnuta inkluzija slijedi iz prethodne posljedice
jer je svaka stranica presjek strana koje je sadrze.
(b) Neka je v Q proizvoljan ali ksiran vrh politopa P. Svaka stranica
Q koja sadrzi vrh v odreduje stranicu Q
c
konusa C
v
. Iz propozicije 1.4.3.
imamo da Q
c
odreduje dualnu stranicu
Q
= C
v
Q
c
=
v
Q
c
konusa
v
. Kako je
v
= Cone(u
F
| v F) i Q
c
C
v
=
v
dobijamo da je :
Q
c
= Cone(u
F
| v F, Q H
u
F
,0
)
Kako je v Q inkluzija Q
c
H
u
F
,0
ekvivalentna je uslovu Q H
u
F
,a
F
, sto
je opet ekvivalentno sa Q F, iz cega slijedi da je
Q
c
= Cone(u
f
| Q F) =
Q
pa zakljucujemo da je
Q
stranica od
v
i sve stranice konusa
v
su ovog
oblika.
Specijalno, Q Q
znaci da je
Q
stranica od
v
, a zbog
Q

Q
iz
dokazanog pod (a) zakljucujemo da je
Q
stranica od
Q
.

Stavise, svaka
stranica od
Q
je stranica od
v
i oblika je
Q
za neku stranicu Q
. Iz (a)
slijedi da je Q Q
cime smo dokazali i tvrdnju (b).

(c)Neka je Q
najmanja stranica politopa P koja sadrzi Q i Q
. Takva stran-
ica sigurno postoji jer je svaka stranica presjek svih strana koje je sadrze, pa
je Q
presjek svih strana koje sadrze Q i Q
, pri cemu i citavo P smatramo

svojom stranom. Iz (b) imamo da je
Q
stranica oba konusa
Q
i
Q
pa je
Q

Q

Q
.
Dokazimo i obrnutu inkluziju. Ako je
Q

Q
= {0} =
P
onda je Q
= P.
Pretpostavimo zato da je
Q
Q
= {0} i neka je u = 0 i u
Q
Q
. Ako
je H
u,b
noseca ana hiperravan od P za neko b R onda na osnovu leme
1.6.2. imamo da Q i Q
leze u H
u,b
P. H
u,b
P je strana od P koja sadrzi
Q i Q
pa je Q
H
u,b
P, jer je Q
najmanja takva stranica. Iz leme 1.6.2.

zakljucujemo da je u
Q
cime smo zavrsili dokaz propozicije.
Ova propozicija govori o postojanju bijektivne korespondencije izmedu
stranica politopa P i konusa njegove normalne lepeze
P
, a kao njenu neposrednu
posljedicu imamo slijedecu teoremu:
Teorema 1.6.5. Neka je P M
R
maksimalno-dimenzionalan politop resetke
i neka je
P
= {
Q
| Q je stranica od P}
njegova normalna lepeza. Tada vrijedi:
(a) Stranica svakog od konusa normalne lepeze
P
je takode konus nor-
malne lepeze
P
;
(b) Presjek dva proizvoljna konusa
Q
i
Q
iz
P
je stranica svakog od
njih.
Navedimo sada jos neke vazne osobine korespondencije izmedu stranica poli-
topa i konusa njegove normalne lepeze.
Propozicija 1.6.6. Neka je P M
R
politop resetke maksimalne dimenzije
jednake n. Za konuse
Q
normalne resetke
P
politopa P vrijedi slijedece:
(a) dimQ + dim
Q
= n za sve stranice Q politopa P
(b) N
R
= U
v je vrh od P
v
= U
Q
Dokaz:
Neka je Q stranica politopa P i neka je v vrh stranice Q. Stranici Q odgovara
stranica Q
c
konusa C
v
kojoj odgovara dualna stranica Q
dualnog konusa
C
v
=
v
. Kako je Q
=
Q
imamo da vrijedi:
dimQ + dim
Q
= dimQ
c
+ dimQ
c
= n
cime je (a) dokazano.
Neka je sada u N
R
i neka je u = 0. Stavimo da je b = min{v, u | vje vrh od P}.
Tada je P H
+
u,b
i v H
u,b
za najmanje jedan vrh od P pa je, prema lemi
1.6.2. u
v
odakle slijedi (b), cime je propozicija dokazana.
Lepeza koja zadovoljava uslov (b) prethodne propozicije zove se kom-
pletna lepeza. Normalana lepeza proizvoljnog politopa resetke je kompletna
lepeza.
Primjetimo jos samo i to da normalna lepeza politopa P ostaje nepromijen-
jena ako politop P translatiramo ili ga pomnozimo pozitivnim cijelim brojem
k, a ovu osobinu mozemo iskazati u obliku slijedece propozicije:
Propozicija 1.6.7. Neka je P M
R
maksimalno dimenzionalni politop
resetke. Za proizvoljno m M i proizvoljan cio broj k 1 politopi m + P i
kP imaju istu normalnu lepezu kao P.
Primjer 1.6.2 Posmatrajmo 2simpleks
2
R
2
sa vrhovima 0, e
1
i e
2
.
Neka je P = k
2
, gdje je k pozitivan cio broj. P je veoma sadrzajan politop,
a njegova normalna lepeza
P
ekvivalentna je lepezi simpleksa
2
.
Lepeza
P
sastoji se od tri dvodimenzionalna konusa
0
= Cone(e
1
, e
2
),
1
= Cone(e
1
e
2
, e
2
) i
2
= Cone(e
1
, e
1
e
2
),
tri jednodimenzionalna konusa (zrake)
ij
=
i

j
, i = j i koordinatnog
pocetka. Torusni varijetet ovog politopa prekriven je anim otvorenim skupovima,
tako da svakom vrhu politopa, tj. dvodimenzionalnom konusu lepeze odgovara
jedan skup i to
U
0
= Spec(C[x, y])
U
1
= Spec(C[x
1
, x
1
y])
U
2
= Spec(C[xy
1
, y
1
])
Ako su (x
0
, x
1
, x
2
) standardne homogene koordinate u P
2
onda je sa x
x
1
x
0
,
y
x
2
x
0
odredena bijekcija izmedu U
i
i anih otvorenih skupova U
i
P
2
, pa
zakljucujemo da je X
P
upravo jednako P
2
.
1.7 Apstraktni torusni varijeteti
U ovom cemo se poglavlju pozabaviti konstrukcijom torusnog varijeteta
iz priozvoljne lepeze, koja ne mora biti normalna lepeza politopa resetke.
Denisimo za pocetak lepezu u vektorskom prostoru N
R
.
Denicija 1.7.1 Lepeza u N
R
je konacna familija konusa koji zadovol-
javaju uslove:
(a) Svaki konus je strogo konveksan racionalni poliedralni konus;
(b) Svaka stranica svakog konusa familije je takode konus iz ;
(c) Za prizvoljna dva konusa
1
,
2
presjek
1

2
je stranica svakog
od njih.
Primjetimo da normalna lepeza politopa zadovoljava sve uslove ove denicije.
Postoje, medutim i lepeze u smislu prethodne denicije koje nisu ekvivalentne
normalnoj lepezi niti jednog politopa resetke sto cemo vidjeti u primjeru iz
slijedece glave.
Pokazimo sada kako nam konusi lepeze pruzaju kombinatorne podatke potrebne
za njihovo sljepljivanje u cjelinu koju cemo zvati apstraktni torusni varijetet.
Kao sto znamo, svaki strogo konveksni racionalni poliedralni konus
odreduje an torusni varijetet
U
= Spec(C[S
]) = Spec(C[
M])
Ako je stranica konusa onda postoji m
takvo da je = H
m
gdje
je H
m
= {u N
R
| m, n = 0} hiperravan odredena sa m. Sada bi neke od
Slika 1.9:
rezultata prethodnih poglavlja mogli rezimirati na slijedeci nacin:
Kao prvo, ako je m
M i = H
m
odgovarajuca stranica od onda
je
S
= S
+Z(m) (1)
To znaci da je C[S
] lokalizacija od C[S
m, pa je prema tome, U
= (U
m.
Drugo, ako je =
1

2
onda je:
1
H
m
= =
2
H
m
(2)
pri cemu je m
1
(
2
)
M, odakle slijedi da je
U
1
(U
1
)
m = U
= (U
2
)
m U
2
Jos jedna osobina polugrupe S
i njenog polugrupnog prstena sadrzana je u

slijedecoj propoziciji:
Propozicija 1.7.1. Ako
1
,
2
i =
1

2
onda je:
S
= S
1
+ S
2
Dokaz:
Iz
1
+
2
= (
1

2
)
slijedi da je
S
1
+ S
2
S
Za dokaz obrnute inkluzije uzmimo p S
i neka je m
1
(
2
)
M
takvo da vrijedi (2). Ako sada (1) primjenimo na
1
dobijamo da je
p = q +l(m) za neko q S
1
i l Z
0
. Medutim m
2
sto znaci da je
m S
2
, pa p S
1
+S
2
tj. vrijedi i S
1
+S
2
Posmatrajmo sada familiju anih torusnih varijeteta U
= Spec(C[S
])
gdje prolazi svim konusima lepeze . Ako su
1
i
2
proizvoljna dva konusa
lepeze i =
1
+
2
onda postoji izomorzam
g
2
,
1
: (U
1
)
m (U
2
)
m
koji je identitet na U
.
Teorema 1.7.2. Neka je lepeza u N
R
. Varijetet X
je normalan separa-
bilan torusni varijetet.
Dokaz:
Svaki konus lepeze je strogo konveksan, pa je {0} N stranica svakog od
njih. Zbog toga je
T
N
= Spec(C[M]) (C
)
n
U

za svako . Sljepljivanjem se ovi torusi medusobno poistovjecuju pa je
T
N
X
. Torus T
N
djeluje na svako U
, a izomorzam g
2
,
1
: U
1
U
2
postaje identicko preslikavanje na C[S
2
] zbog cega je djelovanje torusa
kompatibilno sa presjecima parova skupova, a uklapanje daje djelovanje
torusa T
N
na X
Varijetet X
je ireducibilan jer su svi U
ireducibilni ani torusni varijeteti

koji sadrze torus T
N
. Dakle, X
je ireducibilan varijetet koji ima pokrivac

sastavljen od anih otvorenih skupova U
koji su normalni pa je i citavo X
normalan varijetet. Pokazimo jos da je X
separabilno.U tom cemo cilju

pokazati da je za svaki par konusa
1
,
2
slika preslikavanja
: U
1
U
2
gdje je =
1

2
Zariski zatvorena.
se dobija iz Calgebra homomorzma
: C[S
1
] C[S
2
] C[S
]
denisanog sa
m

n
=
m+n
, a prema propoziciji 7.1.
je sirjektivno
pa je
C[S
] (C[S
1
] C[S
2
])/Ker(
)
pa je slika preslikavanja Zariski zatvoren podskup od V
1
V
2
, cime je
dokaz zavrsen. Sada je lako zakljuciti da ako je P M
R
R
n
ndimenzionalni
politop resetke, onda je X
P
X
P
, gdje je
P
normalna lepeza politopa P.
Navedimo jos deniciju i teoremu o nekim vaznim tipovima lepeza i njihovom
vezom sa odgovarajucim torusnim varijetetima.
Denicija 1.7.2 Neka je lepeza.
(a) Lepeza je glatka (ili regularna) ako je svaki konus gladak
(regularan);
(b) Lepeza je simplicijalna ako je svaki konus simplicijalan;
(c) Lepeza je kompletna ako je || =
jednako citavom N
R
.
torusni varijetet denisan lepezom N

R
.
Vrijedi slijedece:
(a) X
je gladak varijetet ako i samo ako je lepeza glatka;

(b) X
je orbifold ako i samo ako je lepeza simplicijalna;

