John Ruskan

EMOCIONALNO
PROIAVANJE
Prirunik za integrativni postupak

- Sarajevo -

Posveeno svima, koji posvuda

tragaju za duhovnou

ZAHVALE
elio bih izraziti svoju najsrdaniju zahvalnost ljudima, koji su mi po
mogli u kristaliziranju ove knjige...
Tradiciji Kriya Yoge i duhovnom majstoru Babajiju, koji me prvi
poveo na put do samoostvarenja.
Obiteljima Gurudeva Amrita Desaija i Kripalu Ashrama, jer su mi
pokazale, kako da zavolim - samog sebe.
Terapeutima, koji su prikupili materijale neprocjenjive vrijednos
ti, potrebne za ovu knjigu: Marthi Crampton, Terryju Huntu, Richardu
Mossu, Sharry Rose, Hazel Stanley.
Robertu Hallu, za pisanje nadahnute i misaone uvodne rijei.
Stanu Wattu, koji me beskrajno podravao, i koji je prvi izueni
terapeut s dozvolom za rad po Integrativnom postupku.
Izdavaima Peteru Gaultu, Tonyju Hoffmanu i Marjorie Partch, za
pomo pri oblikovanju rukopisa u knjigu.
Za pomo, koju su mi pruili Asha Golliher, Suzie Kunz, Claude
Roberts i Jeremy Youst.
Pokusnim itateljima, Patriceu Aairesu i Debori Wyatt.

UVODNA RIJE

Rana u ljudskoj psihi, koja proizvodi strah, ljutnju, pohlepu, ne

povjerenje i nasilje - najtee je izljeiva. Pa ipak, upravo je ova rana
odgovorna za mnoge tisue naina, na koje svi mi patimo.
Na neuspjeh u oslobaanju samih sebe od bolesti koja je zahva
tila i zarazila cjelokupnu ljudsku rasu vidljiv je posvuda u svijetu.
Unitavamo vlastitu okolinu svojom pohlepom i nepanjom. Vie
energije troimo na proizvodnju oruja za masovno unitenje, no to
radimo na pruanju pomoi jedni drugima, kako bismo poboljali
kakvou ivljenja. Bojimo se intimnog druenja s drugom osobom.
Naa prva reakcija na pristup naoj vlastitoj vrsti je nepovjerenje.
Ubijamo svoju djecu u strahovitim ratovima. Ugnjetavamo i muimo
one meu nama, koji su na bilo koji nain drukiji od nas samih. Vrlo
ubrzano postajemo ovisni o svemu, to nam doputa kratak predah od
strahovitog bola, uzrokovanog naim stanjem.
Tko uope eli uti neto o ovome? - mogli biste upitati. To se
opisuje u svim medijima. Ne treba nam jo vie tmine i zle kobi! Mo
gue da je i tako; no, mi moramo bolje razumjeti same sebe i nae
stanje, da bi se ikad ukazala makar i mogunost nastajanja zdravog
drutva. Posve je mogue ostvariti iscjeljenje srca. Svatko od nas po
sjeduje snagu, kojom rascijepljene dijelove svog vlastitog tijela i uma
moe ujediniti u cjelinu. Mi ratujemo jedino sami sa sobom. Bolna
ozljeda, uzrokovana cijepanjem obaju dijelova, strah i mrnja kojima
ta podjela rezultira, pojavljuju se samo u svakom pojedinom od nas.
Stvarno izljeenje poinje tek, kad iskusimo istinu o toj rani, i kad joj
pogledamo u oi. Moramo duboko osjetiti svoju vlastitu bolest. Pri
pravnost da osjetimo svoju vlastitu patnju i strah jedna je vrsta predaje

ba ovom ivotu, predaje upravo ovog tijela, ba u ovom trenutku.

Izljeenje u ljubav i cjelovitost nikad nije bilo nita vie, no - preda
vanje samom sebi, predavanje sebe tijelu to osjea. To je put za
prihvaanje samog sebe. Jednostavan je, no nikako i lagan.
Izljeenje e nastupiti samo uz nau suradnju. U medicinskoj
smo praksi otkrili, da bolesnik mora eljeti ozdravljenje. enja za
cjelovitou mora u nama biti dovoljno jaka i dovoljno svjesna, da bi
mogla izdrati teko iskuenje iscjeljenja.
Nai duhovni demoni i glavni vjerski pokreti, koji su izrasli iz
osobnog nadahnua, tisuljeima su nas uili uvijek istoj poruci. Ne
tako davno, i naa je psihologija doprla do istih ovih istina. Nae pu
tovanje je pobuivanje prihvaanja samih sebe. A da bi se to uinilo,
moramo biti pripravni osjetiti - to je to, to je istinito za nas same,
bez ikakvih ograda, i to ne samo sveukupnost radosti, ve i patnje.
ivimo koristei nae potencijalne inteligencije u tako maloj mjeri
samo stoga, jer odbijamo u potpunosti biti ovdje - upravo u ovim
osjeajima, i u ovom tijelu.
Na ovim je stranicama John Ruskan ostvario veliko djelo. Napi
sao je knjigu, koja objedinjuje mudrost pradavnih duhovnih vjebi i
nae moderno psiholoko razumijevanje. Uinio je to vrlo vjeto. Pa
ak i ono, to je jo znaajnije za ovo doba svjetske krize, opisao je u
praktinim pojedinostima takav postupak iscjeljenja, koji moe do
vesti do mentalnog, emocionalnog i fizikog zdravlja. Korak po ko
rak, razjasnio je metodu samopomoi, koja uistinu moe otvoriti puteve za dobrobit, Mudrost, te obnavljanje ljubavi prema samom sebi,
ali i prema svijetu.
Koncepti opisani u ovoj knjizi toliko su jednostavni, da ih je po
esto teko shvatiti. A jo ih je tee priopiti. Cijenim to, to je John
Ruskan uspjeno postigao oboje. Kad se udubite u stranice ove knji
ge, uinite to polagano i otvorena uma. Upamtite mudrost koju u nji
ma nalazite, a zatim sa znatieljom i zanimanjem otkrijte iskustvo is
tine na koju ukazuju.
Dr. Robert K.Hall,
Lomi School Foundation
Tomales, California

PREDGOVOR
Tijekom svih godina u kojima sam bio ukljuen u duhovne i iscjeliteljske zajednice, primijetio sam neto, to je ubrzalo pisanje ove
knjige: mnogi ljudi, koji najustrije tragaju za duhovnim rastom,
obino nisu upoznati s metodama ili vanou rada na emocionalnoj
komponenti psihe. Oni pristupaju unutarnjem rastu - kao to sam i
sam radio u prolosti, i to itav niz godina - samo usredotoenjem na
vie idealistike aspekte meu kojima je i ljubav, za koje se nadaju
da e ih dosei, dok zanemaruju onaj neugodniji, emocionalni aspekt
samih sebe. Uistinu, esto postoji ogroman raskorak izmeu svijesti
o emocionalnom Ja i pretpostavke, da emocije i nisu uistinu vane. U
isto vrijeme, svi ukljueni u psiholoku terapiju, kojoj je glavna zada
a emocionalno iscjeljenje, esto ne mogu otkriti nain za usklaiva
nje duhovnih umijea i svog unutarnjeg rada.
Premisa ove knjige bila bi, da se do stvarnog rasta u viu svijest
ne moe doprijeti tako dugo, dok rad s emocijama ne postane sredi
nji dio unutarnjeg rada. tovie, nadam se da u pokazati kako rad s
emocijama, kao i s osjeajima uope, moe postati najvaniji ili ak i
primarni obrazac za samoostvarenje, jer nam omoguuje osloboenje
od onih unutarnjih snaga, koje nas blokiraju i udaljuju od punine na
ih mogunosti.
Ova je knjiga proizvod povezivanja dviju kulturnih, intelektual
nih i duhovnih tradicija. Tijekom rada na njoj, osjetio sam susret ovih
dviju crta tradicije u svojim mislima, a zatim njihovo pretapanje u
pisani oblik, kao kod obrnute prizme. Kao ensko i muko, majka i
otac, Yin i Yang, svaki je od tih elemenata bio potreban, da bi se onaj
drugi ostvario u potpunosti.
Najire shvaeno, Istok predstavlja majku - povezanost s hranom,
odnosno s unutarnjim izvorom duhovne ispunjenosti, iscjeljenjem i

rastom. Zapad prikazuje oca - intelekt, organiziranje, pragmatina

naela koja daju oblik i strukturu iscjeliteljskoj snazi.
Ono, do ega je to dovelo, nije bila usporedba ili analiza ovih
dvaju puteva, ve sinteza. Imao sam namjeru pokazati kako se oba
ova obrasca mogu ujediniti u jedinstveni pristup, koji e omoguiti
sustav rada na samom sebi, za kojim zatim moe uslijediti intelektu
alni rad, a to e opet zajedniki dovesti do otvaranja srca. Osjeam da
bi ovakav pristup mogao biti od ivotnog znaaja za nas na Zapadu,
dok tragamo za duhovnom cjelovitou i oslobaanjem od nepreki
dno prisutne egzistencijalne patnje.
Ako e vam ova knjiga - moj poklon vama - biti od bilo kakve
vrijednosti, znajte da ste zauzvrat i vi pomogli meni, kao i svima na
ma ostalima, jer bol koju osjeate nije samo vaa; to je bol svijeta.
Izdvojenost je iluzija. Kad iscjeljujete sami sebe, iscjeljujete i svijet.
elim vam neprestanu puninu u svakom podruju ivota. elim
vam mudrost, da ostvarite one bezgranine mogunosti - najvie od
sviju - koje vam ivot prua. I najvanije, elim vam snagu, da u svo
me ivotu pobudite ljubav i iscjeljenje; jer, oboje moemo u njemu
uvijek nai - toliko blizu.
John Ruskan
New York, 1993.

Shvaam, da je moja ljubav prema samom sebi

- najvea imovina, koju u ikad stei.
Ljubav prema samom sebi rada se samo onda, kad
prihvaam i doivljavam svoje osjeaje onakvima
kakvi uistinu jesu, upravo u ovom trenutku - i
ugodni, i neugodni. I dok dobrodolicom
pozdravljam svoje Ja koje pati, to iscjeljuje. Voljeti
samog sebe daje mi snagu za preobrazbu.

UVOD
UMIJEE
LJUBAVI PREMA SEBI
Ponekad ljudi zavide umjetnicima na njihovu ivotu. Misle da je
ivot umjetnika uzbudljiv, te da izraava instinkt slobode. Umjetnika
se doivljava kao borca protiv sutinskih problema ljudskog postoja
nja, koji se tim pitanjima bavi iznutra, a zatim ih iskazuje kroz kon
kretan umjetniki izraz. Cijeni se njegova hrabrost da se bavi unu
tarnjim sukobljavanjima. Znam, da sam tako i sam mislio prije no to
sam odluio posvetiti mnogo svog vremena razumijevanju i praksi
umjetnosti. Bio je to, uostalom, i jedan od razloga, zbog kojih sam
postao umjetnikom.
Pravi umjetnik - onaj, koji uistinu istrauje pitanja samoizraavanja, a ne samo iskoritavanje tehnike - djeluje na visokom stupnju
spoznaje. Umjetnika izraajnost dolazi iz Stvaralakog sredita svi
jesti, koje u istonjakoj psihologiji zauzima poloaj ak i vii nego
srce, i pripisuje se neuobiajeno intenzivnom iskustvu umjetnika.
Meutim, i umjetnici mogu naii na probleme u svom radu. Oni
esto zapoinju kad umjetnik pokuava izgraditi osjeaje drutvenog
identiteta i prihvaanja kroz svoju umjetnost. Motivacija se tada po
mie od istog samoizraavanja na ono, to se dobiva za svoj rad.
Pomicanje motivacije moe biti i jedva zamjetljivo, pa ipak - i to
moe dovesti do poremeaja u njegovu stvaralatvu, a ponekad i do
poraza nad samim sobom.
Iako su me snano i gotovo istovremeno poele privlaiti i um
jetnost i pitanja unutarnjeg rasta - odmah po zavretku studija, ezde
setih godina - duhovna naela koja sam prouavao nisu sprijeila

moj pad u vrtlog, koji u vam opisati. Uili su me, da srea ne izvire
iz rezultata neijeg rada, ili iz odobravanja onih oko nas, ve iz rado
sti, koju osjeamo dok ga obavljamo. Sloio sam se s time, te sam u
svom osobnom radu kao umjetnik osjeao, da dolazim iz srca, bez
traenja odobravanja. Za mene je umjetnost znaila poniranje u unu
tranjost i iznoenje pronaenog na svjetlost dana. Stvaralaki izriaj
bio je radostan i ekstatian. Osjeao sam, da razvijam sposobnost
pokretanja nevjerojatnih energija, koje sam u sebi zapaao.
Jer, za mene je sr stvaralakog ina i bilo opaanje (percepcija).
Mogao sam dospjeti do ekstaze i jednostavnim promatranjem slike,
plesa, arhitekture, ili sluanjem glazbe. Tek sam kasnije shvatio, da
snaga lei u promatrau. Umjetniko je djelo samo okvir u koji proji
ciramo nae umjetniko iskustvo, slino kao i ivot openito.
Uinilo mi se prirodnim, da iz ina percipiranja krenem u stvarno
stvaralatvo. No, zapravo i nisam bio ja onaj, tko je stvarao. Ja sam
samo rkao, dok je iz mene u stvari izbijala neka druga stvaralaka
snaga. Moja je uloga kao umjetnika bila da zapazim, da me pokrene
ono to bih ugledao. A moja vjetina kao umjetnika sastojala se u
tome, da svoju svjesnu misao uklonim s puta, kako bi proces mogao
nastupiti. Ako bi se u tom procesu pojavilo neto to bi me pobudilo,
tada bih proizveo djelo umjetnosti, neto to bi bilo dovoljno
zanimljivo da podijelim s ostalima. Jer, dijeliti - to je bilo upravo
ono, to sam i elio initi.
Naime, sve dok sam bio svjestan zamke uporabe umjetnosti kao
sredstva za privlaenje pozornosti na sebe, inilo mi se prirodnim da
sve to bih stvorio poelim podijeliti s drugima. Doputao sam, da
nisam savren, te sam u granicama drao odreeni stupanj privre
nosti ega prema vlastitim djelima. Ako mi je bio potreban minimum
priznanja, osjeao sam da bih trebao prihvatiti tu potrebu zajedno sa
svim ogranienjima koja bi ona sa sobom mogla donijeti.
Dogaaj, koji mi je pomogao da spoznam taj destruktivni krug u
koji sam upao, dogodio se tijekom mog sudjelovanja u Radionici za
mudrost tijela, koja se odravala krajem tjedna. Niti treeg se dana u
grupi nije pojavilo ba mnogo proienja. Na voditelj nas je uvodio
u proireni stav joga-poloaja, u Planinu. Kako taj poloaj predsta
vlja velik napor za tijelo, mnogi su se od nas u grupi poeli tresti i
drhtati. Konano smo zavrili s tom pozom, te nam rekoe, da se mo
emo kretati prostorijom na bilo koji nain, koji odaberemo.

Tek to sam se pokrenuo, odjednom sam poeo osjeati energiju

u svom tijelu. Ta je energija uzimala oblik razliitih pozicija iz klasi
nog baleta, koje nisam znao imenovati. Mada se nikad nisam bavio
bilo kakvim uenjem baleta, oduvijek sam osjeao prirodnu privla
nost prema plesu, a i mnogi moji prijatelji bili su iz krugova plesaa.
Oduvijek sam slutio, da sam nekad i negdje u prolosti - ukoliko
uistinu postoje proli ivoti - morao biti plesa. No, nikad nisam kre
nuo dalje od ove intelektualne pretpostavke.
Samo, ovo iskustvo nije bilo intelektualno. Energija u mom tijelu
nastojala je izvoditi savrene pozicije klasinog baleta, tjerajui moje
nesavrene pokrete tijela da im odgovaraju to je mogue vie. Unu
tarnje vienje i osjeanje energije koja je zauzimala arhetipske balet
ne pozicije, poimanje da se uistinu radi o tim arhetipskim pozicijama,
te ekstaza zbog te unutarnje percepcije - bilo je neodoljivo. Proao
sam kroz prekrasno i dirljivo umjetniko iskustvo.
Usprkos tome, u uskoj vezi s ljepotom koju sam posvjedoeno
osjetio u sebi, pojavio se i osjeaj patnje, bol zbog osamljenosti.
Shvatio sam, da sam oivio svoju patnju iz prolog ivota, kao plesa
a. Stupio sam u glavno proienje emocija. Znao sam, da - kad god
se proienje povee s onim, to bi se moglo nazvati prisjeanjem na
proli ivot - postoji i dobra doza vjerojatnosti, da je to prisjeanje
stvarno, a ne samo zamiljeno. Znao sam, da sam dodirnuo svoju
potisnutu patnju iz prethodnog ivota, te da se ona oslobodila.
Uvidio sam, da je velik dio mog sadanjeg ivota bio jednak pret
hodnom, samo to sam se sad uglavnom bavio glazbom. Opet me
obuzela stvaralaka ekstaza i patnja zbog osamljenosti, a da nisam
shvatio da je oboje - barem za mene - neodvojivo, te da se radi o
dualistikim dopunama (komplementima). Potisnuta patnja iz pret
hodnog ivota bila je izvor mog sadanjeg obrasca.
Nevjerojatno iskustvo stvaranja, na koje su se umjetnici usre
dotoili, ne nailazi bez svojih komplemenata. Stvaralaki in donosi
sa sobom osjeaj izolacije i unutarnje praznine zbog posjedovanja
iscrpljujuih energija. Patnja dovodi ekstazu u ravnoteu.
Nakon spoznaje o dualistikoj prirodi svog stvaralakog isku
stva, u aritu se naao moj ivot. Velik sam dio ivota proveo oduzi
majui si ekstazu, i ne razumijevajui zbog ega se ta patnja poja
vljuje. Patnja zbog odvojenosti - i od sadanjeg, i od prethodnog
ivota - bila je motiv, prikriven eljom da podijelim svoje radove s

drugima, ali i jaka, dijelom podsvjesna motivacija za utvrivanje

svog drutvenog identiteta kao umjetnika. Osjeao sam, da bi ta stra
hovita patnja zbog osamljenosti mogla biti olakana, samo ako us
pijem doprijeti do drugih svojim djelima. A to, to nikad nije uistinu i
bila olakana, samo je doprinijelo mojoj zbunjenosti, jer ak i kad su
moja djela doivljavala prihvaanje, kad bih dobio poneko priznanje,
patnja bi i nadalje ostajala prisutna. Postao sam zbunjen i povrijeen.
I priznanja su mi postala besmislena. Posumnjao sam u vrijednost
onoga ime sam se bavio, te sam postao samo-destruktivan i to vjero
jatno na vie naina, no to sam ih ak i danas svjestan.
Problem se pojavio kad sam dopustio da me ta patnja zbog osam
ljenosti motivira; kad sam je pokuao olakati kroz priznanja, za koja
sam mislio, da se radi o elji za dijeljenjem svojih radova s ostalima.
Na sline naine svi mi pokuavamo izbjei svoju patnju, bez spo
znaje o tome, da - kad smo motivirani eljom da izbjegnemo negativnosti, tada od njih vie ne uspijevamo pobjei.
Tako sam znaajan dio svoga ivota proveo nesvjesno zatvoren u
krug ovisnosti prema stvaralakom radu. Od ekstaze do stvaralatva,
padao bih neprekidno u njihove komplemente, u osamljenost stva
ratelja. Tragajui za nainima na koje bih pobjegao negativnim aspe
ktima, radije bih se iznova vraao na dijeljenje svojih djela s ostalima,
kao protulijeka osamljenosti, ili bih, ako tamo nije bilo olakanja, opet
krenuo u stvaralako iskustvo, samo da izbjegnem patnju. Postao sam
i prisiljen na stvaranje; ono mi je sluilo kao sredstvo za bijeg od
izolacije, koja bi nailazila zajedno sa stvaranjem. Sve bez eljenog
olakanja, jer bi osamljenost tako bila tek suzbijena. Narasla bi sve do
toke, kad bi se prisila javila i u drugim podrujima moga ivota,
primjerice - u mojim vezama. I na kraju, suzbijena je patnja postala
toliko velika, da sam bio prisiljen prestati s radom, dospijevajui do
toke sagorijevanja. Proienje koje sam iskusio u Radionici, pomo
glo mi je da shvatim, da se radilo samo o nadograivanju suzbijene
patnje - i one iz sadanjeg, i one iz biveg ivota, to je doprinijelo
mojoj blokadi i zastoju.
Kako se rijeiti osamljenosti koja nailazi s inom stvaranja, ali i
drugih emocionalnih problema koje bismo mogli imati? Upravo o
tome govori ova knjiga. Prvi je korak - integrirati se; upotpuniti se,
obratiti, te prihvatiti osjeaje kojima smo obuzeti. Kad se neto inte
grira, tada ne nestaje, ve se naprosto vie ne doivljava kao smetnja.

Tu se nailazi i na najvei dio patnje, jer osjeaji nisu upotpunjeni.

Integracijom zapoinje postupak izljeenja i proienja. Svi aspekti
ivota, ne samo oni stvaralaki, imaju svoje i pozitivne, i negativne
komplemente. Moramo samo nauiti, kako one negativne integrirati,
a ne kako ih izbjegavati. A u tome se poneto moe nauiti i od
umjetnika.
Umjetnici su zabavljeni i onom runom, a ne samo onom lijepom
stranom ivota. esto portretiraju runou, disharmoniju, sukob;
stvarno, mnogi dananji umjetnici ive u getu svojih gradova. ini
se, da su na neki nain privueni onoj otrcanoj, blatnoj strani ivota,
to nadilazi njihovo poslovino traganje za niskim najamninama. To
je zato jer umjetnik prihvaa, slavi i izraava i negativan aspekt egzi
stencije, kako u vanjskom svijetu, tako i u unutarnjim osjeajima.
Umjetnik to prvenstveno ini stoga, da bi dosegao svoju osobnu inte
graciju jednog i drugog, ali i zato da nam pokae kako ne moemo
izbjei odgovornost za integriranje naeg osobnog iskustva. Kad
nastojimo pobjei, zapravo samo suzbijamo; i ma to to bilo od ega
bjeimo ili s ime se sukobljavamo, ono time samo nastavlja rasti.
Sklonost bijegu je problem, koji se gotovo nerazdvojno spominje
uz Novo Doba (New Age). Kad nas po prvi put privue bilo to ve
zano uz New Age, moemo tome pristupiti s enjom za postizanjem
sklada i smirenja. To moe biti onaj vaan prvi korak, naroito ako
smo neim uzdrmani, no nita neemo uistinu shvatiti, ako nepre
stano jedino nastojimo izbjei negativno u korist pozitivnog. Mora
mo nauiti kako da integriramo ono to pokuavamo izbjei, i to hrabrou jednog umjetnika.
Svi mi moemo postati umjetnici; jer, umjetnost ne ovisi o teh
nici, ve o osjetljivosti samog promatraa. Moete izmijeniti svoj na
in percipiranja tako da ivot vie ne doivljavate kao neto to se
odvija izvan vas samih, kao neto s ime se valja boriti i upravljati.
ivot postaje odraz vas samih, a taj odraz moete prihvatiti ili odba
citi, prihvaajui ili odbacujui zauzvrat - sebe samog.
Kad promatrate s prihvaanjem, omoguavate zapravo da zapo
ne stvaralaki proces. Upravo, kao kad se umjetnik radei na slici
odmakne u stranu, kako bi propustio drugu snagu da prodre u njegovo
stvaralatvo, tako i vi moete koristiti isti takav pristup u svom sva
kodnevnom ivotu. Postajete umjetnikom, a ivot vaim slikarskim
platnom. Postajete svjedokom stvaralake preobrazbe. Proivljavate

iskustvo radosti stvaralakog ina, te pronalazite ljepotu i u najbjednijim djeliima svog postojanja.
Kad promatrate s prihvaanjem, ostvarujete jo neto. Tako ui
te, da je prihvaanje zapravo ljubav, te u prihvaanju samog sebe i
vlastitih osjeaja takvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema sa
mom sebi na jedan nain, koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim dru
gim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeliteljska sna
ga, koja preobraava va unutarnji svijet. Voljeti samog sebe postaje
najvie umijee.

1. DIO
EMOCIONALNO PROIENJE

Kad prihvaam sebe i svoje osjeaje

onakvima kakvi jesu, postajem cjelina.
Nisam vie rascijepljen - nisam onaj dio
sebe, koji se bori ili proklinje. U meni raste
snaga prihvaanja i ljubavi prema sebi.
Postiem sposobnost da iscijelim i sebe, i
uvjete svoga ivota.
Potiem snagu za preobrazbu.

1. PRIHVAANJE OSJEAJA
Svi mi elimo biti cjelina. eljeli bismo imati pristup koji bi nam
u tome mogao pomoi. Isuvie smo bliski s osjeajem rascijepljenosti, radei sami protiv sebe usprkos naim najboljim namjerama. Put
do unutarnjeg rasta, koji nas poziva da prihvatimo sami sebe kako
bismo postali cjelina - mogao bi se uiniti razumnim. No, kad tono
nauimo to je ono to bi trebalo prihvatiti, iskrsavaju zbunjenost i
sumnja.
Prihvaanje radosti ini se prirodnim; no, moe ostati nejasno
zbog ega valja prihvatiti i ljutnju, ili strah. Osjeaji koji su negativni
kao ovi upravo i predstavljaju ono, to bismo eljeli izbjei. Uobia
jeno je, da o negativnim osjeajima razmiljamo kao o neemu to
prijei ili ometa na osjeaj sree.
Svi mi imamo i neki stav o tome, kakvi bismo eljeli biti - bez
poneke mane, ogranienja ili emocionalnih problema. Borimo se
protiv takvog stanja, oekujui da emo biti sretniji im se uspijemo
rijeiti svojih negativnih aspekata, im se uspijemo usavriti. Borimo
se protiv samog osjeaja nesree.
Usprkos tome, suvremena psihologija nauava, da postoji mjesto
za prihvaanje negativnih osjeaja i stanja. U stvari, upravo njihovim
neprihvaanjem ovjekovjeujemo negativnosti, umjesto da ih se os
lobaamo. Prihvaanje je teko shvatljiv koncept, jer su nas nauili
da se opiremo i borimo protiv onoga to nam ne odgovara. Uistinu,
razumjeti prihvaanje je osjetljivo pitanje, koje za sobom ostavlja i
ona ostala: kako? Kako prihvatiti svoju ljutnju? Sto to znai - prihva
titi svoj strah? Kako mogu rijeiti svoj problem, ako ga prihvatim?
Osjeaji su bolni i pretvaraju se u probleme samo stoga, to nisu
prihvaeni, ili integrirani. Oblikujemo svoju patnju otporom i

neprihvaanjem. Da bismo je nadili i mogli uivati u cjelini, mora

mo nauiti integrirati one dijelove ivota, koje smatramo bolnima i
koje bismo rado izbjegli. A kad se oni jednom integriraju, prestaje
patnja. Umjesto toga, dodaju se nove dimenzije naem postojanju.
Ove se nove dimenzije ne mogu unaprijed predvidjeti. ivot po
staje bogatiji, iskazuje se u stvarnom - a ne pseudoduhovnom i ma
terijalnom napretku svijesti. Stvaralakom je doputeno da se izrazi.
Radost postaje beskrajna. Postajemo umjetnici ivota, i shvaamo da
se ono emu smo pruali otpor zapravo nalazilo u nama samima, a ne
u svijetu oko nas.
Integrativni postupak je metoda unutarnjeg rada, koja e vam
omoguiti da jednostavno i djelotvorno preobrazite svoje osjeaje i
svoj ivot. Nauit ete tono zbog ega je prihvaanje vano, te kako
prihvatiti na jedan nain, koji ne znai da morate pokuati zavoljeti
neto to ne volite. Sutina postupka nalazi se u prihvaanju svojih
osjeaja, ma kakvi oni bili, pa i svojih osjeaja odbojnosti. Problem
je, to ste se obino opirali tim osjeajima i odbacivali ih, uzrokujui
time vlastitu patnju.
Istrait emo koncepte, koji vam se mogu uiniti novim i izazov
nim, no koji su od ogromne vrijednosti. Nauit ete konanu i jasnu
metodu rjeavanja bilo kojeg psiholokog ili materijalnog problema.
tovie, nauit ete i vrlo praktian pristup ivotu, koji vam omogu
ava koritenje svih dosadanjih iskustava - i negativnih i pozitivnih, i
to na najdjelotvorniji mogui nain. Razbudit ete svoje uspavane
sposobnosti za ljubav i stvaralatvo, i time zapoeti svoj osobni rast.
SUSRET S TERAPEUTOM
Psiholoka terapija bila je posljednjih pedesetak godina najuobi
ajenije sredstvo koje je ljudima na Zapadu prualo pomo u stres
nim emocionalnim stanjima, ili jednostavno omoguavalo da posta
nu senzibilniji prema sebi. Prije no to se terapija uvrijeila, mjesto
koje je nudilo ovu vrstu pomoi bila je crkva. Danas se psiholoko
velikim dijelom odvojilo od duhovnog. Duhovnost esto zanemaru
ju, ili je barem ne smatraju poeljnom one osobe, koje se u traenju
pomoi okreu psihologiji.
Terapeutski napor je, kao prvo, posveen razotkrivanju - ili pre
tvaranju u svjesno onih osjeaja i obrazaca, koji podsvjesno djeluju

na osobu u nepoeljnim oblicimaJiDrugo, terapija je upravljena na

oslobaanje pohranjenih negativnosti razliitim pristupima, ovisno o
koli koja se primjenjuje.
Terapeut prihvaa tienika
Bez obzira na pristup, uspjeni terapeuti imaju jednu zajedniku
osobinu: prihvaaju tienika, ne postavljajui mu pritom nikakve
uvjete. Bezuvjetno prihvaanje moe biti poetno i preobraajno, jer
problem se ne nalazi tamo, gdje tienik obino misli da se nalazi.
Pravi je problem u tome, da tienik ne prihvaa samog sebe, a poesto
ak nema niti bilo kakvo znanje o samoprihvaanju. Uz pomo tera
peuta on ui kako prihvatiti sebe, nadvladavajui negativne obrasce.
Tijekom terapije, razotkrivaju se i ublaavaju prepreke, a tie
nik postaje svjestan svojih sklonosti ka samoograniavanju. To se
prvenstveno dogaa zahvaljujui stavu prihvaanja od strane terape
uta, a ne zbog nevjerojatnih sposobnosti pronicanja, ili moda izvan
redno djelotvornih tehnika rada. Terapeutsku uporabu prihvaanja
moe razumjeti i primijeniti samo osoba, koja je na dubokoj razini i
sama ovladala vlastitim samoprihvaanjem; pogreno bi bilo pretpo
staviti da bi netko, tko i sam nije cjelovit u svojoj nutrini, mogao ikad
s uspjehom ponuditi ovu vrstu iscjeljenja drugoj osobi.
Uspjean zavretak terapije postignut je, kad tienik vie ne
osjea potrebu za podravajuom energijom terapeuta, ve je uspi
jeva pronai kroz prihvaanje samog sebe. Time on ne postaje savr
eno ljudsko bie, no podravajui sebe postaje sposoban izgraditi
vlastiti sustav obnavljanja i izljeenja iznutra.
Uloga terapeuta na Zapadu posve odgovara tradicionalnoj ulozi
gurua na Istoku. Guru ostvaruje istu vrstu obnavljajueg odnosa kao i
terapeut, i to iz istih razloga. On uenika prihvaa bezuvjetno, zna
jui da je prihvaanje od strane drugog ono to ueniku treba, te da ga
valja nauiti samoprihvaanju, kako bi izrastao kao ljudsko bie-.
Meutim, na Istoku je uloga gurua sveobuhvatnija, jer ukljuuje ne
samo psihologiju, nego i filozofiju, religiju i fiziku kulturu, pri e
mu se sve te znanosti bave pitanjima duhovnog rasta.
Sveobuhvatnost ovakvog promatranja, ne ini ni najmanje, zbog
te svoje odlike, na zapadnjaki psiholoki aspekt povrnim ili neprouenim. Jer, istonjako poimanje uma temelji se na tisue godina
staroj povijesti i tradiciji. Ve su i pradavni ljudi Istoka uistinu bili

majstori psiholozi. Zapadnjaka psiholoka misao svojim najveim

dijelom dosee starost od tek nekoliko stotina godina, i jo se uvijek
oblikuje; istonjaka se misao oblikovala u cijelosti, pa nam nudi
mnogo toga, to tek trebamo nauiti.
Spona psihologije i duhovnosti je presudna
Na Istoku, psihologija ima ugraenu sponu s duhovnou. Nasu
prot tome, zapadnjaka psihologija postaje ograniena, i to upravo
stoga to obino ne raspolae takvom povezanou. Sad ve i mnogi
psiholozi dolaze do tih spoznaja, pa pokuavaju utvrditi duhovnu
povezanost. Za neke od njih, to bi moglo znaiti ak i okretanje pre
ma organiziranoj zapadnjakoj religiji, za to osobno smatram da bi
bio jedan korak naprijed i dva unazad. I neke bi se religiozne insti
tucije Istoka mogle smatrati dogmatskim i zastarjelima, no kad naiemo na jogu ili budizam, nailazimo i na prilagodljiv, inteligentan
pristup kako prema psihologiji, tako i prema duhovnosti.
U ovoj se knjizi neemo izravno baviti raspravom o duhovnosti.
No, naela psihologije o kojima e ovdje biti govora odnose se na
razvijanje sposobnosti za postizanje duhovnih iskustava. Ogroman
doprinos istonjake misli je taj, da prodirui u nju sve dublje, otkri
vamo Boga. I nita vie od toga ne treba rei o duhovnosti. Neki za
padnjaki mislioci doli su do slinih zakljuaka, a posebno Jung, no
na njega je duboko utjecala istonjaka misao. Molim da ovo upam
tite, jer kad ja spominjem duhovnost, mislim na onaj unutarnji su
sret sa samim sobom, a ne na sjaj i ukrase to rese bilo koju od
organiziranih religija na Istoku ili Zapadu.
Ukratko smo progovorili o ulozi terapeuta ili gurua u pobuiva
nju snage koja se nalazi u prihvaanju sebe, kod tienika ili uenika.
Vrijedi napomenuti, da se na Istoku ovakvo voenje uenika tradicio
nalno smatra uobiajenom obrazovnom potrebom; na Zapadu je ono
obino u priuvi samo za one, koji se nau u stresnim ili nesigurnim
okolnostima. No, da na Istok ne bismo gledali romantiarski, valja
priznati da se tamo u moderno doba samo malen postotak ljudi bavi
tradicionalnim uenjima, jednako kao to je i na Zapadu tek mali broj
ljudi obuhvaen psihoterapijom. Ipak, iznova bi trebalo razmotriti
konzervativni stav, da je terapija prvenstveno namijenjena mentalno
bolesnim osobama. Zbog njega je osjeajan i misaoni pojedinac koji
brine o osobnom rastu preputen vlastitom odabiru neke od moguih

vrsta terapije. Student Istoka u toj temeljnoj vjebi za ivot ui ogro

man i profinjen sustav spoznaja, ukljuivi ovdje i discipline za jaa
nje i proienje uma i tijela. Proienje ima istu svrhu kao i u
zapadnjakoj psihologiji, a to je - izvlaenje na povrinu i ublaava
nje podsvjesnih blokada, koje se isprepliu s produktivnim uicima
ivota.
Bilo kako bilo, postoji spoznaja o tome, da se tehnike za osobni
rast pokazuju najdjelotvornijima onda, kad se uenik nalazi u izrav
nom kontaktu s guruom. I to ne stoga, to mu jedino guru moe dati
ispravna uputstva vezana uz tehniku, ve zato to upravo kroz taj oso
bni odnos uenik ui prihvatiti samog sebe. Koncept prihvaanja nala
zi se tako u samoj jezgri obiju psihologija - istonjake i zapadnjake.
PRIHVAANJE
Zbog ega prihvaanje ima takvu snagu i sposobnost za ostva
renje preobrazbe? To emo pitanje istraivati kroz itavo ovo djelo.
Jer, nikakvo se kratko ili krnje objanjenje ne bi moglo nadati po
stizanju konanog razumijevanja. Ipak, mogu ve sada natuknuti
poneto, da biste se upoznali s predmetom.
Prihvaanje znai
otvaranje prema vaim osjeajima
Prihvaanje ne znai automatsko odobravanje svakog dogaaja,
bilo da se radi o unutarnjem osjeaju, o odnosu s nekom osobom ili
dogaanju u vanjskom svijetu. Prihvaanje bi prije znailo, da smo
otvoreni iskustvu vezanom uz taj dogaaj. Moemo sauvati svoju
intelektualnu diskriminaciju, elei da neto - to se upravo pred
nama dogaa - bude drukije; meutim, ne doputamo da te nae e
lje utjeu na iskustvo. To je mogue stoga, to se iskustvo dogaa na
razini osjeaja, a ne na intelektualnoj razini. I dok se otvaramo puni
ni iskustva vezanog uz neto na razini osjeaja, mi to i prihvaamo.
Sposobnost osjeanja je pritom od najvee vanosti. Osjeaji su
naa veza sa ivotom; bez njih smo tvrdi, prazni i odsjeeni od istin
skog ispunjenja. Samoblokada se javlja na osjeajnoj, a ne na men
talnoj ili intelektualnoj razini. A ponajee nismo svjesni upravo ove
osjeajne razine. Ljudi koji su ostvarili samoprihvaanje, razvili su i
sposobnost dubokog osjeanja, bez opiranja, ma to se dogaalo u

njihovu unutarnjem ivotu. Mnogi od nas ne ine to, nego oblikuju

blokade kako osjeaji ne bi preli u svjesno, to dovodi do emocio
nalne neravnotee i zbunjenosti.
Kad naiemo na osobu koja prihvaa samu sebe, osjeamo da se
odnos s njom nekako razlikuje od veine ostalih. Osoba koja prihva
a samu sebe ima sposobnost prihvatiti i druge, biti otvorena prema
njima, i primiti njihovu energiju bez otpora. Osoba koja sebe ne pri
hvaa, ne moe niti prihvatiti, a niti se otvoriti prema drugima. Kako
rijetko susreemo ljude koji su se prihvatili, nemamo stvarni uvid u
to, kako bi mogla izgledati veza zasnovana na prihvaanju.
A kad susretnemo osobu koja nas prihvaa, koja nam podsvjesno
ne prua otpor, osjeamo pravo otkrivenje. Moemo osjetiti da smo
prihvaeni na dubokoj energetskoj razini. Razoruani smo. Nema
razloga za nepopustljivost. Osjeamo ljubav. Ljubav nije nita drugo,
no prihvaanje. Beskrajna ljubav je beskrajno prihvaanje, bilo sa
mog sebe, bilo druge osobe.
Kad je beskrajno prihvaanje dio terapeutskih susreta, ono priba
vlja snagu za preobrazbu. Iscjeljenje nastupa zbog snage ljubavi. Psi
holoke blokade nestaju; nema potrebe da se s njima borimo. I odnos
prema terapeutu postaje snaniji, pa uvijek postoji opasnost od jav
ljanja mogue ovisnosti o njemu.
POBUIVANJE PRIHVAANJA SAMOG SEBE
Kako smo ve spomenuli, stvarna i krajnja svrha terapeutske po
vezanosti je poticanje klijenta da zapone prihvaati sebe. To se na a
roban nain dogaa u susretima terapeuta i klijenta, i to kroz neku vr
stu odziva. Ishod je ono, to na Zapadu nazivamo samoaktualizacijom,
a na Istoku samorealizacijom. U oba sluaja, ono to se time zapravo
pobuuje je sposobnost, da zavoli samog sebe. Osoba dobiva mo da u
sebi pronae snagu za ozdravljenje, zahvaljujui ljubavi prema sebi.
Nema vie zaklinjanja ili traganja za ljubavlju izvan samog sebe;
ovjek je potpun onakav kakav jeste, osjeajui ljubav iznutra. Osje
ajnim vezama se pristupa kao sredstvu, kroz koje se izraava ta
unutarnja ljubav, a ne kao okruenju u kojem osoba zahtijeva da bude
voljena. ivot postaje smislen, udesno izmijenjen.
No, morate li pronai terapeuta ili gurua, da biste nauili kako
djelotvorno voljeti sebe? To je kontroverzno pitanje; strunjaci na

tom podruju zagovaraju obje strane. Nema sumnje da vrsta

povezanosti koju sam opisao moe postati sredstvo za pobuivanje
ljubavi prema sebi. Ipak, ponekad je teko pronai takvu povezanost,
pa se o njoj obino razmilja kao o sluajnosti, a ne kao o njenu
pronalaenju zahvaljujui djelatnom traganju.
Kroz svoje vlastito iskustvo, a i kroz iskustva drugih, uvidio sam
da svatko moe uiniti znaajan, ako ne i posve odgovarajui, eljeni
napredak posve sam. Zbog toga sam i oblikovao sustav integrativnog
postupka; to je samoterapija posveena buenju snage prihvaanja
samog sebe i ljubavi prema sebi, ali i viim sreditima svjesnog, te
samoostvarenju. I vi ete nauiti kako pokrenuti sami sebe kroz
intelektualni pristup, i bez osobnog utjecaja uitelja.
Meutim, imate li ve svog osobnog iscjelitelja, terapeuta ili gu
rua s kojim radite, ostanite samo i nadalje uz njega, ako to elite.
Ovaj postupak nije dogmatski, i moe se uskladiti s bilo kojom od
humanistikih psihologija u koje biste mogli biti ukljueni. Proua
vanjem ovog postupka moete ovladati tehnikim znanjima - i teo
retskim i praktinim - monih psiholokih naela. A ako nemate oso
bnog uitelja, pretpostavite naprosto da vam u ovom stupnju on nije
niti potreban. Posve sigurno ete u svoj ivot privui nekoga kad za
to stigne pravo vrijeme, ako je takav odnos ono to e vam tada biti
potrebno.
RADEI SAM SA SOBOM
Mnogi ljudi nisu nikad bili u dodiru s terapeutom ili guruom.
Ipak, doslovno bi svatko od nas trebao nauiti kako potaknuti odliku
samoprihvaanja i ljubavi prema sebi. Mislim da je to nevjerojatan
duhovni izazov naeg vremena.
ivot je neprekidno razvijanje, a mi svi smo u njemu djela koja
napreduju. Svrha ivota je poticanje i irenje naih sposobnosti za
ljubav, stvaralatvo i inteligenciju, no za pruanje podrke tom bue
nju potreban je program. Kad se uskladite s tim prirodnim nagonom
za razvijanjem, vie niste bez cilja. Radost koja izvire iz samog razvi
tka dovoljna je da vam zadri zanimanje za ivot.
Tragati za osobnim razvitkom podrazumijeva, da morate raditi
sami na sebi. Veina ljudi shvaa da je za to potreban napor, pa mu se
podvrgava sa arom. Nitko - pa ak niti va terapeut, ne moe obaviti

taj posao za vas. Morate se nai na toki, na kojoj ete shvatiti da rad
na samom sebi ima prvenstvo; da ste se ve umorili djelujui (ili ne
djelujui) na nain, na koji djelujete.
No i tada, mnogi su ljudi skloni pogrekama kad zaponu s ra
dom na sebi. Prirodno je da istraujemo svoj ivot, da moda donese
mo odluku kako su u njemu potrebne promjene, no istraivanje bi nas
moglo odvesti u neuinkovitu naviku prekomjernog razmiljanja o
tome.
Raditi na samom sebi ne znai i
neprekidno razmiljati o sebi
Presudan je predmet o kojem se bez prestanka razmilja. Raditi
na sebi ne znai prije svega analizirati samog sebe i svoje motive, ili
postati misaono okrenut u sebe (introspektivan), ili pokuavati nad
zirati sebe i nastojati initi bolje, ili biti ono to niste. Koritenje vla
stitog uma na taj nain dovodi do poraza nad samim sobom. Potrebno
je nauiti, kako razmiljanje zamijeniti osjeajem. Morate nauiti
osjeati ono to jest kroz svoje osjeajno sredite, a ne proji
cirati to ja oekujem kroz svoje misaono sredite.
Mnogi ljudi koji misle da rade na sebi zapravo se zavaravaju, jer
nemaju tonu predodbu na to se, u stvari, pri tome misli. Provode
svoje vrijeme u neprekidnom procjenjivanju sebe, to ih uglavnom
pretvara u opsjednute samima sobom. Nakon itanja ove knjige, u
potpunosti ete razumjeti kako trebate raditi na sebi.
INTEGRATIVNI POSTUPAK
Integrirati znai oblikovati u cjelinu; vratiti, prihvatiti i ukljuiti
ono, to je prije toga bilo odvojeno. Postupak je psiholoki pojam,
koji se odnosi na koncept prihvaanja i ostajanja uz iskustvo takvo
kakvo ono jeste, doputajui mu da se razvije samo od sebe, ovdje i
sada.
Integrativni postupak je naziv kojim sam oznaio sustav samoterapije, proizaao iz mog vlastitog rada na sebi. Ukljuuje ve spome
nuta naela, a izvire iz tradicionalne mudrosti Istoka i modernih
psiholokih spoznaja Zapada; oboje sam prouavao vie od dvadeset
godina. Pokuao sam povezati najjae i najbliskije elemente iz obje
tradicije.

Integracija znai prihvaanje sebe

i svojih osjeaja takvima kakvi jesu
Integracija je stanje prihvaanja i ukljuivanja, prestanak pru
anja otpora nekim dijelovima nas samih ili naim iskustvima. Kad
neto nije integrirano, oblikuje osnovu za konflikt. Pruamo otpor
neemu - primjerice, osjeaju - jer vjerujemo da je on lo za nas.
Zbog njega se ne osjeamo ugodno. Borei se s njim, produbljujemo
rascjep izmeu sebe i osjeaja, i time samo uveavamo konflikt.
Otpor raa patnju
Pruanjem otpora konfliktu koji je nastao, uzrokujemo osobnu
patnju. To je kljuni stav. Ono to uzrokuje najvie patnje je na
otpor osjeaju, a ne sam taj osjeaj, pa ak i ako se radi o nega
tivnom osjeaju. Negativni osjeaji sadre odreen stupanj patnje
koja im je priroena, no mi esto umnoavamo, pretjerujemo i produavamo tu patnju upravo svojim pruanjem otpora. Nauiti kako
prihvatiti neko iskustvo je sredstvo, kojim se patnja svodi na naj
manju moguu mjeru.
Proivljavanje se dogaa u datom trenutku
Meutim, nakon to ga nauimo prihvatiti, iskustvo jo nije u ci
jelosti integrirano. Na odreeni se nain ono mora proraditi; to
nazivam izravnim proivljavanjem, kroz koje se iskustvo u potpuno
sti upija ili ga se oslobaamo. Uei kako da uemo u izravno proi
vljavanje, poinjemo razumijevati i ono, to je poznato pod nazivom
postojati u datom trenutku.
Postojati u datom trenutku - to je tajnovit doivljaj. Svjesno je
aktivirano, a mi sami djelujemo na novoj i vioj razini. Ishod je osje
aj zadovoljstva i oduevljenja, te prizivanje u igru onih sila koje
djeluju meu osobama, onih koje je sve do sada blokiralo vlastito Ja.
Ove sile djeluju na vrlo praktinim razinama, izazivajui preobrazbu
u situacijama, u kojima smo nekada pruali otpor. Prihvaajui ih, mi
ih nadilazimo. Dodirujemo duhovno kroz svjetovno. Otkrivamo du
hovno u svjetovnom.
Bitno je nauiti kako se otvoriti na osjeajnoj razini. Moda mi
slite, da svoju patnju osjeate upravo sada. Meutim, problem je u to
me, da nastavljate pruati otpor patnji podsvjesnim odbacivanjem

samoga sebe. Samoodbacivanje je in uma, koji prvo raa patnju, a

zatim onemoguava da se ona oslobodi. Razvijanje sposobnosti pri
hvaanja dovodi nas do izvornog osjeaja, do proienja i osloba
anja od patnje. Mogue je osjeati samo onda, kad um prihvati sa
mog sebe.
Postupak se sastoji od etiri stupnja, od kojih svaki odgovara
pojedinom zadatku nae osobnosti. Stupnjevima se prolazi da bi se
postigla integracija bilo koje vrste dogaaja. Jer, dogaaj moe biti
unutarnje osjeanje ili emocija, ili neto iz vanjskog svijeta. Postupak
se moe koristiti naroito prilikom stresnih okolnosti, ali i kao pri
stup ivotnim dogaanjima, kako onim pozitivnim, tako i nega
tivnim. Kad se jednom integriramo, vie ne izbjegavamo proivjeti
neki dogaaj u njegovoj potpunosti. Energija dogaaja se oslobaa,
bjei u svoj prirodni tok, umjesto da ostane zarobljena, i tako nastavi
utjecati na nas.
Stupnjevi integrativnog postupka
1.
2.
3.
4.

STUPANJ
SVIJEST
PRIHVAANJE
IZRAVNO PROIVLJAVANJE
PREOBRAZBA

SVRHA
Intelektualna: Saznanje
Mentalna: Razmiljanje
Tjelesna: Osjeanje
Duhovna: Prevladavanje

1. SVIJEST
Intelektualna svrha: osnovna svijest o dogaaju, bez obzira na to
radi li se o osjeaju, ili vanjskom dogaaju. Svijest ukljuuje i prepo
znavanje, da se dogaaj podudara s projekcijom suzbijene energije,
koja se zadrava u podsvjesnom; drugim rijeima, to je posjedova
nje dogaaja. Svijest takoer ukljuuje i razumijevanje osnovnih
naela i naina rada na samom sebi, te donoenje svjesne odluke da
se oni i primijene.
2. PRIHVAANJE
Mentalna svrha: prestanak pruanja otpora dogaaju. Uobiaje
no, proivljavanje je podsvjesno blokirano zahvaljujui naim razli
itim manevrima, uzrokovanim samoodbacivanjem od strane uma.
Prihvaanjem samih sebe, ovi mehanizmi postaju svjesni i odbacuju

se. A time se opet pobuuje ljubav prema sebi i otvaraju vrata do

izravnog preivljavanja osjeaja.
3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE
Tjelesna svrha: nai se u sreditu osjeaja, ili u datom trenutku
s tim dogaajem. Osjeanja ulaze u cijelosti, bez pruanja otpora,
analiziranja ili krivnje. Dogaaj se proivljava na razini tijela, sve
dok se energija ne oslobodi.
4. . PREOBRAZBA
Duhovna svrha: svjesno je aktivirano, pa vii transpersonalni ra
zum vodi energije, to dovodi do neoekivane stvaralake vanjske
promjene i unutarnjeg proisenja. Struja ivota nije ometena. Do
prilagodbe dolazi spontano i bez svjesnog nadzora.
Dakle, prolazimo kroz razliite razine preivljavanja prema logi
kom redoslijedu, a vrhunac se nalazi u duhovnom. Mnoge bi moglo
iznenaditi to se do duhovnog dospijeva kroz tijelo ili osjeajno
sredite, a ne umom ili razumom. Razumije se, ne govorim pritom o
osjetilnoj prirodi tijela, ve o viim sreditima svjesnosti, do kojih se
dopire jedino kroz osjeaj.
Uvrijeeno je pogreno shvaanje da ispunjenost, smirenost i
sreu moemo dosei znanjem, nekim postignuem ili posjedova
njem. No, im se osvrnemo na dvadeseto stoljee, postaje posve oe
vidna iskrivljenost ovog stava. Prava je srea beskrajna; ona se posti
e kad koristimo razum za shvaanje vanosti znanja, samo to nam
to ne donosi ispunjenje u cijelosti; postiemo je kad nadvladamo
usmjerenost na same sebe i posesivnost uma; kad prodremo u izravno
proivljavanje samih sebe i Svemira; ili, kad uvidimo, da mi sami
zapravo i jesmo Svemir.

Razumijem da, kad ne prihvaam sebe ili

svoje osjeaje, stvaram dug prema samom
sebi. Osjeaji ne nestaju, ve ostaju
prikriveni u mojoj podsvijesti, samo da bi
kasnije iznova izbili. Kad prihvaam svoje
osjeaje takve kakvi jesu, prestajem
stvarati dug. Proivljavam ivot u punini, i
doputam da zapone moj rast.

2. OBLIKOVANJE PODSVIJESTI
OPIRANJE ISKUSTVU
U prirodi ljudi lei udnja za osjeajem ugode i blagostanja. Po
sve osnovano, imamo sutinske potrebe za utoljavanjem gladi, pro
nalaenjem zaklona, za druenjem, ljubavlju i samoizraavanjem.
Radimo zato, da bismo stvorili okolnosti zadovoljenja ovih potreba.
Djelujui s ciljevima koji su nam na umu, postajemo selektivni u
nainu na koji troimo svoju energiju, te u ishodima svog rada. Misli
mo da je prirodno prihvatiti neke od dogaaja, a nekima pruiti otpor.
Naa selektivna orijentiranost u odnosu na iskustva postaje sve
vie vezana uz ugodu ili patnju. Razvijamo prirodnu predispoziciju
za odabir onih stanja, koja su ili sama po sebi ugodna, ili dovode do
ugodnih ishoda, a pruamo otpor bolnim okolnostima ili onima,
kojima je ishod patnja. to bi moglo biti pogreno u tome? Gotovo da
bi to mogao biti osnovni opis onoga, od ega se ivot sastoji.
No, filozofi su stoljeima bili prisiljeni baviti se smislom ivota
utemeljenim na traganju za zadovoljstvima i izbjegavanju patnje, jer
je iskustvo pokazalo, da takav ivot ne predstavlja i put do sree.
Upravo su filozofi i postali tvorci drugih sustava vrijednosti ili uvje
renja, koja bi mogla biti od vee pomoi u ostvarenju osjeaja pu
nine, za kojim tragamo.
Naravno, na stupanj zrelosti uvelike je u vezi s onim, to smatra
mo dovoljno vrijednim da bismo slijedili. Kako odrastamo, nadila
zimo odreene ue potrebe i prihvaamo - barem se tako nadamo one ire, manje usmjerene na same sebe. Ipak, osnovne potrebe si
gurnosti, osjeaja, moi i ljubavnih veza su ono ime se veina nas
pozabavila, mada su neki od nas uspjeli svoje potrebe protumaiti
profinjenije, na sofisticiranijoj razini.

Mnoge od naih potreba rezultat su drutvene uvjetovanosti.

One su umjetne - nastale zahvaljujui naem agresivnom drutvu,
usmjerenom prema postavljenim ciljevima. Meutim, te potrebe do
ivljavamo kao da su sutinski vane za nau dobrobit. Osjeamo istu
onu bojazan, vezanu uz postizanje umjetnih potreba, kakvu bismo
osjetili u trenucima pravih ivotnih opasnosti. Ova je pogreka rezul
tat nae razine svijesti, na nedostatak raspolaganja vizijom. Ali, ne
ma svrhe da vam razjanjavam to bi ove tobonje potrebe mogle bi
ti. Jer, moje miljenje niti najmanje nee izmijeniti bilo iji osobni
stav - a niti ne treba. Svi se mi, naime, nalazimo na svojoj osobnoj,
nama svojstvenoj razini rasta.
UVJERENJA
Potrebe proizlaze iz uvjerenja. Uvjerenja su proistai, filteri
kroz koje mi doivljavamo stvarnost. Zanemarimo li instinktivna
uvjerenja, kakvo je ono o osnovnom preivljavanju, stekli smo po
grena vjerovanja ovisna o drutvenim okolnostima u kojima ivimo.
Takoer smo razvili i uvjerenja, utemeljena na vlastitim obrascima.
Mnoga su od njih iracionalna, ograniavajua i destruktivna. Kad
jednom postanemo svjesni njihove neproduktivne prirode, moemo
poeljeti izmijeniti ih - samo to je takvu namjernu promjenu vrlo
teko ostvariti.
Uvjerenja se odravaju zahvaljujui
suzbijenim energetskim obrascima
Uvjerenja su uvjetovana stanja svijesti, koja uglavnom nastaju na
podsvjesnoj razini. Teko je iznova i izravno programirati ono, to bi
moglo biti ograniavajue uvjerenje, pa ak i uporabom takvih tehni
ka kakve su afirmacije, jer se ono zadrava na mjestu pomou suzbi
jenih energetskih obrazaca. U naem radu ne pokuavamo postii
izravnu promjenu uvjerenja. Prihvaanjem samih sebe prihvaamo i
svoja uvjerenja, takva kakva jesu. Prihvaanje osjeanja oslobodit e
energiju koja se nalazi iza uvjerenja, i koja ga podrava. Ogrania
vajue ili destruktivno uvjerenje nadilazi se prirodnim putevima, a ne
prisilnim nainima.
Mnogo od onoga to smatramo vanim, vano nam je samo zato,
jer mi mislimo da je tako. Na e se stav s vremenom i pojavom rasta
izmijeniti, no za sada emocionalnu vrijednost pripisujemo sklopu

okolnosti koje su izazvale nae uvjerenje te izbjegavanju svega

onoga, to bi moglo zaprijetiti tim okolnostima.
Dakle, tinejder koji kupuje svoj prvi automobil opsjednut je
pitanjem - koji bi model trebao odabrati; znanstvenik je opsjednut
ishodom svog rada. Obojica su zabrinuti za svoje ciljeve, ali na razli
itim razinama rasta. Pa ipak, obojica mogu doivjeti posve nepotre
bnu tjeskobu (anksioznost), i to zbog pogrene, prisilne vezanosti uz
ishod svojih nastojanja, podsvjesno vjerujui da njihova vlastita vri
jednost ovisi o odobravanju njihovih nadreenih. S tim u vezi, obo
jica se ipak nalaze na psiholoki slinoj razini rasta.
Stoga bi se moglo pretpostaviti, da pojedinac ima ekstenzivni ili
intenzivni, na sebe samog projicirajui sustav uvjerenja, koji on ili ona
poinje smatrati primarnim za postizanje sree. Sustav uvjerenja
stvara potrebe. Uobiajena usmjerenost procjenjivanja - koji e se ele
menti preivljavanja dopustiti, a kojima valja pruiti otpor, prenose se
i u unutarnji ivot: na osjeanja, emocije i stavove. Razvija se snana
prosudba u smjeru unutarnjeg proivljavanja, kao i vanjskih iskustava.
Upali smo u zamku. Moramo pruiti otpor odreenim okolnosti
ma da bismo preivjeli, no nehotice proirujemo ovu logiku i na ona
podruja, na kojima je otpor neumjesan; to opet dovodi do ispreplitanja energija, do smetnji i bolesti. Otpor iskustvu javlja se na finoj,
no ipak monoj razini, i oznaava poetak onoga to nazivamo
suzbijanjem.
SUZBIJANJE (SUPRESIJA )
Suzbijanje je psiholoki mehanizam, koji dovodi do emocio
nalnih i duhovnih smetnji i disfunkcija, nazvanih neurozama. Suz
bijanje je neto, to ini svatko od nas. Ljudi koji dospijevaju u toku
u kojoj vie nisu sposobni djelovati ili uspostaviti odnos s drugima,
samo su u suzbijanju otili dalje od prosjene osobe; isto tako, ljudi
koji slove kao dobro uravnoteeni, samo suzbijaju manje, no to to
ini prosjean ovjek.
Prema tome, razina emocionalnog zdravlja u naem drutvu da
leko je ispod mogunosti koje se pruaju ovjeanstvu, no to je na
prosto u svezi s naim trenutnim stupnjem evolucijske razine rasta.
Svrha svih terapija rasta bila bi proiavanje suzbijenog mate
rijala, to na nas djeluje upravo suprotno, ili nas ini neurotinima.
Vano je stei jasan uvid u naine na koje suzbijanje zapravo djeluje.

Suzbijanje zapoinje
s otporom
Kad neemu pruamo otpor, u nama se oblikuje stanje, koje
duboko utjee na nas. Elektromagnetsko polje koje okruuje pojedin
ca, poznato je kao aura; ona i u stvarnosti postaje napetija, te ne
doputa ulaz bilo kojem vanjskom iskustvu, kojemu se opiremo. Kao
ishod toga, na otpor gradi pravi tit protiv promjene energije na psi
hikoj razini, pri emu iskustvo zauzima prvo mjesto. Taj je tit po
sve opipljiv na psihikoj ravni, a psiha ga moe ne samo vidjeti, ve i
osjetiti. ak i osoba koja raspolae uobiajenim, tek poneto suptilni
jim sposobnostima promatranja, moe pokatkad osjetiti kako se podi
e tit ili zid oko ljudi, koji su naroito podloni suzbijanju.
I kod unutarnjih osjeaja otpor ima slian uinak. Energetski tit
izgrauje se oko sredita osjeaja, pa se osjeajima ne doputa pri
stup u svjesno. Iskustva nastaju, a nastaju i otpori na njih; pri tome se
energija osjeaja sudara s izgraenim titom. Energija nema sposob
nost oslobaanja, jer je - moglo bi se rei - prije blokirana, no upije
na; ne moe doi do njenog pranjenja u svijest. Ono to mi ne shva
amo je injenica, da - kad se energija ili osjeaj ne oslobaa - ona
ne nestaje, ve ostaje s nama, u prikrivenom obliku, prianjajui uz
nae psihiko energetsko tijelo. S vremenom, navika pruanja otpora
dovodi do kroninog blokiranja svih sredita.
Kao motiv koji lei iza otpora prema neugodnom dogaaju na
vodi se, da radije ne bismo iskusili patnju koju on sa sobom donosi.
Izbjegavanje osjeaja podrazumijeva i izbjegavanje odgovornosti
za njih; no, to ne inimo uvijek zato jer je to na odabir, ve stoga,
to nam nedostaje znanje o nainu izravnog suprotstavljanja ivotu.
Ne znamo kako da ga u cijelosti proivimo tako, da se u njemu ne
naemo s nepotpunostima, ili zaostacima, ili neosloboenim energi
jama.
Nakon blokiranja energije osjeaja uz pomo otpora, udaljujemo
svijest od blokirane energije, upotpunjujui time suzbijanje. Prema
tome, ne uspijeva nam izbjei osjeaj kako to elimo, ve samo spri
jeiti ulaz energije u podruje nae svijesti. Energija osjeaja ostaje s
nama u prikrivenom obliku.

Suzbijanje djeluje
i izvana i iznutra
Suzbijanje je in odbacivanja iskustva iz podruja svijesti.
Izvana gledano, suzbijamo svijest o drugim ljudima, o dogaajima ili
okolnostima koje nam nisu ugodne. Zatvaramo se prema mnogim
podrujima ivota, osuujemo, i usmjeravamo se sami na sebe. Neto
e nam se uiniti zlim ve i samo zato, jer je dolo u sukob s nekom
od naih potreba.
Istovremeno u svojoj nutrini suzbijamo svijest o bolnim osjea
jima, ukljuujui i sve ono to nam se ne svia na sebi, i to smatra
mo svojim manama, slabostima ili negativnim obrascima. Vanjsko
suzbijanje moe nas uiniti ogranienima ili ak i zatucanima; no,
posljedice ovog unutarnjeg suzbijanja mogu biti mnogo ozbiljnije.
Mislimo, kako je mogue jednostavno zatvoriti vrata patnji, i ta
ko zadrati svoj mir. Silom pokuavamo iskljuiti patnju iz vlastite
svijesti, bilo kojim od brojnih izgovora. Ali ono, to time u stvari
radimo, to je - da odbacujemo sebe, jer patnja i jeste jedan dio nas
samih.
Problem kod suzbijanja osjeaja nalazimo u tome, da se oni na
taj nain ne rjeavaju, ve samo prikrivaju. Kad je neto potisnuto,
pretvoreno je privremeno u nesvjesno, no samo zato da bi se dograi
valo, a zatim iznova iskrslo u nekom kasnijem trenutku. Ljutnja, pri
mjerice, ne nestaje kad je suzbijena, ve ostaje jednako snana kao i u
trenutku nastajanja, samo to se vie ne nalazi u podruju svjesnog.
Kad suzbijamo neki osjeaj neugode, prekidamo prirodan tok ener
gija. Ne doputamo osjeaju da se proisti, da se oslobodi, te time
postigne i svoju prirodnu ravnoteu. Tako energija pada u zamku, te
se zadrava pohranjena u statikom stanju. Gdje se energija pohra
njuje? Zadrava se u onom, to nazivamo podsvijest.
Suzbijanje stvara
podsvjesnu karmu
Prema tome, mehanizam suzbijanja oblikuje velik dio (ako ne i
cjelinu) one tajanstvene podsvijesti koja je zbunjivala, ali se i veli
ala jo od vremena Freuda. Podsvijest nije nita drugo, no izgradnja
energija, monih sila koje lee uspavane, jer se nikad nisu na odgova
rajui nain oslobodile, sve od trenutka svog nastajanja. Odbacujui

svoje iskustvo, izgraujemo spremnik za podsvjesno. A istonjakim

jezikom reeno, izgraivanje ovih podsvjesnih sila naziva se karma.
PODSVIJEST
Podsvijest nije neka udaljena i odvojena jedinka, koja nuno
raspolae vlastitim neovisnom postojanjem. To je samo onaj dio nas
kojemu smo okrenuli lea, u koji vie ne gledamo. Sposobnost uma
da postigne udaljavanje od svjesnog, te sadraj podsvijesti sastavljen
od energija vrlo je znaajan; iako se ini da uglavnom nije za nae
dobro, navika suzbijanja i utjecaj koji ono ima na nas bili su glavni
imbenici u oblikovanju naeg ivota i povijesti.
Odabrali smo okretanje lea; no, samo ako to elimo, vrlo je lako
iznova se okrenuti svojim osjeajima, zapretenim u podsvijesti. Unu
tarnji zid koji se izgradio da bi nas razdvojio ba i nije toliko vrst;
vie nalikuje sivoj zoni, gdje se ipak uvijek mogu zamijetiti estice
ledene sante. Naprosto smo hipnotizirali sami sebe, kako ne bismo u
cijelosti vidjeli ili osjetili ove prikrivene stvari.
Potekoa s potisnutim osjeajima je u tome, da se oni ne udaljuju, ve bez prestanka utjeu na nas. Doprinose, ali i sami nesum
njivo stvaraju dogaaje, ostavljajui nas tako pod vlau prikrivenih
sila - sila, koje ponekad nije mogue nadzirati, i koje kao da imaju
svoj vlastiti um i logiku.
Postajemo voeni neurotinim, podsvjesnim nagonima koji vode
do iracionalnog, a ponekad i samorazarajueg ponaanja. Privlae
nas pogreni ljudi, odbacujemo one koji su za nas pravi, poinjemo
osjeati prisilu i ovisnost, postajemo nepouzdani usprkos naim naj
boljim namjerama. Nai su nagoni jaki, i teko im se oduprijeti. Za
pravo, otpor je i nemogu, jer suzbijena energija mora konano izbiti
prema van. Zadravanje bi samo dovelo do jo razornijeg osloba
anja, ali neto kasnije. Prolazimo kroz ivot ostavljajui za sobom
vie ili manje zbrke, gomilajui sve vie neosloboenih energija, i
dodajui ih svojoj karmi.
Energija je ono, to
postaje suzbijeno
Osjeaji neugode i nerijeena stanja su ona vrsta osjeaja koja se
suzbija, no kad potiskujemo, energija je ona koja se pohranjuje u
spremnik. Emocije nas mogu duboko obuzeti, a emocije nisu nita

drugo nego energija, koja se kree kroz sredita svijesti. Kad se ljudi
drue, izmeu njih dolazi do razmjene energija. Energija je i ona, koja
nam omoguava da imamo iskustva. A iskustva su one vrste energije,
koje nae tijelo obrauje. Naravno, mislim na psihiku energiju, koja
jo nije openito prihvaena od strane znanosti. Bez obzira na to,
podsvjesna energija moe prerasti u vrlo veliku snagu. Postaje dio na
e osobnosti, utjeui ne samo na nas, ve i na one koji nas okruuju.
Budui da suzbijamo na dosljedan, a ipak osobeni nain, u stvari
se bavimo izgradnjom vlastitog spremnika negativne energije, i to
specifine vrste. Neki ljudi uglavnom suzbijaju strah; neki - srdbu
ili seksualne impulse, na primjer. Tada suzbijena energija oblikuje
obrasce: podsvjesne, osobene naine, na koje se sukobljavamo sa i
votom. Sami obrasci i ne bi bili problem, osim to su esto negativni,
pa nam onemoguuju da djelujemo u ivotu na stvaralaki nain. Ka
ko su obino i podsvjesni, mi ne znamo zbog ega ograniavamo sa
mi sebe, ili ak nismo niti svjesni da to uope inimo.
Suzbijanje dovodi
do ovisnosti
Suzbijanje zahtijeva psihiku energiju. Potrebna nam je energija,
da bismo suzbili energiju. Zahtjev za energijom dovodi do smanjiva
nja naih izvornih sposobnosti, stvarajui okolnosti kojima se ohra
bruje ovisniki ciklus. Kako ovisnost pribavlja energiju uzimajui je
bilo iz vanjskih izvora, bilo iz unutarnjih priuva, ona olakava suz
bijanje. Kad ove dodatne energije nema dovoljno na raspolaganju, ne
moe se lako suzbijati, pa se suoavamo sa svojom patnjom. Dakle,
kad suzbijamo, energija potrebna za to se pribavlja u naem pozitiv
nom i stvaralakom dijelu; postajemo rascijepljeni, radimo sami pro
tiv sebe, i ostajemo nesvjesni onoga to se s nama dogaa.
Potiskivanje (represija )
Sindrom suzbijanja postaje nesvjestan kad dospijeva do toke
potiskivanja. Potiskivanje je isto to i suzbijanje, osim to ovdje ne
postoji svijest o osjeaju, ili o njegovom izbjegavanju. Primjerice,
ako ste ljutiti, ali svjesno ne prepoznajete svoju ljutnju, ona postaje
potisnuta. Odgovarajue oslobaanje je nemogue, i ta se ljutnja pod
svjesno pohranjuje. Potiskivanje je, na alost, uobiajeno u svijetu

dananjice. Freud u svom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstva

tvrdi, da je potiskivanje neizbjeno. Njegova je tvrdnja ak jo toni
ja u suvremeno doba. Potiskivanje se javlja zbog sve one bezosjeajnosti, kojoj smo svakodnevno podvrgnuti. ivot je toliko uurban,
tjeran tjeskobama, naa je pozornost toliko neprekidno usmjerena na
ono izvanjsko, da vie ne prepoznajemo svoje prave osjeaje. Izgu
bili smo dodir sa svojim Ja.
Neprestano potiskivanje dovodi do neuroza i sve vee blokade
ljudskog organizma. Na emocionalnoj razini, ishod toga je tjeskoba,
ovisnost, bijes, te nesvjesni destruktivni obrasci, a na fizikoj razini bolest. Zaprijeena energija moe lako dosei onu razinu na kojoj
poinje utjecati i na fiziko, a to je bolest drugo, no - blokada? Os
vrnuvi se na bolesti koje su vladale dvadesetim stoljeem, kakve su
srane bolesti i rak, ne mogu se oteti dojmu da je njihov glavni cilj
morao biti izgraivanje podsvjesnih negativnih snaga, koje suvreme
ni nain ivota samo podrava.
Meutim, ne bi trebalo zaboraviti da su ljudi oblikovali svoju
podsvijest tijekom itave svoje povijesti, pa ne bi odmah trebalo
osuditi dananji nain ivota. Prosjena osoba, danas kao i u prolim
vremenima, oduvijek je imala osobne blokade i obrasce s kojima se
borila. A da svi mi imamo i svoju karmu, to je naprosto razumna po
zadina, kojom se predstavlja i zapoinje bilo koji sustav rada na sa
mom sebi.
Gledani iz daljine, svi smo mi zapravo toliko slini. Svi mi ima
mo ona podsvjesna, a ipak pojedinana stremljenja, koja nas zadra
vaju od postizanja maksimuma naih mogunosti. Rijetko u cijelosti
razumijemo onu viu stranu vlastite prirode, ljubav i svoja stvara
laka sredita. Rijetko se izravno druimo s ostalima ili samima
sobom, a i tada nikad bez velikog iskrivljavanja naih vlastitih poje
dinanih proistaa suzbijene energije. Moramo prepoznati istinu, ne
postajui pritom pesimisti. Takvi smo kakvi jesmo, jer se i ivot i
svijest neprekidno razvijaju, evoluiraju. Rastemo i napredujemo. Na
e sposobnosti samo odraavaju nae razine rasta do kojih smo trenu
tno doprli.
Pogledajmo pojedinano, koje se vrste osjeaja uobiajeno suz
bijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Nai su osje
aji obino zabavljeni sljedeim podrujima:

1. PREIVLJAVANJE: strah, tjeskoba (anksioznost),

nesigurnost zbog zdravlja, novac, imovina, smrt.
2. UZBUENJE: seksualni osjeaji, udnja za hranom,
alkoholom, puenjem, drogama.
3. SNAGA: ljutnja, neprijateljstvo, agresivnost,
bespomonost, beznaajnost.
4. ODNOSI: osamljenost, ljubomora.
Ograniavajui obrasci ponaanja uzdiu se iz kroninog suzbi
janja osjeaja. Razliiti se osjeaji mogu i povezati, oblikujui tada
sloen sustav suzbijanja i blokada. Prema tome, seksualna pitanja
mogu se u jednoj osobi neskladno povezati s pitanjima sigurnosti, te s
pitanjima moi. Ishod gomilanja ovih negativnih energija je stres.
Kad bismo znali kako da razrijeimo i izbjegnemo nadograivanje
negativnih energija, mogli bismo izbjei i stres.
Izgraivanje suzbijene energije moe biti razliito, tijekom kraih
ili duih razdoblja. Na kratkotrajno emocionalno suzbijanje moemo
naii kod straha, seksualnih pobuda, ili bilo kojeg osjeaja koji se ne
moe odmah razrijeiti. Primjerice, netko moe osjetiti ljutnju u svom
radnom okruenju, i ne zna kako da je se oslobodi, pa zatim stie u
svoj dom, i istresa je na obitelj. Pokuaj da se energija oslobodi njenim
pranjenjem na neutralnu osobu poznata je kao pomicanje. Pomicanje
je vrlo rasprostranjeno, samo to uvijek zavrava povrijeenim osjea
jima, nesporazumima i pogoranjem meuljudskih odnosa i veza.
Dugorono izbjegavanje osjeaja izgrauje posve drukiju stru
kturu, i to u neoekivanim veliinama. Moe izrasti sve do stupnja u
kojem zasjenjuje itav ivot neke osobe, i oblikuje ga unutarnjim
snagama o kojima sama osoba nema nikakvih svjesnih spoznaja.
Okolnosti iz prolosti koje su ostale nerazrijeene imaju svoje puteve
za ponovno pojavljivanje, samo s novim licima ili kao nove okolno
sti; tada imamo pravo odabira - preuzeti odgovornost i proivjeti ih,
ili ih izbjei i jo jednom suzbiti.
Podsvijest se prenosi iz
prethodnih ivota
Nekome se moe uiniti neobinim, da se takvi sloeni sustavi
izbjegavanja, suzbijanja i blokiranja mogu oblikovati tijekom samo

jednog kratkog ljudskog vijeka. Moj je stav - da to i nije tako, ve da

su se nai obrasci oblikovali tijekom mnogo duih razdoblja, u naim
ranijim postojanjima. Stvar je osobnog odabira, hoete li vjerovati u
reinkarnaciju ili ne. to se mene tie, ini mi se oevidnim da postoji
neka vrsta pretpostojanja, koje je prethodilo naem fizikom roenju.
Pogledajmo samo, koliko brzo i odreeno djeca oblikuju svoje osob
nosti; ve i to je dovoljno, da me uvjeri u postojanje ranijeg ivota.
Vjerujem da se karma, podsvijest, prenosi iz naih prethodnih
ivota. Tada se ivotna dogaanja oblikuju i odigravaju zahvaljujui
podsvjesnim silama. Nije neophodno sloiti se s doktrinom reinkar
nacije da bi se uspjelo u integrativnom postupku, no spoznaja o rani
jem postojanju moe vam pomoi u razjanjenju ponekih stvari veza
nih uz vas.
Kao prvo, uvidjet ete koliko je laganije preuzeti odgovornost za
sebe i za mjesto do kojeg ste danas dospjeli, te prestati traiti krivicu
u svom djetinjstvu i roditeljima. Shvatit ete, da su rani dogaaji u
obitelji - ma kako bolni, bili samo katalizatori koji su vam osvijestili
ono, to je ve skriveno lealo u vama. U stvari, sami ste odabrali
upravo takve okolnosti za upravo ovu mogunost.
Budui da obino ne raspolaemo svjesnim sjeanjima na svoja
protekla postojanja, i kako se uzroci veine emocionalnih obrazaca
nalaze upravo u njima, teko je izravno prstom uprijeti u izvor bilo
koje od trenutnih okolnosti. Meutim, razumijevanje uzroka nije niti
potrebno. U naem radu, teite je na sadanjim osjeajima, a ne na
uzrocima. Dananja se psihologija u najveem dijelu suglasila s ispraznou dubinske analize.
Prihvaanje mogunosti prijanjih postojanja podrazumijeva ta
koer i neprekinutost ivota nakon smrti. Ova mi ideja pomae barem intelektualno - u radu sa strahom od smrti, koji je u stvarnosti
onaj primarni strah. Mediji su nam iznijeli mnogo dokumentacije o
ivotu na drugoj strani. Osobno mislim da su njihova izvjea, u
cjelini gledana, primjereni dokaz za ono, to postoji iza ovog naeg
zemaljskog oklopa.
PROJEKCIJA
Projekcija proizlazi iz nagomilavanja energije koju proizvodi
suzbijanje. To je automatski, nesvjesni mehanizam, koji pripisuje

subjektivnu vrijednost i identitet osobama ili dogaajima iz vanj

skog svijeta. Ona omoguava da nae suzbijene osjeaje proivimo
neizravno, kroz druge osobe ili dogaaje. U projekciji, vlastite se
suzbijene osobine pripisuju drugima, ili se doivljavaju kao stvorene
od drugih, i kao da stiu od drugih. Druge obino kritiziramo zbog
onih istih osobina, koje smo na njih projicirali.,
U projekciji pokuavamo izbjei
odgovornost za odreene osjeaje
Kad projiciramo, nesvjesno pripisujemo odgovornost za svoje
osjeaje drugim osobama ili situacijama, mislei da su one uzroko
vale nae iskustvo. Openito govorei, toliko vjeto odabiremo oso
be ili situacije, da se to ini opravdanim kako drugima, tako i nama
samima. Ne uviamo da taj drugi u sebi samo iznosi suzbijeni
materijal, koji je prikriven u nama. On nije uzronik naih osjeaja,
iako se moe rei da je bio njihov pokreta.,
Da to osjeanje ili reakcija nije ve prikriveno lealo u nama, ne
bismo odgovorili upravo na ba taj odreeni nain. Pomislite samo,
koliko razliito reagiraju razni ljudi na posve istu situaciju. U proji
ciranju, kroz iskrivljene proistae vidimo nae vlastite suzbijene
energije. Ne vidimo stvarnost onakvom kakva ona jest, i uvijek rea
giramo na neodgovarajui nain.,
Primjerice, ako ste suzbili svoju ljutnju, vidjet ete druge kao
one, koji su odgovorni za nju, i to zbog naina na koji rade. Okri
vljujete njih. Doivljavate druge kao one, koji su ljuti, pa svoju
ljutnju usmjeravaju prema vama, i to ba onda, kad se vi sami uope
ne ljutite. Vjerojatno ete ih i osuditi zbog njihove ljutnje. Ako ste
suzbili svoje seksualne osjeaje, posvuda ete vidjeti kako vam drugi
upuuju niim izazvane seksualne pozive, zbog ega ih moete i
otro osuditi. Ako ste suzbili svoje osjeaje odbacivanja prema drugi
ma, mislit ete da oni odbacuju vas, pa ete ih stoga optuivati.
Slino tome, nakon to ste suzbijanjem vlastitih energija bloki
rali svoju snagu, tu ulogu pripisujete vanjskim uvjetima, mislei da
su oni odgovorni za vau blokadu. init e se, da ste posve u pravu u
tom pripisivanju krivice. ak bi se i nepristran promatra mogao su
glasiti, da se borite s nekom vanjskom silom.
No, istina je, da vanjska sila ne postoji. Zaudo, projiciramo
svoje podsvjesne energije na ono, to se ini vanjskim svijetom,

zasnivajui na tome cjelokupni doivljaj. Ali, mi smo doslovce sami

odgovorni za naa vienja, kao i za sve ono to nam se dogaa. Ne
zgode koje se dogaaju ba nama, na nesreu su samo sluajevi
krajnosti negativnih sila, koji su prikriveni i pohranjeni unutar grae
vine u toki, s koje ve mogu na nas i fiziki utjecati. Zapamtite,
energija je ono to se pohranjuje u podsvijesti, a energija moe i stra
hovito narasti, ako se ne oslobodi,
Nikad ne vidimo ono, to jest. Vidimo samo ono, to smo sami
projicirali. Zbog prikrivene veliine izgraene podsvijesti, stupanj i
znaaj suzbijanja i mehanizma projiciranja ne moe se jasno raza
znati. Da biste uspjeli u postupku, morate na intelektualnoj razini pri
hvatiti stanje suzbijanja-projekcije kao radnog aksioma, pa ak i kad
to inite samo na temelju povjerenja koje imate prema postupku. Kad
jednom zaponete integrirati materijal koji je prethodno bio suzbijen,
istina e postupno postajati sve oitija, a vi zaprepateni, ali isto
toliko i opinjeni.
Do sada smo govorili o suzbijanju negativnih osjeaja i njihovu
meusobnom djelovanju. Meutim, i pozitivni se dogaaji suzbijaju,
a zatim projiciraju na vanjski svijet. tit, koji se izgradio kako bi se
izbjegli negativni osjeaji, blokira takoer i pozitivne osjeaje, pa
projekcija postaje jedino sredstvo za povezivanje s osjeajima. Vai
najdrai doivljaji, netko za koga ste mislili da vas je zaista volio, bi
la je tek ljubav koja se ve nalazila u vama. A netko tko vam je po
mogao - bili ste vi, koji ste pomogli sami sebi.
Da biste uspjeli u toj samopreobrazbi, morate uiniti skok od
poimanja svemira kao zbirke razdvojenih pojedinaca i predmeta koji
djeluju na vas, na njegovo doivljavanje kao polja za razvitak vaih
energija koje prvo projicirate, a zatim ih doivljavate kao da se radi o
objektivnom vanjskom svijetu. Nevjerojatno, jer i drugi pojedinci
takoer imaju tono istu sposobnost stvaranja svojih vlastitih svemi
ra, u isto vrijeme kad i vi. Pokuajte odmah, ovaj tren, sljedeu vje
bu, da biste razvili svoju sposobnost osjeanja:
VJEBA
Osjetite vae energije kad izlaze u svijet. Pretpostavimo da
svemu oko sebe to zamjeujete, pripiete odreenu vrije
dnost i osobnost. Va dojam vanjskog svijeta stie do vas kroz
vae proistae suzbijene energije, a vaa vam suzbijena

energija ocrtava odgovarajue dogaaje. Pretpostavimo, kad

se neto dogodi, da se to nije dogodilo samo od sebe, ve da
ste to sami nesvjesno stvorili kroz projekciju, ili na isti nain
privukli sebi. Ako se ini da se osoba ponaa na odreeni
nain, to je vaa percepcija. Usmjerite svoju svijest na svoje
energetsko polje, i osjetite povezanost koju imate sa svojim
percepcijama i reakcijama. Ne govorim pritom o intelektual
nom razumijevanju, ve o osjeaju. Jednostavno, osjetite svo
ju povezanost s onim, to inae zapaate kao odlike drugih.
Dok ete njegovati svoj smisao odgovornosti za vlastite osjeaje
i iskustva, ni u kom sluaju ne smijete pretpostaviti vlastitu krivicu,
ili poeti optuivati samog sebe. Grinja savjesti samo je drugi oblik
odbacivanja sebe. Zapamtite da su, na kraju krajeva, i drugi jednako
toliko odgovorni za ono to im se dogaa, iako nas to ne opravdava
to im nismo pomogli.
S konceptom suzbijanja projekcija krenuli smo dublje no to
psihologija uobiajeno ide. Uli smo u tajanstveno carstvo u kojem
se ne moe upotrijebiti prosuivanje i razmiljanje. To je potrebno da
bismo dosegli na cilj unutarnje integracije. Ispunjenje se nikad ne
moe pronai kroz analitike sile uma; ispunjenje dolazi kroz sredite
osjeaja.
Kad projiciramo, svijet postaje ogledalo koje nam odraava i
vraa nae vlastite odlike. Naravno, velik dio neovisnog djelovanja
uistinu i izlazi iz nas prema van, dok drugi identiteti imaju osnovu
neovisnog karaktera. Kad projiciramo, pozorno odabiremo odgova
rajui ekran - osobu ili okolnost s nekim elementima onoga to
projiciramo, pa nae doivljavanje njih optereujemo svojom vlasti
tom energijom.
Pokuamo li analizirati koliki je dio nae percepcije projiciran, a
koliko je od toga stvarnost, postajemo udaljeniji od svog rada na
sebi samima. Ionako nije mogue izvriti nikakvu objektivnu procje
nu, s obzirom na to da ni mi sami u sebi nismo jo sve razjasnili. I
zato, kad koristimo tehnike postupka, treba pretpostaviti da projicira
mo cjelokupne sadraje nae percepcije. Vrlo je vjerojatno da emo,
nakon izvrene integracije tih pitanja, spontano moi tono prepo
znati koji je onaj dio, koji su doprinijeli drugi, a to mi sami doprino
simo datoj situaciji.

