Vijest i izvjetaj

Objektivnost, nain prezentiranja dogaaja i poseban stil, najvanije su osobine novinskog istraivanja, koje ima poseban oblik, poznat kao obrnuta piramida. Obrnuta piramida je tekst koji po svojoj formi poinje vrhuncem i na samom poetku izlae najbitnije injenice. Udarni izvjetaj se naziva Lid. Postoje dvije vrste Lida: direktni i odloeni. U direktnom Lidu se odmah daje sutina prie, njen sumar, rezultat, zakljiak. ta je novinska vijest? Nekoliko osnovnih inilaca, koji mogu okarakterisati dobru novinsku vijest:1. Utjecaj, 2. Bliskost, 3. pravovremenost, 4. Vanost, 5. Neobiajenost, 6. Sukob i 7. itaoci Odabir materijala Poto je procjena vrijednosti dogaaja izuzetno vana karika u stvaranju interesantne novinske prie, taj posao se najee preputa zajednikoj procjeni redakcije i urednika. Meutim, novinar je taj koji mora da rijei problem kako iz mnotva injenica odabrati najzanimljivije detalje. Taj odabir detalja je najzahtjevniji posao i odluujui za zanimljivost lanka. Stil izvjetavanja Pored obrnute piramide, najprepoznatljivija metoda izvjetavanja je metoda pjeanog sata. Metoda pjeanog sata se najee koristi u izvjetajima koji zahtijevanju da se neto ispria hronoloki. Zapoinje Lidom u kojem se daju osnovni podaci, zatim se pree na hronoloko kazivanje dogaaja koji vode loginom zavretku. Objektivnost jezika Snaga jezika i reenica se mjeri snanim imenicama i glagolima, a ne na pridjevima i prijedlozima. Novinsko izvjetavanje je konkretno i specifino, jasno i ekonomino. U prosjeku, reenice ne bi trebale da sadravaju vie od dvadesetak rijei. ABC reporterskog novinarstva je: Accurary (tanost), Brevity (jezgrovitost) i Clarity (jasnoa).

Komentar
Ako je neki dogaaj vaan, onda se prelazi u dublju analizu: kako se moglo neto dogoditi i zato se dogodilo? Tada se prelazi iz reporterskog novinarstva u analitiko, koje je utemeljeno na postupcima indukcije i dedukcije, odnosno analize i sinteze. Takve reakcije stiu u komentarima najviih novinskih autoriteta iz jedne redakcije ili u nepotpisanim tekstovima koji su stav ili ocjena cjelokupne redakcije. U komentaru nema neutralnosti. Komentar je ubjedljiv u onoj mjeri u kojoj su snani argumenti koji podravaju osnovnu misao i tvrdnju. Struktura komentara:1. glavna tvrdnja, ocjena ili teza,2. Argumenti i 3. zakljuak Jezik komentara Jezik kojim se slui komentar ne moe biti neutralan i sadri linu notu i peat. Komentator se slui jezikom ubjeivanja, jer ima za cilj da promjeni stavove italaca. Komentar sadri mnoge osobine jezika izvjetavanja, ali se razlikuje po:1. Metaforinost i 2. putem analogije se otkrivaju odnosi i slinosti

Reportaa
Reportaa u sebi sadi osobine izvjetavanja i komentiranja istovremeno: aktuelnost i autentinost dogaaja, injenica koje ga obiljeavaju i ozbiljnost uzroka i posljedica. U reportai se novinar reporter slui elementima literarnog jezika slikajui na suptilan nain istinit ivot, socijalna i psiholoka stanja, kolektivna i individualna osjeanja. Reportaa ima svoju radnju i jedan je od osnovnih zahtjeva da je autor istovremeno i sudionik, odnosno oevidac. Struktura i stil reporzae U reportai preovladava narativni postupak, koji omoguava logino razvijanje prie od njenog poetka do kraja, sa opisima i kazivanjima, koja imaju za cilj da se itaocima dogaaj priblii, da se prenese dogaaj i atmosefera. U reportai su u centru panje ljudi, njihova ponaanja, pojedinana kolektivna atmosfera.