(c) X
je kompaktan u klasicnoj topologiji ako i samo ako je lepeza

kompletna.
Primjer 1.7.1 Posmatrajmo lepezu sa slike 1.10.
To je normalna lepeza poligona P
a,b
= Conv(0, ae
1
, e
2
, be
1
+ e
2
) R
2
, sa
Slika 1.10:
slike 1.11. gdje su a, b N i 1 a b.
Slika 1.11:
Primjetimo da normalna lepeza ovog poligona zavisi samo od razlike r =
b a i oznacit cemo je sa
r
.
U slucaju kada je a = 2 i b = 4 odgovarajuci torusni varijetet X
2
dobiven
je sljepljivanjem anih otvorenih skupova
U
1
= Spec(C[x, y])
U
2
= Spec(C[x, y
1
])
U
3
= Spec(C[x
1
, x
2
y
1
])
U
4
= Spec(C[x
1
, x
2
y])
Torusni varijetet X
r
koji se dobija iz lepeze
r
Zove se Hirzebruchova povrs
i oznacava se sa H
r
.
Glava 2
Divizori na torusnim
varijetetima
2.1 Divizori
Polinom u jednoj promjenljivoj jednoznacno je odreden svojim nulama i
njihovom visestrukoscu do na konstantni faktor. Na isti nacin je i racionalna
funkcija (x) =
f(x)
g(x)
, gdje su f(x) i g(x) polinomi iz C[x] odredena nu-
lama polinoma f i g, tj. tackama u kojima je funkcija jednaka nuli ili
je iregularna. Da bi razlikovali korijene polinoma f od korijena polinoma
g, visestrukosti nula polinoma g cemo uzimati sa negativnim predznakom.
Na taj nacin nam funkcija postaje do na konstantni faktor odredena
nulama x
1
, . . . , x
r
i cijelim brojevima k
1
, . . . , k
r
koji predstavljaju njihove
visestrukosti.
Nas slijedeci zadatak je da pronademo slican nacin speciciranja racional-
nih funkcija na proizvoljnom algebarskom varijetetu. Polazna osnova ce nam
biti cinjenica da je skup tacaka u kojima regularna funkcija prima vrijednost
nula, podvarijetet kodimenzije jedan. Tako ce nam objekat koji pridruzujemo
funkciji biti familija ireducibilnih varijeteta kodimenzije 1 sa odgovarajucim
cjelobrojnim vrijednostima.
Denicija 2.1.1 Neka je X ireducibilan varijetet. Familiju ireducibilnih
zatvorenih podvarijeteta D
1
, D
2
, . . . , D
r
kodimenzije 1 zajedno sa odgovarajucim
cjelobrojnim visestrukostima k
1
, k
2
, . . . , k
r
zovemo Weilovim divizorom na X
i zapisujemo u obliku:
D = k
1
D
1
+ k
2
D
2
+ . . . + k
r
D
r
(2.1)
44
GLAVA 2. DIVIZORI NA TORUSNIM VARIJETETIMA 45
Ako su svi k
i
za i = 1, . . . , r jednaki nuli, onda pisemo da je D = 0, a ako
su svi k
i
0 i neki od njih strogo veci od nule pisemo D > 0 i kazemo da je
divizor D efektivan.
Ireducibilan podvarijetet D
i
kodimenzije 1 sa visestrukoscu 1 zovemo prosti
divizor.
Ukoliko su u (2.1) svi k
i
= 0 onda se varijetet D
1
D
2
. . . , D
r
zove nosac
divizora D i oznacava se sa SuppD.
U skupu svih divizora na varijetetu X mozemo uvesti operaciju sabiranja
tako sto uzimajuci k
i
= 0 ili k
i
= 0 ukoliko je potrebno, proizvoljna dva
divizora D i D
mozemo napisati u obliku:

D = k
1
D
1
+ . . . + k
r
D
r
i D
= k
1
D
1
+ . . . + k
r
D
r
preko iste familije prostih divizora i jednostavno denisati:
D + D
= (k
1
+ k
1
)D
1
+ . . . + (k
r
+ k
r
)D
r
Ovako denisana operacija sabiranja ima sve potrebne osobine koje posma-
tranu strukturu cine grupom, koju cemo oznacavati sa Div(X). Div(X) je,
zapravo, slobodni Zmodul ciji su generatori prosti divizori.
Denicija 2.1.2 Slobodnu Abelovu grupu Div(X) generisanu prostim divi-
zorima na algebarskom varijetetu X zovemo grupom Weilovih divizora.
Pogledajmo sada kako izgleda preslikavanje koje nenultu funkciju f C(X)
slika u njen divizor div(f). Najprije, svakoj funkciji f C(X) i svakom pros-
tom divizoru D
i
pridruzujemo cijeli broj
D
i
(f). U slucaju kada je X = C,
D
i
(f) nije nista drugo do red nule ili pola funkcije u tacki.
Ovo mozemo uraditi jedino pod pretpostavkom da je X nesingularan var-
ijetet u kodimenziji 1, tj. da skup nesingularnih tacaka varijeteta X ima
kodimenziju vecu ili jednaku 2, sto ce u nasim razmatranjima normalnih
torusnih varijeteta svakako biti zadovoljeno jer je skup singularnih tacaka
normalnog varijeteta kodimenzije 2.
Neka je D
i
prost divizor i U an otvoren podskup koji sijece D
i
, sadrzi nesin-
gularne tacke i takav je da je D
i
na U denisano lokalnom jednacinom. Da
takav skup postoji slijedi iz nase pretpostavke o kodimenziji.
D
i
je lokalno denisano jednacinom = 0 na D
i
U. Tada za svako f = 0
postoji cio broj k 0 takav da je f (
k
) i f = (
k+1
). Ako ovo ne bi bilo
tacno imali bi da f (
k
) k, tj. da f (
k
), odakle bi imali da je f = 0,
a to je suprotno nasoj pretpostavci. Upravo denisan broj k oznacit cemo sa
D
i
(f). Za njega vrijedi slijedece:
D
i
(f
1
f
2
) =
D
i
(f
1
) +
D
i
(f
2
)
D
i
(f
1
+ f
2
) min(
D
i
(f
1
),
D
i
(f
2
)) (2.2)
ako je f
1
+ f
2
= 0, sto znaci da
D
i
odreduje diskretnu valuaciju
D
: C(X)
Z
Diskretni valuacioni prsten
{f C(X)
|
D
(f) 0} {0}
je jednak lokalnom prstenu O
X,D
= {f/g C(X) | f, g C[X] g / p}, gdje
je p = I(D) prost ideal.
Za dato f C(X)
broj
D
(f) zovemo redom anuliranja funkcije f duz
divizora D.
Ako je X ireducibilno onda svaka funkcija f C(X) moze biti napisana u
obliku f = g/h, pri cemu g, h C[X]. Ako je f = 0 mozemo pisati
D
(f) =
D
(g)
D
(h)
a iz (2.2) slijedi da
D
(f) ne zavisi od reprezentacije f u obliku g/h.
D
(f) ne
zavisi ni od izbora otvorenog skupa U. Naime, neka je V proizvoljan otvoren
skup koji zadovoljava iste uslove kao U. Oznacimo sa
U
D
(f) i
V
D
(f) red
anuliranja funkcije f duz D u odnosu na otvorene skupove U i V redom. Kako
je D ireducibilno, ovi skupovi imaju neprazan presjek. Oznacimo ga sa W.
Tada je
U
D
(f) =
W
D
(f), jer je D denisano istom lokalnom jednacinom na W
kao i na U, a iz istog razloga je i
V
D
(f) =
W
D
(f), pa je ocito
U
D
(f) =
V
D
(f).
Dakle,
D
(f) je dobro denisano.
Za X = C i D = {}
(f) je upravo jednako visestrukosti kao korijena

od f pa se vidi da je nasa denicija zapravo poopstenje visestrukosti tacke
kao korijena polinoma.
Pokazimo sada da za datu funkciju f C(X) postoji samo konacno
mnogo ireducibilnih podvarijeteta D kodimenzije 1 za koje je
D
(f) = 0.
Posmatrajmo najprije slucaj kada je X an varijetet i f C(X). Ako D nije
komponenta podvarijeteta V (f) onda je
D
(f) = 0. Ako je f C(X) onda
je f = g/h za g, h C[X] i
D
(f) = 0 ako D nije komponenta varijeteta
V (g) ili V (h). U opstem slucaju, neka je X = U
i
konacan pokrivac od X
sastavljen od anih otvorenih skupova. Svaki podvarijetet D sijece najmanje
jedan U
i
pa je
D
(f) = 0 jedino za D koje je zatvorenje ireducibilnog podvar-
ijeteta U
i
kodimenzije 1 za neko i, tako da je
D
(f) = 0 u U
i
. Kako postoji
samo konacno mnogo U
i
i konacno mnogo D
u svakom U
i
, postoji i samo
konacno mnogo D za koje je
D
(f) = 0.
Denicija 2.1.3 Neka je X normalan varijetet:
(a) Divizor funkcije f C(X)
denise se sa:
div(f) =
D
(f)D
pri cemu se sumira po svim prostim divizorima D X
(b) div(f) zovemo glavnim divizorom, a skup svih glavnih divizora oznacavamo
sa Div
0
(X)
(c) Za divizore D i E kazemo da su linearno ekvivalentni i pisemo D E
ako je njihova razlika jednaka glavnom divizoru tj. ako je
D E = div(f) Div
0
(X) za neko f C(X)
.
Ako je div(f) =
k
i
Di onda divizore:
div
0
(f) =
{i | k
i
>0}
k
i
D
i
i div
(f) =
{i | k
i
<0}
k
i
D
i
zovemo redom divizor nula i divizor polova funkcije f. Ocigledno je
div
0
f, div
f 0 i divf = div
0
f div
f Ako je funkcija f regularna na

