You are on page 1of 380

•anctBcm

"4C
*"fe
:^
* 4- 4-

;A,^ -it-
.^ji
<^ ? ;^M^ rsj:
4. ^ .*. i*.?« w-.
5%^

« .^^*

-
1|> * tit * t$t * t$t •*•
tit •^'
m* t|*

*- «^ •*•
<|> *-
fit * tit * ftf * tl*- * %i

^
*
<y-> • ::-
^S> -^^ *S>
;^.% i \w;j '.';!?.?/ *A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5 ^ ;s;2< 4. x«?4 4, >^?A 4, ^5;; 4, ;f?j4 4,
%J^ ^ ^«V ^ Yr.ti y /CSV * 5*^^.1.5**^,1 '^^ T.5%»f * i^C^ T.5%»^,
'"'^,L^"^,1
i: «S>
»•*•*
4 4^>
'"^i
•:;• S^
'V'
*•
<f»
"V"
* *S>
•>">
+ <£>
"^•'
4 4a>
'>*•
4- <$>
'V»
4- -fr^^
''^*
^J- 4$^ 4 4S> 4- 4S>
'"^^ 'V* 'v*-

*
<••
«v»
^4 'A'
4?'S» 4-
Yi^ >-*.• Yifi
4K> 4 <S>
>A'
Ycti ^ %SV
«.A.
4g> 4-
"^^

"X'
<«>
%:?« "^

^A•
<S>
54:>V

4-

"A'
<?>
YcSi
4-
'^

»<A.-
<£>
Yc^ ^ Yc^
»A-
4- <»»• 4- <«>•
-^
^A•
YiH ^
4 «?>
»A'
i^tsX

4- <-§>
>•• Yik
-A'
^g-*
50> •v> •^'^ "^» 'V*
-c^-
'^» •> •;{>

'V'" '» 'V"- '• '"^^ •* '' i-


•V>

^'C3«f
A» •A- -A* 'A* -A. «A» "A. 'A' •A. -A' -A, -A' -A* -A* -A
* X^^ 4. ^Sft-
•» 4- «?> •:!> <«> 4-
•*•» 4-<S>
<S> 4- <«»
•••»
4- •frS^
'•*'
-*- <a>
•*•
4- <-l|> ^ ^^
.^,
"^ ^ ^ ^ -"^^
.^»
^^^ ^^
"^»
'
-'
••«•• '-•«'» '•*"> -V^ .'^, 'V-
*V» -•<fv »V» ^

A. X»24 4. rM^ 4. ^.^ 4^ X\% jK


^ ^d^ * %:k *
^S.?^
„ *
«'f.^« .1-.
.J".

YcSi
.- * y«\ Yen %jx
" .A. - .A - -A- -
*
''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I
'.:•.
>^\J^?A '4. '^*^.=i^'4 ^.<^'^- "?*.% .U-.
^9^ '.I- ^^% .sk'^-'f^'j
'^.^'4 *^;>i '4. ^J.%'4. "X9^ 4. '^9/i'4. -«.?^ '4. ".

-A'
'^> •

^SPA
*«6»''

<!<•
4..
4 f^f
*A»'
4-
^<<^'
fS>
?P.?4 .t ?J.¥» 4, ?.?.% 4, X«?;i
'
'A.'"
4 t§t * m*
^A'

,:.
*-^*
t^t
X«?/. 4.
•*•

^5X
*-«^*

5&t
.;.
•*•

^<^.'>:
*''^'

*$t
;
^^

?5% 4
*A»»
tj^' *
>?.%?
*'^'
t*t
4.
-^

^.^
^^'
ti> *
4. >^?"' -t
'^'
fi^t * t^t
*^'
t$t
^9/- ^. X?.?^ 4.
•*•
••V'*

"Ox 'CS^ ^ <C!rr . ^tix . 'CK ^CJx


.
•>A" ••'<-'
«i-5» 4- <<;v* 4-
.^•. .«j.,
-)=.^
'A'
*'^»
<;. >^?A
*S»
,n
':^

;^;^ 4.
'A'
4S>
.^„
4-

X^?-'
.
'A'
<S>
,^»
4-.
,
'A'
^iSK
4- -frS* 4- <««- 4-
,.^v .v«
iS?A 4, ;#.^ 4,
"A*
»cJx

>s^?a
^ .
-A'
•• 4
...
'&J"v

^s.^s
'A-
S-*'
'V"
^
'Csv
4
^s.?/
.
-A-
<ii>
-v'
,^
'•Ci\

4
x9/-
.
-A'
<?>>
'V-
4
/-CJ^

4
«>?.?<
.

-A'
•«-y>
•^-
j, ^'^^
'(.jx

4
^
*A'

'V*
+
'Cox
4> <«%>
••
x^^^
*
.

A/

t.

' -4^
^. * <'i>
,>> 4 <$^
,.^.
4 4-g> 4>
^.^H 4i>
,-^.
4- 4i>- 4-
,^. <^
<^,
4- *S>- 4-
..^^ «i>
.^,
4- «|>
»-«-v
4 <^>
.^. i^ <«K*-
''*'*.«..''
4 <«>
X9/; X\?< 4. X«%i 4..
4
• A» *A' *A' *'W>* »A* A. ''"^.A.^^.A.
#!
"*"•
4- •S^
''5'^-
4- -frS* •*. *i»
'V*
-*• <>3> 4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^
.^ ''*'* «'V'»
^.% 4-.
"
>?.?4 .u. t^^ 4
XSJVJ A. x«?^ .L X9/' ^ xv- 4, x.% 4. AS.% .L.

4- -«>> 4-
'•^o
<p>
'"ir*
4- 4S>
»V>
4- <fr^> 4>
••»
«S>
'^»
4 '» *_ <§
-^$>
•. 4 -%
'^v * 4«»
.<^^

s^* 4- <|> *- «^> 4- <^> 4' <«-^> 4- <$>• * ^t^ * ^^^ * *!* * <&>
*^s^ •
Ycr.
A* *A' »A» "A* 'A' •^' *^* '•^'
;*»/. ;.
^J;.J. 4. 4;
^t •*•
tit * tit * t*t * fv't * t^* * t^t '* f^t * t*t ^^^
i^
^C5\
A'
fCSf Ytj^ T >ti>:
A ^^.A 'C5x
.f^'
^ 7»r • ^' ^ ;v> ^» 'Vi '>r» " *• ^» ^^ ^¥» 'V* '^

*•<!> + f$t * ^*> ^^


m* fit * tit ^ t^ :it*.'^ .^^.iP' ji:^ 1^^ -^

V» -V"' •"•« 'V^ _^ •"•• „ '* _^

;^ ;^. i^. ftjl .^.


^^ i^^

^t*
Kv
* fit
%s*f

* tit *
'*^Sv

tit
"^V^

* tit * t|t *f^i *• ^t ^ t|t * t|t + tit * tit •tit + 1|^ + tlf ^ iff ^ '^W*
ifi<f

* <$> ^ 4

fc^ ^ nst' ' %>v


>A- »A' «A*
Ycti
»*'
Yc^ ' Yi^ I Yc^
•^* '"•' •^'
Yt^
'

'•<>»•
%:^^ ^ n:?? : st*f ^ Ytn i
*A* *• •^*
' •
*#t#ti^*ltlct^t
*• ytr *• ^^ *^» ^*f «^'
T z if.
•*
t|t * t^t * f%^ * tpt * t?t * t^t * tit * 1^^ * t5t * tit * t5t * lit * tft * ift * 5ft
•*• •*• •*
'ox -^
n^ ^^ Yc^ 2 """^
1 ^'^^ 1 ^""^1 '"" I ""^ I ^"^
I ^^ A •A, •*- [g '^^
* ^It
•*•
t|t •*
t|t * t|t * tit * t^t •*•
t|t ^^ t|t * ^t •*•
t|t * ^> +
% ^s> * <§t
••
»A,. •^' «A.. -A' «A,. <Ai» >A.. .A.» »A.. .A' .^
t|f4 t|t*f|t*5|t*5|t*l|t + i^*
voj^ >-C5^ ^C5' ^cv
p*
^?fi. fm
^:-
^ '^e^ ns*e ^ '<^s^ ^ Yc^ Vi^^ 1^ 35t5^
*vt * t^'^ * tj^t
J^.
* t|t * i^^
A.. .A-
t|* * t|t * t|t *•
fit * ^ ^t|t* &>* ^
>s^}^'T !^?a\^ ^?a\' ?$?a\' >$^^
m^mt ^^
'
•*-
^Ci\
•*-
7VT 7^1 '^T r^^ ^*T r%fT
.9/i + ^'^.^ 4- -94 4. ^.'-^ 4-
4.^.?^ 4. ^.'-^ 4. sS?-?
.. ^. ;«.:fe ^ rV-v» ^. . .
?s?^
. 4^ •Y-'»

*
«A'
<g>
-'• *
-A' »A..
-«3> * <S>
»V> -•^«
^ -A'

-*
"A.
/.

^'
'^.
-A-
•^^
.A.
<§>• 4 <&> 4- <S> * <i* •*• <§*• *
'V.
-A' <A.
•« ^ '"'• »* 'A-
<§> *
lV»
^v^ ^ "'.T^ 4. «v.%
* «^*
'*.Y* 4. •^.T^
isv •
Yax ^ ' * %*J ^ V«v ^ %bV VcsV yjjV Yt^ T ^s^
%^ "A- vt^ *A» '*
.7™ 4-. jfc

A-
•A'
*• ._
»A-
''» •<-•
-A*
•A* «^-
'V>
-A' -.A-
'*
vA. "Af
-V" -• 'V" 'V» 'V V. '
•jA."" .A»

f^\ ^ ;^: "^ t^ ^ *


:?/.
* '"^""^
a/"". A ^<^^
^«.?^
%s^
.i. i^?A ... P^pA
v«>? ^ Yta Yt^ bv
l^^ 1^'^^ t'^ #t^t^t^
Z-""
^^
f^
A
-

m -^
^|t * ^> *q?t * flt * tlt + fl* *"
tlt * +
jt*f|t*
%iV * %5V ^ %jx '
Vcs^ ^ ygff * ^tsv ^ %iV * %sv M:Jf * ^s^ * 5%^ * >ts<f * M:^ * vts^ T HJf * ^*f T 5*5^ : 5tsf * stir
4 <t^> 4^ <«:> * 4^* 4 <w> 4 <'^> 4 <fr^> * <§> 4- •ii> 4- <$> 4 ^$t * ^|t fit *
• A- »A. .A- »^. -A- »A. .A' -A- 'A' «A
* «S> 4> <S» 4- -«S> 4 <&> 4 <-S> 4 <«?«> 4 «S> 4 <S> 4 *S> 4- <S> *

j=;{4 i . ?f;^ 4, x9fS 4. >?.*^


- „
«g> 4 <$>
„. '^ii
4
^ Yc$i ^ yi§< ^ vt$i m„ * $^• .. * ^«
*
.. * # * m4 ^* m t %$ * *^.
.. .. ..

4
4^> 4- 4- 'f^> "«^> *• -«t> 4- <J^> 4 f^ 4-
f0> <|f 5§^ 4-
f^> i'
f^ «^> T*''
*;/ 4. X'^.?^ 4-. i^^ 4> **.'
^* X«M 4.

*• <S> 4- <$> 4- <$> 4> <$> 4- «^> 4- <$^ 4- ^a t$t*^*fit"*"f|t'*f^^ l^^


4. X9>i 4 >S.^ .fcX'^^ 4. ^9^ -t ^.^ 4. »'-^
X^^' 4.
^ ycs^ ^/cse vt5'^ - Yc$i -^ Yc^ ^ 'ax ^^^ l^^Z^
•• 4 <5>
<g>
»V^
4^ ^*
•.
j^
-^ §>
'V>
•:^ ^>
•• -4 <$> 4 t|t * tlt
'V" " * * ^ ^%^
f|t * tJ'- *;

•^-
'•:> 4- "frS^ 4-
-A- .A.
<§> 4 <S>
•A'
4-
«A.
<g> 4- §
.A-
4-
^A-
<S> *&> 4 t|t* ^ tlt * >§
Yti
4'
^iSe ^^ *

$t *
^
^|t * t|t •*•
t|t * t|* * t|t * t|t * tlt ^ t|t -f^
t|t ^ 10t *$*" *
sS.%'

^ %S< ^ %Ve 2 Yen 2 ?<:S^ * Yc^ ^Jf * v<: •:


^ «*? ! n>f * S^ *
J
* ^:^ ••
t|t * t|t * %'^ * ^1^ * t|t * tlt ^ fit * t|t "*-
^
"<=^ ^*"^' "<^ sts^ * ^^ * i«i^
.1 I 5%9<

^ A.*^,I '^^.t,**^

*•
f^ * 4S> 4> <«|> 4 «|> 4- 4 «|> 4 ••'|> 4 ^^ ik^l^'^
;
<^
%^r %^
* tlt * i*.
"«&* * <2> * <§
POVJEST HrVATA
POVJEST HrVATA

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
JAVNI REDOV. PHUKESOU OHCE I'OVJESTNICE .\A KH. SVEI'('II,ISTU EI5ANJE JOSll'A I.

SVEZAK DRUGI: DIO PRVI.

TRKCE DOBA: VLADANJK KHAIJKVA IZ RAZNIII POKODICA (i;«> -!:.£«)

I'llVA KNJIOA.: AN^iUVINCl 1 SIOISIUND DO OUUIXKA DALMACIJE (1301— HO!')

SA 94 ILUSTRACIJE

.^p^
\v
'v«'

igoo
TISAK I NAKLADA KNJIZARE LAV. HARTMANA (KUGLl I DEUfSCir, ZAGRKB
G03530

.-/
1

S A D R Z A J.

I. Karlo Robert (1301-1342.) i


Mir u Zadru 18. veliafe 1358. — Dubrovnik se
Hrvatski knezovi
3
sklcnio pod zakrilje ugarsko-hrvatskoga kraija 1
29
Karlo Robert bori se s protukraljima (1301. Borbe sa Srbyoin, Bosnoin i Bugarskom, 1358.
— 1309.) 7
<lo «370 137
Hivatski ban Pavao obladao Zadroin
Turci ili Osmanlije do boja kod Cmomena,
I. 1 311. 14.

Borbe Karla Roberta 26. rujna .1371 144


s oligarhima u Ugarskoj
i — 132
Slavoniji, 13 10. 1 24
Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dra£koga,

Ratovi sa Srbima 1319. — 1320. ^o 1359— 1371. . . .. •


153
Hrvatske zemlje od 1312. — 1321. ... 31
Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370. 160
Pad bana Mladina Ljudevit prema zapadnoj Evropi naro£ito prema
IF., 1322 39
Smutnje u Hrvatskoj i Slavoniji nakon bana
Italiji, 1356. -1378 164
Mladina do god. 1329 Ban Stjepan Tvrtko proglasio i vjendao se kraljem
43
Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj, 1321. bosanskim i srbskim, 1377 170
'^ do 1334 . . 51
Rat s .Mletcima 1,378. — 138c. i mir u Turinu
Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325. do 8. kolovoza 1 38 176
1342 : 56 Karlo Dracki u Napufju 1380. — 1382. . . . 185
Kncz Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342. 6c Hrvatska u posljednjoj cetvrti Ljadevitova kralje-

Posljednje godine yladanja Karla Roberta u vanja 1372. — 1382 186


Ugarskoj, 1335.-1342 65 Smrt kraija Ljudevita 11. rujna 1382. . . . 189
II Ljudevit I. Veliki (1342— 1382) . 73 III. Marija i Karlo DraCki (1382.
Prvo vrijeme vladanja 7c do 1387.) . . . .

195
Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344. 78 Prvo vrijeme Marijina vladanja 1382.— 138?. . 197
Vojna kraija Ljudevita u Hrvatskoj, 1345. . 8? Prilike u Poljskoj, 1382. do 4. oiujka 1386. . 203
Borbe radi Zadra, 1345.— 1346 85 Buna u Vrani (1383.) i urota u Zadru 8. srpnia
Prva vojna kraija Ljudevita u Napulju 1347. 1384.; liga hrvatskih velikaia (1384.) i uz-

do 1348 95
roci zavjere 208
Kralj Ljudevit dobio. Ostrovicu (1347.) i uta- fzmirenje u Poiegi, 27. travnja. — 16. svibnja

nadio primirje s Mletcima {1348.) ... 99 1385., i osnova, da se kraljica .Marija udade

Druga vojna za francuzkoga kraljevida Ljudevita 215


u Nai)ulju, 1350 106
Dolazak Karla Dra£koga u Hrvatsku 12. rujna
PIrvatski herceg Stjepan ('349. - 1354.) i

bani; Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid 1385. i krunisanje njegovo u Stolnom Bio-
gradu 31. prosinca 385 1 220
(1351.- 1352.), i Nikola Bani<f od Lendave
Vladanje smrt Karla Draikoga 34. velj. 386. 222
(I353-— 1350) 108
i
1

Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. i smrt


Vladanje kraija Ljudevita u Ugarskoj. odnosi
kraljice Klizabetc u sijcCnju 1387 320
prema Srbiji i Bosni (1351. — 1356.) 114
Krunisanje kraija Sigismunda 31. oiujka 1387.
Rat s Mletcima za Dalmaciju CUS**-— '358.) 123 i oslobodjenje kraljice Marije 4. lipnja 1387. 229
IV. Sigismund i protukralji . ?37 Sveobdi pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj (1402.
Bosanski kralj Stjepan Tvrtko kao ociti takinac — 1403-) 298
Sigisinundov (1387. — 1389.) 239 Kruni'sanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru
Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.) .... 251 (5. kolovoza 1403.) . . .... 308
Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskoin i Dalinacijom Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj u rujnu 1403 )

(1390.-1391.) 254 i povratak. kralja Ladislava u Napulj (u stu-

Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj (1391. denom 1403.) 314


— 1392.); banovanje Ivana Frankapana (1392. Bosanski kralj Stjepan Ostoja izinirio se sa Sigis-

— 1393-) 258 mundom (1403.); bosanbka vlastela skidaju


Foraz hrvatskih ustasa kod Dobora (1394) i Stjepana Ostoju i dizu na prijestolje Tvrtka H.

Knina 265 Tvrtkovica (1404) 318


Smrt kraljice Marije (17. svibnja 1395.); veliki Tvrtko II. Tvrtko vie preina Sigismundu 1404.
saber hrvatsko dalmatinski u Ninu [lip. «396.) 269 — 1407-') 322
Ratovi s Turcima; Sigismund porazen kod Ni- Hrvatsko kraljevstvo godine 1404. — 1408. . 326
kopolja (28. rujna 1396.) 274 Osudni boj kod Uobora (1408.); posljedice toga
Krvavi sabor u Krizevcima (27. veljaie 1397.); boja 333
celjski grof Herman If. u Hrvatskoj (1397.) 280 Ladislav Napuljski prodao Dalinaciju Mletcima
Hrvoje VukCid dize se na Sigismunda (1398.); (9. srpnja 1409.) 337
banovanje Nikole Gorjanskoga (1397. — 1401.) 288 Prilozi I

Sigismund u suzanjstvu (1401.); oslobodivsi se I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hrvata


odredjuje austrijskoga vojvodu Albreclita IV. u trede doba I
za svoga nasljednika (1402.) 294 n. Prilcg. Transkripcija isprava ..... V
1

SLIKE I IZPRAVE.

Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru ... 3 Pismo kralja Ljudevita od I. travnja 1348. Ill
Karlo Robert 7 Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana. 113
Kardinal Gentilis, papinski legat 12 Poveija hercega Stjepana od ib. svibnja 1354. 115
Pecat papinskoga legata Gentilisa 13 Pjenezi srbskoga kralja i cara St'epana Dusana
Poveija Pavla I. od plemena Subica, bana Hrvata Silnoga 116
i gospodina Bosne, izdana u Sscradinu 4. si- Pjenezi bosanskih bana u 14. stoljecu. . . 117
jednja 1307. gradu Rabu 15 Ivan Gradenigo (-j- 1356.), duzd mletafki 125
Pecati knezov.i Babonida u XIV. stoljecu 19 Skradin (Scardona) u Dalmaciji 127
Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Ba- Dubrovnik 133
bon'da (1310. — 1316.) 20 Drugi dvogubi pecat kralja Ljudevita I. Velikoga 143
Podor Medvedgrada u gori zagrebackoj 25 Sultan Murat I. (f 1389.^ 147
Prvi dvogabi pe(at Karla Roberta .... 27 Kotorski novae cara Stjepana UroSa IV. . 15
Inicijal rukopisa sto ga je Ijednik Vilim Varig- Poveija herceginje Margarete od lo.sijednja 135 J. 155
nan» posvetio banu Mladinu II 43 Veliki pedat kraljice Elizabete 157
Knin (Tenenuin, Tminium) u Dalmaciji (sredo- Veliki pecat slobodne obcine Gradac . .
159
vjednoj Hrvafskoj) 45 Pefat hercega Karla Drafkoga lOi
Poveija Karla Roberta od 4. veljade 1323. 47 Poveija krdkih, modruskih, senjskih i gatsnskih
Drugi dvogubi pe^at Karla Roberta .... 51 knezova Stjepana i Ivana 166
Nasrtaj Felicijana Zahe 54 I'edati krikih knezova Stjepana i Ivana (Fran-
Slavonski banovci, kovani za bana Mikca Mi- kapana) 167
haljevida (1325.— 1343.) 58 PeSat dvorskoga sudca Nikole Sefia . . . . 1 73
Podor grada Kljuia a Dalmaciji 61 Slavonski banovci, kovani za bana Nikole Se£a
Vladislav Lokietek, kralj poljski 67 (1346.— 1349. i 1366. -1368.) 173
Pjenezi Karla Roberta 09 Poveija kralja Stjepana Tvrtka od 12. oiujka

Ornamenut s rake sv. Simuna u Zadru ... 75 1380 175


Ljudevjt I. Veliki 77 Poveija kralja Ljudevita I. od 19. veljaie 1377. 181

Peiat bana Nikole Banida od Lendave ... 79 Duideva pala£a u Mletcima 183
Slavonski banovci. kovani za bana Nikole Baniifa Peiat Petra Cudara (Sudora) 187

od Lendave 80 Poveija slavonskoga bana Nikole Seda 188

Prvi veliki peiat kralja Ljudevita 1 83 Srebrena r.ika sv. Simuna u crkvi istoga imena
Andrija Dandulo 87 u 2^dru '89

Boj pred Zadrom I. srpnja 1 346 91 Srebrena raka sv. Simuna u Zadru .... 191

Podor grada Zrinja u Hrvatskoj loi Poveija Stjepana i Ivana (Banida) od Lendate . 193

Poveija kralja Ljudevita od i. oiujka 1347- lo? Ljudevit I. Veliki i supruga mu Elixabeta . . 194

Pefat hercega Stjepana 109 Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 107
1 1

Dvogubi peCat kraljice Marije !99 Kruna nadjena u grobn'ci kraljice Marije . 27
Tajni pe6at kraljice Marije 201 Mac kralja i cara Sigismunda 275
Jadv'ga, kraljica poljska 205 Gjurgievac (Stari grad) u Hrvatskoj .... 283
Podor grada Vrane u Dalmaciji 207 Vedi pecat celjskoga grofa Herrnana . . . . 2S j.

Povelja Stjepana i Ivana (Banida) od Lendavc 209 Mali pecat celjskoga grofa Herrnana .... 385
Povelja kraljice Nfarije od 22. lipnja 1384.. . 211 Hrvoje Vukdid, herceg spljetski 287
Pecat Nikole Gorjanskoga 213 Grb hercega Hrvoja 2S9
Kralj Karlo Dracki 215 Pjenezi spljetskoga hercega Hrvoj i VukCida
Poiega u Slavoniji 217 Hrvatinida 290
Povelja kralja Karia Drackoga od 22. sije6. 1386. 323 Povelja Nikole Gorjanskoga, ban^ kraljevina
Dvogubi pecat Karla Drackoga 224 Dalmacije, Hrvatske i Slavonije .... 291
Dvogubi peCat Karla Drackoga . ' . . . 225 i ismo (litteraeprorogatoriae) Nikole Gorjanskoja 293
Novigrad u Dalmaciji 229 Povelja kralja Sigismunda od i. listopada '402. 299
Car i kralj Sigismund 23 Zlatni i srebreiii pjenezi Sigismundovi . .
307
Prvi veliki pedat kralja Sigismunda .... 235 Drugi dvog bi pecat kralja Sigismunda . . . 3 f3
Ornamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 239 Eoj ugarskih ceta s Bosnjacima 325
Kralj i car Sigismund 243 Kraljica Barbara kao Venus 33
Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka . . 247 Grb kraljice Barbare 335
Ladislav, kralj napuljski 259 Mletci u XV. stoljecu 339
Rulevine grada Uobora 265

Opazka. Portreti mletackili duzdtva Andrije Dandula i Ivana Gradeniga pometnjom su zamijenjeni ; Andriju
Dandula prikazuje lik.na strani 125., a Ivana Gradeniga lik na strani 87.
TRECE DOBA
VLADANJE KRALJEVA IZ RAZNIH PORODICA
(1301.— 1520.)

PRVA KNJIGA
ANZUVINCI I SlGISxMUND DO GUBITKA DALMACIJE

(1301.-1409.)
I.

KARLO ROBERT.
1301.— 1342.

Hrvatski knezovi. — Karlo Robert bori se s protukraljima (1301 — 1309). — Hrvatski ban Pavao I. obladao
Zadrom (131 — Borbe Karla Roberta
1). s oligarhima u Ugarskoj i Slavoniji (1310 — 132 1). — Ratovi sa
Srbima (1319— 1320). — Hrvatske zemlie od 1312— 1321. — Pad bana Mladina II. (1322). — Smutnje u Hrvat-
skoj i Slavoniji nakon bana Mladina do god. 1329. — Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj (132 1 — 1334). —
Banovanje bana Mikca u Slavoniji (1325— 1342). — Knez Nelipic u Hrvatsk ij (1330 — 1342). - Posljednje
godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj (1335. — 1342).
KARLO ROBERT.
(1301.-1342.)

rvatski knezovi. Kralj Koloman, prvi Arpadovic na hrvatskom prije-


stolju, bija§e primio hrvatsko kraljevstvo uredjeno na starom slavenskom
\^ osnovu, naime na plemenskom vladanju. Njegovi nasljednici nastojahu
zatrti tu slavensku osebujnost, da tako novo steCeno kraljevstvo sto bolje
izjednaCe sa svojom djedovinom, s Ugarskom. Tako stadoSe u Hrvatsku uvo-
diti feudalizam. Njim doduSe podkopaSe temelje starohrvatskoga plemen-
skoga i zupnoga uredjenja, ali podjedno zasadi§e i prve klice oligarhiji,
koja Hrvatskoj kao ni Ugarskoj nije dala mirovati sve do osudnoga boja na
Muhaikom polju.
Premda je vec zlatnom bullom od god. 1222. bilo ustanovljeno (clankom 16 ),
da kralj ne ce »6itavih zupanija a ni casti ma koje vrsti — —
darivati ni podjeljivati
za sva vremena u nasljednu ba§tinu«, ipak je sve viSe mah preotimalo podjeljivanje
nasljednih feuda. Prilike su bile naime jaCe od pisanih zakona. Boreci se pojedini
vladari iz kuce Arpadove sad s Byzantom a sad s Mletcima, a u drugu opet sa
svojom rodjenom bracom i sinovima, morali su obilato nagradjivati muzeve poro- i

dice, koje su vjerno uz njih stajale i krv svoju za njih prolijevale.


Tako je u Hrvatskoj postala i razvijala se feudalna aristokracija. U drugoj
poiovici 13 stoljeca te su knezevske porodice tako ojaSale, da su znatno utjecale
i u povjest ugarsku, te napokon sa skrajnjega juga
i Italije dovele novoga kralja i

novu dinastiju, porijeklom francuzke Anfuvince.


KARLO ROBERT.
4 •

stekli su nedvojbeno Bribirski


Najvece zasluge za pokreta u prilog rodu Anzuvina
knezovi od plemena Subic, na celu im umni odvazni ban Pavao I., od nedavn^ ne i

samo ban svih Hrvata, nego gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije
i

I. (11.) od 1223. Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni
i

knezovi (zupani) u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. 1293.) od dva i

kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske Dalmacije kao nasljedno leno za se i

i za svoje potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju zvali su ga ponosito svojim


milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu,
kao i Dubrovcani, bdsanska i srbska vlastela. Kao starjeSina Bribirskih knezova (maior
et senior, atque pater) i Citavoga plemena Subica odredjuje on poput kucnog gospo-
dara braci i sinovima ne samo zemlje i posjede, ne samo 6asti i dohodke, nego i zadatke
i poslove, koje moraju vrsiti. Braca mu knezuju u primorju i dalmatinskim gradovima
(knezovi Juraj i :Mladin), a sinovi upravljaju pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju.
Kao ban I. gotovo svemocan u Hrvatskoj
je knez Pavao Dalmaciji. Najmilija mu i

je stolica Skradin na utoku Krke u more; taj mu je tvrdi grad nekako najzgodniji, da
drzi na okupu Primorje Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage ugleda,
i i i

sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu
viSe ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske Dalmacije; na pecatu svojem zove se i

on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime


i cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«.

Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux)
Hrvatske i Dalmacije.
Uz bana Pavla i Bribirske knezove od plemena Subic gotovo se ni ne spominju
drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio sjaj te mocne porodice. U zupi Krbavi, gdje
nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez Kurjak (Cyriacus) kao nasljedni zupan; no
taj pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego
xralja. Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka spominje ga i

6astno u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu,
da mu zabrani dirati u posjede slobodnih plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez i

Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce
dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili

od nevolje knezovi vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme


i i

stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda


i u Sinju na Cetini. Nekad bijahu prvi — ta iz njihova plemena bijaSe potekao Petar
Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se
Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi!
opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No
god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka
odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove,
u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno i izcekujuci zgodu, da
§e opet pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio
je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo
poslije —
za dva decenija —
mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova.
No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga
gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju
Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak
bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vla-
dari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje i

sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu
obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom sinovima poradi njegovih velikih vjernih i i

sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed i
HRVATSKI KNEZOVI. t

slavnoga poslije i silnoga hercega Hrvoja Vukdica Hrvatinica, bio je ne samo rodjak, nego
i vjerni podanik bana Pavla. No i prava Bosna sve do Drine slusala je rijec silnoga

bana hrvatskoga. Tamo bijaSe poslije 1290. umro ban Stjepan Kotroman, zet srbskoga
razkralja Stjepana Dragutina. Iza Stjepana Kotromana bija§e od supruge njegove ostalo
vise djece, medju njima Stjepan i Vladislav. Za tu nedoraslu djecu prezeo je vladu u
Bosni ban Pavao, te povjerio banovanje najprije bratu svomu Mladinu 1., a zatim sinu
Mladinu II. Djecu Stjepana i Vladislava odveo jamacno u Hrvatsku, gdje se je poslije
Vladislav ozenio banovom unukom Jelenom.
Od mora do Drine, od Krbave i Like do Neretve zapovijedao je silni ban Pavao.
Svi se knezovi u Hrvatskoj i Bosni klanjali njemu kao svomu gospodaru; jedino na
skrajnjem sjeverozapadu nijesu neki knezovi htjeli, da za nj znadu. Bili su to Krcki
knezovi, od polovice 13. stoljeca zvani Frankapani.
Frankapani bili su od god. 1133. (vjerojatno vec od 1118.) knezovi grada Krka i

otoka krckoga. Ne moze se ustanoviti, da li su Frankapani bili porijeklom Hrvati ili

do§ljaci iz talijanskih strana; no to stoji, da ih vec u 13. stoljecu pisac Rogerije zove
Frankapanima. Prvi po imenu poznati knez iz te porodice, naime Dujam, bijaSe oko
god. 1118. — 1133. primio grad Krk s istoimenim otokom kao leno od mletacke obcine.
Njegovi potomci pomagati kralje Arpadovice pri njihovim razlicitim
stall su obilato
podhvatima, pak tako dobise od njih zupe gradove u leno. Najprije primi§e zupu
i i

Mo druse (1193.), onda znamenitu primorsku zupu Vinodol od Grobnika Trsata do i

Novoga (grada). NajviSe se proslavise Frankapani za provale Mongola, te ih je s toga


kralj Bela III. (IV.) obasuc castima i posjedima. No tad se ocito pokaza, da nije moguce
u jedan mah sluziti dva gospodara. Videci Mlet6ani , kako se Frankapani , njihovi
vazali, priljubise ugarsko-hrvatskim kraljima, proglasise ih za nevjeru, te im otese otok
Krk. Mletadki Ijetopisac Andrija Dandolo javlja o tom posve lakonicki: »Bartol knez
Krka sa svojim rodom, koji je prisegav vjernost Mletcima drzao kneziju (u Krku), bijase
primio feudum od kralja ugarskoga, te mu se posve priklonio, Na to duzd lisi njih
kao odmetnike sviju dasti i prava, te namjesti za kneza svoga sina Lovrinca Teupola«.
Zgodilo se to svakako prije god. 1248., jer se te godine spominje kao knez u gradu i

na otoku Krku Mletcanin Marko Contareno, a za vladanje kneza Bartola i njegove


svojte kaze se, da je vec mnogo prije prestalo.
Knezovi Frankapani, liseni otoka Krka, nadjoSe zaklona u Hrvatskoj, gdje su vla-
dali zupama Modrusama Vinodolom, koje im bijase
i harni kralj Bela god. 1251. ponovo
potvrdio. No vec tom prigodom nagovijesta kralj, da bi moglo nadoci doba, kad bi se
on! opet dobavili svoje djedine. I zaista se Frankapani vec 1260. izmirise s Mletcima,
te im vec 1260. vrati duzd Rajnerije Zeno grad i otok Krk s nekim susjednim otocima.
Odsad su Frankapani, podijeljeni u dvije grane (krcku i modru§ku), opet sluzili dva gospodara,
te si svedjer mnozili svoju vlast'i imanje. Godine 1271. biSe izabrani nasljednim potestatima
(naCelnicima) grada S en j a, koju im 6ast
vlast potvrdiSe ugarsko-hrvatski kralji god 1271., i

1275. i domala
1279. Pored Senja obladaSe zupom Gackom kao gradom OtoCcem. i i

Za borbe izmedju posljednjega Arpadovica Anzuvina bila je porodica knezova i

Frankapana vrlo brojna; svaka od obiju loza imala je svoga vladara ili regenta. No od
svih se osobito izti6e knez Dujam II., sin Friderika II., od kojega su potekli svi i

potonji Clanovi te porodice. Knez Dujam bijase se u prvi mah pridruzio stranci Anzuvina,
te je 6. lipnja 1291. zajedno s knezom Radoslavom Babonicem odputovao u Napulj, da

tamo pozdravi Karla Martella, te mu pomogne do prijestolja. S toga nije dudo, da je


poslije, dne 8. svibnja 1300. napuljski kralj Karlo II. knezu Dujmu u zasebnoj povelji
priznao njegove zasluge za kucu Anzuvina, te mu potvrdio sve tekovine njegovih predja
kao 2upe Modru§e, Vinodol, Gacku s Otodcem, napokon i grad Senj i Sast nadelnika
(potestata) u tom gradu. Taj gordi knez Dujam, osobiti micenik kralja Karla Roberta,
• KARLO ROBERT.
5
I

da Sto da nije htio znati za kneza Pavla I., bana hrvatskoga i gospodara Bosne. Upiruci
se u osobitu milost kraljevu otimao se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je
doslo i do krvavih sukoba izmedju njega bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban
i

Pavao osobito ugadjao ziteljima grada otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana,
i

i sto im je poslije potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova.
Nije nemoguce, da se je knez Dujam slabo obazirao na bana Pavla i za to, §to je
matica njegova vladanja, zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove vlasti,

§to se je sterala na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema Slo-
vinskoj zemlji ili Slavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je

u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*. Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda
do Kupe od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babo-
i Save, i

nici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako
mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za
posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e i bani »6itave Slavonije«, a i sad ih

je svijet zvao »velikim knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno. Ta njihov
je rod gospodovao u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad,
i

Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad Glaz na jugu. Citave zupe zupanije i i

bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik Novi grad. No najznatniji i

bedem i srediste njihove vlasti bio je tvrdi Stenicnjak, za koji se bijaSe vec mnogo
krvi prolilo. Stolujuci u Stenicnjaku mogli su lakse drzati na okupu ogromno imanje
svoje, a po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku.
i

Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za


borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletca-
ninu, sad opet Karlu Robertu, primajuci od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No
odkad se je Karlo Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj zastavi.
§to su knezovi Babonici bili u zapadnoj i juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne-
zovi Gorjanski u izto6noj. Vlastnikom grada Gorjana kod Djakova bijase u drugoj
polovici XIII. stoljeca neki Ivan od plemena Druzina Druzma (Durusma, Drusma)
ili

Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini,
majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokra-
jini. Iza magistra bana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao
i

Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja
u Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika.
Pavao Gorjanski pohitao iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se,

predao mu Pozegu i prisegao mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao


kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj Ugarskoj. Kroz stoljece pol ostali i i

su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina njihovih bastinika sve do kralja Matije i

Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno


redovito bili bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji
i njezinim vladarima, i

koji su svedjer hlepili za tom banovinom i tvrdim Biogradom.


No ba§ u taj par nije bilo prijeke potrebe, da stanu na obranu Madve Jo§ od
god. 1282. upravljao je Macvom srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj zeni
Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima i nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu.
Li§en od svoga mladjega brata Urosa II. Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan
Dragutin u Ugarsku, gdje mu je §urjak Ladislav III. Kumanac povjerio, da upravlja
(IV.)
Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom i Branicevom. Ne zna se, kako je u obce
vladao taj najnoviji kletvenik ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih papa od
god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga
je papa primio u zaStitu sv.
i Petra. Za borbe Andrije Mletcanina s Anzuvinima pristajao
je jamaino uz potonje, pa6e i sin njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella.
KARI.O ROBERT BORl SE S PROTUKRALJIMA.

S toga je napuljski dvor i odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade
napuljski kralj Karlo II. povelju, u kojoj spomenu >iskrenu odanost, koju je velemozni
muz Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa Stjepana, kralja Srbije, odavna ' njemu
izkazivao, te mu je neprekidno izkazuje, pak s toga podjeljuje njemu i njegovim nasljed-
nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje
posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar
recene oblasti knez Ivan krcki, modru§ki vinodolski sa svojim bratom, kao knez i i

Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti
prema kralj u.

Kraj takili prilika prilidno je vjerojatno, da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim


sinom Vladisiavom i dalje ostao odan kuci Anzuvina, da je novi kralj Karlo Robert
i

bar u prvi kraj mogao biti siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave.
(Karlo Robert bori se s pr otukralj ima 1301. — 1309). Najmocniji knezevski
rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali i priznali mladoga kralja Karla
Roberta Anzuvinca. No bilo je
u hrvatskim zemljama i protiv-
nika njegovih. Dalmatinski gra-
dovi, narocito Spljet i Trogir,
bijahu ostali vjerni Andriji sve
do smrti njegove; pace ni poslije
smrti njegove ne htjedose kroz
dvije tri godine priznati Karla
Roberta, vec spominjahu u svo-
jim izpravama, da je >prijestolje
ugarskoga kraljevstva izpraz-
njeno« (vacante sede regni Hun-
garici). Zanimljivo je, da ni ban
Pavao, a ni brada njegova, koji
su vr§ili knezevsku cast u tim
gradovima, nijesu mogli izraditi,

da dalmatinske obcine priznadu


hrvatskoga izabranika. A za
dalmatinskim obcinama povo-
dili se i hrvatski primorski gra-
dovi, narodito Senj (1302.),
premda mu je bio nadelnikom Karlo Robert.
(potestas) knez Dujam Fran- Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Beiu.

kapan.
Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. Tu je bio zestok protivnik njegov
zagrebacki biskup Mihajlo, koji je za predja§njih prijestolnih borba sila zla pretrpio od
privrzenika anzuvinskih, tako da se je na posljedku morao ukloniti iz Zagreba i otici u
Ugarsku. No najze§ci neprijatelji njegovi bijahu knezovi Gisingovci, braca Henrik i

Ivan. Dok je zivio Andrija Mletcanin, Gisingovci su stajali sad uz jednoga takmaca, a
sad uz drugoga; no dim je posljednji Arpadovic umro, oduproSe se svom snagom
mladomu Karlu.
A vlast Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih
zupanija na jugu Dunava uz medju austrijsko-Stajersku: sopronjska, mo§onjska, zeljezna
i zalajska, svima su zapovijedala ta silovita, hajdudka braca. Knez Ivan banio se u
sopronjskoj i moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranj-
skom, a napokon i bodrozkom. K tomu se Sirila njihova vlast i preko Drave: tu su u krize-
g
KARLO ROBEBT.

vackoj zupaniji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku


otimao i za baniju citave Slavonije, koju su cast prije vise puta obnasali starija braca njegova.
Bas ti Gisingovci bijahu od god. 1301. najzesci pobornici one stranke, koja je ne-
umorno snovala i radila, da se Karlo Robert lisi vladanja u Ugarskoj i Slavoniji Cinilo

se na prvi mah, da ce ta stranka i pretegnuti, poSto je i sam papa Bonifacije VIII.


nekako smalaksao poradi nezgoda, §to ih je patio od francuzkoga kralja, rodjaka Anzu-
vina. U Ugarskoj se stvorila tada jaka stranka, koja je pregnula, da zakrci Karlu put
do prijestolja Stranci toj stade na celo sam palatin Matija Cak Trencinski, a oko njega
skupi§e se erdeljski vojvoda Ladislav, tavernik Dominik, braca Gisingovci, napokon
gotovo svi duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za
Karla, jer je bio papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj
i da razpolaze s krunom sv. Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice.
Ta narodna stranka stala se ogledati za vladarem, koga bi uzvisila na prijestolje.

Na Albertina Morosina, ujca kralja Andrije, nije nitko ni pomisljao. No bilo je jo§

rodjaka arpadovaSkih po tankoj lozi. Napokon je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta,

zaru6ena jos 1298. s ceskim kraljevicem Veceslavom. Ali ni na nju nije se nitko oba-
zirao. Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na Otona, vojvodu bavarskoga,
kojega je mati Elizabeta bila rodjena kci kralja Bele III. (IV.), a zatim na 6eskoga kralja
Veceslava II., kojega je majka Kunigunda bila kci Ane Rastislavovne, a ova opet kci
Bele III. (IV.) i sestra Stjepana VI. (V.).* Narodna stranka ugarska, kojoj se poslije
pridruzise mnogi gradovi, narocito Budim, pozove na prijestolje najprije Otona Bavar-
skoga, a kad se taj ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu.
No ni taj ne pribvati ponudjene mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest-
godisnjega sina, takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima
i obecanjima, uzese mladoga Veceslava sa sobom u Ugarsku, te ga povedose u Stolni
Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj,
koji je svoje dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim u Budim,
gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali. Tu nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju
Caka potvrdi za palatina, te mu darova zupanije TrenSin i Njitru, kao i sva kraljevska
imanja, gradove i varosi, koje bijase na ma koji god nacin stekao, u ba§tinu za sve vijeke.
Jednako nadijeli i Gisingovce. Knezu Ivanu izplati mnogo novca, §to mu bijase predao
Ostrogon, a poslije ga obasu i fiastima. Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet
banom citave Slavonije. Vec 20. listopada 1301. izdavaSe Henrik kao ban citave Slavo-
nije (banus tocius Sclauonie), podjedno zupan simezki i tolnanski, po nalogu puno- i

vlasti kralja Ladislava razne izprave (significamus, quod cum nos ex precepto et mandato
domini regis nostri Ladislai, illustris regis Ungarie, post coronationem eiusdem ....).

*POSLJEDNJI ArPADOVICI I NJIHOVI RODJACI


Andrija I. (II.)

1205- 1235
Bela III (IV). Koloman Stjrpan,
1235—1270 t 1241 supruga Tommasina
Morosini
Stjepaa VI (V). Ana (Agnes), Elizabeta,
1270 — 1'?72 suprug Rastislav suprug Henrik, Andrija II (III).
Hali£ki, onda ban vojvoda bavarski 1290 ~ 1301
Ladislav III (IV). Marija, Katarina, su-
Madve
1272 — 1290 suprug prug Stjepan Oto, vojvoda ba- Elizabeta,
Karlo II. Drsgutin, raz- Kunigunda, suprug varski protukralj zarudena 1298.
Napuljski kralj srbski
OtolOar II,, kralj ugarski s Vedeslavom III.
Karlo Martcll
(ti3i6). CeSki (f 1278) 1305 — 1307
t "95 Vladislav
Vedeslav II.
1292
Karlo Robert t 1305
Vedeslav III. ili Ladislav V (IV) ,
protu
kralj ugarski 1301— 1305.
KARLO ROBERT BORI SE S PROTUKRALJIMA. _

Medjutim se i oko Karla Roberta skupila dosta brojna stranka. Na delu joj bijase
ostrogonski nadbiskup Gregorije, zatim njitranski biskup Ivan. Cini se, da se je Karlu
pridruzio i zagrebacki biskup Mihajlo. Od svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito
knezovi, zupani i plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat i u Ugarskoj
i u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god. 1302. sa svojim kraljem sve do Bu-
dima, poharase okolicu njegovu, pace, cini se, prodrijese u sam grad, koji je tada

cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak.


Rat izmedju oba protukralja, od kojih je Karlu bilo trinaest godina, a Ladislavu
dvanaest, bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi bili jaci,

te je Ladislav nagradio Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom.


No naskoro stade stranka Karlova jacati. Dogodi se, te pomrijeSe neki crkveni dosto-
janstvenici, kao nadbiskup koloc^ki Ivan i pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise pri-

vrzenici Karlovi. Napokon ustade opet odlucni papa Bonifacije VIII. za svoga §ticenika
On pozove poslanicom od 10. lipnja 1302. oba protukralja, da za §est mjeseci dodju
pred njegov sud; a kad se ni 6eski kralj ni sin njegov Ladislav ne htjedose podvrci
njegovu sudu, izrece papa 3I. svibnja 1303. konacnu odluku. Papa dokazivase, da se
ceski kralj i sin njegov jedino upiru na izbor, a taj ne vrijedi, posto je Ugarska nasljedna
kraljevina. Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naj-
bliza bastinica i pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin
sin Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske stolice.

Papa izjavi, da jedino Mariju i njezina unuka patri pravo na ugarsko prijestolje, te zapo-
vjedi svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora-
vaju i da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili kralju Ladislavu,
odrijesi papa od te prisege.

Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj drzavi. Sada se stadose


redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici crkovnjaci. Pace silni i i

Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon


moradose potonjega priznati dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao
i

spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije i odlufini privrzenik
Anzuvina. Cim se bija§e razglasila papina presuda, posla on u primorske gradove svoje
Ijude, neka pozovu zitelje, da joj se pokore. U Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar
Lovrinac, vikar spljetskoga nadbiskupa Petra, te 21. kolovoza zaprijeti u stolnoj crkvi
sv. Lovrinca u ime pape i nadbiskupa crkvenim prokletstvom, ako ne priznadu kralja
Karla. Na to zakljudi obcinsko vijece, da biljeznici imaju odsad u javnim izpravama
spominjati ime ugarskoga kralja Karla. I zaista se u svim potonjim spisima dalmatinskih
gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije«
(regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.)
Odluka pape Bonifacija medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u
VIII. uzpiri
koji se poslije uplete njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo
i

u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio u Cesku. U to vrijeme i

grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike
Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni nepoko- i

lebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksan-

drovid od plemena Aba, gospodar Nasica, vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme i

prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je
vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos
Engh zvanu svih njezinih pokretnih imanja li§ila, pomenuti je magistar Pavao muzevno
udarao na recenu vojsku i s njom se borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio i onu
varos neostedenu spasao, pri tern je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi

Bagunovi s vojskom ili detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili sve i

k
jQ
KARLO EGBERT.

do tvrde Pozege razorili, pootevsi stvari blago tamo§njih zitelja, opet je pomenuti
i i

magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski
suzbijao pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo
i

smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su
Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protiv-

nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, opet je magistar i

Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao
ih, te ih prinudioda nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«.
Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. 1304.
i i

Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu prostrane i

posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U


sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud.
On odgadja neko ro6iste, posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj
sluzbi (quia iidem nostris sunt ad presens serviciis occupati) Mora te je ban Henrik
stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen,
da 31. srpnja 1305. kazni njega i brata mu Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje
njihove interdiktom. No kletve nadbiskupove nijesu mnogo djelovale; Henrik Gisingovac

ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja
ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki«.
U to se sudbina ugarskoga prijestolja odlucila na drugoj strani. Jos u lipnju 1304.
bija§e Ceski kralj Veceslav II. sa znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da ucvrsti vla-

danje svoga sina. No njemaSki car Albrecht, saveznik Karla Roberta, udari ga na to
drzavnim progonom, te posla svoga sina Rudolfa s vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav
prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva. Na polazku iz Ugarske povede sa sobom
sina svoga, vec okrunjenoga kralja Ladislava, a s njim ponese kuci krunu, mac i plait

sv. Stjepana. Sada provaliieKarlo Robert u Cesku


i Albrechtprodrijese do Kutne
i i

gore. Ali ih na to moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi


sreca izdade, te
im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov
tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem
Albrechtom, razvrgnu zaruke s Elizabetom, kcerju posljednjega Arpadovica, te se u
listopadu iste godine ozeni Violom, kderju tjesinskoga vojvode. Kako je odsad bio
zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a i borbama za polja6ko prijestolje, nije vise
dospijevao, da se sam dalje natjece za Ugarsku.
Ali ipak ne htjede, da je prepusti svomu takmacu Karlu. Jos iste godine 1305.
sastade se Veceslav lit u Brnu s bavarskim vojvodom Otonom, te mu sporazumno sa
svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno mu predade
krunu, mac^ i plast sv. Stjepana.
Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za Vece-
slava. Ta on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak
od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice,
obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do
Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni
Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun vesprimski Benedikt ovjen- i

ca§e krunom sv. Stjepana Ali novi kralj Nekad tako brojna
ne nadje mnogo privrzenika.
narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno
odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova
dolazka u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nala-
zimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s
kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda
i

zarobi ga i baci u tamnicu, otevii mu krunu, maC i plait sv. Stjepana. Sad je nevoljnik
KARLO ROBEBT BORl SE S PROTUKRAUIMA. 1

dugo 6amio u zatvoru, na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu, koji ga tek
poslijc nove godine 1308. pusti na slobodu. Otona bijase minula volja, da se natjece za
prijestolje u Ugarskoj.
Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca.
I Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga
novi papa
kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo

Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi
prokletstvom interdiktom, kao
i gubitkom 6asti imanja svima, koji bi se niemu opi-
i i

rali. Dva mjeseca zatim, u listopadu 1307. sastade se drzavni sabor ugarski na polju
Rakosu kod Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe i duhovnike i velik broj svjetovnih
velikasa, pade i bivSih protivnika Anzuvina. ZakljuSeno bi, da se Karlo i njegovi po-
tonici prime za kralje i naravne gospodare, kako se to pristoji po zakonitom nasljedsivu.
Svi, koji bi se kratili, da mu se pokore, ili ne bi htjeli predati mu kraljevska imanja
ili placati dace, bise proglaseni za izdajice i neprijatelje domovine.
Jedino Gisingovci i erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu
krunske drago-
cjenosti, ne htjedose jos Njima se pridruzi Matija Cak Tren-
znati za kralja Karla.
dinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini.
Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize
novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak
izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a
svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na
srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim
vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaro-
bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. U isti mah stao Dragutin progoniti
privrzenike Anzuvina u svojim oblastima. Premamio i Ivana Erardova, koji je zatim ustao
na magistra Ugrina, zupana u Vukovu i Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne-
milo razao bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No
i tu pomoze Karlu i

vrli Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi
ga predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli,
i

koja joj bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur,
liberauit).

Borba sa srbskim razkraljem i njegovim privrzenicima mora da je bila zestoka i

uporna, Stanje Ugarske i Slavonije bilo je s toga vrlo tuzno. U prosincu 1308. zaklinjase
mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku
mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot
provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, kako i

su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada
u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum
statum, qui ad presens viget in toto regno et partibus Hungarie). Jo§ 1. rujna 1308.
boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj prilici da smiri posljednje trzaje odpornika;

a na to se zuri preko Czegleda u Badim, kamo je dolazio u isto vrijeme papinski


legal Gentilis.
Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga
i pomirljivoga kardinala, da kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do prijestolja

izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja
i 13. srpnja), zatimHrvatskom, gdje je u Senju 17. kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga
kneza Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je
29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa knezova i

Baboni6a radi Medvedgrada. Jama6no je kardinal na polazku kroz hrvatske zemlje bodrio
prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom i
KAHLO ROBERT.

%je§tinom svojom, da predobije posljednje najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan


i

Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Sla-
vonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se
kardinal 10. sludenoga sastade i s Matijom Trendinskim, pak i njega izmiri sa svojim
sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom i zastitnikom crkve, a kralj mu podijeli
cast tavernika i zajedno mu povjeri kraljevski grad u Budimu.
Malo zatim, dne 18. studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase
legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren-
cinski i Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike. Kad je legat 27. stude-
noga u oduljem govoru izlagao prava papinske pogledu Ugarske, prekidose ga stolice u
velikasi plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu
i

ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su
oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi. Pak
i u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljev-
skoga roda, koji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da
i

je on jedino na molbe, kao s narocitom privolom prelata, baruna


i plemica potvrdio i

Karla za kralja, poSto mu to prijestolje ugarsko kao


potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo
od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise,
poloziSe zakletvu vjernosti, dadose mu poljubac mira, te
ga uz glavno klicanje nosahu na svojim ledjima po
saboru. Sinoda, koja se bijase poslije pocetkom prosinca
u Budimu sastala, i kojoj je legat predsjedao, zaprijeti
prokletstvom, interdiktom i gubitkom casti i imanja svima,
koji bi se jos i sada kratili priznati Karla, te mu ne
htjeli predati kralj evska imanja.
Ogromna vecina ugarskih staleza nije se jamacno
na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300.
okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito
priznati kralj sada ponovo ovjenca krunom sv. Stjepana.
No ta kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladi-
slava, koji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu
izjavi s toga, da se kruna sv. Stjepana, ako je erdeljski
Kardinal Gentilis. vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma-
PAPINSKl LEGAT. trati prokletu. Podjedno neka se dade na-
za nesvetu i

Sinitinova kruna, kojuce legat posvetiti, kojom cese tada i

vjencati kralj Karlo Robert


i njegovi zakoniti nasljednici. i

Vojvoda Ladislav nije medjutim htio ni 6uti, da predade krunu, vec je svasta
zahtijevao, Sto se nije moglo izpuniti. Bilo se s toga bojati, da se opet ne porodi gradjanski
rat. Dne 4. svibnja 1309. boravio je magistar Henrik Gisingovac, ban Citave Slavonije,
u gradu Koprivnici, gdje je dijelio povlastice i povelje svojim podanicima. Mjesec dana
poslije, 4. izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja,
lipnja, i

ostati vjeran njemu onda, ako bi se krunio kojom novom krunom


i u kojem drugom i

gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali drugi neki velikasi, stalo i

se je spremati na krunisanje.
Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu. Cletiri dana prije,
dne 11. lipnja, posvetio je Gentilis novu krunu u nazocnosti svecenstva naroda. Na i

samo krunisanje bijase se zgrnulo sila svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne
dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, mozda zato,
§to su matrali prvo krunisanje u Zagrebu dovoljnim i zakonitim. Bana hrvatskoga i
KARLO ROBERT BORI ;^E S PROTUKRALJIMA. 13

gospodara Bosne, Pavla I. od plemena Subic zastupa§e spljetski nadbiskup Petar, bana
6itave Slavonije Henrika Gisingovca i sinovca mu Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup
gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice, po
imenu Stjepana, Ivana i Radoslava zastupase cazmanzki arcidjakon Ivan. Od hrvatskih
plemica bijaSe, §to se znade, nazoian jedini Stjepan, sin Bogunov, iz zupanije Pozege.
Vjencanje bilo je u velikoj crkvi sv. Marije u gradu Budimskom, a obavljao ga je

ostrogonski nadbiskup. Najprije polozi Karlo prisegu, da ce »Boga slusati i njegove


zapovijedi da ce katolicku
vrSiti, vjeru, kako obca rimska crkva navijesta
ju uci, odr- i

zati; rimsku crkvu, kano crkvu i sv. Marije (u Budimu) sv. Vojtjeha (u Ostrogonu)
i i

sve crkve svoje drzave, njihove biskupe i predstojnike sa povjerenim njima od Boga
stadima po Bozjoj volji postivati i braniti; da ne ce papi ni njegovim legatima smetati,
nego ih stititi ; da ne ce prava rimske crkve kmjiti, niti njezina imanja i sto je na njima,
hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje ni kraljevskih prava i prihoda smanjivati
niti razdavati; nego pa6e drzavu
od prava prihoda protupravno razasuto,Siriti, a Sto je i

opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna


prava preimudtva uzdrzati
i zasticivati ga od nasilja i

mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je


tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga
vojvode Kazimira) i tim se zadovoljavati; napokon da
ce blagostanje Bozjom providno§du povjerenoga mu
naroda unapredjivati, te nikoga bez sudbenoga po-
stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca mu ostrogonski
nadbiskup glavu kraljevskom krunom, te stade po-
zivati nazocne velika§e i zastupnike odsutnih pred zr*

tvenik, no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe


gdje
Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju gospodaru. i

Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj


ugarski i hrvatski. Prva mu briga bija§e, da posljednje
odpornike skrSi ili umiri, i da svoje vjerne privrzenike
obilato nagradi. Dne 20. ozujka 1310. izdade u Barsu
znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gor-
janskomu. U njoj izbroji sve potanko, sto je sve Pavao
i'er.at papinskoga lkc.ata
kroz deset godina za nj radio i prepatio, kako je suz-
Gentilisa.
bijao Henrika Gisingovca i razkralja Stjepana Dragutina,
kako je svladao pokrete u zupaniji Pozegi, i kako mu
je pomagao na vojni u CeSkoj. Kralj ne moze ni da zabiljezi sve zasluge Pavlove, pak
kaze, da je kud i §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac
kamo vise zavrijedio, nego
uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku
>po savjetu i s privolom vjernih baruna svojih.c
No jo§ jedno uiini Karlo Negdje iza 23. listopada 1309.
za umirenje Slavonije.
umre dosadanji ban Slavonije, prevrtljivi Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom
i siloviti

sinove Petra i Ivana. U posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga
kralja i gospodara; no tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez i

uztrajati Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije po-
u vjernosti ?

vjeri pouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on
za bana kneza Stjepana Babonica, »velikoga kneza* slavonskoga i gospodara
grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom
svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran
svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao sest do sedam godina (1310 — 1316). Prvi

poznati tin novoga bana bio je, da je 18. kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni
,^
. KARLO ROBERT.

"list, kojim je na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da mogu slobodno sa svojom
trgovinom prolaziti »kroz njegove zemlje i njegovo vladanje« (per terras nostras et

nostram potentiam). Malo dana poslije, 27. kolovoza zapovjedi kralj vjernomu svomu
slavonskomu banu Stjepanu i njegovoj braci, da uzdrze slobodnoj obcini Gradac tik

Zagreba njezin posjed Kobila.


Cinilo se, da ce s banom Stjepanom nastati za izmorenu Slavoniju mirnije doba
I na stolici zagreba^ke biskupije sjedio je tada mirni i krijepostni biskup A a gust in
Kazotic (Cazzotti), kojega bijase jos papa Benedikt XI. im novao
9. prosinca 1303.
za tu cast. Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn
pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi drzali; no cinilo se, da ce se sada biskup
s novim banom lako pogoditi.
Dok se je ovako Slavonija neSto umirila, zaprijetila je Ugarskoj pogibija od novih
smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama i kletvama papinskoga legata
htio da predade krunu Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati
sv. Stjepana.
drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma posla- i

nike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgo-
vora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu.
Napokon ipak izmiri erdeljski biskup Benedikt, sin vojvode Ladislava, otca svoga
s kraljevskom strankom. Na njegovu ponuku sastaSe se 8. travnja 1310. ostrogonski
nadbiskup i palatin Omodej
vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do
s

1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza

god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa


Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti
nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski nije ni dalje htio da znade za njega. A
pitanje je bilo, hoce 11 i drugi velikasi stajati skrstenih ruku, kad bude Karlo stao vrsiti
svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala.
(Hrvatski ban Pavao I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u
Ugarskoj i ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e
Slavoniji
udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u
svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili
brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom,
Mladinom II., koji je preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo i dalje nemira, kako
se moze naslucivati iz povelja, izdanih knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao i po tom
§to je ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu kralju.
Uz bosanske posle bavio se ban Pavao i hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova
braca i sinovi obavljaju doduse Cast i sluzbu »knezova primorskih gradova Dalmacije;«
no njemu kao starjeSini svoga roda i banu hrvatskomu pripadalo je pravo i duznost, da
sve nadzire i drzi na okupu. S napuljskim dvorom ostao je svedjer u tijesnoj svezi;
primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu
kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani,

koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima


sto vise naudio, pomaga§e u velike gradu Rabu na otoku istoga imena, koji je tada bio
u mletaCkoj vlasti, ovima
a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas
u prkos izdao je
ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje,
kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine pravice u svojoj i

banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata gospodin Bosne, i

dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno
prijateljstvo i cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana,
na§ prisni i osobiti prijatelj, zajedno s obcinom, plemicima i svima Ijudima toga grada
vazda goji.^e i neprekidno goje prema nama i naSoj banovini, — htjeli, odredili i iz po-
MRVATSKI BAN PAVAO I. OBLAI>A() ZADROM 15

^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^

Csi

3!"
kh^ ^i if vfT^ jl
o
en
"^
^

^ N

in

o
o
c

<

a-

>
o
QU
HRVATSKl BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM. ^

sebne Ijubavi dopustili, da svi gradjani Raba taj i drugi put, sada i vazda smiju po
citavom nasem vladanju i banovini (per totum dominium nostrum et banatum), kao i

po svima stranama kneza Kurjaka (per omnes partes Curiazii comitis), naSega dragoga
i vjernoga rodjaka, slobodno, mirno i neograniceno prolaziti, boraviti, vracati se, te u
ma kojem pazaru ili trgu kupovati i prodavati bez ikoje carine, danka ill trgovine, vec
da uzivaju podpunu svakovrstnu slobodu sigurnost. Podjedno nalazemo
i zapovijedamo i i

ovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima ostalim nasim vjer- i

nima, da sve Rabljane, velike i male, koji dolaze i odilaze iz nasega vladanja, drze za
preporucene, te da postupaju s njima dobroliotno, prijateljski I 6astno; da im ne cine
ni koju stetu, tezkocu ili nepriliku, ako ne ce uvrijediti nas i za sve vijeke na§u nemilost
na sebe svaliti. A da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo
ovaj na§ list podkrijepljen nasim pedatom. Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih
1307,* U drugoj povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne*
na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada
potvrdio za se za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake
i travnike, sto i

ih imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno kra-
Ijevskim banskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao
i glede drugih mjesta. i

Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega
i grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi.
Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika
u Skradin gospodinu banu s molbama ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), i

sestru njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina ma Jurja II. izabrali kapetanom svoje

obcine s godisnjom placom od 500 libara, izdade im on u kotaru gradu Nina blizu
crkve sv. Kristofora 5 kolovoza 1308. povelju, kojom oprosti njima sve §tete, koje mu
bijaha nanijeli, jer >voli dijeliti milosti nego kazniti«. U obce je tada banu Pavlu bilo
mnogo stalo, da zive u najboljem miru i skladu s gradovima Dalmacije. Pace i sa
Zadranima, koji su tada priznavali mletacku vlasl, vrlo je rado dogovarao, te im je

bio dobar prijatelj i pomocnik. Kako je Bribirska zupa bila na domaku Zadru, bilo je
vise puta spora izmedju zitelja zadarskih i bribirskih poradi zemalja, te su pruce se
stranke ctsto dolazile u Skradin na sud k banu Pavlu. To nije bilo mletacikoj obcini

ni malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu zaprijetila globom od tisucu
libara, ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud.
Ali Zadrani slabo su marili za sve prijetnje, te je ban Pavao sticao u Zadru sve
vise prijatelja i privrzenika. Ta Zadrani bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god.
1204. nemilo potlacili, oduzevSi im sve stare povlastice i sloboStine, te udinivsi ih od
saveznika svojim podanicima. Zadar primao je kneza i njegove savjetnike iz Mletaka,
koje bi mu duzd poslao, birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi
mletadkomu, a suviSe je placao i danak od 150 perpera na godinu. U gradu bila posada
mletacka, dok su Zadrani opet sluzili u mletaCkoj vojsci. Napokon su svi Zadrani, koji

su navrsili 14. godinu, morali priseci vjemost mletackomu duzdu. Kraj takih prilika

nije cudo, da su ponositi Zadrani vec odavna bili nezadovoljni s mletadkim vladanjem.
Da bi ih posve razstavili od Hrvata i Hrvatske, koja je po^injala tik izpod zidina
grada, bijahu Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se Zadrani ne smiju zeniti s Hrva-
ticama. Ako bi pak koji Zadran n udavao svoju kcer za Hrvata, gubila je ona sva
nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru i njegovu kotaru.
Zadrani su dakle vec odavna da se odmetnu od Mletaka. Sad se je mislili na to,

dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom


Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je
papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru,
dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (buUama od 1308. 1309.) crkvcnim i

Hrv. poTJ. IL L 2
i8
KARLO HOHKHT.

prokletstvom i interdiktom, pace rijesi sve podanike njihove prisege vjernosti, koju
bijahu polozili duzdu Pettu Gradenigu. Sad se sve diglo na Mletke: u Italiji, Francuzkoj
i Englezkoj stadoSe privrzenici papini otimati i plijeniti dobra brodove njihove. Pace
i

se skupila i krizarska vojska, koja ih je silom iztjerala da su napokon iz Ferrare, tako

pokorno papu za
stall milost.
molitiBorbi s papom pridruzi se jos buna u samim Mlet-
cima, koju je pokrenuo Bajamonte Tiepolo, rodjak bana Pavla, poSto je jedna

kneginja bribirska bila udata za jednoga 61ana te porodice. S pomocu onih porodica,
koje su bile ozlojedjene, sto je mletaSko vijece god. 1297. odredilo zatvor velikoga
vijeca (serrata del gran consiglio), odluci Bajamonte Tiepolo zbaciti duzda sebe na- i

metnuti za gospodara obcine Dne 15. lipnja 1310. planu za burne noci gradjanska borba
u samom gradu. Urotnici bise doduse svladani razprseni, ali u puku je dulje vrijemei

vrjelo, tako da je uslijed toga snaga obcine malaksala. Sam Bajamonte Tiepolo pobjeze
u Hrvatsku, gdje je jamacQo na§ao utociste kod Bribirskih knezova.
Nezadovoljstvo Zadrana, borba s papom Klementom V. i urota Bajamonta Tiepola
— sve to dodje banu Pavlu u najzgodniji 6as, da izvede svoju osnovu. Vec na
pocetku godine 1310. obilazi on neprestano u okolici nje- oko Zadra i zadrzaje se
govoj vi§e nego obicno. Duzd mleta^ki zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. ozujka,
neka ne ostavlja gradska vrata do kasne noci otvorena, a kljuce neka sam drzi cuva. i

No ban ostao i dalje pred gradom; te duzd 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza,
da bude na oprezu dugo ondje stoji. Jamacno je ban tada
radi bana Pavla, koji vec

poticao gradjane na bunu, spreman namah da im pritece u pomoc, kad bi mu se oda-


zvali. Mletacko je vijece bilo u velikom strahu, te je izabralo namah odbor od petnaest

lica, koji ce biti svedjer na okupu budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra.
i

No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja dozvolise MletCani svomu
knezu u Zadru, da smije banu Pavlu pokloniti dar, pak sam od bana dar primiti. Pace i

svete moci, koje bijahu Zadrani uzeli Bozjacima u Vrani, te ih sahranili u svom gradu,
i

vrati§e oni 4. lipnja na zahtjev bana, posto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, da je
ban Pavao poglavar i zastitnik crkve sv. Gregorija u Vrani, da po nalogu papinu upravlja i

i cuva imanja netom ukinutoga reda Bozjackoga.