Klijent projicira na terapeuta

U svjetlu nae rasprave o projekciji, sad emo moi potpunije
razumjeti vrijednost meusobnog odnosa s prosvijetljenim terape
utom. Kao suprotnost odnosu s prosjenom osobom, u kojem obje
osobe obino projiciraju jedna na drugu, takav terapeut ne projicira
podsvjesne energije na svog klijenta, ili barem ostaje bez reakcija na
njegove projekcije. Ovo ukljuuje i nepostojanje ikakvih zahtjeva ili
oekivanja. Osim toga, terapeut ne reagira niti ne odbacuje, ve pri
hvaa klijentove projekcije. To je sutina terapije, a i katalizator za
iscjeljujuu preobrazbu. Klijent moe postati svjestan svojih projek
cija jasnije no u odnosu s drugim ljudima, jer mu je ogledalo izvanre
dno oieno. Usprkos tome, nemojte se obeshrabriti ni kad isti po
stupak primijenite na meusobne odnose s ljudima openito.
Uvijek kad snano reagirate na poticaj kojim na vas djeluje druga
osoba, moete pretpostaviti da na povrinu izlaze suzbijene energije
unutar vas samih. Da ste ih raistili u sebi, na vas ne bi tako utjecale
negativnosti drugih. Vae reakcije ne bi bile toliko burne, niti toliko
ocjenjivake. Tada biste naprosto iskusili uobiajen stupanj negati
vne emocije, kao odgovora na odreene okolnosti. No, i tada tehnike
postupka nadalje ostaju izvrstan pristup za proienje takvih osjeaja.
PROIENJE
Na psihikoj razini, glavna svrha projiciranja uvijek je proie
nje. Prirodno je da se nae psihiko tijelo, koje pohranjuje suzbijene
emocionalne energije, eli proistiti ili rijeiti tih negativnosti.. Do pro
jekcije automatski dolazi zato, da bi se energija iznijela na svjesnu ra
zinu. Ako se ovaj postupak proienja ne prepozna, sve je bilo uzalud.
Pruili smo otpor svojim projiciranim iskustvima i iznova ih suzbili, a
koliina negativne energije u podsvijesti, samo je narasla jo vie. Iz
gubili smo mogunost, da kroz projekciju nauimo poneto o sebi.
Osjeaji se moraju iskusiti
da bi se proistili
Proienje suzbijenog materijala dogaa se samo kad sami sebi
konano dopustimo ono iskustvo, koje smo do sada izbjegavali.
Energija ili osjeaj se mora u svijesti pojaviti bez opiranja, kako bi se
integrirala. Kod bolnih dogaaja, ta se patnja mora iskusiti i prihva
titi, ali ete nauiti i kako je svesti na najmanju moguu mjeru i

neutralizirati, gledajui na nju s toke Promatraa. Sposobnost preo

brazbe u Promatraa dovodi do neidentificiranja s bolnim osjeaji
ma, te omoguava da se energije lake integriraju i oslobode.
Suzbijena energija oslobaa se kroz svjesno proivljavanje doga
aja. im dopustite sami sebi da osjeate, osjeaj e se izmijeniti.
Patnja poputa, i postaje neutralizirana. Suoavanje s osjeajima je
sve to je potrebno za proienje suzbijene negativnosti, a jednom
kad se s neim suoimo, moemo to proistiti u iznenaujue krat
kom razdoblju. Problem je samo, to nae nesvjesno odbacivanje se
be onemoguava istinsko suoavanje s vlastitim osjeajima, pa ak i
onda, kad to stvarno elimo.
ivot postaje va terapeut
Kako ivot protjee, nailazimo na razliite susrete u kojima se
nae podsvjesne energije bude i pretvaraju u svijest o njihovu postoja
nju. Ove energije izbijaju na povrinu kad nastupe okolnosti podesne
za njihovo oslobaanje. Uspijete li nauiti kako integrirati ove ener
gije im se pojave, susrest ete se sa ivotom na stvaralaki nain. Vi
ete tada koristiti vae okolnosti, umjesto da one zlostavljaju vas.
Upravo se zbog ove mogunosti i inkarniramo na povrini Zemlje.
Zaudo, ivot svakog pojedinca oblikovanje tako, da mu osigu
rava upravo one okolnosti, koje su potrebne za proienje njegovih
unutarnjih negativnih sila. Ispravnim koritenjem tih okolnosti
moete vrlo uinkovito raditi na sebi i bez terapeuta. ivot postaje
va terapeut; uistinu, ivot i jeste najbolji, a na kraju i jedini terapeut.
Vae okolnosti su u ovom trenutku tono onakve, kakve su vam
potrebne. Ispoljavaju one negativne energije iz vae podsvijesti, koje
trebate proistiti. Kad ih integrirate, odnosno - kad ih prihvatite i
proivite bez pruanja otpora, dolazi do proienja.
Projekcija se moe smanjiti ako vjebate stupanje u izravan dodir
sa svojim osjeajima, kao u meditaciji. Meutim, nemojte oekivati
da ete posve prestati projicirati, jer je projiciranje prirodni nain
proienja. Morate nauiti kako da ga postanete svjesni. Razumije
vanjem onoga to vam se dogaa, nasmijat ete se sami sebi. Vie
neete biti spremni kupiti pomisao, da je onaj drugi odgovoran za
vae iskustvo; jer, vi ete posjedovati vae iskustvo, to znai da
ete preuzeti odgovornost za ono to se pred vama dogaa. inei ta
ko, postiete nadzor nad svojim ivotom, za kojim i tragate.

Uzimam na znanje da je u prirodi ivota

ravnotea, te da u uvijek proivjeti i uspon
i pad Ako se borim i pokuam izbjei pad,
borim se protiv samoga ivota. Ako oboje
prihvatim na razuman nain, usklaujem se
sa ivotom i sa samim sobom.

3. IGRA SUPROTNOSTI
Projekcija se moe razraditi jo dublje, ako se stavi u odnos s kon
ceptom dualnosti. Dualnost je teorija; nema naina kojim bi se po
uzdano dokazala. Za mene, dualnost je ono emu se okreem kad pro
matram i uim od ivota. To je koncept, koji koristi kad se osvremo
na svoje uspone i padove u ivotu; to nije dogma ili pravilo koje treba
slijepo prihvatiti, prema kojem pokuavamo podesiti svoj ivot. Ipak,
osjetite li bliskost s tom idejom, ona vam moe pruiti nove obzore.
Moete zadobiti uravnoteeniji uvid u prirodu vlastitog postojanja.
DUALNOST
Teorija dualnosti tvrdi, da se svijet koji vidimo sastoji od su
protnosti. Meutim, to nisu stvarne suprotnosti, kakvima se mogu
priiniti, ve zapravo one koje se dopunjuju, koje su komplementar
ne. Postojanje svakog dijela od parova s komplementarnim odlika
ma, ovisi o postojanju onog drugog dijela; niti jedan od njih ne bi mo
gao postojati sam za sebe. Primjeri ovih parova su: dan i no, toplo i
hladno, iznad i ispod, tvrdo i mekano. Kad bi neto postojalo bez
svog komplementa, ne bi bilo naina da se to prepozna, jer je potre
bno imati iskustvo o objema odlikama, da bi se prepoznala svaka po
jedina od njih. Nemogue je predoiti dan, ako nismo upoznali no.
Odreene stvari nisu oevidne, jer su njihovi komplementi pri
kriveni. Stoga nismo obino svjesni postojanja atmosfere, ali bismo
postali kad bi nas netko uputio u svemir. Nikad do sada nismo bili bez
atmosfere, pa ipak - moemo je postati svjesni samo s tekoama, a i
tada najee bez ikakvog emocionalnog sadraja.
Dualnost se najlake razumijeva i prihvaa kad govorimo o fizi
kim primjerima. Kontroverza poinje kad se radi o osjeajima, jer se

posve ista naela primjenjuju i na na unutarnji ivot: dan i no emo

cija, toplo i hladno u meusobnim odnosima, biti gore ili dolje u ono
me to obino zovemo sreom, neprekidno ispreplitanje zadovolj
stva i patnje.
Ne bismo prepoznali zadovoljstvo, da nae iskustvo nije ukljui
valo i patnju istog stupnja, i to otprilike u istoj vremenskoj toki. Sto
smo gladniji, utoliko vie uivamo u obroku. Sto smo usamljeniji, to
nam je znaajnija bliskost s drugom osobom. Prepreka na naem putu
omoguava nam i radost, kad je uspijemo prevladati. Patnja u ljubav
noj vezi proporcionalna je ljubavi. Nae vrhunce ekstaze uravnoteuju naa isklizavanja u depresiju.
Um stvara dualnost
Zbog ega to mora biti tako? Dualnost je jednostavno priroda
percepcije ili osjeaja; to nije neki oblik kanjavanja. Um prepoznaje
osjeajui par komplemenata. Kad na um utjee bilo to, on ve mora
prepoznavati iskustvo slinog intenziteta s komplementom - ne ba
istovremeno, ali svakako vremenski blisko - kako bi mogao postati
svjestan toga.
tovie, mi smo oni koji nesvjesno pripisujemo pozitivne ili ne
gativne vrijednosti svakoj strani iskustva, ponekad ak i na gotovo
odsudan nain. Um stvara oboje - i zadovoljstvo i patnju. Stoga e se
dualistiko iskustvo razlikovati od pojedinca do pojedinca.
Uzmite bilo koje iskustvo, i um e ga zaas razdvojiti na dijelo
ve: jedan dio zadovoljstva, i jedan dio patnje. Obino nismo ak niti
svjesni toga, koliko iroko um kategorizira nae iskustvo. ini se kao
da je dogaaj izvorno sloen od pozitivnih i negativnih eleme
nata. Ne shvaamo da smo mi oni, koji neto inimo bolnim, ili jo
bolje - da mi pripisujemo bol nekom aspektu tog dogaaja samo da
bismo postigli zahtijevanu ravnoteu iskustva. Dakle, patnja u stvar
nosti i ne postoji, samo to je, naravno, mi doivljavamo kao stvarnu.
Dualnost takoer znai, i da e se emocionalna vrijednost ma ko
jeg iskustva promijeniti, im se ono ponovi. Neto vam se moe svi
djeti, no kad to ponovite (elei iznova osjetiti onaj izvorni osjeaj),
utvrdite da se on izmijenio. Prolazite kroz neoekivano bolne stup
njeve, uravnoteujui pozitivno i negativno, i bez svijesti o tome, da
ste vi onaj koji stvara promjenu tog iskustva i pripisuje mu emocio
nalnu vrijednost.

Dualnost utjee na sve ono

to je vama najvanije
Ne bih od vas traio da bespogovorno prihvatite teoriju dualno
sti, ve samo da se pokuate osvrnuti na svoja iskustva s ovog
stanovita, a zatim da sami prosudite ima li u tome ikakve vjerodo
stojnosti. Vjerojatno ete se sloiti da ima barem poneto, a naroito
kad tako istraite pitanja od kojih oekujete da daju svrhu vaem
ivotu, kakva su pitanja ljubavnih odnosa ili karijere. Svima su nam
vana upravo ona pitanja, u kojima se najsnanije budi dualistiko
iskustvo.
Romantine su veze pritom notorne, zbog svojih aspekata ljubavi
i mrnje. One poinju s onim najboljim od osjeaja i namjera u nama,
no nee proi dugo da se ukae i njihova negativna strana. Uvijek e
postojati i negativna strana, jer ne moemo osjeati ljubav na razini
ovisnosti bez mrnje.
U stvari, mi smo sami projicirali oboje - i svoju ljubav, i svoju
mrnju. Obje odlike pripisujemo aspektima druge osobe, i to onima,
koji najbolje prihvaaju nae projekcije. Ako objektivno u stvarnosti
ne postoji nita za to bi se naa mrnja prihvatila, poet emo neto
pretjerano uveliavati, ili emo poneto ak i sami izmisliti.
Uspjeh u karijeri, ili openito ostvarivanje Ja-potreba - sigurno
sti, osjeaja ili moi - uvijek se proivljava dualistiki. Doivljenom
uspjehu uvijek slijedi doivljeni promaaj, ili je barem praen njime.
Promaaj se moe dogoditi na istom podruju kao i uspjeh, ili na pri
vidno uza nj nevezanom odsjeku ivota. A ako se ne dogodi nita to
bismo mogli protumaiti kao neuspjeh, tada ili projiciramo promaaj,
ili postajemo samodestruktivni u tolikoj mjeri, da sami uzrokujemo
stvarni neuspjeh. Tako e osjeaj neuspjeha biti izjednaen s uspje
hom, na bilo koji od ovih naina.
Molim da uzmete u obzir, da ne opisujem mehanizam dualnosti
samo da bih vas ohrabrio u izbjegavanju negativnosti. Jer, negativnost se ne moe izbjei: moe se samo suzbiti. Postoji duboka i neutaiva potreba u nama, da ivimo kroz negativno; ne moemo se
smiriti sve dok se ta potreba ne zadovolji. Udaljujemo se sa svog puta
da bismo stvorili negativne, komplementarne okolnosti.
Shvaanje naina na koji dualnost djeluje na nas, moe nas od
vui u pretjerani pesimizam, koji se ak moe uiniti i opravdanim,

jer svaki na pokuaj u smjeru sigurnosti, zadovoljstva ili uspjeha

neminovno ukljuuje i svoju suprotnost. Ljudi postaju cinini iako
nikad nisu niti uli za postojanje teorije dualnosti, jer su upoznali
uspjeh koji je bio praen neuspjehom. Zato odluuju izbjei promaaj
tako, da izbjegavaju uspjeh, to na kraju zavrava nedostatkom pu
nine ivota. Ovaj stav izbjegavanja sukoba podosta je uobiajen, i to
najee podsvjesno.
Neto pozitivnija reakcija na razumijevanje dualnosti bio bi stav,
da si sami nepotrebno oteavamo ivot usmjeravajui se pod prisi
lom na ono to smatramo uspjehom, to je toliko prisutno u naem
drutvu, okrenutom ispunjenju zadanih ciljeva. Svakako, i nadalje
treba brinuti za svoje osnovne potrebe, no razlika nastaje upravo
ovdje - to je to, to smatramo osnovnim. Jo jednom, vano je uoiti
razliku izmeu stvarnih i percipiranih ili ovisnikih potreba.
Ovisnost preuveliava dualnost
Ono, to treba shvatiti u svezi s dualnou, bilo bi sljedee: pod
loni smo njenim zakonitostima najvie tada, kad smo jako ovisni o
zadovoljenju bilo koje udnje. Kao ovisni, djelujemo pod prisilom;
moramo imati objekt o kojem se radi. Kao ovisnima, ispunjenje je
dualistiko, i koleba se izmeu zadovoljstva i patnje.
Nai su sustavi potreba umjetno izgraeni, prisilni, ovisniki, i
postavljaju nas pred vrlo snana dualistika iskuenja. Ako pak nismo
ovisni o ishodima, tada ne prolazimo kroz isti intenzitet dualistikih
kolebanja ve i samo zato, jer ne oekujemo da e nam nae djela
tnosti omoguiti intenzivno zadovoljstvo. Oputeniji smo, i ne treba
nam toliko mnogo da bismo bili sretni.
Izrastanje je postupni proces; uimo da nam ne treba ovo, a zatim
ono. Uklanjanje prisilnih potreba, ili svega onoga za to sada mislimo
da naprosto moramo imati, vaan je dio oslobaanja osobe. No, kako
se tono takav rast postie? Prisilnih se potreba ne moete osloboditi
samo snagom svoje volje. Ve i postupak opaanja takvih potreba
ima kao ishod njihovo polagano i prirodno nadrastanje. Ne prisilja
vajte se da budete ono to niste; nemojte eljeti da budete neto dru
go, no ono to jeste. Prihvaajui sebe upravo takvima kakvi jeste,
doputate da nastupi va osobni rast.

DUALISTIKA PROJEKCIJA
Vratimo se na odnos dualizma prema projekciji. Govorili smo o
nainu na koji um projicira, kako bi razjasnio podsvjesno. No, dok
projicira, um mora stvoriti ravnoteu izmeu pozitivnog i negativ
nog, da bi to uope mogao zapaziti. Jedan od polova dualistike pro
jekcije e iznijeti suzbijenu energiju; drugi nee, jer e nastati samo
zato, da bi doveo do ravnotee. Primarna projekcija iznosi suzbi
jenu energiju. Sekundarna projekcija stvara se spontano, kako bi
uravnoteila doivljavanje energije, i ne predstavlja proienje pod
svjesnog. Sekundarna projekcija moe se internalizirati. Pokaimo
stoga na nekoliko primjera, kako djeluje dualistika projekcija.
Ljutnja / Velianje
ovjek tijekom dana dospije s nekim u sukob. Projicira svoju
srdbu, i doivljava tu drugu osobu kao onu, koja se bezrazlono ljuti
na njega, ili sam postaje ljutit i vjeruje, da je za to kriva druga osoba.
Nakon toga, odlazi u svoj omiljeni kafi, gdje razgovara sa svojim
prijateljima opisujui im prizor o kojem se radi. Nadvladavaju osje
aji drugarstva, te svi u grupi slono utvruju, da je druga osoba
kriva, uravnoteujui tako itav dogaaj. Poetni argument bio je pri
marna projekcija, utemeljena na suzbijenoj energiji koja se pokuava
osloboditi, dok je vrijeme provedeno u kafiu - sekundarna projek
cija, stvorena zbog izjednaavanja. I naravno, prije no to je krenuo u
kafi, mogao je navratiti kui i udariti svog psa, pokuavajui tako
razrijeiti jo uvijek neosloboenu ljutnju.
Ljubav / Odbacivanje
Uzmimo jo jedan primjer. Pretpostavimo da neka ena suzbija
svoje osjeaje, kojima odbacuje ljude iz svoje okoline. Tradicionalna
bi psihologija mogla rei, da eli odbaciti druge zbog odbacivanja i
nedostatka ljubavi koje je i sama, kao dijete, osjetila. Meutim, ako
prihvaamo utjecaj karme iz prethodnog ivota, rekli bismo da je u
ovaj ivot ula s takvim neizmijenjenim podsvjesnim sklonostima, te
da joj je djetinjstvo posluilo samo kao katalizator za njen problem.
Ona podsvjesno suzbija osjeaj odbacivanja drugih zato, jer se on ne
uklapa u njen doivljaj same sebe. Stoga ona projicira, pa smatra dru
ge hladnima, i onima koji odbacuju nju. Ovo je primarna projekcija, i

doivljava se vrlo bolno. Sekundarna projekcija stvara oblik njene

ljubavi za jednu osobu. Ona idealizira lik svog partnera, traei od
govarajuu osobu koja e se u njega uklopiti, dok zapravo trai odgo
varajuu osobu ili zaslon, na koji e moi projicirati. Ako naie na
takvu osobu, njen e ljubavni doivljaj biti ekstatian u jednakoj mje
ri, u kojoj je i opaeno odbacivanje od strane drugih bilo bolno.
Ona svoju ljubav nee vidjeti kao stvarnu osobu, ili e stvarnoj
osobi pokloniti tek povrnu pozornost, jer - zaljubljena je zapravo u
svoju projekciju. Njena ljubav, koja je prije svega bila ovisnika i
nestvarna, takoer e se i mijenjati u skladu s dualnou, pretvarajui
se u strah i zlovolju, to opet prua nove prilike za suzbijanje.
Ona je takoer mogla internalizirati sekundarnu projekciju, gleda
jui na samu sebe, na primjer, kao na muenicu, nekoga tko voli i rt
vuje se ovjeanstvu, ali nailazi na nerazumijevanje i odbacivanje. Iz
tog internaliziranog doivljaja same sebe izvlai podrku i zadovolj
stvo, i to do stupnja da osjea patnju, proizalu iz primarne projekcije.
Neprijateljstvo prema autoritetima /
Pobunjeniko samoodreenje
Ili, obradimo sljedei primjer. Dijete raste u vojniki nastrojenoj
sredini, i snano joj se opire. Tradicionalna bi psihologija moda
rekla, da je razvilo suzbijeno neprijateljstvo prema autoritetima zbog
svog djetinjstva. Na bi stav bio, da je ve stiglo u ovaj ivot s proble
mom odnosa prema autoritetima, odabirui ve zarana okolinu koja
e mu posluiti kao katalizator za ovo pitanje. Ono odrasta, i postaje
pjeva rocka, koji se svojim porukama obara na autoritete i eli ih
unititi. Njegova percepcija autoriteta kao zla zapravo je projekcija
suzbijene energije. Da je u poetku bio u stanju osloboditi to neprija
teljstvo, umjesto to ga je suzbijao, prikrivena energija za oblikova
nje ove projekcije ne bi vie postojala.
Izvorni uzrok suzbijanja energije nije poznat, no mogue je, da je
do tako snanog suzbijanja dolo zbog tekoa, nastalih jo u pretho
dnom ivotu, i to u slinoj okolini. On je tamo mogao biti u situaciji, u
kojoj je njegovu osobnu mo ograniavao lik prepun autoriteta, pa nije
bio u stanju osloboditi time uzrokovanu mrnju; no, to bi samo po sebi
bio ishod karme iz ivota, koji se proivio i prije tog prethodnog. Mo
gue je, i da nikad nije postojao nikakav vanjski autoritet, ve je on
sam sebe ograniio vlastitim blokiranjem, projicirajui odgovornost za

to na vanjski autoritet. Pokuaj otkrivanja pravih tragova unazad, sve

do izvornog uzroka, teak je i jalov posao, a isto je toliko i nevaan.
Njegova primarna projekcija pretpostavlja oblik neshvatljivog,
iracionalnog neprijateljstva prema autoritetu automatski, kroz njegov
dojam da ga nadziru. Njegova sekundarna projekcija je internalizirana. Svoj doivljaj samog sebe oblikuje onako, kako inae doivlja
va slobodnog agenta: kao nesputanog, spontanog, drskog, pobunjeni
kog - zvijezdu rocka. Njegov uitak u sekundarnoj projekciji ovisi
o, i izjednaenje s patnjom iz primarne projekcije. On uistinu podli
jee stvarnoj patnji u primarnoj projekciji. On jednako tako pronalazi
stvarno zadovoljstvo u liku kakvim doivljava samog sebe u sekun
darnoj projekciji. Obje projekcije su izjednaene.
Njegovu publiku sainjavaju uglavnom ljudi, koji dijele slian
sukob autoriteta. Oni se poistovjeuju s jednom i drugom stranom pro
jekcije - smatraju se rtvama autoriteta, dok se istovremeno podsvje
sno s njim poistovjeuju, jer mu pripisuju funkcije vlastite samoblokade. Tijekom izvedbe predstave, raste njihov osjeaj sudionitvo (parti
cipacije) kroz dramatian prikaz obaju polova energetske projekcije.
Na gotovo posve slian nain i mi prolazimo ivotom, projicira
jui i izjednaujui nae doivljaje. To nije neto, to rade samo ne
urotian, ve to radimo mi svi, itavo vrijeme. Neki se dogaaji od
mah uravnoteuju; neki poinju diktirati smjer cjelokupnih naih
ivota. Veliki pisci bavili su se upravo ovakvim okolnostima i tema
ma, a iz tih se razloga u ivotima njihovih glavnih junaka i moe pro
nai tolika mjeavina ispunjenja i frustracija. Uistinu, neizbjenost
dualnosti je znaajan dio poruke, koju nam pokuavaju odaslati.
Kakvo znaenje dualnost ima za nas? Oevidno, da ne moemo
samo slijepo slijediti ono to se uobiajeno smatra zadovoljstvom,
sreom ili ispunjenjem, nadajui se pritom da emo doprijeti do pozi
tivnog, bez da iskusimo i ono negativno. Mislimo da emo pronai
smisao kroz djelatnosti vrijedne truda, kroz karijeru ili ljubavnu ve
zu, no susreemo jednaku koliinu bola i patnje, koliko i ostvarenog
zadovoljstva.
Da li bismo zbog toga trebali prestati teiti za sreom? Kao ljud
skim biima, u prirodi nam je udnja za sreom, ma kako je svatko od
nas pojedinano doivljavao. Usprkos tome, dualnost se uveala u toj
mjeri, da smo postali ovisni o pozitivnom, te pod prisilom izbjega
vamo negativno.

Moete li prihvatiti, da e vai vrhunci uvijek biti izjednaeni s

vaim padovima, ili da vrhunce ak ne biste niti znali prepoznati kad
ne bi bilo padova - tada ete se moi opustiti kad stvari postanu neugo
dne, umjesto da vas obuzme panika. Prihvaajui nesreu, vi je nadi
lazite. Paradoksalno je, no time postiete vii, bezuvjetniji oblik sree.
INTEGRIRANJE DUALNOSTI
Klju za rjeenje problema dualnosti nalazi se u integraciji. Poku
avajui izbjei negativno, dualnost se suzbija, te postaje dio nae
podsvjesne karme. Ako je teorija dualnosti valjana, oevidnom posta
je uzaludnost neprekidnog izbjegavanja negativnosti. Pokuavamo iz
bjei neizbjeno, stvarajui time dug, koji ipak mora biti plaen. Ako
danas odaberemo izbjegavanje negativnog, jo emo razornije biti
njime pogoeni u budunosti, ostajui i nadalje vezani uz iracionalne i
destruktivne nagone podsvjesnog, koje oblikuje suzbijanje.
Integracija znai prihvaanje
i ukljuivanje negativnog
Umjesto pokuaja da razdvojimo jedan dio ivota od drugog, po
stajemo svjesni da je i negativno dio tog ivota; da iskustvo ne moe
biti bez njega; te konano, da smo sami sebi podsvjesno pripisali ne
gativnu vrijednost, kako bismo izjednaili sile. Prihvaamo i preda
jemo se doivljavanju negativnog.
im prestanemo bjeati od negativnog, neminovno se javlja suz
bijena patnja s kojom se valja suoiti. Patnja koju smo u prolosti iz
bjegli ostala je u nama, suzbijena u naoj podsvijesti. Nema drugog
naina da je oslobodimo, nego da je iznesemo na povrinu i iskusimo.
To je ono, to se radi tijekom terapije. To je neophodan dio postupka
integracije. Meutim, susret s vlastitom patnjom je laki kad ga pro
ivljavamo sa stanovita Promatraa, to emo objasniti u nastavku.
Integracija donosi
osloboenje od patnje
Na cilj nije samo da patnju izdrimo, ve i da je nadiemo. Inte
gracija ne znai neprekidno i beskonano sukobljavanje s patnjom.
Jednom kad suzbijenu patnju oslobodimo, ona nestaje zauvijek. Inte
grirane dualnosti nisu vie bolne, jer su se oba pola izjednaila.

Kad se dualizam integrira, ivot postaje cjelovit ili holistiki.

Integracija obaju polova iskustva, kao i zamke zadovoljstava i patnji
oslobaaju nas dualnosti. Mi sve to nadilazimo; vie niti ne zvonimo,
niti pomamno lupamo na vrata pozitivnog, bojalivo pokuavajui
izbjei negativno. Odjednom sami sebe pronalazimo s novom svije
u i slobodom; mi rastemo; srea je manje uvjetovana.
Integracija ne znai, da je nestala bilo koja negativna strana bilo
kojeg od dualistikih iskustava, ve da se izmijenila naa percepcija
negativnog tako, da nas ono vie ne uznemirava. ivot i nadalje
susreemo u pojmovima dualnosti, ali ne vie na prisilan nain, ve
kao prirodan pad i tijek. Upravo kao to niti izmjenu dana i noi, vru
eg i hladnog ne smatramo nikakvim problemima, tako i polove
osjeaja doivljavamo kao osloboene svih problema.
Kada dualnost nije integrirana, strahujemo i suzbijamo jednu
njenu stranu, a to nas ini prisilno ovisnima o drugoj strani. Kad se
dualnost integrira, obje se strane izraavaju bez prisile. Sad ono ne
gativno koristimo na produktivan nain. To je ujedno i cilj ovog
postupka, kao i ostalih terapija rasta.
Dobar primjer jedne od osnovnih dualnosti, koji se odnosi na
svakog od nas, bila bi ljubavna veza. Neintegrirani, osjeamo polove
osamljenost / ovisnost. Integrirani, uivamo u polovima samostalnost
/ povezanost.
Neintegrirani, strahujemo od samoe. Usamljeni i preplaeni, u
dimo pobjei od osjeaja izolacije kroz ljubavnu vezu. Tjerani stra
hom od usamljenosti, pouzdajemo se u nekog drugog, tko e prekinu
ti nau samou. Postajemo ovisni o drugome. Ako je i taj drugi
izgubljen, osjeamo i pokazujemo simptome, koji su prisutni prili
kom lijeenja bilo koje vrste ovisnosti.
Integrirani, uivamo u svojoj samoi. Kad smo sami, postajemo
stvaralaki nastrojeni, iznova se ispunjavajui vlastitim energijama,
ak se i radujui samoi. Zatim uivamo druiti se s ostalima, ali ne
na ovisniki nain, ime im nae drutvo postaje jo ugodnije. Nae
izraavanje ove dualnosti postaje ujednaeno.
Svaki aspekt ivota moe se razgraditi i shvatiti u pojmovima
njegovih dualistikih komplemenata. Tako integracija dualistikog
doivljavanja postaje umjetnost sama po sebi.

Moje mi je tijelo najvaniji prijatelj kojeg

imam. Uvijek je uza me, da me podrava i
da mi slui. Ono je sredite mojih osjeaja.
Ako volim svoje tijelo, volim i sebe. Ako sam
svjestan svog tijela i ako ga prihvaam,
svjestan sam i sposoban prihvatiti i svoje
osjeaje. Rastem, i postajem cjelina.

4. OSJEATI KROZ TIJELO

Do sada se naa rasprava bavila onim, to bi se moglo nazvati
djelatnostima uma. No, sad bih elio vau pozornost usmjeriti na je
dan drugi aspekt nae osobnosti, na tijelo. U naoj kulturi, na tijelo se
obino gleda ili kao na posluitelja uma, ili kao na instrument zado
voljstva ili tatine; samo, time mu se ne daje onaj poloaj, koji ono
zasluuje. Trebamo li razvijati osjetljivost prema samima sebi, mora
mo to uiniti kroz oba pristupa - kako onaj tijelu, tako i umu.
Prouavanje obaju aspekata, tijela i uma, dovodi do zakljuka da
oni nisu nai nepovezani dijelovi ve da meu njima postoji dubok
uzajamni odnos. Svaki od njih djeluje na onog drugog, svaki se dio
moe promatrati i shvatiti uz pomo onog drugog, i oba se meuso
bno toliko stapaju, da se gotovo ukidaju razlike meu njima.
Stoga je vaan dio rada na samom sebi i ovladavanje znanjem o
pristupu sebi kroz svoje tijelo. Kad bi se preskoio njegov znaaj, bio
bi to velik nedostatak u naim naporima da se integriramo. Mislim da
bi jednako tako ozbiljan nedostatak imala svaka terapija ili vjeba
unutarnjeg rasta, koja ne bi ukljuila i rad na tijelu. Vanost tijela u
psiholokoj terapiji dolazi do izraaja na sljedee naine.
POHRANJIVANJE NEGATIVNOSTI
U prethodnim smo poglavljima ve nauili, kako se suzbijanjem
pohranjuje neosloboena negativna energija. Pohranjivanje se oba
vlja na psihikoj razini, kad se energija povee s emocionalnim tije
lom; no, energija se pohranjuje i u fizikom tijelu.
Do njenog pohranjivanja u fizikom tijelu dolazi zato, jer ne po
stoji tono izraena granina crta izmeu fizikog i psihikog. Samo
su naoko fiziko i psihiko toliko razliiti, jer nai fiziki osjeti mogu

primati vibracije unutar odreenog ogranienog raspona - kad neprihvaene vibracije poinjemo nazivati psihikima, ne osjeajui
vie njihov neprekidni slijed. Na fiziko tijelo moglo bi se gledati i
kao na predstavnika nae suzbijene psihike energije. Tijelo je - ve i
iz praktinih razloga - ono mjesto, za koje bi se moglo smatrati, da se
u njemu pohranjuju takve negativnosti.
Suoavanje fizikog i psihikog postalo je poznato pod nazivom
korelacija tijela / uma. I iako je taj koncept tijela / uma osnovni dio
istonjake psiholoke teorije ve tisuama godina, relativno je nov
na Zapadu. Wilhelm Reich se openito smatra zaslunim za to, to je
kao prvi unio ovaj koncept u suvremenu psiholoku praksu. Dvojica
Reichovih sljedbenika - Alexander Lowen i John Pierrakos - ute
meljili su bioenergetiku, terapiju zasnovanu na radu s tijelom u cilju
oslobaanja suzbijenih i zadranih osjeaja. Osobno sam sudje
lovao u Radionici voditelja Johna Pierrakosa, koji je nastavio s obli
kovanjem energetskih jezgri; bio sam zadivljen njegovom briljantnou prilikom izvlaenja suzbijenog materijala na povrinu, i to
uglavnom zahvaljujui radu na tijelu, te uporabom verbalnih, manipulativnih i intuitivnih tehnika.
Nai stavovi prema tijelu utjeu na nas i vie, no to smo toga
svjesni. Naueni smo o tijelu razmiljati kao o svom posilnom, kao o
sredstvu za postizanje ciljeva. Postajemo orijentirani na um, jer
ciljevi koje pred sebe postavljamo su djelo uma, umjesto da budemo
orijentirani na osjeaje. Ne obraamo pozornost na osjeaje, jer
nam ne pomau mnogo u postizanju naih ciljeva. Okreui se tako
od osjeaja, okreemo se i od svijesti o svom tijelu, jer - osjeaj je
tjelesna funkcija. Postajemo nesvjesni u svojim tijelima, i doputamo
izgraivanje negativnih energija. Stoga istraimo, zbog ega se sma
tra, da je osjeaj blisko povezan s tijelom.
MISLI I OSJEAJI
Oni koji se bave radom na podruju psihologije obino tvrde, da
tijelo odraava um; samo, to nije posve tono. Tijelo se uistinu podu
dara s psihikim sposobnostima osjeanja, to ukljuuje i osjeaje. Os
jeaje se osjeaju u tijelu. I zapreke u osjeajama stvaraju se u tijelu.
S druge strane, um ima poneku od oprenih funkcija prema osje
ajima. Um se sastoji od misli. Misli nemaju u sebi emocionalne vri
jednosti, osim kad djeluju na osjeaje. Misli su hladne: sastoje se od

prosuivanja, usporeivanja, procjena, opravdanja, planova i tako

dalje. Zajednika osobina svih misli bila bi, da se temelje na prolosti
- na nauenim i upamenim vrijednostima. Zatim, misli tako zasno
vane na prisjeanju, obrauju i budunost, oblikujui ciljeve. Um
djeluje kao neosobno raunalo, koje u sutini ui kako povezati zado
voljstvo ili patnju s pamenjem, tj. memorijom.
Meutim, um nema sposobnost preivljavanja. Jer, ovu djelat
nost obavlja sredite osjeaja. Nali bismo se u neprilici, kad bismo
pokuali proivljavati umom. Umjesto preivljavanja, na bi pokuaj
zavrio usporeivanjem s onim, to se dogodilo u nekom slinom
sluaju kojeg se sjeamo od ranije, ili s pretpostavljanjem slinog do
gaaja u budunosti, ali nikad ne bismo u cijelosti mogli proivjeti
stvarni dogaaj, koji se upravo odvija pred nama.
Sredite osjeaja je djelatnost,
prikladna za uporabu u doivljavanju
U izravnom proivljavanju nije prisutna misao, nema usporei
vanja ili procjenjivanja - postoji samo svijest o onome to se dogaa.
A to, to se dogaa, moe biti neki unutarnji dogaaj ili meuodnos s
nekom stvari ili osobom iz vanjskog svijeta. U bilo kojem od ovih
sluajeva, doivljaju doputamo da se pojavi kao osjeaj, bez opi
ranja ili blokada. Ili, doputamo sami sebi jednostavno biti s
doivljajem.
Sredita osjeaja podudaraju se s akrama. akre su psihika
sredita, smjetena unutar tijela. One su sredita energije, svijesti i
osjeaja. Kad sami sebe blokiramo u doivljavanju - a to se dogaa
kad dogaaj pokuavamo doivjeti umom - zapravo sebe blokiramo
od ovih sredita svijesti, a time i od tijela. Osjeaji otuenosti
nastaju iz tijela. Ova tenja moe biti i obrnuta, a osjetljivost na
vlastite osjeaje moemo uveati uspostavljanjem odnosa sa svojim
tijelom.
Dakle, ako se isuvie nalazite u umu, a nedovoljno u tijelu, osje
at ete se otuenim, ili bez pravog dodira sa samim sobom. Obuzet
e vas osjeaj da ste neki identitet s tijelom, umjesto osjeaja da vi i
jeste to tijelo. Zbog nedostatka dodira sa sobom, osjeate da niste u
dodiru niti s onima, koji vas okruuju. Kad poveavate svoju pove
zanost s tijelom, poveavate i svoju sposobnost osjeanja, ljubavi
prema sebi, ali i mogunost da volite druge.

Tijelo se uvijek
nalazi u ovom trenutku
Dok se um uvijek nalazi u prolosti ili budunosti, tijelo je uvijek
u sadanjem trenutku zbog svoje osjeajne prirode - jer, osjeaj je u
tijesnoj vezi s trenutkom. Biti u ovom trenutku je stanje, koje trebate
nastojati to vie razvijati, jer se i ivot dogaa u ovom trenutku. Kad
ste zatvoreni samo u umu, u oekivanju budunosti zasnovane na
prolim doivljajima, ne suoavate se sa svojim ivotom, i ne doi
vljavate ga.
Ne nalaziti se u ovom trenutku doprinijet e osjeaju, da ste samo
jedno izolirano Ja, samo ego. Ako od nas zatrae da odredimo gdje
se fiziki nalazi to nae Ja, tipino je da ga osjeamo negdje iznad
svog vrata, bez dodira s tijelom koje smatramo samo priglupim oklo
pom naeg Ja. To se izraava i u nainu odjevanja dananjeg mu
karca, koji oko vrata nosi tvrdi okovratnik i kravatu, a oko struka
remen. Znaajno je napomenuti, da enska moda doputa znatno slo
bodnije kretanje, nesputane oblike, to nam sugerira da su ene ope
nito vie u dodiru sa svojim tijelom i osjeajima, nego mukarci. Mu
karci nastoje odvojiti svoj um od tijela, dok su ene sklone osjeati u
svakoj situaciji.
Netko, tko osjea svoju povezanost s tijelom, nee se osjeati
kao izdvojeno Ja, kao zaseban ego, ve e tu povezanost osjeati
duboko u sebi - i onu sa samim sobom, ali i onu s drugima. Jer, po
vezanost s tijelom osjea se kao zadovoljstvo na dubokoj razini; na
ime, tako se stupa u dodir s energijama koje su izdvojenoj osobi po
sve nepoznate.
Osjeaj izolacije, taj Ja ili ego, od sredinjeg je znaenja u
istonjakoj psihologiji. Jedan je od njenih ciljeva da ego proiri sve
do toke, u kojoj se opaa stvaralako jedinstvo. Meutim, ne smi
jemo pokuavati biti ono to nismo, ve trebamo prihvatiti i slaviti
sami sebe ovakvi, kakvi jesmo. I dok razvijamo svoju svijest, o kojoj
se uinkovito moe razmiljati i kao o razvijanju dodira sa svojim
tijelom i njegovim sreditima osjeaja, prirodnim emo putem uve
avati i svoj osjeaj za opaanje.
Zapadnjaka psihologija koristi pojam ego na drukiji nain.
O egu se vie razmilja kao o jezgri individualnosti, a ne o neemu
to bi trebalo nadrasti. Zapadnjaka je psihologija tradicionalno

posveena osnaivanju ega i njegovu skladnom djelovanju, bez ima

lo trzanja. Ovakav pristup moe se zasnivati na nedostatku dodira s
duhovnim vrijednostima koje sam ranije spomenuo, ili jo vjerojat
nije - na hitnosti sluajeva s kojima se mora boriti, kao i na odrazima
nae kulture.
Istonjaka psihologija priznaje, da je snaan ego zahtjev koji
treba ispuniti prije no to se mogu poduzeti vii stupnjevi rada na
sebi; ipak, vie se bavi razvitkom naih evolucijskih mogunosti,
nego samo time da nas uini djelotvornima. Razvijanje viih osobina
nuno ukljuuje i slabljenje ega. Ali, nema potrebe usmjeravati se na
rasprave ili tenje vezane za ili protiv ega. Jednostavno bismo trebali
sebi dopustiti, da zapone na prirodni rast.
OSLOBAANJE NEGATIVNOSTI
Negativnost, koja se pohranjuje u tijelu, postaje zarobljenikom
miia, akri i organa. Rad na spomenutim podrujima prva je briga
svih oblika rada na tijelu. A rad na tijelu se obino obavlja na jedan
od dva naina - manipuliranjem, ili istezanjem.
Manipuliranje
Manipuliranje se sastoji od terapeutske masae. Uinkovito ma
siranje pospjeuje oslobaanje zarobljene energije, dok su na stolu za
masau istovremeno uobiajena i emocionalna oslobaanja. Postoje
mnoge raznovrsne tehnike i kole za rad na tijelu; mislim da sve one
mogu poneto ponuditi. Jedina im je zamjerka, to se kod svih njih
zahtijeva prisutnost praktiara, osim jo i odreenog stupnja neudo
bnosti i trokova, no, omoguiti sebi rad tijelom kad god je to mogu
e, pokazuje se uvijek dobrim. Ostale nemanipulativne tehnike rada
na tijelu - kakve su akupunktura i polarnost - ukljuuju ujednaa
vanje djelatnog tjelesnog energetskog sustava, te takoer mogu imati
kao ishod osloboenje suzbijene energije.
Istezanje
Otkrilo se, da je istezanje miia uinkovito u oslobaanju blo
kirane energije, pa e svi oni koji se bave radom na tijelu koristiti i
istezanje, jednako kao i manipulaciju. Meutim, tehnika oslobaanja
pohranjene negativnosti istezanjem najtemeljitije se i najljepe ve

odavno primjenjuje u prastarom sustavu razliitih poloaja joge, pa

emo se osvrnuti na nju drukije, i na novi nain.
Velika je prednost joge u tome, da vjebati moemo i sami; to je
ini jeftinom i prikladnom, ali i vrlo uinkovitom metodom za posti
zanje zadanog cilja. Napetosti svakodnevnog ivota i dugotrajno suz
bijanje zadravaju se u miiima, a vjebanje joge nam moe znatno
pomoi da se oslobodimo negativnosti i stresa.
Osim istezanja miia, poloaji joge izravno djeluju i na sustav
akri, oslobaajui tako blokade koje smo izgradili. Odrava se savitljivost kime, a stanje kime je vrlo vano za dobro zdravlje; kad
je odravamo savitljivom, omoguavamo protjecanje energije u tije
lu. Pospjeuje se rad arterija, to onemoguava pojavu ovapnjenja
ila i navale krvi (kongestiju). Zglobovi olabavljuju. S naeg je sta
novita najvaniji uinak raznih joga-poloaja - njihova sposobnost
da oslobaaju ono suzbijeno u nama. Kad se oni kombiniraju s tehni
kama disanja, kao ishod nastaje fiziki pristup nenadmaan za ubrza
no oslobaanje od suzbijenih negativnosti pohranjenih u tijelu. Redo
vito vjebanje joge pomoi e vam da se opustite, istovremeno
njeno razotkrivajui pojedine velove s vae prekrivene podsvijesti.
Osloboenje suzbijenog materijala doivljava se kao prodiranje
negativnih osjeaja u svijest, uz pomo ili bez pomoi nekog poticaja
izvana. Kad osjeanja zaponu nadirati, vi se neete uznemiriti, ve
dobrodolicom pozdraviti mogunost da proistite i obradite pridoli
materijal tehnikama koje ete nauiti.
Rad na tijelu izravno
proiava negativnost
Prednost uporabe bilo koje tehnike rada na tijelu zbog postizanja
proienja, ukljuujui ovdje i jogu, nalazimo u tome, da se do
neuravnoteenih mjesta dopire duboko, i to izravno na odreenu
energetsku razinu. Proienje se pospjeuje radom na blokadama u
psihikom tijelu, ali kroz fiziko tijelo. Smanjuje se potreba za pro
jekcijom na druge osobe ili na dogaaje. Postajemo uravnoteeniji u
svojim odnosima s onima oko nas, jer se proienje odvija naim
vlastitim vjebanjem u osami. Tada takoer razvijamo i osjeaj pove
zanosti sa svojim tijelom, i sreditima osjeaja.
Pa ipak, rad na tijelu nije sve, to je potrebno za postizanje lakeg
osobnog rasta. Dok radite na sebi, morate si pristupiti i iz nekih

drugih smjerova. Ovi drugi pristupi ukljuuju integrativni postupak,

psihoterapiju, meditaciju, duhovnost, grupni rad, ili bilo koju tehniku
rasta koja razvija osjetljivost na osjeaje, donosei suzbijeni mate
rijal u svijest. Prisjetite se, psihoterapija ne bi trebala imati prven
stveno analitiku, misaonu prirodu. Mora se razvijati osjeajna stra
na. Upotrijebite svoje intelektualne i misaone djelatnosti da biste
shvatili koja su naela ovdje ukljuena, a zatim napustite svako raz
miljanje dok uvjebavate, kako treba osjeati.
Vjebanje, openito uzevi, nema isti uinak kao joga ili druge
vrste rada na tijelu. Naporne vas vjebe mogu odrati u dobroj formi,
a moda vam i pomoi da ispuete poneku nervozu, no time neete
osloboditi napetost nakupljenu u miiima. U stvari, vjebe kao to je
dizanje utega ili body-building djeluju upravo suprotno tome, steui
miie i potiskujui u njima suzbijenu energiju samo jo dublje, po
veavajui tako neosjetljivost prema osjeajnoj prirodi tijela.
Uistinu, joga poloaji nisu vjebanje ove vrste, i o njima se ne
smije misliti kao o zamjeni za vjebanje. Oba su oblika oslobaanja
miia - manipuliranje i istezanje - pasivni, a ne aktivni oblici. Omo
guiti si odlazak na masau oevidno je pasivna radnja; no, i jogi se
mora pristupiti na slian nain. O poloajima joge trebate razmiljati
kao o nainima oputanja, a ne kao o nekakvoj kazalinoj predsta
vi ili o neemu, u emu je potrebno istaknuti se.
Joga ukljuuje odlijepljivanje energije unutar tijela. Morate
njegovati sposobnost da dopustite osloboenoj energiji da protjee
tijelom kako sama eli, a ne kako bi joj to nalagao va svjesni um.
Morate se predati razumu tijela roenom u njegovoj nutrini; naprosto
se predajte mudrosti tijela.
MUDROST TIJELA
Odluite li upotrijebiti jogu kao pristup radu na tijelu i kao oblik
vaeg samostalnog rada na sebi, uinite to s ispravnim spoznajama o
svemu to se zahtijeva od vas u smislu stava prema njoj. Jer i ovdje,
kao i u drugim podrujima ivota, stav postaje jedan od najutjecajni
jih imbenika.
Poloaji joge moraju se izvoditi pasivno. U njih se ulazi namjer
no, ali s osjeajem, da tijelo samo ve pretpostavlja i predvia po
loaj, da ga pritom ne usmjerava um. Jedino to smijete initi umom
je - jednostavno gledati. Promatrajte, i osjetite to se dogaa u tijelu

kad prolazite pojedinim dijelovima, fazama poloaja, ne pokuava

jui se umijeati ili ga izmijeniti.
Za viu spoznaju obvezatna je
svijest bez mogunosti odabira
Svijest bez mogunosti odabira je sposobnost izravnog osjeanja
onoga to se dogaa, bez ikakvih misli i elja da se bilo to odvija
drukije. Mi prihvaamo; ne blokiramo; proivljavamo. Postajemo
Promatra, koji se ustee od biranja ili nadziranja.
Kako se svijest bez mogunosti odabira neprekidno odrava tije
kom rada na tijelu, sve vie dolazimo u dodir sa svojim tijelom i
svojom osjeajnom prirodom. Idui sve dalje, osjeamo prisutnost
inteligencije, koju do tada nismo poznavali. Ova inteligencija nije ver
balna, ni mentalna, a niti dualistika; moe se usporediti s instinktom,
ali se nalazi na viem stupnju ljestvice evolucije no svjesna inteli
gencija, dok je instinkt smjeten na niem stupnju. O toj inteligenciji
koja se aktivira kroz osjeaj, a ne razmiljanje, govorimo kao o Mu
drosti tijela.
Postajemo svjesni djelovanja mudrosti tijela kroz uzbuenja.
Uzbuenja su osjeaji koji ne moraju uvijek biti ugodni, no njihovo
pojavljivanje ukazuje na to, da tijelo uravnoteuje samo sebe. Kad ne
poimate da i neugodno uzbuenje moe biti za vae dobro, moete
postati uznemireni, i pokuavati ga suzbijati, nastojei da se osjeate
bolje. No, kad spoznate da pojava neugodnih uzbuenja moe biti
znak da vae tijelo njima iscjeljuje samo sebe, moi ete se opustiti i
omoguiti, da se taj tjelesni proces pojavi kad god eli. Kad osjeaje
prihvaate s ljubavlju, doputate da nastupi samoizljeenje. No ako
zaponete borbu protiv osjeaja, borite se u stvari protiv svojih vla
stitih energija iscjeljenja.
Dopustiti mudrosti tijela da djeluje i radi, predstavlja osnovu
holistikog iscjeljenja na fizikoj razini, ali je vano i za lijeenje na
psiholokoj razini. Jake emocionalne reakcije su pokuaji fizikog
tijela da proisti u sebi nakupljenu suzbijenu negativnost. Ako pri
hvatite osjeaje, zapoinjete i svoje psihiko izljeenje.
Kad prihvaate i proivljavate svoje osjeaje, doputate mudrosti
tijela da vas izlijei. Mudrost tijela istovjetna je sa snagom to se budi
u posljednjem stupnju postupka, kad vae vie Ja upravlja preobra
zbom koja se poinje dogaati u vama.

VOLJETI SVOJE TIJELO

U suvremenom drutvu vlada ogromna usmjerenost na kultivi
ranje tijela. Obino mu pristupamo s predodbom o tome, kakvo bi
tijelo trebalo biti - ili tonije, kako bi trebalo izgledati -jer se najvei
dio nae zabrinutosti vezane uza nj oblikovao sa stajalita kozmetike.
Mislimo da nam je tijelo isuvie debelo, previe mravo, da bi trebalo
biti u boljoj formi, ili bi mu bilo potrebno vie miia. Estetska razmi
ljanja imaju svoje opravdanje u zabrinutosti za zdravlje, no - ope
nito govorei, isuvie smo povrni kad se radi o pravim ciljevima.
Iza zabrinutosti vezane uz izgled tijela stoji osjeaj odbojnosti,
koji moe prerasti i u pravu mrnju. Mrziti svoje tijelo postalo je
uobiajeno. To je ono, to nas motivira da toliko tekim radom poku
amo izmijeniti tijelo. Plan za planom, vjeba za vjebom, dijeta itd.
- sve se to uvodi, kako bi se tijelo prisililo da postane onako idealno,
kako smo ga svojim umom zamislili. Ova prisila postaje i neka vrsta
silovanja, koje vrimo sami nad sobom.
Kad pokuavamo prisiliti tijelo na promjene, djelujemo iz sredi
ta uma, a ne iz sredita osjeaja. Jer, taj se cilj, taj ideal, ta slika
onoga to elimo biti, onoga za to mislimo da e nam donijeti sreu
- raa u umu. Prema tijelu se odnosimo kao prema predmetu, koji
treba izgledati tako, da nas uini zadovoljnima. Stoga doivljavamo
svoje tijelo s dualistike toke gledita, nikad ne ulazei u ambivalenciju, u podvojenost pojmova privlanost - odbojnost; time sami
sebe onemoguujemo da ikada konano i postanemo zadovoljni svo
jim tijelom.
Mi smo otueni
od svog tijela
Razlog zbog kojeg nam se nae tijelo ne svia ne nalazi se u tome
kako ono izgleda ili kakvo ono jeste, ve u tome to nismo povezani s
njim, nismo s njim u dodiru. Ne nalazimo se u sreditu osjeaja; i
stoga, otueni smo i od tijela. Tako otueni, ili smatrajui ga odboj
nim, mislimo da je tijelo ono koje je krivo za to, te se oajniki tru
dimo izmijeniti ga. Samo, pogled smo usmjerili na pogreano mjesto.
Jer, krivnja lei u naem stavu prema tijelu; a ako taj temeljni stav
nije ispravan, nikad neemo biti sretni sa svojim tijelom, ma kako
ono izgledalo.

Kad se promatra iz sredita osjeaja, tijelo vie nije samo pred

met to ga posjedujemo kao bilo koju drugu imovinu. Naprotiv, tijelo
se doivljava kao cjelina sa samim sobom. I iako tijelo odgovara
onom niem, a ne viem Ja, razumijevanje da je tijelo zapravo Ja,
vrlo je snano i prepuno znaenja. Nadvladavamo sklonost da o tijelu
razmiljamo kao o predmetu. Nadilazimo dualistiku percepciju i
doivljavamo ga kao energiju.
Opet nailazimo na vanost koju u sebi nosi stav. Teko da emo
ikad uspjeti shvatiti, u kolikoj posvemanjosti nai stavovi oblikuju
nae ivote. Stavovi raaju energetske potencijale u auri, privlaei
tako odgovarajue okolnosti. Kad nam se nae tijelo ne svia i kad ga
pokuavamo promijeniti samo zato jer nam je odbojno takvo kakvo
je, tijelo u samoj svojoj sri osjeti da ga odbacujemo. A na to odbaci
vanje odgovara jednako onako, kako bi nam bilo to, ili bilo tko
odgovorio; postaje jo gore, umjesto da postane bolje. Rezultati mno
gih dijeta i vjebanja posve su nevani u odnosu na emocionalnu
poruku, koju time aljemo vlastitom tijelu.
Naravno, postoji mogunost da se tijelo do odreenog stupnja
zbije u onaj toliko eljeni oblik, no to je bitka to se vodi na neravnu
terenu, a mi je vodimo uzbrdo, i s rezultatima koji nisu trajni. Jo
gore, ostajemo u onom osnovnom neurotinom stanju, rascijepljeni
protiv samih sebe, u borbi sa sobom, jer naa tijela - to smo mi sami.
Otuenost, te iz nje proizala odbojnost prema tijelu, dolaze iz
dubokog mjesta. Iz nae podsvijesti. Odbacivali smo svoje tijelo kroz
jedno dugo razdoblje, pa smo dospjeli izgraditi i vrlo jake podsvjesne
obrasce, koji na nas djeluju. Nije mogue razotkriti i proistiti svu tu
negativnost preko noi. Uistinu, nauiti voljeti sebe je zadaa, za
koju je potreban itav na ivotni vijek.
Nali smo se u strahovitom, zaaranom krugu. Vlastito nas tijelo
odbija, a kako se s tom odbojnou ne nosimo na pravi nain, zapravo
odbacujemo sami sebe. To odbacivanje biljei naa podsvijest, i
stvara jo negativnije okolnosti - takve, u kojima se pretjerano de
bljamo, ili nam zdravlje slabi, pa se odbacivanje sve vie produbljuje.
,Uz to, ovakav se obrazac nadograuje tijekom mnogih naih ivota.

Mrnja prema svom tijelu

esto se projicira
Mrzimo sami sebe, no suzbijamo i projiciramo tu mrnju na dru
ge. Mrzimo ih bez nekog pravog razloga, osim onih koje sami izmi
ljamo, da bismo opravdali svoje osjeaje. Ili, osjeamo da drugi
mrze nas. Kako bi do odreene mjere to i mogla biti istina (ako nam
je tijelo stvarno u looj formi), projekcija se pojaava. Ulazimo u od
bacivanje, percipirajui sebe gorima no to jesmo.
Nasuprot tome, zamislite samo koliko bi drukiji bio na doi
vljaj kad bismo iskreno voljeli svoje tijelo, upravo takvo kakvo ono
jeste. Ljekovita snaga ljubavi moe dovesti do udesnih spontanih
promjena. Tijelo se tada samo eli uravnoteiti, a raspolae i mudro
u kojom e to uiniti. Samo, do sada je bilo osakaeno naim poru
kama o odbacivanju.
No, ak i ako elite voljeti sebe i svoje tijelo, ostaje pitanje - ka
ko to uiniti. Ne moete voljeti sebe intelektualno. Nije ba jednosta
vno natjerati se na razmiljanja o sebi u slikama za koje podrazumi
jevate da su misli ljubavi prema sebi, ili pak tetoiti sami sebe i
smatrati da se na taj nain volite, iako bi takve djelatnosti mogle
proistei iz umijea ljubavi prema sebi. Jer, to umijee nije osobina
uma. Ljubav prema sebi dogaa se razvijanjem sposobnosti za osje
anje. Morate nauiti kako prihvatiti i doivjeti svoje osjeaje o
vlastitom tijelu, pa ak i ako se radi o osjeajima mrnje. To je ono,
to prihvaanje i znai. To je nain, na koji treba voljeti sebe. To je
ono, to donosi proienje.
Kad nauite kako prihvatiti i doivjeti bilo kakve osjeaje mrnje
koju biste mogli gajiti prema sebi, doputate da zapone proienje i
stvarna preobrazba, te uite umijee ljubavi prema sebi. Jer opiranja,
nijekanja, napori da se fiziki izmijenimo ili motiviranost negativnim
osjeajima mogu, kao jedini mogu ishod, imati suzbijanje.
Nauiti voljeti sebe podrazumijeva prije svega pronalaenje od
govora na pitanje, to je ljubav. Za sada, otvorite se svom tijelu sa
spremnou i otvorenou da ga oslunete, a ne sa zahtjevima koje
preda nj postavljate. Sluanje srcem ili osjeanje pokrenut e vas u
smjeru ljubavi prema sebi.

DISANJE
U naem radu koristimo tehnike disanja, da bismo potpomogli
integriranje i oslobaanje suzbijenog materijala.
Osim unoenja kisika za disanje, udisaj istovremeno prodire u
jo jedno svojstvo, poznato pod nazivom prana. Prana je univerzalna
ivotna sila, ona temeljna energija koja podrava sva iva bia. Od
govarajuim se tehnikama dio prane koju uzimamo moe i uveati, te
usmjeriti na obavljanje odreenih funkcija. Prana ima osobinu elektrinosti te uzajamno djeluje s energetskim tijelom i aurom; svjesna
usmjerenost prane uinkovita je kod proiavanja energetskih blo
kada nastalih unutar tijela.
Znanstvenici su priznali vezu izmeu disanja i psiholokog stanja.
Fritz Perls, osniva Terapije oblija, ustvrdio je: Anksioznost je
doivljaj oteanog disanja tijekom bilo kojeg blokiranog uzbuenja.
Postajemo nesposobni odrati ispravan nain disanja, i to ba kad se
potreba za kisikom u nama poveava zbog nevoljnog stezanja miia.
Usput, psihologija oblija vrlo je snano usmjerena na tijelo.
Nemogunost disanja moemo opaziti i u sebi. Susreemo se s
izazovnom situacijom, i odgovaramo na nju suzdravajui dah, a
upravo to ne bi trebalo uiniti. Moete nauiti kako se prevladava
podsvjesna tenja susprezanja daha, i to jednostavnim nadziranjem
sebe i podsjeanjem, da treba udisati punim pluima kad god se na
ete u stresnoj situaciji.
Disati u stres
Disati u znai svjesno i namjerno usmjeriti pranu, ivotnu
energiju, na bilo koju stresnu okolnost do koje je dolo. Ova vrsta
okolnosti moe biti negativna, kao to je neki neugodan dogaaj ili
osjeaj, ali i pozitivna, kao kad se naemo u blizini voljene osobe;
jer obje - i negativne i pozitivne situacije - mogu biti stresne, te uzro
kovati potrebu za integracijom.
Stres se moe definirati kao nesposobnost da uemo u sredite
osjeaja ma ega to se upravo dogaa, bez obzira na prirodu samog
dogaaja; sredite osjeaja je tada naprosto blokirano. Izbaeni iz
sredita osjeaja, dospijevamo u um, odvajajui se tako od onoga to
se ispred nas odvija. Disanjem u blokirano sredite iznova emo ga
aktivirati, doputajui time i energiji da se opet uravnotei.

U blokirano sredite diete tako, da zaponete duboko udisati,

kao da elite zadrati te osjeaje ili taj dogaaj u svojoj svijesti. Prana, koju uzimate disanjem, ima vlastitu inteligenciju - vrlo slinu
onoj koju imaju i stanice naeg tijela; a ona e pronai i ustaliti, stabi
lizirati nastalu energetsku neravnoteu. Stresno stanje moe biti
fizika ili emocionalna patnja, sukob s nekom osobom, u sutini sve
ono sa ime se susreete i to morate savladati, ukljuujui ovdje i
uitak. Kad ne diete u dogaaj - ili jo gore, kad suspregnete dah stvara se tjeskoba, to onemoguava vau sposobnost da odgovorite
na stvaralaki nain.
U sutini, zadaa suzbijanja i oslobaanja je ruenje blokada
energije. I disanje moe biti uinkovito u obavljanju ovog zadatka,
iako, kao i kod rada na tijelu, tehnike disanja ne mogu same izvriti
cijeli posao. Kad se disanje ugradi u rad na tijelu i svjesnu psiholoku
metodu rada na sebi, moe se postii napredak u samointegraciji koji
je vie no zadovoljavajui.
Tijekom rada na svom tijelu, proistit ete suzbijenu energiju.
Razliiti e osjeaji navrijeti u vau svijest u obliku vrlo jakih osje
aja, oslobaajui tako dogaaje iz prolosti. Glavna e vam pomo u
integriranju ovog materijala biti upravo - disati izravno u njih.
A neto kasnije emo obraditi i posebne tehnike disanja.

U mom su tijelu moja sredita svijesti.

Dok uim osjeati u tim sreditima,
dolazim u dodir sa svojim pravim Ja. Ako
izbjegavam osjeati u ovim sreditima,
blokiram sam sebe. Moja ljubav prema sebi
raste dok radosno ulazim u ova sredita, i s
ljubavlju motrim sve to u njima pronalazim.

