DANAS ISPRAAJ LEGENDE

BIO JE GOSPODAR SAMOE KOJI JE IZMISLIO BOLJI SVIJET OD OVOG Jergovi pie o eljku Malnaru

Autor: Miljenko Jergovi Objavljeno: 11.07.2013

inShare3

Bio je golem ovjek, zastraujuih dlanova - kao lopate strahanovke Alije Sirotanovia - jak i krakat, poput diva
eljko Malnar vladao je snagom svoga tjelesnog autoriteta. Razgrtao je ljude, lijevo i desno, ne vodei rauna o posljedicama. Nije ga bilo briga za one koji ga nisu zanimali. Bio je golem ovjek, zastraujuih dlanova - kao lopate strahanovke Alije Sirotanovia - jak i krakat, poput diva Rubezahla, a pritom i vrlo nezgodne naravi. Za razliku od veine velikih ljudi, trome naravi i dobre udi, kojim ih je priroda uinila manje opasnima po sitniju ljudsku zvjerad, Malnar je bio vrlo okretan, djeaki okrutan i iv. Nije bilo lako onima koje bi uzeo na zub, onima koje nije volio. Morali su izbjegavati prostore u kojima se on pojavljivao, njegove ulice i dijelove grada. Sreom, redom su to bili ljudi koje se nije moglo aliti, jer su na ovome svijetu i u ovome gradu bili mnogo moniji i utjecajniji od njega. Bjesnio je, a nije im mogao nita. Bio je temeljito obrazovan ovjek, s onom vrstom unutarnjeg preobraenja kakvo se susree k od dobrih redovnika, pokojeg franjevca ili monaha iz srpskih manastira na Kosovu, iz ega je proizlazila i njegova

socijalna strategija. Pripadao je onoj zagrebakoj i jugoslavenskoj mladosti koja je ezdesetih godina hrlila na istok.

U tim svojim indijama naao je pouzdanje i ivotne temelje, na kojima je zatim mogao graditi cinizam i socijalnu grotesku, sve ono po emu e, za vei dio publike,Malnar ostati upamen kao aljivdija, cirkusant, autor jedinoga freak showa u povijesti naih javnih pozornica . I dobro je da ga na takav nain pamte, znai da se savreno dobro kamuflirao, jer on nije bio ni cirkusant, ni humorist, a najmanje od svega bio je novinar. Bio je tuan ovjek, rijetko svjestan svijeta oko sebe, i u stalnoj potrebi da ljudima pokae koliko grijee. Sluio se onom najstarijom, biblijskom socijalnom strategijom: ukazivao je na naega najmanjeg brata, i okruio se u Nonoj mori iskljuivo takvima, naom najmanjom braom, ne bi li ljudi neto shvatili. A njima je, eto, bilo smijeno.

Lijepo je za njega rei da je bio pustolov. Poeo je vrlo mlad, u jedinoj europskoj praumi, bosanskoj Peruici. To je bilo prije odlaska u Indiju, dok je jo studirao medicinu. Poslije je obiao najudaljenije zakutke svijeta, neke u zbilji, u dipu, na motociklu, ili pjeice, s maetom u ruci, a neke u snovima i u mati. Upoznali smo se 1985, u Domu mladih, u Sarajevu. On je, uz dijapozitive, promovirao jednu od svojih avantura. Slijedila su pitanja publike. Digao sam se, negdje iz posljednjeg reda, i upitao ga to je on od svega toga izmislio. Gledao je u mene nekoliko trenutaka, onako velik i straan. Imao je pred sobom djearca, provokatora, jednog u publici opinjenih i omaijanih sljedbenika, ali je reagirao munjevito: Izmislio sam sve! Zar nije uzbudljivo? uo se smijeh olakanja, ljudi su mislili kako mi je doskoio. Nije mi dopustio da mu razbijam iluziju, koju je stvarao na velianstven nain. Sreli smo se opet etiri godine kasnije, na istome mjestu. Upamtio me je, premda me je vidio samo jednom, iz daljine. Kao lovac koji pamti svaku umsku zvjericu. I tada je neto promovirao. Poslije smo se zapili u kafiu koji se zvao Dedan. Traio je da ba tamo idemo, jer mu je o Dedanu priao neki njegov drug iz Indije. Oko etiri ujutro Malnar je htio tui nekog tipa, jer je mislio da je ovaj rekao neto to zapravo nije rekao. Pokuavao sam biti prevoditelj izmeu jezika koji su u trenutku postali strani. Poslije sam ga pratio do hotela. Htio je tui milicionera. Vrlo razlono mi je objanjavao zato. Sreom, nijednog milicionera nismo usput sreli.
VEZANE VIJESTI Vijesti

