Nakladnik HENACOM Za nakladnika Uzeir Huskovi Urednik Seid Serdarevic Lektura i korektura Sibila Serdarevic Copyright Ante Tomi,

, HENA COM, 2001. Ante Tomi SMOTRA FOLKLORA OM i HENACOM Zagreb 2001 rn Domovina u lonici Velika mi je elja otii na neki pir, samo da ujem kako to zvui hrvatska himna u aranmanu onih strahovitih tandema to haraju po hotelskim terasama u sezoni. Znate ve takve tipove: klavijature i gitara, brkovi, repici na zatiljku kojima se valjda kompenzira oskudnost vlasita na oferajbi i vieznano Que sera, sera upueno drutvu nacvrcanih Talijanki u uglu. I sada jedna takva dva sluaja gule kou s glasovite Runjaninove skladbe, a svatovi ustro ustaju i hvataju se za prsi. Kako mi pria jedan fotograf koji mora da je neto gadno uprskao u prethodnom ivotu kada u ovome slika vjenanja ta je pojava postala dio nepisanoga protokola na pirevima u nas. Redom Lijepa naa, minuta utnje za poginule branitelje, Oena, potom se uzvanici skrueno prekrie i tek im je onda dozvoljeno opustiti se i slaviti. Dakle, ako hoe jesti, piti, plesati, skakati, razbijati, pucati i povraati po veernjim haljinama, dokazivati, u najkraemu, da su unato priama i Hrvati postali od majmuna, izvoli se najprije spomenuti mile nam i jedine. Sada se ja pitam: je li moj nacionalni osjeaj ispravan ako ja mislim da je to glupo? Najelegantniji odgovor, koji bi velikoduno zadovoljio i mene i one to najprije pjevaju himnu i mole, a onda ijujuu i gaze po pladnjevima peenke, bio bi da je nacionalni osjeaj, kao i svaki drugi osjeaj, intimna stvar koju svatko od nas ima pravo proivljavati na svoj nain. No, u ovome sluaju, bojim se, ovaj je argument ispao ve u kvalifikacijama. Nema ti ovdje, kume, intimnoga. Vjenanja kao vjerojatno nita drugo u naim ivotima, poesto potpuno dokidaju razliku izmeu intimnoga i javnog. S najnovijom navadom da se pjeva himna i uti u sjeanje na palu mlade, jedan vrlo osoban in do kraja je poprimio obiljeja dravne priredbe i zapravo jo samo malo nedostaje da zavlada vjerovanje da se tako jednostavno mora oeniti, jer u suprotnome nisi "na". Nekad je bio obiaj da se mukarci ene tek nakon to su "odgulili" svoj dug domovini, pa se ak i govorilo da "tko nije za vojsku, nije ni za enidbu". Danas se ta reenica izgovara jo samo u ali, ali zapravo nije teko zamisliti drutvo u kojemu upravo jedna dravna institucija, kao to je regrutna komisija, mora mukarca proglasiti sposobnim za zajedniki ivot sa enama i vlastitu reprodukciju. Na posljetku, po emu bi se taj obiaj razlikovao od rastrubljene svadbene kolone auta gdje se kroz prozor mercedesa na elu vijori crven-bijeli-plavi? U oba sluaja drava se pojavljuje kao svjedok obreda vjenanja, nevidljivi, ali sveprisutni trei kum koji bi valjda trebao biti najvri jamac vrijednosti veze koja je netom ustanovljena izmeu mladenaca. S tim da se paradiranje barjacima jo i moglo razumjeti kao potreba da se sam dogaaj uini veim i vanijim, da vjenanje preraste znaaj koji ima za njegove aktere i postane stvar od dravnog i nacionalnog interesa. No, uvoenje himne i minute utnje u svadbeni protokol pokazuje da stvar definitivno izmie kontroli. S dunim tovanjem prema Lijepoj naoj i palim braniteljima, kakve veze imaju Lijepa naa i pali branitelji s vjenanjem? Moglo bi se, naravno, govoriti i o skrnavljenju dravnih obiljeja i o suuti koja je doista neprimjerena raskalaenom svadbenom veselju, no stvar koja je meni ovdje puno zanimljivija jest to da ja, ak i kad bih htio, ne mogu zamisliti gorega totalitarizma od onoga na koji, makar simbolino, pristaju mladenci vjenavajui se s dravnom himnom. Takvo ukidanje intimnoga u ovome sluaju dostojno je Orwela, to je upravo bolesno: to, naime, da se u branu lonicu ide skupa s Domovinom, pa Domovina legne s jedne strane postelje, a izabranica vaega srca s druge. Ipak, rije je tek o simbolinome totalitarizmu, onome idiotu kojemu je palo na pamet da pjeva Lijepu nau i moli Oena prije janjetine zacijelo se tek uinilo zgodnim da pir bude "ki na televiziji". Od svega, moemo mu zamjeriti-samo neimanje mjere i nepoznavanje obiaja. U ovome sluaju puno je ozbiljnije to da se sama drava sa svojim represivnim aparatom gdjekad zna nepristojno petljati u ta intimna pitanja. Dobro, i toga je s vremenom pomalo nestalo, ali ako se sjeate vladajua je stranka svojedobno vrlo ozbiljno brijala po tome pa je nekakav mudrija u Saboru spominjao ak i porez na neenje. Ako mene pitate, iva je teta to ta budalatina nije usvojena, bilo bi veliko veselje gledati kako se u djelo provodi jedan takav namet. Zamislite, primjera radi, da ovi iz porezne uprave banu kod

jednoga to se nije enio zato to je grbav? Bi li mu okrpili porez ili bi mu grbu ipak priznali kao poreznu olakicu? v iva teta, kaem vam. Danas se moemo jo samo sa sjetom sjeati toga doba HDZ-ova zanosa kada se vlasti inilo da moe kontrolirati apsolutno sve u ovoj dravi, od sportskog ribolova do opreme za udavae. Poslije, kada su vidjeli da ne mogu kontrolirati ak ni Milasa, pomalo su splasnuli naboji, provodadijska politika i pronatalitetne agitacije zagubili su se negdje na stazama revolucije. Od svih, ostao je jo samo don Anto Bakovi kao osamljeni pronositelj svetoga ognja, pomalo rasist, pomalo ovinist, ali jedan drag, na, domai ovjek koji pria bedastoe. Don Anto o ijoj nekadanjoj vanosti svjedoi fakat da je bio jedan od potpredsjednika HDZ-a! tuan je relikt onoga vremena kada je njegova stranka imala vrst ideoloki okvir i jasnu predodbu kako bi trebala izgledati hrvatska drava, a to se imalo ostvariti u projektu famozne, sjea li se jo tko toga, "duhovne obnove". Kako je to bio vrlo zastarjeli koncept, potpuno neprikladan suvremenim uvjetima ivljenja, ne treba puno oajavati za njim. Naime, imati puno djece, kako to svituje autor velebnog znanstvenog djela Ostaje li Hrvatska bez majki, osim to je vrlo nepristojno zabadanje nosa u tui privatni ivot, potpuno je besmisleno u dananje vrijeme. Mnotvo potomaka je, dakako, vrlo razumno imati kada treba to vie ruku da ti rade u polju, ali i vrlo nepraktino u situaciji kada ti je sin u Kristovim godinama, a nezaposlen, spava do podne, onda do veernjeg izlaska seta po stanu u pidami i ogoreno se poziva na svoje Ustavom zajameno pravo na deparac. Osim toga, da se vratim na Bakovia, ja ne znam je li itko ikada pokuao objasniti tome sveeniku, zarobljenome u vedrim uspomenama na djetinjstvo u Podrinju, gdje neenje valjda doivljavaju udacima, a stare cure sumnjie na urotu s Neastivim, kako itava njegova teorija poiva na hipotezi vrlo sumnjive valjanosti: to, naime, da bi nam bilo ljepe da nas je puno. Otkud mu to da bi nam bilo ljepe da nas je puno!? Eno, Kineza ima k'o Kineza pa se ja isto ne bih mijenjao s njima. Na posljetku, opet vidi da je lijepo to je don Anto ostao osamljen i da je jo jedino, zapravo sasvim beznaajno petljanje drave u obiteljske odnose ostalo ono kada Predsjednik bude kum nekakvome desetom ili dvanaestom djetetu. Onima koji naprave dvanaestero djece valjda i ne smeta da im Domovina malo zaviri u brani krevet. Ono to je meni zanimljivo jest to da je Predsjednik kum upravo onomu najmlaem sirotanu koji e valjda sve do enidbe nositi iznoenu odjeu svoje brae. to ima znaiti to Predsjednikovo kumstvo? Zar samo Hrvat u prnjama moe biti dobar Hrvat? Kalanjikov preko sindikata Na poetku rata, u ono herojsko doba, naivno kako samo herojstvo moe biti, svi su htjeli imati nekakvo oruje, nekakvu cijev, kako bi rekao netko tko se eli smatrati strunjakom u tom pitanju. U slatkom uzbuenju kako je zacijelo zgodno nekome oduzeti ivot, sveuilini profesori, novinari, potanski slubenici, trbuasti poslovoe u samoposluivanjima, po svemu inae sasvim bezazlen svijet bez razmiljanja je keirao stotine maraka za pitolje i samarice, rumunjski kalanjikovi bili su pravi bestselleri. Imati cijev bila je stvar prestia po prilici usporediva s posjedovanje mobitela danas. Odvajalo se od stare devizne tednje, djedova naslijea, djeci od usta, paralo na kruhu i mlijeku za te cijevi, premda je u mnotvu sluajeva to bilo posve besmisleno. U mnotvu sluajeva, naime, radilo se tek o graanima koji su potajno matali kako bi bilo lijepo klep-nuti svoga privatnog Srbina, eto, recimo, Oklobdiju sa sedmoga kata, naveer na stubitu, dok edo u papuama iznosi smee. Tako su oni, po naelu "svatko svojega sub-doivljavali ispunjavanje duga prema domovini. asu Onda bi se rastrijeznili, skontali kako, jebi ga, ipak ne 10 moe nekoga, makar i Srbina, tek tako, na stubitu, i sve bi propalo. Samarice su ostale u pajzama, a pitolji u ladicama ispod arapa, kako su ve njihovi vlasnici bili od onih koji zbog oteenog bubnjia, kokojeg sljepila ili makar alergije na pelud i prainu nisu mogli na uke. Rat je u meuvremenu minuo, a cijevi u smonicama i ormarima ostale su snivati neko novo krvoprolie. Koliko je toga oruja, vjerujem da nitko od nas ne bi mogao dati ni priblino toan odgovor. Povremeno ga, dodue, netko i upotrijebi, nastrijeli svoju staru majku ili strica raznese bombom, no prave razmjere vatrene moi graanstva moemo samo naslutiti za Novih godina, velikih utakmica ili svadbi, kada je ushit ovjeka toliki da on to svojoj okolini moe prispodobiti tek rafalom u nebesa. Svakako ste zamijetili koliko je takvih. Ja se, recimo, svake blagdane prepadnem. Ne toliko od same pucnjave, koliko od spoznaje da iza te mnoine ispaljenih metaka mora stajati nekakva mnoina ljudi, a ako ih je ve toliko, onda su tu i oni s kojima se susreem u gradskom autobusu, pokraj kojih sjedim u kafiima, s kojima kupujem u istom duanu, koji uzimaju kasete u mojoj videoteci... To je uasno svi oni imaju oruje! Ovo je nesigurna zemlja! Ima tako jedan negdje u mojemu kvartu, jo nisam otkrio gdje tono, koji kada pone gruhati za Novu godinu, svi polegnemo na pod pa onda leei klopamo francusku i tipamo tuje batake. A kada treba

neto donijeti, recimo iz kuhinje, pognuti pretravamo stan izbjegavajui prozore. Ko komandosi! I mene uvijek uhvati strava kad pomislim da bi taj australopitek mogao, za primjer primjera, zaspati s upaljenom cigaretom. Pa Duboki Jarak bi bio mila majka prema toj tragediji! Zapravo je najudnije kako u tim situacijama narodnoga veselja nema pravih ubojstava. Kaem pravih,'ne onih nes11 retnih sluajeva kada neki imbecil dadne djetetu da i ono malo vidi kako je to pucati, nego onih istinskih ubojstava, to bi rekli, s predumiljajem. Zato ne, kada ve toliko njih gaa kumuluse, tko bi znao da ima mudrijaa to strijeljaju u meso? Recimo, u vrijeme utakmice Hrvatska Njemaka: kada je Jarni dao gol, u onoj guvi ste mogli sasvim lako poubijati cijelu jednu obitelj; kod Vlaovieva gola nitko ne bi primijetio da ste ucmekali i susjede; kada je pak Suker dokrajio Elfe, netko vian oruju mogao je ui u neboder od dvanaest katova i sve pomalo, etnjom, od stana do stana, ohladiti jedno dvjestotinjak ljudi zajedno s njihovim psima, makama, zlatnim ribicama i hrcima. I tko bi ubojici to mogao: dok bi policija nakon cijele one strke te veeri dola na oevid, tip bi na frankfurtskoj zranoj luci ve lovio prvi avion za Buenos Aires. Pa se ti onda petljaj sa zahtjevom za izruenje. Sada dolazimo do najzanimljivijeg poglavlja u naoj prii o naoruanim civilima svadbe! Ja mrzim svadbe, svaki put kad otvaram potu umirem od straha da bi medu pismima mogla biti neka pozivnica za vjenanje. Tada bih, naime, morao otii na jednu kompliciranu i iznimno rizinu operaciju koju uvam za sluaj da me netko pozove u svatove, koji su, po mome sudu, jedan od najuasnijih obiaja u naoj civilizaciji. Protiv sprovoda, recimo, nemam nita, sprovodi su okej, radije bih stotinu njih ispratio do posljednjeg poivalita nego nazoio poetku zajednikoga ivota jednog jedinog para. Dok su na sprovodima svi tako tihi i uljudni, u svatovima se svi neto glupi-raju, skau po stolovima, ijuijuijujuu, baljezgaju budalatine i, to je najstranije pucaju! A pucaju toliko da ja prognoziram da e u vrlo skorom vremenu sveenici poeti vjenavati s pancirnim 12 prslukom preko misnog ruha i kacigom na glavi, dok e asne za orguljama sagraditi zaklon od vrea s pijeskom. ini se kao da roditelji svoje keri sada opremaju dotom u minsko-eksplozivnim napravama: umjesto krevetnine s monogramom kupuju sanduke svjetleih metaka, umjesto runika strojne puke, vie nitko ne mari za srebreni pribor za jelo za dvanaest osoba, nego daj da oinemo jednu maljutku... uo sam priu kako je u Mostaru jedan to videoka-merom snima vjenanja potpuno dotukao svoju konkurenciju kada je, prvi put zapravo posve sluajno, igrajui se u montai, nakon kadra gdje nevjesta baca jabuku preko krova umontirao kadar kue koju pogaa tenkovska granata. Ispalo je vrlo bizarno, kao da je mlada jabukom razorila kuu. I znate to? Sve snimke vjenanja nakon te imale su taj trik, svi su, to kota da kota, htjeli imati nevjestu tipa mlada partizanka bombu bacala! 13 temanje ulino obino "Uvijek udari prvi", govorili su mi. "Kad je gusto, ti udari prvi tako si u prednosti." Nikada nisam posluao ovaj savjet. Najprije, mislio sam, to ako zviznem ovjeka, a on se, recimo, uope nije naumio tui sa mnom? Malo je, kvragu, nezgodno: ja njega okrpio po njuci, a tip stao pa me gleda. Zamislite tu situaciju: "Zato si to napravio?" pita me on zaueno. I to da mu ja kaem na to, da je bila kriva procjena?! "Oprosti, prijatelju, prevario sam se u tvojim namjerama, nadam se da ovaj mali incident nee pokvariti nae tradicionalno dobre odnose..." I dok sam ja to tako zamiljao i muio se dvojbama hou li udariti i kakvog to uope ima smisla, ta civilizirani smo ljudi i on i ja, valja razgovarati..., onaj drugi bi me obino bez pardona opalio. On bi udario prvi i, Bogu hvala, stekao onu poslovinu prednost koju, pak, istaknuti humanist, to jest ja, nikada ne bi nadoknadio, ve bi gotovo u pravilu izvukao takve batine da je to jedna milina. Pouak je, naravno, ako se misli tui, ne razmiljaj. Just do it, kazali bi proizvoai sportske opreme. Udari prvi, udari dok jo moe, ili imaj pitolj sa sobom. Ali, zaludu je to ovjeku objanjavati, dapae, ako samo 14 razmilja o tome, kako to mi sada radimo, neto s tobom nije u redu. Ako, naime, to nemate u sebi, valjda ve u svojoj naravi kodiran taj zvjerski nagon koji e vas u danome trenutku prenijeti na onu stranu razuma, pristojnosti, milostivosti, svih onih lijepih vrijednosti koje ste usvojili odgojem, neete ni udariti prvi, a kamoli imati pitolj za pojasom. "Buruj u ivotu ne moe prijei granicu koju ne moe prijei ni u nainu razmiljanja", napisao je jednom prilikom stari Mara. Ne nalazim nita prikladnije i istinitije o ovoj temi, samo bih imenicu "buruj" zamijenio imenicom "graanin". Svi smo se mi, naime, tukli kao djeca. Onda nas je drutvo ubacilo u stroj za mljevenje sitnog otpada i

od malih divljaka smo postali uzorni graani. Izbjegavat emo tunjavu, a kada se i potuemo, bit e to samo stoga to smo bili izazvani i pritom emo se zadovoljiti ako uspijemo samo onesposobiti ili prestraiti protivnika. Utrne svjetlo u glavi, udari mamlaza, on padne, a ti ponovno pali svjetlo i kae sam sebi: "Dobro je, sada se smiri." Za veinu nas ovo je granica koju ne moemo prijei ni u ivotu ni u svojim mislima, a ako to uinimo, bit e to samo u iznimno stresnoj situaciji. To je, meutim, manje uzbudljivi dio ove prie. Pozabavimo se naas onima koje drutvo nije uspjelo svladati ni strojem za mljevenje krupnog otpada, a koji e oboriti ovjeka na tlo pa ga jo podariti s nekoliko dobro odmjerenih udaraca picom cipele u trbuh ili, jo slae, u lice. Ako niste vidjeli na djelu jednoga takvog autentinog nasilnika, ne moete ni zamisliti kakva je to bezumna strast, a ako ste ga pak i vidjeli, moete samo nasluivati kako golemo mora biti njegovo uzbuenje kada je u stanju generirati divlju smionost da skoi na ovjeka makar bio i krupniji i jai od njega. Poznavao sam jednoga takvog, 15 bio je nizak i gotovo goljav, a temao je da je iverje letjelo okolo. Nasilje se dogaa u glavi, da parafraziramo onu znamenitu seksoloku. E, sad, to se uistinu tamo dogaa, to moemo samo nasluivati. Kako ve huligani znaju brojiti samo do ezdeset i ne poznaju padee, malo je vjerojatno da bi nam oni mogli govoriti o svojim psihikim stanjima. Ja vjerujem da je to nekakva osobita transcendencija, slino vjetini onih jogina to se zabulje u vlastiti pupak pa isprazne mozak. Jer, kako smo ve kazali: ako se misli tui, ne razmiljaj. Ako pogledate, to je mogao i misliti onaj zagrebaki policajac dok je uhieniku karate udarcem lomio prsnu kost? ipak o emu bi taj mislio! Zamislite ga, uostalom, tog zen-majstora, kako se zaletio s drugoga kraja sobe, cijelim svojim biem usredotoen u taj udarac, tako je predan i ponesen... Rijetkost je danas vidjeti da netko tako voli svoj posao. Uistinu, ima u nasilju neega onostranog, nedokuivog valjda ak i onim psihijatrima to vjetae ubojice. To je jedna nova stvarnost o kojoj ba previe i ne znamo. Is-tonjaci su, navodno, uspjeniji u tome sa svojim karate, kung fu i ta ti ja znam kakvim sve ne tehnikama, ustanovili su kole gdje se ui kako se snai u tom svijetu, ui u njega i bez posljedica izii, kako valjano iskoristiti tu zapretenu energiju i znati je kontrolirati, kako, u najkraemu, isprebijati tipa a da ti se to ne osladi. Premda, da vam pravo kaem, ja u sve to ne vjerujem: na posljetku, pokraj sveg teatra kojem su ti majstori skloni, jedan s crnim pojasom mi ne izgleda nita civiliziranije i produhovljenije od jednoga domaeg, samoukog nasilnika, naivca iz hlebinske kole temanja, koji po birtijama vitla akama voden samo svojim instinktom, improvizira po sluhu i umjesto "Khaiiiii!" vie "Mamicu ti lopovsku!" 16 I u jednome i u drugom sluaju ovjek nije svoj na svome, to vie nije njegov svijet i koliko god se trudio, taj mrak e ga na kraju progutati. Oni to lako planu, nakon nekog vremena e planuti jo lake, svidi im se to i ne mogu prestati, sluaj je ba kao i s heroinom. Neki su se ovisnici o heroinu, primjerice, nekada uasavali injekcije, svojedobno su se ak i onesvijestili kada su im u kolskim ambulantama vadili krv. A onda su se jednom ipak poeli bosti: preli su tu granicu, i u ivotu i u svojemu nainu razmiljanja. Povremeno se, dakako, nije loe potui, neki ak kau da je to i dobro, premda ja ba ne vidim zato bi to bilo dobro. Meni je tu simpatino i gotovo dirljivo vidjeti obinoga ovjeka kada se s nekim potue, kucne se s nekim na parkiralitu pa izleti iz auta i pograbi ga za prsi ili uhvati dripca koji urinira na stubitu i onda se poaketaju. udno je vidjeti ovjeka kako se uzruja i zapue, a to nije od tjelesnoga napora, nego je upravo preplaen iskustvom koje mu je potpuno strano pa govori besmislice, psuje bez reda obino nesvjestan svojih rijei. ena mu brie rasjeenu arkadu, a on zabaene glave samo ponavlja: "Jebem ti, a da samo vidi kako onaj izgleda! Uh, uh, uh, uh, pomalo, pomalo s tom rakijom!" Lijepo je samo gledati dok se drugi tuku i ako se to dogodi na ulici, moete biti sigurni da e se u minuti okupiti tridesetak znatieljnika kojima e na kraju biti ak i krivo kada tipove razdvoje. Dobra besplatna tunjava uivo prava je radost za oi, jo da samo naleti netko s ipsom i pivom. ak i okorjeli pacifisti poput mene e se tu zaustaviti. Ja se sam, kako ste uostalom ve mogli i ustanoviti, ne volim tui, da oprostite, kukavica sam, pa ako me ve zatekne stani-pani, namjestim svoje najkrvolonije lice, napumpam svojih metar devedeset i neto i 17 Gradska k.-.jinica panino odailjem mentalne valove: Majmune, gubi se... Majmune, gubi se... Majmune, gubi se... Majmune, gubi se... Ako se pak majmun ne kani izgubiti, ve je krenuo prema meni, gledam kako bih ga drmnuo nogom u prepone. Znam, to mi ba ne slui na ast, ali ja mislim da je taj udarac u prepone bio upravo jedan od kamena temeljaca naoj civilizaciji. I zato volim patetino kazati kako vjerujem u udarac u prepone! Zamislite, uostalom, jedan od kljunih trenutaka u razvoju ovjeka, trenutak kada se na prapredak uspravio: antropolozi e kazati kako je znaajan taj trenutak kada se homo erectus digao na stranje noge da bi ubrao plod s drveta. Vanije od dostupnosti plodova s

grana meni se ini to da su tom ukunovjeku tada ostale nezatiene genitalije. Pobjedniki hod ljudske povijesti je mogao krenuti: svaka je tunjava mogla biti okonana jednim jedinim udarcem. 18 Karate Croate Vie ne znam je li u onome mraku pucketala loa filmska kopija ili statiki elektricitet, tako je golemo bilo nae uzbuenje. Matineja je bila, U zmajevu gnijezdu i mi, tucet kolaraca koji su umjesto spojenih satova tehnikog odgoja uzeli kolektivni godinji pa zdimili u kino. Mali uvarovski mutanti sabotiraju piljenje i ljepljenje maketa rodnih kua predsjednika Tita, oarano zurei u blistavi torzo Brucea Leeja, duguljaste vretenaste miie i makasti hod toga krasnog mukarca, zmijske reflekse, strahoviti maivashigeri koji pljuska zlikovca ristom stopala dok krv i slina prte u slow motionu. Opizdi ga, zmaju! Zgoljavi muki najednom skae raspameeno, u ekstazi, kao vjerski fanatik aketa uprazno i skvii, a iz zadnjih se redova deru: "Sidi doli!" Sidi doli, majmune!" Prolo je dvadesetak godina otada, najmlai su u meuvremenu otkrili skuplja i raznovrsnija zadovoljstva od piljive karatake matineje. Junaci kompjutorskih igrica k tomu, hara Croft i ina virtualna gamad listom vladaju borilakim vjetinama pa se stvar vie i ne ini osobitom: o karateu, ini se, moemo govoriti jo samo u prolom svrenom vremenu, s velikom vjerojatnou da potom19 stvo ba i nee razumjeti o emu to priamo Uistinu, dananji trideset i neto godinjak mora se i sam sebi nasmijati kako su se on i njegovi ulkolege neko dugo nakon izlaska iz kina odbijali vratiti u svoju socijalistiku i samoupravnu stvarnost u koju su tek stidljivo kroile prve adidas tenisice Khami, vikali smo i satima nakon filma, jo uvijek hipnotizirani onim baletnim mansanjem, uvjebavajui, najbolje na sitnijima od sebe, sbuto sakotsu-uchikomi (duboki udarac bridom ake u kljunu kost), urak-en sbitaucbi (niski udarac s okrenutom akom) ili ak zloglasni kin-gen (udarac u genitalije) Nedavno me je jedan prijatelj razveselio malom kolskom tekom iz toga doba Vlasnik teke s novinskom fotografijom oboavanoga Leeja na konci bio je njegov brat, a moj prijatelj joj je smio bez straha prii tek kada je braco bio otiao u vojsku i povjerio mu na uvanje svoje blago Prije toga se za neovlateno uznemiravanje posjeda bez pardona fasovao seiken mawashi-uchi O emu se tu radilo? Briljivo, premda s hlebinskim poznavanjem anatomije, brat je tu bio nacrtao sve stavove, udarce i blokade u karateu s fonetski ispisanim japanskim nazivljem, trening nunakama bio je u prilogu Bilo je tu, na posljetku sam odustao od brojanja, vie od dvije stotine crtea koji zorno upuuju u tajne cijenjene istonjake vjetine i upravo jezovito svjedoe zato prvi vlasnik biljenice nikada nije zavrio gimnaziju Dirljivo iskustvo Ba kao to se pomama za Istokom pojavila kao opozicija anglosaksonskom modelu ivljenja, pa se kontemplativni mir koji nalazi zadovoljstvo u siunim stvarima suprotstavio razmetnom orgijastikom potroakom drutvu, tako valja primijetiti da i karate postaje popularan upravo u vrijeme hladnoga rata, krajem ezdesetih i poet20 kom sedamdesetih Podsjetimo se, ovjeanstvo u to doba strepi od nuklearne katastrofe globalnih razmjera, a politiki se voe nimalo ne trude smanjiti tu ugrozu, u standard stanovanja ulazi atomsko sklonite u temeljima novogradnje, obrazovni filmovi smrtno ozbiljno pouavaju kako namjestiti zatitnu masku i dekontaminirati vodu, to uiniti kad hidrogenska bomba grune dvije ulice dalje I tada, u tjeskobnoj spoznaji da se Rusi i Amerikanci ne prestaju napeto ciribimbiti preko satelita dok im prsti nervozno lupkaju po pucetima za aktiviranje interkontinentalnih nuklearnih glavia, pojavljuje se karate Svijet u kojemu se cijene oruja mjere milijardama dolara, poinje se oduevljavati usamljenim fajterom koji nema ak ni perorez u depu, kojemu su sve oruje njegove ruke i noge U asu kada je ratovanje postalo toliko prljavo i psihotino da je eventualni novi sukob svjetskih razmjera sasvim opravdano prijetio unitenjem cijeloga planeta, kada je ak i oboavani John Wayne postao faistika svinja zbog filma u kojemu navija za ameriku intervenciju u Vijetnamu, karate je vratilo viteku nevinost nasilju Tako da nije samo kolska mlade s odobravanjem doekala ovu pojavu, dapae, mogli ste oekivati da ce vas roditelji bez zadrke podrati ako ste odluili skakutati i vriskati u nekakvome klubu, na mnogim su naim bagaticama uostalom i saiveni toliki kimom, a mnogi se tata znao hvaliti prijateljima naranastim pojasom svojega potomka, kao da je mali stekao ne znam kako znaajan akademski stupanj Karatisti, naime, nikada ms.u smatrani huliganima, bila je to mjera graanski prihvatljive tunjave Stigao u paketu sa enom, ikebanom i origam-ljem, transcendentalnom meditacijom, jin i jangom i drugim istonjakim inama i ogledalcima, karate je 21 smjetan u pseudoreligijski i pseudofilozofijski kontekst koji je razvaljivanje neijega nosa inio nekako boljim i smislenijim nego kada nekome smrskate surlu u nekoj domaoj, staromodnoj birtijskoj tunjavi. U svojem tobonjem traganju za duhovnom ravnoteom karate je, primjerice, uvijek bio nadmoan

boksu, koliko god se potonji nazivao plemenitom vjetinom. Nije, naime, bilo nimalo proturjeno da svoje dijete istodobno aljete na satove klavira i karate, ali bi vas svakako u udu pogledali kada biste izjavili kako va mali u jednome dijelu svojega slobodnog vremena vjeba solfeggio, a u drugome aperkate. Karatisti su mogli citirati Konfucija, boksai nikada nisu spominjali Shakespearea. Oko karatea se bila isplela jedna takva intelektualistika pria da nam na posljetku nije bilo nimalo bizarno da su se borilake vjetine kroz povijest, kako kau, razvijale u budistikim samostanima. Mislim, kad nekakav tamo korejski duhovnik nekome istjera duu na nos maegerijem, onda je to kao okej, a da na nekakav don Jozo ili fra tipan nekoga zvizne nogom u tintaru, svi bi kazali da vidi divljaka, da tko je njemu dao da bude sveenik. Makar se radilo i o budalatinama kakvo je lomljenje krovnih crjepova bridom dlana, karate je stvari prikazivao dubokoumno kao da upravo rjeava problem gladi u svijetu. "Karate koji zapostavlja vjebanje lomljenja objekata nije korisniji od voke to ne donosi ploda", stoji u knjizi Karate, ispod fotografije gdje proslavljeni majstor Masutatsu Oyama rukom drobi opeku. Mo' mislit kao voka to ne donosi ploda?! Taj bi da ne nade papira u zahodu vjerojatno nujno zakljuio da je zahod bez papira kao dan bez sunca. No, koliko god sve to danas smijeno izgledalo, ta tobonja zenovska obrana golog nasilja u ono nam je vrijeme zvuala smisleno. Pa i ja sam, bilo je to 22 dodue prije nego sam stekao i malu maturu, nisam htio biti nekorisniji od voke to ne donosi ploda. Nisam, naravno, razbijao cigle: zakljuivi kako bi razumnije i primjerenije mojoj dobi bilo poeti krenjem letvica, demolirao sam nekoliko gajbi za voe. Nunake, ako mi dopustite, najradije ne bih spominjao, te dvije palice povezane komadom lanca drim u vrlo runoj uspomeni. Prije negoli sam ih uope uspio upotrijebiti u potencijalnoj tunjavi, toliko sam se puta samoo-zlijedio tim karatakim orujem, bezduno sam sebe odalamio po kostima, da to i dandanas utim kad se mijenja vrijeme. 23 udnja za trokutima E, a je li se sjeate Petra elika? Ma, znate, onaj bilder iz Novoga Sada koji je reklame za svoje proteinske preparate objavljivao na zadnjim koricama Eks almanaha Zagor iz Fruke Gore, zalizanko u kupaim gaicama, za kojega nikada nisam znao je li mu ono elik krteno ili umjetniko, jednom rukom zagrli plavojku, a u drugoj mu limenka nekakvog kvasca to se razmuti u mlijeku, pije dvaput dnevno i miii, da vidi samo, bubre kao lubenice1 U to se lijepo moete osvjedoiti na fotografiji druga elika razbacio se, brate, ko ubre po vinogradu Vidi mu trokuta, slinili su malci, isto da eljade posumnja u ispravnost njihovih spolnih preferencija Trokut, kako se kolokvijalno nazivao atletski torzo, s uskim, gotovo djevojakim strukom to se lepezasto iri u vrst prsni ko, bio je za goljave mukie predmet upravo nepojmljive udnje Bilo je to, dakako, puno prije negoli smo otkrili udnju za nekim drugim trokutima Dobro, trokutii-ma "Ovim neopozivo naruujem ____ kom proteinskog preparata Slim " stajalo je u narudbenici, ispuniti velikim tampanim slovima Ruiasti praak putovao je s 24 kraja na kraj socijalistike Jugoslavije, osobito u svibnju, pred ljeto i sezonu godinjih odmora Cure su bnjale noge i pazuhe, a muki se mazohistiki opali nevjerojatnom splainom od koje se u konanici, umjesto tvrdih miia, obino fasovala meka stolica Krojakim metrom mjerili smo obujam bicepsa, srkali proteine i kilavili se utezima, lmaginirajui trenutak u kojemu na alu u nekakvoj Podgon ili Sutivanu lijeno skidamo majicu, uljem za sunanje dokono maemo mramorne trbune miie, a nestani kraj gaica kaiprstom prevlaimo preko vrste stranice, dok oblinja enskadija panino tri u more, eda bi sakrila vidljivo tamniji donji dio kostima Teretana sa zrcalima, briljivo osmiljenih muionica od kroma i umjetne koe to ih danas ima svaka palanka, tada jo nije bilo ni u primisli Utezi su, ako se sjeate, bili domae izrade- metalna poluga na krajevima utaknuta u beton izliven u dvije kante od marmelade na kojima se sretno smijei djeak zamazanih usta Mogle su se, naravno, uzeti i limenke od motornog ulja, graka ili kiselih krastavaca Osim ako niste imali iznimno tolerantnu mamu koju ne bi smetale polupane ploice, s takvim utezima niste mogli vjebati u kupaonici Bildalo se u dvoritima jedan bi teglio betonsku marmeladu, drugi sten-juci brojao zgibove na preki za istresanje sagova, trei na klupi ispuhivao trbunjake, dok bi koji dokoni susjed na prozoru vikao "Pnvati se ti, sinko moj, motike, pa da vidi miia'" Na posljetku se nisam ni prihvatio motike, niti sam nastavio s dizanjem utega ene se od srca nasmiju kada se razodjenem na plai, prole se godine jedna na Brau umalo uguila marelicom kada me je vidjela Jedna krasna zamisao zauvijek je upropatena A da sam bio pametan, ej, gdje bi mi kraj bio" Namlatio bih para i para nastupa25

jui kao striper u diskotekama. A moda bih i na kakvo prvenstvo bildera doao, pa nakvarcan i nauljen, skladno definirane miine mase i izbrijanih prsiju, nabijeljenih zuba reao na publiku. Primjeujete ovdje zavist frustriranog goljavca. Priznajem, takav sam i to u, ne mogu pobjei od toga da kada se sjetim bildera, meni uvijek pred oi nekako izae slika kako oni jedan drugome pred takmienje kolegijalno briju lopatice i ramena. Cisto se stresem od uasa pred tim prizorom. Makar on, dakako, uope ne mora biti istinit. Valjda su i bilderi u meuvremenu otkrili fascinaciju nekim drugim trokutima? Ne znam... Kod body buildinga na djelu je udan paradoks: premda se ovjek zapravo trudi biti to jai, opsjednutost tijelom smatra se osobinom koja je prikladnija slabijem spolu. Tako, bivajui sve snanijim, mukarac koji samozaljubljeno motri napinjanje svojih bicepsa u zrcalu teretane, uistinu prelazi u svoju suprotnost, doimajui se sve mekoputnijim. Slino je i s bildericama, koje u posve enstvenoj brizi za vlastito tijelo, zadobivaju osobine koje su, makar u naoj kulturi, primarno muke. Posrijedi je neobina spolna inverzija koja u konanici moe dovesti do zakljuka koji se moda i ne bi svima svidio. Pa ga neu ni napisati. Ali razmislite o tome. 26 Tijelo je poruka Ono tradicionalno dvojstvo duha i tijela i iz toga, manje ili vie ishitreno, izvedene opreke: dobro zlo, ednost razvrat, Bog avo, nebesa pakao... u glazbi se obino tumai dvojstvom melodije i ritma. Melodija je tu razum i red, ona je dobra, bogobojazna i pristojna, ne jede prstima, noice su joj edno stisnute. Ilustracije radi, to vam je kao u filmovima strave: zamislite ljupko, pospano predgrae sa srdanim susjedima to ive u bijelim prizemnicama, pomno iaju travnjake i ivice i u poslijepodnevnim satima dobacuju gumene loptice svojim iet-kanim kotskim ovarima e, pa to vam je melodija. Ritam je kada se u jednoj takvoj idili pojavi masovni ubojica. Ritam je zlo, tjelesan i nagonski, ivotinjski razvratan, ritam bez pardona hvata za guzu. U svojoj sjajnoj zbirci pripovijedaka Bas saksofon Josif Skvoreckv primjeuje kako su i nacisti i komunisti, premda meusobno zavaena eljad, umalo pa s jednakim argumentima zabranjivali jazz. Za jedne je, dodue, ta muzika bila crnaka, dakle nearijevska i niska, dok su drugi vie grintali zbog tobonje burujske naravi swinga i be-bopa, no u osnovi je stajala zajednika bojazan kako bi 27 jazz svojom naglaenom ritminou mogao u mladei potaknuti nagone opasne za ideju Reicha ili revolucije. Kiasti totalitarizmi, koji svijet vole zamiljati i samo zamiljati, u stvarnosti je, kako znamo, potpuno drukije kao idilina predgraa sa srdanim susjedima i ietkanim kotskim ovarima, uplaili su se toga neobuzdanog, putenog ritma iz delte Mississippija i ikakih nonih klubova. Kako je ve od graana zahtijevano da budu razumni, edni, odani i bogobojazni ovo potonje, naravno, shvatite u irem smislu rijei na cijeni je bila glazba s naglaenijom melodijskom strukturom, a ulni ritam Dukea El-lingtona i Satchma Armstronga doivljavan je kao imbenik nestabilnosti u regiji. Usudio bih se kazati s pravom! Premda Duke i Satchmo, naravno, nikada ne bi mogli pojmiti takvo neto i vjerojatno bi ih uasnulo, pedeset godina poslije njih plesna je muzika melodijski potpuno ogoljena, uskuhane mase na golemim se open-air fetama obeznanjuju na divlji ritam techna. Adolescenti s nakitom na jeziku i kose obojene u zeleno i djevojke nagih, iaranih grudi, bili bi zapravo vrlo prikladna ilustracija za slavno Danteovo djelo. tovie, kada bi gospon Alighieri danas nakanio vizitirati odaje Neastivoga, vjerojatno bi uzeo puno upuenijega vodia nego to je to Vergilije: nekoga D.J.-a, primjerice. U plesu se dogodila jedna strahovita emancipacija tjelesnoga. Ples je, dakako, u svojoj naravi bitno tjelesan, no ovdje imate dojam kako ti klinci to se koprcaju na sintetiki ritam techna ispod hlaa ve imaju pripremljene, navuene kondome. Mogli bismo sada prikazati prirodan razvoj te emancipacije jo od vremena kada je Elvis skandalizirao Ameriku svojim senzualno zaljuljanim kukovima, ih poi ak i jo dalje u povijest, do kankana, primjerice, i veselog izlaganja podvezica puanstvu, vr28 ijedno bi bilo pripomenuti kako je, kada se pojavio, ak i valcer doivljavan neudorednim, ali onaj pravi, istinski poetak ove erupcije nagona ipak je u neto blioj povijesti, u sedamdesetima, s pojavom diskoteka. Tlo je, kako su socijalni seizmografi ve pouzdano izmjerili, poelo podrhtavati s pojavom pilule protiv zaea, to se openito uzima poetkom seksualne revolucije. Diskoteke su pak dole nekoliko godina poslije, odvaio bih se ustvrditi kako je to bio blistavi vrhunac oslobaanja puti. U halucinogenoj atmosferi miganja nebrojenih arulja u svim bojama shizofrenije, uz za-gluujuu buku ritam-maina, jedna je spolno osvijetena generacija dola do toga da joj uope vie nije trebalo razgovarati kako bi ostvarila kontakt s partnerom/partnericom. Razgovor je, uostalom, bio svjesno onemoguen, za takvo to ste pod monstruozno golemim zvunicima morali imati glasnice od kompozit-nih materijala. Aikovanje je tako postalo disciplina u ritmikoj gimnastici: zgoditku meu plahtama smjeli su se