5. SREDITA SVIJESTI
I OVISNOSTI
AKRE
Prije no to zaponemo raspravljati o samom integrativnom po
stupku, morate se upoznati s istonjakim psihofiziolokim sustavom
akri. Sustav akri upotpunjava prazninu u suvremenoj psihologiji,
pruajui nam matricu koja se moe koristiti da bi se razvrstale ener
getske potrebe koje su u nas, kao ljudska bia, programirane. Kori
tenje sustava akri pri tome nam je uistinu od velike pomoi, jer
nam daje sutinske odredine toke i pojmove koji nam omoguuju
da lake prepoznamo blokade stvorene u nama samima. Svjesnost,
prvi stupanj u postupku, postaje time znatno olakan.
akre su energetska sredita, no moete ih zamisliti i kao sredita
svijesti, osjeaja, potreba ili doivljavanja. One su pokretai
kojima se psihologija bavi u najirem smislu. Svako sredite ili akra,
kao naziv pod kojim su jo poznata, prua odreeni okvir kroz koji
nam dolazi naa osobna percepcija svijeta to nas okruuje. Dok
rastemo, mijenjamo nau glavnu usmjerenost s niih sredita na
ona via. Mijenja se na pogled na svijet, drukije ga doivlja
vamo. Razvijamo one vie sposobnosti ljudskih mogunosti.
U tijelu ima mnogo energetskih sredita, no obino ih se samo
sedam smatra onima od glavnog znaaja. Svi mi imamo barem
minimum djelatnosti u svakom od tih sredita, samo to e se neka od
njih snano razviti, dok druga nee, a to ovisi o samoj osobi. Osobnu
uravnoteenost razvitka kroz sredita odreuje naa razina svijesti.
Razumijevanje sustava akri pruit e nam uvid u nain nastajanja
blokada u energetskom sustavu, te nam pomoi da ih prepoznamo i
uinkovitije se pozabavimo njima unutar sebe.

akre se nalaze tamo,

gdje su smjetene nase blokade
Zbog nae osobne povijesti suzbijanja, sami smo uzrokovali blo
kiranje energije, i tako je sprijeili da skladno i nesputano tee sredi
tima. Svrha svake psiholoke terapije je naa promjena, kojom emo
dopustiti energiji da nesmetano protee kroz sredita.
Kao sredita energije, akre su smjetene u energetskom tijelu.
Energetsko tijelo, koje jo nazivamo i astralnim, emocionalnim ili
psihikim tijelom, svojim je oblikom zapravo istovjetno naem fizi
kom tijelu i postoji podudarajui se s njim, iako se od njega moe i
odvojiti pod odreenim uvjetima - primjerice, kad spavamo.
Pri uobiajeno budnoj svijesti najee ne osjeamo razliku iz
meu naeg energetskog i fizikog tijela. Osjeanja i osjeaje, koje se
u stvarnosti pojavljuju u akrama energetskog tijela, doivljavamo
kao da se dogaaju u naem fizikom tijelu. Tada, iz posve praktinih
razloga, u svom djelovanju poinjemo stapati ova svoja dva tijela,
odnosei se prema njima kao prema zadai, djelatnosti koju tijelo
ima - biti dom naim sposobnostima osjeanja; zbog toga i naglaa
vamo da treba doi u dodir sa svojim fizikim tijelom, putem kojega
emo zatim dospjeti i do osjeaja.
akra je rije, koja na sanskrtu znai kota. Ovaj naziv po
sve odgovara, jer se akre uistinu neprekidno nalaze u vrtlonim
kretanjima. Doslovce su sastavljene od energije, a psihikom vizijom
gledane, imaju i svoj oblik i boju. Kako one same i jesu energija,
akre bismo trebali smatrati opipljivima u prirodi; istina, mnogo pro
finjenijima od fizikog, no ipak dovoljno stvarnima, da ih ne bi
trebalo smatrati samo mentalnima.
Upravo zbog ove njihove opipljivosti, za akre se kae da su
psiho-fizioloke. Predstavljaju stanja svijesti za koja se esto po
greno smatra da su tek mentalna; no, kako imaju energetsko fiziku osnovu, moe ih se obraivati kroz tijelo, to je dokazala sva
ka od poznatih tehnika rada na tijelu, ostvarujui i znaajne rezultate
u poticanju i pobuivanju svijesti. Trebate shvatiti, da su upravo ova
sredita od sutinske vanosti, jer izravno utjeu na vae svakodne
vno ivotno stanje: i na to kako se osjeate, i na ono to osjeate, na
ono ime se bavite, i tako redom.
Stvarno zdravlje sredita jednako je njegovoj sposobnosti da
prihvati i izrazi univerzalnu energiju u svijest, i to kroz funkciju

osjeanja. Zdrave akre vibriraju. Bolesne akre su blokirane i nepo

kretne; energija njima ne tee lagano, to dovodi do negativnih stanja
kakva su depresije, ovisnosti ili slabo zdravlje.
Kad se sredita potaknu i uravnotee - bilo disanjem ili radom s
tijelom - blokirana se energija oslobaa. Ishod je emocionalno proienje, koje se moe pretvoriti u silnu katarzu; tek tada postaje bjelo
dano, koliko dubinski ovo energetsko tijelo utjee na nae psiholoko
stanje. Uravnoteenju energije moe se pomoi i iscjeljujuim krista
lima. Njihova atomska vibrirajua struktura omoguava im da stupe
u dodir s aurom, energetskim tijelom i akrama, te da proiste posto
jee blokade i time pospjee protok energije.
akre su smjetene na
posve odreenim mjestima u tijelu
akre su u tijelu rasporeene od baze kime do vrha glave, u
uzlaznom poretku svijesti. Iako se obino ne mogu izravno osjetiti,
poveavanjem osjetljivosti prema vlastitom tijelu omoguit ete si da
i osjetite ta sredita, kao da su smjetena u vaem fizikom tijelu.
Ova sposobnost pomae da se stupi u dodir s blokiranom ener
gijom, ali i da se ona pokrene. Joga poloaji naroito razvijaju osjet
ljivost na akre, kao i na kretanja prane u tijelu.
Postoji sedam glavnih akri, smjetenih od baze do vrha tijela:
Slika na str. 84.

7.
6.
5.
4.
3.
2.
1.

AKRA
Duhovno (kruna)
Intuitivno
Stvaralako
Srce
Mo
Uzbuenje
Opstanak

POLOAJ
Vrh glave
elo
Grlo
Grudi
Solarni pleksus / pupak
Nii abdomen / slezena
Baza kime

Prva tri sredita - Opstanak, Uzbuenje i Mo - su aktivna, no u

veine ljudi dananjice ne i integrirana sredita. Iako nam pribavljaju
onu sirovu snagu potrebnu za djelovanje u naem materijalnom
svijetu, ona su prvenstveno sebini oblici svijesti, koji iskazuju

mnoge negativnosti upravo stoga, to su obino suzbijeni i neintegrirani.

etvrto sredite, Srce, raspolae sposobnou da ne bude sebi
no, ali se obino oslanja na tri nia sredita. Tada ljubav tei posesivnosti.
Posljednja tri sredita - Stvaralako, Intuitivno i Duhovno - ja
snije obiljeavaju usmjerenje prema onom nesebinom, i vioj svijesti
u nama. Samo, ova tri sredita nisu aktivna kod najveeg dijela suvre
menih ljudi. Oslonjena na ova tri sredita, ljubav postaje nesebina.
DUHOVNO
INTUITIVNO

STVARALAKO

SRCE

MO

UZBUENJE

OPSTANAK

AKRE

Zbog ega je bolje biti nesebian, no sebian? Iz jednog vrlo se

binog razloga: da budemo sretni. No, to je uzrok naoj sebinosti?
Problem zapoinje s nedostatkom sposobnosti da osjeamo, sa zatva
ranjem prema vlastitim energijama i odbacivanjem sebe.
OSJEAJ ODVOJENOSTI
Nedostatak dodira sa samima sobom dovodi takoer i do doi
vljaja separacije, izdvojenosti od svijeta koji nas okruuje. Osjeaj
odvojenosti je osnovni uzrok sebinosti, anksioznosti i nesree. Ne
prestano teimo njegovu nadvladavanju svojim nesvjesnim, samoporaavajuim ponaanjem, u koje ubrajam i zlouporabu stvari, konfor
mizam, potroako ludilo, masovne zabave, ovisne ljubavi, nesebina
rtvovanja, udnju za priznanjima, te openito bilo koju vrstu ovi
snosti; no, naporno ostvarenje ovakvih tenji donosi nam samo pri
vremeno olakanje. Upravo je ovaj osjeaj odvojenosti i izolacije
ono, na to se misli pod istonjakim konceptom ega.
Kad se o sebinosti govori u duhovnom ili psiholokom smislu,
ono na to se pod tim uistinu misli, je osjeaj odvojenosti od ostalih.
Ponekad nas sebinost zbunjuje, jer je izjednaujemo s nedostatkom
dareljivosti i velikodunosti. Trebalo bi shvatiti, da nadvladati sebi
nost znai mnogo vie, no naprosto zapoeti njegovati osjeaj veli
kodunosti prema drugima. Naravno, velikodunost e biti rezultat
vie svijesti, no takoer je mogue biti velikoduan i iz posve sebinih
razloga, ili bi osoba koja traga za duhovnim mogla svjesno odabrati
davanje samo zato, jer se to uklapa u duhovni lik koji o sebi stvara.
Ono to uistinu podrazumijevamo pod nesebinou je promjena
osnovnog zapaanja - da smo odvojena, izolirana bia - dakle, per
cepcija potpuno suprotna onoj, koja je danas toliko uobiajena. Dok
se ova promjena svijesti ne dogodi, nema svrhe pokuavati glumiti
nesebinost. To nas samo ini licemjerima, iako bi moda i iz naeg
jednostavnog, i toboe neto obzirnijeg stava, moglo proizai i po
neko dobro.
Nia sredita
odvode u izolaciju
Nikad neete moi nadvladati sebinost i izolaciju dok ste
uronjeni u tri nia sredita - Opstanak, Uzbuenje i Mo - jer, takva

je naprosto njihova priroda. Pogled s njihove toke moe biti jedino

usmjeren na sebe, izoliran i nesretan, pa ak i kad se na tim razinama
postigao uspjeh. Nia sredita pojaavaju izolaciju koja se doivljava
zbog openitog nedostatka osjeanja. Moete dosegnuti nesebinost i
neizoliranost aktiviranjem svojih viih sredita, kroz razborit rad na
samom sebi.
Nadalje, u tri nia sredita vrlo snano djeluje zakon dualnosti.
Ni u kakvom dostignuu ili posjedovanju osoba ne moe pronai ono
pravo i trajno zadovoljstvo, zbog promjenjivog stava prema zado
voljstvu / patnji. Zadovoljstvo joj postaje providni zaklon, koji nikad
u cijelosti ne prekriva njenu jalovost, izolaciju u nutrini; patnju pak
doivljava kao stvarnost, kojoj ne moe pobjei. Kad konano
spoznamo da velik dio ljudi oko nas i u svijetu nastoji djelovati, ali
takoer iz niih sredita, te da je jednako tako prepun suzbijanja i
blokada na istim razinama kao i mi, tek tada poinjemo nazirati sliku
o stvarnom stanju stvari.
FUNKCIJE OSOBNOSTI
akre ne smijemo smatrati s djelatnostima osobnosti. Osim Tje
lesne, postoje i Mentalna, Intelektualna i Duhovna djelatnost. A sva
ka od ovih djelatnosti odgovara pojedinom stupnju postupka.
akra oblikuje spone i povezuje sve navedene djelatnosti. Mogu
e je nalaziti se u nioj akri, te usprkos tome odailjati sve svoje
mentalne i intelektualne sposobnosti za usluivanje onih viih sredi
ta. Nae sposobnosti mogu biti briljantne, a moe se initi i da raspo
laemo nevjerojatnim vjetinama, no ako smo usmjereni na nia sre
dita, djelujemo na razini egocentrinosti, ili na kraju ak i porazno
po same sebe.
Ovo je znaajno shvaanje, i treba ga uvidjeti. Naa razina men
talnih i intelektualnih sposobnosti nije ni u kakvoj svezi s razinom
svijesti na kojoj djelujemo.
U naoj se kulturi naglasak pogreno stavlja na mentalne sposob
nosti i osobnost. Ako smo pametni, pretpostavlja se da nam nita vie
niti ne treba. itavo je nae obrazovanje i vjebanje intelektualno.
Teko da postoji ikakva svijest o potrebi emocionalnog rasta, do kojeg
dolazi razvijanjem sredita osjeaja. A zbog ega je to vano? Zato,
to zbog svoje usmjerenosti prema niima, i neznanja o postojanju
onih viih sredita, nikad neemo pronai sreu i ispunjenje.

RAZVIJANJE
Okomit raspored sredita u tijelu simboliki ukazuje i na rela
tivne razine svijesti, i na redoslijed njihova razvijanja. Teoretski, bu
enju svakog od sredita trebao bi prethoditi uravnoteen i skladan
rad onog ispred njega. Meutim, sredita se ne razbuuju uvijek pra
vim redoslijedom, doprinosei tako neravnotei energija, a time i psi
hikoj neuravnoteenosti, kako onda to doivljavamo.
Buenje pojedinih akri stvar je evolucije. Mi kao jedinke tije
kom vremena rastemo, i sazrijevamo. Evolucijska shema postat e ja
snija, kad ukljuimo pojam reinkarnacije. Tada se s vie smisla moe
odgovoriti na pitanja kao to su - zbog ega rast traje toliko dugo,
zato se pojedinci nalaze na toliko razliitim razinama, zbog ega
nije nikad kasno zapoeti raditi na samom sebi, i zbog ega je glupo
to ne uiniti. Jer, rastemo polagano, od ivota do ivota. tovie, i
vot nam je kao pojedincima oblikovan tako, da nam osigurava upra
vo one okolnosti koje pospjeuju na rast, iako nam se one ponekad
mogu initi tekima.
Budite paljivi, da ne biste
prerano probudili Srce
akre se moraju buditi korak po korak. Naa se vrsta, gledano u
cjelini, nalazi upravo u trenutku razvijanja sredita srca. Meutim,
nije mogue krenuti naprijed, prema Srcu, usmjeravajui se jedino na
samo Srce, zanemarujui pritom suzbijene materijale i kaos, koji vla
da u prva tri sredita. Sredita nazvana Opstanak, Uzbuenje i Mo
moraju se integrirati prije no to Srce moe uistinu zapoeti djelovati. ,
Oni to tragaju za duhovnou esto ine pogreku, pokuavajui
integrirati Srce prije niih sredita. Nastojanja da se Srce probudi to
prije, makar i prerano, vode doivljaju kolebljivosti u Srcu, s pri
mjesama jo uvijek nerijeenih negativnosti iz niih sredita.
No, napredovanjem integracije i proienjem niih sredita, to se
moe postii tehnikama koje uite, izmijenit e se osobina ovih sre
dita. Do ove promjene ne moe doi namjerno, niti se njome moe
upravljati, ve se odvija automatski. A kad se jednom integrira, sredite
e se samo ponaati drukije, na jedan - moglo bi se rei - zreliji, odrasliji nain. Doi e pod nadzor; bit e manje orijentirano na sebe. Bit e
i manje problema s izraavanjem dualnosti, pa e samo sredite osigu
rati snagu potrebnu onom sreditu, koje se nalazi iznad njega.

Ako je nie sredite integrirano, ono sljedee koje se nalazi iznad

njega spontano e proraditi, prirodno i postupno. Razlog zbog kojeg
ne napredujemo polagano i njeno u sredite Srca nalazi se u tome,
da nam nia tri sredita jo uvijek nisu integrirana, iako su aktivna.
Kad e se integrirati, tri e nia sredita postati pravi pokretai, gene
ratori snage, podupirui spontano buenje Srca. Ako nastojimo pro
buditi svoje sredite Srca bez ove potpore, vrlo je vjerojatno da za to
neemo nai dovoljno potrebne energije.
INTEGRIRANJE I OVISNOST
Sredite se smatra integriranim kad doivljavanje dualistikih
osobina tog sredita postane uravnoteeno. To znai, da smo nauili
prepoznati i prihvatiti oba polariteta dualnosti - i pozitivan i ne
gativan, ukljuujui ih u naa naelno pozitivna iskustva. Vie nema
velikih izbjegavanja ili mnogih suzbijanja, a nekad suzbijene ener
gije su sada proiene. Pa i kad ne moemo iskreno rei da smo na
uili doivjeti negativan pol na usklaen i harmonian nain, barem
smo nauili kako da ga prihvatimo, te stvaralaki obradimo - primje
rice, integrativnim postupkom.
Neintegrirani, postajemo ovisni na razliitim razinama iskustva.
Ovisni smo o pozitivnoj strani bilo kojeg dualistikog doivljaja, jer
ne elimo iskusiti negativnu stranu njegove dualnosti. Pokuavamo
pobjei na pozitivnu stranu, esto ak i ne primjeujui, da obje strane
svoje postojanje duguju jedna drugoj, i ovise jedna o drugoj.
No, zbog prirode dualizma, to se vie trudimo doivjeti jedino
onu pozitivnu stranu, utoliko vie stvaramo onu negativnu. Postaje
mo frustrirani. Pokuavamo suzbiti negativno sa to vie pozitivnih
iskustava, a time samo narasta ciklus ovisnosti. Jer, ovisnost se ne
javlja samo na razini Uzbuenja, gdje je obino prepoznajemo, ve i
u svih pet sredita iznad njega. Razvijamo duboku glad za nekom
odreenom potrebom, no, ma to mi radili da je zadovoljimo, glad je
prisutna, ili se ak i uveava. Ovisniko ponaanje poznajemo i pod
nazivom prisilno ili kompulzivno.
Ovisnost zahtijeva
psihiku energiju
Svaka se ovisnost moe povezati s odreenim sreditem svijesti.
Ovisnost je rezultat neuravnoteenosti energije u tom odreenom

sreditu. Sredite je blokirano, i vie ne doivljava uobiajeno protje

canje energije iz sredita zdravlja. A blokirano je zbog naeg suzbi
janja. Izbjegavajui da osjeamo u tom sreditu, mi sami uzrokujemo
nastajanje blokada. Da bi se blokada i odrala, potrebna joj je
energija, a ovu joj energiju alje upravo ovisnost.
udnje, koje se u nama javljaju za nekim odreenim predmetom
ovisnosti su nauene. Doivljavanjem uimo da se do energije moe
doi iz odreenih izvora, te je zatim iskoristiti za odravanje naeg
blokade. Kad blokada zapone slabiti jer se smanjuje energija suzbi
janja, na trenutke emo ugledati trake onoga to se suzbijalo, pa po
injemo osjeati neugodu, anksioznost, depresiju i tako dalje. Tada
iznova jurimo u potragu za ovisnikim iskustvom, da bismo zadobili
energiju potrebnu za blokiranje naih osjeaja. Osjeaji se ponovo
suzbijaju, pa opet iznova...i uvijek nanovo.
Kako suzbijeni osjeaji nastavljaju rasti, i energija suzbijanja
mora takoer nastaviti s uveavanjem, a to dovodi do ogromnih koli
ina energije i izvanrednih sredstava, koja moramo svaki put upotri
jebiti da bismo pronali toliku energiju. Ulazimo u proireni ciklus
ovisnosti. U njemu cjelokupna ovisnost pribavlja naknadne koliine
energije, uzimajui ih bilo iz vanjskih izvora, ili iz unutarnjih tje
lesnih priuva.
Uobiajeno je, da postajemo ovisni o komplementu negativnog
iskustva tog sredita. Meutim, moemo pobjei i u drugo, najee
ono vie sredite, iz kojega emo uzimati energiju. Tako e vie sre
dite suzbiti patnju nieg sredita. Prema tome, doivimo li anksi
oznost proizalu iz neintegriranog prvog sredita, moemo je poku
ati suzbiti postajui prisilno ovisni o sigurnosti i bogatstvu, ali je
moemo suzbiti i prisilnim traganjem u viim sreditima - traganjem
za seksom, moi, ljubavlju, pa moda ak i za stvaralatvom.
Prvi korak u slamanju ovisnosti je razumijevanje naina, na koji
itav ovaj sustav djeluje. Kad jednom spoznate zbog ega kompulzivno ili prisilno djelujete, oslabit ete mo koju ima ovisnost.
Morate prestati uzmicati u doivljaj ovisnosti. Obradite nagon za
ovisnou, jednako kao to trebate obraditi osjeaj koji ste suzbijali
tom ovisnou. Obrada moe biti glavni pristup, no i ostali pristupi
isto tako pomau - bila to terapija, podrka dobivena u grupi, ili
medicinska pomo u sluajevima ovisnosti o razliitim kemijskim
sredstvima.

Kad se suoite s osjeajima koji su vezani uz vau ovisnost,

susreete se oi u oi sa svojim demonom. Morate shvatiti da proi
avate nagomilanu negativnost: samo nastavite, ali strpljivo i njeno,
to osjeajnije. Ne zahtijevajte previe od samog sebe, ali nemojte
niti tek tako umaknuti s poprita. Morate ostvariti profinjenu ravno
teu, osjeaj da ste uinili jedan trajni pomak na bolje. Dok uite
kako raditi na sebi, zatrebat e vam i poneki novi alat, koji e vam
nevjerojatno mnogo pomoi. Bit ete sposobni proistiti negativnost,
koja vas je prije nagonila da djelujete na ovisniki nain.
SREDITA SVIJESTI
1. Opstanak
Sredite nazvano Opstanak najhitnije je ne samo svim ljudskim
biima, ve i svim drugim oblicima ivota. Ovo energetsko sredite
smjeteno je odmah ispod baze kime. Bavi se fizikim preivljava
njem, sigurnou, zdravljem, novcem, a dom je veine naih primar
nih strahova, ukljuujui ovdje i strah od smrti. Uistinu, sve ime je
zapravo sredite Opstanak motivirano, podupire upravo strah od
smrti. No, toga obino nismo ni sami svjesni, mislei da smo zaba
vljeni mnogim drugim, trenutanijim i povrnijim okolnostima.
Biti usmjeren, ali ne i integriran u sreditu Opstanka, znai da na
svijet gledamo kao na dunglu u kojoj se moramo boriti za goli ivot.
Poinjemo brinuti samo za vlastite osnovne potrebe, i prije svega
razvijamo osobinu sebinosti. Pritom postoji i vjerojatnost pojave
ovisnosti o bilo emu to predstavlja sigurnost.
Ovisnost znai, da bez obzira koliko mnogo sigurnosti uistinu
ostvarili, neprekidno osjeamo nesigurnost i strah; to e se i nastaviti,
jer ovo sredite ima vrlo snano izraenu dualistiku prirodu. Kad je
strah glavni motiv za jurnjavom i postizanjem materijalnih ciljeva,
on ne nestaje ni kad ih jednom u cijelosti ostvarimo. Naprotiv, to
vie ih postiemo, mislimo da i trebamo vie, i taj se krug nikad ne
zatvara.
Svakako, osnovne fizike potrebe moraju se zadovoljiti, ali ono
to je pritom vano, to je na osjeaj diskriminacije. Nepostojanje
integriranosti znai, da emo nerealno gledati na vlastite potrebe, da
nikad neemo biti dovoljno zadovoljni i sigurni, bez obzira koliko
imali. Djelovat emo zbog straha, a taj se strah nee priguiti naim

postignuima ili posjedovanjem bilo ega, za to mislimo da nam je

neophodno kako bismo se osjetili sigurnima.
Ono to zapravo radimo, je traenje novih situacija na koje emo
projicirati svoj strah. Pobrinemo se za jednu od potreba, i ini se da
je strah nestao, no on se pojavljuje na povrini na nekom drugom
mjestu, to nas tjera na pomisao, da sad moramo rijeiti ovu drugu
potrebu. Ove se potrebe ine stvarnima i opravdanima. Ne uvia
mo, da nam ih zapravo donosi na suspregnuti strah. Ciklus se
nastavlja, jer se nikad ne suoavamo sa samim strahom, niti ga ne
integriramo, a upravo on se nalazi iza svih ovisnih nagona sredita
Opstanka. S tim se strahom izravno suoavamo kroz na postupak.
Ishod je integracija i proienje, a ne samo njegovo privremeno
suzbijanje.
Ako nismo integrirani na razini Opstanka, to je stoga to se opiremo strahu od gubitka, i suzbijamo strahove od neimatine, fizike
boli ili bolesti, no uglavnom je strah od smrti. Rezultat toga je, da se
suzbijeni strah neprekidno pojavljuje kao tjeskoba (anksioznost). Po
stajemo progonjeni tjeskobom, nalazimo se u zamci i neprekidno nas
opsjeda sredite svijesti Opstanka.
Tjeskobu projiciramo na odreene, samovoljno i despotski oda
brane situacije; postajemo sumnjiavi, nepovjerljivi i paranoidni.
Osjeamo izolaciju, jer je ovo prvo sredite svijesti usmjereno samo
na sebe vie od sviju ostalih. Zamiljamo da bismo bili sretni i sigurni
imajui u svom posjedu jo samo ovo, ili jo samo bolji posao, neto
vie novca, ili bilo to drugo. Ovakve uobrazilje (fantazije) nailaze
zato, jer smo usmjereni jedino na prvo sredite, ali ne i integrirani u
njemu. Moda ste ve i sami zamijetili - upravo bi ovdje veina ljudi
danas mogla pronai sebe.
Osjeaji vezani uz ovo sredite, koji e ipak spremno odgovoriti
na postupak, bili bi: strah - openito uzevi, no da budemo toniji,
strah koji nastaje zbog prijetnje od materijalnih gubitaka ili nedostat
ka sredstava, od tjelesnih povreda i bolesti, od smrti; opa tjeskoba,
posesivnost, sebinost, nesigurnost, paranoja; osjeaj ograniavanja
ili kanjenja, osjeaj napada na vlastite fizike ili psiholoke granice,
te elja za zatitom, sigurnou i u osnovi - za preivljavanjem.
Ako ste integrirali ovo sredite, onda su vaa via sredita ve
aktivirana. Tada sredite Opstanka doivljavate na pozitivniji nain.
Ve shvaate da su promjene u ivotu neizbjene, te da vas tenja za

posjedovanjem bilo ega - ako je proizala iz straha - zatvara u opi

sani krug ovisnosti. Ako samo prihvatite, da je nesigurnost neodvo
jivi dio postojanja, neete vie osjeati da morate biti prisilni straar
protiv bilo kakvih nedostataka ili manjaka. Poklanjajui svoje povje
renje struji ivota, utvrdit ete da ipak imate sve to vam je potrebno.
Paradoksalno je, no prihvaanjem nesigurnosti i neizvjesnosti ostva
rujete osjeaj sigurnosti, postojanosti i utemeljenosti. Sredite Opsta
nak e vam odsada sluiti kao osnova za jedan znatno vie HUMA
NISTIKI pogled na svijet.
2. Uzbuenje
Sredite Uzbuenja, smjeteno u donjem abdomenu, sljedee je
glavno sredite koje se aktivira tijekom nae evolucije. To je sredite
osjetljivosti i seksualnosti. Svijet - gledan s poloaja sredita Uzbu
enja - postaje izvor zadovoljenja uitaka, a na ljude gledamo kao na
predmete, koje treba iskoristiti.
I iako se najraznovrsnije potrebe za uzbuenjem prvenstveno
iskazuju kroz seks, one mogu preuzeti i oblik enje za dodirom, za
hranom, piem, drogama, puenjem, zabavljanjem, televizijom, glaz
bom, luksuzom, ili bilo kojim drugim osjetilnim zadovoljstvom. Sve
ove djelatnosti pospjeuju razvitak ovog drugog sredita, i sve one
mogu postati arite ovisnosti, ako to sredite nije integrirano. Spo
menute udnje se stoga na razini Uzbuenja vrlo esto meusobno
isprepliu, pa zato - kad ste seksualno frustrirani - zadovoljtinu
moete pronai troei energiju na hranu, ili zabavljajui se.
Kako je Uzbuenje sljedee sredite, smjeteno odmah iznad
Opstanka, ono moe posluiti za pruanje olakanja tom sreditu.
Ako niste integrirani u prvom, moete pobjei u drugo sredite. Dje
lujui tako s vie razine, moete ak i zaboraviti svoje nesigurnosti i
strah, te za neko vrijeme ak osjeati da ste ih uspjeli staviti pod
nadzor. U naem su drutvu upravo zabavljanje i seks postali neobi
no vani za suzbijanje tjeskobe zbog preivljavanja.
Neintegriranost se ovdje obino izraava i bavi seksualnim pita
njima. Postoji temeljno i podsvjesno odbacivanje seksualnog nagona,
to kao ishod ima seksualno potiskivanje. To dovodi do seksualne
ovisnosti, a njen je rezultat, da je nemogue ostvariti potpuno zado
voljenje. Seksualna ovisnost moe se pojaviti u jednom od sljedea
dva oblika:

Prvi je onaj, u kojemu - ma koliko esto vodili ljubav - ne

moemo pronai olakanje koje traimo, ve nastavljamo traiti jo
vie. Seksualne potrebe postaju prisilne. Pritom ak moemo misliti
da nemamo nikakvih seksualnih problema, i to upravo zbog nae
sposobnosti da se u tolikoj mjeri uputamo u odnose. Drugi Oblik
seksualne ovisnosti dovodi do nesposobnosti da se stvarno upustimo
u seksualni odnos zbog samoblokade. No, ako je sredite Uzbuenja
integrirano, seksu pristupamo na uravnoteen i razborit nain.
Osjeanja koja se mogu obraivati u ovom sreditu ukljuuju
osjeaj seksualne elje, frustracije, prisile, nasilja, nesposobnosti,
gnuanja; udnje i frustriranih elja za dodirom, hranom, alkoholom,
drogama, puenjem, zabavljanjem, televizijom, te svim drugim fizi
kim uzbuenjima, koja bi takva jedna frustracija mogla iznjedriti.
No, ovo drugo sredite je i sredite drutvenosti, pa svi mi osjea
mo potrebu za igrom, kao i za sudjelovanjem u zajednikim sveano
stima i umjetnosti, koja takoer moe djelovati na ovoj razini. Uspje
na integracija ovog sredita dovodi do razvijanja KULTIVIRANOG
drutva.
3. Mo
Trea je glavna akra - Mo, a smjetena je u solarnom pleksusu
/ slezeni. Ovo sredite je psiholoki dom naeg ega, a bavi se potre
bama za agresivnou, natjecateljskim duhom, priznanjima, slikom
koju imamo o sebi, statusom, te openito - znaenjem. Pokuavamo
zadovoljiti ove potrebe izjednaujui ih s imovinom, kupovanjem,
talentima, postignuima, ili bilo ime za to nam se ini da uveava
nau vanost. Mogue je pobjei od straha iz prvog sredita ili seksu
alnih potekoa drugog sredita u Mo, ali samo zato da bismo se
zatekli u njenoj zamci.
Ako smo izrazito neintegrirani na razini Moi, tada nismo ni
svjesni koliko duboko udimo za priznanjem onih koji nas okruuju, a
niti stupnja do kojega emo sami sebe izmuiti, samo da bismo to
priznanje i dobili. Postajemo ovisni o uspjehu ili postignuima zbog te
strahovite gladi za priznanjima. Meutim, i kad ih postiemo, nikakva
nas primljena priznanja ne mogu zadovoljiti. Neprekidno osjeamo da
trebamo jo vie, i pod unutarnjom prisilom nastavljamo svoju
jurnjavu za nedostinim. Ovo je sredite, u kojem postaje najvanije
da nauimo: Mi smo dovoljni upravo takvi, kakvi jesmo.

Moemo i u stvarnosti postati uspjeni na materijalnoj razini, no

teko da emo osjetiti onu prazninu, koja vlada u naoj nutrini. Pra
znina je dualistiki aspekt sredita Moi. Praznina je ona, koja nam
apue da nismo nimalo vani, da ne znaimo nita. Ne moemo to
prihvatiti, i postajemo progonjeni. Umjesto da nas podsvjesno moti
vira i da je bez prestanka moramo suzbijati, valjalo bi nauiti kako da
obradimo taj osjeaj, i kako da ga integriramo.
Poremeaj potrebe za znaenjem moe se pojaviti na bilo kojoj
razini naih djelatnosti. Intelektualci, znanstvenici, umjetnici, pa ak
i (a moda bi zapravo trebalo rei: naroito) oni koji trae duhovno sve njih moe podsvjesno tjerati ova ista glad za uvaavanjem: da bu
du vie.
Dok govorim o radu sa sreditem Moi, morate shvatiti da ja ne
osuujem postignua, uspjeh, imovinu ili priznanja, kad se dogaaju
kao ishodi stvarnih doprinosa neke osobe. Samo pokuavam ukazati
na vanost nadziranja onih prisilnih i destruktivnih nagona za prizna
njem, koji se stvaraju iz neintegriranog sredita Moi. A veinu nas
upravo ono i pokree, i to mnogo vie no to smo toga svjesni.
Poremeene potrebe za priznanjima i vanou mogu poprimiti
oblik potrebe za prisilnim ubrizgavanjem Moi. Osjeamo svoju va
nost i utjecaj koji imamo na druge zbog poloaja koji smo dosegli, a
koji zauzvrat ovisi o onome to imamo, o naim znanjima, vjeti
nama itd. Ove injekcije Moi mogu biti duboko i posvema prodirue, naroito nekome tko na njih nije naviknut.
Njima se zapravo hranimo energijom drugih. Pozornost koju su
nam oni prisiljeni iskazivati, ili su uvjereni da nam je trebaju ukazati,
u stvari je pravi prijenos njihove energije u naem smjeru. To se vrlo
ivopisno moe vidjeti kod bilo kojeg izvoaa ili nekoga, tko se
nalazi pred gledateljstvom, dok se mnogo manje dramatino dogaa
prilikom susreta u dvoje. Postajemo ovisni o tom prijenosu energije moda je to i najjaa ovisnost, koja se moe odvijati u bilo kojem od
tri nia sredita.
Problem se kod ovisnosti o Moi nalazi u tome, da se ona na
prosto mora iskusiti dualistiki. Nevjerojatne vrhunce uravnoteuju
jednako toliko nevjerojatni depresivni padovi. Amplituda tih kretanja,
a to se posebno odnosi na osobe izloene svjetlima pozornice, postaje
unitavajua. Ovisna osoba obino ne razumije to se dogaa, pa esto
razvija ovisnosti vezane uz drugo sredite, samo da bi prebrodila

razdoblja tog pada, napredujui tako u svom kretanju spiralnom

silaznom putanjom.
Sredite Moi odgovara tradicionalnom poimanju uloge mu
karca. Mukarci su naroito podloni toj estokoj jurnjavi ako im
nedostaje integracija u ovom sreditu, jer ga doivljavaju kao ugro
avanje svog mukog identiteta. Ukoliko pritom mogu stupiti u dodir
s onim hermafroditskim dijelom sebe, ipak e neto laganije podni
jeti svoje neintegrirane osjeaje sredita Moi. enama je pak potre
bno razvijanje ovog sredita, kako bi uravnoteile svoju unutarnju
muko / ensku polarnost. To ne znai da bi stoga trebale nastupati
agresivnije, ve integrirati svoje osjeaje u ovo sredite, doputajui
da se pojavi njihova izvorna, nedominantna snaga.
Kad se identificiramo s projiciranim potrebama Moi, a zatim
doivimo frustrirajue situacije, u njima ispoljavamo osjeaj koji po
znajemo kao srdbu. Za srdbu se smatra, da nastaje u sreditu Moi,
no osjeamo je i pohranjujemo u sva tri nia sredita.
Integracija ovih sredita zapoinje svijeu o jalovosti naih po
kuaja da zadovoljimo ono, to nije integrirano - sve vrste naih po
treba za Moi, te da odbijemo da nas one i nadalje tjeraju i pokreu.
Obradom tih nagona Moi postiemo ravnoteu u potvrivanju vla
stite vrijednosti i nae uloge u drutvu, pa oni prestaju biti na
neprekidan motiv djelovanja.
Osjeaji vezani uz ovo sredite, koji e nam odgovoriti tijekom
postupka, ukljuuju: srdbu, agresivnost, neprijateljstvo, frustraciju,
osjeaj bezvrijednosti, nedoraslost, bespomonost, slabost, prazninu;
osjeaj da nas blokiraju oni oko nas ili okolnosti, da smo iskorita
vani, izmanipulirani ili prevareni, da smo okrivljeni ili zlostavljani;
da nam ne odaju priznanja koja smo zavrijedili; elju za postizanjem
vlastitog znaaja ili vanosti, elju za priznanjima, odobravanjima i
panjom, elju da vladamo i utjeemo na druge, elju da nadziremo;
osjeaje vezane uz oca i openito muku stranu karaktera; patnju, jer
od oca nismo primili sve to nam je trebalo.
Postajui integriraniji u sreditu Moi, poinjemo uviati da u
svakom ljudskom biu postoji potreba za ispunjenjem, no da je ona
takve vrste, da nije neophodno nalijepiti ba svoje ime na neko djelo,
da bismo osjetili ispunjenost. Vie ne traimo prvenstveno priznanja,
osim za svoje znaajne doprinose. Meutim, uvijek e u nama po
stojati ona ljudska strana, koja e traiti i trebati priznanje drugih. Ne

bismo se trebali opirati ovom svom osjeajnom aspektu, iako nas ne

bi trebao motivirati. U obradi tijekom postupka, pokuajte nita ne
mijenjati. Prihvatite se naprosto takvima kakvi jeste, s bilo kojim od
spomenutih privjesaka koje u sebi prepoznajete, no - ne djelujte na
njih. Integracija sredita Moi dovest e vas sama do uravnoteenijeg
izraavanja vlastite SNAGE.
4. Srce
akra Srca nalazi se u sreditu prsnog koa. Kao prvo od onih
viih sredita, Srce je mjesto na kojem se poinje razvijati naa spo
sobnost za stvarno, iskreno ovjekoljublje. Postajemo svjesni svoje
povezanosti s drugima.
Srce je sredite bezuvjetne ljubavi. Veina bi se nas sloila s time,
da je bezuvjetna ljubav uistinu ono najpoeljnije, no tada bismo obino
zavrili u samokritici, smatrajui da nismo sposobni ivjeti u skladu s
takvim idealom. Ali, nije problem u tome to mi to ne bismo mogli, ve
u tome, da je na pojam ideala pogrean. Moramo proiriti svoje
shvaanje onoga, to se podrazumijeva pod bezuvjetnom ljubavlju.
Pretpostavljamo da voljeti nekoga znai, da nam se ta osoba jako
svia. Takva naklonost obino u sebi ukljuuje i to, da nam se ona ne
bi sviala, kad ne bi bili ispunjeni odreeni uvjeti. U sentimentalnim
vezama imamo itave spiskove uvjeta koje bi ona trebala ispunjavati,
ili vie neemo u nju biti zaljubljeni. Ovo se naziva ovisna lju
bav, jer ovisi o mnogim uvjetima, ali i zato, jer njome postajemo
psiholoki ovisni o drugoj osobi.
Ovisna ljubav usko je vezana uz nia sredita svijesti, i izrazito je
usmjerena na samu sebe. Doivljava se dualistiki, i upravo zbog
toga nikad ne traje dugo. U stvari, vjerojatno niti u naim najbliskijim
odnosima s drugima nikad ne uspijevamo nadrasti odreenu mjeru
ovisne ljubavi, ali tijekom rada na vlastitom rastu ova ovisnost po
staje sve manja, a time i naa dualistika iskustva. Postajemo svjesni
sami sebe, i naina na koji pristupamo vezi.
to je onda prava ljubav? Ljubav je prihvaanje, a bezuvjetna
ljubav je bezuvjetno prihvaanje. Voljeti nekoga bezuvjetno znai, da
smo u stanju prihvatiti ga, ak i ako nam se moda ne svia nain, na
koji ga trenutno percipiramo.
Bezuvjetno voljeti samog sebe znai, opet, da smo u svako vri
jeme spremni prihvatiti svoje osjeaje, bili oni ugodni ili neugodni.

Prihvaanje vlastitih osjeaja takvima kakvi nailaze odvodi nas u

ljubav prema sebi, to se posve prirodnim putem iri i prerasta u pri
hvaanje i ljubav prema drugima. Prihvaanje samog sebe je sposob
nost koju prvo valja razumjeti, a zatim i razvijati. Ono je rezultat rada
vie svijesti, no moe se dogoditi i obrnuto: da nas samo odvede do
vie svijesti, jednom kad se razvije.
Moda e vam se na prvi pogled uiniti nejasnim, zbog ega
biste, zaboga, uope i eljeli takvu nekakvu viu svijest? Sve to
vam na to mogu rei, bilo bi, da morate imati intuiciju koja vam go
vori, da je via svijest mogua, te da vam moe pruiti odgovor na
probleme s kojima se danas suoavate. Via svijest vas moe dovesti
do jednog oblika sree koji ne moete niti zamisliti prije no to do
njega ne doprete, ali koji postoji u stvarnosti. Upravo to je ono, to
nam pjesnici i proroci oduvijek pokuavaju poruiti.
: Srce je sredite enstvenosti. ene mnogo lake osjeaju i izraa
vaju onaj brian i njean aspekt vieg Srca, no mukarci. U isto vrije
me, moda su ranjivije kad se radi o niim aspektima Srca - ovisnosti i
emocionalnosti. Mukarci trebaju nauiti pokrenuti i integrirati upravo
ovo sredite, i to kao najvaniji i prvenstveni dio svog rada na sebi.
Sredite Srca je mjesto, gdje se osjeamo osamljeni. Moramo
shvatiti da je samoa samo dualistiki dodatak osjeaju ugode, koji
crpimo iz ovisne ljubavi. Uspijete li integrirati osamljenost, natkrilit
ete ovu dualnost (ovisna ljubav / samoa), i time postati spremni za
doivljaj stvarne ljubavi. Neete li, pak, moi integrirati osamljenost,
ostajete vezani uz ovisniki ciklus i uz ovisnu ljubav.
Osjeaji koji se odnose na Srce, a koji se u postupku obrauju, su:
osamljenost, izolacija, tuga, stid, slomljeno srce, ljubomora; duboka
alost zbog gubitka drugih; osjeaj naputenosti, zanemarenosti,
neuzvraanja ljubavi koju zasluujemo, odbaenosti i neprihvaanja
od strane drugih; osjeaja da nas mrze ili nae mrnje prema drugima;
elja za ljubavlju, prihvaanjem, pripadanjem; osjeaji vezani uz maj
ku i nedostatak majinske ljubavi kad nam je bila potrebna.
Tijekom integriranja Srca, doivljavate bezuvjetno prihvaanje
samog sebe. Vie ne ovisite o drugima i njihovu prihvaanju, cjelovi
ti ste u svojoj nutrini. I kako u vama raste ljubav bez nekog vanjskog
uzroka, ljubav proiena od ovisnosti, tako sve vie u sebi osjeate
buenje elje da pomaete drugima. Dajete bez oekivanja; niste
emocionalno ovisni o ishodima tog davanja. Razvijate sposobnost da

njegujete. Oni oko vas e osjetiti, da ne dajete imajui na umu bilo

kakve uvjete. Doivljavate iskustvo BEZUVJETNE LJUBAVI
5. Stvaralako
Stvaralako sredite predstavlja petu akru, smjetenu u grlu.
Ona je sredite naeg izraavanja. injenica, da Stvaralako sredite
dolazi nakon sredita Srca, ukazuje na to da je onaj na iskreni, istin
ski samoizriaj mogu tek nakon to smo integrirali Srce. Pa ipak,
mnogi ljudi - primjerice, iz javnog ivota - raspolau izrazitim vje
tinama izraavanja; samo, one ne dolaze iz Srca.
To je mogue stoga, to i nii aspekti Stvaralakog mogu imati
veliku snagu. Neintegrirano, Stvaralako sredite e posluiti prvim,
niim sreditima, a naroito sreditu Moi. Rezultat toga su moi
izraavanja, ali usmjerene na sebe.
Kad je Srce aktivno i integrirano, Stvaralako sredite poinje
djelovati na svojim viim razinama. A kad smo motivirani ljubavlju,
djelujemo na nesebian nain. Ne inimo tako zbog sebe, pa ak niti
zbog onih profinjenih zadovoljstava koja nam donose naa mnoga
nesebina djela. Motivirani ljubavlju, prenijeti smo u novi odnos
sa svemirom; i upravo stoga to to ne inimo zbog sebe, vraa nam se
ono to radimo, i to - umnoeno. Dobivamo, bez da smo to oekivali.
Pokreemo Zakon Blagostanja, viu funkciju Stvaralakog sredita.
Zakon Blagostanja je aspekt izraajnih snaga Stvaralakog sredita, a
glasi: sve ono sto daje, uveano e ti se i vratiti.
Da bismo doivjeli istinito iskustvo svijesti Blagostanja, pretho
dno trebamo integrirati Srce. Ljudi uju za Blagostanje, i pokuavaju
ga u sebi probuditi. No, njihov je problem u tome, to dolaze iz stra
ha, pa time samo pokuavaju zadovoljiti svoju ovisnost. Ne dolaze iz
ljubavi nastale u integriranom Srcu, a Blagostanje se ne moe pobu
diti strahom, ve ljubavlju. Blagostanje je via funkcija Stvaralakog
sredita, i ne moe se upotrijebiti za osobne dobitke, kao to se mogu
mnoge od niih osobina tog sredita.
Zapravo je ovakvo ograniavanje za nae vlastito dobro. Kad
bismo mogli iskoristiti naelo sadrano u Blagostanju sada, na ovoj
razini rasta na kojoj se nalazimo, prizvah bismo na sebe sve mogue
vrste nevolja. Naglaavali bismo uglavnom strah i ostale negativnosti
koje bi nam se zatim, uveane, i vratile. Da bi se Blagostanje potaklo,

prvo moramo raditi na svojim niim sreditima, jer se Srce ne moe

integrirati bez prethodne integracije triju niih sredita.
Osjeaji ovog sredita, koje moemo obraditi, mogu biti: nespo
sobnost da se izrazimo ili druimo; unutarnja praznina nastala inten
zivnim stvaralakim radom; stvaralaka blokada; elja da stvaramo,
ili da se izrazimo.
Umjetnici i kreativni ljudi najveim dijelom rade iz svog Stvara
lakog sredita. Meutim, da bi neko djelo bilo nadahnuto, mora ga
podravati integrirano sredite Srca. Umjetnou se moramo baviti
zbog ljubavi koju osjeamo, radei je. Ako je motiviranost ispreple
tena s niim sreditem, vezanim uz potrebe za preivljavanjem ili pri
znanjima, onemoguen je istinski umjetniki doivljaj. Moe po
stojati i mjeavina svega onoga od ega se sastoji motivacija - tada e
se u skladu s time izmijeniti i stvaralako iskustvo.
Kad dolazite iz Srca, razbuujete onu istu radost pravog stvara
lakog ina. A kad dolazite, na primjer, iz Moi, strmoglavce padate
u dualistiko iskustvo, u osjeaj zadovoljstva to primjeujete da do
bivate priznanje za svoj rad, ali i patnje - jer, vaa glad za prizna
njima ipak ostaje nezadovoljena. Tada ograniavate svoju sposobnost
za istinsko IZRAAVANJE.
6. Intuitivno
esto sredite poznato je kao Intuitivno, ili sredite Promatraa.
Nai emo ga na elu, odmah iznad obrva - klasinu toku Treeg
oka. Ovdje se openito pobuuje sposobnost za intuitivne spoznaje i
osjeaje.
Toka Treeg oka predstavlja harmonino sjedinjenje lijeve i de
sne modane funkcije. Sposobnosti lijeve polutke iskazuju se kroz
na logian, razborit, racionalan um koji obino koristimo. Desna po
lutka je naa intuitivna, stvaralaka i osjeajna strana, koja je u naoj
kulturi poesto uspavana. Kad se ona potakne na rad zahvaljujui
djelovanju Treeg oka, razbuujemo desnu modanu polutku, te nam
doputa pristup. Razmiljanja i nadalje ostaju i imaju mjesta u naim
ivotima, ali sad moemo koristiti uravnoteenu koliinu misaonosti
i osjeaja u naem vienju ivota. Ne pokuavamo vie mudrovati
tamo, gdje bismo trebali biti intuitivni.
Osjeanja ovog sredita, koja moemo obraditi integrativnim
postupkom su, openito govorei, intuitivni osjeaji.

Sposobnost postajama Promatraem estog sredita naroita je

osobina, koja oznaava poetak onoga, to se moe nazvati i trans
cendentalna svijest vieg Ja. Nadilazimo percepciju samoga sebe
kao izoliranog ega. Ne doivljavamo se vie kao netko tko nekome
ini, ili kome neki ine neto, ve samo kao inimo. Vritelj
radnje i sama radnja postaju jedno. Ovo se moe uiniti udaljenim od
bilo koje svjesne misli koju ste iskusili ili do koje vam je stalo, no
sredite Promatraa postaje zapravo vanije od svih ostalih sredita,
dok smo zabavljeni radom na sebi.
Toka zapaanja u ulozi Promatraa postaje naa glavna pred
nost; samo je prvo trebamo probuditi, prije no to krenemo u suzbi
jene sadraje, skrivene u niim sreditima. Jer, materijal iz niih sre
dita mnogo emo lake obraditi i integrirati upravo zahvaljujui
sposobnosti neidentifikacije i iscjeljujuoj snazi koja se ostvaruje
kroz probueno sredite Promatraa.
Otkrit ete da, im vam jednom naela o kojima se radi postanu
bliska, ukljuivanje poloaja Promatraa nije neka udaljena tajanstve
na mogunost, ve vrlo konkretan, praktian, ostvariv oblik svijesti,
koji se jednostavno i lako moe koristiti u svakodnevnom ivotu.
Buenje Srca omoguuje nam da volimo sebe, no preuzimanje uloge
Promatraa oznaava pravi poetak TRANSCENDENTNOSTI.
7. Duhovno
Duhovno sredite ili kako ga jo nazivamo - krunska akra, na
vrhu je glave, odmah izvan tijela. To je sredite kozmike svijesti, u
kojoj pojedinano Ja spoznaje svoje sjedinjenje s univerzalnim Ja.
Da biste prili Duhovnom, morate biti integrirani u svim niim
sreditima, i u cijelosti ivjeti u ovom, sadanjem trenutku. Bilo koja
elja dostatna je da vas izvede iz trenutka, i vrati u vae postojanje,
utemeljeno na vremenu.
Smatrajte se sretnikom, uspijete li doivjeti kozmiku svijest,
makar i na tren. Jer, ona je za veliku veinu nas jo uvijek samo bu
dunost, a pokuavati opisati ono to je u samoj svojoj sutini neo
pisiv doivljaj, bio bi posve uzaludan trud. Dovoljno je znati, da
takva svijest postoji, te da oznaava vrhunac evolucije ovjeka iskustvo SJEDINJENJA.

2. DIO
INTEGRATIVNI POSTUPAK

STUPNJEVI INTEGRATIVNOG POSTUPKA

I. SVJESNOST
USMJERITE SE NA SADANJOST
NE TRAITE RAZUMIJEVANJE
ODRAVAJTE SVIJEST DJELATNOM
PREPOZNAJTE SVOJE OSJEAJE
PREPOZNAJTE DUALISTIKE OBRASCE
POSJEDUJTE SVOJE ISKUSTVO
POTVRDITE DA GA OBRAUJETE

II. PRIHVAANJE
PRIHVATITE SAMI SEBE
PRIHVATITE SVOJE OSJEAJE
PRIHVATITE SVE IZVANA
NEMOJTE REAGIRATI
PREPOZNAJTE ODBACIVANJE SEBE
PROBUDITE SVOJE SREDITE SRCA

III. IZRAVNO ISKUSTVO

UITE U OSJEAJ
KORISTITE DISANJE I RAD S TIJELOM
INTEGRIRAJTE OSJEAJE IZNAD OVISNOSTI
DOIVITE OSJEAJE KROZ MEDITACIJU
IZVUCITE NERIJEENA PITANJA IZ PROLOSTI
DOVEDITE SVOJE OSJEAJE DO KRIZE
PROMATRAJTE SVOJU TOKU TOLERANCIJE

IV. PREOBRAZBA
PROBUDITE STAV PROMATRAA
UNESITE ISCJELJUJUU ENERGIJU
DOPUSTITE URAVNOTEENJE PSIHIKIH ENERGIJA
OTVORITE SE PREOBRAZBI
POVJERENJE
RAZUMIJEVANJE PSIHIKOG PROIENJA
PREPOZNAJTE PREPREKE
UZMITE UEA U GRUPNOM RADU

Ulazim u potpunu svijest o svojim osjeajima.

Shvaam da su mnogi moji osjeaji negativni i
bolni. Preuzimam
odgovornost za svoje osjeaje,
razumijem da je svrha dogaaja u mom ivotu
samo da me uine svjesnim ovih osjeaja koje
nosim u svojoj podsvijesti. Sam odabirem da u
raditi s ovim osjeajima onako kako nailaze,
i da ih neu iznova suzbijati.

6. SVIJEST
Svijest je sposobnost koja nadilazi um, a moe promatrati oboje
- i misli, i osjeaje. Svijest, kao prvi od etiri stupnja integrativnog
postupka, dio je one djelatnosti pojedinca koju nazivamo intelekt.
Mnogi pogreno doivljavaju djelatnosti uma i intelekta, ne i
nei meu njima nikakvu stvarnu razliku. Um je onaj dio nas, koji
misli i umuje na podosta neosoban nain, gotovo poput stroja. Inte
lekt je onaj na dio, koji zna. Intelekt je blii naem stvarnom identi
tetu, iako bi bilo pogreno bilo koju od ovih djelatnosti svojom stvar
nom osobom.
Svijest ne oznaava sama po sebi kraj, kako to poneki vjeruju.
Moete biti svjesni svojih stvarnih osjeaja, no ako ne znate to biste
uinili s tom svijeu, opet se moete zaplesti u odbacivanje samog
sebe i suzbijanje, ne doputajui osjeajima da dovre svoj ciklus i
oslobode se. Svijest je samo intelektualna funkcija. Intelekt se ne po
vezuje sa ivotnim iskustvima. Nema sposobnost da bude u ovom
trenutku, zapaajui i spontano odgovarajui. Pa ipak, ne moete
uiniti nikakav stvarni napredak na sebi, sve dok ne postanete svje
sni. To je prvi korak.
USMJERITE SE NA SADANJOST
Tradicionalna se psihologija velikim svojim dijelom bavi po
vratkom u prolost, nastojei u njoj otkriti suzbijene osjeaje; no, u
naem postupku, prolost postaje sekundarna u odnosu na rad sa
sadanjou.
Na je trenutni osjeaj, naime, oblikovan prolou. Naa prola
podsvjesna uvjetovanost je ono, to odreuje kako percipiramo sve
to nam se sada dogaa, i to pomou mehanizma projekcije: suzbijene

osjeaje projiciraju se na trenutne situacije. I zato, promatrati

sadanjost znai i zaviriti u podsvijest.
Kad ovo spoznate u svoj svojoj dubini, svijet e postati zadivlju
jui, jer ete shvatiti da se vai podsvjesni programi nalaze tik pred
vama, upravo ovaj tren. Nema potrebe za pokuajima poniranja u
podsvijest. Naprotiv, ne moete je izbjei. Nain na koji se odnosite
prema svijetu, pa ak i prema sebi, slui kao pokreta za podizanje
vaih blokada. Doivljavate svoje energetske obrasce u sadanjosti.
Naravno, te su se blokade taloile u prolosti, no nema potrebe anali
zirati njihove izvorne uzroke. Na integrativni postupak je samoterapija usmjerena na sadanjost. I iako sa svojim trenutnim osjeajima
moete raditi i na prolim dogaajima, nije neophodno da pritom
analizirate i same dogaaje.
NE TRAITE RAZUMIJEVANJE
Nekad se u psihologiji vjerovalo da je razumijevanje uzroka za
nastajanje blokada u osobi onaj pravi klju za njihovo uklanjanje.
Prihvaanje se smatralo sutinskim za rjeavanje takvog stanja, a
smatralo se da je prije svega neto potrebno razumjeti, da bi se moglo
prihvatiti. Bile su osnovane itave kole psihoanalize, u kojima se
godinama i godinama istraivalo podsvjesno. Ljudi koji se prihvate
analize postaju intelektualno nastrojeni, artikuliraju i posjeduju zna
nje o svojim blokadama, ali ostaju blokirani i nadalje, jer su izbjegli
rad na osjeajnoj razini, na kojoj dolazi do integracije. Zapravo su
time i analitiar i pacijent postajali beivotni i nespontani.
Razumijevanje nije
uvjet za prihvaanje
Mnoge suvremene kole psihoterapije suglasile su se u tome, da
za oslobaanje osjeaja nije potrebno razumjeti uzroke nastajanja
blokada u psihi. Psihologija se razvila u ono, to zovemo humanisti
kim i transpersonalnim kolama. Ove se postojee kole mnogo ma
nje bave analizom, iako je jo uvijek pomalo koriste; ipak, prven
stveno se usmjeravaju na druge oblike terapije.
Ovom se terapijom na povrinu iznose i doivljavaju suzbijene
osjeaje, bez da se neophodno razrauju i njihovi uzroci ili podrijetlo.
Razumijevanje uzroka ne smatra se sutinskim za prihvaanje os
jeaja. Moda moete misliti da razumijete zbog ega ste nesposobni

voljeti, samo - time ne inite nita, da biste rijeili svoj problem. Na

protiv, integracija s onim neprijateljskim i mrnjom koju nosite u sebi
uzrokovat e proienje, i omoguiti vam da prevladate svoje bloka
de na razini ljubav / mrnja.
Ipak, jo uvijek mnogi pogreno misle, da bi im samo obraiva
nje vlastite prolosti, bilo one daljnje ili blie, moglo pomoi u razu
mijevanju onoga to se upravo dogaa. Nagon za razumijevanjem
toliko je prihvaen u naoj kulturi zato, jer se naglasak neopravdano
stavlja na intelekt, ali i zbog nedostatka spoznaje o znaenju osjeaj
ne strane. ak i onim povremenim putnicima u duhovno moe jo
uvijek biti nejasna stvarna uloga razumijevanja.
Nemojte zamijeniti razumijevanje sa svjesnou. Svijest znai znati da osjeaj postoji; ne ukljuuje nuno i znanje o njegovu podri
jetlu i povijesti, niti njegovo razumijevanje. Razumijevanje se pritom
ne smatra bezvrijednim, ve samo ne i sutinskim za integraciju i izlijeenje. Integracija se pojavljuje kao rezultat prihvaanja, a ne razu
mijevanja. Razumijevanje se obino javlja spontano, bez nekih doda
tnih napora, u pravo vrijeme, ali tek nakon to se ve postigla
integracija, zajedno s proienjem blokirane energije. Uvidi e se
pretvoriti u svjesnost, meusobne povezanosti se razjanjavaju i po
staju oite, a osjeaja koja prati proienje e vam pokazati, da se
suzbijena energija oslobodila. Tada se razumijevanje moe upotrije
biti za obavljanje bilo kakvih promjena koje su potrebne, ili za stjeca
nje sigurnosti da prole pogreke vie neete i ponavljati.
Kako bilo da bilo, ne biste trebali oekivati da integracija proiz
lazi iz razumijevanja, niti biste izravno trebali traiti iije razumi
jevanje. Ve sam taj napor toliko obuzima um, da ne moe doi do
integracije. Ustrajui na razumijevanju, um bi na sebe samo preuzeo
ogroman i jalov teret.
Nadalje, kad nastojite razumjeti, vae vam predrasude onemo
guuju jasan uvid. Pretpostavimo da pokuavate razumjeti uzrok bilo
kojeg trenutnog psiholokog stanja u sebi. Moete se vratiti u svoje
djetinjstvo; ali, kako traite neku tono odreenu sponu, iz svih ete
uspomena koje iz djetinjstva uvate odabrati upravo one, za koje se
ini da pruaju tu uzronu vezu. Vjerojatno ste imali i mnogo drugih,
jednako snanih doivljaja koji nisu rezultirali vaim trenutnim
stanjem. Zato ste onda traumatski reagirali na samo neke od njih? Za
nemarujete mogunost da bi se moglo raditi o latentnom, prikrivenom

stanju, koje je taj dogaaj samo probudio. A ako se za uzrocima mora

jo tragati u naim prijanjim postojanjima, to obino ne tvori dio
naih svjesnih sjeanja, moete i sami ocijeniti potekoe vezane uz
razumijevanje izvornih uzroka. Vaa trenutna osjeanja posve su
jednaka onima, koja ste u prolosti suzbijali, a proiruju se moda
ak i na vae prole ivote. Pojavljuju se iznova, naoko u drukijim
okolnostima, ali suzbijena energija koja se na ovaj nain nastoji pro
istiti, posve je ista. Nema potrebe zalaziti u prolost zbog analize,
istraivanja ili razumijevanja onoga, to se dogaa sada. Ako ste u
dodiru sa svojim osjeajima sada, tada imate sve potrebne podatke
kojima moete zapoeti svoje izlijeenje; do toga e doi ako se sa
mo natjerate prihvatiti i proivjeti te osjeaje.
ODRAVAJTE SVIJEST DJELATNOM
Dok radimo na sebi, glavno arite su nam nai osjeaji. Djelatna
svijest je naprosto naa sposobnost da budemo u dodiru s osjeajima
koji nas obuzimaju, da budemo svjesni onoga to se dogaa u naem
unutarnjem svijetu, na isti nain kako to inimo i u odnosu na vanjski
svijet. To je priznavanje osjeaja, onakvih kakvi nadiru. Biti djelatno
svjestan moe se uiniti vrlo jednostavnim, ali se pokazalo, da je
mnogim ljudima upravo ovo teak korak. Ba na ovom mjestu znatno
pomae i dolazi do izraaja objektivnost terapeuta.
Svijest o samom sebi
mora imati prvenstvo
Jedan od razloga koji nam uzrokuju tekoe s djelatnom svijeu
je na osjeaj za prioritete. Nain ivota prosjene osobe je takav, da
odvaja malo raspoloivog vremena za otkrivanje sebe, i svijesti o
sebi. ini se da su nai ivoti toliko uurbani jer smo uhvaeni u bes
konanu jurnjavu za zadovoljenjem svojih ovisnosti, a to zahtijeva
vrijeme, energiju i novac. Ili, moda osjeamo da imamo posve op
ravdane odgovornosti, kakva je obitelj. U svakom sluaju, i kad samo
izgleda da djelujemo zbog zadovoljavanja svojih potreba, i tada po
stajemo orijentirani na ciljeve.
Obuzetost ciljevima nuno nas ini manje svjesnima onoga to se
dogaa u nama; svijest o sebi postaje sekundarna. Moda ete po
misliti, da je mogue zadrati usmjerenost na ciljeve, i usprkos tome
biti svjestan svojih osjeaja, no uvjetuje vas prioritet koji pridajete

ciljevima, a ne osjeajima. U duem razdoblju e to umanjiti vau

sposobnost da osjetite ono to upravo osjeate. Osjeaji jednostavno
ne ulaze preko praga svijesti uma. Postajete nesvjesni svog unutar
njeg stanja, jer vam je ono prestalo biti vano; prodire vas jurnjava
za rezultatima.
Tako se osjeaji potiskuju. Javljaju se, ali vie ne postoji svijest o
njima. Moramo izmijeniti stav o svojim prioritetima, i postati osjet
ljiviji na osjeaje u vlastitoj nutrini. esto to nauimo tek nakon
sloma kakav predstavlja srani napad, alkohol ili ovisnost o drogi, a
upravo su to esto rezultati ove vrste zapostavljanja svoje nutrine.
Tek tada do nas konano dopire poruka. Skreui pozornost na osje
aje, dajui im prvenstvo koje zasluuju, otkrivamo mnogo vie no
to smo oekivali, te koliko je duboko emocionalna zapreka bila
zapretena u nama.
No, nije samo ova usmjerenost na ciljeve ona, koja nas ini neo
sjetljivima na vlastite osjeaje. Jednostavna, a esto i nesvjesna navi
ka izbjegavanja neugodnih situacija, postupno podriva i nau elju, a
i sposobnost, da budemo u dodiru sa sobom.
Sljedei razlog zbog kojeg doputamo biti bezosjeajni prema
sebi je injenica, da ne znamo to da uinimo s negativnim osjea
jima, kad ih jednom i postanemo svjesni. Moemo misliti da smo ih
dobro i jednostavno nadvladali zanemarivanjem, ili bijegom u bilo
kojem pravcu; no, umjesto toga, mi ih suzbijamo.
Neki ljudi misle da bi bilo sebino osvrtati se na svoje osjeaje;
mogu se, svjesno ili nesvjesno, ponositi sobom zbog svoje nesebi
nosti i time, to ne vode brigu o vlastitim osjeajima. Roditelj, na
primjer, moe tako na prvo mjesto staviti djecu ili branog partnera, i
ne smatrati vlastite osjeaje jednako vrijednima. Ova vrsta muenitva ponekad je i podsvjesno manevriranje snagom, proraunato
da bi se u drugima izazvao osjeaj krivice, ali ne i uvijek. To
jednostavno moe biti i drugi nain za izbjegavanje vlastitih osjeaja.
Osjeaji se poinju nijekati
Nijekanje je uobiajeno, i jedna je od prvih prepreka s kojom se
terapija i emocionalni rast susreu, bez obzira na to da li je provodite
sami, ili s terapeutom. Kod nijekanja naprosto niti ne znate da imate
odreene osjeaje. Oni su potisnuti, i ne pripadaju krugu svjesnog.
Morate biti vrlo oprezni da ne biste nijekali vlastite osjeaje. Postati

svjestan svojih osjeaja prava je vjetina, koja e se vjebom sve vie

razvijati, samo - morate zapoeti s tim vjebama.
Valja oekivati da ete, kad se suoite s njima, susresti vlastitu
patnju i kaos. Meutim, znanje o tome kako ih nadvladati, donosi
vam pouzdanje kojim ete se s njima suoiti hrabro, umjesto sa sum
njom. Kad se patnja pojavi i vi je ovaj put proistite, a ne vie suzbijete, iskusit ete oduevljenje koje dolazi iz oslobaanja zakopanih i
traumatinih napetosti.
Ono to je potrebno naglasiti, to je svakako osjeaj prioriteta.
Kad ukaete prvenstvo osjeajima nutrine, zapoinje integracija; po
stajete usmjereni na osjeaje, umjesto na ciljeve.
Ovaj pomak u vrijednostima moete smatrati i poetkom svog
duhovnog ivota, te odmicanja od materijalistikog gledanja na svi
jet. Nauite da je najvanije ono, to se nalazi duboko u vama; da ima
naina za oslobaanje od prisile i patnje koju ste u prolosti potiski
vali, ali nikako nije nestajala iz vaeg ivota.
PREPOZNAJTE SVOJE OSJEAJE
Osjeaji se obino pojavljuju u vezi s dogaajima ili okolnostima
u naem ivotu. Bilo koji osjeaj, koji u poetku tek srameljivo
navire ili odmah snano izbija, navjeuje da nailazi suzbijeni mate
rijal, te da se moe zapoeti s postupkom. Posebno nas zanima neko
liko oblika osjeaja:
isti osjeaji
Osjeaje
Raspoloenja
Stavovi
Impulsi / elje
Ovisnike prisile
Tjelesni dojmovi
Uvijek se morate prvo pobrinuti za to, da prepoznate osjeaje
koji stoje iza samog dogaaja. Ako se susreete s nevoljom i teko
ama, morate integrirati osjeaje koji to izazivaju u vama. Moete
osjeati bol zato, jer ne posjedujete odreene potreptine, no iza njih
lei strah zbog opstanka. Ovdje treba obraditi oboje - i nedostatak i
strah.

Kad zaponete s obradom najuoljivijeg osjeaja vezanog uz

dogaaj, tek to ga uspijete integrirati, obino se pojavljuju i drugi,
uza nj vezani osjeaji. Vano je da uspijete zadrati tragove svih tih
spojenih osjeaja, koji se javljaju iza svakog dogaaja. Meutim,
spoj osjeaja obino ne moemo otkriti intelektualnim putem. Njima
se mora dopustiti da se razotkriju tijekom rada na sebi.
Primjerice, ako ste se s nekim posvaali, moete biti nestrpljivi i
ljutiti, no iza ovih se osjeaja nalaze oni drugi, temeljniji. Time je
mogao biti izazvan va osjeaj vlastite vrijednosti, pa se pojavljuje
osjeaj nedoraslosti koji treba obraditi. A iza njega se mogu nalaziti i
sljedei, jo temeljniji osjeaji. Svi se oni moraju integrirati. Nije
uvijek lako pronai sve tragove osjeaja prikrivenih iza onih na povr
ini, izazvanih nekim dogaajem. Ali, poznavanje osobina pojedinih
akri o kojima smo govorili u petom poglavlju, pruilo vam je alat,
kojim ete prepoznati, a ne vie zanijekati osjeaje onako, kako se
pojavljuju u bilo kojem doivljaju.
Osjeaji nisu uzrokovani
vanjskim dogaajima
Obino pretpostavljamo postojanje uzrone veze izmeu unutar
njeg i vanjskog; stoga i mislimo da vanjski dogaaj uzrokuje nae
osjeaje. I dok napredujemo s radom na sebi, postaje oevidno da je
ta pretpostavljena uzronost pogrena, ak i ako to trenutno nije vid
ljivo. Jer, unutarnje i vanjsko pojavljuju se istovremeno; jedno ne
uzrokuje drugo. Razumijevanje ovoga olakava prihvaanje samog
sebe, a naroito odbacivanje krivnje koju pripisujemo sebi.
Nauite razlikovati
izmeu misli i osjeaja
No, vanjski dogaaji ne prate uvijek osjeaje koji se bude. Umje
sto toga, neki osjeaj moe pratiti misao, a ponekad moemo i na
mjerno iskoristiti odreenu misao, samo da bismo izazvali osjeaj
zbog njegove integracije. Misao tada slui kao poticaj za osjeaj, na
isti nain kao i neki vanjski dogaaj. Ali, ni sada misao nije ona, koja
se obrauje kao prva, ve je to osjeaj. Znatno pomae ako uspije
vamo razlikovati izmeu misli i osjeaja, te razumjeti, da zapravo
radimo s energijom koja se izraava u osjeajima. Misao, koja nije
nabijena osjeajem povezanim uz nju ne bi nam niti bila zanimljiva.

Osjeaji su utemeljeni na energiji. Pojavljuju se u akrama, blokiraju

se u njima, pa je stoga krajnja svrha svih terapija rasta i postala oslobaanje energetskih blokada.
Nauite prepoznati svoje osjeaje
isti osjeaji su oni, koji nisu prosijani kroz sito osobnog susta
va uvjerenja, a mogu biti fiziki, fizioloki ili psiholoki. Moete biti
umorni, uzrujani, gladni ili ispunjeni; mogli ste doivjeti gubitak,
odbacivanje ili dobrodolicu. isti osjeaji nemaju emocionalni sadr
aj. Oni su stvar injeninog osjeta, doivljenog objektivno / sub
jektivno. Ako ste svjesni istog osjeaja, nema potrebe obraivati ga;
ve se nalazite u istom trenutku sa svojim osjeajem, i neete doi
vjeti stres.
Osjeaji nastaju kad se isti osjeaji filtriraju kroz uvjerenja.
Zato to vjerujete da ba sada ne biste trebali biti umorni, postajete
depresivni; kad vjerujete da ne biste trebali biti odbaeni, postajete
nesretni. Ako se pojave svom silinom, osjeaje ukazuju na postojanje
uvjerenja na kojem se temelje. Mogu se proistiti njihovim poveziva
njem sa sreditem Svijesti, koja ih i proizvodi. Vrste osjeaja kojima
se bavimo ukljuuju: strah, tjeskobu, seksualne nagone, ovisnost o
hrani i drugim supstancama, ljutnju, snane prisilne radnje, tugu, de
presiju, usamljenost, posesivnost, bespomonost, dinamiku odnosa, i
bilo koju drugu osjeaju, koju u sebi uspijete prepoznati. Ako vam je
uope mogue shvatiti nain na koji proizvodite osjeaje, filtrirajui
iste osjeaje kroz vlastita uvjerenja, to e vam znatno pomoi pri
likom integriranja vaih osjeaja. Meutim, to obino nije mogue,
jer su i uvjerenja velikim dijelom podsvjesna. Tijekom naeg rada na
sebi, kako smo ve spomenuli, mi se ne trudimo intelektualno suoiti
s uvjerenjima i izmijeniti ih, jer se ona odravaju zahvaljujui suzbi
jenoj energiji i teko ih je izmijeniti s namjerom. Umjesto toga, inte
griramo osjeaju koju je proizvelo nae uvjerenje. Integriranje osje
aje dovodi do proienja suzbijene energije, ime se na miran nain
rjeavamo i samog podsvjesnog uvjerenja
Raspoloenja su neodreeni osjeaji neugode ili nevolje, koji se
ne pojavljuju dovoljno esto da bismo ih smatrali svojim glavnim
problemima, no ostaju uz nas gotovo kao teme koje se neprekidno
ponavljaju. Moete imati osjeaj da ne izgledate dobro, da se nikad

ne osjeate ugodno, ili ste nesigurni u sebe, niste oputeni s drugima,

mrzite troiti novac, abnormalno ste gladni, nervozni, nikad zado
voljni, i tako redom. Naoko bezazlena raspoloenja predstavljaju
druge, temeljnije energetske obrasce. Raspoloenja se ne smiju zane
marivati. Openito se mogu slijediti sve do svojih poetaka kroz
etvrto energetsko sredite, a odnosit e se na suzbijena pitanja kakva
su nesigurnost, seksualna neravnotea, pomanjkanje samopotovanja, usamljenost itd. Rad na raspoloenjima vjerojatno e jednako
onoliko doprinijeti integraciji samog sebe, kao i rad s tekim
emocionalnim dogaajima u vaem ivotu. Meditacija je najbolje
vrijeme za rad s onim raspoloenjima, koja nam se uestalo vraaju.
Stavovi su utemeljeni na energiji, pa se mogu i obraivati na isti
nain. Stavovi predstavljaju nae ograde, miljenja, i openito govo
rei - nae suzbijene obrasce.
Poticaji i elje odnose se na motivaciju; to je unutarnja prisila da
se zadovolje zamijeene potrebe. Umjesto to ih pokuavamo ostva
riti jurnjavom za iluzijom ili zadovoljenjem, moe se raditi na oslo
boenju i obradi njihove energije. Openito su poticaji iracionalniji
nego to su to elje. Kod elja mislimo da razumijemo zbog ega
nam je neto potrebno, pa ak i kad su mnoge od naih elja prisilne,
i nikada se u zbilji ne mogu zadovoljiti.
Ovisnika prisila je poticaj vezan uz neku ovisnost. Naprosto
moramo tragati za predmetom svoje ovisnosti, da bismo izbjegli
druge osjeaje, no obrada postupkom ipak nam prua i alternativnu,
drugu mogunost. Rad s osjeajem koji se nalazi iza prisile moe
dovesti do olakanja i osloboenja, ak i bez povratka na ovisniki
obrazac. To je na temeljni pristup u radu s ovisnou. Primjerice,
doivljavate li kroninu tjeskobu kad ste sami pa vas to navodi na po
ticaj da budete s drugim ljudima, moete taj poticaj smatrati prisilnim
i ovisnikim. Radite li na sebi obraujui tjeskobu, umjesto da vas ona
motivira, na kraju se moete posve osloboditi svoje ovisnosti.
Tjelesni dojmovi sami za sebe oblikuju posve odreenu vrstu
osjeanja. O njima se moe misliti kao o fizikim osjeajima, iako se
oni u stvari dogaaju u naem energetskom tijelu. Zbog toga tjelesni
dojmovi i mogu ukazati na na energetski status, a dojmovi koji se
ponavljaju, na energetske blokade. Kad doivljavamo pojedini dojam

tijela, nazivamo ga simptomom. Vano je da sluamo vlastito tijelo,

kako bismo dojmu omoguili da stigne u svjesno, i to jo prije no to
dostigne razinu svrstavanja u simptome. Dojmovi se mogu obraivati
postupkom, i dovode do neoekivano velike koliine proienih
osjeaja, jer je upravo energetsko tijelo izvorite osjeaja. Svjesnost o
vlastitom tijelu sredinja je za odreene meditativne discipline, u
kojima se vjebe sastoje u mirnom sjedenju i raanju svijesti o tjele
snim dojmovima. Rad s njima je od velike pomoi prilikom razvijanja
sposobnosti za osjeanja, jer se ona pojavljuju u tijelu. Postajui sve
osjetljiviji na sebe, otkrit ete da se osjeaje i dojmovi javljaju za
jedno. To je uzrokovano ispreplitanjem dvojca tijelo / um, o emu smo
govorili ranije. Poetak obrasca zamjeujemo prvo ili u osjeajama, ili
u tijelu. Usredotoiti se na jedno od njih, i postati ih svjestan, znai
zapravo dozvati u svijest i onaj drugi aspekt.
Nakon to ste izdvojili osjeaje koje elite obraditi, trebate znati
odrediti o kojima se od navedenih radi (valja ih izraziti u najjedno
stavnijim pojmovima), kao i koje su akre pritom ukljuene, primje
rice: osjeam ljutnju u solarnom pleksusu kad dospijevam u odree
nu situaciju. Ili, osjeam se osamljen u Srcu, kad me odbacuju. Ili
osjeam tjeskobu zbog novca u sreditu Opstanka, kad u potanskom
sanduiu ugledam nove raune. Ili se osjeam seksualno frustrira
nim u drugom sreditu pod odreenim uvjetima, ili moda ak i ne
prekidno. Pokuajte proistiti osjeaj ili dojam, te ga povezati s
odgovarajuim okidakim poticajem, ako ga ima - to jest, s vanjskim
dogaajem ili unutarnjom milju. Pritom je vano, potraiti osjeaj
koji se nalazi iza dogaaja.
Pozornost trebate prvenstveno ukazati svim onim dogaajima koji
imaju emocionalni naboj. Ponekad moete postati svjesni nekog osje
aja, no zatim ga zanemariti, mislei da je nevaan. Ali kad se zapone
te pribliavati sami sebi, uvidjet ete da su ovi osjeaji, koje vjerojatno
imate ve due vrijeme, stvarni problemi koji zahtijevaju vau
pozornost. Samo nikad do sada niste shvatili njihov znaaj. Ako se na
njima ne zaustavite, te ih ne iskusite i oslobodite, iznova ih potiskujete.
Mnogi osjeaji predstavljaju pokuaje podsvjesnog da se pro
isti. Nema beznaajnih osjeaja. Kad se oni pojave, pokuajte se
natjerati i nauiti da se automatski zaustavite i razaznate, da se u
vama upravo dogaa neto to je vrijedno vae pozornosti. Postupak
obrade ne zahtijeva nuno mnogo slobodnog vremena; moete

nauiti kako obraditi osjeaje u kratkom roku, da ih vie ne biste

suzbijali.
Na poetku vam i terapeut moe biti od velike pomoi, posebno
prilikom odreivanja vrste vaih pojedinih osjeaja i obrazaca, no
uope ne postoji potreba da se uz njega veete na bilo koji vremenski
rok. Jer, ovdje uite gledati na svoj ivot kao da ste vi sami terapeut.
A ivot sviju nas tako je oblikovan, da s apsolutnom tonou na
povrinu iznosi sve ono iz vae podsvijesti, s im se trebate suoiti.
To je svrha naeg postojanja na Zemlji. Sve to trebate nauiti bilo bi
- kako iskoristiti okolnosti to nas okruuju, da sebi olakamo put do
terapeutskog ishoda.
PREPOZNAJTE DUALISTIKE OBRASCE
Temelj emocionalnog stresa je nedostatak integracije. Postajemo
ovisni o jednoj strani bilo kojeg dualistikog iskustva u pokuaju da
izbjegnemo njegovu drugu stranu, utvrujui tako svoj obrazac pona
anja. Obrasci su skloni tome, da djeluju na podsvjesnoj razini. Bez
obzira na to, bitno utjeu na nas, ometajui nam percepciju stvarno
sti, i openito nas navodei da djelujemo na nain kojim sami sebe
ograniavamo.
Uz svaki na negativan osjeaj koji se vraa, usko je vezan i od
reeni obrazac naeg ponaanja. Vai i obrnuto; iza svakog obrasca
nai emo neko svoje uvjerenje. Obrasca ili uvjerenja ak niti ne mo
ramo biti svjesni, ali smo zato obino svjesni osjeaja, ukoliko nije
potisnut. U naem postupku zapoinjemo raditi s onim ega smo
svjesni, a to je osjeaj.
Kad se osjeaj obradi, postiu se dva ishoda. Prvo, proiava se
suzbijena negativna energija koja se izraavala kao osjeaj. Drugo,
dualistiki obrazac, koji proizvodi osjeaju, konano se oslobaa. To
e se dogoditi spontano, im obrazac integriramo, i nema potrebe na
tome svjesno i aktivno raditi. U stvari, traganje za obrascem moglo bi
se iskoristiti kao bijeg od samog osjeanja.
Prepoznavanje obrazaca
pomae, ali nije i sutinsko
Nakon to ste obradili svoje osjeaje, moete postati svjesni
nekih od obrazaca koje ste koristili, kao i uvjerenja, na kojima su se
oni temeljili. Jo ih se uvijek niste posve oslobodili, ali se nalazite na

putu integracije. Meutim, prepoznavanje obrazaca nije neophodno

da bi postupak bio uinkovit, a moe se dogoditi i tek nakon to se
obavi znatan dio proienja.
Pretpostavimo, primjerice, da ovjek ima problem s autoritetima.
On se neprekidno uputa u situacije u kojima dolazi u sukob s razlii
tim osobama od autoriteta, i to stoga, to podsvjesno trai ili privlai
upravo takve situacije, a moda ih, opet podsvjesno, sam i stvara. On
e esto parkirati automobil u zoni, u kojoj je to zabranjeno, postajui
srdit i neraspoloen kad na njemu pronae kaznu za prekraj.
No, ozbiljniji znakovi ukljuivali bi ponavljane sukobe na rad
nom mjestu, kad bi on postajao kivan na suradnike im se za to ukae
prilika, mislei da ga nadziru, manipuliraju njime ili ga iskoritavaju.
Snaga uma da projicira okolnosti koje lee u podsvijesti je tolika, da
e mnogo puta sukob imati i stvarnu osnovu. Podsvjesna energija
postaje dovoljno snana, da uistinu i moe stvoriti ugnjetavake
okolnosti. Rjee bi se moglo dogoditi da je ugnjetavanje samo vie
nje (percepcija) te osobe, to bi tada bilo i manje izraeno u objektiv
noj stvarnosti.
Sukob s autoritetom je njegova nedaa, uzrokovana sreditem
Moi. Podsvjesno i iracionalno uvjerenje, koje se nalazi na dnu tog
sukoba, moe biti - da su svi autoriteti negativni, manipulativni i
ograniavajui. Takvo uvjerenje pobuuje u njemu dualistiki obra
zac ovisnosti o odreivanju samoga sebe kao pobunjenika, zbog nje
gova preziranja svih autoriteta. On pokuava pobjei u slobodu,
odbacujui sve autoritete. Integriranija percepcija ove dualnosti bila
bi razumna samostalnost, uravnoteena s potovanjem autoriteta kao
predstavnika suraivake prirode, koja u drutvu prevladava.
On osjea, najvjerojatnije, bijes zbog toga to njegov ivot nad
ziru drugi. Osoba pritom obino nema uvid ili znanje da sama prepo
zna ovaj sukob, i stoga se moe lako dogoditi, da itav svoj ivot
ostane nesvjesna izvorita svoje patnje. Vjerojatno je suzbijala mno
go srdbe, to je i dovelo do kroninog stanja. Usput, srdbu mogu
uzrokovati i drugi obrasci. Kronina prisutnost ove osjeaje ne uka
zuje nuno ili iskljuivo na problem s autoritetima.
No, ako takva osoba savlada uinkovitu metodu za proienje
svoje suzbijene ljutnje, moe ostvariti njene terapeutske prednosti i
bez uputanja u razumijevanje izvorita opisanog obrasca, koji zapra
vo i uzrokuje njenu ljutnju.