Tek god. 1311. zgodi se one, sto je ban Pavao vec dulje vrijeme spremao. U
Zadru je bio knezom Mletcanin Mihajlo Maurceno (Morosini), a vijecnici njegovi Ivan
Justinijan i Marko Dandulo. Dne 6. ozujka planu u Zadru buna. Buntovnici uhvatise
kneza i oba vijecnika, jednako zarobiSe i mletacku posadu u tvrdji, te ju iU posijekose

ili u tamnice pobacase. I oba vijecnika utamniCise, jedino knez Mihajlo spasi se u
Mletke. Neki naime plemici zadarski, skloni mletackoj obcini, izbavi§e ga iz zatvora i

sakrise ga u kuci plemica Saladina; ondje ga obukose u redovni6ke haljine, te ga pustiSe


iz grada. U Mletcima se poradi toga Ijuto zabrinu§e. Veliko vijece izabere vec 11. ozujka
zaseban odbor, da se bavi zadarskim stvarima, te dade duzdu vanredne povlasti, da naime
Zajedno s tim odborom moze i bez velikoga vijeca sve udesiti, §to drzi potrebito za spas
drzave. Malo dana zatim zaplovi prema Zadru mletacko brodovlje pod vodjama Bartolom
Michielom, Markom Justinijanom i Marinom Bembom, da pokori odmetni grad, pak da
spasi 6ast i ugled republike.
Mleta6ko je brodovlje pritisnulo Zadar udarajuci na nj ratnim strojevima i otima-
juci hranu, koju su nosili u grad. Mimo to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na moru
zadarske i druge dalmatinske ladje. Ali Zadrani ne klonu§e duhom, vec s pomodu bana
Pavla i hrvatskih Seta, koje je vodio banov sin, tada vec bosanski ban Ml ad in II., suz-
bijahu silu silom. Podjedno poslase u Ugarsku kralju Karlu Robertu svoje poslanike,-
naime dominikanca otca Stjepana plemica Martina, koji se kralju u ime grada poklonise,
i

te ga zamolise, da potvrdi stare slobode privilegije njihove, narocito pravo, da si sami


i

po svojoj volji biraju kneza (comes) i upravitelja (rector, potestas). U isti mah trazio je
HRVATSKI BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM »9

PeCATI KNEZOVA BaBONICA U XIV. STOUECU.

Na pe^atn bana Stjepana B&boni6i od godine 1 295. (Povjest Hrvata I., strana 276) Tidjeli smo, da je stariji

grb porodice Babonida sastojao od srcolika Stita sa tri kosa pratida, a vile grba bio je smjeSten krst. Poslije

promijenili sn knezovi Babonidi svoj porodidni ; grb, ^pridodavSi ma joS slika lava. To dokaznja niihovi peiati.
1. Peiat kneza Stjepana Babonida (potODJega bana) na jednoj listini od 15. ciajka 1308., koje se izvornik £ava
n dvorskom arkiva n Btiu. Srcoliki £tit toga pedata razdijeljen je na drije polovice ; u dolnjoj poll Tidimo
kose prnge, kao i a starijem grbn, a u gornjoj poli predDJi dio lava. ViSe itita je kaciga, nreScoa na tiemena
grancicama. S obje strane Stita smjeSten je n orti pe^ata po iedan cvijet. Nadpis na pe(*ta gUsi: »S(iginam)
comitis Stephani filii comitis Bab(one)g. f c

2. Feint kneza Jnrja Babonida na jednoj liatini, izdanoj 27. prosinca 132 1, a Ozlja, koje se Uvomik £ava n muzeja
a Ljabljani. Taj se pedat razliknje od prvoga tim, Sto je kac'ga krilata, a medja krilima jesa tri pannova
oka na znjcdnidkcm diiain ; mjesto cvjetova n orti imade grandice. Nadpis glasio je valjda : »S(igillam)
c(omitis) Georgii filii Stefiani Babonik.c
3. Pedat kneza Ivana II. Babonida (sinovca bana Ivana) na povelji, izdanoj 22. rnjna 1 321 n Zagreba (izvomik
a mazeja a Ljabljani). Na Stita se tek sUbj riub'ra k)3: p'ag<:, do': je lik Uva smisUca vAt (abraste
kaci^e kao na'cit ((Cl:;iaoi). S obje strane grbt naluimo pi jedao hrastora graniicn sa pet listida. Nadpis^
»S(igillum) c(om)itis (3tep)ha(ni) &lii Stepiai banl fc.
KARLO ROBERT.

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Babonica (1310. — 1316.)

1. Lice: Kuna trdi na desno; dolje zvijezda, gore vi§e kune gornji trup uzpinjudeg se lava (s grba knezova

Babonida). Nad pis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) Sclavonia.c Zalidje: Dvostruki
krii na podnoiju, s obje mu stranr dvije okrunjene glave, jedna gledajudi u drugu ;
gore desno (heral-
didki) polumjesec, lijevo zvijezda. Kraj doljne prijeke grede kriia kao sigie slovo R i ptica,

2. Kao predjaSnji (l) ; samo jedna sigla rnjesto slova R slovo TT (A).

3. Lice kao br. i,, samo izpod kune rnjesto zvijezde krin; na zalidju vide se kao sigle slova K i S (mozda
Karolas i Stephanus).
HRVATSKl BAN PAVAO I, OBLADAO ZADROM. 21

i ban Pavao zaStite i pomoci za grad Zadar u pape Klementa V. Dne 16. lipnja 1311.
pisa on iz Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje mu uz ino govorase ovako: »Pavao
ban Hrvata gospodin Bosne i Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle
. . .

od 1308. 1309.) vidivSi pokvarenost


i tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na
i i

Cast i slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih i odanih, koji su se pouzdali
u Vasu svetost. te se odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga i dobavili si potre-
bitu Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca
slobodu.
bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum po-
tentia), da brani, ravna kao pokorne i odane sinove
stiti recene
proti Zadrane, i —
Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar otoke im pustose, i

a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve,
to molim Vasu svetost, da bi izvolili odrediti shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi i

dalje bill uznemirivani od Mlet^ana i njihovih saveznika, nego da bi posredovanjem,


s pomocu i zastitom Va§om ostali slobodni i sigurni, paCe da bi ih posve primili u
svoje okrilje. Tim bi se dao primjer i drugima, da i oni jednako ili vise uCine, te zelje
i naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne bi dulje mogli
ponositisvojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah trepet i

mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rim-
skomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.*
Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno
stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu
duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati
na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad
po pravu njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listo-
pripada
pada da je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov,
1311.), da su ga i

zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da


ce njihovu nevjeru (perfidiam) satrti. Qvaj odgovor medjutim nije primio Karlo Robert,
jer glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati. Kad su medjutim MIetdani i dalje
udarali na Zadar, pozove ih kralj ponovo, da se okane dirati u grad, koji se jedobro-
voljno sklonio pod njegovo okrilje. Na to odgovori duzd kralju 12. studenoga 1311.
po prilici ovako: .... »Grad
svakomu svagdje poznato, na§ od
je ovaj, kako je i

pradavnih prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom


i

pravu dobismo posjedovasmo posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi
i i

poStovanja Ijubavi izmed Va§ih


i nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti,i

vec cemo ga pomagati stititi. Poznato je to prave vase, da vas


i naime idu dva dijela
tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); to je —
pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum u s h a b u i i

banus regionis, scilicet banus Paulus Croato) .... Ali Zadrani su buntovnici. . .

Ta taj na§ grad i njegovi gradjani uzivali su pod srecnim i blagim nalim vladanjem —
znade to sav svijet — tako lijepo mirno stanje i svega dobra obilje i preobilje bez
prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a
njima bi morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim,
§to ih bez prestanka milostima i otdinskom Ijubavi milovasmo, jer je naSe vladanje tako
blago, umiljato i koristno za podanike, da se lako od svojih tegoba odpodinu. Zadrani
se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.<
Medjutim je Karlo Robert malo mario za izprike mletaCkoga duzda. Zamoliv§i
10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade
Zadra uznemirivanja kotara njegova kao susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listo-
i i

pada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove
povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima,
22 ^ KARLO ROBERT.

da po svojoj volji biraju kneza, sudce ostale obcinske sluzbenike, te da zivu po svojim
i

zakonima obicajima. Namali zatim pristupise Zadrani izboru novoga kneza, te progla-
i

sise svojim knezom sina bana Pavla, junackoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od

lipnja s vojskom branio grad s kopnene strane. U jednoj izpravi grada'Zadra'od 21. listo-

pada 1311. »U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga,


fiitamo vec:
i velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije dru i

goga bana bosanskoga, zatim za gospodina Konrada Simonova iz Jakina, vrstnoga


branitelja Zadra* Ocito je dakle, da je tada ban bosanski i knez zadarski Mladin II.

branio grad na kopnu, dok je Karlo Simonov iz Jakina, kojemu je jos 24. travnja njegova
obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao
navale mletacke. Zadrani nijesu doduse imali velikih brodova kao mletadka obcina, ali

su im namakli sajka i barcica ban Pavao sa svojim sinovima. Pa6e i Omisani pritekose
u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su stradali i zitelji

napuljskoga kraljevstva u juznoj Italiji.

Rat oko Zadra i otoka njegovih sve do Paga otegnuo se silno, poSto ni jedna
stranka nije bila tako jaka, da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go-
dine 1312. nove cete
novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e
s 2.

ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao ni

Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti.


Ali ni ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta jak, da otjera Mlet-
cane izpred Zadra. Radovalo ga je, §to je pridruzio Zadar svojoj vlasti; ali poSto nije
dobio pomoci ni od Karla Roberta ni iz Napulja, zabrinuo se Ijuto, hoce li modi Zadar
i odrzati. Povjeri zato svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da
poku§a nagoditi se kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da
povrati jedan brod, sto ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. posla-
nici kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru ljubavi« s duzdom, te i

trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori
u ime svoje citave obcine, da on 2eli gojiti mir
i Ijubav s citavim svijetom, pak tako i

i s banom Pavlom i njegovim sinovima, kojima je vazda zelio srecu, napredak i dobro
stanje. No ban sa sinovima, vracajuci nemilo za drago, zdruzio se s odmetnicima u
Zadru, pak im daje pomoci i podrzaje ih u nadi proti obcini. Da nije ban Zadrana tako
pomagao, ne bi oni mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec bi se davno pokorili
duzdu i mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali i podiglina noge
narod u Omi§u, i da su Zadrani lukama kneza Jurja. Napokon onaj
bili primani u oblastima i

brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime na racun Zadrana, da se s i

njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je duzdu vrlo milo; no po§to i

ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce
s obcinom pristati na mir.

Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi


duzd hoce najprije zastrasiti bana sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je
i

gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade
Mletke zadesi u to nemala nezgoda.
Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u
krevet. Brodovlje bija§e tako bez glavara, a pazka na ladjama nikakva ili slaba. To
upotrebise Zadrani. IzabraSe dan, kad je na moru bjesnila oluja i nepogoda. Mletadki
brodovi bijahu toga dana usidreni razdaleko jedan od drugoga, da se ne razbiju.
Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima i

ratnim spravama, da u sumracju u6ine juri§ na razasute mletacke brodove. Justinijan


spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu, ni ne snivajuci, sta Zadrani snuju.
Cim je zanocilo, Zadrani razapeSe jedra, te se potajice i neopazeni provukoSe izmedju
IIRVATSKI BAN PAVAO I. OBI.ADAO ZADROM-
23

mietackih brodova. Dosav do vojvodske ladje skodise na nju, pohvatase ill poubiSe
mom6ad, a vojvodu i castnike odvedose zarobljene na brodu sa sobom. Zatim nahrupi§e
jo§ na jedan brod, te i njega odvukose u
zadarsku luku, prije nego sto je mletaiko
brodovlje moglo priskoditi u pomoc. Justinijan i zapovjednik druge ladje bi§e bateni u
tamnicu; no on ne prozivi dugo svoje nesrece, vec umre malo zatim od boli zalosti. i

Sad su Mletci od sramote i jada bjesnili, dok su Zadrani s Hrvatima od radosti


klicali. No hrvatskoj radosti pridruzi se velika tuga, jer u to umre ban Pavao u naj-
i

osudnijem casu za Hrvatsku. Iza naime nestaje traga banu Pavlu.


18. travnja 1312.
Spljecanin Miha Madije, suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoni(iki »Godine 1311. :

mjeseca ozujka orimetnuo se je grad Zadar od mletadke obcine pokorio se vladanju i

(dominio) bana Pavla i njegovih sinova; slijedece pak godine (1312.) mjeseca svibnja
umre ban Pavao, te bi odredjen za bana sin njegov Mladin.< Ban Pavao preminuo je
dakle u svibnju, ne zna se koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu,
u crkvi franjevackoj sv. Marije, gdje je bila grobnica Bribirskih knezova, gdje su poslije
pocivali sinovi i unuci njegovi.*
Ban Pavao spada medju najznamenitija lica u povjestnici hrvatskoj. Gotovo ceter-
deset godina bio je vodja hrvatskoga od kojih je treci,
naroda. Sluzio je tri kralja,
Karlo Robert, po njem braci njegovoj postao vladar ne samo Hrvatske, nego Ugarske.
i i

Moze se gotovo reci, da je on Ugarskoj Karia Roberta nametnuo za kralja. Bio je


Pavao mudar, razborit i oprezan muz. Upotrebivsi zgodno borbe za prijestolje, koje su
zaredale u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeca, umio je polu^iti, daje bansku dast,
koja se je dosad podjeljivala tek na jednu ili vi§e godina, dobio za se ne samo dosmrtno
nego kao nasljednu baStinu za svoju porodicu na sva vremena. Upravo
i

tim polozio je temelj moci i sjaju svoje porodice.

*Bribirski knezovi od plemena Subic


a XIV. stoljedu.
Knez Stjepko ili Stipko
1239 -1274
knez Trogira (1239 —
1 250)
•j- 6. kolovoza 1274.

Pavao I.
_.
24
KARLO ROBERT.

Kao bana »Hrvata« zapadalo ga je ne samo pravo, nego i sveta duznost, dalskupi
sve oblasti i kotare, u kad spadali na hrvatsko
kojima je bilo Hrvata, i koji su bilo
kraljevstvo VrSio je dakle samo svoju duznost, kad je pritezao k sebi otok grad Rab, i

a narocito, kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti mletackoga lava. Ta on je bio ban
primorski ili ban 5itave Hrvatske Dalmacije, ili kako se je najvolio zvati po hrvatskom
i

shvacanju »ban Hrvata.« A da je zaokruzenu hrvatsku drzavu svojatao za se i za svoju


porodicu — bilo je opet njegovo pravo. Ta on je od dva kralja — i to protukralja —
primio Hrvatsku i bansku cast kao nasljedno leno za sva vremena, za svoje potomke,
kao i za bastinike svojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi castnik dosto- i

janstvenik u hrvatskom kraljevstvu, on je u istoj Hrvatskoj bio i vlastelin, te su svi

velikasi bili njegovi vazali, a sva plemena, sve gradske obcine podanici u njegovoj
gospostiji (dominium). Dok je u Hrvatskoj bio i ban (drzavni castnik) i vlastelin (dominus):
u Bosni je bio samo gospodin (dominus), koji namjeSta po svojoj volji i uvidjavnosti
bane, knezove i druge dastnike. Njegova vlast dakle nije bila »dominatio arbitraria« t. j.

samovoljna, kako je Lucie uztvrdio; on je svoju vlast vrsio u jednu ruku kao prvi
dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao nasljedni gospodin hrvatske zemlje, kako bi

mu to podijeljeno privilegijama kralja Andrije II. (Ill), od godine 1293. i napuljskoga


kralja Karla II. od god. 1295.
Za sobom ostavio je ban Pavao cetiri sina, koje je narod po otcevoj casti prozvao Bani-
cima, naime rodjenim banima. Najstariji Mladin II. bastinio je iza svoga otca cast bana hrvat-
skoga, k tomu je bio knez Zadra princip Dalmacije Juraj II. bio je knez primorskih gradova
i

Dalmacije, Pavao II. knez grada Spljeta, a Gregorije valjda knez u 8ibeniku No s castima
i vlascu otcevom bastinio je prvorodjeni Mladin II. takodjer rat s Mletcima poradi Zadra.
(Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj Slavoniji, 1310. do i

1321.). Karlo Robert ne mogaSe priteci u pomoc ni banu Pavlu, a ni sinu njegovu
Mladinu II., da obrani Zadar od napadaja mletackih. Zaustavljale ga neprekidne borbe
u Ugarskoj Slavoniji, koje je morao voditi s gordim velikasima. Ovi ga bijahu doduse
i

priznali za kralja, ali niti u snu ne snivahu, da bi mu pustili vrsiti kraljevsku vlast.

Svaki njih smatrase se za kraljica u svojoj oblasti, te priznavaSe kralja samo po imenu,
i u koliko se podudaralo s njihovim interesima.
Najponositiji od svih oligarha bijase nesumnjivo Matija Cak Tren-
i najodrjesitiji
cinski. On samosvojnu drzavu, koja se je sterala od Komarna
bijaSe zasnovao gotovo i

Visegrada kod Vaca duz Njitre Vaga sve do granice moravske poljske. Matija pri-
i i

nudi vazale podanike crkvene, da njemu placaju poreze


i dace, harase prijedjele od i

Vaca do Tise, te provali pace u Ijetu 1311. pusto^edi sve do bedema grada Budima.
Ako se je koji put dizao na neprijatelje kraljeve, 6inio je to samo pod izliku, da im
pootme gradove i imanja, Matiji na iztoku, na pritocima gornje Tise, u zupanijama
sipuSkoj, abaujvarskoj i plemena Aba, da
zemplinskoj, pregnuo opet palatin Omodej iz

se dobavi jednake vlasti drzavine. Zaludo je papinski legat nakon pustih prijetnja
i

6. srpnja 1311. kaznio Matiju Tren6inskoga njegove ortake crkvenim prokletstvom, a i

zemlje njihove interdiktom: ni crkvene kazni nijesu vi§e djelovale, pa6e je Matija stao

sada bjesniti proti crkvi i njezinim glavarima. Biskupu njitranskomu bude oteta sva
njegova oblast, a tvrdjica u Njitri zajedno sa stolnom crkvom spaljena.
Medjutim oslobodi se Karlo naskoro bar jednoga od tih oligarha. Palatin Omodej
udari na grad KoSice, ali njemaSki zitelji toga grada ubiie njega i zarobiSe dva sina
njegova. Udovica Omodejeva sa svojih sest sinova pokori se na to 8. listopada kralju,
te mu obeca vratiti sve zupanije i gradove, sto ih je protupravno drzala, medju njima
i tvrdi Munkac. No vec u proljecu 1312. ustadoSe sinovi Omodejevi opet na kralja, a
njima se pridruzi brojno plemstvo. Sad se napokon podize i kralj Karlo Robert, podje
s vojskom na sjevernu medju svoje drzave, te stade podsjedati tvrdju Saro.s kod PreSova,
BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 25

^^^T^^

PoDOR Medvedgrada u gori zagrebaCkoj.


BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 27

koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, privrzeniku Matije Trendinskoga. Na to posla


Matija 1700 moravskih kopljanika i sve ostale cete svoje u pomoc Dimitriji i Omode-
jevim sinovima Blizu grada Kosica, u Rozgonjskoj dolini (Rozhanovci) zametnula
se 15. lipnja 1312 krvava bitka. iJ boju izgibe mnogo Karlovih Ijudi, izmedju njih i

stjegonoSa; ali protivnici bi§e pobijedjeni i u bijeg natjerani. Na bojnom polju ostadoSe
mrtvi Dimitrija i dva sina Omodejeva.
Omodejevici bise tako svladani; ali na Matiju Caka ne usudi se kralj ni sada uda-
riti. Pace malo zatim digose se na Karla novi oligarhi. Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme
vrsio cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu to ne podje za rukom, pobuni s
bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj i susjedne ugarske zupa-
nije. No Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori
erdeljski vojvoda
u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici
pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315.
velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u

Prvi dvogubi peCat Karla Roberta.

Ugarskoj, nego i Nijemci iz susjednih austrijskih zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe
godina miru drzave, harajuci prijedjele uz austrijsku medju i udarajuci na gradove
Soprun Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan Petar,
i i

sinovi bana Henrika.


Po otfievoj smrti mirovahu neko vrijeme braca Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312.
spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki tolnanski. i

Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada
se zove »zupan simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki*. No ved tada bijase na glasu
kao zulumdar. Bracu Nikolu Konrada bijaSe i liSio djedovskih imanja u Baranji. Ali jo§
groznija nasilja poCinjao je u Slavontji, gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio
njegove privrzenike. U svibnju 1317. prida sam kralj u jednoj povelji, kako je Ivan s
bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli Petru, sinovima magistra Lovrinca od i

plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), kako i

je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), pri-
28 KARLO ROBERT.

*vezao ga gola za konjski rep, te ga dao vuci tako, da je jedva na zivotu ostao. Ivan
Gisingovac progonio je tako i druge privrzenike kraija Karla, te je od njegova zuluma
osobito stradala krizeva6ka i pozezka zupanija.
Silu magistra Ivana suzbijao je dakako slavonski ban Stjepan Babonic, kojega
bijase Karlo jos god. 1310. namjestio. U obce je ban svom snagom radio, da sto
taj

bolje uredi povjerenu mu banovinu. On se je zato gledao u svakom sporu s dobra


nagoditi, samo da ne dodje do smutnja razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u
i

Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih


velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod
Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije,
boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i
Radoslavom porodicna imanja i dohodke; torn zgodom bi odredjeno, da ban Stjepan sam
pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku
cast (donee banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa
zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga
mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad koji pripada .

crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan,
ali ce zato prije dobiti novce, sto ih bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu

Janovu! U svibnju 1314. po drugi put se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom
zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana
prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana

Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se njemacki kralj Fridrik Lijepi iz i

kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316.
ca i »hercegom Slavonije.«
Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj
zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako
silan i bogat ban, jer mu je lakse bilo suzbijati provale Gisingovaca. Zato razumijemo,
§to je kralj Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije 1. ozujka 1316.) imenovao
banom brata njegova Ivana, nadajuci se, da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo-
niju na okupu.
Ivan Babonic banovao je §est do sedam godina (1316. — 1322.). Prva briga
novoga bana bijaSe, da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko
harao u zupaniji Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski
krizeva6koj. ugarski. i

Tu bija§e plemic od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon


Ladislav Mikac, sin i

Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ zupan istoimene zupanije. i

Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u
njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon
pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no taj grad zauzese privrzenici i

kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbe-
nika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu
u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica.
Ba§ junactvo pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih
i

provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom
krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. pro-
sinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove,
te mu iz harnosti darova grad Moslavinu druge gradove (Borsonouch, Polosnycha,
i

Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj.


Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija,
mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una i

s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, voj-


BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA 29

vodom austrijskim i protukraljem njemafkim. U jeseni 1317. zapofie vojna. Najprije


udari Karlo na tvrdi ViSegrad s desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi
bedem Matijina vladanja. Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom
Fridrikom podsjedati Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo-
padu 1317.). Ali dalje u gore, u lavlju spilju Matijinu ne usudi se kralj provaliti, vec
cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom i

najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje i podanike na okupu. Kad se je jednom


neki privrzenik njegov odmetnuo od njega, ne samo da mu je zaplijenio imanje, nego
mu je i zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci izvaditi. jo§ tri godine
prkosio je Matija u svom tvrdom gnjezdu kralju Karlu. Nepobijedjen umre Matija 18.

ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u tinji cas vlast njegova; vec u kolovozu
1321. izdavaSe Karlo Robert povelje u gradu Tren6inu, nedavno jos nedobitnoj stolid
silnoga Matije, kojega se je uspomena duboko usjekla u pamet slovackomu puku. Pri-
vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao
Karla za svoga kralja i gospodara.
Da Karlo Robert nije posljednjih godina udarao na Matiju Trencinskoga svom
snagom svojom, bilo je zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija
Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za sobom poroda. Mladi kralj, od-
gojen na francuzku i sklon razkalaSenu zivotu, zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak si

izabrao Ijubovcu s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.),

te provodio s njom vrijeme u zabavama vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji


i

na prijestolju, stao zanemarivati drzavne poslove, puStajuci velikasima, da opet zatiru

puk svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito
i

pomoglo do prijestolja. No jo§ ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja


obecanja prigodom krunisanja, te sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih
i

privrzenika. Nehajnost pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318.


i

rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca


1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa gotovo svi biskupi Ugarske Slavonije i i

(Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju-
sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli
kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja
Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja,
i

te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota i

da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru
uredi zemlja i pomogne ugnjetenomu svecenstvu.
Karlo posluSa opomene ugarskih i slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko
polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga
biskupa Augustina Kazotica, te njemu za volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih
privilegija i imanja. Nema sumnje, da je kralj obecao ostalim crkvenim dostojanstve-
i

nicima, da ce obzir uzeti na njihove opravdane tegobe fiuvati prava njihova. Cini se
i

medjutim, da Karlo ipak nije mogao ili htio svojih obecanja drzati, te su s toga na koncu
godine gotovo zdvojni prelati poslali svoga druga, zagrebadkoga biskupa | Augustina
Kazoti(*a, u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka zatrazi. §ta je Augustin papi govorio,
nije zabiljezeno; ali se znade, da je kralj poradi toga na nj Ijuto zamrzio, te od pape
zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo
je papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu
vrlo dostojno dedno govorio, i da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli:
i

kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao vi§e ni imena spominjati u svojim po-

veljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je
„ 1^
KARLO HOBERT.

svedjer boravio u tudjini, dok ga nije papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u
Nuceriji u kraljevini Napulju.
Vapaj ugarskih biskupa za pomoc nije dakle bio uslisan. No zato se je Karlo bar
okanio sablaznjiva zivota. On zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije
sabora na RakoSu bijase poslao svoje pouzdanike u Prag, da izprose za nj koju sestru
kralja Ivana od Luksemburga. Poslanici izabrase mladju, trinaestgodisnju Bozenu, te

ju dovedoSe u Ugarsku, gdje se je Karlo s njom jos u studenom 1318. vjencao.


Bozena bi torn prigodom podjedno okrunjena za kraljicu. Ali neboga umre vec slijedece
godine 1319; a na to se Karlo ozeni treci put, i to god. 1320. s Elizabetom, kcerju
poljackoga kralja Vladislava Lokietka. Ta je zenitba imala vrlo zama§nih posljedica za
potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju
ugarsko-hrvatskih vladara i poljackih Fijastovica, koje je ostalo nepomuceno kroz dece-
nija, nego bi podjedno utrt put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad je ondje izu-
mrla glavna loza dinastije Fijastovica.
(Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da
se nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugo-

iztocJne medje svoje drzave, gdje su mu mnogo smetali srbski Nemanjici.

Vec bi spomenuto, kako se bijase podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar
Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308.
s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali

ni u Srijemu ni u Macvi ne bijaSe ni poslije pravoga mira. Mnogo je tu smetao i

srbski kralj Uro§ II. Milutin, koji je svoga brata Dragutina htio li§iti i onih oblasti, koje
bija§e primio od svojih rodjaka, ugarskih kraljeva. Jo§ od god. 1302. bilo je u doljnoj

Posavini neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne mogose vratiti za vremena u


svoj rodni grad, Uros Milutin ne dade
po§to im kralj prolaziti kroz svoju zemlju, a

putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin I. i Stjepan Kotroman.

Dne 4. veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii),
valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u
Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu.
Srbski razkralj podje u kaludjere, te umre kao monah Teoktist 21. ozujka 1316. Sad se
pomami brat njegov Uros Milutin za MaSvom i drugim oblastima, kojima je pokojnik
upravljao. Cini se, da je Urosu Milutinu zaista poslo za rukom, te je obladao Macvom,
a zatim je stao udarati na Srijem i Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani,
kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na pla-
nuti« izmedju kralja Urosa bana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates,
i

que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum).


Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem Bosnu prinudiSe napokon i kralja i

Karla Roberta, da sam glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim
kraljem vodio se je god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta
poSlo za rukom, te oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima varo§ima. Fosto je i

valjda srbski kralj pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu
na oruzje, naredivSi, skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apo-
da se vojska
stoli .... quia motus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et
tocius regni
diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do
rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio povelje izdavao (prope Kalabar in Macho).
i

Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski bosanski ban Mladin i

II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske Drada, s juga. Banu i

Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici
Uro§evi trazili utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci jama6no izpred sile Mladinove.
HRVATSKE ZEMLJE .11

Rat produljio se i preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod
prelaze preko Save proslavio se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve i

Kolubare steko§e velikih zasluga magistri Gregorije i Doroslav, braca i sinovi Doro-
slava. Macvu bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici,
naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa Srbima
zatvorio u grad. Sam kralj podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi
Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje grad i

i ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je papa Ivan XXII. i

za pobjedu Karlovu, njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga,


te je o torn obavijestio

poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao austrijskoga i

vojvodu Leopolda koru§koga Henrika. Papa


i javlja, da je Karlo >s jakom rukom i

obilatom vojskom* srecno pobijedio razkolnike (schismatic!), i da je kraljevinu Srbiju


(regnum Macedoniae) pokorio svojoj vlasti. Nadalje zeli, da bi slavodobitni kralj svladao
sve razkolnike i nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te
svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi mogao izvrSiti, poziva papa
u pomoc i druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje
kralja, neka pomaze Karla Roberta muzevno i snazno (asistas viriliter et potenter), pak
ce onda i Bog njemu sve naplatiti.
Nema sumnje, da se je rat svrSio pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja je od
1282. bila u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku vlast, te postade banovina, kako
je i prije bila. Prvim banom bijase sada od 27. kolovoza 1320. vjerni i pozrtvovni Pavao
Gorjanski, koji je tu cast vrsio kroz osam do devet godina (do veljace 1328). Da bi

lakse branio povjerenu mu banovinu, podijeli mu kralj i vi§e susjednih zupanija, kao
srijemsku, vukovarsku i bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna i

jaka za suzbijanje srbskih navala. No u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je malo zatim,
29. listopada 1321. umro srbski kralj Uro§ II. Milutin, jedan od najokretnijih, najpod-
hvatljivijih i najlukavijih vladara iz porodice Nemanjica.
(Hrvatske zemlje od 1312. — 1321). Odkad je ban 6itave Slavonije Ivan Babonic
suzbio Ivana i Petra Gisingovca preko Drave, te pooteo njima gradove, sto su ih drzali

u Slovinskoj zemlji, odlanulo je i njemu povjerenoj


i mu banovini. Dne 20. sijednja 1317.
desio se je ban Ivan u svom gradu Zrinju, te je odanle pisao mletaCkomu duzdu Ivanu
Superanciju, da mu njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgov-
izplati

cima izdati slobodno pismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja njegovih i

prijatelja « Malo zatim, 22. svibnja spominje se ban Ivan u darovnici, kojom je kralj

Karlo nagradio magistre Nikolu, Jakova, Ivana i Petra, sinove magistra Lovrinca od
plemena Aba, darovavsi im Vocin i Novake s utvrdjenim gradovima Vocinom i Dre-
novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi s odmetnim Gisingovcima. I

sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom i Petrom Gisingovcem. Kad
je 23. rujna 1320. boravio ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda nj Ladislav, sin Ladi-
slavljev od Rakovca (Rakonok), zajedno s mnogo plemica
slavonskih, kao §to su bili

Juraj Jurjevic, Petar Mihaljevid, Mihajlo od Komarnice (Kamarcha), Ivacin


Radomiric
Berivojevic, te zamoli bana, da bi mu poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih,
dozvolio pobirati dohodak od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na velikoj

cesti, koja vodi iz Krizevaca u Zagreb, i to kraljevskom vlaScu, koju vrSi u banovini
(auctoritate qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta
regia,
zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s
obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao
u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i se muievno zajedno s banom za svetu
krunu; a naro^ito tada, kad se je ban osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca
(cum DOS una cum filiis Henrici bellum sive prelium habuissemus personate), kojom je
-2 KARLO ROBERT.

prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam do-
panuo rana.«
Ban je Ivan u to sve vise sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od
2. veljace 1321. iz Temesvara povjeri mu, da rijesi spor izmedju zagrebackoga kaptola

i slobodne obcine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obcine bijahu zaveli
dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili
starom, dacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace
i od poda- i

nika crkve zagreba6ke, premda je bas kaptolu pripadalo pravo pobirati pijacovinu na
Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a druge poslove svoje banovine
i uredio, sazove ban Ivan
sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja,
prije 20. kolovoza.

Sabor se zaista sastao, a dodjose na


sluzbenici kraljevskih gradova
nj svi plemici,

(castri iobagiones), i ban Ivan pozvao pred sud pruce


gradjani slobodnih obcina. Kad je

se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu
ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani
obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred
Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako
kraljem. Ali ban ne znade Sale. i imade
koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to se ipak
obcenitom klauzulom takova pisma ne krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija
najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije (cum in regno Ungarie excellentissima dignitas
sit banatus). samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio),
Medjutim banu ne pristoji

nego mu je posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece


i

osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kra-
Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace nove namete, i

a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom


ro6i§tu izkaze se doista Toma kraljevskom poveljom, u kojoj su izbrojene sloboStine
obcinske, ali spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje
se nigdje ne
solmieru i Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice,
filjarscinu.

te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan
iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana

Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo.
Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira i

reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud kamo burnije. i

Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata
zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti.
Kako je Karlo Robert bio zabavljen bas 1312. u sjevernoj Ugarskoj , nije ni

snivao o tom, banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da


da pomogne Zadru i

odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno
oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit
ce taj neuspjeh prvi udarac, koji ce s temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao
pokojni ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na
stetu i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom
Hrvatske pogodila radi i

Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok,
narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade zatvorena izto6na polovica jadranskoga
mora. No izmirenje oni, kako je papa oprostio
Mletaka dojmilo se
i Zadrana. Videci

Mletcima i rijesio kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni


ih prokletstva i

udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s
republikom izmirili. Dne 30. rujna namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva
i

pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s


Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo-
HRVATSKE ZEMLJE

pada odgovori, da obcina rado prihvaca ponudu Zadraaa, koje je uvijek Ijubila kao
otac rodjene sinove. »Ako se zaista zelite izmiriti*, zakljuiuje duzd, >po§ljite bez straha
k nama svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj kuci; inace cemo drzati.
da vam nije stalo do mira, vec da jedno govorite, a drugo niislite.«
Medjutim ovaj put ipak ne dodje do mira. B in Mladin srecno je suzbijao mletaiku
vojsku, koju su voditi Tiofio Mauroceno (Morosini) kapetan brodovlja Vid da Canale. i

Mozda su ga pri torn izda§no pomagali hrabri OmiSani sa svojim knezom Petrom
Bogdanom. Zadrani se na to predomislise, te 03tado§e vjern' svotqu branitelju U jednoj
zadarskoj izpravi od 16. studenoga 1312. d:itamo: »Za ugarskoga kralja Karia, nadbiskupa
Aleksandra, Mladina drugoga bana Hrvata i Bosne, kneza Zadra i principa
DalmaCije*, po 6em sudimo, da su Zadrani jo§ na koncu god. 1312. priznavali vlast
kralja Karla Roberta i bana Mladina kao svoga kneza.
iMladinu bijase dakle god. 1312. zaista poslo za rukom, te je odrzao Zadar u svojo
vlasti. No da li ce moci i dalje odolijevati moznoj republic!, koja je odlucila Zadar poko-
riti po §to po to? Kroz citavu zimu cinila je ona velike priprave. Uzela u sluzbu svoju
kondotijera Dalmasija njegove
tisuce Katalonaca, koji su dosad za placu sluzili
i tri

papu u ratu ferrarikom mnogo krvi mletadke prolili. Dalmasije ostat ce u mletackoj sluzbi
i

kroz tri mjeseca i primat ce za to ugovorenu placu. Tisuc njegoviii Ijudi poci ce na bro-
dovlje, koje ce sastojati od 15 galija, a zapovijedat ce mu Baldovin Delfino; 2000 momaka

(1000 pjeSaka 1000 konjanik-a) vodit ce sam Dalmasije kao kopnenu vojsku.
i

U mjesecu lipnju 1313. podje ta vojska prema Zadru. Najprije stade pred Ninom,
gdje se izkrca kopnena vojska na otoku Ura (danas Pontadura-Vir) ProboravivSi tu osam
dana predje dalje na samo kopno, te cde pod Zadar. Dok se je brodo\lje usidrilo pred
Zadrom kraj otoka Ugljana, poce kopnena vojska pasati grad, da mu zaprijeci dovazanje
lirane. No u to osvane pred gradom
ban Mladin s hrvatskim cetama najmljenim oklop-
i i

nicima, te se utabori kod crkve sv Jakova izmedju zidina gradskih logora Dalmasijeva (po i

tisudu koraka razdaleko), tako da mletadka vojska nije mogla nifi opasati grada niti mu zapri-
jeCiti dovazanje hrane. Tako morade mletacka vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom.

U to se primakla jesen, a minula vec tri mjeseca ugovorene sluzbe Dalmasijeve.


i i

Kondotijere po^alje u Mletke svoje poslanike, da pitaju, lioce li zadrzati njegove Ijude i

njega za dalja tri mjeseca uz jednake uvjete i placu ? Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim
ratom iztroSili, odgovorise, da ce ga zadrzati jos mjesec dana, ali za polovicu dosadanje
place. To silno ozlojedi Dalmasija, koji se je bojao bune medju svojim Kataloncima, ako im
prikrati pogodjenu placu. Na to 22. kolovoza 1313. zakljudi vijece petnaestorice u Mletcima^
da ce zad zati Katalonce u svojoj sluzbi, ali da 6e im davati placu mleta^ki Cinovnici. Mletdani
su jamadno tada vec posumnjali na Dalmasija, drzeci, da je ili nevjest vojvoda ili da snuje o izdaji.

Medjutim dodijalo i Zadranima i banu Mladinu ratno stanje. Trgovina Zadrana


propala, a s njom i blagostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da mu od kralja pomoci
nema, a sam sa svojom snagom da ne bi mogao trajno odolijevati jo§ uvijek preteii-
tijim Mletcima. Smisli raditi, da Zadrane izmiri s republikom
dakle sve u jedno, te stade
pcd govorahu u Mletcima, neka prime Zadrane
§to povoljnijim uvjetima. Njegovi poslanici

I u svoje okrilje kao prijatelje, koji ce kao slobodni Ijudi radije stajati uz njih nego silom
prinudjeni. Mladin pace sastavi pogodbe mira, te ih predlozi po svojim poslanicima. No
i

ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbiSe banove poruke, te predloziSe posve druge,
kud i kamo teie uvjete, po kojima bi Zadar opet postao podanikom njihovim.
s ozlojedjenim Dalma-
Taj postupak Mletiana ogord:i Mladina. Sad ce se sporazumiti
sijem, da iznenadi mletaCku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. Lukavi
Dalmasije kazao Mlet^anima u svom taboru na brodovima, da ide ugovarati o predaji i

Zadra, te s njihovom privolom po§ao na roSiSte No tu je posve drugo utanadio s banom.


Dalmasije pre<5i 6e u sluzbu Mladinovu i primit 6e namah od njega tisudu zlatnih iorinti;
Hrv. poTj. n. I-
3
KA1\L0 fiOBERT.
H #

onda ce sa svojom vojskom poci u Zadar, koji ce mu otvoriti svoja vrata izabrati ga za i

svoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti druge dohodke u prirod- i

ninama (zitu, vinu stoki). Dalmasije


i ostat ce upraviteljem grada, dokle ga bude volja,
a onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu prtljagu u Napulj. i

Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi
s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No

kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e
vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao
i oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik.
Dalmasije predlagase sada i Mletcima Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im i

bijase dodijalo ratovanje i bijeda; a i ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im


Zadar ne izmakne za sva vremena Republika se pace zahvalila Dalmasiju za toliku
Ijubav, te povjerila zapovjednicima svoga brodovlja, da ugovaraju o miru. I zaista bi
utanaCen mir 23. rujna 1313 pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku
uz ove pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad birati sami, ali izmedju mletackih plemica;
knezeve vijecnike, sudce i sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce
oni upravljati gradom po starim zakonima i obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice
zarobljenike i zaplijenjena dobra, Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga
ozujka danak od 150 perpera ili 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine
priseci ce mletackomu duzdu zakletvu vjernosti, i ta ce se zakletva ponoviti svake desete
godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, niti ce ih podupirati 6inom ni savjetom.
Ona stranka, koja pogazi taj mir, platit ce drugoj globu od 100.000 maraka srebra.
Odavna nije mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a kamo li s odmetnim
gradom, podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno,
koji je smatrala svojim
da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni
utanaSenja s banom Mladinom njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No
i

zato se moradose Zadrani obvezati, da ce udesiti, te ce se ban Mladin II. odreci haslova
kneza zadarskoga, kao i svih prava, koja se temelje na naslovu i vlasti knezevskoj, i da
se ne ce vise zvati knezom nion ni koja druga osoba.
Gubitak Zadra bijase golem udarac za vlast i ugled bana Mladina II. Morao je
saci s visine, na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se morao odreci osnova, koje je

pokojni ban Pavao zamislio. Kad je Mladinu izmakao Zadar, ne ce li Mletci segnuti i za
drugim gradovima Dalmacije ? Ne ce li u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Bri-
birskih knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce li se sada drugi knezovi
hrvatski pojagmiti, da budu ravni Bribircima?
I zaista je nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina njegovu svojtu. i

Nije mu ni to sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao
pomoglo,
proglasiti gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer
su se Mletci sve vise stali uplitati u posle dalmatinske i hrvatske. Jamacno ponukom Mlet-
6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu mu potestat Matija Zoric. Mladin pade
u lipnju 1315. s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga

duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti


10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti ostavi njihov i

kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom uzdama, i

a uz to mu prirediSe brodove, kad se je spremao u pohode grofu Goridkomu.


Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima
Dujmom i sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se
poradi Jablanca, za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok
je Mladin poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli volji. i

Godine 1316. podigli se opet krbavski knezovi Budislav, Pavao i Gregorije, sinovi
HUVATSKK ZKMIJK.
35

knt'za Kurjaka, a njima se pridruzio njihov surjak, vojvoda knez Nelipic, sin Jurja
i

Isanova. Jama6no su se tada stali odupirati banu takodjer ban knezovi bosinski,
i

kao Stjepanici ili Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu, i napokon jo§
nedorasli ban Stjepan Kotromanic. Tezko bilo Mladinu odolijevati tolikim protivnicima
od Gvozda i otoka Krka do Neretve, od gradova Spljeta, Sibenika Trogira onamo
i i

sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku
»proti sinovima Kurjaka vojvodi Neliptcu* no da li je tu pomoc primio
i sta je dalje
; i

radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezo-
vima stigao banu poziv od kralja Karla Roberta, da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem
Uro§em II. Milutinom. Mladin morao priskoditi svomu kralju, sve da i nije htio, jer mu
srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu
je bilo proti svoga Sticenika, mladoga i

bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u
Macvi obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je
i tu bana Mladina snaSla i

nedaca. U lipnju 1319. on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je


miri se
morao dati taoce, medju njima rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te
i

taoce Dubrovcanima, te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata

obecanja. Ban se naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabilje-
zeno. Svakako je banu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo,
§to se je u svojoj nevolji izjadao papi Ivanu XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu
sticeniku Stjepanu Kotromanicu, banu bosanskomu, dozvolio ozeniti se kcerju grofa Mein-
harda od Ortenburga, premda mu je rodjakinja u cetvrtom stepenu Papa je to posla-
nicom od 18. srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim pismom od istoga dana
zarkim rijecima bana sokolio, da trijebi i dalje patarensko krivovjerje u Bosni. »Tada bo
ces«, zakljucuje papa, »zaista modi biti dobitnikom svojiii nepr ij at elj a, ako
se budes trsio s Gospodnjega polja otjerati dusmane Kristova krsta «
Mladin izaSao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego §to je prije bio. K tomu se
skovala proti njemu zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic
i

sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina.


i

Zavjeri pristupise neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na
1

banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja dasti, te ga na i

posljedku pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga


i

duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske.


Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru kazni krivce. Odludio skuditi neharni i

Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. A mogao


je to punim pravom udiniti,
jer Sibenik nije bio od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput
Skradina), koji je tek miloscu nekih kraljeva knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?,
i

tako da se je mogao takmiti s dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu


Ilijica i baci ga u tamnicu, gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s
vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Sara-
cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se grad predade i

na milost nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana
i

osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje i

obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Siben-
dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast priznavati sva njegova prava, kako su i

dinili za njegova otca dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne
i

treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama,
nego da je odludio nezahvalni grad li§iti svih njegovih slobo^tina i privilegija, te ga
posve pokoriti, da mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), kako su nekad bili.

Odludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe MIetdane Sibendane. Mletci se uzgoro- i i

padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina. i


i
• kARLO ROBE^t.

Misle6i,da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Sibenika, stadole se toboz zivo zauzi-


mati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, svedano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda,
Angjela Bemba, Marka Vitturija, koji ce sada odluino (instanter) zahtijevati od njega,
i

da bi izvolio §iben6ane u njihovu stanju


ostaviti slobodi, a da se zadovolji onim i

pravima, koja je dosad uzivao otac njegov on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se i

ne §ale, zapovjedi§e, da se dize vojska mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko


i

more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali,
da im nije stalo zadrzati mozda Sibenika za svoju obcinu, nego da mu jedino zele izra-
diti, kako u svojoj slobodi
bi ostao I

Ban Mladin II. sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci
brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade
se okaniti svoje namisli, da kazni odmetne sibenske gradjane. Ostavi polje izpred Sibe-

nika, svaljujuci svu krivnju za svoju nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak
slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica
krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a
jak ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu
i

Mladinu, koji toga nije mogao oprostiti nekadanjemu miljen6etu svoje porodice.
Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik.
No
Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, i

da ne pomazu odmetnoga grada. Poslat ce svoga pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza,


vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga, Vilima Varinjanu, u Mletke, ne bi li mu po§lo za
rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai
Verignana) bija§esin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja

Varinjane, a sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga
i

za svoga tjelesnoga Ijecnika, a uza to rabio ga i kao diplomatskoga savjetnika u


vaznim politidkim poslovima. Taj rodom dakle Vilim Varinjana, sam Talijan, podje
7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime

kao njegova gospodina prijatelja, onda ce pozdraviti


i vijecnike, te izjaviti, da je ban i

spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je,
nastala neka napetost opreka izmedju bana i Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda i

kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmet-
nicima u pomoc brodove vojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zako-
i

niti vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka
i

se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene pismene obijede i

zlih Ijudi, moglo bi se lako povratiti sve u prijasnje stanje, po§to ban zeli i dalje biti
prijatelj duzdu i obcini.
Na skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni
tu priliCno diplomatsku i

sve priznaSe, §ta su dinili protiv A kako to oprav-


bana Mladina, a u prilog Sibendanima.
da§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda
na§i predSastnici obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi
i

Dalmacije zadrze svoju slobodu, da ih nisu dali ni od koga pokoriti


i podloziti. Nasli i

smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998)
duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom
desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo pokorio neki kralj knez Hrvatske (Drzislav).* i i

Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli
za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II
Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim iastnim i

gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol


To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za
svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se
HRVATSKE ZEMLJE. -^

odmedu hrvatski i dalmatinski gradovi u primorju, tu mu se opiru hrvatski knezovi, neka-


danji vazali njegovi; a sve to pomaze mletacka obcina, koje je on pravi gradjaninl
Ogordeni ban Mladin snovao je odsad jedino o torn, kako da se osveti Mletcima, koji
V
mu posve odvratiSe grad Sibenik. Ako se Mletcani nijesu zacali Surovati s odmetnim
gradom, zasto da se on krati ortaSiti s dusmanima mletadke obcine ? U Hrvatskoj je tada
zivio Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu,
da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u
Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke obnoviti svoje i

poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domo-
vine i ucjenila mu glavu sa 10.000 libara, izabrao je ban Mladin za svoga prijatelja i

pouzdanika. S pomocu njegovom nadao se je predobiti mozda i mletacki Zadar, pak


tako Mletcima vratiti nemilo za nedrago. Kad god bi Mladin imao kakih posala ili

razprava sa Zadranima, vazda je birao Bajamonta za svoga zastupnika sudca. To i je


Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru. U pismu
od 21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju Bajamontom Tiepolom, izdajicom,
>s
koji je izabran za sudca sa strane banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od
god. 1313., po kojoj bi Zadrani morali >prijatelje i neprijatelje Mletcana smatrati za
svoje prijatelje i neprijatelje*, pak onda dodaju: »Taj Bajamonte je ocit neprijatelj i

izdajica na§e obcine, a vi njega primate za sudca i poCascujete ga, §to je proti na§oj
casti i utana(5enim ugovorima*.
Ukor i prijetnje, a jos vi§e budne o6\ mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su
osnove bana Mladina. Nema barem spomena Bajamontu kroz neko vrijeme u spomeni-
cima. Mozda je i sam Mladin odustao od te osnove.

No zato ipak nije mirovao. Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju,
da su i potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana. Tako je od 27. srpnja 1321.
bio njihovim potestatom mletacki gradjanin Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro
svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta mu je nudio dao, ne ili

moze no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu


se ustanoviti ;

banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga
se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu
izloze tuzbe silovitoga potestatano Manolesso pretekao trogirske poslanike
; prikazao i

svoja nasilja banu u drugom


Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio
vidu.
poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno
oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon
predomislio odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani.
:

U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu


zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci
napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku pohita i

k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka ugosti. Izplati mu paie placu, sto i i

bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu osim toga obe<5a mu nadoknaditi ;

sve stvari, kojemu bijahu u Trogiru zaostale, te su ih ondje zaplijenili. A na to podize


ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili s potestata njegova dovjeka.
No ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nad-
§to ce Mletci? Zar
mudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. i

iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju,


duzdu mletadkomu, gdje no ovako hvali i brani Manolessa : >Po§to je na naSu molbu
plemeniti muz Stjepan Manolesso, va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje
i potestat naSega grada Trogira, te se u tom zvanju ponio dobro i zakonito, kako smo
mogli razabrati iz izvjeltaja mnogih vjere dostojnih Ijudi, te se i sami uvjerili revnim

h
vlastitim potrazivanjem, do§lo je nedavno do naSega znanja, da je obdina grada
KAIUX) ROnKUT.
g

Trogira recenoga Stjepana kod vas mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama
i

utanadio, §to bi moglo povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot


biti na stetu i

i darove milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A
i

posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana
izagnana i liSena njegovih stvari, to smo mu iz Stovanja prema vasoj obcini iz vlastite

na§e kese izplatili ostatak place za ovu godinu. Mi cemo njemu prigodomice naknaditi
i svu stetu i troSkove; no ovaj 6as ne mozemo toga udiniti radi novih slucajeva (casus
novi), koji su se pojavili*.
AU Mlet^ani ne dadose se nadmudriti.Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa,
otca bivsega potestata Stjepana, s pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru
od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana
Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme
svoje uprave neprestano korio, tuzakao obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako raz- i

trovao nutarnje i vanjske prilike povjerene mu obcine. On je ocrnio ne jednoga, dva ill

deset, nego upravo sve bez razlike, ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u
oblasti redenoga gospodina bana. On je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su
poslali banu, tako dao uhvatiti
da sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec
ih je taj i

naredio, da se poslanicima izvade po dva zuba po jedno oko, te bi se bilo to i izvr- i

silo, da nije bilo Boga dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani,
i

»mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio
je Stjepan Manolesso od prvoga casa svoje uprave. Nijesu njega iztjerali Trogirani iz

grada, vec su ga zaklinjali, da ostane medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim
castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti i

priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim

gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili.


Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga
kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana,
da ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom.

Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti Trogir i

i Sibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da Trogir Si- i i

benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri skloni na savez za i

zajednicku obranu od bana Mladina.


Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko vijece izabere 24. prosinca 1321. dva
svoja zastupnika, Danila Jakovljevica i Fridrika Matijevica, da ugovaraju mir i savez sa
Sibenikom. Jednako udiniSe i Sibendiani 22. sijednja 1322., izabravsi za taj posao cetiri

svoja sugradjana : Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica i Dismana
Jurica. Zastupnici trogirski i sibenski sastase se u crkvi sv. Cubrijana na otoku Ciovu,
te utana6ise ondje mir i savez, utvrdivSi sve prisegom na svete moci. Mir i savez biSe
utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti
svim »neprijateljima Sve dosadanje opreke, razmirice
i protivnicima*. pravde neka i

prestanu za sve vijeke. jednoga grada neka budu neprijatelji


Neprijatelji i prijatelji i

prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po


najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000
libara mletaikih denara polovica globe neka bude onda duzdu
;
obcini mietackoj, a i

druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala.


Obranbeni ugovor savez izmedju Trogira Sibenika, a pod okriijem mletadkim,
i i

nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te
se nemilo stao osvecivati opornim i odmetnim gradovima. Suvremeni Ijetopisac, Splje-
canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za taj ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus
est valde), i da je udarao s vojskom na obadva grada. Najprije je kroz mjesec dana
PAD SANA MLADINA II.
39

harao Sibensko polje, sijekuci drvece i vinograde. Onda se je opet vratio pred Trogir, da
i ondje sve pretvori u pustoS.
Ali uzalud mu sav trud. Dok on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova,
je
mletadko je brodovlje zasticivalo same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo
upravo nemoguce, da ih osvoji. Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane §i- i

benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske da se povjere Mletcima. Oni i Dalmacije, i

ce se dati u zaStitu podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom


i

braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U
obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset sedam vijecnika, i

pak ti izabra§e obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada
ide u MIetke, i da ondje ugovori savez i podjedno da Sibenik predade Mletcima. Vec
1. ozujka utanaci on pogodbu s duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik sa svim
ziteljima kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti
i prava gospodina i

kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka njegovi zitelji drzat ce se ;

kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina
svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara,
(lok ce sva regalija i dohodci, koje su se dosad davali knezu, ostati obcini sibenskoj.
Malo dana zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet gradsko vijece,

te su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda je torn

prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada.


Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim Trogirani, predavSi i se mle-
tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup-
nike i poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica i Fridrika Matijevica. Ti utana6i§e
pogodbu 17. travnja, a na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela i Giustiniana
Giustiniani u Trogir, da prime prisegu vjernosti. To se obavilo 14. svibnja, dim je i

Trogir pcstao podanikom mletaSkim.


Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu,
i da ga izvijesti, sto se je netom zgodilo. Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad
kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti svakomu bra-
niti. No lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa
on pismo gradu Spljetu, koji bijase ostao vjeran banu Miadinu i bratu mu Jurju, te mu
javi, da je mletacka obcina primila u svoju za§titu gradove Sibenik i Trogir, jer je ban
nasilno s njima postupao i im gradjane
htio ih podjarmiti. Mletcani branit ce pokorne
od svakoga napastnika zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova
; ne i

pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo
toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom
i Trogirom, vec mu je bilo vi§e do toga, da sjeti Spljecane, da bi se i oni mogli od-
metnuti od svoga bana !

(Pad bana Mladina II., 1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika i Trogira bijaSe
prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga mogao mirno podnesti. Planuo kao ranjeni
lav, i odlucio sve udesiti, da osveli nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili travnju
1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili pome-
nuti gradovi. Na sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao i Gregorije Kurjakovici iz Krbave,
vojvoda Nelipic bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne,
s

knezovi Mihovilovici iz Hlivna, a svakako braca banova. Da li su bili krdki knezovi i i

Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo kako na torn saboru, nije poznato; samo i

je izvjestno, da je izmedju bana knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo
i

zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni bili sporazumni s Kosom
Iliji<iem i njegovom bracom, da su se svi prisegom medju sobom zavjerili, da <5e ga
skinuti i pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om smutnjom; razdrazeni knezovi ostavili bana,
KARf.O ROBERT.

pak utanad;ili medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe


savez
svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban
Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji
Hrvatske, upravo na pragu njezinu.
Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je
vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se,
da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio
banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj.
Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos
jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio
doslije zupan u Sopronu Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu hrabroscu,
i i

boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali Gisingovci susjedni i i

Nijemci. Posto je Nikola Omodejev vrSio poslove u Slavoniji izmedju Drave i Save,
mogao je Ivan Babonic svu paznju svratiti na jug. I tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe
u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn
Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr
hrvatskoga bana. '

Mladin se je mozda ipak jos nadao, da ce mu pomoci kralj, da uzdrzi banslfu


vlast i pokori odmetne gradove dalmatinske All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj Karlo,
sta se je zgodilo, posla naprosto u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nad-
biskupa Boleslava, neka pita, §ta snuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina
mletadka pric^inila se nevjesta, te se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom
poCasti i odlikovanjima, a onda se izvinjavala i izpricavala, da je gradovima Hrvatske i

Dalmacije samo pomoc (iuvamen et auxilium) pruzila, i to ne proti kralju, nego poradi
casti njegova kraljevskoga imena. No kralj se nikako nije htio ni mogao odu§eviti za
to preveliko prijateljstvo mletacko. On se je 3. kolovoza 1322. pismom TemiSvara iz

doduSe na izliku zahvalio za podatu pomoc, all je podjedno molio, da u buduce ne bi


mletadka obcina nista otimala ni svojoj vlasti podvrgavala, poSto on sam kani naskoro
s jakom vojskom doci u one krajeve »za korist i mirno stanje njihovo.*
No prije, nego §to je kralj mogao stici u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina
vec rijesena. Kad je ono poslije tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid
stao na celo njegovih protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se
jedino u se i u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova
braca Juraj II., Pavao II. Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj,
i

kao Ostrovicu, Bribir, Skradin Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine
i

Nin i Omis. Radeci slozno sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim
svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat
Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za
hrvatskom banijom digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio
i

je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu
svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina
najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez
privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora i

Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih
6eta; 4. Knezu Pavlu njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja;
i

5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi

s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine posjede, a ne ce smjeti i

od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom
Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati
knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao.
PAD BANA MLADINA II
41

Tomu savezu izmedju kneza Pavia i Trogirana pridruziSe se jo§ i krdki knezovi Franka-
panl, narodito knez Friderik IV. sa sinom Dujmom, koji nije mogao zaboraviti, kako je
nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju.
Savez kneza Pavla II. s Trogirom Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. i

Jedina sreca bila je za nj, §to mu je u toj skrajnjoj tje>kobi ostao vjeran brat Juraj II

gospodar Klisa i Omisa, a s njim i grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom.
Velik rat uzbjesnio u Ijetu god. 1322 Pozoristem bila mu je okolica grada Skradina,
gdje je bila stolica bana Mladina. Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave
Slavonije Ivan Babonic, dok su gradovi Sibenik Trogir uz svoje brodove primili takodjer
i

galija iz Mletaka, a valjda i vojnika. Tolikoj sili nije mogao ban Mladin odoljeti. Sa
svojim 6etama i privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize svomu bratu
Jurju i njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon
do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odre-
diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira Spljeta, a blizu Klisa. Tu kod i

Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim
knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima Vlasima, i

koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana
Mladina, te su sila Vlaha
dobitnicinjihove stoke. No to ne bijase jos sva
zarobili i

nesreca bana Mladina. Dok


on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su
se je
Trogirani Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona
i

do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali,


kuce mu spalili mnogo Ijudi, barka drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavo-
i i

dobitno na jug do Omisa, pak taj grad o5Voji§e i pohara§e. i

Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle
u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri-
jatelji otese i Omi§, vrati se opet natrag, te se zatvori u tvrdi, gotovo nedobitni Klis
Tu staja§e i ^ekaSe, dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu
kralj pomoci i kao hrvatskomu banu kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima pro-
i

krdio put do prijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o


svoga kralja, kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude
mocan i ugledan ban.
boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu
Karlo Robert
jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege
prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom
i Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio
s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave

Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu
ili blizu njega.Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao
preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se zamolio ga, da mu potvrdi i

stara privilegija povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom


i

Friderikom poveo se i vojvoda Nelipic, sin Jurjev, te izmolio u kralja potvrdu darovnice,
kojom nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika.
je
MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahti-
jevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja

bana Mladina, a na Cast kralju njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala,
i

da kralja makar silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc hrvatske. Medjutim
i i

i neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo
poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu i zamolio ga za potvrdu povelja i povlastica,
koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan i Bela III. (IV.) No mozda je to bila samo
varka, da se kralj obsjeni.
^2 KARLO RODERT

Jos dok se je kralj primicao Kninu, poslao mu Mladin u susret svoga brata Jurja II.,

da niu prinese obilatih darova i da ga u sve uputi. Cini se, da je poslanstvo poslo srecno
za rukom, te da je kralj zazelio vidjeti sina onoga muza, koji mu je utro put do prije-

stolja. No mozda se je i lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je


jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu Kako bilo da bilo, Mladin
je, ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni kralju. Sta se je
ondje sve zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila; ali jedno je izvjestno, da je kralj junac-
koga bana da se Mladin nije nikad vi§e vratio na
zasuznjio, i pri6a, baniju. Miha Madije
da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je
dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina
bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin
camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo,
ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova,
koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov
djed otac, a
i on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu
i njegovu rodu, pak je i

upotrebio lukavo prvu zgodu, da se rijeSi muza, kojemu je bio duzan harnosti do vijeka.