nesingularnom ireducibilnom varijetetu X onda je div(f) 0, a vazi i obr-
nuto. Zapravo, nije nuzno da varijetet X bude nesingularan ireducibilan
varijetet, jer isto vazi i u slucaju kada je X samo normalan.
Kako su jedine svuda regularne funkcije na ireducibilnom projektivnom var-
ijetetu X konstante, na takvom je varijetetu racionalna funkcija jedinstveno
odredena do na konstantni faktor svojim divizorom jer iz div(f) = div(g)
imamo da je div(f/g) = 0 pa je f = g za k.
Primjer 2.1.1 Neka je X = C
n
. Svaki ireducibilan podvarijetet D kodimen-
zije 1 odreden je jednom jednacinom (f) = I(D) za f C[X], odakle slijedi
da je D = div(f), sto znaci da je svaki prost divizor na C
n
glavni divizor.
Primjer 2.1.2 Neka je X = P
n
. Svaki ireducibilan podvarijetet D kodimen-
zije 1 odreden je jednom homogenom jednacinom F. Ako je F homogena
jednacina stepena k onda u anom skupu U
i
imamo da je
D
= (F/x
k
i
),
pa imamo slijedeci metod konstrukcije divizora funkcije f k(P
n
). Pret-
postavimo da je f = F/G, gdje su F i G forme istog stepena i razlozimo F
i G do ireducibilnih komponenti F =
H
k
i
i
i G =
L
m
j
j
. Tada je
div(f) =
k
i
D
i
m
j
D
j
gdje su D
i
i D
j
ireducibilne hiperpovrsi denisane sa H
i
= 0 i L
j
= 0 redom.
Denisimo sada specijalnu klasu Weilovih divizora:
Denicija 2.1.4 Kazemo da je Weilov divizor na normalnom varijetetu X
Cartierov ako je lokalno glavni tj. ako postoji otvoren pokrivac od X {U
i
}
iI
takav da je D|
U
i
glavni divizor na U
i
za svako i I.
Ako je D|
U
i
= div(f
i
)|
U
i
za i I onda {(U
i
, f
i
)}
iI
zovemo lokalnim po-
dacima na D.
Glavni divizor je i lokalno glavni pa je div(f) Cartierov za sve f C(X)
.
Ako su D i E Cartierovi divizori onda su to i D + E i D, sto znaci da
Cartierovi divizori na X cine grupu koju obiljezavamo sa CDiv(X) i za koju
vazi:
Div
0
(X) CDiv(X) Div(X)
Ako u skupove Weilovih i Cartierovih divizora uvedemo relaciju linearne
ekvivalencije, doci cemo do veoma znacajnih grupa klasa divizora po toj
relaciji.
Denicija 2.1.5 Neka je X normalan varijetet.Grupa klasa divizora vari-
jeteta X denise se sa
Cl(X) = Div(X)/Div
0
(X)
a Picardova grupa sa
Pic(X) = CDiv(X)/Div
0
(X)
Jednostavan primjer divizora koji jeste Weilov ali nije Cartierov dat cemo na
primjeru torusnih varijeteta malo kasnije.
Za kraj ovog poglavlja navedimo neke teoreme iz algebarske geometrije koje
ce nam trebati u daljem tekstu, a cije dokaze mozete naci u [4].
Teorema 2.1.1. Neka je X normalan varijetet. Tada vrijedi:
(a) Ako je lokalni prsten O
X,p
oblast cijelih, za svako p X onda je svaki
Weilov divizor na X Cartierov divizor na X
(b) Ako je X glatko onda je svaki Weilov divizor na X Cartierov.
Teorema 2.1.2. Neka je X normalan varijetet. Ako f C(X)
. Vrijedi
(a) div(f) 0, ako i samo ako je f : X C morzam, tj. ako je
f O
X
(X)
(b) div(f) = 0, ako i samo ako je f : X C
morzam, tj. ako je

f O
X
(X)
Teorema 2.1.3. Neka je U neprazan otvoren podskup normalnog varijeteta
X i neka su D
1
, D
2
, . . . , D
n
ireducibilne komponente od X\U koje su prosti
divizori. Niz
s
j=1
ZD
j
Cl(X) Cl(U) 0
je egzaktan, pri cemu prvo preslikavanje slika
s
j=1
a
j
D
j
u njegovu klasu u
Cl(X), a drugo je inducirano restrikcijom na U.
Teorema 2.1.4. Neka je D =
codim(p)=1
a
p
D
p
efektivan Weilov divizor na
X = Spec(R), pri cemu je R normalan prsten. (X, O
X
(D)) je ideal
prstena R za koji vrijedi:
(X, O
X
(D)) =
codim(p)=1
p
a
p
R
p
2.2 Teorema o orbitalnoj dekompoziciji torusnog
varijeteta
Sada cemo blize razmotriti djelovanje torusa (C
)
n
= T
N
na torusni var-
ijetet X
. Osnovni zadatak u ovom poglavlju je da pokazemo postojanje

bijektivne korespondencije izmedu T
N
orbita u X
i konusa lepeze
Kao sto je poznato, pod djelovanjem grupe G na skup X smatramo preslika-
vanje GX X koje zadovoljava slijedeca dva uslova:
(a) g
1
(g
2
x) = (g
1
g
2
) x, g
1
, g
2
G i x X
(b) 1 x = x, x X
Ako grupa G djeluje na skup X onda se skup
O
x
= {g x | g G}
zove orbitom elementa x X u odnosu na djelovanje grupe G. Skup svih
orbita u X u odnosu na djelovanje grupe G cini particiju skupa X.
Rezimirajmo neke cinjenice iz prethodne glave koje ce nam ovdje biti potrebne:
Svaka tacka torusnog varijeteta U
jedinstveno odreduje homomorzam

: S
C, gdje je S
M
Za svaki konus postoji tacka U
denisana sa
m
_
1, m S
0, inace
sto je homomorzam jer je
stranica od
. Ako m, m
i m + m
onda i m, m
. Tacku odredenu ovim

homomorzmom zvat cemo istaknuta tacka konusa i oznacavat cemo
je sa
je ksna tacka u odnosu na djelovanje torusa T

N
ako i samo ako je
dim = dimN
R
Ako je stranica konusa onda je zbog,
.
Pokazimo sada da su za sve ane varijetete granicne tacke jednoparam-
etarskih podgrupa upravo istaknute tacke konusa lepeze.
R
strogo konveksan racionalni poliedralni
konus i neka je u N. Vrijedi slijedece:
u lim
t0
u
(t) postoji u U
Stavise, ako u Relint(), onda je lim

t0
u
(t) =
.
Dokaz: Za dato u N imamo da je:
lim
t0
u
(t) postoji u U
lim
t0
m
(
u
(t)) postoji u C m S
lim
t0
t
m,u
postoji u C m S
m, u 0 m
M
u (
= (2.3)
Ako u N onda je lim
t0
u
(t) tacka koja odgovara homomorzmu
polugrupa S
C denisanom sa
m
M lim
t0
t
m,u
Ako je u Relint() onda je m, u > 0 za sve m S
,a m, u = 0 za
sve m S
, sto znaci da je granicna tacka upravo jednaka istaknutoj

tacki
sto smo i trebali pokazati.

Iz ove propozicije vidimo da se lepeza , konus po konus, moze rekon-
struisati iz torusnog varijeteta X
.
Za svaki konus postoji istaknuta tacka
i ta tacka
odreduje torusne orbite
O() = T
N

Lema 2.2.2. Neka je strogo konveksan racionalni poliedralni konus u N

R
i neka je N
podresetka od N generisana sa N. Stavimo da je N/N
=
N().Tada
(a) Postoji bilinearna funkcija
, :
M N() Z
inducirana bilinearnom funkcijom , : M N Z.
(b) Bilinearna funkcija iz (a) inducira prirodni izomorzam
Hom
Z
(
M, C
) T
N()
gdje je T
N()
= N()
Z
C
torus pridruzen N().

Dokaz: Neka je m
M = {m M | m, u = 0 u } proizvoljno.
Kako je funkcija , : M N Z bilinearna i kako je m, u
= 0 za sve
u
imamo da je m, u + N
= m, u. Dakle, funkcija
, :
M N() Z
je inducirana bilinearnom funkcijom , : M N Z i jasno, bilinearna
je.
Neka je T
N()
= N()
Z
C
torus pridruzen N(). Bilinearno preslikavanje

, :
M N() Z daje izomorzam

: N() Hom
Z
(
M, Z)
koji inducira kanonski izomorzamN()
Z
C
T
N()
, cime je lema dokazana.
Lema 2.2.3. Neka je strogo konveksan racionalni poliedralni konus u N
R
.
Tada je
O() = { : S
C | (m) = 0 m
M} Hom
Z
(
M, C
) T
N()
gdje je N() resetka denisana u prethodnoj lemi.
Dokaz: Skup O
= { : S
C | (m) = 0 m
M} sadrzi
.
Kako je za tacku p U
koja je predstavljena homomorzmom , tacka t p

predstavljena homomorzmom
t : m
m
(t)(m)
posmatrani skup O
je invarijantan u odnosu na T
N
djelovanje.
je najveci vektorski podprostor od M

R
koji je sadrzan u
, pa je prema
tome
M podgrupa od S
M. Ako O
onda restrikcija od
na m S
M daje homomorzam grupa :
M C
.
Obratno, ako je :
M C
homomorzam grupa onda stavljajuci da

je
(m) =
_
(m), ako m
M
0, u suprotnom
dobijamo homomorzam polugrupa O
iz cega slijedi da je
O
Hom
Z
(
M, C
).
Posmatrajmo sada egzaktni niz
0 N
N N() 0
Ako ovaj niz tenzorisemo sa C
i primjenimo prethodnu lemu dobijamo sir-

jektivno preslikavanje
T
N
= N
Z
C
T
N()
= N()
Z
C
Hom
Z
(
M, C
)
Bijekcija
T
N()
Hom
Z
(
M, C
) O
je kompatibilna sa T
N
djelovanjem, tako da T
N
djeluje tranzitivno na O
.
Sada za
imamo da je O
= T
N

= O(), sto smo i trebali dokazati.

torusni varijetet lepeze u N

R
.
(a) Postoji bijektivna korespondencija
{konusi } {T
N
orbite X
}
O() Hom
Z
(
M, C
)
(b) Ako je n = dimN
R
onda je za svaki konus , dimO() = ndim.
(c) An otvoreni podskup U
je unija orbita
U
je stranica od
O()
(d) je stranica od ako i samo ako je O() O(), i
O() =
je stranica od
O()
gdje smo sa O() oznacili zatvorenje i u klasicnoj i u topologiji Zariskog
Dokaz Neka je O T
N
orbita u X
. Kako X
ima pokrivac sastavljen od

T
N
invarijantnih anih otvorenih podskupova U
za koje je U
1

U
2
= U
2
postoji jedinstven minimalni konus za koji je O U
.
Tvrdimo da je O = O() iz cega odmah slijedi tvrdnja pod (a).
Neka je O proizvoljno i m S
za koje je (m) = 0. Takvo m mora

lezati na stranici konusa
, a kako su sve stranice od
oblika
zakljucujemo da postoji neka stranica takva da je

{m S
| (m) = 0} = (
) M
Odavde slijedi da je U
, a kako je bio minimalan konus sa ovom

osobinom imamo da je = . Prema tome, {m S
| (m) = 0} =
M,
sto prema lemi 2.2.4. znaci da O(). Dvije orbite su ili jednake ili
disjunktne pa odavde imamo da je O = O().
(b) slijedi iz prthodne leme i egzaktnosti niza
0 N
N N() 0
Dokazimo sada dio pod (c). U
je unija orbita , pa ako je stranica od ,

onda iz O() U
slijedi da je O() orbita sadrzana u U
. Iz dokaza
(a) slijedi da svaka orbita sadrzana u U
mora biti jednaka O() za neku

stranicu od , pa je
U
je stranica od
O
(
)
Da bi dokazali (d) krenimo od zatvorenja od O() u klasicnoj topologiji koje
cemo oznaciti sa O(). O() je invarijantno u odnosu na T
N
djelovanje,
sto znaci da je jednako uniji orbita. Pretpostavimo da je O() O(). Ako
ne bi bilo O() U
onda bi imali da je O() U
= , sto bi znacilo da
je O() U
= , jer je U
otvoreno u klasicnoj topologiji, a to nije tacno.

Dakle mora vrijediti O() U
. Sada iz (c) zakljucujemo da je stranica

od .
Obratno, pretpostavimo sada da je stranica od . Da bi pokazali da je
O() O() dovoljno ce biti da pokazemo da je O() O() = ,a za to ce
nam trebati granicne tacke jednoparametarskih podgrupa.
Neka je
homomorzam polugrupa koji odgovara istaknutoj tacki od U
,
sto znaci da je
(m) = 1 ako je m
M, a 0 u suprotnom. Neka je
u Relint(). Za t C
stavimo da je (t) =
u
(t)
. Ovaj homomorzam
polugrupa dat je sa
m
m
(
u
(t))
(m) = t
m,u
(m)
Kako je orbita koja odgovara
, O(), imamo da (t) O() za sve t C
.
Pustimo sada da t 0. Kako je u Relint(), m, u > 0 ako je m
, a m, u = 0 ako je m
. Odavde slijedi da, prema propoziciji

2.2.1. (0) = lim
t0
(t) postoji kao tacka u U
i predstavlja tacku u orbiti

O(). Prema konstrukciji imamo da je nasa tacka i u O(), pa je zaista
O() O() = , cime je prva tvrdnja od (d) dokazana. Jasno je da u
klasicoj topologiji vrijedi
O() =
je stranica od
O()
Pokazimo sada da je posmatrana unija i Zariski zatvorenje orbite O(). Ako
O() presjecemo sa otvorenim anim podskupovima U
, iz (c) i (d) slijedi

da je
O() U
je stranica od
koja sadrzi
O()
Ovo je podvarijetet V (I) U
gdje je ideal I dat sa

I = {
m
| m
M} C[(
M] = S
Odavde slijedi da je zatvorenje O() u klasicnoj topologiji podvarijetet od

X
, pa je prema tome i zatvorenje od O() u topologiji Zariskog.

