•anctBcm

"4C
*"fe
:^
* 4- 4-

;A,^ -it-
.^ji
<^ ? ;^M^ rsj:
4. ^ .*. i*.?« w-.
5%^

« .^^*

-
1|> * tit * t$t * t$t •*•
tit •^'
m* t|*

*- «^ •*•
<|> *-
fit * tit * ftf * tl*- * %i

^
*
<y-> • ::-
^S> -^^ *S>
;^.% i \w;j '.';!?.?/ *A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5 ^ ;s;2< 4. x«?4 4, >^?A 4, ^5;; 4, ;f?j4 4,
%J^ ^ ^«V ^ Yr.ti y /CSV * 5*^^.1.5**^,1 '^^ T.5%»f * i^C^ T.5%»^,
'"'^,L^"^,1
i: «S>
»•*•*
4 4^>
'"^i
•:;• S^
'V'
*•
<f»
"V"
* *S>
•>">
+ <£>
"^•'
4 4a>
'>*•
4- <$>
'V»
4- -fr^^
''^*
^J- 4$^ 4 4S> 4- 4S>
'"^^ 'V* 'v*-

*
<••
«v»
^4 'A'
4?'S» 4-
Yi^ >-*.• Yifi
4K> 4 <S>
>A'
Ycti ^ %SV
«.A.
4g> 4-
"^^

"X'
<«>
%:?« "^

^A•
<S>
54:>V

4-
•

"A'
<?>
YcSi
4-
'^

»<A.-
<£>
Yc^ ^ Yc^
»A-
4- <»»• 4- <«>•
-^
^A•
YiH ^
4 «?>
»A'
i^tsX

4- <-§>
>•• Yik
-A'
^g-*
50> •v> •^'^ "^» 'V*
-c^-
'^» •> •;{>

'V'" '» 'V"- '• '"^^ •* '' i-

•V>

^'C3«f
A» •A- -A* 'A* -A. «A» "A. 'A' •A. -A' -A, -A' -A* -A* -A
* X^^ 4. ^Sft-
•» 4- «?> •:!> <«> 4-
•*•» 4-<S>
<S> 4- <«»
•••»
4- •frS^
'•*'
-*- <a>
•*•
4- <-l|> ^ ^^
.^,
"^ ^ ^ ^ -"^^
.^»
^^^ ^^
"^»
'
-'
••«•• '-•«'» '•*"> -V^ .'^, 'V-
*V» -•<fv »V» ^

A. X»24 4. rM^ 4. ^.^ 4^ X\% jK

^ ^d^ * %:k *
^S.?^
„ *
«'f.^« .1-.
.J".

YcSi
.- * y«\ Yen %jx
" .A. - .A - -A- -
*
''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I
'.:•.
>^\J^?A '4. '^*^.=i^'4 ^.<^'^- "?*.% .U-.
^9^ '.I- ^^% .sk'^-'f^'j
'^.^'4 *^;>i '4. ^J.%'4. "X9^ 4. '^9/i'4. -«.?^ '4. ".

-A'
'^> •

^SPA
*«6»''

<!<•
4..
4 f^f
*A»'
4-
^<<^'
fS>
?P.?4 .t ?J.¥» 4, ?.?.% 4, X«?;i
'
'A.'"
4 t§t * m*
^A'

,:.
*-^*
t^t
X«?/. 4.
•*•

^5X
*-«^*

5&t
.;.
•*•

^<^.'>:
*''^'

*$t
;
^^

?5% 4
*A»»
tj^' *
>?.%?
*'^'
t*t
4.
-^

^.^
^^'
ti> *
4. >^?"' -t
'^'
fi^t * t^t
*^'
t$t
^9/- ^. X?.?^ 4.
•*•
••V'*

"Ox 'CS^ ^ <C!rr . ^tix . 'CK ^CJx

.
•>A" ••'<-'
«i-5» 4- <<;v* 4-
.^•. .«j.,
-)=.^
'A'
*'^»
<;. >^?A
*S»
,n
':^

;^;^ 4.
'A'
4S>
.^„
4-

X^?-'
.
'A'
<S>
,^»
4-.
,
'A'
^iSK
4- -frS* 4- <««- 4-
,.^v .v«
iS?A 4, ;#.^ 4,
"A*
»cJx

>s^?a
^ .
-A'
•• 4
...
'&J"v

^s.^s
'A-
S-*'
'V"
^
'Csv
4
^s.?/
.
-A-
<ii>
-v'
,^
'•Ci\

4
x9/-
.
-A'
<?>>
'V-
4
/-CJ^

4
«>?.?<
.

-A'
•«-y>
•^-
j, ^'^^
'(.jx

4
^
*A'
<«
'V*
+
'Cox
4> <«%>
••
x^^^
*
.

A/

t.

' -4^
^. * <'i>
,>> 4 <$^
,.^.
4 4-g> 4>
^.^H 4i>
,-^.
4- 4i>- 4-
,^. <^
<^,
4- *S>- 4-
..^^ «i>
.^,
4- «|>
»-«-v
4 <^>
.^. i^ <«K*-
''*'*.«..''
4 <«>
X9/; X\?< 4. X«%i 4..
4
• A» *A' *A' *'W>* »A* A. ''"^.A.^^.A.
#!
"*"•
4- •S^
''5'^-
4- -frS* •*. *i»
'V*
-*• <>3> 4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^
.^ ''*'* «'V'»
^.% 4-.
"
>?.?4 .u. t^^ 4
XSJVJ A. x«?^ .L X9/' ^ xv- 4, x.% 4. AS.% .L.

4- -«>> 4-
'•^o
<p>
'"ir*
4- 4S>
»V>
4- <fr^> 4>
••»
«S>
'^»
4 '» *_ <§
-^$>
•. 4 -%
'^v * 4«»
.<^^

s^* 4- <|> *- «^> 4- <^> 4' <«-^> 4- <$>• * ^t^ * ^^^ * *!* * <&>
*^s^ •
Ycr.
A* *A' »A» "A* 'A' •^' *^* '•^'
;*»/. ;.
^J;.J. 4. 4;
^t •*•
tit * tit * t*t * fv't * t^* * t^t '* f^t * t*t ^^^
i^
^C5\
A'
fCSf Ytj^ T >ti>:
A ^^.A 'C5x
.f^'
^ 7»r • ^' ^ ;v> ^» 'Vi '>r» " *• ^» ^^ ^¥» 'V* '^

*•<!> + f$t * ^*> ^^

m* fit * tit ^ t^ :it*.'^ .^^.iP' ji:^ 1^^ -^

V» -V"' •"•« 'V^ _^ •"•• „ '* _^

;^ ;^. i^. ftjl .^.

^^ i^^

^t*
Kv
* fit
%s*f

* tit *
'*^Sv

tit
"^V^

* tit * t|t *f^i *• ^t ^ t|t * t|t + tit * tit •tit + 1|^ + tlf ^ iff ^ '^W*
ifi<f

* <$> ^ 4

fc^ ^ nst' ' %>v

>A- »A' «A*
Ycti
»*'
Yc^ ' Yi^ I Yc^
•^* '"•' •^'
Yt^
'

'•<>»•
%:^^ ^ n:?? : st*f ^ Ytn i
*A* *• •^*
' •
*#t#ti^*ltlct^t
*• ytr *• ^^ *^» ^*f «^'
T z if.
•*
t|t * t^t * f%^ * tpt * t?t * t^t * tit * 1^^ * t5t * tit * t5t * lit * tft * ift * 5ft
•*• •*• •*
'ox -^
n^ ^^ Yc^ 2 """^
1 ^'^^ 1 ^""^1 '"" I ""^ I ^"^
I ^^ A •A, •*- [g '^^
* ^It
•*•
t|t •*
t|t * t|t * tit * t^t •*•
t|t ^^ t|t * ^t •*•
t|t * ^> +
% ^s> * <§t
••
»A,. •^' «A.. -A' «A,. <Ai» >A.. .A.» »A.. .A' .^
t|f4 t|t*f|t*5|t*5|t*l|t + i^*
voj^ >-C5^ ^C5' ^cv
p*
^?fi. fm
^:-
^ '^e^ ns*e ^ '<^s^ ^ Yc^ Vi^^ 1^ 35t5^
*vt * t^'^ * tj^t
J^.
* t|t * i^^
A.. .A-
t|* * t|t * t|t *•
fit * ^ ^t|t* &>* ^
>s^}^'T !^?a\^ ^?a\' ?$?a\' >$^^
m^mt ^^
'
•*-
^Ci\
•*-
7VT 7^1 '^T r^^ ^*T r%fT
.9/i + ^'^.^ 4- -94 4. ^.'-^ 4-
4.^.?^ 4. ^.'-^ 4. sS?-?
.. ^. ;«.:fe ^ rV-v» ^. . .
?s?^
. 4^ •Y-'»

*
«A'
<g>
-'• *
-A' »A..
-«3> * <S>
»V> -•^«
^ -A'

-*
"A.
/.

^'
'^.
-A-
•^^
.A.
<§>• 4 <&> 4- <S> * <i* •*• <§*• *
'V.
-A' <A.
•« ^ '"'• »* 'A-
<§> *
lV»
^v^ ^ "'.T^ 4. «v.%
* «^*
'*.Y* 4. •^.T^
isv •
Yax ^ ' * %*J ^ V«v ^ %bV VcsV yjjV Yt^ T ^s^
%^ "A- vt^ *A» '*
.7™ 4-. jfc

A-
•A'
*• ._
»A-
''» •<-•
-A*
•A* «^-
'V>
-A' -.A-
'*
vA. "Af
-V" -• 'V" 'V» 'V V. '
•jA."" .A»

f^\ ^ ;^: "^ t^ ^ *

:?/.
* '"^""^
a/"". A ^<^^
^«.?^
%s^
.i. i^?A ... P^pA
v«>? ^ Yta Yt^ bv
l^^ 1^'^^ t'^ #t^t^t^
Z-""
^^
f^
A
-

m -^
^|t * ^> *q?t * flt * tlt + fl* *"
tlt * +
jt*f|t*
%iV * %5V ^ %jx '
Vcs^ ^ ygff * ^tsv ^ %iV * %sv M:Jf * ^s^ * 5%^ * >ts<f * M:^ * vts^ T HJf * ^*f T 5*5^ : 5tsf * stir
4 <t^> 4^ <«:> * 4^* 4 <w> 4 <'^> 4 <fr^> * <§> 4- •ii> 4- <$> 4 ^$t * ^|t fit *
• A- »A. .A- »^. -A- »A. .A' -A- 'A' «A
* «S> 4> <S» 4- -«S> 4 <&> 4 <-S> 4 <«?«> 4 «S> 4 <S> 4 *S> 4- <S> *

j=;{4 i . ?f;^ 4, x9fS 4. >?.*^

- „
«g> 4 <$>
„. '^ii
4
^ Yc$i ^ yi§< ^ vt$i m„ * $^• .. * ^«
*
.. * # * m4 ^* m t %$ * *^.
.. .. ..

4
4^> 4- 4- 'f^> "«^> *• -«t> 4- <J^> 4 f^ 4-
f0> <|f 5§^ 4-
f^> i'
f^ «^> T*''
*;/ 4. X'^.?^ 4-. i^^ 4> **.'
^* X«M 4.

*• <S> 4- <$> 4- <$> 4> <$> 4- «^> 4- <$^ 4- ^a t$t*^*fit"*"f|t'*f^^ l^^

4. X9>i 4 >S.^ .fcX'^^ 4. ^9^ -t ^.^ 4. »'-^
X^^' 4.
^ ycs^ ^/cse vt5'^ - Yc$i -^ Yc^ ^ 'ax ^^^ l^^Z^
•• 4 <5>
<g>
»V^
4^ ^*
•.
j^
-^ §>
'V>
•:^ ^>
•• -4 <$> 4 t|t * tlt
'V" " * * ^ ^%^
f|t * tJ'- *;

•^-
'•:> 4- "frS^ 4-
-A- .A.
<§> 4 <S>
•A'
4-
«A.
<g> 4- §
.A-
4-
^A-
<S> *&> 4 t|t* ^ tlt * >§
Yti
4'
^iSe ^^ *

$t *
^
^|t * t|t •*•
t|t * t|* * t|t * t|t * tlt ^ t|t -f^
t|t ^ 10t *$*" *
sS.%'

^ %S< ^ %Ve 2 Yen 2 ?<:S^ * Yc^ ^Jf * v<: •:

^ «*? ! n>f * S^ *
J
* ^:^ ••
t|t * t|t * %'^ * ^1^ * t|t * tlt ^ fit * t|t "*-
^
"<=^ ^*"^' "<^ sts^ * ^^ * i«i^
.1 I 5%9<

^ A.*^,I '^^.t,**^
•

*•
f^ * 4S> 4> <«|> 4 «|> 4- 4 «|> 4 ••'|> 4 ^^ ik^l^'^
;
<^
%^r %^
* tlt * i*.
"«&* * <2> * <§
POVJEST HrVATA
 POVJEST HrVATA

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
JAVNI REDOV. PHUKESOU OHCE I'OVJESTNICE .\A KH. SVEI'('II,ISTU EI5ANJE JOSll'A I.

SVEZAK DRUGI: DIO PRVI.

TRKCE DOBA: VLADANJK KHAIJKVA IZ RAZNIII POKODICA (i;«> -!:.£«)

I'llVA KNJIOA.: AN^iUVINCl 1 SIOISIUND DO OUUIXKA DALMACIJE (1301— HO!')

SA 94 ILUSTRACIJE

.^p^
\v
'v«'

igoo
TISAK I NAKLADA KNJIZARE LAV. HARTMANA (KUGLl I DEUfSCir, ZAGRKB
 G03530

.-/
 1

S A D R Z A J.

I. Karlo Robert (1301-1342.) i

Mir u Zadru 18. veliafe 1358. — Dubrovnik se
Hrvatski knezovi
3
sklcnio pod zakrilje ugarsko-hrvatskoga kraija 1
29
Karlo Robert bori se s protukraljima (1301. Borbe sa Srbyoin, Bosnoin i Bugarskom, 1358.
— 1309.) 7
<lo «370 137
Hivatski ban Pavao obladao Zadroin
Turci ili Osmanlije do boja kod Cmomena,
I. 1 311. 14.

Borbe Karla Roberta 26. rujna .1371 144

s oligarhima u Ugarskoj
i — 132
Slavoniji, 13 10. 1 24
Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dra£koga,

Ratovi sa Srbima 1319. — 1320. ^o 1359— 1371. . . .. •

153
Hrvatske zemlje od 1312. — 1321. ... 31
Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370. 160
Pad bana Mladina Ljudevit prema zapadnoj Evropi naro£ito prema
IF., 1322 39
Smutnje u Hrvatskoj i Slavoniji nakon bana
Italiji, 1356. -1378 164
Mladina do god. 1329 Ban Stjepan Tvrtko proglasio i vjendao se kraljem
43
Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj, 1321. bosanskim i srbskim, 1377 170
'^ do 1334 . . 51
Rat s .Mletcima 1,378. — 138c. i mir u Turinu
Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325. do 8. kolovoza 1 38 176
1342 : 56 Karlo Dracki u Napufju 1380. — 1382. . . . 185
Kncz Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342. 6c Hrvatska u posljednjoj cetvrti Ljadevitova kralje-

Posljednje godine yladanja Karla Roberta u vanja 1372. — 1382 186

Ugarskoj, 1335.-1342 65 Smrt kraija Ljudevita 11. rujna 1382. . . . 189
II Ljudevit I. Veliki (1342— 1382) . 73 III. Marija i Karlo DraCki (1382.
Prvo vrijeme vladanja 7c do 1387.) . . . .
•

195
Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344. 78 Prvo vrijeme Marijina vladanja 1382.— 138?. . 197
Vojna kraija Ljudevita u Hrvatskoj, 1345. . 8? Prilike u Poljskoj, 1382. do 4. oiujka 1386. . 203
Borbe radi Zadra, 1345.— 1346 85 Buna u Vrani (1383.) i urota u Zadru 8. srpnia
Prva vojna kraija Ljudevita u Napulju 1347. 1384.; liga hrvatskih velikaia (1384.) i uz-

do 1348 95
roci zavjere 208
Kralj Ljudevit dobio. Ostrovicu (1347.) i uta- fzmirenje u Poiegi, 27. travnja. — 16. svibnja

nadio primirje s Mletcima {1348.) ... 99 1385., i osnova, da se kraljica .Marija udade

Druga vojna za francuzkoga kraljevida Ljudevita 215

u Nai)ulju, 1350 106
Dolazak Karla Dra£koga u Hrvatsku 12. rujna
PIrvatski herceg Stjepan ('349. - 1354.) i

bani; Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid 1385. i krunisanje njegovo u Stolnom Bio-
gradu 31. prosinca 385 1 220
(1351.- 1352.), i Nikola Bani<f od Lendave
Vladanje smrt Karla Draikoga 34. velj. 386. 222
(I353-— 1350) 108
i
1

Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. i smrt

Vladanje kraija Ljudevita u Ugarskoj. odnosi
kraljice Klizabetc u sijcCnju 1387 320
prema Srbiji i Bosni (1351. — 1356.) 114
Krunisanje kraija Sigismunda 31. oiujka 1387.
Rat s Mletcima za Dalmaciju CUS**-— '358.) 123 i oslobodjenje kraljice Marije 4. lipnja 1387. 229
IV. Sigismund i protukralji . ?37 Sveobdi pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj (1402.
Bosanski kralj Stjepan Tvrtko kao ociti takinac — 1403-) 298
Sigisinundov (1387. — 1389.) 239 Kruni'sanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru
Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.) .... 251 (5. kolovoza 1403.) . . .... 308
Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskoin i Dalinacijom Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj u rujnu 1403 )

(1390.-1391.) 254 i povratak. kralja Ladislava u Napulj (u stu-

Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj (1391. denom 1403.) 314

— 1392.); banovanje Ivana Frankapana (1392. Bosanski kralj Stjepan Ostoja izinirio se sa Sigis-

— 1393-) 258 mundom (1403.); bosanbka vlastela skidaju

Foraz hrvatskih ustasa kod Dobora (1394) i Stjepana Ostoju i dizu na prijestolje Tvrtka H.

Knina 265 Tvrtkovica (1404) 318

Smrt kraljice Marije (17. svibnja 1395.); veliki Tvrtko II. Tvrtko vie preina Sigismundu 1404.
saber hrvatsko dalmatinski u Ninu [lip. «396.) 269 — 1407-') 322
Ratovi s Turcima; Sigismund porazen kod Ni- Hrvatsko kraljevstvo godine 1404. — 1408. . 326
kopolja (28. rujna 1396.) 274 Osudni boj kod Uobora (1408.); posljedice toga
Krvavi sabor u Krizevcima (27. veljaie 1397.); boja 333
celjski grof Herman If. u Hrvatskoj (1397.) 280 Ladislav Napuljski prodao Dalinaciju Mletcima
Hrvoje VukCid dize se na Sigismunda (1398.); (9. srpnja 1409.) 337
banovanje Nikole Gorjanskoga (1397. — 1401.) 288 Prilozi I

Sigismund u suzanjstvu (1401.); oslobodivsi se I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hrvata

odredjuje austrijskoga vojvodu Albreclita IV. u trede doba I
za svoga nasljednika (1402.) 294 n. Prilcg. Transkripcija isprava ..... V
 1

SLIKE I IZPRAVE.

Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru ... 3 Pismo kralja Ljudevita od I. travnja 1348. Ill
Karlo Robert 7 Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana. 113
Kardinal Gentilis, papinski legat 12 Poveija hercega Stjepana od ib. svibnja 1354. 115
Pecat papinskoga legata Gentilisa 13 Pjenezi srbskoga kralja i cara St'epana Dusana
Poveija Pavla I. od plemena Subica, bana Hrvata Silnoga 116
i gospodina Bosne, izdana u Sscradinu 4. si- Pjenezi bosanskih bana u 14. stoljecu. . . 117
jednja 1307. gradu Rabu 15 Ivan Gradenigo (-j- 1356.), duzd mletafki 125
Pecati knezov.i Babonida u XIV. stoljecu 19 Skradin (Scardona) u Dalmaciji 127
Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Ba- Dubrovnik 133
bon'da (1310. — 1316.) 20 Drugi dvogubi pecat kralja Ljudevita I. Velikoga 143
Podor Medvedgrada u gori zagrebackoj 25 Sultan Murat I. (f 1389.^ 147
Prvi dvogabi pe(at Karla Roberta .... 27 Kotorski novae cara Stjepana UroSa IV. . 15
Inicijal rukopisa sto ga je Ijednik Vilim Varig- Poveija herceginje Margarete od lo.sijednja 135 J. 155
nan» posvetio banu Mladinu II 43 Veliki pedat kraljice Elizabete 157
Knin (Tenenuin, Tminium) u Dalmaciji (sredo- Veliki pecat slobodne obcine Gradac . .
159
vjednoj Hrvafskoj) 45 Pefat hercega Karla Drafkoga lOi
Poveija Karla Roberta od 4. veljade 1323. 47 Poveija krdkih, modruskih, senjskih i gatsnskih
Drugi dvogubi pe^at Karla Roberta .... 51 knezova Stjepana i Ivana 166
Nasrtaj Felicijana Zahe 54 I'edati krikih knezova Stjepana i Ivana (Fran-
Slavonski banovci, kovani za bana Mikca Mi- kapana) 167
haljevida (1325.— 1343.) 58 PeSat dvorskoga sudca Nikole Sefia . . . . 1 73
Podor grada Kljuia a Dalmaciji 61 Slavonski banovci, kovani za bana Nikole Se£a
Vladislav Lokietek, kralj poljski 67 (1346.— 1349. i 1366. -1368.) 173
Pjenezi Karla Roberta 09 Poveija kralja Stjepana Tvrtka od 12. oiujka

Ornamenut s rake sv. Simuna u Zadru ... 75 1380 175

Ljudevjt I. Veliki 77 Poveija kralja Ljudevita I. od 19. veljaie 1377. 181

Peiat bana Nikole Banida od Lendave ... 79 Duideva pala£a u Mletcima 183
Slavonski banovci. kovani za bana Nikole Baniifa Peiat Petra Cudara (Sudora) 187

od Lendave 80 Poveija slavonskoga bana Nikole Seda 188

Prvi veliki peiat kralja Ljudevita 1 83 Srebrena r.ika sv. Simuna u crkvi istoga imena
Andrija Dandulo 87 u 2^dru '89

Boj pred Zadrom I. srpnja 1 346 91 Srebrena raka sv. Simuna u Zadru .... 191

Podor grada Zrinja u Hrvatskoj loi Poveija Stjepana i Ivana (Banida) od Lendate . 193

Poveija kralja Ljudevita od i. oiujka 1347- lo? Ljudevit I. Veliki i supruga mu Elixabeta . . 194

Pefat hercega Stjepana 109 Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 107
 1 1

Dvogubi peCat kraljice Marije !99 Kruna nadjena u grobn'ci kraljice Marije . 27
Tajni pe6at kraljice Marije 201 Mac kralja i cara Sigismunda 275
Jadv'ga, kraljica poljska 205 Gjurgievac (Stari grad) u Hrvatskoj .... 283
Podor grada Vrane u Dalmaciji 207 Vedi pecat celjskoga grofa Herrnana . . . . 2S j.

Povelja Stjepana i Ivana (Banida) od Lendavc 209 Mali pecat celjskoga grofa Herrnana .... 385
Povelja kraljice Nfarije od 22. lipnja 1384.. . 211 Hrvoje Vukdid, herceg spljetski 287
Pecat Nikole Gorjanskoga 213 Grb hercega Hrvoja 2S9
Kralj Karlo Dracki 215 Pjenezi spljetskoga hercega Hrvoj i VukCida
Poiega u Slavoniji 217 Hrvatinida 290
Povelja kralja Karia Drackoga od 22. sije6. 1386. 323 Povelja Nikole Gorjanskoga, ban^ kraljevina
Dvogubi pecat Karla Drackoga 224 Dalmacije, Hrvatske i Slavonije .... 291
Dvogubi peCat Karla Drackoga . ' . . . 225 i ismo (litteraeprorogatoriae) Nikole Gorjanskoja 293
Novigrad u Dalmaciji 229 Povelja kralja Sigismunda od i. listopada '402. 299
Car i kralj Sigismund 23 Zlatni i srebreiii pjenezi Sigismundovi . .
307
Prvi veliki pedat kralja Sigismunda .... 235 Drugi dvog bi pecat kralja Sigismunda . . . 3 f3
Ornamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 239 Eoj ugarskih ceta s Bosnjacima 325
Kralj i car Sigismund 243 Kraljica Barbara kao Venus 33
Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka . . 247 Grb kraljice Barbare 335
Ladislav, kralj napuljski 259 Mletci u XV. stoljecu 339
Rulevine grada Uobora 265

Opazka. Portreti mletackili duzdtva Andrije Dandula i Ivana Gradeniga pometnjom su zamijenjeni ; Andriju
Dandula prikazuje lik.na strani 125., a Ivana Gradeniga lik na strani 87.
 TRECE DOBA
VLADANJE KRALJEVA IZ RAZNIH PORODICA
(1301.— 1520.)

PRVA KNJIGA
ANZUVINCI I SlGISxMUND DO GUBITKA DALMACIJE

(1301.-1409.)
 I.

KARLO ROBERT.
1301.— 1342.

Hrvatski knezovi. — Karlo Robert bori se s protukraljima (1301 — 1309). — Hrvatski ban Pavao I. obladao
Zadrom (131 — Borbe Karla Roberta
1). s oligarhima u Ugarskoj i Slavoniji (1310 — 132 1). — Ratovi sa
Srbima (1319— 1320). — Hrvatske zemlie od 1312— 1321. — Pad bana Mladina II. (1322). — Smutnje u Hrvat-
skoj i Slavoniji nakon bana Mladina do god. 1329. — Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj (132 1 — 1334). —
Banovanje bana Mikca u Slavoniji (1325— 1342). — Knez Nelipic u Hrvatsk ij (1330 — 1342). - Posljednje
godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj (1335. — 1342).
 KARLO ROBERT.
(1301.-1342.)

rvatski knezovi. Kralj Koloman, prvi Arpadovic na hrvatskom prije-

stolju, bija§e primio hrvatsko kraljevstvo uredjeno na starom slavenskom
\^ osnovu, naime na plemenskom vladanju. Njegovi nasljednici nastojahu
zatrti tu slavensku osebujnost, da tako novo steCeno kraljevstvo sto bolje
izjednaCe sa svojom djedovinom, s Ugarskom. Tako stadoSe u Hrvatsku uvo-
diti feudalizam. Njim doduSe podkopaSe temelje starohrvatskoga plemen-
skoga i zupnoga uredjenja, ali podjedno zasadi§e i prve klice oligarhiji,
koja Hrvatskoj kao ni Ugarskoj nije dala mirovati sve do osudnoga boja na
Muhaikom polju.
Premda je vec zlatnom bullom od god. 1222. bilo ustanovljeno (clankom 16 ),
da kralj ne ce »6itavih zupanija a ni casti ma koje vrsti — —
darivati ni podjeljivati
za sva vremena u nasljednu ba§tinu«, ipak je sve viSe mah preotimalo podjeljivanje
nasljednih feuda. Prilike su bile naime jaCe od pisanih zakona. Boreci se pojedini
vladari iz kuce Arpadove sad s Byzantom a sad s Mletcima, a u drugu opet sa
svojom rodjenom bracom i sinovima, morali su obilato nagradjivati muzeve poro- i

dice, koje su vjerno uz njih stajale i krv svoju za njih prolijevale.

Tako je u Hrvatskoj postala i razvijala se feudalna aristokracija. U drugoj
poiovici 13 stoljeca te su knezevske porodice tako ojaSale, da su znatno utjecale
i u povjest ugarsku, te napokon sa skrajnjega juga
i Italije dovele novoga kralja i

novu dinastiju, porijeklom francuzke Anfuvince.

 KARLO ROBERT.
4 •

stekli su nedvojbeno Bribirski

Najvece zasluge za pokreta u prilog rodu Anzuvina
knezovi od plemena Subic, na celu im umni odvazni ban Pavao I., od nedavn^ ne i

samo ban svih Hrvata, nego gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije
i

I. (11.) od 1223. Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni
i

knezovi (zupani) u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. 1293.) od dva i

kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske Dalmacije kao nasljedno leno za se i

i za svoje potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju zvali su ga ponosito svojim

milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu,
kao i Dubrovcani, bdsanska i srbska vlastela. Kao starjeSina Bribirskih knezova (maior
et senior, atque pater) i Citavoga plemena Subica odredjuje on poput kucnog gospo-
dara braci i sinovima ne samo zemlje i posjede, ne samo 6asti i dohodke, nego i zadatke
i poslove, koje moraju vrsiti. Braca mu knezuju u primorju i dalmatinskim gradovima
(knezovi Juraj i :Mladin), a sinovi upravljaju pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju.
Kao ban I. gotovo svemocan u Hrvatskoj
je knez Pavao Dalmaciji. Najmilija mu i

je stolica Skradin na utoku Krke u more; taj mu je tvrdi grad nekako najzgodniji, da
drzi na okupu Primorje Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage ugleda,
i i i

sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu
viSe ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske Dalmacije; na pecatu svojem zove se i

on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime

i cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«.

Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux)
Hrvatske i Dalmacije.
Uz bana Pavla i Bribirske knezove od plemena Subic gotovo se ni ne spominju
drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio sjaj te mocne porodice. U zupi Krbavi, gdje
nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez Kurjak (Cyriacus) kao nasljedni zupan; no
taj pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego
xralja. Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka spominje ga i

6astno u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu,
da mu zabrani dirati u posjede slobodnih plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez i

Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce
dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili

od nevolje knezovi vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme

i i

stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda

i u Sinju na Cetini. Nekad bijahu prvi — ta iz njihova plemena bijaSe potekao Petar
Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se
Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi!
opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No
god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka
odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove,
u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno i izcekujuci zgodu, da
§e opet pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio
je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo
poslije —
za dva decenija —
mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova.
No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga
gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju
Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak
bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vla-
dari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje i

sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu
obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom sinovima poradi njegovih velikih vjernih i i

sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed i
 HRVATSKI KNEZOVI. t

slavnoga poslije i silnoga hercega Hrvoja Vukdica Hrvatinica, bio je ne samo rodjak, nego
i vjerni podanik bana Pavla. No i prava Bosna sve do Drine slusala je rijec silnoga

bana hrvatskoga. Tamo bijaSe poslije 1290. umro ban Stjepan Kotroman, zet srbskoga
razkralja Stjepana Dragutina. Iza Stjepana Kotromana bija§e od supruge njegove ostalo
vise djece, medju njima Stjepan i Vladislav. Za tu nedoraslu djecu prezeo je vladu u
Bosni ban Pavao, te povjerio banovanje najprije bratu svomu Mladinu 1., a zatim sinu
Mladinu II. Djecu Stjepana i Vladislava odveo jamacno u Hrvatsku, gdje se je poslije
Vladislav ozenio banovom unukom Jelenom.
Od mora do Drine, od Krbave i Like do Neretve zapovijedao je silni ban Pavao.
Svi se knezovi u Hrvatskoj i Bosni klanjali njemu kao svomu gospodaru; jedino na
skrajnjem sjeverozapadu nijesu neki knezovi htjeli, da za nj znadu. Bili su to Krcki
knezovi, od polovice 13. stoljeca zvani Frankapani.
Frankapani bili su od god. 1133. (vjerojatno vec od 1118.) knezovi grada Krka i

otoka krckoga. Ne moze se ustanoviti, da li su Frankapani bili porijeklom Hrvati ili

do§ljaci iz talijanskih strana; no to stoji, da ih vec u 13. stoljecu pisac Rogerije zove
Frankapanima. Prvi po imenu poznati knez iz te porodice, naime Dujam, bijaSe oko
god. 1118. — 1133. primio grad Krk s istoimenim otokom kao leno od mletacke obcine.
Njegovi potomci pomagati kralje Arpadovice pri njihovim razlicitim
stall su obilato
podhvatima, pak tako dobise od njih zupe gradove u leno. Najprije primi§e zupu
i i

Mo druse (1193.), onda znamenitu primorsku zupu Vinodol od Grobnika Trsata do i

Novoga (grada). NajviSe se proslavise Frankapani za provale Mongola, te ih je s toga

kralj Bela III. (IV.) obasuc castima i posjedima. No tad se ocito pokaza, da nije moguce
u jedan mah sluziti dva gospodara. Videci Mlet6ani , kako se Frankapani , njihovi
vazali, priljubise ugarsko-hrvatskim kraljima, proglasise ih za nevjeru, te im otese otok
Krk. Mletadki Ijetopisac Andrija Dandolo javlja o tom posve lakonicki: »Bartol knez
Krka sa svojim rodom, koji je prisegav vjernost Mletcima drzao kneziju (u Krku), bijase
primio feudum od kralja ugarskoga, te mu se posve priklonio, Na to duzd lisi njih
kao odmetnike sviju dasti i prava, te namjesti za kneza svoga sina Lovrinca Teupola«.
Zgodilo se to svakako prije god. 1248., jer se te godine spominje kao knez u gradu i

na otoku Krku Mletcanin Marko Contareno, a za vladanje kneza Bartola i njegove

svojte kaze se, da je vec mnogo prije prestalo.
Knezovi Frankapani, liseni otoka Krka, nadjoSe zaklona u Hrvatskoj, gdje su vla-
dali zupama Modrusama Vinodolom, koje im bijase
i harni kralj Bela god. 1251. ponovo
potvrdio. No vec tom prigodom nagovijesta kralj, da bi moglo nadoci doba, kad bi se
on! opet dobavili svoje djedine. I zaista se Frankapani vec 1260. izmirise s Mletcima,
te im vec 1260. vrati duzd Rajnerije Zeno grad i otok Krk s nekim susjednim otocima.
Odsad su Frankapani, podijeljeni u dvije grane (krcku i modru§ku), opet sluzili dva gospodara,
te si svedjer mnozili svoju vlast'i imanje. Godine 1271. biSe izabrani nasljednim potestatima
(naCelnicima) grada S en j a, koju im 6ast
vlast potvrdiSe ugarsko-hrvatski kralji god 1271., i

1275. i domala
1279. Pored Senja obladaSe zupom Gackom kao gradom OtoCcem. i i

Za borbe izmedju posljednjega Arpadovica Anzuvina bila je porodica knezova i

Frankapana vrlo brojna; svaka od obiju loza imala je svoga vladara ili regenta. No od
svih se osobito izti6e knez Dujam II., sin Friderika II., od kojega su potekli svi i

potonji Clanovi te porodice. Knez Dujam bijase se u prvi mah pridruzio stranci Anzuvina,
te je 6. lipnja 1291. zajedno s knezom Radoslavom Babonicem odputovao u Napulj, da

tamo pozdravi Karla Martella, te mu pomogne do prijestolja. S toga nije dudo, da je

poslije, dne 8. svibnja 1300. napuljski kralj Karlo II. knezu Dujmu u zasebnoj povelji
priznao njegove zasluge za kucu Anzuvina, te mu potvrdio sve tekovine njegovih predja
kao 2upe Modru§e, Vinodol, Gacku s Otodcem, napokon i grad Senj i Sast nadelnika
(potestata) u tom gradu. Taj gordi knez Dujam, osobiti micenik kralja Karla Roberta,
 • KARLO ROBERT.
5
I

da Sto da nije htio znati za kneza Pavla I., bana hrvatskoga i gospodara Bosne. Upiruci
se u osobitu milost kraljevu otimao se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je
doslo i do krvavih sukoba izmedju njega bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban
i

Pavao osobito ugadjao ziteljima grada otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana,
i

i sto im je poslije potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova.
Nije nemoguce, da se je knez Dujam slabo obazirao na bana Pavla i za to, §to je
matica njegova vladanja, zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove vlasti,

§to se je sterala na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema Slo-
vinskoj zemlji ili Slavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je

u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*. Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda
do Kupe od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babo-
i Save, i

nici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako
mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za
posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e i bani »6itave Slavonije«, a i sad ih

je svijet zvao »velikim knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno. Ta njihov
je rod gospodovao u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad,
i

Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad Glaz na jugu. Citave zupe zupanije i i

bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik Novi grad. No najznatniji i

bedem i srediste njihove vlasti bio je tvrdi Stenicnjak, za koji se bijaSe vec mnogo
krvi prolilo. Stolujuci u Stenicnjaku mogli su lakse drzati na okupu ogromno imanje
svoje, a po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku.
i

Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za

borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletca-
ninu, sad opet Karlu Robertu, primajuci od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No
odkad se je Karlo Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj zastavi.
§to su knezovi Babonici bili u zapadnoj i juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne-
zovi Gorjanski u izto6noj. Vlastnikom grada Gorjana kod Djakova bijase u drugoj
polovici XIII. stoljeca neki Ivan od plemena Druzina Druzma (Durusma, Drusma)
ili

Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini,
majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokra-
jini. Iza magistra bana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao
i

Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja
u Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika.
Pavao Gorjanski pohitao iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se,

predao mu Pozegu i prisegao mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao

kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj Ugarskoj. Kroz stoljece pol ostali i i

su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina njihovih bastinika sve do kralja Matije i

Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno

redovito bili bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji
i njezinim vladarima, i

koji su svedjer hlepili za tom banovinom i tvrdim Biogradom.

No ba§ u taj par nije bilo prijeke potrebe, da stanu na obranu Madve Jo§ od
god. 1282. upravljao je Macvom srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj zeni
Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima i nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu.
Li§en od svoga mladjega brata Urosa II. Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan
Dragutin u Ugarsku, gdje mu je §urjak Ladislav III. Kumanac povjerio, da upravlja
(IV.)
Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom i Branicevom. Ne zna se, kako je u obce
vladao taj najnoviji kletvenik ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih papa od
god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga
je papa primio u zaStitu sv.
i Petra. Za borbe Andrije Mletcanina s Anzuvinima pristajao
je jamaino uz potonje, pa6e i sin njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella.
 KARI.O ROBERT BORl SE S PROTUKRALJIMA.

S toga je napuljski dvor i odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade
napuljski kralj Karlo II. povelju, u kojoj spomenu >iskrenu odanost, koju je velemozni
muz Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa Stjepana, kralja Srbije, odavna ' njemu
izkazivao, te mu je neprekidno izkazuje, pak s toga podjeljuje njemu i njegovim nasljed-
nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje
posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar
recene oblasti knez Ivan krcki, modru§ki vinodolski sa svojim bratom, kao knez i i

Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti
prema kralj u.

Kraj takili prilika prilidno je vjerojatno, da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim

sinom Vladisiavom i dalje ostao odan kuci Anzuvina, da je novi kralj Karlo Robert
i

bar u prvi kraj mogao biti siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave.
(Karlo Robert bori se s pr otukralj ima 1301. — 1309). Najmocniji knezevski
rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali i priznali mladoga kralja Karla
Roberta Anzuvinca. No bilo je
u hrvatskim zemljama i protiv-
nika njegovih. Dalmatinski gra-
dovi, narocito Spljet i Trogir,
bijahu ostali vjerni Andriji sve
do smrti njegove; pace ni poslije
smrti njegove ne htjedose kroz
dvije tri godine priznati Karla
Roberta, vec spominjahu u svo-
jim izpravama, da je >prijestolje
ugarskoga kraljevstva izpraz-
njeno« (vacante sede regni Hun-
garici). Zanimljivo je, da ni ban
Pavao, a ni brada njegova, koji
su vr§ili knezevsku cast u tim
gradovima, nijesu mogli izraditi,

da dalmatinske obcine priznadu

hrvatskoga izabranika. A za
dalmatinskim obcinama povo-
dili se i hrvatski primorski gra-
dovi, narodito Senj (1302.),
premda mu je bio nadelnikom Karlo Robert.
(potestas) knez Dujam Fran- Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Beiu.

kapan.
Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. Tu je bio zestok protivnik njegov
zagrebacki biskup Mihajlo, koji je za predja§njih prijestolnih borba sila zla pretrpio od
privrzenika anzuvinskih, tako da se je na posljedku morao ukloniti iz Zagreba i otici u
Ugarsku. No najze§ci neprijatelji njegovi bijahu knezovi Gisingovci, braca Henrik i

Ivan. Dok je zivio Andrija Mletcanin, Gisingovci su stajali sad uz jednoga takmaca, a
sad uz drugoga; no dim je posljednji Arpadovic umro, oduproSe se svom snagom
mladomu Karlu.
A vlast Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih
zupanija na jugu Dunava uz medju austrijsko-Stajersku: sopronjska, mo§onjska, zeljezna
i zalajska, svima su zapovijedala ta silovita, hajdudka braca. Knez Ivan banio se u
sopronjskoj i moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranj-
skom, a napokon i bodrozkom. K tomu se Sirila njihova vlast i preko Drave: tu su u krize-
g
KARLO ROBEBT.

vackoj zupaniji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku

otimao i za baniju citave Slavonije, koju su cast prije vise puta obnasali starija braca njegova.
Bas ti Gisingovci bijahu od god. 1301. najzesci pobornici one stranke, koja je ne-
umorno snovala i radila, da se Karlo Robert lisi vladanja u Ugarskoj i Slavoniji Cinilo

se na prvi mah, da ce ta stranka i pretegnuti, poSto je i sam papa Bonifacije VIII.

nekako smalaksao poradi nezgoda, §to ih je patio od francuzkoga kralja, rodjaka Anzu-
vina. U Ugarskoj se stvorila tada jaka stranka, koja je pregnula, da zakrci Karlu put
do prijestolja Stranci toj stade na celo sam palatin Matija Cak Trencinski, a oko njega
skupi§e se erdeljski vojvoda Ladislav, tavernik Dominik, braca Gisingovci, napokon
gotovo svi duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za
Karla, jer je bio papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj
i da razpolaze s krunom sv. Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice.
Ta narodna stranka stala se ogledati za vladarem, koga bi uzvisila na prijestolje.

Na Albertina Morosina, ujca kralja Andrije, nije nitko ni pomisljao. No bilo je jo§

rodjaka arpadovaSkih po tankoj lozi. Napokon je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta,

zaru6ena jos 1298. s ceskim kraljevicem Veceslavom. Ali ni na nju nije se nitko oba-
zirao. Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na Otona, vojvodu bavarskoga,
kojega je mati Elizabeta bila rodjena kci kralja Bele III. (IV.), a zatim na 6eskoga kralja
Veceslava II., kojega je majka Kunigunda bila kci Ane Rastislavovne, a ova opet kci
Bele III. (IV.) i sestra Stjepana VI. (V.).* Narodna stranka ugarska, kojoj se poslije
pridruzise mnogi gradovi, narocito Budim, pozove na prijestolje najprije Otona Bavar-
skoga, a kad se taj ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu.
No ni taj ne pribvati ponudjene mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest-
godisnjega sina, takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima
i obecanjima, uzese mladoga Veceslava sa sobom u Ugarsku, te ga povedose u Stolni
Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj,
koji je svoje dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim u Budim,
gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali. Tu nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju
Caka potvrdi za palatina, te mu darova zupanije TrenSin i Njitru, kao i sva kraljevska
imanja, gradove i varosi, koje bijase na ma koji god nacin stekao, u ba§tinu za sve vijeke.
Jednako nadijeli i Gisingovce. Knezu Ivanu izplati mnogo novca, §to mu bijase predao
Ostrogon, a poslije ga obasu i fiastima. Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet
banom citave Slavonije. Vec 20. listopada 1301. izdavaSe Henrik kao ban citave Slavo-
nije (banus tocius Sclauonie), podjedno zupan simezki i tolnanski, po nalogu puno- i

vlasti kralja Ladislava razne izprave (significamus, quod cum nos ex precepto et mandato
domini regis nostri Ladislai, illustris regis Ungarie, post coronationem eiusdem ....).

*POSLJEDNJI ArPADOVICI I NJIHOVI RODJACI

Andrija I. (II.)

1205- 1235
Bela III (IV). Koloman Stjrpan,
1235—1270 t 1241 supruga Tommasina
Morosini
Stjepaa VI (V). Ana (Agnes), Elizabeta,
1270 — 1'?72 suprug Rastislav suprug Henrik, Andrija II (III).
Hali£ki, onda ban vojvoda bavarski 1290 ~ 1301
Ladislav III (IV). Marija, Katarina, su-
Madve
1272 — 1290 suprug prug Stjepan Oto, vojvoda ba- Elizabeta,
Karlo II. Drsgutin, raz- Kunigunda, suprug varski protukralj zarudena 1298.
Napuljski kralj srbski
OtolOar II,, kralj ugarski s Vedeslavom III.
Karlo Martcll
(ti3i6). CeSki (f 1278) 1305 — 1307
t "95 Vladislav
Vedeslav II.
1292
Karlo Robert t 1305
Vedeslav III. ili Ladislav V (IV) ,
protu
kralj ugarski 1301— 1305.
 KARLO ROBERT BORI SE S PROTUKRALJIMA. _

Medjutim se i oko Karla Roberta skupila dosta brojna stranka. Na delu joj bijase
ostrogonski nadbiskup Gregorije, zatim njitranski biskup Ivan. Cini se, da se je Karlu
pridruzio i zagrebacki biskup Mihajlo. Od svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito
knezovi, zupani i plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat i u Ugarskoj
i u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god. 1302. sa svojim kraljem sve do Bu-
dima, poharase okolicu njegovu, pace, cini se, prodrijese u sam grad, koji je tada

cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak.

Rat izmedju oba protukralja, od kojih je Karlu bilo trinaest godina, a Ladislavu
dvanaest, bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi bili jaci,

te je Ladislav nagradio Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom.

No naskoro stade stranka Karlova jacati. Dogodi se, te pomrijeSe neki crkveni dosto-
janstvenici, kao nadbiskup koloc^ki Ivan i pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise pri-

vrzenici Karlovi. Napokon ustade opet odlucni papa Bonifacije VIII. za svoga §ticenika
On pozove poslanicom od 10. lipnja 1302. oba protukralja, da za §est mjeseci dodju
pred njegov sud; a kad se ni 6eski kralj ni sin njegov Ladislav ne htjedose podvrci
njegovu sudu, izrece papa 3I. svibnja 1303. konacnu odluku. Papa dokazivase, da se
ceski kralj i sin njegov jedino upiru na izbor, a taj ne vrijedi, posto je Ugarska nasljedna
kraljevina. Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naj-
bliza bastinica i pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin
sin Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske stolice.

Papa izjavi, da jedino Mariju i njezina unuka patri pravo na ugarsko prijestolje, te zapo-
vjedi svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora-
vaju i da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili kralju Ladislavu,
odrijesi papa od te prisege.

Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj drzavi. Sada se stadose

redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici crkovnjaci. Pace silni i i

Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon

moradose potonjega priznati dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao
i

spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije i odlufini privrzenik
Anzuvina. Cim se bija§e razglasila papina presuda, posla on u primorske gradove svoje
Ijude, neka pozovu zitelje, da joj se pokore. U Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar
Lovrinac, vikar spljetskoga nadbiskupa Petra, te 21. kolovoza zaprijeti u stolnoj crkvi
sv. Lovrinca u ime pape i nadbiskupa crkvenim prokletstvom, ako ne priznadu kralja
Karla. Na to zakljudi obcinsko vijece, da biljeznici imaju odsad u javnim izpravama
spominjati ime ugarskoga kralja Karla. I zaista se u svim potonjim spisima dalmatinskih
gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije«
(regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.)
Odluka pape Bonifacija medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u
VIII. uzpiri
koji se poslije uplete njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo
i

u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio u Cesku. U to vrijeme i

grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike
Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni nepoko- i

lebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksan-

drovid od plemena Aba, gospodar Nasica, vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme i

prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je
vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos
Engh zvanu svih njezinih pokretnih imanja li§ila, pomenuti je magistar Pavao muzevno
udarao na recenu vojsku i s njom se borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio i onu
varos neostedenu spasao, pri tern je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi

Bagunovi s vojskom ili detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili sve i

k
jQ
KARLO EGBERT.

do tvrde Pozege razorili, pootevsi stvari blago tamo§njih zitelja, opet je pomenuti
i i

magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski
suzbijao pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo
i

smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su
Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protiv-

nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, opet je magistar i

Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao
ih, te ih prinudioda nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«.
Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. 1304.
i i

Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu prostrane i

posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U

sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud.
On odgadja neko ro6iste, posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj
sluzbi (quia iidem nostris sunt ad presens serviciis occupati) Mora te je ban Henrik
stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen,
da 31. srpnja 1305. kazni njega i brata mu Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje
njihove interdiktom. No kletve nadbiskupove nijesu mnogo djelovale; Henrik Gisingovac

ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja
ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki«.
U to se sudbina ugarskoga prijestolja odlucila na drugoj strani. Jos u lipnju 1304.
bija§e Ceski kralj Veceslav II. sa znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da ucvrsti vla-

danje svoga sina. No njemaSki car Albrecht, saveznik Karla Roberta, udari ga na to
drzavnim progonom, te posla svoga sina Rudolfa s vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav
prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva. Na polazku iz Ugarske povede sa sobom
sina svoga, vec okrunjenoga kralja Ladislava, a s njim ponese kuci krunu, mac i plait

sv. Stjepana. Sada provaliieKarlo Robert u Cesku

i Albrechtprodrijese do Kutne
i i

gore. Ali ih na to moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi

sreca izdade, te
im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov
tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem
Albrechtom, razvrgnu zaruke s Elizabetom, kcerju posljednjega Arpadovica, te se u
listopadu iste godine ozeni Violom, kderju tjesinskoga vojvode. Kako je odsad bio
zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a i borbama za polja6ko prijestolje, nije vise
dospijevao, da se sam dalje natjece za Ugarsku.
Ali ipak ne htjede, da je prepusti svomu takmacu Karlu. Jos iste godine 1305.
sastade se Veceslav lit u Brnu s bavarskim vojvodom Otonom, te mu sporazumno sa
svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno mu predade
krunu, mac^ i plast sv. Stjepana.
Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za Vece-
slava. Ta on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak
od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice,
obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do
Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni
Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun vesprimski Benedikt ovjen- i

ca§e krunom sv. Stjepana Ali novi kralj Nekad tako brojna
ne nadje mnogo privrzenika.
narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno
odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova
dolazka u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nala-
zimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s
kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda
i

zarobi ga i baci u tamnicu, otevii mu krunu, maC i plait sv. Stjepana. Sad je nevoljnik
 KARLO ROBEBT BORl SE S PROTUKRAUIMA. 1

dugo 6amio u zatvoru, na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu, koji ga tek
poslijc nove godine 1308. pusti na slobodu. Otona bijase minula volja, da se natjece za
prijestolje u Ugarskoj.
Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca.
I Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga
novi papa
kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo

Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi
prokletstvom interdiktom, kao
i gubitkom 6asti imanja svima, koji bi se niemu opi-
i i

rali. Dva mjeseca zatim, u listopadu 1307. sastade se drzavni sabor ugarski na polju
Rakosu kod Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe i duhovnike i velik broj svjetovnih
velikasa, pade i bivSih protivnika Anzuvina. ZakljuSeno bi, da se Karlo i njegovi po-
tonici prime za kralje i naravne gospodare, kako se to pristoji po zakonitom nasljedsivu.
Svi, koji bi se kratili, da mu se pokore, ili ne bi htjeli predati mu kraljevska imanja
ili placati dace, bise proglaseni za izdajice i neprijatelje domovine.
Jedino Gisingovci i erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu
krunske drago-
cjenosti, ne htjedose jos Njima se pridruzi Matija Cak Tren-
znati za kralja Karla.
dinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini.
Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize
novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak
izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a
svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na
srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim
vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaro-
bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. U isti mah stao Dragutin progoniti
privrzenike Anzuvina u svojim oblastima. Premamio i Ivana Erardova, koji je zatim ustao
na magistra Ugrina, zupana u Vukovu i Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne-
milo razao bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No
i tu pomoze Karlu i

vrli Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi
ga predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli,
i

koja joj bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur,
liberauit).

Borba sa srbskim razkraljem i njegovim privrzenicima mora da je bila zestoka i

uporna, Stanje Ugarske i Slavonije bilo je s toga vrlo tuzno. U prosincu 1308. zaklinjase
mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku
mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot
provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, kako i

su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada
u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum
statum, qui ad presens viget in toto regno et partibus Hungarie). Jo§ 1. rujna 1308.
boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj prilici da smiri posljednje trzaje odpornika;

a na to se zuri preko Czegleda u Badim, kamo je dolazio u isto vrijeme papinski

legal Gentilis.
Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga
i pomirljivoga kardinala, da kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do prijestolja

izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja
i 13. srpnja), zatimHrvatskom, gdje je u Senju 17. kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga
kneza Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je
29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa knezova i

Baboni6a radi Medvedgrada. Jama6no je kardinal na polazku kroz hrvatske zemlje bodrio
prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom i
 KAHLO ROBERT.

%je§tinom svojom, da predobije posljednje najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan

i

Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Sla-
vonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se
kardinal 10. sludenoga sastade i s Matijom Trendinskim, pak i njega izmiri sa svojim
sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom i zastitnikom crkve, a kralj mu podijeli
cast tavernika i zajedno mu povjeri kraljevski grad u Budimu.
Malo zatim, dne 18. studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase
legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren-
cinski i Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike. Kad je legat 27. stude-
noga u oduljem govoru izlagao prava papinske pogledu Ugarske, prekidose ga stolice u
velikasi plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu
i

ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su
oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi. Pak
i u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljev-
skoga roda, koji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da
i

je on jedino na molbe, kao s narocitom privolom prelata, baruna

i plemica potvrdio i

Karla za kralja, poSto mu to prijestolje ugarsko kao

potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo
od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise,
poloziSe zakletvu vjernosti, dadose mu poljubac mira, te
ga uz glavno klicanje nosahu na svojim ledjima po
saboru. Sinoda, koja se bijase poslije pocetkom prosinca
u Budimu sastala, i kojoj je legat predsjedao, zaprijeti
prokletstvom, interdiktom i gubitkom casti i imanja svima,
koji bi se jos i sada kratili priznati Karla, te mu ne
htjeli predati kralj evska imanja.
Ogromna vecina ugarskih staleza nije se jamacno
na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300.
okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito
priznati kralj sada ponovo ovjenca krunom sv. Stjepana.
No ta kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladi-
slava, koji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu
izjavi s toga, da se kruna sv. Stjepana, ako je erdeljski
Kardinal Gentilis. vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma-
PAPINSKl LEGAT. trati prokletu. Podjedno neka se dade na-
za nesvetu i

Sinitinova kruna, kojuce legat posvetiti, kojom cese tada i

vjencati kralj Karlo Robert

i njegovi zakoniti nasljednici. i

Vojvoda Ladislav nije medjutim htio ni 6uti, da predade krunu, vec je svasta
zahtijevao, Sto se nije moglo izpuniti. Bilo se s toga bojati, da se opet ne porodi gradjanski
rat. Dne 4. svibnja 1309. boravio je magistar Henrik Gisingovac, ban Citave Slavonije,
u gradu Koprivnici, gdje je dijelio povlastice i povelje svojim podanicima. Mjesec dana
poslije, 4. izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja,
lipnja, i

ostati vjeran njemu onda, ako bi se krunio kojom novom krunom

i u kojem drugom i

gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali drugi neki velikasi, stalo i

se je spremati na krunisanje.
Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu. Cletiri dana prije,
dne 11. lipnja, posvetio je Gentilis novu krunu u nazocnosti svecenstva naroda. Na i

samo krunisanje bijase se zgrnulo sila svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne
dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, mozda zato,
§to su matrali prvo krunisanje u Zagrebu dovoljnim i zakonitim. Bana hrvatskoga i
 KARLO ROBERT BORI ;^E S PROTUKRALJIMA. 13

gospodara Bosne, Pavla I. od plemena Subic zastupa§e spljetski nadbiskup Petar, bana
6itave Slavonije Henrika Gisingovca i sinovca mu Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup
gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice, po
imenu Stjepana, Ivana i Radoslava zastupase cazmanzki arcidjakon Ivan. Od hrvatskih
plemica bijaSe, §to se znade, nazoian jedini Stjepan, sin Bogunov, iz zupanije Pozege.
Vjencanje bilo je u velikoj crkvi sv. Marije u gradu Budimskom, a obavljao ga je

ostrogonski nadbiskup. Najprije polozi Karlo prisegu, da ce »Boga slusati i njegove

zapovijedi da ce katolicku
vrSiti, vjeru, kako obca rimska crkva navijesta
ju uci, odr- i

zati; rimsku crkvu, kano crkvu i sv. Marije (u Budimu) sv. Vojtjeha (u Ostrogonu)
i i

sve crkve svoje drzave, njihove biskupe i predstojnike sa povjerenim njima od Boga
stadima po Bozjoj volji postivati i braniti; da ne ce papi ni njegovim legatima smetati,
nego ih stititi ; da ne ce prava rimske crkve kmjiti, niti njezina imanja i sto je na njima,
hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje ni kraljevskih prava i prihoda smanjivati
niti razdavati; nego pa6e drzavu
od prava prihoda protupravno razasuto,Siriti, a Sto je i

opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna

prava preimudtva uzdrzati
i zasticivati ga od nasilja i

mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je

tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga
vojvode Kazimira) i tim se zadovoljavati; napokon da
ce blagostanje Bozjom providno§du povjerenoga mu
naroda unapredjivati, te nikoga bez sudbenoga po-
stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca mu ostrogonski
nadbiskup glavu kraljevskom krunom, te stade po-
zivati nazocne velika§e i zastupnike odsutnih pred zr*

tvenik, no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe

gdje
Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju gospodaru. i

Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj

ugarski i hrvatski. Prva mu briga bija§e, da posljednje
odpornike skrSi ili umiri, i da svoje vjerne privrzenike
obilato nagradi. Dne 20. ozujka 1310. izdade u Barsu
znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gor-
janskomu. U njoj izbroji sve potanko, sto je sve Pavao
i'er.at papinskoga lkc.ata
kroz deset godina za nj radio i prepatio, kako je suz-
Gentilisa.
bijao Henrika Gisingovca i razkralja Stjepana Dragutina,
kako je svladao pokrete u zupaniji Pozegi, i kako mu
je pomagao na vojni u CeSkoj. Kralj ne moze ni da zabiljezi sve zasluge Pavlove, pak
kaze, da je kud i §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac
kamo vise zavrijedio, nego
uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku
>po savjetu i s privolom vjernih baruna svojih.c
No jo§ jedno uiini Karlo Negdje iza 23. listopada 1309.
za umirenje Slavonije.
umre dosadanji ban Slavonije, prevrtljivi Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom
i siloviti

sinove Petra i Ivana. U posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga
kralja i gospodara; no tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez i

uztrajati Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije po-
u vjernosti ?

vjeri pouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on
za bana kneza Stjepana Babonica, »velikoga kneza* slavonskoga i gospodara
grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom
svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran
svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao sest do sedam godina (1310 — 1316). Prvi

poznati tin novoga bana bio je, da je 18. kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni
 ,^
. KARLO ROBERT.

"list, kojim je na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da mogu slobodno sa svojom
trgovinom prolaziti »kroz njegove zemlje i njegovo vladanje« (per terras nostras et

nostram potentiam). Malo dana poslije, 27. kolovoza zapovjedi kralj vjernomu svomu
slavonskomu banu Stjepanu i njegovoj braci, da uzdrze slobodnoj obcini Gradac tik

Zagreba njezin posjed Kobila.

Cinilo se, da ce s banom Stjepanom nastati za izmorenu Slavoniju mirnije doba
I na stolici zagreba^ke biskupije sjedio je tada mirni i krijepostni biskup A a gust in
Kazotic (Cazzotti), kojega bijase jos papa Benedikt XI. im novao
9. prosinca 1303.
za tu cast. Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn
pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi drzali; no cinilo se, da ce se sada biskup
s novim banom lako pogoditi.
Dok se je ovako Slavonija neSto umirila, zaprijetila je Ugarskoj pogibija od novih
smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama i kletvama papinskoga legata
htio da predade krunu Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati
sv. Stjepana.
drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma posla- i

nike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgo-
vora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu.
Napokon ipak izmiri erdeljski biskup Benedikt, sin vojvode Ladislava, otca svoga
s kraljevskom strankom. Na njegovu ponuku sastaSe se 8. travnja 1310. ostrogonski
nadbiskup i palatin Omodej
vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do
s

1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza

god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa

Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti
nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski nije ni dalje htio da znade za njega. A
pitanje je bilo, hoce 11 i drugi velikasi stajati skrstenih ruku, kad bude Karlo stao vrsiti
svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala.
(Hrvatski ban Pavao I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u
Ugarskoj i ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e
Slavoniji
udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u
svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili
brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom,
Mladinom II., koji je preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo i dalje nemira, kako
se moze naslucivati iz povelja, izdanih knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao i po tom
§to je ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu kralju.
Uz bosanske posle bavio se ban Pavao i hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova
braca i sinovi obavljaju doduse Cast i sluzbu »knezova primorskih gradova Dalmacije;«
no njemu kao starjeSini svoga roda i banu hrvatskomu pripadalo je pravo i duznost, da
sve nadzire i drzi na okupu. S napuljskim dvorom ostao je svedjer u tijesnoj svezi;
primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu
kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani,

koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima

sto vise naudio, pomaga§e u velike gradu Rabu na otoku istoga imena, koji je tada bio
u mletaCkoj vlasti, ovima
a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas
u prkos izdao je
ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje,
kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine pravice u svojoj i

banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata gospodin Bosne, i

dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno
prijateljstvo i cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana,
na§ prisni i osobiti prijatelj, zajedno s obcinom, plemicima i svima Ijudima toga grada
vazda goji.^e i neprekidno goje prema nama i naSoj banovini, — htjeli, odredili i iz po-
 MRVATSKI BAN PAVAO I. OBLAI>A() ZADROM 15

^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^

Csi

3!"
kh^ ^i if vfT^ jl
o
en
"^
^

^ N

in

o
o
c

<

a-

>
o
QU
 HRVATSKl BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM. ^

sebne Ijubavi dopustili, da svi gradjani Raba taj i drugi put, sada i vazda smiju po
citavom nasem vladanju i banovini (per totum dominium nostrum et banatum), kao i

po svima stranama kneza Kurjaka (per omnes partes Curiazii comitis), naSega dragoga
i vjernoga rodjaka, slobodno, mirno i neograniceno prolaziti, boraviti, vracati se, te u
ma kojem pazaru ili trgu kupovati i prodavati bez ikoje carine, danka ill trgovine, vec
da uzivaju podpunu svakovrstnu slobodu sigurnost. Podjedno nalazemo
i zapovijedamo i i

ovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima ostalim nasim vjer- i

nima, da sve Rabljane, velike i male, koji dolaze i odilaze iz nasega vladanja, drze za
preporucene, te da postupaju s njima dobroliotno, prijateljski I 6astno; da im ne cine
ni koju stetu, tezkocu ili nepriliku, ako ne ce uvrijediti nas i za sve vijeke na§u nemilost
na sebe svaliti. A da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo
ovaj na§ list podkrijepljen nasim pedatom. Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih
1307,* U drugoj povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne*
na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada
potvrdio za se za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake
i travnike, sto i

ih imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno kra-
Ijevskim banskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao
i glede drugih mjesta. i

Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega
i grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi.
Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika
u Skradin gospodinu banu s molbama ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), i

sestru njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina ma Jurja II. izabrali kapetanom svoje

obcine s godisnjom placom od 500 libara, izdade im on u kotaru gradu Nina blizu
crkve sv. Kristofora 5 kolovoza 1308. povelju, kojom oprosti njima sve §tete, koje mu
bijaha nanijeli, jer >voli dijeliti milosti nego kazniti«. U obce je tada banu Pavlu bilo
mnogo stalo, da zive u najboljem miru i skladu s gradovima Dalmacije. Pace i sa
Zadranima, koji su tada priznavali mletacku vlasl, vrlo je rado dogovarao, te im je

bio dobar prijatelj i pomocnik. Kako je Bribirska zupa bila na domaku Zadru, bilo je
vise puta spora izmedju zitelja zadarskih i bribirskih poradi zemalja, te su pruce se
stranke ctsto dolazile u Skradin na sud k banu Pavlu. To nije bilo mletacikoj obcini

ni malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu zaprijetila globom od tisucu
libara, ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud.
Ali Zadrani slabo su marili za sve prijetnje, te je ban Pavao sticao u Zadru sve
vise prijatelja i privrzenika. Ta Zadrani bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god.
1204. nemilo potlacili, oduzevSi im sve stare povlastice i sloboStine, te udinivsi ih od
saveznika svojim podanicima. Zadar primao je kneza i njegove savjetnike iz Mletaka,
koje bi mu duzd poslao, birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi
mletadkomu, a suviSe je placao i danak od 150 perpera na godinu. U gradu bila posada
mletacka, dok su Zadrani opet sluzili u mletaCkoj vojsci. Napokon su svi Zadrani, koji

su navrsili 14. godinu, morali priseci vjemost mletackomu duzdu. Kraj takih prilika

nije cudo, da su ponositi Zadrani vec odavna bili nezadovoljni s mletadkim vladanjem.
Da bi ih posve razstavili od Hrvata i Hrvatske, koja je po^injala tik izpod zidina
grada, bijahu Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se Zadrani ne smiju zeniti s Hrva-
ticama. Ako bi pak koji Zadran n udavao svoju kcer za Hrvata, gubila je ona sva
nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru i njegovu kotaru.
Zadrani su dakle vec odavna da se odmetnu od Mletaka. Sad se je mislili na to,

dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom

Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je
papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru,
dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (buUama od 1308. 1309.) crkvcnim i

Hrv. poTJ. IL L 2
i8
KARLO HOHKHT.

prokletstvom i interdiktom, pace rijesi sve podanike njihove prisege vjernosti, koju
bijahu polozili duzdu Pettu Gradenigu. Sad se sve diglo na Mletke: u Italiji, Francuzkoj
i Englezkoj stadoSe privrzenici papini otimati i plijeniti dobra brodove njihove. Pace
i

se skupila i krizarska vojska, koja ih je silom iztjerala da su napokon iz Ferrare, tako

pokorno papu za
stall milost.
molitiBorbi s papom pridruzi se jos buna u samim Mlet-
cima, koju je pokrenuo Bajamonte Tiepolo, rodjak bana Pavla, poSto je jedna

kneginja bribirska bila udata za jednoga 61ana te porodice. S pomocu onih porodica,
koje su bile ozlojedjene, sto je mletaSko vijece god. 1297. odredilo zatvor velikoga
vijeca (serrata del gran consiglio), odluci Bajamonte Tiepolo zbaciti duzda sebe na- i

metnuti za gospodara obcine Dne 15. lipnja 1310. planu za burne noci gradjanska borba
u samom gradu. Urotnici bise doduse svladani razprseni, ali u puku je dulje vrijemei

vrjelo, tako da je uslijed toga snaga obcine malaksala. Sam Bajamonte Tiepolo pobjeze
u Hrvatsku, gdje je jamacQo na§ao utociste kod Bribirskih knezova.
Nezadovoljstvo Zadrana, borba s papom Klementom V. i urota Bajamonta Tiepola
— sve to dodje banu Pavlu u najzgodniji 6as, da izvede svoju osnovu. Vec na
pocetku godine 1310. obilazi on neprestano u okolici nje- oko Zadra i zadrzaje se
govoj vi§e nego obicno. Duzd mleta^ki zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. ozujka,
neka ne ostavlja gradska vrata do kasne noci otvorena, a kljuce neka sam drzi cuva. i

No ban ostao i dalje pred gradom; te duzd 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza,
da bude na oprezu dugo ondje stoji. Jamacno je ban tada
radi bana Pavla, koji vec

poticao gradjane na bunu, spreman namah da im pritece u pomoc, kad bi mu se oda-

zvali. Mletacko je vijece bilo u velikom strahu, te je izabralo namah odbor od petnaest

lica, koji ce biti svedjer na okupu budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra.
i

No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja dozvolise MletCani svomu
knezu u Zadru, da smije banu Pavlu pokloniti dar, pak sam od bana dar primiti. Pace i

svete moci, koje bijahu Zadrani uzeli Bozjacima u Vrani, te ih sahranili u svom gradu,
i

vrati§e oni 4. lipnja na zahtjev bana, posto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, da je
ban Pavao poglavar i zastitnik crkve sv. Gregorija u Vrani, da po nalogu papinu upravlja i

i cuva imanja netom ukinutoga reda Bozjackoga.

Tek god. 1311. zgodi se one, sto je ban Pavao vec dulje vrijeme spremao. U
Zadru je bio knezom Mletcanin Mihajlo Maurceno (Morosini), a vijecnici njegovi Ivan
Justinijan i Marko Dandulo. Dne 6. ozujka planu u Zadru buna. Buntovnici uhvatise
kneza i oba vijecnika, jednako zarobiSe i mletacku posadu u tvrdji, te ju iU posijekose

ili u tamnice pobacase. I oba vijecnika utamniCise, jedino knez Mihajlo spasi se u
Mletke. Neki naime plemici zadarski, skloni mletackoj obcini, izbavi§e ga iz zatvora i

sakrise ga u kuci plemica Saladina; ondje ga obukose u redovni6ke haljine, te ga pustiSe

iz grada. U Mletcima se poradi toga Ijuto zabrinu§e. Veliko vijece izabere vec 11. ozujka
zaseban odbor, da se bavi zadarskim stvarima, te dade duzdu vanredne povlasti, da naime
Zajedno s tim odborom moze i bez velikoga vijeca sve udesiti, §to drzi potrebito za spas
drzave. Malo dana zatim zaplovi prema Zadru mletacko brodovlje pod vodjama Bartolom
Michielom, Markom Justinijanom i Marinom Bembom, da pokori odmetni grad, pak da
spasi 6ast i ugled republike.
Mleta6ko je brodovlje pritisnulo Zadar udarajuci na nj ratnim strojevima i otima-
juci hranu, koju su nosili u grad. Mimo to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na moru
zadarske i druge dalmatinske ladje. Ali Zadrani ne klonu§e duhom, vec s pomodu bana
Pavla i hrvatskih Seta, koje je vodio banov sin, tada vec bosanski ban Ml ad in II., suz-
bijahu silu silom. Podjedno poslase u Ugarsku kralju Karlu Robertu svoje poslanike,-
naime dominikanca otca Stjepana plemica Martina, koji se kralju u ime grada poklonise,
i

te ga zamolise, da potvrdi stare slobode privilegije njihove, narocito pravo, da si sami

i

po svojoj volji biraju kneza (comes) i upravitelja (rector, potestas). U isti mah trazio je
 HRVATSKI BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM »9

PeCATI KNEZOVA BaBONICA U XIV. STOUECU.

Na pe^atn bana Stjepana B&boni6i od godine 1 295. (Povjest Hrvata I., strana 276) Tidjeli smo, da je stariji

grb porodice Babonida sastojao od srcolika Stita sa tri kosa pratida, a vile grba bio je smjeSten krst. Poslije

promijenili sn knezovi Babonidi svoj porodidni ; grb, ^pridodavSi ma joS slika lava. To dokaznja niihovi peiati.
1. Peiat kneza Stjepana Babonida (potODJega bana) na jednoj listini od 15. ciajka 1308., koje se izvornik £ava
n dvorskom arkiva n Btiu. Srcoliki £tit toga pedata razdijeljen je na drije polovice ; u dolnjoj poll Tidimo
kose prnge, kao i a starijem grbn, a u gornjoj poli predDJi dio lava. ViSe itita je kaciga, nreScoa na tiemena
grancicama. S obje strane Stita smjeSten je n orti pe^ata po iedan cvijet. Nadpis na pe(*ta gUsi: »S(iginam)
comitis Stephani filii comitis Bab(one)g. f c

2. Feint kneza Jnrja Babonida na jednoj liatini, izdanoj 27. prosinca 132 1, a Ozlja, koje se Uvomik £ava n muzeja
a Ljabljani. Taj se pedat razliknje od prvoga tim, Sto je kac'ga krilata, a medja krilima jesa tri pannova
oka na znjcdnidkcm diiain ; mjesto cvjetova n orti imade grandice. Nadpis glasio je valjda : »S(igillam)
c(omitis) Georgii filii Stefiani Babonik.c
3. Pedat kneza Ivana II. Babonida (sinovca bana Ivana) na povelji, izdanoj 22. rnjna 1 321 n Zagreba (izvomik
a mazeja a Ljabljani). Na Stita se tek sUbj riub'ra k)3: p'ag<:, do': je lik Uva smisUca vAt (abraste
kaci^e kao na'cit ((Cl:;iaoi). S obje strane grbt naluimo pi jedao hrastora graniicn sa pet listida. Nadpis^
»S(igillum) c(om)itis (3tep)ha(ni) &lii Stepiai banl fc.
 KARLO ROBERT.

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Babonica (1310. — 1316.)

1. Lice: Kuna trdi na desno; dolje zvijezda, gore vi§e kune gornji trup uzpinjudeg se lava (s grba knezova

Babonida). Nad pis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) Sclavonia.c Zalidje: Dvostruki
krii na podnoiju, s obje mu stranr dvije okrunjene glave, jedna gledajudi u drugu ;
gore desno (heral-
didki) polumjesec, lijevo zvijezda. Kraj doljne prijeke grede kriia kao sigie slovo R i ptica,

2. Kao predjaSnji (l) ; samo jedna sigla rnjesto slova R slovo TT (A).

3. Lice kao br. i,, samo izpod kune rnjesto zvijezde krin; na zalidju vide se kao sigle slova K i S (mozda
Karolas i Stephanus).
 HRVATSKl BAN PAVAO I, OBLADAO ZADROM. 21

i ban Pavao zaStite i pomoci za grad Zadar u pape Klementa V. Dne 16. lipnja 1311.
pisa on iz Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje mu uz ino govorase ovako: »Pavao
ban Hrvata gospodin Bosne i Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle
. . .

od 1308. 1309.) vidivSi pokvarenost

i tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na
i i

Cast i slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih i odanih, koji su se pouzdali
u Vasu svetost. te se odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga i dobavili si potre-
bitu Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca
slobodu.
bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum po-
tentia), da brani, ravna kao pokorne i odane sinove
stiti recene
proti Zadrane, i —
Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar otoke im pustose, i

a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve,
to molim Vasu svetost, da bi izvolili odrediti shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi i

dalje bill uznemirivani od Mlet^ana i njihovih saveznika, nego da bi posredovanjem,

s pomocu i zastitom Va§om ostali slobodni i sigurni, paCe da bi ih posve primili u
svoje okrilje. Tim bi se dao primjer i drugima, da i oni jednako ili vise uCine, te zelje
i naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne bi dulje mogli
ponositisvojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah trepet i

mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rim-
skomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.*
Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno
stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu
duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati
na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad
po pravu njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listo-
pripada
pada da je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov,
1311.), da su ga i

zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da

ce njihovu nevjeru (perfidiam) satrti. Qvaj odgovor medjutim nije primio Karlo Robert,
jer glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati. Kad su medjutim MIetdani i dalje
udarali na Zadar, pozove ih kralj ponovo, da se okane dirati u grad, koji se jedobro-
voljno sklonio pod njegovo okrilje. Na to odgovori duzd kralju 12. studenoga 1311.
po prilici ovako: .... »Grad
svakomu svagdje poznato, na§ od
je ovaj, kako je i

pradavnih prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom

i

pravu dobismo posjedovasmo posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi
i i

poStovanja Ijubavi izmed Va§ih

i nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti,i

vec cemo ga pomagati stititi. Poznato je to prave vase, da vas

i naime idu dva dijela
tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); to je —
pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum u s h a b u i i

banus regionis, scilicet banus Paulus Croato) .... Ali Zadrani su buntovnici. . .

Ta taj na§ grad i njegovi gradjani uzivali su pod srecnim i blagim nalim vladanjem —
znade to sav svijet — tako lijepo mirno stanje i svega dobra obilje i preobilje bez
prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a
njima bi morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim,
§to ih bez prestanka milostima i otdinskom Ijubavi milovasmo, jer je naSe vladanje tako
blago, umiljato i koristno za podanike, da se lako od svojih tegoba odpodinu. Zadrani
se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.<
Medjutim je Karlo Robert malo mario za izprike mletaCkoga duzda. Zamoliv§i
10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade
Zadra uznemirivanja kotara njegova kao susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listo-
i i

pada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove
povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima,
 22 ^ KARLO ROBERT.

da po svojoj volji biraju kneza, sudce ostale obcinske sluzbenike, te da zivu po svojim
i

zakonima obicajima. Namali zatim pristupise Zadrani izboru novoga kneza, te progla-
i

sise svojim knezom sina bana Pavla, junackoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od

lipnja s vojskom branio grad s kopnene strane. U jednoj izpravi grada'Zadra'od 21. listo-

pada 1311. »U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga,

fiitamo vec:
i velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije dru i

goga bana bosanskoga, zatim za gospodina Konrada Simonova iz Jakina, vrstnoga

branitelja Zadra* Ocito je dakle, da je tada ban bosanski i knez zadarski Mladin II.

branio grad na kopnu, dok je Karlo Simonov iz Jakina, kojemu je jos 24. travnja njegova
obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao
navale mletacke. Zadrani nijesu doduse imali velikih brodova kao mletadka obcina, ali

su im namakli sajka i barcica ban Pavao sa svojim sinovima. Pa6e i Omisani pritekose
u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su stradali i zitelji

napuljskoga kraljevstva u juznoj Italiji.

Rat oko Zadra i otoka njegovih sve do Paga otegnuo se silno, poSto ni jedna
stranka nije bila tako jaka, da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go-
dine 1312. nove cete
novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e
s 2.

ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao ni

Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti.

Ali ni ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta jak, da otjera Mlet-
cane izpred Zadra. Radovalo ga je, §to je pridruzio Zadar svojoj vlasti; ali poSto nije
dobio pomoci ni od Karla Roberta ni iz Napulja, zabrinuo se Ijuto, hoce li modi Zadar
i odrzati. Povjeri zato svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da
poku§a nagoditi se kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da
povrati jedan brod, sto ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. posla-
nici kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru ljubavi« s duzdom, te i

trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori
u ime svoje citave obcine, da on 2eli gojiti mir
i Ijubav s citavim svijetom, pak tako i

i s banom Pavlom i njegovim sinovima, kojima je vazda zelio srecu, napredak i dobro
stanje. No ban sa sinovima, vracajuci nemilo za drago, zdruzio se s odmetnicima u
Zadru, pak im daje pomoci i podrzaje ih u nadi proti obcini. Da nije ban Zadrana tako
pomagao, ne bi oni mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec bi se davno pokorili
duzdu i mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali i podiglina noge
narod u Omi§u, i da su Zadrani lukama kneza Jurja. Napokon onaj
bili primani u oblastima i

brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime na racun Zadrana, da se s i

njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je duzdu vrlo milo; no po§to i

ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce
s obcinom pristati na mir.

Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi

duzd hoce najprije zastrasiti bana sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je
i

gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade
Mletke zadesi u to nemala nezgoda.
Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u
krevet. Brodovlje bija§e tako bez glavara, a pazka na ladjama nikakva ili slaba. To
upotrebise Zadrani. IzabraSe dan, kad je na moru bjesnila oluja i nepogoda. Mletadki
brodovi bijahu toga dana usidreni razdaleko jedan od drugoga, da se ne razbiju.
Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima i

ratnim spravama, da u sumracju u6ine juri§ na razasute mletacke brodove. Justinijan

spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu, ni ne snivajuci, sta Zadrani snuju.
Cim je zanocilo, Zadrani razapeSe jedra, te se potajice i neopazeni provukoSe izmedju
 IIRVATSKI BAN PAVAO I. OBI.ADAO ZADROM-
23

mietackih brodova. Dosav do vojvodske ladje skodise na nju, pohvatase ill poubiSe
mom6ad, a vojvodu i castnike odvedose zarobljene na brodu sa sobom. Zatim nahrupi§e
jo§ na jedan brod, te i njega odvukose u
zadarsku luku, prije nego sto je mletaiko
brodovlje moglo priskoditi u pomoc. Justinijan i zapovjednik druge ladje bi§e bateni u
tamnicu; no on ne prozivi dugo svoje nesrece, vec umre malo zatim od boli zalosti. i

Sad su Mletci od sramote i jada bjesnili, dok su Zadrani s Hrvatima od radosti

klicali. No hrvatskoj radosti pridruzi se velika tuga, jer u to umre ban Pavao u naj-
i

osudnijem casu za Hrvatsku. Iza naime nestaje traga banu Pavlu.

18. travnja 1312.
Spljecanin Miha Madije, suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoni(iki »Godine 1311. :

mjeseca ozujka orimetnuo se je grad Zadar od mletadke obcine pokorio se vladanju i

(dominio) bana Pavla i njegovih sinova; slijedece pak godine (1312.) mjeseca svibnja
umre ban Pavao, te bi odredjen za bana sin njegov Mladin.< Ban Pavao preminuo je
dakle u svibnju, ne zna se koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu,
u crkvi franjevackoj sv. Marije, gdje je bila grobnica Bribirskih knezova, gdje su poslije
pocivali sinovi i unuci njegovi.*
Ban Pavao spada medju najznamenitija lica u povjestnici hrvatskoj. Gotovo ceter-
deset godina bio je vodja hrvatskoga od kojih je treci,
naroda. Sluzio je tri kralja,
Karlo Robert, po njem braci njegovoj postao vladar ne samo Hrvatske, nego Ugarske.
i i

Moze se gotovo reci, da je on Ugarskoj Karia Roberta nametnuo za kralja. Bio je

Pavao mudar, razborit i oprezan muz. Upotrebivsi zgodno borbe za prijestolje, koje su
zaredale u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeca, umio je polu^iti, daje bansku dast,
koja se je dosad podjeljivala tek na jednu ili vi§e godina, dobio za se ne samo dosmrtno
nego kao nasljednu baStinu za svoju porodicu na sva vremena. Upravo
i

tim polozio je temelj moci i sjaju svoje porodice.

*Bribirski knezovi od plemena Subic

a XIV. stoljedu.
Knez Stjepko ili Stipko
1239 -1274
knez Trogira (1239 —
1 250)
•j- 6. kolovoza 1274.

Pavao I.
_.
24
KARLO ROBERT.

Kao bana »Hrvata« zapadalo ga je ne samo pravo, nego i sveta duznost, dalskupi
sve oblasti i kotare, u kad spadali na hrvatsko
kojima je bilo Hrvata, i koji su bilo
kraljevstvo VrSio je dakle samo svoju duznost, kad je pritezao k sebi otok grad Rab, i

a narocito, kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti mletackoga lava. Ta on je bio ban
primorski ili ban 5itave Hrvatske Dalmacije, ili kako se je najvolio zvati po hrvatskom
i

shvacanju »ban Hrvata.« A da je zaokruzenu hrvatsku drzavu svojatao za se i za svoju

porodicu — bilo je opet njegovo pravo. Ta on je od dva kralja — i to protukralja —
primio Hrvatsku i bansku cast kao nasljedno leno za sva vremena, za svoje potomke,
kao i za bastinike svojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi castnik dosto- i

janstvenik u hrvatskom kraljevstvu, on je u istoj Hrvatskoj bio i vlastelin, te su svi

velikasi bili njegovi vazali, a sva plemena, sve gradske obcine podanici u njegovoj
gospostiji (dominium). Dok je u Hrvatskoj bio i ban (drzavni castnik) i vlastelin (dominus):
u Bosni je bio samo gospodin (dominus), koji namjeSta po svojoj volji i uvidjavnosti
bane, knezove i druge dastnike. Njegova vlast dakle nije bila »dominatio arbitraria« t. j.

samovoljna, kako je Lucie uztvrdio; on je svoju vlast vrsio u jednu ruku kao prvi
dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao nasljedni gospodin hrvatske zemlje, kako bi

mu to podijeljeno privilegijama kralja Andrije II. (Ill), od godine 1293. i napuljskoga

kralja Karla II. od god. 1295.
Za sobom ostavio je ban Pavao cetiri sina, koje je narod po otcevoj casti prozvao Bani-
cima, naime rodjenim banima. Najstariji Mladin II. bastinio je iza svoga otca cast bana hrvat-
skoga, k tomu je bio knez Zadra princip Dalmacije Juraj II. bio je knez primorskih gradova
i

Dalmacije, Pavao II. knez grada Spljeta, a Gregorije valjda knez u 8ibeniku No s castima
i vlascu otcevom bastinio je prvorodjeni Mladin II. takodjer rat s Mletcima poradi Zadra.
(Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj Slavoniji, 1310. do i

1321.). Karlo Robert ne mogaSe priteci u pomoc ni banu Pavlu, a ni sinu njegovu
Mladinu II., da obrani Zadar od napadaja mletackih. Zaustavljale ga neprekidne borbe
u Ugarskoj Slavoniji, koje je morao voditi s gordim velikasima. Ovi ga bijahu doduse
i

priznali za kralja, ali niti u snu ne snivahu, da bi mu pustili vrsiti kraljevsku vlast.

Svaki njih smatrase se za kraljica u svojoj oblasti, te priznavaSe kralja samo po imenu,
i u koliko se podudaralo s njihovim interesima.
Najponositiji od svih oligarha bijase nesumnjivo Matija Cak Tren-
i najodrjesitiji
cinski. On samosvojnu drzavu, koja se je sterala od Komarna
bijaSe zasnovao gotovo i

Visegrada kod Vaca duz Njitre Vaga sve do granice moravske poljske. Matija pri-
i i

nudi vazale podanike crkvene, da njemu placaju poreze

i dace, harase prijedjele od i

Vaca do Tise, te provali pace u Ijetu 1311. pusto^edi sve do bedema grada Budima.
Ako se je koji put dizao na neprijatelje kraljeve, 6inio je to samo pod izliku, da im
pootme gradove i imanja, Matiji na iztoku, na pritocima gornje Tise, u zupanijama
sipuSkoj, abaujvarskoj i plemena Aba, da
zemplinskoj, pregnuo opet palatin Omodej iz

se dobavi jednake vlasti drzavine. Zaludo je papinski legat nakon pustih prijetnja
i

6. srpnja 1311. kaznio Matiju Tren6inskoga njegove ortake crkvenim prokletstvom, a i

zemlje njihove interdiktom: ni crkvene kazni nijesu vi§e djelovale, pa6e je Matija stao

sada bjesniti proti crkvi i njezinim glavarima. Biskupu njitranskomu bude oteta sva
njegova oblast, a tvrdjica u Njitri zajedno sa stolnom crkvom spaljena.
Medjutim oslobodi se Karlo naskoro bar jednoga od tih oligarha. Palatin Omodej
udari na grad KoSice, ali njemaSki zitelji toga grada ubiie njega i zarobiSe dva sina
njegova. Udovica Omodejeva sa svojih sest sinova pokori se na to 8. listopada kralju,
te mu obeca vratiti sve zupanije i gradove, sto ih je protupravno drzala, medju njima
i tvrdi Munkac. No vec u proljecu 1312. ustadoSe sinovi Omodejevi opet na kralja, a
njima se pridruzi brojno plemstvo. Sad se napokon podize i kralj Karlo Robert, podje
s vojskom na sjevernu medju svoje drzave, te stade podsjedati tvrdju Saro.s kod PreSova,
BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 25

^^^T^^

PoDOR Medvedgrada u gori zagrebaCkoj.

 BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 27

koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, privrzeniku Matije Trendinskoga. Na to posla

Matija 1700 moravskih kopljanika i sve ostale cete svoje u pomoc Dimitriji i Omode-
jevim sinovima Blizu grada Kosica, u Rozgonjskoj dolini (Rozhanovci) zametnula
se 15. lipnja 1312 krvava bitka. iJ boju izgibe mnogo Karlovih Ijudi, izmedju njih i

stjegonoSa; ali protivnici bi§e pobijedjeni i u bijeg natjerani. Na bojnom polju ostadoSe
mrtvi Dimitrija i dva sina Omodejeva.
Omodejevici bise tako svladani; ali na Matiju Caka ne usudi se kralj ni sada uda-
riti. Pace malo zatim digose se na Karla novi oligarhi. Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme
vrsio cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu to ne podje za rukom, pobuni s
bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj i susjedne ugarske zupa-
nije. No Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori
erdeljski vojvoda
u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici
pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315.
velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u

Prvi dvogubi peCat Karla Roberta.

Ugarskoj, nego i Nijemci iz susjednih austrijskih zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe
godina miru drzave, harajuci prijedjele uz austrijsku medju i udarajuci na gradove
Soprun Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan Petar,
i i

sinovi bana Henrika.

Po otfievoj smrti mirovahu neko vrijeme braca Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312.
spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki tolnanski. i

Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada
se zove »zupan simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki*. No ved tada bijase na glasu
kao zulumdar. Bracu Nikolu Konrada bijaSe i liSio djedovskih imanja u Baranji. Ali jo§
groznija nasilja poCinjao je u Slavontji, gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio
njegove privrzenike. U svibnju 1317. prida sam kralj u jednoj povelji, kako je Ivan s
bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli Petru, sinovima magistra Lovrinca od i

plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), kako i

je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), pri-
 28 KARLO ROBERT.

*vezao ga gola za konjski rep, te ga dao vuci tako, da je jedva na zivotu ostao. Ivan
Gisingovac progonio je tako i druge privrzenike kraija Karla, te je od njegova zuluma
osobito stradala krizeva6ka i pozezka zupanija.
Silu magistra Ivana suzbijao je dakako slavonski ban Stjepan Babonic, kojega
bijase Karlo jos god. 1310. namjestio. U obce je ban svom snagom radio, da sto
taj

bolje uredi povjerenu mu banovinu. On se je zato gledao u svakom sporu s dobra

nagoditi, samo da ne dodje do smutnja razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u
i

Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih

velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod
Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije,
boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i
Radoslavom porodicna imanja i dohodke; torn zgodom bi odredjeno, da ban Stjepan sam
pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku
cast (donee banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa
zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga
mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad koji pripada .

crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan,
ali ce zato prije dobiti novce, sto ih bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu

Janovu! U svibnju 1314. po drugi put se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom
zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana
prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana

Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se njemacki kralj Fridrik Lijepi iz i

kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316.
ca i »hercegom Slavonije.«
Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj
zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako
silan i bogat ban, jer mu je lakse bilo suzbijati provale Gisingovaca. Zato razumijemo,
§to je kralj Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije 1. ozujka 1316.) imenovao
banom brata njegova Ivana, nadajuci se, da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo-
niju na okupu.
Ivan Babonic banovao je §est do sedam godina (1316. — 1322.). Prva briga
novoga bana bijaSe, da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko
harao u zupaniji Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski
krizeva6koj. ugarski. i

Tu bija§e plemic od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon

Ladislav Mikac, sin i

Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ zupan istoimene zupanije. i

Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u
njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon
pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no taj grad zauzese privrzenici i

kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbe-
nika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu
u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica.
Ba§ junactvo pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih
i

provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom
krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. pro-
sinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove,
te mu iz harnosti darova grad Moslavinu druge gradove (Borsonouch, Polosnycha,
i

Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj.

Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija,
mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una i

s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, voj-

 BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA 29

vodom austrijskim i protukraljem njemafkim. U jeseni 1317. zapofie vojna. Najprije

udari Karlo na tvrdi ViSegrad s desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi
bedem Matijina vladanja. Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom
Fridrikom podsjedati Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo-
padu 1317.). Ali dalje u gore, u lavlju spilju Matijinu ne usudi se kralj provaliti, vec
cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom i

najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje i podanike na okupu. Kad se je jednom

neki privrzenik njegov odmetnuo od njega, ne samo da mu je zaplijenio imanje, nego
mu je i zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci izvaditi. jo§ tri godine
prkosio je Matija u svom tvrdom gnjezdu kralju Karlu. Nepobijedjen umre Matija 18.

ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u tinji cas vlast njegova; vec u kolovozu
1321. izdavaSe Karlo Robert povelje u gradu Tren6inu, nedavno jos nedobitnoj stolid
silnoga Matije, kojega se je uspomena duboko usjekla u pamet slovackomu puku. Pri-
vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao
Karla za svoga kralja i gospodara.
Da Karlo Robert nije posljednjih godina udarao na Matiju Trencinskoga svom
snagom svojom, bilo je zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija
Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za sobom poroda. Mladi kralj, od-
gojen na francuzku i sklon razkalaSenu zivotu, zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak si

izabrao Ijubovcu s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.),

te provodio s njom vrijeme u zabavama vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji

i

na prijestolju, stao zanemarivati drzavne poslove, puStajuci velikasima, da opet zatiru

puk svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito
i

pomoglo do prijestolja. No jo§ ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja

obecanja prigodom krunisanja, te sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih
i

privrzenika. Nehajnost pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318.

i

rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca

1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa gotovo svi biskupi Ugarske Slavonije i i

(Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju-
sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli
kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja
Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja,
i

te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota i

da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru
uredi zemlja i pomogne ugnjetenomu svecenstvu.
Karlo posluSa opomene ugarskih i slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko
polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga
biskupa Augustina Kazotica, te njemu za volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih
privilegija i imanja. Nema sumnje, da je kralj obecao ostalim crkvenim dostojanstve-
i

nicima, da ce obzir uzeti na njihove opravdane tegobe fiuvati prava njihova. Cini se
i

medjutim, da Karlo ipak nije mogao ili htio svojih obecanja drzati, te su s toga na koncu
godine gotovo zdvojni prelati poslali svoga druga, zagrebadkoga biskupa | Augustina
Kazoti(*a, u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka zatrazi. §ta je Augustin papi govorio,
nije zabiljezeno; ali se znade, da je kralj poradi toga na nj Ijuto zamrzio, te od pape
zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo
je papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu
vrlo dostojno dedno govorio, i da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli:
i

kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao vi§e ni imena spominjati u svojim po-

veljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je
„ 1^
KARLO HOBERT.

svedjer boravio u tudjini, dok ga nije papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u
Nuceriji u kraljevini Napulju.
Vapaj ugarskih biskupa za pomoc nije dakle bio uslisan. No zato se je Karlo bar
okanio sablaznjiva zivota. On zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije
sabora na RakoSu bijase poslao svoje pouzdanike u Prag, da izprose za nj koju sestru
kralja Ivana od Luksemburga. Poslanici izabrase mladju, trinaestgodisnju Bozenu, te

ju dovedoSe u Ugarsku, gdje se je Karlo s njom jos u studenom 1318. vjencao.

Bozena bi torn prigodom podjedno okrunjena za kraljicu. Ali neboga umre vec slijedece
godine 1319; a na to se Karlo ozeni treci put, i to god. 1320. s Elizabetom, kcerju
poljackoga kralja Vladislava Lokietka. Ta je zenitba imala vrlo zama§nih posljedica za
potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju
ugarsko-hrvatskih vladara i poljackih Fijastovica, koje je ostalo nepomuceno kroz dece-
nija, nego bi podjedno utrt put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad je ondje izu-
mrla glavna loza dinastije Fijastovica.
(Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da
se nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugo-

iztocJne medje svoje drzave, gdje su mu mnogo smetali srbski Nemanjici.

Vec bi spomenuto, kako se bijase podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar
Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308.
s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali

ni u Srijemu ni u Macvi ne bijaSe ni poslije pravoga mira. Mnogo je tu smetao i

srbski kralj Uro§ II. Milutin, koji je svoga brata Dragutina htio li§iti i onih oblasti, koje
bija§e primio od svojih rodjaka, ugarskih kraljeva. Jo§ od god. 1302. bilo je u doljnoj

Posavini neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne mogose vratiti za vremena u

svoj rodni grad, Uros Milutin ne dade
po§to im kralj prolaziti kroz svoju zemlju, a

putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin I. i Stjepan Kotroman.

Dne 4. veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii),
valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u
Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu.
Srbski razkralj podje u kaludjere, te umre kao monah Teoktist 21. ozujka 1316. Sad se
pomami brat njegov Uros Milutin za MaSvom i drugim oblastima, kojima je pokojnik
upravljao. Cini se, da je Urosu Milutinu zaista poslo za rukom, te je obladao Macvom,
a zatim je stao udarati na Srijem i Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani,
kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na pla-
nuti« izmedju kralja Urosa bana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates,
i

que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum).

Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem Bosnu prinudiSe napokon i kralja i

Karla Roberta, da sam glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim
kraljem vodio se je god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta
poSlo za rukom, te oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima varo§ima. Fosto je i

valjda srbski kralj pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu
na oruzje, naredivSi, skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apo-
da se vojska
stoli .... quia motus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et
tocius regni
diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do
rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio povelje izdavao (prope Kalabar in Macho).
i

Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski bosanski ban Mladin i

II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske Drada, s juga. Banu i

Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici
Uro§evi trazili utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci jama6no izpred sile Mladinove.
 HRVATSKE ZEMLJE .11

Rat produljio se i preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod
prelaze preko Save proslavio se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve i

Kolubare steko§e velikih zasluga magistri Gregorije i Doroslav, braca i sinovi Doro-
slava. Macvu bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici,
naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa Srbima
zatvorio u grad. Sam kralj podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi
Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje grad i

i ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je papa Ivan XXII. i

za pobjedu Karlovu, njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga,

te je o torn obavijestio

poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao austrijskoga i

vojvodu Leopolda koru§koga Henrika. Papa

i javlja, da je Karlo >s jakom rukom i

obilatom vojskom* srecno pobijedio razkolnike (schismatic!), i da je kraljevinu Srbiju

(regnum Macedoniae) pokorio svojoj vlasti. Nadalje zeli, da bi slavodobitni kralj svladao
sve razkolnike i nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te
svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi mogao izvrSiti, poziva papa
u pomoc i druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje
kralja, neka pomaze Karla Roberta muzevno i snazno (asistas viriliter et potenter), pak
ce onda i Bog njemu sve naplatiti.
Nema sumnje, da se je rat svrSio pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja je od
1282. bila u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku vlast, te postade banovina, kako
je i prije bila. Prvim banom bijase sada od 27. kolovoza 1320. vjerni i pozrtvovni Pavao
Gorjanski, koji je tu cast vrsio kroz osam do devet godina (do veljace 1328). Da bi

lakse branio povjerenu mu banovinu, podijeli mu kralj i vi§e susjednih zupanija, kao
srijemsku, vukovarsku i bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna i

jaka za suzbijanje srbskih navala. No u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je malo zatim,
29. listopada 1321. umro srbski kralj Uro§ II. Milutin, jedan od najokretnijih, najpod-
hvatljivijih i najlukavijih vladara iz porodice Nemanjica.
(Hrvatske zemlje od 1312. — 1321). Odkad je ban 6itave Slavonije Ivan Babonic
suzbio Ivana i Petra Gisingovca preko Drave, te pooteo njima gradove, sto su ih drzali

u Slovinskoj zemlji, odlanulo je i njemu povjerenoj

i mu banovini. Dne 20. sijednja 1317.
desio se je ban Ivan u svom gradu Zrinju, te je odanle pisao mletaCkomu duzdu Ivanu
Superanciju, da mu njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgov-
izplati

cima izdati slobodno pismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja njegovih i

prijatelja « Malo zatim, 22. svibnja spominje se ban Ivan u darovnici, kojom je kralj

Karlo nagradio magistre Nikolu, Jakova, Ivana i Petra, sinove magistra Lovrinca od
plemena Aba, darovavsi im Vocin i Novake s utvrdjenim gradovima Vocinom i Dre-
novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi s odmetnim Gisingovcima. I

sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom i Petrom Gisingovcem. Kad
je 23. rujna 1320. boravio ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda nj Ladislav, sin Ladi-
slavljev od Rakovca (Rakonok), zajedno s mnogo plemica
slavonskih, kao §to su bili

Juraj Jurjevic, Petar Mihaljevid, Mihajlo od Komarnice (Kamarcha), Ivacin

Radomiric
Berivojevic, te zamoli bana, da bi mu poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih,
dozvolio pobirati dohodak od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na velikoj

cesti, koja vodi iz Krizevaca u Zagreb, i to kraljevskom vlaScu, koju vrSi u banovini
(auctoritate qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta
regia,
zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s
obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao
u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i se muievno zajedno s banom za svetu
krunu; a naro^ito tada, kad se je ban osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca
(cum DOS una cum filiis Henrici bellum sive prelium habuissemus personate), kojom je
-2 KARLO ROBERT.

prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam do-
panuo rana.«
Ban je Ivan u to sve vise sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od
2. veljace 1321. iz Temesvara povjeri mu, da rijesi spor izmedju zagrebackoga kaptola

i slobodne obcine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obcine bijahu zaveli
dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili
starom, dacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace
i od poda- i

nika crkve zagreba6ke, premda je bas kaptolu pripadalo pravo pobirati pijacovinu na
Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a druge poslove svoje banovine
i uredio, sazove ban Ivan
sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja,
prije 20. kolovoza.

Sabor se zaista sastao, a dodjose na

sluzbenici kraljevskih gradova
nj svi plemici,

(castri iobagiones), i ban Ivan pozvao pred sud pruce

gradjani slobodnih obcina. Kad je

se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu
ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani
obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred
Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako
kraljem. Ali ban ne znade Sale. i imade
koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to se ipak
obcenitom klauzulom takova pisma ne krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija
najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije (cum in regno Ungarie excellentissima dignitas
sit banatus). samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio),
Medjutim banu ne pristoji

nego mu je posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece

i

osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kra-
Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace nove namete, i

a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom

ro6i§tu izkaze se doista Toma kraljevskom poveljom, u kojoj su izbrojene sloboStine
obcinske, ali spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje
se nigdje ne
solmieru i Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice,
filjarscinu.

te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan
iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana

Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo.
Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira i

reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud kamo burnije. i

Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata
zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti.
Kako je Karlo Robert bio zabavljen bas 1312. u sjevernoj Ugarskoj , nije ni

snivao o tom, banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da

da pomogne Zadru i

odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno
oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit
ce taj neuspjeh prvi udarac, koji ce s temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao
pokojni ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na
stetu i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom
Hrvatske pogodila radi i

Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok,
narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade zatvorena izto6na polovica jadranskoga
mora. No izmirenje oni, kako je papa oprostio
Mletaka dojmilo se
i Zadrana. Videci

Mletcima i rijesio kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni

ih prokletstva i

udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s
republikom izmirili. Dne 30. rujna namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva
i

pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s

Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo-
 HRVATSKE ZEMLJE

pada odgovori, da obcina rado prihvaca ponudu Zadraaa, koje je uvijek Ijubila kao
otac rodjene sinove. »Ako se zaista zelite izmiriti*, zakljuiuje duzd, >po§ljite bez straha
k nama svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj kuci; inace cemo drzati.
da vam nije stalo do mira, vec da jedno govorite, a drugo niislite.«
Medjutim ovaj put ipak ne dodje do mira. B in Mladin srecno je suzbijao mletaiku
vojsku, koju su voditi Tiofio Mauroceno (Morosini) kapetan brodovlja Vid da Canale. i

Mozda su ga pri torn izda§no pomagali hrabri OmiSani sa svojim knezom Petrom
Bogdanom. Zadrani se na to predomislise, te 03tado§e vjern' svotqu branitelju U jednoj
zadarskoj izpravi od 16. studenoga 1312. d:itamo: »Za ugarskoga kralja Karia, nadbiskupa
Aleksandra, Mladina drugoga bana Hrvata i Bosne, kneza Zadra i principa
DalmaCije*, po 6em sudimo, da su Zadrani jo§ na koncu god. 1312. priznavali vlast
kralja Karla Roberta i bana Mladina kao svoga kneza.
iMladinu bijase dakle god. 1312. zaista poslo za rukom, te je odrzao Zadar u svojo
vlasti. No da li ce moci i dalje odolijevati moznoj republic!, koja je odlucila Zadar poko-
riti po §to po to? Kroz citavu zimu cinila je ona velike priprave. Uzela u sluzbu svoju
kondotijera Dalmasija njegove
tisuce Katalonaca, koji su dosad za placu sluzili
i tri

papu u ratu ferrarikom mnogo krvi mletadke prolili. Dalmasije ostat ce u mletackoj sluzbi
i

kroz tri mjeseca i primat ce za to ugovorenu placu. Tisuc njegoviii Ijudi poci ce na bro-
dovlje, koje ce sastojati od 15 galija, a zapovijedat ce mu Baldovin Delfino; 2000 momaka

(1000 pjeSaka 1000 konjanik-a) vodit ce sam Dalmasije kao kopnenu vojsku.
i

U mjesecu lipnju 1313. podje ta vojska prema Zadru. Najprije stade pred Ninom,
gdje se izkrca kopnena vojska na otoku Ura (danas Pontadura-Vir) ProboravivSi tu osam
dana predje dalje na samo kopno, te cde pod Zadar. Dok se je brodo\lje usidrilo pred
Zadrom kraj otoka Ugljana, poce kopnena vojska pasati grad, da mu zaprijeci dovazanje
lirane. No u to osvane pred gradom
ban Mladin s hrvatskim cetama najmljenim oklop-
i i

nicima, te se utabori kod crkve sv Jakova izmedju zidina gradskih logora Dalmasijeva (po i

tisudu koraka razdaleko), tako da mletadka vojska nije mogla nifi opasati grada niti mu zapri-
jeCiti dovazanje hrane. Tako morade mletacka vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom.

U to se primakla jesen, a minula vec tri mjeseca ugovorene sluzbe Dalmasijeve.

i i

Kondotijere po^alje u Mletke svoje poslanike, da pitaju, lioce li zadrzati njegove Ijude i

njega za dalja tri mjeseca uz jednake uvjete i placu ? Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim
ratom iztroSili, odgovorise, da ce ga zadrzati jos mjesec dana, ali za polovicu dosadanje
place. To silno ozlojedi Dalmasija, koji se je bojao bune medju svojim Kataloncima, ako im
prikrati pogodjenu placu. Na to 22. kolovoza 1313. zakljudi vijece petnaestorice u Mletcima^
da ce zad zati Katalonce u svojoj sluzbi, ali da 6e im davati placu mleta^ki Cinovnici. Mletdani
su jamadno tada vec posumnjali na Dalmasija, drzeci, da je ili nevjest vojvoda ili da snuje o izdaji.

Medjutim dodijalo i Zadranima i banu Mladinu ratno stanje. Trgovina Zadrana

propala, a s njom i blagostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da mu od kralja pomoci
nema, a sam sa svojom snagom da ne bi mogao trajno odolijevati jo§ uvijek preteii-
tijim Mletcima. Smisli raditi, da Zadrane izmiri s republikom
dakle sve u jedno, te stade
pcd govorahu u Mletcima, neka prime Zadrane
§to povoljnijim uvjetima. Njegovi poslanici

I u svoje okrilje kao prijatelje, koji ce kao slobodni Ijudi radije stajati uz njih nego silom
prinudjeni. Mladin pace sastavi pogodbe mira, te ih predlozi po svojim poslanicima. No
i

ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbiSe banove poruke, te predloziSe posve druge,
kud i kamo teie uvjete, po kojima bi Zadar opet postao podanikom njihovim.
s ozlojedjenim Dalma-
Taj postupak Mletiana ogord:i Mladina. Sad ce se sporazumiti
sijem, da iznenadi mletaCku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. Lukavi
Dalmasije kazao Mlet^anima u svom taboru na brodovima, da ide ugovarati o predaji i

Zadra, te s njihovom privolom po§ao na roSiSte No tu je posve drugo utanadio s banom.

Dalmasije pre<5i 6e u sluzbu Mladinovu i primit 6e namah od njega tisudu zlatnih iorinti;
Hrv. poTj. n. I-
3
 KA1\L0 fiOBERT.
H #

onda ce sa svojom vojskom poci u Zadar, koji ce mu otvoriti svoja vrata izabrati ga za i

svoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti druge dohodke u prirod- i

ninama (zitu, vinu stoki). Dalmasije

i ostat ce upraviteljem grada, dokle ga bude volja,
a onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu prtljagu u Napulj. i

Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi
s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No

kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e
vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao
i oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik.
Dalmasije predlagase sada i Mletcima Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im i

bijase dodijalo ratovanje i bijeda; a i ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im

Zadar ne izmakne za sva vremena Republika se pace zahvalila Dalmasiju za toliku
Ijubav, te povjerila zapovjednicima svoga brodovlja, da ugovaraju o miru. I zaista bi
utanaCen mir 23. rujna 1313 pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku
uz ove pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad birati sami, ali izmedju mletackih plemica;
knezeve vijecnike, sudce i sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce
oni upravljati gradom po starim zakonima i obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice
zarobljenike i zaplijenjena dobra, Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga
ozujka danak od 150 perpera ili 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine
priseci ce mletackomu duzdu zakletvu vjernosti, i ta ce se zakletva ponoviti svake desete
godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, niti ce ih podupirati 6inom ni savjetom.
Ona stranka, koja pogazi taj mir, platit ce drugoj globu od 100.000 maraka srebra.
Odavna nije mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a kamo li s odmetnim
gradom, podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno,
koji je smatrala svojim
da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni
utanaSenja s banom Mladinom njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No
i

zato se moradose Zadrani obvezati, da ce udesiti, te ce se ban Mladin II. odreci haslova
kneza zadarskoga, kao i svih prava, koja se temelje na naslovu i vlasti knezevskoj, i da
se ne ce vise zvati knezom nion ni koja druga osoba.
Gubitak Zadra bijase golem udarac za vlast i ugled bana Mladina II. Morao je
saci s visine, na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se morao odreci osnova, koje je

pokojni ban Pavao zamislio. Kad je Mladinu izmakao Zadar, ne ce li Mletci segnuti i za
drugim gradovima Dalmacije ? Ne ce li u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Bri-
birskih knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce li se sada drugi knezovi
hrvatski pojagmiti, da budu ravni Bribircima?
I zaista je nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina njegovu svojtu. i

Nije mu ni to sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao
pomoglo,
proglasiti gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer
su se Mletci sve vise stali uplitati u posle dalmatinske i hrvatske. Jamacno ponukom Mlet-
6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu mu potestat Matija Zoric. Mladin pade
u lipnju 1315. s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga

duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti

10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti ostavi njihov i

kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom uzdama, i

a uz to mu prirediSe brodove, kad se je spremao u pohode grofu Goridkomu.

Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima
Dujmom i sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se
poradi Jablanca, za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok
je Mladin poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli volji. i

Godine 1316. podigli se opet krbavski knezovi Budislav, Pavao i Gregorije, sinovi
 HUVATSKK ZKMIJK.
35

knt'za Kurjaka, a njima se pridruzio njihov surjak, vojvoda knez Nelipic, sin Jurja
i

Isanova. Jama6no su se tada stali odupirati banu takodjer ban knezovi bosinski,
i

kao Stjepanici ili Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu, i napokon jo§
nedorasli ban Stjepan Kotromanic. Tezko bilo Mladinu odolijevati tolikim protivnicima
od Gvozda i otoka Krka do Neretve, od gradova Spljeta, Sibenika Trogira onamo
i i

sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku
»proti sinovima Kurjaka vojvodi Neliptcu* no da li je tu pomoc primio
i sta je dalje
; i

radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezo-
vima stigao banu poziv od kralja Karla Roberta, da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem
Uro§em II. Milutinom. Mladin morao priskoditi svomu kralju, sve da i nije htio, jer mu
srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu
je bilo proti svoga Sticenika, mladoga i

bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u
Macvi obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je
i tu bana Mladina snaSla i

nedaca. U lipnju 1319. on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je

miri se
morao dati taoce, medju njima rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te
i

taoce Dubrovcanima, te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata

obecanja. Ban se naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabilje-
zeno. Svakako je banu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo,
§to se je u svojoj nevolji izjadao papi Ivanu XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu
sticeniku Stjepanu Kotromanicu, banu bosanskomu, dozvolio ozeniti se kcerju grofa Mein-
harda od Ortenburga, premda mu je rodjakinja u cetvrtom stepenu Papa je to posla-
nicom od 18. srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim pismom od istoga dana
zarkim rijecima bana sokolio, da trijebi i dalje patarensko krivovjerje u Bosni. »Tada bo
ces«, zakljucuje papa, »zaista modi biti dobitnikom svojiii nepr ij at elj a, ako
se budes trsio s Gospodnjega polja otjerati dusmane Kristova krsta «
Mladin izaSao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego §to je prije bio. K tomu se
skovala proti njemu zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic
i

sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina.

i

Zavjeri pristupise neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na
1

banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja dasti, te ga na i

posljedku pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga

i

duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske.

Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru kazni krivce. Odludio skuditi neharni i

Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. A mogao

je to punim pravom udiniti,
jer Sibenik nije bio od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput
Skradina), koji je tek miloscu nekih kraljeva knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?,
i

tako da se je mogao takmiti s dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu

Ilijica i baci ga u tamnicu, gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s
vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Sara-
cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se grad predade i

na milost nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana
i

osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje i

obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Siben-
dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast priznavati sva njegova prava, kako su i

dinili za njegova otca dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne
i

treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama,
nego da je odludio nezahvalni grad li§iti svih njegovih slobo^tina i privilegija, te ga
posve pokoriti, da mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), kako su nekad bili.

Odludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe MIetdane Sibendane. Mletci se uzgoro- i i

padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina. i

 i
• kARLO ROBE^t.

Misle6i,da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Sibenika, stadole se toboz zivo zauzi-

mati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, svedano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda,
Angjela Bemba, Marka Vitturija, koji ce sada odluino (instanter) zahtijevati od njega,
i

da bi izvolio §iben6ane u njihovu stanju

ostaviti slobodi, a da se zadovolji onim i

pravima, koja je dosad uzivao otac njegov on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se i

ne §ale, zapovjedi§e, da se dize vojska mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko

i

more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali,
da im nije stalo zadrzati mozda Sibenika za svoju obcinu, nego da mu jedino zele izra-
diti, kako u svojoj slobodi
bi ostao I

Ban Mladin II. sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci
brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade
se okaniti svoje namisli, da kazni odmetne sibenske gradjane. Ostavi polje izpred Sibe-

nika, svaljujuci svu krivnju za svoju nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak
slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica
krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a
jak ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu
i

Mladinu, koji toga nije mogao oprostiti nekadanjemu miljen6etu svoje porodice.
Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik.
No
Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, i

da ne pomazu odmetnoga grada. Poslat ce svoga pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza,

vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga, Vilima Varinjanu, u Mletke, ne bi li mu po§lo za
rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai
Verignana) bija§esin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja

Varinjane, a sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga
i

za svoga tjelesnoga Ijecnika, a uza to rabio ga i kao diplomatskoga savjetnika u

vaznim politidkim poslovima. Taj rodom dakle Vilim Varinjana, sam Talijan, podje
7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime

kao njegova gospodina prijatelja, onda ce pozdraviti

i vijecnike, te izjaviti, da je ban i

spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je,
nastala neka napetost opreka izmedju bana i Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda i

kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmet-
nicima u pomoc brodove vojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zako-
i

niti vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka
i

se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene pismene obijede i

zlih Ijudi, moglo bi se lako povratiti sve u prijasnje stanje, po§to ban zeli i dalje biti
prijatelj duzdu i obcini.
Na skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni
tu priliCno diplomatsku i

sve priznaSe, §ta su dinili protiv A kako to oprav-

bana Mladina, a u prilog Sibendanima.
da§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda
na§i predSastnici obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi
i

Dalmacije zadrze svoju slobodu, da ih nisu dali ni od koga pokoriti

i podloziti. Nasli i

smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998)
duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom
desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo pokorio neki kralj knez Hrvatske (Drzislav).* i i

Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli
za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II
Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim iastnim i

gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol

To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za
svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se
 HRVATSKE ZEMLJE. -^

odmedu hrvatski i dalmatinski gradovi u primorju, tu mu se opiru hrvatski knezovi, neka-

danji vazali njegovi; a sve to pomaze mletacka obcina, koje je on pravi gradjaninl
Ogordeni ban Mladin snovao je odsad jedino o torn, kako da se osveti Mletcima, koji
V
mu posve odvratiSe grad Sibenik. Ako se Mletcani nijesu zacali Surovati s odmetnim
gradom, zasto da se on krati ortaSiti s dusmanima mletadke obcine ? U Hrvatskoj je tada
zivio Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu,
da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u
Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke obnoviti svoje i

poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domo-
vine i ucjenila mu glavu sa 10.000 libara, izabrao je ban Mladin za svoga prijatelja i

pouzdanika. S pomocu njegovom nadao se je predobiti mozda i mletacki Zadar, pak

tako Mletcima vratiti nemilo za nedrago. Kad god bi Mladin imao kakih posala ili

razprava sa Zadranima, vazda je birao Bajamonta za svoga zastupnika sudca. To i je

Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru. U pismu
od 21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju Bajamontom Tiepolom, izdajicom,
>s
koji je izabran za sudca sa strane banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od
god. 1313., po kojoj bi Zadrani morali >prijatelje i neprijatelje Mletcana smatrati za
svoje prijatelje i neprijatelje*, pak onda dodaju: »Taj Bajamonte je ocit neprijatelj i

izdajica na§e obcine, a vi njega primate za sudca i poCascujete ga, §to je proti na§oj
casti i utana(5enim ugovorima*.
Ukor i prijetnje, a jos vi§e budne o6\ mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su
osnove bana Mladina. Nema barem spomena Bajamontu kroz neko vrijeme u spomeni-
cima. Mozda je i sam Mladin odustao od te osnove.

No zato ipak nije mirovao. Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju,
da su i potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana. Tako je od 27. srpnja 1321.
bio njihovim potestatom mletacki gradjanin Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro
svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta mu je nudio dao, ne ili

moze no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu

se ustanoviti ;

banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga
se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu
izloze tuzbe silovitoga potestatano Manolesso pretekao trogirske poslanike
; prikazao i

svoja nasilja banu u drugom

Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio
vidu.
poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno
oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon
predomislio odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani.
:

U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu

zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci
napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku pohita i

k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka ugosti. Izplati mu paie placu, sto i i

bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu osim toga obe<5a mu nadoknaditi ;

sve stvari, kojemu bijahu u Trogiru zaostale, te su ih ondje zaplijenili. A na to podize

ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili s potestata njegova dovjeka.
No ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nad-
§to ce Mletci? Zar
mudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. i

iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju,

duzdu mletadkomu, gdje no ovako hvali i brani Manolessa : >Po§to je na naSu molbu
plemeniti muz Stjepan Manolesso, va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje
i potestat naSega grada Trogira, te se u tom zvanju ponio dobro i zakonito, kako smo
mogli razabrati iz izvjeltaja mnogih vjere dostojnih Ijudi, te se i sami uvjerili revnim

h
vlastitim potrazivanjem, do§lo je nedavno do naSega znanja, da je obdina grada
 KAIUX) ROnKUT.
g

Trogira recenoga Stjepana kod vas mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama
i

utanadio, §to bi moglo povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot

biti na stetu i

i darove milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A
i

posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana
izagnana i liSena njegovih stvari, to smo mu iz Stovanja prema vasoj obcini iz vlastite

na§e kese izplatili ostatak place za ovu godinu. Mi cemo njemu prigodomice naknaditi
i svu stetu i troSkove; no ovaj 6as ne mozemo toga udiniti radi novih slucajeva (casus
novi), koji su se pojavili*.
AU Mlet^ani ne dadose se nadmudriti.Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa,
otca bivsega potestata Stjepana, s pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru
od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana
Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme
svoje uprave neprestano korio, tuzakao obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako raz- i

trovao nutarnje i vanjske prilike povjerene mu obcine. On je ocrnio ne jednoga, dva ill

deset, nego upravo sve bez razlike, ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u
oblasti redenoga gospodina bana. On je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su
poslali banu, tako dao uhvatiti
da sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec
ih je taj i

naredio, da se poslanicima izvade po dva zuba po jedno oko, te bi se bilo to i izvr- i

silo, da nije bilo Boga dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani,
i

»mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio
je Stjepan Manolesso od prvoga casa svoje uprave. Nijesu njega iztjerali Trogirani iz

grada, vec su ga zaklinjali, da ostane medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim
castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti i

priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim

gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili.

Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga
kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana,
da ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom.

Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti Trogir i

i Sibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da Trogir Si- i i

benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri skloni na savez za i

zajednicku obranu od bana Mladina.

Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko vijece izabere 24. prosinca 1321. dva
svoja zastupnika, Danila Jakovljevica i Fridrika Matijevica, da ugovaraju mir i savez sa
Sibenikom. Jednako udiniSe i Sibendiani 22. sijednja 1322., izabravsi za taj posao cetiri

svoja sugradjana : Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica i Dismana
Jurica. Zastupnici trogirski i sibenski sastase se u crkvi sv. Cubrijana na otoku Ciovu,
te utana6ise ondje mir i savez, utvrdivSi sve prisegom na svete moci. Mir i savez biSe
utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti
svim »neprijateljima Sve dosadanje opreke, razmirice
i protivnicima*. pravde neka i

prestanu za sve vijeke. jednoga grada neka budu neprijatelji

Neprijatelji i prijatelji i

prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po

najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000
libara mletaikih denara polovica globe neka bude onda duzdu
;
obcini mietackoj, a i

druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala.

Obranbeni ugovor savez izmedju Trogira Sibenika, a pod okriijem mletadkim,
i i

nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te
se nemilo stao osvecivati opornim i odmetnim gradovima. Suvremeni Ijetopisac, Splje-
canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za taj ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus
est valde), i da je udarao s vojskom na obadva grada. Najprije je kroz mjesec dana
 PAD SANA MLADINA II.
39

harao Sibensko polje, sijekuci drvece i vinograde. Onda se je opet vratio pred Trogir, da
i ondje sve pretvori u pustoS.
Ali uzalud mu sav trud. Dok on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova,
je
mletadko je brodovlje zasticivalo same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo
upravo nemoguce, da ih osvoji. Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane §i- i

benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske da se povjere Mletcima. Oni i Dalmacije, i

ce se dati u zaStitu podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom

i

braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U
obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset sedam vijecnika, i

pak ti izabra§e obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada
ide u MIetke, i da ondje ugovori savez i podjedno da Sibenik predade Mletcima. Vec
1. ozujka utanaci on pogodbu s duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik sa svim
ziteljima kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti
i prava gospodina i

kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka njegovi zitelji drzat ce se ;

kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina
svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara,
(lok ce sva regalija i dohodci, koje su se dosad davali knezu, ostati obcini sibenskoj.
Malo dana zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet gradsko vijece,

te su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda je torn

prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada.

Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim Trogirani, predavSi i se mle-
tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup-
nike i poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica i Fridrika Matijevica. Ti utana6i§e
pogodbu 17. travnja, a na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela i Giustiniana
Giustiniani u Trogir, da prime prisegu vjernosti. To se obavilo 14. svibnja, dim je i

Trogir pcstao podanikom mletaSkim.

Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu,
i da ga izvijesti, sto se je netom zgodilo. Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad
kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti svakomu bra-
niti. No lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa
on pismo gradu Spljetu, koji bijase ostao vjeran banu Miadinu i bratu mu Jurju, te mu
javi, da je mletacka obcina primila u svoju za§titu gradove Sibenik i Trogir, jer je ban
nasilno s njima postupao i im gradjane
htio ih podjarmiti. Mletcani branit ce pokorne
od svakoga napastnika zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova
; ne i

pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo
toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom
i Trogirom, vec mu je bilo vi§e do toga, da sjeti Spljecane, da bi se i oni mogli od-
metnuti od svoga bana !

(Pad bana Mladina II., 1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika i Trogira bijaSe
prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga mogao mirno podnesti. Planuo kao ranjeni
lav, i odlucio sve udesiti, da osveli nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili travnju
1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili pome-
nuti gradovi. Na sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao i Gregorije Kurjakovici iz Krbave,
vojvoda Nelipic bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne,
s

knezovi Mihovilovici iz Hlivna, a svakako braca banova. Da li su bili krdki knezovi i i

Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo kako na torn saboru, nije poznato; samo i

je izvjestno, da je izmedju bana knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo
i

zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni bili sporazumni s Kosom
Iliji<iem i njegovom bracom, da su se svi prisegom medju sobom zavjerili, da <5e ga
skinuti i pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om smutnjom; razdrazeni knezovi ostavili bana,
 KARf.O ROBERT.

pak utanad;ili medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe

savez
svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban
Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji
Hrvatske, upravo na pragu njezinu.
Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je
vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se,
da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio
banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj.
Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos
jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio
doslije zupan u Sopronu Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu hrabroscu,
i i

boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali Gisingovci susjedni i i

Nijemci. Posto je Nikola Omodejev vrSio poslove u Slavoniji izmedju Drave i Save,
mogao je Ivan Babonic svu paznju svratiti na jug. I tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe
u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn
Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr
hrvatskoga bana. '

Mladin se je mozda ipak jos nadao, da ce mu pomoci kralj, da uzdrzi banslfu

vlast i pokori odmetne gradove dalmatinske All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj Karlo,
sta se je zgodilo, posla naprosto u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nad-
biskupa Boleslava, neka pita, §ta snuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina
mletadka pric^inila se nevjesta, te se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom
poCasti i odlikovanjima, a onda se izvinjavala i izpricavala, da je gradovima Hrvatske i

Dalmacije samo pomoc (iuvamen et auxilium) pruzila, i to ne proti kralju, nego poradi
casti njegova kraljevskoga imena. No kralj se nikako nije htio ni mogao odu§eviti za
to preveliko prijateljstvo mletacko. On se je 3. kolovoza 1322. pismom TemiSvara iz

doduSe na izliku zahvalio za podatu pomoc, all je podjedno molio, da u buduce ne bi

mletadka obcina nista otimala ni svojoj vlasti podvrgavala, poSto on sam kani naskoro
s jakom vojskom doci u one krajeve »za korist i mirno stanje njihovo.*
No prije, nego §to je kralj mogao stici u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina
vec rijesena. Kad je ono poslije tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid
stao na celo njegovih protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se
jedino u se i u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova
braca Juraj II., Pavao II. Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj,
i

kao Ostrovicu, Bribir, Skradin Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine
i

Nin i Omis. Radeci slozno sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim
svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat
Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za
hrvatskom banijom digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio
i

je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu
svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina
najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez
privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora i

Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih
6eta; 4. Knezu Pavlu njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja;
i

5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi

s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine posjede, a ne ce smjeti i

od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom
Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati
knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao.
 PAD BANA MLADINA II
41

Tomu savezu izmedju kneza Pavia i Trogirana pridruziSe se jo§ i krdki knezovi Franka-
panl, narodito knez Friderik IV. sa sinom Dujmom, koji nije mogao zaboraviti, kako je
nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju.
Savez kneza Pavla II. s Trogirom Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. i

Jedina sreca bila je za nj, §to mu je u toj skrajnjoj tje>kobi ostao vjeran brat Juraj II

gospodar Klisa i Omisa, a s njim i grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom.
Velik rat uzbjesnio u Ijetu god. 1322 Pozoristem bila mu je okolica grada Skradina,
gdje je bila stolica bana Mladina. Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave
Slavonije Ivan Babonic, dok su gradovi Sibenik Trogir uz svoje brodove primili takodjer
i

galija iz Mletaka, a valjda i vojnika. Tolikoj sili nije mogao ban Mladin odoljeti. Sa
svojim 6etama i privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize svomu bratu
Jurju i njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon
do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odre-
diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira Spljeta, a blizu Klisa. Tu kod i

Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim
knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima Vlasima, i

koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana
Mladina, te su sila Vlaha
dobitnicinjihove stoke. No to ne bijase jos sva
zarobili i

nesreca bana Mladina. Dok

on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su
se je
Trogirani Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona
i

do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali,

kuce mu spalili mnogo Ijudi, barka drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavo-
i i

dobitno na jug do Omisa, pak taj grad o5Voji§e i pohara§e. i

Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle
u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri-
jatelji otese i Omi§, vrati se opet natrag, te se zatvori u tvrdi, gotovo nedobitni Klis
Tu staja§e i ^ekaSe, dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu
kralj pomoci i kao hrvatskomu banu kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima pro-
i

krdio put do prijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o

svoga kralja, kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude
mocan i ugledan ban.
boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu
Karlo Robert
jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege
prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom
i Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio
s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave

Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu
ili blizu njega.Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao
preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se zamolio ga, da mu potvrdi i

stara privilegija povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom

i

Friderikom poveo se i vojvoda Nelipic, sin Jurjev, te izmolio u kralja potvrdu darovnice,
kojom nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika.
je
MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahti-
jevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja

bana Mladina, a na Cast kralju njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala,
i

da kralja makar silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc hrvatske. Medjutim
i i

i neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo
poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu i zamolio ga za potvrdu povelja i povlastica,
koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan i Bela III. (IV.) No mozda je to bila samo
varka, da se kralj obsjeni.
^2 KARLO RODERT

Jos dok se je kralj primicao Kninu, poslao mu Mladin u susret svoga brata Jurja II.,

da niu prinese obilatih darova i da ga u sve uputi. Cini se, da je poslanstvo poslo srecno
za rukom, te da je kralj zazelio vidjeti sina onoga muza, koji mu je utro put do prije-

stolja. No mozda se je i lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je

jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu Kako bilo da bilo, Mladin
je, ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni kralju. Sta se je
ondje sve zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila; ali jedno je izvjestno, da je kralj junac-
koga bana da se Mladin nije nikad vi§e vratio na
zasuznjio, i pri6a, baniju. Miha Madije
da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je
dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina
bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin
camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo,
ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova,
koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov
djed otac, a
i on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu
i njegovu rodu, pak je i

upotrebio lukavo prvu zgodu, da se rijeSi muza, kojemu je bio duzan harnosti do vijeka.

Tako je tragicno svrsio ban Mladin II. No jos tragicnija je njegova sudbina po
torn, sto ga je i povjesnica zigosala kao tirjanina, samo da opravda njegov pad. Istorija
se poziva na njegova suvremenika, na Ijetopisca Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je
junaSki Mladin trn u oku. Premda ne spominje ba§ nijednoga djela njegova, radi kojega
bi ga mogao obijediti i prozvati siledzijom, ipak je on u oci boja kod Bliske udario u
ovu nicim neopravdanu deklamaciju: »0j Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo
nekaznjeno dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu
niti

s milosrdnoscu, ne htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj

i Dalma- i

ciji upravitelji sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama,
i

brakove po Bogu udinjene nijesu ni malo poStivali, nego su zene i djevojke oskvrnjivali,
trgovce su robili, kao §to su i zemlje i posjede gradjana primorskih i dalmatinskih silo-

mice otimali izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan
i

gradova, ne samo po pravu djedovskom, nego po pravu vlasti od Boga njima podi- i

jeljene Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva
na zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga crkvu kato- i

li^ku, kad si redio biskupe, opate opatice ? Kamo ti tvoja gordost, kojom si robioi

uboge gradjane Dalmacije Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru uzivati svoje pravice ?
i i

Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T s i i

cesto citao sveto pismo, ali nijesi vrSio rijefii njegovih; zato te je kaznio Bog i

odbacio te je, lisivsi te tvoje drzavine!*

Strasna je to filipika ogorcena Talijanca, ali ni(^im opravdana. Ta ni sam Miha

Madije ne spominje ni jednoga 6ina Mladinova, koji bi ga ovlastio na takovu osudu.
Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u pomoc Polji^ane i »Vlahe«,
koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima* ? Zar su Vlasi bili gori od Normana i Kata-
lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice i kaznio smrcu Ijude, koji su mu radili o
glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne,
— ban Mladin II. nije bio tirjanin, vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike.
Uz to je bio i pobozan, svojoj djedovskoj vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja,

da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se i to, kako je s najvecim pietetom dogradio
zaduzbinu majke i otca, naime crkvu
svoje samostan na cast svoga krsnoga imena, i

sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni pomagao svoga kralja u ratu i

proti srbskomu kralju razkolniku!

No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer
iskren prijatelj znanosti i umjetnosti. Njegov tjelesni IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit
 SMUTNJK U IIRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.
43

spisatelj inedicinskih djela, bio je njegov osobiti pouzdanik i sticenik. Zato mu je i posvetio
jedno svoje djelo, u Monakovu Na prvom
kojega se rukopis cuva u drzavnoj knjiznici
je lislu posvcta, koja pocinje ovako: »Svima vitezkim krijepostima opasanomu ne manje i

umnom krunom ovjencanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu,

Hrvata i Bo-ne banu vrhovnomu gospodinu 6itave Humske zemlje njegov duhom
i

podanik Vilim Varignana, profesor umjetnosti i znanosti medicinske*. Kako prva rijec

posvete zapoc^inje rijedju >cunctis« (svima), to je poCetno slovo C izkiceno miniaturnom

slikarijom. Miniranje je primitivno, guirlandska bordura zeleno, crveno, inodro, zuto, Ijubi-

6asto bojadisana; u samom inicijalu vidimo na prijestolju lik purpurnom togom odjeven,
bez brkova, u zelenim rukavima, s crvenom kapom na glavi, sasvim u noSnji mlelackih
patricija,kojemu dovjek odjeven u Ijubi-
castu togu kao da klececki predaje nekakvo
djelo ili ga moli za neSto. Mletacki patri-
cije bez sumnje je ban Mladin, knez od
Bribira, koji se je kao mletacki gradjanin
zaista tako nosio, i kojemu njegov tjelesni
Ijecnik pruza svoje djelo.
(Smutnje u Hrvatskoj i S 1 a-
voniji nakon bana Mladina do
god. 1329.) Karlo Robert jedva je dva tri

dana boravio u Kninu i okoliSu njegovu.

Stigli mu tuzni glasi iz Njemacke, da su
mu razbijene kod Miihldorfa (26. rujna)
6ete, koje bijase u pomoc poslao svojemu
savezniku, njemackomu protukralju Fri-
driku Lijepomu Habsburgovcu. Kraj takih
prilika zurilo se Karlu,da se vrati u Ugarsku.
Okani se s toga svakoga ratovanja u Hrvat-
skoj, te se smjesta vrati u Zagreb, gdje
je boravio nekoliko dana (14 — 16. listo-

pada). Tu je bio uza nj i ban Ivan Babonic,

a svakako i drugi dostojanstvenici i veli-

kasi hrvatski. Po§to se ne nadase, da bi

se opet naskoro mogao svratiti u te kra-
jeve, bilo mu koje §ta urediti. Zagrebafika
biskupska stolica bijase nedavno premje-
IniGUAL RUKOPISA,
Stenjem Augustina Kazotica u Nuceriju Mo ga je Ijednik Vilim VarigDana posvetio banu
izpraznjena ; njegov 3 rujna od pape ime- Mladinn II. — Driavna biblioteka u MonakoTU
(lat. nro. 26.640).
novani nasljednik, dominikanac Jakov de
Corvo, ne smijeraSe u svoju dijecezu ni doci,

vec dade biskupijom upravljati po svom vikaru. Boraveci kralj Karlo u Zagrebu, izdade
14. listopada dvije povelje ;
jednom odredi, da kraljevski kastelan u Susjedgradu placa dacu
od pet maraka banskih dinara samostanu cisterSana sv. Marije u Zagrebu, a drugom
potvrdi slobodnoj obcini na brdu Gradcu privilegij kralja Bele III. (IV.) Prije svoga od-
lazka u Ugarsku imenuje jos dosadanjega bana 6itave Slavonije, Ivana Babonica, banom
citave Slavonije, Hrvatske Dalmacije, povjerivSi mu podjedno, da umiri Hrvatsku,
i

posto on sam nije dospio, da to izvede. Jo§ mu nalozi poveljom od 16. listopada, da
primi u svoju zaStitu magistra Ivana, sina Egidijeva, zajedno s bratom i sinom njegovim,
te da ih uvede u njihove posjede u Hrvatskoj, koje im bijase kralj povratio.
 KARLO ROBERT.
44

Ako je Karlo Robert mislio, da ce sada nastati mir u hrvatskim zemljama, Ijuto

se je prevario. Jer hrvatski knezovi ne bijahu se digli na Mladina zato, da dodju pod
drugoga bana ved je svaki od pjih snovao, kako bi se popeo do prvenstva medju
;

svojim drugovima preuzeo baStinu bana Mladina. Tek §to se je kralj makao iz Knina,
i

navalise svi zajedno na taj kraljevski grad, u kojem dosad stolovahu mnogi banovi i

banovci hrvatski, protjera§e iz njega kraljevsku posadu, te ga zauze§e. Upravu grada

preuze knez i vojvoda Nelipic, koji ga je odsad drzao sve do smrti Za novoga bana
svoje.

Ivana Babonica ne htjedo§e ni cuti. Tk oni ga bijahu primiU samo onda, kad im je
pomagao obarati nesrecnoga Mladina. Zanimljivo je, §to u torn pogledu trogirski knez
javlja mletacikoj obcini 29. studenoga 1322. On pise: »Novin& nemam, da pi§em, nego
samo da ban Ivan (Babonic) jos nije doSao u strane hrvatske. Knezovi Juraj, Pavao
to,

i Gregorije, braca nekadanjega bana Mladina, zajedno s vojvodom Nelipicem, koji drzi
grad Knin, ne ce da bi reCeni ban doSao u banovinu (hrvatsku). Drugi opet hoce, i zato
mislim, da ce se poroditi razdor medju njima«.
Ne zna se, da li je ban Ivan Babonic do§ao u Hrvatsku. No ako je i do§ao, nije
nista izvrsio. Mozda se je 6a i pridruzio odpornicima, po§to saznajemo, da ga je kralj

god. 1323. lisio banske 6asti, te povjerio umirenje Hrvatske dosadanjemu slavonskomu
banu Nikoli Omodejevu. A da bi ban Nikola mogao lakSe svladati hrvatske knezove,
naredi, da mu se pridruzi bosanski ban Stjepan Kotromanid, kojega je kralj predobio
tim, §to ga je u to vrijeme (1323.) ozenio daljom rodjakinjom svoje supruge, naime
Jelisavom, kcerju kujavskoga vojvode Kazimira. Moguce da mu je tada povjerio i Humsku
zemlju ili bar dio njezin, kojim je jo§ nedavno upravljao ban Mladin.
Ban Nikola Omodejev zaista se je u Ijetu 1323. spremao na Hrvate. No prolazeci
juznom Slavonijom po oblasti svrgnutoga bana Ivana Babonica opre mu se taj ne dade i

mu proci na jug. DoSlo do okrsaja, negdje kod SteniCnjaka ili Zrinja, u kojem je ban
i

Nikola uz drugo zarobio do 400 konja. Tek nakon toga pogodio se nekako s knezom
Ivanom njegovom svojtom, te s njima zajedno provalio u Hrvatslcu. Tu pozove hrvatske
i

knezove kao i gradove dalmatinske i hrvatske na sabor, koji se je sastao u blizini grada
Knina na nekom polju (in campo Carnam). Sta se na saboru vijecalo, nije zabiljezeno.

Onamo dodjo§e i poslanici obcine mleta^ke,da ga uvjere toboze o odanosti svojih

gospodara prema kralju Karlu, ali vise da izvide, sta ban smijera. Banu medjutim ne
bijase ni na kraj pameti, da smeta Mletcima; dade pace poslanicima dva svoja plemica
kao jamce, da ne ce ni§ta na zao u6initi Zadru, ako bi ga put nanio u blizinu njegovu.
Iza toga posao je ban u Spljet, gdje bi castno primljen od svecenstva svjetovnjaka, i i

gdje se je desio jo§ 18. rujna. Toga dana ostavio je taj grad posao prema Vrani, i

kamo mu bija§e opremio svoje poslanike zadarski knez Ugolin Justinijani s molbom, da
ne dira u njegov kotar.
Ne se, Sta li je ban Nikola dalje radio u Hrvatskoj i Dalmaciji. No svakako
zna
se je jos one godine vratio u Slavoniju, posto je vec 16. sijecnja 1324. po nalogu kra-
Ijevu (ex precepto et mandato regis Caroli) skupio sabor citave Slavonije u Krizevcima.
Na tom je saboru uz ino potvrdio magistru Jakovu Malomu posjed Canov (Canjevo) u
krizeva6koj zupaniji, koji bijaSe pomenuti magistar kupio od Matije, sina Nikolina.
Tek §to se je ban Nikola udaljio iz Hrvatske, obnovise se razmirice izmedju kne-
zova. Stvorila se jaka koalicija proti knezu vojvodi Nelipicu, kojoj je bio na 6elu
i

Juraj IT. Banic, brat bana Mladina. Radilo se o tom, da se obori prevlast Nelipiceva, a
naroCito da mu
otme znameniti grad tvnin. Koaliciji se pridruzili krfiki knezovi, grad
se
Zadar bosanski ban Stjepan Kotromanic. Nasuprot su uz Nelipica pristali njegovi
i

Surjaci, knezovi Kurjakovici u Krbavi, knez Juraj Mihovilovic iz Hlivna, napokon dalma-

tinski gradovi Sibenik i Trogir. Knez Juraj 11. skupio vojsku od Polji6ana i Vlaha, primio

5ete od bosanskoga bana, pak u lipnju 1324. osvanuo kod grada Knina. Utaborio se na
SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON,BS.NV MI.\D[S\.
4S

y.

y.
 a
4"
KARLO ROBERT.

iztoku na ovisokom brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle udarati na
Knin. Tu je podjedno oSekivao vojsku krckih knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao
i zadarske cete, kojima je bio na celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mletacki. No knez i

Nelipic primi obilatu pomoc od svojih saveznika; sam Juraj Mihovilovic dovede mu 300
momaka. Dne 7. lipnja zametnula se bitka. Knez Juraj II. bude svladan vojska mu i

razprSena. Sam Juraj zajedno s Bajamontom Tiepolom i mnogim odliSnim plemicima

bude zarobljen, a i mnogo njegovih Ijudi ili pogibe u boju ili dopade suzanjstva. Bo-
sanski ban nastavi rat, da osveti svoga saveznika. No Nelipicu priskoci u pomoc grad
Trogir. Dne 9. srpnja 1324. skupi trogirski knez Nikola Venerio 5etu od 200 momaka,
udini joj kapetanom Dujma Stjepanica i posla ju Nelipicu. Posebnim naputkom zapovjedi
trogirski knez kapetanu Stjepanicu, da radi Nelipicu »u pomoc i korist proti bosanskomu

banu Stjepanu, njegovu bratu njegovim Ijudima*, da se vazda desi u oblastima NeJipi-
i

cevim i njegovih saveznika, da ne izlazi iz njih, osim ako bi trebalo zametnuti boj
i

s banom Stjepanombratom njegovim. O daljem ratovanju nema vijesti, no izvjestno

i

je, da ban Stjepan Kotromanic nije nista mogao uraditi proti Nelipicu, poSto je knez

Juraj II. jos u ozujku 1325. camio u tamnici svoga protivnika.

Suzanjstvo kneza Jurja II zadalo je silan udarac onako spaloj vlasti Bribirskih i

knezova. Spljecani, koji su vec od 1323. s knezom Jurjem, odmetnu^e

bill krvno zavadjeni
se sasvim od Jurja, te izabrase njemu u prkos dobitnika Nelipica svojim knezom Mozda
bi se posve razasulo vladanje Bribirskih knezova, da se nije junacka zena Jurjeva po-
digla na obranu vlasti svoga muza. Da bi lakse odoljela brojnim protivnicima, utanaci
ona 10. ozujka 1325. mir sa Spljetom posredovanjem nekih plemenitih Zadrana. Ona
odpusti iz suzanjstva sve Spljecane, koji su blizu dvije godine bili zatvoreni u gradu
Klisu, a zato joj spljetska obcina obeca i izplati odredjenu svotu novaca.
Smutnje u Hrvatskoj bijahu tako iza odlazka bana Nikole jo§ jace, nego prije za
bana Mladina. Miha Madije karakteri§e tadanje stanje ovako »Oti§av ban Nikola iz :

Hrvatske Dalmacije, upravi svoje korake prema Ugarskoj. Na to se svi velikasi zajedno
i

sastadose na sastanak skupa s Mletcima i gradjanima dalmatinskim, i tu mnogo ustano-

vi.^e proliv kralja i bana, po kralju poslana Oni misljahu tada, da ce moci odoljeti vlasti

kraljevskoj i onima, koje bi on (kralj) poslao u Hrvatsku, te stvori§e zlu i prevratnu

odluku. Sto mislite o svom kralju Karlu, koji vas je na va§ zahtjev oslobodio od tiranske
vlasti, skinuvsi bana Mladina s banije hrvatske i dalmatinske, bacivsi ga u tamnicu, te
potvrdivSi vama vasa privilegija Sada pak ne priznajete nimalo dobro-
i posjedovanja ?

Cinstva, ucinjena vama od recenoga gospodina kralja, vec se hocete odmetnuti od nje-
gove milosti, te se pridruziti drugomu gospodaru. Oj robovi robova, zasto ne gledate
kraljevsku moc svoga naravnoga kralja, koju on imade u kraljevstvu Ungarije i Poljske?
Zar nijeste znali, da je mocan kod rimske stolice, i da vrsi kod nje svoju volju; mocan
je nadalje u kraljevstvu francuzkom, sicilskom i napuljskom; njegove zapovijedi sluSaju
vojvode Austrije i Stajerske, pak i kralj Ce§ke poradi rodbinstva i tastbine . . . Gdje vam
je pamet, te ne znate, da (kralj) moze jednim udarcem unistiti vas i sve vase savjetnike?
Brzo stici ce vas zalost radi nevjere vase, Doci ce dakle ricuci lav iz sjevernih krajeva
u juzne strane, vukuci za sobom repinu najvece vojske, nebrojene vojske od raznih
jezika. Obaci ce vas i va§e pukove i citavu pokrajinu, i propasti cete svi od zadaha
lavljeva. I nitko ne ce pobjeci, jer ce se sa svih strana oboriti na vas gnjev kraljev«.
I zaista je kralj Karlo Robert morao brzo pozaliti, §to je satro bana Mladina. Th
kraljevska vlast ne bi ipak uzpostavljena 'u Hrvatskoj; Mladina naprosto zamijenio knez
i vojvoda Nelipic. No dok je Mladin svima silama drzao na okupu 6itavu hrvatsku
zemlju, pace i susjednu Bosnu
do Drine; dok je sve kralja u Mladin pomagao svoga
ratu sa srbskim kraljem UroSem Milutinom; dok je u jednu rijec ban Mladin radeci za
se i za svoju porodicu radio podjedno za svoga kralja za sjaj krune njegove: pre- i i
 SMUTNJK U ITRVATi^KOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.
47

otelo je sada mah obce razsulo. A ni knez Nelipic nije se poput Bribirskih knezova
mogao pozivati na kraljevska privilegija, nego se je uzdavao jedino u pravo jaiega u i

pomoc mletacke obcine, koja je neprestano nastojala, da ne bude nikad mira ni reda u
Hrvatskoj.

CO
CO

r<.
'
:f H Xw!
a_; '^J 't^
-d '«
I aTl 14 ^ . 4-^1 te 4 a'l (J ^i
j '1-1111
U_^4|.^ >

j-pji-'^.l 5 r ''LIT I
^
-I
i.
s s
c^

<

Tm^^j^^^ >
o
a.

L"3W)?*-ir «:: - T'J^'iiji:^

Vec dva bana, poslana od kralja Karla, bijahu se vratili iz Hrvatske, ne poluciv^i
niSta. No sto nije poSlo za rukom njima, mozda ce uspjeti trecemu.
Koncem god. 1324. nestade bana Nikole Omodejeva, a na to bi imenovan od
kralja za bana ditave Slavonije Mikac (Mikec, Mihajlo) Mihaljevic, jedan od naj-
 48
KART.O nOBERT.

zasluznijih muzeva za vladanje Karla Roberta. Taj je banovao sve do smrti kraljeve,
pa(ie ineko vrijeme za sina mu Ljudevita.
Mikac Mihaljevic, kojega se potomci poslije prozvase Prodavici po grada istoga
imena u krizevaSkoj zupanij', bio je valjda porijetlom Malorus iz sjevero-iztoc^ne Ugarske.
0:ac njegov, knez Mihalj izvodio je svoju lozu od plemena Aku§eva (de genere Akus),
te je imao svoja imanja uz rijeku Veliki Kriz (magnus Crisius) u solnockoj zupaniji.
Osim Mikca imao je jo§ dva mladja sina, Akusa Eleka. Najstariji sin Mikac izti6e se i

vec god 1314. kao gorljiv nepokolebiv privrzenik Karla Roberta, koji ga bijaSe na-
i

mjestio za kastelana grada SaroSa zupana §aro§ke zupanije. Mikac proslavio se u ratu
i

s Matijom TrenCinskim, a najvise u borbi s odmetnim Gisingovcima, gdje je dopanuo

smrtne rane. Radi osobitili zasluga darova mu kralj 2. sijecnja god. 1317. nelce zemlje u
zupaniji zemplinskoj, koje bi§e oduzete buntovnicima. PoSto je Mikac i dalje neprekidno
stajao vjerno uz svoga kralja, to ga je ovaj upravo obasuo imanjinia i Castima. Podijelio
mu jo§ zupansku Cast u zemplinskoj zupaniji, a onda ga pozvao na svoj dvor. Tu je g.

1322. vrSio najprije cast dvorskoga sudca kraljicina, a od god. 1323. 6ast magistra kra-
Ijidnih tavernika.
Toga dakle posve pouzdanoga, u vjernoj sluzbi kraljevskoj odrasloga muza izabere
Karlo Robert za bana citave Slavonije, a uz to mu podijeli jos zupanije Soprunsku i

simezku, tako da je sada uz baniju Citave Slavonije drzao i 6etiri ugarske zupanije.
Ocito je kralj nastojao svoga Ijubimca opremiti sa §to vise casti i vlasti, samo da bi

mu bio veci ugled pred hrvatskim velikaSima. Novi ban medjutim, dosav u svoju bano-
vinu, uvjeri se naskoro, da su sami kralji mnogo doprinijeli, te je u potonje vrijeme
banska vlast znatno spala. Ta kako je Karlo postupao s banom Mladinom banom i

Ivanom Babonicem, s onim Babonicem, koji bija§e god. 1321. na saboru u Zagrebu
izjavio, da je banija najuzviSenija cast u kraljevstvu Ungarijel No i predsastnici Karlovi
okrnjili su koji put bansku vlast, narocito sudacku, tim, slo su gdje koje velika§ke po-
rodice, zatim plemicke i varoSke obcine izravno podvrgli svojoj kraljevskoj sudad;koj

vlasti, te tako pogazili staro naielo, po kojemu je ban bio najvisi sudac u zemljama
hrvatskoga kraljevstva.
Ban Mikac po milosti kraljevoj bansku Cast citave Slavonije,
dakle, preuzevSi
mi§ljaSe posve pravo, da ne ce moci u povjerenoj si banovini izvr§iti namijenjene mu
zadace, ako se prije ne obnovi nekadanji sjaj vlast hrvatskih bana. On to takodjer u i

zasebnom pismu objasni svomu kralju gospodaru. Na to kralj Karlo izdade 8. srpnja
i

1325. u gradu ViSegradu ovo vrlo znamenito pismo: »Mi Karlo, po Bozjoj milosti kralj
ugarski, dajemo ovim na znanje svima, kojih se dostoji, da se kraljevsko lezlo sve vi§e
uznosi, §to se viSe brig^ oprasta sto dostojnije u6estnike vlade oko sebe gleda. Po-
i

taknuti ovim razmatranjem mi, koji po nebeskoj providnosti upravljamo drzavom o i

njezinu boljku (reformationem) osobitom nastojimo brigom, posto smo razabrali iz

pisma velemoznoga gospodina Mikca, naSega miloga vjernoga bana Citave kraljevine i

Slavonije, da je banska Cast u toj kraljevini (Slavoniji) glede sudova, oblasti i prava (in
iudiciis, iurisdictionibus et iuribus) vrlo, paCe posve umanjena izuzetcima (per exemptiones),
koje smo mi i nasi predsastnici na nepriliku samih prosaca (petencium) gotovo svim
plemicima Slavonije podijelili; a zeleci, da se banska Cast uzveliCa (ut ipsius banatus
honor sic da se velemozjem toga banata uzviSenost kraljev.ska
magnifice moderetur), i

uresi, kao Sto bijase u staro vrijeme: zato po savjetu s privolom nasih prelata ba- i i

runa poriCemo uniStujemo sve izuzetkd (oproste), §to su ih plemidi banovine od nas
i i

nasih predsastnika zadobili, te se njima bansko sudstvo, oblast i pravo u Cem god krnji,

pak iza promiSljena dogovora odredjujemo, da svi i sljednji Ijudi, stanujuci preko
Drave u Citavoj banovini (ultra fluvium Drava, in tota terra banatus), bili plemeniti
ili drugoga kakvoga dostojanstva, reda ili stale^a, podpadaju pod sud bana, koji je tada
 SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA
49

namjeSten, i da ih nitko ne smije tuziti ni kod nadvornika ili palatina, ni kod sudca
kraljevskoga dvora, ni kod drugoga suda ili sudca, niti izvaa suda, nego samo kod bana,
koji ce biti postavljen, ili kod njegovih namjestnika u sudu, pak ovi neka mjesto kralja
i kraljevskom vlaScu i po svojoj redovitoj oblasti kroje obilatu pravdu svima, kojima se
nanese krivica, ili koji se prituze. Uz to naredjujemo, da ne bude slobodno ba§ nijednomu,
sudcu protezati svoju oblast i svoj sud na parnice, koje su se porodile u banovini, ili

na Ijude, koji pripadaju banovini; i takve parnice neka se po zupanima ili po kakvom
osobitom nalogu (mandatum) ne prenose na drugoga sudca. Zato zapovijedamo kraljevskim
ovim proglasom (edicto) svima sudcima nase drzave, palatinu, sudcu kraljevskoga dvora,
zupanima svima ostalima, koji za sada obstoje, tvrdo im nalazuci, da ni sviju ni pojedinih
i

Ijudi iz banovine ne gone pred svoj sud, niti da se usude svoj sud i svoju oblast vrSiti u parni-
cama, koje medju onima (iz Slavonije) zametnule. Ako pak koji sudac ovu zapovijed
bi se

prekrSi, ili se upusti u pomenute parnice, neka mu sud nema nikakove krijeposti valja- i

povrh toga ne ce ga minuti kraljevska srcba (nemilost). Dano u Visegradu petnaesti

nosti, a

dan poslije narodjenja blaz. Ivana Krstitelja godine Gospodnje tisuc trista dvadeset i pete.c
Ovim znamenitim proglasom nije kralj samo zabranio obicnim plemicima, da mu
dodijavaju dolazeci izravno na kraljevski dvor sa svojim parnicama, nego je pogodio i

hrvatske knezove, koji su Mikac

prezirali bana, svoga druga. Osjecajuci se sada ban
jacim, stade nastojati, da obnovi bansku, a po njoj kraljevsku vlast u hrvatskim zem- i

Ijama. Najprije je uredjivao Slavoniju. Tu poote Gisingovcima, sinovima bana Henrika,

posljednje ostatke njihove vlasti, a naro6ito im oduze tvrdi grad Koprivnicu nakon pod-
sade, pri kojoj je banu pomagao magistar Lovrinac, sin Mirkov od plemena Osl. Poslije
je po naroditom nalogu kraljevu od 15. srpnja 1326. nastojao, da biskupiji zagrebackoj
povrati oteta joj imanja, i da zitelje skloni na placanje duzne crkvene desetine. To je
bilo zato nuzdno, sto je papa u ozujku iste godine mjesto nehajnoga Jakova imenovao
i

zagrebackim biskupom Ladislava de Kobol, dosadanjega titeljskoga prepoSta i poslanika

Karla Roberta na papinskom dvoru u Avignonu. Jamafino je ban Mikac u to dosao u
sukob s bivsim banom
i slavonskim, knezom Ivanom Babonicem. Taj se je napokon
izmirio sa svojom sudbinom is kraljem Karlom, koji ga je na posljedku pozvao na svoj
dvor, te ga imenovao magistrom kralji6inih tovarnika. Tu je sluzbu knez Ivan vr§io od
kolovoza 1326. do 1333.; u to je postao kastelanom u Palaku, te je jos 25. srpnja 1334. i

darivao redovnike sv. Pavla na uspomenu svoga otca i majke, a za spasenje svojih sinova.
Umirivsi Slavoniju stade ban Mikac snovati, kako da obnovi bansku kraljevsku i

vlast u Hrvatskoj Dalmaciji. U Hrvatskoj bijaSe mu skuditi kneza Nelipica, koji se je

i

banio kao samosvojan vladar; u Dalmaciji opet bijase mu Mletcima oteti gradove, koje
bijahu oni primili toboze pod svoje okrilje, da ih zastite od sile Mladinove. No sad se
slozise Mletci knez Nelipic na zajednicku obranu od bana. Mletci dozvoliSe grado-
i i

vima Zadru, Trogiru Sibeniku, da se pridruze Nelipicu,i da ga zajedno sa Spljetom. i

kojemu je Nelipic bio knezom, pomazu proti banu Mikcu. Nelipicu priskociSe u pomoc
i njegovi surjaci, krbavski knezovi Kurjakovici, nadalje hlivanjski knez Mihovilovic, na-
pokon i knez Tvrtko Vladislavic, sinovac bosanskoga bana. Tako se stvorila jaka koali-
cija protiv Karla Roberta i njegova bana.
Ali i ban Mikac nije ostao osamljen. Bribirski knezovi, potisnuti od kneza Nelipica
zeljno izgledahu bana, da ih oslobodi Ijutoga protivnika, kojega su silno mrzili, premda
je nedavno suznja Jurja II. pustio na slobodu. Bribircima pridruziSe se vazda vjerni Fran-
kapani, koje je kralj opet god. 1323. obasuo novim poveljama i privilegijama. Napokon
ce bana Mikca pomagati i bosanski ban Stjepan Kotromanic, rodjak kraljev, a krvni
neprijatelj kneza Nelipida.
U Ijetu 1326. provalio je ban Mikac vojskom u Hrvatsku. Ljetopisac Miha Ma-
s

dije zabiljeiio je njegovo ratovanje ovako: » Godine 1326. zauze ban Mikac (Michaz)
Ilrv. povj. II, I.
^
 ^ KARLO ROBERT

gradove sinova Babonicevih, a onda udje u Hrvatsku, gdje mu se pridruzise Stjepan

knez bosanski sa svojom vojskom, zatim gospodin Friderik, knez kr^ki. Svi u Hrvatskoj
primise Mikca za svoga gospodina bana, te pohitaSe preda nj s darovima. Zauzev
i

tvrdinju Unac podje ban u Zadar, gdje bi od Zadrana 6astno primljen. No napokon vi-
deci, da ne moze izvesti svoje namjere glede gradova (castris) u Hrvatskoj, povrati se u
Ugarsku k svomu kralju, ostavivsi nesto od svoje vojske u Bihacu.«
Provala bana Mikca nije dakle urodila zudjenim plodom, kao ni pohodi predjaSnjih
bana. Osvojio je samo tvrdinju Unac; ostale gradove, kao Knin, Ostrovicu druge nije i

mu poslo za rukom predobiti. Do§lo do krvavih borba, u kojima je ban Mikac Ijuto
i

nastradao. Malo iza svoga povratka iz Hrvatske, dne 8. rujna 1326. boravio je Mikac u
Krizevcima, te je ondje izdao povelju Matiji Matijevicu, koji ga je pratio na vojni u
Hrvatskoj i Dalmaciji. Za velike zasluge darova ban Matiji neki posjed (Erneuch) izmedju
Koprivnice i RoviSca, koji je prije pripadao braci Ivanu i Petru Gisingovcima, ali ga je
ban oteo tim poznatim odmetnicima kraljevim. Ban Mikac potanko izbraja zasluge
Matijine, te kaze doslovce: »Kad smo za uzvisenje svete krune kraljevske za umno-
i

zanje casti kraljevskoga veli6anstva, kao iobnovu kraljevskih prava

za htjeli s oruzanom
rukom uci u Hrvatsku, to su sinovi Kurjakovi, naime Budislav, Pavao i Gregorije, kao
i Surjak njihov Nelipic, poznati nevjernici i protivnici kraljevskoga velicanstva, skupivSi
vojsku, zametnuli s nama boj, te nas okruino svladali (nos crudeliter devicissent). U tom
je boju pomenuti Matija stajao uz naSe krilo, te se je tako junafiki borio, da je nas
neozledjena iznio iz redova neprijateljskih, te smo tako izmakli rukama nasih duSmana.*
Vojna bana Mikca svrsila se dakle porazom, iz kojega je on sam jedva iznio zivu
glavu. S ostatcima svojih ceta vratio se u Slavoniju, docim je knez Nelipic ostao nepobijedjen.
Pogovaralo se doduse, da ce Mikac naskoro opet osvanuti na jugu, te su se dalmatinski
gradovi spremali, kako da ga docekaju. Poslanici tih gradova, na celu: im trogirski poslanik
Nikola Kazotic, ugovarali su za to s knezom Nelipicem
i njegovim saveznicima; ali^nije bilo

vise potrebe, jer se ban Mikac

da se pripremaju, nije nikad viSe navracao u one strane.
Iza tuzne vojne bana Mikca ostade knez Nelipic prvakom medju knezovima hrvatskim
od Like Krbave pak sve do u§ca rijeke Cetine. Bribirski knezovi, na celu im nepomir-
i

ijivi knez Juraj II., otima§e se doduse i dalje prevlasti njegovoj, ali je ne mogaSe nad-
biti, jer je Nelipica pomagala mleta^ka obcina. Knez je Juraj najviSe udarao na grad
Spljet, koji bijase nedavno Nelipica izabrao svojim knezom; ali postize samo to, da se je
18. kolovoza 1327. taj grad predao u zastitu mletacku, upravo onako, kako bijahu
i

nedavno ucinili gradovi Sibenik Trogir. Za primjerom njegovim povede se napokon

i i

grad Nin, koji 6. sijecnja 1329. priznade Mletke za svoje gospodare. Tako se smutnjama
u Hrvatskoj okoristi najviSe mletacka obcina, koja sada oblada citavim hrvatsko-dalma-
tinskim primorjem od usca Zrmanje do u§ca Cetine; jedino primorski gradovi Skradin
i Omis ostadose i dalje u vlasti Bribirskih knezova.
Dok
ovako mletacka obcina zadobila hrvatsko primorje, odkidao je bosanski ban
je
Stjepan Kotromanic zupu za zupom u hrvatskom Zagorju. Tu je ban Stjepan, odkad je
zadobio Hum, upravo grabio zupe kotare. Najprije uze Imotu, onda Dumno ili Duvno,
i

zatim Hlivno s gradom Bistrickim, a iza toga jos zupu Dlamoc ili Glamoc. I mora se i

prohtjelo bosanskomu banu, te zauzeo oblast Krajinu (staru Neretvu) od rijeke Neretve do
Cetine kod OmiSa. Krajinu s Imotom pridruzio Humu, a od Duvna, Hlivna Dlamoda i

stvorio zasebnu oblast, koja se u bosanskim spomenicima zove »Zapadne strane*

ili »Zavrsje«.
Neharnost kralja Karla Roberta prema banu Mladinu osvetila se strasno. Veci dio
Hrvatske zajedno s Dalmacijom odmetnuo se od njegove krune. Jezgra sa starom kra-
Ijevskom banskom stolicom, gradom Kninom, zapala nedobitnoga kneza Nelipica, a
i

oblasti na periferiji razgrabili bosanski ban i MIetdani. Obcina je mletadka takodjer jos
 VLADANJE KARLA ROBERTA I IGARSKOJ.
5»

3. rujna 1326. pozvala na red krikoga kneza Fridrika, svoga gradjanina i podanika, §to
se bijase pridruzio vojsci bana Mikca, te mu pomagao zborom i tvorom. Podjedno mu
zaprijeti, da se viSe ne usudi slicno raditi. (Et ideo habemus sibi denotari, ut sibi caveat
similia committere).
(Vladanje Karl a Roberta u Ugarskoj, 1321. — 1334.) Ne moze se gotovo
ni pojmiti, zasto je Karlo Robert dopustio, da mu citava Dalmacija postane plijenom
mletadke obdine. Nagadja se, da se nije usudio borbe zapodeti, jer nije imao brodovlja,
da se ogleda s himbenim prijateljem; zatim da se nije htio zavaditi do kraja s Mletcima.
da mu ne smetaju u napuljskim poslovima.
Karlo je medjutim nakon smrti Matije Trencinskoga jo§ neko vrijeme imao pune
i

ruke posla, dok je Ugarsku posve smirio. Godine 1324. pobunili se erdeljski Sasi pod
svojim grofom Henningom. Tek oko godine 1327. bi§e svladani posljednji trzaji oligar-
hije u Ugarskoj. Odsad je francuzki obrazovani kralj gledao, da poput svojih rodjaka u
Francuzkoj posve predobije velika^e za se za svoju porodicu Zasjenit ce ih sjajem
i

Drugi dvogubi pecat Kabla Roberta.

kraljevskoga prijestolja i dvora, prredjivat ce sveCanosti vjeme odane i vitezke igre, a i

velikaSe nagradjivat ce §to obilatije. Zapustiv dosadanje kraljevske dvore u Budimu sta-
novase neko vrijeme najradije u TemeSvaru, gdje je sagradio kraljevsku pala^u. No bit
ce, te je moCvarna okolica Temesvara slabo prijala zdravlju kraljicinu; s toga napokon

izabere Karlo za svoju stolicu ViSegrad (Altus lapis ili Altum castrum). Na desnoj
obali Dunava, vi§e Vaca, gdje no ta velika rijeka skrece sa zapada k sjeveni, uzdiie se
brdo, kojega je vrh resila stara dvrsta tvrdinja. Brdu na podanku sagradi Karlo veli-
i

danstvenu pala6u, koja je imala 350 dvorana, te je svojim sjajem zaiaravala goste kra-
Ijeve. Pokraj palaCe nizali su se u dugom redu duz rijedne obale sjajni stanovi drzavnih
velikaSa, koji su se vec rado okupljali oko svoga kralja i gospodara.
Kralj izabrao je medjutim Visegrad za svoju stolicu i zato, da bude blizi evrop-
skomu zapadu, kamo ga je srce vuklo, u kojega se je zgode rado uplitao zborom
i i

tvorom. Tako je pomagao s vojskom Habsburga Fridrika Lijepoga, kad se je borio za

prijestolje u Njemadkoj. No Karlo se je zanimao i za 6e§ke prilike, gdje je vladao kralj
5^
KARLO ROBERT

Ivan od Luksemburga, tast njegov po drugoj zeni; a jos viSe zanimala ga je sudbina
Poljske, osobito odkad se je ozenio treci put EUzabetom, kcerju kralja Vladislava Lo-
kietka. Kao da je slutio, da ce jednom poljska kruna resiti glavu njegova potomka, pak
je vazda s najvecim interesom i simpatijom pratio djelovanje svoga tasta, obnovitelja
drzave poljske nakon tezkih smutnja i nevolja. Karlo je bio svomu tastu iskreno odan i

privrzen, i vazda gotov da mu pomogne. Sa svojom trecom suprugom, Vladislavljevom

kcerju Elizabetom, zivio je Karlo srecnije, nego s njezinim predsastnicama. Vec god. 1321.
rodi mu ona sina Karla, koji je medjutim jos iste godine i umro. No potonji sinovi nje-
zini: Ladislav (rodjen 1324.), Ljudevit ili Lajo§ (od Hrvata prozvan Laus, rodj. 1326.),
i Andrija (rodj. 1327.) ostadose na zivotu, te je srecni otac smiSljao, kako da ih obskrbi,
U to se god. 1327. podize 6e§ki kralj Ivan, da zaratuje na poljskoga kralja Vla-
dislava Lokietka, Ce§ka vojska bijaSe vec provalila do
pak da ga svrgne s prijestolja.

Krakova, kad se umijesa Karlo Robert, da posreduje izmedju oba svoja tasta. Ce§ki kralj
na zelju Karlovu obustavi dalje ratovanje, a na to predlo^i Karlo kralju Ivanu, da se
njegova najmladja kci Ana zaruci s ugarskim kraljevicem Ladislavom. Ivan prihvati po-
nudu vrlo rado. Utanaceno bi, da ce kraljevna Ana, kad navr.^i dvanaestu godinu, doci
u Ugarsku donijeti sa sobom miraz od 10*000 maraka srebra; Karlo opet odredi svomu
i

najstarijemu sinu 15.000 maraka u ime bastine, i osigura mu nasljedstvo na prijestolju

u Ugarskoj Hrvatskoj. No nakon dvije godine umre kraljevic Ladislav, a od zaruka
i i

RODOSLOVLJE PORODICE AnJOU ( AnJuVINACA).

Karlo II., kralj napuljski,
(1285.-1309.)
Supruga Marija iz porodice Arpadovida.
Karlo Martell, Robert, Filip Ivan,

t 1295. kralj napuljski, knez od Tarenta knez Achaje,

I
1309— 1343- t 1335-
I. Karlo Robert,
kralj hrvat. i ngar. Karlo Robert, Ljudevit od Filip od Karlo, Ljudevit.

herceg od naslovni Tarenta, Romanije, herceg od Draca, grof Gravinski,

1300.(7)- 1342.
Supruga (3). Elizabeta, Kalabrije car kralj na naslovni t 134'^. t 1362
kdi poljskoga kralja Konstanti- puljski, car Kon-
t I328. Margareta, 4 Karlo Mali ili
Vladislava Lokietka. nopolja 1346. do stantino-
Ivana 1., kra- polja supruga Karla Dracki
t 1364 1362.,
Ijica napuljska, supruga Maloga ili Drȣ- I369--I376.
t 1373-
1342.- 1381. Ivana I., Supruga koga. herceg hrvatski ;

1. snprug kra- kraljica Elizabeta, 1381,-1386.

Ijevid ngarski napuljska kdi hrvat. kralj napuljski ;

Andrija hercej[ft 1385.- 1386.

(t 1345) Stjepana. kralj ugarski i

2. suprug Ljud. hrvatski

od Tarenta supruga Marga-
1362.)
(t reta
3. Jakov, kralj
od Majorke 5. Ladislav,
1386.— 1414.
(t 1374)
4. Otto, voj- kralj napuljski ;

voda od 1391. (1403.)

Braunschweiga do 1409.
(od 1376) kralj hrvatski.

2. Ljudevit 1 , kralj ugarski i Andrija, f 1345. Stjepan, f 1354 Od g. 1349.

1342. — 1382.
hrvatski, suprug napuljske herceg hrvat. Supruga
Druga supruga Elizabeta, kdi kraljice Ivane I. Margareta, herceginja hr-
bosan. bana Stjep. Kotro- vatska (l3S4— '358).
manida.

Katarina, 3. Marija, Jadviga, Elizabeta, Ivan, herceg hrvatski,

(1374) kraljica ugarska kraljica poljska. 1366.— 1380. 1358.— 1360.
i hrvatska, ndala se 1370. za
1382.— 1395. svoga rodjaka
Suprug kralj i>igis- Filipa od Romanije,
mand iz porodice naslovncga cara od
Luksemburga. Konstan tinopolja.
 VLAUANJE KARLA ROBERTA U UGARSKOJ.

zenitbe ne bi ni§ta. Prijestoljnim nasljednikom postade sada Ljudevit, koji se zajedno

s mladjim bratom Andrijom zove hercegom. Ba§ za toga hercega Andriju stao se u to
otac brinuti, da i njemu pribavi kakvo prijestolje i krunu.
Karlo Robert bijase prvorodjeni sin Karla Martella, najstarijega sina napuljskoga
kralja Karla II. Kad je taj Karlo II. god. 1309. umro, patrilo je napuljsko prijestolje
upravo njega; ali poSto je bio u Ugarskoj, a jo§ k tomu mlad i nemocan, namijeni
rimska stolica napuljsku kraljevinu njegovu stricu Robertu, koji se je i zakraljio. Ona se
je pri torn mogla pozvati i na oporuku pokojnoga kralja Karla od 16. ozujka 1308., II.

kojom je pravo na napuljsko prijestolje dopitao svomu drugorodjenomu sinu Robertu,

dok je svomu unuku Karlu Robertu po prvorodjencu Karlu Martellu ostavio tek go-
to vih novaca. No Karlo Robert ipak ne smetnu
on za pravo bastinik na- s uma, da je
puljske drzave. Jedva §to se bijase malo ucvrstio na ugarskom prijestolju, stade misliti
na svoju djedovinu. Nema sumnje, da je vec on snovao, kako bi skupio sve zemlje
naokolo Jadranskoga mora, porodici osigurao vladanje u toj prostranoj drzavi.
te svojoj

U ime zahtijevaSe jos god. 1317., da mu se predade bar vojvodina Salerno, koju je
to
nekad otac njegov drzao. Ali zahtjev njegov bi tada odbijen. Nova mu nada sinu. kad
je god. 1328. napuljskomu kralju Robertu umro jedini sin Karlo, herceg od Kalabrije,
ostavivSi za sobom samo dvije kceri, Ivanu i Mariju. Robert je doduse imao jo§ dva
brata, a svaki od njih po tri sina; no nedvojbeno je pravo Karla Roberta bilo prete i

jace od svih drugih. S toga stade on sve odlucnije traziti, da mu se prizna nasljedstvo, pak
da mu se privremeno predade vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo. Me-
djutim je kralj napuljski dosljedno i uztrajno odbijao sve njegove zahtjeve. To dodija na
posljedku Karlu Robertu, te posla god. 1330. franjevca Ivana u Avignon k papi, zamo-
livsi ga, on posredovao. Ivan XXII. jedva to doCeka, jer je bio donekle ozlojedjen
da bi

na kralja gospodara Avignona

Roberta, najmocnijega vladara u Italiji. Mrzila ga za-i

visnost od toga kralja, pak je rado prihvatio zgodu, da mu pokaze, kako je za pravo on
vrhovni lenski gospodar u Napulju, kako mu pristoji zapovijedati svomu kletveniku. No
i

prije nego sto je papa ista uradio, malo da nije Karlo Robert zaglavio s Citavom poro-
dicom svojom.
Felicijan Zaha (Miha Madije zove ga Merz i Mericus), nekad palatin Matije Tren-
cinskoga, a poslije jedan od najodanijih sluzbenika kraljevih, imao je mladu krasnu i

kder Klaru, koja je bila dvorska gospojica kraljice Elizabete. Klara je vazda bila uz
kraljicu, pak tako je i u proljecu 1330. boravila s kraljevskom porodicom u carobnim
kraljevskim dvorima u Visegradu. Zgodilo se, da je bas tada doSao poljski kraljevic
Kaiimir u pohode svojoj sestri, kraljici Elizabeti. Mladi kraljevic, inade vrlo nadaren, ali

na zlu glasu poradi svoga Ijubakanja, zavolio Klaru. No kad mu ona Ijubavi ne uzvrati,

on ju silom oskvrnu. Otac njezin uzplamti strasnim gnjeyom, te odlufii grozno osvetiti

sramotu svoje kceri. Kraljevic Kazimir umakne osveti, pobjegavsi kuci u Poljsku; a na
to odiuci FelicijanZaha ubiti kraljicu, sestru njegovu, za koju se je govorilo, da je po-
magala pustolovini svoga brata, poslavSi sirotu djevojku iz crkve u dvor po molitvenik
ili dislo. Bilo je to 17. travnja 1330.; upravo u doba, kad je kraljevska porodica sjedila

u blagovaoni za rudkom. Felicijan provali u dvoranu, naleti s madem na kraljicu i od-

sijeie joj detiri prsta na desnoj ruci; kralj se obori na njega, ali bi ranjen na
takodjer
ruci. Sad 6e Felicijan ubiti i kraljeve sinove, Ljudevita i Andriju, ali im samo odsjekao
neSto kosC; jer su pred njih stali njihovi odgojitelji Nikola Drugeth Nikola Kneiic, i

koji dopadose tezkih rana. Teda negda podje dvorjaniku Ivanu Celenju za rukom, te
obori bjesnoga Felicijana topuzinom na zemlju, na §to priskoCiSe sluge, te ga sasjekoSe
na komade. Njegova uda bise izlozena u razliiitim gradovima; u Budimu pokazivahu
glavu njegovu. Nesredni otac, koji bija5e pomihnitao poradi sramote kderine, platio je
svoj zloCin smrcu ; no grozan i oduraa je bijes i promi§ljena okrutnost, kojom se je
 KARIO ROBERT.
54

Karlo osvecivao neduznim rodjacima njegovima. Klara, tuzna zrtva kraljeviceve pohote,
osakadena bi na nosu, ustima rukama, te privezana polumrtva na konja
i vodjena po i

gradovima i selima. Vodi6i njezini klicahu: >Tako budi svakomu, koji dime u svoga
kralja«. Jedini sin Zahin pobjeze s vjernim slugom svojim prema granici ali bi§e uhi- ;

deni, privezani konjima za repove po ulicama vuceni; trupla njihova bi§e bafiena psima
i

za hranu. Stariju kcer Sebu dade zupan bar§ki pred gradom Levom pogubiti; njezin
suprug Kopaj pogibe u tamnici. Ni tim ne zadovolji se krvozedni kralj. On sazove za
24. travnja zbor drzavnih castnika, koji izrede po zelji kraljevoj strasnu osudu nad
6itavim rodom Felicijana Zahe. Svi muzki 61anovi porodice sve do trecega koljena, pate
i sinovi Felicijanovih sestara, bise osudjeni na smrt od krvnika, dalji rodjaci na vjecno
robstvo, a svi svojaci na progonstvo s kraljevskoga dvora. Imanja osudjenika zapadoSe
kralj a, koji ih poslije darova spasitelju svoje porodice, Ivanu Celenju. Da bi se oprav-

dao tako strasan postupak, obijediSe dvorjanici kraljevi neboge zrtve s najgroznijih zlo-
dina. Uza sve to ostaje grozna osveta Karlova kao crna Ijaga na njegovu vladanju. Ona
pokazuje, da je Karlo Robert potomak onoga Anzuvinca, koji je onako nemilosrdno
dao pogubiti posljednjega Hohen-
staufovca, — da je clan one krvo-
zedne porodice, koja se je medju-
sobno zatirala i ubijala, dok nije
u krvi svoga posljednjega Clana
izginula.
Namah nekako iza osude Za-
hovaca stala Karla moriti bolest,
od koje se nije mogao posve ope-
ra viti sve do smrti svoje. Suvre-
meni je svijet nagadjao, da je to
Bozja kazan radi prestroge osude.
Jednako je za Bozju kazan sma-
trao nedacu, koja je Karla snasla
jos one jeseni u ratu s Vlasima
(Rumunjima). Karlo naime bijaSe
provalio u vojvodinu VlaSku, da
sku6i njezina gospodara Bazaraba.
No 9. studenoga 1330. obkoli ga
Nasrtaj Felicijana Zahe.
vlaska vojska u nekoj dolini, te
Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Bedu.
sasijede najveci dio njegovih ceta.
Sam Karlo jedva se nekako spase,
zamijenivgi odijelo i oruzje s jednim plemicem. Od toga 6asa nije vi§e Karlo dirao
u Vlahe.
U to je Karlu i njegovu rodu papa Ivan XXII.
do napuljskoga prije- utirao put
stolja. Dne je papa poslanicu napuljskomu kralju Robertu
26. sijednja 1331. napisao i

njegovoj drugoj supruzi Sanchi, kojom ih pozivaSe, da zadovole opravdanim zahtjevima

ugarskoga kraija, Robertova sinovca. Nadalje im izlaga§e, kolika bi pogibija zaprijetila
Napulju, kad bi se ugarski kralj podigao, da s oruzjem izvojSti svoje pravo na prijestolje.
Napokon im predlozi, da bi se 6itavi spor dao lako izravnati jedinstvo napuljske drzave i

uzdrzati, kad bi se koja kci pokojnoga^ vojvode od Kalabrije zarucila poslije vjenCala i

s jednim sinom ugarskoga kraija. Papa izjavi se gotov podijeliti tada i dispenzaciju po-

radi rodbinstva. Poboznoj kraljici Sanchi podje za rukom, te skloni svoga supruga, da
prihvati predlog papin; a i Karlo Robert radostno privoli na sve. Stado§e sada ugovarati>
te se napokon i sporazumiSe. Mladji sin Karlov, po imenu Andrija (rodjen 30. studenoga
 VI-ADANJE KARLA ROBERTA U UGABSKOJ. -_

1327.) ozenit ce Ivanu, stariju kcer vojvode od Kalabrije, pak ce onda oboje po smrti svoga
djeda Roberta zajedno jednakim pravima kraljevati u Napulju. Kraljevic Andrija doci
i s

ce §to prije u Napulj, da odraste na dvoru svoga prastrica, te se odgoji po tamosnjim

obicajima.
Karlu Robertu bijase mnogo stale, da obskrbi svoga drugoga sina Andriju, jer
mu se je u to (20. kolovoza 1332.) rodio treci sin, po imenu Stjepan. Posto mu je
nekako u isto vrijeme stigao poziv od strica Roberta, da sto prije dovede sina svoga
Andriju u Napulj, stade se Karlo spremati na put. Bit ce mu u pomoc vazda vjerni
Frankapani, narocito knez Friderik, kroz kojega ce oblasti saci do mora u Senj, a odanle
brodovima u Napulj. ZacuvSi mletad;ka obcina, da ce Karlo Robert stici u primorske
strane, uzzurbala se donekle zabrinula. Ta znala je dobro, kakim je naiinom dosla do
i

gradova u primorju dalmatinskom hrvatskom i !

I zaista je kralj Karlo prvih dana prosinca 1332. ostavio svoju stolicu ViSegrad,
te malo zatim sa sinom svojim Andrijom stigao u Stolni Biograd. No ondje ga opet
pograbi bolest (podagra), te ne mogase dalje. VelikaSi ga s toga svjetovahu, da radi
bolesti, kao radi zime, koja je na domaku, napusti svoj put, pak da ga odgodi na
i

zgodnije, toplije vrijeme. Sve to javi knez Friderik 16. prosinca mletadkoj obcini, koja
se sada ponesto umiri.
Karlo Robert bijase odgodio svoj put za dojducu godinu. No tada ga izprva zadrza
smrt njegova tasta, poljskoga kralja Vladislava Lokietka, koji umre 2. ozujka g. 1333.
Karlo namah posla poslanike svoje u Krakov, te preporu6i Poljacima za kralja svoga
surjaka Kazimira, jedinoga sina Vladislavljeva. Kazimir bi izabran i 25. travnja okrunjen.

Ali taj Kazimir bio je nesrecno ozenjen Anom, kneginjom litavskom, te nije od nje
imao muzkoga poroda; s toga se je mogao Karlo vec sada nadati, da ce s pomocu svoga
surjaka pribaviti poljsko prijestolje kojemu od svojih sinova.
Nakon krunisanja Kazimirova stade se Karlo spremati na put u Napulj. Pratit ce
ga oba nadbiskupa, ostrogonski i kolodki, vise biskupa i zupana, tjelesni Ijeinik, odgo-

jitelj mladoga kraljevica Andrije, po imenu Nikola Drugeth, napokon uiitelj njegov i

franjevac Robert. Vec 11. lipnja 1333. boravi Karlo s pratnjom svojom u Zagrebu, te
ostaje u njemu do 18. lipnja. Tu potvrdjuje posjede crkve zagrebacke, zatim oslobadja
gradjane slobodne obcine na brdu Gradcu od raznih daca. Kralj je jama^no tada obi-
tavao na brdu Gradcu u paladi bana Mikca. Iz Zagreba udario je kralj prema Pokuplju,
gdje je 27. lipnja (iuxta fluvium Culpam) izdavao povelje. Bit de, da je svedjer bolezljivi
kralj vrlo polagano putovao mnogo se u gradovima hrvatskih velikaSa odmarao, jer
i

ga tek mjesec dana poslije odlazka iz Zagrebu, dne 17. srpnja nalazimo u Modrusama,
stolici krekih knezova Frankapana. Tu ga uz ine velmoze i druzine do6eka§e poslanici
dalmatinskoga grada Spljeta, koji se bijaSe nedavno podao u zastitu mletaiku. Poslanici,
na celu im sam nadbiskup Dominik, donije§e kralju darove, uvjeravahu ga o odanosti i

privrzenosti svojih sugradjana, te ga napokon zamoliSe, da potvrdi gradu Spljetu privi-

kojega je jamadno ozlojedila ta dvolidnost Spljedana,
legija svojih predSastnika. Ali kralj,
porudi njima u zasebnom pismu, »da ce sve njihove dopuStene poStene zahtjeve sva- i

kako izpunitis ali privilegija im ne moze potvrditi iz razloga, koje de im nadbiskup

s ostalim poslanicima naustice saobditi.

Iz Modrusa putovaSe kralj kroz oblast knezova Frankapana u Senj, gdje se ukrca
u brodove i zaplovi morem put Napulja. U luci Viesti dodekaSe ga draiki vojvoda Ivan,
a u Noli stari i sijedi stric Robert zajedno sa svojim drzavnim barunima, te ga odvede
u Napulj. Dne 27. rujna bude §estgodi§nji Andrija s jednako sestgodi§njom Ivanom za-
ruden i kao vojvoda od Kalabrije odredjen za nasljednika na prijestolju. Tom prigodom
bijase viie talijanskih drzava poslalo svoje poslanike u Napulj, da pozdrave
ugarskoga
neko vrijeme u Napulju, a onda ostavi ondje dadilju
kralja. Karlo Robert proboravi
^c KARLO ROBERT.

mladoga kraljevica Andrije zajedno s odgojiteljem Nikolom Drugethom i uCiteljem Ro-

bertom, te se spremi na odlazak. U Ugarsku vrati se medjutim tek u proljecu slijedece

godine 1334. Neki nagadjaju, da je zimu proboravio u blagom podneblju Dalmacije;
drugi opet misle, da je iz Napulja poSao u Avignon u pohode devetdesetgodiSnjemu
mu se zahvali za usluge, ucinjene njemu rodu njegovu.
papi Ivanu XXII., da i

(Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325 — 1342.). Odkad je ban »6itave

Slavonije<, Mikac Mihaljevic od plemena Aku§eva onako zlo prosao god. 1326. u borbi
s Kurjakovidima Nelipicem, 6ini
i se, da su on kralj Karlo Robert posve napustili
i i

Hrvatsku s Dalmacijom, pak da je ban Mikac jedino o torn nastojao, da barem Slavo-
niju uzdrzi za svoga kralja. Ali u Slavoniji dekalo ga je dosta posla.
i

Gisingovci bijahu dodu§e izgubili sva svoja posjedovanja u Slavoniji, a tako isto
bijaSe se i razban Ivan Babonic pokorio kralju i postao dvorjanikom njegovim, naime
magistrom kraljicinih tavernika; no uza sve to ne ostade Slavonija ipak mirna ni potonjih
godina. Tu su pokretali najprije smutnje sinovci Ivana Babonica, braca naime Juraj, Ivan*
Dionizije i Pavao, sinovi pokojnoga bana Stjepana Babonica; a u isti mah bjesnile su
neprestane borbe izmedju zagreba6koga biskupa Ladislava de Kobol i njegovih vjernika
poglavito radi crkvene desetine. Borbe su se koji put prometnule u obci odpor 6itave
biskupije proti svomu duhovnomu poglavaru.
Vec bi Radoslav bili podijelili ogromnu
spomenuto, kako su knezovi Stjepan, Ivan i

svoju drzavinu od kranjske medje do Bosne i od Save do Gvozda. Stjepan dobio je

tada najzapadnije oblasti od kranjske medje do Gline sa stolicom u Stenicnjaku, Ivana
zapali krajevi izmedju Gline Une sa znamenitim gradom Zrinjem, a Radoslav zadobio
i

kotare zupe Uni na iztoku prema Sani, naokolo grada Blagaja, po kojem se potomci
i

njegovi prozvase knezovi Blagajski. Dok se je knez Ivan jos 1323. pokorio kralju
Karlu Robertu njegovu banu Nikoli Omodejevu, te presao zatim u kraljevsku sluzbu,
i i

torn prigodom poveo na kralj evski dvor i svoje sinovce, potomke kneza Radoslava: ostali
su sinovi pokojnoga mu brata Stjepana, nekadanjega bana, i dalje odporni kralju nje- i

govim banima. Braca Juraj, Ivan, Dionizije i Pavao kao susjedi Kranjske, gdje su takodjer
drzali imanja, pouzdavali su se mnogo u pomoc ondje§njih vojvoda iz porodice Habsburg,
te su prkosili novomu banu Mikcu. Osobito odkad je ban Mikac god. 1326. onako ne-

milo bio suzbit od hrvatskih knezova, dizali su se ocito proti njemu sinovi bana Stjepana. i

Rat izmedju Stjepanovih sinova bana Mikca bjesnio je god. 1327. Ban skupio
i

oko sebe mnogo gospode plemica slavonskih. Bijase uza nj Nikola sin PetroV iz Lud-
i

brega, Pavao Nikola sinovi Mihajlovi, Stjepan sin Opojev, banovac Nikola, Ivan Pavlov
i

kastelan Koprivnice, zatim vise drugih kastelana, kao Toma Martinov, Benedikt i i

Andrija, sinovi Jurjevi. Cini se, da je bana pomagao zagreba6ki biskup Ladislav de i

Kobol. Ban je s pomocu velikasa plemica sabrao vrlo jaku vojsku (valido nostro exer-
i

citu), te stao podsjedati stolicu knezova Jurja, Ivana, Dionizija Pavla, njihov tvrdi grad i

SteniCnjak. Braca se donekle hrabro branila tako, da \e ban vrlo mnogo svojih Ijudi
izgubio no na posljetku uvjeriSe se, da se ne bi mogli obraniti, te zamoli§e zagrebac-
;

koga biskupa Ladislava, da ih izmiri s banom. Mikac u sporazumku sa svima plemicima

kraljevstva Slavonije, koji su uza nj bili, oprosti odmetnicima dosadanju nevjeru njihovu,
te im u ime moradoSe banu predati svoju dosadanju
kralja podijeli amnestiju. Ali zato
stolicu, svoj tvrdi ban im dade u zamjenu za nj grad doljnu Moslavinu.
SteniCnjak, a
Podjedno im ostavi druge neke gradove posjede, kao grad Lipovac kod Samobora,
i

Gradac na Kupi, i napokon imanja Bre'zovica Sv. Petar u zagrebackom polju. Jos izpod
i

grada SteniCnjaka sastavljena bi izprava o tom miru 16. rujna 1327., a na to u crkvi
majke bozje prisego§e na evangjelje obje stranke, da <5e ustanove mira to6no izvrSiti.
Pade ban Mikac obeca, da ce u kralja izraditi, te ce i on taj mir potvrditi. I zaista
Karlo Robert 28. ozujka 1328. odobri banovu izpravu, te oprosti sinovima Stjepanovim,
 BANOVANJE BANA MIKCA V SLAVONIJl. -y

za koje kaze, da su >po krivim naputcima (ad falsas suggestiones) nekih nevjernika*
bili sasli s puta vjernosti i odanosti prema kraljevskomu imenu.
Gotovo u isto vrijeme, kad su sinovi bana Stjepana izgubili svoju stolicu Stenicnjak»
liSio se je i knez Ivan Babonic sam svoje stolice Posto ga je oaime kralj Karlo
Zrinja.
Robert bio skinuo s banije, izmirio se je knez Ivan sa starim svojim protivnicima, s Gi-
singovcima, pace je torn prigodom svoju kcer Anu dao za zenu Petru s pridjevom >Her-
cegu«, sinu nekadanjega bana Henrika III., svoga najljucega nepriiatelja, No ta zenitba
stajala je kneza Ivana vrlo skupo. Petar Herceg bunio se protiv kralja i poslije, te je

I mnogo
i

posto
§tete
njegovoj braci. Zato bi
nanio kraljevim
Petar
privrzenicima, narocito kraljevu zastavniku Lovrincu Totu
osudjen, da plati Lovrincu odstetu od 250 maraka. Ali
ne mogase smoci, morade tast njegov, knez Ivan Babonic, u rujnu 1328. zalo-
je

ziti Lovrincu Totu svoj grad Zrinj (caput bonorum) na godinu dana, naime do 8. rujna 1329.