'MALNAR JE SVUGDJE BIO DOMA. GOSPODSTVO DUHA INILO GA JE JEDINSTVENOM POJAVOM' Bandi o odlasku legende 'DUBOKO JE UDAHNUO, KAO DA SE SPREMA ZARONITI U NEPOZNATO' Globus o Malnaru LEGENDARNA REPORTAA ELJKA MALNARA: EKSPEDICIJA TRAGOM ALEKSANDRA MAKEDONSKOG Srce mi se stislo tamo gdje Europa prelazi u Aziju 'KADA SMO BILI MLADI, SVI SMO ELJELI BITI KAO ELJKO MALNAR' Reportaa iz Republike Peenice

Kada sam 1993. stigao u Zagreb, uvjeravao me je da to nije mjesto za mene. Rekao mi je da imam sree to odlazim, i da sad mogu otii gdje god elim. Ostao sam u Zagrebu. Tako je, valjda, moralo biti. U to vrijeme eljko Malnar postaje televizijska zvijezda. Njegov show trajat e godinama, prelazit e s jedne na drugu televiziju, na trenutke e se initi kako ulazi u maticu nacionalne kulture, da bi odmah zatim kliznuo na margine. S godinama je okupio ekipu udaka, onih koji su na najveoj distanci od zagrebake gradske elite, pa bi se onda cijele noi poigravao njihovim stvarnim i izmiljenim biografijama. Je li Malnar manipulirao tim ljudima? Naravno da jest, ali nije ih unesreivao. Pomagao im je da ive, putao ih da budu ono to jesu, ili da izmiljaju svoje uloge, i kroz njih je prelamao politiku i drutvenu stvarnost Hrvatske. U atmosferi apsolutne politike nekorektnosti, kakvu je stvarao u svome televizijskom programu, eljko Malnar razotkrivao je besmisao svakog ovinizma. Osim to je bio pustolov, bio je vrlo dosljedan moralist. Kao gospodar samoe, igrao se osjeajima publike. Da bi se doivjela pustolovina, nije potrebno daleko ii. Uroenici su tu, vrlo blizu nama, u susjednome stanu. U Amazoniji i u Peruici, kao i na Peenici eljko Malnar inio je istu stvar. U Globusu ili na televiziji, lako je mijenjao medije. Umio je biti slobodan ovjek i okruiti se ljudima koji ga vole. Imao je apsolutno potovanje za tuu samou.

Znao je gdje je granica koja se ne prelazi. Maltretirao je ljude, vrijeao ih, svata im govorio, i uvi jek je savreno dobro znao to se ne smije rei, kada se treba umuknuti, kada se mora biti dobar, samo dobar. Pokuavao je ljude pouiti o toj granici. Naivni guru, ulini mesija, baraba i probisvijet, lice jedne lijepe zagrebake mladosti... Jedanaesti je srpnja, osamnaest godina od velike srebrenike smrti, a mi govorimo o Malnaru. Sluaj je to dobro udesio. Kada je na sarajevskoj trnici Markale mina iz srpskoga minobacaa ubila sve one ljude, njegova televizijska emisija prikazivana je u crno-bijelom, nestale su boje. Cijele je noi govorio o tim ljudima, bez mrnje i patetike, istinito. Na jedan od dana sjeanja na Srebrenicu, eljko Malnar pojavio se u crnom odijelu, s kravatom. Dobro je o njegovoj smrti govoriti danas.

Bio je velik pustolov. Brinuo se o ivotinjama, naroito o psima i konjima. Brinuo se o ljudima o kojima drugi nisu. Imao je dlanove kao lopate, prijeku narav i dobru duu. Bio je teak i plemenit ovjek, lijep i

pametan. Kada jednom svega svijeta nestane u velikoj eksploziji, i ostane samo pustinja i nita, mogao si se nadati da e i tada sresti njega. Te nade je nestalo. Nema vie Malnara.