nadati samo oni s elastinim torzom i dobrim radom nogu. Pametnjakovii pak, koji su se ufali kako e smotati ensku zgodnim i duhovitim sentencijama i nesebinim zalaganjem za mir u svijetu, zapravo su veliki gubitnici te raskalaene dekade. Jer, sedamdesete su bile doba istoga, ideoloki neoptereenog hedonizma. Disko-muzika i diskoteke u tome su upravo esencijalni. Najprije, kako smo ve kazali, tu se ne razgovara, tijelo je poruka. Vrlo oskudna dodue, kako je ve kukovima tee izraziti sloeniju misao, ali izravna: u najkraemu. "Ako si ti voljna, moji su otili na selo." Za emitiranje tako rudimentarnoga ljubavnog zova bilo je dovoljno ui u krug plesaa pa banuti pred izabranu damu i malo protresti lani na rutavim prsima. 29 Sve je u disku bilo podreeno tomu, glazba je bila vrlo prikladno ritmina, tekstovi ne osobito mudri. Disko-muziku su mogli razumjeti ak i oni s dvojkom iz engleskoga, emu u konanici vjerojatno i imamo zahvaliti mahom zloinaku pojavu njemakih, talijanskih i panjolskih disko-zvijezda. Popularna kultura tako se prvi put znaajnije decentralizirala, izila iz svojeg anglosaksonskog zabrana. Sto i ne udi: nije bio osobit problem prevesti neto tako izrazito tjelesno kao to je diskokultura uj, kultura?! na strani jezik. Domalo se cijeli planet zaneseno tresao u sintetikome ritmu i sintetikoj odjei, ne poznajui ekoloko grizo-duje. U to doba za takve se stvari nije puno hajalo, kraljeve plesnih podija zanimao je samo njihov ljubavni saldo, gdje je u nekim sluajevima ostvaren doista zapanjujue golem "broj noenja". Premda, za pravo rei, disko se u svoj svojoj punini nikada nije razmahao na naim prostorima. Seksualno oslobaanje u Hrvata ipak nije bilo dosegnulo onu razinu da bi mogao okonati veer s nepoznatom u krevetu, a da ova poznaje samo tvoje plesako umijee. Taj hendikep u naim su diskotekama nadoknaivali setom laganije, baladne muzike, u narodu poznate kao sentii, gdje bi zagrijani mladac nevian dus-kanju mogao ostvariti konvencionalniji kontakt s partnericom. Pokraj te, uvjetno kazano, lokalne osobenosti naih diskoteka i injenice da se u tim ugostiteljskim destinacija-ma kod nas neto poesto vade pitolji, sve drugo isto je kao svuda u svijetu. Kada je ta manija poela, neko su vrijeme, dodue, diskoteke bile u prostorijama mjesnih zajednica obno bi mlade agala, ujutro umirovljenici mozgali nad ahovnicama no i to se brzo promijenilo: prave, profesionalne diskoteke uskoro su bile jednako gl30 amurozno opremljene kao i one u Amsterdamu, Londonu ili New Yorku. Diskoteke su postale nalik coca-coli svuda su jednake, kugla od kvadratia zrcala jednako je moan simbol onoga to se naziva amerikim kulturnim imperijalizmom. Po svemu, to je postala jedna tako svakodnevna pojava da se vie nitko ne sablanjava, dapae, zna se dogoditi da u disku ak i predsjednici drave estitaju svojemu narodu Novu godinu. Uasnuta mlade na to je pobjegla vani, na techno partvje pod otvorenim nebom, izazivajui kerbere naega udorea da grme protiv ritmova to potiu nezdrave nagone. Ako mene pitate, techno mi se doista ini malo seksualno preeksplicitnim, ali bih se u svakome sluaju prije odluio za jedan takav hormonalni poremeaj, nego za miriljavi totalitarizam koji potiho nude protivnici tjelesnoga. Malo me jedino smeta to vise nema sentia, a onda se mislim, ma ta me briga, Bogu hvala, oenio sam se. 31 Na priuvnoj adresi Kriza srednje dobi poinje pitanjem. Trebam li ]a bavnicu ih vikendicu? Za golemu veinu mukaraca to je zadnja velika odluka, zadnje opasno raskrije A radi se o iznimno osjetljivu razdoblju na pragu etrdesetih mukarac je vie ili manje uspjeno definiran kao nekakav Taj i Taj ovjek i graanin, magistar, planinar, obiteljska kua, dinners kartica, opel vectra, oenjen, djece komada dva I sada, kada mu je sve tako fino skockano, tip je pomalo umoran od uloge koju mu je ivot namijenio, treba mu novi izazov Ako je pustolovnije naravi, sredovjeni e nezadovoljnik svoju sreu potraiti u oglasniku, pod ifrom, "gospodin s obvezom", "diskrecija zajamena" Takvi su mukarci od onih to zakljuuju kako je njihov Taj i Taj potpuno promaen, kako su zasluili bolje i ljepe od ovoga sada Zabrinuto zateu ovjeeni podvaljak pred zrcalom u kupaonici, uasnuto se pitajui kad su prije prole sve te godine, tako uzaludno i glupo "ta radi unutra toliko dugo-1" dere im se ena pred vratima "uti, gusko', proapta ovjek oajno, vie za sebe Mukarci iz ove kategorije ne povjeravaju se svojim gospoama Gospoe, kako je i red, uvijek zadnje sve saznaju 32 S druge strane imamo zrelost frajera koji se odluio za vikendicu On je zadovoljan svojim prolaznim vremenom na sredini staze, ne bi mijenjao ni enu, ni posao, ni auto i nije nesretan kada na televiziji vidi nekoga tko je s njim iao u kolu Kada pred sebe stavi novi izazov, mukarac od ove vrste ziheraki e paziti da mu on ne narui sklad to ga je dotada briljivo gradio tovie, s tim e novim izazovom njegov Taj i Taj ovjek i graanin, magistar, planinar, opel vectra. dobiti punou i sjaj

vlasnika kuice za odmor na srednjem Jadranu ili klijeti u kutjevakom vinogorju. Vikendica je pritom posve logian izbor" kada se osjetio umornim svojim dotadanjim ivotom, mukarac iz ove druge, ziherake kategorije je jednostavno zakljuio kako mu se valja odmoriti Za njega, to je uinjeno uinjeno je, tu se previe toga ne da mijenjati, od sada pa do smrti vie se nita spektakularno nee dogoditi Tue ene ovakvi gledaju jo samo u filmovima za odrasle, a pustolovinom shvaaju branje gljiva, pucanje u jarebice, obrezivanje lozja i panulavanje na priuvnoj adresi Vrhunac njihove razuzdanosti je poeti s kuhanim vinom u petak naveer, pa se probuditi tri dana poslije, s glavom koja im se ini velika i teka kao panj stoljetnog hrasta, ne sjeajui se apsolutno niega u meuvremenu "Jesam li pravio puno pizdarija5" upitao je mnogi na vikenda svoju enu u ponedjeljak ujutro "Pa nisi ba", kae gospoa, "osim to si juer poslije podne plaui zakljuio kako ti je ovdje toliko lijepo da se vie nee ni vraati u smrdljivi grad pa si, da pnsnai svoju odluku, noem razrezao sve etiri gume na autu j ja sada ne znam kako emo kuci ' "Ajoj1" zavapi nevoljni pilac 33 Kako je ve vikendica njegova zadnja velika odluka, zadnje opasno krianje, ovjek je domalo pone doivljavati svojim ivotnim djelom pa nikada nije posve zadovoljan njome Tako da zapravo nema dovrene vikendice, ja ne znam da sam vidio ijednu koja ne bi bila kao ona glasovita Schubertova simfonija Apsurdno je ovdje da ispoetka svi krenu s priom, ajde, hvala Bogu, nek je i potleui-ca, samo da imamo negdje prespavati, da bi desetak godina poslije na krovu krasne trokatnice montirali satelitsku antenu I to opet nije dosta uvijek se ima neto prkati oko te vikendice posijati travu, zasaditi ukiasno grmlje, sazidati rotilj, podii dvorinu ogradu od lijevanog eljeza, urediti stazice od opeka, zar nam nisu krasni oni narcisi tamo, tu na sredini smo zamislili vodoskok, iz vicarske smo naruili krasne vrtne patuljke i tako ad infinitum. Ono to plijeni jest vikendaka strpljivost u obavljanju ovih poslova, njihova mirnoa dostojna je kakva budistikog redovnika Nema vie one gladi za stjecanjem i dokazivanjem, za sve se ima vremena A to je zapravo i smisao vikendice prebacivanje ivota u niu brzinu i svoenje njegova konanog rauna Jer, ako pogledate, vikendica dolazi nakon to se ovjek stambeno sredio, osigurao krov sebi i svojemu potomstvu, ona je na pola puta izmeu obiteljskog gnijezda i obiteljske grobnice, izmeu stalnog boravita i vjenog poivalita Tako da vikendai s godinama sve ee bjee u svoju pastoralnu nirvanu, sjetno se osvru na godine iza sebe i u filozofskome miru, sa slamicom meu zubima, gledaju oblake zamiljajui kako e se jednom ako dobri Bog bude milostiv prema njima ispruiti na jednome od njih A s umirovljenjem mnogi se zastalno presele u svoje vikendice, u grad dolaze jo samo izmjeriti tlak, Zorieve 34 im uplatnice dolaze na novu adresu, poneki ak ponu uzgajati i kokoi ih ak svinje No, to je valjda oduvijek tako prije tisuu i sedamsto godina rimski je car Gaj Aurelije Valenje Dioklecijan siao s prijestolja i preselio se na drugu stranu Jadrana, u svoje ladanjsko zdanje, da ne kaemo vikendicu, iz kojega e se poslije iahuriti Split Pojava, dakle, nije osobita novost I na kraju, ono to svakako valja uoiti je vikendica kao prostor slobode Ne samo one najopenitije shvaene, obine ljudske slobode od susjeda koji vire u vae prozore, slobode da parkirate auto gdje vas je volja, da va pas urinira u dvoritu, da hodate u poderanoj trenirci i ne bnjete se Govorimo o slobodi u politikome smislu Nitko nikada nee moi saznati kolika je zasluga vikendica u politikoj emancipaciji naroda u Istonoj Europi, a da je ona znatna, vie je nego sigurno U ekoj je, primjerice, bila masovna pojava da svijet od radnikih savjeta i policijskih dounika bjei u svoje vikendake azile u planinama Njihov veliki pisac Bohumil Hrabal tako je nakon sovjetske invazije na Cehoslovaku potpuno preselio iz Praga na selo, umirui od straha da bi drugovi u konim kaputima mogli pokucati na njegova vrata Dobro, u nas je totalitarizam bio poneto blai, mi na posljetku nismo imali ruske tenkove na ulicama No, i oni najplaljiviji meu nama gdjekad bi se u nekoj vikendici opustih rakijom pa stali baliti protiv drave ili potiho zapjevati Vilu Velebita A, ako ba hoete, ba u jednoj vikendici, u onoj pljeivikoj kleti gdje se okupio onaj pra-HDZ sa Stipcem i Veselicom u prvoj postavi, zaela se sadanja Hrvatska Kada iz dananje perspektive gledamo na taj slavni dogaaj, ini se da vino koje se te veeri toilo nije bilo osobite kvalitete 35 Domaa kuhinja Dogaa se esto da na svijet uloi strahoviti novac u opremanje dnevnih soba kupuju se naslonjai presvueni koom nebrojene teladi i regali tako golemi da bi se u njima, za nevolju, odjednom mogle

pokopati etiri odrasle osobe, pa onda oni besmisleno niski stolii sa staklenom ploom koja je staklena valjda samo stoga da ne bi stavljati noge na nju upavi sagovi i teke pepeljare od bruenog kristala, vitke svjetiljke s bolesnoutim sjenilom, kakav Berberov ih Bottenjev grafiki tanceraj visi po zidovima i udne tapiserije to skupljaju prainu, a nema uputstva na kojoj ih se temperaturi smije oprati Od svega ovdje meni su najdrae one gipsane replike Baanske ploe to se kupuju po romskim tandovima na Pazaru, a da se nitko nikada nije upitao otkud se to Romi s Pazara razumiju u uglatu glagoljicu U privatnosti stana dnevna je soba najmanje privatna Kao mjesto u kojemu se doekuju gosti, poslovni partneri ili makar listonoe, ta je soba ureena prema slici koju domain i njegova supruga imaju o sebi u mjedi, iverici, staklu i sintetikoj spuvi ovdje je opredmecen njihov drutveni uspjeh To je uasno mjesto Vie nego 36 ita drugo prosjena e hrvatska dnevna soba posvjedoiti kako je otuan ivot njezinih vlasnika i prokazati ih kao ziherae i skorojevie, sirot, uskogrudan, frustriran svijet O gdjekada gotovo patolokoj skrbi kojom se odrava istoa toga mjesta i mizernom ukusu to ga otkrivaju Berberi, tapiserije i Budakova Ognjita pokraj ruiastog kompleta romana Judith Krantz mogla bi se pak napisati dobra studija o faizmu Jer, to je drugo faizam u svojoj biti nego upravo to strah od prljavtine i lo ukus U ovome svemu ovjeka veseli samo jedna stvar u dnevnim se sobama, sreom, ne ivi, makar ne svakodnevno ee se eventualno tek spava poslije objeda na kauu i to je sve udnovata je, naime, pojava da se u dnevne sobe ulae strahovit novac, a da se one uope ne koriste ureujui ta mjesta prema slici koju imaju o sebi, nerijetko je sluaj da su ukuani od njih napravili neto kao kapelice, s regalom kao masivnim oltarom, posveene vlastitoj graanskoj egzistenciji I sad, naravno, ljudi se nekako skanjuju ui Nije zgodno, kau, ena je malo prije usisala, nego, ajmo mi u kuhinju Ispadne da smo mi narod koji ivi u kuhinjama Sto je dobro, jer to i jest na pravi ivot, tu uostalom vise i sat i kalendar, tu su i svi nai rauni pohranjeni u staroj kutiji od cipela u kredencu, pokraj rezervnih gumica za slavinu i francuskog kljua za odvidavanje plinske boce Kuhinje su stvarnije od dnevnih soba, a i ljepe govore o nama nikakav grafiki tanceraj sa zida u salonu nee vas bolje i istinitije opisati kao ovjeka i graana od zguljene naljepnice Calimera na friideru, i kada bi svi ljudi to shvatili i po tome se ravnali ovo ce zvuati bedasto na svijetu bi bilo manje gladi i rata U kuhinjama, ispod oslikanih keramikih tanjura, suvenira sa sindikalnih izleta, va se otac nekada muio log37 antmima i kvadratnim funkcijama iz vae domae zadae, u oaju se konzultirao ak i s Opom enciklopedijom, pa se na posljetku nemono izderao kako ste vi jedan majmun i neradnik i, jebem ti sunce, nikad nita od vas A mater je prala sue, kao kakav idov pred zidom plaa, elom naslonjena na kredencu iznad sudopera, potpuno odsutna duhom Jednom sam se zatekao u jednome drutvu gdje je netko tvrdio da je njegova mama znala ak i zaspati tako naslonjena elom na kredencu Onda je netko kazao da je to nemogue, jer da samo konji spavaju stojei Onda se onaj prvi naljutio to je ovaj drugi njegovu mamu nazvao konjem Bila je to jedna ba onako neugodna situacija Kuhinje, kako smo ve kazali, nisu izlozi porodice, one su siuni, intimni prostori u kojima se doista, svakodnevno ivi, tu se jede i ui, tu se donose najvanije odluke ove male zajednice, u Dalmaciji je kuina esto jedina prostorija u stanu koja se zimi grije Dok se u dnevnoj sobi gleda televizija, kuhinja je carstvo radija, starog, ra-zlupanog tranzistora to stoji pokraj solnice Spikerski bariton ita prognozu vremena za srednji Jadran da ti radijski spikeri nemaju nita osim svojega barunastog baritona a obino i, ruku na srce, nemaju valja im biti zahvalan na toplini glasa koji je humanizirao krmeljava zimska jutra sa smrznutim oknima Kako ovdje manjka prostora, kuhinjski je stol s jedne strane prislonjen uza zid Taj stan stol s priprostim katngama i sjajnom bakelitnom ploom, koja se obino ne pokriva stolnjakom, poprite je mnogih nesmiljenih nadmetanja u "ovjee, ne ljuti se", divljih partija s m-farktnim zavrnicama kakvih nema ni u amerikoj profesionalnoj koarci Naravno, ako bi partija uope doekala zavrnicu, ako je ne bi prekinulo upadanje publike u ter38 en, upanje vlasita, demonstracija karatakog umijea i sekino cmizdrenje u kupaonici, iza zakljuanih vrata, na zahodskoj koljci A kada bi se igrala brikula i treseta stol se morao odmaknuti od zida da etvrti sjedne Nema ljepega mjesta za bnkulu i tresetu od kuhinje u lea vas bodu prekidai tednjaka, a tako je usko da nema smisla niti pokuavati sakrivanje karata A vrata od friidera su bila neto kao zidne novine, slubeno glasilo porodice Na starim, ve poutjehm Obo-dinovim friiderima boje zguljene na rubovima, s dvije rupice i uoljivo svjetlijim tragom na mjestu gdje je nekada stajalo drugo slovo o, stajali su rasporedi sati kolske djece i poruke

privrene plastinim Mickevem Mouseom s magnetiem otraga "Dragi sine, mi smo kod strine u bolnici, a ti podgrij sarme za ruak, vatrogasci su na 93 " Te stare hladnjake iz nekoga vrlo zagonetnog razloga svi su kitili naljepnicama, u desetljeima njihove prisutnosti u kuhinjskome kutu tu se nakupilo nebrojeno oznaka sportskih klubova, nacionalnih parkova, motornih ulja, poduzea i priredbi sliica rodne kue Josipa Broza Tita ovdje stoji pokraj sliice Svete Obitelji koju je sveenik ostavio kada je blagoslovio stan Netko bi za tisuu godina mogao rekonstruirati politike prilike u nas samo da iskopa te Obodinove friidere pa stane itati naljepnice Najslaa slija koju sam ja vidio na nekome naem hladnjaku imala je natpis 'Igman - mar smrznutih partizana 75 Kao da s druge strane vrata, izmeu uvele salate i pljesnivog komada parmezana, brkova pokrivenih injem, cvokoe glavom legendarni komandant Sava Kovaevic ui Jelinek je nedavno kazala kako se nala uvrijeenom kada je netko njezinu mamu i nju, jo u djetinjstvu, primio u kuhinji Staru vlakovuliansku gospou ta zgoda jo i danas pee i valja je razumjeti No s druge strane, 39 takvi kao ona ine zapravo neznatno malen postotak stanovnitva ove zemlje. U velikome dijelu mi smo ipak mala seljaka nacija koja se tek u treoj ili ak drugoj generaciji iskobeljala iz bijede. Upravo stoga nai su saloni tako jadna, skorojevika mjesta i upravo stoga ih zaobilazimo i odmah s vrata se upuujemo u kuhinju, medu hranu, u mirise peenja i ufigavanja. Na dnu te navike, sudim, jo uvijek rei ono udovite gladi koje je stoljeima klalo nae pretke. Za vlastito dobro, nemojte se stidjeti toga. 40 Crni merak U svijetu gdje e vas prevariti tko god vas moe prevariti, uvaliti vam komad loja pod meso, gnjilu bananu ili vodu u dizelu, kava se kupuje samo u zrnu. ovjek je ovjeku svinja, boj se blinjega svoga. Tako po prilici rezoniraju one nae stare tetke po selima, to ih anualno obilazimo, obino 0 Svim svetima, ne bez kutije najprostijih keksa i dvadeset deka kave u zrnu. Donesete li, naime, svojoj teti, gospoi opreznoj prema svemu to ne dolazi iz uskoga plemenskog kruga, do vlasita proetoj onom skepsom koja bi se ovdje na Balkanu valjda mogla nazvati atavistikom, dvadeset deka kavenoga praha "fine mjeavine", kako to obiava pisati na vreici mljevene kave, dobra e se ena moda i rasplakati zbog vaeg budalastog povjerenja u trgovaku estitost. To s "finom mjeavinom" nju ne moe prevariti, slatkorjeivost s etikete njoj je, dapae, povod da bude osobito oprezna i posumnja kako su vam, jadnom 1 zelenom, u dvadeset deka praha fino zamijeali cikorije, zemlje, piljevine, pepela i bilo je o tome na televiziji prije neki dan, tekih droga. Poslije se vi atavizam je to! ne moete oteti dojmu kako teta moda ima i pravo i ogadi vam se kava naisto. 41 Kako bilo, elimo li doista uivati u kavi, trebali bi je kupovati u zrnu pa jo i neprenu, jer kava najljepu aromu i okus ima dan ili dva nakon prenja i netom samljevena. Tako barem kau. Ne meljite kave vie nego to je namjeravate skuhati, savjetuju nas znalci, no tko e domalo, kada stare tete napokon sve poumru i vie nitko ne bude kupovao kavu u zrnu, jo uope znati da postoji takvo neto kao to je kuni mlin za kavu, osobito onaj mehaniki ili, to bi rekli, runi. Kod runih mlinova u naim su kuanstvima nekada dominirala dva modela jedan drven, irokoga kockastog kuita, nalik na ormari, u kojemu se prah skupljao u malenoj ladici u dnu, i drugi metalan, pozlaen i s ugraviranim arama, duguljast kao minaret ili tafeta mladosti. ini mi se da je minaret bio malo cjenjeniji od ormaria, vjerojatno isto podsvjesno: kako se pila iskljuivo turska kava, ova je mlinac djelovao nekako vjerodostojnije, islamskije. Zacijelo ima i neto u tome da je, u to sam se spreman zakleti, minaret mljeo sporije od ormaria. Njegova iznimna sporost ispunjavala je povjerenjem, jamila da je svako kaveno zrno smrvljeno valjda do subatom-skih estica. Boe, koji je to pakao bio, ti duguljasti mlinci nalik minaretu ili tafeti mladosti. Dou ti gosti u kuu i ti se ve preznojava od pitanja, posve izvjesnog i neumoljivog kao smrt: "Jeste li za kavu?" A gosti su stoka, uvijek za kavu, makar bio i sluaj da im je lijenik brani ili im je to ve etrdeset i esta toga dana, i starije dijete u kui dobiva u zadau teak, metalni mlinac to kavu drobi nepojmljivom brzinom od dva i pol nanograma na uru. ini mi se kako su upravo zbog tih mehanikih mlinaca djeca u to doba bila razvijenija, krepkija, manje su pobolijevala. Moj jedan roak, svjetski rekorder na tom polju, koji je do 42 treega osnovne zdrobio kave u koliini koja bi vjerojatno odgovarala godinjem urodu Brazila, tako je ustro vrtio ruicu mlinca da bi to povremeno stvorilo tako strahovitu zranu struju koja bi njega, onako laganog, znala i podii sa stolice i ostaviti da lebdi u kuini kao kakav jogi leta. Kava, posebno ona prva jutarnja, ima neto diktatorsko u sebi: pijemo je da nas osvijesti i razbudi, izvede iz privatnosti sna u javnost svijeta, iz solipsizma u realizam, iz posteljne ugode u munu

svakodnevicu naih tvornica i ureda. Vrua crna tekua vraa nas u krilo drutva i ponovno ini radno sposobnima. "Ustaj, vojsko!" dere se crna kava tiranski, bezduno i divlje, upozoravajui kako je ivot patnja i ovjek se nije rodio da bude slobodan. Coffea arabica, meutim i sreom, ima dvostruku narav. S jedne strane, kako smo ve kazali, ona je budnost i marljivost, dok je s druge potpuno drukija, lijena i merak-lijska. U malu porculansku alicu skladno se smjestio okrutni kapitalizam i samoupravni socijalizam. Ovo drugo svakako je izraajnije, makar u naim krajevima. "Povazdan sjedi i pije kavu", kazat e se za stanovitoga ljen-guza, zauvijek ga otpisujui kao nepouzdanog i nikoris-nog bijednika. Vjerojatno ne postoji strasnije kvalifikacije od toga da netko "povazdan sjedi i pije kavu", osobito po naim selima, gdje rad podrazumijeva otvoreni prostor, obino vinograd ili krumpirite, i nekakvu krupniju alatku u rukama, pa je stoga upravo nezamisliv u sjedeem poloaju. Autor ovoga napisa, primjerice, ima trajan problem da onima u svome selu objasni kako on svakodnevno sjedi, pije kavu i radi. "Pa ta to radi", kau oni smijuckajui se prepredeno, "vrti kuarin?" Crna kava je moda najljepa slika orijenta, one begovske dokonosti, andrievskog svijeta mranih i zatomljenih 43 strasti, gdje divlji nagoni na dnu due stoje kao mutni talog na dnu alice. Upravo tome mentalitetu, koji je redovito prvoosumnjieni za propast mnogih naih kapitalnih gospodarskih ulaganja, i dugujemo doivljaj kave kao lijene, meraklijske navike. Uistinu, kada malo bolje pogledate, fildani na malenom zlatnom pladnju, siuna dezva u kojoj se pomalo topi kocka eera i pilac zgrbl-jen na niskoj seiji: morate biti osobito besposleni i pred sobom imati sve vrijeme ovoga svijeta za jedan tako kien obred. A kada vaa stara teta trai kavu u zrnu strahujui da bi mogla biti prevarena, u njezinu se oprezu otkriva onaj svijet levantinske prevrtljivosti, gdje e vas prevariti komu god je dana milost da vas prevari. Opisanu dvostruku narav kave najvjernije ilustrira razlika izmeu turske kave i espressa. Kaveni talog najbit-niji je u toj prii. Kava se popije i alica okrene, crni mulj se cijedi i sui na njezinim unutranjim stijenkama, a kieni se obred sada nastavlja neim tako osobito orijentalno mistinim kao to je gatanje. U alicama gmiu zmije i lete gavranovi, trnovite se rue izvijaju, kue gore, vukovi zavijaju zapjenjenim eljustima, a mala djeca sjede na oblacima. Hieronimus Bosch senior bio je mlaka vodica prema nekim naim gatarima, njihov imaginarij je upravo beskrajan, u uvijek nove simbole uitava se novo, obino neoekivano znaenje, pa in gatanja uvijek izmie bilo kakvoj racionalnoj prosudbi. Tomu nasuprot stoji espresso, bez taloga, ekonomian i racionalan u najboljoj tradiciji zapadne civilizacije koja ga je i izmislila. Espresso je kavi oduzeo duu, sudbina kavopija ostala je zarobljena u filteru aparata, neki put zajedno sa sudbinom neznanca koji se zatekao pokraj vas za ankom, i istresena u drveni sanduk kao smee. 44 I Meso bez pedigrea Dabogda te majka u evapima prepoznala (narodna) Jedu se s lukom, s ajvarom, ako ih volite i s lukom i s ajvarom, onda se kae "sa svim", a lepinja mora biti ugr-ijana i natopljena smekastim uljem od peenja. Za ulje uvijek pomalo dvojite kako je, makar dijelom, marke val-voline, no o tome ne razmiljate previe da vam ne pokvari gust. Jedenje evapa iz kioska pored ceste inae je ekoloki duboko osvijeten in, kao najistiji i najjeftiniji poznat nain unitavanja mesnih otpadaka. Za okoli je k tomu prihvatljiv i tvrd, masan papir u koji se evapi zamataju, ali taj je istodobno posve neupotrebljiv za obrisati usta. Nasluuje se kako taj tvrdi papir potjee iz onih emernih vremena, one neimatine i gladi kada se jedai nisu ni brisali, nego bi ili okolo masne njuke, da svi vide kako su oni klopali evape i pocrkaju od zavisti. U tom smislu evapi su vrlo zahvalno jelo: ako ste ih jeli, svi e znati da ste ih jeli, kako ve ova delicija, posebno ako je s lukom, ima tako izraajan bouqet, da kada podrignete svima u prostoriji bude zlo od toga. A od evapa ete neizbjeno podrignuti, dapae, poeljno je da vam se to dogodi: in isputanja zraka iz eluca ovdje 45 je da oznai sretan zavretak jedne probavne pustolovine, koja a va organizam nije bila ni laka ni ugodna Premda ugostitelji gdjekad, posve besplatno u meso dodaju sode bikarbone, valjda se ni na Spasitelj onih etrdeset dana u pustinji nije napatio kao neki od nas sa evapima Probavljanje evapa, uostalom, vrlo je nalik religijskom iskustvu ovjek se kaje zbog svoje prodrljivosti i vapi za spasenjem, a onda se eludac umilostivi njegovim molitvama, odrijei ga od grijeha u inu podrigivanja i on se u tom trenu osjeti nevino i isto i od zahvalnosti mu pou suze na oi Neu vie nikada, kune se on sam sebi, nikada vise neu jesti evape Ali, drek, evo ga ve sutradan, guba nevirna, na kiosku uboge

peenjarnice uz cestu kako prua novanicu i, gledajui gdje mu lijevaju ueglo ulje po lepinji, od uzbuenja muca "J-j-j-jo, j-j-j-jo mi malo toga u-u-u-ulja stavi1 T-t-t-tako, t-t-t-tako1" Ti kiosci i kamp-kuice, ono divlje ugostiteljstvo to nie u korovu i kupini pokraj naih prometnica, limeni miljokazi na kojima dugo u no sablasno svijetli klimava reklama "Maca gnll, evapi, topli sendvii, higijenski uloci, cigarete", obino su jedini znakovi ivota u naim gradovima u sitne ure Parovi, umorni od veernjeg provoda, ovdje jedu u parkiranom automobilu ugaenih svjetala, ljube se i maze masnih brada, on sre pivu iz kantice, koka pije sok Dogodi se, naravno, i da u kolima pred jednim takvim grillom budu tri mukarca, pa dvojica fa-suju metak u zatiljak, a patolozi se poslije kinje razdvojiti mozak rtve od gnjecavog zalogaja mljevenoga mesa s pecivom, no to je vec sluaj iz neke druge prie Nama je puno zanimljivija injenica kako se visok postotak naih evapa prodaje na rubovima civilnog ivota, posve bespravno, u nezakonito postavljenim kioscima i potleui46 ama bez graevinske i lokacijske dozvole. Vrhunska tajna, to se apatom pronosi meu gastronomima, kadto je znati u kojemu se zaboravljenom kutu grada, negdje na Sirobuji ili u Cvjetnom naselju, pee najbolji evap evapi u lepinji ovdje se pojavljuju gotovo kao simbol graanske neposlunosti Nezakonito i daleko od osvijetljenih sredita gradova, nepoeljno u elitnoj kulturi, ovo meso bez pedigrea otima se ozbiljnom i umiljenom reimu, kao to se svakodnevni ivot otima bezvremenim ideologijama Poete li, na primjer, u Bosnu, na jedan od bezbrojnih vercerskih sajmova to niu diljem te zlosretne zemlje, kao jedini iskreni i stvarni izraz onoga to politian obiavaju nazivati "obnovom povjerenja", uoavate kako je u infrastrukturi tih okupljanja jedna stvar upravo neizbjena kiosk ili, ee, kamp-kuica s evapima Nije ih, dakako, preporuljivo konzumirati, tko zna kakvo je i odakle meso u njima, ali vam je drago da su tu. ti ilavi mesni valjuci pokazuju kako je ilav ivot nasuprot smrti, pa bila ona i tako masovna kako je ovdje bio sluaj Zapjenjenim zagovarateljima vjerske, nacionalne ih rasne istoe, koji tu masovnu smrt ako ve ne brane i ne prizivaju, a ono barem licemjerno dre historijski neminovnom, ti evapi neobino intenzivno idu na jetru evapi, kao, neautentini u njihovoj kulturi, neisti i niski, pripadaju civilizacijskome krugu koji je nama po svemu inferioran Zgodi se tako da se svake godine o feti svetoga Duje one kuice za kampiranje s evapima dovuku iz predgraa sve do Rive, iz svojih mranih zaboravljenih kutova grada sve do njegova blistava sredita, a brini uvan nacionalnoga identiteta popizde da kakav je to nain, pokraj pravih, naih, isto hrvatskih jela, prodavati nekakvo orijentalno smee Ta se gospoda, sa svojim 47 mozgovima izlivenim iz jednog komada, dakako, nikada nee sjetiti zaviriti u Dalmatinsku kuhinju Dike Marjan-ovi-Radice, taj spomenik nulte kategorije nae gastronomije, gdje lijepo stoji recept za "evapie originalne", a da i ne spominjemo kako je budalasto da nekome smeta orijentalnost evapa, a tuje svetoga Duju koji je, Bog mu dui dao, podrijetlom bio s podruja dananje Sirije, dakle, nepatvoreni orijentalac. Ideologije su lijepe, razumljive i statine, plijene svojom istoom i jednostavnou, no svakodnevni im, onaj divlje pulsirajui ivot stalno izmie. Dovoljan je, za priliku, jedan takav mali evap iz bespravnog kioska u predgrau i najednom se pokae upitnom cijela ona velianstvena slika o naciji, njezinome svetom tlu i povijesnim pravima, relikvijama, inkunabulama i kamenim pleterima. Jer, taj mali evap, taj uas zbog kojega bi se poneki nutricionist poelio ritualno spaliti ispred peenjarnice, ovdje je u nas tako autentian da bi smio proglasiti dotepencem ak i nekoga tko bi nedvojbeno dokazao svoje stoljetno srodstvo s knezom Mislavom. Ervin Hladnik Milhari, Delov dopisnik s Bliskoga istoka, nedavno je tako otkrio da su ak i stari Feniani suznih oiju podrigivali poslije evapa. Ako pak znamo da je Fenikija dijelom na podruju dananje Sirije, onda je vrlo vjerojatno da je i na Duje tu i tamo klopnuo deset komada s lukom. Tu na Mediteranu, dakle, na znanje svima koji se kunu u autentinost, evapi su se pekli i onda kada su Hrvati, taj barbarski nekrst, toljagama saekiva-li veprove negdje u Zakarpatju i valjda jo ni u primisli nisu imali svoj gastarbajterski pohod na jadransku obalu. Makar i prognani u predgraa, nepoeljni od elitnih kultura, evapi su ostali ovdje na Sredozemlju, u ovoj kolijevci triju velikih religija, gdje su se civilizacije stoljeima 48 mijeale i krvavo potirale u ime velikih ideja, i gdje smo svi mi podjednako autentini i lani. Sredozemno more, ako bolje pogledate, malo ak i nalikuje na evap. To ilavo meso opstalo je kao vrhunski simbol tolerancije i kao dokaz da je, ma koliko god to patetino zvualo, ivot uvijek vei od smrti. 49 Bratstvo i svinjstvo