Tako je tragicno svrsio ban Mladin II. No jos tragicnija je njegova sudbina po
torn, sto ga je i povjesnica zigosala kao tirjanina, samo da opravda njegov pad. Istorija
se poziva na njegova suvremenika, na Ijetopisca Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je
junaSki Mladin trn u oku. Premda ne spominje ba§ nijednoga djela njegova, radi kojega
bi ga mogao obijediti i prozvati siledzijom, ipak je on u oci boja kod Bliske udario u
ovu nicim neopravdanu deklamaciju: »0j Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo
nekaznjeno dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu
niti

s milosrdnoscu, ne htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj


i Dalma- i

ciji upravitelji sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama,
i

brakove po Bogu udinjene nijesu ni malo poStivali, nego su zene i djevojke oskvrnjivali,
trgovce su robili, kao §to su i zemlje i posjede gradjana primorskih i dalmatinskih silo-

mice otimali izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan
i

gradova, ne samo po pravu djedovskom, nego po pravu vlasti od Boga njima podi- i

jeljene Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva
na zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga crkvu kato- i

li^ku, kad si redio biskupe, opate opatice ? Kamo ti tvoja gordost, kojom si robioi

uboge gradjane Dalmacije Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru uzivati svoje pravice ?
i i

Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T s i i

cesto citao sveto pismo, ali nijesi vrSio rijefii njegovih; zato te je kaznio Bog i

odbacio te je, lisivsi te tvoje drzavine!*

Strasna je to filipika ogorcena Talijanca, ali ni(^im opravdana. Ta ni sam Miha


Madije ne spominje ni jednoga 6ina Mladinova, koji bi ga ovlastio na takovu osudu.
Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u pomoc Polji^ane i »Vlahe«,
koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima* ? Zar su Vlasi bili gori od Normana i Kata-
lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice i kaznio smrcu Ijude, koji su mu radili o
glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne,
— ban Mladin II. nije bio tirjanin, vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike.
Uz to je bio i pobozan, svojoj djedovskoj vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja,

da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se i to, kako je s najvecim pietetom dogradio
zaduzbinu majke i otca, naime crkvu
svoje samostan na cast svoga krsnoga imena, i

sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni pomagao svoga kralja u ratu i

proti srbskomu kralju razkolniku!


No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer
iskren prijatelj znanosti i umjetnosti. Njegov tjelesni IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit
SMUTNJK U IIRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.
43

spisatelj inedicinskih djela, bio je njegov osobiti pouzdanik i sticenik. Zato mu je i posvetio
jedno svoje djelo, u Monakovu Na prvom
kojega se rukopis cuva u drzavnoj knjiznici
je lislu posvcta, koja pocinje ovako: »Svima vitezkim krijepostima opasanomu ne manje i

umnom krunom ovjencanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu,


Hrvata i Bo-ne banu vrhovnomu gospodinu 6itave Humske zemlje njegov duhom
i

podanik Vilim Varignana, profesor umjetnosti i znanosti medicinske*. Kako prva rijec

posvete zapoc^inje rijedju >cunctis« (svima), to je poCetno slovo C izkiceno miniaturnom


slikarijom. Miniranje je primitivno, guirlandska bordura zeleno, crveno, inodro, zuto, Ijubi-

6asto bojadisana; u samom inicijalu vidimo na prijestolju lik purpurnom togom odjeven,
bez brkova, u zelenim rukavima, s crvenom kapom na glavi, sasvim u noSnji mlelackih
patricija,kojemu dovjek odjeven u Ijubi-
castu togu kao da klececki predaje nekakvo
djelo ili ga moli za neSto. Mletacki patri-
cije bez sumnje je ban Mladin, knez od
Bribira, koji se je kao mletacki gradjanin
zaista tako nosio, i kojemu njegov tjelesni
Ijecnik pruza svoje djelo.
(Smutnje u Hrvatskoj i S 1 a-
voniji nakon bana Mladina do
god. 1329.) Karlo Robert jedva je dva tri

dana boravio u Kninu i okoliSu njegovu.


Stigli mu tuzni glasi iz Njemacke, da su
mu razbijene kod Miihldorfa (26. rujna)
6ete, koje bijase u pomoc poslao svojemu
savezniku, njemackomu protukralju Fri-
driku Lijepomu Habsburgovcu. Kraj takih
prilika zurilo se Karlu,da se vrati u Ugarsku.
Okani se s toga svakoga ratovanja u Hrvat-
skoj, te se smjesta vrati u Zagreb, gdje
je boravio nekoliko dana (14 — 16. listo-

pada). Tu je bio uza nj i ban Ivan Babonic,


a svakako i drugi dostojanstvenici i veli-

kasi hrvatski. Po§to se ne nadase, da bi


se opet naskoro mogao svratiti u te kra-
jeve, bilo mu koje §ta urediti. Zagrebafika
biskupska stolica bijase nedavno premje-
IniGUAL RUKOPISA,
Stenjem Augustina Kazotica u Nuceriju Mo ga je Ijednik Vilim VarigDana posvetio banu
izpraznjena ; njegov 3 rujna od pape ime- Mladinn II. — Driavna biblioteka u MonakoTU
(lat. nro. 26.640).
novani nasljednik, dominikanac Jakov de
Corvo, ne smijeraSe u svoju dijecezu ni doci,

vec dade biskupijom upravljati po svom vikaru. Boraveci kralj Karlo u Zagrebu, izdade
14. listopada dvije povelje ;
jednom odredi, da kraljevski kastelan u Susjedgradu placa dacu
od pet maraka banskih dinara samostanu cisterSana sv. Marije u Zagrebu, a drugom
potvrdi slobodnoj obcini na brdu Gradcu privilegij kralja Bele III. (IV.) Prije svoga od-
lazka u Ugarsku imenuje jos dosadanjega bana 6itave Slavonije, Ivana Babonica, banom
citave Slavonije, Hrvatske Dalmacije, povjerivSi mu podjedno, da umiri Hrvatsku,
i

posto on sam nije dospio, da to izvede. Jo§ mu nalozi poveljom od 16. listopada, da
primi u svoju zaStitu magistra Ivana, sina Egidijeva, zajedno s bratom i sinom njegovim,
te da ih uvede u njihove posjede u Hrvatskoj, koje im bijase kralj povratio.
KARLO ROBERT.
44

Ako je Karlo Robert mislio, da ce sada nastati mir u hrvatskim zemljama, Ijuto

se je prevario. Jer hrvatski knezovi ne bijahu se digli na Mladina zato, da dodju pod
drugoga bana ved je svaki od pjih snovao, kako bi se popeo do prvenstva medju
;

svojim drugovima preuzeo baStinu bana Mladina. Tek §to se je kralj makao iz Knina,
i

navalise svi zajedno na taj kraljevski grad, u kojem dosad stolovahu mnogi banovi i

banovci hrvatski, protjera§e iz njega kraljevsku posadu, te ga zauze§e. Upravu grada


preuze knez i vojvoda Nelipic, koji ga je odsad drzao sve do smrti Za novoga bana
svoje.

Ivana Babonica ne htjedo§e ni cuti. Tk oni ga bijahu primiU samo onda, kad im je
pomagao obarati nesrecnoga Mladina. Zanimljivo je, §to u torn pogledu trogirski knez
javlja mletacikoj obcini 29. studenoga 1322. On pise: »Novin& nemam, da pi§em, nego
samo da ban Ivan (Babonic) jos nije doSao u strane hrvatske. Knezovi Juraj, Pavao
to,

i Gregorije, braca nekadanjega bana Mladina, zajedno s vojvodom Nelipicem, koji drzi
grad Knin, ne ce da bi reCeni ban doSao u banovinu (hrvatsku). Drugi opet hoce, i zato
mislim, da ce se poroditi razdor medju njima«.
Ne zna se, da li je ban Ivan Babonic do§ao u Hrvatsku. No ako je i do§ao, nije
nista izvrsio. Mozda se je 6a i pridruzio odpornicima, po§to saznajemo, da ga je kralj

god. 1323. lisio banske 6asti, te povjerio umirenje Hrvatske dosadanjemu slavonskomu
banu Nikoli Omodejevu. A da bi ban Nikola mogao lakSe svladati hrvatske knezove,
naredi, da mu se pridruzi bosanski ban Stjepan Kotromanid, kojega je kralj predobio
tim, §to ga je u to vrijeme (1323.) ozenio daljom rodjakinjom svoje supruge, naime
Jelisavom, kcerju kujavskoga vojvode Kazimira. Moguce da mu je tada povjerio i Humsku
zemlju ili bar dio njezin, kojim je jo§ nedavno upravljao ban Mladin.
Ban Nikola Omodejev zaista se je u Ijetu 1323. spremao na Hrvate. No prolazeci
juznom Slavonijom po oblasti svrgnutoga bana Ivana Babonica opre mu se taj ne dade i

mu proci na jug. DoSlo do okrsaja, negdje kod SteniCnjaka ili Zrinja, u kojem je ban
i

Nikola uz drugo zarobio do 400 konja. Tek nakon toga pogodio se nekako s knezom
Ivanom njegovom svojtom, te s njima zajedno provalio u Hrvatslcu. Tu pozove hrvatske
i

knezove kao i gradove dalmatinske i hrvatske na sabor, koji se je sastao u blizini grada
Knina na nekom polju (in campo Carnam). Sta se na saboru vijecalo, nije zabiljezeno.

Onamo dodjo§e i poslanici obcine mleta^ke,da ga uvjere toboze o odanosti svojih


gospodara prema kralju Karlu, ali vise da izvide, sta ban smijera. Banu medjutim ne
bijase ni na kraj pameti, da smeta Mletcima; dade pace poslanicima dva svoja plemica
kao jamce, da ne ce ni§ta na zao u6initi Zadru, ako bi ga put nanio u blizinu njegovu.
Iza toga posao je ban u Spljet, gdje bi castno primljen od svecenstva svjetovnjaka, i i

gdje se je desio jo§ 18. rujna. Toga dana ostavio je taj grad posao prema Vrani, i

kamo mu bija§e opremio svoje poslanike zadarski knez Ugolin Justinijani s molbom, da
ne dira u njegov kotar.
Ne se, Sta li je ban Nikola dalje radio u Hrvatskoj i Dalmaciji. No svakako
zna
se je jos one godine vratio u Slavoniju, posto je vec 16. sijecnja 1324. po nalogu kra-
Ijevu (ex precepto et mandato regis Caroli) skupio sabor citave Slavonije u Krizevcima.
Na tom je saboru uz ino potvrdio magistru Jakovu Malomu posjed Canov (Canjevo) u
krizeva6koj zupaniji, koji bijaSe pomenuti magistar kupio od Matije, sina Nikolina.
Tek §to se je ban Nikola udaljio iz Hrvatske, obnovise se razmirice izmedju kne-
zova. Stvorila se jaka koalicija proti knezu vojvodi Nelipicu, kojoj je bio na 6elu
i

Juraj IT. Banic, brat bana Mladina. Radilo se o tom, da se obori prevlast Nelipiceva, a
naroCito da mu
otme znameniti grad tvnin. Koaliciji se pridruzili krfiki knezovi, grad
se
Zadar bosanski ban Stjepan Kotromanic. Nasuprot su uz Nelipica pristali njegovi
i

Surjaci, knezovi Kurjakovici u Krbavi, knez Juraj Mihovilovic iz Hlivna, napokon dalma-

tinski gradovi Sibenik i Trogir. Knez Juraj 11. skupio vojsku od Polji6ana i Vlaha, primio

5ete od bosanskoga bana, pak u lipnju 1324. osvanuo kod grada Knina. Utaborio se na
SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON,BS.NV MI.\D[S\.
4S

y.

y.
a
4"
KARLO ROBERT.

iztoku na ovisokom brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle udarati na
Knin. Tu je podjedno oSekivao vojsku krckih knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao
i zadarske cete, kojima je bio na celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mletacki. No knez i

Nelipic primi obilatu pomoc od svojih saveznika; sam Juraj Mihovilovic dovede mu 300
momaka. Dne 7. lipnja zametnula se bitka. Knez Juraj II. bude svladan vojska mu i

razprSena. Sam Juraj zajedno s Bajamontom Tiepolom i mnogim odliSnim plemicima


bude zarobljen, a i mnogo njegovih Ijudi ili pogibe u boju ili dopade suzanjstva. Bo-
sanski ban nastavi rat, da osveti svoga saveznika. No Nelipicu priskoci u pomoc grad
Trogir. Dne 9. srpnja 1324. skupi trogirski knez Nikola Venerio 5etu od 200 momaka,
udini joj kapetanom Dujma Stjepanica i posla ju Nelipicu. Posebnim naputkom zapovjedi
trogirski knez kapetanu Stjepanicu, da radi Nelipicu »u pomoc i korist proti bosanskomu

banu Stjepanu, njegovu bratu njegovim Ijudima*, da se vazda desi u oblastima NeJipi-
i

cevim i njegovih saveznika, da ne izlazi iz njih, osim ako bi trebalo zametnuti boj
i

s banom Stjepanombratom njegovim. O daljem ratovanju nema vijesti, no izvjestno


i

je, da ban Stjepan Kotromanic nije nista mogao uraditi proti Nelipicu, poSto je knez

Juraj II. jos u ozujku 1325. camio u tamnici svoga protivnika.


Suzanjstvo kneza Jurja II zadalo je silan udarac onako spaloj vlasti Bribirskih i

knezova. Spljecani, koji su vec od 1323. s knezom Jurjem, odmetnu^e


bill krvno zavadjeni
se sasvim od Jurja, te izabrase njemu u prkos dobitnika Nelipica svojim knezom Mozda
bi se posve razasulo vladanje Bribirskih knezova, da se nije junacka zena Jurjeva po-
digla na obranu vlasti svoga muza. Da bi lakse odoljela brojnim protivnicima, utanaci
ona 10. ozujka 1325. mir sa Spljetom posredovanjem nekih plemenitih Zadrana. Ona
odpusti iz suzanjstva sve Spljecane, koji su blizu dvije godine bili zatvoreni u gradu
Klisu, a zato joj spljetska obcina obeca i izplati odredjenu svotu novaca.
Smutnje u Hrvatskoj bijahu tako iza odlazka bana Nikole jo§ jace, nego prije za
bana Mladina. Miha Madije karakteri§e tadanje stanje ovako »Oti§av ban Nikola iz :

Hrvatske Dalmacije, upravi svoje korake prema Ugarskoj. Na to se svi velikasi zajedno
i

sastadose na sastanak skupa s Mletcima i gradjanima dalmatinskim, i tu mnogo ustano-


vi.^e proliv kralja i bana, po kralju poslana Oni misljahu tada, da ce moci odoljeti vlasti

kraljevskoj i onima, koje bi on (kralj) poslao u Hrvatsku, te stvori§e zlu i prevratnu


odluku. Sto mislite o svom kralju Karlu, koji vas je na va§ zahtjev oslobodio od tiranske
vlasti, skinuvsi bana Mladina s banije hrvatske i dalmatinske, bacivsi ga u tamnicu, te
potvrdivSi vama vasa privilegija Sada pak ne priznajete nimalo dobro-
i posjedovanja ?

Cinstva, ucinjena vama od recenoga gospodina kralja, vec se hocete odmetnuti od nje-
gove milosti, te se pridruziti drugomu gospodaru. Oj robovi robova, zasto ne gledate
kraljevsku moc svoga naravnoga kralja, koju on imade u kraljevstvu Ungarije i Poljske?
Zar nijeste znali, da je mocan kod rimske stolice, i da vrsi kod nje svoju volju; mocan
je nadalje u kraljevstvu francuzkom, sicilskom i napuljskom; njegove zapovijedi sluSaju
vojvode Austrije i Stajerske, pak i kralj Ce§ke poradi rodbinstva i tastbine . . . Gdje vam
je pamet, te ne znate, da (kralj) moze jednim udarcem unistiti vas i sve vase savjetnike?
Brzo stici ce vas zalost radi nevjere vase, Doci ce dakle ricuci lav iz sjevernih krajeva
u juzne strane, vukuci za sobom repinu najvece vojske, nebrojene vojske od raznih
jezika. Obaci ce vas i va§e pukove i citavu pokrajinu, i propasti cete svi od zadaha
lavljeva. I nitko ne ce pobjeci, jer ce se sa svih strana oboriti na vas gnjev kraljev«.
I zaista je kralj Karlo Robert morao brzo pozaliti, §to je satro bana Mladina. Th
kraljevska vlast ne bi ipak uzpostavljena 'u Hrvatskoj; Mladina naprosto zamijenio knez
i vojvoda Nelipic. No dok je Mladin svima silama drzao na okupu 6itavu hrvatsku
zemlju, pace i susjednu Bosnu
do Drine; dok je sve kralja u Mladin pomagao svoga
ratu sa srbskim kraljem UroSem Milutinom; dok je u jednu rijec ban Mladin radeci za
se i za svoju porodicu radio podjedno za svoga kralja za sjaj krune njegove: pre- i i
SMUTNJK U ITRVATi^KOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.
47

otelo je sada mah obce razsulo. A ni knez Nelipic nije se poput Bribirskih knezova
mogao pozivati na kraljevska privilegija, nego se je uzdavao jedino u pravo jaiega u i

pomoc mletacke obcine, koja je neprestano nastojala, da ne bude nikad mira ni reda u
Hrvatskoj.

CO
CO

r<.
'
:f H Xw!
a_; '^J 't^
-d '«
I aTl 14 ^ . 4-^1 te 4 a'l (J ^i
j '1-1111
U_^4|.^ >

j-pji-'^.l 5 r ''LIT I
^
-I
i.
s s
c^

<

Tm^^j^^^ >
o
a.

L"3W)?*-ir «:: - T'J^'iiji:^

Vec dva bana, poslana od kralja Karla, bijahu se vratili iz Hrvatske, ne poluciv^i
niSta. No sto nije poSlo za rukom njima, mozda ce uspjeti trecemu.
Koncem god. 1324. nestade bana Nikole Omodejeva, a na to bi imenovan od
kralja za bana ditave Slavonije Mikac (Mikec, Mihajlo) Mihaljevic, jedan od naj-
48
KART.O nOBERT.

zasluznijih muzeva za vladanje Karla Roberta. Taj je banovao sve do smrti kraljeve,
pa(ie ineko vrijeme za sina mu Ljudevita.
Mikac Mihaljevic, kojega se potomci poslije prozvase Prodavici po grada istoga
imena u krizevaSkoj zupanij', bio je valjda porijetlom Malorus iz sjevero-iztoc^ne Ugarske.
0:ac njegov, knez Mihalj izvodio je svoju lozu od plemena Aku§eva (de genere Akus),
te je imao svoja imanja uz rijeku Veliki Kriz (magnus Crisius) u solnockoj zupaniji.
Osim Mikca imao je jo§ dva mladja sina, Akusa Eleka. Najstariji sin Mikac izti6e se i

vec god 1314. kao gorljiv nepokolebiv privrzenik Karla Roberta, koji ga bijaSe na-
i

mjestio za kastelana grada SaroSa zupana §aro§ke zupanije. Mikac proslavio se u ratu
i

s Matijom TrenCinskim, a najvise u borbi s odmetnim Gisingovcima, gdje je dopanuo


smrtne rane. Radi osobitili zasluga darova mu kralj 2. sijecnja god. 1317. nelce zemlje u
zupaniji zemplinskoj, koje bi§e oduzete buntovnicima. PoSto je Mikac i dalje neprekidno
stajao vjerno uz svoga kralja, to ga je ovaj upravo obasuo imanjinia i Castima. Podijelio
mu jo§ zupansku Cast u zemplinskoj zupaniji, a onda ga pozvao na svoj dvor. Tu je g.

1322. vrSio najprije cast dvorskoga sudca kraljicina, a od god. 1323. 6ast magistra kra-
Ijidnih tavernika.
Toga dakle posve pouzdanoga, u vjernoj sluzbi kraljevskoj odrasloga muza izabere
Karlo Robert za bana citave Slavonije, a uz to mu podijeli jos zupanije Soprunsku i

simezku, tako da je sada uz baniju Citave Slavonije drzao i 6etiri ugarske zupanije.
Ocito je kralj nastojao svoga Ijubimca opremiti sa §to vise casti i vlasti, samo da bi

mu bio veci ugled pred hrvatskim velikaSima. Novi ban medjutim, dosav u svoju bano-
vinu, uvjeri se naskoro, da su sami kralji mnogo doprinijeli, te je u potonje vrijeme
banska vlast znatno spala. Ta kako je Karlo postupao s banom Mladinom banom i

Ivanom Babonicem, s onim Babonicem, koji bija§e god. 1321. na saboru u Zagrebu
izjavio, da je banija najuzviSenija cast u kraljevstvu Ungarijel No i predsastnici Karlovi
okrnjili su koji put bansku vlast, narocito sudacku, tim, slo su gdje koje velika§ke po-
rodice, zatim plemicke i varoSke obcine izravno podvrgli svojoj kraljevskoj sudad;koj

vlasti, te tako pogazili staro naielo, po kojemu je ban bio najvisi sudac u zemljama
hrvatskoga kraljevstva.
Ban Mikac po milosti kraljevoj bansku Cast citave Slavonije,
dakle, preuzevSi
mi§ljaSe posve pravo, da ne ce moci u povjerenoj si banovini izvr§iti namijenjene mu
zadace, ako se prije ne obnovi nekadanji sjaj vlast hrvatskih bana. On to takodjer u i

zasebnom pismu objasni svomu kralju gospodaru. Na to kralj Karlo izdade 8. srpnja
i

1325. u gradu ViSegradu ovo vrlo znamenito pismo: »Mi Karlo, po Bozjoj milosti kralj
ugarski, dajemo ovim na znanje svima, kojih se dostoji, da se kraljevsko lezlo sve vi§e
uznosi, §to se viSe brig^ oprasta sto dostojnije u6estnike vlade oko sebe gleda. Po-
i

taknuti ovim razmatranjem mi, koji po nebeskoj providnosti upravljamo drzavom o i

njezinu boljku (reformationem) osobitom nastojimo brigom, posto smo razabrali iz


pisma velemoznoga gospodina Mikca, naSega miloga vjernoga bana Citave kraljevine i

Slavonije, da je banska Cast u toj kraljevini (Slavoniji) glede sudova, oblasti i prava (in
iudiciis, iurisdictionibus et iuribus) vrlo, paCe posve umanjena izuzetcima (per exemptiones),
koje smo mi i nasi predsastnici na nepriliku samih prosaca (petencium) gotovo svim
plemicima Slavonije podijelili; a zeleci, da se banska Cast uzveliCa (ut ipsius banatus
honor sic da se velemozjem toga banata uzviSenost kraljev.ska
magnifice moderetur), i

uresi, kao Sto bijase u staro vrijeme: zato po savjetu s privolom nasih prelata ba- i i

runa poriCemo uniStujemo sve izuzetkd (oproste), §to su ih plemidi banovine od nas
i i

nasih predsastnika zadobili, te se njima bansko sudstvo, oblast i pravo u Cem god krnji,

pak iza promiSljena dogovora odredjujemo, da svi i sljednji Ijudi, stanujuci preko
Drave u Citavoj banovini (ultra fluvium Drava, in tota terra banatus), bili plemeniti
ili drugoga kakvoga dostojanstva, reda ili stale^a, podpadaju pod sud bana, koji je tada
SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA
49

namjeSten, i da ih nitko ne smije tuziti ni kod nadvornika ili palatina, ni kod sudca
kraljevskoga dvora, ni kod drugoga suda ili sudca, niti izvaa suda, nego samo kod bana,
koji ce biti postavljen, ili kod njegovih namjestnika u sudu, pak ovi neka mjesto kralja
i kraljevskom vlaScu i po svojoj redovitoj oblasti kroje obilatu pravdu svima, kojima se
nanese krivica, ili koji se prituze. Uz to naredjujemo, da ne bude slobodno ba§ nijednomu,
sudcu protezati svoju oblast i svoj sud na parnice, koje su se porodile u banovini, ili

na Ijude, koji pripadaju banovini; i takve parnice neka se po zupanima ili po kakvom
osobitom nalogu (mandatum) ne prenose na drugoga sudca. Zato zapovijedamo kraljevskim
ovim proglasom (edicto) svima sudcima nase drzave, palatinu, sudcu kraljevskoga dvora,
zupanima svima ostalima, koji za sada obstoje, tvrdo im nalazuci, da ni sviju ni pojedinih
i

Ijudi iz banovine ne gone pred svoj sud, niti da se usude svoj sud i svoju oblast vrSiti u parni-
cama, koje medju onima (iz Slavonije) zametnule. Ako pak koji sudac ovu zapovijed
bi se

prekrSi, ili se upusti u pomenute parnice, neka mu sud nema nikakove krijeposti valja- i

povrh toga ne ce ga minuti kraljevska srcba (nemilost). Dano u Visegradu petnaesti


nosti, a

dan poslije narodjenja blaz. Ivana Krstitelja godine Gospodnje tisuc trista dvadeset i pete.c
Ovim znamenitim proglasom nije kralj samo zabranio obicnim plemicima, da mu
dodijavaju dolazeci izravno na kraljevski dvor sa svojim parnicama, nego je pogodio i

hrvatske knezove, koji su Mikac


prezirali bana, svoga druga. Osjecajuci se sada ban
jacim, stade nastojati, da obnovi bansku, a po njoj kraljevsku vlast u hrvatskim zem- i

Ijama. Najprije je uredjivao Slavoniju. Tu poote Gisingovcima, sinovima bana Henrika,


posljednje ostatke njihove vlasti, a naro6ito im oduze tvrdi grad Koprivnicu nakon pod-
sade, pri kojoj je banu pomagao magistar Lovrinac, sin Mirkov od plemena Osl. Poslije
je po naroditom nalogu kraljevu od 15. srpnja 1326. nastojao, da biskupiji zagrebackoj
povrati oteta joj imanja, i da zitelje skloni na placanje duzne crkvene desetine. To je
bilo zato nuzdno, sto je papa u ozujku iste godine mjesto nehajnoga Jakova imenovao
i

zagrebackim biskupom Ladislava de Kobol, dosadanjega titeljskoga prepoSta i poslanika


Karla Roberta na papinskom dvoru u Avignonu. Jamafino je ban Mikac u to dosao u
sukob s bivsim banom
i slavonskim, knezom Ivanom Babonicem. Taj se je napokon
izmirio sa svojom sudbinom is kraljem Karlom, koji ga je na posljedku pozvao na svoj
dvor, te ga imenovao magistrom kralji6inih tovarnika. Tu je sluzbu knez Ivan vr§io od
kolovoza 1326. do 1333.; u to je postao kastelanom u Palaku, te je jos 25. srpnja 1334. i

darivao redovnike sv. Pavla na uspomenu svoga otca i majke, a za spasenje svojih sinova.
Umirivsi Slavoniju stade ban Mikac snovati, kako da obnovi bansku kraljevsku i

vlast u Hrvatskoj Dalmaciji. U Hrvatskoj bijaSe mu skuditi kneza Nelipica, koji se je


i

banio kao samosvojan vladar; u Dalmaciji opet bijase mu Mletcima oteti gradove, koje
bijahu oni primili toboze pod svoje okrilje, da ih zastite od sile Mladinove. No sad se
slozise Mletci knez Nelipic na zajednicku obranu od bana. Mletci dozvoliSe grado-
i i

vima Zadru, Trogiru Sibeniku, da se pridruze Nelipicu,i da ga zajedno sa Spljetom. i

kojemu je Nelipic bio knezom, pomazu proti banu Mikcu. Nelipicu priskociSe u pomoc
i njegovi surjaci, krbavski knezovi Kurjakovici, nadalje hlivanjski knez Mihovilovic, na-
pokon i knez Tvrtko Vladislavic, sinovac bosanskoga bana. Tako se stvorila jaka koali-
cija protiv Karla Roberta i njegova bana.
Ali i ban Mikac nije ostao osamljen. Bribirski knezovi, potisnuti od kneza Nelipica
zeljno izgledahu bana, da ih oslobodi Ijutoga protivnika, kojega su silno mrzili, premda
je nedavno suznja Jurja II. pustio na slobodu. Bribircima pridruziSe se vazda vjerni Fran-
kapani, koje je kralj opet god. 1323. obasuo novim poveljama i privilegijama. Napokon
ce bana Mikca pomagati i bosanski ban Stjepan Kotromanic, rodjak kraljev, a krvni
neprijatelj kneza Nelipida.
U Ijetu 1326. provalio je ban Mikac vojskom u Hrvatsku. Ljetopisac Miha Ma-
s

dije zabiljeiio je njegovo ratovanje ovako: » Godine 1326. zauze ban Mikac (Michaz)
Ilrv. povj. II, I.
^
^ KARLO ROBERT

gradove sinova Babonicevih, a onda udje u Hrvatsku, gdje mu se pridruzise Stjepan


knez bosanski sa svojom vojskom, zatim gospodin Friderik, knez kr^ki. Svi u Hrvatskoj
primise Mikca za svoga gospodina bana, te pohitaSe preda nj s darovima. Zauzev
i

tvrdinju Unac podje ban u Zadar, gdje bi od Zadrana 6astno primljen. No napokon vi-
deci, da ne moze izvesti svoje namjere glede gradova (castris) u Hrvatskoj, povrati se u
Ugarsku k svomu kralju, ostavivsi nesto od svoje vojske u Bihacu.«
Provala bana Mikca nije dakle urodila zudjenim plodom, kao ni pohodi predjaSnjih
bana. Osvojio je samo tvrdinju Unac; ostale gradove, kao Knin, Ostrovicu druge nije i

mu poslo za rukom predobiti. Do§lo do krvavih borba, u kojima je ban Mikac Ijuto
i

nastradao. Malo iza svoga povratka iz Hrvatske, dne 8. rujna 1326. boravio je Mikac u
Krizevcima, te je ondje izdao povelju Matiji Matijevicu, koji ga je pratio na vojni u
Hrvatskoj i Dalmaciji. Za velike zasluge darova ban Matiji neki posjed (Erneuch) izmedju
Koprivnice i RoviSca, koji je prije pripadao braci Ivanu i Petru Gisingovcima, ali ga je
ban oteo tim poznatim odmetnicima kraljevim. Ban Mikac potanko izbraja zasluge
Matijine, te kaze doslovce: »Kad smo za uzvisenje svete krune kraljevske za umno-
i

zanje casti kraljevskoga veli6anstva, kao iobnovu kraljevskih prava


za htjeli s oruzanom
rukom uci u Hrvatsku, to su sinovi Kurjakovi, naime Budislav, Pavao i Gregorije, kao
i Surjak njihov Nelipic, poznati nevjernici i protivnici kraljevskoga velicanstva, skupivSi
vojsku, zametnuli s nama boj, te nas okruino svladali (nos crudeliter devicissent). U tom
je boju pomenuti Matija stajao uz naSe krilo, te se je tako junafiki borio, da je nas
neozledjena iznio iz redova neprijateljskih, te smo tako izmakli rukama nasih duSmana.*
Vojna bana Mikca svrsila se dakle porazom, iz kojega je on sam jedva iznio zivu
glavu. S ostatcima svojih ceta vratio se u Slavoniju, docim je knez Nelipic ostao nepobijedjen.
Pogovaralo se doduse, da ce Mikac naskoro opet osvanuti na jugu, te su se dalmatinski
gradovi spremali, kako da ga docekaju. Poslanici tih gradova, na celu: im trogirski poslanik
Nikola Kazotic, ugovarali su za to s knezom Nelipicem
i njegovim saveznicima; ali^nije bilo

vise potrebe, jer se ban Mikac


da se pripremaju, nije nikad viSe navracao u one strane.
Iza tuzne vojne bana Mikca ostade knez Nelipic prvakom medju knezovima hrvatskim
od Like Krbave pak sve do u§ca rijeke Cetine. Bribirski knezovi, na celu im nepomir-
i

ijivi knez Juraj II., otima§e se doduse i dalje prevlasti njegovoj, ali je ne mogaSe nad-
biti, jer je Nelipica pomagala mleta^ka obcina. Knez je Juraj najviSe udarao na grad
Spljet, koji bijase nedavno Nelipica izabrao svojim knezom; ali postize samo to, da se je
18. kolovoza 1327. taj grad predao u zastitu mletacku, upravo onako, kako bijahu
i

nedavno ucinili gradovi Sibenik Trogir. Za primjerom njegovim povede se napokon


i i

grad Nin, koji 6. sijecnja 1329. priznade Mletke za svoje gospodare. Tako se smutnjama
u Hrvatskoj okoristi najviSe mletacka obcina, koja sada oblada citavim hrvatsko-dalma-
tinskim primorjem od usca Zrmanje do u§ca Cetine; jedino primorski gradovi Skradin
i Omis ostadose i dalje u vlasti Bribirskih knezova.
Dok
ovako mletacka obcina zadobila hrvatsko primorje, odkidao je bosanski ban
je
Stjepan Kotromanic zupu za zupom u hrvatskom Zagorju. Tu je ban Stjepan, odkad je
zadobio Hum, upravo grabio zupe kotare. Najprije uze Imotu, onda Dumno ili Duvno,
i

zatim Hlivno s gradom Bistrickim, a iza toga jos zupu Dlamoc ili Glamoc. I mora se i

prohtjelo bosanskomu banu, te zauzeo oblast Krajinu (staru Neretvu) od rijeke Neretve do
Cetine kod OmiSa. Krajinu s Imotom pridruzio Humu, a od Duvna, Hlivna Dlamoda i

stvorio zasebnu oblast, koja se u bosanskim spomenicima zove »Zapadne strane*


ili »Zavrsje«.
Neharnost kralja Karla Roberta prema banu Mladinu osvetila se strasno. Veci dio
Hrvatske zajedno s Dalmacijom odmetnuo se od njegove krune. Jezgra sa starom kra-
Ijevskom banskom stolicom, gradom Kninom, zapala nedobitnoga kneza Nelipica, a
i

oblasti na periferiji razgrabili bosanski ban i MIetdani. Obcina je mletadka takodjer jos
VLADANJE KARLA ROBERTA I IGARSKOJ.

3. rujna 1326. pozvala na red krikoga kneza Fridrika, svoga gradjanina i podanika, §to
se bijase pridruzio vojsci bana Mikca, te mu pomagao zborom i tvorom. Podjedno mu
zaprijeti, da se viSe ne usudi slicno raditi. (Et ideo habemus sibi denotari, ut sibi caveat
similia committere).
(Vladanje Karl a Roberta u Ugarskoj, 1321. — 1334.) Ne moze se gotovo
ni pojmiti, zasto je Karlo Robert dopustio, da mu citava Dalmacija postane plijenom
mletadke obdine. Nagadja se, da se nije usudio borbe zapodeti, jer nije imao brodovlja,
da se ogleda s himbenim prijateljem; zatim da se nije htio zavaditi do kraja s Mletcima.
da mu ne smetaju u napuljskim poslovima.
Karlo je medjutim nakon smrti Matije Trencinskoga jo§ neko vrijeme imao pune
i

ruke posla, dok je Ugarsku posve smirio. Godine 1324. pobunili se erdeljski Sasi pod
svojim grofom Henningom. Tek oko godine 1327. bi§e svladani posljednji trzaji oligar-
hije u Ugarskoj. Odsad je francuzki obrazovani kralj gledao, da poput svojih rodjaka u
Francuzkoj posve predobije velika^e za se za svoju porodicu Zasjenit ce ih sjajem
i

Drugi dvogubi pecat Kabla Roberta.

kraljevskoga prijestolja i dvora, prredjivat ce sveCanosti vjeme odane i vitezke igre, a i

velikaSe nagradjivat ce §to obilatije. Zapustiv dosadanje kraljevske dvore u Budimu sta-
novase neko vrijeme najradije u TemeSvaru, gdje je sagradio kraljevsku pala^u. No bit
ce, te je moCvarna okolica Temesvara slabo prijala zdravlju kraljicinu; s toga napokon

izabere Karlo za svoju stolicu ViSegrad (Altus lapis ili Altum castrum). Na desnoj
obali Dunava, vi§e Vaca, gdje no ta velika rijeka skrece sa zapada k sjeveni, uzdiie se
brdo, kojega je vrh resila stara dvrsta tvrdinja. Brdu na podanku sagradi Karlo veli-
i

danstvenu pala6u, koja je imala 350 dvorana, te je svojim sjajem zaiaravala goste kra-
Ijeve. Pokraj palaCe nizali su se u dugom redu duz rijedne obale sjajni stanovi drzavnih
velikaSa, koji su se vec rado okupljali oko svoga kralja i gospodara.
Kralj izabrao je medjutim Visegrad za svoju stolicu i zato, da bude blizi evrop-
skomu zapadu, kamo ga je srce vuklo, u kojega se je zgode rado uplitao zborom
i i

tvorom. Tako je pomagao s vojskom Habsburga Fridrika Lijepoga, kad se je borio za


prijestolje u Njemadkoj. No Karlo se je zanimao i za 6e§ke prilike, gdje je vladao kralj
5^
KARLO ROBERT

Ivan od Luksemburga, tast njegov po drugoj zeni; a jos viSe zanimala ga je sudbina
Poljske, osobito odkad se je ozenio treci put EUzabetom, kcerju kralja Vladislava Lo-
kietka. Kao da je slutio, da ce jednom poljska kruna resiti glavu njegova potomka, pak
je vazda s najvecim interesom i simpatijom pratio djelovanje svoga tasta, obnovitelja
drzave poljske nakon tezkih smutnja i nevolja. Karlo je bio svomu tastu iskreno odan i

privrzen, i vazda gotov da mu pomogne. Sa svojom trecom suprugom, Vladislavljevom


kcerju Elizabetom, zivio je Karlo srecnije, nego s njezinim predsastnicama. Vec god. 1321.
rodi mu ona sina Karla, koji je medjutim jos iste godine i umro. No potonji sinovi nje-
zini: Ladislav (rodjen 1324.), Ljudevit ili Lajo§ (od Hrvata prozvan Laus, rodj. 1326.),
i Andrija (rodj. 1327.) ostadose na zivotu, te je srecni otac smiSljao, kako da ih obskrbi,
U to se god. 1327. podize 6e§ki kralj Ivan, da zaratuje na poljskoga kralja Vla-
dislava Lokietka, Ce§ka vojska bijaSe vec provalila do
pak da ga svrgne s prijestolja.

Krakova, kad se umijesa Karlo Robert, da posreduje izmedju oba svoja tasta. Ce§ki kralj
na zelju Karlovu obustavi dalje ratovanje, a na to predlo^i Karlo kralju Ivanu, da se
njegova najmladja kci Ana zaruci s ugarskim kraljevicem Ladislavom. Ivan prihvati po-
nudu vrlo rado. Utanaceno bi, da ce kraljevna Ana, kad navr.^i dvanaestu godinu, doci
u Ugarsku donijeti sa sobom miraz od 10*000 maraka srebra; Karlo opet odredi svomu
i

najstarijemu sinu 15.000 maraka u ime bastine, i osigura mu nasljedstvo na prijestolju


u Ugarskoj Hrvatskoj. No nakon dvije godine umre kraljevic Ladislav, a od zaruka
i i

RODOSLOVLJE PORODICE AnJOU ( AnJuVINACA).


Karlo II., kralj napuljski,
(1285.-1309.)
Supruga Marija iz porodice Arpadovida.
Karlo Martell, Robert, Filip Ivan,

t 1295. kralj napuljski, knez od Tarenta knez Achaje,


I
1309— 1343- t 1335-
I. Karlo Robert,
kralj hrvat. i ngar. Karlo Robert, Ljudevit od Filip od Karlo, Ljudevit.

herceg od naslovni Tarenta, Romanije, herceg od Draca, grof Gravinski,


1300.(7)- 1342.
Supruga (3). Elizabeta, Kalabrije car kralj na naslovni t 134'^. t 1362
kdi poljskoga kralja Konstanti- puljski, car Kon-
t I328. Margareta, 4 Karlo Mali ili
Vladislava Lokietka. nopolja 1346. do stantino-
Ivana 1., kra- polja supruga Karla Dracki
t 1364 1362.,
Ijica napuljska, supruga Maloga ili Drȣ- I369--I376.
t 1373-
1342.- 1381. Ivana I., Supruga koga. herceg hrvatski ;

1. snprug kra- kraljica Elizabeta, 1381,-1386.


Ijevid ngarski napuljska kdi hrvat. kralj napuljski ;

Andrija hercej[ft 1385.- 1386.


(t 1345) Stjepana. kralj ugarski i

2. suprug Ljud. hrvatski


od Tarenta supruga Marga-
1362.)
(t reta
3. Jakov, kralj
od Majorke 5. Ladislav,
1386.— 1414.
(t 1374)
4. Otto, voj- kralj napuljski ;

voda od 1391. (1403.)


Braunschweiga do 1409.
(od 1376) kralj hrvatski.

2. Ljudevit 1 , kralj ugarski i Andrija, f 1345. Stjepan, f 1354 Od g. 1349.


1342. — 1382.
hrvatski, suprug napuljske herceg hrvat. Supruga
Druga supruga Elizabeta, kdi kraljice Ivane I. Margareta, herceginja hr-
bosan. bana Stjep. Kotro- vatska (l3S4— '358).
manida.

Katarina, 3. Marija, Jadviga, Elizabeta, Ivan, herceg hrvatski,


(1374) kraljica ugarska kraljica poljska. 1366.— 1380. 1358.— 1360.
i hrvatska, ndala se 1370. za
1382.— 1395. svoga rodjaka
Suprug kralj i>igis- Filipa od Romanije,
mand iz porodice naslovncga cara od
Luksemburga. Konstan tinopolja.
VLAUANJE KARLA ROBERTA U UGARSKOJ.

zenitbe ne bi ni§ta. Prijestoljnim nasljednikom postade sada Ljudevit, koji se zajedno


s mladjim bratom Andrijom zove hercegom. Ba§ za toga hercega Andriju stao se u to
otac brinuti, da i njemu pribavi kakvo prijestolje i krunu.
Karlo Robert bijase prvorodjeni sin Karla Martella, najstarijega sina napuljskoga
kralja Karla II. Kad je taj Karlo II. god. 1309. umro, patrilo je napuljsko prijestolje
upravo njega; ali poSto je bio u Ugarskoj, a jo§ k tomu mlad i nemocan, namijeni
rimska stolica napuljsku kraljevinu njegovu stricu Robertu, koji se je i zakraljio. Ona se
je pri torn mogla pozvati i na oporuku pokojnoga kralja Karla od 16. ozujka 1308., II.

kojom je pravo na napuljsko prijestolje dopitao svomu drugorodjenomu sinu Robertu,


dok je svomu unuku Karlu Robertu po prvorodjencu Karlu Martellu ostavio tek go-
to vih novaca. No Karlo Robert ipak ne smetnu
on za pravo bastinik na- s uma, da je
puljske drzave. Jedva §to se bijase malo ucvrstio na ugarskom prijestolju, stade misliti
na svoju djedovinu. Nema sumnje, da je vec on snovao, kako bi skupio sve zemlje
naokolo Jadranskoga mora, porodici osigurao vladanje u toj prostranoj drzavi.
te svojoj

U ime zahtijevaSe jos god. 1317., da mu se predade bar vojvodina Salerno, koju je
to
nekad otac njegov drzao. Ali zahtjev njegov bi tada odbijen. Nova mu nada sinu. kad
je god. 1328. napuljskomu kralju Robertu umro jedini sin Karlo, herceg od Kalabrije,
ostavivSi za sobom samo dvije kceri, Ivanu i Mariju. Robert je doduse imao jo§ dva
brata, a svaki od njih po tri sina; no nedvojbeno je pravo Karla Roberta bilo prete i

jace od svih drugih. S toga stade on sve odlucnije traziti, da mu se prizna nasljedstvo, pak
da mu se privremeno predade vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo. Me-
djutim je kralj napuljski dosljedno i uztrajno odbijao sve njegove zahtjeve. To dodija na
posljedku Karlu Robertu, te posla god. 1330. franjevca Ivana u Avignon k papi, zamo-
livsi ga, on posredovao. Ivan XXII. jedva to doCeka, jer je bio donekle ozlojedjen
da bi

na kralja gospodara Avignona


Roberta, najmocnijega vladara u Italiji. Mrzila ga za-i

visnost od toga kralja, pak je rado prihvatio zgodu, da mu pokaze, kako je za pravo on
vrhovni lenski gospodar u Napulju, kako mu pristoji zapovijedati svomu kletveniku. No
i

prije nego sto je papa ista uradio, malo da nije Karlo Robert zaglavio s Citavom poro-
dicom svojom.
Felicijan Zaha (Miha Madije zove ga Merz i Mericus), nekad palatin Matije Tren-
cinskoga, a poslije jedan od najodanijih sluzbenika kraljevih, imao je mladu krasnu i

kder Klaru, koja je bila dvorska gospojica kraljice Elizabete. Klara je vazda bila uz
kraljicu, pak tako je i u proljecu 1330. boravila s kraljevskom porodicom u carobnim
kraljevskim dvorima u Visegradu. Zgodilo se, da je bas tada doSao poljski kraljevic
Kaiimir u pohode svojoj sestri, kraljici Elizabeti. Mladi kraljevic, inade vrlo nadaren, ali

na zlu glasu poradi svoga Ijubakanja, zavolio Klaru. No kad mu ona Ijubavi ne uzvrati,

on ju silom oskvrnu. Otac njezin uzplamti strasnim gnjeyom, te odlufii grozno osvetiti

sramotu svoje kceri. Kraljevic Kazimir umakne osveti, pobjegavsi kuci u Poljsku; a na
to odiuci FelicijanZaha ubiti kraljicu, sestru njegovu, za koju se je govorilo, da je po-
magala pustolovini svoga brata, poslavSi sirotu djevojku iz crkve u dvor po molitvenik
ili dislo. Bilo je to 17. travnja 1330.; upravo u doba, kad je kraljevska porodica sjedila

u blagovaoni za rudkom. Felicijan provali u dvoranu, naleti s madem na kraljicu i od-


sijeie joj detiri prsta na desnoj ruci; kralj se obori na njega, ali bi ranjen na
takodjer
ruci. Sad 6e Felicijan ubiti i kraljeve sinove, Ljudevita i Andriju, ali im samo odsjekao
neSto kosC; jer su pred njih stali njihovi odgojitelji Nikola Drugeth Nikola Kneiic, i

koji dopadose tezkih rana. Teda negda podje dvorjaniku Ivanu Celenju za rukom, te
obori bjesnoga Felicijana topuzinom na zemlju, na §to priskoCiSe sluge, te ga sasjekoSe
na komade. Njegova uda bise izlozena u razliiitim gradovima; u Budimu pokazivahu
glavu njegovu. Nesredni otac, koji bija5e pomihnitao poradi sramote kderine, platio je
svoj zloCin smrcu ; no grozan i oduraa je bijes i promi§ljena okrutnost, kojom se je
KARIO ROBERT.
54

Karlo osvecivao neduznim rodjacima njegovima. Klara, tuzna zrtva kraljeviceve pohote,
osakadena bi na nosu, ustima rukama, te privezana polumrtva na konja
i vodjena po i

gradovima i selima. Vodi6i njezini klicahu: >Tako budi svakomu, koji dime u svoga
kralja«. Jedini sin Zahin pobjeze s vjernim slugom svojim prema granici ali bi§e uhi- ;

deni, privezani konjima za repove po ulicama vuceni; trupla njihova bi§e bafiena psima
i

za hranu. Stariju kcer Sebu dade zupan bar§ki pred gradom Levom pogubiti; njezin
suprug Kopaj pogibe u tamnici. Ni tim ne zadovolji se krvozedni kralj. On sazove za
24. travnja zbor drzavnih castnika, koji izrede po zelji kraljevoj strasnu osudu nad
6itavim rodom Felicijana Zahe. Svi muzki 61anovi porodice sve do trecega koljena, pate
i sinovi Felicijanovih sestara, bise osudjeni na smrt od krvnika, dalji rodjaci na vjecno
robstvo, a svi svojaci na progonstvo s kraljevskoga dvora. Imanja osudjenika zapadoSe
kralj a, koji ih poslije darova spasitelju svoje porodice, Ivanu Celenju. Da bi se oprav-

dao tako strasan postupak, obijediSe dvorjanici kraljevi neboge zrtve s najgroznijih zlo-
dina. Uza sve to ostaje grozna osveta Karlova kao crna Ijaga na njegovu vladanju. Ona
pokazuje, da je Karlo Robert potomak onoga Anzuvinca, koji je onako nemilosrdno
dao pogubiti posljednjega Hohen-
staufovca, — da je clan one krvo-
zedne porodice, koja se je medju-
sobno zatirala i ubijala, dok nije
u krvi svoga posljednjega Clana
izginula.
Namah nekako iza osude Za-
hovaca stala Karla moriti bolest,
od koje se nije mogao posve ope-
ra viti sve do smrti svoje. Suvre-
meni je svijet nagadjao, da je to
Bozja kazan radi prestroge osude.
Jednako je za Bozju kazan sma-
trao nedacu, koja je Karla snasla
jos one jeseni u ratu s Vlasima
(Rumunjima). Karlo naime bijaSe
provalio u vojvodinu VlaSku, da
sku6i njezina gospodara Bazaraba.
No 9. studenoga 1330. obkoli ga
Nasrtaj Felicijana Zahe.
vlaska vojska u nekoj dolini, te
Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Bedu.
sasijede najveci dio njegovih ceta.
Sam Karlo jedva se nekako spase,
zamijenivgi odijelo i oruzje s jednim plemicem. Od toga 6asa nije vi§e Karlo dirao
u Vlahe.
U to je Karlu i njegovu rodu papa Ivan XXII.
do napuljskoga prije- utirao put
stolja. Dne je papa poslanicu napuljskomu kralju Robertu
26. sijednja 1331. napisao i

njegovoj drugoj supruzi Sanchi, kojom ih pozivaSe, da zadovole opravdanim zahtjevima


ugarskoga kraija, Robertova sinovca. Nadalje im izlaga§e, kolika bi pogibija zaprijetila
Napulju, kad bi se ugarski kralj podigao, da s oruzjem izvojSti svoje pravo na prijestolje.
Napokon im predlozi, da bi se 6itavi spor dao lako izravnati jedinstvo napuljske drzave i

uzdrzati, kad bi se koja kci pokojnoga^ vojvode od Kalabrije zarucila poslije vjenCala i

s jednim sinom ugarskoga kraija. Papa izjavi se gotov podijeliti tada i dispenzaciju po-

radi rodbinstva. Poboznoj kraljici Sanchi podje za rukom, te skloni svoga supruga, da
prihvati predlog papin; a i Karlo Robert radostno privoli na sve. Stado§e sada ugovarati>
te se napokon i sporazumiSe. Mladji sin Karlov, po imenu Andrija (rodjen 30. studenoga
VI-ADANJE KARLA ROBERTA U UGABSKOJ. -_

1327.) ozenit ce Ivanu, stariju kcer vojvode od Kalabrije, pak ce onda oboje po smrti svoga
djeda Roberta zajedno jednakim pravima kraljevati u Napulju. Kraljevic Andrija doci
i s

ce §to prije u Napulj, da odraste na dvoru svoga prastrica, te se odgoji po tamosnjim


obicajima.
Karlu Robertu bijase mnogo stale, da obskrbi svoga drugoga sina Andriju, jer
mu se je u to (20. kolovoza 1332.) rodio treci sin, po imenu Stjepan. Posto mu je
nekako u isto vrijeme stigao poziv od strica Roberta, da sto prije dovede sina svoga
Andriju u Napulj, stade se Karlo spremati na put. Bit ce mu u pomoc vazda vjerni
Frankapani, narocito knez Friderik, kroz kojega ce oblasti saci do mora u Senj, a odanle
brodovima u Napulj. ZacuvSi mletad;ka obcina, da ce Karlo Robert stici u primorske
strane, uzzurbala se donekle zabrinula. Ta znala je dobro, kakim je naiinom dosla do
i

gradova u primorju dalmatinskom hrvatskom i !

I zaista je kralj Karlo prvih dana prosinca 1332. ostavio svoju stolicu ViSegrad,
te malo zatim sa sinom svojim Andrijom stigao u Stolni Biograd. No ondje ga opet
pograbi bolest (podagra), te ne mogase dalje. VelikaSi ga s toga svjetovahu, da radi
bolesti, kao radi zime, koja je na domaku, napusti svoj put, pak da ga odgodi na
i

zgodnije, toplije vrijeme. Sve to javi knez Friderik 16. prosinca mletadkoj obcini, koja
se sada ponesto umiri.
Karlo Robert bijase odgodio svoj put za dojducu godinu. No tada ga izprva zadrza
smrt njegova tasta, poljskoga kralja Vladislava Lokietka, koji umre 2. ozujka g. 1333.
Karlo namah posla poslanike svoje u Krakov, te preporu6i Poljacima za kralja svoga
surjaka Kazimira, jedinoga sina Vladislavljeva. Kazimir bi izabran i 25. travnja okrunjen.

Ali taj Kazimir bio je nesrecno ozenjen Anom, kneginjom litavskom, te nije od nje
imao muzkoga poroda; s toga se je mogao Karlo vec sada nadati, da ce s pomocu svoga
surjaka pribaviti poljsko prijestolje kojemu od svojih sinova.
Nakon krunisanja Kazimirova stade se Karlo spremati na put u Napulj. Pratit ce
ga oba nadbiskupa, ostrogonski i kolodki, vise biskupa i zupana, tjelesni Ijeinik, odgo-

jitelj mladoga kraljevica Andrije, po imenu Nikola Drugeth, napokon uiitelj njegov i

franjevac Robert. Vec 11. lipnja 1333. boravi Karlo s pratnjom svojom u Zagrebu, te
ostaje u njemu do 18. lipnja. Tu potvrdjuje posjede crkve zagrebacke, zatim oslobadja
gradjane slobodne obcine na brdu Gradcu od raznih daca. Kralj je jama^no tada obi-
tavao na brdu Gradcu u paladi bana Mikca. Iz Zagreba udario je kralj prema Pokuplju,
gdje je 27. lipnja (iuxta fluvium Culpam) izdavao povelje. Bit de, da je svedjer bolezljivi
kralj vrlo polagano putovao mnogo se u gradovima hrvatskih velikaSa odmarao, jer
i

ga tek mjesec dana poslije odlazka iz Zagrebu, dne 17. srpnja nalazimo u Modrusama,
stolici krekih knezova Frankapana. Tu ga uz ine velmoze i druzine do6eka§e poslanici
dalmatinskoga grada Spljeta, koji se bijaSe nedavno podao u zastitu mletaiku. Poslanici,
na celu im sam nadbiskup Dominik, donije§e kralju darove, uvjeravahu ga o odanosti i

privrzenosti svojih sugradjana, te ga napokon zamoliSe, da potvrdi gradu Spljetu privi-


kojega je jamadno ozlojedila ta dvolidnost Spljedana,
legija svojih predSastnika. Ali kralj,
porudi njima u zasebnom pismu, »da ce sve njihove dopuStene poStene zahtjeve sva- i

kako izpunitis ali privilegija im ne moze potvrditi iz razloga, koje de im nadbiskup

s ostalim poslanicima naustice saobditi.


Iz Modrusa putovaSe kralj kroz oblast knezova Frankapana u Senj, gdje se ukrca
u brodove i zaplovi morem put Napulja. U luci Viesti dodekaSe ga draiki vojvoda Ivan,
a u Noli stari i sijedi stric Robert zajedno sa svojim drzavnim barunima, te ga odvede
u Napulj. Dne 27. rujna bude §estgodi§nji Andrija s jednako sestgodi§njom Ivanom za-
ruden i kao vojvoda od Kalabrije odredjen za nasljednika na prijestolju. Tom prigodom
bijase viie talijanskih drzava poslalo svoje poslanike u Napulj, da pozdrave
ugarskoga
neko vrijeme u Napulju, a onda ostavi ondje dadilju
kralja. Karlo Robert proboravi
^c KARLO ROBERT.

mladoga kraljevica Andrije zajedno s odgojiteljem Nikolom Drugethom i uCiteljem Ro-

bertom, te se spremi na odlazak. U Ugarsku vrati se medjutim tek u proljecu slijedece


godine 1334. Neki nagadjaju, da je zimu proboravio u blagom podneblju Dalmacije;
drugi opet misle, da je iz Napulja poSao u Avignon u pohode devetdesetgodiSnjemu
mu se zahvali za usluge, ucinjene njemu rodu njegovu.
papi Ivanu XXII., da i

(Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325 — 1342.). Odkad je ban »6itave

Slavonije<, Mikac Mihaljevic od plemena Aku§eva onako zlo prosao god. 1326. u borbi
s Kurjakovidima Nelipicem, 6ini
i se, da su on kralj Karlo Robert posve napustili
i i

Hrvatsku s Dalmacijom, pak da je ban Mikac jedino o torn nastojao, da barem Slavo-
niju uzdrzi za svoga kralja. Ali u Slavoniji dekalo ga je dosta posla.
i

Gisingovci bijahu dodu§e izgubili sva svoja posjedovanja u Slavoniji, a tako isto
bijaSe se i razban Ivan Babonic pokorio kralju i postao dvorjanikom njegovim, naime
magistrom kraljicinih tavernika; no uza sve to ne ostade Slavonija ipak mirna ni potonjih
godina. Tu su pokretali najprije smutnje sinovci Ivana Babonica, braca naime Juraj, Ivan*
Dionizije i Pavao, sinovi pokojnoga bana Stjepana Babonica; a u isti mah bjesnile su
neprestane borbe izmedju zagreba6koga biskupa Ladislava de Kobol i njegovih vjernika
poglavito radi crkvene desetine. Borbe su se koji put prometnule u obci odpor 6itave
biskupije proti svomu duhovnomu poglavaru.
Vec bi Radoslav bili podijelili ogromnu
spomenuto, kako su knezovi Stjepan, Ivan i

svoju drzavinu od kranjske medje do Bosne i od Save do Gvozda. Stjepan dobio je


tada najzapadnije oblasti od kranjske medje do Gline sa stolicom u Stenicnjaku, Ivana
zapali krajevi izmedju Gline Une sa znamenitim gradom Zrinjem, a Radoslav zadobio
i

kotare zupe Uni na iztoku prema Sani, naokolo grada Blagaja, po kojem se potomci
i

njegovi prozvase knezovi Blagajski. Dok se je knez Ivan jos 1323. pokorio kralju
Karlu Robertu njegovu banu Nikoli Omodejevu, te presao zatim u kraljevsku sluzbu,
i i

torn prigodom poveo na kralj evski dvor i svoje sinovce, potomke kneza Radoslava: ostali
su sinovi pokojnoga mu brata Stjepana, nekadanjega bana, i dalje odporni kralju nje- i

govim banima. Braca Juraj, Ivan, Dionizije i Pavao kao susjedi Kranjske, gdje su takodjer
drzali imanja, pouzdavali su se mnogo u pomoc ondje§njih vojvoda iz porodice Habsburg,
te su prkosili novomu banu Mikcu. Osobito odkad je ban Mikac god. 1326. onako ne-

milo bio suzbit od hrvatskih knezova, dizali su se ocito proti njemu sinovi bana Stjepana. i

Rat izmedju Stjepanovih sinova bana Mikca bjesnio je god. 1327. Ban skupio
i

oko sebe mnogo gospode plemica slavonskih. Bijase uza nj Nikola sin PetroV iz Lud-
i

brega, Pavao Nikola sinovi Mihajlovi, Stjepan sin Opojev, banovac Nikola, Ivan Pavlov
i

kastelan Koprivnice, zatim vise drugih kastelana, kao Toma Martinov, Benedikt i i

Andrija, sinovi Jurjevi. Cini se, da je bana pomagao zagreba6ki biskup Ladislav de i

Kobol. Ban je s pomocu velikasa plemica sabrao vrlo jaku vojsku (valido nostro exer-
i

citu), te stao podsjedati stolicu knezova Jurja, Ivana, Dionizija Pavla, njihov tvrdi grad i

SteniCnjak. Braca se donekle hrabro branila tako, da \e ban vrlo mnogo svojih Ijudi
izgubio no na posljetku uvjeriSe se, da se ne bi mogli obraniti, te zamoli§e zagrebac-
;

koga biskupa Ladislava, da ih izmiri s banom. Mikac u sporazumku sa svima plemicima


kraljevstva Slavonije, koji su uza nj bili, oprosti odmetnicima dosadanju nevjeru njihovu,
te im u ime moradoSe banu predati svoju dosadanju
kralja podijeli amnestiju. Ali zato
stolicu, svoj tvrdi ban im dade u zamjenu za nj grad doljnu Moslavinu.
SteniCnjak, a
Podjedno im ostavi druge neke gradove posjede, kao grad Lipovac kod Samobora,
i

Gradac na Kupi, i napokon imanja Bre'zovica Sv. Petar u zagrebackom polju. Jos izpod
i

grada SteniCnjaka sastavljena bi izprava o tom miru 16. rujna 1327., a na to u crkvi
majke bozje prisego§e na evangjelje obje stranke, da <5e ustanove mira to6no izvrSiti.
Pade ban Mikac obeca, da ce u kralja izraditi, te ce i on taj mir potvrditi. I zaista
Karlo Robert 28. ozujka 1328. odobri banovu izpravu, te oprosti sinovima Stjepanovim,
BANOVANJE BANA MIKCA V SLAVONIJl. -y

za koje kaze, da su >po krivim naputcima (ad falsas suggestiones) nekih nevjernika*
bili sasli s puta vjernosti i odanosti prema kraljevskomu imenu.
Gotovo u isto vrijeme, kad su sinovi bana Stjepana izgubili svoju stolicu Stenicnjak»
liSio se je i knez Ivan Babonic sam svoje stolice Posto ga je oaime kralj Karlo
Zrinja.
Robert bio skinuo s banije, izmirio se je knez Ivan sa starim svojim protivnicima, s Gi-
singovcima, pace je torn prigodom svoju kcer Anu dao za zenu Petru s pridjevom >Her-
cegu«, sinu nekadanjega bana Henrika III., svoga najljucega nepriiatelja, No ta zenitba
stajala je kneza Ivana vrlo skupo. Petar Herceg bunio se protiv kralja i poslije, te je

I mnogo
i

posto
§tete
njegovoj braci. Zato bi
nanio kraljevim
Petar
privrzenicima, narocito kraljevu zastavniku Lovrincu Totu
osudjen, da plati Lovrincu odstetu od 250 maraka. Ali
ne mogase smoci, morade tast njegov, knez Ivan Babonic, u rujnu 1328. zalo-
je

ziti Lovrincu Totu svoj grad Zrinj (caput bonorum) na godinu dana, naime do 8. rujna 1329.