Za nju, naime, spoznaja o postojanju obrasca sukoba s autorite

tom nee imati nikakvo znaenje, sve dok ne dopre do odreene
toke u proienju. Moemo joj objasniti o emu se radi i ranije, no,
nee shvatiti. Svijest o obrascu postie se prirodnim putem, a to moe
trajati sve dok traje i postupak terapije. Pa i kad jednom prepozna
svoj obrazac, nee se odmah osjetiti osloboenom od njega. Terapija
proienja mora se nastaviti, iako e sad vjerojatno napredovati zna
tno bre, jer se konano moe poeti raditi i na samom obrascu.
Na slian nain trebate postupiti i sa svijeu o samom sebi. Dok
integrirate osjeanja, inite stvarni, opipljiv napredak u svom radu na
sebi. Kad stigne pravo vrijeme za to, postaje oevidan obrazac koji se
nalazi ispod, a na kraju i uvjerenje, prikriveno tim obrascem.
Kad jednom postanete svjesni obrazaca svog ponaanja, nad nji
ma moete poeti meditirati. Time se uveava vae znanje o obrascu,
i oslobaa suzbijena energija. Osjeaje naviru, samo da bi se to prije
integrirale. A moete krenuti i dublje - u svijest o nainu, na koji
otkriveni obrazac utjee na vae ponaanje, te zatim umanjiti njegov
utjecaj, prihvativi ga takvim kakav jest.
Na poetku spoznaje o svojim obrascima, moi ete osjetiti na
dolazeu osjeaju i prije, no to se ona izgradi. Svijest o njoj pomoi
e vam da je neutralizirate, ako to elite. Postupak sad ve postaje ne
potreban, jer se ne stvara energija, a suzbijena osjeaja nije prizvana
na povrinu, ili je ve proiena. Pa ipak, morate pripaziti da ne
biste postali isuvie intelektualno nastrojeni, mislei da nadzirete
svoje emocionalne reakcije samo zato, jer sad poznajete svoje obras
ce. Bolje je obraivati svaki osjeaj koji se poinje izgraivati, nego
tek pretpostaviti da smo ga neutralizirali prepoznavanjem njegova
obrasca.
Obrasce odraava
astroloka karta roenja
Kako raspolaem znatnim iskustvima vezanim uz astrologiju,
uvijek u radu s klijentom koristim i njegovu astroloku kartu roenja;
ona mi pomae u prepoznavanju obrazaca, koje je potrebno integri
rati. Poloaj planeta u trenutku roenja predstavlja energetske poten
cijale nae nutrine, i vrlo dobro odgovara odnosima energija izmeu
akri. Tako mogu odmah prepoznati blokade u pojedinim akrama, a
zatim s njima izravno raditi, pomou disanja i rada na tijelu.

Astroloka karta roenja prua uvid koji nadmauje, ali i uklju

uje okvirne dogaaje sadanjega ivota, a posebice odnose s rodite
ljima. Ona takoer moe potkrijepiti neije iskustvo. Ako osoba ima,
na primjer, potencijal za prisilne seksualne probleme ili problem ljut
nje, to se jasno iskazuje u psiholoki obraenom tumaenju karte.
No, astrologija ne daje rjeenja - ona samo moe prepoznati postoja
nje problema.
Na je sredinji cilj integracija obrazaca, a ne njihovo uklanjanje.
Naravno, integracija se moe obavljati i bez pomoi astrologije. Kad
se ne koristi karta roenja, naprosto poinjemo s radom bez nekih
znanja o postojeim obrascima, radei sa stvarnom energijom koja se
osjea. Obrasci e se pojaviti tijekom vremena. U praksi, velikim
dijelom inimo to isto kad koristimo kartu, samo to nam ona prua
poetnu toku intelektualnog prepoznavanja obrazaca.
Raamo se s nekoliko glavnih obrazaca. Naa je ivotna zadaa
upravo rad na integraciji tih obrazaca, koji nam uzrokuju toliko pat
nje. Moramo shvatiti da emo u tome napredovati tek postupno i po
lagano. Polagan, no stalan napredak zapravo je najsnanija vrsta pre
obrazbe, jer kad postiemo neke rezultate preko noi, oni nestaju
jednakom brzinom kakvom su se i pojavili.
POSJEDUJTE SVOJE ISKUSTVO
Jedno od najvanijih naela postupka je potreba, da posjedu
jemo neko iskustvo. Suzbijanjem smo u prolosti stvorili vlastitu
karmu - podsvjesni spremnik naih negativnih energija, koje projici
ramo prema van. Zatim sve tumaimo na izokrenut nain, doivlja
vajui negativnosti od strane druge osobe ili neke okolnosti kao
usmjerene prema nama. Ovi izvanjski uinci djeluju kao zrcalo, odra
avajui nam tako nae vlastite negativnosti. Oni su samo glumci u
predstavi, koju reiramo mi sami. Djeluju upravo na takav nain, da
mogu iznijeti na vidjelo one suzbijene osjeaje, koje u sebi nosimo. A
to je zadaa, koju smo im podsvjesno i zadali.
Ovo razumjeti, te preuzeti odgovornost za bilo koju od negativ
nosti s kojom smo suoeni, znai posjedovati svoje iskustvo. Nikuda
se ne dospijeva s preobrazbom bilo kojeg osjeaja ili iskustva, sve dok
ga ne posjedujemo u cijelosti. A kad ga dobijemo, otkrivamo kako
esto moe biti prepuno izazova i teko. Moete biti uvjereni da prema

vama nepravedno postupaju; moete osjeati ljutnju ili gorinu zbog

toga, no ako za to ne preuzmete odgovornost - promaili ste. Morate
pretpostaviti da ste vi sami stvorili svoje negativno iskustvo, i to
projiciranjem vlastitih suzbijenih energija.
Prepoznajte da upravo projicirate
Najvaniji aspekt svijesti je shvatiti, da upravo projicirate. Sve
dok to ne postignete, vi spavate. Naslijepo reagirate na svoje projekci
je. A kad postanete toga svjesni, prestajete reagirati; posjedujete svoje
iskustvo, umjesto da ga odbacujete, ili doputate da vas ono pokree.
U stvari, kad se naete u prvom stupnju postupka, neete biti u
stanju uiniti bilo to drugo, osim pretpostaviti da posjedujete; to
neete gotovo niti osjetiti, jer se jo nalazite u intelektualnoj fazi, pa
e va osjeaj o posjedovanju nuno biti puka intelektualna pretpo
stavka. Morate teoriju vezanu uz posjedovanje iskustva shvatiti u
njenoj punoj dubini, da biste mogli nastaviti, imajui u nju povjere
nja; posebno se to odnosi na razdoblja emocionalnog stresa, kad ba i
nije jednostavno zadrati jasana uvid.
Uvijek kad zapoinjete s postupkom, krenite od pretpostavke da
ste sami odgovorni za ono, to se dogaa pred vama. Drugim rijei
ma, nemojte za to okrivljavati druge osobe, neku stvar ili situaciju.
Ali, ne okrivljujte niti sebe.
S obzirom na to, da je posjedovanje od sutinskog znaaja za rad
na samom sebi, jo jednom tono utvrdimo kako stvaramo negativnosti, s kojima se susreemo. Moemo rei da se to dogaa na etiri
sljedea naina.
1. Dualnost
U jednostavnom dualistikom iskustvu nije na djelu podsvjesna
karma. Uoena negativnost tek je sastavni dio uoene pozitivnosti - i
znamo, da oboje treba iskusiti.
Primjerice, zadovoljstvo ubrzo gubi svoje bljetavilo i sjaj. Ono
ne traje, i ini nam se da sa sobom donosi i negativnosti koje nismo
predvidjeli. Stoga stvaramo i druge aspekte, pripisujui im nega
tivne vrijednosti, da bismo uravnoteili meusobno djelovanje. To je
dualistika projekcija; nije utemeljena na proienju prethodne
karme.

Dualistika projekcija se znatno pojaava kad smo privueni, ili,

suvremenim jezikom reeno, kad postanemo ovisni. Kad smo ovisni o
neemu, to znai da smo uz to vezani prisilom. Moramo to imati zbog
naih pogrenih uvjerenja. Svoje smo potrebe odabrali na taj nain,
da postajemo ovisni o izmjeni energije s predmetom nae ovisnosti,
bilo da se on javlja u obliku sigurnosti, ili neke supstance, moi ili
osobe.
Kad ne bismo bili ovisni o iskustvu, ne bismo niti prolazili kroz
naizmjenina stanja zadovoljstva ili patnje. Prije svega, ne bismo
pronalazili istu vrstu zadovoljstva u njemu, kao kad smo ovisni.
Svoje zadovoljstvo u ljubavnoj vezi nali bismo, na primjer, u dije
ljenju i uzajamnoj podrci, i ne bismo u njoj bili samo zbog straha ili
osamljenosti. Ovisni, prestajemo biti slobodni; moramo biti uz pred
met svoje ovisnosti, i moramo ga nadzirati. Kad nismo ovisni, dopu
tamo drugoj osobi njenu slobodu i uivamo u zajedniki provede
nim trenucima, ne osjeajui ikakvu prisilu.
Ista razlika postoji i u nainu na koji se odnosimo i prema drugim
stvarima. Moemo ih zloupotrijebiti, ili ne zloupotrijebiti. Naravno,
ovisnost nije svjesni odabir, ali moramo upoznati nain, na koji ona
djeluje.
2. Projekcija - proienje
Na ovom se stupnju, podsvjesna energija i obrasci projiciraju na
stvarnost, pa se tako zapaaju stvari, koje jednostavno ne postoje.
Vidimo ono, to nosimo u sebi - ono, to i ne znajui projiciramo sa
mo stoga, da bismo to proistili.
Dogodi se nesrea. Posvjesno prepoznaje, na to je i ekalo; pro
jicira na nesreu, doivljavamo suvie burni osjeaj. Iracionalni smo.
Projekcije se mogu kretati od jednostavnih i zabavnih, tek pogreno
vienih dogaaja, pa do izofrenine paranoje.
Va susjed iznosi svoj otpad iz kue na smetlite, a vi postajete
ljutiti, jer je pri tom suvie buan, ili to ini u krivo doba dana, ili je
uprljao hodnik, itd. Vi projicirate i proiujete ljutnju, utemeljenu
moda na vaem uvjerenju, da bi vaa kua ili ulica morala imati po
sve odreen izgled. Da reagirate bez optereivanja ove nezgode pod
svjesno suzbijenom ljutnjom, vjerojatno biste se nasmijali susjedu jer
je bio tako nespretan (moete ga voljeti iako ste mu se zbog toga na
smijali), i to bi bilo sve.

Ili, kupili ste novi automobil, ali odjednom smatrate da je to ipak

pogreno odabrana marka, ili da neto s njim nije u redu, ili da su vas
prevarili. Projicirate, i proiavate vlastitu nesigurnost.
Osjeate da vas nikad nitko ne bi mogao voljeti, da ete zauvijek
ostati sami i osamljeni, i da vas ak niti va partner nikad nee razu
mjeti, ve i zbog onoga to je upravo ona ili on uinio. Projicirate, i
proiavate osamljenost.
Ove se osjeaje proiavaju zato, jer su prije toga bile suzbijane.
Na povrini se pojavljuju kad okolnosti postanu podesne za to, to jest,
kad naie dogaaj ili negativna strana dualistikog iskustva, koja e
podrati vau projekciju. Susjed je moda zaista i bio neobziran, i tako
redom, ali je i vaa reakcija bila preuveliana. Vi pretjerano reagirate.
U jae uznapredovalim sluajevima, podsvjesno izazivamo dru
ge, a zatim reagiramo na njihovu reakciju. Va susjed ne vodi brigu o
svom otpadu zato, jer ste vi takva cjepidlaka; uistinu ste kupili pogre
nu marku automobila, iako vam je prodava drukije savjetovao;
postavili ste nerazuman zahtjev svom partneru, a zatim reagirali ne
raspoloenjem i oajem kad vas je ona ili on odbio.
Sami padate u vlastitu zamku.
Sluajevi kakav je ovaj teko se mogu prepoznati u vrijeme kad
se dogaaju. Upravo stoga morate uvijek krenuti od pretpostavke:
im se pojavi neka potekoa, vi to projicirate sami, i tako proia
vate negativne osjeaje.
3. Projekcija - izraavanje (manifestacija)
Sljedei stupanj stvaranja naeg iskustva manje je oevidan, no
jo mnogo obimniji od prva dva. Podsvjesno suzbijene energije ne
vjerojatno su narasle, i zaista mogu i u stvarnosti stvoriti uvjete koje
susreemo u, kako se ini, vanjskom svijetu. Kad neprekidno suzbi
jamo osjeaje koje se javljaju u drugoj fazi, tada stiemo i u ovu, u
kojoj se veina nas ve i nalazi, i to na mnogim podrujima.
O stanju projekcije - ispoljavanja, vrlo se mnogo govori u
radovima vezanim uz New Age. Siguran sam da ste ve uli ono: Ti
si ono, to misli, ili primjerice Izmijeni svoja razmiljanja, i tvoj
e se ivot izmijeniti. Naa uvjerenja stvaraju na svijet. Meutim,
problem se javlja zato, jer velik dio onoga to mislimo ostaje na
podsvjesnoj razini, a osim toga, teko se zamjeuje i mijenja, pa ak i
bilo kojom od tehnika reprogramiranja, za koju ste mogli uti.

Ono to zapravo izlazi u svijet, to oblikuje nae iskustvo te nam

se potom vraa, nisu naa uvjerenja, ve suzbijene podsvjesne ener
gije, nastale kao ishodi tih uvjerenja. Privlaimo upravo onu istu
energiju, koju i suzbijamo. To radimo zato, da bismo dozvali svoje
podsvjesne energije u svijest, a zatim ih proistili. Jako razljuena
osoba moe suzbiti svoju ljutnju ak do te mjere, da sama postaje rt
vom iracionalnog ispada neke druge osobe, napada nasilnika, ili ak
prometne nezgode. A injenica, da se suzbijena energija prenosi i iz
naih prolih ivota, pomoi e nam pri objanjenju - zbog ega
naoko posve neduna osoba doivljava takve nevolje.
Ovo je ujedno i sutina teorije o karmi; odnosi se na dogaaje,
koji se na nas sruuju bez nekog vidljivog razloga. Biti roen u siro
matvu, trpjeti nevolje, osamljenost, lou sreu, i tako dalje - sve ove
okolnosti imaju svoje ishodite u energijama koje nismo oslobodili
na pravi nain, ve smo ih nosili u svojoj nutrini.
Ljubavne veze osobito su podesne za karmiki prijenos. Moe se
pretpostaviti, da glavne potekoe koje nas u njima snalaze proizlaze
zbog nepotpune razmjene s istom tom osobom u prethodnom ivotu.
Odravamo nau meusobnu povezanost jer smo meusobno privu
eni, dualistikim aspektima ljubavi / mrnje, nastojei ponoviti di
namiku odreenog odnosa sve dok se njegova energija ne oslobodi
na pravi nain.
Terapijom prolih ivota danas se uistinu i bavi ve nekolicina
psihoterapeuta. Sjetio sam se Rogera J. Woolgera, iju bih izvrsnu
knjigu Drugi ivoti, drugi mi preporuio svakom, tko se eli upoznati
sa stvarnostima utjecaja naih prolih ivota. Glavna bi pretpostavka
terapije prolih ivota bila, da e ponovno doivljavanje suzbijene
patnje iz prolog ivota uzrokovati ruenje sadanjih blokada.
Terapija prolih ivota je logina i uinkovita, ali osobno mislim
da ne trebate nuno ii u prolost, da biste oslobodili suzbijene
osjeaje. U nju je ukljuena vaa prolost kako iz djetinjstva, tako i iz
ranijih ivota. Prolost je oblikovala sadanjost, a problemi i osjeaji
s kojima se suoavate danas posve su isti kao i oni, s kojima ste se
sukobljavali nekada. Stvar je u tome, da trebate shvatiti energije kroz
njihovo prihvaanje i doivljavanje, te prestati s odbacivanjem sa
moga sebe, jer to onemoguava njihovo oslobaanje. A to se vrlo
djelotvorno moe postii i radom s negativnim osjeajima, onakvima
kakvima ih sagledavate danas. Naprotiv, vi moete otii u svoj proli

ivot, zadrati pritom odbacivanje samog sebe, i time jo uvijek ne

postii pravi cilj - osloboditi ili integrirati vlastite osjeaje.
4. Spontano proienje
Posljednji nain na koji stvaramo vlastito iskustvo nije potaknut
nikakvim vanjskim djelovanjima, nego se javlja tijekom meditacije,
ili rada s tijelom, ili u bilo koje vrijeme. Jer, im jednom zaponemo s
radom na sebi, postavljamo pozornicu i za spontano proienje.
Spontano proienje uzima oblik negativnih osjeaja, koje izne
nada poinju navirati bez nekog posebnog razloga. Tuga, ljutnja, de
presija, seksualna osjeanja, raspoloenja, bilo to - svi se ovi osje
aji mogu privremeno ak i pogorati, prije no to shvatite, da valja
zapoeti s radom na sebi. To je uobiajeno za sve one, kod kojih je
dubok unutarnji rad ve potaknut. Treba se pozitivno protumaiti, jer
je znak da se oslobaate svojih psihikih otpadaka i neistoa. A kad
se svega toga oslobodite, morate to i proivjeti; ako se suprotstavite,
samo ete iznova sve suzbiti.
Koliko dugo traje proienje? Jednom kad shvatite to ste zapra
vo radili sami sebi, i to vjerojatno itav svoj ivot, ali i u prolim ivo
tima, te kad uinite pomak prema duhovnom ili orijentaciji na vlastite
osjeaje, ne moete vie biti ista osoba. Postajete nemirni u svijetu koji
vas okruuje, jer vas vie ne privlae oni stari, materijalistiki ciljevi, a
ipak ste jo uvijek pod opsadom zbog oslobaanja psihikih otrova iz
vae nutrine. Nadalje, neete imati neku stvarnu predodbu o tome,
kako e va ivot izgledati ubudue, kad se razvije i vaa via svijest.
Ovo je buenje uistinu vrlo osjetljivo razdoblje, pa budite vrlo njeni i
vodite brigu o sebi. A- koliko dugo? Koliko god vam za to treba.
POTVRDITE DA OBRAUJETE
Intelekt je dom nae sposobnosti za donoenje odluka. Vana
djelatnost intelekta je i vaa svjesna odluka da nastavite s postupkom,
te da vie ne ponirete u nesvjesno i odbacivanje sebe, to bi onemo
guilo integraciju
Kad potvrdite da nastavljate s postupkom, automatski u rad uvo
dite sve vjetine koje ste dosad nauili. Nije potrebno razmiljati o to
me, to treba uiniti slijedee; jednostavno promatrajte, dok vai
problemi mijenjaju svoj izgled i perspektivu iz koje ih doivljavate,
jer vas to vodi do integracije.

Prihvaam sebe, svoje osjeaje i svoje

ivotne okolnosti takvima, kakve jesu. Ne
okrivljujem nikoga, shvaajui da sam ja
sam stvorio ono, to opaam. Prestajui
izbjegavati svoje iskustvo, omoguujem
konanu preobrazbu. Moja ljubav prema
samom sebi raste zbog hrabrosti, koju
iskazujem prihvaajui sebe i suoavajui
se sa sobom - takvim, kakav jesam.

7. Prihvaanje
Prihvaanje je drugi korak u Integrativnom postupku. U ovoj
toki, ve smo postali svjesni negativnog osjeaja ili stanja, i stvorili
smo intelektualnu pretpostavku da smo sami za to krivi. Moda jo
uvijek ne razumijemo njenu dubinu i znaaj u cijelosti; pa ipak, svje
sni smo da postoji neto bolno, to treba rijeiti.
Bolni osjeaji se jo nisu proistili; oni i nadalje ostaju snani, jer
smo ih iz navike nastavili odbacivati. Odbacivanje svojih osjeaja za
pravo je odbacivanje samog sebe, jer - na odreenoj razini, mi i je
smo nai osjeaji. Otkrivamo da se vrtimo u beskonanom krugu pat
nje i odbacivanja sebe, to je suprotno ljubavi prema sebi.
Odbacivanje osjeaja takoer je njihovo suzbijanje. Patnja ostaje
suzbijena, i kad god uspije prodrijeti do nae svijesti, mi je iznova
suzbijamo kroz odbacivanje samih sebe. U ovom emo poglavlju
istraivati naine na koje odbacujemo, pa ak i kad to ne elimo.
Odbacivanje samog sebe zaista je kritino pitanje, pa emo ga istra
iti u svim pojedinostima.
U nama postoji neto, to je sklono gotovo automatskom odba
civanju sebe, ili pak - suzbijanju. Radilo bi se o istim nagaanjima
kad bismo pokuavali potraiti razloge za to, no ini se da je to dio
ljudske prirode. Suzbijanje je zahtjev koji pred nas postavlja nae
postojanje, onakvo kakvo mi poznajemo. Kad ne bismo imali svoju
karmu, svoje suzbijeno u podsvjesnom, ne bi bilo niti razloga za
postojanje svijeta u metafizikom smislu. Svijet je naa projekcija, a
projekcija mora sadravati suzbijene sadraje. Mogli biste pomisliti,
da je ovakvo poimanje posve nevano za rad sa samim sobom, no
meni osobno bilo je od velike pomoi; zahvaljujui njemu, postalo je
lake zadrati perspektivu na odreenoj razini, i ne obeshrabriti se
samo zato, jer u podsvijesti ima toliko toga kroz to valja proi.

Odbacivanje sebe je
djelatnost uma
Um - to su dveri koje se otvaraju ili zatvaraju, doputajui ili
onemoguujui time izravno iskustvo. Bilo kojom djelatnou uma,
kojom blokiramo izravno iskustvo, odbacujemo sebe; i obrnuto, bilo
kojom djelatnou uma, kojom se izravno iskustvo doputa, prihva
amo sebe.
Prihvaanje sebe vie je pasivna, nego aktivna ili agresivna oso
bina. Do njega dolazi kad se prekine mehaniko reagiranje uma ili
odbacivanje sebe. Tada nije potrebno uiniti nita vie, osim obustav
ljanja bilo kakvih radnji. Ustrojeni smo tako, da smo agresivni pri
likom traganja za svojim ciljevima u svijetu. esto se i unutarnjem
rastu okreemo s istom vrstom agresivnosti, nestrpljivi da to prije
postignemo pravi ishod. Ve i sam ovakav stav predstavlja - odbaci
vanje sebe. Prihvaanje se dogaa kad nema aktivnog traganja, kad
nema oekivanja ili nastojanja, kad dopustimo umu da miruje.
Kad se neto prihvaa, rue se prepreke uma na putu do izravnog
iskustva i do osjeanja dogaaja. Kad osjeate, ne suzbijate; nalazite
se upravo u tom trenutku i dogaaju. Ili intelektualno radije elite da
taj trenutak bude takav kakav jeste, te da to nema nikakve veze s
vaim prihvaanjem. Ako prihvaate sebe, va um vie ne blokira va
e osjeaje.
Intelekt ostaje slobodan da sam odabere, to mu se vie svia. Ne
morate neto voljeti da biste to prihvatili. Vaa elja da se dogaaj
pred vama odvija drukije, mogla bi vas natjerati da ga aktivno po
kuate izmijeniti, no takav odabir nee utjecati na vae prihvaanje
dogaaja.
PRIHVATITE SEBE
Kad sam se tek zapoeo zanimati za rad na sebi, privlaili su me
oni uitelji i metode, koje su mi nudile pristup i pomo za mijenjanje
sebe u bolju osobu, bez mana koje sam smatrao prijepornima.
Takoer sam pokuavao razviti sposobnosti koje bi mi pomogle
dosegnuti ono, za to sam smatrao da e me uiniti sretnim. Tako su
me privukle terapije rasta - kao sredstvo za vlastito napredovanje.
Jo uvijek me privlae, ali sad ve iz drugog motiva. Sad traim
prihvaanje i integriranje, a ne mijenjanje. Prihvaajui, postajem

svjestan dijelova sebe koje prije toga nisam poznavao; moja se osob
nost proiruje i obogauje; obrasci se uravnoteuju; nastupa rast.
Nadam se, da sam vam do sada uspio uspjeno pribliiti misao,
da je pokuaj izbjegavanja ili promjene svega negativnog to opaa
mo, nastojanje da budemo bolji i da vie volimo, na kraju zapravo po
raz nad samim sobom. Moete pokuati izmijeniti sebe, ali - kad se
borite protiv negativnoga, time ga samo osnaujete. U borbi s nega
tivnim, borite se protiv sebe, i ne moete pobijediti. Samo uspijevate
suzbiti negativne energije kroz odbacivanje sebe. Time se ne rjeava
ju podsvjesni konflikti, i okolnosti se vraaju, samo na drugome mje
stu, u drugo vrijeme. Svakako, to nam ne daje pravo da zbog toga na
stavimo djelovati na negativnosti, ve jednostavno, da ne pokua
vamo silom ostvariti promjene.
Rast se javlja kroz integraciju, a ne promjenu. Ne moete za
rastom izravno tragati. Ne moete izravno tragati ni za promjenama
na samom sebi. Integracija se dogaa nakon to iskreno prihvatite tko
ste i to ste upravo ovaj tren, bez nastojanja za promjenom bilo kojeg
dijela samih sebe. Upravo je traganje za promjenom ono osnovno
stanje uma, kojim odbacujemo sebe.
PRIHVATITE SVOJE OSJEAJE
Da biste se integrirali i rasli, morate prihvatiti i iskusiti svoje
osjeaje, ma kakvi oni bili. Ako vam neto nije uspjelo, pa ste razoa
rani, tada prihvatite i iskusite svoje razoaranje. Ako se zbog neega
ljutite, prihvatite i doivite svoju ljutnju u cijelosti. Ako ste pod
nekom prisilom, prihvatite i proivite svoj osjeaj prinude. Upamtite,
time vam ne elim rei da trebate djelovati na bilo koju od ovih
osjeaja ili biti njome motivirani; samo vam kaem, da se ne smijete
opirati da tu osjeaju i osjetite.
Do odbacivanja sebe ne dolazi zato, jer
imate negativne osjeaje - Odbacivanje sebe
dogaa se, kad te osjeaje odbacujete
Drugim rijeima, osjeaji nisu nikad oni koji odbacuju sebe ili se
prihvaaju, pa ak i osjeaj mrnje prema sebi. Stav prema osjeaji
ma je onaj, koji prihvaa ili odbacuje.
Ako u sebi otkrijete podsvjesne osjeaje negodovanja, nezado
voljstva ili mrnje prema sebi, morate s njima postupati vrlo oprezno.

O takvim se osjeajima svakako moe misliti kao o odbacivanju se

be, ali - paradoksalno, to nije tako, ako ih samo moete prihvatiti.
Jedino kad odbacujete osjeaje, tada odbacujete i sebe. Osjeaji mr
nje prema sebi su ono, to mi projiciramo na svijet. Mrzimo sebe, za
tim to suzbijamo te projiciramo. To doivljavamo kao da drugi mrze
nas, ili mi njih.
Proganjanje samog sebe predstavlja pohranjenu suzbijenu ener
giju, jednaku svim drugim negativnim osjeajima. Treba je nekako
proistiti. Kad svjesno prihvatite i iskusite energiju, dolazi do proienja. Dopustite osjeajima mrnje prema sebi da postoje bez imalo
osjeaja krivnje zbog toga. Dopustite im da uu u podruje svjesnog,
te da obave svoje energetske cikluse. Dok prihvaate ove osjeaje i
ulazite u njihovo izravno doivljavanje, oni se proiavaju. Do
ivjet ete proienje zarobljene energije, koja je na vas toliko utje
cala. Spontano ete shvatiti povijest svog osjeaja, i kako su nastali
obrasci iza te mrnje, odlazei moda ak i u okolnosti iz prolih
ivota. No, sve e se ovo dogoditi tek kad zaponete s njihovim pri
hvaanjem.
Prihvaanje - to znai prihvatiti, da
ete ponekad biti i nesretni
Nesreu je mnogo lake prihvatiti kad uspijete shvatiti duali
stiku prirodu postojanja. Dualizam znai, da srea i nesrea uvijek
nailaze zajedno, ruku pod ruku. Ako moete prihvatiti obje strane tog
dualizma, tim ete prihvaanjem oznaiti i poetak svoje prave preo
brazbe. Poinjete rasti i nadilaziti ovo pitanje. Paradoksalno, poi
njete doivljavati drukiju, nedualistiku vrstu sree, one sree koja
ne ovisi o okolnostima. Srea postaje bezuvjetna i beskrajna.
Ovo je obrazac za pravu promjenu. Pravu i trajnu preobrazbu po
stiemo kad integriramo ono dualistiko iskustvo u svojoj nutrini.
Vie ne kucamo samo na jedna vrata bilo koje dualnosti, te se opiremo drugoj i suzbijamo je, odbacujui tako same sebe.
Koncept integracije dualnosti vjerojatno je prvi u suvremenu psi
hologiju uveo Jung. Oblikovao je tu ideju tako, da je tvrdio kako
moramo prihvatiti svoju mranu stranu, onaj tamni i negativni aspekt
koji suzbijamo zbog njegove bolne prirode. Njegovo je miljenje
bilo, da svi mi imamo takvu prirodu. Sklapanje mira s njom bio je

jedan od sredinjih ciljeva u njegovom radu. Ovaj postupak ima

takav pristup, da e vam to i omoguiti.
Ako ve trebate prihvatiti svoju negativnu stranu, ili svoju bijedu
ako tako elite, kako moete biti sigurni da ete se uspjeti osloboditi
njenih okova? Ve i postavljanje ovog pitanja u sebi ukljuuje motiv
izbjegavanja. A taj motiv zaustavlja prihvaanje i integraciju. Toliko
je krhka priroda prihvaanja. Ne moete prihvatiti, da ete se toga
osloboditi; no morate prihvatiti, kako bi to postalo dio vas samih.
Predajte se
Prihvaanje je samo suvremeniji naziv za ono, na to se u klasi
noj terminologiji mislilo pod predati se. Predaja je sloen predmet, a
ve sam susreo ljude koji ga, prema mom skromnom miljenju, po
greno shvaaju. Znai li predaja slijepu poslunost prema guruu, po
svemanje predavanje vanjskim dogaajima i osobama, oajavanje
nad osobnim okolnostima, pokuaj unitenja ega neke osobe njenim
razotkrivanjem, ili jednostavno - nezainteresiranost? Ili pak znai
potpuno pristajanje uz nae vlastite poticaje? Ne, to nije nita od sve
ga navedenog, jer su to samo zamke koje nam stoje na raspolaganju.
Predaja je osobni koncept, koji raste i mijenja se dok se bavite
aktivnim duhovnim vjebanjem, kakvo je ovaj postupak. U osnovi je
to prestanak opiranja onome to postoji u svezi unutarnjih osjeaja i
vanjskih dogaaja. Opiranje uklanjamo na duboke razine, ni zbog
kakvog razumnog razloga.
Otkrio sam, da mi je lake zapoeti njegovati predavanje na ra
zini tijela. Postajui svjestan fizikih osjeta, koji su u stvari doivljaji
energije, i prihvaajui ih bez ikakva izbora, nauio sam kako pri
hvatiti i osjeaje.
Predavanje osjeajama postupno e postajati sve lake, kako ete
nastavljati s radom na sebi. Prisjeam se, da sam doao do jedne to
ke, u kojoj sam priznao i prihvatio neizbjenost bolnih iskustava. I
dok sam se predavao mogunostima svoje ljutnje -jer, ljutnja je bila
osjeaj na kojem sam radio - oslobodio sam svoj otpor na dubljoj
razini, pa je onaj prosuujui, analitiarski, zatitniki postavljen ego
konano popustio. Vie se nisam bojao svoje ljutnje. Vie mi nije bilo
toliko stalo do toga jesam li ljut ili ne, te sam uvidio da bi to savreno
stanje - kad ti nije stalo - znailo osloboenje. Nije bilo nuno potre
bno da ljutnja nestane, ve da se pojavi osjeaj da zbog nje nisam

zabrinut, da vie nisam vezan uz nju. Tako sam dospio u odgovaraju

e stanje za mogunost konanog proienja, no nisam se mnogo
oslanjao na to, znajui za postojanje mogunosti da se to nikad i ne
dogodi.
Konano stanje predavanja je ono, u kojem vie nema nikakvog
unutarnjeg otpora ni unutarnjem niti izvanjskom dogaaju kad se
pone odvijati. Svi koncepti, koji nam nareuju kako bi stvari trebale
izgledati, odbaeni su; ne postoji ono kritiko ja, koje procjenjuje sve
to nam se dogaa u ivotu, pokuavajui izbjei njegove odreene
dijelove i privijajuii se uz druge. Svakako, jo uvijek imamo svoj
osobni identitet, ali nai osjeaji nisu vie ometani; doputamo im da
budu takvi kakvi jesu, i ne moramo na njih utjecati ni na koji nain.
Mi smo stvarni.
Postati stvaran sadri znaajan dio emocionalnog prihvaanja
sebe. To znai taktino omoguiti svojim osjeajima da se ukau ka
da treba - znai biti ono to jeste, umjesto da budete ono to vi sami
mislite da biste trebali biti, ili ono to drugi od vas oekuju da budete.
Biti stvaran postaje mogue samo kad u cijelosti preuzmete odgovor
nost za svoje osjeaje. Sve do tada, drugi e postajati otueni ili pri
jetei raspoloeni kad pokaete negativne osjeaje, osjeajui da kri
vite njih ili okolnosti izvan vas samih za svoje stanje. Kad preuzmete
odgovornost za svoje osjeaje, drugi vam se nee uiniti prijeteima,
ve e dobrodolicom doekati i potovati vau iskrenost. Nikome
neete trebati jasno i glasno objaviti, da ste preuzeli tu odgovornost.
Jer, oni e to osjetiti i sami.
PRIHVATITE OKOLINU
Iskustvo se, u irem smislu, moe podijeliti u dvije vrste: unutar
nje i vanjsko. No, esto se sastoji i od oba elementa. Moe nam se i
niti, da je unutarnje uzrokovano vanjskim. Neto se dogodi, a mi na
to odgovaramo osjeajom. Meutim, i unutarnje i vanjsko odvija se
istovremeno; jedno ne uzrokuje drugo. Nadalje, mi sami stvaramo
svoja iskustva mehanizmima, o kojima smo ve govorili. Neprekidno
prekrivamo jednostavnu stvarnost svojim projekcijama, stvarajui
tako vlastito vienje ili tumaenje onoga to se dogaa.
Kako projiciramo na odgovarajue ekrane, neki od elemenata
koje smo projicirali uvijek uistinu i postoji u osobi ili okolnosti, koja
nam je posluila kao ekran. Prije postupka neemo to pokuati

izdvajati; osim to bi to bilo teko izvedivo u naem trenutnom stup

nju rada, zadralo bi nas u umu, sprijeivi tako integraciju. Stoga
emo pretpostaviti da je sve ono, to smo percipirali, naa projekcija.
Kasnije, kad integracija nastupi, objektivnije emo shvatiti sve ono,
to je svaka od strana pridonijela dogaaju.
Prihvaanje vanjskog ujedno je
prihvaanje samog sebe
Sve ono to percipiramo u vanjskom svijetu, stvorili smo sami
projekcijom, prihvaajui njene rezultate kroz prihvaanje sebe. Pri
mjerice, kad u drugima zapazite neke osobine koje vam se ne sviaju,
velikim ih dijelom projicirate vi sami. Moete li te osobine prihvatiti
bez nastojanja da izmijenite njih ili svoje osjeaje o njima, vi pri
hvaate sebe. Kad to uinite, moi ete prihvatiti i sve ono to ne
volite.
Drugim rijeima, nemojte se prisiljavati na to da vam se neto
svia, samo zato da biste to prihvatili. Sjetite se, prihvaanje znai otvaranje svojim osjeajima, ma kakvi oni bili. Prihvatite svoje osje
aje takvima kakvi jesu, prihvatite ono emu niste skloni, ali nemojte
na to djelovati. Budui da je vaa nesklonost rezultat vae projekcije,
ne bacajte krivicu zbog nje na drugu osobu. Moete li preuzeti odgo
vornost za ono to ne volite, moi ete se odnositi prema toj drugoj
osobi stvaralaki, nadilazei svoju nesklonost.
Slino tome, kad se radi o bilo kakvom stvarnom dogaaju ili
okolnosti koja na vas utjee, sebe prihvaate ako prihvatite i taj doga
aj. Ne krivite druge, i nemojte bjeati u razmiljanja da se to dogo
dilo vama. Vae podsvjesne psihike sile oblikuju okolnosti, koje
tono odgovaraju vaim potrebama. Svoju suzbijenu energiju proji
cirate na svijet, a zatim je doivljavate kao da izvana dolazi prema
vama. Iz toga proizlazi da - ako se opirete onome to se dogaa, ili
jednostavno, onome to jeste - zapravo odbacujete sebe. Borite li se
protiv dogaaja, borite se protiv samih sebe.
Razumijevanje navedenog smjeta sve nae potekoe u drukiju
perspektivu. Jer, ako smo sami stvorili dogaaj vlastitom projekci
jom, boriti se protiv njega u sebi nosi odreen aspekt poraza nad
samim sobom. Kad se borimo protiv sebe, tko moe pobijediti?

Prihvaanje ne podrazumijeva
samodopadnost
Ne biste trebali biti isuvie zadovoljni i ponosni na sebe, to ste
se konano uhvatili u kotac sa stanjima koja zahtijevaju stvaralaki
odgovor. Prihvaanje znai jedino to, da prihvaate stanje kakvo je
sada; prihvaanje se ne odnosi na budunost. Stoga prihvatite odgo
vornost za ovo stanje, pa i patnju povezanu s njim, ali takoer i poduzmite neto, da biste poboljali ili izmijenili okolnosti, ako je to
potrebno.
Velik je dio nae karme takav, da su sukobi i promjene neophod
ni. Poklonjeni su nam stvarni problemi koje moramo rjeavati na do
miljat i stvaralaki nain. Tekoa je u tome, da - ako ne proistimo
podsvjesno - uvijek iznova nastavljamo stvarati ili privlaiti jednake
okolnosti u svom djelovanju. Ako tom problemu pristupimo s pri
hvaanjem, do potrebne e promjene doi bez velikih tekoa. Stoga
morate napraviti razboritu ravnoteu izmeu djelovanja i prihvaa
nja, pri emu se naglasak mora staviti na prihvaanje.
Napomenuo bih i neto, to mnogi oito ne shvaaju na pravi
nain. Misle da se - ako ele prihvaati - moraju posve predati nega
tivnim okolnostima, a zatim prisiliti same sebe da u tim okolnostima
pronau neku dra. To je posve pogreno. Intelektualno, vi ste i
nadalje slobodni da imate svoje vee ili manje naklonosti. Jer, ono to
trebate prihvatiti su vai osjeaji, takvi kakvi jesu, koji se povezuju s
tim okolnostima.
Ako prihvatite bolna osjeanja vezana uz odreeni dogaaj,
prekidate s odbacivanjem samog sebe, ak i kad bi vam bilo drae da
ne osjeate nita. Taj vam se dogaaj i nadalje ne mora sviati, to bi
esto moglo biti mogue u mnogim sluajevima i okolnostima.
Meutim, kad prihvatite osjeaje koji se tiu vanjskog dogaaja, na
odreeni nain prihvaate i sam dogaaj, to e vas na kraju i dovesti
do integracije tog dogaaja. Nailazite i na proturjeja, da vam se neki
dogaaj istovremeno i svia i ne svia. Ne svia vam se na intelek
tualnoj razini; prihvaate ga na mentalnoj razini; osjeate ga na razini
tijela; ali, ipak poduzimate odreene korake da doe do potrebnih
promjena. Ovaj visoko metafiziki poloaj trebao bi biti toka do
koje na kraju stiete prilikom prihvaanja sebe, a posebno kad se radi
o dogaajima koji su oevidno destruktivni.

Primjerice, ako ste kao dijete bili zlostavljani, tada se uope ne

trebate niti truditi da intelektualno prihvatite zlostavljanje. Umjesto
toga, trebate prihvatiti svoje osjeaje vezane uz zlostavljanje. Tada
ste osjeali patnju, bijes, ponienje, naputenost, tugu; to su osjeaji,
koje trebate prihvatiti. Svi su se oni prikrili u vaoj podsvijesti jo od
ranije, a svrha vaeg iskustva bila bi samo da ih dozove u svijest, ka
ko biste ih proistili. Obradite li ove osjeaje vraajui se u prolost,
moete ih osloboditi.
S dogaajima koji nisu toliko destruktivni, ve samo neugodni ili
uznemirujui, otkrit ete da prihvaanje osjeaja koje oni pobuuju,
zapravo mijenja vae miljenje o samim dogaajima. O njima neete
vie razmiljati kao o problemima. Vae e se miljenje izmijeniti na
prirodan nain, i to u vrijeme oslobaanja negativnih energija dok
radite na sebi; to nije neto, to biste mogli sami izravno pobuditi.
Drugim rijeima, svialo se vama neto ili ne, to nema nikakve
veze s vaim prihvaanjem osjeaja, vezanih uz to. Sklonost ili ne
sklonost je posve nevana za osjeaj. Prihvatiti svoje osjeaje takve,
kakvi oni jesu - to je sve, od ega se prihvaanje samog sebe i sastoji.
NEMOJTE REAGIRATI
Nuan dodatak prihvaanju je, ostajanje bez reakcija. Ne moete
prihvatiti negativne osjeaje, a zatim misliti da imate slobodu djelo
vanja na njih, ili ih na bilo koji nain proiriti u beskraj. Bila bi to
ozbiljna pogreka. Prihvaanje ima smisla samo kad vi prestanete
reagirati.
Biti bez reakcije znai, ne uzbuivati se zbog negativnih osjeaja i
osjeaja, te ne biti njima motivirani. To ne znai da se prije svega
trebate pokuati opirati, ograniavati, nadzirati ili prestati doivljavati
osjeaje. Jer, osjeaji se pojavljuju spontano, a pokuaj da ih se obuzda
dovodi do suzbijanja. Trebali biste dopustiti da se i osjeaji, i bilo koji
fiziki izraaj koji ih prati pojave, jer je to dio unutarnjeg oslobaanja
(kakvo je i smijeh ili pla), no zatim na njih ne bi trebalo reagirati.
Kad ne reagirate, to vas ne odvodi u suzbijanje, jer doputate osje
aju da se u cijelosti izrazi u vaoj svijesti, uavi u njegovo izravno
doivljavanje. Sve to je potrebno za uklanjanje suzbijanja je izravno
doivljavanje osjeaja. Niste prisiljeni djelovati na osjeaj da biste
izbjegli suzbijanje. Kad se osjeaje pojave, nalazite se u nesigurnom
poloaju. Jo niste integracijom oslobodili niti jednu od napetosti u

osjeajima. Javlja se iskuenje da djelujemo na osjeaj, kako bismo

se oslobodili ove napetosti.
Nemojte to uiniti. Ne dopustite osjeaju da vas motivira. Ne
proirujte negativnost u beskonano, inei ili izraavajui bilo to,
to bi se vjerojatno na dui rok pokazalo samodestruktivnim. Nauite
sofisticirane tehnike koje e vam omoguiti da razrijeite negativne
osjeaje bez izravnog djelovanja na njih; no, tada prije svega trebate
vjebati snagu volje i samodisciplinu. Volja je vana djelatnost inte
lekta koji se sada mora koristiti.
Nereagiranje je od sutinskog znaaja s obzirom na aktivne osje
aje, kakve su srdba, posesivnost, ljubomora ili neodgovarajui
seksualni nagoni; no, ono je vano i na radu s pasivnijim osjeajama
kao to su strah, tuga ili osamljenost. Kad poputamo negativnoj osje
aji, kad nas ona motivira, tada ojaavamo snagu koja nama vlada,
kao i negativni obrazac. Kad ne reagiramo, oslobaamo se obrasca.
Najtee je ne reagirati kad nas netko napada, dok se mi branimo.
Ako ste vjebali nereagiranje u svoje slobodno vrijeme, meditiranjima, stekli ste sposobnost da izdrite i tijekom najstresnijih raz
doblja. Tada se moete mnogo djelotvornije izboriti za svoja prava,
jer vam osjeaje ne stoje na putu, iako moda jo uvijek osjeate
njihovo naviranje.
Kad prestanemo reagirati, to ne znai da emo ostati pasivni na
neiju agresivnost; to samo znai, da vie ne svaljujemo krivicu na
njega. I iako vam se na ovom stupnju to jo ne ini oevidnim, vi ste
sami stvorili ili privukli ono, za to vam se ini da se na vas obruava
iz smjera druge osobe. Sve to trebate intelektualno priznati, ali zbog
toga nemojte odustati od obrane svojih prava.
Dakle, kad vam se ini da vas druga osoba blokira, u stvari blo
kirate sami sebe. Osjeat ete srdbu, jer je vae sredite Moi fru
strirano, no nemojte niti pomiljati da vas je razljutio onaj drugi.
Preuzmite odgovornost za svoju srdbu, i oslobodite je se pomou
ovog postupka. Tek zatim moete nastaviti i s radom na odnosu s
tom osobom, kako biste uinili potrebne stvaralake promjene s ob
zirom na situaciju. Bit ete iznenaujue djelotvorniji u primjenji
vanju ove promjene, jer mu se vie neete pribliavati s osjeajem
ljutnje. No, vrlo je vjerojatno da e se situacija ionako automatski iz
mijeniti, ve i zbog vaeg prihvaanja sebe.

Izraavanje okrivljavanja
ne oslobaa negativnost
Psiholozi su se danas openito suglasili, da je nekontrolirano
ispoljavanje negativnih osjeaja neproduktivno za njihovo oslobaa
nje. Pod time mislim na sukobljavanje s drugima, svaanje, optui
vanje i prebacivanje krivnje na njih, vikanje ili ak i urlanje, i slino.
Uzimajui u obzir openite uinke nekontroliranog ispoljavanja osje
aja, nema sumnje da je ono zapravo destruktivno, i to najvie prema
samom sebi.
Kao prvo, time se ojaava pogreno uvjerenje, da je drugi onaj
koji je zapravo kriv; i zato se u takvim prilikama postavljate u svijest
rtve. Drugo, ono to dajete, vratit e vam se, i to najee uveano.
Toliko je velik broj ljudi koji nesvjesno lutaju uokolo u potrazi za
onima, s kojima bi mogli izmijeniti svoju negativnu energiju. Tree,
time se u zbilji ne dogaa nita to bi uspjelo zaista i osloboditi
osjeaju, jer ona i nadalje ostaje u vama, tek neto umirena. I etvrto,
napadajui druge vi ih ranjavate; oni se otuuju od vas, vrlo esto i na
kasnije nepopravljiv nain.
Pod znak pitanja stavio bih ak i vrijednost takvog energetskog
pranjenja u terapijskim seansama, kad klijent djeluje iz osjeaja,
udarajui po jastucima i slino. Primjerice, u sluaju srdbe usmje
rene na roditelje, obino mu se ne moe razjasniti da roditelji nisu
krivci za sve one patnje koje je kao dijete podnio. Kao to smo ve
rekli, dijete samo odabire uvjete koji e potaknuti one njegove karak
terne osobine, koje su u skladu s njegovom potisnutom podsvijeu.
Ova mu terapija moe stoga posluiti tek za utvrivanje i jaanje
njegova osjeaja krivice, to bi i mogao biti onaj prvenstveni razlog,
zbog kojeg se potisnuta srdba ne moe osloboditi. Pa ipak, nakon
energetske terapeutske seanse u kojoj se postie proienje,
oslobaa se i krivnja. No koliko se esto uspijeva doi do stvarnog
proienja, i do ega tada prije dolazi - do proienja, ili pak do
odbacivanja krivnje?
Nemojte zamijeniti spontanost
s emocionalnou
Prvi korak u izbjegavanju problema prisutnih kod nekontrolira
nog ispoljavanja osjeaja bio bi nauiti, kako prestati s reagiranjem.

Posve je pogreno zamiljati, da ete zbog toga postati manje

spontani, ili biti ogranieniji, ako tako postupite. Jer, biti spontan
znai, biti u stanju odgovoriti na pozitivan i stvaralaki nain na sve
ono to se dogaa, a ne biti vezan lancima uz bilo koji ve unaprijed
utvren emocionalni odgovor - kao robot to skae ovisno o tome,
koji emo gumb pritisnuti. Biti toliko izgubljen u svojoj osobnoj
drami da nema nadzora nad izvanjskim izraavanjem svojih nega
tivnih osjeaja nije nita drugo, nego nesvjesni emocionalizam. Kad
takva osoba vjeba nereagiranje, zapravo se privikava na preobrazbu
u onu vrstu osobe, kakva bi eljela biti. A kad ne uspije izdrati bez
reakcije, tada iznova odbacuje sebe.
PREPOZNAJTE ODBACIVANJE SEBE
esto postanemo svjesni nekog odreenog osjeaja, ili se suo
avamo s dogaajem koji nam se vraa, no nemamo naina na koji bi
rijeili to pitanje. Ostajemo zapleteni u iste osjeaje, bavei se njima
moda i godinama. Naprosto, ne znamo kako ih se rijeiti.
Ova osjeanja i dogaaji ostaju uz nas stoga, jer nisu proieni.
Kad imamo izravno proivljavanje i iskustvo neega, tada to odmah i
proiavamo. Ciklus energije se oslobaa i dovrava. Izravno proi
vjeti dogaaj znai, dovoljno dugo i na pravi nain ostati s osjeajem,
da bi se proienje moglo obaviti. Meutim, takvo je izravno
iskustvo esto onemogueno naim odbacivanjem sebe, pa se osjeaj
moda nikad niti nee proistiti. Guimo se u svojoj bijedi i
nevolji, u odbacivanju sebe. Osjeaj se bez prestanka vraa i vraa, a
mi ga uvijek nanovo suzbijamo.
Morate pozorno
nadzirati svoj um
Odbacivanje sebe dogaa se zbog djelatnosti uma. Mentalno rea
giramo na svoja osjeanja, umjesto da se odreknemo svake reakcije.
Naravno, ne dovodi svaka djelatnost uma do suzbijanja, ali mi toliko
esto volimo zloupotrijebiti svoje mentalne moi u podsvjesnom na
stojanju da izbjegnemo osjeaje! Kako je odbacivanje sebe proizvod
naeg uma, na intelekt - via djelatnost - to moe prepoznati, i
donijeti odluku da prestane s time, koristei pritom svoju diskrecionu
mo. Tada prestajemo odbacivati sebe jednostavno zato, jer smo ko
nano donijeli svoju svjesnu odluku da emo tako i uiniti.

No, da bi se odbacivanje sebe uistinu i zaustavilo, prvo moramo

postati svjesni naina na koji taj mehanizam djeluje, i to nam zapra
vo radi. Morate postati vrlo oprezni, pratei nain rada svog uma. To
je ona poznata punina uma iz budizma. Odbacivanje sebe samo je
dio nae osnovne uvjetovanosti, i moe se izmijeniti obrazovanjem i
svijeu o sebi. Kad postanemo svjesni naina na koji se odbacuje
mo, ta, zbiljska svijest postaje pokreta osloboenja i nadrastanja na
eg mehanizma odbacivanja sebe.
Potvrivanje (afirmacija)
Veliku nam pomo u ruenju tog mehanizma odbacivanja sebe
moe pruiti uporaba potvrivanja. Da bismo shvatili nain djelo
vanja potvrivanja, dopustite da prije toga nakratko objedinim na
pristup samoterapiji.
Integrativni postupak je tehnika za razotkrivanje, integriranje i
nadzirano oslobaanje traumatskih i negativnih osjeaja koje smo u
prolosti suzbijali, a nastavljaju nas muiti i danas. Suzbijeni osjeaji
sastoje se od energija, koje ostaju zarobljene u tijelu, u prikrivenom
obliku.
Meutim, odbacivanje sebe nije osjeaj koji se temelji na ener
giji; on dolazi od uma, a ne iz tijela. Odbacivanje sebe je stanje uma,
sredstvo kojim um iskljuuje nae iskustvo. Tehnike postupka kojim
se osjeaje oslobaaju stoga nee pomoi u promjenama tih uvjeto
vanih stanja uma, kakva su odgovornost i krivnja. U stvari, pokuaji
da se postupkom obradi odgovornost ili krivnja nee proi, a zadra
vanje odgovornosti ili krivnje u vaoj svijesti dok radite na tim osje
ajima samo e jo uveati va dojam odgovornosti ili krivnje. Pot
vrivanja se ovdje mogu iskoristiti da bi se izmijenila ova uvjetovana
stanja uma, te da bi ih se dovelo u ispravno stanje.
S druge strane, potvrivanja se ne mogu koristiti da bi integrirala
ili izmijenila suzbijene osjeaje. Bez obzira na to koliko ete puta
sami sebi rei da se osjeate odlino, ostat ete depresivni, ako je
depresija osjeaj s kojim se suoavate. Ako e uope i imati bilo
kakav uinak, tada e potvrivanje posluiti samo novom suzbijanju
negativnog osjeaja. Osjeaji se moraju iskusiti, proivjeti. U sljede
em emo poglavlju govoriti o ispravnom nainu uporabe potvri
vanja, te istraivati naine na koje treba mijenjati podsvjesni um, da
bismo prihvatili sami sebe. Za sada, dovoljno je upamtiti:

Integrativni postupak integrira osjeaje; potvrivanja mije

njaju um dovodei ga u ispravno stanje.
Naela, o kojima emo govoriti s obzirom na odbacivanje sebe
oduvijek su bila sredinja na tradicionalnom putu prema prosvijetljenosti. U suvremenom drutvu ova naela ostaju ista, samo se
moda naglasak izmijenio u odnosu na ono, to se smatralo odgova
rajuim u ranijim vremenima. Ipak, ostaje jedan problem koji se ne
mijenja, i koji postojano dri da se naela po svojoj prirodi smatraju
negativnima.
Izravno i tono ukazivanje na naine kojima odbacujemo sebe
moe postati i pomalo muno. Nadalje, kad jednom upadnemo u na
viku odbacivanja sebe, kao da smo skloni postati ovisni o mentalnoj
uvjetovanosti koja nas zadrava uz suzbijanje. A kad bacimo rukavi
cu izazova toj uvjetovanosti, postajemo tjeskobni, moda ponekad
ak i toliko, da se ogluujemo na sve to nam o tome govore. Prua
mo otpor ve i samom sluanju o tome, jer se na ego osjea ugroe
nim u svojim temeljima. A mi se zaustavljamo na poricanju, nijeka
nju. Nema nikakve veze to se duboko u sebi osjeamo jadno, jer
smo sami dozvali svoj jad. Bojimo se da vie neemo biti ili znaiti
nita, kad nam jednom oduzmu nae samodestruktivno stanje.
Ovo i nije ba posve iracionalno. Podravaju nas nae navike
odbacivanja samog sebe; i ograniavaju nas, no ipak s njima nekako
guramo dalje. Kad nam se one oduzmu, vie nemamo mehanizam
suzbijanja da bismo se obranili od mogue navale negativnosti koja
nam je toliko blizu, u podsvjesnom. Osjeamo kao da se ispod nas
uruava tlo, nai vezovi vie ne pomau i ne dre nas uz obalu, i
postajemo na neko vrijeme izgubljeni, sve dok ne uspostavimo nove
okvire koji su nam od znaaja.
Odrite duh kojim
prekidate odbacivanje sebe
Opiranje oslobaanju uvjetovanih stanja uma postaje sekundarni
problem kad zaponete sa svojim unutarnjim radom. Ako radite s
terapeutom, on smatra razumljivim samim po sebi da ete se suoiti s
tim otporima; rijeit e ih upravo on, svojim znanjima i vjetinom.
Moete zauzeti obrambeni stav i postati kivni na svog terapeuta, ili
bilo koga drugog tko bi vam ukazao na vae odbacivanje sebe. A ako

radite sami, morate se prisjetiti da vas taj va podsvjesni otpor moe

sprijeiti u ostvarenju napretka, te da morate odrati svoju vrstu na
mjeru da sruite taj zid i probijete se kroz vlastitu uvjetovanost odba
civanja sebe. Kad jednom shvatite da vas upravo ove navike odbaci
vanja sebe zadravaju u vaoj bijedi, zadobit ete onaj ratniki duh,
potreban da biste nastavili istraivanje vlastite unutranjosti.
Moglo bi se dogoditi da pomislite, kako naa rasprava o naini
ma ponaanja kod odbacivanja sebe nema nikakva znaaja za onu
vrstu rada, koju biste u stvari eljeli poduzeti na sebi. Moda smatra
te da bi vama zapravo vie pomogao dublji rad odreenog tipa na
odreenom problemu, ili slino. Moda ste i u pravu kad tako mislite,
a moda ste samo pronali novi nain opiranja radu na sebi. Naini
ponaanja, makar na neki nain i ovozemaljski, ipak duboko djeluju
na nas. Stav koji se moe nai iza ponaanja je onaj, koji zapravo
djeluje na nas, dok smo mi sami esto skloni tome da previdimo po-,
naanje, mislei da je ono nevano. Tada zbog drvea ne uspijevamo
vidjeti umu.
Niti ne primjeujemo, da sami sebe odbacujemo gotovo svake
minute u danu, poev od svog jutarnjeg ustajanja iz kreveta. Uvjeto
vani smo, i nastavljamo se iznova uvjetovati, i naprosto ne shvaamo
zbog ega smo toliko jadni. Moete zamiljati da vam neki odreeni
stav, koji ste usvojili, ne predstavlja nikakav problem, da moete s
njim ivjeti, da ste ipak samo ovjek, no zapamtite: zapravo ne moe
te prihvatiti ideju, da odbacujete sami sebe.
Prihvaanje sebe ne znai, da moete
nastaviti s popustljivou prema odbacivanju sebe
Odbacivanje sebe mora se shvatiti, te mijenjati njeno i s puno
ljubavi prema sebi. Mora se slamati sve to podupire odbacivanje
sebe, a pritom se poesto moe doivjeti i zbiljska patnja. Morate
razumjeti to vam se to sve dogaa, ne smijete biti niti suvie koleb
ljivi da se rijeite svojih potpornja, a niti preotri prema sebi dok
promatrate strukture svog ponaanja. Budite njeni sa sobom, kao i s
onima oko sebe. I iako smo pokuali razraditi predmet odbacivanja
samog sebe u svim njegovim pojedinostima, ponekad moe biti vrlo
teko gledati na samog sebe objektivno. To je drugo podruje, na
kojemu nam struni terapeut, a moda ak i osjetljiv prijatelj, moe
znatno pomoi u radu.

Kad smo govorili o odbacivanju sebe, zapamtite da sve to smo o

tome rekli nije negativno, pa ak ni kad govorimo o negativnim obra
scima ponaanja. Mnogi od koncepata mogu za vas biti novost, ili
pak teki za prihvatiti. Dok nastavljate razmiljati o ovim idejama,
zasigurno e vam se razjasniti njihova logika.
Postoji itav niz naina, na koje odbacujemo sami sebe i suzbi
jamo svoje emocionalno iskustvo:
Potiskivanje (represija)
Potiskivanje je podsvjesno suzbijanje. U suzbijanju uvijek po
stoji dio nas koji je svjestan injenice da upravo suzbijamo; tada
naprosto ne znamo reagirati ni na koji bolji nain. Kronino suzbi
janje pretvara se u potiskivanje, u kojem se gubi svijest i o osjea
jima, i o injenici njihova izbjegavanja. Potiskivanje je najozbiljniji
oblik odbacivanja sebe, jer pritom posve gubimo dodir sa samim
sobom. Jer, neprekidno nadograivanje negativnosti na kraju zavr
ava u takvim neurotinim ponaanjima i samodestruktivnosti, kakvo
je kronina depresija ili neprijateljstvo, bolest, i slino, ili pak u fizi
kim nevoljama, kakve su nezgode ili napadi.
Veina je nas zabavljena odreenim koliinama potiskivanja, i to
naroito ako vodimo aktivan ivot. Tada osjeamo da nema razloga
za uzbunu, no to vai samo tako dugo, dok radimo na sebi. Kad se za
ponemo baviti pitanjima i osjeajima koji su svjesni, postupno
mijenjamo na prag svjesnoga, pa se poinje pojavljivati i onaj ranije
potiskivani materijal, samo da bi se to prije integrirao.
Opiranje
Oprijeti se osjeajima koje doivljavamo, prvi je nain svjesnog
suzbijanja. Naa nesklonost patnji je instinktivna, pa nije teko uvi
djeti zbog ega nastojimo izbjei negativno iskustvo. Ne znajui to
drugo uiniti, pretpostavljamo da patnju moemo jednostavno izbje
i, okreui se od nje. Otpor je vjerojatno osnovni uzrok suzbijanja, a
njegov je rezultat stvaranje podsvjesnog. To je jedna od onih zamki
prirode, koja nas tjera da stvaramo vlastitu karmu, kako bismo kroz
nju sagledavali svijet.
Jednostavno moramo biti svjesni posljedica opiranja svojim
osjeajima, pa se nadam da je to poneto razjasnila i ova naa ras
prava. Ne trebate sad zamisliti da bolest neprekidno eka na vas u

zavjetrini, niti trebate ustraeno ekati sljedei trenutak, u kojem ete

iznova poeti suzbijati. Samo trebate ostati svjesni svoje sklonosti
opiranju, te se postupno pripremiti na to da se tom opiranju i suprot
stavite, te prihvatite i proivite svoje osjeaje, barem kad se radi o
onim vanijim ivotnim pitanjima.
I dok se pripremate na konano suoenje sa svojim osjeajima i
prestanak odupiranja, vae osobne mogunosti i granice se ire i
rastu. Prihvaanjem patnje umjesto njena izbjegavanja, uvidjet emo
da se mijenja i njena priroda, te da se patnja neutralizira. Podiui
svoj prag patnje, vrlo uinkovito smanjujete koliinu patnje u svom
ivotu. Ako od nje bjeite, taj prag se smanjuje, a vi uspijevate otkriti
jedino to, da se od nje nikada ne moe pobjei.
Okrivljavanje
Okrivljavanje je sljedei od onih najuobiajenijih naina odbaci
vanja sebe. Okrivljavamo zato, jer elimo izbjei odgovornost za ono
to nam se dogaa. Kad okrivljavamo bilo koju osobu, predmet ili
okolnost za svoja iskustva, postajemo na kraju slijepi u odnosu na
stvarnost. Prihvaanje sebe postaje nemogue, pa zapadamo u odba
civanje sebe. To ukljuuje i okrivljavanje samoga sebe, to se onda
naziva grinja savjesti, koja predstavlja poseban oblik odbacivanja
sebe. U osnovi je okrivljavanje isto to i optuivanje.
Okrivljavanje je toliko uestalo, da se njime rijetko bavimo i
istraujemo ga. Kod pojedinih ljudi postalo je gotovo neki oblik
obveznog obreda, i to tako, da gotovo svaki put kad progovore, okri
vljuju nekoga za neto. elite li podrati svog prijatelja, podrite ono,
za to on okrivljuje. Ljudi okrivljuju svoj posao, razne osobe od
autoriteta, vladu, gospodarstvo; spisak je beskonaan. Okrivljavanje
bi moglo biti ona zajednika spona, kojom su brani partneri, ljubav
nici ili roditelji meusobno povezani. Kad naiem na osobu koja je
duboko zala u okrivljavanje, gotovo se osjeam kao kad pratim neku
dobru, kominu predstavu.
Inteligentni i obrazovani ljudi vjeruju, da njihovi partneri na
mjerno ine stvari koje njih toliko ljute. Ili, njihova djeca. Ili njihovi
zaposleni, ili nadreeni. Sve su to sluajevi projiciranih osjeaja.
Nema svrhe pretpostaviti da je uzrok, ma koji on bio, ba ono, to je
trznulo okida vaih osjeaja. Samo prihvatite tu priliku, i obradite
svoje osjeaje.

Rad na samom sebi nije mogu

kad postoji okrivljavanje
U istonjakoj se filozofiji na osobu koja okrivljava gleda kao na
nesvjesnu; svjesnom postaje tek kad ukloni sva ranija okrivljavanja,
te dopre do pravog razumijevanja i uzroka problema. No, kako smo
ve opirno objasnili tijekom ove rasprave, uzrok je sama ta osoba.
No, kad ovo jednom i shvatite, to vas nee dovesti do uklanjanja pro
blema; to samo znai, da moete zapoeti s radom na sebi. Preuzima
jui odgovornost za svoje osjeaje, zapoinjemo sa znaajnim napret
kom ka svom unutarnjem iscjeljenju; potekoa je u tome, da ak i
kad intelektualno posjedujemo svoje iskustvo, i nadalje nastavljamo
podsvjesno okrivljavati. Ostajemo zarobljeni u odbacivanju sebe,
onemoguujemo iskreno i pravo prihvaanje, integraciju i oslobaa
nje svih tih negativnosti. Jedan od najveih izazova tijekom bilo koje
od terapija uvijek je - oslobaanje od podsvjesnog okrivljavanja.
Moete pokuati ui u izravno proivljavanje svojih osjeaja mi
slei da ste nadvladali okrivljavanje, no energije se jo nisu oslobo
dile zato, jer na nekoj dubokoj razini u sebi, jo uvijek okrivljujete
druge. Zaustavljate slobodno protjecanje energije. Umjesto integri
ranja, zurite u svoju negativnost. Predlaem da ovu mogunost uzme
te naroito u obzir, i to posebno radei na osjeajima u vezi vae lju
bavne veze. Na kraju, otkrit ete da ne dospijevate nikud s inte
grativnim postupkom, sve dok konano ne postanete svjesni svoje
pogreke, te dok se hotimice i svjesno ne oslobodite okrivljavanja
koje je zadravalo energije. Odbaciti okrivljavanje postaje sve lake,
to vie napredujete u samoj integraciji. No, i tada okrivljavanje
usporava integraciju, ali ste ve u stanju intelektualno ga ukloniti u
stranu, kako biste dopustili ulaz izravnom proivljavanju osjeaja.
Nesvjesno okrivljavanje nije dio nae podsvjesne karme, kao to
su to suzbijene energije. Okrivljavanje je stanje uma, a ne osjeaj ute
meljen na energiji. Stoga okrivljavanje ne trebate nastojati prihvatiti
ili obraivati, da biste ga se rijeili; to bi ga samo uvrstilo, a ne
uklonilo. Okrivljavanje trebamo namjerno i svjesno odbaciti. Meu
tim, osjeaji koji su se pritajili iza okrivljavanja bez sumnje su karmiki, pa e njih trebati integrirati.
Nesvjesno okrivljavanje mora se dovesti u podruje svijesti, jer
ono utjee na nae vienje stvarnosti, stvarajui istodobno krug okri
vljavanja / suzbijanja. Opaamo osjeaju, nesvjesno okrivljujemo,

prihvaanje sebe postaje nemogue, pa odbacujemo sami sebe. Isti

takav scenarij postoji i za grinju savjesti. Velikim je dijelom nesvje
stan, to znatno oteava da se do njega dopre.
Ovo su osjetljiva i teka pitanja, kojima se bavi psihoterapija. U
tradicionalnoj terapiji, pretpostavlja se da e okrivljavanje nestati
tijekom napredovanja terapije. Poznajem terapeute, koji svog klijenta
nisu ak niti upoznali s potrebom da sam treba preuzeti odgovornost
za svoje osjeaje i sve ono to mu se dogaa, znajui da bi on to od
bio, i pruio im otpor. Umjesto toga, savjetuju mu - opratanje.
Opratanje je spoznaja,
da je okrivljavanje pogreno
Opratanje je, naravno, vrlo poeljna osobina, samo se esto
pogreno shvaa to to zapravo znai. Opratanje je konana spo
znaja o tome, da druga osoba nije u stvarnosti odgovorna za ono, za
to smo mislili da je dolo od nje. Ponekad se pokuavamo prisiliti da
oprostimo, mislei da smo tako duhovniji ili puniji ljubavi, ili na taj
nain jednostavno elimo izbjei vlastitu patnju. Nastavljamo vjero
vati da je onaj drugi odgovoran za ono to nam se dogodilo, ali smo
mu udijelili oprost za njegovo ponaanje.
Takvo je opratanje intelektualno, tek pseudo-opratanje, i nji
me samo zavaravamo sebe. Tako postajemo jo udaljeniji od dodira
sa svojim unutarnjim iskustvom. To ak moe utjecati i na na ego,
jer o sebi poinjemo misliti kao o osobi dovoljno velikodunoj za
pratanje. No, istinsko opratanje znai spoznati, da je ono poetno
odabiranje krivca bilo pogreno; to nije oprost nekome, za koga smo
grekom smatrali da nam je neto uinio.
Okrivljavanje je naroito vano u dinamici roditelj / dijete, na
koju se tradicionalna terapija snano usmjerava. Tada nas ohrabruju
da oprostimo svojim roditeljima, esto ne shvaajui da mi moramo
posjedovati svoju vlastitu prolost. Ova vrsta terapije moe biti
uspjena na dui rok, no pitanje je: ne bi li drukiji pristup, blii
stvarnosti bio uinkovitiji? Ve smo govorili o tome kako mi sami
odabiremo svoje roditelje i odgovarajuu okolinu za svoje rano dje
tinjstvo, da bi nam posluilo kao katalizator vlastitog karaktera.
Dogaaji iz djetinjstva pokreu ono, to se ve prikriveno nalazi u
podsvijesti djeteta, a to je stanovite o kojem danas raspravljaju i
podravaju ga transpersonalni psiholozi.