Reportaa najee ima odloeni Lid kojim se naknadno postavlja neka scena ili izraava raspoloenje. Opisi imaju poseban znaaj jer pomau itraocu da kreira vlastitu sliku svijeta o kojem se u reportai govori. Tri najvanija segmenta ua dobru priu:1. kazivanje/naracija (1. ili 3. lice), 2. prizori/scene i 3. dijalozi

Feljton
Kada se nakon odreenog vremena novinari vrate nekom dogau smatrajui da on jo uvijek izaziva pozornost italaca, onda to rade u formi feljtona, koji se najee bazira na istraivanju i koritenju dokumentacionog materijala. Feljtonom se na pristupaan i iv nain obrauju neki dogaaji iz prolosti, neke pojave u nauci... Pod ovim nazivom su se tampale novine, pisali eseji, romani, kritike. Feljtone su pisali: il Vern, Karel apek, Balzak, Gotje, or Sand... Feljton je i danas zadrao: intrigantnost traerskih pria, novinarsku dokumentarnost i autentinost, literarne osobine kazivanja, uzbudljivost avanturistikih romana, kritiku politikih zbivanja, tanku granicu izmeu naunog razmatranja i naune fantastike, mogunost da se preuzmu vei dijelovi tueg teksta, a da se izbjegnu strogi propisi o autorskim pravima. Kompozicija feljtona Feljton nema vrstu strukturui kompoziciju. Pisac se esto slui digresijama. Dogaaji, linosti i pojave, osnovno su vezivno tkivo koje feljtonu daje osjeaj cjeline. Kompozicija je zavisna od tematike i naina na koji je autor obrauje. Jedna od osnovnih osobina svih feljtona jeste da se tekst formira u vie zasebnih cjelinaili epizoda skoro identine duine primjerene novinskom prostoru. Meutim, danas ni ovo pravilo nije toliko ispotovano, pa se radi u formi tzv. dosijea. Feljtonistiki jezik Najvea jezika sloboda u novinarskoj formi se nalazi u feljtonu. Naravno, opet se ta jezika sloboda razlikuje od tematike do tematike. Ako se radi o laganijom temi, onda novinar moe sebi dozvoliti mnogo veu jeziku slobodu, ali opet bez vulgarnosti ( od blage ironije, do sarkazma, preko satirikog izrugivanja). Ovaj novinarski anr se pribliava novinarskom satirinom anru, kao to su pamflet, parodija, epigram, karikatura. Teoretiari smatraju da je jedan od osnovnih ciljeva u feljtonu kritika loih drutvenih pojava, njihovo izrugivanju, izvrgavanje ruglu, izazivanje bijesa, gnuanja i prezira prema drugim nemoralnim kategorijama i nemoralnim i neasnim osobama.

Formalno pismeno komuniciranje

Formalno, poluformalno i neformalno pismo Stepen formalnosti koji se izraava u pismu zavisi od: 1. odnosa sa linosu kojom se obraamo 2. svrhe pisma Formalno pismo piemo nekome koga ne poznajemo ili nekome prema kome smo u podreenoj poziciji. Svrha ovog pisma je impersonalna i ozbiljna. Neformalno pismo piemo onome koga dobro poznajemo i s kim smo u ravnopravnoj poziciji. Karakter ovog pisma je personalan, bez obzira da li je o ozbiljnim stvarima ili o razmjeri nekih iskustava. Poluformalno pismo moe biti pisano nekome ko je stariji od nas ili je u nadreenom poloaju, ali ga dovoljno poznajemo da moemo iskazati prisniji odnos i udaljiti se od hladnog saoptavanja injenica. Pronalaenje mjere formalnosti je vjetina koja vremenom prerasta u rutinu. Dok piemo pismo, moramo voditi rauna hoe li izbor tona, stil i sadraj izazvati eljeni utisak. Posebno treba paziti na zavrne i pozdravne rijei. Poslovno pismo Pisanju poslovnog pisma treba pristupiti organizirano i planski. Prvi korak je da se odmah odredi cilj da se njega striktno dri kroz cijelo pismo. Treba prethodno prikupiti svu potrebnu dokumentaciju i osobito voditi rauna o tome da se pri pisanju ne gomilaju nepotrebne injenice. Svako poslovno pismo se sastoji od:1. zaglavlja (naziv, adresa i neophodni podaci o poiljaocu) , 2. referenca (ime, prezime autora pisma), 3. adresa primaoca (firme, ovlatenog lica), 4. predmet pisma (svrha i cilj), 5. pozdrav, 6. tijelo pisma (u kojem je poruka napisana to krae), 7. zavrni pozdrav, 8. dan, mjesec i godina kad je poslato, 9. Potpis i 10. prilozi

