Uvod

Pastoralna ( praktina) teologija u Hrvatskoj se nalazi u svojevrsnom iskuenju. Neovisno od

toga, vano j kazati kako na sveuilitima ne postoji katedra praktine nego pastoralne
teologije. Na njemakom govornom podruju koriste se kao sinonimi. Ipak praktina teologija
je iri pojam jer obuhvaa i katehetiku, liturgiku, pa ak i crkveno pravo. U ovom lanku
pokuava se pastoralnu teologiju reflektirati unutar teologije, Crkve i drutva. Jedan te isti
ovjek je subjekt Crkve i drutva. Znanost je cjelovita tek onda ako uzme u obzir i teoloku
znanost. P teologija nije neki izdvojeni, ve je sastavni dio teologije, Crkve i drutva u cjelini.
Na poetku treba postaviti pitanje materijalnog i formalnog objekta, te znanstvene metode.
Schuster, Rahner i Klostermann rekli su da je materijalni objekt p teologije cjelokupni ivot i
sveobuhvatno djelovanje Crkve. Materijalni objekt se dijeli s ostalim teolokim znanostima.
Specifina razlika nalazi se u formalnom objektu. Prema Rahneru f. objekt jest Crkva u
sadanjoj povijesnoj situaciji. Crkva je sastavni dio i drutvene situacije. Primjerice stanje u
Hrvatskoj nije isto u demokraciji i u komunizmu. Rahner upozorava kako se Crkva treba
uvati 2 ekstrema: nekritiko prilagoavanje i odbacivanje svega onoga to je novo. Rahner je
iskovao termin samoostvarenja Crkve. Zamjerili su mu da taj pojam upuuje na
introvertiranost Crkve. Ovaj pojam treba itati u formalnom smislu. Proces samoostvarenja
sastoji se od tri zadae: slaviti Boga, sluiti spasenju svakoga ovjeka, i biti za svijet.
N. Mette istie kako je praktina teologija znanost djelovanja. Za njega je vano provoditi
induktivni postupak u kojem ne polazimo od dogmatike, ve od ovjekovog iskustva. Nuno
je koritenje empirikih metoda, interdisciplinarnost, te je vano nadii subjekt-objekt
shemu.
1. Metoda u pastoralnoj teologiji
Pastoralna teologija je teoloka znanost, koja znanstveno-teoloki reflektira zadau i buduu
crkvenu i drutvenu praksu vjere i to : analitiki, kritiki i normativno. past teologija je
usmjerena: ad intra- prema Crkvi; ad exstra- prema drutvu. Ona je iznad klerikalnog suenja
koji zadau pastoralne teologije gleda kao pripremu sveenika-duobrinika za njegovu
kasniju pastoralnu slubu. na uiteljskoj,sveenikoj i pastirskoj razini.
U definiciji p teologije vidi se da se radi o refleksiji vjere kako se ona manifestira unutar
Crkvei unutar drutva. Metoda p teologije se sastoji od 3 koraka: analiza postojee situacije,
kritika prosudba te davanje normativnih smjernica za osobnu i crkvenu vjerniku praksu.

Joseph Cardijan upotrijebio je metodu govorei o 3 koraka: vidjeti-prosuditi-djelovati.

Metodu je preuzeo socijalni nauk Crkve. Ovu metodu spominje i Ivan XXIII. u Mater et
Magistra. Na hrv govornom podruju ovu metodu spominje Alojzije ( tu se lome koplja)
ondi. ondi metodu smatra nedovoljnom i zauzima se za metodu pastoralnog
raspoznavanja. ( ma zamisli, nita mu ne valja ).
Klein u Cardinijnovoj meotdi vidi temelj a to je vjera u dostojanstvo i poziv ovjeka, koji su
neodvojivi od Boga, u sreditu je spasenje ovjeka. Prvi korak vidjeti odnosi se na
cjelokupnu ovjekovu osobnu i drutvenu stvarnost u kojoj ovjek trai Boga. ovjek u toj
situaciji ima mnogo pitanja, sumnja i nedoumica.
Drugi korak prosuditi odnosi se na razumijevanje i refleksiju i tumaenje iskustva i
zadobivene

spoznaje. Time postaje razumljivije to proturijei dostojanstvu i to moe

poboljati ovjekovo dostojanstvo u perspektivi spasenja. Crkvenost je u slubi spasenja.