Poslije treeg ili etvrtog dana uzbune u jednomu naem gradu koji je s jeseni '91. bio blagoslovljen tekim topnitvom, bez struje i vode, u onome tjeskobnom stanju kada se ovjek sam sebi ini potpuno besmislenim pred injenicom da bi nekakva granata mogla pljesnuti njegovu mizernu egzistenciju o asfalt kao jaje kad ga razlupa na tavi, u onoj bjesomunoj paranoji kada te svjetlo iz baterijske svjetiljke moglo prokazati kao pijuna, u jednome neboderu iz jednoga oficirskog stana smrdjelo je po leini. Nekakav Spasojevi ili to ti ja znam, kapetan prve klase to je tu ivio, zdimio im se zakuhalo, po sklonitima se prialo da ga je netko negdje vidio s bradom, ubarom i bajunetom meu zubima. I sada iz njegova stana smrdi po leini. Zaudara za povratit. Svijet priao da je to Spasokninda priklao svoju enu jer da se ona sirota, estita Hrvatica od oca i matere katolike vjere, nije htjela odmetnut protiv demokratski izabrane vlasti. Mukarci ogoreno pljuvali na pod zgaeni takvom bestijalnou, a ene se uplaeno kriale i molile za patriotsku duu. Na posljetku policija provalila u stan. I sad, to ti je za vidjeti, u ispreturanom stanu iz kojega 50 Gradska knjinica je kapetan prve klase na brzinu strugnuo zaboravivi na gipsano poprsje Ive Lole Ribara i goblen s motivom mar-a smrznutih partizana, nigdje nikakva lesa. Od svega to bi moglo barem izdaleka podsjeati na takvo to, tek hrpa crvljive svinjetine u zamrzivau u smonici. Zaustavite se, dragi itatelji, naas na ovoj slici i pomislite samo koliko je simbolinoga u njoj. Smradno raspadanje tog mesa dogodilo se upravo u vrijeme smradnog raspadanja bive drave, a ja ne znam da bi ita bilo tako snano obiljeeno jugoslavenskim kao svinjske polovice u zam-rzivaima. Moda jo samo da je to meso dobavljeno preko sindikata. Pokojni ministar Suak u svojim je emigrantskim danima zapaen po jednome blago reeno nelije-pom inu, kada je htio zaklati prase na kojemu je napisao "Tito". Ostavimo li po strani njegove motive, mora se kazati kako stari Gojko nije ni znao koliko je istinitoga u njegovu inu. Jer, ako su u drugoj Jugoslaviji ivjeli tako razliiti narodi da je njezin raspad bilo upravo povijesna neminovnost, najmanje tri stvari su nam uvijek bile zajednike i kada bi se jednoga dana ponovno netko sjetio da nas uvali u nekakvu, to bi se reklo, "balkansku asocijaciju", najmudrije bi mu bilo da ponovno pone od te tri stvari: od zamrzivaa, sindikata i svinjskih polovica. Zamrzivai su se pojavili s prvim krizama krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih i kada su jednom doli, svi su ih odmah morali imati: kuanstva su se umalo natje-cala tko e imati golemiju krinju. Neke su bile tako goleme da je zbog njih valjalo izbijati vratnice smonica, neke su obitelji imale zamrzivakih kapaciteta osrednjega hotelskog poduzea. Takve stvari, dakako, ne postoje u kuanskome inventaru u drutvima obilja, u Francuskoj, Njemakoj ili Americi uobiajeni su mali zamrzivai na vrhu friidera, nitko ne pravi tako velike zalihe hrane. 51 Rije je, dakle o osebujno socijalistikoj pojavi, premda u tome, ini mi se, ima i predindustrijskog ili ak atavistikog straha od gladi: oni to su trpali u svoje krinje cijele telee butove i desetke kilograma pileih prsa posvema su nalik praljudima koji su njuei prvi snijeg grozniavo trpali svoje peine mamutovinom. Jer, kada bolje pogledate, na se doivljaj zime u tih nekoliko tisuljea to nas dijeli od piljskih prapredaka zapravo i nije ozbiljnije promijenio. Svake godine iznova mi prve mrazove doekujemo sa zebnjom da e ljudi umirati od gladi. Pa ak i nai umni ekonomski analitiari imaju obiaj kazati kako e "biti teka zima", kao da u najmanju ruku spremamo ofenzivu na Rusiju. Besmislen strah od zime iznjedrio je besmislen obiaj zimnice, pojam zimnice bio je znaajno proiren pojavom zamrzivaa, a velika kraljica zamrzivaa bila je, zna se, svinjska polovica. Zimnica je pak uvijek bila u domeni sindikata. Te organizacije radnitva koje su disciplinirale kapitalizam i na koje su poslodavci na Zapadu morali pristati da im jednoga dana ne bi doao nekakav Kardelj i poeo trkeljati o samoupravljaima, ovdje u nas bile su neto potpuno drukije. Zahvaljujui upravo Kardelju i drugovima, temeljna djelatnost sindikata u nas bila je postavljena na tri nosiva stupa: zimnica, organiziranje ljetovanja i novogodinji darovi za djecu uposlenika. Dobar sindikalni voa u bivoj Jugoslaviji nije bio tip koji je uspio izboriti poveanje plaa i bolje uvjete rada, ve maher koji je negdje naao prute za pola dinara po kilogramu pa jo na otplatu na dvjesto etrdeset rata. Dok su mali Amerikanci ivjeli u iluziji da Djed Mraz postoji, mi to smo odrasli u socijalizmu smo znali da on postoji: Djed Mraz je bio sindikalni povjerenik iz Norveke. 52 Nekome tko je doekao zrelost u nekoj sretnijoj zemlji zbilja biste teko mogli opisati sve radosti odrastanja u socijalizmu. To, recimo, da dananji dvadesetogodinjaci pate od nonih mora u kojima uspaniena svinja bjei preko zaleenog dvorita, a krezubi striko u gumenim izmama vie: "Dr' je komija!" Jer, pokraj one, da prostite, gospode koja su odluila isto i bez uzrujavanja dobaviti svinjsku polovicu preko sindikata, bilo je i luka-vaca koji bi u oblinjemu selu, kod rodbine ili prijatelja, gojili pravu pravcatu svinju i po cijelu godinu skupljali ostatke hrane za svoga debelog mezimca, uzdiui od

zadovoljstva u iekivanju Dana Republike crveno zaokruenog na kalendaru kada e svinjska dua reenog mezimca otperjati svome svinjskom bogu na istinu, dok e njegovi zemni ostaci, preraeni u kobasice, krvavice, varglu, varke, hladetinu i sline delicije, izgubiti svaku ansu da na sudnji dan ustanu iz groba. U prilog svinjskome jugoslavenstvu, svakako ide i injenica da se u nas prasad klala upravo na dan kada je u Jajcu osnovana avnojevska Jugoslavija. Kao da su znali, partizanski se vijenici davne '43, nisu osobito urili s definiranjem dravnog ustroja, ve su se puna dva dana usuglaavali, tako da se njihovim potomcima nije moglo dogoditi da su zaklali svinju, a nisu stigli istopiti mast ili napuniti krvavice. Danas je to ostao valjda najraireniji oblik jugonostalgije: to da je ostalo zacementirano da se kolje za "dvaes'deveti". Ja bih s ovoga mjesta svakako molio hrvatsku vlast da, ako nikako drukije, makar izmisli nekakav blagdan u ovo vrijeme, pa da i u ovome sluaju raistimo s mranom prolosti. Na kraju, pokuajte zamisliti jednu ovakvu priu. Bili jednom Hrvat i Srbin, susjedi i prijatelji, pa sredinom osamdesetih skupa kupili jednu svinju i skupa je utovili u 53 nekome selu, skupa je zaklali za Dan Republike, skupa je odvukli u svoje urbane jazbine i raskomadali uinivi blagovaonice nalik salama za obdukciju, skupa je poderali jedne od onih "tekih zima". I onda, doao rat, njih se dvojica, koji su neko pojeli svaki svoju polovicu jedne svinje, nala na suprotnim stranama, gledaju se preko niana iz svojih glibavih rovova. Pa onda, kao u onoj pjesmi E, moj drue beogradski, Hrvat ubije Srbina, doe do tijela svojega nekadanjeg prijatelja, zaklopi mu oi i kae: "Previe masne hrane, stari moj. Jeli smo previe masne hrane." 54 Kad jaganjci utihnu U mojem poduzeu svojedobno je na ulazu u direktorske odaje stajao natpis "vuci", to je bilo vrlo primjereno koliini janjetine koja se tada jela. Onda smo poeli neto loije poslovati i kooperna su slova maknuta. To je valjda jedina svijetla strana nae krize: da se nije prestalo s janjetinom, neki bi doista podivljali kao kurjaci. Direktorska sklonost jedenju janjetine i promjene koje na njihovoj linosti ta navada izaziva, tu bi stvar svakako valjalo istraiti. Bila bi to vrlo izazovna tema za golemo istraivanje jednog interdisciplinarnog skupa znanstvenika, gdje bi, da se mene pita, valjalo angairati ak i genetiare. Jer, zamislite, za primjer, sluaj da je u jednoj obitelji direktorsko mjesto ve postalo neto kao tradicionalni obrt: jedan je direktor imao sina koji je postao direktor, pa se i sin njegova sina ukopao u konoj fotelji, da bi na posljetku ak i sin sina njegova sina tipao tajnicu za debelo meso. Zamislite, dakle, jedan takav sluaj u etiri koljena sve direktor do direktora! Boga mi moga, ako se u onoga posljednjega, praunuka, ne bi, kao genetska posljedica trganja mnogih janjeih butova, pojavili izdueni otri i snani onjaci. Takvi su ti direktori. Neki 55 bi od njih nanjuili i poderali ak i onoga kozlia jer i kozlin je lip! is! koji se u bajci sakrio u zidni sat. Premda se, naravno, ni za obian svijet ne moe kazati da je ravnoduan na ovu pojavu. Dapae, vozite se tako naom magistralom i svih dvjesto osam kostiju u vaem tijelu zna da se vozite naom magistralom i proklinje ministra prometa, a onda vam golemo janje naslikano na bonoj fasadi neke krme bolno je nadrai oni ivac i uas se pokrene sloen biokemijski proces koji na svojem cilju, u kori velikoga mozga izazove paninu, upravo neljudsku glad zbog koje se umalo ne strovalite s autom u grabu pokraj ceste. VRUA JANJETINA, pie preko cijeloga zida poneto klimavim slovima, ono ETINA na kraju je u pomanjkanju prostora stisnuto kao zupci na elju, a vi parkirate u oblaku praine kao Steve McQeen i utravate u krmu. "Je li vrua?" pitate uasnuto kao da se to "vrua" odnosi na tjelesnu temperaturu osobe koja svaki as ima umrijeti, a gazda mirnim glasom veli: "Priekajte petnaestak minuta, malo prije smo stavili." I vama je odjednom dosta takvoga ivota, i znate da e tih petnaest minuta na posljetku biti pun sat, ako ne sat i po, i tako ste oajni da biste dohvatili vilicu sa stola i zarinuli je sebi u prsi. Zanimljivo je ovdje kako svi gostioniari jednako reklamiraju svoju janjetinu: na zidnim slikarijama koje su gdjekad tako velike da dimenzije peenke vie odgovaraju odraslom nosorogu nego mladom od ovce, stoji nakoen raanj s nabijenom ivotinjom. Izuzmemo li Toscanije-vu kampanju za Benetton, a ta se pak smatra vrhunskom markentinkom avangardom, to je valjda jedincati primjer na itavu planetu gdje reklama nije lijepa. Tamo gdje bi se tankoutniji svijet jamano dovijao metaforama slikajui janjie kako pasu i umiljavaju se materi, nai su 56 ugostitelji surovo izravni. Ta propagandna to-na-umu-to-na-drumu strategija moda je jo oitija kod onih limenih kuica u kojima se janjci peku, a koje su gotovo u pravilu tik do ceste i umalo da vam ne odbiju retrovizor. Proizvod uspjeno reklamira sam sebe, a da nitko od onih to su nasjeli i zaustavili

se nije ni pomislio kako jede neto to je bilo u praini i ugljinom monoksidu iz brojnih auspuha. Za na dio svijeta taj je higijenski standard gotovo apsurdan. Mnogo je toga, uostalom, kod tih peenih janjaca to je osobeno za na dio svijeta. Kada sve zbrojite, ispada da je to vjerojatno najsnaniji i najistiji simbol onoga naina razmiljanja i ponaanja koji se obiava nazivati balkanskim. Imate najprije okrutnost. Hrana to je blagujete nimalo ne skriva injenicu da je ivotinja umorena na vrlo okrutan nain. Dapae, kada joj se na eravi isui lubanja, one njezine izbuljene oi ine se jo jezivijima. Druga ovdje bitna oznaka koja je zajednika pojmu Balkana i janjetini jest primitivno. Janjac s ranja vrlo je primitivno jelo, pri emu ovaj pridjev ne stoji u njegovu vrijednosnom znaenju, nego se odnosi na primitivnost pripremanja. Jer o emu se tu zapravo radi: meso i sol su jedini sastojci, sam recept bio je poznat jo u lovakim drutvima ba kao i tajne slube, dometnuo bi gospodin Tuman a njegov pisani spomen nalazimo ve u Odiseji. I napokon, trei balkanski moment kod peenoga kako se ustalilo nazivati janjetinu s ranja jest ono patrijarhalno. Peenje janjaca, naime, jedan je od rijetkih trenutaka kada se mukarac u nas mijea u pripremanje hrane, dapae to je ekskluzivno muka stvar u kojoj je gotovo u pravilu vrhovni autoritet najstarija muka glava u obitelji. Kada imate na umu sve ovo, pa se jo sjetite onoga bahatog rituala kada nakon blagovanja janjetine u gostion57 ici mukarci stanu psovati Gospodina i dan Gospodnji, hvatajui se za novarke, jo vas vrlo malo dijeli od zakljuka da je to naoko nevino janje s ranja zapravo jedna zloudna pojava koja nas "gura u neke nove balkanske asocijacije". Ipak, sve ovo na posljetku upravo je nitavno pred injenicom da je peena janjetina izvrsna okusa. Moe ona biti ne znam kakva, ali ako je tvoje srce eli, onda tu nema nikakve pomoi. Mene, recimo, strahovito ivciraju oni skorojevii to e nekakve gastronomske kerefeke sa afranom, tartufima ili zelenim paprom, samo zbog sloenosti njihova pripremanja, pretpostaviti svetome trojstvu dalmatinske fete: janjetini, kapulici i kruhu ispod peke. "Jednostavno je lijepo", uzdiem ja iznad mrsnih rebara pokrivenih hrskavom smeom koicom. "Manje je vie", mumljam, lakomisleno trpajui u usnu upljinu mladu kapulicu, zaneseno zaboravljajui kako je to sno-morino iskustvo za moju probavu. O, prijatelji, da vi samo znate kako se ja radujem toj janjetini, a jedem je jednom, najvie dvaput godinje, svakako o Velikoj Gospi. Prije sam tu ugodu morao plaati participacijom u okretanju ranja, no sada je i toga nestalo: zahvaljuji onome neimaru koji se dosjetio upotrijebiti elektromotor stare perilice Vidi me, Fato, vrtim bez ruku! ostalo mi je isto zadovoljstvo u hrani. Blagdan je, dakle, Gospina Uznesenja, Bogorodica je meu anelima, a mi sjedimo oko stola ispunjenog oglodanim kostima i sladimo se rashlaenom lubenicom. Moe se nekome initi neprilinim, taj sveti dan i te kosti, ali ja to janje doivljavam neka mi bude oproteno gotovo kao priest. Znate uostalom kako sveenik na misi digne hostiju iznad glava vjernika i kae: "Evo Jaganjca Bojeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji 58 su pozvani na gozbu Jaganjevu." Tko zna, moe biti da je to jedenje peene janjadi o svecima posljedica upravo pogreno shvaenog sakramenta priesti. to, naravno, ne smeta: ako je pogreno, svakako nije greno. Peena janjetina zajednika je mnogim kulturama i religijama. Janje se kod nas spominje u Evanelju, a muslimanima ga je halal jesti, dapae u njih je o Kurban-bajra-mu obiaj klati ovna. Premda bi mnogi od nas odbio jesti ovna smatrajui ga janjetom kojemu je istekao rok trajanja, jo uvijek imamo jedan ekumenski simbol za koji bi se vrijedilo uhvatiti. Jer, moda bi upravo odatle trebalo poeti mirei Hrvate i Bonjake u Bosni, da stolovi s peenom janjetinom budu prvi mostovi povjerenja meu zavaenim narodima. Uostalom, onaj tko se nasiti janjetine, jedno je vrlo pomirljivo eljade. Naravno, sve ovo vrijedi ako jo ima janjadi u Bosni. Ako ih u meuvremenu ve nisu poderali nai ratni poglavice, ti strani direktori balkanskoga klanja. 59 Toalet iznad kukavijeg gnijezda Negdje oko tri ujutro, na cesti Split-Zagreb, voza je podiui remen objavio stanku od dvadeset minuta pa sada s kondukterom kusa grah s kranjskom ili tripice, a putnitvo se, iznureno od vonje, sneno pogledava i nitko ne zna di smo: jesmo li proli Plitvice, je li ono malo prije bila Udbina ili Graac, Slunj, kae optimist neki, ma kakav Slunj, ima jo ohoho do Slunja... Boe mili, misli se, kud sam zao, no me stigla u tuini. "uti prozori gostionice oskudno osvjetljavaju ljunkom nasuto parkiralite, ume crni borovi, a mukarci odmiu u mrak i rairenih nogu, negdje uza zid ili voku obijeljenu vapnom otkrivaju zaboravljenu radost mokrenja u eksterijeru ubori, re bi, kano potoi. Iz tmine se otimaju uzdasi olakanja, gdjeto netko ak i protenje, koja je to naslada tamo najbolje se

vidi kad izae neki dida, sav smuen i zapisanih nogavica. Putopisac koji bi zaao u ove krajeve, pa se jo zaputio domaom autobusnom linijom, nekim divljim ize-blize expressom, gdje se od decibela s razglasa iskrivio lim vozila, jamano bi zapazio udnu navadu da u stankama putovanja malo tko od mukoga svijeta u nas mokri u 60 zahodu. Domalo bi shvatio i zato. Zahodi u naim gostionicama, osobito u nekoj vukojebini uz cestu, slobodarski se opiru svakoj definiciji toga mjesta, ak i onoj kako tu i car ide pjeke. Cara, koji bi tu doao pjeke, vjerojatno bi iznijeli na nosilima. Nema vode, nema papira, nema sapuna, od svega propisanog tu je tek rupa, koja dodue u ovome sluaju jest esencijalna kako ve rupe vie ili manje i jesu uvijek esencijalne ali smrdi da pomisli kako je to otvor samoga pakla i kako e se sam avo izmigoljiti odozdo i svojim te trozubcem bocnuti u debelo meso. Gdjekada smrdi, premda je sasvim oito da je zahod sasvim naputen od ljudi, za oi grize desetljetni vonj onih to su se davno iskrcali i otili. Neki su od njih u meuvremenu moda i umrli, no njihov je duh jo uvijek zarobljen u kanalizacijskom otvoru u gostionici uz cestu i upravo vapi: "Oslobodite me! Oslobodite me muka, dobri ljudi! Povucite vodu!" A vode, kako smo kazali, nema, vodokotli se oglaava jadnim klang! klang! klang! Povlai uzicu neko vrijeme kao zvonar jecavo, posmrtno zvono, a onda ti na posljetku nema druge nego u onu rupu ispod sebe nujno zakljuiti: "Ne pitaj komu zvono zvoni. Tebi ne zvoni." Premda ne zna to je bolje, kad nema vode ili kad je ima. Ako ima vode, onda to to su vrata podignuta desetak centimetara od tla u naim javnim zahodima dobiva sasvim osobitu svrhu i smisao. Tih desetak centimetara gdjekada vas moe spasiti od sasvim izgledne smrti od utapanja. udna je, naime, pojava da ti vodokotlii nikada ne mogu normalno funkcionirati s nekakvom razumnom koliinom vode, nego su ili posve suhi ili nalik akumu-lacijskom jezeru kakve strateke hidroelektrane. U potonjem sluaju obino se i posve svakodnevno iskustvo ve61 like nude putniku namjerniku prometne u sasvim nesvakidanju pustolovinu splavarenja na slapovima. Voda nenadano nahrupi poplavljujui i uavac jer u pravilu su to uavci i ploice oko njega s petnaestak centimetara vode, ako je netko prije vas imao malo meku stolicu, prizor je vrlo nalik proljetnom izlijevanju Jang Cea, ute rijeke. Takav jedan nunik u gostionici uz cestu, na kolodvoru ili zavuen u nekome mrtvom kutu grada lii vas svih iluzija o ovjeanstvu. U tome kalu otkrivate kako su ljudi, kada ih nitko ne gleda, u anonimnosti koju omoguava ovakvo mjesto koja je, uzgred budi reeno, vrlo nalik anonimnosti glasakih mjesta, a i posljedice su vrlo sline zapravo sebina i samoiva stvorenja. Tko se tu pomokri, a ipak ostane humanist, zasluuje Nobelovu nagradu za mir i Povelju pravednika meu narodima. Osjeaj pripadnosti bilo kakvoj zajednici ovdje je na neumoljivoj kunji. Sve ideologije ovdje padaju u vodu. Naravno, ako vode uope ima. Primjera radi, jedinstvo Hrvata: tko bi to jedinstvo, tisuljetnu uljudbu da i ne spominjemo, mogao obraniti u nuniku na nekome naem autobusnom kolodvoru? Svako jedinstvo, naime, podrazumijeva stanovit stupanj solidarnosti, bila ona idealistika ili utemeljena na oportunom naelu "ne ini drugima ono to ne eli da drugi tebi uine". Ova biblijska u nekim je javnim zahodima ak i eksplicitna, uobliena u natpis: "Ostavi kako bi elio zatei." Unato tomu, svi ine ono to ne oekuju od drugih, ergo, ostavljaju onako kako ne bi eljeli zatei: Hrvat je tu sam i bespomoan, preputen samo svojoj sudbini. I tko bi nakon toga jo mogao govoriti o jedinstvu? ia ti takvo jedinstvo kada ti tvoji suplemenici nee olakati ni da se olaka kao ovjek, ne moe se na njih ni u nudi osloniti. Osobito velikoj. 62 Sada e se jamano nai netko tko e autoru ovoga napisa predbaciti da je tendenciozan i radi na tetu svoje domovine, jer to se uhvatio Hrvata, kada su javni zahodi svuda po svijetu manje ili vie jednaki, pa je, jednakom logikom, u njima jednako teko biti i kozmopolit i nacionalist. Premda ja inae neobino volim biti tendenciozan i raditi na tetu domovine, za naglaavanje upravo hrvatskog pitanja u ovoj prii imam, makar mi se tako ini, puno vri motiv. Uoili ste svakako kako u naim javnim nunicima, uz pornografske, dominiraju upravo nacionalno obojeni i ee, nacionalistiki grafiti: Mi smo Hrvati, bit emo prvaci. Srbe na vrbe. Evo zore, evo dana. ivio Ante Paveli... Zidovi javnih zahoda izgledaju kao da je netko prepisao transparente s predizbornog skupa kakve desniarske stranke, to je u najmanju ruku neobina pojava, to, naime, da se zahtjev za etnikom istoom pojavljuje na tako neistome mjestu. Otkud to da neki Hrvati svoje nacionalno bie tako snano doivljavaju upravo u javnome zahodu? Zar samo takvi imaju penkalu u depu? Nose li upravo zbog toga vodootporne flomastere za pisanje po ploicama? Toliko je stvari izmeu neba i zemlje pred kojima je smrtan ovjek posve nemoan. Ja sam najprije mislio kako su ti zahodski izrazi nacionalizma relikt iz doba jednoumlja, kada se ono, to

bi rekli, nije smjelo rei da si Hrvat. Kum bi doao, nadrljao neto ovinistiki, a onda se, vrlo prigodno, je li, pokenjao od straha. Ali, ima medu tim natpisima i onih novijega datuma, grebanjem buke promptno se obiljeavaju dogaaji i politike linosti iz suvremene povijesti, a to je ve jedan ozbiljniji sluaj, koji bi valjda samo psihoanaliza mogla rasvijetliti. Usput, nasuprot svom tom smradu i netrpeljivosti sa zidova, one tete to gdjekad odravaju javne zahode vrlo 63 su strpljiva i pomirljiva eljad. Sjede zaogrnute pletenim prslucima za stolom, letargino zurei preda se, smjerno kimnu kada na tanjuriu ostavite dvije kune, a tu je, na komadu kartona, i jedno drhtavo "hvala". Valja razumjeti tu bezvoljnost, kao to valja cijeniti da je netko na takvome mjestu ostao zdravoga duha. Bio je tako, kau, u Imotskome jedan to je odravao zahod na kolodvoru pa bi, skupljajui one stare dinare i ute pare, znao kazati: "E, sad da se jo jedan posere pa mogu lipo i maren-dat." ovjek je u meuvremenu umro. Ako postoji takvo mjesto, jamano je u raju: tko je u ivotu upoznao takvu niskost, tko je gledao ljude u njihovu najgorem izdanju, danas moe samo sjediti zdesna Ocu. tovie, moda je ak i nekakav direktor ili ak predsjednik opine tamo gore. 64 I Za aku pfeniga akati uho kljuem od mercedesa i razmetljivo aa-vati dangube u gostionici bili su znakom uspjeha u selu u kojemu sam odrastao. Solidan vapski stroj parkiran pred vratima i lijenine koje za tvoj novac piju unutra ovjeka su inili boljim i pametnijim, slobodnim da pjeva, vie, ak grdi i vrijea druge ili ovo prije svega zamorno propovijeda o tome kako je u Njemakoj, brajo moj, sve pod konac, od salame do prometne signalizacije, pa il' se pokloni, il' se ukloni. U gostionici o Boiu, Uskrsu ili Velikoj Gospi, odsluao sam bezbroj takvih pria i bezbroj seminara o vjenoj temi kako ishoditi njemaku radnu dozvolu. U takvim prigodama svak bi utio i sluao pa makar ga teme i ne zanimale, kako je ve pristojno utjeti kada govori onaj to ti je platio gemit. U svemu ovome najzanimljiviji je taj hranidbeni ili bi moda ispravnije bilo kazati pojidbeni - lanac izmeu onih to su astili i onih to su bivali aeni. Jer, oni to su doli iz bijeloga svijeta i velikoduno vadili svenjeve tvrde valute, kvalitetnih novanica koje nisu trunule od inflacije, zapravo su i sami neko bili u onoj drugoj kategoriji, nikogovii koji su ekali da se pojavi netko pa da ih ponudi 65 aom vina Tako je bilo sve dok se jednoga dana nisu postidjeli da im drugi plaaju raune u birtiji, ih im se jednostavno vie nije dalo sluati enina zvocanja kako su nesposobni, pa bi i oni, stazama gastarbajterske revolucije, otperjali preko granice I onda sada dolazi najljepi dio prie kada bi se bivi seoski besposliar i ni-konsti napokon tamo negdje u Svabiji smjestio i zaposlio, stao lijepo zaraivati i sa suzom u oku glaati i preslagi-vati novanice kao djevojka miraz, sve to je elio s tim parama napraviti jest da se ponovno nae u krmi u svome selu pa da svim onim jadnicima to su ostali u domaji, i Mati, i Strpi, i Juri i Anti plati koliko mogu popit, pa da im onda svima skupa odri jednu vatrenu prodiku o tome kako je u Njemakoj, brajo moj, sve pod konac, od salame do prometne signalizacije, pa il' se pokloni, U' se ukloni Zvui besmisleno'' Besmisleno je i bilo Jer, ako bolje pogledamo, to je ostalo od nebrojenih gastarbajterskih pustolovina u nekoliko desetljea ovoga fenomena meu Hrvatima? Smijene rijei, kao to su getnba, gedora, cvikcange, bormaine i asija, mnotvo nerazumno golemih kua po naoj Zagori i ruzinave olupine automobila na poljima zaraslim u korov i drau I nita vie Danas, kada se granice visokorazvijenih zemalja sve vre zatvaraju za doljake iz pasivnih krajeva Europe, kada se sretni kse-nofobino zaahuruju pred nesretnima, kada, na posljetku, moemo obznaniti da je ova pojava blaeno preminula u Gospodinu i napraviti konani skor koliko nam je ona dobra donijela, moemo se samo uasnuti koliko je sve to bilo besmisleno Zorom se uzverati na skelu i sve do mraka rintati sluajui kako se njemaki poslovoa izdire na tebe, a naveer naps, pivo i pevaljka u zaviajnom klubu, suha hrana i vlane barake, sav taj jad gastarbajtere ini nalik Indijan66 cima kojima je bijeli ovjek prodao vatrenu vodu Pre-padnuti nerazumljivim neonskim natpisima iznad irokih ulica, oni nikada nisu postali dijelom zajednice u kojoj su se zatekli, za mnoge od njih jedini intimniji kontakt s domorocima bio je plaeni sat s gospoicom s banbofa Poesto, naravno, njima nije bilo ni dano da postanu bliski sa svojim domainima getoizirani u svojim neuvjetnim radnikim naseljima, oni su bili doivljavani kao mrani Trei svijet, nedostojniji od najbjednijeg medu Nijemcima Znamo, uostalom, kako Nijemci znaju biti iskljuivi kada to hoe No, ak i unato tomu, one vrijednosti o kojima su naijenci zaneseno priali u krmama u svome selu, ta zadivljujua germanska disciplina, red i rad, sve to oni su samo vidjeli i pokorili se, ali nikada doivjeli iznutra, saivjeli se s tom

promiljenom prirodom koja je, nakon svakoga izgubljenog rata, nevjerojatnom brzinom osov-ljavala zemlju na noge I sada, kada moemo povui crtu, bez imalo krzmanja moemo kazati nai su tu utakmicu u gostima izgubili Gdje si bio nigdje, to si radio nita! Gastarbajterski novac, sve te krvavo steene marke, nestale su u bljesku varljive raskoi, u runim, nikada dovrenim kuama, vrlo se rijetko oplodio, a da i ne govorimo koliko je malo od toga uloeno u obrazovanje Djeca gastarbajtera, oni klinci s kojima sam odrastao, a koje pamtim po vojnikim vjetrovkama s crno-crveno-utom zastavicom na rukavu, koji su me velikoduno astili etonima za fliper i na tjelesni dolazili u novcijatim dresovima Bajerna iz Munchena, s lijepim konim bakinima koje sam i sam nabijao, danas su u istoj onoj situaciji u kojoj su bili njihovi oevi sredinom ezdesetih I oni sami mogu biti tek gastarbajteri, samo to je njima sada ta mogunost uskraena Bolno ih je vidjeti kako mrano ute u kutu gos67 tionice, uvrijeeni kao da im je napravljena nekakva golema nepravda. U cijelom selu ne moe nai dva jamca za kredit pa da ga okrene naglavce. A vie od svega rastuuje vas kada vidite umirovljenoga gastarbajtera. Ti krepki mukarci koje ja iz djetinjstva pamtim kao fizionomije iz narodnih pjesama, junaci koji su dizali Njemaku iz ruevina sada su sami napola ruevine, prerano ostarjeli i klimavi. Desetljea kuluenja zavrila su vrlo nelijepom starosti s bautel-skom kostoboljom, probave unitene patetama. Tek su njihovi mercedesi ostali dobro uuvani, i to mi se doima kao vrhunac cinizma: to da su ti solidni vapski strojevi praktino neunitivi. 68 Kupovanje tue nesree Prodajem obiteljsku grobnicu tako stoji u malom oglasu. Ponimo neozbiljno: odnosi li se pridjev obiteljski na smjetajni kapacitet grobnice ili on pak znai da su mama i tata jo uvijek na oglaenoj adresi? A onda, sasvim ozbiljno, zato bi, zaboga, netko prodavao grobnicu zar mu ona ne treba? Mislim, to je stvar koja e ti jednog dana pouzdano trebati i ja ne znam ni za koga da je sam sebe makar uvjerio u suprotno. Ukljuujui i neke u visokom dravnom vrhu. Najrazumniji odgovor ovdje bi, naravno, bio da ovjek ima grobnicu vika. Okej, pretpostavimo, dakle, da on ima grobnicu vika, a grobnicu ba i ne moe iskoristiti kao trap za krumpire ili kao jarak za popravljanje auta, i to e drugo nego je prodati. Ali kako je uope dolo do toga da netko ima grobnicu vika? Doputam da sam ja u ovoj stvari razmjerno neupuen, a i zbilja mi nije bistro kako se to dogaa: kupiti grob koji ti ne treba vjerojatno je najgluplje potroen novac, a prazni grobovi ne idu ni u red stvari koje se naslijeduju iz jednostavna razloga da ih ovjek upravo po svojoj smrti poinje koristiti. Gdje je onda kvaka? Netko je moda tipu darovao grobnicu za roendan, ne znajui da on ve ima jednu?! 69 Naa tema, meutim, nisu grobnice ve mah oglasi Mali oglasi jedna su od najudnijih pojava u naoj svakodnevici, s ove strane normalnoga Osvjedoio sam se u to kad sam prije nekoliko godina, zapravo posve sluajno, iitao svih jedanaest tisua i neto oglasa koje je u samo jednome svom izdanju objavio jedan zagrebaki list Kad vam netko kae da je proitao jedanaest somova malih oglasa, pa jo sluajno, zacijelo ete svojoj djeci zabraniti da se drui s njim, ah vjerujte, kad jednom ponete itati to sve narod prodaje, kupuje i mijenja ih kakve usluge nudi, kakvih se tu bizarnosti zna nai, u sadraju ih barem u formi oglasa, to je tako zabavno da se ne moete odlijepiti od teksta Na kraju vam gotovo bude ao da nema jo i potpuno ste sman-tani, pomijeanih osjeaja, vie ne znate je li ovaj na svijet lijep ih uasan, je h on samo aav ih je pak toliko divlje lud da ga se treba pribojavati Kau da je Jaroslav Haek upravo meu novinskim oglasima nalazio inspiraciju za svoje humoreske Utvrdit ete kako to uope ne mora biti knjievna legenda dohvatite li samo jedan broj neke od onih tiskovina koje besplatno objavljuju male oglase Pomislite uostalom kakav je to tip, to je to ovjeku u glavi, pokuajte odgonetnuti njegovu motivaciju da oglasi Za konu strunjau dajem sok-ovnik Moultnex Ja ne znam nikoga da ima konu strunjau, reeni sokovnik upravo nikad u svom ivotu nisam vidio i, moda grijeim, ah ini mi se da je vjerojatnost po prilici jedan naprama esto kvadnhjuna da bi se u cijelom svemiru mogao nai parnjak za ovakav oglas, naime netko tko upravo udi da agrume cijedi na kvalitetnom Mouhnex sokovniku, a ba bi se htio rijeiti stare kone strunjae svojega pokojnog djeda sokolaa 111, recimo, oglas eere otvorene, velike, suhe, za aranmane, 10 kom , 1 kn/kom Ne izmiljam, due mi moje, 70 nudi se deset borovih iki, vrlo prikladnih za slaganje sa sjajnim kuglicama, nekoliko crnogonnih granica i svijeom o Boiu, a Boi je, hvala Bogu, svake godine, i to da vam priam, mudrijau je upala sjekira u med zaradit e ciglih deset kuna' Drugi prodaje krasan luster od jelenskih rogova,

trei povoljno crta karikature i prevodi s ekog Djevojka, poeljno veih grudi, trai se za rad u ugostiteljskom objektu, a vlasnikom smee nekoritene perike moete postati za samo 150 kuna Malo dalje jedan oglaava biljenicu s vie od 200 odlinih viceva, pogodno za urke, obiteljska okupljanja i si, cijena po dogovoru . Pokraj ovakvih bizarnosti, koje su, valja priznati, ipak razmjerno rijetke, mali vam oglasnici pruaju zapanjujue mnogo informacija o drutvu, o njegovu ivotu i obiajima Uistinu, nekom bi obavjetajnom analitiaru ovo bilo puno korisnije tivo od mnogih naih novina Oglasi mnogih agencija koje nude informacije i pomo za dobivanje amerikih i australskih viza tako svjedoe o nemalom postotku onih posustala domoljublja, mizerno jeftine kue u istonoj Slavoniji ilustriraju kako je u najmanju ruku nelagodno biti Srbin u Hrvatskoj, tu su i varalice i lihvari koji otvoreno nude svoje usluge, oglasi za prodaju ak i rabljenih djejih igraaka otkrivaju kako su alarmantni razmjeri nae bijede Samo u jednom broju jednoga naeg oglasnika naao sam vie od dvjesto ponuda ena pedesetih godina koje se nude raditi bilo kakav posao, uvati djecu, istiti, glaati, peci kolae, to god im se da Po zakonu tako velikih brojeva neke od tih ena morao sam vidjeti na televiziji s transparentom Ne damo Dwnu', neke od onih izbezumljenih gospoda koje su malo prije mirovine dobile otkaz i koje se nemaju prava nadati da e ih vie itko zaposliti Ima u tim oglasima upravo ganutljivih stvari, u jednoj jedinoj reenici gdjekad moe vidjeti kako golemo zna 71 biti ljudsko beznae. Gospodin bi istio stubita naao sam tako jednom meu oglasima. Pokuajte zamisliti ovjeka koji je to dao u novine. Imenica gospodin ovdje je vjerojatno u znaenju ozbiljna, pouzdana ovjeka koji savjesno obavlja povjereni mu posao, upozorava nas kako nije rije o nekakvoj dangubi koja e uzeti novce, a da nije nego tri puta zamahnula metlom, lako je mogue i da je taj koji se smatra gospodinom svojedobno radio puno zahtjevniji i odgovorniji posao od ienja stubita, tako da mu moete bez imalo zazora povjeriti svoju zgradu. I sada takav jedan savjestan, pouzdan i naviknut na bolje, zacijelo sredovjean gospodin, nudi se da radi posao koji se smatra vrlo nedostojnim i koji je u pravilu rezerviran za ene, pa on sam nema gotovo nikakve anse da ga netko angaira i svjestan je toga. Zamislite, dakle, koliko je taj gospodin morao u ivotu govana pojesti prije nego se odluio u novine staviti oglas: Gospodin bi istio stubita?! Mali su oglasi za malog ovjeka, njegov zadnji trik za preivljavanje, zadnji izlaz iz jada u kojemu se zatekao. I premda zna biti onih koji redovito itaju oglasnike, kao da bi se negdje meu onim najsitnijim, najskrivenijim ponudama mogla zatei prilika za neoekivano brzu i laku zaradu, teko da tu ima ita osim jada. Ma kako to runo zvualo, ako tu neto kupujete, nerijetko kupujete upravo tuu nesreu. Meu oglasima tako neete nai to jest ili to e biti dobar biznis, ali ete odmah shvatiti to vie nije biznis. Recimo, uzgoj inila, to je jedno vrijeme bio veliki hit meu bu-dalaima koji se zanose da se bogatstvo moe stei u pola godine, vie se definitivno ne isplati: svi ih prodaju, nitko ih ne kupuje. Dapae, jedan je ak dao oglas da e onome tko mu nade kupca za inile dati tisuu maraka. Ba tako stoji: Osobi koja mi nade kupca za chincille dajem 1000 DEM. Pomislite samo kakav je to uas: kako runo 72 mora sanjati tip koji negdje ima kaveze sa stotinjak potpuno beskorisnih glodavaca koji gladni cie i kandicama struu reetke, plus toga ena ve pola godine ne razgovara s njim, plus toga uvijek kada doe u gostionicu svi ga hvataju u dir zbog tih inila, ve su mu i nadimak prisili: iza leda ga zovu Bundica. to da on napravi? Pobiti betije ne smije, jer tek bi to bio skandal i sprdaina, a ovako vie ne moe. To ovjeka zbilja moe natjerati u samoubojstvo. Ako mene pitate, ja bih radije istio ona stubita. Pa i za manji novac. 73 Stari majstori Svakakvi se ljudi danas predstavljaju majstorima Moj prijatelj K, recimo, ureivao je stan i trebao keramiara koji e mu postaviti ploice u kupaonici Kad, to ti je za vidjeti, jedan dan bane ti njemu policija na vrata "Vi ste taj i taj, stavljate nove ploice u banju'*", pita policajac. "Jesam", kae K u udu, malo i uplaeno, ne opaajui kakve veze imaju sluba sigurnosti i njegove talijanske ploice s ukusnim plavim uzorkom potonica "O emu se radi5" "Ja sam vam keramiar", pojasni policajac srameljivo Pria kae da su deki 12 Slube jednako tako sa soboslikarskim ljestvama doli kod Vlatka Pavletia, no to je nama ovdje manje bitno, nego, zbilja, svakakvi se danas predstavljaju majstorima U nevolji koja ih je zatekla ljudi otkrivaju kako vladaju vjetinama za koje prije nisu znali da vladaju Njihove muterije pak takvo to nikada ne otkriju Zapravo otkriju suprotno, 1 to prekasno Treba, za priliku, nove kure pa ih narui od stolara za kojega se kasnije ispostavi da je zapravo profesor biologije koji je zbog alkoholizma ve etrnaest mjeseci na bolovanju kure, k tomu, 1

izgledaju kao djelo profesora biologije sklona rakiji, napravljene dosljedno, bez tjednoga pravog kuta 74 I Drugi put naie liilac bagerist, izbjeglica iz Bosne, Jack-son Pollock ne bi ti napravio od zidova ono to je on napravio Onda upozna medicinskog tehniara vodoinstalatera, elektriara ekonomista, nezaposlenog inenjera agronomije koji lakira parkete, televizor ti servisira pukovnik u penziji Domalo, okree se po stanu i, gledajui kako je sve loe, nahereno i nesolidno, psuje to ludilo u kojemu su socijalne uloge potpuno ispremjetane Sve je to, dakako, prirodna posljedica injenice da u nas i zadnja budala moe biti ministar, ali to te nimalo ne tjei Lake je prihvatiti da budala bude ministar, nego da budala petlja s tvojim elektroinstalacijama Korijen ove nesree, kako je danas ve moderno za sve optuivati komuniste, nalazimo jo u sedamdesetima, u onoj notornoj reformi kolstva koja je vrlo imbecilno ukinula "kole uenika u privredi" Nestankom ovih obrazovnih ustanova u prosvjetnom melt-ing potu socijalistike Jugoslavije nainjena je teta koja zapravo nije nita manja od nestanka gimnazija Makar su onda svi bjesnjeli samo zbog gimnazija, a i danas se one Suvaru najvie uzimaju za grijeh, nitko nije uoavao kako tom politikom mjerom ostajemo bez solidno kolovanih i uvjebanih obrtnika Apsurdno je kako se nitko nije obazirao na to, posebno u svjetlu gore navedene injenice da je prihvatljiviji budala ministar, nego budala elektriar Ali, eto, ljudi su kratkovidni, razmiljaju o nesrei samo kada se njima dogodi, kada veselo uu u netom renoviranu kuhinju, upale svjetlo, a ono friider prestane zujati U takvoj situaciji glas o vrnome majstoru pronosi se od usta do usta kao narodna pjesma o junaku Ako ste mudri, informaciju o kvalitetnome stolaru ili vodoinstalateru apnut ete samo na odabrano uho Kod izbora majstora vane su dvije stvari je li dotini a) dobar i je li b) pouzdan5 Od etiri para osobina, nepouzdan lo, 75 pouzdan lo, nepouzdan dobar, pouzdan dobar, ini se da ovi posljednji uope i ne postoje. Ili ih makar ja nikada nisam sreo. udnovata je pojava, naime, da su nekakvom blesavom logikom oni najbolji obino najnepouzdaniji. Odlian majstor, krasno radi, takoreku umjetnik, ali lake bi naao Salmana Rushdieja nego njega. Zapone posao pa nestane i ne javlja se, ni ena mu ne zna gdje je, posljednji put su ga vidjeli negdje u Pakistanu... Ili je ovjek spor. Lijepi ti ploice dva tjedna kao da e kuhinju izloiti na Bijenalu male keramike. Michelangelo je krae radio Sik-stinsku kapelu, nego to je ovaj tvoj bijelio plafon u tinelu. Orkanska bura ti propuhuje kroz stan, a majstor sitno povlai kistom po okvirima prozora i letargino, kao nekakvu mantru ponavlja: "Sa' e... sa' e..." Samo ga marenda moe trgnuti iz njegova mira, a za marendu je, naravno, najfinija unka ili mortadela, pravi parmezan, kranjske, sve ukusno aranirano sitnim krast-aviima i maslinama, pa onda kolaii, napolitanke, vino... Majstori, u najkraemu, jedu ono to vi jedete samo iznimno, obino kada se nekome od vaih ukuana udjeljuje kakav sakrament. Gledate ih kako slatkohrano mljackaju i gutate pljuvaku, ali ne bunite se: vrijedno je rtve ako je majstor zbilja dobar. Ne prosvjedujete ni kada je on neugodan ili vas ak otvoreno vrijea, kao to je, primjerice, bilo s jednom mojom prijateljicom i njezinim stolarom, takoreku umjetnikom, no potpuno sumanutim tipom koji je jednom banuo u jedanaest naveer i do tri ujutro popio sav njezin viski, usput gnjavei o potpuno sulud ovjek, kad vam kaem talijanskim postmodernistima! Isti majstor drugom je prijatelju radio kuhinju. Prijatelj i ena, koji su htjeli imati zelenu kuhinju, dolaze u ovjeka, dogovaraju posao, ovaj posve sluajno kae kako samo primitivci imaju zelene kuhinje. Moj prijatelj i njegova ena sloe se s njim, prigodno se gnua76 jui i ismijavajui seljaine: zelena kuhinja... hi, hi, hi... kako takav uas nekome uope moe pasti na pamet. Na kraju jedna vesela priica. Potpuno izmiljena, naravno. Takve su najbolje. Jutarnji sat bio, djeca u koli, stariji o svome poslu, u kui samo baka Jelica kojoj su vrlo precizno objasnili kako da naputi majstora, stolara to je kazao da e navratiti oko deset. Majstor Miso, inae pravnik u jednome trgovakom poduzeu na rubu steaja, mora pribiti policu na zid u dnevnoj sobi, a baka je dosta teka za komunikaciju jer joj pomalo odumiru ivci pa treba due, nekada i cijela minuta, dok starica shvati to su je pitali. I tako, deset-nula-nula, Miso dolazi i zvoni, zvoni drugi put, zvoni trei put, pa jo malo... Napokon, kada je ve naumio otii, vrata se otvaraju. Miso: "Dobar dan" Baka: nita, napregnuto zuri u stolara. Ovome neugodno. "Doao sam postaviti policu na zid", kae on bojaljivo. "Dobar dan", ree baka. "Dobar dan", ponovi stolar zbunjeno. Ponovno utnja. "A vi ste za policu?", sjeti se starica. "Da". Ponovno nekoliko asaka nelagode. "Dobar dan", ree Jelica jo jednom. Misi nita nije jasno. Dvadesetak munih minuta poslije on se popeo na stolicu. Odmjerava i olovkom oznaava mjesta za tiple, a sitna bakica prekrienih ruku stoji udno njega i gleda ga zabrinuto. Stolar je utekao builicu i