Pet zlatnih ''C'' pravila kojih se treba pridravati pri pisanju poslovnog pisma: 1. Pismo mora biti jasno, tako da onaj ko ga ita bez tekoa sazna ta mu je cilj. 2. Pismo mora biti potpuno, sa svim potrebnim informacijama. 3. Pismo mora biti kratko, bez nepotrebih detalja. 4. Pismo mora biti u odgovarajuem utivom nivou. 5. Pismo mora biti napisano bez pravopisnih, stilskih i slovnih pogreaka. Memorandum Memorandum ili skreno memo je interno poslovno pismo. U njemu se pojedinac ili neko tijelo u okviru jedne organizacije ili institucije obraa pojedincu, dijelu zaposlenih ili svim lanovima kolektiva. Poruka moe biti poslata za vrijeme neke krizne situacije, sadravati neko neodlono djelovanje, naredbo, upustvo ili preporuku, interno poslovno obavjetenje, etstiku povodom nekog uspjeha, anketu ili neki drugi istraivaki zahtjev. Memorandum je po kompoziciji i stilu veoma blizak poslovnom pismu i od njega se razlikuje to obino nema uvodnog dijela i pozdrava i to je mnogo direktniji i manje formalan od poslovnog pisma. U uvodnom dijelu se jasno i precizno objanjava razlog pisanja poruke i odgovara se na pitanja ta? , kada? i gdje? Sredni paragraf osigurava neophodne detalje, a zavrni paragraf naglaava vanost poruke i precizira aktivnosti i poruke. Cirkularno pismo I, pored toga to se alje na razliite adrese, cirkularno pismo treba u to veoj mjeri personalizirati, tako da svaki pojedinac ima dojam da je ba njemu upueno. U ovim pismima je najvaniji uvodni pasus. Saoptenje za tampu Saoptenjem za stampu se pojedine organizacije i institucije obraaju javnosti. Ona moraju slijediti sve elemente odgovarajuih urnalistikih formi vijesti i informacije. To znai da vijest mora biti interesantna i vana za javnost, treba da je saoptena na profesionalan i efikasan nain, najbolje postupkom obrnute piramide. E mail poruka E mail je konverzacionalniji nain komuniciranja. U razmjeni e mailova mogu je brz kontakt i razrjeenje. Zbog toga se e mail pribliava konverzaciji i preuzima neke karakteristike usmenog komuniciranja. Prva osobina dobre e mail poruke je njena kratkoa. E amil poruku treba pisati paljivo i planski, kao skicu, rukopis ili ispravljen tekst. Zapisnik Ljudi zakazuju sastanke uglavnom iz tri razloga: da donesu zajednike odluke, da se meusobno informiraju i da rasprave ofreene probleme ili razmjene miljenja. Na kraju, kao rezultat sastanka ostane zapisnik (minutes) u kojem su sumirane diskusije i izdvojeni zakljucii odluke koje nekog obavezuju da neto do odreenog vremena uradi. Zapisnici su jedini verificirani dokumenti o tome ta se desilo na sastancima. Zapisnik sa sastanka treba da sadri sljedee elemente:1. datum, vrijeme, mjesto sastanka, 2. listu uesnika i listu odsutnih, 3. vrijeme kada je sastanak poeo, 4. usvojeni dnevni red, 5. saglasnost na zapisnik sa prethodnog sastanka uz eventualne amandmane, 6. saetak diskusija, ocjene i prijedloge, 7. zakljuke, zaduenja i rokove za njigova ostavrenja, 8. vrijeme kada je sastanak zavren i 9. potpis osobe koja je vodila zapisnik Zapisnik se pie kratkim, jednostavnim reenicama. Jezik zapisnika je suhoparan. Postoje dvije vrste zapisnika:1. narativni (sumar diskusije i izdvojene odluke) i 2. rezolutivni (diskusija se zanemaruje, daju se samo zakljuci) Instrukcije Kao i ostali vidovi formalnog pismenog komuniciranja i instrukcije imaju odreenu formu. Tekst je komponovan hronoloki i esto je popraen slikama. Jezik je veoma tedljiv i naredbovan, reenice su kratke i bezline.