Primjer 2.2.1 Posmatrajmo torusni varijetet X
= P
2
iz primjera 1.6.2.
Za svako u = (a, b) N = Z imamo jednoparametarsku podgrupu
u
(t) koju
cemo posmatrati kao krivu u P
2
, tako da je
u
(t) = (1, t
a
, t
b
)
Pogledajmo sta se desava sa limesima od
u
(t) kada t 0. Imamo:
lim
t0
u
(t) =
_
_
(1, 0, 0), a, b > 0
(1, 0, 1), a > 0, b = 0
(1, 1, 0), a = 0, b > 0
(1, 1, 1), a = b = 0
(0, 0, 1), a > b, b < 0
(0, 1, 0), a < 0, a < b
(0, 1, 1), a < 0, a = b
()
() predstavlja dekompoziciju koordinatne ravni na sedam regiona koji odgo-
varaju konusima normalne lepeze , sto znaci da iz ovih limesa mozemo
rekonstruisati normalnu lepezu jer svakom regionu odgovara samo jedna granicna
tacka.
Svaka od ovih tacaka odgovara tacno jednoj orbiti torusnog djelovanja , tako
Slika 2.1:
da je:
O
1
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
i
= 0i} (1, 1, 1)
O
2
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
2
= 0, x
0
, x
1
= 0} (1, 1, 0)
O
3
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
1
= 0, x
0
, x
2
= 0} (1, 0, 1)
O
4
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
0
= 0, x
1
, x
2
= 0} (0, 1, 1)
O
5
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
1
= x
2
= 0, x
0
= 0} (1, 0, 0)
O
6
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
0
= x
2
= 0, x
1
= 0} (0, 1, 0)
O
7
= {(x
0
, x
1
, x
2
) | x
0
= x
1
= 0, x
2
= 0} (0, 0, 1)
Primjetimo da konus = (0, 0, 0) odgovara orbiti O() = T
N
P
2
i da je
O() (C
)
2
. Jednodimenzionalni konusi odgovaraju orbitama dimenzije
1 od kojih je svaka izomorfna sa C
, a tri maksimalna konusa

i
lepeze
odgovaraju ksnim tackama (1, 0, 0), (0, 1, 0) i (0, 0, 1) torusnog djelovanja
na P
2
.
2.3 Weilovi divizori na torusnim varijetetima
U ovom cemo poglavlju denisati Weilov divizor na normalnom torusnom
varijetetu X
lepeze i razmotriti njegove osnovne osobine.

Red anuliranja karaktera duz torus invarijantnog prostog divizora odreden je
poliedralnom geometrijom lepeze. Prema teoremi o orbitalnoj dekompoziciji
k dimenzionalni konus odgovara (nk) dimenzionalnoj T
N
orbiti
u X
. Sa (1) cemo oznaciti skup jednodimenzionalnih konusa tj. zraka

lepeze . Zrak (1) odreduje (n 1)dimenzionalnu orbitu O() cije
je orbitalno zatvorenje D
= O(), T
N
invarijantni prosti divizor varijeteta
X
.
Diskretni valuacioni prsten O
X
,D
odreduje diskretnu valuaciju
=
D
: C(X
Z
Navedimo sada propoziciju koja predstavlja prvi korak u odredivanju divizora
karaktera
m
: T
N
C
koji je za svako m M racionalna funkcija na

C(X
.
Propozicija 2.3.1. Neka je X
torusni varijetet lepeze . Ako je zraka

(1) odredena minimalnim generatorom u
i
m
je karakter koji odgovara
m M onda je
(
m
) = m, u
Dokaz: Kako je u
N minimalni generator zrake, mozemo ga dopuniti do

baze e
1
= u
, e
2
, . . . , e
n
prostora N. Stavimo li da je = Cone(e
1
) R
n
,
odgovarajuci an torusni varijetet je
U
= Spec(C[x
1
, x
1
2
, . . . , x
1
n
]) = C (C
)
n1
a U
denisano je sa x
1
= 0.
Diskretni valuacioni prsten je
O
X
,D
= O
U
,U
= C[x
1
, x
2
, . . . , x
n
]
x
1
Funkcija f C(x
1
, . . . , x
n
)
za koju je f = x
n
1
g
h
pri cemu su g, h C[x
1
, . . . , x
n
]\x
1
ima valuaciju
(f) = n Z
Kako su x
1
, . . . , x
n
karakteri dualne baze od e
1
= u
,e
2
, . . . , e
n
N, odakle
slijedi da je za dato m M
m
= x
m,e
1
1
x
m,e
2
2
. . . x
m,e
n
n
= x
m,u
1
x
m,e
2
2
. . . x
m,e
n
n
sto uporedujuci sa onim sto smo rekli da vrijedi za funkciju f konacno znaci
da je
(
m
) = m, u

Propozicija 2.3.2. Za svako m M karakter
m
je racionalna funkcija na
torusnom varijetetu X
ciji je divizor jednak

div(
m
) =
(1)
m, u
Dokaz: Prema teoremi o orbitalnoj dekompoziciji torusnog varijeteta imamo

da su ireducibilne komponente od X
\T
N
upravo D
. Kako je
m
denisano
i od nule razlicito na T
N
, divizor od
m
je odreden unijom
(1)
D
, pa je
prema tome
div(
m
) =
(1)
(
m
)D
Prema prethodnoj lemi imamo da je

D
(
m
) = m, u
sto konacno daje

div(
m
) =
(1)
m, u

Divizori oblika
su invarijantni u odnosu na djelovanje torusa na

varijetu X
pa je
Div
T
N
(X
) =
(1)
ZD
Div(X
)
grupa T
N
invarijantnih Weilovih divizora na X
.
Teorema 2.3.3. Slijedeci niz je egzaktan
M Div
T
N
(X
) Cl(X
) 0
gdje je prvo preslikavanje m div(
m
) a drugo T
N
invarijantni divizor
slika u njegovu klasu u Cl(X
). Osim toga, niz

0 M Div
T
N
(X
) Cl(X
) 0
je kratki egzaktni niz ako i samo ako {u
| (1)} razapinju prostor N

R
.
Dokaz: D
su ireducibilne komponente od X
\T
N
, pa iz teoreme 2.1.3 slijedi
da je niz
Div
T
N
(X
) Cl(X
) Cl(T
N
) 0
egzaktan. C[x
1
, . . . , x
n
] je domen sa jednoznacnom faktorizacijom, pa isto
vazi i za C[x
1
1
, . . . , x
1
n
]. C[x
1
1
, . . . , x
1
n
] je koordinatni prsten torusa (C
)
n
i izomorfan je koordinatnom prstenu C[M] torusa T
N
. Prema tome, C[M] je
takode domen jednoznacne faktorizacije odakle zakljucujemo da je Cl(T
N
) =
0, a iz ovoga slijedi da je preslikavanje Div
T
N
(X
) Cl(X
) sirjektivno.
Kompozicija preslikavanja M Div
T
N
(X
) Cl(X
) je ocigledno jednaka
nuli jer se m slika u div(
m
). Pretpostavimo sada da se D Div
T
N
(X
)
slika u nulu u Cl(X
). To bi znacilo da postoji funkcija f (C
)
n
takva da
je D = div(f) i da je div(f) = 0 na T
N
. Kako je div(f) = 0 na T
N
, mozemo
smatrati da je f C[M]
, pa je f oblika c
m
za neko m M. Dakle,
D = div(f) = div(c
m
) = div(
m
)
Cime smo dokazali egzaktnost niza u Div

T
N
(X
). Pretpostavimo sada da je
za m M div(
m
) =
(1)
m, u
nula divizor. To bi znacilo da je

m, u
= 0 za sve (1), pa zakljucujemo da je m = 0 ako i samo ako u
razapinju prostor N
R
, sto nam daje egzaktnost kratkog niza pod dodatnim
uslovom, cime je dokaz teoreme zavrsen.
Primjer 2.3.1 Neka je X
= P
2
torusni varijetet lepeze prikazane na slici
1.9 iz primjera 1.6.1. Generatori zraka lepeze su u
1
= e
1
, u
2
= e
2
i u
0
=
e
1
e
2
. Oznacimo sa D
1
, D
2
i D
0
odgovarajuce divizore. Prema teoremi
2.3.3. imamo da je:
0 div(
e
1
) = e
1
, u
1
D
1
+e
1
, u
2
D
2
+e
1
, u
0
D
0
= D
1
D
0
0 div(
e
2
) = e
2
, u
1
D
1
+e
2
, u
2
D
2
+e
2
, u
0
D
0
= D
2
D
0
Ovo znaci da je D
1
D
2
D
0
pa je Cl(P
2
) generisana sa [D
1
]. Dakle,
Cl(P
2
) Z
Primjer 2.3.2 Odredimo grupu klasa divizora Hirzebruchove povrsi H
2
cija
je lepeza data na slici 1.10 iz primjera 1.7.1. Generatori zraka ove lepeze su
u
1
= e
1
+2e
2
, u
2
= e
2
, u
3
= e
1
i u
4
= e
2
, a oni odreduju divizore D
1
, D
2
, D
3
i D
4
za koje vrijedi:
0 div(
e
1
) = e
1
, u
1
D
1
+e
1
, u
2
D
2
+e
1
, u
3
D
3
+e
1
, u
4
D
4
=
= D
1
+ D
3
0 div(
e
2
) = e
2
, u
1
D
1
+e
2
, u
2
D
2
+e
2
, u
3
D
3
+e
2
, u
4
D
4
=
= 2D
1
+ D
2
D
4
Odavde imamo da je D
3
D
1
i D
4
2D
1
+D
2
, pa je Cl(H
2
) generisana sa
D
1
i D
2
, sto znaci da je Cl(H
2
) Z
2
2.4 Cartierovi divizori na torusnim varijete-
tima
Neka je X
torusni varijetet lepeze . Svaki Caritierov divizor na X
je i
Weilov divizor na X
. Ako sa CDiv
T
N
(X
) oznacimo grupu T
N
invarijantnih
Cartierovih divizora na torusnom varijetetu X
, onda je jasno da je CDiv

T
N
(X
)
podgrupa od Div
T
N
(X
). Kako je osim toga, div(

m
) CDiv
T
N
(X
) za
svako m M kao neposrednu posljedicu teoreme 2.3.3. imamo:
Teorema 2.4.1. Niz
M CDiv
T
N
(X
) Pic(X
) 0
je egzaktan, gdje je prvo preslikavanje m div(
m
) a drugo T
N
invarijantni
divizor slika u njegovu klasu u Pic(X
). Osim toga, niz