Budi da knez Ivan nije imao odkupnine, budi da se je poslije inade pogodio, Zrinj ostade
i dalje zastavniku Lovrincu i njegovu sinu Nikoli Konthu sve do god. 1347., kad ga je
kralj Ljudevit I. darovao bribirskomu knezu Jurju.
Drzavina knezova Babonica ovakim bi naCinom raztrgana i razasuta. Na skrajnjem
iztoku od nekad ogromne oblasti njihove ostade samo Radoslavljevim potomcima kraj izmedju
Une i Sane, te su oni odslije stall viSe utjecati u poslove bosanske, nego u prilike slavonske
Radoslavljevi potomci ostadoSe i vjerni Anzuvincima, naro6ito knez Nikola, koji je kao vitez
cesto boravio na kraljevu dvoru i pratio Karla na njegovim vojnama. Osobito se bijase
proslavio u ratu s vlaSkim vojvodom Bazarabom u studenom 1330. Kad je ono vlaska
vojska zakrcila put Karlu u svojim gorama, vrli je vitez (iuvenis adleta ut tiro fortis)
Nikola sastavio sa zemljom pet vla§kih vojnika, koji su svakako htjeli do kralja doprijeti;
pri torn je junak Nikola dopanuo sest rana na glavi ledjima, uz to izgubio dvadeset i i

i pet svojih Ijudi u onoj >prokletoj dolini*. No zato je Karlo vjernoga viteza obilato
nagradio. Vec 9. prosinca 1330. izdao mu je povelju, kojom mu je darovao grad Ostrozac
s Dobernicom, i posjedovanja duz Une sve do grada Krupe. Dok je ovako Radoslavljeva
loza Babonica ostala u kraljevskoj milosti, bunili su se i dalje sinovi bana Stjepana, ne
moguci pregorjeti grada Stenicnjaka. Pri torn su ih pomagali susjedni habsburzki vojvode.
Jo§ god. 1336. dne 7. sijednja utanacise u BeCu sinovi bana Stjepana, po imenu Juraj,
Dionizije i Pavao, neki ugovor s habsburzkim vojvodama, naperen proti kralju Karlu.
Ikaca izjaviSe tada, da su postali »dobrovoljni sluzbenici* (spontanei servitores) vojvoda
Alberta i Ottona, pak se zavjeri§e, da se ne ce izmiriti s kraljem Karlom i njegovom
suprugom »bez znanja, zapovijedi i privole reCenih vojvoda*. No zato nije ni Karlo litio

znati za njih, kad je 11. rujna 1337. sklopio mir s Habsburgovcima,

Banu Mikcu Mihaljevidu njegovu rodu i bijaSe samo u prilog razsulo Gisingovaca
i Babonica. Vec prije bijase ga po kraljevoj milosti zapala sva imovina Gisingovaca u
kao Koprivnica, Novigrad Prodanic (Virje)
Slavoniji, osobito njihovi gradovi u Podravini, i

a sada je jamad:no obladao njegovim okoli§em. U obte je ban

i gradom Stenicnjakom i

gramzio, da ste^e Citavu drzavinu sinova nekadanjega bana Stjepana Babonica. Ni to ne

bija§e mu dosta. U samoj slobodnoj varoSi Gradcu kod Zagreba otimao se je za zapu-
sienu neku palacu, koja je u drugoj polovici 13. stoljeda pripadala nekomu banu Stje-
panu, te koju je reieni ban 1288. poklonio Gilionu. Premda je ta pala^a bila zapuStena
i gotovo razvaljena, ipak ju je ban Mikac htio sebi prisvojiti tvrdeci, da ona nije bila
vlastni6tvo banovo,nego bansko. Poradi te tuzne palate bilo je parnice god. 1332. sve
pred kraljem, gdje je ban Mikac morao odustati od svoga zahtjeva, poSto je goridki
arcidjakon Ivan dokazao neprijeporno pravo tadanjih vlastnika.
Ban Mikac izgubio parnicu, no zato se je sve jednako trsio, da dodje do palade u
obcini na brdu Gradcu. Tu mu u zgodan tas dodje nalog kralja Karla Roberta, da na
brdu Gradcu podigne kraljevsku palacu. Kralj naime Karlo, Ijubeci po nadinu svojih
58
KARLO ROBERT

francuzkih rodjaka sjaj i gizdu, zelio je i u stolici Slavonije imati svoju palacu, kako ih

bijase vec viSe podigao u Ugarskoj. Nakon povratka Karlova iz Napulja stao ban Mikac
graditi kraljevsku pala6u, i to na juznoj strani brda Gradca, ondje po prilici, gdje danas
uz Strosmajerovo setaliste stoji kuca barunice Burati. No poSto je ban uz palacu htio
u zidinama probusiti vrata, kroz koja bi se moglo silaziti niz brdo u podgradje (danaSnju
Ilicu), ustadose protiv toga gradjani, zabrinuti za sigurnost svoga grada. Oni se pace
poradi toga potuziSe i kralju, koji 29. studenoga 1335. iz ViSegrada posla banu ovo
pismo: »Ljubljenomu velemoznomu muzu Mikcu, bana 6itave Slavonije pozdrav
i vjernomii,
i milost. Znajte da akoprem smo zapovjedili, da u nasem varo§u utvrdjenoga brda Gradca
do Zagreba podignete priredite uza zid kraljevski dvor (domum regalem),
i premda to i

svakako hocemo da se izvede, to ipak, poSto natnjeravate blizu toga dvora naciniti ve-

Slavonski banovgi, kovani za bana Mikca MniALjEviCA (1325. — 1343).

1. Lice: Kuna trfii na lijevo (na prija§njini banovcima desno), nad kunom kruna, a izpod knne polumjesec
i zvijezda. Nadpis: >Moneta regis p(ro) Sclavoni(a) t.« Zaliije: Dvostruki krii, pod njim dvije

okrunjene glave, na prijekim gredama dvije ptice. Sigle: BM (Bsnus Mikcb?).

2. Kao I.; samo je posve izpisano ^Sclavonia.€
3. Nadpis na lieu nije podpun; manjka iregis p(ro)« ; na zalijija je sigla 9 okrennta.

4. Kao I ; samo nadpis je razliiit; 6ta se naime >Moneta regis I. Karoli f,«

lika kako su se gradjani po svojim izaslanicima potuzili, ne cemo da probijate

vrata,
velika vrata, nego samo vrataSca (portellam), kroz koja bi mogao konj izaci ill unici, a
da se ne ozledi. S toga vam ovim tvrdo zapovijedamo, da ne pravite velikih vrata na
onom mjestu, nego samo malena, kako rekosmo, pak da ni sami ni po svojim sluzbe-
nicima ne smetate nasih gosti u njihovim pravima, gazeci njihove slobostine. Dano u
Visegradu u odi sv. Andrije godine 1335.«
Nekako u isto doba, kad je ban Mikac gradio kraljevske dvore, uredio je sebi i

svoju palacu. Ta je bila blizu kraljevske palace, valjda s druge strane malenih vratasca
(dveraca), mozda ondje, gdje je danas vatrojavni toranj. K ovoj pala^i pripadao je i

vinograd, zasadjen izpod nje na ju^nom obronku brda Gradca, nadalje i ribnjak pod
vinogradom.
 BANOVANJK HANA MIKCA V SLAVOMJt -_

Cudno se je pona§ao ban Mikac, kad je zagrebadki biskup Ladislav de Kobol Za-
jedno s kaptolom pregnuo nastojati, da se crkvi povrate imanja, koja joj bise za pri-
ja§njih burnih vremena ugrabljena, i da joj se opet daje desetina, koja joj se je prestala

placati. U toj borbi crkovnjaka sa svjetovnjacima, koja je dugo trajala, te se vise puta
prometnula u krvavu bunu, pomagao ban Mikac po kraljevu nalogu biskupa rije^ima
je
i proglasima; ali je svojim zlim primjerom prednjacio drugima, ne davajuci sam desetine
od svojih imanja posjeda I upravo zato, §to je ban Mikac slabo djelom radio u prilog
i

crkvi, otegla se je ta borba izmedju biskupa i njegovih duhovnih i svjetovnih podanika

gotovo do smrti kralja Karla.
Vec 12. listopada 1327. bijaSe ban Mikac po kraljevu nalogu izdao proglas na
narod, kojim zapovjedi placanje desetine objasni nacin, kako da se daje. U uvodu svoga
i

proglasa veli ban: »kraj ostalih ta, o njoj svaki dan promislja-
nasih briga glavna je i

vamo, da se poboznim cuvstvom dostojno pocituje pravovjerna vjera, sto zelimo ne samo
i mi sami, nego nam je od kraljeva vel'canstva jednako nalozeno; odatle bo moze
i

procvasti vremenita sreca i na§a i onih, koji su nasoj brizi povjereni, ako kralja kraljeva
zahvalnim poditanjem veli6amo; a doista tim cemo najvece §tovanje Bozje posvjedo^iti,
ako dademo zakonitu desetinu, koju si je pridrzao svevi§nji stvoritelj kao priznanje svoje
velevlasti, i koju je opet namijenio svecenicima, pak da istu uznastojimo povratiti sve-
censtvu crkve zagrebaCke, kojemu ste ju vec kroz dugo vrijeme zanijekali.< Nadalje veli,

da je zrelo promozgao
pak s toga nalaze, da svi zupani (knezovi), plemici, sluzbe-
stvar,

nici svakoga staleza Ijudi moraju davati crkvenu desetinu u naravi, naime desetinu od
i

ovaca, jarica pcelinjih kosnica, zatim desetinu od psenice, razi, zobi, jedma, proje i
i

inoga zita u zitnicama vina u klijetima, napokon jos desetinu od jednogodiSnjih svinja
i

i odojaka, kad god ce ju od njih zatraziti biskup ili njegovi desetinari. O vremenu, kada
se ima desetinjati, odredjuje ban, da se desetina od pSenice, razi, zobi jeCma ima po- i

brati do osmice Stjepanja ili do 27. kolovoza, od proje druge jesenske zetve do osmice i

Svesveta ili do sedmoga studenoga; a desetina vinska od svinja do osmice Martinja i

(18, studenoga). Ozna6iv§i tako rokove za davanje desetine javlja ban, da je suglasno
s biskupom ustanovio, da ce se onim plemicima, zupanima i kastelanima, koji bi na
oznaCene rokove dali podpunu desetinu i uznastojali, da ju i njihovi podanici (kmetovi)
podmire, za ulozeni za to trud i uslugu odpustiti sestnaesti dio od sabrane desetine;
dok <5eod onih, koji ne bi u odredjeni rok Ui najkasnije do osmice svetoga Andrije pre-
dali podpunu desetinu, taj §estnaesti dio desetine pripasti onomu, komu ce ban naloziti,
da ju utjera. Joste svaki plemic, koji imade grad ili veca posjedovanja a ne podmiri
duzne desetine petnaest dana iza Andrijina, kaznit ce se jos i globom od pet maraka;
manji plemic globit ce se jednom markom, a gradjani i kunovnjaci polovicom marke.
Dozvoljava takodjer biskupskim desetinarima, da smiju zahtijevati zatezne kamate budi i

od ditave zanijekane desetine budi od zaostaloga dijela Napokon povjerava ban zupanu
zagrebaSkomu i krizevaCkomu, da bdiju po Citavoj biskupiji, da se banska zapovijed
toCno vr§i, da budu desetinarima na ruku. Ako uzrade protivno ovoj naredbi, ne samo
i

da ce biti liSeni iupanske casti, nego ce ih biskup takodjer kazniti crkvenim prokletstvom.
Naredba banova, premda ju je sam kralj 10. travnja 1328. potvrdio, urodila je
slabim plodom. Ustanove njezine bile su pretegotne, sve da ih je narod bio spreman i

vr§iti. NaroCito je nezgodno bilo davanje desetine u prirodninama. Na to je ban Mikac

25. listopada 1328. izdao novi proglas na sve plemice, gradjane slobodnih gradova, kao
na ditavo stanovnidtvo biskupije zagrebaCke. U njem kaze, da premda bi mogao kao
i

ban siliti narod na davanje desetine u naravi, nije ipak protivan tomu, da se moze i

gotovim novcem odkupiti, poSto je sam biskup na to pristao. S toga odredjuje, da se

mjesto desetine u prirodninama od pojedinih kupica pSenice, razi, je^ma, zobi, proje i

sirka piati biSkupu do Martinja §est banskih dinara, kojih jedan vrijedi dvanaest malih
5o KARLO ROBERT.

bagatina. Od pojedinih kabli(^a desetinskoga vina neka se plati toliko dinara, za koliko
se bude kablic novoga vina po gradovima prodavao. Svaki pak, koji ne odkupi desetine
po odredjenoj cijeni do Martinja, morat ce za svaki kupic zita kablic vina pridodati i

jos po dva dinara, jer ce za toliko poskociti cijena zitu i vinu. Sto se tide jednogo- i

di§njih svinja i odojaka, neka se prigodom desetinjanja procijene i ustanovljena cijena

novcem izplati. KoSnica ovca moze se odkupiti s dinarom, a jare sa pol dinara. Usta-
i

novivsi ovako odkup desetine nalaze napokon ban svim ziteljima, da dadu desetinu ili
ju odkupe, jer ce ih inace na to prisiliii njegovi zupani, sudci, kastelani i drugi sluzbenici.
No ni ta znatno ublazena naredba o placanju desetine nije koristila, jer je ni kme-
tovi bana Mikca nijesu htjeli placati, kako se to iz pisma kralja Karla Roberta od 14.
lipnja 1329. na bana razabira. A kralj je sam imao razloga, da uredi desetinu u i i

Ugarskoj u Slavoniji, kao

i to, da osigura svecenstvu njegove prihode, jer su
i pape
u Avignonu za namirenje svojih potreba i za ratovanje s krivovjernicima udarili velik
namet na ugarske i slavonske crkovnjake. Trazili su naime od njih deseti dio svih nji-

hovib prihoda; dvije trecine sabranih priloga zadrzali su z^ se, a jednu trecinu ostavili
su kralju Karlu Robertu za rat s vlaSkim vojvodom bosanskim patarenima. i

Dva zasebna papinska izaslanika, po imenu Jakov Berengarij, benediktinac, Rajmund i

de Bonofato, oratorijanac , boravili su kroz §est godina (1332—1338.) u Ugarskoj i

Slavoniji, sabiruci priloge za svoga gospodara. U zagrebackoj biskupiji skupiSe za tri

godine 1127 maraka. Sam Kobol platio je za prvu godinu 143

biskup Ladislav de
marke; ostalo nije mogao od 400 forinti za svoje imenovanje
skupiti kao ni pristojbu
za biskupa. U toj nevolji stade god. 1333. cdlucnije utjerivati desetinu, kao i ostale
dohodke svoje. No s toga se porodi buna najprije u Ivanicu, a onda u citavoj biskupiji.
Medju buntovnicima bijase plemica predijalista; sve bijase slozno odupiruci se biskupu.
i i

Odpor i buna proti biskupu trajase vise godina. Glavne kolovodje bijahu biskupski
podanici ili predijaliste u zupi ivanickoj, cazmanskoj dubravaSkoj. Ban Mikac poma- i

gase slabo biskupa, premda je taj bio kum njegovim sinovirna. Tako se je biskup morao
neprestano utjecati za pomoc kralju, koji je doduSe siljao poruke dozivao buntovnike i

pred svoj sud, ali nije takodjer digao vojske, da svlada odpornike. God. 1340. pozvano
bi sila buntovnika pred kraljevski vrhovni sud u Visegrad, kojemu je predsjedao kraljev
kancelar Petar i podkancelar Totimir. Buntovnici bi§e osudjeni, ali jos prije osude po-

bjegose u Hrvatsku. Tek po§to je kralj na predlog biskupov pomilovao osudjenike»

usudio se je Ladislav de Kobol vratiti na svoju stolicu u Zagreb. No ipak je kralj na
njegovu molbu 27 kolovoza 1340. poslao zasebna poklisara u Hrvatsku s njim kra- i

Ijevska pisma na kneza Dujma Frankapana, kao na bana Mikca njegove sinove Stje- i i

pana Akusa, kojima im strogo nalozi, da cim doznadu, §to pisma kazu, namah izplate
i

biskupu zagrebackomu desetinu od svojih posjeda, da vi§e ne prijeie biskupovim Iju- i

dima pobirati desetinu od svojih podanika kmetova. Iste godine 1340, dne 19. aprila,
i

bijase kralj upravio pismo na bana Mikca, knezove Dujma Bartola Frankapana, kao i i

na slobodne obcine kastelane gradova, da ne daju uto6i§ta nekim ziteljima slobodne

i

obcine Gradac kod Zagreba, koji bijahu radi bune kaznjeni izgonom iz grada. Po tom
sudimo, da je bile smutnja i u toj obcini.
Ban Mikac Mihaljevic boravio je redovito budi u gradu Zagrebu, budi u svojim
gradovima zamcima u Podravini, najviSe u Koprivnici i Prodavicu (Prodauiz, danas Virje).
i

Cini se, da je posljednjih godina imao neprilika sa svojim sinovirna Godine 1341. dne
4. veljaie izdade on sporazumno sa svpjim odanim sinovirna, magistrima Stjepanom,

AkuSem Ladislavom, povelju svomu Cetvrtomu sinu Lorandu, kojom mu za volju mira
i

podijeli u ime njegova dijela grad Novigrad (castrum WyM^ar) sa svima pripadcima.
(Knez Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342.) Odkako je Karlo Robert na-
pustio Hrvatsku, gospodovao je u njoj poput samosvojna vladara silni knez Nelipic.
 KNEZ NELIPK*: U HRVATSKOJ. 6l

PODOH GRADA KuuCa U DaLMACIJI,

62 KAULO UOBKRT.

Drzeci u svojoj vlasti stari kraljevski i banski grad Knin i mnogo drugih gradova uz
Krku i Cetinu, odanle je uporno branio svoje prvenstvo s pomocu svojih rodjaka,
krbavskih knezova Kurjakovica. Ali jc trebalo gotovo nad6ovjecne snage, da odrzi usur-
piranu premoc svoju. Ta on se nije mogao nazivati ni banom, a jos je manje mogao
osnivati svoju vlast na kraljevskim privilegijama, kako nekad bani Pavao I. Mladin II. i

od plemena Subica. Knez Nelipic bio je nametnik, koji se je mogao odrzati jedino tako
dugo, dok su prilike bile njemu u prilog. Na iztoku je ban bosanski Stjepan Kotromanic
vrebao na svaku prigodu, da ugrabi koji kotar hrvatski; na zapadu je doduSe mletacka
obcina oduSevIjeno radila, da pomogne Nelipicu zatrti svaki tracak kraljevske vlasti i

ugleda u Hrvatskoj, ali nije bila ni malo voljna dopustiti, da mu krila suviSe ponarastu.

A najmanje je bila spremna dozvoliti niu, da se uplice u poslove dalmatinskih i hrvatskih

priinorskih gradova, koje bijaSe nedavno svojemu vladanju pridruzila.

U samoj Hrvatskoj ostadose knezu Nelipicu najljuci protivnici potomci bana Pavla L,

naime knezovi od Bribira U prosincu 1330. umre doduse knez Juraj II , Nelipicev ne-
pomirljivi dusmanin; ali njega zamijeni jo§ odlucniji sin njegov Mladin III. Banic sa svojom
bracom Pavlom III. i Deodatom. Taj Mladin III., kojega suvremenici prozvase »§titom Hrvata«
(clipeus Chroatarum), prigrli sve tradicije svojih predaka. Drzeci sa svojom bra(5om tvrde gra-
dove Skradin, Klis i Omi§ bijaSe jos uvijek dosta jak, da zanovijeta i knezu Nelipicu i od-
metnim gradovinia dalmatinskima. Uz mladoga
krepkoga Mladina III. stao se javljati i

i stric njegov, nesrecni Pavao II., zeleci okajati svoj grijeh, §to ga bijase pocinio, podi-
gavsi ruku na starijega brata svoga, bana Mladina II. Kako je mladi knez Mladin III.
prkosio Nelipicu i Mletcima u svojim gradovima, narocito u Klisu, tako je stric njegov
Pavao II., sada starjeSina Bribi skih knezova, branio ^ast ostatke vlasti svoga roda u i

Ostrovici i Bribiru. Posto je drzavina Bribirskih knezova razstavljala Nelipica od primorskih

gradova, nije se potonji mogao
moru, dok je njegovim protivnicima bila
ni prikuciti
ziva na ramenu glava. Jedini grad Kljuc (Clavis, Glavez) na utoku Cikole u Krku, §to
ga je drzao Nelipicev brat Isan, bio je doduSe vjecita prijetnja gradu Sibeniku, ali nije

mogao nauditi vlasti Bribirskih knezova.

Knezovi Mladin III. i Pavao II. uprijeSe u prvi kraj svu snagu svoju, da se osvete
nevjernim dalmatinskim gradovima. Mladin iz Klisa udarao na Spljet, a Pavao sa svojim
rodom suplemenicima, narocito s knezom Budislavom Ugrinicem, gospodarom grada
i

Roga na Krci, stao se obarati na odmetni Nin. Kad ta dva grada sku6e, doci ce na red
Trogir i Sibenik. Upravo zajednicka pogibao od Bribirskih knezova zblizi jo§ jace kneza
Nelipica i primorske gradove dalmatinske hrvatske. Na ponuku mletacke obcine uta-
i

naCiSe gradovi Spljet, Trogir i Sibenik 15. velja6e 1332. savez s knezom Nelipicem za
medjusobnu obranu. Na uredeni dan nadjose se u nekoj dolini (in valle Stolpone) za-
stupnici tih gradova, na celu im njihovi knezovi (Nikola de Molin spljetski, Ivan Grado-
nigo trogirski, i Pantaleon Giustiniani Sibenski) na okupu s knezom Nelipicem, te ugovorise
medjusobni ugovor, slogu i savez (tale pactum, concordiam et societatem adinvicem).
Knez Nelipic branit ce pomenute tri gradske obcine, njihove kotare i Ijude od svih nji-
hovih protivnika, te ce njihove neprijatelje smatrati za svoje. No zato ce ona tri grada
podavati knezu pomoc od cetiri stotine pjeSaka protiv svih njegovih neprijatelja, izuzev
jedino kralja ugarskoga i podanike mletacke obcine; te ce cete moci knez rabiti samo
u Hrvatskoj (in Sclavonia tantum), ako bi neprijatelji njegovi htjeli nanijeti stete njemu
ili njegovim podanicima, i to onda, ako bi ih sam glavom (personaliter) vodio, inade ne.
Ako bi ipak knez htio povesti vojnu na kojega svoga neprijatelja, da ga oplijeni, ne
smije sobom voditi tih gradskih pomocnih 6eta bez narotite dozvole tamo§njih knezova
i obcinskih vijeca. Na taj ugovor prisegose sindici i prokuratori svih triju gradova. Jo§
bi utanaceno, da ce za tu pomocnu vojsku od cetiri stotine momaka dati Spljet stotinu
Ijudi, Trogir sto i ietrdeset, a Sibenik sto i Sestdeset.
 KNEZ NELlPin IT HRVATSKOJ. 63

Na temelju pomenutoga ugovora zapoce knez Nelipic rat na kneza Mladina III.

koji je iz svoga grada Klisa zanovijetao Spljecanima, robeci njihove trgovce i pobirucl
od njih dacu za robu, koju su izpod njegova grada vozili. Nelipic sa svojim cetama 1

s pomocnom vojskom triju gradova osvanu pred Klisom, stade ondje podizati novu tvrdju

na brdu G r e b e n u, te iz nje udarati na kneza Mladina III. Tek 28. sijednja 1333.
dodje do mira izmedju ratujucih stranaka. Mladin obeca, da ne ce vise pobirati dace od
spljetskih trgovaca, a Nelipic obrede, da ce za osam dana porusiti tvrdinju na brdu Gre-
benu. Imanja, ugrabljena u ratu, povratit ce izmjenice vlastnicima; ako bi pak kada do§lo
do novih razmirica, rijesit ce ih mirovni sudci, koji ce se sastati u Solinu. Namah sutradan
(29. sijednja) podje knez Mladin u Trogir, te utanaCi sli6an mir i s tim gradom, obe-
cav^i naroCito,da ne ce napastovati trogirskih trgovaca niti smetati njihovoj trgovini.
Medjutim se razglasilo, da ce naskoro kralj Karlo Robert doci u Hrvatsku. Vodit
ce svoga mladjega sina u Napulj, a torn ce prigodom uz put pokuSati, da obnovi propali
ugled kraljevski u Hrvatskoj. Mletci se silno uzkome§ali, a uz njih i hrvatski knezovi.
Stalo se snovati, kako bi se zajednidkim silama oduprli kralju Karlu. Tako se zgodi, da
su i knezovi Mladin III. i Pavao II., dosadanji najljuci protivnici mletacke obcine, smet-
nuli s uma sve dosadanje oprijeke, te se zdruziJi s njima proti kralju Karlu Robertu,
Taj je dodu§e god. 1333. prolazio po Hrvatskoj, ali nije dirao u hrvatske knezove, vec
je najkracim putem isao kroz oblasti knezova Frankapana do Senja, gdje se je ukrcao
u brodove. Tako minu pogibao od kralja, ali savez izmedju Mletaka Bribirskih knezova i

se ne razpade, pace oba kneza jos odrjesitije prionuse uz obcinu. A i lukavi Mletci pri-
grli§e Mladina III. i Pavla II. razkriljenih ruku, po§to nijesu htjeli, da se knez Nelipic
suvise osili. Ta knez Nelipic bio je zajedno sa svojim bratom Isanom u taj par kud i

kamo opasniji od Bribirskih knezova. Narocito je knez Isan iz svoga grada Kljuda stao

mnogo smetati gradu Sibeniku njegovim ziteljima. Zaludo i je mletaCka obcina opomi-
njala obijestnoga Isana, neka ne dira u Sibencane, neka im vrati zarobljene suznje i

nadoknadi udinjene §tete; sve to nije hasnilo. Napokon odludi mletafiko vijece 12. listo-
pada 1333. poslati u Dalmaciju svoga poslanika Bertucia Bocassia, pak ce on od Ceta
pojedinih gradova sastaviti neku vrst domobranstva (paysanaticon), koje ce odsad odbi-
jati navale hrvatskih knezova na primorske gradove. Knez Isan na to se smirio; ali brat
njegov Nelipic zavadi se opet 1335. s Trogiranima. ProvalivSi u njihov kotar pohara ga

i stade na medji kotara dizati tvrdjicu, odakle ce neprestano dodijavati gradu. Trogirani
zatrazise pomoc u Mletcima, koji zaista i zaprijediSe dalje navale kneza Nelipica

I (29. svibnja 1335.)

Godine 1336. planuse iznova borbe izmedju Bribirskih knezova Nelipica. Taj se i

bijase podigao, da im oduzme sve gradove, najprije znamenitu Ostrovicu, dr^avinu

kneza Pavla II. Uz kneza Pavla II. stajase brat mu Gregorije II. sinovci njihovi, knezovi i

Mladin III. Pavao III.; kneza Nelipica pomagase opet sinovac njegov Konstantin (sin
i

kneza Isana), zatim knez Budislav Ugrinic, gospodar grada Roga na rijeci Krki a su-

I plemenik Bribirskih knezova. Borbe se napokon svrSise tako, da je Nelipic osvojio Ostro-
vicu, te ju predao sinovcu Konstantinu, da njom upravlja. Gubitak Ostrovice bijaSe golem
udarac za Bribirske knezove, a silna dobit za Nelipica, koji se bijaSe tim primakao pri-
morskim gradovima Zadru i Ninu. Ali ba§ radi toga zabrinuSe se Mletci, koji se pobo-
ja§e, da bi se mogla vratiti vremena bana Pavla I. Mladina II. S toga nastojahu i Mletci i

i dalmatiuski gradovi, da se Ostrovica povrati Bribirskim knezovima, jer su bili manje i

opasni, jer bi njihovim posvemaSnjim padom ostao knez Nelipid bez takmaca u Hrvatskoj.
i

Upravo posredovanjem dalmatinskih gradova dodje poslije do nekoga ugovora, kojim se

je Nelipic obvezao, da ce dodi u Zadar ondje utanaditi mir s Bribirskim knezovima, te
i

vratiti knezu Pavlu II. Ostrovicu (u rujnu 1336,). Ako ne bi namah vratio Ostrovice,
polozit ce 20.000 libara kao jamstvo, da 6e toino vrSiti sve uvjete, koje bi u Zadru
64 KARLO ROBERT.

ustanovili. Mir bi medjutim utanacen tek 14. travnja 1337. Tada se sastadose u Skra-
dinskom zatonu na brodu mletackoga admirala Giacomella Dandula zastupnici dalma-
tinskih gradova, skradinski biskup, a nedvojbeno zavadjeni knezovi. Sve pogodbe nijesu i

poznate; izvjestno je samo, da je knez Nelipic primio od Bribirskih knezova odstetu od

nekih 5000 libara, a na to im je povratio njihovu Ostrovicu
Hrvatskim knezovima bijase jamaSno dodijala premoc nametnika Nelipica. Ne samo
Bribirski knezovi i Ugrinici od plemena Subica, nego i surjaci Nelipicevi, dosad vazda
mu odani Kurjakovici, stadoSe snovati, kako da se otresu svoga nepozvanoga zastitnika.
Ne nadajuci se ni malo pomoci od Mletaka, koji su jedino radili da podrze nesklad i
neslogu u Hrvatskoj, sjetiSe se ponisteni protivnici Nelipicevi, da imade i kralja jo§ u
zivotu. Godine 1338. opremi knez Gregorije Kurjakokic svoje poslanike kralju Karlu
Robertu u Visegrad, a za njim se povedose i Bribirski knezovi, moleci ga milost i pomoc
proti knezu Nelipicu. Mozda se nadahu, da ce kralj i opet saci s vojskom na jug, te ih
osloboditi Nelipida, kako ih bijase nekad rijesio bana Mladina.
Nema sumnje, da se je kralj Karlo spremao odazvati molbama i vapajima hrvatskih
knezova. No prije je htio, da si osigura pobjedu, pak je s toga opremio vise pisama u
Hrvatsku i Dalmaciju Jedno upravi iz Visegrada na zitelje grada Trogira, dosadanje
saveznike Nelipiceve. U torn pismu od 7. ozujka 1338. pise kralj okako: »Karlo po
Bozjoj milosti kralj Ugarske, i t. d. vjernim svojim upraviteljima, sudcima i c^itavoj obcini
grada Trogira pozdrav i milost. Nijesmo imali niti nemamo najmanje dvojbe o vama,
da ste na§emu veli(!;anstvu i svetoj kruni kraljevskoj bili vazda vjerni, a da ste to i sada,
po§to je nase dobro za va§ pokoj i za va§e dobro, kao i obratno. S toga vas kao svoje
vjerne sladko (dulciter) molimo, opominjemo i navodimo, da nasim odmetnicima kao i

onima, koji nijesu nama pravedni, ne budete u prilog ni sklonoscu, ni savjetom ni pomocu,
osobito pak da prema njima ne
vrSite gostoprimstva (specialiter eisdem nulli hospita-

litem Jednako milo i sladko pisao je Karlo Robert jamacno i hrvatskim

facientes).«
knezovima. No ta su pisma izgubljena ih zametnuta. Imade samo pismo, sto ga je malo
zatim knez Gregorije Kurjakovic 9. travnja 1338. pisao Trogiranima kao popratnicu, kad
im je po nalogu kraljevu poslao svoga covjeka, da im predade kraljevu poruku od
7. ozujka. U tom pismu hvali se knez Gregorije iz Bi§ca, kako je kralj lijepo docekao
njegova poslanika, i sto mu je sve povjerio da izvrsi. »Zapovjedio mi je takodjer kralj,

pi§e Gregorije, *da budem protektor da sklonoscu radim u prilog sinovima unucima
i i

nekadanjega bana Pavla, posto se oni zele sporazumiti s gore recenim gospodinom
kraljem milost njegovu zadobiti « Napokon mu javlja kralj, da se »bez ikakva odga-
i

djanja zuri doci u primorske strane« (omni dilatione postposita ad partes maritimas
properare).
Vijest o dolazku kralja Karla Roberta u Hrvatsku jamacno je silno uzrujala i

Mletke i kneza Nelipica, kao sto je obradovala ostale hrvatske knezove. No slicne se
vijesti neprestano pronosile i potonjih godina, a Karla ipak ne bi nikad u primorju.
Tako ostade knez Nelipic neograniceni gospodar Hrvatske sve do smrti kraljeve. Protiv-
nici njegovi nasuprot nastojahu, da si sami pomognu i odrze u svojem vladanju. Bri-
birski knezovi stadose se utjecati bosanskomu banu Stjepanu Kotromanicu i srbskomu
kralju Stjepanu Du§anu Silnomu. Dne 17. kolovoza 1338. vjencao je u gradu Klisu
trogirski biskup Lampredije bosanskoga kneza Vladislava, brata banu Stjepanu Kotro-
manicu, Jelenom, sestrom kneza Mladina III.; mozda u isto vrijeme ozenio se je i sam
Mladin III. sestrom srbskoga kralja Stjepana Dusana, po imenu Leljkom (Jelenom). Ali
najviSe se odsad Bribirski knezovi pouzdavahu u Mletke, kojima se posve baci§e u
okrilje, ogorceni na kralja, koji ih bijase opet ostavio na cjedilu. Narofiito knez Pavao II.

priljubi se svom dusom mletackoj obcini, da se bar odrzi na ruSevinama nekadanje

velike drzavine roda svoga. Pavao II. i njegovi sinovci primat ce od Mletaka pomoc
 KNEZ NELlPir, U HRVATSKOJ. ^

protiv svakoga, a i oni ce pomagati mletacku obcinu svakom prigodom, pace proti i

svomu nekadanjemu kralju Karlu Robertu. Kad se je malo zatim god. 1340. opet proiulo,
da se kraljsprema u Hrvatsku
ipak Dalmaciju, knezovi Pavao II. i Gregorije II. sa
i

svojim sinovcima Mladinom III. Pavlom I.I. oduSevljeno se spremiSe, da zajedno s Mlet-
i

cima zakrce Karlu Robertu put u Hrvatsku (volunt obviare adventum regis Ungariae).
Bijahu pace gotovi predati Mletcima svoje gradove: Pavao II. ustupit ce im jedan grad,
(valjda Ostrovicu), a Gregorije i dva, samo da ne dodju u ruke zatomiku njihove poro-
dice. Jednako pomagahu njihovim gradovima u Dalmaciji,
Bribirski knezovi Mletcima i

kad se malo zatim razvrglo prijateljstvo izmedju mletacke obcine

je kneza Nelipica. i

Knez naime Nelipic uzgoropadio se jo§ viSe, odkad ga bijale minuo prvi strah od
dolazka kraljeva. Odbio srecno navale bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, razkrstio
se posve sa svojim surjacima Kurjakovicima, a onda stao udarati na dalmatinske gra-
dove, svoje nekadanje saveznike. Najprije se oborio na Sibenik, a poslije na Trogir. i

Jedini mu pomocnik bijase sinovac Konstantin, gospodar nedobitnoga grada Kljuca.

MIetci se prepali, te stali ugovarati s Kurjakovicima, koji se 19. svibnja 1341. obvezaSe
braniti grad Sibenik od svih njegovih neprijatelja. AH ni to ne pomoze. Mleladko vijece
morade 11 rujna 1341. poslati zasebna poslanika Marina Venerija u Dalmaciju, da skloni
Nelipica na mir sa Sibenikom Trogirom. All taj ne izvr§i, sto hi mu nalozeno. Zato
i

posla mletacko vijece 18. veljace 1342. drugoga poslanika, po imenu Marka Zuna, preko
mora knezu Nelipicu. Tek drugomu poslaniku podje za rukom, te se nekako pogodi sa
svemodnim knezom. Nelipic za volju Mletaka pomilova Sibenik, pa6e potvrdi mir pri- i

segom. Medjutim taj mir ne potraja dugo. Knez Nelipic ne htjede sustati na pol puta,
i tako vec iza nekoliko mjeseci planu zesca borba nego ikad prije.
(Posljednje godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj, 1335. — 1342.)
Vrativsi se Karlo Robert god. 1334. iz tudjine u Ugarsku, nastavio je utirati tlo sjajnoj
buducnosti svoje porodice. Srecni uspjeh u Napulju bodrio ga, te je iz svoje omiljele

stolice u Visegradu stao razapinjati mreze, da bi prije ili poslije njegov rod obladao
prostranom tada kraljevinom Poljskom. Njega je donekle i patrilo, da se uplide u po-
Ijadke poslove, poSto je bio ozenjen poljskom kraljevnom Elizabetom, kcerju Vladislava
Lokietka. U to je odano pomagao svoga tasta, te je narocito mnogo
ime vazda iskreno i

doprinesao, da se je Vladislav pogodio sa svojim takmacem suparnikom, s puslolovnim i

deskim kraljem Ivanom od Luksemburga, koji si je svedjer prisvajao pravo na poljsko

prijestolje. Poljaci zavoljese svoga prijatelja saveznika Karla Roberta, i kad je god. 1333. i

vrli i tezko izkuSani Vladislav Lokietek umro, najvise su nastojanjem ugarskoga kralja
izabrali svojim vladarem Vladislavljeva jedinca Kazimira Velikoga (1333.-1370.) Karlo
Robert prionu jos vecom Ijubavi paznjom uz svoga iurjaka, tako da se njihovi prija-
i

teljski odnosi nijesu nikad pomrsili ni najmanjom sitnicom. A bilo je i razloga, da Karlo
Robert svomu dragomu §urjaku u svem ugadja. Jer Kazimir, ozenjen litavskom kneginjom
Anom, nije imao muzkoga poroda, s toga je mogao Karlo ocekivati, da ce poljsko
i

prijestolje jednom zapasti najstarijega mu sina Ljudevita, sina poljske kraljevne Elizabete.
Robert posljednjih godina ba§ dosljedno nastojao, da osigura svomu sinu
Karlo je
Ljudevitu poljsku krunu. Za svoga §urjaka Kazimira nije ni dvojio, da ce mu raditi u
prilog. No §to ce reci deski kralj Ivan, koji se jos uvijek ne bijase odrekao svojih aspi-
racija, a Sto Ivanov sin Karlo? Hoce li lomu privoljeti ostali susjedi, narodito Habs- i

burgi? U dobar cas dodje tu Karlu poziv, da bude mirovni sudija izmedju Poljske i

reda njemadkih vitezova, koji bi§e od Poijaka u boju svladani. Njemadki vitezovi bijahu

izabrali sudcem Ceskoga kralja Ivana, a poljski kralj svoga Surjaka Tu pngodu upotrebi
Karlo Robert, da poradi takodjer za svoje ciljeve. Tijesno prijateljstvo njegovo s deSkim
kraljem bija§e se razvrglo, pade izrodilo u rat radi poljskih i austrijskih stvari; sada

odluCi Karlo izcrpsti lijepu zgodu, te se izmiriti s deSkim kraljem, koji se je jo§ uvijek
Hrv. poTJ. II, I.
5
66 KARLO ROBERT.

nazivao poljskim kraljem, te bi mu mogao pomrsiti njegove osnove u pogledu Poljske

PrJike bijahu za to vrlo zgodne. Kralju Ivanu prijetio je rat s austrijskim vojvodama,
pak se je opet trsio, da predobije Karla, na sto je taj rado privolio. U isto vrijeme zgodi
se, da se je po smrti slezkoga vojvode Henrika stao za njegovu bastinu otimati poljski

kralj, dok je opet Slezkom kao lenom ceSke krune obladao Ivanov sin Karlo, markgrof

u Moravskoj.
Bilo je dakle svakakih pitanja, koje je trebalo rijesiti A da sve izadje onako, kako
je Karlo zudio, pozove on sve susjedne vladare u goste na svoj dvor u ViSegrad, gdje
ce vijecati mirovni sud.
U studenom 1335. skupiSe se pozvani kralji i knezovi na dvoru u ViSegradu. Prvi
stize kraljev Surjak, poljski kralj Kazimir; nekoliko dana zatim feski kralj Ivan sa tri

odliCna zastupnika njema6koga reda, a napokon i moravski markgrof Karlo, sin ceskoga
kralja. Uz ove dodjose i vojvode Saske, Ljegnice i Luzice u pratnji mnogo odlicne
gospode, svjetovnih i duhovnih velikaSa. Bilo tu sjaja i zabava svake ruke, da se toliki

gosti razvesele. Ljetopisac Ivan Turcanski prida, da je druzina poljskoga kralja trebala
dnevice 1500 hljebova kruha, a 6eljad Ceskoga kralja i 2500 Vina se popilo 180 vedara;
da li dnevice ili za 6itavo vrijeme sastanka, ne kaze to5no pomenuti ljetopisac. Usred
zabava i gostba rje§avao je Karlo Robert sva prijeporna pitanja tako mudro, da je vec
za nekoliko dana uklonio sve opreke. On spozna naime brzo, da se kod kralja Ivana,
koji je radi svojih pustolovina bio u vjecitim neprilikama, dade sve poluciti novcem;
s toga navrati vec s pocetka sve razprave na takov pravac, koji je 6e§komu kralju po-
davao zgode, da se zadobavi novaca. Tim predobi Ivana skloni ga, da je podupirao i

njegove osnove. Uz take prilike utanaceno bi brzo ovo: Kralj Ivan odrice se naslova
poljskoga kralja i svih svojih prava na Poljsku (o torn bi izdana izprava, koju je Karlo
Robert uza se pridrzao); nasuprot odrice se poljski kralj Kazimir vojvodine Slezke, koju
je onako vec ceSki kralj bio zauzeo, te se obvezuje platiti 20.000 gira srebra,
i to i

6000 vec do uzkrsa. Ako to ne bi Kazimir ucinio, mora Karlo Robert ili platiti mjesto
njega ustanovljenu svotu ili povratiti izpravu, kojom se je kralj Ivan odrekao prava na
poljsku krunu. U isto doba rijesen bi spor izmedju poljskoga kralja njemaCkoga reda, i

te ustanovljeni todni medjaSi tih susjeda. SuviSe izplati Karlo Robert s mjesta ce§komu
kralju Ivanu 500 maraka zlata (40.000 zlatnih forinti), koje mu je bio duzan poljski
kralj, ali pod pogodbom, da ni ceski kralj a ni njegovi sinovi ne ce smetati ugarskomu

kraljevicu Ljudevitu, ako bi se iza smrti Kazimirove natjecao za poljsku krunu. Tako
izmiri Karlo svoje susjede medjusobno, a na to se gosti njegovi, bogato nadareni, razi-

djoSe svojim kucama.

Kako je Karlo u ViSegradu obnovio nekadanji savez i prijateljstvo s 6e§kim kraljem,
morade mu podati pomocnih Seta, kad je Ivanu zaprijetio rat s habsburzkim vojvodama
injemaSkim carem Ljudevitom Bavarcem. Bas s pomocu ugarskoga kralja bijase Ivan
skupio toliku vojsku, da su se protivnici njegovi zacali rata, te mu ponudili primirje, iza
kojega bi poslije utanaden mir izmedju austrijskih vojvoda i kralja Ivana. Taj mir pri-

hvati i potvrdi na to i sam Karlo Robert (11. rujna 1337.) No iz toga mira bise naro
Cito izkljuSeni knezovi Babonici, naime braca Juraj, Dionizije i Pavao, koji bijahu za
rata vjerom krenuli svomu kralju, te se pridruzili austrijskim vojvodama Albrechtu
i Otonu.
Karlo Robert radio je neumorno, da ostvari svoju omiljelu ideju, pak je
i dalje
zato upotrebio svaku zgodu. Kad se je godine 1338. ce§ki kraljevic moravski markgrof i

Karlo vracao iz Tirolske i pohodio ga u njegovu dvoru ViSegradu, utanaci s njim

1. ozujka po kojem je svoga sina
ugovor, nasljednika Ljudevita zarucio s njegovom i

kcerju Margaretom. Markgrof Karlo dat ce svojoj kceri miraz od 10.000 maraka srebra,
a ugarski kralj svomu sinu 15.000 maraka. Mlada zaruenica doci ce nakon godine dana
 POSLJEDNJK GODINE VLADANMA KAIU.A MOBKIITA U UftARSKOJ.
67

preko Brna u Ugarsku, da nauci jezik obicaje te zemlje. Jo§ bi sastavljena druga
i

izprava, po kojoj se je markgrof Karlo prisegom obvezao, da ce svojemu buducemu

zetu Ljudevitu ili njegovim potomcima pomoci do poljskoga prijestolja, ako bi Kazimir
umro bez muzkih potomaka; obratno se zavjeri Karlo Robert za se za svoje sinove, i

da ce se odvratiti od Kazimira, ako bi ce§komu kralju njegovim sinovima uzkracivao

i

prava, koja ih zapadaju u poljskom kraljevstvu (narocito u pogledu slezkih vojvodina).

Vladislav Lokietek, khalj poijski.

Fo slid Ivana Matcjkn,

Sve te izprave i ugovore nije Karlo Robert smatrao za dovoljne» da osigura svomu
sinu nasljedstvo u Poljskoj. On je tezio za tim, da i poijski narod zajamSi njegovo pravo.
S toga je vec kroz duije vrijeme mitio darovima i godi§njim nagradama najodliinije veli-

kaSe u Poljskoj. Napokon mu tu pomoze sam Surjak njegov, kralj Kazimir, kojemu je
baA supruga Ana bila na umoru. Kazimir skupi 7. svibnja 1339. drzavni sabor poijski u
68
KARLO ROBERT.

Krakovu, gdje ce se njemu odrediti nasljednik, posto mu je Bog uzkratio sina i baSti-

nika. Na saboru bilo je dodu§e glasova, koji su predlagali mazovske knezove ili opolj-

skoga vojvodu, sve clanove iz porodice Piastovica; ali na to stade besjediti sam kralj,

te vatrenim rijecima skloni nazocne staleze, da su jednodusno proglasili nasljednikom

njegova necaka, ugarskoga kraljevica Ljudevita. U to umre i kraljica Ana; i vec deveti
dan nakon njezine smrti slize Kazimir sa najviSim drzavnim duhovnim dostojanstvenicima
i

poljskima u Stolni Biograd. Tu bi nasljedni ugovor sastavljen i od oba kralja potvrdjen,

a na to proglasise nazo6ni biskupi i velikaSi poljski Ljudevita njegove muzke potomke
i

za zakonite nasljednike na poljskom prijestolju.

Nastojanje, da sinu svomu osigura poljsku krunu, prijedilo je Karla Roberta, da
nije gotovo na Hrvatsku i Dalmaciju, K tomu ga je mucila
ni mislio bolest, nesnosni i

ulozi, kojih se bijase zadobavio jos 1330, u ratu s vlaskim vojvodom. Posljednje pak
dvije tri godine zadavahu mu brige nemiri na jugoiztocnoj medji njegove drzave Odkad
se bijaSe god. 1331. u Srbiji zakraljio Stjepan Dusan Silni, nije bilo pravoga mira u
banovini Macvi, koju je mladi kralj srbski nastojao pridruziti svojoj drzavi. Macvanski
bani i kastelani grada Macve morali su neprekidno suzbijati navale srbskoga kralja, te

se vec 1335. spominje »kraljevskd vojska, koja je krenula na srbske strane« (exercitus
regis, versus partes Serviae moti). Bojevi u Macvi bivali su sve ze§ci, te je Karlo Robert
god. 1338. sam morao poci s vojskom na jug preko Save. Mora da je daleko provalio,
jer 22. rujna izdaje povelju Kuchen prope fluvium
»u Kucevu blizu rijeke Obnice« (in

Obona), Na toj vojni pratio gaje uz ine Nikola Lendavski, koji je dopanuo rana, »kad je
i

htio preci rijeku Obnicu« (cum per aquam Abona transire voluisset). Mora da je tada
bilo zestokih borba na jugu Save Dunava, jer je papa Benedikt XII. na molbu Karlovu
i

17. sijecnja 1338. pozivao citavu Ugarsku na krizarsku vojnu protiv razkolnika. Kad su
iste godine ugarski biskupi tuzili papi kralja Karla, §to je po svojim kraljevskim Ijudima
okupirao gradove, varo§i i zamke izpraznjene nadbiskupije kolocko-ba6ke, izpriCavao se
je kralj tim, da je on to ucinio »na obranu granica kraljevstva Ungarije, da ne bi razkol-

nicki kralj srbski pokuSao te varosi osvojiti.«

Kat se oduljio i poslije 1339., te je macvanski ban Dominik tezkom mukom odoli-
jevao srbskomu kralju. U to umre i kralj Karlo Robert u ViSegradu u 54. godini dobi
svoje. On predade Bogu dusu 16. srpnja 1342. nakon dugotrajne bolesti od nemilih
uloga. Vijest o njegovoj smrti raztuzi ne samo podanike njegove, nego susjedne kne- i

zove. Poljski kralj Kazimir i moravski markgrof Karlo pohitaSe u Stolni Biograd, kamo
bi truplo njegovo preneseno iz Visegrada, da se oproste s njime, prije nego ce ga u
grobnicu sahraniti. Papa Klement VI. u Avignonu i vojvoda austrijski Albrecht u Koruskoj
dadoSe sluziti sve5ane zadu§nice za pokoj duse njegove, Karlo Robert ostavi za sobom
udovicu Elizabetu sa tri sina: najstariji Ljudevit zasjesti ce prijestolje ugarsko i hrvatsko,
a mozda s vremenom i poljsko, srednji sin Andrija boravio u Napulju kao ba§tinik
tamo§nje krune, a najmladjemu Stjepanu namijenio otac 6ast hercega citave Slavonije.
Dugotrajno vladanje Karla Roberta bilo je sudbonosno za Ugarsku, a donekle za i.

Slavoniju. Suvremenik njegov, zagrebacki kanonik goricki arcidjakon Ivan, prvi spisatelj i

stare Slavonije, karakteri§e u svom djelu »Statuta capituli Zagrabiensis« vladanje Karla
Roberta ovako: »Taj je kralj od pocetka svoga vladanja kroz mnogo godina podnosio
mnogo protivStina od tirana, odmetnika svoga kraljevstva, no napokon postao je jak, te
je umro u umirenom kraljevstvu ostavivSi za sobom tri sina, hercega Ljudevita, koji je
poslije postao kralj te ga naslijedio, hercega Andriju, koji je postao kraljem Sicilije, i

Stjepana,hercega Dalmacije, Slavonije Hrvatske, koji sada u svojoj hercegovini vlada, i

naime godine Gospodnje 1354. « (Iste rex multas adversitates fuit perpessus a principio
sui regiminis per annos quamplures a tirannis sui regni infidelibus et tandem factus fuit
potens et in regno pacifico vitam finivit relictis filiis tribus . . .).
 I'OSIJEUNJE CODINE VLAKANJA KAHLA HOHKUTA U UGARSKOJ.
69

Karlo Robert bija§e potekao znamenite porodice Anzuvina, koja je na podetku

iz

XIV. stoljeca kraljevala u 6etiri kraljevstva: u Francuzkoj, gdje joj je bila kolijevka, u
Englezkoj, u Napulju, i napokon u Ugarskoj i Hrvatskoj. Poput svojih francuzkih i napulj-
skih rodjaka bio je Karlo Robert odusevljen za viteztvo i njegove obidaje, prijatelj udob-
nijega zivota, sjaja, igara a i poezije, koja je tada uz vitezki zivot cvala. No uza to nije
Karlo Robert zatajio svoga porijekla ni tim, §lo je poput francuzkih i napuljskih
viadara hlepio za neograniCenom, absolutnom kraljevskom vlascu, i sto mu je interes
njegov i njegove porodice vise vrijedio, nego boljitak povjerene mu drzave i naroda.
Tek je slucaj bio, sto se je u onaj mah interes Ugarske donekle podudarao s njegovim
licnim interesom, posto je Ugarskoj trebalo mocna viadara, da se oporavi od posljedica
silnih smutnja za posljednja tri decenija Xlll. stoljeca.
Prva, veca polovica Karlova vladanja izpunjena je krvavim borbama s dinastima ili

tiranima, kako ih zove Ivan, arcidjakon goricki. Tek od god. 1326. nastaje mirnije doba,
i tih do sedamnaest godina upotrebio je kralj Karlo, da utvrdi svoju vlast
Sestnaest i

ugled ne samo u zemlji, nego i kod susjednih drzava. A pri torn sluzio se je viSe
oprezom, mudroscu diplomacijom, nego surovom silom. Jedino tako mu je poslo za
i

rukom konsolidovati svoju vlast, osigurati sjajnu buducnost svomu sinu Ljudevitu.
i

Po francuzkom nadinu obrazovani, a vitezkim duhom opojeni kralj umio je u svojoj

novoj domovini viteztvo prenuti na nov zivot, te vitezove uciniti podporom drzave i

Pjenezi Karla Roberta,

kovani a ngarskim kornicama po nsora slaTonskih banovaca.

1. Lice: Pnnoliko poprsje kraljevo, s nadpisom : >Moneta regis Kamli.t ZaliCje: DTostruki kri£ na podnoijn,
s dvije okrunjene glave, a gore dva krina mjesto polnmjeseca i zvijezde. Sigle : dvije ptice.

2. Lice: SIoto K, medju krakovima slova dva cvijeta, s obje strane po jedna kmas. Nadpis : »Moneta regis
Karnli f.c Zaliije: Dvostrnki krii, gore i dolje po dva krina, izmedjn ramena krsta dva cvijeta

Sigle : dvije kmnt.

kraljevstva. Priredjivao je vitezke igre, kod kojih je sam sudjelovao; ugarsku gospodu
primamljivao je pak tim, §to je dobitnike nagradjivao grbovima, koji su ostali kroz sva
vremena njima njihovim porodicama kao uspomena na nekadanju pobjedu. Jednako je
i

Karlo u to ime osnovao redove zlatne ostruge i sv. Jurja, da odlikuje one, koji su stekli
zasluge za kralja i domovinu. Vitezova sv. Jurja (statut od god. 1326) bilo je 50, koji
su se svakoga mjeseca kod kralja sa.stajali, >da se kralj nauzije miloga druztva onih,

koji zaSticuju njegovo tijelo, te brane njegov zivot i drzavu.* Ovim nacinom umio je
Karlo velika^e, koji su se nekad njemu svima silama opirali, okupiti na svom sjajnom

dvoru, te ih uciniti svojim najvjernijim sluzbenicima. No bilo je i drugih nadina, po

kojima je kralj k sebi pritegao visoko i nizko plemstvo. U jednu je ruku vrlo rado
mijenjao visoke drzavne castnike, pace je i koji put revne i zasluzne muzeve odpuStao
iz slu2be bez ikakva povoda, samo da pokaze, kako je ba§ sve zavisno od njegove
milosti; u drugu raku opel podjeljivao bi osobito zasluznim i pouzdanim muzevima sve
protiv postojedih zakona vi§e sluzba, pa6e po dvije, tri ietiri zupanije za upravu. Osobito i

je u torn pogledu odlikovao slavonskoga bana Mikca Mihaljevida od plemena AkuSeva;

 70
KARLO ROBERT.
I

taj je ne samo kroz 18 godina neprekidno (1325. 1342 ) vrsio 6ast bana citave Slavo- —
nije, nego je podjedno bio zupan cetiriju zupanija: saroSke, zemplinske, §opronske i

simezke. Jednako je kralj mitio knezove Gorjanske, koji su redom bili bani Macve, a
uza to su drzali po Setiri bodrozku. Dok je
zupanije: srijemsku, vukovsku, baranjsku i

ovako kralj neke osobito odane muzeve mod im Sirio, nastojao je

i porodice podizao i

nasuprot posve skuciti najmocnije najstarije knezevske porodice Take je u Hrvatskoj

i

ponizio i oslabio Bribirske knezove Babonice, ali je postigao jedino, da su se mnoge

i

takove porodice posve od njega odvratile. U citavoj Hrvatskoj ostadose mu vjerni i

odani jedini knezovi Frankapani, pak i oni samo zato, da se uz njega lakse izvinu izpod
vrhovne vlasti mletadke.
Ovako bija§e Karlo najprije silom, a onda milom skucio veliko malo plemstvo ui

Ugarskoj i Slavoniji. Gradjanstvo je predobio tim, sto je gradjanskim obcinama potvr-

djivao stara privilegija i obsipavao ih novima, te pomagao dizati obrt i trgovinu. Tako
se je u gradovima mnozilo i obogacivalo pudanstvo, koje je odludno stajalo uz kralja;
k tomu je Karlo poljepsavao gradove, podizuci u njima palade crkve. U Zagrebu i i

Temisvaru sagradio je kraljevsku palacu, a u drugim podigao je pregradjivao veliCan- i

stvene crkve, kao primjerice u KoSicama. I s papama, koji su mu ba§ najviSe po-
mogli do prijestolja, koji su po zahtjevu njegovih francuzkih rodjaka stolovali u Avignonu,
i

pogadjao se je dobro, ali na Stetu ugarske crkve i njezinih sloboStina. Pape su i mogli
raditi njemu u prilog, kad je mirno gledao, kako su oni od ugarskih hrvatskih biskupa i

trazili velike svote za potvrdu, nadalje desetinu od svih samostana i bogatijih crkvenih
sluzba za rat s nevjernicima, napokon annate (jednogodisnji dohodak od izpraznjenih
i

crkvenih sluzba), i kako su ne pazeci na prava kraljeva po svojoj volji i namisli redom
imenovali biskupe za izpraznjene stolice, pace popunjavali i kanonidka mjesta. Kralj je
sve to mirno gledao, po§to bi njemu opetovano, a 1332. za vise godina ustupljena citava
trecina svih tih dohodaka za rat na razkolnike i krivovjerce. Kralj se je tako slozio s pa-
pama, da oglobi biskupe i svecenstvo svoje. Veliko nezadovoljstvo preote mah, kad je
Karlo od biskupa stao neku novu vrst dace, naime toboz
traziti jos kao dar na novo
Ijeto od svakoga nadbiskupa po 200 maraka, a od svakoga biskupa po 50; kad je na-
dalje pridrzavao za se blago pokojnih biskupa i zatezao popunjenjem izpraznjenih stolica,
samo da za to vrijeme pobira dohodke crkvene. Postupak kralja Karla ogorci tako
biskupe, da su oni god. 1338. predali tajnu tuzbu na papu, u kojoj su uz ino bijedili kralja,
da ih sili na ratnu sluzbu, da ih poziva pred svjetovne sudove. Tuzbu svoju obnoviSe
god. 1339.; no papa Benedikt XII. tek je s nekoliko blagih, opreznih rijeci pozvao Karla
na opravdanje.
Potisnuv ovako i plemstvo i svecenstvo u Ugarskoj i Slavoniji ukide Karlo takodjer
i sabore u obima zemljama (vetitos esse generales ordinum conventus, in quibus regni
status temperabatur). Nema barem spomena saboru u Ugarskoj u drugoj polovici nje-
gova vladanja, a u Slavoniji za banovanja bana Mikca. Mjesto sabora okupio bi kralj
ni

kad i kad najpouzdanije svjetovne duhovne velika§e odabrane plemice oko sebe, da
i i

s njima budi razpravlja o zakonima, budi da sudi sud. No kako je taki sud sudio, naj-

bolje se razabira po tom, kako je ugadjao kraljevoj osveti, osudivsi najneduznije rodjake i

Felicijana Zahe. znak kraljeva absolutizma odaje

Jasan zakljucna formula nekih nje- i

govih naredaba: »Ako ti je stalo do na§e milosti, ne ce§ drugCije uraditi.*

Absolutisticki kralj Karlo radio je podjedno svom snagom, da preporodi povjerenu
si drzavu u svakom pogledu On podize ratnu poreznu snagu svojega kraljevstva, i

uredi nov6arstvo, upravu i sudstvo, pri 6em mu je bila uzorom francuzka kraljevina.
Stara podloga vojnoga sustava u Ugarskoj, po kojoj su sluzbenici (podanici, iobba-
giones) zupanijskih gradova vrSili ratnu sluzbu, bija§e jako uzdrmana; podanici zupanijskih
gradova postadose ili poveljeni plemici ili nevoljni kmetovi velikaSa. Da bi nadomjestio
 I'OSIJKKNJK TiODINK VI.AItANJA KAF<LA RUIlEHTA U UGAH.SKOJ ,.
7*

zupanijsku vojsku, koje je sada bilo vrlo malo, podupirao je kralj u jednu ruku razvitak

viteztva, a u drugu je na osnovu feudalizma uvodio banderijalni sustav (bandiera talij. =

zastava, stijeg). Banderij sastojaSe od 500 Ijudi, a manji odjeli sastojahu od polovice,
cetvrtine osmine njegove. Po torn biSe svjetovni
i duhovni velika^i primorani, da prema i

velicini svojili posjedovanja i prema broju svojih imanja dadu kralju odredjen broj oru-

zanih Ijudi za rat. Kako je Karlo Robert zivo zudio, da stvori sto brojniju, izvjezbaniju,
ratoborniju vojsku, podjeljivao je svojim vjernim bogate posjede i unosne sluzbe, da im
take omoguci opremiti §to viSe banderija, koji ce vrSiti ratnu sluzbu takodjer izvan
zemlje. Nadalje ustanovi jo§, da svaki velikas, koji mu dade 50 Ijudi, smije tu svoju detu
sam pod svojom zastavom voditi u rat. Tko je dakle imao svoju vlastitu zastavu i svoj
grb, ratovao je za pravo pod kraljevom zastavom; zvao se je zastavnik, te se je po-
slije ubrajao u vi§i ra^red drzavnih baruna; tko je manje oruzanih Ijudi doveo ill posve
sam u tabor doSao, vojevao pod zastavom zupanijskom. Pojedinim privilegovanim
je

druzinama bi dopusteno, da se od ratne duznosti odkupe novcem, koje je onda kralj

upotrebio za uzdrzavanje placenika.
Ovim uredbama ne samo da je kralj podigao broj vojske, nego ju je takodjer
uc^inio spretnijom za ratovanje. Osobitu paznju svratio je nadalje na financijalno stanje.
On unapredi kopanje zlatnih i srebrenih ruda, te dade kovati dobre pjeneze; on je prvi
od ugarskih dao kovati zlatne pjeneze po primjeru grada Firence (odatle je novae
kralja i

dobio ime forinta).

florin =
Napokon uvede on god. 1323 za Ugarsku neku zemlja- i

rinu, po kojoj se je od svakoga zemljista moralo placati 18 dinara (po nasem novcu
1 forint 20 novc). Dekretom od 2. veljace 1342. ustanovi poslije, da se taj porez od
i

18 dinara placa od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz koja su mogla proci kola, na-
tovarena sijenom ill zetvom. Podjedno uvede za citavu Ugarsku jednako vrijedne pjeneze,
zabraniv rabiti sve stare i tudje.

Karlo Robert preustroji takodjer sudstvo po francuzkom uzoru. Uz ino zavede i

zupanijske sudove, zatim dozvoii, da podanik vlastelinski smije prizvati od suda svoga
gospodara na kraljevsku kuriju. Zupanije bise radi lakse uprave i sudjenja razdijeljene
prema velid:ini svojoj na vi§e ili manje kotara ili stolova (processus), najobicnije na fietiri,
a u svakom je bio po jedan stolni sudac (iudex nobilium) i vise stalnih priseznika
(iurassores, iurati assessores). Pri sudbenom postupku ukide dokaz vatrom vodom, ali i

zadrza dvoboj, koji je ugadjao tadanjem vitezkom duhu.

Svojim reformama bijaSe Karlo ucinio Ugarsku jakom bogatom. Obilatim sred- i

stvima, koja su pritjecala u kraljevsku blagajnu, uzdrzavao je sjajan dvor, gradio veli-
canstvene palace i duhovne zavode, a napokon je mitio strane
crkve, uzdrzavao §kole i i

vladare i velikaSe, da ih stece za prijatelje privrzenike. Uza sve to skupio je ogromno

i

blago, od kojega je udovica njegova Elizabeta god. 1343. sobom ponijela 21000 ma-
raka zlata 27 000 maraka srebra, do 2'!^ milijuna forinti, kad je posla u Rim Napulj,
i i

da radi u prilog svojemu mladjemu sinu Andriji.

-»^^*^
 II.

LJUDEVIT I. VELIKI.
(1342.— 1382.).

Prro Trijeme vladanja. — Provala bana Nikole Banida a Hrratskn god. 1 344. — Vojna kraija Ljndevita n
Hrvatskoj (1345. )• —
Borbe radi Zadra (1345 1346.). — —
Prva vojna kraija Ljudevita u Napaljn (1347. do
1348.). — Kralj Ljndevit dobio OstrOvicu (1347) i utanacio primirje s MIetcima (1348.). Lruga vojna u —
Napnlja (1350.). — Hrvatski herceg Stjepan (1349 — 1354.). ' bani : Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid
(1351. i 1352.), i NikoU Banid od Lendave (1353. — 1356). — Vladanje kraija Ljndevita u Ugarskoj, odnosi
prema Bosni i Srbiji. (1351.— 1356.). — Rat s MIetcima za Dalmaciju (1356. — 1358.). — Mir u Zadia
18. veljade 1358. Dnbrovnik se sklonio pod zakrilje ugarskohrvatskoga Vralja. — Borbe sa Srbijom, Bojnom '

Bugarskom (1358 —
1370.). —
Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena (2O. rujna 1371.) Hrvatsko —
kraljevstvo do hercega Karla Dradkoga (1359.— 1369). — Ljudevit zavladao Poljskom (17. studenoga 1370.).
Ljadevit prema zapadnoj Evropi, narodito prema Italiji (1356. — 1378.). Ban Stjepan Tvrtko proglasio se —
kraljem bosanskim i srbskim (1377.). — Rat s MIetcima (1378 — 1381.). i mir u Turinu (8. kolovoza 1381.). —
Karlo Dradki u Napulja (1380. - 1382.). — Hrvalska u posljednjoj detvrti Ljadevitova kraljevanja (1372. — 1382.).
— Smrt kraija Ljadevita (11. rujna 13S2.).
 Oroamsn^t s rake sv Simuna u Zatlra.

LJUDEVIT I. VELIKI
(1343.— 1382.).

rvo vrijeme vladanja. Sesti dan iza smrti Karla Roberta, a drugi
y iza pokopa njegova, dne 21 srpnja vjencan bi u Stolnom Biogradu
za kralja najstariji sin njegov Ljudevit, koji ne bijaSe jos prevalio
sedamnaeste godine. Krunisanju prisustvonaSe ujak njegov, poljski
kralj Kazimir, zatim moravski markgrof i ce§ki nasljednik prijestolja,
po imenu Karlo, kojega je kci Margareta vec odprije bila zarucena s mladim
kraljem Ljudevitom. No Ljudevit kao da nije volio svoje zarucnice, jer je
malo dana iza krunisanja, s njezinim otcem ugovor,
dne 3. kolovoza utanadio
kojim bi radi mladosti odgodjeno vjendanje na detiri
njegove i zarucnice mu
godine. Medjutim se vec god. 1345. spominje Margareta kao supruga Ljude-
vitova, po tern sudimo, da se je Ljudevit njom ozenio i prije ustanov-
Ijenoga roka.
Mladi kralj Ljudevit bijase namah nakon krunisanja zajedno s najviSim
dvorskim castnicima i drzavnim dostojanstvenicima posao u Veliki Varadin
na grob svetoga Ladislava, svoga zaStitnika, pak se zavjetovao, da 6e poci
njegovim stopama. Medjutim je Ljudevit udario stazom, utrtom otcem svojim,
snujuci kroz dugo vladanje svoje poglavito o tom, kako da pro§iri vladanje
svoje i podigne sjaj porodice Anzuvina. Njegova politika bijase skroz dina-
sti6ka, kao i otca mu Karla; no dok se je otac njegov nakon gorkih izkustva za mladjih
dana svojih sluzio naro^ito diplomatiikim sredstvima: to je vitezki ratoborni Ljudevit, i

rodjen odgojen za srecnih

i sjajnih dana otievih, madem u ruci §irio vlast
i slavu i
76 LJUDEVIT I. VELIKI.

svoju i svoga roda. I premda nije bio dosljedan ni uztrajan, ipak mu je po§lo za rukom,
te je svojoj drzavi pribavio obseg i znamenitost, kako je nije imala nikad prije ni poslije
njega. A bio je jos srecan i po torn, §to je za zivota nasao zivotopisca, svoga tajnoga
pisara Ivana (Joannes archidiaconus de Kikullew), koji je u 55 poglavlja nacrtao njegov
rad i djelovanje, te je taj TurCanski uvrstio u svoju ugarsku kroniku.
spis poslije Ivan
Desna ruka mladomu kralju od prvoga 6asa gotovo do smrti njegove bila je i

njegova mati Elizabeta, sestra poljskoga kralja Kazimira. Elizabeta bila je vlastohlepna

zena, ali podjedno umna i odluina, te je u mnogim prigodama najodanija savjet-

bila

nica pomocnica svoga sina. U Slavoniji

i je mladomu kralju bio najja6om podporom
stari i Mikac Mihaljevic od plemena AkuSeva, koji bijaSe zajedno sa svojim
izkusni ban
brojnim sinovima stekao ogromnih zasluga za Karla Roberta i njegovo vladanje Sluzeci
svoga kralja kroz dugi niz godina, kako ni jedan ban prije njega, bijase stekao tolik
ugled vlast u banovini 6itave Slavonije, da je Karlo gotovo sasvim njemu prepustio
i

vladanje na jugu Drave. I premda je Karlo Robert imao tri sina, nije ipak nijednoga
slao za hercega u Slavoniju, jer je tako bio zadovoljan banovanjem izkalanoga i oda-
noga Mikca.
I mladi kralj Ljudevit povjerio se posve banu Mikcu, te nije poslao svoga najmla-
djega brata Stjepana za hercega u Slavoniju, premda mu je otac tu 6ast namijenio. Lju-
devit pace pouzdavaSe se u bana Mikca u onim poslovima, koji se ticahu same Ugarske,
i

gdje je ban imao prostranih imanja, narocito u zemplinskoj saroskoj zupaniji. Vec i

23. rujna 1342. dozvoli kralj Ljudevit banu Mikcu i njegovim sinovima Stjepanu, Akusu,
Ladislavu, Lorandu i Nikoli, od kojih su prva tri bill vitezovi na kraljevskom dvoru
(aule nostre militibus), da u §aro§koj zupaniji usred svojih posjedovanja podignu na
nekom brdu veliki s tvrdim zidovima i obkopima, da bude branikom ne samo
grad
njihovih imanja, nego da podjedno Stiti ugarsku medju prema poljskim ruskim zem- i

Ijama (pro maiori et cerciori tuicione ac defensione confiniorum regni nostri circa con-
finia regnorum Polonie etRuthenie constitutorum). Jos iste godine, dne 14. prosinca
pisa kralj Ljudevit iz ViSegrada pismo »vjernomu svomu, velemoznomu muzu Mikcu,
banu citave Slavonije*, kojim mu nalozi, da oslobodi zagrebacku crkvu od davanja vina,
zita i dinara od grada Medvedgrada, sto je sve doslije ban Mikac primao.
Velik gubitak za kralja Ljudevita bijaSe, §to je negdje u prvoj polovici (poslije
23. ozujka) slijedece godine 1343. stari ban Mikac umro. Da bar nekako nadoknadi taj

gubitak, imenova kralj za bana Citave Slavonije vjernoga i zasluznoga Nikolu Banica,
gospodara grada Doljne Lendave u zalajskoj zupaniji. Taj Nikola Banic (magj. Banffy)
bija§e sin nekadanjega bana slavonskoga Stjepana, a unuk velikoga Haholda (Hoholth),
pradjeda znamenite poslije porodice Banica ili Banovica od Dolnje Lendave i Virovitice.

Ved otac Nikolin, ban Stjepan (1278.), po kojemu se potomci njegovi prozvaSe Banici,
bija§e si stekao velikih zasluga za porodicu Anzuvina, zaSto mu je i Ivan Gisingovac
oteo njegov grad Lendavu. Saim Nikola bijase vec od rane mladosti na dvoru Karla
Roberta (regiae aulae iuvenis), te je u svim prigodama revno sluzio svoga kralja, tako
da mu nakon pada Gisingovaca povratio god. 1323. njegov djedovski grad Len-
je ovaj
davu, podjedno ga imenovao zupanom zalajskim. Sad je Nikola Banic jos gorljivije po-^
i

magao svoga kralja, narocito u ratu sa Srbima u banovini MaSvi, gdje bijase dopanuo
i rana prigodom prelaza preko rijeke Obnice. Najvi§e poradi tih velikih zasluga darovao
mu je sam kralj Ljudevit jos 23. ozujka 1343. drugi grad (Nempty) uz rijeku Krku u
zalajskoj zupaniji, a sada mu
nakon smrti bana Mikca povjerio upravu citave Slavonije.
je

Novi ban Nikola Banic, kojega su od svih hrvatskih knezova priznavali jedini Fran-
kapani, vr§io je svoju vlast ved u srpnju 1343. Prva mu je briga bila, da uredi flnanci-

jalne prilike u Slavoniji i u onom neznatnom dijelu Hrvatske, koji se je tada pokoravao
kralju Ljudevitu. Tu bija§e najprije urediti tridesetinu (tricesima, harmica), koju je po-
 PRVO VRIJEMK VLADANJA
77

birala kraljica Elizabeta. Tridesetinu placali su samo strani trgovci zlatnim ill srebrenim
novcem od zivotinja iiz tudjine, kao iz Italije
robe, koju su Njemadke, u Slavoniju i

dovazali. Glavna tridesetnica Gradec kod Zagreba; povrh toga pobirala se je tri-
bila je

desetina izpod Susjedgrada (od robe iz Njemadke) u ModruSama (od robe prekomorske). i

AH po^to su u potonje vrijeme stall traziti trideselinu od domacih trgovaca, kao takodjer
i

Ljudevit I. Veliki.
Po tlici Ivana Matejka.

za robu, koja se je iz Slavonije izvazala, pace i od gotovih novaca, naro6ito od florina,

potuzise se kraljici Elizabeti gradjani zagrebadki, koji su poradi te novotarije najvise

stradali. Kraljica nalozi banu Nikoli, da stvar izvidi i onda odredi, §to bude pravo. Ban
pozove 2. srpnja iz Modrusa kaptol zagrebadki kneza Dujma Frankapana, da mu izlo2e,
i

kako i od dega se je doslije tridesetina pla<5ala. Kad mu ti odgovoriSe, sazove on sabor

 rJUDEVlT I. VELIKI.
78

citave Slavonije u Krizevce, pak ondje u nazocnosti velikasa plemica ustanovi 8. kolo- i

voza, da se odsad pobira tridesetina kao nekad samo od one robe, koja se iz Njemacke
ili Italije uvaza u Slavoniju. Bit ce, da se je na torn saboru vijedalo o drugim poslo- i

vima, ali to nije zabiljezeno.

naiSao ban Nikola na odpor Tako mu se uzprotiviSe
Uredjujuci prilike Slavonije
sinovi pokojnoga bana Mikca, koji mu ne htjedo§e predati nekih posjedovanja iza svoga
otca, pa6e ni ono, sto je pokojnik uzivao kao ban. Najvise mu se odupirahu ba§
braca Stjcpan Akus, koji bijahu vitezovi na kraljevskom dvoru. Opreke se tako izostrise,
i

da je napokon kralj zapovjedio palatinu Nikoli i magistru svojih tavernika, da pruce se

stranke izmire. Dne 18. veljaSe 1344. utana6ena bi u ViSegradu nagoda. Sinovima Mik-
6evim ostadose neki posjedi, kao Hothkow i Gjurgjevac (Scenthgyurgh) u krizevadkoj
zupaniji, koje bijase otac njihov primio u ime odstete za banovStinu i kunovinu, zatim
Rakovec (Rakonuk), koji mu bijase sudom dopitan; nasuprot ustupiSe oni banu Nikoli
svoju palacu na Gradcu kraj Zagreba, koja stajase tik do kraljeve palace, i kojoj je

pripadao vinograd s ribnjakom. Ta je palaCa bila dodu§e porodiCna svojina Mikcevih

sinova; ali posto su primili posjede, sto ih bijaSe otac njihov stekao kao ban, ustupise
ju ipak novomu banu
njegovim potomcima Jedva se je smirila ta razmirica, sukobi se
i

ban Nikola sa zagrebackim biskupom Jakovom od Placencije, jer je njegovoj Laskoj

ulici (in vico Latinorum) u Zagrebu nametnuo neki novi namet, koji se je pobirao kod
crkve sv. Antuna. Biskup posebnim pismom zapovjedi
medjutim potuzi se kralju, koji

banu, da ukine nepravedni namet. Ban Nikola na to poveljom od 13. travnja 1344.,
izdanom u Zagrebu, zadovolji kraljevu nalogu, opravdavajuci se, da je kao nevjeza bio
od drugih na to napucen, te mu se je cinilo, da radi pravo. U toj izpravi spominje ban
izrijekom, da je bansku cast primio »po milosti najuzvisenijega vladara gospodina Lju-
devita« (cum nos ex gracia excellentissimi principis domini Ludovici dignitatem ba- . . .

natus fuissemus adepti), da je po narocitoj zapovijedi svoga kralja revno nastojao, da

i

svakoga, a narocito svetu majku crkvu uzdrzi u njezinim pravima.

Uredivsi financijalne prilike pregnuo ban Nikola, da uvede red u novcarstvu i

Slavonije. No u to mu najednom stize poziv od kralja, da skupi vojsku da provali i

s njom u Hrvatsku, ne bi li pokorio knezove Nelipice, Kurjakovice Bribirce. Kralju i

naime Ljudevitu bijaSe 1343. poslo za rukom, te je svladao ustanak nezadovoljnih Sasa
u Erdelju. Kad je zatim s vojskom svojom htio provaliti u susjednu Vlasku, da osveti
ncdacu svoga otca od god. 1330., osvanu najednom pred njim vlaski vojvoda Aleksandar,
nasljednik mozda sin Bazaradov, pak prinesav mu darove prisegne mu zakletvu vjer-
i

nosti obeca. da ce odsad priznavati vrhovnu vlast ugarskoga kralja. Obodren tim
i

srecnim uspjehom rijeSi se Ljudevit pokoriti sada hrvatske knezove, te povratiti hrvatsku i

kraljevinu opet svomu vladanju. Cinilo se, da je za to odabrao najzgodnije vrijeme.

(Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344.) Mir izmedju kneza NeHpica
i grada Sibenika nije dugo trajao. Bas u ono vrijeme, kad se je zgodila promjena
na ugarskom prijestolju, uzbjesnio je rat ponovno, te je Sibenik osobito stradao od Ne-
lipiceva sinovca Konstantina (Kostadina), gospodara nedobitnoga grada Klju^a. Uz Sibenik
i Mletcane pristali su i opet Bribirski knezovi, pace isti surjaci Nelipicevi, knezovi Kurja-
kovici u Krbavi.
Na pocetku god. 1343. bio je knez Nelipic na vrhuncu svoje moci. Podlegli mu
svi knezovi hrvatski, a Strepili pred njim mleta6ki gradovi u Dalmaciji. Surjak njegov
Gregorije Kurjakovic nije vise mogao podnijeti sile njegove, pak je po§ao u Ugarsku i

ondje primio sluzbu u kraljice majke Elizabete. Bribirski knezovi opet povjerili se posve
Mletcima, pak zajedno s njima radili, da odole svemocnomu Nelipicu. Jo§ u rujnu 1342.,
kad je knez Konstantin od Kljufia prijetio Sibeniku, preporucivala je mletacka obcina taj

grad knezovima Pavlu II. i Mladinu III., uzdajuci se u njihovu moc (de eorum potentia
 PROVALA BANA NIKOLE I! IHWATSKU.
79

plene A da ih
confidimus). nagradi za pruzenu pomoc, imenova mietacka obcina
23 travnja 1343. kneza Pavla od Ostrovice (po drugi put), kao njegove sinovce Mla- i

dina IH. i Pavla III svojim gradjanima. Upravo u to vrijemc nudio je takodjer knez
Mladin III. Mlelcima, da od njega kupe njegov grad Skradin s kotarom, jer bi mogao
dopanuti tudjih ruku, mozda takovih, koje ne bi bile prijateljske Mletcima.
Premoc kneza Nelipica napokon do S toga seskrajnosti dodija mletackoj obcini.
ona pokrenuti velik, otvoren rat na njega, te ga smrviti. Prikupit ce u svoje kulo
rijeSi

sve hrvatske knezove, pace bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, a mozda i srb-

I
i

skoga kralja. UtanaCit ce sa svima ovima velik savez na zator kneza Nelipica, a mozda
i na zajednicku obranu od kralja Ljudevita, ako bi se kada sjetio dalmatinskih gradova.
LJ srpnju 1343. mletaCki su providuri einili sve pripreme za rat u Dalmaciji Hrvatskoj, i

pace i Andrija Morosini

vojvodom vojske, koja ce ratovati. Tih ozbiljnih
izabran bi i

odlucnih priprava preplasio se napokon knez Nelipic, pak u kolovozu 1343. sam ponudio
mir. Mletci jedva to docekaSe, pak nakon dogovora tijekom mjeseca rujna utanacen
bi
mir 4 listopada 1343.

s)"i^'
Pkcat bana Nikole Banica od Lendavr
(•343.— '346- i 1353- US^).

Pedat snimljen s povelje banove od 2J. rvijna 1345 , koje se izvornik {uva u kr. driavnom arkiva n Bndim-
peJti. Na pedatu prikazana ie bikovlja glava ;
medju rogovima bio je smjeSten valjda krii Nadpis:
»(S. Nicojlai bani tociua Sclavonie*

Toga dana sastadose se zastupnici prucih se stranaka kod Slap a rijeke Krke
blizu Skradina, da ulvrde mir. Dosao amo s jedne strane sam knez Nelipic, a s druge
mletadki providuri Nikola Prioli i Nikola Pisani. S njima doslo i mnogo odliCne gospode
kao svjedoci mira; bili to kninski biskup Nikola, knez Budislav Ugrinic od plemena
Subic, Dmine Ludovic, Angelus Amicus, Sibenski biljeznik, Kazota Kazotic Trogiranin i

Ivan Egidije Spljecanin. Uslovi utanadenoga mira bijahu ovi. Nelipic obecaje u ime svoje
i svoga sinovca, da ne ce vi§e napastovati Sibenika ni drugih mleta^kih podanika u Dal-
maciji, pod prijetnjom, da ce izgubiti onu jamdevinu, koju ce u tu svrhu poloziti. Siben-
6ani i drugi mletadki podanici mogu slobodno trgovati po Nelipidevim i Konstantinovim
oblastima, a ne ce placati nikoje druge dace osim one, koju su davali prije rata. Ako bi

kad Nelipid i Konstantin napastovali Sibencane ili druge mletaike podanike, morat 6e
se opravdati pred knezom onoga grada, koji je napadnut, pak ako bi bio kriv, morat 6c
8o LJUDEVIT I. VELIKI.

Stetu nadoknaditi. Nelipic moze proti osudi prizvati na mletacko vijece i ako ga ovo
rije§i krivnje, platit ce troskove priziva ona stranka, koja ga je tuzila; inaCe ce on na-
miriti Stetu i trosak. U mir se uklju6uju Bribirski knezovi i Gregorije Kurjakovic. Nelipic
i sinovac njegov posjedovanja pod prijetnjom globe, koja je
ne smiju dirati u njiiiova
ustanovljena za napastovanje mleta^kih podanika; no bribirski knezovi kao Kurjako- i i

vici moraju poloziti jamdevinu poput Nelipica, jer ce se inace smatrati, da nijesu ukljuceni
u mir. Kao odstetu za §tete, nanesene Sibeniku, mora Nelipic platiti 13.000 libara u
gotovu ili u stoki, koja bi toliko do 18. listopada 1343. Tvrdjicu, koju je
vrijedila, i to
knez Konstantin podigao na stetu Sibencana, moraju poruSiti do 1. ozujka 1344. U ime
jamstva, da ce doista porusiti tvrdjicu do odredjenoga roka, polozit ce knez Nelipic
10.000 libara, ako dotle to ne obavi, izgubit ce jamCevinu. izuzev slucaj, da mu vijece
i

produlji rok. Jos mora knez Nelipic poloziti neki poklad (depositum) od 20.000 libara,
koje ce MletCani uloziti u svoju banku placati mu obicne kamate. Napokon mora i

Nelipic povrh svega dati jamcevinu od 10.000 libara kojemu gradu u Dalmaciji (Spljetu,
Trogiru ili Sibeniku), da tim zasvjedoci, da ce obdrzavati sve tocke mira. Ako bi pak
prekrsio mir, kaznit ce ga MIetCani stanovitom globom iz te jamcevine. Providuri nasuprot

Slavonski banovgi, kovani za bana Nikole Baniga od Lendave.

(I343.-I346. i I353.-I35<J)-

1. Lice; Knna trCi na lijevo, viSe nje kruna, pod njom list djeteline. Nadpis: »Moncta Nicolai bani.<
Zalidje: Dvostruki krii na podnoiju, s obje mu strane po jedna bikovlja glava s kriiem medju
rogovima; gore dva polumjeseca. Sigle: N B (Nicolaus banus.)

2. Kao predjaSnji (l) s nadpisom : »Moneta Nicolai ban •(•.«

obricu knezu, da ce njemu i njegovu sinovcu povratiti sva imanja, oteta za rata, dim
nadoknadi stete Sibeniku, te polozi onaj poklad i jamcevinu. Tako isto modi ce odsad
Nelipic i njegovi podanici u mletacke gradove dalmatinske, te ondje
slobodno dolaziti

trgovati kao prije rata. Zarobljenici, ako ih imade, medjusobno ce se zamijeniti. Knez
i

Nelipic i sinovac mu Konstantin imenovat ce se mletadkim gradjanima. Ako bi se zgo-

dilo, da bi se Konstantin odijelio od svoga strica, te ne bi imali vi§e zajednickoga

imetka, ne ce vise knez Nelipic biti duzan, da jamci za svoga sinovca glede obdrzavanja
mira. Napokon prisizu obje ugovarajude stranke (Nelipic providuri za mleta6ku obcinu), i

da ce drzati mir, i u to ime zalazu sva imanja svoja i svojih podanika.

Ali ni ovaj, tako svefiano utanadeni mir ne trajaSe dugo. Pogodbe njegove bijahu
suviSe tegotne za Nelipica i njegova sinovca Konstantina, da bi ih htjeli mogli izpu- i

niti. Vec na podetku 1344. plijeni knez Konstantin Sibenski kotar i hara mjesto Benicu,
a malo zatim udaraju stric i sinovac na Mladina III. Sibencani i Bribirski knezovi vape

u Mletcima za pomoc, a vijece nalaze 15. svibnja 1344. §ibenskomu knezu, da trazi u

Nelipica zadovoljstinu. Ali taj je ne dade ni he mogaSe dati, jer je malo zatim — u polo-
 PROVALA BANA NIKOLE U HRVATSKU. St

vici mjeseca lipnja — umro, ostavivsi za sobom udovicu Viadislavu i jedinca sina,
nedorasloga IvanaNelipica.
Smrt kneza Nelipica jednim mahom promijeni situaciju u Hrvatskoj Dalmaciji. i

Cim zacuo za njegovu smrt, namah odludi izvesti ono, cega se je otac
je kralj Ljudevit
njegov on sam sve dosad zacao, naime provaliti s odabranom vojskom u Hrvatsku, te
i

ju napokon pokoriti svojoj vlasti. U prvom ce redu obladati ostavinom kneza Nelipica,
te opet preuzeti kraljevski i banski grad Knin, taj kljud: prekovelebitske Hrvatske, koji
je kroz dvadeset i rukama kneza usurpatora. Medjutim sama slutnja,
dvije godine bio u
da bi kralj Ljudevit mogao osvanuti u juznoj Hrvatskoj, prometnu u tili 6as Ijute pro-
tivnike Nelipiceve u oduSevljene privrzenike i branitelje obudovljele kneginje Vladislave
i nejakog joj sina Ivana. I opet zaigraSe Mletci prvi kolo, da sloze svu hrvatsku gospodu
u veliki savez na obranu udovice Vladislave od sile kralja Ljudevita i njegovih bana.
Sto se izvjestnije cuje o pripremama kralja Ljudevita, sve se odiudnije mletadka obdina
sprema na odpor. Vec 28. lipnja 1344 nalaze svojim gradovima Spljetu, Trogiru i §i-
beniku, da pohitaju junaCkoj udovi Vladislav! u pomoc, 6im ona to zatrazi, jer je grad
Knin »klju6 ditave Dalmacije«, odakle bi kralj mogao lake smetati primorskim grado-
vima. Osobito napregnuse Mletci svoje sile u mjesecu srpnju. Dne 20. srpnja pozvaSe
jo§ Zadar, Nin, Rab, zatim otoke Hvar i Brad, da pomazu kneginju; a u isti cas saletiSe
takodjer Kurjakovice i Frankapane. Njihov poslanik imao je redom obaci jedne i druge
knezove. Gregoriju i Budisiavu Kurjakovicu imao je predoditi, »kako se skuplja vojska,
da se nanese §teta njihovu necaku«, nedoraslomu knezu Ivanu Nelipicu, i da mu se
otme Knin i ostala mjesta njegova; neka nadalje poslanik zaklinje oba kneza, da za
volju dovjednosti i prirodnoga zakona (iure naturali) stanu na obranu svoje rodjene sestre
Vladislave i sina joj Ivana, kojega Ijube kao rodjenoga sina svoga. Od Kurjakovica neka
podje poslanik Frankapanima, bradi Bartolu Dujmu, te neka osobito nastoji oko kneza i

Bartola, da ga predobije za kneginju Viadislavu. Neka kaze knezu Bartolu, da bi morao

kneginju Viadislavu §tovati »kao majku svoju« poradi Ijubavi i srodstva, koje ga s njom
veze, jer je onanekad »njegovo pleme« (quia olim genus suum fuit),
bila te bi s toga
i njezino dedo, nedorasli knez Ivan, moralo biti njemu drago »kao rodjeni sin*.
Ne zna se, sta je kod hrvatskih knezova, ali obcina
mletacki poslanik opravio
mletadka nije ni poslije mirovala, jer je dobro znala, sta ju ceka, ako kraljevska vojska
svlada kneginju Viadislavu njezina sina. Dne 8. kolovoza piSe knezovima svojih gradova
i

u Dalmaciji, da knezu Ivanu i njegovoj majci rade u prilog savjetom, pomodu i sklo-
nosdu (dare debeatis omne consilium, auxilium et favorem in omnibus); a 28. kolovoza
obecaje Bribirskim knezovima sve svasta, samo da se oni obrane od sile kraljeve.
i i

Dne '60. kolovozase u Mletcima vise ni dvojilo »o dolazku Ugara u primorske

nije
strane«; vijedeje stoga izabralo tri svecana providura, koji ce podi u Dalmaciju Hrvatsku, i

te s Banidima (Bribirskim knezovima) Ivanom Nelipidem slozno nastojati, da hrvatski

i

gradovi ne dodju u ruke ugarske (ne ipsorum fortalicie ad Ungarorum manus valeant
pervenire). Napokon odredi obdina jos i to, da se svi niezini trgovadki i driavni brodovi,
koji bi prolazili uz obalu dalmatinsku, zadrzavaju neko vrijeme u pojedinim primorskim
gradovima, da se time ohrabre zitelji tih gradova i ostanu vjerni obdini mletadkoj.
Sve te priprave nijcsu bile ban Ni-
suviSne, jer je zaista u rujnu 1344. slavonski
kola Banidvojskom od 4000 Ijudi provalio na jug u Hrvatsku. Najprije se utabori
s

pred gradom Kninom pozove Viadislavu, da mu predade kraljevski nekad grad,

i da i

se Zajedno sa svojim sivom pokori. Ali junadka Vladislava ne htjede o tom ni da duje,
tk snaga roda Nelipideva osnivaSe se na gradu Kninu. Sad je bio red na banu Nikoli,
da juriga na grad. No grad pod njim varo§ bila je tako utvrdjena, da se na to nije
i

moglo ni pomisljati, to manje, sto je Vladislava sa svojom izabranom detom bila spremna
braniti grad do zadnjega daha. Ban Nikola nasao se u nemaloj neprilici, ne znajudi, sto
Hit. poTJ. U. I.
6
 82 LJUDEVIT I. VELIKI.

da Sa svojih 4000 Ijudi stao harati po Kninskom polju: palio usjeve, tamanio vino-
radi.

grade, rusiokuce seliSta po pitomom polju. Najzad se ipak rijeSio, da ce

i
jurisati na
strmo brdo Spas, na kojem se je kocila ponosita tvrdinja. Opasao brdo sa svih
strana,
a onda se stao uzpinjati na nj. No losa mu sreca bila hrabre vojnike njegove
odbijala :

jos hrabrija posada. Cinilo se banu, da grad ne brane obidni, slabi Ijudi, nego »bijesni
lavovic, a na 6elu im lavica Vladislava. Tako se borba pred Kninom otegla; nitko nije
mogao ni slutiti, kako ce se svrSiti ni kada.
U to se kneginjapredomislila. Ban ne moze uzeti Knina juriSem, ali vojska njegova
moze ga tako opasati, da ga na posljedku prinudi gladom na predaju. To je napokon
Vladislavu
sklonilo, te se je stala s banom pogadjati. Ona ce poslati ravno pred kralja
i

svoga zasebnoga poslanika, koji ce se u ime njezino i sina joj Ivana kralju pokloniti i

obecati, da ce ona vazda biti vjerna kletvenica svete krune, a po torn ce kralju
predati
Knin i druge gradove, kojih mu treba, da osigura svoju vlast u Hrvata. Ban na to pri-
volio, i srecan, sto se je sve lijepo udesilo, poSao s vojskom svojom izpod grada Knina.
Vec 11. listopada znalo se u Mletcima, da je ban Nikola ostavio hrvatsku zemlju.
Ban Nikola digao podsadu Knina, a kneginja poslala na to svoga poslanika pred
kralja. Taj je bio doduSe vrlo kivan na rod Nelipicev poradi trajne nevjere pokojnoga
kneza, na posljedku ne htjede se oglusiti molbe one, koja se bijase utekla njegovu
ali

prijestolju, pak je milostivo primio njezina poslanika. A ovaj stao u nazo6nosti mnogih

bana (velikasa) govoriti kralju ovako: »Preblagi gospodine i kralju! Vladislava i 6edo
joj Ivan, koji me pred Vas poslase, sklopljenih ruku i klececi na koljenima iznicuju
VaSemu Velicanstvu sasvim sebe i sva svoja imanja. Oni Vam predaju svoja polja, svoje
varosi i sve svoje tvrdinje, a na zapovijed Vasega VeliCanstva i sve drugo, sto bi kra-
Ijevska milost htjela primiti«. Kralju, koji je i onako tezio, da sve tvrde gradove u
Hrvatskoj skupi pod svoju vlast, u dobar cas dodje ta ponuda, te on sve prihvati, 6\me

ga bijase poslanik kneginje Vladislave zanudio. Privoli pa6e, da i sama Vladislava sa

sinom svojim dodje na njegov dvor, gdje ce se onda sve potanko utanaditi.
No u to se bijahu prilike u Hrvatskoj opet promijenile. Tek sto bija§e mletacka
obcina zacula, da je Vladislava spremna pokoriti se kralju, da je ban Nikola otiSao i

izpod Knina, napese sve svoje sile, da to zaprijede. Vec 11. listopada poruCivahu
Mletcani kneginji i njezinoj braci Kurjakovicima, neka niposto ne predadu Knina u
kraljevske ruke; a onda stadoSe raditi, da sve hrvatske knezove sloze u veliki savez,

pace im obecaSe 11. studenoga svoju pomoc od 200 Ijudi, ako se odupru kralju. Do
saveza ne dodje ipak, jer se hrvatski knezovi ne mogoSe sporazumjeti ni pogoditi; ali

kneginja Vladislava, uzdajuci se u pomoc mletacke obcine i hrvatskih knezova odluci,

da ne ce poci pred kralja niti mu predati grada Knina. I tako ostade sve pri starom kao
i prije provale bana Nikole.
Ban Nikola bijase se medjutim vratio s vojskom svojom u Slavoniju, gdje je

nastavio uredjivati financijalne prilike. U prvoj polovici studenoga 1344. sazove on sabor
citavoga plemstva slavonskoga (universorum nobilium regni Sclavonic nobiscum existen-
cium) u grad Zagreb. Na tom saboru
utanaci uz ino na samo Martinje (11. studenoga)
znameniti najamni ugovor gradackim (zagrebadkim) gradjanom Jakovom, sinom Ulfar-
s

dovim, po kojem je njemu i njegovim drugovima (Nikoli, sinu Pavlovu, i Cvetku, sinu
Stavljenovu, gradjanima koprivnickima, zatim magistrima Rataelu i Mihajlu, bratu rete-
noga Nikole) dao na godinu dana u zakup zagrebadku kovnicu banskih novaca zajedno
s dobiti banske komore, kao i sve druge dace izmedju Urave i Za kovnicu
Save. i

dobit komore placat ce godiSnju zakupninu od 300 maraka (u mjesecnim obrocima po

25 maraka) ; a za ostale poreze i dace (collecciones marturinarum cum banoschinis,
nezethis et ponderibus in nostro banatu constitutas) davat ce opet godimice po 1350 maraka.
Podjedno bi potanko odredjeno, kakve ce novce ti novdari (monetarii) kovati, kakva
 VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ.
83

vrijednost ima biti tim banovcima, i kako ce se stari novci zamjenjivati za nove. Jos bi
zabranjeno izvazanje srebra, zlata i starog novca iz zemlje, .te odredjeno, da se kazae
zapljenom imetka i zatecenog blaga oni, koji bi tu zabranu prekrsili. Napokon bi odre-
djeno, da ce sluzbenike i cinovnike tih nov6ara najamnika suditi sam ban, a nipoSto
zupani ili obi^ni sudci.
(Vojna kralja Ljudevita u Hrvatskoj, 1345.). Kad je kralj Ljudevit zacuo,
da se je kneginja Vladislava predomisliia, te se opet odvrgla od njega, planuo je strasnim
gnjevom. Suvremeni Ijetopisac, po imenu nepoznati pricalac podsade Zadra (Obsidionis
ladrensis libri duo) kaze, da je kralj odlu6io sve gradove tvrdinje za sva vremena svojoj i

vlasti pokoriti, makar razasuo polovicu blaga svoje drzave (si dimidii regni sui thesaurus
in conlusione esset dispergendus).
Vec od pocetka godine 1345. cinio je Ljudevit priprave, da skupi veliku vojsku,
pak da do kraja zatre hrvatske knezove. Cini se, da su glasi o njegovim pripremama
silno zabrinuli hrvatsku gospodu. Ali samo jedan se nasao, koji je pohitao, da trazi u

PrVI VELIKI PECaT KRALJA LJUDEVJTA I.

njega milost. Bio je to knez BudisIavUgrinicod plemena §ubic, gospodar grada Roga i

otoka Visovca. Taj Budislav Ugrinic, premda je bio od istoga plemena kao i Bribirski

knezovi (Banici), nije se vec odavna pazio sa svojim suplemenicima. K tomu je dosljedno

bio zestok protivnik Mletcana i njihovoj vlasti u dalmatinskim gradovima. Osobito odkad
se je Nin pokorio mleta^koj obcini (1329), knez je Budislav Ugrinic neprestano smetao
Ninjanima i njihovim gospodarima. God. 1333. bio je u Ijutoj razmirici s Mletcima, koji
ga prozva§e >javnom ubojicom i neprijateljem svojim* (homicidam publicum et ini-

micum nostrum), te mu ucijenise glavu sa 1000 florina. Budislav je i poslije ostao

krvni dusmanin mletaike obcine, a osobito od onoga dasa, kad su se njegovi supleme-
nici, knezovi Banici, posve povjerili okrilju njezinu. Nije s toga ni 6udo, Ito je sada

odu§evljeno stao uz kralja Ljudevita, kad se je taj digao na zator hrvatskih knezova i

mleta^ke vlasti u hrvatskoj zemlji. Dne 16. travnja 1345. izdade kralj Ljudevit u Vi§e-
gradu povelju, kojom je »posmotriv§i vjernost plemenitoga muza kneza Budislava, sina

h
84
LJUDEVIT I. VELIKI.

nekad Ugrina od Bribira, i njegovo prolijevanje krvj za 6ast svete krune, kako je o torn
kralj obavijesten po kazivanju stalnih nekih svojih baruna, a posebice velemoznoga muza
gospodina Nikole, bana 6itave Slavonije, i Stjepana Zadranina, dvorskoga svoga mladica
(iuvenis),« primio njega (kneza Budislava) u svoju pravu i istinsku milost, oprostivsi mu
podjedno posve i nevjeru, ako je koju mozda po6inio po naputku kraljevih odmetnika.
S toga mu potvrdi i njegov grad Rog (danas Rogovi kod Rozkog slapa rijeke Krke),
zatim otok (Visovac u rijeci Krci); a povrh toga podijeli mu jo§ i ostav§tinu iza pokojnog
plemenitog muza Ivana, sina Jurja Jurisica od Bribira, koji je umro bez potomaka, te je
s toga sva njegova imovina pripala po pravu knezu Budislavu kao najblizemu rodjaku.

Dok se je ovako knez Budislav Ugrinic utekao kralj u, svi su ostali knezovi staii

uz Mletke. A ti sve moguce cine za obranu njihovu i svojih gradova u Dalmaciji. Dne 27.

lipnja salju u Dalmaciju tri providura, koji ce upravljati obranom gradova; u Nin odpre-
maju (28. lipnja) dvije satnije strijelaca iz Trevisa, a 29. lipnja naimlju jos sto novih
strijelaca i nalazu knezovima Hvara, Raba i Paga, da i oni po§lju ceta na kopno,
ako bude potrebe; napokon 5. srpnja Salju u Dalmaciju dvije oruzane ladje i mnogo
oruzja, koje de se razdijeliti po njihovim gradovima i medju hrvatskim knezovima, te

unovaduju novih (100 — 200) strijelaca za Nin druge gradove u Dalmaciji.

i

Junadka kneginja Vladislava stolovala je jos 23. ozujka 1345. u gradu Kninu, gdje
bijase u glavnoj dvorani svoje palade skupila sjajno druztvo (in catro Tenini, in sala
palacii domine comitisse). U lipnju, dne 17. bill su kod nje poslanici mletacki, hrabreci
nju brata joj Gregorija Kurjakovica na odpor proti kralju. No vec namah iza toga
i

stajahu u drugoj polovici lipnja pred Kninom slavonski ban Nikola Banic i bosanski ban
Stjepan Kotromanic. Oni bijahu sa svojim detama (nekih 10.000 Ijudi) dosli kao prednja
straza kraljeve velike vojske, da joj utru i osiguraju prolaz kroz hrvatske zupe i oblasti.

Stojeci pod Kninom pokuSaSe skloniti Vladislavu i sina joj Ivana, da se dobre volje
pokore kralju. Kneginja pokaza se sklonom predati kralju Knin i jos neke druge gradove,
koje bijaSe pokojni Nelipic ugrabio kraljevskoj vlasti; ali zahtijevase nasuprot, da se
njezinu sinu zajamci njegova bastina po djedovima, i da mu se dade odSteta za Knin.
Bani privoliSe na pogodbe kneginje Vladislave i utana6i§e s njom 23. lipnja u oci
sv. Ivana Krstitelja svedan ugovor. Vladislava i sin joj Ivan obecase, da ce kralju povra-
titi cetiri utvrdjena grada i povrh ajih jo§ dva, ako se knezu Ivanu ostave i potvrde
njegovi djedovski gradovi u zupi Cetini i u zupi KliSkoj.
Tek sto su bani utanadili taj ugovor, dodje kralj iz Slavonije do Bihaca, Dne 27.

lipnja bio je u Gjurgjevcu (iuxta villam Zengiurg), a 13. srpnja 1345. bio je kod Bihaca
na Uni, gdje mu se pridruziSe oba bana i neki hrvatski knezovi. Nedaleko od Bihaca,
kod izvora potoka Klokota, pritoka Unina, utaborio se kralj Ljudevit s citavom vojskom
svojom od 30.000 momaka, te je ondje boravio nekih osamnaest dana (16. srpnja izdaje
povelju >in descensu nostro in Kalkochfeu,« a 22. srpnja >in descensu nostro iuxta
Byhygh«). Onamo je doSla i kneginja Vladislava sa sinom Ivanom, a i brat njezin knez
Gregorije Kurjakovic, da se konadno pogode s kraljem prema ugovoru s banima. Kralj
dodeka junacku zenu i Ijubecu majku vrlo prijazno, te prihvati gotovo sve, Sto su bani
utanadiH. On primi iz ruku kneginje Vladislave i sina joj Ivana tvrdi grad Knin, koji je
i onako starinom bio kraljevski grad, a uza nj i neke druge gradove u Lici Krbavi. i

No zato povrati kralj knezu Ivanu Nelipicu sve zemlje gradove njegove porodice (tutte i

le terra e castelli di sua casa), naime grad Sinj na Cetini, Brezovo polje, a narocito

plemen§tinu djedinu Nelipica, grad Kamidac na Krci (castrum suum hereditarium

i

Chanoshaz). Nekoliko mjeseci iza pohoda svoga u Hrvatsku, dne 21. studenoga 1345.
izdade kralj Ljudevit posebnu povelju, kojom oprosti knezu Ivanu Nelipicu dugolrajnu
njegovu nevjeru (perdona la lunga ribellione), te mu ponovo pismom potvrdi sve, kako
bija§e u taboru na Klokotu utanadeno. Knez Ivan Nelipic ostade odsad najodaniji pri-
 VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ. 85

vrzenik i podanik svoga kralja, a majka njegova Vladislava skloni se u mleta6ki grad
Spljet, gdje je boravila do 8. prosinca 1346., uredjujuci svoje imovinske prilike. Poslije
1346. nema joj vi§e traga u poznatim spomenicima.
Kralju Ljudevitu bijaSe se pokorio mladi knez Ivan Nelipic, a uza nj i njegovi ujci,

knezovi krbavski Gregorije i Budislav Kurjakovic. Po§to mu se bijase vac prije poklonio
takodjer knez Budislav Ugrinic, obladao je kralj SItavom zagorskom Hrvatskom. Sad bi
bio red, da kralj udari i na primorsku Hrvatsku, gdje su Bribirski knezovi ill Banici
drzali znamenite gradove: knez Pavao II. nada sve vaznu Ostrovicu, a sinovci njegovi
Mladin III. i Pavao III. gradove Skradin, Klis Omis. Dok nije obladao tima gradovima,
i

nije se Ljudevit mogao pohvaliti, da je gospodar Hrvatske. No Bribirski knezovi ni ne

sanjahu o torn, da bi mu se dobre volje poklonili i predali svoje tvrde gradove, vec se
)os bolje priljubi§e Mletcima, koji su bili tezko zabrinuti za svoje dalmatinske gradove
i otoke. Tk u kralja bila je jaka vojska od 30.000 Ijudi! Pak ipak ne udari niti na Bri-
birske knezove niti na MIetke, bana Nikolu s posadom u gradu Kninu,
vec ostaviv§i

vrati se jos 10. kolovoza 1345. u Ugarsku. Mozda nije htio osudnoga boja zapodeti, §to
nije imao brodovlja, a mozda i zato, sto mu bijahu stigli tuzni glasi iz Napulja.
Odkad je kralj Ljudevit obladao Kninom, te pokorio Kurjakovi(5e i Nelipice, pro-
mijenio je i ban Nikola svoj naslov. Dok se je prije naprosto zvao banom Citave Slavo-
nije, pi§e se odsad ban 6itave Slavonije i Hrvatske* (tocius Sclavonie et Croacie
banus). Ve6 13. ozujka 1346. potvrdjuje on kao ban citave Slavonije i Hrvatske magistru
Petni Gregoridu i sinovima Mikovljevim posjed Vinifino uz rijeku Lonju u kotaru grada
Velikoga Kalnika u krizevaCkoj zupaniji.

(Borbe radi Zadra, 1345. — 1346.) Mletci su dobro slutili, da ce njih dolazak i

boravak kralja Ljudevita u Hrvatskoj skupo stajati. S toga su i nastojali, da kralju otez-
6aju boravak, braneci dovazanje hrane u Senj za njegovu vojsku. U isto vrijeme siljali su
neprestano glasnike i pisma dalmatinskim gradovima, javljajuci im, sta sve rade za nji-

hovu sigurnost, i bodreci ih, da im ostanu vjerni. Naro^ito Zadar po6asti§e sa pet takovih
poslanica kroz mjesec dana (od 18. lipnja do 28. srpnja).
No dalmatinski gradovi miSljahu drugaCije. Oni se bijahu sklonili pod mletaCko
okrilje da ih obcina obrani od hrvatskih knezova i da ih sacuva >za kralja ugarskoga
i hrvatskoga*, a kad tamo, Mletci ih u6ini§e svojim podanicima, ne misleci ih nikad
vratiti pod zezlo zakonitoga kralja. S toga dalmatinski gradovi jedva docekaSe dolazak
kraljev, te poslase, ne pitajuci Mletcana, svoje poslanike u kraljev tabor na Klokotu, da
mu se poklone kao svomu gospodaru. Za ostaHm gradovima povede se Zadar, u i

kojemu je jos od god. 1313. bila jaka hrvatska stranka, koja je tezkim srcem gledala
mletaCkoga plemica na 6elu svoje obcine. Zadrani odpremiSe u kraljev tabor tri odli^na
plemica, Martina Butovana, Mihu Sopica Nikolu Galetica s bogatim darovima, da kralja i

pozdrave te mu da ga potajno zamole, neka njihov grad oslo-

se poklone, a podjedno
bodi od Mletaka primi u svoje okrilje. No zadarski poslanici putovahu vrlo sporo, te
i

stigoSe u Bihac, kad je kralj Hrvatsku vec ostavio. Miha Sopic predlagaSe doduse
svojim drugovima, da pohite za kraljem; ali oni ne privoljeSe, tako se poslanici vrati§e i

praznih ruku u Zadar.

U gradu Zadru nastade sada silna gungula protiv nemarnih poslanika. Hrvatska
stranka spoticala njima nehajnost i tromost, a mletaiki se privrzenici rugali njima, da ce
sada biti namah kraljevski, kada su se toliki gradovi u Hrvata predali kralju Ljudevitu.
Od same razjarene hrvatske stranke palo je rijefii, po kojih se je razabiralo, §ta je po-
slanicima bilo izvrSiti. Sve to javile dou§nici u MIetke. Natucalo se ondje joS viSe, i

naroCito da je mletaCka vlada uhvatila pisma, izkojih se je doznalo za tajne dogovore

izmedju kralja i zadarskoga plemstva; da su Zadrani traXili ne§to vojske za posadu, da
su htjeli^nahrupiti na svoga kneza Marka Cornara (iz Mletaka poslana) i sve Mletdane
35 LJUDEVIT I. VELIKI.

u gradu i po Citavoj Dalmaciji, da ih zarobe i tako dobiju jamstvo za zivot svojih sugra-
djana, koji su se u taj das desili u Mletcima ili gdje drugdje pod oblascu te obcine.
Mletacka obcina pozuri se sada, da kazni Zadrane za toliku nevjeru. Dne 4. kolo-
voza 1345. zaklju6i naoruzati veliku kopnenu i pomorsku vojsku, te se svom silom oboriti
na Zadrane, koji biSe proglaseni neprijateljima drzave i buntovnicima. Zapovjednikom
kopnene vojske imenovan hi Marko Giustiniani, a brodovlja Petar Canal e. Dok
imao najprije
je Giustiniani skupljati kopnenu vojsku kod Nina, odplovi Petar Canale sa
pet galija pod Zadar, kamo stize 12. kolovoza, te namjesti svoje galije tako, da nitko
nije mogao u grad ni iz njega bez njegova znanja. Da ne oda svoje prave namjere,
razglasi,da ide toboz za obicnim poslom, da naime po obicaju razgleda dalmatinske
gradove. Zatim pozove Marka Cornara, kneza zadarskoga, da dodje k njemu sa dva pie-
mica zadarska (Bivaldom Botonom Jurjem Grbonosom). Sada ocitova Cornaru namjere
i

mletacke vlade i zadrzi ga uza Zadrani se zacudise videci, da im kneza nema natrag
se.

u grad; tek kad se je jedan od njihovih plemica, Bivald Boton, povratio s mletackoga
brodovlja, dozna§e jadni, sta se sprema na njih. Drugoga plemica, Jurja Grbonosa, valjda
gorljiva Hrvata, bija§e Canale takodjer pridrzao, pa6e ga prinudio, da je i porodicu svoju
morao preseliti na mletacko brodovlje. Umah zatim posla vojvoda Canale glasnika u
Zadar, da razglasi: svaki Mletcanin neka iznese iz toga grada sve svoje stvari za cetiri

dana. Prestravljeni s toga Zadrani po&lju na to k vojvodi dominikanca Nikolu Krcanina,

da ga zamoli, neka im dopusti poslati svecano poslanstvo u Mletke. On im to dozvoli, a
oni namah izabrase za svoje poslanike svoga nadbiskupa Nikolu Matafarica dva plemica: i

Martina Butovana i Tomu Petricu, koji se s mjesta uputise u Mletke. Uza sve to voj-
voda Canale zapoSe sutradan (13. kolovoza) dan dolazilo zadarskih bro-
rat. Sta je taj

dova u luku, dade sve pohvatati i potonuti u more; Ijude pak, pa6e i sitnu djecu, dade
poubijati i pobacati u vodu. I puk vlastela zadarska zajauknuse s tolikoga nasilja.
i

Opremise opet dominikanca Nikolu KrCanina k vojvodi, neka ne zapocinje rata, dok se
poslanici zadarski ne vrate iz Mletaka. Ali im Canale odgovori, da ima zapovijed od
svoje vlade, neka im kaze, da si jedno od ovoga dvojega izaberu: ili da razvale zidine
svoga grada i sve tvrdjavice kule predadu mletackoj obcini; ili ako na to ne privole,
i

bit ce proglaseni za neprijatelje Mletaka. A da pokaze, kako ne zna sale, podje Canale

jo§ istoga dana na zadarski tada otok Pag, zarobi ondje kneza iz Zadra namjestena sve i

Zadrane (12 plemica i 37 pucana), te ih posla na robiju u Mletke, a otok Pag pridruzi

neposredno mletackoj obcini.

Sada pu6e Zadranima medju odima, za §to je Canale do§ao. I vlastela (plemici) i

pucani zavjerise se jednoduSno, da ce pokusati sve moguce, prije nego bi ovako sra-

motno sami svoj grad upropastili. StadoSe oru2je sabirati, gradske bedeme utvrdjivati,
strojeve kraj zidova namjestati, i sto vise hrane dovazati (hrana je vec tada bila u gradu
za jednu godinu i pol). Dne 16. kolovoza pak poslaSe u Ugarsku kralju Ljudevitu Franju
Gjorgjita s bogatim darovima, moleci ga, da ih primi u svoju mocnu zastitu.

Na koncu kolovoza dobi Canale vise novih brodova iz Mletaka, te zapoce ozbiljno
udarati na Zadrane. Najprije se obori na zadarske otoke, gdje no zarobi do 200.000 glava
rogate stoke, te spali selista otocana i zaseoke Zadrana. Na to se spremaSe, kako da
posve opaSe (blokira) sam Zadar, koji se stere na poluotoku. Najprije ce posve zatvoriti
ulaz u luku. No ni Zadrani ne ostadose lijeni. I oni stado§e utvrdjivati svoj grad raznim
utvrdama, nabacivati nasipe i jaruge; a da za§tite svoju luku i svoje brodove u njoj od
mletaCkih brodova, zatvori§e 30. kolovoza ulaz u nju debelim lancem, koji je bio opleten
oko 13 balvana. Medjutim gotovo u isto doba osvanu u zadarskom kotaru i Marko
Giustiniani s kopnenom vojskom od 20.000 Ijudi, koje bijase skupio u Ninu. Ta je vojska
kroz tri dana neprestano harala po kotaru, te palila sela i zaseoke. Nevoljni seljaci sta-
dose bjezati u grad, da se zaklone iza gradskih zidina. Tako se u Zadru zgrnu do
 nORBE RAPI ZADRA. 87

28 000 dusa (medju njima samo 6000 za oruzje sposobnih) ladanjskoga svijeta, koji je
bio samo na stetu, jer je i prijecio djelovanje braniteija i pomagao trositi hranu, sprem-
Ijenu u gradu.
Mletackoga vojvodu Canala mnogo je smetao lanac, koji je branio ulaz u luku,
jer nije s te strane mogao opasati grada. S toga odludi najprije razkinuti taj lanac. Dne
6. rujna provali sa dvije dobro oruzane galije sve do lanca, da ga raznim orudjem slomi.
Ali Zadrani namah pohitase na brodove, da obrane lanac. Borba trajaSe od zore do
mraka, te se je svrsila porazom mletackoga vojvode. Nakon te nedace spremise se obje
mletadke vojvode na redovitu podsadu. Canale opa§e Zadar s morske strane sve do

ulaza u luku, a Giustiniani utabori se na izto6noj strani grada, naime blizu onoga mjesta,
gdje se poluotok zadarski hvata ostaloga kopna. Tu kod nekoga vrela (zdenca) stade
Giustiniani 14. rujna graditi veliku i jaku tvrdjavu, koja ce braniti pristup do grada
s kopnene strane, i iz koje ce takodjer udarati na Zadar. Ta se je jaka tvrdjava od
drva zvala bastida. Hrvati i Dalmatinci pro-
zva§e ju sticata ili sticada (po torn u ugar-
skim izvorima: munitio Scekach ili castellum
Strigach). IJastida (ili sticatum) bila je s tri

strane opasana jakim zidovima od kamena, sa

cetvrte (juzne) strane oplakivalo ju je more.
Utvrdjena je bila sa 28 kula i tornjeva, iz kojih
se je bacalo kamenje, strjelice i drugo. Tvrdja
je bila tako prostrana, da se je u nju mogla
skloniti citava mletadka vojska, sto je bilo oso-
bito zgodno za slucaj, ako bi koja vojska
(banska ili kraljevska) dosia Zadru u pomoc.
Medjutim nije bilo tako lako Zadra uzeti.

Najprije su Zadrani bili vrlo oduSevljeni za

boj, Pobjeda njihova od 6. rujna, a jo§ viSe
poruka kraija Ljudevita od 25. kolovoza, koju
primiSe 8. rujna, ohrabri ih na dalji odpor. K
tomu imali su oni i na susjednim otocima
vise utvrdjenih mjesta: dok ta Mletdani ne osvoje,
ne mogu ni misliii, da sasvim opasu sam Zadar^
A.NDiujA Dandulo,
Jedna je tvrdjica, ona sv. Mihajla, bila na
mleU^ki duld (1343. — 1354.) > spisatelj zname-
cunjastom brdu gotovo usred otoka Uljana, a
nite kronike mletaike (do god 1280.).
druga, sv. Kuzme i Damjana, na otoku Pa§-
manu. Dne 27. rujna poslase mletacke vojvode
cetu od 600 momaka prema otoku Uljanu. Ona se nocu izkrca u zatonu sv. Eufemije i

sakri za nekim brdom (Briacel Varh), da sutradan udari na tvrdju sv. Mihajla, da ju i

osvoji. Ali Zadrani za vremena oikrise dosljakc, te ih sutradan (28. rujna) na otvorenom
polju docekase, razbise, u more zatjerase. Do 500 mletacikih vojnika ostade na bojnom
i

polju ili se potopi u moru; od zadarske posade pogibose samo trojica.

Mletcani uvidjese sada, da ce ih jos mnogo truda i krvi stajati, dok im podje za
rukom svladati Zadar. StadoSe s toga Sto vi§e vojske brodovlja sabirati oko odmetnoga i

grada. PozvaSe ostale dalmatinske gradove, da im po§alju brodove u pomoc, zatim

i

zaklinjahu i hrvatske knczove, da im budu saveznici. Ali jedino Bribirski knezovi osta-
do§e im fajno vjerni; Kurjakovidi ne usudiSe se iznevjeriti kralju, koji ih je nedavno
primio u milost, dociim su knezovi Frankapani odito pomagali Zadrane. U prilog Zadru
radio je i oglejski patrijarka Bertrand, stari protivnik mletadke obcine. No i Zadrani se
uvjerise, da ne ce mod sami odolijevati mletaCkoj sili, te da ce sigurno podieci, ako im
88
LJUDEVIT I. VELIKI.

za vremena ne priteku u pomoc kralj Ljudevit i njegovi bani: ban slavonsko-hrvatski

Nikola Banic ban bosanski Stjepan Kotromanic. Dne 19.
i listopada, bas kad su
Mletcani poja6ali svoju vojsku i brodovlje pred Zadrom, usulja se u grad zadarski po-
slanik, franjevac Marin, te javi svojim sugradjanima, da ce naskoro stici obecana pomoc
od kralja. Odu§evljeni s toga Zadrani smjestise na zidine osamnaest strojeva, da s njima
udaraju na mletacku bastidu, te izvjesiie na najviSem gradskom tornju kraljevsku zastavu

uz svirku glasbe i klicanje naroda.

Malo zatim, prvih dana mjeseca studenoga 1345. stize napokon tezko izgledana
pomoc. Ban slavonsko-hrvatski Nikola Banic bosanski Stjepan Kotromanic dovedoSe
i

vojsku od 10.000 momaka, te se 6. studenoga utaborise u Mogorovoj dubravi

(god. 1069. poklonio je kralj Petar Kresimir Veliki samostanu sv. Tome u Belgradu na moru
kraljevsku zemlju kod mjesta Rasohatica »iuxta terram Mogorouici*) blizu Vrane u zupi
Luki, 2 milje daleko od mora, a 8 milja daleko od Zadra. No Zadrani se prebrzo raz-
odarase u svojoj radosti. Bani vidjese, da ne bi sa svojom malom vojskom mogli niSta
opraviti, pak stadose ugovarati s mletackim vojvodama. Zaludo su im Zadrani siljali po-
slanike i pozivali ih (13. studenoga), da navale na bastidu: bani se izvinjavahu koje kako,
i ne dado§e se skloniti na boi. UtanadiSe pa6e s mletackim vojvodama neki ugovor
(compositio), kojim se potonji obvezaSe, da ne ce plijeniti ni otimati zemljiSta kraljeva i

njegovih podanika, a onda se oko 20. studenoga opet povratise svojim kucama. Nepo-
znati rodoljubni pisac o podsadi Zadra bijedi bane, da su primili mito od Mletcana, te
ostavili Zadrane na cjedilu. No Zadrani ipak ne klonuSe duhom, pace na praznik
sv, Krsevana, svoga gradskoga zastitnika, izvjesiSe na velikom stupu kraljevsku zastavu*
koju im bijaSe sam kralj darovao. Zastavu bijase pri svecanoj sluzbi bozjoj blagoslovio

sam nadbiskup Nikola Matafaric, te tom prigodom zivom besjedom ohrabrio narod za
dalju borbu.
OCito je bilo, da je vojska hrvatskoga i bosanskoga bana bila preslaba za osudni
boj s mletaSkom silom. Trebalo je, da sam kralj dodje sa sto brojnijom vojskom. To su
Mletcani i slutili, te su svom snagom stali raditi, da osvoje grad prije dolazka kraljeva.
Pojacat ce, doticno izmijeniti kopnenu vojsku, zamijenit ce staro brodovlje
prorijedjenu
novim, a uz to ce imenovati i nove vojvode na moru i na kopnu. Podjedno Salju vjestoga
mjernika Franju delle Barche (a Barchis), da dize nove utvrde da smislja, kako bi i

razbio u luci. Saveznik njihov, Bribirski knez Mladin III. zauzeo i spalio Vranu,
lanac
paCe se spremio udariti na kraljevski grad Knin, ali mu to ne dopusti mletaCka obcina.
Novom godinom 1346. zaredase nevolje nesrece po Zadrane. Jo§ u prosincu pro§le i

godine zauzese Mletcani tvrdjicu sv. Kuzme Damjana na otoku Pasmanu, a 23. sijecnja
i

podje novomu zapovjedniku brodovlja, Petru Civranu, za rukom, te razkinu lanac,

koji je zatvarao ulaz u luku zadarsku. Od toga casa bijaSe Zadranima sve teze odbijati
navale neprijateljske, to teze, §to su Mletci sve vi§e vojske i brodovlja zgrtali oko nji-

hova grada. Preko 40 velikih galija stajalo je tada pod vrhovnim zapovjednikom Petrom
Civranom, koji je zajedno s kopnenom vojskom svaki cas spremao jurise na nesrecni
grad. U to doba nastoje neki vladari, da izmire mletacku obcinu s kraljem Ljudevitom,
i sa Zadrom. Prvi je to poku§ao Humbert Viennski, grof od Dauphineje; za njim trude
se austrijski vojvoda Albrecht, bosanski ban, napokon i srbski kralj Stjepan Du§an Silni.
Ali nijednomu ne podje nastojanje za rukom, jer ni jedna stranka nije htjela da
i§ta popusti.

U proljecu 1346. stade se kralj Ljudevit ozbiljno spremati na osudnu borbu s Mlet-
cima. Da bi lakse mogao ratovati, gleda§e po po to zadobiti grad Ostrovicu, sto
koju je jo§ svedjer drzao gorljivi privrzenik MletCana, bribirski knez Pavao II. Kralj je
zelio steci znamenitu Ostrovicu, da mu bude uporiSte izlaziSte za ratovanje pred Zadrom. i

Posredovanjem kneza Dujma Frankapana, svoga gorljivoga privrzenika, nastojao je kralj

 BORBE RADI ZAORA. «9

sklonitikneza Pavla, da mu predade Ostrovicu. Dujam Frankapan bio je rodjak kneza

Pavia, naime surjak njegov po sestri svojoj Elizabeti, te je ozbiljno radio u prilog svomu
kralju. No mletacki knez u Sibeniku saznade za te dogovore, te obavijesti o svem
mletaSku vladu, koja napne sve sile, da se kraljeva zelja ne izpuni. Njezini kapetani i

providuri odvratise kneza Pavla s pomocu sinovca njegova Mladina III., koji je u to sam
s vojskom dosao u mletacki tabor pred Zadrom, da se bori proti kralju i Zadranima.
U isti mah, dne 14. svibnja, posla§e Mletcani jednoga svoga biljeznika knezu Dujmu
Frankapanu, da ga ukori i odvrati od kralja.

PoSto je sve izvjestnije bilo, da ce kralj Ljudevit naskoro stici s velikom vojskom
na jug, odluci mletacka vlada prije njegova dolazka uciniti veliki, obci juri§ na Zadar,
da bi tako kralja pretekla. Vrhovni zapovjednik Petar Civrano odredi za obci juri§ dan
16. svibnja 1346. Borba trajase toga dana od tri sata u jutro sve do noci. Glavni juris
poduze brodovlje, poduprto s kopna vojskom iz bastide. Civrano bija§e izabrao cetiri

najvece galije, te duge 24 koraka, da se po

namjestio na njih mostove, Siroke 6 stopa i

njima cete uzpnu na gradske zidine. Svaka tih galija, koje su pratile vece manje ladje, i

imala je po 300 momaka. Jednu galiju smjesti nasuprot velikoj tvrdji zadarskoj, drugu
kod vrata sv. Dimitrije kraj luke, trecu nasuprot vratima sv. Marije, a 6etvrtu kraj prije-
djela Arsane. NajzeSci boj bio je kod vrata sv. Dimitrije. Premda se je mletacka vojska
hrabro borila, bise ipak sve njezine navale suzbijene, te se je boj svrSio uzmakom njezinim.
Mletac^ke vojske bude toga dana ubijeno i ranjeno do 800 Ijudi.

Slavodobitni Zadrani poslase namah (20. svibnja) franjevca Marina pred kralja, da ga
obavijeste o pobjedi i zamole za brzu pomoc, posto novoga jurisa ne bi vi§e mogli
izdrzati. Poslanik srete kralja 27. svibnja vec na potoku Klokotu blizu Bihaca, te mu sve
saobci, na sto se kralj jo§ vise pozuri. No i Mletdani stadose se pripravljati za dalji boj.

Poslase novih ceta, hrane ratovanje povjeriSe zasebnomu zboru

i bojnih sprava, a dalje
od jedanaest lica. Na telu zbora bija§e Petar Civrano, a njemu bi§e pridijeljeni vojvode
i podvojvode (Marino Falieri, Nikola Barbadigo, Petar Canale, Bernardo Giustiniani,
Marin Grimani), kao i pet providura.
U to je kralj Ljudevit doSao s vojskom svojom, te se je utaborio u okoli§u Zemu-
nika (in confinio Semelnici districtus Jadre), sedam do osam milja Zadru na iztoku
Uz put bijahu mu se pridruzili ban slavonski hrvatski Nikola Banic, akvilejski patri- i

jarka Bertrand, knezovi Dujam Bartol Frankapan, napokon knez Gregorije Kurjakovic
i i

sve preko svoje volje. U tabor kod Zemunika stigo§e jos neki hrvatski knezovi (valjda
Ugrinic i napokon bosanski ban Stjepan Kotromanic sa 10.000 Ijudi. U kra-
Nelipic), a i

Ijevoj vojsci bilo je ne samo Hrvata Magjara, nego Kumana, Ceha, pad;e njemaSkih i i i

placenika. Broj vojske ne moze se ustanoviti; neki izvori spominju jedva 30000 Ijudi, a
drugi 200.000. Svakako je vojska bila ogromna po svoj prilici 80 100.000 Ijudi, iz- ; —
medju njih 30.000 konjanika oklopnika. Kralj Ljudevit podje 10. lipnja sa sjajnom i

brojnom pratnjom od 2000 izabranih konjanika iz tabora pred Zadar do crkve sv. Jakova
kraj luke, da grad pregleda. Ugledav§i ga Zadrani izletiSe preda nj, te mu stadoSe Iju-
biti ruke i noge iz zahvalnosti, sto ill je doSao osloboditi. Kralj ih primi prijazno uvje- i

ravaSe ih, da je staino odluiio ili grad osloboditi ili pred njim poginuti. Na to se vrati

u tabor. Uzhiceni Zadrani torn izjavom njegovom poslase sutradan (11. lipuja) k njemu
sveCano poslanstvo, koje mu
Cetiri dana poslije (15. lipnja)
predade gradske klju6e.
dodje kralj s ditavom vojskom svojom pod Zadar, te se utabori naokolo mletaSke bastide.
Vojska njegova bijaSe tako brojna, da se nije mogla iitava smjestiti na ravnici po i

bregovima, nego je ostalo teta onkraj bregova. U Zadru nastade zbog dolazka kraljeve
i

vojske veliko veselje; gradska vrata bi§e otvorena, a upravitelji grada, praceni brojnim
plemstvom i pukom, te vodjeni od nadbiskupa s krizem u ruci, i pjevajnci pobozne
pjesme, uputiSe se namah kralju, baciSe mu se pred koljena, da mu se zahvale, §to ih
9o LJUDEVIT I. VELIKI.

je dosao osloboditi. Predadose mu i lijep dar: dva krasna konja, pokrivena skrletom, sa
zlatnom i srebrenom ormom.
Kralj Ljudevit uvjeri se, da ie mletacka bastida dobro utvrdjena, te da ju Ireba
redovito podsjedati. Po§to mu je manjkalo podsadnih strojeva, dade Zadra izvuci jeda-
iz

naest velikih strojeva i naperiti prema bastidi, da na nju danju i nocu neprestano udaraju.
Strojeve je ^titilo 2000 kraljevih vojnika i 800 zadarskih pjesaka, a prvi kraljevi velika^i,
na celu im ban Nikola Banic, rukovodili su podsadu. Mletcani su nasuprot sve moguce
cinili, da spase bastidu. U isto vrijeme kuSali su sve moguce, da kralja sklone na lijepi

nacin na povratak i pomirenje. No kralj ne htjede ni primiti mletackih poslanika. Tada

stadose Mletcani surovati i pogadjati se sa kraljevim vojvodama, narocito s bosanskim
banom, ne bi li se s njihovom pomoci pogodili s kraljem. Predlozisc ove pogodbe: ako
se kralj odrece Zadra i citave Dalmacije, dat ce mu oni ili 100,000 u jedan mah ili po
5000 dukata svake godine kao dar, a ne kao danak; a vojvodama, koji bi kralja sklo-
nili na mir, platit ce 20.000 dukata za nagrade. Brodova za prevoz vojske u Napulj
(kamo je kralj smijerao poci) ne mogu dati; nasuprot traze, da se u mir ukljuce i Bri-
birski knezovi Mladin III. i Pavao II.

Ljudevit ne htjede ni c^uti o kakvoj vec pozove mietacke vojnike u

pogodbi,
bastidi, neka za tri dana predadu tvrdju; inace da ce svakoga objesiti, koga ulivati Posto
mu se ne odazvase, odluci, da ce 1. srpnja jurisati s citavom vojskom na bastidu,
U oci glavnoga juri§a (30. lipnja) usulja se u bastidu mletafiki uhoda, te dojavi
zapovjednicima, da ce kralj jos onu noc ili dojduce jutro poduzeti glavni juris, pak da
se nada, da ce tvrdinju zapaliti izdajom nekih mletackih placenika. Namah zapovjedise
vojvode, da se utrnu sve vatre i svijece (izuzev jedino stan zapovjednika), te postavise
straze na sve neka paze, da se vatra ne podmetne. Posto su jedna drvena kula
strane,
i neki tornjevi bili osteceni od neprijateljskih strojeva, dado§e to zapovjednici jos one
noci popraviti; graditelji izvrsiSe taj posao lako do zore, jer ih kraljevske cete nijesu
smetale, posto su se pripravljale za sutraSnji juriS. Na to smjestise vojvode u svaku kulu
i toranj po jednu cetu vojnika, a takodjermnoztvo kamenja, lukova strjelica, nadalje i i

i vode, pace vina kruha, umocena u vino, za okrepu boraca.

i i

Slijedecega jutra, u subotu 1. srpnja, na dan sv. Marcijala poduze kralj zaista juris
na bastidu, u kojoj je moglo biti do 16.000 vojnika. U ranu vec zoru na glas zvona
pograbi kraljevska i zadarska vojska oruzje poreda se u bojni red. Najprije imao je i

poduzeti juri§ jedan odio vojske; ako taj iznemogne, zamijenit ce ga drugi. S toga bude
napred odpremljeno 3000 zadarskih placenika i stanovit broj kraljevih ceta, dok je ostala
vojska, vecinom konjanicka, opasala bastidu na sve tri kopnene strane. One napred po-
slane cete biSe oskrbljene razliditim strojevima spravama za jurisanje, kao kolima i i

kolicama, na kojima su biU strojevi, zatim Ijestvama, bakljama, posudama sa smolom i

lojem, grmljem, granama drugim zapaljivim stvarima, napokon gvozdenim kvakama

i

i mlatovima. Te prednje cete zapoCese juriS silnom vikom odvazno. Najprije stadoSe i

zatrpavati jaruge pred bastidom, a onda skacu preko njih vuku strojeve k zidovima, i

Tu se sada razvija silna borba: jedni podkapaju zidove, drugi ih razbijaju gvozdenim
mlatovima kvakama, treci se uzpinju po Ijestvama na zidove, da se prikuce kojoj kuli
i

i da ju zapale, 6etvrti napokon udaraju bojnim strojevima, kamenjem, kopljima, strjeli-

cama i drugim oruzjem po zidovima njihovim braniteljima. Ali ovi bijahu pripravni na i

juris, te do6ekase napadace hrabro i junacki. Ne samo kopnena vojska sa zidina, nego

pomorska s brodova stade sipati strjelice, kamenje koplja na napada6e; zatim stade i

kopnena vojska odkidati Ijestve sa zidova ili sjeci ih, a one, koji bi se popeli na zidove,
bacati natrag na zemlju. Pa6e i zastavnika, koji se je penjao po Ijestvama, da kraljevsku
zastavu zasadi na vrh zida bastide, pogodi neprijateljska strjelica, i on se strovali zajedno

sa zastavom u ponor. Nastao tolik stropot od udaranja bombarda, strjelica i drugoga

BORBE RADI ZADRA. 9«

o =
<
SJ

C o
C2 .2
 LJUDEVIT I. VELIKI.

oruzja, da se nije mogao Cuti ni tiji glas; pa6e i sunce, koje je toga dana bas krasno
sjalo, potavnilo je od mnozine oruzja, koje je po zraku letilo. Ali sve to ne uplasi Za-

drana ni kraljevskih 6eta, koje svojim strojevima i strjelicama protjeraSe Mletcane iz

triju kula na bastidi. Na to pohitase, prislonise Ijestve i uzpe§e se do jedne od tih triju

kula, te ju zauze§e i zapaliSe. Na srecu Mlet^ana nije toga dana bilo vjetra, te se vatra
nije mogla brzo razpiriti. Tako se sabrase mletaCke cete, nagrnu§e prema kuli, te utrnuse
vatru i suzbise neprijatelje. Videci kralj Ljudevit, da su mu prve 6ete suzbijene, poSlje
u boj druge; ali premda je od zore do podneva vi§e puta izmijenio cete, ne mogase
ipak tvrdinje osvojiti. Svi juriSi bi§e suzbijeni, te kraljevske 6ete moiadose redom
uzmaknuti.
Ohrabreni Mletcani, §to su srecno obranili bastidu, stadose sada sami udarati na
kraljevu vojsku. OtvoriSe sva vrata bastide, te provalise na polje, da podju u potjeru za
suzbijenim detama, i da se onda obore na citavu kraljevu vojsku. Ali ne samo branitelji
bastide, nego i cete s brodova izadjose sada, da biju osudni boj. Vodja brodovlja Pelar
Civrano prislonio svojih 30 galija i mnoz drugih ladja uz obalu, te izkrcao svoje cete,
da i one doprinesu k pobjedi. Tako dodje kraljeva vojska medju dvije vatre, s prijeda
uzmica§e pred braniteljima bastide, a s boka udarahu na nju 6ete s brodova. Silna vojska

kraljeva ne imadjase ni dovoljno prostora, da se razvije. Mletcani pognase ju sve do

njezinih §atora i do zadarskih jaruga, tako da nije mogla obraniti svojih utvrda i stro-
jeva, vec ih Mletcani popali§e ili sruSise.
Boj se svrsi pobjedom Mlet6ana. Preko 7000 kraljevskih i zadarskih vojnika po-
gibe, a jos vise ostade ih ranjeno (samo Zadrana 400). MIetcana izgibe 500
600 Ijudi, —
alikud i kamo vi§e bijaSe ranjeno. U kraljevskoj vojsci proslavio se je osobito Nijemac
(Wlueng) Harsandorfer, koji je hrabrost svoju glavom platio. Izmedju hrvatskih ugarskih i

velikaSa ponio se je junacki ban Nikola Banic sa svojim banderijem. On je jurisa-

juci na bastidu na oSigled dopanuo dviju
kralja izgubio mnogo svojih Ijudi, a sam je
smrtonosnih rana, koje ga ucinise nesposobnim za neko vrijeme, da vr§i bansku cast
(cum nos castellum Strigach obsidentes expugnare cum nostro exercitu voluissemus, idem
dominus Nicolaus banus audacter dimicans duo lethalia vulnera nobis intuentibus in se
recipiens . .
.)

Zadrani bijedili su poslije kralj eve vojvode, narocito bosanskoga bana Stjepana Ko-
tromanica (belialis alumnus), zatim erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, da su oni skri-
vili poraz, jer dali podmititi od lukavih MIetcana
da su se Mleta^ka je vlada doduse
obecavala banu bosanskomu i ostalim kraljevim savjetnicima nagradu od
prije boja i

20.000 dukata, ako izrade u kralja, da se odreCe Zadra i da ode s vojskom izpred njega;
ali nema nikakva dokaza, da bi bosanski ban u samom osudnom boju bio i§ta uCinio ili

propustio, 6im bi skrivio poraz kraljeve vojske. Vjerojatnije je, da je Ljudevitova vojska
bila odbijena zato, sto je bila prebrojna, te se nije mogla pravo ni kretati, osobito pak

onda, kad su ju napali s dvije strane: s pro6elja s boka. K tomu je u kraljevoj vojsci i

bilo sve samih konjanika, a manje, gotovo nista pjeSaka, narocito vjestih strijelaca; a
konjanici nijesu bill podobni ni vjesti za juri§anje na utvrde. Napokon nije u Ljudevita
bilo ni dovoljno ni dosta velikih strojeva i drugih sprava za redovito podsjedanje.
A i to je mnogo doprinijelo, Sto kraljeva vojska nije imala nikakva brodovlja, te nije
s toga s morske strane
malo za§ti(5ena. bila ni
Vec 4. srpnja znalo se je u Mletcima za tu pobjedu. Toga dana pohvali mletadko
vijece svoje Ijude pred Zadrom, a podjedno poru6i vojvodama, da je proCitavsi njihova
pisma o dogovorima s banom pripravno na mir s kraljem Ljudevitom, i da ce mu dati
za citavu Dalmaciju 100.000 dukata, a velikaSima njegovim 20.000 dukata. Ako bi se
radilo samo o Zadru, a ne o ostalim gradovima Dalmacije, neka ponude kralju 60.000
dukata vojvodama 10.000 dukata, ali uz pogodbu, da kralj s Sitavom vojskom ostavi
i
 BORBA RADI ZADRA. ..

zadarski kotar, da ne 6ini nikakve stete mletackiin zCiUljama

i podanicima. Kralj Lju- i

devit medjutim s prezirom odbi mletacke ponude, te se poce vracati kuci. Na povratku
stade 3. srpnja kod Ostrovice, koja je svedjer bila u vlasti bribirskoga kneza Pavla II.
Pokusa barem nju uzeti; no nakon prvoga juri§a, poSto mu zalud pogibe ne§to vojnika,
okani se i toga podhvata. Dne 6. srpnja desio se je u dolini Luki (in valle Luka in

descensu nostro) kod Vrane, a 15. srpnja opet u Bihacu, odakle se je Slavonijom vratio
u Ugarsku, spremajuci se na drugo poduzece, koje je bilo zamasnije za njegovu porodicu.
Prije povratka svoga u Ugarsku namjesti Ljudevit u Slavoniji i Hrvatskoj novoga
bana mjesto tezko ranjenoga Nikole Banica. odanomu On namijeni tu 6ast vjernomu i

sluzbeniku svomu Nikoli Secu (Zech, Zeech), koji je poslije spadao medju najzname-
nitije muzeve u drzavi. Nikola Sec bio je sin magistra Petra Seca, te je izvodio svoju
lozu od plemena Baloga (de genere Bolough, Balough). Godine 1343. bio je Nikola sa
svojim bratom Ivankom pozvan pred borsodski zupanijski sud radi nasilja, no poslije
udje u milost kraljevu, te obnasase razne dvorske sluzbe (1345. magister dapiferorum).
Sada u srpnju ili kolovozu postade banom, te zapoce svoju sluzbu tim, §to je 16. kolo-
voza 1346. izdao u Zagrebu povelju zagrebackomu biskupu Jakovu, kojom mu je potvrdio
crkvenu desetinu onako, kako bijase nekad ustanovio kralj Karlo Robert.
Novi ban ditave Slavonije i Hrvatske nastojao je takodjer, da pomogne Zadranima,
koji su nakon nedade Ljudevitove sve teze odbijali navale mletacke. Dne 10. kolovoza
bijase mletackoj vojsci posrecilo, te oblada po izdaji tvrdjicom sv. Mihajla na otoku
Uljanu. Odsad su Mletdani mogli opasati grad sa svih strana, posto nije vise imao
nikakva uporista izvan zidina. Malo zatim, 21. kolovoza dodjo§e mletacki poslanici, pak
pozvase Zadrane u hrvatskom i talijanskom jeziku, da im se za osam dana dobro-
voljno predadu, pak da ce im ostaviti sve imanje, i ne ce nikomu nista na zao udiniti.

Hrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovici, Nelipici i Ugrinidi nijesu zajedno s banom

mogli pomoci nevoljnomu gradu, jer je uz Mletke nepokolebivo stajao bribirski knez
Mladm UI., krvni neprijatelj kralja Ljudevita. Ta Mladin III, bijase navlastito dosao u
mletacku bastidu, da suzbija kralja, zatornika njegova roda. A mletacka je obcina i cijenila nje-

govu sluzbu. Kad se je u studenom govorkalo, da ce hrvatski ban Nikola Sec doci s
vojskom Zadru u pomoc, knez se je Mladin III. upravo spremao, da se za nekim poslom
odveze u Mletke. Ali mletadka ga vlada 17. studenoga zaklinjase, da se ne mite izpred
Zadra, jer on vrijedi ondje za njih toliko, koliko ditava jedna vojska (cum habeamus
personam suam pro uno alio nostro exercitu parte ibi).
Strah Mletcana od hrvatskoga bana bio je medjutim posve suviSan. Pa6e nije proSlo
zatim ni mjesec dana, a tuzni Zadar morao im se napokon predati. U gradu bijaSe naime
zavladao strasan glad. Neprijatelji bijahu Zadar u potonje vrijeme tako dvrsto opasali,
da mu se nije moglo ni s jedne strane hrane donijeti; a ni ban Nikola Set nije mogao
pomoci, prvo jer nije bio tako jak, da si silom prokrCi put, a drugo je tezko sam i

skupio dovoljno hrane, posto je upravo one godine i u Hrvatskoj i po ostalom svijetu
bilo glada i oskudice. Kako je u Zadru sve viJe nestajalo hrane, stali su siromaSniji

pucani jesti konje, miseve, same da si uzdrze zivot. Hrpe gladnoga puka
mule, macke i

prolazile su ulicama vapeci za hranom; mnogi iznemogli padahu na zemlju, mnogi

oboljeSe od gladi, a mnogi pomrije§e. Napokon stao puk galamiti
i
zahtijevati, da se i

utanad mir s Mletcima. Plemstvo zadarsko morade se odazvati glasu puka, te se skupi

25. studenoga u veliko vijece (od 200 clanova). Dok je tu razpravljalo ne znajuci §ta
da u6ini, zgrnulo se na trgu do 200 oruzanih pudana, koji stadoSe vapiti za mirom. Tko
je proti izmirenju, zavrijedio je smrt Plemici se poboja§e za svoj zivot, pak pograbivSi
oruzje provalise na trg i raztjeraSe pobunjene puCane.
podne sastade se vijece nanovo. Sad ustade neki starac od preko sedam-
Poslije
deset godina, te plaCnim glasom sa suzama u odima predloii, da se grad predade
i
 ^ UUDEVIT r. VELIKI,
g^

MIetcima, jer je sadanje zivovanjevise nalik na smrt nego na zivot. Iza duge prepirke
bude predlog primljen cetiri poslanika poslana k mletackim vojvodama, da ugovaraju
i

o predaji. Vojvode medjutim zahtijevahu, da im Zadrani najprije dadu taoce, a onda

mogu poslati svoje poslanike u Mletke, da ugovaraju o miru. Zadrani pristado§e i na to,

te pcslase 6. prosinca §est odliSnih gradjana za taoce, naime Matiju Rosu, Matiju Botona,
Matiju Grisogona, Matiju Fanfonju, Pavla (Ivanova) Varikasu i Ivana Asroganta. Na to
obskrbiSe vojvode grad hranom, da gradjani dulje od gladi
ne ginu , a podjedno
dozvoli§e, da mogu svoje punomocnike poslati u Mletke. Zadarsko malo vijece (od 48
cilanova), izabra na to po punomoci od velikoga vijeca 7. prosinca §est plemica, koji ce
ugovarati mir, naime Pavla (Stassijeva) Varikasu, Petra Matafarica, Bartola Zloradica,
Nikolu Galetica, Marina Kalcinu Mihajla Cedulinica. Ti suiradan (8. prosinca) odplo-
i

vi§e u Mletke.

Kad su stigli onamo, sjati se silan svijet, da ih vidi. Poslanici bi§e odvedeni pred
vijece, gdje odkrise glave i prignuse koljena pred duzdom Andrijom Dandulom, a onda
suznih ociju priznase svoju zabludu i zamolise milost, predavSi i sebe i svoj grad 1

imanje u ruke i vlast republike. Na to se udaljise iz dvorane, a vijece stade razpravljati,

§ta da ucini. da se Zadrani ne pomiluju, nego da se
Bilo je clanova, koji su predlagali,
podsada produlji tako dugo, dok se grad madem osvoji, a zatim da se do temelja sruSi,
jer je bio MIetcima vazda neharan, pak da ce i poslije biti uzrokom nevolja zla, ako i

se to osinje gnjezdo za dobe ne razori. AH vecina vijecnika odluCi, da se Zadrani primu

u milost, te im se zajamci sigurnost osobe i imetka.

Na temelju ove odluke bude 15. prosinca 1346. u tana cen mir. Zadarski puno-
mocnici podpisase izpravu, kojom priznase, da je njihov grad od davne davnine mletadki,
pak zato, ako su se kad Zadrani odmetnuli od Mletaka ili sklopili ugovore s drugim
vlastima, da je to bilo protupravno; s toga se ti ugovori proglasuju niStetnima, te se
grad Zadar zajedno sa svojim kotarom opet predaje u bezuvjetnu vlast Mletcana, koja
nije stegnuta kakvim municipalnim pravima, jedino se ziteljima zajamc^uje sigurnost
ni

osobe i imetka. Obje stranke prisizu, da ce drzati mir; ako ga koja pogazi, platit ce
drugoj 10.000 dukata globe.
Iza toga podje jedan punomocnik, po imenu Mihajlo Cedulinic natrag u Dalmaciju,
da tamosnjim mletackim vojvodama predade grad. Predaja Zadra obavljena bi na dan

sv. Tome (21. prosinca s morske strane bise otvorena, znatan broj
1346.). Sva vrata
zadarskih plemica ina mletacke brodove, a zatim budu sve gradske
gradjana morade otici

utvrde posjednute mletackom vojskom. Tada tek dodjose s morske strane oba zapo-
vjednika s dovoljnim brojem vojske pred otvorena gradska vrata, gdje ih doceka svecen-
stvo, plemstvo i brojan narod; zapovjednici primi§e tu gradske kljuce, a zatim krenuSe
s Cetama praceni narodom najprije u stolnu crkvu, gdje je stariji zapovjednik Marko
i

Giustiniani s propovjedaonice ponovo uvjerio narod, da mu Mlet6ani praStaju sve zablude,

te ga opet primaju u svoju milost. Ohrabren tim narod podje na veliki gradski trg, gdje

bi skinuta zastava kralja Ljudevita, i podignuta zastava sv. Marka. Tom prigodom opomenu

drugi zapovjednik Andrija Morosini s gradske vijecnice narod, neka ostane nepokolebivo
i trajno vjeran MIetcima, kako je obecao, a oni ce poStivati zajamSenu sigurnost osobe
i imetka. Poslije toga preuzeSe zapovjednici upravu grada, a onda primiSe 23. prosinca
od plemstva 24. prosinca od gradjanstva prisegu vjernosti.
i

Tako pod mletacka vlast, kojoj se je kroz Sestnaest mjeseci otimao.

se vrati Zadar
Borba ta stajala je Mletke ogromnih zrtava. Kroz to vrijeme troSili su oni svakoga mjeseca
—
po 40 60 (paCe 70) tisuca dukata samo za placu vojske, a osim toga ogromne svote
i

za gradnju brodova, utvrda, za nabavu strojeva i drugo. ^itava vojna stajala je republiku
do tri milijuna dukata.
 PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPULJU.
95

Ali sta ce na to kralj Ljudevit ? Ne ce li on prvu prigodu upotrebiti, da obaovi

borbu za grad, za koji je s punim pravom drzao, da pripada kruni njegovoj ?

(Prva vojna kralja Ljudevita u Napulju 1347.— 1348.). Stari kralj napuljski
Robert, prastric kralja Ljudevita, bijase umro 16. sijednja 1343., ostavivSi na samrti
oporuku, kojom zabaci porodicni ugovor od god. 1333., te ustanovi, da njegova starija
unuka Ivana zajedno sa svojim suprugom Andrijom, kojima je obima bilo tada §est-
naest godina, imadu stupiti na prijestolje tek nakon svoje dvadeset 6etvrte godine, a i

dode neka upravlja drzavom njegova udovica, kraljica Sancha s pomocu pridijeljenoga
joj vijeca. Andrija neka dotle drzi vojvodinu Salerno. Ako bi pak kraljevna Ivana umrla,
nema ju naslijediti njezin suprug Andrija, nego mladja joj sestra Marija. Vec torn oporukom
povrijedjeno bi pravo Andrijino. K tomu se namah iza smrti staroga kralja Roberta podi-
gose najopasniji spletkari na dvoru, na delu im Katarina Valois, vojvodkinja od Tarenta,
radeci da razvrgnu brak izmedju Andrije Ivane, pak da se Ivana udade za Filipa od
i

Tarenta, najstarijega sina vojvodkinje, da se onda oba podignu na prijestolje. Spljet-

i

karima podje za rukom skloniti najodlicnije velika§e, da su Ivana poslije okrunili, Andriju
pak ne. Kad je na to umrla udovica kraljica Sancha, posreci drzkoj Katarini zavaditi
i

mladu Ivanu sa suprugom, te ga posve omraziti narodu. Ivana zamrznu na svoga supruga
Andriju, i stegne mu vlast u svakom pogledu.
Nebogi Andrija salijetao je neprekidno svoga brata, kralja Ljudevita, pismima, u
kojima mu je crtao svoje nevoljno stanje. Ljudevitu se to dade na zao, te odpravi po-
slanike papi Klimentu VI. u Avignon, moleci ga za pomoc. Kad ni to nije koristilo,
zamoli kralj svoju majku Elizabetu, da ona sama podje u Napulj, da uredi poslove i

svoga sina Andrije Podhvatljiva odlu(^na majka rijeSi se na daleki put, ponesavSi sa
i

sobom sila zlata i srebra. Osim toga uze za pratnju najodlicnije velika§e ugarske i

hrvatske. Od hrvatskih pridruzi joj se krbavski knez Gregorije Kurjakovic, zatim braca
Frankapani, knezovi Bartol i Dujam. Vec 8. lipnja 1343. bijase ostavila Visegrad i posla
na jug prema Zagrebu, da se pripravi za dalji put. Dne 18. lipnja moli iz Brinja knez
BartolFrankapan mletaCku obcinu, neka mu dozvoli uzeti njihovu jednu galiju sa Cresa,
kojom ce kraljicu pratiti u Napulj; isti dan moli i kraljica Elizabeta (in Boppernincha^
mletackoga kneza Andriju na otoku Rabu, da joj priredi galije i ladje, na kojima ce se
prevesti preko mora, Vec 22. lipnja dozvoljava mleta^ka obcina knezu Bartolu, da uzme
zamoljenu galiju; a 1 srpnja dopu§ta opet na molbu kraljice Elizabete knezu Dujmu, da
smije pratiti kraljicu, te mu za duzno polaganje zakletve vjernosti produljuje u to ime
rok do dojducega Miholja (29. rujna).
U prvoj polovici srpnja stigla kraljica u Senj, pak posla odanle s Frankapanima i Kurja-
kovicem u Napulj, kamo je dosla 25. srpnja. Neocekivani dolazak kraljice silno smete
sve spletkare, koji se sada stadose pretvarati. No Elizabeta bijaSe u sve dobro upucena,
a k tomu je mnogo po cem je mogla razabrati, da je zivot
toga vidjela na svoje oci,

njezina u velikoj opasnosti. S toga ona odluCi, da ce Andriju kuci odvesti. No ta

sina
odluka silno uznemiri Katarinu Valois, koja je dobro slutila, da bi kralj Ljudevit svoga
brata na 5elu jake vojske natrag doveo, te tako njezine osnove za sva vremena pomrsio.
PoSto su se tomu protivili prijatelji mladoga Andrije, pate
i sama supruga njegova i

Ivana, koja ga je zaklinjala, da uz nju ostane, dade se Elizabeta skloniti, da ostavi sina
u Napulju, to viSe, §to se je i sam papa o6itovao pripravan dozvoliti, te se Andrija
okruni za kralja napuljskoga. Kraljica s toga povjeri sina svoga paznji Bertranda od Bauxa,
grofu od Monte Scaglioso, te umirena ostavi na podetku godine 1344. Napulj i vrati se

4. travnja u Visegrad.
No tek sto kraljica Elizabeta bijaSe ostavila tlo Italije, pogorSa se ponovo stanje
Andrijino. Dozvola za krunisanje ne stize od pape, poSto proti tomu radio dradki je
vojvoda Karlo, koji se je dodule pridinjao, da je prijatelj Andrijin, ali je na papinskom
o^ LJUDEVIT I. VELIKI.

dvoru preporucivao samog sebe, narocito od onoga casa, kad se je ozenio Marijom,
mladjom sestrom kraljice Ivane. A i Katarinu Valois (udova iza tarentskoga kneza Filipa,
brata Karla Martella) zaigrala opet vrazje kolo, te odvratila nestaSnu i lakomislenu Ivanu
od zakonitoga supruga, udesivsi, da je stala Ijubakati s njezinim mladjim sinom Ljude-
vitom od Tarenta, najljepSim muzem u citavoj napuljskoj kraljevini. Tako
se zgodi, da
su Andriju na razkalasenom napuljskom dvoru stall sve viSe zametavati, pa6e oCito i

vrijedjati. Al on je po savjetu svojih vjernih sve mirno podnosio, nadajuci se, da ce sve
navratiti na drugi pravac, cim se jednom dobavi vlasti I lukavi vojvoda dracki Karlo
svedjer ga bodrio i tjeSio, da se strpi. U Ijetu 1345. obazna napokon Andrija, da ce mu
tezko izgledana dozvola za krunisanje naskoro stici. To ga tako obradova, da je smetnuo
s uma dosadanju mudru opreznost. Stade prijetiti svojim dusmanima osvetom, pace dodje
jednom na vitezke obdulje sa zastavom, na kojoj je izpod kraljevskoga grba bio naslikan
panj i sjekira Neprijatelji njegovi, Karlo Artus i njegov sin Bertrand, Roger od San
Severina, grof Terlizzi i drugi razumjeSe njegovu prijetnju, te se urotise s Katarinom
Valois proti njemu, da ga umore, kad vec ne mogu zaprije^iti njegova krunisanja. Po
potonjim dogadjajima jasno se razabira, da je i kraljica Ivana bila sporazumna s urot-
nicima, kao i oba sina Katarine Valois.
moradose se pozuriti, jer je dozvola za krunisanje bila vec stigla, pak je
Urotnici
bio ustanovljen dan vjencanja. U samom gradu Napulju ne usudise se navaliti na
i

Andriju, jer se zacahu drackoga vojvode Karla, kojega drzahu za prijatelja privrzenika i

njegova. Domamise s toga 18. rujna Andriju u Aversu, toboze na lov. Onamo dodje i

supruga njegova Ivana sa svojim dvorom, zatim dojka njegova Isolda, koja ga je volila
kao rodjeno 6edo svoje. Poslije lova podje citavo druztvo u samostan sv. Petra izvan
grada, gdje je jedno krilo bilo priredjeno za kraljevski dvor, pak ce se ondje uz bogatu
gostbu odmoriti. Zabava trajase do ponoci, na §to odose svi spavati, a i Andrija Ivana i

sklonise se u svoju spavaonicu. Ali tek §to je minuo jedan sat, kad no Andriju glasna
buka iza sna probudi, te ga poznati glas pozivase u pokrajnu odaju. Jedva sto je presao
preko praga, dokrade se notar Nikola Milazzo k vratima, te ih zabravi, na sto se urot-
nici oboriSe na Andriju, da ga zadave, jer su vjerovali, da mu je mati dala cudotvorni

prsten, koji ga brani od otrova maCa. Medjutim cim je Andriju minula prva smetnja,
i

otme se on svojim neprijateljima, te potece prema svojoj spavaonici, da pograbi oruzje.

Vrata medjutim nadje zatvorena; a Ivana, koja je dobro cula, sta se je zgadjalo, te je
vrlo dobro znala, da joj je vojno u smrtnoj pogibiji, niti se ne mace, da ga spase, 6im
ona sukrivnju na sebe svali. Andrija pohita k drugim vratima, ali ta bijahu zakljucana. i

Sada stade vikati za pomoc, ali na njegovo zapomaganje dodje samo Isolda, koja takoder
vapijaSe iz svega grla, ali zaludo, jer pomoci ne bi ni s koje strane. U to se ubojice
ponovo oboriSe na svoju zrtvu. Bertrand pograbi Andriju, odvu6e ga s pomocu drugih
do prozora, s kojega se je gledalo na vrt, sveza mu uzicu oko vrata, zadavi ga, te baci
IjeSinu u vrt. ObavivSi grozno djelo uklonise se urotnici. Isolda medjutim nema§e mira,
vec pohita do vrata kraljevskoga noci§ta, te dozivase glasno Andriju, sto taj nije vi§e

mogao 6uti, jer bijase vec izdahnuo, dok se Ivana nije htjela da ozove. Na to probudi
Isolda sluge i samostance, te stade s njima zajedno traziti Andriju. NadjoSe ga zaista

u vrtu s uzicom oko vrata, vec mrtva, te odnijeSe truplo u crkvu. A Ivana, koja je 6ula
ditavu borbu i vapaje muzeve, ali nije htjela iz sobe ni izaci, ode sutradan iz samostana,
ni ne pogledavsi ohladnjelo tijelo svoga supruga, i ne proliv§i ni jedne suze za njim.
Vijest o krvavom dogadjaju stize brzo u Napulj, odakle vojvode dradki i tarentski,
kao i drugi pohitaSe oruzani u Aversu. Andrijino tijelo bude preneseno u Napulj u crkvu
svetoga Januarija. To bija§e medjutim sve, Sto su dvor i vojvode za nj uCinili. Kad je
kanonik Ursilo Minoculo vidio, da se nitko ne brine za ukop nesrecnoga kralja, izvr§i
tuznu pocast sam, sahraniv ga u grobnici kapelice svetoga Ljudevita.
 PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPUUU. 97

Glasi o umorstvu osupnuSe sve u Napulju u Provenci; svagdje zahtijeva§e narod,

i i

da se ubojice kazne, pak bill tko mu drago. Vojvoda dra(!;ki Karlo, koji je mrzio Ivanu,
jer nije njega, supruga svoje sestre, htjela imenovati za vojvodu Kalabrije, koji se je i

u drugu ruku nadao, da ce se svojim postupkom ulaskati ugarskomu kralju Ljudevitu.

pridruzi se velikomu sudcu Monte Scagliosu, te stade odlu6no trazili, da se krivci iznadju
i kazne; podjedno obavijesti kralja Ljudevita o tuznoj zgodi, te ga pozove, neka dodje u
zemlju, da osveti smrt bratovu, pak da sam zauzme prijestolje. Obeca mu jos, da 6e ga poma-
gati Zajedno sa svojim prijateljima. I zaista bi§e sumnjivci utamni^eni, ali samo oni, koji
su nalog izvrsili, dok se proti glavnim krivcima nije ni iztraga povela Da se umiri puk,
koji je glasno zahtijevao smrt ubojica, i da se takodjer zaprijece kompromitujuci izkazi,
budu Tommaso del Pace, notar Nikola Milazzo, grof Terlizzi, Robert de Cannabis i

Rajmondo pogubljeni. Karlo Artus i sin njegov Bertrand umakose jos za dobe; ali Ka-
tarina Valois, koja se je zacala i njihovih izjava, te se je htjela osloboditi svake sumnje,
dade Karla Artusa od njemackih i ceSkih placenika u gradu Santa Agata potraziti i ubiti;
a Bertrando umre u Malfiju u tamnici. Samoj Ivani, koja je nakon krvavoga dana neko
doba hinila strah i zalost, dodija brzo ta komedija, pak stade naskoro zivjeti veselo i

razkala§eno kao i prije. Proti njoj ne bi povedena iztraga, kao ni proti vojvodama, premda
nije ni najmanje dvojbe bilo, da su i oni sukrivci. Ivana nije se nicesa bojala, jer se je
pouzdavala u zaStitu pape Klimenta VI A da ju je papa zaista stitio, pokaza se osobito,
kad je papu pismom zamolila, da kumuje njezinu, malo zatim rodjenomu sinu, koji
je joS prije rodjenja ostao nesrecni sirotan bez otca. Kliment odazove se njezinoj molbi,
te ju da mu za sveti
ovlasti, krst sama izabere zamjenika
Grozna smrt Andrijina bijaSe gorko raztuzila kralja Ljudevita i majku njegovu.
Jedva §to se bijase od prve boli, odluci osvetiti smrt bratovu. Pohita
kralj oporavio
namah u Bee, te utana^i s ondje boravecim carem Ljudevitom Bavarcem austrijskim i

vojvodom Albrechtom savez proti Napulju; jednako pozove svoje prijasnje saveznike na
osvetnu vojnu. I ostalim dvorovima u Evropi saobci tuznu zgodu, te se oni pozurise, da
mu sauceScem svojim ublaze tezku bol. Posebnim pismom obrati se na papu Klimenta VI.
spoticuci mu, §to je odgadjanjem krunisanja sve nehotice radio u prilog urotnicima, te
ga pozove kao lenskoga gospodara Napulja, da Ivanu skine s prijestolja, te proti njoj
kao proti ostalim ubojicama podigne parnicu. Podjedno neka posmrtnoga sina Andri-
i

jina (Karla Martella) predade kraljici materi Elizabeti, koja ce zajedno s bratom kra-
Ijevim, hercegom slavonskim Stjepanom, upravljati kraljevinom napuljskom, dok doraste
nejako dijete.

Uslijed odlucnoga postupka Ljudevitova posla Kliment VI. dne 2. veljade 1346.
bullu u Napulj, u kojoj izrede, da njega zapada suditi o zlodinu, po6injenu na Andriji, te

proglasi, da se krivci, bili ma kojega staleza, imadu izkljuciti iz druztva pravovjernih i

liSiti kuce neka se razvale, zemlje

svih gradjanskih prava; njihove oblasti njihove za- i

plijene, a podanici njihovi rijeSe Podjedno obeca papa kralju Ljude-

zakletve vjernosti.
vitu, da ce poradi todnije iztrage poslati kardinala u Napulj, te da ne ce nikako dopustiti,

da zlodinci ostanu nekaznjeni Ali kako se je moglo predvidjeti, izmako§e ba§ glavni
krivci pravednoj osudi. Ivana bi poradi nedostatnih dokaza rijesena od obtuzbe, a na to
II
se ona, jedanaest mjeseci nakon grozne smrti svoga supruga, sve bez dozvole i dispen-
zacije papinske udade za svoga rodjaka i dosadanjega Ijubavnika, vojvodu Ljudevita od
Tarenta. Tako postize Katarina Valois svoj cilj: njezin se sin popeo na prijestolje.

Kraj takih prilika odlu6i Ljudevit, da ce sam s vojskom udariti na Napulj kazniti i

ubojice svoga brata. Najprije htjede poci po moru, ali poSto nije dobio brodova ni od

Mletaka, kao od Genove, a ni od guvernera Sicilije, rije§i se na tegotniji

ni duiji put i

po kopnu Na po^etku god. 1347. posla njitranskoga biskupa Nikolu sa zupanima Ni-
kolom Kontom Ladislavom SoStm u Ferraru, da ugovaraju s talijanskjm knezovima,
i

I Hrv. poTJ. IL I. 7
98 LJUDEVIT I. VELIKI.

kroz kojih ce oblasti prolaziti, i da sabiru placenika. Oboje podje im srecno za rukom
preko svake nade. Talijanski knezovi pa6e obrekose svoju pomoc; a sva sila lutajucih
vitezova, koji su dosad vojevali za razne go^podare, stupi sada u sluzbu ugarskoga kralja.

Dne 11. studenoga 1347. podje sam Ljudevit na put s vojskom, vecinom od plemica i

velikaSa, koji su sa svojim banderijima dobrovoljno i o svom troSku kralja pratili. Pred
vojskom dao je Ljudevit nositi veliku crnu zastavu s blijedim likom zadavljenoga brata.
Vijest o dolazku ugarske vojske, odu§evljenje, kojim su ju svagdje docekivali, pri-

pravnost, kojom su joj knezovi dopuStali prolaz ti kroz svoje oblasti, sve to napuni silnim
strahom Ivanu i ostale sukrivce u kraljevskoj porodici. Stali se spremati na odpor. Da
bi vojvodu Karla Dra6koga predobila, imenova ga Ivana vojvodorn Kalabrije, sto je tako
dugo zudio, te ga namjesti za vodju vojskom osvanu Karlo
jednog vojnog zbora. S torn
pred zidinama grada Aquile, kojega se gradjani bijahu ugarskomu kralju, te ga zavjerili

stade podsjedati. No sami glasi o dolazku Ljudevitovu skloniSe ga, da se okani podsade
i natrag povuce. U prosincu stupi glavna vojska ugarska na napuljsko tlo. Tu obazna
kralj Ljudevit, da ga kod Kapue 6eka s vojskom Ljudevit od Tarenta, suprug kraljice

Ivane. Jedan odio ugarske vojske, koji bi poslan proti njemu, raztjera njegove cete.
Ljudevit od Tarenta pobjeze na to u grad Napulj, te uzbudi u torn gradu jos veci strah.
Malo dana poslije kraljica Ivana sa suprugom svojim skloni se na brodove, te pobjeze
u Provencu, da tako umakne osveti kraljevoj. Ljudevit stize 18. sijecnja 1348. u Aversu,
gdje ga pred vratima grada dodekaSe Karlo Dracki, Filip od Tarenta vise druge gospode.
i

Karlo Dradki miSljaSe, da ce mu kralj oprostiti, sto je po nalogu Ivane podsjedao grad
Aquilu, vec s obzirom na to, sto je nekad s njim prijateljevao nesrecni Andrija, i Sto je
on ugarski dvor prvi izvijestio o groznoj smrti Andrijinoj. Karlo DraCki meijutim nije
slutio, da kralj Ljudevit dobro znade za motive svih tih zgoda, pak se je tako sam dobre
volje predao u ruke osvetnoj pravdi.
Kralj se Ljudevit nastani u istom samostanu, u kojem su Andriju zadavili. On
pregleda pozoriste umorstva, a i mjesto, s kojega su mrtvo tijelo Andrijino bacili u vrt.

Na to zapita oba vojvode: >Za§to nijesu dosli ostale vojvode?« OdvratiSe mu, da su u
Napulju, da ce ga ondje sve^ano pozdraviti. Ali na kraljevu zelju dodjoSe poslije braca
i

Ljudevit od Gravine Robert, a s njima Robert od Tarenta u Aversu, da mu se vec

i i

tu poklone. Kralj Ljudevit pozove ih sve na veselu gostbu, kakova bija§e ono nedavno
u tom samostanu. Gostilo se u kasnu noc, kad no kralj Ljudevit, ne moguci vise su-
sprezati svoga gnjeva, ovim ostrim rijedima navali na vojvodu Karla Drackoga: >Prokleti
vojvodo, znaj, da ti je poradi tvojih izdajni^kih djela umrijeti. Ali prije nego pogines,
priznaj svoje zlocine. Zasto si po svom ujcu, kardinalu Talleyrandu, izradio, da se je
otegnulo krunisanje moga brata, §to je bio poglaviti uzrok smrti njegove? Zar ce§ to
tajiti? Eto, li«tovi s tvojim podpisom i tvojim pecatom svjedoCe protiv tebe. Ti si znao,
da je Marija oporukom svoga djeda bila odredjena za suprugu meni ili mojemu bratu
Stjepanu, a ipak prevarom oteosi sam se njom ozenio. Istina je, da si ubojice
ju ti i

moga mene na osvetu dozvao; ali zaSto si po nalogu Ivane moje vjerne
brata kaznio
i

u Aquili podsjedao ? Sve to odaje tvoje ostale izdajnicke osnove ti si mene dozvao, :

da sa svojom pretezitom silom satrem Ivanu i njezina muza, pak da onda ti, ako nadjeS
sredstava, i nas uklonis s puta, ili da nakon nasega odlazka na§e namjestnike protjeras
i sam zemljom obladaS. No tvoje su se osnove izjalovile, nijesi nas mogao nadmudriti*.
Osudne rijeci kraljeve strasno prestravise vojvodu. Kad se je malo osvijestio, stade
sebe i svoja djela izpriCavati, ali mu se kralj ne smilova. Sutradan osudi ga kraljevo
vije<5e na smrt. U istoj dvorani, gdje bi Andrija zadavljen, bude i Karlu glava odrubljena
njegovo kroz isti prozor baceno u vrt. Kad je puk u Napulju
(23. sijecnja), a truplo
zatuo za njegovu smrt, navali na njegovu palaCu, te ju grozno opljaSka. S tezkom mukom
mogase se vojvodkinja Marija sa svojom djecom spasti i pobjeci u Provencu.
 KRALJ UUDEVIT DOBIO 05TR0VIGU I UTANaCiO PRIMFRJE S MLETCIMA. 99

Dne 24. sijednja 1348. udje kralj Ljudevit u prijestoljni grad Napulj, gdje mu se
poklonise poglavari grada. Tu predade sudu jos preostale sukrivce bratove smrti. U isto
vrijeme proglasi svoga sinovca, Andrijino sirotCe, jos dojence, Karla Martella, kojega
bijaSe nemajka ostavila u Napulju, za vojvodu od Kalabrije i nasljednika na prijestolju.
Dijete bi poslano uUgarsku svojoj baki Elizabeti, da odraste pod njezinim nadzorom,
polto ga je rodjena majka odbacila. S njim bi§e ostale vojvode kraljevske kuce odve- i

dene u Ugarsku, pak smjeStene u Visegrad, gdje su ih drzali u castQom zatvoru Karlo
Martello umre medjutim vec 19. lipnja 1348 Ljudevit nazove se kraljem Sicilije (na-
puljskim) i preuze upravu zemlje, §to dojavi papi. Ali papa Kliment VI. ne odobri
i

postupka kraljeva, na §to se Ljudevit izjavi spreman predati kraljevstvo onomu, komu
ga papa dosudi, ali pod tu pogodbu, da se prije Ivana, koju titav svijet smatra za
ubojicu svoga muza, po zasluzi kazni Po§to je u to u Napulju stala haraditi grozna kuga,
prozvana crna smrt, odluCi kralj povratiti se u svoju domovinu. Obranu glavnoga grada

povjeri Nijemcu Ulrichu Wolfhardu, a namjestnikom svojim u kraljevstvu imenova erdelj-

skoga vojvodu Stjepana Lackovica (Apora), kojemu pridruzi vise velikasa dosta i

vojske. Na to se kralj u Barletti s malom pratnjom ukrca u brodove odplovi prema i

Dalmaciji. Koncem svibnja izkrca se na hrvatskoj obali u okolici nekadanjega kraljev-

skoga grada Belgrada, a onda prodje kraj Vrane i Ostrovice na sjever, te se nastani u
Budimu, posto su u Visegradu bile zatocene napuljske vojvode.
Kralj Ljudevit dobio Ostrovicu (1347.) utanacio primirje s Mlet- i

cima (1348.) Nedaca pred Zadrom 1. srpnja 1346. bija§e Ljudevita uvjerila, da ne ce tako
dugo moci uspjesno ratovati s Mletcima, te ih slavodobitno iztjerati iz Dalmacije, dok
sasvim ne satre Bribirske knezove Pavla II. i Mladina III., koji su odu§evljeno pomagali
mleta^ku vojsku pri podsadi Zadra. K tomu su u njihovoj vlasti bili znameniti gradovi
Ostrovica, Skradin i Klis, bez kojih nije bilo ni pomisljati, da se prikuci primorju. Ta
ovi su gradovi bili stil i zaledje primorskim mjestima: Ostrovica bila je kljuc Zadru, a
Klis Spljetu.
Ljudevit je dakle odluSio nastaviti mali rat s Mletcima i uznemirivati kotare nji-

hovih dalmatinskih gradova; a u isti je mah stao raditi, da posve sku^i Bribirske kne-
zove, te im otme Ostrovicu, Skradin Klis. To je narocito bio zadatak novomu banu
i

Nikoli Se6u, kojega ce pri torn pomagati vazda vjerni knezovi Frankapani, knez krbavski
Gregorije Kurjakovic, a donekle cetinski knez Ivan Nelipic. i

Kralju se sreca nasmijala, posto je jos u srpnju ili kolovozu 1346. umro knez
Pavao II. Banic, gospodar grada Ostrovice, a zakleti du^manin njegove vlasti. Ostavio
za sobom udovicu Elizabetu, sestru krdkoga kneza Dujma Frankapana, njom nedo- a s
rasla sina Jurja III , i dvije ili tri kceri, od kojih je jedna, po imenu Katarina, bila duvna
u samostanu koludrica sv. Nikole u Zadru. Prije svoje smrti — ne zna se todno kada —
ali svakako 1346, sastavio je knez Pavao II. oporuku, u kojoj je odredio svoga brata
Gregorija II. skrbnikom svoga nedorasloga sina Jurja III., a svojim nasljednikom, ako i

bi sin Juraj umro za zivota striieva, a bez potomka. NajzamaSnije mjesto u oporuci jest
ovo: »Sina svoga Jurja odredjujem za svoga baStinika. Njemu dajem ostavljam grad i

moj Ostrovicu, sela ostala imanja moja; ali poSto je taj moj sin jos djeCak, to rec!:e-
i

noga sina i moj grad preporudam predajem u ruke moga brata Gregorijai ustanov- i

Ijujem, da se reteni grad predade u ruke moga brata takim na£inom, da receni brat
ima prised nad tijelom Kristovim, da ce moga sina, grad sva njegova dobra ciuvati i

i drzati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok moj sin dodje do zakonite dobe, da
bi mogao sobom i svojim upravljati. I tada ce morati mojemu sinu grad Ostrovicu i

ostala imanja njegova predati i izruiiti ih u njegove ruke. Ali po§to iza Boga svu svoju
nadu ulazem u gospodstvo Mletaka, hocu, da se to saobdi duzdu i obdini mletadkoj,
oznaCiivsi gospodinu duzdu, da on sam odredi u pogledu stanja i zivota djefiakova, i
 -w.
lOO LJUDEVIT I. VELIKI.

kako da se grad imanja saCuvaju za d|e6aka. I ako se taj naciin bude 6inio sigurnim,
i

dobro je; no ako bi se drugi put na^ao, bolji za sigurnost zastitu djecaka, neka bude i

onako, kako oni odrede. Neka moj brat, kad bude polagao prisegu, narocito kaze u
svojoj zakletvi, da ce raditi i da ne ce mimoici ni u cem zapovijedi gospodina duzda u
toj stvari tako glede djecaka, kako glede grada svih mojih imanja. I ako bi moj sin i

po Bozjem sudu preminuo, §to Bog sacuvaj, prije nego sto bi do§ao do zakonite dobe
tada hocu odredjujem, da re6eni moj brat Gregorije naslijedi
i zadobije tako spome- i

nuti grad kao sva ostala dobra moja, ali pod uvjet, da bude podlozan duz-
i

devu gospodstvu k ao sto sam ja«.

Evo Pavao II. Banic, dineci svoju oporuku, ni jednom se rijedju ne sjeca, da je
podanik ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita! On se jedino pouzdaje u Boga mleta6ku i

obcinu, njoj njezinu duzdu daje u zakrilje svoga nejakoga sina, svoj grad Ostrovicu
i

i sva imanja svoja. A mletacka se obcina i pozurila, da izvrsi njegovu posljednju volju.
Cim su glasi o Pavlovoj smrti stigli u Mletke, obcina namah, 21. kolovoza, posla u
Hrvatsku svoga notara knezu Gregoriju II., da pripazi, hoce li se tocno i doslovce uciniti
sve prema oporuci pokojnikovoj. MletaSki notar o6itovat ce najprije knezu Gregoriju,
kako je obcina silno raztuzena poradi smrti kneza Pavla, svoga premiloga odanoga i

prijatelja, u kojega je nasla svaku dobru nadu, spremnost i vjernost, i za kojega se je

stanje i uzdrzavanje od srca brinula. Obcina prema zeli i nastojat ce sve to odrzati i

onima, koji su samo 6e oni morati jednako vjerni biti. Posto je nadalje
ostali iza njega, i

da je
razabrala, pokojni knez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove imanja i

knezu Gregoriju, da njima ravna i upravlja, to je s toga vrlo utjeSena, te se nada, pace
cvrsto vjeruje, da ce se knez Gregorije po duznosti svojoj zaista brinuti za povjerenog
mu sinovca, njegove gradove i imanja, a uz to da ce MIetcima biti vjeranodan kao i

pokojni brat, 6im ce obcinu samo u6initi sklonijom, da stoji za njega. S toga
se ona
ocituje pripravna diniti sve, sta bi bilo spasonosno za djecaka i njegovu bastinu; ona je
spremna pomagati ga svojim cietama, te cuvati osigurati mu grad sva ostala imanja. i i

PoSto je medjutim u oporuci kneza Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polozi zakletvu,
da ce cuvati braniti vjerno
i zakonito nedorasloga svoga sinovca, a uz to da ce biti
i

vjeran pokoran mleta6komu gospodstvu, to misli obcina, da bi zgodno bilo, da Gre-

i

gorije tu zakletvu polozi, Ona doduse posve vjeruje knezu, ali radi casti
i za umirenje i

svoje moli ona, da bi knez pomenutu zakletvu zaista polozio, i to pred notarom, kojega i

je eto k njemu poslala. Notar imade punovlast, da sve cini i udesi na obranu uzdr- i

zanje grada Ostrovice. Kada god knezu Gregoriju uztrebalo ceta za obranu Ostrovice
bi
i drugih imanja, dobit ce ih od mleta^ke obcine.
Nema sumnje, da je knez Gregorije II. odredjenu prisegu polozio u ruke mle-
tackoga biljeznika. Jama^no je takodjer preuzeo upravu Ostrovice, kao i ostalih imanja
svoga sinovca. Ali sa sinovcem samim, s nedoraslim knezom Jurjem III. nije mogao
nista uCiniti ni razpolagati, jer je taj djeCak zajedno majkom svojom Elizabetom
s i

svojim sestrama od nedavna bio kod ujaka, naime kod krckoga kneza Dujma u Modru-
§ama. Sada nastade gotova hajka za nejakim djetetom. Dvije se protivne siranke otimlju
za nj: knez Gregorije II. i sinovac njegov Mladin III. zele ga domamiti u svoje krilo,
te njega i njegov grad Ostrovicu sacuvati za svoju kucu i za mletacke interese; knez
Dujam opet zajedno s bratom Bartolom ne pusta iz svojih ruku necaka, jer ga hoce
izmiriti s kraljem Ljudevitom. Kftezovi kr6ki pomazu u isto vrijeme Zadrane i hrvatskoga
bana, dok su Gregorije i Mladin gotovr.sve u£initi za Mletke, samo da se osvete zator-
niku svoje porodice, kralju Ljudevitu. Na ponuku potonjih salje mletacka obcina 7. stu-
denoga 1346. zasebna poslanika u Senj knezovima Dujmu Bartolu. On de izvr§iv ine i

poslove nastojati oko toga, kako bi sklonio krtke knezove, da djecu pokojnoga kneza
Pavla II. predadu u mletadku zaStitu obskrbu, ako ne sve, barem sina Jurja. Ali krckii

knezovi ne htjedoSe za to ni da 6uju.

KRAI.J I.JLDEVIT DOBlO OSTROVICU I LTANaCiO PRIMIRJE S MLETCIMA.

PODOR GRADA ZrINJA U HrvATSKOJ.

 102 # LJUDEVIT I. VELIKI.

Borba za kneza Jurja i njegovu Ostrovicu uzplamti jo§ ja6e, odkad je koncem god.
1346. Zadar opet dosao u ruke mletacke. Obcina je dobro znala, da je Ostrovica u
vlasti njezinoj branik Zadru, a u tudjim rukama opet vjecna prijetnja i mletaCkomu
Zadru i ostalomu posjedu njihovu u Dalmaciji. U drugu ruku stadoSe na pocetku 1347.
privrzenici kralja Ljudevita zajedno s banom hrvatskim Nikolom Secom i banom bo-
sanskim raditi svima silama, da obladaju tim znamenitim gradom. Pace samomu Zadru i

stade tada prijetiti kraljevska vojska. Mlet6ani staviSe s toga prvih dana mjeseca sijecnja
1347. u Zadar posadu od 200 konjanika i 600 pje§aka, a u tvrdju sv. Mihajla 50 Ijudi;
podjedno utvrdi§e grad novim utvrdama. Jednako utvrdiSe providuri mletacki ostale
gradove, a knezu Gregoriju II. poslaSe pomocnih 6eta za obranu Ostrovice.
U to vrijeme kusahu redom razni vladari i dostojanstvenici, da izmire kralja Lju-
devita s Mletcima. Bijahu to najprije bosanski ban Stjepan Kotroinanic, onda 6e§ki kralj
Karlo IV., napokon akvilejski patrijarka Bertrand i saski vojvoda. Ali svima bijaSe trud
uzalud: borba u Hrvatskoj i Dalmaciji bi nastavljena, te kralj evi Ijudi uprijeSe sve sile,

da ma
kojim naSinom zadobe Ostrovicu. Jo§ 8. ozujka 1347. zapovjedi mletacka obcina
svomu knezu i kapetanu u Zadru, da namah pohita sa svojim cetama u Ostrovicu, ako
bi to zatrazio u obce da na njegov zahtjev po§lje u zaStitu pomenutoga
knez Gregorije ;

grada 25 do 30 pjesaka, da uz to ne zaboravi na sigurnost Zadra. Podjedno zaklju^i

ali

mletacko vijece na molbu Gregorijevu, da ce ponovno poslati zasebna poslanika krckomu

knezu Dujmu, koji bi izradio u njega, da odpusti svoga necaka Jurja njegove sestre. i

No sve to naprezanje Mletaka nije napokon koristilo. Sam knez bribirski Grego-
rije n., budi sto se je uvjerio, da ne svojemu rodu, budi
bi mogao odrzati Ostrovice
sto su ga kr6ki knezovi na to mletackom obcinom, te sebe
putili, odlu6i razkrstiti se s

i svoga sinovCa Jurja izmirili sa svojim zakonitim kraljem. Negdje u polovici god. 1347.
posla knez Gregorije dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS (Gordus)
od reda eremita, Petar, sluzbenik Bribirskih knezova. Poslanicima bilo izjaviti kralju u
i

ime kneza Gregorija sinovca mu Jurja III., da zale, §to su s pokojnim knezom Pavlom
i

II. tako dugo bili nevjerni svetoj kruni kraljevoj, pak mole, da ih primi u svoju kra-
Ijevsku milost i zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru. A da dokazu, kako su ozbiljno
odlu^ili odsad biti vjerni i odani, predaju oni svoj grad Ostrovicu u kraljevske ruke.
Kralj Ljudevit I, valjda vec upucen od kr6koga kneza Duj ma, primio je poslanike
Gregorijeve vrlo milostivo. On pa6e s privolom svoje majke, svoga brata hercega
je
Stjepana, bana hrvatskoga i slavonskoga Nikole SeCa drugih velikasa obim Bribirskim i

knezovima posve oprostio, te im o tom 31. srpnja 1347. izdao posebnu povelju. U toj

povelji o6ituje uz ino:

»Cinimo plemenito djelo, ako onima, koji su ludoscu krivnje pali, pomognemo
brzim lijekom milosti. S toga hocemo, da znadu svi i svatko, kako su knez Gregorije,
sin kneza Pavla, nekad bana, i Juraj, sin kneza Pavla, brata istoga Gregorija, osta-
vili put bludnje i nevjere, kojim su dosad lutali, kako se 6ini, jo§ od vremena
preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja ugarskoga naSega predragoga rodi- i

telja,pak su sada nadahnucem Bozje milosti od bludnje nevjere svratili se na put

vjernosti odanosti k nama i svetoj kruni. A po§to su odlud;ili napredovati u savr-
i

senoj vjernosti, predali su u nase kraljevske ruke grad Ostrovicu, podpuno sa svima
koristima i ma kojim pripadcima. S toga mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se,
na poniznu i gorljivu molbu istoga kneza Gregorija Jurja, sinovca njegova, podastrtu i

nama po bratu GrduSu od reda eremita i Petra, njihova sluzbenika, kao i radi gorljive
vjernosti i iskrene odanosti, koju primamo njih Ijubezno u
sada prema nama ocituju,
krilo milosti nase, te opra§tamo njima sve uvrede izgrede, koje su u tom pogledu proti i

naSemu veli^anstvu po^inili. Osim toga opra§tamo njima njihovim potomcima po osobitoj i

milosti i vlasti kraljevskoj sve Stete i nepravde, §to su ih dinili oni i njihovi predji, i to
 KRALJ LJUDEVIT DOBIO OSTROVICU I UTANaCiO PRIMIRJE S MLETGIMA. 103

tako, da ih radi toga nijedan sudac, a naroCito ban ditave Slavonije i Hrvatske, sadanji
ni buduci, ne moze pozvati na sud . . . .«

Ovom poveljom oprostio je kralj Ljudevit posve dosadanju nevjeru kneza Grego-
rija II. i njegova sinovca. No kralj nije htio ni to, da zadrzi Ostrovicu bez ikakve odStete.
On zato istoga dana, naime 31. srpnja 1347., izdade jos drugu povelju, kojom je knezu
Gregoriju II. i njegovu sinovcu Jurju III. u zamjenu za ustupljenu Ostrovicu darovao za
sva vremena grad Zrin u Slavoniji. Povrh toga darovao je kralj njima jo§ dtavu i

Buzku zupu (comitatus Busan) u Hrvatskoj; no te povelje sada nema, nego se je odr-
zala samo izprava krckoga kneza Dujma, izdana 22. listopada 1347. u trgu Modrusama,
kojom je zajedno sa svojom sestrom Elizabetom potvrdio darovnicu kraljevu obecao, i

da ce sa svim svojim dobrim Ijudima bditi, da se kraljevske darovnice odrze.

U drugoj povelji od 31. srpnja 1347., raduje se takodjer kralj Ljudevit, §to su se
knezovi Gregorije II. Juraj III. vratili pod okrilje njegove milosti
i ustupili mu grad i

Ostrovicu. No on ne ce, da ostanu poradi toga bez nagrade, nego ih hoce odlikovati
darom kraljevske sklonosti, da bi to i drugi vidjeli i odanije se utekli milosti kraljevske
dobrote. On im dakle poklanja grad Zrin u Slovinskoj zemlji (castrum Zryn ... in terra
Sclavonia) sa svima pripadcima i koristima, posjedima i selima, varosima, ba§ onako,
kako je to drzao dosadanji vlastnik Lovrinac Tot, zupan u Zeljeznom i Soprunu, koji
ce primiti dolidnu zamjenu. Tako se je god. 1347. jedan ogranak Bribirskih knezova
preselio iz Ostrovice u Zrin, iz Hrvatske u banovinu Slavoniju. Taj se ogranak odsad ne
zove vise Bribirski knezovi, nego knezovi Zrinski (comes de Zrin, Zrign, Zerin). Kneza
Gregorija II. nestaje namah zatim s obzorja, te se prvim knezom Zrinskim ima smatrati
Juraj III. (I., 1347. — 1361). Od njega su potekli svi potonji Zrinski, kojima se ponosi
hrvatski narod u svojoj pro§losti.
Vec na pocetku kolovoza znalo se je u Mletcima, da su u Hrvatsku stigle nove
date kraljevske, all se naculo i to, da se radi o nekom ugovoru (de tractatu), po kojem
bi se Ostrovica imala predati kralju Ljudevitu. Mletacko vijece 5. kolovoza izabira jednoga
dvorskoga biljeznika, koji ce otici preko mora u Zadar, te o svem vijecati s knezom i

vijecnicima Odanle neka podje knezu Gregoriju, neka ga lijepo pozdravi,

toga grada.
pak obavijestiv ga o svem, sto se je proculo, neka ga puti opominje lijepim rijefiima, i

da zadrzi obrani Ostrovicu,

i neka mu za to ponudi i dva mletaika banderija, ako bi
i

mu trebalo pomoci. Cini se, da su se Mletcani uvjerili, da knez Gregorije zaista neSto
snuje, jer su opet 22. kolovoza zakljuSili pisati njemu u toj stvari. Sjetit ce ga oporuke
kneza Pavla II, i kako je njom Mletcima povjereno, da bdiju paze na njegova sina i

Jurja III. i njegov grad Ostrovicu; sjetit ce Gregorija na njegovu prisegu, koju je proSle
godine polozio, da ce Stititi svoga sinovca i njegovo imanje. Culi su dodu§e, da ugarski
kralj radi, kako bi dobio Ostrovicu (per multos et diversos tractatus), ali se nadaju, da
knez Gregorije ne ce pogaziti svoje svedane prisege. Mletcani ce poraditi svima silama,
da se mladi Juraj III. sa svojim sestrama dobavi slobode; podjedno nalazu svomu knezu
i kapetanu u Zadru, da pomaze knezu Gregoriju vojskom i svim, sto bi mu trebalo.
MletaCki notar Ivan Guido sad je neprestano dolazio i odlazio od kneza Gregorija. Naj-
prije mu je u ime obcine nudio godiSnju placu od tisucu libara, ako predade Ostrovicu
Mletcima, da ju toboz cuvaju (in nostra custodia) za nj njegova sinovca. Kad to nije i

pomoglo, poslase MletCani 1 listopada 1347. ponovo svoga notara k njemu, te ga pozvase,
da prema oporuci svoga brata pridrzi i saduva grad bar za se i za svoga sinovca, a oni
ce mu za to davati po 500 libara godisnje provizije.
Ali sve to nije hasnilo. Napokon se je podigao kli§ki knez Mladin III., da bar on
spase Ostrovicu za svoju porodicu i za svoje saveznike Mletdane. Na pofetku studenoga
1347. nudio se je Mladin, da ce silom oteti grad sa svojim 6etama, samo neka mu
MIetci dadu u pomoc svoje vojnike iz Zadra. Sad je zima na domaku, sad <5e lako pre-
I04 LJUDEVIT I. VELIKI.

dobili taj grad, poSto mu ne ce moci'ni odkuda poslati pomoci. Mletcani su dobro uvi-
djali, da ce s gradom Ostrovicom, ako njom zavlada kralj Ljudevit, zaprijetiti »propast i

zator svim njihovim gradovima« (consumptio et destructio omnium nostrarum civitatum);

zato je i Ivan bivsi knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu podade
Sanudo,
pomoc iz 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletacko vijece ipak nije prihva-
Zadra, i to
tilo toga predloga, nego je zapovjedilo knezu vijecnicima u Zadru, neka nastoje novcem i

ili ma kojim god drugim nacinom poraditi, da Ostrovica dodje u mleta^ke ruke, ili bar
da njom ne bi obladao ugarski kralj. To bi zakljufieno 8. studenoga god. 1347. Malo
dana poslije stize u Mletke pismo kneza Mladina, u kojem javljase, da je Ostrovica vec
u vlasti kralja Ljudevita, koji je u njoj namjestio svoje kastelane i posadu. Mletacko
vijece odpisa na to 20. studenoga knezu, da je to »vrlo tuzno i tegotno« (multum grave
et molestum) za nj, ali da je vec poslalo svoje svetane poslanike kralju ugarskomu, da
s njim utanaci »mir i ljubav«, pak da osiguraju tako i mletadku drzavinu i gradove
knezu Mladinu. Do povratka poslanika neka s toga Mladin miruje, i neka nastoji, da
bude s kraljevskim kastelanima Ostrovice u §to boljem sporazurnku.
Mletcani dakle videci, da im je Ostrovica ovaj put izmakla, pobojase se i gorega,
te nastojahu sada,da se s A kralju Ljudevitu bijaSe u taj
kraljem Ljudevitom izmire. i

mah do toga, da se nagodi s Mletcima, jer se je spremao na vojnu u juznu Italiju, da

osveti svoga nesrecnoga brata Andriju. Uza sve to oteglo se ipak ugovaranje o miru,
a poslije o primirju vi§e mjeseci, po§to je i jedna i druga stranka htjela sto povoljnije
uyjete poluSiti.
Prve mletatke ponude bijahu ove. Mletci zadrzat ce sve, sto imadu u Dalmaciji, a
pravo kraljevo na dalmatinske gradove odstetiti ce novcem. Za Zadar, na koji imadu
od davne davnine neosporivo pravo, ne daju mu nista; a za ostale gradove, kao sto su
Nin, Sibenik, Trogir i Spljet, dati ce mu ili 60.000 dukata u jedan put po 3000 du- ili

kata svake godine. Kralj evi doglavnici dobit ce 8000 dukata nagrade. Mletci ne moraju
kralja ni njegovih 6eta prevesti u Napulj, a^i mu ne ce prelaza ni prijeciti. Napokon ce

zahtijevati poslanici, da se i Bribirski knezovi ukljuce u mir. S tima ponudama bijase

mletaCkim poslanicima poci u Ugarsku, kad no stigoSe glasi, da je kralj Ljudevit s vojskom
svojom vec posao po kopnu put Italije, te da se priblizuje mletaCkom vladanju. S toga
§est plemica pohita pred kralja, te ga 26. studenoga 1347. pozdravi na mletatkoj medji
i odprati kroz 6itavu mletadku oblast na jug, a ugovaranje o miru odgodjeno bi na
zgodnije vrijeme.
Dok je kralj napredovao u Napulju, hrvatski je ban Nikola Sec
Ljudevit srecno
s odanim hrvatskim knezovima nastavio rat u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletacka se je ob-
cina zivo zabrinula za svoj posjed u Dalmaciji, kao i za gradove Bribirskih knezova
Mladina III. i Pavla III., svojih odlucnih privrzenika. Njezin providur Pavao Loredano
obilazi redom gradove, a sama obcina salje svedjer nove cete na obranu njihovu. U to
stigose vijesti iz Napulja, da je kralj Ljudevit osvojio ditavo kraljevstvo. Mletci se silno
prepadose, pak odluciSe po §to po to izmiriti se s kraljem. Dne 13. ozujka 1348. salju u
Napulj tri najodlidnija plemica, Marka Giustiniana, Andriju Morosina i Nikolu Gradoniga,
te ih ovlastuju, da za mito kraljevim savjetnicima potroSe i 20.000 dukata, samo da
na mir. Mletcane pomaze sada
privole kralja veronezki vladar Mastin (de la Scala). i

Obcina nudi kralju kud kamo povoljnije pogodbe od prvih; ona ce mu ustupiti sve
i

dalmatinske gradove osim Zadra, pade ce i njega i njegove Ijude prevesti na svojim
galijama iz Napulja u Ugarsku. Ali kralj Ljudevit kratio se je prihvatiti i te povolj-
nije ponude.
U to su Mletke stigle nove nevolje. Najprije im se stao buniti Zadar, gdje su
13. ozujka morali iztjerati do sto sumnjivih gradjana, zatvoriti luku lancem i utvrditi
grad s onoga kraja, gdje su bill zidovi poruSeni. Malo zatim javi se u Dalmaciji i strasna
 KRALJ L.IUDKVIT DOBIO OSTROVICU I UTANA^IO PRIMIRJE S MLETCIMA. 105

kuga, crna smrt, koja je god. 1348. po Citavoj Evropi nemilo bjesnila. Gradovi pri-
morski gotovo su opustjeli, te nijesu ni pomi§ljali na obranu od neprijatelja s kopna.
Najvi§e je stradao Nin, koji je gotovo ostao pust, tako te je obcina morala obecati za-
sebne povlastice onima, koji bi se u njemu nastanili. U to doba ponudi§e se Mletcima
dva slavenska vladara, dva rimska cara, zapadno-rimski car Karlo (ceski kralj Karlo IV.)
i srbski kralj i car Du§an Silni, da ce za njih posredovati kod kralja Ljudevita. No Karla
odbise sami Mletci, jer mu ne vjerovahu; a poslanici Du§anovi ne izvrSise u Napulju
bas niSta.