Mi esto ne elimo napustiti okrivljavanje i zbog vlastitog po

nosa. Nesvjesno, ipak negdje u sebi shvaamo istinu, da smo sami
odgovorni za vlastita iskustva. Meutim, na svjesni ego eli okriv
ljavati druge, jer se na taj nain brani. Ne eli znati za to, da je mogao
biti toliko glup i nauditi samom sebi. Priroda ega je takva, da uvijek
eli biti u pravu (to se posebno odnosi na izrazito egocentrine lju
de), pa nastoji ostaviti takav dojam zadravajui okrivljavanje.
Okrivljavanje samog sebe ili grinja savjesti je u stvari jedan od
oblika osnovne dinamike okrivljavanja. Okrivljujui sebe, zapravo se
titimo na dubljoj razini, isto kao to e okrivljavanje drugih zatititi
ego od spoznaje o vlastitoj odgovornosti za svoja iskustva.
Okrivljavanje sebe nije isto to i
preuzimanje odgovornosti
Ovo je vrlo vano shvaanje. Kad po prvi put shvate da su sami
odgovorni za vlastita iskustva, svi oni koji tragaju za duhovnou
mogu upasti u zamku, i zapoeti radije okrivljavati sebe, no druge.
Ali, ishod je opet - odbacivanje sebe, to im zatim onemoguava na
predovanje u daljnjem radu na sebi. Morate shvatiti da se vaa karma
upravo i oblikovala iz neznanja, a ne iz hotimine namjere. Okrivlja
vati samog sebe nije pravi nain; postoji drugi mehanizam, kojim se
izbjegava posjedovanje i osjeanje na dubljoj razini.
Ako osjeate grinju savjesti jer mislite da ste odgovorni za
stanje u kojem se nala neka druga osoba, trebate shvatiti da ne reagi
rate na pravi nain. Odnosi meu ljudima uvijek su uzajamni, to
znai da meu njima postoji obostrani pristanak. Drugi imaju svoju
karmu, a odnos s vama su odabrali zato, da bi sebi pribliili vlastito
iskustvo. Naravno, pod time ne mislim i na namjerno zlostavljanje
drugih, no grinja savjesti se javlja na pogrenom mjestu, pa vjero
jatno slui nekim vaim vlastitim potrebama.
Grinja savjesti moe zapoeti time, da elimo okriviti nekog
drugog, ali se to iz nekih razloga moe pokazati neizvedivim. Nema
jui drugi izlaz, ona se preusmjerava na samog sebe. U Oblijima se
to naziva retrorefleksijom, a moe se takoer pojaviti i zajedno s
drugim agresivnim nagonima.
Na primjer, ako je dijete nevoljeno, ono se moe osjeati krivim
zbog toga, to nije dovoljno ljupko da bi ga roditelji voljeli. U njemu
se oblikuje uvjerenje: To je moja greka. Nadalje, ono se osjea

frustriranim jer nije voljeno, i eljelo bi za to okriviti roditelje.

Meutim, isuvie je opasno baciti na njih krivicu, jer bi se oni mogli
razljutiti i otkazati mu i materijalnu podrku u ivotu. Stoga dijete
opet preusmjerava krivnju na sebe, stvarajui tako jo vei teret kriv
nje pod kojim se lomi. Ono to se zapravo dogaa je to, da je dijete
nesvjesno stvorilo i iskoristilo krivnju kao tit od dublje spoznaje
prave istine, da u stvari ono samo ne voli, i ne osjea ljubav prema
ostalima. Da bi tu spoznaju izbjeglo, dijete se zakljuava u svoj karmiki obrazac iz prethodnih ivota, koji se sastojao iz ovisnosti /
nesklonosti. Nesklonost je podsvjesna jer je suzbijena, ali je ujedno i
jedan od imbenika koji je dijete i doveo u odnos upravo s ovim
odreenim roditeljskim parom. Dijete projicira nesvjesnu nesklonost
na roditelje, te zatim njih doivljava kao one koji ne vole njega, ili ga
ak i mrze.
Pojedincu koji se rodio s takvom karmom shvaanje o karmi je
tee prihvatljivo, negoli ideja da mu roditelji ne pruaju svoju ljubav.
Ako dijete moe osjeati da ga roditelji mrze, tada je njegov ego
zatien od spoznaje da mrnja zapravo stie iz njegove vlastite
nutrine; svijest o toj unutarnjoj mrnji ostaje suzbijena. Ego djeteta
hvata se za ideju, da mu roditelji nee pruiti potrebnu ljubav, pa
stoga odabire roditelje koji e toj ideji i odgovarati, ili se ponaa na
takav nain, da mora izazvati njihovo negodovanje. Dijete projicira
da ga oni ne vole, pa tada izbjegava odgovornost za to, osjeajui
sebe kao krivca. Isti e ovaj obrazac proiriti i na svoje odnose s
drugim ljudima, koje e oblikovati jednom kad odraste.
Intelektualnim je terapijama uvijek bilo potrebno naroito mno
go vremena, da bi uspjele osloboditi podsvjesno okrivljavanje dru
gih, ili vlastitu grinju savjesti. A kako se to obrauje tijekom inte
grativnog postupka? Krivnja svijesti treba se dovesti u ispravno
stanje, dakle - preuvjetovati, a ne prihvatiti. Ovdje se vrlo djelotvor
no moe iskoristiti naelo potvrivanja.
Konana, a vjerojatno i najvanija spoznaja o okrivljavanju bila
bi, da kad nekoga okrivljavamo, zapravo se odriemo svog prava da
budemo samostalni. Postajemo rob drugome, ako je taj drugi uistinu
odgovoran za ono to osjeamo; nismo samoodreeni u onom najhit
nijem smislu. Ali, kad jednom konano preuzmemo odgovornost za
vlastite doivljaje i sve ono to nam se dogaa, oito nas vie ne
moe nadzirati nita izvan nas samih. Prestajemo drugima odailjati

vlastitu snagu. Preuzeti odgovornost znai - imati nadzor nad svojom

sudbinom. Ili jednostavnije reeno, prestati biti rtvom.
Izraavanje okrivljavanja
Nekontrolirano izraavanje prijekora drugima ne oslobaa nega
tivna osjeanja koja nosimo u sebi. Staru ideju o tome, da se time
skida sa srca teret koji nosimo u sebi, veina terapeuta danas sma
tra pogrenom i tetnom, izuzev moda kad se to odvija unutar terapeutske seanse, iako je jo samo prije nekoliko desetljea psihologija
podravala izraavanje unutarnjih osjeaja kao sredstvo za
proienje negativnih osjeaja.
I iako sam in izraavanja i vraanja nae boli onome, koga sma
tramo njenim izvorom, i moe prividno izgledati kao posve prirodan
impuls, to je samo stoga, to djelujemo iz svoje podsvijesti. Kad ko
nano jednom shvatimo da taj drugi nije odgovoran za nae iskustvo,
postaje oevidno da je istresanje naih osjeaja na njega posve nepri
kladno. Moete osjeati da vas netko ljuti, no nadam se da vam je
sada, kad bolje razumijete ono to se u stvari dogaa, ipak postalo
jasnije da je okrivljavanje zapravo izvrtanje istine, a bacanje krivnje
na druge, naprosto smijeno. Meutim, znamo da u svojoj strasti mo
emo esto izgubiti sposobnost da budemo objektivni.
Sukobljavanje, vikanje na druge, djelovanje
samo iz osjeaje da treba okriviti druge,
posve je pogreno, i nee vas nikuda odvesti
Sve vam to nee pruiti ak niti zadovoljstvo oduka. Pokuati si
dati oduka emocionalnim suprotstavljanjem nekome, istina, uzro
kuje neke pomake energije, pa vam se moe uiniti da ste privremeno
osjetili olakanje, ali krajnji rezultat nekontroliranog izraavanja je
daljnje suzbijanje, a ne oslobaanje energija. Moda ste to osjetili i
na sebi ili drugima, primjeujui, da kad jednom zaponu, emocio
nalni ispadi postaju sve jai, intenzivniji, pa ak i kad se izraavate
na tih i miran nain. Osim toga, loe utjeu ne samo na odnose s tom
osobom, ve i na vas same.
Kad izraavate svoju negativnost okrivljujui i optuujui, okrnjujete povjerenje koje postoji u svakom bliskom odnosu izmeu
dvoje ljudi. Druga je osoba povrijeena, ponekad i duboko, traumati
no. Moda i nema drugog izbora, no da se povue od vas, a potom i

da ostane udaljena, ako je vae izraavanje prema njoj neprekidno

puno prijekora i grubosti. Moda ona moe vidjeti i ono, to vi ne
moete: da ste vi onaj koji stvara, a zatim i reagira na svoju vlastitu
iskrivljenu percepciju stvarnosti. Sve zavrava tako, da od sebe odbi
jate sve one koji vas vole.
tovie, kad takvim oblicima izraavanja oslobaate svoju nega
tivnu energiju u svemir, postavljate i preduvjete za to, da vam se vrati
uveana, to i hoe. Stvarno fiziko izraavanje je ono, to zapoinje
s pokretanjem ovog ciklusa. Prije no to je izrazite, negativnost po
stoji vie u potencijalnom obliku, pa se moe lake obraditi. Izraa
vanjem okrivljavanja potvrujete negativnost. Ako je osoba na koju
ste je istresli takoer podsvjesno i osvetoljubivo nastrojena, negativ
nost e vam se vratiti kroz tu osobu. Ako ona nije osvetoljubiva,
energija e pronai drugi nain da vam se vrati, i to esto iznenauju
e brzo. To se naziva instant ili trenutanom karmom.
Svakako, svoje osjeaje moete iskazati i bez okrivljavanja ne
koga, tko e biti dovoljno spreman na razumijevanje i nee se odmah
osjetiti ugroenim i napadnutim, no to se jako razlikuje od motiva
koji trai djelatno izraavanje, prepuno okrivljavanja drugih. Jer, to
je in osvetoljubivog napada. Na fizikoj razini pri tome odailjemo
neprijateljsku energiju; ona treba probiti auru osobe, koju napadamo.
Zbog toga je srdba, na primjer, osjeaj s kojim se toliko neugodno
boriti. Ono to pritom ne shvaamo, bilo bi sljedee: da bismo neko
ga povrijedili napadom kojim ga okrivljavamo, prvo trebamo povri
jediti sami sebe. Napad isto onoliko oslabljuje svog poiljatelja
koliko i napadnutu osobu, pa zato osvetoljubive osobe zavravaju
unitavajui same sebe.
Ipak, esto bi nam se moglo uiniti lake izraziti okrivljavanje,
nego li odustati od bilo kakve reakcije; jer, kad ga izraavamo, iz
bjegavamo stvarno suoavanje i proivljavanje svojih osjeaja, mi ih
naprosto suzbijamo. To je ujedno i onaj pravi motiv za izraavanje
okrivljavanja, te razlog zbog kojeg izraavanje moe naoko doni
jeti osjeaj olakanja. Meutim, negativna se energija time samo tjera
dublje u podsvjesno. Moete li uoiti kako to djeluje u vama samima,
poduzet ete znaajne korake da biste obuzdali svoje osjeaje.
Kad osjeate snane osjeaje, znai da je dolo do pomicanja
energija u naem energetskom tijelu; naime, to je ono, to osjeaja i
jeste. Ako izraavanje negativnosti na kraju zavrava porazom nad

samim sobom, kako bi onda trebalo ispravno odgovoriti na ovo komeanje energije?
Snane osjeaje trebaju se
osloboditi njihovom obradom
Uporabom disanja i rada na tijelu, te ulaenjem u izravno proi
vljavanje ove energije; prestankom izbjegavanja, ve jednostavno
njenim osjeanjem, moe se proistiti bilo koja od osjeaja koje se
pojavljuju, umjesto da se nastavi suzbijati. Postoje vremena u kojima
to i ne mora biti ba lako, no upravo iz takvih vremena moemo
izvui najvie: kad duboka podsvjesna patnja izviruje na povrinu. U
tim se trenucima mogu poduzeti znaajne promjene u samom sebi.
Ovdje nailazimo i na jednu kritinu toku: ako nastavite okri
vljavati mentalno, pa ak i kad odustanete od glasnog izraavanja
svojih osjeaja i okrivljavanja, jo uvijek ete suzbijati, a ne proi
avati. Bit ete opsjednuti okrivljavanjem, pa vam rad na sebi nee
biti mogu. Drugim rijeima, nastavite li s okrivljavanjem, posve je
svejedno hoete li to izraziti ili ne. Na bilo koji nain, jo uvijek suz
bijate, i jo uvijek time odbacujete sebe. Tek kad postanete sposobni
uvidjeti prolost tih okrivljavanja i shvatiti destruktivne ishode
neobuzdanog izraavanja okrivljavanja drugih, moi ete sebe i pri
hvatiti.
Izraavanje prema van
To znai, da se negativne energije ire u svemir tako, da se na
kraju ukljuuju u nau osobnu dramu. Umjesto da ih budemo svjesni,
da prihvatimo i ne reagiramo na svoje negativnosti, mi potvrujemo i
njih, i njihovu snagu kojom utjeu na nas time, to ih izriemo prema
van. A pri tome i dalje ostajemo nesvjesni njihova postojanja, jo
uvijek odbacujemo sebe, i - reagiramo.
Na primjer, izraavate li svoj strah, doputate mu da ima na vas
utjecaja. Bespotrebno projicirate taj strah, bojei se potom onih pred
meta na koje ste ga sami projicirali. Stoga reagirate na ove predmete,
ne primjeujui da zapravo reagirate na samog sebe.
Svijest o svemu tome pomogla bi vam u prepoznavanju inje
nice, da taj strah izvire iz vae unutranjosti, te da ga zatim nesvjesno
projicirate. Prihvaanje bi vam omoguilo, da vie ne pokuavate

izbjegavati taj strah jednostavnim bjeanjem od njega. A prestati rea

girati znailo bi nastaviti s ojaavanjem vae sposobnosti za integri
ranje, te na kraju stii do neosjetljivosti na strah, i njegovo posvema
nje proienje.
Motivacija / Utjecati na
U motivaciji utjeemo na negativne nagone, pokuavajui ih
zadovoljiti, umjesto da im se suprotstavimo i rijeimo ih. Motivacija
prua vrlo iroko polje za istraivanje, oteano time to je njen velik
dio smjeten u podsvjesnom. Obino nismo ba naroito svjesni ono
ga to nas prisiljava da uinimo upravo ono to inimo, iako bismo to
mogli postati ve i kad bismo sami sebe gledali iz blizine, ili kad bi
nam netko pomogao da razjasnimo svoju motivaciju.
Motivacija prekriva iroko podruje ljudskih potreba koje naje
e u sebi saimaju energije iz prve etiri akre: sigurnost, uzbuenje
(seks, mo), znaenje i potrebu za sentimentalnom vezom.
Ono to je zajedniko svim tim motivacijama bilo bi, da do njih
dolazimo iz osjeaja nedostatka. Osjeamo da nam neto nedostaje,
pa se toga nastojimo domoi. Pretpostavka je, da e osjeaj ravnotee
ili sree biti postignut kad pronaemo to neto, to nam nedostaje.
Uzimajui ga sa svim njegovim loginim zakljucima, ishod ovak
vog usmjerenja bio je potroako drutvo. Motivacija koja se temelji
na osjeaju nedostatka ne postaje upitnom; ne pitamo se niti jesu li
nae potrebe valjane, ili nisu. Naravno, svi imamo one osnovne po
trebe kojima se mora udovoljiti, no - kako sam ve naglasio - mnoge
su od njih narasle sve do toke, u kojoj smo postali umjetni i djelu
jemo kompulzivno, pod prisilom.
Osjeaj nedostatka nikad se ne moe
zadovoljiti, ve samo nadvladati
Kako se motivacija odnosi prema prihvaanju? To je vrlo osjet
ljiv odnos, pa e moda biti potrebno da neko vrijeme odlei u vama,
prije no to ga usvojite. Kad ste motivirani da zadovoljite bilo koju
od elja to se stvara iz osjeaja nedostatka, u sutini odbacujete
sebe, jer pokuavate izbjei taj osjeaj. Priroda dualistikog iskustva
je takva, da nikakva zadovoljena koliina elje nee biti i zadovo
ljavajua, pa se nedostajanje potvruje i iznova javlja, umjesto da se

konano jednom i nadvlada. Pokuaj izbjegavanja tog osjeaja nedostajanja kroz njegovo zadovoljavanje u bilo kojem obliku esto nam
nije posve oevidan. Pretpostavljamo da djelujemo uobiajeno, mi
slimo da imamo odreene potrebe, racionaliziramo svoje ponaanje,
ali je prava istina, da odbacivanjem sebe jedino pokuavamo izbjei
sam osjeaj. Nakon okrivljavanja, pogrena motiviranost je sljedee
veliko podruje koje nas zadrava uz suzbijanje.
Ova vrsta motivacije se u klasinoj literaturi naziva problemom
udnje. Smatra se da nas zarobljenima dre mnoge nae udnje.
Osloboditi se udnje, ali ne i zadovoljstva koje nam ueno prua,
predstavlja ve samo po sebi velik dio naeg osloboenja. Do oslo
baanja od udnje dolazi prilikom obrade impulsa udnje integra
tivnim postupkom, pa nas on vie ne moe motivirati.
Velik dio nae motivacije je nesvjestan, ali ga moemo postati
svjesni ako zaponemo rad barem s onim dijelom, kojega smo ipak
svjesni. A dok prihvaamo i proivljavamo te svjesne impulse, po
inju se razotkrivati i one nae druge, dublje motiviranosti.
Navest u za ovo jedan primjer: pretpostavimo da ste usamljeni i
depresivni. Ako je va uobiajeni odgovor na ovaj osjeaj, ili vam je
ak ve preraslo u pravu naviku da ga suzbijate jurnjavom za novim
odnosima i zabavom, tada vas motivira vaa depresija ili osjeaj, da
vam nedostaje srea. Traei naina da izbjegnete depresiju, vi je
odbacujete, no time odbacujete i sebe. Integracija ovih osjeaja nije
mogua, a na ovaj nain neete se rijeiti niti depresije, osim moda
samo privremeno. Zatvoreni ste u krug depresije / zabave. elite li se
suoiti s depresijom i zapoeti s njenom integracijom, ona e postu
pno nestajati. Vjerojatno nee nestati odmah, jer ste zasigurno ve
toliko suzbijali osjeaje koji su se zapravo trebali proistiti, da se taj
materijal stigao nagomilati, ali na kraju ete ipak uspjeti u svom
proiavanju.
Ista se logika moe primijeniti i na sva sredita svijesti. Poku
avamo izbjei nesigurnost, nastojei se domoi psiholokih i mate
rijalnih sredstava za to. Pokuavamo izbjei bespomonost, jurei za
moi i ugledom. Seksualne napetosti izbjegavamo bezumno tragajui
za seksom. Svoje osjeaje nedoraslosti izbjegavamo traei prizna
nja. Samo, nai napori u sebi sadre i na vlastiti poraz, jer tek potvr
uju i iznova nam vraaju upravo ono, to toliko nastojimo izbjei.
Pokuaj se sastoji u tome, da jednu krajnost dualistikog iskustva

izbjegavamo bijegom u njegovu drugu krajnost. Integriranje ovih

nagona je ono, to e ih na kraju dovesti u ravnoteu.
Kad smo motivirani udnjom da se rijeimo onih tjelesnih uzbu
enja koja nazivamo patnjom, takoer odbacujemo sebe, iako e
vam to biti moda neto tee razumjeti. Nai fiziki simptomi odgo
varaju naoj psihikoj neravnotei, a i naoj emocionalnoj neravno
tei. Stoga su emocionalni problemi povezani sa svim uzbuenjima,
koja doivljavamo u tijelu.
Prihvaate li tjelesna uzbuenja, ve inite sve to je mogue da
biste integrirali psihiku neravnoteu, prikrivenu iza nelagode. Pri
hvaanje i proivljavanje patnje dovodi do uravnoteenja energija.
Ali kad se toj patnji opirete, time je samo ojaavate, odailjui joj
dodatnu energiju.
Odbacujemo sebe i kad nas motiviraju raspoloenja nesigurnosti,
nemira, iritiranosti, i druga slina ovima. Postajemo motivirani za
sve vrste neodreenog, samounitavajueg ponaanja. Jednostavno
postanite svjesni svojih negativnih raspoloenja; prihvatite ih, i isku
site. Dopustite da se razrijee, a to znai, nemojte im se opirati, niti
dopustiti da vam i nadalje budu glavni motiv.
Shvatite li da ne moete izbjei negativno, ono e vas prestati
motivirati. Prihvatit ete ga, i time okonati njegov prisilni utjecaj,
kojim vas je prisiljavalo na djelovanje.
Zabrinutost
Zabrinutost je stanje u kojem razmiljamo o osjeajima, umjesto
da ih osjeamo. esto je pritom prisutna i snana komponenta okrivljavanja. Zabrinutost uzima vrlo mnogo od nae psihike energije, na
taj nas nain i troi, a istovremeno ohrabruje nae ovisnike sklonosti
da uskoe i zamijene nau pravu energiju.
Moete i prestati biti zabrinuti, i to tako, da prvo postanete svje
sni svoje zabrinutosti oko neega, a zatim svjesno odbacite misli i
okrivljavanje vezano uz ove osjeaje. Prigrlite osjeaje i uite u njih,
ma kako vam to teko bilo. Kad prestanete razmiljati o svojim osje
ajima, prestajete i s odbacivanjem samog sebe, jer vam je razmi
ljanje prijeilo da izravno preivite svoje osjeaje. Tako inite prvi
korak u njihovu proienju.

Aktivnost / Uzbuenja
Potrebna nam je uravnoteena koliina aktivnosti, ukljuujui
ovdje i fizike vjebe, kako bi sprijeila nau energiju da postane letargina; samo, ponekad se uputamo u razliite aktivnosti ni iz kojeg
drugog razloga, no da izbjegnemo sami sebe; ishod toga nam je ve
poznat - odbacivanje sebe, te suzbijanje. Jednostavan in nepre
kidnog bavljenja neim odvlai nau pozornost na okolinu, to dalje
od nae unutarnje svijesti. A budui da tamo nema nekih stvarnih
ciljeva, biti zabavljen neim se oblikuje u nama kao stalna i prava
prisila. Ili zacrtavamo pred sobom besmislene i nepotrebne ciljeve;
postajemo radoholiari. Uranjamo u razliite aktivnosti, a kad nji
hova dra i novina izblijedi, osjeamo da nam je potrebna nova aktiv
nost. Tada trimo od jedne zanimacije do druge, no u zbilji bjeimo
od samih sebe.
Uzbuenja nas takoer odvlae od unutarnje svijesti. Pretvaramo
se u traitelje nagona. Zbog snage suzbijanja koju uzbuenja imaju,
naa patnja ili tjeskoba nestaje. Treperimo od ushita. Uzbuenje mo
e prijei i u ovisnike cikluse. Neprekidno se nalazimo izmeu
vrhunaca ushienja i dubokih padova kad iscrpimo svoju energiju,
pokuavajui se izvui s tog dna, kroz jo vie novih uzbuenja. Jer,
staro nas vie ne uzbuuje toliko, pa smo prisiljeni potraiti neto
novo; postajemo gotovo oajniki tjerani u svom traganju. Zapravo
smo ovisni o glasnoj rock-glazbi, opasnim sportovima, divljim tulu
mima i slinom. Sami sebe dovodimo u strahovite opasnosti zbog
povienja adrenalina, i ushita koji nam uzbuenja pruaju, postajui
tako sve vie samodestruktivni.
Kad pogledamo suvremeni ivot, teko emo izbjei zakljuku
da se velik dio onog toliko uobiajenog frenetinog kretanja oko nas
izvanredno uklapa u ovo, upravo opisano. Stvarno smo izgubili spo
sobnost da naprosto sjednemo, i ne radimo nita, a upravo je to ono,
to meditacija i jeste; barem naoko. Pokuaj da smireno sjednemo
odmah podie lavinu tjeskoba ili drugih osjeaja, esto prikrivenih
onim, to nazivamo dosadom. Suoavanje s ovim osjeajima je prva
od prepreka na svakom duhovnom putovanju, koju mnogi ljudi
nikada ne uspijevaju preskoiti.
Ako je va problem prisilna aktivnost ili uzbuenje, morate shva
titi da su osjeaji koje pokuavate izbjei ishod vaih suzbijanja iz

prolosti. Neprekidno daljnje suzbijanje zavrit e na kraju stagna

cijom, i vie vam nee moi pomoi nikakva zabava, u ma kojim
koliinama. Stoga, ne postoji neki drukiji put da iznova stupite u
dodir sa sobom; trebate se poeti suoavati s ovim osjeajima, pri
hvatiti ih i izravno proivjeti.
Ambicija
Ambicija je jedna od najuobiajenijih osobina izdvojenog ega.
Osjeamo patnju zbog izolacije, i pretpostavljamo da e ona nestati
kad postignemo neki osobni uspjeh, bogatstvo, posjede ili slavu. To
je ujedno i sutina materijalizma, te jo uvijek vrlo esto snivan ame
riki san. Ambicija je u naem drutvu vrlo prihvatljiva osobina.
Jo nas od djetinjstva navikavaju da odbacimo sebe i nae tre
nutano stanje, ma kakvo ono bilo, te da elimo vie. Ulazimo u trku
prema zemlji Nedoiji, ponekad se ak niti ne budei iz svog ludila.
Ambicija je jedan od akutnijih oblika odbacivanja sebe, jer se
velik dio energije troi na postizanje zacrtanih ciljeva. Zatim nam ista
ta energija slui da bismo suzbijanjem izgradili zatitu od naih osje
aja. Postajemo snano usmjereni na svoje ciljeve, i bez imalo dodira
sa svojom nutrinom.
Napominjem da ambicija ne obuhvaa stvaran, teak rad na os
tvarenju tih ciljeva; sastoji se u tome, da mi te odreene ciljeve na
prosto moramo ostvariti, da bismo uope opstali. Ambicija je ovi
snost ega o postizanju zadanih ciljeva. Ego misli da se time uveava,
ako se ciljevi postiu. Tada ciljevi prestaju biti humanistiki. Posta
jemo sebini i izdvojeni. Pa ipak, ini se da je ambicija i dio naeg
odrastanja.
Moemo se zavaravati da smo nadili ambiciju, kad se pomaknemo s mjesta prema ciljevima i ostvarimo ih. No, mi samo prestajemo biti ambiciozni u odnosu na svoje materijalistike ciljeve,
postajui sad ambiciozni u odnosu na umjetniko izraavanje, pri
znanja ili duhovni rast. Za sve navedeno, ambicija ima isti, esto
spominjani uinak - odbacivanje samog sebe.
Odbacivanje ambicije ukljuuje posebno uenje; treba nauiti
kako da budem sretan upravo ovakav kakav jesam, u ovom trenutku,
bez nekih projekcija u budunost. Srea proizlazi iz prihvaanja sve
ukupnosti ivota - ivota, koji bi trebalo proivjeti u svoj njegovoj
punini.

Nestrpljivost
Nestrpljivost je drugi oblik odbacivanja sebe, koji gotovo i ne
zamjeujemo. Jer, ona podrazumijeva odbacivanje svega onoga, to
se dogaa upravo sada, u ovom trenu. A kako je ono to se dogaa za
pravo naa projekcija, ishod joj je, odbacivanje sebe. Ako ste nestrp
ljivi, nikada se ne moete nalaziti upravo u trenutku koji se dogaa, i
koji biste trebali proivjeti izravno.
Nestrpljivost je isto to i uurbanost. Spoznaja o tome, da veinu
svoga ivota provodimo u jurnjavi za postizanjem ciljeva koje smo
zacrtali prua nam drukiji pogled na razinu odbacivanja sebe, koja
je pritom uobiajena. Biti uurban znai, ne biti oputen; ne prihvatiti
ono to se dogaa. Kad neprekidno urimo da bismo negdje stigli,
postupno gubimo sposobnost da budemo u samom trenutku, a to je
jedino mjesto na kojem ostvarenje uope i moe postojati.
Gubitak sposobnosti da se uiva upravo u trenutku u kojem se
nalazimo naroito se iskazuje u naim stavovima prema poslu. Ideja
o uivanju u radu danas gotovo da i ne postoji. Uivanje u radu po
stalo je zapravo gotovo i nemogue, zbog svih oblika pritisaka s ko
jima se pritom suoavamo; ali opet, koliko je od tih pritisaka, u stva
ri, nae vlastito djelo?
Iza nestrpljivosti i uurbanosti lee suzbijeni osjeaji ljutnje,
nezadovoljstva ili frustracije. Ti nas osjeaji opsjedaju, podsvjesno
mislimo da emo ih izbjei samo ako dovoljno pourimo, no neizbje
no moramo nauiti, da to naprosto nije mogue.
Sekundarna reakcija
Ako pozorno promatrate sami sebe kad god vas obuzima neko
negativno osjeanje, zapazit ete da se dogaa neto, to bismo mogli
nazvati sekundarnom reakcijom.
Prva reakcija je sam osjeaj s kojim radite - va podsvjesni ma
terijal, vaa karma koja izlazi na povrinu, a potakle su je na to raz
liite okolnosti s kojima se susreete. Nad prvom reakcijom nemate
nikakav nadzor, i ne biste joj se trebali niti pokuati oduprijeti. Prva
je reakcija - reakcija tijela, a nastaje u naim blokiranim akrama.
Sekundarna reakcija je reakcija naeg uma. Postajete uzne
mireni zbog osjeaja, koji nailaze. Ako osjeate srdbu, postat ete
jo bjesniji i nestrpljiviji zbog produenja vremena, koje vam sad

treba za obradu i nadvladavanje prve rakcije, ili moda zbog same

situacije, i slino. Postajete ljuti zbog svoje ljutnje, ali zbog istog do
gaaja moete jednako tako postati i depresivni, ili tuni. Slino
tome, postajete prestraeni zbog straha koji se u vama javlja, tuni
zbog tuge, i tako redom. Sekundarnom reakcijom, zapravo u svojoj
nutrini reagiramo na svoje osjeaje, i odbacujemo sebe.
Kad si dopustite reagirati na svoje osjeaje, odbacujete sebe zato,
jer ne omoguavate slobodno izricanje osjeaja i njihovo probijanje u
svjesno. Zato ne moe nastupiti proienje. Kad um postane obuzet
osjeajima koje zamjeuje, on poinje procjenjivati, pa odluuje da
mu se ne svia ono to je zamijetio. Um se tome opire, i ne doputa
osjeajima da dopru do izravnog proivljavanja.
Osim toga, kad se razljutite, a zatim postanete jo i dodatno ljutiti
na sebe zbog te srdbe, ova druga ljutnja usmjerena je na vas osobno.
Sad se ljutite na samog sebe to ste si uope dopustili da se razljutite.
Pogreno vjerujete, da moete i morate nadzirati svoje osjeaje, a
ljutnju doivljavate kao lo osjeaj zato, jer je i muan.
Obrada integrativnim postupkom zasniva se na pretpostavci, da
nemamo stvarni nadzor nad svojim osjeajima. Oni spontano nailaze
i nestaju, dok mi podsvjesno projiciramo i stvaramo svoj svijet. Pre
dati se nepostojanju nadzora nad svojim osjeajima jedan je od su
tinskih dijelova vaeg rada na prihvaanju sebe.
elio bih biti posve siguran da prihvaate ovu spoznaju - da se
sekundarna reakcija odnosi zapravo na vau reakciju na vlastite
osjeaje, a ne na same izvorne osjeaje. Ne elim time ustvrditi da
nemate osjeajne odgovore na dogaaje, koji vam u ivotu nailaze.
Osjeaji su oni, o kojima uimo kako ih integrirati. Biti bez reakcija,
znai dopustiti da se vai osjeaji spontano pojave i nestanu, a da vi
pritom ne reagirate na njih. Prihvatite svoje osjeaje bez pogovora i
odabira, te posvjedoite njihovo razvijanje, i to aktivno (a ne
pasivno), kroz njihovo izravno proivljavanje.
Pozorno pripazite na svoje osjeaje. Nauite razlikovati izmeu
poetnog osjeaja i sekundarne reakcije. Budui da nju potie um,
ona se moe svjesno nadzirati, pa tu nije ukljueno nikakvo suzbi
janje. Ova bi tehnika, ve i sama za sebe, mogla postati dovoljna da
nauite kako prihvatiti samoga sebe.
Ako otkrijete da ne moete ba lako odustati od sekundarne
reakcije, primjerice - ako se i dalje nastavite ljutiti na sebe zato to

ste se razbjesnili - tada ipak ovim postupkom obradite i nju. To e je

djelotvorno integrirati, jer ste sad svjesni dinamike onoga, to inite
sami sebi. Dopustiti da na nas utjee sekundarna reakcija takoer bi
se moglo nazvati i porazom samog sebe.
Njegujete li sposobnost da ne reagirate na svoje osjeaje, te im
naprosto dopustite da ostanu onakvi kakvi jesu, zapoet e njihova
integracija. Otvarate vrata mogunostima njihova izravnog proivljavanja, ali i svojoj konanoj preobrazbi.
Nadzor
Nadzor je veliko pitanje za mnoge, jer je povezan sa samostalno
u osobe i njenim samopotovanjem, te sreditem Moi. Osjeamo
da volimo imati nadzor nad svim onim, to se dogaa. A kad stvari
izmaknu nadzoru, postajemo tjeskobni.
Podruja koja bismo eljeli nadzirati mogla bi se u grubo podi
jeliti na unutarnje osjeaje i vanjske okolnosti. Veina se ljudi usmje
rava na nadziranje vajskih okolnosti, no time zapravo pokuava utje
cati na ono unutar sebe.
Izvana gledano, pokuavamo nadzirati sve ono, to se ne uklapa
u nae mentalno vienje o tome, kako bi stvari trebale izgledati. To
zatim zavrava u odbacivanju sebe, jer kao to smo ve rekli, per
cepcija onog vanjskog uvijek je, u stvari, naa projekcija; a odba
civati svoju projekciju znai, da odbacujemo i sebe. Ljudi kojima je
potreban visok stupanj nadzora nad okolinom uvijek suzbijaju, i
osjeaju se ugroenima im dogaaji ponu otkrivati svoju suzbijenu
energiju.
Iznutra, teko je prihvatiti da nemamo pravi nadzor nad svojim
osjeajama, raspoloenjima ili udnjama. Pokuavamo nadzirati svo
je osjeaje jer su puni bola ili nisu usklaeni s naim sustavom uvje
renja, s naim konceptima, vienjem samog sebe te postavljenim
ciljevima, iako su svi zapravo samo uvjetovana stanja uma koja nam
onemoguuju pristup doivljavanju samih sebe onakvima, kakvi
uistinu i jesmo.
Odbacujemo se kad nastojimo nadzirati svoje osjeaje. Odba
cujemo se kad cenzuriramo svoje osjeaje, mislei da bismo odreeni
osjeaj trebali imati ili ne, ili na neki drugi nain pokuavamo osigu
rati nadzor nad vanjskim okolnostima ili ljudima.

Na kraju, mjera nae potrebe da nadziremo oboje - i ono izvana,

i ono u nama - vrlo dobro ocjenjuje i mjeru naih ovisnosti. Jer, ovi
snim je ljudima potrebno da osjeaju, kako ipak mogu nadzirati svoje
ovisnosti. Pritom do ovisnosti moe doi samo na odreenim pod
rujima. Lako je zavarati samog sebe ili druge miljenjem da niste
ovisni ni o emu, iako ste u stvari posve ovisni o nekoj stvari: o nekoj
odreenoj imovini, o osobi ili vienju samog sebe, na primjer. Mno
go puta smo posve nesvjesni vlastite ovisnosti, ve i zbog njena
velikog znaaja koji za nas ima.
Prosuivanje
Uobiajeno je da svoje percepcije i osjeaje prosijavate, proi
avate kroz neku vrstu procjenjivake mree. Za neto pretposta
vljamo da je dobro, a neto drugo loe. Nauili smo prosuivati
uglavnom zahvaljujui svojim instinktivnim nagonima za opstanak,
no ta se sklonost prenosi i na one stvari, nad kojima se ne nadvija ni
kakva opasnost po nae preivljavanje, iako nam se, zbog naeg
sustava uvjerenja, neke takvima i mogu uiniti.
Kad god razvrstavamo stvari kao dobre ili loe, u sutini odbacu
jemo sebe, jer ve i sama aktivnost uma prilikom razvrstavanja blo
kira izravno proivljavanje. Pritom nije vano da li smo za neto pro
sudili da je dobro; jer, smo izravno proivljavanje uspkos tome ve
sprijeili.
Kad neku stvar procijenimo kao dobru, bilo da se pritom radi o
vanjskom ili unutarnjem dogaaju, tada potvrujemo njenu dualisti
ku prirodu, a sebe pripremamo za njenu suprotnost, za komplemen
tarno loe iskustvo. Time potvrujemo svoju ovisnost.
Prosudbama takoer potvrujemo i ojaavamo svoje izolirano ja.
Obino prosuujemo za svoje vlastito dobro. U naoj je Kulturi to
posve neupitno, no poveanje vlastite izdvojenosti mogli bismo iz
bjei poveanjem svog osjeaja ja, u koji bismo ukljuili i ostale.
Prosuivanje, procjenjivanje i usporeivanje, sve je to zasno
vano na osjeaju izdvojenog ja. Izdvojenost nas odvodi u uvjerenje
da se trebamo boriti, samo da bismo preivjeli. Osjeaj izdvojenog ja
ujedno je i osnovno pogreno shvaanje, koje obrauje veina duho
vnih vjebi.

Koncepti (shvaanja) / Oekivanja

Koncepti i oekivanja poinju djelovati uvijek kad se u nama
raa ideja o tome, kako bi neto trebalo izgledati, umjesto da to pri
hvatimo onakvim, kakvo ve jest. To se obino odnosi na uvjete u
vanjskom svijetu, no ovakva pogrena shvaanja zadravamo jedna
ko tako i o svom unutarnjem ivotu. Osjeamo da bismo uvijek tre
bali biti sretni, pa odbacujemo sebe kad smo nesretni.
Tako naa shvaanja - umjesto da nam pomau - u zbilji obli
kuju nae granice. Iskljuujemo stvarnost zato, jer ne odgovara naim
ve ranije zamiljenim pretpostavkama. No, ivot je spontan i nepre
kidno se mijenja; zato se nai koncepti nikada ne mogu odrati, pa
poinjemo odbacivati sam ivot jednostavno zato, jer se ne uklapa u
sve ono to poznajemo, ili oekujemo.
Dakle, ako smo duboko urasli u svoja shvaanja, postajemo uko
eni i nepokolebljivi u njima, i u svom ponaanju. Postajemo uski,
nezanimljivi onima oko nas, jer neprestano analiziramo sve to vidi
mo, hoe li to za nas biti dobro, ili loe. Usredotoeni smo na sebe,
umjesto na stvarnost.
Koncepti se uvijek temelje na ovisnostima. Na primjer, ovisni ste
o pitanjima vezanim uz prvo sredie svijesti Opstanak, pa e se vaa
shvaanja ticati sigurnosti. Osjeat ete da morate posjedovati
stvari koje vam slue kao zatita pred opasnou to vam prijeti od
neimatine. Vaa je sigurnost usko vezana uz posjedovanje raznih
predmeta. Postajete uasnuti i pri pomisli da biste ih mogli izgubiti, i
opsjednuti njihovim posjedovanjem.
Vienje samog sebe
Shvaanja koja se tiu tree akre, Moi i nagona za znaenjem,
oblikuju posebnu vrstu vienja samog sebe. To je i osnovni ego-koncept koji se poneto oteano prepoznaje, jer je toliko esto smjeten u
podsvijesti. Oblikujemo mentalna miljenja o sebi, i o onome kakvi
bismo trebali biti, a odbacujemo svaki onaj dio sebe koji tome ne od
govara. Vienje samog sebe odvodi nas na put stavljanja krinki i
maski, koje toliko rado nosimo pred drugima.
Utjecaj vienja sebe moe se osjetiti na svim osnovnim razinama.
Osjeamo da bismo morali biti snani, pa se odbacujemo kad utvr
dimo da smo slabi. Zatim se osjeaji slabosti suzbijaju, ne doputa im

se da postoje i pronau svoju integriranu ravnoteu. Stvaramo neu

rotinu potrebu za time da budemo snani, da uravnoteimo suzbi
jeno, ali usprkos tome podsvjesno osjeamo svoju slabost. Osim to
ga, stav o sebi vrlo tono utvruje to to znai biti vrstog ponaanja,
a to znai biti slabi, iako se to razlikuje od pojedinca do pojedinca,
a ovisno je i o kulturi u kojoj on ivi.
Slino tome, nae vienje sebe moe zapoeti sa zahtjevom po
stavljenim sebi, da moramo biti nadmoniji od ostalih. Tada suzbi
jamo, potvrujemo i zadravamo svoju potinjenost. Moemo misliti
da smo nadmoni zbog bilo kojeg od niza razloga - zbog onoga to
posjedujemo, ili naih sposobnosti, drutvenog identiteta, sposo
bnosti za ljubav, zbog svog svetakog ivota, ili uspjeha.
Na stav o sebi moe nas naroito ograniavati kad pokuavamo
utvrditi ciljeve svog osobnog rasta. Mislimo da bismo uvijek trebali
biti sretni i uspjeni, pa suzbijamo vlastitu zamijeenu nesreu i neu
spjeh. Time onemoguujemo slobodno protjecanje energije. Ograni
avamo svoju sposobnost uoavanja onoga to jest.
Za one to tragaju za duhovnou, velika je zamka uestalo mi
ljenje Ja u uvijek biti preplavljen ljubavlju. Jer, kad nismo obuzeti
ljubavlju, osjeamo se kao da smo doivjeli neuspjeh. Ljubav postaje
obina usiljena sentimentalnost, koje se oslobaamo im je iskusimo
kao dopunu. Problem se nalazi u tome, da je naa ideja koju imamo o
ljubavi, samo jo jedna konstrukcija naeg uma; to nije prava ljubav.
Ne kaem to stoga, da biste se vi koji tako osjeate oneraspoloili.
Radi se samo o tome, da vi sami, kao oni koji ste obuzeti duhovnim
vrijednostima uvidite, koliko je lako upasti u naviku odbacivanja
samog sebe ili prosuivanja svojih osjeaja, a zatim postajati sve
uznemireniji kad razotkrijete u sebi negativnosti za koje mislite da ih
ne biste trebali imati. A to nije nita drugo, no suzbijanje; vidio sam
dosta duhovno razvijenih ljudi, koji su nastavljali odbacivati sebe
ak i kad su se godinama kretali u duhovno nastrojenim krugovima.
Ishod je bio taj, da nisu nimalo napredovali; postali su pravi hipokriti
mislei da vole, iako su neprekidno odailjali upravo suprotne po
ruke svoje suzbijene podsvijesti. Oni se pokuavaju prilagoditi idealu
duhovnog, ali samo na onoj razini, do koje su uspjeli doprijeti.
Kad god pokuavate biti slini bilo kome ili bilo emu, ma kako
lijepom ili uzvienom - odbacujete sebe. Pokuavate se ugurati u
kalup neega ili nekoga drugog, a to nikada ne uspijeva. Ako je osoba

kojoj se divite uistinu velika, zasigurno nije postala takvom opona

ajui bilo koga drugog, ve time, to je ostala svoja. Biti svoj je
upravo to o emu i govorimo, ne pokuavati se prisiljavati na usklai
vanje s konceptom koji nam je nametnuo vlastiti um.
Time se kao pravi problem pojavljuje potreba, prepoznati samog
sebe i ono to stvarno jesmo, a ne prepoznavati ono, to nam nameu
naa vienja. To je samo drugi nain opisivanja prirode duhovnih tra
ganja. Koncepti vienja samog sebe dio su nae podsvjesne mentalne
uvjetovanosti. I dok nastavljate sa svojim naporima da shvatite ono
to zapravo i niste, na povrini e se pojaviti neka druga uvjetova
nost, koju e takoer trebati oslobaati.
Integrativni postupak oslobaa vas svih koncepata koji vas spu
tavaju. Poetak rada s bilo kojim od negativnih osjeaja, kojega po
stanete svjesni, postupno vas dovodi do onih shvaanja koja se na
laze ispod. Moete povui koni na bilo kojem mjestu, i na kraju e
se ukazati i razjasniti cjelokupni obrazac.
Poistovjeivanje (identifikacija)
Identifikacija nalikuje vienjima samog sebe. Jer, ona se tiu za
miljenih ili stvarnih osobina koje uzdiu i tite ego, dok se pojam
identifikacije - kad se koristi za sebe - odnosi na pokuaj da oslo
bodimo sebe, i to udruivanjem s neim ili nekim izvan nas. A to ne
to moe biti gotovo sve - neka organizacija, osoba, ideja, svrha,
karijera, uloga, umjetniko djelo ili neka imovina.
Iako je veini od nas vjerojatno dobro poznat koncept identifi
kacije, to je jo uvijek jedan od najuobiajenijih naina odbacivanja
sebe. Izjednaavamo se s neim zato, jer elimo pobjei od sebe.
Pokuavamo izbjei patnju koju osjeamo; ili jo tonije - patnju
zbog odvojenosti, usamljenosti ili praznine koja u nama vlada. Neto
nas tjera da pronaemo znaenje u sindromu poistovjeivanja, samo
- u tome nikada ne uspijevamo.
Kad nas privue neto izvan nas, osjeamo se veima no to
jesmo. Vie ne moramo voditi rauna o sebi i svojim unutarnjim pat
njama. Vjerujem da se tada dogaa i prijenos energije, te se ovisniki
hranimo predmetom naeg poistovjeivanja, ak i kad smo ga sami
stvorili. Primjeri za to bili bi, naa privrenost nekom od udruenja,
grupa ili ak i vlastitom malom poslovnom carstvu; svako od njih

ima svoju zasebnu egzistenciju kao jedinka s vlastitim energetskim

potencijalom i sponama.
Poistovjeivanje izgrauje laan osjeaj vlastitog znaenja, a
odnosi se na sredite Moi. Govorimo: moja ena ili mu, moja
karijera, moja kua, moje spoznaje. Sve ono to na bilo koji na
in prijeti ovim ciljevima, doivljava se kao napad na nas same. Ako
netko kritizira va rad, osjeate se napadnutim. A ako neki posao ne
uspije, doivljavamo kao da nismo uspjeli mi sami.
Poistovjeivanje zavrava odbacivanjem sebe, jer kad god se
poisovjeujemo s neim, pokuavamo zapravo pobjei od sebe. Pri
tom takoer odbacujemo i sve to je izvan predmeta s kojim se po
istovjeujemo. A budui da obino strahovito projiciramo na sve ono
to je iz toga iskljueno, ma to to bilo, iznova odbacujemo sebe. Ovo
moe dovesti i do ekstremnih oblika ponaanja kakvo je rasizam, kod
kojega se vlastite unutarnje negativnosti projiciraju na grupu, koja se
napada i odbacuje.
U poetnim stupnjevima poistovjeivanja, mogue je osjeati
pravu euforiju koja moe zatamniti objektivnu svijest o razvijanju
ovisnosti. Euforija postaje utoliko vea, ako je netko dosad vodio
besciljan ivot, jer mu se sad ini da je konano pronaao neto, to
daje znaenje njegovu ivotu. Dualistiko iskustvo, koje ga pritom
oekuje, jo se ne osjea.
Jer, upravo ono i jeste glavni problem kod poistovjeivanja; tek
se na kraju pokazuje, koliko je izrazito dualistiko. Vezani smo i ovi
sni o predmetu s kojim smo se poistovjetili, i bojimo se da emo ga
izgubiti. Stvorit emo vlastito negativno iskustvo, na isti nain na
koji smo stvorili i pozitivno. Vezali smo se uz taj objekt, a na se rast
zaustavlja i miruje. Odbacivanje sebe se ipak nastavlja, jer se ne suo
avamo sa sobom, onakvim kakvi jesmo; pokuavamo izbjegavati
sebe, stapajui se s predmetom s kojim se poistovjeujemo.
Jednom kad postanete svjesni mehanizma poistovjeivanja, moi
ete ga otkriti i u sebi. U ovom stupnju ga morate smatrati ovisnou.
Prekid s poistovjeivanjem povlai za sobom i patnju, jer ete se osje
ati kao da gubite dio samog sebe. Osjeate se izgubljenim i praznim.
Raniji negativni osjeaji koje ste suzbijali poistovjeivanjem, od
jednom naviru na povrinu. Valja ih sve obraditi integrativnim postup
kom, kako biste konano uspostavili potrebnu ravnoteu.

Pojam identifikacija (poistovjeivanje) takoer opisuje i

sklonost, da o sebi razmiljamo kao da smo isti kao i nae osjeaje - i
one pozitivne, i one negativne. Cilj duhovnih vjebi ili terapije odu
vijek je bio, prekinuti ovu emocionalnu identifikaciju. Paradoksalno,
jer tek tada posjedujemo vlastite osjeaje, iako se vie s njima ne po
istovjeujemo. Osjeaje doivljavamo kao da stiu iz naeg nieg Ja,
dok istodobno na osjeaj identiteta prelazi u vie Ja.
Usmjerenost na budunost / Nada
Naa je kultura oduvijek ohrabrivala vjerovanje i djelovanje u
pravcu nadanja, ideala i ciljeva. Ponekad uistinu postoji stvarna po
treba za poboljanjem uvjeta, no ako neprekidno sanjarimo o budu
nosti, postaje oevidno da zapravo elimo izbjei sadanjost. Neu
godna se sadanjost izbjegava sanjarenjem o budunosti, pa ak i kad
nas motivira ono, za to moemo biti uvjereni da su najvii ideali koji
uope postoje.
Takoer je mogue sanjariti o tome, koliko bi strana budunost
mogla biti, to posve otvara prostore naem strahu. Stvar je u tome
to smo odluili usmjeriti se na budunost samo zato, da bismo po
bjegli od sadanjosti koja se sastoji od svih naih osjeaja, takvih
kakvi ve jesu.
Nada vas udaljuje od
trenutka u kojem se nalazite
Odreena vrsta snage mogla bi se izvui iz sanjarenja i nadanja
vezanih uz budunost. Imate li pred sobom neki znaajan cilj, moete
izdrati i tekoe koje bi vas inae posve onesposobile. No, upravo
vas nada tjera naprijed. Mogue je otrpjeti bijedu ivota, jer mislite
da radite za neto to e vama, ili ak i nekome drugom u budunosti
donijeti sreu. Meutim, snaga koja izvire iz nadanja je lana snaga,
nastala moda vie od napetosti nego iz usredotoenosti na neto.
Stvaranje navike koritenja ove vrste energije dovodi nas do
neprekidne usmjerenosti na budunost, te do nesposobnosti da bu
demo sretni sada, u ovom trenutku. Postajemo zarobljeni u vreme
nu, i uvjetovani na to, da za ispunjenjem tragamo jedino kroz oe
kivanja i u budunosti. Postajemo nemirni, neprekidno ovisni o toj
djelatnosti, uvijek zamiljajui da se eljeno ispunjenje nalazi odmah

tu, iza ugla; no, usmjerenost na budunost nikad nam ne doputa da

uistinu doivimo zadovoljstvo (ili patnju) u ovom trenutku. A kad
konano i stignemo u tu svoju toliko sanjanu i oekivanu budunost,
opet razmiljamo o sljedeem cilju u budunosti, pa nam sadanjost
iznova ostaje promaenom. Privrenost buduim ciljevima, idealima
i nadama toliko nas proima, da postaje nae podruje neprestanog
otkrivanja sebe. Pronalazimo uvijek nove ciljeve kojima se predaje
mo, a koje ranije nismo zamjeivali.
Pa ipak, mogu naii i ona vremena u kojima se i potrebno osloniti
na nadanje, kako bismo ih uope prebrodili; oduzeti sebi ili drugima
svaku nadu moglo bi biti besmisleno, a poesto i okrutno. I dok se
tako u stvari bavimo odbacivanjem samog sebe, zahtijeva se njenost
i procjena, da ne bismo prekoraili toku svoje tolerancije.
Usmjerenost na prolost/ Idealiziranje
ivjeti u prolosti, razmiljati o tome koliko su prole stvari bile
dobre ili loe, vezati se uz ljude ili situacije iz prolosti - sve su to
putevi koje koristimo da bismo blokirali svoju svijest o sadanjosti.
Izuzet emo proivljavanje prolih dogaaja, da bismo ih integrirali.
U tom sluaju, sa sadanjim osjeajima radimo na nekom prolom
dogaaju, a to su esto isti oni osjeaji koje smo suzbijali u trenutku,
kad se dogaaj odigravao.
Ako neprestano razmiljamo o ugodnim vremenima i trenucima
iz nae prolosti, izbjegavamo sadanjost; ponekad ova motivacija
moe biti i jo suptilnija. Obino je ugoda, koju smo doivjeli u pro
losti, ipak bila dualistike naravi, samo to smo u vrijeme naeg
doivljavanja suzbijali njenu negativnu stranu. No, ona je ostala u
nama, i stalno izvire na povrinu kroz nae misli, koje nas bez pre
stanka vraaju tom proteklom doivljaju. Ne uviamo da se time
eli proistiti naa podsvijest, te se i nadalje bavimo pozitivnim
dijelovima tog iskustva, koji su bili projicirani. Suzbijanje je pritom
zadrano. Sve se ovo dogaa kad idealiziramo nekoga iz svoje pro
losti; roditelja, partnera, ili dijete koje smo proglasili svetim. Pri
vueni smo toj projekciji, i izbjegavamo se suoiti sa svojim pravim
osjeajima.

Trauma
S vremena na vrijeme otkrivamo, da ne moemo zaboraviti neke
negativne, traumatine dogaaje iz svoje prolosti. Zadravamo se na
tome to se dogodilo, oivljavamo ih i ograniavamo svoju sponta
nost upornim razmiljanjem o tom dogaaju. To se moe dogoditi
rtvama zloina, zlostavljanja ili napada, koje su pretpjele dubok psi
holoki ok ili patnju.
Trauma je, u stvari, suzbijanje u kojem se osjeaji nehotice
odbacuju, blokirajui tako oslobaanje energija. ini se da je ovaj
mehanizam dio nae instinktivne obrane. Rad s traumatinim reakci
jama oduvijek se nalazio u aritu tradicionalne psihoterapije. Trau
ma nastaje zbog patnje ukljuene u dogaaj, s kojom se nismo suoili
i proivjeli je. Umjesto toga, zadravamo se u umu, neprekidno se
dogaajem bavei u mislima. U tome ima i ironije, jer bi nam nae
misli trebale biti tit od vlastitih osjeaja. I iako smo u mislima stalno
zabavljeni dogaajem, osjeaji nisu integrirani, ve nas poinju pro
goniti. Nema drugog naina da se traumatini osjeaji proiste, osim
onoga, da im se prestanemo opirati, te ih iskusimo, dakle, da uinimo
ono to smo izbjegli kad nas je dogaaj zadesio.
Prestanak opiranja traumatskim osjeajima dovodi do integra
cije. Morate pozorno pratiti nain na koji odbacujete i opirete se
svojim osjeajima; naprosto im dopustite da postoje, da prou kroz
svoj vlastiti ciklus, te da se konano i oslobode.
Pokuajte uoiti razliku izmeu svojih misli i osjeaja. Vrlo esto
se u mislima javlja i vrlo snana komponenta krivnje. A to je sve to
je uope i potrebno, da bi se sprijeilo prihvaanje. Tada ostajete nes
posobni za proienje osjeaja, dok oni ostaju i nadalje zarobljeni u
vaem energetskom tijelu.
Traenje razumijevanja / Traganje /Analiziranje / Razmiljanje
Traenje neijeg razumijevanja moe vas sprijeiti u izravnom
proivljavanju vlastitih osjeaja, pa se stoga moe smatrati i odbaci
vanjem sebe. Veina ljudi toga nije svjesna. Misle, da traei razumi
jevanje, poinju bolje razumijevati i upoznavati sami sebe, te da e se
tako bolje suoiti sa svime to im budunost nosi. Ishod je nepre
kidna mentalna aktivnost, poznata i kao razmiljanje.
Obuzetost mislima oduvijek se smatrala preprekom na putu do
duhovnog prosvijetljenja, ili do mentalnog i emocionalnog zdravlja,

ako vam se vie svia da tako gledate na to. Prvenstveni cilj medi
tativnih disciplina je smirenje uma, a ne pronalaenje raznih odgo
vora. Kad se um smiri, odgovori e stii i sami, no to nee biti odgo
vori uma. Um nikada ne moe nadrasti ono to je poznato, a poznato
nam ne prua ono, to trebamo.
Drugim rijeima, kad je um smiren, moe doi do izravnog proivljavanja. Nalazimo se upravo u trenutku koji doivljavamo, pa
odgovori nailaze spontano.
No, ima ovdje poneto, to bi trebalo dobro shvatiti. Klju je u
ispravnom koritenju uma i razuma, a ne u njihovoj zloporabi. Tre
bamo razumjeti nain rada svojih energetskih sustava, a to ukljuuje i
spoznaju njihovih granica. Na kraju bismo trebali postati svjesni svo
jih obrazaca, uvjerenja i motivacija. Potrebno je spoznati kako pri
stupiti svojim problemima, i kako raditi na sebi.
Jer, zloupotrebljavamo svoj um kad tragamo za onim odgo
vorom, koji e iznenada sve staviti na svoje mjesto. Takvog odgovora
nema, i nee sve uvijek biti u redu. Zatim, dolazi i do integracije.
Pretjerano analiziranje postaje i naa vrsta obrana, i na bijeg od nje.
Bijeg od stvarnosti / Dosada
Kad uronite u djelatnosti sa svjesnom ili nesvjesnom namjerom
izbjegavanja osjeaja, zapravo pokuavate bjeati.
Za taj bijeg nam moe posluiti bilo to. Najvidljiviji je nain za
bava: televizija, filmovi, vijesti, radio, knjige i glazbeni proizvodi
svih vrsta - sve ono, to nam u izobilju nudi naa kultura. No, pobjei
se moe i u svoj posao, u seks, mijenjanje partnera, humanistike
ciljeve, umjetnost, u bilo to. Pritom nije sama djelatnost ono, od
ega se bijeg sastoji, ve je to nain, na koji se njome sluimo.
Svakako, s vremena na vrijeme svi mi osjetimo posve razumljivu
potrebu da pobjegnemo od pritisaka svakodnevne rutine. Kad je
takav bijeg svjestan i umjeren, nema nikakvih posljedica. No, o od
bacivanju sebe poinjemo govoriti kad se takav bijeg od stvarnosti
pretvori u pretjeranu i prisilnu potrebu.
Dosada je jedan od onih osjeaja, od kojih obino nastojimo po
bjei. Ona je tek maska velikom broju negativnih osjeaja koji se do
sadom samo prikrivaju: na primjer, tjeskobi, depresiji, seksualnoj
frustriranosti, te strahovima svih vrsta. Kad na dosadu reagirate

pokuajem bijega od nje, odbacujete sebe. Nastavljate suzbijati nega

tivne osjeaje, koji se nalaze tik iza dosade. No, ona je i znak, da se
upravo u tom trenutku odvija neko veliko suzbijanje.
Dosada se esto pojavljuje u meditaciji, ili prilikom vjebi disa
nja. To znai, da tada uznemirujete suzbijene energije, pa se podsvje
sno elite od njih obraniti dosadom. Ne dopustite da vas dosada pobi
jedi, nego vi izmijenite nju. Obrada dosade integrativnim postupkom
moe donijeti svoje plodove; omoguava da se dopre do onih osjea
ja, koji su se njome prekrivali. No, ne trebate zbog toga osjeati niti
prisilu, mislei da se onda niti ne treba baviti bilo kojom djelatnou,
kad ete ionako zavriti bjeei od nje. Stoga pokuajte u tome zadr
ati umjeren i uravnoteen okvir djelovanja.
Dobro bi bilo upitati se, bavimo li se nekom djelatnou zato da
bismo u njoj pronali sreu, ili da bismo izrazili sreu koju iznutra, u
sebi osjeamo. Najee je malo od onoga to radimo takve vrste, da
bismo mogli ustvrditi kako izraavamo sreu. Stoga ostajemo u zam
ci dualistikog svijeta, zaboravljajui onu duhovnu istinu, da srea
mora doi iznutra, kroz pomirenje i nadilaenje dualnosti.
Ovisnost o tvarima
Alkohol, droga, puenje ili hrana su sve ei i napredniji oblici
bjeanja. Ovisniki krug prua psihiku energiju, koja se koristi za
odravanje suzbijanja, ali i onu, koju trebamo naprosto zato, da bi
smo uope djelovali. U to stanje stiemo zbog naeg uobiajenog
bijega od stvarnosti. Neprekidno okretanje od samih sebe izgrauje u
nama blokade koje nas udaljuju od vlastitih izvora energije; ishod
toga su snano i ekstremno odbacivanje sebe, te stvarna ovisnost o
tvari, koju smo odabrali.
Energija, kojoj dobivamo pristup zahvaljujui ovisnikom krugu
u koji ulazimo, moe se podijeliti na dvije osnovne vrste: onu koja
izvire iznutra, i onu izvana.
U svim oblicima zloporabe bilo koje od navedenih tvari, omogu
en nam je pristup unutarnjoj energiji. Meutim, ono to unutra
nalazimo ima narav priuvne energije. Iskoritavamo svoje priuve, i
na kraju zavravamo psihiki i fiziki posve iscrpljeni. Ovisnost o
alkoholu, isto kao i nezakonite ili od strane lijenika preporuene
droge i lijekovi bujaju u naoj kulturi, iako pritom mnogi ne misle da

su ovisni, jer je razina koju dnevno troe tek neto via od uobiajene.
Piju, ili se drogiraju samo u drutvu. Popijete li tek jedno ili dva
pia uveer kad stignete kui s posla, moda ete se bolje zamisliti
nad time, da li se to (ili jo moda nije) ve pretvorilo u ovisnost.
U drugim oblicima ovisnosti, energiju traimo izvan nas samih.
Nalazimo je u moi, ili seksualnim ovisnostima, primjerice, posvuda
gdje su ukljueni i drugi. Ovisnost o romantinoj vezi je posebna
vrsta ovisnosti, kad u drugome traimo energiju onih osobina, koje
smo u sebi blokirali sami.
Sve ovisnosti imaju jednu te istu varljivu osobinu. Mislimo da iz
ovisnosti izvlaimo korist za sebe jer se osjeamo oputenijima, ili
djelotvornijima kad smo na vrhuncu. Zaboravljamo da krugu iste te
ovisnosti takoer pripadaju i duboki klanci, nastali izmeu tih
vrhunaca.
Odnosi
Romantine veze mogu takoer biti djelotvoran oblik odbacivanja
sebe. Mogue je pobjei od samog sebe u novinu i uzbuenje neke tek
zapoete romanse, naputajui je im se to uzbuenje istroi. Ovaj
oblik odbacivanja sebe i udnje za vezom u naoj se kulturi pretvorio
gotovo u epidemiju. Naravno, ne kaem time da ne bi trebalo ulaziti u
ljubavnu vezu. Potreba za vezama svih vrsta naa je izvorna i oprav
dana potreba. No, kad se romantian odnos poinje koristiti za bjeanje od sebe, tek se tada poinje pretvarati u odbacivanje sebe. O lju
bavnim emo vezama kasnije govoriti mnogo vie, i u pojedinostima.
AKTIVIRAJTE SVOJE SREDITE SRCA
Svi mi patimo od mnogih gore spomenutih oblika odbacivanja
sebe. Ponekad emo na mnogim od tih podruja biti i poteeni, ali
emo zato posve odbacivati sebe na onim drugima. To se dogaa
tamo, gdje sebe branimo od samih sebe. A to je ujedno i ono, to nam
onemoguuje probijanje naih pravih puteva, koje smo si do sada
zatvarali sami.
Prihvaanju sebe treba pristupiti polagano. Radite redom na
svakom pojedinom od navedenih podruja. Pripazite pritom da, dok
se uspijevate prihvatiti na jednom, ne prenostite odbacivanje sebe na
neka druga podruja.

Prestati s odbacivanjem sebe zahtijeva najveu zamislivu

hrabrost. Jer, uistinu se pribliavate poslu vaega ivota, za koji e
vam biti potrebna sva snaga koju moete prikupiti. Meutim, sad to
ve znate - glavni posao koji tek treba obaviti je, prihvatiti samog
sebe.
Hrabrost za suoenje s vlastitim pravim osjeajima donijet e
vam prvo svjetlo ljubavi prema sebi, roenje pravog i iskrenog samopotovanja. Ljubav prema sebi stie iz sredita Srca, a moete ga
nastaviti aktivirati usredotoivi se na njega i diui u Srce tijekom
itavog razdoblja prihvaanja sebe, i svojih osjeaja. Znajte da ljubav
prema sebi ne ovisi ni o kojem objektu. Ovisi samo o vaem prihva
anju sebe i drugih, koji su odraz vas samih.
Ljubav prema sebi moe postojati i dok prihvaate bilo koje od
vlastitih negativnih stanja. Ili, jo tonije, ona e se javiti jo dok se vi
suoavate s tim stanjima. Znat ete, da to to radite ima onu pravu
vrijednost, vrijednost koja e uz vas ostati zauvijek, dok god ivite.
Izgraujete svoje duhovno tijelo, a ono je jedino koje uzimate sa
sobom kad naputate ovu zemlju.
I dok e vae potovanje samoga sebe rasti zbog hrabrosti koju
iskazujete u suoavanju sa sobom, cijenit ete vie i druge, jer se tu
radi o produetku vaeg vlastitog potovanja prema sebi. Jednako
tako, porastom vae ljubavi prema sebi raa se i vaa ljubav prema
drugima - ona prava ljubav. Prava se ljubav ne moe misliti, ne mo
emo se na nju prisiliti, niti je moemo svojom matom pretvoriti u
zbilju; ona nailazi jedino zahvaljujui naem prihvaanju.

Ulazim u izravno proivljavanje svojih

osjeaja. Razumijem da se u cijelosti moram
suoiti sa svime to sam u prolosti
izbjegavao, da bih dospio u ravnoteu.
Proivljavam osjeaje iza svojih ovisnosti
i prisilnih djelovanja. Ulazim u svoje osjeaje
tijekom meditacije, promatrajui svoju toku
tolerancije.

8. IZRAVNO PROIVLJAVANJE
Kad se konano oslobodite odbacivanja sebe, zavravate s men
talnom djelatnou koja se dosad uplitala u jasna vienja kako vaih
unutarnjih, tako i vanjskih dogaaja. Poinjete prihvaati sebe, a
podrazumijeva se da va um naizgled postaje providan; jo je ovdje,
ali budui da je smiren, moete vidjeti i kroz njega. Vaa percepcija
nije vie njime obojena. Ulazite u izravno proivljavanje.
Ono to sad moete proivjeti jasno i izravno, ima narav energije
onoga, to smo dosad nazivali osjeajima i osjeajama. Obrasci ener
gije i razmjene ine nae postojanje. Kad se otvorite energiji, otvarate
se i ivotu. Izravno proivljavanje postaje mogue, jer ste uli u
trenutak. To je stanje do kojeg se dolazi kad um prestane sa svojim
djelatnostima, vezanim uz odbacivanje sebe. Ado tada, uvijek postoji
osjeaj za vrijeme, gledali mi unaprijed ili unazad. Um je onaj, koji
stvara vrijeme. Ui u trenutak znai, stoga, da um vie nije vezan uz
svijest o vremenu, ve je zadovoljan i onim susretima sa ivotom koji
se odigravaju upravo sada. Nema opiranja ili elje da se pobjegne od
onoga to jest.
Upravo tada integracija stvarno i zapoinje. Integracija znai da
je um prihvatio, a da se vi sami nalazite upravo u ovom trenutku s va
im osjeajima i iskustvima. Biti u trenutku zavrna je toka svih
psiholokih, duhovnih ili pravih religioznih uenja. Naziva se jo i
sljedeim imenima: vrhunac iskustva, kozmika svijest, samorealizacija, ili Boja svijest, no sva se ova imena odnose na iskustvo onog
vjeitog Sada.
Trenutak je do krajnosti jednostavan, a upravo stoga nam i moe
vrlo lako pobjei. U trenutak moete ui u svako doba, odbacujui dje
latnosti uma kojima vas tjera na odbacivanje sebe, elei neprekidno

istraivati, prosuivati, uzbunjivati i izbjegavati. Trenutak je stanje

svijesti, novo osjeanje, i ne podrazumijeva da biste trebali prekinuti
sa svojim pripremama za budunost; samo trai, da ne ivite u budu
nosti. Budite oprezni, kako ne biste pomijeali pojmove ivjeti u
trenutku i ivjeti za trenutak. Jer, to bi vas vjerojatno moglo dove
sti i do toga, da postanete neodgovorni, popustljivi prema sebi, ili da
se posve prestanete zanimati za prava drugih ljudi, onih koji vas
okruuju.
UITE U OSJEAJ
U osjeaje se ulazi tako, da ih zadravamo u svojoj svijesti bez
imalo opiranja, te ih u cijelosti proivljavamo, ne pokuavajui pri
tom utjecati na njih na bilo koji nain. Doputamo pojavljivanje pri
rodnog protoka energije osjeaja. Ako osjeaje izbjegavamo ili im se
opiremo, oni se suzbijaju. Jednostavnim ostajanjem u trenutku sa
svojim osjeajima, omoguavanjem da budu ovdje, ma koliko to bilo
potrebno, oslobaamo emocionalni naboj. To se moe uiniti ili u
aktivnosti, ili meditacijom. Jer, dopustiti osjeajima da postoje bez
pruanja ikakva otpora, kao krajnji ishod ima upotpunjivanje njiho
vog energetskog ciklusa.
Uite u tjelesno proivljavanje
osjeaja, u trenutak
Ui u bilo koji osjeaj znai - obratiti pozornost na dogaaje u
tijelu, dakle tamo, gdje se nalazi i podrijetlo svih osjeaja. Umom
usmjerenim prema prihvaanju osjeaji se mogu uoiti jasno i
osjeajno. Moi ete osjetiti svoje tijelo u dubinama, do kojih vam
nikada do sada nije bilo mogue doprijeti, jer ste jo odbacivali sebe.
Prihvatite osjeaj. Otvorite mu se. Proivite ga bez pruanja otpora.
Dopustite da budete bez izbora s obzirom na to, elite li imati taj
osjeaj, ili ne elite. Ostanite u proivljavanju osjeaja sve dok ne
osjetite promjenu, dok ne doivite prodor u njegovu energiju. I imajte
povjerenja u to, da e vae suoavanje s osjeajem zavriti konanom
integracijom, te nadvladavanjem tog pitanja.
Osjeaji se mogu pojaviti u akrama, kao i u bilo kojem drugom
dijelu tijela. Pokuajte se usredotoiti na ono fiziko podruje, u kojem
osjeaj i nastaje. Ne moete li povezati osjeaj s nekim odreenim

mjestom, uite openito u svoje tijelo. Osjeaji znaju biti i sloeni, a

ponekad su rezultat meusobnog utjecaja dviju, pa i vie akri;
moglo bi biti teko tono odrediti gdje se nalazi toka vrhunca nekog
odreenog osjeaja. Na kraju e se vaa osjetljivost na osjeaje
poveati, a vi ete biti u stanju odrediti vrstu osjeaja o kojoj se radi,
ve i prema mjestu u tijelu na kojem se pojavio.
Ako je osjeaj koji obraujete povezan s nekim vanjskim doga
ajem, primjeric, uzajamnim odnosom s drugom osobom, zadrite u
svojoj svijesti taj dogaaj zajedno s osjeajem. Onemoguite sve
oblike odbacivanja sebe, kao to je, na primjer, okrivljavanje te druge
osobe. Jednostavno sauvajte prizor, koji se pred vama dogaa u
svojoj svijesti, otvarajui mu se i proivljavajui osjeaje koji pritom
nadiru u svojoj punini.
Ne pokuavajte
analizirati osjeaj
Trebali biste zapamtiti, da u osjeaj ne ulazite s namjerom da ga
analizirate, ili moda razumijete. Ne pokuavajte shvatiti zbog ega
je do nekog dogaaja dolo, zato ste uinili ili osjeali ono to jeste,
kakvu bi pouku iz toga trebalo izvui, i slino. Na sve ete ove od
govore naii spontano, kao na ishod integracije, do koje e vas dove
sti izravno proivljavanje. Za sada, iskusite tek u potpunosti osjeaje
pobuene tim dogaajem. Trudite li se i nadalje analizirati ih,
onemoguit ete njihovu integraciju.
Ne mislite da morate izraziti
osjeaj, da biste ga oslobodili
Kad osjeaju doputate da ue u vau svijest bez ikakva opiranja,
on se poinje proiavati. On se ne treba izraziti govorom ili pona
anjem, da bismo ga oslobodili. Oslobaanje esto prate zvuci, pokreti
tijela ili suze, to je posve u redu, no nemojte misliti da osjeaje treba
izrei naglas da bi se oslobodili. Oslobaanje nailazi kad osjeaju do
pustite da ue u vau svijest, i to prihvaajui ga. Dovoenje suzbi
jenih osjeaja u svijest uz njihovo prihvaanje u potpunosti je sve, to
je od njihova izraavanja uope potrebno za njihovo oslobaanje.
Smatram pravom nezgodom to, to mnogi psiholozi jo uvijek
nastoje stvoriti dojam, kako se oslobaanje suzbijenih osjeaja mora

na neki nain jasno i glasno izraziti u svijet oko sebe. Jer, terapija bi
tada mogla ukljuivati pravu psiholoku dramu i glumce s tono
odreenim ulogama. Ovo i moe ponekad biti prikladno da bismo
klijenta doveli u dodir s njegovim osjeajima, ali mislim da nije
onoliko uinkovito, kao unutarnje posjedovanje osjeaja i suoava
nje s njim. No, izraavanje prema van moe ponekad biti i jedini na
in rada, ako klijent nema naroitu sklonost unutarnjem, meditativ
nom pristupu. Kako bilo da bilo, razvijanje meditativnih sposobnosti
osnovni je zahtjev za postizanje unutarnjeg rasta, pa niti terapija to ne
bi trebala zanemariti.
Dijeljenje je jo jedna vrsta izraavanja osjeaja prema van.
Naravno, time se nimalo ne protivim tome, da svoje osjeaje podi
jelite bilo s terapeutom, bilo sa svojim bliskim prijateljem. To moe
znatno pomoi u pravo vrijeme, no nemojte misliti da ih uvijek mo
rate podijeliti s nekim, kako bi uope dolo do integracije. Jer, osje
aji podijeljeni s nekim, mogli bi biti i zloupotrijebljeni, ili se pre
tvoriti u ovisnost, odnosno, samo u drukiji oblik izbjegavanja.
Jasno razlikujte izmeu
osjeaja i misli o odbacivanju sebe
Ako ste i uspjeli napustiti misli o odbacivanju sebe kad ste se
zapoeli prihvaati, vjerojatno se jo uvijek kolebate izmeu odba
civanja sebe, i prihvaanja. Na primjer, pretpostavimo da integrirate
bolan osjeaj koji ste ranije odbacivali, jer ste okrivljavali drugog,
mislei da ga je on uzrokovao. Vjerojatno ete tijekom rada na tom
osjeaju i nadalje upadati u okrivljavanje, i iznova se izvlaiti iz
njega.
Sve dok u svom umu zadravate okrivljavanje, niste jo uli u
izravno proivljavanje. Ne, tek ste iznova zapali u odbacivanje sebe.
Pokuavate obraditi krivnju drugoga zajedno s osjeajem, no zapam
tite, takvo odbacivanje sebe kakvo je okrivljavanje, ne moe se
obraditi. Odbacivanje sebe je djelatnost uma, a ne energetskog tijela.
A postupak se primjenjuje jedino na suzbijenu energiju.
Kad shvatite da opet zapadate u odbacivanje sebe, morate izvriti
namjeran pomak, da bi vam u aritu zanimanja i nadalje ostao
osjeaj, te se to prije udaljiti od misli o odbacivanju sebe. Nastavite
obraati svoju pozornosti s okrivljavanja na osjeaj kad god je to

potrebno. Nastavite razlikovati okrivljavanje od osjeaja. Svoju biste

pozornost mogli usmjeriti na samo jedno od njih, no kad se usmjerite
na osjeaj, u vaoj svijesti vie nee biti okrivljavanja. Ovu spo
sobnost moete razviti i uz vrlo malo vjebanja, pa ete moi ostati
integrirani sa stvarnim dogaajem, izbjegavajui odbacivanje sebe.
KORISTITE DISANJE I RAD TIJELA
Ako radite na integraciji nekog ozbiljnog pitanja, eljet ete neko
vrijeme provesti i u radu s disanjem i tijelom. Njih nismo spominjali
jo od etvrtog poglavlja, no to ne znai da su od sporednog znaaja;
u stvari, mogu vam biti od velike pomoi upravo u trenucima
integriranja.
Rad s tijelom dovodi nas u
blii odnos s osjeajima
Osjeaji se sastoje od energije, i pojavljuju se u tijelu. Kad se
energija zaglavi u tijelu, u akrama, poinjemo osjeati emocionalne
probleme. Rad s tijelom moe ovdje posluiti kao sredstvo, kojim e
se energija osloboditi, i sprijeiti na um da nas i dalje odbacuje.
Preporuio bih neke osnovne i rutinske joga poloaje kao vrlo
uinkovit i podesan pristup radu s tijelom. Mogle bi se dodati i ostale
tehnike rada s tijelom koje ukljuuju i nazonost praktiara, ako vam
to odgovara, no ne mislim da bi to bilo od sutinskog znaaja.
Odreeni joga poloaji djeluju na razbijanje blokada u nekim
akrama, pa ako moete prepoznati akru o kojoj se radi, moete
izvesti i odgovarajue poloaje u razdoblju dok proivljavate osje
aje, poveavajui njima djelotvornost proienja. Vae joga vjebe
mogu trajati do desetak minuta, ali i sat-dva, no ak e i ona najkraa
biti od neprocjenjivog znaaja za va laki ulazak u vlastito tijelo.
Pritom nemojte zaboraviti da vjebe openito ne slue niti ciljevima
rada s tijelom, niti samoj jogi.
Nakon oslobaanja protoka energije pomou joge, disanje e
vam pomoi u slamanju energetskih blokada. Disanje u akru je
ovdje naroito podesno i uinkovito. I dok udiete, nastavljate inte
grirati dogaaj, nalazei se neprekidno u njemu bez imalo opiranja.
Prana, koju stvarate svojim disanjem, kree se ravno prema energet
skim blokadama.