0 M CDiv
T
N
(X
) Pic(X
) 0
je kratki egzaktni niz ako i samo ako {u
| (1)} razapinju prostor N

R
.
Nas slijedeci zadatak je da odredimo koji su to T
N
invarijantni divizori
Cartierovi divizori.
Pocet cemo sa razmatranjem anog slucaja.
R
strogo konveksan poliedralni konus.
Tada vrijedi:
(a) Svaki T
N
invarijantni Cartierov divizor na U
je divizor karaktera;
(b) Pic(U
) = 0.
Dokaz Oznacimo sa R = C[
M] i pretpostavimo najprije da je
D =
efektivan T
N
invarijantni Cartierov divizor. Prema teoremi
2.1.4. imamo da je
(U
, O
U
(D)) = {f R | f = 0, ili je f = 0 i div(f) 0}

ideal prstena R koji cemo oznaciti sa I.
Kako je
R =
M
C
m
i D je T
N
invarijantan divizor imamo da je
I =
m
I
C
m
=
div(
m
)D
C
m
Iz teoreme o orbitalnoj dekompoziciji torusnog varijeteta iz imamo
inkluziju T
N
orbita O() O() O = D
za sve (1), pa je
O()
Neka je p O() ksirana tacka. Kako je D Cartierov divizor, on je

lokalno glavni pa postoji okolina U tacke p u kojoj je jednak div(f) za neko
f C(U
. Suzavajuci U ukoliko je potrebno mozemo postici da bude zado-

voljeno i U = (U
)
h
= Spec(R
h
) gdje h R i h(p) = 0. Kako je D efektivan
divizor, f R
h
i h je invertibilno u U, mozemo pretpostaviti da je f R.
Sada je
div(f) =
(f)D
E=D
E
(f)E
(f)D
= D
Ovdje smo sa
E=D
oznacili sumu duz svih prostih divizora razlicitih od

D
. Nejednakost slijedi iz cinjenice da f R, a da je
(f)D
= D
zakljucujemo iz toga sto je D|
U
= div(f)|
U
jer p U D
za sve (1).
Dakle, div(f) D, pa f I.
Zbog (1), mozemo pisati da je f =
i
a
i
m
i
gdje a
i
C
i div(
m
) D.
Ako se ogranicimo na U , ovo postaje div(
m
i
)|
U
div(f)|
U
, pa prema
propoziciji 2.1.4. imamo da je
m
i
/f morzam na U. Sada iz
1 =
i
a
i
m
i
f
=
i
a
i
m
i
f
i p U imamo da je (
m
i
/f)(p) = 0 za neko i. Kako je
m
i
/f razlicito od
nule na nekom skupu V za koji p V U, imamo da je
div(
m
i
)|
V
= div(f)|
V
= D|
V
Nosac divizora D i div(
m
i
) sadrzan je u
, a kako zbog p V D
svako D
sijece V , zakljucujemo da je D = div(

m
i
).
Neka je D priozvoljan T
N
invarijantni Cartierov divizor na U
. Kako je
dim
= dimM
R
, jer je strogo konveksno, mozemo naci m
M za
koje je m, u
> 0 za sve (1). Prema tome, div(

m
) je pozitivna
linearna kombinacija divizora D
, pa je D
= D + div(
km
) 0 za sve
dovoljno velike k N. Ovo znaci da su D
i D divizori karaktera, cime smo

dokazali tvrdnju pod (a).
Tvrdnja (b) slijedi neposredno iz teoreme 2.4.1.
Primjer 2.4.1 Neka je X = V (xy zw) C
4
torusni varijetet iz primjera
1.5.2. X je torusni varijetet konusa = Cone(e
1
, e
2
, e
1
+e
3
, e
2
+e
3
) R
3
ciji
generatori zraka u
1
= e
1
, u
2
= e
2
, u
3
= e
1
+e
3
i u
4
= e
2
+e
3
odreduju proste
divizore D
1
, D
2
, D
3
i D
4
. Pretpostavimo da je D =
4
i=1
a
i
D
i
Cartierov
divizor na X. To prema prethodnoj teoremi znaci da je D divizor karaktera.
Neka je D = div(
m
) =
m, u
i
D
i
za m = (m
1
, m
2
, m
3
) M. Sada je
D = div(
m
) = m
1
D
1
+ m
2
D
2
+ (m
1
+ m
3
)D
3
+ (m
2
+ m
3
)D
4
sto izjednacavajuci sa D =
4
i=1
a
i
D
i
dovodi do zakljucka da je D Cartierov
divizor na varijetetu X ako i samo ako su a
i
vezani relacijom a
3
+a
2
= a
4
+a
1
.
Odredimo grupu Cl(X)
0 div(
e
1
) = e
1
, u
1
D
1
+e
1
, u
2
D
2
+e
1
, u
3
D
3
+e
1
, u
4
D
4
=
= D
1
+ D
3
0 div(
e
2
) = e
2
, u
1
D
1
+e
2
, u
2
D
2
+e
2
, u
3
D
3
+e
2
, u
4
D
4
=
= D
2
+ D
4
0 div(
e
3
) = e
3
, u
1
D
1
+e
3
, u
2
D
2
+e
3
, u
3
D
3
+e
3
, u
4
D
4
=
= D
3
+ D
4
Ovo znaci da je [D
1
] = [D
2
] = [D
3
] = [D
4
], pa je Cl(X) Z.
Iz prethodne teoreme imamo da je Pic(X) = 0, pa zakljucujemo da su divizori
D
i
, i = 1, . . . , 4 Weilovi ali ne i Cartierovi.
torusni varijetet lepeze iz N

R
R
n
. Ako
sadrzi konus dimenzije n onda je Pic(X
) slobodna Abelova grupa.

Dokaz Kako je niz iz teoreme 2.4.1. egzaktan dovoljno ce biti da dokazemo
da ako je D T
N
-invarijantni Cartierov divizor i kD je divizor karaktera za
neko k > 0, onda isto vazi i za divizor D. Da bi to dokazali stavimo da je
D =
i pretpostavimo da je kD = div(
m
)|
U
, za neko m M.
Pretpostavimo da ima dimenziju n. D je Cartierov divizor pa je i njegova
restrikcija na U
takode Cartierov divizor. Iz teoreme o orbitalnoj dekom-

poziciji torusnog varijeteta imamo da je
D|
U
(1)
a
Ovaj je divizor, prema propoziciji 2.4.2. glavni na U
pa postoji m M
takvo da je D|
U
= div(
m
)|
U
. Odavde slijedi da je
a
= m
, u
, za sve (1)
Sa druge strane, kD = div(
m
) implicira da je
ka
= m, u
, za sve (1)
Iz posljednje dvije jednakosti imamo da je
km
, u
= ka
= m, u
, za sve (1)
Kako u
razapinju prostor N
R
, jer je dim = n, iz gornje jednakosti slijedi da
je km
= m, odakle zakljucujemo da je D = div(

m
) cime je dokaz propozi-

cije zavrsen.
Navedimo sada dvije propozicije koje ce nam dati poredenje izmedu Cartierovog
i Weilovog divizora na torusnom varijetetu.
torusni varijetet lepeze . Slijedeci uslovi

su ekvivalentni:
(a) Svaki Weilov divizor na X
je Cartierov divizor;
(b) Pic(X
) = Cl(X
)
(c) X
je glatko
Dokaz Ekvivalencija (a) (b) je ocigledna. Implikacija (c) (a) vrijedi
uvijek i posljedica je poznate teoreme iz algebarske geometrije jer ako je X
glatko, onda je za svako p X
lokalni prsten O
X
,p
regularan ,a svaki takav
prsten je i domen jednoznacne faktorizacije.
Ostaje da dokazemo da u torusnom slucaju vrijedi (a) (c). U tom cilju
pretpostavimo da je svaki Weilov divizor na X
i Cartierov divizor i neka je

U
an otvoren podskup koji odgovara konusu kako je preslikavanje

Cl(X
) Cl(U
) sirjektivno, svaki Weilov divizor na U
je Cartierov. Iz
propozicije 2.2.2. slijedi da je Pic(U
) = 0, a iz teoreme 2.2.3. imamo da

m div(
m
) inducira sirjektivno preslikavanje
M Div
T
N
(U
) =
(1)
ZD
Ako stavimo da je (1) = {

1
, . . . ,
s
}, onda ovo preslikavanje postaje:
M Z
s
m (m, u
1
, . . . , m, u
s
) (2.4)
Ako sada denisemo preslikavanje : Z
s
N sa (a
1
, . . . , a
s
) =
s
i=1
a
i
u
i
onda je dualno preslikavanje
: M = Hom
Z
(N, Z) Hom
Z
(Z
s
, Z) = Z
s
upravo (2.3). Dakle,
je sirjektivno prslikavanje, a to znaci da se u
,
(1) mogu dopuniti do baze od N, a to dalje znaci da je glatko.
je bio proizvoljan konus lepeze pa zakljucujemo da je lepeza glatka sto
vazi i za varijetet X
cime smo propoziciju dokazali.

Na slican nacin se izvodi dokaz simplicijalnog analogona prethodne propozi-
cije koji glasi:
torusni varijetet lepeze . Slijedeci uslovi

su ekvivalentni:
(a) Za svaki Weilov divizor na X
postoji pozitivan cjelobrojan umnozak

koji je Cartierov divizor;
(b) Pic(X
) ima konacan indeks kao podgrupa od Cl(X
)
(c) X
je simplicijalan varijetet
Navedimo sada teoremu u kojoj cemo dati karakterizaciju T
N
invarijantnog
Cartierovog divizora .
Neka nam
max
oznacava podskup lepeze kojeg cine maksimalni
konusi iz .
torusni varijetet lepeze i neka je D =
.
Slijedeci uslovi su ekvivalentni:
(a) D je Cartierov divizor;
(b) D je glavni divizor na anom otvorenom podskupu U
za sve ;
(c) Za svako postoji m
M takvo da je m
, u
= a
za sve
(1);
(d) Za svako
max
postoji m
M takvo da je m
, u
= a
za sve
(1).
Osim toga, ako je D Cartierov divizor i {m
je kao u (c) onda vrijedi i:

(1) m
je jedinstveno modulo M() =
M
(2) Ako je stranica od , onda je m
modM().
Dokaz Posto je D|
U
(1)
a
ekvivalencije (a) (b) (c) slijede

iz propozicije 2.4.2. Implikacija (c) (d) je jasna, a (d) (c) slijedi iz
cinjenice da je svaki konus iz stranica nekog konusa
max
, a ako je
m
max
za svako onda to vazi i za sve stranice od .
Da bi dokazali (1), pretpostavimo da za m
M vrijedi m, u
= a
za
sve (1). Za dato m
M imamo da je :
m
, u
= a
(1) m
, u
= 0 (1)
m
, u = 0 u
m
, u
M = M()
Odvade slijedi da je m
jedinstveno modulo M(). Kako m
vrijedi za sve
stranice id , jedinstvenost implicira da je m
modM(), iz cega
siledi (2)
Potsjetimo se da smo nosacem lepeze zvali uniju U
N
R
koju smo
oznacavali sa ||. Denisimo sada pojam nosece funkcije:
Denicija 2.4.1 (a) Noseca funkcija je funkcija : || R koja je lin-
earna na svakom konusu. Skup svih nosecih funkcija oznacavamo sa
SF()
(b) Za nosecu funkciju kazemo da je cijela s obzirom na resetku N ako
je
( N) Z
Skup svih nosecih funkcija sa ovom osobinom oznacavamo sa SF(, N).
Opisimo sada Cartierov divizor u terminima nosecih funkcija.
Teorema 2.4.7. Neka je lepeza u N
(a) Neka je D =
i m
M odredeni za svaki konus tako

da vrijedi m
, u
= a
za sve (1). Tada je funkcija
D
: || R
u
D
(u) = m
, u
za u , dobro denisana noseca funkcija koja je cijela s obzirom na
N
(b)
D
(u
) = a
za sve (1), tako da je

D =
D
(u
)D
(c) Preslikavanje D
D
inducira izomorzam
CDiv
T
N
(X
) SF(, N)
Dokaz: Iz teoreme 2.4.6. slijedi da je svako m
jedinstveno odredeno
mod(
M) i da je m
mod(
M iz cega slijedi da je
D
dobro denisana funkcija. Kako je
D
|
(u) = m
, u za u ,
D
je
linearno na svakom konusu , a cijelo je s obzirom na N jer m
M. Ovim
je dio pod (a) dokazan, a (b) slijedi neposredno iz denicije
D
i denicije
familije {m
}.
Dokazimo da vrijedi (c). primjetimo najprije da zbog (a)
D
SF(, N).
Za D, E CDiv
T
N
(X
) i k Z je
D+E
=
D
+
E
kD
= k
D
sto znaci da je preslikavanje CDiv
T
N
(X
) SF(, N) homomorzam. In-

jektivnost slijedi iz iz (b), pa ostaje da dokazemo sirjektivnost. U tom
cilju uzmimo SF(, N) i ksirajmo konus . Kako je cijelo s
obzirom na N, ono odredu je Nlinearno preslikavanje |
N
: N Z
koje se produzava do Nlinearnog preslikavanja
: N
Z, gdje je
N
= Span() N. Iz
Hom
Z
(N
, Z) M/M()
slijedi da postoji m
M takvo da je |
(u) = m
, u za u . To znaci
da je D =
D
(u
)D
Cartierov divizor koji se slika u . Ovim smo

dokazali da je CDiv
T
N
(X
) SF(, N), cime je dokaz teoreme zavrsen.