Sred toga meteza zadesi MIetke jos veci udarac: dne 1. svibnja 1348. umre u Tro-
giru knez Mladin III., najodaniji prijatelj i saveznik njihov do zadnjega casa svoga. Taj
zakleti protivnik kralja Ljudevita bijase posljednjih godina sve udesio, da se osveti za-
torniku svoje porodice i da uzdrzi ostatak vlasti svoga roda. S toga je dozvolio, da mu
se mladji brat Pavao III. ozeni s mletaSkom patricijkom, ponositom Katarinom, kcerju
Ivana Dandula; a u listopadu 1347. vjen^ao se je sam s Jelenom, sestrom srbskoga cara
Stjepana Du§ana, kojim je zajedno radio na zator kralja Ljudevita. Ali na jednom svlada
s

hrvatskoga junaka Ijuta bolest. Slomljen posao Mladin u mletacki grad Trogir, da se
lije^i. Dne 1. ozujka 1348. javlja trogirski knez Marko Ruzini spljetskomu knezu Ivanu
Gradonigu, da je knez Mladin jako bolestan (aegrotare valde). Dva mjeseca zatim, bas
1. svibnja 1348. umre nevoljni Mladin. Citava Hrvatska zaplace sa smrti njegove. Sahra-
nise ga u stolnoj crkvi sv. Lovrinca u Trogiru, gdje mu je jo§ i danas na grobnici
uklesan nadgrobni napis u latinskim stihovima. Tu se u velike slavi >velemozni knez
kliski Mladin, gospodar Omisa Skradina«. Pjesnik iztice njegove vrline zove ga

I
i i

»hrabrim Stitom Hrvata« (Croatorum clipeus fortis), i govori Hrvatima, da je kne-

zeva smrt kazna za grijehe hrvatskoga naroda. »Placite, Hrvati, za plemenitim sinovcem
(unukom) banova*, kliie na svrsetku raztuzeni domorodni pjesnik.
Iza Mladina ostade nejaki sin Mladin IV., za kojega je upravljao imanjem njegovim
stric Pavao III. Ali taj ne bija§e dosta jak, da u ono osudno doba stoji na braniku<ije-

dovske plemenScine. Jos manje mogla se je mletacka obcina u nj pouzdavati; pace

6. lipnja govorilo se u Mletcima, da je Pavao tjelesno obnemogao, te se mislilo, da i

ne ce dugo izdrzati. No Pavao je ipak preturio bolest, te je onda nekako zivotario do

godine 1356., kad mu nestaje traga.
Nova nada sinu Mletcima, kad se ba§ u ono vrijeme iznevjerila sreca i kralju Lju-
devitu u Napulju. Pace i njegovu vojsku prorijedi kuga, a Mletcani na to namah svoje
ponude opet smanjiSe. Tako se posve razbi dogovaranje u Napulju, te se Mletci sada po-
jagmise, da ma kojim nacinom obladaju gradovima pokojnoga kneza Mladina. Knezu
Pavlu III. nudjahu 2000 malih libara, pace 1000 dukata na godinu, ako im ustupi i

gradove svoga brata. U isti mah gledahu iste gradove dobiti makar izdajom, te razpi- i

saSe nagradu od 3000 dukata za predaju Skradina, a 4000 dukata za Klis. Ali se ipak
ne nadje izdajica, koji bi se za dukatima pomamio.
Medjutim bijaSe se kralj Ljudevit povratio u Ugarsku. UvjerivSi se, da ne ce moci
i

Napulja odrzati, ako bi ga Mletd;ani prijedili, da salje onamo pomocnih £eta po moru,
odlu6i izmiriti se s republikom, makar samo za neko vrijeme. Njegovi poslanici, njitranski
biskup Nikola segedinski kastelan Ivan, stigo§e zadnjih dana mjeseca srpnja u MIetke,
i

gdje no namah zapodeSe dogovaranja. No posto se ni jedna stranka ne htjede odreci

Dalmacije, ne mogase doci do pravoga mira; ve6 bi utanaceno samo primirje na
osam godina (5. kolovoza 1348.) Uvjeti primirja bijahu ovi: 1. Obje stranke obvezuju
se, da ce mirovati kroz osam godina, medjusobno ne ce nanaSati nikakvih Steta;
i da si

2. Podanici obiju driava smiju medjusobno obciti prolaziti slobodno po zemljama jedne i

i druge stranke, i po kopnu i po moru bez ikake zapreke. 3. U mir se ukljuCuje knez i

Pavao III., gospodar Klisa, Skradina i Omi§a sa ditavim svojim zemljiStem i svojim po-
I06 LJUDEVIT I. VELIKI.

danicima. 4. Tko prekr§i ovo primirje, ili ma koju ustanovu njegovu, platit ce svaki put
globu od 100 maraka. Obje stranke zalazu svoja pokretna
5. nepokretna dobra kao i

jamstvo, da ce primirje obdrzavati. 6. Kralj i duzd obvezuju se, da ce svaki sa svojih

20 najodliSnijih velikasa i savjetnika priseci, da ce drzati uvjete primirja. O toj prisegi
sastavit ce se spis, potvrdjen s drzavnim peCatima, jedan s kraljevim. a drugi s duzdovim.
7. Prisegu i potvrdu primirja imadu obje stranke obaviti do 4. listopada; ako toga ne
uCine, neka se smatra, da primirje nije ni utanaceno.

Primirje bi zaista utvrdjeno, a radovao mu se je i kralj Ljudevit i mletacka obcina.

Ljudevit je mogao sada bez straha posvetiti svu svoju paznju napuljskim poslovima, dok
su se Mletci opet nadali, da ce im za osam godina primirja poci za rukom skloniti

kralja na konaCni mir, dakako njima povoljan.

(Druga vojna u Napulju, 1350.). I zaista bija§e skrajnje doba, da se kralj
posveti napuljskim poslovima. Ondasnjemu narodu bijaSe naime ugarsko vladanje brzo
dodijalo. Talijani ne htjedose placati silnih nameta, kojima su se uzdrzavale cete place-
nika; k tomu po6ini§e ugarski vojnici koje kakva nasilja i zulume. Obce nezadovoljstvo
u Napulju dodje u dobar cas kraljici Ivani i suprugu joj Ljudevitu od Tarenta: oni se
vratise vojskom u Italiju, da zauzmu Napulj
s Ugarski namjestnik Stjepan Lackovic
(Apor), kojemu bija§e kuga vojsku silno prorijedila, morade ostaviti prijestolnicu, u koju
slavodobitno udjoSe Ivana sa suprugom svojim. Premda je zatim Lackovic pribrao sa
svih strana 6ete svoje, te s njima izpred grada Napulj a pobijedio mnogobrojniju vojsku
Ljudevita od Tarenta, pak ga zatjerao natrag medju zidove glavnoga grada, ipak nije
ta pobjeda ugarskomu namjestniku nista koristila, jer su se sada odmetali od njega drugi

gradovi, iz kojih bijase nedavno odazvao ugarske posade. Lackovic ne mogase, da sa

svojom malom slabom vojskom pokori sve odmetne gradove, s toga mu ne preostade
i

drugo, nego da u Manfredoniju jos neke gradove, koji su ostali vjerni, smjesti posade,
i

pak da obranu njihovu povjeri vjeStim pouzdanim muzevima, a sam da podje na to

i

u Ugarsku, da obavijesti kralja o svem, sto se bijaSe zgodilo.

Pouzdanje Stjepana Lackovica u one, kojima bija§e povjerio obranu gradova i ka-
§tela, bijaSe opravdano, poSto se junacko oduprije§e svima navalama Ljudevita od Tarenta.
Kad se je poslije namjestnik vratio s novom vojskom ugarskom, razbi on Ljudevita od
Tarenta drugi put izpred grada Napulja. Odsad ne zadavahu Lackovicu toliko jada sami
Talijani, koliko vise placenici pustolova Wernera, kojima nije namjestnik dopuStao, da
plijene i robe po miloj volji svojoj. Oni se pace uroti§e i zasnova§e, kako ce Lackovica
zarobiti, te ga za dobru placu predati kraljici Ivani. Stjepan Lackovic saznade jo§ za
vremena za urotu, ali ne mogase drugo uSiniti, nego opet uzmaknuti, i po drugi put
u Ugarsku otici, da svoga gospodara sam glavom u sve uputi.
Sad se rijesi kralj Ljudevit, da povede joS jednu vojsku u Napulj. PoslavSi Stje-
pana Lackovica s malom 6etom napred, krene on u prvoj polovici travnja 1350. iz
Budima na put. Njemu se pridruzise najmocniji i najodliiniji velika§i sa svojim bande-
rijima, kao Gileti, Se6i, Bubeki, Konti, Drugeti i drugi, zatim vi§e biskupa. Od hrvatskih
velika§a podjose na vojnu knezovi Blagajski od roda Babonida, po imenu braca Nikola
i Ivan, potonji sa svojim sinom Petrom, nadalje zagrebaCki biskup Nikola i prior vranski
fra Monialis. Ni Mletcima ni napuljskomu kralju ne bijase milo, sto se je Ljudevit po-

novno dao na put u Italiju. Mlet6ani mu paSe uzkratise galije za prevoz, za §to im se
napuljski kralj Ljudevit od Tarenta 10. travnja posebice zahvali. No sve to nije kralja
Ljudevita smetalo. On dodje do Senja\ te se ukrca u brodove Ivanovaca knezova i

Frankapana, koji ga odanle prevezoSe u Napulj. Ondje osvoji u kratko vrijeme Citavo
kraljevstvo, te se vi§e puta proslavi svojom hrabro§cu. Kod navale na Canosu dopade
rane; kod podsade Averse (1. srpnja do 5. kolovoza 1350.) bija§e jedan od prvih, koji
 DRUGA VOJNA U NAPUUU. 107

se je popeo na gradske zidine. Za te podsade hike ranjeni knezovi Nikola i Ivan Bla-
gaji, a Ivanov sin Petar ostade mrtav na bojnom polju. No najvise se proslavi Ljudevit

CO

p
>^5
O

Q
O
?^ •
S -28 ^ -S "* i M A "^ •
r^ <
>
Q
P
J
<

i
*^

>
O

;§^'W/:

blizu grada Serre, fgdje no spase mladoga junaka Szerdaja, kojega bija§e poslao, da
iztrazi plitka mjesta nabujale rijeke Negra.
108 LJUDEVJT I VELIKI.

Ugarska vojska zauze glavni grad Napulj, te kraljica Ivana sa svojim suprugom
i

morade pobjeci u Gaetu. No sada uvidi kralj Ljudevit, da bi mu vrlo tezko bilo odrzati
osvojeno kraljevstvo, pak da bi morao iztrositi svu snagu svoje naslijedjene drzave, kad
bi to htio poluciti. K tomu mu stize poslanstvo od pape, koji mu obecavase, da ce
obnoviti parnicu proti Ivani, te ju po zasluzi kazniti, ako ju pronadje krivom. Na to se
vrati kralj u jeseni 1350. kuci, ostavivsi Stjepana Lackovica s malo vojske u Napulju.

Papa medjutim, koji je od prvoga maha radio u prilog Ivani, proglasi lijepu grijeSnicu
nevinom poradi pomanjkanja dokaza, vrati joj kraljevstvo uz pogodbu, da plati ugarskomu
kralju u ime odstete 300.000 zlatnih forinti. Nasuprot ce se ugarski kralj odreci svoga
prava na Napulj zarobljene napuljske kraljevice pustiti na slobodu. Kralj Ljudevit
i

odazove na to svoje cete iz Napulja, ali odstete od 300.000 zlatnih forinti ne htjede
primiti, da mu ne bi mogli spod;itavati, da se je dao smiriti krvninom za brata svoga.

U napuljskim vojnama bijaSe najvi§e zasluga stekao erdeljski vojvoda Stjepan

Lackovic (Apor). Da mu se oduzi, izdade mu kralj sporazumno s majkom svojom Eli-

zabetom i bratom Stjepanom, hercegom hrvatskim, jos 30. listopada 1350. povelju,
kojom njemu
je njegovim sinovima (Dioniziju, Nikoii, Emeriku, Stjepanu
i Ladislavu) i

za.sva vremena darovao gradove Strigovo (Oztrogo) Cakovac izmedju Drave Mure. i i

Tim postadose Lackovici slavonski velikasi, te pocese sve vise utjecati u zgode hrvat-
skoga kraljevstva.
Hrvatski herceg Stjepan (1349—1354.) bani: Pavao Ugal (1350), i

Stjepan Lackovic (1351—1352), Nikola Banic od Lendave (1353—1356.). i

U Slavoniji i Hrvatskoj banovao je Nikola Sec od kolovoza 1346. negdje do druge

polovice 1349. U prostranoj banovini svojoj od Mure Drave do Cetine na jugu imao
i

je toliko posla, da nije gotovo mogao ni odahnuti. Najvise mu zadavahu brige borbe u
Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bilo vjecitih okrSaja izmedju mletackih i kraljevskih po-
danika, i gdje ga bijase zapala zadaca, da posve skuci Bribirske knezove. Ali uza to
nalazimo ga svedjer zabavljena i u Slavoniji. Dne 15. travnja 1347. dariva gradjanima
slobodnoga grada Gradca tik Zagreba komad zemljista u susjednoj gori Medvednici, da
ondje izkapaju sol (ad aperiendas fodinas salium). Kad se je u srpnju knez Gregorije
sa svojim sinovcem Jurjem pokorio kralju, te od njega za Ostrovicu primio u zamjenu
grad Zrin, podigoSe se neki ylastnici zemalja u okoliSu Zrinja, kojih posjedi bise pometnjom
privaljeni kotaru grada Zrinja, te stadose traziti svoja imanja natrag. Radi toga, kao i

poradi drugih pitanja sazvao je ban Nikola Sec sabor slavonskih staleza (cum universis
nobilibus regni Sclavonie generalem celebrassemus congregationem) u Zagreb, gdje se
je 21. prosinca 1347. spor rijeSio. Jedva se je to smirilo, nastade izmedju zagrebackoga
kaptola i krbavskoga biskupa Radoslava pravda poradi desetine u Kladusama i susjednim
mjestima. No posto je Ivan, arcidjakon goricki i zastupnik zagrebackoga kaptola, dokazao
pravo toga zbora na redenu desetinu, dosudi ju ban Nikola Sec 2. rujna 1348. zagre-
batkomu kaptolu. Osobito se je ban Nikola trsio, da ukine sve nepravedno nametnute
terete i bezpravno uvedene pijacovine, carine, mostarine, koje su po6eli pobirati vec
njegovi predSastnici, bani Mikac i Nikola Banic, kao i drugi velikasi. Na molbu sviju

plemica kraljevine Slavonije izmedju Drave i Save (universi nobiles regni Sclauonie
inter Dravam et Zavam existentesj pozove on (quia nostro banatui incumbit officio, ut

nobilibus regni de necessitate ipsorum provideamus remedio opportune) 29. travnja 1349.
kaptol zagreba6ki, da izasalje svoga Covjeka, koji bi zajedno s banovim pouzdanikom
Benediktom od Kalande, kastelanom maloga Kalnika i zupanom od Moravca, pred 6itavim
plemstvom ustanovio sve nepravedno nezakonito nametnute dace. Kaptol izabra za
i

taj posao varazdinskoga arcidjakona Dionizija, koji je zaista s kastelanom Benediktom

oba§ao zemlju i sve tuzbe saslu§ao. O tom je i kaptol 19. svibnja izvijestio bana Ni-
kolu Se6a.
 HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO IIGAL, STJ. LAHKOVIC I NIKOI.A BANIC. 109

Jo§ iste godine 1349. odstupio je Nikola Se6 s baaije, a kralj jena to da koncu
godine povjerio upravu citavoga hrvatskoga kraljevstva svojemu mladjemu Stje- bratu
panu, kojemu osamnaest godina. Kraljevic Stjepaa zove se u spomenicima
je tada bile
od god. 1349. >herceg Erdelja (ili Ugarske), gospodar zemlje §ipu§ke §aro§ke<; no od i i

po6etka 1350. pi§e se kroz citavu godinu »Stjepan po Bozjoj milosti citave
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije herceg«. Pace kad je u travnju kralj Ljudevit
posao u Italiju, herceg je Stjepan zajedno s majkom svojom Elizabetom upravljao i

Ugarskom, te s toga nije zalazio u svoju hercegovinu, vec je ostao stolovati u gradu Bu-
dimu. Kralj Ljudevit trazio je za svoga mladjega brata zgodnu suprugu. Neko vrijeme
(u travnju 1349.) snovao je, da bi ga ozenio obudovljelom napuljskom kraljevnom Ma-
rijom, sestrom kraljice Ivane; no kad se je to izjalovilo, trazio mu je suprugu u Njemackoj.
Herceg se je Stjepan; za-
jedno majkom svojom
s Eliza-
betom mnogo trudio, da olaksa
bratu svomu ratovanje u Napulju.
Mletd;ani naime, po§to nijesu mogli
zaprijeciti kralja Ljudevita, da
predje u Italiju, gledali su unatoc
primirju, da mu na svaki moguci
nacin otezcaju boravak u tudjini.

Jo§ 8. ozujka 1350. tuzakahu se

kralju, da njegovi kastelani uKninu
i Ostrovici sve pored primirja robe
i uznemiruju njihove podanike u
Hrvatskoj, a te svoje tuzbe opeto-
vahu svedjer za ditava boravka
kraljeva u tudjini. Kralj im se do-
duSe 18. travnja izpricavao, da nije
ni on ni brat njegov Stjepan kriv,

ako su kastelani i posade njegove

u Ostrovici i Kninu orobili njihove
podanike, narocito Sibencane; u
ostalom da je odredio, neka se novi
hrvatski ban i namjestnik brata nje-
gova, hercega Stjepana, svrati do
20. svibnja u one strane, te neka
PeCat hercega Stjepana.
zajedno s mletadkim povjerenikom
Nadpis: S(^igillum) domini Stephani (De)i gracia ducis Transilvanie.
ustanovi pocinjene §tete i popravi
sve,kako i§te pravni red (iuris ordo).
Novi ban bijase u to vrijeme magistar Pavao od Ugla, sin Ivankin kum kralja i

Ljudevita. Sve doslije obnasao je ^ast protonotara kod kraljevskoga dvorskoga sudca
Pavla. ]ok 1343. bijase ga kralj nadario za njegove zasluge nekim posjedima u §imezkoj
zupaniji, a g. 1350. imenovao ga je herceg Stjepan banom zamjenikom svojim u Hrvatskoj i

(vices tenentem ipsius Stephani ducis in predictis ducatibus Dalmatie, Chroatie et Sclavonic).
Novi ban boravio je 6. ozujka 1350. u Topuskom (in Thopolcha), gdje je na molbu
ondjeSnjega opata Guillerma potvrdio neke stare povlastice samostanske, podijeljene jo§
od kralja Andrije I. (II ). Zanimljivo je, Sto u dotidnoj izpravi sam ban Pavao izpovijeda, da
ga je herceg Stjepan namjestio za bana kraljevina Slavonije i Hrvatske (per domipum
Stephanum, Dei gracia tocius Sclavonic, Croacie et Dalmacie ducem, in dictis regnis
Sclavonic et Croacie banus constitutus). Premda je dakle ban Pavao od Ugla jo§ u
no LJUDEVIT I. VELIKI.

ozujku bio u Topuskom ili Toplicama, ipak nije po obecanju kralja Ljudevita do§ao
20. svibnja u Hrvatsku, da izpita tuzbe mletackih podanika. Odvratila ga je od toga
kraljica Elizabeta sa svojim sinom, hercegom Stjepanom, koji su podjedno u Mletcima
zatrazili drugi, dalji rok za sastanak komisije. Mletcima dalo se to na zao, te 28. svibnja
obnovi§e svoj zahljev, pridodavsi jo§ tuzbe na 6ete njezina sina kralja Ljudevita, koje da
samo na moru, nego ca u kralje-
su pocinjale velikih nasilja mletaCkim podanicima ne i

Jama6no su tada podanici ugarsko-hrvatskoga kralja samo uzvracali nemilo

vini napuljskoj.

za nedrago, poSto su Mletcani prigodom prelaza kralja Ljudevita u Napulj svakake

zapreke Cinili, pa6e mu i galije za prevazanje uzkratili. Na ponovni zahtjev mletacke
vlade odvrati kraljica Elizabeta iz Budima 6. srpnja, da je vec poslala »plemenitoga i

odliCnoga muza Pavla od Ugla, bana Citave Slavonije« u primorske strane, pak neka i

obdina po§lje svoje poslanike u Knin, gdje ce ban po nalogu hercega Stjepana zadovo-
Ijiti tuziteljima, u koliko su zaista povrijedjeni (satisfaciet querulantibus iuxta eorum meram
lesionem). Lukava kraljica Elizabeta znala je medjutim, da je Mletcima vi§e do bruke i

neprilika, nego do od§tete njihovih podanika, pak s toga ih podjedno zamoli, da bi pre-
vezli kralju Ljudevitu u Napulj njezina covjeka, koji vodi onamo za sina joj konje i

druge stvari. A da ih predobije, zamoli ih jos za provodno pismo za poslanike, koje ce

poslati u Mletke.
MletaCka obcina odgovori kraljici 24. srpnja obseznim pismom. Najprije joj zahva-
Ijuje, §to je poslala bana u Knin; i obcina ce onamo opraviti svoje Ijude, da se pitanje
o odSteti §to prije rijesi. Nada se, da kraljevi kastelani podanici ne ce vi§e dirati u
i

mletacke podanike, nego da ce s njima ziviti u prijateljstvu. Zatim se s mnogo rijeci

izpricavaju, §to ne mogu njezina covjeka prevesti u Napulj kralju Ljudevitu, i jer ce
njihovo brodovlje naskoro odploviti na daleki iztok, i jer se boje neprijateljskih napa-
daja. Poslanicima posebna provodnog pisma, pogto obcina zivi u
ugarskim ne treba
miru Ijubavi s kraljem Ljudevitom; no ipak ce ona izdati zamoljeno pismo
i do i

13. kolovoza prirediti u Senju veliku barku, na kojoj ce ugarski poslanici moci lagodno
odputovati u Mletke. Poslanik kraljice Elizabete i hercega Stjepana zaista je dosao u
Mletke, gdje se je potuzio, da bas podanici obcine nanose stetu kraljevim Ijudima,
kada putuju u Napulj. Cini da je ugarski poslanik svoje tvrdnje
se, dokazao, jer se i

obcina svakojako izvinjava podjedno obecava, da ce kraljidinoj tuzbi zadovoljiti, 6im

i

se samo stvar razvidi. Mletcani se silno raduju, sto je kraljica voljna poraditi, da se
primirje pretvori u trajan mir, te se zahvaljuju kraljici za njezinu spremnost. Oni se
pouzdavaju posve u osobiti razbor njezin, da ce ona smisliti naCine i putove, kojima bi

se moglo do mira doci. Mletcane ce naci u toj stvari vazda najpripravnije.

Vrativsi se kralj Ljudevit s vojne na Napulj, odluci posve promijeniti upravu hrvat-
skoga kraljevstva. Brata svoga Stjepana, koji je samo za ratovanja u Napulju obnaSao
cast hercega hrvatskoga, posla na skrajnji iztok svoje drzave, u Erdelj, gdje je kroz

dvije godine (1351 — 1352.) ostao i upravljao tom vojvodinom. Vec u ozujku 1351. izdaje
Stjepan kao »Dei gracia dux Transylvanus« povelje i izprave, i kaze u njima, da je to

»prva godina njegova hercegovanja« (ducatus nostri anno primo) u Erdelju. U Hrvatskoj
pak namjesti kralj za bana biv§ega erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, koji
se bijaSe toliko proslavio u Napulju kojemu je kralj nedavno darovao gradove Strigovo
i

i Cakovac u Medjumurju.
Stjepan Lackovic spominje se vec 9. sijecnja 1351. u kraljevskoj povelji kao »ban
Citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«. Jamacno je kralj zelio, da kraj nestalnih
prilika, kraj nesigurna primirja s Mletcima, bude u hrvatskom kraljevstvu banom Citav
muz, posve odan kraljevskomu prijestolju, a uz to vrstan i hrabar vojvoda. Sto je kralj

u prvo vrijeme novoga bana zvao banom Dalmacije, jasno odaje, da i je vec tada snovao,
da u zgodan 6as obnovi borbu s Mletcima za hrvatsko primorje.
 HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO UGAL, STJ. LACKOVIC I NIKOLA BANIC iii

Stjepan Lackovic bio je ban »ditave Slavonije i Hrvatske* pune dvije godine
(1351.— 1352). O njegovu banovanju itna dovoljno podataka. Negdje u kolovozu 1351.
boravio je u blizini Zadra, u zupa>
niji LuCkoj, gdje se bijaSe hrvatsko
plemstvo sastalo na sabor (in di-
Cd
strictu Luke apud villam Podbur- * X
sana). Na torn saboru (universes
nobiles Croatos eidem nostre con-
gregationi adherentes) jamaCno se f >
»^J^c^ s i
uredjivala zupanija Luka, kojoj je
odslije bio sijelo stolica grad i

Ostrovica. Tom je prigodom tre-

6
balo ustanoviti, tko pripada sta-

romu hrvatskomu plemstvu, a tko

ne, jer su se valjda osnivali »sto- 1^^ 11 fed J
lovi< (sudovi) za plemenite Ijude
u zupanijama. Ustalo pleme Vi-
revica (de Virovnygh), te zahtije-
valo, da se i ono uvrsti u staro
hrvatsko plemstvo. Sabrani pleme-
niti Hrvati izjavise, da Virevici
doduSe ne potjecu >ni iz jednoga
od dvanaest plemena hrvatskih*, i:r3*«^vf :,

i ^^i
all da su uzimali svoje zene iz tih

plemena, pak privolise, da ih ban

uvrsti u plemstvo Lu^ke zupanije.
Nekoliko mjeseci poslije, dne 31.
listopada 1351., desio se je ban
Stjepan Lackovic u Zagrebu, gdje
je » Zajedno s juratima, plemickim
sudcima i dnigim plemicima kra-
ljevstva« drzao banski sud Tom
zgodom dodjo§e preda nj zastup-
nici plemena Koranice, te se po-
tuzi§e, da kastelani i Cinovnici
grada Stenicnjaka dozivaju clanove
njihova plemena pred svoj sud^
gazeci tim njihove slobo§tine. Pleme
voli, da ga razaspu sasvim i li§e

plemenstine, nego da mu dlanovi

ni krivi ni duzni postanu kmetovi.
Na to izjaviSe jurati, plemicki sudci
i ostali na sudu sabrani plemici
jasno i odito, da je pleme Kora-
°
nica od davnine bilo plemenito, i

da se nije pokoravalo ni kojemu .o

- m
kastelanu ni sluzbeniku kraljevine
Slavonije. Prema tomu izre(^e ban
presudu, da slobodno pleme Koranica imade dolaziti na sud jedino pred bana zupana i

zagrebaikoga, a da ih nijedan kastelan ni drugi sluzbenik ne smije vi§e preda se pozivati.

112 LJtJDEVIT I. VEtJKT.

Ban Stjepan Lackovic i slijedede je godine vise puta vijecao na saborima s plemstvom
hrvatskim i slavonskim. Na koncu listopada skupio je staleze u mjestu Svetom Ivanu (in
nostra congregatione generali in villa Scenthivan celebrata) u danaSnjoj Belovarsko-kri-
zevackoj zupaniji. Taj je sabor trajao vi§e dana (do 5. studenoga), te se je na njem
razpravljalo i odlucivalo koje §ta Medju inim je ban rjeSavao pravde i kaznio siledzije;
narocito je sudio u parnici radi otimacine izmedju Stjepana sina Petrova od Gorbonoka
i magistra Bekea, sina Stjepanova. Posljednji je poznati cin banovanja Lackoviceva
izprava, izdana 5. prosinca u Zagrebu gradjanima slobodne obcine Gradca, kad im je
potvrdio privilegij bana Mikca, kojom je slobodnu obcinu oslobodio od placanja dobiti
taj

za bansku komoru. Malo poslije toga zgodila se nova promjena u upravi hrvatskoga
kraljevstva, jer je kralj Ljudevit namjestio opet svoga brata Stjepana za hercega citave
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, te njemu pridijelio za bana Stjepana Banida od Lendave.
Taj bijase izlijedio rane, koje je dopanuo prigodom podsade Zadra. Razlog toj ponovnoj
promjeni bijaSe nedvojbeno politika Ljudevitova prema Mletcima.
Ljudevit naime ne bijase postigao cilja, poradi kojega je utanacio god. 1348. pri-
mirje. s Mletcima na osam godina. Kraljevstvo napuljsko bijaSe za nj propalo za sva
vremena. S toga nije ni primirje s Mletcima imalo prave vrijednosti za njega, pace mu
je smetalo, da nijedobrim razlogom obnoviti borbu za Dalmaciju. A sad
mogao s

mu se ba§ nudjala divna prilika, odkad se Mletci god. 1351. zaratiSe s Genovezima,
svojim starim takmacima na iztoku. Genovezi pace ponudise kralju u rujnu god. 1352.
sami savez protiv Mletaka. Sve pored primirja prihvati Ljudevit genovezke ponude, te
utana^i 22. listopadas njima ugovor na dvije godine, po kojem ce zajedno s Genovom

zaratovati na Mletke. Sto se osvoji gradova i oblasti u Dalmaciji, zapasti 6e kralja, a

sto u ostalim krajevima mletackoga vladanja, zadrzat ce Genovezi. Ako saveznici sto
zajednicki osvoje, dijelit ce plijen i zarobljenike na jednake dijelove; ina^e svaki saveznik
moze sam plijeniti i robiti, gdje ratuje.
Dok je ovako kralj Ljudevit svaki cas bio gotov, da pogazi utanaceno primirje,
radili su Mletci za rata s Genovom groznicavo, da ugovore pravi trajni mir s kraljem.
i

Ali Ljudevit ne htjede sada ni cuti o definitivnom miru, pak da se oslobodi daljega
napastovanja, namjesti na poietku god. 1353. svoga brata za hercega hrvatskoga, kojega
se toboz ne tice, §to je prije kralj ugovarao s Mletcima. A malo zatim, 27. travnja, posla
Ljudevit iz Ostrogona mletackim poslanicima Marku Cornaru i Marinu Faletru, koji su
dosad ugovarali o miru, ovo odkazno pismo: »Neka znade va§a plemenitost, da se
ugovor, koji bi se morao utanaciti izmedju nas i mietacke obcine, ne moze ostvariti,
posto mu gospodin Stjepan, herceg <5itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, nas premili
brat, nije htio dati privole. S toga receni ugovor nijesmo mogli izvesti, jer smo vladanje
redene hercegovine (hrvatske) povjerili njegovu gospodstvu za vjedna vremena, kako je

poznato i vama drugima. Nije zato vi§e potrebito, da se u tom poslu k nama potrudite.
i

Medjutim mi ne cemo s duzdom i ob6inom mletackom zapoceti rata, ako ga prije tri
ditave sedmice ustmeno kroz glasnika ili pismom ne navijestimo«.
Ljudevit je dakle u travnju 1353. prekinuo sve dogovore s Mletcima, te je bio
spreman zajedno s Genovezima zapoCeti rat. Ali Mletci slutili su vec, §ta kralj snuje,
te bijahu jos u ozujku poslali svoje poslanike u Bee caru i kralju Karlu IV., neka bi
odvratio kralja Ljudevita od rata. Car Karlo bijase dosao u Bee vojvodi Alebrechtu, da
se ondje sastane s Ljudevitom i drugim knezovima. Posto se je Karlo bas tada
spremao na vojnu u Italiju, da satre mocnoga Giovanna Viscontija, bijase mu mnogo
stalo do prijateljstva mletackoga. Navali zato na Ljudevita, neka ne gazi primirja; ako pak
vec mora ratovati, neka bar po6eka, dok primirje mine. Ljudevit se zaista smiri odu- i

stane od rata; ali tim opet pogazi utanaceni savez s Genovom, koja bijase u proljecu
1353. svoju mornaricu poslala u jadranskq more.
 HRVATSKI HERCEG STJEPAN I n.\Ni: PAVAO UGAL, STJ. LAHKOVK'. I NIKOLA BANIC. 113

Premda je Ljudevit privremeno odustao od rata s Mletcima, ostade ipak brat njegov
Stjepan hercegom hrvatskim. Taj je pace odlucio sasvim preseliti se u Hrvatsku, te stolo-
vati u Zagrebu, u tvrdom Gradcu, gdje je jos od Karla Roberta stajala kraljevska palada.
Herceg Stjepan bijale od god 1350. ozenjen Margaretom (Anom), kcerju njemackoga
cara Ljudevita Bavarskoga, koja mu je rodila dvoje djece, sina Ivana i kcer Elizabetu.
Posljednjih dana travnja 1353. stigao je herceg u Zagreb, gdje su ga sve6ano docekali
gradjanstvo
velikasi, plemici, kaptol, pjevajuci boguduhe pjesme noseci modi svetaca.
i i

Po starom obiCaju obasuse hercega darovima pogostise ga obilato. S hercegom je i

jamacno dosao novi ban Nikola Banic, stari znanac slavonskih

i hrvatskih staleza. I i

H hercegu
Lackovic.
banu bilo je koje sta urediti, sto nije mogao izvrsiti predjasnji ban Stjepan
i

Vec 8. svibnja sastao se je u Zagrebu sabor slavonskoga plemstva, kojemu je

predsjedao herceg Stjepan zajedno s banom Nikolom, na kojem su uz ino sva posje-
dovanja Vladislava, Bazarada i Brikcija Mihajlovica, zatim Ivana i Blaza Vokerovica
dosudjena hercegu i banu. Poshje toga ostao je herceg stalno u Zagrebu, te je na
Tjelovo (23. svibnja) posao iz svoje palace u stoinu crkvu, gdje je prisustvovao sveca-
nomu obhodu. Pet dana zatim (28. svibnja) izdao je »Stjepan, po bozjoj milosti herceg
Sitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije« znamenitu povelju, kojom je crkvi zagrebackoj
potvrdio sva stara privilegija svojih predsastnika, kraljeva i hercega Herceg sam u

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana

(1350., I3S3--I354.)

Lice: Veliki krin u sredini, naokolo u dvostrukoj bisernoj okolici nadpis : vM(oneta) d(iici)s p Sclavoniam +.
ZaliSje: Kaciga, na njoj kruna, kao nakit (Kleinod) nojeva glava s podkovom na kljunu, a sa strane dva nojeva
pera. Sigle NI BA (Nicolsns Banus?).

povelji kaze, da mu je to »prva godina hercegovanja* (dicti nostri ducatus anno primo),
te se zahvalno sjeca, kako su ga Zagrebiani nedavno Castno i dostojno docekaH, bas
kako se pristoji za potomka kraljevskoga roda (prout regie stirpis). Dne 28. hpnja opet
nalaze herceg dazmanskomu kaptolu, da ustanovi medje nekim posjedovanjima samo-
stana eremita sv. Pavla u Garickim brdima (de montibus Garich). U polovici rujna
boravio je herceg Stjepan u Budimu, odakle je 16. rujna zapovjedio kaptolu sv. Petra u
Pozegi, neka izabere jednoga svoga pouzdanoga Clana, koji ce zajedno s hercegovim
covjekom iztraziti vjerodostojnost neke izprave, radi koje bijaSe izmedju Nikole sina
Ivahunova i Dominika Radinova doslo do krvavih izgreda.
sina
Dok je herceg boravio
vecinom u Zagrebu, bija§e ban Nikola posao na jug u
Hrvatsku, te sazvao po nalogu njegovu (de mandato et praecepto ducis) sve plemice . . .

i staleze hrvatske na sabor u grad Knin. Na taj sabor bise pozvani javno (publica pro-
clamatione facta) ne samo svi plemici hrvatskoga kraljevstva, nego i drugi Ijudi ma
kojega staleza, stanja, kao i osobita ugleda; zadaca pak sabora bija^e »ustanoviti prava
hercegova velifianstva* (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis). Tako dodjoSe na taj
sabor knezovi Frankapani (knez Bartol sa svojim sinovima Stjepanom Ivanom), knezovi i

Kurjakovici iz Krbave, napokon knez Hudislav Ugrinic, gospodar grada Roga gorljivi
i i

privrzenik kralja I^judevita. Za Ivana Nelipida, kneza cetinskoga, ne spominje se, da je

Hrv. povj, II. I. 8
114
LJUDEVIT I. VELIKI.

bio nazocan, premda se znade, da je bai^ u to vrijeme vjerno stajao uz svoga kralja, te

mnogo smetao kneginji Jeleni, udovi Bribirskoga kneza Mladina III. i sestri srbskoga
cara Stjepana Dusana Napokon je na sabor doslo i crkvenih dostojanstvenika, od kojih
se izrijekom spominje kninski biskup Blaz.
Sabor u Kninu trajao je viSe dana, od 9. rujna do 19., a mozda i dulje. Sta se je na
njemu razpravljalo i odluCivalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su se uz ino i par-
nice rjesavale. Tako je jednoga dana ustao kninski biskup Blaz, te se potuzio na plemstvo,
koje mu je uzkracivalo desetinu, te tim biskupiji veliku stetu prouzrokovalo. U razpra-
vama o toj tuzbi sudjelovali su prvi velikasi, te bi napokon odluCeno, da odsad ne pla-

caju desetine oni plemici, koji ne imadu vise od deset podanika. Jos bi uredjeno, kako
da se desetina placa i od cega, kao i to, da si biskup moze po volji imenovati zupana
u svojoj pokrajini.
I god. 1354. boravi herceg vecinom u Zagrebu. Dne 6. sijecnja zapovijeda magistru
Tomi, sinu Ladislavljevu, svomu kastelanu u gradu Koprivnici, da ne smeta niti ne brani
gradjanima i gostima varoSi Koprivnice, ako bi za svoju potrebu sjekli drva u nj ego vim
Sumama. Dne 15. svibnja desi se opet herceg u gradu Ivanicu (in Ivanch). Tu dolazi

preda nj Nikola, sin Kadkov (filius Katchk), sluzbenik grada Moravia (jobbagyo castri

de Moroucha), te ga moli u ime svoje i svojih rodjaka, da bi citavu njegovu zadrugu

oslobodio od tezke sluzbe od Moravda, te ih uzvisio na plemice
gradu i zupanu kra- i

Ijevske sluzbenike. Nikola spominje, koliko se je on sa svojim rodom borio jo§ uz bana
Mikca, a poslije za kralja Ljudevita, koliko je svojih zadrugara u tim bojevima izgubio,
i koliko ih je ostalo osakacenih udova. Herceg smatra, da mu je usliSati molbu onih,
koji su se zrtvovali za prijestolje, pak zaista Nikolu i njegove zadrugare, kao i sve po-
tomke i posjedovanja njihova oslobadja sasvim od podaniCtva i sluzbe, koju su dosad Cinili

gradu Moravcu, pak ih veledusno uvrStuje u kolo »cistih plemica kraljevstva i kraljevskih
sluzbenika« (in coetum et numerum purorum regni nobilium et servientium regalium),
tako da ne ostane na njima ni kakva Ijaga predjasnje neplemenitosti (nulla pristinae
ignobilitatis macula super eisdem reservata). Podjedno zapovijeda banu, zupanima, kao i

plemickim sudcima zupe moravacke, da Nikole zadrugara njegovih ne uzmiruju vise i

radi toga, §to su bill prije podanici (kmetovi) grada Moravca.

To je posljednji poznati cin hercega Stjepana. Malo iza toga razboli se herceg i

umre 9. kolovoza 1354, ba.s u vrijeme, kad je brat njegov, kralj Ljudevit, bio podigao
vojsku na Srbe. Stjepan, koji ne bijase navr§io ni pune dvadeset i dvije godine, sahra-
njen bi u Zagrebu u stolnoj crkvi sv. Stjepana. Iza njega ostade udovica Margareta
s nejakim sinom Ivanom i kcerju Elizabetom. PoSto su Ivanu bile tek dvije, tri godine,
prozvala se je majka njegova »herceginjom 6itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«, te je
stolovala i dalje u Zagrebu, gdje je slijedecih godina (1355—1356.) vise puta izdavala
povelje, i inace utjecala u javne poslove. No god. 1358. udade se Margareta drugi put
za grofa Gerlacha od Hohenlocha, pak ode u NjemaCku, ostavivsi sina svoga Ivana na
dvoru kralja Ljudevita.
Desna ruka obudovljeloj herceginji bio je izprva prokusani ban Nikola Banic. AH
u veljaSi 1356. odstupi on; pak posto je u ozujku banska stolica bila prazna, sjede na
nju u travnju Leustahije, koji je podjedno bio zupan u ^upanijama: simezkoj, stolno-
biogradskoj i tolnanskoj. On je vrsio bansku 6ast sve do god. 1361 Obidno se zove
naprosto »ban Citave Slavonije*, no koj4 put i >glavni namjestnik kraljevine 6itave Sla-
vonije* (regni totius Sclavoniae vicarius generalis).
Vladanje kralja Ljudevita u Ugarskoj, odnosi prema Srbiji i

Bosni (1351. — 1356.). Ljudevit bijaSe se uvjerio, da mu nije moguce osigurati prijestolja
u Napulju ni sebi ni svojim potomcima. Vrativsi se s toga s napuljske vojne svrati oso-
bitu paznju na Poljsku, gdje je kraljevao ujak njegov Kazimir Veliki. Po§to je bivalo
 VLADANJE KRALJA LJI'DEVITa U UGARSKOJ. ODNOSI PRE>U SRBIJI I BOSNI.

sve vjerojatnije, da ce iza stnrti Kazimirove zapasti poljsko prijestolje Ljudevita i nje-
govu djecu, pomagase on svoga ujca u svim njegovim podhvatima. Jos na koncu 1349.
bijaSe Kazimir u srecnom ratu s litavskim knezom Lubartom osvojio nekadanje kneze-
vine Halic i Vladimirsku zajedno s gradovima Lavovom, Vladimirom Hlumom. No i

namah slijedece godine pre-

ote§e mu Litavci gotovo sve
te oblasti, te stadoSe pade
provaljivati i robiti po starim
poljskim zemljama. U toj ne-
volji pohita kralj Ljudevit
E V
svomu ujcu u lipnju 1351.
u pomoc PoSto je Kazimir
tezko obolio, stade sam Lju-
devit na celo poljackih i

ugarskih 6eta, i prolazale u

kolovozu petnaest dana po
Sumama, da se ogleda s Li-
tavcima. Lubartov brat Kej-
stut, koji je s brafom svojim
Olgierdom vladao u Litvi, ne be
s
usudi se s njime sukobiti,
vec se dade skloniti, te podje
'- E
sam u ugarski tabor, gdje no
15 kolovoza utanaci mir s

kraljemLjudevitom. Tom pri- <

z
godom obeca, da ce se sa
<
svojom bracom i citavim na-
rodom pokrstiti, ako mu Lju-
<
devit izmoli kraljevsku krunu i<^ i^'*-
"^"^
' t^^'Cb^'^J,-^^

u pape. Jos se obveza, da ce a

(S

ugarskoga kralja pomagati u s

njegovim ratovima, ako bi •<

taj Zajedno s poljackim kra- 3

Ijem njima opet pribavio o
oblasti, koje im bijahu ugra-
bili vitezovi njemaikogareda,
i ako bi ih branili tako od po-
tonjihkao od Tatara. Kad
i

je medjutim Ljudevit pustio

1o
na slobodu Lubarta, kojega o.

bijaSe prije toga p'^ljacki kralj E

zarobio u nekom zamku nje-

govu, pobjeze i Kejstut nocu
iz ugarskoga tabora, te se
vrati u svoju zemlju. U ozujku
1352. prijedje Ljudevit po-
novo preko Karpata i pridruzi se svomu ujaku Kazimiru, koji je s velikom vojskom pod-
sjedao tvrdi grad Helz. Nakon zestokoga jurisa, za kojega je ugarska poljska vojska Ijuto
i i

stradala, te je sam Ljudevit od dobadena drvena topuza dopanuo tezke rane, zadovo-
i

lji§e se oba vladara tim, da im se je Belz formalno pokorio. Na gradu bi izvje§ena

ii6 LJUDEVIT I. VELIKI.

ugarska zastava mjesto litavske, a na to se Ljudevit Kazimir povratise i kuci. Ljudevit

pogodi se sa svojim ujakom tako, da mu je za svotu od 100.000 zlatnih forinti ustupio
sva svoja prava na Halic i Vladimirsku (Crvenu Rusku). Ako bi Kazimir umro bez
muzkih potomaka, pripasd ce te zemlje zajedno s poljskom drzavom onako ugarskomu i

kralju; u protivnom slucaju pristoji ugarskomu kralju pravo, da ih odkupi za jednaku

svotu od 100.000 zlatnih forinti. Kazimir medjutim izgubi nadu, da bi mogao citavu
Crvenu Rusku obraniti i odrzati protiv Litavaca, kao i protiv Tatara, koji su zajedno
s Litavcima ceSce iz juzne Ruske
se i pogodi s litavskim
provaljivali na zapad. Zato
knezovima tako, da ce on kroz dojduce dvije godine zadrzati oblasti HUic Lavov, a i

litavskim knezovima neka ostane Vladimir, Hlum, Luck i Belz.

Pored rata s Litvancima bavio se je u to vrijeme kralj Ljudevit i s nutarnjim pri-
likama Ugarske, nastojeci narocito, da podigne i uredi vojnictvo. Znamenit je u tom
pogledu sabor od god. 1351., &to ga je kralj zajedno s majkom Elizabetom po svoj
prilici u Budimu obdrzavao i na kojem je sporazumno s velikasima i plemstvom izdao
dekret od 11. prosinca 1351. Najprije je kralj na molbu plemstva potvrdio zlatnu bulu,

PjENEZI SRBSKOGA KRALJA I CARA StJEPANA DuSANA SiLNOGA.

(1331.-1355.)

1. Novae Stjepana DuSana kao kralja. Lice: Spasitelj na krstu, punolik, s'edi na prijestolju, s piknjastom osjen-
kom oko glave, do koje su s obje strane kratice IC — XC (Jesus Christus) ; u rukaiiia drli knjigu. S obje strane
prijestolja sigle : NO. Zalicje: Dolje kaciga sa dvije detverokutne rupice za o5i, nad njom se dize kao
nakit Cetverokutua zastavica, sastavljena od tri razite pruge (srednja piknjasta) ; na svakom uglu po jedan
ktinov cvijet. Iz zastavice diie se na dvostrukoj palici okrug, koji je iznutra prazan, a nad njim je troperna
perjanica. Nadpis naokolo ruba: »Stepharxiis Dei gra(cia) rex".
2. Novae Stjepana Du.sana kao cara. Lice: Spasitelj na krstu, puQolik, sjedi na prijestolju, s ravn')m osjenkom
—
oko glave, do koje su kratice IC XC. S obje strnne prijestolja sigle: R — V. Zalicje: Nema nikakove slike
nego samodirilskinapisu fetiri redkaovako: -J-
COHl} — BTs X(\ KS K/I — rOB"fcPH — UP"bl€
= t S(te)f(a)nt vh H(rist)a B(og)a bl(a)govern(i) c(a)rbje.

izuzev cetvrtu tocku, koja bi tako promijenjena, da plemic, koji umre bez djece, ne moze
razpolagati sa svojim imanjem (darovati ga komu ili prodati), nego da ono imade pri
pasti njegovoj braci i njihovim potomcima; ako
pak ne bi nikoga od roda bilo, da pri-
padne kraljevskoj kruni. Da bi se. dohodci kraljevske blagajne i plemstva umnozili i tim
obranbena snaga zemlje ojacala (jer bi i kruna i gospodari banderija mogli uzdrzavati
vece cete), izdana bi odredba, po kojoj su podanici i na kraljevskim, kao i na duhovnim

i plemickim imanjima imali odsad davati svojim zemaljskim gospodarima devetinu od

svega prihoda. Tima ustanovama bi omoguceno, te je vojna snaga ugarska, koja bijasc
za predjasnjih smutnja duboko pala, opet se tako podigla, da je Ljudevit napokon raz-
polagao vojskom od 200.000 momaka. Na saboru bise
s drugi zakljudci stvoreni. i

Seljacima bi opet potvrdjena sloboda setenja, zemljarina t. j. porez od svakih dverih ili
porte (doticno od svakoga kucista) ustanovljena bi opet na 18 dinara. Jos bi odluceno,
da djeca rodjaci zlocinaca ne smiju biti progonjeni, nadalje da plemici budu slobodni
i

od svake carine, napokon da proti plemicima imade voditi parnice zupanijski plemicki
i

Slid. Znamenita je nada sve ustanova u pogledu slavonskih plemica. Ta ustanova odre-
 VLADANJE KRALJA LJUDEVITA U UGAIISKOJ, ODNOSI PREMA SRBIJI I BOSNI. 117

djuje, da >plemici izmedju Drave

Save, kao oni u zupaniji Pozegi Vukovu« nemaju
i i i

viSe placati ni kunovine

banske zaiazine (zaluzine), kako su kroz stoljeca cinili, nego
ni

ce odsad placati poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komorec Tim bi§e
slavonski plemici izjednaSeni s ugarskim plemstvom, a sama Slavonija pravnim ustano- i

vama odijeljena od Hrvatske, kako je dosad bila administrativno od nje razstavljena. Pod-
jedno bi tim utrt put slavonskomu plemstvu, da polazi ugarske sabore, cemu prije nema traga.
Kralj Ljudevit bijase jo§ od otca svoga bastinio rat sa srbskim carem Stjepanom
Dusanom. Pozoriste tomu ratu bijahu poglavito banovina Maiva Srijem. Bani macvanski i

Nikola (1335.— 1340), a za njim brat njegov Dominik (1341.— 1352.) suzbijahu
s najvecim trudom navale srbskoga kralja, koji je zilavo radio, da prosiri svoju vlast na

sjeveru u Podunavlju. Dominik ban bijase u ratu srecan: ne samo da je suzbio provale
Dusanove u Macvu Srijem, vec je te opustosene oblasti napufiio novim naseljenicima,
i

a onda je iz Macve stao udarati na jug na oblasti kralja srbskoga, vracajuci mu nemilo
za nedrago, te harajuci i robeci po njegovu kraljevstvu. Poradi tolikih zasluga izdade
kralj Ljudevit 26. svibnja 1345. macvanskomu banu Dominiku, sinu Oslovu, znamenitu

PjeNEZI BOSANSKIH SANA U 14. STOLJECU.

1. Novae bana Stjepana Kotromanida (f 1353.). Lice: Spasitelj na krstu, puuolik, s pikojastom osjeakom oko
glave, desnicom dijeli blagoslov, a Ijevica mn je naslonjena na knjigu, koju drii a krilu. rrijcsloljc nema
straga naslona, nego se njegove pobodne strane zdruzuju piknjastim Idkovima s osjeiikom. Do prijestolja su
s obje strane kratice IC XC, izpod njih sigle N i S, a izpod potoajih po jedna Sestolista ruia. Za 1 i £ j e :

Ban punolik stoji izmedju dva piknjasta liika, u desnici drii goli mad, a a Ijevici kratko iezlo s krizem. Nadpis
naokolo raba: „Stephar,us banns B(osne)''.

2. Novae bana Stjepana Tvrtka (1353. — 1377.). Lice: Spasitelj punolik, s piknjastim os^enkom oko glave, stoji

izmedju dva piknjasta luka ; desnicom dijeli blagoslov, a Ijevicom drii knjigu na prsima. Izvaa lokova dvije
sigle i dvije iestoliste ruie. Zalidje: Ban stojedi, punolik, gologlav, brVat i btadat, u bogatom cdijela, koje

se uz tijelo prislanja; u desnici drzi goli mad, a u Ijevici iezio s kriiem na vrhu. Nadpis: „Tvertco . ..
ban(as) Bosne".

darovnicu, u kojoj je potanko sve izpriCano, §ta je hrabri ban za obranu Madve uradio.
Dominik do god. 1345. ne samo odrzao Madvu, nego svakako prije 1346. vlast
je tako i

svoga kralja znatno razSirio, pridobivSi znamenite gradove Biograd Golubac, kao i i

mnoga druga mjesta na jugu Save Dunava. i

Srbski kralj Stjepan Dusan nije dakle mogao odoljeti na sjeveru svoje drzave.
Uzrok toj nedaci bijaSe svakako, §to je u isti mah vodio upornu borbu s byzantskim
carstvom, kojemu je upravo radio o glavi. Pootevsi mu redom pokrajine oblasti, .dade i

se napokon u sijecnju 1346. u Skoplju proglasiti ovjeniati za >cara Srbima, Grcima i i

Bugarima*, pak snovaie odsad o torn, da sam zasjedne byzantsko prijestolje u Carigradu.
No kako de uzeti Carigrad, gdje nema brodovlja, bez kojega sc ne moze ni pomisliti
na podsadu toga grada? A hoce li u to mirovati Ljudevit u Podunavlju? Da si osigura
i brodovlje mir s ugarske strane, radio je Stjepan DuSan god 1345. o savezu s mle-
i

taSkom republikom, koja je ba§ u ono vrijeme ratovala s kraljem Ljudevitom radi
Zadra. Stjepan pomagat ce MIetdane u Dalmaciji, a oni ce mu dati brodovlje za navalu
Ilg IJUDEVIT 1. VELIKI.

na Carigrad. No Mletci ne utana6i§e ipak god. 1346. formalnoga saveza sa srbskim

carem, ali mu se pokazase svakom prigodom kao prijatelji, dozvolivsi mu voziti oruzje

iz svoga grada i ustupivSi mu oboruzanih galija.

Bit ce, te su se Mletcani zacali saveza carem poradi bosanskoga bana sa srbskim
Stjepana Kotromanica, ali jekoji je odavna bio njihov
podjedno vazda prijatelj,

stajao uz svoga svojaka, ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Ta bosanski ban pomagao

je vazda Ljudevita i njegove bane ne samo u hrvatskim vojnama, nego prigodom obrane i

Zadra god. 1346; taj je bosanski ban takodjer poput macvanskih bana bio poglaviti
protivnik srbskoga kralja cara na jugu Save. K tomu nije srbski car nikako mogao
i

oprostiti bosanskomu banu, &to je otcu njegovu oteo Humsku zemlju i tako srbsku
drzavu li§io velikoga dijela lijepoga primorja. S toga bijaSe vje6itih borba izmedju cara
i i vrhovni gospodar
bana, a te je borbe jo§ jace uzpirivao kralj Ljudevit, svojak bosan-
skoga bana. Jos god. 1346. prijetila je pogibao, da bukne veliki rat izmedju Bosne i

Srbije. Dne 21. studenoga 1346 javljaju Mletcani banu Stjepanu Kotromanicu, da je
srbski car mletatkoj obcini za volju spreman ziviti s banom u miru prijateljstvu, ali i

se tuzi, da je ban zauzeo da drzi neku zemlju (Hum), koja

i po pravu njemu pripada.
Neka mu vrati ugrabljenu zemlju, pak eto mira. Ako ban dvoji o njegovu pravu na tu
zemlju, neka se sastanu vjesti Ijudi, da izpitaju, 6ije je pravo starije. Ne ce li pak ban,
da se vec sada o torn odlu6uje, car je zadovoljan, da se privremeno sklopi primirje
na dvije ili tri godine, ali s jamstvom, da se ne ce primirje ni pod koji nacin prekrSiti.
Cini se, da je Mletcima zaista poSlo za rukom, te su oba vladara sklonili na pri-

mirje. vec god. 134-9. bukne opet razmirica svom zestinom. I ovaj put nastojabu
No
Mletci, da opreke izravnaju, ali im trud ostade jalov. U polovici srpnja desi se bosanski
poslanik u Mletcima. Najprije moli, da bi Mletcani udostojali jos jednom pokusati, da
poluCe slogu, sporazumak Ijubav izmedju cara bana; a zatim javlja, da je ban Stjepan
i i

u Humskoj dao podici utvrdjeno

zemlji mjesto, te moli Mletcane, da bi za gradnje te
tvrdje odbijali sve navale s morske strane, posto je ban s kopnene strane dovoljno
siguran. Na prvu molbu ukaza se mletacko vijece najpripravnije, te odgovori, kako je
upravo zapovjedilo svojemu poslaniku, koji je posao k caru, da gleda izmiriti Srbiju
s Bosnom. Drugom molbom banovom bijahu Mletcani neugodno iznenadjeni. Vikli da
sami gospoduju u jadranskom moru ne mogose dopustiti, da ban podigne jaku tvrdju
u primorju, odakle bi mogla zaprijetiti pogibao njihovim gradovima u Dalmaciji; u i

drugu ruku opet ne mogose zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi grad po svojoj
volji. Pritajise zato svoj strah i zlovolju, te stadose bana putiti, da odustane od gradnje

pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak s carem. Taj bi naime mogao
uztvrditi, da je ba§ njegovo ono mjesto, gdje ban dize tvrdju, pak bi tako doSlo do

novih razmirica.
Medjutim je planuo vec oditi rat izmedju Bosne i Srbije. Dok se je naime car bavio
uredjivanjem svoje prostrane drzave i na saboru izdavao svoj glasoviti zakonik, udari
ban Stjepan Kotromanic, potaknut i pomagan od kralja Ljudevita, sa 50.000 konjanika
i 30.000 pje§aka iz Huma na zemlje DuSanove. Najvise je stradala tom prigodom stara
knezevina Travunja, kojom bijase ban (preko Gackoga i Rudina) provalio sve do grada
Kotora. Bilo je to negdje u drugoj polovici god, 1349. Caru se je to vrlo na zao dalo.
U svojoj poruci mletaCkoj obcini od 13. travnja 1350. potuzi se on gorko po svomu
poslaniku Mihajlu BuCicu, da je za Ijubav mletackomu duzdu postupao s banom prija-

teljski; ali ban odvratio mu je Ijubav zlim, posto je orobio njegove Ijude i osvojio neke
oblasti i mjesta, pak to jos i sada udilj tim. Mletadka obdina neka zato nastoji, da ban
odustane od daljega uznemirivanja srbskih zemalja, i da ucinjeno zlo sto prije popravi,
jer se inade car ne bi mogao suspregnuti, vec bi se morao Ijuto osvetiti. Mletcani sada
napeSe sve sile, da izmire oba vladara. Caru DuSanu obecase, da ce bosanskomu banu
 VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PHEMA SRBIJI 1 BOSNl. 119

pisati zasebno, odlu^no pismo, i spotaknuti mu ucinjenu nepravdu, te izjavise svoju nadu,
da ce kod bana uspjeti. Na to poslase 11. srpnja svecane poslanike i banu caru. Dva i

svecana poslanika imala su poci najprije u Dubrovnik, ondje se tocno obavijestiti, a i

zatim bija§e im poci ili zajedno ili pojedince do cara do bana, te u ime republike i i

raditi o miru i sporazumku obiju vladara. Ako poslanicima ne bi uspjelo utanacJiti mir,
neka nastoje, da se bar privremeno obustave neprijateljstva, dok im stignu novi nalozi
iz Mletaka.
No ni ovo sjajno poslanstvo mietacko nije koristilo. Car Stjepan Dulan, da bi se
za lanjsku provalu bana Stjepana osvetio, udari s vojskom na Bosnu u 6asu, kad se
ugarski kralj Ljudevit bijaSe odputio u Napulj. Ban Stjepan umakne u §ume gore, a i

Dusan dodje pod Bobovac, stolicu njegovu. Mnogi nezadovoljni velikasi bosanski, tajni
ili ociti srbskomu caru. No sve pored nevjere bosanskih
privrzenici patarena, pridruzise se
urodjenika ne mogase Dusan tvrdoga Bobovca osvojiti, vec opustosi Bosnu, te preko
Duvanjskoga polja prijedje u Hum. O daljem ratovanju u Humskoj zemlji nema poda-
taka. Na koncu rujna 1350. poru6i§e mletackoj obcini poslanici njezini kod bana cara, i

kako nemaju nade, da bi ma kojim naSinom doSlo do sporazumka izmedju oba vladara;
a na to ih pozove mletadko vijece, da toplo preporuce srbskomu caru mletacke poda-
nike zajedno s njihovim zemljama mjestima, pak da se povrate kuci, ako se uvjere,
i

da im je dalji boravak na carskom dvoru suvisan. No vec 6. listopada bojahu se u

Mletcima, da ce srbski car htjeti mozda Dubrovdanima oteti Stonski Rat i druga mjesta,
koja im bijase jo§ 1333. darovao bosanski ban; zato zapovjedi vijece svojim poslanicima,
da i dalje ostanu na svom mjestu, dok se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku ni
njegovoj drzavini nikakva pogibija od cara Dusana. Bojazan medjutim Mletaka nije se
ovaj put izpunila, jer se je srbski car malo zatim ukrcao u brodove i odplovio na jug u Kotor.
Opreka medju srbskim barem i bo.«5anskim banom potrajala je dalje. To je jamacno i

poglaviti razlog, da se je bosanski ban Stjepan Kotromanic jos jace priljubio kralju Lju-
devitu. A i taj je bana osobito zavolio, smatrajuci ga prvim i glavnim pobornikom svoje
vlasti na balkanskom poluotoku. Ljudevitu trebase bosanskoga bana, jer je suzbijao i

premoc srbskoga cara, jer mu je mogao biti najboljim saveznikom protiv Mletaka.
i

S toga su odnosi izmedju kralja Ljudevita bana bosanskoga nakon god. 1350. postajali
i

sve tjesniji i pouzdaniji. Ban je vec odavna bio u svojti s kraljem Ljudevitom po zeni
svojoj Elizabeti, rodjenoj Poljakinji. Sad je kralj Ljudevit poradio, da podigne jos vise
ugled svoga odanoga kletvenika rodjaka. Nekako oko godine 1351. udade banovu
i

rodjakinju ili sestru Mariju u Njemacku za grofa Ulrika od Helfensteina; a god. 1353.
oieni se sam banovom krasnom kcerju Elizabetom, postade tako zet svoga kletvenika. i

Kralj naime Ljudevit bijase vec od vi§e godina udovac, posto mu je god. 1349.
umrla prva zena Margareta, kci deskoga kralja Karla IV. Na dvoru kraljevu boravilo je
uz strogu i ponositu majku njegovu Elizabetu vise mladih kneginjica, a medju njima i

krasna kci bosanskoga bana, takodjer Elizabeta po imenu, za kojom su se otimale oti
ranogih knezova i velikaSa. 1 srbski car Dusan trazio je lijepu banovu kcer za svoga
sina Urosa. Ali mlada i lijepa Elizabeta zavoli svoga rodjaka, ugarskoga kralja, udovca,
koji takodjer planu Ijubavi prema njoj. 1 premda je kralj Ljudevit bio s njom u ietvrtom
stepenu srodstva, on se ipak sve bez dozvole papinske s njom ozeni. VjenCanje bi
obavljeno 20. lipnja 1353., po svoj prilici u Budimu. Tek nakon vjenfianja zamoli kralj
Ljudevit dispenzaciju u pape Inocentija IV., koji na to 31. kolovoza naknadni oprost i

dozvoli. U posebnoj poslanici na biskupa zagrebadkoga i njitranjskoga pi§e papa ovako:

>Ugarski kralj Ljudevit i plemenita gospodja Elizabeta, kci Stjepana bana bosanskoga
(ducis Bosniae), i ako su znali, da su srodnici u detvrtom stepenu, ipak su iz izvjestnih

razloga (ex certis causis) stupili u brak. Oni su se obratili na papu radi opro§tenja ove
zapreke, poSto ovakav brak povladi ekskomunikaciju za sobom«. No po§to bi se razpustom
I20 LJUDEVIT I. VELIKI.

toga braka izazvala velika sablazan, nalaze papa jednomu ili drugomu od pomenutih
biskupa, neka oprosti kralja njegovu zenu od crkvenoga prokletstva, koje ih je snaslo.
i

Neka se kraljevski supruzi pod zakletvom zavjetuju, da ne ce vi§e takova §ta uciniti, i

da ce se pokajati. Neka sada po njihovoj razsudbi, bez obzira na srodstvo, iznova sklope
brak, a djeca od toga braka neka vrijede kao zakonita Osim toga neka za dvije godine
placaju crkvama po petdeset maraka srebra.
Udajom banove kceri Elizabete za kralja Ljudevita bija§e se silno digao ugled
Stjepana Kotromanica. Papa ga zove »hercegom« (dux), a dragi opet ca i kraljem. No
i kralju Ljudevitu bijaSe odatle koristi. Ne samo da mu je ban Stjepan u ime miraza
svoje kceri ustupio Humsku zemlju, koja bijase doslije kamen smutnje izmedju Bosne i

Srbije,nego se je kralj mogao nadati, da ce ga ban jos izdasnije odanije pomagati tako i

u borbama sa srbskim carem, kao u osudnom boju s MIetcima radi Dalmacije. Jer
i

Ljudevit nije mogao ni smio pregorjeti Dalmacije, i samo nastojanju cara njemackoga i

podjedno ^eskoga kralja Karla IV. bijase nedavno uspjelo, te je zaprijecio, da Ljudevit
nije pogazio osmogodisnje primirje i obnovio rat s MIetcima.
Ali prije nego §to je ban Stjepan mogao djelotvorno i§ta poraditi u prilog svomu
zetu, razstavi se on s ovim svijetom. U drugoj polovici godine 1353. mozda —
28. rujna — umre ban Stjepan, te bi sahranjen u samostanu Milesevu (na desnoj obali
Bosne, danas Milesevac u Gradackom kotaru), koji bijase sam podigao. Nema sumnje,
da je sada kralj Ljudevit, zet njegov i vrhovni gospodar Bosne, svom snagom nastojao,
da sto jace sku6i banovinu bosansku. To je tim lakse mogao, sto pokojni ban nije za
sobom ostavio muzkoga poroda, te je sada na bansku stolicu bosansku stupio njegov
sinovac, petnaestgodisnji Stjepan Tvrtko, sin njegova brata Vladislava i kneginje
Jelene od roda Bribirskih knezova. Nijesu poznate prilike u Bosni u prvo vrijeme Tvrtkova
banovanja; no nedvojbeno su bile tezke pogodbe, pod kojima je kralj Ljudevit potvrdio
Tvrtka u banskoj Casti. Suvi§e bilo je i protivnika njegovu vladanju u samoj Bosni
izmedju patarena i mocne vlastele. God. 1354. » pride gospoda bana mati (Jelena) s Ugr
(iz Ugarske) sa svojim sinom (mladjim), knezom Vlkom (Vukom)« u Bosnu, a na to »bi
stanak (sabor) na Mileh (u Mile§evu) vse zemlje Bosne i Doljnih kraj, i Zagorija i Humske
zemlje«, na kojem je »prisegla gospoja bana mati i nje sin gospodin ban Tvrtko* knezu
Vlatku Vlkoslavicu iz Kljuda podpunu slobodu i sigurnost, te mu zajamcila sva imanja,
koja je stekao i drzao u vrijeme bana Stjepana. Nedvojbeno je knez Vlatko Vlkoslavic
bio protivnik mladoga Tvrtka, te ga je trebalo ovakim nacinom primiriti.
Kralj Ljudevit ne samo da je skucio mladoga bana Tvrtka, nego je kroza nj nastojao
obladati i onim dijelom Hrvatske, koji se je svedjer otimao njegovoj vlasti. A to bijase
oblast Bribirskih knezova, naro6ito gradovi Omis, Klis i Skradin, kojima je iza smrti

kneza Mladina III. (1348.) za njegova sina Mladina IV. upravljao neko vrijeme njegov
stric Pavao III., a kad je taj majka nedorasloga Mladina, junacka Jelena, sestra
obolio,
srbskoga cara Stjepana Du§ana. majka vec je od godine 1351. branila poput
Brizna
lavice bastinu svoga sina, a osobito kad se je mjesto slaboga nemocnoga Pavla stala i

pacati u te poslove vlastohlepna supruga njegova Katarina, ponosita kci Mlet6anina Ivana
Dandula. Jos u kolovozu te godine nastojali su Mletci, da izmire obje kneginje, Srbkinju
Jelenu i Mletcanku Katarinu, koja je nesumnjivo radila, da svomu rodnomu gradu pri-
bavi posljednje ostatke vladanja Bribirskih knezova. Ali na tu bastinu imala je neko
pravo i Jelena, mati bosanskoga bana Tvrtka. I ba§ kroz tu banovu majku nastojao je
i kralj Ljudevit, da oblada gradovima Omisem, Klisom i Skradinom. Ako ih zadobije

bosanski ban i njegova mati, pripasti ce tim drzavi kralja Ljudevita. Kralj pak Stitit ce
opet mladoga bana od sile srbskoga cara.
Jamacno u sporazumku s kraljem, a mozda po njegovoj zapovijedi dosao je
i

bosanski ban Tvrtko s majkom svojom i vojskom u travnju ili svibnju "1355. u Hrvatsku
 VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PRKMA SRBIJI I BOSNI. 121

i Dalmaciju. Tu je pogodbe (per concordium) zauzeo gradove nekada-

najprije uslijed
njega vojvode Gregorija, kao grad gospodje Katarine, koji je dosad driao neki Novko
i

Cubranic, pri cem ga je pomagala i majka sa svojim cetama a zatim je posreiiovanjem ;

hrvatskoga banovca iz Knina utanacio mir ili primirje s cetinskim knezom Ivanom Neli-
picem. U isto vrijeme spremala se je po nalogu kralja Ljudevita i njegova mati, da
podje u Klis svojoj rodjakinji Jeleni, sestri srbskoga ca^a, koje se bija§e nedavno pridigla
od bolesti. Jelena iciala se sastati sa kneginjom kliskom, da joj izporu(^i neke poruke od
kralja (aliqua commissa per regem refferenda), koji je nedvojbeno zahtijevao, da mu
predade gradove Omi§, Klis Skradin, baStinu svoga nedorasloga sina Mladina. Zanim-
i

IJivo je, kako bas u to doba dubrova<5ki knez javlja u Mletke, da ce se ugarski kralj

i izmiriii sa srbskim carem,

bosanskoga bana
da ce onda Ljudevit doci u primorske strane.
i

Nema sumnje, da je kralj Ljudevit u svibnju 1355. radio, kako bi posredovanjem

njegove majke obladao gradovima Bribirskih knezova,
i tako Mlet- i

cima zakr^io dalje sirenje njihove vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj, Ali misija banove
majke Jelene nije uspjela, tako nije Ljudevitu ostalo drugo, nego da opet pograbi za
i

oruzje. Vec 20. srpnja 1355. javlja iSIletcima krbavski knez Gregorije Kurjakovic, da se
kralj Ljudevit sam glavom sprema poci u primorske strane. No kralja ipak ne bi, vec
hrvatski ban Nikola Banic (Banfi) dize vojsku, da otme kliskoj kneginji gradove njezina
sina. Mletci se s toga Ijuto zabrinuse, osobito od onoga casa, kad je grad Omis, ne zna
se kako, negdje
u rujnu doSao u vlast hrvatskoga bana kralja. Sad se pojagmiSe i

da njih zapanu bar Klis i Skradin. Oni porucuju svojim providurima, da te gra-
Mletci,
dove svakako pribave obcini, makar novcem: neka kneginji za sam Klis ponude
i i

50.000 malih Podjedno nastoje se sporazumiti s krbavskim knezom Gregorijem

libara.

Kurjakovicem, da se zajedno opru banu; svomu knezu kapitanu u Zadru daju naputke, i

kako da brani grad od navala kastelana Ostrovice, a Trogiranima Salju 13. listopada za
novae oruzani brod, da bi se branili od navala Omisana.
Kliska kneginja Jelena nasla se sada medju dvije vatre. Da se u taj osudni das
odrzi, zatrazi pomoc u svoga brata, srbskoga cara Stjepana DuSana. Vec 31. listo-

pada 1355. znadu u Mletcima, >da srbski kralj zeli imati gradove kneginje* ; s toga poru-
cuje obcina svojim providurima u Dalmaciji, neka gledaju srbskoga cara preteci. Ako
on nije gradove vec dobio, neka ponude kneginji 70.000 malih libara za Klis, a za
Skradin do 40,000; druzina njezina neka se podmiti sa 3000 libara, samo da skloni
kneginju na prodaju. Ali sve to nije koristilo. Car Stjepan Dusan poslao svoje cete i

vojvode sestri u pomoc, te je na to planula borba izmedju njih i hrvatskoga bana.

Mletci se jos jace uznemirili. Dne 21. studenoga zele se na svaki na£in izmiriti s ugar-
skim kraljem, a dva dana poslije zapovijedaju, da se osnuje domobranstvo u njihovim
kotarima Dalmacije Hrvatske. i

Nije potanko poznato, kako se je ratovalo. Dne 12. prosinca 1355. javlja iz Spljeta
bribirski knez Pavao III. mletaCkoj obcini, da Skradinjani nijesu voljni ostati pod vlaScu
cara srbskoga. da je najviSi kasteo grada Klisa, u koji se je jamacno
Nadalje kaze,
zatvorila kneginja Jelena svojom djecom, u vlasti srbskoga vojvode Palmana, kojega
sa
je car sestri u pomoc poslao; ali podgradje grada Klisa s gornjim vratima s utvr- i

djenom stijenom (cum saxo Oprack) da drzi hrvatski ban Nikola u ime kralja ugarskoga,
te se utvrdjuje u njima. Napokon poruCuje
Kninu sabire silna vojska jos, da se u
(maxima congregatio gentium), jamadno da podje u pomoc banu Nikoli.
U prosincu 1355. razmahala se dakle borba oko Skradina Klisa. U Skradin uSao i

srbski vojvoda Juras Ilijic sa svojom bracom, a u Klisu branio kneginju Jelenu njezinu i

djecu vojvoda Palman sa svojim drugom Mrzotom (Mersota). No Skradinjani nekako

nijesu voljeli Srbima, zato je domala u Skradin, valjda na poziv kneza Pavia III. i iene
mu Katarine, usla i mletadka posada, toboz da ga zajedno s Jurasom brani od navala
122 ' ^ LJUDEVIT I. VELIKI

hrvatskih Ceta. Mletci se tako zdruzili sa Srbima na obrami Skradina. Klisu nijesu mogli
pomoci, jer ga je opasao ban Nikola, nastojeci ga prinuditi na predaju Dne 16. prosinca
§alje mletacki knez u Zadru pomoc gradu Skradinu, a podjedno javlja u Mletke, sta to
radi ban s Ugrima i Hrvatima kod
Mletcima je vi§e do Klisa nego do Skradina, Klisa.

pak upinju sve sile, da ga zadobe. Oni bune pleme Cubranica i druge Hrvate proti banu
i njegovu pomocniku, cetinskomu knezu Ivanu Nelipicu, a u isti mah nastoje kroz svoje
providure podmititi bana kneza Nelipica sa 10000 malih libara, da odustanu od
i i

dalje obsade grada. Dne 28. prosinca nastoje skloniti srbskoga vojvodu Palmana, da
predade njima Klis; a u isti mah gledaju naputiti srbskoga zapovjednika u Skradinu,
Jurasa Ilijica, da ostavi sa svojim 6etama taj grad da ga predade mletackoj obcini. i

Mletci rade sada upravo groznicavo: oni §alju u Dalmaciju zapovjednika za domobranstvo
i svoje ratno brodovlje; jednako porucuju svojim poslanicima na srbskom carskom dvoru,
neka izrade u cara, da im za 140.000 malih libara ustupi i Klis i Skradin. Ali ni ban
Nikola ne miruje. Iz podgradja kliskoga razgla§uje poziv na Hrvate, neka udaraju na
mletacke gradove i oblasti, i neka Stede jedino grad Spljet s kotarom. Mletci se s toga
nemilo zabrinuli; boje se, da bi se Spljet mogao od njih odmetnuti. S toga prijete

Spljetu i brane mu banom; ne dozvoljavaju mu ni da podaje hrane banu i

obciti s

Omisanima. All i knezu Ivanu Nelipicu ne moze obcina oprostiti, sro se je pridruzio banu;
ona mu pi§e i prijeti, zeleci ga tako zastrasiti.

Godina 1356. zapocela zlo za Mletcane i njihove privrzenike. Prvih dana mjeseca
sijeCnja podje hrvatskomu banu Nikoli i knezu Ivanu Nelipicu za rukom, te prinudise
tvrdinju Klis na predaju. Vojvoda srbski Palman jama^no se je sa svojim cetama vratio u
domovinu, a s njim je mozda otisla i kneginja Jelena, sestra cara srbskoga. Sin njezin
Mladin IV. medjutim sa jednom svojom sestricnom, kcerju kneza Pavla, bise predani
kao taoci hrvatskomu banu. Jedva sto je ban Nikola obladao Klisom, stall se siriti gla-

sovi, da je silni car srbski Stjepan Dusan umro. Glasi bijahu istiniti, jer se je Stjepan

zaista razstavio sa svijetom jos 20. prosinca 1355. u najboljim svojim godinama. Vec na
prve vijesti o carevoj smrti klonu njegov vojvoda Juras u Skradinu duhora, te 10. sijecnja

1356. predade povjereni mu

predajnom pismu od istoga dana tuzi se
grad Mletcima. U
juras, da ne moze dulje drzati Skradina »poradi sile ugarskoga kralja njegove vojske, i

koja je u gradu Klisu, koja nastoji da zauzme Skradin uiime svoga kralja« (propter i

potentiam regis Hungarie et gentis eius, que est in castro Clisse, querentis et volentis

occupare dictum castrum Scardone nomine dicti regis). Mletadke vojvode, pomorski
generalni kapetan Bernardo Justiniani, i glavni kapetan domobranstva Laurencije Celsi,

primiSe namah Skradin u svoju vlast, te izdase vojvodi Jurasu Ilijicu i njegovoj braci
pismo, kojom ih uzeSe u mletacku zastitu za slu6aj, kad bi ih srbski car, ako zivi, ili

njegov sin pozvali na odgovornost radi predaje Skradina.

svrsila se je tako, da su gradovi Qmis
Borba za bastinu Bribirskih knezova Klis i

zapali hrvatskoga bana Nikolu, a Skradin mletaSku obcinu. Tuznim potomcima knezova
Bribirskih ostade jedino njihova djedovina, naime zupa Bribirska s gradom istoga imena.
Medjutim ni kralj Ljudevit ni Mletci ne bijahu zadovoljni onim, sto bijahu zadobili:
Ljudevit s banom Nikolom nastcjaSe da predobije Skradin, dok je mletaSka obcina
snovala, kako da ugrabi Klis i Omi§. S toga se je ratovanje nastavilo svom zestinom.
Jos 23. sijecnja 1356. tuze se Mletci milanskomu vojvodi, kako je »velika vojska Ugara
i Hrvata oboruzana i neprijateljski sasla (u primorske strane), te hara i plijeni zemlje i

mjesta njihova u Hrvatskoj, i ta se vojska dnevice mnozi« (magnus exercitus Hunga-

rorum et Sclavorum manu armata et hostiliter descenderunt et sunt ad damnum terrarum
et locorum nostrorum parcium Sclavonie, et cotidie augetur exercitus supradictus). No
polto je za koji mjesec imalo izminuti primirje, utanaceno s kraljem Ljudevitom na
osam godina, stado§e Mletcani opet raditi, kako bi se sa svojim protivnikom konafino
 RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 123

izmirilj. Oni se bijahu Ijuto iztroSili i izkrvarili u ratu s Genovom, te se zacahu velikoga
rata s ugarskim kraljem. Da bi lakse postigli izmirenje, utjecaliu se i papi Inocentiju VI.
u Avignonu, da bi bio njihov posrednik i zagovornik kod kralja. Ali ni papa ne mogase
zaprije6iti ra'a, koji je malo zatim planuo
Rat s iMletcima za Dalmaciju (1356 — 1358). Odkad su Mletci gotovo pre-
varom obladali gradom Skradinom, odlu6io je kralj Ljudevit jednom posve obraCunati
s torn obcinom. Zapocet ce veliki rat za citava Dalmaciju, da povrati svojoj kruni, §to
ju po pravu zapada. Rat ce se voditi ne samo u Dalmaciji Hrvatskoj, vec ce kralj i

udariti na same
i Mletke, da im snagu s temelja potrese No kako nema brodovlja, ne ce
se upu§tati u borbu na mora, jer se ne pouzdaje u Genoveze, nego ce skupiti veliku
kopnenu vojsku, te s njom po kopnu provaliti u Italiju osvanuti pred kraljicom jadran- i

skoga mora, da ju pogazi smrvi. i

Od sijecnja 1356. pripravlja se Ljudevit za taj osudni boj. Jo§ u sije^nju ugovara
on s austrijskim pomocnih ceta
vojvodom Albrechtom, da da mu dozvoli mu dade i

prolaziti kroz svoje zemlje oblasti. S privolom vojvode snubi on austrijske vitezove
i i

njemacke placenike, poSto ugarska vojska sastoji gotovo od samih lakih konjanika. Kralj
nadalje sklapa savez s Gorickim grofovima, kao s akvilejskim patrijarhom, susjedima i

mletacke obcine, a pri torn mu pomaze njemadki car i 6eski kralj Karlo IV., do nedavna
tast njegov, koji ga imenuje svojim vikarom. Dok se ovako sprema za provalu u Italiju,
u isti mail udeSuje sve u Hrvatskoj, da skupi svoje privrzenike u jedan tabor. Knezu
Budislavu Ugrinicu njegovim sinovima Gregoriju
i Jurju, gospodarima grada Roga na i

rijeci Krki, potvrdjuje 28. travnja 1356. darovnicu svoju od god 1345.; u isti mah
nastoji §to bolje prikovati uza se i cetinskoga kneza Ivana Nelipica. Knezovi Frankapani
stoje kao i dosad vjerno uza nj, te jedva cekaju zgodu, da se otresu mletacke vlasti-

Jedino krbavski knez, star! Gregorije Kurjakovic, nekako sara, ne znajuci komu bi pre-

voljeo;no zato je sin njegov Juraj gorljiv privrzenik kraljev, osobito odkad ga je Ljudevit
imenovao za kraljevskoga kastelana grada Dobre kuce u zupaniji krizevackoj u Slavoniji. A da
bi se lakse i uspjesnije moglo ratovati s Mletcima, imenuje kralj za hrvatsko kraljevstvo opet
dva Banom >ditave Slavonije* na neki nat^in zamjenikom hrvat-
bana, kako je nekad bilo. i

skoga hercega postade u travnju Leustahije, koji uza to drzi krizevacku vise juzno- i

ugarskih zupanija (§imezku, tolnansku i stolnobiogradsku), a banska 6ast za Dalmaciju i

Hrvatsku namijenjena bilvanu Cuzu (Joannes Chuz), vlastelinu medjumurskomu poslije i

gospodaru Ludbrega u Slavoniji. Leustahije kao vrhovni ban upravljat ce kraljevstvom, a

Ivan Cuz vodit ce vojsku, koja ce otimati Mletcima Dalmaciju i posvojene hrvatske gradove.
Mletdani su nedvojbeno slutili, na sto se to kralj Ljudevit sprema. S toga su jos u
veljadi 1356. stali opet kralju nuditi mir. Ali ovaj put Ljudevit nadmudri Mletcane.
PriCini se nevjeSt, te urod;i mletacke poslanike, da dodju u polovici velikoga posta (na
poSetku travnja) u Zagreb, gdje ce se on tada desiti i ugovarati s njima o miru. Obcina
se s toga gotovo obveseli, te vec 26. ozujka sastavi za svoje poslanike naputak, kako ce
i Sto ^e sve traziti. Ona mogla dobiti Klis Omi§. Ali sastanka
se paCe nada§e, da bi i

u Zagrebu ne bi u odredjeno vrijeme. Tek u travnju idu poslanici mletacki preko Senja
u Hrvatsku Ugarsku, dakako s novim naputcima. Neka nastoje, da kralj pusti na slobodu
i

mladoga kneza Mladina IV. njegovu sestricnu, koje drzi zarobljene kao taoce. Ali to
i

poslanstvo nije ni malo bilo sredno. Vec 5. svibnja znadu u Mletcima, da Ljudevit
smijera na njih udariti, pak s toga poruduju nacielnicima svojih gradova i deta u Istri i

Dalmaciji, da budu spremni na obranu povjerenih im oblasti. Malo zatim javljaju isto
upraviteljima marke Trevisanske, kao zapovjednicima svoga brodovlja. U svibnju prodaje
i

obcina na Rabu konje svojih poslanika, koji se bezuspjeSno vratiSe iz Ugarske, a napokon
bira obcina zaseban odbor od dvadeset pet lica, da s malim vijecem rjesava sve poslove, i

koji se tidu razmirice s ugarsko-hrvatskim kraljem.

124 UUDEVIT I. VELIKI.

da je u to osudno vrijeme stao u prilog Mletcima raditi i papa Inocen-

Cini se,
tije VI. No nadmudri ovaj put
Ljudevit papu. On bijase jo§ u svibnju 1356. dosao u
i

Zagreb, te sabirase tu vojsku sa svih strana. Da umiri i papu Mletke, razglasi, da se i

sprema krizarski rat na Srbe razkolnike. U isti mah dojavi papi, da Mletci §uruju sa
Srbima sizmaticima, pace da se nijesu kratili utanaciti saveza (confederationem et ligam)
s njima. Skupiv§i brojnu vojsku od nekih 40.000 Ijudi izdade 4. lipnja u Zagrebu vatren
proglas, kojim objavi, dapo nalogu zelji papinoj vodi krizarsku vojnu na Srbe razkol-
i

nike. mjesto da ide na jugoiztok, okrenu najednom s vojskom na zapad, te kroz

Ali
Kranjsku i Furlansku provali u gornju Italiju, da satre vjerolomnu mletacku obcinu.
Vec 28. lipnja dodjose pred mletacki grad Treviso ugarske prednje cete, sasto-
jece od njemackih, furlanskih ugarskih konjanika. Prvih dana srpnja stize onamo kralj
i i

Ljudevit glavnom vojskom, u kojoj je bilo najmanje 40.000 konjanika. Vladari gornjo-
s

italskih gradova, kao Carrare, della Scala Visconti podupirabu kraljevo poduzece, cim i

se uvjerise, da je Ljudevit samo za to do§ao, da skuci Mletke. Za nekoliko dana zauze

kralj vise utvrdjenih mjesta u trevizkoj marki, kao gradove Asolo, Ceneda i Conegliano,

onda se smjesti u Padovi, koju mu bijase Franjo Carrara predao, te stade udarati na
sam Treviso. Tu predade papinski poslanik, biskup Bonjoannes, kralju pismo papino od
4. srpnja, u kojem se Inocentije gorko tuzi, §to ga je prevarila nada, >da ce mocna ruka

kraljeva opornu Siju nevjernika Gospodnjih prignuti, iztaknute rogove odpadnika odbiti
i progonjenim pravovjernicima u Srbiji pomoci do slobode«. Ljudevit opet u svom odgo-
voru ocitova svoju zalost, §to mu je nevjera mletacka onemogucila podhvat, do kojega
mu je bilo neizmjerno mnogo stalo, te se i sad izjavi gotovim izmiriti se s obcinom,
prepustajuci papi, da rije§i razmiricu. Dne 10. kolovoza pisa papa mletaCkomu duzdu,
kako je kralj naklon miru, te ga opomenu, neka poradi, da se mir zaista utanaci. Biskup
Petar Toma, koji bija§e papino pismo donio u Mletke, podje zatini u kraljev tabor, te i

i njemu donese papinsku poslanicu zastavu oznacenu krizem, kao vi§e duhovnih
i i

darova, samo da bi ga sklonio, da se izmiri s Mletcima onda zaratuje na Srbe. Ali i

Ljudevit zahtijevase, da mu se bez ikakve odstete povrati citava ugrabljena Dalmacija,

o cem Mletci ne htjedose ni cuti.
U podsada Trevisa, koji su branili providuri Ivan Delfino, Marko
to trajaSe svedjer
Justiniani Pavao Loredani. Za podsade umre mleta6ki duzd Ivan Gradenigo, a na to bi
i

14. kolovoza izabran duzdom Ivan Delfino, koji bijase zatvoren u Trevisu Obcina posla
kralju svoje neka izmole, da pusti Ivana Delfina slobodno otici u Mletke.
poslanike,
Kralj to veledusno dozvoli. Poslanici stado§e podjedno ugovarati o miru, te iznijese pred
kralja ove pogodbe: Zadar neka bude svoj, nezavisan od kralja od obcine, neke gradove i i

vratit ce obcina kralju, a za neke placat ce godisnji danak; napokon namirit ce obcina
sama sav ratni tro§ak. Ali kralj zahtijevaSe naprosto, da mu se povrati citava Dalmacija
sa svima otocima, te se ne htjede nimalo pogadjati, premda ga
je na to putio austrijski

vojvoda i neki njegovi savjetnici. Jednako je uporno podsjedao Treviso, koji je vjesto
branio Jakov Cavalli. Nije kralja smetalo, §to je grad bio obilato snabdjeven svim potre-
bitim,dok je njegova vojska stradala, a njemaCki se placenici bunili. Napokon kad se
je podsada suviSe otegla, a kralja su poslovi gonili u Ugarsku, predade on zapovjed-
nictvo nad vojskom Tomi od Moslavine, bratu ostrogonskoga nadbiskupa Nikole, te se
23. kolovoza povrati u Budim. Nakon njegova odlazka poku§ase MletSani, da obladaju
opet Coneglianom, ali bi§e suzbijeni, te izgubi§e mnogo Ijudi. Jos veca nedaca stize
Mletke, kad je palatin Nikola Kont doveo nove cete iz Ugarske, te s njima osvojio
Serravalle i Musestre. Zatim je stao udarati i na Castelfranco; ali vec nakon nekoliko dana
ostavi dalje podsjedanje vrhovnomu vojvodi Tomi od Moslavine, te se povrati u Ugarsku.
Sada posla mletadiko vijece ponovno poslanike kralju Ljudevitu, da ugovaraju mir.
Poslanstvu se pridruzi i papinski legat, da ga podupire, Ali Ljudevit ne htjede ni malo
 RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 125

popustiti, vec zahtijevasc citavu Dalmaciju, pak s toga se ugovaranje otegnu. Napokon
podje legatu Petru Tomi za rukom, te skloni kralja, da je MIetcima dozvolio primirje
na pet mjeseci, od 11. studenoga 1356. do uzkrsa (9. travnja) 1357. Podjedno obeca
kralj gorljivomu legatu, kojega je osobito cijento, da ce tijekom slijedecih deset godina
svakako poduzeti krizarsku vojnu proti krivovjercima i razkolnicima.
Vrijeme primirja upotrebilo se, da se ugovori konacni mir. Kralj je na posljedku
popusiio, te je odustao od svoga prvotnoga zahtjeva, da mu MIetci povrate citavu Dal-
maciju, pak se je ocitovao prihvatiti mir, ako mu MIetci povrate gradove Spljet,
Trogir, Sibenik i Skradin za ostatak Dalmacije plate neku odredjenu svotu novaca, i na-
mire 100 000 zlatnih forinti u ime ratnoga tro§ka. Povrh toganeka mu ustupe dva ratna broda
za rat proti Srbiji, a gradu Zadru neka povrate prija§nju slobodu njegovu. MIetci me-
djutim otezahu pristati i na te pogodbe, tako se kralj uvjeri, da nema druge, nego na-
i

staviti rat do skrajnosti. Okani se s toga daljih dogovora, te se pripravlja§e za dalji rat
PoSto se je u Dalmaciji i Hrvatskoj dosad borilo bez ikakva uspjeha, odluci sve moguce u6i-
niti, da i podpunu pobjedu. Cini se, da
tu odrzi
je tu banu Ivanu Cuzu smetao bosanski ban Stjepan
Tvrtko sa svojom majkom Jelenom bratom Vu- i

kom. Zato ce Ljudevit najprije bana Tvrtka posve

skuciti. Prica se, da se je ban Tvrtko desio
negdje na koncu godine 1356. ili prvih mjeseci 1357.
u Ugarskoj na dvoru kralja Ljudevita svoje bratu- i

tede Elizabete, koji ga bijahu lijepo docekali i

ugostili. No kad se je htio vratiti u svoju bano-

vinu, ne dade mu kralj otici, dok nije s njim uta-

nacio zaseban ugovor. Poglavite pogodbe toga
ugovora bijahu: Kralj potvrdjuje Tvrtku njegovu i

bratu Vuku banovinu Bosnu Usoru, ali zato ustupa i

ban kralju kao miraz svoje bratu^ede citavu Humsku

zemlju (koliko je drzi) sa svima gradovima Na-
dalje se ban obvezuje, da ce iz svoje banovine pro-
tjerati sve patarene i razkolnike. Napokon zavieri
se ban na vje^itu vjernost kralju, da ce ga sluziti
pri svakom poduzecu, kad ga god kralj pozove
(in omni expedicione fideliter tenebitur seruire, Ivan Gradenigo 1356.),
(j
quando per dominum regem fuerit requisitus); i dnid mletaiki.
suviSe da ce se vazda ili on ili brat njegov
osobno I2 c^ela , Fasti Ducales" od Palatija.
desiti na kraljevu dvoru. Da bi bana bosanskoga
jo§ jace skucio i u6inio ga svojim podpunim kletvenikom, odvrati kralj od njega i kne-
zove Dolnjih krajeva, koji su jos od pada bana Mladina II. priznavali vrhovnictvo bo-
sanskih bana. U to ime izdade kralj 14. ozujka 1357. povelju Gregoriju i Vladislavu,
sinovima Pavla Hrvatinica, zatim Gregoriju Stjepanicu, gospodarima gradova Grebena i

Dlamoca (GlamoSa), kojom uze njili i njihovu plemenstinu u svoju »zasebnu kraljevsku
zastitu*, te ih podjedno oslobodi vlasti i suda bana bosanskoga (a potestate et iurisdictione
Bani Bozinensis vos in perpetuum eximendo).
Svim tim znatno se podize vlast bana Ivana Cuza u Dalmaciji Hrvatskoj. Njega i

ce u borbi s MIetcima pomagati ne samo dosad vjerni knezovi hrvatski, kao Frankapani,
Ugrinici i Nelipici, nego i knezovi Hrvatinici, a mozda i bosanski ban Tvrtko. Podjedno
se hrvatskoj banovini polagano vraca stari njezin obseg; sve oblasti i zupe, koje joj
ote§e bosanski bani, opet joj se pridruzuju: Dlamoi, Livno, Duvno na iztoku, a Imota
na jugu. K tomu <lobija i Humsku zemlju do srednje Neretve (grad Novi u zupi Ludkoj),
126 ^ LJUDEVIT I. VELIKI

a mozda i do Dubrovnika. Hrvatski ban Ivan Cuz drzi sada najtvrdje gradove (Ostro-
vicu, Klis, Omis, Imotu, Novi), iz kojih moze udarati na mletacku drzavinu potiskivati i

ju iz hrvatsko-dalmatinskog primorja. Jz Novoga u Humskoj zemlji nioze poraditi, da se

priku6i gradu Dubrovniku, kojega je nadbiskup Ilija Saraka iosod god. 1345 neprestano
§urovao i sastajao se s kraljem Ljudevitotn (1345, 1348). Jer Dubrovniku bija?5e vec
odavno dodijalo mletaSko vladanje, te je samo cekao zgodu da se od MIetaka
,

odmetne.
Pripraviv se tako obnovi kralj Ljudevit rat s Mletcima u travnju 1357. U Tarvizkoj
marki nastavio podsadu Trevisa junacki vojvoda Toma od Moslavine, a u Dalmaciji
je

udarao je na Zadar druge mletacke gradove ban Ivan Cuz. Posada u Trevizu provali
i

iz grada, ali ju Toma junacki suzbi. Malo zaHm svlada on na polju kod Nervose duzda

Ivana Delfina, koji bijaSe poveo vojsku, da oslobodi Treviso od podsjedanja. Mala, no
izabrana vojska duzdeva bi gotovo sasvim razprsena ; od zarobljenog oruzja i zaire
dobiSe Padovanci punih petdeset kola. Trecu pobjedu odrza Toma Moslavacki na lijevoj

obali Brente nad cetom placenika, koje bijahu Mletcani skupili u Njemackoj. I Castel-
franco, prinudjen gladom, morade se Tomi predati, a za njim vecina gradova i mjesta
u Tarviskoj marki; jedini Treviso branio i drzao je jo§ svedjer vitezki zapovjednik njegov
Jakov Cavalli.
U to dodje do osudna okreta u Dalmaciji. Grad Spljet vec je od god. 1355. na-
ginjao kralju i banu, jer mu bijahu dodijali mletacki gospodari i knezovi. I u Trogiru
kao i u Sibeniku bila je odavna jaka stranka hrvatska. K tomu je te gradove vrijedjao
i na^in, kako je mletacka obcina pazarila s njima, ugovarajuci mir s kraljem Ljudevitom.
Napokon je Spljedanima smetalobudnim okom pratili
nepouzdanje MIetaka, koji su
svaki pokret njihov, a k tomu je udarila u nazadak njihova trgovina, odkad je Klis i

bio u vlasti hrvatskoga bana. Suvise je novi ban hrvatski Ivan Cuz neprestano udarao i

na kotare tih primorskih gradova, ne dajuci im ni da pravo odahnu. Sve to bude po-
vodom, te su Spljecani Trogirani zasnovali zavjeru, kako ce skinuti sve mletacke
i

oblastnike u svojim gradovima, pak se onda odmetnuti od mletacke republike vratiti i

pod okrilje svoga zakonitoga kralja.

Najprije planu buna 8. srpnja 1357. u gradu Spljetu. Bijase subota. Rano jutrom,
jo§ prije jutarnje molitve, oruzase se potajno plemici mnogi pucani, te se skupise u i

stolnoj crkvi sv. Dujma. Odanle se razasuse po gradu, provaljujuci u kuce mjesta, gdje i

su prebivali mletacki placenici. PohvatavSi bez borbe i vike sanene mletacke vojnike,
zatvorise ih u tvrda mjesta, narocito u crkvu sv. Matije i crkvu sv. Tome nize crkve
sv. Ivana Krstitelja. Na to tek provalise u knezevsku palacu, gdje je stanovao mletadki
potestat i nacelnik, te zahtijevahu od njega gradske kljuce, jer ce grad predati gospo-
dinu kralju ugarskomu. Mletacki knez Ivan Quirino (Querini) uvidi, da im se ne moze
oprijeti, posto mu je 6itava vojska zarobljena i zatvorena; s toga se oboruza i izadje iz

svoje komore. Dosav pred buntovnike bacj pred njih goli mac i pozove ih, da mu
poStede zivot, a na to im namah predade gradske kljuce. Sutradan 9. srpnja pobunise
se Trogirani. Mletadki knez toga grada bijase u jutro oko 8 sati posao iz grada na
veliku misu u samostan franjevaca, koji je bio izpred gradskih zidina. Poslije mise htjede
se vratiti u grad, ali nadje gradska vrata zatvorena. Ne znajuci, sta se jucer zgodilo,
podje knez u Spljet, misleci, da je taj grad jos u vlasti mletackoj. Spljecani medjutim
primise ga castno, te knezom, i s njihovim porodicama
ga onda sa svojim bivsim i

druzinama o svom troSku na oruzanim barkama dadose odvesti u Mletke. Iza toga
poslase Spljecani poslanike po bana Ivana Cuza (Zuus), te zasadise na svojim zidovima
zastavu kralja Ljudevita, Ban Ivan Cuz dodje u Spljet, a onda u Trogir, gdje se poklo-
ni§e zitelji svomu kralju, na sto ban obim gradovima potvrdi stara njihova privilegija i

kotare, sto je poslije i sam kralj odobrio.

 RAT S MLETCIMA ZA DALMAGIJTJ. 127

Bana Ivana Cuza silno obradova preokret dalmatinskih gradova. Cim je obladao
Spljctom i Trogirom, namali posia svoga vjernoga covjeka (familiaris) Pavla Vlceca
(WIchec) kralju Ljudevitu, da ga o svem obavijesti. I kralj se je poveselio, te je teklica
obilato nagradio. Ali zato se mletaSka obcina nemilo prepade, kad joj stigo§e glasi o
buni dalmatinskih gradova. Duzd Ivan Delfino pisa na to 15. srpnja odmetnuvsim se gra-
dovima ovo pismo: »Plemenitim mudrim muzevima, sudcima, vijecu
i obcini gradova i

Spljeta Trogira, milim vjernima, pozdravljenje

i milost. Culi smo na ne malo naSe ne- i

zadovoljstvo, da su mediu vama bile nekakve smutnje, za kojih ste nase knezove cete i

odpravili. Radi till smutnja mora da se vrlo cudimo, ne znajuci da ima s na§e sfrane
za to kakva razloga, vec prije protivno, Ta mi smo vazda s vama kao s bracom sino- i

vima postupali. Kada se bo sjecamo, preljubljeni vjerni, kako smo vas od pretuznog
jarma prvotnoga robstva i tiranide priveli u stanje slobode, te vas primili u krilo naSe
milosti, i kako smo se sladko i Ijubezno brinuli za va§e odrzanje i boljitak, pak nasto-

, V."?--

Skradin (Sgahdona) u Dalmaciji.

jali oko obrane vase i vasih: to ne mozemo nikako vjerovati, da su pomenute smutnje
nastale uslijed nevjere, nego prije s nekih sluiajnih povoda, kako se dnevice dogadja.
Valja jo§ uzeti na um, koliko smo truda i troSka ulozili mi nasa drzava proti gospo-
i

dinu kralju ugarskomu, jedino da obranimo vaSu slobodu, da vas uzdrzimo u vjernosti
i

i milosti nasoj; zatim koliko smo Ijudi i stvari u rata s njim (kraljem) pogubili poradi
vas. Dobro da nismo od toga
znate, ni kakve dobiti ni ine druge koristi. Th
imali i

vaSi poslanici u MIetcima morali su priznati, da smo s mnogo potezkoca troska odre- i

dili uzdrzavati vazda dvije stotine konjanika mnogo pjeSaka^ da bi s njima s ligom
i i

u hrvatskim oblastima mogli vas vaSe zaStititi od gospodstva ugarskoga. Kako je dakle
i

u vase srce mogla zaci misao, te ste se tako Ijubljeni vjernici i sinci, tolikim naporom
sticeni, tolikim pogiblima obranjeni, htjeli donekle nama iznevjeriti, moze svatko prosu-
diti, koji ima zdravu pamet. Opominjemo s toga vasu razboritost, da to sve revno u svojoj
128 UtJDEVlT r. VELIKI

du§i promozgate; iznosimo pred vas blagost nasega vladanja, i divljadtvo i strogost go
spodstva ugarskoga, koje je vama posve nesnosno, pak s toga izvolite uztrajati u pokor-
nosti i obicnoj vjernosti prema nama. Ako je sto protivno (tomu) ucinjeno, morate
popraviti i nasu milost traziti, koju vam pripravno i spremno podajemo, oprostivSi svaku
nepravdu. Cvrsta nam je nakana, imati vas za predrage i preporucene, kako smo vas
svagda imali, teod srca cemo se brinuti za vase uzdrzanje boljitak, pak cemo rado i

izlagati nase osobe imanje za vas, kako to cini dobar otac za svoje sinove. O tomu
i

svemu ocekujemo vas mili odgovor. Dano u nasoj duzdevoj pala6i dne 15. srpnja
10. indikcije*.
Ne zna se, da li su Spljecani i Trogirani ista odgovorili; ali sudeci po zapisnicima
obcinskoga vijeca spljetskoga, koji su nam sacuvani, nijesu se ti gradovi vi§e vratili pod
vlast mletacku. Spljecani su izprva ostali pod upravom gradskih konzula, dok je u du-
hovnim stvarima odlucivao nadbiskup Hugolin ili Ugolin. Dne 30. srpnja bise izabrani
novi konzuli (Nicola di Lucaro, Francesco di Damiano, Crestolo di Pietro, Jancio di Leone,
Novaco di Matteo); u istoj skup§tini izabra vijece spljetsko poslanike, koji ce poci kralju
Ljudevitu, da mu se poklone i zamole potvrdu starih privilegija. Da je to poslanstvo i

poslo pred kralja, sudimo po torn, sto je kralj Ljudevit zaista 30. kolovoza potvrdio

gradu Spljetu stara njegova prava i slobostine. Od toga se tasa i u javnim izpravama
kao u zapisnicima grada Spljeta vazda spominje ime kralja Ljudevita kao vladara. No
grad nije mogao ostati bez kneza. S toga je vijece u svojoj skup§tini 19. studenoga 1357.
opet izabralo kneza ili potestata, po imenu G e n t 1 a iz grada Calli u marki jakinskoj, i

koji je ostao nacelnikom sve do 31. kolovoza 1358, kad ga je vijece rijeSilo dalje

sluzbe u gradu.
Odkad su se Trogir i Spljet vratili pod hrvatskoga bana kralja, napeo je Ivan i

Cuz svu snagu, da predobije Zadar, koji je vec odprije podsjedao. Franjo Carrara,
namjestnik njemackoga carstva u Padovi, poslao mu je u to ime u pomoc cetu njemadkih
placenika pod Burchardom Ellerbachom (Conradum Eldebordum). Dok su sad njemaciki
placenici stajali pod Zadrom, poSao je ban pred susjedni grad Nin, koji je tako opasao,
da mu Mletci nijesu mogli nikakve pomoci podati.
Sad su Mletci pregnuli, da barem spase Sibenik Skradin. Tamo skupise svoju i

mornaricu, koja ce drzati u pokornosti ne samo te gradove, nego i sve otoke. Pace
mletacko brodovlje zajedno sa SibenSanima podje do otoka Suleta (Maslinica, Solta),
koji je pripadao gradu Spljetu, te ga nemilo opustosi. Suvremeni Ijetopisac spljetski
A Cutheis pise, da su Mlet6ani sa Sibencanima »Sulecane porobili, usjeve palili, Ijude ubi-
jali i zene davili, i mnoga druga zla cinili, a sve na prezir i sramotu Spljecana '. Medjutim
ba§ ta nasilja mletackih placenika i mornara ozlojedise vjerne jos gradove u Dalmaciji.
Pace i sami Sibencani ne mogose dulje podnositi zuluma mleta6ke vojske, te se napokon

i oni odmetnuse. Oni otjerase iz svoga grada mletackoga kneza Andriju Justinijana i

gradjanina Gregorija Dragoja, pak poslaSe svoje poslanike (nobilem virum Rodolanum
Crasuneracich) pred Nin banu Ivanu s izjavom, da se pokoravaju kralju Ljudevitu i nje-

govoj svetoj s toga

kruni. vrlo obradovao, te im je u taboru pred gradom
Ban se je

Ninom (in Nonae) dne 14 prosinca 1357. izdao znamenitu povelju,

obsidione civitatis

kojom im najprije oprosti » sve nepravde, uvrede izgrede, koji su po6inili proti kraljevu i

Velidanstvu ili njegovim podanicima sve do toga casa«; a onda im potvrdi sve stare
ustanove, uredbe, darovnice privilegija, dam im od predjasnjih kraljeva. Napokon im
i

potvrdi otoke Srimac mlinove na slapu rijeke Krke

i Zirje, citav njihov kotar sa svima i

selima. Jo§ bi ustanovljeno, da se u kotaru grada Sibenika ne smije podizati ni kakva

utvrda ni grad, da Vlasi ne smiju pasti svoja stada na njegovim pasnjacima, napokon i

da ban ne moze uzimati talaca od Sibencana, nego da njih idu sve milosti, obca posebna i

sloboda, koju uzivaju ostali gradovi Dalmacije.

 MIR U ZAnnU. — DUBROVNIK SR SKLONIO POD ZAKRIME UG.-HRV. KRAUA. 129

Tek §to se predao Sibenik, malo dana zatim, dne 17. prosinca, oblada ban i

Zadrom. Tu mu bijase pomogao vodja njemackih placenika Burchard Ellerbach. On je

prije sa svojim Ijudima bio u mletadkoj sluzbi, te je neko vrijeme bio u posadi u Zadru.
Tako poznavao to^no grad
je njegove utvrde, gdje su najslabije, pak prilike u gradu,
i i

a narocito je znao, kako su vec odavna zitelji nezadovoljni s mletaikim vladanjem. Taj
Nijemac dakle sporazijmi se s opatom benediktinskoga samostana sv. Mihajla, koji je
stajao tik do gradskog zida, i opat udesi, da su se nocu njemacki i hrvatski vojnici
Ijestvama uzpeli preko zidina i u§li u samostanski dvor, odakle su onda provalili u varo§,
da poubiju mletacku posadu i otvore gradska vrata. Vec kod prvoga okrSaja pogibe
Burchard Ellerbach; ali njegovi ortaci otvorise srecno gradska vrata, te sva vojska pro-
vah u grad. Citava varo§ pade u ruke dobitnika, jedino gradska tvrdja ostade u mletadkoj
vlasti, te se u nju sklonise ostatci mletacke posade. Ban Ivan namah razasla po Dalma-
ciji i Hrvatskoj glasnike, da objavi pad Zadra; u Spljet dodje banov pouzdanik, magistar
Konja (Kogna) s pismom banovim, u kojem bi javljeno uzece Zadra. VeseH Spljecani
nadariSe 28. prosinca glasnika sa 40 dukata.
Iza pada Zadra odmetahu se redom otoci. Prvih dana mjeseca sije^nja 1358. pobuni
se otok Brae, a na to se Omisani, Spljecani i Trogirani na svojim brodovima priku6i§e
otoku i gradu Hvaru, te ga zapali§e. MletaCki knez na Hvaru, Nikola Cornelio, spasi se
jedino tako, da se je sklonio u tvrdju. Napokon predade se i Nin nakon duge podsade,
za koje su branitelji pogibali od gladi, tako da su se morali hraniti i konjskim mesom.
Tako ostade jo§ jedina tvrdja grada Zadra u vlasti mletackoj. Jos 10. sije6nja 1358.
trazio je kralj Ljudevit od Spljecana, da mu poSlju zidara, tesara i drugih radnika za
podsadu tvrdje zadarske (ad belando castrum Jadere); ali prije, nego §to je pala ta tvrdja, i

utanacen bi mir izmedju kralja Ljudevita i Mletcana.

(Mir u Zadru 18. velja6e 1358. Dubrovnik se sklonio pod zakrilje —
ugarsko-hr vatsko ga kralja). Vec od srpnja stizavahu radostne vijesti kralju Lju-
devitu u Ugarsku. U Italiji bijahu Mlet6ani izgubili najveci dio svojih posjedovanja na
na kopnu, pace i samomu Trevisu prijetila je pogibao, da ce se napokon ipak morati
na milost i nemilost predati; u Dalmaciji je mletaCka vlast dnevice padala. To i skloni
Ljudevita, da je u mjesecu studenom 1357. odlucio poci sam u Dalmaciju, da bude
nazofian slavlju svoga bana. Dne 28. studenoga desio se je u Zagrebu, a u prosincu
dosao je u Dalmaciju, te je po svoj prilici namah i usao u netom (17. prosinca) osvo-
jeni Zadar. Tu ga punomocnici mletadke republike, Petar Trevisano, Ivan
nadjoSe i

Gradenigo i kancelar Bounintendi, koji bijahu do§li, da po §to po to u ime svoje obcine
utanace mir. Mletci naime bijahu se uvjeriU, da taj put ne ce modi kralju odoljeti, pak
bijahu gotovi i na najvece zrtve, samo da spase, sto bi se jo§ spasti moglo.
Kralj se je izprva kratio, da ugovara o miru, ali ga je na to sklonio njegov vjerni
saveznik Franjo Carrara, namjestnik njemackoga cara u Padovi. Stalo se ugovarati na
temelju punomoci i naputka, Sto su ga duzd Ivan Delfino i obcinsko vijece mletadko
podijelili svojim poslanicima jos 28. studenoga 1357. Ali ugovaranje se oteglo, i tek
18. veljade 1358. ugovoren bi u Zadru u samostanu sv. Franje, u sakristiji crkvenoj, defi-
nitivni mir, vele znamenit za povjest hrvatsku u srednjem vijeku. Medju inim natezalo se
mnogo poradi grada Dubrovnika, za koji mletacki povjerenici ne htjedose izprva ni iuti,

tvrdeci da Dubrovnik ne pripada Dalmaciji. No posto Ljudevit nije htio od svoga zahtjeva
odustati, moradoSe napokon na odstup toga grada privoljeti. i

Poglavite ustanove mira jesu ove: Mletci se za sve vijeke odriiu svih prava i

zahtjeva u pogledu Dalmacije, te ustupaju kralju Ljudevitu ditavu Dalmaciju »od sredine
Kvarnera sve do medjaSa grada Dra6a« (a medietate Quarnerii usque ad confines Du-
racii) sa svima gradovima, zemljama, tvrdinjama, otocima, lukama pravima, to poimence i i

gradove Nin, Zadar, Skradin, Sibenik, Trogir, Spljet i Dubrovnik na kopnu (in terra
Urv. povj. II. I. 9
 130 # LJUDEVIT I. VELIKI.

firma), zatim gradove i zemlje na otocima Osoru i Cresu, Krku, 'Rabu, Pagu, Bracu,
Hvaru (Lesne) i KorSuii. Duzd mletacki odride se za sva vremena naslova: herceg Dal-
Hrvata< (dux Dalmatie et Croatie), koji su njegovi predsastnici rabili od davnine
macije i

(naime od god. 998., kad je taj naslov primio duzd Petar II. Orseolo). Obcina mletacka
obvezuje se dalje, da ce sva mjesta, koja joste drzi, za dvadeset dva dana nakon ovoga i

ugovora izprazniti svoje Ijude iz njih odazvati; te se u obce ne ce vi§e pacati u stvari
i

dalmatinske. Nasuprot vraca kralj, koji zeli ostati u prijateljstvu s duzdom obcinom i

(volente, ipsum ducem et commune habere perpetuo amicos carissimos), sve zemlje,
in

tvrdje i mjesta, koja je osvojio on ili njegovi podanici u marki Tarvizkoj, u oblasti Ce-
netenskoj, kao i u Isiri, i to takodjer za dvadeset i dva dana; no Mletci ne smiju se
ziteljima tih oblasti osvecivati niti ih progoniti, sto su u posljednjem ratu pristali uz
kralja,vec im moraju veledusno oprostiti. Zarobljenici obiju stranaka imadu se pustiti
na slobodu. Obje stranke obvezuju se, da ne ce u svojim oblastima trpiti gusara, te
zajam^uju svojim gradjanima medjusobnu slobodu brodarenja trgovanja. Ona stranka, i

koja prekrSi mir, neka bude od druge pozvana pred papu, koji ce izreci osudu za mjesec
dana, te krivca kazniti interdiktom crkvenim prokletstvom. Obje stranke napokon neka
i

prisegom zajamde, da ce mir tocno U mir bise ukljuceni saveznici u dosadanjem

drzati.

ratu: akvilejski patrijarka Nikola, gospodar Padove Franjo Carrara, Goricki knezovi
Albert i Meinhard, Cenetenski biskup od CoUalta, plemeniti muzevi
Gaspar, knezovi i

gospodari od Porcila, de la Parte, de Vonico,

od Canina; napokon i gradovi Feltri i
i

Belluno, u obce svi, koji su pomagali kralja Ljudevita. Posebnim ugovorom obvezase
se Mletci, da ce u svojim diljama za kralja Ljudevita o njegovu troSku sagraditi i opre-
miti dvadeset i cetiri galije.

Jos istoga dana, naime 18. velja6e, priseze kralj Ljudevit na mir. S njim polozi
zakletvu petnaest njegovih najodli6nijih prelata, baruna i savjetnika, izmedju njih zagre-
badki biskup Stjepan, bosanski biskup Petar, prior
Baudonus Cornuti, dvorski vranski
sudac Nikola Sec, i Ivan Cuz, ban Dalmacije
poslije, dne 20. veljade, i Hrvata. Dva dana
povjeri kralj zagrebackomu biskupu Stjepanu dvorskomu sudcu Nikoli Secu, da sa mle- i

tackim poslanicima podju u Mletke, pak da onda u njihovoj nazocnosti duzd s gradja-
nima prisegom mir potvrdi. U Mletcima se dodu§e bijase podigla jaka stranka proti
miru, smatrajuci gubitak Dalmacije za >propast repubUke«; ali prijatelji mira pretegoSe,
te 25. veljaCe u prisucu kraljevih poslanika duzd sa dvadeset i cetiri vijecnika, plemica
i drugih gradjana svecano priseze, da ce mir sveto vrsiti i uzdrzati.

Namah iza utanadena mira stadose Mletcani odazivati svoje knezove i posade iz

onih dalmatinskih gradova, koji su jo§ ostali u njihovoj vlasti. Najprije predadose kralju
tvrdju grada Zadra, koje je zapovjednik prije bio Andrija Zane, a tada Petar Badoario;
onda izpraznise tvrdi Skradin, koji nije mogla nikako osvojiti banova vojska; napokon
odazvase knezove i njihove druzine: Jakova Cornelija (Cornara) s Raba, Jakova Ciurana
s Paga, Nikolu Cornelija (Cornario) s Cresa, Nikolu Cornelija s Hvara, Ivana Georgia
s otoka Kor6ule, napokon Marka Superancija (Soranzo)
i iz grada Dubrovnika. Korcu-
lanski knez Ivan Georgio medjutim kratio se je pokoriti zapovijedi, posto je njegova
porodica jos od god. 1252. gospodovala tim otokom, primivSi ga od mletaCke obcine
za nasljedno leno. Ivan Georgio htio je ostati knezom na otoku i za vladanja ugarsko-
hrvatskih kraljeva, te su paSe Mletci 10. ozujka 1358. preporucivali kralju Ljudevitu

»osobu njegovu i njegovo pravo na recenu kneziju« (personam et iura sua de comitatu
predicto); no Ljudevit slabo je za to n>ario, te je Ivan Georgio poslije od mleta6ke
obcine trazio od§tetu za izgubljenu kneziju. Dok se je republika u jednu ruku trsila, da
Ivana Georgia odrzi u njegovoj Sasti, povela je parnicu proti bivSemu knezu kapetanu i

zadarskomu Mihajla Faletru, obijedivsi ga, da je on kfiv gubitku Zadra. Nevoljni knez
osudjen bi 8. ozujka 1358. na tezku tamnicu na dvije godine, iza toga na izgon iz mle-
 MIR U ZADRU. — DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE UG.-HRV. KRALJA. 131

ta6ke drzave kroz pet godina, napokon na gubitak svih 6asti za sva vremena. I Simeon
i

od Ferrare, drug Falelrov, kojemu je osudne noci bila povjerena straza u gradu Zadru,
osudjen bi na pol godine tezke tamnice i izgon iz mleta6ke drzave za sva vremena.
Jos prije utanacena mira bijaSe kralj Ljudevit 10. veljad;e 1358. gradu Zadru izdao
povelju, kojom ga nagradi za sve patnje, stradanja i progone, §to ih je morao pretrpiti
poradi njega i njegovih predsastnika od raznih neprijatelja, narocito Mletiana, »njegovih
i njegove drzave poznatih takmaca« (nostrorum et regni nostri notoriorum aemulorum).
U toj Zadranima sav njihov posjed
povelji potvrdi kralj one medje, koje je njihova i

obcina imala prije netom svrsena rata dalje potvrdi, da tako Zadrani, kao
; njihovi i

gosti imadu dolaziti na sud pred gradskoga kneza gradske sudce; jedino ako koja i

stranka ne bi bila zadovoljna knezevom osudom, da moze prizvati na kralja njegov i

sud. Jednakim nadinom nastojase ugoditi drugim primorskim gradovima, gdje su odsad
i

sami gradjani opet stall birati svoje knezove, potestate, konzule i sudce. U tvrdjama i

kaStelima hrvatskim, koje bijase kralj primio od Mletaka, ponamjesti kralj svoje pouzdane
Ijude kao kastelane i knezove. Klis povjeri knezu Ivanu, a Omisem upravljao je vec od
proslih godina knez Stjepan, koji zivi u iskrenoj slozi sa spljetskom obcinom. Kako je
kralj uredio prilike na otocima, nije poznato; znademo samo, da je otoke Brae i Hvar
povjerio zadarskomu gradjaninu Jakovu de Cessano, vitezu svoga dvora, kojega je pod-
jedno imenovao vrhovnim zapovjednikom svega brodovlja na moru (Jacobus de Cessano,
aulae nostrae miles, amiratus noster maritimus ac comes insularum nostrarum Farie et
Bratie). Taj je Jakov jamacno bio vrhovni zapovjednik brodova, koje su kralju davali
primorski gradovi dalmatinski za obranu primorja, a i onoga brodovlja, koje se je imalo
tek u Mletcima sagraditi.
Uredivli u prvi mah najpotrebitije, ostavi kralj dalju brigu hrvatskomu banu Ivanu
Cuzu, zatim kolo6komu nadbiskupu Nikoli, svojemu kancelaru, kojemu je o.stavio svoj i

veliki kraljevski pecar, pak se negdje namah jos 18 veljaCe stade vracati u Ugarsku.
Dne 27. veljace bio je vec u Krizevcima, gdje je gradjanima slobodne obcine Gradca
tik Zagreba dosudio posjedovanja arcidjakona Benedikta. Tu je povelju kralj morao pod-
krijepiti pccatom slavonskoga bana Leustahija, jer nije svoga pe5ata uza se imao (propter
absenciam sigilli nostri). Nije nevjerojatno, da je kralj Ljudevit na povratku u Ugarsku
vodio sa sobom u suzanjstvo krbavskoga kneza, staroga Gregorija Kurjakovida, zarobivsi
ga poradi nevjere, sto je u posljednjem ratu s Mletcima ugadjao pomagao vi§e ovinia, i

nego svomu zakonitomu kralju. Kralj je kneza Gregorija poslije zatvorio u grad Leva,
nedaleko od rijeke Grona u Barskoj zupaniji, te mu je oduzeo sva njegova imanja
(»propter infidelitatis notam«), medju njima kucu na trgu sv. Stosije u Zadru, koju je
i

1389. kralj Sigismund kao kraljevsku kucu darovao knezu Petru Zrinskomu Gregorije
Kurjakovic camio je u suzanjstvu u Levi do dvije godine, te je iz tamnice dva put pisao
mletad:koj republici. U prvom strasno zdvojnom pismu od 22. lipnja 1358. boji se ostarjeli
knez Gregorije, da ce izgubiti glavu, kao sto je izgubio sve svoje imanje osim onoga,
§to ga je dao Mletcima u pohranu. Starac se tuzi na svoje nevjerne prijatelje, pa6e na
svoga sina Jurja, i moli Mletke, da mu niSta ne dadu od poklada njegova. Gregorije
nema niSta osim pedatnoga prstena, a vjeran mu je ostao samo njegov sluga (Jabon Vrana).
Nesto pouzdatljivije je pismo od 27. sije6nja 1360, po§to je minula pogibao, da bi mogao
izgubiti glavu. Knez Gregorije pise duzdu, »kako je u kraljestvu Ungarije obci glas (commu-
nis fama), gospodina ugarskoga kralja Ljudevita, a u prilog duzdu
da je on radio proti 6asti

(favendo vobis), pak tim postao nevjeran protivnik reCenomu kralju*. Poziva s toga
i

za svjedoka Boga duzda, »koji dobro znade za njegovu pravu vjeru prema gospodinu
i

kralju*. Sa sinom Jurjem kao da se je izmirio, jer moli duzda, da mu po njemu posalje novaca.
Mirom u Zadru bija§e i grad Dubrovnik doSao pod vlast kralja Ljudevita. Tim
se izpuni ziva zelja Dubrov6ana, koji su vec odavna nastojali rijeSiti se mrzkih im Mle-
 132 L.IIIDKVIT I. VELIKI.

taka, te pridruziti Hrvatskoj i Dalmaciji, s kojima su nekad, jo§ za narodne dinaslije

hrvaiske, bili zajedno. Glava ugarsko-hrvatske stranke u Dubrovniku bio je nadbiskup Ilija

Saraka, kojega je jamacno bodrila zelja, da s pomocu ugarskoga i hrvatskoga kralja

zatre §izmatike i patarene tako u Srbiji kao u ostalim zemljama Balkanskoga poluotoka.
S toga se je nadbiskup Ilija jo§ od god. 1345. vise puta sastajao s kraljem Ljudevitom,
te se s njim dogovarao.
Vec 28. veljace 1358. spremi se dosadanji mletacki knez u Dubrovniku, po imenu
Marko Superancio (Soranzo) sa svojom druzinom na odlazak; Dubrov6ani izkazase mu
torn prigodom rijedke 6asti i izprati^e ga najudvornije iz svoga grada Namah zatim, jo§
istoga dana, izabra veliko vijece na dva mjeseca tri upravitelja, koji ce sa sudcima i

s malim vijecem vrSiti svu §to ju je dosad imao knez sa sudcima

vlast, malim vijecem. i

Upravitelji bijahu tri vlastelina, po imenu Petar Ranjina, Maroje Bunic Ivan P. Gun- i

dulic. Nakon dva mjeseca izabrat ce se tri nova upravitelja, od kojih ce svaki vladati

gradom po dvadeset dana. Jos bi u velikom vijecu toga dana zakljuceno, da se poSlje
poslanstvo kralju Ljudevitu. Sutradan, 1. ozujka bise izabrana cetiri poslanika, po imenu
Petar Ranjina, Ivan Bunic, Ivan Gundulic i Ivan Crijevic, koji ce zajedno s nadbiskupom Ilijom
Sarakom poci preko Senja u Ugarsku, da se ondje u ViSegradu poklone kralju i

utana6e, uz koje ce pogodbe obcina dubrovacka ostati pod zastitom krune sv. Stjepana.
Ako koji od izabranih poslanika ne bi htio preuzeti zadatka, platit ce globu od 1000
zlatnih forinti. Poslanici biSe sjajno opremljeni; morem ce ploviti na dobro oruzanoj galiji,

a na kopnu mogu uzeti konja, koliko ih volja.

Poslanici krenuSe na put 11. travnja. Morem doploviSe do Senja, a onda udari^e
starim putem preko Modrusa i Zagreba, te stigose prvih dana svibnja u ViSegrad, kamo
je i kralj doSao iz Budima. Poslanstvo imalo je svecana odijela i sluge s livrejama, zatim
zasebna svecenika i notara. Kralju donijese na dar krasnih sokolova. Dne 11. svibnja
sastalo se u Visegradu kraljevsko vijece, te se je razpravljalo u nazofinosti kraljevoj i

dubrovackih poslanika. Od ugarskih i hrvatskih velikasa bili su prisutni Nikola, nadbiskup

kolocki i kancelar kraljev, srijemski biskup Toma i bosanski biskup Petar, zatim palatin
Nikola Kont, erdeljski vojvoda Petar, hrvatski i dalmatinski ban Ivan Cuz, glavni vikar
(ban) citave Slavonije Leustahij, mnogi drugi. Najprije se digo§e dubrovadki poslanici,
i

te izjavise po »Premda bi Dubrovnik po pravu morao pripadati kraljima

prilici ovako:
ugarskima (ad ius dictorum regum pertinere), ipak nije, sto imade Ijudskoga pametara,
bio zaista u vlasti podanictvu njihovu; nego je, bit ce tomu nekih sto dvadeset godina,
i i

uslijed izvjestnih ugovora pogodaba stajao pod gospodstvom mletackim. No posto je

i

s obilatom pomocu Spasiteljevom kraljevstvo Dalmacije nakon mocna slavodobica preSlo

u ruke kraljevskoga Velicanstva, te se je duzd zajedno s obcinom mletackom odrekao

svakoga prava zajedno s naslovom, ako ga je u obce imao: to je citava obcina grada
Dubrovnika nakon mudra zrela razglabanja upravila svoje poslanike pred lice kraljevske
i

uzvisenosti, da priznadu kralja i.njegova sina ili sinove, ako mu ih Bog dade, ill slavnoga
gospodina hercega Ivana, sinovca kraljeva nekad gospodina hercega Stjepana, kao i sina
i sve kraljeve potomke nasljednike kraljeve za naravne gospodare obcine
i

dubrovaCke (dominos naturales), pak da ju podloze vlasti, jurisdikciji i modi kraljeva

velicanstva, moleci ga kledeci, da kralj to poklonstvo gospodstvo (recognitionem et i

dominium civitatis) najmilostivije prihvati«. Na tu izjavu dubrovadkih poslanika odgovori

kralj, da je on od prvoga dasa svoga vladanja svu svoju brigu i trud ulagao, da povrati
svojim kraljevinama njihove medje i kotare, pak da nije zalio postici to budi ratovanjem
budi drugim zgodnim putovima i nacinima, sto znade citav svijet. PoSto je nadalje ne-
dvojbeno ustanovljeno, da je grad i obcina Dubrovnik utemeljen i smjeSten u njegovoj
Dalmaciji, te dosljedno tomu pripada njegovu kraljevskomu pravu (ad ius
kraljevini
nostrum regium pertinentem), to on, obziruci se na razlozitu smijernu molbu gradjana i
 MIR U ZADRU. DUBHOVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE IIG.-IIRV. KRALJA. 133

dubrovadkih i njihovih
zastupnika, ponudjeno
mu gospodstvo nad
gradom (dominium ci-

vitatia) potvrdjuje, odo-

brava i prima, te je
podjedno spreman po-
tvrditi sve, sto gradjani

od njega traze. Sad bise

ustanovljeni uvjeti, te

odredjeno, sta ce Du-

brovnik ciniti kralju, a

sta opet ima da kralj

6\n\ za obcinu Posto

bi ugovor sastavljen,
prisegoSe na nj, me-
tnuv&i ruke na sveto
evangjelje, najprije
kralj, a za njim svi na-
zocni velikasi, s njima
ban hrvatsko-dalmatin-
ski slavonski. Dubro-
i

vaSki poslanici, na celu

im nadbiskup Ilija, po-
lozise takodjer zakletve;
podjedno bi odredjeno, se
a
da ce kralj poslati u s
Q
Dubrovnik zasebna pu-
nomocnika, pred kojim
ce i tamosnje gradjan-
stvo priseci vjecnu vjeru
i pokornost kralju nje- i

govoj svetoj kruni.

Malo 'dana zatim,
dne 27. svibnja 1358.,
izdade kralj Dubrovniku
zasebnu povelju, u ko-
joj se spominje, §to se
je naustice utanaSilo
u kraljevskom vijecu.

Tu su takodjer zabilje-
zene pogodbe, uz koje
je Dubrovnik primljen
u zakrilje i za^iitu kralja

Pogodbejesu
Ljudevita.
ove: Obcina grada Du-
brovnika, ili izvjestni

gradjani njezini priseci

ce, taknuv^i sveto evan-
gjelje, vjernost i po-
134 LJUDEVIT I. VELIKI.

kornost za vremena kralju, kao i njegovim baStinicima i nasljednicima, i to pred kraljevim po-
vjerenikom, koji ce se odrediti. U znak pokornosti i podanictva placat ce obcina svake
godine kralju pet stotina dukata dobre i pravedne tezine. Onih 2500 zlatnih perpera, §to ih
je obcina godimice davala kralju raskomu (srbskomu), kao onih pet stotina zlatnih perpera i

(dva perpera vrijede jednu forintu), sto ih placala bosanskomu banu, podaniku kraljevu,

samo zato, da bude zasticena od njihova zadirkavanja (pro redimenda vexatione), kao i sve
drugo, sto je dosad obiSavala davati, sve to obecaje obcina placati u buduce kralju nje- i

govim nasljednicima, ako ce ih moci obraniti od navala re6ene gospode (a predictis do-
minis impugnantibus). Svake godine pjevat ce se na 6ast kralju njegovim nasljednicima i

u stolnoj crkvi dubrovackoj tri put svecani hvalospjevi (laudes). Obcina ce vazda rabiti kra-
ljevu zastavu tako na kopnu kao na svojim brodovima. Ako bi se zgodilo, te bi do§ao u
i

grad kralj ili sin njegov, pak sinovac njegov (Ivan) koji drugi nasljednik, treba ga primiti
i i

s duznim pocastima, kako se pristoji za kraljevsko veli^anstvo, te mu na trosak obcine dati

dva objeda dvije vecere. Nadalje ako bi se zgodilo, te bi kralj o svom trosku podigao
i

pomorsku vojsku, mora mu obcina na njegovih 30 galija opremiti dati jednu, koja ce i

ostati u kraljevoj sluzbi, dokle potraje rat; ako bi pak kralj u boj pozvao brodovlje
dalmatinskih gradova o troSku tih gradova (absque stipendio), onda ce mu dubrovacka
obcina od 10 galija spremiti dati jednu. Kralju pristoji pravo, da po volji odabere
i

jedan ili drugi naCin mobilizacije. Nasuprot obecaje kralj sa svoje strane, da ce obcinu
grada Dubrovnika i njezine gradjane braniti od svakoga, naro6ito pak od raskoga
(srbskoga) kralja i bosanskoga bana, svoga podanika (fideli nostro). Posto nadalje obcina
na molbu njezinih poslanika dariva
treba zgodna teritorija (za svoj razvoj), to joj kralj
za sva vremena neku nenaseljenu zemlju blizu mora na medjama njezina kotara, koja se
prostire od Kurila do Stona. Kralj jo§ hoce, da uprava (vladanje) grada Dubrovnika i

njegova kotara na cvrstom kopnu, gdje god §to god sada drzi, ostane u vlasti gradjana, i

i da se obdrzavaju pri tom ustanove statuta, zakona stari obicaji; onim pak, sto obcina i

drzi na moru, neka obcina upravlja, kako je to cinila za mletackoga vladanja. Kneza
(comitem) ce si nadalje birati obcina izmedju kraljevih podanika (ex fidelibus regni
nostri), a kralju pristoji pravo, da izabranika potvrdi. Knez ce uzivati placu, casti i prava,
kao §to je bilo dosad obiCajno; duznosti ce pak iste vrSiti kao nekad za vladanja
mletackoga, dakako uz savjet razboritih muzeva, koje ce veliko vijece obcine izabrati za
njegove pomocnike i savjetnike. Kralj potvrdjuje obcini sav posjed, sto ga sada imade
budi na kopnu budi na moru. Kada bi nadalje koji podanik kraljev imao kakvu parnicu
ili pravni posao s Dubrov^aninom, ili obratno, ima se tuzitelj obratiti na sudiste obtuze-
noga (actor teneatur sequi forum rei); samo ako bi se obje stranke nahodile u mjestu,
gdje se je zgodio prekrSaj ili gdje je utanacen ugovor, neka im onda sudi sudac onoga
mjesta. No te ustanove ne vrijede ni za priraorske gradove Dalmacije, kao ni za Hum,
Bosnu i Zetu, posto s tima zemljama imade Dubrovnik zasebnih ugovora i obiSajnih usta-
nova. Napokon priseci ce obcina i gradjani Dubrovnika, da ce kraljevi prijatelji biti

i njihovi prijatelji, a kraljevi neprijatelji takodjer njihovi duSmani. Ako bi se koji kraj
Dalmacije odmetnuo od kralja i njegovih nasljednika, te bi ga trebalo pokoriti pomorskom
silom, priskofiiti ce obcina na poziv u pomoc s jednom galijom, te ce ju o svojem
troSku kroz tri mjeseca u kraljevoj sluzbi uzdrzavati. Ako bi se pak kralj, njegovi sinovi
ili sinovac zaratio budi s mletackom obcinom budi s kraljem srbskim, mogu i smiju
Dubrovdani sve pored toga (eo non obstante) trgovati i putovati po oblastima srbskim
i mletaCkim, dok ne ce ciniti §ta takova, sto bi bilo proti stanju ili 6asti kraljevoj.

po kojem je Dubrovniku zajamten posjed na

Izvrsujuci savjestno ustanove ugovora,
moru, kako ga je imao za vladanja mletackoga, odredi Ljudevit namah sutradan
28. svibnja, da se otok Lastovo imade iznova pokoriti Dubrovniku priznavati svojim i

gospodarom onoga kneza, kojega ce Dubrovcani izabrati. Podjedno skine s casti dosada-
 MIR U ZADRU. — DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKHFLJE UG.-HRV. KRALJA. 135

njega lastovskoga kneza, kojega bija§e ondje namjestio hrvatski ban Ivan (!!uz (comite
moderno per Johannem banum constituto — aufferendo). Napokon izabere bosanskoga
biskupa Petra, da s dubrova6kim poslanicima podje u Dubrovnik, gdje ce predati kraljeve
povelje i primiti prisegu vjernosti od gradjana. Biskup Petar podje na put 3. lipnja 1358.,
te stize polovicom srpnja u Dubrovnik, gdje ga dociekase s najvecim odusevljenjem.
Dne 18. srpnja sastade se veliko vijece, u koje dodje 125 vijecnika, te bi onda od vijec-
nika, sudaca i gradjana polozena prisega vjernosti i odanosti kralju Ljudevitu, a naroSito,
da ce obcina to(!:no drzati utanaCeni ugovor s kraljem. SuviSe izabra vijece jos Cetiri
vlastelina, koji ce bosanskoga biskupa izpratiti do Stona. i napokon nagradi kraljeva
poslanika sa 200 dukata u zlatu.

Poput DubrovcSana nastojali su i ostali dalmatinski gradovi, da si posebnim privile-

gijama osiguraju kod kralja ne samo svoja stara prava i posjedovanja, nego i nove te6e-
vine. Vijece grada Spljeta izabra na poziv kraljev 26. ozujka 1358. dva poslanika, arci-
djakona i Novaka Matijevica, koji ce poci na kraljevski dvor, te ondje ustanoviti medje
spljetskoga kotara i urediti jo§ druge poslove. Spljetski knez Gentilis de Callio sastavi
za te poslanike vjerodajnicu naputak, sto ce sve od kralja moliti
i traziti. Najprije i

neka izrade, da kralj obcini potvrdi medjaSe njezina kotara, a onda neka nastoje,
da kralj ustupi obcini spljetskoj Citav otok Bra6, poSto je taj otok najblizi gradu Spljetu,
kao ni jednomu drugomu. Siiine zelje iznosili su jama6no drugi gradovi dalmatinski, i

kao Zadar, Trogir i Sibenik. K tomu su dolazile na kraljevski dvor i tuihe, naroCito
iz Mletaka, da se njihovim podanicima cine Stete od Zadrana, sve »protiv ustanovama
mira (contra formam pacis)*. Napokon trebalo je urediti i prilike u Hrvatskoj, gdje je
nakon rata i prija§njih smutnja bilo sve u neredu, tako da je primjerice Bia6, neka-
danji dvorac hrvatskih knezova i kraljeva. posve opustio.
PoSto je vecina velikaSa, koje bija§e kralj u veljaci ostavio u Hrvatskoj, poslije
po§la na kraljevski dvor, odlu6i Ljudevit u travnju, da ce ponovo poslati povjerenstvo
od vi§e baruna na jug, da konaSno uredi prilike u novo stecenim oblastima. Vec
19. svibnja stigla je u Spljet vijest, da ce »6etiri veda baruna kraljeva doci u one
strane, da prou6e stanje gradova dalmatinskih Cper conoscere lo stato delle citta della
Dalmazia).« Malo zatim znalo se i u Mletcima, da ce stici u Dalmaciju neki baruni
»poradi uredjenja pokrajine« (pro regulanda contracta). Vijece spljetsko odlu(5i na to
19. srpnja izabrati zaseban odbor, koji ce opunovlastiti, da ugovara o svemu s kraljev-
skim povjerenicima. U odbor biSe izabrani knez (potestat) Gentilis, sedam plemica tri i

obcinska sudca.
Posljednjih dana srpnja stigro^e zaista kraljevi povjerenici u Hrvatsku. Bijahu to
nadbiskup kolo^ki i kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, velikovaradinski
kanonik 6uvar Gregorije i sudac kraljevskoga dvora Nikola Se6, nekadanji ban slavonski
i hrvatski, Njima se pridruzio ban Ivan Cuz. Nadbiskup
i tadanji hrvatski i dalmatinski
kolotki bijase sa sobom ponio iod 9. kolovoza,
veliki peCat kraljevski (u jednoj povelji

izdanoj u Visegradu, kaze kralj: »quoniam sigillum nostrum mai'js de quibusdam aliis
arduis negociis regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmaciae
habemus*). Dolazak kraljevih povjerenika silno je uzbudio dalmatinske gradove. Spljetsko
vijede nadaSe se s pomocu bana Ivana (!!uza mnogo poluiiti. Dne 1. kolovoza 1358.
sastavi spljetski de Calls poseban naputak za 6etiri poslanika svoje
naCelnik Gentilis
obdine, koji 6e ugovarati s barunima (transmissorum ad partes Dalmatiae et Croatie).
Neka najprije zatra^i toino odredjenje medjaSa, onda neka nastoje izprositi otok Bra6.
U nekoj parnici, Sto ju obcina vodi, neka nastoje obraniti obcinu svim Irudom marom i

U obce neka za svaku stvar traze savjeta, pomodi naklonosti u bana Ivana. Ako bi i

pak baruni iznijeli kakve novotarije, koje bi bile naperene proti obcini i njezinoj slobodi
zajamcienoj kraljevskim privilegijama, neka ne Cine nista bez znanja i naloga obcine i
^36 L.TUDEV1T I. VELFKI.

nacelnika, kojega treba da sto prije obavijeste. Oprezni Gentilis kao da je vec tada
nagadjao, da baruni neSto snuju na zator obcinske slobode dalmatinske.
Povjerenici zanimahu se najprije za prilike grada Zadra. No ne znajuci dobro, kakvo
je stanje toga grada bilo za mletackoga vladanja, zamolise mletaSku obcinu po svom
poslaniku, da im prepusti statut grada Zadra, njegova privilegija i obcinska prava.
MletaCka obcina 18. kolovoza dade trazeno, jer §to ce joj statut bez grada. Malo zatim
dodjoSe povjerenici u opreku s nacelnikom i obcinom grada Spljeta. Vec 13. kolo-
voza 1358. nalaze nacelnik Gentilis poslanicima spljetskim, neka izjave baranima, da se
»njihovi zahtjevi protive slobodi grada Spljeta i njegovih gradjana, da ce se 6itav grad
oprijeti njihovim trazbinama, i da ce se poslati posebno poslanstvo kralju, koje ce pred
svetom krunom izloziti prituzbe protiv zahtjeva, sto no ih iznijese baruni*. Ali baruni ne
znadijahu sale. Dne 19. kolovoza znalo se u Spljetu za poglaviti njihov zahtjev: oni su
naime da u buduce upravlja Spljetom >knez povoljan kralju «, (conte a benepla-
trazili,

cito del Re), da se dosadanji nafcelnik Gentilis namah odrece svoje vlasti
i casti, koje i

ne moze vrsiti, posto nije podanik kralja Ljudevita, nego tudjinac iz Italije. Prijatelji i

privrzenici Gentilovi uprijeSe sada sve sile, da ga odrze u 6asti. Stadose bijediti kraljeve
povjerenike, da rade protiv privilegija, potvrdjenih od kralja, da zele uvesti novotarija i

drugo. Siljali se poslanici i pisma, dokazivalo se i natezalo se koje kako; ali kraljevi
povjerenici ostadose tvrdi, jer su bill u pravu. Oni zahtijevahu, da se Gentilis kao tudjinac

zahvali, onda neka se za kneza slobodno izabere ma koji drugi, samo ako je podanik kralja
ugarskoga hrvatskoga, pak ce biti jainacno potvrdjen
i priznat. i

Gentilu Spljecanima ne ostade, nego da se pokore. Kad se je 31. kolovoza sastalo

i

vijece u Spljetu, izjavi§e sudci vijecnici: Gospodin Gentilis de Callio, potestat grada,
i

moli s izvjestnih zakonitih uzroka i zakonitih dozvoljenih razloga (certis legitimis de

causis et legitimis et Ileitis rationibus), neka mu se dozvoli odstupiti od uprave, otici iz

Spljeta i vratiti se kuci svojoj sa svojim sluzbenicima porodicom. S toga predlazu vijecu, i

neka Gentilu dade dozvolu za odlazak, ako se to ne protivi statutu. Na to ustade Franjo
Damjanov, te predlozi, neka se dozvoli Gentilu, da ostavi cast svoju grad, premda jo& i

nije minula godina njegova upravljanja, pade neka mu se dade ostatak place za ono i

vrijeme, koje bi jo§ morao sluziti. SuviSe neka se pohvali, §to je mudro, dobro zako- i

nito postupao. Predlog bi primljen sa petdeset glasova protiv pet, te tako ostavi Gentil
grad Spljet. No gradjani ne htjedose birati novoga nacelnika ili kneza, vec povjeri§e
upravu trima rektorima na tri mjeseca.
Medjutim odlazkom potestata Gentila iz Spljeta ne bijaSe prestala opreka izmedju
Spljecana kraljevih komesara. Spljet naime bijaSe obnovio staru pravdu s gradom Tro-
i

girom poradi medja, zatim je vodio parnicu sa svojim gradjaninom Kamurcijem Franji-
nim, a bilo je tuzba protiv njega i od Bracana, koje je svakako htio da skuci pod svoju
vlast. Radi tih i drugih stvari §iljali su Spljecani 11. i 14. rujna svoje sugradjane Franju
Damjanova i Ivana Prvoslavova pred kraljeve povjerenike. Da su kraljevi povjerenici
mnogo toga uredjivali, svjedoci povelja od 3. rujna 1358., kojom je kralj Ljudevit tro-
girskomu biskupu Bartolu njegovoj biskupiji potvrdio zupu Drid. Dne 11. rujna opet
i

je objavio Ivan Pavlov iz Ugarske, sinovac kliskoga zupana Ivana, pred spljetskim
kaptolom, kako je po nalogu ugarskoga kralja hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana i

zapovjedio ziteljima Ostroga, da se pokoravaju spljetskomu nadbiskupu Ugolinu. Medjutim

povjerenici ne htjedose popustiti od svoga Jtahtjeva, da Spljecani biraju nacelnika ili kneza,
i to kojega podanika kraljeva. Napokon privoli na to i spljetska obcina. U sjednici

obcinskoga vijeca od 23. rujna odluceno bi najprije, da se bira na godinu dana novi
knez ili naCelnik, od 1000 malih lira, te koji ce drzati biljez-
koji ce primati placu
nika i osam sluga, a upravljat ce gradom po ustanovama statuta. Kad bi to primljeno
sa 46 glasova proti 7, bi§e predlozena dva kandidata, oba podanici hrvatskoga kralja i
 BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM 1 BUGARSKOM, 1358. — 1370. 137

velikasi hrvatski. Franjo Damjanov predlozi liSkoga kneza Kurjaka Disislavica od ple-

i mena Mogorovica, a
skoga buna Stjepana Babonica. Prvi dobi 34
Toma Franic krupskoga kneza Dionizija,
glasa, a drugi 31;
sina nekadanjega slavon-
i tako bi izabran knez
Kurjak Disislavic. Vijece odredi jos Gregorija Petrova i Franju Damjanova za poslanike,
koji ce kneza Kurjaka obavijestiti o izboru, te u kraljevskih povjerenika izraditi potvrdu
njegovu.
Komesari kraljevski postigli su jos, da su Trogirani izabrali za svoga kneza doma- i

cega (!:ovjeka, naime Zadranina Franju Jurjeva, koji se poslije zove »kraljevski vitez po i

kraljevoj odredbi knez« (regius miles et de regis mandate comes). Negdje prvih dana
listopada ostaviSe kraljevski povjerenici Hrvatska i Dalmaciju, po§to su u svim dalma-
tinskim gradovima namjestili za knezove same domace Ijude, podanike svoga kralja. U
Hrvatskoj ostade sam ban Ivan Cuz, koji stoluje 6. listopada u gradu Kninu. Vlast toga
bana je velika, kako nije bilo od Pavla, kneza Bribirskoga, jer on banuje od Gvozda
sve do Dubrovnika: ditavom Hrvatskom, Dalmacijom, pade onim dijelom Huma, koji i

je pred dvije godine kralju morao ustupiti bosanski ban Stjepan Tvrtko. S toga je ban

Ivan svomu naslovu pridao rijeci ;>gospodar Humske zemlje< (dominus terre Halme).
U studenom 1358. nestaje bana Ivana Cuza, a njegovo mjesto zapremio dosadanji
Nikola Sec, koji je
dvorski sudac vec jednom (1346 — 1349.) banovao u Hrvatskoj.
Novomu banu bijaSe prva zadaca, da sto jace skuci dalmatinske gradove, te da ih ne-
posredno pokori svojoj vlasti. S toga je nastojao, da ga u svim gradovima izaberu za
svoga kneza, kako je to bilo nekad za Bribirskih knezova. Sreca mu se nasmijala. Jos
22. studenoga 1358. izabran bi za kneza u Zadru, a zatim slijedece godine i u Spljetu.
Spljetskomu vijecu stize naime 3. svibnja 1359. pismo od kralja Ljudevita, u kojem ih
izravno pozivase, da njegova bana izaberu za kneza I opet se dize Franjo Damjanov,
te predlozi, da se kraljevu pozivu zadovolji. Vijece mu se odazva, te jednoglasno sa 71
glasom proglasi bana Nikolu Seca za svoga kneza. Izabra ga na dvije godine, dakako
uz placu, koju su dobivali dosadanji knezovi.
Nastojanje bana Nikole Seca zabrinu tezko Dubrovcane, koji se pobojase, da bi

se on i njima mogao nametnutiOpremise zato pod konac god. 1359 dva

za kneza.
svoja poslanika kralju Ljudevitu u Visegrad, koji su uz druge molbe zelje imali izmoliti i

od kralja, da im iznova potvrdi pravo, da mogu slobodno po svojoj volji birati kneza
za svoju obcinu. Kralj im na to zaista 3. sijednja 1360. izdade pismo, kojim obnovi, da
smiju »sIobodno birati primiti za kneza, odakle god koga hoce (undecumque), izuzev
i

samo Mletcane njihove privrzenike, kao

i druge neprijatelje protivnike (emulis) i i

njegove«.
(Borbe sa Srbijom, Bosnom i Bugarskom, 1358 — 1370.). Slavnim mirom
u Zadru podigla se silno vlast kralja Ljudevita. Nijedan vladar po6ev od Kolomana ne
bijase pod svojim zezlom skupio toliko hrvatske zemlje; njegovo bijase iitavo primorje
hrvatsko-dalmatinsko od Trsata pak sve do juznih granica republike dubrovadke, njegovi
bijahu svi otoci od Krka do Lastova i Lokruma. Mocni knezovi Frankapani, koji su
dosad morali sluziti dva gospodara, bili su sada izkljud:ivo njegovi podanici; ne samo
loza modruSka, kojoj je tada bio na te\u knez Bartol (VII.) sa svojim sinovima Stje-
panom I. i Ivanom V.odavna vec naginjala hrvatsko-ugarskim vladarima, nego
i koja je

i loza krika, koja bijase spala na jednoga dlana, na kneza Nikolu. Ban Nikola SeC stao
se tada nazivati »banom citave Dalmacije Hrvatske*. Knezovi hrvatski, ti nekad gordi i

protivnici kraljevske vlasti, bijahu ili ponisteni. kao Bribirski knezovi i knez Gregorija
Kurjakovic, ili se grijahu na suncu kraljevske milosti, kao knezovi Disislavici od ple-
mena Mogorovic u Lici i Podgorju, Gregorije (mladji), Toma, Butko i Nikola Kurjakovidi
(sinovi Budisavljevi) u Krbavi, kao i knezovi Ugrinici od plemena Subic u gradu Rogu
na Krci. Pa6e i knez Ivan Nelipic bijase se zabrinuo za svoju driavinu; s toga je 9.
138 IJUDEVIT 1. VEI.IKT.

svibnja 1358. od svojih rodjaka odkupio povelju kralja Andrije I. od god. 1210., kojom
je taj kralj knezu Domaldu darovao zupu Cetinu s Triljem. I brat Ivana Nelipica, po
imenu Kostadin (Konstantin) od Necvena, pojagmio se, da ste6e kraljevu milost; mozda
ga je kralj vec tada namjestio za kastelana grada Skradina.
Citava Hrvatska i Dalmacija bijaliu pokorne svemoznomu kralju Ljudevitu. Na jugu
je sezala vlast hrvatskoga bana do srednje Neretve, a preko nje do granica Dubrov-
i

nika; na iztoku bi bosanskomu kralju oteto citavo ZavrSje, naime zupe Dlamoc (GlamoC),
Dlmno (Duvno) i naroCito Hlivno s tvrdim gradom Bistricom. Jo§ pol stoljeca poslije
spominjahu se u Livnu, kako je ta zupa bila u vlasti kralja Ljudevita. Kad je naime
god. 1400. bosanski kralj Stjepan Ostoja velikomu vojvodi bosanskomu Hrvoju Vukticu
Hrvatinicu darovao zupu Hlivno (Lijevno) gradom Bistricom, zapovjedi on trima svojims

zupanima, »da poju u Hlivno, da zberu vladanje k sebi osidnike plemenite Ijude,
i ine i

vrste dobre Ijudi, koji bi se onde premineli, da ih pitaju do njih rote (pod prisegu),
tko bi koje plemenScine od korena u Hlivanjskoj vrhovini u zupi, po6ansi od Zavoda i

do vrhovine, §to pristoji gradu Bistrickomu, navlastito kada posla Lau§ (Ljudevit) kralj
dvadeset Cetiri rotu na moceh postaviti vsakoga u njih pravimi
i nad 6im tko sta ondi i

u ono vreme, jer kralj Liu§ kralj vazda IjubljaSe pravdu s nasimi prvimi .« . .

Ali bosanski ban Stjepan Tvrtko, bratuced kraljeve supruge Elizabete, bijaSe od
i

1357. posve skuSen i potiSten, tako da su ga Dubrovcani smatrali vi§e za sluzbenika

kraljeva (de mandato nego za samosvojna vladara. Kraj takih prilika nije
regali banus),
6udo, da se je svemozni Ljudevit namah nakon utanacena mira s Mletcima stao spre-
mati na rat sa Srbijom, da se osveli za vjecite provale u Ma6vu, a
i da ugodi papi, i

koji je svedjer vapio za krizarskim ratom na Srbe razkolnike i patarene u Bosni. Tk

papa Inocentije bio je gotovo ogor6en, kad je ono Ljudevit u lipnju 1356. s vojskom,
sabranom u Zagrebu za krizarski rat, udario na Mletke mjesto na Srbiju.
Prilike za rat na Srbiju bijahu najpovoljnije, te se kralj moga§e nadati sjajnom,
uspjehu. Car naime Stjepan Du§an Silni bijase u cas svoje smrti (20 prosinca 1355.)
ostavio svomu nejakomu sinu Uro§u IV. ogromnu srbsku drzavu posve negotovu nesje- i

dinjenu. Bijase tu razlicitih pokrajina, svaka sa svojim zasebnim tradicijama, koje su

prekratko vrijeme bile pod jednim glavarom, a da bi se mogle osjecati kao jedna cje-

lina. K tomu je Dusan zatro doduse u Srbiji staro vlasteosko plemstvo, ali je stvorio
novo od drzavnih i dvorskih fiastnika, koje je bilo to pogibeljnije za jedinstvo drzavno,
§to su pojedine porodice drzavnih namjestnika ugrabile svu vlast u razlicitim pokrajinama
i oblastima. Tako se pojaviSe u Zeti Balsici, u jednom dijelu Huma Vojinovici, zatim u
drugim oblastima VukaSin i UgljeSa Mrnjavcevici, Brankovici, Hrebeljanovici i drugi.
Zgodno karakterise tadanje stanje Srbije byzantski Ijetopisac Chalkokondylas: »Od naj-
moznijih velikaSa jedni su caru (UroSu), ako mu se i nijesu pokoravali kao svomu gospo-
daru, pomagali kao svomu drugu i prijatelju, drugi prevoljeli su njegovu stricu Simeonu,
dok su ostali, ne pristajuci ni za jednim ni za drugim, cuvali Sta su imali, 6ekajuci tko
ce biti jaCi, pak da k njemu pristupe. I tako je bila buna na sve strane*.
Rat sa Srbijom zapo6e kralj Ljudevit jos u jeseni 1358. Dne 6. listopada 1358.
pi§e hrvatski ban Ivan (!!uz iz stolice svoje, grada Knina, mletaSkoj republici: »Po§to
gospodin na§ kralj ugarski sada ratuje s kraljem ili carem RaSe ili Srbije, zelimo neko-
liko brodova po moru proti neprijateljima naSega kralja. S toga molimo
poslati gorljivo
va§e prijateljstvo, neka izvoli vaSim galijama pisati, da ne bi naSim Ijudima, koji idu po

moru, skodili ili im smetali, Jer nasi Ijudi ne ce nikomu stete nanositi, nego jedino duSma-
nima na§ega kralja*. Rat se nastavio slijedece godine, to ne samo u juznom primorju,
i i

nego u Podunavlju, gdje je jo§ od god. 1355. u Ma6vi banovao mladi, vrlo poduzetni
i

i hrabri Nikola Gorjanski, suzbijajudi navale Srba na banovinu, kao na Biograd Go- i i

lubac. Kako firentinski kroniciar M. Villani pripovijeda, dosao je u to vrijeme k banu

 BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM I BUGARSKOM 1358.— 1370. I39

Nikoli Gorjanskomu neki srbski velikas, kojega se je oblast prostirala u Podunavlju

(mozda je to bio knez Lazar Hrebeljanovic), pak je u njega trazio pomoci protiv svo-
jega protivnika, od kojeg ga nije mogao ili htio obraniti slabasni car Uros. Srbski
velikaS obecavase, da ce prigrliti katoliCku vjeru, mozda i to, da ce priznati vrhovnu
vlast ugarsko-lirvatskoga kralja. Kad niu je na to poslo za rukom, te je s pomocu ugarskih
ct'ta svoga protivnika svladao pomagaSe on i ubio, Ugrima udarati na Srbiju. U svibnju
1359. podje sam brojnom vojskom
kralj Ljudevit s na jug, te stize 31. svibnja do Slan-
kamena. Najprije poSlje jedan od"o preko Dunava ili Save; taj dopre sve do juznoga
kraja ravnice, gdje se sukobi sa srbskom vojskom, koju nakon zestoka boja zatjera u
susjedne gore. Na to podje sam kralj s glavnom i vojskom, te se stade probijati kroz
gorske klance. No posto mu se Srbi nijesu nigdje vise odupirali, nego su vazda pred njim
uzmicaii i u §ume se zaklanjali, ne preostade ni Ljudevitu, nego da se sa svojom vojskom
iz tih neprohodnih krajeva vrati. Jos 6. srpnja ratovao je Ljudevit u Srbiji (in descensu
exercituali in Servia), a 1. koiovoza bio je vec u Vi§egradu. Pohod njegov u Srbiji pri-
bavio mu je bar to, da je svojoj drzavi osigurao banovinu IMaCvu, i da je jedan srbski
velikas priznao vrhovnu vlast njegovu.

Jedva §to se je kralj Ljudevit slavodobitno vratio iz srbskoga Podunavlja, stadoSe

mu Srbi vracati nemilo za nedrago. Velmoza
Huma, ko- srbski Vojslav Vojinovic, knez
jega je oblast dopirala od srbske Morave preko Sjenice Gackoga do primorja izmedju i

Dubrovnika Kotora, stao je udarati na Dubrovnik

i njegov kotar. Vec 13. koiovoza i

javlja dubrovacki knez Ivan Bunic poslaniku obcine na ugarskom dvoru, Marinu Guceticu,
ove tuzne vijesti: >Knez Vojslav Vojinovic posla 6. ovoga mjeseca svoju vojsku na Rijeku
(Ombla), Rozat (Ragatum) Sumet (Conchetum), te dade sve opustoSiti
i zarobiti Klimu i

Tome Drzica. Poslasmo na to k njemu za poslanika Ivana Pavla Gundulica sve na Gacko.
Taj se je ondje s njim dogovarao i zatekao ga je straSno gnjevna na nas. Govorio je:

»Doci cu eto 'sa svojom vojskom sve do Lesne (zeljezne) ploce, i ondje cu stajati

s ditavom vojskom i dati cu opusto§iti citav kotar dubrovaciki, te ne cu postediti ni crkve.

I uzet cu vama Stonski rat, jer je moj. Ja sam knez Huma, a Stonski r.it je stolica
knezova humskih, pak je s toga moj*. I jos mnogo i nebrojeno je prijetio, kako ce doci
s citavom silom svojom na zator citave nase zupe (kotara), govoreci, da imade za to
zapovijed od kralja raSkoga, jer je gospodin kralj ugarski provalio u zemlju srbsku (ex
eo quod dominus rex Hungarie ivit super terrenum eius). I to nam je javio na§ poslanik
u svom pismu, da je knez Vojslav neku karavanu, za koju je doznao, da dolazi s Prije-
polja, dao zaustaviti. Povodom tih nepravda i povreda Vojslavljevih, kao zato, §to je
i

uztrajao u svojoj vrlo zloj odluci, Saljemo naSa pisma gospodinu kralju i palatinu, i nala-
zemo tebi, da recena pisma predade§, te se za odgovor pobrines; podjedno moras kralju
i palatinu kazati sve ono, sto ti se cini zgodno za nas boljak i spasenje Jer taj Vojslav
skuplja dnevice vojsku, koliko samo moze, da nam otme Stonski rat nanese Sto vise i

Stete. O svem tom obavijestili smo takodjer gospodina bana Dalmacije Hrvatske, kao i

i bana Bosne«. U zasebnom pismu na kralja tuze se Dubrovcani ovako: >Tek sto se je
vaSe kraljevsko Velidanstvo vratilo iz Slavonije (Srbije) u Ugarsku, nanesene su nam
mnoge nepravde uvrede sa znatnom stetom po nekom Vojslavu Vo|inovicu, barunu
i

kralja raskoga (srbskoga), koji se naziva knezom Huma. Taj je vec dao plijeniti jedan
dio na§ega kotara (zupe) zarobiti nekoga nasega vlastelina; a nedavno je dao zadrzati
i

vise nasih trgovaca, koji su se sa svojim mnogo vrijednim trgom vracali iz Srbije. Kako
nas obavjestuje neki nas poslanik, smijera on opustositi sav na§ kotar, govoreci, da mu
je tako zapovjedio srbski kralj. Sve smo velemoznomu gospodinu Nikoli (Sedu),
to dojavili

po va§oj oviasti (mandato) banu Dalmacije Hrvatske, kao velemoznomu muzu, gospo- i i

dinu Tvrtku, po vaSoj kraljevskoj oviasti banu Bosne. S toga molimo smijerno vaSe
veliCanstvo, da udostojite i blagoizvolite nama, svojim vjernima, zgodnim nadinom pomodi*.
 I40 L.7UDEVIT I. VKLIKI.
ft

U poslanicama na hrvatskoga i bosanskoga bana jednako se tuze, pak zavr§uju: >A sada
se (Vojslav) vjerojatno s velikom vojskom sprema na nas. I vec je blizu nas, samo za
jedan dan. Posto ste u svojim listoviina nama obznanili, da vam je od vaSega kralja
izdan nalog, da nas morate braniti od svih, koji hoce u nas dirati, neka blagoizvoli va§e
gospodstvo priteci nama u pomoc, te obraniti nas od redenoga neprijateija njegovih i

privrzenika*. Ali 6ini se, da ni jedan ban nije pritekao Dubrovniku u pomoc, jer vec
26 kolovoza 1356. javljaju Dubrovcanu kralju, da su se s Vojslavom Vojinovicem pogo-
dili. U torn pismu kazu, da humski knez Vojslav, »covjek nevjeran
je zao« (perftdus i

et nequam), zaprijetio, kako ce njima »poru§iti s temelja crkve domove, izcupati vino- i

grade i drvece, ciniti im svaku mogucu stetu, a s nijednoga drugoga razloga, nego
i

sto su vjerni podanici kraljeva velicanstva«. Da ga se oslobode, odkupi§e se njemu sa

svotom od 6etiri tisuce perpera ili dvije tisuce forinti, a za to ce ih »ostaviti u miru*.
Ali on je nevjera; pak za to javljaju sve to kralju, nadajuci se, da ce on Vojslava svla-
dati i njih osvetiti.
No svi vapaji Dubrovcana nijesu koristili. Kralj Ljudevit pacie kao da je zajedno
s banom Nikolom Secom snovao, kako da izrabi nevolju Dubrovcana, da ih §to jace
sku6i i Tako ne preostade Dubrovniku drugo, nego da se
ogranici njihove povlastice.
s Vojslavom Vojinovi(iem sasvim izmiri. I knez Vojslav zaista umre u drugoj polovici
god. 1363 kao prijatelj svoje susjede, dubrova^ke obcine.
Medjutim bijahu se pomrsili odnosi izmedju kralja Ljudevita njegova kletvenika, i

bosanskoga bana Tvrtka. Koji su bili uzroci povodi toj razmirici, ne da se prema i

dosad poznatim izvorima ustanoviti. Kralj Ljudevit ugarski Ijetopisci kazu, da je kralj i

pokrenuo na Bosnu krizarski rat, poglavito da iztrijebi »nebrojeno mnoztvo heretika i

patarena«, koji bijahu posve mah preoteli i gotovo iztisnuli katoli6ku vjeru; no nema ni

najmanje sumnje, da je kralj zapoceo rat i s politickih razloga. Ta kralj Ljudevit odvracao
je jos 1357. knezove Hrvatinice od bana, a i potonje bune bosanskih knezova proti banu
dokazuju, da se je kralj Ljudevit suvise uplitao u bosanske poslove. Mozda mu se je
ban Stjepan Tvrtko i nakon ustupa Huma cinio suvise jak, a mozda je i ban Tvrtko
snovao, da se otrese skrbnictva, pod koje bijase spao. A mozda su i prilike u Srbiji
doprinijele, te je planuo razdor i rat izmedju kralja i bana.
Rat se je vodio u Ijetu godine 1363. Kralj Ljudevit odluiio udariti na Bosnu sa
dvije strane sa dvije vojske. Jednu ce vojsku voditi palatin Nikola Kont i ostrogonski
i

nadbiskup Nikola, kraljev kancelar; ta ce vojska iz iztocne Slavonije provaliti preko Save
u banovinu Usoru, te ondjeredom osvojiti poglavite tvrdjave, narocito znameniti Srebrenik,
Drugu ce vojsku povesti sam kralj Ljudevit u pravu Bosnu, te ce iz Hrvatske preko
Hlivna Dlamoda prodrijeti prema gradu Jajcu na Vrbasu.
i

Vec u veljaci 1363. znalo se je u Dalmaciji, da ce kralj s kraljicom do6i u Zadar,

te 14. veljace §alju Trogirani svoje poslanike u Zadar, neka zamole kralja, da posjeti
i Trogir. Potonjih mjesecih neprestano i kralj i ban Nikola Sec traze od Trogirana
razliditih stvari za opremu vojnika, pace jo§ 29. lipnja dozvoljava trogirsko vijece kralju
vojnika i oruzja (mittantur regi 4 panisii cum sagittis ipsis sufficientibus)-
4 balistrerii,

U isto vrijeme zabrinuto je vijece grada Dubrovnika za svoje trgovce u Bosni; 20. svibnja
vijeca, §ta da se »poradi smutnja« u Bosni (in partibus Bossine propter nova que ha-
bentur) ucini »za spas recenih trgovaca« (pro conservacione dictorum mercatorum), a
5. lipnja zabranjuje svojim trgovcima u Bosni pod globu od 500 perpera, »da se nijedan
ne usudi budi sam unici budi svoju robu poslati u kaStele onih krajeva*. Tu svoju zabranu
opetuje i pooStruje dubrovadko vijece 18. lipnja.
U to bijase se kralj Ljudevit vec pripremio za rat. Ne spominje se doduse, ali

nema sumnje, da mu se je pridruzilo vise hrvatskih knezova, a nedvojbeno cetinski knez

Ivan Nelipic, kojega je kralj pred 6etiri ili pet godina obasuo novom miloscu, te ga
 BORBE SA SRiujoM, BOSNOM I bi;garskom 1358 — 1370. 141

imenovao zupanom Sane Vrbasa (comitatum de Orbas et Zana honorem tenentem).

i

Mozda su uz kralja Frankapani (knez Stjepan), a inozda

bi'i i koji od knezova Babo- i

nica (Blagajskih). Hrvatski ban Nikola Sec bijase ostao u svojoj banovini, jer su ga ondje
7adrzavali drugi poslovi.
Prvih dana mjeseca srpnja bijase Ljudevit dopro do zupe Plive naokolo rijeke
istoga imena (pritok Vrbasa), te je stao pred tvrdim gradom Sokolom, da ga podsjedne
i osvoji. Dne 8. srpnja izdade on dvije povelje »u Plivi za podsjedanja grada Sokola u
zemlji Bosni« (in Plyua in obsidione castri Zokol terre Boznensi), a 10. srpnja pisa »iz
logora blizu Sokola* (in castris prope Zakol) pismo mleta6koj republici, kojim ju pozove,
neka po-^lje u Hrvatsku svoga Covjeka, koji bi zajedno
s banom Nikolom Se^om izravnao

razmirice izmedju njezinih njegovih podanika. §ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljezeno;
i

ali je nedvojbeno, da kralj Ljudevit nije taj put Tvrtka svladao, vec da su ga bosanski
knezovi suzbili. Najvise je torn prigodom pomogao banu veliki vojvoda bosanski Vukac
Mrvatinic, otac slavnoga Hrvoja. Cini se, da je upravo Vukac Hrvatinic suzbio kraljevu
vojsku pod tvrdim Sokolom. Tri godine iza toga rata, naime 11. kolovoza 1366. izdade
u zupi Rami pod gradom Frozorom »ban Tvrtko, gospodina kneza Viadislava i sin
sinovac velikoga i slavnoga bana Stjepana, miloScu bozjom gospodin mnogim zemljam*,
povelju vojvodi Vukcu Hrvatinicu, kojom mu darova citavu zupu Plivu s gradom Sokolom
»za plemenito«. U tojban doslovce: »Stvorih milost svoju gospodsku
povelji pripovijeda
svojemu vjernu sluze u ime vojvode VIkcu Hrvatinicu za njegovu vernu sluzbu u
ono vreme, kada se podvize na me ugrski kralj u ime Ludovik, i pri-
hodi u Plevu pod Sokol, ondazi mi vojvoda Vlkac verno posluzi<. i

Provala kralja Ljudevita u Bosnu u srpnju 1363. nije dakle imala zudjena uspjeha.
No ni ona druga vojska, koja bijase udarila na Usoru^ nije bila srecna. Ljudevitov
zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullevv^, za§utio je mudro puraz kraljeve vojske u
zapadnoj Bosni, ali za drugu vojsku, koja je pod palatinom Nikolom Kontom i kolockim
nadbiskupom Nikolom, s mnogim prelatima i velikasima dosla u Usoru pod grad Srebrenik,
kaze naroCito, da nije mogla zauzeti te tvrdje, vec da se je vratila izgubiv.^i sila Ijudi i

imanja. Ta je vojska nastradala tako Ijuto, da je izgubila i veliki kraljevski pecat, sto ga
je nadbiskup Nikola kao kraljevski kancelar vazda sa sobom nosio. Da li je pecaia
sludajno nestalo (casualiter amissi), ili je ukraden ili pak otet, ne moze se ustanoviti ;

no kad se po Ugarskoj
je to Hrvatskoj proCulo, navalilo je sve na kralja, da im izdade
i

povelje i podkrijepi no vim peiatom.

Tvrtko bijaSe godine 1363. silu silom odbio svoju banovinu odrzao. Dakako dB i

su .se tomu najvise radovali Mletci, koji nijesu nikako mogli pregorjeti Dalmacije, vec su
svaku zgodu tezko izgledali, da namaknu svomu protivniku neprilika. S toga se pozu- i

rise, te 7. rujna 1364. bana Tvrtka, njegova brata Vuka (Wolf), njihovu majku Jelenu
i

Subicevu primiSe za svoje prave gradjane zaradi tiste vjere, pune odanosti prema repu-
blici. Medjutim Ljudevit nije klonuo duhom nakon prve nedace. Ne moze se poradi
oskudnih izvora ustanoviti, §ta je sve Ljudevit
da snovao i radio, ali nije nevjerojatno,
je bosansku vlastelu bunio im svoje zasebnu zaStitu, ako se
proti banu, obecavajuci
odmetnu od bana. Tako se u prvoj polovici godine 1366 zgodi velika buna u Bosni,
kojoj se pridruzi mladji brat banov Vuk. Jo§ 4. veljaie 1366. nije se u Dubrovniku
slutilo, da bi moglo biti smutnja u Bosni. Toga dana naime salju Dubrovdani svoga

sugradjanina Pribka Utoldica u Bosnu »k banu Tvrtku, njegovu bratu Vuku i majci
njihovoj kneginji«, neka izradi u njih, da §tite dubrovadke trgovce i njihove stvari, kao
Sto su dosad cinili, i neka ne dopuStaju, da se dubrovaikim trgovcima otima njihova
roba. Poslanik neka u toj stvari govori takodjer s knezom Sankom kao s knezovima i

Dabisicima (Vladislavom, Purcom iVukom), u koje se obcina osobito uzdaje. Medjutim

dubrovacki poslanik zatekao je gospodu bosansku u najve(5oj zavadi. Jedan di«> vlastele
H2 L.IUDEVIT I. VELIKI.
#
podigao se proti banu Tvrtku, na celu im knezovi Dabisici; buntovnici protjerase bana
Tvrtka i njegovu majku Jelenu, te proglasise banom mladjega mu brata Vuka ili Vukica.

To se je dogadjalo u veljaci i prvoj polovici ozujka, jer vec u dragoj polovici toga
mjeseca nalazimo Tvrtka opet na banskoj stolici Pomogao mu je do vlasti kralj Ljudevit,

u kojega je protjerani ban trazio zastite. Slavodobni Tvrtko uhvatio Viadislava i Vuka
DabiSica, te prvomu dao izvaditi pobacao u
oci, a drugoga i mnoge pristalice njihove

tamnice. Brat banov Vuk pobjeze srecno zajedno s Purcom DabiSicem, po nekima u
Ugarsku, a po drugima u Dubrovnik. Jos ne bijase Tvrtko posve svladao bunu, stize od
mletacke republike poslanik, po imenu magistar Anastazije, te zahtijevase od njega, da
zastiti mletacke podanike u Bosni, koji stradaju od njegovih Ijudi, zatim da progoni onu

bosansku vlastelu, koja kuju krive novce. Tvrtko odgovori na to 29. ozujka Mletcima,
da ne zali blaga ni zivota svoga, samo da obrani prava Mletcana, a podjedno vrlo zali,
sto neka njegova vlastela Sire krive novce. A onda zavrsuje opisujuci svoje bijedno stanje
ovako: »Vlastela nasega kraljevstva, kako su prije bila nevjerna Bogu, tako se iznevje-
rise i nama, te nas sramotno s banske zajedno s naSom majkom posve
stolice skinuse i

protjerase. Po smilovanju gospoda Boga po milosti slavnoga vladara, gospodina Ljude-

i

vita, kralja ugarskoga, ucinjena bi nam pravda poradi nase vjernosti, te bismo na novo
donekle primljeni u nasu drzavu, akoprem ne u citavu, pak s toga ne mozemo tako s

mjesta onu vlastelu radi nepravde nama i vama nanesene kazniti i pobacati u tamnice.
Molimo vas s toga vrlo castno i revno, da se zadovoljite za sada s nasom dobrom
voljom, dok se utvrdimo i dobro osiguramo u nasoj drzavi. A onda cemo iza malo
vremena, ako Bog dade, zadovoljiti pravdi posve i podpuno.*
U ozujku 1366. dakle jo§ je posve slaba vlast bana Tvrtka. On se pi§e >Tvrtko,
bozjom i gospodina naSega kralja Ljudevita miloscu ban Bosne,« te uvjerava zajedno
sa svojom >premilom roditeljicom« Mlet^ane, da im je najodaniji prijatelj, samo da mu
i oni ne bi mozda smetaji. U kolovozu iste godine osjeca se ban Tvrtko nesta sigur-
niji;kad dariva vojvodu Vukca Hrvatinica za njegovu vjernu sluzbu zupom Plivom i

gradom Sokolom, okruzen je lijepim cislom bosanskih velikasa vlastele: tu je uza nj i

Kaznac Sanko s bracom, od Usore vojvoda Tvrtko s bracom, od Luzaca zupan Stjepko
Vukovic zupan Milten Hrvatinic, zatim jo§ drugi knezovi, zupani
i dvorski castnici. i

AH brata Vuka nema uza nj; taj se sklonio u Dubrovnik, pak odanle svedjer snovao i

radio protiv brata svoga. Vuk ili Stjepan Vuk preuze sada ulogu proti bratu banu, koju
je nekad izvodio srbski kraljevic Vukan proti bratu svomu, kralju Stjepanu Prvovjenca-
nomu. Trazio zaStite pomoci u pape Urbana V., a kroza nj u kralja Ljudevita.
i

Godine 1368. razlagase papi u posebnom pismu, kako su dosadanji vladari bosanski
bili »vecim dijelom razkolnici i krivovjerci;« on jedini da je gorljiv privrzenik katolicke

vjere i protivnik heretika, koje ce progoniti svima silama. Tuzi se nadalje, kako ga je
stariji brat Tvrtko, slijedeci odurne stope svojih predSastnika, poceo progoniti kako i

mu je vec silne Stete nanio, uzkracujuci mu paSe i S toga moli

dio bastine njegove.
papu, neka za nj poradi kod ugarskoga kralja, na kojega je dvoru dugo vremena boravio,
te napokon oc^ituje se spreman doci papi na poklon. Na te druge jadikovke odasla i

papa Urban V. 14. prosinca 1369. dva pisma, jedno na Stjepana Vuka, a drugo na
kralja Ljudevita. U pismu na Ljudevita moli papa, neka kralj pomogne pravovjerniku
Stjepanu Vuku, »mladjemu banu Bosne,« neka skloni Tvrtka, da se okani dosadanjih i

bludnja vrati mladjemu bratu zemlje

i imanja, koja mu je oteo. U drugom pak pismu i

» Stjepanu, mladjemu banu Bosne« javlja papa, da je zaista po njegovoj zelji pisao kralju
Ljudcvitu; zatim ga tjesi, sto mora toliko^ za vjeru katolicku podnosid, te mu javlja, kako
bi mu ugodno bilo, kad bi mu doSao u pohode.
Ljudevitu je jamac^no godio razdor izmedju brace, jer je tako lakse mogao obuzda-
vati vatrenoga bana Tvrtka. No 6ini se, da ipak nije na prvi poziv papin provalio u
 BORnF, >;A SRBIIOM, BOSNdM I lUT, \ U-~K( iM 1358 — 1370 «43

Bosnu, jer se je u to bio upleo u poslove bugarske, gdje je jednako uslijed razdora u
vladarskoj porodici nastojao utvrditi svoju vlast.
Negdje u proljecu 1365., ako ne i prije, umre bugarski car Aleksandar, posljednji
znamenitiji Na samrti razdijeli carstvo medju svoja dva sina: jezgru
vladar te drzave.
driave sa prijestolnicom Trnovom, sa Silistrijom, Sofijom, Nikopoljem Jambolom, kao i

i s Plovdinom (Plovdivom) drugim oblastima na jugu Baikana ostavi svomu mladjemu

i

sinu Ivanu SiSmanu III., sto mu ga je rodila neka lijepa zidovka; do(^im je starijemu
sinu Ivanu Sracimiru, kojega je imao od svoje prve zene, kceri vlaskoga vojvode, nami-
jenio tek zapadni die svoje drzave s gradom Vidinom (Bdinom), tako zvanu vidinsku
oblast. Poradi te nepravedne diobe carstva zivjela sa braca vazda u zavadi. Nesiogu
careva upotrebi^ najprije neki vlastelin Dobrotic u sjeveroiztoCnom dijelu drzave, u crno-

^#
''^
/.'^••-y

/
Drugi dvogubi pegat kralja Ljudevita I. Velikoga.
Na prednjoj si rani sjedi kralj na prijestoljo, drieci u rnkama zaakove kraljevslce vlastu Na desnoj strani prije-

stolja smjeitcn je grb ugarskih Aniuvina, a na lijevoj grb ugar?ki s dvognbim kritem. Nadpis naokolo niba:
»f Lodovicus gracia Hungarie Dalmatie Croacie Rame Servie Gallicie Lodomerie C(umani)e Balgarieqfue) rex,

princeps Salernitanns et honoris montis sancti Aogeli domiDusc. Na strainjoj strani vidimo a tronglu ititn opet
od nakicen krinom (liljanom) a polje naokolo ^tita okruieno sa

I dvogubi krii na brijega tri vrhanca, koji je ;

osam polukrugova i nareicno oruamentikom, u kojoj se osobito izticu krinovi. Nadpis naokolo rnba: »f S(igiUam)
secundum Lodovici Dei gTa(tia) regis Hungarie et aliornm regnor(ana) in alio pari! sigilli expressoramc. Izvornik
pe£ata iavA se u driavnom arkiru a Budimpeiti.

morskom kraju Bugarske, te se odmetne i proglasi samosvojnim gospodarom svoje

oblasti, koja se po njemu sve do danas zove DobruSom. No ni s te nesrece ne opame-
tiSe se braca, vec nastaviSe medjusobne borbe. Tako dadoSe i kralju Ljudevitu povoda,

da se uplete u bugarske poslove. Tk ugarski su se vladari jo§ od god. 1270. zvali

>kralji Bugarske.
Ne zna se, sto je Ljudevitu dalo uzroka, da se umijeSa u bugarske prilike. Lju-
devitov zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullev, priSa po prilici ovako: >Poslije toga je
(Ljudevit) provalio u kraljevstvo Bulgariju s velikom vojskom. Zauzeo je varo§ Vidin
(Bodon) i pokorio si kraljevstvo; vladara pak te zemlje, po imenu Sracimira (Strach-
merum), koji se je nazivao carem Bugarske, zarobio je poslao u Ugarsku, gdje ga je i

drzao neko vrijeme u Castnoj uzi u gradu zagrebadkoga biskupa, koji se zove Gumnik
144 LJUDEVIT I. VELIKI.

(Gomnech, Gumach, Gymnich ^ Bosiljevo kod Cazme)«. Pri6anje Ivana arcidjakona

potvrdjuju drugi spomenici, narocito kraljeve povelje, po kojima znademo, da je Ljudevit
26 travnja 1365. boravio u Slankamenu, a 30. svibnja »pred nasim gradom Vidinom u
Bugarskoj« (ante civitatem nostram Bodoniensem in Bulgaria). Kralj povjeri izprva
upravu obranu osvojene zapadne bugarske drzave erdeljskomu vojvodi Dioniziju, koji
i

se u viSe povelja kraljevih, izdanih u Ijetu 1366., zove »kapetan grada oblasti Vidinske i

kraljevstva nasega Bulgarije« (capitaneus civitatis et districtus Bidiniensis regni nostri

Bulgariae). Podjedno posla iz Bosne osam Franjevaca, koji stadose razkoinike krivo- i

vjerce (patarene) u Bugarskoj obracati na katoliCku vjeru. I zaista se bugarski narod

rado odazivase poziva franjevaca: sve na hrpe narodom, da primu sv. hrlili su velikasi s

krst Osobito se skloni pokazase patareni. Tako se zgodi, da je ono nekoliko franjevaca
za petdeset dana preko 200000 Bagara privelo u kriio katoli6ke crkve. No to ne bijase
ni treci dio tamosnjega puka. Jo§ u studenom 1367. vele Dubrovcani, da se Ugarska

prostire »sve do Vidina«. U od vidinske oblasti, kao od

to je vrijeme kralj Ljudevit i

nekih staro-ugarskih kotara (OrSava, SebeS, Temesvar) stvorio zasebnu banovinu bugarsku,
te joj imenovao za bana najprije magistra Ladislava, sina Filpusova; no vec 1. ozujka

1368. povjerio je tu banovinu (banatum regni nostri Bulgariae) magistru Benediktu, sinu
Pavla Heemova. Benedikt, ban kraljevstva Bulgarije, branio je sa svojom bracom i rodja-
cima hrabro i uztrajno povjerenu mu banovinu; zato mu kralj 22. lipnja 1369. podijeli

»pravo maca i torture* u njegovim posjedovanjima. Medjutim se je Ljudevit mozda jos

iste godine, no svakako prije 18. ozujka 1370. (jer se toga dana za Benedikta kaze
»quondam banus Bodoniensis«) pogodio carem Ivanom Sracimirom. Izvadio
sa zarobljenim
ga iz tamnice, vratio mu drzavu uz neke izvjestne pogodbe
za neke sluzbe, a na to i

zasio Ivan Sracimir carsku stolicu u Vidinu kao kletvenik ugarskoga kralja. Jamacno
nije Ljudevit mogao sam obraniti bugarske banovine od navala trnovskoga cara, pak je
s toga volio vratiti Vidin njegovu gospodaru kao svomu vazalu. Za taoce jamce svoje i

vjernosti odanosti ostavio je car Ivan Sracimir na dvoru kralja Ljudevita dvije svoje
i

kceri, koje su odsad zivjele kao dvorske gospojice uz kraljevu majku suprugu. Jedna i

od till kceri umre brzo; druga, po imenu Doroteja, udje radi svojih krijeposti u volju i
milost kralja Ljudevita. Poslije se mladi ban bosanski Tvrtko zaljubi u nju, te se ozeni
njom godine 1374.
Dok su godine 1365. i 1366 glavne slavenske drzave na balkanskom poluotoku
bile ill u posvemasnjem razsulu ill skroz nemocne, podigla se upravo silno vlast kralja
Ljudevita na jugu njegove drzave. Citava Bosna s jednim dijelom Huma, velik dio sje-
verne Srbije s Biogradom, i zapadna Bugarska bijahu u njegovoj posrednoj ili nepo-

srednoj vlasti. Po milosti njegovoj vladao je ban Tvrtko u Bosni, i poslije car Ivan
Sracimir u Vidinu; njegovu je vlast priznavao i jedan srbski knez na jugu banovine
MaCve, po svoj prilici knez Lazar Hrebeljanovic. Da je Ljudevit skupio sile svih tih
svojih vazala i njihovih zemalja, mogao
vremena odvratiti od balkanskoga
bi bio jos za

poluotoka veliku pogibao, koja mu bijase zaprijetila dolazkom Osmanlija ili Turaka u
Evropu. Bas za vlade Ljudevitove bijahu se Turci ili Osmanlije ugnjezdili na balkanskom
poluotoku, te prodrii gotovo sve do oblasti, koje su bile vise ili manje pokorne ugar-
skomu kralju. Ali Ljudevit nije shvadao zamasaj turske provale, te nije nista radio na
obranu svojih vazalnih knezova; pace je iza 1370. svu paznju svracao na Poljsku, na
zapadnu Evropu, kao na Italiju. Tim je i skrivio svu potonju nevolju, koja je zadesila
i

krScansku Evropu od Turaka ili Osmanlija.

(Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena, 26. rujna 1371.) Na
medji Evrope i Azije uvalilo se prostrano Kaspijsko jezero ili Hvalinsko more. Njemu
na iztoku puklo je golemo nizozemljeTuran ili Turkestan, kojega velik dio izpunjuju
prostrane stepi. Na njima se nekad skitahu jos svedjer skicu poludivlja plemena, ne
i
 TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA. 145

imajuci stalnili selista ni kuci§ta. Plemena se

Turci. Jedno pleme tih Turaka, ta zovu
bjezeci izpred silnih Mongola, ostavidomovinu na iztoku jos u 13. stoljecu svoju staru
Kaspijskoga mora, te se preseli na zapad u Malu Aziju (Anadol) Vodja plemena, po
imenu Osman (1288.— 1326.), sin Ertogrulov, primi tu sa svojim pukom sluzbu nekoga
seldzuckoga sultana, koji mu ustupi komad zemlje u sjeverozapadnoj Frigiji. Nakon razsula
seldzucke drzave Osman samostalnim sultanom (1299.) stvori samosvojno
proglasi se i

carstvo, kojega po njemu prozvase Osmanlije. Vec Osman razSiri svoju

se podanici
drzavu po Bitiniji, te dopre do Bijeloga (Mramorskoga) mora.
Osmana naslijedi sin Urkan ili Orkan (1326. 1362.). On bijase malo prije —
smrti otceve osvojio znameniti grad Brusu (1326.), te ju sada ucini prijestoljnicom svoje
drzave. Nadalje oblada do kraja Bitinijom i ostalim oblastima u sjeverozapadnoj Maloj
Aziji, tako da se je prikuSio uzkim morskim vratima, koja razstavljaju Aziju od Evrope.
Od toga casa prijetijahu Turci ili Osmanlije Evropi, a u prvom redu byzantskomu carstvu
i slavenskim drzavama na Balkanskom poluotoku. Medjutim
ni Byzant ni slavenske drzave

ne uiinise nista,od Evrope, pace im sami utrijese put u svoje oblasti i

da ih odbiju
zemlje U byzantskom carstvu naslijedio je cara Andronika III. nedorasli sin njegov
—
Ivan V. Paleolog (1341. 1391.), po majci svojoj Ani unuk savojskoga vojvode Ama-
deja V. Mladomu, tek devetgodisnjemu caru podize se suparnik Ivan Kantakuzen, koji
je drzavom upravljao kao car sve do god. 1356. Za borba, §to ih je carica majka Ana
vodila s Kantakuzenom, a i za ratova byzantskih na srbskoga cara Stjepana Dusana,
cesto su puta ratujuce stranke dozivale u pomoc susjedne Turke i kao saveznike kao i

placenike, te su ih tako sami mamili u Evropu. Nije Urkan

zato cudo, sto je sultan
6ekao tek na zgodu, kako da uhvati cvrste stope na evropskom kopnu. Medjutim ga
prete(^e hrabri i ponositi njegov sin Sulejman, koji je stolovao u Bigi, blizu Dardanelskih
vrata.Godine 1353 pozove on jednoga dana najznatnije vojvode turske: Adzebega, Gazi-
Fazila,Evrenosa Hadzi-Ilbeka na dogovor, kako da se dokopaju koje tvrdinje na trackom
i

poluotoku (Chersonesu), koji tek uzka vrata Dardanele (stari Hellespont) razstavljaju od
Azije. Izbor pade na okolicu Galipolja, narocito na tvrdjicu Tzympe (danas Cini ili

Dzemenlik), sat i pol vise Galipolja. Adzebeg i Gazi-Fazil sjednu odmah prve noci poslije
toga dogovora u 6amac i prijedju na drugu stranu, da razmotre polozaj i prilike. Tu
uhvate u vinogradima jednoga Grka i prevedu ga na drugu stranu k samom Sulejmanu,
koji od njega saznade sve, sto mu je trebalo. Doznavsi tako, gdje je najslabije mjesto
tvrdjice i da je posada njezina malena, odluci namah da izvede svoj naum. Kako nije
imao spremnih ladja, on na brzu ruku skupi nekoliko splavi, pak se na njima preveze
na drugu stranu sa svojih 80 najodabranijih vojnika. Sve mu podje srecno za rukom,
i tvrdjica Tzympe bude uzeta bez ikake tegobe. Poslije bi turska posada u tvrdjici po-
vecana na 3000 momaka. Kad je zatim 2. ozujka 1354. zestok potres razvalio mnoge
gradove i mjesta uz obale Bijeloga mora, te pokopao sila tamosnjih zitelja, provaliSe
novi iz Male Azije, te pabirkovahu robeci izmedju svjezih ruSevina.
osmanlijski copori
Tom prigodom zauzese Turci cvatuci trgovacki grad Galipolje, >kljuc Carigrada i
i

citave Evrope*. Sulejman namjesti u zauzetom Galipolju za zapovjednike Adzebega i

Gazi-Fazila, kojih se grobovi jo§ i danas vide i pokazuju u pomenutom gradu. Tako
obladaSe Turci ili Osmanlije sigurnim prelazom preko Dardanela, i nikakvim mol-
bama ni diplomatskim mudrolijama, pak ni novcem ne mogaSe Ivan Andronik skloniti

lukavoga sultana Urkana, da vrati Byzantincima tu neprocjenjivu tekovinu svoga sina.

Pa6e potonje politidke omoguci§e Sulejmanu, te je mogao bez ikake zapreke
prilike
turske dopore voditi preko Dardanella, pak ih naseljivati po gradovima selima, a brojne i

Grke siliti, da sele u Aziju. Tako oblada Sulejman posve poluotokom tradkim, pade se
na posljedku sam na njem nastani. Vojvoda njegov Hadzi-Ilbeki razSiri mu drzavinu
i

sve do Rodosta i do doljne Marice.

Hrv. povj. II. I. 10
 146 LJUDEVIT I. VELIKI.