vjera je iskustvo Boga ivoga, ona je neodvojiva od Kristove povijesne Crkve.
Trei korak djelovati ima za posljedicu promjenu ivotne stvarnosti, ivota i drutvenih
struktura. Promjena se dogaa po konkretnom djelovanju. Djelovanje polazi od dostojanstva
ovjeka, koje je od Boga dano . Ono je iznad svakog propisa i zakona.
Dakle, sva tri koraka odnose se na ovjeka, na Crkvu i na drutvo te na vjeru i religiju
openito.
Pastoralna teologija je suradnica i sluiteljica Crkvenom Uiteljstvu ali i konkretnom ovjeku
u konkretnoj Crkvi i konkretnome drutvu. Ona je ukorijenjena u teoloku teoriju ( Evanelje,
Sveto pismo te tradicija i Crkveno uiteljstvo). Postojea crkvena praksa ima mjerodavnost u
Isusovoj praksi . Crkvena praksa dogaa se u povijesnome drutvu gdje se nalazi ovjek.
2. Pozicija pastoralne teologije unutar teologije i Crkve
Materijalni obljekt zahtijeva veliki napor od pastoralnih teologa jer oni za svoje temeljno
polazite uzimaju znanstveno teoloka dostignua biblijskih, patrologijsko-povijesnih te
sustavnih teolokih disciplina u svezi s ovjekovim spasenjem u krilu Isusove Crkve i u svezi
sa samom biti Crkve. ostali teolozi trebaju korespondirati s pastoralnim teolozima. Konkretno
drutvo treba se gledati u trenutnom sadanjem i u buduem razvoju. ovjeka treba susresti
kao stvorenje u pokretu i vjenome traganju. Mnogi krani trae svoju vjeru i crkvenost
unutar raznih pokreta jer nisu zadovoljni s klasinim pastoralnim djelovanjem Crkve, mnogi

ulaze i u sekte. Sve ovo predstavljsa izazov za sve teologe. Crkva je dinamika veliina
podvrgnuta povijesti voena je Duhom i ovjekom. Ovo se odnosi na cjelokupni narod Boji.
PPraktini dio teologije se treba fokusirati na trenutnu situaciju Crkve. Tijekom povijesti
Crkva je razvila hijerarhiju i pastoralne strukture. Pastoralna teologija znanstveno teoloki
analizira situacije i daje normativne modele djelovanja. Najpozvanija teol. discipllina za
opisivanje, kritiziranje i mijenjanje pastoralne zbilje jest past. teologija. Ona je spiritus
movens za mijenjanje postojeeg stanja u bolje. Pozvana je i na promicanje teoloke
interdisciplinarnosti., i na razini sveuilita i na razini drutva. Treba se zauzimati za
zajednike seminare, mora inicirati i predvoditi znanstveno istraivake projekte, te se nuno
otvoriti multidisciplinarnosti na razini sveuilita i drutva, konkretno se povezati s
psihologijom i sociologijom. Drugi vatikanski istie nunost suradnje i svaki je teolog pozvan
na znanstvenu suradnju teoloke i neteoloke vrste. Ne smije se zatvoriti u svoj pastoralno
teoloki geto, kao to su inili pastoralni teolozi di Drugog Vatikanskog. pastoralna teologija
ne smije propustiti kairos. Zulehner govori o suodnosu Crkve i njene prakse prema kairosu i
Kyriosu. Sluite Kyriosu u kairosu. Zulehner razvija 3 tematska polja pastoralne teologije u
temeljnome pastoralu a to je kriteriologija, kairologija i prakseologija. Kairos je shvaen kao
as spasenja. Pastoralni teolog mora ii uvijek korak naprijed ispred ostalih teologa.
Specifikum pastoralne teologije oituje se na poseban nain u trajnoj i intenzivnoj
povezanosti izmeu teoloke teorije i konkretno ivljene crkvene i drutvene prakse vjere.
Praksa je puna pitanja i dilema. Tu povezanost potvruju i pastoralne poslanice koje
raspravljaju i korigiraju mogua odstupanja u crkvenoj praksi. Ovoga ima i u spisima
crkvenih Otaca. Slubeno Crkveno uiteljstvo pokazuje razumijevanje za raskorak izmeu
evaneoskog ideala i konkretnog ivljenog kranstva mnogih krana. To isto Uiteljstvo u
teolokoj teoriji brani odreena gledita od kojih su neka teko odriva u konkretnoj ivljenoj
praksi krana. Rezultat jest udaljavanje od Crkve i upne zajednice. Pastoralna teologija u
tome ima nezahvalan posao. Ona mora posredovati izmeu Uiteljstva i ivih ljudi koji
djeluju unutar konkretne crkvene prakse. U Hrv. nije jo razumljiva stvar da vjera i crkvenost
moraju imati i javnu dimenziju po kojoj je neiji kranski habitus tek kompletan.
Deklarativna pripadnost katolikih hrvatskih graana nerijetko ima negativne posljedice na
unutarcrkvenoj i na drutvenoj politikoj razini. Na unutarcrkv. razini oni poduu prosjek
katolika, a na drutvenoj i politikoj ukoliko su nositelji afera, onda to se negativno odraava
na Crkvu i drutvo.