U terminima funkcije podrske egzaktni niz iz teoreme 2.4.1. postaje
M SF(, N) Pic(X
) 0
pri cemu se m M slika u nosecu funkciju denisanu sa
u m, u a SF(, N) se slika u klasu [
(u
)D
] Pic(X
).
Glava 3
Politopi i torusni varijeteti
3.1 Divizor torusnog varijeteta politopa
Pretpostavimo sada da je M
R
= R
n
i posmatrajmo politop P M
R
maksimalne dimenzije n sa vrhovima u resetki M. P tada ima kanonsku
prezentaciju
P = {m M
R
| m, u
F
a
F
gdje a
F
Z, a u
F
N prema unutra usmjerene normale na strane politopa P
koje su istovremeno i minimalni generatori zraka
F
= Cone(u
F
). Normalnu
lepezu
P
politopa P cine konusi
Q
indeksirani stranicama Q P gdje je
Q
= Cone(u
F
| F sadrzi Q)
Vrhovi politopa P odgovaraju maksimalnim konusima lepeze
P
, a strane od
P odgovaraju zrakama lepeze. Generatori zraka normalne lepeze su normale
na strane politopa. Svakoj zraki lepeze
P
odgovara prost divizor koji cemo
oznaciti sa D
F
. Iz normalne lepeze prema tome, mozemo procitati normale
na stranice u
F
ali ne i cijele brojeve a
F
. U tu svrhu ce nam posluziti divizor
D
P
=
F
a
F
D
F
kojeg cemo zvati divizor politopa P.
Propozicija 3.1.1. D
P
je Cartierov divizor na X
P
i D
P
0.
Dokaz: Vrhu v P odgovara maksimalni konus
v
, a zraka
F
lezi u
v
(1)
ako i samo ako v F. P je politop resetke pa v M i za v F imamo da je
67
GLAVA 3. POLITOPI I TORUSNI VARIJETETI 68
v, u
F
= a
F
, sto znaci da postoji familija v M takva da je v, u
F
= a
F
za sve
F

v
(1), pa iz teoreme 2.4.6. zakljucujemo da je D
P
Cartierov
divizor.
Ako je D
P
D onda je za neko m M D D
P
= div(
m
), sto bi znacilo
da je
D = D
P
+ div(
m
) =
F
a
F
D
F
+
F
m, u
F
D
F
=
=
F
v, u
F
D
F
+
F
m, u
F
D
F
=
=
F
mv, u
F
D
F
= D
Pm
(3.1)
Ako bi imali da je D
P
0 onda bi to znacilo da je za neko m M D
Pm
= 0,
sto je nemoguce jer je normalna lepeza politopa resetke kompletna tj.
|| =
= N
R
. Ovim je dokaz propozicije zavrsen.
Ako sa m
v
oznacimo vrh v politopa P, onda prema teoremi 2.4.6. imamo
da je D
P
potpuno opisan familijom
{m
v
}
P
(n)
= {v | v je vrh od P}
Klasa divizora [D
P
] Pic(X
P
) takode ima lijepu interpretaciju jer ako je
D D
P
onda je D = D
P
+div(
m
) za neko m M. Ranije smo konstatovali
da politop P i njegov translat P m imaju istu normalnu lepezu pa tako
generisu isti torusni varijetet, tj. da je X
P
= X
m+P
. Osim toga,
D = D
P
+ div(
m
) = D
Pm
sto znaci da klasa divizora D
P
daje sve translacije politopa P.
Maksimalno-dimenzionalni politop resetke P M
R
ima vrlo interesantnu
nosecu funkciju na normalnoj lepezi
P
.
Propozicija 3.1.2. Pretpostavimo da je P M
R
politop resetke maksi-
malne dimenzije i neka je
P
njegova normalna lepeza. Funkcija
P
: N
R

R denisana sa
P
(u) = min(m, u | m P)
ima slijedece osobine:
(a)
P
je noseca funkcija za
P
i to je cijela funkcija s obzirom na resetku
N
(b) Divizor koji odgovara funkciji
P
je upravo divizor D
P
Dokaz Primjetimo najprije da minimum iz denicije nosece funkcije
P
pos-
toji jer je P kompaktan poliedar tj. politop. Neka je
P = {m M
R
| m, u
F
a
F
Divizor D
P
=
F
a
F
D
F
je Cartierov divizor. Trebamo pokazati da
P
(u)
SF(
P
) i da je
P
(u
F
) = a
F
. Maksimalni konusi lepeze
P
odgovaraju
vrhovima politopa P, tako da vrh v odreduje maksimalni konus
v
= Cone(u
F
| v
F). Ako uzmemo da je u =
vF

F
u
F

v
, gdje je
F
0, onda za m P
imamo
m, u =
vF
F
m, u
F

vF
F
a
F
Dakle,
P
(u)
vF

F
a
F
. Kako za m = v, dobijamo da u gornjoj
nejednakosti vrijedi jednakost, imamo
P
(u) =
vF
F
a
F
= v, u
Ovo znaci da je
P
SF(
P
, N), a za v F je
P
(u
F
) = v, u
F
= a
F
Primjer 3.1.1 Modikujmo normalnu lepezu ciji su konusi uzeti nad strani-
cama kocke u R
3
sa vrhovima e
1
e
2
e
3
tako sto cemo vrh e
1
+ e
2
+ e
3
zamijeniti sa e
1
+ 2e
2
+ 3e
3
. Dobivenu lepezu oznacimo sa .
Generatore zraka obiljezimo vrhovima kojima prolaze na slijedeci nacin
u
1
= (1, 2, 3) u
5
= (1, 1, 1)
u
2
= (1, 1, 1) u
6
= (1, 1, 1)
u
3
= (1, 1, 1) u
7
= (1, 1, 1)
u
4
= (1, 1, 1) u
8
= (1, 1, 1)
Maksimalne konuse lepeze oznacimo sa
1
= Cone(u
1
, u
2
, u
3
, u
5
)
4
= Cone(u
2
, u
5
, u
6
, u
8
)
2
= Cone(u
1
, u
3
, u
4
, u
7
)
5
= Cone(u
3
, u
5
, u
8
, u
7
)
3
= Cone(u
1
, u
2
, u
4
, u
6
)
6
= Cone(u
4
, u
6
, u
7
, u
8
)
Neka je SF(, Z
3
) proizvoljna noseca funkcija. Kako je |
1
linearno i
postoji m
1
Z
3
takvo da je (u) = m
1
, u za sve u
1
, noseca funkcija
u (u) m
1
, u
je identicki jednaka nuli na
1
. Zamijenjujuci sa ovom funkcijom ako
je potrebno, mozemo pretpostaviti da je |
1
= 0. Kako u
1
, u
2
, u
3
, u
5

1
imamo da je
(u
1
) = (u
2
) = (u
3
) = (u
5
) = 0
Svaki maksimalni konus ima cetiri generatora koji su vezani linearnim relaci-
jama
1
2u
1
+ 5u
5
= 4u
2
+ 3u
3
2
2u
1
+ 4u
7
= 3u
3
+ 5u
4
3
2u
1
+ 3u
6
= 4u
2
+ 5u
4
4
u
2
+ u
8
= u
5
+ u
6
5
u
3
+ u
8
= u
5
+ u
7
6
u
4
+ u
8
= u
6
+ u
7
Imajuci u vidu da je funkcija linearna na svakom od ovih konusa i da je
(u
1
) = (u
2
) = (u
3
) = (u
5
) = 0, iz prethodnih relacija dobijamo da
vrijedi
4(u
7
) = 5(u
4
)
3(u
6
) = 5(u
4
)
(u
8
) = (u
6
)
(u
8
) = (u
7
)
Slika 3.1:
Odavde se jednostavno dobija da je (u
4
) = (u
6
) = (u
7
) = (u
8
) = 0, sto
zaci da je = 0 na citavoj lepezi . Dakle, sve nosece funkcije su linearne
pa je Pic(X
) = 0, iz cega slijedi da su svi Cartierovi divizori na torusnom

varijetetu X
glavni. Pokazali smo da divizor torusnog varijeteta politopa

D
P
nije glavni Cartierov divizor, pa zakljucujemo da posmatrana lepeza
nije lepeza niti jednog trodimenzionalnog politopa resetke.
3.2 Pramen divizora
Sada cemo denisati pramen divizora na torusnom varijetetu i navesti
njegove osnovne osobine.
Neka je X topoloski prostor i Op(X) kategorija otvorenih podskupova od
X. Predpramen modula na X je kontravarijantni funktor F sa kategorije
Op(X) u kategoriju modula (prstena). Drugim rijecima, za svaki otvoreni
podskup U X imamo modul (prsten) F(U), a za svaku inkluziju otvorenih
podskupova V U preslikavanje
U,V
: F(U) F(V ) tako da je
U,U
identicko preslikavanje i za W V U vrijedi
U,W
=
V,W

U,V
.
Elemente modula (prstena) F(U) zovemo sekcijama od F nad U.
Za predpramen F kazemo da je pramen ako zadovoljava slijedecu aksiomu:
Za datu familiju (U
i
) otvorenih podskupova od X zajedno sa sekcijama s
i