Prijava za konkurs Postoje dva naina pisanja pisama kojim se prijavljujemo na konkurs: 1. ameriki (dosta je slobodan i neformalan, daje mogunost ireg obrazloenja, te ideja) 2. evropski (tradicionalan i suzdran, ne daje veliku mogunost za vlastiti marketing) Ustaljena forma:1. naziv kompanije, organizacije kojoj se obraamo, 2. izvor iz kojeg smo saznali za konkurs ili proitali oglas, 3. referencem informacije o osobi koja konkurie i 4. interes za intervju, spremnost za posao, pozdrav i potpis ivotopis (curriculum vitae tijek ivota) CV je kratki prikaz neijeg ivota, obrazovanja, radnog iskustva. Prilae se uz svaku prijavu na konkurs. CV je ematiziran tekst sa ustaljenom formom i sadejem:1. personalni detalji, 2. druga znanja, 3. radno iskustvo, 4. posebni interesi i aktivnosti i 5, priznanja

Govor
Spontani govor Mnogo je tee neto napisati nego to ispriati. Spontani govor ima dosta informacija koje se prenose specifinim tonom, jainom i bojom glasa, pauzama i drugim nejezikim sredstvima koja nam olakavaju komunikaciju, a koja su u pismenom izraavanju nedopustiva i neprimjerena. Pripremljeni govor Onaj ko priprema govor mora voditi rauna kako e govor zapoeti, kako e se razvijati i kako e zavriti. - Govori o tome o emu e govoriti. - Govori. - Govori o onome o emu si govorio. Prezentacija Da bi prezentacija bila uspjena trebate: razumjeti svoju publiku, izgraditi strukturu prezentac ije, oblikovati prezentaciju, odabrati vizuelna pomagala i vjebati govor. Bitno je znati: ta pokuavate saopiti, kome govorite, ta vai sluaoci ve znaju, ta mogu razumjeti i za ta su zainteresovani.

Retorika
Retorika je nauka stara oko tri hiljade godina. U prvom vijeku prije nae ere smatrana je osnovnim ciljem obrazovanja, Oduvijek je bila usmjerena na razvijanje sposobnosti i pronalaenje naina i sredstva za uvjeravanje drugih ljudi. Retoriki principi Aristotel je tvrdio da postoje tri osnovna naela da se publika ubijedi u ono to se izgovori ili napie: etos (etiki dokazi), logos (logiki dokazi) i patos (emocionalni dokazi).

Metodologija organizovanja i vrednovanja nastave izraavanja

Metodiki pristup u pogledu neposredne izrade pismenog zadatka Faze u izradi pismenog sastava:1. izbor i oblik izraavanja, 2. izbor i analiza teme, 3. prikupljanje i izraivanje materijala i 4. izrada plana Principi komponovanja sastava:1. princip jedinstva, 2. princip odabiranja, 3. princip sklonosti/harmonije, 4. princip izrazitosti, 5. princip raznovrsnosti i 6. jezik i stil Ispravljanje i vrednovanje pismenih sastava treba da bude odgovorno, struno i pravovjerno, pri emu se polazi od toga: kako je shvaena tema i oblik izraavanja, kako je sainjen plan, kakva je kompozicija, jezik i stil, te opta urednost. Uz svaku ocjenu treba pisati obrazloenje. Socioloki oblici nastavnog rada, nastavna sredstva i metode u nastavi izraavanja Nastavni oblici:1. Individualni2. Tandemski i 3. grupni