Budi da knez Ivan nije imao odkupnine, budi da se je poslije inade pogodio, Zrinj ostade
i dalje zastavniku Lovrincu i njegovu sinu Nikoli Konthu sve do god. 1347., kad ga je
kralj Ljudevit I. darovao bribirskomu knezu Jurju.
Drzavina knezova Babonica ovakim bi naCinom raztrgana i razasuta. Na skrajnjem
iztoku od nekad ogromne oblasti njihove ostade samo Radoslavljevim potomcima kraj izmedju
Une i Sane, te su oni odslije stall viSe utjecati u poslove bosanske, nego u prilike slavonske
Radoslavljevi potomci ostadoSe i vjerni Anzuvincima, naro6ito knez Nikola, koji je kao vitez
cesto boravio na kraljevu dvoru i pratio Karla na njegovim vojnama. Osobito se bijase
proslavio u ratu s vlaSkim vojvodom Bazarabom u studenom 1330. Kad je ono vlaska
vojska zakrcila put Karlu u svojim gorama, vrli je vitez (iuvenis adleta ut tiro fortis)
Nikola sastavio sa zemljom pet vla§kih vojnika, koji su svakako htjeli do kralja doprijeti;
pri torn je junak Nikola dopanuo sest rana na glavi ledjima, uz to izgubio dvadeset i i

i pet svojih Ijudi u onoj >prokletoj dolini*. No zato je Karlo vjernoga viteza obilato
nagradio. Vec 9. prosinca 1330. izdao mu je povelju, kojom mu je darovao grad Ostrozac
s Dobernicom, i posjedovanja duz Une sve do grada Krupe. Dok je ovako Radoslavljeva
loza Babonica ostala u kraljevskoj milosti, bunili su se i dalje sinovi bana Stjepana, ne
moguci pregorjeti grada Stenicnjaka. Pri torn su ih pomagali susjedni habsburzki vojvode.
Jo§ god. 1336. dne 7. sijednja utanacise u BeCu sinovi bana Stjepana, po imenu Juraj,
Dionizije i Pavao, neki ugovor s habsburzkim vojvodama, naperen proti kralju Karlu.
Ikaca izjaviSe tada, da su postali »dobrovoljni sluzbenici* (spontanei servitores) vojvoda
Alberta i Ottona, pak se zavjeri§e, da se ne ce izmiriti s kraljem Karlom i njegovom
suprugom »bez znanja, zapovijedi i privole reCenih vojvoda*. No zato nije ni Karlo litio

znati za njih, kad je 11. rujna 1337. sklopio mir s Habsburgovcima,


Banu Mikcu Mihaljevidu njegovu rodu i bijaSe samo u prilog razsulo Gisingovaca
i Babonica. Vec prije bijase ga po kraljevoj milosti zapala sva imovina Gisingovaca u
kao Koprivnica, Novigrad Prodanic (Virje)
Slavoniji, osobito njihovi gradovi u Podravini, i

a sada je jamad:no obladao njegovim okoli§em. U obte je ban


i gradom Stenicnjakom i

gramzio, da ste^e Citavu drzavinu sinova nekadanjega bana Stjepana Babonica. Ni to ne


bija§e mu dosta. U samoj slobodnoj varoSi Gradcu kod Zagreba otimao se je za zapu-
sienu neku palacu, koja je u drugoj polovici 13. stoljeda pripadala nekomu banu Stje-
panu, te koju je reieni ban 1288. poklonio Gilionu. Premda je ta pala^a bila zapuStena
i gotovo razvaljena, ipak ju je ban Mikac htio sebi prisvojiti tvrdeci, da ona nije bila
vlastni6tvo banovo,nego bansko. Poradi te tuzne palate bilo je parnice god. 1332. sve
pred kraljem, gdje je ban Mikac morao odustati od svoga zahtjeva, poSto je goridki
arcidjakon Ivan dokazao neprijeporno pravo tadanjih vlastnika.
Ban Mikac izgubio parnicu, no zato se je sve jednako trsio, da dodje do palade u
obcini na brdu Gradcu. Tu mu u zgodan tas dodje nalog kralja Karla Roberta, da na
brdu Gradcu podigne kraljevsku palacu. Kralj naime Karlo, Ijubeci po nadinu svojih
58
KARLO ROBERT

francuzkih rodjaka sjaj i gizdu, zelio je i u stolici Slavonije imati svoju palacu, kako ih

bijase vec viSe podigao u Ugarskoj. Nakon povratka Karlova iz Napulja stao ban Mikac
graditi kraljevsku pala6u, i to na juznoj strani brda Gradca, ondje po prilici, gdje danas
uz Strosmajerovo setaliste stoji kuca barunice Burati. No poSto je ban uz palacu htio
u zidinama probusiti vrata, kroz koja bi se moglo silaziti niz brdo u podgradje (danaSnju
Ilicu), ustadose protiv toga gradjani, zabrinuti za sigurnost svoga grada. Oni se pace
poradi toga potuziSe i kralju, koji 29. studenoga 1335. iz ViSegrada posla banu ovo
pismo: »Ljubljenomu velemoznomu muzu Mikcu, bana 6itave Slavonije pozdrav
i vjernomii,
i milost. Znajte da akoprem smo zapovjedili, da u nasem varo§u utvrdjenoga brda Gradca
do Zagreba podignete priredite uza zid kraljevski dvor (domum regalem),
i premda to i

svakako hocemo da se izvede, to ipak, poSto natnjeravate blizu toga dvora naciniti ve-

Slavonski banovgi, kovani za bana Mikca MniALjEviCA (1325. — 1343).

1. Lice: Kuna trfii na lijevo (na prija§njini banovcima desno), nad kunom kruna, a izpod knne polumjesec
i zvijezda. Nadpis: >Moneta regis p(ro) Sclavoni(a) t.« Zaliije: Dvostruki krii, pod njim dvije

okrunjene glave, na prijekim gredama dvije ptice. Sigle: BM (Bsnus Mikcb?).


2. Kao I.; samo je posve izpisano ^Sclavonia.€
3. Nadpis na lieu nije podpun; manjka iregis p(ro)« ; na zalijija je sigla 9 okrennta.

4. Kao I ; samo nadpis je razliiit; 6ta se naime >Moneta regis I. Karoli f,«

lika kako su se gradjani po svojim izaslanicima potuzili, ne cemo da probijate


vrata,
velika vrata, nego samo vrataSca (portellam), kroz koja bi mogao konj izaci ill unici, a
da se ne ozledi. S toga vam ovim tvrdo zapovijedamo, da ne pravite velikih vrata na
onom mjestu, nego samo malena, kako rekosmo, pak da ni sami ni po svojim sluzbe-
nicima ne smetate nasih gosti u njihovim pravima, gazeci njihove slobostine. Dano u
Visegradu u odi sv. Andrije godine 1335.«
Nekako u isto doba, kad je ban Mikac gradio kraljevske dvore, uredio je sebi i

svoju palacu. Ta je bila blizu kraljevske palace, valjda s druge strane malenih vratasca
(dveraca), mozda ondje, gdje je danas vatrojavni toranj. K ovoj pala^i pripadao je i

vinograd, zasadjen izpod nje na ju^nom obronku brda Gradca, nadalje i ribnjak pod
vinogradom.
BANOVANJK HANA MIKCA V SLAVOMJt -_

Cudno se je pona§ao ban Mikac, kad je zagrebadki biskup Ladislav de Kobol Za-
jedno s kaptolom pregnuo nastojati, da se crkvi povrate imanja, koja joj bise za pri-
ja§njih burnih vremena ugrabljena, i da joj se opet daje desetina, koja joj se je prestala

placati. U toj borbi crkovnjaka sa svjetovnjacima, koja je dugo trajala, te se vise puta
prometnula u krvavu bunu, pomagao ban Mikac po kraljevu nalogu biskupa rije^ima
je
i proglasima; ali je svojim zlim primjerom prednjacio drugima, ne davajuci sam desetine
od svojih imanja posjeda I upravo zato, §to je ban Mikac slabo djelom radio u prilog
i

crkvi, otegla se je ta borba izmedju biskupa i njegovih duhovnih i svjetovnih podanika


gotovo do smrti kralja Karla.
Vec 12. listopada 1327. bijaSe ban Mikac po kraljevu nalogu izdao proglas na
narod, kojim zapovjedi placanje desetine objasni nacin, kako da se daje. U uvodu svoga
i

proglasa veli ban: »kraj ostalih ta, o njoj svaki dan promislja-
nasih briga glavna je i

vamo, da se poboznim cuvstvom dostojno pocituje pravovjerna vjera, sto zelimo ne samo
i mi sami, nego nam je od kraljeva vel'canstva jednako nalozeno; odatle bo moze
i

procvasti vremenita sreca i na§a i onih, koji su nasoj brizi povjereni, ako kralja kraljeva
zahvalnim poditanjem veli6amo; a doista tim cemo najvece §tovanje Bozje posvjedo^iti,
ako dademo zakonitu desetinu, koju si je pridrzao svevi§nji stvoritelj kao priznanje svoje
velevlasti, i koju je opet namijenio svecenicima, pak da istu uznastojimo povratiti sve-
censtvu crkve zagrebaCke, kojemu ste ju vec kroz dugo vrijeme zanijekali.< Nadalje veli,

da je zrelo promozgao
pak s toga nalaze, da svi zupani (knezovi), plemici, sluzbe-
stvar,

nici svakoga staleza Ijudi moraju davati crkvenu desetinu u naravi, naime desetinu od
i

ovaca, jarica pcelinjih kosnica, zatim desetinu od psenice, razi, zobi, jedma, proje i
i

inoga zita u zitnicama vina u klijetima, napokon jos desetinu od jednogodiSnjih svinja
i

i odojaka, kad god ce ju od njih zatraziti biskup ili njegovi desetinari. O vremenu, kada
se ima desetinjati, odredjuje ban, da se desetina od pSenice, razi, zobi jeCma ima po- i

brati do osmice Stjepanja ili do 27. kolovoza, od proje druge jesenske zetve do osmice i

Svesveta ili do sedmoga studenoga; a desetina vinska od svinja do osmice Martinja i

(18, studenoga). Ozna6iv§i tako rokove za davanje desetine javlja ban, da je suglasno
s biskupom ustanovio, da ce se onim plemicima, zupanima i kastelanima, koji bi na
oznaCene rokove dali podpunu desetinu i uznastojali, da ju i njihovi podanici (kmetovi)
podmire, za ulozeni za to trud i uslugu odpustiti sestnaesti dio od sabrane desetine;
dok <5eod onih, koji ne bi u odredjeni rok Ui najkasnije do osmice svetoga Andrije pre-
dali podpunu desetinu, taj §estnaesti dio desetine pripasti onomu, komu ce ban naloziti,
da ju utjera. Joste svaki plemic, koji imade grad ili veca posjedovanja a ne podmiri
duzne desetine petnaest dana iza Andrijina, kaznit ce se jos i globom od pet maraka;
manji plemic globit ce se jednom markom, a gradjani i kunovnjaci polovicom marke.
Dozvoljava takodjer biskupskim desetinarima, da smiju zahtijevati zatezne kamate budi i

od ditave zanijekane desetine budi od zaostaloga dijela Napokon povjerava ban zupanu
zagrebaSkomu i krizevaCkomu, da bdiju po Citavoj biskupiji, da se banska zapovijed
toCno vr§i, da budu desetinarima na ruku. Ako uzrade protivno ovoj naredbi, ne samo
i

da ce biti liSeni iupanske casti, nego ce ih biskup takodjer kazniti crkvenim prokletstvom.
Naredba banova, premda ju je sam kralj 10. travnja 1328. potvrdio, urodila je
slabim plodom. Ustanove njezine bile su pretegotne, sve da ih je narod bio spreman i

vr§iti. NaroCito je nezgodno bilo davanje desetine u prirodninama. Na to je ban Mikac

25. listopada 1328. izdao novi proglas na sve plemice, gradjane slobodnih gradova, kao
na ditavo stanovnidtvo biskupije zagrebaCke. U njem kaze, da premda bi mogao kao
i

ban siliti narod na davanje desetine u naravi, nije ipak protivan tomu, da se moze i

gotovim novcem odkupiti, poSto je sam biskup na to pristao. S toga odredjuje, da se


mjesto desetine u prirodninama od pojedinih kupica pSenice, razi, je^ma, zobi, proje i

sirka piati biSkupu do Martinja §est banskih dinara, kojih jedan vrijedi dvanaest malih
5o KARLO ROBERT.

bagatina. Od pojedinih kabli(^a desetinskoga vina neka se plati toliko dinara, za koliko
se bude kablic novoga vina po gradovima prodavao. Svaki pak, koji ne odkupi desetine
po odredjenoj cijeni do Martinja, morat ce za svaki kupic zita kablic vina pridodati i

jos po dva dinara, jer ce za toliko poskociti cijena zitu i vinu. Sto se tide jednogo- i

di§njih svinja i odojaka, neka se prigodom desetinjanja procijene i ustanovljena cijena


novcem izplati. KoSnica ovca moze se odkupiti s dinarom, a jare sa pol dinara. Usta-
i

novivsi ovako odkup desetine nalaze napokon ban svim ziteljima, da dadu desetinu ili
ju odkupe, jer ce ih inace na to prisiliii njegovi zupani, sudci, kastelani i drugi sluzbenici.
No ni ta znatno ublazena naredba o placanju desetine nije koristila, jer je ni kme-
tovi bana Mikca nijesu htjeli placati, kako se to iz pisma kralja Karla Roberta od 14.
lipnja 1329. na bana razabira. A kralj je sam imao razloga, da uredi desetinu u i i

Ugarskoj u Slavoniji, kao


i to, da osigura svecenstvu njegove prihode, jer su
i pape
u Avignonu za namirenje svojih potreba i za ratovanje s krivovjernicima udarili velik
namet na ugarske i slavonske crkovnjake. Trazili su naime od njih deseti dio svih nji-

hovib prihoda; dvije trecine sabranih priloga zadrzali su z^ se, a jednu trecinu ostavili
su kralju Karlu Robertu za rat s vlaSkim vojvodom bosanskim patarenima. i

Dva zasebna papinska izaslanika, po imenu Jakov Berengarij, benediktinac, Rajmund i

de Bonofato, oratorijanac , boravili su kroz §est godina (1332—1338.) u Ugarskoj i

Slavoniji, sabiruci priloge za svoga gospodara. U zagrebackoj biskupiji skupiSe za tri

godine 1127 maraka. Sam Kobol platio je za prvu godinu 143


biskup Ladislav de
marke; ostalo nije mogao od 400 forinti za svoje imenovanje
skupiti kao ni pristojbu
za biskupa. U toj nevolji stade god. 1333. cdlucnije utjerivati desetinu, kao i ostale
dohodke svoje. No s toga se porodi buna najprije u Ivanicu, a onda u citavoj biskupiji.
Medju buntovnicima bijase plemica predijalista; sve bijase slozno odupiruci se biskupu.
i i

Odpor i buna proti biskupu trajase vise godina. Glavne kolovodje bijahu biskupski
podanici ili predijaliste u zupi ivanickoj, cazmanskoj dubravaSkoj. Ban Mikac poma- i

gase slabo biskupa, premda je taj bio kum njegovim sinovirna. Tako se je biskup morao
neprestano utjecati za pomoc kralju, koji je doduSe siljao poruke dozivao buntovnike i

pred svoj sud, ali nije takodjer digao vojske, da svlada odpornike. God. 1340. pozvano
bi sila buntovnika pred kraljevski vrhovni sud u Visegrad, kojemu je predsjedao kraljev
kancelar Petar i podkancelar Totimir. Buntovnici bi§e osudjeni, ali jos prije osude po-

bjegose u Hrvatsku. Tek po§to je kralj na predlog biskupov pomilovao osudjenike»


usudio se je Ladislav de Kobol vratiti na svoju stolicu u Zagreb. No ipak je kralj na
njegovu molbu 27 kolovoza 1340. poslao zasebna poklisara u Hrvatsku s njim kra- i

Ijevska pisma na kneza Dujma Frankapana, kao na bana Mikca njegove sinove Stje- i i

pana Akusa, kojima im strogo nalozi, da cim doznadu, §to pisma kazu, namah izplate
i

biskupu zagrebackomu desetinu od svojih posjeda, da vi§e ne prijeie biskupovim Iju- i

dima pobirati desetinu od svojih podanika kmetova. Iste godine 1340, dne 19. aprila,
i

bijase kralj upravio pismo na bana Mikca, knezove Dujma Bartola Frankapana, kao i i

na slobodne obcine kastelane gradova, da ne daju uto6i§ta nekim ziteljima slobodne


i

obcine Gradac kod Zagreba, koji bijahu radi bune kaznjeni izgonom iz grada. Po tom
sudimo, da je bile smutnja i u toj obcini.
Ban Mikac Mihaljevic boravio je redovito budi u gradu Zagrebu, budi u svojim
gradovima zamcima u Podravini, najviSe u Koprivnici i Prodavicu (Prodauiz, danas Virje).
i

Cini se, da je posljednjih godina imao neprilika sa svojim sinovirna Godine 1341. dne
4. veljaie izdade on sporazumno sa svpjim odanim sinovirna, magistrima Stjepanom,

AkuSem Ladislavom, povelju svomu Cetvrtomu sinu Lorandu, kojom mu za volju mira
i

podijeli u ime njegova dijela grad Novigrad (castrum WyM^ar) sa svima pripadcima.
(Knez Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342.) Odkako je Karlo Robert na-
pustio Hrvatsku, gospodovao je u njoj poput samosvojna vladara silni knez Nelipic.
KNEZ NELIPK*: U HRVATSKOJ. 6l

PODOH GRADA KuuCa U DaLMACIJI,


62 KAULO UOBKRT.

Drzeci u svojoj vlasti stari kraljevski i banski grad Knin i mnogo drugih gradova uz
Krku i Cetinu, odanle je uporno branio svoje prvenstvo s pomocu svojih rodjaka,
krbavskih knezova Kurjakovica. Ali jc trebalo gotovo nad6ovjecne snage, da odrzi usur-
piranu premoc svoju. Ta on se nije mogao nazivati ni banom, a jos je manje mogao
osnivati svoju vlast na kraljevskim privilegijama, kako nekad bani Pavao I. Mladin II. i

od plemena Subica. Knez Nelipic bio je nametnik, koji se je mogao odrzati jedino tako
dugo, dok su prilike bile njemu u prilog. Na iztoku je ban bosanski Stjepan Kotromanic
vrebao na svaku prigodu, da ugrabi koji kotar hrvatski; na zapadu je doduSe mletacka
obcina oduSevIjeno radila, da pomogne Nelipicu zatrti svaki tracak kraljevske vlasti i

ugleda u Hrvatskoj, ali nije bila ni malo voljna dopustiti, da mu krila suviSe ponarastu.

A najmanje je bila spremna dozvoliti niu, da se uplice u poslove dalmatinskih i hrvatskih


priinorskih gradova, koje bijaSe nedavno svojemu vladanju pridruzila.

U samoj Hrvatskoj ostadose knezu Nelipicu najljuci protivnici potomci bana Pavla L,

naime knezovi od Bribira U prosincu 1330. umre doduse knez Juraj II , Nelipicev ne-
pomirljivi dusmanin; ali njega zamijeni jo§ odlucniji sin njegov Mladin III. Banic sa svojom
bracom Pavlom III. i Deodatom. Taj Mladin III., kojega suvremenici prozvase »§titom Hrvata«
(clipeus Chroatarum), prigrli sve tradicije svojih predaka. Drzeci sa svojom bra(5om tvrde gra-
dove Skradin, Klis i Omi§ bijaSe jos uvijek dosta jak, da zanovijeta i knezu Nelipicu i od-
metnim gradovinia dalmatinskima. Uz mladoga
krepkoga Mladina III. stao se javljati i

i stric njegov, nesrecni Pavao II., zeleci okajati svoj grijeh, §to ga bijase pocinio, podi-
gavsi ruku na starijega brata svoga, bana Mladina II. Kako je mladi knez Mladin III.
prkosio Nelipicu i Mletcima u svojim gradovima, narocito u Klisu, tako je stric njegov
Pavao II., sada starjeSina Bribi skih knezova, branio ^ast ostatke vlasti svoga roda u i

Ostrovici i Bribiru. Posto je drzavina Bribirskih knezova razstavljala Nelipica od primorskih


gradova, nije se potonji mogao
moru, dok je njegovim protivnicima bila
ni prikuciti
ziva na ramenu glava. Jedini grad Kljuc (Clavis, Glavez) na utoku Cikole u Krku, §to
ga je drzao Nelipicev brat Isan, bio je doduSe vjecita prijetnja gradu Sibeniku, ali nije

mogao nauditi vlasti Bribirskih knezova.


Knezovi Mladin III. i Pavao II. uprijeSe u prvi kraj svu snagu svoju, da se osvete
nevjernim dalmatinskim gradovima. Mladin iz Klisa udarao na Spljet, a Pavao sa svojim
rodom suplemenicima, narocito s knezom Budislavom Ugrinicem, gospodarom grada
i

Roga na Krci, stao se obarati na odmetni Nin. Kad ta dva grada sku6e, doci ce na red
Trogir i Sibenik. Upravo zajednicka pogibao od Bribirskih knezova zblizi jo§ jace kneza
Nelipica i primorske gradove dalmatinske hrvatske. Na ponuku mletacke obcine uta-
i

naCiSe gradovi Spljet, Trogir i Sibenik 15. velja6e 1332. savez s knezom Nelipicem za
medjusobnu obranu. Na uredeni dan nadjose se u nekoj dolini (in valle Stolpone) za-
stupnici tih gradova, na celu im njihovi knezovi (Nikola de Molin spljetski, Ivan Grado-
nigo trogirski, i Pantaleon Giustiniani Sibenski) na okupu s knezom Nelipicem, te ugovorise
medjusobni ugovor, slogu i savez (tale pactum, concordiam et societatem adinvicem).
Knez Nelipic branit ce pomenute tri gradske obcine, njihove kotare i Ijude od svih nji-
hovih protivnika, te ce njihove neprijatelje smatrati za svoje. No zato ce ona tri grada
podavati knezu pomoc od cetiri stotine pjeSaka protiv svih njegovih neprijatelja, izuzev
jedino kralja ugarskoga i podanike mletacke obcine; te ce cete moci knez rabiti samo
u Hrvatskoj (in Sclavonia tantum), ako bi neprijatelji njegovi htjeli nanijeti stete njemu
ili njegovim podanicima, i to onda, ako bi ih sam glavom (personaliter) vodio, inade ne.
Ako bi ipak knez htio povesti vojnu na kojega svoga neprijatelja, da ga oplijeni, ne
smije sobom voditi tih gradskih pomocnih 6eta bez narotite dozvole tamo§njih knezova
i obcinskih vijeca. Na taj ugovor prisegose sindici i prokuratori svih triju gradova. Jo§
bi utanaceno, da ce za tu pomocnu vojsku od cetiri stotine momaka dati Spljet stotinu
Ijudi, Trogir sto i ietrdeset, a Sibenik sto i Sestdeset.
KNEZ NELlPin IT HRVATSKOJ. 63

Na temelju pomenutoga ugovora zapoce knez Nelipic rat na kneza Mladina III.

koji je iz svoga grada Klisa zanovijetao Spljecanima, robeci njihove trgovce i pobirucl
od njih dacu za robu, koju su izpod njegova grada vozili. Nelipic sa svojim cetama 1

s pomocnom vojskom triju gradova osvanu pred Klisom, stade ondje podizati novu tvrdju

na brdu G r e b e n u, te iz nje udarati na kneza Mladina III. Tek 28. sijednja 1333.
dodje do mira izmedju ratujucih stranaka. Mladin obeca, da ne ce vise pobirati dace od
spljetskih trgovaca, a Nelipic obrede, da ce za osam dana porusiti tvrdinju na brdu Gre-
benu. Imanja, ugrabljena u ratu, povratit ce izmjenice vlastnicima; ako bi pak kada do§lo
do novih razmirica, rijesit ce ih mirovni sudci, koji ce se sastati u Solinu. Namah sutradan
(29. sijednja) podje knez Mladin u Trogir, te utanaCi sli6an mir i s tim gradom, obe-
cav^i naroCito,da ne ce napastovati trogirskih trgovaca niti smetati njihovoj trgovini.
Medjutim se razglasilo, da ce naskoro kralj Karlo Robert doci u Hrvatsku. Vodit
ce svoga mladjega sina u Napulj, a torn ce prigodom uz put pokuSati, da obnovi propali
ugled kraljevski u Hrvatskoj. Mletci se silno uzkome§ali, a uz njih i hrvatski knezovi.
Stalo se snovati, kako bi se zajednidkim silama oduprli kralju Karlu. Tako se zgodi, da
su i knezovi Mladin III. i Pavao II., dosadanji najljuci protivnici mletacke obcine, smet-
nuli s uma sve dosadanje oprijeke, te se zdruziJi s njima proti kralju Karlu Robertu,
Taj je dodu§e god. 1333. prolazio po Hrvatskoj, ali nije dirao u hrvatske knezove, vec
je najkracim putem isao kroz oblasti knezova Frankapana do Senja, gdje se je ukrcao
u brodove. Tako minu pogibao od kralja, ali savez izmedju Mletaka Bribirskih knezova i

se ne razpade, pace oba kneza jos odrjesitije prionuse uz obcinu. A i lukavi Mletci pri-
grli§e Mladina III. i Pavla II. razkriljenih ruku, po§to nijesu htjeli, da se knez Nelipic
suvise osili. Ta knez Nelipic bio je zajedno sa svojim bratom Isanom u taj par kud i

kamo opasniji od Bribirskih knezova. Narocito je knez Isan iz svoga grada Kljuda stao

mnogo smetati gradu Sibeniku njegovim ziteljima. Zaludo i je mletaCka obcina opomi-
njala obijestnoga Isana, neka ne dira u Sibencane, neka im vrati zarobljene suznje i

nadoknadi udinjene §tete; sve to nije hasnilo. Napokon odludi mletafiko vijece 12. listo-
pada 1333. poslati u Dalmaciju svoga poslanika Bertucia Bocassia, pak ce on od Ceta
pojedinih gradova sastaviti neku vrst domobranstva (paysanaticon), koje ce odsad odbi-
jati navale hrvatskih knezova na primorske gradove. Knez Isan na to se smirio; ali brat
njegov Nelipic zavadi se opet 1335. s Trogiranima. ProvalivSi u njihov kotar pohara ga

i stade na medji kotara dizati tvrdjicu, odakle ce neprestano dodijavati gradu. Trogirani
zatrazise pomoc u Mletcima, koji zaista i zaprijediSe dalje navale kneza Nelipica

I (29. svibnja 1335.)


Godine 1336. planuse iznova borbe izmedju Bribirskih knezova Nelipica. Taj se i

bijase podigao, da im oduzme sve gradove, najprije znamenitu Ostrovicu, dr^avinu


kneza Pavla II. Uz kneza Pavla II. stajase brat mu Gregorije II. sinovci njihovi, knezovi i

Mladin III. Pavao III.; kneza Nelipica pomagase opet sinovac njegov Konstantin (sin
i

kneza Isana), zatim knez Budislav Ugrinic, gospodar grada Roga na rijeci Krki a su-

I plemenik Bribirskih knezova. Borbe se napokon svrSise tako, da je Nelipic osvojio Ostro-
vicu, te ju predao sinovcu Konstantinu, da njom upravlja. Gubitak Ostrovice bijaSe golem
udarac za Bribirske knezove, a silna dobit za Nelipica, koji se bijaSe tim primakao pri-
morskim gradovima Zadru i Ninu. Ali ba§ radi toga zabrinuSe se Mletci, koji se pobo-
ja§e, da bi se mogla vratiti vremena bana Pavla I. Mladina II. S toga nastojahu i Mletci i

i dalmatiuski gradovi, da se Ostrovica povrati Bribirskim knezovima, jer su bili manje i

opasni, jer bi njihovim posvemaSnjim padom ostao knez Nelipid bez takmaca u Hrvatskoj.
i

Upravo posredovanjem dalmatinskih gradova dodje poslije do nekoga ugovora, kojim se


je Nelipic obvezao, da ce dodi u Zadar ondje utanaditi mir s Bribirskim knezovima, te
i

vratiti knezu Pavlu II. Ostrovicu (u rujnu 1336,). Ako ne bi namah vratio Ostrovice,
polozit ce 20.000 libara kao jamstvo, da 6e toino vrSiti sve uvjete, koje bi u Zadru
64 KARLO ROBERT.

ustanovili. Mir bi medjutim utanacen tek 14. travnja 1337. Tada se sastadose u Skra-
dinskom zatonu na brodu mletackoga admirala Giacomella Dandula zastupnici dalma-
tinskih gradova, skradinski biskup, a nedvojbeno zavadjeni knezovi. Sve pogodbe nijesu i

poznate; izvjestno je samo, da je knez Nelipic primio od Bribirskih knezova odstetu od


nekih 5000 libara, a na to im je povratio njihovu Ostrovicu
Hrvatskim knezovima bijase jamaSno dodijala premoc nametnika Nelipica. Ne samo
Bribirski knezovi i Ugrinici od plemena Subica, nego i surjaci Nelipicevi, dosad vazda
mu odani Kurjakovici, stadoSe snovati, kako da se otresu svoga nepozvanoga zastitnika.
Ne nadajuci se ni malo pomoci od Mletaka, koji su jedino radili da podrze nesklad i
neslogu u Hrvatskoj, sjetiSe se ponisteni protivnici Nelipicevi, da imade i kralja jo§ u
zivotu. Godine 1338. opremi knez Gregorije Kurjakokic svoje poslanike kralju Karlu
Robertu u Visegrad, a za njim se povedose i Bribirski knezovi, moleci ga milost i pomoc
proti knezu Nelipicu. Mozda se nadahu, da ce kralj i opet saci s vojskom na jug, te ih
osloboditi Nelipida, kako ih bijase nekad rijesio bana Mladina.
Nema sumnje, da se je kralj Karlo spremao odazvati molbama i vapajima hrvatskih
knezova. No prije je htio, da si osigura pobjedu, pak je s toga opremio vise pisama u
Hrvatsku i Dalmaciju Jedno upravi iz Visegrada na zitelje grada Trogira, dosadanje
saveznike Nelipiceve. U torn pismu od 7. ozujka 1338. pise kralj okako: »Karlo po
Bozjoj milosti kralj Ugarske, i t. d. vjernim svojim upraviteljima, sudcima i c^itavoj obcini
grada Trogira pozdrav i milost. Nijesmo imali niti nemamo najmanje dvojbe o vama,
da ste na§emu veli(!;anstvu i svetoj kruni kraljevskoj bili vazda vjerni, a da ste to i sada,
po§to je nase dobro za va§ pokoj i za va§e dobro, kao i obratno. S toga vas kao svoje
vjerne sladko (dulciter) molimo, opominjemo i navodimo, da nasim odmetnicima kao i

onima, koji nijesu nama pravedni, ne budete u prilog ni sklonoscu, ni savjetom ni pomocu,
osobito pak da prema njima ne
vrSite gostoprimstva (specialiter eisdem nulli hospita-

litem Jednako milo i sladko pisao je Karlo Robert jamacno i hrvatskim


facientes).«
knezovima. No ta su pisma izgubljena ih zametnuta. Imade samo pismo, sto ga je malo
zatim knez Gregorije Kurjakovic 9. travnja 1338. pisao Trogiranima kao popratnicu, kad
im je po nalogu kraljevu poslao svoga covjeka, da im predade kraljevu poruku od
7. ozujka. U tom pismu hvali se knez Gregorije iz Bi§ca, kako je kralj lijepo docekao
njegova poslanika, i sto mu je sve povjerio da izvrsi. »Zapovjedio mi je takodjer kralj,

pi§e Gregorije, *da budem protektor da sklonoscu radim u prilog sinovima unucima
i i

nekadanjega bana Pavla, posto se oni zele sporazumiti s gore recenim gospodinom
kraljem milost njegovu zadobiti « Napokon mu javlja kralj, da se »bez ikakva odga-
i

djanja zuri doci u primorske strane« (omni dilatione postposita ad partes maritimas
properare).
Vijest o dolazku kralja Karla Roberta u Hrvatsku jamacno je silno uzrujala i

Mletke i kneza Nelipica, kao sto je obradovala ostale hrvatske knezove. No slicne se
vijesti neprestano pronosile i potonjih godina, a Karla ipak ne bi nikad u primorju.
Tako ostade knez Nelipic neograniceni gospodar Hrvatske sve do smrti kraljeve. Protiv-
nici njegovi nasuprot nastojahu, da si sami pomognu i odrze u svojem vladanju. Bri-
birski knezovi stadose se utjecati bosanskomu banu Stjepanu Kotromanicu i srbskomu
kralju Stjepanu Du§anu Silnomu. Dne 17. kolovoza 1338. vjencao je u gradu Klisu
trogirski biskup Lampredije bosanskoga kneza Vladislava, brata banu Stjepanu Kotro-
manicu, Jelenom, sestrom kneza Mladina III.; mozda u isto vrijeme ozenio se je i sam
Mladin III. sestrom srbskoga kralja Stjepana Dusana, po imenu Leljkom (Jelenom). Ali
najviSe se odsad Bribirski knezovi pouzdavahu u Mletke, kojima se posve baci§e u
okrilje, ogorceni na kralja, koji ih bijase opet ostavio na cjedilu. Narofiito knez Pavao II.

priljubi se svom dusom mletackoj obcini, da se bar odrzi na ruSevinama nekadanje


velike drzavine roda svoga. Pavao II. i njegovi sinovci primat ce od Mletaka pomoc
KNEZ NELlPir, U HRVATSKOJ. ^

protiv svakoga, a i oni ce pomagati mletacku obcinu svakom prigodom, pace proti i

svomu nekadanjemu kralju Karlu Robertu. Kad se je malo zatim god. 1340. opet proiulo,
da se kraljsprema u Hrvatsku
ipak Dalmaciju, knezovi Pavao II. i Gregorije II. sa
i

svojim sinovcima Mladinom III. Pavlom I.I. oduSevljeno se spremiSe, da zajedno s Mlet-
i

cima zakrce Karlu Robertu put u Hrvatsku (volunt obviare adventum regis Ungariae).
Bijahu pace gotovi predati Mletcima svoje gradove: Pavao II. ustupit ce im jedan grad,
(valjda Ostrovicu), a Gregorije i dva, samo da ne dodju u ruke zatomiku njihove poro-
dice. Jednako pomagahu njihovim gradovima u Dalmaciji,
Bribirski knezovi Mletcima i

kad se malo zatim razvrglo prijateljstvo izmedju mletacke obcine


je kneza Nelipica. i

Knez naime Nelipic uzgoropadio se jo§ viSe, odkad ga bijale minuo prvi strah od
dolazka kraljeva. Odbio srecno navale bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, razkrstio
se posve sa svojim surjacima Kurjakovicima, a onda stao udarati na dalmatinske gra-
dove, svoje nekadanje saveznike. Najprije se oborio na Sibenik, a poslije na Trogir. i

Jedini mu pomocnik bijase sinovac Konstantin, gospodar nedobitnoga grada Kljuca.


MIetci se prepali, te stali ugovarati s Kurjakovicima, koji se 19. svibnja 1341. obvezaSe
braniti grad Sibenik od svih njegovih neprijatelja. AH ni to ne pomoze. Mleladko vijece
morade 11 rujna 1341. poslati zasebna poslanika Marina Venerija u Dalmaciju, da skloni
Nelipica na mir sa Sibenikom Trogirom. All taj ne izvr§i, sto hi mu nalozeno. Zato
i

posla mletacko vijece 18. veljace 1342. drugoga poslanika, po imenu Marka Zuna, preko
mora knezu Nelipicu. Tek drugomu poslaniku podje za rukom, te se nekako pogodi sa
svemodnim knezom. Nelipic za volju Mletaka pomilova Sibenik, pa6e potvrdi mir pri- i

segom. Medjutim taj mir ne potraja dugo. Knez Nelipic ne htjede sustati na pol puta,
i tako vec iza nekoliko mjeseci planu zesca borba nego ikad prije.
(Posljednje godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj, 1335. — 1342.)
Vrativsi se Karlo Robert god. 1334. iz tudjine u Ugarsku, nastavio je utirati tlo sjajnoj
buducnosti svoje porodice. Srecni uspjeh u Napulju bodrio ga, te je iz svoje omiljele

stolice u Visegradu stao razapinjati mreze, da bi prije ili poslije njegov rod obladao
prostranom tada kraljevinom Poljskom. Njega je donekle i patrilo, da se uplide u po-
Ijadke poslove, poSto je bio ozenjen poljskom kraljevnom Elizabetom, kcerju Vladislava
Lokietka. U to je odano pomagao svoga tasta, te je narocito mnogo
ime vazda iskreno i

doprinesao, da se je Vladislav pogodio sa svojim takmacem suparnikom, s puslolovnim i

deskim kraljem Ivanom od Luksemburga, koji si je svedjer prisvajao pravo na poljsko


prijestolje. Poljaci zavoljese svoga prijatelja saveznika Karla Roberta, i kad je god. 1333. i

vrli i tezko izkuSani Vladislav Lokietek umro, najvise su nastojanjem ugarskoga kralja
izabrali svojim vladarem Vladislavljeva jedinca Kazimira Velikoga (1333.-1370.) Karlo
Robert prionu jos vecom Ijubavi paznjom uz svoga iurjaka, tako da se njihovi prija-
i

teljski odnosi nijesu nikad pomrsili ni najmanjom sitnicom. A bilo je i razloga, da Karlo
Robert svomu dragomu §urjaku u svem ugadja. Jer Kazimir, ozenjen litavskom kneginjom
Anom, nije imao muzkoga poroda, s toga je mogao Karlo ocekivati, da ce poljsko
i

prijestolje jednom zapasti najstarijega mu sina Ljudevita, sina poljske kraljevne Elizabete.
Robert posljednjih godina ba§ dosljedno nastojao, da osigura svomu sinu
Karlo je
Ljudevitu poljsku krunu. Za svoga §urjaka Kazimira nije ni dvojio, da ce mu raditi u
prilog. No §to ce reci deski kralj Ivan, koji se jos uvijek ne bijase odrekao svojih aspi-
racija, a Sto Ivanov sin Karlo? Hoce li lomu privoljeti ostali susjedi, narodito Habs- i

burgi? U dobar cas dodje tu Karlu poziv, da bude mirovni sudija izmedju Poljske i

reda njemadkih vitezova, koji bi§e od Poijaka u boju svladani. Njemadki vitezovi bijahu

izabrali sudcem Ceskoga kralja Ivana, a poljski kralj svoga Surjaka Tu pngodu upotrebi
Karlo Robert, da poradi takodjer za svoje ciljeve. Tijesno prijateljstvo njegovo s deSkim
kraljem bija§e se razvrglo, pade izrodilo u rat radi poljskih i austrijskih stvari; sada

odluCi Karlo izcrpsti lijepu zgodu, te se izmiriti s deSkim kraljem, koji se je jo§ uvijek
Hrv. poTJ. II, I.
5
66 KARLO ROBERT.

nazivao poljskim kraljem, te bi mu mogao pomrsiti njegove osnove u pogledu Poljske


PrJike bijahu za to vrlo zgodne. Kralju Ivanu prijetio je rat s austrijskim vojvodama,
pak se je opet trsio, da predobije Karla, na sto je taj rado privolio. U isto vrijeme zgodi
se, da se je po smrti slezkoga vojvode Henrika stao za njegovu bastinu otimati poljski

kralj, dok je opet Slezkom kao lenom ceSke krune obladao Ivanov sin Karlo, markgrof

u Moravskoj.
Bilo je dakle svakakih pitanja, koje je trebalo rijesiti A da sve izadje onako, kako
je Karlo zudio, pozove on sve susjedne vladare u goste na svoj dvor u ViSegrad, gdje
ce vijecati mirovni sud.
U studenom 1335. skupiSe se pozvani kralji i knezovi na dvoru u ViSegradu. Prvi
stize kraljev Surjak, poljski kralj Kazimir; nekoliko dana zatim feski kralj Ivan sa tri

odliCna zastupnika njema6koga reda, a napokon i moravski markgrof Karlo, sin ceskoga
kralja. Uz ove dodjose i vojvode Saske, Ljegnice i Luzice u pratnji mnogo odlicne
gospode, svjetovnih i duhovnih velikaSa. Bilo tu sjaja i zabava svake ruke, da se toliki

gosti razvesele. Ljetopisac Ivan Turcanski prida, da je druzina poljskoga kralja trebala
dnevice 1500 hljebova kruha, a 6eljad Ceskoga kralja i 2500 Vina se popilo 180 vedara;
da li dnevice ili za 6itavo vrijeme sastanka, ne kaze to5no pomenuti ljetopisac. Usred
zabava i gostba rje§avao je Karlo Robert sva prijeporna pitanja tako mudro, da je vec
za nekoliko dana uklonio sve opreke. On spozna naime brzo, da se kod kralja Ivana,
koji je radi svojih pustolovina bio u vjecitim neprilikama, dade sve poluciti novcem;
s toga navrati vec s pocetka sve razprave na takov pravac, koji je 6e§komu kralju po-
davao zgode, da se zadobavi novaca. Tim predobi Ivana skloni ga, da je podupirao i

njegove osnove. Uz take prilike utanaceno bi brzo ovo: Kralj Ivan odrice se naslova
poljskoga kralja i svih svojih prava na Poljsku (o torn bi izdana izprava, koju je Karlo
Robert uza se pridrzao); nasuprot odrice se poljski kralj Kazimir vojvodine Slezke, koju
je onako vec ceSki kralj bio zauzeo, te se obvezuje platiti 20.000 gira srebra,
i to i

6000 vec do uzkrsa. Ako to ne bi Kazimir ucinio, mora Karlo Robert ili platiti mjesto
njega ustanovljenu svotu ili povratiti izpravu, kojom se je kralj Ivan odrekao prava na
poljsku krunu. U isto doba rijesen bi spor izmedju poljskoga kralja njemaCkoga reda, i

te ustanovljeni todni medjaSi tih susjeda. SuviSe izplati Karlo Robert s mjesta ce§komu
kralju Ivanu 500 maraka zlata (40.000 zlatnih forinti), koje mu je bio duzan poljski
kralj, ali pod pogodbom, da ni ceski kralj a ni njegovi sinovi ne ce smetati ugarskomu

kraljevicu Ljudevitu, ako bi se iza smrti Kazimirove natjecao za poljsku krunu. Tako
izmiri Karlo svoje susjede medjusobno, a na to se gosti njegovi, bogato nadareni, razi-

djoSe svojim kucama.


Kako je Karlo u ViSegradu obnovio nekadanji savez i prijateljstvo s 6e§kim kraljem,
morade mu podati pomocnih Seta, kad je Ivanu zaprijetio rat s habsburzkim vojvodama
injemaSkim carem Ljudevitom Bavarcem. Bas s pomocu ugarskoga kralja bijase Ivan
skupio toliku vojsku, da su se protivnici njegovi zacali rata, te mu ponudili primirje, iza
kojega bi poslije utanaden mir izmedju austrijskih vojvoda i kralja Ivana. Taj mir pri-

hvati i potvrdi na to i sam Karlo Robert (11. rujna 1337.) No iz toga mira bise naro
Cito izkljuSeni knezovi Babonici, naime braca Juraj, Dionizije i Pavao, koji bijahu za
rata vjerom krenuli svomu kralju, te se pridruzili austrijskim vojvodama Albrechtu
i Otonu.
Karlo Robert radio je neumorno, da ostvari svoju omiljelu ideju, pak je
i dalje
zato upotrebio svaku zgodu. Kad se je godine 1338. ce§ki kraljevic moravski markgrof i

Karlo vracao iz Tirolske i pohodio ga u njegovu dvoru ViSegradu, utanaci s njim


1. ozujka po kojem je svoga sina
ugovor, nasljednika Ljudevita zarucio s njegovom i

kcerju Margaretom. Markgrof Karlo dat ce svojoj kceri miraz od 10.000 maraka srebra,
a ugarski kralj svomu sinu 15.000 maraka. Mlada zaruenica doci ce nakon godine dana
POSLJEDNJK GODINE VLADANMA KAIU.A MOBKIITA U UftARSKOJ.
67

preko Brna u Ugarsku, da nauci jezik obicaje te zemlje. Jo§ bi sastavljena druga
i

izprava, po kojoj se je markgrof Karlo prisegom obvezao, da ce svojemu buducemu


zetu Ljudevitu ili njegovim potomcima pomoci do poljskoga prijestolja, ako bi Kazimir
umro bez muzkih potomaka; obratno se zavjeri Karlo Robert za se za svoje sinove, i

da ce se odvratiti od Kazimira, ako bi ce§komu kralju njegovim sinovima uzkracivao


i

prava, koja ih zapadaju u poljskom kraljevstvu (narocito u pogledu slezkih vojvodina).

Vladislav Lokietek, khalj poijski.


Fo slid Ivana Matcjkn,

Sve te izprave i ugovore nije Karlo Robert smatrao za dovoljne» da osigura svomu
sinu nasljedstvo u Poljskoj. On je tezio za tim, da i poijski narod zajamSi njegovo pravo.
S toga je vec kroz duije vrijeme mitio darovima i godi§njim nagradama najodliinije veli-

kaSe u Poljskoj. Napokon mu tu pomoze sam Surjak njegov, kralj Kazimir, kojemu je
baA supruga Ana bila na umoru. Kazimir skupi 7. svibnja 1339. drzavni sabor poijski u
68
KARLO ROBERT.

Krakovu, gdje ce se njemu odrediti nasljednik, posto mu je Bog uzkratio sina i baSti-

nika. Na saboru bilo je dodu§e glasova, koji su predlagali mazovske knezove ili opolj-

skoga vojvodu, sve clanove iz porodice Piastovica; ali na to stade besjediti sam kralj,

te vatrenim rijecima skloni nazocne staleze, da su jednodusno proglasili nasljednikom


njegova necaka, ugarskoga kraljevica Ljudevita. U to umre i kraljica Ana; i vec deveti
dan nakon njezine smrti slize Kazimir sa najviSim drzavnim duhovnim dostojanstvenicima
i

poljskima u Stolni Biograd. Tu bi nasljedni ugovor sastavljen i od oba kralja potvrdjen,


a na to proglasise nazo6ni biskupi i velikaSi poljski Ljudevita njegove muzke potomke
i

za zakonite nasljednike na poljskom prijestolju.


Nastojanje, da sinu svomu osigura poljsku krunu, prijedilo je Karla Roberta, da
nije gotovo na Hrvatsku i Dalmaciju, K tomu ga je mucila
ni mislio bolest, nesnosni i

ulozi, kojih se bijase zadobavio jos 1330, u ratu s vlaskim vojvodom. Posljednje pak
dvije tri godine zadavahu mu brige nemiri na jugoiztocnoj medji njegove drzave Odkad
se bijaSe god. 1331. u Srbiji zakraljio Stjepan Dusan Silni, nije bilo pravoga mira u
banovini Macvi, koju je mladi kralj srbski nastojao pridruziti svojoj drzavi. Macvanski
bani i kastelani grada Macve morali su neprekidno suzbijati navale srbskoga kralja, te

se vec 1335. spominje »kraljevskd vojska, koja je krenula na srbske strane« (exercitus
regis, versus partes Serviae moti). Bojevi u Macvi bivali su sve ze§ci, te je Karlo Robert
god. 1338. sam morao poci s vojskom na jug preko Save. Mora da je daleko provalio,
jer 22. rujna izdaje povelju Kuchen prope fluvium
»u Kucevu blizu rijeke Obnice« (in

Obona), Na toj vojni pratio gaje uz ine Nikola Lendavski, koji je dopanuo rana, »kad je
i

htio preci rijeku Obnicu« (cum per aquam Abona transire voluisset). Mora da je tada
bilo zestokih borba na jugu Save Dunava, jer je papa Benedikt XII. na molbu Karlovu
i

17. sijecnja 1338. pozivao citavu Ugarsku na krizarsku vojnu protiv razkolnika. Kad su
iste godine ugarski biskupi tuzili papi kralja Karla, §to je po svojim kraljevskim Ijudima
okupirao gradove, varo§i i zamke izpraznjene nadbiskupije kolocko-ba6ke, izpriCavao se
je kralj tim, da je on to ucinio »na obranu granica kraljevstva Ungarije, da ne bi razkol-

nicki kralj srbski pokuSao te varosi osvojiti.«

Kat se oduljio i poslije 1339., te je macvanski ban Dominik tezkom mukom odoli-
jevao srbskomu kralju. U to umre i kralj Karlo Robert u ViSegradu u 54. godini dobi
svoje. On predade Bogu dusu 16. srpnja 1342. nakon dugotrajne bolesti od nemilih
uloga. Vijest o njegovoj smrti raztuzi ne samo podanike njegove, nego susjedne kne- i

zove. Poljski kralj Kazimir i moravski markgrof Karlo pohitaSe u Stolni Biograd, kamo
bi truplo njegovo preneseno iz Visegrada, da se oproste s njime, prije nego ce ga u
grobnicu sahraniti. Papa Klement VI. u Avignonu i vojvoda austrijski Albrecht u Koruskoj
dadoSe sluziti sve5ane zadu§nice za pokoj duse njegove, Karlo Robert ostavi za sobom
udovicu Elizabetu sa tri sina: najstariji Ljudevit zasjesti ce prijestolje ugarsko i hrvatsko,
a mozda s vremenom i poljsko, srednji sin Andrija boravio u Napulju kao ba§tinik
tamo§nje krune, a najmladjemu Stjepanu namijenio otac 6ast hercega citave Slavonije.
Dugotrajno vladanje Karla Roberta bilo je sudbonosno za Ugarsku, a donekle za i.

Slavoniju. Suvremenik njegov, zagrebacki kanonik goricki arcidjakon Ivan, prvi spisatelj i

stare Slavonije, karakteri§e u svom djelu »Statuta capituli Zagrabiensis« vladanje Karla
Roberta ovako: »Taj je kralj od pocetka svoga vladanja kroz mnogo godina podnosio
mnogo protivStina od tirana, odmetnika svoga kraljevstva, no napokon postao je jak, te
je umro u umirenom kraljevstvu ostavivSi za sobom tri sina, hercega Ljudevita, koji je
poslije postao kralj te ga naslijedio, hercega Andriju, koji je postao kraljem Sicilije, i

Stjepana,hercega Dalmacije, Slavonije Hrvatske, koji sada u svojoj hercegovini vlada, i

naime godine Gospodnje 1354. « (Iste rex multas adversitates fuit perpessus a principio
sui regiminis per annos quamplures a tirannis sui regni infidelibus et tandem factus fuit
potens et in regno pacifico vitam finivit relictis filiis tribus . . .).
I'OSIJEUNJE CODINE VLAKANJA KAHLA HOHKUTA U UGARSKOJ.
69

Karlo Robert bija§e potekao znamenite porodice Anzuvina, koja je na podetku


iz

XIV. stoljeca kraljevala u 6etiri kraljevstva: u Francuzkoj, gdje joj je bila kolijevka, u
Englezkoj, u Napulju, i napokon u Ugarskoj i Hrvatskoj. Poput svojih francuzkih i napulj-
skih rodjaka bio je Karlo Robert odusevljen za viteztvo i njegove obidaje, prijatelj udob-
nijega zivota, sjaja, igara a i poezije, koja je tada uz vitezki zivot cvala. No uza to nije
Karlo Robert zatajio svoga porijekla ni tim, §lo je poput francuzkih i napuljskih
viadara hlepio za neograniCenom, absolutnom kraljevskom vlascu, i sto mu je interes
njegov i njegove porodice vise vrijedio, nego boljitak povjerene mu drzave i naroda.
Tek je slucaj bio, sto se je u onaj mah interes Ugarske donekle podudarao s njegovim
licnim interesom, posto je Ugarskoj trebalo mocna viadara, da se oporavi od posljedica
silnih smutnja za posljednja tri decenija Xlll. stoljeca.
Prva, veca polovica Karlova vladanja izpunjena je krvavim borbama s dinastima ili

tiranima, kako ih zove Ivan, arcidjakon goricki. Tek od god. 1326. nastaje mirnije doba,
i tih do sedamnaest godina upotrebio je kralj Karlo, da utvrdi svoju vlast
Sestnaest i

ugled ne samo u zemlji, nego i kod susjednih drzava. A pri torn sluzio se je viSe
oprezom, mudroscu diplomacijom, nego surovom silom. Jedino tako mu je poslo za
i

rukom konsolidovati svoju vlast, osigurati sjajnu buducnost svomu sinu Ljudevitu.
i

Po francuzkom nadinu obrazovani, a vitezkim duhom opojeni kralj umio je u svojoj


novoj domovini viteztvo prenuti na nov zivot, te vitezove uciniti podporom drzave i

Pjenezi Karla Roberta,


kovani a ngarskim kornicama po nsora slaTonskih banovaca.

1. Lice: Pnnoliko poprsje kraljevo, s nadpisom : >Moneta regis Kamli.t ZaliCje: DTostruki kri£ na podnoijn,
s dvije okrunjene glave, a gore dva krina mjesto polnmjeseca i zvijezde. Sigle : dvije ptice.

2. Lice: SIoto K, medju krakovima slova dva cvijeta, s obje strane po jedna kmas. Nadpis : »Moneta regis
Karnli f.c Zaliije: Dvostrnki krii, gore i dolje po dva krina, izmedjn ramena krsta dva cvijeta

Sigle : dvije kmnt.

kraljevstva. Priredjivao je vitezke igre, kod kojih je sam sudjelovao; ugarsku gospodu
primamljivao je pak tim, §to je dobitnike nagradjivao grbovima, koji su ostali kroz sva
vremena njima njihovim porodicama kao uspomena na nekadanju pobjedu. Jednako je
i

Karlo u to ime osnovao redove zlatne ostruge i sv. Jurja, da odlikuje one, koji su stekli
zasluge za kralja i domovinu. Vitezova sv. Jurja (statut od god. 1326) bilo je 50, koji
su se svakoga mjeseca kod kralja sa.stajali, >da se kralj nauzije miloga druztva onih,

koji zaSticuju njegovo tijelo, te brane njegov zivot i drzavu.* Ovim nacinom umio je
Karlo velika^e, koji su se nekad njemu svima silama opirali, okupiti na svom sjajnom

dvoru, te ih uciniti svojim najvjernijim sluzbenicima. No bilo je i drugih nadina, po


kojima je kralj k sebi pritegao visoko i nizko plemstvo. U jednu je ruku vrlo rado
mijenjao visoke drzavne castnike, pace je i koji put revne i zasluzne muzeve odpuStao
iz slu2be bez ikakva povoda, samo da pokaze, kako je ba§ sve zavisno od njegove
milosti; u drugu raku opel podjeljivao bi osobito zasluznim i pouzdanim muzevima sve
protiv postojedih zakona vi§e sluzba, pa6e po dvije, tri ietiri zupanije za upravu. Osobito i

je u torn pogledu odlikovao slavonskoga bana Mikca Mihaljevida od plemena AkuSeva;


70
KARLO ROBERT.
I

taj je ne samo kroz 18 godina neprekidno (1325. 1342 ) vrsio 6ast bana citave Slavo- —
nije, nego je podjedno bio zupan cetiriju zupanija: saroSke, zemplinske, §opronske i

simezke. Jednako je kralj mitio knezove Gorjanske, koji su redom bili bani Macve, a
uza to su drzali po Setiri bodrozku. Dok je
zupanije: srijemsku, vukovsku, baranjsku i

ovako kralj neke osobito odane muzeve mod im Sirio, nastojao je


i porodice podizao i

nasuprot posve skuciti najmocnije najstarije knezevske porodice Take je u Hrvatskoj


i

ponizio i oslabio Bribirske knezove Babonice, ali je postigao jedino, da su se mnoge


i

takove porodice posve od njega odvratile. U citavoj Hrvatskoj ostadose mu vjerni i

odani jedini knezovi Frankapani, pak i oni samo zato, da se uz njega lakse izvinu izpod
vrhovne vlasti mletadke.
Ovako bija§e Karlo najprije silom, a onda milom skucio veliko malo plemstvo ui

Ugarskoj i Slavoniji. Gradjanstvo je predobio tim, sto je gradjanskim obcinama potvr-


djivao stara privilegija i obsipavao ih novima, te pomagao dizati obrt i trgovinu. Tako
se je u gradovima mnozilo i obogacivalo pudanstvo, koje je odludno stajalo uz kralja;
k tomu je Karlo poljepsavao gradove, podizuci u njima palade crkve. U Zagrebu i i

Temisvaru sagradio je kraljevsku palacu, a u drugim podigao je pregradjivao veliCan- i

stvene crkve, kao primjerice u KoSicama. I s papama, koji su mu ba§ najviSe po-
mogli do prijestolja, koji su po zahtjevu njegovih francuzkih rodjaka stolovali u Avignonu,
i

pogadjao se je dobro, ali na Stetu ugarske crkve i njezinih sloboStina. Pape su i mogli
raditi njemu u prilog, kad je mirno gledao, kako su oni od ugarskih hrvatskih biskupa i

trazili velike svote za potvrdu, nadalje desetinu od svih samostana i bogatijih crkvenih
sluzba za rat s nevjernicima, napokon annate (jednogodisnji dohodak od izpraznjenih
i

crkvenih sluzba), i kako su ne pazeci na prava kraljeva po svojoj volji i namisli redom
imenovali biskupe za izpraznjene stolice, pace popunjavali i kanonidka mjesta. Kralj je
sve to mirno gledao, po§to bi njemu opetovano, a 1332. za vise godina ustupljena citava
trecina svih tih dohodaka za rat na razkolnike i krivovjerce. Kralj se je tako slozio s pa-
pama, da oglobi biskupe i svecenstvo svoje. Veliko nezadovoljstvo preote mah, kad je
Karlo od biskupa stao neku novu vrst dace, naime toboz
traziti jos kao dar na novo
Ijeto od svakoga nadbiskupa po 200 maraka, a od svakoga biskupa po 50; kad je na-
dalje pridrzavao za se blago pokojnih biskupa i zatezao popunjenjem izpraznjenih stolica,
samo da za to vrijeme pobira dohodke crkvene. Postupak kralja Karla ogorci tako
biskupe, da su oni god. 1338. predali tajnu tuzbu na papu, u kojoj su uz ino bijedili kralja,
da ih sili na ratnu sluzbu, da ih poziva pred svjetovne sudove. Tuzbu svoju obnoviSe
god. 1339.; no papa Benedikt XII. tek je s nekoliko blagih, opreznih rijeci pozvao Karla
na opravdanje.
Potisnuv ovako i plemstvo i svecenstvo u Ugarskoj i Slavoniji ukide Karlo takodjer
i sabore u obima zemljama (vetitos esse generales ordinum conventus, in quibus regni
status temperabatur). Nema barem spomena saboru u Ugarskoj u drugoj polovici nje-
gova vladanja, a u Slavoniji za banovanja bana Mikca. Mjesto sabora okupio bi kralj
ni

kad i kad najpouzdanije svjetovne duhovne velika§e odabrane plemice oko sebe, da
i i

s njima budi razpravlja o zakonima, budi da sudi sud. No kako je taki sud sudio, naj-

bolje se razabira po tom, kako je ugadjao kraljevoj osveti, osudivsi najneduznije rodjake i

Felicijana Zahe. znak kraljeva absolutizma odaje


Jasan zakljucna formula nekih nje- i

govih naredaba: »Ako ti je stalo do na§e milosti, ne ce§ drugCije uraditi.*


Absolutisticki kralj Karlo radio je podjedno svom snagom, da preporodi povjerenu
si drzavu u svakom pogledu On podize ratnu poreznu snagu svojega kraljevstva, i

uredi nov6arstvo, upravu i sudstvo, pri 6em mu je bila uzorom francuzka kraljevina.
Stara podloga vojnoga sustava u Ugarskoj, po kojoj su sluzbenici (podanici, iobba-
giones) zupanijskih gradova vrSili ratnu sluzbu, bija§e jako uzdrmana; podanici zupanijskih
gradova postadose ili poveljeni plemici ili nevoljni kmetovi velikaSa. Da bi nadomjestio
I'OSIJKKNJK TiODINK VI.AItANJA KAF<LA RUIlEHTA U UGAH.SKOJ ,.
7*

zupanijsku vojsku, koje je sada bilo vrlo malo, podupirao je kralj u jednu ruku razvitak

viteztva, a u drugu je na osnovu feudalizma uvodio banderijalni sustav (bandiera talij. =


zastava, stijeg). Banderij sastojaSe od 500 Ijudi, a manji odjeli sastojahu od polovice,
cetvrtine osmine njegove. Po torn biSe svjetovni
i duhovni velika^i primorani, da prema i

velicini svojili posjedovanja i prema broju svojih imanja dadu kralju odredjen broj oru-

zanih Ijudi za rat. Kako je Karlo Robert zivo zudio, da stvori sto brojniju, izvjezbaniju,
ratoborniju vojsku, podjeljivao je svojim vjernim bogate posjede i unosne sluzbe, da im
take omoguci opremiti §to viSe banderija, koji ce vrSiti ratnu sluzbu takodjer izvan
zemlje. Nadalje ustanovi jo§, da svaki velikas, koji mu dade 50 Ijudi, smije tu svoju detu
sam pod svojom zastavom voditi u rat. Tko je dakle imao svoju vlastitu zastavu i svoj
grb, ratovao je za pravo pod kraljevom zastavom; zvao se je zastavnik, te se je po-
slije ubrajao u vi§i ra^red drzavnih baruna; tko je manje oruzanih Ijudi doveo ill posve
sam u tabor doSao, vojevao pod zastavom zupanijskom. Pojedinim privilegovanim
je

druzinama bi dopusteno, da se od ratne duznosti odkupe novcem, koje je onda kralj


upotrebio za uzdrzavanje placenika.
Ovim uredbama ne samo da je kralj podigao broj vojske, nego ju je takodjer
uc^inio spretnijom za ratovanje. Osobitu paznju svratio je nadalje na financijalno stanje.
On unapredi kopanje zlatnih i srebrenih ruda, te dade kovati dobre pjeneze; on je prvi
od ugarskih dao kovati zlatne pjeneze po primjeru grada Firence (odatle je novae
kralja i

dobio ime forinta).


florin =
Napokon uvede on god. 1323 za Ugarsku neku zemlja- i

rinu, po kojoj se je od svakoga zemljista moralo placati 18 dinara (po nasem novcu
1 forint 20 novc). Dekretom od 2. veljace 1342. ustanovi poslije, da se taj porez od
i

18 dinara placa od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz koja su mogla proci kola, na-
tovarena sijenom ill zetvom. Podjedno uvede za citavu Ugarsku jednako vrijedne pjeneze,
zabraniv rabiti sve stare i tudje.

Karlo Robert preustroji takodjer sudstvo po francuzkom uzoru. Uz ino zavede i

zupanijske sudove, zatim dozvoii, da podanik vlastelinski smije prizvati od suda svoga
gospodara na kraljevsku kuriju. Zupanije bise radi lakse uprave i sudjenja razdijeljene
prema velid:ini svojoj na vi§e ili manje kotara ili stolova (processus), najobicnije na fietiri,
a u svakom je bio po jedan stolni sudac (iudex nobilium) i vise stalnih priseznika
(iurassores, iurati assessores). Pri sudbenom postupku ukide dokaz vatrom vodom, ali i

zadrza dvoboj, koji je ugadjao tadanjem vitezkom duhu.