Ovo e posluiti u dvije svrhe. Prvo, pravilno e disanje olakati,

da do svijesti dopru suzbijena pitanja, doputajui vam tako da ih
spoznate i zaponete s njihovom svjesnom integracijom. Drugo, di
sanje e pripomoi i samoj integraciji pitanja na kojem radite, iako se
to ne mora dogoditi uvijek, niti jednakom brzinom, samo zato to ste
zapoeli prihvaati sebe.
INTEGRIRAJTE OSJEAJE IZA OVISNOSTI
Suoavanje s vlastitom ovisnou sredinje je u unutarnjem radu
na sebi.
Prvo, morate shvatiti da ste stvarno ovisnik. Moda ete misliti
da imate tek poneto vee potrebe od ostalih, no postoji vrlo osjetlji
va razlika izmeu potreba i ovisnosti. Ovisnost je prisilna; vezani ste
uz objekt svoje ovisnosti. Bjeite u njega, postajete tjeskobni kad ga
nema u blizini, radilo se pritom o osobi, posjedovanju neega ili ne
koj tvari. Prave potrebe mnogo su vie usklaene s prirodnim ciklu
sima postojanja.
Izvrimo pregled postojeih vrsta ovisnosti, onako kako se ve
iskazuju unutar pojedinih sredita:
PRVA / Sigurnost: Sve ono, to predstavlja sigurnost i slui
da bi prikrilo strah ili tjeskobu. Bogatstvo, materijalni posje
di, rad, djelatnosti.
DRUGA/Uzbuenje: Tvari, ukljuujui alkohol, droge, ta
blete za smirenje, puenje, hrana. Osjetima uzbuenja, uklju
ujui seks, luksuz, zabavu.
TREA/Mo: Poloaj, vienje samog sebe, znaenje, utje
caj, vanost, uspjesi, odobravanja.
ETVRTA/ Srce: Ovisnost u ljubavnoj vezi
PETA / Stvaralako: Stvaralako izraavanje
Imate li bilo koju od spomenutih ovisnosti, bit e mnogih raz
doblja u kojima ete osjeati, da ste prisiljeni zadovoljiti ih. To se
dogaa ak i kad uspijevate u pokuaju da ih se oslobodite. Na alost,
nema drugog naina da se nastavi s iscjeljenjem, nego se suoiti s
patnjom i tjeskobom koje se tada pojavljuju.

Doli smo do trenutka, kad moemo iskoristiti naela o kojima

smo do sada tek raspravljali. Iskoristite to znanje i prihvatite svoju
tjeskobu, depresiju i patnju. Oduprite se daljnjem odbacivanju sebe
tako, da i nadalje odbacujete svoje osjeaje. Uite u njih i iskusite ih
dok se integriraju i oslobaaju. Koristite tehniku Promatraa da biste
obradili svoje negativnosti, i nemojte ustuknuti pred njima ili ak
njima postati toliko motivirani, da bi lako mogle prijei u ovisnost.
Nauite razlikovati izmeu
impulsa da zadovoljite ovisnost
i osjeaja iza same ovisnosti
Na primjer, pretpostavimo da ste ovisni o hrani. udnja za hra
nom va je nagon za zadovoljenjem svoje ovisnosti. Iza ove se
ovisnosti nalaze osjeaji, koje suzbijate upravo ovisnou. Njih ak
ne morate biti ni svjesni. Moete, primjerice, biti prepuni nekog pod
svjesnog straha, koji suzbijate pomou ovisnosti o hrani.
S radom poinjemo na samom nagonu za zadovoljenjem ovi
snosti. To je zapravo odreeni oblik energetske napetosti, koji e od
govoriti na tehnike to ete ih nauiti. Snana usredotoenost na
nagon smanjit e ga, i nee biti potrebe da na njega djelujete. U slu
aju udnje za hranom ili neim drugim, dopustite udnji da postoji, i
ne utjeite na nju. Ne borite se protiv navale osjeaja; borba protiv
njih daje samo jo veu snagu toj udnji. Ne pokuavajte pobjei od
nje tako, da nastojite ne primijetiti je, ili se zabaviti neim drugim.
Naprotiv, suoite se s njom i integrirajte je, koristei snagu i pomo
koju vam pruaju disanje i rad s tijelom. udnju moete pobijediti
tako, da je prihvatite. Ona je ciklina. Moete li joj pogledati u oi
makar i nakratko, ona e se povui, do sljedee prilike. Vrijeme
izmeu njenih napada postajat e sve due, a vi ete je zapoeti sve
ee pobjeivati.
Ako je nagon prejak da biste mu se oduprli, vjebajte njegovo
prihvaanje nagona neko vrijeme prije no to mu popustite, postupno
poveavajui vrijeme njegova izravnog proivljavani a. Izvrite
zamjenu tvari o kojoj ovisite neim manje tetnim. Imate li nekoliko
ovisnikih problema, rad u grupi bi vam bio od neprocjenjive vri
jednosti, no i tada je ono, na to nailazite na kraju - neki oblik suo
avanja sa svojom ovisnou. Uvijek moramo stati okom u oko sa
svojim osjeajima.

Na kraju, postat ete svjesni i onih osjeaja, koje nastojite suzbiti

ovisnou. Kad se to dogodi, znajte da ste napredovali. Ponekad i
samo spoznavanje tih osjeaja moe dovesti do eljenog priienja,
potrebnog za prekidanje s ovisnou, no obino ipak treba nastaviti s
daljnjom integracijom tih osjeaja. Suoavanje s vaom ovisnou
nije lagana zadaa, no upamtite - to je va sutinski i glavni posao.
Jer, tako radite na vlastitom razvijanju u viu svijest.
PROIVITE OSJEAJE TIJEKOM MEDITACIJE
Izravno proivljavanje osjeaja moe se najbolje postii tijekom
meditacije, iako se moe odvijati i dok se bavimo drugim djelatno
stima, ili kad se dogodi neto vezano uz to. Ako se inae redovito ba
vite meditacijom, predloio bih vam da integrativni postupak napro
sto pridodate ostalim tehnikama koje koristite. A ako ne meditirate,
ovaj je postupak izvrstan nain da zaponete razvijati meditativne
vjetine. Jer, razumijevanje postupka je od sutinskog znaaja i u bilo
kojoj drugoj meditativnoj disciplini.
U meditaciji, djelatnost modanih valova se usporava na alfa
razinu. Ovo stanje potie oputanje i iscjeljenje. Radite li na sebi dok
se nalazite u alfa stanju, imate nevjerojatnu prednost. Tada se integra
cija odvija gotovo sama od sebe, a Promatra se u vama ukljuuje bez
ikakvih tekoa.
Vaan dio meditacije je i proienje, koje se pritom dogaa.
Jednostavno, mirno sjedenje daje priliku podsvijesti da svoj suzbijeni
sadraj dovede u svjesno. A dok se podsvijest proiava, nadiru u
nama najrazliitiji osjeaji. Ne vjebate li meditaciju, kao jedino
drukije rjeenje nudi vam se mehanizam projekcije, ali sad ve
dobro znamo da on kao ishod ima - iskrivljen pogled na svijet.
Nemojte iznova suzbijati osjeaje
koji nailaze tijekom meditacije
Kad osjeaji navru dok meditirate, s njima se mora raditi na
odgovarajui nain, elimo li da proienje bude uspjeno. Kad sam
prvi put zapoeo s meditiranjem, nisam to shvaao. Namjera mi je
bila da meditacijom smirim svoj um, proirim svoju svijest i uem u
ona ljepa, svjetlija stanja. Drugim rijeima - da pobjegnem.
Uvijek kad bi navalili uznemirujui osjeaji, pretpostavio bih da
nisam dobro meditirao. Pokuavao sam ih izbjei, iznova obraajui

pozornost na predmet meditacije. Postao bih uznemiren, postajao

ljutit i zatim jo bjesniji zbog svoje ljutnje, prestraeniji zbog svog
straha, i tako redom. Meditacija mi se pretvorila u borbu, u kojoj sam
nastojao nadzirati svoje misli i osjeaje. Sad tek shvaam da je ono,
to sam zapravo radio, bilo ponovno suzbijanje ve ranije suzbijanih
negativnih energija, koje su nailazile zahtijevajui svoje proienje.
Nisam jo raspolagao shvaanjem o integraciji, o kakvoj smo dosad
govorili. Mislio sam, da u na kraju prebroditi svoje negativne uljeze
iz prolosti, no nikada u tome nisam uspio, pa je moj stav prema
meditaciji postajao pesimistian. I ne znajui za nju, uvjebavao sam
ono to se naziva suzbijajuom meditacijom.
Na kraju, poeo sam spoznavati da se problem nalazi u mom pri
stupu. Ta je spoznaja usko povezana i s mojom odlukom da se prihva
tim pisanja knjige, jer znam da i mnogi drugi rade jednaku pogreku
u svom radu, koju sam i ja inio. Razvijanjem integracije i proienja moda moete izbjei klopku suzbijajue meditacije.
Integrativni postupak se stoga moe smatrati sutinskom pret
postavkom za duboku meditaciju. Kad naie negativni materijal, bilo
dok se bavimo nekom djelatnou ili meditiramo, to u stvari znai da
se naa podsvijest pokuava proistiti. Naite dovoljno vremena da
biste je prihvatili i proivjeli, o emu god se radilo.
Iako sam meditiranje vjebao ve dui niz godina, tek sam ovih
posljednjih godina od njega izvukao najvie, nakon to sam shvatio
mehanizam proiavanja, i prestao se boriti sa svojim negativnim
osjeajima. Pouzdano znam, da sam od ove terapije primio mnogo
dobra. Znam da sam se integrirao, i napustio svoje negativne i prisil
ne obrasce.
Kad danas zauzimam sjedei poloaj za meditiranje, prvo ulazim
u alfa stanje, te aktiviram sebe kao Promatraa. Ulazim u svoje tijelo.
Poinjem lagano disati, i promatram sve osjete i uzbuenja koja bi se
mogla pojaviti u mom tijelu. Za bilo kakvu patnju koja nailazi, pret
postavljam da se radi tek o negativnim energijama koje se osloba
aju. Promatram ih, i svjedoim o njima. Ako osjetim neku osjeaju,
ulazim u odgovarajue sredite, diui u njega da bih oslobodio tu
energiju. Ostavljam da se osjeaja ili osjeaj izgrauje samostalno, i
ne reagiram na sve to - naprosto promatram, i osjeam. Uskoro, taj
e odreeni osjeaj biti rijeen, pa e se neto novo pojaviti na povr
ini. Nakon nekog vremena, bit e da se osjeaji i osjeaje uspijevaju

istroiti do kraja. Poinjem gubiti spoznaju o svom tijelu i ulazim u

druge stupnjeve meditacije. Nema borbe, nema nadziranja, nema
namjera, nema oekivanja. Dobro se osjeam sa svime, to god da se
dogaalo.
DOZOVITE PITANJA NERIJEENA U PROLOSTI
Iako je glavnina nae pozornosti usmjerena na nae osjeaje,
takve kakvi su upravo sada, ponekad pomae raditi i s osjeajima koji
su postojali u svezi s tim proteklim dogaajem. Mnoga bolna, nerije
ena pitanja danas moemo bolje sagledati. U prolosti smo bili po
vrijeeni i doivjeli gubitak, i ta se osjeanja moraju proistiti. U
stvari, bavimo se sadanjim osjeajima, no kako su oni vezani uz pro
lost, mogu se i ubrzati ako odemo u prolost. To je jednostavna terapeutska tehnika, i ne znai da poinjete ivjeti u prolosti.
Moete se vratiti bilo kojem bolnom sluaju, bliem ili udalje
nijem, i dovesti ga u svoje podruje svijesti dok sjedite meditirajui.
Gledajte na dogaaj s poloaja Promatraa. Pojavljuje se podsvjesna
patnja, to je bila uhvaena u klopku. I dok se osjeaji javljaju, do
ekajte ih dobrodolicom. Postoji li neko odreeno pitanje koje biste
mogli smatrati isuvie bolnim da ga dozovete, oito je da pripada
upravo onima, kojima bi se trebala ukazati najvea pozornost. A vje
rojatno na vas utjee i danas, i to na naine o kojima ne biste mogli
niti sanjati.
Sjetite se - ne vraate se u prolost zato, da biste neto iz nje po
kuali razumjeti. Dozivate osjeaje zato da biste ih prihvatili, proivjeli i integrirali. Stoga dopustite da njihovo razumijevanje postane
ishod njihove integracije. Traganje za razumijevanjem tijekom medi
tacije sputava vas da uope meditirate, da uope uete u alfa stanje i
zauzmete stav Promatraa.
Prisjetite se i toga, da morate ostati svjesni razlika izmeu osje
aja i odbacivanja sebe, jer to ih je zapravo i suzbilo. Namjerno odustanite od odbacivanja sebe. Nemojte tek sjesti i iznova suzbijati te
osjeaje, oivljavajui time i odbacivanje sebe.
Kako smo ve raspravili, ne bi trebalo okrivljavati roditelje za
traume iz djetinjstva. No, ako to i inite, oivljavanje dogaaja iz dje
tinjstva moe vam posluiti kao vrijedno lovite za dozivanje i lov na
suzbijene energije, ako tako elite. Rad s onim povrijeenim djetetom

u sebi moe za neke ljude biti vrlo vaan dio iscjeljivanja samog
sebe, iako to ni u kom sluaju nije i jedini pristup. Druga podruja
nae prolosti razjasnit e vam se takoer. Pokuajte povezati prole
dogaaje sa sadanjim problemima.
Moete se upitati, je li uope dobro za va sadanji ivot - vraati
se u prolost na ovaj nain. Dobro je, jer nam prolost tako postaje
simbol za ovo to nam se dogaa danas. Na neki nain, ak nije niti
vano je li vae pamenje posve tono, ili nije; ionako iznova dozi
vate samo svoj nekadanji subjektivni pogled, koji bi se mogao jako
razlikovati od sjeanja neke druge osobe na te iste dogaaje. No, ipak
je vrlo djelotvorno, jer se vae pamenje pretvara u simbolinu
dramu, u metaforu, koja oslobaa ono podsvjesno.
U stvari, ovom tehnikom obavljate terapiju nad samim sobom.
Nemojte se bojati dublje zai u traumatina pitanja. Proli su doga
aji najobiniji kalup, koji se tijekom meditacije poinje ispunjavati
osjeajima. Ne odupirite se sjeanjima koja se pojavljuju - to samo
znai, da neto u njima vapi za osloboenjem. Prihvatite to sjeanje,
pa bilo ono i prepuno patnje, i ostanite uza nj dok se ne oslobodi sva
njegova negativnost. Moete pretpostaviti da se to uistinu i dogodilo
onda, kad u svezi s tim sjeanjem ne postoji vie bilo kakav emo
cionalni naboj. Ako vam se s neim bilo izrazito teko suoiti, tada to
za vas predstavlja jedno od onih najvanijih pitanja, i djeluje na vas
ak mnogo vie, no to i sami mislite. No, upravo rad s ovakvim te
mama integrira obino znatno vie, no to se i oekuje.
U terapiji, ova je vrsta pristupa slina onome, to poznajemo kao
desenzibilizaciju, koja se koristi kod raznih fobija, opsesija i kompulzija (prisila). Postupno i njeno poveavajte svoju izloenost nekom
od ovih prijeteih pitanja, i otvoreni doekajte bilo kakve osjeaje to
se pritom pojavljuju.
DOVEDITE SVOJE OSJEAJE DO KRIZE
Uete li u iskustvo neke negativne osjeaje, i ne popustite li
nagonu da je glasno izreknete ili na neki drugi nain pokuate izbjei
osjeaj koji u vama buja, moete zapoeti drhtati, osjeajui energiju
kako se kree vaim tijelom. Moete se izgubiti u osjeaji; va se
osjeaj identiteta moe izmijeniti; moete poeti plakati. Kad osje
aju ne izbjegavate, kad je prihvatite, doputate joj da se izgrauje

sve do svoje krizne toke. To je kriza iscjeljenja. Krizi ne bismo

trebali teiti isuvie aktivno, no ako do nje doe, morate znati to tada
uiniti.
Doputajui osjeaju da stigne do krize ne znai da time ne
doputate oslobaanje svog osjeaja. Naravno, osjeaji se moraju
osloboditi, i ne smije im se dopustiti da se i nadalje nagomilavaju u
energetskom tijelu. Meutim, ono to se zapravo dogaa je to, da ma koju metodu odaberemo za oslobaanje osjeaja, ona obino
ukljuuje i odbacivanje sebe. Tada se osjeaji iznova suzbijaju, te se
u stvarnosti nimalo ne oslobaaju.
Kad osjeaje prihvaamo, tada oni vie nisu suzbijeni. Sam in
njihova zadravanja u svijesti znai, da su ve proieni. Mogu li se
u svijesti zadrati sve do stupnja potrebnog za izgraivanje krize,
doi e do proienja, i iscjeljenja. Stoga dopustiti nastajanje krize
zahtijeva od nas podosta ratnikog duha. Pokuajte to, ako vam se
ukae prilika. Uvjeravam vas, da ete tako pobijediti poneko od vaih
osobnih ogranienja.
Uete li u krizu, meditacija bi mogla biti najbolji okvir za nju.
Kriza se ne bi smjela produavati izvan vremena u kojem traje meditiranje, ali bi vas mogla natjerati da zauzmete neki drugi joga poloaj
osim sjedeeg, koji e bolje djelovati na akru o kojoj se radi, ili na
neki drugi ukljueni dio tijela. Tada naizmjence koristite sjedenje i taj
poloaj.
Sada postaje vaan i nadzor nad disanjem. Koristite integrirajue
disanje, koje prouavamo u jedanaestom poglavlju. Takvo e vam di
sanje omoguiti upravljanje energijama. Pomoi e vam i da lake
zauzmete poloaj Promatraa, koji osigurava da mirno pratite krizu
to se pred vama dogaa, najee u prve etiri akre. Pritom disanje
ne mora biti ni ubrzano, niti duboko, nego samo pravilno.
Kriza e uvijek proi, a proi e i bilo kakvo drhtanje ili trzanje.
Znat ete da ste proistili znaajan dio negativnosti iz svoje podsvi
jesti, jer sad se posve drukije osjeate. Nikada nisam doivio nika
kvu ozljedu doputajui svojim osjeajima da dosegnu krizu, niti po
znajem ikoga drugog kome se tako neto dogodilo. Nai strahovi od
emocionalne krize obino nisu utemeljeni, no sami ete morati doni
jeti odluku bi li vam ovakav nain intenzivnog rada odgovarao, ili ne.
Ako ste ve imali nekih problema mentalne prirode ili doivjeli
emocionalnu neravnoteu, vjerojatno ne bi bilo preporuljivo da se

upustite u doivljavanje krize, a prije ulaska u integrativni postupak

trebali biste se posavjetovati s vaim terapeutom.
Moda elite biti oprezni u dovoenju svojih unutarnjih osjeaja
do emocionalne krize, posebno ako radite na nekoj od aktivnih
osjeaja, kakva je srdba. Jer, ona proizvodi adrenalin koji tijelo
priprema na borbu ili na bijeg. Fiziko olakanje, kakvo sa sobom
donosi udaranje po jastucima, sportske aktivnosti, teak fiziki rad i
slino moglo bi vam pomoi, ako jo niste razvili svoje sposobnosti
za unutarnje oputanje.
Meutim, otkrio sam da aktivne osjeaje nisu pod nekim dubo
kim utjecajem fizikog opustanja, ve da se njime dodiruju samo
oni najpovrniji aspekti energije. Mnogo sam vie fiziko-emocionalnog oputanja postizao kroz poloaje joge. Znatan sam dio svog
vremena za meditiranje posvetio upravo osjeaju srdbe, pasivno mu
doputajui da izgradi krizu, i dospio do posvemanjeg proienja.
Adrenalin se pritom uvijek uspijevao raspriti, makar bio i u veim
koliinama, to bih osjetio kao slamanje nakupljene energije u akri
solarnog pleksusa.
Druge, pasivnije osjeaje - strah, seksualni nagoni, usamljenost,
te ovisnosti - nemaju jednaku motivirajuu snagu kao srdba, pa se
posve mirno i sigurno mogu dovesti do svoje unutarnje krize.
PROMATRAJTE SVOJU TOKU TOLERANCIJE
Iako smo upravo govorili o integraciji koju nam moe osigurati i
kriza iscjeljenja, morate postati svjesni i svoje osobne, vlastite toke
tolerancije.
Kad jednom napustite svoju naviku odbacivanja sebe, otvarate
prostor svom stvarnom rastu; ali, do njega se ne moe doprijeti bez
nekih odreenih stresova. Kad zavirite unutra, vjerojatno ete postati
svjesni kaosa, koji tamo vlada. Strah, srdba, seksualni nagoni, usa
mljenost - sve ono to ste suzbijali odjednom navire na povrinu da
bi se integriralo. Moda ete ak pomisliti da vam postaje i loije no
to je bilo, a ne bolje; to je uobiajen dojam na putu do samoindividualizacije. Ne postaje vam gore, ve samo zamjeujete sve ono, to ste
dosad prikrivali u svojoj podsvijesti. Vie se ne moete vratiti u bla
eno stanje nepoznavanja sebe; morate naprijed, kroz sve one negativnosti koje ste dozvali na povrinu.

Kad prestanete s odbacivanjem sebe, ostajete oi u oi s

negativnou, koju biste inae suzbili odbacujui sebe. Tek uite
kako integrirati ovu negativnost, no kako ste jo uvijek u fazi uenja,
moda neete moi integrirati onoliko brzo, koliko bi trebalo da se
obradi sve ono, to nailazi. Tada doseete toku preoptereenosti.
Ova se toka doivljava dosta stresno, pa, da biste pronali put za
bijeg od energija koje vas zasipaju, ponovo ete ui u odbacivanje
sebe, i to vjerojatno na drukiji nain od onoga, koji ste upravo
napustili.
Nemojte zamijeniti jednu vrstu
odbacivanja sebe drugom
Uzmimo, na primjer, da ste postali svjesni kako ste sebe
odbacivali tako, da ste okrivljavali druge. Tada radi bijega moete
izvriti pomak i prijei na okrivljavanje samog sebe, da biste iznova
suzbili narasle energije koje se ne mogu integrirati. Ili, moete
pomak izvriti kroz naglaene aktivnosti kakve su zabava, filmovi,
knjige, itd. Metode pomaka odbacivanja sebe uobiajene su, ali esto
nesvjesne. Doseete svoju toku tolerancije u integraciji, i
kompenzirate to stvarajui nove navike odbacivanja sebe, koje samo
stupaju na mjesto starih.
Saznanje o postojanju ovog sindroma znatno e vam pomoi da
ga i izbjegnete. Trebali biste nastojati prepoznati svoje pribliavanje
toki tolerancije, i ne dopustiti da je prijeete. Moda ete zbog toga
trebati zaustaviti svoj unutarnji rad, pa tako iznova pasti u stare
navike odbacivanja sebe, no i to je bolje nego da iznova podsvjesno
stvorite nove oblike odbacivanja sebe. Ve i sama spoznaja o ovom
obrascu odbacivanja samoga sebe pomoi e vam da ga se oslobo
dite. Postupno, poveavat e se vaa sposobnost za integriranje.
Nemojte osjeati nestrpljivost dok radite na sebi zbog ovih ograda
koje sami sebi nameete. Ako ih prihvatite i radite unutar njih, stva
rate temelje koji e za vas imati veliku vrijednost.

Dozivam iscjeljujuu snagu i

ljubav prema sebi iz svijesti Promatraa.
Osjeam njenu prisutnost dok ishode svog
iskustva predajem svom viem Ja. Doputam
viem Ja da radi za moju dobrobit. Nastaje
preobrazba koju ne mogu predvidjeti, i
odnosi me na viu razinu postojanja.
Nadvladao sam. Narastao sam.

9. PREOBRAZBA
Preobrazba je etvrti stupanj integrativnog postupka. Da biste
dospjeli do ovog stupnja, morate proi kroz stupnjeve prije njega; po
stati svjesni svojih osjeaja vezanih uz bilo koji dogaaj ili stanje, i
preuzeti odgovornost za njih; prekinuti s bilo kojim oblikom odbaci
vanja sebe, vezanog uz vae osjeaje, te ui u izravno proivljavanje
svojih osjeaja.
Preobrazba ukljuuje duhovnu komponentu individualnosti, ili
ono, to u suvremenoj psihologiji nazivamo transpersonalnim. Ne
dopustite da vas zavede miljenje, kako je transpersonalno neto, to
se nalazi izvan vas samih. Za mene, transpersonalno naprosto ozna
ava onaj moj dio, koji se nalazi iznad one obine, nie spoznaje o
sebi. Moje vie Ja je ono, to je transpersonalno.
Kad se ne nalazimo u izravnom dodiru sa svojim viim Ja, sve
projiciramo i doivljavamo kao snagu, koja lei negdje izvan nas. U
tome nema nita loe; to naprosto odgovara naem stupnju razvoja.
Meutim, vaan dio samorealizacije je svijest o tome, da ova snaga
zapravo lei u nama. Upravo ta unutarnja snaga vieg Ja je ona, koja
upravlja naom preobrazbom.
Postoji razlika izmeu promjene i preobrazbe. Promjena podra
zumijeva namjerno, voljno i odluno pokretanje, pomak na bolje.
Ovdje intelektom odluujemo da neto treba biti drukije no to jest,
pa se poduzima hotimino djelovanje u tom smjeru. Ima ivotnih raz
doblja, u kojima su promjene ove vrste zaista i nune.
Pa ipak, ima i onih drugih vremena, u kojima ova agresivnost
namjernih promjena nee biti (a i ne moe biti) djelotvorna. Ovdje
intelekt na kraju spoznaje, da iskustvo mora postati novo, te da mora
dopustiti da u na ivot ue i neto nepoznato, kako bi dolo do

ispunjenja. Naime, ovdje vlastitom voljom donijete odluke zakazuju,

jer intelekt moe zacrtati smjer samo u skladu s onim to mu je ve
dobro poznato.
Preobrazba tako postaje pravo utoite. Ona podrazumijeva pri
rodni prijelaz itavog spleta okolnosti u jedan drugi splet, voen
snagom vieg Ja. Nema neke prisile da budemo ono, to nam se ini
poeljnijim, ili vrijednijim. Predavanje sadanjosti bespogovorno vas
vodi u preobrazbu u budunosti. Rast se dogaa bez nekih posebnih
napora; Srce se otvara i bez spoznaja; dolazimo do preobrazbe, a da
je niti ne traimo.
AKTIVIRANJE PROMATRAA
UNOSI ENERGIJU ISCJELJENJA
Promatranje je tradicionalni naziv koji se koristi za opisivanje
odvojenosti, koja se postie pri aktiviranju este akre, ili takozvanog
Treeg oka. Odreene tehnike meditacije, o kojima emo govoriti
u jedanaestom poglavlju, ukljuuju usredotoenost na ovu toku, da
bismo probudili svoju sposobnost Promatraa.
Promatranje znai upravo ono, to i sam pojam govori. Njegu
jemo pasivan stav prema onome to se pred nama odvija. Postajemo
ravnoduni gledatelj, koji bez ikakva izbora ili primjedaba mora
gledati rijeku osjeaja to tee pokraj njega. Promatranje se pritom
primjenjuje na unutarnje osjeaje, ali i na vanjske dogaaje, stva
rajui tako dojam da jeste s bolnim osjeajima, umjesto da ono
samo bude taj osjeaj.
Promatra postoji
samo u tom trenutku
Djelatnosti uma vezane uz odbacivanje sebe, moraju se prekinuti
prije no to krenu na buenje svog Promatraa, no i pomicanje na
djelatnosti Promatraa takoer moe zaustaviti djelatnosti uma. Neki
uitelji govore, da bismo trebali promatrati i svoje misli, no ono to
time zapravo ele rei znai, po mom miljenju, da bismo trebali pro
matrati svoje osjeaje. Oduvijek sam nalazio da misao koi i sputava
pojavu stanja Promatraa.
Sredite Promatraa moe se i svjesno pokrenuti na djelovanje,
da bi pomoglo pri integraciji. Dovedite svoju svijest do sredita

Treeg oka. Sebe dovedite upravo u ovaj trenutak. Pomicanje prema

poloaju Promatraa je sposobnost, koja e s vremenom rasti. U po
etku moda neete biti ni sigurnije li ono to osjeate uistinu svijest
Promatraa ili ne, no uskoro ete poeti razaznavati taj osjeaj, jer se
radi o gotovo fizikom osjeaju.
Svijest Promatraa prekida poistovjeivanje s onim to proma
tramo. To bi vam se moglo uiniti u suprotnosti s onim o emu smo
govorili ranije: o potrebi, da posjedujemo svoje iskustvo. Ali, nema
nikakvih suprotnosti, jer se ove djelatnosti odvijaju na razliitim
razinama naeg bia, koje nazivamo niim i viim Ja.
Nie i vie Ja
Nie Ja je onaj na dio, koji nam je blizak, o kojem smo govorili,
na osobni ego. Ovom Ja moemo pristupiti kroz psihologiju i tehni
ke rasta. Nie Ja mora konano i neopozivo preuzeti odgovornost za
sve ono to osjea, i to iskazuje prema van, u svijet. Vie Ja je neto
drugo - to je ono, to otkrivamo kad uronimo u sebe. Kad psihologija
ukljuuje vie Ja u svoj rad, tada ono postaje transpersonalno.
Vie Ja se ne moe opisati, barem to meni ne polazi za rukom.
Rei u samo da ono odgovara Promatrau. To je onaj na pravi iden
titet, kojeg smo izgubili iz vida, jer se poistovjeujemo s niim Ja.
Prekid identificiranja s niim Ja i njegovim udnjama kojima nas
progoni zapravo je cilj svake duhovne vjebe. Upamtite, da pritom ne
nastojimo unititi ili izmijeniti nie Ja. Samo pomiemo svoj osjeaj
za identifikaciju samog sebe.
I dok uimo kako pomaknuti to nae Ja s nieg na vie, sve se
vie oslobaamo svih materijalnih spona. Kad se naemo u poloaju
Promatraa, vie nas ne ometaju ovisnosti tako usko povezane s
dualnostima, niti imamo ikakvih dualistikih tenji. Shvaamo da se
zadovoljstvo i patnja uvijek mogu nai jedno uz drugo. Ne moemo
ostvariti jedno bez onog drugog. I prihvaamo oboje. Nie Ja moe
jo uvijek djelovati u svijetu dualnosti, dobivajui i gubei, no
Promatra u nama je zadovoljan i samim tim, da moe pratiti sve to
nam se dogaa.

Priroda Promatraa
je euforija
Promatra ne postavlja nikakve zahtjeve, niti trai da neto mora
biti na posve odreen nain; njemu je dovoljno i samo biti. Poticanje
Promatraa na rad je jedno od osnovnih ezoterikih uenja. Kad
ivimo u ovom euforinom sreditu svijesti, osjeamo transcenden
talnu ljubav. Naprosto nas preplavljuje osjeaj svih blagodati, a niti
oni koji nam se nalaze u blizini ne mogu odoljeti da s nama ne
podijele taj osjeaj. Nema pritom nikakva truda u tom naem nastoja
nju da volimo, niti donoenja neke svjesne odluke. Iskreno smo od
vojeni od svih pitanja usmjerenih jedino na samog sebe, koja potiu
od naeg nieg Ja.
Razumijevanje spoznaje o Promatrau od strahovitog je znaaja.
Veliki psiholozi, kao to su Jung ili Perls, uvijek su govorili da mo
ramo patiti elimo li postati cjelina. Time su zapravo priali o istom
onom, o emu govorimo i mi - o potrebi da integriramo onaj suzbi
jeni, bolni dio sebe. Meutim, koncept Promatraa sve odvodi na
drugu, novu razinu. O da, mi razumijemo sada da bismo trebali pod
nijeti patnju koju smo suzbijali, no na razini nieg Ja. A kad uklju
imo stav Promatraa, ulazimo u vie Ja, te promatramo svoju patnju
bez prave bliskosti s njom, ali zato s ljubavlju, pa ak i euforijom.
To je ono, to i ini prihvaanje. Nema nikakvih arolija ukljue
nih u jednostavnu patnju. Ona ima snagu preobrazbe kad je prigrli
mo, a ne vie odbijamo ili suzbijamo; kad na nju gledamo s poloaja
Promatraa, i kad je proivljavamo s ljubavlju.
Prihvaate li
s ljubavlju?
Jedan od testova prihvaanja bio bi, da sebi razjasnite obavljate li
prihvaanje s ljubavlju, ili ne. Pritom nije vano s kakvim se okolno
stima suoavate; moete pokrenuti via sredita, Srce i Promatraa, te
ui u iskustvo sa stajalita vie svijesti. No, ako ne prihvaate s
ljubavlju, jo niste dosegnuli svoje pune mogunosti i uinkovitost.
To se ne odnosi na ljubav nieg Ja koja je obvezujua i dualistika,
ve na ljubav vieg Ja, a ona ne obvezuje, niti njeno postojanje ima
ikakva izbora. Moete osjeati takvu ljubav ak i kad integrirate neki
bolan dogaaj. Ovo vam se moda moe uiniti nemoguim, jer

obino u jednom trenutku osjeamo samo jednu osjeaju. Pa kako

onda netko moe osjeati i takvu ljubav, ali u isto vrijeme i patnju?
Ljubav koja izvire iz vieg Ja u stvari i nije osjeaja. To je stanje
naeg bia, koje se otvara Svemiru i kozmikom Sada, to se vjeito
mijenja. Euforina narav stanja Promatraa je istinsko iskustvo
ljubavi. Zasniva se na naelu prihvaanja, a ne odabira. Nije ovisna
ni o kojem objektu, nego naprosto postoji.
Kad probudite sredite Promatraa, pobuujete i iscjeljujuu
snagu ljubavi, koja buja iznutra. Tada se moete obratiti bilo kojoj od
akri, ili bilo kojem stanju. Nemojte nijekati negativnost s kojom se
suoavate, nego pokuajte osjetiti kako ta ljubav vaeg vieg Ja otapa
onu patnju, nastalu u vaem niem Ja. Ova e vas ljubav i dovesti do
preobrazbe.
DOPUSTITE PSIHIKIM
ENERGIJAMA DA SE URAVNOTEE
Izravno proivljavanje negativnih energija u stanju Promatraa
stvara najbolje uvjete za proienje i stvaranje ravnotee. To se do
gaa automatski, pod upravljanjem nesvjesnih aspekata vieg Ja. Ne
trebamo posveivati svoje misli proienju nita vie, nego to
obino razmiljamo o takvim fizikim sustavima svog tijela, kakve
predstavljaju probava ili cirkulacija. Uistinu, zaustavljanje svih misli
o tome zapravo i omoguava integraciju. Misao zaustavljamo kad
naputamo odbacivanje sebe, te kad ulazimo u stanje Promatraa. A
sve do tada, misli e i nadalje sputavati pojavu prirodnog iscjeljiteljskog ciklusa.
Klju za iscjeliteljski stav
Promatraa je ne-identificiranje
to god se pojavilo - osjeaja, udnja, ovisnost ili neki fiziki
simptom, iako pripada naem niem Ja, ipak to u stvarnosti nismo mi.
Mi se samo pogreno poistovjeujemo s osobinama naeg nieg Ja,
iako smo mnogo sliniji svom viem Ja, onom dijelu koji upravo pro
matramo. Njegujemo li osjeaj ne-identificiranja s negativnom stra
nom svog nieg Ja, doputamo da raste naa osjetljivost na vie Ja.
Dok naputamo poistovjeivanje s negativnim okolnostima, jo
uvijek im doputamo da postoje u naoj svijesti. Proivljavamo te

okolnosti, ali s ljubavlju prema njima. Osjeamo kao da smo s

njima, upravo u samom tom trenutku, a ne vie da smo mi sami te
okolnosti.
Postoji element vremena koji je ukljuen u integraciju, iako je
osjeaj za vrijeme drukiji kad se nalazimo na poloaju Promatraa.
Integracija se obino ne dogaa odmah. Ako shvatite da radite na
materijalu koji treba integrirati, a koji ste vjerojatno suzbijali itav
svoj vijek, pronai ete vie strpljenja s tim imbenikom vremena.
Obino nam naa karma stie u pojedinim dijelovima. Dogaat
e se sluajevi, pojavljivat e se osjeaje i raspoloenja uzrokovana
nesvjesnom energijom koju zadravamo u sebi. Svako takvo poja
vljivanje je nova prilika za integriranje, ili - novo suzbijanje negativ
ne energije. Svaki put uspjeno kad integriramo pojavu negativnog
obrasca, jo malo otkrivamo na podsvjesni teret, no trebat e mnogo
takvih sluajeva, prije no to se tog tereta posve oslobodimo. ak se i
itava razdoblja naeg ivota mogu provesti u susretima sa samo
jednim odreenim suzbijenim vlastitim aspektom.
Meutim, svaki put kad takav dogaaj uspjeno integrirate, od
mah ete osjetiti i rezultate. Vae e se granice proiriti. Osjeat ete
se slobodnijima. Neete vie biti toliko pod prisilom, kompulzivni.
Neete vie onako lako reagirati, niti e vas vie motivirati negativni
obrasci. Ovisnosti e se poeti stavljati pod nadzor. Pitanja, s kojima
ste se ranije teko nosili, nee vam vie predstavljati toliki problem.
Sad projicirate onoliko u dogaaje, koliko se oni esto pojavlju
ju. Opaate da vam ivot kree na bolje, ili da vam drugi vie ne uzro
kuju toliko nevolja. No, vi ste oni, koji ste se promijenili.
Dok nastavljate integrirati dogaaje, postii ete jasniji pogled
objektivne prirode na meusobno djelovanje. Mnogo ete lake vi
djeti i stranu, koju zastupaju drugi. Vidjet ete i pozitivnu stranu
onoga to se odvija, dok ste to ranije optereivali svojim negativnostima. Situacije e se spontano nai u novim uoblienjima.
Stvaranje novih uoblienja je zapravo tehnika, koja znai pro
nalaenje ispravnog sadraja za bilo kakav dogaaj, i to tako, da na
njega radije gledamo pozitivno, nego negativno. Kad se do novih
uoblienja dolazi automatski, to je znak, da je dolo do integracije;
samo, morate biti paljivi kad se bavite svjesnim, namjernim novim
uobliavanjem. Jer, ono bi vam lako moglo posluiti kao drukiji

nain, na koji ete nastaviti suzbijati svoje osjeaje. Nemojte se

nikada dati odgovoriti od vlastitih osjeaja.
OTVORITE SE PREOBRAZBI
Kad doputate energijama da se uravnotee, pozivate zapravo
preobraajnu snagu svog vieg Ja da radi za vas, i za vae dobro. Toj
se sili ne moe nareivati, niti je moemo nadzirati ili predvidjeti.
Ona je milost, koja nailazi i kad je ne traite, kad je va um smiren
i u stanju oekivanja. Vie Ja ulazi i usmjerava se na ishod kako vaih
osjeaja, tako i okolnosti kojima se predajete.
Ovo se dogaa automatski, kad prihvatite svoje iskustvo onak
vim, kakvo ono i jeste.
Vie Ja je drugi dio nas samih, koje je do sada moglo biti i posve
u mirovanju, nedjelatno. Obino nismo svjesni svog vieg Ja, ali se
ova inteligentna mo nalazi iza svih iscjeljenja, bila ona fizike ili
psiholoke naravi. Vie Ja, koje je vie nadsvjesno no podsvjesno,
radi za nas na psihikim razinama, djelujui zauzvrat i na nau mate
rijalnu razinu. Preobrazba se postie na naine, koji nam se mogu
uiniti i udesnima i arobnima.
Povezujemo se jedni s drugima
na psihikoj razini
Zbog psihike povezanosti meu nama, ne morate se izravno
suprotstaviti nekome kad se bavite integrativnim postupkom. Kad
integrirate osjeaje koje ukljuuju i drugu osobu, spontano se doga
aju promjene u vaem odnosu. Druga e osoba biti njima obuhva
ena, i izmijeniti svoje ponaanje prema vama, vrlo vjerojatno i ne
znajui zbog ega.
Kad prestanete okrivljavati, vie ne irite oko sebe negativnu
psihiku energiju koju drugi nesvjesno osjeaju. Vie ne prihvaate
njihovu igru. Ali, vie ne prihvaate niti svoje vlastite projekcije. Prestajui se sukobljavati s drugima, upijate njihovu energiju onako ka
ko je i primate. I vie im je ne vraate optereenu svojim vlastitim
neprijateljstvom, to samo dolijeva gorivo plamenu njihove agresije.
Ne doputate drugima da vas iskoritavaju, no vie im niti ne vraate
njihovu negativnost jo veim negativnostima.
Negativna energija, koju morate upiti od drugih, odgovara karmikom dugu prema vama samima; ona je tek dio vae projekcije.

Nemojte odbijati da je upijete u sebe. Nemojte se razljutiti zbog svoje

srdbe. Kad otplatite ovaj dug, nestat e i negativnosti te druge oso
be, koju sada doivljavate kao da se neprekidno ustremljuje na vas.
to se tie vanjskih okolnosti, inteligencija vieg Ja zapoinje
preobrazbu na vaim psihikim razinama, a ona se nastavlja odra
avati na vau fiziku razinu. Oblikovanjem dogaaja upravlja se sad
na vjet i stvaralaki nain, koji se ne moe predvidjeti. Dolazi do
preobrazbe, a njome zapoinje jedna posve drukija mijena vaeg
ivota.
Morate odrati poloaj u kojem
nemate izbora u svezi s ishodima
Jedan od zahtjeva za preobrazbu je i onaj, da ne smijete imati
neki svoj osobni stav, niti elje vezane uz ishod. Kad imate bilo
kakva oekivanja, shvaanja, vienja sebe, ili sebian interes da sta
nje odrite takvim kakvo jest, zapravo sputavate svoj rad na uravno
teenju sila. Meutim, iz vlastitog iskustva mogu rei da su ishodi
uvijek zadovoljavajui, iako esto i na naine, koje nikako nisam mo
gao predvidjeti. Nadiao sam dualnost koja je bila u pitanju integri
rajui negativno, i ne zvonei vie uzbueno na vrata pozitiv
nog. Tako sam uspio ukloniti onu odreenu sputanost o kojoj se
radilo.
Kad se pribliavate problematinoj situaciji s odreenim rjee
njem koje ve imate na umu, proputate priliku za nastupanje stvar
nog rasta. Vae se rjeenje temelji na onome to ve znate, i vjero
jatno je tek zadovoljavajui dualistiki komplement u odnosu na ono,
to biste eljeli izbjei. Da biste to nadvladali, morate se uputiti na
vama posve nepoznato mjesto. Tek kad odustanete od svih vaih
shvaanja o tome, kakav bi ishod svega trebao biti, doputate vioj
inteligenciji da vam donese odgovarajuu preobrazbu. Tako pripre
mate prostor za ono novo, to se treba dogoditi, pa dolazi do stvarnog
rasta.
Mnogi vjeruju, da ovdje u igru zapravo ulazi religiozna mo. To
ostavljam osobnim uvjerenjima, no moj je dojam uvijek bio, da
zapravo pristupam onom drugom dijelu svoga ja i svojoj novoj
sposobnosti. To ne znai nuno da za nas odjednom radi neka mo
koja se nalazi izvan nas samih; moda bi bilo tonije rei, kako se
radi o naem proirenijem shvaanju o sebi, o tome tko smo mi u

zbilji. No, bez obzira kako gledali na to, suvremena psihologija sve
vie dolazi do uvjerenja, da je za svako izlijeenje ovaj transpersonalni element od sutinske vanosti.
POVJERENJE
Tek kad poinjemo djelovati u svijesti vieg Ja, shvaamo da je
povjerenje, ili vjera, jedan od najvanijih stavova kojih se uope i
moemo pridravati.
Kad vjerujemo, sumnja je odsutna. Jer, sumnja je negativna
usmjerenost uma koja oteava svaki na unutarnji rad. Kad sumnja
mo, postajemo ogranieni kao i kod svakog drugog oblika odbaci
vanja sebe. Sumnja ima utjecaja na nau psihiku energiju i zatvara
nas, umjesto da nas otvara naem viem Ja, kako to ini povjerenje.
Ako elite imati povjerenja, u to ga tono trebate imati? Na
mnogo naina zapravo i nije vano u to imate povjerenja, i to sve
dok objekt vaeg povjerenja predstavlja u sutini pozitivnu silu. Kad
vjerujete neemu iznad svoga svjesnog ja, otvarate se vodstvu inteli
gentnog voditelja i energije iz one vrste izvora, koju jedan svjesni
ego ne bi nikada mogao osigurati.
Ako ste pak religiozne naravi, moete odabrati da vjerujete
Bogu. Pronaete li pak pravog gurua, moete imati povjerenja u taj
odnos s njim, koji e se na kraju proiriti i na unutarnjeg gurua, kojeg
nosite u sebi. Ako vas privlai ovo shvaanje o viem Ja, moete
svoje povjerenje pokloniti toj inteligentnoj sili da vas vodi, ili moda
shvaanju primanja milosti. Moete vjerovati i inteligentnom Svemi
ru, koji vas podrava. A ako vam se ne svia nita od ponuenog, tada
vjerujte barem u znanstvena naela integrativnog postupka, te u
psihologiju openito.
Osjeate li da vam je potrebna neka stvar u koju biste imali
povjerenja, ma to odabrali kao objekt svog povjerenja, on e ostati
tek vaa projekcija. To ne znai neko nuno nazadovanje, jer moe
oznaiti jedan, za vas znaajan i plodonosan stupanj rasta. Poklonite
svoje povjerenje emu god elite, tako dugo dok vjerujete u to. No,
ako sami stvarate objekt kojemu ete povjerovati, tada je bolje smi
sliti neki apstraktan pojam, nego projicirati svoje povjerenje na neku
osobu, osim ako ona nije vrlo struna, te zna na koji nain valja pri
hvatiti vae povjerenje.

Osobno, kad sam kroz vlastito iskustvo osjetio da naela o ko

jima govorimo uistinu i djeluju, posve mirno svoje povjerenje pokla
njam i njima, i svom viem Ja. Osjeam kao da se sve to opaam na
ovoj naoj Zemlji dogaa samo zato, da bi proistilo moju podsvijest,
te da osobno sudjelujem u tome ve i samim svojim predavanjem
onome to jest.
Imam takoer osjeaj, da je Svemir ogroman, inteligentan, te da
e mi pomoi, samo ako mu to dopustim. Imam osjeaj unutarnjih
razina postojanja, pa mi je dovoljna ve i sama spoznaja o njihovu
postojanju da bi se probudilo moje povjerenje u ivot. Vjerujem da je
Zemlja u svom prirodnom stanju zapravo hranjiva energija prepuna
ljubavi, s kojom mogu uvijek stupiti u dodir.
Vjerujem da razvitak pojedinca dovodi do buenja viih spo
sobnosti za ljubav i stvaralatvo. Kako sam i osobno to iskusio, elim
nastaviti u tom smjeru, pa ak i ako nemam posve jasno vienje onog
mjesta, na koje e me to odvesti.
Vjerujem da iznad mog svjesnog Ja postoji neka beskonana sna
ga, koja e raditi u moju korist, ako joj to dopustim. Odabrao sam
razmiljati o njoj kao o onom dijelu samog sebe, s kojim jo nisam
posve ostvario puninu jedinstva kao o svom viem Ja.
I na kraju, imam povjerenja i u sebe; u svoju sposobnost da pre
ivim, da budem sretan, i to ne zbog onoga to posjedujem ili zbog
neega to se dogaa, ve naprosto zbog toga to JESAM.
SHVATITE PSIHIKO PROIENJE
Moramo shvatiti da se ono u to smo ukljueni naziva psihikim
proienjem. Pa ak i ako to nije oito na prvi pogled, ovu priliku nam
upravo i prua injenica, da se nalazimo u svom fizikom tijelu. Kad
ne stvaramo neugodne osjeaje ili im se prestanemo odupirati, te ih
umjesto toga integriramo, doputamo da nastupi eljeno proienje.
U proienju, psihiki otrovi se oslobaaju u svijest,
postajui privremeno pojaani
Ako proiavate ovisnike prisile, osjeat ete tu kompulzivnost jo i jae no prije, kad se niste bavili njenim proiavanjem.
Kad proiavate srdbu, osjeat ete se jo srditijim. Kad proi
avate svoju ovisnost, osjeat ete se bespomonijim i usamljenijim

no ikad prije. Proivljavanje ovakvih osjeaja snanije nego inae,

samo po sebi pokazuje, da se proienje poelo odvijati. Ovo razdo
blje zavrava prije ili kasnije, ovisno o tome koliko se suzbijene ener
gije nalazi u podsvjesnom. Sada trebate postupati njeno sa samim
sobom, jer ste postali krhki u odnosu na svoje prijanje stanje, kada
ste moda bili i agresivni, i grubi.
Ulazite u razdoblje psihikog posta. Uklanjajui i zatvarajui
svoje uobiajene izlaze za bijeg od svoje patnje, dovodite tu patnju na
samu povrinu. Morate okusiti i proivjeti sve psihike otrove dok se
jo oslobaaju, kako biste ih se uspjeno rijeili. Ako ste pokuali s
fizikim postom, tada znate da postoji razdoblje neugode, kad se svi
fiziki otrovi poinju izluivati u krvotok. No, kako bilo, ishod je
dobar, i nakon takvog se posta osjeate bolje. Slino je i s psihikim
postom. Budite stoga strpljivi i njeni sa sobom.
Moe se poeti odvijati
emocionalno i fiziko osloboenje
Zbog odnosa tijelo / um, i u fizikom tijelu moe doi do istih
oblika oslobaanja, koji e odgovarati onima u psihikom tijelu. Mo
gu se pojaviti fiziki simptomi razliitih vrsta. Meuodnos izmeu
fizikih i psihikih razina ne bi se trebao opisivati kao da je jedan
uzrokovan drugim; do njih dolazi istovremeno. Prihvaanje simp
toma je osnova holistike medicine. Tijelu se doputa da iskazuje
simptome proienja, jer se pritom i uravnoteuje. Iako su fiziki
simptomi prihvaeni, moda e biti potrebno izvriti i neka pode
avanja na fizikoj razini, kao to su promjene dijete koju koristite,
koritenje zamjenskih prehrambenih proizvoda, promjena okoline,
vjebanje i slino. Obino se otkrie nekog kroninog fizikog stanja
i njegova obrada na fizikoj razini dogaaju istovremeno s osloba
anjem psihikog karmikog tereta.
Oslobaanje suzbijenog materijala moe dovesti i do pro
ienja, to jest - emocionalnog proienja podsvjesne patnje i na
ih blokada. Proienje esto prati plakanje. Ako se pla ikad pojavi,
bilo kod vas ili kod nekoga s kim se nalazite, nikada ga ne poku
avajte sprijeiti ili zaustaviti. Ono to tada treba uiniti je, da jedno
stavno podrite i utjeite sebe ili drugu osobu zagrlivi je, ili naprosto
ostajui uz nju. Njeno je ohrabrite da ostane uz svoju patnju, ili da
ak uroni u nju jo i dublje. Nemojte je ohrabrivati da je izbjegava,

emu smo obino svi skloni. Kriza e na kraju proi, i na njenom e

se mjestu javiti temeljito proienje.
U radu sa sobom, dok razotkrivate svoje nekadanje bolne osje
aje, ukljuujete ih i proivljavate ne nastojei vie da ih izbjegnete.
Upravo je taj stav o njihovu ukljuivanju onaj, koji omoguuje nastu
panje proienja. Energija se u akrama sama uravnoteuje i pode
ava, pa u zavrnici dospijevamo do proienja; meutim, proia
vanje ne moete izazvati namjerno. Ono se dogaa jedino spontano,
kad prestajete izbjegavati, i kad se konano suoite s negativnim.
PREPOZNAJTE PREPREKE
Budistiki tekstovi spominju ono, to nam je poznato pod nazi
vom Pet Prepreka. Kad zapoinjete s radom na sebi, poinjete se
sudarati sa svojim starim ogranienjima. To se moe doslovno protu
maiti i tako, da vae polje aure osjea utjecaj dodatne prane koju
uzima zajedno s predodbama (vizualizacijama), disanjem i radom
na tijelu, ali pritom nailazi na stare, samodestruktivne obrasce ener
getskog tijela, koji su se zbog te prane uskomeali.
Ovi obrasci, koji zapravo predstavljaju razne oblike energije,
imaju svoju vlastitu pseudo inteligenciju, pa osjeaju da je njihovo
postojanje ugroeno. O njima moete ak razmiljati kao o predstav
nicima svoje podosobnosti, ako e vam tako biti lake predoiti nji
hovo mjesto u vaem vlastitom biu. Ove podosobnosti (obrasci) po
stoje samo zato, jer ih niste eljeli svjesno prihvatiti.
Opiranje obrazaca promjeni odvija se u obliku ve spomenutih
Pet Prepreka, ali moda i nekih drugih, koje biste sami mogli dodati
tom spisku. Stvar je u tome, da neminovno nailazite na otpor kad za
poinjete sa svojim unutarnjim radom. On se moe nadvladati inte
grativnim postupkom, kao i svaka druga negativnost. Nemate dru
gog naina za prevladavanje ovih zapreka, osim da nastavite s onim
to radite, te ih unitite njenim prihvaanjem. Otpori se smanjuju
ve dok ih pokuavate integrirati, a ne samo dok pokuavate ukloniti
obrasce.
Navodimo Pet Prepreka:
1. JA ELIM. udnje bilo koje akre mogu biti pospjeene, ukljuujui i postojee ovisnosti.

2. JA MRZIM. Odbacivanje se moe i pojaati, iako je

moda posve nerazumno, iracionalno.
3. TROMOST. Tromost je energetsko stanje iznenadne
pospanosti, koje se moe pojaviti tijekom rada s disanjem, ili
u meditaciji.
4. UZNEMIRENOST. Moe se poveati opa tjeskoba
(anksioznost).
5. SUMNJA. Sumnja u odnosu na metodu, na uitelja ili
terapeuta, na ostvareni napredak.
Vjerojatno uviate da bi prosjenu osobu mogla obeshrabriti
pojava ve i samo jedne od navedenih prepreka. Vjerojatno upravo
zbog neke od njih mnogi ljudi, koji tek zakorae na svoj unutarnji
put, nikada i ne dospiju daleko. Prepreke su slubeno oblikovali
budisti, i to prije tisua i tisua godina, uvidjevi sve potekoe pri
likom unutarnjeg rada. Stoga dobro iskoristite njihovo upozorenje, i
zahvalite im u sebi, to su vam ukazali na njih.
SUDJELUJTE U RADU GRUPE
Rad na sebi moe biti vrlo djelotvorna samoterapija, no svojim
naporima dodajete i jednu novu dimenziju, sudjelujui u sastancima
grupe. Jer, u okviru grupe se stvara snana energija, koju moete
preuzeti i korisno upotrijebiti. A to se pokazuje kao vrlo istinito kad
se grupa sastaje u zdravom okruenju, kao to su mjesta posveena
unutarnjem ili duhovnom radu - ashrami, ili mjesta u smirenoj pri
rodnoj sredini.
S druge strane, morate pripaziti da ne postanete ovisni o grupi, te
zapostavite rad na razvijanju svojih vlastitih vjebi; jer, energija gru
pe moe vas bez sumnje pretvoriti u ovisnika. Podijeliti sebe s gru
pom moe biti prepuno znaaja, no nemojte pomiljati da je takvo
dijeljenje sve to je potrebno za integraciju. Na kraju se ipak morate
suoiti sami sa sobom, a grupa moda nee biti u blizini kako bi vam
pruila trajniju podrku.
No, ako radite na sebi posve sami, tada vam grupa moe dati jo i
dodatni poticaj, koji e vam moda ponekad zatrebati da biste okon
ali neko od pitanja, na kojima radite. Najbolji bi oblik rada bio,

izgradnja snanih temelja redovitim osobnim radom, koji biste zatim

nadopunjavali tjednim, mjesenim ili ak i rjeim sastancima s gru
pom. Rad u grupi se moe sastojati od rada na tijelu, upravljanih
predodbi (vizualizacija), rada na susretima s drugima, rada na sno
vima, te emocionalnog oputanja.

3. DIO
VOLJETI SEBE

Spoznajem da je ljubav koju osjeam u nutrini

jedino pravo izvorite ljubavi. Odgajam sebe
tako, da dopustim rast ljubavi u sebi. Vie ne
ulazim u vezu da bih pronaao ljubav, ve da
izrazim onu ljubav, koju u sebi osjeam.
Sposobnost da volim sebe narasta zato, jer
emocionalno prihvaam sebe. Proivljavanjem
svojih bolnih osjeanja i prestankom njihova
izbjegavanja izvrio sam stvarni rast
i preobrazbu.

10. LJUBAV IZ NUTRINE

BESKRAJNA SREA
Svi smo mi ukljueni u potjeru za sreom. Nae traganje za
onim to e nas ispuniti kree se od onih najosnovnijih nagona za
preivljavanjem, od najotmjenijih ukusa vezanih uz umjetnost, pa
do intelektualnosti i ljubavi. ini se, da smo prirodno nastrojeni ta
ko, da za svim tim tragamo izvan sebe. Moda nas je tako uvjetovalo
nae djetinjstvo koje je ovisilo o drugima, i u kojem smo samo pri
mali ljubav i njegu izvana, te nas tako dovelo do shvaanja da je
srea neto izvana, to se mora progoniti i postizati. Moda je to sa
mo jo jedna od onih zamki majke Prirode, koja nas na ovom
svijetu zadrava sve dok ne postanemo dovoljno mudri, da zadau
nauimo bolje.
Potraga za ispunjenjem izvan nas samih predstavlja materijali
stike nazore o srei. Bez obzira na to, je li naa briga preivljavanje,
osjeaji, mo i priznanja, ljubav ili stvaralake potrebe, srea postaje
uvjetovana postizanjem, pribavljanjem ili posjedovanjem neega to
je izvan nas samih. Jer, ak i stvaralake potrebe ovise o uspjenom
izvoenju i priznanjima, prije no to se u njima moe postii punina
za kojom se traga.
Uspjeno zadovoljenje ovih potreba pretvara se u uvjet za sreu.
Branimo svoje vlasnitvo nad sredstvima kojima zadovoljavamo
svoje potrebe, bila ona vezana uz karijeru, neku osobu, mjesto na ko
jemu emo ivjeti, ili uz vienje samog sebe. Postajemo ovisni o toj
imovini, neprekidno strahujui da emo je izgubiti. Postajemo tjeskobni, odbijamo sva ukazivanja na svoju ovisnost, jer smo je esto
sami posve nesvjesni. A na kraju nauimo i mrziti upravo ono, to bi

nam trebalo donijeti toliko uenu sreu, jer osjeamo da zapravo

posjeduje i nadzire nas, umjesto da bude obrnuto.
Svakako, postoje opravdane potrebe kojima moramo udovoljiti,
no - ovdje govorim o neem drugom. Izgradili smo itav sustav
ovisnikih, neurotinih i umjetno stvorenih potreba. Nae su potrebe
daleko nadmaile one jednostavne i osnovne ljudske zahtjeve, no mi
jo uvijek tragamo za zadovoljenjem tih preuvelianih potreba za
sreom. One nam postaju ak i izvoritem sree.
Prava je nesrea to toliki dijelovi stavova vezanih uz New Age
naglaavaju uenja o tome, kako to djelotvornije dospjeti do onoga
za to mislimo da nam treba, kako bismo postali sretni; ili, drugim
rijeima, kako da bolje zadovoljimo svoje ovisnosti. A zapravo je
ono, to bismo trebali nauiti. Kako se tih ovisnosti osloboditi.
Openito govorei, svrha duhovnog ivota bi bila, da nas dovede
do toke u kojoj vie ne pretpostavljamo kako bi izvor sree moglo
biti ita od onoga, to se nalazi vani, oko nas. Mogue je i nadalje
imati svoje djelatnosti, odnose ili imovinu, no umjesto da na njih gle
damo kao na izvorita, smatramo ih izraajima sree. Kad jednom
doemo do stupnja u kojem smo to u stanju, osloboeni smo svake
ovisnosti, svijesti o siromatvu i dualistikog proivljavani a.
Kad znamo da nam nita izvana ne moe znaajnije i trajnije
pomoi da pronaemo sreu, oslobaamo se i osjeaja nedostajanja.
A kad nam nita ne nedostaje, osjeamo se potpuni takvi kakvi je
smo, i ulazimo u ono, to je poznato kao svijest o izobilju. Ovo sta
nje nema nikakve veze s naim imovnim stanjem, niti ovisi o njemu,
jer je to stanje uma. Spoznaja izobilja slui privlaenju sretnih okol
nosti u na ivot, i to upravo stoga, to ne osjeamo da nam ita nedo
staje. Dospijevamo do materijalnih sredstava i skladnih odnosa, no
vie o njima ne ovisimo, niti se bojimo da emo ih izgubiti.
Samo smo ljudi; stoga niti ne smijemo oekivati da emo odmah,
ovaj tren, poeti ivjeti u skladu s opisanim savrenstvom, spozna
jom o izobilju, ali ne trebamo niti prezreti sami sebe kad uvidimo da
to jo nismo postigli. Patnju, koju osjeamo kao ovisnici, moramo
prihvatiti i proivjeti. Unutarnja snaga e nam priskoiti u pomo, i
dopustiti nam da pobijedimo ovisnost.
No, ako se srea ne moe pronai izvan nas, gdje ili kako se onda
ostvaruje? Ponekad nam kau da je potraimo u sebi. esto tome ne

dodaju nita vie, pa znaenje moe ostati pomalo nejasno. Fraza

potrai sreu u vlastitoj nutrini zapravo zavarava, i klopka je u
koju mnogi upadnu kad ponu razmiljati o duhovnosti. Okreu se od
zemaljskih ciljeva i konanih razoaranja njima, pa pokuavaju
pribaviti sreu iz drugog izvora, koji bi se sad trebao nalaziti unu
tra. Uviate li pogreku?
Naime, pristup im je ostao posve isti, samo se sada zamilja da e
se srea pronai u nematerijalnom izvoru, takvom kakva je vlastita
projekcija Boga, ili gurua. Nastavljaju biti agresivni, prepuni za
htjeva, usmjereni na vlastite potrebe i privreni svojoj naopakoj ideji
sree.
Ne postoji izvorite sree. Ve i samo poimanje sree pod od
reenim uvjetima je pogreno i zavarava. Jo uvijek zvonimo na vrata
dualistikog shvaanja sree / nesree, poseui za jednim, a odba
cujui ono drugo. Moete li uvidjeti ovu istinu, shvatit ete da su svi
ovakvi napori na pogrenom tragu. Na taj je nain mogue jedino
stvoriti novi izvor, u ili izvan, novi pronalazak podsvjesnog, od ko
jega zapravo oekujemo sreu. inei to, uvijek iznova upadamo u dualistiko proivljavanje, i nadalje projicirajui oboje, i sreu i nesreu.
Pa ako su svi napori za pronalaenje sree uzaludni, to se
onda uope i moe uiniti? Kad uistinu shvatite ispraznost takvih
napora, jednostavno ete prestati kompulzivno progoniti sreu, tra
ei je ma gdje bilo - u karijeri, odnosima, posjedovanju ili samoizraavanju. Zaustavljanje ovih napora prvi je korak prema oslobo
enju. Uslijedit e osloboenje od tjeskobe, i popustiti pritisak da
budemo, ili uinimo bilo to na ovisniki nain.
Meutim, veina je nas nastrojena tako, da smo usmjereni na
odreena postignua, i to u tolikoj mjeri, da je obino gotovo ne
mogue zaustaviti spomenute napore. Prisjetite se, ne kaem time da
zato treba postati posve neaktivan. Time vie mislim na motive, koji
se podrazumijevaju u naim aktivnostima. Mi tragamo za sreom,
umjesto da sreu izrazimo kroz tu aktivnost, ili kroz svoju romanti
nu vezu. rtve smo ukorijenjenog pogrenog vjerovanja: ja sam
nisam dostatan.
Morate shvatiti da vi jeste dostatni, upravo ovakvi kakvi ste. Nije
vam potrebno nita izvan vas da biste bili sretni, potrebno je samo da
jeste.

Prestanete li tragati, ostat ete zarobljeni u strahovitoj praznini,

koja vie nije prevuena krinkom lane nade da e traganje donijeti
svoje plodove. S ovom se prazninom mora raditi kao i sa svim
drugim zamijeenim negativnostima. U stvari, ona predstavlja i ono
glavno pitanje, s kojim se svi jednom moramo suoiti.
Zbiljski rad na sebi poinje, kad krenete u integriranje i prestanu
vas motivirati bilo kakvi oblici, ije bi likove praznina mogla na sebe
navui, pa bila to udnja za sigurnou, seksom, moi ili ljubavnom
vezom. Obeavam vam, na kraju ete postati proieni, te iskusiti
takvu slobodu i radost, za koju niste niti znali da uope moe postojati.
Znam da vam ovo moe zazvuati kao neto to se nikada ne
moe postii, a moda se i pitate, da li je uope potrebno ii sve do
ovakvih krajnosti. Jer, napokon, ono to veina od nas eli je tek proivjeti onaj svoj osnovni, jednostavan ivot. Zbog ega se onda
uope i optereivati takvim apstrakcijama?
Ovaj pojednostavnjeni pogled na sreu zanemaruje na osnovni
poloaj. Ne razumijemo dualistiku prirodu postojanja, i nastavljamo
odbacivati velik dio svoga ivota, ukljuujui ovdje i same sebe.
Naa nas podsvijest ne naputa zbog suzbijenih energija koje u sebi
nosimo, tjerajui nas da djelujemo samodestruktivno. Srea nam tako
uvijek ostaje ono neuhvatljivo. ......
Psihoterapija je bila sredstvo, kojim su mnogi stigli do svog
iscjeljenja i rasta, proizalog iz prihvaanja sebe takvima kakvi ve
jesu. Pa ipak, ponekad ona moe biti nedostatna pri postizanju naj
veih moguih koristi. esto je njena namjera samo to, da klijent
postane djelatan, da profunkcionira, to se na kraju moe svesti i
na to, da mu se samo probudi zanimanje za lov na postavljene ciljeve,
umotane u legendu o tome, kako se do sree moe stii u budunosti,
i to zahvaljujui nekim vanjskim izvorima. Pravom pitanju - pitanju
samozavaravanja u ivotu, takvom kakvog vodimo - pritom se uope
niti ne pribliava.
Meutim, mislim da se i to polagano mijenja. Osnivanje transpersonalne psihologije, koja priznaje duhovnu komponentu psihe, uklju
ilo je i shvaanja o kojima smo govorili. Namjera nije vie samo
staviti zakrpu na problem, ve shvatiti zbog ega se on ponavlja, te
pomoi klijentu da taj duhovni koncept unese u svoj svakodnevni
ivot.

Tako se sada, na primjer, o pitanjima ovisnosti u ljubavnim veza

ma ve posvuda i nairoko raspravlja. Oblikuju se i okupljaju ovisnike grupe, gotovo na isti nain kao i grupe alkoholiara ili narkoma
na, pa ljudi poinju shvaati da je pravi probem pitanje njihove
ovisnosti, a ne druga osoba koju su zavoljeli na ovisniki nain. U
svojoj osnovi, ovo je ona vrsta ovisnosti, u kojoj za sreom tragamo
izvan sebe, u okolini. Preporuio bih vam stoga, da se pretvorite u
pravog bojovnika, te da nemilosrdno napadnete upravo ovo sredinje
pitanje; odustanite od svih svojih ovisnosti o materijalnoj sigurnosti,
uzbuenjima, moi i ljubavnom odnosu. Jer, sve dok to ne uinite,
nastavit ete se susretati s bijedom to ulazi upravo na ista ona vrata,
kroz koja se nadate da e se pojaviti vaa toliko uena srea.
Ako, dakle, vie ne treba tragati za sreom, to onda uiniti sa
sobom? U ovoj toki zapravo i zapoinje rad na samom sebi. Treba
mo osjeati. Jednostavno osjeati sve ono, to nam nailazi ususret na
naem ivotnom putu. Kad neto ne osjeamo, postojimo bez spo
znaje o sadanjem trenutku, o tom trenutku koji traje vjeno.
I nadalje emo biti podloni odreenom stupnju dualizma, jer to
je valjda u prirodi samoga svijeta, ali vie neemo zvoniti samo na
jednu stranu, i posve odbacivati onu drugu. Dualnosti proivljavamo
kao integrirane nadopune, a ne vie kao suprotne, meusobno nepri
jateljski nastrojene strane. A ako i naie neto neugodno, mirno to
prihvaamo, i vie ne odbacujemo daleko, daleko u same sebe.
Shvaamo da su naa iskustva velikim dijelom projicirana, te ih
posjedujemo, ne okrivljujui za njih vie nikoga. Postaje nam sveje
dno na kojoj se strani dualnosti trenutno nalazimo, jer znamo da su
obje neizbjene. Imamo povjerenja u protok, doputajui negativnim
iskustvima da se apsorbiraju i oslobode bez pruanja ikakvog otpora
te tako pretvore u pozitivna, kao i obrnuto.
Potiemo svoju unutarnju, viu inteligenciju, koja nas vodi do
preobrazbe energija. Nismo vie emocionalno ovisni o pojedinim
ishodima, jer u njima vie ne gledamo ovisniki izvore vlastite sree.
I dok integriramo svoja dualistika iskustva, otkrivamo euforino,
transcendentalno stanje iznad uvjetovane sree / nesree, koje nije
daleko od nepristupanog, pa ipak nama lako dostupnog. Ovo stanje
beskrajne sree, bez ikakvih postavljenih uvjeta, naziva se ljubav.