Nastavna tehnika i nastavna sredstva: TV, radio, film, kasetofon, magnetofon, kompjuter. Savremenene nastavne metode:1. metoda ankete, 2. metoda pokazivanja, 3. dijaloka metoda, 4. metoda rada na tekstu, 5. metoda pisanih radova uenika, 6. metoda podsticajne rijei, 7. metoda samostalnog izraavanja uenika, 8. metoda objanjavanja, 9. metoda izlaganja i 10. metoda uenja putem rjeavanja problema Subjektivne slabosti u vrednovanju Kod ocjenjivanja uenikih radova treba se uvati halo efekta (vrednovanja uenikog rada po prethodnom radu; svaki rad je drugaiji). Ueniko vrednovanje sastava Kod uenika treba stvarati naviku za samokritikim sagledavanjem vlastitog pisanog sastava i navikavati ih da sami ispravljaju svoje sastave individualno i uzajamno. Uenici tako uoavaju svoje i tue greke. Osobine ocjenjivaa (Gordon Olport):1. Iskustvo2. Slinost3. Inteligencija4. kognitivna sloenost 5. samouvianje6. Snalaljivost7. Izdvojenost8. estetski stav i 9. intraceptivnost etiri grupe pisanih radova uenika:1. kolski i pismeni zadaci2. domai zadaci3. kolske vjebe i 4. ostali pismeni rad Tematike pisanih sastava:1. Naracija2. Deskripcija3. Portret4. Dijalog5. Imaginacija6. Impresija i 7. Refleksija Podruja, vrste i oblici rada u nastavi govorne kulture i pismenosti Nastava govorne kulture i pismenosti obavlja se na etiri vrlo razgranata i saodnosna podruja. Prvo podruje se odnosi na podrobno upoznaanje jezika kao znakovnog sistema kojim se ostvaruje usmeno i pisano izraavanje. U pitanju je prvenstveno praktino usvajanje i bogaenje jezika koje se obavlja pomou odgovarajuih jezikih vjebi. Jezike vjebe mogu biti: leksike, frazeoloke, sintaksike, semantike, fonetske i fonoloke, akcenatske, vjebe u itanju, izraajnom kazivanju i besjednitvu. Druge podruje nastave pismenosti obuhvata savlaivanje pravopisa. Od upoznavanja pravopisnih pravila do ispravnog postupanja mogu dovesti samo pogodne i sistematine pravopisne vjebe. One imaju ove oblike: diktat, samodiktat, dopunjavanje iskaza, preoblikovanje teksta i korektorska vjebanja. Tree radno podruje jeste obuka u primjenjivanju izraajne moi jezika. Savlaivanje upotrebnih funkcija jezika i razvijanje sposobnosti da se uspjeno koriste njegove izraajne mogunosti ostvaruje se preteno pomou stilskih vjebi. Neke od njih su: vjebe u zapaanju, izbor znaajnih pojedinosti, izbor rijei, kombinovanje rijei, pojaavanje i ublaavanje izraza, saimanje i proiriivanje teksta, originalno poreenje, metaforino kazivanje, lektorske vjebanja itd. etvrto podruje sastoji se u obuavanju uenika da samostalno stvaraju cjelovite tekstove koji mogu imati upotrebnu vrijednost u drutvenoj praksi. Rad u ovoj oblasti ostvaruje se uz pomo pisanih sastava. Pismeni sastavi, prema vrsti tematike, nainima kazivanja i namjeni obavjetenja granaju se u etiri vodea stilska oblika, a to su pripovijedanje, opisivanje, izvjetavanje i raspravljanje. Pismeni sastavi Pismeni sastavi su samostalni ueniki radovi koji nastaju po nastavnom podsticaju. Pri pisanju sastava uenici sami odabiru grau i oblikuju sadraj ali sve to ine u skladu sa zadatom temom.Istovremeno bavljenje svim komponentama pismenosti: sadrajem, j ezikom, stilom i pravopisom, te njihovo objedinjavanjeu valjane iskaze i cjelovit tekst ini pismene sastave najsintetinijim oblikom nastavnog rada. Uenici stvaraju sadrinu pismenih sastava od grae koju su na razliite naine upoznali. Neke injenice i dogaaje primili su neposredno, a druge sa manjim ili veim stepenom posrednosti. Tri su osnovne iskustvene postavke: doivljaj ili neposredno uee, svjedoenje ili prisustvo i obavjetenost ili posredno saznanje. Doivljaj dok uenik pie o linim zapaanjima i utiscima, o svojim zgodama i nezgodama, uvijek obuhvata i neki iri objektivni kontekst. U sreditu zbivanja je uenik koji izvjetava, on je glavna linost i gotovo sve to se deava njega se tie. Uenici imaju priliku da piu o svojim zapaanjima, utiscima, mislima i osjeanjima, ispoljavaju svoju intimu, ispovjedaju se, mataju i projektuju.