Dok je tako Sulejman uhvatio Cvrste stope u Evropi, bavio se je otac njegov ure-
djivanjem drzave i vojske. Sve do njega sastojala je osmanlijska sila od samih lakih
konjanika, koji su doduse strasno harali i razali, kamo su stizali, ali nijesu bili podobni,
da se penju na zidove. Da i tomu pomogae, bijase Urkan jo§ oko god, 1330 sastavio
pjeSadiju, naime cetu janji^ara (jeni — ceri = nova ceta), koji su posHje kroz sto-
Ijeca bili strah i trepet citavoga svijeta. Janjicari bili su krscanska djeca, ugrabljena rodi-
teljima, pak onda odgojena u Muhamedovoj vjeri. Tako su krscanske poturice postale
Ijuci Turci od samih Osmanlija.
Godine 1358. umre vatreni junacki Sulejman, a god. 1362. otac njegov Urkan
i i

od kuge. Sultanom osmanlijskim postade sada mladji sin Urkanov Murat I. (1362 1389), —
junak prvoga reda, a uza to strog, pravedan, darezljiv neutrudljiv. Taj pregnu svom i

svagom, da pokori tom mu u jednu ruku pomagahu vrstne vojvode

citav Balkan. Pri
njegove, kao Hadzi Ilbeki, Lalasahin Evrenos-beg, a u drugu skrajnje razsulo medju
i

Grcima, Bugarima i Srbima. Vec druge godine svoga vladanja prijedje u Evropu, te
staderedom osvajati gradove. Najprije padose mu u ruke gradovi Corla, Didimotika, a
napokon znamenito Drinopoljeili Odrin (1363). Od toga maha ne bi mira
i ni

Bugarimani Srbima. Pace godine 1365. prenese svoju prijestolnicu iz Bruse u Aziji u

nedavno osvojeno Drinopolje (Edreneh Jedrene), gdje no bijaSe sagradio novi carski =
dvor ill saraj. Malo zatim osvoji njegov vojvoda Lalasahin Staru Zagoru znameniti i

Piovdin (Plovdiv), u kojem stade stolovati kao prvi beglerbeg Rumelije. Iza krvavih bojeva
kod Rakovice Cepine prinudjen bi
i bugarski car Ivan Sisman III., koji stolovase u
i

Trnovu, da se pokori Muratu i da postane njegov kletvenik (vazal). Kao zalog svoje
tvrde vjere dade Sisman sultanu Muratu svoju sestru za zenu, te i danas jos slavi bu-
garska narodna pjesma Marulju, lijepu Bugarku, koja je i kao turska carica voljela ostati
krscanka, premda joj je sultan nudio citavu dzamiju, napunjenu srebrenim svijecnjacima,
ako se poturCi. Mozda je ba§ sudbina trnovskoga cara Ivana Sismana sklonila ugarskoga
i hrvatskoga kralja Ljudevita, te je udario na zapadnu Bugarsku, osvojin Vidin i odveo
tamoSnjega cara Ivana Sracimira u suzanjstvo.
Vec prvi pojav sultana Murata u Evropi bijase potaknuo misao, da se Osmanlije
natrag otjeraju u Aziju. U proljecu 1363. bijaSe vladar otoka Cipra, kralj Petar I, od
Lusignana, doSao na dvor pape Urbana V. u Avignon, te ga zamolio, da pokrene kri-

zarsku vojnu na Osmanlije, koji prijetijahu i Cipru i redu Ivanovaca na Rodu (Kreta
bijase u vlasti Mletaka). SluCajno desio se je tada u Avignonu francuzki kralj Ivan
i

Dobri, koji se sve pored nesrecnoga rata s Englezima izjavi pripravan povesti takovu
vojnu. Papa s toga prihvati njegovu ponudu, te ga imenova vrhovnim vojvodom za sveti

rat na nevjernike. Odredjeno bi, da se vojna zapodne 1. ozujka 1365. Sada pozove papa
Urban V. dne 25. svibnja 1363. ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita I., da se i on
i

pridruzi tomu podhvatu: njegova je drzava blize Osmanlijama nego oblasti drugih vla-
dara, k tomu mu je Bog dao vecu snagu moc, nego ostalim knezovima. Poziv svoj
i i

obnovio je papa 5. prosinca iste godine. No do zasnovane krizarske vojne nije ipak
do§lo; jedino sto je kralj Ljudevit zaista god. 1365. provalio u zapadnu Bugarsku, te
njom obladao.
Medjutim pad DrinopoIja, koji je zalud hrabro branio grcki vojvoda Hadrianos,
kao i prijenos prijestolnice turske iz azijske Bruse u Drinopolje zabrinu zivo byzantskoga
cara Ivana V. Paleologa, i njegovu majku, savojsku groficu Anu. Oni odlu6ise sve
pokuSati i upotrebiti, da ih protjeraju s byzantskoga zemljista. Oso-
da odole Turcima, i

bitoj pomoci u tom pogledu nadahu od znamenitoga

se junackoga grofa savojskoga i

—
Amadeja VI. (1343 1383), koji je bio necak obudovljele carice Ane, a bratuced cara
Ivana V. Oni ocekivahu, da bi on kao susjed prijatelj pape u Avignonu mogao pokre- i

nuti rat zapadne Evrope u prilog kr^canskomu iztoku. Na koncu godine 1365. boravio
 TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA. 147

je savojski grof Amadej kod pape Urbana V. u Avignonu, te ga je nagovarao, neka

pokrene krizarski rat protiv Osmanlija. Nema sumnje, da je savojski grof obecavao, da
ce byzantski car s citavim narodom svojim preci u krilo katoli6ke crkve. Dne 25. sijecnja
god. 1366 upravi papa Urban V. obsirnu poslanicu na byzantskoga cara Ivana, u kojoj
ga opominjase, neka po svojem obecanju privede svoj narod »na pokornost i sjedinjenje
s rimskom crkvom«, jer je tomu najzgodnije vrijeme, »posto se sila Latina (zapadnih
naroda) primiie medjama njegove drzave, te poCinje udarati na tirane Krstovih nepri-
»Znade§ naime«, nastavlja papa, »kako se sa kopnene strane sin nas Ljudevit,
jatelja*.

premocni preodani vladar, priblizava na zator onih neprijatelja, dok sa morske strane
i

Petar, svijetli kralj Cipra, s pomocu nekih plemenitih Latina, slavi cudotvorne pobjede
nad dusmanima; napokon i plemeniti muz Amadej, grof od Savoje, tvoj
Ijubljeni sin,

Sultan Murat i.
(f 1389.)

\z knjige: Ttirkische Chronica (Frankfurt, 1577.).

rodjak i donosilac ove poslanice, u kojega se punim pravom moze§ pouzdati, sprema
s

se, da s velikom pratnjom velika§a podje u one krajeve, pak da ratuje u sluzbi naSega
Spasitelja. Po veliranstvenim djelima ovih vladara i plemica, kao drugih zapadnjaka,
i

koji ce se vjerojatno za njima povesti, nadamo se, da ce se u onomu, kojemu se u prilog

radi, vjera katolidka zasaditi, i da 6e se drzka sila bezboznih Saracena i Turaka, tvojih
zakletih duSmana, svladati. Sta dakle 5ekas, a §ta dieka narod tvoj?«.
Potaknut mozda ovom papinskom poslanicom, a mozda i po vlastitoj zamisli odludi
car Ivan V. poci sam glavom u Ugarsku, te zatraziti u kralja Ljudevita pomoci protiv
Turaka. U prvoj Cetvrti godine 1366., nekako mjeseca ozujka, osvanu car Ivan u Budirau
148 LJUDEVIT I. VELIKI.

na dvoru kralja Ljudevita. Obecavase, da ce sa svojim sinoviina Emanuelom Mihajlom i

preci u krilo katolidke crkve, a uz to vapijase za obilatom pomoci kraljevom. Ljudevitu

bijaSe jama6no milo, §to mu se je doSao klanjati car silae nekad carevine, ali kao da
nije pravo vjerovao u obecanja njegova. Kako je bio oprezan, odluii o svem izvijestiti
papu Urbana. I tako posla on u Avignon svoga pouzdanika, njitranskoga biskupa Stje-
pana, kojemu se pridruzi carev kancelar, vitez Magincaires; oba ce papi izloziti, o cem
i

se radi, a Magincaires ce povrh toga iznijeti zelje i odluku svojega vladara. Iz Ugarske
podje nevoljni car Ivan na jug u Trnovo, gdje je kao turski vazal vladao poznati vec
bugarski car Ivan Si^man III. Ivan se nadase, da ce i njega skloniti, da se odmetne od
sultana Murata i pridruzi savezu ostaiih krScanskih vladara protiv Osmanlija. Ta Ivanov
sin Andronik od godine 1355. ozenjen kcerju bagarskoga cara; pak premda se
bijase
je neharni sin vi§e puta dizao na svoga otca, da mu ugrabi vladanje, ipak je Ivan o6e-
kivao, da ce SiSman stati u redove krscanskih vladara. Ali se bolan prevario, SiSman III.
ga budi iz osvete budi iz straha pred Muratom zarobi, i drzase ga zarobljena preko
godinu dana.
Dok je ovako byzantski u bugarskom suzanjstvu, ugarsko-
car Ivan V. stradao
hrvatski kralj Ljudevit kao da se spremao na rat s Muratom je njegovim
ozbiljno i

krScanskim saveznicima. Vec 10. svibnja 1366. znalo se u Mletcima za namjeru kralja
Ljudevita, da »osobno s velikom vojskom po kopnu po moru podje u pomoc rimskom i

ili byzantskom carstvu protiv Turaka« (de eundo personaliter cum magno exercitu per
terram et per mare in subsidium imperii Romanic contra Turchos), da to cini »na i

poziv siodobrenjem gospodina cara u Konstantinopolju« (de requisitione et beneplacito

domini imperatoris Constantinopolis). Poslanik kraljev trazio je tada u Mletcima, da
ustupe njegovu gospodaru dvije do pet galija za sest mjeseci, te je uvjeravao obcinu,
da kralj ne smijera poci na Siriju ili Egipat, toboze radi steta, koje bi odatle nastale za
ditav svijet (a narocito za mletacku trgovinu), nego da hoce galije imati na moru
pripravne >kod strand Satalie kod zatona, da zaprijeci, te Turci ne bi
i mogli saci iz
strana Gr6ke nad Turciju*. Mletci obreko§e najspremnije kralju zamoljene galije na sest
mjeseci, na §to im se kralj 20. lipnja najsrdacnije zahvali s primjetbom, da ce ih vec u
odredjeno vrijeme obavijestiti, kad ce mu te galije trebati, i oznaiiti mjesto, kamo bi

imale poci. O tim galijama bilo je spomena i poslije, i jos u prosincu siljao je kralj
zagrebaCkoga gradjanina Petra Ligerija u torn poslu u Mletke. Paie 5. ozujka 1367.
zahvalio se je kralj obcini za dvije poklonjene mu galije, te im je podjedno javio, da
ce njegovi poslanici te galije u Mletcima opremiti i onda odvesti.
Dok se je tako Ljudevit pogadjao s Mletcima, boravili su njegov poslanik, biskup
njitranski Stjepan, i kancelar Magincaires na papinskom dvoru u Avignonu. Papa Urban V.
kao da takodjer nije pravo vjerovao u obecanja byzantskoga cara Ivana. Dne 22 lipnja
god. 1366. pisao je papa Ljudevitu pismo, u kojem mu izlagase, kako su Grci vise puta
rimsku crkvu svojim obecavanjima zavarali, te se s toga moze i ovaj put sumnjati, da ne
rade »od odane gorljivosti i s iskrenom voljom, nego prinuzdeni, da steku njegovu
pomoc« (coacti pro tuo succurso*). Zato ga papa opominje na opreznost; ako se je i

mozda zavjerio ili zakletvom obvezao, da ce refienomu caru Ivanu u blizem kojem odre-
djenom roku podati pomoc, to papa odgadja izvrsenje te obveze ili prisege na godinu
dana od izdanja njegove poslanice. No zato bi ipak papa odobravao, kad bi kralj re6e-
nomu caru njegovim sinovima, ako se sjedine s katoli6kom crkvom, poslao medjutim
i

ne§to oruzanih Ijudi u pomoc (interim de aliqua armigera gente succuras).

Ali vec nakon nekoliko dana promijenio je papa svoje nazore. Dne 1. srpnja 1366.
poslao je vise pisama na cara byzantskoga, kao na ugarsko-hrvatskoga
i i kralja, njegove
rodjake, prelate i barune. U obSirnoj poslanici caru Ivanu obnavlja sve potanko, sto je
car Ivan doslije uradio, da sa svojim sinovima Emanuelom i Mihajlom prijedje u krilo
 TURCl ILl OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA. >49

katolidke crkve, veseli se porazu neprijatelja crkve poradi toga sjedinjenja, pate izlaze i

6itavu vjeroizpovjed, koju ce car prihvatiti. U poslanici pak na ugarskoga i hrvatskoga

kralja od istoga dana poziva Urban Ljudevita, da s pomocu njegovih poslanika provede
uniju, dopusta mu, da udari na Turke, pade ga hrabri, da to sto prije izvede. O istoj
stvari piSe Urban kraljevoj majci Elizabeti, palatinu Nikoli Kontu, ostrogonskomu nad-
i

biskupu drugim prelatima, napokon

i hrvatskomu banu Nikoli Setu. Posebnim posla-
i

nicama od istoga dana poziva papa sve nadbiskupe u Ugarskoj Hrvatskoj (ostrogon- i

skoga, kolockoga, zadarskoga, spljetskoga i dubrovackoga), da propovijedaju u svojim

oblastima oprost ili indulengciju svima, koji bi pograbili oruzje i posli u ratna Turke. Malo
dana zatim, 23. srpnja, odpravi papa i svoje poslanike u Ugarsku, da budu Ljudevitu i

caru Ivanu u pomoc u poslu unije. Ali sve nastojanje ostade izprazno, jer je car Ivan,
o kojemu se je radilo, damio u suzanjstvu bugarskoga cara. Tako najednom opet sve zaSuti,

te je papa 6. listopada pozivao Ljudevita, da pomaze samo ciparskoga kralja Petra i

Ivanovce na otoku Rodu.

U to tuzno doba pobrinuo se je za spas cara Ivana i njegove drzave jedino jo§
njegov bratuced, junadki grof savojski Amadej VI. Prema osnovi, utanacenoj jo§ u Avi-
gnonu, imao je on s brodovljem odploviti do Dardanella i odanle navaliti na Turke,
dok bi kralj Ljudevit sa 60000 Ijudi provalio iz Podunavlja u Bugarsku, oslobodio iz

suzanjstva cara Ivana, te odanle prodirao do Drinopolja i dalje. Amadej odrzao je svoju
Skupio je svojih
rijed. Ijudi, zatim francuzkih i talijanskih vitezova, pak s mletadkim i

genuvezkim brodovima, i s tom lijepom vojskom osvanuo u Ijetu 1366. u grckim vodama
blizu Dardanella ili iellesponta. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme Galipolje, Sto
I

mu nakon smiona juriSa zadnjih dana kolovoza 1366. podje za rukom. U Galipolju dodje
mu u pohode carigradski patrijarka, kojega zapita za svoga stridevica, cara Ivana V.;
ali ga patrijarka obavijesti, da nebogi Ivan svedjer jo§ cami u bugarskom suzanjstvu.
Na to ga Amadej zapita za ugarskoga hrvatskoga kralja Ljudevita, ali o njemu ne i

znadijase patrijarka nista kazati. »Bog s njim,« rece grof, >ugarski mi je kralj obecao,
da ce sa svom silom svojom doci meni u pomoc; na njegovu sam rijeS posao u rat.
DoSao medjutim on ili ne, ja cu sam nastaviti rat na nevjernike, neprijatelje cara i

krScanstva*. Sada navijesti rat bugarskomu caru SiSmanu, da oslobodi iz suzanjstva

svoga bratuceda, cara Ivana. Vec 2. rujna stize do Bosfora, a onda provali u Crno more,
te stade udarati na crnomorsko primorje, u koliko je pripadalo bugarskomu caru. Tu
osvajase redom gradove sve do Mesembrije, koju takodjer uze nakon silna krvoprolica-
Iza toga stade podsjedati Varnu Napokon se zitelji toga grada ponudiSe, da ce izra-
diti mir izmedju njega svoga gospodara. Njih dvanaest podje k caru Sismanu, te izja-
i

vi§e, da ce Amadej odustati od dalje podsade Varne, ako SiSman pusti na slobodu

njegova rodjaka. Si§man na to privoli: caru Ivanu vracena bi sloboda, a grof Amadej
dize obsadu Varne, te se onda u srpnju godine 1367. vrati slavodobitno u Italiju.
Po svemu, sto je ovdje izlozeno, nije vjerojatno, da je kralj Ljudevit zajedno s
grofom Amadejem ratovao proti Turcima, Ali magjarski povjestnidari ipak tvrde, da je
kralj god. 1366. —
1367. vodio rat na Turke, paCe da je odrzao u Jednom boju sjajnu
pobjedu. Dokazuju pak svoju tvrdnju tim, sto je gospodar Mantove, Franjo Carrara,
9. veljace 1367 molio dozvolu u Mletcima, da smije kroz njihove zemlje i na njihovim
brodovima poslati u Senj tri sto pjeSaka za svoga prijatelja i saveznika Ljudevita, a jo§
vise legendom, koja se je saduvala o glasovitoj zavjetnoj crkvi u Maria Zellu u sjevernoj
Stajeiskoj. Neki Manesdorfer (Menestarffer), rodom Bedanin, a doktor prava, pripovijeda
u svom spisu >0 postanju crkve blazene djevice u Zellu (Cell)* od god. 1487, dakle sto
godina nakon smrti Ljudevitove
i vise po prilici ovo: >Po§to je narod Turaka preko —
Hellesponta preSao u Thraciju, te po6eo harati osvajati Panoniju, zatim gornju dolnju i i

Moesiju, koje sada Vla§kom zovemo, digao se je nedobitni kralj Ljudevit na njih sa
ISO LJUDEVIT I. VELIKI.

20.000 konjanika i pjeSaka. No kad je spazio mnoztvo neprijatelja, kojih je bilo 80.000,
prepade se Ijuto i odluci pobjeci Medjutim svladan od sna dodje mu na pamet, sto je
prije od mnogih cuo, kako je blazena djevica Marija u Zellu slavaa sa svojih velikih
fiudesa. I ta preslavna djevica Marija ukaze mu se u snu, te ga stade hrabriti, pace mu
zapovjedi, da sa slikom njezinom, koju mu bijase stavila na grudi, udari na neprijatelje

i s njima boj zametne. ProbudivSi se i nasav sliku na grudima kralj sve saobci svojoj
druzini, koja se ohfabri, te s kraljem na neprijatelja udari. Odrzavsi srecnu pobjedu i

vrativ§i se s po svom obecanju podje u

vojskom, kralj Zell. No poSto je ondjesnja crkva,
podignuta od markgrofa, bila premalena, dade ju kralj razvaliti, te o svom trosku sagra-
diti onu, koju sada vidimo. Suvise pokloni crkvi pomenutu sliku, ukrasenu zlatom i

dragim kamenjem, zatim plocicu sa svetackim mocima, koju obicava§e nositi na vratu,
nadalje zlatan kalez s patenom, svete odore, ukra§ene liljanima, kao i mnoge druge
dragocjenosti, koje su sve oznacene njegovim grbom, te su sahranjene u crkvenoj riznici«.
Sve da je susta istina, sto nam pobozna legenda kazuje, da je dakle zaista kralj

Ljudevit god. 1366. ili 1367. ratovao s Turcima i odrzao nad njima pobjedu, stanje na
Balkanskom poluotoku nije se nimalo promijenilo u prilog krSdanima. Turci ili Osman-
lije zadrzali su i dalje Drinopolje, pace prijetila je pogibao, da Murat opet osvoji, sto

mu bijaSe savojski vojvoda oteo. Ljudevit je jedino obranio zapadnu Bugarsku s Vidinom,
koju je god. 1370., kako bi vec spomenuto, povratio svomu vazalu Ivanu Sracimiru.
Medjutim se cinilo, da ce Srbima poci za rukom, §to nije uspjelo ni Grcima, ni

Bugarima, a ni zapadnoj Evropi. Izmedju brojnih velikasa, koji su se odvrgli od srbskoga

cara Urosa IV. Nemanjica, sina Dusanova, bijahu najmocniji Vukasin i Ugljesa Mrnjav-
6evici. Oni se bijahu 1366. posve odmetnuli od Urosa, pace Vukasin proglasio se za
srbskoga kralja. Vukasin obladao citavim juznim dijelom srbske carevine i carskim
prijestolnicama Skopljem i Prizrenom. Najcvr§ci oslonac njegove vlasti bijase brat njegov
despot Ugljesa, koji je od svoga tasta, cesara Vojihne, naslijedio njegovu oblast sa sto-

licom u Drami. Odkad su se braca Vukasin Ugljesa odmetnuli od srbskoga

i cara,

nastojahu takodjer, da svoje oblasti i u crkvenom pogledu odkinu od patrijar§ije u Feci.

S toga ce se izmiriti s patrijarkom u Carigradu i povratiti svoje zemlje njegovoj vlasti, a tim

ce u velike ugoditi brojnim svojim podanicima grckoga jezika. U torn poslu desili su se
poslanici Uglje§ini i VukaSinovi onih godina u Carigradu, gdje bi napokon u svibnju 1371.
poluceno crkveno izmirenje izmedju Grka i Srba. Medjutim poslanici VukaSinovi radili
su, o tom, da utanaSe neki savez byzantske carevine njihovih zemalja, pak da se zajed-
i i

nickim silama obore na Turke, koji su vec stall udarati i na njihove (srbske) oblasti i

gradove. U to vrijeme pada sacuvani nam govor grfikoga rhetora Dimitrije Kydonija,
koji je Byzantincima odusevljeno govorio, neka ni posto ne puste iz svojih ruku Gali-
polja, koje je tek nedavno savojski grof predobio.
Byzantski car Ivan ozbiljno je pregnuo, da pokrene osudni boj s Turcima. Kako
sam nije imao dovoljno ni vojske ni novaca za rat, ostavi sina svoga Andronika za
regenta u Carigradu, a sam podje po drugi put traziti pomoci u zapadnoj Evropi (1369.)-
All se bolan gorko prevario. Mletci, koji su bili zavadjeni s Genovezima, uzkratiSe mu
pomoc; tako isto i francuzki kralj Karlo V., koji je ratovao s Englezima svojim opornim i

vazalima. Dosav u Rim, morade ondje 18. hstopada 1369. podpisati izpravu, kojom izjavi,
da se u dogmama posve slaze s katolickom crkvom da priznaje papu za prvoga i i

vrhovnoga glavara krscanskoga svijeta. Ali od svega toga bijase mu slabe koristi, pa6e

on se tako na putu iztroSi, da su ga vjerovnici na povratku u Mletcima zadrzali. Tek

kad mu je mladji sin Emanuel, namjestnik u Solunu, poslao novaca, mogao je svoje
nemile vjerovnike u Mletcima namiriti, te se god. 1370. u Carigrad povratiti.

Medjutim su se braca Uglje§a VukaSin pripravili za boj s Osmanlijama. Cas se

i

je dinio osobito zgodan, jer je sultan Murat morao boraviii u Aziji, da svlada tamo§nje
 TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA. 151

smutnje. Braca zajedno s drugim nekim srbskim velikasima skupila lijepu vojsku od
60.000 Ijudi, te se primakli Drinopolju, da se na nj obore. IJeglerbeg rumelijski Lala-
§ahin nadje se u velikoj mu stigose glasi, da su se Srbi utaborili negdje
neprilici, kad
blizu, na srednjoj Marici. Kako
imao dovoljno vojske, da im se odupre, posla hra-
nije
broga vojvodu Hadzi-Ilbekoga sa 4000 Ijudi, da uhodi neprijateljsku vojsku. Srbi se
bijahu utaborili kod Crnomena (danas Cirmen) na desnom brijegu Marice, samo dva
dana hoda vise Drinopolja, pak su, uzdajuci se u svoju veliku snagu, priredili veselu pijanku,
ni ne brineci se za Turke, koje su omalovazavali. Za mrkle noci (od 25. na 26. rujna 1371.)

nahrupi Hadzi Ilbeki na Srbe, premda mu je vojska bila petnaest put slabija od njih.
Sa svih strana provalise Turci u logon Nasta strasna smutnja i krvava sjeca, za koje
nestade Vukasina, UgljeSe i sila velmoza. Sto nije izginulo od turskoga maca, vecinom
se potopi u rijeci Marici. Kad je sutradan sunce granule, bijase ponosita srbska vojska
izginula, samo malo junaka vratilo se u domovinu. Turci jo§
i danas zovu mjesto boja i

>Sirb-sindigi«, naime »pogibija Srba«.

Slavodobitni Osmanlije razasuse se nakon te neocekivane pobjede po srbskim
zemljama, robeci paleci. Najvise stradase Macedonija, gdje no pokorise redom sve
i

velmoze, medju njima Vukasinova sina, kralja Marka u Prilipu, kojega slavi narodna
i

KOTORSKI NOVAC GARA StjEPANA UroSa IV.

(t ^371.)

Lice: Svetitelj (Trifun) stoji izmedju dva luka pnnolik, u dngoj odori; u desnici drii na grudima paominu
graniicu, a u lijevoj ruci krii. Nadpis naokolo ruba: »S. Triphon Kataren(sis)€. Izmedja nadpisa i luka
kao sigla slovo N.
Zalidje: Car ponolik, s kninom, u dugum odijelu, sjedi na prijestolju bez naslona, ali s obje strane po jednom
lavljom glavom ukrasenu ; u desnici drii iezlo s krinovim cvijetom na vrhu, a u Ijevici zemaljsku kruglju
8 jednostavnim kriiem. Nadpis: >Urosias imperator*.

pjesma i prica pod imenom Kraljevica Marka. Jo§ iste godine 1371. (2. prosinca) umre
u Nerodimlju car Uros IV., posljednji vladar iz kuce Nemanjica. Njega naslijedi u pre-
ostalom (sjevernom) dijelu srbske drzave car Lazar Hrebeljanovic, koji je morao
vlast dijeliti sa svojim zetom Vukom Brankovicem, s Nikolom Altomanovidem, i Balsi-
cima u Zeti.

Pobjeda osmanlijska kod Crnomena uzrujala je i zapadnu Evropu. Novi papa Gre-
gorije XL pregnuo svom snagom, da izvede ono, Sto njegovu predsastniku nije poslo
za rukom. Poslanicom od 14. svibnja 1372. saleti kralja Ljudevita, da se podigne na
obranu krsdanstva. Razlagase mu, kako su » Turci provalili u velikom broju u neke
prijedjele Grdke, te su pokorili neke srbske magnate, koji su u njima vlada]i«, kako su
nadalje >prostrane zemlje zauzeli, te doprli sve do medja njegova kraljevstva Ungarije i

kraljevstva Rasije (Srbije), pate do granica Albanije Slavonije (Zete?). te se treba bojati,
i i

da ce prodrijeti do primorja i zauzeti luke na Jadranskom moru«; a zatim kaze, kako

se sada ne moze podici krizarski rat, posto je svijet viSe no obidno u zlu stanju (mundus
plus solito est positus in maligno), pak s toga moll ziklinje kralja, ^da poput hrabra i

lava ustane na obranu svoga naroda ditavoga krscanstva. Papa ce se obratiti takodjer
i
152 LJUDEVIT I. VELIKI.

na mletaikoga duzda, da i on pomaze kralja s brodovljem, ako bi ga njemu trebalo. Jednake

poslanice upravi papa i na obje kraljice Elizabete, majku kraljevu i suprugu, zatim na
hrvatskoga hercega Karla DraCkoga, kao na prelate magnate u Ugarskoj Hrvatskoj. i i i

PaCe i mletackoga duzda Andriju Contarena pozivao je, da bude kralju u pomoc. Ali
ni tim nije se papa zadovoljio. On snovaSe, da bar sve vladare i vlasti na iztoku zdruzi
u savez na zajednicku obranu. Zastupnici tih vladara i vlasti imali bi se sastati u Te
bama (u staroj GrSkoj) dne 1. listopada 1373., te utanaciti savez protiv Turaka. Na taj

sastanak doSli bi odaslanici ugarski, napuljski, mleta6ki i genovezki. Poslanicom od

13. studenoga 1372. pozove Gregorije XI. kralja Ljudevita, da on poslje do odredjenog i

roka u Tebe svoje poslanike. Papa jadikuje, kako su Turci odrzali veliku pobjedu tprotiv
nekih magnata i naroda u stranama Gr6ke, VlaSke i kraljevine Ra§ije«, te su tako mah
preoteli (prevaluerunt), da su »neke narode reCenih strana sve do blizu medja kraljevstva
Rasije i Albanije, kao knezevine Achaje hercegovine Atinske svojoj vlasti pokorili,
i i

pak ih sada drze u svom nemilom robstvu«.

Cini se, da se je papa Gregorije XI. zaista nadao, da ce doci do snovana saveza,
i da ce Ljudevit pokrenuti krizarski rat. Dne 23. ozujka 1373. nalaze papa nadbiskupima
u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tih je bilo tada pet (ostrogonski, koloCki, zadarski, spljetski i

dubrovacki), da propovijedaju u svojim oblastima krizarski rat, i da proglase obcu indul-

genciju ili oprost Papa uvjeravase nadbiskupe, da ce kralj Ljudevit »sam
za krizare.
osobno s kraljevskom silom poci protiv Turske« (in persona propria cum regali po-
tentia); ali ipak nije ni sam u to vjerovao, vec je pozivao nadbiskupe, neka sklone kralja

na prisegu, »da ce on obecani krizarski rat za godinu dana, radunajuci od dojducega

svibnja, sam zapoceti tako dugo nastaviti, dok reSene Turke sve do morskoga tijesna,
i

koje je izmedju Konstantinopolja otoka Arkipelaga, koje je od nekih prozvano »rame

i i

sv. Jurja«, po svoj mogucnosti progoniti* (quod assumet negocium dicte crucis, et illud

bona fide infra proximo futuro mense Mali inchoandum personaliter

unum annum a
prosequetur et continuare curabit, et ipsos Turchos usque ad striatum maris, quod est
inter Constantinopolim et insulas Agiopelagi, et quod a nonnuUis bracchium sancti Ge-
orgii appellatur, posse suo feliciter persequetur).

Ne zna se, da li ail je izvjestno, da nije u svibnju

je kralj tu zakletvu polozio;
1374. poveo krizarske vojne, kako papa bio zasnovao. Jos 19. rujna te godine
ju je
Salje papa Ljudevitu po njegovim poslanicima, zagrebackom biskupu Stjepanu i slavonskom
banu Petru Cudaru poslanicu, u kojoj ga opominje, da drzi, sto je obecao saveznicima.
T^ njegova je drzava susjeda Turcima, pak se s toga takav podhvat ne malo ti^e ba§
njega njegovog kraljevstva. A kad tamo, doSao k papi carigradski vitez Ivan Laskari,
i

pak se potuzio, da Ljudevit ne drzi svojih obecanja, zadata saveznicima, narofiito da ne

daje odredjen broj galija, koje bi vazda morale biti pripravne za ratovanje. Medjutim
Ljudevit oglusio se ovoj jadikovki pape Gregorija XL I u sijec!:nju 1375. opetuje papa svoj
i

poziv; a 27. listopada 1375. vec mu spoti(!;e, §to nije dozvolio u svojoj drzavi navijeStati
krizarsku vojnu, niti je „svoju kraljevsku vojsku poslao na Turke « (nee contra Turcos
eosdem tuum regalem exercitum direxisti). A napokon ga posljednji put moli i zaklinje,

da bi „onu kraljevsku vojsku, koju bijaSe nekad namjerio poslati protiv Turaka, ili bar
manju, prema svojoj volji, Sto prije moguce odpraviti udostojao* (quatenus .... ilium
regalem exercitum, quem olim contra dictos Turcos deliberaueras mittere, vel saltem

minorem, ad beneplacitum tuum, quam cito poteris, destinari digneris). Ali sve molbe,
jadikovke, pa6e prijetnje papine bijahu ,zaludo, jer Ljudevit nije, Sto se znade, poveo
i

ni prije ni poslije krScanske vojske na Osmanlije. Moguce, da je kralj bio ozlovoljen,

sto papa nije na njegovu molbu htio njegovih prelata osloboditi od desetine, koju im
bijaSe nametnuo, da svlada Viskontije; moguce i to, da Ljudevit nije htio sam pokrenuti
rata, poSto papa nije navijestao krizarske vojne u drugim drzavama. Mozda se je Lju-
 HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCEGA KARLA DRaCkOGA. »$3

devit bojao sile turske, a moJda nije shvacao pogibao, koja je zaprijetila njegovoj drzavi
dolazkom Turaka u Evropu. Svakako stoji, da su kralja od god. 1370. vise zanimale
poljske prilike, a i talijanski poslovi, nego krvave borbe na jugu i jugoiztoku njegove
drzave.
(Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Drackoga, 1359 — 1371.). Oba
bana hrvatska, i ban Citave Slavonije Leustahije, kao i ban c^itave Dalmacije i Hrvatske
Nikola Sec imali su pune ruke posla, da u svojim oblastima zatru §tetne posjedice dosa-
danjih neprestanih ratova i borba.
U ban prvi sudac zemlje ili kraljevine,
Slavoniji sve se je vise zaboravljalo, da je
kako se u to vrijeme Slavonija redovito naziva. Zaboravilo se na povelju Karla Ro- i

berta od 1325., kojom bi obnovljena vlast banska odredjeno, »da svi pojedini Ijudi i i

tako plemici kao drugi ma kojega staleza onkraj rijeke Drave podpadaju sudu
i i

jurisdikciji bana*. Naro^ito brojni plemici iz Ugarske, koji su miloscu kraljevom dobijali
zemlje i posjeda u Slavoniji, nijesu se obazirali na posebne povlastice svoje nove domo-
vine, vec su u svakom pogledu nastojali, da slavonsko plemstvo izjednafie s ugarskim.
JamaCno su ovi novajlije takodjer izradili, te je Ljudevit na saboru u Budimu god. 1351.
kraljevskim dekretom odredio, da plemici izmedju Drave i Save, kao i oni u zupaniji
Poiegi i Vukovu nemaju vise placati ni kunovine ni banske zalazine (zaluzine), nego
poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komore*. Nastojanje, da se Slavonija u
svakom pogledu sto jade sljubi s Ugarskom, potaklo je nedvojbeno kralja, te je poceo
i o tom snovati, kako da ukine posebne slavonske novce, banovce, a slavonske kov- i

nice, pak da uvede ugarske novce, kovane u ugarskim kovnicama. Medjutim staro, uro-
djeno plemstvo, koje nije rado gledalo Lackovice, Cuze Cudare, stalo se otimati kra- i

Ijevim novotarijama. Ono je takodjer izradilo, te je kralj 29. kolovoza 1359. morao u
Vi§egradu izdati znamenitu povelju, kojom je ponovno utvrdio sudacku vlast bana. »Bri-
nuci se mi«, govori kralj u toj povelji, »za mirnije stanje (de statu tranquiliori) nasih
vjernih plemica i drugih Ijudi u na§em kraljevstvu Slavoniji, podasmo im tu milost, da
ih nijedan Covjek ne moze pozivati na sud na na§ dvor ili pred kojega stranoga sudca
s ove strane Drave; nego ako tko imade kakovu parnicu s kojim Covjekom kraljevstva
Slavonije,neka ga po zakonu pozove pred bana iste kraljevine Slavonije ili pred nje-
gova zamjenika. Jedino ako koja stranka nije zadovoljna sa sudom bana ili njegova
zamjenika, smije doci pred nas na§e prelate barune na kraljevski dvor, da se raz-
i i

pravlja o banskoj osudi*. Ovom znamenitom poveljom, koja bi na zahtjev slavonskih

plemica godine 1377. poncvo potvrdjena, osigurana bi bar sudatka vlast banova u zemlji.
Jednako se je poslije slavonsko plemstvo oprlo kraljevoj novotariji u pogledu slavonskih
novaca, te je postiglo, da su za iitavog daljeg vladanja kralja Ljudevita ostali Slavoniji
vlastiti banovci i zasebne kovnice novaca. Jo§ je vrijedno spomenuti, da je kralj Ljudevit
27. rujna 1359. slobodnoj kraljevskoj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba potvrdio sva
privilegija svojih predsastnika.
Kud i kamo teza zadaca nego slavonskoga bana Leustahija zapala je izkusnoga
i pouzdanoga Nikolu Se6a, bana Dalmacije Hrvatske, koji je podjedno bio knez dalma- i

tinskih gradova Zadra Spljeta. Vec obseg njegove banovine bio je prostran, a k tomu
i

vedi dio njegove banovine bio je do nedavno u tudjoj vlasti, koja nije nikako mogla pre-
gorjeti krasnoga primorja dalmatinskoga. U dalmatinskim gradovima, narodito u Zadru i

Ninu bilo je mogo kuca posjeda mletaikih podanika, koje je trebalo ili odkupiti ili
i

vlastnike inade odstetiti. Nadalje su se u primorju i na otocima, pak i na morskoj pudini

zbivali svedjer sukobi izmedju Mlettana i dalmatiaskih Napokon su
zitelja.Dubroviani i

neprestano salijetali bana, da im pomaze u borbi s humskim knezom Vojslavom Vojino-

vicem. A i na bosanskoga bana Stjepana Tvrtka trebalo je pripaziti, da se suviSe ne
osili. U samoj Hrvatskoj pak bilo je koje §ta urediti i izravnati: tu su pojedini velikaSi
154 # LJUDEVIT I. VELIKI.

bili u borbi s nizim plemstvom, tu je trebalo obnoviti kraljevska prava i oznaCiti, sto
pripada kralju, sto slobodnim plemickim obcinama; tu je
velikasima (knezovima), a sto
napokon biio urediti prilike Vlaha, koji su jatomice stali grnuti u Hrvatsku, te zadavali
mnogo neprilika primorskim dalmatinskim gradovima, kao i ostalim starosjediocima
i

Prve dvije tri godine banovanja Nikole Seda bilo je dakle vrlo mnogo posla, jer
je trebalo novo steCene oblasti s temelja orgaaizovati. S toga nalazimo bana Seca nepre-
stano u Zadru i Kninu. Dakako da je bilo i mnogo nezadovoljnika, naroCito u dalma-
tinskim obcinama, kojima se nijesu izpunile nade, te su stali uzdisati za mletaSkim vla-
danjem. Vrlo je zanimljivo, sto u torn pogledu pise 16. sijecnja 1360. iz Senja mletaSki
poslanik Bartol Ursio svomu gospodaru, duzdu u Mletcima. On potanko opisuje, §ta je
sve Cinio i govorio s banom Nikolom Secom u poslu mletafikih podanika, koje je trebalo
odStetiti za njihova imanja u Hrvatskoj Dalmaciji, a onda dodaje ove znadajne rijeci: i

»Prilike pak u Dalmaciji jesu u tako vrlo losem stanju, da nitko ne bi vjerovao, kad
ne bi vidio cuo. Gotovo svi pla6u za mletackim vladanjem
i tuze se na sadanje, govo- i

reci, da su za na6ega (mletackoga vladanja) bile tako obcine kao i pojedine osobe
bogate, a sada je sve protivno, te se nitko ne usudjuje pokazati §ta lijepa, ako ga imade«.
(Condiciones autem Dalmatie sunt in tam pessimo statu, quod nemo crederet, quin
videret et audiret, nam quasi omnes plorant de dominio vestro, et de modern© conque-
runtur, dicentes, quod sub nostro dominio erant tam comunia quam singulares persone
divites, et modo
totum contrarium, nee audent demonstrare pulcrum quid, si habent).
est
Mletacki poslanik javlja jos, da ban Nikola Sec u gradu Kninu, u kojem je tada stolovao,
priprema nekake svatove, a onda se hvali, kako ga je ban lijepo docekao i ugostio
tako da je poslanik malo potrosio.
Premda je kralj Ljudevit bio zadovoljan s oba bana, popunio je ipak jo§ 1359.

Cast hrvatskoga hercega, namijevSi ju svomu sinovcu I v a n u, sinu svoga pokojnoga brata
Stjepana. Mladomu Ivanu moglo je tada biti sedam do osam godina; no uza sve to
spominje se ipak vec 2. kolovoza 1359. kao »presvijetli herceg Slavonije, Hrvatske i

Da!macije«, i to u pogodbi, kojom je kralj Ljudevit obnovio savez s austrijskim vojvodom

Albrechtom. No mladomu hercegu ne bi duga vijeka. Uniro je negdje u drugoj polo-
vici god. 1360., po§to se Ljudevit 17. studenoga iz Zagreba zahvaljuje mletaCkoj repu-
blici za sazaljenje, §to ga bijase po svom poslaniku Bartolu Ursiu izjavila povodom smrti
hercegove. Gdje je Ivan umro i gdje je pokopan, ne znamo; ali nije nemoguce, da su
ga sahranili uz pokojnoga otca Stjepana u stolnoj crkvi u Zagrebu.
Jamacno su zama§ne stvari bile, poradi kojih je kralj Ljudevit u studenom 1360.
boravio u Zagrebu, gdje ga nalazimo i na koncu te godine. Ba§ tada bijase po zasebnom
kraljevskom nalogu (de regio special! mandato) slavonski ban Leustahije sazvao sabor
svega plemstva i naroda izmedju Save (Drave) Gvozda u grad Zagreb. Sabor se sastao
i

16. studenoga, te^se je na njem uz ino razpravljalo o sporu opata u Toplicama (Topuskom)
sa susjednim plemicima. Bilo je svakako i drugih znamenitih posala na torn saboru, ali

nam nije ni§ta zabiljezeno. Dok je ovako kralj Ljudevit boravio u Zagrebu, uredjujuci
prilike Slavonije, po.<5lao je na jug u Hrvatsku i Dalmaciju svoju majku Elizabetu s

vise odlicnih baruna, da u ime njegovo a s pomocu baruna provede neke stvari, kojih

valjda nije mogao

ban Nikola Sec. izvesti

Kraljica Elizabeta bijase stigla u Dalmaciju na koncu listopada ili prvih dana stude-
noga 1360., te se je sa svojom pratnjom barunima nastanila u gradu Zadru. Vec 3. stude- i

noga izabra vijece grada Trogira tri z^sebna poslanika, Andriju Gregorijeva, Donata
Kazotica i Petra Josipova, koji ce zajedno s gradskim knezom Franjom Jurjevicem (de
Georgio)-poci na susret kraljici, da ju pozdrave. Malo zatim, 13. studenoga, oCekivali su
kraljicu u Trogiru, a 19. poslase Trogirani na zahtjev kraljice ietiri poslanika, da s njom
razpravljaju. Ti su poslanici imali bogato nadariti kraljica i barune; ali dobise podjedno
HRVATSKO KRALJKVSTVO DO HERCEGA KARLA DRAfiKOGA. 155

^#i^^t
^,<t*.
^^f:>
^-fJ
6 Ll-fe ;
'

-if

f
%|jtii4

f Ac,
%
i^A4.
l~U^it-i*'tfl^i
(f- '^ uln.
156 - LJUDEVIT I. VELIKI.

civati, tko je plemic starinom, a tko po povelji; njima je jama6no bilo svjetovati,
kako da se zaokruze velike zupanije, sastavljene od starohrvatskih zupa, napokon gdje
da se osnuju zupanijski stolovi (sudovi) plemicki stolovi. Tk vi§e od pol stoljeca nije
i

u Hrvatskoj na jugu Gvozda bilo pravoga reda ni zakona, ve<5 je narocito onamo od
pada bana Mladina II. (1322.) bila preotela mah sila samovolja knezova drugih sile- i i

dzija. Sad su starohrvatske knezevske porodice bile ili zatrte ili posve skucene, te se

grijale, na suncu kraljevske milosti; sad je trebalo podici nize plemstvo, koje se nije
didilo knezevskim naslovom, nego je izvodilo lozu od dvanaest starohrvatskih plemena,
koja su nekad utanaiila nasljedni ugovor s prvim hrvatskim kraljem ugarske krvi,
s kraljem Kolomanom.
Zabiljezene su nam dvije tri parnice, koje bise iznesene pred kraljicu EIi?:abetu u
Zadru. Jednoga dana dodjoSe pred nju brojni plemici od plemena Lapcani, koji su drzali
zemlju Karin, po imenu NaSman Petrovic, Jurislav Slavinic, Radoslav Martinic, Ivan Matic,
Radoslav Ivanic, Mladin Gregoric, pak u ime svoje i c^itavoga plemena izjavise kraljici,
kako imade opadnika, koji im zavide, te tvrde, da im ne pripada zemlja Karin, na kojoj
stoje, jer nije njihova plemenita plemenStina. Medjutim recena je zemlja njihova bastina
i plemenstina jos od kralja Dimitrije Zvonimira Taj je kralj naime svoju kcer Klaudiju
udao za nekoga plemica od plemena Lap6ana, koji se je zvao Wnyka (Winicha), te mu
je poklonioza miraz zemlju Karin. Pomenuti plemici od plemena Lapcani jesu izravni
potomci Zvonimirova zeta, te su doslije bez ikake zapreke uzivali svoju djedovsku ba-
stinu, te ih hije nijedan kralj smelao u njihovu posjedu. Ali eto digoSe se zavidni im
opadnici tvrdeci, da oni nijesu potomci Zvonimirova zeta, jer je taj umro bez djece, te
je njegovo imanje pripalo kralj u; s toga da zemlja Karin nikako njima ne pripada. Ple-
mici sada mole kraljicu, da 6itavu stvar iztrazi, pak da im onda recenu zemlju iznova za
sva vremena potvrdi kao njihovu pradjedovsku plemenStinu. Na tu molbu pozove kra-
Ijica 24 jurata za potrazivanje kraljevskih prava i 12 jurata sudija, da pod prisegom
izkazu pravu i cistu istinu. A ti zaista pod zakletvom na sveti kriz jednodusno izjaviSe,
da su Nasman Petrovic i ostali plemici od plemena Lapcani potomci nasljednici Zvo- i

nimirova pak da im po nasljednom pravu (titulo iuris hereditarii) pripada zemlja

zeta,

Karin, koju su jo§ od kralja Zvonimira sve bez ikakva prigovora od strane kraljeva i

banova u mirno ratno vrijeme neprijeporno uzivali, te ju

i sada jo§ uzivaju. i

Dne 25. studenoga, drugi dan iza blagdana sv. Krsevana, opet je kraljica sa svojim
barunima sudila sud u gradu Zadru. Uz nju je bio knez cetinski Ivan Nelipic, gorljiv i

privrzenik kraljev i njezin, koji je nedavno po milosti kraljevoj postao zupanom u zupaniji
Vrbaskoj i Sanskoj. Najednom podigose se proti knezu Ivanu Nelipicu neki Ivan i Lackov,
sinovi Tvrdojevi, pak Tvrtko sin Jurja Grubica, te sasuse na kneza Nelipica ovu tezku
obtuzbu: »Mi smo u zupaniji Cetini od djeda i pradjeda plemici, uzivasmo vazda sva
plemicka prava, koja zapadaju plemice od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske (nobiles
duodecim generationum regni Croatie), te smo imali i moramo imati plemen§tinu (ple-

meniii posjed) u zupaniji Cetini. No knez Ivan nepravedno nas je iz nje izkljucio i izbacio,
tako da smo sada, po knezu Ivanu nasih prava, spali u skrajnje siro-
liseni neduzni
mastvo, tako da moramo
pod tudjim krovovima«. Cuvsi to knez Ivan odgovori:
boraviti
»Ivan Lackov Tvrtko nijesu nikad imali niti imaju plemen§tine ili kakve baStine u
i

Cetini, niti im je pripadao ili pripada koji dio ili porcija pomenute zupe, a niti sam ih
iz nje izbacio; nasuprot ja sam odrzao i drzim citavu zupaniju Cetinu sa svim, §to joj

pripada, po kraljevskoj darovnici*. Na to pokaza knez Ivan povelju kralja Andrije I. (II.),

kojom je taj zupu Cetinu s Domaldu, praroditelju

Triljem god. 1210. darovao knezu
Nelipicevu. Ivan, Lackov i drugu povelju kralja
Tvrtko prigovorise, da su i oni imali
Andrije glede zupe Cetine, kojom je darovnicu, prikazanu po knezu Ivanu, poslije opozvao
i ni§tetnom proglasio. Ali knez Ivan da ih je zarobio, te im oteo ta privilegija pisma, i
 HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCKGA KARLA DRaCkOGA. '57

§to mogu bezodvlacno posvjedociti sa §est osidnika (jurata), koje ce imenovati. Tomu
prigovori knez Ivan, da je retene Ivana, Lackova i Tvrtka zaista vec odavna jednoin
bio zatvorio i drzao zarobljene, no radi toga, sto mu nijesu platili dada niti vrSili
duzne sluzbe; ali pisama im oteo, pace
i privilegija nije ni cue, da bi ih nije ni znao
ikada imali, U toj ditavoj stvari posve je neduzan nekriv. I sad pristupise osidnici ili i

jurati, njih dvadeset dva, da pod prisegom izkazu Sistu

i golu istinu. Nakon dogovora i

prisegose oni, da Ivan, Lackov Tvrtko, a ni njihovi predci ne potjeCu ni iz jednoga

i

od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske, nego da ih je plemstvo hrvatsko pribrajalo

svomu stalezu zvalo plemicima u onomu injestu, gdje su ba§ osobno prebivali. Jurati
i

ne znaju niti su culi, da bi oni imali kakva privilegija i pisma glede Cetine, a niti da
ih je radi till pisama knez Ivan zarobio i pisma im ugrabio.
Prije medjutim, hego §to je kraljica u toj parnici mogla izreci konaCnu odluku, morade
ona iznenada ostaviti Zadar i Dalmaciju (propter repentinum recessum de Jadra), na sto

Veliki peSat kraljice Elizabete.

Kraljica na prijestolju, na glavi joj otvorena kiuna, a u desnici drzi iezlo s krinovima na vrhu. Desno od pri-

je?tolja §tit Ea srebrenim i crvenim vodoravnim gredama, a s lijeva grb s dvogubim kriiem. Nadpis naokolo
ruba: »+ S(igillutn) Elizabeth Dei gr8(tia) HuDg(a)ri(e) regina prioceps Salernitana*.

se mnoge pruce se stranke obratise na kralja Ljudevita u Zagrebu. Kralj Ljudevit bijaSe,
Jos 28. studenoga potvrdio Na^manu Peirovicu
njegovim rodjacima od plemena Lapdani i

staru plemenstinu njihovu Karin; a sada je nastavio parnicu protiv kneza Nelipica. Po§to
su pred majkom njegovom u Zadru prisegla samo dvadeset dva osidnika ili jurata, i

dade on u Zagrebu priseci jo§ dvojici, naime Gregoriju, sinu krbavskoga kneza Budi-
slava, Nasmanu Petrovidu od plemena Lapcana, kojih nije 25. studenoga bilo u Zadru;
i

ponovo potvrdi poveljom knezu Ivanu Nelipidu zupu Cetinu,

a na to kralj 28. prosinca 1360.
a njegovim protivnicimu Ivanu, Lackovu Tvrtku nalozi vjednu Sutnju (perpetuum silen-
i

tium) u tom predmetu. Ba§ istoga dana. 28. prosinca 1360, potvrdi kralj knezovima i

Dioniziju Pavlu Babonicu, sinovima bana Stjepana, grad Krupu za sve vijeke.
i

Za boravka kraljeva u Zagrebu kraljiCina u Zadru h\ke nedvojbeno mnoge stvari

i

uredjene parnice rijeSene. Uza sve to ostade dosta posla banima. U Slavoniji je kroz
i
^158 LJUDEVIT I. VELIKI.

citavu godinu 1361. vr§io poslove ban Leustahije; dana 1. do 16. svibnja vijedao je u Zagrebu
na saboru slavonskih staleza, te je uz ino konafino rijesio spor izmedju opata u Toplicama
(Topuskom) i susjednih plemica. Na koncu 1361 nestaje baaa Leustahija, te je onda od
21. svibnja do 25. srpnja 1362. banska stolica slavonska izpraznjena. Tek od 2. stude-
noga 1362. vrsi zagrebacki biskup Stjepan Kanizaj 6ast i sluzbu >glavnoga vikara ditave
Slavonije« (regni tocius Sclavoniae vicarius generalis), te ju obavlja do 17. srpnja 1366.
Jos u prvoj polovici te godine bio je biskup i banske 6asti namjestnik Stjepan Kanizaj
u osobitoj milosti kralja Ljudevita, koji kaze, da je upravu Slavonije povjerio biskupu
>iz osobite Ijubavi* (ex nostra dilectione speciali); no malo zatim pomrsi§e se ti njezni
snosaji izmedju kralja i biskupa. Na krive tuzbe i opadanja palatina Nikole Konta skinu
kraij Stjepana banskoga namjestnika, baci ga u tamnicu kao nevjernika, a onda
s casti

ga protjera iz svoje drzave. Biskup ode na papinski dvor, i tek poslije pozove ga kralj
opet kuci, poSto je dokazao svoju nevinost. Kralj ga tada obasu milostima, pa6e ga
izabra za krstnoga kuma svojoj kceri Katarini.
U Hrvatskoj i do srpnja 1366. banovao vazda vjerni
Dalmaciji je i dalje sve i

odani Nikola Se6. Citavo to vrijeme bio je on knez Zadra, docim je u Spljetu od i

god. 1363. vrsio cast kneza Zadranin Ivan de Grisogonis, takodjer pouzdanik Ijubimac i

kralja Ljudevita. Banu Nikoli utjecali su se Dubrovcani za svoje borbe s humskim knezom
Vojslavom Vojinovicem, njemu su Siljali svoje poslanike radi Omisana i Krajinaca, koji su
udarali na Ston; na njegov pozlv poslali su oni 2. prosinca 1362. svoga kancelara Todora
s peCatom svoje obcine, da se s njim potvrdi ugovor kralja Ljudevita s austrijskim voj-
vodom. Kao ban ili glavni vikar kraljev, i kao >predstavnik osobe kraljevskoga veliSan-
stva« (personam regie maiestatis repraesentans) utjecao je u sve javne poslove. Dae
25. 1362. boravi u Trogiru, te obecaje Trogiranima, da ce iz njihova kotara
ozujka
ukloniti Vlahe, zadaje im tvrdu vjeru, da po6ev od Gjurgjeva ne ce vi§e nijedan Vlah
i

(nullus Morlaccorum)
niti drugi od toga roda dolaziti s blagom svojim u kotar grada.
Jednako se zauzima za Trogirane na kraljevskom dvoru, kad kastelan grada Klisa smeta
njihovim trgovcima, trazeci od njih razne dace za njihovu trgovinu. Ban Nikola napokon
brani podanike svoga kralja od nasilja §tete, koje im 6'me stranci, narocito Mlet^ani.
i

Godine 1363. navalio je Nikola Faletro, zapovjednik mletackog brodovlja u jadranskom

moru, kod mjesta Sveti Spas sa dvije galije na brod Ivana Trogira:nina, te je bez ikakva
razlozitauzroka dao brod potopiti. S mjesta posla ban Nikola iz Knina dne 15. travnja
pismo na mletacku obcinu, zahtijevajudi zadovoljstinu za postradalog Ivana. Jos odluSnije
nstaje ban u travnju 1364., kad su mletacke galije nanijele stete zadarskim gradjanima;
jedino njegovoj energiji poSlo je za rukom obcinu prinuditi, da je krivce kaznila i stetu

nadoknadila. Nikola Sec brine se i za boljitak crkvenih poglavara. Boraveci 7. ozujka 1366.
u gradu Kninu potvrdi kninskomu biskupu povelju bana Nikole Banica od god. 1353.,
kojom mu je zajamcena desetina u. njegovoj biskupiji.
U srpnju 1366. ostavi ban Nikola Se6 Hrvatsku i Dalmaciju, te se preseli u Zagreb.
Kralj ga bija§e imenovao banom citave Slavonije na mjesto svrgnutoga biskupa zagre-
koga Stjepana Kanizaja. Cast slavonskoga bana vrSio je Nikola kroz dvije godine (do
lipnja 1368.), kad je kraij tu sluzbu namijenio svomu dosadanjemu magistru vinoto5a, Petru
Cudaru (Zudar), koji ju je onda obavljao kroz punih dvanaest godina (do 1380,). Bani
Hrvatske Dalmacije bijahu u to: najprije magistar Konja Se6en (1366.
i 1367.), sin i

erdeljskoga vojvode Tome, onda Emerik -(1368.), Simun Mauricijev od plemena Pok i

(1369. i Godine 1371. napokon preuze baniju u Hrvatskoj

1370.). Dalmaciji kraljev i

rodjak Karlo Dracki, kojemu bijase Ljudevit jos prije namijenio 6ast hercega hrvatskoga
(slavonskoga).
Karlo, herceg od Dra6a, bio je sin gravinskoga grofa Ljudevita, prastricevica kra-
Ijeva, koji je bio zestok protivnik napuljske kraljice Ivane i njezina drugog supruga,
 HRVATSKO KRAUEVSTVO DO HERCEGA KARL A DRaCkOGA 159

Ljudevita od Tarenta. Boreci se gravinski grof proti kraljici Ivani bude od nje zarobljen
i bacen u tamnicu, gdje je i umro (1362.). Iza njega ostade nejaki sin Karlo, prozvan
Mali. Papa Urban V. pobrinu se za sirotana, te ga preporudi ugarskomu i hrvatskomu
kralju Ljudevitu. Poslanicom od 31. srpnja 1364. pozivase kralja, »neka svrati oci kra-
Ijevske milosti na stanje Ijubljenoga sina, plemenitoga Karla Drackoga, svoga nedora-
sloga rodjaka*, i »neka mu pruzi milost svoje Ijubavi i sklonosti.« Ljudevit nije se dao
dva put moliti. U jednu ruku nije tada jos imao ni kakva poroda niod svoje druge
supruge, bosanske banovne Elizabete, a u drugu ne bijase se nikad posve odrekao
napuljske bastine i osvete poradi smrti brata svoga Andrije. S toga objerucke prihvati
poziv papin, te odluci Karla Maloga, hercega Dradkoga, primiti pod svoje okrilje. Vec
god. 1365. nalazimo Karla u Dalmaciji. Kralj poziva Spljecane, da caste Karla »kao sina
i rodjaka njegova*, i da mu uzajme novaca, koji ce se njima vratiti od dohodka soli.
Spljetcani na to 19. studenoga daju Karlu 200 zlatnih dukata. U isto doba dozvoljavaju
Trogirani, da se iz njihova grada smije izvesti zito za gospodina Karla, hercega Drac-

Veliki pecat slobodne obcine Gradac

tik Zagreba iz XIV. stoljeca.

Na pedata vide se tri kule od tesaaa kamenn, koje stoje na gromadi s ; rijeda zidom zaSticenih pecins ; asred
zida jesu velika Siljata vrsta, a sa svake strane po tri nrezana krnniita (Kerbzinnen). Srednja kula je najviSa, te

otraga spojena s prostranim, koso gradjenim zidom, koji imade sa svake strane po dva krani§ta. Ova srednja
kula imade liljati krov sa dva kruniSta, sa svake strane jedno, i prozor povrh iiljatih vrata; ostale dvije pokrajne
kule imadu samo zaobljfna vrata i na vrhu po tri nrezana kniniSta. S lijeve strane knlS stoji rogovima gore
okreonti polumjesec, vrh njega tri peterolatidne rozete, a ispod njega dvije na tankoj gran^ici. S desne strane
kuI4 vidimo osmerotraku zvijezdu, a vrh nje i izpo<l nje po jednu malu rozeto. Izmedja vanjskoga zrnatoga raba
i nutarnjega kolobara stoji nadpis: »f S(igillnm) com(m)uni(tati5) dc monte Graci(ensi).

Izvomi pe^atnik, koji je urezan u plofu od inte mjedi, fuva se u arkiva kr. glavnoga grada Zagreba.

koga. Iza toga posao je Karlo u Zadar, a onda 1366. preko Senja u Ugarsku, gdje ga
je kralj Ljudevit dao odgojiti na kraljevsku. Nije nevjerojatno, da ga je kralj tada smijerao
u^initi svojim nasljednikom. No malo zatim rodi se kralju kdi Katarina, iza koje onda
dobi jo§ dvije kceri, Mariju (1370) i Jadvigu (1371.).
Odkad je kralj imao svojih potomaka, promijenio je namjere svoje glede Karla i

Dradkoga. Premda je bio tek dalji rodjak njegov, a niti sin niti brat, narnijeni mu privre-
meno cast hercega Dalmacije Hrvatske O tom obavijesti papu Urbana V., koji ga
i i

poradi toga posebnom poslanicom 11. prosinca 1369. ovako pohvali: > Milost tvoje blagosti
zasluzuje veliku hvalu za to, §to si Ijubljenoga sina, plemenitoga muza Karla Dradkoga,
svoga rodjaka odgojio na kraljevsku i otSinskom brigom (regalibus moribus et magni-
ficentia studioque paterne sollicitudinis educasti), i §to si mu netom posebnim veleduSjem
darovao hercezku cast u Dalmaciji i Hrvatskoj, premda nema za nju svojstva po svojoj
i6o UUDEVIT I. VELlKt.

kraljevskoj krvi«. . . Medjutim Ljudevit pobrinuo se je i za to, da svoga Sticenika zgodno

ozeni. Izabrao mu je za zenu njegovu bratuSedu Margaretu, kcer vojvode Karla Drackoga
Starijega (f 1348.) i kraljevne Marije, sestre kraljice Ivane. Tim je Ljudevit htio na
neki nacin okajati, §to je Margaretina otca dao pred dvadeset i jednom godinom pogu-
biti. No Karlom Malim u srodstvu,
poSto je Margareta bila s i to po otcu u drugom
stepenu, a po majci u cetvrtom, trebalo je u pape izmoliti dispenzaciju. Kralj posla za
to k papi Urbanu V. svoje poslanike, po imenu vackoga biskupa Ivana magistra Ivana i

de Brixia doktora prava, koji ce taj posao izvrSiti. Medjutim se uplela u te stvari i
napuljska kraljica Ivana, zabrinuta valjda za svoje stanje. No Ljudevitovi poslanici umi-
riSe ju, utanaciv§i s njom u ime svoga kralja i hercega Karla nekaki ugovor (quaedam
pacta), kojega sadrzaj nije poznat, ali se je papi 6inio razborit i zgodan (rationabilia
nobis videntur). Posto je tako Ivana privolila na udaju svoje necake, te ju bogato opre-
mila imanjima pokojnog joj otca, napisa i papa Urban V. dne 9. sijecnja 1370. poslanicu
kralju Ljudevitu, kojom podijeli zamoljenu dispenzaciju, narocito »poradi boljka i mira
kraljevine Sicilije< (pro bono et pace regni Sicilie). Iste godine 20. listopada udade kralj

Ljudevit i svoju sinovku Elizabetu, kcer pokojnoga brata Stjepana, za tarentskoga kneza
Filipa od Romanije, koji je takodjer pripadao napuljskoj lozi Anzuvina. Ovakim nacinom
nastojase se kralj donekle izmiriti sa svojim napuljskim rodjacima, na §to ga je osobito
putila i ta okolnost, §to kraljica Ivana ni od svojega trecega supruga, kralja Jakova III.

od Majorke, nije imala potomaka.

Herceg Karlo Mali (Parvus) ili Dra6ki (de Duracio) preuze upravu svoje hercego-
vine god. do druge polovice 1376. Nazivao se je »herceg kra-
1371., te ostade u njoj
ljevine Slavonije« ili »herceg Dalmacije Hrvatske«. Za njegova hercegovanja nijesu i

Dalmacija i Hrvatska imale zasebnih bana, nego je herceg vrSio poslove banske (Dal-
macie et Croacie banatum tenente); u Slavoniji bio je kroz to citavo vrijeme banom
Petar Cudar. U svibnju 1371. boravio je Karlo Dracki u Zagrebu. Tu povjerava 6. svibnja
zupanu zagrebafikom i kastelanu samoborskomu Leustahiju, da zajedno sa sudcima pie-
mica zupanije zagrebacke povede iztragu proti kastelanu zagrebaikoga biskupa, koji je
tuzen, da je silom orobio i ijuto izranio magistra Ladislava. U isto vrijeme izdao je
herceg Karlo slobodnoj plemickoj obcini u Turopolju povelju, kojom je potvrdio starija

privilegija njezina. Na toj povelji imade i pecat hercegov s trouglim stitom i u njem
obiteljski grb Anzuvina (liljani); a naokolo pefiata nadpis: »S(igillum) Karoli de Duracio
duc(is tocius Sclav)onie.« Iz Zagreba posao je herceg Karlo na jug, te se je napokon na-
stanio u Zadru, koji mu je bio stolica za ditavog vladanja u Hrvatskoj. Dne 1. listo-

pada 1372. poslaSe Trogirani svoje poslanike u Zadar, da izkazu pocast hercegu, i da
mu predadu dar od petdeset dukata.
(Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370.). Jo§ godine 1339. bijaSe
odredjeno, da ce Ljudevit naslijediti svoga ujaka Kazimira Velikoga na poljskom pri-

jestolju, ako bi potonji umro bez zakonitih muzkih potomaka. Ljudevit bija§e se vec tada
obvezao, da ce u tom slu6aju saduvati neoskvrnjenu cjelovitost kraljevine Poljske, da
ne ce namitati poreza bez dozvole sabora, te da ce casti i sluzbe dijeliti samo domacim
sinovima. Kao odredjeni baStinik poljskoga prijestolja pomagao je poslije vi§e puta svoga
ujaka, narocito u ratovima s Litavcima (1351. 1352), a uz to je budnim okom pazio, —
da mu ne izmakne obecano kraljevstvo. S toga si je god. 1355, pravo nasljedstva dao
potvrditi od poljskih velikasa, suviSe je i s kraljem Kazimirom vise puta obnavljao uta-
nateni ugovor (8. svibnja 1364. u Krakovu, i 1369. u Budimu). Napokon je poljskoga i

vojvodu opoljanskoga Vladislava, sina svoje polusestre Eufemije, dozvao na svoj dvor,
te ga 1367. imenovao za palatina ugarskoga.
U to mu se najednom nadade zgoda, da izpuni svoju davnu zelju. Kralj Kazimir
pao na lovu s konja tako nesrecno, da je malo zatim 5. studenoga 1370. u Krakovu umro.
 LJUDEVIT ZAVLADAO POLJSKOM. i6i

Cini je l^judevit doznao za nezgodu ujcevu, posla namah opoljanskoga vojvodu i pala-
tina svoga Vladislava u Krakov, da zaprijeci svako nepovoljao utjecanje na umirucega
kralja. Kad je Kazimir izdahnuo, pohitase krakovski biskup i drzavni kancelar u Ugarsku,
da pozovii Ljudevita na prijestolje. On
doceka u Visegradu, okruzen svojim savjetni-
ih

cima najvisim dostojanstvenicima. Ljudevit pritaji svoju radost, pak na poziv poljskih
i

dostojanstvenika na nutkanje svojih savjetnika probesjedi ovako

i » Vi ne shvacate :

(poljski poslanici), sta trazite, a vi opet (ugarski savjetnici) ne pojmite, sta mi svjetujete.

Dva posve razlicita, jedno od drugoga odaljena stada ne moze jedan pastir valjano
cuvati; zato zabranjuju crkvene ustanove, da jedan biskup upravija dvima biskupijama.
Kad je drzava sastojala tek od nekoliko koliba, bila su joj dva kralja suvise; ja se bojim,

Pec AT HERCEGA Karla DraCkoga.

Na pefstu v'di se porodidni grb Anlnvina (krir.ovi ili liljani). Nadpis: »S. Karoli de Daracio d{ucis tocins

Scla)vonie.€ Pedat visi dr Jednoj povelji od god, 137I1 te se iava. u arki^^a plemicke obdine Turo-
poljske n Velikoj Gorici.

da ce za dvije velike drzave biti jedan kralj nedostatan, te da ce poradi toga stradati
jedno ili drugo kraljevstvo, ili mozda oba«. Ali ipak posla namah svoju majku Elizabetu u
Poljsku. da predusretne nemirima, a nakon par dana podje sam na put. Pratili su ga i

najodlicniji prelati i baruni, medju njima zagrebaCki biskup Stjepan Kanizaj i slavonski
ban Petar Cudar.
Dosav u Krakov, prijestoljnicu posljednjih dvaju kralja va iz kuce Pijastove, ozlo-

jedi narod jo§ prije krunisanja. Prvo nije znao ni nauiio poljskoga jezika, premda je vec
pred trideset i jednom godinom bio odredjen za vladara poljske drzave. Jo§ viSe je
^ozlojedio plemstvo, kad je zabacio oporuku svoga ujaka i pred.^astnika , kojom je

Hrv. poTJ. II. I. 1

 I62 LJUDEVIT I. VELIKI.

pokojnik nagradio svoje vjerne savjetnike barune, te obskrbio svoje nezakonite sinove i

i zakonite kceri, kao svoju trecu suprugu Jadvigu. U toj oporuci bijase kralj Kazimir
i

Veliki takodjer obilato nadario svoga unuka Kazimira (IV.), sina kceri svoje Elizabete,
kojega bija§e silno zavolio, te ga na svom dvoru odgojio. Kralju Ljudevitu smetase
osobito taj izravni potomak pokojnoga kralja. Mladi vojvoda Kazimir bio je surjak
6e§koga i njemackoga kralja, k tomu je odrasao na kraljevskom dvoru u Krakovu
poznavao je jezik cud i obi^aje poljskoga naroda, te su mnogi pomisljali, da bi on bio
zgodniji za kralja nego vladar susjedne Ugarske. Ljudevit toga nije htio
ni cuti, da se
s

vojvodi Kazimiru dade, ^to mu bijase djed u oporuci namijenio, naime vojvodine Dobrzyn,
L^czyc, Siradija i dio Kujavije, zajedno s gradovima KruSvicama, Bidgoscem drugima. i

Tek nakon duga natezanja privoli, da mu se podijeli vojvodina Dobrzyn s nekim grado-
vima, kao leno poljske krune; all se zato morade odreci svih prava na L(^czyc
i to i

Siradiju.Jedva §to se je spor poradi oporuke pokojnoga kralja nekako rije§io, pojavi se
pitanje, gdje ce se kralj kruniti, da li u Gnijeznu u Velikoj Poljskoj ili u Krakovu u
Maloj Poljskoj ? Gnijezno bila je kolijevka poljske drzave, te su se ondje krunili svi poljski
vladari do konca 13. stoljeca; tek posljednja dva Fijastovica, Vladislav Lokietek i sin
njegov Kazimir Veliki Krakovu, jer su vise naginjali plemstvu Male
vjendali su se u
Poljske. Napokon pogodi se Ljudevit tako, da ce se krunisati u Krakovu, a zalim ce
s grimiznim haljinama, krunom, zezlomdrzavnom jabukom poci u Gnijezno, ondje se u i

stolnoj crkvi narodu pokazati, te namah ondje krunske dragocjenosti sahraniti. Sada i

tek bi Ljudevit okrunjen u Krakovu u stolnoj crkvi 17. studenoga 1370. Nazoc^ni bijahu
biskupi iz Gnijezna, Krakova i Lebusa, zatim vojvode Kazimir, unuk Kazimira Velikoga,
i Vladislav opoljanski, napokon neslo malo velikasa. Poslije krunisanja dade kralj
i

vojvodi Kazimiru u leno obecanu mu vojvodinu Dobrzyn jednako nadari obilato ;

svoga necaka i Ijubimca, vojvodu opoljanskoga Vladislava mnogim gradovima, koje

bijase Kazimir Veliki utemeljio. Dva dana poslije sahranjen bi pokojni kralj Kazimir uz
veliko ucesce naroda, koji je gorke suze lijevao za velikim i Ijubljenim vladarom svojim.
Sada pohita Ljudevit u Veliku Poljsku. U Kali§u doceka ga brojan narod, da mu se
svecano zavjeri. Na to stize u Gnijezno, gdje bijahu vec sve udesili za drugo krunisanje.

No kralj ne htjede se ni javno pokazati u crkvi, da se toboze ne izvrgne ruglu. Probo-

ravivSi samo dva dana u Gnijeznu vrati se preko Poznanja, L^czyca i Sieradza u Krakov.
Ali ni ondje ne ostade dugo. On povjeri vladanje poljskoga kraljevstva svojoj vec 6staroj
majci Elizabeti, sestri pokojnoga kralja Kazimira, misleci, da ce tako ugoditi Poljacima,
a onda se povrati sa svojom ugarskom druzinom u Budim.
Vladanje pristare Elizabete bijase gotova nesreca za Poljsku. TaSta i vlastohlepna
zena, koja jeumjetnim sredstvima umjela uzdrzati svedjer svoju Ijepotu,* uSini kraljevski
dvor u Krakovu srediStem zabava, igranaka glazbenih izvadjanja, ali neprestanih zadje- i i

vica i intrigua. Tu su se banili njezini pouzdanici iz Ugarske, od domace vlastele

a
ugrabili su svu vlast mladi podkancelar Zavisa Kurozw^ki, sin krakovskoga palatina Dobie-
slava, a uza nj se podize smutljivi prepoSt Nikola Kurnik. Posto je kraljica svagdje i

vazda ugadjala mladopoljskoj gospodi, te im povjeravala najodli6nije sluzbe i casti,

izostrila se jo§ jace opreka izmedju Male i Velike Poljske. U Mazoviji vladaSe gotovo
samostalno knez Semovit 111. iz porodice Pijastove, ne mareci sta se zgadja u ostaloj
Poljskoj, dok su opet Litvanci udarali na ruske oblasti, koje su bile pripale poljskoj
drzavi. Sred toga obcega razsula snovao je Ljudevit ipak, da svojoj porodici osigura poljsko
kraljevstvo.

* Kaie se, da je kraljica Elizabeta rabila neki iivotni eliksir, kojim se je pomladjivala. Po njoj prozvao
se je La Reine d'HoDgrie, te se
lijek je recept za nj pokazivao kao Cudoviite u carskoj knjiinici u BeCu. Na
otokn Hvaru prekapljuju iz ruimarinova liSda kralji^iau vodu, koja je nekad bila na glasu pod imenom
»Aqua reginae Hungariac.c
 LJUDKVIT ZAVLADAO POFJ.SKOM. 163

Prema prijaSnjim ugovorima i pogodbama bijase nasljedstvo u Poljskoj osigurano

kralju Ljudevitu i njegovim muzkim potomcima. No Ljudevit nije imao sinova, nego
redom tri kceri: Katarinu, Mariju i Jadvigu. S toga po6e najprije raditi, da mu Poljaci
priznadu pravo nasljedstva najstarijoj kceri Katarini. NajviSe vjeStim nastojanjem spome-
nutoga vec Zavise podje mu za rukom, te sabeie u jeseni 1373. najodlicnije drzavne
castnike i zastupnike glavnih gradova na saber u KoSicama, gdje ih skloni, da su pri-

znali najstariju kcer njegovu Katarinu za bastinicu poljskoga prijestoija, ako bi on umro
bez muzkih potomaka. Ali malo iza toga sabora promijeni svoje osnove u pogledu Kata-

I rine, pak stade svima silama

nasljedstva u obce. I pri
nastojati,

torn ga poslu
da prinudi poljsko plemstvo na priznanje zenskoga
pomagaSe Zavisa, ne zaleci nikakvih sredstava
pak ni obecanja, prijetnja, ni mita. Medjutim se tomu protivilo velikopoljsko plemstvo,
kojemu bijaSe mrzko to, sto i je biskupom u Poznanju postao krakovski prepost Nikola
Kurnik iz porodice Grymata.
Ljudevit bijase opet pozvao poljske velikaSe i plemice, da se sto brojnije u Ijetu
1374. nadju na okupu u KoSicama, pak da vijecaju o razlicitim poslovima. I zaista, veliko-

poljsko i malopoljsko plemstvo, kao i citavo visoko svecenstvo odazove se kralju, te

jatomice pohita u taj bedemima Razpravljalo se o raznim
grad, koji bijase opasan tvrdim
poslovima, kao naroSito o nekom porezu: kad najednom kralj pozove sakupljene staleze,
da priznadu zensko nasljedstvo proglase za bastinicu prijestoija onu njegovu kcer, koju
i

ce oznad;iti budi on budi mati njegova. Tomu se pozivu opre velikopoljsko plemstvo, na
celu mu sam nadbiskup Ivan Suchiwilk iz Gnijezna, Ne nadajuci se, da bi prosvjedom
sto postigli, odluciSe svi velikopoljski plemici sto prije iz Kosica otici i tako dalje sabo-
rovanje osujetiti. Ali Zavisa s malopoljskim plemstvom pristajaSe uz kralja, te ga svjeto-
va§e, neka te stvari vise ne odgadja, makar i silom prinudio odpornike, da ostanu u
gradu. Kralj dade brzo zatvoriti sva gradska vrata, i uhvati tako svoje protivnike u
stupicu. Nakon toga prihvatise poljski stalezi 17. rujna 1374. ne samo toli i^eljkovano
zensko nasljedstvo, nego i mnoge druge ustanove, kojima bi s temelja preobrazen dosa-
danji ustav kraljevine Poljske. Sve te ustanove sadrzaje spis, koji se moze smatrati za
prva »pacta conventa,* a redigovao ga je jamacno svemocni drzavni kancelar Zavisa.
Taj novi temeljni drzavni zakon sastoji od devetnaest clanaka, kojima bise jasno odre-
djeni drzavopravni odnosi krune prema ostalim drzavnim faktorima. Staro, patrijarkalno
plemstvo bi potisnuto, a poglavitim zastupnikom naroda postade feudalno plemstvo kao
u Ugarskoj; seljak i gradjanin vrijedi malo ili ba§ niSta. Prva dva 61anka priznavaju
zensko nasljedstvo prema izboru Slankom zajamcuje kralj
i odredbi kraljevoj; trecim
cjelokupnost poljske drzave. Ostalim clancima opet obvezuje se kralj da ce samo doma-
cim sinovima podjeljivati najviSe sluzbe, dostojanstva diasti, a narodito sudacke, to i i

tako, da ce u svakoj pokrajini samo tamoSnji urodjenici biti namjesteni. Tek kad su
nazocni velikaSi sve te clanke prihvatili i podpisali, otvoriSe se opet gradska vrata, te
se velikopoljsko plemstvo vrati »zastidjeno« i pobijedjeno u svoju domovinu.
Sad je Ljudevit stao graditi velike osnove za buducnost svoje porodice, narodito
za svoje kceri Mariju i Jadvigu, mu bijase prvorodjena kci Katarina nedavno
posto
umrla. Stariju kcer svoju Mariju namijeni Sigismundu, sinu deskoga kralja Karla IV.
i prvoga tasta svoga. Sigismund bit ce markgrof u Braniboru, mozda ce kada tada dobiti
jo§ Luzicu, pak i desku krunu. Mladju kcer Jadvigu, kojoj su bile tek tri godine,
zaruci opet 1375. s Vilimom, sinom austrijskoga vojvode, te dade tu djecu 15. sijeCnja
god. 1378. u Hainburgu od ostrogonskoga nadbiskupa vjeniati.
Medjutim majke Elizabete dodijalo
je vladanje kraljice Poljacima njoj samoj. i i

U polovici 1375. ostavi ona Krakov

ode u Dalmaciju, na Sto sam Ljudevit dodje u i

Poljsku, te u njoj kroz nekoliko mjeseci proboravi. Medjutim kralj nije mogao ondje
dugo ostati, jer mu toboze podneblje nije prijalo; a kraljica majka opet je brzo pozalila
l64 ^ LJUDEVIT I. VELTKI.

svoj odlazak. Tako se zgodi, te se je Elizabeta god. 1876. vratila u Krakov. Ali sada
stizavase nju i povjerenu joj drzavu jedna nevolja za drugom. Narod pak zamrzi Ijuto

nju i njezinu ugarsku pratnju, svaljujuci uzrok svojim bijedama na njih. Bilo je jedne
nedjelje 7. prosinca 1376. — iz kraljevskoga dvora razlijegase se glas lutnje i pijev
Ijudskoga grla —
kad najednom zamnije vika: »Eto ubijaju Ugre«. Poljaci i Ugri bijahu
se zavadili poradi kola, natovarenih sijenom. Nastade strka. Starosta Jaszko Kmyta pohita
na zapovijed kraljicinu, da povrati mir, kad na nj neki Ugrin odape strjelicu. Vidjevsi
Poljaci, da im je poginuo zemljak, planu§e osvetom, pak navalise na Ugre, sijekuci ih
bez obzira na stalez i rod Razboritiji Poljaci htjedose sjecu zaprije6iti, ali zaludo: vi§e
od sto i sestdeset zrtava pogibe torn zgodom. Kraljica nastojase doduse, da povrijedjene
Poljake smiri, te imenova sina poginuloga Kmyte, po imenu Petra, za starostu u L^czycu;
all naskoro i sama uvidi, da joj nema vi§e obstanka u Poljskoj, pak nakon male dana
ostavi Krakov i zemlju. Bijase joj tada 70 godina. Poslije dodje jos jednom na kratko
vrijeme u Poljsku (1379.), ali vec 6. travnja 1380. sastavi u Budimu svoju oporuku, te

umre jo§ iste godine. Nakon njezina odlazka raztroji kralj poljske zemlje i povjeri ih
trima namjestnicima; god. 1380. pak ili na po6etku 1381. odijeli od poljske drzave
zemlju Halic ili Crvenu Rusku, te ju pridruzi Ugarskoj, a upravu njezinu povjeri Petru
Cudaru, dotadanjemu banu slavonskomu. No pored svih tih odredaba ne bi ipak vi§e
mira u poljskoj drzavi sve do snnrti kraljeve.
(Ljudevit prema zapadnoj Evropi, naroc^ito prema Italiji, 1356 - 1378).
Dinaslicka politika, koja je Ljudevitu svedjer lebdila pred ocima, nije mu dopuStala
nikad pravo mirovati. Da podigne sjaj svoje kuce i osigura buducnost svoje porodice,
uplitao se je svagdje, samo da sto privrijedi S toga i nema njegovo djelovanje one
potrebite dosljednosti; on svasta zapocinie, a malo kad sto do kraja dotjeruje, vec ili

zapocete stvari u obce napusta ili ih vise puta odgadja. I Firentinac M. Villani kaze za
nj, da lako i brzo plane (essendo naturalmente di subito movimento). Jedino dosljedno i s

gvozdenom uztrajnoscu utire put k moci i slavi svoje porodice. Kako mu dinasticki interesi
nalazu, on je sad u tijesnom prijateljstvu sa svojim tastom, njema6kim carem i ce§kim
kraljem Karlom IV. Luksemburgom; malo zatim (1369.) ugovara velik savez na zator
Ceskoga kraija, a dvije godine poslije (1371.) nudi opet svoju netom rodjenu kcer Mariju
za suprugu kraljevicu Sigismundu, drugomu sinu svoga tasta a nedavnoga protivnika.
Najvise medjutim, gotovo bez prestanka, zanimao se je Ljudevit za prilike u Italiji.

I tu nije mogao zatajiti, da je porijetlom iz Italije, a potomak napuljskih Anzuvina. Na-

ro^ito je s najvecom pozornoscu motrio, §ta se zgadja u Napulju, a §to u Mletcima. On
se bijase dodu§e odrekao svojih prava na Napulj (1352.), zatim se bijase izmirio s Mlet-
cima (1358.); no uza sve to ne pusti s vida ni jedne ni druge drzave. Kada su razbludnoj
napuljskoj kraljici Ivani djeca redom umirala, zanimalo je Ljudevita silno, tko ce
jednom biti bastinik napuljskoga prijestolja; za Mletke opet znao je suviSe dobro, da su
mu tek od skrajnje nuzde ustupili Dalmaciju, te da jedva c^kaju zgodu, da mu odmazde.
S toga je on unatoc miru, utanacienom u Zadru, svedjer pomagao neprijatelje Mletaka,
ne bi li tako tu mocnu republiku sasvim oslabio i zatro. U tom je poslu nepokolebivo
stajao uza nj njegov stari saveznik, padovanski gospodar Franjo Carrara, Ijuti dusmanin
Mletaka. Koji put pomagale su ga i druge talijanske obcine, narocito Firenza. Ali najviSe
bija§e Ljudevitu stalo, da sasvim predobije papu, koji mu je mogao u velike koristiti u
svakom pogledu, a osobito u Napulju.
Vec od Inocentija VI. (1352 1362.) — snovali su pape, kako bi se iz Avignona
povratili u Rim, i tako oslobodili francuzkoga skrbniStva No po§to je velik die papinske
drzave bio u stranim rukama, posla Inocentije u proljecu 1353. kardinala Egidija. Albor-
noza u Italiju, da kao njegov legat i generalni vikar obnovi papinsku vlast. Taj zapo6e
boj s pojedinim signorima, koji bijahu ugrabili dijelove papinske drzave. Ljudevit se
 LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA ITALIJI. 165

pozuri, da se pokaze papi usluzao, te posla 1359. Nikolu Lackovica s cetama u Italiju,

I da pomaze Albornoza u borbi s Franjom Ordelafom, gospodarom od ForHja

Dakako da je tim u velike ugodio papi. Kako je Inoceatije bas u ono vrijeme bio
Cesena. i

u zavadi s njema^kim carem Karlom IV., razglasilo se je na sve strane, kako papa spora-
zumno s nadbiskupima u Mainzu Koinu, kao s drugim knezovima izbornicima smijera
i i

Karla IV. s carske stolice skinuti, te kralja Ljudevita na njegovo mjesto uzvisiti. Kad je
zatim u proljecu 1360. Barnabo Visconti, jedan od triju vladara Milana, s velikom vojskom
pao pod Bolognu, koju bijase papinski legat zauzeo, iztaknu se opet Ljudevit najvecom
gorljivoscu za obranu crkve. Sve nepozvan odasla glasnika u Italiju, neka skloni Barnaba,
da se okani dirati u papu, a zatim posla nekoJiko tisuca vojske pod knezom Simunom,
da pomaze Albornoza Bologna srecno oslobodjena od podsade. No knez Simun nije

I
bi

bio dosta jak, da obuzdava svoje divlje cete, pak tako stado§e one robiti druga nasilja i

Ciniti. Poradi toga razljuti se Ljudevit tako, da je svoje cete odazvao iz Italije, a Simuna

bacio u tamnicu. I na pocetku godine 1364. nud)a§e kralj Ljudevit svoju pomoc novomu
papi Urbanu VI. (1362 — 1370) proti Barnabu Viscontiju; ali ju papa odkloni, po§to se
je s milanskim vladarom izmirio. Medjutim je kralj za svoje usluge trazio i dolicnu
nagradu. Jos iste god. 1364. uznemiri silno mletacku obcinu vijest iz Avignona, kako je
kralj Ljudevit zaprosio papu, neka dozvoli akvilejskomu patrijarki, da ustupi njemu
markgrofiju Istru uz znatnu godisnju zakupninu. Tim bi Ljudevit bio postao neposrednlm
susjedom mletadkomu vladanju.
Pomoc kralja Ljudevita svakako je mnogo doprinijela, te se je papa Urban VI.
zaista mogao 18. listopada 1367. preseliti u Rim, u kojem je ostao sve do god. 1370.
Tu se pokloni§e papi njemadki car Karlo IV., napuljska kraljica Ivana i ciparski kralj

Petar. I Ljudevit se pozuri, papu po svojim poslanicima. Bijahu to biv§i

da pozdravi
hrvatski ban Ivan Cuz od Ludbrega, Ivan Trentul Zadranin Stjepan Franjin. Oni sta- i

dose tom prigodom izlagati papi pravo svoga kralja na napuljsko prijestolje, te izjavise
u njegovo ime, da on ne ce smetati Ivane u vladanju, dok ona zivi; ali poslije njezine
smrti ne ce dopustiti, da napuljsko prijestolje zapane kojega stranca. Papa se nadje u
velikoj neprilici, §ta da mu odgovori. Da ne bude zamjere ni s koje strane, posla mu
27. kolovoza 1368. poslanicu, u kojoj ga nastoja§e umiriti obdenitim rijecima. Obeca
mu, da ne ce uzmanjkati ciniti pravo, pa6e izkazivati mu milost i raditi mu u prilog
»koliko to dopu§ta savjest, a ne gazi se pravo drugoga* quantum patitur conscientia, (in

et ius alterius non laeditur). Ljudevit se u taj par zadovolji takovom izjavom, te i

posla papi slavonskoga bana Petra Cudara s vojskom, da ga pomaze u borbi s milanskim
Viscontima.
Ni nakon povratka pape Urbana u Avignon ne prestade Ljudevit svracati paznju
svoju na Italiju. U ozujku i travnju 1371. boravio je u juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji,
obilazeci gradove Knin, Vranu, Nin i Zadar. Byzantski car Ivan vracao se je tada na mle-
tackim brodovima iz Italije u Carigrad, pak se je Ljudevit jamacno bojao, da ne bi
mletacka mornarica iznebuha nahrupila na koji od dalmatinskih gradova. Cini se,da su
tada bili vrlo napeti odnosi izmedju kralja i obcine, jer je potonja poslala svoje bro-
dovlje u jadransko more, sumljajuci, da i Ljudevit nesto protiv nje snuje. Medjutim se
Mletci slijedece godine 1372. zavadise s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom.
Papa Gregorije XI kralj Ljudevit nastojahu posredovati
i izmiriti prude se stranke, ali i

im to poradi tvrdokornosti mletacke vlade ne podje za rukom. Tako planu na koncu

god. 1372. rat izmedju Carrare i obcine, a Ljudevit se namah pozuri, da svomu oda-
nomu savezniku prisko6i u pomoc. Jamacno ga je na to nutkao i jedan od najuglednijih
hrvatskih velikasa, naime knez modruSki, senjski i krcki Stjepan Frankapan, koji se
bijase bas u ono vrijeme (poslije 2. lipnja 1372.) vjencao s Katarinom, kcerju Franje
Carrare. Mletiani nastojahu sada svom snagom odvratiti kralja od saveza s padovanskim
1 66 I,.IUr)B:VIT I. VELIKI.

gospodarom. PoslaSe k njemu Pantaleona Barba, koji mu govorase, da je Carrara najmio

ubojice, da ubiju tri njemu omrazena mletaika plemica, da je nadalje on prvi pogazio
niir i prinudio obcinu, da se masi oruzja. Ali kralj poznavase dobro Mletcane: kako su
doslije prijecili trgovinu dalmatinsku, i kako nijesu odrzali obecanja, zadatih pri skla-

5 .^

>
c

- Q-2

o
tuO o

.2. «
- o

a
5

J « a
> o
O '-' .*

panju zadarskoga mira, pak ne htjede ni cuti, da se iznevjeri svomu savezniku. Na to

se stade mletacko vijece u javnim proglasima tuziti na Ljudevita, kako ne drzi nikakvih
ugovora, kako namjerice podrzaje rat i smutnje u Italiji, pace kako protiv crkvenih
zakona podupire ubojice. Ali ni kralj ne|[ostade im duzan. U posebnom manifestu od
 UUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA ITALIJI. 167

7. velja6e 1373. svaljiva§e svu krivnju poradi krvoprolica na Mlet6ane, koji nakon
posljednjega mira nijesu prestali progoniti njegovih saveznika, te su i sada odbili pra-

I vedne ponude Carrarine, da se odrzi

njih udariti, da
dare, kojima je sveto pravo
skrSi njihovu obijest
i
i

postenje,
mir.
obrani
da
S toga je

potlaciene,
odlucio na kopnu
pak poziva sve narode
ga u torn ratu pomazu. Podjedno dopuSta
i na moru na
i vla-

svima i svakomu, da udaraju na Mletd;ane i na njihove oblasti, da ih robe na moru i

P -.o
•Si. 2 J,
•5 IS

'a S
-o » *

Mi^
•o

S ;=
(i: s
^ «« r2
.0
u
< > o ^a j^ —
z 2 S> 8
z'
5
S
«=
_
<!

< « P Su*
Z
< .5- o
05

< :i 8 ^ 5
Z
> g =« 2 o .2 M
* e
.s -o o

z
< v* (1 c
a.
»
-»
H
o a. ^ "5
a- -o ^ « .. N
< *
> ^ JS
'= >
ii
Z a -^ i: M ^
O s
S ^- « ti
- . C8 g o "^ ^
.5 o --2 s
» a »> M a
z *" '^
rt —

^ S 42
us
>o
.2 B -O X -3
V "^ Tf
TS

S s s -a ^ -if
u O *j
i-
S s I
a<u •-
o S
c« *^,

cu a. vii
.^ o Ji

** c
•*
o

- O *j

.5 E

kopnu, da im otimlju galije i brodove i sve, Ito je u njima; napokon otvara neprijate-
Ijinia MIetaka sve luke i primorske gradove Dalmacije, da u njima traze i nadju uto-
ciste i zaklona, i da smiju u njima hrane kupovati.
Medjutim bijaSe kraljev vojvoda Stjepan Lackovid sa 12.000 konjanika, kojima se
je pridruzilo 1000 Austrijanaca.^provalio^u Italiju, gdje se je sjedinio s ietama Franje
Carrare i drugih mletaikih protivnika. Kod'jPiave'di Sacco^udarise Lackovic i Carrara u
l68 LJUDKVIT I. VELIKI.

svibnju 1373. na mletacku vojsku, kojoj je bio vrhovni vojvoda Tadija Giustiniani. Jezgra
mletackih ceta, sve sami Mletcani, odolijevahu izprva srcano; no njihovi placenici sta-
dose uzmicati smetose tako ostalu vojsku, da
i u divlji bijeg. Giusti- je citava nagnula

niani druge odlicne vojvode bise zarobljeni; velik dio vojske ili dopade suzanjstva ili
i

izgibe na bojnom polju, tek malen ostatak zakloni se za zidine tvrdoga Trevisa. Ali vec
iza nekoliko sedmica nasmija se sreca Mletcima. Dne 1. srpnja god 1373. odrzi njihova
vojska sjajnu pobjedu kod Lupe u padovanskoj oblasti (in partibus Lupae territorii

Paduani), gdje se je borilo do 3000 ugarskih vojnika. Sam vojvoda Stjepan Lackovic,
zatim 30 drugih odlidnih ugarskih vitezova dopade suzanjstva. PoSto se na to i u samoj
Padovi digo^e neprijatelji na Franju Carraru, a s njima i braca njegova, zeleci ga s po-
mocu Mletaka zbaciti s vlade, prinudjen bi on 21. rujna utanaciti vrlo nepovoljan mir
s mletaSkom obcinom. Izmedju kralja Ljudevita i Mletaka ne bi sklopljen ni mir ni pri-

mirje; jedna i druga stranka odgodi osudni boj na zgodniji cas.

Nedaca u ratu s Mletcima nije medjutim kralja Ljudevita ni malo smela. Sada
obrati svu paznju na napuljsko kraljevstvo, ni najmanje razocaran neizvjestnom porukom
pape Urbana od god. 1368. Ta u njega bile su tri kceri, Katarina, Marija i Jadviga, —
a samo dvije bastine, s kojima je mogao razpolagati, naime Ugarska s Hrvatskom i

Poljska. Trebalo je i trecoj kceri nesto namaknuti, a to bi bilo kraljevstvo napuljsko,

koje i onako starinom pripada rodu Anzuvina. Ondje vlada Ivana, kojoj su pomrla djeca,
pak se nadaju toj baStini njegovi rodjaci u Francuzkoj, narocito vojvoda Ljudevit Anzu-
vinac, brat kralja Karla V. iz porodice Valois. Da to zaprijeci, zasnova kralj Ljudevit
udati koju od svojih triju kceri za francuzkoga kraljevica Ljudevita, mladjega sina
Karla V., pak ce onda na ovaj mladi par prenijeti svoja prava na napuljsko prijestolje.

U to ime posla 17. travnja 1374. zasebne poslanike svoje u Francuzku, da utanaCe
s Karlom V. zenitbeni ugovor. Poslanici bijahu slavonski ban Petar Cudar, zagrebacki
biskup Stjepan Kanizaj, i napokon vitez Simon de Podio. Oni ugovorise 10. kolovoza u
Parizu zaista zaruke izmedju ugarskih Anzuvina i francuzkih Valoisa. Drugorodjeni sin
francuzkoga kralja, orleanski kad doraste, za zenu jednu od
vojvoda Ljudevit, uzet ce,

triju kceri ugarskoga kralja, to najstariju Katarinu, ako ugarski kralj u pape izradi, da
i

jasno o6ito priznade nasljedno pravo njegovo

i njegovih potomaka na napuljsko prije- i

stolje; ako bi se pak ocitovanje papino oteglo, ozenit ce se francuzki kraljevic onom od
triju kceri ugarskoga kralja, koju ce otac oznaciti, bila to prvorodjena Katarina ili koja
druga. Iz Pariza podjose ugarski poslanici u Avignon k papi Gregoriju XL, kojega oba-
vijestiSe, da su ugovorili zenitbu izmedju nedorasle djece svoga i francuzkoga kralja, a

zatim zahtijevahu od pape, neka izjavi, da kraljevstvo napuljsko pripada kralju ugarskomu
(petierunt per nos declarari, regnum prefatum ad eundem regem Ungarie pertinere),
Papa se otimao tomu zahtjevu, opiruci se na deklaraciju pape Bonifacija VIII kao na , i

oporuku kralja Karla II. od 16, ozujka 1308., kojom bi napuljsko prijestolje namijenjeno
potomcima drugorodjenoga sina Karlova; ali ugarski poslanici nastavise dogovore, bra-
nedi prava svoga vladara. Napokon, kad nije papa nikako htio popustiti, stadose za svoga
kralja zahtijevati, da mu se bar dosudi vojvodina Salerno gospo§tija Monte San Angelo, i

zatim grofovije Provence i Piemont kao bastina iza djeda njegova Karla Martella, koji
je takodjer bio zakoniti sin Karla II. K tomu nijesu te oblasti nikakva lena papinske
stolice, te ih s toga ni Bonifacije VIII. ne spominje u svojoj deklaraciji. Papa Gregorije XI,
bijase sada u najvecoj neprilici, sta da uSini, jer ugarski poslanici nijesu htjeli ostaviti
njegova dvora bez izvjestna odgovora. Nakon bezuzpje§na vijecanja s kardinalima obrati
se papa 22. rujna 1374. na svoju sticenicu, lijepu ali grijesnu Ivanu, neka mu ona po-
mogne, te posla nekoliko vjestih i izkusnih muzeva, koji bi umjeli obrazloziti njezina
prava, a i citavo pitanje objasniti, tako da bi onda i on mogao odgovoriti kralju Lju-
devitu, da ne bude ni komu krivo.
 LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAllofilTO PREMA ITALIJI. 109

Dok su ugarski poslanici boravili u Parizu i Avignonu, te u potonjem mjestu uzalud

papu svomu gospodaru, spremao je sam kralj Ljudevit fteprilike kra-
nastojali prikloniti
Ijici Za to je izabrao svoga
Ivani u Napulju. njezina rodjaka Karla Drackoga, od 1371. i

hercega dalmatinskoga hrvatskoga. Kroz citavu godinu 1374. radilo

i priredjivalo se je i

u Dalmaciji, kako ce se herceg Karlo sa suprugom svojom Margaretoin prevesti u Napulj.

Svi dalmatinski gradovi morali su za taj put dati svoje galije i brodove, tako gradovi
Nin, Zadar, Sibenik, Trogir i Spljet, paCe i Dubrovnik. Vec 1. travnja salju Trogirani
tri poslanika u Zadar, da ugovaraju s kraljevskim poslanicima u poslu prevoza hercega
Karla i supruge mu Margarete u Napulj. Malo dana poslije, 10 travnja, javljaju opet
Zadrani kralju po svojim poslanicima, »da galija za odlazak gospodina hercega njegove i

supruge u Napulj stoji pripravljena. Nadalje konji ine stvari gospode, natovarene na i

dovoljni broj brodova, vec su krenule; na nista se drugo ne ceka za njihov put, nego
i

na galiju Dubrovcana; cim ta stigne, poci ce odmah gospodin (herceg) s gospodjom*.

U to su i DubrovCani opremili svoju galiju, imenovali joj zapovjednikom Mihajla Boba-
Ijevica, te mu 13. travnja dali i naputak, sta da radi. Neka odplovi ravno u Zadar, ondje

neka se predstavi gospodinu hercegu neka im izjavi, da je po

i kraljevim poslanicima, i

zapovijedi gospodina kralja pripravan dubrovackom galijom prevesti gospodina hercega

s

i herceginju do napuljskoga kraljevstva. Kad dodje onamo, neka ih izkrca te im prepo-

ru6i dubrovacku obcinu njezine trgovce, a onda neka se ravnim putem povrati u Du-
i

brovnik. Ako ga ne bi htjeli pustiti, neka im pokaze kraljevsko pismo, kojim mu je

dozvoljeno, da se namah povrati, cim ih na odredjeno injesto odpremi.

Pripreme za prevoz hercega Karla cinile su se medjutim i dalje. Dne 31. listo-

pada 1374. stiglo je u Spljet kraljevo pismo, neka obcina ustupi jednu galijicu za prelaz
Karla, za koji imadu doprinesti i ostale obcine dalmatinske. kao ninska, trogirska, Sibenska
i zadarska. Rukovodio je pak sve te pripreme neki magistar Ivan Bissenus, kojega bijase
kralj navlastice za taj posao poslao izUgarske. Jo§ 12. studenoga ustanovilo je zadarsko
vijece placu za 87 veslaca, koji bijahu za njihovu galiju odredjeni, doznacivsi svakomu
po 4 forinta mjesecno; nadkapetan imat ce na mjesec 15 forinti, kapetan 10, a svaki
od 8 mornara po sest forinti. No uza sve te pripreme nije, cini se, herceg Karlo od-
plovio u Napulj; ili ako je posao, vratio se je nakon nekoga vremena natrag, jer ga vec
u kolovozu 1375. i poslije opet nalazimo u gradu Zadru, gdje vrsi poslove hrvatskoga
hercega. Jednako nijesu nista opravili poslanici kraljevi u Avignonu, a nije ni doslo do
zaruka izmedju francuzkoga kraljevica studenom 1374.
i ugarske kraljevne Katarine. U
boravili su doduse svecani poslanici francuzkoga kralja u Mletcima, gdje im je obcina
dozvolila, da se na njihovu brodu prevezu u Senj, odakle ce poci u Ugarsku kralju
Ljudevitu; no od snovanih zaruka ne bi nista, jer je u to kraljevna Katarina umrla, a
preostale dvije kceri zarucio je na to Ljudevit s drugim knezovima: Mariju s 6e§kim
kraljevicem Sigismundom, a Jadvigu s austrijskim vojvodom Vilimom.
Ovako se je napuljska kraljica Ivana oslobodila s pomocu svoga zastitnika, pape
Gregorija XL, velike pogibli, koja joj bijase god. 1374 zaprijetila. Da bi se mogla i

dalje braniti od kralja Ljudevita i njegova izabranika, hercega Karla Dradkoga, odludi
se i po Cetvrti put udati, poJ>to joj bijase godine 1374. umro treci suprug, kralj Jakov
od Majorke. Dne 25. ozujka 1376. vjenca se ona sveSano s knezom Otonom od Braun-
schweiga, koji je dosad bio vodja njemadkih placenika u Italiji Ta zenitba izazva silnu
sablazan na apeninskom poluotoku. Razabire se to iz pisma firentinske obcine, sto ga je
malo zatim, 2. travnja, upravila na kralja Ljudevita >Na veliko 6u6o na§e <!:itave Italije« i

tako zapodinje pismo, »a jos na vecu tugu nasu doznasmo netom, da je po odredbi
papinoj gospodja Ivana, kraljica Jerusolima i Sicilije, sklopila brak s nekakim gospodinom

Otonom od Braunschweiga, koji je kao prost vojnik jo§ od mladosti svoje takodjer
u Italiji vojevao sluzeci za placu. Ne mozemo ni izkazati, koUka nas je zaiost poradi toga
,7o LJUDEVIT I. VELIKI.

svladala. Vidimo naime, kako se preslavna porodica i presveta krv onoga dicnoga vla-

dara Karla Prvoga mijeSa s krvlju Nijemaca (Germanorum).« Obcina narice dalje, kako
je zalud slavni Karlo I. Anzuvinac srecnim pobjedama iztrijebio u napnljskom kraljevstvu
>Nijemce (Teutonicos), koji su poput zarazne kuge u onim krajevima bjesnili (qui quasi
pestis contagiosa illis in partibus seuiebant)«, kako je utaman ubio Manfreda i pogubio
Konradina, jer je sada slavna porodica »obez6ascena tako nakaznom zenitbom« (poUui
tarn monstroso connubio). Tk takovu bi zenitbu odbila svaka matrona italska, makar
sama potekla od neuglednih roditelja!
Ljudevit medjutim nije cekao na taj vapaj Firentinaca. Jo§ 6. travnja bijase on
obznanio gradjanima i ziteljima Zadra, Trogira, Spljeta i Sibenika, kao i drugim grado-
vima otocima kraljevine Dalmacije, da je odlucio hercega Karla Drackoga i njegovu
i

suprugu Margaretu povratiti u njihovu domovinu, te ih je podjedno pozvao, da do

1. svibnja 1376. skupe u luci zadarskoj potrebito brodovlje za prevoz. Tomu se pozivu

odazvase sve obcine, te se onda poslije 6. svibnja zaista herceg Karlo preveze u Napulj.
Cini se medjutim, da je slabo napredovao, jer nije imao dovoljno vojske, da svlada svoju
suparnicu. K tomu se je 17. sijecnja 1377. preselio u Rim i papa Gregorije XL, gorljivi

zastitnik kraljice Ivane. Protiv pape digla se je opet narodna liga talijanska od 80 gra-
dova i viSe, i tako je planuo obci rat na poluotoku, koji se je smirio tek smrcu papinom
27. ozujka 1378. Na to se u tinji cas promijenise prilike u prilog Karlu Dracikomu, a
na zator kraljice Ivane.
(Ban Stjepan Tvrtko proglasio vjencao se kraljem bosanskim i i

srbskim, 1377.). Odkad se je Ljudevit uzpeo na poljsko prijestolje, sve se je manje

zanimao za prilike na jugu svoje drzave. Tako se zgodi^ da su se vladari jugoslavenskih
oblasti, koje bijase prije skucio, redom oslobadjali izpod njegove vrhovne vlasti. A nije

im bilo ni do zastite njegove, ta on nije na tolike vapaje papinske stolice gotovo niSta
ucinio za obranu kr§canskoga svijeta od svedjer napredujuce sile osmanlijske.
Nehajem Ljudevitovim kao da se je najvise okoristio bosanski ban Stjepan Tvrtko.
No izprva smetao mu je mnogo razdor s mladjim bratom Stjepanom Vukom (Vukicem),
koji je nasaou pape Urbana V. Jos 14. prosinca 1369. bijase taj papa pozvao
zastite

kralja Ljudevita, neka pomogne pravovjernika Stjepana Vuka, >mladjega bana Bosne«,
i neka skloni Tvrtka, da se odrece svojih dosadanjih bludnja, da vrati mladjemu bratu i

zemlje i imanja, koja mu bija§e oteo, Ljudevit medjutim oglusio se prvomu pozivu pa-
pinske stolice, a ban Tvrtko kao da se je ohrabrio. Na njegovu dvoru zivila je neka
hrvatska knjeginja, kci kneza Gregorija II., a unuka slavnoga hrvatskoga
bribirskoga
i bosanskoga bana Pavla I. od plemena Subica. Tvrtko je s majkom svojom Jelenom na-
mjeravao tu svoju rodjaku udati za sina srbskoga kralja Papa se prepade, kad je za to
cuo, te nastojase zaprijeciti, da katolicka djevojka podje za kraljevi^a razkolnika S toga
on 8. travnja 1370. napisa vi§e pisama kralju Ljudevitu, suprugi mu Elizabeti, pak i

samomu banu U
pismu na kralja Ljudevita zahtijeva, da se Gregorijeva kci
Tvrtku.
vrati roditeljima ili poslje na ugarski dvor, gdje da se udade po zelji svojih roditelja
i po odredbi kralja Ljudevita. Jednako pi&e papa kraljici Elizabeti, zovuci bana Tvrtka
»bratom njezinim«. Napokon i pismo Tvrtku istoga je sadrzaja; u njem zapovijeda
papa, da poSlje kcer Gregorijevu ili njezinim roditeljima ili na dvor kralja Ljudevita,
»svoga rodjaka*.
Cini se, da je sada tek kralj Ljudevit neSto ucinio za volju papinu, i da odvrati
Tvrtka od snovane udaje, i da povrati Stjepana Vuka u Bosnu. Valjda je kralj poslao
vojsku na Tvrtka, a s njom i brata njegova Stjepana Vuka (Vukica). Kraljeva vojska
kao da je udarala na grad Bobovac, koji je branio bosanski vlastelin Stjepan Rajkovic.
Taj obrani povjereni mu grad, a podjedno mu podje za rukom, te izmiri zavadjenu
bracu, bana Tvrtka s bratom Vukicem. Izmirena braca izdadose na to jos iste godine 1370.
 BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJENCAO SE KRALJEM BOSANSKIM I SRBSKIM. 171

ili poslije Stjepanu Rajkovicu povelju, kojom mu darova§e iz zahvalnosti vi§e mjesta u
Bosni i na Usori. U povelji pi§e Drazeslav dijak uz ino: >Pravi gospodin ban Tvrtko,
kada se b^hmo svadili (oba bana), tada nas Stipan Rajkovic umiri, i da nam nas grad
Bobovac, a ne da ga dati Ugrom*.
Izmiriv se ban Tvrtko s bratom Stjepanom Vukom (Vukicem), stade sve vecu
paznju svracati na susjednu Srbiju, koja je stradala propadala tako od domacih smutnja, i

kao od navala osmanlijskih. Poraz kod Crnomena (25. 26. rujna 1371), gdje je poginuo —
kralj Vukasin, a malo zatim smrt Urosa IV. (2. prosinca 1371.), posljednjega vladara iz

porodice Nemanjica, uskori§e razsulo srbske drzave. Kako je Stjepan Tvrtko po svojoj
baki Jelisavi bio u rodu Nemanjicima, smatrao se je on sada i bastinikom njihove drzave
i prijestolja. Nije doduse mogao zaprijeciti, kad je jedan dio Srbalja proglasio svojim
vladarom Lazara (Prib^evica) Hrebeljanovica, koji je bio ozenjen Dusanovotn rodjakom
Milicom; ali se je koristio borbama Lazarevim s drugim srbskim knezovima, da razmakne
svoju drzavinu na iztoku i jugu.

Najzesci protivnik kneza Lazara bio je zupan Nikola Altomanovic (1366 — 1374.),
sinovac humskoga kneza Vojslava Vojinovica. On zemljom svoga
bijase obladao strica,

protjeravsi iz nje njegovu udovicu i sinove. Vladanje njegovo obuhvatase zapadne dije-

love Ra§e, juzni dio Huma i citavu staru Travunju (Trebinje); na zapadu medjasio je
s obcinom dubrovackom, na sjeveru s Bosnom, na jugu sa zetskim knezovima BalSicima,
a na iztoku s drzavom kneza Lazara. Vec od god. 1370 bio je u zavadi s Dubrovnikom,
posto je od njega trazio godisnji dohodak od 2000 perpera, sto ga je dosad Dubrovnik
placao srbskim kraljima i carevima. Kad mu to Dubrovcani uzkratise, provali u njihov
kotar i nemilo ga oplijeni. Na to posla dubrovadko vijece god. 1371. Dobru Kalicevica
i Ivana Gradica na dvor kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc proti zupanu Nikoli. U
naputku za te poslanike (^od kao najljuci
24. ozujka 1371.) opisuje se Nikola zulumcar
izmedju svih srbskih velikasa, koji obcinom zive u miru i Ijubavi, vec trazi
ne ce da s

od nje dohodak od 2000 perpera, sto ga Dubrovnik svake godine o Dmitrovu danu
placa srbskomu kralju. Kusalo se zupana Nikolu umiriti s darovima, ali on za uzdarje
posla svoju vojsku, koja pohara oplijeni dubrovacki kotar; povrh toga trazi 6000 du-
i

kata u ime neplacena dohodka za proSle godine. »Zemlja nam je«, tuze se Dubrovdani,
>opustosena, a mnogi su zitelji, braneci svoje imanje, izgubili svoj zivot ili su dopanuli
robije. Pored svih opomena kralja Ljudevita ne ce Nikola da se pokori, vec robi po zemlji
dubrovackoj, muceci zarobljene dubrovacke zitelje, koji od gladi i nevolje pogibaju*.
Iza toga smijerno mole kralja za pomoc, sjecajuci ga njegove zakletve, jer ako Dubrov-
niku ne pritece, grad ne ce modi dulje uztrajati. Zaklinju ga, neka ih ne pusti propasti,
niti ubijati im Ijude i rusiti grad. Bude li pak zupan Nikola ukrocen, preplaSit ce se
drugi velikaSi srbski. Na tu jadikovku povjeri kralj madvanskomu banu Nikoli Gorjan-
skomu, da ucini red. No Gorjanski, Cini se, viSe je radio u prilog zupanu Nikoli, nego
Dubrovniku Dne 3. svibnja 1371 tuze se opet Dubrovcani svojim poslanicima u Ugarskoj,
kako nijesu ni malo koristile kraljeve opomene kod zupana Nikole, pa6e ni to, §to je
maivanski ban poslao k njemu svoga poslanika, jer zupan Nikola sveudilj mu6i dubro-
vacke suznje, i sveudilj hara dubrovaCki kotar. Osim onih 4000 dukata, koje mu platise

suznjevi, nanio je obcini Stete preko 30.000 dukata. Ako kralj Ljudevit ne pomogne
osvetiti se Nikoli i prisiliti ga na naknadu podinjene §tete, Dubrovnik ce propasti ne ce i

nikada mira imati od svojih susjeda. U maCvanskoga bana Gorjanskoga neka se ne uz-
daju, jer taj slabo mari za Dubrovnik, vec zasticuje Nikolu. Ali sve te jadikovke dubro-
vadke nijesu koristile. Na koncu godine 1371. ili na poCetku 1372. moradose se du-
brovcani s njim izmiriti, te mu obecati godisnji dohodak, sto su ga dosad pladali
srbskomu caru.
172 LJUDEVIT I. VELIKI.

Medjutim zaprijeti Dubrovniku jos veca pogibao. Kad je ono kralj Ljudevit god.
1373. poslao vojsku u Italiju padovanskomu gospodaru Franji Carrari, koji se bijase za-
ratio s mletackom republikom, zasnovalo je mletac^ko vijece, kako da se osveti ugarskomu
kralj u. satrti grad Dubrovnik s pomocu zetskoga kneza Jurja Bal^ica
Osvojit ce i zu- i

pana Nikola Altomanovica. Vec 16. svibnja javlja dubrovacko vijece svomu kralju, da
se mletacka republika dogovara s njegovim susjedima, Jurjem naime Balsicem Nikolom i

Altomanov;dem na propast zator kraljevih zemalja, imenito obcine dubrovaike. Knez

i

zetski zupan humski opasat ce Dubrovnik s kopna, a mletacko brodovlje s morske

i

strane. Za nagradu dobit ce Balsic gradove Kotor Drac, a zupan Nikola zavladat ce i

Stonskim Ratom Vijece zaklinje kralja, neka ne dopusti, da dodje do toga saveza, jer
inace je Dubrovnik propao.
U to doba, dini se, utanacise srbski knez Lazar i bosanski ban Tvrtko savez na
zator zupana Altomanovica. Mozda ih je na to sjetio kralj Ljudevit, kojega su bili

kletvenici, a mozda je tomu doprinesao nesto i macvanski ban Nikola Gorjanski. Ali i

zupan Nikola zdruzi se s Jurjem BalSicem, te mu ustupi zupe Dracevicu, Konavle i Tre-
binje, gotovo citavu knezevinu Travunju, samo da ga sto izdaSnije pomaze. Ratovalo se
negdje god. 1374. Nikola ne mogase odoljeti na otvorenom polju, vec se zatvori u tvrda
Uzicu, Ali dobitnici podjose za njim; Lazar ga u Uzici zarobi i oslijepi (1374.) Na to
razdijeliSe medju se zemlju njegovu: Lazar dobi zemlje na iztoku, a Tvrtko na zapadu;
rijekeLim Drina bijahu u glavnom medja njihovih dijelova.
i

Padom zupana Nikole bijaSe ban Tvrtko znatno razsirio svoju vlast. On je sada
drzao citavu humsku zemlju krajeve oko gornje Drine, k tomu se je prikutio i zetskim
i

Bal§icima pregnuo, da im otme zupe Dracevicu, Konavle

i Trebinje. Nakon tolika sla- i

vodobica nakanio se ban Tvrtko zeniti. Izabrao si za drugu carevnu Doroteju, kcer vi-
dinskoga vladara Ivana Sracimira, koja je po svojoj prilici tada boravila na dvoru kralja
Ljudevita. Dne 16. studenoga 1374. pozivase jelena, majka bana Tvrtka i brata mu Stje-
pana, Spljecane na svecano vjenSanje svoga sina. Malo zatim, mozda bas 8. prosinca
1374 na blagdan neoskvrnutog zaceca blazene djevice Marije, slavila se je svatba bana
,

Tvrtka u Bosni, u mjestu zvanom sv. Uija ili Ilijinci (in villa seu loco Elye, Zenthilie).
Vjencao je bana sam bosanski biskup Petar. Na uspomenu toga sveCanoga dana izdao
je ban biskupu Petru povelju, u kojoj je iztaknuo, kako mu je biskup u mnogim tezkim
poslovima poduzecima bio usluzan, a »po3ebice kod gospodina kralja ugarskoga*; pak
i

mu je za to sporazumno s majkom Jelenom i s mladjim bratom Stjepanom (Vukom)

darovao posjed Jelsavicu tik uz biskupsko imanje Dubnicu.
Malo poslije svoje zenitbe, dne 9. veljafie 1375. boravio je ban Tvrtko u svom
stolnom mjestu Bobovcu. Onamo dodjo§e k njemu poklisari dubrovacke obcine, po imenu
knez Vitko Gucetic knez Dinko Benesic, jamacno da se banu zahvale, sto je njihov
i

grad oslobodio od Ijuta protivnika. Tom prigodom ucini Tvrtko Dubrovniku osobitu milost,
izdavSi povelju, kojom oslobodi njegove trgovce od placanja carine drugih daca u svojoj i

banovini. Tvrtko se je tada spremao na rat s Jurjem BalSicem, da mu otme nekadanje

zupe Nikoline, naime Konavle, Dracevicu i Trebinje. Zato i bijahu Dubrovcani jo§ 25.
sijecnja svojim poslanicima nalozili, da se sto brze iz Bosne povrate u Dubrovnik, i to
putem uz Neretvu. Ako s njegovom vojskom, neka
bi ban mu izloze ne-
zelio, da idu
volje, koje bi poradi bosanskom taboru mogle snaci dubrovacke
njihova boravka u
trgovce u zemlji Balsicevoj, posto je oh »covjek bijesan, u kojega nema razloga« (homo
furioso et chi non possede rason), te bi im u zlobi svojoj mogao nanijeti mnogo skode.
Rat izmedju bana BalSica svrSio se je negdje 1376. pobjedom bosanskom, te su po-
i

menute zupe Dracevica, Trebinje Konavli napokon zapale bosanskoga bana. Jos prije
i

23. veljaCe 1377. bio je sluzbenik bosanskoga bana Hrsoje s nekim Trebinjcima u
Dubrovniku, po tern sudimo, da je Trebinje tada bilo u bosanskoj vlasti.
 B.\N STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJEn6.\0 SE KRALJRM BOSANSKIM I SRBSKIM. 173

Od god. 1377. bio je bosanski baa Tvrtko ne same gospodar Huina, nego i »Pri-
morja« izmedju Dubrovnika i Kotora, za koje su doslije Dubrovcani placali na dan sv.
Dimitrije srbskim vladarima dohodak od 2000 perpera. Pored toga drzao je ban Tvrtko
i jedan dio stare Rase sve do Senice. U njegovoj vlasti bilo je znamenito Milesevo, i

gdje je bio grob sv. Save, srbskoga prosvjetitelja. Dok je ovako Tvrtkova vlast znatno
ponarasla, bila je moc njegova susjeda Lazara Hrebeljanovica pala, osobito odkad je
osmanlijski sultan Murat osvojio tvrdi grad Nis (1375.), i tako neposredno zaprijetio nje-
govu vladanju. Tvrtko je tako bio najmocniji vladar na slavenskom jugu. Od kralja

Pegat dvorskoga sudca Nikole Sega.

Snimljen s povelje od god. 13S2., kojoj se izvornik Suva u kr. drzavnom arkivu u Budimpelti. Na pe£ata je prikazan
orao sa dvije glave. Nadpis: S(igillum) Nico(lai) d(e) Zech iudicis curie regis (et) comitis Posoniensis*.
Jednaki pefat rabio je Nikola Se6 kao ban Citave Siavonije, samo s dnigim nadpisom.

Slavonski banovci, KovANi ZA BANA NiKOLE Seca (1346 — 1349. i 1366-1368.).

1. Lice. Kuna trii lijevo, gore dvije orlove glave (i? grba Nikole Saca), dalje zvijezda. Nadpis: »Moneta regi
(ostalo pobrkano). Zaliije: Dvije okriinjene glave vi§e kriia, dolje dvije orlove glave. Siglc: N. I.

2. Lice. Pod glavom knne kao slovo U; nadpis jo§ pobrkaniji. Zalidje kao kod br. i.

Ljudevita nije mu bilo zazirati, jer je ovaj bio previse zaokupljen poslovima poljskim i

talijanskim, te se je bas u oriaj mah bio zapleo u novu borbu s mletackom repu-
blikom. S toga nije 6udo, §to se je Tvrtko u taj zgodni cas odludio proglasiti i okruniti
za kralja, te tako uzvisiti svoju drzavu na kraljeviou. Donekle ga to i patrilo, poSto
je po ienskoj lozi bio potomak slavnih Nemanjica, a k tomu je drzao i jedan dio matice
srbskih zemalja.
Tvrtko se zakraljio god. 1377. (to6nije izmedju 23. veljade 1377. i 10. travnja 1378).
Ne pitajucinikoga dade se u Milesevu na grobu sv. Save ovjenSati »sugubim vi-
174 UUDKVIT I. VELIKI.

jencem«, bosanskim i srbskim; vijencem bosanskim, koji mu pripadaSe od starine, i

srbskim, koji naslijedi od svojih praroditelja, od >gospode srbske«. Uslijed toga kruni-

sanja prisvajase odsad ne samo prava bosanskih bana, nego i duznosti srbskih vladara.
si

Pace da iztakne svoje pravo na srbsko prijestolje, prozva se »kralj Srbljem«, sto su
iza njega 6inili svi vladari bosanski. Dok se je prije naprosto zvao »Tvrtko, milo§cu
bozjom ban bosanski«, zove se nakon krunisanja >Stefan Tvrtko v Hrista Boga
kralj Srbljem, Bosni Primorju«. i

Novoga kralj a bosanskoga srbskoga priznale su namah

i druge vlasti. Prvi ga i

priznadose kraljem Srbije Dubrovcani, koji su mu poceli placati godisnji dohodak od

2000 perpera, §to su ga dosad davali srbskim vladarima na dan sv. Dimitrije. I mletacka
republika priznade ga vladarom Srbije, te ga odsad u sluzbenim spisima nazivase » kraljem
srbskim«. Prema novoj casti svojoj bijaSe si Tvrtko uredio svoj »kraljevski dvor«, za- i

vedavsi nova dvorska dostojanstva, kao 6ast

i logotheta, protovestijara, drugo. Osim i

toga okruzio se je najznamenitijim vojvodama knezovima, od kojih su vec tada bili i

glasoviti vojvode Vlatko Hrana Vukovic, Radin Sablanic

i sin njegov Pavao Radinovic, i

a osobito vojvoda Vukac Hrvatinic sin njegov knez Hrvoje Vukcic. Tako isto dijelio
i

je odsad povlastice poput srbskih kraljeva. Krunisanje Tvrtkovo medjutim znamenito

i

je ne samo s toga, sto se njim proglasio kraljem pravnim nasljednikom Nemanjica, nego i

i za to, sto je tim cinom uzvisio dosadanju banovinu bosansku na samosvojnu kralje-
vinu, §to je i ostala do propasti svoje god. 1463.
Stjepan Tvrtko shvacaSe vrlo ozbiljno svoju zadacu, sto ju bijase preuzeo okitiv§i
se kraljevskim vijencem. To dokazuju najbolje njegove rijeci u jednoj povelji od god. 1378:
>I spodobi me (Hristos) sugubim vencem«, pise on sam, >jako oboja vladiC'stvija izprav-

lati mi, prv^je ot isprva v bogodarovan'ne nam zernli Bosne, po tom ze gospodu mojemu
bogu spodobl'su me nasledovati prestol moih pr^roditelj, gospode srbske, za nje bo ti
b6hu moi preroditelije v zeml'nem carstve carstvovase, i na nebesnoe carstvo preselili
se: mene ze videscu zemlju preroditel moih po nih ostavl'su neimuscu svojego pastira, i

i idoh v srbskuju zemlju, zelaje hote ukrepiti prestol roditel moih, i tamo s'dSu mi
i

vencan bih bogom darovanim mi vencem na kraljevstvo preroditel moih, jako biti mi
o Hriste Isuse blagov^rnomu bogom postavljenomu Stefanu kralju Srbljem Bosne
i i i

Pomoriju i Zapadnim stranam, po tom naceh s bogomi kraljevati i praviti prestol

srbskije zemlje, zelaje pad§aja sa vzdvignuti razorsaja se ukrepiti.. i .«

Uzvisene li zadace za vladara »padse podignuti i razoreno ukrijepiti«!

Novi kralj, zvan prije naprosto narodnim imenom Tvrtko, nadjenu si kod kruni-
sanja krScansko ime Stjepan, odabravsi prvomucenika Stjepana za zastitnika svojemu
rodu. Po njegovu primjeru nazivahu se poslije svi bosanski kralji istim imenom, kao nekad
srbski carevi i kraljevi.

Neko vrijeme poslije vjenCanja, dne 10. travnja 1378. desio se Stjepan Tvrtko tik
pred gradom Dubrovnikom u travunjskoj zupi Zrnovnici, okruzen vlastelom svojom, zu-
panomBrankom Pribinicem, dvorskim Vukoslavom §tefkovicem, Dobrasinom Stefanovicem,
vojvodom Vlatkom Vukovicem, knezom Vukasinom Milatovicem, zupanom Belijakom
Sankovicem, stavilcem Tvrtkom Mastnovicem drugima. SaznavSi Dubrovcani za do- i

lazak nedavno krunjenoga kralja bosanskoga srbskoga, poslase namah preda nj svoje
i

poslanike, po imenu Marina Mencetica, Mihajla Bobaljevica, Dobreta Kalicevica, Mateja

Zurgovica, Zun Gradica Nikolu Gundulica, da mu se poklone i zamole potvrdu povlasti
i

svoje obcine. Poslanicima bijase takodjer urediti odnosaje Dubrovnika prema novomu
kralju kao gospodaru nekadanjih srbskih zemalja. Posto su Dubrovdani za slobodu trgo-
vanja i ine povlasti u srbskim zemljama placali vladarima njihovim godisnji dohodak,
zahtijevaSe sada taj dohodak kralj Tvrtko, Tako su odsad DubrovCani placali Tvrtku
i

i njegovim nasljednicima za slobodu svoje trgovine u Bosni godiSnjih 500 perpera na

 BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJEnCaO SE KRALJEM BOSANSKIM I SRBSKIM. i75

m^ iJ^M^: ''-'"'^i

X) "

c o

8
< s
^ O

> a

< „
 176 # LJUDEVIT I. VELIKI

sv. Kate, a zatim 2000 perpera u ime srbskoga dohodka na dan sv. Dimitrije. Tvrtko
dan
im zato obnovi sve zakone ugovore, sto su ih imali s gospodoin srbskom,
i
to spo- i

razumno >s bogodarovanom kraljicom materju, gospojom kyra Jelenoni s gospodjom i

kraljicom kyra Dorotejom s izabranoin vlastelom« kraljevstva bosanskoga.

i
Vrativ§i se
kralj poslije u svoj slavni kraljevski dvor u Trstivnici, potvrdi u lipnju ovaj dogovor
s Dubrovnikom zasebnom poveljom.
Izmedju vlastele bosanske, koja su Stjepana Tvrtka pomagali u potonjim podhva-
tima, bijase jamacno najznamenitiji knez Doljnih krajeva, po imenu Vukac Hrvatinic.
On bija§e god. 1363. obranio grad Sokol od sile kralja Ljudevita, te je za to dobio od
bana taj isti grad Sokol s citavom zupom Plivom. Poslije je Vukac Hrvatinic postao
velikim vojvodom kraljevstva bosanskoga. No god. 1378. ili 1379. umre on, ostavivsi za
sobom po imenu Hrvoja, Vuka, Dragisu
vi§e sinova, Vojslava, koji bise prozvani po i

otcu Vukcici, te su kao susjedi hrvatski poslije mnogo utjecali u zgode hrvatskoga kra-
ljevstva. Najznamenitiji od svih bio je Hrvoje, kojega je kralj Stjepan Tvrtko poveljom,

izdanom 12. ozujka 1380. u kraljev.skom dvoru na MoiStri, imenovao otcevim nasljednikom
u casti velikoga vojvode bosanskoga, mu darovao tri sela u zupi LaSvi.
i povrh toga
U pomenutoj povelji govori »Stefan po milosti gospoda Boga kralj Srbljem,
Tvrtko,
Bosni, Primorju, Hlmsci zemlji, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli Podrinju i

i k tomu« doslovce ovako: »Tako isto kraljevstvo mi stvori milost knezu Hrvoju, sinu
vojvode Vukca, kada gospodin Bog pozove s ovoga svijeta vojvodu Vukca, njegova
otca, onda mi, vidjevsi, da se ni njegovo sjeme izrodilo nije, posavjetovavsi se s kra- i

ljevstva mi vlastelom i vidjevsi recenoga kneza Hrvoja dostojna casti njegova otca, dasmo
mu veliko vojvodstvo umjesto recenoga Vukca«. Poslije se je veliki vojvoda Hrvoje
Vukcic Hrvatinic ozenio Jelenom, kcerju cetinskoga kneza Ivana Nelipica, te je tako
postao i vlastelinom hrvatskim.
(Rat s Metcima 1378—1381. i mir u Turinu 8. kolovoza 1381.). Kralj Lju-
devit nije mogao zaprijeciti krunisanja Tvrtkova za kralja srbskoga i bosanskoga, jer je
u to bio posve zaokupljen talijanskim prilikama.
Ljudevit bijase god. 1358. utanacio s Mletcima mir u Zadru, po kojem ga je zapala
citava Hrvatska i Dalmacija sa svima otocima od polovice Kvarnera pak onamo na jug
do Draca. Tako primorja, te je stao snovati, kako da
je kralj stekao znatan komad
osnuje veliku pomorskuposebnim ugovorom bio utanacio s Mletcima,
vlast. S toga je i

da o njegovu trosku sagrade i opreme za nj 24 galije. To bi imao biti temelj njegove

mornarice. Za tu mornaricu bijase vec 1358. imenovao zadarskoga gradjanina Jakova de
Cessano admiralom, povjerivsi mu podjedno upravu otoka Hvara Braca. Kraljevsko i

brodovlje popunjavat ce dalmatinski gradovi, svaki sa jednom galijom drugim brodo- i

vima. Ljudevit je tako mislio za kratko vrijeme osnovati pomorsku silu, koja bi se mogla
ogledati mozda i s mletackom. ]ok god. 1365 — 1369. obavljao je Baltazar de Sorba,
Genovezac, cast vrhovnoga admirala morskoga, podjedno bio knez otoka Hvara,
te je

Braca i Korcule (fidelis noster Baldassar de Sorba, de Janua, comes Fare, Braze et
Corzule, et amiratus noster maritimus generalis).
Ali Ljudevit bijase se prevario u svojim osnovama. Mlet6ani nijesu ni sanjali o

tom, da mu sagrade one 24 galije, a dalmatinski gradovi podavali su mu tek toliko

brodova, da je mogao Karla Drackoga opremiti u Napulj. Tako mu je posve slabo
prudilo, sto se je bio priku^io k moru. Mletcani nasuprot, potisnuti s jednoga dijela

iztocne obale jadranskoga mora, bijahu papeli sve sile, da taj gubitak nadoknade tim,
da posve obladaju samim morem I oni to polu^ise tako, da su naskoro bili jedini i

neograni^eni gospodari jadranskoga mora. Pa6e njihovi brodovi zalijetali bi se svaki cas
i do hrvatsko-dalmatinskoga primorja, te je od njih strepio isti Dubrovnik, kao i ostali

gradovi primorski, koji su vecinom s morske strane ostali slabo ili nikako utvrdjeni,
 ft AT S MLteTCiMA I MIR U tURINU. ly^

kako su bill nedavno za mletackoga gospodstva. Tomu nije mogao dosko£iti kralj -Lju-
devit i poradi kratkoga vremena, sto je vladao Dalmacijom, i poradi toga, sto su prihodi
od trgovine primorskih gradova bili odvi§e neznatni, da hi s njima mogao utvrditi gradove
s morske strane. Nije mu pomoglo ni to, §to se je oko god. 1369. sklonio pod njegovu

zaStitu grad Kotor, samo da se obrani od zetskih BalSica tim je Ljudevita zapala tezka
i ;

zadaca, da i taj grad Stiti od sile mletaSke.

Hegemonija mletacka na jadranskom moru bija§e upravo nesnosna za kralja Lju-
devita. Kapetan njihova brodovlja na torn moru (capetaneus culfi) nije dao gotovo ni

dahnuti hrvatskim priniorcima, pak tako nije ni Ljudevitu ni njegovim podanicima u

Dalmaciji bilo ni najmanje koristi od toga, sto je kralj zavladao Dalmacijom. Paie i

trgovina trgla u nazadak, jer su Mletcani monopolizovali svu trgovinu, braneci talijanskim
obcinama uz italsku obalu svaki promet i trgovinu s hrvatskim primorjem i obratno.
Hrvatski primorci nijesu imali kamo izvoziti svoje sirovine, a ni kupovati robu za svoje
potrebe; sve je bilo zavisno od milosti i dobre volje Mletcana. NaroCito su Mletcani
branili Dalmatincima voziti sol u Ferraru i Padovu, vec su siljali onamo svoju sol.

Premoc mletaCka na jadranskom moru bijaSe silno ozlovoljila ne samo kralja Lju-
devita dalmatiniko-hrvatske primorske obcine, nego i mnoge talijanske gradove
i i

obcine. Sve je tezko ocekivalo cas, da se nesto Mletcima zgodi, pak da se onda svi
sloze obore na tu premocnu obcinu. Vec god. 1376 bijaSe Ljudevit utanadio savez na
i

50 godina s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom, akvilejskim patrijarkom

Marquardom, grofom goridkim furlanskim stalezima. Kralj obveza tom prigodom sebe
i

i svoje nasljednike, da ce svom snagom svojom stititi svoje saveznike protiv svakoga,
izuzev papu, njemackoga cara austrijske vojvode; saveznici opet zavjerise se medju-
i

sobno, da ne ce, ako rat plane, nijedan bez privole ostalih sklapati primirja ni mira.
Ugovor taj potvrdjen bi 21. lipnja u Visegradu od kralja Ljudevita uz jamstvo prelata
i baruna njegovih.
Saveznici nijesu morali dugo cekati, da se obore na Mletke. Stari takmaci MIetaka
na iztoku, Genovezi, bijahu se Ijuto zavadili s njima poradi otoka Teneda uz maloazijsko
primorje. Odatle rodi se krvav rat izmedju tih dviju talijanskih republika, Genovezi, da
smrve svoju protivnicu, poslase poslanike kralju Ljudeviiu, nudeci mu savez proti Mlet-
cima. Taj prihvati objerucke ponudu, jos vise ogorcen na mletaCku obcinu, koja bijaSe
netom zabranila dovazanje soli s otoka Paga u svoje oblasti i gradove. Uz kralja pri-

stadoSe svi saveznici njegovi, kao Franjo Carrara, patrijarha akvilejski, gospodar vero-
neski Scala, stalezi furlanski, a potajice i neki primorski gradovi italski (Jakin, Bolonja
i dr.). I Mletci dobiSe saveznika, kao milanskoga gospodara Barnabu Vinscontija i

ciparskoga kralja.
Genovezima zasnova ovu ratnu osnovu. Kako su Mletci najslabiji
Kralj Ljudevit s
na kopnu, provalit ce njegova vojska kroz Goricu Furlansku u mleta6ku oblast, pak ce i

Zajedno Franjom Carrarom udariti na tamoSnje gradove

s kotare. Na moru nastojat ce i

Ljudevit samo oko toga, da obrani protegljasto primorje dalmatinsko od pretezitog bro-
dovlja mletackog. Obranu Hrvatske Dalmacije povjerio je opet prokuSanomu Nikoli Secu,
i

koji je od godine 1377. vec treci put bio banom tih zemalja. A njega ce s morske
strane pomagati genovezko brodovlje, koje ce u to ime doploviti u jadransko more, te
se smjestiti uz dalmatinsku obalu, pak s pomocu mornarice dalmatinskih gradova odbijati
navale mletaikoga brodovlja.
Vec u lipnju 1378. bijaSe nekadanji bugarski ban Benedikt sa 5000 konjanika presao
preko Piave, te se zdruzio s Franjom Carrarom, koji je imao 11.000 Ijudi. Najprije
zauzeSe margerski konao, da tako Mletcima zakrCe dovazanje hrane. Na to stadoSe pli-
jeniti i robiti po okoliSu Trevisa, te suzbi§e pomocne 6ete Barnaba Viscontija i prisiliSe

ga na primirje od tri mjeseca. Medjutim bijahu Mletci svoga vojvodu Vettora Pisanija

Ilrv. jMiVJ. II. I 12

178 UUDEVIT I. VELIKI.

poslali u tirensko more, da zabavi genovezko brodovlje, te mu zaprijeCi dolazak u

jadransko more. Pisani bijase sobom poveo 36 galija i mnogo manjih brodova. S torn
mornaricom razbi on 30. svibnja genovezkoga vojvodu Ljudevita Fiesca u boju kod
Antija, Tiberinu uScu na jugu, te mu
zarobi pet galija. Ali sam nastrada Ijuto, pak i

s toga ne mogase zaprijeCiti Genoveza, da poslije udju u jadransko more. Genoveze je

tada vodio novi admiral Lucijan Doria (de Auria). I Pisani odplovi u jadransko more,
da potrazi genovezko brodovlje. Bilo je 17. srpnja 1378. Ploveci uz dalmatinsko primorje
stize do Boke kotorske do Kotora, koji ne bijaSe valjda dovoljno zaSticen, vec vise
i

sam sebi prepuSten. Pisani namah udari na Kotor, te ga 14. kolovoza 1378. na juris
osvoji, pohara oplijeni. Kotoranima dalo se osobito na zao, §to im bijase oteo neke
i

svete modi. StavivSi posadu u kotorsku tvrdjicu, podje genovezko brodovlje, koje traziti

zaista 10. sv. Marije kod Otranta.

listopada zatede u napuljskom primorju bliza glavice
Brodovlje sastojaSe od 17 galija. On podje za njim u potjeru, ali ga ne mogaSe dostici.
Za to uzme u napuljskom primorju hrane, pak onda §to hitrije odplovi na sjever prema
Zadru, da prestigne Genoveze. I zaista pred Zadrom ne bijaSe nikakva brodovlja stra-
noga. Vettore Pisani ocekivaSe tu Genoveze, udarajuci bombardama na luku i grad
Zadar, kojih medjutim ne mogaSe uzeti. Tu pred Zadrom pridruzi mu se 22. listopada
jos daljih §est galija No ni s tima ne mogase Zadru nauditi, posto je grad bio raz-
mjerno dobro utvrdjen. Ali ni Genoveza ne doceka, vec mu stize vijest, da su se Ge-
novezi sklonili pred Trogir, jer su taj grad sa zgodnom okolicom izabrali za izhodiste
svojih operacija na jadranskom moru.
Ratna osnova Genoveza bila je zaista dobro zamisljena. Trogir je ne samo gotovo
u sredini otegnutog primorja hrvatsko-dalmatinskog od Krka do Kotora, nego su takodjer
susjedni kanali otoci vrlo prikladni za smjestenje velikoga brodovlja, kojemu je dvojaka
i

zadaca: braniti primorje od Trogira do Senja od Trogira do Dubrovnika, kao i opet i

zalijetavati se na morsku pucinu smetati mletackim brodovima, koji su dovazaii hranu

i

iz juzne Italije u Mletke. K tomu je sada bio zaklonjen i Spljet, kojega je luka bila
posve otvorena i nimalo utvrdjena, te bi bila lako dopanula neprijateljskih saka.
Glavna dakle Genoveza pod admiralom Lucijanom Doriom namjestila se kod
sila

Trogira otoka Ciovo (Bua). Tuj stajaSe Lucijan Doria sa 17 galija, dok je njegov
i

podvojvoda Petar Piccone krstario po moru hvatajuci brodove, koji su vozili zito iz Na-
pulja u Mletke. Doriji pridruzise se po zapovijedi bana Nikole Seda takodjer mnogi
brodovi dalmatinskih gradova; podjedno je ban Nikola Sec skupio jaku kopnenu vojsku,
koja je imala podupirati operacije genovezkoga admirala Najodusevljenije pomagali su
Genoveze hrvatskoga bana upravo Dubrov6ani, Ijuto zabrinuti za buducnost svoga
i

grada, kad bi Mletcani odrzali pobjedu na moru. Osobito se prepadose, kad je Pisani
obladao gradom Kotorom. Oni se pobojaSe, da bi Mletdani mogli udariti na Ston, te su
s toga sve sile napregli, da §to bolje utvrde vojskom obskrbe to znamenito mjesto. i

Dubrovadko vijece zakljuci 25. rujna 1378. zamoliti kneza Embricha u Imoti, da im
poslje za obranu Stona tisucu vi§e vojnika; podjedno zatrazise pomoci u kneza humskoga,
i

kao i u Tvrtka, kralja bosanskoga srbskoga. Suvise utvrdise svoj grad i luku, te i

namjestiSe bombarde, zapovjedivsi kapetanima, da namah udare na neprijatelja, cim im

se ukaze. 1 ziteljima na otocima zapovjediSe 22. rujna, da se sa svojim porodicama
sklone u grad.
Udesiv§i ovako sve za obranu Dubrovnika i Stona, stade vijece raditi, da pobuni
Kotorane mletadkomu vladanju. Namah iza pada Kotora bijase otvorilo lirom vrata
proti
svoga grada onim kotorskim bjeguncima, koji ne htjedoSe ostati pod mletackom vladom.
Vec 27. kolovoza bijaSe primilo prve kotorske bjegunce, a 3. rujna posla franjevca Petra
Gisdu ravno u Kotor, neka objavi i vlasteli i pucanima, da moze svatko s porodicom
doci u Dubrovnik, gdje ce biti primijen za gradjanina. Petra bijase jos zapala zadaca,
 RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. 179

neka skloni Kotorane, da zbace mletaSku vladu, te se povrate pod okrilje ugarsko-
hrvatskoga kralja. Kad to nije prudilo, zamoli vijece bosanskoga i srbskoga kralja Tvrtka,
neka zabrani dovazanje hrane u Kotor, da se tako mletacka posada u torn gradu prinudi
na odlazak.
Medjutim se nesto zgodi, na §to nijesu mislili ni Genovezi ni hrvatski ban. Mle-
tadki admiral Vettor Pisani, doznavsi, kako su se i Genovezi
ban pripravili i hrvatski
na obranu Trogira, Spljeta i tamosnjih otoka (Braca, Hvara Korcule), a ne mogavsi i

osvojiti Zadra, odlu^i udariti na jedno mjesto, na koje su svi zaboravili, naime na Sibenik.
Dne 24. listopada odplovi Pisani sa citavim brodovljem svojim na jug prema Sibeniku,

I koji se stere
7 kilometara, sirok
u velikom zatonu istoga imena. Taj sibenski zaton
^jt,
kilometra, a s morskom puiinom spaja
ili

ga maleni
fjord dug
i uzki
je preko
konao
sv. Antuna, kojemu na ulazu stoji na sjeveru rt s kamenom stijenom (punta Jadria), a
na jugu je vac onda bila utvrda sv. Nikole. Vojvoda Pisani, ulazeci u konao i odanle u
zaton, bojao se, da mu ne bi Genovezi kojim slu6ajem zakrcili povratak iz zatona, pak
namjesti kod rta dvije galije, a kod sv. Nikole opet dvije, da brane konao sv. Antuna.
S ostalim pak brodovljem udje u zaton, te posla providura Ljudevita Loredana, neka
pozove Sibencane na predaju. Providur govoraSe Sibencanima ovako: >Pisani dolazj
k vama, drzeci u jednoj ruci maslinovu grancicu mira, a u drugoj moc. Ako prihvatite
prvo, siguran vam je zivot i imetak, ako drugo, bit ce vama kao i Kotoranima*. Ali
gradjani ne htjedose cuti o predaji, vec se pripravise na odpor. Na to Pisani udari na
grad, osvoji ga, te ga nemilo orobi i napokon zapali.

Bojeci se medjutim, da ga Genovezi ne bi u Sibenskom zatonu zatvorili, Pisani

namah iza pada Sibenika odplovi opel pred Zadar. U luku zadarsku ne moga§e, jer
bijase lancem zatvorena, no za to ostade ipak ondje (in aquis Jadre apud Jadram), da
zaprijeci genovezkim galijama pristup u luku. Stojeci tako pred Zadrom, posla 7. stude-
noga providura Ljudevita Loredana sa deset galija na sjever, da osvoji grad otok Rab. i

Loredano osvane pred gradom kao nedavno pred Sibenikom, te ga pozove na predaju.
Rabljani bijahu silno zastra§eni udesom Sibenika, te se ne usudiSe oprijeti. Dne 9. stu-
denoga sastade se gradsko vijece, u kojem od 85 vijecnika glasovase 81, da se grad
predade Mletcima. Izabrase i zastupnike, medju njima Stjepana Dominisa Pribu Marti- i

nusica, koji ce ugovarati o predaji. Izaslanici ti dodjo§e sutradan 10. studenoga pred
mletacko brodovlje, koje je kod luke grada Raba, te utanaciSe ondje na jednom
stajalo

brodu pogodbe o predaji. Grad Rab s otokom vraca se pod vlast mletacku, te predaje

u to ime kljuce svojih vrata. Obcina zivjet ce po svojim starim obi6ajima statutima, i

samo ce mletacka republika imenovati kneza ili nacelnika, te mu odredjivati prava i

duznosti, kao placu. Od dohodaka obcinskih

i placat ce se najprije knez ili na^elnik i

ostali sluzbenici, a ostatak smiju Mletci upotrebiti za utvrdjivanje grada nabavu obran- i

benih strojeva. Nasuprot obveza se Ljudevit Loredano u ime mletacke obcine, da ce

Stititi i braniti grad od svih neprijatelja.
Pad Sibenika i predaja Raba silno uzruja ostale dalmatinske gradove, a narofiito
Dubrovnik. Vijece njegovo svedjer se obraca na bana Nikolu Se6a i trazi od njega
pomoci za obranu Stona. Ban §alje nesto svojih Ceta, a podjedno zapovijeda humskomu

vojvodi Stjepanu Pribilovicu i drugoj humskoj, da sa svojim Ijudima priteku u

vlasteli

pomoc. Ali vijece je zabrinuto i za sam grad Dubrovnik. Dne 18. studenoga dokazuje
nekomu kapetanu Setiriju genovezkih galija, da bi >za korist rata i za dobit Genoveza*
bilo najzgodnije, kad bi se on smjestio u samu luku dubrovadku, a to javlja i samomu
admiralu Lucijanu Dorii. Dok su tako dalmatinski gradovi strepili za svoj obstanak,
salijetali su mletacki providuri, ohrabreni dosadanjom srecom, admirala Pisana, da ostavi
zadarsku okolicu, i da udari na Trogir, pak da ondje zapodjene osudnu borbu s geno-
vezkim brodovljem ihrvatskim banom. Pisani se mnogo tomu otimao, sluteci, §ta ga

I
l8o LJUDEVIT 1. VELIKI.

6eka kod Trogira; no na posljedku se ipak rijeSio, jer je pogibao prijetila, da ce geno-
vezka mornarica, pojadana novim galijama iz Genove i dalmatinskim ladjama, posve zakr-
citi dovazanje hrane u Mletke.
Dne 16. studenoga 1378, pod veder doplovi Pisani sa brodovljem pred luku grada
Trogira, koja je zasticena privaljenim otokom Ciovom (Bua). Trogirani se u prvi mah
prepadose, jer je genovezko brodovlje bilo poSlo prema otoku Hvaru progoneci trgo-
vaCke brodove mletac^ke. No nocu vrati se Lucijan Doria s brodovljem u luku, a ban i

Nikola Se6 skupi hrvatske konjanike Vlahe na obranu grada. I drugim nacinom bijase
i

obilato skrbljeno za obranu grada, a jos viSe same luke. Sutradan 17. studenoga stade
Pisani sa zapadne strane provaljivati u luku, povjerivSi podjedno svomu podvojvodi
Jakovu Valaressu, da s jednim dijelom brodovlja obidje otok Ciovo, te s izto6ne strane

udje u luku. Ali svi pokusi i navale mletaCke biSe suzbijene. Umogahu pro- luku ne
drijeti, jer Genovezi i Trogirani bijahu ulaz zagradili u more baCenim kamenjem trima i

potonulim brodovima, a na kopno ne dado§e im izkrcati se hrvatski i vlaSki vojnici. Sve

navale mletadke biSe suzbijene, te je Pisani toga dana izgubio 600 mrtvih i 700 ranjenih.
On se s mjesta uvjeri, da je trogirska luka gotovo nedobitna i okani se dalje navale.
S brodovljem svojim uzmakne na zapad do predbrezja Diomedova, pak stajase ondje
preko mjesec dana, da bar zastiti trgovacke brodove mletadke, koji su dovozili hranu
u Mletke. Ali polozaj njegov u ono zimsko vrijeme (u prosincu) i u onom pustom,
neprijatnom kraju postaja§e dnevice nesnosniji; s toga on pred Bozic ostavi Diomedovo
predbrezje, te se s 6itavim brodovljem svojim povrati u Mletke, gdje ozlojedjen s potonje
nedace polozi svoju cast,

Poraz mleta^ki pred Trogirom ohrabri dalmatinske gradove na novo. Trogirsko

vijece izabra 3. prosinca tri plemica, Petra Josipova, Augustina Ka^otica i Stjepana Ni-
kolica, koji ce zajedno s knezom i sudcima odlucivati u svim ratnim poslovima, a
11. prosinca izpraznise Trogirani sve samostane gradske, da se u njima nastane Genovezi.
Osobito se uzgoropadise Dubrovcani, Njihovo vijece zapovjedi Petru BeneSicu, da s oru-
zanim brodom plovi na jugoiztok sve do Olguna (Dulcigno), da putem pohvata do- i i

vede u Dubrovnik sve neprijateljske brodove, koje bi susreo. Posto se Kotorani nijesu
usudili vratiti pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja, nalozi dubrovacko vijece takodjer
kapetanu svomu Stjepanu Sorkocevicu, neka ide s oruzanim brodovljem do luke ko-
torske i ondje zaplijeni sve brodove kotorske, male i velike, te ih dovede u Dubrovnik;
one pak, koje ne bi mogao povesti, neka na mjestu spali. Ako bi se kotorsko brodovlje
desilo sluiajno izvan zatona,neka podje za njim u potjeru.
Mletdani medjutim osjecahu tezko premoc Genoveza njihovih saveznika na ja- i

dranskom moru, Svaki cas izgubili bi svoje brodove, koji su im dovazali hranu, tako
da je napokon u Mletcima ponestalo ziveza, Nevolja gola prinudi mletadko vijece, te u
veljaCi 1379. posla opet Pisanija s brodovljem na more. On najprije doplovi pred Trogir,
ne bi li mu sada posrecilo, da uzme luku i grad. Ali genovezka mornarica bijase jaCa
nego prije, jer je pomoci od svoje obcine, kao i od dalmatinskih gradova;
primila nove
sam pak Trogir bija§e zajedno s lukom svojom tako utvrdjen, da Pisani nije ni pomisliti
mogao na navalu. Okani se s toga Trogira, te po nalogu vijeca odplovi na sjever u
Pulj, da odanle pripazi na dalje kretnje neprijatelja, Tu ce u Pulju galije, kojih je imao

36, popraviti, onda mom6ad popuniti, jer mu bija§e od bolesti

i napora sila Ijudi iz- i

ginulo, tako da ih je usvem imao tek za deset galija.

Uzmak mleta6koga brodovlja jos viSe osokoli Genoveze dalmatinske gradove, i i

Lucijan Doria podje s brodovljem prema Zadru, gdje no udje u luku, koja bijaSe dosad
lancem zatvorena. Ovamo poslaSe 26. travnja i Dubrovcani svoju galiju s kapetanom
Gundulicem, da se pridruze ostaloj mornarici. Vijece dubrovacko bijase zapovjedilo
svojemu kapetanu, da plovi pokraj Hvara da pazi na mletadke brodove; ako bi ih slu- i
RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. l8i

^ >

CO

<

0^

< Ji

> V
a .5

>
o
i82 LJUDEVIT I. VELIKI.

6ajno srio, neka se skloni u Sibenik ili Skradin. Ako dodje srecno u Zadar, neka se
predstavi najprije banu NikoU Se6a, a onda genovezkomu admiralu, te neka im kaze,
da je poslan u ime ugarskoga kralja, koji je Dubrovniku pismom nalozio, da svoju oru-
zanu galiju pridruzi genovezkoj mornarici, da sluzi na slavu kraljevu a na zator Mletcana,
njegovih i dubrovafikih neprijatelja.
U to bija§e kralj u proljecu 1379- poslao novih 10.000 momaka u Italiju. Ta je
vojska Zajedno s padovanskim 6etama redom osvajala mletaCke gradove i mjesta na
kopnu, tako da je republic! od svega preostalo tek nesto malo s tvrdim Trevisom.
Jamafino su vijesti o srecnom napredovanju kopnene vojske potakle genovezkoga admi-
rala Lucijana Doriu na odlucno djelo. On ostavi Zadar i odplovi sa 23 galije prema
Pulju, gdje je jo§ svedjer boravio Pisani, popravljajuci svoje galije i popunjajuci svoju
vojsku. Dne 7. svibnja sakri Lucijan deset galija iza nekoga predbrezja, a s ostalima do-
plovi pred Pulj, gdje izazivaSe Mletcane na mejdan. Momcad mleta^kih galija uzkipi od
jeda, te prisili svoga admirala, da prihvati boj. Doria medjutim nagne toboz u bijeg i

dovabi mletaCko brodovlje u zasjedu, gdje no planu zestoka bitka. Namah na pocetku
boja pade Lucijan Doria, pace i njegova admiralska galija bi zarobljena; ali njegov za-
mjenik Ambrozije Doria zataji njegovu smrt, nastavi boj i odrza sjajnu pobjedu. Dobitnici
otese Mlet6anima 15 galija, zarobiSe 2400 Ijudi, te ugrabise svu bojnu zairu i novce.
Nesrecni Pisani umakne sa sedam galija u Mletke, gdje ga vijece osudi na robiju.
Nakon toga poraza zaredase udarci za udarcima na republiku mletacku. Dubrovcani
posla^e namah 15. lipnja Stjepana Sorkocevica, da udara na Kotor njegovu okolicu. i

Pu6ani u Kotoru ne mogoSe vise snositi tolikih nevolja, pak se pobuniSe. Protjerase
svoje glavare vlastelu, te se opet pokorise kralju Ljudevitu. Vec 20. lipnja odpravise
i

Dubrovcani svoga poslanika Ivana Longa, da izjavi njihovo veselje, §to su se Kotorani
vratili pod okrilje ugarskoga kralja. Ali kud i kamo veci udarac zadesi Mletke, kad je

novomu admiralu genovezkomu, Petru Doriji, poslo za rukom, te je s pomocu Franje

Carrare dne 16. kolovoza 1379. osvojio Chioggiu (Clugia) u neposrednoj blizini Mle-
taka, pak se onda pripravljao, da navali i na samu ponositu stolicu duzdevu. Prigodom
osvajanja Chioggie ostade 860 Mletcana na boji§tu, a 3800 bi zasuznjeno. Mletacka
zastava bi poderana, te izvjeSene zastave saveznika: genovezka na mjestnom trgu, pado-
vanska na vratima palace, a ugarska na kuli.

Prestravljeni Mletci zamoli§e genovezkoga admirala za mir. Poslase k njemu Petra

Giustiniana s bijelim listom, neka na nj napise pogodbe, koje hoce. Mudri oprezni i

Carrara svjetovase, da se utanafii mir, ali Dorija ne htjede o njem ni cuti. Tako se rat
produlji. Sad pokusase Mletci, da bar kralja Ljudevita odvrate od saveza. Poslase zato
vec prije 25. svibnja svoje poklisare u Budim, gdje je tada boravio nekadanji herceg
hrvatski Karlo Dracki, koji se bijase sklonio k svomu rodjaku, poSto se nije mogao
odrzati u Napulju. Ljudevit gotovo nije htio ni sluSati mletaCkih poklisara, vec ih je na
zahtjev padovanskih i genovezkih poslanika na svom dvoru uputio, da se vrate u Italiju^

gdje ce njegovi punomocnici sa zastupnicima ostalih zaveznika ugovarati s njima o miru.

Mjesto dogovora neka bude Sacile, a rok za sastanak 1. kolovoza 1379. Upravljat ce
pak ugovaranjem herceg Karlo Dradki, kojega su tada stall nazivati »Karlom od mira*
(Karolus de la Pace, Karolus a Pace), koji ce se jamacno trsiti, da se sto brze utanaci
mir, jar ce on onda s ugarskim cetama poci na jug, da osvoji kraljevinu napuljsku.
Ljudevit mislio je Mletcane prinuditi na najnepovoljnije uvjete. Trazio je uz ino
300.000 forinti odStete za ono, Ito je dao pripomoci padovanskomu gospodaru, 30.000 forinti
za konje, koji su postradali u dosadanjoj vojni, i do 400000 forinti za ostale ratne
troSkove, za gubitak od prodaje pazke soli i u ime stete, nanesene dalmatinskim trgov-
cima. Suvise trebalo bi nadoknaditi i Stete, nanesene njegovim podanicima u Kotoru i

Sibeniku. Da bi od mletadke republike sto vise iznudio, posla novih 6eta u Italiju, da
 RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. 183

Zajedno s Padovancima i akvilejskim patrijarhom osvoje ostatak kopna (terra ferma)

mletackoga. Pa6e i austrijske vojvode navijestiSe republic! rat, te pridruzise vi§e stotina

svojih Ijudi vojsci kralja Ljudevita.

Dne 20. srpnja podje herceg Karlo Drafiki Budima u Italiju. Putem mu se pri- iz

druzio gjurski biskup Vilim sa svojom druzinom. Vec 8. kolovoza bijase Karlo u Videmu,
gdje je ocekivao palatina Nikolu Gorjanskoga slavonskoga bana Petra Cudara. Kra-
i

Ijevski sudac Jakov bijase ve<5 prije dosao, dociim je bivsi bugarski ban Benedikt jo§ od
proSle godine boravio u Italiji. Tek 23. kolovoza zapocese u Sacilu dogovori. No po-
godbe ugarskih punomocnika bijahu upravo strasne, jer su htjeli, da ne samo slome
I moc mletadku, nego da podpuno uniSte samosvojnost ponosite republike. Mletci neka
i

ustupe Treviso s Citavim kotarom i grad Trst, neka plate saveznicima ratnu odstetu od
milijun dukata; nadalje ce priznati vrhovnu vlast ugarskoga kralja placati mu godiSnji i

danak od 100.000 dukata. Pregovori se otegli sve do mjeseca studenoga, te su Mletci

DUZDEVA PALACA U MlETCIMA.

Snimljeno s drvoreza 1 5. stoljeda, na kojein su prikazani fiitavi Mlelci (zradni vidik).

bili vec spremni na najvece zrtve: namirit ce pol milijuna dukata ratne odstete, priznat
ce vrhovnu vlast ugarsku placat ce kralju godiSnji danak od 10.000 dukata.
i

Medjutim probudi se u Mletcima staro odusevljenje pozrtvovna Ijubav za zavi6aj. i

Prije nego ce prihvatiti pogubne pogodbe saveznika, odlu6ise jo§ jednom sve pokusati
za obranu svoje domovine. Pozvase s iztoka drugoga admirala Karla Zena, koji je dosad
u Levanti harao obale Genovezana, te ih pa6e protjerao iz Konstantinopolja. Bas na
novu godinu 1380. dojedri on s bogatim plijenom u jednu luku mletaiku, te privede
svojoj otacbini 52 dobro opremljena broda. U isto vrijeme diglo se u samim Mletcima
sve za obranu grada. Pozrtvovni gradjani dadose svoje blago, s kojim bi sagradjeno
novo brodovlje; iz tamnice izvadiSe Vettora Pisana, te mu povjerise opet zapovjedniitvo
nad vojskom. Pisani najprije suzbi Genoveze izpred Mletaka, a onda obkoli njihovo bro-
dovlje u Chioggii. Genovezima dodje doduse 6. lipnja u pomoc drugi admiral MarutTo
sa 23 galije, ali mu Mletiani ne dadoi^e, da se prikudi obkoljenim zemljacima. Take se

I
Ig4 UUDEVIT I. VELIKI.

zgodi, da su se na posljedku Genovezi, zatvoreni u Chioggiji, morali 24. lipnja 1380.

predati Pisanu na milost i nemilost. On zarobi tornprigodom 17 genovezkih galija
i sila manjih brodova, zatim svu ratnu zairu sa 4000 Genoveza velikom 6etom i

piadenika.
Porazom Genoveza kod Chioggije okrenu se sreca Mletcima. Vitezki admiral njihov
Pisani pohita namah, da potjera drugo genovezko brodovlje pod Maruffom, pak da svo-
jemu rodnomu gradu povrati hegemoniju na jadranskom moru. Vec 3. srpnja podje
prema otoku Rabu, gdje je bilo do trideset neprijateljskih galija. DoSav 7. srpnja do
oto6ica sv. Petra (Niemensem insulam) zarobi jedan genovezki brod, te sazna, da je
dvanaest genovezkih galija odplovilo od Zadra u Manfredoniju (na talijanskoj obali) po
zito.Sad se obori na Zadar, te stade na nj udarati (bombardando). Ali ni taj put ne
mogaSe ga uzeti; s toga pote harati dalmatinske obale, te po moru hvatati paliti i

hrvatske brodove, natovarene zitom, solju i drugim trgom. Zatim odjedri 6. kolovoza
prema Napulju, da potrazi umakle brodove genovezke. Uo§av medjutim do Manfredonije
umre Vettor Pisani 13. kolovoza, a njega zamijeni dosadanji providur Ljudevit Loredani.
Taj se vec 14. kolovoza povrati, da opet hara hrvatsko-dalmatinsko primorje i lovi trgo-

va6ke brodove. Tako do grada Senja, koji zapali

stize 29. kolovozatim ogromnu
i i

stetu nanese ziteljima. Od Senja podje prema otoku Krku. Sam grad Krk nakon prvih
navala namah se predade priznade mletac^ku vlast; BaSka (locus Boscharii) stala se
i

otimati, ali bi spaljena. Ne ima vijesti, §ta su u to osudno doba kralj Ljudevit novi i

ban Emerik Bubek radili za obranu Dalmacije; znade se samo, da je kralj Ljudevit u
svibnju lipnju boravio u Hrvatskoj (od 27. svibnja do 13. lipnja u Zagrebu
i Krizev- i

cima), i da je 2. lipnja uzajmio od kneza Stjepana Frankapana 10.000 zlatnih forinti, te

za to njemu supruzi njegovoj zalozio grad Steni^njak u Slavoniji.
i

I godine 1381. svedjer su Mlet^ani dobivali na moru. U svibnju je glavni kapetan

njihov Karlo Zeno krstario oko Dubrovnika, gdje su se 24. svibnja ukazale 22 genovezke
galije.Zeno podje za njima u potjeru, ali mu umako§e. Malo zatim odplovi on u tirensko
more stade harati genovezko primorje, ne bi li tim prinudio njihovo brodovlje, da ostavi
i

jadransko more. Na kopnu medjutim bijahu saveznici svedjer jadi od Mlet^ana, pa6e
Carrara udarase na jedini jos mletacki grad Treviso tako zestoko, da je svaki 6as oce-
kivao njegovu predaju. Da se to ne dogodi, ustupi mletaiko vijece 5. travnja 1381. taj

znameniti grad kotarom grofovijom Cenedom austrijskomu vojvodi Leopoldu pod

s i

pogodbu, da najdulje do 2. veljace dojduce godine zapoine rat s Carrarom.

Medjutim do toga ne dodje, jer se je u to vrijeme vec ugovarao mir. Premda se
ratujuce stranke bijahu Ijuto izkrvarile i iztrosile, ne htjede ipak ni jedna zatraziti mira.

Tad se digne junadki i plemeniti savojski grof Amadej VI., te stade raditi oko izmirenja
zavadjenih vlasti. On predlozi, da se u njegovoj prijestolnici, u gradu Turinu u Piemontu
sastanu zastupnici ratujucih drzava na dogovore. Predlog njegov prihvatise svi, pak i

kralj punomocu, izdanom 13. veljace 1381. u Budimu, povjeri pecuvskomu

Ljudevit s

biskupu zagrebadkomu biskupu Pavlu Horvatu, da ga zastupaju pri tom

Valentinu i

kongresu. Nakon dugih razprava utanaCen bi napokon mir 8. kolovoza 1381. Mletci i
kralj Ljudevit povrati§e si izmjenice sve, §to bijahu u potonjem ratu osvojili zarobili, i

pa6e Mletci ustupiSe kralju i grad Kotor. Nadalje obveza§e se Mletci, da de kralju svake
godine placati kao neku odstetu po 7000 dukata, a za to se kralj odrece svoga zahtjeva,
da se iz njegovih zemalja uvaza sol i druga roba u rijeke mletackoga zatona. Na zahtjev
akvilejskoga patrijarhe ustupi§e Mletci njemu grad Trst, koji se bijaSe i onako god. 1380.
s pomocu genovezke mornarice od njih odmetnuo patrijarhi pridruzio. i

Nakon utana^ena mira predade zaista 26. rujna 1381. Jakov de Rippa, mletadki
kastelan tvrdje u Kotoru, pomenutu tvrdju Ljudevitovu povjereniku, Zadraninu Pavlu
Jurjevicu. Dne 26. studenoga potvrdi i kralj Ljudevit turinski mir u nazoCnosti velikaSa
 KARLO URAfiKI U NAPULJU. 185

ugarskih i hrvatskih, naro^ito pred zagreba<ikim biskupom Pavlom Horvatom i hrvatsko-

dalmatinskim banom Emerikom Bubekom. Pred istim svjedocima potvrdi jos, da je primio
od mletaCke obcine grad Kotor, kao 7000 dukata za prvu godinu. Iza toga zapovijedi
i

6. prosinca banu Emeriku Bubeku, neka poradi kod zitelja dalmatinskih, da vrate mle-

tackim podanicima u Dalmaciji zemlje posjede, koje im bijahu za posljednjeg rata oteli,
i

jednako tia namire dugove, koje nijesu mletadkim ziteljima u ratno vrijeme placali.
Posljednjih mjeseci god. 1381. i na po5etku 1382. zalazio je kralj Ljudevit desce u
Hrvatsku (4. studenoga u Virovitici, 6 prosinca 1381. u Krizevcima, 5. sijecnja 1382. u
Zagrebu). Kad je 5. sijecnja 1382. boravio u Zagrebu, dodjose preda nj poklisari i zastup-

I nici

da
grada Kotora,
izmole potvrdu
stradao od vatre, a zatim jos vise od
po imenu Damjan
njezinih starih
i

povlastica.
Marko, da

mletacke sile,
mu

tako se je
ime svoje obcine
se poklone u
Poslanici govorahu, kako je Kotor silno
mnogo gradjana
i

izselilo

ca u daleke zemlje i gradove. Kralj im na to dragovoljno potvrdi sve dosadanje povlasti

uz primjetbu, da ce on sam, ako Bog dade, doci u Kotor, ili pak svoju suprugu, kraljicu
Elizabetu, onamo poslati, pak ce se onda tocnije iztraziti povlastice grada, te uSiniti sve,
sto ce biti podesnije i sigurnije za stanje njegovo. Medjutim ni kralj ni kraljica ne vidjese
nikad Kotora,
(Karlo Dracki u Napulju 1380. — 1382.). Karlo Dracki bijase u svibnju 1376.
odplovio iz Dalmacije u Napulj, da oblada tom kraljevinom. Ali kako nije imao dovoljno
vojske, nije se mogao odrzati proti kraljici Ivani; s toga se god. 1378. povrati u Ugarsku,
na dvor svoga rodjaka, kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc.
Medjutim promijenise se prilike u Italiji njemu u prilog. Dne 27. ozujka 1378. umre
u Rimu gorljivi zastitnik kraljice Ivane, papa Gregorije XI. Kardinali na to izabrase
8. travnja za papu barskoga nadbiskupa Bartolomeja, koji se prozva Urban VI. Ali vec

nakon nekoliko mjeseci iznevjerise se francuzki kardinali, kojih bijase znatna vecina,
novomu papi, koji im je bio mrzak kao Talijan i strog covjek, proglasi§e s ni§tetnih
razloga njegov izbor ni^tetnim, te ovjen6a§e 20. rujna papinskom tiarom svoga druga,
zenevskoga grofa Roberta, koji se prozva Klement VII. Ovoga priznade namah kralj
francuzki i s njim zdruzena Skotska; uz njih pristade i napuljska kraljica Ivana, kivna
na Urbana, sto nije htio da okruni za kralja 6etvrtoga joj supruga, Otona od Braun-
schweiga. Ali Urban VI. ne znadijase sale. Odlufii Ivani osvetiti se, te ju s prijestolja
zbaciti. Posla zato svoga komornika Martina Taranta u Ugarsku, nudeci kralju Ljudevitu
napuljsko prijestolje ; ako ga on sam ne bi htio primiti, neka poslje svoga rodjaka Karla
I Dratkoga. Ljudevitu
da zavrsi rat s Mletcima,
stize papinski
a onda neka
poziv
s
u najzgodniji cas. Poslat ce Karla Drackoga,
ugarskim Cetama prevail u Napulj, te sjedne
na prijestolje svojih djedova.

Vec bi spomenuto, kako je herceg Karlo Dracki 20. srpnja 1379. po§ao iz Budima
u sjevernu Italiju, gdje je boravio kroz ciitavu drugu polovicu godine, ugovarajuci mir
s Mletcima. Prije svoga odlazka iz Ugarske morade se Karlo Dracki sve^anom prisegom
zavjeriti, da ne ce nikad niSta raditi ni poduzeti protiv Ljudevitovih kceri Marije i Jadvige,
da se ne ce otimati ni za Ugarsku ni za Poljsku, vec vazda stititi i braniti pravo svojih
rodjakinja. Tim je kralj Ljudevit mislio, da je osigurao buducnost svojim kcerima.
Tek god. 1380. mogao da iz mletaike oblasti podje
je Karlo Dracki na to misliti,
kroz srednju Italiju ime poslao novih fieta, koje je vodio
na jug. Ljudevit mu je u to
madvanski ban Ivan Horvat, brat zagrebaCkoga biskupa Pavla. Uz bana Ivana bilo je vise
ugarskih hrvatskih velikasa, kao drugi brat njegov Ladislav, Nikola Cuz od Ludbrega,
i

Ladislav Bubek mnogi drugi. Zadaca bana Ivana bila je vrlo tezka, jer nije imao ni
i

dovoljno vojske ni novaca, da se protude kroz srednju Italiju. Svojim ietama pridruzi
placenike, a da ih uzmogne placati, prinudi firentinsku obcinu na zajam od 40.000 forinti.

Kad se je ugarska vojska pribliiavala Kimu, ohrabri se papa Urban VI., te navijesti
l86 LJUDEVIT I. VELIKI.

napuljskoj kraljici rat. Obijedi ju s krivovjerja, uvrede veliCanstva i urote prema njegovoj
osobi, te ju lisi svih njezinih zemalja, imanja, casti i prava, a podanike njezine oslobodi
prisege vjernosti. Ivana se sada zivo zabrinu za svoju glavu. Dne 29- lipnja 1380. proglasi
ona povelju, kojom uz privolu avignonskoga pape Klementa posini anzuvinskoga vojvodu
Ljudevita, brata francuzkoga kralja Karla V te ga podjedno imenova svojim bastinikom ,

u Napulju, u grofovijama Provenci, Forcalquienu i Piemontu. Napokon mu s mjesta povjeri

upravu vojvodine Kalabrije, te pozove svoje podanike, da mu se poklone kao svomu
buducemu gospodaru.
Anzuvinski vojvoda Ljuclevit ne mogase namah na put. Najprije se zadrza u Provenci,
pogadjajuci se s papom Klementom skupljajuci vojsku; a kad se bijase vec spremio,
i

umre mu brat, kralj francuzki Kario V., te morade jos neko vrijeme ostati, da upravlja
drzavom mjesto nedorasloga sinovca svoga Karla VI kojemu je bilo tek dvanaest godina. ,

Tako je Karlu Drackomu bilo moguce, da oblada Napuljem. Posto se je pogodio s papom
Urbanom VI imenova ga taj rimskim senatorom, dade mu napuljsko kraljevstvo u leno,
,

te ga 2 lipnja 1381. okruni za kralja. Namah zatim pohita Karlo Drad;ki u Napulj. Na
medji kraljevstva opre mu se Oto od Braunschweiga, da obrani drzavinu svoje supruge
ali bi kod S. Germana razbijen. Dobitnik Karlo udje na to 16. srpnja 1381. u glavni
grad Napulj. Ivana pobjeze iz prijestolnice svoje u tvrdju Castell dell' Uovo, gdje se je

^etrdeset dana branila. Suprug Oto dodje joj u pomoc, ali bi svladan i zarobljen. Sada
se i Ivana predade Karlu Drafikomu. Izprva postupaSe s njom castno i blago, te ju posti-
vaie kao kraljicu; no kad se je poslije 1. rujna u Napulju izkrcalo provengalsko brodovlje
od deset galija, dade ju Karlo zatvoriti u kasteo San Angelo. U studenom stize u Napulj
Margareta, supruga Karla Dradkoga, sa svojom djecom Ladislavom i kcerju Ivanom, na
§to bi i ona 25, studenoga ovjencana kralj evskom krunom.
Tek u proljecu 1382. podize se anzuvinski vojvoda Ljudevit, da s izvrstno oprem-
Ijenom vojskom provali u Napulj. Na prve vijesti o njegovu dolazku stao se broj njegovih
privrzenika sve vise mnoziti. S toga se zivo zabrinu Karlo Dracki, te dade zasuznjenu
kraljicu Ivanu 22. svibnja 1382. zadaviti i truplo njezino javno u jednoj crkvi napuljskoj
izloziti, neka se narod osvjedodi, da je vi§e nema u zivotu. Kralj Ljudevit mogao je biti

sada zadovoljan, jer je nesrecni brat njegov Andrija bio osvecen. Ali i miran mogao je

biti, da Karlo Dracki ne ce smetati njegovim kcerima, posto je obladao talijanskom

djedovinom Anzuvina S toga je svima silama radio, da se Karlo na stecenom prije-

stolju uzdrzi, i da suzbije francuzkoga kraljevica. Dne 1. svibnja i 20. srpnja 1382. pozi-
vase hrvatskoga i dalmatinskoga bana Emerika Bubeka, kao i obcine dalmatinskih gradova
i otoka, da opreme galije i brodove, s kojima ce u zgodan 6as pohitati u pomoc njegovu
»bratu«, kralju Karlu Dra6komu. I kraljeva supruga Elizabeta bija§e jo§ 23. travnja
zapovjedila gradovima Zadru, Dubrovniku, Sibeniku, Trogiru, Spljetu i Kotoru, kao i

otocima Hvaru, BraCu, Rabu i Cresu, da skupe sve svoje galije i svake vrsti ladje, koje
bi bile zgodne za rat, pak da ih po nalogu bana Emerika Bubeka valjano opreme i

s mom^adi obskrbe. Ban ce im takodjer u odredjeni cas kazati, kamo da ih na obranu

Karla Drackoga poSlju. Dalmatinske obcine, premda su u posljednjem ratu mnogo stradale,
rado se odazvaSe pozivu svoga kralja kraljice, da pomognu Karlu Dradkomu, kojega i

bijahu kao hercega hrvatskoga zavoljele. Osobito se je iztaknuo grad Zadar, nekad stolica
hercegova, koji bija§e jo§ 11. rujna 1381. priredio veliku svecanost u proslavu pobjede
Karla Drackoga nad Ivanom njezinom suprugom Otonom. Obcine skupise brodovlje,
i

s kojim je onda ban Emerik Bubek u rujnu 1382. zaista odplovio u juznu Italiju.

(Hrvatska u posljednjoj 6etvrti Ljudevitova kraljevanja 1372.— 1382.)

—
Godine 1371. 1376. bio je hercegom hrvatskim Karlo Dracki, a uza nj je bio banom
slavonskim znameniti vojvoda Petar Cudar (Sudor 1368. 1380.), koji se je proslavio u —
ratovima u Poljskoj i u Italiji, te ga je kralj i u diplomatskim poslovima siljao sve u Pariz
 HRVATSKA u posLjEDNjoj Cetvrti LJUDEVITOVA KRALJEVANJA (1372. — 1382.). 187

i Avignon. Herceg Karlo stolovase redovito u Zadru, odakle je upravljao i dubrovackim

poslovima. Tu u Zadru rodila se Karlu i kci (u lipnju 1373.), §to je probudilo obcu
radost u gradovima dalmatinskim. Oni nadarise mladu herceginju obiladm darovima;
Trogirani pace nagradise sa dvanaest zlatnih forinti i poklisara hercegova, koji im bijase
tu radostnu vijest priobcio. Inace se je herceg rado uplitao u nutarnje poslove dalma-
tinskih obcina, te je sve zajedno sa svojom suprugom Margaretom preporucivao obci-
nama, koga da biraju za sudce. No herceg bavio se je i hrvatskim stvarima, izdajuci
povolje i djjeleci povlastice. Posljednja vijest o njegovu boravku u Hrvatskoj i Dalma-
ciji potjece Dne 6. svibnja pomenute godine boravio je herceg u Spljetu,
iz godine 1376.
te je neku izpravu, opozvavsi svoju prijasnju odluku, kojom bijase cetin-
ondje izdao
skomu knezu Ivanu Nehpicu dosudio neke zemlje, a pripadale su drugima.
Uz hercega bana utjecao je u upravu Hrvatske
i Dalmacije sam kralj Ljudevit. i i

Godine 1371. boravio je Ljudevit mjeseca ozujka travnja sam glavom u Hrvatskoj i i

Dalmaciji; 26. ozujka bio je u Kninu, poslije u Vrani i Ninu, a 5. travnja u Zadru. I

Trogirani nadali su se, da ce pohoditi njihov grad. Najprije mu poslase 500 for, a
poslije ga da im dade utvrditi gradski kasteo,
zamoli§e,
i to dohodkom
od tridesetine za sol. Prije poslije svoga i

boravka na jugu zanimao se fje kralj u velike za stvari

dalmatinske; dne 2. sijecnja podijeH zadarskomu nadbi-
skupu Dominiku vlast pecata, da smije naime poput drugih
biskupa i kaptola svojim pecatom ovjerovljivati javne izprave-
Malo zatim , 6. ozujka , dosudi rabskomu biskupu desetinu
u zupanijama Lidkoj i Buzkoj (Buzani), koju mu htjede oteti

krbavski biskup. Dne 9. srpnja opet darova magistru Sara-

cenu, knezu svoje komore u Srijemu Pecuhu, otoke Cres i i

Lo§inj (insulam Absari Kersi), »s onim povlasticama, po ko-

i

jima ostaH plemici kraljevina Hrvatske i Dalmacije uzivaju Pecat Petra Cudaha
svoja vlastita imanja.* Osobito pak odlikova Zadar, kojemu (Sudora),
podijeii Citav otok Pag, cim medjutim povrijedi zitelje grada bana (itave Slayonijc

Raba, koji su od starine drzali jedan onoga ostrva.

dio (1368.— 1380.).
Godine 1376. zgodise se znamenite promjene u upravi Polje pe£ata izpnnjeno je orna-

Ugarske Hrvatske. Najprije postade palatinom u Ugarskoj

i
mentikom. Nadpis : „S(iginuin)
Petri Sodor bani".
Nikola Gorjanski, koji je dosad kroz mnogo godina bio
Izvomik u dr2avnom arkivu u
banom u Ma6vi. Time se rod Gorjanskih uzpeo do najvise BudimpeSti.
vlasti i ugleda ne samo u Hrvatskoj, nego u Ugarskoj. i

Nikola Gorjanski ostao je palatinom do smrti kraljeve, te je narocito za kraljeve bo-

lesii skupio svu vlast u svojim rukama, koje nije htio pustiti ni poslije smrti nje-
gove. Mjesto Gorjanskoga postade banom u Macvi Ivan H or vat, sin obicna plemica.
Otac njegov Petar Horvat imao je posjeda u Ivanicu blizu Cazme, gdje su bila imanja
biskupa zagrebat^koga. Odkad je Ivan Horvat miloScu kralja Ljudevita postao banom
u Macvi, njegov je rod sve vi§e utjecao u javne poslove ugarske i hrvatske. Sam Ivan
mora da one vrijeme bio jak
je vec u bogat imanjem, poSto mu 16. veljaCe 1376- i

dozvoljava papa Gregorije XI., da na svom vlastitom imanju (in feudo proprio) u bi-
skupiji peduvskoj sagradi samostan za Franjevce, koji ce propovijedati razkolnicima i

patarenima. Jo§ se silnije podize rod Horvata, kad je malo zatim Ivanov brat Pavao
Horvat postao biskupom zagrebadkim (1379.). U prvi kraj bavio se je biskup Pavao
duhovnim poslovima, te je primjerice 29. rujna 1380. osnovao poboznu bratovStinu,
kojoj bijase svrha moliti za pokojnike i dijeliti milostinju zivima, te koja je slavila svoju
godiSnjicu na blagdan sv. Jeronima. No vec god. 1381. dao se je biskup Pavao na diplo-

matsko polje, te je zastupao svoga kralja na kongresu u Turinu, kad se je ugovarao

I
i88 LJUDEVIT I VELIKI.

mir izmedju Mletaka i njihovih protivnika. I brat biskupov, ban Ivan, bija§e tada po
nalogu svoga gospodara ostavio tuznu Macvu, te na 6e\u ugarske vojske po§ao u Italiju,

da vodi boj za Karla Dra6koga. Tako se braca Horvati u jedan kraj proslavise, a u drugi
spoznase s potonjim takmacem Ljudevitove kceri Marije.
I u Hrvatskoj i Dalmaciji zgodila se god. 1376. odlazkom hercega Karla DraSkoga
promjena na banskoj stolici. Kako je prijetio rat s Mletcima, povjeri kralj bansku cast
u Hrvatskoj po tre6i put izkusnomu pouzdanomu Nikoli Secu (1377—1380.). Vec
i

je izlozeno, kako se je ban Nikola trsio, da za rata obrani dugu obalu hrvatsko-dalma-
tinsku od Krka Senja do Kotora,
i kako je bitno doprinesao, da je mletaSki admiral
i

Pisani bio godine 1378. pred Trogirom suzbijen. Nije njegova krivnja, §to nije mogao
zaprijeciti manje nezgode, kao uzece Kotora navaiu na Sibenik, ta on nije imao svoga
i

brodovlja, vec je bio posve zavisan od Genoveza! Poput Nikole Seca trsio se je ban i

Petar Cudar u Slavoniji, da odrzi red i mir u ono burno doba. On je neprestano mirio
pruce se stranke, te je narocito nastojao izmiriti zagrebaSkoga biskupa s gradjanima
slobodne obcine na brdu Gradcu. Podjedno je s pomocu banovca i krizevackoga zupana

fiew-** (V.'j^ C.I-,.. ...^ Qr,

J5j n,^>.^-^.-' ^^^A,::

POVELJA SLAVONSKOGA BANA NiKOLE Se6a

od 1. studenoga 1372., kojom potvrdjuje pavUnskomu samostanu sv. Marije na predbrezju zagrebadkom (u Reme-
tama) darovnicu Mikule, sina Miroslavljeva i Stjepana Jurjeva, izdanu za zemlju Luku (Lonca) god. 1292. (10.)

Zemaljski arkiv u Zagrebu.

(Petrus Chyrke) progonio razbojnike i ubojice u zemlji. Nastojanje banova pomagao je

i kralj Ljudevit. Godine 1377. obnovio je svoju odredbu od 1359., da svi Ijudi u kra-
Ijevini Slavoniji podpadaju jedino sudu bana i banovaca; a god. 1380. poostrio je svoju
zapovijed, da se u ono ratno vrijeme ne smije izvoziti zito u strane zemlje i drzave,
naredivsi podjedno, da se zito zaplijeni svima, koji bi ga vozili preko medja kraljevstva.
Kad se je kralj iste godine desio u Hrvatskoj, skupio je 13. lipnja sabor prelata i baruna
u Krizevcima, gdje je uz ino urekao drugi sabor, koji bi se naskoro obdrzavao u
Zagrebu, i na kojem bi se konafino rijesio stari spor izmedju zagrebackoga kaptola i

gradjana na brdu Gradcu poradi kule (na danaSnjem Vrazovu setalistu) i nekih zemalja.
Na koncu godine 1380. odstupiSe oba bana: slavonskomu banu Petru Cudaru povje-
rena bi uprava Hali^a (Crvene Ruske), a hrvatsko dalmatinski ban Nikola Se6 primi opet
Cast vrhovnoga sudca na kraljevu dvoru. Banom hrvatsko-dalmatinskim postade sada
Emerik Bubek, a banom slavonskim Stjepan Banic od Lendave, sin nekada-
njega bana Nikole Banica. Stjepana Banica pomagao je vi§e puta u poslovima brat
 SMRT KRALJA LJUDEVITA 11. RUJNA 1382. 189

njegov Ivan, te se s toga i on koji put zove banom. Slavonskim banima bio je u pomoc
sam kralj Ljudevit, koji je na koncu godine 1381. i na po5etku slijedece posljednji put
boravio u Hrvatskoj. Dne 4. studenoga 1381. bio je u Virovitici, a 6. prosinca u Kri-
zevcima, te je u oba mjesta izdavao izprave u prilog knezu Pavlu Zrinskomu, sinu onoga
Jurja, koji mu je nekad morao ustupiti znamenitu Ostrovicu. Prvih dana sijecnja 1382.
opet je bio kralj u Zagrebu, gdje je potvrdio povlastice nedavno stecenoga grada Kotora.
Novi ban hrvatsko-dalmatinski Emerik Bubek nastupio je svoju cast jos u pro-
sincu 1380. Suvremeni Ijetopisac, Zadranin Pavao Pavlovic, koji u svojem >Memo-
rialu< izlaze zgode svoga vremena do godine 1409., zabiljezio je dolazak banov ovim

Srebrena raka sv. Simuna u crkvi istoga imena u Zadru.

Izradio ju je n Zadrn god. 1377. — 1380. milanski zUtar Fraaciscas de Mediolano (Francesco orefice,

q. Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara) po nalogu i o troSku kraljice Elizabete, supmge
kralja Ljudevita I. Na pokrovca vidimo s jedne strane kip sv. Simuna u naravnoj velidini, a ca drngoj strani
prikazani su na tri polja razni prizori, u srednjem sam nmjctnik Franciscas, kako izradjuje rakn. Na pobo£nim
stranama pokrovca smjeSten je po jedan grb ugarskih Aoiuvina s kacigom, koja je nakicena nojevom glavom,
kako drii podkovu u kljanu. S obje strane grba nalazimo slova L(udovicus) R(ex).
Sama raka razdijeljena je na osam polja ; obje glavne strane imadu po tri polja, a svaka poboina jednu. Tu su
prikazane razliiite cgode i dndesa, koja se t\tn modi svetieTih. Naia slika prikazoje dvije strane pokrovca i dvije
strane same rake sa £etiri prizora.

rijecima: » Godine 1380. dne 19. prosinca stigao je u Zadar novi ban, naime Henrik
(Emerik), a 25. prosinca ostavio je grad gospodin Nikola Se6«. Novi ban imao je pune
ruke posla, da pripravi brodovlje i vojsku, s kojim ce poci u pomoc Karlu DraCkomu u
Napulj, §to je nakon razliiitih neprilika srecno i izveo.
(Smrt kralja Ljudevita 11. rujna 1382.). Vec od viSe godina poboljevao je
kralj Ljudevit. Silni napori rane mladosti, kad je s jednoga bojnoga polja hrlio na drugo,
neprestani rad satre prije reda tijelo njegovo. S toga ne ide vise sam u rat, nego §alje

onamo pouzdane svoje vojvode, Lackovice, Horvate, Bubeke i druge. Ali i duhom bijaSe
 190 LJUDEVIT I. VELIKI.

veliki kralj klonuo: iztroSila se i duSevna snaga njegova, pak je postao gotovo neosjetljiv
za sve, §to se je oko njega zgadjalo. S toga se i ne cudimo, sto je narocito u posljednjem
ratu s Mletcima pokazivao premalo energije, te se je tako rat suvise otegnuo.
Uz tjelesnu i dusevnu nemoc mucila je kralja zlovolja i briga. On bijaSe sav svoj
vijek upotrebio, da pridigne moc i slavu svoje drzave i porodice, pak sta je napokon
postigao? Cemu mu borbe u Srbiji i Bugarskoj, u VlaSkoj i Moldavi, u Poljskoj i Litvi,

u Ceskoj i Austriji, pak i u Italiji od medje istrijanske do Sicilije ? Slava njegova i

njegovih junaka pronosila se doduSe po Evropi, te se je s poSitanjem spominjalo ime

njegovo, ali koja korist drzavi njegovoj, a jos vise porodici njegovoj? Napuljskoga kra-
Ijevstva morao se odreci za se i za svoje izravne potomke; pace je u onaj par bilo vrlo
dvojbeno. hoce li njegov sticenik i rodjak odoljeti francuzkornu pretendentu ? Ponosite
Mletke bijase dva put pobijedio ponizio, ali uza sve to ne bijaSe siguran, da ce dalma-
i

tinsko primorje dugo ostati zdruzeno s njegovom drzavom, posto mu ne bijaSe uspjelo,
da stvori veliku ratnu mornaricu, koja bi se mogla mjeriti s mletackom. A kakvi su
bili rezultati na Balkanskom poluotoku? Njegov se nekadanji kletvenik Stjepan Tvrtko
proglasio samosvojnim kraljem bosanskim i srbskim, dok je sama Srbija pod Lazarom
Hrebeljanovicem jedva odbijala navale Osmanlija, kojima se vec pokoravahu bugarski
vladari. Tu zanemario najzgodnije vrijeme, da utvrdi medju juznim Sla-
bijase Ljudevit
venima svoju pak da odlufinim, dosljednim juna6kim ratovanjem odbije Osmanlije
vlast, i

od Evrope. Sta je napokon postigao u Poljskoj, s koje nije svracao paznje ni jedan
casak svoga zivota? Ba§ ziva zelja, da barem poljsku drzavu osigura svojoj dinastiji,
narocito svojoj starijoj kceri Mariji, skloni ga, te je staleze poljske dozvao za 25. srpnja 1382.
na sabor u Zvolen u sjevernoj Ugarskoj. Kad se nadjo§e na okupu, dovede pred njih
svoju kcer Mariju kao buducu kraljicu njihovu, a podjedno im predstavi njezina zarucnika
Sigismunda kao buducega kralja. Poljacima bija&e to vrlo neugodno, jer se bojahu za
svoju slobodu i samosvojnost; ali napokon privoljese ipak, te se poklonise Mariji i Sigis-

mundu kao buducim svojim vladarima. Na to odredi kralj, neka Sigismund podje namah
u Poljsku, da nau6i jezikupozna obicaje svojih buducih podanika. Kralj povjeri sestnaest-
i

godisnjega mladica nadbiskupu Bodzanti u Gnijeznu, kapetanu Velike Poljske Domaratu,

kao i kapetanu Male Poljske, Sendzivoju Subinu u Krakovu; suvise mu dade vojsku od
Ceha Ugara, da ga §tite
i brane, narocito od mazovskoga kneza Semovita,
i koji je

kao potomak Fijastovica trazio poljsko prijestolje.

Nakon sabora poljskoga u Zvolenu podje Ljudevit u Trnavu, gdje no umre
11. rujna 1382. u petdeset i Sestoj godini svoga zivota, posto je slavno vladao cetrdeset

godina, jedan mjesec i dvadeset dana. Pet dana zatim (16 rujna) sahranise ga svecano
u Stolnom Biogradu u kapelici, koju je sam sagradio uz crkvu sv. Marije. Zivotopisac
njegov, arcidjakon Ivan de Kikullew, kaze, da je bila tolika zalost za njim, da su svi

oplakivali kao svoju smrt (ut omnes quasi mortem suam deflerent). Obcinsko vijece u
Trogiru zakljuci 5. listopada, »da svaki plemic mora u petak (10. listopada), subotu (11.)
i ponedeljak (13.) poci na misu, koja ce se pjevati za dusu pokojnoga kralja*.
Ljudevit je za svoga dugoga vladanja podigao Ugarsku tako visoko, da je postala
jednom od prvih drzava u tadanjoj Evropi. On se je zaista uspjesno natjecao sa svojim
slavnim suvremenicima, kao sto su bili Karlo u CeSkoj, Kazimir Veliki u Poljskoj,
Rudolf IV. u napokon car Stjepan DuSan u Srbiji. Mnogo je tomu doprineslo,
Austriji, i

§to je vec otac njegov bio samu Ugarsku tako umirio, da se za Ljudevitova vladanja
u njoj ne javlja ni najmanji pokret (izuzev neznatnu bunu erdeljskih Sasa god. 1343.).
Tako je Ljudevit mogao u Ugarskoj vladati bas neogranideno, kako ni jedan od nje-
govih predSastnika. Sve svoje odredbe, pa6e one o porezima, izdavao je kralj bez pri- i

vole sabora, vec jedino nakon savjetovanja s prelatima, barunima visokim dostojan- i

stvenicima, koji su mu bili bezuvjetno odani. Godine 1351. potvrdio je doduSe zlatnu
 SMRT KRALJA LJUDEVITA 11. RUJNA 1382. 191

bullu Andrije II. s nekim promjenama i dodatcima, htijuci tim nagraditi velikaSe i pie-
mice za izkazane mu vjerne sluzbe, naroSito na osvetnim vojnama u Napulju; ali bas
najzamasniju ustanovu buUe, da se naime svake godine imade sazvati sabor razpravljati i

s njim o drzavnim poslovima, odnemario je sasvim. Cini se, da za tri posljednja decenija

svoga vladanja nije sabora ni jedan put sazvao. Javni zivot ogleda se tek u zupanijskim
skupstinama, gdje se narodito rjeSava vecina parnica, zatim u sastancima erdeljskih Sasa,
kao i u gradovima, koji se svedjer mnoze
Sve pored brojnih ratova, koje je Ljudevit vodio izvan granica svoga vladanja, i

za koje je uzimao u svoju sluzbu strane placenike, narocito njemacke, cini se, da je
novCano stanje njegovo bilo tako povoljno, te mu nije trebalo sazivati sabora, da trazi
od njega pomoci. Dohodci kraljevske blagajne, narocito dohodci od carine maltarine i

pomnozase se znatno, jer je kralj gorljivo svakim nacinom podupirao gradove, kojima

Srebrena raka sv. Simuna u Zadru.