Zadaa pastoralne teologije jest da ukazuje na ono bitno i evaneoski neupitno a to je

povijesno promjenjivo. Druga zadaa joj je ukazivati na sloenost osobnih i drutvenih
uvjetovanosti koje prate suvremenoga ovjeka ali i ukazivati na grjenost na temelju koje
dolazi do raskoraka izmeu Ideala i konkretnog ivljenog kranstva. trea zadaa jest brinuti
o trajnom dijalogu Crkve i konkretnog ovjeka, pri emu ovjek Crkve zapoinje prvi dijalog,
a nikad ga prvi ne prekida. Duobrinik djeluje na temelju modela prema kojem on neto
odgaa i prolongira nikada ne uskrauje zahtjev kranina.
Pastoralna teologija, iako se kao theologia pastoralis spominje tek u 16.st., mora se istaknuti
da je ona stara koliko i kranstvo. Isus je bio pastoralni teoretiar i pastoralac per se.
Pastoralno teoloka naela, Isusova praksa i praksa prve Crkve su mjerodavni za dananju
pastoralno teoloku teoriju i crkvenu praksu. Pastoralna teologija ima zadau isusovskoevaneoskoga kontinuiteta. U praksi se dosta toga prije zagovarala to danas nije prihvatljivo.
Jedno naelo koje i danas vrijedi jest da se kraninu sakrament ne moe uskratiti ali se
iznimno moe odgoditi. Crkva je Crkva otvorenih vrata. Crkva kao institucija i krani moraju
se pozicionirati u drutvo koje se trajno mijenja.
U Crkvi tijekom vjekova dogodila su se dva unutarcrkvena udaljavanja. Prvo karakterizira
gubljenje odnosa bratstva i sestrinstva, a uvrijeio se feudalni odnos. A drugo se oituje u
individualiziranju vjere, ne mari se vie za eklezioloko zajednitvo. P. teologija treba
inzistirati na navijetaju lica Bojega koje ima temelj u Evanelju i polaziti da od naela da je
u sreditu pastorala uvijek ovjek, a ne zakon. treba prakticirati praksu srca, hrabrenja na ne
moralizirati. Vaan je duobriniki susret. ovo sve utkano je u Evanelju, praksi prve Crkve.
3. pozicija i zadaa pastoralne teologije unutar hrvatskoga drutva
Govorei o poziciji i zadai pastoralne teologije u Hrvatskoj treba citirati Pastoralnu
konstoituciju o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes. Ona oznava pastoralnu
intenciju dananje Crkve Kristove. Daje smjernice za katoliku praktinu teologiju, a teologija
Drugog Vatikanskog jest temeljna za metodiki model triju koraka J. Cardijna . Klinger istie
kako je pastoralni napredak dogmatski napredak. Za obnoviti pastoral potrebno je obnoviti
dogmatiku. Za njega GeS nije pastoralno-teoloki nautak ve fundamentalno-teoloki
program. Crkva, teologija a posebno pastorlalna ne smije se distancirati od konkretnoga
drutva u kojem ive i djelujuiako bi pojedini protagonisti crkvene ili civilne veze zagovarali
dihotomiju Crkva-drutvo te teologija-znanost. Ako se eli priznati integralnost drutva i
znanosti onda treba priznati nedjeljivost ovog prethodnog. Crkva ivi i djeluje u konkretnom