Svojim reformama bijaSe Karlo ucinio Ugarsku jakom bogatom. Obilatim sred- i

stvima, koja su pritjecala u kraljevsku blagajnu, uzdrzavao je sjajan dvor, gradio veli-
canstvene palace i duhovne zavode, a napokon je mitio strane
crkve, uzdrzavao §kole i i

vladare i velikaSe, da ih stece za prijatelje privrzenike. Uza sve to skupio je ogromno


i

blago, od kojega je udovica njegova Elizabeta god. 1343. sobom ponijela 21000 ma-
raka zlata 27 000 maraka srebra, do 2'!^ milijuna forinti, kad je posla u Rim Napulj,
i i

da radi u prilog svojemu mladjemu sinu Andriji.

-»^^*^
II.

LJUDEVIT I. VELIKI.
(1342.— 1382.).

Prro Trijeme vladanja. — Provala bana Nikole Banida a Hrratskn god. 1 344. — Vojna kraija Ljndevita n
Hrvatskoj (1345. )• —
Borbe radi Zadra (1345 1346.). — —
Prva vojna kraija Ljudevita u Napaljn (1347. do
1348.). — Kralj Ljndevit dobio OstrOvicu (1347) i utanacio primirje s MIetcima (1348.). Lruga vojna u —
Napnlja (1350.). — Hrvatski herceg Stjepan (1349 — 1354.). ' bani : Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid
(1351. i 1352.), i NikoU Banid od Lendave (1353. — 1356). — Vladanje kraija Ljndevita u Ugarskoj, odnosi
prema Bosni i Srbiji. (1351.— 1356.). — Rat s MIetcima za Dalmaciju (1356. — 1358.). — Mir u Zadia
18. veljade 1358. Dnbrovnik se sklonio pod zakrilje ugarskohrvatskoga Vralja. — Borbe sa Srbijom, Bojnom '

Bugarskom (1358 —
1370.). —
Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena (2O. rujna 1371.) Hrvatsko —
kraljevstvo do hercega Karla Dradkoga (1359.— 1369). — Ljudevit zavladao Poljskom (17. studenoga 1370.).
Ljadevit prema zapadnoj Evropi, narodito prema Italiji (1356. — 1378.). Ban Stjepan Tvrtko proglasio se —
kraljem bosanskim i srbskim (1377.). — Rat s MIetcima (1378 — 1381.). i mir u Turinu (8. kolovoza 1381.). —
Karlo Dradki u Napulja (1380. - 1382.). — Hrvalska u posljednjoj detvrti Ljadevitova kraljevanja (1372. — 1382.).
— Smrt kraija Ljadevita (11. rujna 13S2.).
Oroamsn^t s rake sv Simuna u Zatlra.

LJUDEVIT I. VELIKI
(1343.— 1382.).

rvo vrijeme vladanja. Sesti dan iza smrti Karla Roberta, a drugi
y iza pokopa njegova, dne 21 srpnja vjencan bi u Stolnom Biogradu
za kralja najstariji sin njegov Ljudevit, koji ne bijaSe jos prevalio
sedamnaeste godine. Krunisanju prisustvonaSe ujak njegov, poljski
kralj Kazimir, zatim moravski markgrof i ce§ki nasljednik prijestolja,
po imenu Karlo, kojega je kci Margareta vec odprije bila zarucena s mladim
kraljem Ljudevitom. No Ljudevit kao da nije volio svoje zarucnice, jer je
malo dana iza krunisanja, s njezinim otcem ugovor,
dne 3. kolovoza utanadio
kojim bi radi mladosti odgodjeno vjendanje na detiri
njegove i zarucnice mu
godine. Medjutim se vec god. 1345. spominje Margareta kao supruga Ljude-
vitova, po tern sudimo, da se je Ljudevit njom ozenio i prije ustanov-
Ijenoga roka.
Mladi kralj Ljudevit bijase namah nakon krunisanja zajedno s najviSim
dvorskim castnicima i drzavnim dostojanstvenicima posao u Veliki Varadin
na grob svetoga Ladislava, svoga zaStitnika, pak se zavjetovao, da 6e poci
njegovim stopama. Medjutim je Ljudevit udario stazom, utrtom otcem svojim,
snujuci kroz dugo vladanje svoje poglavito o tom, kako da pro§iri vladanje
svoje i podigne sjaj porodice Anzuvina. Njegova politika bijase skroz dina-
sti6ka, kao i otca mu Karla; no dok se je otac njegov nakon gorkih izkustva za mladjih
dana svojih sluzio naro^ito diplomatiikim sredstvima: to je vitezki ratoborni Ljudevit, i

rodjen odgojen za srecnih


i sjajnih dana otievih, madem u ruci §irio vlast
i slavu i
76 LJUDEVIT I. VELIKI.

svoju i svoga roda. I premda nije bio dosljedan ni uztrajan, ipak mu je po§lo za rukom,
te je svojoj drzavi pribavio obseg i znamenitost, kako je nije imala nikad prije ni poslije
njega. A bio je jos srecan i po torn, §to je za zivota nasao zivotopisca, svoga tajnoga
pisara Ivana (Joannes archidiaconus de Kikullew), koji je u 55 poglavlja nacrtao njegov
rad i djelovanje, te je taj TurCanski uvrstio u svoju ugarsku kroniku.
spis poslije Ivan
Desna ruka mladomu kralju od prvoga 6asa gotovo do smrti njegove bila je i

njegova mati Elizabeta, sestra poljskoga kralja Kazimira. Elizabeta bila je vlastohlepna

zena, ali podjedno umna i odluina, te je u mnogim prigodama najodanija savjet-


bila

nica pomocnica svoga sina. U Slavoniji


i je mladomu kralju bio najja6om podporom
stari i Mikac Mihaljevic od plemena AkuSeva, koji bijaSe zajedno sa svojim
izkusni ban
brojnim sinovima stekao ogromnih zasluga za Karla Roberta i njegovo vladanje Sluzeci
svoga kralja kroz dugi niz godina, kako ni jedan ban prije njega, bijase stekao tolik
ugled vlast u banovini 6itave Slavonije, da je Karlo gotovo sasvim njemu prepustio
i

vladanje na jugu Drave. I premda je Karlo Robert imao tri sina, nije ipak nijednoga
slao za hercega u Slavoniju, jer je tako bio zadovoljan banovanjem izkalanoga i oda-
noga Mikca.
I mladi kralj Ljudevit povjerio se posve banu Mikcu, te nije poslao svoga najmla-
djega brata Stjepana za hercega u Slavoniju, premda mu je otac tu 6ast namijenio. Lju-
devit pace pouzdavaSe se u bana Mikca u onim poslovima, koji se ticahu same Ugarske,
i

gdje je ban imao prostranih imanja, narocito u zemplinskoj saroskoj zupaniji. Vec i

23. rujna 1342. dozvoli kralj Ljudevit banu Mikcu i njegovim sinovima Stjepanu, Akusu,
Ladislavu, Lorandu i Nikoli, od kojih su prva tri bill vitezovi na kraljevskom dvoru
(aule nostre militibus), da u §aro§koj zupaniji usred svojih posjedovanja podignu na
nekom brdu veliki s tvrdim zidovima i obkopima, da bude branikom ne samo
grad
njihovih imanja, nego da podjedno Stiti ugarsku medju prema poljskim ruskim zem- i

Ijama (pro maiori et cerciori tuicione ac defensione confiniorum regni nostri circa con-
finia regnorum Polonie etRuthenie constitutorum). Jos iste godine, dne 14. prosinca
pisa kralj Ljudevit iz ViSegrada pismo »vjernomu svomu, velemoznomu muzu Mikcu,
banu citave Slavonije*, kojim mu nalozi, da oslobodi zagrebacku crkvu od davanja vina,
zita i dinara od grada Medvedgrada, sto je sve doslije ban Mikac primao.
Velik gubitak za kralja Ljudevita bijaSe, §to je negdje u prvoj polovici (poslije
23. ozujka) slijedece godine 1343. stari ban Mikac umro. Da bar nekako nadoknadi taj

gubitak, imenova kralj za bana Citave Slavonije vjernoga i zasluznoga Nikolu Banica,
gospodara grada Doljne Lendave u zalajskoj zupaniji. Taj Nikola Banic (magj. Banffy)
bija§e sin nekadanjega bana slavonskoga Stjepana, a unuk velikoga Haholda (Hoholth),
pradjeda znamenite poslije porodice Banica ili Banovica od Dolnje Lendave i Virovitice.

Ved otac Nikolin, ban Stjepan (1278.), po kojemu se potomci njegovi prozvaSe Banici,
bija§e si stekao velikih zasluga za porodicu Anzuvina, zaSto mu je i Ivan Gisingovac
oteo njegov grad Lendavu. Saim Nikola bijase vec od rane mladosti na dvoru Karla
Roberta (regiae aulae iuvenis), te je u svim prigodama revno sluzio svoga kralja, tako
da mu nakon pada Gisingovaca povratio god. 1323. njegov djedovski grad Len-
je ovaj
davu, podjedno ga imenovao zupanom zalajskim. Sad je Nikola Banic jos gorljivije po-^
i

magao svoga kralja, narocito u ratu sa Srbima u banovini MaSvi, gdje bijase dopanuo
i rana prigodom prelaza preko rijeke Obnice. Najvi§e poradi tih velikih zasluga darovao
mu je sam kralj Ljudevit jos 23. ozujka 1343. drugi grad (Nempty) uz rijeku Krku u
zalajskoj zupaniji, a sada mu
nakon smrti bana Mikca povjerio upravu citave Slavonije.
je

Novi ban Nikola Banic, kojega su od svih hrvatskih knezova priznavali jedini Fran-
kapani, vr§io je svoju vlast ved u srpnju 1343. Prva mu je briga bila, da uredi flnanci-

jalne prilike u Slavoniji i u onom neznatnom dijelu Hrvatske, koji se je tada pokoravao
kralju Ljudevitu. Tu bija§e najprije urediti tridesetinu (tricesima, harmica), koju je po-
PRVO VRIJEMK VLADANJA
77

birala kraljica Elizabeta. Tridesetinu placali su samo strani trgovci zlatnim ill srebrenim
novcem od zivotinja iiz tudjine, kao iz Italije
robe, koju su Njemadke, u Slavoniju i

dovazali. Glavna tridesetnica Gradec kod Zagreba; povrh toga pobirala se je tri-
bila je

desetina izpod Susjedgrada (od robe iz Njemadke) u ModruSama (od robe prekomorske). i

AH po^to su u potonje vrijeme stall traziti trideselinu od domacih trgovaca, kao takodjer
i

Ljudevit I. Veliki.
Po tlici Ivana Matejka.

za robu, koja se je iz Slavonije izvazala, pace i od gotovih novaca, naro6ito od florina,

potuzise se kraljici Elizabeti gradjani zagrebadki, koji su poradi te novotarije najvise

stradali. Kraljica nalozi banu Nikoli, da stvar izvidi i onda odredi, §to bude pravo. Ban
pozove 2. srpnja iz Modrusa kaptol zagrebadki kneza Dujma Frankapana, da mu izlo2e,
i

kako i od dega se je doslije tridesetina pla<5ala. Kad mu ti odgovoriSe, sazove on sabor


rJUDEVlT I. VELIKI.
78

citave Slavonije u Krizevce, pak ondje u nazocnosti velikasa plemica ustanovi 8. kolo- i

voza, da se odsad pobira tridesetina kao nekad samo od one robe, koja se iz Njemacke
ili Italije uvaza u Slavoniju. Bit ce, da se je na torn saboru vijedalo o drugim poslo- i

vima, ali to nije zabiljezeno.


naiSao ban Nikola na odpor Tako mu se uzprotiviSe
Uredjujuci prilike Slavonije
sinovi pokojnoga bana Mikca, koji mu ne htjedo§e predati nekih posjedovanja iza svoga
otca, pa6e ni ono, sto je pokojnik uzivao kao ban. Najvise mu se odupirahu ba§
braca Stjcpan Akus, koji bijahu vitezovi na kraljevskom dvoru. Opreke se tako izostrise,
i

da je napokon kralj zapovjedio palatinu Nikoli i magistru svojih tavernika, da pruce se


stranke izmire. Dne 18. veljaSe 1344. utana6ena bi u ViSegradu nagoda. Sinovima Mik-
6evim ostadose neki posjedi, kao Hothkow i Gjurgjevac (Scenthgyurgh) u krizevadkoj
zupaniji, koje bijase otac njihov primio u ime odstete za banovStinu i kunovinu, zatim
Rakovec (Rakonuk), koji mu bijase sudom dopitan; nasuprot ustupiSe oni banu Nikoli
svoju palacu na Gradcu kraj Zagreba, koja stajase tik do kraljeve palace, i kojoj je

pripadao vinograd s ribnjakom. Ta je palaCa bila dodu§e porodiCna svojina Mikcevih


sinova; ali posto su primili posjede, sto ih bijaSe otac njihov stekao kao ban, ustupise
ju ipak novomu banu
njegovim potomcima Jedva se je smirila ta razmirica, sukobi se
i

ban Nikola sa zagrebackim biskupom Jakovom od Placencije, jer je njegovoj Laskoj


ulici (in vico Latinorum) u Zagrebu nametnuo neki novi namet, koji se je pobirao kod
crkve sv. Antuna. Biskup posebnim pismom zapovjedi
medjutim potuzi se kralju, koji

banu, da ukine nepravedni namet. Ban Nikola na to poveljom od 13. travnja 1344.,
izdanom u Zagrebu, zadovolji kraljevu nalogu, opravdavajuci se, da je kao nevjeza bio
od drugih na to napucen, te mu se je cinilo, da radi pravo. U toj izpravi spominje ban
izrijekom, da je bansku cast primio »po milosti najuzvisenijega vladara gospodina Lju-
devita« (cum nos ex gracia excellentissimi principis domini Ludovici dignitatem ba- . . .

natus fuissemus adepti), da je po narocitoj zapovijedi svoga kralja revno nastojao, da


i

svakoga, a narocito svetu majku crkvu uzdrzi u njezinim pravima.


Uredivsi financijalne prilike pregnuo ban Nikola, da uvede red u novcarstvu i

Slavonije. No u to mu najednom stize poziv od kralja, da skupi vojsku da provali i

s njom u Hrvatsku, ne bi li pokorio knezove Nelipice, Kurjakovice Bribirce. Kralju i

naime Ljudevitu bijaSe 1343. poslo za rukom, te je svladao ustanak nezadovoljnih Sasa
u Erdelju. Kad je zatim s vojskom svojom htio provaliti u susjednu Vlasku, da osveti
ncdacu svoga otca od god. 1330., osvanu najednom pred njim vlaski vojvoda Aleksandar,
nasljednik mozda sin Bazaradov, pak prinesav mu darove prisegne mu zakletvu vjer-
i

nosti obeca. da ce odsad priznavati vrhovnu vlast ugarskoga kralja. Obodren tim
i

srecnim uspjehom rijeSi se Ljudevit pokoriti sada hrvatske knezove, te povratiti hrvatsku i

kraljevinu opet svomu vladanju. Cinilo se, da je za to odabrao najzgodnije vrijeme.


(Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344.) Mir izmedju kneza NeHpica
i grada Sibenika nije dugo trajao. Bas u ono vrijeme, kad se je zgodila promjena
na ugarskom prijestolju, uzbjesnio je rat ponovno, te je Sibenik osobito stradao od Ne-
lipiceva sinovca Konstantina (Kostadina), gospodara nedobitnoga grada Klju^a. Uz Sibenik
i Mletcane pristali su i opet Bribirski knezovi, pace isti surjaci Nelipicevi, knezovi Kurja-
kovici u Krbavi.
Na pocetku god. 1343. bio je knez Nelipic na vrhuncu svoje moci. Podlegli mu
svi knezovi hrvatski, a Strepili pred njim mleta6ki gradovi u Dalmaciji. Surjak njegov
Gregorije Kurjakovic nije vise mogao podnijeti sile njegove, pak je po§ao u Ugarsku i

ondje primio sluzbu u kraljice majke Elizabete. Bribirski knezovi opet povjerili se posve
Mletcima, pak zajedno s njima radili, da odole svemocnomu Nelipicu. Jo§ u rujnu 1342.,
kad je knez Konstantin od Kljufia prijetio Sibeniku, preporucivala je mletacka obcina taj

grad knezovima Pavlu II. i Mladinu III., uzdajuci se u njihovu moc (de eorum potentia
PROVALA BANA NIKOLE I! IHWATSKU.
79

plene A da ih
confidimus). nagradi za pruzenu pomoc, imenova mietacka obcina
23 travnja 1343. kneza Pavla od Ostrovice (po drugi put), kao njegove sinovce Mla- i

dina IH. i Pavla III svojim gradjanima. Upravo u to vrijemc nudio je takodjer knez
Mladin III. Mlelcima, da od njega kupe njegov grad Skradin s kotarom, jer bi mogao
dopanuti tudjih ruku, mozda takovih, koje ne bi bile prijateljske Mletcima.
Premoc kneza Nelipica napokon do S toga seskrajnosti dodija mletackoj obcini.
ona pokrenuti velik, otvoren rat na njega, te ga smrviti. Prikupit ce u svoje kulo
rijeSi

sve hrvatske knezove, pace bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, a mozda i srb-

I
i

skoga kralja. UtanaCit ce sa svima ovima velik savez na zator kneza Nelipica, a mozda
i na zajednicku obranu od kralja Ljudevita, ako bi se kada sjetio dalmatinskih gradova.
LJ srpnju 1343. mletaCki su providuri einili sve pripreme za rat u Dalmaciji Hrvatskoj, i

pace i Andrija Morosini


vojvodom vojske, koja ce ratovati. Tih ozbiljnih
izabran bi i

odlucnih priprava preplasio se napokon knez Nelipic, pak u kolovozu 1343. sam ponudio
mir. Mletci jedva to docekaSe, pak nakon dogovora tijekom mjeseca rujna utanacen
bi
mir 4 listopada 1343.

s)"i^'
Pkcat bana Nikole Banica od Lendavr
(•343.— '346- i 1353- US^).

Pedat snimljen s povelje banove od 2J. rvijna 1345 , koje se izvornik {uva u kr. driavnom arkiva n Bndim-
peJti. Na pedatu prikazana ie bikovlja glava ;
medju rogovima bio je smjeSten valjda krii Nadpis:
»(S. Nicojlai bani tociua Sclavonie*

Toga dana sastadose se zastupnici prucih se stranaka kod Slap a rijeke Krke
blizu Skradina, da ulvrde mir. Dosao amo s jedne strane sam knez Nelipic, a s druge
mletadki providuri Nikola Prioli i Nikola Pisani. S njima doslo i mnogo odliCne gospode
kao svjedoci mira; bili to kninski biskup Nikola, knez Budislav Ugrinic od plemena
Subic, Dmine Ludovic, Angelus Amicus, Sibenski biljeznik, Kazota Kazotic Trogiranin i

Ivan Egidije Spljecanin. Uslovi utanadenoga mira bijahu ovi. Nelipic obecaje u ime svoje
i svoga sinovca, da ne ce vi§e napastovati Sibenika ni drugih mleta^kih podanika u Dal-
maciji, pod prijetnjom, da ce izgubiti onu jamdevinu, koju ce u tu svrhu poloziti. Siben-
6ani i drugi mletadki podanici mogu slobodno trgovati po Nelipidevim i Konstantinovim
oblastima, a ne ce placati nikoje druge dace osim one, koju su davali prije rata. Ako bi

kad Nelipid i Konstantin napastovali Sibencane ili druge mletaike podanike, morat 6e
se opravdati pred knezom onoga grada, koji je napadnut, pak ako bi bio kriv, morat 6c
8o LJUDEVIT I. VELIKI.

Stetu nadoknaditi. Nelipic moze proti osudi prizvati na mletacko vijece i ako ga ovo
rije§i krivnje, platit ce troskove priziva ona stranka, koja ga je tuzila; inaCe ce on na-
miriti Stetu i trosak. U mir se uklju6uju Bribirski knezovi i Gregorije Kurjakovic. Nelipic
i sinovac njegov posjedovanja pod prijetnjom globe, koja je
ne smiju dirati u njiiiova
ustanovljena za napastovanje mleta^kih podanika; no bribirski knezovi kao Kurjako- i i

vici moraju poloziti jamdevinu poput Nelipica, jer ce se inace smatrati, da nijesu ukljuceni
u mir. Kao odstetu za §tete, nanesene Sibeniku, mora Nelipic platiti 13.000 libara u
gotovu ili u stoki, koja bi toliko do 18. listopada 1343. Tvrdjicu, koju je
vrijedila, i to
knez Konstantin podigao na stetu Sibencana, moraju poruSiti do 1. ozujka 1344. U ime
jamstva, da ce doista porusiti tvrdjicu do odredjenoga roka, polozit ce knez Nelipic
10.000 libara, ako dotle to ne obavi, izgubit ce jamCevinu. izuzev slucaj, da mu vijece
i

produlji rok. Jos mora knez Nelipic poloziti neki poklad (depositum) od 20.000 libara,
koje ce MletCani uloziti u svoju banku placati mu obicne kamate. Napokon mora i

Nelipic povrh svega dati jamcevinu od 10.000 libara kojemu gradu u Dalmaciji (Spljetu,
Trogiru ili Sibeniku), da tim zasvjedoci, da ce obdrzavati sve tocke mira. Ako bi pak
prekrsio mir, kaznit ce ga MIetCani stanovitom globom iz te jamcevine. Providuri nasuprot

Slavonski banovgi, kovani za bana Nikole Baniga od Lendave.


(I343.-I346. i I353.-I35<J)-

1. Lice; Knna trCi na lijevo, viSe nje kruna, pod njom list djeteline. Nadpis: »Moncta Nicolai bani.<
Zalidje: Dvostruki krii na podnoiju, s obje mu strane po jedna bikovlja glava s kriiem medju
rogovima; gore dva polumjeseca. Sigle: N B (Nicolaus banus.)

2. Kao predjaSnji (l) s nadpisom : »Moneta Nicolai ban •(•.«

obricu knezu, da ce njemu i njegovu sinovcu povratiti sva imanja, oteta za rata, dim
nadoknadi stete Sibeniku, te polozi onaj poklad i jamcevinu. Tako isto modi ce odsad
Nelipic i njegovi podanici u mletacke gradove dalmatinske, te ondje
slobodno dolaziti

trgovati kao prije rata. Zarobljenici, ako ih imade, medjusobno ce se zamijeniti. Knez
i

Nelipic i sinovac mu Konstantin imenovat ce se mletadkim gradjanima. Ako bi se zgo-


dilo, da bi se Konstantin odijelio od svoga strica, te ne bi imali vi§e zajednickoga

imetka, ne ce vise knez Nelipic biti duzan, da jamci za svoga sinovca glede obdrzavanja
mira. Napokon prisizu obje ugovarajude stranke (Nelipic providuri za mleta6ku obcinu), i

da ce drzati mir, i u to ime zalazu sva imanja svoja i svojih podanika.

Ali ni ovaj, tako svefiano utanadeni mir ne trajaSe dugo. Pogodbe njegove bijahu
suviSe tegotne za Nelipica i njegova sinovca Konstantina, da bi ih htjeli mogli izpu- i

niti. Vec na podetku 1344. plijeni knez Konstantin Sibenski kotar i hara mjesto Benicu,
a malo zatim udaraju stric i sinovac na Mladina III. Sibencani i Bribirski knezovi vape

u Mletcima za pomoc, a vijece nalaze 15. svibnja 1344. §ibenskomu knezu, da trazi u

Nelipica zadovoljstinu. Ali taj je ne dade ni he mogaSe dati, jer je malo zatim — u polo-
PROVALA BANA NIKOLE U HRVATSKU. St

vici mjeseca lipnja — umro, ostavivsi za sobom udovicu Viadislavu i jedinca sina,
nedorasloga IvanaNelipica.
Smrt kneza Nelipica jednim mahom promijeni situaciju u Hrvatskoj Dalmaciji. i

Cim zacuo za njegovu smrt, namah odludi izvesti ono, cega se je otac
je kralj Ljudevit
njegov on sam sve dosad zacao, naime provaliti s odabranom vojskom u Hrvatsku, te
i

ju napokon pokoriti svojoj vlasti. U prvom ce redu obladati ostavinom kneza Nelipica,
te opet preuzeti kraljevski i banski grad Knin, taj kljud: prekovelebitske Hrvatske, koji
je kroz dvadeset i rukama kneza usurpatora. Medjutim sama slutnja,
dvije godine bio u
da bi kralj Ljudevit mogao osvanuti u juznoj Hrvatskoj, prometnu u tili 6as Ijute pro-
tivnike Nelipiceve u oduSevljene privrzenike i branitelje obudovljele kneginje Vladislave
i nejakog joj sina Ivana. I opet zaigraSe Mletci prvi kolo, da sloze svu hrvatsku gospodu
u veliki savez na obranu udovice Vladislave od sile kralja Ljudevita i njegovih bana.
Sto se izvjestnije cuje o pripremama kralja Ljudevita, sve se odiudnije mletadka obdina
sprema na odpor. Vec 28. lipnja 1344 nalaze svojim gradovima Spljetu, Trogiru i §i-
beniku, da pohitaju junaCkoj udovi Vladislav! u pomoc, 6im ona to zatrazi, jer je grad
Knin »klju6 ditave Dalmacije«, odakle bi kralj mogao lake smetati primorskim grado-
vima. Osobito napregnuse Mletci svoje sile u mjesecu srpnju. Dne 20. srpnja pozvaSe
jo§ Zadar, Nin, Rab, zatim otoke Hvar i Brad, da pomazu kneginju; a u isti cas saletiSe
takodjer Kurjakovice i Frankapane. Njihov poslanik imao je redom obaci jedne i druge
knezove. Gregoriju i Budisiavu Kurjakovicu imao je predoditi, »kako se skuplja vojska,
da se nanese §teta njihovu necaku«, nedoraslomu knezu Ivanu Nelipicu, i da mu se
otme Knin i ostala mjesta njegova; neka nadalje poslanik zaklinje oba kneza, da za
volju dovjednosti i prirodnoga zakona (iure naturali) stanu na obranu svoje rodjene sestre
Vladislave i sina joj Ivana, kojega Ijube kao rodjenoga sina svoga. Od Kurjakovica neka
podje poslanik Frankapanima, bradi Bartolu Dujmu, te neka osobito nastoji oko kneza i

Bartola, da ga predobije za kneginju Viadislavu. Neka kaze knezu Bartolu, da bi morao


kneginju Viadislavu §tovati »kao majku svoju« poradi Ijubavi i srodstva, koje ga s njom
veze, jer je onanekad »njegovo pleme« (quia olim genus suum fuit),
bila te bi s toga
i njezino dedo, nedorasli knez Ivan, moralo biti njemu drago »kao rodjeni sin*.
Ne zna se, sta je kod hrvatskih knezova, ali obcina
mletacki poslanik opravio
mletadka nije ni poslije mirovala, jer je dobro znala, sta ju ceka, ako kraljevska vojska
svlada kneginju Viadislavu njezina sina. Dne 8. kolovoza piSe knezovima svojih gradova
i

u Dalmaciji, da knezu Ivanu i njegovoj majci rade u prilog savjetom, pomodu i sklo-
nosdu (dare debeatis omne consilium, auxilium et favorem in omnibus); a 28. kolovoza
obecaje Bribirskim knezovima sve svasta, samo da se oni obrane od sile kraljeve.
i i

Dne '60. kolovozase u Mletcima vise ni dvojilo »o dolazku Ugara u primorske


nije
strane«; vijedeje stoga izabralo tri svecana providura, koji ce podi u Dalmaciju Hrvatsku, i

te s Banidima (Bribirskim knezovima) Ivanom Nelipidem slozno nastojati, da hrvatski


i

gradovi ne dodju u ruke ugarske (ne ipsorum fortalicie ad Ungarorum manus valeant
pervenire). Napokon odredi obdina jos i to, da se svi niezini trgovadki i driavni brodovi,
koji bi prolazili uz obalu dalmatinsku, zadrzavaju neko vrijeme u pojedinim primorskim
gradovima, da se time ohrabre zitelji tih gradova i ostanu vjerni obdini mletadkoj.
Sve te priprave nijcsu bile ban Ni-
suviSne, jer je zaista u rujnu 1344. slavonski
kola Banidvojskom od 4000 Ijudi provalio na jug u Hrvatsku. Najprije se utabori
s

pred gradom Kninom pozove Viadislavu, da mu predade kraljevski nekad grad,


i da i

se Zajedno sa svojim sivom pokori. Ali junadka Vladislava ne htjede o tom ni da duje,
tk snaga roda Nelipideva osnivaSe se na gradu Kninu. Sad je bio red na banu Nikoli,
da juriga na grad. No grad pod njim varo§ bila je tako utvrdjena, da se na to nije
i

moglo ni pomisljati, to manje, sto je Vladislava sa svojom izabranom detom bila spremna
braniti grad do zadnjega daha. Ban Nikola nasao se u nemaloj neprilici, ne znajudi, sto
Hit. poTJ. U. I.
6
82 LJUDEVIT I. VELIKI.

da Sa svojih 4000 Ijudi stao harati po Kninskom polju: palio usjeve, tamanio vino-
radi.

grade, rusiokuce seliSta po pitomom polju. Najzad se ipak rijeSio, da ce


i
jurisati na
strmo brdo Spas, na kojem se je kocila ponosita tvrdinja. Opasao brdo sa svih
strana,
a onda se stao uzpinjati na nj. No losa mu sreca bila hrabre vojnike njegove
odbijala :

jos hrabrija posada. Cinilo se banu, da grad ne brane obidni, slabi Ijudi, nego »bijesni
lavovic, a na 6elu im lavica Vladislava. Tako se borba pred Kninom otegla; nitko nije
mogao ni slutiti, kako ce se svrSiti ni kada.
U to se kneginjapredomislila. Ban ne moze uzeti Knina juriSem, ali vojska njegova
moze ga tako opasati, da ga na posljedku prinudi gladom na predaju. To je napokon
Vladislavu
sklonilo, te se je stala s banom pogadjati. Ona ce poslati ravno pred kralja
i

svoga zasebnoga poslanika, koji ce se u ime njezino i sina joj Ivana kralju pokloniti i

obecati, da ce ona vazda biti vjerna kletvenica svete krune, a po torn ce kralju
predati
Knin i druge gradove, kojih mu treba, da osigura svoju vlast u Hrvata. Ban na to pri-
volio, i srecan, sto se je sve lijepo udesilo, poSao s vojskom svojom izpod grada Knina.
Vec 11. listopada znalo se u Mletcima, da je ban Nikola ostavio hrvatsku zemlju.
Ban Nikola digao podsadu Knina, a kneginja poslala na to svoga poslanika pred
kralja. Taj je bio doduSe vrlo kivan na rod Nelipicev poradi trajne nevjere pokojnoga
kneza, na posljedku ne htjede se oglusiti molbe one, koja se bijase utekla njegovu
ali

prijestolju, pak je milostivo primio njezina poslanika. A ovaj stao u nazo6nosti mnogih

bana (velikasa) govoriti kralju ovako: »Preblagi gospodine i kralju! Vladislava i 6edo
joj Ivan, koji me pred Vas poslase, sklopljenih ruku i klececi na koljenima iznicuju
VaSemu Velicanstvu sasvim sebe i sva svoja imanja. Oni Vam predaju svoja polja, svoje
varosi i sve svoje tvrdinje, a na zapovijed Vasega VeliCanstva i sve drugo, sto bi kra-
Ijevska milost htjela primiti«. Kralju, koji je i onako tezio, da sve tvrde gradove u
Hrvatskoj skupi pod svoju vlast, u dobar cas dodje ta ponuda, te on sve prihvati, 6\me

ga bijase poslanik kneginje Vladislave zanudio. Privoli pa6e, da i sama Vladislava sa


sinom svojim dodje na njegov dvor, gdje ce se onda sve potanko utanaditi.
No u to se bijahu prilike u Hrvatskoj opet promijenile. Tek sto bija§e mletacka
obcina zacula, da je Vladislava spremna pokoriti se kralju, da je ban Nikola otiSao i

izpod Knina, napese sve svoje sile, da to zaprijede. Vec 11. listopada poruCivahu
Mletcani kneginji i njezinoj braci Kurjakovicima, neka niposto ne predadu Knina u
kraljevske ruke; a onda stadoSe raditi, da sve hrvatske knezove sloze u veliki savez,

pace im obecaSe 11. studenoga svoju pomoc od 200 Ijudi, ako se odupru kralju. Do
saveza ne dodje ipak, jer se hrvatski knezovi ne mogoSe sporazumjeti ni pogoditi; ali

kneginja Vladislava, uzdajuci se u pomoc mletacke obcine i hrvatskih knezova odluci,


da ne ce poci pred kralja niti mu predati grada Knina. I tako ostade sve pri starom kao
i prije provale bana Nikole.
Ban Nikola bijase se medjutim vratio s vojskom svojom u Slavoniju, gdje je

nastavio uredjivati financijalne prilike. U prvoj polovici studenoga 1344. sazove on sabor
citavoga plemstva slavonskoga (universorum nobilium regni Sclavonic nobiscum existen-
cium) u grad Zagreb. Na tom saboru
utanaci uz ino na samo Martinje (11. studenoga)
znameniti najamni ugovor gradackim (zagrebadkim) gradjanom Jakovom, sinom Ulfar-
s

dovim, po kojem je njemu i njegovim drugovima (Nikoli, sinu Pavlovu, i Cvetku, sinu
Stavljenovu, gradjanima koprivnickima, zatim magistrima Rataelu i Mihajlu, bratu rete-
noga Nikole) dao na godinu dana u zakup zagrebadku kovnicu banskih novaca zajedno
s dobiti banske komore, kao i sve druge dace izmedju Urave i Za kovnicu
Save. i

dobit komore placat ce godiSnju zakupninu od 300 maraka (u mjesecnim obrocima po


25 maraka) ; a za ostale poreze i dace (collecciones marturinarum cum banoschinis,
nezethis et ponderibus in nostro banatu constitutas) davat ce opet godimice po 1350 maraka.
Podjedno bi potanko odredjeno, kakve ce novce ti novdari (monetarii) kovati, kakva
VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ.
83

vrijednost ima biti tim banovcima, i kako ce se stari novci zamjenjivati za nove. Jos bi
zabranjeno izvazanje srebra, zlata i starog novca iz zemlje, .te odredjeno, da se kazae
zapljenom imetka i zatecenog blaga oni, koji bi tu zabranu prekrsili. Napokon bi odre-
djeno, da ce sluzbenike i cinovnike tih nov6ara najamnika suditi sam ban, a nipoSto
zupani ili obi^ni sudci.
(Vojna kralja Ljudevita u Hrvatskoj, 1345.). Kad je kralj Ljudevit zacuo,
da se je kneginja Vladislava predomisliia, te se opet odvrgla od njega, planuo je strasnim
gnjevom. Suvremeni Ijetopisac, po imenu nepoznati pricalac podsade Zadra (Obsidionis
ladrensis libri duo) kaze, da je kralj odlu6io sve gradove tvrdinje za sva vremena svojoj i

vlasti pokoriti, makar razasuo polovicu blaga svoje drzave (si dimidii regni sui thesaurus
in conlusione esset dispergendus).
Vec od pocetka godine 1345. cinio je Ljudevit priprave, da skupi veliku vojsku,
pak da do kraja zatre hrvatske knezove. Cini se, da su glasi o njegovim pripremama
silno zabrinuli hrvatsku gospodu. Ali samo jedan se nasao, koji je pohitao, da trazi u

PrVI VELIKI PECaT KRALJA LJUDEVJTA I.

njega milost. Bio je to knez BudisIavUgrinicod plemena §ubic, gospodar grada Roga i

otoka Visovca. Taj Budislav Ugrinic, premda je bio od istoga plemena kao i Bribirski

knezovi (Banici), nije se vec odavna pazio sa svojim suplemenicima. K tomu je dosljedno

bio zestok protivnik Mletcana i njihovoj vlasti u dalmatinskim gradovima. Osobito odkad
se je Nin pokorio mleta^koj obcini (1329), knez je Budislav Ugrinic neprestano smetao
Ninjanima i njihovim gospodarima. God. 1333. bio je u Ijutoj razmirici s Mletcima, koji
ga prozva§e >javnom ubojicom i neprijateljem svojim* (homicidam publicum et ini-

micum nostrum), te mu ucijenise glavu sa 1000 florina. Budislav je i poslije ostao


krvni dusmanin mletaike obcine, a osobito od onoga dasa, kad su se njegovi supleme-
nici, knezovi Banici, posve povjerili okrilju njezinu. Nije s toga ni 6udo, Ito je sada

odu§evljeno stao uz kralja Ljudevita, kad se je taj digao na zator hrvatskih knezova i

mleta^ke vlasti u hrvatskoj zemlji. Dne 16. travnja 1345. izdade kralj Ljudevit u Vi§e-
gradu povelju, kojom je »posmotriv§i vjernost plemenitoga muza kneza Budislava, sina

h
84
LJUDEVIT I. VELIKI.

nekad Ugrina od Bribira, i njegovo prolijevanje krvj za 6ast svete krune, kako je o torn
kralj obavijesten po kazivanju stalnih nekih svojih baruna, a posebice velemoznoga muza
gospodina Nikole, bana 6itave Slavonije, i Stjepana Zadranina, dvorskoga svoga mladica
(iuvenis),« primio njega (kneza Budislava) u svoju pravu i istinsku milost, oprostivsi mu
podjedno posve i nevjeru, ako je koju mozda po6inio po naputku kraljevih odmetnika.
S toga mu potvrdi i njegov grad Rog (danas Rogovi kod Rozkog slapa rijeke Krke),
zatim otok (Visovac u rijeci Krci); a povrh toga podijeli mu jo§ i ostav§tinu iza pokojnog
plemenitog muza Ivana, sina Jurja Jurisica od Bribira, koji je umro bez potomaka, te je
s toga sva njegova imovina pripala po pravu knezu Budislavu kao najblizemu rodjaku.

Dok se je ovako knez Budislav Ugrinic utekao kralj u, svi su ostali knezovi staii

uz Mletke. A ti sve moguce cine za obranu njihovu i svojih gradova u Dalmaciji. Dne 27.

lipnja salju u Dalmaciju tri providura, koji ce upravljati obranom gradova; u Nin odpre-
maju (28. lipnja) dvije satnije strijelaca iz Trevisa, a 29. lipnja naimlju jos sto novih
strijelaca i nalazu knezovima Hvara, Raba i Paga, da i oni po§lju ceta na kopno,
ako bude potrebe; napokon 5. srpnja Salju u Dalmaciju dvije oruzane ladje i mnogo
oruzja, koje de se razdijeliti po njihovim gradovima i medju hrvatskim knezovima, te

unovaduju novih (100 — 200) strijelaca za Nin druge gradove u Dalmaciji.


i

Junadka kneginja Vladislava stolovala je jos 23. ozujka 1345. u gradu Kninu, gdje
bijase u glavnoj dvorani svoje palade skupila sjajno druztvo (in catro Tenini, in sala
palacii domine comitisse). U lipnju, dne 17. bill su kod nje poslanici mletacki, hrabreci
nju brata joj Gregorija Kurjakovica na odpor proti kralju. No vec namah iza toga
i

stajahu u drugoj polovici lipnja pred Kninom slavonski ban Nikola Banic i bosanski ban
Stjepan Kotromanic. Oni bijahu sa svojim detama (nekih 10.000 Ijudi) dosli kao prednja
straza kraljeve velike vojske, da joj utru i osiguraju prolaz kroz hrvatske zupe i oblasti.

Stojeci pod Kninom pokuSaSe skloniti Vladislavu i sina joj Ivana, da se dobre volje
pokore kralju. Kneginja pokaza se sklonom predati kralju Knin i jos neke druge gradove,
koje bijaSe pokojni Nelipic ugrabio kraljevskoj vlasti; ali zahtijevase nasuprot, da se
njezinu sinu zajamci njegova bastina po djedovima, i da mu se dade odSteta za Knin.
Bani privoliSe na pogodbe kneginje Vladislave i utana6i§e s njom 23. lipnja u oci
sv. Ivana Krstitelja svedan ugovor. Vladislava i sin joj Ivan obecase, da ce kralju povra-
titi cetiri utvrdjena grada i povrh ajih jo§ dva, ako se knezu Ivanu ostave i potvrde
njegovi djedovski gradovi u zupi Cetini i u zupi KliSkoj.
Tek sto su bani utanadili taj ugovor, dodje kralj iz Slavonije do Bihaca, Dne 27.

lipnja bio je u Gjurgjevcu (iuxta villam Zengiurg), a 13. srpnja 1345. bio je kod Bihaca
na Uni, gdje mu se pridruziSe oba bana i neki hrvatski knezovi. Nedaleko od Bihaca,
kod izvora potoka Klokota, pritoka Unina, utaborio se kralj Ljudevit s citavom vojskom
svojom od 30.000 momaka, te je ondje boravio nekih osamnaest dana (16. srpnja izdaje
povelju >in descensu nostro in Kalkochfeu,« a 22. srpnja >in descensu nostro iuxta
Byhygh«). Onamo je doSla i kneginja Vladislava sa sinom Ivanom, a i brat njezin knez
Gregorije Kurjakovic, da se konadno pogode s kraljem prema ugovoru s banima. Kralj
dodeka junacku zenu i Ijubecu majku vrlo prijazno, te prihvati gotovo sve, Sto su bani
utanadiH. On primi iz ruku kneginje Vladislave i sina joj Ivana tvrdi grad Knin, koji je
i onako starinom bio kraljevski grad, a uza nj i neke druge gradove u Lici Krbavi. i

No zato povrati kralj knezu Ivanu Nelipicu sve zemlje gradove njegove porodice (tutte i

le terra e castelli di sua casa), naime grad Sinj na Cetini, Brezovo polje, a narocito

plemen§tinu djedinu Nelipica, grad Kamidac na Krci (castrum suum hereditarium


i

Chanoshaz). Nekoliko mjeseci iza pohoda svoga u Hrvatsku, dne 21. studenoga 1345.
izdade kralj Ljudevit posebnu povelju, kojom oprosti knezu Ivanu Nelipicu dugolrajnu
njegovu nevjeru (perdona la lunga ribellione), te mu ponovo pismom potvrdi sve, kako
bija§e u taboru na Klokotu utanadeno. Knez Ivan Nelipic ostade odsad najodaniji pri-
VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ. 85

vrzenik i podanik svoga kralja, a majka njegova Vladislava skloni se u mleta6ki grad
Spljet, gdje je boravila do 8. prosinca 1346., uredjujuci svoje imovinske prilike. Poslije
1346. nema joj vi§e traga u poznatim spomenicima.
Kralju Ljudevitu bijaSe se pokorio mladi knez Ivan Nelipic, a uza nj i njegovi ujci,

knezovi krbavski Gregorije i Budislav Kurjakovic. Po§to mu se bijase vac prije poklonio
takodjer knez Budislav Ugrinic, obladao je kralj SItavom zagorskom Hrvatskom. Sad bi
bio red, da kralj udari i na primorsku Hrvatsku, gdje su Bribirski knezovi ill Banici
drzali znamenite gradove: knez Pavao II. nada sve vaznu Ostrovicu, a sinovci njegovi
Mladin III. i Pavao III. gradove Skradin, Klis Omis. Dok nije obladao tima gradovima,
i

nije se Ljudevit mogao pohvaliti, da je gospodar Hrvatske. No Bribirski knezovi ni ne


sanjahu o torn, da bi mu se dobre volje poklonili i predali svoje tvrde gradove, vec se
)os bolje priljubi§e Mletcima, koji su bili tezko zabrinuti za svoje dalmatinske gradove
i otoke. Tk u kralja bila je jaka vojska od 30.000 Ijudi! Pak ipak ne udari niti na Bri-
birske knezove niti na MIetke, bana Nikolu s posadom u gradu Kninu,
vec ostaviv§i

vrati se jos 10. kolovoza 1345. u Ugarsku. Mozda nije htio osudnoga boja zapodeti, §to
nije imao brodovlja, a mozda i zato, sto mu bijahu stigli tuzni glasi iz Napulja.
Odkad je kralj Ljudevit obladao Kninom, te pokorio Kurjakovi(5e i Nelipice, pro-
mijenio je i ban Nikola svoj naslov. Dok se je prije naprosto zvao banom Citave Slavo-
nije, pi§e se odsad ban 6itave Slavonije i Hrvatske* (tocius Sclavonie et Croacie
banus). Ve6 13. ozujka 1346. potvrdjuje on kao ban citave Slavonije i Hrvatske magistru
Petni Gregoridu i sinovima Mikovljevim posjed Vinifino uz rijeku Lonju u kotaru grada
Velikoga Kalnika u krizevaCkoj zupaniji.

(Borbe radi Zadra, 1345. — 1346.) Mletci su dobro slutili, da ce njih dolazak i

boravak kralja Ljudevita u Hrvatskoj skupo stajati. S toga su i nastojali, da kralju otez-
6aju boravak, braneci dovazanje hrane u Senj za njegovu vojsku. U isto vrijeme siljali su
neprestano glasnike i pisma dalmatinskim gradovima, javljajuci im, sta sve rade za nji-

hovu sigurnost, i bodreci ih, da im ostanu vjerni. Naro^ito Zadar po6asti§e sa pet takovih
poslanica kroz mjesec dana (od 18. lipnja do 28. srpnja).
No dalmatinski gradovi miSljahu drugaCije. Oni se bijahu sklonili pod mletaCko
okrilje da ih obcina obrani od hrvatskih knezova i da ih sacuva >za kralja ugarskoga
i hrvatskoga*, a kad tamo, Mletci ih u6ini§e svojim podanicima, ne misleci ih nikad
vratiti pod zezlo zakonitoga kralja. S toga dalmatinski gradovi jedva docekaSe dolazak
kraljev, te poslase, ne pitajuci Mletcana, svoje poslanike u kraljev tabor na Klokotu, da
mu se poklone kao svomu gospodaru. Za ostaHm gradovima povede se Zadar, u i

kojemu je jos od god. 1313. bila jaka hrvatska stranka, koja je tezkim srcem gledala
mletaCkoga plemica na 6elu svoje obcine. Zadrani odpremiSe u kraljev tabor tri odli^na
plemica, Martina Butovana, Mihu Sopica Nikolu Galetica s bogatim darovima, da kralja i

pozdrave te mu da ga potajno zamole, neka njihov grad oslo-


se poklone, a podjedno
bodi od Mletaka primi u svoje okrilje. No zadarski poslanici putovahu vrlo sporo, te
i

stigoSe u Bihac, kad je kralj Hrvatsku vec ostavio. Miha Sopic predlagaSe doduse
svojim drugovima, da pohite za kraljem; ali oni ne privoljeSe, tako se poslanici vrati§e i

praznih ruku u Zadar.


U gradu Zadru nastade sada silna gungula protiv nemarnih poslanika. Hrvatska
stranka spoticala njima nehajnost i tromost, a mletaiki se privrzenici rugali njima, da ce
sada biti namah kraljevski, kada su se toliki gradovi u Hrvata predali kralju Ljudevitu.
Od same razjarene hrvatske stranke palo je rijefii, po kojih se je razabiralo, §ta je po-
slanicima bilo izvrSiti. Sve to javile dou§nici u MIetke. Natucalo se ondje joS viSe, i

naroCito da je mletaCka vlada uhvatila pisma, izkojih se je doznalo za tajne dogovore


izmedju kralja i zadarskoga plemstva; da su Zadrani traXili ne§to vojske za posadu, da
su htjeli^nahrupiti na svoga kneza Marka Cornara (iz Mletaka poslana) i sve Mletdane
35 LJUDEVIT I. VELIKI.

u gradu i po Citavoj Dalmaciji, da ih zarobe i tako dobiju jamstvo za zivot svojih sugra-
djana, koji su se u taj das desili u Mletcima ili gdje drugdje pod oblascu te obcine.
Mletacka obcina pozuri se sada, da kazni Zadrane za toliku nevjeru. Dne 4. kolo-
voza 1345. zaklju6i naoruzati veliku kopnenu i pomorsku vojsku, te se svom silom oboriti
na Zadrane, koji biSe proglaseni neprijateljima drzave i buntovnicima. Zapovjednikom
kopnene vojske imenovan hi Marko Giustiniani, a brodovlja Petar Canal e. Dok
imao najprije
je Giustiniani skupljati kopnenu vojsku kod Nina, odplovi Petar Canale sa
pet galija pod Zadar, kamo stize 12. kolovoza, te namjesti svoje galije tako, da nitko
nije mogao u grad ni iz njega bez njegova znanja. Da ne oda svoje prave namjere,
razglasi,da ide toboz za obicnim poslom, da naime po obicaju razgleda dalmatinske
gradove. Zatim pozove Marka Cornara, kneza zadarskoga, da dodje k njemu sa dva pie-
mica zadarska (Bivaldom Botonom Jurjem Grbonosom). Sada ocitova Cornaru namjere
i

mletacke vlade i zadrzi ga uza Zadrani se zacudise videci, da im kneza nema natrag
se.

u grad; tek kad se je jedan od njihovih plemica, Bivald Boton, povratio s mletackoga
brodovlja, dozna§e jadni, sta se sprema na njih. Drugoga plemica, Jurja Grbonosa, valjda
gorljiva Hrvata, bija§e Canale takodjer pridrzao, pa6e ga prinudio, da je i porodicu svoju
morao preseliti na mletacko brodovlje. Umah zatim posla vojvoda Canale glasnika u
Zadar, da razglasi: svaki Mletcanin neka iznese iz toga grada sve svoje stvari za cetiri

dana. Prestravljeni s toga Zadrani po&lju na to k vojvodi dominikanca Nikolu Krcanina,


da ga zamoli, neka im dopusti poslati svecano poslanstvo u Mletke. On im to dozvoli, a
oni namah izabrase za svoje poslanike svoga nadbiskupa Nikolu Matafarica dva plemica: i

Martina Butovana i Tomu Petricu, koji se s mjesta uputise u Mletke. Uza sve to voj-
voda Canale zapoSe sutradan (13. kolovoza) dan dolazilo zadarskih bro-
rat. Sta je taj

dova u luku, dade sve pohvatati i potonuti u more; Ijude pak, pa6e i sitnu djecu, dade
poubijati i pobacati u vodu. I puk vlastela zadarska zajauknuse s tolikoga nasilja.
i

Opremise opet dominikanca Nikolu KrCanina k vojvodi, neka ne zapocinje rata, dok se
poslanici zadarski ne vrate iz Mletaka. Ali im Canale odgovori, da ima zapovijed od
svoje vlade, neka im kaze, da si jedno od ovoga dvojega izaberu: ili da razvale zidine
svoga grada i sve tvrdjavice kule predadu mletackoj obcini; ili ako na to ne privole,
i

bit ce proglaseni za neprijatelje Mletaka. A da pokaze, kako ne zna sale, podje Canale

jo§ istoga dana na zadarski tada otok Pag, zarobi ondje kneza iz Zadra namjestena sve i

Zadrane (12 plemica i 37 pucana), te ih posla na robiju u Mletke, a otok Pag pridruzi

neposredno mletackoj obcini.


Sada pu6e Zadranima medju odima, za §to je Canale do§ao. I vlastela (plemici) i

pucani zavjerise se jednoduSno, da ce pokusati sve moguce, prije nego bi ovako sra-

motno sami svoj grad upropastili. StadoSe oru2je sabirati, gradske bedeme utvrdjivati,
strojeve kraj zidova namjestati, i sto vise hrane dovazati (hrana je vec tada bila u gradu
za jednu godinu i pol). Dne 16. kolovoza pak poslaSe u Ugarsku kralju Ljudevitu Franju
Gjorgjita s bogatim darovima, moleci ga, da ih primi u svoju mocnu zastitu.

Na koncu kolovoza dobi Canale vise novih brodova iz Mletaka, te zapoce ozbiljno
udarati na Zadrane. Najprije se obori na zadarske otoke, gdje no zarobi do 200.000 glava
rogate stoke, te spali selista otocana i zaseoke Zadrana. Na to se spremaSe, kako da
posve opaSe (blokira) sam Zadar, koji se stere na poluotoku. Najprije ce posve zatvoriti
ulaz u luku. No ni Zadrani ne ostadose lijeni. I oni stado§e utvrdjivati svoj grad raznim
utvrdama, nabacivati nasipe i jaruge; a da za§tite svoju luku i svoje brodove u njoj od
mletaCkih brodova, zatvori§e 30. kolovoza ulaz u nju debelim lancem, koji je bio opleten
oko 13 balvana. Medjutim gotovo u isto doba osvanu u zadarskom kotaru i Marko
Giustiniani s kopnenom vojskom od 20.000 Ijudi, koje bijase skupio u Ninu. Ta je vojska
kroz tri dana neprestano harala po kotaru, te palila sela i zaseoke. Nevoljni seljaci sta-
dose bjezati u grad, da se zaklone iza gradskih zidina. Tako se u Zadru zgrnu do
nORBE RAPI ZADRA. 87

28 000 dusa (medju njima samo 6000 za oruzje sposobnih) ladanjskoga svijeta, koji je
bio samo na stetu, jer je i prijecio djelovanje braniteija i pomagao trositi hranu, sprem-
Ijenu u gradu.
Mletackoga vojvodu Canala mnogo je smetao lanac, koji je branio ulaz u luku,
jer nije s te strane mogao opasati grada. S toga odludi najprije razkinuti taj lanac. Dne
6. rujna provali sa dvije dobro oruzane galije sve do lanca, da ga raznim orudjem slomi.
Ali Zadrani namah pohitase na brodove, da obrane lanac. Borba trajaSe od zore do
mraka, te se je svrsila porazom mletackoga vojvode. Nakon te nedace spremise se obje
mletadke vojvode na redovitu podsadu. Canale opa§e Zadar s morske strane sve do

ulaza u luku, a Giustiniani utabori se na izto6noj strani grada, naime blizu onoga mjesta,
gdje se poluotok zadarski hvata ostaloga kopna. Tu kod nekoga vrela (zdenca) stade
Giustiniani 14. rujna graditi veliku i jaku tvrdjavu, koja ce braniti pristup do grada
s kopnene strane, i iz koje ce takodjer udarati na Zadar. Ta se je jaka tvrdjava od
drva zvala bastida. Hrvati i Dalmatinci pro-
zva§e ju sticata ili sticada (po torn u ugar-
skim izvorima: munitio Scekach ili castellum
Strigach). IJastida (ili sticatum) bila je s tri

strane opasana jakim zidovima od kamena, sa


cetvrte (juzne) strane oplakivalo ju je more.
Utvrdjena je bila sa 28 kula i tornjeva, iz kojih
se je bacalo kamenje, strjelice i drugo. Tvrdja
je bila tako prostrana, da se je u nju mogla
skloniti citava mletadka vojska, sto je bilo oso-
bito zgodno za slucaj, ako bi koja vojska
(banska ili kraljevska) dosia Zadru u pomoc.
Medjutim nije bilo tako lako Zadra uzeti.

Najprije su Zadrani bili vrlo oduSevljeni za


boj, Pobjeda njihova od 6. rujna, a jo§ viSe
poruka kraija Ljudevita od 25. kolovoza, koju
primiSe 8. rujna, ohrabri ih na dalji odpor. K
tomu imali su oni i na susjednim otocima
vise utvrdjenih mjesta: dok ta Mletdani ne osvoje,
ne mogu ni misliii, da sasvim opasu sam Zadar^
A.NDiujA Dandulo,
Jedna je tvrdjica, ona sv. Mihajla, bila na
mleU^ki duld (1343. — 1354.) > spisatelj zname-
cunjastom brdu gotovo usred otoka Uljana, a
nite kronike mletaike (do god 1280.).
druga, sv. Kuzme i Damjana, na otoku Pa§-
manu. Dne 27. rujna poslase mletacke vojvode
cetu od 600 momaka prema otoku Uljanu. Ona se nocu izkrca u zatonu sv. Eufemije i

sakri za nekim brdom (Briacel Varh), da sutradan udari na tvrdju sv. Mihajla, da ju i

osvoji. Ali Zadrani za vremena oikrise dosljakc, te ih sutradan (28. rujna) na otvorenom
polju docekase, razbise, u more zatjerase. Do 500 mletacikih vojnika ostade na bojnom
i

polju ili se potopi u moru; od zadarske posade pogibose samo trojica.


Mletcani uvidjese sada, da ce ih jos mnogo truda i krvi stajati, dok im podje za
rukom svladati Zadar. StadoSe s toga Sto vi§e vojske brodovlja sabirati oko odmetnoga i

grada. PozvaSe ostale dalmatinske gradove, da im po§alju brodove u pomoc, zatim


i

zaklinjahu i hrvatske knczove, da im budu saveznici. Ali jedino Bribirski knezovi osta-
do§e im fajno vjerni; Kurjakovidi ne usudiSe se iznevjeriti kralju, koji ih je nedavno
primio u milost, dociim su knezovi Frankapani odito pomagali Zadrane. U prilog Zadru
radio je i oglejski patrijarka Bertrand, stari protivnik mletadke obcine. No i Zadrani se
uvjerise, da ne ce mod sami odolijevati mletaCkoj sili, te da ce sigurno podieci, ako im
88
LJUDEVIT I. VELIKI.

za vremena ne priteku u pomoc kralj Ljudevit i njegovi bani: ban slavonsko-hrvatski


Nikola Banic ban bosanski Stjepan Kotromanic. Dne 19.
i listopada, bas kad su
Mletcani poja6ali svoju vojsku i brodovlje pred Zadrom, usulja se u grad zadarski po-
slanik, franjevac Marin, te javi svojim sugradjanima, da ce naskoro stici obecana pomoc
od kralja. Odu§evljeni s toga Zadrani smjestise na zidine osamnaest strojeva, da s njima
udaraju na mletacku bastidu, te izvjesiie na najviSem gradskom tornju kraljevsku zastavu

uz svirku glasbe i klicanje naroda.


Malo zatim, prvih dana mjeseca studenoga 1345. stize napokon tezko izgledana
pomoc. Ban slavonsko-hrvatski Nikola Banic bosanski Stjepan Kotromanic dovedoSe
i

vojsku od 10.000 momaka, te se 6. studenoga utaborise u Mogorovoj dubravi


(god. 1069. poklonio je kralj Petar Kresimir Veliki samostanu sv. Tome u Belgradu na moru
kraljevsku zemlju kod mjesta Rasohatica »iuxta terram Mogorouici*) blizu Vrane u zupi
Luki, 2 milje daleko od mora, a 8 milja daleko od Zadra. No Zadrani se prebrzo raz-
odarase u svojoj radosti. Bani vidjese, da ne bi sa svojom malom vojskom mogli niSta
opraviti, pak stadose ugovarati s mletackim vojvodama. Zaludo su im Zadrani siljali po-
slanike i pozivali ih (13. studenoga), da navale na bastidu: bani se izvinjavahu koje kako,
i ne dado§e se skloniti na boi. UtanadiSe pa6e s mletackim vojvodama neki ugovor
(compositio), kojim se potonji obvezaSe, da ne ce plijeniti ni otimati zemljiSta kraljeva i

njegovih podanika, a onda se oko 20. studenoga opet povratise svojim kucama. Nepo-
znati rodoljubni pisac o podsadi Zadra bijedi bane, da su primili mito od Mletcana, te
ostavili Zadrane na cjedilu. No Zadrani ipak ne klonuSe duhom, pace na praznik
sv, Krsevana, svoga gradskoga zastitnika, izvjesiSe na velikom stupu kraljevsku zastavu*
koju im bijaSe sam kralj darovao. Zastavu bijase pri svecanoj sluzbi bozjoj blagoslovio

sam nadbiskup Nikola Matafaric, te tom prigodom zivom besjedom ohrabrio narod za
dalju borbu.
OCito je bilo, da je vojska hrvatskoga i bosanskoga bana bila preslaba za osudni
boj s mletaSkom silom. Trebalo je, da sam kralj dodje sa sto brojnijom vojskom. To su
Mletcani i slutili, te su svom snagom stali raditi, da osvoje grad prije dolazka kraljeva.
Pojacat ce, doticno izmijeniti kopnenu vojsku, zamijenit ce staro brodovlje
prorijedjenu
novim, a uz to ce imenovati i nove vojvode na moru i na kopnu. Podjedno Salju vjestoga
mjernika Franju delle Barche (a Barchis), da dize nove utvrde da smislja, kako bi i

razbio u luci. Saveznik njihov, Bribirski knez Mladin III. zauzeo i spalio Vranu,
lanac
paCe se spremio udariti na kraljevski grad Knin, ali mu to ne dopusti mletaCka obcina.
Novom godinom 1346. zaredase nevolje nesrece po Zadrane. Jo§ u prosincu pro§le i

godine zauzese Mletcani tvrdjicu sv. Kuzme Damjana na otoku Pasmanu, a 23. sijecnja
i

podje novomu zapovjedniku brodovlja, Petru Civranu, za rukom, te razkinu lanac,

koji je zatvarao ulaz u luku zadarsku. Od toga casa bijaSe Zadranima sve teze odbijati
navale neprijateljske, to teze, §to su Mletci sve vi§e vojske i brodovlja zgrtali oko nji-

hova grada. Preko 40 velikih galija stajalo je tada pod vrhovnim zapovjednikom Petrom
Civranom, koji je zajedno s kopnenom vojskom svaki cas spremao jurise na nesrecni
grad. U to doba nastoje neki vladari, da izmire mletacku obcinu s kraljem Ljudevitom,
i sa Zadrom. Prvi je to poku§ao Humbert Viennski, grof od Dauphineje; za njim trude
se austrijski vojvoda Albrecht, bosanski ban, napokon i srbski kralj Stjepan Du§an Silni.
Ali nijednomu ne podje nastojanje za rukom, jer ni jedna stranka nije htjela da
i§ta popusti.

U proljecu 1346. stade se kralj Ljudevit ozbiljno spremati na osudnu borbu s Mlet-
cima. Da bi lakse mogao ratovati, gleda§e po po to zadobiti grad Ostrovicu, sto
koju je jo§ svedjer drzao gorljivi privrzenik MletCana, bribirski knez Pavao II. Kralj je
zelio steci znamenitu Ostrovicu, da mu bude uporiSte izlaziSte za ratovanje pred Zadrom. i

Posredovanjem kneza Dujma Frankapana, svoga gorljivoga privrzenika, nastojao je kralj


BORBE RADI ZAORA. «9

sklonitikneza Pavla, da mu predade Ostrovicu. Dujam Frankapan bio je rodjak kneza


Pavia, naime surjak njegov po sestri svojoj Elizabeti, te je ozbiljno radio u prilog svomu
kralju. No mletacki knez u Sibeniku saznade za te dogovore, te obavijesti o svem
mletaSku vladu, koja napne sve sile, da se kraljeva zelja ne izpuni. Njezini kapetani i

providuri odvratise kneza Pavla s pomocu sinovca njegova Mladina III., koji je u to sam
s vojskom dosao u mletacki tabor pred Zadrom, da se bori proti kralju i Zadranima.
U isti mah, dne 14. svibnja, posla§e Mletcani jednoga svoga biljeznika knezu Dujmu
Frankapanu, da ga ukori i odvrati od kralja.

PoSto je sve izvjestnije bilo, da ce kralj Ljudevit naskoro stici s velikom vojskom
na jug, odluci mletacka vlada prije njegova dolazka uciniti veliki, obci juri§ na Zadar,
da bi tako kralja pretekla. Vrhovni zapovjednik Petar Civrano odredi za obci juri§ dan
16. svibnja 1346. Borba trajase toga dana od tri sata u jutro sve do noci. Glavni juris
poduze brodovlje, poduprto s kopna vojskom iz bastide. Civrano bija§e izabrao cetiri

najvece galije, te duge 24 koraka, da se po


namjestio na njih mostove, Siroke 6 stopa i

njima cete uzpnu na gradske zidine. Svaka tih galija, koje su pratile vece manje ladje, i

imala je po 300 momaka. Jednu galiju smjesti nasuprot velikoj tvrdji zadarskoj, drugu
kod vrata sv. Dimitrije kraj luke, trecu nasuprot vratima sv. Marije, a 6etvrtu kraj prije-
djela Arsane. NajzeSci boj bio je kod vrata sv. Dimitrije. Premda se je mletacka vojska
hrabro borila, bise ipak sve njezine navale suzbijene, te se je boj svrSio uzmakom njezinim.
Mletac^ke vojske bude toga dana ubijeno i ranjeno do 800 Ijudi.