Svjedoenje uloga svjedoka i radoznalog posmatraa motivisana je ivotnom potrebom i nagonom za saznavanjem. Uenik u ulozi svjedoka pie o drugima. Tematika objektivnog svjedoenja preteno se zasniva na prikazivanju dogaaja i pojava, ljudi i njihovih postupaka te na opisivanju stvari, bia, prostorija, linosti, duevnih stanja i masovnih scena. Obavjetenost posrednim putem, preko prianja znalaca i svjedoka, pomou knjiga, tampe, slika i filmova, saznajemo mnoge historijske injenice i dobijamo obavjetenja iz oblasti nauke, tehnike, kulture, umjetnosti i sl. Posrednim saznavanjem uenici upoznaju mnoge nove pojmove, pojave i dogaaje pa tako ire duhovne vidike i stiu nauni pogled na svijet. Tematika pismenih sastava se prilagoava kako sposobnostima i sklonostima uenika tako i stvarnim potrebama drutva i uenika.Zato se od tematike koju uenici posebno vole metodiki kree u dva svrh ovita smijera: prelazi se na nova podruja koja uenici treba da zavole i sa podruja koja uenici vole odabiru se izuzetne teme koje ukljuuju nova gledita, posebnu grau i poviene stilistike zahtjeve. Naslovi pismenih sastava Kazivanjem i biljeenjem naslova nastavnik prenosi na uenike i neke osnovne zahtjeve koje treba uvaiti pri obradi teme. Tema je ira i konkretnija od naslova. Ona obuhvata uvod u grau iz koje e potei mogui sadraji pismenih sastava. Tema se naslovom samo naznaava, a tek je pogodna objanjenja i uputstva in potpuno jasnom. Tema nije u znaenju naslova, ve je u njegovom smislu. Naslovi pismenih sastava mogu se jeziki uobliiti na vie naina. Naslovni iskazi najee imaju ove oblike: naslovna sintagma (naslovni pojam), pitanje (neupravno i upravno), iskaz elje ili pretpostavke, esklamativni i eliptini iskazi, tvrdnja iz linog iskustva, tvrdnja iz optog iskustva i objanjivaki oblik. Koritenje knjievne umjetnosti u nastavi pismenosti itanjem knjievnih tekstova uenici razvijaju svoj literarni ukus i ire duhovne vidike, a time stiu i pouzdaniji kriterij o vrijednostima jezikostilskog postupanja.itanjem se preteno stie znanje koje je svakako bitno za sadraje i oblike pismenog optenja ali se pismenost ko umijenje, vjetina i stvaralaka navika stie jedino praksom pisanja. Jedino se kvalitetom itanja moe stvaralaki utjecati na pismenost. Umjetniki tekstovi se esto koriste za upoznavanje stilskih izraajnih sredstava stilskih figura i irih jezikih izraajnih mogunosti.Pravi cilj rada nije u prepoznavanju izraajnih sredstava u pievim iskazima ve je u usvajanju i primjeni odgovarajuih stilskih postupaka u vlastitom usmenom i pismenom izraavanju. Uenicima se povremeno zadaje i da pismeno prikazuju pojedina knjievna djela i njihove vrijednosne inioce. Knjievne teme se mogu vezivati za svako knjievno djelo i obuhvatiti stvaralako postupanje bilo kojeg pisca. Ove teme su preteno vezane za obradu umjetnikih tekstovai za utvrivanje i obnavljanje gradiva iz knjievnosti, pa su korisnije na tim podrujima nego u nastavi pismenosti. Leksike i semantike vjebe Ove vjebe imaju za cilj bogaenje uenikog rjenika i stvaranje povoljnijih mogunosti za iri izbor i pouzdaniju upotrebu rijei. Vjebe: oznaavanje duinom vokala (akcenat), razlikovanje oblika po duini izgovora (rijei se isto piu, a razliito izgovaraju), osjeanja (imenovanje osjeanja), akcelerativni rjenik (uenici piu to vie rijei koje oznaavaju osjeanja obogauju svoj vokabular), ljudske osobine (pri karakterizaciji likova), jedan predmet mnotvo osobina (otkrivanje vie osobina pojedinih predmeta i pojava), graenje rijei sufiksacijom, graenje rijei prefiksacijom, upotreba rijei suprotnog znaenja antonima, vieznanost rijei polisemija, pronalaenje izostavljenih reeninih dijelova, ustaljeni frazeoloki oblici idiomi itd. Pravopisne vjebe U savlaivanju pravopisa i udovoljavanju njegovim zahtjevima izrazito vanu ulogu imaju mnogi nastavni principi, a posebno postupnost i sistematinost, jedinstvo teorije i prakse, trajnost znanja i umijenja i svjesna aktivnost uenika. Po svojoj sloenosti i strunom opsegu pravopisne vjebe mogu biti: posebne ili proste (elementarne, jednosmjerne) i opte ili sloene (viesmjerne). Posebne vjebe podeene su za upoznavanje i savlaivanje jednog pravopisnog pravila.Obino obuhvataju tekstom vie pravopisnih zahtjeva, ali svi oni nisu podjednako istureni uenikoj panji. Opte vjebe sadre raznovrsne pravopisne zahtjeve od kojih su dva, tri pa i vie njih, a ponekad i svi , podjednako znaajni za obuku ili provjeru. Preteno se obavljaju u vidu diktata koji obuhvataju pravopisno gradivo upoznavano i uvjebavano u relativno duem periodu.