OVISNA LJUBAV
I iako naa potraga za ispunjenjem moe preuzeti mnoge i razno
rodne oblike, moe se rei da je ono - to zapravo posvuda traimo ljubav. To je naroito istinito kad govorimo o vezama, naravno, no
tie se i naih ostalih traganja za sigurnou, uzbuenjima ili moi.
Ljubav, koja stie iz vieg sredita, zadovoljit e i emocionalne aspe
kte niih sredita. Upravo kao to postoji razlika izmeu nieg i vieg
Ja, tako postoji i razlika izmeu ovisne ljubavi i ljubavi prema sebi.
Ovisna ljubav stie iz nieg sredita Srca. Dualistika je, jer se
zasniva na osjeaju nedostajanja. U sebi osjeamo prazninu. Pokua
vamo izbjei patnju od izolacije, ujedinjujui se s drugom osobom. U
poetku doivljavamo pravu ekstazu zbog sjedinjenja s drugim, a na
roito ako je ono i seksualne naravi, no time stvaramo i razliite pro
bleme, koji na kraju mogu potkopati itav odnos.
Prvi je problem u tome, to je ovisna ljubav visoko uvjetovana.
Za poetak, vrlo pomno odabiremo partnera, a kad se veza jednom
ustali, postajemo strahovito uznemireni kad on ne ispunjava naa
oekivanja. Ta su oekivanja u stvari ovisnosti, koje racionaliziramo
kao potrebe. Odnos, koji se zasniva na meusobnom zadovolja
vanju potreba, zapravo je poslovna suradnja; dajemo, kako bismo
dobili. Teko je odnjegovati stav prepun ljubavi, dok se prije svega
bavimo zadovoljenjem vlastitih potreba.
Ovisnike potrebe poneto su razliite, ovisno o spolu; mukarci
obino na vrh svog popisa stavljaju seks, dok su ene vie zaoku
pljene materijalnom sigurnou. Ova razlika sama po sebi mnogo do
prinosi onoj beskonanoj borbi, koja, ini se, postoji meu spolovi
ma. Tada se javljaju nesvjesne potrebe koje su nas i nagnale u odnos,
kada u drugome poinjemo traiti sve ono, to smo sami blokirali u
sebi. Moglo bi se rei, da e uzajamno zadovoljenje potreba uvijek i
ostati dio svake ljubavne veze. No, moje je miljenje, da - to vie
potreba, oekivanja i zahtjeva u sebi nosite, to e vie vaa veza pa
titi, da bi se na kraju i pretvorila u vae glavno izvorite patnje, umje
sto ljubavi.
Gledate li u drugu samo osobu da biste zadovoljili svoje po
trebe, znajte da e doi i vrijeme, kad e ona pasti na vaem ispitu ponekad i nenamjerno. Ako ste nastrojeni tako, da osjeate veliko
zadovoljstvo kad va partner udovolji vaim potrebama, osjetit ete i

nezadovoljstvo jednake jaine kad on to ne uini. Sve dok ne oslobo

dite ovo nezadovoljstvo, primjerice, integrativnim postupkom - vrlo
brzo moete postati prepuni zlovolje, pa poinje djelovati dualistiki
sindrom ljubav / mrnja.
Drugi je problem taj, da se osjeaj nedostajanja ne moe uope
niti ukloniti, ako smo motivirani ovisnikom ljubavlju; on se moe
samo suzbiti. Tada poinje i ovisniki ciklus. Uzbuenje zbog same
veze na neko vrijeme uspijeva prekriti prazninu, ali se ona nastavlja
izgraivati u naoj podsvijesti. Trebamo sve vie i vie energije do
bivene unutar veze, kako bismo je suzbijali, postajui kompulzivni,
na primjer, u seksu. Na kraju, odnos dosee toku iscrpljenja, pa
iznova poinjemo osjeati prazninu, jer vie nema dostatnog izvora
energije kojim bismo je suzbili. Postajemo razoarani, mislei daje
uzrok tome na partner. Moda emo ak na njega projicirati svoj
osjeaj izolacije, emu e ishod biti samo jo vee udaljavanje.
Mogue je da ovisne veze i potraju, ako samo moemo prihvatiti
da e u njima neprestano postojati ravnotea bliskosti i meusobnog
otuivanja, udaljavanja. Umjesto optuivanja partnera za tjeskobu ili
patnju koju osjeamo, to bi valjalo prihvatiti, i na tim osjeajima
zapoeti s radom.
Ovisna je ljubav i sama nadopuna neintegriranoj praznini, izo
laciji i usamljenosti. Odbacujemo sami sebe kad odbacujemo ove
svoje unutarnje osjeaje, traei utoite od njih u ljubavnoj vezi. No,
takvim se bijegom praznina ne ispunjava; on je samo suzbija, te po
tvruje njeno postojanje. U sutini, tako nasjedamo, pa praznini
dajemo doputenje da traje i dalje, dok mi postajemo zatvoreni u krug
ovisnosti / praznine, nikako ne primjeujui da postojanje prve ovisi
o onoj drugoj.
Traei bijeg u romantinoj vezi, moemo lako postati kompul
zivni glede naih odreenih potreba. Neke od njih se mogu usmje
riti na seks, nadajui se da emo u njemu pronai izlaz. Postavljen je
obrazac za kompulzivno (prisilno) seksualno traganje. Budui da
jedino novost nekog odnosa moe posluiti tome da se prikrije unu
tarnja praznina, seksualna privlanost vrlo brzo isparava. Takva oso
ba nastavlja svoju potragu za zamiljenim zadovoljavajuim partne
rom, ne uspijevajui razumjeti zbog ega joj nikada nije mogue
postii trajnu ispunjenost. Isti ovakav scenarij postoji i kad je vezan

uz sigurnost, ili bilo koju drugu prisilnu potrebu, koju se trsimo

zadovoljiti putem ljubavne veze.
Ovisnost stvara i druge probleme. Kako ovisimo o drugom radi
izbjegavanja praznine u vlastitoj nutrini, bojimo se da emo tu osobu
izgubiti. Strah prelazi u neprekidnu tjeskobu i posesivnost. Po svaku
cijenu nastojimo nadzirati partnera, sve iz straha da ga ne izgubimo,
pa ak i kad je tek privremeno odsutan. Oneraspoloit e nas i sama
pomisao da smo ovisni, i ne moemo pomoi sami sebi da tu zlovolju
ne projiciramo na partnera.
Sam strah moe se takoer projicirati na partnera, tako da ga se
svjesno ili nesvjesno poinjemo bojati, pa u njegovoj blizini posta
jemo prestraeni i tjeskobni. Sada strah postaje glavni dio negativne
strane ovakve veze; strah od gubitka te osobe upravno je proporci
onalan naoj ljubavi. Pritom je velik dio straha jo i suzbijen, to
napokon prerasta i u znaajan izvor dodatnog neraspoloenja, esto
nesvjesnog, ime se upotpunjuje sindrom ljubavi / mrnje.
Neraspoloenje iskazano na opisane naine postaje motivacija
sukobima, koji su uvijek prisutni u ovisnim vezama. Izgrauje se
negativna napetost, a obrasci je nastoje proistiti kroz borbu. Partneri
se sukobljavaju, svaki od njih okrivljuje onog drugog, mislei da bi
sve bilo u redu kad bi se onaj drugi ponaao na ispravan nain. Kako
oboje okrivljuju, borba ne rjeava ovu napetost, ve je samo suzbija.
Sukobi se nastavljaju, postaju svaki put sve gori jer se ranija suz
bijena napetost iznova nastoji proistiti, zajedno s novim napetostima
koje su se u meuvremenu nagomilale. I na kraju, razina suzbijene
zlovolje postaje tolika, da nema drugog izlaza, no da takva ljubavna
veza propadne. Integriranje ovih negativnih raspoloenja i nastalih
napetosti, umjesto to se neprekidno reagira na njih okrivljavanjem
drugoga, bilo bi ovdje od velike vrijednosti.
Ne elim time nagovijestiti da biste trebali izbjegavati intimne
veze - tek elim ukazati na njene zamke ove vrste. Nemojte misliti da
je va partner koji je prouzroio vau patnju, pa makar se ona iska
zivala u obliku seksualne frustracije, financijske nesigurnosti, srd
be, neugodnosti, ili na neki drugi nain. Obradite taj negativni osje
aj, umjesto da na njega reagirate.
Ovisna ljubav teko se prebolijeva, ako netko ne postane svje
stan toga to ona zapravo znai, i zbog ega je pretvaramo u onu

neprolaznu, vjeitu. Pa ak i u naim odnosima koji nisu romantine

naravi, i u kojima moda ak mislimo da djelujemo iz bratske ljubavi
ili vlastite duhovnosti, esto moemo naii na dobar dio ovisnosti,
koji vlada naom motivacijom.
Znamo da je ljubav odgovor na sve nae probleme, svi udimo za
njom i pokuavamo je sauvati, ali nam to ne uspijeva usprkos naim
najboljim namjerama. Mnogi od onih ljudi prepunih rijei o duhov
nosti neprekidno nas ele natjerati da se ispunimo ljubavlju, kao da se
to moe uiniti hotimice, vlastitom voljom. Pokuavamo, doivlja
vamo neuspjeh, i osjeamo se krivima. Razvijamo negativan stav
prema ljubavi, mislei da nije ostvariva. No, moramo shvatiti, da se u
stvari prema njoj ne odnosimo ispravno.
Jer, um nikada ne moe proizvesti ljubav. Ma koliko se mi trudili
prisiliti se na osjeanje ljubavi, neemo nikada uspjeti; kao da se na
prosto programiramo na neprekidan neuspjeh. Takva bi naa lju
bav bila proizvod uma, i ne bi bila utemeljena u samom naem biu.
Stvorili bismo svijet mate, moda ak i zasnovan na duhovnim
idealima, i - suzbijali, te ostali posve razdvojeni od svojih pravih
osjeaja. Ovakve osjeaje neprekidno bismo proiavali kroz razli
ite projekcije, te zavrili kao pravi licemjeri.
Moete se osloboditi iz zaaranog kruga ovisne ljubavi obrau
jui integrativnim postupkom usamljenost i izolaciju, koju osjeate u
sreditu Srca. Prestajui biti motivirani tim osjeajima, napokon ete
dospjeti do ravnotee. Umjesto da se bojite izoliranosti, i umjesto to
doputate da vas ona tjera u ljubavne odnose koji su vrlo esto de
struktivne prirode, integrirajte patnju uzrokovanu tom izolacijom, i
dopustite joj da se raspline. Izolacija e se pretvoriti u sigurnost u
sebe, zadovoljstvo sobom, samoindividualizaciju i ljubav prema sa
mom sebi. A patnja, koju ste dosad osjeali, postat e tek poroajna
patnja vaeg vieg Ja.
VOLJETI SEBE
Kad se po prvi put zauje izraz voljeti sebe ili ljubav prema
sebi, mogla bi nastati zabuna oko toga, to se pod tim stvarno pod
razumijeva. To se dogaa stoga, to pri tome mislimo na pojmove
vezane uz onakvu ljubav, kakva je nama poznata i bliska - na ovisnu
ljubav. Pokuamo li voljeti sebe, mogli bismo i tome opet pristupiti

na nain, slian onom koji rabimo u ovisnoj ljubavi, koristei za

pravo sami sebe kao objekt svoje ljubavi. Moemo pokuati pobjei i
u sebe, kao to inae bjeimo u druge. A moemo postati i samo
dovoljni, stavljajui vlastite potrebe uvijek na visoko prvo mjesto.
No, motiv svega jo je uvijek bijeg. Jo uvijek odbacujemo nesreu, a
inei to, odbacujemo i same sebe.
Ljubav prema sebi nema nikakve veze s koritenjem samog sebe
kao objekta svoje ljubavi. Ljubav prema sebi znai, da naa ljubav
stie iz nutrine, da se stvara iz nae unutranjosti, a ne iz ljubavi
prema bilo kojem objektu samo zato, jer nam moe pruiti ogromno
zadovoljstvo, bio to netko drugi ili mi sami. Ljubav prema sebi je
stanje svijesti, nain promatranja stvari, stav koji ima kao ishod inte
grirano vienje svijeta.
Umijee ljubavi prema sebi zapoinje prihvaanjem sebe. Ili,
oboje je u sutini jedno te isto. Poinjemo voljeti sebe kad se presta
nemo odbacivati. A kad uvjebavamo prihvaanje sebe, doivljava
mo stvarne promjene u vlastitoj svijesti. Vie se ne pokuavamo po
igravati ljudima ili posjedovanjem neega iz vanjskog svijeta da
bismo pronali ispunjenje. Ispunjenost nalazimo u vlastitoj nutrini,
jednostavnim integriranjem suprotnosti svojih iskustava.
Nemojte potcjenjivati vanost prihvaanja samog sebe. Ono mo
e zavriti u emocionalnoj patnji koju ete osjetiti, ili vas dovesti do
duhovnog iskustva koje elite doivjeti. Zapoevi sa zemaljskim,
doprijet ete do najvieg stupnja unutarnjeg ostvarenja. Doekujui
dobrodolicom sve svoje osjeaje, postajete cjelina; va ivot postaje
cjelovit, holistiki. Proivljavate cjelovitost. Vie je ne traite pod
prisilom u svijetu izvan vas samih, u drugoj osobi ili nekom dosti
gnuu. Prihvaate se, i volite sami sebe.
Odnosi s drugima dramatino se mijenjaju kad jednom doete u
dodir s unutarnjom ljubavlju prema sebi. A bez toga neete niti moi
iskusiti onu pravu ljubav prema drugoj osobi. ak i ako se trenutno
nalazite s osobom koja vas nastoji iskreno voljeti, odbacivat ete
njenu ljubav, ukoliko niste u dodiru s vlastitom ljubavlju iznutra. Jer,
njena se ljubav nee uspjeti probiti do vas. Ljubav mora dolaziti iz
nutrine: Ljubav koju opaate kao da vam dolazi od drugoga, samo je
odraz vae vlastite unutarnje ljubavi.
Ljubav postaje prije svega odnos sa samim sobom. To znai da
smo sposobni ivjeti sa sobom, a vjerojatno ak i za samog sebe.

Znai pronalaenje ispunjenja iznutra, a ne iz bilo kojeg od drugih

izvorita ili osoba izvana. Okrenuti se svojoj nutrini kad god se po
javi patnja - to je oduvijek bila glavna poruka velikih uitelja; inte
grativni postupak je specifina metoda, kojom se to moe i postii.
Shvaanja koja imate o ljubavi vjerojatno su, kao kod veine, po
grena. Trebali biste napustiti sve koncepte, i priekati sve dok se va
a sposobnost ne razvije, i ne izgradi u vama. Pokuaji prisiljavanja
vlastitih osjeaja na uklapanje u pogrena shvaanja stvaraju tje
skobu. Dopustite misao, da ljubav moda i nije ono, to vi ovaj tren
zamiljate da jest.
to je ljubav? Ljubav je doivljavanje svog vieg Ja. Ljubav je
ona euforina narav Promatraa, koji jednostavno prati sve to se
dogaa. Ljubav je osjeajne prirode, a osjeaji nam stiu iz tijela, ne
iz uma. Ljubav je prihvaanje bez postavljanja ikakvih uvjeta, i
doivljavanje svih svojih osjeaja. Ljubav drugog postaje bez
uvjetno prihvaanje nae vlastite percepcije tog drugog. Ljubav dru
goga znai, i da smo tog drugog uinili zbiljski otvorenim, jer se ne
moe obraniti od nas - prihvaamo ga takvog kakav jeste, isto kao
to i same sebe prihvaamo takvima, kakvi ve jesmo. Nemamo vie
prikrivenih sebinih motivacija, ili spiska kojemu bi drugi trebao
udovoljiti po svakoj pojedinoj od toaka. Nita vie ne prikrivamo
niti titimo, jer dobrodolicom prihvaamo i ono pozitivno i nega
tivno. U okruenju posvemanjeg prihvaanja, ljubav e ui u vau
svijest.
Sebe i drugog vidite onakvima, kakvi oboje i jeste u zbilji. Vie
nita ne oekujete, niti stvarate usporedbe, jer vie ne procjenjujete
kroz svoj um - opaate drugog izravno. Osjeate da vi i jeste taj dru
gi, da smo svi mi jedno. Ovo je emocionalna spoznaja. elite razmi
jeniti energije zato, jer vam je stalo, i dok vam je god stalo, njegujete
svoj osobni rast. Dajete, jer time uveavate sebe. Nadili ste ograni
eno osjeanje osobnog ega.
Kljuno je za shvaanje i postizanje ljubavi prema sebi - ivite li
sad, ba u ovom trenutku. Kad izravno proivljavate svaki svoj
trenutak u ulozi Promatraa, nalazite se ba u samom tom trenutku.
Vie ne djelujete udei za buduim zadovoljenjima. Zadovoljstvo
dolazi od postojanja u onome to jest. Svakako, uvijek e postojati
izvanjska svrha neke vae djelatnosti, no kao Promatrau, zadovolj
stvo ete uvijek crpsti iz same te djelatnosti, a ne vie iz njenog

krajnjeg ishoda. Odabirete one djelatnosti, koje omoguuju uivanje

u njima i sada, ali i u njihovim buduim ishodima.
Ipak, ne ograniavate svoja iskustva samo na ugodne dogaaje.
Ako vae iskustvo krene i na svoj drugi pol, pa se naete u nekim ne
ugodnim situacijama ili poloajima punim izazova, jednako zado
voljstvo pronalazite u preuzimanju odgovornosti za njih i u njihovoj
integraciji, imajui uvijek na umu svoju toku tolerancije. Tako i pri
hvaanje negativnosti postaje izvorite vaeg ispunjenja.
Pronalazite sreu naprosto sudjelujui u svemu to bi se ovaj
tren, upravo sada moglo odigravati u vaoj svijesti. Ispunjenje se pro
nalazi u trenutku; niste vie onoliko zabrinuti, hoe li ishodi vaeg
rada zavriti onako, kako ste oekivali. Jo uvijek vrite izbor o
onome to elite, i odabirete smjer kojim ete krenuti da to i ostvarite
- drukije ne bismo niti mogli ivjeti svoj ivot. Meutim, zahva
ljujui prihvaanju sebe, vie niste ni pod kakvom prisilom vezanom
uz ishode svog rada. Vie niste privreni bilo kojem od moguih
rezultata jer moete prihvatiti i sve mogue i drukije ishode.
Ne govorim ovdje toliko o materijalnim uspjesima, koliko o
osjeajima, vezanim uz njih. Ako ste razoarani ili frustrirani, inte
grirajte ove osjeaje. Jer, tada ih kao Promatra vie ne guite, ve im
doputate da budu ono to jesu, ne irei nikakve negativnosti u svijet
to vas okruuje.
Unutarnja staloenost postaje osnova za ljubav prema sebi. Niste
vie zabrinuti jeste li pronali pravi objekt svoje ljubavi. Preplavljuje
vas ispunjenje, a svatko tko se nae u vaoj blizini, osjetit e va
utjecaj.
VIE JA KAO UITELJ
U prvom smo poglavlju vidjeli, kako nam uitelj moe pomoi
da zavolimo sebe. Ulogu uitelja mogla bi preuzeti bilo koja prosvi
jetljena osoba, bio to guru, terapeut, roditelj, prijatelj, va partner,
ljubavnik, pa ak i dijete. U svjetlu svega o emu smo dosad govorili,
pokuajmo proiriti svoje shvaanje tog odnosa.
Dok uimo ljubav prema sebi, na kraju uspijevamo probuditi i
svog vlastitog uitelja u sebi. On zapravo odgovara naem viem Ja i
Promatrau. Dolazimo do intuitivnih spoznaja, a u svojoj nutrini pro
nalazimo prihvaanje i ljubav; no, kako jo nismo ostvarili dodir sa

svojim unutranjim uiteljem, gradimo odnos s nekim uiteljem izva

na, da bismo potakli na buenje i svoje unutarnje osobine. Osobine
koje sad proivljavamo uz pomo koju nam prua uitelj izvana, ka
snije e nam se vjebanjem javiti i iznutra.
Kad se oblikuje na odnos s uiteljem izvana, osjeamo ga emo
cionalno. Stvorena je veza, i moglo bi biti podosta teko opisati kako,
ili zbog ega se to dogaa. Moda bismo mogli tek pretpostaviti, da u
razliitim tokama svoga ivota postajemo sposobni ui u takav od
nos, ili ak i sami posluiti nekome kao uitelj. Kad se ova spona
uspostavi, zapoinje i jedan iscjeljujui odnos.
S uiteljem proivljavamo sve nae najrazliitije osjeaje. U po
etku postoji jaka pozitivna privlanost, koja odgovara stupnju me
denog mjeseca, no uskoro poinju isto tako nadirati i negativne
osjeaje. Gdje ima ljubavi, ima i straha, i nezadovoljstva; naa je lju
bav prema uitelju - ovisna ljubav, iako nam moda nee biti drago o
njoj razmiljati na ovaj nain.
Uitelj nam se ini odgovornim, to je izazvao pojavljivanje na
ih osjeaja, i pozitivnih i negativnih. Meutim, mi u zbilji samo pro
jiciramo svoje vlastite osjeaje na njega. Uitelj djeluje na nas kao
neko naroito zrcalo za proienje, odraavajui nam sve ono, to
smo suzbili u svojoj podsvijesti. A to se moe dogaati upravo stoga,
to on nema nikakvih oekivanja vezanih uz nas. Zadrimo li svijest o
samom sebi dok djelujemo unutar tog odnosa, moemo jasno sagle
dati i sami sebe.
Uitelj nas naprosto prihvaa, ne postavljajui nam nikakve uv
jete; upravo to i uzrokuje stvaranje naeg odraza u ogledalu. On pri
hvaa sve osjeaje usmjerene izravno njemu ili njoj - i nau ljubav,
ali i na strah ili srdbu. Obino, kad volimo druge, oni nam odgo
varaju tako da svoju ljubav neim uvjetuju. A kad odbijamo druge,
oni nam vraaju nae odbijanje, ne prihvaajui ga.
Oito je, da u oba sluaja nismo iskusili bezuvjetno prihvaanje.
Naprotiv, uitelj prihvaa nae odbijanje, kao i nau ljubav. Jer, upra
vo je prihvaanje klju jednog iscjeljujueg odnosa.
Prihvaanje nas ini svjesnima toga, da projiciramo. Spoznajemo
nain, na koji zapravo sami oblikujemo svoja iskustva. U isto vrijeme
shvaamo i da se prava, stvarna ljubav proiruje i na nas kroz bez
uvjetno prihvaanje. Osjeamo, vjerojatno po prvi put, bezuvjetnu
ljubav. Uimo, da prihvaanje i jeste ljubav.

Uitelj postaje surogat za obradu naih nedovrenih emocionalnih

pitanja. U odnos s njim unosimo i sve svoje obrasce. Projiciramo sta
vove vezane uz autoritete, sigurnost, odobravanje, ljubav, i tako re
dom. Obraujemo vlastitu karmu u terapeutskom odnosu s tom je
dnom osobom. Odnos s uiteljem se pojaava, postaje intenzivniji,
iako je uiteljev stav i nadalje bez ikakvih reakcija; on ne kupuje ba
sve, ma to mi radili, ali niti ne reagira na nau ljubav ili na strah, on
sve to naprosto prihvaa. Naravno, nama e se uiniti da uitelj reagira
na nau ljubav, no ljubav koju mu mi nudimo, nije na istoj razini kao i
ljubav koju od njega primamo. Mi tek mislimo da nudimo ljubav, dok
je to zapravo mjeavina svih naih pozitivnih i negativnih karmi.
Prihvaanje izaziva na dubinski odgovor na energetskoj razini,
a upravo je zbog toga i toliko uinkovito kao terapija. Uitelj zna,
kako valja prihvatiti sve ono to se usmjerava prema njemu ili njoj, a
to mogu biti i ogromne koliine najrazliitijih energija. Metoda
prihvaanja nimalo se ne razlikuje od svega, o emu smo dosad
raspravljali. Uitelj jedino ima proirenu sposobnost za prihvaanje
energija kojima ga obasipamo.
Jednom kad smo iskusili doivljaj uiteljeva bezuvjetnog pri
hvaanja, i sami moemo razvijati sposobnost da sebi pruimo to
iskustvo. Uitelj je posluio kao uzor za nain, na koji se trebamo od
nositi prema samom sebi. Nae vie Ja, onaj Promatra u nama,
pretvara se u naeg unutarnjeg uitelja.
Ova je vrsta odnosa takoer i temelj psihoterapije. Ovdje se pro
jiciranje klijenta na terapeuta naziva prijenosom. Za ovo otkrie
trebamo zahvaliti Freudu. Njegovo je i Jungovo miljenje bilo, da do
terapije ne dolazi sve dok ne zapone prijenos. Do tada se naprosto
stvarni meuodnos izmeu terapeuta i klijenta nije mogao ostvariti.
Analitike bi kole analizirale prijenos, kako bi klijent postao svje
stan obrazaca koje koristi; no, humanistiki ga terapeut jednostavno
prihvaa. Stoga je prihvaanje snaniji oblik terapije, jer suptilno i
izravno djeluje na one razine energije, u kojima blokade nastaju.
Kao to sam ve rekao, ne vjerujem da je bitno stvoriti odnos s
nekim od vanjskih uitelja, da bi se probudilo nae vie Ja, iako
nimalo ne sumnjam od kolike to pomoi moe biti. Odluku morate
donijeti sami. U suvremenim kratkotrajnim terapijama, u kojima se
naglasak stavlja jedino na ishod, ionako nije uobiajeno razvijanje
takvog jednog odnosa.

Veliku veinu svog unutarnjeg rada obavljao sam posve sam,

koristei pritom naela o kojima vam upravo govorim. Dva puta sam
imao ast, da uem i u odnos s uiteljem. Pristup koji vam opisujem u
ovoj knjizi oblikovao je i same temelje za moj rad, s pojavljivanjem
uitelja izvana tek u odreenim razdobljima moga ivota. Moda bi
takav pristup mogao odgovarati i vama.
VOLJETI TIJELOM
Prvenstvo u razvijanju ljubavi prema sebi svakako treba dati bu
enju sposobnosti osjeanja. Naime, sredite osjeaja postalo je
umrtvljeno, jer osjeaje zamjenjujemo mislima. Kreemo se u umu,
dok bismo se trebali nalaziti uz svoje osjeaje.
Jedan od najboljih naina za razvijanje sposobnosti osjeanja
prua nam i rad na svom tijelu, to ukljuuje disanje, rad s tijelom i
meditaciju na akre. Moete zapoeti s ljubavlju prema sebi prihva
anjem i proivljavanjem tjelesnih osjeta, dok nailaze tijekom vre
mena u kojem se posveujete sebi. Tako ete stupiti u dodir sa samim
sobom. Jer, svoju sposobnost za osjetljivost razvit ete tako, da prije
svega postanete osjetljivi na svoje tijelo. Priroda osjeaja narasta
tako, da svoje tijelo poinjete doivljavati kao samog sebe, ali i kao
svog prijatelja. I to onog, koji je oduvijek bio s vama, i koji je uvijek
nastojao pomoi vam, i podrati vas. O odnosu prema samome sebi
moe se razmiljati i kao o poetku odnosa s vlastitim tijelom. Nara
vno, imate i druge dimenzije, osim ove vidljive i materijalne, no ova
materijalna odraava i predstavlja i one druge vae aspekte, do kojih
se moe doprijeti kroz tijelo. Otkrio sam, da je rad s vlastitim tijelom
onaj put do mog vieg Ja, koji me najvie ispunjava.
Dok njegujete tijelo, nemojte postati isuvie popustljivi prema
sebi. Jer, sada ne pokuavate doprijeti do nekog zadovoljstva putem
svog tijela, ve opskrbljujete vlastito tijelo najboljim uvjetima da bi
doseglo ono ope i temeljno stanje, u kojemu ete se dobro osjeati.
Fiziki se osjeati dobro moe postati osnova i za nae emocionalno
zdravlje, s obzirom na to, koliko su nae tijelo i osjeaji usko povezani.
Zapoinjemo s osnovama koje se odnose na sve, to naem tijelu
treba: pravilna prehrana, vjeba, zdrava i ista okolina, te stav. Stav o
ljubavi prema sebi je zapravo stav o prihvaanju svih aspekata svoga
tijela. Kada fizika uzbuenja prihvatite kao proienja koja na
preduju, volite svoje tijelo. Kada prihvaate i proivljavate osjeaje

koje imate o svom tijelu, bili oni pozitivni ili negativni, poinjete
zapravo proiavati one osjeaje, koji na vas podsvjesno toliko sna
no djeluju.
Nemojte pokuavati voljeti svoje tijelo kao predmet. To bi samo
dovelo do irenja ideje o ovisnoj ljubavi. Prihvatite i proivite sve
osjeaje koje imate vezane uz vlastito tijelo, ma kakyi oni bili, bez
pokuaja da ih mijenjate ili nadzirete; to e vas dovesti do prevla
davanja dualistikih osjeaja, i poetka ljubavi prema samome sebi.
Dok ulazite dublje u svoje tijelo, postajete sve svjesniji i jednog
novog osjeaja. Osjeate svoje emocionalno postojanje, neku novu
povezanost sa ivotom. Postajete jedno sa svojim tijelom, a isto
vremeno i jedno sa svojim iskustvima. Jer, emocionalni rast odvija se
istovremeno kad i vae povezivanje s vlastitim tijelom.

4. DIO
RAD NA SEBI

Svaki dan redovito posveujem odreeni dio

vremena vjebanju. Shvaam da su rad s
tijelom, meditacija i rad s disanjem orua,
koja me dovode do samointegracije.
Radosno iekujem vrijeme odreeno za
vjebu, kao vrijeme oputanja i mog ponovnog
punjenja. Osjeam da moje snage rastu, dok
svjesno rabim ove naroite tehnike.

11. TEHNIKE I RAD S DISANJEM

VJEBANJE
U ovom emo poglavlju raspraviti neke posebne tehnike, koje
bi vam mogle pruiti veliku pomo tijekom rada na sebi. U svim tra
dicionalnim pristupima prosvijetljenju, naglasak se uvijek stavljao
na vjebanje. Vjebanje je redovito rutinsko obavljanje odreenih
radnji, kojima se aktivira vaa sposobnost integriranja i osobnog
rasta.
Vjebe dovode u ravnoteu energetski sustav i rue blokade u
akrama. Njihov uinak osjeamo na svim razinama, ukljuujui fi
ziku i psiholoku. Stres isparava. Osjetljivost se uveava. Bude se
nae psihike sposobnosti, i ulaze u igru. Osjeaji i osjeaje se inte
griraju. Ovisnosti se nadilaze.
Vjebanje je sredstvo za proienje podsvijesti. Negativne
osjeaje pojavljuju se u svijesti kad se oslobaaju iz tijela tijekom
vjebanja. Moete oekivati da e se nastaviti vaa naklonost projici
ranju, ili se ak privremeno i poveati, za vrijeme u kojem se duboko
zakopani osjeaji oslobaaju. Vjebi se mora pristupiti sa spozna
jom, da e biti potrebna integracija suzbijenog materijala kad se on
jednom oslobodi. Meutim, upravo e vam vjebanje biti orue
kojim ete izvriti integraciju tog materijala.
Prihvatite li se ozbiljno rada na sebi, trebali biste pronai odre
eno vrijeme u danu, koje e biti posveeno vjebi i potom vam
prerasti u naviku. Redovito e vjebanje razviti vae sposobnosti
mnogo bre, no samo intelektualno upoznavanje s radom na sebi.
Vjebanje tako postaje znanstveni nain za pokretanje, proienje,
integriranje.

Vjebe pomau i stoga, to uz njih uite naela rada na sebi, i to

u nadziranom okruenju. Tako postajete mnogo sposobniji i za
njihovo primjenjivanje tijekom obavljanja ostalih svojih svakodne
vnih obveza.
Rutinske vjebe ne bi vam trebale oduzeti isuvie vaeg dnevnog
slobodnog vremena. Ali, vrlo je vano da se rade svaki dan. Kratke
dnevne seanse znait e vam mnogo vie, nego dugako, ali neredo
vito vjebanje. A kad zaponete u svojim vjebama i uivati, auto
matski e se poveati i vae vrijeme za seansu. Radovat ete mu se
kao svom tajnom nainu za posvemanje oputanje.
RAD NA TIJELU
Postoje dvije osnovne vrste rada na tijelu, i obje su podjednako
vane.
Prva je - vjebanje. Bilo koja vrsta vjebi je dobra: fiziki rad,
aerobik, plesna kinetika, sport, doging i drugo. Vjebanje ove vrste i
tek nekoliko puta tjedno odrat e vas u formi, i postati osnova za
odranje vaeg tijela zdravim.
Druga vrsta rada je rad na tijelu. To ne biste trebali pomijeati s
vjebanjem, jer slui u druge svrhe. Vjeba slui oivljavanju tijela,
dok rad s tijelom ima psihofiziku narav, kojom utjee na vae akre i
svijest.
Postoje mnogi naini rada na tijelu, no osobno mi se ini da su
joga poloaji (asane) meu najboljima. elio bih vas ohrabriti da se
poblie upoznate s naelima joge, ukoliko to ve niste uinili. Na po
etku svoje vjebe ukljuite i jednu kratku joga seansu. Istezanje i
oputanje tijela djeluje vrlo oslobaajue i oputajue, otvara sredita
osjeaja i tako omoguava laki ulaz u meditativno stanje, koje je po
eljno za unutarnji rad. Oputenost tijela izravno djeluje na energet
ski sustav prane, a time i na osjeaje. Stagniranje energetskog sustava
dovodi do stagniranja osjeaja, a to pogoduje poveanju depresivnosti i kompulzivnosti.
Trebate li poneki tehniki podatak o izvoenju joga poloaja,
gotovo se posvuda mogu nai knjige i teajevi o tome. No, esto onaj
osnovni pristup joga vjebama ne objanjavaju dovoljno ispravno, ili
se barem ne razumijeva kako treba; mislim da upravo zbog toga na
staje ona razlika izmeu osrednjosti i izvrsnih rezultata u kasnijem

radu. Ako ste se pokuali baviti jogom, te osjeali da vam ba ne

uspijeva, moda ste previdjeli ono sutinsko u njoj. Preporuujui
vam ovdje da svakako pokuate iznova, elim vam ukazati na moje
predavanje o razliitim vrstama joga kola, koje su se tijekom godina
razvile, na moje osobne vjebe, te na iskustvo koje sam stekao kao
uitelj joge.
Odrite unutarnji stav
bez naroitog napora
O joga poloajima nemojte razmiljati kao o vjebama, ve kao o
meditaciji. U njih se ulazi s meditativnim stavom; odbacuje se svaka
namjera ili trud. Predmet naeg meditativnog arita postaju svi oni
osjeaji, koje moete doivjeti u svom tijelu. Kad isteete svoje
miie i oputate akre, usredotoite se na osjeaje koji pritom nai
laze. Jer, osjeaji e biti i emocionalni i fiziki. Osjetite fizika uzbu
enja, prihvaajui ih bez ikakve mogunosti nekog drugog izbora.
Trebali biste napregnuti svoje tijelo sve do toke, u kojoj doivljavate
ugodan napor; to moe uistinu biti puno radosti i oputanja. Tako se
uvjebavate za prihvaanje samog sebe, ulazite u sredita osjeaja u
svom tijelu i izlazite iz mentalnog odbacivanja sebe.
Drugi osjeaji, koji nailaze, imat e emocionalnu narav. Moete
proivjeti razliite negativne osjeaje, ali i njima pridruena razmi
ljanja. Ove biste osjeaje trebali pozdraviti dobrodolicom, jer vas
oni proiuju. Budite sa svojim osjeajima u stavu Promatraa, ne
reagirajui na njih, niti ih odbacujui.
Opustite sve dijelove svog tijela, osim onih miia koji su napeti
zbog samog poloaja koji ste zauzeli. Nemojte misliti da svaki od tih
poloaja morate izvesti savreno, ili da se takmiite u tome s nekim.
Nemojte se ocjenjivati, i ne sudite o sebi ni dobro, a niti loe. Duboko
se opustite u odabranom poloaju.
Zadrite poloaj
Nauite kako se zadrati u odabranom poloaju, i to u odreenom,
neto duem razdoblju. Ono je subjektivno, no veina ljudi ne
zadrava svoj poloaj dovoljno dugo. Naravno, pripazite da ne iza
zovete neko fiziko oteenje, no ostanite u poloaju sve dok ne osje
tite da nastupa, ili emocionalno ili fiziko oputanje. Proi ete kroz

nekoliko stupnjeva oputanja. Mislit ete, da ste se istegnuli i opustili,

no odjednom ete osjetiti zategnutost miia koji vas odravaju u joga
poloaju. Tada moete svjesno opustiti i taj dio svog tijela, te se iste
gnuti jo jae. Nastavite pratiti dogaaje u svom tijelu dok se nalazite u
poloaju, traei prava podruja kojima je oputanje potrebno.
Obino e vam za svaki od poloaja biti dovoljno od jedne do
pet minuta. Meutim, elite li zbiljski poraditi na odreenom dijelu
tijela, za koje mislite da se u miiima nakupila suzbijena energija,
ili na odreenoj blokiranoj akri, moete ga obraivati i petnaest mi
nuta, pa i due. Pokuajte i nadalje zadrati stav neoptereen ikak
vim posebnim naporima, pa ak i ako vam se odreeni miii vjero
jatno nalaze pod velikim stresom. Promatrajte ga. No, prije no to
zaponete s produenjem svojih poloaja, uvijek prije toga dobro
zagrijte tijelo izvoenjem osnovnih poloaja za zagrijavanje ili
nekih drugih poloaja, i uvijek budite oprezni. Ne biste se trebali
uputati u produeno ustrajanje u poloajima dok ne uznapredujete u
jogi openito. Ne napreite svoje tijelo do toke, u kojoj bi moglo
doi do kakve ozljede, ali budite svjesni i toga, da tijelo obino
moe podnijeti mnogo vie, nego to mi mislimo. Morate koristiti
svoj unutarnji osjeaj, da biste pronali pravu ravnoteu. Stres pod
koji se stavljate tijekom odravanja joga poloaja potreban je, da bi
doveo do osloboenja.
Produeno odravanje poloaja moe znaajno ubrzati nastupa
nje krize. Tijelo vam se moe zapoeti tresti i drhtati, a vae se osje
aje mogu pojaati kad nastupi duboko proienje u akrama.
Zadrite poloaj onoliko dugo, koliko mislite da je to razumno, no
nakon to ga prekinete, nastavite se otvarati osjeajima sve dok ne
doe do njihova osloboenja. Bio sam svjedok mnogih ozdravljenja,
do kojih je dolo tijekom produenja stavova u joga poloajima.
Odrite disanje
Nastavite disati dok se zadravate u poloaju. Ne zadravajte
dah. To je vanije od svega. Dok diete, arite svoje svijesti usmje
rite na ona podruja tijela, koja su napeta i istegnuta. Diite u ta pod
ruja. Sirite i skupljajte tijelo u tim podrujima dok diete u njih, ako
vam je to mogue. Iscjelitelj ska energija e se tada usmjeriti u njih, te
dovesti do osloboenja svih negativnosti koje su leale zarobljene u

tim podrujima tijela. Koristite njeno Integrativno disanje, o kojemu

e biti rijei u nastavku.
Radite na odreenim akrama
Odreeni poloaji djelovat e na odreene akre, oslobaajui
suzbijeni materijal u tim sreditima. To je ujedno i kljuna zadaa
joge, koja se obino ne cijeni dovoljno. I bioenergetiari koriste ista
ova naela. Nadalje, osim uravnoteenog odabira poloaja, moete
odabrati i one poloaje koji vam naroito odgovaraju. Osjeate li da
ste jednim od njih rijeili odreenu vrstu suzbijene negativnosti, ra
dite njime na odgovarajuoj akri. Zadrite poloaj i nastavite disati
u tu akru. Navest u odreene joga poloaje, koji djeluju izravno na
pojedine akre:
Prvi (Opstanak): Naginjanje naprijed, Heroj, Okret kime
Drugi (Uzbuenje): Most, amac, Paun
Trei (Mo): Kobra, Deva, Luk, Paun
etvrti (Srce): Luk, Deva
Peti (Stvaralatvo): Stoj na ramenima, Plug
esti (Promatra): Stoj na ramenima, Plug, Stoj na glavi
Sedmi (Duhovnost): Stoj na glavi
INTEGRATIVNI RAD NA DISANJU
Disanje je glavno orue u psihofiziolokom obliku vaeg rada na
sebi. Disanje ima i dvojaku sposobnost. Prvo, umiruje, oputa i po
boljava iscjeljenje. Drugo, donosi suzbijeni materijal u svijest, i
znatno pomae pri njegovoj integraciji. Psiholoke terapije radom na
disanju mogu biti neintelektualne i neagresivne, a ipak e njeno i
spontano dovesti do iscjeljenja. Rad s disanjem je oduvijek bio sredi
nji dio joge. Taj mistini put joge doveo je znanstvenu disciplinu
disanja do vrhunca, i to jo prije nekoliko tisua godina.
Prvi put sam se s jogom i disanjem susreo 1968. godine, kad sam
bio iniciran u Kriya joga tradiciji, kod duhovnog uitelja Babajija.
Kriya znai - proienje. Ono to sam zapravo nauio, bila je jo
ga proienja, no nisam shvatio puno znaenje pojma proienje
sve dok se kasnije nisam bolje upoznao sa shvaanjem podsvjesnog, i

potrebom da se njegovi sadraji iznesu na danju svjetlost. Kako

moete pretpostaviti, proienje se odnosilo na suzbijene energije.
Osnovni uinak joga disanja bio bi, da iznese, a zatim i integrira ono
to smo podsvjesno suzbili u sebi.
Sada upravo u disanju gledam najmonije orue i za pojedinani
rad, ali i za rad terapeuta s klijentom. Kad uemo u stanje svijesti
koje je podobno za dubok emocionalni rast, elimo da se to odvija u
dubokoj oputenosti. Stanje duboke oputenosti naziva se i alfa
stanje, ili ak i hipnotiko stanje. Kad danas radim s klijentima, uvi
jek tijekom teaja zapoinjem integrativni postupak - radom na disa
nju, pri emu diem zajedno s klijentom sve do dubokog, mirnog
mjesta. Vjerujem da se time u sutini postie isto ono, to bi uinilo i
hipnotiko uvoenje; i zaista, uvoenje u alfa trans koji opisujem,
smatram u stvari snanim uvoenjem u hipnozu, s jedinom razlikom
u tome, da na cilj pri tome nije da reprogramiramo klijenta, ve da
dopremo do njegove podsvijesti i integriramo je.
Postoji i Kundalini aspekt ovakvog disanja. Kundalini je razvoj
na sila, koja lei uspavana u prvoj akri, a moe se aktivirati joga vje
bama. Ova sila, kad se jednom probudi, upotpunjuje buenje ostalih
akri. Meutim, ne trebate strahovati da bi mogla izmaknuti nadzoru,
jer bi trebalo vrlo revno i naporno vjebati jogu, da bi se sila Kundali
ni na taj nain u cijelosti aktivirala. Ono to vi moete oekivati od
nje, je njeno buenje akri, proienje i iscjeljenje emocionalnih
pitanja, ojaavanje vae aure i energetskog tijela, te trajno pobolj
anje vaeg subjektivnog stanja i vaeg opeg zdravstvenog i psihi
kog stanja.
Govorili smo ve o prani, nevidljivoj energiji koja je sadrana u
samom zraku to ga udiemo. Prana je zapravo ono, ime se sluimo
dok radimo na disanju. Kad udiemo, udiemo i pranu. Vizualizacije
se koriste da bi se ona razaslala u razliite dijelove naeg fizikog /
energetskog tijela, gdje e raditi za nas na proienju i iscjeljenju.
Kad redovito obavljate svoje vjebe disanja, stvarate okolnosti u ko
jima nakon nekog vremena nastupa proienje i iscjeljenje.
Razgovarat emo o dvije osnovne vrste disanja, o DISANJU
PROIENJA te INTEGRATIVNOM DISANJU.

DISANJE PROIENJA
Disanje proienja obavlja se tijekom meditativnog sjedenja, i
pripada grupi redovitih vjebi.
Zapreke u disanju odraavaju
zapreke koje postoje u akrama
Kad vjebate ovu vrstu disanja, trebali biste promatrati sebe dok
diete. Gledajte svoje tijelo. Sjedite posve mirno. Postanite Proma
tra. Trebali biste pokuati disati na vrlo miran, neprekinut nain, no
vjerojatno ete uvidjeti kako vam to nije mogue. Vae e se tijelo
trzati, a disanje vam nee biti ujednaeno. Moete ak osjeati i lagan
bol ili neugodu u odreenim dijelovima tijela. Ove nelagode u vama
bude blokade, zarobljene u tim akrama.
Dok osjeate svoja plua od njihovih vraka pa sve do dna, svaka
nejednolikost ili nelagoda s kojom se susreete, odgovara nekoj od
zapreka. Nita ne moete uiniti s tim osjeajima, nego da ih primite
na znanje, te prihvatite, i iskusite. Nastavite s disanjem, i pripazite da
diete u sve dijelove svog torza, a naroito u ona podruja, u koja bi
moglo biti teko disati, ili ak u ona podruja u koja nikada do sada
niti niste disali. Vrijeme provedeno u vjebama disanja smanjit e
ovu neujednaenost i nelagodu, to e znaiti da smanjujete i zapreke
izgraene u tim akrama. I dok se vae proienje nastavlja, iskusit
ete i razliite osjeaje, koje e nailaziti da bi se integrirale.
Zijevanje
Tijekom dugog i obnavljajueg disanja, moete osjetiti i potrebu
da zijevate. Zijevanje je psiholoki odgovor na pranu, koju disanjem
primamo u sebe. Nemojte se dati zbuniti ovim nagonom, ve na nje
ga gledajte kao na znak ponovnog punjenja, do kojeg dolazi. Do
pustite si stoga ovo zijevanje, no pokuajte pritom odrati ritam disa
nja. Lake je ako zijevate prilikom izdisaja. Nemojte izvoditi vjebe
disanja odmah nakon nekog od obroka; priekajte sat ili dva, dok se
ne dovri probavljanje hrane.
Disanje proienja sastoji se od nekoliko elemenata:
1. Disanje na nos
2. Poloaj

3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Postupno punjenje
Pozicioniranje jezika
Guenje
Unutranji zvuk
Vezano disanje
Odnos
Mjera
Dubina
Izmjena nosnica

1. Disanje na nos
Diite jedino kroz nos.
2. Poloaj
Najkritiniji aspekt poloaja vezan je uz kimu. Ona mora biti u
posve uspravnom, oputenom poloaju. Ne bi se trebala nastojati pod
prisilom drati je apsolutno ravnom, ve biti u skladu s njenom pri
rodnom zakrivljenou, tako da postignete doivljaj fine ravnotee.
Moda ete trebati pomaknuti kraljenicu, pomiui se malo prema
naprijed ili unazad. Glava se dri oputeno i ravno. Ramena, kao i
miii, svjesno su oputeni.
Ispravno zauzimanje poloaja vano je, jer se akre povezuju
jedna s drugom kroz ivce koji prolaze kimom. Ve i mali pomaci u
poloaju kime mogu dovesti do elektrine razmjene izmeu akri,
djelujui tako na protok energije i osjeaja.
Najbolja pozicija za postizanje ispravnog poloaja je sjedenje, i
to bez ikakvih oslonaca straga, bez oslanjanja na bilo to, ukljuujui
ovdje bilo kakve zidove ili naslone. Razlog zbog kojeg je to mno
gima od nas teko uiniti, nalazimo u tome, da im sjedimo neoslonjeni ni na to, poinju se stvarati oputajue napetosti oko same
kime. Ako uspijete prihvatiti bolove i napor koji tada nailazi, proi
avate blokade u svojim akrama. Sjedenje na opisani nain tijekom
rada s disanjem i za vrijeme meditacije uglavnom se koristi u budi
stikoj tradiciji Vipassana.
Tijekom godina, moja se sposobnost da sjedim na ovaj nain
znatno poveala, pa osjeam da izmeu toga i mog unutarnjeg proienja postoji duboka unutarnja veza. Ako ste poetnik, bilo bi dobro

kad biste u obavljanju svojih svakodnevnih poslova zapoeli sjediti

bez oslonaca, to god due moete. Kad osjetite da ste postigli svoju
toku tolerancije, oslonite se na naslon, a onda pokuajte nastaviti.
Tako ete postupno razviti svoju sposobnost.

Osobno sam naviknut sjediti u tradicionalnom poloaju s prekri

enim nogama. Mislim da mi prua mnogo vie osjeaja blizine s
podlogom, nego sjedenje na stolcu. Opi obrazac energije tijela obli
kovan je na najbolji mogui nain, i ne dolazi do istjecanja energije u
tokama ruku ili nogu. Prana, koja protjee naim udovima, iznova
se vraa u tijelo. Cirkulacija u nogama je smanjena, pa vie krvi do
spijeva u mozak.
Sjedenje prekrienih nogu najlake je u takozvanoj laganoj
pozi, u kojoj noge nisu u stvarnosti i prekriene. Nema potrebe na
prezati se, da bi se ulo u polu ili potpunu lotus poziciju. Sjedenje na
rubu tvrdog jastuka, sa zdjelicom lagano nagnutom prema naprijed,
uinit e vam ovo jo udobnijim poloajem.
Ako su vam noge isuvie ukoene da biste ih stavili u ovaj polo
aj, moete koristiti kleei poloaj u kojem sjedite na svojim noga
ma i zglobovima, stavivi moda ak i jastui izmeu stranjice i
zglobova. Ovaj je poloaj jednako dobra, iako se smatra da ne omo
guuje jednak dotok energije kao lagani poloaj, a i tei je za odra
vanje u duim razdobljima. Osim toga, povezanost prve akre s pod
logom takoer nije ba najbolja u ovoj poziciji.
Ako vam ne odgovara niti jedna od opisanih poloaja, moete
koristiti i stolac. Samo pazite da sjedite na njegovu rubu, te da se ne
oslanjate ni na to straga. U svim ovim poloajima, ruke vam se tre
baju nalaziti na koljenima ili sklopljene u krilu.
3. Postupno punjenje
Kad uzimate dah, prvo njime ispunite donji dio tijela, napredujui prema gore sve dok se zrakom ne ispune i sami vrci plua. To se
ispunjavanje mora obavljati u pojedinim stupnjevima, od kojih svaki
stupanj odgovara pojedinoj od prvih pet akri:
Poloaj na tijelu

akra

1. Analno podruje

Opstanak

2. Donji abdomen / slezena

Uzbuenje

3. Solarni pleksus / pupak

Mo

4. Sredite grudi

Srce

5. Gornji dio grudi / grlo

Stvaralatvo

Naravno, zrak se ne alje stvarno u donje dijelove tijela, no - i

njih moete prilikom disanja proiriti, zbog pomicanja dijafragme.
Dijafragma je vodoravna miiava membrana, koja se nalazi ispod
plua. Dok gurate zrak u donje dijelove plua, oni djeluju na pomica
nje dijafragme, te izazivaju irenje abdominalnog i analnog podruja
prema van. Osjeate uistinu kao da u ta podruja aljete zrak, no
zapravo je velik dio onoga to stvarno osjeate -prana. Kad ispunja
vate plua, morate sprijeiti da vam se abdomen ne bi naduo; jer, u
abdominalnim miiima mora ostati jedan dio napetosti, koja e omo
guiti abdomenu da se lagano izbaci kad se donji dio plua ispuni.
Gornji dio grudi odgovara onom dijelu plua, koji se stvarno po
die prema ramenima prilikom disanja, dakle tamo, gdje obino ne
ispunjavamo plua. Ovaj dio morate ispuniti vrlo savjesno i svjesno,
te ga zatim povezati sa sreditem grk.
Nakon to su se plua postupno ispunila, poinjemo izdisati obrnutim redoslijedom. Prvo praznimo gornji dio grudi, njihovu sredi
nu, solarni pleksus, podruje pupka te donjeg abdomena, kontrahirajui svako od tih podruja tijekom izdisaja. Tada trebamo u igru
ukljuiti drugu tjelesnu dijafragmu, perineum. Ovo obino ne ue
poetnike, no mislim da bi vam ova spoznaja mogla biti od znaaja i
koristi.
Perineum (per-i-ne'um) se nalazi na donjoj strani abdomena,
proteui se izmeu analnog i genitalnog podruja, tono u predjelu
prepona. Ako isprobavate, otkrit ete da ovu dijafragmu moete ste
zati neovisno o drugim dijelovima tijela. Tada osjeate podizanje i
stezanje miia prepona.
Jednako onako, kako se stee perineum, tako se moe stezati i
analno podruje. Ono se stee i podie, a to se moe initi odvojeno
od perineuma. Nadzor nad ovim podrujima je dio napredne joge, i
vrlo je korisno kad se aktiviraju i proiavaju nie akre. Analno
stezanje odgovara prvoj akri, sreditu Opstanka. Stezanje perine
uma zajedno s donjim abdomenom odgovara drugoj akri, sreditu
seksa.
Ako vam se sve ovo ini isuvie za vas, moete preskoiti poje
dinano stezanje ovih niih podruja, te stezati donji abdomen kao
cjelinu. Na ovaj se nain disanje obino i prenosi, i ui s poetnicima.
Meutim, odvojen rad vrlo dobro proiava i djeluje na obje donje
akre.

Da bi se zavrio izdisaj, treba stegnuti perineum, a zatim i analno

podruje, ime se istiskuje i posljednja sadrina plua. Sada biste u
donjem dijelu tijela trebali osjetiti ugodan osjeaj vrstine.
Dok iznova udiete, oputaju se stezanja u donjem dijelu tijela, pa
se ono iri i doputa zraku da prodre u nj. Nakon ispunjavanja analnog
podruja i perineuma, donji se abdomen ispunjava, potom slijedi pod
ruje pupka, solarnog pleksusa, sredine grudi i gornjeg dijela grudi.
4. Poloaj jezika
Jezik se ponaa kao prekida u energetskom krugu tijela. Kad je
pritisnut uz krov usne, koliko je god to mogue da biste jo uvijek
smatrali ugodnim, prekida je zatvoren, a energija e protjecati. Ova
bi se pozicija trebala zadrati itavo vrijeme dok se bavite Disanjem
proienja.
Ovakva pozicija jezika pobuuje dotjecanje sline, to se smatra
dobrim, i pomae cirkuliranju energije. Pokuajte razviti sposobnost
da je progutate kad god je to potrebno, a da pritom ne prekidate dotok
zraka. Ovo je najlake pokuati pri kraju izdisaja, prije no to doete
do toke, kad treba zapoeti s udisajem.
5. Guenje
Kad se jezik nae na svom mjestu, moete nadalje podeavati
miie vrata, to dovodi do djelominog smanjenja prolaza kojim se
zrak kree. Istraujete li miie svoga grla, a posebno one oko glasni
ca, na kraju ete pronai odgovarajui poloaj za njih. Znat ete da na
odgovarajui nain steete grlo onda, kad ete biti u stanju da ono
obavlja dvije zadae: guenje i unutarnji zvuk.
6. Unutarnji zvuk
U isto vrijeme, stezanje grla (guenje) uzrokuje, da zrak proiz
vede zvuk dok se kree kroza nj. Taj zvuk ima vibrirajue, djelovanje
na energetski sustav, podiui i proiavajui vibracije.
U nae je doba ovo naelo iznova otkriveno, i naziva se toniranje. Kad disanju dodajete element toniranja, dodajete i novu di
menziju uinkovitosti svojih vjebi.
Prilikom udisaja, podesite miie grla tako da proizvedu dubok
zvuk aah. Kod izdisanja, zvuk koji se dobiva izgleda kao ee. Ovi

zvuci proizlaze iz samog sredita podruja grla, a ne iz usne ili nosne

upljine. Uspijete li proizvesti ove zvuke, steete prolaz zraka na
ispravan nain.
Zvuk ne bi trebao biti isuvie glasan, ali niti posve neujan. Moe
se mijenjati tijekom vaeg uvjebavanja disanja, ovisno o tome, da li
ga naglaavate. Ponekad se moete poeljeti usredotoiti samo na
proizvodnju zvuka, poveavajui time koristi koje izvlaite iz vibriranja. Pokuajte i fiziki osjetiti ove vibracije visoke frekvencije, dok
one putuju sve do vaeg energetskog tijela. Poaljite ih i akrama na
kojima radite, tako da vizualizirate kako se upravo to dogaa. Zvuk
udisaja ohrabruje ulazak prane u to podruje, dok zvuk pri izdahu
obiljeava i izlazak stagnirajue energije iz tog podruja.
7. Vezano disanje
U vezanom se disanju udasi i izdasi povezuju tako, da izmeu
njih nema nikakve stanke. Udah slijedi odmah nakon izdaha, a izdah
odmah po udahu. Nema odmora za plua izmeu irenja i stezanja.
To ne znai da treba uurbavati udahe i izdahe, ba naprotiv, udasi se
izvode polako i ravnomjerno. Radi se samo o tome, da nemate osje
aj stanke u meuvremenu.
Zbog ega vezano disanje ima uinak kakav ima, ostalo je s psi
holokog stajalita prikriveno misterijom, no povezivanje udaha i
izdaha odvest e vas do jo dubljeg, gotovo mistinog iskustva s
disanjem. Fiziko disanje, sa svojim pokretima dizanja i sputanja
prsnog koa, predstavlja Yin i Yang - dualistiku prirodu Svemira.
Povezivanje udaha i izdaha slui integriranju naeg iskustva dual
nosti, povezuje nau lijevu i desnu modanu polutku te vae iskustvo
ini cjelovitim.
Ima takoer jo neto, vezano uz povezivanje udaha i izdaha, to
uveava djelotvornost proienja. Naime, to je ujedno i jedan od
najvanijih dijelova itavog ciklusa disanja. To je podruje, na kojem
e nastaviti rasti vaa strunost i ostvarenje. Moe biti i arite vae
meditacije. Povezivanja udaha i izdaha neprekidno e za vas popri
mati nova znaenja i donositi vam nova iskustva.
8. Omjer
Omjer disanja bavi se relativnom duinom udaha i izdaha. Pri
izjednaavanju tog omjera, udah dolazi uvijek kao prvi, a izdah kao

drugi. U Disanju proienja taj se omjer kree 1:2, to znai da je

izdah dva puta dui od udaha. Da vam bude lake, udisaje moete
raditi i tako da brojite do osam, ali izdahe tako, da stignete nabrojati
do - esnaest.
9. Mjera
Kad brojite, duina svakog brojanja trebala bi biti oko jedne se
kunde, iako ne trebate mjeriti satom tono vrijeme za svoje disanje.
Zaponite s bilo kojim duinama ciklusa s kojima to i elite, no pri
tom odravajte omjer 1:2. Moete zapoeti, primjerice, sa 4:8, to jest,
udiui etiri sekunde a izdiui osam sekundi. Zatim moete krenuti
na 5:10 sekundi, na primjer. Postupno ete vjebom stii i do 8:16
sekundi, kao do krajnjeg omjera.
Tijekom izdaha, suzbijene se energije oslobaaju iz akri. Budite
strpljivi tijekom dugakog izdaha, i pozorno motrite kako osjeaji
mogu navrijeti u svijest da bi bili integrirani; ne opirite im se. Mislim
da sam dobio bolji smisao za postojanje u trenutku koji se upravo
dogaa ba u onom vremenu u kojem radim izdah, ako ponekad za
mislim da zapravo zadravam dah, umjesto to ga istjerujem iz sebe
iako, naravno, nastavljam s izdahom. Izdah je toliko polagan, da mi
se ponekad ini da ga uistinu i zadravam.
10. Dubina
Dubinu disanja nadzirete obimom zraka koji uzimate. Dubina e
se mijenjati od vrlo cjelovitog, punog disanja, pa sve do vrlo kratkog
i povrnog, ovisno o tome gdje se nalazite u svom radu s disanjem.
Na poetku vae seanse s disanjem, vjerojatno ete eljeti kori
stiti dubok udisaj koji iri sva podruja torza. Ispunjenje plua do
maksimuma sposobnosti unosi i maksimum prane, no budite oprezni
da se pritom isuvie ne napregnete. Bit e dovoljno da postignete
ugodan osjeaj ispunjenosti.
Dok nastavljate s meditacijom, vai e se zahtjevi vezani uz disa
nje mijenjati, i nauit ete im se automatski prilagoditi. Vae disanje
moe postati vrlo povrno kad kreete dublje u meditaciju disanjem.
To moete doivjeti kao prekrasan i poseban, te vrlo delikatan osje
aj, dok osjeate pokrete energije u akrama, iako je fiziko disanje
gotovo zamrlo.

11. Izmjena nosnica

Jedna od vanih joga tehnika je disanje promjenom nosnice, kroz
koju udiemo. Iako nije prvenstveno namijenjena proienju, povre
meno koritenje ove tehnike pomoi e pri integraciji lijeve i desne
strane mozga, te postizanju osjeaja smirenosti. Nosnice moete
mijenjati dok se bavite svakim pojedinim, ili svim gore opisanim
stupnjevima Disanja proienja, uveavajui korist koju dobivate
vjebanjem.
Koristite se prstima da zatvorite jednu nosnicu, dok diete kroz
drugu. Zaponite udisanjem na lijevu nosnicu. Zatim izdah propu
stite kroz desnu nosnicu, pa idui udah izvedite takoer kroz desnu.
Ovaj e izdah ii kroz lijevu, a sljedei udah takoer kroz lijevu.
Udahnite na desnu, izdisaj uinite kroz lijevu, i tako redom.
INTEGRATIVNO DISANJE
Integrativno disanje je druga vrsta disanja, koju emo prouiti.
Koristimo ga na dva naina: prvo, ovo se disanje koristi kad god suz
bijeni osjeaji snano nailaze, pa postoji potreba za veom koliinom
prane koja e pomoi u njihovoj integraciji. To se moe dogoditi tije
kom samog vjebanja, ili prilikom nekih stresnih dogaaja.
Drugo, ako snanije potiskujemo ovu vrstu disanja, moemo ga
iskoristiti kada elimo naroito duboko krenuti u emocionalno pro
iscenje i integraciju tijekom vjebanja. Kisik i prana ispunjavaju
tijelo, dramatino donosei u svijest suzbijene osjeaje, te u isto vri
jeme primjenjujui integraciju. Seansa moe dospijeti sve do toke, u
kojoj se svijest radikalno mijenja, pomiui se ubrzano kroz nekoliko
razina unutranje svijesti. Emocionalna se pitanja integriraju, pojaa
va se ljubav prema sebi, kao i iscjeljenje tijela / uma. Proienje se
moe postii gotovo po vlastitoj elji.
Kad se koristi na ovaj nain, integrativno disanje je alternativa
neto njenijem iscjeljenju putem disanja proienja. Moete oda
brati jedno ili drugo disanje, na koje ete se usredotoiti u svom radu
s disanjem, prema tome koje vam je ugodnije. Tijekom odreenog
vremenskog razdoblja, njenost disanja proienja e vam pruiti
posvemanji i odgovarajui pristup unutarnjoj integraciji. Integra
tivno disanje je aktivniji pristup, koji nastoji uoiti iscjeliteljske
krize o kojima smo govorili. Nema nikakve opasnosti u uporabi

Integrativnog disanja, jedino to ono zaista zahtijeva neto vie vaeg

borbenog duha. Ovdje imamo sljedee vane toke:
1. Nos ili usta: Pokuajte disati uglavnom kroz nos, ali moete disati
i na usta, ako vam je potreban vei obim zraka. Nemojte disanje kroz
nos promijeniti disanjem na usta tijekom jednog te istog ciklusa disa
nja; na primjer, ako udiete kroz usta, tada i izdiite kroz usta.
2. Poloaj: Nije vaan. Integrativno disanje obino se izvodi leei,
ali je doputen i bilo koji drugi poloaj. Moete tijekom seanse poe
ljeti promijeniti poloaj, pa ak i prijei u neki od joga poloaja, koji
bi ovdje mogli biti naroito od pomoi prilikom uklanjanja zapreka i
oslobaanja blokirane energije.
3. Progresivno ispunjenje: Nemojte se obazirati na progresivno i
postupno ispunjavanje plua. Umjesto toga, diite izravno u akru ili
u akre o kojima se radi, irei i steui prije svega upravo taj dio
tijela, ako vam je to mogue. Primjerice, moete disati u abdominalno podruje, ili u solarni pleksus, u gornji dio grudi, ili u sve to zaje
dno. Istraujte ovo na razliitim podrujima, da biste vidjeli, kakav to
uinak ima na osjeaje koje izbijaju na povrinu.
4. Poloaj jezika: Pomae ista ona pozicija, kakva je opisana i u
disanju proienja, ali nije i obvezna.
5. Guenje: Nema ga. Ne zatvarajte grlo. Umjesto toga, doivite
osjeaj oputanja prilikom izdaha. Neka vam se tijelo u cijelosti
opusti, a dahu dopustite da sam pronae svoj put prema van. Oputanje prilikom izdaha kritina je toka u ovom nainu disanja.
Ne pokuavajte nadzirati izdah na bilo koji nain. Tek jednosta
vno opustite sve miie na grudima, i omoguite njihovoj teini da
istjera zrak prema van.
6. Unutarnji zvuk: Ne koristite ga.
7. Vezano disanje: I ovo je jedna od kritinih, ili ak i najkritinija
toka ovog naina disanja, pa morate biti vrlo oprezni prilikom njena
promatranja. Osnovna svrha vezanog disanja u ovom nainu bila bi
izgradnja posve odreene razine kisika i prane u tijelu. Kad biste
uinili stanku izmeu udaha i izdaha, omoguili biste kisiku i prani
da se raspre tijelom, pa se ne bi prikupilo dovoljno energije, koja
omoguava disanju da izvri svoju zadau.

8. Omjer: Ne obazirite se na bilo kakav utvreni omjer. Dok isputa

te izdah, dopustite mu da sam pronae svoj ritam - a on moe biti i
bri, ili sporiji od brzine kojom ste udisali.
9. Mjera: Moete koristiti bilo koju mjeru disanja, u rasponu od
spore (6 do 8 sekundi) pa do brze (1/2 sekunde ). Istraujte, da biste
vidjeli kakve utjecaje pojedine od tih razliitih mjera imaju na vas,
jer se to razlikuje od pojedinca do pojedinca. Ne pokuavajte nadzi
rati mjeru izdaha, ve dopustite da se dogodi - sama po sebi.
10. Dubina: Razlikuje se od povrnog disanja, pa sve do punog.
11. Izmjena nosnica: Ne koristite je.
Tipina seansa s integrativnim disanjem potrajat e moda oko
sat vremena. Kad zaponete s njom, elite koristiti puno i brzo di
sanje, da biste u tijelo unijeli koliko je mogue vie kisika i prane.
Dok nastavljate s radom, izmijenit ete brzinu i dubinu disanja,
kako biste mogli nadzirati svoje iskustvo.
Disanje na ovaj nain uzrokuje pokretanje energije u vaem
tijelu. Osjeat ete razliita psiholoka uzbuenja, kao i osjeaje.
Prvo je od njih obino to, to postaje teko odrati brzi ritam disanja
koji je potreban da bi disanje imalo bilo kakav uinak. Osjeat ete,
da se morate jako naprezati; no, budite oprezni, da ne biste usporili
svoj ritam sve do toke, u kojoj e disanje postati nedjelotvorno.
Moete postati pospani, te ak i utonuti u san, zaboravljajui na disa
nje u nekom kraem vremenskom razdoblju. To nije opasno, jer ete
se uvijek probuditi, kad e vam zatrebati vie zraka.
Drugi osjeaji bi mogli biti: bockanje u rukama i tijelu, osjeanje
energije koja se ubrzano kree vaim tijelom, pritisci ili bolovi u
nekim dijelovima tijela, te slini doivljaji. Sve su to uzbuenja uzro
kovana energijom, i samo vam dokazuju da postupak obavljate na
ispravan nain.
Negativne osjeaje zapoet e intenzivno nailaziti, i moraju se
obraditi. Trebate biti spremni i na one osjeaje, s kojima se nikada do
sada niste suoavali. Iz tih razloga, trebali biste prvo stei neto is
kustva u unutarnjem radu, prije no to se upustite u teke seanse s
ovim nainom disanja; moda ete ak poeljeti imati uza se terapeu
ta ili nekog drugog strunjaka za disanje, kakvi su oni koji se bave
Preporaanjem ili Oivljavanjem.

Nakon proienja negativnih osjeaja, pojavljuju se ona rado

snija stanja svijesti. Osjeaji univerzalne ljubavi, oceanskog sjedinje
nja, uzviene i proirene svijesti - sve vam to postaje mogunost koju
valja iskusiti. Ovo vas disanje moe uistinu dovesti do promijenjenih
stanja svijesti. U stvari, jedan od pionira na ovom polju, dr. Stan
Grof, istraivao je mogunosti stvaranja istih onakvih vrsta doivlja
vanja, kakva uzrokuje LSD, i to pomou postupnog disanja.
Postupno disanje, kao jedan od oblika integrativnog disanja, isuvie je snano i intenzivno, da bi se koristilo kao redovita vjeba, uspr
kos tome to su koristi koje se njime postiu zaista velike. Lake ete
se osjeati koristite li neto njenije naine, ne napreui se toliko, a
isto e tako dovesti do integracije, kao uostalom i Disanje proienja.
U svoju biste vjebu trebali ukljuiti po mogunosti obje vrste disanja;
jer, svaka od njih slui da bi vas pobudila, ali na drukiji nain.
Hiperventilacija
Pri koritenju Integrativnog disanja, jedina mogua fizioloka
potekoa na koju biste mogli naii je hiperventilacija. U hiperventilaciji, odnos kisika i ugljinog dioksida u tijelu postaje neuravnote
en, pa vam u krv dospijeva previe kisika. Simptomi ukljuuju ne
voljno stezanje miia, vrtoglavicu, osjeaj lebdenja u glavi, ubrzano
ili prisilno disanje, te u rijetkim sluajevima, i nesvjesticu, iz koje se,
budite uvjereni, uvijek vraate svijesti.
Do hiperventilacije dolazi jer se izdah vrio pod napetou i nad
zorom, umjesto da je bio oputen i nenadziran, spontan. Osjetite li
nailaenje hiperventilacije, nastavite udisati ali znatno sporije - uobi
ajenim ritmom; budite oprezni pri izdasima, kako bi dolo do posvemanjeg oputanja tijela. Opustite sve miie i dopustite da njihova
teina istjera zrak prema van. Kad se onesvjestite, to se dogaa instin
ktivno, no zatim odmah zapoinje oporavljanje.
DISANJE U AKRE
Disanje u akre, jedna je od najvanijih tehnika koje nam uope
stoje na raspolaganju. Jer, ona je jednako djelotvorna i kad se ukljui
u disanje proienja - dok se nalazite u tihoj meditaciji sa eljom da
iscijelite neku odreenu akru, a i kad se koristi u Integrativnom di
sanju, dok na povrinu izbijaju snani osjeaji.

Kod disanja u akre die se izravno u akru, na kojoj radite. Bez

obzira na to o kojoj se akri radilo, a koja je smjetena u torzu, irite i
steete podruje tijela, koje odgovara toj akri. Jo uvijek moete
osjeati i progresivno ispunjenje plua. Vizualizirajte iscjeliteljsku
energiju kako ulazi u akru dok vi diete; nemojte odbacivati osjeaj
koji e se potom pojaviti.
Primjerice, pokuajte disati u svoj solarni pleksus. Dok diete u
taj posve odreeni dio tijela, pozorno osjeajte pokretanje koje se ja
vlja u vama. Osjetite kako vam se tijelo njeno proiruje pri udisaju, a
stee prilikom izdaha. Koristite omjer 1:1 pri disanju. Kad osjetite
ekspanziju i kontrakciju posve jasno, tada diete izravno u samo
sredite.
Nakon to neko vrijeme diete na ovaj nain, smanjite obim zra
ka, osjeajui i dalje pokretanja u tijelu. Nastavite smanjivati obim
disanja do najmanje mogue mjere, a zatim i do toke, kad zapravo
zrak vie niti ne ulazi, niti ne naputa plua, ve se samo radi o - naz
nakama disanja. Jo uvijek ete biti sposobni osjeati veliku ekspan
ziju i kontrakciju u podruju solarnog pleksusa, pa ak i ako na vaem
fizikom tijelu nee biti nekih vidljivih pomicanja. Ono to sad osje
ate, to je pomicanje akre. Ili tonije, energije akre, budui da je akra i sastavljena od energije. Smanjili ste obim zraka gotovo na nulu,
upravo zato da biste ovo i osjetili tijekom te vjebe; kad diete u akru
na uobiajeni nain, odreena koliina zraka ipak ulazi i izlazi iz nje.
Sad moete na isti nain osjetiti i Tree oko, a i krunsku akru.
Naravno, ne moete proiriti svoje tijelo sve do ovih sredita, ali jo
uvijek moete osjetiti pomicanja same akre.
Da biste se izvjetili u izravnom osjeanju akre, potreban vam je
visok stupanj osjetljivosti. Ako u tome uspijete, moete za sebe rei
da ste ve ovladali znaajnom koliinom psihikih vjetina. A ako ne
moete osjetiti rad akre, ne brinite. Ova se sposobnost ionako raz
vija vjebanjem.
Kad meditirate, moete odabrati koja vam je vjeba i koji odnos
potreban pri tome. Ako nailaze snani osjeaji, krenite s integrativnim
disanjem, diui u odgovarajuu akru. Pomoi e vam i da napustite
sjedeu pozu, te da zauzmete takav joga poloaj, koji e jo ubrzati
otvaranje te akre. Moete i znatno poveati svoj omjer disanja. Pro
mijenite poziciju, prelazei u neki drugi poloaj, ili se vratite na sje
denje. Nastavite, sve dok ne integrirate osjeaj.

Takoer moete bilo koju od akri povezati s univerzalnim

energetskim izvorom iznad nas, te s tlom ispod nas dok diete u nju, o
emu emo uskoro neto rei. Vizualizirajte jako bijelo svjetlo koje
nailazi odozgo, ulazi u akru dok vi udiete, te raspruje sve negativnosti i satjeruje ih u tlo, dok vi polagano radite izdah.
INTEGRATIVNO VJEBANJE
Odvojite redovito dnevno vrijeme, ma koliko ono kratko bilo, za
obavljanje svojih vjebi. Njih moete zapoeti radei na tijelu, zatim
s disanjem, a zatim ete prirodnim putem stii do meditiranja, pri e
mu vie ne obraate pozornost na disanje. Razmotrimo ukratko me
ditaciju, za one kojima ona nije ba poznata.
Meditacija
Sutina meditacije je u tome, da svaku djelatnost uma dovodi u
stanje mirovanja. Za misli se smatra, da blokiraju meditativno isku
stvo. U naem radu bitno razlikujemo misli i osjeaje. Doputamo da
misli nestanu, kako bismo mogli prihvatiti i proivjeti vlastite osje
aje. A kad se energija osjeaja raspri, meditacijom se moe krenuti
i u dublja podruja unutarnjeg iskustva.
Iako elimo posve ukinuti aktivnosti uma, pokuaj da se voljno
djeluje na um pokazao se jalovim. Najbolji nain za meditiranje je
razvijanje sposobnosti Promatraa, bez nastojanja da se hotimice i
izravno zaustavi djelovanje uma, Jer, ukljuivanje Promatraa do
vodi ionako do smirenja misli i prestanka odbacivanja samih sebe, jer
je to ono to i izvire iz naeg uma. Tada se moe ui u izravno proiv
ljavanje svojih osjeaja.
Zaponite svoje vjebanje meditacijom. Mirno sjednite u pozi
ciju, koju ste nauili u disanju proienja. Posve se umirite, pri
premite se da postanete Promatra te da pobudite vlastitu iscjeljujuu
energiju. No prije svega, morate nauiti kako se vizualizira.
Vizualizacija
Da biste uspjeno obavljali unutarnje vjebe, u igru morate doz
vati neke nove vjetine. Vizualizirate zato, da biste energiju usmjerili
na odreene puteve kroz svoje tijelo. Kreete se u svom energetskom
tijelu, no osjeaji su stvarni, fiziki. U stvari, vizualizacija ima dvije
komponente: traganje i osjeanje.

elite li da se prana kree ba nekim odreenim putevima, vi vi

dite kako se dogaa upravo to. To je razliito od stvaranja predodbe,
koja je slika, proizvedena radom uma. Umjesto toga, pvdje se koristi
na unutarnji vid. Primjerice, elite li vizualizirati svoje sredite pup
ka, moete okom uma predoiti i stvoriti njegovu mentalnu sliku.
Meutim, mnogo je bolje vidjeti pred sobom da vam se oi nalaze
unutar tijela, na pupku. Unutarnji vid se razvija tako, da se u poetku
koristi predodba, no sve vie i vie e vjebama jaati i postajati
stvarnijom vaa sposobnost unutarnjeg vienja, o kojoj govorimo.
/Kad jednom uspijete gledati iznutra, na isti ete nain moi po
eti i osjeati. Osjetite pranu u svom fiziko-psihikom tijelu. Mogli
biste je osjetiti kao struju, toplinu, irenje / stezanje, pritisak, vakuum
ili kao neki drugi osjeaj. Moete imati svoj vlastiti nain osjeanja,
vano je samo da neto osjetiti. I jo jednom moete zapoeti s pre
dodbom, no nakon nekog vremena, osjeaji e postati stvarni.
Na kraju, vaa namjera je ono to vam omoguava usmjeravanje
prane. Ako namjeravate pomou prane obaviti odreenu zadau, ona
e je i uiniti, osjeajui vau namjeru. Ne trebate posumnjati da li do
voljno dobro vizualizirate. Sumnja bi sprijeila djelotvornost vjebi.
Naa se vjeba sastoji od tri dijela:
I.