drutvu, ona nije izvanzemaljska stvarnost. Ako se odijele onda dolazi do getoiziranja. Crkva i
teologija ne smiju biti iznad drutva, oni su svojevrsi moralni i etiki korektiv. Svakako, ne
smiju se uzdii niti iznad ovjeka.Poslije Boga, za Crkvu i teologiju ovjek je alfa i
omegapostojeeg. Crkva treba participirati u ivotru socijalnim krizama ovjeka u drutvu.
Treba zagovarati zajednitvo neovisno o konfesionalnoj pripadnosti. Takoer je vano
promicati dostojanstvo. Dostojanstvo ima temelj u Bogu, a pastoralna teologija to tumai i
promie. Zajednitvo i jednakost temelj su crkvenog i pastoralnog djelovanja. Ovakav stav u
Hrvatskoj ima posljedice. Pred duobrinikom svaki sugovornik je autentian i jedinstven
ovjek., ne osoba po drutvenoj ili crkv. poziciji. Tu se u hrv. crkv. praksi uinilo propusta.
Zajednitvo i jednakost imaju opravdanje u evaneoskom specifikumu i u pov.-spas.
dogaaju, te aktualizaciji spasenja ovjeka po i u Crkvi.
Drugi vatikanski preporua promicanje dijaloga i suradnje za ostvariti ciljeve. Crkva za cilj
ima spasenje ovjeka u njegovome egzistencijalnom totalitetu. Treba tumaiti znakove
vremena u svjetlu evanelja. Konstitucija ne govori o pastoralnom djelovanju unutar Crkve,
ve u drutvu. Ipak itanje znakova vremena odnosi se i na drutvene i unutar-crkvene prilike.
Crkva treba oslukivati to to ovjek dananjeg i budueg narataja pitanja u odnosu na svoju
egzistenciju. . Lumen Gentium istie kako laici imaju zadau tragati za Bojim kraljevstvom.
Oni ive u svijetu, pridonose posveenju svijeta i drugima oituju Krista. Trebaju urediti
vremenite stvari da rastu u skladu s Kristom i da busu na hvalu Stvoritelja. Eklezioloko
mjesto i zadaa vjernika laika proizlazi iz vjernikog ivota i djelovanja u drutvu. Vjernik
laik u saboru daje svoj glas iz vlastite odgovornosti, namjesto njega to ne ini nitko drugi.
Teologija, aposebno pastoralna ne smije dopustiti da Crkva ide svojim, a drutvo svojim
putem. Uz svu autonomiju ne moe biti dihotomije izmeu Crkve i drutva. Ako pod
autonomijom vremenitih stvari podrazumijeva to da stvorene stvari ne ovise o BBogu te da se
ovjek njima moe tako koristit da ih ne stavlja u odnos prema Stvoritelju, svatko tko priznaje
Bogauvia neisptravnost takvog miljenja. Oprjenost ipak teko podnosi konkretni ovjek s
kojim se duobrinici esto susreu. Uvijek se treba zauzimati za ovjeka. Iz svega proizlazi
trolist subjekata koji imaju svoju poziciju u hrv. drutvu. To su slubena crkva, teologija,
(pastoralna teologija), vjernik laik. Oni ine zaokruenu cjelinu. Zadaa p. teologije je
analitiki, kritiki i normativno djelovati. .
U prvih 25 pokoncilskih godina pastoralna teologija nije se odvie posveivala sociolokim
istraivanjima jer su tada postojale samo markistika socioloka istraivanja religije. U

posljednjih 20 godina uinjen je znanstveno-teoloki iskorak. KC u hrvatskoj uinila je

socijalno istraivanje meu sveenicima Jugoslavije i kritiki valorizirala marksistika
socioloka istraivanja. Meu prvim sociolokim istraivanjima je znanstveni projekt u
1997./98. godini, kasnije se preko Katedre pastoralne teologije KBF-a Zagreb ukljuuje u
trei val Europskoga istraivanja vrednota i nastavlja na etvrtom. Rezultati su izlazili u
Bogoslovskoj smotri. Pastoralni teolozi sudjelovali su ina projektu Aufbruch I. a na Aufbruch
II. su bili iskljueni. Stjepan Baloban je vi+odio 2 projekta Teoloko fundiranje solidarnosti i
projekt Supsidijarnost u hrvatskom drutvu. Izvan-teoloka i drutvena stvarnost nije
naviknuta na to da za drutvo relevantna pitanja komentiraju teolozi. praktini teolozi nisu
naviknuti biti inicijatori suradnje i dijaloga. Mediji nisu naviknuti pozivati teologe da
razgovaraju i komentiraju dogaaje u religioznoj i teolokoj perspektivi.
Moemo se pitati koliko je teolozima aktualna za lanove Crkve i za lanove civilnog drutva,
jesu li teolozi intelektualci koji su suvini, koliko se pastoralni teolozi trude da budu pitani od
svojih vjernika i od lanova drutva. Teolog mora biti svjestan da je crkvena javnost suena i
ne dohvaa sve kategorije krana i sve profile graana. Teolog treba biti kritian i ad intra i
ad extra. Interdisciplinarnost unutar FTS-a bitna je pretpostavka za interdiscipl teologije s
drugim znanostima.