Otvoreni lijes sa svetim modima i zavietnim darovima.

je neposredno zapovijedao, a uz procvale gradove podigla se znatno trgovina i obrti.

SuviSe zavede Ljudevit god. 1351. i novi porez, koji su u Sitavoj drzavi, izuzev samo
zidovima opasane gradove, placali svi krunski podanici, BijaSe to >devetina« od zita i

vina, koja se je utjerivala nakon ubrane crkvene desetine. Taj isti porez dozvoli pobirati

I takodjer prelatima
nije sluzili«.
i plemicima od njihovih podanika, ^da
Zeleci dakle biskupima i velikaSima omoguciti,
bi mu drzavni zitelji

da ga u ratno vrijeme §to

Sto vjer-

izdaSnijim banderijima pomazu, nije se zacao moc ionako vec vrlo bogatih magnata i

crkvenih poglavara povecati, pak je tako stvorio novu oligarhiju, koja je mogla manje
jaku vladaru biti vrlo opasna. On sam dakako nije se morao bojati sile njihove, jer ih

je umio obuzdavati. Baruni pokoravali su se njemu voljko natjecali su se, kako 6e mu i

ugadjati; jednako su gradovi stajali vjerno uza nj, poSto im je uStio toliko samosvoj-
i

nosti, da su se mogli slobodno razvijati i napredovati. Uslijed sve to veceg blagostanja

192 LJUDEVIT 1. VELIKI.

i zivahnog prometa s evropskim zapadom, osobito s Italijom, podigla se i dusevna kul-

tura Takmeci se sa susjednim vladarima, s 6e§kim i poljskim kraljem, kao i s austrijskim
vojvodama, koji su u svojim prijesfolnicama podigli on god. 1367. sveucilista, osnova i

univerzu u Pe6uhu, za koju medjutim papa ne dozvoli bogosloviju, po§to je to tada od

njega zavisilo. Ako ogledamo sve, sto je Ljudevit ucinio u Ugarskoj za nju, moramo i

samo povladiti ugarskim povjestni6arima, koji su toga znamenitoga vladara prozvali » Velikim*.
Ljudevitovo vladanje bijaSe zamasno i za Hrvatsku. Njemu bija§e posredilo, te je u
svojim rukama skupio vi§e hrvatskih zemalja, nego §to ih je drzao i jedan vladar nakon
izumrca narodne dinastije. Hrvatsko-dalmatinsko primorje proteglo
se do Dubrovnika,
pade do Kotora, a hrvatskomu kraljevstvu privaljeno
s njim bi 6itavo oto6je uz izto6nu i

stranu jadranskoga mora. A na kopnu bijase obnovio granice uze Hrvatske, oduzevsi
i

bosanskomu banu sve zupe i gradove, §to su ih nekad predji njegovi od Hrvatske
odkinuli. Ban hrvatski zapovijedao je odsad ne samo Klisu OmiSu, nego i gradu i

Bistrici u Hlivanjskoj zupi, Imoti u Imotskoj zupi, pace i nekim gradovima na srednjoj
Neretvi. U tim su gradovima bili namjeSteni kastelani ili knezovi, koji su se pokoravali
hrvatskomu banu, a onda kralju.

Dok je Ljudevit u jednu ruku granice hrvatskoga kraljevstva znatno razmakao,

nastojao ga je u drugu oslabiti, te ga bolje pritegnuti centralnoj vlasti. Vac od prije

bijase doduSe Slavonija izmedju Drave i Gvozda radi uprave odijeljena od ostale Hrvatske
i Dalmacije. Ljudevit htjede Slavoniju jos jace otudjiti ostaloj Hrvatskoj i tim, sto je

plemstvo njezino kusao izjedna6iti i sbratimiti s ugarskim. Sto je nadalje u prijaSnja

vremena bila tek iznimka, postade za Ljudevita, i to od god 1356. pravilom, da naime
zaseban ban upravija Hrvatskom i Dalmacijom, a opet drugi ban Slavonijom.
Najvise medjutim trsio se ie Ljudevit, da zatre ih bar sku6i one starohrvatske kne-

zevske rodove, do njega biU zastupnici hrvatskoga naroda, a po tom

koji su sve i

pokretaci javnoga zivota u Hrvatskoj. Kako je mrzio svaku inu vlast pored svoje, on je
s najvecom bezobzirnoscu postupao s tima starohrvatskim knezovima, koji su po pori- i

jeklu po vlasti svojoj bih stariji od njegove mlade dinastije. Najnemihja sudbina stigla
i

je Bribirske knezove, koji su njegovu rodu utrU put do prijestolja. Pootimao im je sve
gradove, koje su drzah bUzu primorja, a onda je jednu granu premjestio u Slavoniju u
Zrin, dok su potomci druge grane poslije kuburili kao obicni plemici u svojoj plemenitoj
djedovini naokolo grada Bribira. Jednako je skudio knezove Nelipice, kojima je oteo
temelj njihove vlasti, grad Knin; jednoga je Nelipica, kneza Ivana, premjestio u zupu
Cetinu, da se ondje nateze sa susjednim bosanskim knezovima, a drugoga, Kostadina od
Nec^vena, namjestio je za kastelana u Skradinu. Oba pak sku5io je tako, da su se srecni
cijenili, kad su se mogli grijati na suncu njegove kraljevske milosti. Ni Kurjakovicima
u Krbavi nije bilo bolje. Kneza Gregorija Kurjakovica poveo je Ljudevit sa sobom u
suzanjslvo u Ugarsku, gdje je mozda poginuo, a sina mu Jurja preselio u Slavoniju,
i

gdje je sluzio kao kastelan kraljevskoga grada Dobre kuce u krizevadkoj zupaniji. Ostali
Kurjakovici bili su sudbinom staroga kneza Gregorija tako zastraseni klonuli, da su se i

Gregorijevi sinovci, knezovi Nikola Toma, gotovo natjecali, kako ce bolje ugadjati
i

svomu kralju gospodaru. Kako su knezovi Ugrinici od plemena Subic, narocito knez
i

Budislav sinovi njegovi Juraj

i Gregorije iz neke mrznje na Bribirske knezove ved od
i

prvoga kraja prianjali uz kralja Ljudevita, poznato je i suvise. I knezovi Frankapani, ti

vazali dvaju gospodara, priljubili se jo§ otcti Ljudevitovu, da bi se tako s pomocu Anzu-
vina mogli otresti vrhovne vlasti mletaCke, sto im je napokon i poslo za rukom. U
posljednje vrijeme Ljudevitovo izticu se osobito kao gorljivi i vjerni podanici kraljevi
knezovi Stjepan i Ivan Frankapan; Stjepan se ozenio Katarinom Carrarovom, sestrom
najodludnijega saveznika kraljeva, a knez Ivan Anom, sestrom gori^koga grofa Main-
 SMRl KRALJA LJI'DP-.VITA 11. Rl'JNA 1 3S2. 193

harda VII., koji je takodjer pomagao Ljudevita u ratu Mletcima. Napokon su knezovi

p
s i

Babonici, tada vec Blagaji zvani, bili zaboravili na tezke udarce, zadane im od Karla
Roberta, te su zrtvovali sada krv i

blago svoje za proslavu njegova

sina. U
"s •
hi

Citavo dakle visoko plemstvo

hrvatsko, ti nekadanji gordi feu-

dalni knezovi, bili su ili smrvljeni

s
ili vjerni, pokorni sluzbenici kra- oi

Ijeve svijetlosti. Odporna njihova

snaga bijase slomljena bar za neko 8

vrijeme. A da se vise tie podignu,

mislio je Ljudevit postici na dva

nacina.
Prvo je kralj nastojao kao u
u
'J

Ugarskoj, da stvori novo visoko

p 1 e ms t v o od drzavnih i dvorskih S^niflliJiji^ >
castnika, koji bi jedino sluzili njega,
^ -
z
i kojih bi sjaj i napredak bio tijesno
skopcan s njegovom dinastijom
c
S toga je bas gvozdenom do- o
sljednoscu od drzavnih
svili i

i 3
dvorskih 6asti izkijuiivao danove ,-•* '1,1 »<ii'l 1'. - &
I
S
starih, feudalnih knezevskih poro- C4 Tc
dica. Za ditava njegova vladanja <
od cetrdeset godina nije bansku
cast obnasao nijedan clan hrvatske "Wi
feudalne aristokracije. Kralj je ban-
sku 6ast tako u Hrvatskoj i Dal-
maciji, kao u Slavoniji izkljucivo
povjeravao nizim plemicima, koji c/1

su prije zasluge stekli za kralja

ilH'^rT
budi na bojnom polju, budi kao
dvorski castnici ili upravnici u 11
IX,

drugim oblastima (naro6ito u Er-

delju). Pak i tu nije kralj uzimao
plemice iz hrvatskih oblasti na jugu
Gvozda, nego izkljucivo iz Sla-
vonije, vecinom takove muzeve,
kojih su tek jedna ili dvije gene-

racije zivile na jugu Drave, i koji

su jos imali roda i posjeda onkraj-

Drave u Ugarskoj. Od starih uro- u
djenika odlikovao je kralj jedino
porodicu Gorjanskih, koja se je

upravo po odanoj sluzbi Anzuvin- J

cima podigla do najvise vlasti i < .-.

sjaja. No pored tih urodjenika

Seti Secenji, Cudari Bubeki, koje
podigoSe se Banici od Lendave, Lackovici, Cuzi, i i

da 6e oni jednom biti glavna

je kralj obilato obskrbio imanjima u Slavoniji, nadaju(5i se,

*3
llrv. povl. II. I.
194 LJUDEVIT I. VELIKI.

podpora njegovoj kceri. Tek posljednjih godina Ljudevitova vladanja zadobaviSe se vlasti

i
ugleda takodjer potomci stare urodjenicke porodice, naime braca Horvati: Ivan kao
ban macvanski, a Pavao kao biskup zagrebaSki.
Drugo sredstvo, da se nikad vi§e ne pridignu feudalni knezovi hrvatski, bijaSe
Ljudevitu to, da je u Hrvatskoj na jugu Gvozda stao osobito pogodovati nizemu plem-
stvu, koje je bilo podijeljeno u plemena, te koje je vazda bilo u oprijeci prema feudalnim

knezovima, U jednu ruku bise osvjezene uspomene na one vjijeme, kad jos nije bilo
feudalnih knezova, vec su plemenitim plemenima bill na celu zupani plemenski, a u
drugu se je ruku stala uvadjati uredba ugarskih zupanijskih plemickih sudova (stolova).
Tako je hrvatsko nize plemstvo s torn reorganizacijoin postalo jako i ugledno, a podjedno
mocnom podporom kraljevstva protiv feudalnih knezova i njihove premoci. Po parni-
cama, koje su se god. 1360. pred kraljevom majkom Elizabetom razpravljale u Zadru,
naroCito po onoj parnici izmedju cetinskih plemica Grubica kneza Ivana Nelipica, i

mozemo lako suditi, kako se je u ono vrijeme digla gotova hajka na hrvatske knezove.
Uz malo plemstvo podupirao je Ljudevit u Hrvatskoj gradove varo^i. U Slavo-
i i

niji bijase jo§ god. 1347. >gradjanima gostima* trga Krapine izpod istoimenog grada
i

podijelio poveljom razne slobode pravice; jednako je potvrdioi obnovio privilegija i

drugih kraljevskih gradova i trgoviSta. U Dalmaciji je osobito odlikovao Dubrovnik i

Kotor — a uz njih Zadar, u koji je 5esto dolazio i sam i sa svojom majkom i suprugom.
Narodito supruga njegova Elizabeta, kci bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, zavo-
lila je osobito grad Zadar, te mu je darovala dragocjenu umjetninu, koja se i danas jos
Stuje kao naime poklonila gradu Skrinju ili raku od srebra, u kojem
svetinja. Kraljica je

su sahranjene svete modi sv. Simuna Pravednoga. Srebrena raka s mocima cuva se u
crkvi sv. Simuna.
O tom darovanju kraljice Elizabete znade se ovo. Godine 1377. boravila je Elizabeta
mladja, supruga kralja Ljudevita, u »vjernom« gradu Zadru, gdje se je poklonila modima
sv. Simuna Pravednoga. Tu joj se dade na zao, sto tijelo svetdevo nije imalo pristojna
lijesa, u kojem bi pocivalo. S toga kraljica prigodom odlazka svoga iz grada darova tisucu

maraka srebra, da se nadini srebrena raka; podjedno zamoli pet odlicnih gradjana, da se
za to pobrinu. Oni povjerise posao zlataru Franji Antonijevu iz Milana, koji je tada u
Zadru zivio, i koji ga je god. 1380. srecno dovrSio, kako to nadpis na lijesu kaze. Raka
je duga 1-95 met., visoka 130 m., a Siroka 079 m. Iznutra i izvana ukraSena je kipo-
vima ornamentima od srebra,
i koji prikazuju razlicite prizore iz zivota svetceva, zatim
kraljicu Elizabetu s kcerima, bolest njezina otca, bana Stjepana Kotromanica, grb Anzu-
vina s inicijalima L. R. (Ludovicus rex), brod na moru, i drugo.

Ljudevit I. Veliki i supruga mu Elizabeta.

Po reliefu iz crkve u mjestu Maria Zell u Stajerskoj.

 in.

MARIJA I KARLO DRACKI.

(1382.-1387.).

Prvo vrijeme Marijina vladanja (1382. 138J.) — Prilike u Poljskoj (I382. 4. oiujka 1386.J,
— Buna u
Vrani (1383.) i urota u Zadru (8. srpnja 1384); liga hrvatskih vclik&5a (1384.) i uzroci zavjere. — Izmirenje u
Poiegi. (27. travnja — 16. svibnja 1385.) i osnova, da se kraljica Marija udade za francuzkoga kraljevica Lja-
devita. — Dolazak Knrla Drnckoga o Hrvatsko (12. rujna 1385.) i krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu
(31. prosinca 1 385.). — Vladauje i smrt kralja Karla Dradkogn (24. veljafe 1386.). — Pokolj kod Gorjana
(25. srpnja Ij86.) i stnrt kraljice Elizabete (a sijednju 1387.). — Kruaisanje kralja Sigismiinda (31. oiajk* 1387.)
i oslobodjenje kraljice Marije {4. lipnja 1387.)
 Ornamenat s rake sv. Straunu u Zadru.

MARIJA I KARLO DRACKI

(1382.- 1387.).

rvo vrijeme Marijina vladanja, 1382.— 1383. Namah

sutiadan iza pokopa kralja Ljudevita vjencana bi u Stolnom Bio-
gradu njegova starija kci Marija za kralja (17. rujna 1382.). Za tu
slavu ne bijase sazvan zasebni sabor, vec su krunisanju prisustvo-
vali oni velikaSi, prelati i plemici, koji bijahu dosli na pogreb po-
kojnoga kralja. Tako nije kraljica imala ni prigode, da potvrdi stare povla-
stice kraljevina Ugarske i Hrvatske, a narodito zlatnu bullu Andrijinu.
Kraljica Marija bijase jos od god. 1374. zarudena s braniborskim
markgrofom Sigismundom,mladjim sinom slavnoga ceSkoga kraljaKarIaIV.(I.)
Mladoj kraljici bijase tada nekih dvanaest godina, te ne bijaSe s toga ni

malo podobna, da uzdrzi naslijedjenu drzavu na onoj visini, na koju ju

bijase podigao veliki otac njezin. AH u prvi kraj nije se ipak to moglo
slutiti, poSto je vladanje mjesto nedorasle kceri preuzela majka joj Eliza-
beta. Ta umna i odludna zena, bratudeda bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka,
bijase jo§ posljednjih godina svoga vojna mnogo utjecala u drzavne po-
slove, te je s toga bila dovoljno spremna i jaka, da zamijeni kralja Ljude-
vita. K tomu je kraljici majci bio desna ruka palatin Gorjanski, kojega je
porodica tradicijonalno bila najjaCi stup Anzuvinima izmedju plemstva ugar-
skoga i hrvatskoga, dok je on sam za pokojnoga kralja stajao najprije na braniku
banovine Mac^ve, a od god. 1376. kao palatin na celu svemu javnoinu zivotu u Ugarskoj.
Skrbnici nedorasle Marije stali su zaista drzavom upravljati sasvim u duhu pokoj-
noga kralja. I u nutarnjoj politici kao i u vanjskoj poSli su sigurnim utrenikom njegovim.

I
 igS MARIJA 1 KAHLO DllACKf.

Pace ni dvorskih ni drzavnih castnika ne izmijeni§e. Nikola Se6 ostade dalje dvorskim i

sudcem, a Nikola Zambov tavernikom; jedino magistrom peharnika postade mjesto Jurja
Cudara zlokobni poslije Blaz Forgac, koga je mlada kraljica vec prvih mjeseci svoga
kraljevanja nadarilanekom kraljevskom zemljom. U Hrvatskoj Dalmaciji banovao je i i

dalje zasluzni Emerik Bubek, docim je banom citave Slavonije ostao Stjepan Banic od
Lendave, kojega je vise puta u tezkoj sluzbi pomagao brat Ivan. I prelati zadrzase na-
ravno svi svoja mjesta, naroCito za crkvu drzavu vrlo zasluzni zagrebaCki biskup Pavao i

Hotvat Brat njegov, nekadanji ma6vanski ban Ivan borio se je tada zajedno s trecim
bratom Ladislavom u napuljskom kraljevstvu, da obrani utvrdi prijestolje Ljudevitovu i

gojencu, Karlu Drackomu.

Osobito bijaSe stalo kraljici majci Elizabeti, kao
i palatinu Nikoli Gorjanskomu, i

da primorske gradove u Dalmaciji sto cvrsce k sebi pritegnu. Ta ti su gradovi od vajkada

bill nestalni nepouzdani, te su tek nedavno bili opet pridruzeni vladanju ugarsko-hrvat-
i

skoga kralja, pak je bilo premalo vremena proslo, da bi se bili privikli novomu redu i

gospodaru. K tomu se je bilo bojati, da ce Mletci poceti iznova razapinjati svoje mreze, i

ne bi li sada mozda postigli, na sto za ziva Ljudevita nijesu mogli ni misliti. Bojazan
medjutim skrbnika bila je, sto se tice dalmatinskih gradova, tada posve neopravdana.
U svini gradovima bila je kud i kamo pretezitija stranka, koja se je s uzasom spomi-
njala mletaCkoga vladanja i koja je nastojala sto bolje priljubiti se Hrvatskoj i njezinim
vladarima, da se tako osigura od Mletaka za sva potonja vremena. Tako se zgodi, da
su ba§ dalmatinski
gradovi najprvi najodusevljenije pozdravili priznali novu vladu.
i i

Od pak gradova najvise se iztaknu Zadar, kojega je

svih cuvstvo zahvalnosti privezalo i

uz kraljicu majku Elizabetu. Ta ne bijahu prosle ni dvije tri godine, sto se je Zadar
ponosio krasnim i dragocjenim darom njezinim, srebrenom rakom sv. Simuna Pra-
vednoga.
Kad je u Zadar stigla prva vijest o krunisanju kraljice Marije u Stolnom Biogradu,
boravio je u gradu knez Butko Budislavov Kurjakovic, tada starjesina krbavskih knezova.
Dne 8. listopada sastade se on s ovlastenim zastupnicima obcine zadarske u manjoj
kancelariji gradske vijecnice, te prisegom utvrdi s njima »savez, bratimstvo i vjecno
prijateljstvo, i da ce se medjusobno pomagati po svim silama i znanju uz vje5nu vjernost
i uztrajnu vjeru nasim gospodjama kraljicama*. Zadarsko gradjanstvo bijase vec prije u
velikom vijecu ovlastilo svoga nacelnika i rektore, kao neke odli^nije gradjane, izmedju
i

njih i povjestniCara Pavla Pavlovica, da tu prisegu poloze. Dva dana poslije te sveSane
zavjere, 10. listopada 1382. poslase Zadrani tri svoja poklisara kraljici Mariji u Budim.
Bijahu to nadbiskup Petar, nadalje plemeniti muzevi Andrija Grizogono i Marin Oranic,
kojima bi povjereno, da podju u ime obcine pokloniti se kraljici, njezinim skrbnicima i

savjetnicima. Poklisari ponijese sa sobom preporucna pisma i za braniborskoga markgrofa

Sigismunda, zarudnika kralji^ina, zatim za opoljanskoga vojvodu Vladislava, palatina Nikolu
Gorjanskoga, biskupa zagrebaCkoga Pavla, dvorskoga sudca Nikolu Seca, bivsega slavon-
skoga bana Petra Cudara, erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica i druge velika§e.
Prije medjutim, nego §to je zadarsko poslanstvo izvrsilo svoju zadacu, bijaSe kraljica

majka Elizabeta poslala svoga pouzdanika, vesprimskoga zupana Ivana Bissena, za nekim
zamasnim poslom u Dalmaciju. Posebnim pismom od 25. listopada obavijesti ona iz Njitre
»rektore, konsule obcine gradova Zadra Sibenika, Spljeta, Nina, Trogira, kao
i ostalih i

obcina u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj*, da je k njima poslala Ivana Bissena »u

nekim svojim drzavnim poslovima*, pak im zapovijeda, da zupanu sve vjeruju, po§to
i

je »podpuno upucen u njezine namjere*. Zupan Ivan jamaino je imao zadacu, da dalma-
tinske obcine upozori na pogibli, koje su im po mnijenju kraljevskoga dvora prijetile od
mleta6ke republike. U drugoj polovici studenoga bio je Ivan Bissen vec u Zadru, te je
vije(5ao o zamasnim stvarima s ondjeSnjim vijecem. Vec 2. prosinca pisu Zadrani kraljici
 PRVO VHIJFME MAniJlNA VLADANJA (1382. — 1383.) 199

Elizabeti, da je Ivan
Bissen trazio u njih savjeta, kako da se uzdrze oni krajevi (super
quibusdam, conseruationem hariim partium concernentibus, consilium expetendo), da i

su mu po najboljem znanju na sve zrelo i promiSIjeno odgovorili, sto se ti6e »o6uvanja

onih strana*.
Iz Zadra posao je Ivan Bissen u druge primorske gradove. Nije poznato, sta je
ondje radio, ali nema sumnje, da je sve gradove zatekao spremne na sluzbu novoj vladi.

Jer ti su se gradovi sami bojali Mletaka, pak i susjeda hrvatskih na kopnu, a narocito
i

bosanskoga kraija Stjepana Tvrtka. Osobito je grad Dubrovnik bio upro svu snagu, da
odoli Mletcima
i bosanskomu kralju. U Dubrovniku naime bija§e se proculo, da su
i

>MIetci namah po smrti kraija Ljudevita odlucili pokuSati, kako bi po drugi put osvo-
jili Dalmaciju*. Znajuci Dubrovcani, da bi »gubitak ostale Dalmacije bio za njih od i

DvoGUBi pe6at kraljice Marije.

Na prednjoj strani sjedi kraljica na prijestolju, drieci u rukama kraljevske znakove. Desno prijestolju grb ugarskih
Aniuvina, a lijevo grb s dvostrukim kriiem. Nadpis u dva redka: *f Maria dei gra(cia) Hungarie Dalmaci(e)
Croacie Rame Stryie Galicie Lodomerie Comanie Bnlgarieqne regina princeps Sallernitana et honoris ac mootit
Sancti Ang(e)li domina*. Na stralnjoj strani grb s dvostrukim kriiem, lijevo i desno grba po jcdan noj s pod-
kovom n kljunu ; vi^e grba sv. Lsdislav. a oiie grba zmaj. U kutovima ornamentike gore dva andjela, a dolje
dva zmaja. Nadpis: >Aliad par sigilli domine Marie dei gra(cia) regine Hangarie et alio(rn)m regnoram alio
pari expresso(ni)m«.
Izvomik u dr2avnom arlcivu u Be^u.

velike §tete«, jer im je susjedstvo mletacke vlasti bilo kud i kamo opasnije, nego vladanje
ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji nijesu imali ni znatne mornarice, pregnuse svom snagom,
da sve dalmatinske gradske obcine sloze u velik savez za zajednidku obranu i sigurnost.
Jos 22. listopada 1382. zakljutilo je vijece umoljenih u Dubrovniku, da se utanadi savez
(ligam et unionem) s gradom Zadrom i ostalini gradovima Dalmacije protiv Mletaka.
Svi gradovi dalmatinski obvezaSe se, da ce jedan drugoga pomagati, ako bi mletadka
obcina koji od njih zauzela ili doSla da na nj udari. Savez taj imao je vrijediti i proti
svima susjedima na kopnu (de terra firma), ako bi koji htio svladati ili ostetiti dalma-
tinske gradove. Dubrovdiani su pri torn jamacno misHli na bosanskoga kraija Stjepana

Tvrtka, koji im je od nekoga doba mnogo jada zadavao. Njegovoj drzavi naime
vec
trebase mora i brodovlja, a tu mu smetaSe u jednu ruku grad Dubrovnik, a u drugu
2O0 MAHIJA I KAlU.O nRACKI.

vlast ugarsko hrvatske kraljice Marije, koja je iza otca bastinila grad Kotor Da zatre trgo-
vinu Dubrovnika, pa kojoj je ta obcina bila jaka ugledna, a podjedno da odkine i i

Kotor od kraljice Marije, podize Tvrtko na ulazu u carobnu Boku kotorsku na vrlo zgodnu
mjestu nov grad, koji nazove Sv. Stjepan. Poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je
ime Ercegnovi (Castelnuovo). Taj grad neka bude glavno primorsko trgoviste bosanskih
i srbskih zemalja, neka se u njem usredotoci sva trgovina, a Dubrovnik i Kotor neka
propadnu. Sve unatoc starim ugovorima i povlasticama, podijeljenim odprije obcini dubro-
vaCkoj, podize kralj Stjepan Tvrtko u novo osnovanom gradu slanicu, i ucini ga trgom
za prodaju soli. Tim bi Dubrovcanima nanesen velik udarac, te nije cudo, sto bijahu
utanaiili savez s ostalim dalmatinskim gradovima. U isto vrijeme posiljahu svoje posla-
nike k bosanskomu kralju, da ga odvrate od njegovih namjera. Dimitrija BeneSic i Gjon
Sorko6evic ne mogose niSta izvrSiti, tek knez Dragoje Gucetic pogodi se s kraljem. On
zatece Tvrtka u Humu, u zaseoku Biscu izpod staroga grada Blagaja. Tu mu stade izla-

gati, >kako Dubrovnik ima zakone stare sa vs^mi raskimi gospodari, da u primorju ne

bude nigd^re postavljen novi trg, razv6 na m^sto, gde jest bil postavljen u prvih obicni
trg mesta«. Ne zna se, da li je Tvrtka smeksalo izlaganje dubrovackoga kneza, ili je
i

opet sto doprinesao vesprimski zupan Ivan Bissen; bilo sto bilo: kralj je Stjepan Tvrtko
dne 2. prosinca Dubrovniku povelju, kojom je odredio, »da ne budet u
1382. izdao
onom gradu pod gradom (Novim) trg soli prodanija do veka«.
Ijubo
Izlozene prilike jasno pokazuju, da je kraljica Elizabeta bila opravdano zabrinuta
za >sa6uvanje onih strana«, i da nije bez razloga poslala Ivana Bissena u Dalmaciju. Jer
da Mletci neSta snuju, mogla je domisljata kraljica nagadjati vec po tom, sto je ta inaSe

vrlo uctiva obcina kroz citavu godinu 1382. odgadjala, da joj izkaze svoju sucut poradi
smrti njezina supruga, kralja Ljudevita. Sad bi obcina zaklju6ila, da to obavi pismeno,
sad opet izabrala bi zasebne poslanike Petra Morosina i Petra Bragadina, koji medjutim
ipak ne podjose na put. Bas to kolebanje odavase jasno, da sama
mletacke obcine
ne zna, kako da se prema novoj vladi pona§a; da naime priznala ili ne. Krajli bi ju

takih prilika [smatrase kraljica Elizabeta za potrebito, da si novim prisegama zajamci

vjernost dalmalinskih obcina.
Na po^etku godine 1383. osvanu na jugu Velebita zasebni punomocnik kraljice
Elizabete i Marije, da utvrdi u vjernosti i odanosti'dalmatinske obcine, a s njima i ditavu
Hrvatsku. BijaSe to Nikola, prepoSt kaptola sv. Petra u Pozegi. Njemu se pridruzi Detrik
Bubek, zamjenik (locum tenens) hrvatskoga bana Emerika Bubeka. Vec 15. sijeCnja
saobci dubrovaSko vijece svoje zaklju6ke obim kraljicama kroz banskoga namjestnika
Detrika Bubeka Malo zatini nalazimo prepoSta Nikolu i namjestnika Detrika Bubeka u
gradu Zadru. Tu se oni predstaviSe kao zasebni poklisari i punomocnici kraljevskoga
dvora, te pozvase gradsko vijece, da u ime gradjanstva polozi zakletvu vjernosti, pokor-
nosti i odanosti kraljici Elizabeti, kao i njezinim obim kcerima, Mariji i Jadvigi, posto
njima poradi pomanjkanja muzkih potomaka pripada pravo na prijestolje i krunu ugarsku.
Zadrani se radostno odazvase tomu pozivu. Dne 2. velja6e sastade se veliko vijece gradsko,
svega sedamdeset i pet vijecnika, a medju njima nacelnik (vicarius) Otonello de Scalz
(de Discalciis) iz Padove, rektori Ivan Zloradic, Saladin Saladinic i Augustin de Zigalis,
nadalje Toma de Rosa, opat brda sv. Krsevana, onda Pavao Jurjevic (de Georgiis),
kraljevski vitez i knez grada i varo§i ^ibenika, i drugi. Skupivsi se u velikoj obcinskoj
palaii prisegose svi redom pred poklisarima »prisegu vjernosti i poklonstva* kraljicama
Elizabeti, Mariji i Jadvigi. Podjedno se svefiano zavjeri^e, »da ce svaku urotu, izdaju,
netrjeru, i sve sto bi vrijedjalo ili umanjilo cast, korist, ili osobe njihovih velicanstva,
odkriti i preprijediti, cim bi §to o tom doculi, i da ce sve ono uciniti i izpuniti, sto su
svi dobri, pravi, vjerni, zakoniti i plemeniti gradjani i podanici duzni ciniti i vrsiti*. Jo§
istoga dana obavijestise Zadrani kraljice, kako su se njihovu pozivu odazvali.
 PHVO VUUKMK MARI.IINA VLADANJA (1382—1383)

Iz Zadra podjo§e prepo§t Nikola i banski namjestnik Detrik Bubek u druge gradove
dalmatinske, gdje no jednakim na6inom primiSe prisegu vjernosti. Oko 16. veljade stigose

u Dubrovnik, gdje se zadrzase viSe dana I tu je knez Andrija Sorkocevic s citaviin

yijecem svedano prisegao, ga priznaju gospodje kraljice, Jelisavu naime kceri njezine
i

Mariju i Jadvigu nasljednicatna na kraljevskorii prijestolju i svojim naravnim gospoda-

rima, te ce im vjerni i odani ostati, kao §to su bill njihovu biage uspomene predsastaiku.
U zakletvi se primjecuje, da se dubrovacka obcina odazivlje pozivu kraljica s obzirom

na slobode, podijeljene joj od Ljudevita, kao i na Ijubav, koju je on gojio prema gradu;
ali pored zakletve vjernosti i odanosti da ostanu ipak nepovrijedjene sve slobode i povla-
stice, milosti i obicaji, koje je blage uspomene kralj Ljudevit vjernoj obcini podijelio,
potvrdio i savjestno obdrzavao.
Prepost Nikola razpravljao je po nalogu kraljica s Dubrovcanima i o drugim
zamaSnim pitanjima, kad bi se Mletcima opet prohtjelo
narocito o obrani Dalmacije,
udariti na tu zemlju. Narocito je Nikola trazio od dubrovackog vijeca, neka mu svjetuje,

da li bi zgodno bilo obnoviti savez s Genovom, starom takmicom mletaCke obcine.

Dne 21. veljace izabere malo vijece dubrovacko tri muza, po imenu Martola Tudisica,
Luku Bunica i Ivan Gradica, kojima bi povjereno, da
razmisljaju, §to da se kraljicama svjetuje u pogledu sa-
veza Genovezima. Jama6no je prepoSt Nikola pri-
(lige) s

mio dobre upute, s kojima se je vratio kraljicama u Ugarsku.

Namah iza odlazka Nikolina pohitaSe zastupnici i

poslanici dalmatinskih gradova u Budim, da zamole u

kraljica potvrdu svojih starih sloboda i privilegija, i pod-
jedno da izvrse neke poslove. Dubrovcani posla§e
16. ozujka dva svoja posianika, po imenu Petra Gundu-
lica i Stjepana Lukarica. Oni ce najprije predati godiSnji
dohodak od pet stotina dukata, a onda ce traziti zastite

od srbskoga i bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka, koji

je unato6 svojoj povelji od proSIe godine grad Novi u
zupi Dradevici svedjer dizao, te ga uiinio glavnim trgom Tajni peCat kraljice Marije.
u primorju bosanskom, tako da su i zitelji hrvatski i
Usred peCata grb iigarskih Aniuvina,
dalmatinski onamo, vozeci vino i sol. Tim je
grnuli a naokolo ruba nadpis: „f S(igillum)
zaprijetila velika pogibao trgovini dubrova6koj, a ko- secre(tnm) Marie regi(n)e Hiing«r(ie) i

torskoj. Bas na molbu dubrovafikih posianika izdade et C(roatie)".

kraljica Marija 11 travnja u Budimu sporazumno sa Arkiv u BudimpeSti

svojom majkom Elizabetom kao s prelatima i ba- , i

runima proglas na sve zitelje kraljevina Dalmacije Hrvatske, kojim zabrani njima i

dovazati vino sol u grad Novi u zupi Dracevici, posto se to protivi sloboStinama
i obi- i

dajima grada Dubrovnika. Malo dana zatim, dne 17. travnja, potvrdi kraljica Marija »sve
i pojedine ugovore konvencije«, koje bijaSe dubrovacka obcina kroz stoljeca utanadila
i

s raSkim i bosanskim kraljevstvom, dakako, »u koliko ti ugovori nijesu proti tasti krune
ugarske i njezina kraljevskog veli6anstva«. Kraljica je tom potvrdom odito uzela u
zaStitu dubrovaSku obcinu proti boaanskomu kralju, koji je stao gaziti stare ugovore na
zator vjerne obcine. Na toj povelji zapisani su svi tadanji duhovni i svjetovni dosto-
janstvenici u Ugarskoj i Hrvatskoj; od hrvatskih prelata spominju se nadbiskup zadarski
Petar, spljetski Ugolin i dubrovafiki Ugo, biskup zagrebaCki Pavao (Horvat), bosanski
Juraj, srijemski Tvan, kninski Pavao, ninski Dimitrija, trogirski Grisogono, Sibenski Matej,
hvarski Stjepan, makarski Jakov, skradinski Mihajlo i senjski Toma; nadalje od svjetovnih
dostojanstvenika palatin Nikola Gorjanski, ban ditave Slavonije Stjepan Banic od Lendave,
ban hivatski i dalmatinski Emerik Bubek, madvanski ban Stjepan Filipov i drugi.
202 MARIJA I KARLO DHAGKI.

Osim dubrovackih poslanika boravili su tada na kraljevskom dvoru i zastupnici

ostalih gradova dalmatinskih i hrvatskih. Grad Sibenik bijale poslao Tomu, Dominika i

Ivana Naplavica, koji su se uz ino potuzili na nasilja, sto su ih po6injali u kolaru grada
Sibenika Vlasi, tako kraljevski, kao i oni cetinskoga kneza Ivanisa Ivanovica Nelipica.
Ti su Vlasi, doseljenici iz iztocnih strana, sa svojim stadima dolazili u podrucje grada
Trogira, popasli ondjeSnje livade i travnike, a uz to pocinjali i drugih Steta, pace robili

i ubijali. Kraljica Elizabeta na molbu Sibenskih poslanika zapovjedi pismom od 27. travnja
hrvatskomu banu Emeriku Bubeku, da re6ene Vlahe iz kotara sibenskoga silom iztjera,
a za podinjena nasilja nov6anom globom kazni Podjedno nalaze kraljica banu, neka ne
dopuSta Vlasima dolaziti na Bosiljinu, jer nanose stete kraljevskoj komori soli, a uz to
uznemiruju i one, koji plove po moru. Pismo kraljicino na bana prili6no je ostro sastav-
Ijeno, narocito gdje mu spotice, sto se nije u torn pogledu obazirao na prijasnja pisma
njezina (admirare non sufficimus, cur littere nostre maiestatis, de qua ipsum honorem
banatus conservatis apud vos, qua presumcionis audacia parvi penduntur et aspernantur:
vobis exinde nimium improperamus). Napokon se je na kraljevskom dvoru desio tada i
trogirski biskup Grisogono, kojemu je kraljica Marija 11. svibnja posebnom poveljom
podijelila autenticni pe6at, s kojim smije poput ostalih biskupija i kaptola javne izprave
potvrdjivati i podkrijepljivati. U toj zanimljivoj povelji iztice kraljica Marija, da je ona
po nasljednom pravu i po redu rodjenja (iure successorio et ordine geniturae) zadobila
prijestolje i krunu ugarsku, posto joj je otac umro ne ostavivsi muzkih potomaka (absque
prole masculina de medio sublato). U obce se u kraljevskim poveljama onoga doba
mnogo puta iznosi to nasljedno pravo kraljice Marije. U povelji pace, koju je takodjer
11. svibnja izdala banima 6itave Slavonije, braci Stjepanu i Ivanu Banicima od Lendave,
kaze kraljica Marija, da je ona naslijedila otcevo prijestolje »kao pravi sin* (tanquam
filius masculinus). Nema sumnje, da kraljica svoje nasljedno pravo iztide narocito
za to, sto je jamacno bilo Ijudi, koji su poricali pravo njezino.
Medjutim su se kraljice nekako pogodile i sa Mletcima. Tek poslije 4. veljade 1383.

bijahu se mletacki poslanici Pavao Morosini i Petar Bragadini spremili na put u Ugarsku.
Vijece republike dade im onoga dana naputak, kako da izvr§e svoje poslanstvo. Duzd
Antun Venerio doznaci po dukata dnevice za svakoga, dade im za pratnju osam
&est
sluga, jednoga biljeznika, blagajnika, pa6e kuhaca. Cim dodju na kraljevski dvor, neka
i

duboku
najprije izkazu zalost obcine poradi smrti kralja Ljudevita, i radost, §to se kraljice

nalaze u dobrom stanju, i napokon neka im ocituju spremnost obcine za svaku dobru
sluzbu na njihovu cast. Ako
kraljice ili baruni zapodjeli govor o stvarima, koje bi se
bi

ticale obcine i neka odgovore obcenito, kako vec umiju; ako bi pak
njezina stanja,

stvari bile vrlo zamaSne, te se sudarale s cascu koriscu republike, neka pisu vijecu i i

Cekaju na njegov odgovor. Sami da ne zapocnu nikakih dogovora, ve6 ako ne bi kra-
ljice toga ucinile, neka se dastnp oproste s njima i s velikasima, pak neka se onda kuci

povrate.
Negdje u ozujku ili travnju boravili su mletacki poslanici na kraljevskom dvoru u
Ugarskoj. Jamacno su dobivene naloge tocno izvrSili, kako im je naputak odredjivao.
Sta se je inace zgadjalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su im neki velikaSi, kao
palatin Nikola Gorjanski, erdeljski vojvoda Ladislav, i senjski biskup Toma predlagali,

kako zgodno bilo, kad bi se utanacio savez (liga) izmedju republike

bi Ugarske. Veli- i

kaSi su jamadno tim savezom mislili u jednu ruku osigurati Dalmaciju od svake navale
mleta6ke, a u drugu steci u Mletaka pomoci za rimskoga papu napuljskoga kralja i

Karla Drackoga, koji su ba§ u to vrijeme mnogo stradali od pretendenta, francuzkoga

kraljevica Ljudevita Anzuvina. Ali mletacki poslanici, drzeci se zadana im naputka, odgo-
vori§e, da nemaju od svoje obcine punomoci za taj posao, s toga da ce prije svoje

vijece obavijestiti. Vrativsi se na koncu travnja kuci, priobcise poslanici ponudu velikaSa,
 PRILIKE U I'OLJSKOJ (1382. — 1386.). 203

na sto vijece u svojoj sjednici 4. svibnja zakljuci, neka poslanici pisu toboz u svoje ime
recenim velikaSima, da je vijece rado i dobrohotno (placibiliter et benigne; saslu^alo
ponude njihove, da bi se po onom, Sto su dokudili, mogao naci nacin, da se
i utvrdi
dobro bratinstvo izmedju obiju drzava. Medjutim ipak do saveza ne dodje, vec bi na-
prosto potvrdjen turinski mir. Poslije toga stize u Mletke bosanski biskup Juraj, kao
poslanik kraljica, te 15. svibnja 1383. primi od duzda i vijeca u nazoc^nosti mletackoga
kancelara i povjeslnicara Raphaina de Caresinis prisegu na evangjelje, da ce turinski

mir i sve njegove uvjete vjerno i tocno obdrzavati. Namah zatim posla i mletacka obcina
svoga poslanika Saracena Dandula u Ugarsku, da pred njim poloze jeiinaku prisegu
kraljice Elizabeta i Marija. Nazocnost mletadkoga poslanika na kraljevskom dvoru dade
opet povoda, te se je stalo natucati o savezu izmedju obiju drzava; ali ni taj put ne bi

nista utana6eno. Pace mletacka obcina pribJizi se zatim bosanskomu kralju Stjepanu
Tvrtku, oSitomu tada protivniku kraljica, primi ga 30. srpnja 1383 za svoga gradjanina,
pace mu poslije dozvoli, da si u Mletcima o svom troSku dade sagraditi dvije galije.
Kraljica Elizabeta kao skrbnica nedorasle svoje kceri ucini u to promjenu u upravi
Hrvatske i Dalmacije. Posto je dosadanji ban Emerik Bubek i onako bio mnogo zabavljen
izvan svoje banovine, a k tomu ga je i sada cekala druaa zadaca, rijesi ga ona u milosti

dosadanje casti njegove (banatum Dalmatiae et Croatiae magnifico viro Enrico . . salva
dilectione auferentes), pak povjeri banovinu brvatsku prija^njemu erdeljskomu vojvodi
Stjepanu Lackovicu. Posebnim pismom, izdanim 15 lipnja u Budimu, obavijesti kraljica
o toj promjeni nacelnike, obcine i grad|ane gradova Zadra, Sibenika, Trogira, Spljeta,
Dubrovnika, Raba i Nina, zapovjedivsi im podjedno, da novoga bana u svem siusaju i

duzno mu pocitanje izkazuju.

Novi ban Stjepan Lackovic dodje u Zadar bas prvoga kolovoza 1383.
kako je to zabiljezio suvremeni Ijetopisac zadarski Pavao Pavlovic. On bijase sin neka-
danjega hrvatskoga bana Stjepana Lackovica (1351. —
1352.) od plemena Apor, koji se
bijase za Ljudevita proslavio u Napulju, pak za nagradu primio od njega gradove Ca-
kovac i Strigovo u Medjumurju. Porodica dakle Lackovica bijaSe po milosti kralja Lju-
devita ugledna i jaka, te se je za to i mogla nadati, da ce sin slav-
kraljica Elizabeta
noga bana Stjepana starijega zajedno sa svojom bracom (Emerikom, Nikolom, Ladislavom)
vjerno i nepokolebivo braniti pravo nasljedstva njegove kceri Marije i zarucnika joj

Sigismunda. No da li su njezine nade bile opravdane, imale su tek potonje zgode pokazati.
(Prilike u Poljskoj, 1382. do 4. ozujka 1386.). Kralj Ljudevit bijaSe malo
pred svoju smrt sklonio poljske staleze, da su kcer njegovu Mariju priznali za svoju
buducu kraljicu, a njezina zarucnika Sigismunda za buducega kralja. Sigismund bijase
pa6e poSao u Poljsku, da obikne tamoSnjemu zivotu, i da udje u volju poljskoj gospodi.
Tu mu bijahu glavni savjetnici nadbiskup gnijezdanski Bodzanta, zatim vrhovne staroste
Domarat i Sendzivoj. Mladi Sigismund naziva§e se vec tada »ba§tinik« ill >gospodar kra-
Ijevstva poljadkoga* (heres regni Polonie).
dim se je kralj Ljudevit razstavio s ovim svijetom, promijeni§e se namah prilike
Ali
u Poljskoj. Ugarsko vladanje kroz dvanaest godina nije nimalo bilo Poljacima pocudno,
a sad se podize veliko-poljsko plemstvo, te izjavi, da ce Sigismunda samo onda primiti
za kralja, ako odpusti omrazenoga starostu Domarata, te se uza to obveze, da ce zajedno
sa svojom suprugom stalno prebivati u poljskoj drzavi. Sigismund, koji nije jo§ navrSio
ni petnaest godina, te je bio sasvim u vlasti Domarata i njegovili prijatelja, odkloni te
zahtjeve, jer da je prihvatio narodito drugi, bio bi se morao odreci Ugarske i Hrvatske,
koje ne bi jamacno htjele biti nuzzemlje polja^ke. Ali ni Poljaci ne popustiSe, vec zakiju.
di§e malo zatim 28. studenoga 1382 na saboru u Radomsku, da ce za svoju kraljicu
priznati samo onu od Ljudevitovih kceri, koja ce biti spremna sa svojim suprugom sta-
novati u Poljskoj. Tim zakljudkom zakrdiSe put do prijestolja kraljici Mariji i njezinu
204 MARIJA I KARLO DRaCkI.

zarufiniku Sigismundu, i utrijeSe put mladjoj sestri Jadvigi. Zajednica medju Ugarskom i

Poljskom bude tim takodjer prekinuta, a Sigismundu, koji je imao nesto privrzenika u
Maloj Poljskoj, ne preostade drugo, nego da se vrati u Ugarsku, ne odrekavSi se ipak
svake nade, da bi se mogao kada tada ovjen^ati krunom Pijastovica
Cini se, da je istoj kraljici majci Elizabeti u neku ruku godio odpor Poljaka proti
Sigismundu. Donekle nije voljela pravo Sigismundu, a k tomu ju je i boljelo, §to joj je

mladja kci Jadviga ostala bez itega, dok je otac starijoj kceri namijenio dvije krune.
Napokon morala je Elizabeta ugadjati i zeljama poljskoga naroda, po§to je svedjer
obstojala jaka stranka, koja nije htjela da 5uje ni za jednu kcer njezinu, vec se je oku-
pila oko mazovskoga kneza Semovita, potomka Pijastovica.
Sve te prilike doprinesle su nedvojbeno, te je sama kraljica Elizabeta stala raditi
za svoju mladju kcer Jadvigu. ]ok u prosincu 1382. poru^i Poljacima, da uztraju u svojoj
odanosti prema Ljudevitovim kcerima, da se ne poklone nikomu, pac!;e ni Sigismundu.
i

Na koncu veljace 1383. javi opet Poljacima, da ih u ime svoje kceri Marije oslobadja
svake zakletve, polozene budi njoj budi njezinu zarucniku; mjesto nje neka prime Jadvigu,
te neka ju buducega uzkrsa okrune za svoju kraljicu. Poljski stalezi prihvatiSe tu ponudu

28. ozujka na saboru u Sieradzu, te odredise jo§, da Jadviga do Duhova (10. svibnja)
dodje u Krakov, gdje ce ju ovjencati kraljevskom krunom.
Duhovi medjutim osvanuse, a Jadvige ne bi. Velikasi poljski bijahu do§li u Sandecz,
da dodekaju kraljicu Elizabetu Jadvigu, pak da ih odvedu u Krakov. No ondje im stize
i

poziv od Elizabete, da dodju k njoj u KoSice. Oni se odazvase, te podjose u KoSice,

gdje su s kraljicama Elizabetom Marijom ponovo ugovarali (oko 17. svibnja). Jadviga
i

bi doduse pridrzana za kraljicu, ali njezino krunisanje odgodjeno bi do Martinja (11. stude-

noga) 1383. SuviSe bi jos utana6eno, da ce Jadvigu, ako bi umrla bez potomaka, nasli-
jediti u Poljskoj starija sestra Marija, a obratno ce Jadviga baStiniti Ugarsku, ako Marija
ne bi imala poroda.

Ocito je, da je kraljica na stanku u KoSicama opet poradila u prilog

Elizabeta
svojoj starijoj kceri Mariji, te se je unatod prijasnjim dogovorima pomiSljalo sve na
mogucnost, da bi se obje drzave opet jednom mogle naci pod jednim glavarom. Bit ce,

da su u tom pogledu djelovali na kraljicu majku ugarski velikaSi, narodito palatin Nikola
Gorjanski, kojima je jamacno bilo stalo, da Poljska i dalje ostane uz Ugarsku. No vrlo je
vjerojatno, da je i ceski kralj Veceslav u to pregnuo, da osveti sramotu svoga brata
Sigismunda, koji je nedavno morao gotovo umaknuti iz Poljske. Veceslav je jamadno
zahtijevao od Elizabete, da se izpune ugovori odredbe pokojnoga kralja Ljudevita, pak i

da se Sigismundu makar silom prokrci put na poljsko prijestolje. Elizabeta morala je

privoliti na taj zahtjev, to vise, §to se je bio u Poljskoj proglasio kraljem mazovski

knez Semovit. I tako kraljica majka, mjesto da prema dogovorima u Kosicama opremi
mladju kcer Jadvigu, posla u Poljsku markgroia Sigismunda sa 12.000 vojske, pridje-
livsi mu za savjetnike ostrogonskoga nadbiskupa, kardinala Dimitrija, i druge velikase.
Cete ugarske nemilo poharase ditavu Mazoviju i susjedne oblasti, pace i posjedovanja
gnijezdanskoga nadbiskupa bi§e Ijuto opusto§ena. Tek posredovanjem opoljanskoga vojvode
Vladislava, nekadanjega palatina ugarskoga, na pocetku listopada 1383. utanaceno bi

primirje izmedju Sigismunda Semovita do dojducega proljeca. Kraj takih prilika ne

i

bija§e ni spomena, da bi kraljevna Jadviga prema obecanju svoje majke dosla na Martinje
u Krakov, i ondje bila ovjeniana za kraljicu. Pa6e poljacki poslanik, krakovski kastelan
Sendzivoj, koji je poradi toga potrazio kraljicu Elizabetu u dalekom Zadru, ba6en bi od
nje u tamnicu, iz koje se medjutim srecno spase.
Poljacima bijase napokon dodijalo to neizvjestno stanje. Dne 2. ozujka 1384. sku-
piSe se u velikom broju na saboru u Radomsku, te poslase odanle priprosta plemica
kraljici Elizabeti u Ugarsku, da joj izporudi njihovu posljednju rijed. Ako do 8. svibnja
 I'niMKK V POLJSKOJ (1382. — 1386.). 405

ne bude Jadvige u Krakovu, neka Elizabeta viSe ne o6ekuje poljaCkih poslanika, jer se
je saborprisegom zavjerio, da ce toga dana birati drugoga kralja. Na tu poruku imenova
kraljica Elizabeta Sigismunda namjestnikom za Poljsku, te ga s novim Cetama posla prema
toj zemlji. Ali sada planuse ogorCenjem dosadanji privrzenici Anzuvina, te sav narod
i

odlud:! oduprijeti se nametniku. Sigismund bijase dopro tek do Lublova u sipuSkoj zupa-

niji, kad mu dodjo§e u logor poslanici krakovskoga i sandomirskoga plemstva, te mu

ocitovase, da ga nikad ne ce priznati ni za kralja ni za namjestnika; ako bi pak s vojskom
prekoraCio medju, docekat ce ga kao neprijatelja. Sigismund se uvjeri, da mu je poljsko

Jadviga, kraljica poljska.

Fo slid n stolnoj crkvi u Krakovu.

prijestolje izmaklo,pak'stade ugovarati. Obeca uz ino, da ce sam kraljicu Elizabetu sklo-

niti,da najkasnije do Duhova poSIje Jadvigu u Poljsku. Da li je Sigismund obedanje
svoje smijerao izpuniti, vise je nego dvojbeno.
Medjutim Duhovi 1384. prodjoSe, a Jadvige ne bi. Nezadovoljstvo je s toga medju
i

Poljacima sve vile mah otimalo; napokon bi za 22. rujna ureden sabor, na kojem 6e se
birati novi kralj. Sad se prepade Elizabeta, te posla napokon Jadvigu u Krakov. Pridru-
zila joj ostrogonskoga nadbiskupa Dimitrija, danadskoga biskupa Ivana, i viSe svjetovnih
 2ob MARTJA I KARLO DRaCkI.

velika§a. Dolazkom Jadvige umiri se opet poljsko kraljevstvo, te 15. listopada 1384.
ovjen6ase u Krakovu gnijezdanski nadbiskup Bodzanta krakovski biskup Ivan RadJicki i

kcer Ljudevita Anzuvinca starom krunom Pijastovica.

Na prijestolju poljskom usred Krakova, a u kraljevskom gradu Wawelu stolovala
je sada mlada kraljica Jadviga, djevojka od trinaest godina. A bila je ne samo mlada,
nego i Ijepota na glasu. Poljski Ijetopisac DJugosz kaze, da joj u ono doba nije bilo
takmice u 6itavom svijetu (neque enim pro ea tempestate in universe orbe parem aesti-
mata est in pulchritudine habuisse); dok opet talijanski pisac iz Padove priCa, da se je
po svim stranama siroke zemlje slavila mila i sjajna Ijepota mlade kraljice (per tutte le

parti del mondo era nota la chiara e splendida bellezza della regina). Glas o Ijepoti
mlade kraljice bijaSe dopro sve u pogansku Litvu, te je veliki knez litavski Jagelo
(JagieWo) zazelio, da mu bude supruga. Potaknut mozda i poljskom vlastelom, posla on
na po6etku god 1385. svoje poslanike u Krakov, koje su vodila braca njegova Skirgielo
i Boris. Ti stupise 18. sije6nja pred cetrnaestgodisnju kraljicu, snubeci ju za svoga kneza
Jagela. Ako ona privoli, Jagelo ce s 6itavim rodom svojim, s plemstvom i pukom svojim
ostaviti poganstvo, te preci u krilo rimokatolicke crkve, te ce 6itavo blago svoje potro-
siti za boljitak obiju drzava. Sve, sto je Poljska za prijaSnjih vremena izgubila, povratit

ce joj svojim trudom i troskom; sve poljacke suznje, koje su Litvani za minulih ratova
zarobili, pustit ce na slobodu. Napokon obeca, da ce sve litavske i ruske oblasti svoga
vladanja zdruziti s poljskim kraljevstvom u jednu drzavu. Sve te sjajne ponude ne mogase
medjutim Jadviga prihvatiti, posto je jo§ god. 1378. kao dijete od sedam godina bila

vjencana s austrijskim vojvodom Vilimom, sinom Leopoldovim, s kojim se je poslije vi§e

puta sastala, te ga od srca zavoljela. No posto su ju velikasi salijetali, da ne odbije tako
moguca prosca, posla ona litavske poslanike k majci svojoj u Ugarsku, neka se s njom
dogovore. Poslanici zaista podjose, da u prevejane Elizabete izrade, §to nijesu mogli
dokon^ati u Krakovu. Lukava Elizabeta docekala ih kraljevski, pak stala onda na sve
strane plesti i snovati, ne mareci toliko za rane srdca kcerina, koliko za moc i slavu
svoje porodice. U to do§ao u Budim i austrijski vojvoda Leopold, otac supruga Jadvi-
gina, da obrani pravo svoga sina; ali Elizabeta nadmudrila ga pustim obecanjima
(28. srpnja), a u to se ohjerucke prihvatila posla, da sveze dijete svoje s poganinom
Jagelom. Nakon nekoliko mjeseci javnih i tajnih dogovaranja pukao sud Jadvigi: poljska
se gospoda sporazumila s kraljicom majkom, a onda WJodek Krakowski i Nikola Osso-
linski u kolovozu 1385. posli u Litvu. U Krevi zatekose kneza Jagela, te mu od Eliza-
bete i poljskoga plemstva donijese dobre glase.
Medjutim pozali Jadviga, §to nije naprecac odbila litavskoga kneza Jagela. Ne mo-
guce dulje zatomiti boli srdca svoga, posla tajno svoga pouzdanika Gniewosza Dalewicza
k svomu suprugu Vilimu, te ga pozove, da §to prije dodje u Krakov, pak da jednom ucini
kraj svima spletkama. Vilim jedva to docekao. Skupio kicenu druzinu, nagomilao blaga
i zlata, te osvanuo pred Krakovom bas u onaj cas, kad su se poljski poslanici rocili

s Jagelom u Litvi. Vilim u§ao vec u varos, pak ce da pohita u kraljevski grad Wawel,
da zagrli svoju vjencanu drugu; ali eto zla: pred njim zatvorio vrata kastelan krakovski
Dobieslav Kurozw^ki, privrzenik litavskoga kneza. Nevoljni Vilim morao se nastaniti u
varo§i izpod kraljevskoga grada, te se tu sastajao sa svojom suprugom u blagovalistu
franjevackoga samostana, kamo bi Jadviga gotovo svaki dan dolazila. Poslije se Vilim
kradom usuljao i u kraljevski grad. Ali^ na jednom zaCu za to kastelan Dobieslav. Bijesan
pohitao u odaje, ali ga po konopu iz
viSe ne nadje Vilima. DomiSljata Jadviga pustila
grada, pak se tako bijedni Vilim spasao od Ijutog dusmanina svoga. Sad Dobieslav stao
jos budnije paziti na kraljicu. Zavjerio se, da se ona ne ce vi§e sastati s Vilimom, pak
bilo §ta mu drago. Vilim se opet nastanio u varosi, a Jadviga pohitala, da ga pohodi.
Htjela ona da sa druzinom svojom izadje iz grada Wawela; ali kad tamo, gradska vrata
 PRILIKE U POIJSKOJ (1382. — 1386.). 307

zaniandaljena. Dobieslav da ill ne otvara ni sanioj kraljici. Pianula

zapovjedio strazi,

Jadviga, ali gospode

straza je ne slu§a. Skupilo se dvoranika. Kraljica se tuzi, §to joj i

ne dadu, ni da se razstane sa svojim vojnom; ali Dobieslav ostaje tvrd gluh. Mlada i

kraljica, zastidjena i osramocena, pianula od silna gnjeva. Skotila k strazaru, silom mu

iz ruku iztrgla sjekiru, pak poletila da razsijeSe mandalu. Ali u to navaliSe gospoda, te
ju molbama i zaklinjanjem odvratili od toga nauma.
Nebogi Vilim morade na to pobjeci iz Krakova, ni ne oprostiv§i se sa svojom
zenom, a tuzna Jadviga vrati se slomljena srca u odaje kraljevskoga dvora. Ali je nasla
i tjesitelja u zalosti svojoj. Nadbiskup gnijezdanski, biskup krakovski, staroste, kastelani
i sva sila poljske vlastele zgrnula se oko kraljice, pak ju tjeSili bodrili, da zaboravi i

na Vilima. Neka pregori svoju Ijubav, da udini srecnom kraljevinu Poljsku knezevinu i i

Litvu,neka podje za kneza Jagela, pak ce spasti milijune poganskih dusa osnovati i

mocnu dinastiju, koja ce sjajno vladati najvecom najmocnijorn drzavom na iztoku i

Evrope. Ostavljena i osamljena kraljica na posljedku privoljela na tu zrtvu.

4--^gr5^
•^^^ *,*• '^-^

PODOR GRADA VrANE U DaLMACIJI

(u sredovjefnoj HrvaUkoj).

Vec 12. sijeinja 1386. boravilo je novo polja6ko poslanstvo u Wolkowysku u Litvi
Jagelo vjenCat 6e se s Jadvigom, a brak njezin s Vilimom Habsburgom razrijeSit ce sveta
stolica rimska. Suprug Jadvigin bit ce kralj poljski i veliki knez litavsko-ruski. Kad bi
sve utana(!:eno, podje Jagelo u Poljsku, te 12. veljade 1386. udje svecano u Krakov.
Jagelo ostade sav zacaran, kad mu knezovi mazovski i kujavski dovedose bajnu kraljicu
svoju pred oci. A i Jadviga se ponesto smiri, kad ugleda Jagela, muza krasna u najljepSim
godinama, pravoga viteza i kneza. Tri dana zatim (15. veljade) primi Jagelo s ditavim
nekrStenim rodom svojim po obredu rimske crkve, a 18. veljafie privede k zrtve-
sv. krst
niku lijepu Jadvigu, po§to bijaSe njezin brak s vojvodom Vilimom razvrgnut. Jagelo dobi
na krstu ime Vladislav. Nekoliko dana poslije, dne 4. ozujka 1386. ovjendan bi za kralja
poljackoga. Ba§ onoga dana kad je gnijezdanski nadbiskup Bodzanta uresio Vla-
,

dislava Jagela krunom Pijastovica, vratio se je nesrecni Vilim otcu svomu u Bec^.

Ovako se je Poljska posve odvojila od Ugarske. Nova dinastija JagelovicJa ne samo

da je vladala srecno i slavno svojom kraljevinom, nego je poslije viSe puta znatno utje-
2o8 MAKMA I KAIU.O DRAf.KI.

cala u sudbinu Ugarske i Hrvatske. Potomci pa6e Jagela i Jadvige popese se u XV. sto-

Ijecu i na prijestolje ugarsko i hrvatsko.

Buna u Vrani (1383.) urota u Zadru (8. srpnja 1384.); liga hrvatskih
i

velikaSa (1384.) uzrocizavjere. U isto vrijeme, kad je kraljica Marija sa svojim

i

zarucnikom Sigismundom izgubila kraljevinu Poljsku, potresena bi vlast njezina i majke

joj Elizabete u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mnogo su tomu doprinesli MIetci i uz njih bosanski
kralj Stjepan Tvrtko, ali najvi§e neki velikasi hrvatski. Od tih pak stao se'u to vrijeme
osobito izticati Ivan Palizna, poglavica ili prior reda Ivanovaca u Hrvatskoj i Ugarskoj»
kojemu je bila stolicom znamenita Vrana na jugoiztoku Zadra. Red vitezova Ivanovaca
drzao je prostrana imanja ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj, pak tako je pogla-
vica tih vitezova bio jedan od najsilnijih i najuglednijih velikasa.
Nije jos tocno porodicne prilike toga znamenitoga muza.
protrazeno porijetlo i

Spomenici ga zovu »Johannes de Palisna (Palixna, Palysna, Palishna). U bjelovarsko-

krizevackoj zupaniji, a u kotaru obcini GareSnici stoji danas maleno selo PaleSnik i i

sa 123 kuce 620 stanovnika; god. 1334 spominje se »ecclesia s. Petri de Palichna«
i

u arcidjakonatu komarnickom (de Kamarclia) uz mjesta Ludbreg, Koprivnicu, Rasinju,

Rovisce, Virje (Prodauiz) i Gjurgjevac (Susicha). Prema tomu sude noviji povjestnidari
hrvatski, da je Ivan Pahzna bio rodom iz stare zupanije krizevacke, a danasnje bjelo-
varsko-krizevacke. Imade medjutim u danaSnjoj Dalmaciji neko mjesto Polesnik i

(Policnich) u ninskoj obcini izmedju sela DraCevca, Slivnice i Izlama; tu se na sjevernom

kraju sela Polesnika na odignutom brijegu koSe ostatci sredovjecnoga grada sa dvije
oble kule, koji bi nekad podignut na ruSevinama rimskoga logorista (castrum). Mozda
je taj grad bio djedovina Ivana od Palizne ? Bilo medjutim jedno ili drugo, Ivan Palizna
bio je porijetlom i srcem Hrvat, kao i brat njegov, knez Toma, i kao njegovi sinovci
Ivan mladji, Nikola ili Miklos, i Berislav (Werislaw), koji su svi znatiio utjecali u sudbinu
svoga naroda.
Ivan Palizna bio je priorom Vrane jos za kralja Ljudevita. Dne 26. svibnja 1381.
tuzili su ga kralju Ljudevitu, sto si je prisvojio dva sela u okoli§u zadarskom, naime Bojisce
i Zablace. Malo poslije smrti kraljeve opet zalozi on 29. rujna 1382. Nove dvore (Uj udvar)
na rijeci Kanizi u zaladskoj zupaniji za 4000 dukata, i to sa znanjem i privolom kraljice
Elizabete, jer da mu je vrlo potrebita ta svota novaca »za obranu i uzvelicanje svete
matere crkve«. I u prvoj polovici god. 1383. zivio je Ivan Palizna jos nekako u spora-
zumku obim kraljicama. Dne 22. travnja bijaSe zupan kraljevskih udvornika u zupaniji
s

tolnanskoj, po imenu magistar Jakov de Kolus, navalio na priorov posjed Gerenas u

istoj zupaniji, te mu silom odvukao na kraljevsko zemljiste njegova podanika Ivana, sina

Wogizova. Poradi toga nasilja potuzio se je Ivan Palizna kraljici Mariji, koja je povjerila
stolnobiogradskomu kaptolu, da pretrazi stvar. I zaista je kaptol ustanovio 9. svibnja, da
je zupan kraljevskih udvornika po6inio nasilje, s kojega je bio okrivljen.
Mozda nije prior Ivan Palizna dobio trazene zadovoljStine radi toga nasilja zupana
kraljevskih udvornika, mozda je bio takodjer ozlojedjen, §to nije mogao dokraj^iti parnice
proti drugomu svomu protivniku, naime proti mestru kraljevskih konjuSnika, Stjepanu
Dionizijevu. Ali mozda su bile druge, posve politi6ke stvari, koje su priora Ivana Paliznu
i

u sredini godine 1383. potakle, te se je podigao protiv kraljica Elizabete i Marije. Ne ce

biti presmiono, ako nagadjamo, da je vec tada bosanski kralj Stjepan Tvrtko sa svojim
velikim vojvodom Hrvojem Vukiicem Hrvatinicem, a mozda sporazumno s Mletcima,
naputio onako zlovoljnoga priora Ivana Paliznu, da podigne bunu protiv kraljica
i i

njihova svemozna palatina savjetnika Nikole Gorjanskoga. i

Bilo sto mu drago, svakako je utvrdjeno, da je prior Ivan Palizna u srpnju ili kolo-
vozu 1383. zasnovao bunu, kojoj je bilo sijelo ba§ njegova stolica u Vrani. Tko je

sve stao uza nj, ne zna se: ali nije nevjerojatno, da mu se je pridruzio i novi hrvatsko-
 BUNA U VRAM I UROTA U -ZADRU;''lIGA HRVATSKIH VELIKaSa I UZROCi ZAVJERE. 209

dalmatinski ban Stjepan Lackovic, u kojega se je Elizabeta tako slijepo pouzdavala. No

nije dugo proSlo, te sa glasi o buni Ivana Palizne stigli u Badim obima kraljicama, Vec
6. rujna javlja Elizabeta rektorima i vijecu grada Trogira, da ce naskoro s pomocu
Bozjom doci u kraljevinu Dalmaciju, gdje <5e urediti neke zamasnije poslove. A vec
prije bijase zapovjedila Trogiraninu Augustinu Kazoticu, da joj privede ne§to vojnika

(balistrarios) u njezinu sluzbu. Jamacno je skupljala vojsku , da svlada bunu vran-

skoga priora.
Kraljica Elizabeta odrzala je svoju rijed:. Dne 24. listopada stize ona zaista u Zadar.
S njom bijase i kci njezina, kraljica Marija, novi ban Emerik Lackovic, i pecuvski biskup,
kardinal Valentin. Jamacno su kraljicine 6ete namah pohitale prema Vrani, koja se nije
mogla drzati, vec se je 28. listopada predala. Slavodobitna kraljica skinu s mjesta priora
Ivana Paliznu sa svih njegovih casti, na sto on po svoj prilici pobjeze u Bosnu k svomu
prijatelju, kralju Stjepanu Tvrtku. Elizabeta ostade sada vise od dva mjeseca u hrvatskom

fCTS*^ i><---'-t ' •^- '

MC~;.W c"~» ,^•..V^. .-V^nKVr

^.d r^O r-^ ..A ^-^ ,.a^ '

''
^'O:-

POVEUA StJEPANA I IVANA (BaNICa) OD LeNDAVE,

banova kraljevine Slavonije,
izdana u Dnbici 6. sijeinja 1385., kojom pozivaja knezove Blagaj? i druge knezove, da Stite redovnike crkve
blaiene djevice Marije kod Dabice. (12.)

Zemaljski arkiv u Zag^reba.

kraljevstvu, da zatre svaku klicu nezadovoljstva i odpora. Pri torn je, dakako, postupala
vi§e blagoscu, nego silom. Treci dan Svesveta, 3. studenoga 1383. objavi ona svomu
admiralu, Genovezu Simonu, zatim svojim predstojnicima komore, solana tridesetnica, i

da od njezinih kraljevskih dohodaka izplate gradu Trogiru 2000 zlatnih forinti, da se

tim novcem poprave gradske zidine zgrade, koje su ostale iza posljednjeg mletackog
i

rata oStecene. Sutradan podje kraljica u Vranu, gdje je po svoj prilici namjestila novoga
priora, a onda se namah povrati u Zadar, gdje no 5. studenoga potvrdi gradu Sibeniku
stara privilegija, statut druga prava. I Zadrane same nastojase utvrditi u vjernosti,
i

te odlikova naroCito kastelana vikara gradskoga Vladislava, kao

i kronicara Pavla i

Pavlovica, tadanjega rektora, kojemu bi povjereno, da 6uva klju6 rake sv. Simuna
Osim Zadra i Vrane obadje Elizabeta druge gradove mjesta po Hrvatskoj
i i i

Dalmaciji. Na koncu studenoga u prosincu 1383. boravila je u Slavoniji, gdje se je

i

Hrv. povj. IL L 14
2 JO MARTJA I KARLO DRAfiKI.

bavilau Zagrebu i Krizevcima. U Zagrebu desila se je svakako dulje vrijeme, posto 1. travnja
1384. nalaze iz Budima slavonskim banima Stjepanu i Ivanu Banicima od Lendave, neka
od podanika njezinih u svojoj banovini skupe novaca, da namire gradjanima u Gradcu
kod Zagreba >tro§kove prigodom njezina boravka u torn
za zivez«, Sto su ih imali
gradu. Ba§ u Zagrebu zapovijedi Marija zagreba6komu biskupu
25. studenoga kraljica
Pavlu Horvatu, da samostanu Pavlina u Dubici povrati posjed Otok, koji im bijase oteo
Ivan Palizna, nek ad prior vranski (condam prior Auranae). U oci Bozica, dne 20. pro-
sinca 1383, bila je Elizabeta u Krizevcima, gdje je izdala povelju mazovskomu knezu u
Poljskoj. Jo§ 3. sijecnja 1384. boravila je u SuSici (in villa Susicha) kod Gjurgjevca, a
3. ozujka u Mitrovici (in Sancto Demetrio); a onda se je vratila u Ugarsku, misleci, da je

hrvatsko kraljevstvo posve primirila.

Medjutim kraljica se Ijuto prevarila. Nema ujamcenih vijesti, ali nije sumnje, da se
je namah nakon njezina odlazka iz hrvatskih oblasti stala dizati buna i odpor po Citavom
hrvatskom kraljevstvu od Drave do medje bosanske. Pokret u hrvatskim zemljama stao
se siriti preko Drave u Ugarskoj, gdje su velmoze
i plemici rogoborili, §to kraljiCe i

nijesu sazivale sabora, a jos viSe, sto nijesu htjele potvrdili ni zlatne bulle Andrijine, a
ni dekrete kralja Ljudevita. Kraj takih prilika mislila je kraljica Elizabeta zajedno sa
svojim pouzdanikom Nikoiom Gorjanskim, da u jednu ruku treba zadovoljiti pravednim
tegobama plemstva, a u drugu silom ugusiti svaki najmanji pokret. i

U Slavoniji bili su posve pouzdani bani Stjepan Ivan Banici od Lendave, ali nijesu i

bili dovoljno jaki ni ugledni, da vrSe svoju vlast. Sve pored opetovanih naloga kraljice
Elizabete nijesu mogli prinuditi slavonsku gospodu, da namire troSak boravka obiju kraljica
u gradu Zagrebu. U Hrvatskoj i Dalmaciji opet nije bilo bana, odkad se je iznevjerio
Stjepan Lackovic. Elizabeta s toga negdje poslije 30. ozujka 1384. oduze Stjepanu Lacko-
vicu baniju u Hrvatskoj i Dalmaciji, te povjeri bansku ^ast u tim kraljevinama nekomu
Tomi (Tomasinu) od odlucnomu muzu. Taj se s mjesta uputi na
sv. Jurja, vjernomu i

jug, te 15. svibnja svecano udje u grad Zadar. Novoga bana pomagat ce novi prior vranski,
po imenu Rajmund de Bellero Monte, nasljednik svrgnutoga prognanoga Ivana Palizne. i

Dok su se Elizabeta Nikola Gorjanski nadali, da ce ban Toma od sv. Jurja

i

ugusiti svaki pokret u Hrvatskoj i Dalmaciji, mislili su nezadovoljnike u Ugarskoj umiriti

tim, da se potvrdi zlatna bulla Andrijina i dekret kralja Ljudevita. To su smijerali uciniti
vec i za to, sto su ugarski velikasi i plemici bili poslali na kraljevski dvor svoje posla-
nike, po imenu literata Pavla (de Poduersia) Dionizija, sina Dominikova (de Oztopan) i

s molbom, da im potvrde dekret kralja Ljudevita. I zaista izdade kraljica Marija 22. lipnja
god. 1384. s privolom svoje majke Elizabete svecanu povelju, kojom potvrdi ne samo
otfiev dekret, nego zlatnu buUu kralja Andrije. U popisu duhovnih
i svjetovnih dosto- i

janstvenika na koncu povelje spominje se Pavao Horvat jos kao biskup zagreba^ki, Nikola
Se5 kao sudac kraljevske kurije, Nikola Zambov kao magistar tavernika i pozunski i

zupan, o6it znak, da ili nijesu jo§ tada pristajali uz svrgnutoga bana hrvatskoga Stjepana
Lackovica, ili da se na kraljevskom dvoru nije jos znalo za njihovu nevjeru.

Medjutim povelja Marijina bijase izaSla prekasno. Tako u Hrvatskoj kao u Ugarskoj
dizale se svaki 6as bune i ustanci. Nikola Gorjanski bija§e prinudjen da sabire vojsku na
ustaSe. Dne on pismo svomu pobratimu, plemenitomu
30. lipnja pi§e velemoznomu i

muzu Ladislavu, sinu Stjepanovu od Lucenca (de Lossoncz), u kojem mu porucuje ovako:
»Volja je na§e gospodje kraljice, da ^sa svim svojim 6etama druzinom podjete u rat, i

a drugo da ne cinite. I ako hocete, darovat ce vam ona jedan od svojih gradova, u koji
dete moci smjestiti svoju gospodju suprugu, dok joj bude moguce pokloniti vam veca
imanja. Izvolite o torn svoju nakanu gospodji kraljici priob<5iti«.
Dok je palatin Nikola Gorjanski kupio vojsku, da svlada nezadovoljnike u Ugarskoj,
naroCito u porjeCju Vaga, u nekadanjoj oblasti Matije Trendinskoga: odkrita bi 8. srpnja
 BUNA U VRANI I UROTA U ZADRUj LIGA HRVATSKIH VELIKaSa I UZROCI ZAVJERE. 211

god. 1384. urota u samom Zadru, u tadanjoj stolici bana Tome od sv. Jurja, Nije zabi-
Ijezeno, §ta su urotnici smijerali, ni s kim su bill u savezu, ali se znade za imena njihova*

=- s

00
CO

CM

"i V
< .2
* o

"5
i
< .ti

« s
9
< J
U it
H -^
<
^
ii
b
O -^
a, r

Bili su to Ivan Draperij, zet njegov dum Karol, Petar Fraoka Lance i Mi§ko MileSic.
Mora da su mnogo sakrivili, jer se je s njima postupalo vrlo strogo. Dne 11. srpnja bi§e
2ti MARIJA I KARLO DRACKI.

Ivan, Karol i Petar javno na trgu pogubljeni, te su kroz citav dan bila njihova tjelesa
s odrubljenim glavama izlozena, da se tako zastrase ostali zitelji zadarski. Poslije bise od
posebnih sudaca razprodana imanja urotnika, te namireni njihovi vjerovnici. Banu Tomi
od sv, Jurja medjutim cinilo se je, da nije dovoljno, sto su onako strogo kaznjeni urot-
nici. Na njegov zahtjev moradose upravitelji grada Saladin Saladinic, Franjo Cedulinic i

Koza Benjic sazvati za 18. srpnja gradsko vijece, te su onda ovi upravitelji zajedno sa
dvadeset i tri vijecnika obnovili savez (unitas) s banom u prilog kraljici majci Elizabeti
i njezinim kcerima Mariji i Jadvigi. Poslije toga podjose u crkvu sv. Barbare, pak polo-
zise na moci sv. Krsevana prisegu vjernosti i odanosti recenim kraljicama.
Odlu6nim postupkom bana Tome od sv. Jurja ne bi samo ugusena zavjera u Zadru,
nego je u obce ostala mirna citava Hrvatska s Dalmacijom. No zato planu namah svom
zestinom buna u Slavoniji. gdje se je glavnomu kolovodji Stjepanu Lackovicu pridruzio
zagrebacki biskup Pavao Horvat, bivsi dvorski sudac Nikola Sec mnogi drugi. O torn i

pokretu pisa sama kraljica Elizabeta 14. kolovoza 1384. iz Temisvara vjernim gradjanima
u Gradcu tik Zagreba po prilici ovako: »Posve izvjestno obavijesteni smo po kazivanju
vrlo mnogih plemica gradjana, nasih vjernih podanika, da Pavao, biskup zagrebacki,
i

Stjepan (Lackovic), sin nekadanjega vojvode Stjepana, Nikola Sec, zatim njihova
braca saveznici kao skroz himbeni odmetnici ne samo kroz listove
i poslanike, nego i i

osobno idu obilaze nase vjerne podanike, pak da ih svojim nevrijednim podmetanjem
i

zavode u svoju stranku sebi u prilog, a na odpor prema nasemu veliSanstvu (.

i sumus . .

informate, ut Paulus, episcopus zagrabiensis, Stephanus, Alius condam Stepbani wayuode,

Nicolaus de Zeech et fratres ac colligati eorumdem, tamquam perversi dolositate rebelles
tarn per litteras et nuncios, quam personaliter irent et circuirent seducendo nostros fideles
subditos per ipsorum iniquas suggestiones ad eorum partem et favorem in contentum
nostre maiestatis). Hoteci s toga takovoj himbenoj nevaljanstini promiSljenom razbori-
toscu predusresti, zelimo i vasoj vjernosti tvrdo nalazemo, da cim ugledate ovo pismo,
javno medju sobom proglasite, da se ni jedan plemic, neplemic i ma kojega drugoga
staleza, zanimanja i dostojanstva covjek, pak ni vas sugradjanin, pod kazan nevjere ne
usudi uz one himbenike i odmetnike pristati ili im priteci u pomoc savjetom, sluzbom
ili subsidijama, da tako uztraju u svojoj nevaljanstini i odmetnictvu. Hocemo zapovije- i

damo, ako bi koji od reCenih buntovnika ili njihovih priVrzenika i sluzbenika dosao u
vasu sredinu, da zarobite njih onako zarobljene drzite u znak
i njihove stvari, i da ih

vase vjernosti. Jednako isto zapovijedamo zupanu podzupanu, kao sudcima plemenitih i i

Ijudi u zagrebackoj zupaniji .« Nema sumnje, da je kraljica Elizabeta ovakove posla-

. .

nice razaslala na druge gradove i zupanije, pozivajuci narod, da ostane vjeran i da

i

hvata odmetne velikaSe. No i pojedinim velika&ima ute6e se za pomoc budna Elizabeta.

Istoga dana, naime 14. kolovoza, upravi ona iz Temi§vara slicno pismo na magistra Ubula
de Kallo. »Buduci da su roditelji predji va§ic, pisa mu ona, »pak i vi sami vazda vjernii

bill svetom kraljevskom diademu, dosljedno tomu nekad gospodinu kralju Ljudevitu, i

nasemu predragomu suprugu, pak i nama nasim slavnim kcerima (natis) nalazemo i . . .,

vasoj vjernosti, da se niposto ne usudite poci na dogovor u zajednicu naSih o6itih i

odmetnika, nekadanjega vojvode Stjepana i njegovih saveznika, koji nastoje zavesti nase
vjerne i odvratiti ih od gorljive vjernosti prema nama; nasuprot izradite u ime nase kod
svih, koji su s vama zdruzeni po bratimstvu, rodbinstvu, prijateljstvu i drugovanju, da ne
pristupe k onomu dogovoru i zajednici (colloquium et consortium) recenih saveznika,
na§ih odmetnika i kraljevstva nasega protivnika«.
Iz ovih pisama kraljice Elizabete razabiramo jasno, da je u kolovozu 1384. po-
stojao vec velik savez hrvatske i ugarske gospode, naperen proti kraljicama i palatinu
Gorjanskomu. Ti su saveznici (»colligati«) sabirali privrzenike ne samo u Hrvatskoj, nego
i u Ugarskoj, a sluzili su se pri tom ne samo poslanicama i poklisarima, vec i sami
 BUNA U VRANI I UROTA U ZADRU; LIGA HRVATSKIH VEMKASA I UZROCl ZAVJERE 213

zacetnici pokreta obilazili su po zemlji, nastojeci k sebi primamiti velikase, plemice, zupanije
i gradove. Buntovnici spremali su se tada upriliciti nekakvi dogovor ili stanak (» collo-
quium*), na kojem bi proglasili svoje tegobe i stvorili zakljucke za svoj dalji rad. Iz kra-
Ijicinih pisama saznajemo nadalje, da je glava te velikaske lige bio nekadanji erdeljski

vojvoda i potonji hrvatski ban Stjepan Lackovic, a prvi do njega da su bili zagrebacki
biskup Pavao Horvat i sudac kraljevskoga dvora Nikola Sec. Bivsi prior Ivan Palizna
boravio je kao bjegunac na bosanskom dvoru, dok je opet Ivan Horvat, brat
valjda
zagrebackoga biskupa nekadanji ban macvanski, boravio u Italiji, gdje je ratovao za
i

Karla Drackoga proti njegovu takmacu Ljudevitu Anzuvincu. Uz Ivana Horvata vojevao
je u Napulju i jedan sinovac Ivana Palizne.
Stjepanu Lackoyicu, biskupu Pavlu Horvatu i Nikoli Secu pridruzili se naskoro
drugi velikasi i plemici, narocito u Slavoniji. Poimence se spominje jos Andrija Lackovic,
zatim Stjepan od Simontorje, nedavno jos konjusnik
na kraljevskom dvoru, i napokon Nikola Zambov,
koji je prije tri mjeseca bio mestar kraljicinih tovar-
nika. Od hrvatskih velika^a navodi se poimence medju
odpornicima krcki i modruski knez Stjepan Fran-
kapan, dok se za njegova brata Ivana ne moze usta-
noviti, uz ko^^a je bas taj cas pristajao. Posto su
buntovnici bili vecinom visoki duhovni i svjetovni
dostojanstvenici, od kojih su neki do najposljednjega
casa obnasali i najvise dvorske casti, te bili, tako
reci, po zvanju palatina Gorjanskoga, nije
drugovi
nevjerojatno, da je nepusredni povod njihovu odporu
dao ba§ sam palatin, koji je svoje drugove potiskivao,
samo da se sva vlast drzavna sjedini u njegovim
rukama. Suvremeni mletacki spisatelj Laurentius de
Monacis pripovijeda potanko, kako je Nikola Gorjanski
izrabio povjerenje kraljice Elizabete, da joj ostale
velikase omrazi i utuvi u glavu, kako je on sam
jedino uzdanje njezino i kceri njezine. »Zar ne vidis«,
govorio bi on kraljici majci, »da ti velikasi ni naj-
manje ne mare za tebe, koja vladaS ovom drzavom. Pecat NiKOLE Gorjanskoga.
Oduzmi ovomu baniju, onomu zupaniju, da se ne bi U ietverokiitnom poljn, kcje je obrubljeno
suvise ponijeli i digli na tebe, pak razdaj 6asti i mi- sa ietiri obruda, vide se dvije dvostrnko

losti onima, koji stoje uza te. Nema nikoga osim u nakrst savijene zmije. Nadpis: „S{igillatn)
domini Nicola i Huogatie palatini".
mene, koji bi se spominjao neizmjernih zasluga
Arkiv u Bud:mp9§li.
pokojnoga kralja«. Kraljica zaista posve se povje-
rila umnomu i odanomu palatinu, Sim je naravno
povrijedila ostale muzeve u drzavi. Nije im doduse otimala banije
zasluzne zupanije, i

ali ih je zavrgavala uzkracivala im casti, za kojima su gramzili. S toga se porodi

i

ba§ veliko nezadovoljstvo medju najvisim dostojanstvenicima, pade neki pomisljahu

na to, da kraljevsko zezlo oduzmu zenskoj glavi i da uzvise na prijestolje kojega
muzkarca. Nezadovoljnici govorahu: »Sta mislimo, dokle cemo trpiti vladavinu zensku,
zavodljivu i na srSbu sklonu? Na§e joj usluge ne gode; mrzkim nas okom gledaju (kra-
ljica mati i kci), zaboraviSe na na§u krv, koju smo nekad prolili u sluzbi poboznoga
kralja. Kolike pogibli i muke pretrpismo, kad si je kralj Ljudevit s na§im ma6em poko-
ravao druge narodel Kraljica nas gleda ukloniti s dasti, na koje bismo nekad uzviSeni;
pred nosom nam se zatvaraju vrata, koja su nam nekad bila otvorena. A nitko joj osim
palatina Gorjanskoga nije po cudi. Valja da tomu nadjemo lijeka, da nam mahnita iena
214 MARIJA I KARLO DRaCkI.

(Elizabeta) ne prolije krvi, da nam ne izpije du§u, i da nam ne otme naSega blaga krvlju
stecena>!
Po prifianju MletCanina Laurencija de Monacis bill su dakle poglaviti uzroci pokreta
zensko vladanje i svemoc palatina Nikole Gorjanskoga. No bit ce, da su se hrvatski
velikasi takodjer zacali Sigismunda, zaru6nika Marijina, smatrajuci ga Nijemcem, tudjincem,
kojemu treba zakrSiti put do prijestolja. I tako nije cudo, da su saveznici napokon
odlu6ili zbaciti s prijestolja Mariju i majku joj Elizabetu, pak proglasiti kraljem muzku
glavu, dosadanjega napuljskoga kralja Karla Dra^koga. Ta njega su poznavali svi u
dusu; on je nekad kroz vise godina bio herceg u kraljevstvu hrvatskom, on je podjedno
bio najblizi muzki rodjak kralja Ljudevita. Nije ih nimalo pri torn smetalo, sto se je
Karlo Dracki, polazeci u Napulj, bio odrekao svakoga i najmanjega prava na ugarsko i

hrvatsko prijestolje, niti sto on zaista nijeimao nikakovih prava, posto je to prijestolje
patrilo samo Karla Roberta i njegove izravne potomke.
Borba izmedju kraljevske i protukraljevske stranke mora da je planula jo§ u kolo-
vozu 1384. No u Slavoniji kao da su u prvo vrijeme bili jaci privrzenici kraljica Eliza
bete i ban Stjepan Banic od Lendave, kojemu Elizabeta 16. rujna
Marije, a narocito vjerni
iz Sigeta tvrdo zapovijeda, da ipak jednom skupi od podanika njezinih u svojoj banovini

novce, s kojima neka namiri gradjanima zagrebackim troSkove za uzdrzavanje njezino

prigodom boravka njezina u torn gradu. U obce su gradjani na Gradcu zagrebackom
odusevljeno stajali uz kraljice, dok su zitelji u biskupskom i kaptolskom gradu morali
pomagati biskupa Pavla Horvata i njegove drugove. Za tih borba bijase nastradao Ivan
de Pensauro, glavni kolektor apostolske stolice odluSni privrzenik kraljica, kojemu i

bijahu biskup Pavao i njegov vikar nanijeli ogromnu stetu. Na njegovu tuzbu napisa
kraljica Elizabeta 29. rujna 1384. u Kosicama pismo sudcima i gradjanima grada Zagreba,
u kojem nalozi njima, da s mjesta, cim im stigne pismo, navale na dvore zagrebackoga
biskupa (ad curiam ipsius episcopi et cellarium suum Zagrabie habitum), i da zaplijene
ondje sve, sto nadju; Ijude pak, koji bi stajali uz biskupa i njegova vikara, kao i dru-
zinu njihovu neka zarobe, okuju u okove i drze za kraljicu. Ako toga ne bi ucinili,

neka se slobodno boje skrajnje nemilosti njezine (gravissimam indignacionem incurrere

pertimescitis).
Medjutim se naskoro okrenula sreca biskupu Pavlu Horvatu njegovim privrzeni- i

cima. U listopadu 1384. znalo se u Mletcima, da napuljski kralj Karlo Dracki drzi na
jadranskom moru pripravno ceternaest oboruzanih galija, koje bi mogao ili bolje morao
poslati prema Hrvatskoj Dalmaciji poradi koristi
i napredka svojih posala. Preokret u i

prilog Karlu Drackomu njegovoj stranci proizveo je nedvojbeno nekadanji macvanski

i

ban Ivan Horvat, brat zagreba6koga biskupa Pavla. Ivan Horvat jos je nedavno u Na-
pulju ratovao za Karla Drackoga protiv francuzkoga pretendenta, a sada se je slavo-
dobitno vratio u svoju domovinu, da i opet radi u prilog svojemu odabraniku. Cim se
je negdje Ivan Horvat sa svojim cetama pojavio u Slavoniji, nestade s popriSta dosa-
danjih bana Stjepana Ivana Banica od Lendave, na sto se negdje na koncu rujna ili
i

na poCetku listopada sam Ivan Horvat proglasi »banom citave Slavonije*. On se nastani
ba§ u Zagrebu, da obrani stolicu svoga brata biskupa, pak stade zivo raditi, da sto prije
dopremi Karla Drackoga u Hrvatsku. U to ime dopisivase s njim revno, predo6ujuci
mu jamaSno, kako bi potrebito bilo, da se Sto prije dade na put. Jedno takovo pismo
posla mu kroz Trogirane, koje zamoli,posebnom popratnicom, da mu ga posalju. Ta je
popratnica glasila po prilici ovako: »Ivanis ban iitave Slavonije Ijubljenim i vjernim
sudcima, vijecu 6itavoj obcini grada Trogira Ijubav i milost. Zahtijevamo od vas gor-
i

da na§e pismo, upravljeno na kralja Karla, odpravite re6enomu kralju po nekomu

Ijivo,

izmedju vas, koji je za to sposoban. Ne trazimo od vas, da to udinite iz duznosti ili

od obiSaja, nego po vaSoj dobrohotnosti i naklonosti, pak cemo i u vecim stvarima
 IZMIRENJE U POJeGI (26. TRAVNJA — 16. SVIBNJA 1385.). 215

ugoditi vasoj volji. Dano u Zagreba petnaest dana iza Miholja*. Sta je u pismu bilo,

nije poznato; ali Karlo Dracki mogao se je sada lako odazvati pozivu hrvatskih svojih
umro njegov protivnik Ljudevit Aozuvinski (10. listopada 1384.),
privrzenika, jer je has u to
s kojim se je dosad morao boriti za prijestolje napuljsko.

Dok je ovako u Slavoniji pretegla stranka Horvata, umio je baa Toma od sv. Jurja
uzdrzati mir u Hrvatskoj Dalmaciji. Njega je gorljivo pomagao novi vranski prior
i

Kralj Karlo DraCki.

Po jednom bakrorezu iz XVIK. stolje<5a od Summonte-a.

Rajmund de Bellero Monte, koji je uz ino 16. studenoga 1384. izdao u Zadru banu
Tomi povelju, kojom mu je ustupio tri sela u zupaniji sopronskoj uz pogodbu, da mu
za njih daje godiSnji dohodak od sto zlatnih forinti. U povelji iztife prior naroiito, koliko

je ban stekao zasluga za crkvu, red Ivanovaca, kao i za prioriju u Vrani.

(Izmirenje u Pozegi, 27. travnja 16. svibnja 1385., —

osnova, da se i

kraljica Marija udade za francuzkog'a kraljevica Ljudevita). Kraljica se

2l6 MARIJA I KARLO DRaCkI.

Elizabeta u to 2ivo zabrinula za buducnost svoje kceri Marije. Horvati i Lackovici nijesu
nasli samo odziva u Slavoniji, nego i kod samoga kralja Karla DraSkoga, a bosanski
kralj Stjepan Tvrtko neprestano je bodrio hrvatsku gospodu na odpor, pace ugostio bje-
gunca Ivana Paliznu. Elizabeta dobro je slutila, da se sprema velika bura, pak je nastojala,
da joj predusretne.

Na koncu veljace 1385. boravila je kraljica Elizabeta s kcerju Marijom i s citavim

dvorom svojim u gradu Pozegi (in Pozega vara, ubi erat curia reginalis; in Posegavar,
opido reginali). Uz njih bijahu mnogi crkveni dostojanstvenici, kao biskup bosanski Juraj,
zatim palatin Nikola Gorjanski, vojvoda Crvene Ruske Emerik Bubek, Juraj Bubek, i

mnogi baruni, vitezovi, plemici podanici. 06ito bijase kraljica dosla na jug, da stane na
i

put daljemu Sirenju pokreta. Tu u Pozegi dodjose pred Elizabetu poslanici francuzkoga
kralja Karla VI. moleci, da pusti na slobodu neke odlicne francuzke suznje, koji bijahu
doSli u pomoc francuzkomu pretendentu u Napulju, ali bise zarobljeni od Dubrovcana, jer
su im nanijeli znatnu stetu.Dogovaranja izmedju francuzkih poslanika i kraljica trajahu
vise dana, sve do 8. ozujka. Poslanici francuzkoga kralja nastojali su uz glavnu zadacu
obaviti i druge poslove, koje im bijase povjerio njihov vladar i gospodar. Osobito su se
trsili, da ugode premocnomu palatinu Nikoli Gorjanskomu, kojega je pace kralj Karlo VI.
dne 7. ozujka u Parisu imenovao svojim vijecnikom (consiliarium nostrum), te mu podjedno
doznacio dohodke od te casti. Cini se, da su vec tada francuzki poslanici iznijeli
sve
predlog, da se mlada kraljica Marija okani svoga dosadanjega zarucnika, markgrofa Sigis-
munda, koji nije bio pocudan ni Ugrima ni Hrvatima, pak da se vjenca s orleanskim
vojvodom Ljudevitom, bratom francuzkoga kralja. Elizabeta i njezini dvorjanici jamacno
su odusevljeno prihvatili ponudu, da se oslobode nepocudnog im Sigismunda, a jos
i

vi§e da zakr6e napuljskomu kralju Karlu Drackomu put do hrvatskoga i ugarskoga prije-
stolja. A mozda ce se primiriti hrvatski nezadovoljnici, kojima je dodijalo zensko vladanje.
i

Sabrani dakle u Pozegi velikasi odobriSe odluku kraljice Elizabete, te se francuzki posla-
nici vratiSe zadovoljni svojoj kuci.

Medjutim je palatin Nikola Gorjanski pokuSao, da predobije za kraljice bosanskoga

kralja Stjepana Tvrtka, koji je doslije bio glavna podpora hrvatskih odpornika. Cini se,
da je palatin sam glavom posao u Bosnu, te potrazio bosanskoga kralja. Dne 28. ozujka 1385.
izdade Stjepan Tvrtko u svom stolnom mjestu Sutisci pismo, kojim obeca Nikoli Gorjan-
skomu, svojemu predragomu prijatelju i kumu (compatri nostro), da ce mu u buduce sve
do smrti svoje biti vjeran saveznik >proti svakoj osobi u mjestu i vremenu zgodnu,
izuzev jedino presvijetle gospodje i preljubljene sestre (predilectis sororibus nostris) Eliza-
betu i Mariju u Ugarskoj, a Jadvigu u Poljskoj«. Tvrtko medjutim nije tek od puke
Ijubavi prionuo uz svoje rodjakinje, vec je za to primio obilatu nagradu. Kraljice naime
Elizabeta i Marija nijesu zalile nikakih zrtava, samo da si osiguraju prijateljstvo i naklonost
bosanskoga kralja, te su mu raalo zatim ustupile znameniti grad Kotor, za kojim je
odavna njegovo srce ceznulo, a kraljice ga nijesu mogle za se odrzati. Svakako prije
20. srpnja 1385. bio je vec Kotor u vlasti bosanskoga kralja, jer toga dana odludi mle-
tacko vijece poslati k Stjepanu Tvrtku svoga poslanika, koji bi u kralja izmolio povla-
stice za mletacke trgovce, kad bi polazili za trgovinom u Kotor. I zaista podijeli Stjepan
Tvrtko 23. kolovoza 1385. u svom stolnom mjestu Sutisci mletackim trgovcima sve povla-
stice, §to su ih uzivali u Kotoru za prijasnjih mu gospodara.
Srecan uspjeh u Bosni ohrabri palatina Nikolu Gorjanskoga, te naputi kraljice, neka
pokusaju nagodu i s hrvatskim odpornicima. Cini se, da je kraljica Elizabeta zaista pozvala
Horvate, Lackovice, Se6a i Zambova na dogovor u Pozegu, koji ce biti u mjesecu
svibnju 1385. Na taj dogovor doci ce i privrzenici kraljicini, medju njima i krbavski
knezovi, pak i knezovi Ivan i Stjepan Frankapan.
IZMIRENJE U PO^EGI '^26. TRAVNJA — 16, SVIBNJA 1385.). 317

<
J)
2i8 MARIJA I KARLO DRaCkI.

Vec 27. travnja 1385. boravila je kraljica Elizabeta u Pozegi. S njom je bila i

kraljica Marija, zatim nedvojbeno palatin Nikola Gorjanski. Osim ugarskih i hrvatskih
velikaSa razli6itih stranaka doSli su onamo takodjerposlanici dubrovacke obcine, po imenu
Kliment Gucetic i Marin Bunic, s nalogom, neka izmole u kraljice Elizabete, da zabrani
daimatinskim gradovima dovazati sol na trg pod gradom Brstatiikom, po§to je to bilo na
§tetu dubrovackoj obdini. Kraljica uslisa molbu vazda vjerne i odane dubrovacke obcine,
te izdade 1. svibnja zatrazenu zabranu. NamirivSi Dubrovcane stala se pogadjati s hrvat-
skim velikasima. Razpravljalo se preko dvije sedmice» na posljedku doSlo do nekoga i

sporazuma. Dne 16 svibnja izdado§e u Pozegi zagreba^ki biskup Pavao Horvat, njegov
brat ban Ivanis, Nikola Se6 Nikola Zambov u ime svoje, kao
i u ime ostalih velikaSa i

»brace, rodjaka, prijatelja, drugova i privrzenika svoga saveza« (et adhaerentes nostrae
ligae) proglas na stanovnike grada Pozuna, u kojem javljaju, da su kraljice Elizabeta i

Marija zajedno s barunima i prelatima izravnale razmirice, koje su dosad obstojale izmedju
clanova lige i nekih zitelja Ugarske. Podjedno pozivlju gradjane pozunske, da reCenim
kraljicama budu na pomoc u svim poslovima, narocito pri obrani drzavnih granica.
U Pozegu bijahu tada stigli novi francuzki poslanici, bez dvojbe da za orleanskoga
vojvodu sluzbeno zatraze ruku kraljice Marije. Majka i kci privoljeSe »po savjetu dtave
drzave«, pa6e jedan francuzki vitez po imenu Jean la Personne, bude kao zastupnik
vojvode Ljudevita zarucen s mladom kraljicom. OduSevljeni velika§i ugarski i hrvatski
izabra§e na to tri svoja druga, koji ce na delu sjajnoga poslanstva sa 150 konja poci u
Francuzku po novoga kralja svoga. Bijahu to erdeljski vojvoda Ladislav, krfiki modruski i

knez Ivan Frankapan, i krbavski knez Juraj Kurjakovic. Vec 27. lipnja bijahu oni u Brinju,
odakle pisa knez Juraj Kurjakovic pismo mletackoj obcini, u kojem joj najavi svoje putovanje.
Stanak u Pozegi u svibnju 1385. svrsio se je dakle obcim izmirenjem. Zensko
vladanje naskoro ce prestati;ali na kraljevsko prijestolje ne ce se popeti ni Luksembur-

govac Sigismund, a ni napuljski kralj Karlo Dracki, nego orleanski vojvoda Ljudevit,
koji ce zasnovati novu dinastiju u Ugarskoj i Hrvatskoj. Cini se, da su s dogovorima u
Pozegi bile zadovoljne sve stranke. Kraljice Elizabeta Marija ostale jos prvu polovicu i

mjeseca lipnja u Slavoniji Dne 5. i 12. lipnja nalazimo ih u Krizevcima, gdje je Eliza-
beta od kalnickih plemica primila poslanike, po imenu zupana Jakova, sina Ivanke od
Potocca, Stjepana, sina Ivanova od Jalsevca. Na njihovu molbu potvrdila je ona sve
i

povlastice, koje je nekad ban Stjepan Lackovic god. 1352. bio podijelio kalniikim plemi-
cima. U isto vrijeme, dne 8. lipnja boravio je u Krizevcima zagreba6ki biskup Pavao i

Horvat, ocit znak, da je tada bio posve izmiren i sporazuman s kraljicama.

Ali slogu i sve osnove kraljica i velikaSa pomrsi sada markgrof Sigismund, zaruSnik
kraljice Marije. Premda bija§e izkusio mrznju kraljice majke Elizabete, premda je znao,

da ga velika stranka ugarskih i hrvatskih velikasa prezire kao tudjinca, ipak se ne htjede
odreci kraljevstva ni zaruSnice svoje. Cuv§i sta se zgodilo, odlu6ioruzjem obraniti svoje s

pravo. Vec u svibnju 1385. pripravlja§e se u Brnu za rat u Ugarskoj Hrvatskoj, ne i

zaleci nikakve zrtve, da zadobije pomoci od svoga brata, ceSkoga kralja Veceslava, kao
i od svojih bratica, Jodoka moravskoga Prokopa. U srpnju provali preko Njitre s vojskom
i

u Ugarsku, te dopre do grada Po2una, kojega su gradjane nedavno pozvali braca Horvati,
da pomazu kraljice pri obrani drzavnih medja protiv tudjinaca. Ali gradjani, gotovo sami
Nijemci, ni ne snivahu o odporu, vec otvorise sirom vrata Sigismundu. Zato im taj izdade
16. kolovoza kojom potvrdi sve stare povlastice njihove.
povelju, povelji kaze mark- U
grof uz ino i ovo: »Nasuprot odredbama, koje je kralj Ljudevit ucinio izmedju Marije i
nas, dogadjaju se nama mnoga otezanja i pogrde. Ali mi ih ne cemo dulje podnositi,
nego demo bez prekidanja nase poslove u Ugarskoj goniti . . .«

Jo§ dok se je negdje Sigismund spremao na provalu u Ugarsku, bijahu se uvjerili

braca Horvati i njihovi privrzenici, da se dogovori u Pozegi ne ce moci izvesti. Ta put
 IZMIRENJE U POJegI (26. TRAVNJA — 16. SVIBNJA 1385.). 219

a Francuzku je dalek, a Sigismund je na vratima Ugarske, pak ce sve osujetiti. Da se

to ne dogodi, odluciSe hrvatski odpornici markgrofa preteci, te posla§e biskupa zagrebac-
koga Pavla Horvata u Napulj, da dovede njihova izabranika Karla Drackoga u Hrvatsku.
Po Ugarskoj razglasiSe, da je biskup oti§ao u Rim papi u pohode; a kad tamo, posao je
u Napulj na dvor kralja Karla Drackoga, koji bijase s papom Urbanom VI. zavadjen, te
od njega jo§ 15. sijecnja 1385 iz crkve izobcen.
Jednoga Ijetnoga dana — mjeseca kolovoza 1385. — stize biskup Pavao u Napulj.

I Cim
tegotna
se je nastanio u svrati§tu, podje namah
se od
nego obukavsi samo na brzu ruku svecane haljine. DoSav pred kralja
puta,
u kraljevski dvor, ni ne odmorivSi

Karla Drac^koga pokloni mu se koljenima po talijanskom obicaju, pozdravi ga u ime svih

svojih drugova velika§a u Hrvatskoj
i Ugarsko], pak mu onda predade pismenu po-
i

ruku, snabdjevenu s mnogo pecata. Kralj se gromko zacudi s te nenadane poruke, pak
se zagleda u strop, kao da se necemu domislja. Onda opet svrati svoje oci na biskupa,
i videci mu veselo lice, uvjeri se, da se tu ne snuje ni o kakvom zlu. Sad se tekar prene
i sabere, pak odzdravi biskupu na pozdrav, sto mu ga donese preko mora. Odpusti jos i

sve svoje dvorjanike, sto su se uza nj desili, da se s biskupom povjerljivo porazgovori

i savjetuje.
Kad je biskup ostao sam s kraljem, probesjedi po prilici ovako: »Veledusni gla-
varu, uspomena na tvoje slavne predje jos nije u nas spala u nezahvalnu zaborav, pak
nas'je to i ohrabrilo, da se obratimo na te, U tebi tece krv slavnih kralja ugarskih, tebi
jedinomu pripada zezlo kraljevstva. Zenska ruka ne umije upravljati drzavom; ona ne
moze smiriti borbe, koje je potakla; i tako je kraljevstvo, koje si nekad gledao bo-
gato i srecno, od bijesna rata gotovo unisteno .... Zovemo te dakle, da izmiris ne-
slozno kraljevstvo, da ujedinis neslozne vojvode . . . tebe ide po pravu kraljevstvo, tebi
se dobre volje pokoravamo, da uzljubis one, koje su Ijubili predji tvoji«. Razabravsi
kralj, sto biskup hoce, ne odgovori mu u prvi mah ni§ta, vec ga milostivo odpusti, jer
da ce stvar promisliti.
Velika borba nastade sada u dusi kraljevoj, §ta da ucini. Sve ga viSe ne§to nukalo,
da prihvati ponudu hrvatskih velikasa. Po§to se bija§e gotovo vec i rijesio, da ce na sve
pristati,' odlu^i pitati jos i svoju zenu, kraljicu Margaretu. Udje zato u njezine odaje, te
joj ovako progovori: »Neocekivana mi je ponuda stigla, zovu me, da idem kraljevati u
Ugarsku. Premila zeno, odlu^io sam poci i sina nasega sobom povesti; ondje cu urediti

I sve stvari, predat cu sinu kraljevstvo,

sna§le su nas nevolje na sve strane: papa
a na to cu
me
se
je prokleo, a
vratiti u
Francuzi
Italiju.

se
U novije
hruste,
doba
da ce
nam uzeti iivot i vladanje. A sto da spominjem jo§ siromaStvo, koje nas bije! Ako nam
pak dobri Bog pomogne, te se popnem na ugarsko prijestolje, sve ce se to mo(ii ugar-
skim silama nadoknaditi. Kazi mi, kako ti se svidja ova stvar ?« Tuzna se kraljica Mar-
gareta gotovo upropasti razabravsi, §ta kralj snuje. Suznih o6iju i neprestance uzdisuci
odgovori ona kralju: »Kani se, premili kralju, neslozne i nepouzdane Ugarske, ta mi smo
iskusili nevjeru onoga naroda. Ne pouzdavaj se u narod, koji gazi svoje obecanje. NaSe
neprijatelje suzbit ce visnji Bog, kako je druge na§e duSmane u toliko prilika smrvio;

I
i

on ce nam se i dalje smilovati, te nam pokazati put, kojim da krenemo, da svladamo

sve nevolje, §to pomamio za krunom, pak ne htjede
nas biju<, Ali kralj bijaSe se vec
sluSati opomene zene Dozove pace biskupa preda se,
svoje. odituje mu odluku svoju, i

samo mu o§tro zapovjedi, da o tom ni rijedi ne spominje kraljici Margareti.

Kralj Karlo Draiki po6e se sada spremati na odlazak. Povesti ce, kako je na-
mislio, sina svoga Ladislava sa sobom, ne bi li mu poSlo za rukom, da na nj prenese
i

svoja prava da ga ovjenfia kraljem. Ali tomu se opre kraljica svom silom. Jednoga
i

dana vracaSe se kralj sa sinom svojim u grad iz luke, gdje je opremao brodove. Spa-
ziv§i kraljica, da sin ide s otcem, gotovo pomahnita, pak ogordena navali na kralja: >0j
 #
220 MARIJA I KARLO DRa6kI.

najludji svih otaca, zasto vodi§ sobom sina u ocitu smrt? Ako se ti ne bojis smrti, koju
ti svi proricu, pak ako ti nije stalo za sebe, smiluj se barem meni i ostavi mi tuznoj
sina na utjehu. Ja cu inacie razpletenih kosa poletiti u grad, pak citav puk uzdisuci i

jadikujuci moliti, da mi vrati sina, sto si mi ga oteo«. Kralja neugodno zatece jadikovka
kraljicina, te ju poce moliti, da suti. AH ona ne da se smesti, nego udari u jos zesce
tuzbe. Kralj plane, zaboravi na svoju cast, te udari rukom kraljicu po lieu, pace joj za-
prijeti, da ce ju baciti u more, ako ne zasuti. Gorko raztuzena uvrijedjena kraljica i

ostavi kralja i zavuce se u samocu svojih odaja, da tamo izjada tezku nevolju svoju.

Velika bol kraljicina umeksa na posljedku i kralja, te se okani misli, da bi sobom vodio
sincica Ladislava.
U to svanu i dan odlazka kraljeva iz Barlette (4. rujna\ Kraljica mu bijase vec
oprostila nanesenu uvredu, te ga je kod polazka odpratila na morsku obalu. Prije ra-

stanka jos mu rece ovo: »Nisam vidjela covjeka tvrdje glave od tebe, koji bi dobre
volje hrlio u propast. Eto, ti odlazis, a ja cu kraljevske haljine, kojima sam te prisutna
slavila, namah skinuti, pak cu pripraviti crno odijelo za udovu. Vazda cu se bojati gla-
snika, koji bi mi javio tvoju smrt«. Ali kralj nije vise slusao rije^i kraljicine, niti je

mario za uzdisaje njezine. Uzdajuci se u svoje privrzenike i nadajuci se skoromu povratku

povede sa sobom samo cetiri galije s malom pratnjom. Od napuljskih velikasa podjo§e
s njim knez Alberico da Barbiano, Navarello Dentico i Jakov Scrovegna. U Napulju
vladat ce za njegova odsuca kraljica Margareta.

(Dolazak Karla Drackoga u Hrvatsku 12. rujna 1385. i krunisanje

njegovo u Stolnom Biogradu 31. prosinca 1385). Poslije voznje od osam dana
doplovi Karlo Dracki na hrvatsku obalu u Senj (12. rujna 1385). Tamo ga docekaSe
njegovi odpratise ga dalje u Zagreb, gdje ga je biskup Pavao »u obilju
prijatelji
i

mnogih blagodarnom gostoljubivosti primljena njegovao«. Zidine grada Zagreba

stvari
nijesu bile krunjenome gostu nepoznate, ta on se je desio jos pred petnaest godina
medju njima kao herceg hrvatski. Sada je ovdje boravio kao izabrani kralj hrvatski, te
su se oko njega u biskupovu gradu skupili velikasi prijatelji sa svih strana hrvatskih, i

da vijecaju pripravljaju za buducu krunitbu. Po narodu pusti§e glase, da je kralj Karlo

i

Dracki dosao osloboditi oba kraljevstva od vlade lakoumnih zena i silovitoga palatina
Gorjanskoga. Tim mu utrijeSe put i u Ugarsku. Trebalo je medjutim njegovim pri- i

vrzenicima vremena, dok ce svoje cete sabrati, a dotle je kralj boravio i dalje u gradu Zagrebu.
Na ugarskom dvoru u Budimu zavladao je u to strah uzas, Sto li ce se sve iz- i

leci iz toga dogadjaja? Kraljica Elizabeta smisli sada svemu najprije tako doskociti, da kcer
svoju Mariju sto prije vjenca sa prijasnjim zarucnikom njezinim Sigismundom, koji je

jednako iz Pozuna prijetio Visegradu i Budimu. Premda se je mlada Marija bila vec
predomislila, te se neckala, da podje za nestasnoga i neljubljenoga Sigismunda, ipak
dodje on u Budim, te se joS prtje 28. rujna 1385 njome ozeni.* Ah joj on ne pomoze,
pa6e njemu samomu ne bi obstanka u Ugarskoj, jer su mu brojni protivnici zasjede ci-

nili. On zato bolan utece u Ce§ku, ostavivSi svoju zenu nepredvidjenoj sudbini. Kad ze-
nitba kraljice Marije ne pomoze, domisli se majka drugomu, da bi utisala nezadovoljne
Ugre. Sporazumivsi se sa svojim dosadanjim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, skine ga
8. listopada kao narodu nepocudna s palatinske casti i uzvisi na tu 6ast Nikolu Se6a,
jednoga od glavnih kolovodja 6itavoga pokreta. Napokon sazove kraljica jos i ugarski
saber za 8. studenoga u Budim, pozvavSi u nj iz svake zupanije po Cetiri odlicnija pie-

mica. Sabor se sastao; izaslanici zupanija tuzili se i izticali, da im se vrijedjaju »slobo-

* Svedano poslanstvo, koje bijaSe poSlo po orleanskoga vojvodu Ljudevita, stiglo je u prvoj polovici

rujna u Francuzku. Mladi vojvoda bijaSe se ved spremio na put i doSao do Troyesa, kad mu l6. listopada stiie

vjjest, da je kraljica Marija poMa za Sigismunda.

DOLaZAK KARLA ORACKOGA U HRVATSKtr I KRUKlSANJfi NJEGOVO U STOLNOM BIOGRAbU. itl

§tine, povlastice i prava za prija§njih kraljeva ste6ena,c te poslali svoje punomocnike

pred kraljice, da zatraze od njih potvrdu tih prava. Kraljica je Marija zaista sedmi dan
sabora (15. studenoga) posebnom poveljom potvrdila prava i povlastice staleza i redova
kraljevine, i obrekla, da ce ih ona sama neoskvrnjene cuvati obdrzavati. Sabrano i

plemstvo priznade joj za to kao za uzdarje supruga Sigismunda za »tutora upravitelja i

kraljevstva«.
Ali sve bijase prekasno, jer je u to stranka Karla Drackoga vac suvise mah pre-
otela. Hrvatski velika§i, poimence Horvati, Lackovici, Ivan Palizna (koji se je vratio iz

Bosne), i drug! skupise svoje cete, pak na celu hrvatske vojske povedoSe u prosincu 1385.
svoga izabraoika Zagreba ravno u Budim. Kad se je vojska priblizavala Budimu, kra-
iz

ljica Elizabeta, kao da ne zna, za sto Karlo dolazi, posalje pred njega poslanika, da ga
li kao
zapita, dolazi gost ili kao neprijatelj .^ Karlo odgovori glasniku po prilici ovako:
»Vazda se zahvalna srca sjecamo, kako je kralj Ljudevit slavno osvetio smrt otca na-
sega. Potaknuti joste bratinskom Ijubavi, koju gojimo pohrlismo, da prema sestri svojoj,
kraljevstvo, ratovima razdvojeno, ujedinimo,da neslozne velmoze izmirimo, pak da izmi-
reni narod pod okrilje sestrino povratimo. To je povod nasemu dolazku*. Kraljice,
majka i kci, videci sada, da silom ne bi nista postigle, odlucise sluziti se prevarom, ne
bi li Karla ipak nadmudrile. UCinise zato, kano da vjeruju njegovim rijecima, te raz-
glasiSe po gradu, kao da on dolazi s njihovom voljom. Pace, kad se je vec primicao
Budimu, podjo^e mu u susret u zlatnim kocijama uz sjajnu i brojnu pratnju. Dosavsi pak
u Budim ponudise mu kraljice, da se nastani u kraljevskom dvoru; ali Karlo budi s ded-
nosti budi s opreznosti, zahvali se kraljicama za ponudu, ode na stan u jednu gradjansku
te
kucu. Kraljice ga izpratise sve do njegova svratista, pak ga pohodise u stanu njegovu.
i

Kad je ondje Karlo medju obima kraljicama sjedio, rece mu mati Elizabeta: >Premili
sinko, ugodna je tvoja Covjecnost velika je tvoja zahvalnost prema kralju Ljudevitu,
i

kad si ti ostavio kraljevstvo, zenu djecu, te si iz tako daleke zemlje pohitao, da ugusis
i

pokret u Ugarskoj nama bjednicama pomogne§. Mi ne mozemo dovoljno da ti hvalimo

i

i da te nagradimo, neka ti plati svemoguci Bog*. Posto je kraljica svoje rijeSi tihim
uzdasima popratila, kralj Karlo ponikne nikom i odgovori joj ovo: >Castna majko, dokle
bude zive duse u nama, vazda ce se zahvalno srce na§e spominjati velikodulnoga
kralja Ljudevita*. Na to se kraljice oproste sa svojim gostom, te se povratise u kra-
lj evske dvore.
Za malo dana, cim se je i iz Ugarske prikupilo Karlovih privrzenika, ocitovaSe
njegovi hrvatski prijatelji, po §to su zaista dosli. Proglasise ga naime upraviteljem (gu-
bernatorom) drzave, a on se namah na to preseli u kraljevske dvore i sazove sabor
(colloquium) za Bozic. Na saboru nadjo§e se sami prijatelji njegovi; oni uzbunise puk,
te gotovo sav Budim zahtijevaSe Karla za kralja. >Ovoga Karla«, vika§e svjetina, tposla
nam sam Bog s neba, njega, muza, hocemo za kralja «. Na to sabor jednoglasno proglasi
Karla za kralja ugarskoga i hrvatskoga. Kad to vidjeSe kraljice Elizabeta i Marija, Ijuto
se zabrinuSe. No jos se vi§e prepadose, kad no stize u kraljevske dvore poslanik sabora
zahtijevajuci, da se Marija odrece krune i kraljevstva. >Budite zadovoljne*, govorase
glasnik, >sto ste dosad po Bozjoj i na§oj volji kraljevale; sad vam se je odredi i krune
i vladanja. Ne cemo vi§e, da nam zena zapovijeda. A nipo pravu ne ide vas kraljevstvo;
vi ste zene, a Ugarskoj nije nikad kraljevala zena. Pak niste ni vrstne, da tolikom
drzavom ravnate. To moze jedino muz. Ovo, §to rekoh, volja je sviju. Dobro je zato,
da popustite volji staleza, osobito kad ina£e udesiti ne mozete*. Kraljica kosnu§e se
duboko ove r\']et'i, zanijemise i gotovo da se onesvijestiSe. Prva se dozove k svijesti

kraljica Marija, te suznih odiju probesjedi »Ne cu da se odredem otdeva prije-

ovako:
stolja, jer me zapada po pravu; medjutim radite po svojoj volji, kako ste zapodeli,
vi

ja sam suviSe slaba zena, da bi se mogla protiviti. Molim vas jedino, da poStedite zivot
222 MARIJA 1 KARLO DRA^KI.

moj i majke moje, i da me pustite otici iz Ugarske, pak da odem k svomu suprugu,
kojega ste otjerali*.

Sad se tek sjeti majka Elizabeta, da kcer u bolje uputi. Zato refie najprije glasniku:
»Mili moj sinko, u veliku si nas bijedu turio, jer traziS, da ti mi slabe zene namah
odgovorimo. Podji i kazi onima, koji su te poslali, da si izvrSio, sto ti povjerise. Mi smo
pod jednim krovom s Karlom, te cemo same odgovoriti njemu na ovu poruku«. Kad
glasnik ode, kraljice navalise plakati, a po§to se izplakaSe, pocese se dogovarati, sta da
u6ine. Izkusna majka svjetovase kcer, neka popusti, da ne bude gorega zla; mozda ce
svanuti bolji dani, kad ce joj se vratiti izgubljeno prijestolje. Nesto od straha za zivot,

a jos vise upucena lukavom majkom, Marija se na posljedku rijeSi, da se odre6e krune.
Dozove kralja Karla Drackoga, te mu rece: »Holim Ugrima, narodom neobuzdanim, ne
moze zena da vlada; za to primi ti zezlo predja tvojih, pak vladaj, kako umijes i hoces«.
Poput munje proleti ova poruka gradom Budimom, i sve je vjerovalo, da se je kci kralja
Ljudevita dobre volje odrekla prijestolja.
Ovako se je Karlo DraSki s pomocu hrvatskih velika§a uzpeo na prijestolje ugarsko.
Umah zatim spremao se je, da se vjenca i starom krunom kraljevskom. Bijase to ba§
na staru godinu 1385., a vjencao ga je ostrogonski nadbiskup Dimitrija. Na polazku iz

Budima u Stolni Biograd pratile su Karla obje kraljice, neka svijet vidi, da su one spo-
razumne, i da mu je Elizabeta zaista majka, a Marija sestra. No vec putem mnogi su
plemici sazaljevali tuzne kraljice, sto su poput robkinja morale gledati slavlje svoga
protivnika. Jos vi§e ozlovolji se narod za samoga krunisanja, Bas kad je slavlje u crkvi
bilo najvece, obje kraljice padose na grob kralja Ljudevita, pak vrelim suzama nakvasi^e
mramor grobnice njegove. To dirnu skupljeni narod silno, i kad je zatim nadbiskup
ostrogonski tri put pitao narod, hoce li Karla za kralja, nije crkva ozvanjala oduSevljenim
klicanjem, negomuklim saptom, koji je svaki put bio sve slabiji. I druga zlosrecna zna-
menja potakose mnoge, te pocese slutiti zlo. Tako zajasi Karlo poslije vjencanja konja,
da prodje ulicama Stolnoga Biograda; a kad su htjeli da iznesu iz crkve zastavu sv. Stje-

pana, da ju nose pred kraljem, udari^e njom o crkvena vrata te ju razbise. Puk je namah
nagadjao, da ce se nesta zgoditi. Jos neugodnije slutnje obuzese pucane, kad je Karlo
ulazio u Budim, pak je nastala strasna oluja s grmljavinom i potresom, s kojega se
razpukoSe zidine kraljevske palace. Fade i samoga Karla, pricaju, stale su moriti erne
slutnje. Jednoga dana doletila sila vranih gavranova i stali udarati krilima po prozorima
kraljevske palace i graktati, da je sve ozvanjalo. Gonili ih — ali sve zaludo, oni se ne
dadose preplasiti.

I zaista se je spremala krunjenomu kralju crna kob. Kraljica je Elizabeta dan i

noc snovala sa svojim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, kako da se rijesi neugodna gosta
u kraljevskim dvorima. Dok je Karlo Dracki, okruzen od svojih hrvatskih i talijanskih
pratilaca, gotovo bezbrizno lastovao, dijeleci nagrade svojim vjernim sluzbenicima, dok
je zena njegova Margareta, dobiv§i prve glase o njegovu krunisanju, slavila slavlje

s Citavim narodom u Napulju: dotle je lukava i himbena Elizabeta neprestano smisljala,

kako da se osveti (!;ovjeku, koji je njoj ugrabio vladu, a kceri krunu i prijestolje. A
osnove je svoje mogla lako izvesti, tk stanovala je sa svojim najljucim dusmaninom pod
jednim krovom!
(Vlada nje i smrt Karla Drackoga 24. velja6e 1386.). Mjeseca sijecnja
god. 1386. boravio je Karlo Dracki neprestano u gradu Budimu. Stanovao je zajedno
s kraljicama u kraljevskom dvoru, dao im izkazivati kraljevske po5asti, dopustao im pace,
da obce s kim ih volja, ne braneci pohadjati ih ni onima, koji su njega ocito mrzili, jer

im bijase oduzeo Casti njihove.

O samom vladanju njegovu imade malo podataka. Nema sumnje, da je vrstnoga
vojvodu i davnoga prijatelja svoga Ivana Horvata potvrdio za bana ditave Slavonije, dok
 VLADANJE I SMRT KARLA DRACkOGA (24. VELJaCe 1386.). 223

je opet Ivanu Palizni bansku dast u Hrvatskoj

povjerio Dalmaciji. Da li je za palatina i

u Ugarskoj pridrzao Nikolu Se6a, ili je imenovao drugoga, ne moze se ustanoviti. Cini
se medjutim, da je ban Ivan Horvat znatno utjecao i u ugarske poslove (>de mandate
domini Joannis banni* izdaje se po-
velja ugarskim plemicima). Naro-
6ito pak nagradio je Karlo Dradki
svoga odlucnoga privrzenika, krd:-
kogai modruskoga kneza, Stjepana
Frankapana, kojega zove »dragim '4;-

v'M-t
•t -..
mt
rodjakom vjernim svojim<.
i ?JI
^-'' r* If
f
On mu 22. sijednja izdade zname- sS

nitu povelju, u kojoj slavi Stje-

panove »velike, koristne i plodo-
i^E
nosne sluzbe*, koje je dosad njemu :; e ^::

neumorno c^inio, ne stedeci svoje

Mi ^ B
!^i rd*vTf KrP^-t•l• 00
osobe ni svojih stvari, kao ni truda CO
ni troSka, pak mu za to dozvo-
,K"''
Ijava, da sav svoj imetak prenese z
na svoju kcer Elizabetu, ako ne it ?.•'' -
p ''X/

bi imao muzkih potomaka. Po- HBi*

•sts-.
sljednji cin Karlova vladanja jest t'i?
povelja, koju je 5. veljace izdao u a
o
Budimu Valentinu Mihajlovu iz §i- <:

mezke zupanije. Namah zatim za-

i-
o
o
desi ga nemila sudbina, koju mu
bijasepo kazivanju Laurencija do
a
Monacis pripravio bivSi palatin Ni-
<
kola Gorjanski sporazumno s kra- 5 !='
S
5 rr <
Ijicom Elizabetom.
Dne 7. veljade, trideset i de-
veti dan iza Karlova krunisanja,
udje u kraljevski dvor Nikola Gor-
janski s velikom pratnjom svojih
Ijudi. Govorilo se, da ce se opro-
>
stiti s kraljicama, jer se sutradan o
vraca u Slavoniju, da u Gorjanu
proslavi pir svoje kceri. Oruzane
dete, koje ce ga na putu pratiti,

a i druge, koje bijaSe potajno do-

zvao, stajale su pripravne u varosi
II i pred vratima kraljevskoga dvora.
Pod vecer zamoli Elizabeta kralja
Karla Dradikoga, da dodje za d:as

k njoj u njezine odaje (dvorane), jer

da ce mu saobciti neke glase, koj i joj ^
S

stigoSe od zeta Sigismunda. Karlo .2

dodje, te bi neobidno prijazno do-

iekan. Po§to mu kraljica napomenu, da ce govoriti o drzavnim poslovima, odpusti on svoje
talijanske dvoranike (medju njima i kneza Alberika), dok mu se tjelesni strazari razStr-
ka§e po hodnicima. Na jednom udju u dvoranu Nikola Gorjanski i prvi peharnik Blaz
 i±i MARI.TA I KARLO DRAfiKI.

ForgaC, da se toboze s kraljicom oproste. Razgovor se medjutim u njihovu prisucu i

nastavio. Kada se je u to Karlo licem okrenuo prema kraljici odvratio od oba muzkarca,
i

namigne Gorjanski Forga6u, a taj izvu6e svoju topuzinu izpod kabanice zakala ju Karlu i

u glavu. Ubojica se na to maSuci krvavim topuzom protura kroz nado§le tjelesne strazare
i pohita k cetama Gorjanskoga, te ih dovede u dvoriste palace. Kraljica Elizabeta pala
toboze u nesvjesticu; a Gorjanski izletio iz dvorane, da krvlju zapoceto djelo zavrSi.

DvoGUBi pe6at Karla Drackoga

na povelji od 22. sijeCnja 1 386.

(Prednja strana),
Promjer toga lijepoga, u ranom gothskom slogu izradjenoga pedata, broji 9 cmt. Na prednjoj strani vidimo, kako
u polju, koje je posuto krinovima (liljaniiha), sjedi na sjajnom prijestolju okrunjeni kralj, dried u rukama znakove
kraljevske vlasti, a odjeven u dugu kraljevsku tuniku s pallijem. Kraj prijestolja vidimo okrunjeni porodidni
grb napuljskih Aniuvinaca s tako zvanim turnirskim ovratnikom, znakom mladje grane; a lijevo je okrunjeni grb
kraijeva jeruzolimskih. Pod svakim grbom stoji lav. Nadpis: „•} Karolus Tertius Dei gra(tia Rex Sicijlie ducatus
Apulie Provincie et Forcalerii ac Pedimontis comes".

Karlo medjutim ne bijaSe mrtav, nego samo omamljen; osvijestiv se malko odtetura u
svoje odaje. U to bi talijanska tjelesaa straza Karlova iz dvora potjerana, te dvorom

zavlada Gorjanski, koji dade polumrtva Karla pomno straiiti. Sutradan navijeStali su
glasnici po ulicama Budima grada, da je Karlo mrtav, a zakonita kraljica Ugarske i

Hrvatske da je Marija, koja prasta veledusno svima, koji su budi milom budi silom poma-
gali njezine krvne neprijatelje. Budimska svjetina, koja je nedavno klicala Karlu, tako je

isto odusevljeno pozdravljala Mariju, pak da oduSka dade svojoj radosti, porobila je ducane
 VLADANJE I SMRT KARLA DRA^KOGA (24- VELJAGE 1386.). 225

lijanskih trgovaca. Hrvatske Cete pak, i hrvatski velikaSi, koji su Karia dopratili u
Budim, vratise se s talijanskim savjetnicima i strazarima njegovim u Hrvatsku, hoteci
tako pokazati, da ne pristaju uz kraljicu Mariju. Hrvatske 6ete vodili su kuci ban Ivan
Horvat i Stjepan Lackovic, izvojevav§i si u krvavom boju izlazak iz grada Budima (et nisi
ille Joiiannes Horvathii, banus, in forti suorum Croacorum manu, portam sabbati, cruento
certamine sibi vendicasset: ibidem graues sui demeriti poenas luisset).

DVOGUBI PE6aT KaRLA DRAfiKOGA

na povel)i od 22, sije<5nja 1386.

(Strainja strana).

Na strainjoj strani vidimo polje, posato kriuovima (liljanima), a u njem jaSi kralj n oklopa na konjn, koji je

pokriven pokrivalom s nvezenim liljanima. Glava kraljeva pokriveaa je tnmirskom kacigom, koja je ovjeniana
krnnom i nre^ena poznatim nakitom aniavinske porodice, oaime nojevom glavom s podkovom a kljunn. Kralj
drii desnicom mai i Ijevicom §tit, na kojem je sjedinjcni grb porodice AnioTina i kraljevine Jerazolim. U polju
su detiri jernzolimska kriia. Nadpis: ^Diligite iustitiam vos qui indicatis terram in vit . .
."

1^'
ranjeni
Isti

Karlo
dan, kad
iz
je
Budima u
Gorjanski
tvrdi
dao Mariju
ViSegrad.
proglasiti
Ondje ga
za kraljicu, odveden
je duvala jaka straza, iekajuci
bi smrtno
na
njegovu smrt. Ali jaka narav Karlova kao da ce preboljeti smrtonosne rane. Kad to kraljice
zaiuSe, zapovjedise, da se ubije. Jedni tvrde, da su ga zadavili, a drugi, da su ga otrovali.
Karlo Dracki pogibe tuzno 24. veljace 1386., ostavivSi za sobom razklimani prijestol
napuljski, i uz udovu Margaretu jedva desetgodi§njega sina Ladislava i kcer Ivanu. BijaSe
Hrv. poTj. II. I.
15
226 MARIJA I KARLO DRa6kI.
«

mu tekar cetrdeset godina. A bio je uman i valjan vladar. U svojoj nasljednoj kraljevini
(Napulju) proslavio kao vrstan vojvoda se vladar, kao piijatelj znanosti umjetnosti,
i i

koji je rado tasove dokolice provodio medju udenjacima i pjesnicima, I u Hrvatskoj stekao
si je jo§ kao herceg poglavito tima vrlinama mnogo privrzenika oduSevljenih prijatelja, i

koji su se od njega nadali spasu svoje domovine.

(Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. i smrt kraljice Elizabete
u sijecnju 1387.). Mjeseca veljace 1386. zasjel^ je kraljica Marija ponovo prijestolje,

oskvrnuto krvlju nesrecnoga Karia DraSkoga. Elizabeta Nikola Gorjanski primise opet i

drzavno kormilo u ruke. Ubojica Karlov, peliarnik Blaz Forga6, bude od kraljice Marije
obilato nagradjen gradovima i posjedima, jer ju je »oslobodio kralja Karla i tako uzpo-
stavio njezinu krunu i vladanje*. Karla Dracikoga obijedila pak Marija, da je bio na-
kanio »u potaji pogubiti majku joj Elizabetu sa svim njezinim prelatima i barunima, a
nju samu protjerati iz zemlje*.
Uzpostavljena vlada imala je medjutim pune ruke posla. Najprije morala se je
pogadjati sa Sigismundom, suprugom kraljice Marije, koji bijaSe opet pohitao u Ugarsku,
da o6uva svoja prava proti kraljici Elizabeti i Gorjanskomu, za koje je s pravom sumnjao,
da ga smijeraju ponovo maknuti. Sigismunda dopratio taj put stariji brat njegov, ceSki
kralj Veceslav na celu vojske, kojoj se bijahu pridruzili i bratici njihovi Jo§t i Prokop.
Veceslav bijase vojskom svojom u travnju 1386. provalio sve do Gjura, kad se Eliza-
s

beta rijesi, da se s Luksemburgima pogodi. Ona podje s kcerju svojom u Gjur, te vec
1. svibnja povjerise obje kraljice Veceslavu, da rijesi njihov spor izmedju njih i Sigis-
munda »kao takodjer izmedju njih i moravskih markgrofa }o§ta i Prokopa, kojima bijase
Sigismund poslije svoga vjencanja s Marijom zalozio jedan dio sjeverozapadne Ugarske
medju Dunavom i Vagom. Nakon duljih razprava izrece kralj Veceslav svoju odluku.
Sigismund ne smije se padati ni u buduce u vladanje ugarsko, niti ga bez narodite pri-

vole Veceslavove ne smiju okruniti za kralja ugarskoga; ali ipak mu se dopusta, da zivi
sa svojom suprugom Marijom da boravi u Ugarskoj, gdje ga je volja. Za uzdrzavanje
i

svoje prima zeljeznu zupaniju, grad Trencin, napokon one oblasti i dohodke na medji i

Austrije Morave, koje je nekad drzao herceg Stjepan, brat kralja Ljudevita. Dugovj,
i

koje je Sigismund ucinio povodom potonjih smutnja, namirivat ce se ugarskim dohod-

cima; markgrofi moravski vratit ce sjeverozapadnu Ugarsku uz odstetu od 200.000 zlatnih
forinti, koji im se moraju platiti do Martinja. Elizabeta napokon zadrzat ce miraz, svoju
udovninu i sva svoja druga posjedovanja. Namah iza te pogodbe ostavi Sigismund Za-
jedno s bratom svojim Ugarsku, te ga tek potonje krvave zgode prinudise, da se povrati
u krilo svoje supruge.
Elizabeta bijaSe se pozurila, da se ma kako
Luksemburgima, jer se je u nagodi s

to bilo pobunilo citavo hrvatsko kraljevstvo. Kad

se je naime razglasila smrt Karla Drac-
koga, Ijubimca hrvatskoga, zajauce sva zemlja od Drave do mora. Bilo je doduSe poje-
dinih velikasa, koji su pohitali, da se poklone Mariji i majci njezinoj; ali najveci dio
hrvatskoga naroda odvracao se je s uzasom od kraljica krvnica, pak je vapio za osvetom.
Ivan Palizna ostao banom u Hrvatskoj mladogai Dalmaciji, da ih cuva za Karlova sina,
Ladislava, dok je Ivan Horvat, zvan ban
bratom Ladislavom u Slavoniju, Ivanis, posao s

a odanle u nekadanju svoju banovinu Macvu, da i tu oblast podigne na noge, pak da

plane sva zemlja od Morave do mora. Za kratko vrijeme podje Ivanu Horvatu za rukom,
te zauze Ma6vu s kraljevskim gradovima Bitvom, Kupinovim sa znamenitim gradom i

Biogradom, a zatim oblada Srijemom, zupanijom vukovskom i pozezkom, pak ce odanle

udarati i na samu Ugarsku.
Silan strah obuze kraljicu Elizabetu, kad zacu, §ta se ono zbiva na obalama Save
i Dunava. Povjeri s toga dosadanjemu madvanskomu banu, svomu pouzdaniku Stjepanu
od Korogja, da pokori hrvatske ustase. Stjepan ogleda se s Ladislavom Horvatom, razbije
 P()K(»LJ KOD GORJANA I SMRT KRALJICE ELIZABETE. 227

mu 6ete, te osvoji banovinu Ma^vu s ona tri grada. Ali taj poraz nije ustase pokorio,
vec ih je podstreknuo na sto ze§ci odpor. Ivan Horvat i Ivaa Palizna pohita§6 sa svojim
cetama, da se pridru^e razbijenomu Ladislavu i da sjedinjenim silama udare na bana
Stjepana. UstaSka vojska razbije kraljevsku, protjera ju preko Save, pohara dvore bana
Stjepana, zarobi veliko roblje, osvoji zupaniju pozezku i vukovsku, pak se onda spremi,
kako ce provaliti u Ugarsku. Stjepan Korogj nadje se sada u velikoj nevolji. U srecan
cas stize mu pomoc od ugarskih velikaSa, pak ojaCavsi tako, sadje opet na jug Drave i

zainetne boj s ustasama, u kojem ih razbije i potisne.

Premda je kraljevska vojska pobijedila, ipak ne bijase ban Stjepan tako jak, da
bi magao ustaSe svladati i pokoriti. se u zapadne
Razbijena vojska ustaska povukia
strane Slavonije,pak se spremala na novu, zescu borbu. To dodija Nikoli Gorjanskomu,
kojega su gradovi posjedi takodjer mnogo stradali za toga ratovanja, te odluci jednim
i

udarcem skrsiti ustase u svom zavicaju. On sam vodit ce vojsku na njih; a da bi ih

lak§e pokorio, skloni obje kraljice, Mariju Elizabetu, da ga one prate na bojno polje,i i

pak da svojom nazo^nosti pomognu k odlucnoj pobjedi.

U polovici srpnja 1386. silazile su kraljice s Nikolom Gorjanskim u juzne strane
k vojsci bana Stjepana. Pratila ih je sjajna pratnja, sav rod knezova Gorjanskih (Nikolini
sinovi Ivan i Nikola, zatim prastrifievici njegovi Pavao Stjepanov i Ivan Pavlov), nadalje
Mikac Prodavic, Ivan Morovic, Karlov ubojica Blaz Forgad, Poljak Scibor Sciboric, i

mnogi drugi velikasi, koji se poimence napominju. Kraljice predjoSe s odlicnom pratnjom
svojom rijeku Dravu, a onda krenuse ravno prema Djakovu gradu Gorjanu, bastini i

knezova Gorjanskih. Hrvatske ustase jedva doCekase taj cas, da se s ubojicama svoga
Ijubimca kralja sukobe. Ban Ivanis Horvat, 6im je 5uo, da su kraljice presle preko
Drave, raza^alje svoje uhode, da ju traze i da mu dojave, kojim je putem udarila.
Saznavsi za sve, stavi zasjede, da ulovi i kraljice i 6itavu pratnju njihovu. Zorom 25. srpnja
prolazile su kraljice s pratnjom svojom cestom od Djakova prema Gorjanu, ne sluteci
nista zla. Joste je bila samo jedna ura hoda do grada Gorjana, kad no na jednom navali§e
na njih ustaSe, vodjeni bracom Ivanom Ladislavom Horvatima Ivanom Paliznom.
i i

Jaka konjanicka ceta ustasa obkoli ih zametne boj. Mnoge 6ete kraljevske pobjego§e
i

glavom bez obzira, a §to ne mogase umaknuti, bi posjeceno. Prvi se obori na ustase
Blaz Forgac, krvnik Karlov, ali ga zbaci s konja ustaSko koplje. Na to prisko5i§e ustase,
te mu na ocigled kraljica odrubiSe glavu. Videci to Nikola Gorjanski, skoci s konja,
pak stade uz kola kraljicina, da brani sebe njih. Borio se je bas junaCki i odbijao i

udarce neprijateljske, dok se napokon jedan usta§a uvuce pod kraljicina kola, te ga
potegne za noge, tako da je na zemlju pao. Sad se obori§e na nj drugi vojnici, pak ga
pred ocima obiju kraljica razkomadase. Dvorjanici i velikasi popadase sada redom, ili

pak bise zivi zarobljeni. OstadoSe napokon same kraljice sa svojim dvorjankinjama, koje
su bile u kolima. Razjarene ustase navalise sada na kola, prevalise ih i izvuko§e iz njih
obje kraljice. Uz neprestane pogrde i uvrede dovedoSe ih pred Ivanisa Horvata, koji ih
oStrim rijecima uze koriti im ubojstvo Karla Drackoga. Kraljice bijahu u
i spocitavati
smrtnoj stisci. Ljetopisac Ivan Turdanski prica, da je Elizabeta pala Ivanu pred noge,
te ga sklopljenih ruku molila: >Pomiluj, bane, pomiluj; sjeti se dobroga kralja Ljudevita,

pak se ne sveti neduznoj kceri njegovoj. Ja sam zamislila onaj zloSin; moj sukrivac, koji
ga je izveo, okajao je netom smrcu svoj grijeh. Smiluj se slaboj zeni, tako ti casti tvoje,
tei nisam ni ja bez razloga sagrijesilac. Ban IvaniS ne htjede ruke si omastiti krvlju zene
kraljevskoga roda rodjakinje svoga pobratima bosanskoga kralja Tvrtka; zato oprosti
i

kraljicama, i majci i kceri, ali zapovjedi, da se zajedno sh zarobljenim velika§ima i dvo-

rjanicima zatvore u tvrde gradove po Hrvatskoj. naime kraljidinih pobjegoSe Od pratilaca
samo Ivan Morovid Nikola Gorjanski mladji sredno svojim kucama; svi ostali ili izgibose
i

ili padoSe s »blagom neizmjerne mnozine i velike vrijednosti« u ustaSke ruke.

228 • MARIJA I KARLO DRACkI.

Sada se napuni§e tamnice grada Pozege i Oriovca u Slavoniji, Cakovca u Medju-

murju i Poditelja u Krbavi. Zarobljene kraljice odvede Ivan Palizna najprije u Ivanid,

odanle uGumnik (sada Bosiljevo), dvorac biskupa zagrebaikoga kod Cazme, a na posljedku
u Novigrad na moru (gradu Zadru na sjeveroiztoku), u tu tezko pristupacnu tvrdju, da
tako onemoguci ili bar otezca oslobodjenje njihovo. Prifiaju neki, da su ustaSe mrtvomu
Nikoli Gorjanskomu odrubili glavu, te ju poslali u Napulj kraljici Margareti, neka vidi,
kako su Hrvati osvetili tuznu smrt svoga Ijubimca a njezina vojna.
Posljedica pokolja kod Gorjana bijase, da je citava Hrvatska s Dalmacijom i Sla-
vonijom do&la u vlast bana Ivanisa Horvata i njegovih privrzenika. Uz Hrvatsku oblada
on Macvom, pace
i banovinom severinskom. Ivan Horvat s bratom Ladislavom zadrzi
i

Slavoniju Macvu, a Hrvatsku

i Dalmaciju prepusti svojem drugu Ivanu Palizni
i nje- i

govim rodjacima. Medjutim i u samoj Ugarskoj ne bijaSe nikakve vlade, poSto su obje
kraljice bile zarobljene, a gotovo svi drzavni dostojanstvenici ili izginuli ili u suzanjstvu
iirvatskih ustaSa. Tako je i sudbina Ugarske zavisila o bududim dogadjajima u Hrvatskoj.
U taj 6as obcsga razsula dodje opet Sigismund u Ugarsku, da preuzme vladanje te kra-

Ijevine u ime svoje zarobljene supruge. Dne 15. rujna boravio je u Ugarskom Starigradu^
a 27. listopada u Stolnom Biogradu. Oko njega stadose se skupljati prijatelji staroga
reda, kao i privrzenici zarobljenih kraljica, te ga proglasiSe upraviteljem i >kapetanom
kraljevstva Ungarije« (regni Hungariae capitaneus, dominus et capitaneus). Kao »ka-
petan Ugarske* poSe on izdavati povelje, te nagradjivati privrzenike svoje i supruge
svoje. Ali glavno mu
da ugusi pokret u hrvatskim zemljama, te oslobodi
bijase nastojanje,
zasuznjene kraljice Za vrhovnoga zapovjednika vojske, koja ce poci na ustase,
i velikase.

bude imenovan Ladislav od Lu6enca (de Lossonz), koji je jo§ od god. 1384. gorljivo
pomagao obje kraljice; cast pako macvanskoga bana podijeljena bi Nikoli Gorjanskomu,
mladjemu sinu poginuloga palatina. Oba ta skroz pouzdana inuza imala su se oboriti na
Ivana i Ladislava Horvata, na Ivana od Palizne i ostale ustase, te od njih ocistiti sve
zemlje na jugu Drave. Ladislavu od Lucenca namijenjeno bi bojiste u Hrvatskoj, a Nikoli
Gorjanskomu u Slavoniji i Madvi Pace i sam Sigismund predje na koncu godine 1386.
preko Drave u Slavoniju, te se bavljase u krajevima, sigurnijim od ustasa, da tako bude
blizi ratnomu pozorigtu. Dne 10. sijecnja 1387. nalazimo ga u Koprivnici, gdje je napisao
pismo cazmanskomu kaptolu.
Medjutim dolazak ugarskih vojska i kapetana Sigismunda na hrvatsko tlo skloni
hrvatske ustase na jos zesci odpor. Vodje pokreta skupi§e se na pocetku sijecnja 1387.
u Zadru, da se kako ce silu suzbiti silom. Tu nekomu od njih munu u
posavjetuju,
glavu misao, da se makne s ovoga svijeta zasuznjena kraljica Elizabeta, koja je jo§ svedjer
camila u tamnici grada Novigrada. Ustase smatrahu bas nju za svoju najljucu protiv-
nicu, pak odluciSe ukloniti glavni kamen dosadanjih smutnja. Pored toga misljahu za-
straSiti i Sigismunda, da ne dira u njih, jer bi se jednako moglo dogoditi i mladjoj
kraljici Mariji, njegovoj suprugi. I tako se zgodi, da su usta§e ili njihovi krvnici kraljicu
majku Elizabetu prvih dana mjeseca sijecnja 1387. u tamnici grada Novigrada nemilo
pred ocima njezine kceri, kraljice Marije zadavili. Potankosti toga groznoga djela nijesu
poznate; znade se samo, da je vec 16. sijecnja 1387. stigla u Zadar vijest, da je kra-
ljica Elizabeta umrla u suzanjstvu u Novigradu. A da je bas zadavljena od usta§a
ili njihovih Ijudi, i _ia odigled kraljice Marije, njezine kceri, potvrdjuje sama Marija u
jednoj svojoj povelji od 14. rujna 1387 (nobis cernentibus immaniter iugularunt). Malo
dana zatim preneseno bi truplo kraljice' Elizabete u Zadar, te bi 9. velja6e sahranjeno
u samostanu sv, KrSevana. Tako pogibe tuzno slavna kci bosanskoga bana Stjepana
Kotromanica bratuceda kralja Stjepana Tvrtka. Ustage hrvatski mrzili su tu duhovitu
i i

odvaznu zenu nada sve, mozda najviSe zato, Sto je u njezinim zilama tekla hrvatska krv.
Oni joj ne mogoSe oprostiti, §to je, zabrinuta za buducnost svojega djeteta, onako izdaj
 KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRAUICE MARIJE. 229

nicki umoiila hrvatskoga odabranika. Cini se, da im je lebdila pred ocima ona narodna:
>Tko se ne osveti, taj se ne posveti«.
(Krunisanje kralja Sigismuntla 31. ozujka 1387. i oslobod enj e kra-
j

Ijice Marije 4. lipnja 1387.). Padovanski Ijetopisac A. Gattaro pripovijeda, da su

kraljicu Elizabetu zadavili po zapovijedi i u nazoc^nosti bana Ivana Horvata, i da se je
njeinu kraljica Marija zagrozila osvetom, ako bi se kada dobavila slobode. No da to sve
i ne stoji, ustase su svakako mogli slutiti, da ce sada tek planuti pravi rat izmedju njih
i privrzenika pokojne kraljice. I nijesu se prevarili. Hrvatski pisac Fabijan zabiljezio je
na glagolskom brevijaru Franjevaca na otoku Krku za godinu 1387, ove rijeci: >A tada
bise knez Anz (Ivan Frankapan) gospodin Krku tovrime i Gacki i Senju i vesce. I v
bise smutnja u ugarskom kraljevstvi velika po Karli krali, koga
ubise Ugre.«
Sigismund bijase dodu§e u prvi cas, do6uv§i za silovitu smrt svoje punice, uzmakao
preko Drave u Ugarsku, bojeci se, da i onako ogorCene ustase jos ja6e ne razdrazi, pak

NOVIGRAD U DaLMACIJI
(n sredovjednoj Hrvatskoj).

da mu ne zadave i male zatim stade se u veliko spremati, kako bi svladao

suprugu; ali

pokret i oslobodio svoju zenu. A

bilo je i potrebito, da zapodjene nesta odlufna, jer je
prijetila velika pogibao, da se sve hrvatske zemlje posve ne odcijepe od kraljice Marije.

Poslije smrti kraljice Elizabete bija§e naime sve tako zastraseno, da su se banu Ivanu
Falizni banu Ivanu Horvatu redom pridruzivali
i oni, koji su doslije bili ili njihovi i

protivnici ili su skrStenih ruku gledali njihovu borbu. Da bi Ivan Palizna, »ban Slavo-
nije, Hrvatske i Dalmacijet, skupio §to vi§e sredstava za dalji rat, dade on Firentincu
Marinu za stanovitu svotu novaca u zakup sav prihod soli i carine u Dalmaciji. Tu svoju
pogodbu proglasio je Ivan Palizna 28. sijednja 1387. svim gradovima Dalmacije s nalogom,
da podupiru zakupnika Marina njegove dnovnike Dalmatinski gradovi zaista se od
i

nevolje odazvaSe nalogu njegovu; pa6e vijece grada Trogira bijaSe jos 22. sijecnja poslalo
svoje poslanike k braci Ivanu Pavlu Horvatu, kao i banu Ivanu Palizni. Sto nije s dobra i

priznalo novu vladu, bude silom pokoreno. Tako je Ivan Palizna nastavio osvajati u
230 MARIJA I KARLO DRAfiKI.

Hrvatskoj i Dalmaciji, te se je 28. sijecnja 1387. desio u logoru pri podsadi nekoga
grada (castri Nomach).
Kolovodje pokreta pobojase se medjutim, da se ipak ne bi mogli trajno obraniti
od Sigismunda i njegovih privrzenika u Ugarskoj i izvan nje, ako se za vremena ne
osiguraju za pomoc u tudjini. A tu su mogli o6ekivati podpore poglavito iz Napulja i

Bosne, poSto je jednomu i drugomu dvoru morale biti stalo, S

da se pokret odrzi. napulj-
skom kraljicom, s udovicom Margaretom, bill su i onako u neprestanom dodiru, ta oni

su i pod zastavom nedorasloga joj sina Ladislava. Ali sada trebalo je s kraljicom
ratovali
utanaciti jamaSno zama§nih stvari, poSto su kolovodje ustanka namah iza svoga sastanka
u Zadru poslali u Napulj zasebne poslanike. Bijahu to zagrebacki biskup Pavao Horvat,
Toma Palizna, brat priora bana Ivana, nadalje Zadranin Pavao Gjorgjic sa vise svojih
i

sugradjana. Oni se 22. veljace 1387. ukrcase u Zadru, te odplovise put Napulja. Ali jo§
vise uzdavahu se ustaSe u bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka i njegova velikog vojvodu
Hrvoja Vuk6ica Hrvatinica. Ti su jo§ od prvoga Casa bunu u Hrvatskoj, te pokretali
razkriljenih ruku primali sve protivnike kraljice Marije Godine 1385. i njezine majke.
bijase se doduSe Stjepan Tvrtko za volju Kotora nekako pogodio s palatinom Nikolom
Gorjanskim, pace se pridruzio svojim rodjakama, kraljicama, ozlojedjen mozda, sto su
i

hrvatski kolovodje pristali uz nekadanjega hercega svoga Karla Drackoga; no namah

poslije grozne smrti Karlove stupio je Tvrtko u kolo hrvatskih ustasa, te ih pomagao i

zakriljivao na svaki nacin. Odkad se je pak Sigismund kao kapetan Ugarske podigao, da
ugusi hrvatski pokret, stall su i kralj Stjepan Tvrtko veliki vojvoda njegov Hrvoje bas
i

na 6elo pokreta. Vec prije 9. travnja 1387. mora da je bosanski kralj bio najocitiji nepri-
kraljice Marije, jer je utanacivsi toga dana prijateljstvo i savez s gradom Dubrov-
jatelj

nikom pridao pogodbi ove rijeci: >ako b^ se vr^me slucilo, tere gospodja Mareja
i

kraljica ugrska bdla u svoju oblast svobodna, tere bi tirala volja iskalagospo- i

dina kralja Stefana, §ta bog upasi, a u onoj vreme gospodin kralj Stefan njegove i

vlastele b61i u Dubrovniku, t'da se ob^tuje opcina dubrova(^ka gospodinu kralju Stefanu,
da mu prepov^, i da mu da rok prav i podobu, kako do roka moze on gospodin kralj

Stefan poci, izl^sti iz grada Dubrovnika, gdd Ijubo njemu godd bude . . . .« Stjepan Tvrtko
bojao se je dakle tada, da bi moglo doci vrijeme, kad bi ga kraljica Marija »tirala

ih iskala.«

A imao je zaista i razloga, da se boji osvete Marijine, jer su ba§ utjecanjem njegovim
i njegova vojvode bedemi Marijine vlasti u Slavoniji
Hrvoja malo pred tim pali najjaci

u ruke ustasa. Bijahu to slobodna kraljevska obcina Gradec kod Zagreba tvrdi Medved- i

grad u zagrebackoj gori. Slobodna obcina Gradec stajala je jo§ od prvih dana pokreta
nepokolebivo uz kraljice, te je »u svojoj vjernosti sjala nad svima gradovima kao mjesec
nad zvjezdama<. Gradjanima na brdu Gradcu bilo je tezko odrzati vjeru kraljicama i za
to, sto je doljni grad Zagreb hoce§ ne ce§ morao stajati uz svoga gospodara, biskupa
Pavla Horvata. Negdje na po6etku godine 1387. doSao pred Gradac i Zagreb Sigismundov
vojvoda Ladislav od Lu6enca, koji se u tadanjim spomenicima zove »vrhovni kapetan
kraljevina Slavonije, Dalmacije, Hrvatske i ban severinski*, pak se s vojskom svojom
utaborio pred Zagrebom i stao udarati na dvore biskupa Pavla Horvata. U isto negdje
vrijeme bude biskup Pavao skinut sa svoje Casti, te zagrebaCkim biskupom imenovan
neki Ceh, po imenu Ivan. Tako je ozbiljna pogibao zaprijetila biskupu Pavlu Horvatu,
da izgubi svoju stolicu, a s njom i obilate dohodke, s kojima je dosad uzdrzavao ustaske
5ete. Sam Pavao Horvat bijaSe u to odputovao u Napulj, te ne mogaSe braniti svoje
biskupije ; s toga pohita njegov brat, ban Ivan, 23. veljace 1387. iz grada Zadra na sjever
u Slavoniju, da obrani i Zagreb i da protjera Sigismundova vojvodu. Vojska bana Ivana,
u kojoj je nedvojbeno bilo i bosanskih 6eta, mora da je bila jaka, jer je Ladislav od Lucenca
bio prinudjen okaniti se podsade Zagreba, te se zatvoriti u utvrdjeni Gradac, odakle je
 KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA 1 OSLOBODJENJK KRAI JICE MARIJE. 231

udarao na biskupski i kaptolski grad. Tu

Gradcu izdade kapetan Ladislav 1. ozujka 1387.
u
proglas na gradjane te obcine ovoga sadrzaja: »Ladi>lav od Lvicenca, vrhovni kapetan
kraljevina Slavonije, Dalmacije, Hrvatske ban severinski mudrim obzirnim muzevima'
i i

sudcima, juratima svima stanovniciina brda Gradca blizu Zag'-eba pozdrav. Znademo iz
i

vjerodostojne obavijesti, da su Ivan, bivSl prije ban Macive, drugi Ivan, biv§i prije prior i

Vrane, s Hrvojem (cum Herwoe) mnogim drugim odmetnicima, svojim ortacima

i
'

privrzenicima, skupili ogromnu i veliku vojsku protiv svih vjernih (podanika) kraljicina
velicanstva, a narocito proti vasoj gradskoj obcini (civitatem), koja u svojoj vjernosti sjaje

I nad svima gradskim obc'nama, kao mjesec nad zvijezdama. Znademo pak dalje, da je
zagrebackikaptol utvrdjen opasan jarkom, kao
i drvenim stupovima, ali da je posve i

liSen svake straze radi odsutnosti . nekih odmetnickih kanonika, koji pristaju uz recene

Car I KRALJ SlGlSMUND.

Po starom bakrorcEU.

buntovnike; a k tomu vidimo i razabiramo, ako bi spomenuti kaptol ovako slucajno dopa-
nuG ruku istih buntovnika, da bi se tim ditavo kraljevstvo Slavonije o^tetilo (totum
regnum Sclauonie lederetur), a nada sve bi sama gradska obcina brda Gradca sasvim
bila uni&tena. Da tomu predusretnemo, zapovijedamo s toga vama i svima vaSima pod
kazan nevjere, da cim ugledate nazocno (pismo), hitro sadjete do kaptola, da poruSite
zidove i stupove s (i odkinute drvene stupove) ponesete svojim
temelja, te da rusevine
kucama. Inako (ne ako ne
dnite), zelite protiv sebe ogorciti milost kraljidinu mark- i

grofovu (Sigismundovu). Dano na brdu Gradcu, 1. ozujka 1387.

Poziv kapetana Ladislava, a sve priprave njegove, dini se, slabo su koristile. Ban
i

Ivan Horvat ne samo da je spasao biskupski grad Zagreb za svoga brata, nego je takodjer
osvojio tvrdi Medvedgrad u zagrebatkoj gori. Paie i Gradac, taj posljednji bedem Mari-
232 MARIJA I KARLO DRa6kI.

jinih Sigismundovih privrzenika dospije u njegove ruke, posto

i je razbio i protjerao
kapetana Ladislava od Lucenca. Nakon toga razstadose se opet slavodobitni ustase:
ban Ivan Horvat bratom svojim Ladislavom
s mladim Berislavom, sinovcem Ivana i

Palizne, podje u iztodnu Slavoniju i Macvu, a Ivan Palizna ostade sam da brani Hrvatsku
i Dalmaciju, da strazi dragocjene suznje u Po6itelju
i Novigradu. i

Posljednji udarac u Slavoniji, pad naime Gradca kod Zagreba, potaknu Sigismunda i

i njegove privrzenike u Ugarskoj na sto odlucniji rad. Mnogo je doprinesao i mletacki

poslanik Pantaleon Barbo, koji je jo§ od lipnja 1386 boravio u Ugarskoj, te su se napokon
velikasi ugarski rije§ili, da kapetana Sigismunda okrune za kralja. Na samu cvjetnicu,
31. ozujka 1387. vjencan bi Sigismund u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana. Sve-
cani 6'm obavio je vesprimski biskup Benedikt, posto je nadbiskupska stolica ostrogonska
uslijed smrti kardinala Dimitrije bila izpraznjena. Na sam dan krunisanja proglasi novo
vjencani kralj mletaCkoga poslanika Pantaleona Barba vitezom, da ga nagradi za njegovu
gorljivu revnost. Sigismund kao okrunjeni kralj mogao odlucnije postupati, da
Sada je
izpuni obje zive zelje zvoje, naime da umiri Hrvate da oslobodi svoju suprugu, kraljicu i

Mariju iz suzanjstva. U vijecu, koje je on prigodom krunisanja skupio, zaklju6eno bi

podici vojsku na ustase u ju^nim stranama. Vec cetiri dana poslije krunitbe, na veliki
cetvrtak, dne 4. travnja 1387. izdade Sigismund na Hrvate ovaj proglas: ^Sigismund
Bozjom milosti kralj Ugarske, Dalmacije Hrvatske t. d. markgrof braniborski svim i

svojim vjernim plemicima i drugoga staleza stanovnicima, koji su u naSim kraljevinama

Dalmaciji i Hrvatskoj, pozdrav i milost. PoSto su Ivan Horvat, nekada ban, i Ivan (Pa-
lizna), koji se drzi za vranskoga priora, ociti protivnici sv. krune, kraljevine Ugarske i

nasega veli^anstva, vec dosad u nasim kraljevinama pocinili silnih bezakonja, pak se
opet, kako se cuje, spremaju da ib poc^ine: to cemo, ako Bog dade, za kratko vrijeme
Zajedno sa svojim vjernim biskupima i velikasima kraljevine Ugarske odluciti, da se pri-
hvate zgodna sredstva, pak da se ti naSi buntovnici valjano kazne za svoju tvrdokornost.
Zato vjernosti va§e molimo i ozbiljno vam nalazemo, da uztrajete u vjernosti, u kojoj
bijahu dosad predji vasi za proSlih kraljeva, i u kojoj bijaste i vi, i jo§ jeste, kako se
nadamo, pak da se recenim protivnicima muzevno oprete; 6esa cemo se vazda veledusno
sjecati i (hvaliti) svakomu od vas. Dano u Budimu na veliki cetvrtak (in die coenae

domini) god. 1387.

Medjutim svi proglasi kraljevi bili bi slabo koristili, da Sigismund nije tra^io i

nasao pomoci u Mletcana. Obcina naime bija§e se Ijuto zabrinula, odkad su Hrvati stali

dozivati napuljske kralj e za vladare Hrvatskoj i Ugarskoj. Ona se bojase, da bi joj pro-
palo prvenstvo na jadranskom moru, kad bi se u Ugarskoj i Hrvatskoj uzpeo na prije-

stolje vladar, koji bi podjedno kraljevao u Napulju. S toga je voljela gledati u Budimu na
prijestolju Mariju Sigismunda, nego Karla Drackoga ili njegova sina Ladislava. Vec u
i

lipnju 1386. bijaSe ona poslala svoga pouzdanika Pantaleona Barba u Ugarsku, da uta-
na6i savez s Nikolom Gorjanskim kraljicama. Obcina je od dva zla izabrala manje, pak
i

je rado pregorjela ponizenje, naneseno joj od kralja Ljudevita mirom u Turinu, samo da
zaprijeci vece zlo. Poglavito zato nastojao je njezin poslanik Pantaleon Barbo, da se Sigis-
mund §to prije okruni za kralja; a namah zatim ugovarao je s kralj em i njegovim savjet-

nicima savez, kojim bi se pomoglo osloboditi kraljicu Mariju i pokoriti Hrvate. O tim
dogovorima izvijesti poznati vec Laurencije de Monacis u ime poslanika Pantaleona Barba
mletaCku obdinu ovako: »Prejasni gospodin Sigismund, kralj ugarski, rece na dan uzkrsa
gospodinu poslaniku u perivoju pred velikaSima i biskupima: Mi bismo rado i zelimo
utanaditi savez s gospodinom knezom i obcinom mleta6kom, kao §to su htjele i zeljele

majka (punica) i supruga na§a; zato vas molimo, da poSljete u tu svrhu u Mletke biljez-

nika gospodstva (Laurencija de Monacis), a vi da ovdje ostanete. . . . Dne 9. travnja, u

kraljevskoj kapeli, kad se je misa sluzila, rede kralj poslaniku: Gospodine poslanice!
 KRUNISANJE KKALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE '33

Povjeravam vam sam sa svojim velmozama

tajnu. Ja biskupima odlucio, da dvije sed- i

mice poslije Duhova podjem na vojnu proti Ivanu banu prioru (vranskomu), nasim i

odmetnicima, da ih po mogucnosti unistim, pak da onda doprem do mjesta, gdje su

gospoje, nasa majka (punica) supruga. Ali posto se bojimo, da bi ih buntovnici mogli
i

prevesti po moru na druge strane, molimo vas, koliko mozemo, da po biljezniku (Lau-
renciju de Monacis) molite republiku, da izvoli na more postaviti galije, koje bi straziie,
da ne budu odvedene. Ali to bi trebalo namah uciniti, jer bi mnogo vremena proslo,
kad bi se cekalo, da se prije savez utana6i«.
Nastojanje poslanika Pantaleona Barba, doti^no biljeznika Laurencija de Monacis
urodilo je zaista dobrim plodom. Vec 15. travnja pozivase mletacka obcina dalmatinske
obcine Zadar, Spljet i Trogir, da budu vjerne kruni ugarskoj, a narocito Zadar, o kojega
se je vjeri sumnjalo, posto su se u njem sastajali kolovodje ustanka. Dalmatinski gradovi
pohitase uvjeravati mletacku vladu o svojoj vjernosti, »od koje — pisu Spljecani — ne ce
se dati ni smrcu macem odvratiti«, kao sto nijesu ni dosad od
ni nje odstupili, premda
su poradi toga mnogo trpili sveudilj joi trpe. Mletci medjutim
i zadovoljise i glavnoj
molbi Sigismundovoj. Oboruzase dvadeset i cetiri galije, snabdjeSe dovoljnom vojskom, ih

te ih povjerile zapovjedniku Ivanu Barbadicu s nalogom, da ne samo zaprijeci, ako bi

ustase htjeli Mariju iz Novigrada drugamo po moru prevesti, nego da podupre podjedno
kraljevu vojsku na kad bude oslobadjala kraljicu.
kopnu,
Gotovo u isti mah, kad su Mletci odlucno stali pomagati Sigismunda, ponudi mu
svoju vjernu sluzbu i jedan od najmocnijih velikasa hrvatskih. Bijase to Ivan ili Anz

Knezovi Frankapani
od polovice 14. stoljeda do smrti kralja Sigismnoda (1437.).

Bartol (VII).

t 13^3

Stjepan (I ), f 1388. Ivan (V.) ili Ani,

Supruga Katarina Carrara, •f 29. studenoga 1393.
kdi padovanskoga vojvode Ban Slavonije, Dalmacije i

Franje. Hrvatske 1391. 1393- —

Supruga Ana, kdi goridkoga
grofa Meinharda VII.
Elizabeta, 1386; (t 5. rujna 1402.).
udata za celjskoga grofa
Fridrika II,, i umorena od Nikola (Mikula de Frankapan)
DJega oko god. 1422. 26. lipnja 1432.
t
Ban DalmaciieiHrvat'(l426. 143a). —
1. supruga Doroleja, (valjda) k(5i pa-
Istina Nikole Gorjanskoga.
2. sapruga Blanka Sfurza.

Ivan VI.,(Ani, Stjepan Nikola, Bartol (VlII

(II.) Martin Du)am(IV.)
) Andrija Sigismund Ivan mladji
Angelo) Stariji, f 1480. uI435. —
t °^^ ^45^- f 4- ^'^topada 1435. — 1435.— (^ikmund) (VII.)
zaietnik Ce- ModruSania. )459. Su- Zadetnik 1479; poko- 1468. 1439. f 14O8. 1435. -i486.
tinske loze; Ban Dalmacije praga Trzacke loze. pan na Zadetnik ienn Jclena ^eua Eliza-
t 1436. i Hrvat. Barbara Supruga Trsatu. SluDJske (1489 ). beta. Godine
Ban Dalmacije 1433. — 1437. Wallsee. Jelia i. ienajelena loze. 1480. ustupio
i Hrvat' i opet 1 463. (Elizabeta). Lipovaika. Mletcima
1433.— 1436. ZaCetnik 2. Doroteja, otok Krk.
bupruga Rata- Ozaljske loze. udova kneza
rina, kdi Iva- I/anila Bla-
niia Ivanovida gajskoga.
Nelipida.

Izumiro

Cetinska loza godine 1542.

Slnnjska , „ 1572.
Ozaljska „ „ 1577.
Triaeka „ „ I&71.

I
234 MARIJA 1 KARLO DRACKI.

Frankapan, knez krcki, modruski i senjski. On i brat njegov Stjepan bijahu nekad
gorljivi pomagaci kralja Ljudevita, vjerni njemu >u svako vrijeme, ratno mirno«; no dok i

je poslije knez Stjepan, suprug padovanske kneginjice Katarine Carrare, pristao uz Karla
DraCkoga, ostao je knez Ivan vjeran Ljudevitovoj kceri supruzi. Namah iza krunisanja i

Sigismundova pisa Ivan kralju u Budim pismo, kojim mu se sam ponudi, da bi oslobodio
suprugu njegovu iz suzanjstva u Novigradu, »kad bi mu poslali vojske kad bi od mora i

imao pomoci« (si mitteremus sibi gentem et haberet subsidium a mari, recuperaret ipsas).

Sigismund je dakako objerucke prihvatio ponudu mocnoga kneza Ivana, te mu nedvojbeno

poslao i ne§to vojske u pomoc.
U svibnju 1387. podize se knez Ivan Frankapan iz Senja ili Modrusa, pak sjedi-
nivSi se s krbavskim i li^kim knezovima Butkom, Nikolom i Tomom, sinovima Budislava
Kurjakovica, a vjernim podanicima kraljice Marije, naiirupi na znameniti grad Po6itelj u
Lici. Tu je boravio Ivan Palizna i strazio strazu, da mu ne uteku suznji Stjepan Korogj,
Stjepan Kanizaj i kod Gorjana, Kako je Ivan
drugi, koje bija§e jo§ prosle godine zarobio
Frankapan Paliznu naglo zasko6io, nije taj mogao grada dugo braniti. Pomoci nije se
ni odkuda mogao nadati, jer su druge vojske Sigismundove udarale na njegove drugove.

Ivan Palizna borio se je hrabro, te je danju nocu provaljivao iz grada i napadao na

i

podsadne cete. Ali na posljedku ponestade u Pocitelju hrane, pak tako prisili Paliznu
Ijuta glad, da se pogadja o predaji grada. Knez Ivan Frankapan trazio je od njega, da
pusti kraljicu Mariju na slobodu, a za to moze slobodno izaci iz grada i poci, kamo ga
je volja. Ivan Palizna izprva nije htio da na to prlvoli; ali na posljedku »satrven gladom
i neprekidnim bojem« pristane na sve, te izadje iz grada. Predajom Pocitelja oslobodise
se suzanjstva svi ugarski i sam grad
hrvatski velika§i, koji su dosad u njem camili; a
preuzese valjda vec tada krbavski knezovi Toma.
Kurjakovici, braca Butko, Nikola i

Iz Pocitelja pohita Ivan Palizna preko Velibita na jug u Novigrad, da barem taj

grad obrani od neprijateljske sile, pak da usuprot svomu obecanju dalje zadrzi kraljicu i

Mariju u suzanjstvu. No Ivan Frankapan zajedno s krbavskim knezovima pohita namah

za njim podsjedne grad s kopna, dok je mletacki vojvoda Ivan Barbadico valjda jos
i

prije sa svojim galijama usao u Novigradsko more, te opasao grad s morske strane.
Uza sve to nije Ivan Palizna bio covjek, koji bi se tako lako predao, vec se je hrabro
otimao sjedinjenoj vojsci mletaCkoj i Frankapanovoj. Napokon ne preostade mu ipak
drugo, nego da se pogadja o predaji. S knezom Ivanom Frankapanom ne htjede ugo-
varati, posto je bio vojvoda Sigismundov, kojega nije priznavao za zakonitoga kralja;
za to pozove ivana Barbadica, da se s njim pogadja. Ivan Palizna pustit ce zarobljenu
kraljicu na slobodu, ali za to dati ce mu mletacki vojvoda taoce u ime jamstva, da se
ne ce nikakvo zlo dogoditi ni n;emu ni njegovim Ijudima. 1 tako kraljica Marija dne
4. lipnja 1387. bude izpu§tena iz Novigrada, u kojem je do deset mjeseci bila zatvorena.

Jo§ onoga dana, kad je kraljica Marija i^aSla iz Novigrada, imenova ona zasluznoga
kneza krbavskoga Butka svojim dvorskim zupanom. Deseci se istoga dana, naime 4. lipnja

u selu Dolje u zupi Luci (Luchae in villa Dolae) posla plemica Tomu Sovica iz Sibenika
u gradove Spljet, Sibenik i Trogir, da s tamoSnjim knezovima u ime njezino obavi neke
poslove. Kako nije imala uza se nikakva svoga pecata, podkrijepila je vjerodajnicu za
svoga poslanika pecatom svoga dvorskoga zupana Butka (sigillo Butcho comitis Corbaviae,
curiae nostrae magistri ofpatini =
hofpalatin). Iz zupe Luke odplovi zatim kraljica na
mletackim brodovima u Nin, gdje ju dodjose redom pozdraviti njezini privrzenici. Dne
7. lipnja podje iz Zadra zasebno poslanstvo, na 6elu mu suvremeni pisac Pavao Pavlovic,

u Nin, te se 8. lipnja pokloni Mariji. Nakon boravka od vise dana poveze mletacki
vojvoda Ivan Barbadico kraljicu 15. lipnja u Senj, kamo stize namah sutradan u nedjelju
16. lipnja. Kraljica ostade sada u Senju do konca lipnja, dok je vojvoda Ivan Barbadico
s mletackim galijama odjedrio na jug prema Skradinu. U Senju, u gradu Frankapana,
 KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE. 215

Marija se je oporavljala od nevolja, pretrpljenih u suzanjstvu. Tu je takodjer 19. lipnja

primila sveSano poslanstvo mletacke obcine, po imenu Leonarda Dandula, Jakova Delfina,
Pavla Maurocena, Petra Bragadina, Marina Maripetra i Remigija Superancija, koji joj

dodjoSe cestitati na oslobodjenju. Kraljica primi poslanike vrlo fastno (dignissime), te se

zatim 30. lipnja posebnim pismom iz Senja zahvali duzdu Antunu Veneriju i obcini za
pruzenu pomoc, preporu6iv§i podjedno kapetana Ivana Barbadica, »svoga viteza*, poradi
njegovih zasluga za njezino oslobodjenje. Od mletaikih poslanika vratiSe se kuci,
I a dva, po imenu Leonardo Dandulo Pavao Mauroceno pridruziSe se kralji6inoj pratnji,
i

kad je ona 1. srpnja iz Senja poSla prema Zagrebu. Onamo stize kraljica 4. srpnja,
cetiri

nadje ondje svoga supruga Sigismunda mleta^koga poslanika Pantaleona Barba, koji
i

joj bijahu posli u susret. U Zagrebu proslavili su dolazak kraljice velikim slavljem (magna

PrVI VELIKI PECAT KRALJA SlGISMUNDA.

Na j)rednjoj strani vidimo kralja, kako sjedi na prijestolju i drii u ruci kraljevske znakove. Desno njemu je sa-
stavljeni grb ngarski (grede) i luksemburiki (orao), a na lijevo opet sastavljeni grb ugarski (grede) i 6t§ki (lav).

Nad svakim grbom stoji po jedan orao. Nadpis u dva redka: „-j- Sigismundus Dei gracia Hungarie Dalmacie

I Croacie Rame
perii archiecamerariiis
Servie Galicie Lodomerie
atquc Boemie
dinim listidima zmnjevi, a u sredini grb
et
Comanie Bulgarieque
Lucemburgensis heres".
s
rex,

Na
marchio
strainjoj
Braudembargensis,
strani

dvogubim kriiem. Nadpis: „S(igillum) secuadum Sigismundi Dei

sacri Romani
na lestolistom polju na poje-
im-

gracin
regis Hungarie et aliorum regnornm in alio parij sgilli expressorum".

Narodni muzej u BudimpeSti

sollemnitate), kojom je prigodom kralj Sigismund mletackoga plemida Paula Maurocena

proglasio vitezom.
Oslobodjenje kraljice Marije probudi veliku radost u svih prijatelja i privrzenika
njezinih i supruga joj Sigismunda. Papa Urban VI., primivSi prve vijesti, namah se pismom
od 13. lipnja zahvali mletaikomu duzdu, §to je za oslobodjenje kraljice Marije poslao
mornaricu, pate za nju dao taoce; drugim pismom Cestitao je
i kralju Sigismundu, Sto

je opet dobio suprugu. Jednako je papa pisao i kraljici Mariji. U pismu se papinom uz
zasluge mletadke obcine jednako dastno priznavaju i zasluge ivana Frankapana, kneza
kr^koga, modruskoga i senjskoga.
Jednaka nedaca, kao kod Podtelja Novigrada, bijaSe hrvatske ustaSe sna§la u
i

Ijetu 1387. na drugim boji^tima. Ivan Horvat bijaSe u proljecu te godine zajedno s bratom
i
 236 MARIJA I KAHLO I)Ra6kI.

svojim Ladislavom, kao mladim Berislavom obladao iztoinom Slavonijom Mafivom.

i s i

drugi velikasi slavonski, kao Ladislav od Zuglaka,

Slavodobitnicima pridruziSe se poslije i

Stjepan od Hedervara, braca Ivan Ladislav od Korpada, drugi. Primivsi ban Ivan i i

Horvat jos i bosanskih ceta od kralja Stjepana Tvrtka, pace srbskih junaka od kneza
i

Lazara (Pribcica) Hrebeljanovica, osjecase se tako jak, da je ne samo obladao vukovskom

i srijemskom zupanijom, nego je u travnju presao preko rijeke Drave u zupaniju Baranju,
te poharao sam grad Pecuh. Protivnici bijedili su poslije bana Ivana, da su njegove
i

Cete plijenile crkve i samostane, te svuda razale, harale i Sigismundove vojvode

palile.

Nikola Gorjanski, Stjepan od LuSenca i Ivan Morovic ne mogoSe dugo odoljeti slavo-
dobitniku Ivanu. No nakon pada Poditelja Novigrada iznevjeri se bojna sreca njemu. i i

Sigismundovim vojvodama pridruziSe se sada jos biv§i ban Stjepan Korogj drugi suznji i

iz Poiitelja, pak ojatanoj vojsci kraljevskoj podje za rukom, potisnuti ustase preko
Drave, a onda ih svladati razasuti. Banu Stjepanu Korogju pridaje se slava, da je ustaSka
i

vojska, u kojoj je bilo bosanskih srbskih Seta, bila porazena, te protjerana preko
i i

Save u Bosnu; da su nadalje u tim bojevima zarobljeni Berislav Palizna, Stjepan Zuglak
i Stjepan Hedervari s rnnogo Hrvata, Bosanaca Srba. Jamacno je ovom prigodom po- i

ginuo Ladislav Horvat, brat bana IvaniSa. Sam ban Ivan bijaSe se s ostatcima vojske
i

utaborio u kotaru gradu Ceregu (in districtu Chereg; moze biti Cernik kod Nove Gra-
i

diske, ali vjerojatnije Cerevic na Dunavu blizu Iloka), gdje ga zatekoSe Nikola Gorjanski,
Stjepan od Lu6enca i Ivan Morovic. U zestokom boju bude Ivan Morovic ranjen; ali
vojska Ivanova bi razbita i razpr§ena. Jedan dio pobijedjenih skloni se u grad Ilok, ali

bise zarobljeni i medju njima Emerik Lackovic, sin vojvode

poslani gralju Sigismundu, i

Andrije; sam ban Ivanis protuce se do Pozege, te se zatvori u taj tvrdi grad. No Nikola
Gorjanski opasa Pozegu prisili bana Ivana na predaju. Nikola Gorjanski predade dra-
i

gocjena suznja Stjepanu Simontornji, da ga cava, a sam podje preko Save, da otme
Srbima banovinu MaCvu. Ali Simontornja, nekadanji drug ortak bana Ivana Horvata, a i

jo§ sad srcem privrzenik njegov, odvede zarobljenika »svojom lisiCjom lukavosti«
i

najprije iz grada Pozege u svoj logor, da toboz pomnije na nj pripazi, a onda mu po-
tajno dopusti, da pobjegne. Ban Ivani§ ode preko Save u Bosnu ravno k svomu savez-
niku, kralju Stjepanu Tvrtku.
Tako bi ugu§en pokret i u iztocnoj Slavoniji. Ostatke ustasa u Dalmaciji pokori
mletacki kapetan Ivan Barbadico. On podje 16. lipnja ravno iz Senja na jug prema
Skradinu, gdje se bijahu usta§e uSvrstili Premda se je taj grad smatrao »nedobitnim«,
ipak ga Barbadico osvoji i predade kralju Sigismundu.
SamSigismund boravio je s kraljicom Marijom jo§ dva mjeseca (srpanj
kralj i

kolovoz) u zapadnoj Slavoniji, da ugusi posljednje trzaje pokreta. Tu mu pomagahu knez

Ivan Frankapan, a poslije vazda vjerni Nikola Gorjanski. Namah iza oslobodjenja kralji-
i

6ina bijase mu se predao Gradac, stari privrzenik kraljiSin ; trebalo mu samo jo§ poko-
riti gradove i kotare nekadanjega zagrebaSkoga biskupa Pavla Horvata. Malo zatim pokori
mu se i kaptolski grad Zagreb, dok je knez Ivan Frankapan osvojio Medvedgrad. U isto
vrijeme osvojen bi i grad Cakovac u Medjumurju, stolica Stjepana Lackovica. Dne
3 kolovoza boravio je Sigismund u Grabrovnici, 6. kolovoza u Krizevcima, 13. kolovoza
zauzeo je biskupov grad Gumnik (Gomnech, Bosiljevo), a 23. kolovoza desio se je u Cazmi,
gdje je pred mletackim poslanicima prisegao na turinski mir.
Vec 2. rujna 1387. boravio je Sigismund s kraljicom i dvorom svojim u Vi§egradu.
Tu u Budimu nastojao je urediti tako Ugarsku kao Hrvatsku. U prvom redu nagra-
i
i

djivao je one velikase, koji su mu pomogli do krune kraljevstva. Tako se sjeti i kneza Ivana i

Frankapana, te mu 25. studenoga 1387. darova grad Cetin s klokockim kotarom.

 IV.

SIGISMUND PROTUKRALJI 1

(1387.-1^09.):

STJEPAN TVRTKO, STJEPAN DABISA,

(1387.— 139c.) (1391.--13Q4.)

LADISLAV NAPULJSKI,
(1 39 1. —1409.)

Bosanski kralj Stjepan Tvrtko kao oditi takniac Sigismundov (13S7. — 1389.). — Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.).
— Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom i DalmaCijom (1390. — 139 — Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj
1.';.

(1391. — 1392); banov^anje Ivana Frankapsna (1392.— 1393.). — Foraz hrvatskih ustaSa kod Dobora (1394.) i

Knina. — Smrt kraljice Marije (17. svibnja 1395.); veliki sabor hrvatsko dalmatinski u Niiiu (lipnja 1396.). — Ra-
tovi s Turcima ; Sigismund poraien kod Nikopolja (28. rujna 1396 ). — Krvavi sabor u Kriievciiiia ^27. veljai-e 1397.);
ceijski grof Herman II. u Hrvatskoj (1397*) — Hrvoje VukCic diie se na Sigismunda (1398.) ; banovanje Nikole
Gorjanskoga (1397. — 1401.). — Sigismund u suianjstvu (1401.) ; oslobodivsi se odredjuje austrijskoga vujvodu
Albrechta IV. za svoga nasljedaika (1402,). — Sveobdi pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj (1402. — 1403.). — Kru-
nisanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru (5. kolovoza 1403.) — Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj (u rnjnu 1403.
i povratak kralja Ladislava u Napulj (u studenom 1403.). — Bosanski kralj Stjepan Ostoja izmirio se sa Sigis-
mundom (1403.); bosanska vlastela skidaju Stjepana Ostoju i diiu na prijestoljs Tvrtka H. Tvrtkovida (1404.)
It — Tvrtko II. Tvrtkovid prema Sigismundu (1404. — 1407.). — Hrvatsko kraljevstvo godicie 1404. — 1408. —
Osudni boj kod Dobora (1408.); posljedice toga boja. — Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Mletcima
(9. srpnja 1409.).
 Ornunenat s rake st. dimuoa a Zadio.

SIGISMUND I PROTUKRALJI
(1387.— 1409.).

osanski kralj Stjepan Tvrtko kao oCiti takmac Sigis-

mundov (1387.— 1389.). U kolovozu 1387. mogao se je Si-
gismund sa svojom suprugom Marijom nadati, da ce naskoro vladati
podpuni mir na obalama Save i jadranskoga mora. Na stolici zagre-
backe biskupije nije vise sjedio njegov nepomirljivi dusmanin Pavao
Horvat; toga je vec odprije zamijenio Ceh Ivan Smilo, odani privrzenik
svoga zemljaka. Jedan brat biskupa Pavla, po imenu Ladislav, bijase nedavno
poginuo u Slavoniji; a drugi brat, doslije nedobitni ban Ivani§, samo je
prevarom umakao svojcj sudbini i kuburio je sada kao bjegunac na dvoru
bosanskoga kralja. Citava Slavonija biia je bezuvjetno pokorna zakonitomu
kralju: tu se s duznim pocitanjem slusala rije6 kralja Sigismunda njegova i

odana i prokusana bana Ladislava od Lucenca, koji se u to vri-

jeme zove »ban ditave Slavonije*. Pa6e i Macva je mirna, jer se je tamo
zabanio uzdanica Sigismundova, prevjerni Nikola Gorjanski, sin nekadanjega
palatina. §to je velikaSa u Ma6vi i Slavoniji, svi se rado pokoravaju kralju
i njegovim banima; pa6e oni rodovi hrvatski, koji su na medji banovine
i

slavonske hrvatske, znadu samo za kralja Sigismunda

i za kcer slavnoga i

kralja Ljudevita. NaroCito knez Pavao Zrinski i njegovi susjedi Nikola i Stjepan
Blagaji, potonji po majci svojoj Margareti rodjaci znamenitoga palatina Nikole Gorjan-
skoga, sunCaju se jedino o sjaju kraljeve i kraljiSine milosti.
240 SIOISMUND I PROTUKRAUI.

U Hrvatskoj i Dalmaciji nijesu takodjer prilike nepovoljne. Najmocnije dvije kne-

zevske porodice, Frankapani krcki i Kurjakovici krbavski, stoje nepomicno uz
Sigismunda i Mariju, koju su lijevajuci svoju krv oslobodili iz suzanjstva, te ju opet podigli
na prijestolje. Pace ni Nelipici ne krate se pokoravati vlasti kraljevoj; jedan paCe, sin
Konstantinov od Necvena, u u kraljevskom gradu Skra-
vr§i to vrijeme sluzbu kastelana

dinu, kojinedavno mletaCki kapetan Ivan Barbadico oteo usta§ama. I udovica Ivana
je

Nelipica Cetinskoga, po imenu Margareta, premda je najbliza susjeda, a mozda vec i

punica bosanskoga velikoga vojvode Hrvoja Vukcica, kao da je u taj mah zajedno sa
svojim nedoraslim sinom Ivanisem vjerna podanica kralja Sigismunda, po§to se kralj i

poslije pouzdaje
u primorski gradovi Dalmacije nepomicno stoje
njezinu odanost. I svi

uz svoganedavno krunjenoga kralja. Pa5e Dubrovnik, koji bijaSe pred godinu i pol i

krunisanje Karla Drackoga proslavio svecanom sluzbom bozjom, nastojao je tu svoju

nesmotrenost okajati jos u travnju 1387., kad je ugovarao savez prijateljstvo s bosanskim i

kraljem. Sad je pak na zahtjev kralja Sigismunda obnovio zakletvu vjernosti, polozenu
jo& 1383. kraljici Mariji, a na to je namah poslao kralju Sigismundu u Budim dva svoja
poslanika, Junija Sorkocevica Marina Bunica, da mu se poklone iizmole potvrdu privi- i

iegija. Kralj zaista 28. listopada 1387. izdade povelju, kojom potvrdi Dubrovniku sve

stare slobode povlastice, a narocito »da si slobodno bira kneza

i sudce na svoju koristi i

ali izmedju Ijudi odanih kruni kraljevskoj.«

Sve je gotovo u Hrvatskoj i Dalmaciji priznavalo vlast kralja Sigismunda i njegove
supruge Marije. Jedino neki zabitni gradovi uz bosansku medju kao da nijesu htjeli cuti

za njega. S njima naporedo drzali su se neki gradovi u primorju, narocito oni, koji su i

nekad pripadali Bribirskim knezovima, a od tih se je najviSe izticao grad Klis Ali nada
sve opirala se kralju Sigismundu tvrda Vrana, ta nedobitna stolica ustaskoga vodje
Ivana od Palizne. Ba§ ta dva grada, Vrana Klis, stajala su sad nepomicno uz priora
i i

Ivana je Sigismund ipak nadao, da ce Ivana Paliznu iztisnuti takodjer iz

Medjutim se
Vrane. Ta knez Ivan Frankapan obladat ce tim gradom, kao nedavno Pociteljem i i

Novigradom. Sigismund je u to ime dao izabrati novoga priora vranskoga, po imenu

Alberta Lackovica, sina Stjepanova; a da novo izabrani prior mogao lak§e
bi se
dokopati svoje stolice, povjeri njegovu bratu Ladislavu Lackovicu bansku c^ast u Dalma-

ciji i Hrvatskoj Valjda ce novi ban zajedno s knezom Ivanom Frankapanom ipak satrti
osamljenoga i ostavljenoga Ivana Paliznu!
Ali Sigismund se je prevario, jer se je u taj cas bosanski kralj Stjepan Tvrtko
javno i o6ito podigao kao takmac njegov, da oblada Hrvatskom i Dalmacijom.
Bosanski kralj bijaSe se vec namah iza smrti kralja Ljudevita okoristio smutnjama
u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj, da povrati svojoj drzavi sve, §to je nekad od nje
odkinuo premocni kralj Ljudevit. Da zaokruzi svoju drzavu, oblada najprije onim dijelom
Huma, §to ga je nekad morao ustupiti svojoj bratuCedi Elizabeti, a onda stade redom
osvajati zupe i gradove na medji hrvatskoj, kao Hlivno, Duvno i Dlamoc, pri demu ga
objerudke pomagase njegov veliki vojvoda Hrvoje Vukcic Hrvatinic. Kraljica Elizabeta i

Marija, a s njima i palatin Nikola mocnoga bosanskoga

Gorjanski nastojahu predobiti
kralja, paCe im on neSta obeca, narocito kad ga podmitise Kotorom (1385.); ali uza
i

sve to vrebao je na svaku zgodu, da se okoristi. S toga je primao na svoj dvor i

hrvatske odpornike: Horvate, Palizne Lackovice, pak im koji put priskocio u pomoc sa
i

svojim detama. Ocito medjutim nije stupio na popriSte, ta hrvatski ustase radili su za
strana vladara, Karla Drackoga. A Stjepanu je Tvrtku napokon bilo sve jednako, da li

se je krunom sv. Stjepana ovjendao Karlo DraSki ili Sigismund. Njemu je samo moglo biti

do toga, da u susjednim zemljama ne bude mira ni jake vlade, pak da njemu bude
lakSe izvoditi svoje osnovel
 BOSANSKI KRALJ STJEPAN TVRTKO KAO OfilTI TARMAC SIGISMUNDOV (1387 — 1389). 24I

Smrcu Karla Drackoga promijenila se medjutim politika bosanskoga kralja. Hrvatski

su usta§e doduse namah proglasilt svojim kraljem Karlova sina Ladislava Napuljskoga,
ali taj je tada bio dijete od deset godioa, a k tomu je sudbina njegova otca mogla i

poduSiti skrbnike njegove, da ne §alju djeteta u ludo u tudji svijet. Kad je dakle
poslanstvo hrvatsko s biskupom Pavlom Horvatom Tomom Paliznom, koje i bija§e jos
22. veljace 1387. odputovalo iz Zadra, stiglo u Napulj, tezko da je izvrsilo zadana mu
naloga. Ta kraljica Margareta ne bijase jo§ oplakala svoga supruga, pak da izgubi sada

I i

K
sina,

tomu
poradi kojega se je pred
je
dvije godine
Margareta imala pune ruke posla, da svomu sinu obrani napuljsko
sporjeckala s nesrecnim muzem svojim!
prijestolje,
njegovu djedovinu, za koju se opet stao otimati jedan francuzki kraljevic. Nema s toga
nikakve dvojbe, da poslanici hrvatski nijesu u Napulju niSta izvrSili. Jamacno nije kra-
ljica Margareta ni cuti htjela, da se sa sinom svojim dade na pustolovinu, koja je supruga
njezina stajala zivota.
Kraj takih prilika nije se moglo ni nagadjati, hoce li se i kada ce se Ladislav
odazvati pozivu hrvatskih nezadovoljnika. A u to je Sigismund slavio pobjedu za pobjedom,
te gotovo do kraja razasuo ligu hrvatsku. §to nije podleglo sili Sigismundovoj, na§lo se
na okupu kod bosanskoga U
Tvrtku misao, da sam ustane
kralja. taj mah sinula je Stjepanu
kao takmac kralju Sigismundu ne ce posezati za krunom sv. Stjepana niti
i Mariji. On
za Ugarskom; njemu je dovoljno, ako oblada Hrvatskom Dalmacijom. A na te kra- i

Ijevine mislio je, da ima neko prece pravo, nego Marija Sigismund. Sigismund je i i

tudjinac, Nijemac, koji je nariout, a Marija je kci njegove bratucede. A u njemu tete
krv slavnih Bribirskih knezova, koji su nekad bili nasljedni bani Hrvatske i Dalmacije,
a k tomu i gospodari Bosne. Ta njegova majka Jelena rodjena je sestra onoga slavnoga
kneza Mladina nekad branio posljednje ostatke vlasti Bribirskih
III.
(f 1348.), koji je
knezova od plemena Subica. Kralj je Ljudevit silom oteo rodu njegove majke (1356.)
Klis druge gradove. On ce sada ustati kao osvetnik Bribirskih knezova, obladat ce
i

Klisom, Ostrovicom, Skradinom, Vranom i citavom nekadanjom drzavinom njihovom, a

bude li srece, cijelom Hrvatskom Dalmacijom. kako ju je nekad na podetku ovoga stoljeca
i

drzao slavni ban Pavao I.