POBUIVANJE ISCJELITELJSKE ENERGIJE

II.

MEDITATIVNI RAD S DISANJEM

III. SPECIFINI POSTUPAK

I. POBUIVANJE ISCJELITELJSKE ENERGIJE

Nauiti kako probuditi iscjeliteljsku energiju isto je, kao i pro
buditi Promatraa i ui u alfa razinu svijesti; uza sve to, dolazi se do
iskustva ljubavi prema sebi. To je najvanija vjetina, koja prua
snagu za proienje, ali i preobrazbu negativnih energija koje izbi
jaju na povrinu.
Trebali biste ukljuiti iscjeliteljsku energiju Promatraa prije,
tijekom, te na kraju svake seanse. Osjeaj da ste Promatra postat e
vam tako blizak, i tono ete znati kad ga valja iznova ukljuiti da
biste odrali energiju i osjeaj neidentifikacije, koji je toliko vaan
kad se radi s osjeajima, a posebno onima vezanim uz nie akre.
Dvije vrste iscjeliteljske energije
Postoje dvije vrste iscjeliteljske energije: pozitivna (yang) i ne
gativna (yin). No, obje se vrste smatraju u osnovi pozitivnim iscjeliteljskim silama. Kad se neto bolje upoznate s njima, automatski
ete izvui onu, koja vam je u tom trenutku potrebna za neko odre
eno iscjeljenje; nema potrebe da se o tome donosi svjesna odluka.
im ukljuujete svoju iscjeliteljsku energiju, ulazite u alfa-stanje.
alfa oznaava stopu elektrinih vibracija mozga. Uobiajena stopa,
kad se nalazimo u beta stanju, iznosi od 13 do 30 ciklusa u sekundi. U
alfa stanju, modani valovi se smanjuju na 8 do 12 u sekundi. Moe
se ak ii i dublje, kad steknete veu strunost u meditaciji, i kad ete
moi ui u teta stanje, od 4 do 7 ciklusa u sekundi. Alfa stanje se dugo
i cjelovito istraivalo. Iscjeljenja se u njemu dogaaju posve
prirodno. Svjesni um je u njemu oputen. Tijelo je takoer oputeno, i
doivljavamo ga nekako drukijim. Meditacija zapoinje: vie Ja i
Promatra poinju djelovati. Nae se psihike sposobnosti bude.
Osjetljivost na protok energije - to znai, osjeaja - raste. Vizualizacije i afirmacije su mnogo uinkovitije. Proienje zapoinje, i to
gotovo spontano. Integracija je olakana.
Postoje tri stupnja, kojima ukljuujemo iscjeliteljsku energiju:
1. Ojaavanje aure
2. Povezivanje s podlogom (uzemljenje)
3. Ulazak Promatraa

1. Ojaavanje aure (energizacija)

U ovoj vjebi izvlaite i poveavate svoj muki dio u sebi, koji
nazivamo yang, iscjeliteljskom energijom svemira. Ovu energiju is
koritavate, da biste ojaali svoju auru.
Aura je elektrino polje, kojim je okrueno nae tijelo. Velikim je
dijelom sastavljena od sloene energetske svjetlosti iz pojedinih akri, te svojim velikim dijelom odraava nas same, tko mi zapravo je
smo. Ako nam je aura slaba, nalazimo se na slabom stupnju vital
nosti. Potrebno je imati snanu auru dok vjebamo; jer, samo takva
aura moe sprijeiti da do nas dopru negativne vibracije iz okoline.

VJEBA
Zaponite s njenim disanjem proisenja, brojei otprilike
2:2, uspravljene kime, jezika u pravom poloaju. Nastavite
disati neko vrijeme, prije no to zaponete s vizualizacijom.
(2 minute)
Vizualizirajte svoju auru kako vas obavija sa svih strana.
Ugledajte je u ovalnom obliku, koji se prua nekih 60 cm pa
i vie oko vaeg tijela, sa siunim srebrnkastim elektrinim
esticama u sebi.
Dok radite udah, vizualizirajte zraku svjetlosti, srebrnkastobijele estice svjetla, koje sjaje i padaju na vas s neba, ulazei
u vas na vrhu glave, sve do solarnog pleksusa, gdje se saku
pljaju u jednu veliku loptu promjera gotovo 30 cm. Vizu
alizirajte to svjetlo kao blistavo i sjajno, snano i dominirajue, kako unitava sve negativnosti koje susree pred sobom.
Dok radite izdah, vizualizirajte estice kako se rasprene,
razlijeu iz one lopte u vaem solarnom pleksusu prema van,
da bi ispunile prostore unutar vae aure. Vizualizirajte kako
se estice ire i proteu sve do ruba vae aure, gdje oblikuju
gotovo oblik koljke. Vizualizirajte (to znai - vidite i osje
tite) vanjske rubove vae aure, kao snane i neprobojne.
Vizualizirajte vibracije izvan te koljke, koje nastoje prodri
jeti kroz nju, ali su uspjeno odbaene.
(2 minute)

OJAAVANJE AURE

Udah - Unoenje yang iscjeliteljske energije odozgo

Izdah - Vizualiziranje energije koja ojaava auru

2. Povezivanje s podlogom (uzemljenje)

U ovom dijelu uspostavljate svoju osnovu - povezanost s tlom,
sa zemljom koja e upiti negativne energije dok ih se vi oslobaate.
Ovo se uzemljenje odvija kroz snanu, ensku yin iscjelitelj sku
energiju zemlje. Bez obzira na to kojeg ste spola, trebate postii ra
vnoteu obiju ovih energija, yin energije zemlje, i yang energije sve
mira. Svjesnim izvlaenjem one energije koja je suprotna vaem
spolu u prirodi, mogli biste smanjiti kompulzivnu potrebu da je pri
bavljate neizravno od suprotnog spola. Bit ete zaprepateni kad
uvidite, koliko ovo moe izmijeniti vae stavove i ponaanja s obzi
rom na ljubavne veze.

VJEBA
Nastavite disati na isti nain. Prisjetite se da, dok vizualizirate, morate istovremeno i vidjeti i osjeati.
Vizualizirajte sponu, koja se protee od samog sredita zem
lje do vae prve akre, do sredita opstanka smjetenog na
bazi kime.
Dok udiete, vizualizirajte plavozelenu energiju zemlje,
kako prodire du te spone iz sredita zemlje dodirujui vau
prvu akru, a zatim ispunjavajui i vae itavo tijelo. Vizu
alizirajte ovu energiju kao vibrirajuu, toplu, brinu, punu
ljubavi.
Dok radite izdah, vizualizirajte plavozelenu boju koja u sebe
upija sve negativnosti, pretvarajui se stoga u crvenkastocrnu boju; kao takvu, zemlja je poinje snano privlaiti
kroz vau prvu akru, pa poinje istjecati prema dolje, u
samo sredite zemlje, gdje je zemlja zatim neutralizira.
(2 minute)

UTVRIVANJE OSNOVE

Udah - Unoenje yin iscjeliteljske energije iz zemlje

Izdah - Napetost istjecanja u zemlju

3. Uvoenje Promatraa
Ako ste osjetljivi, ili ako ste se ve bavili vjebanjem, ve e vas
i one prve dvije opisane vjebe dovesti barem u djelomino alfa
stanje. A ova e posljednja vjeba posve dovriti taj va put.

VJEBA
Nastavite disati kao i do sada.
Drei oi zatvorenima, svojim fizikim oima pogledajte
prema gore, prema toki svog Treeg oka. Ova se toka nala
zi izmeu, i to tek neto iznad obrva. Oi biste pritom trebali
samo neznatno naprezati, dok gledate prema gore to je vie
mogue. Pogledajte u crninu svojim fizikim oima.
Vizualizirajte obje energije, yang energiju kako stie odo
zgo, i yin energiju, koja se penje odozdo; obje se susreu u
toki vaeg Treeg oka, za vrijeme vaeg udaha. Dok radite
izdah, moete obje energije zamisliti kako se vrte u toj toki,
i to u smjeru kretanja kazaljki na satu, ili naprosto miruju u
njoj, to god vam od toga vie odgovara. Moete poeljeti da
iskoristite samo jednu od ovih energija, ovisno o tome, koja
vam je od njih u tom trenutku potrebnija.
Nastavite disati u Tree oko.

(2 minuta)

ULAZAK PROMATRAA

Udah - Unoenje obiju energija, yin i yang

Izdah - Zadravanje energija u Treem oku

Ulazak Promatraa na scenu uz koritenje opisanih stupnjeva

moe biti uvod za ulaenje u dublje meditacije. Kao to smo poka
zali, ukupno vrijeme koje je potrebno za to iznosilo bi osam minuta,
no moete ga podesiti na ono vrijeme koje vama najbolje odgovara,
to moe biti i manje vremena, ili ga pak i produiti tako, da se uisti
nu do kraja posvetite daljnjem vjebanju. Dok vjebate, trebali biste
poeti cijeniti osjeaj koji u vama pobuuje poloaj Promatraa. To
je neobian osjeaj odvojenosti od svega to se oko vas dogaa, ali i
istovremene povezanosti sa svim tim, no vjerojatno na nekoj dubljoj
razini. Pritom se moe izmijeniti i va osjeaj za fiziku perspektivu.
Osjeate iscjeljujuu snagu, i duboku radost vlastite ljubavi prema
sebi.
Ovdje opisane vjebe radite u sjedeem poloaju, istom onak
vom u kojem i meditirate. Pomoi e vam i ako moete osigurati smi
renu okolinu, te mir u sebi. I prethodno tuiranje ili kupanje oistit e
vau auru od negativnih vibracija i drugih utjecaja koje ste taj dan
mogli u sebe upiti.
Koristite njeno disanje proienja, ali u omjeru 1:1 tijekom sva
tri opisana stupnja rada. Omjer 1:1 je udobnije koristiti na samom po
etku seanse, jer vam prua i toplinu. Nakon to osjetite da ste
utvrdili svoj poloaj Promatraa, nastavite s disanjem proienja, ali
prijeite pritom na uobiajeni omjer 1:2.
II. MEDITATIVNI RAD I DISANJE
Sljedei dio naeg vjebanja je meditativni rad s disanjem, koji
se sastoji od specifinih tehnika, to pomau pri oslobaanju suz
bijenog materijala u svijest. Do oslobaanja dolazi u veini razliitih
vrsta meditacije, koje sve ove tehnike ine jo uinkovitijima, osim
ako se ne bavite supresivnom meditacijom (meditacijom suzbija
nja). Tehnike postaju arite meditacije.
Tehnike su tehnike naravi, ve po samoj svojoj prirodi. Nisam
ovdje ukljuio upravljane meditacijom kada vas stavljaju u zami
ljene situacije, da bi se pobudilo proienje osjeaja, jer nisam e
lio ukljuiti isuvie tema u ovo djelo. No, moda ete poeljeti uklju
iti i ovo kao dio svog rada na lijeenju samog sebe.
Morate se neprekidno podsjeati na osnovno naelo prihvaanja.
Iako se vjebe izvode kako bi se postigli odreeni rezultati, ne trebate

zbog toga postati prisilno usmjereni na ostvarenje postavljenih cilje

va. Najbolje je ne osvrtati se na rezultate, ne ivjeti u budunosti, ne
postajati uznemireni zbog pitanja da li vjebate na ispravan nain.
Odravajte neprekidno svoj smisao za postojanje u ovom trenutku.
Moete koristiti disanje proienja, ili integrativno disanje. Za
ponite s pobuivanjem iscjeliteljskih energija, alfa stanja i Proma
traa u sebi. Moete mijenjati omjere i dubine disanja onako, kako
osjeate da vam najbolje odgovara.
Dok nastavljate s meditacijama, zapoet e i proienje. Fiziki,
emocionalni, intuitivni i psihiki osjeaji izbijaju na povrinu. Obi
no e biti uznemirujue prirode; pa, upravo zato ste ih i suzbijali od
samih poetaka. Nemojte ih stoga iznova suzbiti svojim odbaci
vanjem, opiranjem ili pokuajima da te osjeaje nadzirete, ve ih pri
hvatite takve kakvi jesu, proivite ih, i ne pokuavajte djelovati na
njih ni na koji nain. Moete povremeno iznova poeljeti ukljuiti i
Promatraa. Na kraju, otkrit ete da moete obaviti bilo koju medi
taciju, te se usredotoiti i na svoje Tree oko.
Meditacija s radom na disanju moe potrajati od 15 minuta do
punoga sata, ili jo i due. U odreenoj toki moete posve prirodno
iskljuiti svijest o disanju, te ui u jo dublje meditiranje.
U nastavku emo opisati est naina rada s disanjem. Predlaem
vam da ustalite redovitu tjednu naviku, te da svaki dan u tjednu odre
dite za pojedini odreeni rad s disanjem. Sedmi dan moete iskoristiti
da upotrijebite sve njih zajedno, ili ak da se odmorite od vjebi.
Svaki taj element na drukiji nain pobuuje proienje, doprino
sei raznolikosti naih vjebi. I dok nastavljate vjebati, razliite e
meditacije postati dijelom vaeg podsvjesnog uma, pa e se odje
dnom poeti ak pojavljivati i same, gotovo automatski, im sjednete
da biste zapoeli s vjebama disanja.

MEDITACIJE S RADOM NA DISANJU

Koristite njeno Disanje proienja (s omjerom 1:2) ili Inte
grativno disanje za sve sljedee vjebe, koje opisujemo u nastavku:
1. Poloaj / Tjelesni osjeti
Koritenje poloaja kao arita nae meditacije unosi nas u
vlastito tijelo. I dok se namjerno isteemo da bismo ispravili
kimu, moramo pratiti, koji se dijelovi naeg tijela tome opi
ru. Bit e stezanja, bolova, te osjeaja ranjivosti u akrama,
organima i miiima koje je potrebno osloboditi. Prihvatite i
iskusite sve ove tjelesne simptome, zajedno s osjeajama ko
je su uz njih vezane, i koje vam pristiu do svijesti zbog pro
ienja.
2. Disanje u akre
U ovoj meditaciji, prana se usmjerava na bilo koju od pojedi
nih, ili na sve akre u nama. Dok uvlaite u sebe svaki poje
dini dah, vizualizirajte kako prana ispunjava upravo to sredi
te. elite li pak raditi sa svim akrama, zaponite s prvom
od njih, sreditem Opstanka, te zatim redom radite na njima
sve do one najvie, krunske akre, na vrhu glave. Dok radite
izdah, vizualizirajte kako se svaka pojedina prazni obrnutim
redoslijedom.
3. Unutarnji zvuk / Guenje
(samo uz disanje proienja)
Koristite unutarnji zvuk kao arite za meditiranje, osje
ajui vibracije dok odjekuju kroz vae tijelo. U isto vrijeme,
budite svjesni efekta guenja, do kojeg dolazi zbog stezanja
grla.
4. Vezano disanje / Omjer
Usredotoenost na vezani aspekt disanja vrlo je djelotvorna
tehnika proienja, koja moe takoer dovesti i do dubljih
stupnjeva meditacije. Ako radite disanje proienja, osta
nite svjesni svog brojanja, dok odravate omjer 1:2. Na kraju
svakog udaha i izdaha, posebnu pozornost posvetite laganom

i smirenom prijelazu u sljedei izdah ili udah, bez ikakve

stanke izmeu njih.
5. Kruenje po putanji (orbitiranje)
Orbitiranje je jo jedna energetska vjeba, koja pomae da se
oive (vitaliziraju) i uravnotee odjednom sve akre koje
utjeu na nae osjeaje. To je jedan od najboljih naina za
staloen, ravnomjeran, smiren i meditativni rad s disanjem.
Pretpostavite da postoji putanja koja kree od baze vae
kime sve do vrha vae glave, na stranjem dijelu tijela tik uz
kimu.
Pretpostavite da postoji i druga putanja na prednjoj strani
tijela, od vrha glave prema dolje, sve do baze kime. Ove
dvije putanje predstavljaju orbitu.
Vizualizirajte energiju kako se kree prema gore tom puta
njom na vaim leima dok udiete, a zatim putanjom na
prednjoj strani tijela prema dolje, dok polagano radite izdah.
I jedno i drugo trebate i vidjeti i osjetiti. Vizualizirajte ovo
kao svijetlu, bljetavu, plavu loptu energije.
6. Tree oko
Usmjerite svoju pozornost na toku Treeg oka tijekom cije
log vremena meditiranja, kao kad ulazite u alfa stanje. Pobu
ivanje Treeg oka na ovaj nain uzrokuje i buenje Proma
traa u vama.

III. SPECIFINI POSTUPAK

Krajnji stupanj vjebanja ukljuuje rad na bilo kojem odreenom
i specifinom problemu, koji bi vas trenutno mogao titati. To bi, pri
mjerice, moglo biti bilo koje od emocionalnih pitanja. Moete posve
titi odreeno razdoblje, od moda nekoliko tjedana, lijeei svoj
strah, srdbu ili usamljenost.
Obradite osjeaje ili situaciju kako ste to do sada nauili. Diite u
odgovarajuu akru, pojaavajui tako proienje i uinak integraci
je. Koristite i rad na tijelu s joga poloajima, kad god vam to odgovara.
Unesite u sebe iscjeljujuu energiju i ljubav prema sebi stavljajui se u
poloaj Promatraa i prije, i tijekom, i pri kraju svake seanse.
Moete koristiti i bilo koje upravljane meditacije, ako mislite da
vam pomau razrjeavati protekle situacije, ili naprosto raditi na sve
mu onome to se upravo dogaa oko vas i u vama.
Saetak vjebi
Vjebanje ima tri glavna dijela:
Dio I: Pobuivanje iscjeljujue energije. Izvodite ovo svaki put
kad sjednete, da biste obavljali svoje vjebe.
Dio II: Meditativni rad s disanjem. Koristite razliite meditacije
zasvaki dan u tjednu na redovitoj osnovi.
Dio III: Specifini postupak. Koristite disanje u akre dok radite s
bilo kojim od tekuih pitanja.
Moete zapoeti tako, da podjednako vrijeme posvetite svakom
od navedenih dijelova, no kad se jednom budete udobnije osjeali u
svojim navikama, osjeajte se slobodnima da vie vremena posvetite
bilo kojem dijelu tijela, za koji se vam se uini da je potrebno.
Opisivanje cjelovitih naina vjebanja, koji bi trebali prerasti u
vau svakodnevnu naviku i rutinu moda vam se moglo uiniti i pre
dubokim uplitanjem. Meutim, kad jednom uete u njih, svi e vam
ovi raznoliki naini rada pomoi, da zadrite svoje zanimanje za sa
me vjebe, ali vam i pruiti mnogo cjelovitiji pristup.
Nemojte misliti, da ste sve navedeno odjednom i dobro savladali.
Osjeajte se slobodnima da krenete u ovaj rad postupno, korak po
korak.

Bilo bi najbolje da vjebate i dva puta na dan, i to svaki put od 20

minuta do sat vremena. Ili bi vam moda vie odgovarala jedna kra
a, te jedna dua seansa dnevno. Gore opisane vjebe nastale su
spajanjem tradicionalne joge, budizma i drugih ezoterikih disci
plina. Pridravajte ih se, i bez imalo sumnje dospjet ete i do njihovih
pozitivnih rezultata.

Svjestan sam da se bavim iscjeliteljskim

radom. Odravam pozitivan stav, dok
dobrodolicom pozdravljam i proivljavam
sve dijelove svog ivota, a ne samo one
ugodne. Koristim afirmacije ne stoga da bih
izbjegao svoja iskustva, ve da ih ojaam,
te da mi pomau u prihvaanju samog sebe.
Svjestan sam i svoje okoline, te kako bi ona
mogla djelovati na mene. Vie ne ulazim u
takve situacije. Koristim svoje snove kao
jo jedan nain rada na sebi.

12. Primjena unutarnjeg rada

ISCJELJENJE
Integracija se bavi iscjeljivanjem. U vaem bi ivotu mogao po
stojati neki emocionalni stres, koji bi trebalo staviti pod nadzor; za
preke, ovisnosti i negativni obrasci mogu vas odravati u neprekidnoj
patnji, a ta se patnja moe i mora izlijeiti; mogu postojati i neki
fiziki simptomi koji su se pojavili zbog unutarnjih neravnotea; ili
tek moda osjeate potrebu za pristupom, kojim biste pobudili rast i
osjetljivost na samog sebe. Sve ovo, ime ste zapravo obuzeti nije ni
ta manje, nego iscjeljenje.
Nekoliko je elemenata, koje bih elio spomenuti kao sredinje i
sutinske za iscjeljenje; bili bi to brinost, razumijevanje, strpljenje,
njegovanje i hrabrost. Moda ete ovima i sami dodati poneki vlastiti
element.
Brinost znai da vam je dovoljno stalo do vas samih, da ete pro
nai i odvojiti vrijeme za istraivanje svega to bi se moglo uiniti da
unaprijedite i primijenite samoiscjeljenje, i to posve otvorena uma.
Razumijevanje se svakako zahtijeva, no vidjeli smo da postoji
ispravno i neispravno razumijevanje. Morate upoznati granice jed
nog i drugog razumijevanja.
Strpljivost je potrebna za ono neophodno proienje i uravnote
enje energetskog sustava. Zloupotrebljavali smo i suzbijali same
sebe tijekom dugih razdoblja svoga ivota. Stoga niti ne moemo
oekivati promjenu preko noi, ako smo imalo realistiki nastrojeni.
Njegovanje je stav, koji primjenjujemo na samog sebe, a o njemu
se moe razmiljati i kao o prvom koraku u razvijanju ljubavi prema
sebi. Njegujemo sebe potiui na rad svoje sredite Srca.

Hrabrost nam treba kako bismo se suoili s vlastitim negativnostima, umjesto da ih i nadalje odbacujemo. Ratniki e se duh probu
diti u nama im osjetimo prve rezultate uspjenog rada na sebi.
Izlijeenje vaeg fizikog zdravlja je podruje, koje smo do sada
tek povrno spomenuli. Ista ona naela, koja se koriste prilikom inte
gracije osjeaja ili dogaaja, mogu se koristiti i za to. Prvi je korak
uvijek, postojanje svijesti o bolesti. Toliko smo negativnosti dosad
suzbijali u sebi, da se naprosto negdje morala, u obliku bolesti, iska
zati i na naem fizikom tijelu. Trebali biste posjedovati svoju bolest,
umjesto to krivicu za njeno pojavljivanje bacate na neke vanjske
uzronike, kakvi su virusi ili saobraajne nezgode. Ovakve okolnosti
privlaimo sami, i podlijeemo im zbog vlastitih suzbijenih negativ
nih energija koje uvamo u svojoj nutrini.
Sljedei korak, prihvaanje tih fizikih simptoma bolesti, ne
znai da ste se pomirili s time, da ete i ubudue u svom tijelu odra
vati negativna stanja. To samo znai, da se prestajete odupirati ener
getskoj neravnotei koja je upravo prisutna u vama. Jer, sve dok joj
se opirete, ne moe doi do iscjeljenja. Iscjeliteljska mo vieg Ja ne
moe prodrijeti u vas.
Izravno proivljavanje energetske neravnotee i fizikih simpto
ma, naravno, s poloaja Promatraa, doputa iscjeliteljskoj snazi da
zapone sa svojim djelovanjem. Uite u alfa stanje, i unesite u svoje
tijelo obje energije - univerzalnu energiju yang odozgo, te zemaljsku
energiju yin odozdo. Iskusite osjeanje neravnotee u kojem se tre
nutno nalazite, i nemojte ga iznova nijekati. Osjetite iscjeljujuu mo
vieg Ja, kad jednom ue u vae tijelo, i u njemu zapone obavljati
svoj posao.
Iscjeljujua e preobrazba naii nakon to redovito izravno pro
ivljavate sve ono oko vas i u vama, i to tijekom odreenog vremen
skog razdoblja koje vam je ve potrebno. Morate vjerovati u snagu
djelovanja svog vieg Ja.
Do iscjeljujue e preobrazbe doi nakon to se pridravate
izravnog preivljavanja u razdoblju, u kojem vam je to potrebno.
Morate imati povjerenja u djelovanje vieg Ja, koje vam radi obrade i
proienja moe poslati jo i vie suzbijenih negativnosti i fizikih
simptoma, to due napreduje samo iscjeljenje. I na kraju, moete
doprijeti i do iscjeliteljske krize, nakon koje se moe rei da je proienje nastupilo u cijelosti.

POZITIVAN STAV
O pozitivnom stavu se esto govori i kao o postavljanju zahtjeva
za iscjeljenjem openito. Slaem se s tim, no isto tako osjeam da se
ovaj predmet ponekad posve pogreno shvaa.
Mnogi ljudi misle da imati o neemu pozitivan stav zapravo
znai - nikada ne priznati da imaju ikakvih problema, bilo psiholoke
ili fizike naravi. Misle, kako je nijekanje postojanja negativnih okol
nosti ono, to se pod pozitivnim stavom podrazumijeva, te ako barem
naoko zadre posvemanju pozitivnost u svom umu, taj e se dojam i
materijalizirati.
No, problem ovakvog pristupa je u tome, da dovodi do suzbijanja
negativnih okolnosti, umjesto do njihove integracije i potom osloba
anja. Ako neprekidno sami sebi tek ponavljate da se izvrsno osjea
te, ne ostavljate nimalo prostora za opaanje one negativne strane
ivota, koja zasigurno nee nestati samo zato, jer je vi pokuavate
zanijekati. Vae poimanje pozitivnog tek je shvaanje, i nije ni u
kakvom odnosu s prirodnim uravnoteenjem energija u tijelu koje
osjea. Uistinu, ustrajanje u zapaanju samo onoga to doivljavate
kao pozitivno zapravo e ojaati postojanje negativnog, budui da
jedno ovisi o drugome. U naem smo radu ve nauili, da moramo
priznati postojanje negativnog. Pa ipak, odravanje ispravnog pozi
tivnog stava moglo bi vam biti od velike pomoi u ivotu.
Za mene je pozitivan stav ishod ispravnog razumijevanja svega
onog, o emu smo do sada raspravljali. Kad shvatimo da se bavimo
proiavanjem dugo zadravanih i dugo stvaranih negativnosti; kad
osjetimo svoj vlastiti rast, pozitivan stav nailazi sam po sebi, pri
rodnim putevima. Postaje istinski pozitivan s obzirom na prihvaanje
i proivljavanje negativnog. Postajemo pozitivni i prema ivotu u
cjelini, a ne samo prema onome to nas je uspjelo zadovoljiti u ovom
trenutku. Onaj na krajnji um predaje se svemu, to mu vie Ja donosi
na uvid, a mi sami se pretvaramo u Promatraa vlastitih iskustava.
Takav pozitivan stav moe nam pribaviti energiju i entuzijazam, to
bi nam omoguilo da se uspjeno suoimo s vlastitom karmom.

AFIRMACIJE
Afirmacije su odreena vrsta pozitivnog stava. Mogu nam biti od
velike koristi kad se ispravno koriste, ali nas i znatno unazaditi ne
koristimo li ih kako treba. Afirmacije ispravno koristimo kad elimo
preobratiti svoj podsvjesni um, kako bi postao spreman za prihva
anje. Kao i pozitivni stavovi, neispravno se koriste kad im namjera
postaje - izbjegavanje svega onoga, to doivljavamo kao neugodno
iskustvo ili osjeaj.
Mislim da se u dosad znanim i objavljenim radovima, vezanim
uz New Age, isuvie naglaavalo afirmiranje i vizualiziranje, te da se
posve zanemarivala potreba za pravim i ozbiljnim radom na samom
sebi. Afirmacije privlae zbog toga, to senzacionalistiki obeavaju
da ete postii sve ono to mislite da vam je potrebno, i to ve jedno
stavnim potvrivanjem same te injenice. Pa ak i kad bi afirmacije
uistinu djelovale na nain, na koji bi nas neki eljeli uvjeriti da dje
luju, ipak postoje i neke granice njihove uporabe.
Um je sklon tome da
ustraje na odbacivanju sebe
Kad pokuavamo unijeti neto u svoj ivot, obino zapoinjemo
s idejom o tome, zbog ega mislimo da nam je upravo to potrebno to je shvaanje naeg uma. Meutim, upravo je taj na um izvor svih
problema s kojima se suoavamo zbog odbacivanja sebe. U skladu s
time, ne moemo se oslanjati na svoj um, niti vjerovati da nam on
moe pruiti pravo rjeenje. Ono ime nas um moe openito obda
riti, bili bi bolji naini za izbjegavanje iskustava ubudue, nasta
vljanje odbacivanja sebe te odravanje naih ovisnosti. Priznajemo,
ponekad se i to mora uiniti, kako bismo odrali svoju razinu tole
rancije, ali pritom moramo uvijek biti svjesni naina, na koji na um
djeluje.
Bilo koje rjeenje uma bilo bi dualistiko. ak i ako se rjeenje
postigne, ne bi osiguralo sreu koju oekujemo. U poetku se tek
moe javiti oito olakanje, no novi e ga postavljeni uvjet ili neki
drugi, to ga prati - obezvrijediti. Primjerice, pokuavate li afirmirati
svoj bolji materijalni poloaj i bogatstvo, takoer ete odrati i svoj
osjeaj straha radi opstanka. Bogatstvo koje vam treba stii, uravnoteit e se s poveanim osjeajem nesigurnosti. Oboje je dualistiki
meuzavisno, i jedno bez drugog ne moe postojati.

Pokuavajui zadovoljiti svoje ovisnosti, mi ih ne nadilazimo.

Proivljavamo samo vodoravnu djelotvornost; nema narastanja svi
jesti prema gore. To e uvijek i biti sluaj, kad god nas motivira
nedostatak neega. U takvim sluajevima stvaramo takva rjeenja i
prikupljamo takve stvari u svoj ivot, o kojima zatim postajemo ovi
sni. Nimalo ne napredujemo u svom nadilaenju, niti postajemo ima
lo slobodniji od problema koji nas tite.
A to je s uporabom afirmacija, kojima pokuavamo zadovoljiti
ono to smatramo svojim pravim, izvornim potrebama, a ne ovisno
stima? Na alost, teko je kod toga odrati objektivnost. Mislimo da
zadovoljavamo svoje stvarne potrebe, no u stvarnosti, tjerani smo
prisilom. Uporaba afirmacija da bi se postiglo zadovoljenje prisilnih
potreba naeg ega je ono, to bi se moglo nazvati niskom razinom
raznih New Age djelatnosti. To je samo blagi oblik magije, koji do
vodi do produbljivanja osjeaja izdvojenosti kod svakog pojedina
nog ega.
Nasuprot tome, kad se situacija obradi postupkom, inteligencija
naeg vieg Ja poinje raditi za nae dobro, pruajui nam rjeenja
kojih se um ne bi nikada dosjetio. Takva e rjeenja biti zbiljski stva
ralaka i izvorna, te e dovesti i do okolnosti, kojima e ishod biti,
naputanje naih ovisnosti.
Afirmacije ne mogu izmijeniti uvjerenja
niti mogu proistiti suzbijene osjeaje
Kad koristimo afirmaciju da bismo pokuali izmijeniti okolnosti
u kojima ivimo, u naelu se zapravo bavimo pokuajem da iznova
stvorimo neko novo uvjerenje, jer dobro znamo da su upravo naa
uvjerenja odgovorna za privlaenje raznih dogaaja upravo nama. Na
nesreu, uvjerenja se ba i ne mogu tek tako olako mijenjati.
Jer, uvjerenja podravaju i odravaju nai suzbijeni osjeaji. A
zauzvrat, osjeaje nam stvaraju upravo naa uvjerenja. Izmeu njih
naprosto postoji meusobna ovisnost. Primjerice, moete iskusiti
strah, ako se dogodi da se neko vae uvjerenje vezano uz sigurnost
osjeti ugroenim, pa ak i ako je to uvjerenje tek umiljeno, iracio
nalno. Strah se tada suzbija, a uvjerenje ostaje.
Uvjerenja ne moemo naputati, izmijeniti ih ili preobraziti tek
tako, sve dok ne proistimo one suzbijene osjeaje koje smo njima
prekrili. Ovo zadire u ve ranije reeno, da se sustavi uvjerenja ne

smiju napadati izravno, ve treba zapoeti rad na samom sebi s ma

kojim sustavom uvjerenja koji imamo, nadrastajui ih kroz integrira
nje osloboenih osjeaja.
Afirmacije ne mogu djelovati niti na suzbijene osjeaje. Jer, oni
nee jednostavno ispariti samo zato to ih pokuavamo rastjerati pot
vrivanjem (afirmiranjem). Suzbijeni osjeaji sastoje se od iste
energije, dok su afirmacije proizvodi uma. Ovo se dvoje naprosto na
lazi na razliitim razinama postojanja. Um ne moe ukinuti osjeaje
jednostavnim koritenjem afirmacija. Osjeaji se moraju proistiti, a
zatim i proivjeti, kad su ve proieni.
Suzbijeni su osjeaji izvorite one snage, koja privlai u na ivot
negativne dogaaje. Osjeaji se uvijek nalaze tamo, gdje se nalazi i
snaga a ne uvjerenja. Samo po sebi, uvjerenje ima relativno malo
snage. Stoga nije ba blizu stvarnosti kad pretpostavljamo, da u na
em ivotu moe doi do nekih znaajnijih promjena obinim preina
kama samih uvjerenja, dok je podsvjesna energija odgovarajueg
osjeaja jo uvijek suzbijena, ime i nadalje podrava to uvjerenje, i
nastavlja na nas privlaiti odgovarajue dogaaje. Ne, naprosto mora
doi do proienja osjeaja.
Pa ipak, afirmacije nam mogu pomoi da bi preusmjerile neke
nae negativne skopove uma, kako bi postali skloniji prihvaanju.
Pokuajmo zato istraiti, kako da ih uinkovito koristimo.; Uporaba
afirmacija moe se podijeliti na tri oblika: na prihvaanje osjeaja,
prihvaanje okolnosti, te promjenu okolnosti.
Prihvaanje osjeaja
Um, nae sredite misaonosti, drukiji je dio nas, nego nae sre
dite osjeajnosti. Iako meu njima postoji odreeno podudaranje,
esto se znaju nai u sukobu. Moete se osjeati umornim, i eljeti je
dino odmor i oputanje, no va ambiciozni um moe natjerati tijelo
na daljnji rad, samo da bi postigao cilj koji si je zacrtao. Takvo odba
civanje sebe tipino je za um. Jer upravo je um, a ne naa osjeajna
priroda, dom u kojem odrasta odbacivanje samog sebe.
Um se afirmacijama moe preusmjeriti, kako bi postao skloniji
prihvaanju. Nasuprot njemu, afirmacije ne mogu djelovati na osje
aje, osim da im pomognu pri daljnjem suzbijanju. Morate uoiti ovu
bitnu razliku kad oblikujete vlastite afirmacije.

U stvarnosti se esto dogaa, da kad pokuavamo koristiti afir

maciju kako bismo promijenili neki osjeaj, time samo taj neeljeni
osjeaj dovodimo blie svijesti. Ako ste ga nesvjesni, pokuat ete ga
iznova suzbiti jednim od oblika odbacivanja sebe o kojima smo ve
govorili. Meutim, ako ste svjesni tog osjeaja, moete ovu priliku
iskoristiti, da biste ga i integrirali.
Primjerice, ako ste ljutiti, ali pokuavate odbaciti svoju ljutnju (a
time i samog sebe) sljedeom afirmacijom: Nalazim se u ugodnom i
zadovoljnom raspoloenju, vaa e se ljutnja samo poveati. A ako
vam se ini da je nestala, zapravo ste je samo suzbili. Isto bi se dogo
dilo s bilo kojim drugim negativnim osjeajem, koji biste pokuali
ukloniti afirmacijom - sa strahom, tjeskobom, gladi za seksom ili
hranom, odbijanjem ili usamljenou.
Afirmacije bi se trebale koristiti za to, da lake prihvatimo svoje
osjeaje, a ne da ih izbjegavamo. Tako na primjer, elite li upotrijebiti
afirmaciju da vam pomogne nadvladati svoje odbacivanje sebe veza
no uz srdbu, moete je oblikovati ovako: Posve je u redu to pri
hvaam i proivljavam svoju srdbu. Time biste izbjegli ne samo da
se dodatno razljutite zbog svoje srdbe, ve i vrlo vjerojatan strah i
depresiju koji bi se zbog toga pojavili.
Morate biti oprezni i s nainom, na koji primjenjujete afirmacije.
Trebate jasno razlikovati izmeu misli i osjeaja, prihvaajui osje
aje i koristei afirmacije da izmijene va misaoni sklop u svezi pri
hvaanja. Um je izvorite naeg miljenja o osjeaju. A upravo je
nae miljenje ono, to bismo i trebali izmijeniti.
Prihvaanje okolnosti
Kad preusmjeravate svoj misaoni sklop na to da zapone prihva
ati okolnosti, pod time se ne misli da sebe trebate uvjeravati kako
valja izdrati sve one okolnosti, koje bi trebalo izmijeniti; prihva
anje znai samo, da ste se prestali opirati onome, to je vae iskustvo
sada. Prihvaanjem sadanjih okolnosti, doputate da nastupi rast. A
kad im se opirete, samo obnavljate iste one okolnosti protiv kojih se
borite.
Pretpostavimo da vjerujete, kako ste siromani. To je, naime, sa
mo po sebi vrlo subjektivan osjeaj, pa nailazimo i na ljude koji se
smatraju siromanima, iako raspolau milijunima dolara na svojim

bankovnim raunima. Uvjerenje o tome da ste siromani ne moete

izmijeniti izravno, zbog svojih suzbijenih emocionalnih energija kao
to je nesigurnost, strah ili tjeskoba, koje podravaju takav stav.
Ako potvrujete: Ja sam bogat, na povrinu e nadrijeti vaa
suzbijena tjeskoba zbog siromatva. Koristilo bi vam prihvatiti i
proivjeti je, no obino je iznova suzbijamo. Tako afirmacija ak
moe raditi i protiv vas, pribliavajui vam samo jo vie neeljene
okolnosti, i to zbog sve dubljeg prikrivanja suzbijenih negativnosti.
Ako na svoje osjeaje, vezane uz siromatvo i tjeskobu (koja ih
neminovno prati) reagirate tako da mislite, kako je loe biti siroma
an i tjeskoban, tada odbacujete sebe. Upamtite da ono vae izvorno
uvjerenje o tome da ste siromani, te njemu pridruena tjeskoba, nisu
sadravali odbacivanje sebe.
Mogue je preobraziti svoje miljenje o vlastitom siromatvu.
Jer, moete ga prihvatiti zajedno sa suzbijenim osjeajama koje ga
prate, bez obzira na to je li vae miljenje opravdano, ili ne. Jer, vae
miljenje, da je loe biti siromaan, tek je jedan va misaoni sklop.
Kad prihvatite da ste siromani, moete zapoeti s integriranjem
osjeaja o siromatvu koje ste suzbijali, te nastaviti i s prihvaanjem
okolnosti, vezanih uz svoje siromatvo.
Kad usmjeravate sebe na prihvaanje svog siromatva, poduzi
mate u stvari prvi korak prema stvaralakom rjeavanju takve situaci
je. Postat ete oputeniji u svezi s tim. Jo uvijek e vam biti drae
imati vie novca, i to je u redu; no, napustit ete prisilni aspekt suz
bijenih osjeaja.
Upamtite da trebate afirmirati u sadanosti. Afirmacija Posve je
u redu biti siromaan nema nikakve naznake razmiljanja o budu
nosti. Jednostavno podrazumijeva da je to u redu, da nije nikakva tra
gedija, da nije toliko loe sada biti siromaan. Namjera joj je, da
olaka trenutne okolnosti, a ne da ih odbaci, to bi vas dovelo i do
odbacivanja sebe.
Moete pokuati potvrditi sve te okolnosti upravo sada. Uzmite
bilo koju od negativnih okolnosti, s kojom se suoavate. Potvrdite je
s: Posve je dobro za mene da sam /da imam/ da osjeam .
Recite to sami sebi u mislima, i to deset puta. Osjeate li trenutano
olakanje to ste sami sebi dali doputenje da budete /da imate/ da
osjeate ono, to ste prije toga osuivali? Osjeate li olakanje u

tijelu, u svojim sreditima osjeaja, dok se suzbijene osjeaje proi

avaju?
Ili, pretpostavimo da imate neku ovisnost. Potvrivanjem da je
posve u redu to je imate, ne znai da sebi dajete doputenje za
nastavljanje s ovisnou. Time samo potvrujete njenu prisutnost; da
je to u redu, da nije nesrea, da niste bezvrijedni, da niste krivi za to
to je upravo sad imate. To se opet nimalo ne odnosi na budunost.
Budunost e biti takva, da vie neete djelovati pod utjecajem svojih
ovisnikih nagona, ve ete napetosti oslobaati kroz tehnike inte
grativnog postupka; primijetit ete, da vie ne reagirate kao nekad.
Prihvaajte, ali vie ne reagirajte, niti nemojte iriti svoje negativnosti u svemir.
A to ako ste bolesni, ili osjeate pravu fiziku ili emocionalnu
patnju? Morate vjerovati da je do takvih ekstremnih okolnosti dolo
zbog neprekidne nadogradnje suzbijenih energija, te da e vam na
ela prihvaanja i buenja vaeg vieg Ja pomoi da ih i prebrodite.
Kad se borite protiv okolnosti, prekidate protok energija koje se
pokuavaju uravnoteiti. Potvrivanje tih okolnosti pomoi e vam
da ih i prihvatite.
Promjena okolnosti
Ako ste dosegli toku prihvaanja i integriranja trenutnih osje
aja i okolnosti, moete upotrijebiti potvrivanja, da bi vam pomogle
pri oblikovanju buduih okolnosti.
Pretpostavimo da ste jo uvijek siromani, barem prema svojim
sustavima uvjerenja, ali ste uspjeli integrirati siromatvo. Smirili ste
se, pa i pomirili sa siromatvom, mislei kako, sve u svemu, i nije
toliko loe. Mogli ste za to koristiti afirmaciju, koja bi vam pomogla
da izmijenite svoj misaoni sklop, vezan uz siromatvo. Ili ste moda
jo uvijek nesigurni zbog njega, ali ste prihvatili tu nesigurnost. Vie
je se ne bojite, ve ostajete u njoj, i to u ulozi Promatraa. Vie ne
odbacujete sebe samo stoga, jer ste siromani.
Sada e vam potvrivanja biti vrlo korisna za mijenjanje okolno
sti koje vas okruuju, jer ste njihovim integriranjem oslobodili pod
svjesne energije osjeaja koje su i stvarale vae siromatvo. Vie nije
prisutna energija koja bi se usprotivila vaim afirmacijama, kao to je
to bio sluaj ranije.

Drugim rijeima, moemo izmijeniti stvari tek nakon to pri

hvatimo sadanjost; kad vie nismo motivirani na traenje promjena
samo zato, da bismo od te sadanjosti pobjegli. Jer, sadanjost se
sastoji od okolnosti i osjeaja koje proivljavamo, te uvjerenja koja
ih stvaraju takvima kakva ve jesu.
Kad se afirmacije koriste za mijenjanje, njima pretpostavljate da
okolnosti koje elite ve postoje, kao primjerice Ja sam bogat, ili
Postajem svakim danom sve bogatiji. Afirmacija se treba pona
vljati u sebi, mentalno, ili ispisujui je na papir.
Shvaam da je ovo vrlo osjetljivo, a moda i zbunjujue pitanje,
no ne elim vam ostaviti pojednostavnjen i nestvaran dojam onoga,
to se afirmacijama moe postii. Moda ste ve i pokuali s njima,
ali bezuspjeno. A moda vam je i neto od gore navedenog ukazalo
na razloge, zbog kojih do sada niste uspjeli.
Koristite afirmacije da bi ojaale vae
iskustvo, a ne da bi od njega pobjegli
Ako ste prihvatili, pa integrirate okolnosti i osjeaje, bi li vam
afirmacije uope i trebale, da vas dovedu do promjena? Vjerojatno je
da vam ne bi trebale. Naime, dok se predajete onome to jest, i do
zivate svoje vie Ja da u tome sudjeluje s vama, situacije e se
mijenjati spontano. Ali, jo uvijek moe preostati potreba za pokojim
finim podeavanjem koje bi trebalo obaviti. U ovom bi stupnju afir
macije i vizualizacije ipak mogle biti od znatne pomoi. Njima se
vie ne sluimo iz oaja, ili zato jer nam neto nedostaje, niti da se
pokuamo usprotiviti suzbijenim energijama, ve jednostavno zato,
da bismo iskusili razboritost po kojoj se stvari u naem ivotu poi
nju odvijati.
Je li mogue da ostvarimo uistinu trajne, zbiljske i znaajne pro
mjene pomou afirmiranja? Na ovo vam moram odgovoriti s da i ne.
Ne stoga to i sve velike religiozne filozofije, koje sam proua
vao, bio to budizam, joga, taoizam, ili ona razumnija strana kran
stva, u samoj svojoj osnovi sadre i uenje o prihvaanju nega
tivnog. Ovakav su stav, uostalom, podrali i psiholozi. Prilikom rada
na sebi, arite je na oslobaanju energija koje suzbijamo. Da afir
macije uistinu mogu promijeniti ove energije i dogaaje koje nam
ivot donosi, siguran sam da dosad ne bi bile toliko zanemarene ili
zaboravljene.

tovie, iako sam godinama bio aktivan u duhovnim, psiholo

kim i New Age krugovima, ne mogu rei da sam ikada susreo neko
ga, tko je uistinu u svom ivotu ostvario pravi, trajan uspjeh bilo
materijalne, bilo psiholoke naravi, koristei se jedino afirmacijama.
Naprotiv, susreo sam ljude koji su afirmacije koristili da bi samo jo
dublje suzbili svoje neeljene osobine, to je bilo oito vidljivo i u
njihovim osobnostima; naime, njihove bi suzbijene negativnosti
iskoile kad god bi se za to ukazala prilika. Takvi su ljudi obino pre
puni shvaanja i hipokrizije, koju su sami sebi nametnuli. Do stvar
nih promjena, koje sam uoio, dolazilo je samo kroz tradicionalnije
pristupe prihvaanju, kroz meditaciju, terapiju i duhovne vjebe.
S druge strane, da; jer, afirmacije imaju svoje zaslueno mjesto u
radu na sebi, ali samo ako ih koristimo na ispravan nain. Veina
ljudi, koja ih zloupotrebljava, nije niti svjesna ovih osnovnih naela o
kojima sam upravo govorio. Potvrivanja mogu biti dobro orue koje
nam pribliava prihvaanje samog sebe ili, drugim rijeima, poetak
ljubavi prema sebi, kao i ostvarenje materijalnih promjena, ali pona
vljam, jedino kada se ispravno koriste. Stoga bih vas ohrabrio da ih u
svojim vjebama koristite na pametan i razborit nain. U nastavku u
zato navesti ona tipina potvrivanja, koje pomau kod svih na
vedenih oblika: 1. prihvaanja osjeaja, 2. prihvaanja okolnosti, i 3.
promjene tih okolnosti.
Prvo sredite (Opstanak):
1. Posve je u redu biti nesiguran.
2. Nema nita loe u tome da sam siromaan.
3. Svakim danom postajem sve bogatiji.
Drugo sredite (Uzbuenja):
1. Posve je u redu imati seksualne nagone.
2. Udobno mi je i s nezadovoljenim seksualnim udnjama.
3. Pruaju mi se mnoge prilike za seksualno ispunjenje.
Tree sredite (Mo):
1. Posve je u redu to me obuzima srdba.
2. Nema nita loe u tome, to sam / to imam
(Ovo se tie vienja samoga sebe).

3. Ugodno mi je u situacijama koje me sputavaju.

Moja osobna snaga dnevno se poveava.
etvrto sredite (Srce):
1. Posve je u redu biti usamljen.
2. Prihvaam svoje otuivanje.
3. Volim sebe zato, jer sam prihvatio svoju
.
(neka od naih slabosti, koju smo na sebi zapazili).
Vrlo lako oblikujem odnose pune ljubavi.
elio bih naglasiti jo neto vezano uz afirmacije. Moda se pita
te, ne bi li zadravanje negativnih osjeaja u svijesti tijekom Integra
tivnog postupka moglo posluiti i daljnjem privlaenju negativnih
dogaaja u na ivot. No, to nije sluaj.
Naelo afirmacije obino se tumai kao da mislima, koje zadra
vamo u svom umu, privlaimo njima sline dogaaje. Meutim, nisu
misli ono to prvenstveno privlai te dogaaje, ve su to osjeaji koje
nosimo u sebi. Osjeaji su oni, u kojima lei snaga. Podsvjesni nega
tivni osjeaji ve odavno aktivno rade na tome, da nam privuku doga
aje s kojima se susreemo, iako ih pri tome nismo ak niti svjesni.
Njihovo jednostavno dovoenje u svijest ne uveava njihovu sklo
nost da to rade i nadalje. Ba naprotiv, kad zaponemo raditi s tim
osjeajima, smanjuje se njihova snaga privlanosti, i to iz nekoliko
razloga.
Prvo, dovoenjem osjeaja u svijest postajemo svjesni i njihova
podsvjesnog sadraja. A ve i sama svijest o tome smanjuje njihovu
privlaost.
Nadalje, kad ulazimo u njihovo izravno proivljavanje s poloaja
Promatraa, zaustavljamo svoje poistovjeivanje s osjeajima. Neidentificiranje uruava snagu negativnih osjeaja, koji privlae takve
dogaaje u na ivot. Tek kad se identificiramo s negativnim osjea
jima, oni dobivaju snagu za privlaenje dogaaja, a s njima se moe
mo poistovjetiti bez obzira na to, jesmo li ih svjesni ili nesvjesni. I
dok integriranje napreduje, negativna se energija oslobaa, a privla
na se snaga nae podsvijesti posve raspruje.

OKOLINA
Pitanje okoline zaista je teko pitanje. Jer, nema nimalo sumnje
da naa okolina itekako djeluje na nas. Ve smo gotovo posve navikli
biti izloeni negativnim utjecajima koji ukljuuju buku, zagaenost
zraka, guve, stresove na radnom mjestu, kao i stvarno opasne okol
nosti ili osobe. Ovi su imbenici znatno izraeniji u gradskim sre
dinama. U sebe upijamo sve te negativnosti, i one moraju djelovati na
nas. Tako se i tijekom Integrativnog postupka ponekad pitamo, radi
mo li sa svojim vlastitim energijama, ili moda s onima, koje su na
nas djelovale izvana.
Dodatni imbenik vezan uz urbane sredine je i nedostatak prane;
u gradovima imamo nedovoljnu koliinu prane. Stoga i ivot u gradu
nosi sa sobom kronini manjak prane. Veina ljudi nije niti svjesna
od kolikog je to znaaja. Nedostatak odgovarajue prane znai i
nedostatak iste psihike energije. Osnovne se ovisnike sklonosti i
razvijaju upravo zato, da bi barem postojeu energiju natjerale na
djelovanje. Postajemo ovisni o razliitim poticajima - stimulansima,
koji se kreu od kave i eera pa sve do televizije, droge i seksa.
Kad se naem u gradu, odmah poinjem osjeati vie stresa, a
moja nia sredita odmah poinju pokazivati svoje negativne strane.
Postajem tjeskoban, zabrinut zbog raznih pitanja opstanka (ugla
vnom novca). Postajem i seksualno pobuen, a u isto vrijeme i fru
striran. Postajem i ljutit. Sve je to uzrokovano zajednikim djelova
njem onih osnovnih negativnih imbenika ve spomenutih ranije, i
povezanih s nedostatkom svjee prane. Jer, bez dovoljno prane, nae
akre doslovno umiru.
U negativnim okruenjima postaje vrlo lako dospjeti do toke
preoptereenosti. Suoeni smo s isuvie negativnosti, i prelazimo
svoju toku tolerancije. Zatvaramo se. Zapoinjemo suzbijati svu
onu negativnost koja nas okruuje i zavravamo tako, da na kraju
suzbijamo i sami sebe. No, ovo pitanje nije ba toliko jednostavno.
Upotrijebio bih sljedeu usporedbu: kad vas na otvorenom zate
kne kia, pa vam postane hladno i odjednom se naete posve promoeni i jadni, kao odgovor na ovakvo stanje, moete obraditi tu situ
aciju. Moete posjedovati, prihvatiti, proivjeti i preobraziti svoj
doivljaj jada, ali vrlo vjerojatno zaraditi i upalu plua, prijeete li
svoju toku tolerancije. Ili, moete odjuriti do najblieg zaklona i

skloniti se pred pljuskom. Preporuio bih vam da odaberete ovaj

zaklon, i preporuio bih vam ovakvu odluku, kad god je mogua.
Integrativni postupak koristite samo onda, kad nije mogue pobjei i
skloniti se pred kiom.
Svi smo mi zateeni tim pljuskom na jedan, ili na drugi nain.
No, ne uoavamo da nam se tako prua i prilika pronai i neki zaklon
od kie, ali je ne koristimo. U stvarnosti, svi mi odabiremo i dalje
ostati na pljusku.
Do toga dolazi zato, jer se negativnost izvan nas podudara s negativnou u nama; privueni smo joj, posve nesvjesno. Uvueni
smo u njen vrtlog, odraava se na nas, identificiramo se s njom i ona
postaje nae vlasnitvo. Pa konano, vjerojatno smo je sami i stvorili.
Prosvijetljena osoba jednostavno se sklanja s kie. Neprosvijetljena
ostaje na pljusku, bori se protiv njega, obnavlja okolnosti. Tako se
pitanju okoline pripisuje i druga uloga. Jer, ako je naa okolina takva
kakva jeste, a istovremeno odraava i nas same, moda nam je upra
vo iz tih razloga toliko teko okrenuti joj lea i napustiti je.
Privlaimo i upijamo energije
koje se ve nalaze u nama
Valja prihvatiti negativnost za koju nam se ini da stie izvana,
pa ak i kad se radi o izrazito negativnom okruenju. Naa reakcija
na vanjske okolnosti odgovara naoj karmi - ona je tek dio naeg
mehanizma projiciranja. Ako naa okolina djeluje na nas tako da nas
ljuti ili ini depresivnima, ovi se osjeaji gomilaju i komeaju u naoj
podsvijesti. A trebali bismo samo prihvatiti ove negativnosti.
U takvom sluaju, problem negativne okoline odjednom doiv
ljavamo kao preveliko optereenje. Iako bismo osjeaje koji naviru
trebali integrirati, preplavljuje nas lavina negativnosti koja se na nas
obruava; poinjemo suzbijati, a na rast stagnira. Stoga moramo na
stojati nadzirati svoju okolinu barem u onoj mjeri, u kojoj nee pri
jei nau toku tolerancije, i tako dospjeti do toke preoptereenosti.
U isto vrijeme, moramo shvatiti i da bi, kad bismo oko sebe izgradili
zatitne bedeme od svih vrsta uoenih negativnosti iz okoline, moglo
doi i do posvemanjeg odvajanja od vlastite projicirane podsvijesti.
Morate takoer upamtiti koliko je vano otvoriti se pozitivnim
utjecajima i energijama, te primiti blagoslov koji su nam takvi izvori

u stanju pruiti. Stoga morate pronai pravu ravnoteu u suoavanju

sa ivotom, i to tako, da njegujete sebe i suoavate se sa svojim pro
jekcijama, ne dozvoljavajui da vas pritom preplavi jo i negativnost
svijeta. Meutim, nalazite li, da se od neke posve odreene negativne
osobe ili okolnosti nikako ne moete zatititi, budite uvjereni da ste
se susreli s jednom od onih svojih karmikih zadaa, koju valja obra
diti integriranjem.
PRISTATI NA
Mi pristajemo na neto onda, kad se izjednaavamo s time, ili
jednostavnije, kad odluimo, da neemo bjeati pred kiom. Takve
situacije uzimamo vrlo ozbiljno, niti ne sanjajui da smo ih velikim
dijelom stvorili sami, kroz vlastite projekcije. Kad naiu takve situa
cije, moete pokuati sljedee, da biste dobili bolji uvid u ono to se u
stvari dogaa.
Pokuajte si predoiti, da su oni ljudi, za koje vam se ini da vam
uzrokuju problem, u stvari, nainjeni od izrezane papirne ljepenke.
Ugledajte ih pred sobom kao plone, jednodimezionalne, bojama
obojene i premazane, nacrtane likove. Pogledajte zatim i iza njih, i
ugledajte tamo drvene drke, koje pridravaju te likove da bi stajali
uspravno, ustoboeni pred vama. Kad vizualizirate ove likove, gle
dajte ih kako ine sve ono, to vas je toliko potreslo. Sagledajte ih u
njihovom nepominom poloaju koji se ne mijenja. Shvatite, da ste
vi sami stvorili takve likove, tek da biste iskuali i istraili sami sebe.
Ovo e vam oduzeti samo tren; ne elite zadrati ovu predodbu
toliko dugo, da vas uspije posve izbaciti iz dogaaja. No, ovakva vam
vizualizacija moe pomoi, da im se ak i nasmijeite - i to u jeku
samog sukoba.
Moe vam se uiniti, da na ovaj nain drugim ljudima oduzimate
njihovu osobnost, da ih depersonalizirate, sagledavajui ih tek kao
likove iz crtanih filmova, ali nije tako. Vi ih samo dramatizirate, i
tako umanjujete svoju sklonost da pristanete na svoju vlastitu
projekciju. Jer, depersonalizirate druge upravo kad pristanete na igru
koju vam oni nameu; upravo ih tada gledate kao izrezane. Svoje
projicirane uloge pripisujete njima. Ne vidite ih onakvima kakvi
uistinu jesu. Otkrio sam koliko mi ovaj mali trik pomae da bih pre
kinuo bilo kakvu reakciju na moje vlastite projekcije, te da mi je
omoguio objektivniji odnos prema svim osobama iz moje okoline.

RJEAVANJE PROBLEMA
Tehnike integrativnog postupka mogu se openito koristiti za
rjeavanje problema, kao i za obradu osjeaja i raznih ivotnih situ
acija. Problem moe biti posve praktine naravi, pitanje neke osobe
ili odnosa, ili bilo koji drugi.
Zadrite u svom umu situaciju s problemom koji obraujete, bez
ijedne misli o njegovu moguem nainu rjeavanja. Predajte taj pro
blem inteligenciji vaeg vieg Ja. Rjeenje, koje e vam ona dati, bit
e jedinstveno i stvaralako. Svi stvaralaki nastrojeni ljudi koriste
slian pristup, ak i ako ga moda nisu svjesni. A koraci, koje bi
trebalo poduzeti, su sljedei:
SVIJEST: Jasno rijeima u svom umu oblikovati problem,
ali ne i njegovo rjeenje. Moete ga ak i zapisati
PRIHVAANJE: Prihvatiti injenicu da ne znate rjeenje.
Ui u stanje zena nazvano Ne znam.
IZRAVNO PROIVLJAVANJE: Zadrati problem u svo
joj svijesti, u ulozi Promatraa. U sebi ga predati svom viem
Ja, a zatim na njega zaboraviti. Ova prva tri koraka mogu
vam oduzeti nekoliko minuta, ili ak i manje.
PREOBRAZBA: Priekajte da se rjeenje samo pojavi, bilo
tako da vam izravno sijevne umom, bilo da se pojavi u obli
ku sna, ili vam se predstavi na neki drugi simbolian nain.
To se moe dogoditi odmah, ili tek nakon izvjesnog vremena.
RAD SA SNOVIMA
Snovi su sredstvo kojim naa podsvijest dojavljuje svoje sadraje
naem svjesnom umu. Kad zaponete s radom na sebi, postoji velika
vjerojatnost da e i va ivot u snovima postati mnogo ivlji, a za vas
i mnogo znaajniji. Tijekom snivanja odvija se i spontano proienje.
Uobiajen se psiholoki i analitiki pristup snovima sastoji u tome,
da se pokuava dokuiti to oni, u stvari, predstavljaju. Iako analiza
snova moe ponekad biti prikladna, u naem radu snovima pristupamo
kao i bilo kojem drugom dogaaju. San se smatra dramatiziranom

metaforom, koja izaziva bujicu svih osjeaja to ga prate. Dovoenje

osjeaja u svijest smatra se osnovnom svrhom sna; njegov se intelek
tualni sadraj pritom smatra sekundarnim, a vrlo vjerojatno i onim,
koji nas samo eli zavarati.
Primjerice, moete sanjati o nekom naroito runom sukobu sa
svojim partnerom, te o tome, kako ona ili on izraava svoju mrnju
prema vama. Razmislite li o ovom snu prema njegovoj nominalnoj
vrijednosti, pomislit ete da vas je elio upozoriti na neto, vezano uz
vaeg partnera. Moete postati paranoini. Moete se izgubiti u ana
lizama, posve zanemarujui sam osjeaj kojeg vam je san dojavio.
No, obradite li ovaj san sa stanovita Integrativnog postupka,
razmislit ete o tome, da vam je taj san na povrinu onio suzbijene,
dopunjujue osjeaje vezane uz va odnos s partnerom, ili ak i uz
vas samog, samo to ih projicirate na partnera. Tako neete dopustiti
snu da ugrozi va odnos s voljenom osobom. Prihvatit ete i proi
vjeti taj osjeaj, proiujui ga.
Snovi koji su znaajni za vas bili bi zapravo svi oni, u kojima se
javljaju snani osjeaji. Jer, osjeaji su onaj sutinski dio snova, koji
se lako moe zanemariti u potrazi za njihovim znaenjem. Ako ne
shvatite da se kroz san u stvari proiavaju vai vlastiti osjeaji, tada
im se opirete i iznova ih suzbijate.
Nemojte odbacivati sami sebe, odbacujui vlastite osjeaje koji
vam se razotkrivaju u snu; ne traite intelektualno znaenje, kojeg
vjerojatno u tom snu niti nema. Integrirajte osjeaje ili odmah nakon
to se probudite, ili tijekom vae redovite meditacije. Rad s osjea
jima to se javljaju u snovima, moe postati samo jo jedan moan
pristup vaem radu na sebi.

Shvaam da je sukob kojem sam podvrgnut

zapravo ishod moje ovisnosti o samo jednoj strani
nekog dualistikog iskustva, dok nastojim izbjei
njegovu drugu stranu. Znam da me nikakva
koliina pozitivnog nee nikada posve ispuniti, te
da za iscjeljenje samog sebe moram izravno
integrirati negativnu stranu, prihvativi je i
iskusivi. inei to, nadilazim emocionalni val
koji me dosad nosio. Pronalazim istinsko
ispunjenje. Izrastao sam.

13.

Integriranje

U radu na sebi, integriramo obje strane bilo kojeg dualistikog

iskustva. Jer, na je problem to, to neprekidno odbacujemo jednu
njegovu stranu, a ovisniki se veemo uz onu drugu, oblikujui tako
vlastitu patnju. Razumijevanje ovoga u bilo kojoj od bolnih ili stre
snih situacija postaje dijelom nae svijesti, i prvim korakom prema
njenoj preobrazbi.
Nae vienje negativne strane dualizma jo se i pogorava naim
projekcijama. Projiciramo suzbijene osjeaje, mislei da ih je uzro
kovalo neko stresno iskustvo. Primjerice, odbacujemo nesigurnost, a
zatim svoj strah projiciramo na neku nesigurnu situaciju, mislei da
je ona odgovorna za na strah. Odbacujemo sebe, jer ne prihvaamo
svoj strah. Postajemo kompulzivni; udnja za zadovoljenjem naih
potreba daleko nadmauje ono stvarno mjesto, koje bi ta potreba tre
bala imati u naem ivotu.
Ono to moramo spoznati, bilo bi sljedee: kakve god mi krajno
sti poduzimali da bismo zadovoljili svoje kompulzivne potrebe,
nikada nam nee biti dovoljno, zbog njihove dualistike prirode.
Suzbijene osjeaje ne mogu se zadovoljiti nikakvim vanjskim sred
stvima; to je tek lano obeanje materijalizma. Suzbijene se osjeaje
mogu zadovoljiti jedino svojim unutarnjim proienjem, a time i
svojim iscjeljenjem.
Kad su osjeaje suzbijene, ishod je blokada. Blokada prikriva sva
ona osjeanja koja smo izbjegavali, no istovremeno stvara i kompulzi
vne udnje za njihovim dualistikim dopunama. Na primjer, suzbija
mo usamljenost, pa prisilno nastojimo biti neprekidno okrueni ljudi
ma; no, ma koliko se mi kretali meu njima, to nam nee biti dostatno,
niti nas zadovoljiti. Usamljenost se naprosto mora integrirati izravno.

Prisilne elje mogu se osjetiti u bilo kojem od naih sredita svi

jesti. Ono to bi nam zapravo trebalo nije zadovoljenje tih elja, ve
uklanjanje ove prisile, i to integracijom obiju strana dualnosti o kojoj
se radi. Tek se tada protok energije u tom sreditu uspijeva normalizi
rati, a prisila razrijeiti.
Svakako, ma s kojom se situacijom suoavali, ona je neto, to
smo sami sebi privukli svojim suzbijenim energijama, svojom kar
mom, neto s ime smo trebali zapoeti ovaj ivot. Prihvaanje i pro
ivljavanje energija, koje na povrini opaamo kao osjeaje, uklonit
e podsvjesni uzrok za takve okolnosti, i spontano e nastupiti preo
brazba. Prisjetite se da u radu s osjeajama prije svega trebamo po
buditi iscjeljujuu energiju, te ui u stanje Promatraa. inei to,
dobivamo snagu i mogunost za suoavanje s naim snanim osjea
jama. Kad se u tome usavrite, moi ete u ulogu Promatraa ui ve
za nekoliko sekundi, ili ak i manje. Bit e dovoljno tek prisjetiti se da
to trebamo uiniti. U svijest Promatraa moe se ui i tijekom bilo
koje djelatnosti ili tijekom meditacije; na kraju e odravanje Proma
traa budnim postati naa druga priroda.
Obino svatko od nas pronalazi podruja osobnog izazova u je
dnoj od prve etiri akre, ili u vie njih: u Opstanku, Uzbuenju, Moi
ili Srcu. U ovom emo poglavlju u pojedinostima obraditi integraciju
svakog od ova etiri sredita, no prije toga, recimo neto o jednom
opem i uestalom stanju - o stanju depresije.
INTEGRIRANJE DEPRESIJE
Depresija je stanje energetske iscrpljenosti. Do nje moe doi u
jednoj, ili u vie akri istodobno. Mogue je izgubiti perspektivu, pa
depresiju projicirati i na ona podruja ivota, koja s tim nisu ni u
kakvoj vezi, mislei da smo depresivni zbog ove ili one okolnosti,
umjesto da prepoznamo njen pravi uzrok: vlastitu energetsku ispranjenost.
Ako ste navikli na traganje za izrazitim uzbuenjima ili nekim
naroitim poticajima, kao dopunu tome iskusit ete depresiju, i to
im se iscrpe sve vae priuve energije. Moete pokuati i pobjei od
depresije, traei jo vie tih uzbuenja ili poticaja, ili ak krenuti u
zlouporabu lijekova i droga, no time samo jo bre upadate u ovisniki ciklus.

Budui da smo svi mi aktivna bia, odreena mjera depresije je

gotovo neminovna. Jer, ona je dopuna aktivnosti. Moete li prihvatiti
depresiju i otvoriti joj se, iznova ete napuniti svoje energetske priu
ve, umjesto to je i nadalje suzbijate, odbacujui tako i sami sebe; a to
e vas samo dovesti do toga, da postanete jo depresivniji, i to zbog
depresije u koju ste zapali.
Odbacivanje sebe moe biti glavni
uzrok energetske iscrpljenosti
Neprekidno odbacivanje sebe moe nas odvesti i do kronine
depresije. Kad se odbacujemo, bilo kroz grinju savjesti, okrivljava
njem drugih, ili pak matajui o svijetloj budunosti ili prolosti,
optuivanjem, reagiranjem na osjeaje, nadziranjem, a naroito kad
smo motivirani vlastitim negativnostima, tada smo prisiljeni troiti
velike koliine energije. Ona nam je prijeko potrebna za blokiranje
odgovarajuih akri, ali i za izgradnju titova prema onim naim
dijelovima koje suzbijamo. Kad uistinu duboko uronimo u odbaciva
nje samog sebe, osjeamo ak i privremeno olakanje, zbog naglog
dotoka energije; samo, nakon toga nailazi reakcija.
Da bismo depresiju integrirali, prvo moramo shvatiti da je to
osjeaj potpune energetske ispranjenosti. Nemojte reagirati pokua
vajui pobjei od njega, ili ga nadomjetajui nekom drugom aktiv
nou. Ne okrivljujte okolnosti, dogaaje ili druge osobe za svoju
depresiju. Umjesto toga, prihvatite je i iskusite.
Kad zaponete raditi s osjeajem depresije, ubrzo ete osjetiti
kako dolazi do punjenja energije. Vae vie Ja automatski e vam oda
iljati energiju, kako bi nadopunilo vae iscrpljene priuve. Moete
mu u tome i pomoi tako, da pobudite energiju iscjeljenja ulazei u
alfa stanje, koristei energizaciju te meditacije vezane uz energiju
dobivenu od zemlje, a naroito izravnim disanjem u same osjeaje
depresije.
Kad jednom integrirate depresiju, ona se pretvara u prirodnu
dopunu za koritenje naih energija. Preobraava se u vrijeme koje
nam treba za novo punjenje energijom, te za konano izljeenje. Mo
e postati prepuna radosti i oputanja, kad joj se konano predamo.
Fizike neravnotee, koje bi se mogle pojaviti zajedno s energetskom
iscrpljenou, takoer e ubrzo doi na red.

Depresija se moe i suzbiti, a zatim pohraniti u energetskom

tijelu; ali, tada iscrpljenje postaje sveobuhvatnije, ak toliko da vie
nemamo snage za prihvaanje novog punjenja. Imate li neki obrazac
kojim se sluite da biste izbjegli depresiju, vjerojatno u sebi ve
nosite veliku koliinu suzbijene depresije. Morat ete poraditi na
njoj, i to na vrlo razborit nain, ne prekoraujui svoju toku toleran
cije. Ne reagirajte na svoju depresiju i nemojte joj dopustiti da vas
motivira. Jer, kad je prihvatite, na kraju ete stii do toke, u kojoj
ete svoju depresiju iskusiti na uravnoteen nain, i doivjeti je kao
prirodno punjenje novim energijama.
INTEGRIRANJE STRAHA
Strah potjee iz prve akre, iz Opstanka. U naoj se svijesti poja
vljuje kao tjeskoba, nesigurnost, bojazan, nervoza ili paranoja. Po
stajemo opsjednuti pitanjima posla, novca, zdravlja, fizike zatite,
samog ivota.
Odreena koliina straha gotovo da je i nuna da bi se preivjelo
u ovom naem svijetu. Taj nas strah titi. Kad se strah integrira, oprez
i temeljitost dolaze u ravnoteu s njegovim uzrocima, to rezultira
naom razumljivom potrebom da se pobrinemo za osnovna sredstva
za preivljavanje. Nai su poticaji tada umjereni, a mi sami postaje
mo osjetljiviji.
No, ako smo neintegrirani, bojimo se i samog straha. Ne doputa
mo mu, da postane dio nae osobnosti; odbacujemo ga i opiremo mu
se. Smatramo ga nepoeljnom osobinom, neim to bi trebalo uklo
niti, a ne pronai za nj uravnoteeno mjesto u naim ivotima. Tako
motivirani na uklanjanje straha, mi ga, naravno, suzbijamo.
Suzbijajui strah, ulazimo u ciklus odbacivanja sebe. Strah se
gomila u naoj podsvijesti, sve dok nas posve ne obuzme. Zapoinje
mo ga projicirati na neodgovarajue situacije. Postajemo paranoidni,
zamiljajui prijetee okolnosti posvuda, pa i tamo gdje one uope ne
postoje. Svoju osobnu stvarnost podeavamo i podreujemo borbi
protiv straha.
Strah se ne moe pobijediti
manipuliranjem stvarnosti
Moe prohujati mnogo godina naega ivota, prije no to shva
timo da, ma to mi radili da pobijedimo strah, to nikada nee biti i

dostatno. Strah e uvijek ostati prisutan, jer ga nosimo u sebi. Neki

ljudi to nikad ne uspijevaju nauiti. Utroe itav svoj ivot motivirani
njime, i ne znaju kako ga unititi. On nee nestati samo zato, jer smo
mi unijeli neke promjene u svoj ivot. Istina je da ponekad, u odree
nim podrujima, moemo doivjeti i izvjesno privremeno olakanje,
samo, odmah e se pojaviti na nekom drugom podruju. Tek smo
uspjeli izmijeniti objekt, na koji emo ga ubudue projicirati.
Primjerice, iznenada vas mogu zatei neke hitne potrebe finan
cijske prirode, no vi projicirate na tu situaciju, i poinjete zbog nje
osjeati bezuman, znatno preuvelian stres. Proivljavate svoje suz
bijene tjeskobe, jer su one zapravo te, koje su se projicirale. Postajete
sve zbunjeniji i tjeskobniji, a posebno kad otkrijete, da ne postoje
mogunosti za zadovoljenje tih potreba, ma koliko novca priku
pili. Va se dohodak moe i poveati, no na psihikoj vas razini vai
suzbijeni strahovi nastavljaju tjerati u sve vee trokove. Nikako da
krenete naprijed. Ovdje nije trenutna situacija ona, koja je uzrokovala
nastali stres, ve su to uinili vai dugo vremena suzbijani osjeaji.
Ako se ovi osjeaji proiste, omoguujete sebi da radite sa stvarnom
situacijom na mnogo razumniji i uinkovitiji nain.
Nadalje, kada dopustimo sebi da nas motivira strah, postajemo
ovisni o svemu onome to uspijemo pribaviti. To moe biti radno
mjesto, pozitivan bankovni raun, trite dionica, gospodarstvo, a to
opet dovodi do jo vie nesigurnosti i nemira.
Koristiti druge ljude kao sredstvo za suzbijanje straha koji osje
amo u sebi tjera nas u nezdrave i ovisne meuodnose s njima.
Ljutimo se zbog svoje ovisnosti, pa nam postaje nemogue odrati i
zadrati ljubav. