Ideologija osmanske feudalne klase bio je islam,i stoga su stare Osmanlije u svim osvojenim mjestima meu prvim objektima

podizali upravo damije. Prve damije na tlu dananje BiH podiu se vjerovatno u prvoj polovini XV stoljeda.Pitanje najstarije bosanske damije oduvijek je aktuelno i postoji vie ideja o lokaciji najstarijeg islamskog molitvenog objekta kod nas. Narodna tradicija to tvrdi za damiju u Ustikolini na jugoistoku Bosne,a to nije nemogude,jer je taj kraj doao u sastav turske drave prije ostalih naih krajeva. Meutim,za mnoge stanovnike pojedinih bh.regija i krajeva,upravo su njihove damije najstarije. Tako na listi najstarijih damija egzistira i damija u Kraljevoj Sutjesci,potom damija Magribija u Sarajevu,damija Mehmeda II Fatiha u Vranduku i dr.Treba redi da su damije predstavljale jezgru oko koje su se formirale mahale, a od vie mahala, manja i veda naselja, to je sluaj i sa Zenicom. Kada se govori o damijama kao sakralnim objektima ,obino se u okviru arhitektonske struke vre stanovite podjele i klasifikacije kako bi se lake analizirala graevinsko-arhitektonska kompozicija istih. Kao osnova za klasifikaciju najede se koriste graevinski elementi kao npr.materijal od kojeg je izraen minaret (damija sa drvenim ili kamenim minaretom) potom oblik mahfila (jednostrani,dvostrani,trostrani), izgled krova (kupola ili krov na etiri vode) i materijal od kojeg je izraen (kamen,deramida,indra,crijep) te drugi konstruktivni elementi. U uvodu spomenuti popis IVZ Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu iz 1933.godine, koji je ujedno i najstariji poznati opdi popis islamskih vjerskih objekata, daje nam neto detaljniji prikaz broja vjerskih objekata na podruju sreza Zenica. Prema ovome dokumentu,na podruju zenikog sreza do kraja 1932.godine bilo je ukupno 28 damija. Od toga broja, tri su gradske damije imale kameni minaret ( Sultan Ahmedova, Sejmenska i Sulejmanija-Koevska damija ). Takoer se istie da je jedna damija bila u ruevnom stanju dok ih je 8 bilo poluruevno.Svih 28 damija imalo je harem.Spominje se i da je 13 damija bilo prekriveno crijepom ii ploama a 15 drvetom, odnosno indrom. Prema dostupnim podacima, u gradu Zenici nisu postojale damije sa kupolom. Tek 1990.godine izraena je nova, Koevska, damija sa kupolom. Gradnjom ove potkupolne damije, otvoren je put za gradnju drugih potkupolnih damija u Zenici. Od 1995.do danas, na podruju grada izgraeno je pet potkupolnih damija ( Ensar-damija u naselju Babina Rijeka, te damije u naeljima Blatua, Meokunice, Broda i Radakovo ). U okvir ovog rada, ukljuio sam i jednu prigradsku damiju, Janjiku ili Dizdarevu damiju koja je zbog svoje starosti i arhitektonskih detalja bila zanimljiva i generaciji starijih istraivaa.

Vranduku ili Sultan-Mehmedovu damiju nisam ukljuio u ovu knjigu jer je relativno daleko od gradske zone ( oko 15 km ) te zato to je o njoj ved pisano u brourama i studijima koje prikazuju historiju starog grada Vranduka. Lokacija Objekat se nalazi na prostornoj lokaciji k..1463, z.k.ul. br. 955,k.o. Zenica II, opdina Zenica. Kratki historijat Postoji usmena predaja da je prije gradnje damije Osmana-elebije na istom mjestu postojala manja damija, iji su temelji ali i zidovi bili od domade hrastovine te da je nakon dotrajalosti grae Osmanelebija dao podidi novi objekat. Damija je izgraena vjerovatno u drugoj polovini XVII stoljeda. Za Osman-elebiju, graditelja damije se pretpostavlja da je ukopan u selu Hozanovidi, u okolici Busovae 1675.godine. Damija je bila izgraena bondruk sistemom gradnje, od drvenih greda i derpida, kvadratne osnove, dimenzije otprilike 7x7 metara.Minaret je bio drveni, sa poluotvorenim erefetom. Ispred same damije, prolazio je Mokuniki potok koji je 60ih godina XX stoljeda zatrpan. Unutranjost je bila skromna. Nakon rekonstrukcije 1976., pa sve do 2004.godine, trijem je bio zatvoren staklom i drvetom kako bi se dobilo na prostoru. Ovaj objekat je do temelja sruen 2004. Godine a na istom mjestu podignut je novi. Eksterijer i enterijer novog objekta Ovdje du ukratko opisati eksterijer i enterijer novopodignute damije. Ispred samoga objekta, podignut je drveni adrvan i ureen kameni plato. Trijem je ostao otvoren, sa dvije drvene sofe kvadratne osnove. Vanjske dimenzije objekta su 7,7x7,7 metara + trijem 3,4x7,7m.Ukupna molitvena povrina je 57m2 .Krov je etverovodni i prekriven limom.Zidovi su debljine izmeu 0,6 i 0,75 m. Unutar damije se nalazi jednostrani drveni mahfil kao i mimber, jednostavne izrade i ornamentike. Objekat nije bio proglaavan spomenikom kulture od 1992.godine. Na 30.sjednici Komisije za ouvanje nacinalnih spomenika BiH odranoj u Sarajevu izmeu 16.i 22.januara 2007.godine, odbijen je prijedlog o uvrtavanju ove damije na listu nacionalnih spomenika BIH, akt br.08-35-248/06-15.Jalijska damija (XVIII stoljede) .