F(U
i
) koje se podudaraju na presjecima tj. za koje vrijedi s
i
|
U
i
U
j
= s
j
|
U
i
U
j
,
postoji jedinstvena sekcija s F(U
i
) takva da je s
i
= s|
U
i
, za sve i.
Prije nego kazemo sta je to pramen modula odreden divizorom D, primjetimo
da preslikavanje O
X
koje svakom otvorenom podskupu U X pridruzuje
skup svih regularnih funkcija na U, tj. za koji je
O
X
(U) = { : U C | je regularno na U}
odreduje pramen prstena (Calgebri) na varijetetu X koji cemo zvati struk-
turni pramen na X i obiljezavati sa O
X
.
Neka je sada D Weilov divizor na normalnom varijetetu X
. Pokazat cemo
da D odreduje pramen O
X
(D) O
X
modula na X
. Sekcije ovog pramena

obiljezavat cemo sa
F(U) = (U, O
X
(D)) = H
0
(U, O
X
)
Denisimo
(U, O
X
(D)) = {f C(X)
| (div(f) + D)|
U
0} {0}
i pokazimo da je O
X
(D) pramen O
X
modula na X
. U tom cilju najprije

pokazimo da je (U, O
X
(D)) aditivna podgrupa od C(X
). Dovoljno ce biti
da pokazemo da ovo vrijedi za X
= U. Neka je D =
r
i=1
a
i
D
i
.
f (U, O
X
(D)) ako i samo ako je red anuliranja funkcije f duz D

i
, tj.
ord
D
i
(f) veci ili jednak a
i
za sve i. Ako je i g C(X
funkcija sa ovom
osobinom onda f + g (U, O
X
(D)) jer je
ord
D
i
(f + g) min(ord
D
i
(f), ord
D
i
(g)) a
i
Kako je osim toga, div(f) = div(f) zakljucujemo da je (U, O
X
(D)) pod-
grupa od C(X
).
Pokazimo sada da je ovo modul nad (X
, O
X
). Neka je f (X
, O
X
(D))
i neka je g (X
, O
X
). Tada je div(f) + D 0 i div(g) 0, pa je i

div(gf) + D = div(g) + div(f) + D 0
jer je suma efektivnih divizora efektivan divizor. Ovo znaci da gf (X
, O
X
(D))
sto smo i trebali pokazati.
Linearno ekvivalentni divizori odreduju izomorfne pramenove. Naime, neka
su E i D linearno ekvivalentni Weilovi divizori. Tada postoji g C(X
) za
koje je D = E + div(g). Sada je
f (X
, O
X
(D)) div(f) + D 0
div(f) + E + div(g) 0
div(fg) + E 0
fg (X
, O
X
(E))
Prema tome, mnozenje sa g inducira izomorzam (X
, O
X
(D)) (X
, O
X
(E))
O
X
(X
) modula.
Sada cemo dati dva zgodna opisa globalnih sekcija (X
, O
X
(D)).
Propozicija 3.2.1. Ako je D T
N
invarijantan Weilov divizor na X
onda
je
(X
, O
X
(D)) =
div(
m
)+D0
C
m
Dokaz:Ako je f (X
, O
X
(D)) onda iz div(f) + D 0 slijedi da je

div(f)|
T
N
0 jer je D|
T
N
= 0. Posto je C[M] koordinatni prsten od T
N
iz
teoreme 2.1.2. zakljucujemo da je f C[M], sto znaci da je
(X
, O
X
(D)) C[M]
Djelovanje T
N
na samog sebe inducira djelovanje na C[M] tako da je za
t T
N
i m M, t
m
=
m
(t)
m
, gdje sa lijeve strane oznacava djelovanje
od t na
m
, a sa desne strane jednakosti imamo obicno mnozenje. Kako
je D T
N
invarijantan, to je i (X
, O
X
(D)) invarijantno u odnosu na ovo

djelovanje. Postupajuci na isti nacin kao u dokazu implikacije (a) (d)
teoreme 1.2.1, i imajuci u vidu da
m
(X
, O
X
(D)) ako i samo ako je

div(
m
) + D 0 imamo da zaista vrijedi
(X
, O
X
(D)) =
div(
m
)+D0
C
m
cime je propozicija dokazana.
Neka je sada D =
i m M. Uslov div(
m
) + D 0 ekvivalentan
je uslovu
m, u
+ a
0, (1)
a posljednja nejednakost moze biti napisana i kao
m, u
, (1) (1)
Ako stavimo da je
P
D
= {m M
R
| m, u
, (1)} (2)
onda je P
D
poliedar jer je predstavljen kao presjek konacno mnogo zatvorenih
poluprostora. Primjetimo da P
D
ne mora nuzno biti politop, a i u slucaju
kada jeste politop njegovi vrhovi ne moraju biti tacke resetke M.
Kako je uslov (1) ekvivalentan uslovu m P
D
M, dobijamo jos jedan opis
globalnih sekcija:
Propozicija 3.2.2. Ako je D T
N
invarijantni Weilov divizor na torusnom
varijetetu X
onda je
(X
, O
X
(D)) =
mP
D
M
C
m
gdje je P
D
poliedar denisan sa (2).
Primjetimo da ako je X
P
torusni varijetet ndimenzionalnog politopa resetke
P M
R
, onda kanonska prezentacija politopa P odreduje Cartierov divizor
D
P
koji sa druge strane odreduje poliedar P
D
P
jednak polaznom politopu P.
Korisna osobina operacije koja T
N
invarijantnom Weilovom divizoru
D X
pridruzuje poliedar D
P
M
R
jeste da vrijedi
P
kD
= kP
D
k 0
Ovo je ocigledno jer ako je divizor D =
(1)
a
onda je kD =
(1)
ka
,
a sa druge strane imamo da je P
D
= {m M
R
| m, u
(1)} i
kP
D
= {m M
R
| m, u
ka
(1)}
Napomenimo jos i da je za svaki Cartierov divizor D pramen divizora O
X
(D)
invertibilan pramen, a svaki invertibilan pramen je pramen sekcija nekog lin-
ijskog raslojenja, sto nam daje za pravo da pramen O
X
(D) smatramo i
pramenom skcija linijskog raslojenja na X
.
3.3 Ehrhartov polinom
Konveksnom politopu resetke P mozemo pridruziti polinom koji nam
daje vezu izmedu volumena politopa i broja tacaka resetke koje su sadrzane
unutar politopa P .
Ako je P politop resetke M = Z
n
za svaki pozitivan cio broj k sa
E
P
(k) = |(kP) M|
cemo oznacavati broj tacaka resetke koje su sadrzane u kP.
1962. godine Eugene Ehrhart pokazao je da postoji polinom sa racionalnim
koecijentima stepena d u promjenljivoj k, tj da postoje a
0
, a
1
, . . . , a
d
Q
takvi da je
E
P
(k) = a
d
t
d
+ a
d1
t
d1
+ . . . + a
0
k
Polinom E
P
(k) cemo zvati Ehrhartovim polinomom politopa P. Koecijenti
Ehrhartovog polinoma imaju neke veoma interesantne osobine medu kojima
su:
Ako je volumen normaliziran tj. ako jedinicna nkocka odredena
bazom resetke M ima volumen 1, onda je vodeci koecijent a
d
jednak
volumenu politopa P
Konstantni koecijent a
0
je Eulerova karakteristika politopa P, pa ako
je P zatvoren konveksan poligon onda je a
0
= 1
Ako sa int(P) oznacimo unutrasnjost politopa P, onda za sve cijele
brojeve k > 0 vazi pravilo reciprociteta
E
P
(k) = (1)
n
|(k int(P)) M|
Egzistencija Ehrhartovog polinoma moze se dokazati elementarno, a mi cemo
ovdje dati skicu dokaza koristeci kohomologiju linijskih raslojenja na torus-
nom varijetetu X
P
.
Neka je X
P
torusni varijetet politopa P i neka je D
P
=
F
a
F
D
F
divizor
politopa P. Kako politopi P i kP za svaki pozitivan cio broj k odreduju istu
normalnu lepezu, oni odrduju i jednake torusne varijetete, tj. X
P
= X
kP
.
U prethodnom poglavlju smo konstatovali da za Divizor politopa vrijedi
D
kP
= kD
P
. Ako sada na kP primjenimo propoziciju 3.2.2 imamo da je
dimH
0
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) = dim(
mkPM
C
m
) = |(kP) M|
Iz teoreme Hirzebruch-Riemann-Rocha slijedi da je Euler-Poincareova karak-
teristika od O
X
P
(kD
P
) data je sa
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) =
n
i=0
(1)
i
dimH
i
(X
P
, O
X
P
(kD
P
))
sto znaci da postoji polinom h(x) Q[x] stepena ne veceg od n za koji je
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) = h(k) (3)
za sve cijele brojeve k.
Za k > 0 divizori kD
P
su sadrzajni pa prema Demazure vanishingteoremi
imamo da je
H
i
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) = 0, i > 0
a isto vrijedi i za k = 0.
Sada se formula za Euler-Poincareovu karakteristiku svodi na
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) = dimH
0
(X
P
, O
X
P
(kD
P
)) = |(kP) M|
Odavde i iz (3)zakljucujemo da za polinom h(x) vrijedi
|(kP) M| = h(k), k 0
To znaci da zaista postoji polinom sa trazenom osobinom pa mozemo staviti
da je E
P
(x) = h(x)
Primjetimo jos da ako je E
P
(x) = a
n
x
n
+ . . . + a
0
onda je
a
n
= lim
k
E
P
(k)
k
n
= lim
k
|(kP) M|
k
n
= vol(P)
sto je jedna od osobina koecijenata Ehrhartovog polinoma koju smo naveli.
Neka je sada M = Z
2
. Politop P M je poligon u ravni, a njegov
Ehrhartov polinom je
E
P
(x) = area(P)x
2
+ Bx + 1 (4)
jer je E
P
(0) = |(0 P) M| = 1 Ako sa P oznacimo granicu od P onda je
prema principu reciprociteta
E
P
(1) = |P M| = |int(P) M| +|P M| = E
P
(1) +|P M|
Tako dobijamo da vrijedi
E
P
(1) = area(P) + B + 1
E
P
(1) = area(P) B + 1
Oduzimanjem posljednjih jednakosti imamo da je
B =
1
2
(P M)
pa Ehrhartov polinom za poligone u ravni ima oblik
E
P
(x) = area(P)x
2
+
1
2
(P M)x + 1
Specijalno, za x = 1 dobijamo tvrdnju poznate Pickove teoreme
|P M| = area(P) +
1
2
(P M) + 1
3.4 Kushnirenkova teorema
U ovom cemo poglavlju razmotriti ulogu torusnih varijeteta i divizora na
torusnim varijetetima na primjeru odredivanja broja rjesenja sistema alge-
barskih jednacina.
Denicija 3.4.1 Neka je (C
)
n
ndimenzionalni torus i neka je C[x
1
1
, . . . , x
1
n
]
njegov koordinatni prsten. Elemente prstena C[x
1
1
, . . . , x
1
n
] zovemo Lauren-
tovim polinomima.
Denicija 3.4.2 Neka je f C[x
1
1
, . . . , x
1
n
] Laurentov polinom. Cjelobro-
jni nosac polinoma f je minimalni skup A(f) Z
n
za koji je
f(x
1
, . . . , x
n
) =
(a
1
,...,a
n
)A(f)
c
(a
1
,...,a
n
)
x
a
1
1
. . . x
a
n
n
Konveksni omotac skupa A(f) zove se Newtnov politop polinoma f i oznacava
se sa (f).
Primjetimo da za svaka dva polinoma f
1
, f
2
i svaki realan broj = 0 uvijek
vazi
(f
1
) = (f
1
)
(f
1
f
2
) = (f
1
) + (f
2
)
gdje se sa desne strane pojavljuje suma politopa u smislu Minkowskog.
Jasno je da je uvijek zadovoljeno A(f
1
+ f
2
) A(f
1
) A(f
2
) odakle slijedi
relacija
(f
1
+ f
2
) conv((f
1
) (f
2
))
Jednakost, medutim, ne mora da vazi uvijek jer se neki koecijenti mogu
ponistiti. Ipak, vrlo je malo vjerovatno da ce se to i desiti ako su polinomi
f
1
i f
2
slucajno izabrani polinomi. Drugim rijecima, ako su f
1
i f
2
tipicni
(genericki izabrani) polinomi onda vazi jednakost
(f
1
+ f
2
) = conv((f
1
) (f
2
))
Ideja genericnosti se precizno iskazuje na slijedeci nacin.
Kazemo da neki iskaz o polinomima vazi za genericki izbor polinoma ako je
skup izuzetaka nigdje gust, zatvoren skup u prostoru polinoma koji posma-
tramo.
Teorema 3.4.1. Ako su f
1
, f
2
, . . . , f
n
C[x
1
1
, . . . , x
1
n
] genericki izabrani
polinomi sa jednakim cjelobrojnim nosacem A tj. sa jednakim Newtonovim
politopima
= (f
1
) = . . . = (f
n
)
onda sistem jednacina
f
1
= f
2
= . . . = f
n
= 0
ima tacno n!vol() rjesenja u skupu (C
)
n
.
Prije nego damo skicu dokaza ove teoreme razmotrimo jedan jednostavan
primjer.
Primjer 3.4.1 Posmatrajmo sisteme jednacina f
1
= f
2
= 0 za
f
1
(x, y) = a
0
+ a
1
x + a
2
y
f
2
(x, y) = b
0
+ b
1
x + b
2
y
i g
1
= g
2
= 0, gdje je
g
1
(x, y) = c
0
+ c
1
x
2
+ c
2
y
2
g
2
(x, y) = d
0
+ d
1
x
2
+ d
2
y
2
Jasno je da polinomi f
1
i f
2
imaju isti Newtonov poligon
1
= {m Z
2
| m, e
1
0 m, e
2
0 m, e
1
e
2
1}
a Newtonov poligon polinoma g
1
i g
2
dat je sa
1
= {m Z
2
| m, e
1
0 m, e
2
0 m, e
1
e
2
2}
Svaki polinom f prvog stepena u promjenljivim x i y,
f(x, y) = a
00
+ a
10
x + a
01
y moze se shvatiti kao restrikcija linearne forme
L
f
(x) = a
00
x
00
+a
10
x
10
+a
01
x
01
na povrs Y
A
C
A
koja je u parametarskom
obliku zadana jednacinama
x
00
= 1 x
10
= x x
01
= y
i gdje smo stavili da je A = {(0, 0), (1, 0), (0, 1)} Skup rjesenja jednacine
f
1
= 0 sada je jednak presjeku Y
A
H
f
1
gdje je
H
f
1
= ker(L
f
1
) = {x C
A
| L
f
1
(x) = 0}, a skup rjesenja sistema
f
1
= f
2
= 0 vidimo kao presjek
Y
A
H
f
1
H
f
2
= Y
A
H
gdje je H
f
1
= L
1
f
1
(0), H
f
2
= L
1
f
2
(0) i H = H
f
1
H
f
2
Broj rjesenja ovog
sistema, dakle, zavisi od presjeka prostora jednacina posmatranog oblika i
hiperravni H = Ker(L
f
1
) Ker(L
f
2
).
Problem nalazenja presjeka dva podvarijeteta zadanog varijeteta X moguc
je samo ako je ambient X kompaktan, odnosno projektivan varijetet, jer je
u tom slucaju moguce primjeniti postojece rezultate teorije presjeka. Posto
su ambient C
|A|
kao i podvarijeteti Y
A
i H nekompaktni, potrebno je na-
jprije izvrsiti njihovu kompaktikaciju. Ambient C
|A|
se kompaktikuje do
projektivnog prostora, H do njegovog projektivnog podprostora, a povrs Y
A
do
torusnog varijeteta X
A
.
Kao sto smo vidjeli u primjeru 1.6.2. torusni varijetet X
1
poligona
1
jed-
nak je P
2
, a pogledajmo cemu odgovara Y
A
H.
Divizor politopa
1
jednak je D
1
= 1 D
3
, gdje je D
3
prost divizor koji odgo-
vara zraku e
1
e
2
normalne lepeze politopa
1
. Globalna sekcija pramena
O
X
1
(D
1
) je
(X
1
, O
X
1
(D
1
)) =
m
1
M
C
m
sto je zapravo, vektorski prostor svih polinoma posmatranog oblika, pa je lini-
jsko raslojenje na X
1
dato sa L = O
X
1
(D
1
), a polinomi f
1
i f
2
su njegove
globalne sekcije. Dakle, broj rjesenja sistema je upravo jednak (D
1
)
2
, gdje
smo sa (D
1
)
2
oznacili broj presjeka D
1
sa samim sobom. D
1
= D
3
, a
D
3
je hperpovrs denisana ireducibilnim homogenim polinomom prvog ste-
pena, pa je (D
1
)
2
= 1,a to je kao sto znamo jednako broju rjesenja sistema
f
1
= f
2
= 0.
Pogledajmo sta se desava sa sistemom g
1
= g
2
= 0. Newtonow poligon
ovog sistema ima istu normalnu lepezu kao i Newtonov poligon prvog sis-
tema, sto znaci da je torusni varijetet X
2
pridruzen ovom sistemu jednak
P
2
. Medutim, divizor poligona
2
jednak je 2 D
3
, gdje je opet D
3
prost
divizor koji idgovara zarki e
1
e
2
normalne lepeze
2
, pa je broj rjesenja
sistema dat sa (D
2
)
2
tj, (2D
3
)
2
sto je jednako 4. Vidimo, dakle, da divizori
imaju esencijalnu ulogu u odredivanju broja rjesenja posmatranih sistema
jednacina.
Vratimo se sada dokazu teoreme.
Oznacimo sa X
torusni varijetet Newtonovog politopa jednacina f