Nije zabiljezeno, ali nema sumnje, da su hrvatski bjegunci na dvoru bosanskoga
kralja prihvatili osnove njegove. Ta Ladislav Napuljski je daleko i ne mari za njih, a sa
Sigismundom Marijom nema izmirenja, naroCito odkad su se on
i supruga Marija naj- i

groznijim nacinom stali osvecivati svojim dosadanjim protivnicima. Tako bi simezki vla-
stelin Ivan od Korpada na zapovijed kraljevu u Badimu na konjskom repu po ulicama

povladen, a onda mu glava odsjefiena, tijelo razSetvoreno preko gorskih zidina badeno. i

Jednaka ili slicna nemila sudbina stize i druge zarobljenike, kao Berislava Paliznu, Stje-
pana Hedervara, Emerika Lackovica i druge. Tako se je znatno prorijedila liga hrvatskih
ustasa. Ne§to ih mnogi od straha prignuli vrat
izginulo, a pokorili se dobitniku Sigis- i

mundu. U bosanskoga kralja pak imade junaka, koji ce oduSevljeno pograbiti za oruzje.
Tu je citav rod knezova Hrvatinica, koji su starinom Hrvati i rodjaci Bribirskih knezova,
k tomu kao gospodari Doljnih krajeva najblizi susjedi hrvatskoga kraljevstva. StarjeSina
toga roda, veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukcic, i dosad je gorljivo pomagao hrvatski
pokret; sad ce uza nj ratovati za kralja bosanskoga i braca njegova Vuk VukCic, Dra-
gisaVukdic Vojslav Vukcic. Osim Vukcica Hrvatinica
i borit ce se za svoga kralja i

druga bosanska vlastela, kao Vlatko Hranja Vukovici, i Kle§ici, Jablanici i Radivojevici.
Jos je kralj Sigismund u srpnju 1387. s oslobodjenom suprugom boravio u Zagrebu,
te se spremao, da u zapadnoj Slavoniji osvoji posljednje bedeme hrvatskih ustasa (Gumnik,
Medvedgrad), kad u Hrvatskoj zapode pokret u prilog bosanskomu kralju. Prvi zaigra kolo
grad Klis, u kojemu je jos bila svjeza uspomena na Bribirske knezove i na kneginju
Jelenu, majku Stjepana Tvrtka. Obdina toga grada izabra naime poslanstvo od tri lica:

Hrv. poTJ. II. L 1

I
242 SIGISMUND I PROTUKRALJI,

nadpopa Franka, Matiju Rogovica i Ostoju Juradina, da podju u Bosnu, da se poklone

Tvrtku u ime svoga grada, te ga priznadu svojim kraljem gospodarom. Poslanici sti- i

gose oko 22. srpnja na kraljev dvor u Sutisku, gdje im Stjepan Tvrtko izdade poveliu,
kojom primi Klis u svoju zaStitu. Suvise potvrdi obcini kliskoj sve povlasti povelje, i

sto ih je dobila za Bribirskih knezova od plemena Subica, narodito banova Mladina i

Pavla, kao za kneza Jurja (conseruabimus in omnibus ordinationibus, quas dicunt

i

liabuisse tempore predecessorum nostrorum d. d. banoram Mladini et Pauli, atque comitis

Georgii . ). U povelji kaze kralj uz ino i ovo: »Ako je hvale dostojno uzdrzati stare
dobre obicaje i municipalne zakone: jednako je pohvalno, kada se prvasnji obicaji od
nove vlasti potvrde, da se drzave i kraljevine uzmognu umnazati takovima (obcinama),
koje uzivaju dobre zakone i odobrene obicaje*.
Ovim poklonom kliskih poslanika dobi Stjepan Tvrtko u svoje ruke jedan od naj-

znamenitijih gradova hrvatskih, za koji se jo§ nedavno otimalm Mletci, Srbija i Ugarska.
Grad bo Klis, stojeci na visu, koji gospoduje nad glavnim prolazom iz Bosne i Huma
u srce dalmatinskoga primorja, daje kljuS do Spljeta, toga prirodnoga sredista Dalma-
cije, odakle se lasno razastire vlast nad ostale gradove te zemlje. Namjestiv u Klisu svoju
posadu, prijetio je Tvrtko neprestano metropoli Dalmacije, gradu Spljetu, radeci uza to

neumorno i dosljedno, da zavlada citavoj Hrvatskoj i Dalmaciji. To je u ostalom mogao

to lakse polu6iti, posto je i znameniti grad Vrana bio u vlasti Ivana Palizne, najodani-
jega mu privrzenika. Sigismund bija§e dodu§e dao izabrati priorom Vrane Alberta Lac-
kovica, koji je s pomocu krbavskih knezova Tome i Butka Kurjakovica htio zauzeti svoju
stolicu; ali ziteiji Vrane ostadose svedjer vjerni Ivanu Palizni i njegovoj posadi u gradu.
Jedva je Stjepan Tvrtko zadobio Klis i metnuo u nj svoju posadu, vec je na koncu
istoga mjeseca srpnia stao uznemirivati susjedni Spljet. Spljecani, svedjer gorljivi pri-

vrzenici Marije i Sigismunda, silno se prepadose. Zacuvsi, da se bosanska vojska primice,

sastade se gradsko vijecepod nadelnikom Ivanom Pizzacolijem 1. kolovoza 1387, te
Bosnu svoga sugradjanina Mihu Madijeva. Njemu bi nalozeno, da ide
odluci poslati u
»do preblagoga preslavnoga gospodina Stjepana Tvrtka, kralja Rase, Bosne Primorja«
i i

ida mu svom smijernosti preporuci Spljecane njihov grad. Neka ga uvjeri, da je on i

RoDOSLOVLjE Hrvoja Vukgica Hrvatinica.

Stjepaa, knez.

Hrvatin (1299. 1304.) —

knez Dolnjih krajeva (Partes inferiores, Olfeld).

Vukac Hrvatinic, veliki vojvoda bosanski,

(1357.- 1378.).

Hrvoje Vukdid 1380. 1416 , iena — Vuk Vukfiid Dragila Vukdid, Vojslav Vuk6i(5, Vuiica, Res a
Jelena Nelipid; veliki vojvoda (f 149'-) knez bosanski (1399.--1401.). udata za (I393-)-
bosanski, poslije htrceg spljetski. ban hr- (1392.-1401.). strica Suprug
vatski i Vukalina i tepadija

BalSa (Hercegovid) (1400.— 1416.) dalmatinski lvani§ Dragi.sid, Juraj Vojsalid Vukmira Batalo
(1392 — (1434.), vojvoda. (i309—'4'?4)- Zlato- Santid,
Katarina (1323.) Doroleja '1423.), 1394); nosovi(fa. gospodar
supruga Tvrtka iena Ivani§a 2eua Anka Petar, Juraj Toriiana,
Borovinida, kneza Blagsjskoga »banica« vojvoda (1434.) Lasve
bosanskoga. drugi put udata (1412). Dolnjih Sane
i

za kneza Martina krajeva (1.392.—

Frankapana (iza Katarina (1434 - 1400.),
1448). (Jelena) 1452.)-
1396.- 1421.
supruga veil- knezPavao, knez Marko, knez Juraj
koga vojvode (1446.) {1446.) (1446.)
bosanskoga
Sandalja
llranida.
 BOSANSKI KRALi STJEPAN TVRTKO KAO OCITI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387. — 1389). 24.3

iza zakonitoga im vladara njihov glavni gospodar, kojema se Spljet preporuca. Ako
je a ostalom njegovo velicanstvo odredilo i odaslalo svoju silnu vojsku u spljetski kotar,
da ondje cini stetu, neka poslanik izjavi, da se takova naredba ne bi slagala sa smijer-
nim po^tovanjem grada
Spljeta prema kralju, bu-
duc da su Spljecani sve-
udilj spravni izpunjavati
zapovijedi njegove viso-
sti, samo neka od njih
ne trazi nista, sto bi ih ve-

leizdajom zigosalo. Na-

pokon nalazu Spljecani
svomu poslaniku, neka
nastoji, da se svakako

Spljet ostavi na miru,

a grad Omis da se sa-
cuva za kraljicu Mariju.
Medjutim poslanik Mi ha
Madijev nije ipak posao
u Bosnu, posto je bilo
prekasno. Vec sutradan
2. kolovoza bijase bo-
sanska vojska provalila
u spljetski kotar. Premda
je vojska bila jaka, nije
ipak taj put podsjela
Spljeta, vec je naprosto
poharala njegov kotar.
Tvrtkonaime nitijeimao
sprava, a ni vremena za
dugotrajno podsjedanje
tako cvrsta grada, vec
je mislio cescim nava-
lama prisiliti Spljecane,
da se napokon za volju
mira i koristi svoje po-

kore vrhovnoj vlasti bo-

sanskoj.
Vojska bosanska ne bi

bila mogla podsjedati

Spljet, jer su se u to i

privrzenici kralja Sigis-

I munda spremili na bor-

bu. Na 6elu im bijase
KrALJ I CAR SiGISML'ND.
spomenuti vec Albert
Po itToiDoi slici Albrtchta Diirera (1471,-1528) u g«:rni»nskoiD
Lackovic, izabrani prior
mazejn n Niimbergn.
vranski, koji medjutim
nije mogao u Vranu
uljesti, jer je u njoj bio Ivan Palizna. Albertu Lackovicu pridruzise se braca Toma i

Butko Kurjakovici, knezovi krbavski, te s njim zajedno odoSe pred Vranu, da ju silom
244 STGISMUND I PROTUKRALJI.

otmu Ivanu Palizni. U listopadu vec je ta sjedinjena vojska udarala na Vranu. Dne 12. listo-

pada 1387., ^za podsjedanja Vrane«, poslase braca Toma i Butko Kurjakovici, knezovi
krbavski, Kazotu Kazotida k svim dalmatinskim gradovima i otocima: Dubrovniku, Spljetu,
Trogiru, Sibeniku, zatim Brac^u, Hvaru i Korduli za poslanika, te preporucise tima obci-
nama novoga priora vranskoga Alberta Lackovica, brata Ladislava Lackovica, tadanjega
bana Hrvatske i Dalmacije, koji da je poslao onoga poslanika obcinama radi nekih posala
kraljaSigismunda; ujedno zahtijevahu od obcina, da u6ine ono, sto bi bilo na slavu cast kralja i

Sigismunda! Kazoti Kazoticu bilo je jamacno povjereno, da skloni dalmatinske obcine, pak da
dadu vojenu pomoc Albertu Lackovicu proti Ivanu Palizni, ne bi li lakse osvojio grad Vranu.
Ali ni Ivan Palizna ni kralj Stjepan Tvrtko nijesu mirovali. Ivan Palizna hrabro je
kroz sav mjesec listopad odbijao navale svojih protivnika, a na to mu mjeseca studenoga
stize u pomoc vojska bosanska. Da bi vojska bosanska odvratila neprijatelje od Vrane,
provali 11. studenoga u kotar zadarski, te ga strasno pohara. Zaplijeni 700 volova i

700 krava, 300 magaraca 3000 glava stoke, i i ucini mnogo druge skode, te poubija
sila ijudi svake vrsti. Tom provalom dignuta bi posada Vrane. Kraljevska vojska pod
Albertom Lackovicem. morade ostaviti Vranu, te uzmaknuti na sjever do Nina, u koji
se i zatvori. Dne 17. studenoga bijase Albert vec u Ninu, te pisa odanle pismo svojim
dragim prijateljima Spljecanima, koji su takodjer tezko podnosili c^este provale bosanske
vojske. U torn pismu javi im Albert, da je poradi mnoztva sile bosanskih krivovjernika i

morao ostaviti otvoreno polje povuci se u starodrevni grad Nin; zato ih moli, da bi
i

poput ostalih dalmatinskih gradova sto prije posHli k njemu jednoga ili dva poslanika
svoja, koji bi s njim razpravljali »o mnogim poslovima i potrebama sv. krune ugarske,
kao sto i o njihovim i ostalih gradova*. Podjedno im poruci, kako je
dalmatinskih
netom cuo, da se kralj Sigismundo sa svom silom sprema na jug, i da ce naskoro doci;
zato ih bodri, da §to vise uztraju u vjernosti.
No kralj Sigismund bio je daleko, a bosanska vojska i oslobodjeni Ivan Palizna
imali su sada slobodne ruke. Cim se je kraljevska vojska sklonila u Nin, ostavise bosanske
cete 18 studenoga zadarski kotar, te odose prema Vrani, gdje se sjediniSe s oslobo-
djenim Ivanom Paliznom. Taj odluci sada vratiti Albertu nemilo za nedrago. Zajedno s
bosanskom vojskom krene na sjever, te poce pustositi sav zadarski kotar, pace stade
podsjedati Obsada Nina trajase do 17. prosinca. Albert
samoga Alberta u gradu Ninu.

bijase u velikoj nevolji, tako mu

morao 10. prosinca poslati vojenu
da je grad Trogir

pomoc pod svojim kapetanom. Bosanskoj vojsci nije doduSe poslo za rukom uzeti grada
Nina; ali zato osvoji ona oko 17. prosinca znamenitu 6vrstu Ostrovicu, nekad grad i

Bribirskih knezova od plemena Subic, odakle je mogla udarati na Zadar Nin, kao §to i

je s Klisa uznemirivala Spljet.

Ti doista znatni uspjesi bosan.ski zastraliSe silno dalmatinske gradove, kojima je
sada bilo o6ekivati sve vecih neprilika od Stjepana Tvrtka i Ivana Palizne. Sasvim je
s toga naravno, da se je u dalmatinskim gradovima javljalo Ijudi, koji su podeli govoriti,

da ne bi s gorega bilo pokloniti se bosanskomu kralju, posto ih zakoniti kralj Sigismund

ili ne ce ili ne moze braniti. Dne 26. prosinca zakljuci gradsko vijece u Trogiru, da se
posalju poslanici kralju Sigismundu; ali ujedno odredjen bi poslanik vojvodama bosanskih
ceta u Hrvatskoj. Sutradan 27. prosinca zaklju6eno bi vojvodama bosanskim poslati samo
list, a ne poslanika; a ujedno utvrditi grad, po svoj prilici za to, da se odbije prijeteca
navala od strane bosanske. No radi fee odredbe podigne bosanska stranka u Trogiru
nemire, koji se izrodiSe u Ijutu borbu (27. i 28. prosinca). U toj borbi bija§e i krvavih
glava; Petar Josipovic, Stjepan Dojmi Augustin Kazotic poginuse »na glas naroda«, posto
i

su bili privrzenici stranke Sigismundove; drugi privrzenici ugarskoga kralja jedva zivi
utekose i spasiSe tako svoje ruse glave. U Trogiru na to prevlada stranka prijatna kralju
Tvrtku i njegovoj politici.
 BOSANSKI KHALJ STJEPAN TVRTKO KAO oClTI TAKMAC SIGISML'NDOV (1387. — 1389) 245

Ostali gradovi dalmatinski bijahu s tih smutnja trogirskih, a i s napredka Tvrtkove

vlasti jos jace uznemireni. Odluce zato poslati poslanike kralju Sigismundu i moliti ga za
sto brzu pomoc. Zadar izabere 8. sijecnja 1388. Ljudevita Gjorgjica, Damjana Ciprija-
nova i Andriju Grizogona, koji su vec sutradan zorom krenuli u Ugarsku. Poslanstvu
pridruzi se i Zadranin Pavao Pavlovic, Ijetopisac suvremenih zgoda, kojemu je bilo izvije-
stiti Mariju Sigismunda o smutnjama u Trogiru. Grad Sibenik izabere za poslanike Tomu
i

Dinkova i Saracena Nikolica; Spljet pak posla na ugarski dvor Matu Kristofora i Nikolu
Sricu, te im dade 19. sijecnja obsezan naputak, kako da se vladaju na dvoru §to da i

govore kralju i kraljici.

I Poslanici spljetski imali su najprije destitati kralju na krunisanju, a kraljici na njezinu

oslobodjenju, te izpricati Spljecane, Sto im se nijesu dosad poslanstvom poklonili. Za razlog
tomu zadocnjenju neka navedu: >rat, State i potezkoce, Sto ih pocinise gradu kralj

bosanski i vranski prior i ostale ustaSe, i sto ne ce prestati, ako Bog Sigismund
i kralj

ne pomognu* . . . Poslanici pripovijedat ce kralju »trpnje, stiske, muke, obsade* koje je

Spljecanom u ovo vrijeme bilo podnositi poradi vjernosti njegovoj kruni. > Pripovijedat
cete«, nalaze spljetsko vijece, »koliku su stetu pocinili kralj bosanski, prior vranski i

Klisani u naSem kotaru; kako su mnogi gradjani umoreni. mnogi pohvatani i odkupljeni,
zene spljetske zlostavljene, dohodci grada dva put poplijenjeni , kako su unisteni mli-

novi, kako su vinogradi i vocnjaci posjeceni, kako polja pogazena. Sve ovo bilo bi mu6no
podnositi i vecim gradovima, a nekmo li Spljetu*. Zato ce poslanici moliti Sigismunda,
neka gradu pomogne, jer je vec dio imovine izgubio, poSto su ga kralj bosanski i Kli-

Sani dugo podsjedali, a i sada ga biju, tako da se ni jedan Spljecanin ne usudjuje na polje
zaci bez velike stete svoje. Poslanici imali su jos u kralja izraditi, da bi se izravnale

razmirice sa Klisom i OmiSem radi medja, tako da bi spljetske medje prema ovim obci-
nama bile rijeke Cetina i Solin. Buduc da je gradski kotar s kopna bio izvrgnut raznim na-
valama, te nije zemljiSte njegovo davalo gradu dovoljno dokodka, imali su poslanici
jos zamoliti kralja Sigismunda, da podijeli Spljetu otoke Hvar, Kor6ulu i Brae. Sigismund
medjutim nije na sve ove molbe i zelje vazda mu vjernih Spljecana nista uCinio. Jedino
Sto se jepo zelji njihovoj poceo ugovarati s mletaCkom republikom. Spljecani se odatle
nadahu za se velikoj koristi.
U to je na pocetku godine 1388. bila vlast kralja Tvrtka u Hrvatskoj vrlo znatna.
Imao rukama znamenite gradove Klis, Vranu
je u svojim Ostrovicu, a po svoj prilici i

Namjestnikom
Knin, »kljud tadanjoj Hrvatskoj*. banom svojim u Hrvatskoj imenova
I i

Ivana Paliznu, koji je u to doba boravio u Klisu, te je odande svedjer uznemirivao grad
Spljet. Tako je 18. veljace s bosanskom vojskom pritisnuo gradski kotar Ijuto ga
i

opljackao. PoSto kralj Sigismund nije poslao vojene pomoci, bilo se je bojati, da ce
dalmatinski gradovi napokon Tvrtku podleci. U to se ponudi Tvrtku prijatni grad Trogir
za posrednika bosanskim kraljem. Vec 1. ozujka Salju Trogirani jednoga
medju Spljetom i

poslanika svoga u grad Klis k Ivanu Palizni, samo da saznadu, Sto im hoce da kaze.
Namah zatim, 6. ozujka, poklanjaju Trogirani Ivanu Palizni, »prioru vranskomu banu i

Dalmacije i Hrvatske* 100 kupljenika zita. Dva dana iza toga, 8. ozujka, Salju Trogirani
svoje poslanike u Spljet i Klis, da posreduju mir izmedju Spljecana i Ivana Palizne. No
ipak nije doSlo do sporazumka.
Sada je Tvrtko stao odlu(inije raditi, da postigne svoj cilj i da dalmatinske gra-
dove, napose Spljet, pokori svojoj kruni. Najprije poSalje 19. ozujka dva svoja pouzdanika,
vojvodu Vlatka Vukovica i Stanoju Jelaiica put Klisa, da ondje ugovaraju s dalmatinskim
gradovima. Grad Trogir odlikova poslanike, darovav im 50 libara, ne bi li tako sto viSe
uSao kralju u volju. Ostali gradovi medjutim ne htjedoSe znati za te poslanike. Malo
zatim obrati se Tvrtko na Mletke. Vec 17. travnja dozvoljavaju mu Mletdani, da moze
tzvesti iz njihova grada malvasijskoga vina za dvije sto dukata, a namah iza toga moli
246 SIGISMUNI) I PROTUKRAUI.

ih Tvrtko, da bi k njemu htjeli poslati svoga covjeka, koji bi cuo, §ta zeli Mletcima
doglasiti. MletCani medjutim, koji su bas tada bili u dogovoru sa Sigismundom, odvrati§e,
da ne mogu poslati svoga poslanika, jer bi se tim odvi§e vremena izgubilo, vec neka
kralj §alje svoga poslanika u Mletke. Kralj na to pristane, te njegov poslanik dodje u
Mletke, i vec 3. svibnja vracase se domu svojemu.
U isto vrijeme ratovalo se svedjer po Hrvatskoj Dalmaciji, te je osobito u Hr-
i

vatskoj vlast Tvrtkova sve vise mah preotimala. Od gradova dalmatinskih ostao je jedini
Trogir u dobru sporazumku s Tvrtkom, te je dne 13. travnja poslao svoje poslanike u
Bosnu, na zelju kraljevu, da duje, §ta kralj hoce. Po svoj prilici radilo se sada o torn, i

da bi Trogirani posredovali, da se Spljet kralju predade. No dogovori se valjda opet

razbili, a na to odluci kralj Tvrtko na novo na Spljet navaliti. Dok je ovako kralj

Tvrtko svedjer napredovao, nije se Sigismund na sve prosnje dalmatinskih obcina gotovo
ni maknuo. Jedino, sto je u to doba ucinio, jest, da je 7. svibnja pisao pismo na hrvatske

velikaSe dalinatinske gradove, neka pomognu njegovu privrzeniku Kazotu Kazoticu, koji
i

je proSle godine morao za bune iz Trogira pobjeci. Pismo Sigismundovo upravljeno je

na Albert a Lackovica, priora vranskog, na Nikolu, Tomu, Butka i Pavla, knezove krbavske,
na Margaretu, kneginju cetinsku. i Nelipica Konstantinova, kastelana grada Skradina.
Osim toga obrati se u torn poslu na gradove Dubrovnik, Spljet, Zadar, Sibenik i Nin
Dok Sigismund jedino preporukama mislio svoje privrzenike obraniti, po-
je kralj
digao je Tvrtko opet vojsku, te sjediniv ju s cetama Ivana Palizne, zapovjedi joj, da
provali u spljetski kotar. Bosanska vojska ostade pod Spljetom kroz 13 dana (po6ev
od 18. svibnja), te poharav grozno sav gradski okolis vrati se opet na koncu svibnja.
Tvrtko uvidi dobro, da se primorski grad Spljet ne bi mogao nikada samo s kopna
osvojiti, zato odluci prvom zgodom obkoliti grad s mora i kopna, te ga tako prisiliti na
predaju. U to ime nalozi, da se u gradu Kotoru njegovim troSkom dogradi mornarica
(nesto brodova imao je odprije), i da to brodovlje doplovi pod Spljet.

Spljecani, jedva oslobodjeni haranja bosanskoga, grozno se prepadoSe, cuvSi za te

nove priprave Tvrtkove. Uvidise, da za Sigismunda zalud pogibaju, dok se on za njih

ni malo ne brine. Zato izabrase 10. lipnja 1388. malobracanina Nikolu, da ide pred
Sigismunda za poslanika, da ga ozbiljno opomene na njegova kraljevsku duznost.
i

Poslanik imao je u ime Spljecana govoriti kralju kraljici, to svakomu napose. i i

»Vec vise od tri godine«, tako je imao besjediti kralju poslanik Spljecana, »bije
nas mac kralja bosanskoga, a vec osamnaest godina trpimo progona od Ivana Palizne.
Ti su nas duSmani nasi nekad razdijeljeni uznemirivali, no od 18. veljace ove godine
gnjetu nas zajednickim silama, progone nas i uniStuju. Banovina Bosna i grad Klis puni
su naSih zarobljenika, mrtvaca, plijena odkupa za zarobljenike. Sve, §to je o§te-
i imamo,
ceno, uniSteno, popaljeno sve do zidina samoga grada; a sto je jo§ gore, nasi su za-
robljenici ne samo nemilosrdno muceni, nego i gladom zedjom moreni, pa6e ih i i

udova li§avaju, te s toga umiru. Trupla naSa nesahranjena daju se vucima i bacaju se
psima. Svi nam se usjevi grabe, da i ognjem uniStuju; dohodci nasega grada posve su
do ni§tice smanjeni, a troSkovi silno pomnozani. Od morske strane o^ekujemo svaki dan
navalu brodovlja, koje je na zapovijed i troSak kralja Tvrtka u Kotoru sagradjeno . . .

Lanjske godine 2. kolovoza provalila je silna vojska bosanska u nase polje, a sada je
vojska kralja bosanskoga, sjediniv se s vojskom priora vranskoga, 18. svibnja opet
udarila na na§ kotar i ostala tuj irinaest dana, ruseci vinograde i sjekuci drvece . . .

Uvijek stojimo u oruzju, nocju ne spavamo . . . nemamo mirna dana«.

»Predpostaviv§i i iztaknuvSi ovo<, veli dalje naputak za poslanika, »molite smijerno
i muzevno, da nam kralj brzo pomogne, mate pogibosmo. Ako nas pak ne bi mogao on
osloboditi zbog drugih posala jo§ tezih zapreka, onda zamolite od njega Slobodan
i i

otvoien list, po kojem da nam bude slobodno bez ziga veleizdaje pobrinuti se za svoje
 BOSANSKl KRALJ STJEPAN TVUTKO KAO oClTl TAKMAC S1G16MUND0V (1387. 1389). 247

stanje, kako god mozemo . Ako ne bi mogli dobiti recenoga lista, onda ulozite javno
. .

pred velika§ima taj prosvjed: da nam se neka ne upise u grijeh, ako bi uciinili sto njim
nepovoljna, jer cemo to uciniti prisiljeni li§eni svake nade u spas. Ako bi nam pomoc
i

obecali, onda recite: da cemo ju samo jos kroz mjesec srpanj, a ne dulje izcekivati, jer

tolikom nevoljom oboreni ne mozemo dulje trpiti«.

Ova muzevna izjava Spljecana ostaia je medjutim glas vapecega u pustinji. Sigismund
je jamacno spljetskomu poslaniku obecao svaku pomoc, pace Spljecane sokolio, da
uztraju u vjernosti prema njemu, ali nije dospijevao, da im pomogne. Iz jednoga lista
Sigismundova od 22. rujna, sto ga je pisao mleta^komu duzdu Antunu Veneriju, sazna-
jemo dodu§e, da se je u ono vrijeme spremao s vojskom svojom na Stjepana Tvrtka i

nevjerne mu ustase; ali te vojne nije ipak poduzeo, vec je jedino kuSao posredovati
s pomocu Mletcana.
Premda dakle Spljecani nijesu imali nikakve koristi od svoga poslanstva, i premda
im je bosanska vojska bila vazda na vratu, uznemirujuci ih iz grada Klisa, ipak se jo§
ne htjedose predati bosanskomu kralju Odluci§e sada pozvati sve dalmatinske obcine i

hrvatske knezove, da sklope medju sobom savez za obranu od bosanskoga kralja. U to

PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA StJEPANA TvRTKA.

(I377.-I39I-)-

1. Lict: Svetilel) stojtci, punolik, sa zrnatom osjeakom oko glave, u ongom odijelu; u desnici drli biskupski
§tap, a Ijevicom knjigu na grudima. Nadpis : „S. Gregor{i)us Nazazenns". Zalidje: Dolje §tit, nn
lijevo nagniit, a u njem otvorena krana i pod njom slovo T; nad stitom kaciga s otvorenom kranom,
iz koje se diie palica i na njoj borovnica Desno i lijevo kacige sigle RT. Nadpis: „D(omi)n(n)s
Tuartco rex Bosne".
2. Lice: Kao broj I samo nz lijevu ruku svetitelja smjeStenje krinov cvijet. Nadpis: „S. Gregorins Nazazea(u)s".
Zalidje: kao i pod broj i., ali neSto povrSnije izradjeno. Nadpis: „D(omi)n(n)s Tartco rex Bosn(e)''.

ime sastade se dne 28. kolovoza spljetsko vijece, te izabere gradjanina Petra Zorica, da
glavom ide u Skradin Sibenik, zatim knezu Nelipicu, knezu bribirskomu Vidu Ugrinicu,
i

pa6e »ako bude potrebito*, krbavskim knezovima, te da nastoji medju ovim obcinama
i

i velikasima uglaviti uzajamni obranbeni savez. U naputku, Sto ga je naCelnik Malatesta

dao poslaniku, narofiito se izti^e, da bi se taj savez imao sklopiti »proti ustasama i

protivnicima svete krune ugarske«, i to na godinu dana i vise u toliko, koliko ce biti

po volji kralju Sigismundu. To se jo§ dodaje: »I posto smo mi (Spljecani) u vecoj ne-
volji od bivamo svednevice tladeni od kuznoga
ostalih, te vranskoga, a preCesto priora
i od kralja bosanskoga*; a zatim mole Spljecani re^ene obcine i knezove, da bi sjedinili
sve svoje sile dosli udarati na Ivana Paliznu u gradu Klisu, jer tim ce Ivana zarobiti,
i

moci 6e se lako osvojiti gradovi, §to ih drzi. i

Poslanstvo Spljecana bilo je taj put srecnije. Vec 6. listopada 1388. skupiSe se
poslanici gradova i knezovi hrvatski na sastanak u Skradinu, ondje u crkvi sv. Kata- i

rine ugovoriSe savez, te ga i podpisaSe. NazoCni bijahu: knez Nelipic sin Konstantinov»
kastelan skradinski; knez Vid Ugrinic, koji zastupa§e takodjer svoga brata Gregorija;
248 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

zatim gospodja kneginja Jelisava, udova Nikole Ugrinica. Od gradova bijahu tu zastupnici
spljetski: Komulovic, Tomo Dobrulic i Petar Zoric, zatim odaslanici sibenski Dujtno Zo-
retic, Ivan Naplavic, Saracen Nikolic i Tomo Dinkovic. U ugovoru narocito se iztide,

da su povod savezu ili ligi »nemiri i razne pobune, s kojih kraljevine Dalmacija i Hr-
vatska stradaju, a najvise od kralja bosanskoga Stjepana Tvrtka Ivana Palizne od i i

ostalih nevjernika, neprijatelja i buntovnika krune ugarske«. Svrha saveza oznaduje se

tako: >da saveznici medjusobnom podporom sacuvaju sebe zemlju svu imovinu svoju i i

u vjernosti, duznoj kruni ugarskoj*. Jedna stranka da bude duzna drugoj pomoci svjetom
i podporom proti kralju bosanskomu vranskomu prioru, kao u obce proti svim nevjer- i

nicima, neprijateljima buntovnicima krune ugarske proti njihovim pomaga6ima. Obrana

i i

ima biti no pojedinim clanovima ipak je slobodno braniti se posebice, kada

zajednicka ; i

bi bas potrebito bilo. Savez ima trajati, dok se bude svidjelo kralju Sigismundu. Osobito

je znamenita ova to6ka ugovora: >Ako bi se u kraljevini Ugarskoj silom okolnosti dogo-
dila kakova promjena (na prijestolju), ne moze ne smije nijedna od ugovarajucih stra- i

naka pristati uz drugoga vladara, gospodara, osobu ili obcinstvo bez privole ostalih ugo-
vornika*. Po tom se vidi, da su saveznici mislili i na taj slucaj, kad bi se ugarsko
prijestolje izpraznilo mozda kojim nasilnim nafiinom.
Medjutim ni ovaj savez dalmatinskih obcina i hrvatskih knezova nije imao zudjena
ploda, to manje, §to je knez Nelipic domala zapodjeo razmiricu sa gradom Trogirom.
Vlast kralja bosanskoga i njegova bana Ivana Palizne ostade netaknuta; znameniti gradovi
Klis, Vrana, Ostrovica, a napose Knin ostadose nadalje u njihovim rukama. Vlast dapac^e
i

Tvrtkova u to znatno ojada, te on posla u studenom one godine u Hrvatsku kneza i

vojvodu Hrvoja VukCica i brata mu Vojslava kao zastupnike svoje. Oba su do§la u
Knin, tada u bosanskoj vlasti, te su odanle ozbiljno pozvali dalmatinske gradove, da
priznaju Tvrtka za svoga kralja. Trogirani na to zaista 11. studenoga poslase svoga pokli-
sara k Hrvoju, ali da ni§ta ne utanaci, nego da naprosto duje, §ta Hrvoje zeli. Po tim
podatcima sudeci imao je Tvrtko na koncu studenoga 1388. citavu Hrvatsku u svojoj
vlasti, a tako isto nadase se svaki 6as, da ce mu se i Dalmacija predati. On posla sada
u Hrvatsku za svoga namjestnika Vlatka Vukovica, koji je uz Ivana Paliznu zastupao
interese bosanske, te valjda bio i vojvoda bosanske vojske.
Sigismund nije na to slavodobice bosanskoga kralja mogao dulje mirovati. Imenova
sada Ladislava od Lu^enca, bana citave Slavonije, gubernatorom Dalmacije Hrvatske, i

a i vojvodom kraljevske vojske. Ladislav od Lucenca krene na to put juga, te 23. pro-
sinca stigne u Zadar, po svoj prilici da odanle zapocne vojnu proti Tvrtku. Ta se je
vojna imala voditi slijedece godine 1389. sto odlu6nije U to ime poSalju Sigismundu
vjerni Sibencani 4. sijecnja banu pomoc od 50 momaka, a 8. veljace ostavi ban Ladislav
Zadar, te podje na ustaSe. Po svoj prilici da je ban Ladislav bio razbijen, jer vec u
ozujku 1389. stoji bosanski vojvoda Vlatko Vukovic s vojskom pred Spljetom, te nalaze
dalmatinskim gradovima, da salju poslanstva pred kralja Tvrtka da mu se poklone. i

Pade ustaSe bosanske cete osjecale su se tada tako jake

i sigurne, da su na koncu i

ozujka iz Vrane provalile prema Zadru i spalile kuce Zadrana. Pozivu vojvode Vlatka
odazvase se donekle Spljecani i Trogirani. Spljetsko vijece sastade se 24. ozujka, te oda-
bere Nikolu Sricu i Ivana Marina za svoje punomocnike. Iz naputka, sto im ga je vijece
dalo, jasno se razabire, kako bi Spljecani i dalje voljeli bili ostati u svezi s Ugarskom. »Ako
kralj zatrazi*, tako nalaze gradsko vijece svojim zastupnicima, »da mu budemo pokorni,
kao Sto smo nekad bili kralju Ljudevitu, slusajte najprije nakane ostalih gradova Dalma-
cije, kojitakodjer biti ondje zastupani po svojim poslanicima. Scijenimo, da ce oni
ce
traziti do koga da im bude dozvoljeno poslati svoje poslanike kralju ugarskomu za
rok,
pomoc. Taj rok, to po mogucnosti sto dulji, molit cete
i vi ovim naSinom: Prejasni i

vladaoCe gospodaru na§l Mi Spljecani zelimo biti sluge prejasnosti va§e, ali na taj
i
 BOSANSKI KRAIJ STJKPAN TVUTK.O KAO oClTI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387 — 1389)- 249

nadin, da 6ast va§ega veli^anstva i mi sami ostanemo Cisti od ziga izdajstva. S toga bismo
zelili poslati ugarskomu kralju poslanike, da mu prijavimo svoje stanje i da ga za pomoc
zamolimo; ina6e ne mozemo vise uztrajati prisiljeni smo slcrbiti za sebe, kako najbolje
i

znademo. Ako nam on do zamoljena roka pomogne, ostat cemo njemu vjerni kao prije;
ne pomogne nama, onda zelimo biti vasi,
li preci jednakim nacinom pod vasu vladu.
i

Ako nam dakle kralj ugarski ne bi pomogao u ureceno vrijeme, te se u to druge obcine i

daimatinske sklone pod vladu zaStitu vasega velicanatva, podvrgnut cemo se

i mi va§emu i

velicanstvu uz molbu, da nam dade potvrdi slobostine, podijeljene nasim predjima.*

i

Kralj Stjepan Tvrtko ukaze se vrlo sklon molbama dalmatinskih obcina, a naro-

I tito
se
grada Spljeta. Ustanovi
imadu pokoriti bosanskoj
tri

kruni.
roka, posljednji
Spljecanima
Spljecanima do 15
posebice dozvoli,
hpnja,
da slobodno
do
budu
kojega

»od posljednjih u Dalmaciji, koji ce se podati zastiti< bosanskoga kralja. Ali im uza to
ozbiljno zaprijeti, nakon minula roka stegnuti na sam nutarnji grad
da ce ih tako ih i

prisiliti na predaju. Na takav odlucan odgovor bosanskoga kralja Spljecani su 18. svibnja
poslali na ugarski dvor svoga nadelnika Malatestu i sugradjanina Nikolu Sricu, koji se je

netom vratio iz Bosne. Jednako su i Trogirani ucinili, odaslavsi Guereria Petraceva i Ivu
Grgureva. poslanici po svojem naputku imali kralju Sigismundu izloziti
Spljetski su
nevoljno stanje grada dogovor s bosanskim kraljem, te ga zamoliti, da im ili pomogne
i

do ustanovljenoga roka, naime do 15. lipnja, ili da im dopusti >pobrinuti se za sebe*.

U naputku se jos dodaje, da poslanici, ako bi izmedju kralja Sigismunda Stjepana i

Tvrtka bio mir utanacen ili ako bi se o njem radilo, lijepo zamole, da se urede medje
spljetske obcine prema Omisu Klisu, da im se jednom vec zamoljeni otoci ustupe.
i i

Kralj je Sigismund poslanicima dalmatinskih obcina sve moguce obecao. No u to

minuse kraljem Stjepanom Tvrtkom odredjeni rokovi, te se gradovi dalmatinski pobojaSe
sile njegove. |o§ dok su jedni poslanici boravili u Ugarskoj, posla trogirsko vjece 23. svibnja

druge u Bosnu, da zamole kralja, neka bi s.izvolio odgoditi rok do povratka poslanika iz
Ugarske, da se obcina trogirska ne pokaze nevjerna naprama kraljevskomu velicanstvu
ugarskomu*. Poslanici odpremljeni u Bosnu imali su po naputku ondje ostati sve do
povratka svojih drugova iz Ugarske. Bilo im je zamoliti kralja, da poSalje u Trogir svoga
pouzdanika, a ujedno ga uvjeriti, da Trogirani ne ce zaostati za ostalim Dalmatincinia,
ako slozno razviju zastavu bosanskoga kralja; pace da ce oni prvi razviti njegovu zastavu,
ako kralj zadobije jamstvo od ostalih gradova, da ce oni jednako u^initi. Malo zatim i

minu rok odredjen Spljecanima. Ti se ustrucavahu Stjepanu Tvrtku pokoriti se, pak posto
i

im obecana pomoc iz Ugarske jos ne bija^e stigla, poslase u Bosnu 30. lipnja poslanika
Ivana Marina, neka zamoli kralja, da sjecajuci se svojih rijeci, kako ne ce Spljecana
siliti da mu se pokore, dok toga ne uiine ostali gradovi: »neka grada ne uznemiruje
niti ga ne dade uznemirivati, dok mu se drugi gradovi ne pokore.*

Na prvi je mah gotovo nedokucivo, zasto je kralj Sigismund malo ne )une dvije
godine stajao skr§tenih ruku, te dopustao, da se od kolovoza 1387. do ozujka 1389. sve
to jade utvrdjuje vlast bosanskoga kralja u Hrvatskoj Dalmaciji Zar nije mogao skupitii
.''

ogromnu vojsku, te jednim udarcem protjerati iz Hrvatske Stjepana Tvrtka njegove i

privrzenike, kako je to nekad 6inio tast njegov kralj Ljudevit.-* Razliciti su medjutim
razlozi. poradi kojih nije Sigismund mogao nista odlucna poduzeti za obranu Dalmacije
i Hrvatske.
Najprije je Sigismundu nedostajalo novaca za ma koje ve<5e poduzece. Kako je bio
potreban novaca, najbolje dokazuje, §to je 22. svibnja 1388. morao markgrofiju Braniboi
svomu stricevicu Jodoku na pet godina za 565.263 forinta. Pak uza svu tu
zalo^iti

ogromnu svotu novaca nije mu ostalo ni§ta, jer je u isto vrijeme morao uzajmiti
25.000 forinti. Kraj nestasice novaca snalazile su Sigismunda i druge neprilike, naro6ito su se
na periferiji njegove drzave dizali svedjer novi protivnici. Jo§ u velja6i 1387., kad mu je
250 SIGISMUNI) 1 PHOTUKHALJI.

supruga Marija 6amila u suzanjstvu, a on jos nije bio okrunjen za kralja, bijase se po-
digla njegova svast, a Marijina sestra, poljska kraljica Jadviga, da otme Ugarskoj Crvenu
Rusiju (Halic), koja je po pravu pripadala Poljskoj, ali je od vremena Ljudevitovih bila pri-
druzena Ugarskoj. Narod u toj zemlji bijase i onako nezadovoljan s ugarskom vladom,
pak tako je Jadviga gotovo bez ikakva odpora obladala Crvenom Ruskom cvatucim i

trgovackim gradom Lavovom. Sada zareda§e i dalje neprilike. Moldavskomu knezu Petru
dodje u debar cas, sto se je poljska drzava razmakla do medja njegove oblasti, pak se
i on podize, da strese vrhovnu vlast ugarsku. Jos u jeseni 1387. dodje on sam u Lavov,
te se Zajedno sa svojim velikasima pokloni kralju Vladislavu Jagelu kao svomu gospo-

daru. Posto Sigismund nije ni§ta poduzeo, da odmetnoga vojvodu kazni za nevjeru, vec
je nasuprot 29. rujna 1388. s poljskim kraljem utanacio primirje na godinu dana, povede
se za primjerom moldavskoga vojvode vlaski vojvoda Mirca. Taj smioni knez, koji se
i

je ponosito pisao zvao > vojvoda Fogarasai Omlasa, ban severinski, despot Dobruce i i

gospodar Silistrije«, ne samo da se je takodjer odmetnuo od Sigismunda, nego je pace

poslao poslanika u Poljsku, pak je ondje u prosincu 1389. utanacio s kraljem Vladi-
slavom Jagelom savez proti Ugarskoj i njezinu kralju.
Nestasica novaca dakle, a jos viSe obce odmetnictvo na sjeveroiztoku na iztoku
i

Ugarske ne dadose Sigismundu pravo ni dahnuti, a kamo li da pokrene osudnu vojnu

za Hrvatsku i Dalmaciju. A k svemu tomu nastojao je bosanski kralj Stjepan Tvrtko, da
ne bude ni Dok su jedne cete bosanske
na juznoj granici drzave nikad pravoga mira.
pomagale Ivana Paliznu u Hrvatskoj Dalmaciji, druge su vojske svedjer napastovale
i

iztocnu Slavoniju Macvu, tako da ni u torn kraju nijesu Sigismundovi bani nikad imali
i

oduSka. Tu je neprestano ban Ivan Horvat provaljivao iz Bosne, narodito iz Usore, u

zupanije vukovsku i srijemsku, te zadavao silnih jada macvanskomu banu Nikoli Gorjan-
skomu velikasima Sigismundove stranke. A sto je najgore, provale bana Ivana Horvata
i

podupirao je srbski knez Lazar Hrebeljanovic, vjerni saveznik bosanskoga kralja, radeci
i

svima silama, da u to vrijeme obce borbe velikih pokreta pridruzi svojoj drzavi bano-
i

vinu MaCvu s Biogradom, za koje se bijase vec toliko krvi prolilo u bojevima izmedju
Ugarske i Srbije.
Tako naporedo s ratovanjem u Hrvatskoj i Dalmaciji bjesne godine 1387 — 1389.
borbe u iztocnoj Slavoniji i Ma6vi. Bjegunac ban Ivanis Horvat vi§e je puta u to vrijeme
provaljivao preko Save u iztocnu Slavoniju, ali ga je obicno suzbio maSvanski ban Nikola

Gorjanski ili drugi velikaSi, kao Stjepan od Korogja, izabrani prior vranski Albert Lac-
kovic i drugi. Nakon vi§e bezuspje§nih provala stao je bana Ivanisa pomagati srbski
knez Lazar. Kako srbski Ijetopisi pripovijedaju, knez je Lazar navalio na Biograd i ra-
zorio ga, »da se ne bi Ugri ondje ugnjezdili«, a onda je osvojio i Macvu, premda je
ugarskim banom u toj oblasti bio njegov zet Nikola Gorjanski. Tek potonja navala srbskoga
kneza potaknu kralja Sigismunda na odlucnije postupanje. Dne 24. veljace 1389. javlja
on Lipe u pismu na TibaldoVa sina Ivana, da se sprema na srbskoga kneza Lazara,
iz

»da ga u buduce odvrati od napadaja dotad njegovoj drzavi nanesenih, da ga pri- i

nudi na vrSenje njegovih zapovijedi« (. nos de praesenti contra Lazarum proficis- .

cemur, eum ab insultibus regno nostro bactenus illatis prohibendo, eumque ad nostra
mandata adstringendo) Medjutim nije ni taj put, 6ini se, doslo do osudne borbe. Sigis-
mund se hvali poslije, da je madvanski ban Nikola Gorjanski, zet Lazarov Ijubimac i

ugarskoga kralja, izmirio oba vladara. Gorjanski da je takodjer svoga tasta »Lazara,
kneza ra§koga, prijateljstvom i gorljivoscu povratio u krilo naSega (Sigismundova) veli-
canstva, da vr§i one sluzbe i daje dace, na koje se bijaSe obvezao za kralja Ljudevita*.
Nije nevjerojatno, da je knez Lazar bio tada gotov pogoditi Sigismundom
se sa i

uz neke zrtve, posto je u onaj par zaprijetila velika pogibija od Turaka ili Osmanlija
i njemu i bosanskomu kralju.
 BOJ NA KOSOVU (15 Lil'NJA 1389). 25I

(Boj na Kosovu, 15. lipnja 1389.)- Nakon pobjede kod Crnomena (26. rujna 1371.)

Sirila se je sve vise vlast Turaka i njihova sultana Murata. Vapaji rimskih papa, da se
pomogne kr§canima na iztoku, i da se protjeraju Osmanlije iz Evrope, ostadose pusti i

bezuspje^ni. Napredak Turaka ne mogaSe se zaustaviti ni zato, sto je iza smrti posljed-
njega Nemanjica UroSa IV. (2. prosinca 1371.) u srbskoj drzavi preotelo mah obce raz-
sulo, pak je Muratu bilo moguce, da redom pokori pojedine srbske oblasti. Tako se je
Murat sve blize primicao jezgri stare srbske drzave, kojom je upravljao knez Lazar
Hrebeljanovic. Uz kneza Lazara pristajao je izmedju svih srbskih dinasta jedino njegov zet
Vuk Brankovic, gospodar Kosova polja. Jo§ je knezu Lazaru bio iskreno odan bosanski
I kralj Stjepan Tvrtko, premda se bijase sam ovjencao za srbskoga kralja. Lazar Stjepan
Tvrtko bijahu narodito iskreni saveznici, suzbijajuci premoc ugarskih kraljeva na bal-
i

kanskom poluotoku. Sasvim je prirodno, da ih je zajednicka pogibao od Turaka nukala,

da se medjusobno pomazu u bojevima sa sultanom Muratom.
i

Bugarski carevi Si§man u Trnovu Ivan Sracimir u Vidinu, rodjena braca, a oba
i

vec turski vazali, otimahu se vec duze vrijeme (1371. — 1378.) za grad Sredec, danasnju
od davne davnine bila jedna od najznamenitijih prometnih tocaka na
Sofiju, koja je

citavom balkanskom poluotoku. Razdor medju bracom upotrebi sultan Murat, da sam
oblada gradom Sredcem. God. 1382. osvane pod zidinama toga grada Indse-Balaban beg
s osmanlijskom vojskom, te ga stade podsjedati. Dugo se je grad branio, ali napokon

bi prevarom osvojen.
Pad Sredca (1382.) bijase golem udarac i za Bugarsku i za Srbiju. Sultan Murat
naprezao je sada svu snagu, da zavlada vojni^kom cestom, koja je jos od rimskoga vladanja
vodila iz Sredca preko Nisa (stari Naissus) k rijeci Moravi, a onda dolinom te rijeke u

Podunavlje, narocito k gradu Biogradu. Godine 1386. vodila se je vec krvava borba za
znameniti nekad jedno od Cetiri glavna ratna skladi^ta byzantske carevine,
grad Nis,
a stjeci§te cesta za Srbiju, Bugarsku Ugarsku. Sam sultan Murat bijase doveo vojsku
i

pod zidine grada Nisa. Dvadeset i pet dana jurisao on taj grad, a branitelji hrabro odbijali
navale njegove, na posljedku morade se Ni§ predati pretezitoj sili osmanlijskoj (1386).
Odsad stajaSe Muratu otvoren put u maticu srbske drzave, kojom je vladao knez
Lazar njegov zet Vuk Brankovic. Lazar upro svu snagu, da odoli bujici turskoj, pak
i

se jos tjesnije priljubio bosanskomu kralju, svomu susjedu. I bas s pomocu bosanskih
teia razbi knez Lazar slijedede godine 1387 kod Plocnika na rijeci Toplici (u proku-

I packom srezu Srbije) tursku vojsku tako silno, da je tek petina Turaka iznijela iz boja
zivu glavu. Ali bas ta prva pobjeda srbska potaknu sultana Murata na osudnu borbu.
To je Lazar slutio, te se spremao, da se dobro pripravi. Podigao svu Srbiju, koja mu
i

je bila pokorna, a u isti mah izmirio se posredovanjem svoga zeta Nikole Gorjanskoga i

s kraljem Sigismundom. Od susjednih krscanskih vladara poslao mu izdaSniju pomoc

jedini bosanski kralj Stjepan Tvrtko. Premda je ba§ u taj mah smijerao dalmatinske
gradove konacno pokoriti svojoj vlasti, smatrao je ipak prijetecu navalu tursku tako
ozbiljnom, da je svoga vojvodu Vlatka Vukovica odazvao iz Hrvatske, te ga sa 20000 vojske
poslao u pomoc knezu Lazaru. Bosanskoj vojsci pridruzio se i nekadanji ban Ivan
Horvat, koji je tada kao bjegunac zivio na dvoru Stjepana Tvrtka. On bijaSe skupio
detu krizara, pak s njom odpratio bosansku vojsku u Srbiju (domino Johanne banno
cum crucesignatis).
Osudni boj bio je na Kosovu polju (campus merularum, campus turdorum,
Amselfeld), na kojem se je i prije i poslije mnogo puta rje^avala sudbina balkanskoga polu-
otoka. Potankih suvremenih opisa toga zama^noga boja nema, a potonji pisci srbski i

turski okitili su po ustmenoj predaji borbu takovim stvarima, za koje se ne zna, da li

su se zaista zgodile ili ne. Svakako stoji, da je bitka bila (ili zapo6ela) na Vidovdan, u
utorak 15. lipnja 1389. Borilo se hrabro s obje strane. Izprva je pobjeda naginjala
252 SIGlSMU>iD ] I'UOTUKHALJI.

Srbima, te je slavodobice srbsko postiglo svoj kad je Milos Kobilic u Satoru

vrsak,
handzarom umorio sultana Murata; no poslije se smrcu svoga gospodara razpaljeni Turci
tolikom silom oboriSe na Srbe, da su ih prinudili na uzmak, te zarobili kneza Lazara i

odsjekli mu glavu, da osvete smrt sultanovu. Prema tomu bit ce najvjerojatnija kratka
biljezka u jednom dubrovackom Ijetopisu (iz 15 stoljeca), koja kaze ovo: >1389, 15. juna,

na Vidov dan, u utorak, bijaSe bitka izmedju Srba i turskoga cara. Od Srba su bili:

Lazar, srbski kralj, Vuk Brankovic i Vlatko Vukovic, vojvoda. I bi velika pogibija i

turska i srbska, i malo ih se vratilo natrag; car Murat ubijen bi, a i srbski kralj. Pobjede
nijesu dobili ni Turci ni Srbi, jer je bila velika pogibija. Boj je bio na Kosovu polju«.
Smrt cara Murata, a jo§ vise okolnost, sto Turci, koji bijahu takodjer iznemogli,
nijesu progonili pobijedjene Srbe, rodi u prvi 6as misao, da su Srbi odrzali i pobjedu.
Pace bosanski kralj Stjepan Tvrtko vjerovaSe tvrdo u pobjedu srbsku, te razglasi to
toboznje slavodobice na sve strane. U pismu, sto ga je 1. kolovoza 1389. iz grada Su-
tiske pisao obcini grada Trogira, javlja kralj, da je on »neprijatelja krscanskoga puka i

pravoslavne vjere, nevjernoga Amurata, koji si je vec mnoge narode pokorio, ... i koji je

vec stao nase zemlje uznemirivati i nakanio poslije navaliti na va§e, poSto je dosao sa svoja
dva sina i sa svojim sljedbenicima Turcima, zametnuo s njima bitku dne 15. mjeseca junija
minuloga, te uz pomoc bozje ruke, odrzavsi megdan s pobjedom, svladao i na zemlju bacio
zarobljene tako, da je malo njih zivu glavu odnijelo, dakako uz neki gubitak svojih, ne ipak
mnogih«. Jednako se je negdje pohvalio Stjepan Tvrtko i drugim prijateljima. Obcina
grada Firence u Italiji, saznavsi iz njegova pisma »za preslavnu pobjedu, koju mu je
milost svemoznoga i vjecnoga boga udijelila*, cestitase mu 20- listopada 1389., te izjavi
svoju radost, »sto je 15. lipnja ponositi i drzoviti Murat, sljedbenik Muhamedov, koji,

prisvojivSi si silom vlast carsku, nakanio bija§e sa lica zemlje izbrisati krscanstvo i ime
spasiteljevo, i koji bijase ludo navalio na medje bosanske, na polju Kosovu (campus
turdorum) uz nebrojene tisuce vojnika i sa svoja dva sina krvavo poginuo«. »Srecno
polje tolikoga poraza«, k\\6e nadalje firentinska obcina, »koje ce kosti poginulih, vjeciti
spomenik pobjede, sa6uvati kroz mnoge vjekove. Srecna kraljevina Bosna, kojoj bi dano
biti tako slavan boj i izvojevati desnicom Krstovom toliku pobjedu. Srecne presrecne i

misice onih dvanaest velikasa, koji probivsi neprijateljske copore deve u okrug svezane, i

maSem si utrijese put doprijeSe do Muratova satora. Srecan nad ostalima

i onaj, koji i

je tako silna vojvodu, turiv mu mac u grlo i skut, junacki umorio; a srecni su svikolici,

koji su kao zrtve umorenoga vojvode nad onom groznom trupinom slavnom mucenictva
smrcu zivot i krv zrtvovali, a od svih je vaSe velicanstvo najsrecnije, koje je posvetilo tako
slavna i nezaboravna pobjeda, i komu je, ako je pravim Krsta vojnicima i junacima,
kako valja vjerovati, bog pripravio carstvo nebesko, pridrzana ona prava i bezkrajna slava«.
Medjutim smrt sultana Murata bija§e Osmanlije osupnula samo u prvi kraj, te nije
za dalji razvitak turske vlasti imala nikakvih stetnih posljedica. Jos na bojnom polju
proglasen bi stariji sin njegov Bajazit za nasljednika, kojemu je bila prva briga, da dade
pogubiti brata svoga Jakovbega, da mu poslije ne bi smetao. A onda se obori Bajazit
na Srbe, da osveti smrt otca svoga. Nakon svrsena boja odpremi Bajazit tijelo ot6evo u
Brusu u Malu Aziju, da ga ondje sahrane uz njegove predsastnike. Tijelo poprati fermanom
na kadiju u Brusi, u kojem opisa otdevu smrt ovako: »Kad ovaj moj visoki ferman stigne,
budi znano, da se po naredbi bozjoj na polju Kosovu zametnut,
je nakon boja, koji bi
moj otac, sultan Murat, kojega je zivot bio srecan, a smrt mucenicka pored svega toga,
^to se je on poslije u snu vidjene pfikaze sveviSnjemu stvoritelju molio, da ga mu6e-
nidtva dostojnim utini, neozledjen u podpunom zdravlju s bojiSta u cador, koji do neba
size, povratio. I bas kada smo najvecu radost i zadovoljstvo osjecali gledajuci, kako se
odsjecene glave banov^ pod konjskim kopitima valjaju, kako neki svezanih ruku, a drugi
s izprebijanim miSicama stoje: onda je iznenada jedan, po imenu MiioS Kopilic
 BOJ NA KOSOVU (15. LIPNJA 1389). 251

(Kobilic), dosavSi s lukavStinom i pritvorno§cu, kazao, da je islamsku vjeni primio, moleci

podjedno, da se primi u redove pobjedonosne vojske. I kad su ga na njegovu molbu
pripustili, da Ijubi noge svijetlomu caru, on je, mjesto da to izvrsi, otrovni handzar, koji
mu je bio sakriven u rukavu, neustra§ivo na dicno tijelo presvjetloga cara upravio, i

zadavsi mu tezku ranu, napojio ga muceni^kim sladkim picem (serbetom) . . . Po§to je

re6eni Milo§ ovo djelo izveo, stao je bjezati izpred vojnika, koji su se kao zvijezda na
nebu blistali, ali bi od hrabrih vojnika dostignut i na komade sasijecen. Uuvsi ja za taj

dogadjaj, bio sam se uputio k muceni6kom odru, ali sam njega, cara, mrtva zatekao; u
isto vrijeme desilo se je, te se je i moj brat Jakob beg u vjecnost preselio. ja sam svijet-

leci se lijes s tijelom moga otca po pouzdanim Ijudima poslao, da se ondje (u Brusi)
sahrani. Kada dakle tijelo onamo stigne, vi cete ga sahraniti, ne odavsi nikomu, sta
se je dogodilo, vec cete nasuprot pred svijetom pokazati znakove pobjede, da ne bi
neprijatelji mogii stogod zamijetiti.«

Dok dakle smrt cara Murata nije za Turke imala pogubnih posljedica, vec se je
naprosto mjesto njega popeo na vladu njegov vatreni i nemirni sin Bajazit, prozvan od
Turaka »ildirim< (munja), postradala je Srbija smrcu kneza Lazara Ijuto. Ta Srbija je
vec za Lazara bila u razsulu, te je jedino njegova licna energija drzala ostatke srbske
drzave donekle na okupu. K tomu je knez Lazar bio ozenjen kneginjom Milicom iz
posvecene kuce Nemanjica, dok su njegove kceri bile poudate za same takove muzeve,
koji su vlasti Lazarevoj mogli izravno ili neizravno raditi u prilog. Jedna bijase poMa
za bugarskoga cara §i§mana u Trnovu, druga za Vuka Brankovica, go^podara Kosova,
treca za zetskoga gospodara Jurja II. Stracimirovica, a cervrta za maCvanskoga bana
Nikola Gorjanskoga. Dok je ovaj potonji nastojao izgladiti ili bar ublaziti opreke izmedju
svoga kralja i tasta, dotle odano pomagali svoga tasta, prizna-
su drugi zetovi Lazarevi
vajuci vrhovnu vlast njegovu
i podupinici ga pri njegovim podhvatima.
i svojim £etama
Svih tih vezova obzira nestade smrcu Lazarovom u jedan tren. Srbska drzava
i

razasu se posve, te udova Lazareva sa svoja dva sina, Stjepanom Vukom, ostade sama i

i ostavljena u neposrednoj oblasti svoga pokojnoga supruga, izlozena na sjeveru Ugarskoj,

a na jugu Osmanlijama. Zet njezin Vuk
Brankovic namah se poslije bitke na Kosovu
odmetnuo od nje i njezina sina Stjepana Lazarevica, pace se sam proglasio »gospodarom
Srbljem i Podunavlju*, iztaknuvSi tako sebe za nasljednika i baStinika vlasti Lazareve.
A i polakomio se za drzavinom kneza Lazara, svoga
ugarski kralj Sigismund podigao se i

nekadanjega kletvenika. Jedva bijase zacuo Sigismund za smrt Lazarevu, posia on vec
7. srpnja 1389- vojvodi Vuku Brankovicu svoga vjernoga macvanskoga bana Nikolu Gor-

janskoga, da s njim utanaci neke pogodbe, koje bi bile na korist Vukovu i zemlje Ra*ie
(tractare et concludere, que utilitatem vestram et terre Rascie concernere dinoscuntur).
Sta su oba pasanca ugovorila i smislila, nije poznato, ali je jamacno bilo napereno protiv
kneginje Milice i njezinih sinova. Mozda je Sigismund priznao Vuka Brankovica za pravoga
nasljednika u srbskoj drzavi, a taj se je za to mozda oditovao pripravan zrtvovati svoju
punicu i surjake, a mozda i koji dio njihove oblasti uz medju ugarsku. Ta bi se slutnja
mogla podkrijepiti tim, §to je jo§ iste godine 1389., negdje u listopadu, sam kralj
i

Sigismund iz banovine Ma£ve provalio u oblast kneza Stjepana Lazarevica njegove i

majke. U Sigismunda bijase tada dosta znatna vojska, koju su mu priveli velikasi, kao
braca Kanizaji, kovinski zupan Stjepan, sin Pilipa od Korogja, drugi. Kralj provali daleko i

u zemlju sve do Rudnika dalje, te se zaustavi tek u dolini Gruze, gdje je stajao grad
i

Borad: (Borych, Boroch, Borith), omiljelo boraviste Stjepana Lazarevida. Oko 8. stude-
noga predadose mu RaSani taj grad, na §to ga on povjeri Petru sinu Ladislavljevu od
Gyulaliaza, svojemu jo§ nedavno odmetniku. LJ isto vrijeme zauze kralj 2 3 sata od i —
Bor6a udaljeni grad Cestin (Chestyn, Chesnek) Ali poradi nastale zime vrati se Sigismund
namah zalim u Ugarsku, te ga vec 1 prosinca nalazimo u TemeSvaru, gdje je uz ostalo
2 54 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

nagradio Jakova Sredne u ungvarsko} zupaniji za zasluge, koje bijase stekao u prosloj
iz

vojni »protiv Srba, njegovih buntovnika, osobito kod osvajanja tvrdinja Bor6a Cestina.* i

PoSto se je iza smrti kneza Lazara gotovo sve oborilo na njegova sina, »kneza«
ili »samodrzca gospodina srbskije zemlji
i Podunavlju«, ne cemo se cuditi, kad vidimo, i

kako se Stjepan Lazarevic nastoji sporazumno s majkom >kneginjom Milicom« mladjim i

bratom Vukom pogoditi s Turcima njihovim slavodobitnim sultanom Bajazitom. Jo§i

iste godine utanaci^e poslanici sultana Bajazita mir savez sa Stjepanom Lazarevicetn. i

Taj morade obecati sultann, da ce odsad u svim njegovim ratovima vojevati sa svojim
6etama pod zastavom turskom; suvise da ce mu danak placati, narocito od dohodaka
srebrenih rudnika. Da se taj mir i savez utvrdi, morade Stjepan svoju najmladju sestru
Oliveru (Milenu) dati Bajazitu za zenu.
Tako postade sin kneza Lazara kletvenikom ili vazalom turskim. Njegov surjak Vuk
Brankovic nadao se je nekovrijeme, da ce se od?vati turskoj sili. Ali vec godine 1390. trazio je

utociSte u Dubrovniku, ako ne bi mogao »drzati zemlju srbsku, nu ga izdenu Ugri ili

Turci*. Vuk Brankovic pokorio se medjutim takodjer sultanu Bajazitu. Dne 21. stude-

noga 1392. pise sam ovako: »da jest vedomo vsakomu cloveku, kako slozih mir s Turci
i prilozih velikomu caru Bajazitu, i slozih s njim mir; i kada slozih s njim mir, razpisah
zemlju vsu, koliko jest u oblasti mojoj, kako cemo placati danak Turkom.«
To su prve posljedice boja na Kosovu za Srbiju. Ali gorke posljedice toga boja
osjecale su naskoro i hrvatske zemlje, a s njima i Ugarska. Jer odsad je Turcima stajao
put otvoren u srednje Podunavlje i Posavlje.
(Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom Dalmacijom, 1390—1391.) Dok i

su bosanske cete pod Vlatkom Vukovicem krvarile na Kosovu, boreci se za krst castni
i slobodu zlatnu, dotle su ban i namjestnici kralja Sigismunda, po imenu slavonski ban
Ladislav od Lucenca, i rodjak njegov, hrvatsko-dalmatinski ban Dionizije od Lucenca,
svima silama radili, da iztisnu vlast Stjepana Tvrtka iz Hrvatske, i da tako oslobode
dalmatinske gradove od prijetece im pogibli. Vec 5. lipnja desio se je slavonski ban Ladi-
slav od Lucenca, zajedno vojvoda kraljevske vojske, u gradu Zadru, a malo zatim za-

pocela je borba. Ivan Palizna, ne imajudi uza se pomocnih ceta bosanskih, ne mogase
dugo odolijevati, tako se zgodi, da je negdje mjeseca srpnja 1389.
i Klis sa drugim gra-
dovima bosanskoga kralja dosao u ruke Sigismundovih Ijudi.
To bijaSe velik udarac za Stjepana Tvrtka. Bijase mu se bojati, da sasvim ne iz-

gubi Hrvatske, a tim i nadu, da bi ikada mogao zavladati Spljetu i ostalim ponositim
gradovima dalmatinskim. Posalje zato negdje u kolovozu pomoc svomu privrzeniku
Ivanu Palizni. Dne 30. kolovoza dolazase s kliske strane nova vojska bosanska; a
20. rujna odlucise Spljecani kulom utvrditi prelaz kod Vranjice. No taj put ne bijase im
se bojati sile bosanske, jer vojska prodje samo kraj njihova grada i krene na sjever
prema Vrani. Ondje Ivanom Paliznom, koji na to umah 30. rujna provali
se sjedini s
u zadarski kotar spali kuce Zadrana sve do vrata njihova grada.
i

Ban hrvatski dalmatinski Dionizije od Lucenca, sin Tomin, bijase preslab, da odoli
i

i Ivanu Palizni vojsci bosanskoj. Zato se spremi sam grad Zadar, da bana sto izdasnije
i

podupre. U to ime odludi zadarsko vijece 16 listopada poslati poslanike, medju kojima
bijase suvremeni Ijetopisac Pavao Pavlovic, krckomu knezu Ivanu Frankapanu, da ga
i

zamole neSto konjanika, kojih je osobito nuzdno trebalo. Prvi put vratise se poslanici
od kntza Ivana 19. listopada ne izvrsiv^i ni§ta, jer je knez Ivan bio ozlojedjen, sto ga
krbavski knezovi bijahu opadnuli pred kraljem Sigismundom; s toga podjose dva dana
zatim na novo k njemu. Taj put bijahu srecniji. No prije nego §to su stigli konjanici kneza
Ivana, provali 15. studenoga velika vojska bosanska u zadarski kotar zaplijeni mnogo i

marve. Tek sutradan dodje u pomoc konjanicka ceta kneza Ivana, brojeci 400 mornaka,
a vodjena Markom Spinelom. Ta se ceta 20. studenoga sjedini s vojskom zadarskom od
 STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM I DALMACIJOM (1390. 1391). 255

1000 pjesaka, koja je polazila na jug, da kraljevskoj vojsci pomogne uzeti grad Vranu,
tada posljednje utociste Ivana Palizne.Putem pridruzi se 21. studenoga cetama zadar-
skim do 200 Pazana, tako da je ta domaca vojska brojala 1200 pjesaka 400 konja- i

nika. Prenocivsi 21. studenoga u HraStanima, sjedini se sutradan ta vojska pod Vranom
s kraljevskim cetama. Jo§ isti dan (22. studenoga) zametnula je prvi boj s Ivanom Pa-

liznom, koji bi u bedro ranjen. Dva dana zatim na praznik sv. KrSevana (24 studenoga),
slijedila je druga, zeSca bitka, u kojoj je Ivan Palizna izgubio 120 momaka vise konja i

i marve. Kraljevska vojska, .sjedinjena sa zadarskom, prisvajaSe sebi pobjedu onoga dana.
No kukavna
I darska vojska »sramotno« izpod grada Vrane,
bijase ta pobjeda. Vec malo dana
po§to bi od
zatim, 10.

Bosnjaka
prosinca
razbita;
vrati

a
se
namah
za-

zatim, 25. prosinca predade se bosanskomu kralju na novo grad Klis, ne moguci vise
suzdrzati navala bosanskili. Srecnom obranom Vrane padom Klisa bijase na novo
i vlast
bosanskoga kralja utvrdjena. Mjesto Vlatka Vukovica imenova Stjepan Tvrtko za na-
namjestnika svoga u Hrvatskoj Ivana Horvata, a za vojvodu svojih ceta Pavla Klesica.
Sada bijase vec posve jasno, da dalmatinske obcine ne ce vise bosanskomu kralju
odoljeti. No tu se upletoSe na jednom Mletcani, pozudni, da uberu plodove trogodisnjega
nastojanja Tvrtkova. Dne 30. sijednja 1390. posla mletacko vijece svoga poslanika
kralju Sigismundu i kraljici Mariji, da im javi, sto se je doznalo iz Bosne. Namah zatim,
3. veljafe javlja vijece Sigismundu, da je Tvrtko zauzeo i stekao na novo gradove Klis
i Vranu, i da mnogo nastoji, kako bi zadobio samu Dalmaciju. Gradovi i mjesta dalma-
tinska poradi toga su u velikoj nevolji, jer se boje, da ne ce moci sili njegovoj odoljeti.
Videci Mletcani, da se kralj Sigismund ni na ove vijesti ne mice, odluce sami srecu po-
kusati, ne bi li se dalmatinske obcine u tolikoj stisci i nevolji radije njima poklonile,
nego bosanskomu kralju. U to ime poslaSe 29. travnja 1390. svoga poslanika u Dalma-
ciju, neka razvidi po tamosnjim gradovima, da li su skloni stupiti pod mletacku vlast }
No taj put se lukavi Mletcani prevariSe, te obustavise 26. svibnja dogovore sa svojim
privrzenicima u Dalmaciji, posto su u to dalmatinski gradovi bili vec poslali svoje poslanike
kralju Tvrtku, da mu se poklone i pokore.
Jos u travnju 1390. bijase kralj Tvrtko opremio u Spljet krbavskoga kneza Jurja
Kurjakovica s vjerovnim pismom i trazio od grada, da pusti na slobodu zarobljenike
proslih vojna, i da posalje na bosanski dvor poslanike, koji bi ugovorili predaju grada.
Na taj poziv odpravi vijece 28. travnja svoje poslanike i kraljevu namjestniku Ivanu u
Trogir i samomu kralju u Bosnu, dav§i im punu vlast razpravljati o toj stvari po svom
razboru. Poslanici, po imenu Petar Zoric, Dionizije Ilic, Nikola Srica i Milia Madijev do-
bise 8. svibnja obcenit naputak, da naime bosanskomu kralju preporuce grad i nastoje
ugovoriti s njim »mir i slogu na cast istomu kralju, a za dobro i korist obcine spljetske*.
Ako toga ne bi mogli inade postici, neka slobodno rade s kraljem o predaji grada uz
uvjete dastne po njega, a koristne za obcinu. Za primjerom grada Spljeta povedoSe se
i ostale obcine dalmatinske, poimence grad Sibenik, zatim otoci Brae, Hvar, a valjda i

Korcula. Jedini Trogir, koji je dosad od svih najviSe naginjao kralju bosanskomu, uze
se braniti u posljednji c^as. U Trogiru bija§e se 9 svibnja sastalo gradsko vijece, da izaberc

poslanike za Bosnu uzme razpravljati o predaji grada

i kotara pod gospodstvo Tvrt- i

kovo. U sjednici uze prvi govoriti Luka Mikadic, da se poziv Tvrtkov odbije, a grad da
ostane vjeran Sigismundu Mariji. Rije^i njegove ohrabri§e vecinu vijeca, te bi zaklju-
i

ceno, da ce Trogir nadalje cuvati vjernost sv. kruni ugarskoj, a da se ne ce pokoriti

i

kralju bosanskomu.
No ta pusta igra Trogirana ne mogaSe viSe sustaviti zapo^ete akcije. Vec 2. lipnja 1390.
izruci§e poslanici spljetski Petar Zoric, Dionizije Ilic, Nikola Srica Miha Madijev svoj i

rodni grad vlasti i zaStiti kralja Tvrtka. Deseci se poslanici spljetski torn prilikom na
aljevu dvoru u Sutisci, izloiiSe mu takodjer svoje tegobe i molbe, Ito su ili toliko

t
 256 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

puta bili zaludo pred kralja Sigismunda iznijeli. Narocito zahtijevaju, da kralj to6no
oznaci medje njihove obcine prema svojim gradovima Klisu Omisu, posto su kroz i

tolike minule godine trajale Ijute kavge krvoprolica izmedju Kli§ana njih bas radi i i

medja. Kralj Stjepan Tvrtko, osobito radostan, sto se je njemu poklonio najznamenitiji grad
Dalmacije, potvrdi najprije sve povelje i slobostine, sto ih je Spljet uzivao za prijasnjili

vladara svojih, a zatim rado uslisa molbe poslanika. Po zelji Spljecana opredijeli tocno
i

medje njihovoj obcini tako prema Klisu, kao prema Omisu Poljicima, a uz to odredi i

svoga protovestijara Trifuna, kninskoga biskupa Mihajla, kneza Stanoja Jela6ica logofeta i

Vladoja, da podju u Spljet da na lieu mjesta oznace posve tocno nove medje spljetskoj
i

obcini. Napokon izdade o tom i posebnu povelju, sastavljenu od kninskoga biskupa Mi-
hajla, a potvrdjenu od kneza Dabise, kneza Stipoja Hrvatinica, kneza Pavla Radinovica,
usorskoga vojvode Vlatka i zupana Belijaka Sankovica.
U to se predomisliSe Irogirani, pak se i oni 8. lipnja kralju Stjepanu Tvrtku
pokoriSe. Iza njih dodjose u Sutisku poslanici grada Sibenika, Dujmo Juratic i Ivan
Naplavic, da se u ime svoga grada kralju poklone i da ga zamole, neka Sibeniku potvrdi
stare povlastice, slobostine i milosti, sto ih je uzivao za prija§njih vladara, a naroiito za
kralja Ljudevita. Stjepai Tvrtko, znajuci, da je »hvale vrijedno stare dobre obicaje i

municipalne zakone uzdrzati«, te »imav§i svjet i dogovor s nazocnom vlastelom bo-

sanskom«, rado zadovolji molbama Sibencana i potvrdi im sve, sto bijahu zazelili. Uza to

im obrecle, da ce ih vazda braniti od svih neprijatelja njihovih i to zato, §to su na zivotvo-

reci krst prisegli, da ce uvijek njemu biti vjerni i njegovim potomcima. I o tom bi
II. lipnja sastavljena posebna povelja u hrvatskom i latinskom jeziku. Poslije gradova
na kopnu poklonise se odaljenije obcine otoka Braca, Hvara i Kor(^ule. Bracani poslase
u Sutisku Jurja Dujmova, Niksu Petrulova i Miju Baloja. Njih preporuci posebnim pismom
ban Ivan Horvat, namjestnik Tvrtkov u Hrvatskoj i Dalmaciji. Posto su poslanici kralju
izjavili, da su svi zitelji otoka Braca pred svojim javnim biljeznikom Radinom Dragotom
prisegli vje6nu vjernost njemu i njegovim nasljednicima, izdade Stjepan Tvrtko 23. srpnja
i otoku Bra6u u dva jezika (hrvatskom i latinskom) povelju, kojom mu poivrdi sve stare
slobostine, oprostivSi zitelje njegove svake dace i ostavivsi im pravo, da si sami biraju
knezove, koje ce medjutim vazda on potvrdjivati. Slicne povelje podijeli Stjepan Tvrtko
ziteljima Hvara i Kor6ule
Tako postade mjeseca lipnja i srpnja 1390. Stjepan Tvrtko kraljem i gospodarom
Hrvatske i Dalmacije. Njegova vlast obsezase svu zemlju od Velebita do Cetine, od i

Cetine na jug do Kotora. Osim toga pokoravahu mu se veliki otoci dalmatinski Brae,
Hvar i a po svoj prilici priznaSe ga svojim vrhovnim gospodarom
Korcula, neki kne- i

zovi krbavski od porodice Kurjakovica. Jedini grad Zadar ostade vjeran kralju Sigismundu.
Videci Stjepan Tvrtko velik dio Hrvatske Dalmacije u svojoj vlasti, prozove se kraljem i

Hrvatske i Dalmacije. On je sada bio vladar velikomu dijelu zemalja krune Zvonimirove
i Dusanove, te je tako poludio, za cim su hrvatski srbski vladari zaludo tezili, da naime i

pod svojim zezlom sjedine Hrvate Srbe u jednu drzavu. Bosna, koja je nekad bila i

prikovana sad uz Srbiju, sad uz Hrvatsku, postala je sredistem, oko koje se skupise
pojedine fiesti drzave hrvatske i srbske.
Novi kralj hrvatsko- dalmatinski nastojaSe sada, da uredi stecene kraljevine. Vec
1. kolovoza 1390. borave u Spljetu njegovi punomocnici, protovestijar Trifun Bucic Koto-
ranin, kninski biskup Mihajlo Dubrovcanin i logofet Vladoje, da ustanove medje spljetske
obcine prema Klisu i Omisu. Uz kraljeve Ijude dese se ondje knez Juraj Radivojevic iz
maUarskoga primprja, Juraj Drazo'evic iz Poljica i druga vlastela bosanska i hrvatska.
U nazoCnosti ovih bise ustanovljene medje spljetske obcine, tako da se je sada §irila od
Solina do Cetine. Zadovoljiv Spljecane odlu6i napokon ugoditi i spljetskomu nadbiskupu,
kojega je gotovo Citava nadbiskupija netom dosla pod bo.sansku vlast. Stjepan Tvrtko
 STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM I DALMACIJOM (1390 —1391.). 257

dobro je znao, da ce najbolje utvrditi vlast svoju u Hrvatskoj Dalmaciji, ako bude i

ugadjao katolickoj crkvi njezinim pastirima. Kada je dakle koncem kolovoza dosao u
i

Sutisku sam nadbiskup spljetski Andrija Gvaldo, da se novomu kralju pokloni, izdade
i

mu Stjepan Tvrtko 30. kolovoza 1390. povelju. kojom primi nadbiskupiju spljetsku u
svoju kraljevsku zastitu. »Ako se«, govori kralj u povelji, »povisuje kraljevska uzviSenost,
te joj hvala i cast raste i njezino se ime uzdize i drzava srecno §iri, kad ona dijeli da-
rove veledusnosti na izmjenu zahvalnosti, i podanicima za njihove zasluge daje nagrade
jednakom mjerom: koliko se vi§e (kraljeva uzvisenost dize), kada se ona iz obzira na
onoga, po kom kraljevi kraljuju i vladaoci gospoduju, izkazuje osobito u pravednim
zahtjevima milostivom, priklonom i dobrostivom prema crkvama katolicke vjere i prema
crkvenim, osobito sebi podloznim osobama. Uvazivsi dakle sve to, i buduci da kroz onoga
kraljujemo, koji je crkve katolicke, koje se biljkom castim biti, osnovatelj, glava i vladar,
i pastir crkvenih osoba, te njihov i sviju nas gospodin i cuvar; pak posto je Castni u
gospodu Krstu otac gospodin Andrija Gvaldo, po bozjoj milosti nadbiskup nasega grada
Spljeta, vjerni savjetnik duhovni nas kapelan, k nama dosao, moleci nas pokorno, da
i

recenu crkvu njegovu u njezinim pravima, imanjima, desetinama, dohodcima obicajima, i

kako ih je imala za kralja Ljudevita, potvrdimo, uzdrzimo branimo: mi obaziruci se na i

vjernost njegovu uslisav pokorne pravedne molbe njegove .... primamo njegovu crkvu,
i

njegove nasljednike sa svima imanjima, zemljama, medjama, selima, Ijudima i ziteljima

u na§u osobitu zastitu, te joj sve potvrdjujemo. Na temelju toga nalazemo velemoznomu
gospodinu, Ijubljenomu Pavlu Klesicu, vojvodi kraljevine Hrvatske, drugim nasim sluzbe- i

nicima, sadanjim buducim u naSim kraljevinama Dalmacije Hrvatske

i da za nas i ,

i u ime nase gospodina nadbiskupa njegovu spljetsku crkvu njegove nasljednike,

i i

koji ce pristajati uz nas nase potomke, stite ibrane, da ne dadu nikomu, da ih i i

vrijedja, ozledjuje ili stetu im nanaSa «

Cim se bijahu kralju Stjepanu Tvrtku pokorili dalmatinski gradovi, saobci on iz

Sutiske pismom od 17. lipnja svojim dragim prijateljima Mletcanima svoju veliku srecu,
i javi naumio k njima poslati svoje poslanike,
im, da je da mu za to posalju galiju u i

koji grad dalmatinski, da se poslanici sigurnije u Mletke prevezu. Mletcani mu odgo-

vori§e 8. srpnja vrlo laskavim pismom, ujedno mu javise, da ce 8. kolovoza njihova

i

galija ocekivati u Sibeniku poslanstvo njegovo. I zaista stigose koncem kolovoza u Mletke
Oni
poslanici bosanski. izvijestise »predrage prijatelje« svoga kralja najprije potanko o
njegovim poduzecima i srecnim uspjesima, a zatim uzese izlagati zelje i osnove nje-
gove. Iztaknuse, kako kralj zivo zudi, da poput ostalih gradova dalmatinskih oblada jo§
i Zadrom, koji je jedini vjeran ostao kralju Sigismundu, te zamoli§e obcinu u ime kra-
Ijevo za pomoc, da bi mogao ostvariti zelju svoju. Nadalje javise, da bi kralj htio s njima
sklopiti obcenit savez, tako da bi prijatelji i neprijatelji njegovi bili njihovi prijatelji i

neprijatelji. Tim savezom zelio je Stjepan Tvrtko odvratiti mletacku obcinu od kralja
Sigismunda, s kojim je tada zivila u miru; pak se je zato njoj i nudio za posrednika
da ju izmiri sa napuljskim kraljem Ladislavom i majkom mu Margaretom, udovom
nesrecnoga Karla DraSkoga. Mletcani se gotovo prepadoSe tih predloga bosanskoga
kralja, te se uze§e izvinjavati koje kako, samo da ga ne bi morali pomagati. Govorahu
poslanicima, da zive u miru s kraljem ugarskim, i da ne ce mira krsiti pomaiuci Bosnu
proti Zadru; glede predlozena saveza pak izticahu Mletcani, da ga ne mogu sklopiti, jer

bi stradala njihova obcina, koja zivi jedino o trgovini.

Bosanski poslanici odadoSe taj put mletadkoj obdini jos nesto znamenito. Stjepanu
Tvrtku bijaSe u to vrijeme ili jo§ prije umrla prva on smijerase
zena Doroteja, te se
drugi put ozeniti. Ogledajuci se po tadanjim evropskim dvorovima, zapne mu oko o kcer
austrijskoga vojvode Alberta III. iz modne ved tada porodice Habsburga. Stjepan Tvrtko
nadase se od toga braka velikoj koristi za svoju drzavu i porodicu; a i Mletdani saznav^i
Hrv. povj. II. I. 17

I
258 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

od poslanika za njegov izbor, radovahu se s toga, »posto je obcina njihova uvijek bila
u osobitoj prijazni i Ijubavi sa uzviSenom kucom austrijskom, a napose sada s gospodinom
vojvodom Albertom*. No od snovane zenitbe, kao §to ni od drugih osnova Stjepana
Tvrtka ne bi nista, jer je malo zatim, 23. ozujka 1391., slavni taj kralj umro, poSto je
kroz trideset i osam godina naslijedjenom si drzavom srecno vladao. NeSto prije, 16. veljace

umro
bijase Ivan Palizna, njegov najgorljiviji privrzenik
i prijatelj u Hrvatskoj. i

(Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj, 1391. 1392.; banovanje —

—
Ivana Frankapana 1392. 1393.). Stjepanu Tvrtku bijase napokon poslo za rukom
obladati jednim dijelom Hrvatske i Dalmacijom, po§to je bas dosljedno obarao Sigis-
mundovu vlast sa dva kraja: na zapadu u Hrvatskoj, i na sjeveru u iztocnoj Slavoniji. Dok
je glavna sila bosanskoga kralja udarala na Hrvatsku, provaljivao je svedjer ban Ivani§
Horvat iz bosanske Usore budi u zupanije iztoSne-slavonske, budi u banovinu Macvu.
Tako bijase jo§ godine 1389., namah iza boja na Kosovu, udario na Ma6vu i u kotar
Bjelinu (Boly, Beleen, districtus nostros Belyn et Macho), ali ga suzbi macvanski ban
Nikola Gorjanski. No to nije Ivana Horvata smetalo, vec je svoje provale nastavio, dok
nije Stjepanu Tvrtku poSlo za rukom obladati Hrvatskom i Dalmacijom.
Stjepana Tvrtka naslijedi na bosanskom prijestolju Stjepan DabiSa, po svoj prilici

mladji brat njegov. Mletacka obcina, cim je zacula za promjenu na prijestolju bosan-
skom, pozuri se namah, te 1. lipnja 1391. novoga kralja imenova svojim gradjaninom.
I Dubrov6ani poslase svoje poslanike Stipana Lukarevica Ratajla Gudetica »s postenimi i

i mnogocinnimi dari castmi« na kraljevski dvor u Trstivnici, gdje je tada boravio kralj
i

Dabisa sa svojom suprugom, kraljicom Jelenom, vlastelom i velikasima kraljevstva svoga.

Slijedece godine 1392., dne 17. lipnja izdade kralj Stjepan Dabi§a, deseci se »va cestitoj
vojsci kraljevstva u Dolnjih krajih u Luscih«, DubrovSanima povelju, kojom potvrdi sve
povlastice i slobostine, podijeljene njima od njegovih praroditelja pred§astnika, a naro- i

dito od »brata mu, svetopocivSega gospodina kralja Stjepana Tvrtka«. Povelju tu potvr-
di§e ne samo supruga kraljeva Jelena, nego nazoSna vlastela, veliki vojvoda Hrvoje VukCic,
i

usorski vojvoda Vlatko, knez Stipoje Hrvatinic, knez Radoslav Pribinic, knez Dobroslav
Divosevic, knez Gojak Dragosalic, zupan Tvrdoslav Tuica, knez Vucihna Vlatkovic, knez
Vojsav Vojvodic i drugi. I u Hrvatskoj i Dalmaciji priznat bi Stjepan DabiSa za kralja,

te je kroz godinu 1392. vrsio sa svojim banom Vukom Vukdicem, bratom Hrvojevim, u
tim kraljevinama svoju kraljevsku vlast. Spljecani pisahu u javnim izpravama: »za vladanja
preblagoga vladara i gospodina Stjepana Dabise, bozjom milosti preslavnoga kralja Srbljem,
Bosni i Dalmaciji* (u jednoj povelji spljetskoj od 27. sijecnja 1392.: »regnante serenis-
simo principe ac domino Stephano Dabiscia dei gracia Rasciae, Bosnae, Dalmatiae . .

inclyto rege< — a u jednoj povelji hvarskoj od 9. ozujka 1394.: >regnante serenissimo

principe et domino nostro, domino Stephano de Rassia, regnorum Bossine, Rassie, Dal-
matie et Croatie rege . .«). VrSeci svoja vladalacka prava, potvrdi Stjepan Dabisa
25 travnja 1392. gradu Trogiru starodavna prava i povlastice, priznate mu takodjer od
kralja Stjepana Tvrtka. Njegov ban Vuk Vuk6ic (»ban kraljevina Dalmacije i Hrvatske«),
njegov namjestnik, dozvoli spljetskomu nadbiskupu Andriji, da smije na crkvenoj zemlji
kod mora u Lukacu sagraditi dvorac tvrdju, te prijavi to obcinama gradova i Spljeta i

Trogira, kao dvorskim zupanima u Klisu, Opraku

i Omisu. i

Svi ti podatci o6ito dokazuju, da su kralja Stjepana Dabisu i njegove namjestnike

u Hrvatskoj i Dalmaciji priznavali, te im se i pokoravah. Njemu pace malo da ne podje
za rukom, za dim se je predsastnik njegov zalud trudio. Grad Zadar naime zavadi se u
to vrijeme sa Sigismundovim banom, te se sprijatelji s Vukom Vukcicem njegovom i

bracom tako, te se je (iinilo, kao da smijera poput ostalih gradova dalmatinskih pristati
uz bosanskoga kralja. Dne 13. veljafie 1392. dodje u Zadar knez Dragisa, brat bana Vuka
Vukdica, da se pokloni mocima sv. Simuna. Nekoliko mjeseci poslije podje Zadranin
 LADISLAV NAPCLJ>KI USTAJE KAO PROTIKUALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 259

Pavao Pavlovic kao poslanik svoga rodnoga grada u Klis, gdje je boravio Vuk Vukdc
sabiruci prema bosanskomu kralju tako
vojsku. Uslijed toga poslanstva odnosi se Zadra
promijenise, da su 8. rujna 1392. ban Vuk Vukcic njegov podban (banovac) Ivan Mislje-
i

novic imenovani zadarskim gradjanima, te je potonji na to dosao u Zadar, gdje je u ime

svoje i svoga poglavara polozio prisegu vjernosti u nazoc^nosti dvaju knezova Nelipica.

Ladislav, krai.j napuljski.

Po bakrorczn iz XVIIf. stoljeda (Samnaonte).

Medjutim je vlasti kralja Stjepana DabiSe u Hrvatskoj i Dalmaciji zaprijetio mladi

napuljski kralj Ladislav, kojega bijahu vodje hrvatskoga pokreta jos godine 1386, namah
iza kobne smrti otca njegova, proglasili kraljem lih kraljevina. Dok je Stjepan Tvrtko
zivio, nije se Ladislav uplitao u hrvatske prilike, i jer je bio suvise mlad, i jer mu nije

bila joJ osigurana napuljska kraljevina. No vidivsi, kako je Stjepan Tvrtko radeci toboze
26o SIGISMUND I PROTUKRALJI.

za njega u istinu svojoj vlasti podlozio Hrvatsku i Dalmaciju, odluci namah^ poslije smrti
njegove iztaknuti nasuprot nasljedniku njegovu Stjepanu
svoje pravo na te kraljevine
DabiSi. Vjerojatno su ga na to nukali neke hrvatske ustase, kojima nije osobito ugadjalo
i

bosansko vladanje. Biskup Pavao Horvat barem neprestano dolazi u Napulj odilazi iz i

njega, a to je jamacno cinio sporazumno sa svojim bratom Ivanom, pak s drugim orta- i

cima, koji se nijesu mnogo uzdavali u Tvrtkova nasljednika. Vec s 15. lipnjem 1391. stade
Ladislav vrsiti svoju kraljevsku vlast u hrvatskim zemljama, dijeleci povelje i darovnice
svojim privrzenicima i onima, koje je zelio k sebi pritegnuti. Tako je pomenutoga dana
svojim vjernima, braci Pavlu i Ivanu saroskim darovao imanja u vukovskoj i pozezkoj
zupaniji, koja je drzao Sigismundov privrzenik Ivan Treutul. Malo zatim, 7. srpnja, podi-
jeli Ladislavu Crniljevicu takodjer neke posjede u vukovskoj >banovini«. Dne 17. srpnja

opet izdade u Gaeti >s privoljenjem i vlaScu majke svoje i skrbnice Margarete, kao i
skrbnika svoga, kardinala Angela« znamenitu povelju,kojom s obzirom na vjernost
prema otcu njegovu, Karlu Drackomu, njemu samomu izkazanu, potvrdi vojvodi Hrvoju
i

i bratu njegovu, banu Vuku Vukcicu »banovinu (banatum) kraljevina Dalmacije Hrvatske i

sa zemljama, selima, gradovima, trgovima, pravima svim, kako su ju drzali nekad bani i i

za kralja Ljudevita. »S toga zapovijedamo vasoj vjernosti«, tako im govori kralj dalje u
recenoj poveiji, »da primivsi rado spremno (ylariter et liberaliter) taj teret sve, §to se
i

tice banovine sto na nju spada, vjerno

i budno nastojite na cast i vjernost nama izvr-
i

§iti, da bi uzvisenost nasa mogia prema zaslugama vasim i izkustvu podici vas na jos
vece casti«. Napokon obecaje kralj obima, da ce posebnim pismom pozvati sve knezove,
zupane, velikase, kastelane gradova i nacelnike gradskih obcina, da se njima moraju
pokoravati i sluSati ih »kao bane pomenutih kraljevina*. Istoga dana odlikova kralj Ladi-
slav i trecega brata vojvode Hrvoja, po imenu kneza Dragisu Vukcica, darovavsi mu
varos Sridu u hrvatskoj tada zupi Sani, a uza to i selo Zabic, koje je pripadalo gradu
Klju6u. Rod Vukcica obasu kralj Ladislav tolikim milostima najvise s toga, sto ga je
smatrao >glavnim braniteljem svoje casii, staleza i imena«, i sto je Hrvoja i njegovu
bracu drzao za izkusne i ugledne muzeve, koji bi mu mogli pomoci, da oblada Hrvatskom.
Ah on ne zaboravi ni na bana IvaniSa Horvata, koji se bijase doslije mozda najvise
trudio za napuljske Anzuvine. Njega, pouzdanika pokojnoga otca a slavnoga vojvodu,
imenova Ladislav glavnim namjestnikom svojim ne samo za Hrvatsku i Dalmaciju, nego
i za samu Ugarsku. Kao glavni zamjenik njegov u Ugarskoj i drugim pridruzenim kralje-
vinama (Johanni banno Machoviensi in regno Ungarie et aliorum regnorum annexorum
nostro vi carlo generali) bit ce Ivani§ Horvat vidljiva glava njegove stranke u tim
zemljama. Cini se, da je ban Ivanis povjerenu mu zadacu vjerno vrSio,
i da se je nje-i

govom ponukom stalo zivlje raditi za kralja Ladislava. To bi moglo posvjedociti pismo
toga kralja od 8. listopada 1391o sto ga je poslao onim prvim dostojanstvenicima i veli-

kasima u Ugarskoj i Hrvatskoj, za koje je mislio, da su njegovi ociti ili bar tajni pri-

vrzenici. Tu im javlja, da je najmilostivije sasluSao sve, sto mu je o nekim stvarima u

ime njihovo izlozio zagrebacki biskup Pavao, njegov savjetnik i Ijubljeni vjernik, pak
s toga salje k njima dva svoja pouzdanika, Ugrina Sebastijana i nekoga drugoga, da
s njima zajedno i opet sa svakim posebice dalje u ime njegovo naustice ugovaraju. Sta
je tim pouzdanicima napuljskoga kralja bilo govoriti i ugovarati, ne znamo, kao ni to,

da 11 su zaista preko mora poSli; ali iz svega razabiramo, da je Ladislav tada kroz biskupa
Pavla zaista podrzavao sveze s hrvatskim i nekim ugarskim velikasima. Pismo vjerovno
za poslanike upravio je Ladislav na ove velikasedostojanstvenike: na vojvodu palatina i i

ugarskoga Stjepana, na svoga glavnoga vikara Ivana bana ma^vanskoga, Stjepana sina
nekadanjega vojvode Dionizija, biv§ega bana slavonskoga Ladislava od Ludenca, bana
Emerka njegova brata Detrika, Jurja sina nekadanjega ugarskoga palatina Nikole Seca,
i

kao i njegova brata Gregorija, Vukca sina vojvode Petra, Nikolu Zambova i Ivana Vuica.
 VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 261

Po ovomu popisu moze se nagadjati, koji su tada bili privrzenici napuljskoga kralja, ili
bar, koje je on smatrao za svoje Ijude. A bilo je izmedju njih takovih, koji su jo§ i

nedavno obnaSalt 6ast slavonskoga bana, kao Ladislav od LuSenca, paCe onakih, koji i

su ju bas tada vr§ili. Medju te ubrajamo Detrika Bubeka, koji se jos 30. ozujka 1391.
spominje kao Sigismundov ban Citave Dalmacije, Hrvatske Slavonije, a 27. ozujka 1392. i

kao ban Slavonije.

Kralj Ladislav nije sustao ni slijedece godine 1392., da sabire, nagradjuje i hrabri
svoje privrzenike. Dne 15. listopada odpravi on dva znamenita pisma preko mora: jedno

I na >Ivana ma6vanskoga bana

zenim kralj evinama«, kao i
i svoga generalnoga vikara u Ugarskoj
vojvodi bosanskomu Hrvoju, banu
i

kraljevina
drugim
Dalmacije
pridru-
i

Hrvatske; a drugo na ugarskoga palatina Stjepana Lackovica. U tim pismima dade on

svojima namjestnicima punovlast, da proglase amnestiju za sve obcine, velikaSe, plemice
i ine vrste Ijude, koji su doslije bili privrzenici »braniborskoga markgrofa* Sigismunda,
a protivnici i odmetnici njegovi. Malo zatim, 19. listopada 1392. podijeli plemicu Herku
Matijevicu i braci njegovoj, zatim Ladislavu i Ostoji MikSicima sela Lipovac i sv. Martin
u zupi Vrbasu; jednako darova toga dana braci Petru, Milosu, Dioniziju, Ivanu, Stjepanu
iVlahu, sinovima bosanskoga vojvode Pavla, vise sela (Vojskovo) u zupi Vrbasu grad i

Starigrad u zupaniji pozezkoj. Napokon 28. listopada 1392. pokloni Ivanu Grizogonu iz

Zadra grad Obrovac u Hrvatskoj.

Medjutim Ladislav ne zadovoljava se vise proglasima darovnicama. U isti mah,
i

kad je svoje namjestnike opunovlastio, da objave obcu amnestiju njegovim protivnicima,

snovase i o savezu s turskim sultanom Bajazitom, najopasnijim neprijateljem krscanstva.
Dne 18. listopada 1392. poslan bi iz Napulja zaseban poslanik na sultanov dvor, nedvoj-
beno za da izmoli u Bajazita pomoc protiv kralja Sigismunda. Sultanu moglo je biti
to,

samo zgodno, kad bi mu pngodom navala na Ugarsku pomagao napuljski kralj. S toga i

mu bija§e stalo, da dodje do saveza, privoli zato rado na molbu napuljskoga posla-
i i

nika, da dade koju od svojih kceri za zenu mladomu napuljskomu kralju. Jo§ u rujnu 1393.
vozio se jeiz Dalmacije poslanik turskoga cara na jednom brigentinu u Napulj, da uta-
na6i konacno sve u pogledu te zenitbe (pro complemento nuptiarum tractatarum inter
ipsum dominum regem et filiam dicti Basaiti).
Dva se dakle vladara godine 1391. i 1392. otimala za kraljevine Dalmaciju i

Hrvatsku: bosanski kralj napuljski kralj. To bijaSe zgodan das za Sigismunda

i Mariju, i

da pokusaju opet obnoviti svoju vlast u tim zemljama. Za to im je pak najprije trebalo
povjeriti taj posao skroz odanu, a uza to uglednu modnu muzu. A to je nedvojbeno i

bio proslavljeni silni knez Ivan Frankapan, junacki spasitelj kraljice Marije.
i

Sigismundovi bani nijesu u svoje vrijeme mogli zaprijeciti, da Stjepan Tvrtko ne

bi obladao Hrvatskom i Dalmacijom. Ni Ladislav od Lucenca, ban slavonski, a ni njegov
rodjak Dionizije od LuSenca, ban hrvatski i dalmatinski, ne bijaliu dosta jaki, da suzbiju
bosanskoga kralja i njegove privrzenike. Cini se pa^e, da su na posljedku i i?ami vjerom
malaksali. Vec u rujnu 1389. nema
bana Ladislava od Ludenca, docim hrvat-
vi§e slavonskoga
skoga dalmatinskoga bana Dionizija nestaje u ozujku 1390. (u povelji jednoj od 29. ozujka
i

te godine citamo: honore banatus regnorum Dalmatiae et Croatiae vacante). Cast slavonskoga

bana povjeri Sigismund jos god. 1389. Detriku Bubeku, baniju pak hrvatsku dalmatinsku i

ne popuni, jer je bal u ono vrijeme velik dio Hrvatske gotovo ditava Dalmacija (osim Zadra) i

dosla pod vlast bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka. Slavonskomu banu Detriku povjereno
bi tada, da brani kukavne ostatke Hrvatske grad Zadar od sile bosanske; s toga se ban
i

Detrik zove koji put banom 6itave Slavonije, Hrvatske Dalmacije. Detrik Bubek bija§e
i i

pa6e pokusao, da otme bosanskomu kralju ugrabljenu Hrvatsku, pak je iz Slavonije u

rujnu 1390. provalio sve do Knina, kljuca prekovelebitske Hrvatske, da ga osvoji za
svoga kralja gospodara. Onamo u Knin bijahu
i Zadrani 15. rujna poslali svoje posla- i
262 SIGISMUND 1 PROTUKPAIJI.

nike Pavla Pavlovica i Pavla Gjorgjica, jamaSno da bana pozdrave, te mu savjetom i djelom
pomazu. Ali nista se ne javlja, da je banu Detriku Bubeku poslo za rukom obladati

Kninom i ostalom Hrvatskom. Jamacno se je vratio, ne mogavsi odoljeti jadoj sili bosan-
skoga kralja.

Tek nakon smrti Stjepana Tvrtka mogao je Sigismund opet misliti, da obnovi
svoju vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji. A tu mu je bilo u prilog, sto su se za te kraljevine

takmili dva njegova protivnika, Stjepan Dabisa Ladislav Napuljski. Namah iza smrti i

kraljaTvrtka bijase kraljica Marija posla u Slavoniju, gdje ju 14. travnja 1391. nalazimo
u Ladislavu, selu zagrebackoga biskupa u tadanjoj krizevackoj zupaniji, a nedaleko od
mjesta Palizne. Tu je kraljica izravnala razpru izmedju zagrebackoga biskupa Ivana i

Stjepana od Predavca (selo kod Belovara), koji bijase selo Ladislav opustosio osvojio. i

Iz Ladislava posla je kraljica u Viroviticu, gdje je boravila jos o Gjurgjevu. Jamacno je

tada nastojdla utvrditi slavonske velikase i plemice u vjernosti i odanosti, te iztrijebiti

javne i tajne privrzenike svojih protivnika, medju kojima su bill i sincevacka vlastela

Tibald i Ivan (Tibaldus filius Deseu de Zenche, assecla Ivannis . . . de Palisna). Iza

kraljice Marije dodje jos iste godine sam Sigismund u Slavoniju, gdje ga nalazimo prvih
dana (5. i 6.) rujna u Pozegi. Tu mu stoji uz bok slavonski ban Detrik Bubek, kojemu
povjerava razne zadatke, naroSito da izravna razmirice izmedju gradjana obcine Gradca
i zagrebackoga biskupa Ivana.
Ban Detrik Bubek banuje u Slavoniji jos u ozujku 1392. No poslije toga nestaje
mu neko vrijeme traga; mozda se je odmetnuo
za pridruzio kralju Ladislavu. Mjesto i

njega banovao je u Slavoniji kratko doba (u kolovozu 1392) neki Ladislav, sin Petrov;
a onda je Sigismund imenovao banom svoga vjernoga odanoga kneza Ivana Franka- i

pana, spasitelja kraljice Marije. Ivan ili Anz Frankapan upravljat ce ne samo Slavonijom,
nego njemu bi jos povjereno, da vrati kruni sv. Stjepana ugrabljenu Hrvatsku Dalma- i

ciju. Zato se Frankapan odprvoga casa zove »ban kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«.
Knez Ivan Frankapan, jos od 7. srpnja 1386. gradjanin mletacki, bijase u ono vri-
jeme uz ma6vanskoga bana Nikola Gorjanskoga jamacno najmocniji najglasovitiji velikas i

citave Hrvatske Ugarske. Radi njegovih junackih djela kod Pocitelja

i Novigrada po- i

hvalio ga je isti papa Urban VI. Nakon smrti svoga brata Stjepana (1388.) ostade on
kao jedini bastinik citavoga roda Frankapana. Sa suprugom svoga brata Stjepana, Kata-
rinom Carrara, kao s kcerju njegovom Elizabetom, potonjom nesrecnom groficom celj-
i

skom, bijase se tako pogodio, da ce ih namiriti odpravninom od 40.000 zlatnih forinti,

a za to preuze on sam ogronmu bastinu svojih pradjedova. A ta zaista nije bila malena.
Citav otok Krk, prostrane zupe Vinodol Modruse s mnogim gradovima
i zamcima, i

grad Senj, gradovi Stenicnjak, Slunj, Dreznik, pak od najnovijega doba grad Cetin i

s Sitavim kotarom klokockim: sve to bila je drzavina njegova. U njegovoj vlasti bilo

je gotovo sve, sto bijase preostalo od Hrvatske, izuzev jedino zupe i oblasti krbavskih
knezova Kurjakovica. Osim toga drzao je on po svojoj sapruzi Ani, kceri gorickoga
grofa Meinharda VIL, vise mjesta i gradova u Gorici i Istri (Raspurch, i Novigrad-Castrum
novum). O ono osudno doba, gdje su se dva vladara takmila za vlast u Hrvatskoj i

Dalmaciji, bio je silni knez Ivan ili Anz jedino uzdanje kralja Sigismunda i njegove
supruge, kraljice Marije. Kralj ga je zato obasuo darovnicima i milostima kao nikoga
drugoga. U poveljama zove ga Sigismund 3>velemozni i postovani muz, gospodin Ivan,
knez kr6ki, modruSki i senjski, i kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske ban, nas
Ijubljeni rodjak (dilectus affinis) vjernik .« Dne 11. studenoga 1392. podijelio mu
i .

je kralj namah dvije povelje; jednom mu je potvrdio sve darovnice privilegija svojih i

predsastnika; drugom dozvolio je poradi osobitih njegovih zasluga njemu i njegovim po-
tomcima, da mogu na svojim imanjima (intra dominium ipsorum) bez svake dace traziti,
vaditi kopati budi kakovu rudu, bila zlatna, srebrena, olovna ili zeljezna.
i
 VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRAU; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 263

Nepovoljne bijahu prilike, za kojih je knez Ivan Frankapan primio bansku dast, a
osobito tezka zadaca, koju mu je bilo izvesti. Jedino mu je bilo u prilog, §to nije bilo
prave sloge i sporazumka izmedju njegovih protivnika. Jer dok su Hrvoje brat njegov i

Vuk Vuk6i<5 radili samo za svoga kralja Stjepana Dabisu, ne mareci mnogo za bezpred-
metne darovnice dalekoga kralja napuljskoga, priklanjali su se braca Ivan i Pavao Hor-
vati viSe Ladislavu, smatrajuci ga pravim ba§tinikom kralja Ljudevita. Uz njih stajali su
I sinovci pokojnoga Ivana Palizne, od kojih je Ivan mladji drzao Vranu i nazivao se
priorom vranskim, dok je drugi brat Miklos (Nikola) bio knezom u Ostrovici. Izmedju
njih i Dabisina bana Vuka Vukcica bija§e doslo do zestokih opreka, tako da je ban
Vuk jos 7. veljace 1392. posao s vojskom iz Karina, te udario na njih. Vec 12. veljace

znalo se u Zadru, da je ban Vuk zarobio Ivana i MikloSa, te po svoj prilici obladao i

njihovim gradovima. Posto je opreka izmedju bosanskih velikasa i hrvatskih pouzdanika

kralja Ladislava trajala i dalje, mogao se je ban Ivan Frankapan nadati, da ce mu na-
pokon poci za rukotn iztisnuti oba takmaca kralja Sigismunda. I zaista je u prvoj po
lovici 1393. stala malaksati vlast kralja Dabise u Hrvatskoj i Dalmaciji. Trogir barem u
polovici 1393. nije nikoga priznavao za kralja (vacanti regni dominie regali).
Medjutim ban Ivan Frankapan malo da u to nije izgubio sam Zadar. Vec bi spo-
menuto, kako je taj grad godine 1392. surovao s banom Vukom, kako su u Zadar do-
lazili iz njega
i izlazili ban Vuk, brat njegov Dragisa, ostali pouzdanici bosanskoga i

kralja. Pace 8. rujna bijahu Zadrani bana Vuka i njegova banovca Ivana Misljenovica
imenovali svojim gradjanima, ocit znak, da su stall naginjati Stjepanu Dabi§i. Valjda su
ih ban Vuk i njegovi rodjaei mamili, nudeci im od svoga kralja vece povlastice i slo-

bode, nego §to su ih imali za Sigismunda. Kad je na to postao Sigismundovim banom

knez Ivan Frankapan, planu namah opreka izmedju njega i Zadrana. Glavni povod raz-
mirici dadose sami Zadrani, koji su, zavedeni obecanjima bosanskih velikasa, sve na-
suprot ujamcenom pravu hrvatskih bana uzkratili Ivanu Frankapanu duzni dohodak od
tridesetnice u svom kotaru, a k tomu jos nijesu pustali bezplatno izvazati sol u banove
komore. Ban Ivan Frankapan naslucivao je s toga, da se Zadar hoce odmetnuti od nje-
gova kralja, pak je odlu6io nepokorne Zadrane silom prinuditi, da vrse svoje duznosti.
Doslo i do okrsaja izmedju bana i gradjana, te su banove cete iz tvrdinje Ljube (na

jugoiztoCnom kraju otoka Paga) udarale na zadarski kotar. Uza sve to ne mogase ban
opornih Zadrana pokoriti. Zato odluci podsjednuti grad s kopna i mora. Po§to sam nije
imao dovoljno brodova, obrati se u travnju 1393. Posla naime
Mletcima za pomoc.
onamo senjskoga biskupa Leonarda molbom, da Mletci njemu, svomu gradjaninu
s i

prijatelju, dadu tri galije proti Zadranima, kako bi ih prinudio, »da budu pokorni kruni
i kralju Ugarske, njemu kao banu Dalmacije (pro damnificando Jadratinos, ut sint
pak i

obedientes domino regi et corone Hungarie ac sibi tanquam bano Dalmatie).

Ivanov poslanik, senjski biskup Leonard, imao je medjutim jo§ jedan zadatak da
obavi u Mletcima. Njemu bijase utrti put savezu izmedju Mletaka kralja Sigismunda i

protiv turskoga cara njegove sile. No Mletci, kojim je nada sve bilo do njihove koristi,
i

ne htjedoSe ni 6uti za takav savez, kojim bi stradala njihova trgovina na iztoku. Oni se
u svom odgovoru od 29. travnja 1393. udvornim rijedima izvinjavahu ovako: »Jasno otvo- i

reno uvidjamo, da je gospodin knez (Ivan Frankapan) potaknuo pitanje o savezu iz

iskrene Ijubavi tople privrzenosti, koju je uvijek odavao prema nama
i naSoj obcini, i

tako isto iz poznate revnosti, koju je gojio i goji za saCuvanje dasti i stanja kraljevine
i krune Ugarske, koje nas protivStine progonstva, bog budi svjedok, vrlo tiSte. Ali kako i

dobro znade njegova velemoznost, kojoj je kao nama sve poznato, §to uCinismo za i

umnozanje saCuvanje one kraljevine, obstoji medju istim gospodinom kraljem krunom
i i

Ugarske medju nama i naSom obdinom takova Ijubav, da nam se ved iz toga razloga,
i

a ni iz mnogih inih razboritih po§tenih ne dini potrebito upustati se u ugovaranje

i
264 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

saveza. U ako bi gospodinu kralju za uzdrzanje njegove kraljevine bilo sto

ostalom,
potrebito, sto bismo mogli uSiniti, pripravni smo, koliko god se puta od nas bude trazilo,
u torn zadovoljiti njegovu velicanstvu«. Jedaako odbi mletacko vijece molbu banovu i

za galije protiv Zadrana. »Uvjereni smo«, tako se izvinjavalo i laskalo, »da je i gospodin

knez osvjedocen, kako bismo rado ugodili njegovoj velemoznosti u svemu, sto se slaze
s nasom 6ascu. Ali pristati na taj zahtjev bilo bi skopcano s prevelikim za nas teretom
i protiv nasih na6ela, po kojima svedjer vladasmo i sada vladamo : da naime sa svima,
osobito sa susjedima zivimo u miru; jer nema sumnje, da bi se Zadrani mogli na nas
potuziti, kad bi njegovoj velemoznosti dali zatrazene galije. S toga molimo, neka nas
izvoli izpricati uvaziv ovo i koje §ta drugo, sto ne treba spominjati*.
Ba§ u onaj cas, kad su se Mletci banovim ponudama molbama oglusili, boravio i

je on 28. travnja u Zagrebu, gdje se je zadrzavao i mjeseca svibnja. Dok su valjda

njegove 6ete nastavile udarati na zadarski kotar, on je uredjivao poslove u Slavoniji.
Tu je narodito po nalogu kraljevu nastojao izravnati razmiricu izmedju obcine Gradca
kod Zagreba Pavla Gregorija, sinova Mastenovih od Cica, koji bijahu gradjanima
i i

pomenute obcine ugrabili poharali posjedovanja Hrasce Petrovinu. Poslije toga valjda
i i

je u srpnju posao u iztocnu Slavoniju, da pozdravi kralja Sigismunda, koji je dolazio u

Djakovo na sastanak s bosanskim kraljem Stjepanom DabiSom.
I u Zadru bijahu medjutim doznali, da ce kralj Sigismund naskoro doci u Djakovo,
da ugovara mir s bosanskim kraljem. Izabrase zato namah dva poslanika, po imenu
Teobalda Nasica i Mazola Fanfognu, koji ce kralju tuziti bana Ivana Frankapana. U na-
putku, sto ga 20. svibnja 1393. dade zadarska obcina svojim poslanicima (ituris ad
locum Diaco, ubi futurus est serenissimus dominus noster rex Hungariae et dominus rex
Boemiae 3= Bosniae pro pace tractanda), potanko je prikazana razmirica s banom Ivanom,
te se podize tuzba na bana na njegove Ijude, koji provaljuju u kotar grada. Kaze se,
i

da je grad ve6 kroz poslanike nastojao bana odvratiti od takova postupanja, da ga je i

zamolio, neka naknadi stete pocinjene gradjanima; ali sve zaludo, jer je ban pace zatajio,
da nije primio ni kraljeva pisma, koje mu odstetu nalaze. S toga se povjerava poslani-
cima, neka izmole u kralja drugoga bana za Dalmaciju, »samo da se oslobode od jarma
toga bana, koji ih gleda tako nesmiljeno i protiv svake pravice i prava unistiti«. Mole
nadalje kralja, da im ostavi citav prihod od tridesetnice i soli, kojega je polovicu bio
dosudio hrvatskomu banu, jer im je taj prihod u onoj nevolji potrebit za uzdrzavanje
tvrdinje Zemunika, znamenita svojim polozajem protiv usta§a i BoSnjaka. A da kralja sto
lakse na to sklone, izlazu mu znamenitost svoga grada za krunu, izticu dosadanju nje-
govu vjernost, koja bi mogla djelovati i na sve ostale odmetne gradove, da se opet
vrate pod okrilje kraljevo. Ako se pak ne bi izpunile njihove zelje, navijestaju, da bi se

i sam Zadar mogao iznevjeriti, narocito kad bi Zemunik dopanuo neprijateljskih ruku.
Jo§ su zadarski poslanici imali kralju preporuciti mir Bosnom; ako bi ili bar primirje s

se utanacio mir s bosanskim kraljem, neka se u pogodbama izrijekom spomene grad i

Zadar. Zanimljivo je, sto se poslanici na kraju naputka ovlasduju, da mogu od dohodka
tridesetnice ponuditi 200 dukata palatinu, a 300 nadbiskupu ostrogonskomu, kraljevu
kancelaru, ako izrade, da sav dohodak ostane gradu. Zadrani javljaju napokon kralju,
kako §alju zasebne poslanike u Mletke, koji ce se zahvaliti obcini, sto nije poduprla
bana Ivana Frankapana proti njihovu gradu.
Nije poznato, da li su zadarski poslanici zaista posH u Djakovo, i da U su §to izradili

u kralja Sigismunda. Cini se medjutim, da je borba njihova s banom i dalje trajala-

Tek studenoga stigose u Zadar krbavski biskup Nikola i ninski biskup Ivan, da utanace
12.
mir i sporazumak izmedju bana Ivana Frankapana i obdine zadarske. Ne javlja se medjutim, da
li im je to i po§lo za rukom. Nekoliko dana poslije, dne 29. studenoga 1393., umre u
Senju slavni ban i knez Ivan Frankapan, te bi 1. prosinca sahranjen u crkvi otaca Franjevaca.
 PORAZ HRVATSKIH USTA§A KOD DOBORA (1394.) I KNINA. 365

V
knez
Na
Na baa^koj stolici

Butko Kurjakovic,
zamijeni kneza Ivana opet jedan hrvatski knez,
sin Budislava. Taj je jos od smrti kralja Ljudevita nepoko-
naime krbavski

lebivo stajao uz Mariju, te joj prvi bio na uslugu, kad se bijase oslobodila suzanjstva u
Novigradu. Dne 15. kolovoza 1393. bijahu >Tomas i Butko, krbavski, licki, buski i

procaja knezi< izdali hrvatsku, glagolicom pisanu povelju »pod Pociteljom*, kojom su
potvrdili mir izmedju svojih podanika Dujma Mlnicevica i Novomu banu Butku
Netrnica.
bijase prva briga, da se pogodi sa Zadranima, sto mu podje za rukom. Pavao Pavlovic
i

javlja, da je 27. sijecnja 1394. hrvatsko-dalmatinski ban Butko zajedno sa svojim sinovcem,
knezom Karlom, utanacio savez sa Zadranima. Tri rektora i sest za to odredjenih pie-

mica i^medju njima i Pavao Pavlovic) prisego§e torn prigodom na svete moci, da ce s banom
podrzavati vjecito prijateljstvo i savez \ligu) protiv svih neprijatelja kralja Sigismunda.

Rl'§evine~grada Dobora

n sjeverno) Bosni (a sredovje^Doj Usori).

(Poraz hrvatskih ustasa kod Dobora (1394.) i Knina). Bosanski kralj

Stjepan Dabi§a bijase se brzo uvjerio, da nije dovoljno jak za takmenje i s kr?.ljem

Sigismundom is napuljskim kraljem Ladislavom, da ce prije ili poslije izgubiti Hr-

te

vatsku i Dalmaciju. K tomu se nije pravo pouzdavao u Horvate Palizne, koji su vi§e i

naginjali napuljskomu kralju, a ni u svoje vlastite velikaSe Vukcice Hranide, koji su i

vise radili za sebe, nego za svoga kralja. Napokon ga je obuzeo strah od Turaka ili

Osmanlija. koji se bijahu prikucili bosanskoj drzavi, odkad je Stjepan Lazarevic postao
266 SIGISMUND I PROTUKUALJI.

kletvenikom sultana Bajazita. Sve to, kao i pojava bana Ivana Frankapana, a mozda i drugi,
nepoznati razlozi sklonise kralja Stjepana Dabisu, da se izmiri s kraljem Sigismundom.
Ved hi spomenuto, kako se je jo§ u svibnju 1393. znalo u Zadru, da ce naskoro
kralj Sigismund doci u Djakovo, da ugovara mir s bosanskim kraljem Stolica bosanskoga
biskupa izabrana bi jamacno za to, da bi lakse posredovali sam biskup mafivanski i i

ban Nikola Gorjanski. Oba se kralja zaista sastadose u Djakovu u srpnju 1393. Potankih
vijesti o dogovorima izmedju njih nema; jedino je izvjestno, da je torn prigodom Stjepan
Dabisa ustupio Sigismundu Hrvatsku i Dalmaciju, koje su kroz tri godine bile sjedinjene
s bosanskom drzavom. Osim toga priznao je Sigismund Stjepana Dabisu zakonitim
kraljem bosanskim utvrdio s njim i vjeciti mir, dok je u drugu ruku Stjepan Dabisa
privolio, da iza smrti njegove predje bosansko prijestolje na Sigismunda kao na pravoga
i zakonitoga vladara Bosne.
Sigismundu bijase vrlo drago, sto je utanacio tako povoljan mir, te je sada u znak
Ijubavi svomu bosanskomu kralju, podielio 6ast velikoga zupana simezke zupa-
prijatelju,

nije. No znajuci, kako su mocna uplivna vlastela bosanska, ne smatraSe djakovaSki mir
i

dovoljno osiguranim, dok ga vlastela bosanska ne potvrde. Medju inima prihvati ugovor
i

djakovacki vojvoda Hrvoje Vukcic, koji 23. kolovoza 1393. u gradu Lucanima kod
i

Sinja izdade pismo ovoga sadrzaja: >Mi Hrvoje, vojvoda Dolnjih krajeva Bosne, dajemo
na znanje svakomu, komu se pristoji, da mi ovim listom, imajuci pouzdanje iskrene privr-
zenosti vjernosti prema prejasnim vladaocima
i gospodarima gospodinu Sigismundu, i

bozjom milosti kralju, gospoji Mariji, kraljici Ugarske, Dalmacije i Hrvatske

i hoto- . . .

mice znajuci obecajemo njima odsad nadalje svaku vjernost, duznu pokornost
i posto- i

vanje naprotiv bud kojim knezovima, velikasima drugim Ijudima koga im drago staleza, i

stepena, zvanja, dostojanstva, Casti i preimuctva, izuzev jedino slavnoga vladara gospodina
Stjepana kojemu zelimo vjerno sluziti dok zivimo, osim ako
Dabisu, kralja bosanskoga,
bi isti gospodin kralj bosanski ustao, §to bog ne daj, proti recenomu gospodinu kralju i

gospoji kraljici ugarskoj; onda smo duzni odustati od sluzbe gospodina kralja (bosan-
skoga), a podnipo§to ne predati svojih sila ma na koji na6in proti istomu kralju i kraljici

Ugarske. Poslije smrti pak reSenoga Stjepana Dabise, kralja bosanskoga, ne cemo, dok
zivimo, nikomu drugomu sluziti osim pomenutomu kralju kraljici Ugarske; njihove cemo i

zapovijedi, koiiko mozemo, uvijek neumorno, slobodno uspjesno vrsiti, vjerno im vazda
i i

sluzeci, od sada nadalje posvetit cemo se mi i nasi potomci

i nasljednici njihovim i

zeljama i Osim Hrvoja prihvati djakovacki ugovor

nalozima*. zupan Vukmir Semkovic i

s bracom Tvrtkom i Stjepanom; a Sigismund im na to izdade povelju, kojom im potvrdi

sve povlasti prava, »jer ste vi s privolom i hotenjem slavnoga vladara gospodina
i

Stjepana Dabise, bosanskoga kralja, predragoga nam prijatelja, i gospoje Jelene, supruge
njegove, cistom iskrenosti vjecnu vjernost obecali i zaprisegli nasemu velidanstvu, te ste
se svojim pismom da cete na§e veli6anstvo poslije smrti re6enoga
priklonitije obvezali:
gospodina kralja Stjepana Dabise, sadanjega kralja Bosne, primiti, imati drzati za svoga i

pravoga naravskoga (zakonitoga) glavara.«

Sjepan Dabisa, a s njim i nekoja odlicnija vlastela bosanska, bijahu kralju Sigis-
mundu ustupili Hrvatsku i Dalmaciju, pa6e mu obrekli i nasljedstvo na bosanskom prije-
stolju. No uza sve to podize se proti djakovaSkomu miru velik dio bosanske vlastele, a
i neki vodje hrvatskoga pokreta. Od potonjih iztaknu se osobito ban Ivan Horvat, nekad
Tvrtkov namjestnik u Hrvatskoj Dalmaciji, a poslije glavni namjestnik kralja Ladislava
i

u svima zemljama krune ugarske. JoS prije srpanjskoga sastanka u Djakovu nagovaraSe
Ivan Horvat u lipnju 1393. iz svoga zakloniSta u gradu Omi§u mletaiku republiku, da
se zdruzi u savez s napuljskim kraljem Ladislavom proti kralju Sigismundu. No Mletdani
ne htjedo§e njegovih predloga prihvatiti; a posto je malo zatim Hrvatska s Dalmacijom
dosla pod Sigismunda, morade Ivan Horvat po drugi put ostaviti svoju domovinu i pobjeci
 PORAZ HRVATSKIH USTaSa KOD DOBORA (1394.) I KNINA. 267

u Bosnu. U rujnu iste godine 1393. desio se je >ban Ivani§< vec uz kraija Stjepana
Dabisu, a s njim bijase na dvoru bosanskom i brat njegov Pavao Horvat. Ondje nasto-
jahu svima silama, da obore djakovaCki mir i da opet Bosnu podignu proti kralju
Sigismundu. Napokon odluci i sam kralj Sljepan Dabisa odustati od mira djakovackoga.
Opozvavsi sve, sto bija§e onom prilikom obrekao, zapovjedi banu Vuku Vukcicu, da na
novo podigne zastavu bosansku u Hrvatskoj i Dalmaciji, a u isto vrijeme dozvoli braci
Ivanu i Pavlu Horvatu, da u oblasti Usori u cvrstom gradu Doboru skupljaju vojsku,
s kojom 6e preko Save provaliti u Slavoniju i obnoviti pokret hrvatski.
Zacuvsi Sigismund za nove smutnje na juznoj medji svoje drzave, zivo se zabrinuo.
Vec 5. srpnja 1394. pozove iz Lipce grad Kremnicu, da mu uzajmi 1000 dukata i da
mu ih do Jakovljeva (25. srpnja), jer ce poslije toga roka povesti vojnu na
posalje
bana neke neprijatelje
bosanskoga i nevjernike svoga kralj evstva. U prvoj polovici
i

kolovoza kretase se vec vojska ugarska prema jugu, da preko Save provali u Bosnu,
narocito u Usoru, gdje se bijahu braca Horvati u gradu Doboru utvrdili. Na celu vojske
bija§e sam Sigismund, a njega pratijahu velika§i sa svojim cetama, medju njima novi i

ban hrvatski Nikola Gorjanski i brat njegov Ivan, tavernik Nikola, i dvorski vratar Stjepan
Kanizaj. Kad se je kraljevska vojska priblizavala gradu Doboru, Ivan Horvat izadje iz

njega, bojeci se, da se ne bi mogao u njemu odrzati. Na to opasa Sigismund grad Dobor,
osvoji ga i dade ga zapaliti, da ne bude vi^e zakloniStem hrvatskih ustasa. Zatim podje
u potjeru za ustasama, te zarobi bracu Horvate i uz njih jos mnoge druge kolovodje.
Prestravljen s tolike nesrece kralj Stjepan Dabi§a pohita Sigismundu u susret, pokloni
mu se, te obnovi djakovacki ugovor »povrativsi sebe i svoje podanike u podanstvo i

poslusnost kralju i kruni ugarskoj.«

Slavodobitno vracase se sada Sigismund u Ugarsku, vodeci sa sobom bracu Horvate
i mnogo drugih suznjeva, da im se strasno osveti. Ne mogase docekati ni grada Budima,
nego dade Ivana Horvata skoncati jos uz put u gradu Pecuhu. Po zahtjevu svoje supruge
Marije osudi ga na groznu smrt. Najprije ga privezaSe konju za rep, te ga dadose po-
vlaciti po ulicama grada Pecuha. mucahu usijanim kljestama, a napokon mu
Poslije ga
tijelo razsjekose na cetvero, te pribiSe ta detiri komada na gradska vrata, da tako zastiaSe
svijet. S ostalim suznjevima podje Sigismund u Budim, gdje im je dao odrubiti glave
na trgu sv. Jurja, a onda ih sahraniti u crkvi Spasovoj u predgradju budimskom. Trideset
i jednoga plemica dao je tada voditi preda se; nijedan mu se nije poklonio, niti ga za
milost molio: zato bi§e svi redom pogubljeni. Kad je kralj, okruzen od svojih dvorjanika,
uzivao gledajuci to krvoprolice, dodje red na Stjepana Konta. Taj najprije ogleda
sigurnim okom mac krvnikov, a onda reie: j Mnogo sam puta gledao smrti u lice, te se
nje ne bojim ni sada«. Junacka a tuzna smrtKontova dirnu njegova mladoga maco-
no§u Covka, te navali plakati i naricati za svojim gospodarom. Kad to Sigismund vidje,
stade tjesiti vjernoga momka. ^^Ne prolijevaj suza«, re6e mu, »prestani plakati; eto ja cu
biti tvoj gospodar, a mogu ti mnogo vise darovati, nego onaj, koji je izgubio glavu«.

Ali ogorceni momak odgovori ubojici svoga gospodara: >Ja tebe, bohemska s . . . o
(scrophae bohemicali) ne cu nikad sluziti*. Krvnici pograbise momka, te on bijaSe trideset

i drugi, koji je izgubio glavu. Jedini biskup Pavao Horvat ostade na zivotu. Sigismund
ga poStedi, jer je bio svecenik. Ali se biskupu Pavlu izgubio poslije svaki trag. Ugri
ne mogoSe Sigismundu nikad oprostiti toliko krvoprolice, pak zato nije sve do konca
njegova vladanja bilo viSe pravoga sporazuma izmedju njega i naroda.
Vjerojatno jo§ prije pohoda u Bosnu, a svakako poslije pada grada Dobora bijase
Sigismund dosadanjega maivanskoga bana Nikolu Gorjanskoga imenovao banom Dal-
macije i Hrvatske, a sada mu je povjerio, da te kraljevine otme bosanskoj vlasti, pak
da onda u njima uvede red i Nakon katastrofe kod Dobora, nakon grozne smrti
mir.

hrvatskih kolovodja bio je novomu banu lak posao u prestravljenoj Hrvatskoj Dalmaciji. i
268 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

Kad je on zaista s bratom svojim Ivanom provalio u doslije bosansku Hrvatsku na jugu

Velebita, opre mu se jedino kod Knina ban Vuk Vukcic. AH ban Vuk bi suzbit, Knin
osvojen, a s njim dodjose u jedan mah svi ostali gradovi, varoSi i tvrdinje u vlast Nikole
Gorjanskoga Kralj Sigismund mogao se je sada pohvaliti, da je opet zadobio Dalmaciju
i Hrvatsku, te ih svojemu gospodstvu i vlasti pridruzio, a kraljevinu Bosnu umirio i po-
vratio u prijasnje stanje« (exercitu ipsius Wlk bani prope castrum Tinnyn devicto prae-
scripta duo regna — Dalmatiae et Croatiae nostris manibus et dominio cum aliis castris,

civitatibus et fortalitiis in eisdem habitis recuperarunt). Bosanske se vojvode vratise u

svoj zavicaj, a hrvatske ustase, koliko ih je jo§ bilo, razbjegose se na sve strane, trazeci
vecinom zaklona kod svojih bosanskih rodjaka, i cekajuci ondje bolja vremena. Ban pak
Sigismundov Ivan Gorjanski smiri iza pobjede kod Knina posljednje trzaje hrvatskoga
pokreta nadajuci se, da se ne ce nikad vi§e vratiti doba Ivana Palizne Ivana Horvata. i

Na po^etku godine 1395. nalazimo vec posve uredjene prilike u hrvatskim zemljama.
Nikola Gorjanski ostao je i dalje banom Dalmacije i Hrvatske, gdje je na§ao pune ruke
posla, da zacijeli rane proslih burnih dvanaest godina; njega zamijeniSe u banovini Macvi
Stjepan Korogj i Nikola Treutul (Trentul), oba vlastelina u iztodnoj Slavoniji; banom
napokon citave Slavonije postade opet Detrik Bubek. Svi ti bani rade, da do kraja umire
povjerene im banovine. Slavonski ban narocito se je trudio, da naknadi slobodnoj obdini
Gradec kod Zagreba sve §tete i gubitke, koje bijase pretrpila potonjih godina poradi
vjernosti svoje prema kralju Sigismundu i Mariji. Ta je obcina tek vise opomena
nakon
mogla platiti kralju duzni dohodak (coUectam in die strennarum, Beud dicta) za
v^^lgo

posljednje tri godine (1393. — 1395.), sto joj je zatim 15. ozujka magistar Emerik od
Zeline, vitez kraljevskoga dvora, pismom potvrdio. Na to je kralj 26. travnja 1395. za-
povjedio iz Budima Ivanu de Senis, vikaru zagrebackoga biskupa, da ne dira u gradjane
slobodne obcine na brdu Gradcu, nego da ih uzdrzi »u pravima i obicajima, koje su
doslije uzivali*.Medjutim zitelji Gradca imali su Turovom i drugih protivnika, narocito u
polju, koji im bijahu oteli njihova posjedovanja u Petrovini i Hrascu. Najljuci njihovi
protivnici bijahu tu neki zitelji Odre Lomnice; s njima parbili su se Gradcani kroz
i

ditavu godinu pred banom Detrikom Bubekom kao i pred Martinom Drzicem (Ders),
banovcem zagrebackim zupanom. Sred te parnice zavadiSe se gradjani Gradca opet
i

s vikarom Ivanom de Senis, koji je od njih na neobican nacin pobirao desetinu za

zagrebackoga biskupa. S toga planu tako zestoka razmirica, da je vikar slobodnu obcinu
udario crkvenim interdiktom. No na tuzbe Gradcana zapovjedi kralj Sigismund 1. rujna 1395.
iz Ostrogona pomenutomu vikaru, da pobira desetinu po dotadanjem obicaju, zabrani i

mu podjedno za takove stvari kazniti gradjane crkvenom kletvom.

U Dalmaciji bijase jos na koncu godine 1394. grad Spljet izabrao za svoga kneza
ili nacelnika hrvatskoga bana Nikolu Gorjanskoga, obnovivsi tako obiCaj, kako je obstojao
za kralja Ljudevita. U Trogiru opet prestadose birati dosadanjega svoga kneza Ivanisa
Ivanovica Nelipica (1393. — 1394), kneza cetinskoga i surjaka Hrvojeva. Namah na
pocetku godine 1395. sazove ban Nikola Gorjanski zastupnike dalmatinskih gradova u
Spljet. Tu nastojaSe uz ino izmiriti protivne stranke u gradu Trogiru, koje su se
predja§njih godina medju sobom borile i krv prolijevale. Ban izradi (ipsius pacis tractator),
da su se obje stranke 23. sijednja pogodile, ustanovivSi podjedno, »da se u buduce nikada
vise ne spominje krv, koja je medju trogirskim plemidima prolivena«. Jamacno ponukom
banovom sastado§e se malo zatim u ozujku u gradu Sibeniku punomocnici svih gradova
dalmatinskih (Zadra, Spljeta, Trogira), te utanaci§e medju sobom mir, slogu i savez.
Nastojanje obiju bana oko mira i reda pomagali su i kralj Sigismund i kraljica
Marija. Potonja bija§e i sama saSla u Slavoniju, te je 7. sijecnja 1395. boravila u Viro-
vitici, gdje je izdavala povelje. Sigismund opet ne samo da je odobravao sve, sto su
njegovi bani odredjivali, nego je takodjer na molbu plemica citave Slavonije, u ime kojih
 SMRT KRALJICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVAtSKO-DALMATlNSKi U NINtJ. 269

bijahu dosli u Budim Ivan sin Cuporov od Moslavine Stjepan od Vocina (de Athyna), i

dne 31. svibnja 1395. potvrdio privilegij kralja Ljudevita, da se plemici Slavonije (regni
Sclauonie) na jugu Drave (ex ista parte fluvii Drave) ne smiju pozivati ni pred ciji sud,
nego najprije pred njihova bana. Za primjerom kraljevim i njegovih bana povedose se
velikasi, plemici i druge vrste Ijudi, te je sve radilo o obcem izmirenju. Tako se
10. listopada 1395. nagodi i spljetski nadbiskup Andrija s cetinskim knezom Ivanisem
Ivanovicem Nelipicem za desetinu u knezevim oblastima; toj nagodi prisustvovahu i neki
dostojanstvenici i knezovi hrvatski, kao banovac hrvatski Pavao Mihajlovic (Michaele),
vazda vjerni krbavski knez i bivsi ban Butko Kurjakovic, knez Gevraio Butkovid drugi. i

U izpravio toj pogodbi kaze

se, da je sastavljena >za vladanja preblagoga principa i

naravnoga gospodara Sigismunda, Bozjom milo§cu Ugarske, Dalmacije, Hrvatske t. d. i

slavnoga kralja markgrofa braniborskoga, u vrijeme

i velemoznoga poduzetnoga i

muza, gospodina Nikole Gorjanskoga, bana kraljevina Dalmacije i Hrvatske, kao vrlo i

postovanog kneza grada Spljeta*.

Cini se pace, da je kralj Sigismund pokuSao predobiti za se i neke bosanske veli-
kase, koji su dosad bili poglaviti protivnici njegovi. Tako je Vuku Vukcicu, nedavno jos
hrvatskomu banu bosanskoga kralja, nakanio darovati gradove Krupu i Ostrozac, koji su
doslije pripadali knezovima Blagajima (Babonicima). No tomu se opre zagrebacki kanonik
Stjepan knez Blagaj u ime svojih rodjaka, koji su u ptijasnje burno vrijeme krvlju svojom
branili Ostrozac od navala bosanskih ceta. Napokon je kralj popunio stoiicu vranskoga
priora, imenovavsi za tu cast Emerika Bubeka, sina slavonskoga bana Detrika. Jos 24. kolo-
voza 1395. izdao je kralj u Moslavini (in villa Monozlou) proglas na palatina i dvorskoga
sudca, na bane kraljevine Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i na sve sudce sirom
svoje drzave, dabudu novomu prioru na ruku, da sto prije skupi imanja svoga reda.
(Smrt kraljice Marije, 17. svibnja 1395.; veliki sabor hrvatsko-dalma-
tinskiuNinu, u lipnju 1396.). Uspjesi u Hrvatskoj i Dalmaciji kao da su kralja
Sigismunda ohrabrili, te je stao raditi, da pokori i druge zemlje i vladare, koji se bijahu
njegovoj vrhovnoj vlasti oteli. Narodito je svratio paznju svoju na iztok i sjeveroiztok,
gdje se bijahu u osudno doba odmetnuli od njega moldavski i vlaski vojvoda. Na koncu
godine 1394. ili na pocetku 1395. poduze vojnu na Moldavu ili >malu Vlasku< (minor
Valachia seu terra nostra Moldavia), gdje je tada vladao vojvoda Stjepan, nasljednik
onoga kneza Petra, koji se bijase pred vi§e godina pokorio vrhovnoj vlasti poljskoga
kralja. Sigismunda je na toj vojni pratio sikulski knez Stjepan Kanizaj, te je sa svojim bande-

rijem sa Sikulcima utirao put kraljevoj vojsci, razgonedi moldavske cete, koje bijahu
i

posjele klance i prevale u onim gorama. Tako prodre kralj srecno sve do stolice vojvo-
dine, do Suczave, gdje se s vojskom svojom utabori. Tu dodje preda nj vojvoda Stjepan,
pak mu se sa svojom druzinom s Vlasima pokloni zamoli, da mu oprosti dosadanju
i i

nevjeru. Podjedno mu se prisegom i pismom obveza, da ce opet placati obicajni danak.

Nakon pobjede nad moldavskim vojvodom Stjepanom vratio se Sigismund posljednjih
dana veljace u Erdelj, gdje no u ozujku 1395. dodje k njemu u Bra.^ov vlaski vojvoda
Mirca, jos nedavno njegov zestoki protivnik. Mirca bijase u taj mah u velikoj nevolji,
jer ga je turski sultan iztjerao iz njegove drzave. Gordi vojvoda vlaSki (>vayvoda Tran-
salpinus, dux de Fogaras et banus de Zewrin* u drugim spomenicima, cirilicom —
pisanim: >Dobru6e i Dristra gospodar, velikij vojevoda i gospodin vsej zemi Ungro-vla-
hijskoj i oba pola po vsemu Podunavju daze do velikago morja*)
zaplaninskim stranam i

bija§e doduse 10. listopada 1394. u boju na »Rovinah« suzbio Turke njihova sultana; i

ali ove godine 1395. provali Bajazit opet preko Dunava u njegovu zemlju, osvoji Malo

Nikopolje (danas Turnul), oblada Vlaskom i zbaci Mirdu s vojvodske stolice. Mirda dodje
kralju Sigismundu u BraSov, te utanaci s njim 7. ozujka 1395. savez, kojim se opet
pokori kralju i obveza, >da <5e sam sa svojom vojskom idi u pomoc kralju, kad i koliko
27o SIGISMUND I PROTUKRALJI.

god put bi taj vojsku vodio na Turcina saveznike«. Sad provali Sigismund
ili njegove
u svibnju 1395. u Vlasku, da oslobodi tu zemlju od turske poplave da ju vrati svojemu i

kletveniku. No sred slavodobica u Vlaskoj stize mu vijest, da mu je supruga Marija umrla.

Vijest bijase istinita. Iza 7. sijecnja 1395., kad je kraljica Marija boravila u Virovi-
tici, nema spomena u poznatim spomenicima. Poljski Ijetopisac Dtugosz javlja
joj vise

naprosto, da je umrla u Budimu u ponedjeljak, 17. svibnja 1395.; a po jednoj povelji

Sigismundovoj saznajemo, da je sahranjena u Velikom Varadinu. Mariji bija§e nekih
dvadeset pet godina, kad se je razstavila s ovim svijetom. Prozivjela je tuznu mladost:
i

vidjela pokolj kod Djakova, gledala na svoje oci, kako joj majku zadavise, a sama i

probavila preko deset mjeseci u suzanjstvu, Strepeci dan i nod za svoj zivot. Onda joj

opet bilo zivjeti uz neljubljena supruga, dok ju nije smrt oslobodila svih muka i stradanja.

A izdahnula bas u ^as, kad se je cinilo, da ce se nakon silna krvoprolica ucvrstiti na

prijestolju svoga otca. Nije zabiljezeno, da li su narodi blagoslivljali ili proklinjali njezinu
uspomenu; jedino se spominje, da se je vec 22. svibnja u Dubrovniku znalo za smrt
njezinu, da je veliko vijece toga grada 8. lipnja jednoduSno zakljucilo, da se obave
i

svecane zaduSnice prigodom smrti njezine.

Medjutim smrt kraljice Marije bijase velik udarac za kralja Sigismunda. Pomenuti
Ijetopisac poljski dodaje, kako su mnogi velikasi »pregnuli, da si izaberu novoga kralja,

jer je toboze Sigismund smrcu svoje supruge prestao biti njihovim kraljem« (. . . Hunga-
rorum primates ad sufficiendum sibi novum regem, quasi Sigismundus, coniuge mortua,
rex eorum esse desierit, animos intenderant .) Da je smrcu Marijinom utrnulo Sigis- .

mundovo pravo na Ugarsku Hrvatsku, sudila je injezina sestra, poljska kraljica Jadviga.i

Njezin suprug pace, kralj Vladislav Jagelo, spremio se, da provali u Ugarsku da zauzme i

bastinu, uvjeren jamacno, da ce se njemu pridruziti velik dio velikaSa. Ali nadbiskup
ostrogonski Ivan Kanizaj, kojega bijase Sigismund za svoga izbivanja odredio za svoga
namjfestnika, sacuva Ugarsku od novoga gradjanskoga rata. On skupi nesto vojske i

zatvori s njom sve klance prevale u Karpatima, a nesto vojske posla opet u Kosice,
i i

take zakr6i poljskomu kralju put u Ugarsku.

Medjutim Sigismund nije se ni poslije osjecao posve siguran. Nekoliko mjeseci iza

smrti kraljice Marije umre u Bosni 6. rujna 1395. u gradu Sutisci kralj Stjepan Dabisa.
Po djakovaSkom ugovoru imalo je sada prijestolje bosansko zapasti Sigismunda; ali silni

bosanski velikasi ne htjedoSe za nj ni cuti, vec povjerise vladanje DabiSinoj udovici Jeleni,
koja se zove takodjer narodnim imenom Gruba. Oko nje okupiSe se svi ugledniji velikasi,
kao Hrvoje Vuk6ic, knez Pavao Radinovic, i napokon Sandalj Hranic. S pomocu njihovom
odrzala se je kraljica Jelena na prijestolju, te se je jos 1397. mogla Dubrovcanima pohva-
tili:« da znate, po milosti gospodina boga svedrzitelja kraljevstvo na§e jest dobre i zdravo
i u dobre stanji«.
Nedaca u Bosni, gdje su ugovor jamadno zato, sto su
velikaSi zavrgli djakovacki
takodjer sudili, da je smrcu kraljice Marije utrnulo Sigismundovo pravo na ugarsku
krunu, podsjeti kralja, da mu je u Hrvatskoj Dalmaciji sve udesiti, da se ne vrate
i i

predjasnja burna vremena. NaroCito fiinio mu se sumnjiv grad Dubrovnik, koji je bio
neSto ozlovoljen, §to mu kralj nije podijelio jos god. 1394. zamoljene otoke Kordulu,
Brae i Hvar. Dubrovcani bijahu takodjer jos 22. prosinca 1395. poslali svoje poslanike

novoj bosanskoj kraljici Jeleni, da s njom utvrde stare ugovore svoje obcine s bosanskom
gospodom. Sigismund pobojao se s toga, da bi mu se mogao Dubrovnik iznevjeriti, sto
bi bio golem udarac za njegovu vlast na obalama jadranskoga mora. Zato posla na

koncu godine 1395. pismo na kneza Luku Bunica na veliko vijece zahtijevajuci, da svi i

Dubrovcani prisegnu vjernost njemu svetoj kruni ugarskoj, da se nadalje o toj zakletvi
i

sastavi izprava, i da se ona njemu posalje (et formam, quam dicti iuramenti per nos
prestiti mittere dicte eius regie maiestati). Dne 20. veljace 1396. vijecalo je o torn kra-
 SMRT KRAUICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVATSKO-DALM A IINSKI U NINU. 47t

Ijevu pozivu vijece umoljenih, a dva dana zatim, 22. veljace sastali su se u dvorani veli-
koga vijeca (in sala maiori, ubi congregatur maius consilium) knez, vijecnici i citava
obcina grada Dubrovnika, te su na sveto pismo polozili zahtijevanu prisegu, dakako pod
pogodbu, da i kralj vjerno drzi zadata im privilegija, milosti, slobode i obi6aje. U izpravi,
koja bi o toj prisegi sastavljena i kralju poslana, podsjecaju Dubrovcani kralja, da su
oni ovakovu prisegu vec prije drugom zgodom (iam prius alia vice) polozili, i da su u
vjernosti »iskreno i stalno< uztrajali.

Osiguravsi take Dubrovnik ponovnom zakletvom vjernosti, gledao je Sigismund,

si

da ukloni povod nezadovoljstvu po ostaloj Dalmaciji

svaki Hrvatskoj. (J Slavoniji je i

ive moguce Sinio ban Detrik Bubek, da smiri sve razmirice, a njega je pomagao njegov

banovac Martin Drzic (Ders), zupan zagrebacki. U svibnju je odredio rok za rjesavanje
parnice radi medja izmedju stanovnika Gradca nekih zitelja u Oresju; a 30. srpnja,
i

boraveci vec u kraljevskoj vojsci (in campestri regio descensu prope villam Hudos) zabranio
je medvedgradskomu kastelanu Ivanu Hygedu na savskim lukama (skelama) pobirati od

zitelja obcine Gradca ma kakvu dacu za lijes, §to ga voze u svoju obcinu za podizanje

zgrada. Ban se poziva u toj odredbi na pismo kraljevo, kojim bi gradjanima na deset
godina oproStena svaka daca za dovazanje toga lijesa.

KRUNA NADJENA U GROBNICI KRALJICE MARIJE.

Cnvii se n dvorskom nmjetDidko-historiikom mnzeju n Beiu.

Dok je u Slavoniji razmirice rje^avao sam ban, bile su u Dalmaciji i Hrvatskoj

prilike kud kamo zamrsenije
i zamaSnije. Da se sve pravedno rije§i, odluci kralj
i

sazvati veliki sabor ilisinodu za citavu Dalmaciju Hrvatsku, kako ga vec odavna i

nije bilo na okupu. Saboru ce uz bana Nikolu Gorjanskoga i brata mu Ivana predsjedati
zasebni kraljevski povjerenik, koju je dast kralj povjerio zagrebadkomu biskupu Ivanu,
ucenu i pravnim stvarima vje§tu muzu (decretorum doctor). Na sabor bit ce pozvahi svi
stalezi Dalmacije i Hrvatske: prelati, velikasi, nize plemstvo, a i zastupnici gradova. Pri-

morski gradovi, po imenu Trogir^ Dubrovnik, Spljet, Skradin, Nin i Osor poslat ce svaki
dva do tri poslanika; povrh ovih mogu dodi i svi oni, koji iele iznijeti pred sabor
kakovu tuzbu ili parnicu.
Jamadno je izdan proglas na zitelje u zemlji, u kojem bi izlozen povod saboru i

ure^en dan sastanka, a i mjesto saborovanja. Sabor ce se sastati u ponedjeljak 5. lipnja 1396.
gradu Ninu. Poziv na sabor razaslan bi svakako jo§ u ozujku, jar je trogirsko vijece
vec 14. travnja siljalo svoga kneza sa dva plemica u Zadar, da pozdravc zagrebaCkoga,
272 SiGlSMUND I PROTUKRAL.TI.

biskupa Ivana i njegova druga Ivana Gorjanskoga. No povjerenik kraljev stize u Zadar
tek 23. svibnja, na sto i opet trogirsko vijece posla 28. svibnja dva svoja poklisara na
poklone biskupu i njegovu drugu. Dne 30. svibnja podjose oba u Nin, da sve priprave
za sabor. U to se sabirahu u Ninu i od prelata Irogirski
sabora§i. Sto se znade, dodjose

biskup Grisogono i ninski biskup Ivan; od velikasa spominju se samo krbavski knezovi
Butko i Pavao Kurjakovic. Bilo je i nizega plemstva; po imenu se spominju brojni cla-
novi od plemena LapCana, kao Ratko Utisenic, Pribko Jurjevic, Cvitan Vran^anid, Juraj
Hlapotic, Ivan i Cvitko Vojinici i drugi. Dalmatinski gradovi poslase po dva ili tri za-

stupnika: iz Zadra podjoSe jo§ 31. svibnja u Nin tri, po imenu Pavao Gjorgjic, Marin de
Gliinanis i Pavao Pavlovic, iz Trogira dodjose Pavao Marini, Marko Cipiko Mato Pe- i

trovic, iz Spljeta Nikola Teodozijev. Zitelje otoka grada Paga zastupaliu Ivan pop Ratic i

i gradjanin Belota, a iz grada Osora bijase ih nahrupilo nekih jedanaest. Da li je Du-

brovnik poslao svoje zastupnike, nije zabiljezeno. Od Frankapana bijase tada samo jedan
na zivotu, naime knez Nikola, sin slavnoga kneza Ivana (Anza); no taj se tada valjda
radi mladosti svoje nije pacao u javne poslove. Da knez li je na saboru bio cetinski
Ivani§ Ivanovic Nelipic, neznamo; no jamadno je uz bana Nikolu Gorjanskoga bio i

banovac hrvatsko-dalmatinski Pavao Mihajlovic, zatim zupani kastelani kraljevskih gradova i

Zadatci sabora (congregatio generalis regnorum Dalmacie et Croacie, faciendi —

synodum), koji bi sazvan po nalogu kraljevu (ex mandato et speciali commissione domini
regis), oznaceni su u izpravama poglavito ovi: ustanoviti kraljevska prava (pro inquirendis
iuris regalibus), suditi prucim se strankama (universis querulantibus iudicio et iustitia

impendendis), reformisati upravu kraljevina i dalmatinskih gradova (quibusuis defectibus

et incommoditatibus ipsorum regnorum et civitatum). Sabor je trajao devetnaest dana, od
5. lipnja do 24. Sta se je sve na njem ne razpravljalo, nije zapisano, narocito se nista

zna, Sto je odredjeno u pogledu kraljevskih prava reforme u upravi. Odrzali su se samo i

spisi o cetirim parnicama, koje je biskup Ivan kao vikar vrhovni kraljevski sudac i

(vicarius et iudex regis generalis) zajedno sa prisutnim velikasima plemicima rjeSavao. i

U pomoc biskupu i banu bili su po starom obicaju »osidnici« (iurati assessores) kra-
Ijevstva hrvatskoga, i to dvadeset i cetiri njih, kojima je zapadalo ustanovljivati kraljevska
prava, a dvanaest, koji su bili nazocni kod parnica (sudjenja).
Najvi§e se je sabor zanimao parnicom izmedju gradova Paga i Zadra. )os kralj Lju-
devit bijaSe (1358.) grad i otok Pag podvrgao obcini grada Zadra. Ali Pazani podna§ahu
nerado vlast zadarsku, te tezko izgledahu zgodu, da se nje oslobode. Ta im se prilika

nadade, kad se ono knez Ivan Frankapan kao ban hrvatski

je dalmatinski bio zavadio i

god. 1393. sa Zadrom radi svojih dohodaka. Dne 11. ozujka 1394. bukne na Pagu buna.
Zitelji izabrase si tri svoja domaca sina za upravitelje, a knezu zadarskomu, Ivanu de
Soppe, zapovjedise, da se za tri dana pod kazan smrti ukloni s otoka. Zadarsko vijece
posla na to 15. i 16. ozujka dvije galije vi§e ladjica, oboruzanih s vojskom, pod svojim i

zapovjednikom Damjanom Na§icem, da buntovnike kazni otok pokori. Zadarska vojska i

sukobi se s otocanima kod grada Paga, razbi ih i raztjera, a mnoge i zarobi, medju njima
i dva upravitelja, dok je treci srecno umakao na otok Rab. Zarobljenici, njih 86 sto du-
hovnika, a §to svjetovnjaka, bi§e dne 20. ozujka odvedeni na vecoj galiji u Zadar ondje i

sudjeni. ViSe bi ih muceno, a viSe i objeSeno; trima odlidnjacima bise pace oci izvadjene.
Odsad ne bi viSe mira izmedju Paga i Zadra. Obje stranke utjecale se kralju Sigismundu,
koji je napokon pravo dosudio otocanima, te grad i otok Pag pokorio neposredno
svojoj vlasti (30, svibnja 1395.), poslavSi onamo za zupana Ivana Cubretica od plemena
(^ubranica. Ali Zadrani ne htjedose popustiti, pak tako morade napokon sabor odluCiti.
Zadrani bijahu poslali u Nin tri svoja zastupnika, a Pazani popa Ivana Ratica gradja- i

nina Belotu. Razprave se otegnule, i tek posljednji dan sabora, dne 24. lipnja progla-
5ena bi presuda, po kojoj bi Pag oslobodjen svake vlasti zadarske, te uvrsten u cislo
 SMRT KRALJICE MARIJE: VELIKI SABOR IIRVATSKO-DALMATINSKI U NINU. 273

ostalih slobodnih kraljevskih gradova u Dalmaciji (cetui universe et consortio ceterarum

liberarum civitatum regalium Dalmatinarum), pak tako izravno podvrgnut samomu kralju.
Pazani su na tu odluku klicali od radosti; zadarski pak zastupnici ulozili su utok na
kralja, te su se jo§ istoga dana vratili u svoj rodni grad.
Slicna razmirica bijaSe nastala izmedju magistra Ivana Saracena, zupana otoka Cresa
i Osora (LoSinja), i njegovih podanika na tima otocima. Oba otoka bijaSe nekad darovao
kralj svomu vjernomu magistru Jakovu Saracenu, a po njegovoj smrti potvrdi
Ljudevit
ih kraljica Marija pomenutomu magistru Ivanu, da ih drzi onako, kako »ostali plemici u

Hrvatskoj Dalmaciji drze svoja posjedovanja

i podanike na njima*. No na jednom po- i

bunise se proti njemu zitelji onih otoka, te uzkratise mu posluh sve obi6ajne duznosti. i

Magistar Ivan pozove ih s toga na sabor u Nin, da se rijesi spor izmedju njega i njih.

Na njegovu tuzbu zastupnici otoka da su on! Ivanu Saracenu

i gradova na njima izjavise,

vazda bili poslusni davali mu dokodke, koji mu pripadaju kao njihovu knezu, ali da
i

su zitelji gradjani tih otoka od davnih vremena plemici, te da su vazda uzivali one
i

plemicke povlastice, koje imadu ostali plemeniti gradjani dalmatinskih gradova, pak prema
tomu nijesu duzni ciniti nikakve druge sluzbe, nego sto cine gradjani tih dalmatinskih
gradova kraljevu veli^anstvu i od njega namjestenim knezovima. Cresani i Osorani dakle
branili su se tim, da su slobodni plemeniti gradjani, pokorni Ivanu Saracenu jedino i

kao knezu (comes), a niposto njegovi podanici (jobbagiones), posto on nije njihov ze-
maljski gospodin niti pomenuti otoci njegova gospoStija (dominium) Ali magistar Ivan
podkrijepio je svoje pravo poveljom kraljice Marije, dok nevoljni otocani nijesu mogli
iznijeti nikakvih pismenih dokaza za svoje tvrdnje. I tako je sabor, pou6en narodito jo§
hrvatskim osidnicima (signanter iuratis assessoribus nostre generalis congregacionis . . .

euidenter edocti) potvrdio magistra Ivana Saracena u podpunoj gospostiji otoka Cresa i

Osora (merum ius et plenum dominium insulis habere in predictis), proglasivsi podjedno
sve zitelje tih otoka za njegove podanike ili kmetove. Osuda ta izrecena bi petnaesti
dan sabora, 21. lipnja 1396.
Na sabor bijase do§ao takodjer Ratko UtiSenid, sudac plemenitih Ijudi plemena
Lapcani, pak se potuzio na neke clanove svoga plemena, §to mu uzkracuju polovicu
zemalja i posjedovanja od koljena Vojslavica, koja ga po hrvatskom pravu patri. Sabor
medjutim smatrao se je valjda neovla§tenim, da sudi o parnici, za koju je obstojao redo-
viti plemenski sud, naime lapa6ki stol u gradu Konobi, pak je jamacno tuiitelja naputio,

da svoju tuzbu iznese ondje, sto je poslije ucinio. Jos je na saboru ustao Spljecanin i

Nikola Teodozijev za se i za svoga brata Dujma, te podigao tuzbu proti obcini grada

Trogira za svotu 1100 dukata. Pomenuta braca bijahu naime jo§ pred c^etiri godine dala
Trogiraninu Nikoli Jakovljevicu u polog §est tovara sukna razne boje i jedan tovar
porketa, koji su kratko vrijeme zatim neki trogirski gradjani, vrativSi se kudi iz pro-
gonstva, pomenutomu Nikoli oteli i razgrabili. Na prituzbu spljetskih trgovaca Nikole i

Dujma obveza se trogirska obcioa, da im za ugrabljenu robu platiti odstetu od ce

1100 dukata, to od dohodaka ribarije (pescarie). Medjutim sve do toga dasa odplacen
i

bi spljetskim trgovcima tek deseti dio, pak zato iznije§e oni svoju tuzbu pred sabor.
Biskup Ivan ne mogaSe osude na saboru, jer je vec 25. lipnja na barki odplovio
izreci

s Ivanom Gorjanskim i krbavskim knezom Butkom na otok Pag, da uredi upravu otoka.
Tu u Pagu u paiadi pazke knezije proglasi on 27. lipnja odluku, neka Spljecani najprije
25. srpnja u crkvi Trogirskoj pred kaptolom spljetskim poloze prisegu, da je roba nji-
hova bila zaista vrijedna onih 1100 dukata; a kad to ucine, neka im obcina trogirska
ostatak svoga duga izplati

Bit ce, da mnoge stranke nijesu bile zadovoljne s odlukama sabora i kraljeva

vikara, zagrebackoga biskupa Ivana. Jamadno da su poput Zadrana i drugi prizvali na

samoga kralja. Ali on se nije mogao u taj mah odazvati, jer je bio zabavljen ratom s Turcima.

Hrv. povj. U. I.
»8
274 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

(Ratovi s Turcima; Sigismund porazenkod Nikopolja 28. rujna 1396.).

Ne zna se za stalno, da knez Lazar u oci boja na Kosova zatrazio

li je kralja pomoc u
Sigismunda; ali da u onom boju nije bilo ugarskih Ceta. Tk kako bi Si-
je izvjestno,
gismund pomagao svojim kletvenicima, koji su mu sve do onoga 6asa smetali, podupi-
ruci lirvatske odinetnike! Sigismund je paCe po smrti kneza Lazara udario na njegova sina
Stjepana Lazarevica, te ga tako prinudio, da se skloni pod okrilje turskoga sultana Bajazita!
Odkad ie Stjepan Lazarevic postao turskim vazalom, prikucila se je turska sila

medjama hrvatskoga ugarskoga kraljevstva. Vec godine 1390. bori

i se severinski ban
Nikola Perenji Turcima u Srbiji, u oblasti Stjepana Lazarevica. Cini se, da je ban
s

Nikola taj put Turke nakon zestoka boja pobijedio, jer mu kralj vec 29. rujna 1390. u
Erdelju (Olnasu) izdaje za nagradu povelju, u kojoj slavi njegovo junactvo. No Turci
vratise namah slijedece godine 1391. zao za sramotu, provalivSi prvi put preko Save na
tlo hrvatskoga kraljevstva, naime u srijemsku zupaniju. Oni prodrijese tom prigodom do

grada Mangjelosa (Magiolaz, Frankavilla), gdje ih doceka Ivan Morovic, potonji ban ma-
6vanski. Turci bise suzbijeni, ali zarobise Ivanova brata Dionizija.
Da Turke zastrasi, a mozda i Stjepana Lazarevica od njih odvrati, odluci kralj

Sigismund sam god. 1392. povesti vojnu na Srbiju.Vec u proljecu te godine skupljala
se u Ugarskoj velika vojska, na koju je kralj pozvao ne samo sve domace velikase, nego
je najmio ceta i vitezova takodjer iz susjednih zemalja. Medju tima bijahu Albert Sternberg
Svjetlovski i Vuk, vojvoda opolsko-strelicki. Napokon pridruzi se kralju celjski grof i

Vilim, kojega je otac Ulrik I. nekad sudjelovao u bojevima Ljudevita Velikoga. No Vilim
oboli na toj vojni, te umre malo nakon svoga povratka u domovinu (19. rujna 1392.).
Vec u svibnju vodio je kralj svoju vojsku (28. svibnja izdaje povelju »in descensu nostro
campestri prope Ersomlio), a mjesec dana posllje, naime 28. lipnja stoji s vojskom blizu
nekoga grada »Grebencz« ili »Grebuncz«. Glavna vojska, koju je sam kralj vodio, a u
pratnji velikasa, medju kojima su bili Nikola Gorjanski, Scibor Sdiboric celjski grof i

Vilim, iSla je kracim putem kroz juznu Ugarsku prema doljnomu Dunavu, dok su po-
modne cete iz austrijskih zemalja prolazile uz Hrvatsku (in metis Croatiae iuxta Danu-
bium), te na njezinoj medji stojale o Ivanju, a onda se sjedinile s glavnom vojskom.
Sjedinjena vojska previa je kod Kovinja (Kewe) rijeku Dunav, na kojega je desnom bri-

jegu stajala turska vojska, posto je valjda nesto prije zauzela znameniti grad Golubac.
Turci stadoSe uzmicati dolinom Mlave, a Sigismund prijedje Dunav i podje za njima.
Robeci i paleci na sve strane prodre kraljeva vojska do tvrdinje Zdrela (castrum Isdryl),
gdje no staja§e manastir crkva, sagradjena jos od kneza Lazara. U klanac, koji pocinje
i

kod toga mjesta, a dug je sedam sata, ne usudi se uci kraljeva vojska, bojeci se zasjede.
Na to se kralj vrati preko Dunava u Ugarsku, ostavivsi dalju obranu medja hrabromu i

pozrtvovnomu Nikoli Gorjanskomu.

Vojeni pohod kralja Sigismunda nije medjutim imao nikakvih drugih posljedica,
nego §to je potaknuo sultana Bajazita na odlucnije ratovanje. On smisli najprije pokoriti
sasvim Bugarsku i VlaSku, da bi onda mogao iz dolnjega Podunavlja bez ikakvih zaprijeka
provaljivati u Sigismundove zemlje. Vec u proljecu 1393. posla na Bugarsku vojsku sa
dva zapovjednika: jedan bijase njegov sin Sulejman Celebija, a drugi Ali-pasa. Sulejman
osvoji Trnovo, glavni grad iztocne Bugarske, Ali-pa§a opet obkoli cara Ivana
17. srpnja

Si§mana u Nikopolju, prinudi ga na predaju, te ga odvede u Plovdin (Plovdiv). Nakon pada

iztocne Bugarske spremi se sultan slijedece godine 1394., da pokori Vlasku na sjeveru
Dunava, u kojoj je tada bio vojvodom glasoviti Mirca (Mircea eel Mare, 1386.— 1418.).
Na tu vojnu pozove sultan i svoje srbske vazale, kao kneza Stjepana Lazarevica, kralja
Marka Vuka§inovica iz Prilipa (u narodnoj pjesmi i predaji Kraljevic Marko) i Konstantina
Dejanovica, koji se pridruziSe turskoj vojsci »ne voljeju, no po nuzdi«. U jesen 1394.
provali sam sultan preko Dunava u VlaSku. Zivotopisac Stjepana Lazarovida pripovijeda,
 hAtOVI S TURCIMA; SIGISMUND PORAZEN KOD NIKOPOLJA (28. RUJNA 1396.). 275

da je u oci glavnoga boja Marko Vukasinovic (Kraljevid Marko) rekao Konstantinu Deja-
novicu: »Molju gospoda jeze hristijanombiti pomostnik; az ze prvij v mrtvih na rati sej

da budu*. Zelja se Markova izpunila: Bog je Vla-

sima pomogao, te su oni malo zatim a osudnoj
bitci >na Rovinah« dne 10. listopada 1394. odrzali
pobjedu nad Turcima i srbskim pomownim cetama.
I Marko Vukasinovic pogibe u boju, pak mu se

I tako

raza
i ta zelja

Sultan Bajazit ne
podnijeti.
izpunila.

Namah
mogase medjutim toga po-
negdje na pocetku go-
dine 1395. provaliponovo u VJasku, da opere svoju
sramotu od prosle godine. Vojvoda Mirca, ne osje-
cajuci se dovoljno jak, da sam odoli Turcima,
podje kralju Sigismundu, koji se je tada nalazio u
sjsjednom Erdelju, te utanaci snjim 7. ozujka 1395.
savez u Brasovu. Mirca se tada prisegom obveza,
>da ce sam sa svojom vojskom ici u pomoc
kralju, kada i koliko god puta bude ovaj vojsku
vodio na Turcina ili na njegove saveznike*. Pod-
jedno obeca, da ce pustati Sigismundovoj vojsci
slobodno prolaziti kroz svoju zemlju, da ce ju i

pace obskrbljivati i hranom, dakako sve na njezin

troSak. Sigismundu dodje u debar cas taj savez
s vlaskim vojvodom, posto se je i onako vec dvije
tri godine spremao za rat s Turcima. U to ime
ugovarao je jos godine 1394 s Mletcima, kojima
bijase saobcio >da je odlucio mjeseca svibnja sli-

jedece godine podici silnu vojsku i poci na Turke

na stem i zator njiliov« (mense mail proxime ven-
turo movere se cum potenti exercitu suo et ire
contra dictos Turchos ad damnum et destructionem
suam), pak ih je s toga zamolio za njihovu pomoc.
Mletcani mu 6. rujna 1394. zazelise najbolji uspjeli;
a glede pomoci ocitovase, da su gotovi 6\n\ti ono,
>sto bi se dastno i razborito moglo od njih uci-

niti«. Ne uzdajuci se mnogo u Mletke, koji su

vazda samo
radili za svoju korist, te se nijesu

kratili Turcima bratimiti, posla Sigismund na po-

s

cetku godine posebno poslanstvo u zapadnu Evropu,

narodito u Italiju Francuzku, da trazi pomoc. Na
i

celu till poslanika bijase tavernik Nikola Kanizaj,

koji je na prolazku takodjer posjetio Mletke. Onamo
bijaSe medjutim vec prije ugarskih poslanika stigao

glasnik burgundijskoga vojvode, naime njegov

marSal de Tremouille, te je vec u si-
Vilim
MA(i KRAUA I CARA SiGlSML'NDA.
jefnju 1395. u ime svoga gospodara, kao u ime
orleanskoga lancasterskoga vojvode pozvao moc-
i Kr. muzcj u Pniidl«ijtatak

nu morsku republiku, da zajedno s njima podigne f >., -

krizarsku vojnu protiv sultana Bajazita, koji je baS u ono yrijeme bio zaprijetio J

Konstantinopolju i tamosnjemu caru Emanuelu, MIetci ne htjedoSe burgundijskomu tnar^lu

 276 SIGISMUND I PROTUKRALJl.

nista obecati, dok toboz ne dodju ugarski poslanici. No ni nakon dolazka potonjih ne
htjede se oprezna republika ni u sto upustiti bez sigurna jamstva, da ce djelo poci za
rukom. Ona izjavi 10. ozujka 1395., da ce samo onda sudjelovati u ratu, ako bi se

vodio s velikom silom, i ako bi se pridruzili englezki i francuzki kralj; u torn slu6aju
spremna je ona dati i opremiti cetvrti dio galija, naime sest od dvadeset i pet. Ina6e ne
ce ni Suti o ratu, jer Turci lijepo primaju mletacke trgovce i republika zivi s njima u
najboljem miru.
Sigismund medjutim nije taj put mogao cekati, dok se vrate njegovi poslanici
iz zapadne Evrope. Trebalo mu pohitati u pomoc Mirci, jer Turci bijahu u Vlaskoj osvojili

tvrdinju Malo Nikopolje (minus castrum Nicopol nuncupatum, danas Turnul =. Turnu
Magureli), zbacili MirCu, te namjestili drugoga vojvodu, koji ce pomagati njih sa svojim
narodom na daljoj vojni. Sigismund ostavi nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Kanizaja za
svoga namjestnika, a onda u svibnju ili lipnju 1395. provali s vojskom u Vlasku. Od
njemu hrvatsko-dalmatinski ban Nikola Gorjanski, brat
hrvatskih velikasa pridruzise se
njegov Ivan, napokon Ivan Morovic sa svojim banderijima. Najprije potjera Turke
i i

one Vlahe, koji se bijahu njima pokorili, u bijeg, a onda podje ravno do tvrdinje Maloga
Nikopolja, te ga otme turskoj sili. Borbe oko toga grada bijahu vrlo zestoke i Ijute.
Sam Sigismund priznao je poslije, da su hrvatske cete najvise doprinijele, te je obladao
Nikopoljem nakon kratke podsade. Ivan Morovic bi tom prigodom tezko ranjen. Sigismund
smjesti na to u osvojeni grad posadu, te se stade vracati u Erdelj. No na tom povratku
bio bi nastradao, da ga nije spasao vazda vjerni ban hrvatski Nikola Gorjanski. Vlaski
naime vojvoda MirCa, zaboravivsi na zadanu vjeru, posjede klance, kroz koje se je kralj
s vojskom svojom vracao, pak obkoliv§i ga sa svojim cetama stade na nj sipati otrovne

i smrtonosne strjelice. AH ban Nikola srecno razbi vlaske cete i >osigura kralju prolaz«,
tako da je vec 6. srpnja opet bio u Erdelju.
Srecna vojna u Vlaskoj ohrabrila je kralja Sigismunda na veca, zamasnija poduzeca.
K tomu ga je nukala ta okolnost, sto je nakon pobjeda kod Dobora Knina (1394
i i

vladao podpun mir u zemljama hrvatskoga kraljevstva. Napokon mu je bilo stalo do i

toga, da si slavnim pobjedama nad Turcima utvrdi vlast prijestolje, posto je bilo Ijudi, i

koji su mislili, da ga poslije smrti kraljice Marije ne zapada nikakovo pravo na krunu
sv. Stjepana. Sve to, pak molbe byzantskoga cara Emanuela, koji bijase u Ugarsku
i

poslao svoga zasebna poslanika, ucvrsti Sigismundovu odluku, da god. 1396. poduzme
veliku, osudnu vojnu na Turke, kojom bi mogao ne samo obraniti Carigrad od prijetece
pogibli, nego mozda i Turke protjerati sasvim iz Evrope. Vec u veljaci 1396. utanaci on

ugovor s byzantskim carem Emanuelom i obeca mu, da ce do konca svibnja sa svojom

vojskom stici do konca lipnja doprijeti do Carigrada. U isto vrijeme
do Dunava, a
nastavljali su kraljevi poslanici dogovore u Mletcima na raznim zapadno-evropskim dvo- i

rovima. Pak sam Sigismund zazivao je pismeno pomoc njema^kih knezova, veljkoga
i

mestra Ivanovaca, Filiberta od Naillaca, drugih; docim je papa Bonifacije jo§ od Ijeta 1394.
i

navijestao krizarski rat u Austriji, Tirolu, Salzburgu i Bavarskoj Osobita je odziva nasao
Sigismund u Francuzkoj, gdje su za nj radili ratoborni marsal Boucicaut i connetable
grof d'Eu, zeleci se kralju oduziti za izkazano im gostoljublje pred vise godina. Posto
je ba§ono vrijeme jenjao rat izmedju Francuzke
u Englezke, podupirase molbe i

ugarskoga vojvoda od Burgundjje, kojega je rijeS u ono doba u Parizu mnogo

kralja i

vrijedila. Napokon sama mletadka obcina poruci kralju na opetovane molbe njegove
i

dne 11. travnja 1396., da ce ona prema svomu obecanju od prosle godine dati cetvrtinu
galija, koje bi zapadni vladari skupili i oboruzali protiv Turaka; pace da ce ona, premda

se jo§ niSta ne cuje o pomo(^i sa zapada, staviti kralju na razpolaganje 6etiri opremljene
galije, koje ce u polovici srpnja poci u Romaniju ondje ga cekati do polovice kolovoza
i

i jos dulje; s toga neka obavijesti o svom vojenom pohodu zapovjednika mletackoga brodovlja.
 RATOVI S TUUCIMA; SIGISMUND POUAZKN KOI) NIKOPOIJA (28. RUJNA 1396.). a;;

U to se u Francuzkoj i ostalim zemljama ozbiljno sabirale 6ete krizara. Na pocetku

travnja bijase u Dijonu na okupu ve6 10.000 vojske (1000 vitezova i 1000 sluga, ostalo
placenici), koje je vodio sin burgundijskoga vojvode, naime Ivan grof od Neversa. Njemu
se pridruzi vi§e rodjaka kraljevih, kao grofovi od Bara de la Marche, zatim najslavniji i

junaci, connetable F^ilipod Artoisa, grof d'Eu, admiral Ivan de Vienne, mar^al Boucicaut
i Enguerand de Coucy. Najprije podjo§e prema Regensburgu, a onda preko Be6a put
Budima, kamo stigo§e u polovici lipnja 1396. Uz put bijahu se ojacali njemafikim cetama,
koje im dovedoSe Ruprecht Falacki, sin potonjega njemadkoga kralja, zatim Ivan od
Zollerna, porkulab grada Niirnberga. U Budimu
im se jos 1000 Engleza pod pridruii
sinom vojvode od Lancastra, zatim tete Ivanovaca, napokon ceSki poljski vitezovi, U isto i

vrijeme bijase francuzko brodovlje stiglo u Mletke, pak sjedinivsi se ondje s mletaCkim
i

galijama odjedrilo pod Tomom Mocenigom prema Bosporu.

Sigismund bijase pozvao na oruzje takodjer ugarsku hrvatsku gospodu. Tako se i

skupi§e pod njegovim stijegom ban hrvatsko-dalmatinski Nikola Gorjanski zajedno s bratom
Ivanom, nadalje ratoborni Ivan Morovic s bratom Dionizijem, napokon Stjepan Lackovic, i

nekadanji ban hrvatski. Vlasteli pridruzilo se mnogo gradjana i pucana iz Dalmacije i

Hrvatske; od njih se poimence iztit^e Trogiranin Nikola Andrijevic. Dalmatinske obcine

podigle svoju mornaricu; tako je grad Zadar vec 20. srpnja 1396. opremio na iztok
oboruzanu galiju pod zapovjednikom Filipom Gjorgjicem. Napokon je celjski grof i

Herman II. doveo austrijske 6ete. Tako se skupila ba§ lijepa vojska, najmanje 60.000 Ijudi,
gotovo samiii konjanika, koja je na koncu srpnja ili na pocetku kolovoza presla juznu
medju ugarsku, te provalila u zapadnu Bugarsku (Sigismund izdaje povelju 18. kolovoza
>in descensu nostro campesti in regno nostro Bulgariae prope Neugrad*). Na prelazu
preko Dunava pridruzio se Sigismundu vlaski vojvoda Mirca, koji je jamacno pozalio,
sto je prosle godine kralja onako izdajni6ki iz svoje zemlje izpratio.
U prvi kraj nasmija se sreca krizarima. Grad Vidin, u kojemu je jos svedjer
stolovao zapadno-bugarski car Ivan Sracimir kao turski kletvenik, bude juri^em uzet i

tamosnja turska posada zarobljena. Malo zatim osvojise krizari takodjer tvrdjicu Raliovo
(Oreava), Vidinu na iztoku. Oko 12. rujna osvanuSe pred zidovima Velikoga Nikopolja
(danas selo Nikjup) blizu Trnova u nekadasnjoj iztocnoj Bugarskoj. Taj je grad branio
hrabri Toghanbeg. Krizari opasase grad, te stadose na nj jurisati, ali ih jaka posada
svedjer odbijase. U to dozna kralj Sigismund 27. rujna, da je sultan Bajazit, zaduv za
provalu ugarsko-franacke vojske u Bugarsku, ostavio Carigrad, koji je dosad podsjedao,
te s vojskom svojom preko Odrina Balkana pohitao do Trnova, i i da se sprema sutradan
udariti na krscansku vojsku kod Nikopolja.
I zaista 28. rujna (na praznik sv. Veceslava) ugledase kr§cani pred sobom tursku
vojsku, a na 6elu joj sultana Bajazita. Vojska njegova brojila je oko 100.000 Ijudi, te

je po torn bila znatno jaca od krSdanske. U prvi bojni red stupise Francuzi; iza njih
poredase se ostale iete: na desnom krilu stajase Stjepan Lackovic, na lijevom vojvoda
Mirca s Vlasima, a u sredini kralj Sigismund s Nikolom Gorjanskim i celjskim grofom
Hermanom. ne htijuci ratne .slave prepustiti drugima, premda
Prvi boj zapodeSe Francuzi,
ih je kralj molio, da ostave prvi okrSaj njegovim Ijudima Vlasima, koji bolje od njih i

poznaju Turke njihov nadin ratovanja. Ba§ ta okorjelost Francuza bijaSe glavni povod
i

krScanskomu poiazu. Oni doduse suzbise juna6ki prvi bojni red turski, koji je sastojao
od pjesadije, narodto od janjidara; tako isto potisnuSe oni drug! bojni red od trideset i

tisuca konjanika; ali sad tek namjeriSe se na Bajazita, koji se bijase zaklonio za bre-
zuljak, te zadrzao uza se rezervu od jake konjice. S tim konjaniitvom obori se sultan
na Francuze, koji bijahu dosadanjim bojem Ijuto izmoreni, te ih u tinji 6as obkoli, prije
nego §to im je ostala vojska mogla pohitati u pomoc. Tako bi vojska francuzka iza

zdvojna odpora poubijana ili zarobljena Vojnici na obima krilima vidjeSe konje francuzkih
278 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

vitezova, kako lutaju bez svojih gospodara, pak stadose u neredu sami uzmicati. i

S ostatkom vojske u sredistu obori se kralj Sigismund na Turke i zametne straSan boj.
Pobjeda se vec naginjale krscanima, kad u osudni Cas priskoSi turskoj vojsci u pomo6
srbski knez Stjepan Lazarevic sa svojih 5000 konjanika, te odrzi pobjedu nad izmorenim
Setama kralja Sigismunda. On morade sada uzmaknuti na sjever k Dunavu k svojoj
mornarici, koju bijase na srecu svoju sobom poveo. moga§e primiti samo
Ali brodovlje

jedan dio razbijene vojske; sve ostalo progutase valovi Dunava ili zarobise Turci. Sam
-kralj Sigismund jedva utece u ladju, na kojoj zajedno s nadbiskupom Ivanom Kanizajem
i bratom njegovim Stjepanom odplovi u Carigrad; na drugoj ladji spasose se ban Nikola
Gorjanski i celjski grof Herman II., te pohitase za kraljem. Nikolin brat Ivan Gorjanski
bude sa jos nekoliko vjernih poslan kuci *za obranu kraljevine«.
Posljedice poraza kod Nikopolja bijahu grozne za kr§canstvo. Prva vojska, koju
je zapadna Evropa podigla na Turke, bijaSe eto razbijena razprsena. Na bojnom polju i

ostalo mrtvih najmanje 12.000 krscana, a toliko mozda dopanulo ih turskoga robstva.
No i Bajazit izgubio je sila vojske, nekih 20.000 do 30.000 Ijudi. Da se osveti za toliki
gubitak, dade sutradan nekoliko tisuca (preko 3000) krscanskih suznjeva nemilosrdno
posjeci. Jedino najodlicnije suznje, kao grofa od Neversa, grofa d'Eu, marsala Boucicauta
i druge postedi, jer se je nadao velikoj odkupnini. I zaista su si ti suznji slijedece
godine 1397. kupili slobodu za 200.000 dukata, od kojili je polovicu platio kralj Sigismund.
Fobjedom turskom kod Nikopolja bijase sudbina bugarskih i srbskih zemalja odlu-
cena. Bajazit . mogao je sada po miloj volji bez ikake zapreke udarati na Ugarsku i

Slavoniju, kao i na kraljevinu Bosnu. Cini se, da je on u prvi mah mislio i na to, da
osvoji fiitavu Ugarsku sasamim Budimom. Pripovijeda se barem, da se je nakon pobjede
svoje zaprijetio, da ce Budim osvojiti, Njemacku Italija pokoriti, pak da ce konj njegov
i

zob zobati sa zrtvenika sv. Petra u Rimu. Cini se pace, da je prijetnju svoju pokusao i

jzvesti. Dok je naime Sigismund negdje lutao na iztoku, provali on svakako jo§ god. 1396,
u izto6nu Slavoniju, te udari najprije na znameniti grad Dimitrovicu ili Mitrovicu (civi-

'tatem nostram Zaua Zenth Demeter, Sancto Dymitrio, San Dimitri), koji je tada bio
veltko trgoviSte sa cvatucom naseobinom dubrovackorn, a uz to i glavno izhodiste za
ugarske vojne u Macvi i Srbiji. Obrana grada bija§e povjerena nekomu Matku od
sv. Martina, odavna potajnomu protivniku kralja Sigismunda. Matko izdade grad sultanu,
paCe predje sam u njegovu sluzbu. Bajazit spali Dimitrovicu, a na to sa svojim cetama
poplavi citavu Slavoniju izmedju Save i Drave, pace prodre u Stajersku, gdje no spali
grad Optuj i zarobi silno roblje. Ali namah zatim ostavi Bajazit opet te zemlje, te se
vrati na iztok. Od daljega ratovanja odvracala ga nesto bolest, a nesto uvjerenje, da
nije dovoljno pripravan za borbu na zapadu. Dalje vrijeme svoga vladanja izpunio je
navalama na Carigrad, kao i ratom s malim drzavicama u Helladi i Peloponnezu, po§to
bijase naumio, da posve osvoji i skuci balkanski poluotok, prije nego bi udario na
zapadne zemlje evropske. No sred till manjih ratova zaprijeti njemu i njegovoj mladoj
drzavi gotova propast odmongolskoga dzingiskana Timurlenka. U boju sa silnim mon-
golskim kanom kod Angore (20. srpnja 1402.) bude Bajazit svladan zarobljen; na sto i

planuSe medju njegovim sinovima Ijute borbe za prijestolje, koje su tursku drzavu tako
'Xjslabile, da nije kroz dva decenija ozbiljno prijetila krScanskim susjedima.
•
-..Medjutim je pobjeda turska
silno uzrujala krscanski svijet i za to, sto se dugo
nijem6glo doznati za udes kralja Sigismunda. U Ugarskoj Hrvatskoj znalo se samo, i

da je kralj umakao na ladji i odplovio Dunavom, no da li se je spasao kamo je dospio, i

nije nitko mogao ni slutiti. Ne samo ugarski stalezi, nego kraljev brat, ceSki kralj i

Veceslav zivo se zabrinuli za Sigismunda, te poslali poslanike u Mletke, ne bi li ondje

&ta doznali? Tek u polovici prosinca 1396. moglo je mletaiko vijece izvijestiti, da se
je kralj Sigismund zaista spasao i srecno dosao do mletackoga brodovlja, koje je bilo
 RATOVl S TURCIMA; SIGISMUND PORA^EN KOD NIKOPOUA (28. RUJNA 1396). 279

smje§teno u okolisu Carigrada. Odanle se je na mletadkim brodovima, kojima se je

pridruzila zadarska galija, stao naokolo Moreje vracati u jadransko more. Dne 6. pro-
i

sinca bio je vec stigao do mletackoga grada Modona u jugozapadnoj Moreji (Pelopon-
nezu), a zatim je nastavio put prema Dalmaclji, te je 18. prosinca osvanuo pred dubro-
vackim otokom Lokrumom.
Jo§ istoga dana stigoSe glasi u Dubrovnik, da su u vecernji suton vidjeli kralja
Sigismunda s trima mletackim galijama blizu Lokruma. Namah sutradan odluci vijece
umoljenih poslati dva vlastelina na brigentinu, da potraze kralja da ga dovedu u i

Dubrovnik. Dne 21. prosinca 1396. doplovi Sigismund oko dvadeset i dietvrte ure (6 sati
na vecer) pred grad, gdje ga docekase s velikim slavljem. Knez Maroje Rastic pozdravi
ga Zajedno s vijecem i vlastelom, te mu predade gradske kljuCe u znak odanosti. Kralj
proboravi sa svojom pratnjom bozicne dane u Dabrovniku, te stanovase kroz to vrijeme
u knezevoj palaii. Vlastela i gradjani izkazivahu mu tada sve dasti, kako se kralju
pristoji. Uz ostalo darovase mu znatnu svotu novaca (2000 dukata), a povrh toga platiSe
mu godiSnju zakitninu (1000 dukata) za dvije godine unapred. Sigismund da nagradi
toliku odanost, obeca, da ce Dubrovcane drzati u svojim zemljama kao svoje najvjernije
podanike ; nadalje imenova dubrovackoga kneza vitezom reda zlatne ostruge, odredivsi,

da sve te znakove odlikovanja nose i potonji knezovi; napokon dozvoli obcini, da kuje
srebreni novae s njegovim likom.
Dne 29. prosinca u 11. sati u jutro odplovi kralj na mletackim galijama, kojima je
zapovijedao Toma Mocenigo, iz Dubrovnika u Spljet. Pratili su ga na tom puta 4 pocastni

poslanici dubrovaSki, kao Dobre Kalic, Markul Crijevic, Rafo Guietic M. Gjon Bunic. i

U Spljetu boravio je kralj jos 4. sijecnja 1397., kojega je dana nagradio sa 1000 dukata

mletackoga kapetana Tomu Moceniga za velike usluge njegove. Poslije toga oprostio se
je kralj s mletackim galijama i dubrovaCkim poslanstvom, te je zajedno s banom Nikolom
Gorjanskim i drugim pratiocima svojim posao u hrvatski grad Knin, da ondje uredi
zamrsene prilike hrvatske dalmatinske. Ta za njegova tromjesecnoga boravka na iztoku
i

bijaSe obladao obci metez i nered u svima zemljama i oblastima hrvatskoga kraljevstva.
A k tomu ne bise jos ni kaznjeni oni, koji su nekad skrivili smrt kraljice Elizabete, a
onda stall uz hrvatske buntovnike.
Vec 12. sijecnja 1397. stigose u Zadar hrvatski banovac Pavao Mihajlovic, nadalje
krbavski knezovi Pavao sin Karlov i njegov bratuced Karlo, sin Gregorijev. Njih bijase
kralj Sigismund poslao kao svoje poslanike pouzdanike. Namah sutradan 13. i sijecnja

zahtijevahu oni od zadarskoga vijeca u ime kraljevo, da im predade »sve krivce i udest-

nike smrti kraljice Elizabete, kraljeve punice, i sve one, koji su kusali uvesti drugu
vlada u Dalmaciju, i koji su ucestvovali u buni Ivana Palizne, nekadanjega vranskoga
priora, i bana Ivana (Horvata)«. Iztragu proti njima bijase kralj povjerio senjskomu
biskupu Leonardu. Nadalje zahtijevahu kraljevi poslanici, da Zadrani s mjesta poSlju u
Knin deset odlicnijih plemica, medju njima Pavla Pavlovica, da budu na neki nadn i

taoci; napokon da na svaki naCin najdulje do 21. sijecnja odprave pred kralja tri plemica
iz porodiceGrizogona (Andriju Nikolina, Mavra Petrova Dujma Ivanova), koji bijahu i

najvise okrivljeni poradi gore oznacenih zlodna. Na te poruke kraljeve izabere zadarsko

vijece 14. sijetnja zaista poslanstvo od jedanaest lica; od tih su poslanika trojica, po imenu

Krescencije VarikaSa, Simun Detrik i Pavao Pavlovic, otiSli vec 16. iz Zadra u Knin,
kamo stigo§e 18. sijecnja. Njima bijaSe jamadno zadaca, da kralja umire i udobrovolje,

pak da blago postupa s ostalim poslanicima, koji dodjo§e sutradan (19.), kao i s Grizo-

gonima, koji prema nalogu stigoSe 21. sijednja. §ta se je sada u Kninu vijecalo i odlu-
cilo, nije poznato; no nema sumnje, da je Pavlu Pavlovicu poSlo za rukom kralja umiriti

i svoje sugradjane opravdati. Vec 2. veljade vrati§e se svi Zadrani osim Pavlovica zdravi i

ditavi kuci svojoj; sam Pavlovic podje za njima 3. veljaCe. Kralj medjutim i Nikola Gor-
28o SIGISMUM) I PUO'IUKnAUr.

janski namah pozalise, sto bijahu Zadrane pomilovali, narocito poSto bijahu naknadno
saznali za nevjeru nekih zadarskih zitelja, medju kojima je bio sam nadbiskup Vid. i

S toga izdade kralj jo§ 3 veljace u Kninu dva pisma, jedno na bana, a drugo na rektore
zadarske obcine, kojima zapovjedi, da zaplijene sva imanja nadbiskupa Vida, zatim pie-
mica Jakova de Radunch Ljudevita de Matafaris. Oba pisma donijese 22. veljace u
i

Zadar kninski kastelan Adam banov dvorjanik Petric, kojima bi posebnim vjerovnim
i

listom, izdanim 13. veljace u Toplicama (Topuskim), ta zadaca povjerena. Zadarski rektori
zadovoljiSe s mjesta kraljevu nalogu.
Kralj Sigismund ostade nakon odlazka Zadrana jos dva tri dana u Kninu, rjeSava-
juci razli^ite poslove. Dne
posebnom poveljom kninskomu biskupu
5. veljace povjeri
Ladislavu, da ustanovi to6no medje grada Spljeta prema Klisu, Omisu Poljicama, a i

6. veljade potvrdi odredbe bana Nikole Gorjanskoga, kojima bijase jos proSle godine
izmirio pruce se stranke u Trogiru.
Jos 6. Sigismund sa svojom druzinom grad Knin, te podje u
veljac^e ostavi kralj

Komic, da ondje pohodi krbavske knezove Kurjakovice. Vec 13. veljace bio je u Topli-
cama (Topuskom), a odanle je posao prema Krizevcima, kamo bijase sazvao sabor
slavonskih velikasaTa u Slavoniji bijahu se za njegova izbivanja zgodile
i plemica.
zamaSno kamo osudnije, nego ikad prije.
stvari, kud i

(Krvavi sabor u Krizevcima 27. veljace 1397 ;celjski grofHermanll.

u Hrvatskoj 1397.). Malo koga uzbudili su glasi o porazu kralja Sigismunda kod Niko-
polja, ka©^ velikase i plemice u Slavoniji. Mnogi njih ne bijahu jos zaboravili na svoju
bracu, rodjake i prijatelje, koje je Sigismund nakon pobjede svoje kod Dobora dao
pogubiti. A bilo je i sinova, koji su oplakivali tuznu smrt svojih otaca; medju njima je
bio mladi Nikola Horvat, kojega je otac Ivan, nekadanji ban macvanski, onako grozno
u Peduhu poginuo! Ta ti epigoni doborskih nesrecnika tezko izgledahu 6as, da se osvete
krvniku svojih otaca i rodjaka.
Silnu uzrujanost u Slavoniji povecase jos bjegunci, koji su srecno umakli s razboja
kod Nikopolja. Medju njima bio je Stjepan Lackovid, gospodar velikoga dijela
Medjumurja (Cakovca Strigova) vlastelin Dobrogosca u pozezkoj zupaniji. Premda je
i i

njegov rod jedino po milosti kralja Ljudevita postao silan bogat, bijase se Stjepan i

jo§ 1384. kao ban Dalmacije Hrvatske iznevjerio kraljici Mariji, te pristupio kolu
i

njezinih protivnika. PosHje se je pritajivao kroz godine, te je tako u§ao u volju kralju
Sigismundu, da mu je povjerio ca i desno krilo svoje vojske u boju kod Nikopolja.
Nije nemoguce, da je Stjepan Lackovic namjerice sa svojim krilom uzmakao pred Tur-
cima, pak tako znatno doprinesao porazu krscanskoga oruzja. Vrativsi se kuci ustade
o6ito kao najljuci protivnik pobijedjenoga kralja, za kojega se je govorilo i mislilo, da
se nikad vise ne ce vratiti u svoje kraljevstvo.
Premda je u Slavoniji bio ostao ban Detrik Bubek, odani privrzenik kralja Sigis-
munda, premda je ban Detrik zajedno s banovcem slavonskim zupanom zagrebackim,
i i

Martinom Drzicem (Ders) svima silama nastojao, da uzdrzi red u povjerenoj mu bano-
vini, ipak je Stjepanu Lackovicu poSlo za rukom, te je oko sebe skupio vise privrzenika.
Najprije pridru^io se je njemu sinovac Andrija, a za njim Stjepan od Simontornje, koji
je vec jednom bio krenuo vjerom kraljici Mariji. Napokon pristao je uza nj silni, bogati i

vlastelin Stjepan Prodavic, unuk uglednoga nekad bana Mikca u vrijeme Karla Roberta.
Taj je Stjepan drzao znamenita mjesta u Podravini, narocito grad Susicu ili Sv. Juraj
(danaSnji Gjurgjevac), zatim vi§e gradova u Pokupju, kao Ribnik i druge. Mora da je

bio velik siledzija, jer su ga Magjari prozvali »Vragom« (Urdug ordogh). A znade
se, da je prezirao zapovijedi i banove. Jo§ pred dvije godine
naloge tako kraljeve kao i

bija§e poharao posjedovanja zagrebackoga biskupa u krizevadkoj zupaniji, pak kad mu

je kralj nalozio, da udinjenu Stetu nadoknadi, nije htio za to r^i da 6uje. S toga mu je
 KRVAVI SADOK I KIUZKVCIMA: CKUSKI GIVOF HERMAN II. U IIUVATSKOJ zSl

ban Detrik Bubek po zapovijedi kraljevoj 20. sijednja 1396. zaplijenio neka imanja nje-
gova, te ill predao zagrebackomu biskupu. A!i poradi toga zamrzi Stjepan Prodavic
i na kralja na bana, te se rado pridruzi Stjepanu Lackovicu, kad je taj pokrenuo bunu
i

protiv Sigismunda
Jamacno da su druga vlastela slavonska
i pristala uz Stjepana Lackovica i njegove
drugove, premda se po imenu ne spominju. Bit ce, te je medju njima bio i mladi Nikola
Horvat, koji je zelio osvetiti groznu smrt svoga otca. Ustase hrvatske, vjerujuci stalno,

da se Sigismund ne ce vratiti u svoju drzavu, stadoSe smisljati, komu da povjere sudbinu

svoje domovine. U Bosnu se ne mogoSe pouzdati, po§to je ondje vladala slaba zena,
naime kraljica Jelena za svoga nedorasloga sina; k tomu su u Bosni preoteli mah i

kao Hrvoje Vukcic, Saadalj Hranic, Pavao Radinovic

ugrabili svu vlast pojedini velikaSi,
i napokon je Bosni prijetila pogibija od sile turske, koja se bijase pomakla sve
drugi;
do medja njezinih. Ustase se s toga ravno obratise na napuljskoga kralja Ladislava, koji
se je jos svedjer smatrao jedinim zakonitim bastinikom Anzuvina u Ugarskoj i Hrvatskoj.
No Ladislav ne mogase im ni sada pomoci, posto se je jo§ uvijek morao otimati svo"
jemu takmacu, francuskomu kraljevicu Ljudevitu, koji je svedjer drzao glavni grad na-
puljske kraljevine. Ladislav seje na pozive svojih privrzenika u Slavoniji, Hrvatskoj i Dal-
maciji odazvao jedino tim, §to je Stjepana Lackovica i Stjepana od Simontornje imenovao
za svoje namjestnike u Ugarskoj i Hrvatskoj (ut . . . vicarii ipsius regis Ladislai essent
generales ... in antefatis regis nostris), podijelivsi im podjedno pismeno punomoc (lit-
teras), da u onim kraljevinama u njegovo ime vladaju, te obrece jos narocito, >da ce
sve, sto bi oni zajedno sa ziteljima onih kraljevina pod imenom i vlascu njegovom usta-
novili, odredili i obecali, sam prihvatiti, odobriti, te iznova za sve vijeke potvrditi (et

praecipue quidquid in dictis regnis cum regnicolis nostris ipse uterque Stephanus in

persona et authoritate ipsius Ladislai regis disponerent, ordinarent et sponderent, cuncta

ilia idem Ladislaus rex acceptaret, ex novo roboraret).
ratificaret et perenniter

stadoSe Stjepan Lackovic

OvlaSteni dakle kraljem Ladislavom drugovi njegovi i

raditi, kako da svomu izabraniku priprave put do prijestolja. Cinilo im se u taj par naj-

zgodnije, da se pogode s Turcima s njihovim slavodobitnim sultanom Bajazitom, koji je

i

bas u ono vrijeme bio prvi put provalio u izto6nu Slavoniju spalio grad Mitrovicu. i

Oni zamislise po prilici udesiti odnose prema turskomu sultanu onako, kako bijase uta-
naceno izmedju Bajazita srbskoga despota Stjepana Lazarevica. S toga prihvatise misao,
i

koju bija§e vec pred nekoliko godina prvi put iznio Ivan Horvat, kad je predlagao i

radio, da se utanaci savez izmedju turskoga sultana napuljskoga kralja, i da se taj i

savez utvrdi tim, da napuljski kralj uzme za zenu koju kcer turskoga cara Bajazita. I

sada posla Stjepan Lackovic svoje poslanike i zastupnike (nunciis et syndicis) u Srijem
caru Bajazitu, da izmole od njega kcer njegovu za zenu napuljskomu kralju. Utanadeno
bi, da ce namali, 6im dodje do zenitbe, dovesti mladi par u Ugarsku, te ga okruniti

kninom sv. Stjepana (nunciis et syndicis suis ad Bajzath, dominum Turcorum super eo,
ut ipsius Bayzat filiam eidem Ladislao regi matrimoniali foedere copulare et post

copulationem sacro regio^diademate ipsius regni nostri immediate voluissent coronare,

solicite destinatis).