Slavodobitni Zadrani poslase namah (20. svibnja) franjevca Marina pred kralja, da ga
obavijeste o pobjedi i zamole za brzu pomoc, posto novoga jurisa ne bi vi§e mogli
izdrzati. Poslanik srete kralja 27. svibnja vec na potoku Klokotu blizu Bihaca, te mu sve
saobci, na sto se kralj jo§ vise pozuri. No i Mletdani stadose se pripravljati za dalji boj.

Poslase novih ceta, hrane ratovanje povjeriSe zasebnomu zboru


i bojnih sprava, a dalje
od jedanaest lica. Na telu zbora bija§e Petar Civrano, a njemu bi§e pridijeljeni vojvode
i podvojvode (Marino Falieri, Nikola Barbadigo, Petar Canale, Bernardo Giustiniani,
Marin Grimani), kao i pet providura.
U to je kralj Ljudevit doSao s vojskom svojom, te se je utaborio u okoli§u Zemu-
nika (in confinio Semelnici districtus Jadre), sedam do osam milja Zadru na iztoku
Uz put bijahu mu se pridruzili ban slavonski hrvatski Nikola Banic, akvilejski patri- i

jarka Bertrand, knezovi Dujam Bartol Frankapan, napokon knez Gregorije Kurjakovic
i i

sve preko svoje volje. U tabor kod Zemunika stigo§e jos neki hrvatski knezovi (valjda
Ugrinic i napokon bosanski ban Stjepan Kotromanic sa 10.000 Ijudi. U kra-
Nelipic), a i

Ijevoj vojsci bilo je ne samo Hrvata Magjara, nego Kumana, Ceha, pad;e njemaSkih i i i

placenika. Broj vojske ne moze se ustanoviti; neki izvori spominju jedva 30000 Ijudi, a
drugi 200.000. Svakako je vojska bila ogromna po svoj prilici 80 100.000 Ijudi, iz- ; —
medju njih 30.000 konjanika oklopnika. Kralj Ljudevit podje 10. lipnja sa sjajnom i

brojnom pratnjom od 2000 izabranih konjanika iz tabora pred Zadar do crkve sv. Jakova
kraj luke, da grad pregleda. Ugledav§i ga Zadrani izletiSe preda nj, te mu stadoSe Iju-
biti ruke i noge iz zahvalnosti, sto ill je doSao osloboditi. Kralj ih primi prijazno uvje- i

ravaSe ih, da je staino odluiio ili grad osloboditi ili pred njim poginuti. Na to se vrati

u tabor. Uzhiceni Zadrani torn izjavom njegovom poslase sutradan (11. lipuja) k njemu
sveCano poslanstvo, koje mu
Cetiri dana poslije (15. lipnja)
predade gradske klju6e.
dodje kralj s ditavom vojskom svojom pod Zadar, te se utabori naokolo mletaSke bastide.
Vojska njegova bijaSe tako brojna, da se nije mogla iitava smjestiti na ravnici po i

bregovima, nego je ostalo teta onkraj bregova. U Zadru nastade zbog dolazka kraljeve
i

vojske veliko veselje; gradska vrata bi§e otvorena, a upravitelji grada, praceni brojnim
plemstvom i pukom, te vodjeni od nadbiskupa s krizem u ruci, i pjevajnci pobozne
pjesme, uputiSe se namah kralju, baciSe mu se pred koljena, da mu se zahvale, §to ih
9o LJUDEVIT I. VELIKI.

je dosao osloboditi. Predadose mu i lijep dar: dva krasna konja, pokrivena skrletom, sa
zlatnom i srebrenom ormom.
Kralj Ljudevit uvjeri se, da ie mletacka bastida dobro utvrdjena, te da ju Ireba
redovito podsjedati. Po§to mu je manjkalo podsadnih strojeva, dade Zadra izvuci jeda-
iz

naest velikih strojeva i naperiti prema bastidi, da na nju danju i nocu neprestano udaraju.
Strojeve je ^titilo 2000 kraljevih vojnika i 800 zadarskih pjesaka, a prvi kraljevi velika^i,
na celu im ban Nikola Banic, rukovodili su podsadu. Mletcani su nasuprot sve moguce
cinili, da spase bastidu. U isto vrijeme kuSali su sve moguce, da kralja sklone na lijepi

nacin na povratak i pomirenje. No kralj ne htjede ni primiti mletackih poslanika. Tada


stadose Mletcani surovati i pogadjati se sa kraljevim vojvodama, narocito s bosanskim
banom, ne bi li se s njihovom pomoci pogodili s kraljem. Predlozisc ove pogodbe: ako
se kralj odrece Zadra i citave Dalmacije, dat ce mu oni ili 100,000 u jedan mah ili po
5000 dukata svake godine kao dar, a ne kao danak; a vojvodama, koji bi kralja sklo-
nili na mir, platit ce 20.000 dukata za nagrade. Brodova za prevoz vojske u Napulj
(kamo je kralj smijerao poci) ne mogu dati; nasuprot traze, da se u mir ukljuce i Bri-
birski knezovi Mladin III. i Pavao II.

Ljudevit ne htjede ni c^uti o kakvoj vec pozove mietacke vojnike u


pogodbi,
bastidi, neka za tri dana predadu tvrdju; inace da ce svakoga objesiti, koga ulivati Posto
mu se ne odazvase, odluci, da ce 1. srpnja jurisati s citavom vojskom na bastidu,
U oci glavnoga juri§a (30. lipnja) usulja se u bastidu mletafiki uhoda, te dojavi
zapovjednicima, da ce kralj jos onu noc ili dojduce jutro poduzeti glavni juris, pak da
se nada, da ce tvrdinju zapaliti izdajom nekih mletackih placenika. Namah zapovjedise
vojvode, da se utrnu sve vatre i svijece (izuzev jedino stan zapovjednika), te postavise
straze na sve neka paze, da se vatra ne podmetne. Posto su jedna drvena kula
strane,
i neki tornjevi bili osteceni od neprijateljskih strojeva, dado§e to zapovjednici jos one
noci popraviti; graditelji izvrsiSe taj posao lako do zore, jer ih kraljevske cete nijesu
smetale, posto su se pripravljale za sutraSnji juriS. Na to smjestise vojvode u svaku kulu
i toranj po jednu cetu vojnika, a takodjermnoztvo kamenja, lukova strjelica, nadalje i i

i vode, pace vina kruha, umocena u vino, za okrepu boraca.


i i

Slijedecega jutra, u subotu 1. srpnja, na dan sv. Marcijala poduze kralj zaista juris
na bastidu, u kojoj je moglo biti do 16.000 vojnika. U ranu vec zoru na glas zvona
pograbi kraljevska i zadarska vojska oruzje poreda se u bojni red. Najprije imao je i

poduzeti juri§ jedan odio vojske; ako taj iznemogne, zamijenit ce ga drugi. S toga bude
napred odpremljeno 3000 zadarskih placenika i stanovit broj kraljevih ceta, dok je ostala
vojska, vecinom konjanicka, opasala bastidu na sve tri kopnene strane. One napred po-
slane cete biSe oskrbljene razliditim strojevima spravama za jurisanje, kao kolima i i

kolicama, na kojima su biU strojevi, zatim Ijestvama, bakljama, posudama sa smolom i

lojem, grmljem, granama drugim zapaljivim stvarima, napokon gvozdenim kvakama


i

i mlatovima. Te prednje cete zapoCese juriS silnom vikom odvazno. Najprije stadoSe i

zatrpavati jaruge pred bastidom, a onda skacu preko njih vuku strojeve k zidovima, i

Tu se sada razvija silna borba: jedni podkapaju zidove, drugi ih razbijaju gvozdenim
mlatovima kvakama, treci se uzpinju po Ijestvama na zidove, da se prikuce kojoj kuli
i

i da ju zapale, 6etvrti napokon udaraju bojnim strojevima, kamenjem, kopljima, strjeli-


cama i drugim oruzjem po zidovima njihovim braniteljima. Ali ovi bijahu pripravni na i

juris, te do6ekase napadace hrabro i junacki. Ne samo kopnena vojska sa zidina, nego

pomorska s brodova stade sipati strjelice, kamenje koplja na napada6e; zatim stade i

kopnena vojska odkidati Ijestve sa zidova ili sjeci ih, a one, koji bi se popeli na zidove,
bacati natrag na zemlju. Pa6e i zastavnika, koji se je penjao po Ijestvama, da kraljevsku
zastavu zasadi na vrh zida bastide, pogodi neprijateljska strjelica, i on se strovali zajedno

sa zastavom u ponor. Nastao tolik stropot od udaranja bombarda, strjelica i drugoga


BORBE RADI ZADRA. 9«

o =
<
SJ

C o
C2 .2
LJUDEVIT I. VELIKI.

oruzja, da se nije mogao Cuti ni tiji glas; pa6e i sunce, koje je toga dana bas krasno
sjalo, potavnilo je od mnozine oruzja, koje je po zraku letilo. Ali sve to ne uplasi Za-

drana ni kraljevskih 6eta, koje svojim strojevima i strjelicama protjeraSe Mletcane iz

triju kula na bastidi. Na to pohitase, prislonise Ijestve i uzpe§e se do jedne od tih triju

kula, te ju zauze§e i zapaliSe. Na srecu Mlet^ana nije toga dana bilo vjetra, te se vatra
nije mogla brzo razpiriti. Tako se sabrase mletaCke cete, nagrnu§e prema kuli, te utrnuse
vatru i suzbise neprijatelje. Videci kralj Ljudevit, da su mu prve 6ete suzbijene, poSlje
u boj druge; ali premda je od zore do podneva vi§e puta izmijenio cete, ne mogase
ipak tvrdinje osvojiti. Svi juriSi bi§e suzbijeni, te kraljevske 6ete moiadose redom
uzmaknuti.
Ohrabreni Mletcani, §to su srecno obranili bastidu, stadose sada sami udarati na
kraljevu vojsku. OtvoriSe sva vrata bastide, te provalise na polje, da podju u potjeru za
suzbijenim detama, i da se onda obore na citavu kraljevu vojsku. Ali ne samo branitelji
bastide, nego i cete s brodova izadjose sada, da biju osudni boj. Vodja brodovlja Pelar
Civrano prislonio svojih 30 galija i mnoz drugih ladja uz obalu, te izkrcao svoje cete,
da i one doprinesu k pobjedi. Tako dodje kraljeva vojska medju dvije vatre, s prijeda
uzmica§e pred braniteljima bastide, a s boka udarahu na nju 6ete s brodova. Silna vojska

kraljeva ne imadjase ni dovoljno prostora, da se razvije. Mletcani pognase ju sve do


njezinih §atora i do zadarskih jaruga, tako da nije mogla obraniti svojih utvrda i stro-
jeva, vec ih Mletcani popali§e ili sruSise.
Boj se svrsi pobjedom Mlet6ana. Preko 7000 kraljevskih i zadarskih vojnika po-
gibe, a jos vise ostade ih ranjeno (samo Zadrana 400). MIetcana izgibe 500
600 Ijudi, —
alikud i kamo vi§e bijaSe ranjeno. U kraljevskoj vojsci proslavio se je osobito Nijemac
(Wlueng) Harsandorfer, koji je hrabrost svoju glavom platio. Izmedju hrvatskih ugarskih i

velikaSa ponio se je junacki ban Nikola Banic sa svojim banderijem. On je jurisa-


juci na bastidu na oSigled dopanuo dviju
kralja izgubio mnogo svojih Ijudi, a sam je
smrtonosnih rana, koje ga ucinise nesposobnim za neko vrijeme, da vr§i bansku cast
(cum nos castellum Strigach obsidentes expugnare cum nostro exercitu voluissemus, idem
dominus Nicolaus banus audacter dimicans duo lethalia vulnera nobis intuentibus in se
recipiens . .
.)

Zadrani bijedili su poslije kralj eve vojvode, narocito bosanskoga bana Stjepana Ko-
tromanica (belialis alumnus), zatim erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, da su oni skri-
vili poraz, jer dali podmititi od lukavih MIetcana
da su se Mleta^ka je vlada doduse
obecavala banu bosanskomu i ostalim kraljevim savjetnicima nagradu od
prije boja i

20.000 dukata, ako izrade u kralja, da se odreCe Zadra i da ode s vojskom izpred njega;
ali nema nikakva dokaza, da bi bosanski ban u samom osudnom boju bio i§ta uCinio ili

propustio, 6im bi skrivio poraz kraljeve vojske. Vjerojatnije je, da je Ljudevitova vojska
bila odbijena zato, sto je bila prebrojna, te se nije mogla pravo ni kretati, osobito pak

onda, kad su ju napali s dvije strane: s pro6elja s boka. K tomu je u kraljevoj vojsci i

bilo sve samih konjanika, a manje, gotovo nista pjeSaka, narocito vjestih strijelaca; a
konjanici nijesu bill podobni ni vjesti za juri§anje na utvrde. Napokon nije u Ljudevita
bilo ni dovoljno ni dosta velikih strojeva i drugih sprava za redovito podsjedanje.
A i to je mnogo doprinijelo, Sto kraljeva vojska nije imala nikakva brodovlja, te nije
s toga s morske strane
malo za§ti(5ena. bila ni
Vec 4. srpnja znalo se je u Mletcima za tu pobjedu. Toga dana pohvali mletadko
vijece svoje Ijude pred Zadrom, a podjedno poru6i vojvodama, da je proCitavsi njihova
pisma o dogovorima s banom pripravno na mir s kraljem Ljudevitom, i da ce mu dati
za citavu Dalmaciju 100.000 dukata, a velikaSima njegovim 20.000 dukata. Ako bi se
radilo samo o Zadru, a ne o ostalim gradovima Dalmacije, neka ponude kralju 60.000
dukata vojvodama 10.000 dukata, ali uz pogodbu, da kralj s Sitavom vojskom ostavi
i
BORBA RADI ZADRA. ..

zadarski kotar, da ne 6ini nikakve stete mletackiin zCiUljama


i podanicima. Kralj Lju- i

devit medjutim s prezirom odbi mletacke ponude, te se poce vracati kuci. Na povratku
stade 3. srpnja kod Ostrovice, koja je svedjer bila u vlasti bribirskoga kneza Pavla II.
Pokusa barem nju uzeti; no nakon prvoga juri§a, poSto mu zalud pogibe ne§to vojnika,
okani se i toga podhvata. Dne 6. srpnja desio se je u dolini Luki (in valle Luka in

descensu nostro) kod Vrane, a 15. srpnja opet u Bihacu, odakle se je Slavonijom vratio
u Ugarsku, spremajuci se na drugo poduzece, koje je bilo zamasnije za njegovu porodicu.
Prije povratka svoga u Ugarsku namjesti Ljudevit u Slavoniji i Hrvatskoj novoga
bana mjesto tezko ranjenoga Nikole Banica. odanomu On namijeni tu 6ast vjernomu i

sluzbeniku svomu Nikoli Secu (Zech, Zeech), koji je poslije spadao medju najzname-
nitije muzeve u drzavi. Nikola Sec bio je sin magistra Petra Seca, te je izvodio svoju
lozu od plemena Baloga (de genere Bolough, Balough). Godine 1343. bio je Nikola sa
svojim bratom Ivankom pozvan pred borsodski zupanijski sud radi nasilja, no poslije
udje u milost kraljevu, te obnasase razne dvorske sluzbe (1345. magister dapiferorum).
Sada u srpnju ili kolovozu postade banom, te zapoce svoju sluzbu tim, §to je 16. kolo-
voza 1346. izdao u Zagrebu povelju zagrebackomu biskupu Jakovu, kojom mu je potvrdio
crkvenu desetinu onako, kako bijase nekad ustanovio kralj Karlo Robert.
Novi ban ditave Slavonije i Hrvatske nastojao je takodjer, da pomogne Zadranima,
koji su nakon nedade Ljudevitove sve teze odbijali navale mletacke. Dne 10. kolovoza
bijase mletackoj vojsci posrecilo, te oblada po izdaji tvrdjicom sv. Mihajla na otoku
Uljanu. Odsad su Mletdani mogli opasati grad sa svih strana, posto nije vise imao
nikakva uporista izvan zidina. Malo zatim, 21. kolovoza dodjo§e mletacki poslanici, pak
pozvase Zadrane u hrvatskom i talijanskom jeziku, da im se za osam dana dobro-
voljno predadu, pak da ce im ostaviti sve imanje, i ne ce nikomu nista na zao udiniti.

Hrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovici, Nelipici i Ugrinidi nijesu zajedno s banom


mogli pomoci nevoljnomu gradu, jer je uz Mletke nepokolebivo stajao bribirski knez
Mladm UI., krvni neprijatelj kralja Ljudevita. Ta Mladin III, bijase navlastito dosao u
mletacku bastidu, da suzbija kralja, zatornika njegova roda. A mletacka je obcina i cijenila nje-

govu sluzbu. Kad se je u studenom govorkalo, da ce hrvatski ban Nikola Sec doci s
vojskom Zadru u pomoc, knez se je Mladin III. upravo spremao, da se za nekim poslom
odveze u Mletke. Ali mletadka ga vlada 17. studenoga zaklinjase, da se ne mite izpred
Zadra, jer on vrijedi ondje za njih toliko, koliko ditava jedna vojska (cum habeamus
personam suam pro uno alio nostro exercitu parte ibi).
Strah Mletcana od hrvatskoga bana bio je medjutim posve suviSan. Pa6e nije proSlo
zatim ni mjesec dana, a tuzni Zadar morao im se napokon predati. U gradu bijaSe naime
zavladao strasan glad. Neprijatelji bijahu Zadar u potonje vrijeme tako dvrsto opasali,
da mu se nije moglo ni s jedne strane hrane donijeti; a ni ban Nikola Set nije mogao
pomoci, prvo jer nije bio tako jak, da si silom prokrCi put, a drugo je tezko sam i

skupio dovoljno hrane, posto je upravo one godine i u Hrvatskoj i po ostalom svijetu
bilo glada i oskudice. Kako je u Zadru sve viJe nestajalo hrane, stali su siromaSniji

pucani jesti konje, miseve, same da si uzdrze zivot. Hrpe gladnoga puka
mule, macke i

prolazile su ulicama vapeci za hranom; mnogi iznemogli padahu na zemlju, mnogi


oboljeSe od gladi, a mnogi pomrije§e. Napokon stao puk galamiti
i
zahtijevati, da se i

utanad mir s Mletcima. Plemstvo zadarsko morade se odazvati glasu puka, te se skupi

25. studenoga u veliko vijece (od 200 clanova). Dok je tu razpravljalo ne znajuci §ta
da u6ini, zgrnulo se na trgu do 200 oruzanih pudana, koji stadoSe vapiti za mirom. Tko
je proti izmirenju, zavrijedio je smrt Plemici se poboja§e za svoj zivot, pak pograbivSi
oruzje provalise na trg i raztjeraSe pobunjene puCane.
podne sastade se vijece nanovo. Sad ustade neki starac od preko sedam-
Poslije
deset godina, te plaCnim glasom sa suzama u odima predloii, da se grad predade
i
^ UUDEVIT r. VELIKI,
g^

MIetcima, jer je sadanje zivovanjevise nalik na smrt nego na zivot. Iza duge prepirke
bude predlog primljen cetiri poslanika poslana k mletackim vojvodama, da ugovaraju
i

o predaji. Vojvode medjutim zahtijevahu, da im Zadrani najprije dadu taoce, a onda


mogu poslati svoje poslanike u Mletke, da ugovaraju o miru. Zadrani pristado§e i na to,

te pcslase 6. prosinca §est odliSnih gradjana za taoce, naime Matiju Rosu, Matiju Botona,
Matiju Grisogona, Matiju Fanfonju, Pavla (Ivanova) Varikasu i Ivana Asroganta. Na to
obskrbiSe vojvode grad hranom, da gradjani dulje od gladi
ne ginu , a podjedno
dozvoli§e, da mogu svoje punomocnike poslati u Mletke. Zadarsko malo vijece (od 48
cilanova), izabra na to po punomoci od velikoga vijeca 7. prosinca §est plemica, koji ce
ugovarati mir, naime Pavla (Stassijeva) Varikasu, Petra Matafarica, Bartola Zloradica,
Nikolu Galetica, Marina Kalcinu Mihajla Cedulinica. Ti suiradan (8. prosinca) odplo-
i

vi§e u Mletke.

Kad su stigli onamo, sjati se silan svijet, da ih vidi. Poslanici bi§e odvedeni pred
vijece, gdje odkrise glave i prignuse koljena pred duzdom Andrijom Dandulom, a onda
suznih ociju priznase svoju zabludu i zamolise milost, predavSi i sebe i svoj grad 1

imanje u ruke i vlast republike. Na to se udaljise iz dvorane, a vijece stade razpravljati,


§ta da ucini. da se Zadrani ne pomiluju, nego da se
Bilo je clanova, koji su predlagali,
podsada produlji tako dugo, dok se grad madem osvoji, a zatim da se do temelja sruSi,
jer je bio MIetcima vazda neharan, pak da ce i poslije biti uzrokom nevolja zla, ako i

se to osinje gnjezdo za dobe ne razori. AH vecina vijecnika odluCi, da se Zadrani primu


u milost, te im se zajamci sigurnost osobe i imetka.

Na temelju ove odluke bude 15. prosinca 1346. u tana cen mir. Zadarski puno-
mocnici podpisase izpravu, kojom priznase, da je njihov grad od davne davnine mletadki,
pak zato, ako su se kad Zadrani odmetnuli od Mletaka ili sklopili ugovore s drugim
vlastima, da je to bilo protupravno; s toga se ti ugovori proglasuju niStetnima, te se
grad Zadar zajedno sa svojim kotarom opet predaje u bezuvjetnu vlast Mletcana, koja
nije stegnuta kakvim municipalnim pravima, jedino se ziteljima zajamc^uje sigurnost
ni

osobe i imetka. Obje stranke prisizu, da ce drzati mir; ako ga koja pogazi, platit ce
drugoj 10.000 dukata globe.
Iza toga podje jedan punomocnik, po imenu Mihajlo Cedulinic natrag u Dalmaciju,
da tamosnjim mletackim vojvodama predade grad. Predaja Zadra obavljena bi na dan

sv. Tome (21. prosinca s morske strane bise otvorena, znatan broj
1346.). Sva vrata
zadarskih plemica ina mletacke brodove, a zatim budu sve gradske
gradjana morade otici

utvrde posjednute mletackom vojskom. Tada tek dodjose s morske strane oba zapo-
vjednika s dovoljnim brojem vojske pred otvorena gradska vrata, gdje ih doceka svecen-
stvo, plemstvo i brojan narod; zapovjednici primi§e tu gradske kljuce, a zatim krenuSe
s Cetama praceni narodom najprije u stolnu crkvu, gdje je stariji zapovjednik Marko
i

Giustiniani s propovjedaonice ponovo uvjerio narod, da mu Mlet6ani praStaju sve zablude,


te ga opet primaju u svoju milost. Ohrabren tim narod podje na veliki gradski trg, gdje

bi skinuta zastava kralja Ljudevita, i podignuta zastava sv. Marka. Tom prigodom opomenu

drugi zapovjednik Andrija Morosini s gradske vijecnice narod, neka ostane nepokolebivo
i trajno vjeran MIetcima, kako je obecao, a oni ce poStivati zajamSenu sigurnost osobe
i imetka. Poslije toga preuzeSe zapovjednici upravu grada, a onda primiSe 23. prosinca
od plemstva 24. prosinca od gradjanstva prisegu vjernosti.
i

Tako pod mletacka vlast, kojoj se je kroz Sestnaest mjeseci otimao.


se vrati Zadar
Borba ta stajala je Mletke ogromnih zrtava. Kroz to vrijeme troSili su oni svakoga mjeseca

po 40 60 (paCe 70) tisuca dukata samo za placu vojske, a osim toga ogromne svote
i

za gradnju brodova, utvrda, za nabavu strojeva i drugo. ^itava vojna stajala je republiku
do tri milijuna dukata.
PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPULJU.
95

Ali sta ce na to kralj Ljudevit ? Ne ce li on prvu prigodu upotrebiti, da obaovi


borbu za grad, za koji je s punim pravom drzao, da pripada kruni njegovoj ?

(Prva vojna kralja Ljudevita u Napulju 1347.— 1348.). Stari kralj napuljski
Robert, prastric kralja Ljudevita, bijase umro 16. sijednja 1343., ostavivSi na samrti
oporuku, kojom zabaci porodicni ugovor od god. 1333., te ustanovi, da njegova starija
unuka Ivana zajedno sa svojim suprugom Andrijom, kojima je obima bilo tada §est-
naest godina, imadu stupiti na prijestolje tek nakon svoje dvadeset 6etvrte godine, a i

dode neka upravlja drzavom njegova udovica, kraljica Sancha s pomocu pridijeljenoga
joj vijeca. Andrija neka dotle drzi vojvodinu Salerno. Ako bi pak kraljevna Ivana umrla,
nema ju naslijediti njezin suprug Andrija, nego mladja joj sestra Marija. Vec torn oporukom
povrijedjeno bi pravo Andrijino. K tomu se namah iza smrti staroga kralja Roberta podi-
gose najopasniji spletkari na dvoru, na delu im Katarina Valois, vojvodkinja od Tarenta,
radeci da razvrgnu brak izmedju Andrije Ivane, pak da se Ivana udade za Filipa od
i

Tarenta, najstarijega sina vojvodkinje, da se onda oba podignu na prijestolje. Spljet-


i

karima podje za rukom skloniti najodlicnije velika§e, da su Ivana poslije okrunili, Andriju
pak ne. Kad je na to umrla udovica kraljica Sancha, posreci drzkoj Katarini zavaditi
i

mladu Ivanu sa suprugom, te ga posve omraziti narodu. Ivana zamrznu na svoga supruga
Andriju, i stegne mu vlast u svakom pogledu.
Nebogi Andrija salijetao je neprekidno svoga brata, kralja Ljudevita, pismima, u
kojima mu je crtao svoje nevoljno stanje. Ljudevitu se to dade na zao, te odpravi po-
slanike papi Klimentu VI. u Avignon, moleci ga za pomoc. Kad ni to nije koristilo,
zamoli kralj svoju majku Elizabetu, da ona sama podje u Napulj, da uredi poslove i

svoga sina Andrije Podhvatljiva odlu(^na majka rijeSi se na daleki put, ponesavSi sa
i

sobom sila zlata i srebra. Osim toga uze za pratnju najodlicnije velika§e ugarske i

hrvatske. Od hrvatskih pridruzi joj se krbavski knez Gregorije Kurjakovic, zatim braca
Frankapani, knezovi Bartol i Dujam. Vec 8. lipnja 1343. bijase ostavila Visegrad i posla
na jug prema Zagrebu, da se pripravi za dalji put. Dne 18. lipnja moli iz Brinja knez
BartolFrankapan mletaCku obcinu, neka mu dozvoli uzeti njihovu jednu galiju sa Cresa,
kojom ce kraljicu pratiti u Napulj; isti dan moli i kraljica Elizabeta (in Boppernincha^
mletackoga kneza Andriju na otoku Rabu, da joj priredi galije i ladje, na kojima ce se
prevesti preko mora, Vec 22. lipnja dozvoljava mleta^ka obcina knezu Bartolu, da uzme
zamoljenu galiju; a 1 srpnja dopu§ta opet na molbu kraljice Elizabete knezu Dujmu, da
smije pratiti kraljicu, te mu za duzno polaganje zakletve vjernosti produljuje u to ime
rok do dojducega Miholja (29. rujna).
U prvoj polovici srpnja stigla kraljica u Senj, pak posla odanle s Frankapanima i Kurja-
kovicem u Napulj, kamo je dosla 25. srpnja. Neocekivani dolazak kraljice silno smete
sve spletkare, koji se sada stadose pretvarati. No Elizabeta bijaSe u sve dobro upucena,
a k tomu je mnogo po cem je mogla razabrati, da je zivot
toga vidjela na svoje oci,

njezina u velikoj opasnosti. S toga ona odluCi, da ce Andriju kuci odvesti. No ta


sina
odluka silno uznemiri Katarinu Valois, koja je dobro slutila, da bi kralj Ljudevit svoga
brata na 5elu jake vojske natrag doveo, te tako njezine osnove za sva vremena pomrsio.
PoSto su se tomu protivili prijatelji mladoga Andrije, pate
i sama supruga njegova i

Ivana, koja ga je zaklinjala, da uz nju ostane, dade se Elizabeta skloniti, da ostavi sina
u Napulju, to viSe, §to se je i sam papa o6itovao pripravan dozvoliti, te se Andrija
okruni za kralja napuljskoga. Kraljica s toga povjeri sina svoga paznji Bertranda od Bauxa,
grofu od Monte Scaglioso, te umirena ostavi na podetku godine 1344. Napulj i vrati se

4. travnja u Visegrad.
No tek sto kraljica Elizabeta bijaSe ostavila tlo Italije, pogorSa se ponovo stanje
Andrijino. Dozvola za krunisanje ne stize od pape, poSto proti tomu radio dradki je
vojvoda Karlo, koji se je dodule pridinjao, da je prijatelj Andrijin, ali je na papinskom
o^ LJUDEVIT I. VELIKI.

dvoru preporucivao samog sebe, narocito od onoga casa, kad se je ozenio Marijom,
mladjom sestrom kraljice Ivane. A i Katarinu Valois (udova iza tarentskoga kneza Filipa,
brata Karla Martella) zaigrala opet vrazje kolo, te odvratila nestaSnu i lakomislenu Ivanu
od zakonitoga supruga, udesivsi, da je stala Ijubakati s njezinim mladjim sinom Ljude-
vitom od Tarenta, najljepSim muzem u citavoj napuljskoj kraljevini. Tako
se zgodi, da
su Andriju na razkalasenom napuljskom dvoru stall sve viSe zametavati, pa6e oCito i

vrijedjati. Al on je po savjetu svojih vjernih sve mirno podnosio, nadajuci se, da ce sve
navratiti na drugi pravac, cim se jednom dobavi vlasti I lukavi vojvoda dracki Karlo
svedjer ga bodrio i tjeSio, da se strpi. U Ijetu 1345. obazna napokon Andrija, da ce mu
tezko izgledana dozvola za krunisanje naskoro stici. To ga tako obradova, da je smetnuo
s uma dosadanju mudru opreznost. Stade prijetiti svojim dusmanima osvetom, pace dodje
jednom na vitezke obdulje sa zastavom, na kojoj je izpod kraljevskoga grba bio naslikan
panj i sjekira Neprijatelji njegovi, Karlo Artus i njegov sin Bertrand, Roger od San
Severina, grof Terlizzi i drugi razumjeSe njegovu prijetnju, te se urotise s Katarinom
Valois proti njemu, da ga umore, kad vec ne mogu zaprije^iti njegova krunisanja. Po
potonjim dogadjajima jasno se razabira, da je i kraljica Ivana bila sporazumna s urot-
nicima, kao i oba sina Katarine Valois.
moradose se pozuriti, jer je dozvola za krunisanje bila vec stigla, pak je
Urotnici
bio ustanovljen dan vjencanja. U samom gradu Napulju ne usudise se navaliti na
i

Andriju, jer se zacahu drackoga vojvode Karla, kojega drzahu za prijatelja privrzenika i

njegova. Domamise s toga 18. rujna Andriju u Aversu, toboze na lov. Onamo dodje i

supruga njegova Ivana sa svojim dvorom, zatim dojka njegova Isolda, koja ga je volila
kao rodjeno 6edo svoje. Poslije lova podje citavo druztvo u samostan sv. Petra izvan
grada, gdje je jedno krilo bilo priredjeno za kraljevski dvor, pak ce se ondje uz bogatu
gostbu odmoriti. Zabava trajase do ponoci, na §to odose svi spavati, a i Andrija Ivana i

sklonise se u svoju spavaonicu. Ali tek §to je minuo jedan sat, kad no Andriju glasna
buka iza sna probudi, te ga poznati glas pozivase u pokrajnu odaju. Jedva sto je presao
preko praga, dokrade se notar Nikola Milazzo k vratima, te ih zabravi, na sto se urot-
nici oboriSe na Andriju, da ga zadave, jer su vjerovali, da mu je mati dala cudotvorni

prsten, koji ga brani od otrova maCa. Medjutim cim je Andriju minula prva smetnja,
i

otme se on svojim neprijateljima, te potece prema svojoj spavaonici, da pograbi oruzje.


Vrata medjutim nadje zatvorena; a Ivana, koja je dobro cula, sta se je zgadjalo, te je
vrlo dobro znala, da joj je vojno u smrtnoj pogibiji, niti se ne mace, da ga spase, 6im
ona sukrivnju na sebe svali. Andrija pohita k drugim vratima, ali ta bijahu zakljucana. i

Sada stade vikati za pomoc, ali na njegovo zapomaganje dodje samo Isolda, koja takoder
vapijaSe iz svega grla, ali zaludo, jer pomoci ne bi ni s koje strane. U to se ubojice
ponovo oboriSe na svoju zrtvu. Bertrand pograbi Andriju, odvu6e ga s pomocu drugih
do prozora, s kojega se je gledalo na vrt, sveza mu uzicu oko vrata, zadavi ga, te baci
IjeSinu u vrt. ObavivSi grozno djelo uklonise se urotnici. Isolda medjutim nema§e mira,
vec pohita do vrata kraljevskoga noci§ta, te dozivase glasno Andriju, sto taj nije vi§e

mogao 6uti, jer bijase vec izdahnuo, dok se Ivana nije htjela da ozove. Na to probudi
Isolda sluge i samostance, te stade s njima zajedno traziti Andriju. NadjoSe ga zaista

u vrtu s uzicom oko vrata, vec mrtva, te odnijeSe truplo u crkvu. A Ivana, koja je 6ula
ditavu borbu i vapaje muzeve, ali nije htjela iz sobe ni izaci, ode sutradan iz samostana,
ni ne pogledavsi ohladnjelo tijelo svoga supruga, i ne proliv§i ni jedne suze za njim.
Vijest o krvavom dogadjaju stize brzo u Napulj, odakle vojvode dradki i tarentski,
kao i drugi pohitaSe oruzani u Aversu. Andrijino tijelo bude preneseno u Napulj u crkvu
svetoga Januarija. To bija§e medjutim sve, Sto su dvor i vojvode za nj uCinili. Kad je
kanonik Ursilo Minoculo vidio, da se nitko ne brine za ukop nesrecnoga kralja, izvr§i
tuznu pocast sam, sahraniv ga u grobnici kapelice svetoga Ljudevita.
PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPUUU. 97

Glasi o umorstvu osupnuSe sve u Napulju u Provenci; svagdje zahtijeva§e narod,


i i

da se ubojice kazne, pak bill tko mu drago. Vojvoda dra(!;ki Karlo, koji je mrzio Ivanu,
jer nije njega, supruga svoje sestre, htjela imenovati za vojvodu Kalabrije, koji se je i

u drugu ruku nadao, da ce se svojim postupkom ulaskati ugarskomu kralju Ljudevitu.


pridruzi se velikomu sudcu Monte Scagliosu, te stade odlu6no trazili, da se krivci iznadju
i kazne; podjedno obavijesti kralja Ljudevita o tuznoj zgodi, te ga pozove, neka dodje u
zemlju, da osveti smrt bratovu, pak da sam zauzme prijestolje. Obeca mu jos, da 6e ga poma-
gati Zajedno sa svojim prijateljima. I zaista bi§e sumnjivci utamni^eni, ali samo oni, koji
su nalog izvrsili, dok se proti glavnim krivcima nije ni iztraga povela Da se umiri puk,
koji je glasno zahtijevao smrt ubojica, i da se takodjer zaprijece kompromitujuci izkazi,
budu Tommaso del Pace, notar Nikola Milazzo, grof Terlizzi, Robert de Cannabis i

Rajmondo pogubljeni. Karlo Artus i sin njegov Bertrand umakose jos za dobe; ali Ka-
tarina Valois, koja se je zacala i njihovih izjava, te se je htjela osloboditi svake sumnje,
dade Karla Artusa od njemackih i ceSkih placenika u gradu Santa Agata potraziti i ubiti;
a Bertrando umre u Malfiju u tamnici. Samoj Ivani, koja je nakon krvavoga dana neko
doba hinila strah i zalost, dodija brzo ta komedija, pak stade naskoro zivjeti veselo i

razkala§eno kao i prije. Proti njoj ne bi povedena iztraga, kao ni proti vojvodama, premda
nije ni najmanje dvojbe bilo, da su i oni sukrivci. Ivana nije se nicesa bojala, jer se je
pouzdavala u zaStitu pape Klimenta VI A da ju je papa zaista stitio, pokaza se osobito,
kad je papu pismom zamolila, da kumuje njezinu, malo zatim rodjenomu sinu, koji
je joS prije rodjenja ostao nesrecni sirotan bez otca. Kliment odazove se njezinoj molbi,
te ju da mu za sveti
ovlasti, krst sama izabere zamjenika
Grozna smrt Andrijina bijaSe gorko raztuzila kralja Ljudevita i majku njegovu.
Jedva §to se bijase od prve boli, odluci osvetiti smrt bratovu. Pohita
kralj oporavio
namah u Bee, te utana^i s ondje boravecim carem Ljudevitom Bavarcem austrijskim i

vojvodom Albrechtom savez proti Napulju; jednako pozove svoje prijasnje saveznike na
osvetnu vojnu. I ostalim dvorovima u Evropi saobci tuznu zgodu, te se oni pozurise, da
mu sauceScem svojim ublaze tezku bol. Posebnim pismom obrati se na papu Klimenta VI.
spoticuci mu, §to je odgadjanjem krunisanja sve nehotice radio u prilog urotnicima, te
ga pozove kao lenskoga gospodara Napulja, da Ivanu skine s prijestolja, te proti njoj
kao proti ostalim ubojicama podigne parnicu. Podjedno neka posmrtnoga sina Andri-
i

jina (Karla Martella) predade kraljici materi Elizabeti, koja ce zajedno s bratom kra-
Ijevim, hercegom slavonskim Stjepanom, upravljati kraljevinom napuljskom, dok doraste
nejako dijete.

Uslijed odlucnoga postupka Ljudevitova posla Kliment VI. dne 2. veljade 1346.
bullu u Napulj, u kojoj izrede, da njega zapada suditi o zlodinu, po6injenu na Andriji, te

proglasi, da se krivci, bili ma kojega staleza, imadu izkljuciti iz druztva pravovjernih i

liSiti kuce neka se razvale, zemlje


svih gradjanskih prava; njihove oblasti njihove za- i

plijene, a podanici njihovi rijeSe Podjedno obeca papa kralju Ljude-


zakletve vjernosti.
vitu, da ce poradi todnije iztrage poslati kardinala u Napulj, te da ne ce nikako dopustiti,

da zlodinci ostanu nekaznjeni Ali kako se je moglo predvidjeti, izmako§e ba§ glavni
krivci pravednoj osudi. Ivana bi poradi nedostatnih dokaza rijesena od obtuzbe, a na to
II
se ona, jedanaest mjeseci nakon grozne smrti svoga supruga, sve bez dozvole i dispen-
zacije papinske udade za svoga rodjaka i dosadanjega Ijubavnika, vojvodu Ljudevita od
Tarenta. Tako postize Katarina Valois svoj cilj: njezin se sin popeo na prijestolje.

Kraj takih prilika odlu6i Ljudevit, da ce sam s vojskom udariti na Napulj kazniti i

ubojice svoga brata. Najprije htjede poci po moru, ali poSto nije dobio brodova ni od

Mletaka, kao od Genove, a ni od guvernera Sicilije, rije§i se na tegotniji


ni duiji put i

po kopnu Na po^etku god. 1347. posla njitranskoga biskupa Nikolu sa zupanima Ni-
kolom Kontom Ladislavom SoStm u Ferraru, da ugovaraju s talijanskjm knezovima,
i

I Hrv. poTJ. IL I. 7
98 LJUDEVIT I. VELIKI.

kroz kojih ce oblasti prolaziti, i da sabiru placenika. Oboje podje im srecno za rukom
preko svake nade. Talijanski knezovi pa6e obrekose svoju pomoc; a sva sila lutajucih
vitezova, koji su dosad vojevali za razne go^podare, stupi sada u sluzbu ugarskoga kralja.

Dne 11. studenoga 1347. podje sam Ljudevit na put s vojskom, vecinom od plemica i

velikaSa, koji su sa svojim banderijima dobrovoljno i o svom troSku kralja pratili. Pred
vojskom dao je Ljudevit nositi veliku crnu zastavu s blijedim likom zadavljenoga brata.
Vijest o dolazku ugarske vojske, odu§evljenje, kojim su ju svagdje docekivali, pri-

pravnost, kojom su joj knezovi dopuStali prolaz ti kroz svoje oblasti, sve to napuni silnim
strahom Ivanu i ostale sukrivce u kraljevskoj porodici. Stali se spremati na odpor. Da
bi vojvodu Karla Dra6koga predobila, imenova ga Ivana vojvodorn Kalabrije, sto je tako
dugo zudio, te ga namjesti za vodju vojskom osvanu Karlo
jednog vojnog zbora. S torn
pred zidinama grada Aquile, kojega se gradjani bijahu ugarskomu kralju, te ga zavjerili

stade podsjedati. No sami glasi o dolazku Ljudevitovu skloniSe ga, da se okani podsade
i natrag povuce. U prosincu stupi glavna vojska ugarska na napuljsko tlo. Tu obazna
kralj Ljudevit, da ga kod Kapue 6eka s vojskom Ljudevit od Tarenta, suprug kraljice

Ivane. Jedan odio ugarske vojske, koji bi poslan proti njemu, raztjera njegove cete.
Ljudevit od Tarenta pobjeze na to u grad Napulj, te uzbudi u torn gradu jos veci strah.
Malo dana poslije kraljica Ivana sa suprugom svojim skloni se na brodove, te pobjeze
u Provencu, da tako umakne osveti kraljevoj. Ljudevit stize 18. sijecnja 1348. u Aversu,
gdje ga pred vratima grada dodekaSe Karlo Dracki, Filip od Tarenta vise druge gospode.
i

Karlo Dradki miSljaSe, da ce mu kralj oprostiti, sto je po nalogu Ivane podsjedao grad
Aquilu, vec s obzirom na to, sto je nekad s njim prijateljevao nesrecni Andrija, i Sto je
on ugarski dvor prvi izvijestio o groznoj smrti Andrijinoj. Karlo DraCki meijutim nije
slutio, da kralj Ljudevit dobro znade za motive svih tih zgoda, pak se je tako sam dobre
volje predao u ruke osvetnoj pravdi.
Kralj se Ljudevit nastani u istom samostanu, u kojem su Andriju zadavili. On
pregleda pozoriste umorstva, a i mjesto, s kojega su mrtvo tijelo Andrijino bacili u vrt.

Na to zapita oba vojvode: >Za§to nijesu dosli ostale vojvode?« OdvratiSe mu, da su u
Napulju, da ce ga ondje sve^ano pozdraviti. Ali na kraljevu zelju dodjoSe poslije braca
i

Ljudevit od Gravine Robert, a s njima Robert od Tarenta u Aversu, da mu se vec


i i

tu poklone. Kralj Ljudevit pozove ih sve na veselu gostbu, kakova bija§e ono nedavno
u tom samostanu. Gostilo se u kasnu noc, kad no kralj Ljudevit, ne moguci vise su-
sprezati svoga gnjeva, ovim ostrim rijedima navali na vojvodu Karla Drackoga: >Prokleti
vojvodo, znaj, da ti je poradi tvojih izdajni^kih djela umrijeti. Ali prije nego pogines,
priznaj svoje zlocine. Zasto si po svom ujcu, kardinalu Talleyrandu, izradio, da se je
otegnulo krunisanje moga brata, §to je bio poglaviti uzrok smrti njegove? Zar ce§ to
tajiti? Eto, li«tovi s tvojim podpisom i tvojim pecatom svjedoCe protiv tebe. Ti si znao,
da je Marija oporukom svoga djeda bila odredjena za suprugu meni ili mojemu bratu
Stjepanu, a ipak prevarom oteosi sam se njom ozenio. Istina je, da si ubojice
ju ti i

moga mene na osvetu dozvao; ali zaSto si po nalogu Ivane moje vjerne
brata kaznio
i

u Aquili podsjedao ? Sve to odaje tvoje ostale izdajnicke osnove ti si mene dozvao, :

da sa svojom pretezitom silom satrem Ivanu i njezina muza, pak da onda ti, ako nadjeS
sredstava, i nas uklonis s puta, ili da nakon nasega odlazka na§e namjestnike protjeras
i sam zemljom obladaS. No tvoje su se osnove izjalovile, nijesi nas mogao nadmudriti*.
Osudne rijeci kraljeve strasno prestravise vojvodu. Kad se je malo osvijestio, stade
sebe i svoja djela izpriCavati, ali mu se kralj ne smilova. Sutradan osudi ga kraljevo
vije<5e na smrt. U istoj dvorani, gdje bi Andrija zadavljen, bude i Karlu glava odrubljena
njegovo kroz isti prozor baceno u vrt. Kad je puk u Napulju
(23. sijecnja), a truplo
zatuo za njegovu smrt, navali na njegovu palaCu, te ju grozno opljaSka. S tezkom mukom
mogase se vojvodkinja Marija sa svojom djecom spasti i pobjeci u Provencu.
KRALJ UUDEVIT DOBIO 05TR0VIGU I UTANaCiO PRIMFRJE S MLETCIMA. 99

Dne 24. sijednja 1348. udje kralj Ljudevit u prijestoljni grad Napulj, gdje mu se
poklonise poglavari grada. Tu predade sudu jos preostale sukrivce bratove smrti. U isto
vrijeme proglasi svoga sinovca, Andrijino sirotCe, jos dojence, Karla Martella, kojega
bijaSe nemajka ostavila u Napulju, za vojvodu od Kalabrije i nasljednika na prijestolju.
Dijete bi poslano uUgarsku svojoj baki Elizabeti, da odraste pod njezinim nadzorom,
polto ga je rodjena majka odbacila. S njim bi§e ostale vojvode kraljevske kuce odve- i

dene u Ugarsku, pak smjeStene u Visegrad, gdje su ih drzali u castQom zatvoru Karlo
Martello umre medjutim vec 19. lipnja 1348 Ljudevit nazove se kraljem Sicilije (na-
puljskim) i preuze upravu zemlje, §to dojavi papi. Ali papa Kliment VI. ne odobri
i

postupka kraljeva, na §to se Ljudevit izjavi spreman predati kraljevstvo onomu, komu
ga papa dosudi, ali pod tu pogodbu, da se prije Ivana, koju titav svijet smatra za
ubojicu svoga muza, po zasluzi kazni Po§to je u to u Napulju stala haraditi grozna kuga,
prozvana crna smrt, odluCi kralj povratiti se u svoju domovinu. Obranu glavnoga grada

povjeri Nijemcu Ulrichu Wolfhardu, a namjestnikom svojim u kraljevstvu imenova erdelj-


skoga vojvodu Stjepana Lackovica (Apora), kojemu pridruzi vise velikasa dosta i

vojske. Na to se kralj u Barletti s malom pratnjom ukrca u brodove odplovi prema i

Dalmaciji. Koncem svibnja izkrca se na hrvatskoj obali u okolici nekadanjega kraljev-


skoga grada Belgrada, a onda prodje kraj Vrane i Ostrovice na sjever, te se nastani u
Budimu, posto su u Visegradu bile zatocene napuljske vojvode.
Kralj Ljudevit dobio Ostrovicu (1347.) utanacio primirje s Mlet- i

cima (1348.) Nedaca pred Zadrom 1. srpnja 1346. bija§e Ljudevita uvjerila, da ne ce tako
dugo moci uspjesno ratovati s Mletcima, te ih slavodobitno iztjerati iz Dalmacije, dok
sasvim ne satre Bribirske knezove Pavla II. i Mladina III., koji su odu§evljeno pomagali
mleta^ku vojsku pri podsadi Zadra. K tomu su u njihovoj vlasti bili znameniti gradovi
Ostrovica, Skradin i Klis, bez kojih nije bilo ni pomisljati, da se prikuci primorju. Ta
ovi su gradovi bili stil i zaledje primorskim mjestima: Ostrovica bila je kljuc Zadru, a
Klis Spljetu.
Ljudevit je dakle odluSio nastaviti mali rat s Mletcima i uznemirivati kotare nji-

hovih dalmatinskih gradova; a u isti je mah stao raditi, da posve sku^i Bribirske kne-
zove, te im otme Ostrovicu, Skradin Klis. To je narocito bio zadatak novomu banu
i

Nikoli Se6u, kojega ce pri torn pomagati vazda vjerni knezovi Frankapani, knez krbavski
Gregorije Kurjakovic, a donekle cetinski knez Ivan Nelipic. i

Kralju se sreca nasmijala, posto je jos u srpnju ili kolovozu 1346. umro knez
Pavao II. Banic, gospodar grada Ostrovice, a zakleti du^manin njegove vlasti. Ostavio
za sobom udovicu Elizabetu, sestru krdkoga kneza Dujma Frankapana, njom nedo- a s
rasla sina Jurja III , i dvije ili tri kceri, od kojih je jedna, po imenu Katarina, bila duvna
u samostanu koludrica sv. Nikole u Zadru. Prije svoje smrti — ne zna se todno kada —
ali svakako 1346, sastavio je knez Pavao II. oporuku, u kojoj je odredio svoga brata
Gregorija II. skrbnikom svoga nedorasloga sina Jurja III., a svojim nasljednikom, ako i

bi sin Juraj umro za zivota striieva, a bez potomka. NajzamaSnije mjesto u oporuci jest
ovo: »Sina svoga Jurja odredjujem za svoga baStinika. Njemu dajem ostavljam grad i

moj Ostrovicu, sela ostala imanja moja; ali poSto je taj moj sin jos djeCak, to rec!:e-
i

noga sina i moj grad preporudam predajem u ruke moga brata Gregorijai ustanov- i

Ijujem, da se reteni grad predade u ruke moga brata takim na£inom, da receni brat
ima prised nad tijelom Kristovim, da ce moga sina, grad sva njegova dobra ciuvati i

i drzati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok moj sin dodje do zakonite dobe, da
bi mogao sobom i svojim upravljati. I tada ce morati mojemu sinu grad Ostrovicu i

ostala imanja njegova predati i izruiiti ih u njegove ruke. Ali po§to iza Boga svu svoju
nadu ulazem u gospodstvo Mletaka, hocu, da se to saobdi duzdu i obdini mletadkoj,
oznaCiivsi gospodinu duzdu, da on sam odredi u pogledu stanja i zivota djefiakova, i
-w.
lOO LJUDEVIT I. VELIKI.

kako da se grad imanja saCuvaju za d|e6aka. I ako se taj naciin bude 6inio sigurnim,
i

dobro je; no ako bi se drugi put na^ao, bolji za sigurnost zastitu djecaka, neka bude i

onako, kako oni odrede. Neka moj brat, kad bude polagao prisegu, narocito kaze u
svojoj zakletvi, da ce raditi i da ne ce mimoici ni u cem zapovijedi gospodina duzda u
toj stvari tako glede djecaka, kako glede grada svih mojih imanja. I ako bi moj sin i

po Bozjem sudu preminuo, §to Bog sacuvaj, prije nego sto bi do§ao do zakonite dobe
tada hocu odredjujem, da re6eni moj brat Gregorije naslijedi
i zadobije tako spome- i

nuti grad kao sva ostala dobra moja, ali pod uvjet, da bude podlozan duz-
i

devu gospodstvu k ao sto sam ja«.


Evo Pavao II. Banic, dineci svoju oporuku, ni jednom se rijedju ne sjeca, da je
podanik ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita! On se jedino pouzdaje u Boga mleta6ku i

obcinu, njoj njezinu duzdu daje u zakrilje svoga nejakoga sina, svoj grad Ostrovicu
i

i sva imanja svoja. A mletacka se obcina i pozurila, da izvrsi njegovu posljednju volju.
Cim su glasi o Pavlovoj smrti stigli u Mletke, obcina namah, 21. kolovoza, posla u
Hrvatsku svoga notara knezu Gregoriju II., da pripazi, hoce li se tocno i doslovce uciniti
sve prema oporuci pokojnikovoj. MletaSki notar o6itovat ce najprije knezu Gregoriju,
kako je obcina silno raztuzena poradi smrti kneza Pavla, svoga premiloga odanoga i

prijatelja, u kojega je nasla svaku dobru nadu, spremnost i vjernost, i za kojega se je


stanje i uzdrzavanje od srca brinula. Obcina prema zeli i nastojat ce sve to odrzati i

onima, koji su samo 6e oni morati jednako vjerni biti. Posto je nadalje
ostali iza njega, i

da je
razabrala, pokojni knez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove imanja i

knezu Gregoriju, da njima ravna i upravlja, to je s toga vrlo utjeSena, te se nada, pace
cvrsto vjeruje, da ce se knez Gregorije po duznosti svojoj zaista brinuti za povjerenog
mu sinovca, njegove gradove i imanja, a uz to da ce MIetcima biti vjeranodan kao i

pokojni brat, 6im ce obcinu samo u6initi sklonijom, da stoji za njega. S toga
se ona
ocituje pripravna diniti sve, sta bi bilo spasonosno za djecaka i njegovu bastinu; ona je
spremna pomagati ga svojim cietama, te cuvati osigurati mu grad sva ostala imanja. i i

PoSto je medjutim u oporuci kneza Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polozi zakletvu,
da ce cuvati braniti vjerno
i zakonito nedorasloga svoga sinovca, a uz to da ce biti
i

vjeran pokoran mleta6komu gospodstvu, to misli obcina, da bi zgodno bilo, da Gre-


i

gorije tu zakletvu polozi, Ona doduse posve vjeruje knezu, ali radi casti
i za umirenje i

svoje moli ona, da bi knez pomenutu zakletvu zaista polozio, i to pred notarom, kojega i

je eto k njemu poslala. Notar imade punovlast, da sve cini i udesi na obranu uzdr- i

zanje grada Ostrovice. Kada god knezu Gregoriju uztrebalo ceta za obranu Ostrovice
bi
i drugih imanja, dobit ce ih od mleta^ke obcine.
Nema sumnje, da je knez Gregorije II. odredjenu prisegu polozio u ruke mle-
tackoga biljeznika. Jama^no je takodjer preuzeo upravu Ostrovice, kao i ostalih imanja
svoga sinovca. Ali sa sinovcem samim, s nedoraslim knezom Jurjem III. nije mogao
nista uCiniti ni razpolagati, jer je taj djeCak zajedno majkom svojom Elizabetom
s i

svojim sestrama od nedavna bio kod ujaka, naime kod krckoga kneza Dujma u Modru-
§ama. Sada nastade gotova hajka za nejakim djetetom. Dvije se protivne siranke otimlju
za nj: knez Gregorije II. i sinovac njegov Mladin III. zele ga domamiti u svoje krilo,
te njega i njegov grad Ostrovicu sacuvati za svoju kucu i za mletacke interese; knez
Dujam opet zajedno s bratom Bartolom ne pusta iz svojih ruku necaka, jer ga hoce
izmiriti s kraljem Ljudevitom. Kftezovi kr6ki pomazu u isto vrijeme Zadrane i hrvatskoga
bana, dok su Gregorije i Mladin gotovr.sve u£initi za Mletke, samo da se osvete zator-
niku svoje porodice, kralju Ljudevitu. Na ponuku potonjih salje mletacka obcina 7. stu-
denoga 1346. zasebna poslanika u Senj knezovima Dujmu Bartolu. On de izvr§iv ine i

poslove nastojati oko toga, kako bi sklonio krtke knezove, da djecu pokojnoga kneza
Pavla II. predadu u mletadku zaStitu obskrbu, ako ne sve, barem sina Jurja. Ali krckii

knezovi ne htjedoSe za to ni da 6uju.


KRAI.J I.JLDEVIT DOBlO OSTROVICU I LTANaCiO PRIMIRJE S MLETCIMA.

PODOR GRADA ZrINJA U HrvATSKOJ.


102 # LJUDEVIT I. VELIKI.

Borba za kneza Jurja i njegovu Ostrovicu uzplamti jo§ ja6e, odkad je koncem god.
1346. Zadar opet dosao u ruke mletacke. Obcina je dobro znala, da je Ostrovica u
vlasti njezinoj branik Zadru, a u tudjim rukama opet vjecna prijetnja i mletaCkomu
Zadru i ostalomu posjedu njihovu u Dalmaciji. U drugu ruku stadoSe na pocetku 1347.
privrzenici kralja Ljudevita zajedno s banom hrvatskim Nikolom Secom i banom bo-
sanskim raditi svima silama, da obladaju tim znamenitim gradom. Pace samomu Zadru i

stade tada prijetiti kraljevska vojska. Mlet6ani staviSe s toga prvih dana mjeseca sijecnja
1347. u Zadar posadu od 200 konjanika i 600 pje§aka, a u tvrdju sv. Mihajla 50 Ijudi;
podjedno utvrdi§e grad novim utvrdama. Jednako utvrdiSe providuri mletacki ostale
gradove, a knezu Gregoriju II. poslaSe pomocnih 6eta za obranu Ostrovice.
U to vrijeme kusahu redom razni vladari i dostojanstvenici, da izmire kralja Lju-
devita s Mletcima. Bijahu to najprije bosanski ban Stjepan Kotroinanic, onda 6e§ki kralj
Karlo IV., napokon akvilejski patrijarka Bertrand i saski vojvoda. Ali svima bijaSe trud
uzalud: borba u Hrvatskoj i Dalmaciji bi nastavljena, te kralj evi Ijudi uprijeSe sve sile,

da ma
kojim naSinom zadobe Ostrovicu. Jo§ 8. ozujka 1347. zapovjedi mletacka obcina
svomu knezu i kapetanu u Zadru, da namah pohita sa svojim cetama u Ostrovicu, ako
bi to zatrazio u obce da na njegov zahtjev po§lje u zaStitu pomenutoga
knez Gregorije ;

grada 25 do 30 pjesaka, da uz to ne zaboravi na sigurnost Zadra. Podjedno zaklju^i


ali

mletacko vijece na molbu Gregorijevu, da ce ponovno poslati zasebna poslanika krckomu


knezu Dujmu, koji bi izradio u njega, da odpusti svoga necaka Jurja njegove sestre. i

No sve to naprezanje Mletaka nije napokon koristilo. Sam knez bribirski Grego-
rije n., budi sto se je uvjerio, da ne svojemu rodu, budi
bi mogao odrzati Ostrovice
sto su ga kr6ki knezovi na to mletackom obcinom, te sebe
putili, odlu6i razkrstiti se s

i svoga sinovCa Jurja izmirili sa svojim zakonitim kraljem. Negdje u polovici god. 1347.
posla knez Gregorije dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS (Gordus)
od reda eremita, Petar, sluzbenik Bribirskih knezova. Poslanicima bilo izjaviti kralju u
i

ime kneza Gregorija sinovca mu Jurja III., da zale, §to su s pokojnim knezom Pavlom
i

II. tako dugo bili nevjerni svetoj kruni kraljevoj, pak mole, da ih primi u svoju kra-
Ijevsku milost i zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru. A da dokazu, kako su ozbiljno
odlu^ili odsad biti vjerni i odani, predaju oni svoj grad Ostrovicu u kraljevske ruke.
Kralj Ljudevit I, valjda vec upucen od kr6koga kneza Duj ma, primio je poslanike
Gregorijeve vrlo milostivo. On pa6e s privolom svoje majke, svoga brata hercega
je
Stjepana, bana hrvatskoga i slavonskoga Nikole SeCa drugih velikasa obim Bribirskim i

knezovima posve oprostio, te im o tom 31. srpnja 1347. izdao posebnu povelju. U toj

povelji o6ituje uz ino:


»Cinimo plemenito djelo, ako onima, koji su ludoscu krivnje pali, pomognemo
brzim lijekom milosti. S toga hocemo, da znadu svi i svatko, kako su knez Gregorije,
sin kneza Pavla, nekad bana, i Juraj, sin kneza Pavla, brata istoga Gregorija, osta-
vili put bludnje i nevjere, kojim su dosad lutali, kako se 6ini, jo§ od vremena
preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja ugarskoga naSega predragoga rodi- i

telja,pak su sada nadahnucem Bozje milosti od bludnje nevjere svratili se na put


vjernosti odanosti k nama i svetoj kruni. A po§to su odlud;ili napredovati u savr-
i

senoj vjernosti, predali su u nase kraljevske ruke grad Ostrovicu, podpuno sa svima
koristima i ma kojim pripadcima. S toga mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se,
na poniznu i gorljivu molbu istoga kneza Gregorija Jurja, sinovca njegova, podastrtu i

nama po bratu GrduSu od reda eremita i Petra, njihova sluzbenika, kao i radi gorljive
vjernosti i iskrene odanosti, koju primamo njih Ijubezno u
sada prema nama ocituju,
krilo milosti nase, te opra§tamo njima sve uvrede izgrede, koje su u tom pogledu proti i

naSemu veli^anstvu po^inili. Osim toga opra§tamo njima njihovim potomcima po osobitoj i

milosti i vlasti kraljevskoj sve Stete i nepravde, §to su ih dinili oni i njihovi predji, i to
KRALJ LJUDEVIT DOBIO OSTROVICU I UTANaCiO PRIMIRJE S MLETGIMA. 103

tako, da ih radi toga nijedan sudac, a naroCito ban ditave Slavonije i Hrvatske, sadanji
ni buduci, ne moze pozvati na sud . . . .«

Ovom poveljom oprostio je kralj Ljudevit posve dosadanju nevjeru kneza Grego-
rija II. i njegova sinovca. No kralj nije htio ni to, da zadrzi Ostrovicu bez ikakve odStete.
On zato istoga dana, naime 31. srpnja 1347., izdade jos drugu povelju, kojom je knezu
Gregoriju II. i njegovu sinovcu Jurju III. u zamjenu za ustupljenu Ostrovicu darovao za
sva vremena grad Zrin u Slavoniji. Povrh toga darovao je kralj njima jo§ dtavu i

Buzku zupu (comitatus Busan) u Hrvatskoj; no te povelje sada nema, nego se je odr-
zala samo izprava krckoga kneza Dujma, izdana 22. listopada 1347. u trgu Modrusama,
kojom je zajedno sa svojom sestrom Elizabetom potvrdio darovnicu kraljevu obecao, i

da ce sa svim svojim dobrim Ijudima bditi, da se kraljevske darovnice odrze.