i
, a sa
D
divizor tog politopa. Imajuci u vidu da je pramen O

X
(D) Cartierovog
divizora jednak pramenu sekcija linijskog raslojenja, prema propoziciji 3.2.2.
imamo da su polinomi f
i
globalne sekcije sadrzajnog linijskog raslojenja L =
O
X
(D
), sto za genericki izabrane polinome znaci da je broj rjesenja sistema

f
1
= f
2
= . . . = f
n
= 0 konacan i da mozemo pretpostaviti da sva rjesenja
leze na torusu (C
)
n
X
. Broj rjesenja je sada jednak ntostrukom broju

presjeka (D
)
n
. Iz teorije presjeka imamo da je
dim(H
0
(X
, L
k
)) =
(D
)
n
n!
k
n
+clanovi ciji je stepen po k manji od n
a iz prethodnog poglavlja imamo da je
dim(H
0
(X
, L
k
)) = E
(k) = V ol()k
n
+clanovi ciji je stepen po k manji od n
sto konacno daje da je (D
)
n
= n!vol(), pa je broj rjesenja sistema f
1
=
f
2
= . . . = f
n
= 0 u (C
)
n
zaista jednak n!vol() cime je teorema dokazana.
Kushnirenkova teorema je specijalan slucaj Bernsteinove teoreme u kojoj
nema pretpostavke o istom Newtnovom politopu posmatranih polinoma i u
cijem iskazu se pojavljuje mjesoviti volumen MV
n
(
1
, . . . ,
n
) a koja glasi:
Teorema 3.4.2. Ako su f
1
, f
2
, . . . , f
n
C[x
1
1
, . . . , x
1
n
] genericki izabrani
polinomi onda sistem jednacina
f
1
= f
2
= . . . = f
n
= 0
ima tacno n!MV
n
(
1
, . . . ,
n
) rjesenja u skupu (C
)
n
.
Citaoca zainteresovanog za dokaz Bernsteinove teoreme upucujemo na [9].

Bibliograja
[1] D. Cox, Lectures on Toric Varieties, CIMPA School on Commutative
Algebra, Hanoi, 2005.
[2] D. Cox, Minicourse on Toric Varieties, Cursos y Seminarios, Fasciculo
9, Departamento de Matematica, Universidad de Buenos Aires, 2001.
[3] D. Cox, What is a Toric Variety? , In Topics in Algebraic Geometry
and Geometric Modeling, Contemporary Math. 334, AMS, Providence,
RI, 2003, 203-223.
[4] D. Cox, J. Little and H. Schenck, Toric Varieties, Knjiga je u izradi,
vise informacija na www.cs.amherst.edu/ dac/toric.html
[5] D. Cox, J. Little and D. OShea, Ideals, Varieties and Algorithms, third
edition, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 2007.
[6] D. Cox, J. Little and D. OShea, Using Algebraic Geometry, second
edition, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 2005.
[7] V. Danilov and V. Shokurov, Algebraic Curves, Algebraic Manifolds and
Schemes, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 1998.
[8] R. Hartshorne, Algebraic Geometry, Springer-Verlag,New York-Berlin-
Heidelberg, 1977.
[9] W. Fulton, Introduction to Toric Varieties, Princeton University Press
1993.
[10] T. Oda, Convex Bodies and Algebraic Geometry: An Introduction to
Toric Varieties, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 1988.
[11] I. Shafarevich, Basic Agebraic Geometry, Volumes 1 and 2, second edi-
tion, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 1994. and 1996.
81
BIBLIOGRAFIJA 82
[12] G. Ziegler, Lectures on Polytopes, Updated Seventh Printing of the First
Edition, Springer-Verlag,New York-Berlin-Heidelberg, 2007.
[13] R.

Zivaljevic, 15 minuta torusnih varijeteta, Beograd, 2010.

Magistarski Rad Manuela Muzika Dizdarevic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Magistarski Rad Manuela Muzika Dizdarevic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U BEOGRADU

lepeze (koja vise ne

u kojoj se tvrdi da postoji bijektivna korespondencija izmedu

, a koja predstavlja podlogu za

(x) = 0 R. Skup svih rjesenja sistema jednacina F oznacavamo sa

su ekvivalentni sistemi ako i samo ako generisu isti

slabo ekvivalentni ako se za svaku jednacinu f sistema F

(g) = g f regularna na skupu V . Na taj nacin

. U ovom slucaju klasu ekvivalencije kojoj pripada tacka P

| L, gdje je L jezgro preslikavanja

ne bi bili istog stepena onda bi zbog x

)(1, 1, . . . , 1) = 0, sto bi bila

imaju isti stepen, a

dobijamo trazene u N i k N za koje vazi

zovemo dualnom stranicom stranice sto opravdavamo slijedecom

je bijektivna korespondencija izmedu stranica

Ako je stranica konusa i

njena dualna stranica u konusu

) nam odreduje koje hiperravni

Uzmimo sada proizvoljno m Relint(

koji je takode strogo konveksan konus.

M, gdje je N strogo racionalan

je racionalni poliedralni konus pa postoji konacan podskup

. Tvrdimo da skup T (KM) generise

kao polugrupu. Da bi ovo dokazali uzmimo w S

ana polugrupa cime je dokaz

ana polugrupa pa sada na osnovu teoreme 1.2.1. (d) imamo

an torusni varijetet. Torus ovog varijeteta za resetku karaktera ima

za neko k > 1 i m M. Tada je km = m

je konveksan skup imamo

GLAVA 1. TORUSNI VARIJETETI 28

bez torzije. Prema tome,

Cime je dokaz zavrsen.

prethodnu propoziciju mozemo iskazati na slijedeci nacin:

ima ksnu tacku ako i samo ako je dim =

] biti normalan pa trebamo pokazati

] normalan prsten ukoliko je racionalna zraka u N

M generisana je kolonama matrice

je Zariski zatvorenje slike preslikavanja

ako i samo ako je

najmanja stranica od P koja sadrzi Q i Q

onda svaka strana koja sadrzi Q

cime smo dokazali i tvrdnju (b).

najmanja stranica politopa P koja sadrzi Q i Q

presjek svih strana koje sadrze Q i Q

, pri cemu i citavo P smatramo

najmanja takva stranica. Iz leme 1.6.2.

i njenog polugrupnog prstena sadrzana je u

Za dokaz obrnute inkluzije uzmimo p S

GLAVA 1. TORUSNI VARIJETETI 41

je ireducibilan jer su svi U

ireducibilni ani torusni varijeteti

je ireducibilan varijetet koji ima pokrivac

koji su normalni pa je i citavo X

normalan varijetet. Pokazimo jos da je X

separabilno.U tom cemo cilju

torusni varijetet denisan lepezom N

je gladak varijetet ako i samo ako je lepeza glatka;

je orbifold ako i samo ako je lepeza simplicijalna;

je kompaktan u klasicnoj topologiji ako i samo ako je lepeza

mozemo napisati u obliku:

(f) je upravo jednako visestrukosti kao korijena

f Ako je funkcija f regularna na

morzam, tj. ako je