Pokret Stjepana Lackovica i njegovih ortaka mogao je biti zaista poguban za Si-

gismunda i njegovo vladanje, jer su ustaSe sada prvi put trazili pomoc u Turaka S toga
je bilo i lako turskim 6etama, da poplave titavu Slavoniju sve do Stajerske. Ne znamo,
kako se prema svemu tomu ponio ban Detrik Bubek, kojega bijase Sigismund ostavio
je
u Slavoniji, da brani cast vlast njegovu. Ban Detrik boravi 13. listopada 1396. u Zagrebu,
i

a njegov banovac Martin Drzid u Krizevcima, po iem nam je suditi, da tada u tim
slobodnim kraljevskim obcinama nije jos pretegla stranka Stjepana Lackovica. No u
^prosincu iste godine zgodiSe se u samom Zagrebu neke stvari, kojima se deduce ne
282 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

moze uzrok; ali nije sumnje, da su bile u kakvoj takvoj

izvjestno ustanoviti povod, ni
svezi pokretom Lackovicevim. Planula je naime zatorna borba izmedju kaptolskoga
s

grada Zagreba i slobodne obcine na brdu Gradcu, koja zapoce 17. prosinca tim, sto su
neki kanonici sa svojim podanicima slugama provalili u kotar gradske obcine, te po-
i

cinili sila zla. S mjesta se podigose zitelji Gradca, da vrate zao za sramotu. Oni uda-
ri§e ne samo na biskupski grad kanonicke dvore, nego i na samu stolnu crkvu, na
i

koju »izbacise poput Turaka pogana« silne lumbarde. Ban i oiskup umijesase se sada
i

u taj spor. Detrik Bubek povjeri 7. sijecnja 1397. simezkomu samostanu, da povede iz-

tragu proti kaptolu; biskup opet kazni 8. sijecnja slobodnu obcinu na Gradcu crkvenim
prokletstvom, izobcivsi podjedno sila gradjana iz krila katolicke crkve.

Jos se ne bijahu smirile te borbe, kad se je po Slavoniji proculo, da se kralj Si-

gismund vraca u svoju drzavu. I zaista je Sigismund nakon duljeg boravka u Kninu
preko Krbave (Komica) i Topuskoga dolazio u Slavoniju, gdje je valjda po njegovu
nalogu ban Detrik Bubek sazvao sabor u Krizevce. Na taj sabor pozvan bi i Stjepan
Lackovic sa svojim drugovima. Cini se, da je Stjepan Lackovic budi od samoga kralja
budi od kojega bana primio slobodno ili provodno pismo, kojim bi mu zajamceno, da
mu ako dodje na sabor. Valjda mu se nudilo izmirenje, pak mu
se ne ce nista dogoditi,
se s toga i da dodje sa svojima cetama
dozvolilo, privrzenicima. Lackovic povjerova i

kraljevoj rijeci, a za njim se poveli privrzenici njegovi, pak redom dolazili sa svojim
cetama u Krizevce. Posljednjih dana veljace zapoce sabor, na kojemu je bilo vise Si-
gismundovih Ijudi, nego prijatelja Lackovicevih. Od Sigismundovih privrzenika bila su
oba bana, zatim braca Kanizaji, celjski grof Herman, mnogi drugi, koji bijahu pohitali iz i

Ugarske, da pozdrave svoga kralja i gospodara. Izprva teklo sve lijepo; ali na jedan put
uhvatili se u kostac Sigismundovi i Lackovicevi privrzenici. Kako je Lackovic ostavio
svoje cete izvan samoga grada, postajahu kraljevi Ijudi sve smjeliji i bezobzirniji. Stall

spocitavati Lackovicu, daTurke domamio u svoju domovinu. Na po-

je izdajica, jer je
sljedku doslo do saka Kraljevi privrzenici potegli maceve, navalili na Stjepana Lacko-
i

vica sinovca njegova Andriju, pak ih na ocigled kralja Sigismunda sasjekli. Tako se
i

svrsio krvavi sabor u Krizevcima.

Zgodilo se to u utorak 27. veljace 1397. Privrzenici Lackovicevi, koji su dosli na
sabor, umakose poslije toga sramotnoga pokolja iz utvrdjenoga grada, te razglasiSe tuznu
smrt svoga vodje bijedeci Sigismunda, da je pogazio zadatu vjeru i svoje slobodno
pismo. Kad su to cule Lackoviceve cete, koje su bile utaborene pred gradom, planuse
gnjevom, pak ce jurisati na Krizevce. No Sigismundovi Ijudi bacise truplo ubijenoga
Lackovica s visoke kule u gradske obkope, te stadose dovikivati jurisajucim cetama:
»Manite se bijednici, sta u ludo ginete; zar ne vidite, da se je s dusom razstavio onaj,
za koga bi morali pograbiti za oruzje?l« Sada obuze silan strah Lackoviceve cete, pak
mjesto da nastave jurisati, razbjegose se svojim kucama.
Nakon krvavog sabora u Krizevcima pohita Sigismund namah u Ugarsku. Na to

ga ponuka ponesto ce§ko-moravska vojska provalila u sjevernu Ugarsku;

vijest, da je
no jo§ vise strah od osvete Lackovicevih piivrzenika Bojazan njegova bijase zaista
opravdana. Kad je naime posljednjega veljace ili prvoga ozujka iz Krizevaca po§ao
prema Dravi, da predje u Ugarsku, te se skloni na imanju brace Kanizaja, doceka ga
u Podravini zloglasni zulum^ar Stjepan Prodavic (»vrag«), te udari na njega, da
osveti smrt svoga druga Lackovica, k^o sto su nekad braca Horvati kod Djakova osve-
tili svoga Ijubimca kralja. Ali Stjepan Prodavic bijase zle srece Cete njegove bise
suzbite, a on sam zatvori se u svoj grad Susicu (Gjurgjevac), gdje ga obkoli Sigismun-
dova vojska. Neko vrijeme odbijase ju hrabro; napokon se uvjeri, da ne moze svoga
grada odrzati, pak umakne potajno iz Susice pobjegne po svoj prilici u Bosnu, da i

ondje§nje vojvode pozove u pomoc na obranu svoje djedovine.

 KRVAVI SABOR U KRiXeVCIMA; CEUSKl GROF HERMAN 11. U HRVATSKoJ. a83

Sigismund bijaSe medjutim jo§ 2. ozujka pre§ao u Ugarsku, te se je onoga dana

desLO u Zakanju (Zokan). Dva dana zatim, dne 4. ozujka, izdao je bradi
Kanizajima zna-

<
>

protivnika Stjepana
menitu povelju, kojom je njima darovao imanja svojih dosadanjih Ijutih

potanko prifa kralj sve, §to je

Lackovica i Stjepana od Simontornje. U toj povelji
284 »1GISMUN[) 1 I'liUTLKIlAJJl.

Stjepan Lackovic cinio, da s pomocu turskoga cara Bajazita podigne na prijestolje na-
puljskoga kralja Ladislava- Fz Zakanja posao je Sigismund u Peduh, gdje je boravio od
21. do 25. ozujka. Ovamo dodjose i zastupnici slobodne obcine Gradec kod Zagreba,
moleci ga za milost poradi pocinjenih nasilja na koncu prosle godine. Kralj ih milostivo
pomilova (graciam et misericordiam fecimus specialem); pa6e izdade 21. ozujka pismo,
kojim zabrani palatinu, dvorskomu sadcu slavonskomu banu Detriku Bubeku progoniti
i

zagrebacke gradjane radi onih smutnja. Malo zatim, dne 25. ozujka, izdade opet pismo
na biskupa i kaptql zagrebacki, u kojem zapovjedi njima, da ziteljima na Gradcu s mjesta
povrate sve kuce, zemljista, vinograde i oranice, koje im bijahu za potonjih borba po-
oteli. Tako se kraljevskom odlukom smiri krvava razmirica izmedju kaptola i slobodne
obcine Gradca kod Zagreba. Pace i biskup Ivan da skine kletvu s gra-
bi prinudjen,
djana. Ivan de Senis , doktor crkvenoga prava duhovni vikar biskupa Ivana
i glavni
Smila, da »doskoci pogibiji spasu dusa«, nalozi Bartuciju, naslovnomu nadbiskupu sv.
Tadije, i Matiji, naslovnomu biskupu reznanskomu,
da u biskupovo ime rijese obcinu Gradec crkvenoga

prokletstva. Prema tomu nalogu recena dvojica u ce-

tvrtak 12. travnjau zupnoj crkvi sv. Marka u na-
zocnosti javnoga notara Isipija i zupnih upravitelja,
kao i svjedoka narocito pozvanih skinuse kletvu s ob-
cine, te ju opet primise »u krilo sv. matere crkve i u
zadrugu Kristovih vjernika*.
U to bijase kralj Sigismund na koncu ozujka
stigao u Budim, gdje je ostao do dva mjeseca, ure-
djujuci svoju drzavu i namjestajuci u drzavne sluzbe
svoje najpouzdanije privrzenike. Palatinom Ugarske
imenova dosadanjega slavonskoga bana Detrika Bu-
beka, koji bijaSe stekao novih zasluga u posljednje
Veci pe(5at GELJSKOGA GHOFA vrijeme; a izpraznjenu tim baniju povjeri svojemu
Hermana. pozrtvovnomu Nikoli Gorjanskomu. Tako je Nikola
Gorjanski postao banom kraljevim zamjenikom za i
U trougia §titu, koji je nagnut na desno,
vidimo
6itavo hrvatsko kralj evstvo od Drave do Dubrovnika,
tri zvijezde; nad lijevim kutom
Stita smjeitena je kaciga, koja je oki- te se je vec 8. svibnja pisao »kraljevina Slavonije,
ce a perjanicora od nojevih pera. Nad- Dalmacije i Hrvatske ban«, Banovina Macva podije-
pis: „f S(igillum) ff Herma(n)ni ff Ijena bi Ivana Morovicu i Petru Perenju, a cast voj-
comitis •}• Cili
ff, vode u Erdelju zapade Scibora Sciborica. U obce se
'
Narodni muzej u BudimpeSti. je Sigismund okruzio 61anovima najvjernijih za i

borba prokusanih porodica, kao sto su bili

proslih
Kanizaji Bubeki, Gorjanski, Frankapani pace ,
,
i

krbavski knezovi Kurjakovici. Jednoga od potonjih, po imenu grofa Ivana (Joannes dictus
Groft) pozvao je na svoj dvor, te ga je imenovao meStrom dvorskih ubrusara (dapife-
rorum magister), koju je cast grof Ivan obnaSao preko dvadeset godina. Medjutim i

darovnicama obasuo je kralj vjerne velikaSke porodice, Vec bi spomenuto, kako je Kani-
zajima podijelio imanja Stjepana Lackovica
Stjepana od Simontornje. Ni Gorjanski ne i

ostadose bez zasebne nagrade.Poveljom od 6. lipnja 1397. darova braci Nikoli Ivanu i

otoke Cres i Osor u jadranskom moru, koje su doslije drzali potomci magistra Ivana
Saracena. Ovi dobise u zamjenu prostrana imanja u tolnanskoj zupaniji. Vec 20. srpnja
bise braca Nikola i Ivan Gorjanski uvedeni u posjed tih otoka, §to su po kraljevu nalogu
izvrSili kraljevski povjerenik Stjepan od Posedarja ninski arcidjakon Jakov. Tako posta-
i

do§e knezovi Gorjanski najblizi susjedi uglednomu bogatomu krCkomu modruSkomu i i

knezu Nikoli Frankapann, koji se je i ozenio njihovom sestrom Dorotejom, te su tako

 KRVAVl SABOR U KRIZEVCIMA: CEUSKI GROF HERMAN H. U HRVATSKOJ 285

postal! svojacima najmogucniji rodovi Slavonije i Hrvatske. Medjutim najvise je Sigismund

obdario strane velikase, naime Celjske grofove, susjede hrvatske i ugarske, koji su
tako postal! podanici ugarskoga i hrvatskoga kralja, te stal! sudbonosno utjecat! u nutarnji
z!vot obaju kraljevstva.
Celjsk! grofov! potjedu iz danasnje juzne Stajerske, te su vec u IX. stoljecu !mali
prostrana !manja naokolo rijeke Savine
na Optujskom polju (Zitiiene^, Z!sta- (Soune) !

nesfeld). Zval! su se tada >gospoda od Sounecka*. U XIH. stoljecu ba§t!ni§e grad Celje,
a 1341. biSe od cara Ljudevita Bavarca proglaSeni drzavnim grofovima. Od toga dasa
stadose ih naz!vat! Celjskim grofov!ma. Prvi
celjsk! grof b!o je Fridnk I. (1342. 1360.).
Njegov sin Herman
(f 1385 ) ozen! se bosanskom
I. banovnom, bratudedom ill kcerju
kralja Stjepana Tvrtka I., pak tako dodje u svojtu kralju Ljudevitu I. Odsad stadoSe !

celjsk! knezovi kao susjedi rodjaci Anzuv!na utjecat! u priUke ugarske

i
hrvatske. i

Hermana I. istoimeni s!n Herman II. 6inio je mnoge sluzbe u ratu i u m!ru kralju
Ljudevitu. No jo§ se je vise stao uplitati u poslove hrvatske za kralja Sigismunda, naro-
cito od onoga casa, kad se je njegov sin Fridrik II. ozenio Eiizabetom, kcerju kneza
Stjepana Frankapana, a sinovkom slavnoga bana Ivana Frankapana Jo§ godine 1392.
sudjelovao je grof Vilim, bratuced kneza Hermana
Sigismundovoj vojni protiv Turaka II., u
u Srbiji, te je s njim zajedno provalio sve do Zdrela; godine
pak 1396. bijase se sam Herman II. pridruzio velikoj vojni
krizarskoj, koja je nastradala u boju kod Nikopolja. Tu se je
Herman borio kralju uz bok; a poslije ga je pratio na bijegu
i na povratku u Dalmaciju. Herman je sa Sigismundom dijelio
zlo i dobro, pratio ga iz Dubrovnika u Spljet i Knin, boravio
uza nj na saboru u Krizevcima Sigismund, rodom iz CeSke a
starinom Nijemac, zavolio silno grofa Hermana ! sav njegov
rod, pak da mu se oduzi za toliku sluzbu i pozrtvovnost, izdade
mu u kolovozu 1397. dvije povelje, kojima je celjsk! grof
dobio prostrana imanja u Slavoniji, pak tako postao velikaSem Maij peCat
hrvatskim i ugarskim. U povelji od 14. kolovoza 1397. izlaze celjskoga grofa
kralj Sigismund potanko zasluge grofa Hermana I. za vladanje Hermana.
kralja Ljudevita njegove supruge Elizabete, svoje punice; zatim
i ,, ,

pripovijeda na siroko, kako je grof Vilim njega pomagao pri- nojevih pcra; desno i li-

godom provale u napokon bas ki-

Srbiju sve do Zdrela; a jevo krcigi po jedaa Je-

cenim rijecima slavi zasluge grofa Hermana u boju kod Niko- sterotr»k« rvijetdm.

polja u vrijeme kusnja poslije kobnoga poraza. Za tolike zasluzbe

i
Narodm mu«ej u Budim-
^*
dariva kralj Hermanu II njegovim potomcima za sva vremena i

grad Varazdin sa svima pripadcima, pravima dohodcima, kao i

sto su gradske dace (naulo seu portu super ftuuio Drauo

i brodarina na lijeci Drav!
habito). Kralj jo§ dodaje,da ce celjski grofovi drzati uzivat! to »po obi^aju na naCin i !

ostalih baruna Ungarije* (more et ad instar ceterorum Hungarie baronum teneant).

Tri dana poslije, 17. kolovoza, izdade kralj Hermanu drugu povelju, kojom mu darova
opet dva grada u zup! Zagorju (in districtu Zagoriensi), naime grad Vinicu (Vynichar)
blizu rijekeDrave grad Vrbovec (Obroch, Urboc, Orboch, danas Veliki Tabor) nedaleko
!

od Stajerskoga grada Rogatca (Rohacs, Rogacz, Roas). Tom potonjom darovnicom spo-
jena bi§e posjedovanja celjskih grofova u Stajerskoj Kranjskoj s novo steienim gradom i

Varazdinom.
Tako postade njemaiki grof velikasem u Hrvatskoj. Sada ga je zapadalo pravo, i

da se pa6a u nutarnje poslove ugarske hrvatske, ba^ kao mnog! drugi tudjinci, koje i

bijaSe Sigismund ponamjestio u tim zemljama. Ta zagrebadki biskupi, tako Ceh Ivan !

Smilo, kao i njegov nasljednik Eberhard Alben bijahu redom tudjinci, koje su doma6
286 SlGlSMUND I PROtUKhAlJt.

plemici mrkim okom kako im grabe najunosnije sluzbe

gledali, najbogatija imanja. No i

najmrzkiji bill su im jamacno svemocni grof Herman njegova svojta, s kojom se je i i

u Hrvatskoj i u Ugarskoj stala sve vi§e baniti njemacka sila, odavna vec omrazena
domacoj gospodi. A bilo se bojati, da ce njemacko utjecanje svedjer jafiati, poSto je i
kralj Sigismund bio gotov Nijemac, a k tomu je mozda vec tada snovao ozeniti se Barbarom,

kcerju grofa Hermana, poradi koje je poslije bijedna Hrvatska prepatila sila zla nevolja. i

Prevelika darezljivost kraljeva prema celjskim grofovima navala tudjinaca u obce i

dodijavase jamafno vec tada ugarskoj hrvatskoj gospodi. Ba§ ta zlovolja plemstva bila i

je valjda poglavitim razlogom, da se je Sigismund rijeSio sazvati veliki drzavni sabor u

Teme§var za 29. rujna 1397. Tu bi se imale saslusati tegobe plemstva i svecenstva;
no podjedno potrebito udesiti za obranu od Turaka. Na sabor doci ce ne samo prelati
ivelikaSi, nego nize plemstvo, te ce s toga svaka zupanija poslati po cetiri plemica kao
i

svoje zastupnike. Osim nizega plemstva bise pozvani i zastupnici gradova. Uz ine pozva kralj
i dalmatinske gradove, kao Trogir. Trogirsko je vijece 22. rujna izabralo pet poslanika,
po imenu Ivanu Dujmova, Mikca, Andriju, Cigu Josipa de Zega, podavsi im podjedno i

shodan naputak. Najprije neka se poklone kralju, te mu preporuce rektora, sudce obcinu i

svoju; onda neka se izpricaju, §to su zadocnili, jer im je prekasno stiglo kraljevo pismo,
kojim bijase kralj pozvao obcinu trogirsku, da izasalje »pred lice njegove presvete krune«
poklisare, koji bi pokazali spasonosni put, »kako bi se moglo kraljevstvo Ungarije zdra-
vije zaStititi i obraniti od sile i ruku turskih 1 nevjernih naroda, te podjedno prinuditi,
da se pokorava zapovijedima gospodina kralja«. Vijece nadalje puti svoje poslanike, neka
ni§ta ne prihvate, sto se ne
bi dalo izpuniti ili sto bi bilo protiv slobode obcinske. Sto
se tiCe obrane Ugarske, neka kralju odgovore ono, sto ce reci ostali Dalmatinci ili bar
vecina njih Ako bi koji od poslanika sto god radio ili obecao protiv ovoga naputka, bit
ce kaznjen globom od 500 dukata. Napokon neka izloze kralju neke tegobe citave obcine
kao i pojedinih gradjana; narocito neka zamole kralja, da otvorenim pismonl na bana,
banovca i kastelana grada Klisa ukine dacu ili trgovinu, koju je doslije kastelan pome-
nutoga grada kod vrata grada Trogira pobirao.
Sabor u TemiSvaru stvorio je citav niz vrlo zamasnih zakljucaka. Najprije se je
razpravljalo o obrani drzave od turske sile. Ako bi Turci ili takodjer drugi koji narodi
udarili na koju pogranicnu oblast, a upravitelj te oblasti (ban, vojvoda, zupan) nebi bio
dovoljno jak, da je brani, moraju svi plemici posjednici sami poci u rat pod vodstvom
kraljevim ili palatinovim. Ako su bolestni, moraju poslati svoje podanike, ili za svakoga
od svojih seljaka platiti po jednu zlatnu forintu. Dok traje sadanji rat s Turcima, mora
svaki velikas ili plemic od dvadeset podanika svojih opremiti jednoga vojnika, duhovni
pak dostojanstvenici i vlastnici crkvenih nadarbina moraju polovicu svojih -prihoda davati
za obranu granica.
Dozvolivsi sve to kralju, .iznijese sabrani velikasi, plemici i prelali takodjer svoje
tegobe. Kralj morade nekad od Andrije I. (II.),
potvrditi sve stare drzavne pravice podijeljene
a potvrdjene od Ljudevita Velikoga. Narocito bi opet iznesena stara ustanova, da kralj
ili palatin, ako je kralj zaprijecen, mora svake godine na praznik sv. Stjepana obdrzavati
drzavnu skupstinu, da svaki plemic smije na nju do6\. Osobito se sabor oborio na
i

tudjince. Sigismund je morao obecati, da ce sve strance iz drzave odstraniti, izuzev jedino
Poljaka Sciborica, koji je tada bio erdeljski vojvoda, zatim biskupa zagrebackoga i er-
deljskoga. All de ipak i ovi kao sam do nove godine ukloniti sve strane sluzbe-
i krabj
nike iz svojih gradova i posjedovanja. Jo§ se morade kralj zavjeriti, da ne ce vise tudjincima
podjeljivati ni duhovrrih ni svjetovnih casti; na kraljevskim imanjima pak da 6e nase-
Ijivati samo Ugre. Napokon bi odredjeno, da se kraljevskoj blagajni (fisku) imadu po-
vratiti svi kraljevski gradovi, varo§i -i imanja, koja bija§2 Sigismund proslih godina za-
lozio i razdavao.
 RRVaVI 3AB0R U KRiJevCIMA; CEUSKI (jROF FIERWaN II. U HRVAtSKOJ ^§7

HrVOJE Vuk£i6, IlERCEG SPLJETSKI.

Slika je uzeta iz glasovitoga glagolskogft misala, koji je napisan oko god. 1407. i posveden spljelskomu hercegu
Hrvoju. Misal je ukraiea brojnirn sitnoslikarijama (miniaturama), od kojih jedna prikazuje Hrvoja kao viteza,
a druga njfgov grb. IzTorni misal £iiva se u Carigradu, a podpua snimak sa miniaturama izdala je bosanska
vlada za Bosna i HercegoTiou (Misaie Glagoliticum Hervoiae Ducis Spalatensis, Vindobonae, 1891.; sa pet

podpanih slika i 36 koloriranih iniojala).

Na slid viciimo Hrvoja n opremi talijanskoga viteza XIV. stolje^t. Po modi onoga vremena nosi herceg kosu na
tjemenu prigladjenu, iznad u§iju odrezana i nkorrienu. Na glavi nema kacige, nego crveno*bijeli iapel (staro-
francuzki chapel, nalik na turban, i savijen od dvije raznobojne tkanine), koji je nakiden delenkom i sa tri

dapljina pera. Na tijelu ima oklop, kako sn ga nosili u drugoj polovici XIV. sloljeda, u vrijeme prelasa na
podpuDo plosnate oklope. Pojedini dijelovi oklopa nijesa medju sobom spojeni kari^^tcama, nego je svaki za
se prikopdan ili je remenjem nz tijelo pritegnut. Svi dijelovi tijela, kojima treba pri kretanju raztezanje ili

stezanje miiica, kao vrat, ttbub, laktovi i koljenn, obloieni su gibkim pancijerom; na laktima i pri ramenima
prikopdani su jo£ na paocijer oklopi od ieljeza sa ikoljkama. Rameoa sn pojadana naslaganim plojkama. Na
nogama vidi se /arapasti zaglavak crvenih hlaia (koje su u uno duba imale nogavice u obliku darape, pak su
tako bile i obudom), na koje se je, kad je oprema bila podpuna, aa>la(io ili pancijer ili ieljezne cipele. Zlatne

koltttaste ostruge uategnute su prcko noiaog spleta.

Ik
288 SIGISMUM) I PROTUKF^AIJl.

Ne zna se, zasto nijesu pozvani gradovi dalmatinski poslali svojih zastupnika na
sabor u Temesvar; mozda s toga, sto to nijesu bill duzni Ciniti. Zato je kralj iz sabora
u Temisvaru upravio na sve gradove Dalmacije i Hrvatske ovu poslanicu: »Ljubljeni
vjerni nasi. Na§emu Velidanstvu bilo bi ne malo drago, da su na ovaj sabor u Teme-
svaru doSli va§i poslanici, kojih nijesmo pozvali bez razloga. dade No sto nije ucinjeno,

se zgodno opet popraviti. Mi smo naime ako nam Bog dade, na blagdan sv. Kata- odlucili,

rine (25. studenoga) doci u Senj, pak zato pozivamo ponovo onamo poslanike svih gra-
dova Dalmacije. Vi cete ih s toga nedvojbeno poslati s punom, obseznom dovoljnom i

punomoci, da utanace s nama, §to ce vasii obcinu vezati. Tako iz svega zakonitoga
uzroka liocemo i zapovijedamo. Dano u Temesvaru 26. listopada 1397«.
Ne zna se medjutim, da li je bilo sabora u Senju ili ne. Veliko vijece grada Du
brovnika zakljucilo je doduse 20. studenoga 1397., da posalje tri svoja poslanika »pred
gospodina kralja u Dalmaciju i sve do Senja, ili pred one, koje bi mjesto gospodina
kralja zapalo doci u one strane«; no da li je sabora bilo, nije nigdje zabiljezeno.

(Hrvoje Vukcic dize se na Sigismunda 1398; banovanje Nikole

Gorjanskoga, 1397 — 1401). Krvavim saborom u Krizevcima i velikim saborom u
Temesvaru bijase Sigismund zastrasio i umirio svoje protivnike u Hrvatskoj i Ugarskoj.
Ali zato se dize sada na njega veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukcic, prihvativsi osnove,
koje je Stjepan Lackovic krvlju platio.
Prvih dana (7 — 14.) mjeseca sijecnja 1398. provalise Turci zajedno sa srbskim po-
mocnim (ietama u kraljevinu Bosnu, te ju nemilo oplijeniSe. To je bila druga provala turska u
Bosnu (prva jo§ god. 1392. za kralja Stjepana Dabise). Nije nevjerojatno misljenje, da su
Turke dozvali u zemlju neki bosanski velikasi, po svoj prilici prijatelji napuljskoga kralja
i one osnove, da se on vjenda s kojom kcerju turskoga sultana. Jer jedva sto su negdje
Turci ostavili bosansko tlo, nestaje s poprista kraljice Jelene, a na bosansko prijestolje

uzpeo se Stjepan Ostoja. Ne zna se pravo ni za porijeklo ni za rod toga novoga

bosanskoga kralja. On nikad sam ne spominje ni otca ni djeda, kao da se zaca porijetla
svoga. S toga neopravdano nagadjanje, da je po svoj prilici bio nezakoniti sin slavnoga
nije

kralja Stjepana Tvrtka I., pak da se je popeo na prijestolje s pomocu mocnih svojih
knezova, a mozda i s pomocu Turaka. No bas radi toga bio je i posve zavisan od tih

svojih velikasa, tako da je on bio samo po imenu kralj, dok su vojvode i knezovi zapo-
vijedali u kraljevstvu. A od tih su u taj par bill najmocniji poznati nam vec veliki voj-
voda Hrvoje Vukcic uza nj vojvoda Sandalj Hranic, rodjak njegov, koji je bio ozenjen
i

sinovkom njegovom Katarinom (Jelenom), kcerju nekadanjega hrvatskoga bana Vuka

Vuk6ica i banice Anke.
Vojvoda Hrvoje, o kojem se svasta pri6a, kao da je imao veliku glavu i hrapavo
grlo, bio je jos od prvoga kraja poglaviti kolovodja svih pokreta proti kraljici Mariji i

vojnu joj Sigismundu. Zgodni polozaj njegove drzavine uz hrvatsku banovinu, kao uz i

slavonsku, njegovo hrvatske porijetlo', njegovo srodstvo s Nelepicima: sve to ucini, da

su se namah iza smrti kralja Stjepana Tvrtka hrvatski buntovnici utjecali poglavito nje-
govu zakrilju. Bas s toga zahtijevao je i kralj Sigismund, da
on potvrdi mir, i §to
ga bija§e god. 1393. ulanacio s bosanskim kraljem Stjepanom Dabi§om. A bilo je to i

potrebito, jer je Hrvoje za predjaSnjih smutnja vise puta provaljivao ne samo u Hrvatsku
i Dalmaciju, za koju bijaSe imenovan namjestnikom kralja Ladislava, nego je svedjer
udarao i na Slavoniju, gdje je mnogo jada zadavao Sigismundovim privrzenicima, knezo-
vima Blagajskim i Zrinskim.
Nakon Sigismundovih pobjeda kod Dobora Knina (1394.) vojvoda je Hrvoje kroz i

tri godine mirovao, barem se nista ne 6uje o njemu. No sada se godine 1398. iznova
podize na Sigismunda, te nije pusto nagadjanje, da je provala Turaka u Bosnu i pro-
mjena na bosanskom prijegtolju u nekoj svezi s tim pokretom Hrvojevim. Kralju Sigis-
 HRVOJE VUkCiC niZE SE NA sigismunda; BANOVANJE NIKOLE GORJANSKOGA. 289

mundu, koji je jedva bio primirio svoju

drzavu, te se pripravljao na obranu njezinu od
turske dodje diverzija bosanskoga vojvode u najnezgodnije vrijeme. Jo§ u ozujku 1398.
sile,

poliita Sigismund na jug u Slavoniju, da se pripravi za boj sa starim protivnikom. Kralj

Grb hkrcega Hrvoja.

NBTa slika uzeta je iz glsgolskoga misnla od god. 1407. Grb Ilrvojev prikazaje u bijelom poljn kao glaTU Jtita

dva crvena traka; izpod njih je iizpravna, crvcno odjevena ruka sa ieljernim prrgibom i leljeznim rukaTicama koja

drii mad, mftj\36 njim poprijeko na lijevo; a na lijevoj je strani crvcn, dvorep lav. Kaciga je Siljasta sa izre-

zcckanim. crvcnosrebrenim i zlatoin obrnbljenim pokrovom i bijelo-crvenim oblukom. Kaciga je nreSena crveno

odjevenom rnkom, koja mac drii kao i na Stitu. Nadpis: „Brma d(omi)ni chernoe duci(s) «pal(eD).

je posao najprije u Djakovo (24. ozujka), odanle u Ilok (9—23. travnja), onda u Gorjan
(29. svibnja), napokon u Pozegu (2—13. lipnja), gdje je sabirao vojsku protiv svojih
i

duSmana. Da bi mogao vojsku opremiti, zalaga.se kralj sve unato6 zaklju6ku sabora u

Hrv. poTJ. IL I. »f
ago SIGISMUND I PROTUKRALJI.

Temesvaru kraljevska imanja, pak tako zalozi i kraljevski grad Ozalj s fiitavim kotarom
krCkomu modruskomu knezu Nikoli Frankapanu, sinu slavnoga bana Ivana (Anza).
i

Knez Nikola uzajmi kralju 17.000 dukata, kojima ce >podmiriti troSak kraljevine osobito
za obranu medja proti turskim navalama*. I od dalmatinskih gradova, kao od velikasa i

kraljevstva hrvatskoga ugarskoga trazio je

i kralj pomoci, a narocito vojnika. Tako je
on iz Pozege dne 2. lipnja pisao na grad Trogir ovo zanimljivo pismo: »Plemenilim i

mudrim muzevima, rektorima, vijecu obcini nasega grada Trogira, vjernim nasim
i i

iskreno Ijubljenim. Znajte, kako smo doculi iz vjerodostojna izvjestaja, da se je vojvoda

Hrvoje, kao nevjeran gojenac, vodjen zlocom izdajstva, smetnuv s uma aebrojena na§a
kraljevska dobroCinstva, pridruzio druztvu nevjernika kriza Kristova, naime Turaka, i da
je namjerio svom snagom udariti i ratovati na vjerne nama i svetoj kruni naSoj, koji

borave u kraljevini Bosni (se ipsum — Hervoyam — in coetum infidelium crucis Christi,
Turcorum videlicet, connumerare et coadunare, nostrique et sacrae nostrae coronae regiae
fideles, in regno Bosnae existentes, offendere et expugnare proponeret toto nisu . .). Ta
njegova nakana straSno je pogubna, ne samo nama i nasim vjernim u Bosni, kao i u
naSim kraljevinama Daimaciji i Hrvatskoj, nego i samoj kraljevini Bosni, koja je inace

Pjknezi spijetskoga hercega Hrvoja Vukgica Hrvatinica.

(1380.--1416.).

I. Lice: Svetitelj punolik, brkat i bradat, pod zatvorenom mitrom, sa zrnatom osjenkom oko glave, u dugoj i

bogatoj odori, stojedi; sa dva prijta desnice dijeli blagoslov, a Ijevicom drii biskupski §tap. Nadpis
„S, Doimus Spaleti M ", Zaliije: Stariji (valjda porodiiini) grb Hrvojev, naime itit podijeljen na tri

polja; srednje polje (zeleuo) ima tri krina (crvena), a skrajnja dva polja (crvena) imadu po jedan
(srebreni) kri£. Nad stitoin je kaciga, iz koje izlszi uzdignuta ruka u oklopu, koja drii razito poloien mad.
Ruci na desno jesu tri kriiica, a na lijtvo tri krioa (liljana). Nadpis: „M(oneta) Chervoii ducis S(paleti).

2 Lice: Svetitelj kao broj i.; nadpis: ^bantus Doimus Spaleti!"'. Zalidje: Novi grb Hrvojev, kako je saCuvan
u glagolskom misalu od god. 1407. Nadpis: „Moneta Cliervoi ducis Spaletii".

stit i obrana (scutum et defendiculum) recenih naSih kraljevina Dalmacije i Hrvatske

proti onim dusmanima Krstovim. S toga smo mi s pomocu bozje desnice sabrali u nasoj
drzavi obcenitu vojsku (generali exercitu), te odlucili s velikom silom za kratko vrijeme
uci u kraljevinu Bosnu, da Hrvoja oruzanom rukom odvratimo od drzovita izvedenja
opake mu namjere, te njegovu oholiju kosom strogosti posijecemo. No buduci da za
ostvarenje ove nase spasonosne nakane poradi nedohodnih klanaca i tvrdinja u reCenoj
kraljevini Bosni treba na^oj visosti mnogo slrijelaca (balistariorum copia), a na§a ih

visost dovoljno nema: pozivamo vasu vjernost i tvrdim ukazom ovim zapovijedamo, da
namah, procitavSi ovo pismo, svoje strijelce, koliko vise i koliko boljih imadete, nasoj
visosti prema Dubici odpremite . . . Zapovjedili smo jos drugim svojim pismom odlidnomu
muzu Ivanu Gorjanskomu, sinu palatina Nikole, da te strijelce zajedno sa strjelicama i

oruzjem njihovim po§alje na konjima Vlaha k nasemu velicanstvu. Dato u gradu Pozegi
na praznik svetoga Trojstva 1398.
Pismo Sigismundovo potvrdjuje, da se je vojvoda Hrvoje zaista uhvatio u kolo
s Turcima na propast svoga protivnika. No iz pisma saznajemo jo§, da je kralj odludio,
 HRvojE vuKcic diJe SE NA SIGISMUNDA", banovanje nikole gorjanskoga. 291

iz Dubice na Uni provaliti u Hrvojevji drzavinu, koja je tada vec 'obuhvatala VrbaSki
grad (Banjaluku) i tvrdi grad Kozar (Kozarac). Trogirani se odazvase kraljevu pozivu, te
zakljuciSe 15. lipnja
poslati kralju na mje- ^
sec dana dvadeset
strijeljaca uz placu
od 6etiri dukata za
svakoga. Poput Tro-
girana jama6no su
dali strijelce i drugi
dalmatinski gradovi,
pak je sve te cete
kralju odpremio ba-
novac Ivan Gorjan-
ski, tada podjedno i

knez spljetski. H
<
Negdje u srpnju >
1398. provalio je 45 X
f ?^f r^:? ^^'^^ ^^ KV -
kralj Sigismund u
oblast vojvode Hr- <
voja, te je prodro
<
do Vrbaskoga grada Q
(castrum Orbaz). AH <
dalje nije posao, vec >
se je vratio u du- •-»

.i <
bicku zupaniju, gdje
se je desio 16. ko-
^x.^a.1
lovoza u selu Gredi.
Sta se zgodilo, ne
1 tm
znamo; no smijemo
nagadjati, da je Hr-
voje
silu
valjda
kraljevu. Jer je-
suzbio im^^u
^im^
<
OS
o
dva sto se je Sigis- O
mund vratio s vojne H
u Ugarsku, provali O
vojvoda Hrvoje pre- Z
ko Une, te stade oti- <
mati dubi^ku zupa-
>
niju, kojoj je bio O
a.
zupanom vranski o
-
prior Emerik Bubek. - _
^
a
Taj je ne mogaSe -S

obraniti, te 6itava
zupanija (comitatum __
"^
de Dubicha) zapade
Hrvoja, koji ju je
odsad drzao kroz
vise godina. Da
Sigismund taj put zlo proSao, slutimo
je i po torn, §to on ni u jednoj

potonjoj povelji ne spominje te vojne, premda se inade rado hvali i najmanjom pobjedom.
492 SiGlSMUND I PROTIJKRAL.TI.

Jo§ je tuznije, §to kralj nije u taj par mogao ni misliti, da opere svoju sramotu.
Bilo mu je poliitati u Cesku, da pomogne svomu bratu Veceslavu, da i ukloni pogibli,

koje su zaprijetile kuci Luksemburga. Kroz to ditavo vrijeme, sto je kralj izbivao,

upravljao je Ugarskom palatin Detrik Bubek, a ukupnim hrvatskim kraljevstvom ban Ni-
kola Gorjanski (1397.— 1401.).
Nikola Gorjanski vlast, nego
vr§i koji od njegovih predSastnika
u to vrijeme vecu i

na banskoj prvom redu ogromni posjed njegov brata mu Ivana.

stolici. Tomu prinosi u i

U samoj Ugarskoj drze prostrana posjedovanja u ba^koj, temeSkoj, vesprimskoj, koma-

ronskoj i congradskoj zupaniji, u iztocnoj Slavoniji imadu Cerevic i Baranth u srijemskoj
zupaniji, Gorjan i Ilok u vukovskoj, Drzkovce u pozezkoj, i Lipovac u viroviti6koj zupaniji.

Od nedavna (1397.) dobili su od kralja ca dva otoka, Cres

i i Osor (Lo§inj) u Dalmaciji,
a k tomu im je netom Sigismund, kad je 24. ozujka 1398. boravio u Djakovu, darovao
sav dohodak od tridesetnice solne komore na ovim otocima (tricesimam nostram insula
i

in praefata exigi consuetam, nee non cameram salium nostrorum regalium maritimorum,
in dicta insula vendi solitorum). Uz ogromni posjed podigle su bracu Gorjanske nji- i

hove porodi^ne sveze. Nikola Gorjanski bijase prvi put ozenjen kcerju srbskoga kneza
Lazara, a njegova sestra Doroteja bija§e se udala za mladoga kneza Nikolu Frankapana,
koji je u to vrijeme bio jedini predstavnik i bastinik svoje porodice, a k tomu rodjak
celjskih i gorickih grofova u Njemackoj Obudovljevsi Nikola Gorjanski ozenio se je po
drugi put Anom, kcerju celjskoga kneza Hermana, pak je tako poslije postao i pasanac
kralja Sigismunda. No nada sve podigla se je moc Gorjanskih njihovom nepokolebivom
odanoscu dinastiji Anzuvina i sada Luksemburga, te se moze reci, da oni jedini od
svih velemoza kraljevstva hrvatskoga nijesu nijedan trenutak malaksali u vjeri prema
kralju Sigismundu. Sasvim je s toga prirodno, da se je kralj u njih neograniceno po-
uzdavao, vise nego u rodjenu bracu svoju.
Nikola Gorjanski drzao je u svojoj vlasti citavo hrvatsko kraljevstvo od Dunava
do Cresa, od Drave do Dubrovnika. Tu je on od god. 1398. do 1401. bio ban, herceg,
i

gotovo kralj. iBrat njegov bio je kao banovac njegov pomocnik u Hrvatskoj Dal- i

maciji, a k tomu knez grada Spljeta. O djelovanju bana Nikole u tim godinama ostalo
i

je dosta spomena. Sada rjesava u Zagrebu stare parbe izmedju gradjana na Gradcu i

njihovih protivnika Odrana, sada opet sudi u parnicama izmedju knezova Blagajskih i

hrvatskih pleme Jamnic^ko i pleme Vrhovinsko. Svagda cini on

plemena, kao §to je
to >zajedno s plemicima kraljevstva«. Ali pored toga izdaje on i znamenitijih drzavnih
akata, koji se ti6u fiitavoga kraljevstva. Jos u ozujku 1398. bijahu k njemu u Gorjan
do§li poslanici slavonskoga plemstva, te ga zamolili, da im potvrdi staro pravo, koje su
vr§ili za kralja Ljudevita, i koje im je potvrdio na saboru u Temesvaru kralj Sigismund,
da si naime sami po svojoj volji mogu izabirati protonotara kraljevstva (quod sepefati
nobiles quemcumque notarium eligere voluerint, liberam eligendi et deponendi, dandi, et
removendi habeant facultatem). Ban zadovolji molbi plemstva poveljom od 19. ozujka,
odredivSi podjedno, imadu svoje pecate za osude u plemickim par-
da svi zupani
nicama predati recenomu notaru, zatim da ni notar ni Zupani ne smiju u plemickim
parnicama suditi bez plemickih sudaca onoga stola. Jo§ bi odredjeno, kada se imade
rabiti veliki peCat a kada mali. Kud kamo zamaSnija je povelja bana Nikole,
, i

izdana u SikloSu 13. ozujka 1399., kojom je popunio biskupsku stolicu u Osoru
nakon smrti biskupa Protyna. Sve dosad imenovao namjestao je biskupe u Ugar- i

skoj Hrvatskoj budi kralj budiQpapa; to je prvi slucaj, da je ban hrvatski ime-
i

novao biskupa. Nikola je naime izpraznjenu stolicu podijelio Nikoli, sinu magistra Pavla
iz SikloSa, provincijalu reda Augustinaca u Ugarskoj, naredivsi podjedno, da se njegov
izabranik uvede u biskupiju. U [povelji tvrdi ban Nikola, da ^mu je kralj Sigismund
s darovnicom za Osor podijelio pravo patronatsko pravo popunjivanja biskupske sto- i
 HRVOJE VUkCiC DIZE SE NA SIGISMLNDA; BANOVANJK NIKOLE GORJANSKOGA 293

lice za sva vremena (simul cum patronatu ipsius ecclesie et coUatione dicti episco-
patus perpetuo donata).
Vec spomenuto, kako su braca Gorjanski na saboru u Ninu god. 1396. bili od-
bi

ludili grada Paga proti Zadru. No Zadrani ne mogose prego-

u prilog ziteljima otoka i

rjeti gubitak toga otoka, pak radijahu svima silama, da njim opet obladaju.
Jos u veljaci
1397. snovahu o torn, da skupe novce, kojima bi od kralja kupili Pag (quae pecunia dari
debet domino nostro regi rehabitione insulae Pagi). Znajuci medjutim Pazani za nastojanje
Zadrana, kao za to, da se od razsipnoga
i vazda potrebnoga kralja moze za novae i

mnogo gledahu u svemu ugadjati banu Nikoli i bratu mu Ivanu, 'samo da odrze
dobiti,

svoju slobodu. Jedino tako mozemo razumjeti darovnicu od 23. veljace 1399., kojom su
sudci, vijede i zitelji otoka darovali braci Gorjanskima na svom otoku petdeset i tri

solane (quinquaginta tres salinas), zatim dva spremika, ne§to oranica i vinograda, a sve
za ucinjena im >dobrocinstva zgodnim mjestima
i koristne sluj^be na
u zgodno vrijeme*. i

Pazani dadose to Gorjanskima za sva vremena, samo ako bi ovi litjeli §to god prodati
od darovanih im posjeda, da ne smiju nista ustupiti strancima, a najmanje pak Zadranima.
Sto je ban Nikola raJio, da"zastiti Pazane, nije dalje poznato; ali se znade, da je vec

tf-.

Pjsmo (litteuae prouogatoriae) Nikule Gorjanskoga,

bana kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, i/.tlano 8. liUopada 1401., kojim odredjuje novo roiHte a pamici
izitedjn magistra Pavla Zrinskoga i inagistra Nikole od Kostajnire. (16.)

Zemaljski arkiv u Za^eba.

22. lipnja 1399. stigao u Zadar teklic Pavao Nasic, nudeci gradjanima u ime kralja Si-
gismunda, da ce im opet ustupiti otok Pag, ako mu plate za nj 40.000 dukata, naime
kro7 deset godina po 4000 dukata. Zadrani se s toga silno obveselise, te skupise namah
i novce, pace ih bijahu gotovi odpremiti u Senj ili Zagreb, samo da §to prije dodju do
zudjenoga otoka. Xo Sigismund se u to predomislio, pak preinaiio svoje zahtjeve, iemu
je mozda doprinesao ban Nikola.

Pod konac banovanja Nikole Gorjanskoga planuSe ipak Ijute borbe izmedju Zadra
i Paga, te su se Pazani 1401. htjeli skloniti opet pod zakrilje mletacko, samo da se obrane
od svojih protivnika. U isto vrijeme rodi§e se razmirice u drugim dalmatinskim grado-i

vima, narofiito u Spljetu, gdje je vec viie godina bjesnila borba izmedju plemica i pu-
cana. Borba Spljecaoa prometne se poslije u obcu borbu u primorju od Trogira do
Omi§a, u koje se borbe upletoSe takodjer cetinski knez IvaniS Ivanovic Nelipic §urjak i

njegov, bosanski vojvoda Hrvoje. Ban Nikola Gorjanski ni njegov brat Ivan ne mogose
u taj mah ni§ta pomoci, jer ih je duznojt zvala u Ugarsku, gdje je zaprijetila |gotova
pogibija njihovu kralju i gospodaru Sigismundu.
294 -SIGISMUND 1 PROTUKRALJl.

— Sigismund u suzanjstvu (1401.); o lobodi vsi se odredjuje austrij-

skoga vojvodu Albrechta IV. za svoga nasljednika (1402.). Sigismund
bijaSe god. 1398. u Cesku, da spase vladanje svoga brata Veceslava i ugled
pohitao
svoje dinastije. Ali Sigismund radio, da uzdrzi bratu svomu Ce§ku, dotle se na
dok je

Veceslava podize njemaCko carstvo. Vecina njemackih knezova izbornika skinu u kolo-
vozu 1400. Veceslava s njemackoga prijestolja, te izabere svojim kraljem falackoga grofa
Ruprechta. Medjutimje i Sigismund nastojao, da zadobije ne samo upravu u Ceskoj, nego
podjedno i vladanje u samoj NjemaSkoj.
DokSigismund narocito god. 1400. vrlo mnogo boravio u Ceskoj i na Moravi,
I'e

te se samo na mahove svracao u Ugarsku, skovala se je tu proti njemu vrlo razgranjena

urota, koja ga je malo ne lisila ne samo prijestolja, nego zivota. O povodu te urote i

moze se tek nagadjati; no svakako je vise razloga bilo, s kojih su gotovo svi ugarski
velikali ustali proti kralju. Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski kaze, da su gospoda ugarska
bila zamrznula na pobjede kod Dobora (1394.) pogubio toliko nji-
kralja, sto je poslije

hovih drugova, zatim sto je onako tuzno prosao u boju kod Nikopolja. No najvise da je
vrijedjao velikase kraljev razpu^teni zivot, odkad je postao udovcem, jer da je postao
zenskarom i zavadjao djevojke(dissolutus inlasciuiam, virginum violentae dedituscorruptioni).
Nema sumnje, da je velika§ima bio zazoran kralj udovac sa svoga pustolovnoga
zivota.Sigismundov suvremenik Aenea papa Pio II., karakterise
Silvio Piccolomini, potonji

kralja ovako:» Sigismund je bio uzorita stasa, jasnih ociju, siroka cela, Ilea lijepo crvenih,

brade duge i pune, velika srca, pohlepan ali nestalan, u govoru dosjetljiv, Ijubitelj vina,
zenskar, sa tisucu preljuba okaljan, razsrdljiv ali oprostljiv, razsipan i nestedljiv, te je vi§e

obecavao, nego obdrzavao. Kad je jednom bio u Rimu kod pape Eugenija IV., prica se,

da je govorio papi ovako: Tri su stvari, sveti otce, u kojima se ne slazemo, a tri opet,
u kojima se slazemo. Ti u jutro spava§ dugo, ja prije zore ustajem, ti pije§ vodu a ja

vino, ti se uklanjas zenama, a ja idem za njima. U tom se opet slazemo: ti darezljivo

razdajeS crkveno blago, a ja za sebe nista ne pridrzajem; ti imas lose noge, a ja lose
ruke; ti razaras crkvu, a ja carevinu«. Ma da je ta karakteristika od kraljeva protivnika
zlobna, ipak ima u njoj istine. Sigismundova razkalasenost i razsipnost poznata je i iz

drugih izvora. No bit ce jos i drugih razloga i povoda uroti. Ta velik dio naroda i ugar-
skoga i hrvatskoga zazirao je od Sigismunda vec s toga, §to su ga smatrali tudjincem, a
k tomu je stranka napuljskih Anzuvina bila vazda jaka, premda se je na mahove cinilo,

da je razasuta i svladana.
Poglaviti razlog medjutim uroti bilo je to, sto Sigismund nije izvrsivao zakljucke
sabora u TemeSvaru, pace §to je unatoc njima sve vise razdavao kraljevska ili krunska
dobra, i sto nije gonio iz svoje drzave omrazenih tudjinaca, vec ih je sve vise dozivao,
te im dijelio 6a3ti, sluzbe i imanja. U zapadnoj je Slavoniji tako posve zagospodovala
porodica celjskih grofova, a uz . njih porodica Albena, rodjaka zagrebackoga biskupa
Eberharda. Kraj njih poplavise Nijemci poput bujice svu zemlju. Vec 27. sijecnja 1399.
bija§e kraljSigismund posebnom poveljom celjskomu knezu Hermanu II. njegovim po- i

tomcima darovao citavu zagorsku zupaniju s tvrdim gradovima Krapinom (Corpona), Lo-
borom, OStrcom, Belcem, Trako§canom (Trakhenstein), Lepoglavom, Kostelom Cesar- i

gradom, kao sa svima selima i zaseocima, koja su spadala pod te gradove. Ali
i i

njemaCku porodicu Albena obdari kralj osobito. Na molbu odanoga biskupa Eberharda po-
dijeli on njegovim sinovcima Petermanu^, Hermanu Rudolfu, sinovima Rudolfa Albena, i

doslije kaptolski i biskupski grad Medvedgrad u zagrebaSkoj gori, a k tomu jos polovicu
dohodka od luke na Savi i sela Slanovca, No tom darovnicom uzruja c^itav kaptol zagre-
ba6ki. Dne 17. kolovoza 1399. prosvjedovase proti toj otima^ini kantor zagrebackoga
kaptola Ivan pred stolnobiogradskim kaptolom, a 16. listopada udinito isto Nikola od
Solnokapred Citavim 'zborom samostanskim u Velikom Varadinu. Slicne darovnice kraljeva
 SIGISMUND U SUZANJSTVU (1401.). 395

uzvitlase obcu buru protiv njega ne samo u Hrvatskoj, nego u Ugarskoj, a nezado- i

voljstvo velikasa podjarivaSe rimski papa Bonifacije IX., gorljivi privrzenik napuljskoga
i

kralja Ladislava.
Od nove godine 1401. boravio je Sigismund vecinom u Ugarskoj, kao u Traavi, Po-
zunu, Budimu susjednim mjestima.
i Tu je ponovno obdario bracu Kanizaje, a 18. travnja
podijelio je Nikoli Trogiraninu dva sela u kninskoj zupaniji. Na Jurjevo (24. travnja) bio
je u Budimu. Cetiri dana poslije (28. travnja), na praznik sv. Vitala, izvedose urotnici
svoje djelo. Sva sila velikaga i plemica, na celu njima sam palatin Detrik Bubek i brat
njegov, vranski prior Emerik, zatim nadbiskup i primas Ivan Kanizaj sa svojom bracom
i rodjacima, udjose toga dana u kraljevske dvore, da obra6unaju sa Sigismundom. Lju-
bimci kraljevi, kao celjski grofovi, Gorjanski i Scibor ne usudise se njima oprijeti, vec
se moradose pridniziti. Ogorceni velikasi i plemici pozvase kralja preda se, te ga saletise
spocitavajuci mu njegova bezzakonja, nasilja i pustolovine. Neki od njih htjedose ga
sasjeci, te bi Sigismund, kako kaze Ivan Turcanski, bio poginuo kao ono nekad Julije
Caesar u rimskom senatu. All Ijubimci kraljevi izradise, da su ga postedili Proglasise ga
zarobljenim, te ga dadose odvesti u suzanjstvo u tvrdi Visegrad. Na to nastade obcenita
hajka na tudjince, Nijemce, Cehe, Poljake i Talijane: oni bi§e orobljeni, te iz zemlje
protjerani. >0j zalosti*, pise nepoznati pisac u jednom pismu, »preblagi gospodin na§,
kralj ugarski, od nevjernih je Ugrina za to, sto je goste (hospites) i strance (alienigenas)
u drzavi stitio, zarobljen, ali je hvala Bogu neozledjen na tijelu zatvoren u gradu Vi§e-
gradu; a na to su svi i pojedini stranci, tako duhovnici kao svjetovnjaci, liSeni svojih
odjeca i svojih stvari, protjerani*.
celo Ugarske stupi sada privremena vlada s palatinom Detrikom Bubekom. On
Na
upravlja zemljom >po punovlasti prelata baruna kraljevstva (de generali commissione i

prelatorum at baronum regni). Jednako se ta privremena vlada » prelata, baruna prvaka i

drzavew brine za obranu zemlje glavnom pitanju,

od vanjskih neprijatelja. Medjutim o
tko da se sada mjesto zasuznjenoga Sigismunda uzvisi na prijestolje, ne mogoSe se
nikako sporazumjeti. Tako se razcijepase na cetiri stranke. Velik dio njih bijase, da se
na prijestolje podigne dosadanii takmac Sigismundov, napuljski kralj Ladislav, uz kojega
je odavno bilo mnogo velikasa i plemica u Hrvatskoj i Bosni, i kojega je sada svima
silama podupirao papa Bonifacije IX., tako da su stali za nj raditi mnogi prelati ugarski,

na celu im ostrogonski nadbiskup Ivan Kanizaj. Druga stranka htjede poljskoga kralja
Vladislava Jagela, pasanca Sigismundova. Njemu bijase doduse vec umrla supruga Jad-
viga (f 17. srpnja 1399), koja je po rodu svomu mogla traziti neko pravo na Ugarsku;
no uza sve to skupise se privrzenici poljskoga kralja 11. lipnja 1401. u Tapolcanu, pro-
glasise ga svojim kraljem, te poslase k njemu u Poljsku viteza Henrika, da ga o svom
izboru obavijeste. Da bi mu utrli put u zemlju, zauzese neke gradove u gornjoj Ugar-
skoj, a narocito utvrdiSe i obskrbiSe hranom varos i grad Njitru. Vladislav Jagelo izprva

je oklijevao primiti tu ponudu, pace je staleze ugarske ozbiljno opomenuo, da povrate

slobodu i prijestolje svomu zakonitomu kralju; ali poslije se je ipak predomislio, te je po-
digao vojsku i zaprijetio Sipuskoj zupaniji. Bilo je takodjer velikasa, koji su nastojali, da
proglase kraljem kojega izmedju sebe. No ta je stranka bila najslabija. Vi§e je privr2e-
nika imao habsburzki vojvoda Vilim, nesudjeni vjerenik pokojne kraljice Jadvige; njemu
se pridruzile neke medjasne zupanije, kao moSonjska i Sopronska. On se je takodjer
spremao, da provali u Ugarsku, te je s toga poslao u Mletke svoje poslanike, po imenu
biskupa od Freisingena i grofa od Wallssea, zamolivSi ih, da mu budu savjetom i djelom
u pomoc. Ali mu je mletadka obcina 27. lipnja 1401. ovako odgovorila: »Kako smo kroz
pisma i kazivanje (oretenus) obaznali znademo, preblagi gospodin kralj ugarski zivi,
i

premda kako se kaze, u vlasti baruna (vivit,

je, licet, ut dicitur, sit in potestate baronum).

Znademo dalje, da oni baruni rade o izmirenju s kraljem (ipsi barones sunt in tractatu
2^6 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

reconciliationis sue), tako da nam se prerna stanju stvari u taj mah ne cini castno (ho-
nestum) govoriti o takovim stvarima. Neka medjutim presvijedi vojvoda Vilim bude posve
uvjeren, da ga Ijubimo i Ijubiti nastojimo kao nasega premiloga i osobitoga prijatelja«.
Nesloga protivnika Sigismundovih zaista olakSa njegovim privrzenicima nastojanje,
da mu se vrati sloboda i prijestolje. Na sjeveroiztoku podize se Scibor od Sciborica, te
s pomocu ceSkoga kralja Veceslava skupi vojsku od ugarskih ceta i placenika, pak osvoji
Njitru i druge neke tvrdinje. U izto6noj Slavoniji vodio je kraljevu stranku Ivan Morovic,

a u zapadnoj celjski grof Herman II., koji je i poljskoga kralja salijetao, da se okani
Ugarske. Sad se javi hrvatski ban Nikola Gorjanski, da izmiri Sigismunda s njegovim
protivnicima. Najprije izradi, te su privolili, da odvede kralja iz Visegrada u svoj grad
SikloS u baranjskoj zupaniji. Tom prigodom predade barunima svoga sina i brata Ivana
za taoce i jamce, da ne ce pustiti kralja iz suzanjstva bez privole njihove. Vec tim odlanu
kralju, posto je bio u vlasti odana velikaSa, a k tomu su ga tjeSili u nevolji banova
majka Jelena i zagrebacki biskup Eberhard. Sada pregnu ban Nikola svima silama, da
mu pribavi slobodu. Nakon dugih dogovora skloni ban vecinu velikasa, te privoliSe, da
se Sigismundu vrati prijestolje. Bilo je to negdje u prvoj polovoci kolovoza 1401. Oslo-
bodjeni^Sigismund javi to po posebnom teklicu bratu svomu Veceslavu, a taj namah
19. kolovoza izdade banu Nikoli Gorjanskomu povelju, kojom mu obeca godiSnju placu
od 1000 dukata za nagradu, sto je djelo srecno izveo.
IzaSavsi iz zatvora u SikloSu podje kralj Sigismund najprije k celjskomu knezu
Hermanu II., gdje se zaruci s njegovom tek devetgodisnjom kcerju Barbarom. Tim
miSljase umiriti one velikase u Ugarskoj, koji su smatrali za sablazan, sto se je kralj

nakon 'smrti kraljice Marije podao pustopasnu zivotu. Poslije se vrati u Ugarsku, te
sazove za 29. listopada 1401. barune, prelate i ostalu gospodu ugarsku u grad Papu.
Tu se do kraja sporazumi i pogodi sa svojim dosadanjim protivnicima, te izdade tom
prigodom sve^ano pismo, u kojem pripovijeda, kako se je na saboru u Papi prisegom
zavjerio, da se ne ce ni kojemu od svojih protivnika osvetiti za nanesene mu nepravde,
stete uvrede za proSlih smutnja. Podjedno naredi, da oni, koji su u vrijeme razdora
i

izmedju njega gospode bez privole staleza

i redova razgrabili kraljevska imanja, sto i

prije oteto povrate ili bar novcem odStete. Poslije sabora gledase kralj, da odvrati od
svoje drzave vanjske neprijatelje i takmace svoje. Tako povjeri 30. studenoga 1401.
nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Kanizaju i njegovoj braci, da suzbijaju austrijskoga
vojvodu Vilima, koji se bijase spremio da provali preko medja ugarskoga kraljevstva.

S velikim naporom svoga brata Veceslava i svojih najodanijih privrzenika bijaSe

se eto Sigismund opet Uz celjske knezove

vratio na tomu
prijestolje ugarsko. bijaSe
najvise doprinesao ba§ hrvatski ban Nikola Gorjanski. S toga ga ceSki kralj ponovo
nagradi, izdavSi mu 3. ozujka 1402. povelju, kojom primi ogromna njegova imanja u
zastitu svetoga rimskoga carstva. A sam Sigismund odlikova ga malo zatim najvisomi

6a§cu u svojoj drzavi. Jo§ u aprilu 1402. vr§i Cast palatina Detrik Bubek; no malo zatim
obavlja vec tu sluzbu bivsi hrvatski ban Nikola Gorjanski, kojega je Sigismund jamacino
smatrao svojim najpouzdanijim i najvjernijim privrzenikom.
Medjutim sam kralj Sigismund ne bijase se jos dosta opametio minulom nevoljom
svojom, pak je za kratko vrijeme svojim postupanjem ponovo uzvitlao silnu buru u Ugarskoj.
Najprije namah s pocetka god. 1402. ostavi opet Ugarsku, te podje u Cesku, gdje no
ostade viSe mjeseci. Tom
prigodom zarobi brata Veceslava bratuceda Prokopa, te sam i

preuze vladanje u CeSkoj. Iz Ceske ode u Bet, gdje se posve izmiri s habsburzskim
vojvodama Vilimom, Albrechtom IV. Ernstom. On im 9. kolovoza 1402 predade svoga i

zarobljenoga brata Veceslava, a nekoliko dana poslije, 16. kolovoza utanaci s njima savez
i nasljedni ugovor, obecavsi, da ce za slucaj, ako umre bez muzkih potomaka, odrediti
jednoga od njih za svoga nasljednika. Suvise se obveza, da ce naskoro sazvati sabor u
 SIGISMUND U SuJaNJSTVU (1401 ). 297

Pozun, pak ondje gospodu i gradove svoje driave pozvati, da priznadu njegova izabranika
za nasljednika i da mu
I zaista izabere vojvodu Albrechta IV., svoga necaka
se poklone.
po polusestri Elizabeti (koja je bila udata za Albrechta III.), te ga povede sa sobom u
Ugarsku, da ga ondje prikaze sabranim stalezima na saboru u Pozunu.
Ugarski velikasi i plemici bijahu i onako vec ozlojedjeni, sto im je kralj toliko
mjeseci ostao u tudjini, te otimajuci se za vladanje u Ceskoj i Njemackoj zanemarivao
domace poslove; a kako se tek presenetise, kad im je iznio svoj predlog o nasljedstvu
habsburzkoga vojvode! Sabor u Pozunu sastao se negdje u prvoj polovici rujna 1402.
Na nj dodje sva sila duhovnih svjetovnih dostojanstvenika, knezova, grofova
i obiinih i

plemica, a uz njih i zastupnici gradova Pozuna i Soprona. Dne 14. rujna izdade kralj
povelju ovoga po prilici sadrzaja: »Promotrivsi mi iskrenu vjernost i prijateljsku Ijubav,
koju je svijetli princip, nas premili necak (sororius), gospodin Albrecht, vojvoda austrijski,
prema nama gojio i goji, kao i krvno srodstvo, kojim smo zdruzeni, predajemo i dari-
vamo istomu gospodinu vojvodi Albrechtu sa znanjem, savjetom i voljom svih prelata,
baruna, plemica i zitelja kraljevstva nasega ugarskoga . . . na temelju ovoga (lista) reCeno
kraljevstvo Ungarije sa svima knezijama, zupanijama, gospoStijama, pokrajinama
onako, kako mi to kraljevstvo sada drzimo pod tim nacinom, formom i posjedujemo . . .

i pogodbom, da u slucaju, kad bi se slucilo, te bi mi umrli bez zakonitih muzkih poto-

maka, receno kraljevstvo Ungarije imade pripasti nasemu necaku, vojvodi Albrechtu
kao zakonitomu bastiniku nasljedniku Na to su se takodjer svi baruni, prelati
i . . . . i

gradovi kraljevstva nasega posebnim pismom (cum specialibus litteris) obvezali recenomu
vojvodi Albrechtu, da ce obdrzavati bez ikakve prevare (quolibet sine dolo). Ako bi se
pak slucilo, te bi mi imali kcer ili kceri, obvezuje se na.s necak, da ce ih po nasoj
smrti poudavati te svakoj za miraz dati po 100.000 ugarskih zlatnih forinti.
. .
, Da . .

bi pak ova nasa odredba ostala stalna trajna, izdali smo taj nas list. Dano u Pozunu i

i potvrdjeno nasim vikarskim pecatom rimskoga carstva zajedno s nasim tajnim pecatom .

na dan uzvi§enja svetoga kriza godine 1402.«. Tri dana poslije, 17. rujna, izdao je
Sigismund vojvodi Albrechtu drugu povelju, kojom ga imenova svojim zamjenikom i

gubernatorom u Ugarskoj za 6itavo vrijeme, sto ce on sam proboraviti u tudjini, uredjujuci

6eske prilike i vrseci poslove gubernatora u rimskom carstvu. I za tu povelju kaze kralj,
da ju je izdao' sa znanjem, voljom i privolom svih svojih velikasa i prelata. Ako b
Sigismund imao muzkih potomaka, jednoga ili vise, te bi umro prije svoga necaka
vojvode, neka onda Albrecht ostane gubernatorom drzave, dok kraljevi sinovi pona-
i

rastu. Napokon zapovijeda kralj svima svakomu, da se vojvodi Albrechtu pokoravaju i

kao upravitelju u svim poslovima sve do smrti njegove.

Sigismund doduse u obim poveljama kaze, da ih je izdao s privolom velikaSa i

prelata, pace da su oni zasebnim pismom priznali vojvodu Albrechta za baStinika njegova

na ugarskom prijestolju. Gospoda medjutim, sabrana na saboru u Pozunu, nijesu bila

spremna, da prihvate kraljevu odredbu, kako je on zelio. Zivotopisac Sigismundov, nje-
mad;ki kroni^ar 'Eberhard Windecke, pripovijeda, da je kralj stalezima svaSta obecavao,
pace i prijetio, dok je od njih iznudio privolu. Tek sedam dana iza prve povelje kraljeve>
21. rujna 1402. podpisase i stalezi izpravu, kojim priznaSe nasljedstvo vojvodi Albrechtu
za sludaj, ako Sigismund ne bi imao muzkih potomaka. Podjedno moradoSe i priseci, da
ce svoje obecanje i drzati. Izpravu je podpisalo ili svojim pedatima podkrijepilo 110 veli-

kasa, prelata i plemica, zaiim zastupnici gradova Pozuna i S^prona Od prelata prihvati

medju njima nadbiskup ostrogonski Ivan Kanizaj, nadbiskup spljetski

nasljedstvo njih deset,
Andrija i biskup Eberhard; od slavonskih velikasa
zagrebaSki plemica palatin Nikola i

Gorjanski brat njegov Ivan, zupan temeSki, zatim madvanski ban Ivan Morovic. Filip
i

od Korogja, Osvald Poharus iz Soplonche, Nikola Toth od Susjedgrada, Andrija Herceg

od Orahovice, Pavao od plemena Zempde. Od velikaSa
i prelata u Hrvatskoj Dalma- i i

I
298 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

ciji podpisase izpravu osim spljetskoga nadbiskupa Andrije jo§ vranski prior Emerik
Bubek, zatim krbavski knezovi Karlo i grof Ivan, od kojih je prvi valjda vec tada bio
kastelan u Visegradu, dok je drugi od mnogo godina bio mestar kraljevskih ubrusara.
Nikole Frankapana nije valjda bilo na saboru, kao ni knezova Zrinskih ni Biagajskih,
dok IvaniS Ivanovic Nelipic, knez cetinski, nije ni mario za ono, sta se je zgadjalo u Pozunu.
Sigismund je nedvojbeno u prvi kraj bio zadovoljan, sto je od staleza iznudio
priznaju svoga necaka za nasljednika. Da mu osigura bastinu, proglasi ga namah 23. rujna
svojim vikarom i gubernatorom u Ugarskoj, pozvav§i c^itavo plemstvo i sve vitezove, da
mu zapovijedi sluSaju; sutradan pak, 24. rujna, obeca mu zasebnu stolicu (residentiam),
u kojoj ce vladati, i dohodak od godi§njih 12.000 ugarskih zlatnih forinti. AH se je
Sigismund naskoro uvjerio, da je velik dio prelata, velikaSa i plemica samo od nuzde i

prisiljeno prihvatio nasljedstvo njegova necaka. Tek sto se je sabor razisao, planu obca
buna po citavoj Ugarskoj proti Sigismundu, i velika cest ugarskoga plemstva prigrli
napuljskoga kralja Ladislava, kojega je zastavu bio jos prosle godine 1401. ponovo razvio
vojvoda Hrvoje u Hrvatskoj Dalmaciji. i

(Sveo bci pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj 1402. — 1403.). Premda je na koncu

god. 1400. bilo u Dalmaciji svakakih razmirica i borba izmedju pojedinih gradova, u
koje se je uplitao ne samo cetinski knez Ivanis Nelipic, nego i surjak njegov Hrvoje,
ipak se je tada obcenito po citavom hrvatskom kraljevstvu priznavala vlast kralja Sigis-
munda i njegova bana Nikole Gorjanskoga. Ban Nikola, koji je i onako drzao otok Cres
i Osor, izabran bi na koncu godine 1400. knezom grada Raba, sto je kralj Sigismund
takodjer i potvrdio. banov bio je
Brat svedjer knezom grada Spljeta, dok je banovac
Hrvatske i Dalmacije, po imenu Pavao Mihajlovic od plemena Zempce, vrsio cast pote-
stata u Spljetu.
U prvoj cetvrti 1401. bila je dakle Sigismundova vlast obcenito priznata u Hrvatskoj
i Dalmaciji, pa6e i razmirice izmedju Trogira i Spljeta bile su prestale nakon mira, utana-
cena 13. veljace 1401. posredovanjem |(mediante interpositione, hortamine et tractatu)
hrvatskoga banovca Pavla Mihajlovica. Cinilo se, da ce sada zaredati mirniji dani, kad no
na koncu travnja stigoSe glasi iz Ugarske, da je Sigismund zasuznjen od tamo§njih veli-
kasa, koji su namjerili uzvisiti na prijestolje drugoga vladara. Tim se stranka napuljskoga
kralja Ladislava iznova podize u citavom kraljevstvu hrvatskom, a na celo joj stadose
bosanski kralj Stjepan Ostoja i veliki vojvoda Hrvoje Vukcic.
Vec 27. svibnja 1401. izdade kralj Ladislav u Baroliju povelju, kojom imenova
trojanskoga kneza Petra de Andreis za svoga namjestnika u Ugarskoj, Dalmaciji i Hr-
vatskoj >s podpunom vlasti tako za sudjenje kao i za ratovanje«, (cum plena gladii pote-
state ac iurisdictione plenaria tam ad iustitiam, quam ad guerram), te mu podjedno
podvrgne sve oblasti tih zemalja, koje mu bijahu »takmaci osvojili* (nostrorum emu-
lorum). Ne zna se, da li je novo imenovani namjestnik kada preko mora dosao; ali zato
je vojvoda^Hrvoje, vec odavna napuljskim kraljem imenovani ban Dalmacije i Hrvatske,
namah^pohitao u svoju banovinu, da radi za svoga kralja i gospodara. Hrvoju pomagao
je i bosanski kralj Stjepan Ostoja, .nadajuci se pouzdano, da se Ladislav ne ce nikad odlu-
6iti preko mora,* pak da ce onda njemu kao nedavno Stjepanu Tvrtku pripasti Hrvatska
s Dalmacijom. Prvo je bilo vojvodi banu Hrvoju, da pozove dalmatinske obcine, neka
i

se odreku zasuznjenoga kralja Sigismunda, i da priznadu napuljskoga kralja. U to ime posla

on pisma i poslanike svoje na sve dalmatinske obcine. U lipnju 1401. stize pismo Hrvo-
jevo u grad Zadar, koji se je do nedavna odlikovao nepokolebivom vjerno§cu i odanoscu
prema Sigismundu, ali je bio u potonje vrijeme ozlojedjen, poSto je izgubio parnicu
s Pagom. U svom pismu poruCivaSe Hrvoje Zadranima ovako: > Mi Hrvoje, veliki vojvoda

kraljevstva bosanskoga i generalni vikar preblagih vladara, kralja Ladislava i kralja Ostoje,
dajemo na znanje, . . . kako smo ne od nuzde, prevare, ili straha, nego po svojoj volji
 SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ 1 CGARSKOJ (1402. —^1403) 299

odlicne rektore, plemice, vijece i obcinu grada Zadra primili za naSu posebnu bracu, te
cemo ill, tako nam na§e vitezke vjere, braniti i Stititi u svako vrijeme i na svakom mjestu.

5 >
-S 5

CM
O

=^ 5
<
« So

>
O

'--jaSfc^aw^'.^i^

. Ovim cemo ih ako redeni rektori -plemici podignu zastavu

poveljenim listom Stititi, i

prejasnoga kralja Ladislava, naro6ito ako ju uzvise s prisegom na sveti krst na svete i
3O0 SIGISMUND I PROTUKRALJl.

moci, da ce biti vjerni kralju do smrti redenu njegovu

Ladislavu, i da ne ce skinuti
zastavu. Obecajemo jos vjerom naSom vitezkom, da spreman je i prejasni kralj nas Ostoja
priseci na sveti kriz svete moci, da ne ce nikada za svoga zivota (zapustiti)'recene
i

plemice grad Zadar. A

i ja Hrvoje sa svojom suprugom (Jelenom), sa svojim jedincem
i

sinom (BaoSom), bracom i druzinom kao §to su DragiSa, brat na§, Vojslav (brat), nadalje
Vojko, vojvoda Petar, Tvrtko i brat njegov Vojko, hocemo se zakleti na sveti krst i

moci, da cemo sve plemice toga grada sve do smrti svoje braniti svojim silama i snagom
reienoga gospodina kralja ugarskoga . . . . U potvrdu toga gotovi smo re^enim plemi-
cima izdati privilegija gospodina nasega kralja i nasa pod visecim pecatom. Dano u
polju .... godine 1401.*
Na ovu 'poruku vojvode Hrvoja izabere gradsko vijece zadarsko 6etiri plemica za
svoje punomocnike, da ugovaraju s poslanicima bosanskoga kralja vojvode Hrvoja, i

pak da onda vijece o svemu izvijeste. Po torn sudimo, da su Zadrani bili silno ozloje-
djeni na Sigismunda njegove bane. Punomocnici obcine imali su prigodom dogovora
i

iznijeti i pitanje o otoku Pagu, kao i o prihodu tridesetnice, ne bili tako ipak polu6ili,
§to im bijase Sigismund Malo zatim,
uzkratio. 22. lipnja, sastade se ponovo vijece gradsko,
da 6uje izvjeStaj svojih punomocnika. Sta su ti ugovarali i utanafiili, nije zabiljezeno; ali

se znade, da je vijece bilo s njihovim izvjestajem zadovoljno, da ih je ovlastilo, neka i

nastave dogovore »o priznaji kralja Ladislava« (super receptione regis Ladislai) kao o i

poslanicima, koji bi se k njemu poslali; zatim neka za Pag tridesetinu ponude tisucu i

dukata*u dvije godine. »Stogod receni plemici s pomenutim Bo§njacima ufiine i utanace,
neka bude tvrdo neka se izvede i.« Ne znamo, da li su vec tada Zadrani priznali
. . .

Ladislava za kralja ili tek poslije; ali stoji, da su Pazani gotovo zdvojili, kad su cull, Sta

se snuje u gradu Zadru. Cim bijahu naime Pazani saznali, da su bosanski poslanici stigli

u Zadar, poslutiSe namah, kakva im sudbina prijeti, posto su ih onako Zadrani i dosad
svedjer brodovljem svojim napastovali, da ih skuce pod svoju vlast. Ne nadajuci se ni
kakvoj pomoci od svoga kralja i bana, obratiSe se zdvojni mletackoj obcini, moleci ju,

da ih primi pod svoje okrilje kao svoje podanike. Ali oprezni Mletci znadijahu, da jos
nije kucnulo njihovo vrijeme, pak se s lijepim i laskavim rijecima 11. lipnja izpricase
nevoljnim Pazanima.
U Zadru bija§e se bosanskim poslanicima sreca nasmijala: najvjerniji dosad grad
dalmatinski bio je gotov razviti zastavu kralja Ladislava. Ali zato su se drugi gradovi
slabije odazivali pozivu vojvode Hrvoja, premda je u to i sam bosanski kralj Ostoja
dosao u Knin, da pomaze svojemu vojvodi. Grad Trogir bijase doduse 16. lipnja poslao
tri svoja poslanika k'Hrvoju, da se s njime sporazume; a 4. srpnja odgovorilo je trogirsko

vijece poslanicima bosanskoga kralja i Hrvoju, neka se nesta odredi u pogledu poslan-
stva, koje bi imalo poci u Napulj kralju Ladislavu. Cuv§i medjutim Trogirani u to, da
se je kralj Sigismund oslobodio suzanjstva, opremiSe svoje punomodnike kralju Ostoji i
Hrvoju u Knin, te ocitovaSe, »da ce oni poslati svoje poslanstvo kralju Ladislavu u Napulj
onda, kad to to ucine i drugi Dalmatinci,<
Dok se je dakle fTrogir predomi§ljao, sta da cini, grad se je Spljet ba§ opro
Hrvojevu pozivu. Ta Spljetu bio je jo§ uvijek knezom Ivan Gorjanski, a potestatom
banovac Pavao Mihajlovic od plemena Zempce, koji je podjedno drzao i tvrdinju Klis.
Ne naSavSi uza sve to Spljet dovoljno podpore u kralja Sigismunda, bijase u rujnu 1401.,
poslao svoga punomocnika u Mletke, koji izjavi, da bi obcina njegova voljela primiti
potestata iz Mletaka, te se dala u za§dtu njihovu. Mletci medjutim odgovori§e poslaniku,
da Ijube Spljecane kao svoje predrage prijatelje i dobre susjede, ali da se s izvjestnih
razloga ne mogu
odazvati zelji njihovoj. Sve jednako ne htjedoSe Spljecani ni cuti, da se
pogadjaju bosanskim vojvodom. Jama6no ih je bodrio na odpor
s nadbiskup njihov i

Andrija Gualdo, od nedavna gorljiv privrzenik Sigismundov, a protivnik bosanskih pata-

 SVEOBCl POKRET U HRVATSKOJ I IIGARSKOJ (1402—1403.). 301

rena. Opreka izmedju Spljeta i Hrvoja izokri se tako, da je na posljedku planuo i rat
^^ medju
me obima. Potankosti rata nijesu poznate; znade se jedino, da je Hervoja pomagao
surjak njegov, cetinski knez Ivanis Nelipic. Ratovalo oko Hrvojeva grada Omisa, na se
koji je udaralo spljetsko brodovlje pod vodjom
svojim Markulom. Ne imajuci svoje
mornarice trazio je Hrvoje pomoci u dalmatinskih gradova, da obrani jedini svoj grad u
primorskim stranama. Najprije zatrazi §urjak njegov Ivanis pomoc u Trogirana; ali mu
ti 12. rujna odgovorise, da nemaju galija ni barka, koje bi mogli poslati na obranu
Omi§a (ad mittendum subtus subsidium Almissium). Na to zatrazi sam Hrvoje brodovlje
od Dubrovcana; no njihovo vijece izpriCa mu se 18. listopada 1401., spomenuvsi jos, da mu
dubrovacke pomoci ne treba, jer je sam dosta jak »takovu clovje5icu odoljet*. Hrvoje
i

medjutim ne mogase obraniti svoga grada OmiSa, koji napokon osvoji§e Spljecani. Da
osveti taj gubitak, udarase on zajedno sa svojim surjakom na
kopnene gradove u Hrvat-
skoj, kaona kotare dalmatinskih gradova. Tako osvojise tvrdiniu Klis, a Ivani§ Nelipic
i

otme Trogiranima selo Radosic. Uza to pozivahu neprestano dalmatinske gradske obcine,
da iztaknu zastavu kralja Ladislava. Trogirani ponovno izjaviSe 21. studenoga poslaniku
banovca Tvrtka Lati6ica i cetinskoga kneza, da ce njihovu pozivu zadovoljiti, ako jednako
urade i drugi Dalmatinci, narocito Zadrani i Sibencani. Medjutim Zadranima kao da je
dodijaio vjecito pogadjanje, te se je prvih dana mjeseca prosinca jedna stranka u Zadru
potajno dogovarala s Mletcima, kako da se opet vrati pod okrilje njihovo. Na Mletke
se obracao u to i vojvoda Hrvoje, moleci ih za brodove, s kojima bi Spljedanima oteo
ugrabljeni mu Omis. Njegov poslanik Ljudevit de Matafaris zaklinjao vijece, da pomogne
svomu gradjaninu i prijatelju. medjutim odgovori 28.
Vijece prosinca, kako mu je

Hrvoje mio kao prijatelj i gradjanin, kako mu je tezko poradi stete njegove; ali da ne
smatra za Sastno, da se mijesa u te poslove.

Nedaca Hrvojeva ohrabri privrzenike kralja Sigismunda. Kad je u prvoj cetvrtini

god. 1402. dosadanji ban Nikola Gorjanski primio cast sluzbu palatina u Ugarskoj, po- i

vjerena bi banska cast vranskomu prioru Emeriku Bubeku, kojemu jedan dio zitelja u
Slavoniji pridruzi jos zagrebackoga biskupa Eberharda (u jednoj povelji od 11. veljace
1402. zove se biskup Eberhard »totius Sclavoniae constitutus a regnicolis banus«). Oba
bana i zajedno duhovnika preuzeSe, da posve skrse vojvodu Hrvoja i njegove privr-
zenike. Biskup Eberhard
bijase se jos prosle godine za suzanjstva Sigismundova pro-
slavio, kad vojskom u kraljevinu Slavoniju usao
je »s njezine velika§e uzdrzao u po- i

kornosti duznoj vjernosti prema kralju*, a sad ga bijahu neki stalezi navlastice pro-
i

glasili banom, da jednako uradi u Hrvatskoj i Dalmaciji. Namah mjeseca veljace 1402.
drzala' su oba bana u Krizevcima banski sud, gdje su uz ino osudili Dionizija i Nikolu,

sinove Ivana od Vrbovca, koji bijahu Nikoli od Pakraca oteli imanje Trstenicu. Odanle po-
djose u Dalmaciju, da tamosnje gradove odvrate od Hrvoja, kao od kralja Ostoje Ladislava. i i

U prvoj polovici travnja bila su oba bana u Dubrovniku. Od toga je grada naime
kralj Ostoja jo§ prosle godine 1401. zahtijevao, da skine ugarsku zastavu i razvije bo-
sansku. Vijece dubrovadko odbilo je zahtjev bosanskoga kralja izjavivsi, da je Dubrovnik
Slobodan od Ugarske, kojoj placa dohodak jedino u ime za§titnine, kao §to daje Bosni
»srbski dohodak* za slobodno trgovanje po nekadanjim srbskim zemljama, S toga malo
da buknuo rat izmedju Dubrovnika i Bosne, te su se Dubrovcani spremali na obranu
nije

i Zuna Todorova Prodancica sa dvije oboruzane galije a Ston, da ga Sliti od

poslali
navale bosanske. No do okrSaja nije doSlo. Medjutim hrvatski bani pobojaSe se ipak, da
bi se na posljedku mogao Dubrovnik odmetnuti, zato dodjoSe sami u grad, da od i

gradjana vijeca primu ponovnu prisegu vjernosti za kralja Sigismunda. Dubrovdani

i

odazvaSe se njihovu pozivu najspremnije, te poloziSe 12. travnja 1402. zahtijevanu prisegu.

No tim povrijedi§e silno i bosanskoga kralja Ostoju i vojvodu Hrvoja. Potonji pade
posla u Dubrovnik Ratka MiSanovica, spoti^uci gradjanima , §to su »prisegli priuru
302 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

(Emeriku Bubeku) i biskupu (Eberliardu) na kralja (Ostoju)«, pak tako se po neki

nacin utotili protiv Bosne. Na to odgovori dubrovacko vijece 13. svibnja 1402. vojvodi
Hrvoju po prilici ovako: >Zna svijct i zemlja i gospodin kralj Ostoja i va§a milost, od
postanja nasi prvi kako su vsakom po§tenom Ijubvomzivjeli pravom s gospodami s i

vjerom, tozdeimi mislimo uzdrzat do kole bog dopusti. Istinom, mi smo prisegli
gospodinu kralju ugarskomu, da onoj, sto su na§i stari objetovali gospodinu ugarskomu
dohodak davat, da ga dajemo kako smo ga davali, a oni su nam potvrdili vse zakone i

i slobostine, koje smo imali u dni kralja Lau§a (Ljudevita). A na gospodina kralja Ostoju
i na vas gospodu bosansku nijesu nas iskali, ni togaj bog dopusti; jer oni znaju tko i

je Dubrovnik i Dubrovnik od postanja objetan gos-

koju vjeru ima, i pace znaju, cim je

podinu kralju gospodi bosanskoj vsakom sluzbom

i postenijem, danasni dan vide i i

kako nas gospodin kralj Ostoja gospoda bosanska Ijube, kako mi sluzimo uzdrzimo
i i

objet i krasno naucenije nasih prvijeh, i napred boga moleci mislimo, dori jedan nas
te6e, sto ne primaknemo na slavu i 6ast kraljevstva bosanskoga ne mislimo umaknuti*.
Premda su Dubrovcani sli6nim pismom na kralja Ostoju nastojali razpr§iti svaku sumnju,
pace i svojim oblastim zapovjedili, »da niktor nesmjet bude nijednoga primiti«, koji bi
bio protivnik kralja bosanskoga, te pobjegao na zemljiste obcine dubrovacke: ipak ne
mogose vise smiriti bosanskoga kralja. On je odsad na njih rezio svakom zgodom, tako
da je napokon god. 1403. planuo rat izmedju Dubrovnika i i Bosne.
Iz Dubrovnika podjose oba bana u Spljet, gdje su boravili 26 travnja 1402. Spljecani
ih docekaSe s velikim slavljem, jer su jos svedjer bili u zavadi s Hrvojem njegovim i

privrzenicima. Kako su Spljecani c^vrsto stajali uz Sigismunda, pokazaSe tim, §to su uz Ivana
Gorjanskoga izabrali za svoga kneza i brata mu Nikolu, do nedavna bana hrvatskoga, a
sada palatina ugarskoga. Sve do 6. prosinca 1402. spominju se braca Nikola i Ivan
Gorjanski kao knezovi spljetske obcine. Kraj takih prilika nije cudo, da su Spljecani
ba§ odu§evljeno polozili zahtijevanu prisegu u ruku zagrebackoga kanonika Teodora,
zamjenika zagrebackoga biskupa Eberharda, i vranskoga priora Emerika Bubeka.
Dubrovnik i Spljet, a s njima i veliki otoci Brae, Hvar i Kor^ula ostali su dakle
vjerni kralju Sigismundu i njegovim banima. No zato je sjeverna Dalmacija od Trogira
do Raba stala prelaziti u tabor vojvode Hrvoja i njegovih gospodara. Prvi zaigraSe kolo
Trogir i Sibenik. Dne 13. svibnja 1402. borave poslanici tih gradova u gradu Sinju na
Cetini kod vojvode Hrvoja i njegova surjaka, kneza Ivana Nelipica, kojima bijase kralj

Ostoja povjerio obavljanje posala u Hrvatskoj i Dalmaciji (per . . . Ostojam . . . regem ad

partes Dalniatie et Croatie pro reformandis certis negociis deputati). Sibenski poslanici
jesu Ivan Tavelic, Sijepan Mafei i Ivan Mise, a trogirski Blasko Andrijevic Marinov,
Andrija Cega Cegin i Jakov Nikolic Jakoyljev. Poslanici obiju obcina izjavise najprije,
da su njihove obcine primile kralja Ostoja za svoga gospodara (habita conversione ad
dominum nostrum regem), da ce razviti njegovu zastavu te poloziti zakletvu vjernosti i

podanstva. Podjedno zamoliSe, da im povjereniei bosanskoga kralja potvrde sve stare i

nove povlastice, kao i medjaSe njihovih kotara. Hrvoje i Ivani§ izdadoSe na to zastupni-
cima Trogira i Sibenika svecane povelje i obecaSe im, da ce te povelje zakletvom
potvrditi i kralj Ostoja zajedno sa svojim barunima. Zanimljivo je, §to se u obim pove-
Ijama naro^ito iztic^e: »U slucaju pak, te bi presvijetli kralj Ladislav dosao u ove krajeve,
udesit cemo, da i on te prisege i povelje sa svim klauzulama i darovanjima potvrdi i

odobri*. Poslanici medjutim ne bijahu svim tim umireni, vec podjoSe iz Sinja pred kralja
Ostoju, koji se ono doba pod gradom Visecom (sub castro Visechi, Visuc) na
je u
da otme Spljecanima grad Omi§ Tu pod Visecom
doljnoj Cetini desio, nastojeci valjda,
zatekose poslanici uz kralja neke bosanske velikase, kao vojvodu Sandalja Hranica,
i

kneza Pavla Radinovica kneza Mirka Radojevica. Sporazumno s tim svojim velikalima
i

(barunima) potvrdi kralj Ostoja 15. lipnja povelje svojih punomocnika.

 SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ I UGARSKOJ (1402.-1403). 303

I Trogir
Medjutim nijesu
i Sibenik priznali su tako bosanskoga
ni Sigismundovi bani mirovali.
kralja
Oni se bijahu
Ostoju
iz
za
Spljeta
svoga gospodara.
vratili u Sla-
voniju, te ondje okupili oko sebe druge neke velikaSe i plemice, pak se spremili na
odlucnu vojnu protiv Hrvoja. Najprije provalise u dubicku zupaniju, koju bijaSe Hrvoje
pred ^etiri godine osvojio, te ju u tinji cas zauzese, poSto je vojvoda bio zabavljen u
porjedju Cetine. Ali dalje tezko su prodrli, poSto je Hrvoje jama^no poliitao na obranu
svoje djedovine. K tomu je napokon i kralj napuljski Ladislav ozbiljno ustao, i da
pomogne svojim privrzenicima u Hrvatskoj, Bosni i Dalmaciji, i da sebi utre put do
ugarskoga i hrvatskoga prijestolja. To mu bijase sada i lak§e, posto je iz napuljske
kraljevine potisnuo svoga dosadanjega takmaca, francuzkoga kraljevica Ljudevita, i posto
je stekao odlucna prijatelja i pomocnika, papu
naime Bonifacija IX., koji je svom
snagom stao raditi proti njegovu takmacu Sigismundu. »Razmi§ljavajuci danju nocu, i

kako bi zadobio i usrecio kraljevine Ugarsku, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i ostale

pridruzene im kraljevine, kojih najveci dio nepravedno drze njegovi takmaci buntovnici<, i

izdade kralj Ladislav 17. lipnja 1402. u Napulju svecano pismo, kojim je plemenitoga
muza Alojzija Aldemariska (de Maresclii), marsala Sicilije napuljske mornarice vrhov- i

noga kapetana, imenovao svojim namjestnikom u pomenutim kraljevinama, podjelivSi mu

»podpunu vlast cistoga mjesovitoga imperija i ma6a, podpunu jurisdikciju tako za i i

pravdu kao za rat« (cum plena meri mixtique imperii et gladii potestate, et iurisdictione
plenaria, tam ad iustitiam quam ad guerram). U pismu podaje mu nadalje obsezan
naputak, sta da radi kako. Zapovijeda mu, da s mjesta podje u recene kraljevine da ih
i
i

nastoji predobiti; nadalje ga ovlascuje, da smije u njima namjestati oblastnike, da moze dace
i rude prodati ili u zakup dati, —
a dohodcima namiriti svoju placu, kao place cinovni- i

cima i vojsci. Jo§ mu daje punovlast, da smije prisiliti velikase na pokornost i vjernost, te
oprostiti kazne onima, koji bi se pokorili. Osobito mu pak nalaze, da vr§eci svoju sluzbu
vazda §tuje obrede, ustanove, odredbe i obicaje recenih kraljevina, i da jednako pazi, da
ih i drugi postivaju (in exercitio autem dicti offitii observes et observari abaliis mandes et

facias ritus, observantias, capitula et consuetudines dictorum regnorum diutius observatos).

S ovim obseznim naputkom punomoci i odplovi Alojzije Aldemarisko u srpnju
prema Dalmaciji, uzev§i sa sobom pet galija jedan brigantin. Najprije osvanu pred i

gradom Zadrom, koji se je jos svedjer predomisljao, bi li se poveo za primjerom gra-

dova Sibenika i Trogira. U prvi mah ne znadose Zadrani, sta da tine, te poslase 24. kolo-
voza tri poslanika, Vida Matafaria, Pavla sina Franje Jurjeva i Damijana Nasica, k vojvodi
Hrvoju u Ostrovicu, da se s njim posavjetuju. No jo§ prije povratka tih poslanika sastade
se 27. kolovoza obcinsko vijece, u koje dodje 78 vijecnika, te se tu razpravljalo, da li

bi se razvila zastava kralja Ladislava i pustio njegov namjestnik u grad, Zakljudeno bi:

»neka gospodin Alojzije, namjestnik svijetloga vladara gospodina Ladislava, kralja jeru-
zolimskoga i sicilskoga, i kapetan pet galija i jednoga briganfina istoga kralja, koje su
pred lukom gradskom, slobodno s nekoliko svojih drugova
onda neka udje u grad, a
se uzvisi zastava recenoga kralja i zastava ugarske kraljevine zajedno u jedan mah<.
Po nalogu vijeca uvedose zatim Aldemariska u grad Jakov Radunid Pavao Pavlovid i

On udje kroz vrata sv. KrSevana pohodi najprije crkvu toga svetca. Zatim bi§e uz
i

veliko slavlje izvjeSene zastave. Sutradan (28. kolovoza) udjo§e s dozvolom vijeda na- i

puljske galije u zadarsku luku. Tako primi Zadar napuljskoga vikara. Nekoliko dana
poslije (3. rujna) snstade se opet obcinsko vijece zadarsko Osim 70 plemica dodjoSe
na zbor zadarski nadbiskup, kninski biskup, opati sv. Krsevana i Rogova, pak svi ti

polozise u ruke Alojzija Aldemariska prisegu vjernosti kralj u Ladislavu. Sutradan bi

odredjeno, da se u svim javnim izpravama spominje ime kralja Ladislava, na sto je njegov
namjestnik namah stao vrSiti svoju vlast, imenovav uz ostalo Pavla Pavlovida za drzav-
noga odvjetnika i nadzornika komornih prihoda u Dalmaciji i Hrvatskoj.
304 SKtISMTJND I PROTUKRaLH.

Jedva sto se bijaSe Aldemarisko smjestio u Zadru, stade raditi, da okupi oko sebe
citavu Dalmaciju Hrvatsku. Naravno, da je pri torn postupao milom
i silom. Najvise ga se i

bojahu privrzenici Sigismundovi. Jos u kolovozu izjadao se Mletcima knez Nikola Frankapan
po svojim poslanicima, kako su »galije gospodina kralja Ladislava nanijele velike state
njegovim mjestima, zemljama i podanicima*, pak ih je zaklinjao, da mu pomognu kao svomu
sinu. Ali mu Mletcani 31. kolovoza odgovorise, da ga vrio zale kao svoga predragoga prija-

no pomoci mu ne mogu. U to bijaSe se napuljski kapetan sastao s vojvodom Hrvojem

telja,

injegovom svojtom u Zemuniku (29. kolovoza), pak se s njim dogovorio, kako ce ratovati.
Posto je O-^trovica bila u rukama Hrvojevim, trebalo je jo§ obladati Vranom, da se zastiti
grad Zadar. No tvrda Vrana, nekad bedem hrvatskih ustaSa, bijase sada u vlasti priora
Emerika Bubeka, privrzenika Sigismundova bana hrvatskoga. i

Dne 6. rujna 1402. podize Aldemarisko vojsku, da udari na Vranu. Namjestnik

uzeo 300 svojih vojnika, zatim 400 Zadrana, koje je vodio Simon Detrikov; cini se, da
mu se je pridruzio i vojvoda Hrvoje sa svojim Bosnjacima. Ali Vrana bijase tvrda, a
posada u njoj hrabra, premda je gospodar njezin, prior Emerik Bubek, bio odsutan. Pod-
sada grada otegla se na vise tjedana.
U isto vrijeme, dok je napuljski vojvoda udarao na Vranu, bijase kralj Sigismund
skupio velikase ugarske i hrvatske u Pozunu, te im predlozio svoga necaka Albrechta IV.
za svoga nasljednika. Tek od skrajnje nuzde privoliSe velikasi na Sigismundov zahtjev;
alinmogi se vec tada urotise jamacno prior vranski
protiv njega. Medju njima bijase i

ban Emerik Bubek. Njega je prije vec kidalo, sto je kralj Sigismund skinuo olca mu
i

Detrika s palatinske casti, a sada je planuo, kad je kralj nametnuo Ugarskoj Hrvatskoj i

svoga necaka za nasljednika na prijestolju. Vrativ§i se Emerik iz Pozuna kuci, bijase mu

valjda prvo, da se odmetne od kralja Sigismunda, te pridruzi napuljskomu kralju nje- i

govim privrzenicima. Nedvojbeno s tim bilo je u savezu, da se je napokon tvrda Vrana i

dne 11. listopada predala napuljskomu vojvodi Aldemarisko.

Padom Vrane zapoce sveobci pokret proti Sigismundu tako u Hrvatskoj kao u
Ugarskoj. Vojvoda Aldemarisko hrlio je sada od grada do grada, od tvrdinje do tvrdinje
podvrgavajuci ih redom vlasti svoga kralja. Vec 20. listopada osvoji tvrdinju Ljuhu kod
Nina, pod koju bijase dosao sa tri galije 50 konjanika. Vrativsi se sutradan odanle u
i

Zadar, odplovi 25. listopada prema Spljetu sa tri galije, na kojima je bilo uz ine do i

50 Pazana. Spljet bija§e jos nedavno glavni branik Sigismundove vlasti; sada preote u
njemu mah stranka prijatna vojvodi Hrvoju i kralju Ladislavu, te primi svecano namjest-
nika njegova. Nadbiskup Andrija Gualdo i drugi privrzenici kralja Sigismunda ostavise
grad, Nikqla i Ivan Gorjanski bise skinuti s Casti knezevske, Dne 24. prosinca spominje
se vec u javnim izpravama spljetskim Ladislav kao kralj, a Sibencanin Ivan Mihajlo
Naplavic kao potestat. Jamacno je vec tada vojvoda Hrvoje sa sinom Baosom i Surjakom
Ivanisem Nelipicem gospodovao u gradu kao prvi gospodar. Sasvim je naravno, da su
takodjer gradovi Sibenik (19. studenoga) i Trogir (25. studenoga) odusevljeno docekali
vojvodu Aldemariska, »razvivsi stijeg kralja Ladislava s velikom svecanosti*. Tk ti su
gradovi jo§ od svibnja bili pod okriljem vojvode Hrvoja i bosanskoga kralja. Jedini grad
Skradin, ne zna se za^to, opro se napuljskomu vojvodi, kako se to razabire iz jednoga
pisma Perka de Andreis od 15. studenoga. Trebalo ga podsjedati s kopna i mora,
te za to uzeti u pomoc cete ostalih dalmatinskih gradova , koji se vec bijahu poko-
rili. Namjestnik napuljskoga kralja nastojase gradove prikloniti svomu gospodaru tim,
sto im je potvrdjivao stare povlastice i samoupravu, kako su ju prijeu2ivali. Tako je

on, zamoljen od poslanika Stjepana Maffea, potvrdio gradu Sibeniku dne 20. pro-
sinca 1402., a gradu Spljetu dne 6. sijeCnja 1403. sve njihove stare slobostine. PoSto su
se tako prve obcine u Dalmaciji, kao Zadar, Spljet, Trogir i Sibenik, poklonile kralju
Ladislavu, nije bilo tezko izraditi, da mu se pokore i druge. Aldemarisko je pa6e pozvao
 SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ I UGARSKOJ (1402 — 1403.). 305

i Dubrovcane, da priznaju kralja Ladislava za svoga za§titnika;

ali Dubrovcani ne htje-

dose o torn ni cuti. Ta

nedavno poslali kralju Sigismundu u Pozun Ostoju
oni bijahu jos
Pribilovica za svoga poslanika, da u ime obcine prihvati zaklju^ke ondasnjega sabora, a
osim toga nastojahu i pokorne sebi otoke uzdrzati u vjernosti kralju Sigismundu. Kad
je na otoku Mljetu neki kapelan kancelar Novak predlozio, da se prirede, kako ce
i

obdariti galije kralja Ladislava, kad onamo stignu, zatim da iztaknu drugu zastavu, nego
§to je ima obcina dubrovacka, naime zastavu papinsku, da se take otok oduva: osudi
poradi toga vijece umoljenih u Dubrovniku 10. studenoga recenoga Novaka na izgon
s otoka, a njegove ortake pobaca u tavnicu. Jos 13. studenoga pisala je obcina dubro-
vacka kralju Sigismundu, palatinu Nikoli Gorjanskomu i banu macvanskomu, te je kroz
svoje poslanike siljala darove svomu kralju.
Osim grada Dubrovnika bilojeamo tamo i pojedinihprotivnika kralja Ladislava uDalma-
ciji i Hrvatskoj. Takav je bio u Zadru Filip na poziv gradskih knezova Jurjevic, koji nije
htio poci s vojskom na Vranu; zato bi 10. rujna proglasen za veleizdajicu liSen svoga i

imanja na korist grada. Njegovu je kucu, koja je stajala pred crkvom sv. Stosije, izabrao
Aldemarisko 16. listopada za svoj stan. Za Filipovim primjerom poveo se Damjan i

NaSic, kojemu bise imanja oduzeta popisana (28. sijecnja 1403 ), a njegovoj supruzi
i i

sinu Petru nalozeno, da za tri dana ostave svoju vlastitu kucu. I po drugim gradovima
bilo je pojedinaca, koji su voljeli ostaviti dom ognjiste, nego se pokoriti kralju Ladi- i

slavu. Tako je bio u Spljetu pomenuti vec nadbiskup Andrija Gualdo, zatim Marko i

Ivan Grbica. Od tih su mnogi posli ravno u Ugarsku pred kralja Sigismunda palatina i

Nikolu Gorjanskoga, trazeci u njih zastite pomoci. Da se tomu doskoCi, dade Alozije i

Aldemarisko 1. prosinca 1402. javno u Zadru proglasiti, da se svi gradjani, koji su tada
bili razasuti »po Dalmaciji, Hrvatskoj ili takodjer u Slavoniji*, moraju do Bozica vratiti

svojim kucama, jer ce se svaki, koji za 40 dana ne dodje, smatrati za izdajicu liSiti i

imetka; jednako ce se kazniti svaki, koji bi bez njegova znanja otisao iz grada, »dok
se kraljeva volja ne proglasi«. Ovim proglasom drugim prijetnjama zastra§i Aldema- i

risko tako javne i potajne protivnike svoga gospodara, da je vec 14. prosinca mogao
prvo poslanstvo poslati u Napulj, da se pokloni kralju Ladislavu. Po nalogu namjestni-
kovu podjose za poslanike najodlicniji gradjani zadarski: opat sv. Kuzme Damjana, opat i

sv. Krsevana Miroslav, Pavao Lucijan Jurjevic, Damjan Benja, Juraj Cedulin, Sime Busiolo,
i

Nikola Grgurov, Antun Rastko Damjanov, Ivan Mihin Nasic

i Benko Galo. Ti se posla- i

nici 27. prosinca 1402. u Zadru ukrcaSe u brodove, te odplovise u Napulj, da Ladi-
slavu oSituju vjernost odanost svoga grada, pak da ga mozda
i pozovu, da §to prije i

sam podje u Dalmaciju.

Na koncu godine 1402. bila je dakle Hrvatska na jugu Velebita i ditava Dalma-
cija do Dubrovnika u vlasti Ladislavljevih namjestnika, Alojzija Aldemariska i vojvode
Hrvoja Vukcica. Da je to gotovo bezsamo zasluga Ladislavljevih
odpora izvedeno, nije

namjestnika, vec je jamacno mnogo doprinesao vranski prior Emerik Bubek, bivsi ban i

dalmatinsko-hrvatski. Njegovom je privolom nedvojbeno Vrana dosla u vlast napuljskoga

vojvode. A
mora da je mate radio protiv Sigismunda, poSto ga taj zove >zadetnikom
i

i poglavitim uzrokom 6itave bune odmetniitvac (ferme tocius rebellionis et defectionis

i

auctor fuerat et causa efficiens). Vranski prior svakako je mnogo u^inio, te je pokret

obuhvatio i preostalu Hrvatsku i Slavoniju, pade i samu Ugarsku. Ponukom papinom

ustao je u Ugarskoj Sigismunda sam ostrogonski nadbiskup Ivan Kanizaj, do-
protiv
slije jedan od najjaSih stupova njegove vlasti; a primasu pridruzili se drugi duhovni

i svjetovni velikasi, tako da je vedina njih stala uz njega. Odpornici sastadoSe se na

poeetku god. 1403. u Velikom Varadinu, pak se zavjerise ondje nad tijelom sv. La-
dislava svedanom prisegom, da ce Sigismunda zbaciti s prijestolja uzvisiti na nj na- i

puljskoga kralja Ladislava. Na to razvise zastavu potonjega, koju je u svim vecim

*°
Hrv. povj. II. I.
3o6 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

mjestima svecenstvo docekivalo i primalo, noseci pred nju svete moci u svecanim
provodima.
Odkad je sam nadbiskup Ivan Kanizaj pristupio kolu buntovnika, iznevjerio se

kralju u Hrvatskoj i knez Nikola Frankapan, sin slavnoga osloboditelja kraljice Marije.

Jos u kolovozu 1402. tra^io je knez Nikola zastite pomoci protiv Aldemariska, a na i

koncu iste godine vec je privrzenik napuljskoga kralja. Ladislav izdaje 26. sijecnja 1403.
u Napulju povelju knezu Nikoli Frankapanu, svomu vjernomu savjetniku i »rodjaku«
(affinis), kojom njemu i njegovim potomcima za sva vremena dariva grad Okie >u herce-
govini SIavoniji<, te podjedno povjerava Nikoli Spljecaninu, cuvaru franjevackoga reda
u Rabu, da ga uvede u posjed darovanoga mu grada. Ali to nije sve. Na molbu knezevu
dozvoljava kralj drugom poveljom od 26, sijecnja 1403., da knez Nikola smije zamijeniti
svoj grad Ozalj s gradom Ostrovicom u Lici, koji je donle drzao plemic i vitez Petar
Novakovic. U toj povelji zove Ladislav svoga takniaca Sigismunda naprosto markgrofom
od Branibora i »grabiteljem naSega kraljevstva Ungarije* (regni nostri Hungarie occupa-
tore — occupator illicitus et detentor). Uz kneza Nikolu pristupise stranci kralja Ladi-
slava i drugi dosadanji odlucni privrzenici Sigismundovi; tako Zadranin Damjan Nasic sa

svojim sinovima, kojima Ladislav poveljom od 26. sijecnja 1403. oprosti dosadanju ne-
vjeru i povrati oteta mnogi manji plemici u Slavoniji stadose o^ito raditi
im imanja. I

za napuljskoga kralja, kao braca Ivan, Nikola Antun od Brezovice, Dimitar Juraj od i i

Medjuracja, Ladislav Ziga od Opatinca, Stjepan

i Nikola od Rovisca (ili Orahovice), i

Stjepan Ivanovic Juraj Mihaljevic iz Zavrsja u pozezkoj zupaniji, napokon

i Ziga Alek- i

sandrovic iz Na§ica Podgoraca ui vukovskoj zupaniji. Uz ove pojavi se opet na popristu

Nikola Horvat, sin slavnoga i nesrecnoga bana Ivanisa. Ladislav je sve te privrzenike
mitio darovnicama, dok je protivnike lisavao casti i imanja. Tako je braci Ivanu, Nikoli
i Antunu od Brezovice izdao 29. travnja 1403. povelju, kojom ih je oslobodio od pla-
canja kunovine kraljevskoj komori, a bosanskomu vojvodi Petru Paviovicu darovao je
26, sijecnja 1403, selo Cubin i posjede sinova Rajmicevih u zupaniji dubickoj, koji su
doslije pripadali Sigismundovim privrzenicima. Ali osobito odlikovao je Ladislav one
dalmatinske gradove, koji su prvi razvili njegovu zastavu. Tako je 28. ozujka 1403. iza-

slanicima grada Sibenika, Stjepanu Milasu i Miji Jurisicu potvrdio listine Hrvojeve i

Alojzija Aldemariska, izdane tornu gradu. Ali najvise odlikovao je grad Zadar. Njemu
je poveljom od 16. veljace 1403. oprostio polovicu dace za izvoz soli iz grada, a 26. lipnja

darovao je obcini zadarskoj grad Novigrad na moru, koji je sve dosad bio u vlasti

krbavskih knezova Kurjakovica, posto bijahu pripomogli oslobodjenju kraljice Marije,

Bas ti knezovi Kurjakovici ostado§e od svih velikasa u Hrvatskoj jedini vjerni
kralju Sigismundu. Kralj se je tada tako u njih pouzdavao, da je knezu Karlu povjerio
u to osudno doba cast kastelana druge svoje stolice ViSegrada u Ugarskoj. U Slavoniji
odr^ase kralju Sigismundu vjeru knez Pavao Zrinski, knezovi Blagaji, nada sve pak odani
zagrebacki biskup Eberhard, macvanski ban Ivan Morovic, pozezka vlastela Berislavici i
neki manji plemici. S pomocu tih nadaoseje Sigismund taj put odrzati protiv mnogo- i

brojnih protivnika svojih. Zato on namah na pocetku godine 1403. imenova za hrvatsko
kraljevstvo dva nova bana mjesto odmetnika Emerika Bubeka i zagrebackoga biskiipa
Eberharda, Tako postadose banima Ladislav od Grdjevca, sin Ladislavov, uza nj Pavao i

Bisen (Bissenus, od BeSinca) de Ezdeghe, dva plemica iz Slavonije. Potonji Pavao Bisen
bijage senekad proslavio u boju kod Nikopolja, te mu je Sigismund poslije povjerio
kastelaniju gradaKomarna. Novim banima bi zapovjedjeno, da umire najprije Slavoniju,
a onda da se obore na Hrvatsku Dalmaciju, Ali Pavlu Bisenu iznevjerila se sreca vec
i

u prvi mah, Vranski prior bivsi ban Emerik Bubek pozvao ga pod vjeru na stanak,
i

pak onda pogazio zadatu rijec, te ga zarobio i poslao vojvodi Hrvoju, koji ga je opet
po svojim Ijudima odpravio 5. veljace u Zadar vojvodi Aldemarisku, da ga baci u zatvor.
 SVEOBCI POKREt U ftRVAtSKOJ I UGARSKOJ (1402.— 1403.). 307

Nedaca bana Pavla Bisena razplamti gradjanski rat po citavoj Ugarskoj Hrvatskoj. i

Hrvoje sa svojim napuljskim cetama prpvali prema gradu Bihacu, a odande u Slavoniju,
i

gdje se digose ostali privrzenici Ladislavovi. Stranka kralja LadL«:lava tako ojaca, da
je pretegla ne samo u citavoj Hrvatskoj, nego i u velikom dijelu Ugarske. Prvih dana
travnja 1403. sabrali se u varosi Slatini (in oppido Zalatlinok zagrabiensis dioecesis) u
srednjoj Siavoviji poglaviti privrzenici kralja Ladislava na saber, na koji dodjole i poslanici
poijskoga kraljevstva. Tu bi uz ino utanaceno, da ce novi kralj, kojega ce sabor birati
(regem nostrum, quern noviter eligemus), vazda drzati tvrdi mir s kraljevinom Poljskom.
O torn bi 4. travnja sastavljena izprava, koju nazocni velika§i hrvatski i ugarski pod-

ZlaTNI I SREBRENI PJENEZl SlGISMUNDOVI.

1. Zlatna forinta. Na lieu vidimo sv. Ladislava i sigle MA. Nadpis: „S. Ladislaus rex". Na zali£ja Stit, podi-
jeljen na fetiri polja: u prvom i cetvrtom grcde, a a drngom i tredem laksembari'<i (branibarski) orao. Nadpis
^t Siglsmundi D(d) g'ratia) r(egis) Ungar(ie)".
2. Zlatna forinta. Na lieu dvogubi kriz, obrubljen rabom od ruza i toCaka. Na zaiiiju ugarski grb (grede).
Nadpis: „Sigismundi re(gis) Romanora(in).
3. Srebreni dinar. Na lieu dvogubi krif i sigle K B; nadpis: „Mon(eta) Sigismundi. Na zalidjn ugarski grb (grede)
i nastavak nsdpisa: „f Regis Ungarie et c(ctera)".

4. Srebreni dinar. Kao broj 3., jedino sigle C I.

5. Srebreni kvarting (ferto, Vierting). Na lieu 5tit, razdijeljen na detiri polj», u kojima su grede (ugarske) i lav
(6e§ki). Sigla V R. Na zalidju krii i u kutovima kriza fetiri krune.
6. Srebreni dinar. Na lieu dvogubi krii i sigla N, zatim nadpis: „Mon(eta) Sigismundi". Na zalifiju htit sa detiri

polja (ugarske grede i luksemburiki orao) i nad njim sigla M; zatim naokolo ruba nastavak nadpita: ^Regis
Ungarie et c(etera),

Srebreni dinar kao broj 6., samo mjesto sigle na zaliCju dva kriia (ili dvogubi krii).

Srebreni kvarting (ferto, Vierting). Na lieu kruna od liljana, na zalidju dvogubi krii sa siglama CV.

rijepi§e sa petdeset i jednim pecatom. Iza toga sabora planuie jo§ Ijuce borbe. Privrze-
nici Ladislavovi skupise svoje cete, pak onako oruzani (in descensu nostro excercituali)
sastadoSe se drugi put na sabor blizu grada Pozege (prope Possegawar). Tu izdadoSe
24. svibnja 1403. povelju nekomu magistru Ivanu Nikolinu od Somkereka, kojom ga na-
gradise za njegove dosadanje vjerne sluzbe. Podjedno mu obeca^e, da ce ta njihova
povelja biti potvrdjena >od na§ega buducega kralja Ungarije, kojega cemo mi, ako nam
bozja milost bude u prilog, vrlo skoro na prijestolju ovjendati za kralja (a domino
nostro futuro rege Ungariae, quem nos, dei favente dementia, super solium regni Hun-
gariae in proximo in regem coronabimus).
3o8 SIGISMUND I PROTUKRAUI.

Nakon zestokih borba u Slavoniji, za kojih je Sigismundov ban macvanski i vla-

stelin istocno-slavonski, Ivan Morovic, protjerao priora vranskoga Emerika u Bosnu, a

onda sam dopanuo tezke rane na glavi za podsjedanja njegova grada Korve i za kojih

bi§e imanja brace Gorjanskih stra§no poharana, osjecahu se ustase hrvatski i

ugarski na koncu svibnja tako jaki, da su se vec mogli pripravljati za krunisanje kralja

Ladislava, svoga izabranika.

(Krunisanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru 5. kolovoza 1403).

Jos od sijecnja 1403. spremao se je kralj Ladislav, da na poziv zadarskih poslanika od-
plovi u Dalmaciju, pak da se dade ovjen6ati za kralja hrvatskoga ugarskoga. All sjeca- i

juci se nemile sudbine otceve ne htjede bez valjane priprave i dovoljne sigurnosti preci
oreko mora
Najprije gledase sporazumjeti se s Mletcima, da mu ne prijece prelaza u Dalmaciju.
Mletackoj obdini ne bi bilo doduse pocudno, da se je napuljsko kraljevstvo sjedinilo

s ugarskim i hrvatskim, pak se onda s njom natjecalo za prevlast na jadranskom moru.

Tomu se je ona otimala svom snagom za kralja Ljudevita. No sada kao da se nije

bojala te mogucnosti, pace pokret u prilog kralju Ladislavu kao da joj je dosao u
zgodan cas, da se otrese svih nepovoljnih ustanova turinskoga mira, a narocito godis-
njega danka, §to ga je morala placati ugarskomu kralju. Ona je upotrebila takmenje iz-

medju Sigismunda Ladislava, te je vec god. 1400. prestala placati Sigismundu godisnji
i

danak od 7000 dukata, ne mareci ni najmanje, sto ju je on svedjer na to opominjao i

sa svojim poslanicima joj dodijavao. Bas poradi toga nije obcina htjela smetati ni Ladi-
slava, kad se je spremao prebroditi u Dalmaciju. Jos u kolovozu 1402. boravili su na-
puljski poslanici u Mletcima, radeci da utanace savez izmedju svoga gospodara i repu-
blike. Obcina je doduse naprosto odbila ponude u pogledu saveza, ali je izjavila, da ce
napuljske galije pustati na miru, pace da ce s njima postupati »prijateljski i bratinski, kao da su
njezine vlastite*. Dogovori izmedju obiju drzava potrajase i dalje, te se svrsise napokontim, da
je Ladislav ustupio Mletcima otok Krf, koji bijahu oni jos god. 1387. oteli napuljskomu kra-
Ijevstvu. No zato je mogao biti siguran, da mu obcina ne ce zakrciti puta u Dalmaciju.
Nadalje je Ladislav nastojao, da sto vise prikupi privrzenika ne samo u kraljevstvu
hrvatskom, nego i u Ugarskoj. Vojvoda njegov Aldeniarisko krstario je s toga sa svojim
galijam a od Frankapanova Krka sve do dubrovackoga otoka Lokruma, trseci se, da na
ma koji nacin skloni ponositi Dubrovnik, da se i on pokloni kralju Ladislavu. A ^inilo

se, da bi mu to moglo i poci za rukom, jer je bas u ono vrijeme i bosanski kralj

Stjepan Ostoja radio svima silama, da pokori dubrovadku obcinu. Ali kud i kamo vise,

nego kruta sila admirala Aldemariska i vojvode Hrvoja, imala je Ladislavu pomoci i

utrti put duhovna vlast pape Bonifacija IX., onako po prilici, kako je nekad Bonifacije VIII.
pribavio krunu i prijestolje njegovu prastricu Karlu Robertu.
Papa Bonifacije IX., rodom Napuljac, bio je Ladislavu vec od djetinjstva i otac i

majka. Kad je ono Ladislav poslije tuzne smrti svoga otca kao djecak od deset godina
camio u Gaeti u smrtnom strahu od silnih neprijatelja svojih, proklet jos po otcu svomu
od rimskoga pape i ostavljen od svega svijeta, ustade za njega Bonifacije IX., skine
s njega prokletstvo, dade mu svoj blagoslov, pak mu tako osigura napuljsko kraljevstvo.
A sada pregnu taj isti papa svima sredstvima, kojima je razpolagao kao dubovni poglavar
zapadnoga krscanstva, da mu pribavi Ugarsku i Hrvatsku. Svi prelati tih kraljevstva
moraju stati uz papu za Ladislava; ako' se koji papa ce ga skinuti s 6asti nje- uzprotivi,
gove. Tako je Bonifacije 18. travnja 1403. zbacio spljetskoga nadbiskupa Andriju Gualda
kao gorljiva privrzenika Sigismundova, a na njegovo mjesto imenovao Pelegrina od
Aragonije, svoga pouzdanika, kojemu je narocito zapovjedio, da radi za njegova §tice.
nika Nekoliko dana zatim, 23. travnja, izdade opet Bonifacije builu, kojom darova Ladi-
slavu deseti dio od svih crkvenih dohodaka »za predobivanje njegovih kraljevstva* (pro
 KRUNISANJE NAPULJSKOGA KRALJA LADISLAVA U ZADRU 5. KOLOVOZA 1403. 309

recuperatione regnorum suorum). No najvise uradi papa prvih dana lipnja 1403. On
izabra FirentincaAngela Acciaiola, kardinala od sv. Lovrinca, za pobodnoga poslanika
svoga u Ugarskoj, pak de kardinal odpratiti kralja Ladislava preko mora s pomocu i

papinskom uklanjati sve zapreke, koje hi stajale na putu njegovu krunisanju. Taj kardinal
Angelo Acciaioli bio je skroz pouzdana kralju odana osoba. On je Ladislavu bio skrb-
i

nikom za n-aloljetnosti; poslije ga je okrunio za napuljskoga kralja, te mu je kraljevstvo

i oruzjem branio od francuzkoga pretendenta. Sad ga zapade zadaca, da mu jednakim
nacinom pribavi ugarsko hrvatsko prijestolje. Papa mu u to ime 1.
i 2. lipnja 1403. i

izdade citav niz raznih punomoci povlastica >za Ugarsku, Slavoniju, Dalmaciju, Hrvatsku,
i

Srbiju, Bosnu, Vlasku i Bugarsku*, a sve s torn zadacom, da bude u pomoc kralju Ladi-
slavu pri borbi za ugarsko i hrvatsko prijestolje. Narocito mu podijeli povlast, da pre-
mjeSta i skida biskupe, koji su skloni Sigismundu. Tako neka kolockoga nadbiskupa
premjesti na zagrebacku biskupiju (jer je Eberhard bio uz Sigismunda), trogirskoga bi-
skupa neka po§lje na nadbiskupiju kolocku; a zagrebadkomu biskupu neka dade koju
izpraznjenu stolnu crkvu. Nadalje mu podijeli pravo raznih dispenzacija, koje je obicno
vrSio sam papa. Napokon pro§iri Bonifacije svojemu poslaniku (»de latere*) vlast i na
Poljsku i Cesku, kao i na sve drzave, koje bi mogle utjecati na stanje kralja Ladislava
i na prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj.
Dok se je tako kralj Ladislav oprezno pripravljao i na sve strane osiguravao, dekahu
ga nestrpljivo njegovi privrzenici u Hrvatskoj i Dalmaciji. Trogirani se nadahu vec
2. sijecnja 1403. kraljevu dolazku, te pripravise u to ime 800 dukata dozvolise svomu i

knezu Jurju Jurjevicu, da na mjesec dana podje u Zadar. U to se bijase 9- ozujka vratilo
poslanstvo zadarsko, koje bijase poslo po kralja u Napulj. Sad bi odiuSeno, skupiti
poslanstvo iz citave Ugarske Hrvatske, pak ce to sjajno svecano poslanstvo ponovo
i i

pozvati kralja na prijestolje. U to poslanstvo izabrase i Trogirani 1. svibnja dva svoja

gradjana, po imenu Luku Vitturija Blaza Andrijevica. Poslanici zatekose Ladislava u
i

Barletti (Baroliju), primorskom gradu na jadranskom moru, gdje se je jamaSno vec

spremao na put u Dalmaciju. Sta se je tom prigodom utanadilo, nije poznato; samo je

zapisano, da je poslanstvo zajamcilo kralju, da ce ga okruniti za kralja.

Malo iza sastanka u Barletti poslao je kralj u Dalmaciju neke svoje sluzbenike,
kao tajnika svoga, Firentinca Matiju od S. Miniata, nadalje Galeotta druge; a zatim se i

je spremao, da zajedno s papinskim poslanikom sa sjajnom druzinom podje na put. i

Vec 9. srpnja 1403. doplovi kao predteca kraljeva dolazka dvanaest velikih brodova
s konjima, vitezovima, placenicima, zitom i svim, §to treba vojsci. Sutradan, 10. srpnja,

udje u Zadar veliki vojvoda Hrvoje Vukdic sa svojim Za samoga kralja Bo§njacima.
mislilo se, da ce stici 14. srpnja. O svim tim pripravama javlja Matija od S. Miniata
tajniku firentinske obcine Koluciju de Salutatis 11. srpnja iz Zadra ovako: >Da vas oba-
vijestim o zgodama u Dalmaciji. Dne 9. ovoga mjeseca (srpnja) doplovilo je ovamo (u
Zadar) dvanaest velikih brodova preblagoga vladara gospodina kralja Ladislava, sa ko-
njima, vitezovima, placenicima, zitom i drugim, §to treba za taki posao; bile je vrijedno
vidjeti tu opremu. Jucer (10. srpnja) stigao je amo vojvoda kraljevstva bosanskoga, kojemu
je ime Hrvoje, velik knez i najmocniji onoga kraljevstva. Taj je bio poglaviti uzrok, da
su se kraljevina Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile kralja Ladislavu. Hrvoje
o^ekuje kralja s velikom druzinom. Taj je 6ovjek pataren, ali se radi, da ga gospodin
kardinal (papinski poslanik Angelo de Acciaioli) . . . privede k svjetlu pravoga spasa, a
6ini se, on sam na to privoljeti s nadom, da bi ga gospodin kralj (Ladislav)
da ce i

namjestio za namjestnika (marchionem) u bosanskim stranama, kako mi to tvrdi gospodin

nadbiskup spljetski (Pelegrin od Aragonije), njegov prijatelj susjed, a meni otac i i

gospodin. —
Velikasi kraljevstva Ungarije, koji imadu vrlo veliku pratnju druzinu, i

posla§e ju6er pismo ovamo; oni su vec blizu za dan hoda; smatram, da ce stici ovamo
3IO SIGISMUND I PROTUKRALJI.

prekosutra (13.), u petak. Njima svima je glava i vodja gospodin nadbiskup ostrogonski
(Ivan Kanizaj), kojega sam sluzio, muz i velika§ velike mudrosti modi. i Gospodina —
kralja zajednom s kardinalom, koji ce doci na petnaest galija, ocekujemo dojduce subote,
naime 14. ovoga mjeseca (srpnja). Zadrzao se bo zato, sto je vojvoda Austrije (Vilim)
poslao odlidno poslanstvo, moleci ga, da hi sa sobom poveo svoju sestru kraljevnu, i da
bi mu ju dao za suprugu. Ako toga ne udini, niti je ne povede, bit ce mu protivnik i

opirat ce mu se pri uzimanju kraljevstva Ungarije; ako ju pak dovede, bit ce kralju
naklon i naime vojvoda Austrije vrlo je silan
prijatan. Isti velik te medjasi i ,

s CeSkom, Ungarijom Slavonijom, obecao je dati mocnu pripomoc gospodinu kralju;

i i

s toga je gospodin razlozno odlu6Jo povesti sestru, pak tako je poneSto zadocnio. Ja
zaista osobito cijenim naklonost prijateljstvo austrijskoga vojvode, a tako jednako
i i

protivno, ako se uzme u obzir njegovo susjedstvo i moc . . . .«

Austrijski vojvoda Vilim bijaSe jog godine 1401. zaprosio sestru napuljskoga kralja
za zenu, ali mu je taj ne dade, kako se razabire iz odgovora mletacke obcine, dana
27. lipnja te godine poslanicima vojvode Vilima Sada je vojvoda upotrebio priliku, da
od Ladislava obecanjima i prijetnjama iznudi ono, na sto prije nije htio da privoli.
O dolazku kralja Ladislava i kardinala legata imademo dva izvjesca, jedno od
Galeotta, a drugo od recenoga vec Matije de S. Miniate. Galeotti pise poslije 24. srpnja
Firentincu Vivianu ovako: > Gospodin legat (Acciaioli) gospodin kralj, zajedno sa svojim i

druzinama, stigoSe u Zadar zdravi citavi 19. ovoga (srpnja) sa sedam galija, pet galijica
i

i neSto barka, koje su bile krcate plemicima i barunima. Jutrom udjoSe zajedno u Zadar,
(gdje ih doceka§e) s neizmjernim veseljem. Sasav s brodova kralj je dvojicu odlikovao
vitezivom (militia): brata naime Guidona Matafare, koji je za njega mnogo i duze radio,
i drugoga. Uciniv to slusahu u stolnoj crkvi (sv. Stosije = Anastasije) misu, a na to je
svatko poSao na odredjena mjesta (stanove). Zatim je istoga jutra u§la u grad gospodja
vojvodkinja, sestra kraljeva. Toga dana kao i slijedeci praznikovalo se, primali se darovi,
kao i gradjani i drugi, koji bijahu dosli u pohode. Tu su naime dekali na kralja: Hrvoje,
velik gospodin svojom vlaScu, a ne manji tijelom, koji je (kako se kaze) poglaviti uzrok,
da je kralj dosao u ove strane zatim njegov svojak, knez Ivani§ (Nelipic), takodjer
;

gospodin velike vlasti, nadalje mnogi plemici, koji su svi iz kraljevstva bosanskoga. Sto
sam tih Ijudi vidio, odlikuju se svojim strukom (corpore excellentes). Dne 21. pak
dodjo§e (u Zadar) gospodin nadbiskup ostrogonski, osobito mocan, u kojega je ruci
gotovo sva briga za kraljevstvo, zatim veliki zupan palatin, biskup gjurski, drugi pre- i

mnogi vitezoviNjima su poSli u susret svi kraljevi legatovi plemici gospoda.

i baruni. i i

Sam kralj pak poSao je na konju do gradskih vrata, da recenu gospodu doceka. Kad
su doSli blizu gradskim vratima, sto bi kamen dobaciti mogao, sadjoSe s konja, te podjoSe
pje§iCe pred kralja, pozdravise ga duznu mu pocast izkazase, a na to se svi razidjosei

u odredjene im stanove. Sutradan (22.) skupise se vojvoda od Amalfija prije knez od i

Trikarije (Rogerij), o kojemu javno mnijenje ne laze, gospodar Barulija (Ivan od Lu-
signana) i sinovac kralja od Cipra; gospodin Benedikt de Acciaoili, kojega kralj osobito
odlikuje i Ijubi; knez Bigelli, knez Troje, brat magistra justicijara; gospodin Alojzije
Mareschi (Aldemarisko), kapetan dva sina gospodina Tomasina od San Severina,
galija,

prvorodjenac mladji, gospodin Robert od San Severina, Franjo Corsini,

i mnogi drugi i

plemici vitezovi, koje bi dugo trebalo izbrajati; oko deset od druzine kardinalove, naime
i

nadbiskup od Tarenta, biskup senijski i tri druga (biskupa). Na to dodjoSe ona gospoda
iz Ugarske Bosne: gospodin nadbiskup ostrogonski, gospodin biskup zagrebacki, kojega
i

bijaSe za na§ega ovdasnjega boravka gospodin legat premjestio s nadbiskupije kolocke

na biskupiju zagreba6ku ;
gospodin nadbiskup kolotki, biskup gjurski i drugi jedan
biskup, veliki zupan palatin, Hrvoje, knez Ivani§ (Nelipic), kao i druga gospoda i plemici,
po prilici osam njih ili deset. Kad su svi ti sjedili suteci, ustade nadbiskup ostrogonski,
 KRUNISANJE NAPULJSKOGA KRAUA LADISLAVA U ZADRU 5. KOLOVOZA 1403. 311

te u ime sve gospode ugarske, koja su nazo^na bila. Icao u ime drugih, kojih nije i

pak primivSi odgovor, u6ini§e sporazum

bilo, izlozi kralju poslanstvo, vrati§e se svojira i

kucama. Zatim pojedinih dana drzahu vijeca da urede prilike kraljevstva ustanove kni- i

nisanje kraljevo, koje ce se ovdje (hie) obaviti za kratko; dana u ostalom ne znam, jer
ga jos nijesu odredili. Za izvjestno tvrde, da kralj imade malo protivnika i da nijesu
vele mocni, poSto se svi pocev od rijeke Drave ovamo njemu pokoravaju jo§ tvrde, da ;

ce se kralju svi ostali pokoriti, 6im samo digne svoju vojsku, jer su mnogi dvojedi o njegovu
dolazku ostali neodlucni, ali cim vide, oni ce se pokloniti. Tvrde nadalje, pak ima i

pismo dosta vjerodostojno, da ce markgrof Sigismund biti od Ceha zarobljen. Ovamo ce

doci bosanski kralj, podanik kralja ugarskoga (homo regis Ungarie), zatim senjski knez
i

(Nikola Frankapan). Dvije vojvode austrijske takodjer se o6ekuju poradi gospodje

vojvodkinje; a i druga mnoga gospoda. To je, §to se moie povjeriti peru. Govori se,

da 6e mnoga gospoda s druzinama doci i da ce poslanike svoje poslati .« . . .

Ovaj izvjestaj znatno dopunjuje pismo Matije od S. Miniata, pisano istomu Vivianu
30. srpnja. Matija pise: »Dne 19. ovoga mjeseca doSao je amo (u Zadar) kralj Ladislav
i gospodin legat sa dvanaest galija i sa svojim velikaSima, medju kojima je bio knez
od Trikarije, koji je vojvoda od Amalfija, i drugi neki velikaSi i vitezovi kraljevstva,
Sastna zaista pratnja. U subotu 21. (srpnja) dodjoSe ovamo prelati i baruni ovoga kra-
ljevstva, naime gospodin nadbiskup ostrogonski (Ivan Kanizaj); veliki zupan, koji se zove

Teodorik (Detrik) Bubek; biskup gjurski (Ivan), biskup njitranski (Petar), biskup zagre-
backi (Ivan), biskup vesprimski (Mihajlo), nadbiskup koIo6ki, kao mnogi drugi plemici i

toga kraljevstva. Bioje izmedju njihi kralja neki nesporazumak sve do

danaSnjega dana. Ugri su htjeli, neka kralj obeca, da 6e osobno dodi u kraljevstvo
(Ungarije), i neka oznaci rok (dolazka). Kralj, cini se, da nije spreman poci dalje za sada,

nego svakako tra2i ovdje (u Zadru) krunu, obecanu njemu u Baroliju. Gospodin je legat
posredovao, da se postigne slofna odluka. No bilo je i drugih stvari, koje su Ugri tra-
zili. Napokon bi trudom gospodina legata utanaceno, da se kruna svakako ovdje dade.
Pri svemu tomu bio sam ja precesto tu tamo doglasnikom. Kraljevstvo je ovo za sada
i

rijeleno i slobodno od protivnika, pak i od nekadanjega kralja Sigismunda, koji je ovaj

6as u CeSkoj, bratom bratucedom. Kralj taj (Ladislav) cini mi se
te je u razmirici s i

dosta razborit (providus), te ne protivi tvrdoglavcima. Nije mi slobodno sve pisati.

se
Hoce da se kruni dojducih dana, pak mislim, da ce se 5in krunisanja obaviti drugoga
dana mjeseca kolovoza: bit ce stvar dodu§e izvan reda svoga Nema tu krune
kraljevstva, posto je u Vi§egradu; nema tu obidne knjige, nema tu drugih obiSnihstvarih,
posto su u Stolnom Biogradu. Posao ce ici kako tako. Boze daj srecan svrSetak *

Pismo tajnika Matije od S. Miniata odaje, zaSto se je krunisanje tako oteglo. Kralj
Ladislav zahtijevao je, okrune u Zadru, a ugarski magnati predlagahu,
da ga s mjesta
da ide najprije u Ugarsku, pak da se onda kruni u Stolnom Biogradu. Ali kralj nije
htio ni 6uti, da ide iz Zadra, gdje je bio zaSticen svojom mornaricom od 30 galija, i

odakle je mogao svaki cas zaploviti morem. Tk svedjer mu je lebdila pred oCima tuzna
sudbina ot^eva. Tek ugledu i nastojanju legata Angela Acciaiola poSlo je za rukom, te

je 30. srpnja ipak doSlo do sporazumka izmedju kralja baruna. i

Znade se samo, kako je bilo utanafeno, da se Ladislav svakako kruni u Zadru.

No kojom krunom? Sama kruna sv. Stjepana bila je sahranjena u ViSegradu, gdje ju
je cuvao Sigismundov vjerni privrzenik, krbavski knez Karlo, ostali krunitbeni uresi bili

su u Stolnom Biogradu. Sigismund je poslije u vi§e mahova spoditavao, da su Ladislava

u Zadru vjencali >krivom, patvorenom, nepravom krunom« (quodam serto fictitio . .

cum quadam falsa et inepta corona coronando), ali nigdje nije zabiljezeno, kakova je to
kruna bila. Mozda je bila ona, kojom su nekad vjenfali kralja Dimitriju Zvonimira, a

mozda kruna, posebno za tu prigodu nadinjena ili uzajmljena.

312 SIGISMUND 1 PROTUKRALJI.

O samom krunisanju nije ni jedna rijecca. Znade se samo, da je

dosad poznata
kralj Ladislav okrunjen 5. kolovoza 1403. od nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Kanizaja,
po svoj prilici u stolnoj crkvi zadarskoj. Poznati Ijetopisac, Zadranin Pavao Pavlovid, koji
je inace zabiljezio i ne spominje krunisanja, vec za godinu 1403.
najmanju sitnicu, ni

pripovijeda potanko o vukodlaku, koji se bija^e pojavio na otoku Pasmanu. Ni u zapis-

nicima trogirskoga vijeca nema traga, da su mozda Trogirani poslali na tu slavu svoje
zastupnike. Dubrovcani bijahu dodu^e vec prije pozvani, da poslju u Zadar svoje posla-
nike, koji bi se u ime njihove obdine poklonili kralju; ali dubrovacko vijece rijesi se

tek 1. kolovoza poslati u Zadar ne svoju vlastelu, nego franjevca Marina Budacica, ne
da se kralju pokloni kao svomu vladaru, nego da od njega, zatim od ugarskih baruna i

od vojvode Hrvoja zatrazi pomoc protiv kralja Ostoje, koji je u ono vrijeme ratovao
s Dubrovnikom. Ako bi kralj ili baruni zahtijevali, da Dubrovcani priznadu Ladislava za
svoga gospodara, neka ih franjevac izprica, da »oni (Dubrovcani) nijesu ti, koji bi mogli
namje§tati ili skidati gospodina u Ugarskoj, ta vlast pripada barunima ugarskim« (non
sumus illi, qui possimus ponere vel deponere dominum in Hungariam, hec potestas re-
manet in baronibus Hungarie). Medjutim se oni raduju njegovu napredku, pak »kad ce
njemu poci za rukom, da stoluje u svojoj kraljevini Ugarskoj, tada ce na krunisanje
njegovo za to kraljevstvo poslati svi vjerni podanici s dostojnim Castima i podpiinom
povlasti svoje poslanike, kako se pristoji kraljevskomu velicanstvu*.
Jos na sam dan krunisanja, naime 5. kolovoza, opremio je novo krunjeni kralj
pismo na mletackoga duzda Mihajla Stena, u kojem mu javlja, §ta se je s njim zgodilo.
Mletaiki duzd bijase naime 28. srpnja predlozio, da se poslju u Zadar tri svecana po-
slanika, da u ime obcine pozdrave novoga kralja. No tomu se je predlogu opro pro-
kurator Benedikt Superancije predlozivsi, da se odgodi poslanstvo, »posto se ne zna« da
li ce kralj sada unici u kraljevstvo Ungarije ili ne, da li ce se dati okruniti u Zadru ill
u kraljevstvu, kako su to vazda cinili ostali kraljevi, jer je to sve vrlo zamasno za
samu obcinu. Sada nakon svrsena krunisanja pozurio se Ladislav obavijestiti duzda o
svomu slavlju, nadajuci se, da ce mu poslati vec prije ocekivane poslanike, te ga tako
priznati za kralja. U tom pismu pripovijeda Ladislav medju inim i ovo: »Pozvani dakle

od castnih biskupa, prvaka i magnata recenih kraljevina, kojih nas je prirodjena vjernost
vazda na umu imala iskreno Ijubila, posli smo od gornjega (toskanskoga) mora s kop-
i

nenom vojskom do ovoga doljnoga (jadranskoga) mora, a na to smo se na brodovima

prevezli u prvu pokrajinu recenih kraljevina, naime u Dalmaciju i u njezin primorski
grad Zadar. U taj grad (Zadar) unisli smo uz takovu radost gradjana, stanovnika i oko-
lisnjih zitelja, kojih se bijase vec nebrojeno mnoztvo skupilo, da se to reci ili opisati ne
bi moglo onako u kratko, nego jedva sa mnogo rijedi. Boraveci ovdje kratko, samo na
glas nasega dolazka, pohita ovamo za dva dana c^itava smjesa prelata, baruna i magnata,
kao i drugih Ijudi, tako ih vec nije mogao primati grad ni kotar njegov. Tada bi urecen
dan (rok) naSega krunisanja izbora, koji se je neuztrpljivim pucima ucinio godinom. A
i

kad je naskoro svanuo, uz najvece odobravanje sviju najsilnije odu§evljenje primismo i

na glavu sveti diadem (krunu), u desnicu zezlo, a u Ijevicu jabuku, oboje kao znak
hrabrosti, pravde i gospodstva, zatim ostale kraljevske znakove po obidaju kraljevstva
Ungarije. I tako je s mnogo ugodnosti i veselja taj preradostni dan prosao«.
Nakon krunisanja ostao je kralj Ladislav u Zadru do tri mjeseca, upravljajuci
hrvatskim kraljevstvom, naro6ito Dalm-acijom. Svoju sestru namah je odpravio uz sjajnu
pratnju austrijskomu vojvodi; a za samu Ugarsku, u koju se nije nikako usudio poci,
imenovao je svojim namjestnikom trikarijskoga kneza Rogerija, da izvidi tamoSnje prilike,
i da mu utre put. Citav mjesec kolovoz primao je poslanike i poklone dalmatinskih obdina,
te im potvrdjivao stare povlastice i pravice. Namah sutradan iza krunisanja, dne 6. ko-
lovoza 1403. izdade povelju gradu Spljetu, kojom potvrdi starije povelje bosanskih kra-
 KRUNISANJE NAPULJSKOGA KRAUA LADISLAVA U ZADRI' 5. KOLOVOZA 1403. 313

Ijeva Stjepana Tvrtka i Stjepana Ostoje, te narocito potvrdi medjase spljetske prema
Omisu, kako ih bijase ustanovio prvi bosanski kralj. Malo dana poslije pokloniSe se
njemu NikSa Petrulo Mihajlo de Baloe kao poslanici obcine
i kneza na otoku Bracu, i

a on im na to 14. kolovoza potvrdi privilegija, podijeljena od kraljeva Ljudevita Velikoga,

Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSe, velikoga vojvode bosanskoga svoga vrhovnoga vikara i

za Ugarsku pridruzenim joj kraljevinama, Hrvoja naime Vukcica, napokon

i svoga i

marsala kapetana Aldemariska. Osobito im ponovo zajamdi pravo, da si smiju sami

i

kneza birati, kojega ce ipak kralj potvrdjivati. Namah zatim dodjoSe poslanici grada i

otoka Raba, pak njima 17. kolovoza potvrdi stara privilegija. I hrvatskim plemicima
i

nastojase ugoditi. Tako izdade 27. kolovoza pismo Tomi Dehojevicu, Kra^anu Martinovicu i

Dragoslavu Radojevicu iz kliske zupanije, kojim potvrdi njima njihove plemen§tine u

selima Suhi dol i Prgomet, a podjedno i privilegij nekadanjega bana Tome od sv. Jurja.

DrUGI DVOGUBI PEGAT KHALJA SIGISMUNDA.

™: prednjoj strani sjedl kralj na prijestolju, koje je okruieno sa Sest ititova, dotiCno grbo»a.
dalmatinski, fieSki, braniborski i luksemburiki. Nadpis naokolo ruba u dva redka : „
To su : dva ugarska,
Sigismundus dei gratia
HuDgarie Dalmatie Cr{oacie) R(ame) S.-rvie Ga(licie) Lodomerie Cumanie Bulgarieque rex ac marchio Branden-
bnrgensis, sacri romani imperii archicatnerarius Bohemie et Laicemburgensis heres". Na strainjoj stiani u sredini

§tit (grb) s dvogubim kriiem, a naokolo njega opet Sest maDJih Stitova kao na prednjoj strani. Nadpis: „t S{igillunn)
secundum Sigismundi Dei gratia regis Hungarie et alioram regnorum in alio parii sigilli txpresiorum".

Narodnl musej u BudimpeSti.

apokon se kralju Ladislavu pokloni i grad Kotor sve protiv nastojanja DubrovCana, te

on 29. kolovoza potvrdi i njemu stara privilegija. U to bijalm Rabljani izabrali svojim
knezom njegova odlucna privrzenika, zagreba^koga biskupa Ivana, te kralj rado 6. rujna
1403. potvrdi taj izbor. Za Rabljanima povedose se Spljecani, te izabraSe svojim knezom i

napuljskoga viteza Angela Aldemariska. Kralju je u svim poslovima bio desna ruka
Hrvoje Vukdic, kojega on zove >vrhovni vojvoda Ra§e i Bosne, i u stranama Dalmacije
i Hrvatske generalni vikar, na§ savjetnik (consiliarius) i Ijubljeni vjernik*. Pored Hrvoja
vrijedio jejamadno najvige Surjak njegov Ivani§ Ivanovic Nelipid, knez cetinski, kli^ki i

omiSki, a neko vrijeme knez grada Spljeta (perpetuus comes).

i

Najvece veselje bijaSe medjutim za kralja, kad je podetkom rujna do5ao u Zadar
mletadki poslanik, pak mu u ime obdine svoje fiestitao na krunisanju zahvalio se i
314 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

podjedno, §to je o svom srecnom napredku MletSane obavijestio. To bija§e svakako

posljednje slavlje njegovo, jer su namah zatim nastale takove prilike, koje su ga napokon
piinudile na povratak u Napulj.
(Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj,u rujnu 1403.; i povratak kralja
Ladislava u Napulj, u studenom 1403.). Ne zna se, da li se je trikarijski knez
Rogerije, po Ladislavu imenovani namjestnik za Ugarsku, ikad u to kraljevstvo uputio;
no ako je i presao preko Drave, jama6no se je brzo povratio, te svomu kralju donio
najnepovoljnije glase.
U Ugarskoj naime drzao je u prvoj polovici godine 1403. Sigismundovu stranku na
okupu vazda vjerni i silni palatin Nikola Gorjanski. Premda bijahu Ladislavu pristupili

nadbiskupi ostrogonski i kolocki sa vi§e biskupa (gjurski, njitranski i vesprimski), a uz

njih i neki baruni, ipak je stranka Sigismundova ostala jo§ svedjer jaka. Uz palatina
Nikolu Gorjanskoga i brata mu Ivana stajao je drugi hrvatski ban Ladislav od Grdjevca,
kojemu je Sigismund za vjerne sluzbe (»signanter his impacatis temporibus«) darovao
14. svibnja 1403. neke zemlje u Simezkoj zupaniji, zatim macvanski ban Ivan Morovic,
onda junacki Scibor Sciboric, Petar Perenj, i mnogi drugi velikaSi plemici. Ti su nepre-
i

stano suzbijali protivnike svoga kralja, koji je u ono vrijeme vecinom boravio izvan

zemlje i bavio se 6e§kim poslovima Kad je medjutim stranka Ladislavljeva u hrvatskom

kraljevstvu tako pretegla, da se je pomisljalo na krunisanje njegovo, tada je palatin
Nikola povjerio borbu s napuljskom strankom bratu Ivanu, a sam je poSao u Cesku, da
Sigismunda skloni na povratak u Ugarsku. No kralj smatraSe, da pogibao nije tolika,
pak ostade u CeSkoj, a dalju obranu Ugarske ostavi svomu palatinu. I zaista je palatin
Nikola sa svojim bratom Ivanom nastavio borbu proti Nikoli Stjepanu Kanizajima, braci i

ostrogonskoga nadbiskupa, zatim proti Dioniziju od Marczala i Banicima od gornje i

doljne Lendave, koji se bijahu namjestili uz Rabu, da zakrCe Sigismundu povratak u

Ugarsku. U isto je vrijeme Scibor Sciboric udarao na Gjur, stolicu odmetnoga biskupa
Ivana, a uz to je strazio, da Stolni Biograd i Budim ne dodju u ruke napuljske stranke.
Na iztoku branio je vlast kralja Sigismunda Petar Perenj, ali tu je bila Ladislavljeva
stranka jaca brojnija; pa6e sam Perenj dopade u jednom boju tezke rane, koja mu za
i

dulje vrijeme onemoguci dalje ratovanje.

Napokon se Sigismund ipak ubijedi, da mu je odluCno stati na obranu svoga prije-
stolja s toga vratiti se u Ugarsku. Dne 24. srpnja 1403., nekoliko dana nakon dolazka
i

kralja Ladislava u Zadar, nalazimo Sigismunda u Pozunu na tlu Ugarske. Tu se najprije

obori na svoga najljucega protivnika, na papu Bonitacija IX., kojemu je javno pred
zborom kardinala spoCitavao, da »po danu po noci ne razmislja ni o cemu drugomu, i

nego kako bi njega izbacio iz toga kraljevstva« (siquidem ipse romanus pontifex nihil
aliud die noctuque cogitare videtur, nisi ut modum inveniat, quo nos possit eiicere de
hoc regno). Znajuci, da je ba§ papa najvise doprinesao, te se je velik dio prelata
odmetnuo, izdade u Pozunu dne 9. kolovoza 1403. viSe naredaba za Ugarsku, po svojim i

namjestnicima za CeSku, kojima zabrani u buduce do nove odluke svakomu ma kakove

pristojbe placati papinskoj komori, te primati i izvr§ivati bulle, pisma i zapovijedi budi
papine, budi njegova dvora ili njegovih poslanika. Podjedno bi svim crkvenim'i drzavnim
oblastima nalozeno, da te naredbe kraljevske medju narodom razglase. U isto vrijeme
sabirao je kralj Sigismund vojsku, da zatre Jednako je izdavao s njom svoje protivnike.
proglase na sve oblasti, zapovijedajuci im, da obznane narodu njegov dolazak, da sve i

one, »koji su pristali uz njegove protivnike nevjernike, pozovu, neka ih ostave, te se i

povrate k njemu svetoj kruni«, jer ce inace izgubitiglave imanja. Takav proglas primise
i i

takodjer sudac i gradjani grada Ko§ica 22. kolovoza 1403.

Medjutim je Sigismund sa svojim vjernim velikasima u kolovozu 1403. srecno
zapofieo borbu protiv svojih neprijatelja. Poglavito se radilo o torn, da zadrzi u svojoj
 POBJEDA SIGISMUNDOVA U UGARSKDJ I POVRATAK KHAIJA LADISLAVA U NAPLI J. 315

vlasti Budim s PeStom, Pozun, ViSegrad Stolni Biograd, a onda da osvoji stolice nevjernih
i

mu prelata, kao Ostrogon, Gjur Vesprim. Najzesce borbe bile su kod Ostrogona, pred
i

koji bijase kralj Sigismund doSao posljednjih dana mjeseca kolovoza. Sama varo§ uzeta
bi juriSem, za kojega se Scibor prvi popeo na varo§ke zidine. Na to stade Sigismund
podsjedati gradsku tvrdju, te izdade rujna u Ostrogonu magistru Petru Forgacu povelju,
4.

kojom ga nagradi, sto mu je obecao dovesti 300 konjanika mnogo pjesadije za podsadu
i

tvrdinje (ad obsidionem castri Strigoniensis).

Ostrogonskoga nadbiskupa Ivana Kanizaja koji je u to boravio u Zadru, nemilo se
kosnulo, kad je zacuo,da je Sigismund 'dosao pred njegovu stolicu. Obrati se zato
za pomoc papinomu legatu Angelu Acciaiolu, koji je takodjer jos uvijek bio u Zadru i

stanovao u tamosnjem samostanu sv. Franje. Dne 1. rujna 1403. dodje nadbiskup k legatu,
te mu potanko izprica, kako njegovi protivnici grabe imanja njegova i crkve njegove.
Kao osobite svoje neprijatelje izbroji nadbiskup palatina Nikolu i brata mu Ivana, Scibora
Sciborica, Simona Secena, Petra deha od Leve, Petra Forgaca, Bartola i bracu njegovu
od Grdjevca, zatim biskupa njitranskoga Petra mnoge druge. Legat na to u nazo^nosti i

zagrebackoga biskupa Ivana, vesprimskoga Jurja gjurskoga Ivana izdade proglas na sve i

Kristove vjernike, a narocito na one »ugarskoga naroda< (praesertim hungaricae nationis),

kojim ih pozove, da povrate nadbiskupu ugrabljena imanja, a glavne krivce kazni crkvenim
prokletstvom.
Ali prijetnje i kletve papinskoga legata malo su prudile, jer se Sigismund nije na
njih ni obazirao. On je nastavio borbu proti svojim protivnicima tako srecno, da je
mogao vec kako bi pomogao svojim vazda vjernim Dubrovcanima, koji su
misliti na to,

tada trpjeli mnogo

od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje, te neprestano siljali u
zla

Ugarsku svoje poklisare, moleci kralja za pomoc. Njima je kralj Sigismund 30. rujna 1403.
iz Ostrogona pisao pismo, u kojem potanko pripovijeda, sto je dosad postigao, te im na

posljedku obecaje skoru pomoc. »Radi mu6nih posala« pile on, >zakasnili smo vas utje-
siti nasim pismom. Sada smo pak s Bozjom pomoci vratili se u domovinu, te smo zdravi

i citavi stigli (najprije) u Budim. Dok smo tu boravili s nasim prelatima barunima, i

ustade na nas magistar Benedikt (de Makra)i .... podigavSi 800 konjanika pridruzivsi i

si druge na§e protivnike; no kad se je prikucio medjama naSega varosa PeSte, dali smo

ga sa svom njegovom silom svladati, te on cami sada u tamnici, okovan u verige. Iza
toga po^li smo prema Ostrogonu, gdje smo tvrdju s mnogo vojske opasali namjestili i

straze, da nam nitko iz nje neopazen ne izmakne Zatim smo posli u na§ grad Visegrad*
gdje smo onda smo skupili
ogledali nasu svetu krunu (koja je bila ondje pohranjena), a
ondje sav narod, te povjerili nasemu knezu od Krbave (Karlu Kurjako-
(obranu grada)
vicu). Poslije vratismo se k Ostrogonu, te ga s dobrim zgodnim spravama, kao i i

s dobrom vjernomi vojskom podsjedamo. Sada pak ovih dana naumismo udariti prema
Stolnom Biogradu, a onda hocemo s vrlo velikom druzinom na§ih vjernih podi u Slavo-
niju, te potraziti nase du§mane. IztrijebivSi ondje redene naSe protivnike pohitat cemo
i

prema PeSuhu, kad cemo ondje stajati, obznanit cemo vam na§e uspjehe kroz zasebne
i

poslanike. A sto piSete, da bi vam poslali pomoc u sadanjem mjesecu rujnu, znajte, da
cemo iz Pefuha ili od druguda poslati u doljne strane (in partes inferiores) takovu pomoc,
da ce se bez sumnje prepasti protivnici, te cete se vi osloboditi od njihovih napadaja —
Sigismund dakle, podsjedajuci jo§ na koncu rujna tvrdju ostrogonsku, nadao se je
za kratko vrijeme svladati sav odpor ne samo u Ugarskoj, nego u Hrvatskoj. Medjutim i

stize mu vijest, da se je velika neprijateljska vojska, koju vode erdeljski vojvode Nikola

Marczali i Nikola Csaky, s iztoinih strana primide prema Pe§ti. I zaista bijaSe ta vojska

doprla vec do Hatvana izmedju Jegra i Peste, kad joj dodje u susret kralj Sigismund
s vojskom, s kojom je dosad stajao kod Ostrogona. Ali boja ipak ne bi. Braca Nikola
i Ivan Gorjanski stadose ugovarati s protivnicima, i napokon utanaiiSe s; orazumak, to
3l6 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

se erdeljske vojvode pokorise kralju. Potaknuti tim uspjehom, skloni§e kralja, da je poSao
u Budim, pak ondje 8. listopada 1403. proglasio obcu amnestiju za sve, koji bi se njemu
pokorili. U proglasu kaze kralj, da je na gorljivu i poniznu molbu svojih vjernih baruna,
velikasa i plemica kraljevstva Ungarije, koji su u Budimu oko njega sabrani, odlu^io sa
svima buntovnicima, neprijateljima i protivnicima tako u kraljevinama Ungariji i Slavoniji,
kao i u stranama erdeljskim utanaditi pravi mir i slogu. S toga proglasuje, da ce sve
svoje protivnike pomilovati i u svoju ih kraljevsku milost primiti, ako poloze oruzje, te
mu se pokore: Ugri za pet dana, Hrvati na jugu Drave za petnaest dana, a Erdeljci
za dvadeset dana.

Proglas kralja Sigismunda djelovao je silno na plemstvo ugarsko i slavonsko, koje

je sa svih strana hrlilo, da se njemu pokori. Medju brojnim velikasima, koji se s kraljem
tada izmirise, bijahu takodjer Kanizaji i Bubeki. Windeck pripovijeda, da je nadbiskup
ostrogonski Ivan Kanizaj dosao u Sigismundov tabor pred Ostrogonom, te sebe i svoj
rod izmirio s kraljem. Kad je poslije Sigismund boravio u Stolnom Biogradu, izdao je
29. listopada 1403. povelju, kojom je nadbiskupu Ivanu Kanizaju i njegovoj braci Nikoli
i Stjepanu, zatim bivsemu palatinu Detriku Bubeku i prioru vranskomu Emeriku Bubeku
oprostio dosadanju nevjeru, te ih opet primio u svoju kraljevsku milost, naredivSi, da ih
poradi njihova odmetnictva ne smije nikad nitko pozvati pred svoj sud. Tom zgodom
zajamfi im sva njihova posjedovanja, dohodke i Casti, koje su prije imali. Jedino nadbiskupu
Ivanu oduze tvrdju u gradu Ostrogonu i namjesti u njoj svoje kraljevske kastelane.

Glavne kolovodje ugarskoga ustanka od god. 1403. bijahu se s kraljem izmirile.

No zato
je jo§ ipak bilo dosta velikasa plemica u Ugarskoj, koji se nijesu htjeli i

pokoriti. Medju te spadali su Banici u Lendavi, zatim vlastela od Kemenda, Stjepan

Debro, Ladislav Lovrin6ev od Vocina (de Achyna), plemici Sigismund, Stjepan Nikola i

od Orahovice, Ladislav, Nikola i Stjepan, sinovi Stjepanovi, od Grdjevca. Posto se nijesu

htjeli nikako pokoriti, oduze im kralj u Stolnom Biogradu 4 i 6. studenoga sva imanja
njihova, te ih porazdijelimedju svoje najodanije privrzenike. Osobito je torn prigodom
obilato nadario nada sve vjernoga Ladislava, sina Ladislavljeva od Grdjevca, bana Dal-
macije, Hrvatske citave Slavonije. Poveljom od 4. studenoga podijeli on banu Ladislavu
i

i njegovim sinovima Bartolu, Emeriku Ladislavu ogromna imanja slavonskih odmetnika

i

(in regno nostro Slavoniae habitas), a naro6ito tvrde gradove Vocin (castro Achyna) i

Orahovicu (Rochovcha) u slavonsko Podravini. Tako postade ban Ladislav uz Gorjanske

j

i Morovice najsilniji velika§ u iztoCnoj Slavoniji.

Ne spominje se nigdje, da je Sigismund pokusao prodrijeti u Hrvatsku i Dalmaciju,

te odanle protjerati svoga takmaca, kralja Ladislava. Medjutim vec pobjeda Sigismundova
u Ugarskoj i Slavoniji onemoguci Ladislavu dalji boravak u Dalmaciji.
Dok se je u rujnu 1403. u Ugarskoj i Slavoniji razmahala osudna borba izmedju
Sigismundove i napuljske stranke, ne zna se pravo, §ta je u to radio kralj Ladislav

Zajedno s papinim legatom. Nigdje se ne spominje, da bi ma nacinom pomagao

kojim
svoje privrzenike, koji su za nj krv svoju lijevali; on je valjda mirno sjedio u Zadru,
iztekujuci svrsetak boja. Dne 4. rujna potvrdi on gradu Sibeniku povelje i posjede, podi-
jeljene gradu od njegovih namjestnika Hrvoja Alojzija Aldemariska; u povelji samoj i

kaze kralj, da on to
6ini sa znanjem po savjetu »prelata baruna kraljevstva Ungarije,
i i

koji su ovdje (hie) oko njega sabrani*. Cini se, da je u to vrijeme snovao, kako bi se
pripravio, ako bi Sigismundovi privrzenici provalili u Dalmaciju. Mislio je jama6no tako
se obraniti, da u svakom gradu dalmatinskom podigne jaku tvrdjavu, u koju bi smjestio
svoju posadu. No
torn osnovom ozlovolji te gradove Trogirani vec 9. rujna siljahu svoje
poslanike bosanskomu kralju, vojvodi Hrvoju drugima, ogradjujuci se proti tomu, da i

se u njihovu gradu podigne tvrdinja (ne omnimodo fiat castrum in ciuitate seu burgo).
 POBJEDA SIGISMUNDOVA U UGARSKOJ I POVRATAK KRALJA LADISLAVA U NAPULJ. 317

U Zadru doduse vise silom nego milom izradi, te je podigao tvrdjicu na zemljistu nad-
biskupovu za svoju sigurnost; no tim odvrati od sebe mnogo zadarskih gradjana
§to su nepovoljnije vijesti stizale iz Ugarske, Ladislav postajase sve zabrinutiji.
PoSto je svedjer trazio od dalmatinskih gradova, da mu dozvole podidi utvrde u svojim
kotarima, ustadose Trogir Sibenik, te utanaci§e 8. listopada 1403. savez na pet godina
i

za svoju obranu i >ugarskoga kralja Ladislava*. ZnaCajno je, da se prvom tockom ugo-
vora odredjuje: >obcina Sibenska i obdina trogirska duzne su jedna sa znanjem druge
razpravljati i vojvodom Hrvojem
ustanovljivati s kraljem Ladislavom, knezom Ivanisem i

Nelipicem, kao drugim osobama

i s da po nijednom nacinu, uzroku, obliku ne bude
. . . ,

tvrdjave u recenim gradovima njihovim kotarima, da se nijedna obcina ne usudi

i i

o torn dogovarati ni utana6ivati bez privole druge obcine*. Da se ne bi kralj poradi toga
saveza uvrijedio, odredi mu obcina trogirska 12 listopada dar od 300 dukata.

mu nije silom niSta iznuditi, te odluci popustiti, da ne od-

Ladislav je uvidjao, da
vratiod sebe najvjernijih privrzenika. Posebnim proglasom od 19. listopada 1403. povjeri
on svojemu pouzdanomu savjetniku, trojanskomu knezu Perettu de Andreis, da podje u
pomenute gradove, te im u ime njegovo svecano zajamci, da on namisljenih utvrda
graditi ne ce. U tom proglasu kaze kralj, da je iz stanovitih razloga i uzroka bio tvrdo
odlucio sagraditi tvrdje u gradovima Sibeniku i Trogiru; no sada. posto je till uzroka
i razloga nestalo (cessantibus ipsis rationibus atque causis), da se je predomislio, pak
da recenih utvrda nipoSto ne ce podizati. Trojanski knez neka to javi gradjanima neka i

ih podjedno uvjeri, da 6e kralj vazda §tovati privilegija, slobo§tine obicaje tih gradova. i

S kraljevim pismom dosao je trojanski knez u Trogir, i po§to je saobcio kraljevu odluku,
plemstvo je trogirsko iznova (23. listopada) priseglo vjernost i odanost (iuramentum fideli-

tatis et homagii) kralj u Ladislavu. SuviSe obdariSe Trogirani kralja, vojvodu Hrvoja i

cetinskoga kneza Ivanisa.

Kralj je odustao od podizanja tvrdinja, posto su mu iz Ugarske stizavale sve tuz-
nije vijesti. Tako sazori u njemu odluka, da sto prije ostavi Dalmaciju, te se vrati u
svoju nasljednu kraljevinu. Posljednji poznati akt njegov u Dalmaciji je pismo, izdano
27. listopada 1403. u Zadru, kojim ovlasti Sibencane, da si sami nadomjeste Stetu, koju
im bijahu nanijeli Skradinjani. Kralj se je ocito spremao vec na odlazak, pak nije htio
utjecati vise u poslove. Dne 31. listopada spremali su se Trogirani da dodekaju kralja
Ladislav je jama6no bio na prolazku u svoj zavi6aj, kamo je zaista i otiSao sa svojim
napuljskim vitezovima i galijama. Jos prije odlazka svoga bijase vojvodu Hrvoja imenovao
hercegom (dux) grada Spljeta, darovao mu otoke Brae, Hvar i KorCulu, te ga ostavio za
svoga jedinoga namjestnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Vec 4. studenoga 1403. zove se
Hrvoje u spljetskim spomenicima »herceg Spljeta, pod kralj (vicerex) Dalmacije i

Hrvatske, najveci vojvoda bosanski i knez dolnjih krajeva«. Njemu prepus^teno bi sve,

Sto je priznavalo kralja Ladislava.

Dok je odlazkom napuljskoga kralja mod vojvode hercega Hrvoja silno ponarasla,
II tezko se je zabrinuo za svoju buducnost krcki senjski knez Nikola Frankapan. On se i
i

bijaSe odmetnuo od dobrodinitelja svoga roda, a sada ga je ostavio Ladislav nemiloj

sudbini. K tomu je Nikola Frankapan bio prvi na udaru, ako Sigismund poSao na bi

Hrvatsku. Jedva §to je odplovila napuljska mornarica, a Nikola Frankapan ukrcao se u

svoju galiju, pak pohitao u Mletke. Tu je traiio savjeta, kako da se ponaSa prema
kralju Sigismundu (consilium de modis, quos habet observare cum domino rege Sigis-
mundo), pade je nudio obcini svoja primorska mjesta, da ih uzme u svoju zaStitu. AH
lukavi Mletci odgovoriSe mu 3. studenoga 1403, da ga vole kao sina, no savjeta mu
ne daju, vec se uzdaju u njegovu mudrost, kojom de zaprijediti, da ga ne zadesi ni-
kakva nevolja (quod aliquis casus sinister non occurret sibi).
3t8 SiGlSMUND t I»ROTUkRALJt.

Stjepan Ostoja izmirio se sa Sigismundbm 1403;

(Bosanski kralj
bosanska vlastela skidaju Stjepana Ostoju dizu na prijestolje i

Tvrtka II. Tvrtkovica, 1404). Bosanski kralj Stjepan Ostoja bio je od prvoga casa
svoga vladanja gorljiv privrzenik napuljskoga kralja, te je svomu velikomu vojvodi Hrvoju
pustao maba, da radi za nj u Hrvatskoj Dalmaciji. Ostoja je naime sudio, da Ladislavu i

ne ce nikad poci za rukom, da predje preko mora, te se je s toga 6vrsto nadao, da ce

njega sama zapasti prije ili poslije citava Hrvatska s Dalmacijom, pak da ce njima vla-

dati kao nekada Stjepan Tvrtko I. Bas zato podrzavao je najbolje odnosaje s mle-
tackom obcinom, samo da ga ne bi smetala, da se ugnjezdi u hrvatsko-dalmatinskom
primorju.
Medjutim kralj se je Ostoja prevario. Sto nije gotovo ni slutio, izpunilo se: kralj

Ladislav dosao u Zadar na krunisanje. Od toga casa promijenio je Ostoja svoju dosa-
danju politiku. Zaludo su ga ugarski, hrvatski i bosanski velikaSi u Zadru ocekivali, da
dodje na krunisanje kralja Ladislava: njega ne bi, te ne bi. Ta kako da se raduje kralju,
koji ce potisnuti njegovu vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji! K tomu je Ostoju boljelo gleda-

juci veliku slavu i ugled, do kojega se bijase popeo njegov podanik Hrvoje; a jo§ gaje
Ijuce zapeklo, kad se je proculo, da se Hrvoje ne bi kratio odreci patarenske vjere i

preci na katolicku, samo kad bi ga kralj (Ladislav) ucinio glavarom Bosne. S toga se

je Ostoja mudro klonio Zadra i tamosnjih svecanosti, da ne bi tim zaista priznao vrhovnu
vlast kralja Ladislava, vec je odlucio obcu smetnju i strah protivnika Ladislavljevih upo-
trebiti na svoju korist i oboriti se na Dubrovcane, koji su svedjer odbijali njegove
ponude, da mu se poklone i pokore. Tim je mislio i dosadanje svoje saveznike uputiti,

da radi toboze za zajednicku stvar, to vise, jer se Dubrovnik nije htio pokoriti ni kralju

Ladislavu, pace je Kordulane i Kotorane od toga odvracao.

, Da bi Ostoja imao dovoljna povoda za rat, zahtijevase od Dubrovdana: prvo da
mu predadu odmetnike Pavla Radisica i Pavla Klesica, koji bijahu pred njim u Dubrovnik
pobjegli i ondje utociste nasli; drugo da mu vrate »Piimorje«, naime zemlju od Kurila
od Stona, koje im bijaSe sam darovao, kao i druge zemlje, koje im bijahu ustupila bo-
sanska vlastela; napokon da razviju njegovu zastavu, pak da ga priznadu za svoga kralja
i gospodara. Medjutim Dubrovcani ne htjedose ni cati, da zamijene bosanskoga kralja
za ugarskoga i hrvatskoga, pak tako planu u srpnju 1403. zestok rat izmedju Dubrovnika
i Bosne. Kralja Ostoju pomagali su prvi velikasi njegova kraljevstva, kao vojvoda Sandalj
Hranic, knez Pavao Radinovic i Radic Sankovic; veliki vojvoda Hrvoje nije utjecao u
ratovanje, jer je u jednu ruku bio zabavljen poslovima u Hrvatskoj i Dalmaciji, a u
drugu jamacno bio sporazaman s kraljem Ostojom.
nije

Rat izmedju Bosne Dubrovnika bjesnio je od srpnja do studenoga 1403. Bo-

i

sanska vojska brojila je 8000 momaka, ali sve neizvjezbanih Ijudi i novaka; Dubrovnik
nasuprot imao je samo 4000 vojnika, no ti su bili dobro oruzani vjesti veterani. Po- i

tankosti rata nijesu poznate; znade se samo, da se je vojevalo oko Brgata Sumeta. U i

prvi kraj bilo je DubrovCanima tijesno, tako da su 1. kolovoza 1403. poslali franjevca
Marina Budacica u Zadar, te zatrazili zaStite pomoci u kralja Ladislava, vojvode Hrvoja i

i ugarskih baruna, koji se bijahu sabrali na krunisanje. Poslanik neka prica Ladislavu,
Hrvoju barunima, »kako je netom bosanski kralj zatrazio
i pozvao obcinu dubrova6ku, i

da se njegovu kraljevstvu bosanskomu podvrgne pokori (subiici et subiugari), a posto i

se njegovu zahtjevu odazvati ne htjedosmo, kralj je unatoc prisegama, po kojima smo

s Bosnom u savezu i koje je receni kralj sam potvrdio, pokrenuo rat proti nama i

udario neprijateljski sa svojim velikim vojskama na nas kotar dubrovadki, paleci kuce i

palace, sijekuci vinograde i drvece, robeci i harajuci citavo zemljiste nase, skvrneci i

ru§eci crkve. Ali niti radi ovih steta, kao ni poradi drugih, koje bi nam se mogle na-
nijeti, ne cemo se nikako odvratiti od krune ugarske*. Medjutim poslanstvo je to slabo
 BOSANSKI KftALJ STJEPAN OSTOJA IZMIRIO SE SA SIGISMUNDOM. 3I9

prudilo, jer ni Ladislav ni sabrani oko njega baruni nijesu se htjeli odazvati vapaju
Dubrovnika, koji se jesvedjer otimao priznati Ladislava za svoga kralja.
Sada se Dubrov6ani obrattse na kralja Sigismunda, koji se bijaSe nedavno vratio u
svoju drzavu zapoceo srednu borbu sa svojim protivnicima u Ugarskoj. Vec 11. kolo-
i

voza znalo se u Dubrovniku, da se Sigismund sprema na pomoc svomu prevjernomu

gradu, a 30. rujna 1403. kralj je Sigismund opetovano obecao, da ce sto prije poslati
svoju vojsku u doljne krajeve. U to se nasmijala i bojna sreca nepokolebivoj obcini.
Dne 9. listopada salje Dubrovnik pismo Mletcima, u kojemu izlaze, sto je pretrpio od
Bosanaca, ali se podjedno hvali, kako mu »poslovi dobro uspijevaju proti njimac (qua-
liter negotiabene succedunt contra illos Bossinenses).
. . .

Okretu u ratu bpsansko-dubrovackom nesumnjivo je doprinijelo slavodobice kralja

Sigismunda u Ugarskoj. Stjepan Ostoja na§ao se s toga u taj mah u najvecoj neprilici,
U kralja Ladislava, kojega bija§e prezreo, nije mogao traziti zaklona, a jos se je manje
mogao pouzdavati u vojvodu Hrvoja, koji mu je postao gotov takmac u Bosni. U ratu
s Dubrovnikom izjalovile mu se nade: oteo dodu§e obcini Primorje, ali nje same nije
svladao. A sad se mora bojati osvete dobitnika Sigismunda i radi toga, §to mu nije
htio priznavati vrhovne vlasti, kao i poradi toga, sto se je drznuo dirati u prevjernu
obcinu njegovu. Ostavsi tako osamljen stao Ostoja o tom snovati, kako da se s kraljem
Sigismundom izmiri pogodi. Ta Sigismund bija§e 8. listopada proglasio amnestiju za
i

njemu u odredjenom roku pokorili. Moguce da je Stjepan Ostoja zamolio

sve, koji bi se

svoga susjeda na sjeveru, macvanskoga bana Ivana Morovica, da ga izmiri s kraljem

Sigismundom.
Preokret kralja Stjepana Ostoje smeo je dosadanje prijatelje i protivnike njegove.
No najvise se uzgoropadili bas Dubrovcani, pregnuvSi svima silama, da zatru svoga
Ijutoga dusmanina. Kad su negdje u studenom 1403. doculi, da se radi o miru izmedju
Ostoje i su svu svoju diplomatsku vjestinu. da to osujete. U jednu
Sigismunda, napeli
ruku omrazit ce bosanskoga kralja vojvodi Hrvoju, a u drugu prikazat ce ga Sigismundu
kao najvecega zlotvora. U tom je pogledu vrlo poucan naputak, sto ga je dubrovacka
obcina 16. studenoga 1403. dala svojim poslanicima Mihajlu Resticu Franku Bavzelicu. i

Oni ce najprije [poci vojvodi Hrvoju, po§to jedino kroz njegove oblasti mogu prodi u
Ugarsku. Kod Hrvoja sve ce upotrebiti, da ga zavade razstave s kraljem Ostojom. i

Hrvoju ce laskati u svemu ugadjati, pace mu ponuditi, da ce ga izmiriti s kraljem

i

Sigismundom; u drugu ruku nastojat ce, da ga odvrate od Ostoje. Prikazat ce mu Ostoju

kao najvecega nezahvalnika, kojega je bas on iz nizka staleza podigao na kraljevsko
prijestolje (come facisti lo re Ostoia de homo de piccola condicion ch e era, re et segnor);
iztaknut ce, kako u Ostoje nema znaSaja ni vjere, kako ne drzi zadadh obecanja (che in
Hostoja non e stabilita ne fermezza alguna ale soe promesse); a napokon ce predloziti
i to, da se taj neharni i nezahvalni kralj skine s prijestolja. Od Hrvoja neka podju posla-
nici u Ugarsku kralju Sigismundu njegovim barunima, pak neka im izjadaju nevolje svoga
i

rodnoga grada. Od baruna neka naro6ito potraze palatina, Scibora Sdiborica, Franka
Konjevica Secena, kao mad;vanskoga bana Ivanisa Morovica. Svima neka potanko pri-
i

kazu nedjela Stjepana Ostoje, »koji se zove kraljem Bosne< (lo qual se dixe re de
Bossina), neka nadalje pokazu listove, Sto ih je Ostoja pisao Hrvoju proti Sigismundu, da
tako osujete izmirenje izmedju oba vladara. Ako ne bi mogli mira zaprijediti, neka barem
nastoje u Sigismunda izraditi, da Ostoja naknadi Dubrovniku podinjene State, da plati
bojne troSkove od da vrati oteto mu Primorje. Nuzgredice imali su
200.000 dukata, i

jo§ poslanici Sigismunda, da pokloni dubrovadkoj obcini otoke Brad, Hvar i

zamoliti
Korculu, koje bijaSe kralj Ladislav darovao spljetskomu hercegu Hrvoju. No jo§ je znadaj-
nije za iskrenost tadanjih diplomatskih odnosa onaj predlog, Sto su ga dubrovadkl posla-

nici imali udiniti glede umirenja Bosne. Ako naime kralj ieli posve pokoriti
^io SIGISMUND I PROTUKRALJI.

Bosnu, neka najprije uk loni Hrvoja, a onda neka uzp iri razmirice med u j

ostalim barunima Bosne, pak nekaraztrgairazdijelikraljevstvomedju

one barune bpsanske, koji bi mu se pokorili. Zaista demonska misao, koju je
Sigismund poslije i prihvatio.

Medjutim poslanici dubro\/acki stigoSe prekasno na dvor kralja Sigismunda, da bi

mogli osujetiti mir sporazumak izmedju njega i bosanskoga kralja. Macvanskomu banu i

Ivanu Morovica bijaSe vec poslo za rukom, te je sklonio bosanskoga kralja, da se je

sa svima svojima ziteljima pokorio vlasti Sigismundovoj (nostrae . . . ditioni sese subiu-
gavit), te postao njegovim sluzbenikom (familiaris nostre celsitudinis extitit effectus), po
prilici onako, kako to bijase nekad utanacio kralj Stjepan Dabisa ugovorom u Djakovu
(cum modi uxadi avanti). Glede obcine dubrovac^ke bi torn
li prigodom odredjeno, da
uziva u Bosni sve one slobode prava, koja joj bise starijim ugovorima zajamcena, da
i

bude u istim politickim trgova^kim snosajima s Bosnom, kao nekad za kralja Tvrtka;
i

jedino »Primorja« ne treba joj Ostoja vratiti, poSto se je obcina o nj ogrijeSila, primivsi
u svoje okrilje njegova odmetnika Pavla Radisica.

Mirom, koji bi utanacen izmedju Sigismunda i Ostoje negdje u studenom 1403.,

ne bijahu zadovoljni ni Dubrovcani, a ni spljetski herceg Hrvoje. Dubrovcani ne mogose
pregorjeti Primorja, a Hrvoje ne mogase oprostiti Ostoji, sto se je pokorio ugarskomu
kralju. S toga se slozise Dubrovcani s Hrvojem na zator kralja Ostoje. Dubrovdani
salijetahu odsad neprestano Sigismunda, da prinudi Ostoju na povratak Primorja, a Hrvoje
stao raditi oko vlastele bosanske, da zbaci s prijestolja onoga, kojega bijase sam na nj

podigao. Dakako da ni Ostoja nije stajao skrstenih ruku, vec je sa svojim privrzenicima
gledao, da odoli Dubrov6anima
i Hrvoju. i

Vec 11. prosinca 1403. javljaju Dubrovcani Kotoranima, da su planule »velike

razmirice i nesloge medju Bo§njacima«. Poslije toga cinilo se, da ce doci do mira, jer
se 26. prosinca Dubrovcani zahvaljuju Hrvoju, koji im je pisao, »da s kraljem bosanskim
stoji na bi mogla dobrota biti«. No \e6 nekoliko dana poslije desili su se dubro-
to, kako
va6ki poslanici kod Hrvoja u njegovu gradu Zvecaju (blizu Vrbasa), te su utanadili s njim
15. sijecnja 1404. savez s tom svrhom, da se Ostoja svrgne s prijestolja, a mjesto njega

da se podigne knez Pavao Radisic, takmac njegov u Dubrovniku. Taj Pavao RadiSic,
valjda vojvoda ili knez patarenske vjere, bijase vec pred dulje vremena Ostoji nesto
skrivio, pobjegao u Dubrovnik i naSao ondje utoci§te. Dubrovcani su ga hvalili, »da je
dobar covjek, mnogo uljudan, razborit*, a stalna, nepokolebiva znacaja. Hrvoje utanacio
je s Dubrovnikom ovaj ugovor: »Mi gospodin Hrvoje, po milosti bozjoj duk spljetski i

velmozni vojvoda kraljevstva bosanskoga i k tomu, i mi knez, vlastela i sva obcina bogu
Ijubimago grada Dubrovnika obitujemo jedna strana drugoj, i tako stavismo i slozismo
svi Zajedno biti suprotiva kralju Ostoji na njegovu pogibio razsuce i

i prognanje van kraljevstva zato mi Hrvoje oceli obituju dvignuti vojske i

nase i poslati je priz Neretvu u humsku zemlju tuj va ime Hristovo i projaviti i proglasiti
Pavla Radisica kraljem bosanskim naSom moci u vsem uzdrzati ga
i i pomagati ga na
svu na§u silu; imi grad Dubrovnik takoje obitujemo zajedno s gospodinom Hrvojem
sve uCiniti, sto moremosuprotiv kralju Ostoji a u pomoc recenomu Pavlu RadiSicu po
moru i po suhu, po svih mjestih okolo nas s naSimi Ijudmi s inimi, koje budemo moci i

nagnuti na to. 1jo§te obituje Dubrovnik gospodinu Hrvoju .... moliti naSeg gospodina?
privisokog kralja Zikmunda, kako da ga stavimo na svu nasu moc u milost u recenoga
gospodina kralja, jere vece nere kralj Ostoja moci ce biti vrijedan koristan recenomu i

nasemu gospodinu*.
Tim dakle savezom radilo se je dvoje postici: Dubrovcane ce pomagati Hrvoje,
da bi skinuli s prijestolja Ostoju i uzvisili na nj svoga Sticenika Pavla RadiSica; Hrvoja
 fiOSANSKi KRAIJ STJEPAN OSTOJA IZMIRIO SE SA SlGlSMUNDOM.
321

pak preporudit ce Dubroveani svima silama svomu kralju Sigismundu, da ga primi u svoju
milost da tako Ostoja bude lisen ma
i
najmanje podpore od ugarsko-hrvatskoga kralja. i

namah na posao. Dok su dubrovacki poslanici radili kod Sigis-

Saveznici podjose
munda proti Ostoji, sam Hrvoje s nekim velikasima Bosne dize vojsku pade pod grad i

Bobovac, gdje je boravio kralj Ostoja se zenom Kujevom, u kojem se je 6uvala kruna i

bosanska. Ostoja se nadje u velikoj nevolji. Uz njega pristajahu doduSe vojvoda Sandalj
Hranic knez Pavao Radinovic; no bilo da nijesu ti bill na okupu
i
spremni, bilo da su i

imali sami kod kuce posla: oni mu ne mogose pomoci poslati, pak tako ga Hrvoje
Cvrsto podsjedne u Bobovcu. Ostoja jedva sam umaknu, ostaviv zenu Kujevu
djecu u i

Bobovcu, te pohita u Budim pred ugarskoga kralja. moleci ga ponizno uzdiSuci za i

pomoc. Kralj ga Sigismund uslisa i zapovjedi macvanskomu banu Ivanu Morovicu, neka
skupi vojsku podje u Bosnu, da Ostoji povrati prijestolje. Hrabri
i
poduzetni ban i

macvanski provali na to u Bosnu, to sam »sa svojih sest teta svojom jakom vojenom
i i

silom«, pohara zemlje kotare Ostoji nevjernih velikaSa, te prodre sve do Bobovca.
i

Ondje raztjera neprijateljske 6ete, zauzme grad i smjesti u nj ugarsku posadu, koja je
u njemu ostala vi§e godina.
Vrativsi se tako Stjepan Qstoja po milosti kralja Sigismunda i s pomocu bana
Ivana Morovica na svoje prijestolje, najpreCa mu je zelja bila, da se izmiri sa svojim
protivnicima, a narocito Dubrovcanima, koje preporucio sam kralj Sigismund.
s mu je jamacno
Ostoji bija§e zaista stalo, da ugodi svojemu zastitniku dobrocinitelju, te da se pogodi i

s Dubrovcanima; no da bi lakSe uspio, nastoja§e najprije pomiriti se s Hrvojem, da bi

mu bio posrednikom. Na pocetku ozujka 1404. bijase opet s Hrvojem u podpunom
skladu, a to je Hrvoje svojim prijateljima i saveznicima Dubrov6anima namah i doglasio.
Oni mu na to 14. ozujka 1404. odgovorise: »Razumjesmo, §to va§a postena Ijubav napisa,
da se je umiril s vama kralj Ostoja, i da ste ga primili za gospodina, a on vas za slugu.
Da sto nam vasa Ijubav pise, da bismo i mi prijali mir s njime, a da vam porucimo,
jer cete o tom raditi i nastojati, mnogo zahvaljujemo«. Medjutim je sam kralj Ostoja
poslao ravno u Dubrovnik svoje Ijude, nudeci obcini mir. Ona mu na to odgovori
14. ozujka 1404. naprosto mu saobci, sto da je kralj Sigismund nalozio, »Zikmund
i

odIuCi vam po recenom poslu (poslaniku) poruci

i upisa: da nam kraljevstvo ti na§e i

zemlje vrati, koje smo prije ovoga rata imali i drzali, koje nam je kraljevstvo ti sa svom
Bosnom dalo i zapisalo. Vrativ nam kraljevstvo ti zemlje, da imamo s kraljevstvom ti

ziti u Ijubavi i prijazni«. Iza duzega dogovaranja s kraljem odlu6i§e napokon Dubroveani,
da ce u Bosnu poslati dva svoja poklisara, po imenu Marina Kabuzica i Nikolu Perova
Pudica, koji ce pred »zborom bosanske gospode* ugovarati s kraljem o miru. U to ime
dade dubrovacko vijece svojim poslanicima 30. ozujka 1404. obsezan naputak.
Dok je kralj Ostoja nastojao, da se Dubrovcanima priblizi, gledao je Hrvoje, kako
bi neke znatnije velikase, koji su u posljednjem ratu stajali uz Ostoju, opet s Dubrov-
nikom Medju tima bijahu kao najbli^i susjedi dubrovaiki slavni vojvoda Sandalj
izmirio.
Hranic knez Pavao Radinovic. Vec 15. ozujka 1404. pisu DubrovCani vojvodi Sandalju,
i

da su primili list od Hrvoja, u kojem je porudio, da puste na sloboda Nenada, Sanda-

Ijeva dovjeka. Oni su to uiinili, all im je zao, sto im Sandalj sam nije pisao. Mole ga
jo§, da pusti njihove suznje, koji su u njega, da bude Ijubav medju njima, kako je i

bila prije rata. Tako isto primiSe Dubroveani na Hrvojevu molbu kneza Pavia Radi- i

novica za svoga prijateljaposlaSe mu u to ime 26. ozujka 1404. posebno pismo, koje
i

mu odnese njegov iovjek Brailo Tezalovic.

Nakon tih priprava sastade se na podetku travnja »zbor bosanske gospode* u
Visokom. Na tom su zboru bili osim Hrvoja, Sandalja Hranica Pavla Radinovida jamadno i

joS i ovi velikasi: vojvoda Radid Sankovic, vojvoda Pavao KleSic, vojvoda Vukmir Jurjevid
i knez Radoje Radosalic, a napokon i djed bosanske (patarenske) crkve sa viSe strojnika.

Hrv. povj. II. I. 31

322 SIGISMUND I PROTUKRALJl.

Ostoja iznese tegobe i zahtjeve Dubrovcana pred zbor, naroSito onaj, gdje zahtijevahu,
da im se vrati »Primorje«, koje bijase Ostoja u posljednjem ratu osvojio. Kako su
bosanska vlastela te zahtjeve primila, nije poznato; ali vec 25. travnja javi§e poslanici u
Dubrovnik, da glede povratka Primorja ne dobise izvjestna odgovora. Na to im dade

dubrovacko vijece 30. travnja nalog, da traze od kralja izvjestan odgovor, pak ako on
ne bi htio vratiti Primorja, neka se namah povrate kuci.
Dogovori medju Ostojom i Dubrovnikom zaista se izjaloviSe; po svoj prilici radi
toga, sto Ostoja nije htio ih mogao vratiti Primorja. Ozlojedjeni Dubrovc^ani opet se
slozise s hercegom Hrvojem na propast Ostoje, da ga hse krune, a na prijestolje bosansko
podignu drugoga, sebi pocudnijega vladara. Uz Fhvoja pristalo je vise druge vlastele
bosanske, paie se cini, da su se taj put iznevjeriU Ostoji i svedjer dosad vjerni Sandalj
Hranic i Pavao Radinovic. Vec 27. svibnja 1404. piSu Dubrovcani Hrvoju: »Poslasmo
ove hstonose k nasim pokHsarom na Ugre, da govore gospodjnu kralju Zikmundu o svih
zlih djeUh, sto nam je kralj Ostoja ucinil, i o svem, sto ce nam (koristno) i njemu
suprotiv biti. Za to ako hoce gospodstvo ti stogod pisat nasim poslanikom i uvjezbati
je, da govore na suprotiv Ostoji, oni ce govoriti«.
Dok su Dubrovcani opadaH Ostoja pred Sigismundom, radio je Hrvoje proti njemu
u samoj Bosni. Njegovim najviSe nastojanjem zgodi se, da je napokon veHk dio bosanskih

vehkasa odlucio zbaciti novoga kralja. U to ime sastado§e se vlastela

Ostoju, te izabrati
bosanska na zbor; po svoj prilici u Visokom. Na taj zbor poslali su Dubrovcani i

28. svibnja 1404 svoje poklisare Paskoja Rastica Marina Bunica. Knez dubrovacki i

Niksa Zurkovic dao im na polazku ovaj naputak: da otidu k Hrvoju da mu cestitaju, i

sto ga je Bog osvetio od neharnoga Ostoje, da se vladaju Hrvojevim svjetom; ako i

bude iko proglasen za kralja, neka i§tu od njega potvrdu starih povelja; ako jo§ nitko
nije izabran, da istu potvrdu od vojvode Sandalja zbora bosanskoga s dopustenjem i

patarena. Neka nadalje pouzdano tajno reku Hrvoju: >Tko bolji za kralja od vas?«;
i

ako on ne bi htio, da stanu za kojega Kotromanica, koji su gospoda od davna, ili pako
za onoga Pavla (Radisica), koji zivi u Dubrovniku .« . .