Na osnovu naina izvoenja pravopisne vjebe imaju ove oblike: diktat, samodiktat, dopunjavanje teksta, ispravljanje teksta, prepisivanje i obrazlaganje pravopisa u tekstu. Diktat diktiranje je nain itanja ili kazivanja koji je prilagoen uslovima tekueg zapisivanja. Samodiktat postupak kad uenik pri pisanju diktira samome sebi neki tekst koji zna napamet. Dopunjavanje teksta ove vjebe obino obuhvataju dvije radnje: jeziku i pravopisnu, pa im to poveava praktinost. Ispravljanje teksta koriste se tekstovi sa didaktiki proraunatim pogrekama koje uenici zapaaju i otklanjaju. Prepisivanje teksta uenici obino prepisuju tekstove kako bi ih na odreenim mjestima proirili, izmjenili, dopunili ili ispravili. Prepisivanje je veinom samo pomona radnja u koju se utkivaju zahtjevi i ciljevi raznih vrsta pravopisnih vjebanja. Obrazlaganje pravopisa u tekstu u ispravkama diktata, samodiktata i jezikih projekcija u dopunjenim tekstovima uvijek se istiu razlozi pravilnom postupaju, a oni se saoptavaju u vid u pravopisnih pravila i podsjeanja na odgovarajuu jeziku normativnost. Stilske vjebe Stil je nain sluenja jezikom, pa samim tim predstavlja jeziko umijenje i praksu, govornu naviku i stvaralako ponaanje, pa o dobrom stilu valja manje govoriti, a vie ga tvoriti. Siguran put do dobre pismenosti, a samim time i do uspjenog pismenog sastava moe se predstaviti ovako: saznanje sadraja, jezike vjebe, stilske vjebe i pravopisne vjebe ine pismeni sastav. Vjebe: odreivanje sintagmom i zavisnom reenicom (stilske vjebe to vie povezivati s gramatikom), uopteno i konkretno kazivanje, stilska usmjerenost pismenih sastava, promjena gledita, bliskost dalekih stvari, tumaenje izraznog ponaanja, prenesena znaenja rijei, stilske figure, varijante iskaza, odnosi izmeu veliine i vrijednosti izraza, izbjegavanje suvinih rijei i izbor ekonominijeg sinonimauoavanje i otklanjanje beznaajnih pojedinost, saimanje teksta uz pojaavanje informativnosti, otklanjanje praznoslovlja i tuica, otklanjanje nejasnosti i dvosmjernosti, pojaavanje i ublaavanje izraza i drugi. Domai zadaci u nastavi maternjeg jezika Domai zadaci su dio nastavnog rada koji uenici obavljaju kod kue. Gotovo svi oblici rada koji se ostvaruju u kolskoj sredini mogu se pod posebnim uslovima uspjeno obavljati i u domaim okolnostima. Moe se govoriti o shvatanju domaih zadataka u uem i irem smislu, tj. o uobiajenim pisanim zadacima i o svim onim raznovrsnim oblicima rada koji se izvode kod kue po nalogu nastavnika, a koji ukljuuju i pisane radove. Domai zadaci se mogu dati prije i poslije obrade pojedinih nastavnih jedinica.