prislonio svrdlo na krii na zidu. "Moe ovako?", pita. Jelica opet nita, trepe, stiska zube, guta slinu, mui se. Neto bi, vidi se, ena rekla. A ne moe. Miso je tuno gleda, isto mu ao starice. Onda se okree i poinje buiti - trrrrrr - zid je malo tvrdi, naslanja se ramenom na ruku trrrrrr! Krssss! zau se odjednom iz zida zlokobno i sijevnu, a Miso odleti sa stolice, isprui se po podu i stade bjesomuno trzati noicama. "Nemojte tu", ree tada baka Jelica jednostavno, jo uvijek gledajui u zid, "tu vam je ica od struje". 77 Taksimetar kvadratni Kako bi to Heraklit kazao, samo je mijena vjena ne moe dva puta ui u isti taksi U stanovitome asu na kolniku se pojavio stanoviti taksi, odvezao te do stanovite toke B i odsada pa zauvijek to je vrijeme izgubljeno za tebe, jedinstveno i neponovljivo U desetak minuta i nikada vie tvoja se sudbina kucnula sa sudbinom nepoznatog taksista u nonoj smjeni "Dobra veer Kamo5" Ti mu kae adresu, sjeda, u mraku se crveno ari digitalni brojanik taksimetra, poli ste I onda, kada su neonske svjetiljke uz rub golemog bulevara ve stale monotono promicati iznad vjetrobrana hipnotiki mamei u san i tebe i njega, poinje razgovor Poinje obino bezazleno "Onda, to je novoga?" ih nekako slino Prava je lakoa poeti priati s taksistom, to valjda umiju ak i oni to imaju ozbiljnih problema u komunikaciji pa u duanima itaju s papiria i kad ne kupuju nego kvar-at kruha Nekako samo od sebe izmeu putnika i vozaa dogodi se ivahna razmjena dojmova o klimi i Kosovu, o rabljenima automobilima, godinjim odmorima, o njezi dojenadi, enskim stranjicama i runim iskustvima iz bolnica I moda upravo zbog neponovljivosti situacije, 78 pomalo bivate sve intimniji s tim strancem koji se bez nekakva reda zatekao u vaemu ivotu i kojega vjerojatno vie nikada neete sresti akula koja je poela blesavim "Onda, to je novoga?", zavrava vaim priznanjem kako ste bili jako vezani za djeda i kako vam je bilo strano kada je on umro Na posljetku, kada ste se ve nali na toki B, nije vam jasno kad ste prije stigli i bude vam ao to nestaje jednoga od onih rijetkih trenutaka kada ste okusili pravu slast razgovora Naravno, sve ovo za prosjenoga Hrvata ista je znanstvena fantastika Ba kao to u Ujf i Petrovom Zlatnom teletu graani Arbatova zaziru od lokalnog taksista jer su sve one vucibatine koje je ovaj neko vozao zavrile u prunu zbog pronevjere dravnih para, vonja taksijem u nas se smatra nevienim hohtaplerajem Sad, je li stanje takvo da se taksijima nitko ne vozi zato jer su skupi ili je moda sluaj da su oni skupi jer se njima nitko ne vozi, je li stanja koko ili jaje, doista je teko kazati, injenica je tek da je to zadovoljstvo nebulozno papreno Toliko da pomisli da u nas isti ljudi badare i taksimetre i flipere Pa ti se otkucavaju samo esteroznamenkasti brojevi To kako vas neki taksist moe okrpit po depu, to valjda nisu u stanju ni oni mesari to uz teleu ruu stavljaju na vagu i ronate dijelove teletova praoca No, ja bih vas svejedno svitovao da koji put sebi priutite vonju taksijem, a da nije nekakva panina situacija, da ne morate u bolnicu i ne kasnite na groblje, nego se jednostavno raskomotite koliko god vam to va tijesni proraun doputa, ili barem na nekoliko minuta pokuajte zamisliti da vam je u krilo palo golemo nasljedstvo nepoznate pratetke iz Pittsburga Taksisti su od one vrste ljudi koju vrijedi upoznati Samo to morate paziti Ne ulazite u taksi s usisanim sicevima, gdje s retrovizora vise 79 mali kartonski borii s mirisom jagode ili vanilije, a ispred suvozaa se kooperi drsko "Hvala to ne puite": vlasnici su antiseptini kao i njihovo vozilo. Dobar znak su ostaci marende na podu: mrvice kruha, loptica masnog papira i vrpce najlonskog crijeva s moslavake salame, navlake moraju biti impregnirane duhanskim dimom, a voza krmeljav i da mu se kosa od spavanja u autu na jednoj strani ulegla kao trava poslije kie. Oni su pravi gospodari ulica, uvari mranih tajni grada, doajeni suvremene usmene knjievnosti koji bi vam mogli ispripovjediti na desetke veselih priica o pijancima, lopovima i preljubnicima, o oficiruama to su se kurvale po motelima i raspojasanim budovanima koje su ispraali tamburai. Pravi je taksist upoznao sve opaine ovoga svijeta, sedam smrtnih grijeha stoje upravo u opisu njegova radnoga mjesta i svaki e vam se potuiti da je toga toliko da bi se najradije zatvorio u nekakav pustinjaki samostan, obrijao do glave pa do smrti muzao krave i pravio sir. A opet, kada vam zloesto priaju o tim gadostima, ne moete ne nazreti dozu tople sjete u njima i shvatite kako je tu posrijedi onaj autentini cinizam na dnu kojega uvijek stoji autentino ovjekoljublje, suutno pomirenje s injenicom da je ljudska narav roba s grekom. U svojoj biti taksisti su zapravo prave dobrice. Ako im se ba ne ispovraate po sicu. Za razumijevanje ljudskih slabosti u taksista zacijelo je dijelom zasluno i to da i iza njih samih stoji nekakva grena, mangupska mladost. Ovdje sada valja primijetiti kako je taksiranje jedan od onih poslova u kojima se ovjek u pravilu nae sluajno, samo stoga jer ih je nekakav vrtlog sudbine tu bacio, nijedan od njih nije ni slutio da e mu to biti kruh. Mnogi od taksista to sam ih ja upoznao bili su

ostarjeli frajeri to su se tukli po plesn80 r jacima u ono davno doba kada je jo drmao Drago Mlinarec, kojima su sirote majke cmizdrile na roditeljskim sastancima, a rodbina zabrinuto vijeala to e biti od tog malog u ivotu: zamijenio je dan za no, toliko je lijen da mu prilii samo nekakav sjedei posao, a nema nikakvu kvalifikaciju. Jedini logian izbor bio je, naravno, taksi. Jer, to ti treba za biti taksistom? Pod jedan, mora imati poloen vozaki ispit, a to je, Bogu hvala, potvrda koju posjeduje barem osamdeset posto punoljetnih graana. A razuzdani mladi o ijoj sudbini glasno razmiljaju tete i strievi ve je u petnaestoj krao ocu kljueve auta pa ih je ovaj skrivao u limenki s kavom. Pod dva, taksist bi trebao znati neto stranog jezika. Ni to nije osobit problem, jer na mali ima golemo iskustvo u naganjanju strankinja s ljetovanja u Crikvenici i Baskom Polju. I napokon, pod tri, taksist bi morao dobro znati sve ulice. Tete i strievi o ovoj stavci nisu ni raspravljali. Samo su se gorko nasmijeili. Taksiranje ide u red pustolovnijih zanimanja, umalo pa bi u enidbenim oglasima trebalo stajati "avanturisti i taksisti iskljueni". Zamislite uostalom kako je eni jednoga zagrebakog taksista kojemu svake dvije do tri godine pukne film pa odluta u Aziju na est mjeseci. Sjedne tip na kamion do Turske, pa u Istambulu hvata autobus do Pakistana, pa se tamo negdje popne na krov vlaka za New Delhi... Jednom sam se zatekao u njegovu automobilu, a razgovor je poeo kada sam uoio na pepeljari zalijepljenu malu sliicu Sai Babe u okruglome, zlatnome okviru od plastike. "To je moj veliki prijatel", kazao mi je ponosno. Drugi put me je vozio nekadanji izbaciva iz diska i karata koji je morao prekinuti s aktivnim bavljenjem 81 sportom nakon jednog runog udarca u glavu kojim ga je na nekakvom prvenstvu temnuo neki Albanac. Danas mu je hobi slikanje. Ve nakon pet minuta ponudio mi je da razgledam fotografije njegovih ulja na staklu pa, ako sam zainteresiran, lako emo se dogovoriti za cijenu. Bile su to vrlo zgodne slike. Samo to su sve imale isti motiv. Snjegovia na lopou. Nakon petog snjegovia na lopou pomislite kako je samo morao biti gadan onaj udarac koji je okonao umjetnikovu karataku karijeru. 82 Gnjavimo po kuama To je jedna od mojih najgorih mora. Zvoni mi na vratima, otvaram, sredovjeni mukarac u odijelu prisno se zacereka i poinje drobiti bez ikakva uvoda: "Kupili ste koncertni klavir, regal ili bavu od petsto litara, ali kuna su vam vrata preuska da biste to unijeli..." Tu bih se ja htio pobuniti, upozoriti da ne kanim kupovati ni koncertni klavir ni regal, a kamoli bavu od petsto litara i da su mi vrata sasvim dovoljno iroka ovakva kakva jesu, no tip se ne da. "Sto sada, hoete li svoj novi koncertni klavir, regal, ili bavu od petsto litara ostaviti vani, na milost i nemilost atmosferskim prilikama i osobama neasnih namjera?" pita se on retoriki pa dodaje: "Ne, gospodine dragi, neete, ni sluajno, jer danas je tu tem-stem", podviknu on ozareno, izvadivi odnekud iluzionis-tikim trikom nekakvu spravicu, "depni pneumatski eki koji e u tili as otui zid oko vaih vrata na eljenu irinu!" I, evo ga, mukarac vie nije u odijelu s kravatom, ve u radnikome kombinezonu, stavlja zatitne naoari i pali onaj svoj depni pneumatski eki pa stade ustro temati moj zid. Komadi buke i betonskih blokova frcaju uokolo, praina nas zasipa, buka tolika da bi 83 cijela upanija skoila na noge. "Ne, molim vas, ne, neee, neeeeee, neeeeeeeeeee!!!" urlam ja nemono. I tu se probudim. Sav u goloj vodi. Ne znam kako je s vama, dragi itatelji, no ja pomalo poinjem aliti za onim turobnim vremenima kada jo nismo znali za udesne lonce u kojima se istodobno mogu pei telea prsa i iskuhavati arape, kada su noevi tako otri da biste s njima u dvadeset i etiri sata mogli okonati krizu na Kosovu bili samo sanak pusti, kada su sredstva za ienje bila nemona protiv mrlja na irafama, dalmatincima i bubamarama. Svemu su krivi ovi novi, nepodnoljivo nametljivi trgovaki putnici. Za tu vrstu ljudi jedan moj frend to se bavi teorijama urota tvrdi da su stvoreni u tajnim genetskim laboratorijima CIA-e, kada je nekakav John Smith grekom dobio krv pitbull terijera. Dobro, moda je pretjerano tvrditi ovakvo to, no fakat je da cijela ta stvar zna biti dosta mutna i zagonetna. Recimo, onaj gospodin to po naim novinama oglaava kako "putuje svijetom i bira za nas", taj veliki hodoasnik, prvosveenik kulta bespotrebnih stvari, jedan i jediv ni Mister Dirlo! Sto vi znate o toj pojavnosti mimo one neotre fotografije proelava, umjereno

gojazna tipa srednjih godina i lukava smijeka?! Kako se on preziva, zove li se doista Dirlo i jesu li mu se djeca u koli rugala zbog imena, u koju je matinu knjigu dravljana on upisan, gdje je smjetena sredinjica njegove tvrtke, pri kojem je trgovakom sudu registrirana i, na posljetku, je li ono na slici doista on? Ako mene pitate, to bi mogao biti bilo tko. A moda je dio poslovne strategije da je on dalek i nedohvatljiv, da mi ne znamo postoji li on i je li ikada postojao: umjesto "Putujem svijetom i biram za vas" moda bi trebalo stajati "Veliki Dirlo te gleda". 84 Doista, toliko je toga upravo isljednikog, promiljeno psihiki iznurujueg u metodama trgovakih putnika. Banu u nebuloznu uru na vaa vrata kao policajci pa vas satima maltretiraju, naizmjence vas pljuskajui i nudei cigaretama, slatkorjeivo se umiljavajui ili divlje prijetei kako ete zajameno ve sutra Bogu na istinu ako ovaj as od njih iznimno povoljno ne kupite set za manikiranje s kompletom umjetnih noktiju, po izboru u crnoj ili zelenoj boji. I nema teorije da vi njima objasnite da ste, recimo, stolar i da bi vam umjetni nokti samo smetali dok radite blanjom ili dlijetom. Ne, oni e vas tako izmrcvariti da na kraju ne samo da ete kupiti njihovu budalatinu nego biste i, ve poluludi od iscrpljenosti, priznali kako ste jo jesenas umorili i sve pomalo pojeli svoga susjeda, samo da su to zatraili od vas. Priala mi je tako jedna prijateljica kako je bila na jednoj prezentaciji. Znate ve kakve su te prezentacije, kada trgovaki putnik okupi desetak rtava pa ih od puta oguli, u njihovu se argonu to zove grupnjak. Na ovome se, dakle, grupnjaku prodavao nekakav pribor za jelo, krasan, ukusno dizajniran pribor, nainjen od nekakvog materijala da ne samo da bi i vae ukunpotomstvo moglo njime kusati nego bi i u sluaju da cijeli planet eksplodira te lice jo dugo neoteene lutale svemirom. Te su lice, meutim, unato senzacionalnom popustu a uvijek je, naravno, nekakav senzacionalan poput stajale esto maraka! Okupljena se enskadija isprva zbunjeno ogledavala, mislei kako se zacijelo radi o skrivenoj kameri. esto maraka! Tko kupuje pribor za jelo za esto maraka, mislile su ene. Ni u jednom trenutku ni jedna se od njih nije prepoznala u tome dijelu populacije: nakon poetna divljenja priboru, otklonile su ponudu i ekale da trgovaka putnica odvergla svoje pa da se raziu u miru. No, pazite sad to je trgovkinja na85 pravila kada je ula da nitko ne eli njezinu robu. Pogledala je gotovo uvrijeeno nezahvalne klijentice i kazala: "Molila bih da mi sada svaka od vas posebno objasni zato ne eli kupiti ovaj pribor za jelo." ene se stadoe mekoljiti, to da kau zato ne ele kupiti pribor za jelo za esto maraka. Pa zato to nisu blesave tko to moe dati cijelu plau za betek! Tako su sve mislile, ali ni jedna od njih nije kazala naglas. Bilo im je neugodno, trgovkinja je cijelo vrijeme bila tako ljubazna i draga. Zaustavimo se ovdje naas na ovome osjeaju nelagode. Ako ste s trgovakim putnikom i poinjete se osjeati nelagodno, to je pouzdan znak da ste se nali u njegovoj klopci: ako ni zbog ega drugog, ponuenu ete robu na posljetku kupiti samo da se oslobodite tog osjeaja. "Ljubazna i draga" gospoa dobro je znala za taj psiholoki mehanizam, a njezin zahtjev da joj svaka od potencijalnih muterija objasni svoje odbijanje njezina pribora za jelo bio je namijenjen pokretanju tog mehanizma. ene iz nae prie to, dakako, nisu znale pa su stale neuvjerljivo vrdati, mucati kako nemaju novca, kako im autu istjee registracija, ba su proli tjedan kupile spavau sobu, dola im je na naplatu rata za zimnicu preko sindikata... Onda su mojoj prijateljici prvoj popustili ivci pa je srameljivo protisnula kako bi joj, eto, ba trebao pribor za jelo. U tom trenutku sve su ene na prezentaciji skoile na nju. Zanimljivo je kako je trgovaka putnica u ovome sluaju ostala mirna, gotovo se nije ni mijeala u nagovaranje, a izmanipulirane rtve sada su same uhvatile uvjeravati jednu od svojih kako joj je super taj pribor, kako e joj dobro doi i kako to nisu nekakve velike pare. Na sve strane se ulo: Kupi! Kupi! Kupi! Kupi! Kupi! Kupi! govorile su ene, molei zapravo moju prijateljicu da otkupi njihove due, da ih oslobodi iz ropstva nelagode. I moja prijateljica, to e, kupi, svakog ju je u posljednja tri mjeseca to okrpilo za po petsto kuna, u vie je navrata razmiljala da poini samoubojstvo nekom vilicom iz tog pribora. No, ona barem ima pribor za jelo, to bi tek kazali oni to su im trgovaki putnici uvalili masaer, magnetnu narukvicu, udotvorni visak, bubu za prislukivanje ili nekakvu slinu budalatinu?! Kada vidite to se sve prodaje u nas, mora vas zadiviti drskost s kojom trgovaki putnici potcjenjuju inteligenciju svojih muterija. Meni je tako nedavno priao jedan na tekatu kafia, pokazuje nekakvu crnu kutijicu malo veu od kutije ibica, stvarica sa strane ima kao privjesak zakaenu uzicu. "Sto je to?" "Samo potegnite ovaj pag", kae trgovac tajanstveno. "Ovaj ovdje?" "Da, da, tu." I ja potegnem, ona uzica iupa maleni utika to je bio utaknut u kutiju i sad to stade pitati: "Pi! Pi! Pi! Pi! Pi! Pi!..." Uas jedan, svi se okreu, hvataju za ui, alica s kavom na mom stolu poinje poskakivati i primicati se rubu. "Sto je ovo?!", derem se ja. "Pisti!" pojasni trgovac ueno. "Vidim i ja da pisti, nego to je to?!"

"Nita, samo pisti!" "Samo pisti?!" "Samo pisti!" Zgodno, mislim se ja, posebno ako voli da ti krvari iz uiju. "A kako se iskljuuje?!" pitam. "Samo vratite ovaj pag nazad", kae frajer. Pa vrati onaj utika u utinicu. A ono nita pisti i dalje. On ga ponovno izvue pa vrati. Nita. Pa jo jednom. Nita... "Ej, ti!" viknu u jednome trenutku vlasnik kafia to je bio panino izletio iznutra. "Gubi se odavde!" "Molim?!" dere se trgovac. "Gubi se odavde!" I trgovac ode. Malo dalje na uglu je bacio pitalicu u kontejner i cijeli taj dan i cijelu no je tako pitalo da cijela ulica nije mogla spavati. Pred jutro iduega dana, kada su ve poele poputati baterije, cvililo je kao da netko davi maku. 87 Stojin na kantunu glava u raunu Na vrhu Pazara svakoga jutra iznova jedan me vercer deviza podmuklih okica zatekne, jo mamurna od sna, upravo filozofskim pitanjem: Triba li ta minjat? I svakog jutra iznova ja se poelim zaustaviti i skresati mu u lice: "Triba li ta minjat?! Pa kad ve pita, prika, tribalo bi. Puno toga. Dravu, recimo, ili makar porezni sustav, nau politiku u Bosni, svjeice na autu, kaput, frizuru moda, klimu, ovu bi divlju klimu svakako trebalo promijeniti, i plombu u estici gore desno, i one rune svijetloplave ploice u kupaonici, i one blesave urednike Dnevnika, i neljubazne slubenice u bankama, i svjeice u autu... Jesam li to ve rekao?... Ma zna ta, prika moj, moda bi bilo najbolje da ja promijenim put kojim idem na posao, pa da te moje oi nikad vie ne vide, majmune jedan neodgojeni!" Uistinu, sa vercerima se eventualno moete cjenkati, no ne pokuavajte se s njima prepirati o uasima svakod-nevice. Praktian kakav jest, vercer se ne predaje tjeskobi zbog visokih poreza on ih jednostavno ne plaa. U njegovu lopovskom umu ne postoji dvojba koliko je bilo mudro osnivanje Herceg-Bosne, sve dok je tamo dostupan jeftin marlboro. verceri su krasna ilustracija Darwinove teorije o selekciji vrsta, oni su od onih organizama koji e, uspjeno se prilagoavajui novim uvjetima, preivjeti sve promjene. I kada bi nas nekakva dumanska zemlja a takvih je, sudei po napisima u naim novinama, sve vie jednoga dana zasula nuklearnim projektilima, budite sigurni da bi oni od kojih danas kupujete triestine i espadrile ve imali pune garae plinskih maski korejske proizvodnje. Maske bi, naravno, bile s grekom. Divni su ti verceri. Ako nisu iskemijali invalidsku mirovinu, mnogi od njih negdje neto posve zakonito rade, negdje u nekakvu skladitu, u koli, tvornici, poti ili nekakvome slinom mjestu, gdje su na zlu glasu zbog svoje lijenosti, kanjenja ili potkradanja poslodavaca. Reklo bi se, nita od njih. No, im se uhvate svoje crne rabote, paraziti "udruenoga rada", pretvaraju se u manijakalne radoholiare koji spavaju samo u autobusima do Trsta ili Istambula. U zemlji u kojoj se nekada glasovite trgovake kue gue u dugovima, otputaju ljude ili ih jednostavno ne plaaju, verceri u neljudskim uvjetima, bez socijalnog, mirovinskog, sindikata, toplog obroka i naknade za prijevoz, pokazuju zaudnu ilavost i istanani osjeaj za potrebe trita. Njihova je poduzetnost upravo nevjerojatna: nanjuit e jeftine majice na drugome kraju planeta, proputovati kao Aleksandar Makedonski za nekoliko kutija petardi, glumiti maloumnost pred carinicima, znojiti se i puhati vie tisua kilometara ispod esnaest dempera, nakieni zlatom kao ciganski kraljevi kroz suze e se kleti da im je sve to njihova baka, Bog joj dui dao, ostavila. Spominjem Rome, oni su bogovi verca. to sve oni ne prodaju: stolnjake, krevetninu, trenirke, navlake za auto, vjetrovke, lonce, biuteriju, alat, runike, djecu! Da, 89 djecu. Ja sam isto mislio kako je ta pria napuhana, a onda mi je jedan u ciganskome naselju pokraj urevca ispriao kako je prodao ak dvoje svojih potomaka: jedno u Italiju, jedno u Francusku. "Neka deca ue jezike", kazao mi je mangupski se smjekajui. Ne znam je li me zezao, meni se ini da nije. No, ako i jest, njegovo "neka deca ue jezike" posluit e kao krasno objanjenje zato su Romi tako uspjeni verceri: oni su kozmopoliti, a verc je jedna duboko kozmopolitska djelatnost. Poite, uostalom, u Bosnu, na trnice pokraj Stoca ili Tuzle da to vidite, kako verceri meusobno zaraenih naroda jedni drugima uvaljuju stoku, automobile, alkohol i bijelu tehniku. Mnogi su od njih neprekinuto trgovali i za najeega rata. I premda je cijelo to klanje njima savreno odgovaralo, u cijelom tom uasu moglo se fantastino zaraditi na leperima piva i cigareta, oni sami nisu ubijali, to se toga tie, potpuno su bezgreni. Ipak, moda bi ih bilo pomalo preuzetno uzeti kao model po kojemu bi se mogla provesti "obnova povjerenja". Oni, naime, jedni drugima ni prije rata nisu vjerovali. Njihovi su osmijesi lani kao i tajlandski Levi's to ga prodaju. Mjera srdanosti briljivo je odreena mjerom njihove praktinosti. A ako treba, i samu ideologiju e iskoristiti u zatitu svojega posla. Jedan od sovikih vercera tako mi se jednom prigodom alio da to mi Hrvati grintamo kako oni zarauju, pa zar nismo svi mi, bez obzira na granicu, jedan narod. Onda sam ga ja upozorio da ako smo jedan narod, onda neka vrijede i jednaka pravila za sve, a ne da su njegova cedevita i ronhill umalo pa upola jeftiniji nego deset kilometara dalje, u Imotskome. Frajer se gotovo naljutio na mene, jer kako to ja mogu usporeivati njih i nas, kada je njihova pazi sad! bosanska industrija potpuno opustoena u ratu. U jednoj jedi-

90 noj minuti ovjek je istodobno bio veliki Hrvat i bosanski patriot! Vjerujem da je isto tako, u jednako malo vremena, mogao biti i fanatini zagovornik Afrikog nacionalnog kongresa i navui kukuljicu Ku Klux Klana. Samo da njegov posao ne pati. Ipak, mnogo sam toga spreman oprostiti vercerima. Jednom sam vidio kako je neugodan njihov posao. Kupio sam traperice na Peristilu. Bila je to prava mora. Doem ja, dakle, na Peristil, obratim se jednome nosatom to je na zidiu poslagao traperice, ovaj rairi jedan model preda mnom, ja ga opipam, zbilja, dobre hlae, volio bi ih oprobati. "Nema problem", kae tip pa me vodi u Nepo-tovu. Meni nita nije jasno. Doli mi tamo, u jedan portun, a tip meni: "Skidaj se!" "Molim?", "Bogati", kae vercer, "skini se da prova gae!" "Ovdje?!" "E!" I sada se ja skidam, umirem od straha da netko ne bane. S mukarcem, u mranoj vei, samo u mudantama, ve zamiljam kako me Areni prokazuju kao manijaka. Sreom, nitko nije naiao. Ali kada sam odjenuo re-batinke to sam ih naumio kupiti, vidio sam da su mi tijesne. Vidio je to i vercer: "Jesu li ti dobre?" kae on. "Super su!" kaem ja. "Jesi li siguran?" ree tip sumnjiavo. "Ma, rebe su prva liga, ovie!" kaem ja veselo, sve pazei da plitko diem da mi botun ne bi otpao. Toliko sam, naime, bio uasnut mogunou da bih se jo jednom morao svlaiti tu u tom portunu, da sam kupio hlae koje mi uope nisu odgovarale i poao kui sve poskakujui sitnim koracima kao geja. Traperice su svejedno pukle po avu, kui sam stigao drei, onako bezbrino, ruke na stranjici. A kada me je jedan upitao gdje je neka ulica, gradio sam se gluhonijemim. 91 Taj kuni i ljubavnici injenicu da u dravnome proraunu ni piljiva lipa nije predviena za suoavanje s problemom milenijskog buga neki doivljavaju kao sramni dokaz nae zaostalosti. To nas uvodi u jednu aljivu aporiju: jesmo li mi tako informatiki neosvijeteni da ne vidimo pogibelj ili pak ovako informatiki neosvijeteni imamo pravo biti apsolutno ravnoduni prema toj pogibelji? Kako bilo, valja nam priekati eksploziju one dvoznamenkaste bombe to tiho otkucava u naim raunalima. Ako bude kako oni katas-trofiari najavljuju, na poetku idue godine eka nas, medu ostalim, kolaps kompjutoriziranih bankarskih sustava u kojemu e milijuni ostati bez svojih plaa i uteevina. Sto je situacija koja Hrvate i ne mora posebno uzrujati, dapae, puno prije moe biti povodom turobnog zadovoljstva tipa "eto, sada znate kako je nama". No, to je manje zanimljiva strana ove prie. Veselije je znati da ako Kutle, Guci i slini preive dotad, ako ostanu itavi pokraj svih sudskih tubi, prijetnji sindikalnih sredinjica i razjarenog radnitva, poslije prvoga sijenja im moete staviti soli na rep: tko e vie znati je li za neto kriv milenijski bug ili milenijska protuha? tovie, kada 92 nekakvome tajkunu banu u ured njegovi ojaeni uposlenici pa stanu urlati da di su njihove plae, to e ovoga prijeiti da pokae na siroti IBM u kutu i u pravednom gnjevu zavapi: "Roeni moji, nisam vam ja nita kriv, nego oni, oni tamo je sve zasra!" Je li vam sada barem malo jasnije zato milenijskog buga nema u proraunu? Ovo zvui kao savrena teorija zavjere i pada u vodu tamo gdje sve teorije zavjere padaju u vodu njezini protagonisti nisu tako pametni da se toga dosjete. Ipak priznajte, izazovno je zamisliti da bi jedna pogreka u kompjutoru mogla biti virtualni Spasitelj koji e otkupiti sve grijehe jednoga politikog i gospodarskog sustava sumnjiva morala. Bio bi to vrlo prikladno bizaran kraj bizarne storije o pretvorbi, toj golemoj, svenarodnoj partiji pokera na svlaenje u kojoj su mnogi ostali bez gaa. No, ako je ve malo vjerojatno da bi se bekrijska avantura rasprodaje nacionalnog bogatstva mogla skonati na opisani nain, posve je izvjesno da je njezin kraj vrlo blizu. I zapravo je svejedno hoe li nai junaci menaderi u zavrnici eznutljivo gledati plavo nebo iznad Lepoglave, ili e ispijati egzotine koktele u hladu kokosovih stabala na pacifikome atolu s kojim Republika Hrvatska nema potpisan ugovor o izruenju zloinaca. Pravda, naravno, trai ono prvo, ali ja ne elim priati o pravdi, ona nakon nekog vremena vie nee ni biti vana. Nakon nekog vremena, a ja slutim vrlo skoro, svemu emo se tome smijati. Zvui beutno, kao da se izrugujem tisuama nesretnika koji su dobili nogom u stranjicu od onih to su voljom vlasti postali poduzetnici, ali nije vjerujte, zbilja emo se smijati. Uostalom; da nas to nije udarilo po depu, ve bi sada bilo smijeno da je netko kupio poduzee svojim novcem 93 i zaduio ga na etverostruki iznos njegove vrijednosti, a onda dugove namirio novcem iz dravne blagajne. Ni u klasinoj humoristikoj literaturi nema puno tako grandioznih muki, da i ne govorimo kako su one rijetke u stvarnosti. Vjerojatno upravo stoga, povijest je neobino sklona hohtaplerima i varalicama, gdjekad ak i zadivljena tri-lai tipovima poput Casanove, Raspuina ili onoga

crnogorskog lanog cara Sepana Malog. Neki od naih tajkuna mogu bez imalo zazora stati uz bok tim historijskim linostima. A mi? Sto e od nas ostati? Drek! Tko jo pamti onu gospodu koju je Casanova toboe lijeio od eluanog katara, a zapravo im obeaavao supruge pa i paualno drpio koju vreicu dukata? Ako i pamti, onda je to samo stoga to ih je ostriglo kao ovce. Smjernost i estitost, premda stoje u temeljima civilizacije, povijesne su itanke uvijek pomalo prezirale. Koliko god to nepravedno bilo, ona golema veina koja je cijeloga svojega ivota strepila hoe li i sutra ujutro umakati svoj bakotin u bijelu kavu, sav onaj srameljivi i tihi svijet koji se spetlja i stane mucati kad ga kontrolor u gradskome autobusu uhvati bez karte, sve su to samo statisti u megalomanskim predstavama slavnih propalica. I moete se na posljetku i politi dizelom i zapaliti zajedno s transparentom Lopovi, vratite nam nae pare!, oni to dolaze iza vas jednoga e se dana svejedno smijati kako je neko davno jedan zamislite samo, hi, hi, hi... kupio poduzee svojim novcem i zaduio ga na etverostruki iznos njegove vrijednosti, a onda dugove namirio novcem iz dravne blagajne. Narod za takve voli kazati da "kako ima obraza" premda zapravo hoe kazati kako dotini nema obraz a i to je dosta bitna kategorija u ovoj prii: sram! Bezbroj puta dosada napisano je kako je Hrvatska ostala bez sred94 njega sloja, otro rasjeena na jako bogate i sasvim osiromaene. Nitko iz toga, meutim, nije zakljuio kako smo onda ostali i bez srama. Jako bogati i posve osiromaeni, naime, imaju i poneto zajedniko: ne poznaju sram. Prvi e vam tako besramno uzeti zaradu i ulupati je u jahtu ili neto jednako besmisleno i nepotrebno, dok e drugi na posljetku sasvim savladati nelagodu kada budu prolaznike icali dvije kune za kruh, poslije nekog vremena vie se nee uplaeno osvrtati kada budu prkali po kontejneru. Sram je upravo jedno fino graansko, srednjostaleko uvstvo i moda najvanija ograda izmeu civilizacije i dungle. Sam Bog zna kako nas skupo moe stajati to obesramljivanje Hrvatske. Psihoanalitikim rjenikom kazano, sram je Superego, bez njega drutvo pada u kaljuu nagona. A kada je o nagonima rije, pristojan ih se ovjek pomalo boji, pomalo ga sve to i golica i do svoje smrti nee napraviti ni dvadeseti dio onoga o emu je zamiljao. Tajkuni su, nasuprot ovakvima, ljudi koji su ostvarili svoja matanja, oni su od onih koje zadivljeno i bez daha sluamo kada divane o svojim brojnim ljubavnim pustolovinama. Nisam ih uzalud usporedio s Casanovom i Raspuinom. Neka mi bude doputeno zaviriti u tajkunsku psihologiju, meni se ini da bi u tom njihovome aranju po poduzeima moglo biti i pravog erotskog uzbuenja, da oni, tako smioni i samouvjereni, upravo araju po zamiljenim posteljama, iskoritavaju nesretne ene i bezduno ih odbacuju. Mi koji smo se vjenali sa svojim poslovima i gdjekad se tek posvaamo sa svojim efom, kao to se gdjekad posvaamo sa suprugama, izviemo se pa sutradan ohladimo i nikomu nita, moemo samo biti zapanjeni takvom drskou, tim poslovnim prijapizmom. Kako ubre ima 95 obraza! Jadna ena, skanjujemo se mi, a moda bismo i sami sve to napravili, samo da nam je pobijediti vlastiti sram. No, kako rekoh, bekrijska se pustolovina primakla svojemu kraju i tajkuni e uskoro otii, nauili su izabrati kravatu i kuati vino, da smo ih jo samo malo pustili, zacijelo bi skontali i da na koncertima ne treba pljeskati izmeu stavaka. I znate to, vidjet ete jednoga e nam dana nedostajati ta gospoda, ti veliki hebai! 96 Sedma kila Kada bi se nekome dalo i ne bi mu se gadilo zbrojiti sve one nebulozne iznose to ih pod stavkom "pravedna naknada" nai politiari navode u tubama za nanoenje duevne boli, ispod crte bi se, vjerujem, nalo toliko znamenaka da bi jedini razuman zakljuak bio kako ovu dravu vodi psihiki posve rastrojena vlast. Tomu bismo se moda i smijali da ne znamo koliko je ozbiljno blizu istini. No, kada k tomu znamo da golemi dio toga "duevnog" novca nai ministri i savjetnici, asni zastupnici, direktori dravnih agencija i javnih poduzea, generali i izbornici potrauju, "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem teaju Narodne banke na dan isplate", upravo od novinara, ispada da su ti novinari najzajebaniji dravni neprijatelji. Makar je i sam Predsjednik nedavno slino zakljuio, tomu se moete slobodno smijati. Novinar se, u golemom dijelu sluajeva, postaje u ranoj mladosti, gdjekada tako ranoj da bi neki od tih tipova umalo pa vlastitu redakciju optuili za nesretno djetinjstvo. Negdje potkraj razdoblja adolescencije pojavi se tako u nekim novinama, na preporuku kakvoga barbe ili jednostavno sam od sebe, nekakav poletarac, slavni kandidat za ir, cirozu 97 ili neko drugo profesionalno oboljenje novinara, a za kojega su blinji kazali da je "jak na peru", tek da

bi preutjeli kako deko jo od vrtia vue nedovoljan iz matematike "Jak na peru" je slubeni izraz, a jo se kae i kako mali "ima smisla za to" Glavni autoritet u toj osjetljivoj mladenakoj dobi za novinarskoga je aspiranta, naravno, profesorica hrvatskog Profesorice su hrvatskog, meutim, obino cendrave stare gospoe koje znaju drek o novinarstvu, kako ve dirljiv kolski sastavak o jeseni u mom gradu ima malo zajednikog sa ezdeset redaka izvjetaja o trostrukom ubojstvu u tri ujutro u bifeu Suze liju plave oi No, kako bilo, mladi je tu, jak na peru, ima smisla za to, a i zatekao se u blizini kad je nekoga valjalo poslati na izbornu skuptinu nezavisnog sindikata spintista i astrologa i, dok si dlanom o dlan, evo ti ve novinara i gospodina autora, masno potpisanog Zm Klj , koji moralno i materijalno odgovara za istinitost vijesti dimenzija est puta osam centimetara, a i inae je spreman krvariti, ginuti, ak i donirati bubrege i ronicu za sveta naela profesije Makar na onim nevinim poecima svojih karijera, misionarske su ambicije, patetina istinoljubivost i senzibilitet za drutvenu pravdu kod novinara zapravo neobino esta pojava Mislim, ako imate na umu da oni to upisuju medicinu to apsolutno nikada ne ine zbog Hipokratove zakletve Gorljivi idealisti, dakako, kasnije obino odustanu od svojih principa, barem stoga jer su od sjedenja fasovali hemeroide, pa se teite njihovih interesa s gladi u Treem svijetu premjeta na higijenu onoga osjetljivog otvora Reeni otvor, na ovaj ili onaj nain, vlastiti ili tui, i inae zna biti vrlo bitan u ovoj profesiji, gdjeto je on upravo sredite novinarova svemira, a imenica "dupe" kejtvord u opisu njegova karaktera No, ostavimo jo malo tu analnu fazu i vratimo 98 se ponovno na onoga ptia to izgladnjelo iri kljun na jutarnjim kolegijima To je strast, moda protuprirodna, ali svakako strast koja tu jadnu mladost tako obuzme da mnogi od njih potpuno zapuste zapoeto obrazovanje, to novinarstvo na posljetku, bez premca, ini zanimanjem s najveim postotkom onih "ostalo mi je jo tri ispita i diplomski" Neobjanjivim prirodnim zakonom, najokretniji reporteri, najpronicljiviji komentatori i tankoutni stilisti nerijetko se novae ba iz redova takvih, zbog ega e im autor ovih redaka, primjerice, gotovo i pozavidjeti na tom iskustvu akademske nedovrenosti, kao da je upravo taj fakat presudan u njihovoj darovitosti Ono to me ipak tjei jest to da barem fakultet koji sam zavrio, Bogu hvala, nije novinarski Jer, diplomirani je novinar, unato tomu to politologiju svake jeseni iznova maturanti opsjedaju kao Avari, zapravo potpuna smijurija mladac je, kao, izuio za novinara i sebe doveo u stupicu da, makar obrazovanjem, ne moe biti nita osim novinara, dok novinarima postaju ak i oni s diplomom agronomije, prometa, openarodne obrane, zemljopisa ili pak bez iega takvog Srea je da svatko i svata moe postati novinar Nesrea je, meutim, da to jednako tako moe biti i nitko i nita i to je k tomu ee, makar u visokokorumpiranim drutvima Siroti Edmond O'Brien, u popularnoj kulturi ve slavna metafora estitog urnalista, koji se u For-dovome ovjeku koji je ubio Libertj Walancea svojim smijenim listiem suprotstavlja lokalnom nasilniku, u naoj e stvarnosti zajedno s nasilnikom prije glodati janjea rebra i u potaji za male pare kupovati upropatene tvornice trikotae Novinari poesto vole mudrovati o hrabrosti i odgovornosti, pravei veliku misu od svojega posla Prava je istina, meutim, kako je rije o obinoj graanskoj odvanosti, 99 samo to se ona u novinama trai neto cesce nego, za priliku, meu radnicima Koteksa, to se tek jednom u nekoliko godina obraaju javnosti, obino u mediju ulinog transparenta s natpisom "Lopovi, ajte kui!" Novine su neto slino tim transparentima, samo to se pojavljuju svaki dan i obino nisu tako izravne, nego je na njima velikim slovima istaknuto "Vie panje raznim problemima", "Maslina je neobrana" ili kakva slina besmislica. Da ta novinarska, toboe iznimno zahtjevna moralna pozicija doista nije nita osobito, pokazuje i sluaj od prole godine, gdje je jedna bankovna slubenica svojom smi-onou upravo posramila velik dio ovoga tunog ceha. Zbilja, s iznimkom nekolicine kolega koji doista valjano i estito obavljaju svoj posao, vjerojatno nigdje kao u novinarstvu, ve stoga to ono svakodnevno zahtijeva makar trun graanske odvanosti, neete otkriti tako esencijalan kukaviluk. A gdjekada je to isti Sartre i najturobniji egzistencijalizam kako mnogi novinari ive za nekakvo imaginarno sutra kada e, kao, napokon kazati sve to su dosada preuivali. A to sutra slobode, razumije se, nikako da se ostvari, nego sve neto "pusti, nije jo vrijeme" i zatajene gluposti gnjiju u ovjeku i truju ga iznutra pa pije. Premda, naravno, mnogima za pijenje i ne treba motiv. I tako te mrcine desetljeima sjede na politikim tribinama ili za okruglim stolovima s aom bistre tekuine za koju se pogreno smatra da je tek aqua naturale, a javnost ih smatra novinarima i gospodom autorima i s neobinom pomnjom iitava njihove komentare, gradei se da je shvatila tko je u tim budalastim metaforama s vukovima i janjcima vuk, a tko janje, premda, za pravo rei, ni sam gospodin autor nije vie najsigurniji u to, nego se vadi da je on mislio na vukove u janjeoj koi. Ili ak