U zboru bosanske vlastele, koji se je sastao negdje na pocetku lipnja, bijase dakle
dosta kandidata za prijestolje: sam Hrvoje, zatim Pavao Radisic, napokon vise Kotro-
manica, od kojih bijase najznamenitiji Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovic, zakoniti sin slavne
uspomene kralja Stjepana Tvrtka I. I bas on bi prvih dana lipnja izabran kraljem bo-
sanskim. Razkralj Stjepan Ostoja, ostavljen od prvih velmoza drzave svoje, zatvori se u
tvrdi grad Bobovac, u kojem je jos od god. 1403. bila ugarska posada. Tu u zabiti ce-
kase na zgodan cas, da se opet popne na prijestolje kraljevsko.
(Tvrtko II. Tvrtkovic pr e ma S i g i smu n d u, 1404.— 1407.). »Koliko mi
nahcdimo u knjigah, jer od potopa svijeta nije se svijet toliko smel i vrtel«, tako pisahu
Dubrovcani 8. kolovoza ^404. vojvodi Sandalju, spominjuci se burnih proslih godma.
Nastupom mcdjutim kralja Stjepana Tvrtka II. 6injase se, da ce nastati mirnije doba,
barem za grad Dubrovnik. Novi kralj imao je najvise zahvaliti bas hercegu i vojvodi
Hrvoju, §to ga je zapalo prijestolje. Hrvoje se je tim i ponosio, te je slavodobitno
dojavio mletackoj obcini, da su » vlastela bosanska slozno zbacila Ostoju s kraljevstva i

uzvisila drugoga, sina naime nckadanjega kralja Tvrtka*. Obcina mletacka primi medjutim
prilifno ravnodusno klicanje Hrvojevo, pace izjavi, da i o Ostoji ne zna nista van dobra
kazati, i da zato ne ulazi u te borbe^ nego da zeli dobro i mir drzavi bosanskoj. No
ipak se pozuri, te imenova vec 3. kolovoza 1404. Stjepana Tvrtka za svoga gra'djanina.

Stjepan Tvrtko II. bio je sasvim zavisan od mocnoga Hrvoja i druga mu Sandalja
Hranica. Hrvoje je u obce bio u taj cas najugledniji i najsilniji muz izmedju Drave i

jadranskoga mora. On bijase podpora dvaju kralja i kraljevstva. Njega bijaSe napuljski
kralj Ladislav joS prosle godine imenovao hercegom ili dukom spljetskim i svojim glavnim
 TVUTKO II. TVnTKOVir. PHKMA SICISMl NDl' (1404. — 1407.Y 323

I namjestnikom u Hrvatskoj
Hvar
Dalmaciji, te datovao mu uza to grad Spljet
i otoke Brai,
Korculu; a sada ga preporudi isti kralj Ladislav pismom od 16. lipnja 1404.
i

mletackomu duzdu Mihajlu Stenu moleci ga, da bi poslanicima

i

pismima hercega i

Hrvoja, namjestnika njegova, tako tvrdo vjerovao kao njegovim vlastitima.

Uzvisiv Hrvoje Tvrtka II. na bosansko prijestolje bijase niu prva briga, da satre
moc Ostojinih pristaSa u zemlji, i da Bosnu izmiri sa Dubrovnikom. Gorlfivi privrzenici
razkralja Ostoje bijahu naro6ito humski vojvoda Juraj Radivojevic i brat njegov knez
Vukic. Njima bijase u ozujku ,1405. tako tijesno, da su smijerali ostaviti svoju domovinu
i u Dubrovnik sa svojim zenama
otici djecom. U isto vrijeme radilo se o miru izmedju i

Dubrovnika Bosne. Dubrovcani polagaliu osobito velike nade u vojvode Hrvoja

i

i
i

Sandalja Hranica, zato im se ulagivahu svakim na6inom. Dne 8. kolovoza . 1404. moli
dubrovaSki knez Nikola Gundulid vojvodu Sandalja, da svoju Ijubav prema obcini Cinom
dokaze, da Dubrovniku izradi sto povoljnije uvjete mira. >Tvoja vlast s bozjom milo^cu
i

velika je«, tako laska dubrova6ki knez vojvodi Sandalju, a k tomu dodaje: »§to vi

hocete, to 6e liotjet gospodin kralj Tvrtko i gospodin herceg i sva Bosna, jer bog ti je
tu milost dal, da tako bude«. Tako isto laskaju Dubrovcani i hercegu Hrvoju u pismu
od 25. ozujka 1405. govoreci mu: »A znamo, sto ti zapovjedis u Bosni, sve ce biti«; a
1 knezu Pavlu Radinovicu zahvaljuju se srdaSno 23. ozujka 1405., sto je njihovim posla-
nicima »bil dobri pomocnik pri gospodinu kralju i hercegu i na svaki dobri put nastojaU.
Narocito hercegu Hrvoju i njegovim drugovima morali su Dubrovcani zahvaliti, §to

je kralj Tvrtko II., deseci se na j>Belih selistih u Trstivnici*, sklopio s njima 24. lipnja
1405. povoljan za njih mir. Svjedoci i rucnici toga mira bijahu vlastela: herceg spljetski
Hrvoje i sin mu Balsa Hercegovic, vojvoda Sandaij Hranic i brat mu Vukac Hranic,
knez Paval Radinovic, zatim knezovi Radoje Radosalic, Radoje Dragosalic, Batic Mirkovic,
Radosav Pribojevic, Vladislav Danicic, Vuk Rogatic Bjelica Bjelhanic. Kralj izjavi svoju i

zalost dubrovackomu poslaniku Nikoli Guceticu, »sto im (Dubrovcanom) rat zada mir i

privrze i pravim njim veliku zlobu i stetu uciniti povelje Ostoja, biv§i kralj Bosni«, i

obnadje, »da im je suprotiv bogu i pravdi zli ucinil i velike kletve pobil i zapise«; zatim
primi Dubrovcane opet za bracu i prijatelje i potvrdi im sve stare povelje i darovnice
a narocito onu, kojom im pokloni od Kurila do Stona, prido- kralj Ostoja »Primorje«
davsi jos sela Lisac, Imoticu Trnovicu, koja spadahu na Primorje, a ne bijahu poimence
i

napomenuta u Ostojinoj povelji. Napokon zapovjedi kralj Tvrtko II., da se knez Vukac
Hranic s jos jednim vlastelinom bosanskim sa dva Dubrovcanina sastane na stanak u i

Konavlima ili Trebinju ili na Popovu polju, i da se ima platiti i vratiti, za §to bi god
ova cetiri sudije odluCili, da je u posljednjem ratu krivo uzeto i »ne po pravdi Ijudem
dubrovadkim*. Dubrovcani bijahu sada presrecni. Malo zatim, 3. srpnja 1405. imenovaSe
bracu Sandalja i Vukca Hranica i njihovu djecu vlastelima i vijecnicima svoje obcine,
darovavSi im uza to i palacu u Dubrovniku, koja je bila vojvode Radica Sankovida. Tako
isto imenovase 22. rujna i samoga kralja Tvrtka II. svojim vlastelinom i vijecnikom, ob-
rekavsi mu placati sve utanadene dohodke, i darovavSi mu u svom gradu kucu, koja je

prije bila Stjepana Ostoje.

Bilo je skrajnje vrijeme, da se je Tvrtko II. Tvrtkovid izmirio s Dubrovnikom, jer se
je u to na sjeveru Bosne spremala nova bura, da se na nju obori. Kralj Sigismund ne
mogaie bosanskim velmozama nikako oprostiti, i^to bijahu svrgli s prijestolja njegova Sti-
cenika Ostoju, pak se s toga oruza^e za novu vojnu u Bosni. Vec 26. rujna 1404. nalazu
Dubrovcani svojim poslanicima, da prate Sigismunda, »ako bi on poSao prema Savi ili
primorskim stranama*. Rata te godine ne bi; no zato je opet slijedede godine 1405.

javljao dubrovaCki poslanik na ugarskom dvoru svojoj obcini, da se » Sigismund sprema

na rat proti hercegu Hrvoju i Bosni*, pak je s toga vijece dubrovad:ko 7. travnja o tom
obavijestilo Nikolu Gucetica, svoga poslanika u Bosni, sa zeljom, da dodje do mira Ali
3*4 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

mira ne bi. I u svibnju znalo se u Dubrovniku, da kralj ugarski »velike vojske pripravlja*
To bijase su§ta istina. Dne 10. lipnja 1405. pise Sigismund iz Budima sudcima i zite-

Ijima grada Pre§ova, kako mu je »potrebito s mocnom svojom vojskom upraviti svoje
korake prema kraljevini svojoj Rami ili Bosni, da se izprave i obnove medje njegove.
drzave*, pak ih zato poziva, da mu za tu vojnu (pretextu ipsius regie nostre exercitualis
expeditionis) po§ljupo Simonu Rozgonu opet stotinu forinti, koje si mogu namiriti do-
hodkom kraljevskih solana. Osim toga morao je kralju ustupiti zagrebacki biskup Eber-
hard svu desetinu, koju je pobirao u kraljevini Slavoniji. Napokon je Sigismund 21. kolo-
voza 1405. Cakovac u Medjuraurju zalozio za 48.000 forinti celjskomu knezu Hermanu.
Tim na^inom opremio je Sigismund tri vojske: jednu pod zapovijedi macvanskoga bana
Ivana Morovida poslao je kroz iztocnu Slavoniju na banovinu Usoru; druga pod hrvatskim
banom Pavlom Bisenom de Ezdege, koji se bijase oslobodio suzanjstva, imala je udariti
dolinom Une, pak obraniti knezove Blagaje osvojiti grad Bihac, u kojemu je bila po-
i

sada kralja Ladislava hercega Hrvoje; treca napokon vojska pod Petrom Perenjom
i

imala je straziti na medji slavonsko-bosanskoj.

Ali ni Bosna ne ostade skrstenih ruku, nego se pripravljase na sto zesci odpor.
Herceg i vojvoda Hrvoje trazio je u to ime pomoci od Mletaka, Dubrovnika i kralja
Ladislava. Mlet6ane zamoli, da mu ustupe dvije galije, na njegov trosak svim potrebitim
opremljene. Obcina mu doduse 24. ozujka 1405. molbu odbi, poSto je bila upletena u
lombardijski rat; no za to ga uvjeravase o svojoj osobitoj Ijubavi i naklonosti, te ne
htjede poslije prihvatiti saveza, sto joj ga je nudio kralj Sigismund. Srecniji bijase Hrvoje
u Dubrovniku. Ni taj ne pomagase Bosnu izravno proti svomu zakonitomu kralju, ali

otvori svoja skladista oruzja, te su Bosnjaci mogli kupovati oruzja, koliko su htjeli. Iz-

dasnu pomoc pruzi Hrvoju i Bosni kralj Ladislav, koji posla svoje galije pod vojvodom
Ivanom Lusignanom u sjeverne strane jadranskoga mora. Lusignan zauzeo je otok Rab,
te je ondje strazio, da odbije navalu Sigismundovih c^eta, ako bi u isti mah udarile na
Dalmaciju i Hrvatsku.
Rat kralja Sigismunda proti Bosni vodio se je u drugoj polovici godine 1405. U
listopadu te godine mora da je ugarska vojska duboko prodrla u srce Bosne, jer je
humski zupan Tolisa, covjek vojvode Sandalja, pitao Dubrovdane, bi li mogao pobjeci u
njihov grad, akp bi mu bila >koja nevolja od ugarske vojske*. No napokon odoljese
Bo^njaci svojim protivnicima. Zapadna vojska kralja Sigismunda bijase dodu§e uzela ju-
risem grad Bihac, kod kojega bi smrtno ranjen sam ban Pavao Bisen. Dne 30. rujna 1405.
izdao je pace Sigismund u Bihacu ne mogase odrzati
(in Byhigg) povelju; no poslije
grada, te se njegova vojska morade
odkud bijase dosla. Slicne srece bila je iz-
vratiti,

todna vojska. I ona je izprva napredovala; no napokon morade uzmicati. Jedini tvrdi grad
Srebrenik, najznatnije braniste Usore uz tvrdi Dobor dopade ruku ugarskih. Sigismundov
ban Ivan Morovic videci, da ne bi mogao vise postidi ode na to iz Usore, ostaviv u
Srebreniku posadu pod Nikolorh od Gorazde i Ladislavom Silagjijem, da ga brane od
navala bosanskih.
Bosna bijase taj put spasena. No kralja Tvrtka II. i Hrvoja ipak je smetalo, §to je
grad Srebrenik, a s njim i vojvodina Usora ostala u vlasti kralja Sigismunda. Tvrtko II.

posla za to slijedece godine 1406. sporazumno s hercegom Hrvojem, vojvodom San-

daljem Hranicem i ostalim velmozama poslanike svoje na napuljski dvor pred kralja
Ladislava, te ga zamoli, da potvrdi drzavi bosanskoj stare medje, kako su joj bile za
Kulina bana, a napose medje Bosne prema Ugarskoj. Tom je molbom bosanski kralj
smijerao od kralja Ladislava, kojega je smatrao ne samo vladarom Hrvatske i Dalmacije,
nego i Ugarske, zadobiti potvrdu za vojvodinu Usoru, koja je tada cestimice bila u
vlastiSigismundovih vojvoda. Kralj Ladislav vrlo se je radovao poslanstvu »predragoga
rodjaka«, kralja bosanskoga, te je 26. kolovoza Bosni pOtvrdio sva stara prava medje. i
 TVRTKO II. TVRTKOVIC PREMA SIOISMUNDU (1404.— 1407.)
3tS

a napose njezine medje prema Ugarskoj. Videci dalje, kako su netom BoSnjaci hrabro
odbili navalu Sigismundovu, tako sve vise utirali put njegovoj vlasti, nagradi torn pri-
i

likom najglavnije vojvode knezove zemljama u Hrvatskoj

i
Dalmaciji. Tako i
pokloni
15. ruina hercegu Hrvoju citavu zupu Vrhriku (Vrliku) s gradom Prozorom, koji
bijaSe
herceg podigao, zatim grad Zrinj, koji pripadase Pavlu Zrinjskomu; tako isto podijeli
vojvodi Sandalju Hranicu Dreznik, Cetin i Slunj, a 23. ozujka slijedece
godine 1407.
dodade tomu jos i znamenite gradove Ostrovicu i Skradin.
Srecna obrana Bosne od Sigismundove nije nikoga tako pekla, koliko razkralja
sile

Stjepana Ostoju, koji je iza svoga pada svedjer samotovao u gradu Bobovcu.
Kad je
Sigismund podigao vojske, da se obori na Bosnu, bija§e mu sinuo tracak nade, da bi
s pomocu njegovom mogao opet sjesti na prijestolje; no sada, pokle je Bosna odbila
navalu ugarsku, mucno mu bijase ostati sred svojih protivnika. Odludi zato ostaviti Bosnu.
No kamo da Ta
se krene? u Dubrovnik, u to utociite bosanskih bjegunaca i nezado-
voljnika ne mogase podi, jer mu je nedavno zadao Ijutih udaraca. Ipak pokula srecu,
te posla dubrovackomu vijecu svoga slugu Pavla Uzinovica, moleci ga, da ga primi u
svoj grad. Vijece se za cudo ukaza najpripravnije, te mu vec 13. rujna 1406. odgovori:

BOJ UGARSKIH 6eTA S BOSNJACIMA.

iz augsburSkog izdanja kronike Ivana Turdaoska^a.

"Ostaviv svaki zli uzrok neprijateljstva, koji je medju nami bil za onaj rat, koju nam
praviem zadaste, primismo i vam uCinismo i zapisasmo, da morate dojti s glavom i

s va§imi i s vasim imanjem u nase mjesto Dubrovnik, i onej sloboStine, na koje su vazda
gospoda i vlastele Bosnjane prihodili i stojali*. Ostojina nakana, da se izseli iz Bosne, ne
bija§e izprva vojvodi Sandalju pocudna, no poslije ju pace Hrvojem podu-
zajedno s

pira§e. To se razabire iz dubrovackih pisama od 26. i 27. studenoga obima vojvodama,

koji su spomenuv^i, kako bi Ostoja hotio »iz Bobovca izijti i pojti* u Dubrovnik, molili
vijece, da bi njima i inim Bo§njanima za Ijubav opravilo jedan brigentin, i poslalo ga
u Drijeva na Neretvi, da odanle preveze Stjepana Ostoju u Dubrovnik. No kao
Ostoja
da nije pravo vjerovao; zato posla drugoga slugu Stjepana Tepdida u Dubrovnik, po
kojemu izruii dubrovacko vijede 6. ozujka 1407. list od >gospodinu kralju Ostoji drugi
slobo§cine«. Uza sve to nije Ostoja poSao u Dubrovnik; on je, sudeci po pismu Hrvo-
jevu dubrovadkom odgovoru od 1 travnja 1407. »sumnjao
i ni se upvao u vijece*. i

premda je ono odbijalo od sebe ovako nepovjerenje pozivajuci se na proSlost: >na onuj
vjeru, koju mu (Ostoji) smo dali zapisali, dohodili su u Dubrovnik
i velika gospoda, kako
326 SIGISMUNU I PROTUKRAIJl.

to car Stjepan, kralj Tvrtko, ban Stjepan i mnoga ina gospoda braca njegova; a ine
vjere ne imamo, razve jedne, koju mu smo dali zapisali pod pe6atiju nasom«. Vjero- i

jatno je medjutim, da Ostoja tada u obce nije vise kanio poci u Dubrovnik, posto su
mu povoljni glasi, da bi se ipak naskoro mogao povratiti na prijestolje
stigli

Sigismund naime nije bio zadovoljan slabim uspjehom svojih vojvoda god. 1405.,
pak se je u polovici godine 1407. spremao na novu vojnu. Da bi lakse svoje protivnike
svladao, nastojase svakako utanaciti savez s Mletcima, kamo posla s torn zadacom biskupa
pecuvskoga Valentina i svoga gorljivoga privrzenika, skinutoga nadbiskapa spljetskoga
Andriju Gvalda. Ali Mletci ne htjedose ni cuti za kakav savez, te 23. srpnja odbise sve
ponude. Dok su Sigismundovi poslanici nudjali savez Mletcima, a onda posli traziti pomoci
u pape Gregorija XII., nijesu ni bosanski velmoze stajali skrStenih ruku. Jos 23. lipnja
god. 1407. javljahu Dubrovcani Sigismundu, kako su culi, »da je poslanik turski do§ao
u Bosnu k Hrvoju, a onda ce poci k vasemu velicanstvu, da trazi izmedju vas Hrvoja i

sporazumak s laznim obecanjima (fictis simulationibus), te bi tako pod plaStem ugova-

ranja srecni podhvati (felices inceptus) vasega velicanstva . . . otezanjem se zaustavili«,

Medjutim je Sigismund u kolovozu 1407. provalio u Usoru, te dolinom Bosne prodirao

prema Bobovcu. Uza nj bili su Scibor Sciboric i znameniti odslije Pipo de Ozora (sin
Stjepana de Scolaris de Florentia), tada vec temeski zupan i nacelnik kraljeve solne
komore. Dne 3. rujna 6estitala je dubrovacka obcina kralju za »njegov srecni dolazak*
(de la soa prospera et felice venuta) u Bosnu, a 11. rujna javljala mu je na njegovo
pismo, kako je pripravila svoje brodove, da mu u zgodno vrijeme stoje na uslugu. U
torn drugom pismu Dubroviani bas klicu od radosti, sto je >moc kraljevskoga veli-

canstva u sredini neprijatelja.« I zaista je bas toga dana, naime 11. rujna 1407. kralj

Sigismund stajao sa svojom vojskom blizu grada Bobovca (in descensu nostro campestri
prope castrum Babuncz). U isto gotovo vrijeme druga je vojska njegova pod erdeljskim
vojvodama (Lack de Zantho et Johannes Henrici de Thamasy) prodirala dolinom Vrbasa,
te je ondje stajala jos 5. listopada (in descensu nostro campestri iuxta fluvium Vrbas).
Ta je vojska imala jamacno svladati hercega Hrvoja i osvojiti njegove zemlje.
O samom ratovanju nema vijesti. No posto Sigismund ni u jednoj poveiji toga rata
ne spominje, niti svojih magnata ne nagradjuje, moze se slutiti, da je narocito njegova
vojska slabo prosla. Cini se, da Sigismund nije ni tako daleko mogao prodrijeti, da bi
svladao Sandalja, te se kroz njegovu obiast- prikucio Dubrovniku. Vec 29. listopada odgo-
varaju Dubrov6ani vojvodi Sandalju na njegovo pismo ovako: »i sto pisete za gospo-
dina kralja Zikmunda, jer pojde preko s vsem, volja i hotenie bozije bilo je i nam
mnogo drago, da medju vi snjimi krv ne bude se prolila«. A 13. studenoga opet Dubrov-
tan'i samoga Sigismunda nastoje da tjese radi njegove nedace u Bosni, pak ga sjecaju,
»kolike su poraze, koliko propasti i nepodnosljivih steta nanijele provale njegova veli-
canstva u pojedine oblasti Bosne*.
Medjutim Sigismund nije se dao tjesiti, vec je pregnuo svom snagom, da jednim
udarcem skrsi odpornike bosanske. Ali za to je trebalo obsezne priprave. Vec 9. pro-
sinca 1407. nalazimo ga u Koprivnici, a 16. prosinca u Cakovcu tu na drugim mjestima ;
i

spremao se je za osudni boj godine 1408.

(Hrvatsko kralj evstvo godine 1404. — 1408.) Povratkom kralja Ladislava u
Napulj nijesu se namah promijenile prilike u hrvatskom kraljevstvu. Ono je ostalo razdvo-
jeno i podijeljeno medju dva gospvdara': u Slavoniji bila je pretezna stranka Sigismun-
dova, dok je u Hrvatskoj gotovo sasvim prevladala stranka Ladislavljeva. Jedini knezovi
krbavski stajali su tu vjerno uz Sigism.unda, knez pak Nikola Frankapan nije znao, kamo
da se prisloni, te je u svojoj zdvojnosti trazio zakrilje u Mletaka. Sam Sigismund smatrao
je Citavu Dalmaciju (osim Dubrovnika) i najveci dio Hrvatske za izgubljene, te je u
svojim kraljevskim poveljama nadbiskupiju u Zadru, kao i biskupije u Krbavi, Kninu,
 IlKVATSKO K HA L.IK VST VO 001). 1404 — 1408. 327

Ninu, Skradinu, Trogiru, Hvaru 'i Makarskoj proglasio za »izpraznjene« (vacantibus),

posto su biskupi ovih gradova priznavali kralja Ladislava. Jedino spljetskoga nadbiskupa
Andriju, koji je medjutim boravio na njegovu dvoru, kao nadbiskupa dubrovackoga i

ubrajao je mcdju svoje vjerne prelate, te ih je spominjao u svojim kraljevskim

poveljama.
Medjutim nije ni Slavonija na poietku godine 1404. bila posve umirena. Zagre-
backi biskup Eberhard Alben vratio se doduse na svoju stolicu, te uz to vr§io cast
vrhovnoga kancelara na kraljevskom dvoru; a bani Slavonije, Dalmacije Ilrvatske, po i i

inienu Pavao Bisen Ladislav od Grdjevca vrSili su svoju vlast u banovini Slavoniji donekle
i i

u Hrvatskoj; no uza sve to bilo je jos uvijek velikasa i plemica, narocito u iztocnoj
Slavoniji, koji nijesu, htjeli 6uti za kralja Sigismuda. A takovih odpornika bilo je i u
Ugarskoj, napose u Erdelju. Sigismund je s toga prvih mjeseci godine 1404, imao pune
ruke posla, da posve smiri Ugarsku Slavoniju. On je s toga 19. velja^e 1404. spora- i

zumno s barunima prvacima drzave izdao u Budimu neki dekret, kojim je

prelatima, i

ustanovio nacin, kako bi u jednu ruku okrivljeni odmetnici mogli dokazati svoju vjernost;
u drugu, kako bi se onima, koji su se pokorili, povratila njihova imanja; a u trecu, kako
bi se imanja otela onima, koji bi i dalje uztrajali u nevjeri. No
odpadnika mora da
tih

mnogo, jer je malo zatim, naime 13.

je svedjer bilo ozujka Sigismund izdao zapovijed
nekim svojim vjernim velikaSima, kao macvanskomu banu Ivanu Morovicu, biv§emu sikul-
skomu groiu Petru Perenju, napokon Nikoli de Kallo, da dignu svoje cete provale i i

u Erdelj, pak da ondje uguse bunu, koju bijahu pokrenuli bivsi jegarski biskup Toma i

Stjepon Debro sa svojim ortacima. Vjerni velika§i odazvase se pozivu kraljevu, te protje-

rase biskupa Tomu u Poljsku, gdje je mnogo godiha boravio, dok ga je kralj pomilovao.
U isto gotovo doba, kad se je digla vojska na odmetnike u Erdelju, slozili se i u
Slavoniji privrzenici Sigismundovi, da do kraja zatru svoje protivnike. U prvoj detvrti
god. 1404. sastali se u Krizevcima biskup zagrebacki Eberhard, oba bana, po imenu
Ladislav od Grdjevca i Pavao Bisen de Ezdeghe, macvanski ban Ivan Morovic na
i

zbor, pak utanacili ondje s ostalim nazocnim velikasima plemicima savez na obranu i

prava Sigismundovih. Zahvalni je kralj na to 4. travnja 1404. izdao u Pozunu banu Ivanu
Morovicu novu povelju, kojom je njemu potvrdio sve svoje prijaSnje darovnice.
Vecina odpornika i u Ugarskoj kao i u Slavoniji oslanjala se je poglavito na papu
Bonifacija IX., nepomirljivoga protivnika kraljatomu stao na put, Sigismunda. Da bi i

izdade Sigismund 6. pod prijetnjom smrtne kazne

travnja 1404. dekret, u kojem je i

gubitka imanja zabranio svojim podanicima, da primaju ma kakova sluzbena pisma od

papa, legata, kardinala i drugili sudaca ili sluzbenika rimske stolice. Nadalje odredi, da
nitko ne smije na osnovu takih pisama a bez narocite dozvole kraljevske primiti ili podi-
duhovnu cast ili sluzbu, posto si
jeliti je to pridrzala sama kruna. Ovim i sli6nim odred-
bama, kao oruzanom rukom umio
i je Sigismund smiriti posljednje trzaje odpora u
Ugarskoj i Slavoniji. U isti mah nagradjivao je kralj vjerne svoje obilatim darovnicama,
da ih tako §to jace k sebi privine. Tako je posebnom poveljom od 24. travnja vazda
odane gradjane na Gradcu tik Zagreba oslobodio od placanja svih daca (osim tridese-
tine) po 6itavoj drzavi svojoj. Dne 31. kolovoza izdao je opet znamenit dekret od 16 61a-
naka, kojim je uveo red zgodne uredbe za sva kraljevstva svoje krune.
i

I u samoj Hrvatskoj Dalmaciji stali su se neki vracati pod okrilje kralja Sigis-
i

munda. Prvi od svih bio je knez Nikola Frankapan. On se bijaSe tek od skrajnje nuzde
pokorio kralju Ladislavu, pak je negdje jedva d:ekao, da se rijeSi njegove vlasti. Jama(*no
je ipalatin Nikola Gorjanski, Surjak knezev, doprinesao, da se je jo§ na izmaku 1403
ili na pocetku 1404 Frankapan izmirio s kraljein Sigismundom. Za knezom Frankapanom
poveli se zitelji grada i Njima bijahu dodijale vjeiite razmirice, borbe
otoka Raba. i

progoni, s kojih je gradska obcina gotovo propala, pak odludiSe stati pod okrilje kojega
328 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

mocnoga kneza, »podanika kruae ugarske*. Kako knez Nikola Frankapan u jednom
pismu, pisanom 26. velja^e u Senju, potanko pripovijeda, izabrase Rabljani has njega
za svoga svjecitoga kneza« uz placu od godiSnjih 1000 libara; no zato im rnorade knez
obecatj, da ce drzati i 6uvati njihove sloboStine, privilegija, obicaje i statute, te ih »braniti,

zakriljivati i stititi*.

Okret kneza Frankapana i grada Raba znatno oslabi vlast kralja Ladislava i njegova
podkralja Hrvoja. imao na sjeveru Dalmacije mocna kneza
Sigismund je sadavise i

ctoka (Krk, Cres, Osor i Rab), a na jugu skroz odanu obcinu dubrovacku, koji su mogli
mnogo smetati ne samo Zadru, nego ostalim gradovima u primorju. S toga se je i

Ladislav zabrinuo i stao raditi, da §to vise okupi svoje privrzenike u Dalmaciji i Hrvatskoj.
Naroc^ito bilo mu je
do toga, da uprava primorskih gradova bude u §to pouzdanijim rukama.
U gradu Spljetu namjestio Hrvoje za kneza posve odanoga Petricu Jurjevica od Vrbasa,
koji je preko pet godina tu cast obnaSao. U Hrvatskoj opet bio Hrvoju glavnim poma-
gacem surjak njegov IvaniS Ivanovic Nelipic, a uza nj banovac Tvrtko Lati6id knez i

Ivan MiSljenovic. K tomu je kralj Ladislav neprestano mitio svoje privrzenike novim
darovnicama i poveljama. Tako je poveljom od 1. travnja 1404. darovao bosanskomu
kralju Ostoji polovicu od dohodka tridesetine u gradovima Trogiru i Sibeniku, a po-
veljom takodjer od 1. travnja podijelio je opet knezu Dragisi od Glaza, po svoj prilici

bratu Hrvojevu, neki posjed (Giabalic) u zupaniji pozezkoj, koji su drzali Berislavici, pri-
vrzenici Sigismundovi. Nadalje je 7. svibnja izdao povelju nadbiskupu zadarskomu, kojom
mu je dozvolio izvazati svake godine do 1000 mjerova soli bez ikakve dace Napokon
je Ladislav nastojao sprijateljiti se s mletackom obcinom, da bi tako s njezinom izravnom
pomoci mogao odrzati svoju drzavinu i obraniti svoje podanike od sile Sigismundove.
S toga je rado pristao na molbu Mletcana, kad su od njega trazili, neka bi pokorne mu
gradove sklonio, da obecaju svoju pomoc mletackoj obcini, ako bi planuo rat izmedju
nje i Genoveza. Odnosi izmedju Ladislava i republike postadose tako prijatni i iskreni,

da se je pomelo snovati i o savezu protiv zajednickih neprijatelja. Dne 16. lipnja 1404
napisa posebno pismo mleta^komu duzdu Mihajlu Stenu, kojim toplo preporudi obcini
hercega Hrvoju, »vikara, vijecnika svoga u kraljevinama Ungariji, Dalmaciji, Hrvatskoj i

Bosni«, kao i sve ostale privrzenike svoje u recenim kraljevinama Bosni, Dalmaciji i

Hrvatskoj, te podjedno zamoli duzda, »da bi poslanicima i pismima pomenutoga hercega i

namjestnika tako tvrdo vjerovao, kao njegovim vlastitima*.

Ohrabren ovako kraljem Ladislavom, a potican mozda potajno Mletcima, herceg i

je Hrvoje stao odlucno vrsiti svoju vlast u hrvatsko-dalmatinskom primorju. Narocito mu

bijase stalo, da oblada opet otokom i gradom Rabom. Najprije zamoli obcinu grada
Trogira, kojoj je tada bio naCelnikom iuris doktor i vitez Jakov Raducic, neka poSalje
u njegovo ime poslanike pred kneza Nikolu Frankapana i neka ga pozove, da povrati
grad i otok Rab. Ako ne bi knez Nikola toga htio uciniti, podici ce na njega brodovlje
dalmatinskih gradova. Trogirska obcina zadovolji 11. ozujka 1405. molbi hercegovoj, te

izabere poslanike. No ti poslanici valjda nijesu nista opravili, jer vec 17. ozujka javljaju
Trogirani kralju Ladislavu, da iii je herceg spljetski, njegov vikar, pozvao, da se dignu
na njegove odmetnike (contra eius inobedientes); obcina je spremna hercegu se odazvati,
ako joj kralj posalje galiju, koje ona nema. Kralj se zaista zabrinuo za Dalmaciju, pak
poslao na iztocnu obalu jadranskoga mora opet jedan dio svojih galija, koje je povjerio
barletskomu (barulskomu) knezu Ivanu Od Lusignana, svome svojaku i stricu kraljicinu.
Ivan od Lusignana (regius vicegerens) zajedno s hercegom zapoceo rat proti Franka-
panu njegovim privrzenicima. Trogirani su u torn ratu pomagali Hrvoja strijelcima, a
i

napuljskoga kneza mornarima, kako se razabire iz zakljucaka obcinskoga vijeca u srpnju

i kolovozu 1405. Ivanu Lusignanu podje napokon za rukom, te ote Frankapanu Rab,
i smjesti u nj napuljsku posadu. Odsad su vlast kralja Ladislava branila dva vikara: u
 HRVATSKO KRALJEV&TVO GOD. 1404.— 1408. 3a(^

Spljetu stolovao je herceg Hrvoje, a u Zadru knez Ivan od Lusignana, koji je podjedno
vr§io knezevsku Cast u Sibeniku.
Kralju Sigismundu bilo je jamacno tezko, kad je docuo, kako je Hrvoje pregnuo,
da mu otme netom steceni Rab. Kako se je u obce tada spremao, da satre Hrvoja,
odludi istodobno s ratom u Bosni pokusati, da obrani Frankapana i Rab. Nije nigdje
zabiljezeno, ali je Frankapanu poslao u pomoc oba bana hrvatska, Pavla
vjerojatno, da je
Bisena de Egdeghe Pavla de Petli (Pech), nekadanjega zupana stolnobiogradskoga,
i

koji bijaSe jo§ u travnju proSle godine zamijenio Ladislava od Grdjevca. Podjedno je
Sigismund htio, da na moru suzbije svoga napuljskoga takmaca. U to ime posla po-
i

slanika svoga u Mletke, moleci obcinu, da stupi s njim u savez i da mu pomogne sa

svojim brodovljem. Ppslanik pripovijedao je u Mletcima, kako se je njegov kralj spremio
pokoriti Dalmaciju, i u to ime vec i skupio 50.000 Ijudi (cum sit dispositus venire ad
acquirendum Dalmaciam, et iam congregaverit L mille homines), ali da bi mogao svoga
nauma izvrsiti, trebalo bi mu
da utanaci savez s republikom. Mletci medjutim
samo,
bijaiiu se ved sasvim te ne htjedose ni cuti za ponude njegova
priklonili Ladislavu,

takmaca. Dne 3. kolovoza 1405. javi§e naprosto Sigismundu, da ne mogu ponudjena

im saveza prihvatiti radi rata s gospodarom padovanskim, koji im prouzrokuje mnogo
brige i troska. Sigismund nije ni sada duhom klonuo, vec se je obratio na vazda vjerne
Dubrovcane, te ih je pozvao po Petru, gvardijanu krbavskomu, da se spreme njemu na
pomoc, posto je odlucio sam doci u primorske strane. O torn je medjutim morao neSta
na6uti herceg Hrvoje, jer je brzo pohitao, da to zaprijeci. U posebnom pismu, pisanom
9. listopada 1405. na otoku Korduli, spoCitavao je dubrovackomu vijecu, kako je cuo,
da ono »opravlja svoje galije na Dalmaciju i da primi Rab<. Na to mu je vijece 15. li-

stopada odpisalo ovako: »I taj (Hrvojev) list videv nam bi mnogo zal i ne drago, jer
bog nam jest svjedok, da o tom nijesmo mislili ni radih; jer smo Ijudije, koje hocemo
da si s mirom poCivamo i da se uzdrzimo trgom, kako je svijetu vidomo.* Uza sve to
poruCilo je ipak 5. listopada 1405. kralju Sigismundu po njegovu poslaniku Petru, >da ce
mu biti na sluzbu, koliko doseze mogucnost*, kad mu s bozjom pomoci podje za
rukom doprijeti do primorja*.
Sigismunda ne bi god. 1405. u dalmatinskom primorju, a ni njegove vojske u
Bosni ne izvedo§e svojih zadaca do kraja No zato se na koncu te godine zgodilo u
Budimu nesto znamenito, stb se je poslije znatno doimalo prilika u Hrvatskoj i Dalma-

Sigismund naime bijaSe se jo§ 1401. zarudio s mladom Barbarom, kcerju znameni-
ciji.

toga i mocnoga celjskoga grofa Hermana. Od toga je Casa jo§ vise otimala maha vlast
toga grofa u Hrvatskoj Ugarskoj, tako da je Herman sa svojim sinovima gotovo u
i

svakom pogledu utjecao u javne poslove. Dne 3. kolovoza 1405. potvidio je Sigismund
svojemu buducemu tastu grad Varazdin, a malo dana poslije, dne 21. kolovoza darovao
mu je grad Cakovac s Medjumurjem za uzajmljenu svotu od 48.000 dukata. U jrosincu
pak iste godine, nekako oko Bozica, slavila se u Budimu svatba kralja Sigismunda
Barbarom, kcerju Hermanovom. Nije todno poznat dan vjenCanja, a niti
to,
s mladom

tko je kralja vjen6ao kakovih svedanosti ali ved prije 28. prosinca 1405.
i da li je bilo

bila je Barbara supruga Sigismundova, jer on toga dana

izdaje povelju Cakima s pri-
kraljice
volom odobravanjem >prejasne kneginje gospodje Barbare, po Bozjoj milosti
i

reienih kraljevdna supruge* (de benevolo fauore, complacentia, voluntate

naSe predrage
et annuentia serenissimae principis dominae Barbarae, eadem
Dei gratia reginae regnorum
Kralj bijaSe na svatbu krunisanje
praedictorum, conthoralis nostrae charissimae).
i

pozvao i vazda vjerne Dubrovdane, ali oni ne dodjoSe, vec mu se 19. svibnja 1406.
daljinom i tegotno§tu puta izpridaSe, te mu podjedno destitaSe. U pismu obdne ditamo
nama dijeliti svoj napredak i radosti javlja
uzino: .Va§e kraljevsko Velidanstvo, zeleci s

Bozjoj odredbi, a po savjetu pre-

nadalje obidajnom dobrohotnoscu, da se je po
i
nam
330 SIGISMUND I PROTUKRAIJI.

poruci prelata, baruna, prvaka drugih podanika vjencalo (matrimonialiter sociasse)

i

s preblagom kneginjom gospodjom Barbarom, kcerju celjskoga grofa Hermana. Kad smo
to culi, vrlo smo se obradovali, jer smo od onoga dana, kad je vase velicanstvo obudov-
Ijelo, vazda goruce zeljeli, da bi culi, kako se je vase velicanstvo u povoljan brak udru-

zilo. A radujemo se to vise, sto je vase velicanstvo naSlo sebi takova tasta, koji olaksava

vama poslove, a vasim je podanicima vjernima drag pomocnik Svi se molimo svemo- i

gucemu, da udijeli vama svojom daljom milosti potomaka za sva vremena, i da se s tim
svojim potomcima va§e velicanstvo uzmogne dugo diciti«.
Kraljica Barbara bila je, kako ju crta suvremenik Aenea Silvio Piccolomini, »zena
krasnoga stasa, visoka, bjeloputna* (egregii corporis fuit, procera, Candida), te je poslije
svojim razvratnim zivotom i vlastohlepljem zadavala mnogo jada i svojemu mnogo sta-

rijemu suprugu i njegovim zemljama. U prvi kraj medjutim bila je zenitba kraljeva
s celjskom groficom koristna za njegovo vladanje. Tast kraljev Herman upro je sada
svu snagu, da pribavi svomu zetu odlucnu pobjedu premoc ne samo u Ugarskoj Sla- i i

voniji, nego i u Hrvatskoj mogao, jer je bio u svojti ne samo

i Dalmaciji. A to je lako
s poljskim kraljem, nego s najmocnijim velikasima u Hrvatskoj, kao sto su bill palatin
i

Nikola Gorjanski, knez Nikola Frankapan mnogi drugi. Svi ti postadoSe sada rodjaci i

i svojaci kralja Sigismunda, te su mislili, da rade za svoju porodicu, ako pomazu sto
izdaSnije svoga kralja i rodjaka. Palatin Nikola Gorjanski bio je sada kraljev pasanac,
posto se bijase ozenio starijom sestrom kraljice Barbare; knez Nikola Frankapan bio je

opet po supruzi svojoj surjak palatina, a po svojoj sinovki Elizabeti u svojti s celjskim
grofovima. Nikola Gorjanski bio je nadalje u svojti s knezovima Blagajima, knez pak
Frankapan sa Zrinskima i Kurjakovicima.
Prva posljedica kraljeve zenitbe s celjskom grofinjom Barbarom bila je ta, da je
Sigismund u ozujku ili na pocetku travnja 1406. rijesio dosadanje hrvatske bane Pavla
Bisena de Ezdeghe Pavla de Pech njihove sluzbe, te citavo kraljevstvo hrvatsko povjerio
i

svojemu tastu, celjskomu grofu, pouzdanomu izkusnomu Hermann. Vec 17. travnja 1406. i

spominje se knez Herman u jednoj kraljevskoj povelji kao »ban Dalmacije, Hrvatske i

SIavonije<, to na prvom mjestu iza duhovnih dostojanstvenika, neposredno pred pala-

i

tinom Nikolom Gorjanskim (domino Hermanno comite Ciliae ac Zagoriae, Dalmatiae et

Croatiae praedictorum ac Sclauoniae regnorum nostrorum bano, socero nostro charissimo).
Ovako je sva vlast u Hrvatskoj, u koliko je pripadala Sigismundu, bila usredotofiena u
jednoj snaznoj desnici. Uz bana i rodjaka kraljeva stall su svi rodjaci i prijatelji celjskih

grofova. Vec 21. travnja 1406. potvrdjuje kralj Sigismund knezu Nikoli P>ankapanu
darovnicu, izdanu njegovu otcu Ivanu za Cetin i Klokoc, a tim se je knez Nikola jos
jace priljubio svojemu kralju i rodjaku. Poslanici kneza Nikole borave bas u to vrijeme
u Mletcima, trazeci pomoc protiv Zadrana i drugih privrzenika kralja Ladislava u Dalma-
ciji, koji su neprestano udarali na zemlje i oblasti njegove (Jadratinos et alios subditos
regis Ladislai, qui vigilant ad de.^tructionem suam et terrarum suarum). Nikola Frankapan
zeli jo§ mletacku obcinu skloniti, da njegova Surjaka, palatina Nikolu Gorjanskoga, ime-
nuje svojim gradjaninom; a sto je vise, on joj nudi savez sa svojim kraljem (unionem
et ligam) proti kralju regem Ladislaum ad acquisitionem terrarum
Ladislavu (contra
Dalmacie). Mlet^ani doduse odbise 26. travnja 1406. sve ponude molbe Frankapanove, i

ali ta nedaca nije ga odvratila, da dalje radi u Mletcima u prilog svomu kralju rodjaku.
i i

Poput kneza Nikole okupise se drugi knezovi oko bana Hermana. Dne 22. travnja
i

god. 1406. izdade Sigismund u Budimu povelju knezu Ladislavu Blagaju njegovoj braci i

Antunu Ivanu, kojom potvrdi vise starijih privilegija i darovnica svajih predSastnika. U
i

toj se povelji prica, §ta su sve Blagaji pretrpili od hercega Hrvoja i njegovih Bosnjaka,
jer nijesu htjeli vjerom krenuti svojemu kralju i gospodaru; Ivan Blagaj pace dopanuo
suzanjstva, te se jedino velikom ucjenom, koju je morao platiti Hrvoju, oslobodio veriga
 HRVATSKO KHALJEVSTV6 GOD. 1404. — 1408. 3i«

i tamnice. Jednake povelje dobili su jamadno Zrinski i krbavski Kurjakovici, poSto su i

oni mnogo patili od Hrvoja i njegovih Ijudi. AH najvece slavodobice za bana Hermana
bilo je onda, kad je dva tri mjeseca poslije poslo za rukom knezu Nikoli Franka-
panu, te je primamio u kolo Sigismundove stranke kneza cetinskoga Ivaniisa Nelipica,

,, ....Jl f\.-«-'x ''-.'•"•«'

Khai.jica Barbara kao Vknls.

U latinskom rukopisnom djelu »Liber de septem signis», koje jc sultan Abdul-Hamid II. poklonio iigMrskoj akade

mijiu BudimpeSti. U lom djelu govori se o nebcskim Ijelesima, narodito o planelima. Sance prikazaje »u kralj

Sigismnnd, a zvijeidu Veneru (Venus) njegova supruga, kraljica Barbara.

Surjaka Hrvoja Vukdica i jeditoga velikaSa hrvatskoga, koji je nakon odlazka Ladislav-
Ijeva ostao vjeran njegovoj zastavi. Nije poznato, §ta je cetinskoga kneza IvaniSa sklo-
nilo, te je ostavio svoga Surjaka i pridruzio se ostalim hrvatskim knezovima; znade se
332 SIGISMUND I PROTUKRALJI.

samo, 'da je 16. kolovoza 1406. utana6io savez s Nikolom Frankapanom, odlucnim
privrzenikom kralja Sigismunda.
Odkad se je knez Ivan Nelipic odvratio od svoga surjaka Hrvoja kralja Ladi- i

slava, prijetila je pogibija, da ce se ostatak Hrvatske odrnetnuti, pak da ce napuljskoj

i

stranci ostati samo primorski gradovi Dalmacije s otocima. U to vrijeme zgodilo se je,
da su se i bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtkovic, herceg Hrvoje i veliki vojvoda Sandalj
Hranic zabrinuli za istu Bosnu, teu Napulj svoje poslanike, po imenu vojvodu
poslali

Jurja, kneza Vuka i viteza Tomu, neka zamole kralja Ladislava, da posebnom poveljom

zajam6i kraljevstvu bosanskomu stare granice njegove, kako su bile nekad za bana
Kulina. Poslanicima bilo je jamaSno izvijestiti uz to kralja o stanju njegove stranke u

Hrvatskoj i Dalmaciji, te zatraziti pomoc proti Sigismundu. Ladislav je na to zaista

poveljom od 26. kolovoza 1406. potvrdio stare medje bosanskoga kraljevstva, narocito
prema Ugarskoj: ali je podjedno stao progoniti svoje protivnike u Hrvatskoj, te nagra-

djivati vjerne privrzenike. Tako je 15. rujna 1406. poklonio Hrvoju citavu zupu Vrh-
riku Zajedno s gradom Prozorom, koji bija§e Hrvoje utemeljio sagradio, kao i 6itavo i

pleme Cubranica plemica Ivana Misljenovica, koji su u onoj zupi nastavali; nadalje je
i

Hrvoju istoga dana darovao grad Zrin, koji je bio dosad u vlasti Sigismundova privrze-
nika Pavla Zrinskoga (rebellis nostri notorii). I Sandalj Hranic bi obilato nadaren. Njemu
podijeli 15. rujna 1406. gradove Dreznik, Cetin i Slunj u kraljevini Slavoniji, koji su
pripadali Nikoli Frankapanu i krbavskim knezovima, takodjer njegovim »o6itim protivni-
cima« i pristasama Sigismunda, »nekad markgrofa braniborskoga«. I manji plemici hrvatski
i slavonski bi§e odlikovani. Ladislava Jobracicu dade grad Br§tanicu, koja je pripadala
Ladislavu od Brstanice, a svomu vijecniku Jakovu Raducicu iz Zadra podijeli neke posjede

oko Senja Baske, koje bijase nedavno knez Nikola Frankapan silom oteo senjskomu
i

podknezinu Davidu Raducicu. Medjutim sve te darovnice nijesu mnogo vrijedile, jer su
dosadanji vlastnici razdatih gradova posjeda bill dosta jaki, da ih odrze u svojoj vlasti.
i

Kralj je Ladislav dalje radio svom snagom, da sacuva barem ono, sto mu bijaSe
i

u Hrvatskoj Dalmaciji preostalo. On je zato 3. lipnja 1406. imenovao svoga pouzda-

i

nika i rodjaka Ivana od Lusignana knezom gradova Sibenika i Trogira, samo da ih

drzi skroz pouzdana ruka. Sibencani primise Ivana za svoga kneza; ali Trogirani opri-

je§e se nametniku, te izabraSe 1. prosinca knezom Zadranina Jakova Raducica, kojega zatim
poslaSe u Bosnu hercegu Hrvoju, da ga u casti potvrdi. Mnogo su medjutim smetale
Ladislavu razmirice izmedju pojedinih obcina dalmatinskih. Tako mu je brige zadavala

razpra medju Zadrom i Rabom radi Novalje na otoku Pagu. Posto spora nije mogao ili

nije htio rijeSiti kralj zasebna sudca, po imenu Benedikta de Acciaioli,

herceg Hrvoje, posla
u Dalmaciju, onda u veljaci 1407. sudio strankama u Zadru. Nije poznato, kako
koji je

je osuda izrecena; no nagadjamo, da je bila u prilog Zadranima, jer su ovi te godine

izabrali za svoga kneza Ivana od Lusignana, kraljeva namjestnika (Joanne de Lusignano

dux Baruthi, regis consanguineo, et in regnis Ungarie, Croatie et Dalmatie uicesgerente

ac comite Jadre).
Osobitu je paznju posvetio kralj Ladislav Hrvatskoj i Dalmaciji godine 1407., kad
je Sigismund spremao novu vojsku na Bosnu hercegu Hrvoju i Tvrtka II. Najprije je
od Sigismunda, tako
poSlo za rukom, te je svoga surjaka IvaniSa Nelipica opet odvratio
da je sada 6itava Hrvatska od Zrmanje do Neretve dubrova^koga kotara stajala uz i

Ladislava. Iza toga je sam kralj Ladislav sve moguce cinio, da odrzi na okupu svoje
privrzenike. Vjernoj obcini grada Sibenika, kojoj je bio knezom njegov vikar i rodjak
Ivan od Lusignana, potvrdi poveljom od 15. ozujka 1407. sve, sto joj bijaSe pred viSe

godina dosudio herceg Hrvoje, narocito pak medje prema ostalim obcinama kotar njezin i

u zupanijama. Dva dana poslije, 17. ozujka, podijeli stolnomu kaptolu Sibenskomu pravo,
da smije poput ostalih kaptola hrvatskih dalmatinskih javne izprave izdavati, pak i i
 OSUDNI BOJ KOD DOBORA (1408.): POSLJEDICE TOGA BOJA. 333

tudje izprave svojim pecatom potvrdjivati. Osobito se pak zanimao za velikoga vojvodu
Sandalja Hranica, iza Hrvoja najsilnijega velikasa bosanskoga. Za nj je jos pro§le godine
molio obcinu mletacku, da ma ustupi grad Budvu, a sad ga je opet nadario najznatnijim
gradovima u primorskoj Hrvatskoj, naime Ostrovicom Skradinom, koje mu podijeli po- i

veljoniod 23. ozujka 1407. Istoga dana zapovjedi Julijanu de Rogerio iz Nucerije, svomu
komesaru u stranama Dalmacije, da uvede Sandalja u posjed redenih gradova. AH i

druge privrzenike nagradjivase obilato. U Spljetu bio je knezom Hrvojev pouzdanik, po

imenu Petrica Jurjevic (Georgii) od Vrbasa. Taj se je ozenio plemenitom djevojkom
Pelegrinom, jedinicom iza smrti plemica Mateja de Cegis. PoSto se je za plemenStinu
njezinu u selu RadoSicu blizu grada Klisa otimao neki Toma Kurjatic (Cariacich) iz

Nina, te poricao Pelegrini i njezinu suprugu Petrici svako pravo na taj posjed, obratio se
pomenuti Petrica na kralja Ladislava. Taj opet zapovjedi 23. ozujka 1407, hercegu i vikaru'
svomu Hrvoju, da recenu plemen§tinu u selu Radosicu doznaci knezu Petrici Jurjevicu u
ime miraza njegove supruge, sto je Hrvoje 23. rujna najpripravnije i ucinio. Napokon po-
tvrdi kralj 27. srpnja 1407. plemicu Jurju ProdaSicu iz Spljeta selo Osoje u zupaniji kIi§koj,
koje mu bijase nekad darovao cetinski, kli§ki i ramski knez Ivanis Nelipic. Znacajno je,
da kralj zove u povelji svojoj kneza Ivanisa »svojim Ijubljenim vijecnikom i vjemikom.*
Nedaca kralja Sigismunda godine 1407. znatno ohrabri njegove protivnike ne samo
u Bosni, nego u Hrvatskoj i Dalmaciji. Slutedi medjutim posve dobro, da ce Sigismund
i

nastojati, da sto prije osveti sramotu svoju, gledahu se kolovodje napuljske stranke slo-

ziti s Mletcima u savez proti zajedni6komu protivniku. U prosincu 1407. boravili su u

Mletcima poslanici bosanskoga kralja Tvrtka II. i hercega Hrvoja, kao i cetinskoga
kneza IvaniSa, te su molili vijece> da bi primilo za gradjane svoje obdine velikoga voj-
vodu Sandalja Hranica, kneza Pavla Radinovica, humskoga vojvoda Jurja Radivojevica i

njegova brata Vukica. No osim toga bilo je poslanicima svima silama nastojati, da se
medju Bosnom i Mletcima utanaci sto tjesniji savez. Vijece mleta6ko odgovori 23. pro-
sinca 1407., da se uza sveza izmedju Bosne i Mletaka ne da ni pomisliti, nego Sto jur

postoji; u ostalom vijece prihvaca takav savez, kojim bi se obje stranke zavjerile, da
jedna ne ce podupirati protivnika druge stranke.
Medjutim se je Sigismund pripravljao za osudni boj, koji je imao odluciti daljom
i

sudbinom Bosne, Hrvatske Dalmacije. Njegovo nastojanje, da pridobije Mletke, i da

i

s njima u savezu satre stranku kralja Ladislava na kopnu na moru, ostalo je dodu§e i

bezuzpjeSno; no zato su srecniji bili njegovi poslanici na papinskom dvoru. Ti njegovi

poslanici, po imenu kardinal i peduvski biskup Valentin, za tim biv§i spljetski nadbiskup
Andrija izradise u pape Gregorija da je on 9. studenoga 1407. izdao u Sieni pro-
XII.,

glas na krScanski svijet, kojim ga pozivase, da podje na krizarsku vojnu da pomaze i

kralja Sigismunda (»princeps catholicus*) u ratu na »Turke, Arijane, Manikeje druge i

nevjernike u kraljevinama i stranama konstantinopoljskim, u Vla§koj, Ugarskoj, Bosni,

Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Srbiji, Galiciji, Vladimiriji, Kumaniji i Bugarskoj*. Svima
onima, koji bi polli na tu krizarsku vojnu, obecao je papa onu indulgenciju, koja se je
prije podjeljivala krizarima u svetu zemlju i Jeruzolim.
(Osudni boj kod Dobora 1408.; posljedice toga boja). Na poietku
godine 1408. boravila je mlada kraljica Barbara u gradu Cakovcu u Medjumurju, koje
je nedavno zapalo otca njezina, celjskoga grofa Hermana. Na koncu proSle godine bio
je tu uz nju kralj Sigismund, ali je poslije poSao za poslom u Ugarsku, te ga oko
i

20. sijeenja nalazimo u KoSicama blizu poljske medje. Kraljica Barbara ostala u Cakovcu
sama. Onamo bijase doSao po kraljevu nalogu poslanik slobodne obdine na Gradcu kod
Zagreba, po imenu Petar Safar, da obavi neke poslove. Safar se zabrinuo ne zatekavSi
kralja na ure6enom mjestu, pak se potuzio kraljici. No ona utjeSi pismom od 9. sijednja
1408. poslanika i gradjane gradadke, Sto nema Sigismunda, »njezina preljubljenog
3^4 SlGlSMUND I PROtUkRAlJl.

supruga« (conthoralis noster predilectus), te im nalozi, da cekaju mirno na njegov po-

vratak, a u to neka osobito poinno i brizno paze na svoj grad. Kad se kralj vrati, trsit

ce se ida se poslovi obcine gradacke sto povoljnije rije§e. Mlada kraljica bavila
ona,
se je poslije tijekom godine redovito u Slavoniji, pak je zamjenjivala
i
supruga kralja i i

otca bana, koji su bill zabavljeni drugim, zamasnjim poslovima.

U veljaCi 5. ozujka nalazimo kralja Sigismunda u Krizevcima, gdje se bijase
i

sastala gla^^na skupstina plemica zupanije krizevacke i viroviticke. Uz kralja bili su

redovito palatin Nikola Gorjanski i dvorski sudac Franko Konjevic Secenj, a jamacno i

drug! drzavni castnici i dostojanstvenici. Poslije je kralj mnogo boravio u Budimu, a

posljednji put nalazimo ga u Ugarskoj (in Nagy Ong) 20, srpnja 1408., posto je nekoliko
dana prije (12. srpnja) izdao znamenitu povelju Gorjanskima, kojom im je potvrdio ogromna
njihova posjedovanja u dvanaest slavonsk ih i ugarskih zupanija. U toj se povelji kaze
narocito, da je banska cast za Dalmaciju, Hrvatsku Slavoniju izpraznjena (Dalmatiae, i

Croatiae praedictorum et Slavoniae regnorum nostrorum banatus honoribus vacantibus); . . .

ali se opet izrijekom spominje, da je ta povelja izdana na molbu *preblage gospodje

kraljice Barbare, nase predrage supruge (consortis nostrae carissimae), kceri naime
uglednoga muza i gospodina Hermana, kneza celjskoga Ijubljenoga nasega tasta, koje i

nase premile supruge starija sestra jest udata za refienoga palatina Nikolu*. Prerna svemu
tomu mogli bi nagovijestati, da je Sigismund, pripravljajuci se na osudni boj s napuljskom

strankom, povjerio upravu hrvatskoga kraljevstva svojoj suprugi Barbari, koje je otac i

onako drzao velik dio toga kraljevstva.

Sigismund se spremio, da s velikom vojskom svojom udari na samu Bosnu. U isto
vrijeme povjerio knezu Nikoli Frankapanu, da iz Senja Krka uznemiruje primorske i

krajeve Dalmacije, koji su priznavali kralja Ladislava. Knez Frankapan jedva to docekao,
te udario negdje u kolovozu 1408. na grad otok Rab, gdje je onako bila jaka stranka i i

sklona kralju Sigismundu. Borbe oko Raba mora da su bile zestoke, jer 17. kolovoza
zakljucuje vijece obcine trogirske, »da ce na pomoc gradu Rabu (castri Arbi) poslati

ceterdeset Ijudi u cetiri barke, ako jednako ucine drugi Dalmatinci«. Knez Frankapan
medjutim osvoji Rab, na sto posla u Mletke svoga poslanika, moleci obcinu pomoc za

dalji rat. ;>Osvojio sam i dobio sam zemlju Rab«, porucuje on MIetcima, »ali se poradi

toga Zadrani i sluzbenici kralja Ladislava spremaju, da sa svom silom na me udare«. No

Mletci nijesu ni snivali, da bi mu u pomoc priskocili, vec su se po starom obicaju
24. rujna 1408. izpri^ali tim, da se ne pacaju u te borbe, jer zivu u miru i prijateljstvu

s obima strankama.
U to bijase i glavna vojska Sigismundova negdje u kolovozu 1408. provalila u
Bosnu, po svoj prilici u Usoru, gdje su kraljeve vojvode, Nikola od Gorazde Ladislav i

Silagji, jos od godine 1405. branili tvrdju Srebrenik od navala sada bosanskih. Bilo je

Ijutih borba oko Srebrenika, kod grada Branica, kao kod drugih tvrdinja gradova. i i

No najzeSci osudni boj bio je napose kod grada Do bora, koji bijahu BoSnjaci podigli
i

iz praha pepela, te ga ponovo utvrdili. No

i taj put stize ih osudan poraz kod Dobora, i

ba§ kao pred Seternaest godina. Sigismund razbi bosansku vojsku zauze grad Dobor, i

zarobiv pri torn samoga kralja Tvrtka II. mnogo bosanske vlastele. Goreci od osvetei

dade zarobljenoj vlasteli, a bijase ih 126, glave odrubiii, te im trupla s visoke stijene
doborskoga grada u rijeku Bosnu pobacati. Jedino kralja Tvrtka II. po§tedi, da ga poslije
slavodobitno povede sa sobom u Budim.
Boj kod Dobora nije zabiljezio ni'jedan domaci Ijetopisac ugarski. Hrvatski Ijeto-

pisci Simun Klimentovic i Simun Glavic javljaju posve lakonicki: »1405. — tada izagnase
BoSnjane Ostoju kralja iz Bosne; 1409. — cesar Zigmunt pride v Bosnu«. NeSto obseznije
govori o tom njemacki zivotopisac kralja Sigismunda, po imenu Eberhard Windeck,
koji pi§e: wZnaj, kad se je od Bozjega narodjenja brojila godina tisucu cetir stotine i peta,
 OSUDNl BOJ KOD DOBORA (1408.)", POSUEDICE TOGA BOJA. :J3S

posao je kralj Sigismund u kraljevinu Bosnu (zu Wossen) s mnogo puka, naime sa
60.000 Ijudi provalio je u kraljevstvo, jer se je (ondjesnji) kralj podigao proti njemu.
S toga je ostao u zemlji pune godine Ijeti
tri zimi, i i (napokon) je svladao kraljevinu
i zasuznjio kralja bosanskoga dao je sto
odveo ga u Budim.
i dvadeset§estorici I i

zemaljske gospode glave odrubiti stijene kod Dobora (zu Tobra) pobacati
i sa visoke
iz grada u vodu. Tako je pokorio kraljevstvo .« Nijemca popunjuje poljski Ijetopisac . . .

Dtugoss ovako: »Ugarski kralj Sigismund navijestio je (1408.) rat na bosansko kra-
ljevstvo, koje se bijase odvrglo od vjernosti pokornosti, te je s jakom silom u nj i

provalio. Imao je u svojoj vojsci mnogo odlidnih vrlih vitezova izmedju Poljaka, kao i

sto su Zavis Crni od Roznova, Ivan Varsevski, Domarat od Kobiljana, Zavis od OljeSnice,
Skrbko od Gore, Ivan Favorey od Grbova mnogi drugi. 1 mnoge je gradove (castra), i

koji su mu se opirali, macem osvojio, i mnogim Bosnjacima ili odrubio glave ili ih pobacao sa
zidina. I tako je citavo kraljevstvo prinudio na pokornost i placanje danka ftnbutum)*.
Dne 2. rujna 1408 boravio je Sigismund u Djakovu, a 27. rujna pisao je vazda
vjernoj obcini dubrovackoj pismo, u kojem joj je javio »svoj naprednk srecan uspjeh* i

(prosperitatis et maiestatis vestre successuum felicium) u bosanskom rata U listopadu

•
GRB KRAUICE BaRBARK.
Izpod otvorene krune vide se dva Stita. Na desnom je u iutoin polju drzaviii crni orao ; lijevi Slit rszdijcljen je

na fetiri polja, u kojima su ili po tii zvijezde ili po dvije bijele pruge nn crvenom polju.

Iz augsbur2ke kronike Ulnka Reichenthaln od god. 1483.

desio se je u mjestu Duboccu kod Save, gdje je bio uza nj dubrovacki poslanik. Dne
24. listopada odpravise Dubrovcani cestitku slavodobitnomu kralju, ali ga ta nije vi§e

zatekla u Slavoniji, vec u Budimu, kamo se bijase sa slavodobitnom vojskom i zasu2-

njenim kraljem Tvrtkom II. povratio.
Posljedice boja na Usori, a narocito kod Dobora u kolovozu 1408. bijaliu u prvi

ias kobne za Bosnu, a vrlo povoljne za kralja Sigismunda. Stranka n^puljskoga kralja

Ladislava u Bosni, Htvatskoj i Dalmaciji bijase posve svladana i razasuta. Kralj Tvrtko II.

dopanuo robstva, a velik dio bosanske vlastele ili poginuo u boju ili opet izgubio glavu.
Zanimljivo jc, da nijedan od velikih vojvoda i knezova bosanskih nije postradao u
onim bojevima; mozda ih nije bilo na Usori, ili su srecno umakli za vremena. Narocito
herceg Hrvoje vojvoda Sandalj Hranic, kao
i veliki knez Pavao Radinovic ostadoSe i

zdravi icitavi, mozda zato, .^to ih nije bilo kod Dobora, vec su kralja Sigismunda cekali

u svojim oblastima. I hrvatski knez Ivani.^ Nelipic iznesao je zivu glavu, po§to je valjda
ostao u domovini na obranu Klisa, Knina i svoje djedovijie na Cetini
336 SIGISMUND I PROTllKRAUI.

Sto je bilo u Hrvatskoj i Bosni protivnika Sigismundovih, sve je

grnulo u sada
Ugarsku u Budim, da se pokloni slavodobitniku i da se s njim izmiri. Prvi je to jama^no
ucinio IvaniS Nelipic, jedini knez hrvatski, koji je sve dosad otimao se vlasti njegovoj.
Vec ]3. studenoga 1408. izdade Sigismund cetinskomu kliskomu knezu Ivanisu povelju, i

kojom mu za volju, sto se je netom pokorio (in grazia della recente sua sommissione)
potvrdi sve stare povelje i privilegija svojih pred§astnika.

Sigismund slavio je sada veliko slavlje u gradu Budimu, gdje se je uza nj desila i

mlada supruga njegova Barbara. Cini se, da mu je bas tada ili nesto prije rodila kcer,
Elizabetu, potonju nasljednicu ugarskoga, hrvatskoga i ceskoga prijestolja. Kralj i

kraljica proslavise pobjedu u Bosni i rodjenje djeteta raznim djelima milosti i milosrdja.
Tako vrati kralj slobodu mnogima, koji su poradi nevjere u tamnicama camili. No trebalo
je nagraditi i onu gospodu i velikase, koji su svojom vjernoscu i pozrtvovnoscu pripo-
mogli kralju do pobjede. Zato suprugom svojom kraljicom Barbarom
kralj sporazumno sa
dne 12. prosinca 1408. utemelji zmajev red. Prozvan bi po zlatnom zmaju, kojim su vite-
zovi kitili svoje grudi; pravila reda nalagala su clanovima, da brane krscansku vjeru od
pogana krivovjeraca, da stite kraljevsku kucu od domacih
i vanjskih neprijatelja, ali i

takodjer da uzdrze slobode prava kralj evstva, te da se za njih bore. Vitezovima prvoga
i

razreda, kojih bi broj ustanovljen na dvadeset cetiri, mogli su biti sami domaci svjetovni i

velikasi, koji su tim podjedno postali kraljevi tajni savjetnici; za vijtezove drugoga razreda

mogli su kralj kraljica imenovati, koliko ih volja, pak

i tudjince. U zakladnoj su iz- i

pravi izbrojeni poimence vitezovi prvoga razreda, gotovo svi oni, koji bijahu potonjih godina
stekli osobitih zasluga za kralja i njegovo prijestolje. A to su bili: srbski despot Stjepan
Lazarevic, celjski grof Herman i sin njegov Friderik, palatin Nikola Gorjanski, Scibor
Sciboric, Ivan Tamasi jakuv Lackovic de Zantho, macvanski ban Ivan Morovic, seve-
i

rinskiban Pipo de Ozora, Nikola Sec, krbavski knez Karlo (prije kastelan Visegrada, a
sada vrliovni pokladnik kraljevski), Simon Konjevid Secen, krbavski knez grof Ivan i

(magistar kraljevskih ubrusara), Ivan Jurjev Ceh od Levanjske varoSi, de Alsan, Petar
bivsi erdeljski vojvoda Nikola Cak, bivsi hrvatski bani Pavao Bisen Pavao de Path, i

sikulski grof Mihajlo Nadazd, marmaroski zupan Petar Perenj, napokon Emerik Perenj i
Ivan Gorjanski, brat palatinov.
Sred slavlja kraljeva osvanu u Budimu i spljetski herceg Hrvoje Vukcic, dosadanji
glavni stup i pobornik kralja Ladislava. On bijase od svoje supruge Jelene, sestre Ivanisa
Nelipica, uzajmio >nje vlastitieh pjenezi sest tisuc dukatov zlatieh« te posao k Sigismundu,
da se s njim pogodi. Kralj postupao je s njim ne kao s pobijedjenim, nego kao s prija-

teljem, te ga je odlikovao na svaki nacin. Potvrdio mu je sve njegove casti i naslove, po-
dijelio mu grad Spljet s 6ascu duke ili hercega, uza to mu ostavio sve posjede u Hrvatskoj,
narocito otok Brae, Hvar i Korculu, zatim grad Omi§ s Krajinom (makarskom) i Ne-
retvom, a k tomu je iznova mu medju njima grad
darovao novih imanja i gradova, i

Pozegu. Napokon ga je izabrao kumom (in compatrem nostrum assumendo) svoje kceri,
i

i suviSe ga jos uvrstio medju vitezove zmajeva reda. Kako Windeck pise, doSao je u
Budim veliki vojvoda Sandalj Hranic, kojega je kralj
i »osobito milosti vo« (gar gnedi-
glichen) primio.
Citava Hrvatska bija§e se pokorila vlasti kralja Sigismunda. I primorski gradovi
Dalmacije bijahu gotovi priznati ga za svoga gospodara, ali se neki bojahu kralja Ladi-
slava i njegovih galija u Zadru. Trogirani zakljucise vec 12. prosinca 1408. poslati svoje
poslanike u Ugarsku, medjutim toga ipak ne ucini§e. Odlucniji bijahu Rabljani, koje je
stitio i branio knez Nikola Frankapan. Njihovi poslanici stigose negdje u polovici pro-
sinca u Budim, na sto im Sigismund 27. prosinca 1408. oprosti nekadanje odmetnictvo
i nevjeru (remissa rebellione, fellonia et nota infidelitatis), primi ih za svoje podanike i

potvrdi im sve stare povlastice.

 t.AOIStAV NAPUrjSKl PRODAO DALMACIJU MI.ETCIMA 9. SnPNJA 1409. 337

Vec 6. Sigismund po svojemu dvorjaniku (familiari

sijednja 1409. poslao je kralj
nostro) Pavlu Bribirskomu od plemena Subic (potomku slavnog bana Pavla) iz grada
Budima pismo obcini grada Trogira ovoga sadrzaja: >Ne dvojimo da ste culi, kako je
utanacen mir, savez sloga izmedju nas i gospodina Hrvoja, liercega spljetskoga kao i i

citave Bosne (universitatem regni Bosnae). S toga se ne bez razloga cudimo, §to poput
ostalih gradova kraljevina nasih Dalniacije Hrvatske nijeste poslali k nama svojih posla- i

nika. Nadali smo se bo, da cete vi to u^initi spremnije brze od drugih, poSto smo i

znali, da ste sacuvali t.ijnu vjeru nama svetoj kruni nasoj, premda to nijeste mogli i

javno pokazati. S toga opominjemo va§u vjernost zapovijedamo vam kraljevskim ukazoin, i

da primivSi ovo pismo s mjesta poSljete nekoliko odli6nika k naSemu velicansivu, da se

s njima dogovorimo uredimo poslove, koji se ticu boljka obcine, pak da vam posljemo
i

kraljevsku nasu zastavu druge znakove, koje cete u znak vjernosti vase iztaknuti
i i

castno cuvati .< I lierceg Hrvoje radovao se je, §to se je

. . . izmirio sa Sigismundom,
pak je tu svoju radost o(^itovao Dubrovcanima. Oni mu na to 9. veljace 1409. odgo-
vori§e: >Gospodstva ti milosrcno milostivo pisanije primismo razabrasmo, u kojem
i i

po tvojoj milosti nam tvojim prijateljem daje§ znati o krasnom mnogo postenom djelu, i

koje jest ucinjeno medju presvjetloga kralja Sizmunda gospodstva ti, o tom gospod i

Bog ve, jesmo mnogo veseli . . .«

Medjutim se predomisliSe i Trogirani. Vec 2. veljade izabrase svoje poslanike za

Ugarsku, a 7. velja6e 1409. predadose tridesetnicu i solnu komoru cinovnicima (olficialibus)

kralja Sigismunda. Od 28. travnja spominju ime kralja Sigismunda u javnim izpravama. 1

Za Trogirom bijahu se poveli gradovi Nin i Sibenik, te su jos prije 14. ozujka 1409.
priznali Sigismunda za svoga gospodara. Tako ostade u vlasti protukralja Ladislava jedino
jos grad Zadar s Novigradom, Vranom otokom Pagom. I ti bi se gradovi bili mozda i

vratili u krilo Sigismundovo, da ih nijesu prijecile galije i namjestnici napuljskoga kralja.

(Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju MIetcima 9. srpnja 1409.).
Kako su posljedice pobjede kod Dobora bile u prvi mah povoljne za vlast kralja Sigis-
munda, tako su poslije bile kobne za Ugarsku, a jo§ vise za Hrvatsku.
Sigismund se je doduse pohvalio Trogiranima, da mu se je pokorila Citava Bosna;
ali ta samohvala bila je izprazna. Istina je, Hrvoje Sandalj bijahu ga priznali svojim i

kraljem gospodarom, ali oni ne bijahu ipak citava Bosna Velik dio naroda bosanskoga,
i

a narocito brojna vlastela prave Bosne Huma nijesu mnogo marila, §to su dva najod- i

licnija i najmocnija kneza priznala kralja Sigismunda, koji je bas tada snovao, kako

da izvede savjet Dubrovcana, pak da razkomada kraljevinu bosansku. K tomu su sinovi i

rodjaci pogubljenih u Doboru knezova, vojvoda zupana gorili od i zelje, da se osvetc

ubojici svojih otaca i blizika. Tako se zgodi, da su gospoda bosanska nakon odlazka
Sigismundova iz sjeverne Bosne odlucila uzvisiti na prijestolje makar i svrgnutoga jednorri
Ostoju, samo da im vlada domaci kralj. Glavni kolovodje te narodne stranke bili su
vojvoda Juraj Radivojevic i brat njegov knez Vucic, vlastela humska. Oni su pomagali
Ostoju, dok je jo§ kao razkralj boravio u Bobovcu, izSekujuci pomoc kialja Sigismunda;
a sada je bila upravo njihova poglavita zmsluga,da je jo§ u studenom 1408. Stjepan
Ostoja bio po drugi put uzvi^en na kraljevsko prijestolje. Zahvalni Ostoja nagradi za to
bracu obilato; on im 10. prosinca 1408. podijeli Hrvojev grad Omi§ s primorjcm s jedne
i druge strane Cetine, kao i s primorjem Zrnovnice, zatim Gorsku zupu, grad KruSevac
i Blatnu zupu, Brocnu zupu i Ludku zupu s obje strane Neretve.
Tako izmakne Sigismundu opet kraljevina Bosna s Humom, osobito kad se je
i

slijedece godine 1409. opet od njega odmetnuo veliki vojvoda Sandalj Hranic. U vlasti
njegovoj ostala je jedino oblast Usora, a od bosanske vlastela pokoravao mu se samo
Mrvoje Vukcic, sva ostala > gospoda rusaga bosanskoga opet hotje§e poljubi§e gospodina i

kralja Ostoju za svoga gospodina<. Sigismund je poslije dizao vojske na odmetnike, da

Hit. poTj. II. I.

22
338 SIGISMUND I PROTUKhALit.

bi ill pokorio; ali oni stadoSe dozivati u pomoc Turke, i utrijese tako put turskoj
vlasti u Bosni.
Kud i kamo veci udarac zadade vlasti Sigismundovoj napuljski kralj Ladislav,
kaU je uvidjevsi, da se ne moze odrzati na izto(!;noj strani jadranskoga mora, dne
9. srpnja 1409. prodao mletackoj obcini grad Zadar s Novigradom,
VranomiotokomPagom, kaoisvasvoja prava na citavu ostalu Dal-
maciju za svotu od 100.000 dukata!
Jo§ godine 1403., kad je Ladislav nakon krunisanja svoga u Zadru kukavno ostavio
svoje kraljevstvo i vratio se u Napulj, proculo se je u Ugarskoj, da je taj nevrijedni
vladar namjerio prodati svoje podanike u Dalmaciji mletackoj republic!. Dne 2. prosinca 1403.
pisao je kralj Sigismund iz Visegrada mletackoj obcini pismo, u kojem joj ovako poru-
cuje: >Culi smo doduSe iz nesigurna izvora, da kralj Ladislav nastoji dio Dalmacije
va§emu gospodstvu predati pod izvjestnim uvjetima. Ne mozemo predmnijevati, da i vi
o tome radite, jer vjerujemo, da vi ne mozete nista htjeti, §to bi bilo proti pravu. A bilo
bi zaista nepravedno bez ikakva zakonita razloga, kad bi pogazili uvjete mira, koji
i

narocito odredjuje, da se vi ni jednim slucajem ni prigodom nikako ne smijete pacati

u pokrajinu Dalmaciju. Osim toga znadete, da kralj Ladislav nije pravi vlastnik gospodar i

Dalmacije, nego prije provalnik, po^to Dalmacija po pravu pripada kruni ugarskoj, a tu
mi krunu po Bogu zakonito posjedujemo. Ako je dakle istina, sta smo culi, nemojte
nikako prihvatiti rijeci (ponude) onoga kralja Ladislava .... pak cete ocuvati svoju
cast, a nama cete ugoditi . . .«

Mlet^ani su doduse na to pismo Sigismundovo 29. sijecnja 1404. izjavili, da o

kakim ponudama kralja Ladislava u pogledu Dalmacije bas nista ne znaju, i da je
sve, sto je Sigismund o torn nacuo, »daleko od svake istine« (ab omni veritate remote);
ali sav njihov postupak daljih godina pokazuje, da su oni vec tada upravo sustavno ra-
dili, kako smutnjama borbama u Ugarskoj
bi se okoristili Hrvatskoj, te opet ugrabili
i i

Dalmaciju, koju bijahu mirom u Zadru izgubili. Narocito nastoje, da nijedan od oba
takmaca ne odrzi pobjedu u primorju, nego da se medjusobno tako oslabe, da napokon
Dalmacija kao zrela jabuka padne u njihovo krilo. Zalud je Sigismund neprestano trazio,
da mu placaju mirom u Turinu ugovoreni godisnji danak, Mletci ne htjedose ni cuti o
tome. Jos su manje marili za pozive Sigismundove, da stupe s njim u savez ili ligu, i
da mu pomognu sa svojim brodovljem, da satre vlast svoga takmaca. Oni su skrstenih
ruku gledali dvoboj za Dalmaciju, hineci toboz prijateljstvo i Ijubav obim takmacima, a
pazeci svedjer, da jedan ne satre drugoga. Uz to su umjeli neke dalmatinske obcine
predobiti, da su im obecale svoju pomoc, ako bi planuo rat izmedju Mletaka i Genoveza.
Kad je od godine 1405. poiela vlast kralja Ladislava u Dalmaciji, Bosni i Hrvat-
skoj padati, bill su Mletci spremni utanaciti s njim savez (unio et liga) na tri do pet
godina. U isto vrijeme pomagali su objerucke njegove privrzenike u Hrvatskoj i Bosni,
kao bosanskoga hercega Hrvoja, a narocito velikoga vojvodu Sandalja
kralja Tvrtka,
Hranica. Sigismundovu privrzeniku, knezu Nikoli Frankapanu nijesu htjeli ni u kakvoj
stvari biti u prilog, pace mu nijesu htjeli uz^ajmiti novaca, premda ih je opetovano za
njih molio.
Medjutim stanje kralja Ladislava u Hrvatskoj i Dalmaciji postajalo je sve nepovolj-
nije. Kad je u polovici god. 1408. Sigismund bio pokrenuo citavu krizarsku vojnu proti
Bosni i ostalim svojim protivnicima, krajj se je Ladislav tako prepao, da je opet zatrazio
savez u Mletaka. Obcina bijaSe spremna takav, po utanaSiti s njim savez, ali samo
kojemu bi se obje stranke obvezale, da nijedna ne ce pomagati neprijatelje druge stranke.
Ali od toga bilo je Ladislavu slabe koristi, on je zelio, da obdina brani njegov posjed
u Hrvatskoj i Dalmaciji od sile Sigismundove. U polovici srpnja 1408. dodjose njegovi
poslanici Franjo od Ortona i sudac Pandellus Malenoctis de Benevento u Mletke, te
 LADISLAV NAPULJSKI PRODAO DALMACIJU MLETCIMA 9. SRPNJA 1409. 339

predlozise 17. srpnja cbcini vrlo zamasnu stvar (res valde ardua et ponderosa, quantum
aliqua alia esse posset). Stvar se je u prvi mah drzala tajnom; no vec sutradan znalo se
je,da se radi o nekim ponudama u pogledu Dalmacije Hrvalske, u koliko pripadaju i

napuljskomu kralju. Vijece zakljuci toga dana, da u ime Kristovo majke Bozje, kao i i

u ime svoga zaStitnika, sv. Marka, zapocme dogovore s napuljskim poslanicima.

Predlozi medjutim napuljskih poslanika razocarase mletaCku obcinu Kralj Ladislav
mislio je tada samo na obranu pokorne mu Dalmacije i Hrvatske, a ni najmanje, da ih
pusti iz svojih ruku. Njegovi poslanici zamoli§e 18. srpnja mletacku obcinu, >da primi

I oblasti Dalmacije, koje on drzi, a naroiito grad Zadar,

accipiamus terras Dalmacie, que tenentur per eum, et
u svoju obranu
maxime civitatem Jadre
i za§titu« (quod
sub de-
fensione et clipeo nostro«), a on bi joj za tu uslugu bio spreman jedno od ovoga trojega
uciniti: ili bi im odpustio"!godi§nji danak, §to ga moraju svake godine placati Ugarskoj;

MlETCI U XV. STOUECU.

Po drvorezu Jakova de Barbari (oko 1500.),

ili im dozvolio, da u svako vrijeme sa svojim oruzanim galijama

bi drugim brodovima i

smiju ulaziti u luku zadarsku; ili bi ih podupirao da obladaju Kotorom. Ako bi obcina,
preuzela obranu Dalmacije, morala bi mu u svako vrijeme dozvoliti prolaz kroz nju
kad bi god htio provaliti u Ugarsku.
Mletci se gotovo narugase tima ponudama. Zar ne zna kralj, §ta bi ih stajalo

truda, troSka, smutnja i razmirica (maxima scandala et errores), kad bi se njegovoj molbi

odazvali.? Oni^s toga ne ce dalje osim u tom slufaju, »ako

o toj stvari ni ugovarati,

im kralj ustupi grad Zadar posve Slobodan sa svima pravima pravomocjima, §to ih i

on imade u njemu njegovu kotaru, nadalje

i druga mjesta zemlje, koje drzi u stra-
i i

nama Dalmacije, zajedno s gradom Kninom*. Mletci dakle naprosto zatraziSe od kralja,
da im ustupi sve, §to je tada drzao u Dalmaciji, te mu jama^no vec tada poru5i§e,> §ta

bi bili spremni njemu za to platiti.

340 SIGLSIMUND I PUOTUKRALJI.

Nema vijesti, da li je Ladislav na taj bezobzirni zahtjev mletacki ista odgovorio.

Cini se, da nije, jer ga je jamacno vrijedjao postupak republike, i jer nije tada jos svu
nadu izgubio, da bi se mogao odrzati u Dalmaciji Vjerojatno je pa6e, da je i dalje do-
govaranje za neko vrijeme prekinuo. AH u to odrzao Sigismund pobjedu u Bosni, a zatim
se herceg Ilrvoje zajedno sa svojim surom Ivanisem Nelipicem velikim vojvodom San- i

daljem Hranicem odmetnuo izmirio s kraljem Sigismundom. Ladislav se sada uvjerio

i

posve, da njegovoj vlasti duljega obstanka u Dalmaciji i Hrvatskoj nema, pak se iznova
stao pogadjati s MIetcima.
Vec prvih dana prosinca 1408. boravi opet njegov poslanik, sudac Pandellus Male-
noctis de Benevento, u gradu MIetcima. On ne misli vise predati Dalmaciju mletackoj
obcini samo »za obranu torn, kako ce kralj Ladislav posve
i zastitu«, vec ugovara o
do Dalmacije, vec samo da si naknadi troskove, sto
ustupiti tu zemlju. Kralj u nije stalo
ih je kroz proSle godine imao, pak trazi od obcine, da mu za Dalmaciju plati odkupninu

od 300.000 dukata, a suviSe neka mu se Mletci obvezu, da ce ga pustiti slobodno prola-

ziti kroz tu kraljevinu obskrbljivati ga hranom, kad god bi mu se prohtjelo navaliti na
i

kralja Sigismunda. Ni o tim predlozima ne htjedose Mletci da cuju. Dalmacija je opusto-

sena ratom (deserte pak nema gotovo nikakvih dohodaka; kad bi ju Mletci
et in guerra),

primili, zadobavili bi si neprijatelja, te bi nedvojbeno imali ogromnih troskova (maximam

expensam), da ju obrane i odrze. Uza sve to spremni su oni, da ugode kralju, odkupiti
od njega citavu Dalmaciju Hrvatsku, koliko je drzi, ali ne za 300.000 dukata, jer je to
i

cijena preogromna (excessiva et ultra omnem convenientiam), nego za 100000 dukata,

koje ce mu izplatiti u cetiri obroka. Prvi okrok platit ce mu mjesec dana nakon predaje
citave zemlje, a ostale obroke u tri godine. Prolaza kroz Dalmaciju u Sigismundovo
kraljevstvo ne bi mu mogli onda dozvoliti; ali ako bi Sigismund udario na Mletcane
radi Dalmacije, slobodno bi bilo Ladislavu poslati svoje cete proti zajedni6komu nepri-
jatelju. Ovako odgovorise Mletci napuljskomu poslaniku 12. prosinca 1408.
Medjutim dok je Ladislav pazario s MIetcima za Dalmaciju, nije ni Sigismund stajao
skrstenih ruku. Posto mu se bijahu pokorili Hrvoje i Ivanis Nelipic, bijase u njegovoj
vlasti gotovo citava Hrvatska, kao i dalmatinski gradovi Spljet Rab; a na to pregnu.
i

da predobije Trogir, onda Zadar s

Sibenik i Nin, a Novigradom, Vranom otokom i

Pagom. Da bi mu rukom, imenova pocetkom godine 1409. za

to lakse poslo za
bana Hrvatske Dalmacije krbavskoga kneza Karla K u rjako vi ca, muza posve odana
i

i odlucna. Taj Karlo bijase odgojen na dvoru kraljevu, te je redom obnasao znamenite
sluzbe dvorske i ine. Jo§ godine 1388. vrsio je sluzbu mestra vinotoca kraljevskih (pincer-
narum magister); godine 1402. priznao je u Pozunu nasljedstvo austrijskoga vojvode
Albrechta IV. Malo
kad su se god. 1403. protivnici kralja Sigismunda spremali,
zatim,
da krune njegova takmaca, povjerio je Sigismund vjernomu knezu Karlu obranu Vi§e-
grada, u kojem je bila sahranjena kruna sv. Stjepana. Napokon je Karlo postao vrhovnim
pokladniUom (thesaurarius) kraljevskim, a u prosincu 1408. uvrstio ga je zahvalni Sigis-
mund medju prve Slanove netom osnovanoga zmajeva reda. Sada pak povjerio mu je
baniju u Hrvatskoj i Dalmaciji, osvjedocen, da ce Karlo sve uciniti, da te kraljevine
povrati zakonitomu vladaru. Ta kralj Ladislav bijase pred vise godina (1403.) oteo rodu
Kurjakovica grad Novigrad, koji bijahu dobili pomogav§i spasti kraljicu Mariju iz suzanj-
stva; taj je Novigrad tada napuljski kralj poklonio Zadranima, a ovi ga opet ustupili
Guidonu de Matafaris. Karlo je dakle vec za volju svoga roda morao nastojati, da se
'

vlast kralja Ladislava §to prije zatre u Hrvatskoj i Dalmaciji.

U to se je napuljski poslanik Pandellus neprestano pogadjao u MIetcima za Dalma-
ciju. Zaista je nedostojno, kako je s njom drazbovao. Dne 30. sijecnja 1409. trazio je
200 000 dukata, a 4. veljace 150.000 dukata. Ali Mletci ostado§e stalni: oni bijahu spremni
da plate 100.000 u cetiri obroka Sred toga pazarenja dogodi se, da su se neki dalma-
 LADISLAV NAPL'IJSKl PHODAO DALMACIJC MLETCIMA 9. SHPNJA 1409. 341

tinski i^radovi u
veljadi 1409. cdmetnuli od Ladislava, te priznali Sigismunda za svoga
kralja. Tomu jamadno mnogo doprinesao ban hrvatski Karlo Kurjakovic. Najprije se
je
je odmetnuo Trogir, a onda Sibenik Nin. Posto je tim vladanje kralja Ladislava u i

Dalmaciji bilo znatno suzeno, izjavi njegov poslanik u Mletc ma prvih dana ozujka, da
bi njegov kralj s obzirom na to, §to je izgubio pomenute gradove, bio spreman prodati
ostatak svojefja posjeda(Zadar,Novigrad, Vranu otok Pag) za ponudjenih mu 100.000 dukata.
i

All sada i Mletcani potegoSe natrag svoju ponudu, te izjavise 14. ozujka, da su za taj
ostatak gotovi platiti manje, naime samo 60.000 do 70 000 dukata, a to u tri roka!
Ladislav se zabrinuo i pobojao, da bi naskoro mogao izgubiti i Zadar s pripad-
cima, prije nego se pogodi mletadkom obcinom. ])a to zaprijedi, odluci poslati u
s

Dalmaciju brodove, koji bi Zadar Pag uzdrzali u pokornoiti, a mozda iznova pokorili
i

neke odmetne gradove. Dubrovacki trgovci, posavsi 15. veljace 1409. iz napuljskoga
grada Barula (Barlette) u svoj zavi^aj, pripovijedahu kod kuce, kako se ondje spremaju
cetiri dva manja broda, koje ce s vojskom povesti u Zadar Ludovik (Alojzije)
galije i

Aldemarisko, koji ce kao podkralj (vicerex) stolovati u Zadru, te drzati na okupu posijednje
ostatke Ladislavljeve drzavine. On ce preuzeti zadacu nevjernoga Hrvoja, a uz to ce u
zgodno vrijeme pokusati, da oblada i onim gradovima, koji se bijahu pokorili Sigismundu.
Saznav>i za sve te pripreme u napuljskoj kraljevini po2urise se Dubrovcani, te 28. ve-
lja6e 1409. obavijestiSe o svemu kralja Sigismunda, da bi se i on mogao valjano pripraviti
U svibnju 1409. doplovilo zaista napuljsko brodovlje do dalmatinskoga primorja. Bilo
je u svemu pet galija i vise brigentina, kojima je bio zapovjednik Ludovik Aldemarisko.
Oko 21. svibnja dodjose do otoka Hvara, gdje no zarobise vi§e gradjana i ziveza. Za te

su gradjane poslije u Zadru neki plemici zadarski platili odkupninu od sto sedamdeset i

dukata, te ih je napuljski podkralj opet pustio na slobodu. Od Hvara odplovi napuljsko

brodovlje prema Sibeniku, gdje no pohvata vise barka dubrova^kih gradjana, a na to
podje prema Zadru, da odanle §iri strah i trepet po citavom hrvatsko-dalmatinskom pri-

morju od Krka do Dubrovnika.

Dolazak novoga napuljskoga brodovlja, koje se u Zadru sjedini s galijama Ivana
od Lusignana, zaista utjera u prvi mah u strah privrzenike kralja Sigismunda. Neki du-
brovacki brodovi jedva se bijegom spasose, da nijesu postal! plijenom napuljskoga bro-
dovlja.No namah zatim stado§e se Sigismundovi gradovi otoci spremati na sto Ijuci i

odpor. Na poziv kraljev pocese vjerni gradovi opremati galije, galijice brigentine, pak i

ce onda hrvatski dalmatinski ban Karlo Kurjakovic zametnuti osudni boj. Sam Du-
i

brovnik opremio dvije galije, a §to su ostali gradovi hercegom Hrvojom

s knezom i

Nikolom Frankapanom skupili, nije zabiljezeno. Napuljskomu podkralju brzo dodijali

hrvatski i dalmatinski primorci, pak se potuzio u Mletcima, sto ta obcina trguje s »od-
metnicima i neprijateljima* (rebellium et inimicorum domini regis), zahtijevajuci valjda i

od nje, da ih progoni Ali mleta6ka obcina odgovori 17. lipnja Aldemarisku, da je njoj
poglavito stalo do trgovine na jadranskom moru, pak s toga ona ne ce nikoga progo-
niti, koji s njom trguje; nasuprot da samo 2a to drzi toliku oruzanu mornaricu, da
osigura trgovinu izmedju Mletaka i ostalih zemalja okolo jadranskoga mora.
Dalmatinski i hrvatski gradovi zaista se pripravljali na osudnu borbu. U Trogiru
bi 3. srpnja razglaseno, da na glas zvona moraju svi gradjani i zitclji kotara pohitati u
grad na obranu od napuljske vojske i neprijatelja kralja Sigismunda. Cini se, da su baS
Dubrovcani n^viSe radili, da se opremi §to vece brodovlje. Napuljski podkralj mislio je
s toga, da mu je najprije udariti na Dubrovnik, prije nego se skupi iitava mornarica.
Sa sedam velikih galija, jednom galijicom i dva brigantina osvanu on 7. srpnja kod

Cavtata na jugu Dubrovniku, toboi da se ondje sastane vojvodom bosanskim

s velikim
Sandaljem. Ali Sandalja ne bi na roiiStu, a napuljski podkralj oplijcni onda dubrovacki
k<jtar i odjedri uz Stonski rat prema Korduli.
342 SIGISMUNIJ I PROTUKRALJI.

To je Dubrovcanima bilo suvise. Njihovo vijece zapovjedi 11. srpnja 1409. svomu
pomorskomu neka skupi citavo brodovlje i neka odjedri do
vojvodi Andriji Vudicu,
glavine Ctiochumeni (capo Gomena, skrajaja tocka Stonskoga rata), da potrazi neprija-
teljsku mornaricu. Ako se namjeri na nju, neka skup^i bojno vijece, koje ce odluciti,
imade li se udariti na neprijatelja. Bude li kojom srecom pobijedio Napuljce, neka se
tada ravnim putem vrati u Dubrovnik. Ako se ne sukobi s njima, neka podje na Kor-
culu, neka skloni zitelje, da se vrate pod vlast Sigismundovu. Sa cetiri galije, jednom
i

galijicom i jednim brigentinom podje sada Andrija Vucic u potjeru za Aldemariskom.

Posto mu se uz put bijahu pridruzile one dvije galije, koje su Dubrovcani opremili za i

sluzbu kralju Sigismundu, sukobi se Vucic 13. srpnja 1409. u kanalu izmedju Stonskoga
rata i Korfiule s napuljskom mornaricom. Zametnuo se krvav boj, koji se je svrsio pod-
punom pobjedom hrabrih Dubrovcana. Tezkom mukom spasao se je na bijegu sam pod-
kralj Aldemarisko.
Slavodobitni Dubrovcani pozurise se, te 21. srpnja potanko opisaSe kralju Sigis-
mundu svoju sjajnu pobjedu. Na kraju svoga izvjesca predlozi^e kralju, neka se sada
udari na Zadar. »Ako bi ostali Dalmatinci i grad Senj zajedno s nasim dvjema galijama
poliitali, pak se svi skupili pred gradom Zadrom, taj bi grad bio odasvud tako opasan,
da ne bi s otoka svojih mogao primati ni zetve ni drugih plodova. I stisnut ovako grad
Zadar s kopnene i morske strane . . . morao bi promijeniti svoju odluku . . .« Medjutim
vec 27. srpnja znalo se je u Eubrovniku, da je napuljski kralj prodao grad Zadar Mlet-
cima, i da bi svaka dalja borba bila suvisna.
Dok je naime podkralj Aldemarisko nastojao sacuvati svomu kralju ostatke nje-
gove vlasti u Dalmaciji, boravio je sudac Pandellus svedjer u Mletcima, te se je pogadjao
u ime kralja Ladislava. Vec u travnju bijahu Mletcani spremni platiti mu za Zadar,
Novigrad, Vranu i Pag, kao i za sva prava na citavu Dalmaciju prvobitno obecanu
svotu od 100.000 dukata, i to 40.000 dukata namah, 6\m primu pomenute gradove, a
ostatak za dvije godine. No sada nastade pitanje, hoce li ti gradovi pristati na to, da se
tako sramotno s njima pazari. U zadarskoj tvrdji bila je napuljska posada, tako isto i u
Vrani, pak se je moglo slutiti, da ce se ta mjesta morati prilagoditi; ali Novigrad bio je

u vlasti Guida de Matafaris, a na otoku Pagu nije bilo utvrdjena mjesta, pak se je

moralo bojati, da ce se Pazani oduprijeti, poSto su i onako nerado snosili vlast zadarske

obcine. Napokon dodija samim Mletcima vjecito krzmanje i pogadjanje. Dne 20. svibnja 1409.

izjavi§e, da im je vec dosta toga pazarenja, koje se je oteglo preko pol godine; pod-
jedno o^itovase, da su pripravni dekati jos samo do 15. lipnjal
Prvih dana mjeseca srpnja 1409. stize u Mletke drugi poslanik kralja Ladislava,
po imenu Bartolomej de Duce, zamjenik velikoga komornika kraljevine Sicilije. On
donese sa sobom vjerodajnicu svoga kralja od 15. svibnja, kojom bi njemu i sudcu
Pandellu predana podpuna vlast, da ugovore definitivnu prodaju Zadra Dalmacije i

s republikom mletackom. Kralj bijase pristao na cijenu od 100.000 dukata, od kojih bi

se 40.000 izplatilo za ceterdeset dana nakon predaje Zadra, a ostatak u dvije godine.
Jedino su povjerenici kraljevi molili, da im se na racun prvoga obroka dade 5000 dukata,
da bi tim izplatili napuljske placenike, koji su bill u pojedinim mjestima Dalmacije
smjeSteni. MletCani obecaSe, da ce zamoljenu svotu dati, cim primu grad Zadar i njegovu
tvrdju. Na to izabere vijece mletacko 4. srpnja tri svoja punomocnika, naime Nikolu
Vitturija, Franju Cornara i Franju de Musta, da zajedno sa zastupnicima napuljskoga
kralja utanace definitivni ugovor.Podjedno bi§e istoga dana izabrana tri plemica, koji
ce kao providuri primiti od napuljskoga podkralja Aldemariska upravu grada Zadra i

njegove tvrdjave. Samu tvrdjavu preuzet ce dva kastelana po imenu Petar Diedo ,
i

Bianko Lauredani, kojima se dobre volje pridruzi Franjo Cornaro. Kastelani bi§e izabrani
na dvije godine, te bi im nalozeno, da danju vazda jedan od njih boravi u tvrdji, nocu
 LaDISLAV *<APt;[JSKI PRObAO DALMACIJU MLETCIMA 9. SRPNJA 1409. 34J

pak da uvijek oba u njoj spavaju. Jos bi odlu6eno, da se pripremi jedna velika galija
pod kapetanom Markom Mianom, da se na njoj prevezu u Zadar providuri
i i mle-
tacke cete, koje ce preuzeti tvrdjavu zadarsku.
Konacni ugovor o prodaji utanacen napisan bi u Mletcima u crkvi sv. Silvestra
i

dne 9. srpnja 1409. Duzd Mihajlo Steno obcina mletacka kupise njim za 100 000 dukata
i

od kralja Ladislava svu njegovu tadanju drzavinu (Zadar s tvrdjavom kotarom, Novi- i

grad, Vranu otok Pag) i sva njegova prava na citavu Dalmaciju. U izpravi kaze se,
i

da je to Ladislav uSinio »za (dobro) stanje republike i za (dobro) stanje, upravu 1 obranu
redenoga kraljevstva svoga (Dalmacije)*.
Jo§ istoga dana odplovise napuljski poslanici preko mora, da zajedno s podkraljem

I Aldemariskom priprave Zadrane ostale podanike svoga kralja na promjenu vlade,

i

Trebalo je takodjer uputiti Guida de Matafaris, gospodara grada Novigrada, da ne smeta,

nego da drage volje zamijeni napuljsku vlast s mletackom. A napokon je trebalo zastrasiti
Pazane, da se ne odmetnu i od Zadra i od Napuija, te se opet ne sklone pod zakrilje
kralja Sigismunda.
Na koncu srpnja zaplovise morem i mletacki providuri s buducom kastelanima
grada Zadra mletaCkom posadom. AH na putu doznase, da je u Zadru buknula buna.
i s

Cuvsi naime Zadrani, da su sramotno prodani, digose se na podkralja napuljskoga, te

ga prisilise, da se sa svojim Ijudima zatvori u gradsku tvrdju. Na to iztakose sami za-
stavu sv. Marka, te posla§e pred providure svoga kancelara, koji izjavi, da su Zadrani
voljni priznati mletacku vlast, ali uz stalne uvjete i pogodbe, a ne kao prodani robovi.
Mletacki providuri s^adose na te vijesti u luci Cigale, te zapitase 29. srpnja svoju obcinu,

sta da ucine. Stize im odgovor, da najprije preuzmu zadarsku tvrdju od Napuljaca, a

poslije neka nastoje lijepim i sladkim nacinom, da im se predade i sam grad. Neka
kazu Zadranima, kako svakako moraju preuzeti grad od Napuljaca, jer samo po njima
mogu primiti pravo na citavu Dalmaciju. Zadrani neka se nista ne boje, jer ce Mletci
s njima postupati kao sa sinovima, a ne kao s robovima. Ako zele kakve pogodbe, pod

kojima bi se predali, neka samo poslju u Mletke svoje poslanike, pak ce ondje dobiti
povelju pogodbe, kojima ce se svi radovati. Napokon ovlastise Mletci svoje providure
i

3. kolovoza, da Zadar makar silom osvoje, ako se ne bi htio dobre volje pokoriii. Cini
i

se, da je zdruzena sila mletacko-napuljska svladala ne samo odpor Zadrana, nego i

drugih prodanih Dalmatinaca i Hrvata. Takodjer Guido de Matafaris, gospodar Novi- i

grada, pokorio se Mletcima. Vec 21. kolovoza 1409. nagradise Mletci sa 1200 dukata
punomocnike kralja Ladislava za njihove usluge, a 24. kolovaza izdadose im pismenu i

potvrdu, da su od njih u podpunom redu primili Zadar, Vranu, Novigrad otok Pag. i

Medjutim kralj Sigismund nije nimalo bio sporazuman s tim sramotnim pazarom.
Jos 24. srpnja bijaSe u Mletke stigao njegov zasebni poslanik s pismom, u kojem za-
iitijevase, da mu objasne, sta to snuju i suruju s kraljem Ladislavom. Obcini bijaSe Si-

gismundova poruka dosla u najnezgodniji cas, jer se ba§ spremaSe, kako ce prcma
tajnom ugovoru preuzeti grad Zadar. Ne htjede zato odgovoriti ni bijele ni erne, vec
poruci Sigismundu, da ce i onako naskoro k njemu poslati svoga poslanika, koji ce ga
i o tom izvijestiti. Ali poslanika ne bi, a Sigismund malo zatim dozna za sve, §to se je

I zbilo. Gotovo bijesan navali on sada u pismu od 2. kolovoza na ob(^inu, prijeteci joj

pace, da ce poput kralja Ljudevita sam s vojskom doci u Dalmaciju, te joj silom oteti
prevarom izdajom dobiveni Zadar. A
i s banom lirvatskim dalmatinskim Karlom Kur-
i i

jakovicem doSfe obcina u sukob radi Novigrada.

Mletci svedjer otezahu, Stakako da odgovore kralju Sigismundu. U svojoj ne-
i

prilici ne znadijahu, sta da 6ine. Sad odludiSe, da ce mu na pismo odgovoriti posebnim

listom; dne 24. kolovoza opet zaklju6ise, da de k njemu poslati dva >sve6ana poslanika*,
koji bi njegov gnjev ubla2ili. Ali nijedan plemic nije se dao na taj posao, jer je svatko
j^4 SlOlSMUND r PROTTJKRAUt.

bio zabrinut za rusu glavu svoju, premda je Sigismund zajaiiicio, da ne ce nista na zao
uciniti njihovim poslanicima, Napokon izabrase redovnika, naime provincijala reda Augu-

stinaca u lombardijskoj pokrajini, po imenu Pavla Mletcanina, pak povjerise njemu

21. rujna, da ide pred kralja da opravda postupak mletaCki. Mozda ce kralj poStediti
i

sijedu glavu i haljinu redovnika. Pavao Mletcanin primi 28. rujna poseban naputak, kako
da izprica svoju obcinu. Neka kaze kralju, da je republika kupila Zadar Dalmaciju od
i

>neprijatelja i protivnika njegova Velicanstva*, pak da je tim uradila na korist ne same

svoju, nego i za »sigurnost, hasan i cast njegovu i njegove drzave«, posto imade sada
za susjedu mletacku obcinu, s kojom ga veze »iskrena Ijubav 1 nerazlucivo prijateljstvo«.
Neka nadalje razlozi kralju, koliko je obcinu stajalo truda i vremena, dok je Ladislava
sklonila, te je odustao od zahtjeva, da bi mu kroz njezinu Dalmaciju bilo dozvoljeno
provaljivati u Ugarsku na zator kralja Sigismunda. Pavao neka jos dozove u pamet kralju,
sta su Mletci uradili nekad za oslobodjenje kraljice Marije, a sta za njega sama iza

kobnoga poraza kod Nikopolja. S toga neka se kralj umiri i neka zivi s Mletcima u
daljem prijateljstvu.

AH Sigismund ne mogase pregorjeti Zadra, to manje, sto su se u to Mletcima

pokorili Rab i Nin. Poslije posegli su Mletci za Sibenikom i Trogirom, radeci da obla-
daju citavom Dalmacijom. To im je napokon i poslo za rukom.
PRI LOZI
 P R I L O G 1.

IZVORI I POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRECE DOBA.

(1301— 1526).

I. ANZUVINCl I SIGISMUND DO GUBITKA DALMACIJE

(1301— 1409).

A. Izvori. a. Scrip to res (Pisci). Poglavite domace pisce o hrvatskoj povjestnici detr-
naestoga stoljeca sve do gubitka Dalmacije god. 1409. skupio i izdao je vec Ivan Ludid
(Lucius) u svojem monumentalnom djelu: »De regno Daloiatiae et Croatiae libri scx.< Tu su
redom nanizani ovi izvor-spisi: »Historia edita per Micham Madii de Barbazanis
deSpalato de gestis romanorum imperatorum et sumraorum ponti6cum« (novo izdanje
s komentarom stampao jc Brunelli u programu zadarske giranazije za god. 1877 —
1878), koja
obseze str. 371 —
380, te priobcuje uz ino i neke znamenitije zgode iz povjestnice hrvatske
od god. 1290 do 1330; —
zatim >Obsidionis Jadrensis libri duo< od nepoznata
pisca (str. 387
— —
422), u torn se spisu prikazuju zgode u Hrvatskoj i oko Zadra god 1344
1347; nadalje »Summa historiarum tabula A Cutheis de gestis civium
—
Spalati n orumc (Lucius, pag. 381 386), gdje se javljaju neke zgode i? godina 1348 —
137 1 ; —
napokon >Memoriale Pauli de Paulo patritii Jadrensis* (Lucius
i

pag. 423 —
438) za povjesnicu hrvatsku god. 137 1 —
1408. Potanku ocjenu tih ^etiriju iivor-
spisa napisao je dr. Ra£ki u svojoj ovedoj studiji >Ocjena starijih izvora za hrvatsku i
srbsku povjest sr^dnjega vieka* u Knjizevniku, I. str. 543 548, 557 — —
562; II. 36 47 — i

47 - 52). Lucicem izdani spis »Obsidionis Jadrensis libri duo* popunjuje izpravlja donekle
i

>Chronica Jadertina*, sastavljena u prilog Mletcima. Latiiiski rukopis te kronike duva se u

mletackoj knjiznici sv. Marka; no talijanski prijevod od Jakova Morellija ^tampan je u knjizi
»Monumenti veneziani di varia letteratura, Venezia 1796*. (Radki u Knjizevniku I., pag.
558 i dalje).
Ij
PRILOG I.

Lucie priobcio je u svojoj historiji samo izvor-pisce iz dalmatinske Hrvatske za pisce u ;

Slavoniji ili nije znao ili nije mario. Prvi poznati nam historicki spisatelj izmedju Gvozda i

Drave je Ivan, arcidjakon gorifiki i kanonik zagrebafiki, koji je u polovici

XIV. stoljeda sastavio djelo: »Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV, « znamenito ne
toliko za politidku povjestnicu, koliko vise za kulturnu kao za zemljopis. »Statuta« Ivana i

arcidjakona, sastavljena 1334 —

1354> izdao je I. Krst. Tkalcic u zborniku »Monumenta histo-
rica episcopatus Zagrabiensis, volumen II, Zagrabiae, 1874*; a o samom spisatelju tih statuta
i o njegovu radu pisali su dr. Fr. Raciki takodjer u spisu u Ocjena starijih izvorac (Knjizevnik,
I., str. 548 —
557) i Ivan Krst. Tkalcic pod naslovom: »Ivan, arcidjakon goricki, domaci pisac
u XIV. vieku« (Rad Jugoslav, akademije, knjiga LXXIX., str. 71 34). —
Uz domace spisatelje nam pomazu
znatno strani, a naro6ito i ugarski. Od tih se poto-
njih osobito iztice Ivan Turianski (Joannes de Thwrocz), pisac suvremenik 15. stoljeca i

kralja Matije Korvina sa svojom »Chronica Hungarorura« (stampana posljednji put u zborniku

J. G.
Schwandtnera, Scriptores rerum Hungaricarum I., str. 47—366). Ivan Turcanski unio je u
svoju kroniku za XIV. stoljece dva suvremena djela, naime zivotopis kralja Ljudevita Velikoga,
kako ga je napisao njegov tajni pisar, Joannes archidiaconus de Kikullew (u Schwandt-
nerovu izdanju str. 170 —
198), zatim je pretoc^io u prozu pjesmu, koju je izpjevao mletacki
kronicar Laurentius de Monacis o Karlu Drackomu (Carmen de casu illustrium reginarum
et de lugubri exitu Caroli Parvi), te ju pridao svojoj kronici (Chronicon Venetum, edidit Cor-
nelius, Venetiis 1758). Izvadak iz Laurentija de Monacis zaprema u Ivana Turdanskoga
str. 200 — 212).
Pored Ivana Turcanskoga vrijede vise ili manje za hrvatsku povjestnicu i druge neke
ugarske kronike, kao Chronicon Dubnicense, Chronicon Budense, Chronicon
Pictum (Vindobonense ili Marci), prije krivo zvana »ilustrovana kronika Ivana Turcanskoga*.
Veci dio tih kronika izdao je u novije vrijeme M. Florianus u zborniku: >Historiae Hun-
garicae fontes domestic!, Pars I —
IV., Lipsiae et Budapestini, 1881 1885; a najbolju ocjenu —
o svima piscima starije ugarske historije napisao je dosad dr. Rajmund Friedrich
Kaindl s naslovom »Studien zu den ungarischen Geschichtsquellen, I VII., Wien, 1894 1898 — —
(u lArchiv fur oesterreichische Geschichte , Bd. LXXXI pag. 323, LXXXII, 2. p. 58?,
LXXXIV. 2. p. 503, LXXXV, 2. p. 431).
Kako su kraljevi Anzuvinci potekli iz Napulja, te mnogo
u Napulju, kao i ratovali tako
s Mletciraa, sasvim je naravno, da su i talijanski ugarsku historiju, a
Ijetopisi znameniti za
donekle i za hrvatsku. Vecina tih kronika Stampana je u velikom zborniku sredovjecnih Ijeto-
pisa, koji je izdao L. A. Muratori u 25 omasnih toma s naslovom: Rerum Italicarum
scriptores, Mediolani 1723 —
1751. Za povjest ugarsku i hrvatsku XIV. stoljeda vrijede osobito
Ijetopisi: u XII. tomu Raphaina C a r e s i n i-a nastavak Dandulove kronike do god. 1388, Domi-
nici de G ravin a Chronicon de rebus in Apulia gestis (1333— 1350), Cortusii Patavini
Historia de novitatibus Paduae et Lombardiae (1256 —
1364) i dva »Additame nta (1355 —
1391) ad chronicon Cortusiorum; —
u XIII. tomu Joannis Villani Historia universalis
(do 1348); u XIV. tomu Matthaei Villani Historia ab anno 1348 ad anum 1364; u
XV. tomu Chronicon Estense; u XVII. tomu Chronicon Patavinum auctore Andrea
de Gataris, zatim Georgii Stellae Annales Genuenses u XIX. tomu Chronicon Tarvi- ;

sinum (1368 —
1428) auctore Andrea de Redusiis de Quero; napokon u XXII. tomu i

Vitae Ducum Venetorum (421 —

1493) auctore Marino Sanuto.
Osim talijanskih izvor-pisaca obaziru se na ugarske hrvatske prilike takodjer Ijetopisi i

njemaSki (austrijski) i ceski. Nadalje imade dosta podataka i u poljskim piscima, posto su
kraljevi Anzuvinci mnogo drugovali s poljskim vladarima, te ih napokon i na poljskora prije-
stolju naslijedili. Od poljskih Ijetopisaca znamenit je osobito Joannes Dlugosz (Longinus)
iz XV. stoljeca, koji je uz ino napisao i ^Historia Polonica* u XII knjiga. Dlugoszeva
historija izdana je viie puta, posljednji put u zborniku Przezdziecki Alexander, Joannis :

Dlugoszi Senioris opera omnia, u vise svezaka, 1863-1887. Ocjene Utugoszeva rada napisali
su Caro (J. Longinus, 1863), Zeissberg (Die polnische Geschichtsschreibung des Mittelalters,
1873), i napokon Bobrzyiiski M. i Sraolka St. (Jan Dlugosz, Krakov 1893).
Za vladanje kralja Sigismunda (1387 1437) pomazu — nam narocito dva njemacka izvor-
spisa, pisana sredovjeinim njemaikim jezikom. Jesu to :

— Windecke Eberhard, Denkwiirdigkeiten zur Geschichte des Zeitalters Kaiser

Sigismunds, herausgegeben von Dr. W. Altmann, Berlin 1893. O Eberhardu Windecke-u, zivoto-
piscu cara Sigismunda, napisao je lijepu studiju Wyss A.: Eberhard Windeckes Buch vom
Kaiser Sigismund, Leipzig 1894.
 IZVORI I POMAGALA ZA POVJEST HRVATA V TRf/.E DOBA .

,„

- Die Freien von Saneck und ihre Chronik als Grafcn von Cilli. Erster
Theil.
'DieFreien von Saneck und der erste Graf von Cilli. Zweiter Theil. Die CiUicr
Chronik.
Text mit kritischer Einleitung und historischen Erlauterungen von Dr. Franz Krones Ritter —
von Marchland. Graz 1883.
b. Monumenta (Spomenici). Spomenika svake vrsti, narofito povelja, izprava, dopisa,
listova i t. d. imade za hrvatsku povjestnicu XIV. stoljeea veliko obilje ali ogromna u gradja ;

nije jos sabrana, ni u kakvom zborniku (codexu) sustavno poredjena ni izdana. Za hrvatsku
povjestnicu XIV. stoljeca neraamo dakle »Codex dipiomaticusf, kako ga je Kukuljevid izdao za
XII. stoljece, a ni regesta, kako ih je Kukuljevic sastavio za XIII. stoljece.
Monumentalna gradja za XIV. stoljece jo§ je posve razasuta. Imade je po arkivima u
Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, u Budimpesti Becu, napokon u Mletcima, Rimui
i

Napulju. Od te obilate gradje izdano je tek nesto; ostalo ceka jo5, da se iznese na svjetlo.
Poglavite zbirke dokumenata jesu ove:
—
Ljubic S., Listine o odnoSajih izmedju juznoga Slavenstva mletadke republike.
Knjiga I —
V., Zagreb 1868 —
1875., obaseze godine 960 1409. Itdane su te listine u publi- —
i

kacijama jugoslavenske akademije » Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium,

—
volumen I V. (i k tomu volumen XXIV., koji sadriaje >Index rerum, personarura et locorum*
za volumina I —
V). Ljubiceva zbirka sadrzaje poglavito gradju iz mletadkoga arkiva; ali je
imade takodjer ponesto iz c. dvorske knjiinice u Becu, kaptolskog arkiva u Spljetu, t d.
— Gelcich Josephus, Monument Ragusina.
i

reformationum (1301 — 1396),

i Libri volu-
men — V. Zagrabiae 1879 — 1897. U izdanju jugoslavenske akademije >Monumenta
I spectantia
historiam Slavorum meridionalium XXVII., XXVIII., XXIX).
(vol. X., XIII.,
— Theiner Vetera monumenta Slavorum meridionalium, maximam partem nondum
A.,
edita,e depromta coUecta. Toraus let
tabulariis vaticanis Romae Zagrabiae, 1863 — 1875.
et II. et
— TkalSic Joannes, Monumenta historica liberae
Zagrabiae, metro- regiae civitatis
polis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Sumptibus eiusdem civitatis. Volumen L (1093 —
1399)- Zagrabiae, 1889; volumen II. (1400— 1499), Zagrabiae, 1895; volumen III. (1500
1526), Zagrabiae 1896.
Ovi zbornici, kao i >Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae* (I. II.) od
Ivana Kukuljevica sadrzavaju tek malen dio gradje za povjestnicu hrvatsku u XIV. stoljedu.
S toga nam je rabiti strana izdanja, u kojima imad& izprava za hrvatsku historiju, narodito pak
bogate zbornike ugarskih povjestnicara i historiikih druzina. Evo ih nekoliko najglavnijih:
—
Fej6r G., Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus et civilis, Budae, 1841 1843.; —
narocito Tomus VIII, volumen i 7 (doba
—
Karla Roberta); Tomus IX., vol. 1 7 (doba —
Ljudevita Velikoga); i Tomus X, volumen 1 —
8 (doba kraljice Marije i Sigismunda).
— Nagy Imre, Codex Hungaricus Andegavensis (Anjoukori okmdnytir).
diplomaticus
Svezak I —
VIII., Budapest 1878 i dalje. Obaseze vladanje Karla Roberta najved dio vla- i

danja Ljudevita I. Velikoga, te dopunjuje znatno Fej^rov zbornik. (Izdanje kr. ugarske akade-
mije u Budimpesti).
—
Wenzel Gusztav, Monumenta Hungariae historica. Magyar diplomacziai emldkek az
Anjou-Korb6l. III. svezka, Budapest 1875—1876. Obuhvaca gradju iz mletaikoga, fireutinskoga,
napuljskoga drugih arkiva za godine 1268
i —
1396. (Izdanje kr. ugarske akademije u Budimpeiti).
Ova izdanja dopunjuju brojne izprave
iz zbornika; »Codex diplomaticus comituni
Zichy«, koji u novije vrijeme uredjuje E. Kammerer (izaslo dosad prvih iest svezaka osmi i

do god. 1439); zatim »Codex diplomaticus patrius* (Hazai okrainytdr), dosad osam sve-
zaka, koji uredjuju Karlo Rath i Imre Nagy. Napokon su zbornici izprava pojedinih iupanija
ugarskih, kao zalajske (Zalai okmdnytir), sopronske (Soproni okmdnyt^r) t. d. (jradja za i

odnose republike dubrovacke prema Hrvatskoj Ugarskoj potev od god. 1358. sabrana je u
i

zborniku: »Gelcich J6zsef, Diplomatarium relationum reipubhcae Ragusanae cuir regno

Hungariae, Budapest, 1887, (s uvodom od Lj. Thalldczy-ja).
Za crkvenu povjestnicu ugarsku, a donekle i hrvatsku znameniti su jo5 ovi zbornici:
— Theiner Aug., Vetera monumenta historica Hungariam sacram iJlustrantia, maximam
partem nondum edita, e tabulariis Vaticanis deprompta coUecta ac serie chronol. disposita.
2 volum. Roma^ 1859 1860. —
— Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia. Series I. Tom. I- VI.
Series II. Tom. I. et II. Budapest 1884 —
1891. Osobito su znameniti prvc serijc tomus I.
(Rationes coUectorum pontificiorum in Hungaria 1281 —
1375)> tomus II. (Acta legationis car-
dinalis Gentilis 1307 —
13 11), tomus III. (Bullae Bonifacii IX. 1389 -1396), tomus IV. i

(Bullae Bonifacii IX. 1396 — 1404).

IV PRILOG I.

U najnovije vrijeme sprema se jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu,

da priredi i izdade »Codex diplomaticus« za povjeststoljeca hrvatsku XIII.
Taj ce i XIV.
zbornik u prvom redu sadr^avati obilatu gradju, §to ju imade akademija, zatim izprave zemalj-
skoga i kaptolskoga arkiva u Zagrebu, a onda iieobjelodanjene jos izprave drugih, stranih
arkiva. Od godine i-:99. izlazi u Zagrebu takodjer »Vjesthik kr. hrvatsko-slavonsko-dal-
matinskog zemaljskog arkiva«, kojemu je poglavita zadaca, da izdaje stampom gradju za
hrvatsku historiju.
Pomagala. Vi§e ili manje obaziru se na historiju Hrvata u XIV. stoljecu njemacki
B.
historicari,koji se have historijom Austrije (austro-ugarske monarkije). Izmedju njih iztife se
narocito Fr. Krones, a jos vise A. Huber u svojem izvrstnom djelu »Geschichte Oesterreichs«
(Zweiter Band, Gotha, 1885., str. 70 92, 194 —
246, 324 372). — —
Hrvatskom historijom bave se takodjer obsezno ugarski povjestnicari pocev od Katone
pak do Fessler-Kleina i do Szalay-Bar6ti-ja. Najnovije djelo magjarske historiografije,
milenijska povjestnica >A magyar nemzet t6rtenete« pod glavnora redakcijom S. Sziligyi-ja
prikazuje u trecoj svezci (Budapest, 1895) doba Anzuvina i kralja Sigismunda. Partiju o An-
zuvincima napisao je A. V6r, a o Sigismundu i zetu njegovu Albrechtu G. Schonherr. P6r
izdao je vec prije toga monografiju o Ljudevitu I. Velikomu, koju magjarska kritika u velike
hvali; zatim je napisao citav niz razprava i studija iz historije ugarske hrvatske u XIV. stolj. i

I hrvatski povjestnicari potev od Lucica pak do Smiciklasa bave se potanko dobom

Anzuvina i kralja Sigismunda. Lucie zavr§io je svoje djelo god. 1409, naime onim momentom,
kad je Dalmacija postala plijenonr. raletacke republike.
Glavne monografije i razprave, koje su mi rabile pri pisanju moje historije, jesu:
— Gruber Dane, Obsjedanje Zadra po Mletcanih god. 13 11 13 13 (Vijenac od —
god. 1882., str. 530, 545, 562, 578).
— Gruber Dane, Nelipic, knez cetinski i kninski. Povjestna razprava. Zagreb 1886.
— Thall(3czy k Lj., dr., Prilog zivotopisu Mladina §ubica, bana bosanskoga. (Glasnik
zemaljskog muzeja u Bosni Hercegovini, i V. 1893, str. 5 — 10).
— Tkalcic Ivan, Odpor buna radi desetine u biskupiji zagrebaCkoj u XIV. vieku
i

(Rad jugoslavenske akademije, knjiga XLIX).

—
Klaic Vjekoslav, Hrvatski knezovi od plemena §ubic do god. 1347. Zagreb 1897.
,

—
Gruber Dane, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmozami sa 1

Mletcani od pocetka njegova vladanja pa do osamgodisnjega primirja sa Mletcani. (Izvjesce

kr. velike gimnazije u Pozegi god. 1887 — 1888^.
— Huber Alfons, dr., Ludwig I. von Ungarn und die ungarischen Vasallenlander
(Archiv fur oesterreichische Geschichte, Wien
—
1885, Band LXVI p. 3 44).
— —
Ruvarac Ilarion, Banovanje Tvrtka bana (1353 1377)- Glasnik zem. muzeja u
Bosni i Hercegovini. VI. 1894. p. 225 240. — —
Zatim: Tri dodatka k razpravi »Banovanje
Tvrtka bana« (Glasnik. VI, p. 611 620). —
—
Matkovic Petar, dr., Prilozi k trgovacko-politiSkoj historiji republike dubrovaike.
Rad Jugoslav, akademije, VII. 1869. str. 180—266.
—
Mitis Silvio, La Dalmazia ai tempi di Lodovico il Grande re d' Ungheria (Annu
ario dalmatico, anno IV., Zara 1887., pag. i 141). —
—
JireCek Konstantin, dr., Srbsky cir Uros, krdl Vlkasin a Dubrovcane (Casopis
musea krdlovstvi cesk6ho, 1886, Rocnik LX str. 3 26, 241 276). ,
— —
-— Novakovic Stojan, Srbi i Turci XIV. i XV. veka. Istorijske studije o prvim bor-
bama s najezdom turskom pre i posle boja na Kosovu. Beograd 1893.
—
RaCki Franjo, dr., Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i pocetkom XV. sto-
ljeca. —
Rad Jugoslav, akademije, knjiga II IV. (Monumentalna studija).
—
Racki Franjo, dr. Boj na Kosovu. Uzroci posljedice. Rad i jugosl. akademije,
knjiga XCVII od god. 1889., str. i - 68.
—
Huber Alfons, dr. Die Gefangennehmung der Kdniginnen Elisabeth und Maria von
Ungarn und die Kampfe Sigismund's gegen die neapolitanische Partei und die ubrigen Reichs-
feinde in den Jahren 1386 — 1395. (Archiv fiir oesterreichische Geschichte, Wien 1865, Band
LXVI, p. 509-548).
— Si§ic Ferdo, Bitka kod Nikopolja
pi., (25. septembra 1396). Historijska razprava.
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni Hercegovini, i VIII., 1896, pag. 49—95.
— Radonic Jovan, Der Gross vojvode von Bosnien Sandalj Hranic Kosa6a. (Archiv
fiir slavische Philologie, 1897, XIX Band, p. 380 — 465.)
 P R I L O G 11.

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
• (Str. 15). Paulus banus Croatorum et dominus Bosne, omnibus Christi fidebbus, quibus
expedit, presentes litterasinspectnris, salutem in omnium saluatore. Quum digne petentium
desideriis dignum est nos facile orebere consensum et ea que in tempore fuerint, nc simul
cum tempore labantiir, expedit vc patrocinio litterariim
roborantur. Hinc est, quod ad uniuer-
sorura notitiam haxum
volumus peruenire, quod consideratis dignis et iustis petitionibus
serie
egregii prouidi et sapientis viri domini Marci Michaelis, honorabilis Arbensis comitis, nee non
iudicum, consibariorum et uniuersorum euisdem ciuitatis, omnes terras, possessiones, pasciia et
nemora, que vel quas in dominio nostro habent et possident, eisdem et eorum heredibus here-
duraque successoribus, secundum quidem in eorundem priuilegiis, regalibus et banalibus, tarn
de castro lablanc quam de aliis plenius continetur perpetuo et irreuocabibter pacifice et quiete
cum omnibus suis pertinentiis habendas, possidendas et tenendas sine contradictione aliqua per
nos et nostros successores in perpetuum confirmamus, coUaudamus, approbamus atque iure
perpetuo et irreuocabil' roboramus. In cuius rei memoriam et maiorem firmitatem presentes lit-
teras concessimus sigilli nostri munimine roboratas. Datum Scardone die quarto intrante lanuario.
Anno domini MCCCVII.
Na pecatu od voska vidi se grb bana Pavla (orlovo krilo u stitu s kacigom) i nadpis:
S(igillum) Pauli Breberii comitis tocius Sclauonie (b)ani.
Odtisak toga pecata nalazi se u Klaicevoj »Povijesti Hrvata*, svezak I., na strani 271.

2. (Str. 47). Karolus dei gratia Hungarie, Dalmacie, Croatie, Rame, Seruie, Gallicie,
Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex, princeps Salernitanus et honoris ac montis sancti Angeli
dominus omnibus Christi fidelibus presentem paginam inspecturis salutem in domino sempiternam.
Ea que a principibus aguntur vel conferentur, iustis titulis et racionabilibus causis intervenien-
tibus litterarum solent testimonio communiri, ne a memoria posterorum simul cum labente
tempore elabantur; proinde ad universorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod cum
Egydius, filius Gregorii de Athyna, heredum destitutus solacio decesisset, et ius patronatus
quod idem in monasterio sancte Crucis de Syrimia ordinis fratrum sancti Benedicti habebat,
ex eo in nostras manus regias de iure et regni consuetudine ab antiquo aprobata extitisset
deuolutum et ad nostram pertineret collacionem, magister Michael filius Stephani de Morothi
dilectus et fidelis aule nostre iuvenis, ad nostram accedens presentiam, prepositis et declaratis
sue fidelitatis predictum ius patronatus monasterii sancte crucis sibi et Clementino ac
serviciis,
Stephano fratribus suis dari a nobis et conferi perpetuo postulauit. Nos siquidem consideran-
tes fidelitates et preclara servicia ipsius magistri Mychaelis, que nobis et sacre corone seu
regno nostro in diversis expedicionibus nostris, locis et temporibus oportunis a primeuo in-
fancie suetempore in feruore fidelitatis non sine effusione sui sanguinis exhibuit et inpendit,
que quia propter sui pluralitatem inseri presentibus svint laboriosa et legentibus tediosa, hoc
solum ad informacionem ceterorum inseruisse sufficciat declaratum; nam curn Matheo filio
Petri, quondam notorio infidele nostro, in infidelitate sua claudente diem extremum vite sue
castrum nostrum Thyrinchyn nominatum i)er Stephanum Boemum, consobrinum eiusdem, contra
nostram maiestatem rebelliter detineretur occupatum et nos obsedentes ipsum castrum expugna-
reinus :idem magister Mychael sub eodem castro viriliter dimicans nobis intuentibus iclu
sagitte fuit crudeliter uulneratus, et alias suis graciosis seiviciis in conspectu nostre raaiestatis
studuit multipliciter complacere, pro quibus omnibus licet ipse magister Mychael pociori dona-
cionis beneficio a nobis dignus foret et nos sibi confere plura intendamus, tamen nunc votis
eiusdem benignitate regia occurentes, ut ceteri eius exemplo ad fidelitatis opera exercenda
deuotius inuitentur, pernotatum ius patronatus monasterii sancte crucis de Syrimia integraliter et
in toto nichil ex inde eo modo, quo ad ipsum magistrum Egydium pertinuisse
excipiendo
dinoscitur, dedimus, donauimus et contulimus prelatis magistro Mychaeli, Clementino et Stephano,
filiis Stephani eorumque heredibus et heredum successoribus perpetuo et irreuocabiliter possi-
dendum, tenendum pariter et habendum, transferentes in eosdem ius patronatus antedictuni
sine preiiidicio alieno, ita ut idem monasterium cum suis populis, iobagionibus, vassallis, posses-
sionibus, villis et iuribus universis tutele, protectioni et indempni conservacioni ipsorum My-
chaelis, Clementini et Stephani et eorumdem posteritatum taraquam verorum et legitimorum
patronorum suorum commissi a modo subiaceatit, et eisdem debitum ius patronatus in omnibus
VI PRILOG II.

teneantur perhempniter exhibere. In cuius rei memoriam firmitateraque perpetuam presentes

concessimus^litteras dupplicis sigilli nostri noui sacri et autentici munimine roboratas. Datum
per manus discreti
' viri magistri Ladyslai, Albensis ecclesie prepositi et aule nostra vicecan-
eelarii, dilecti et fidelis nostri, pridie nonas februarii anno domini millesimo CCC vicesimo
tercio, regni autem nostri anno similiter vicesimo tercio. Venerabilibus patribus dominis
Bolezlao sancte Strigoniensis et fratre Ladyzlao Colocensis, ac fratre Petro Spaletane archyepis-
copis, Johanne Nitriensi, Nicolao Jauriensi, Georgio de sancto Ireneo, Ladyzlao Quinque-
ecclesiensi, Benedicto Chanadyensi, Andrea Transilvano, Herrico Vesprimi-
Ivanka Varadiensi,
ensi et Ciianadino Agriensi ecclesias dei feliciter gubernantibus
episcopis, magnificis viris ;

Philippo palatino comite Scepusyensi et de Wywar, Demetrio magistro tavarnicorum nostrorum,

coraito Bachyensi et de Trynchen, Thoma voywoda Transilwano comite de Zonuk, Nicolao
bano tocius Sclavonie comite Supruniensi et de Koraarun, Lamperto iudice curie nostre comite
Chanadyensi et Nitriensi, Mykch iudice curie domine regine karissirae consortis nostre comite
de Sarus et de Zemlyn, Dyonisio magistro dapiferorum nostrorum castellano de Myhald,
Gregorio magistro pincernarurr. nostrorum Johanne magistro pincernarum domine regine
,

comite de Weureuche, Nicolao comite Symigiensi, Laurencio comite Zaladyensi, Paulo bano de
Machou comite Syrimiensi de Volkow et de Budrugh, Johanne comite de Barana, Ladyzlao
comite Tholnensi et aliis quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et honores.

3. (Str. 107). Nos Lodovicus, Dei Gratia Rex Hungarie, significamus presentium per
tenorem memorie commendantes. Quod ciuibus et hospitibus nostris sub castro Krapyna exi-
stentibus et commorantibus, ac ad eosdem convenientibus, hanc libertatem de liberalitate regia
duximus faciendam. Quod quicunque de ipsis ciuibus et hospitibus Iria iugera de terra habet
et tenet, ille annuatim quinquaginta denarios banales soluere teneatur, quorum viginti quinque
soluet in festo beati Georgij Martyris, et non plures. Item, descensum, uulgariter Zallas dictum,
bis in anno soluere teneantur, hoc modo Quod pro vno descensu vnam pecudem pascualem,
:

sexaginta denarios banales ualentem, centum panes, sex puUos, quinque cubuUos de auena,
tres cubulos de uino, vnam libram de pypero et croco, ac sal dare debeant. Item alia uice
eodem anno. Similiter quicunque ipsorum dominus perueniet, prandium uel cenam dare tenean-
tur. Item homicidium eorundem ciuium et hospitum nostrorum sint viginti quinque marce, et
non extendat] se yltra uiginti quinque raarcas. Item quilibet eorum possit iurare pro media
marca et iuramentum eorum talium quorumlibet, qui uillicatura in medio eorundem non tenue-
runt, extendat se ad mediam marcam. Tales uero ex ipsis, qui uillicatum tenuerunt, possint
iurare super vna marca, et iuramentum talium, qui uillicatum tenuerunt, ualeat vnam marcam.
Item Castellanus noster tres causas in medio ipsorum iudicare possit, uidelicet causam furti,
causam uiolentie seu potentie, et causam homicidii sen sanguinis, in quibus tribus causis, duas
partes birsagij Castellanus noster, et tertiam partem uillicus ipsorum accipiet, alias omnes
causas, inter eos emersas, et emergentes, uillicus eorum, quem comuniter eligent et perficient,
iudicandi habeat facultatem. Item si causa, in predictis tribus terminis et articulis causarum,
iudicio Castellani nostri reseruatis, adiudicata fuerit ad iuramentum, tunc ille, qui iurabit, in
loco iuramenti quadraginta denarios persoluere pro expurgatione sui teneatur, sed in causis per
uillicum iudicatis nihil soluere teneantur. Item, duellum inter ipsos adiudicari et fieri non possit.
Item si qui ex ipsis heredum solatio destituti decesserint, illi de omnibus bonis et possessio-
nibus suis liberam habeant, sicut uoluerint, facultatem, tantummodo Castellano nostro vnum
fertonem, uel vnam pecudem pascualem, cuius cornua ligaturam capere, et in cuius cornibus
ligatura stare possit, dare teneantur.. Item, libere veniant, et liberi clara luce recedant, saluis
rebus eorum et personis, tantummodo pro terragiis quilibet eorum duodecim denarios perso-
luant et deponant. Item, si aliqui seruientes sub eodem castro edificia facere, et in medio
eorum commorari tum ad eandem libeitatem sicut clues et hospites ipsius libere
uoluerint,
ville nostre descendant, et in eadem libertate commorentur, et totum onus cum eiusdem ciui-
bus et hospitibus portare teneantur. Item, Castellanum vnum et non plures eis constituemus, et
voluraus, quod Castellanus noster nunc constitutus et in futurum constituendus, contra hanc
libertatem per nos gratiose eis factam, eosdem non audeat et non presumat molestare vel ali-
qualiter pregrauare. Datum Zagrabie feria quinta proxiraa ante Dominicam Oculi, anno Domini
MCCC quadragesimo septimo.

4. (Str. III). [N]os Lodouicus dei gracia rex Hungarie memorie commendantes tenore
presencium significamus quibus expedit vniuersis, quod magistro Stephano notario magistri
Johannis filii Gyleti pro nobilibus dominabus Anna videlicet consorte eiusdem magistri Johannis
domini sui, filia quondam magistri Stephani dicti Safar, item Elyzabeth et Maria nuncupatis
 TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. vn

filiabas eiusdem domine sue cum procuratoriis litteris tnagnifid viri Nicolai regni nostri pala-
tini et iudicis Comanorum ab vna, parte vero ab altera magistro Stephano de Maroth aule
nostre milite pro nobili domina Elyzabeth vocata, filia scilicet quondam magistri Gyurk, con-
sorte sua cum procuratoriis litteris capituli coram nobis consti-
ecclesie sancti Irineij martiris
tutis propositum extitit per eosdem oraculo viue uocis et relatum, quod ipsi presentibus et
consencientibus ipsis dominabus ex ordinacione proborum hominum, vt eedem domine et
successores earundem in perpetua pacis pulcritudine gratulari valerent, talem in possessionibus
Ibran et Dethmar vocatis ac earundem pertinenciis nee non Jama vocata in comitatu de Wlko
adiacentibus de lure eisdem dominabus deuentis et deuolutis fecissent et ordinassent fieri
diuisionem et auctoritate litterarum procuratoriarura prescriptarum fecerunt coram nobis, quod
nobiles viri magistri Petrus filius Pauli de Horwaty, Emericus filius Martini bani, Mychael
filius Pauli de Batya et Eynardus filius Nicolai in quindenis festi passce domini proxime Ven-
turis predictas possessiones cum quibuslibet earum pertinenciis et vtilitatibus ac prouentibus,
specialiter tributis fori et aliis quibuscunque, qualicunque nomine vocitatis in presencia hominis
seu testimonii ecclesie Bachiensis in duas diuidere deberent partes coequales, quarura vnam
partem integram cum quibuslibet suis prouentibus et vtilitatibus prenominatis domine Anne
consorti dicti magistri Johannis, item Elyzabeth et Maria filiabus eiusdem, aliam vero partem
seu dimidietatem ipsarum integram cum
prouentibus et vtilitatibus quibuslibet
similiter suis
prefate domine Elyzabeth, consorti dicti magistri Stephani de Maroth, tanquam in suam et
domine matris eiusdem porcionem de iure cedere debentem statuere et assignare cuique parti
suam porcionem perpetuo et irreuocabiliter per se possidendam et habendam deberent et tene-
Datum Bude
rentur. feria secunda proxima post dominicam letare, anno domini millesimo
CCC^.XL". octauo.

I 5. (Str,Stephanus dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacie dux

115).
presencium noticiam habituris salutem in eo, a
Christi fidelibus presentibus et futuris
pendent salutis incrementa. Quoniam gesta mortalium sunt cum tempore fluenti et
memorie statum plerumque turbat obliuio et obumbrat prouidia racionis cautela
omnibus
quo de-
inbecilis
humanis
actibus diuturne duracionis firmitatemque postulantibus litterarum adhiberi consueuit testi-
monium efficax etperhempne. Proinde universorum noticie tarn presencium quam futu-
rorum harurn serie declaramus quod nobilis vir
,
magister Philipus, filius Parys , et
Johannes, filius eisdem, aule nostre iuuenes in nostre maiestatis presencia personaliter
constituti confessi oraculo viue uocis, quod ipsi tanquam
extiterunt eorum salutis me-
mores uolentes preponere terrenis et perpetuo durabilia caducis, matura delibera-
celestia
cione prehabita. de possessione ipsorum empticia Obroua uocata quandam possessionariam
porcionem, in qua ecclesia in honore omnium sanctorum constructa existet, ab angulo videlicet
ipsius ecclesie usque quandam suam piscinam Chernoka uocatam et usque ad siluam suam
propriam in latitudine adiacentem, cum omnibus suis utilitatibus et pertinenciis universis,
uidelicet cum quadam piscina Mykudyna nuncupata, terris arabilibus, symatis, campestribus,
feruetis, pratis ac aliis quibuslibet suis usibus et obuencionibus, si que nunc sunt uel forent aut
fieri possunt in fiiturum^ pro sue et parentum ac omnium progenitonim et consanguineorum
suorum animarum remedio et salute, ob reuerenciam eciam virginis gloriose in qua totam fidu-
ciam et spem gererent singularem confidentes insuper oracionibus
, uigiliis et ieiuniis ac aliis

operibus diuinis virorum religiosorum fratrum heremitarum ordinis sancti Auguslini de promon-
torio Zagrabiensi et sperantes eorumdem suspiriis diuinitus et gemitibus eterna et felici beati-
tudine facilius se recomendaturos, dedissent, locassent, donassent et contulissent dictis fratribus
heremitarum ordinis sancti Augustini de dicto promontoiio Zagrabiensi iugiter ibidem dec
deuote famulantibus et existentibus in perpetuam elemosynam iure perpetuo et irreuocabiliter
ipsos heremitas et eorum successores possidendam, tencndam pariter
ac irretractabiliter per et

habendam hac prerogatiua eysdem concessa, quod porci eorumdem firatrum hereraitarun^, si

quos pro se ipsis seruare poterunt, in glandinibus siluarum ipsorum velut proprii absque ali-
quo debito et censu pascantur et utantur tali condicione mediante, quod dicti fratres heremi-
tarum unum ex ipsis sacerdotem cum alio layco conuerso eiusdem religionis in dicta ecclesia
prodiuinis officiis inibi exercendis conseruabunt, et quod iidem aliquales litteras capituli uel

conuentus, factuNn ipsius noue donacionis tangentes, saluis dictis litteris nostris presentibus,

super dicta donacione confectas uel tenorem earumdem cum aliquibus litteris transsumpnen-
dis nuUo quesito colore poterunt et ualebunt facere emanari modo aliquali, ita eciam insuper

adiecto, prenominati fratres heremitarum quascunque possessiones, excepU dicU pos-

quod si

sessionaria porcione inuenire et aliunde optinere poterunt, extunc ius patronatus in eysdem
pro se ipsis et eorum hercdibus in perpetuum deberet remanere contradiccione non obstante.
 VIII PRILOG II.

In cuius confessionis et premisse possessionarie donacionis testimonium firmitatemque perpe-

tuam presentes concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici sigilli nostri
munimine consignatas. Datum Zagrabie per manus magistri Georgii, aule nostra prothono-
tarii et comitis de Orbaz, dilecti et fidelis nostri, sexto ydus mensis maii anno ab incar-
nacione domini millesimo CCC"*" quinquagesimo quarto, ducatus autem nostri anno secundo.

6. (Str. 155). Commissio propria et relacio Jenslini Teotunici. Margareta dei gracia
tocius Sclauouie, Croacie et Dalmacie ducissa omnibus Christi fidelibus tam presentibus quam
tuturis presencium noticiam habituris salutem in vero saluatore. Dignum est et omni racione
consentaneum, qui principibus suis pro tempore exhibent obsequium sui laboris, premio
vt hii
non Proinde ad vniuersorum noticiam
fraudentur. harum serie uolumus peruenire, quod
Stephanus filius Thome, aule nostre familiaris ad nostra subliraitatis personaliter accedens
presenciam suas fidelitates et seruicia cum surapma sagacitate ac sine intermissione primum
quondam serenissimo principi domino Stephano duci, domino conthorali nostro karissimo pie
memorie, in sua curia propriis suis facultatibus et expensis continue residendo, specialiter sua
seruicia dum idem dominus noster dux in subsidium incliti principis domini Lodouici illustris
regis fratris sui in Seruiam cum ualido exercitu
Hungarie karissimi contra regem Rasscie se
transtulerat exhibitas impensa nostre studuit declarare raaiestati, demumque ipso domino
et

nostro duce domino uolente debitum humane nature fragilitatis exoluto continue in curia
nostra residendo prenominatus Stephanus nostre incessanter studuit seruire maiestati; sperantes
eciam ipsum Stephanum fihum Thome serenissimo principi domino Johanni duci filio nostro
karissimo et nobis in eadem fidelitate persistere et seruicia fidelia exhibere in futurum, licet
idem a nostra maiestate pro premissis suis seruiciis plura mereretur, tamen in aliqualem suorum
seruiciorum recompensacionem tributum montis quod de possessione ipsius Stephani, item
Nicolai vterini, et Michaelis patruelis fratrum eiusdem Stephani Pothgorya nominata hereditaria
nostre maiestati prouenire deberet, eisdem Stephano et Nicolao filiis Thome, et Mychaeli ac
ipsorum heredibus et successoribus perpetuo et in eternum duximus relaxandam. In cuius rei
memoriam perpetuamque firmitatem presentes concessimus litteras nostras priuilegiales penden-
tis et autentici sigilli nostri munimine roboratas. Datum Zagrabie per manus discreti viri do-
mini Petri, prepositi Castriferrei, aule nostre cancellarii, in dominica proxima ante octauas festi
epiphaniarum domini, anno eiusdem M
.CCC" quinquagesimo sexto.

7. (Str. 166). Vniuersis et singulis, praesens priuilegium inspecturis. Nos Stephanus et

Johannes, Comites Vegle Modrussie, atque Gacche, euidenter facimus fore notum, quod consi-
derata dileccionis affeccione, sincera beneuolencia et vera cordis amicicia, quam et quas ge-
rimus erga strenuum virum, Dominum Vgonem de Duyno, terram et castrum Fluminis cum
omnibus iuribus et pertinenciis suis, quod a diu quondam Dom no Patri nostro, Domino Comiti
Bartholomaeo, fuerat obligatum; ex nunc eidem Domino Vgoni et suis heredibus perpetualiter
restituendum duximus et reddendum; volentes expresse, vt omnis discordia, odium et raaliuolencia,
que et quod hactenus fuerint inter nostros predecessores et nos vsque nunc ex vna parte, et
predecessores predict! Domini Vgonis, et ipsum Dominum Vgonem ex altera parte, sint casse,
deposite et totaliter annichilate, ita quod nullo tempore renouentur, sed penitus obliuioni man-
dentur, et a modo in antea inter nos et ipsum Dominum Vgonem verus amor, sincera dileccio
et pax firma vigeat perpetualiter duratura. Pro quibus omnibus firmius obseruandis per nos,
nostrosque heredes eidem Domino Vgoni pro se et suis heredibus recipienti, promittiraus
nunquam prenotatam terram Fluminis et castrum repetere, nee repeti facere; neque in predictis
vel aliquo supra et infra dictorum contrafacere, vel venire aliqua racione vel causa, sed eam
sibi et suis heredibus dimittere Ubere possidere, frui pacifice et gaudere, et hanc pacem bonam
et araicabilem composicionem, cum ipso Domino Vgone, et suis heredibus tenere, perpetualiter et
inviolabiliter obseruare, attendere etadimplere. Insuper promittimus per nos et heredes nostros eidem
Domino Vgoni pro se et suis h redibus recipienti, Castrum vocatum Gotnich, cum suis iuribus et per-
tinenciis vel partem castii, aut partem aUquam sui iuris nunquam ab eo petere, neque requirere,
neque peti vel requiri facere, pro alicuius persone instancia; volentes expresse, quod si casuali-
ter contingeret nos aut gentem nostram, vel coadiutores nostros castra vel villas eiusdem Do-
mini Vgonis intrare, aut fratrum suorum," filiorum quondam Vaysnicherii, vsque ad finem decern
annorum, ipsa castra et villas suas et gentem suam dampnificare in aliquo non debeamus, sed
secure venire, intrare et reuerti possimus et seruitores et coadiutores nostri per eius loca, castra
et villassine aliquo damno eiusdem Domini Vgonis prout et hoc in suis priuilegiis continetur,
vltra vero tempus decern annorum nos et seruitores nostri et coadiutores libere et secure ire
transire et venire ac reuerti possimus per loca, villas, castra et lenutas dicti Domini Vgonis,
 TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. jj^

et Dominus Vgo et seruitores et coadiutores sui tamquam boni amici et tanquam

ipse
illi, bona pace consistunt, per dominicam contratam et loca nostra secure venire, trans-
qui in
ire, conuersari valeant et redire, sine tamen damno nostro, ad eorum beneplacitum voluntatis,
et promittimus presentibus litteris per nos et heredes nostros eidera Domino tam supradicta,
quam infrascripta pro se et nomine Villalmi et Georgii fratrum suorum et heredum suorum
recipienti, contra eundem Dominum Vgonem et tratres suos predictos et heredes suos, nullum
malum, nullum excidium, iacturam, siue dampnum tractare; neque procedere contra eos per-
petualiter iuxta continentiam priuilegii facte pacis, obseruantibus tamen semper predict© Domino
Vgone et fratribus eorum et conuenciones, et adim-
suis pacta, promissiones, per se et heredes
plentibus ea omnia, Domini Vgonis plenius continetur. In quorum
prout in privilegiis dicti
omnium testimonium ad maiorem certitudinem et cautelam, presens priuilegium munitum no-
stris ambobus sigillis pendentibus eidem Domino Vgoni iussimus exhibendum. Sub anno Domini

millesirao trecentesimo sexagesimo quinto, indiccione tercia, prima mensis Aprilis, in predicta
Terra Fluminis.

8. (Str. 175). VA nacetakt 0(t)ca, Vb iztpltnjenBe S(i)na, I sanBtije(m) Sv(e)tago

D(u)ha AminB. O pr(6)divna^ visoto raudrosti umini^ bozastveuBnie sile, kolB neobBhitimi
i

sut sudi ego i neizBslimie stazi ego, izBplBni milosrBdie i scedrotB, imB ze prinide sB vi§ni(h)
visotB svoego bozBstva na vsu vBselenBnuju, padBiee clovic^e suscBtvo pr(6)stuplenBemB
i

sobou obozivB na nebesa vBzvede, 0(t)cu si vsedrBzitelju posluScvova d^lo sBvBrsi, 6ko ze
izBvol^. TimB ze i kuf&tdi c(a)rsci po vsej vBselennoj utvrB2(d)ajutB se i kraseSce se slavetB
boga vsedrBzitela. Takoz eze i azB StefanB TvrBtko po mil(B)3ti gospoda b(o)ga KraJB srBb-
Ijem, bosni, primoriju, hlBimBsci zemBli, dolBnimB kraemB, zapadnimB stranamB; Usori soli i
podr(6)niju k tomu, Spodoble(n) bii(h) c(a)rstvovati va zemla(h) roditelB
i praroditelB na5i(h) i

tvore imB milosti zapisani^ vsakomu ze po v6ri i po dostodniju ego, Tako z(d)e sBtvori
i

milost kra(l)vBStvo mi knezu hrBvoju si(n)u voevoda vlBkBca: kada g(ospod)B b(og)B potribova
sega sv^ti voevodu vlBkBca negova o(t)ca, tada rai vidivBse, da se ni njegovo sime izrodilo,
i svitovavBse se sB kraljevBstva mi vlasteli i vidivBse recenoga kneza hrBvoS dostoina casti
svoego o(t)ca dasmo mu veliko VoevodBstvo VB misto recenoga Voevode vlBkBca. I vi§e toga
SBtvorism('o) mu milostB navlastitu po s^h na§i(h) listi(h) po(d) na§e visuce duplene pe&iti
ucinjene dasmo mu zapisasmo u lasBvi nasa tri sela u irae Selo tribousu SB vsimi pravimi
i

me^mi, drugo Selo lupBnicu sB vsimi pravimi meemi, tretie Selo b^lu sB vsimi pravimi meSmi,
recenomu voevodi hrBvoju negovi detBci nihB poslidnemu, da su za plemenito u viki
i i

vikoma. Ako li bi tko o(d) ni(h) koju neviru namB ucinilB, ali nasemu poslidnemu negovB
poslidni, za sco bi imB moglo o(t)neti redena tri sela, da imB se za to ne o(d)nirau, nego da
placa onB, koi sBgri§(i), glavom svoio(m) ali blagoro, u sco ga bosna sudi, a ostali da ostaju
u viriu udrBzanBi re(ce)nihB selB i vB ostaloj svoej plemenScini. A tomuj sv^doCi i rucnici
i

kra(l)vBstva mi vlastele Voevoda Vlatko VlBkovidB z bratio(m), knezB paval radinovicB z bra-
:

tio(m), zupan branko pr^binicB z bratio(m), knezB mirBko radocvicB z bratio(m), knezB stipoe
hrBvatinicB z bratio(m), knezB priboe masnovicB z bratio(m) 0(t) hlBmBske zemlee iupanB ;

biljakB sanBkovicB z bratio('m), knezB VlBkaSinB milatovicB z bratio(m) 0(t) dolBudhB krai ;

knezB mladinB stancicB z bratio(m); 0(i) bilosevicB knezb goekB vojkovidB z bratio(m); 0(t)
usore knezB dobrosavB divo§evicB z bratio(m); 0(t) tribotidB voevoda vlatko tvrBtkovi<*B z bra-
tio(m); 0(t) dvora pristavB knezB go^kB dragosalicB dvorBski z bratio(m); A o(t) svoiti
nal^§ko v^tinja na§B veliki vratarB z bratio(m). A tko ce sie pretvoriti ali poredi a ili na^B
poslidni ali tko inoplemennikB: da e proklet b(o)gomB o(t)cemB i s(i)nora sv(e)timB d(u)homB i

i V. (12) vrBhovni(h) ap(osto)l(o)vB i d.(4) jevanBdjelisti, i 6. (70) izabranih i vsimi sv(e)timi

i.

b(o)iimi. Pisano vb dvor^ kra(l)vBstva mi na MoiStri m(ise)ca marBta v. i. (i2)d(a)nb, tog(d)a

Idto rozBtva hr(i)stova c. t. p. (1380). f StefanB TvrBtko po milosti g(ospod)a boga kralfc
SrBbleroB, Bosni i Primoriju.

I U
danaSnjem jeziku glasi ta povelja ovako:
pocetak Oca, u punocu Sina i u salaz Duha svetoga amin. O predivna visino mu-
drosti i umne
U
boianstvene snage, kako su nedohitni sudi njegovi i nedohodni puti njegovi
puni smilovanja i^ milosrdja, kojima pogleda s vi§njih visova svoga boianstva na svu vasionu i
covjedje su§3tvo palo prijestupom, sobom uciniv§i bo2anskim na nebesa izvede. Oca svoga
svedrzitelja poslusavli izvr§i djelo, koje je zelio. Isto tako iezla carska po svoj vasioni utvr- i

djuju se i kraseci se slave Boga svedrzitelja. Istim nadinom i ja Stefan Tvrtko po milosti

gospoda Boga Srbljem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemlji, Donjim krajem, Zapadnim stranam,
kraij
k tomu, spodobljen bivSi carstvovati u zemljama roditelja i praroditelja
Usori, Soli i Podrinju i

*
Povj, Hrv. (PrUog).
X fRiLOG 11.

nasih, dijeleci milosti i isprave svakome po

vjernosti i dostojanju njegovu. Isto tako kraljestvo
mi ucini milost knezu Hrvoju, vojvode Vukca, kada Gospod Bog pozva s ovoga svijeta
sinii

Vukca, njegova oca, onda mi, vidjevsi, da se ni njegovo sjeme izrodilo nije i posavjetovavsi
se s kraljevstva mi vlastelom i vidjevsi recenoga kneza Hrvoja dostojna casti njegova oca,
dasmo mu veliko vojvodstvo umjesto recenoga vojvode Vukca. I povrh toga ukazasmo mu
milost na imanju (na vlast tu) po ovoj na§oj listini, po nasem dvostruko ucinjenora pecatu,
Dasmo mu i zapisasmo u La§vi nasa tri sela u ime selo Trbousa sa svim pravim medjama,
drugo selo Lupnicu sa svim pravim medjama, trece selo Bijelu sa svim pravim medjama, rece-
nomu vojvodi Hrvoju i njegovoj djeci i njihovom potomstvu, da im to bude plemicsko vlas-
nistvo u vijeke vjekova. Ako li bi tko od njih koju nevjeru nama ucinio ili nasem nas jedniku
ili njegovu potomstvu, za sto bi im moglo uzeti recena tri sela, da ira se za to ne uzimaju,
nego da placa onaj, koji zgrijesi, glavom svojom, ili blagom u sto ga Bosna osudi, a ostali
da ostaju u vjeri u drzanju recenih sela i u ostaloj svojoj plemen§tini. A tomu su svjedoci i
doglavnici kraljestva mi vlastela: vojvoda Vlatko Vukovic s bracom, knez Pavao Radinovic
s bracom, zupan Brajko Pribinic s bracom, knez Mirko Radojevic s bracom, knez Stipoje
Hrvatinic s bracom, knez Priboje Masnovic s bracom. Od Humske zemlje zupan Biljak San-
kovic s bracom, knez Vukasin Milatovic s bracom. Od Dolnjih krajeva knez Mladin Stannic
s bracom. Od Bilosevica knez Gojko Vojkovic s bracom. Od Usore knez Dobrosav Divosevic
s bracom. Od Tribotica vojvoea Vlatko Tvrtkovic s bracom. Od dvora pristav knez Gojak
Radosalid dvorski s bracom. A od svojte Naljesko Vjetinja nas veliki vratar s bracom. A tko
bi htio ovo promijeniti ili pored, ja ili nas nasljednik ili koji inoplemenik, da je proklet
Bogom ocem i i svetim duhom i dvanaestoricom apostola i cetvoricom
sinom evandjelista i

70 odabranika svim svetima bozjim. Pisano u dvoru kraljestva na Moistri 12.

i dana mjeseca
marta. Od rodjenja Hristova Ijeto 1380.
J Stefan Tvrtko, po milosti Gospodina Boga kralj Srbljem, Bosni i Primorju.

9. (Str. 181.) Nos Lodovicus Dei gratia Rex Hungarie, Polonie, Dalmatie etc. Memorie
commendantes tenore presentium significamus, quibus expedit vniversis: quod Dyonisius filius
Johanis de Orbouch, sua, ac vniversorum nobilium et aliorum hominum regni nostri Sclavonie
personis ad nostre serenitatis accedendo presentiam, exhibuit nobis quasdam litteras nostras
patentes maiori sigillo nostro consignatas, tenoris infrascripti, supplicans humiliter nostre Maie-
stati, vt ipsas litteras nostras patentes presentibus de verbo ad verbum inscribi et trans-
sumpmi facere dignaremur pro eisdem ad cautelam quarum tenor talis est: Nos Lodovicus
;

Dei gratia Rex Hungarie memorie commendantes tenore presentium significamus quibus expedit
vniversis: quod nos de statu tranquiliori fidelium nostrorum nobilium videlicet et aliorum quo-
rumlibet hominum in regno nostro Sclavonie existentium providentes huiusmodi gratiam eisdem
duximus faciendam, vt nullus omnino hominum ipsos in Curiam nostram, vel in aliquorum
aliorum Judicum extraneorum, ex ista parte fluvii Drave existentium, presentiam citare valeat,
aut alicubi res et bona eorundem prohibere sed si qui cum eisdem regni Sclavonie hominibus
;

quicquam habent actionis, in presentia Bani ipsius regni Sclavonie, vel vices eius gerentis,
legitime exsequatur. Et si in iudicio ipsius Bani, vel vices eius gerentis, aliquis querulantium
suspicatus fuerit, nee contentus esse voluerit, extunc seriem Judicii per ipsum Banum, vel vices
eius gerentem facti, in nostram et Prelatorum ac Baronum nostrorum presentiam in Curiam
nostram transducere valeat atque possit, pro deliberatione fienda super Judicio prenotato.
Datum in Vissegrad in Festo decolationis Sancti Johannis Baptiste. Anno Domini Millesimo
trecentesimo quinquagesimo nono. Nos itaque iustis et iuri consonis supplicationibus prefati
Dyonisii nominibus, quibus supra, nostre humiliter porrectis Maiestati, pietate favorabili inclinati,
iam dictas litteras nostras patentes presentibus de verbo ad verbum transcribi et transsumpmi
fecimus pro eisdem ad cautelam. Datum in Vyssegrad feria quinta proxima ante Dominicam
reminiscere. Anno Domini Millesimo trecentesimo septuagesimo septimo.

10. (Str. [N]os Nicolaus de Zeech regni Sclauonie banus memorie comendamus,
188.)
quod frater Paulus
heremita ecclesie beate virginis de proraontorio Zagrabiensi in sua et tocius
conuentus ordinis sancti Pauli primi heremite de eadem ecclesia personis quoddam priuilegium
honorabilis capituli ecclesie Zagrabiensis, pri6ri et antiquiori sigillo ipsorum consignatum, nobis
curauit exhibere, supplicans nobis ut quia ipsum priuilegium de conseruatorio ipsius ecclesie
eorum ad diversa loca non essent tuti deferre, ideo idem privilegium nostris Uteris patentibus
transcribi et inseri faciendo confirmare dignaremus; cuius tenor talis est:
Capitulum Zagrabiensis ecclesie omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis sa-
lutem in omnium saluatore; ad universorum noticiam harum serie voluraus peruenire, quod
 THANSKHIPCIJA IZPRAVA. XI

Mykula filio Myrezlai, Stephano filio Georgii ab uno parte, ab altero vero fratre Venerio priore
et fratre Petro procuratore heremitarum de domo et conuentu iuxta Zagrabiam pro
fratrum
eodem conuentu coram nobis personaliter constitutis, iidem Mykula et Stephanus quandam
particulam terre Lonca nuncupatam ipsos hereditarie contingentera metis videlicet distributam
infrascriptis una cum latere monticuli ipsius particule adiacentis pro remedio anime supradicti
Myrezlai et suarura animarum dederint et contulerint superdictis frairibus heremitis seu con-
uentui memorato iure perpctuo et inrevocabiliter possidendam et habendam, cuius mete magistro
Dominico tunc decaiio socio videlicet nostro per nos ad videndum ipsam particulam terre
transmisso prout intellexerimus referente sunt hec, videlicet ab oriente quidam rivus Bliina
nuncupatus eidem vicinatur. a meridie vero in fine eiusdem particule terra nostra quam magister
Valentinus concanonicus noster possidet ex nostra coUacion,' conraetatur, ubi quidam torrens de

I magno valle ex parte dictorum heremitarum descendens ipsam particulam separat a terra nostra
memorata, inde vadit versus septentrionem per monticulum supradictum inter arbores harast et
peruenit ad quandam arborem castanee inde vertitui i»erum versus orientem et oeruenit ad
primitus riuum nominatum et sic terminantur. In cuius rei niemoiiam presentes ad instanciani
parcium contulimus sigilli nostri munimine roboratas anno domini M"" CC™® nonagesirao
secundo. Vnde nos iustis et congruis suplicacionibus ipsius fratris Pauli anuentes predictum
priuilegium omnis suspicionis vicio carens non abrasum non cancellatum presentibus litteris
nostris patentibus de verbo ad verbuni transcribendo confirraamus auctoritate nostri banatus
mediante. Datum Zagrabie in festo omnium sanctorum anno domini milesimo CCC" LXX''. secundo.

II. (Str. 193.) Nos Stephanus et Johannes de Lindua regni Sclauonie bani memone
comendantes tenore presentium significamus quibus expedit uni-iersis quod cum religiosas vir
frater Blasius heremita ordinis sancti Pauli primi heremite prior claustri beate virginis de pro-
montorio Zagrabiensi in sua et aliorum fratrum heremitarum in dicto claustro existencium per-
soiiis domina nostra regina hie Zagrabie existente eidem in eo quod Marcus filius Mykech filii

Leonardi de Grachan quasdam septem vineas in teritorio possesionis ipsorum Priztauschyna

vocate conseruaret et de eisdem sibi et dictis fratribus tributum montis dare recusarct queri-
monia porexissat, ipsaque regalis maiesta; ipsam causam personal) deliberacione eiusdem nostiam
in pertinenciam transmisisset tandem nobis feria quinta proxima ante festum epiphaniaiium do-
mini una cum prelatis baronibus et proceribus ac fegni nobilibus nobiscum in sede nostra iu-
diciaria sedentibus prefatus frater Blasius prese.ite eodem Marco ad nostram veniendo presen-
ciam dictam suara proposicionera reiterans quasdam literas domine Margarethe tocius Sclauonie,
Croacie et Dalmacie ducisse relicte condani domini Stephani ducis pnvilegiales Zagrabie anno
domini milesimo CCC"® L™" sexto confectas nobis presentavit declarantes quod eadem domina
Margaietha ducissa quandam possesionem suam Priztauschyn i vocatam iuxta possesionem Grathyan
adiacentem fratribus heremitis ecciesie beate virginis de promontorio Zagrabiensi perpeluo dedisset
et contulisset ac eantlem ipsis fratribui per suum et capiculi Zagrabiensis homines Uteris in
eisdem nominatos statui fecisset quibus qu'dem literis exhibitis prefjtus frater Blasius sibi ac
dictis fratribus suis ex parte prefati Marci per nos iuris medellam postulavit elargiri in pre-

missis quo audito idem Marcus responderet ex adverao quod ipse nullas vineas in teritorio
dicte possesionis Priztauschyna ipsorum heremitarum conseruaret et ibidem quasdam septem
literas judicum et juratorum ciuium ciuitatis montis Grechensis in diuersis annis et terminis
confectas factum empcionis quarumdarum porcionum possesionariarum sessionum et vinearum ;n
dicta possesione Grachyan existencium prefato Mykech patri ipsius Marci per quosdam ciues

dicte civitatis factas in se denotantes nobis presentavit. Quibus quidem literis exhibitis piefatus

Marcus ac Mykuxius filius Ivan judex dicte civitatis montis Grechensis in nostra adherendo
presencia responderant eo modo, quod dicte uinee modo premisso per prefatum Mykech empte
non in teritorio dicte possesionis Priztautyna dictorum heremitarum se«l in facie dicte posse-
sionis Grachyan existerent dicta vero possesio (irachyan inter metas et cursus mctalcs
dicte

ciuitatis montis Grechensis haberentur eademque ciuitas super metis suis unditjuc literas haberet

metales et ex eo ipse Marcuj- de eisdem vineis anotatis heremitis nullum tributum et dacmm
soluere deberet et ibidtm idem Mykuxius judex quasdam liteias domini Bele
olim regis Hun-
garie anno domini milesimo CC"« LX*"® sexto nono kalendis Decerabris regni autem sui anno
XXX™** primo confectas nobis presentarat exprimentes (juod idem dominus Bcla rex hospitibus
j)erpeluo
de monte Grech terram circa eun lem montem (]reech dedisset et contulisset
possidendam et per hominem suum in eidem literis suis nominatum eandem ipsis hospitibus

statui fecisset mete vero eiusdem eisdem seriatim sunt conscripte, ipsanim vtaquc
terre literis in
reambulacione et meUrum ostcnsione dicte civiuiis
literarum exhibicionibus factis qiia absque
partes inter easdem congruens judicium facere non potcramus pro eo comiscraraus co motio
XII PRILOG II.

quod magistri Basow comes Crysiensis et Lucasius canonicus ecclesie Strygonieasis capellanus
dicte domine nostra regine homines nostri ad faciem predicte civitatis montis Grechensis acce-
dendo eandem per metas et cursus metales in dictis Uteris priiiilegialibus anotati domini Bele
regis per ipsum iudicem inibi specietenus exhibendis contentas et expresses secundum demon-
stracionem eiusdem ex parte anotate possesionis Priztauthyna ipsorum heremitarum reambularent
factaque ipsa reambulacione id utrum dicte mete in predictis Uteris anotati domini Bele regis
contente dictas vineas includerent aut excluderent viderent et diligenter munirentur et propter
seriem premisorum iidem homines nostri nobis recitare tenerentur. Tandem nobis Sabato sequenti
una cum venerabilibus in Christo patribus dominis Demetrio cardinali ecclesie Strygoniensis
gubernatore Valentino quinqueeclesiensis Paulo Zagrabiensis ecclesiarum episcopis, Kathone pre-
posito ecclesie albensis transiluane, item magnificis viris Nicolao de Gara regni hungarie pala-
tino Emerico Bebeck regnorum Croacie et Dalmacie bano et raagistro Georgio dicto Zudar
aliisque regni nobilibus et proceribus nobiscum in sede nostra judiciaria sedentibus prefati
magistri Basow et Lucasius una cum predictis partibus ac ipso judice juratis et civibus dicte
ciuitatisad nostram personaliter accedendo presenciam nobis pari voce retulerunt eo modo
quod ipsi ad faciem dicte ciuitatis presentibus dictis partibus ac judice et juratis accessissent
et easdem per metas et cursus metales in dictis literis anotati domini Bele regis per prefatum
iudicem inibi specietenus exhibitis secundum demonstracionera eiusdem ex parte anotate posse-
sionis Priztauschyna ipsorum heremitarum taliter reambulassent quod primo incepissent penes
eandem ciuitatem in fluuio Cyrkuenik et per eundem fluvium versus acquilonem transeundo
pervenissent ad fontem Kebelkwt penes dictam possesionem Grathyan habitum et de huic
per ipsum fluvium Cyrkuenik ad eandem partem acquilonem tendendo deviassent ad flimium
Zopothnik et in eodem fluuio Zopothnik ipsam reambulacionem determinassent factaque ipsa
reambulacione ipsas septem vineas ultra ipsum rivulum Cyrkvenik a plago orientali in teritorio
dicte possesionis Priztasthyna predictorum heremitarum adiacere reperissent qua relacione facta
anotatus frater Blasius sibi et dictis fratribus hereraitis in premissis per nos iuris equitatem
petiuit inpartiri verum licet dicte septem vinee anatoti Marci inter metas dicte possesionis
Priztauschyna prelibatorum heremitarum reperte fuerunt et invente, quia dudum ante donacio-
nem dicte possesionis Pryztauschyna per prefatam dominam Margaretham ducissam ipsis
heremitis factam prefatus Myketh pater ipsius Marci et tandem ipse Marcus in dominio
ipsarum dictarum vinearum fuisse et existere agnoscebantur et ex eo nobis et dictis prelatis
ac Baronibus ipsi heremite non dictas vineas sed solum tributum montis earumde ac dacio
consueta obtinere posse tenebantur pro eo una cum predictis prelatis et baronibus comisimus eo
modo, quod idem Marcus singulis annis de qualibet predictarum septem vinearum tempore vin-
demie tributum montis ac alia dacia et munera prout ceteri homines vineas in teritorio dicte
possesionis Pryzthaschyna ipsorum heremitarum habentes et seruientes soluere solent ipsis heremitis
dare et soluere teneatur. In memoria firmitateque perpetua presentes literas nostras
cuius rei
priuilegiales pendentis sigiUi nostri autentici munimine roboratas ipsis heremitis duximus concedendas.
Datum Zagrabie secundo die Sabbati prenotati anno domini milesimo CCC""® LXXX. secundo.

12. (Str. 209.) Stephanus et Johannes de Lindua regni Sclauonie bani nobilibus viris
magistro Nicolao filio comitis Duymi de Blagay comiti de Dubicha nee non aliis comitibus in
dicto comitatu in futurum constituendis salutem cum honore, cum nos fratres heremitas claustri
ecclesie beate virginis de juxta Dubicha in nostram reciperimus protectionem et tutelam igitur :

vestram nobilitatem presentibus petimus diligenter quatenus et ipsos fratres heremitas cum eorum
iustis et legitimis iuribus possesionariis ac hominibus ad ipsos pertinentibus ab omnibus ipsos
indebite et sine lege perturbare volentibus signanter vero a comitibus de dicta Dubicha pro-
tegere et tueri dignemini et velitis. Datum in Dubicha prenotata in festo Epifaniarum Domini
anno eiusdem milesimo CCC" LXXX™° quinto.

13. (Str. 211), Maria, Dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie,
Lodomerie, Comanie, Bulgarieque Regina, Princeps Salernitana et honoris montis S. Angeli
Domina, omnibus Christi fidelibus tam presentibus, quam futuris, presentium notitiam habituris,
salutem in omnium Saluatore. Ea, quae rei publice sen communis boni grata commoda respi-
ciunt, tenemur aspicere consideracione graciosa, quia tronus excellencie regalis culminis tanto
silidatur (solidatur) felicius, quanto potestas principantis suos subiectos optate pacis presidio
duxerit confouendos. Proinde ad vniuersorum notitiam harum serie volun us peruenire: quod
serenissiroo principe, Domino Lodouico, eadem Dei gracia inclito rege Hungarie, Polonie, Dal-
macie etc. genitore nostro charissimo, laudande recordacionis, volente Domino coeli, cuius nutu
 TRANSKRTPCIJA IZPRAVA. „„.

omnia reguntur
et disponuntur, absque prole rnasculina de medio sublato, nobisque lure
successorio ordine geniture solium et coronam dicti regni Hungarie, ac sceptra regimiois
et
ipsius genitoris nostri feliciter adeptis, Baronum, nee non procerum et nobilium regni nostri
cetus et vniuersitatis idemptitas missis ad nos et Inclitam Principero Dominam Elisabeth, eadem
Dei gracia reginam Hungarie, Polonie, Dalmacie etc. genitricem nostram karissimam, eorum
nunciis, nobilibus scilicet viris, Paulo litterat de Paduersia, et Dionisio, filio i:)ominici de
)

Oztopan, exhibueruiit nobis qnasdam litteras priuilegiales memorati genitoris nostri, priori sigiUo
authentico, in partibu? Uzure casualiter deperdito consignatas, litteras priuilegiales illustrissimi
Principis Domini Andree, tercii Bele regis filii, olim incliti regis Hungarie, aui et predecessoris
nostri pie recordacionis aurea bulla sua roboratas, super libertatibus ipsoruin Baronum, nee noit
procerum et nobilium regni nostri confeetas in se confirraatiue continentes, tenons et contn
nencie per omnia infraseripte; supplicantes nostre serenitati precibus humillimis et deuotis, vi
memoratas litteras priuilegiales ipsius genitoris nostri de verbo ad verbum inseri et transcrib-
faciendo simul cum libertatum articulis tam per ipsum Dominum Andream regem, quam eeiam
genitorem nostrum ipsis datis et concessis, et in tenoribus earumdem expressis aeceptare, ap
probare, ratificare et innouatiue nostro dignaremur priuilegio perpetuo confirmare; quarum tenoi
talis: Slijedi doslovce dekret kralja Ljiidevita od ii. prosinca 1351. Nos itaque praemissis
supplicacionibus memoratorum Baronum, proceruai et nobilium regni nostri per dietos eorum
nuncios nobis porrectis fauorabiliter exauditis, memoratas litteras priuilegiales paternas presen-
tibus de verbo ad verbum insertas, quoad oranes earum continentias et clau5ulas acceptamus,
approbamus, ratificamus et nostro pro predictis Baronibus, proceribus et nobilibus regni nostri
priuilegio innouantes, perpetuo confirmamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam
concessimui litteras nostras priuilegiales pendentis et authentici sigilli munimine
nostri dupplicis
roboratas. Datum per manus reuerendi in Christo Patris et Domini Domini Demetrii, diuina
miseratione tituli Sanctorum Quatuor Coronatorum Sacrosanctae Romane Ecclesie Presbiteri
Cardinalis, ac Sanctae Strigoniensis Ecclesie Gubernatoris perpetui, locique eiusdem Comitis si-
militer perpetui, et aule nostre fidelis Cancellarii, anno Domini M. CCC. LXXX. quarto, de-
cimo kalend.'is mensis lulii, regni autem nostri anno tercio. Reuerendis et Vcnerabilibus in
Christo Patribus, eodem Domino Demetrio, dicte Sancte Strigoniensis Ecclesie Gubernatore per-
petuo, Ludouico Colocensi, Petro ladrensi, Vgulino Spalatensi et Petro Ragusien. Archiepis-
copis; Emerico Agriensis, Paulo^Zagrabiensis, Gublino Transiluane, Valentino Quinqueecclesiensis,
Decretorum Doctore, lohannc Varadiensis, Gyllermo lauriensis, Benedicto Wesprimiensis, lohanne
Chanadiensis, Georgio Bosnensis, Petro Vaciensis, loanne Syrmiensis, fratre Dominico Nittriensis,
Paullo Tinniniensis, Demetrio Nonensis, Chrysogono Traguriensis, Matheo Sibinicensis, Benuenuto
Pharensis, lacobo Makariensis, Michaele Scardonensis, et Thoma Senniensis, Ecclesiarum Epis-
copis, Ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Corbauiensi sede vacante. Magnificis viris Nicolao
de Gara, regni nostri Palatino et ludice Cumanorum, Ladislao Wajuoda Transiluano et Comite
de Zonuk, Comite Nicolao de Zeech, ludice Curie nostre, Stephano de Lindua, totius regni
Sclauoniae, Stephano filio Philippi de Machow, Templino de sancto Georgio, Dalmatie et
Croatie Banis, Nicolao dicto Zambo, Tauernicorura, Blasio dicto Forgach, Pincernarum, Nicolao,
filio Nicolai de Telegd, lanitorum, Ladislao, filio Nicolai de Vesen, Dapiferorum, Stephano,
filio condam Domini Dionysii Vajuode Agazonum nostrorum Magistris, predicto Nicolao Zambo

Comite Posoniensi, et aliis quam pluribus regni nostri Comitatus tenentibus et honores.

14. (Str. 223.) Karolus dei gratia Ungarie, Jerusalem et Sicilie, nee non Dalmatie,
Crouatie, Rame, Seruie, Galicie, Lodomerie, Comanie, Bulgarieque rex, Prouineie et Forcalgrii
ac Pedimontis comes. Universis presentes litteras inspecturis tam presentibus quam fiituris.
Gratis et meriiis ad collaeiones beneficas ex debito naturalitatis astringimur, sed illis propen
sius rependium nostre munifice liberalitatis persoluimus, qui gratum nobis exhibuerunt ob«
sequium, prebendo aliis laudabilis imitationis exemplum. Sane attendentcs sincere et constaotts

devotionis et fidei merita, quibus vir magnificus Stephanus Vegle et Modruxii comes, afiinia* at

fidelis noster dilectus, erga miiestatea nostram evidentibus operibus claruit, ipsius quoquc
grandia, utilia et fructuosa servitia, que nobis hactenus persone et rerum suarum non parcendo
periculis, laboribus et sumptibus indefexe prestitit, ac ad presens prestat ac prestare poterit
utiliter in fiiturom, ex quibus nedum sibi, sed suis etiain posteris ostendcre nostre liberalitatis

gratiam obligamur, eidem comiti harum serie de certa scientia nostra concedimus, quod in
casu, quo eiindem comitem subtrahi ab hac luce contigerit, Icgitimis liberis masculis ex suo
corpore non relictis, in eo casu magnifica infantula Elizabeth, eiusdem comitis filia primogenita
et legitima, ac si esset maseulus et legitime descendentes ex ea, qui tunc superstites tuerint,
succedant et suecedere debeant eidem comiti in comiutu Vegle et Modruxii oronibusciue aliis
XIV PKlLOr. 11.

terris, castris, villis et bonis, que ad presens idem comes habet

et possidet ac habere et acqui-
rere poterit iusto titulo in futariim, et ad eos in premisso casu hiiiusmodi successio devolvatur.
No3 enim iam dictam Elizabeth et legitime descendentes ex ea ex nunc in casu premisso ad
successionem huiusmodi et omnes alios actus legitimes ac quelibet alia ad succesionem ipsam
pertinentia de dicta certa nostra scientia et regie nostre potestatis plenitudine habiles reddiraus
et capaces, lege vel constitutione regni nostii Vngarie contraria non obstante. Nee etiam ob-
sistentibus quibuscunque litteris, cedulis vel scripturis, factis per recolende mernorie dominum
Ludovicum dei gratia Ungarie regem etc., reverendum dominum patrem nostrum, aut alios
quoscunque seu per nos vel alios similiter factis vel imposterum facien lis de translatione huius-
modi successionis et ipsius comitis bonorum in alium quemcunque et illius habilitationem ad
successionem eandem, quas et que de dicta certa nostra scientia tollimus et revocamus ac
viribus et efticacia totaliter vacuamus. In cuius rei testimonium presentes litteras exinde fieri et
pendenti raaeistatis nostre sigillo iussimus communiri. Datum Bude, anno domini millesimo tre-
centesimo octuagesimo sexto, die vicesimo secundo Januarii, none indictionis, regnorum nostro-
rum Vngarie, Dalmatie etc. anno primo, Jerusalem vero et Sicilie anno quinto.

15. (Str. 2gi.) Nos Nicolaus de Gara, Regnorum Dalmatie, Croatie, Sclavonie Banus.
Memorie commendamus, significantes, quibus cxpedit vniversis. Quod quia dicti Regni Sclavonie
Nobiles nobis per suos speciales nuntios id querulose significare curarunt, quod alii nonnuUi
Bani, vel Vicecomites eorundem Regni predicti, ipsos de antiquis consuetudinibus et libertatum
prerogativis ab antiquo approbatis, signanter vero in alienatione sigillorum, quibus ipsi in ipso-
rum officio fungerentur seu uterentur, et eorundem
per ipsos electo, seu eligendo,
notario
facta excepissent et eosdem in eisdem minima
conservare curarunt. Supplicantes
teuere et
nobis per nuntios ipsorum prenotdtos, ut ipsos in eisdem onsuetudinibus et libertatum pre-
rogatiuis, quibus ipsi tempore domini Lo lovici olim Regis Hungarie, indelende msmorie tenti
fuissent et conservati, et prout etiam Sereaissimus Princep5 Dominus Siglsmundus, Rex Hun-
garie ac Dalmatie, et Croatie predictorum, dominus nos'er gratiosus, easdem Libertates eorundem
pridem in Temesvar de vnanimi sanctione et communi decreto totius Regni sui Baronum et
Procerum, ymo vniversorum nobilium, Uteris suis medlantibus confirmasset et roborasset, prout
in eisdem Uteris coram nobis specietenus exhibitis limpidius continetur, tenere et conseruare
dignaremur. Nos igitur justis et legitimis eorundem nobilium supplicationibus et petitionibus
sicuti dignum arbitramur aquiescentes, nihilominus prefatis Uteris ipsius domini nostri Regis
contraire non valentes, eosdem nobiles ipsius Regni Sclavonie in eisdem c onsuetudinibus et
libertatum prerogatiuis, quibus ipsi tempore dicti domini Lodovici Regis tenti fuissent et con-
seruati, ac etiam prout in eisdem domini nostri Regis Sigisraundi per omnia
Uteris ipsius
continetur, a modo et indempnes volumus frui, permanere et potiri; eo
deinceps illesos et
modo videlicet, quod sepefati nobiles quemcumque Notarium eligere voluerint, liberam eligendi
et deponendi, dandi, et removendi habeant facultatem ac etiam Comites nostri predicti Regni
;

pro nunc constituti, et in futurum const'tuendi, univ^ersa sigilla ipsorum Comitum, Judicia et
causas ipsorum nobilium concernentia, teneantur dare et assignare Notario prenotato, hoc
etiam declarato, ut hujusraodi Notarius de sede Judiciaria eorundem sigilla antefata ad locum
alienum minime assportare valeant alque possint et quod dicti Notarii ac Comites ejusdem
;

Regni Sclavonie sine Judicibus nobilium causas nobiUum predictorum nuUatenus judicare, vel
literas ad possessionarias perpetuationes et causarum dififinitiones sigillare queant atque possint
id etiam adjecto, quod dicti Notarii et Comites ipsius Regni sub sigillo minori non plures
literas nisi Inquisitorias, citatorias, ac Judiciales dare possint et valeant modo
prorogatorias,
aliquali ; sed nee hoc prctermisso, quod
ad ipsas possessionarias perpetuationes et cau-
littere
sarum qualiumcumque difinitiones, et expeditorie sub majori sigiUo emanari queant atque possint,
vna cum sigillis nobiUum predictorum; et quod Comites supradicti litteras expeditorias super
facto Birsagiorum non de pluribus nisi de duabus .bus judiciorum predictorum dare possint
. .

et valeant, sed non de tertia parte dictorum nobilium judicibus proveniente. In cajus rei me-
moriam perpetuamqae firmitatem pendentis sigilli nostri muniraine fecimus .... (D)atum in
Gara feria tertia proxima post Dominicam Letare. Anno Domini Milesimo Trecentesimo
Nonagesimo Octavo.

16. (Sir. 293.) Nos Nicolaus de Gara regnorum Sclauonie, Dalmacie et Croacie banus
damns pro memoria quod causam quam magister Paulas de Zeryn, pro quo Michael filius
Valentini cum procuratoriis Uteris nostris astitit contra magistrum Nicolaum filium Johannis de
Kastannicha iuxta continenciam literarum nostrarum prorogatoriarum super facto quarumdam
possesionum Jacovel, Comogoyno, Gerdyn, Turnya, Velesno, Tanigho et Bezdegk vocatarum cnm
 TRANSKRIPCIJA izprava. XV

ipsarum pertinenciis in octavis festi beati Mychaelis Archangeli mouere habebant coram nobis,
de literatorio nostro banali mandato pro ipso magistro Nicolao nobis alato ad octavas diei
medie quadragessime nunc venturas duximus prorogandaro; presentes autero sigillis nostris ab-
sentibus sigillo magistri Mychaelis filii Anthimi vicebani et comitis nostri Zagrabiensis fecimus
consignari. Datum Zagrabie tercio die termini prenotati anno domini milesimo CCCC™* primo.

17. (Str. 299.) Commisio Johannis de Maroth bani.

Nos Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie marchioque Brandenbur-
gtnsis e.t.c. sacri romani imperii vicarius generalis et regni Bohemie gubernator memorie
commendamus per presentes, quod vir magnificus Johannes de Maroth banus noster Machoui-
ensis ab una, parte vero ex altera magister Benedictus filius Pauli de Belethinch coram nobis
personalitei constituti, per eundem Johannem banum confessum exstitit oraculu vive vocis in
huuc modura, quod ipse considerans multipharia gratuita seruicia eiusdem magistri Benedicti
per ipsum eidem Johanni bano exhibita et inpensa in aliqualem reconpensam remuneracionem
et serviciorum eiusdem predictorum quasdam tres possesiones suas Zytharouth Seganouth et
Symgynouch vocatas in comitatu Sirimiensi constitutas et habitas, ipsum Johannem banum
nostre regie collacionis titulo concernentes, cum omnibus earum utilitatibus et pertinenciis uni-
versis ac sub earum veris metis et antiquis, quibus eedem per ipsum Johannem banum
hactenus tente fuissent et posesse eidem magistro Benedicto et per eum Nicolao filio eiusdem
magistri Benedicti eoruraque heredibus et posteritatibus vniversis jure perpetuo irrevocabiliter
dedisset, donasset et contulisset ymo dedit, donauit et contulit nostre maiestatis in conspectu,
ita tamen quod si idem magister Benedictus et Nicolaus filius suus absque heredibus ab hac
luce decederent ex tunc predicte possesiones Zytharouch Seganouch et Symgynouch iterum ad
predictum Johannem banum et eius heredes deuolui deberent eo tacto, quibus quidem poseso-
narie donacioni et collacioni ad humilem supplicationis instanciam prenotati Johannis bani
nostrum regium consensum prebemus pariter et asensum, presentes eciam dum nobis in specie
reportate fuerint in formam nostri priuilegii redigi faciemus. Datum Posonii dominico die pro-
ximo post testum beati Mychaliis archangeli anno domini milesimo quadringentesimo secundo.
 .f^'
<!•'

?lt
•*•
-.^z-

tit * m<Ai>
*•
<.A>

tit •*•
m «.4.>
**

%'^"*'
«>L<

f|-> * w
«>.>

?a^. f il ksv
# -^^p # 4i» •*•
^i^ <» 4^
^^*T
;*?;^
{I.

4E^ •"
^t * "^ * *§* iSfe
'
t^ * "*i* * tyt *• "^1*" * '*!*' •*•
^^ * <i^
-^J-

titije Jt' ^'f<

«|t * "^ *
•4-
^ ^-^'if "^
fit *.i
^ ^
<-<^''
'^
<'•&-'

fit * lit *
'A' ^•Ai''

%^
'A'
* t§t *
^-^^
"^^t
'-^
*'^'
tit
*A'
* *$t * t|t
<4^'
"*'
--A'
"^^ *
*<^»

*l*" *
>A'
^l*

-ft:' 'A^

4^
^4 ^ ^-^ -*
r¥! ^ W^ *
'^^^
t^t
-'<^-

m
^^-^ -^ ^-^
%t ''^
'*• ^^'^ -^
t^t ^ ^'^
St -^
* ^^-^ -^
f:^t
•*
-^ ^•'^
%^ *^$t ^>jtl^'Ji .I2.
i"
JL^A.
^P"
.'1-.
'••
>.^jC
t^t

#* * titt|t $-
^.?4'..^/^9/-'.*'^9/''
j^'-
^»^
•¥•
-^^^ •*•

\^
fW
^•.
^
^.'^ ^9/i
•*•

.^.'« X9X ^.
* see ? M5$ t •;ti? ! H*e «A« : "^f *^ **j^ «A'
I-. 4=.

'i^r 'A' *A,i> •'A* '•&•' "^' «A,< ^A' *<^'

i*^
-•^1 ,i>>» .•^« »V' '»> -v* . •* •• . '> «'•<• •» * 4|> •*.
^p*. ^- ^0> *•
t|t "^ '^^*' * *^ •* "^^
^' I" XW4'
cVvo ^ ^.%i 4. ^?A,J >^^' J>f?A\^' ;*.%' k9x' ..^ *?S5/;' i.' i^
*il$^ ••r
stse its?

^i> <if ^> * fl^ + tit * fit -i^

tit *•
fit * ^|t ^^^
rit * ^It *•
tit * -^It
*•
tit * <!> * «lt * -^l^
•*•
^It

<S> ^ 4|> *-
t|» * «^» * f|> * 4|» 4:
t|> 4- <|*-^: <?». *. ^|> 4- *|> •* 4|-> *•
^|>
*•
^ A' .A' -A' >A- 'A« «A< ' .A/

*'
'k^ vA' ^ f its? * ycse
» *
>^?A
^
<^ •*• 4S> * tit •* .9.
t^t
* tit
.%
•^
^
.

A«3<
•>,*• »A»

^^,?<
•-^« .A« «A< kA.
*-4^4 * -» .•^.
4. ^9A 4. ^.'^ .L.
.A* »A' -A.
.^.
.A.
.•^.
'A,
.-^

^^
*• •5i^
^5V #
^
*lt * ^* * "^^^ * 4- 434
>4*
4- 4a>
'4-
*
"4
AK*J
»•
4fc-9
•V'»
* 4g>-
V*
•*•
4l>
»4«
'>«;?;

* ^
'4»
^9^ 4. ^?A 4.
# 4^4
:l4
-4»
•4>

.0.
4S>
'4-
^i^
•*•
«A>
•• * <$»
4^4
^.^ t X9a
'4*
* 4S4
4-. ^9r
>A..

»4«
* 454
X9>J
«A
/i^
»A.
•
Yet!
*
.A>
45:4
%S<f

t|>-
J^9^ 4.. ^
Yi

"^ ^5>; ' ^fi ^^ A ^*^ A« ^*^ I ^^ '4' ^**

t %3^ 5ti9<
''
ytsi
A ^*^ I '^^ I *A' A A
*4' *'A' *4'
^^^
•*• * <|^*'"*
^If-"' * t|t * ^It * t|t * "^It
*• * fit * ^1* * ^|t * ^^^ ^ *§t
fit * ^|t '" * *v* * fPt * "^^^ ^

^'•"' '"" '

=«i;'.. X9X rf;x',v ^;x
*.'x"^' *5;
'
•:i5-
fc .Jx«?4' j/^.?^
'C5> ^C5\

4S4 # 4§> * St ^ S* * tit * S*" * t^t * S* * t|t * ^P Ct|t * ^^ * t|t

* * •
{gf -^ -^
fi^ '^
t^t ^%^ S*"
I "'^^ A >f^'I^.?^ 4. ^.*i V ^'^.^ * ^.?^ * ^'^.^ >S.*J 4. "9vi A J*.*i'4. AS.*1
4i. ^.'^ 4. -«.% ^ ^?A' 4.' ^<^?A ^i^Ji^\'!S?A ^ ^
* *.+.
YCfi VS jV ^
* 4y4 * 4g4 ^- 4g4 * 4?:4 4> 4S> * 4g4 •# 4S4 * 4g4 4: <S4
>S-?A\'iSM'..'i^?A\.'k\:!^'Ti^?A\..\OA''i$?A\'k^^^^^
n'n 'eft * ^ %>V ^ %;^ : %>V ^ %iV t %5^ * 5^«S*?
%Se *'^* ^ M
%S^ ^-^^
1* *<iv^ *«fkfc* ^-^^ *'0s' *'6»' ^Ji^*' *A/ *A>
^^f^^-^^-St^t^^tit^St"*" ;^^.
.ilfei
*• "iW^ •*•
4S4 * ^4 ^:- 4S4 * 4S4 # 424 ^ 4g4 * 4g4 4- 4X4 * <24 •

^.% ^.% i§?A 4. ^.';i 4. i^.^ i. ^9-^ 4. ?^9^ >. ^?A 4. >?.% 4. ^^ 4. ^
# .^ •#
n fije T 5«^ -«*? 5*5V
•:^
Yk
.*. .fe

t-^tltt^* * ^|t * t|t

*-
4
4S4 4S4
'4>
^ 454
._ '4* t^t * t^t * St * %t * t**
?« 4. ^9-^ i.
'

-<^.?^
•4'«
4 x9>i 4.
^ :}r

^?r
4^4
•4«
4. N

if -^ l£4 * -^ -^ ^ * -^ *•
t|t * t|t * t|t * t|t ^ fit * t|t •*•
t|t * tit * t|t * t|t * t|t * tit
4-
t|t-

:•'*
f| ^ r|t * -^if •*
lit * "^It * fit * St * St ^ *l^
*•
St * St * St *• St ^'
St •* St '

"i^ J^ * ^^.^ * 3f.^ * ^.*s * ^.'-^'.-fc. ^.^ 4. X9>i .t i^.?^ 4=. X9X ..5. i^?A ..u ^?A ..K ^?.% ...
g.^ .^
>*

•*•
4|4 * ^ •*• 4*4 * -^l^ * <^ * 4|4 •*
^•^St^tMt

*-4®9 -*
^*t|t*t|t*t|t*t|t-^ilt*t|^*t^t*st^
*^ ^.A. A «^^« «.JL« \^« %^A ^ A, • %«fV .?C.
»-
^ ^ "^ itt ^ '''^^

H^t^*
|t*t$f*f$f*^*i^*if
*•

;f ^* f|f + <|> 4|f *• 40^ + 4^4 * ^> '*

f$* ^

: 4-

* i1:V^

\C5r vfj.* VCJ'

:> + tit *^
t$f ^ tit ^i$t * ^ * "^ * tit "»

* * <|»
>A.'
i^
•

4g> 4
^'
^ vA^
•*•
-.6'
f^* 4-
*A' *<'V'
<^ 4- f^ -^ fg*
<4'
4-
*A'
<^

• A. "A' *' '-(k'

/<>

X9^

^.^ Jib

;^4• 4-'^>

l-^* "1^*
5t'

^
 ."^SCs
«^ '
.- , '^><,-.^^^^^^^^ik^"^isi5h^iii^^M^^K'^kii£> .ui'Mibti...-s&}'p