U drugoj povelji od 31. srpnja 1347., raduje se takodjer kralj Ljudevit, §to su se
knezovi Gregorije II. Juraj III. vratili pod okrilje njegove milosti
i ustupili mu grad i

Ostrovicu. No on ne ce, da ostanu poradi toga bez nagrade, nego ih hoce odlikovati
darom kraljevske sklonosti, da bi to i drugi vidjeli i odanije se utekli milosti kraljevske
dobrote. On im dakle poklanja grad Zrin u Slovinskoj zemlji (castrum Zryn ... in terra
Sclavonia) sa svima pripadcima i koristima, posjedima i selima, varosima, ba§ onako,
kako je to drzao dosadanji vlastnik Lovrinac Tot, zupan u Zeljeznom i Soprunu, koji
ce primiti dolidnu zamjenu. Tako se je god. 1347. jedan ogranak Bribirskih knezova
preselio iz Ostrovice u Zrin, iz Hrvatske u banovinu Slavoniju. Taj se ogranak odsad ne
zove vise Bribirski knezovi, nego knezovi Zrinski (comes de Zrin, Zrign, Zerin). Kneza
Gregorija II. nestaje namah zatim s obzorja, te se prvim knezom Zrinskim ima smatrati
Juraj III. (I., 1347. — 1361). Od njega su potekli svi potonji Zrinski, kojima se ponosi
hrvatski narod u svojoj pro§losti.
Vec na pocetku kolovoza znalo se je u Mletcima, da su u Hrvatsku stigle nove
date kraljevske, all se naculo i to, da se radi o nekom ugovoru (de tractatu), po kojem
bi se Ostrovica imala predati kralju Ljudevitu. Mletacko vijece 5. kolovoza izabira jednoga
dvorskoga biljeznika, koji ce otici preko mora u Zadar, te o svem vijecati s knezom i

vijecnicima Odanle neka podje knezu Gregoriju, neka ga lijepo pozdravi,


toga grada.
pak obavijestiv ga o svem, sto se je proculo, neka ga puti opominje lijepim rijefiima, i

da zadrzi obrani Ostrovicu,


i neka mu za to ponudi i dva mletaika banderija, ako bi
i

mu trebalo pomoci. Cini se, da su se Mletcani uvjerili, da knez Gregorije zaista neSto
snuje, jer su opet 22. kolovoza zakljuSili pisati njemu u toj stvari. Sjetit ce ga oporuke
kneza Pavla II, i kako je njom Mletcima povjereno, da bdiju paze na njegova sina i

Jurja III. i njegov grad Ostrovicu; sjetit ce Gregorija na njegovu prisegu, koju je proSle
godine polozio, da ce Stititi svoga sinovca i njegovo imanje. Culi su dodu§e, da ugarski
kralj radi, kako bi dobio Ostrovicu (per multos et diversos tractatus), ali se nadaju, da
knez Gregorije ne ce pogaziti svoje svedane prisege. Mletcani ce poraditi svima silama,
da se mladi Juraj III. sa svojim sestrama dobavi slobode; podjedno nalazu svomu knezu
i kapetanu u Zadru, da pomaze knezu Gregoriju vojskom i svim, sto bi mu trebalo.
MletaCki notar Ivan Guido sad je neprestano dolazio i odlazio od kneza Gregorija. Naj-
prije mu je u ime obcine nudio godiSnju placu od tisucu libara, ako predade Ostrovicu
Mletcima, da ju toboz cuvaju (in nostra custodia) za nj njegova sinovca. Kad to nije i

pomoglo, poslase MletCani 1 listopada 1347. ponovo svoga notara k njemu, te ga pozvase,
da prema oporuci svoga brata pridrzi i saduva grad bar za se i za svoga sinovca, a oni
ce mu za to davati po 500 libara godisnje provizije.
Ali sve to nije hasnilo. Napokon se je podigao kli§ki knez Mladin III., da bar on
spase Ostrovicu za svoju porodicu i za svoje saveznike Mletdane. Na pofetku studenoga
1347. nudio se je Mladin, da ce silom oteti grad sa svojim 6etama, samo neka mu
MIetci dadu u pomoc svoje vojnike iz Zadra. Sad je zima na domaku, sad <5e lako pre-
I04 LJUDEVIT I. VELIKI.

dobili taj grad, poSto mu ne ce moci'ni odkuda poslati pomoci. Mletcani su dobro uvi-
djali, da ce s gradom Ostrovicom, ako njom zavlada kralj Ljudevit, zaprijetiti »propast i

zator svim njihovim gradovima« (consumptio et destructio omnium nostrarum civitatum);


zato je i Ivan bivsi knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu podade
Sanudo,
pomoc iz 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletacko vijece ipak nije prihva-
Zadra, i to
tilo toga predloga, nego je zapovjedilo knezu vijecnicima u Zadru, neka nastoje novcem i

ili ma kojim god drugim nacinom poraditi, da Ostrovica dodje u mleta^ke ruke, ili bar
da njom ne bi obladao ugarski kralj. To bi zakljufieno 8. studenoga god. 1347. Malo
dana poslije stize u Mletke pismo kneza Mladina, u kojem javljase, da je Ostrovica vec
u vlasti kralja Ljudevita, koji je u njoj namjestio svoje kastelane i posadu. Mletacko
vijece odpisa na to 20. studenoga knezu, da je to »vrlo tuzno i tegotno« (multum grave
et molestum) za nj, ali da je vec poslalo svoje svetane poslanike kralju ugarskomu, da
s njim utanaci »mir i ljubav«, pak da osiguraju tako i mletadku drzavinu i gradove
knezu Mladinu. Do povratka poslanika neka s toga Mladin miruje, i neka nastoji, da
bude s kraljevskim kastelanima Ostrovice u §to boljem sporazurnku.
Mletcani dakle videci, da im je Ostrovica ovaj put izmakla, pobojase se i gorega,
te nastojahu sada,da se s A kralju Ljudevitu bijaSe u taj
kraljem Ljudevitom izmire. i

mah do toga, da se nagodi s Mletcima, jer se je spremao na vojnu u juznu Italiju, da


osveti svoga nesrecnoga brata Andriju. Uza sve to oteglo se ipak ugovaranje o miru,
a poslije o primirju vi§e mjeseci, po§to je i jedna i druga stranka htjela sto povoljnije
uyjete poluSiti.
Prve mletatke ponude bijahu ove. Mletci zadrzat ce sve, sto imadu u Dalmaciji, a
pravo kraljevo na dalmatinske gradove odstetiti ce novcem. Za Zadar, na koji imadu
od davne davnine neosporivo pravo, ne daju mu nista; a za ostale gradove, kao sto su
Nin, Sibenik, Trogir i Spljet, dati ce mu ili 60.000 dukata u jedan put po 3000 du- ili

kata svake godine. Kralj evi doglavnici dobit ce 8000 dukata nagrade. Mletci ne moraju
kralja ni njegovih 6eta prevesti u Napulj, a^i mu ne ce prelaza ni prijeciti. Napokon ce

zahtijevati poslanici, da se i Bribirski knezovi ukljuce u mir. S tima ponudama bijase


mletaCkim poslanicima poci u Ugarsku, kad no stigoSe glasi, da je kralj Ljudevit s vojskom
svojom vec posao po kopnu put Italije, te da se priblizuje mletaCkom vladanju. S toga
§est plemica pohita pred kralja, te ga 26. studenoga 1347. pozdravi na mletatkoj medji
i odprati kroz 6itavu mletadku oblast na jug, a ugovaranje o miru odgodjeno bi na
zgodnije vrijeme.
Dok je kralj napredovao u Napulju, hrvatski je ban Nikola Sec
Ljudevit srecno
s odanim hrvatskim knezovima nastavio rat u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletacka se je ob-
cina zivo zabrinula za svoj posjed u Dalmaciji, kao i za gradove Bribirskih knezova
Mladina III. i Pavla III., svojih odlucnih privrzenika. Njezin providur Pavao Loredano
obilazi redom gradove, a sama obcina salje svedjer nove cete na obranu njihovu. U to
stigose vijesti iz Napulja, da je kralj Ljudevit osvojio ditavo kraljevstvo. Mletci se silno
prepadose, pak odluciSe po §to po to izmiriti se s kraljem. Dne 13. ozujka 1348. salju u
Napulj tri najodlidnija plemica, Marka Giustiniana, Andriju Morosina i Nikolu Gradoniga,
te ih ovlastuju, da za mito kraljevim savjetnicima potroSe i 20.000 dukata, samo da
na mir. Mletcane pomaze sada
privole kralja veronezki vladar Mastin (de la Scala). i

Obcina nudi kralju kud kamo povoljnije pogodbe od prvih; ona ce mu ustupiti sve
i

dalmatinske gradove osim Zadra, pade ce i njega i njegove Ijude prevesti na svojim
galijama iz Napulja u Ugarsku. Ali kralj Ljudevit kratio se je prihvatiti i te povolj-
nije ponude.
U to su Mletke stigle nove nevolje. Najprije im se stao buniti Zadar, gdje su
13. ozujka morali iztjerati do sto sumnjivih gradjana, zatvoriti luku lancem i utvrditi
grad s onoga kraja, gdje su bill zidovi poruSeni. Malo zatim javi se u Dalmaciji i strasna
KRALJ L.IUDKVIT DOBIO OSTROVICU I UTANA^IO PRIMIRJE S MLETCIMA. 105

kuga, crna smrt, koja je god. 1348. po Citavoj Evropi nemilo bjesnila. Gradovi pri-
morski gotovo su opustjeli, te nijesu ni pomi§ljali na obranu od neprijatelja s kopna.
Najvi§e je stradao Nin, koji je gotovo ostao pust, tako te je obcina morala obecati za-
sebne povlastice onima, koji bi se u njemu nastanili. U to doba ponudi§e se Mletcima
dva slavenska vladara, dva rimska cara, zapadno-rimski car Karlo (ceski kralj Karlo IV.)
i srbski kralj i car Du§an Silni, da ce za njih posredovati kod kralja Ljudevita. No Karla
odbise sami Mletci, jer mu ne vjerovahu; a poslanici Du§anovi ne izvrSise u Napulju
bas niSta.

Sred toga meteza zadesi MIetke jos veci udarac: dne 1. svibnja 1348. umre u Tro-
giru knez Mladin III., najodaniji prijatelj i saveznik njihov do zadnjega casa svoga. Taj
zakleti protivnik kralja Ljudevita bijase posljednjih godina sve udesio, da se osveti za-
torniku svoje porodice i da uzdrzi ostatak vlasti svoga roda. S toga je dozvolio, da mu
se mladji brat Pavao III. ozeni s mletaSkom patricijkom, ponositom Katarinom, kcerju
Ivana Dandula; a u listopadu 1347. vjen^ao se je sam s Jelenom, sestrom srbskoga cara
Stjepana Du§ana, kojim je zajedno radio na zator kralja Ljudevita. Ali na jednom svlada
s

hrvatskoga junaka Ijuta bolest. Slomljen posao Mladin u mletacki grad Trogir, da se
lije^i. Dne 1. ozujka 1348. javlja trogirski knez Marko Ruzini spljetskomu knezu Ivanu
Gradonigu, da je knez Mladin jako bolestan (aegrotare valde). Dva mjeseca zatim, bas
1. svibnja 1348. umre nevoljni Mladin. Citava Hrvatska zaplace sa smrti njegove. Sahra-
nise ga u stolnoj crkvi sv. Lovrinca u Trogiru, gdje mu je jo§ i danas na grobnici
uklesan nadgrobni napis u latinskim stihovima. Tu se u velike slavi >velemozni knez
kliski Mladin, gospodar Omisa Skradina«. Pjesnik iztice njegove vrline zove ga

I
i i

»hrabrim Stitom Hrvata« (Croatorum clipeus fortis), i govori Hrvatima, da je kne-


zeva smrt kazna za grijehe hrvatskoga naroda. »Placite, Hrvati, za plemenitim sinovcem
(unukom) banova*, kliie na svrsetku raztuzeni domorodni pjesnik.
Iza Mladina ostade nejaki sin Mladin IV., za kojega je upravljao imanjem njegovim
stric Pavao III. Ali taj ne bija§e dosta jak, da u ono osudno doba stoji na braniku<ije-

dovske plemenScine. Jos manje mogla se je mletacka obcina u nj pouzdavati; pace


6. lipnja govorilo se u Mletcima, da je Pavao tjelesno obnemogao, te se mislilo, da i

ne ce dugo izdrzati. No Pavao je ipak preturio bolest, te je onda nekako zivotario do


godine 1356., kad mu nestaje traga.
Nova nada sinu Mletcima, kad se ba§ u ono vrijeme iznevjerila sreca i kralju Lju-
devitu u Napulju. Pace i njegovu vojsku prorijedi kuga, a Mletcani na to namah svoje
ponude opet smanjiSe. Tako se posve razbi dogovaranje u Napulju, te se Mletci sada po-
jagmise, da ma kojim nacinom obladaju gradovima pokojnoga kneza Mladina. Knezu
Pavlu III. nudjahu 2000 malih libara, pace 1000 dukata na godinu, ako im ustupi i

gradove svoga brata. U isti mah gledahu iste gradove dobiti makar izdajom, te razpi- i

saSe nagradu od 3000 dukata za predaju Skradina, a 4000 dukata za Klis. Ali se ipak
ne nadje izdajica, koji bi se za dukatima pomamio.
Medjutim bijaSe se kralj Ljudevit povratio u Ugarsku. UvjerivSi se, da ne ce moci
i

Napulja odrzati, ako bi ga Mletd;ani prijedili, da salje onamo pomocnih £eta po moru,
odlu6i izmiriti se s republikom, makar samo za neko vrijeme. Njegovi poslanici, njitranski
biskup Nikola segedinski kastelan Ivan, stigo§e zadnjih dana mjeseca srpnja u MIetke,
i

gdje no namah zapodeSe dogovaranja. No posto se ni jedna stranka ne htjede odreci


Dalmacije, ne mogase doci do pravoga mira; ve6 bi utanaceno samo primirje na
osam godina (5. kolovoza 1348.) Uvjeti primirja bijahu ovi: 1. Obje stranke obvezuju
se, da ce mirovati kroz osam godina, medjusobno ne ce nanaSati nikakvih Steta;
i da si

2. Podanici obiju driava smiju medjusobno obciti prolaziti slobodno po zemljama jedne i

i druge stranke, i po kopnu i po moru bez ikake zapreke. 3. U mir se ukljuCuje knez i

Pavao III., gospodar Klisa, Skradina i Omi§a sa ditavim svojim zemljiStem i svojim po-
I06 LJUDEVIT I. VELIKI.

danicima. 4. Tko prekr§i ovo primirje, ili ma koju ustanovu njegovu, platit ce svaki put
globu od 100 maraka. Obje stranke zalazu svoja pokretna
5. nepokretna dobra kao i

jamstvo, da ce primirje obdrzavati. 6. Kralj i duzd obvezuju se, da ce svaki sa svojih


20 najodliSnijih velikasa i savjetnika priseci, da ce drzati uvjete primirja. O toj prisegi
sastavit ce se spis, potvrdjen s drzavnim peCatima, jedan s kraljevim. a drugi s duzdovim.
7. Prisegu i potvrdu primirja imadu obje stranke obaviti do 4. listopada; ako toga ne
uCine, neka se smatra, da primirje nije ni utanaceno.

Primirje bi zaista utvrdjeno, a radovao mu se je i kralj Ljudevit i mletacka obcina.


Ljudevit je mogao sada bez straha posvetiti svu svoju paznju napuljskim poslovima, dok
su se Mletci opet nadali, da ce im za osam godina primirja poci za rukom skloniti

kralja na konaCni mir, dakako njima povoljan.


(Druga vojna u Napulju, 1350.). I zaista bija§e skrajnje doba, da se kralj
posveti napuljskim poslovima. Ondasnjemu narodu bijaSe naime ugarsko vladanje brzo
dodijalo. Talijani ne htjedose placati silnih nameta, kojima su se uzdrzavale cete place-
nika; k tomu po6ini§e ugarski vojnici koje kakva nasilja i zulume. Obce nezadovoljstvo
u Napulju dodje u dobar cas kraljici Ivani i suprugu joj Ljudevitu od Tarenta: oni se
vratise vojskom u Italiju, da zauzmu Napulj
s Ugarski namjestnik Stjepan Lackovic
(Apor), kojemu bija§e kuga vojsku silno prorijedila, morade ostaviti prijestolnicu, u koju
slavodobitno udjoSe Ivana sa suprugom svojim. Premda je zatim Lackovic pribrao sa
svih strana 6ete svoje, te s njima izpred grada Napulj a pobijedio mnogobrojniju vojsku
Ljudevita od Tarenta, pak ga zatjerao natrag medju zidove glavnoga grada, ipak nije
ta pobjeda ugarskomu namjestniku nista koristila, jer su se sada odmetali od njega drugi

gradovi, iz kojih bijase nedavno odazvao ugarske posade. Lackovic ne mogase, da sa


svojom malom slabom vojskom pokori sve odmetne gradove, s toga mu ne preostade
i

drugo, nego da u Manfredoniju jos neke gradove, koji su ostali vjerni, smjesti posade,
i

pak da obranu njihovu povjeri vjeStim pouzdanim muzevima, a sam da podje na to


i

u Ugarsku, da obavijesti kralja o svem, sto se bijaSe zgodilo.


Pouzdanje Stjepana Lackovica u one, kojima bija§e povjerio obranu gradova i ka-
§tela, bijaSe opravdano, poSto se junacko oduprije§e svima navalama Ljudevita od Tarenta.
Kad se je poslije namjestnik vratio s novom vojskom ugarskom, razbi on Ljudevita od
Tarenta drugi put izpred grada Napulja. Odsad ne zadavahu Lackovicu toliko jada sami
Talijani, koliko vise placenici pustolova Wernera, kojima nije namjestnik dopuStao, da
plijene i robe po miloj volji svojoj. Oni se pace uroti§e i zasnova§e, kako ce Lackovica
zarobiti, te ga za dobru placu predati kraljici Ivani. Stjepan Lackovic saznade jo§ za
vremena za urotu, ali ne mogase drugo uSiniti, nego opet uzmaknuti, i po drugi put
u Ugarsku otici, da svoga gospodara sam glavom u sve uputi.
Sad se rijesi kralj Ljudevit, da povede joS jednu vojsku u Napulj. PoslavSi Stje-
pana Lackovica s malom 6etom napred, krene on u prvoj polovici travnja 1350. iz
Budima na put. Njemu se pridruzise najmocniji i najodliiniji velika§i sa svojim bande-
rijima, kao Gileti, Se6i, Bubeki, Konti, Drugeti i drugi, zatim vi§e biskupa. Od hrvatskih
velika§a podjose na vojnu knezovi Blagajski od roda Babonida, po imenu braca Nikola
i Ivan, potonji sa svojim sinom Petrom, nadalje zagrebaCki biskup Nikola i prior vranski
fra Monialis. Ni Mletcima ni napuljskomu kralju ne bijase milo, sto se je Ljudevit po-

novno dao na put u Italiju. Mlet6ani mu paSe uzkratise galije za prevoz, za §to im se
napuljski kralj Ljudevit od Tarenta 10. travnja posebice zahvali. No sve to nije kralja
Ljudevita smetalo. On dodje do Senja\ te se ukrca u brodove Ivanovaca knezova i

Frankapana, koji ga odanle prevezoSe u Napulj. Ondje osvoji u kratko vrijeme Citavo
kraljevstvo, te se vi§e puta proslavi svojom hrabro§cu. Kod navale na Canosu dopade
rane; kod podsade Averse (1. srpnja do 5. kolovoza 1350.) bija§e jedan od prvih, koji
DRUGA VOJNA U NAPUUU. 107

se je popeo na gradske zidine. Za te podsade hike ranjeni knezovi Nikola i Ivan Bla-
gaji, a Ivanov sin Petar ostade mrtav na bojnom polju. No najvise se proslavi Ljudevit

CO

p
>^5
O

Q
O
?^ •
S -28 ^ -S "* i M A "^ •
r^ <
>
Q
P
J
<

i
*^

>
O

;§^'W/:

blizu grada Serre, fgdje no spase mladoga junaka Szerdaja, kojega bija§e poslao, da
iztrazi plitka mjesta nabujale rijeke Negra.
108 LJUDEVJT I VELIKI.

Ugarska vojska zauze glavni grad Napulj, te kraljica Ivana sa svojim suprugom
i

morade pobjeci u Gaetu. No sada uvidi kralj Ljudevit, da bi mu vrlo tezko bilo odrzati
osvojeno kraljevstvo, pak da bi morao iztrositi svu snagu svoje naslijedjene drzave, kad
bi to htio poluciti. K tomu mu stize poslanstvo od pape, koji mu obecavase, da ce
obnoviti parnicu proti Ivani, te ju po zasluzi kazniti, ako ju pronadje krivom. Na to se
vrati kralj u jeseni 1350. kuci, ostavivsi Stjepana Lackovica s malo vojske u Napulju.

Papa medjutim, koji je od prvoga maha radio u prilog Ivani, proglasi lijepu grijeSnicu
nevinom poradi pomanjkanja dokaza, vrati joj kraljevstvo uz pogodbu, da plati ugarskomu
kralju u ime odstete 300.000 zlatnih forinti. Nasuprot ce se ugarski kralj odreci svoga
prava na Napulj zarobljene napuljske kraljevice pustiti na slobodu. Kralj Ljudevit
i

odazove na to svoje cete iz Napulja, ali odstete od 300.000 zlatnih forinti ne htjede
primiti, da mu ne bi mogli spod;itavati, da se je dao smiriti krvninom za brata svoga.

U napuljskim vojnama bijaSe najvi§e zasluga stekao erdeljski vojvoda Stjepan


Lackovic (Apor). Da mu se oduzi, izdade mu kralj sporazumno s majkom svojom Eli-

zabetom i bratom Stjepanom, hercegom hrvatskim, jos 30. listopada 1350. povelju,
kojom njemu
je njegovim sinovima (Dioniziju, Nikoii, Emeriku, Stjepanu
i Ladislavu) i

za.sva vremena darovao gradove Strigovo (Oztrogo) Cakovac izmedju Drave Mure. i i

Tim postadose Lackovici slavonski velikasi, te pocese sve vise utjecati u zgode hrvat-
skoga kraljevstva.
Hrvatski herceg Stjepan (1349—1354.) bani: Pavao Ugal (1350), i

Stjepan Lackovic (1351—1352), Nikola Banic od Lendave (1353—1356.). i

U Slavoniji i Hrvatskoj banovao je Nikola Sec od kolovoza 1346. negdje do druge


polovice 1349. U prostranoj banovini svojoj od Mure Drave do Cetine na jugu imao
i

je toliko posla, da nije gotovo mogao ni odahnuti. Najvise mu zadavahu brige borbe u
Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bilo vjecitih okrSaja izmedju mletackih i kraljevskih po-
danika, i gdje ga bijase zapala zadaca, da posve skuci Bribirske knezove. Ali uza to
nalazimo ga svedjer zabavljena i u Slavoniji. Dne 15. travnja 1347. dariva gradjanima
slobodnoga grada Gradca tik Zagreba komad zemljista u susjednoj gori Medvednici, da
ondje izkapaju sol (ad aperiendas fodinas salium). Kad se je u srpnju knez Gregorije
sa svojim sinovcem Jurjem pokorio kralju, te od njega za Ostrovicu primio u zamjenu
grad Zrin, podigoSe se neki ylastnici zemalja u okoliSu Zrinja, kojih posjedi bise pometnjom
privaljeni kotaru grada Zrinja, te stadose traziti svoja imanja natrag. Radi toga, kao i

poradi drugih pitanja sazvao je ban Nikola Sec sabor slavonskih staleza (cum universis
nobilibus regni Sclavonie generalem celebrassemus congregationem) u Zagreb, gdje se
je 21. prosinca 1347. spor rijeSio. Jedva se je to smirilo, nastade izmedju zagrebackoga
kaptola i krbavskoga biskupa Radoslava pravda poradi desetine u Kladusama i susjednim
mjestima. No posto je Ivan, arcidjakon goricki i zastupnik zagrebackoga kaptola, dokazao
pravo toga zbora na redenu desetinu, dosudi ju ban Nikola Sec 2. rujna 1348. zagre-
batkomu kaptolu. Osobito se je ban Nikola trsio, da ukine sve nepravedno nametnute
terete i bezpravno uvedene pijacovine, carine, mostarine, koje su po6eli pobirati vec
njegovi predSastnici, bani Mikac i Nikola Banic, kao i drugi velikasi. Na molbu sviju

plemica kraljevine Slavonije izmedju Drave i Save (universi nobiles regni Sclauonie
inter Dravam et Zavam existentesj pozove on (quia nostro banatui incumbit officio, ut

nobilibus regni de necessitate ipsorum provideamus remedio opportune) 29. travnja 1349.
kaptol zagreba6ki, da izasalje svoga Covjeka, koji bi zajedno s banovim pouzdanikom
Benediktom od Kalande, kastelanom maloga Kalnika i zupanom od Moravca, pred 6itavim
plemstvom ustanovio sve nepravedno nezakonito nametnute dace. Kaptol izabra za
i

taj posao varazdinskoga arcidjakona Dionizija, koji je zaista s kastelanom Benediktom


oba§ao zemlju i sve tuzbe saslu§ao. O tom je i kaptol 19. svibnja izvijestio bana Ni-
kolu Se6a.
HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO IIGAL, STJ. LAHKOVIC I NIKOI.A BANIC. 109

Jo§ iste godine 1349. odstupio je Nikola Se6 s baaije, a kralj jena to da koncu
godine povjerio upravu citavoga hrvatskoga kraljevstva svojemu mladjemu Stje- bratu
panu, kojemu osamnaest godina. Kraljevic Stjepaa zove se u spomenicima
je tada bile
od god. 1349. >herceg Erdelja (ili Ugarske), gospodar zemlje §ipu§ke §aro§ke<; no od i i

po6etka 1350. pi§e se kroz citavu godinu »Stjepan po Bozjoj milosti citave
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije herceg«. Pace kad je u travnju kralj Ljudevit
posao u Italiju, herceg je Stjepan zajedno s majkom svojom Elizabetom upravljao i

Ugarskom, te s toga nije zalazio u svoju hercegovinu, vec je ostao stolovati u gradu Bu-
dimu. Kralj Ljudevit trazio je za svoga mladjega brata zgodnu suprugu. Neko vrijeme
(u travnju 1349.) snovao je, da bi ga ozenio obudovljelom napuljskom kraljevnom Ma-
rijom, sestrom kraljice Ivane; no kad se je to izjalovilo, trazio mu je suprugu u Njemackoj.
Herceg se je Stjepan; za-
jedno majkom svojom
s Eliza-
betom mnogo trudio, da olaksa
bratu svomu ratovanje u Napulju.
Mletd;ani naime, po§to nijesu mogli
zaprijeciti kralja Ljudevita, da
predje u Italiju, gledali su unatoc
primirju, da mu na svaki moguci
nacin otezcaju boravak u tudjini.

Jo§ 8. ozujka 1350. tuzakahu se


kralju, da njegovi kastelani uKninu
i Ostrovici sve pored primirja robe
i uznemiruju njihove podanike u
Hrvatskoj, a te svoje tuzbe opeto-
vahu svedjer za ditava boravka
kraljeva u tudjini. Kralj im se do-
duSe 18. travnja izpricavao, da nije
ni on ni brat njegov Stjepan kriv,

ako su kastelani i posade njegove


u Ostrovici i Kninu orobili njihove
podanike, narocito Sibencane; u
ostalom da je odredio, neka se novi
hrvatski ban i namjestnik brata nje-
gova, hercega Stjepana, svrati do
20. svibnja u one strane, te neka
PeCat hercega Stjepana.
zajedno s mletadkim povjerenikom
Nadpis: S(^igillum) domini Stephani (De)i gracia ducis Transilvanie.
ustanovi pocinjene §tete i popravi
sve,kako i§te pravni red (iuris ordo).
Novi ban bijase u to vrijeme magistar Pavao od Ugla, sin Ivankin kum kralja i

Ljudevita. Sve doslije obnasao je ^ast protonotara kod kraljevskoga dvorskoga sudca
Pavla. ]ok 1343. bijase ga kralj nadario za njegove zasluge nekim posjedima u §imezkoj
zupaniji, a g. 1350. imenovao ga je herceg Stjepan banom zamjenikom svojim u Hrvatskoj i

(vices tenentem ipsius Stephani ducis in predictis ducatibus Dalmatie, Chroatie et Sclavonic).
Novi ban boravio je 6. ozujka 1350. u Topuskom (in Thopolcha), gdje je na molbu
ondjeSnjega opata Guillerma potvrdio neke stare povlastice samostanske, podijeljene jo§
od kralja Andrije I. (II ). Zanimljivo je, Sto u dotidnoj izpravi sam ban Pavao izpovijeda, da
ga je herceg Stjepan namjestio za bana kraljevina Slavonije i Hrvatske (per domipum
Stephanum, Dei gracia tocius Sclavonic, Croacie et Dalmacie ducem, in dictis regnis
Sclavonic et Croacie banus constitutus). Premda je dakle ban Pavao od Ugla jo§ u
no LJUDEVIT I. VELIKI.

ozujku bio u Topuskom ili Toplicama, ipak nije po obecanju kralja Ljudevita do§ao
20. svibnja u Hrvatsku, da izpita tuzbe mletackih podanika. Odvratila ga je od toga
kraljica Elizabeta sa svojim sinom, hercegom Stjepanom, koji su podjedno u Mletcima
zatrazili drugi, dalji rok za sastanak komisije. Mletcima dalo se to na zao, te 28. svibnja
obnovi§e svoj zahljev, pridodavsi jo§ tuzbe na 6ete njezina sina kralja Ljudevita, koje da
samo na moru, nego ca u kralje-
su pocinjale velikih nasilja mletaCkim podanicima ne i

Jama6no su tada podanici ugarsko-hrvatskoga kralja samo uzvracali nemilo


vini napuljskoj.

za nedrago, poSto su Mletcani prigodom prelaza kralja Ljudevita u Napulj svakake


zapreke Cinili, pa6e mu i galije za prevazanje uzkratili. Na ponovni zahtjev mletacke
vlade odvrati kraljica Elizabeta iz Budima 6. srpnja, da je vec poslala »plemenitoga i

odliCnoga muza Pavla od Ugla, bana Citave Slavonije« u primorske strane, pak neka i

obdina po§lje svoje poslanike u Knin, gdje ce ban po nalogu hercega Stjepana zadovo-
Ijiti tuziteljima, u koliko su zaista povrijedjeni (satisfaciet querulantibus iuxta eorum meram
lesionem). Lukava kraljica Elizabeta znala je medjutim, da je Mletcima vi§e do bruke i

neprilika, nego do od§tete njihovih podanika, pak s toga ih podjedno zamoli, da bi pre-
vezli kralju Ljudevitu u Napulj njezina covjeka, koji vodi onamo za sina joj konje i

druge stvari. A da ih predobije, zamoli ih jos za provodno pismo za poslanike, koje ce


poslati u Mletke.
MletaCka obcina odgovori kraljici 24. srpnja obseznim pismom. Najprije joj zahva-
Ijuje, §to je poslala bana u Knin; i obcina ce onamo opraviti svoje Ijude, da se pitanje
o odSteti §to prije rijesi. Nada se, da kraljevi kastelani podanici ne ce vi§e dirati u
i

mletacke podanike, nego da ce s njima ziviti u prijateljstvu. Zatim se s mnogo rijeci

izpricavaju, §to ne mogu njezina covjeka prevesti u Napulj kralju Ljudevitu, i jer ce
njihovo brodovlje naskoro odploviti na daleki iztok, i jer se boje neprijateljskih napa-
daja. Poslanicima posebna provodnog pisma, pogto obcina zivi u
ugarskim ne treba
miru Ijubavi s kraljem Ljudevitom; no ipak ce ona izdati zamoljeno pismo
i do i

13. kolovoza prirediti u Senju veliku barku, na kojoj ce ugarski poslanici moci lagodno
odputovati u Mletke. Poslanik kraljice Elizabete i hercega Stjepana zaista je dosao u
Mletke, gdje se je potuzio, da bas podanici obcine nanose stetu kraljevim Ijudima,
kada putuju u Napulj. Cini da je ugarski poslanik svoje tvrdnje
se, dokazao, jer se i

obcina svakojako izvinjava podjedno obecava, da ce kraljidinoj tuzbi zadovoljiti, 6im


i

se samo stvar razvidi. Mletcani se silno raduju, sto je kraljica voljna poraditi, da se
primirje pretvori u trajan mir, te se zahvaljuju kraljici za njezinu spremnost. Oni se
pouzdavaju posve u osobiti razbor njezin, da ce ona smisliti naCine i putove, kojima bi

se moglo do mira doci. Mletcane ce naci u toj stvari vazda najpripravnije.


Vrativsi se kralj Ljudevit s vojne na Napulj, odluci posve promijeniti upravu hrvat-
skoga kraljevstva. Brata svoga Stjepana, koji je samo za ratovanja u Napulju obnaSao
cast hercega hrvatskoga, posla na skrajnji iztok svoje drzave, u Erdelj, gdje je kroz

dvije godine (1351 — 1352.) ostao i upravljao tom vojvodinom. Vec u ozujku 1351. izdaje
Stjepan kao »Dei gracia dux Transylvanus« povelje i izprave, i kaze u njima, da je to

»prva godina njegova hercegovanja« (ducatus nostri anno primo) u Erdelju. U Hrvatskoj
pak namjesti kralj za bana biv§ega erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, koji
se bijaSe toliko proslavio u Napulju kojemu je kralj nedavno darovao gradove Strigovo
i

i Cakovac u Medjumurju.
Stjepan Lackovic spominje se vec 9. sijecnja 1351. u kraljevskoj povelji kao »ban
Citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«. Jamacno je kralj zelio, da kraj nestalnih
prilika, kraj nesigurna primirja s Mletcima, bude u hrvatskom kraljevstvu banom Citav
muz, posve odan kraljevskomu prijestolju, a uz to vrstan i hrabar vojvoda. Sto je kralj

u prvo vrijeme novoga bana zvao banom Dalmacije, jasno odaje, da i je vec tada snovao,
da u zgodan 6as obnovi borbu s Mletcima za hrvatsko primorje.
HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO UGAL, STJ. LACKOVIC I NIKOLA BANIC iii

Stjepan Lackovic bio je ban »ditave Slavonije i Hrvatske* pune dvije godine
(1351.— 1352). O njegovu banovanju itna dovoljno podataka. Negdje u kolovozu 1351.
boravio je u blizini Zadra, u zupa>
niji LuCkoj, gdje se bijaSe hrvatsko
plemstvo sastalo na sabor (in di-
Cd
strictu Luke apud villam Podbur- * X
sana). Na torn saboru (universes
nobiles Croatos eidem nostre con-
gregationi adherentes) jamaCno se f >
»^J^c^ s i
uredjivala zupanija Luka, kojoj je
odslije bio sijelo stolica grad i

Ostrovica. Tom je prigodom tre-


6
balo ustanoviti, tko pripada sta-

romu hrvatskomu plemstvu, a tko


ne, jer su se valjda osnivali »sto- 1^^ 11 fed J
lovi< (sudovi) za plemenite Ijude
u zupanijama. Ustalo pleme Vi-
revica (de Virovnygh), te zahtije-
valo, da se i ono uvrsti u staro
hrvatsko plemstvo. Sabrani pleme-
niti Hrvati izjavise, da Virevici
doduSe ne potjecu >ni iz jednoga
od dvanaest plemena hrvatskih*, i:r3*«^vf :,

i ^^i
all da su uzimali svoje zene iz tih

plemena, pak privolise, da ih ban


uvrsti u plemstvo Lu^ke zupanije.
Nekoliko mjeseci poslije, dne 31.
listopada 1351., desio se je ban
Stjepan Lackovic u Zagrebu, gdje
je » Zajedno s juratima, plemickim
sudcima i dnigim plemicima kra-
ljevstva« drzao banski sud Tom
zgodom dodjo§e preda nj zastup-
nici plemena Koranice, te se po-
tuzi§e, da kastelani i Cinovnici
grada Stenicnjaka dozivaju clanove
njihova plemena pred svoj sud^
gazeci tim njihove slobo§tine. Pleme
voli, da ga razaspu sasvim i li§e

plemenstine, nego da mu dlanovi


ni krivi ni duzni postanu kmetovi.
Na to izjaviSe jurati, plemicki sudci
i ostali na sudu sabrani plemici
jasno i odito, da je pleme Kora-
°
nica od davnine bilo plemenito, i

da se nije pokoravalo ni kojemu .o


- m
kastelanu ni sluzbeniku kraljevine
Slavonije. Prema tomu izre(^e ban
presudu, da slobodno pleme Koranica imade dolaziti na sud jedino pred bana zupana i

zagrebaikoga, a da ih nijedan kastelan ni drugi sluzbenik ne smije vi§e preda se pozivati.


112 LJtJDEVIT I. VEtJKT.

Ban Stjepan Lackovic i slijedede je godine vise puta vijecao na saborima s plemstvom
hrvatskim i slavonskim. Na koncu listopada skupio je staleze u mjestu Svetom Ivanu (in
nostra congregatione generali in villa Scenthivan celebrata) u danaSnjoj Belovarsko-kri-
zevackoj zupaniji. Taj je sabor trajao vi§e dana (do 5. studenoga), te se je na njem
razpravljalo i odlucivalo koje §ta Medju inim je ban rjeSavao pravde i kaznio siledzije;
narocito je sudio u parnici radi otimacine izmedju Stjepana sina Petrova od Gorbonoka
i magistra Bekea, sina Stjepanova. Posljednji je poznati cin banovanja Lackoviceva
izprava, izdana 5. prosinca u Zagrebu gradjanima slobodne obcine Gradca, kad im je
potvrdio privilegij bana Mikca, kojom je slobodnu obcinu oslobodio od placanja dobiti
taj

za bansku komoru. Malo poslije toga zgodila se nova promjena u upravi hrvatskoga
kraljevstva, jer je kralj Ljudevit namjestio opet svoga brata Stjepana za hercega citave
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, te njemu pridijelio za bana Stjepana Banida od Lendave.
Taj bijase izlijedio rane, koje je dopanuo prigodom podsade Zadra. Razlog toj ponovnoj
promjeni bijaSe nedvojbeno politika Ljudevitova prema Mletcima.
Ljudevit naime ne bijase postigao cilja, poradi kojega je utanacio god. 1348. pri-
mirje. s Mletcima na osam godina. Kraljevstvo napuljsko bijaSe za nj propalo za sva
vremena. S toga nije ni primirje s Mletcima imalo prave vrijednosti za njega, pace mu
je smetalo, da nijedobrim razlogom obnoviti borbu za Dalmaciju. A sad
mogao s

mu se ba§ nudjala divna prilika, odkad se Mletci god. 1351. zaratiSe s Genovezima,
svojim starim takmacima na iztoku. Genovezi pace ponudise kralju u rujnu god. 1352.
sami savez protiv Mletaka. Sve pored primirja prihvati Ljudevit genovezke ponude, te
utana^i 22. listopadas njima ugovor na dvije godine, po kojem ce zajedno s Genovom

zaratovati na Mletke. Sto se osvoji gradova i oblasti u Dalmaciji, zapasti 6e kralja, a


sto u ostalim krajevima mletackoga vladanja, zadrzat ce Genovezi. Ako saveznici sto
zajednicki osvoje, dijelit ce plijen i zarobljenike na jednake dijelove; ina^e svaki saveznik
moze sam plijeniti i robiti, gdje ratuje.
Dok je ovako kralj Ljudevit svaki cas bio gotov, da pogazi utanaceno primirje,
radili su Mletci za rata s Genovom groznicavo, da ugovore pravi trajni mir s kraljem.
i

Ali Ljudevit ne htjede sada ni cuti o definitivnom miru, pak da se oslobodi daljega
napastovanja, namjesti na poietku god. 1353. svoga brata za hercega hrvatskoga, kojega
se toboz ne tice, §to je prije kralj ugovarao s Mletcima. A malo zatim, 27. travnja, posla
Ljudevit iz Ostrogona mletackim poslanicima Marku Cornaru i Marinu Faletru, koji su
dosad ugovarali o miru, ovo odkazno pismo: »Neka znade va§a plemenitost, da se
ugovor, koji bi se morao utanaciti izmedju nas i mietacke obcine, ne moze ostvariti,
posto mu gospodin Stjepan, herceg <5itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, nas premili
brat, nije htio dati privole. S toga receni ugovor nijesmo mogli izvesti, jer smo vladanje
redene hercegovine (hrvatske) povjerili njegovu gospodstvu za vjedna vremena, kako je

poznato i vama drugima. Nije zato vi§e potrebito, da se u tom poslu k nama potrudite.
i

Medjutim mi ne cemo s duzdom i ob6inom mletackom zapoceti rata, ako ga prije tri
ditave sedmice ustmeno kroz glasnika ili pismom ne navijestimo«.
Ljudevit je dakle u travnju 1353. prekinuo sve dogovore s Mletcima, te je bio
spreman zajedno s Genovezima zapoCeti rat. Ali Mletci slutili su vec, §ta kralj snuje,
te bijahu jos u ozujku poslali svoje poslanike u Bee caru i kralju Karlu IV., neka bi
odvratio kralja Ljudevita od rata. Car Karlo bijase dosao u Bee vojvodi Alebrechtu, da
se ondje sastane s Ljudevitom i drugim knezovima. Posto se je Karlo bas tada
spremao na vojnu u Italiju, da satre mocnoga Giovanna Viscontija, bijase mu mnogo
stalo do prijateljstva mletackoga. Navali zato na Ljudevita, neka ne gazi primirja; ako pak
vec mora ratovati, neka bar po6eka, dok primirje mine. Ljudevit se zaista smiri odu- i

stane od rata; ali tim opet pogazi utanaceni savez s Genovom, koja bijase u proljecu
1353. svoju mornaricu poslala u jadranskq more.
HRVATSKI HERCEG STJEPAN I n.\Ni: PAVAO UGAL, STJ. LAHKOVK'. I NIKOLA BANIC. 113

Premda je Ljudevit privremeno odustao od rata s Mletcima, ostade ipak brat njegov
Stjepan hercegom hrvatskim. Taj je pace odlucio sasvim preseliti se u Hrvatsku, te stolo-
vati u Zagrebu, u tvrdom Gradcu, gdje je jos od Karla Roberta stajala kraljevska palada.
Herceg Stjepan bijale od god 1350. ozenjen Margaretom (Anom), kcerju njemackoga
cara Ljudevita Bavarskoga, koja mu je rodila dvoje djece, sina Ivana i kcer Elizabetu.
Posljednjih dana travnja 1353. stigao je herceg u Zagreb, gdje su ga sve6ano docekali
gradjanstvo
velikasi, plemici, kaptol, pjevajuci boguduhe pjesme noseci modi svetaca.
i i

Po starom obiCaju obasuse hercega darovima pogostise ga obilato. S hercegom je i

jamacno dosao novi ban Nikola Banic, stari znanac slavonskih


i hrvatskih staleza. I i

H hercegu
Lackovic.
banu bilo je koje sta urediti, sto nije mogao izvrsiti predjasnji ban Stjepan
i

Vec 8. svibnja sastao se je u Zagrebu sabor slavonskoga plemstva, kojemu je


predsjedao herceg Stjepan zajedno s banom Nikolom, na kojem su uz ino sva posje-
dovanja Vladislava, Bazarada i Brikcija Mihajlovica, zatim Ivana i Blaza Vokerovica
dosudjena hercegu i banu. Poshje toga ostao je herceg stalno u Zagrebu, te je na
Tjelovo (23. svibnja) posao iz svoje palace u stoinu crkvu, gdje je prisustvovao sveca-
nomu obhodu. Pet dana zatim (28. svibnja) izdao je »Stjepan, po bozjoj milosti herceg
Sitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije« znamenitu povelju, kojom je crkvi zagrebackoj
potvrdio sva stara privilegija svojih predsastnika, kraljeva i hercega Herceg sam u

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana


(1350., I3S3--I354.)

Lice: Veliki krin u sredini, naokolo u dvostrukoj bisernoj okolici nadpis : vM(oneta) d(iici)s p Sclavoniam +.
ZaliSje: Kaciga, na njoj kruna, kao nakit (Kleinod) nojeva glava s podkovom na kljunu, a sa strane dva nojeva
pera. Sigle NI BA (Nicolsns Banus?).

povelji kaze, da mu je to »prva godina hercegovanja* (dicti nostri ducatus anno primo),
te se zahvalno sjeca, kako su ga Zagrebiani nedavno Castno i dostojno docekaH, bas
kako se pristoji za potomka kraljevskoga roda (prout regie stirpis). Dne 28. hpnja opet
nalaze herceg dazmanskomu kaptolu, da ustanovi medje nekim posjedovanjima samo-
stana eremita sv. Pavla u Garickim brdima (de montibus Garich). U polovici rujna
boravio je herceg Stjepan u Budimu, odakle je 16. rujna zapovjedio kaptolu sv. Petra u
Pozegi, neka izabere jednoga svoga pouzdanoga Clana, koji ce zajedno s hercegovim
covjekom iztraziti vjerodostojnost neke izprave, radi koje bijaSe izmedju Nikole sina
Ivahunova i Dominika Radinova doslo do krvavih izgreda.
sina
Dok je herceg boravio
vecinom u Zagrebu, bija§e ban Nikola posao na jug u
Hrvatsku, te sazvao po nalogu njegovu (de mandato et praecepto ducis) sve plemice . . .

i staleze hrvatske na sabor u grad Knin. Na taj sabor bise pozvani javno (publica pro-
clamatione facta) ne samo svi plemici hrvatskoga kraljevstva, nego i drugi Ijudi ma
kojega staleza, stanja, kao i osobita ugleda; zadaca pak sabora bija^e »ustanoviti prava
hercegova velifianstva* (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis). Tako dodjoSe na taj
sabor knezovi Frankapani (knez Bartol sa svojim sinovima Stjepanom Ivanom), knezovi i

Kurjakovici iz Krbave, napokon knez Hudislav Ugrinic, gospodar grada Roga gorljivi
i i

privrzenik kralja I^judevita. Za Ivana Nelipida, kneza cetinskoga, ne spominje se, da je


Hrv. povj, II. I. 8
114
LJUDEVIT I. VELIKI.

bio nazocan, premda se znade, da je bai^ u to vrijeme vjerno stajao uz svoga kralja, te

mnogo smetao kneginji Jeleni, udovi Bribirskoga kneza Mladina III. i sestri srbskoga
cara Stjepana Dusana Napokon je na sabor doslo i crkvenih dostojanstvenika, od kojih
se izrijekom spominje kninski biskup Blaz.
Sabor u Kninu trajao je viSe dana, od 9. rujna do 19., a mozda i dulje. Sta se je na
njemu razpravljalo i odluCivalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su se uz ino i par-
nice rjesavale. Tako je jednoga dana ustao kninski biskup Blaz, te se potuzio na plemstvo,
koje mu je uzkracivalo desetinu, te tim biskupiji veliku stetu prouzrokovalo. U razpra-
vama o toj tuzbi sudjelovali su prvi velikasi, te bi napokon odluCeno, da odsad ne pla-

caju desetine oni plemici, koji ne imadu vise od deset podanika. Jos bi uredjeno, kako
da se desetina placa i od cega, kao i to, da si biskup moze po volji imenovati zupana
u svojoj pokrajini.
I god. 1354. boravi herceg vecinom u Zagrebu. Dne 6. sijecnja zapovijeda magistru
Tomi, sinu Ladislavljevu, svomu kastelanu u gradu Koprivnici, da ne smeta niti ne brani
gradjanima i gostima varoSi Koprivnice, ako bi za svoju potrebu sjekli drva u nj ego vim
Sumama. Dne 15. svibnja desi se opet herceg u gradu Ivanicu (in Ivanch). Tu dolazi

preda nj Nikola, sin Kadkov (filius Katchk), sluzbenik grada Moravia (jobbagyo castri

de Moroucha), te ga moli u ime svoje i svojih rodjaka, da bi citavu njegovu zadrugu


oslobodio od tezke sluzbe od Moravda, te ih uzvisio na plemice
gradu i zupanu kra- i

Ijevske sluzbenike. Nikola spominje, koliko se je on sa svojim rodom borio jo§ uz bana
Mikca, a poslije za kralja Ljudevita, koliko je svojih zadrugara u tim bojevima izgubio,
i koliko ih je ostalo osakacenih udova. Herceg smatra, da mu je usliSati molbu onih,
koji su se zrtvovali za prijestolje, pak zaista Nikolu i njegove zadrugare, kao i sve po-
tomke i posjedovanja njihova oslobadja sasvim od podaniCtva i sluzbe, koju su dosad Cinili

gradu Moravcu, pak ih veledusno uvrStuje u kolo »cistih plemica kraljevstva i kraljevskih
sluzbenika« (in coetum et numerum purorum regni nobilium et servientium regalium),
tako da ne ostane na njima ni kakva Ijaga predjasnje neplemenitosti (nulla pristinae
ignobilitatis macula super eisdem reservata). Podjedno zapovijeda banu, zupanima, kao i

plemickim sudcima zupe moravacke, da Nikole zadrugara njegovih ne uzmiruju vise i

radi toga, §to su bill prije podanici (kmetovi) grada Moravca.


To je posljednji poznati cin hercega Stjepana. Malo iza toga razboli se herceg i

umre 9. kolovoza 1354, ba.s u vrijeme, kad je brat njegov, kralj Ljudevit, bio podigao
vojsku na Srbe. Stjepan, koji ne bijase navr§io ni pune dvadeset i dvije godine, sahra-
njen bi u Zagrebu u stolnoj crkvi sv. Stjepana. Iza njega ostade udovica Margareta
s nejakim sinom Ivanom i kcerju Elizabetom. PoSto su Ivanu bile tek dvije, tri godine,
prozvala se je majka njegova »herceginjom 6itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«, te je
stolovala i dalje u Zagrebu, gdje je slijedecih godina (1355—1356.) vise puta izdavala
povelje, i inace utjecala u javne poslove. No god. 1358. udade se Margareta drugi put
za grofa Gerlacha od Hohenlocha, pak ode u NjemaCku, ostavivsi sina svoga Ivana na
dvoru kralja Ljudevita.
Desna ruka obudovljeloj herceginji bio je izprva prokusani ban Nikola Banic. AH
u veljaSi 1356. odstupi on; pak posto je u ozujku banska stolica bila prazna, sjede na
nju u travnju Leustahije, koji je podjedno bio zupan u ^upanijama: simezkoj, stolno-
biogradskoj i tolnanskoj. On je vrsio bansku 6ast sve do god. 1361 Obidno se zove
naprosto »ban Citave Slavonije*, no koj4 put i >glavni namjestnik kraljevine 6itave Sla-
vonije* (regni totius Sclavoniae vicarius generalis).
Vladanje kralja Ljudevita u Ugarskoj, odnosi prema Srbiji i

Bosni (1351. — 1356.). Ljudevit bijaSe se uvjerio, da mu nije moguce osigurati prijestolja
u Napulju ni sebi ni svojim potomcima. Vrativsi se s toga s napuljske vojne svrati oso-
bitu paznju na Poljsku, gdje je kraljevao ujak njegov Kazimir Veliki. Po§to je bivalo
VLADANJE KRALJA LJI'DEVITa U UGARSKOJ. ODNOSI PRE>U SRBIJI I BOSNI.

sve vjerojatnije, da ce iza stnrti Kazimirove zapasti poljsko prijestolje Ljudevita i nje-
govu djecu, pomagase on svoga ujca u svim njegovim podhvatima. Jos na koncu 1349.
bijaSe Kazimir u srecnom ratu s litavskim knezom Lubartom osvojio nekadanje kneze-
vine Halic i Vladimirsku zajedno s gradovima Lavovom, Vladimirom Hlumom. No i

namah slijedece godine pre-


ote§e mu Litavci gotovo sve
te oblasti, te stadoSe pade
provaljivati i robiti po starim
poljskim zemljama. U toj ne-
volji pohita kralj Ljudevit
E V
svomu ujcu u lipnju 1351.
u pomoc PoSto je Kazimir
tezko obolio, stade sam Lju-
devit na celo poljackih i

ugarskih 6eta, i prolazale u


kolovozu petnaest dana po
Sumama, da se ogleda s Li-
tavcima. Lubartov brat Kej-
stut, koji je s brafom svojim
Olgierdom vladao u Litvi, ne be
s
usudi se s njime sukobiti,
vec se dade skloniti, te podje
'- E
sam u ugarski tabor, gdje no
15 kolovoza utanaci mir s

kraljemLjudevitom. Tom pri- <


z
godom obeca, da ce se sa
<
svojom bracom i citavim na-
rodom pokrstiti, ako mu Lju-
<
devit izmoli kraljevsku krunu i<^ i^'*-
"^"^
' t^^'Cb^'^J,-^^

u pape. Jos se obveza, da ce a


(S

ugarskoga kralja pomagati u s


njegovim ratovima, ako bi •<

taj Zajedno s poljackim kra- 3


Ijem njima opet pribavio o
oblasti, koje im bijahu ugra-
bili vitezovi njemaikogareda,
i ako bi ih branili tako od po-
tonjihkao od Tatara. Kad
i

je medjutim Ljudevit pustio


1o
na slobodu Lubarta, kojega o.

bijaSe prije toga p'^ljacki kralj E

zarobio u nekom zamku nje-


govu, pobjeze i Kejstut nocu
iz ugarskoga tabora, te se
vrati u svoju zemlju. U ozujku
1352. prijedje Ljudevit po-
novo preko Karpata i pridruzi se svomu ujaku Kazimiru, koji je s velikom vojskom pod-
sjedao tvrdi grad Helz. Nakon zestokoga jurisa, za kojega je ugarska poljska vojska Ijuto
i i

stradala, te je sam Ljudevit od dobadena drvena topuza dopanuo tezke rane, zadovo-
i

lji§e se oba vladara tim, da im se je Belz formalno pokorio. Na gradu bi izvje§ena


ii6 LJUDEVIT I. VELIKI.

ugarska zastava mjesto litavske, a na to se Ljudevit Kazimir povratise i kuci. Ljudevit


pogodi se sa svojim ujakom tako, da mu je za svotu od 100.000 zlatnih forinti ustupio
sva svoja prava na Halic i Vladimirsku (Crvenu Rusku). Ako bi Kazimir umro bez
muzkih potomaka, pripasd ce te zemlje zajedno s poljskom drzavom onako ugarskomu i

kralju; u protivnom slucaju pristoji ugarskomu kralju pravo, da ih odkupi za jednaku


svotu od 100.000 zlatnih forinti. Kazimir medjutim izgubi nadu, da bi mogao citavu
Crvenu Rusku obraniti i odrzati protiv Litavaca, kao i protiv Tatara, koji su zajedno
s Litavcima ceSce iz juzne Ruske
se i pogodi s litavskim
provaljivali na zapad. Zato
knezovima tako, da ce on kroz dojduce dvije godine zadrzati oblasti HUic Lavov, a i

litavskim knezovima neka ostane Vladimir, Hlum, Luck i Belz.


Pored rata s Litvancima bavio se je u to vrijeme kralj Ljudevit i s nutarnjim pri-
likama Ugarske, nastojeci narocito, da podigne i uredi vojnictvo. Znamenit je u tom
pogledu sabor od god. 1351., &to ga je kralj zajedno s majkom Elizabetom po svoj
prilici u Budimu obdrzavao i na kojem je sporazumno s velikasima i plemstvom izdao
dekret od 11. prosinca 1351. Najprije je kralj na molbu plemstva potvrdio zlatnu bulu,

PjENEZI SRBSKOGA KRALJA I CARA StJEPANA DuSANA SiLNOGA.


(1331.-1355.)

1. Novae Stjepana DuSana kao kralja. Lice: Spasitelj na krstu, punolik, s'edi na prijestolju, s piknjastom osjen-
kom oko glave, do koje su s obje strane kratice IC — XC (Jesus Christus) ; u rukaiiia drli knjigu. S obje strane
prijestolja sigle : NO. Zalicje: Dolje kaciga sa dvije detverokutne rupice za o5i, nad njom se dize kao
nakit Cetverokutua zastavica, sastavljena od tri razite pruge (srednja piknjasta) ; na svakom uglu po jedan
ktinov cvijet. Iz zastavice diie se na dvostrukoj palici okrug, koji je iznutra prazan, a nad njim je troperna
perjanica. Nadpis naokolo ruba: »Stepharxiis Dei gra(cia) rex".
2. Novae Stjepana Du.sana kao cara. Lice: Spasitelj na krstu, puQolik, sjedi na prijestolju, s ravn')m osjenkom

oko glave, do koje su kratice IC XC. S obje strnne prijestolja sigle: R — V. Zalicje: Nema nikakove slike
nego samodirilskinapisu fetiri redkaovako: -J-
COHl} — BTs X(\ KS K/I — rOB"fcPH — UP"bl€
= t S(te)f(a)nt vh H(rist)a B(og)a bl(a)govern(i) c(a)rbje.

izuzev cetvrtu tocku, koja bi tako promijenjena, da plemic, koji umre bez djece, ne moze
razpolagati sa svojim imanjem (darovati ga komu ili prodati), nego da ono imade pri
pasti njegovoj braci i njihovim potomcima; ako
pak ne bi nikoga od roda bilo, da pri-
padne kraljevskoj kruni. Da bi se. dohodci kraljevske blagajne i plemstva umnozili i tim
obranbena snaga zemlje ojacala (jer bi i kruna i gospodari banderija mogli uzdrzavati
vece cete), izdana bi odredba, po kojoj su podanici i na kraljevskim, kao i na duhovnim

i plemickim imanjima imali odsad davati svojim zemaljskim gospodarima devetinu od


svega prihoda. Tima ustanovama bi omoguceno, te je vojna snaga ugarska, koja bijasc
za predjasnjih smutnja duboko pala, opet se tako podigla, da je Ljudevit napokon raz-
polagao vojskom od 200.000 momaka. Na saboru bise
s drugi zakljudci stvoreni. i

Seljacima bi opet potvrdjena sloboda setenja, zemljarina t. j. porez od svakih dverih ili
porte (doticno od svakoga kucista) ustanovljena bi opet na 18 dinara. Jos bi odluceno,
da djeca rodjaci zlocinaca ne smiju biti progonjeni, nadalje da plemici budu slobodni
i

od svake carine, napokon da proti plemicima imade voditi parnice zupanijski plemicki
i

Slid. Znamenita je nada sve ustanova u pogledu slavonskih plemica. Ta ustanova odre-
VLADANJE KRALJA LJUDEVITA U UGAIISKOJ, ODNOSI PREMA SRBIJI I BOSNI. 117

djuje, da >plemici izmedju Drave


Save, kao oni u zupaniji Pozegi Vukovu« nemaju
i i i

viSe placati ni kunovine


banske zaiazine (zaluzine), kako su kroz stoljeca cinili, nego
ni

ce odsad placati poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komorec Tim bi§e
slavonski plemici izjednaSeni s ugarskim plemstvom, a sama Slavonija pravnim ustano- i

vama odijeljena od Hrvatske, kako je dosad bila administrativno od nje razstavljena. Pod-
jedno bi tim utrt put slavonskomu plemstvu, da polazi ugarske sabore, cemu prije nema traga.
Kralj Ljudevit bijase jo§ od otca svoga bastinio rat sa srbskim carem Stjepanom
Dusanom. Pozoriste tomu ratu bijahu poglavito banovina Maiva Srijem. Bani macvanski i

Nikola (1335.— 1340), a za njim brat njegov Dominik (1341.— 1352.) suzbijahu
s najvecim trudom navale srbskoga kralja, koji je zilavo radio, da prosiri svoju vlast na

sjeveru u Podunavlju. Dominik ban bijase u ratu srecan: ne samo da je suzbio provale
Dusanove u Macvu Srijem, vec je te opustosene oblasti napufiio novim naseljenicima,
i

a onda je iz Macve stao udarati na jug na oblasti kralja srbskoga, vracajuci mu nemilo
za nedrago, te harajuci i robeci po njegovu kraljevstvu. Poradi tolikih zasluga izdade
kralj Ljudevit 26. svibnja 1345. macvanskomu banu Dominiku, sinu Oslovu, znamenitu

PjeNEZI BOSANSKIH SANA U 14. STOLJECU.

1. Novae bana Stjepana Kotromanida (f 1353.). Lice: Spasitelj na krstu, puuolik, s pikojastom osjeakom oko
glave, desnicom dijeli blagoslov, a Ijevica mn je naslonjena na knjigu, koju drii a krilu. rrijcsloljc nema
straga naslona, nego se njegove pobodne strane zdruzuju piknjastim Idkovima s osjeiikom. Do prijestolja su
s obje strane kratice IC XC, izpod njih sigle N i S, a izpod potoajih po jedna Sestolista ruia. Za 1 i £ j e :

Ban punolik stoji izmedju dva piknjasta liika, u desnici drii goli mad, a a Ijevici kratko iezlo s krizem. Nadpis
naokolo raba: „Stephar,us banns B(osne)''.

2. Novae bana Stjepana Tvrtka (1353. — 1377.). Lice: Spasitelj punolik, s piknjastim os^enkom oko glave, stoji

izmedju dva piknjasta luka ; desnicom dijeli blagoslov, a Ijevicom drii knjigu na prsima. Izvaa lokova dvije
sigle i dvije iestoliste ruie. Zalidje: Ban stojedi, punolik, gologlav, brVat i btadat, u bogatom cdijela, koje

se uz tijelo prislanja; u desnici drzi goli mad, a u Ijevici iezio s kriiem na vrhu. Nadpis: „Tvertco . ..
ban(as) Bosne".

darovnicu, u kojoj je potanko sve izpriCano, §ta je hrabri ban za obranu Madve uradio.
Dominik do god. 1345. ne samo odrzao Madvu, nego svakako prije 1346. vlast
je tako i

svoga kralja znatno razSirio, pridobivSi znamenite gradove Biograd Golubac, kao i i

mnoga druga mjesta na jugu Save Dunava. i

Srbski kralj Stjepan Dusan nije dakle mogao odoljeti na sjeveru svoje drzave.
Uzrok toj nedaci bijaSe svakako, §to je u isti mah vodio upornu borbu s byzantskim
carstvom, kojemu je upravo radio o glavi. Pootevsi mu redom pokrajine oblasti, .dade i

se napokon u sijecnju 1346. u Skoplju proglasiti ovjeniati za >cara Srbima, Grcima i i

Bugarima*, pak snovaie odsad o torn, da sam zasjedne byzantsko prijestolje u Carigradu.
No kako de uzeti Carigrad, gdje nema brodovlja, bez kojega sc ne moze ni pomisliti
na podsadu toga grada? A hoce li u to mirovati Ljudevit u Podunavlju? Da si osigura
i brodovlje mir s ugarske strane, radio je Stjepan DuSan god 1345. o savezu s mle-
i

taSkom republikom, koja je ba§ u ono vrijeme ratovala s kraljem Ljudevitom radi
Zadra. Stjepan pomagat ce MIetdane u Dalmaciji, a oni ce mu dati brodovlje za navalu
Ilg IJUDEVIT 1. VELIKI.

na Carigrad. No Mletci ne utana6i§e ipak god. 1346. formalnoga saveza sa srbskim


carem, ali mu se pokazase svakom prigodom kao prijatelji, dozvolivsi mu voziti oruzje

iz svoga grada i ustupivSi mu oboruzanih galija.