na janjce u vujoj koi, ma, uostalom, koga briga, Milice, daj nam jo dva pelinkovca. 100 Davljenje sonetnim vijencem Dogodilo se jednome mom prijatelju da je ugostio jednoga pjesnika. Pjesnik, bogati, pomislio je moj frend naivno, pa se rastrao da mu ugodi, narezao pruta i sira, aranirao ih rotkvicama i maslinama, natoio vina kakva nije bilo ni na kanskoj svadbi, ena mu u kuhinji hitro mijesi tijesto za njoke, moe paticada za veeru, pita on poetu servilno. A poeta gotovo ni da pipne onaj prut, odbija paticadu s njokima, samo za vino mari. Natae au za aom i tako lucidno i naobraeno zbori o Sudbini, Bogu, Vjenosti, 'eni... da se njegovu domainu svako malo od ushita odsijeku noge. I sad, u neko doba, nestade vina, bard najednom zauti. Ojaenome domainu isprva nije jasno to se dogaa, da nije moda neim uvrijedio veliinu. Onda skonta da veliina poudno zuri u njegov bife. Pardon, jeste li moda za neto estoko? Pa moe, kae pjesnik skroman kakvim ga je Bog dao. Moj prijatelj sada mu stade toiti najskuplji i najfiniji alkohol to ga ima u kui, pa onda neto malo manje skupo i fino, pa jednostavnu domau rakiju, pa rakiju kojom pere prozore... a velikan nae literature sve jednako loe i sve jednako mudroslovi o Ljubavi i Dui, 101 Poeziji, Svemiru i, upravo kada se njegov domain uplaio da mu jo samo losion za brijanje moe ponuditi, poeta iskolai oi, zagleda se uasnuto nekoliko asaka u daljinu, pa stade bljuvati po sagu "To je eludac1" "Evo, pogledaj", pokazuje mi pnka mrlju vidljivo bijedu od ostatka tepiha, "to se ne da oistiti Ja ne znam ta taj jede kad je ovako izgnzio boju " "To je eludac1" proaptao sam udivljeno I doista, pjesnici imaju eludac Ne znam kakva su u tome smislu vaa iskustva s njima, moda, ako imate sree, uope nemate iskustava te vrste Ja znam dvadesetak pjesnika i pod punom moralnom i materijalnom odgovornosti mogu kazati da ih znam najmanje petnaest previe Ne kaem, zna tu biti sjajnih tipova, dobrih pisaca i dobrih ljudi, no u veini sluajeva prema pjesniku ovjek treba biti oprezniji nego prema seropozi-tivnome Ilustracije radi, ima tako jedan to je poetkom osamdesetih obilazio urede ravnatelja kola nudei njihovim knjinicama otkup njegove zbirke stihova o Titu A tko je tada smio kazati da ga ne zanimaju stihovi o Najveem Sinu Zbilja vas ne zanimaju?1 Moete li mi to, molim vas, dati napismeno-1 Istu metodu ista persona primjenjuje i danas, ovaj put kao nakladnik zatvorskih memoara jednoga politiara Vi se jamano alite, kae on, podmuklo se smjekajui, ravnoduni ste na stradanja jednoga vienog hrvatskog mua u srboetnikim kazamatima" A jedan to je jednome pjesniku posudio pare mi plae kako njegov dunik sada pila uenje u svijetu "Ja mu kaem, onako u ali Pjesme, zna svoj dug", jada se vjerovnik, a on se samo priglupo cereka i pui moje cigarete " Pa onda ona znamenita zgoda s onim klasikom nae literature to 102 je sluao gdje njegovi prijatelji u birtiji laprdaju protiv drave pa ih otiao prijaviti u policiji Kada su ga pitali zato je zaboga uinio tu svinjariju, svoj je postupak lakonski objasnio rijeima "Deki, pa znate da sam pizda'" Dobro, u ovome bi sluaju ovjeka moda i mogao amnestirati njegov iznimni talent, no, ako bolje pogledate, golema veina onoga to se u nas potura pod poeziju obino je knjievno smee, tanke misli i banalni srokovi, zapravo nita to ni vi sami ne biste mogli napisati, samo da nemate pametnijega posla Vjetiji u strojopisu mogli bi godinje objaviti tucet knjiga s takvim glupostima A, za pravo rei, to se i radi Ima u nas pjesnika to godinje znaju objaviti i po pet knjiga Takvi zacijelo raunaju "U prvome tromjeseju ove godine, ne raunajui kart, napisao sam est tisua sedamsto osamdeset i pet stihova, to je sedamdeset i osam cijelih pedeset i dva posto vie nego u istome razdoblju prole godine " Takvi sknbomani upravo teroriziraju nau provinciju svojim pjesmama U provinciji je, naime, stanje u pjesnitvu najgore u odsutnosti kakva drugog kulturnog sadraja opinstvo je osueno na veeri poezije i obino ne zna da na svijetu ima i zabavnijih i pametnijih stvari od nemute poezije njihove lokalne knjievne veliine Jednom sam bio na jednoj takvoj veeri poezije, gdje je nekakva anoreksina glumica blajhane kose deklamirala ciklus ratne poezije barda koji se u prvome redu pijan klatio na stolici i mirkao krmeljavim okicama Glumica se pjenila kao epileptina, krgutala zubima i stiskala svoje male pesnice kada je bila rije o jugoarmijskim zvijerima, ili ganutljivo sputala glas i jecala na mjestima gdje se govorilo o uasu zapaljenih hrvatskih sela Takve stvari, naravno, nisu zajebancija, ali vidjevi tu kankaturalnu uzvienost u pet103 parakim rimama pjesnika koji umalo nije pao na pod od pelinkovca i koji moda nije dobro ni znao gdje se nalazi, ovjek nije mogao ne nasmijati se. Okrenuo sam se oko sebe oekujui potiho cerekanje okupljenih. Nitko se nije smijao!

Prepuna dvorana samo je skrueno sluala tu zvizdariju gradei se obamrlom od estetske naslade, ponegdje se moglo vidjeti kako je netko tronuto sklopio oi i zabacio glavu kao da mu u frizerskome salonu amponiraju kosu. Onda je ona mrava plavka zavrila, prostorijom se prolomio pljesak od kojega su se stala tresti okna. Glumica je tada skoila na pjesnika pa ga stala ushieno ljubiti. I svi su se prisutni poveli njezinim primjerom: cijela dvorana, a bilo je tu najmanje stotinu dua, vukla je zaslunog umjetnika prolazom izmeu stolica i coktala ga u obraze s ispucalim kapilarama. Ovaj se samo izgubljeno smijeio kao opatica i mrmljao neto nesuvislo pipkajui djevojke. A kada smo ve kod djevojaka, onda svakako treba upozoriti na najstraniju stvar s tim pjesnicima. To kako su oni uvijek besmrtno zaljubljeni u nekakvu damu koja se udala za drugoga. Vi koji se oduevljavate sonetima to ih je Petrarca posvetio neprealjenoj Lauri, jeste li ikada pomislili kakva je sve to bila muka za Laurina mua? Kako su se zlobnici iza lea smijali i pokazivali rogove gospodinu Primicovu, za ijom je zakonitom enom Julijom slinio slavni Preern. Jeste li ikada pomislili kakve su to morale biti svae u domu Primicovih: mu bijesno razbija namjetaj a tada je, znate, sve to bio bidermajer ili neto jednako skupo! a gospoa se stisla u kutu pa cvili da ona nema nita s tim luakom. "Ti si ga izazivala", grmi Primicov, "pokazala si mu gleanj, grenice!" "Nisam!" brani se Julija. "Tako mi nae djece, nisam!" 104 uo sam za jedan slian sluaj to se dogodio u nas prije nekoliko godina. U jednome malome mjestu jedan je pjesnik svoje stihove posveivao stanovitoj Mirjani K, a Mirjana K. je, to je cijelo mjesto znalo, bila udana za mesara, I sad, hvala Bogu, mesaru sve to strahovito ide na ivce, ali trpi da tamo nekakva nitarija govori o oima njegove ene kao o dva modra jezera, o njezinu bijelom vratu, vranoj kosi, bisernim zubima i sve tako to. Ali kada se svinja osilila pa poela buncati o vrstim bokovima i krupnim prsima svoje ljubavi, uzornome je graaninu definitivno pao mrak na oi. Jedne je veeri zgrabio pjesnika za vrat, odvukao ga u svoju radnju i tamo ga ostavio sve do jutra da visi zakaen kukom u hladnjai medu teleim truplima. Pjesnik je kasnije objavio zbirku Polarna no, kritiari je dre neobino uspjelom knjigom stihova o otuenju i emocionalnoj hladnoi u suvremenome svijetu. 105 Znanje za plakanje Kanite li javno, u novinama, oglasiti svoju elju za zasnivanje brane zajednice, najprije morate savladati pravila jedne osebujne jezine igre, lingvisti bi se svakako trebali pozabaviti tim sluajem. Imate, recimo, frazu "mukarac s obvezom", koja u svakodnevnom jeziku ne znai zapravo nita, dok je u enidbenom oglasu upravo bremenita znaenjem: lola je, naime, oenjen, no zasien branom rutinom pa bi negdje honorarno umoio, ali, da ne bude nismo znali, on svoju gospodu svejedno cijeni kao enu, majku i Hrvaticu i ne misli se razvoditi i plaati alimentaciju, pa ako imade onih koje bi ga velikoduno dijelile s njegovom glupom suprugom "poeljna fotografija cijelog stasa". Iza naoko bezazlenih reenica ovdje se kriju duboki ponori pakla svakidanjice: obiteljske tragedije, usamljenost, strahovi, dosada, frustracije... "Razvedena, ne svojom krivnjom", "alkoholiari i avanturisti iskljueni", "jedno dijete nije problem", "prezaposlena ena ovim putem trai..." ono to su Tolsoj i Flaubert elaborirali na tisuama stranica, u ovim je oglasima sublimirano u pedeset slovnih znakova, isti koncentrat oaja. 106 Jedan takav izraz, koji u osobitoj semantici enidbenih oglasa ima osobito znaenje, jest i "intelektualac". enid-beni aspirant u ovakvim sluajevima ima nekakvu, makar i najniu, akademsku titulu, diplomicu fakulteta ili barem vie kole u kartonskoj futroli i mjedenu ploicu pokraj zvona Tomislav ing. Merep ili neto tomu slino. I to se bez iznimke tako tumai: ako ima viu ili visoku naobrazbu, onda si intelektualac. to je, ako mene pitate, jedna vrlo zabavna pojava. Ja jako volim takve intelektualce, osobito one koji paradiraju s konim borama iz kojih vire naetvero sloen dnevni tisak i hrpa raznobojnih penkala. Jednom sam indiskretno irnio u taj statusni simbol jednoga sa zavrenom viom prometnom, unutra su bili masan burek, kantica piva i golemi lovaki no s indijanskim resama na koricama. Takvi su mudrijai, na ih narod vrlo prikladno zove drvenim filozofima, ve zbog svojeg ing. ili prof. smatraju pozvanima suditi o svemu, od rezidbe voaka do monetarne politike Europske unije, gutaju politiku memoar-istiku, strastveno se uputaju u skolastike rasprave treba li juhu srkati ili gutati i vole rijei kao to su "nazoan" i "izoan". Pitanja jezika i inae ih neobino mnogo tite, nerijetko su zagovornici korijenskog pravopisa, a tu i tamo se ak i javljaju po novinama, gdje u rubrici pisma itatelja dvoje je li ispravno pisati "vau-vau" ili je duhu hrvatskog jezika ipak blie "av-av". Svijet bi bio tuniji da nema ovakvih pojava. A sada ozbiljno. Pozabavimo se onima, da tako kaemo, istinskim intelektualcima. Od Emila Zole naovamo taj pojam u europskoj tradiciji Amerikanci ga, recimo ne poznaju oznaava ovjeka

visoke, obino humanistike naobrazbe, koja ak i ne mora biti potvrena akademskom titulom, ali se podrazumijeva da dotini bolje od 107 drugih razumije to je moralno ispravno i u tome smislu djeluje za boljitak zajednice. To je, bez obzira na ideoloke razliitosti, ope prihvaen pojam, na cijelome kontinentu, od La Manchea do Urala ima valjda nekoliko stotina tisua pisaca, sveuilinih profesora, akademika, redatelja, slikara ili novinara koji se smatraju intelektualcima, a koji e se gorljivo otimati oko pobaaja, nuklearnog oruja, eutanazije, cenzure, nacionalizma, smrtne kazne ili bilo koje druge polemike kosti koju bacite meu njih. U biti, ovo je obino jednako ridikulozno kao i onaj sluaj s lovakim noem s indijanskim resama. Zapravo, bilo bi ridikulozno da stavovi intelektualaca onih "istinskih" intelektualaca nemaju utjecaja na nau zbilju. Kako se, meutim, njihova miljenja doista cijene i po njima se javnost ravna, cijela bi se stvar prije mogla nazvati nakaznom. Ilustracije radi, Dore Balaevi je u Nacionalu izjavio kako su "iptari" njegov izraz! "narod bez povijesti i bez violonelista" i kako se tako "objektivno zaostali trebaju zamisliti nad svojom zaostalou, koja ih je dovela dotle da ne mogu ivjeti s drugim narodom". Za nau priu manje je vano da je i sam gospodin Balaevi, inae neosporno darovit kantautor, jedan vrlo skromno naobraen ovjek i da njegovi armantni songovi nerijetko svjedoe tu injenicu. Vanije od toga je da Albanci doista imaju jako malo intelektualaca, ali da ih to definitivno nije uinilo manje snoljivima i spremnijima na suivot od njihovih Srba. Od ono malo uenih albanskih Kosovara, dalje, ne pamti se, ili barem ja ne pamtim, da je ijedan od njih otvoreno promicao vjersku i nacionalnu mrnju. S druge strane, cijelo ovo krvavo sranje to se preko Slovenije, Hrvatske i Bosne kao gruda niz snjenu padinu, bivajui sve vee i strahotnije, sada dokotrljalo i do Kosova, svoje prapoe108 lo ima u notornome Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti. Arkan i drugari upravo su iznikli iz toga plodnoga intelektualnoga gnoja. Moe li se onda kazati da Albancima nedostaje obrazovanih ljudi ilitiga "violonelista", kako bi to kazao citirani glazbenik? Drek! Njima samo nedostaje oruja. Od onih s diplomom glazbene, njima su ovoga asa puno potrebniji oni to su zavrili vojnu akademiju. Ipak ne bih htio sotonizirati Srbe, ima ih uostalom koji e to spremnije i valjanije obaviti od mene. Ono to je ovdje bitno jest fakat da narodi ne padaju u ovinistiku histeriju zato jer se kod njih ita malo knjiga po glavi stanovnika. Nijemci su, primjerice, vrlo prosvijeen narod, jamano medu zadnjima za koje bi se moglo kazati kako se "trebaju zamisliti nad zaostalou koja ih je dovela dotle da ne mogu ivjeti s drugim narodom", a opet su u jednome razdoblju svoje povijesti povjerovali budalatinama Adolfa Hitlera i smatrali moralno neupitnim to da se prema Zidovima valja odnositi onako kako se ivoderi odnose prema psima bez ogrlice. Jednako tako rui se i ideja intelektualca kao savjesti drutva: Martin Heideg-ger je jedan od tri najvanija filozofa ovog stoljea, ali je, eto, bio nacistiko smee, D'Annunzio je bio sjajan pjesnik, no za nevolju je Mussolinija drao gala frajerom. Ako vam sve ovo nije dovoljno uvjerljivo, vratimo se ponovno na Balkan ugasite cigarete, zaveite pojas-eve! i pogledajmo kako su se u posljednjih osam godina krvavo osramotili neki ovdanji intelektualci. Bez ikakvoga pretjerivanja, meni ve malo daje na povraanje od takvih tipova, akademika koji su svojim feljtonima intelektualno servisirali rat s Bonjacima i doktora koji su s olakanjem zakljuivali kako je sva srea da im ena nije ni Srpkinja ni idovka. 109 Nakon svega moe zakljuiti samo da je to s intelektualcima jedna zapravo uplja pria. Poeljno je, dakako, da ovjek bude obrazovan, ali to vas nee uiniti ni za vlas snoljivijim, boljim i, ako hoete, mudrijim nego to ste to ve po samoj svojoj naravi. Razumom svakako moete spoznati to je moralno ispravno, ali razumom se takve vrijednosti ne usvaja, ba kao to ni Descartes-ov dokaz o postojanju Boga ovjeka ne moe uiniti vjernikom. Nema tako visoke kole da od svinje uini estita ovjeka. I na kraju, nije li moralno sumnjiv i sam pojam intelektualca, to, naime, da postoji nekakva obrazovana elita koja bolje od drugih uoava razliku izmeu dobra i zla? Je li to vama malo smrdi? 110 Zubari i grenici Jarko svjetlo me zaslijepilo i ja sam znao da je to kraj mojega puta. "Zbogom, svijete!", uskliknuo sam sveano. "Bjee divno kroiti cvjetnim livadama, radovati se rujnim sutonima i rosom umivenim zorama, ivodajnom suncu i plodonosnoj kii, i proljeu razlistalom i zimi nevjesti u bijelo odjevenoj!... Zbogom, voljena! Zbogom, najmiliji! Zbogom, gospodine Predsjednie! Zbogom i tebi, Ivica RopueL." "Zar neto nije u redu?", kazao je tada zubar zabrinuto, utrnuvi reflektor iznad stolice. Uh! Vjerujete li, dragi itatelji, da strah od zubara moe biti samrtni? Dosta dugo ja sam se upravo tako osjeao u stomatolokim neu rei ordinacijama, jer tamo nisam ni zalazio, nego upravo

ekaonicama. Tek to bih ugledao ekaonicu ispunjenu tjeskobom, onaj siroti svijet to je na zvuk builice oajno pokrivao lice rukama i umotavao se u kapute kao da ga je nekakva strahotna studen uhvatila, ve bi me tu uhvatila mala snaga i poelio bih pobjei. A jo ako bi tamo iza vrata nekakav nesretnik kriknuo adio, Mare! Poslije sam, dodue, uo priu o zubaru iz drutvenog sektora koji je sam kriao da rastjera pacijente. Gdjekada iz iste obijesti, a gdjekada bi 111 mu se, recimo, urilo na utakmicu i on bi uhvatio muklo stenjati, zavijati kao kurjak, lelekati i ciati, ili bi jednostavno posve ljudski zavapio: "Neeeeeeeee! Nemoj-teeeeee, doktoreeeeeee, akooooo bogaaaaaa znateeeee!..." i domalo vie ni ive due pred njegovim vratima. Mora da je lijepo kada se toliko ljudi boji tvojega posla, premda, to se da vidjeti, zubari malo uivaju u tome. Da sam ja, recimo, na njihovu mjestu, najmanje sedam od deset pacijenata bi mi se na stolici popikilo i, zajameno, svaki etvrti posijedio od pretrpljene strave. Na neuki narod valja izbezumi]ivati kad god se ukae prilika za to. Pomislite samo na jednoga takvog prosjenog, da oprostite, Hrvata koji je doao zubaru. U nezanemarivome broju sluajeva radi se o tupanu koji se odvaio na to tek kada su zakazali svi tobonji narodni lijekovi, kao to je, za primjer, rakija. Boli te zub promukaj malo rakije u ustima, govorila je moja baba. Sva srea da nisam imao ozbiljnijih problema sa zubima, jer bih se u suprotnome danas zacijelo budio s tekim tremorom ruku i dorukovao obojene tekuine s proizvodne linije Badela. Drugi biser puke stomatologije: stavi na ar cigarete malo eera pa uvuci dim i dri ga u ustima, uinkovito je po prilici koliko i kava s limunom protiv glavobolje. ovjek se stvarno mora zapitati komu je prvome palo na pamet da bi tako neto moglo pomoi: cigareta sa eerom?! Otkud mu to?! Zamislite samo mudrijaa kojemu je palo na pamet neto tako apsurdno, kojemu je jedina logika lijeka da on mora biti nelogian. Osjeate li u tome onaj neumrli duh mranog arobnjatva, postojanog unato penicilinu i svom njegovom brojnom potomstvu? Poznavao sam tipa koji je mjesecima tako cukrio cigarete kao krafne. Na posljetku je bilo jo gore, imao je puna usta karijesa. Sto zapravo i ne udi: slatko, kako znamo, kodi zubima. 112 I sada se on po prilici ovako smije: pokrije usta i trese se hu, hu, hu, hu! ak je i brkove pustio, duge i upave, izgleda kao alkarski momak. Ali svejedno ga ne moe natjerati u zubara. Bez pardona e, recimo, mlatnuti nekoga u kafiu, ali zubara se, eto, boji. Uasava se boli, izluuje ga zujanje builice, a nije mu zgodno ni da mu netko stavlja ruke u usta. Ovo potonje se navodno neobino esto pojavljuje kao razlog nepovjerljivosti prema zubarima. to valja i razumjeti, vrlo je intiman in pustiti nekoga u usta, i to je nekakav otvor na tijelu, ma to gospodin Clinton kazao na to. Kako mi kae moj zubar, za neke ljude je ta stvar tako osobna da im ni najblii ne znaju da oni, recimo, imaju protezu. Zamislite to, gospoda u glavi ima porculana koliko je u kavenome servisu za est osoba, a onaj s kojim dijeli dobro, zlo, postelju, roditeljsku skrb i punomo u banci ivi u vjeri da ona ima prave zube, solidan domai kalcij, v sodelovanju z naravo. A esto bude sluaj da ljudi na posljetku, ak i savladaju strah od zubara, gledaju se u zrcalu kako svakoga dana postaju sve sliniji onim kavkaskim stogodinjacima i znaju da se tu vie nema to ekati, valja im pod builicu. A opet ne odu strah ih je! Na svijet zubara doivljava pomalo kao sveenika. Karijes im doe kao nekakav grijeh, a dolazak u stomatologa kao sakrament ispovijedi: "Oprostite mi, oe, grijeio sam." Stoga je vrlo vano da je zubar suutna osoba, da ima razumijevanja za ljudske slabosti kao psihijatar, a da je diskretan kao venerolog, a ne da vi skrueno i uplaeno sjednete na stolicu, dvije noi niste spavali smiljajui kako bi bilo najbolje sloiti priu da ste od posljednjeg posjeta zubaru, prije petnaestak godina, bili na slubi u katolikoj misiji u Nigeriji, a onda vam ovaj luak zaviri u drijelo pa povie: "Muku ti blaenu, pa ta si ti, ovjee, jeo nuklearni otpad?!" 113 Ne ide to. "estica gore lijevo je u dosta loem stanju", kae zubar. "Vae ili moje lijevo?", pitam ja. "Zapravo", kae zubar malo bolje pogledavi, "i moje i vae." Tako je otprilike izgledao moj prvi posjet zubaru poslije... samo malo... koje je ono godine bila Zimska olimpijada u Sarajevu? A taj se dobri ovjek, taj sjajni zubar, nije ni smijao niti je bio ljut, ozbiljno i savjesno je obavio svoj posao ni jednom jedinom rijeju mi ne prigovorivi na nelijepo stanje u mojim ustima. Beskrajno sam mu zahvalan na tome i pun povjerenja u njegovu strunost. Nedavno mi je otkrio da se onom builicom moe probuiti obraz ili ak prerezati jezik, a da se ja ni na tren nisam uasnuo te injenice. U ordinaciji se ponaam prirodno, nisam nimalo nervozan, osim to gdjekad doem s dvije razliite cipele i na kraju, kada me ovaj ponudi aom vode za ispiranje, ja obino poelim upitati: "A imate li vi, doktore, neto ee?" Usput, eljust ozbiljno naeta karijesom doista runo izgleda, no uvjerljiva je ilustracija jednoga mentaliteta, to gdjekada moe biti ak i simpatino. Meni je tu krasan primjer Marko Perkovi

Thompson. Sjeate se njegova prvog pojavljivanja u javnosti: nisi mogao pojmiti kako se taj ratnik, koji je na gitari imao vie ica nego mu je u glavi bilo zuba, uope nosi s vojnikim dvopekom. A bilo je to u onome zanosnom poetku rata, u uzvienom west-ernu gdje se strahovitome ratnom stroju suprotstavljalo srce golorukog naroda. Pojava jednoga takvog Marka Th-ompsona, s eljusti koja je izgledala kao opoareni pejza, i njegovih Cavoglava, zapravo jedinog autentinoga ratnikog napjeva u cijelom Domovinskom ratu, sjajno je opisivala stanje na terenu. Po prilici, gledajte kako neprijatelju pokazujemo zube, premda, za pravo rei, i nem114 amo to pokazati. Onda su se Thompsona dohvatili zubni protetiari i, ako mene pitate, sve je ilo u vraju mater rat je definitivno izgubio nevinost. 115 Mala mona muzika Kultura je nae oruje, govorilo se s jeseni '91, u onome bunilu prvih dana rata, pa su se ak i postrojavale nekakve jedinice slikara i aforistiara, karikaturista i glumaca. Umjetnike satnije, kako se to zvalo, bile su sjajan izgovor da ne fasuje geler u glavu, a da ipak poloi nekakvu "rtvu", makar soneti, dvije kvartine i dvije tercine, molit u lijepo, "na oltar domovine". Stanovito smo vrijeme zbilja vjerovali da u takvim budalatinama ima istine i da bi, to ja znam, imalo smisla da prvaci naega glumita sokole momke u rovovima recitirajui im Ma-toa. Ili, jo bolje, da im recitiraju na megafon pa da Ma-toa uju i Srbi s druge strane, pa da shvate kako smo mi kulturni do zuba i kako se s nama nije aliti. Onda smo se, sreom, otrijeznili, skontali kako je etnike uinkovitije gaati tekim projektilima nego Zlat-kom Vitezom, a umjetnike satnije su rasputene. Rat su na posljetku, kako je i red, dobili oni to Glembava znaju samo kao vinjak, a na spomen Picassa zakljuuju kako je zacijelo rije o novome modelu renaulta. No, u narodu je ostalo neumrlo vjerovanje kako je kultura ono podruje u kojemu smo apsolutno superiorni svojim istonim sus116 jedima, iljastim lubanjama, tono bi kazao Dodan, koji jedu prstima, hodaju u opancima, rijetko se peru i sluaju nekakvo zavijanje to ga zovu novokomponovanom narodnom muzikom. Posljednje iz ovoga paketa predrasuda bilo je moda najsnanija potvrda teorije o razdjelnici civilizacija na Drini. Doajeni ovinistike antropologije pritom su osobito pazili da, pod jedan, s prezirom podcrtaju ono novoko-mponovana i, dva, nikada ne kau novokompomrana. Kao da u hrvatskome jeziku ne postoji rije za neto tako gadno kao to je lelekanje uz dugmetaru. Srpska je novoko-mponirana narodna muzika tako dosta dugo bila obiljeena kao nevien primitivizam. Priznati da vam nije mrsko posluati Draganu Mirkovi bio je gaf kao da ste na pozornici nekakve sveane akademije eali jaja. Ako vas ve ne bi optuili za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Cijela ta histerija na posljetku je otila tako daleko da su i one natapirane estradne umjetnice u lasteksu s gnuanjem zborile o pevaljkama i kafanama, kao da i one same hidrogen svoj nasuni ne zarauju tezgarei s jednakim glazbenim smeem po hrvatskim lokalima u Njemakoj i Austriji. Ugostiteljska, kafanska i opet, s primjerenom dozom prezira i nikada kavanska narav ove muzike prikazivala se kao njezin najstraniji grijeh. Oklopljenim umovima pritom je bilo uzaludno objanjavati da je i Edith Piaf pjevala u bistroima, a Billy Holidav u honky tonk barovima iji ugled gdjekad nije bio nita bolji od ugleda kavane u najcrnjoj srpskoj provinciji. U govoru slijepe mrnje kafane su bile krucijalni dokaz o nevrijednosti novokomponirane narodne muzike. Kao da ona, u golemoj veini sluajeva, nije nevrijedna sama po sebi, praznoglava i banalna. Protiv narodnjakog bofla razumni su argumenti bivali go117 tovo zaboravljeni, kao to uostalom ovinizam i inae nije per tu s razumom U ovome sluaju za to je postojao i poseban razlog" golema veina onoga to se naziva hrvatskom estradom, naime, jednako je praznoglava i banalna kao i hitovi iz majstorskih radionica gospoa Zmi-janac i Ranjatovi Onda su se u meuvremenu stvari stubokom promijenile Kroz otvorene prozore automobila zaustavljenih pred semaforom novokomponirani decibeli izlijeu slobodno kao kakvi, usudio bih se primijetiti, golubovi mira Narodnjaci su ponovno stekli pravo graanstva, javni ih ukus tolerira Ako znamo da je ta muzika i prije rata bila getoizirana u krmama u predgrau i provincijskim diskotekama, sve je zapravo kao nekada 111, ako vam se tako vie svia, Lipe cvatu, sve je isto ko i lani Nakon svega moramo biti sretni to je vatrena mo kulture, na koju smo onomad ozbiljno raunali, bila samo budalatina, jer bismo u tome sluaju rat svakako izgubili Arkan ne bi morao dolaziti sa svojim koljaima u Slavoniju, dosta bi mu bilo da je poveo sa sobom onu pjevaicu to ju je oenio Umjetnost, kau, ne poznaje granice Meni se ini da to u jo veoj mjeri vrijedi za lou umjetnost ih neumjet-nost Lo ukus je univerzalna pojava mi, evo, ponovno sluamo srpsko glazbeno smee, a

Srbi, Bogu hvala, od naega nikada nisu ni otpoinuli I tko se sada jo usuuje ustvrditi kako su srpski i hrvatski toliko razliiti, kada vidimo kako se jedan estiti Hrvat i katolik naao ponesen, pa ae lomi, a ruke mu krvave, puca u strop, a buka ga zasipa, dok na njegovu stereokasetofbnu gospoda Ranjatovi, na jeziku kojemu ju je majka uila, cvili za svojim imaginarnim draganom3 Neugodna situacija To prije to oni to sluaju narodnjake nisu uvijek nekakvi izrodi, prodane due, sumnjivi 118 elementi i tome slino "Ko meni ita more red31 Nema veega ustae od mene", kazao je jednom u novinama vlasnik lokala u okolici Splita u kojemu svira iskljuivo novokomponirana narodna muzika Slian takav lokal postoji i u Zagrebu i nosi slavno ime Oluja 95 Dodajmo k tomu kako su slavne Cavoglave, jedina autentina ratnika pjesma, bile autentini narodnjak koji se vrlo lako mogao prearanirati s harmonikom Uostalom, pogledajte malo te ljude iz rjih automobila na semaforima zavijaju piratske kasete s novokompomranim hitovima ih imaju naljepnicu NDH na asiji, ili im s retrovizora visi zastavica s Poglavnikovim likom Prije osam godina smatrali smo kako nacionalni osjeaj treba biti uzemljen u Gunduliu, Hektoroviu i Jurju Dalmatincu, a danas se suoavamo s injenicom da visok-oosvijeteni Hrvati ne samo da ne znaju za te veliine, ve u dokolici konzumiraju lou krivotvorinu srpske glazbene batine Za nau priu manje je vano to treba biti dijelom nacionalnog osjeaja, o osjeajima se, uostalom, ne bi smjelo ni govoriti Ovdje i sada pravo je pitanje kako to da onim dvotaktnim mozgovima to funkcioniraju po principu ljuta rana ljuta trava pae upravo muzika njihovih biolokih neprijatelja Srba? Ja ne znam to bih rekao na ovo Zapravo, mogao bih se napraviti pametan pa kazati kako svaki faizam poiva na loem ukusu, a lo ukus je, kako smo vec kazali, univerzalan U prilog ovome mogao bi se pozvati na notorni primjer kako je Hitler bio mizeran slikar No, ini mi se da bi ovo bio previe jednostavan odgovor, a i on sam smrdi na faizam, tako da najbolje zaboravite da sam vam ita rekao Jer trebamo biti zadovoljni povratkom narodnjaka Takva muzika, u prvome redu, dokida vrlo nezdravo vjerova119 I nje o naoj kulturnoj superiornosti i demantira vrlo runu tvrdnju da je kultura oruje. Pod dva, glazbeni se ukus nikome ne smije nametati: ovjek ima pravo sam izabrati kakvu e muziku sluati, ma koliko njegov izbor bio imbecilan. 120 DasistWalter! Dvije me stvari zapravo najvie mue: jedna, ima li ivota poslije smrti i, druga, tko to izmilja viceve? S ovim prvim je lake: da imam pitolj i malo dobre volje da ga upotrijebim, mogao bih to doznati za manje od sekunde, a i bez toga, dvojba e na posljetku biti razrijeena golom biolokom nunosti da svi jednom moramo umrijeti. Treba se, dakle, samo malo strpjeti. Vicevi su, meutim, drugi par postola. Jednoga u dana moda i skonati zaslinjen i razjapljenih eljusti od smijeha to ga je izazvao neki vic, a pravi poinitelj tog zloina svejedno e ostati zagonetni N. N. Uistinu, kada jedan vic poput virusa gripe pohara dravu gdje je, zaboga, izvor zaraze? Sigmund Freud u svoje je vrijeme napisao jednu uenu studiju o vicevima, krasno ih uklopio u svoju teoriju psihoanalize, no ja bih o ovome fenomenu ipak radije proitao djelo nekoga poput Arthura Clarkea. Jer, ako u cijelome svome ivotu niste uli za nikoga tko je izmislio barem jedan jedini vic, pojava je u najmanju ruku jednako misteriozna kao Stonehenge, graditelji Keopsove piramide ili Atlantida. Prije sam ak znao pitati ljude: "Zna li ti nekoga tko je izmislio neki vic?" I zbilja, jednom sam, valjda nakon deset 121 tisuitog upita, naletio na jednoga koji je kazao da kako ne, evo, on sam ih je izmislio nekoliko desetaka 'Je li", kazao sam ushieno, "daj priaj da vidim znam li kojega?" Onda je on poeo priati Priao je cijelu veer povremeno ostajui bez zraka od keserenja na te svoje ale U nekoliko je navrata veselo udarao glavom u granitnu plou stola Jednom je ak, ini mi se, i nakratko ostao bez svijesti A mi srno stajali okamenjeni kao dvorjani u "Trnoruici", uasnuti, ispunjeni golemom nelagodom Ti njegovi vicevi, naime, bili su tako jadno neduhoviti da je neka ena u jednome trenutku poela neutjeno jecati Otada vie ne pitam zna li tko nekoga tko izmilja viceve U stvari, ne, laem, malo poslije ovoga nemilog dogaaja jedan me dugo uvjeravao u postojanje specijalnoga odjela za proizvodnju politikih viceva u CIA-inom sjeditu u Langlevju, Virginia U to sam stanovito vrijeme doista vjerovao, sve dok tipu koji me upoznao s mranom teorijom zavjere glas u glavi nije obznanio da je njegova draga teta

zapravo sjevernokorejski pijun to bismo rekli, izofrenija nikada ne spava A ja sam na posljetku shvatio da je u ovom sluaju ispitivanje porijekla imovine posve uzaludno i pomirio se s injenicom kako se u sluaju viceva radi o djelu onoga to se obiava nazivati narodnim genijem Autori viceva valjda trebaju biti bezimeni, kao to je bezimen autor vjene melodije Jebala Mare soldata ili onaj guslar koji je u krta hajduka usta starine Novaka stavio umne stihove Ne stekoh pare ni dinara/ Ni zasluih na noge opanke To s vicevima ba je kao u onome davnom filmu Haj rudina Krvavca, kada tajanstveni komunistiki ilegalac s nadimkom Valter zajebava glupe vabe kao ptica trkai-ca kojota Sjeate se toga, one antologijske scene partizanskih filmova, kada na kraju, poslije mjeseci uzaludna 122 napora da barem doznaju tko je lola, njemaki asnici bespomono gledaju panoramu Sarajeva, pa jedan od njih, udivljen tim narodom koji se ne da porobiti a u pozadini ide velianstvena glazba Bojana Adamia patetino skonta "Das ist Walter'" E, to je pouka i ove prie o vicevima ne traite Valtera Valter to smo svi mi Viceve ne izmilja nitko s imenom, prezimenom i jedinstvenim matinim brojem, ve ih je iznjedrilo bezimeno mnotvo to se naziva narodom I ba kao to je slavni Valter sabotirao njemake kompozicije s orujem, vicevi sabotiraju i dravu, i policiju, i sudstvo, i vjeru, i obrazovni sustav, i monetarnu politiku, i pretvorbu, i nogometnu reprezentaciju, i televizijski dnevnik, i vojsku inei ga smijenim, vicevi su najee jedino oruje koje frustriranoj i obespravljenoj raji preostaje u borbi protiv tog golemog represivnog aparata zvanog drava Na stid to smo mucali kada nam je unfiormirana osoba zatraila osobnu iskaznicu imao je za posljedicu vic gdje tupi policajac gleda uvis kada netko kae "Vidi, mrtav golub1" Muke s poreznim prijavama uinile su da Borislav Skegro u vicu bude runiji od nosoroga Upravo istodobno s pojavom hercegovakoga lobija, pojavili su se i vicevi s bijelim arapama i mobitelima Kako ve smijeh ima katarzian uinak, ovjeku i graaninu bude lake kada se izruga monijima i sretnijim od sebe Plavue s inteligencijom mikroorganizama tako pomau da zaboravite runo lice i celulit one to vam kuha i pegla, a sveenici iz viceva su razvratni moda upravo stoga to oni nemaju runo lice i celulit koji im kuha i pegla I ba kao to u svakoj bajci mora biti nekakav krvav zloin da bi se u opoziciji naglasila dobrota i plemenitost glavnog junaka, tako su i u vicevima mogue gadosti kakvih se normalan ovjek ne bi usudio ni spomenuti u 123 nekoj drugoj prilici. Uistinu, ratni su vicevi u pravilu bili bestijalniji od samih klanja, a psihijatrijske knjige valjda i ne poznaju sve one nastranosti kakvih ima u naim vicevima: sodomija, nekrofilija, nimfomanija, pedofilija, sadizam, incest, koprofagija, pederastija... Fakat, tu se nae za svakoga poneto. Naravno, gotovo uvijek je tu onaj posebni vicovski izriaj koji izgovaranje prostote nadomjeta uzvikom, opscenim pokretom ili namigivanjem. No, i pored reenica poput: "A on njoj skinuo gaice i oooooo-pa, bato!" ili "Onda ona njega pita bi li on da mu ona malo... je li...", u osnovi se tu radi o vrlo runim stvarima. Tako runim da gdjekad stane i zapita se kako sam uope mogao izgovoriti takvo to, kao to valjda svaki roditelj itajui bajku dvoji zato djetetu itati uasnu priu o babi koja kuha djecu. A opet, koliko sve to gadno bilo, vicevi opet idu u red onih normalnijih pojava, dapae, oni su valjda jedini drutveno prihvatljiv nain da se bude rasist ili ovinist. O predrasudama iz naih viceva mogla bi se napisati cijela studija u ovinistikoj karakterologiji gdje su Bonjaci glupi, Crnogorci lijeni, Srbi prljavi, Hercegovci bahati, Slovenci impotentni, a Albanci sve to skupa. Na kraju jednoga takvog vica o "niim" narodima s onim olakava-juim, proiavajuim smijehom, dolazi lijepi osjeaj kako smo mi sami, nasuprot njima, Bog nas, eto, takvima dao, pametni, vrijedni, isti, skromni i spolno moni. Zanimljivo je, primjerice, kako nacionalisti, kao desniari koji u pravilu zaziru od onoga smijenoga i smijanja, vole viceve o narodima koje smatraju inferiornima svome narodu, neki od njih e ak budalatinu iz vica uzeti zdravo za gotovo, kao krunski dokaz o tuoj inferiornosti. Meutim, ta sklonost vicevima na tui raun kod ovakvih je tipova s druge strane kompenzirana izrazitom nesklonosti vice124 vima na vlastiti brk. Jedan takav ljuta-rana-ljuta-trava tip jednom mi je kazao da on vjeruje da viceve o Hercegovcima smiljaju nekakvi zlodusi i masoni kojima je u interesu razbijanje jedinstva hrvatskoga naroda. to bi rekli, izofrenija nikada ne spava. Jer, nema zapravo nikakve tete od viceva, ak ni drava koju se tu ponajee izruguje ne treba ih se bojati. Vicevi su, kako smo ve kazali, tiho oruje pauperiziranoga mnotva, problemi nastupaju tek kada se raja odlui za poneto bunija sredstva za ostvarivanje svojih prava. Zbilja, sada ste me podsjetili kako zapravo ve odavno nisam uo neki dobar politiki vic.

125 Dozvolite da se obratimo "Jesi li jo togod sagrijeio?" upita sveenik opaajui da se onaj s druge strane drvene reetke nekako mekol-ji. "Pa da, zapravo..." "Reci, sine", sokoli ga duhovnik. "Pa malo je nezgodno..." "Nita nije nezgodno, Bog je velik." "E, pa to i jest problem", lanu ovaj, "ja u to ne vjerujem." "Sto ne vjeruje, da je Bog velik?" "Ma, ni velik, ni mali, ni nikakav, ja mislim da ga nema. Uope", ree ovjek rezolutno. Sveenik posuti. "Gledajte, oe", nastavi ovaj poneto pomirljivije, "nije red da vam laem, a ovdje se ne bi ni smjelo lagati, je li tako? Ja sam, naime, u vladajuoj stranci, direktor tvrtke, lan gradske skuptine, a imam i lijepu kesu od dva nadzorna odbora i sad, kao takav, je li, ja moram ii u crkvu. I ja zbilja idem, znate i sami, vidite me, svake nedjelje sam tu. Ali mene to, kako bi vam to kazao, oe, ne dira, ja u to ne vjerujem i kvit." Sveenik samo uzdahnu. "Ne znam", ree sada tuno onaj s druge strane, "moe biti da je to zbog toga jer sam nekada bio u Partiji. Dugo sam bio u Partiji, neu vam sada priati o tome, ali, znate, nekad vam onako prije spavanja ponovno uzmem Manifest komunistike partije pa ga malo itam. I, znate to, 126 ja mislim da je onaj kurvin sin, da oprostite, Mara to dobro napisao. Sav se najeim kada to itam. Da je meni osjetiti deseti dio toga kad ovako doem u vas, ali nita..." "Ne najei se?" upita sveenik. "Ma kakvi!" kae ovjek oajno... Tako, po prilici, zamiljam da bi se mogao ispovijedati jedan iz one brojne dunosnike populacije kolokvijalno: guzonja to o blagdanima, u protokolom propisanim tamnim odijelima, ozbiljni i smjerni stoje u prvim redovima zagrebake prvostolnice. Moda sam i pogodio, vjerojatnije je da nisam, kako bilo, ostat e zauvijek nepoznato ili makar ispovjednom tajnom zapeaeno to misle i osjeaju, kakav je uope, iza one obrazine vjernike skrue-nosti, doivljaj Apsoluta u pozlaenim tukaturama i tamjanu kod onih to su do juer kao izluene vezilje traili crvenu nit. A dao bih, oiju mi, pet tisua maraka za pet minuta ispovijedi jednoga takvog. Ne znam, moda nazovem svojega prijatelja Markicu Rebia, oni njegovi valjda sve te intimnosti s duhovnicima imaju na vrpcama. Kada je ono Vezuv slobode skrio Pompeje socijalizma, a partijski sekretari umalo u pidamama bjeali uokolo, znanost psihologija, sociologija, antropologija, psihijatrija... propustila je u cijeloj povijesti zbilja sasvim jedinstvenu priliku za istraivanje pojave obraenitva. Makar je ona poznata jo od zore kranstva, nikada kao u onome sluaju, kada su u strahovitom tektonskom poremeaju urueni temelji golemog broja drava na Istoku Europe, nismo mogli vidjeti da se masovno dogodio jedan takav, inae vrlo osobni misterij. Kako? Nemam pojma. Eto, recimo, Zvonimir Sep-arovi, etiri banke je ovjek bio u es-ka, nemojmo se zezati, kako se on pod stare dane uspio tako ualtati u taj posve novi doivljaj svijeta, savladati, to kau, nagomilano gradivo, da je u stanju odrati vatreni nacionalistiki govor, pa 127 jo u tako ustaki obiljeenom mjestu kakav je iroki Brijeg, i to na Veliku Gospu, i da ga nakon svega oduevljena svjetina umalo na rukama nosi okolo?l Ako mene pitate, to je sluaj o kojemu bi National Geo-graphtc trebao napraviti reportau na dvanaest stranica, pa da Separovia i kompaniju dou slikati kao one rijetke gutere po amazonskim praumama I pritom ne mislim na nekakvu jeftinu metaforu o kameleonima, nego je, zbilja, obraenitvo jedna takva bioloka zagonetka koja u sebi krije odgovor zato je upravo ovjek najuspjeniji organizam na planetu Jer, ako bolje pogledate, ima li od konvertita i njihove sposobnosti da se pnlagodavaju ak i najsiunijim promjenama u okoliu, velianstvenijeg dokaza kako je evolucija bila velikoduna prema homo sa-piensu Meni, recimo, za to ne treba bolje potvrde od, na primjer, Obrada Kosovca to je taj Kosovac sve preivio, pa konj bi odavno lipsao Ima kod Pascala jedna rasprava gdje se izbor izmeu vjerovanja i nevjerovanja u Boga postavlja kao oklada Prevedeno na trini rjenik, Bog je ovdje kao nekakvo poduzee, vjera je ulaganje kojemu treba procijeniti isplativost, a zagrobni ivot dobitak ili gubitak Ne vjerovati da Bog postoji, kae Pascal, vrlo je rizina pa i budalasta duhovna investicija jer moe fasovati pakao ako Boga ima, a i ako ga nema opet nita nisi dobio, jer onda nema ni tebe pa se ne moe radovati ispravnosti svojega izbora Nasuprot nevjerniku, vjernik se puno pametnije okladio moe se nadati vjenomu blaenstvu ako Boga ima, a ako ga nema, zapravo mu dopada isto to i nevjerniku, tj nita Treba se dakle, kae Pascal, kladiti na Boga, kupujte dionice Svevinjeg d o o, isplati se Govorimo li o istinskoj vjeri ovo nije nita vie od do padljive intelektualne gimnastike Stvarni vjernici, naime, 128 nisu izabrali Boga zato jer se to isplati, neke bi od njih moda i uvrijedilo da im pripiete takav motiv oni su svojega Boga prihvatili bez ikakva interesa i vole ga kao to se voli dijete Jednako tako, teko je

povjerovati da bi filozofski dokaz tjednoga ateista natjerao da zbilja promijeni stranu Primanje vjere nije djelo razuma nego srca, vrlo intimno i osobno, pa je bilo kakav argument, poput Pascalove oklade, tu posve suvian Reena oklada, meutim, sjajno oslikava pojave obraenja na komunistikome Istoku, gdje je etrdeset i neto godina bilo ope prihvaeno da Boga nema, da bi svi najednom spoznali kako ga ipak ima Pitanje na koje sama filozofija nikada nije dala jasan odgovor i koje je naposljetku ostavljeno pojedincu da odlui sam sa sobom u tiini, razrijeeno je jednostavnom logikom Boga ima, im Predsjednik ide u crkvu Slijedom toga, javno se iz-jasniti kao ateist postalo je tek neto manje zazorno od toga da ste se prije deset godina deklarirali kao teist trine okolnosti su se promijenile, valjalo se kladiti na Boga Zbiljskim vjernicima ti ce novi s razlogom ii na ivce, kao graane dodatno ce ih uzrujati injenica da oni to danas s mukom, virkajui kradom u molitvenik, prate slubu Boju, to ine samo zbog svojega rauna, ponekad i deviznog O svemu tome moemo nadugo razgovarati No, jedna druga stvar se meni ovdje ini daleko kobni-jom to, naime, da je ljudski kukaviluk tako golem da ovjek ak ni na tako osobno pitanje, kao to je njegova vjera, ne usuuje sam sebi dati odgovor, nego mu za to treba dravni autoritet Zbog toga je vjerojatnije da nisam pogodio u onome veselom opisu ispovijedi s poetka ovoga teksta Nijedan od tih obraenika ne bi smogao hrabrosti da bude toliko intiman s ispovjednikom, vec 129 stoga jer se on davno odrekao svoje intimnosti i tu ni Markica Rebi vie nita ne bi mogao nanjuiti. Javno je provalilo u prostor intimnog jo prije etrdeset i neto godina i ne da se otamo istjerati. Trine su se okolnosti moda promijenile, ali drutvo nije - jo smo uvijek neslobodni. 130 Hrvatska mitologija Sve pone kada va mali u drugome srednje ima, recimo, nedovoljan iz matematike. Profesor ga izveo pred plou, a mali zaprepateno bulji u razlomke kao da su doljaci iz svemira. Onda se jo ustanovi da mladiu nije ba najbistrije ni to su to neparni brojevi. Pa na kraju nastavnik s uasom otkrije da esnaestogodinjak ne zna ni brojati do trideset, ve konta da nakon dvadeset devet, sasvim logino, je li, ide dvadeset deset. Sto ete napraviti ako se ovako neto dogodi s vaim potomkom? Ako ste ve dobar Hrvat, katolik i roditelj, zacijelo ete zakljuiti kako profesor, iz nekakva mranog, posve nerazumljiva razloga, mrzi vae dijete. "Nekakav luak, boe te sauvaj", govorit ete strunom savjetu rodbine i prijatelja, koje ste okupili da vam pomognu umilostiviti prosvjetno udovite to proganja vae nevino edo. I sada vi sjedite oko stola i uljivo vijeate treba li se pouzdati u poznanstvo obiteljskog automehaniara i profesorove tete majstor, naime, ima vinograd odmah do njezine vikendice ili valja ii odmah u glavu? S markama! Uspijete li u svojemu naumu i iskemijate dvojku od nastavnika, na bilo koji od ova dva naina, posve je svejed131 no, moete biti ponosni: va je jedinac upravo postao lanom nae lopovske zajednice u kojoj je jedini pravi put obino samo sporedni put. Jer ono to poinje s neasno steenom dvojkom iz matematike, poslije se prirodno nastavlja s potezanjem za rukav nekakvog subjekta u regrutnoj komisiji, s namjetenim natjeajem za radno mjesto, sa zivkanjem zemljaka u policiji, graevinskoj inspekciji ili poreznom uredu, s plavom omotnicom to je lijeniku namigujui gurate u dep ogrtaa, ukratko, sa svom onom hrpom svinjarija koje je graanin sklon saeti u pomalo egzistencijalistiku parolu "provlaim se nekako". Kao da je to posve prirodno i samo po sebi razumljivo, nevoljni e se Hrvat uvijek pokuati provui kroz nekakvu rupu u sustavu. I to bez obzira na to radilo se o sustavu obrazovanja, sustavu zdravstvene zatite ili zapoljavanja, u pravosudnom, trgovakom, komunalnom i svakom drugom sustavu svugdje ima dobrih ili barem podmitljivih dua. Provlaenja, dakako, ima svakakvih. Sitni e lupei tako biti sretni s mjesec dana bolovanja na raun imaginarne kostobolje, a vrhuncem svoje karijere smatrat e to da su se poslije brojnih intriga domogli diplome kvalificiranog kuhara. Nasuprot ovakvima stoje ozbiljniji igrai koji se nee zaustaviti prije nego izmuljaju menaderski kredit, a zahtjev banke da ponu vraati dug doivljavaju osobnom uvredom. Kada su stvari postavljene tako da je prirodno ii mimo institucija, razlike izmeu kuhara i menadera nisu u njihovu obrazovanju i sposobnostima. Dapae, KV kuhar koji u ivotu nije pristavio aj moda bi mogao biti i bolji menader od onoga menadera kji se samo s mukom slui depnim kalkulatorom i pasivno vlada hrvatskim. Samo da je beskrupuloznosti: u veini 132 sluajeva to je jedina prava mjera uspjeha u Hrvata. Meu bankovnim slubenicima mogli biste tako

nai puno boljih urednika televizijskog dnevnika od ovih kimoglavaca to ih gledamo u devetnaest i trideset. Stvar je samo u tome to su oni za alterima uglavnom pristojna, dobro odgojena eljad. U Hercegovini je bio zanimljiv sluaj s jednim to je krivotvorio i prodavao diplome pa se na posljetku tako umislio da je, prije nego to bi nekome prodao uvjerenje o kvalifikaciji za stanovito zanimanje, poeo traiti od ovjeka i da posjeduje nekakvo znanje o reenom zanimanju. Kao u pravoj koli, kao da je pravi profesor, falsifikator se osilio pa uveo ispite za svoje klijente. Ti, kume, to bi htio biti zidar, ajde ti sada nama reci ta je to temajzla i emu to slui? I nema da se itko provukao bez ispita do diplome. Osim, dakako, u sluajevima kada bi kandidat platio dvostruko. Isto tako, ini mi se, i mi bismo se uskoro mogli jo samo pretvarati kako imamo pravo kolstvo i pravo zdravstvo, prave mehanizme financijske kontrole i pravo trite. Jer, kada se jako dugo i jako esto provlaite kroz rupe u sustavu, lako se moe dogoditi da vam na kraju sustav zavri u rupi. Upravo se to nama dogodilo. Spektakularnom akcijom organa sigurnosti nedavno je uhvaena skupina lijenika koja je prodavala invalidske mirovine. Kako se ve stjecanje invalidske mirovine na pragu etrdesetih smatra krunom ivota u drutvu u kojemu je provlaenje vrhunska vrijednost, usluge su lijenika bile iznimno traene i cijenjene. Kada se proeprkalo to sve ti ljudi imaju od nekretnina i pokretnina u osobnom vlasnitvu, ostalo je nejasno tek posjeduju li oni i taktiko nuklearno oruje. Javnost izmuena bijedom bila je oekivano ogorena. Po novinama se javljalo ojaeno graanstvo, mnogi pravi 133 invalidi konano su mogli ispriati kako su bili odbijeni zato jer nisu htjeli plaati ono to im s pravom pripada No, nakon svega, to je manje zanimljiva strana ove prie Pravo je pitanje koliko je onih utljivaca koji se nikada nee staviti na stranu lnknminiranih lijenika, premda ih intimno dre dobroiniteljima Ostavimo pravosue da zavri s lijenikom komisijom, posvetimo se onima koji su nezaslueno stekli mirovinu Koliko je takvih? Tisuu, dvije, deset ili dvadeset tisua' Puno, u svakome sluaju, toliko puno da ja vie ne znam ima li smisla uope govoriti o borbi protiv korupcije Jer zar bi se onaj koji je tri godine proveo na fiktivnom bolovanju usudio grintati to njegov ef svaki dan klopa janjetinu na raun poduzea Korupcija, dakako, poinje od vrha, ona je nemogua ako nema blagoslova odozgo, no nemojte misliti da vas to amnestira od krivice dok zovete znanca u policiji da vam pokida kaznu za pogreno parkiranje Pomislite samo koliko je vama slinih koji svakoga dana interveniraju zbog slinih stvari i shvatit ete kako je cijela ova sirota drava korumpirana od vrha do dna, premreena brojnim nepotenim uslugama koje smo mi jedni drugima napravili, premjetajui iz ruke u ruku prute, boce viskija, bombonijere i marke, tako da nitko vie nije posve ist Toga je toliko da me zapravo ne bi zaudilo da je negdje netko dobio za mito istu novanicu kojom je neko davno podmitio nekog drugog Jer to je apsurdna poanta ove prie to je oduvijek bio samo na novac, samo to smo ga mogli i asnije steci 134 Kad servilni serviraju Zacijelo nita tako tragino ne razgoliuje poltronsku narav naega svijeta koliko ovo omasovljenje tenisa u devedesetima U velikoj mjeri zahvaljujui upravo predsjedniku drave lupanje po limunastoutoj loptici gotovo da je postalo nacionalni sport Hrvata Kao da je upravo neki od naih narodnih vladara osnovao Wimbledon i suvereno skakutao ledinama s reketom u ruci jo u ono slavno doba prije nego su nam Arpadovii oduzeli servis Doista, tko sve danas ne igra tenis1 Imati crveno umrljane tenisice, zakupljen termin u nekome klubu i zagrnut runikom oko vrata ispijati neto gazirano u oblinjem lokalu, mudrosloviti o kvaliteti opreme vrebajui trenutak kada ete nenametljivo upozoriti okupljene da je u vas sve to najkvalitetnije i najskuplje, postalo je biljegom uspjenosti ovjeka i graana A, kad bolje pogledate, sve te face to danas vode sko-lastike rasprave o grafitnim vlaknima reketa pomnocu CNN-ova analitiara za Bliski istok, svima je njima do juer jedina rekreacija bila glodanje janjeih rebara na Bo-raji Direktori i kadrovici nekadanjih OOUR-a, sada maskirani asnim atributom menadera, ostali su jedna135 ko glupi, neodgojeni i lakomi, a jedina je promjena u njihovu ivotu to da svinjarije vie ne rade u zadimljenim uredima komiteta Sada ih rade na istome zraku Kilave se tako i pusu dvojica trbonja pa divane preko mree "Kako je u tebe u poduzeu-'" pita jedan trbonja 'Nije loe", kae drugi, "ovih bi dana trebala biti isplata plaa za veljau prole godine etvrtina plae u kesu, a ostatak u spajalicama za papir A to je s tobom, ima li jo uvijek onoga previtog efa sindikata?" "Pomirili smo se ", kae prvi nemono gledajui jednu nedohvatljivo visoku lopticu, "potpisali smo dogovor da umjesto jubilarnih nagrada dijelimo albume sa sliicama Svjetskog prvenstva "

Istodobno, te mrcine na taj svoj tenis troe toliko da bi se u godini dana moglo kupiti solidno polovno auto Tko je to vidio da bi se na igralitu mogli pojaviti u obinoj bijeloj potkoulji ili reklamnoj majici Mesoprometa?! Jok, braco' Sve njihove maje i hlae, sokne, znojnici, sve to mora biti Adidas, Fila, Diadora, Nike ili Tacchini, reket je, Bogu hvala, profesionalni Pnnce, Wihon ili Head, a ak i runici i bora moraju imati logo prestinog proizvoaa sportske opreme Prosjenom ovjeku sve to moe izgledati ndikulozno, no to je zapravo njegov problem dok god mu je to ndikulozno, on nee prestati biti prosjean Jer, nemojte zaboraviti, pria o tenisu je pria o uspjehu uo sam kako je jedan od videnijih naih tajkuna jednom cijelo poslijepodne grozniavo telefonirao znancima pokuavajui dobiti informaciju kada ce se Predsjednik, koji je prije toga podue izbivao iz zemlje, ponovno pojaviti na tenisu A to je fakat koji ne smijemo podcjenjivati Koliko je cijela ta stvar sudbonosna i dramatina, koliko je to, tono se ree, vie od igre, ja sam shvatio vid136 jevi kako u lokale u blizini teniskih klubova svraaju one nakiene i blajhane gospoice u lasteksu Znate ve o kojim se gospoicama radi, o onima to im je gdje kad teko objasniti da je pomfnt zapravo krumpir, to svoju ivotnu priliku trae meu onima koji se takvima smatraju' Menaderi srkutaju svoje bezalkoholne napitke i grizu se zbog promaenih voleja, a dame ih za susjednim stolom fiksiraju kao hipnotizen Onda i oni njih ponu gledati I vi ve vidite kako otpoinje jedna besmislena veza Koja bi naskoro mogla biti okrunjena jednim besmislenim brakom Da bi za desetak godina on otkrio rulet ili kokain, ili zavrio u zatvoru zbog gospodarskog kriminala, ili sve to skupa, a ona se upustila u oajnu ljubavnu vezu s nekim perspektivnim juniorom Hajduka, vezu koja bi na posljetku bila okonana s nekoliko kutijica lexaunna i ispumpavanjem eluca na hitnoj pomoi pred zoru Eto, sada znate zato ne volim zalaziti u te teniske klubove A to je samo pola mise Druga stvar koja me strahovito ivcira na takvim mjestima su oni ambiciozni oevi koji u svojemu nesretnom potomstvu vide tenisake zvijezde tn spe Njihove se ambicije gdjeto znaju pretvoriti u takav horor da meni nije jasno zato tu Umcef neto ne napravi em je besramno dijete doivljavati kao investiciju, em tu nerijetko ima i pravoga zlostavljanja djece Vidio sam to jednom svaki put kada je malena promaila bekhend paralelu, stari bi joj zviznuo forhend pljusku Naoigled cijeloga tog mjesta, pred svjedocima je ta zvijer to radila Svjedoci su, dakako, mislili da je aa u pravu, jer on je "gospodar svoga djeteta', a i njegova elja da zgrne lovu na maloj inila im se posve razumljivom i ljudskom 137 Mojsije je sa Sinaja donio zapovijed "Potuj svoje roditelje". Meni se ini da bi u preambuli trebalo stajati: "Zapovijed te ne obvezuje ako roditelji trae da igra tenis." Ili, recimo, da tiskamo plakate: dolje slika slomljenog reketa, a gore pie Samo reci ne! Doista, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko na jednoga Kafeljnikova i Martinu Hingis dolazi onih to su od sveg roditeljskog urlanja po teniskim terenima samo poeli mucati i mokriti u krevet. Dodue, nekada ni roditelji nisu jedini krivci za taj uas. Kakve su im bajke napriali teniski treneri, dobro da jadni ljudi nisu sami sebe prodali u roblje zbog sportske karijere svojega potomka. Teniski treneri kakve samo tu, da prostite, gamadi ima! Dou pa vam hvale dijete, da oni ne mogu sebi doi kakav je to talent, da oni u ivotu nisu vidjeli da se netko tako dobro kree, da je eksplozivan, taj bekhend, molim vas, da vi vidite taj bekhend, pa tako siguran izlazak na mreu, igra s osnovne linije, servis... Agassi?! Ma dajte, molim vas, gdje je Agassi za vaega Robija?! Taj va mali, pazite to vam kaem, gospodine, taj va mali e ve u petnaestoj razjebat cijeli ATP tour. Oprostite mi to psujem, ali ja ne znam prikladnije rijei od razjebat. Totalno! I to biste vi napravili kada vam doe jedan takav pa stane tako palamuditi, nego izvadili sav novac to ga imate, stavili kuu pod hipoteku, prodali auto i zaloili obiteljsko srebro pa mu utiskali u ruke i pitali je li to dosta. Znam za jedan takav sluaj kada je trener obrlatio jednoga tipa da je njegov mali isti teniski genijalac. Da to svijet nije vidio kakav je njegov mali talent. I sad, ovjeku isprva sve to sumnjivo, posebno stoga jer njegovo dijete ima dioptriju od minus etiri na oba oka. No na posljetku se ipak upeca. Trener nekakav takav ovjek da 138 mu mora vjerovati: crvenokos, bljedoput, sav pjegav, ko veanin izgleda, a veani su, poznata stvar, uvijek bili majstori tenisa. Poelo dijete trenirati, ujutro ga mater vozila na trening, otac poslijepodne, ivot im se okrenuo naglavce od tog tenisa. A to je najgore, malome se to tranje i mlaenje po loptici ne svia pa da ga ubije. Klinac se osamio, uutio, smravio, popustio u koli, od vedra i razigrana djeteta doao na nita. Otac se zabrinuo, razmilja da ga povue s treninga, da djeaka oslobodi od bijede. No trener ni ut! Pa jeste li vi normalni gospodine dragi, uvjerava ga mamlaz, ovakav jedan talent da se povue. To je zloin! Pazite to vam kaem zloin! Potrajalo to muenje nekih godinu, godinu i pol moda, sve do nekakvoga djejeg turnira. Kratkovidni

talent u est meeva umalo pa nije gema uhvatio. A to je i mogao onako kratkovidan: lopticu ne bi ni vidio ako nije bila na dva metra od njega. Izgubio mali sve to je mogao izgubiti. No, od svega toga, od svih tih mrcvarenja, neto je ipak dobio. Dobio je, za pravo rei, ono to je elio vie od iega. Sestricu. Crvenokosu, bljedoputu, svu pjegavu. 139 a e mi Copacabana Na nekome drugom mjestu takva bi pojava zavrila sa suzama, bijesom, posjetom branom savjetovalitu ili ak sudskom podjelom imovine, na plai je to, meutim, posve prirodna stvar vi u gaicama leite pokraj tue ene, a njezine grudi i bedra, pomalo salast stomak, carski rez, strije... sva ona intima to je u estitije gospoe u velikom dijelu godine dostupna tek oku njezina supruga, javno je izloena na ovome komadiu javnoga pomorskog dobra. Na plai je to, kazali smo, posve prirodna stvar i samo divljak bi takvo to mogao doivjeti kao erotski izazov, civilizirani ljudi tako ne razmiljaju. No, ako bolje pogledate, to je jedna od rijetkih stvari koja je od civilizacije tu preostala: svi ti goli ljudi to su posjedali po tlu i njihova djeca to gola tre i vrite uokolo vie su nalik kakvom divljem plemenu, nego svijetu koji se ne udi amponu protiv peruti i konzerviranoj hrani za make. Jo im samo bubanj presvuen koom kakve egzotine zvijeri fali. Da bi stvar bila uvjerljivija, pojam vlasnitva ovdje, ba kao i u prahistoriji, ne postoji: plaa je svaija, svatko, pa i najbjedniji meu nama moe prostrijeti svoj isprani runik 140 i skinuti cipele s izmuenih nogu. Kao da je Karl Marx upravo na jednome ovakvom mjestu, odsutno se ekajui po svojemu bijelom trbuhu, dok je tucet njegove djece u pliaku mljackalo breskve, zamiljao besklasno drutvo. Spominjem djecu, jer su upravo ti mali divljaci to bez imalo zazora poseu za tuim kanticama, polijevaa-ma i grabljicama, svim onim indama ija vas besmislenost tako izluuje da biste dali javno izbievati njihove proizvoae upravo najbitniji initelj utopistikog ozraja na plai. Vama je, dakako, isprva neugodno to vae socijalno jo neprilagoeno mladune dri kako se rupa u pijesku moe napraviti samo s tuom lopaticom, no poslije se naviknete. Nitko se na plai ne obazire na to. Da hoete, mogli biste u desetak dana nakrasti pun teglja tih lopatica i nitko vas ne bi uhvatio. Ponaanje na plai svakako bi valjalo ustanoviti kao posebnu granu djeje psihologije. Recimo, to rovanje po pijesku i njegovo rastresanje u onim malim sitima, ambiciozne graevine od pijeska poput onih dvoraca s torn-jiima, bedemima i opkopima u koje se ulijeva more, a koje e u trenu, s vrlo precizno podijeljenim poslovima, mobilizirati cjelokupnu planu populaciju jo nedoraslu za gimnaziju... ini se kao vrhunski intelektualni izazov odgovoriti na pitanje: zato se naa djeca na plai doimaju kao da ih je glavom Ljubo Cesi Rojs unovaio? Ono to se moe s poprilinom sigurnou ustanoviti jest moralna podjela malih kopaa: dobri grade dvorce, zloesti zatrpavaju u pijesak svoje roditelje. Premda se znade nai i odraslih koji to doputaju pa ak i trae od svoje djece meni je, primjerice, jedan otac, stenjui ispod brda to ga je svojim sinovima dobrovoljno dao izgraditi, sasvim ozbiljno tvrdio da mu ta siva zrnca, obilno zasiena opucima, rasuenim koljkama i kartoniima 141 od sladoleda, izvlae reumu1 u golemoj veini sluajeva najmlai to ine iz iste obijesti I jao si ga onome roditelju koji ima takvo dijete, a dogodi mu se da zaspe na plai njegovi e ga potomci bez pardona zatrpati ak i po glavi A uzme li se u obzir da su djeca uglavnom nesavjesna u toj raboti i nemaju naviku obiljeavanja mjesta gdje su pokopali svoje najmilije, nesretniku se ni grob nee znati Ko Ivanu Goranu Kovaicu Spavanje na plai takoer je fenomen kojega bi plaolozi trebali s posebnom pomnjom ispitati Pod jedan, zato neki kada su na plai zacore i, dva, zato im se to uvijek dogodi prije nego su se namazali kremom za sunanje' Jesu li umorni od plivanja, oamuem suncem ili im je dovoljno tek leci da bi izgubili svijest' Zanimljiva je kategorija i onih pustolova koji se odvae usnuti na luft-madracu pa ih morska struja odnese na dvije milje od njihova runika Mene s tim u vezi mui jedna strana slika i svaki put se stresem od uasa kad na to pomislim blaeno sam zaspao na luft-madracu pokraj Sumartina na Brau i probudio se nekoliko sati kasnije, bez ikakvih dokumenata, pokraj Trpnja na Peljecu, gdje me obalna straa privodi pod sumnjom da sam albanski izbjeglica, a ja im, obnevidio sunanicom, ne umijem objasniti tko sam i to sam Opasni su ti luft-madraci A ja ih, da vam pravo kaem, ne volim i mimo toga, kao to mi smetaju sve one budalatine koje naruavaju opisanu atavistiku narav plae, taj djeli prahistonje u ovome informatikom dobu Ima ih, naime, medu nama koji taj prostor nasilno civiliziraju svojim suncobranima, lealjkama, sklopivim stolovima i stolicama, luft-madracima, putnim friiderima, tranzistorima i termosicama, maskama i perajama, frajera koji ce tu, dva metra od mora, ak i mali plastini bazen napu-

142 hati pa se brkati odvojeno od drugoga svijeta u svojemu ekskluzivnom moru, kao da se jednostavno ne mogu pomiriti da bi ovdje trebali biti jednaki u divljatvu, kao da hoe pokazati da se oni, eto, nisu goli rodili Bio je tako jedan to je na nau plau svaki dan dovlaio toliko toga da smo se svi osvrtali ne bi li negdje u blizini vidjeli parkiran kamion za selidbe to sve taj nije donosio Kako ih je bilo etvero, dvoje odraslih i dvoje djece, tu su bile etiri lealjke, stol i etiri stolice, etiri suncobrana s onim postoljima koja se pune vodom i koje napunjene nije preporuljivo nositi bez pojasa za kilu Dalje, tu su jo bila etiri luft-madraca od kojih je gospodinov bio dimenzija postelje za personu i po, a kao kruna svega ator' Da, dragi itatelji, mali ator oko ije je mjeine prostrte u pijesku taj nesretnik i po sat vremena kao skaut trkarao s uputstvom za sklapanje, saphcui se o nekakve pigete i odgonetavajui mjesta razliitih aluminijskih sipki u atorskoj konstrukciji Gledajui ga sa strane, imali ste dojam da ovjek napamet izraunava kvadrate esteroznamenkastih brojeva tih sipki, ini se, nije bilo dvije iste duljine A tek napuhivanje onoga njegova luft-madraca to je tek bilo strahotno za vidjeti1 Taj luft-madrac je trebao zraka kao jedan, neu pretjerati ako kaem cepelin1 Frajer bi ga spojio na onu nonu gumenu pumpicu i po onome zvizdanu satima pumpao, pumpao, pumpao, pumpao, pumpao, pumpao, pumpao, pumpao, pumpao Poletan i vedar na poetku te mune rabote, taj bi ovjek, na oigled sviju nas na plai, propao kao da je proveo nekoliko godina u nekom nacistikom logoru smrti potiten, bez ideala, bez vjere u svome srcu, na posljetku bi samo pao po svom prokletom luft-madracu i jo dugo, dugo trzao nogom kao da ne moe prestati s pumpanjem 143 Onda bi se malo umirio, popio au kakvoga osvjeavajueg napitka, pa ispuhao madrac, sruio ator, zatvorio suncobrane, izlio more iz njihovih postolja, sloio leajeve i stolice i otiao! A da se ni okupao nije! Gledajui ga kako se iscrpljen vue s plae, ljudska nam se egzistencija ukazala u svoj punini svojega besmisla. Upirui pogled u plavo nebo, mnogi se od nas toga dana na plai upitao: Zato? Zar je to ovjek? Neki bi sada kazali kako je trenutke na plai uinio ugodnijim barem svojim najmilijima, ali ipak! Njegova je gospoda za cijelo vrijeme opisanoga muenja leala u hladovini i uvrijeeno frktala itajui nekakav ljubavni roman, a njegova djeca, dva sina, ti nezahvalni klipani koji su imali sve igrake za plau to ih je itav Trei svijet ikada napravio, koji su imali kita na napuhivanje, tako velikog kita da smo se svi prepali da je pravi i htjeli zvati Greenpeace da ga spasi, ta deriad, dakle, dola je cmoljiti kod moga maloga da im posudi svoje musave ute grabl-jice s polomljenim zubcima. Derali su se ko da ih kolju, toptali noicama, doslovce se guili u suzama. A mi im nismo dali. Bilo je to jedno od onih zadovoljstava kakva ovjek upozna dva do tri puta u cijelome svome ivotu. 144 Priaju ene po brijanicama Rijetko bi se koji mukarac odluio obrijati britvom. Ne bez prijeke potrebe i nikako bez boce krvi odgovarajue krvne grupe. Ja sam imam jedno takvo iskustvo i oinski vas savjetujem: ako ga vi nemate, nemojte aliti za tim. Meni se dogodilo da sam izaao iz kupaonice, a ukuani su vritei bjeali preda mnom. Moja se mala susjeda pritom, dijete se sasvim sluajno tu zateklo, tako prestraila da ni dandanas nije prestala mucati. Otad se brijem samo onim jednokratnim, supersigurnim britvicama, a njihovim sam proizvoaima beskrajno zahvalan to sam uspio zavriti fakultet, zaposliti se, oeniti i dobiti krasnoga sina. Da sam nastavio s britvom, niega toga ne bi bilo, moji bi najblii sada jamano latili moju sliicu na porculanskom ovalu. S druge strane, te su jednokratne britvice iskljuivi krivac za zamiranje brijakoga zanata. Onako kako je Pi-caferaj u Velomu mistu psovao "letriku", Metar brija zacijelo bi spominjao majku Gilkteu i ponavljao kako "nee Willkinsona u svoju butigu". Uostalom, s posljednjim se danom prole godine i zatvorila ona brijanica na Vo-nome trgu u kojoj je snimana kultna Smojina serija. Slav145 na radnja nalik Hajdukovoj spomen-sobi postala je suvina u svijetu u kojemu nogomet igraju eprtlje s dvije lijeve noge, a sami se briju mlatimudani s dvije lijeve ruke I uope, klasine se brijanice posvuda zatvaraju, nestaju zajedno s gramofonima, cigaretnim papiriima i depnim satovima, a muki frizeraji, njihovi nedostojni nasljednici, uistinu su im po malo emu slini Najprije, danas malo tko u fnzerskome salonu trai da ga obnju, a i kada narui, personal se nae u nemalome udu kakva je to sad muterija Da i ne govorimo kako jadna znade biti usluga tih dnpaca koji te sastruu bez milosti u dvije minute, a za tople runike nikad nisu ni uli No, to bi se jo i moglo pregrmjeti Ono to je za ovu priu daleko vanije jest da s brijanicama iezava posljednji muki zabran u ovome drutvu Danas vie ne samo da ene iaju nego su one u znaajnoj veini u tome poslu, a bome znade biti i da u salonima usluuju muterije obaju spolova Prije nekog vremena gledam kako ulazi jedan postariji gospodin u fnzeraj, sjeda na stolicu uza zid

ekajui da doe na red pa se sve vrpolji i zbunjeno osvre prema vratima Napokon, frizerka otpravi jednu muteriju, poz-va didu da sjedne, a on zbunjeno pita da zar danas ne radi nekakav tatijaznam koji Cura kae da je taj umro prije dva tjedna A stari nita ne ree, premda se vidi da ga je to pogodilo, zagleda se zaprepateno u zrcalo preko puta kao da ga otamo gleda njegova vlastita smrt, ustade i izae bez rijei Ako se sjeate, u cijelome svome radnome vijeku Metar iz Veloga mista oiao je jednu jedinu enu, a i to samo stoga to je bila rije o sasvim osobitom sluaju doao je bio malo popraviti frizuru sirote Violete, koju su partizani unakazili zato jer je mrski okupator znao svraati u njezinu plesnu kolu Mimo ovoga sluaja stan majstor 146 nije imao posla s drugim spolom, a ni drugi spol nije trebao njegovih usluga Kako su ve brijanice dobile ime po brijanju, a brijanje je iskljuivo muka potreba, ova su mjesta bila iskljuivo muka i tu se nije prialo ni o runome radu ni o njezi dojenadi, ve o politici i nogometu, gdje se igrao nogomet U brijanicama na amerikome Jugu zacijelo su vie priali o bejzbolu i segregaciji, ali to su ve nijanse Obrat se dogodio kada su brijanice dobile politiki korektno ime fnzerski salon i kad su ene i u ovome segmentu javnoga ivota dobile pravo graanstva Govorim bez ikakva pretjerivanja o politikoj korektnosti i pravu graanstva, zato to mi se ini da su upravo u frizerskim salonima, ma koliko vam se gdjekad oni inili blesavim mjestima, ene dobile jednu strano znaajnu bitku u ratu za vlastitu emancipaciju Prije pojave ovih mjesta one su uglavnom sjedile kod kue, bavile se djecom, kuhale i prale i tek u dokolici, tono bi rekla narodna pjesma, 'uplitale svoje ruse kose" Nisu se iale, uvijae, blajhanje i trajnu ondulaciju da i ne spominjemo Zaposlena pak ena, ba kao ona to presjeda iz aviona u avion u reklami za tro-vremenski taft, sebi ne moe dopustiti luksuz da se satima raeljava, njoj treba netko drugi tko ce se baviti njezinom kosom, a sama frizura mora biti praktina A vjerojatno nita ne moe mukarca uiniti tako jadnim kao kada njegova suena govori o praktinoj frizuri Muevi, naime, moda i u nesvjesnome alu za iezlim vremenom vlastite dominacije, ne ele da njihova ena bude praktina oni bi da njihove ene budu lijepe, pa makar i nepraktine, da se satima eljaju, da im je kosa "kao slap", kako bi to pjesnik kazao, rasuta na jastuku Kae se da se mukarcima svia da ena ima velike grudi, ali to nije potpuna istina Potpuna je istina da se mukarcima, svima do 147 jednoga, svia kada ena ima dugu kosu. I kada bi od njih traili da vam opiu kako zamiljaju feministicu, oni bi vjerojatno zamislili nekakvu svadljivu rospiju s ravnim grudima i djeakom frizurom, kojoj bi na posljetku oprostili i jeziavost i daskastost, ali im nikako ne bi moglo ui u glavu to je ova napravila od kose. Otuda moda i ono partizansko ianje nesretnica koje nisu imale rodoljubnog zazora pa su se druile s Talijanima i Nijemcima. asna povijest ratovanja, dodue, biljei i uasnije stvari, no to je ve tema za specijalizirane asopise udruga psihijatara. Ovdje govorimo o postupcima normalnoga svijeta u normalnim zemljama kakva je, primjerice, Francuska, gdje je gnjevno graanstvo takoer ialo kolaboracionistice nakon Drugoga svjetskog rata. Ako se dobro sjeam, to se i uvenoj Coco Chanel dogodilo. Osveta je bila u tome da se enu ponizi oduzimanjem onoga najljepeg na njoj. I ako mene pitate, zbilja je zvjerski in tako unakaziti enu. Dakako, govorimo o "normalnim" ljudima. No, danas to vie, izgleda, ne vrijedi. Danas se ene same tako iaju. "Kako mi stoji?" hvali mi se nedavno kolegica gladei svjee izbrijani zatiljak. "Sta ti je mu kazao?" pitam. "Poludio je", kae ona veselo, "jedva sam ga umirila." Mukarcu je nekada teko zamisliti veeg neprijatelja od frizerke njegove ene, gdjekad jednostavno ne moete zamisliti nita drugo nego da vas ta ena, naime frizerka, iz nepoznata razloga mrzi kao psa. Zato vam ona radi te svinjarije, pitate se, to sam joj naao uinio, pa mi se gotovo i ne poznajemo... Uasno je to. Jednom kada mi se ena vratila "sa frizure", ja sam, svega mi, razmiljao da poaljem policiju u salon pa da pohapsi tu bandu tamo. A najstranije je kada je ena nezadovoljna sama sobom, kada je u depresiji i ne razgovara ni s kim, kada bi neto 148 promijenila u svome ivotu pa, u nastupu iracionalnoga gnjeva, pone s promjenama na svojoj kosi. Ostrie se nakratko kao da samu sebe eli zbog neega kazniti. To je, ako bolje pogledate, dosta rairena pojava i jao si ga onome mukarcu koji mora s tim ivjeti. Psiholozi bi svakako trebali ispitati tu pojavu. Meni je ona tako grozna da o njoj ne elim ni razmiljati. 149 Kokice u mraku Sjeo si u vlanome mraku jer mrak je u naim kinematografima uvijek pomalo vlaan, osvrne li se prije gaenja svjetala, mjestimice ce uoiti plijesan i gnjile cijevi u zidu, koje izdaje nabrekla buka to

se prhko rascvjeta-va i truni po podu Sjeo si, dakle u vlanome mraku, "Hvala to ne puite1", debeljko pokraj tebe vec se zasipa kokicama, savjetovao bih mu da drugi put doe s ral-lcom za snijeg, a mulanja negdje otraga raskalaeno cii Iznad tvoje glave tada sune tristo tisua metara u sekundi, to valjda zna jo iz osnovne kole srebrna zraka stvarajui blistavi most izmeu projekcijske sobe na jednom i filmskog platna na drugome kraju dvorane Pogleda li da sva arolija filma stoji tu gore pod stropom, u toj gredi svjetla u kojoj igraju estice praine, shvati kako je evolucija bila velikoduna prema ovjeku i podarila mu mnoga znanja koja je uskratila njegovu pretku majmunu Onda se, dakako, neki mudrija od istog veselja stane nadvinvati nad prozor projekcijske sobe, na platnu se ukae silueta njegove cijenjene iverice, a ti pomisli kako evolucija moda i nije bila ba tako velikoduna 150 Odlazak u kino nekada je bio gotovo ntualiziran, odreena drutva odlazila su tamo samo odreenim danom i gotovo uvijek u istu dvoranu Vec prema afinitetima, birali ste svoju destinaciju velika i udobna kina u sreditu bila su za blockbustere, manja, neto sporednija, prikazivala su jeftinije, manje ambiciozne naslove, a uvijek je tu, dakako, bilo i nekakvo sasvim malo kino za pretenci-oznije filmove ili one iz europskih kinematografija, gdje su dolazili tipovi s bradicama i njihove eterine cure u indijskim sanjima Kako biste ili prema periferiji, kina su bila sve zaputenija i neudobnija, s repertoarom gdje su na matinejama neizbjeno bili karate i kung fu filmovi to su ih dolazila gledati kolska djeca i slastiarski po-mocnici albanske nacionalnosti, sa skorenim tijestom od krafni na rukama Mali slastiari obino nisu bili puno stariji od kolaraca koji su tu pobjegli s nastave Naveer se tu, dakako, za vojsku, ljakere i manijake u kinim ogrtaima, davao meki pornic Neko venenno oboljenje, ini mi se, mogli ste fasovati samo od sjedenja na tim projekcijama U pomoru kinematografa ove su periferijske rupe prve stradale, a da nitko nije stigao snimiti film koji bi anrovski objedinio perjanice njihova repertoara, kung fu i porno Zamislite film u kojem biste imali i jedno i drugo estoku koreografiranu oru i mahnitu ko-reografiranu evu Ako nekome padne na pamet snimiti takvo to, moj prijatelj Ivica vec ima spreman naslov est veanki u hramu Saohna Ali, drek, da to netko i snimi, film posve izvjesno ne bi ni igrao u kinima, nego bi ga direktno zveknuli na kasete i distribuirali po videotekama, pa tko voli Videotekama je posve svejedno, one nemaju svoju publiku, naslovi stoje na odjelima kao u robnoj kuci U kinima srecete ljude koji dijele va filmski ukus, u videotekama one s kojima 151 dijelite tek ulaz u neboderu. I zato je kino nekako ljepe i plemenitije. No, ajde ti to objasni narodu. Neki od njih zadnji su put u kinu bili valjda kada su sa kolom gledali Bitku na Neretvi. Kina stoje naputena, makar tko kupi kokice, dobiva i besplatan sok. Jednom sam se umalo ulovio na ovaj propagandni trik i vidio da za jedan obini dvojni ce sa slamicom treba kupiti pune nave kokica. Uao sam bez kokica i sjeo u polupraznu dvoranu. Nekolicina je sjedila otraga, ispred mene nije bilo nikoga. Osjetio sam se na asak kao drug Tito, kojemu su nekada ovako, samo za njegov gust, putali filmove. Stari je, kau, osobito volio kaubojske s Johnom Wayneom. Kaite o njemu to hoete, ali imao je dobar filmski ukus. Vrlo skoro, ini se, sasvim e odumrijeti zajedniko iskustvo gledanja filmova. Ili e makar, ba kao i teatar, kino postati povlastica velikih urbanih sredita. Provincijske kole na ekskurziji vodit e djecu u kina kao u muzeje. Ve sada, uostalom, u njihovim rodnim gradovima ki-nodvorane se koriste jo samo za godinje skuptine sindikata i sveane akademije kulturno-umjetnikih drutava, a u razbijenim plakatnim ormariima se jo nade samo pokoja osmrtnica ili oglas kole plesa. Zatekao sam se tako jednom na jednom naem otoku, obavio ono zbog ega sam doao, pa besposleno lutao, nakon to sam proveo po etiri sata u svakome od tri tamonja kafia, a nije mi se vraalo u pustu hotelsku sobu s novinama rask-upusanim na podu, kad me iza jednoga ugla bubnuo natpis kinematografa. Od bezvoljne gospode kupio sam kartu, etiri starija mjetana sjedila su na drvenoj klupi u predvorju gdje su zidovi negdje do visine prsa bili obojeni masnom svijetloplavom bojom, ja sam bio peti, za projekciju nam je nedostajao esti. Bez estog nema filma. ekao se stanoviti Spiro. Spiro je reka do. Je li reka? 152 Je, ja san ga danas vidija, reka mi je da e sto posto do, zna i sam kako on voli i u kino. Meutim, ve je pet minuta do poetka projekcije, a ni od Spira, ve smo svi malo zabrinuti. Psuje se Spiro izdajica. Na posljetku ja kupujem jo jednu ulaznicu: boduli se, kako su iroke ruke, sami nikada ne bi sjetili tako ingenioznog ina. Gledali smo, sjeam se, Klub sretnih ena. Sutradan na trajektu, stojei za ankom, uo sam da dvojica priaju kako je neki Spiro iznenada umro prskajui okote modrom galicom. Kina, trebam li vam to rei, na otoku vie nema. 153 aljivi kuni video

Kupiti cipele, oiati se, odnijeti na razvijanje film iz fotoaparata ili promijeniti ulje u motoru moe se i na drugome kraju grada, no kafi, mini market, kiosk s novinama i videoteka moraju biti dovoljno blizu da ne presvlaite umrljanu majicu i stare hlae. Ove etiri toke ine infrastrukturu svake gradske etvrti: uvijek je tu nekakav a) kafi u kojemu lokalna spadala vrebaju da im netko plati pelinkovac i svi su odreda potajno zaljubljeni u zgodniju od dviju prodavaica u b) mini marketu, koje u vrijeme najvee guve uvijek itaju Milu, a Mila je samo posuena na c) kiosku gdje radi napirlitana enska kod koje neobino esto svraa jedan pozornik, koji u d) videoteci uvijek uzima kung-fu filmove. Nas ovdje zanima d). Jeste li opazili kako neki govore moja videoteka? Netko vam pria nekakav film, vi ga pitate gdje ga je gledao, a on kae: "Uzeo sam ga u svojoj videoteci." Zar to nije udno? Ljudi obino nemaju ni svoga zubara, a listom imaju svoju videoteku, toliko su postali intimni s tim mjestom u svojim vikendakim trovanjima filmskim smeem. A tu je dosta smea, pogotovu ako to uope nije rijetkost ovjek svakoga petka poslije podne uzima po pet 154 kaseta. Faca doe i tipne od svega pomalo: vestern, tinejdersku komediju, akcijski triler, povijesni spektakl, ljubi, horor... Onda ga u ponedjeljak ujutro pitate to je gledao. "Nita posebno", kae on, zurei u vas zakrvavljenih oiju, "nekakva ljubavna pria: ona predaje psihologiju na jednom koledu, a on je gladijator." Zapravo je zapanjujue kako je jedna mlada kultura, kao to je video, postala toliko vana u naim ivotima. Teko je povjerovati da je prolo samo petnaestak godina od pojave prvih videorekordera. I nije se dogodilo kao s televizijom ezdesetih da u cijeloj upaniji ima samo jedan jedini videoureaj pa da se ponosnom vlasniku cijela upanija sa stolicama pod rukama nabije u tinel i gorljivo navija za progonjenoga pravednika s ekrana, ve su u malo vremena svi bili opremljeni tom tehnikom novotarijom. Sjeate se kako je sve to poelo, kada su u garaama i upama otvarane prve videoteke, nicale kao korov u dravi koja je zakonskim aparatom bila potpuno nespremna na njih. Danas, kada su se hijene iz ministarstava domislile kako uzeti glavninu zarade i u ovoj djelatnosti, imati videoteku vie nije osobito unosan posao, no onda se bogatstvo na piratskim kopijama amerikih hitova moglo zaraditi gotovo preko noi. Ispoetka, naravno, nitko nije mogao znati da e tu biti takva ispaa. Upecali su se samo pustolovi i lijenine, oni jedinci to su studirali ekonomiju dvanaest godina, pa onda otvorili cvjearnicu, pa onda malo prali mrtvace, pa matali o naftnim platformama na Sjevernom moru sve dok nisu poeli prodavati kozmetiku po poduzeima, da bi uskoro upisali trenersku kolu, icali vizu u australskom veleposlanstvu, vercali zlato iz Turske... Takvi su jednoga dana doli svojim oajnim roditeljima s novom "morskom" idejom, tata je razbijao po kui, mama se 155 zatvorila u zahod i plakala, a rodbina je bila pomalo suutna, a pomalo zlurado slutila novu propast. Onda je razmetni sin u samo godinu dana zaradio toliko da je mogao nabaviti taktiko nuklearno oruje. U meuvremenu su videoteke poeli otvarati ozbiljniji i poslovniji, vjetropiri iz pionirskih vremena sada dre butike s indijskim sarijima. Ako se nisu uhvatili uzgoja inila. No, ja u zauvijek aliti za onim dobom nevinosti kada smo gledali kopijine kopije kopija, kada je slika bila zelena kao da smo televizor stavili u akvarij, ili su boje titrale kao na impresionistikim slikama, ili su se pak razlijevale kao na satelitskim snimkama oblaka na vremenskoj prognozi, kada nismo ni znali da je Denzel Washing-ton zapravo crnac. U to slavno doba tri ovjeka bi gledala neku komediju, a dvojica slabovidnijih bi se smijala samo kada bi se smijao onaj trei. A ni taj trei nije bio ba najsigurniji da je u pravu. Kopije su tada bile uasne, filmovi oajno prevedeni, titlovi puni pravopisnih i gramatikih pogreaka. Gdjekad je zabavnije od filma bilo gledati to su sve neuki videotekari u stanju napraviti od njega. Jedan moj frend tako je gledao srpski pirat Casablanke i urlao od smijeha kako su napravili dorolskog mangupa od Humphrevja Bogarta. Gotovo je pao na pod kada je Ingrid Bergman upitala za zdravlje onoga glasovitog crnog pijanista iz bara, a on kazao: "Kreana, gospojice." A jedan drugi frend mi se kune da je jednom naiao na piratsku kopiju Easy Ridera s naslovom Soferi zezadije! Sada je sve to, naravno, puno uljudnije, ovjek se moe nasmijati jo samo onim gospodinama to izdaju filmove. Gotovo u pravilu one su potpuno nekompetentne da vam preporue koji film uzeti i, gotovo u pravilu, one nee propustiti da to uine: "Ovo van je jedan krasan film", 156 govori meni svaki put iznova cura u mojoj videoteci, "ona njega voli, a on nju ne ljivi, pa on nju zavoli, a ona umre od leukemije, pa se onda on ubije builicom." Tko zna, da mi nije ispriala kraj, moda bih se i upecao. A najlua stvar koja se meni dogodila s videom bila je u jednome autobusu. Znate ve kako danas svaki bolji autobus ima video. E, pa jednom sam putovao jednim takvim, a ekran iznad sjedala bio je

ugaen. Ja pitam konduktera da pusti da neto gledamo, a on se nagnuo do mene pa mi povjerljivo apnu: "Zna, nije zgodno, ima male die!" Imate tri puta da pogodite kakva je to nezgodna i za djecu nepodobna kaseta uala u njegovu plaveru. Naravno porni! Jedna od najznaajnijih spoznaja koju nam je video podario jest ona koliko raznovrstan moe biti spolni ivot homo sapiensa. A, bogami, i ire. U otkrivanju te raznovrsnosti neki od nas nisu ni pomislili da ima i drugih kaseta osim onih pornografskih. Za dobar dio naega svijeta video je zapravo istoznanica za porno. Jedan od takvih jednom je bio doao u mene. Razgovaramo mi, a on pilji u kasete pokraj mojega videa. "Sta ti je ono?" bubnu on znatieljno u jednome asu pokazujui na jednu kasetu. "Vjetice iz Easttvicka", kaem ja neduno. "Opa, vjetice gledamo", kae on veselo pa mi zavjereniki namignu. "A ta ti je ono tamo?" "Moja Afrika", kaem. ''Moja Afrika?!", zaudi se on. "To ti je jedan sa ivotinjama", kaem sada ja zavjereniki. "Sa ivotinjama?!" zapanji se tip. 157 "Afrikim ivotinjama", govorim ja, "lavovima, tigrovima, slonovima..." "Slonovima!?" "... Zirafama..." "Muke ili enske irafe!?" "Razne", rekoh ja ravnoduno. ovjek se gotovo onesvijestio od uzbuenja. 158 Vlada u sjeni Tih nekoliko stolova na ulici vrlo su prikladni za scene bijega u akcijskim spektaklima: junak na motociklu, progonjen gangsterima u automobilu, iznenada i, kako to obino biva u ovim filmovima, sasvim nemotivirano skree s kolnika na nogostup pa kri plastine stolice i suncobrane, uokolo praska staklo, gosti se panino bacaju ustranu, a kamera se strelovito primie dvogodinjem djetetu koje uasnuto vriti zaboravljeno na brisanom prostoru. Tako je to na filmovima. U stvarnosti, meutim pokuavam si predoiti taj prizor klijentela na tekatu, oni suncem i pelinkovcem omamljeni jogini to ispranjena mozga flegmatino zure u obzorje, pred raspomamljenim bi prometalima vjerojatno samo gledali da spase svoju au: '"Ebi mate', porka si mi gae", rekao bi gnjevni Splianin i, lijeno podiui sunane naoale put tjemena, tek prezrivo odmjerio onoga Stevea McQuee-na koji je sebi dozvolio drskost da ga uznemiruje u njegovoj tekatskoj meditaciji, ba kada se on duboko zamislio nad duinom svojih noktiju. tekat vrlo lijepo ilustrira onaj nain ivota to ga nazivamo mediteranskim. Sjedi u okamenjenom vremenu 159 kiljei u blagoslovljeno sunce, i najednom vie nema onoga juer, niti e biti onoga sutra, i domalo se osjeti poput staroga Parmenida koji je onomad u staroj Grkoj, ispod istoga ovoga sunca, stotinama godina prije tebe, mudrovao kako vrijeme zapravo ne postoji, nego je bitak jedan, vjean i nepokretan. Dok se kockica leda topi u utoj travarici, a glasovi sa susjednih stolova u nerazumljiv amor, tvoj se ivot kravi u melasasti osjeaj da si besciljan i beskoristan, upravo posve beznaajna pojava kojoj Onaj gore, iz posve neobjanjiva razloga, prua bezgraninu milost motrenja enskih bedara sapetih oskudnim minicama. "E, vidi onu!" "Koju?" "Ma onu!" "A onu?" "E." "Pa dobra je." "Je 1' da je dobra?" "Je, ba je dobra." "Uh!" Tako se, po prilici, konverzira na tekatima, dokono, banalno i sasvim elementarno, jezikom u kojemu je tri do pet imenica i jedanko toliko pridjeva. Netko nevian tome rudimentarnom izrazu tekata isto bi se zaudio koliko se toga moe njime izraziti, kako, na primjer, jedno naizgled maloumno "Oooooooo!" ponekad moe zvuati udivljeno, ponekad uvredljivo, a ponekad neodreeno lebdi izmeu oba ta znaenja pa se osoba kojoj je upueno u neprilici samo kiselo smijei i ovoliko joj fali da potri i od neugode se sakrije iza ugla. Stekat je prirodno stanite zajebanata, po prilici kao Kopaki rit za rode ili Kenija za slonove. Vjerojatno nigdje kao na tekatu ugostiteljskih objekata, na stolovima pred kakvom kavanom, neete otkriti onaj osebujni humor mediteranskog podneblja, humor koji je teroristika disciplina, podjednako nesmiljen i prema duevnim bolesnicima i prema ministrima, prema Ciganki prosjakinji, rediku-lu to je umislio da je estradna veliina ili gradonaelniku crvena nosa, sve nas ovdje eka isto, kao na Posljednjem 160

sudu, pred licem Gospodina naega. Nema, za pravo rei, iako uenog ovjeka kojega veterani tekata ne bi znali uiniti kretenom koji se ne umije samostalno sluiti zahodskom koljkom. Jednom bi netko valjda trebao napraviti ozbiljnu socioloku studiju o utjecaju klime na svjetonazor. Dvjesto pedeset sunanih dana koji graanstvu iz ovih krajeva pruaju ugodu da kavu piju pod otvorenim nebom, da izau na ulicu i suoe se jedni s drugima u prilici koja je na kontinentu puno privatnija, umnogome, ini mi se, ima zahvaliti onome bunom i nametljivom svjetonazoru Mediterana, gdje je tota tako okrutno javno, izloeno pogledu i kritici. Ulica i tekat na njoj omoguili su slobodniji protok ljudi i ideja i oblikovali jedan pametniji svijet, sumnjiav i zajedljiv, osjetljiv za svaku glupost, podrugljiv prema umiljenim autoritetima. Taj svijet je, ako bolje pogledate, uvijek isti, kod Smoje, Cervantesa ili Fellinija, u svim zemljama oko onoga mora za koje su nekada smatrali da je u sreditu Zemlje. Gnijezdei se u pletenim stolicama pod palmama, lijeno gledajui ivot koji kuha pokraj njega, onaj na tekatu ipak je poneto izdvojen od ulice. On je tek statini promatra koji, u svojemu okamenjenom vremenu, u kojemu ne postoji ni juer ni sutra, pomalo prozire besmislenost svake akcije. Posrijedi je mudrost skeptika koji zna samo da se pod milim bogom nikada nita nije promijenilo i da je ve prema tome taj uskuhani svijet dostojan samo uvrede, prezira koji, ve prema nadahnutosti drutva za stolom pokraj betonskog pitara, ponekad zna biti podjednako i okrutan i armantan, ali nikada nije doista buntovan i usmjeren na bilo kakav konkretan in. Ulica, to gibanje koje se u jeziku ustalilo kao metafora socijalnog bunta, zapravo ne dotie tekat. Neki sindikalni 161 pravednik od pilaca za stolovima pod suncobranima ne moe oekivati nikakvu podrku osim verbalne, a najbolje mu je da ih nita i ne pita, jer bi ga lako mogli makar i sasvim nemotivirano, zato ne ismijati. Sitno podjeba-vanje ovdje se uvijek vie cijenilo od krupnih parola. A kada bi se zbilja dogodili ulini neredi, pravi socijalni pivajz s razbijenim staklima i glavama, suncem i pelinkovcem omamljeni jogini sa tekata vjerojatno bi najprije gledali da spase svoju au. I znate to, gledati da spasi svoju au obino je najpametnije to ovjek moe napraviti. 162 Idiotska no Poete li se jednoga od ovih predblagdanskih dana oiati, lako vam se moe dogoditi da vas nema tko usluiti. Mlaa djelatnica salona, naime, ba je sada uhvatila frizirati ovu stariju, onda e, Bogu hvala, starija uzvratiti istom mjerom na vlasitu mlae kolegice, a vi ekate kao da vam ne kaem sada to. Bezvoljno poseete za rasku-pusanim enskim tivom na stoliu i onda vas uhvate turobne misli o uasnome kraju u koji srlja naa civilizacija dok itate da se trogodinji irski seter prvakinje naega glumita zove Almodovar, da su i ministrice, ma koliko to apsurdno zvualo, neije mame te da proslavljene estradne umjetnice ak i kuhaju u crnim konim kompletima. Na posljetku, kada ste vi ve zbrojili bodove anonimne enske osobe koja je rjeavala seriozan psihotest s naslovom Jeste li skloni preljubu? i zakljuili kako bi damu svakako vrijedilo upoznati, gospoica s uvijaima vas poziva na prijestolje pred zrcalom, vee vam krpu oko ije i, upravo neizbjeno, glasom punim treperave udnje za pustolovinom pita: "Gdje ete za Novu godinu?" Takvim se svinjarijama, ini mi se, mogu radovati jo samo frizerske pripravnice. Za mnoge od nas pitanje 163 "Gdje ete za Novu godinu?" stoji pri samome vrhu ljestvice najtjeskobnijih pitanja, negdje izmeu "to biste napravili da vaa malodobna kci ostane trudna?" i 'to biste napravili da vaa malodobna ki ostane trudna s Bonslavom kegrom?" U ovo nesretno vrijeme kada svatko od nas pomalo postaje filozof i puei na terasi gleda zvjezdani svod dvojei to je to ovjek i emu se on smije nadati, kada se pesimisti i optimisti razlikuju samo po tome hoe li se u travnju ih moda ve u sijenju dogoditi strahovit gospodarski slom iji ishod sam Neastivi zna, komu je jo do notornog vlakia oznojenih tjelesa u sveanoj dvorani nekog hotela, do pucanja ampanjskih epova i konfeta-' Moda tek gricnemo malo uha peene svinje i gucnemo koji decilitar rizlinga iz paketa namirnica koji je upravo drugi dio nae plae za oujak, a kojim je neka trgovaka kua, u skladu s prahistorijskom trampom koja je zaivjela u hrvatskom gospodarstvu, kompenzirala svoj dug naem poduzeu, i rezignirano parafrazirajui onu srpsku pjesnikinju uzdahnemo "Nova godina je lijepa samo dok se eka " Prethodnih su godina lokalne vlasti naih gradova, malo zbog iskrenog altruzima i vjere u bratstvo medu ljudima, a malo sigurno i stoga to je gradonaelniku rajcalo tatinu da svojim sugraanima s pozornice onako paualno poeli sretnu Novu, organizirale javne doeke na trgovima Ove godine, barem zasad, nema glasova da bi se to moglo ponoviti i na Silvestrovo 1998 to je i razumljivo Malo je nezgodno u ovakvo vrijeme okupiti masu na trgu ako nita drugo, to bi mogla biti barem generalna proba socijalnih nemira

Tako ja mislim No, valja mi priznati, ak i da nije toga, sve da hrvatski stoari putrom tove svoju ivinu, a hrvatski umirovljenici muiavim zahtjevima tjeraju na 164 samoubojstvo konobare na jahtama to krstare po junom Pacifiku, da prosjaci u nas plaaju zlatnim karticama, da je ovo, u najkraemu, najbolje mjesto za ivot u cijelome svemiru, i to jo od vremena kada se ovaj poeo iriti, upit "Gdje ete za Novu godinu5" smatrao bih jednako neumjesnim Kada nekoga tako neto pitate, to nije kao da ste ga pitali kolika mu je plaa ili za koga je glasovao To je gore Kada, naime, pitate tipa gdje on i s kime misli doekati dolazak novoga ljeta, vi ste dirnuli u ovjekovu intimu, a tko zna kakav se pakao tamo krije Onako kako godinjice matura slue da bi se uspjeni mogli podiiti svojim uspjehom jer neuspjeni uglavnom izbjegavaju takve prigode Nove godine slue da potvrde ovjekovo mjesto u zajednici, da mu pokau koliko je omiljen u obitelji i medu prijateljima, da ga promoviraju kao ugodna sugovornika i vrsna plesaa A kako mnogi ne znaju ni lijepo govoriti, niti su osobito okretni kada ponu troetvrins-ki ritmovi, jer ovjek zna biti i jedna zamorna i svadljiva osobnost pretjerano sklona alkoholu koju nikome ne pada na pamet zvati na tulum, u blagdansko je vrijeme vie nego ikada u opinstvu prisutan osjeaj osamljenosti i nitavnosti Upoznali ste, naravno, onaj strah da vas nitko nee zvati na proslavu Nove godine Ako niste, laete Svi znamo kakav je to jad u dui Poeli se, recimo, spustiti do duana u kvartu i razbiti izlog pa da te pokupe u istrani zatvor, samo da bi imao nekakav uvjerljiv razlog zato se nisi urnebesno proveo na doeku A neki od nas bogme nisu uspjeli ak ni preivjeti tu injenicu Evo, upravo sada, dok vi birate kuglice za jelu i razvodite po zidovima kilometre raznobojnih aruljica koji ce vaoj nastambi dati vrlo ugodan, psihodelini ugoaj koji ce svakako potak165 nuti pijane goste na doeku da povraaju po sagu, neki se sirotan popeo na zgradu pa zuri dolje na ulicu i jo dvoji bi li napustio svijet, kada je ve svijet njega okrutno napustio. Izmeu Boia i sretne Nove samoubojstva su ea nego i u jednome drugom dijelu godine. A, to je najlue, kada vas na kraju netko i pozove na doek, vie ne zna je li vam uinio uslugu. O Novim godinama moglo bi se snimiti bezbroj filmova strave i uasa, zabranjeno za mlae od osamnaest godina. Sto je drutvo vee, vei je, naravno, i rizik da vam netko razbije staklenu plou stola u dnevnoj sobi, da se netko potue, da vam pitoljem propucaju regal, da se neija ena kradomice povue s neijim muem u kupaonicu, da se netko napije pa pone baljezgati... Popis strahota je valjda beskrajan. Kada razgovaram s ljudima, svaki put otkrijem neku novu, tako da sam na posljetku sasvim odustao od zamisli da bih ja s nekim tko mi nije sasvim osobito blizak mogao odbrojavati u pono. Ne mora se na posljetku dogoditi nikakva zvizdarija. Dosta je da se, recimo, slui loe vino i hrana, da netko slua muziku koju vi smatrate smeem ili da se meu vama ak nae onih koji bi gledali televiziju. Eto, recimo, taj novogodinji televizijski program, ja to ne mogu razumjeti: kako netko moe napraviti neto takvo, a nije mu dijagnosticiran teak poremeaj linosti? A ima ak i onih kojima se ta papazjanija svia, kojemu je super kada mu Nela Erinik pria viceve svoje mladosti, a onda uleti Martin Sagner grlei se s muikaima i Branko Uvodi armantan koliko i vreica kokica? Pa da ja s takvima provodim Novu godinu?! Kojeta! Za doeka Nove godine svi smo malo osjetljivi i sebini. Stvari moraju biti onakve kakve mi elimo da one budu, nama se mora ugaati, to je vrlo posebna, tono bismo 166 kazali, luda no. Na kraju nije ni udno da su tolikima oekivanja iznevjerena, da su zajedniki doeci razvrgli toliko prijateljstava. Jer, sve jednostavno ne moe onako kako bismo mi htjeli. Ako je jednome lijepo, drugi e svakako proklinjati svoju sudbinu. Nove godine su upravo krasan primjer kako je nepravedan ovaj svijet: dok jedni deru i tancaju, drugi im sjeckaju povre za francusku salatu. Sretna vam Nova godina, dragi itatelji! Pamet u glavu! 167 Igle, lokomotive i slino Sjeam se jednoga zloinakog nauma to sam ga gajio u djetinjstvu (jednoga od, valja istaknuti, mnogih zloinakih nauma iz toga doba): sakriti se negdje u robnoj kui pa po zavretku radnoga vremena izai iz svojega skrovita i lunjati uokolo kao Pale sam na svijetu. Na odjelu slatkia odmotao bih stotinjak okolada i od svake uzeo samo po jedan griz. Na odjelu s namjetajem pronaao bih najljepi kau i po njemu skakao dok ne bi izvirile opruge. Meu sportskom opremom izabrao bih lijepu konu loptu, a onda malo svratio do odjela s lusterima. Nakon toga... ne znam, vjerojatno bih zakljuio kako mi je hladno pa na odjelu s posteljinom zapalio logorsku vatru od sintetikih deka. Eh, djeca... Splitska Prima otvorena je u prosincu '66. Siuna vijest o tome dogaaju u Slobodnoj iz tih dana stoji

pokraj golemih novinskih plahti o definitivnom slomu Rankovieve "birokratsko-etatistike klike". Savezno vijee Savezne skuptine usvaja izvjetaj SIV-a o "zloupotrebama u nekim organima Slube dravne sigurnosti": "Ni mitovi ni grupe ne mogu zaustaviti hod progresivnih snaga", is168 tie se u ekspozeu Avde Hume. Drug Humo, dakako, pod progresom je smatrao neto posve ino, ali, iz dananje perspektive, to su bile, izmeu ostaloga, upravo robne kue. Pojava ovih golemih trgovakih superorganizama sredinom ezdesetih, ba u vrijeme Brijunskoga plenuma i micanja Rankovia und Jaranen, oznaila je kraj rigid-nog razdoblja sovjetskog tipa socijalizma, razmakla "eljeznu zavjesu" i uvela nas u veseli hohtapleraj zrelog doba Titove Jugoslavije, onaj konzumizamkomunizam gdje su samoupravljai klasnu svijest stjecali ibuenjem li-cencnih cigareta i cugajui viski, u lanoj kineskoj svili s Ponte Rossa. esi, Poljaci, Rumunji i Maari tih su se godina morali gadno pomuiti da bi sebi predoili svijetlu budunost o kojoj su im njihovi komesari trubili, no mi smo bili naisto: mi smo u svijetlu budunost odlazili pokretnim stepenicama robnih kua. Kao bogovi smo bili na tim skalama to beumno klize negdje gore, gospodari svemira, aristotelovski nepokretni pokretai kojima se pred oima pomalo otvara neonom osvijetljena rasko plodova udruenog rada, dok se odnekud, sasvim diskretno, razlijee uspjenica Splitskog festivala: Arsen Dedi, Kua pored mora, po prilici, to je bilo tih godina. Prodavaice u svijetloplavim (kasnije ljubiastim) kutama, kao vile u ovoj mitolokoj dolini obilja, razgru hrpe arenih runika, briu teak brueni kristal ili tek dokono akulaju na uglovima, s polica nam se sretno smijee Braco i Seka s Kanditovih okolada, a na odjelu s gramofonskim ploama neodgovorna mladost krade sin-glice. Bio je to provod za cijelu obitelj i mnogi su, zbilja, odlazili u robne kue kao u kino ili restoran, u misnome ruhu hodoastili u ova potroaka svetita. Majka bi zaglavila kod kozmetike ili se mazila s novim modelom Bag169 atovog ivaeg stroja, otac bi, kao abac, paralizirano zurio u sjajne, kromirane koloturnike tapova za ribolov, stariji sin spreman je vjenati se s trkaim biciklom, a mladi se vozikao stepenicama gore-dolje pa se napokon izgubio i cmizdri, jedna ga prodavaica na odjelu s poljo-privrednim alatkama i sadnicama pita: "iji si ti, mali?" Onda mali kae kako mu se zovu mama i tata pa ojaene roditelje zovu preko razglasa. Nazivi robnih kua lijepo ilustriraju onaj osebujni bas-tardni socijalizam toga vremena: dopadljivi akronimi s pomalo stranim, kapitalistikim prizvukom kao Nama, Prima, Dalma, Vama, Ima, Roma... skrivaju "klasna" i politiki ispravna, no sasvim neprivlana imena kao to su Narodni, Primorski ili Dalmatinski magazin. Unato tome, bili su to ipak samo magazini, bio je to ipak samo socijalizam i upravo u tome moe se iitati srea i nesrea toga svijeta: on nije imao nikakve ekonomske logike, kako ve ekstenzivna privreda samoupravnog socijalizma nikada nije imala snage generirati pravo potroako drutvo. Bio je to goli privid. Ali lijep privid! Imati sve na jednome mjestu, "od igle do lokomotive", kako bi se reklo u narodu, osjeajui kako je sve na svijetu tako skladno uinjeno da ide tebi naruku, kupuje ne pitajui za cijenu. Taj nam se privid, meutim, neto kasnije razbio o glavu, kada smo u tvrdoj trinoj igri pomalo gubili pare i dostojanstvo i postajali bezlina i bezvoljna masa koju ekonomska znanost obino zove steajnom. Robne su se kue, mislim, u takvoj situaciji najbre uruavale: u devedesetima prodavaice su stajale pokraj avetinjski praznih polica ili bi u toj pustoi aranirale nekoliko preostalih kutija pikota, dok bi u izlozima sve golije lutke ravnoduno zurile u gnjevne natpise kontra Vlade ili oktroiranoga veinskog vlasnika. 170 Robne kue, otkrilo se kasnije, bile su trgovaki dino-sauri sasvim nesposobni za preivljavanje: dnevno su proizvodili gubitke, imali znatan viak zaposlenih i pospanu upravu. Potom im se dogodio Kutle ili nekakav slini poslovni divljak, doao samo da za neiji raun obere skorup i rasproda nekretnine, potpuno beutan za sudbinu poduzea i zaposlenih, djecu potonjih da i ne spominjemo. Robne kue su, jedna za drugom, zatvarane, ili je pak njihov prostor podijeljen i dan u najam sitnijim trgovcima. Doline obilja su iezle, ostale daleko iza nas, u jednome drugom, sretnijem ivotu. Kuriozum je da se u meuvremenu, ba kao i sredinom ezdesetih, dogodio skandal sa zloupotrebom obavjetajnih slubi, samo to Tuman nije imao hrabrosti obraunati se sa svojim Rankoviem. Ali nije to ono to sam vam htio priati, fuka mi se ovoga asa i za Rankovia i za njegov ortaki ugovor. alim samo za onim djejim snom da se sakrijem negdje u robnoj kui pa po zavretku radnoga vremena izaem iz svojega skrovita i lunjam uokolo kao Pale sam na svijetu. K vragu, da takvo to danas napravim, em bih se naao meu praznim policama, em bi me nekakva trajkaka straa prebila ko vola u kupusu. I emu da se onda ovjek raduje? 171

Kolodvorske lude Zamislite ovakvu priu. Doznao, za priliku, ovjek da ga ena vara i naumio se ubiti. Bila srijeda, esnaesti srpnja, krasan ljetni dan, tip se odvezao autom izvan grada i sjeo na tranice. I sjedi on sada na tranicama pa eka da ga brzi za ta ti ja znam gdje skai u neraspoznatljivu hrpu kostiju, mesa, nesvarenog objeda i tkanina od prirodnih materijala. Iz grmlja pjevaju kosovi, uti leptiri araju po zraku, sunce upeklo. Samoubojica u potenciji misli kako bi mu sada ba legla jedna piva. E, da se sjetio kupiti nekoliko limenki u nekom duanu usput. Ali, sad je kasno. Kasno je za sve, jer on se krenuo ubiti i nita ga vie ne moe zaustaviti. A sunce upeklo i vlak kasni: po njegovome raunu trebao je biti tu ve prije pola sata. Jebemti, misli tip, ti nai vlakovi, koji je to javaluk, a ba bi mu pasala jedna hladna. Uto samoubojica ugleda nekakve novine baene pokraj pruge, ute, raskupusane i smeurane, s datumom od prije mjesec dana. Ajde, makar neto, kae on u sebi, pa stade itati horoskop, crnu kroniku, sport... vlaka sve jednako nema... oglase, kulturu, gradsku rubriku... Iz grmlja pokraj pruge cvrkuu kosovi, uti leptiri araju, a samoubojica otvara vijesti iz zemlje 172 i u oi mu upada naslov na petoj stranici gore lijevo: sindikat eljezniara za srijedu esnaestog srpnja najavljuje jednodnevni trajk upozorenja. Uvijek se zaprepastim i strahopotovanjem me ispuni injenica da je neki samoubojica u nas skonao pod kotaima vlaka. Oni to reu vene ili gutaju pilule, vjeaju se za remen, pucaju u usta, pa ak i oni to skau s krova, sve je to Zuckenvasser za jednoga to je poleuke doekao dizelsku lokomotivu. Pomislite samo, pokraj tih naih vlakova to mile da bi im valjda i vjeverice na dvjesto metara mogle dati sto metara fore, pa ono njihovo nepojmljivo kanjenje da se ve sasvim izglednim ini da bi brzi iz Zagreba jednom mogao doi tono u minutu, ali da to bude brzi iz Zagreba od juer, pomislite, dakle, da je netko, unato svemu, bio tako redovniki strpljiv i sabran i doekao da ga pregazi. Ako znamo da su samoubojice obino prijeka i ishitrena eljad, kod ovih to zavravaju pod eljeznikim kompozicijama otkrivamo zaudnu promiljenost, potpunu rijeenost i strahovitu elju za smru. Makar kada je o naim vlakovima rije: njihova sporost gdjeto je besmislenija od suicida samog. Kau da je na glasovitoj Reri svojedobno stajao natpis: "U vrijeme vonje zabranjeno je brati cvijee!" to se ini dosta nevjerojatnim. Za liniju koja je prometovala izmeu Sinja i Splita prije bismo oekivali da putnici skau iz vagona i po vrtovima kradu ratiku ili brste tue trenje. Sama brzina vlaka ne udi: onda, kao i danas, ostala je gotovo ista. Prije etiri godine, primjerice, spretniji su putnici iz Marjanexpressa tako hvatali krave to su nakon Oluje bezglavo lutale likim ledinama. Sjeate se toga vremena kada je, nakon oslobaanja Krajine, Marjan-express ponovno poeo prometovati, za 173 umirovljenike besplatno. Ue u vlak i sve puno staradi to ispred tebe sitno koracaju hodnicima, a usko pa ih ne moe zaobii. Nakon pola sata, odnosno est metara hodnika, ve bi ih od bijesa bacao kroz prozore. Valjda nije bilo Hrvatice i Hrvata koji je ostvario pravo na mirovinu, a koji se tih dana nije zaputio do naega glavnog grada i natrag. Poneki od njih, kako mi ree jedan ogoreni kondukter, i po nekoliko desetaka puta, navozali se, gdjekad i bez kune u depu, izmeu sjevera i juga domovine koliko Mate Grani nije na pet kontinenata, njihovi kod kue moda nisu ni znali gdje je baka i kako se ona silno pan-cira. "Zagreb?" upitao me je, sjeam se, tada jedan Amerikanac, to se naivan zatekao u vlaku, pokazujui na skupinu kua. "No", kaem, "Kopilica." A on zinuo. Navikao ovo ui u vlak i na etristo kilometara popiti krau kavu, a onda se naao u jednome takvom zenbudistikom prometalu kakav je na Marjanexpress, gdje se vonja i vremenski i po njezinoj kalorinoj vrijednosti pohanim niclama, peenim kokama, tirolskoj salami, tvrdo kuhanim jajima, panceti... mnoi s deset. Izaao je uvrijeeno i bez pozdrava ve u Kninu, a da u usta, na na golemi uas, nije stavio ni zalogaja od svih onih delicija to su se prostrle na kartonskim kutijama izmeu sjedita. "Nee on jo dugo: ubit e ga sekirancija", zakljuio je proroanski, gledajui ga kroz prozor gdje uzrujano seta po kninskom kolodvoru, jedan barba grickajui kapulicu. Nai vlakovi, s onim neobino socijalizirajuim kupeima s nasuprotnim sjeditima, gdje i najsrameljiviji poinju razgovor jednostavno stoga jer je neprirodno gledati ovjeka u lice i ne razgovarati s njim, po svemu pripadaju jednome drugom vremenu, stoljeima udaljenom od onih japanskih prometnih uda to te dovedu na odredite dok 174 si kazao "to iba". Okrenuti jedni drugima sjedimo ovdje kao oko kakvoga simbolikog ognjita, divanei dokono i bez reda, studentarija i umirovljenici, sve nekakav svijet to nema pametnijeg posla i kojemu se nikuda ne uri. Jo su najposlovnije od svih one ene iz sela po Zagori, to se u rano jutro ukrcavaju s vreama povra za splitski Pazar, pa drijemaju na mokrom zelju pokraj vrata vagona, sve