Bit ce, te su se Mletcani zacali saveza carem poradi bosanskoga bana sa srbskim
Stjepana Kotromanica, ali jekoji je odavna bio njihov
podjedno vazda prijatelj,

stajao uz svoga svojaka, ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Ta bosanski ban pomagao


je vazda Ljudevita i njegove bane ne samo u hrvatskim vojnama, nego prigodom obrane i

Zadra god. 1346; taj je bosanski ban takodjer poput macvanskih bana bio poglaviti
protivnik srbskoga kralja cara na jugu Save. K tomu nije srbski car nikako mogao
i

oprostiti bosanskomu banu, &to je otcu njegovu oteo Humsku zemlju i tako srbsku
drzavu li§io velikoga dijela lijepoga primorja. S toga bijaSe vje6itih borba izmedju cara
i i vrhovni gospodar
bana, a te je borbe jo§ jace uzpirivao kralj Ljudevit, svojak bosan-
skoga bana. Jos god. 1346. prijetila je pogibao, da bukne veliki rat izmedju Bosne i

Srbije. Dne 21. studenoga 1346 javljaju Mletcani banu Stjepanu Kotromanicu, da je
srbski car mletatkoj obcini za volju spreman ziviti s banom u miru prijateljstvu, ali i

se tuzi, da je ban zauzeo da drzi neku zemlju (Hum), koja


i po pravu njemu pripada.
Neka mu vrati ugrabljenu zemlju, pak eto mira. Ako ban dvoji o njegovu pravu na tu
zemlju, neka se sastanu vjesti Ijudi, da izpitaju, 6ije je pravo starije. Ne ce li pak ban,
da se vec sada o torn odlu6uje, car je zadovoljan, da se privremeno sklopi primirje
na dvije ili tri godine, ali s jamstvom, da se ne ce primirje ni pod koji nacin prekrSiti.
Cini se, da je Mletcima zaista poSlo za rukom, te su oba vladara sklonili na pri-

mirje. vec god. 134-9. bukne opet razmirica svom zestinom. I ovaj put nastojabu
No
Mletci, da opreke izravnaju, ali im trud ostade jalov. U polovici srpnja desi se bosanski
poslanik u Mletcima. Najprije moli, da bi Mletcani udostojali jos jednom pokusati, da
poluCe slogu, sporazumak Ijubav izmedju cara bana; a zatim javlja, da je ban Stjepan
i i

u Humskoj dao podici utvrdjeno


zemlji mjesto, te moli Mletcane, da bi za gradnje te
tvrdje odbijali sve navale s morske strane, posto je ban s kopnene strane dovoljno
siguran. Na prvu molbu ukaza se mletacko vijece najpripravnije, te odgovori, kako je
upravo zapovjedilo svojemu poslaniku, koji je posao k caru, da gleda izmiriti Srbiju
s Bosnom. Drugom molbom banovom bijahu Mletcani neugodno iznenadjeni. Vikli da
sami gospoduju u jadranskom moru ne mogose dopustiti, da ban podigne jaku tvrdju
u primorju, odakle bi mogla zaprijetiti pogibao njihovim gradovima u Dalmaciji; u i

drugu ruku opet ne mogose zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi grad po svojoj
volji. Pritajise zato svoj strah i zlovolju, te stadose bana putiti, da odustane od gradnje

pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak s carem. Taj bi naime mogao
uztvrditi, da je ba§ njegovo ono mjesto, gdje ban dize tvrdju, pak bi tako doSlo do

novih razmirica.
Medjutim je planuo vec oditi rat izmedju Bosne i Srbije. Dok se je naime car bavio
uredjivanjem svoje prostrane drzave i na saboru izdavao svoj glasoviti zakonik, udari
ban Stjepan Kotromanic, potaknut i pomagan od kralja Ljudevita, sa 50.000 konjanika
i 30.000 pje§aka iz Huma na zemlje DuSanove. Najvise je stradala tom prigodom stara
knezevina Travunja, kojom bijase ban (preko Gackoga i Rudina) provalio sve do grada
Kotora. Bilo je to negdje u drugoj polovici god, 1349. Caru se je to vrlo na zao dalo.
U svojoj poruci mletaCkoj obcini od 13. travnja 1350. potuzi se on gorko po svomu
poslaniku Mihajlu BuCicu, da je za Ijubav mletackomu duzdu postupao s banom prija-

teljski; ali ban odvratio mu je Ijubav zlim, posto je orobio njegove Ijude i osvojio neke
oblasti i mjesta, pak to jos i sada udilj tim. Mletadka obdina neka zato nastoji, da ban
odustane od daljega uznemirivanja srbskih zemalja, i da ucinjeno zlo sto prije popravi,
jer se inade car ne bi mogao suspregnuti, vec bi se morao Ijuto osvetiti. Mletcani sada
napeSe sve sile, da izmire oba vladara. Caru DuSanu obecase, da ce bosanskomu banu
VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PHEMA SRBIJI 1 BOSNl. 119

pisati zasebno, odlu^no pismo, i spotaknuti mu ucinjenu nepravdu, te izjavise svoju nadu,
da ce kod bana uspjeti. Na to poslase 11. srpnja svecane poslanike i banu caru. Dva i

svecana poslanika imala su poci najprije u Dubrovnik, ondje se tocno obavijestiti, a i

zatim bija§e im poci ili zajedno ili pojedince do cara do bana, te u ime republike i i

raditi o miru i sporazumku obiju vladara. Ako poslanicima ne bi uspjelo utanacJiti mir,
neka nastoje, da se bar privremeno obustave neprijateljstva, dok im stignu novi nalozi
iz Mletaka.
No ni ovo sjajno poslanstvo mietacko nije koristilo. Car Stjepan Dulan, da bi se
za lanjsku provalu bana Stjepana osvetio, udari s vojskom na Bosnu u 6asu, kad se
ugarski kralj Ljudevit bijaSe odputio u Napulj. Ban Stjepan umakne u §ume gore, a i

Dusan dodje pod Bobovac, stolicu njegovu. Mnogi nezadovoljni velikasi bosanski, tajni
ili ociti srbskomu caru. No sve pored nevjere bosanskih
privrzenici patarena, pridruzise se
urodjenika ne mogase Dusan tvrdoga Bobovca osvojiti, vec opustosi Bosnu, te preko
Duvanjskoga polja prijedje u Hum. O daljem ratovanju u Humskoj zemlji nema poda-
taka. Na koncu rujna 1350. poru6i§e mletackoj obcini poslanici njezini kod bana cara, i

kako nemaju nade, da bi ma kojim naSinom doSlo do sporazumka izmedju oba vladara;
a na to ih pozove mletadko vijece, da toplo preporuce srbskomu caru mletacke poda-
nike zajedno s njihovim zemljama mjestima, pak da se povrate kuci, ako se uvjere,
i

da im je dalji boravak na carskom dvoru suvisan. No vec 6. listopada bojahu se u


Mletcima, da ce srbski car htjeti mozda Dubrovdanima oteti Stonski Rat i druga mjesta,
koja im bijase jo§ 1333. darovao bosanski ban; zato zapovjedi vijece svojim poslanicima,
da i dalje ostanu na svom mjestu, dok se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku ni
njegovoj drzavini nikakva pogibija od cara Dusana. Bojazan medjutim Mletaka nije se
ovaj put izpunila, jer se je srbski car malo zatim ukrcao u brodove i odplovio na jug u Kotor.
Opreka medju srbskim barem i bo.«5anskim banom potrajala je dalje. To je jamacno i

poglaviti razlog, da se je bosanski ban Stjepan Kotromanic jos jace priljubio kralju Lju-
devitu. A i taj je bana osobito zavolio, smatrajuci ga prvim i glavnim pobornikom svoje
vlasti na balkanskom poluotoku. Ljudevitu trebase bosanskoga bana, jer je suzbijao i

premoc srbskoga cara, jer mu je mogao biti najboljim saveznikom protiv Mletaka.
i

S toga su odnosi izmedju kralja Ljudevita bana bosanskoga nakon god. 1350. postajali
i

sve tjesniji i pouzdaniji. Ban je vec odavna bio u svojti s kraljem Ljudevitom po zeni
svojoj Elizabeti, rodjenoj Poljakinji. Sad je kralj Ljudevit poradio, da podigne jos vise
ugled svoga odanoga kletvenika rodjaka. Nekako oko godine 1351. udade banovu
i

rodjakinju ili sestru Mariju u Njemacku za grofa Ulrika od Helfensteina; a god. 1353.
oieni se sam banovom krasnom kcerju Elizabetom, postade tako zet svoga kletvenika. i

Kralj naime Ljudevit bijase vec od vi§e godina udovac, posto mu je god. 1349.
umrla prva zena Margareta, kci deskoga kralja Karla IV. Na dvoru kraljevu boravilo je
uz strogu i ponositu majku njegovu Elizabetu vise mladih kneginjica, a medju njima i

krasna kci bosanskoga bana, takodjer Elizabeta po imenu, za kojom su se otimale oti
ranogih knezova i velikaSa. 1 srbski car Dusan trazio je lijepu banovu kcer za svoga
sina Urosa. Ali mlada i lijepa Elizabeta zavoli svoga rodjaka, ugarskoga kralja, udovca,
koji takodjer planu Ijubavi prema njoj. 1 premda je kralj Ljudevit bio s njom u ietvrtom
stepenu srodstva, on se ipak sve bez dozvole papinske s njom ozeni. VjenCanje bi
obavljeno 20. lipnja 1353., po svoj prilici u Budimu. Tek nakon vjenfianja zamoli kralj
Ljudevit dispenzaciju u pape Inocentija IV., koji na to 31. kolovoza naknadni oprost i

dozvoli. U posebnoj poslanici na biskupa zagrebadkoga i njitranjskoga pi§e papa ovako:


>Ugarski kralj Ljudevit i plemenita gospodja Elizabeta, kci Stjepana bana bosanskoga
(ducis Bosniae), i ako su znali, da su srodnici u detvrtom stepenu, ipak su iz izvjestnih

razloga (ex certis causis) stupili u brak. Oni su se obratili na papu radi opro§tenja ove
zapreke, poSto ovakav brak povladi ekskomunikaciju za sobom«. No po§to bi se razpustom
I20 LJUDEVIT I. VELIKI.

toga braka izazvala velika sablazan, nalaze papa jednomu ili drugomu od pomenutih
biskupa, neka oprosti kralja njegovu zenu od crkvenoga prokletstva, koje ih je snaslo.
i

Neka se kraljevski supruzi pod zakletvom zavjetuju, da ne ce vi§e takova §ta uciniti, i

da ce se pokajati. Neka sada po njihovoj razsudbi, bez obzira na srodstvo, iznova sklope
brak, a djeca od toga braka neka vrijede kao zakonita Osim toga neka za dvije godine
placaju crkvama po petdeset maraka srebra.
Udajom banove kceri Elizabete za kralja Ljudevita bija§e se silno digao ugled
Stjepana Kotromanica. Papa ga zove »hercegom« (dux), a dragi opet ca i kraljem. No
i kralju Ljudevitu bijaSe odatle koristi. Ne samo da mu je ban Stjepan u ime miraza
svoje kceri ustupio Humsku zemlju, koja bijase doslije kamen smutnje izmedju Bosne i

Srbije,nego se je kralj mogao nadati, da ce ga ban jos izdasnije odanije pomagati tako i

u borbama sa srbskim carem, kao u osudnom boju s MIetcima radi Dalmacije. Jer
i

Ljudevit nije mogao ni smio pregorjeti Dalmacije, i samo nastojanju cara njemackoga i

podjedno ^eskoga kralja Karla IV. bijase nedavno uspjelo, te je zaprijecio, da Ljudevit
nije pogazio osmogodisnje primirje i obnovio rat s MIetcima.
Ali prije nego §to je ban Stjepan mogao djelotvorno i§ta poraditi u prilog svomu
zetu, razstavi se on s ovim svijetom. U drugoj polovici godine 1353. mozda —
28. rujna — umre ban Stjepan, te bi sahranjen u samostanu Milesevu (na desnoj obali
Bosne, danas Milesevac u Gradackom kotaru), koji bijase sam podigao. Nema sumnje,
da je sada kralj Ljudevit, zet njegov i vrhovni gospodar Bosne, svom snagom nastojao,
da sto jace sku6i banovinu bosansku. To je tim lakse mogao, sto pokojni ban nije za
sobom ostavio muzkoga poroda, te je sada na bansku stolicu bosansku stupio njegov
sinovac, petnaestgodisnji Stjepan Tvrtko, sin njegova brata Vladislava i kneginje
Jelene od roda Bribirskih knezova. Nijesu poznate prilike u Bosni u prvo vrijeme Tvrtkova
banovanja; no nedvojbeno su bile tezke pogodbe, pod kojima je kralj Ljudevit potvrdio
Tvrtka u banskoj Casti. Suvi§e bilo je i protivnika njegovu vladanju u samoj Bosni
izmedju patarena i mocne vlastele. God. 1354. » pride gospoda bana mati (Jelena) s Ugr
(iz Ugarske) sa svojim sinom (mladjim), knezom Vlkom (Vukom)« u Bosnu, a na to »bi
stanak (sabor) na Mileh (u Mile§evu) vse zemlje Bosne i Doljnih kraj, i Zagorija i Humske
zemlje«, na kojem je »prisegla gospoja bana mati i nje sin gospodin ban Tvrtko* knezu
Vlatku Vlkoslavicu iz Kljuda podpunu slobodu i sigurnost, te mu zajamcila sva imanja,
koja je stekao i drzao u vrijeme bana Stjepana. Nedvojbeno je knez Vlatko Vlkoslavic
bio protivnik mladoga Tvrtka, te ga je trebalo ovakim nacinom primiriti.
Kralj Ljudevit ne samo da je skucio mladoga bana Tvrtka, nego je kroza nj nastojao
obladati i onim dijelom Hrvatske, koji se je svedjer otimao njegovoj vlasti. A to bijase
oblast Bribirskih knezova, naro6ito gradovi Omis, Klis i Skradin, kojima je iza smrti

kneza Mladina III. (1348.) za njegova sina Mladina IV. upravljao neko vrijeme njegov
stric Pavao III., a kad je taj majka nedorasloga Mladina, junacka Jelena, sestra
obolio,
srbskoga cara Stjepana Du§ana. majka vec je od godine 1351. branila poput
Brizna
lavice bastinu svoga sina, a osobito kad se je mjesto slaboga nemocnoga Pavla stala i

pacati u te poslove vlastohlepna supruga njegova Katarina, ponosita kci Mlet6anina Ivana
Dandula. Jos u kolovozu te godine nastojali su Mletci, da izmire obje kneginje, Srbkinju
Jelenu i Mletcanku Katarinu, koja je nesumnjivo radila, da svomu rodnomu gradu pri-
bavi posljednje ostatke vladanja Bribirskih knezova. Ali na tu bastinu imala je neko
pravo i Jelena, mati bosanskoga bana Tvrtka. I ba§ kroz tu banovu majku nastojao je
i kralj Ljudevit, da oblada gradovima Omisem, Klisom i Skradinom. Ako ih zadobije

bosanski ban i njegova mati, pripasti ce tim drzavi kralja Ljudevita. Kralj pak Stitit ce
opet mladoga bana od sile srbskoga cara.
Jamacno u sporazumku s kraljem, a mozda po njegovoj zapovijedi dosao je
i

bosanski ban Tvrtko s majkom svojom i vojskom u travnju ili svibnju "1355. u Hrvatsku
VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PRKMA SRBIJI I BOSNI. 121

i Dalmaciju. Tu je pogodbe (per concordium) zauzeo gradove nekada-


najprije uslijed
njega vojvode Gregorija, kao grad gospodje Katarine, koji je dosad driao neki Novko
i

Cubranic, pri cem ga je pomagala i majka sa svojim cetama a zatim je posreiiovanjem ;

hrvatskoga banovca iz Knina utanacio mir ili primirje s cetinskim knezom Ivanom Neli-
picem. U isto vrijeme spremala se je po nalogu kralja Ljudevita i njegova mati, da
podje u Klis svojoj rodjakinji Jeleni, sestri srbskoga ca^a, koje se bija§e nedavno pridigla
od bolesti. Jelena iciala se sastati sa kneginjom kliskom, da joj izporu(^i neke poruke od
kralja (aliqua commissa per regem refferenda), koji je nedvojbeno zahtijevao, da mu
predade gradove Omi§, Klis Skradin, baStinu svoga nedorasloga sina Mladina. Zanim-
i

IJivo je, kako bas u to doba dubrova<5ki knez javlja u Mletke, da ce se ugarski kralj

i izmiriii sa srbskim carem,

bosanskoga bana
da ce onda Ljudevit doci u primorske strane.
i

Nema sumnje, da je kralj Ljudevit u svibnju 1355. radio, kako bi posredovanjem


njegove majke obladao gradovima Bribirskih knezova,
i tako Mlet- i

cima zakr^io dalje sirenje njihove vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj, Ali misija banove
majke Jelene nije uspjela, tako nije Ljudevitu ostalo drugo, nego da opet pograbi za
i

oruzje. Vec 20. srpnja 1355. javlja iSIletcima krbavski knez Gregorije Kurjakovic, da se
kralj Ljudevit sam glavom sprema poci u primorske strane. No kralja ipak ne bi, vec
hrvatski ban Nikola Banic (Banfi) dize vojsku, da otme kliskoj kneginji gradove njezina
sina. Mletci se s toga Ijuto zabrinuse, osobito od onoga casa, kad je grad Omis, ne zna
se kako, negdje
u rujnu doSao u vlast hrvatskoga bana kralja. Sad se pojagmiSe i

da njih zapanu bar Klis i Skradin. Oni porucuju svojim providurima, da te gra-
Mletci,
dove svakako pribave obcini, makar novcem: neka kneginji za sam Klis ponude
i i

50.000 malih Podjedno nastoje se sporazumiti s krbavskim knezom Gregorijem


libara.

Kurjakovicem, da se zajedno opru banu; svomu knezu kapitanu u Zadru daju naputke, i

kako da brani grad od navala kastelana Ostrovice, a Trogiranima Salju 13. listopada za
novae oruzani brod, da bi se branili od navala Omisana.
Kliska kneginja Jelena nasla se sada medju dvije vatre. Da se u taj osudni das
odrzi, zatrazi pomoc u svoga brata, srbskoga cara Stjepana DuSana. Vec 31. listo-

pada 1355. znadu u Mletcima, >da srbski kralj zeli imati gradove kneginje* ; s toga poru-
cuje obcina svojim providurima u Dalmaciji, neka gledaju srbskoga cara preteci. Ako
on nije gradove vec dobio, neka ponude kneginji 70.000 malih libara za Klis, a za
Skradin do 40,000; druzina njezina neka se podmiti sa 3000 libara, samo da skloni
kneginju na prodaju. Ali sve to nije koristilo. Car Stjepan Dusan poslao svoje cete i

vojvode sestri u pomoc, te je na to planula borba izmedju njih i hrvatskoga bana.


Mletci se jos jace uznemirili. Dne 21. studenoga zele se na svaki na£in izmiriti s ugar-
skim kraljem, a dva dana poslije zapovijedaju, da se osnuje domobranstvo u njihovim
kotarima Dalmacije Hrvatske. i

Nije potanko poznato, kako se je ratovalo. Dne 12. prosinca 1355. javlja iz Spljeta
bribirski knez Pavao III. mletaCkoj obcini, da Skradinjani nijesu voljni ostati pod vlaScu
cara srbskoga. da je najviSi kasteo grada Klisa, u koji se je jamacno
Nadalje kaze,
zatvorila kneginja Jelena svojom djecom, u vlasti srbskoga vojvode Palmana, kojega
sa
je car sestri u pomoc poslao; ali podgradje grada Klisa s gornjim vratima s utvr- i

djenom stijenom (cum saxo Oprack) da drzi hrvatski ban Nikola u ime kralja ugarskoga,
te se utvrdjuje u njima. Napokon poruCuje
Kninu sabire silna vojska jos, da se u
(maxima congregatio gentium), jamadno da podje u pomoc banu Nikoli.
U prosincu 1355. razmahala se dakle borba oko Skradina Klisa. U Skradin uSao i

srbski vojvoda Juras Ilijic sa svojom bracom, a u Klisu branio kneginju Jelenu njezinu i

djecu vojvoda Palman sa svojim drugom Mrzotom (Mersota). No Skradinjani nekako


nijesu voljeli Srbima, zato je domala u Skradin, valjda na poziv kneza Pavia III. i iene
mu Katarine, usla i mletadka posada, toboz da ga zajedno s Jurasom brani od navala
122 ' ^ LJUDEVIT I. VELIKI

hrvatskih Ceta. Mletci se tako zdruzili sa Srbima na obrami Skradina. Klisu nijesu mogli
pomoci, jer ga je opasao ban Nikola, nastojeci ga prinuditi na predaju Dne 16. prosinca
§alje mletacki knez u Zadru pomoc gradu Skradinu, a podjedno javlja u Mletke, sta to
radi ban s Ugrima i Hrvatima kod
Mletcima je vi§e do Klisa nego do Skradina, Klisa.

pak upinju sve sile, da ga zadobe. Oni bune pleme Cubranica i druge Hrvate proti banu
i njegovu pomocniku, cetinskomu knezu Ivanu Nelipicu, a u isti mah nastoje kroz svoje
providure podmititi bana kneza Nelipica sa 10000 malih libara, da odustanu od
i i

dalje obsade grada. Dne 28. prosinca nastoje skloniti srbskoga vojvodu Palmana, da
predade njima Klis; a u isti mah gledaju naputiti srbskoga zapovjednika u Skradinu,
Jurasa Ilijica, da ostavi sa svojim 6etama taj grad da ga predade mletackoj obcini. i

Mletci rade sada upravo groznicavo: oni §alju u Dalmaciju zapovjednika za domobranstvo
i svoje ratno brodovlje; jednako porucuju svojim poslanicima na srbskom carskom dvoru,
neka izrade u cara, da im za 140.000 malih libara ustupi i Klis i Skradin. Ali ni ban
Nikola ne miruje. Iz podgradja kliskoga razgla§uje poziv na Hrvate, neka udaraju na
mletacke gradove i oblasti, i neka Stede jedino grad Spljet s kotarom. Mletci se s toga
nemilo zabrinuli; boje se, da bi se Spljet mogao od njih odmetnuti. S toga prijete

Spljetu i brane mu banom; ne dozvoljavaju mu ni da podaje hrane banu i


obciti s

Omisanima. All i knezu Ivanu Nelipicu ne moze obcina oprostiti, sro se je pridruzio banu;
ona mu pi§e i prijeti, zeleci ga tako zastrasiti.

Godina 1356. zapocela zlo za Mletcane i njihove privrzenike. Prvih dana mjeseca
sijeCnja podje hrvatskomu banu Nikoli i knezu Ivanu Nelipicu za rukom, te prinudise
tvrdinju Klis na predaju. Vojvoda srbski Palman jama^no se je sa svojim cetama vratio u
domovinu, a s njim je mozda otisla i kneginja Jelena, sestra cara srbskoga. Sin njezin
Mladin IV. medjutim sa jednom svojom sestricnom, kcerju kneza Pavla, bise predani
kao taoci hrvatskomu banu. Jedva sto je ban Nikola obladao Klisom, stall se siriti gla-

sovi, da je silni car srbski Stjepan Dusan umro. Glasi bijahu istiniti, jer se je Stjepan

zaista razstavio sa svijetom jos 20. prosinca 1355. u najboljim svojim godinama. Vec na
prve vijesti o carevoj smrti klonu njegov vojvoda Juras u Skradinu duhora, te 10. sijecnja

1356. predade povjereni mu


predajnom pismu od istoga dana tuzi se
grad Mletcima. U
juras, da ne moze dulje drzati Skradina »poradi sile ugarskoga kralja njegove vojske, i

koja je u gradu Klisu, koja nastoji da zauzme Skradin uiime svoga kralja« (propter i

potentiam regis Hungarie et gentis eius, que est in castro Clisse, querentis et volentis

occupare dictum castrum Scardone nomine dicti regis). Mletadke vojvode, pomorski
generalni kapetan Bernardo Justiniani, i glavni kapetan domobranstva Laurencije Celsi,

primiSe namah Skradin u svoju vlast, te izdase vojvodi Jurasu Ilijicu i njegovoj braci
pismo, kojom ih uzeSe u mletacku zastitu za slu6aj, kad bi ih srbski car, ako zivi, ili

njegov sin pozvali na odgovornost radi predaje Skradina.


svrsila se je tako, da su gradovi Qmis
Borba za bastinu Bribirskih knezova Klis i

zapali hrvatskoga bana Nikolu, a Skradin mletaSku obcinu. Tuznim potomcima knezova
Bribirskih ostade jedino njihova djedovina, naime zupa Bribirska s gradom istoga imena.
Medjutim ni kralj Ljudevit ni Mletci ne bijahu zadovoljni onim, sto bijahu zadobili:
Ljudevit s banom Nikolom nastcjaSe da predobije Skradin, dok je mletaSka obcina
snovala, kako da ugrabi Klis i Omi§. S toga se je ratovanje nastavilo svom zestinom.
Jos 23. sijecnja 1356. tuze se Mletci milanskomu vojvodi, kako je »velika vojska Ugara
i Hrvata oboruzana i neprijateljski sasla (u primorske strane), te hara i plijeni zemlje i

mjesta njihova u Hrvatskoj, i ta se vojska dnevice mnozi« (magnus exercitus Hunga-


rorum et Sclavorum manu armata et hostiliter descenderunt et sunt ad damnum terrarum
et locorum nostrorum parcium Sclavonie, et cotidie augetur exercitus supradictus). No
polto je za koji mjesec imalo izminuti primirje, utanaceno s kraljem Ljudevitom na
osam godina, stado§e Mletcani opet raditi, kako bi se sa svojim protivnikom konafino
RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 123

izmirilj. Oni se bijahu Ijuto iztroSili i izkrvarili u ratu s Genovom, te se zacahu velikoga
rata s ugarskim kraljem. Da bi lakse postigli izmirenje, utjecaliu se i papi Inocentiju VI.
u Avignonu, da bi bio njihov posrednik i zagovornik kod kralja. Ali ni papa ne mogase
zaprije6iti ra'a, koji je malo zatim planuo
Rat s iMletcima za Dalmaciju (1356 — 1358). Odkad su Mletci gotovo pre-
varom obladali gradom Skradinom, odlu6io je kralj Ljudevit jednom posve obraCunati
s torn obcinom. Zapocet ce veliki rat za citava Dalmaciju, da povrati svojoj kruni, §to
ju po pravu zapada. Rat ce se voditi ne samo u Dalmaciji Hrvatskoj, vec ce kralj i

udariti na same
i Mletke, da im snagu s temelja potrese No kako nema brodovlja, ne ce
se upu§tati u borbu na mora, jer se ne pouzdaje u Genoveze, nego ce skupiti veliku
kopnenu vojsku, te s njom po kopnu provaliti u Italiju osvanuti pred kraljicom jadran- i

skoga mora, da ju pogazi smrvi. i

Od sijecnja 1356. pripravlja se Ljudevit za taj osudni boj. Jo§ u sije^nju ugovara
on s austrijskim pomocnih ceta
vojvodom Albrechtom, da da mu dozvoli mu dade i

prolaziti kroz svoje zemlje oblasti. S privolom vojvode snubi on austrijske vitezove
i i

njemacke placenike, poSto ugarska vojska sastoji gotovo od samih lakih konjanika. Kralj
nadalje sklapa savez s Gorickim grofovima, kao s akvilejskim patrijarhom, susjedima i

mletacke obcine, a pri torn mu pomaze njemadki car i 6eski kralj Karlo IV., do nedavna
tast njegov, koji ga imenuje svojim vikarom. Dok se ovako sprema za provalu u Italiju,
u isti mail udeSuje sve u Hrvatskoj, da skupi svoje privrzenike u jedan tabor. Knezu
Budislavu Ugrinicu njegovim sinovima Gregoriju
i Jurju, gospodarima grada Roga na i

rijeci Krki, potvrdjuje 28. travnja 1356. darovnicu svoju od god 1345.; u isti mah
nastoji §to bolje prikovati uza se i cetinskoga kneza Ivana Nelipica. Knezovi Frankapani
stoje kao i dosad vjerno uza nj, te jedva cekaju zgodu, da se otresu mletacke vlasti-

Jedino krbavski knez, star! Gregorije Kurjakovic, nekako sara, ne znajuci komu bi pre-

voljeo;no zato je sin njegov Juraj gorljiv privrzenik kraljev, osobito odkad ga je Ljudevit
imenovao za kraljevskoga kastelana grada Dobre kuce u zupaniji krizevackoj u Slavoniji. A da
bi se lakse i uspjesnije moglo ratovati s Mletcima, imenuje kralj za hrvatsko kraljevstvo opet
dva Banom >ditave Slavonije* na neki nat^in zamjenikom hrvat-
bana, kako je nekad bilo. i

skoga hercega postade u travnju Leustahije, koji uza to drzi krizevacku vise juzno- i

ugarskih zupanija (§imezku, tolnansku i stolnobiogradsku), a banska 6ast za Dalmaciju i

Hrvatsku namijenjena bilvanu Cuzu (Joannes Chuz), vlastelinu medjumurskomu poslije i

gospodaru Ludbrega u Slavoniji. Leustahije kao vrhovni ban upravljat ce kraljevstvom, a


Ivan Cuz vodit ce vojsku, koja ce otimati Mletcima Dalmaciju i posvojene hrvatske gradove.
Mletdani su nedvojbeno slutili, na sto se to kralj Ljudevit sprema. S toga su jos u
veljadi 1356. stali opet kralju nuditi mir. Ali ovaj put Ljudevit nadmudri Mletcane.
PriCini se nevjeSt, te urod;i mletacke poslanike, da dodju u polovici velikoga posta (na
poSetku travnja) u Zagreb, gdje ce se on tada desiti i ugovarati s njima o miru. Obcina
se s toga gotovo obveseli, te vec 26. ozujka sastavi za svoje poslanike naputak, kako ce
i Sto ^e sve traziti. Ona mogla dobiti Klis Omi§. Ali sastanka
se paCe nada§e, da bi i

u Zagrebu ne bi u odredjeno vrijeme. Tek u travnju idu poslanici mletacki preko Senja
u Hrvatsku Ugarsku, dakako s novim naputcima. Neka nastoje, da kralj pusti na slobodu
i

mladoga kneza Mladina IV. njegovu sestricnu, koje drzi zarobljene kao taoce. Ali to
i

poslanstvo nije ni malo bilo sredno. Vec 5. svibnja znadu u Mletcima, da Ljudevit
smijera na njih udariti, pak s toga poruduju nacielnicima svojih gradova i deta u Istri i

Dalmaciji, da budu spremni na obranu povjerenih im oblasti. Malo zatim javljaju isto
upraviteljima marke Trevisanske, kao zapovjednicima svoga brodovlja. U svibnju prodaje
i

obcina na Rabu konje svojih poslanika, koji se bezuspjeSno vratiSe iz Ugarske, a napokon
bira obcina zaseban odbor od dvadeset pet lica, da s malim vijecem rjesava sve poslove, i

koji se tidu razmirice s ugarsko-hrvatskim kraljem.


124 UUDEVIT I. VELIKI.

da je u to osudno vrijeme stao u prilog Mletcima raditi i papa Inocen-


Cini se,
tije VI. No nadmudri ovaj put
Ljudevit papu. On bijase jo§ u svibnju 1356. dosao u
i

Zagreb, te sabirase tu vojsku sa svih strana. Da umiri i papu Mletke, razglasi, da se i

sprema krizarski rat na Srbe razkolnike. U isti mah dojavi papi, da Mletci §uruju sa
Srbima sizmaticima, pace da se nijesu kratili utanaciti saveza (confederationem et ligam)
s njima. Skupiv§i brojnu vojsku od nekih 40.000 Ijudi izdade 4. lipnja u Zagrebu vatren
proglas, kojim objavi, dapo nalogu zelji papinoj vodi krizarsku vojnu na Srbe razkol-
i

nike. mjesto da ide na jugoiztok, okrenu najednom s vojskom na zapad, te kroz


Ali
Kranjsku i Furlansku provali u gornju Italiju, da satre vjerolomnu mletacku obcinu.
Vec 28. lipnja dodjose pred mletacki grad Treviso ugarske prednje cete, sasto-
jece od njemackih, furlanskih ugarskih konjanika. Prvih dana srpnja stize onamo kralj
i i

Ljudevit glavnom vojskom, u kojoj je bilo najmanje 40.000 konjanika. Vladari gornjo-
s

italskih gradova, kao Carrare, della Scala Visconti podupirabu kraljevo poduzece, cim i

se uvjerise, da je Ljudevit samo za to do§ao, da skuci Mletke. Za nekoliko dana zauze


kralj vise utvrdjenih mjesta u trevizkoj marki, kao gradove Asolo, Ceneda i Conegliano,

onda se smjesti u Padovi, koju mu bijase Franjo Carrara predao, te stade udarati na
sam Treviso. Tu predade papinski poslanik, biskup Bonjoannes, kralju pismo papino od
4. srpnja, u kojem se Inocentije gorko tuzi, §to ga je prevarila nada, >da ce mocna ruka

kraljeva opornu Siju nevjernika Gospodnjih prignuti, iztaknute rogove odpadnika odbiti
i progonjenim pravovjernicima u Srbiji pomoci do slobode«. Ljudevit opet u svom odgo-
voru ocitova svoju zalost, §to mu je nevjera mletacka onemogucila podhvat, do kojega
mu je bilo neizmjerno mnogo stalo, te se i sad izjavi gotovim izmiriti se s obcinom,
prepustajuci papi, da rije§i razmiricu. Dne 10. kolovoza pisa papa mletaCkomu duzdu,
kako je kralj naklon miru, te ga opomenu, neka poradi, da se mir zaista utanaci. Biskup
Petar Toma, koji bija§e papino pismo donio u Mletke, podje zatini u kraljev tabor, te i

i njemu donese papinsku poslanicu zastavu oznacenu krizem, kao vi§e duhovnih
i i

darova, samo da bi ga sklonio, da se izmiri s Mletcima onda zaratuje na Srbe. Ali i

Ljudevit zahtijevase, da mu se bez ikakve odstete povrati citava ugrabljena Dalmacija,


o cem Mletci ne htjedose ni cuti.
U podsada Trevisa, koji su branili providuri Ivan Delfino, Marko
to trajaSe svedjer
Justiniani Pavao Loredani. Za podsade umre mleta6ki duzd Ivan Gradenigo, a na to bi
i

14. kolovoza izabran duzdom Ivan Delfino, koji bijase zatvoren u Trevisu Obcina posla
kralju svoje neka izmole, da pusti Ivana Delfina slobodno otici u Mletke.
poslanike,
Kralj to veledusno dozvoli. Poslanici stado§e podjedno ugovarati o miru, te iznijese pred
kralja ove pogodbe: Zadar neka bude svoj, nezavisan od kralja od obcine, neke gradove i i

vratit ce obcina kralju, a za neke placat ce godisnji danak; napokon namirit ce obcina
sama sav ratni tro§ak. Ali kralj zahtijevaSe naprosto, da mu se povrati citava Dalmacija
sa svima otocima, te se ne htjede nimalo pogadjati, premda ga
je na to putio austrijski

vojvoda i neki njegovi savjetnici. Jednako je uporno podsjedao Treviso, koji je vjesto
branio Jakov Cavalli. Nije kralja smetalo, §to je grad bio obilato snabdjeven svim potre-
bitim,dok je njegova vojska stradala, a njemaCki se placenici bunili. Napokon kad se
je podsada suviSe otegla, a kralja su poslovi gonili u Ugarsku, predade on zapovjed-
nictvo nad vojskom Tomi od Moslavine, bratu ostrogonskoga nadbiskupa Nikole, te se
23. kolovoza povrati u Budim. Nakon njegova odlazka poku§ase MletSani, da obladaju
opet Coneglianom, ali bi§e suzbijeni, te izgubi§e mnogo Ijudi. Jos veca nedaca stize
Mletke, kad je palatin Nikola Kont doveo nove cete iz Ugarske, te s njima osvojio
Serravalle i Musestre. Zatim je stao udarati i na Castelfranco; ali vec nakon nekoliko dana
ostavi dalje podsjedanje vrhovnomu vojvodi Tomi od Moslavine, te se povrati u Ugarsku.
Sada posla mletadiko vijece ponovno poslanike kralju Ljudevitu, da ugovaraju mir.
Poslanstvu se pridruzi i papinski legat, da ga podupire, Ali Ljudevit ne htjede ni malo
RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 125

popustiti, vec zahtijevasc citavu Dalmaciju, pak s toga se ugovaranje otegnu. Napokon
podje legatu Petru Tomi za rukom, te skloni kralja, da je MIetcima dozvolio primirje
na pet mjeseci, od 11. studenoga 1356. do uzkrsa (9. travnja) 1357. Podjedno obeca
kralj gorljivomu legatu, kojega je osobito cijento, da ce tijekom slijedecih deset godina
svakako poduzeti krizarsku vojnu proti krivovjercima i razkolnicima.
Vrijeme primirja upotrebilo se, da se ugovori konacni mir. Kralj je na posljedku
popusiio, te je odustao od svoga prvotnoga zahtjeva, da mu MIetci povrate citavu Dal-
maciju, pak se je ocitovao prihvatiti mir, ako mu MIetci povrate gradove Spljet,
Trogir, Sibenik i Skradin za ostatak Dalmacije plate neku odredjenu svotu novaca, i na-
mire 100 000 zlatnih forinti u ime ratnoga tro§ka. Povrh toganeka mu ustupe dva ratna broda
za rat proti Srbiji, a gradu Zadru neka povrate prija§nju slobodu njegovu. MIetci me-
djutim otezahu pristati i na te pogodbe, tako se kralj uvjeri, da nema druge, nego na-
i

staviti rat do skrajnosti. Okani se s toga daljih dogovora, te se pripravlja§e za dalji rat
PoSto se je u Dalmaciji i Hrvatskoj dosad borilo bez ikakva uspjeha, odluci sve moguce u6i-
niti, da i podpunu pobjedu. Cini se, da
tu odrzi
je tu banu Ivanu Cuzu smetao bosanski ban Stjepan
Tvrtko sa svojom majkom Jelenom bratom Vu- i

kom. Zato ce Ljudevit najprije bana Tvrtka posve


skuciti. Prica se, da se je ban Tvrtko desio
negdje na koncu godine 1356. ili prvih mjeseci 1357.
u Ugarskoj na dvoru kralja Ljudevita svoje bratu- i

tede Elizabete, koji ga bijahu lijepo docekali i

ugostili. No kad se je htio vratiti u svoju bano-

vinu, ne dade mu kralj otici, dok nije s njim uta-


nacio zaseban ugovor. Poglavite pogodbe toga
ugovora bijahu: Kralj potvrdjuje Tvrtku njegovu i

bratu Vuku banovinu Bosnu Usoru, ali zato ustupa i

ban kralju kao miraz svoje bratu^ede citavu Humsku


zemlju (koliko je drzi) sa svima gradovima Na-
dalje se ban obvezuje, da ce iz svoje banovine pro-
tjerati sve patarene i razkolnike. Napokon zavieri
se ban na vje^itu vjernost kralju, da ce ga sluziti
pri svakom poduzecu, kad ga god kralj pozove
(in omni expedicione fideliter tenebitur seruire, Ivan Gradenigo 1356.),
(j
quando per dominum regem fuerit requisitus); i dnid mletaiki.
suviSe da ce se vazda ili on ili brat njegov
osobno I2 c^ela , Fasti Ducales" od Palatija.
desiti na kraljevu dvoru. Da bi bana bosanskoga
jo§ jace skucio i u6inio ga svojim podpunim kletvenikom, odvrati kralj od njega i kne-
zove Dolnjih krajeva, koji su jos od pada bana Mladina II. priznavali vrhovnictvo bo-
sanskih bana. U to ime izdade kralj 14. ozujka 1357. povelju Gregoriju i Vladislavu,
sinovima Pavla Hrvatinica, zatim Gregoriju Stjepanicu, gospodarima gradova Grebena i

Dlamoca (GlamoSa), kojom uze njili i njihovu plemenstinu u svoju »zasebnu kraljevsku
zastitu*, te ih podjedno oslobodi vlasti i suda bana bosanskoga (a potestate et iurisdictione
Bani Bozinensis vos in perpetuum eximendo).
Svim tim znatno se podize vlast bana Ivana Cuza u Dalmaciji Hrvatskoj. Njega i

ce u borbi s MIetcima pomagati ne samo dosad vjerni knezovi hrvatski, kao Frankapani,
Ugrinici i Nelipici, nego i knezovi Hrvatinici, a mozda i bosanski ban Tvrtko. Podjedno
se hrvatskoj banovini polagano vraca stari njezin obseg; sve oblasti i zupe, koje joj
ote§e bosanski bani, opet joj se pridruzuju: Dlamoi, Livno, Duvno na iztoku, a Imota
na jugu. K tomu <lobija i Humsku zemlju do srednje Neretve (grad Novi u zupi Ludkoj),
126 ^ LJUDEVIT I. VELIKI

a mozda i do Dubrovnika. Hrvatski ban Ivan Cuz drzi sada najtvrdje gradove (Ostro-
vicu, Klis, Omis, Imotu, Novi), iz kojih moze udarati na mletacku drzavinu potiskivati i

ju iz hrvatsko-dalmatinskog primorja. Jz Novoga u Humskoj zemlji nioze poraditi, da se


priku6i gradu Dubrovniku, kojega je nadbiskup Ilija Saraka iosod god. 1345 neprestano
§urovao i sastajao se s kraljem Ljudevitotn (1345, 1348). Jer Dubrovniku bija?5e vec
odavno dodijalo mletaSko vladanje, te je samo cekao zgodu da se od MIetaka
,

odmetne.
Pripraviv se tako obnovi kralj Ljudevit rat s Mletcima u travnju 1357. U Tarvizkoj
marki nastavio podsadu Trevisa junacki vojvoda Toma od Moslavine, a u Dalmaciji
je

udarao je na Zadar druge mletacke gradove ban Ivan Cuz. Posada u Trevizu provali
i

iz grada, ali ju Toma junacki suzbi. Malo zaHm svlada on na polju kod Nervose duzda

Ivana Delfina, koji bijaSe poveo vojsku, da oslobodi Treviso od podsjedanja. Mala, no
izabrana vojska duzdeva bi gotovo sasvim razprsena ; od zarobljenog oruzja i zaire
dobiSe Padovanci punih petdeset kola. Trecu pobjedu odrza Toma Moslavacki na lijevoj

obali Brente nad cetom placenika, koje bijahu Mletcani skupili u Njemackoj. I Castel-
franco, prinudjen gladom, morade se Tomi predati, a za njim vecina gradova i mjesta
u Tarviskoj marki; jedini Treviso branio i drzao je jo§ svedjer vitezki zapovjednik njegov
Jakov Cavalli.
U to dodje do osudna okreta u Dalmaciji. Grad Spljet vec je od god. 1355. na-
ginjao kralju i banu, jer mu bijahu dodijali mletacki gospodari i knezovi. I u Trogiru
kao i u Sibeniku bila je odavna jaka stranka hrvatska. K tomu je te gradove vrijedjao
i na^in, kako je mletacka obcina pazarila s njima, ugovarajuci mir s kraljem Ljudevitom.
Napokon je Spljedanima smetalobudnim okom pratili
nepouzdanje MIetaka, koji su
svaki pokret njihov, a k tomu je udarila u nazadak njihova trgovina, odkad je Klis i

bio u vlasti hrvatskoga bana. Suvise je novi ban hrvatski Ivan Cuz neprestano udarao i

na kotare tih primorskih gradova, ne dajuci im ni da pravo odahnu. Sve to bude po-
vodom, te su Spljecani Trogirani zasnovali zavjeru, kako ce skinuti sve mletacke
i

oblastnike u svojim gradovima, pak se onda odmetnuti od mletacke republike vratiti i

pod okrilje svoga zakonitoga kralja.


Najprije planu buna 8. srpnja 1357. u gradu Spljetu. Bijase subota. Rano jutrom,
jo§ prije jutarnje molitve, oruzase se potajno plemici mnogi pucani, te se skupise u i

stolnoj crkvi sv. Dujma. Odanle se razasuse po gradu, provaljujuci u kuce mjesta, gdje i

su prebivali mletacki placenici. PohvatavSi bez borbe i vike sanene mletacke vojnike,
zatvorise ih u tvrda mjesta, narocito u crkvu sv. Matije i crkvu sv. Tome nize crkve
sv. Ivana Krstitelja. Na to tek provalise u knezevsku palacu, gdje je stanovao mletadki
potestat i nacelnik, te zahtijevahu od njega gradske kljuce, jer ce grad predati gospo-
dinu kralju ugarskomu. Mletacki knez Ivan Quirino (Querini) uvidi, da im se ne moze
oprijeti, posto mu je 6itava vojska zarobljena i zatvorena; s toga se oboruza i izadje iz

svoje komore. Dosav pred buntovnike bacj pred njih goli mac i pozove ih, da mu
poStede zivot, a na to im namah predade gradske kljuce. Sutradan 9. srpnja pobunise
se Trogirani. Mletadki knez toga grada bijase u jutro oko 8 sati posao iz grada na
veliku misu u samostan franjevaca, koji je bio izpred gradskih zidina. Poslije mise htjede
se vratiti u grad, ali nadje gradska vrata zatvorena. Ne znajuci, sta se jucer zgodilo,
podje knez u Spljet, misleci, da je taj grad jos u vlasti mletackoj. Spljecani medjutim
primise ga castno, te knezom, i s njihovim porodicama
ga onda sa svojim bivsim i

druzinama o svom troSku na oruzanim barkama dadose odvesti u Mletke. Iza toga
poslase Spljecani poslanike po bana Ivana Cuza (Zuus), te zasadise na svojim zidovima
zastavu kralja Ljudevita, Ban Ivan Cuz dodje u Spljet, a onda u Trogir, gdje se poklo-
ni§e zitelji svomu kralju, na sto ban obim gradovima potvrdi stara njihova privilegija i

kotare, sto je poslije i sam kralj odobrio.


RAT S MLETCIMA ZA DALMAGIJTJ. 127

Bana Ivana Cuza silno obradova preokret dalmatinskih gradova. Cim je obladao
Spljctom i Trogirom, namali posia svoga vjernoga covjeka (familiaris) Pavla Vlceca
(WIchec) kralju Ljudevitu, da ga o svem obavijesti. I kralj se je poveselio, te je teklica
obilato nagradio. Ali zato se mletaSka obcina nemilo prepade, kad joj stigo§e glasi o
buni dalmatinskih gradova. Duzd Ivan Delfino pisa na to 15. srpnja odmetnuvsim se gra-
dovima ovo pismo: »Plemenitim mudrim muzevima, sudcima, vijecu
i obcini gradova i

Spljeta Trogira, milim vjernima, pozdravljenje


i milost. Culi smo na ne malo naSe ne- i

zadovoljstvo, da su mediu vama bile nekakve smutnje, za kojih ste nase knezove cete i

odpravili. Radi till smutnja mora da se vrlo cudimo, ne znajuci da ima s na§e sfrane
za to kakva razloga, vec prije protivno, Ta mi smo vazda s vama kao s bracom sino- i

vima postupali. Kada se bo sjecamo, preljubljeni vjerni, kako smo vas od pretuznog
jarma prvotnoga robstva i tiranide priveli u stanje slobode, te vas primili u krilo naSe
milosti, i kako smo se sladko i Ijubezno brinuli za va§e odrzanje i boljitak, pak nasto-

, V."?--

Skradin (Sgahdona) u Dalmaciji.

jali oko obrane vase i vasih: to ne mozemo nikako vjerovati, da su pomenute smutnje
nastale uslijed nevjere, nego prije s nekih sluiajnih povoda, kako se dnevice dogadja.
Valja jo§ uzeti na um, koliko smo truda i troSka ulozili mi nasa drzava proti gospo-
i

dinu kralju ugarskomu, jedino da obranimo vaSu slobodu, da vas uzdrzimo u vjernosti
i

i milosti nasoj; zatim koliko smo Ijudi i stvari u rata s njim (kraljem) pogubili poradi
vas. Dobro da nismo od toga
znate, ni kakve dobiti ni ine druge koristi. Th
imali i

vaSi poslanici u MIetcima morali su priznati, da smo s mnogo potezkoca troska odre- i

dili uzdrzavati vazda dvije stotine konjanika mnogo pjeSaka^ da bi s njima s ligom
i i

u hrvatskim oblastima mogli vas vaSe zaStititi od gospodstva ugarskoga. Kako je dakle
i

u vase srce mogla zaci misao, te ste se tako Ijubljeni vjernici i sinci, tolikim naporom
sticeni, tolikim pogiblima obranjeni, htjeli donekle nama iznevjeriti, moze svatko prosu-
diti, koji ima zdravu pamet. Opominjemo s toga vasu razboritost, da to sve revno u svojoj
128 UtJDEVlT r. VELIKI

du§i promozgate; iznosimo pred vas blagost nasega vladanja, i divljadtvo i strogost go
spodstva ugarskoga, koje je vama posve nesnosno, pak s toga izvolite uztrajati u pokor-
nosti i obicnoj vjernosti prema nama. Ako je sto protivno (tomu) ucinjeno, morate
popraviti i nasu milost traziti, koju vam pripravno i spremno podajemo, oprostivSi svaku
nepravdu. Cvrsta nam je nakana, imati vas za predrage i preporucene, kako smo vas
svagda imali, teod srca cemo se brinuti za vase uzdrzanje boljitak, pak cemo rado i

izlagati nase osobe imanje za vas, kako to cini dobar otac za svoje sinove. O tomu
i

svemu ocekujemo vas mili odgovor. Dano u nasoj duzdevoj pala6i dne 15. srpnja
10. indikcije*.
Ne zna se, da li su Spljecani i Trogirani ista odgovorili; ali sudeci po zapisnicima
obcinskoga vijeca spljetskoga, koji su nam sacuvani, nijesu se ti gradovi vi§e vratili pod
vlast mletacku. Spljecani su izprva ostali pod upravom gradskih konzula, dok je u du-
hovnim stvarima odlucivao nadbiskup Hugolin ili Ugolin. Dne 30. srpnja bise izabrani
novi konzuli (Nicola di Lucaro, Francesco di Damiano, Crestolo di Pietro, Jancio di Leone,
Novaco di Matteo); u istoj skup§tini izabra vijece spljetsko poslanike, koji ce poci kralju
Ljudevitu, da mu se poklone i zamole potvrdu starih privilegija. Da je to poslanstvo i

poslo pred kralja, sudimo po torn, sto je kralj Ljudevit zaista 30. kolovoza potvrdio

gradu Spljetu stara njegova prava i slobostine. Od toga se tasa i u javnim izpravama
kao u zapisnicima grada Spljeta vazda spominje ime kralja Ljudevita kao vladara. No
grad nije mogao ostati bez kneza. S toga je vijece u svojoj skup§tini 19. studenoga 1357.
opet izabralo kneza ili potestata, po imenu G e n t 1 a iz grada Calli u marki jakinskoj, i

koji je ostao nacelnikom sve do 31. kolovoza 1358, kad ga je vijece rijeSilo dalje

sluzbe u gradu.
Odkad su se Trogir i Spljet vratili pod hrvatskoga bana kralja, napeo je Ivan i

Cuz svu snagu, da predobije Zadar, koji je vec odprije podsjedao. Franjo Carrara,
namjestnik njemackoga carstva u Padovi, poslao mu je u to ime u pomoc cetu njemadkih
placenika pod Burchardom Ellerbachom (Conradum Eldebordum). Dok su sad njemaciki
placenici stajali pod Zadrom, poSao je ban pred susjedni grad Nin, koji je tako opasao,
da mu Mletci nijesu mogli nikakve pomoci podati.
Sad su Mletci pregnuli, da barem spase Sibenik Skradin. Tamo skupise svoju i

mornaricu, koja ce drzati u pokornosti ne samo te gradove, nego i sve otoke. Pace
mletacko brodovlje zajedno sa SibenSanima podje do otoka Suleta (Maslinica, Solta),
koji je pripadao gradu Spljetu, te ga nemilo opustosi. Suvremeni Ijetopisac spljetski
A Cutheis pise, da su Mlet6ani sa Sibencanima »Sulecane porobili, usjeve palili, Ijude ubi-
jali i zene davili, i mnoga druga zla cinili, a sve na prezir i sramotu Spljecana '. Medjutim
ba§ ta nasilja mletackih placenika i mornara ozlojedise vjerne jos gradove u Dalmaciji.
Pace i sami Sibencani ne mogose dulje podnositi zuluma mleta6ke vojske, te se napokon

i oni odmetnuse. Oni otjerase iz svoga grada mletackoga kneza Andriju Justinijana i

gradjanina Gregorija Dragoja, pak poslaSe svoje poslanike (nobilem virum Rodolanum
Crasuneracich) pred Nin banu Ivanu s izjavom, da se pokoravaju kralju Ljudevitu i nje-

govoj svetoj s toga


kruni. vrlo obradovao, te im je u taboru pred gradom
Ban se je

Ninom (in Nonae) dne 14 prosinca 1357. izdao znamenitu povelju,


obsidione civitatis

kojom im najprije oprosti » sve nepravde, uvrede izgrede, koji su po6inili proti kraljevu i

Velidanstvu ili njegovim podanicima sve do toga casa«; a onda im potvrdi sve stare
ustanove, uredbe, darovnice privilegija, dam im od predjasnjih kraljeva. Napokon im
i

potvrdi otoke Srimac mlinove na slapu rijeke Krke


i Zirje, citav njihov kotar sa svima i

selima. Jo§ bi ustanovljeno, da se u kotaru grada Sibenika ne smije podizati ni kakva


utvrda ni grad, da Vlasi ne smiju pasti svoja stada na njegovim pasnjacima, napokon i

da ban ne moze uzimati talaca od Sibencana, nego da njih idu sve milosti, obca posebna i

sloboda, koju uzivaju ostali gradovi Dalmacije.


MIR U ZAnnU. — DUBROVNIK SR SKLONIO POD ZAKRIME UG.-HRV. KRAUA. 129

Tek §to se predao Sibenik, malo dana zatim, dne 17. prosinca, oblada ban i

Zadrom. Tu mu bijase pomogao vodja njemackih placenika Burchard Ellerbach. On je


prije sa svojim Ijudima bio u mletadkoj sluzbi, te je neko vrijeme bio u posadi u Zadru.
Tako poznavao to^no grad
je njegove utvrde, gdje su najslabije, pak prilike u gradu,
i i

a narocito je znao, kako su vec odavna zitelji nezadovoljni s mletaikim vladanjem. Taj
Nijemac dakle sporazijmi se s opatom benediktinskoga samostana sv. Mihajla, koji je
stajao tik do gradskog zida, i opat udesi, da su se nocu njemacki i hrvatski vojnici
Ijestvama uzpeli preko zidina i u§li u samostanski dvor, odakle su onda provalili u varo§,
da poubiju mletacku posadu i otvore gradska vrata. Vec kod prvoga okrSaja pogibe
Burchard Ellerbach; ali njegovi ortaci otvorise srecno gradska vrata, te sva vojska pro-
vah u grad. Citava varo§ pade u ruke dobitnika, jedino gradska tvrdja ostade u mletadkoj
vlasti, te se u nju sklonise ostatci mletacke posade. Ban Ivan namah razasla po Dalma-
ciji i Hrvatskoj glasnike, da objavi pad Zadra; u Spljet dodje banov pouzdanik, magistar
Konja (Kogna) s pismom banovim, u kojem bi javljeno uzece Zadra. VeseH Spljecani
nadariSe 28. prosinca glasnika sa 40 dukata.
Iza pada Zadra odmetahu se redom otoci. Prvih dana mjeseca sije^nja 1358. pobuni
se otok Brae, a na to se Omisani, Spljecani i Trogirani na svojim brodovima priku6i§e
otoku i gradu Hvaru, te ga zapali§e. MletaCki knez na Hvaru, Nikola Cornelio, spasi se
jedino tako, da se je sklonio u tvrdju. Napokon predade se i Nin nakon duge podsade,
za koje su branitelji pogibali od gladi, tako da su se morali hraniti i konjskim mesom.
Tako ostade jo§ jedina tvrdja grada Zadra u vlasti mletackoj. Jos 10. sije6nja 1358.
trazio je kralj Ljudevit od Spljecana, da mu poSlju zidara, tesara i drugih radnika za
podsadu tvrdje zadarske (ad belando castrum Jadere); ali prije, nego §to je pala ta tvrdja, i

utanacen bi mir izmedju kralja Ljudevita i Mletcana.


(Mir u Zadru 18. velja6e 1358. Dubrovnik se sklonio pod zakrilje —
ugarsko-hr vatsko ga kralja). Vec od srpnja stizavahu radostne vijesti kralju Lju-
devitu u Ugarsku. U Italiji bijahu Mlet6ani izgubili najveci dio svojih posjedovanja na
na kopnu, pace i samomu Trevisu prijetila je pogibao, da ce se napokon ipak morati
na milost i nemilost predati; u Dalmaciji je mletaCka vlast dnevice padala. To i skloni
Ljudevita, da je u mjesecu studenom 1357. odlucio poci sam u Dalmaciju, da bude
nazofian slavlju svoga bana. Dne 28. studenoga desio se je u Zagrebu, a u prosincu
dosao je u Dalmaciju, te je po svoj prilici namah i usao u netom (17. prosinca) osvo-
jeni Zadar. Tu ga punomocnici mletadke republike, Petar Trevisano, Ivan
nadjoSe i

Gradenigo i kancelar Bounintendi, koji bijahu do§li, da po §to po to u ime svoje obcine
utanace mir. Mletci naime bijahu se uvjeriU, da taj put ne ce modi kralju odoljeti, pak
bijahu gotovi i na najvece zrtve, samo da spase, sto bi se jo§ spasti moglo.
Kralj se je izprva kratio, da ugovara o miru, ali ga je na to sklonio njegov vjerni
saveznik Franjo Carrara, namjestnik njemackoga cara u Padovi. Stalo se ugovarati na
temelju punomoci i naputka, Sto su ga duzd Ivan Delfino i obcinsko vijece mletadko
podijelili svojim poslanicima jos 28. studenoga 1357. Ali ugovaranje se oteglo, i tek
18. veljade 1358. ugovoren bi u Zadru u samostanu sv. Franje, u sakristiji crkvenoj, defi-
nitivni mir, vele znamenit za povjest hrvatsku u srednjem vijeku. Medju inim natezalo se
mnogo poradi grada Dubrovnika, za koji mletacki povjerenici ne htjedose izprva ni iuti,

tvrdeci da Dubrovnik ne pripada Dalmaciji. No posto Ljudevit nije htio od svoga zahtjeva
odustati, moradoSe napokon na odstup toga grada privoljeti. i

Poglavite ustanove mira jesu ove: Mletci se za sve vijeke odriiu svih prava i

zahtjeva u pogledu Dalmacije, te ustupaju kralju Ljudevitu ditavu Dalmaciju »od sredine
Kvarnera sve do medjaSa grada Dra6a« (a medietate Quarnerii usque ad confines Du-
racii) sa svima gradovima, zemljama, tvrdinjama, otocima, lukama pravima, to poimence i i

gradove Nin, Zadar, Skradin, Sibenik, Trogir, Spljet i Dubrovnik na kopnu (in terra
Urv. povj. II. I. 9
130 # LJUDEVIT I. VELIKI.

firma), zatim gradove i zemlje na otocima Osoru i Cresu, Krku, 'Rabu, Pagu, Bracu,
Hvaru (Lesne) i KorSuii. Duzd mletacki odride se za sva vremena naslova: herceg Dal-
Hrvata< (dux Dalmatie et Croatie), koji su njegovi predsastnici rabili od davnine
macije i

(naime od god. 998., kad je taj naslov primio duzd Petar II. Orseolo). Obcina mletacka
obvezuje se dalje, da ce sva mjesta, koja joste drzi, za dvadeset dva dana nakon ovoga i

ugovora izprazniti svoje Ijude iz njih odazvati; te se u obce ne ce vi§e pacati u stvari
i

dalmatinske. Nasuprot vraca kralj, koji zeli ostati u prijateljstvu s duzdom obcinom i

(volente, ipsum ducem et commune habere perpetuo amicos carissimos), sve zemlje,
in

tvrdje i mjesta, koja je osvojio on ili njegovi podanici u marki Tarvizkoj, u oblasti Ce-
netenskoj, kao i u Isiri, i to takodjer za dvadeset i dva dana; no Mletci ne smiju se
ziteljima tih oblasti osvecivati niti ih progoniti, sto su u posljednjem ratu pristali uz
kralja,vec im moraju veledusno oprostiti. Zarobljenici obiju stranaka imadu se pustiti
na slobodu. Obje stranke obvezuju se, da ne ce u svojim oblastima trpiti gusara, te
zajam^uju svojim gradjanima medjusobnu slobodu brodarenja trgovanja. Ona stranka, i

koja prekrSi mir, neka bude od druge pozvana pred papu, koji ce izreci osudu za mjesec
dana, te krivca kazniti interdiktom crkvenim prokletstvom. Obje stranke napokon neka
i

prisegom zajamde, da ce mir tocno U mir bise ukljuceni saveznici u dosadanjem


drzati.

ratu: akvilejski patrijarka Nikola, gospodar Padove Franjo Carrara, Goricki knezovi
Albert i Meinhard, Cenetenski biskup od CoUalta, plemeniti muzevi
Gaspar, knezovi i

gospodari od Porcila, de la Parte, de Vonico,


od Canina; napokon i gradovi Feltri i
i

Belluno, u obce svi, koji su pomagali kralja Ljudevita. Posebnim ugovorom obvezase
se Mletci, da ce u svojim diljama za kralja Ljudevita o njegovu troSku sagraditi i opre-
miti dvadeset i cetiri galije.

Jos istoga dana, naime 18. velja6e, priseze kralj Ljudevit na mir. S njim polozi
zakletvu petnaest njegovih najodli6nijih prelata, baruna i savjetnika, izmedju njih zagre-
badki biskup Stjepan, bosanski biskup Petar, prior
Baudonus Cornuti, dvorski vranski
sudac Nikola Sec, i Ivan Cuz, ban Dalmacije
poslije, dne 20. veljade, i Hrvata. Dva dana
povjeri kralj zagrebackomu biskupu Stjepanu dvorskomu sudcu Nikoli Secu, da sa mle- i

tackim poslanicima podju u Mletke, pak da onda u njihovoj nazocnosti duzd s gradja-
nima prisegom mir potvrdi. U Mletcima se dodu§e bijase podigla jaka stranka proti
miru, smatrajuci gubitak Dalmacije za >propast repubUke«; ali prijatelji mira pretegoSe,
te 25. veljaCe u prisucu kraljevih poslanika duzd sa dvadeset i cetiri vijecnika, plemica
i drugih gradjana svecano priseze, da ce mir sveto vrsiti i uzdrzati.

Namah iza utanadena mira stadose Mletcani odazivati svoje knezove i posade iz

onih dalmatinskih gradova, koji su jo§ ostali u njihovoj vlasti. Najprije predadose kralju
tvrdju grada Zadra, koje je zapovjednik prije bio Andrija Zane, a tada Petar Badoario;
onda izpraznise tvrdi Skradin, koji nije mogla nikako osvojiti banova vojska; napokon
odazvase knezove i njihove druzine: Jakova Cornelija (Cornara) s Raba, Jakova Ciurana
s Paga, Nikolu Cornelija (Cornario) s Cresa, Nikolu Cornelija s Hvara, Ivana Georgia
s otoka Kor6ule, napokon Marka Superancija (Soranzo)
i iz grada Dubrovnika. Korcu-
lanski knez Ivan Georgio medjutim kratio se je pokoriti zapovijedi, posto je njegova
porodica jos od god. 1252. gospodovala tim otokom, primivSi ga od mletaCke obcine
za nasljedno leno. Ivan Georgio htio je ostati knezom na otoku i za vladanja ugarsko-
hrvatskih kraljeva, te su paSe Mletci 10. ozujka 1358. preporucivali kralju Ljudevitu

»osobu njegovu i njegovo pravo na recenu kneziju« (personam et iura sua de comitatu
predicto); no Ljudevit slabo je za to n>ario, te je Ivan Georgio poslije od mleta6ke
obcine trazio od§tetu za izgubljenu kneziju. Dok se je republika u jednu ruku trsila, da
Ivana Georgia odrzi u njegovoj Sasti, povela je parnicu proti bivSemu knezu kapetanu i

zadarskomu Mihajla Faletru, obijedivsi ga, da je on kfiv gubitku Zadra. Nevoljni knez
osudjen bi 8. ozujka 1358. na tezku tamnicu na dvije godine, iza toga na izgon iz mle-
MIR U ZADRU. — DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE UG.-HRV. KRALJA. 131

ta6ke drzave kroz pet godina, napokon na gubitak svih 6asti za sva vremena. I Simeon
i

od Ferrare, drug Falelrov, kojemu je osudne noci bila povjerena straza u gradu Zadru,
osudjen bi na pol godine tezke tamnice i izgon iz mleta6ke drzave za sva vremena.
Jos prije utanacena mira bijaSe kralj Ljudevit 10. veljad;e 1358. gradu Zadru izdao
povelju, kojom ga nagradi za sve patnje, stradanja i progone, §to ih je morao pretrpiti
poradi njega i njegovih predsastnika od raznih neprijatelja, narocito Mletiana, »njegovih
i njegove drzave poznatih takmaca« (nostrorum et regni nostri notoriorum aemulorum).
U toj Zadranima sav njihov posjed
povelji potvrdi kralj one medje, koje je njihova i

obcina imala prije netom svrsena rata dalje potvrdi, da tako Zadrani, kao
; njihovi i

gosti imadu dolaziti na sud pred gradskoga kneza gradske sudce; jedino ako koja i

stranka ne bi bila zadovoljna knezevom osudom, da moze prizvati na kralja njegov i

sud. Jednakim nadinom nastojase ugoditi drugim primorskim gradovima, gdje su odsad
i

sami gradjani opet stall birati svoje knezove, potestate, konzule i sudce. U tvrdjama i

kaStelima hrvatskim, koje bijase kralj primio od Mletaka, ponamjesti kralj svoje pouzdane
Ijude kao kastelane i knezove. Klis povjeri knezu Ivanu, a Omisem upravljao je vec od
proslih godina knez Stjepan, koji zivi u iskrenoj slozi sa spljetskom obcinom. Kako je
kralj uredio prilike na otocima, nije poznato; znademo samo, da je otoke Brae i Hvar
povje