u strahu da ih netko ne bi okrao. Nai su vlakovi danas gotovo sablasna mjesta, zarobljeni jo u onome dobu kada su obitelji putovale uz popust ovjeren u poduzeima, famozni K-15, kada su putne karte bile dimenzija ploica domina, smekasti, crveni ili plavi kartonii to bi ih kondukter, eretski namigujui gos-poicama, suvereno deflorirao builicom, kada su na zrcalima iznad glava putnika stajale crno-bijele fotografije graditeljske batine bive drave zidine Dubrovnika, manastir Studenica, bijeli minaret damije u Poitelju... kada bi se na Unskoj pruzi, negdje oko Bihaa, nedjeljom naveer vagon natiskao sirotim bosanskim ljakeri-ma koji su sutradan ujutro morali osvanuti na nekom slovenskom gradilitu... Po svemu, moda bi se moglo ak i kazati kako je eljeznica u nas socijalisitki relikt. Sjeate se, uostalom, kako je bivi politiki sustav drao do njih, smatrao ih prestinim, opjevavao dionice pruge i tjerao mladost da se lopata izmeu Samca i Sarajeva, Brkog i Banovia, Beograda i Bara... Vlakovi i pruge, u svojoj determiniranosti izmeu toke A i toke B, bili su prava ilustracija toga sustava koji je grabio, ili makar smatrao da grabi, iz neega u neto, iz mrane prolosti u svijetlu budunost, svijet je imao cilj utjelovljen u cvjetnom slavoluku ispod kojega bi savezni guzonja u tamnome odijelu sveano prerezao vrpcu pa poljubio pionirku to mu je donijela kitu crvenih karanfila. 175 Bio je to, naravno, neslobodan svijet, kako je ve teko outjeti slobodu ako si determiniran izmeu toe A i toke B, no bilo je to dobro vrijeme za eljeznice koje danas vie ne funkcioniraju ak ni kao metafora. eljezniari trajkaju? Pa to onda. Darko Rundek bi kazao: Bolje je da odete, prilike su nove, Ulozi u povijesti doao je kraj. U pola etiri ujutro sa perona pet Radnika klasa odlazi u raj. 176 Rajska ptica starosti Bio je neko u Japanu, gledao sam to u jednome filmu, obiaj da starce, kad ovi vie nisu za motike, njihovi potomci nose na planinu da tamo umru od gladi i studeni. Sinovi skontaju, ili ih pak njihove ene upozore na to, da je aka rie to je starina svaki dan pohlepno pojede upravo baena hrana, domundavaju se u po glasa neko vrijeme u kutu mrano gledajui svoju promaenu investiciju kako senilno klima glavom, ajmo, dida, obuvaj gojzerice! Dida se, naravno, toliko mu je pameti jo ostalo, otima, glumi da nije jo vrijeme, jo bi on mogao potegnuti, evo, gledajte ga, skinuo se u atletsku maju pa radi sklekove, nacijepao drva, donio vode, zove unuke da mu dou pipnuti miie. Ali, nema tu pomoi: kad ti je jednom doao dan za obuvanje gojzerica, nee te vie dragi bog spasiti. "Idemo, djedice", kae jedan od nezahvalnih sinova smijuckajui se lukavo, "idemo se u planinu malo proetati... Malo na visinske pripreme... He, he, he... Ko nogometai..." I uhvati on oca krkeki, zaudi se kad se stari mamu mu njegovu lupeku! toliko udebljao, pa ga sve stenjui i sopui odnese uzbrdo, gore ga ostavi pod nekakvim kamenom pravdajui se da ide malo dalje 177 isprazniti mjehur, a onda stade bjeati cerei se isprva potiho, da bi, kada je ve odmakao dovoljno da ga otac vie ne moe uti, prasnuo u grohotan, oslobaajui kikot Dida ostade u planini, smrzutih brkova, nujno gledajui krupne pahulje Pomislite kako je neovjeno bilo drutvo koje se tako odnosilo prema svojim najstarijim lanovima i kako smo samo sretni to smo se rodili koju stotinicu ljeta poslije ivot nam je lak, od kolijevke pa do groba vie i ne zna koje bi doba izdvojio kao najljepe Boe sauvaj da bi danas netko nosio djeda u planinu tu su drava i Mirovinski fond da se pobrinu za starca Imate li problema, samo nazovite Damira Zona Ne skanjujte se, on stalno telefonira u samo godinu dana ovi iz Mirovinskog fonda nabili su pola milijuna kuna rauna samo na mobitelima "Alo, debeli", kaite mu prisno "Sluaj, moe li skoiti ovih dana do mene-' Moja baba je u pitanju Kako ta e ti s mojom babom' Pa to je tvoj posao, ovjee1 Uprti je na lea i nosi na Velebit'" Doista, kada vidite umirovljenike kako umotani u rite eznutljivo pilje u izloge sa suhomesnatom robom, ini vam se da bi ih drava mogla jo samo potrpati u autobuse pa odnijeti na Velebit i poslagati u snijegu oko televizijskog repetitora na elavcu Ih da legaliziramo eutanaziju pa ponudimo azil i dravljanstvo kontroverz-nome Jacku Kevorkianu, 'doktoru smrti' To je valjda jedini logian zavretak ovoga sramnog trenda u kojemu su mirovine iz mjeseca u mjesec sve neredovitije i mizernije, u dravi koja zavlai te jadne ljude unato odluci Ustavnoga suda, gdje voditelji televizijskog dnevnika, koji su od svih uvjeta koje moraju ispuniti za svoj posao nauili tek se uredno obrijati, samu isplatu mirovina doivljavaju kao prvorazrednu vijest Nedavno je Zlatko Matea iz178 javio da Vlada nije prekrila zakon, jer da u zakonu ne stoji toan datum kada bi se mirovine morale isplaivati Zdrav cinizam na to bi mu vjerojatno odgovorio da u zakonu jednako tako ne stoji ni to da bi prvi ovjek Vlade trebao biti idiot No, komu je jo do cinizma Civilizacija se u strunoj literaturi razliito definira, za nas ovdje bitno je ono zdravorazumsko,

svakodnevno tumaenje koje civiliziranim naziva to da se u amce za spaavanje prvi ukrcavaju ene i djeca, a da u sredstvima javnoga prometa valja ustupiti mjesto trudnicama i invalidima Mjera civiliziranosti jednoga drutva, dakle, mjeri se prema njegovoj spremnosti da zatiti nemone civilizirani su suutni i s tuljanima, a necivilizirane nije briga ni za paraplegiare Kada iz ove optike procjenjujete hrvatsku vlast i kada vidite to je ona u stanju napraviti umirovljenicima, ponete ozbiljno dvojiti da bi neki od tih subjekata bih u stanju pod okriljem noi doekati nekoga bez noge u portunu i izlemati ga njegovom vlastitom takom To je jedna strana ove prie Druga je, naravno, ona mnoina umirovljenika svih dobi koji su Republiku Hrvatsku uinili zemljom s valjda najveim postotkom radno pasivnog stanovnitva u cijelome svemiru Kako su ve menaderske kredite dobivali oni sa etiri razreda puke, mudrijai kojima je vrhunac poslovne okretnosti bio za kikiriki rasprodati imovinu poduzea, a njihove radnike velikoduno poslati u invalidsku mirovinu makar s dijagnozom alergije na maju dlaku, najezda novopeenih umirovljenika u nas mogla bi se usporediti tek sa starozavjetnim prizorima najezdi skakavaca i aba Nedavno sam uo da umirovljenika ima ak i medu aktivnim nogometaima u jednome drugohgau iz Dalmatinske zagore, primjerice, nastupaju dvojica to su radi179 la na neko golemom poljoprivrednom dobru koje je u meuvremenu, arolijom pretvorbe, postalo drek na ibici. Zamislite, sada, molim vas, taj par, de facto invalida, kako se pod stare dane obojici je trideset i neka! mora sramotiti u kratkim hlaicama i tucnama. Kako od njih oekivati da prue dobru partiju, ako im nije dolo sto kuna dodatka? Kako je to neugodno kada se s tribina uje: "Aaaaaajmo, didaaaa!" Pa se onda u Hrvatskom nogo-metnome savezu ude da svijet vie ne dolazi na utakmice. Uasno je sve to. Kada pomislite da je cijela jedna generacija hrvatskog radnitva, ljudi koji su jo u snazi, koji bi jo barem dvadeset godina mogli davati najbolje od sebe, nepromiljeno i bespovratno upropatena izmiljenim mirovinama. Tko e te ljude sutra vratiti u tvornike hale i na traktore i tko od njih moe oekivati da ponovno rade od sedam do tri ak i kada bi ih uspio vratiti?! Ako mene pitate, to je najvri jamac nae jadne budunosti ma tko sutra doao na vlast. Bog jokin nas nee spasit! Jer, emu se mi imamo prava nadati i kao narod, i kao drava, i kao tisuljetna uljudba, i kao gospodarsko udo, i kao predzie kranstva, i kao imbenik sigurnosti u regiji i u svakome drugom smislu, kada se uope ne dri poniavajuim, dapae, drutveno je apsolutno prihvatljivo imati etrdeset godina, dvije ruke, dvije noge i trideset i dva zuba u glavi, a povazdan leati na kauu i ekati potara s mirovinom. Neki e od korica do korica iitati cijele tomove medicinskih enciklopedija u potrazi za prikladnom bolesti samo da im se takvo to dogodi. Jer, ovjek se uglavnom ne buni kada ga proglase invalidom, njemu je to super, to to su ga nepotrebno uinili radno nesposobnim on doivljava inom osobite 180 dravne milosti, dobivanje papira o umirovljenju smatra blistavim vrhuncem svoje prepredenosti. Sada e se on ve snai, malo e vercati cigarete ili postavljati na crno ploice u kupaonicama, oni s "trajnim oteenjem liga-menata" istovarivat e vree cementa, uglavnom nezainteresirani za sve to se dogaa u drutvu, ravnoduni i na pravdu i na krivdu. Kako su, uostalom, oni u mirovini, od njih se oekuje da budu ku i oni se toga dre. To je, valjda, jedino zajedniko objema kategorijama umirovljenika, i onima koji su to postali nakon etrdeset godina radnoga staa i onima koji su to kupili nakon jedva toliko godina ivota: to da su oni ucijenjeni, stavljeni pred svren in. Starima se to dogodilo jer se njihov ivot sam pribliava svome svrenome inu, a ovi mlai su sami sebi zakuhali. I pravo im bilo. 181 Ure i nevere Ako ve niste ami koji upree konje, kuha na drva i sveeri srie psalme na iku aave petrolejke, moete samo nemono gledati kako u jednolikom ubrzanom gibanju potroake civilizacije stvari sve bre stare i gomilaju se na smeu. Ne stignete ih ni upoznati, a kamoli se intimizi-rati s njima, a one ve vire iz kontejnera na dnu ulice, nepotrebne i zaboravljene, zanimljive jo samo onim aavim penzionerima to skupljaju vijke i vade gumice iz starih slavina, uvjereni kako je cijeli svijet poludio od obijesti. to vjerojatno i jest. Pomislite, uostalom, kako e jednoga dana vaem djetetu biti udesno otkrie da su se svojedobno satovi navijali, kiobrani popravljali, upaljai punili, a mukarci cijeli ivot brijali jednom britvom. No, to je manje zanimljiv dio ove prie, puno ozbiljnije i sudbonosnije u ovome jest to da ako se stvari tako brzo odbacuju i zaboravalju, to e na posljetku ostati i od nas samih? Ako je ve sve vae zavrilo u kontejneru, kao potomstvo smatra nepotrebnim i suvinim predmete koje ste vi neko koristili i oko kojih jo uvijek svijetli aura vaega ivota, po emu se onda smijete nadati da e vas zadrati u vedro] uspomeni? U ono doba kada su se stvari

182 manje habale i svijet bio sporiji, bilo je lako. Ostavi, na primjer, sat svome sinu, pa ga onda ovaj jednom sveano urui svome sinu, potom sat naslijedi sin sina tvoga sina i sve tako do ne znam kojega koljena, ura s ugraviranom lokomotivom na srebrnom poklopcu sitno otkucava i javno i privatno, u kontinuitetu naega zajednikog vremena i jedne sasvim intimne obiteljske tradicije. Runi je sat nekada bio jedan za cijeli ivot, pa ve prema tome vrlo osoban predmet, obino najvrjednije to je ovjek imao od pokretnina. Pomno se navijao i u kupaonici paljivo odlagao na porculanskoj ladici ispod zrcala kada bi se prale ruke: "Priuvaj mi sat", upozorili bi nekoga, samo iznimnog bliskog i povjerljivog, na plai, a isti je sluaj bio i kod ulinih ili birtijskih tunjava. Prije nego bi tipa razvalili kroeom, dentlmenski je bilo priekati da ovaj skine uru sa zapea i pohrani je kod sekundanta: ako se ve i spremate napraviti totalku na neijoj njuci, vi, dakako, ne elite otetiti njegova malodobnog, ni krivog ni dunog, sina, koji e jednom naslijediti oevu omegu. Spominjanje sinova i samo sinova u ovome, naravno, nije mogui patrijarhalni nazor i sklonost spolnoj diskriminaciji kod autora ovog napisa, ve je bilo posve iskljueno da bi ki mogla naslijediti oev sat, kako je ve, usudio bih se kazati, u poretku toga svijeta bilo ugraeno da se runi satovi dijele na velike i razmetljive muke i siune diskretne urice dimenzija malo veeg madea na gracilnim enskim zapeima. Muka dominacija oitovala se tako i u urarskoj industriji i modi. Bilo je u tome nekoga reda, zacmizdrio bi ovdje netko konzervativniji, ba kao to se nekada znao i red s navijanjem satova. Uvijek u isto doba, obino u pidami pred poinak, sjedei na postelji, kao posljednja stvar koju e uiniti prije nego se isprui pod jor-gan-planinom, u sveanom graanskom ritualu obiljeavao 183 se zavretak jednoga dana i ovjek se pripremao za onaj sutranji, kao da produavanjem rada satnog mehanizma eli produiti i vlastiti ivot, i kao da bi umro u snu da se u noi zaustave kazaljke njegove ure. Jedan... dva... tri... etiri... brojao bi gospodin sneno vrtei kotai, a ve na pet... est... sedam... osam... na jastuku bi sklopljenih oiju brojao ovce. Tiho kuckajui na kantunalu sat s posvetom radnikog savjeta bdio bi nad njegovim mirom. Sat je u to vrijeme bio nekako nemoniji, upuen na onoga tko ga nosi koliko i ovjek na njega. Dananje baterijske, vodootporne ure su vie ili manje nezavisne od vas, da vas pokopaju s takvim jednim satom, on bi jo dugo kuckao iz lakirane jelove kasete, fluorescentne kazaljke moda bi jo mjesecima, dolje u mraku i vlazi, plaile crve kojima je dopalo recikliranje vaega tovanog lesa. Stari runi sat na navijanje, meutim, odano bi se zaustavio, kao oni psi to skapaju na grobu svojega gospodara, razlabavljene opruge, malo za vama. Naravno, ako ga u meuvremenu ne bi poeo navijati va sin. Kako su se izmjenjivale godine i generacije ti satovi izgre-banih stakalaca pomalo bi poinjali kasniti, ili uriti, naizmjence i uriti i kasniti, postajali bi muiavi ba kao starija eljad, a vlasnici bi se, obzirni prema njihovoj dobi, usklaivali s njima i tek bi dnevno, kod navijanja, izvukli kotai i kazaljke ponovno namjestili na onaj na zajedniki i opeprihvaeni, srednjoeuropski standard. Toga ima jo i danas, premda rjee. Zaustavite, na primjer, nekoga penzionera na ulici da ga upitate koja je ura, a on pogleda na sat i ree: "Tri i dvadeset", makar se na satu lijepo vidi kako je dva manje pet. "Ali, kako...?" udite se vi pokazujui na kazaljke, a stari odmahuje rukom. "Pusti ti njega", kae stari, kao da je ura na izlizanom remenu upravo njegova senilna gospoa s kojom jo samo on moe izai na kraj. 184 Satovi su u meuvremenu prestali biti osobni pa ak i spolno obiljeeni, u ivotu ete ih promijeniti najmanje deset. Makar se sada tako ini, jer nas ne bi zaudilo da e, dvadeset godina kasnije, kada se potroaka histerija jo bjenje zahukta, broj satova po ljudskom vijeku porasti i do pedeset. Sve ih, dakako, ne moete ostaviti potomstvu, osim ako ba niste dobrostojei graanin Ujedinjenih Arapskih Emirata pa sa svakom od svojih sedamnaest ena imate po troje djece. Osim toga, to e vaim nasljednicima ti vai satovi, pa i oni e do svoje dvadesete promijeniti tucet tih jeftinih plastinih ura, bezobzirno ih odbacujui i kupujui nove, a da se nisu ni upoznali, a kamoli srodili s onim starima. A najlue je kako su dananji satovi toni, tako uniformno toni da domalo vie nitko nee razumjeti zato je Lee Marvin dvanaestorici igosanih rekao: "Da uskladimo satove." Barem se meni tako ini, jer vie i ne pamtim da sam uo gdje nekome sat uri ili kasni tri ili pet minuta. tovie, dogodi mi se povremeno i da naletim na kakvoga fanatika koji mi prije Dnevnika usplahireno pokazuje i vie "Gledaj! Gledaj!" kako je njegova sekundar-ka skladna s onom televizijskom. Sretan ovjek, Mirjana Hrga mu ne moe pobjei. I vie nitko ne zaokruuje vrijeme, odoka ti, recimo, u sedam i sedamnaest kae sedam i kvarat. Ne, on e uvijek kazati sedam i sedamnaest i to e doista uvijek biti sedam i sedamnaest, premda vi ve pomalo prieljkujete da je pogrijeio, da se napokon otkrije nekakva napuklina u toj okrutnoj civilizaciji

koja jednoliko ubrzano odbacuje i zaboravlja stvari. Ide vam to vie na ivce i ba ste se ueljeli onoga vremena kada svijet nije tako urio i kada su i satovi, ini se, malo sporije otkucavali. 185 Smee moje, i ja bih te brala Postoje one kante za smee s pedalom kao kod glasovira dolje pritisne, gore poskoi poklopac Prava je teta to je ostalo neupameno cijenjeno ime vizionara koji je tim sjajnim izumom zaduio ovjeanstvo Ako mene pitate, neimar koji je ljude oslobodio ropskoga saginjanja u inu bacanja kovaca svakako zasluuje enciklopedijsku jedinicu, poprsje u parku, spomen-plou na rodnoj kui, ako ne i biografski film s naslovom Gospodo, moje su ruke ciste Premda, za pravo rei, te papuice nikada ne funkcioniraju Gdjekad se uz rub kante nakupi neobino ljepljiva smjesa od svih onih masti i ugljikohidrata iz otpada pa se poklopac teko odvaja No to se dogaa samo iznimno rijetko Neotvaranje ovih kanti s pedalama, naime, obino je potpuna misterija na izgled sve tima, ali glupi poklopac, pa da ga rodom roenim kumi, ne mrda ovjek gazi i gazi po papuici, oznojio se kao desetobojac i proklinje, ali kanta vrsto dri linije obrane i ne uzvraa na provokacije neprijatelja Iskajuci pomo, jednom sam zgodom sve to ispnpovjedio znancu strunjaku, tip je znanstveni asistent na kolegiju mehanike na jednome tehnikom fakultetu A on me je vrlo pomno sasluao pa bez rijei 186 poveo na balkon do svoje kante "Isti sluaj", kazao je rezignirano pokazujui na udovite s pedalom Nakon svega, gotovo da sam sklon povjerovati da nas kanta za otpatke u ovakvim prilikama eli upozoriti Kao da u svemu tome postoji nekakva via inteligencija koja te poziva da razmisli prije negoli se zauvijek odrekne neke stvari, ba kao kompjutori kada vas nakon zapovjedi delete upravo oinski zabrinuto pitaju Are you sure you want to send 'krptna do to the Recjde Bin ? Moda e vam to ipak, tko zna zato, jo zatrebati5 Doista, koliko smo se samo puta pokajali zbog svoje temeljitosti u pranjenju ormara i ladica Baci, a da i ne promisli, sve to ti doe pod ruku dijamantni prsten, lutrijski listi, krtenicu, ortaki ugovor, Orden zasluga za narod sa srebrnim vijencem, partijsku knjiicu, kontaktne lee, periku i jo se nisi ni snaao, a stvar se ve kotrlja u smetlarskom kamionu na putu u pakao Karepovca U ovim stvarima moda je najmudrije posluati stariji svijet Znate ve one djedove to rastavljaju neispravne tranzistore, iz odbaenih slavina vade gumice i jo uvijek uvaju sve svoje ilete jo od vremena Bnjunskog plenuma, ih one bakice koje po okovima gomilaju staklenu ambalau i prazne kutijice od lijekova Vjerojatno ni u emu drugome nije tako oito nerazumijevanje izmeu generacija u jednome kuanstvu kao u onim svaama oko toga to jest ili nije smee Vi biste bacili i Panasomcov video s etiri glave, a djedica ne da ni crno-bijeli Ei-Ni televizor, ena bi se rijeila lanjskih cipela, a baba zakljuava svoju vjenanicu I to je jedan strahoviti sraz volja koji se, od sluaja do sluaja, razliito okonava Katkad potomstvo po danu baca, a starad pod okriljem noi obilazi kontejnere, skuplja stvari i vraa ih u kuu, a katkad se bome, ako je dida strog, onako zajeban tip, i mlai 187 moraju skrivati pa jedno drugome poslije veere zavjereniki namiguju sve iekujui kada e zauti hrkanje iz roditeljske spavaonice. Znam tako za jedan mlai brani par koji je sve do ponoi ekao da baka odgleda Motrita, pa se iskrao da baci stari usisiva, pa naila policijska patrola, a oni bez ikakvih dokumenata, i sve do jutra morali objanjavati kako nisu narkomani to rasprodaju stvari iz kue. Lako je razumjeti zato stariji uvaju oito nepotrebno: oni zapravo uvaju svoj nain ivota i svoj, usudio bih se kazati, svjetonazor, u stvarima koje bismo mi hit-nuli u otpad i oni su sami ugraeni dijelom svoje egzistencije, pa ako je suvian oronuli kau, njegov se prvi vlasnik ima pravo nai osobno uvrijeenim da vi zapravo i njega samoga smatrate suvinim. No, to mi se ini nekako prelakim odgovorom na zagonetku glodarskog instinkta naih praotaca. Ono to se meni ovdje ini puno bit-nijim jest primijetiti kako je za nas smee zapravo, ma kako to udno zvualo, pojava novijega datuma. kovace su, naime, u prvome redu urbani fenomen. Plastinu dvoli-trenku, primjerice, u gradu moete samo baciti, na selu ona jo uvijek slui za vino ili mlijeko, kore lubenica u gradu su nikoristi, na selima ih veselo grickaju praii, kredenac iz kuine ovdje se pomlauje u konobi, istanjenom dekom makar e zagrnuti mlado tele, dok stara perilica nekome u Splitu stvara muku, u Muu se na njezinu elektromotoru jo dugo vrte janjci. Smee je moda najsnanije obiljeje urbanog, potroakog drutva, razmetnoga obilja koje proizvodi jo samo otpad. A takav nain ivota nas je iznenada snaao, smee koje se odjednom stalo gomilati uokolo zateklo nas je nespremne. Ne znam, moda bi u nas sve bilo jednako kao da socijalizma nikada nije ni bilo, da drutvo nije 188 panino, gdjekad i nasilno urbanizirano, ali je fakat da smo malko prebrzo shvatili da nije smrtni grijeh baciti komad kruha. Moja e baka, recimo, cmoknuti svaki komad koji baci, a bacit e ga suznoga oka

i tek kad je upozorimo: "Pomalo, baba, udavit e se tolikim kruhom." Kako smo se ve nali zateeni smeem, nismo uspjeli ni izgraditi nekakav normalan odnos s njim. Sto je valjda najoitije kada se zaputite naom Magistralom: najljepe more na svijetu oplakuje obalu zatrpanu milijunima tona graevinskog otpada sporadino naikanog starim tednjacima i friiderima. O nekakvome prikladnijem, higijenskijem rjeavanju odlagalita otpada mi smo poeli razmiljati i samo razmiljati! ve kada su se ona maligno proirila sve do predgraa, a spalionicama smea na posljetku e nas valjda donirati gosti iz svemira. A valja imati zdrav i odgovoran odnos prema smeu i ne moete ga samo izbaciti na ulicu: koliko se god stidjeli toga, vi ste to napravili i morate priznati oinstvo i sve to s tim ide. Kante koje se otvaraju pritiskom na pedalu kako bi ruke bile slobodne smiljene su da biste se to manje petljali sa kovacama. U novogradnjama postoje ak i otvori na stubitima koji vam omoguavaju da ak s dvanaestog kata bacite svoju crnu vreu pa da ona niz cijev klizne do kontejnera u prizemlju. Smetlarski kamioni krue gradom u zoru, kada veina nas jo spava snom pravednika. Ne bih znao ni jedan razuman razlog zato se to dogaa ba u zoru, a ne, primjerice, u jedan poslije podne. Jedino to je ovdje logino i uvjerljivo jest to da je cijela ta stvar s otpadom tako fino ureena da vi i ne znate to se s njim dogaa, nego on tiho i netragom nestane iz vaih ivota kao nekakva zla savjest. to je, naravno, pogreno. Moda najvrjednija tekovina ekologije, tog posljednjeg velikog sustava ideja, jest to da je osvijestila ovjeka u 189 tom udnom odnosu, natjerala ga da malo protrese kantu i sama sebe zapita je li se moda prebrzo odrekao neega, zar je ve dolo vrijeme da se neka stvar baci i zaboravi. Jer valja se suoiti s tim smeem, sa svakim smeem: od staklenke kiselih krastavaca do Ahmia. to bi rekla ona djeca to piu Modroj lasti: nadam se da ovo moje pismo nee zavriti u kou. 190 Premijere s groblja Premda je to bilo razmjerno rijetko, gdjekad bi me ipak istukli, pae i isprebijali kao vola u kupusu. Jedne od epo-halnijih djejih batina koje sam fasovao vjerojatno su bile onda kada sam svojega mlaeg bracu umalo usmrtio indijanskom kamenom sjekirom domae izrade. Kako moete i naslutiti, nisam ba bio pohvaljen zbog valjano nainjenog tomahaivka, upravo suprotno, Bik Koji Sjedi neko vrijeme nije sjedio, veliki poglavica iz treeg a zauvijek e pamtiti dan kada se barem njegova stranjica smjela smatrati stranjicom jednoga ponosnog crveno-koca. Uistinu, ako vam otac ba nije bio alkoholiar ili nekakav patoloki tip koji vas je zlostavljao, batine obino idu u red vedrijih uspomena iz djetinjstva. Nalemaju vas, potjeraju u postelju i vi se zavuete pod pokrivae i cmizdrite. I to je prekrasan doivljaj, neizmjerno uivate u svakoj suzi i poelite da nikada ne prestanu tei, a kada napokon prestanu, ak se i trudite produiti tu divotu pa neko vrijeme jecate uprazno, sve dok ne shvatite da to ipak nije to. Za trajanje te krasne tuge nevini e djeji um valjda neizbjeno poeljeti vlastitu srnrt. Svi smo to radili u djet191 injstvu zbog neega su vas kaznili i uplakali, a vi im se osveujete u svojoj mati zamiljajui kako ste umrli Neka e djeca pritom do posljednjeg detalja zamisliti vlastiti sprovod s vijencima i svijeama, uplakanom rodbinom, limenom glazbom, sveenikom i ministrantima I kako su ve roditelji kaznili njih, oni kanjavaju svoje roditelje matajui kako starci cmizdre na njihovu odru, pjene i grcaju, onesvjeuju se od tuge i rue po bijelom sanduku s njihovim malim, beivotnim tijelom "Oprosti mi, sine", vapi tata kroz jecaje, "oprosti mi to sam te nalemao zat'o to si brata umalo dokrajio tomabaivkom1" I taj je prizor tako dirljiv da i vi koji ga zamiljate poinjete plakati zajedno sa svojim ocem premda vam, naravno, ne pada na pamet da mu date oprost za one batine i na posljetku vam bude ao to ste umrli i to sve to ne moete vidjeti To je toka u kojoj se ova igra prekida kada spoznate paradoks da ne moete biti na vlastitome sprovodu, vaa se tuga pomalo poinje gasiti i vi se vraate u stvarnost Neko ete vrijeme moda pokuati nastaviti i jecati uprazno, ali, kako smo ve kazali, to vie nije to, dovienja do idueg umiranja Onda jednoga dana stasate za prednji sic u autu i pomalo prestanete s tim, ta vam stvar postane smijena, ak se i zastidite kako ste zamiljali vlastitu smrt Normalan, odrastao ovjek ne misli o takvim budalatinama zato bi sam sebe razveseljavao prizorima vlastita sprovoda kod toliko privlanijih i opipljivijih zadovoljstava, kod ena i dobre hrane, biljara, prijateljstva, buenja pored svojega djeteta I tako vi gutate u tim novim radostima ve pomalo zaboravivi onu davnu radost plakanja ispod pokrivaa Ali vrijeme ide skok na skok, tono bi kazao stan Senoa, i vec ste u treoj ivotnoj dobi, ene su vam sve nedostup-

192 I nije, a na dobru hranu stavljen je lijeniki veto, prijatelji pobolijevaju i umiru, smrt postaje sve neumitnija I tada vam se stara navada pomalo vraa, poinjete gnjaviti najblie svojim umiranjem Najbolje da ja umrem, nikome vie ne trebam, kau starci kada ih uvrijedite u namjeri da vas kazne, da u vas izazovu grinju savjesti to niste bih dobri prema njima, to je zapravo obrambeni mehanizam jednak onome u djeteta koje je fasovalo batine Hedonistiki je krug ivota tako zatvoren, ovjeku je ostala jedino radost zamiljanja smrti, samo to se kod djeteta ona javlja zato jer ono za druge radosti jo ne zna, dok stariji svijet shvaa da je za neka drukija veselja ve prekasno U oba sluaja pozivanje na vlastitu smrt i sprovod zapravo je oruje nemonih, sam ivot je jedino ime vas mala djeca i jako stan ljudi mogu ucijeniti, ma koliko to vama neozbiljno zvualo Dobro, mala djeca tu nisu osobitno bitna, ali svakako sasluajte svoga didu kada se pone groziti takvim stvarima, a ako doista volite svoju baku, ispunite sve njezine elje, sve scenografske, kostimografske i re-kviziterske zahtjeve koje trai njezin sprovod, ta glamurozna kazalina predstava to se izvodi samo prem-ljerno Gdjekad je to najvie to moete napraviti za staroga ovjeka, pa ako on hoe limenu glazbu, vi napravite meunarodnu smotru orkestara limene glazbe, ako bi elio veliki lijepi spomenik, vi dajte sagraditi tako golem da bi svijet mogao pomisliti da je meteor pao na groblje Neki starci toliko priaju o tome da im potomstvo vec strahuje da bi im u sluaju da, ne dao Bog, nekako zeznu stvar u ukopu, tatin duh mogao dolaziti u snove i grintati da kako si mogao, kopile jedno nezahvalno, kupiti onaj runi crni sanduk bez zlatnih ukrasa, pa ona ovohcna osmrtnica bez slike u novinama, pa oni vijenci, one vijence si sigurno dobio po staroj cijeni 193 No, i mimo ovoga, mimo interesa koje za njih pokazuju njihovi glavni akteri, sprovodi su od iznimna znaenja za cijelu zajednicu. Ima ih medu nama koji bi radije propustili janjetinu nego sprovod, pa makar se radilo o ovjeku s kojim su bili samo na dobar dan. Za njih je to prvorazredan drutveni dogaaj, koraaju dostojanstveno u povorci i sa susjedom aptom divane o automobilima, obrezivanju lozja ili tuim porocima sve se osvrui koliko se svijeta skupilo. Pa ako ih je mnogo u alobnoj povorci, onda kau kako je bio lijep sprovod. Prole subote bio jedan ba lip sprovod, kau, umro jedan mladi ovik, dola mu ila upanija. Zvui apsurdno, upravo morbidno apsurdno sve ovo, ali tako je samo na prvi pogled: svijet u stvari ima pravo, sprovodi su lijepi, oni su, za pravo rei, najovjenija pojava na svijetu. Nikada nitko od nas nee biti tako drag i plemenit kao onda kada ve bude pokojni. Nekakvoga mafijaa, primjerice, usmrte s nekoliko dobro usmjerenih i za drutvo svakako korisnih hitaca, a njegova mu obitelj i prijatelji daju po novinama osmrtnice gdje se ljiljan bijeli rimuje sa ivot cijeli. A to to je lirska duica obiavala za doruak namjernicima razvaljivati lubanje drkom pitolja, to nikomu nita, o mrtvima sve najbolje, makar pritom i krivotvorili njihov lik i djelo. Kod sprovoda sve mora biti lijepo i veliajno, sprovod je uvijek vei od ivota. Andy Warhol svojedobno je kazao da e u budunosti svi imati svojih pet minuta slave, no za to uope ne trebamo ekati budunost. Jo od osvita civilizacija za to je potrebno samo umrijeti, jer svi smo mi zvijezde na polaganju vlastitog lijesa u etvrtastu rupu od ilovae. Zapravo najprikladnija definicija ove pojave jest kult linosti: ono to se predsjednicima drava za roendane dogaa na stadionima ili u kazalinim 194 dvoranama, obinom se ovjeku dogodi samo kada <><l.i| ne. Kada nas pokapaju, svaki je od nas i Hajle Sehi.sijt Kim II Sung, i Josif Visanonovi Staljin, i Juan Pcion i Mao i Franco. to zapravo i nije nekakva velika teta tip je umro i nema straha da bi se mogao umisliti takvim pretjerivanjem pa skromno predloiti da, eto, zato ne l>i obnovili njegovu rodnu kuu, obiljeili je spomen-plounu pa organizirali posjete pionira i omladine. Kabriolet iza ugla pogovor I Dokle god ovjek ivi, postoje barem matematiki izgledi da e jednom, recimo, voziti crveni kabriolet, stanovati u luksuznoj vili s bazenom, vlastitim jetom obilaziti egzotine predjele, spavati u hotelima s pet-est zvjezdica, i to, naravno, ne sam nego u drutvu raspusne blondinke anse za takav rasplet iznimno su male, pravo za rei - gotovo nikakve, ali u teoriji postoje Jer, uda se ne dogaaju samo u Lourdesu, Fatimi, Meugorju i Holly-woodu Sjetite se, uostalom, Loto Lothara, onoga njemakog sirotana koji je prije nekoliko godina poharao nacionalnu lutrijsku blagajnu i preko noi postao milijuner ovjek koji je svoju crijevnu floru desetljeima unitavao obilnim porcijama bratwursta, sauerkrauta und kartoffla te cisternama piva i schnapsa, nastavio je to initi i nakon to je dospio na popis najbogatijih Nijemaca, ali se tada poeo prederavati i oblokavati u kudikamo skupljim restoranima Ucviljenu suprugu nadomjestio je desecima ljepotica u njenoj dobi, olovno nebo zaviaja sunanim kanpskim svodom a lumpenproleterske

navade razmetljivim gestama kakve prilie pijanom parajhji Nestani Lothar brzo je platio danak vlastitoj neumjer-enosti becar odjeven u prestine dizajnerske krpice do pustio je da mu se jetra pretvori u bezoblini dronjak No 197 tragini epilog prie o njemakom tranzicijskom udu ne moe dovesti u pitanje ocjenu kako svi mi, ba poput Lothara, ipak imamo ansu da jednom, moda, uhvatimo Boga za bradu Ako u nadi nema spasa, barem ima utjehe Crveni kabriolet moda nas eka iza prvog ugla Nema, meutim, toga bolida koji bi nas mogao vratiti u mladost Pred nama moda stoji blistava budunost, ali prolost, ma kako ugava ona bila, vie nam nitko ne moe vratiti Ta spoznaja raa u ovjeku potrebu da pokua konzervirati varljivo sjeanje na minula vremena i dogaaje Obian svijet koji za olovkom posee nerado i rijetko, uspomene e nastojati sauvati pripovijedajui blinjima anegdote iz daleke prolosti Spisateljska pak eljad vlastiti e perfekt pokuati oivjeti sukladno boljim obiajima svojega zanata ispisujui svezak-dva memoara ili makar zbirku sentimentalnih feljtona Takav pogled u retrovizor pisci obino bacaju na pragu jeseni ivota ih jo kasnije Svijet oko nas mora se temeljito promijeniti da bi pisanje o prolosti imalo bilo kakvog smisla Na posljetku, i mi sami moramo pretrpjeti tota, da bismo se s enjom prisjeali prohujalih vremena Zanimljivo je, meutim, da tu vrstu spisateljskog svrbea u nas sve vie osjeaju posve mladi autori Vidi mominu, tek je navrio tridesetu, puca od zdravlja, biljei - tono bi se reklo - rekordan broj moenja i ne pada mu na pamet kapitulirati pred oltarom, a ve je udario kukati za rajskom pticom mladosti Tomu se, meutim, ipak nije uditi Na ovim prostorima vrijeme se ve odavna ne mjeri po ritmu to ga udara Geofiziki zavod, ono tee malo bre, pa valjda i ljudi bre sazrijevaju i stare U minulih desetak godina malo je koji datum utekao asti da ga kakav zanesenjak ne proglasi povijesnim Prilina je gnjavaa svakoga jutra buditi se s milju kako e, eto, i danas, najkasnije do podneva, neto sudbonosno i vano potresti zemlju Stvari bivaju jo i gore kada shvatite da ete moda i do odlaska na onaj svijet uivati u privilegiji da vam se vana poglavlja povijesti zapliu i 198 rasplicu ispod prozora Od siline tih dramatinih preokreta ovjeku se moe zavrtjeti u glavi, on mora pronai kakav-takav oslonac, uhvatiti se za neto vrsto, pa makar to bila i olovka Pokuavajui sauvati vlastitu ravnoteu, Ante Tomi i nama je pomogao da ostanemo na zemlji Istini za volju, sentimentalne ispovijedi i nostalgine biljeke zapremaju tek manji dio Smotre folklora Teko se, meutim, oteti dojmu kako upravo ti dijelovi knjige u presudnoj mjeri odreuju njezin duh ak i oni feljtoni koji se bave fenomenima novijega datuma, koji opisuju nedavna zbivanja i mladodemokratske rituale, svoj puni smisao dobivaju u opreci s tekstovima koji nas vraaju unatrag, u dane mraka, odnosno dane ponosa i slave - svejedno Smotra folklora i jest dragocjena zato to prokazuje svu besmislenost napora da se ritam nae svakod-nevice ugodi po taktu ove ih one ideologije Folklor, pisan s navodnicima ili bez njih, tvrdoglavo preivljava i najvee drutvene potrese i kada se ini da je posvojio nove vrijednosti, on tek preoblikuje stare III, da parafraziramo onaj glasoviti bosanski pouak, vi moete istjerati Hrvata iz evabdinice, ali evabdinicu iz Hrvata - nikada S tom se injenicom Tomi odavna pomirio Da bi s nekim podijelio terapeutske blagodati toga otkria, napisao je ovu knjigu Kada je sklopite, i vi ete, zacijelo, ponoviti onaj njegov programatski usklik iz naslova jedne kratke prie ivot ima smisla' Zato ne gubite vrijeme, izaite van, jer moda vas crveni kabriolet eka iza prvog ugla Ivica Ivanievi 199 Sadraj Domovina u lonici Kalasnjikov preko sindikata Stemanje ulino obino Karate Croate udnja za trokutima Tijelo je poruka Na priuvnoj adresi Domaa kuhinja Crni merak Meso bez pedigrea Bratstvo i svinjstvo Kad jaganjci utihnu Toalet iznad kukavijeg gnijezda Za Jaku pfemga Kupovanje tue nesree

Stan majstori Taksimetar kvadratni Gnjavimo po kuama Stojin na kantunt glava u raunu Tajkuni i ljubavnici Sedma kila Davljenje sonetnim vijencem IO I Znanje za plakanje I (Ni Zubari i gresnici ............................................................... 111 Mala mona muzika ..........................................................116 Das ist Walter ............................................................... 121 Dozvolite da se obratimo......................................................126 Hrvatska mitologija ...........................................................131 Kad servilni serviraju..........................................................135 a e mi Copacabana ........................................................ 140 Priaju ene po brijanicama ...............................................145 Kokice u mraku.................................................................. 150 aljivi kuni video .............................................................154 Vlada u sjeni..................................................................... 159 Idiotska no........................................................................163 Igle, lokomotive i slino........................................................ 168 Kolodvorske lude..................................................................172 Rajska ptica starosti............................................................177 Ure i nevere........................................................................ 182 Smee moje, i ja bih te brala................................................ 186 Premijere s groblja............................................................... 191 Pogovor Ivica lvanievi........................................................197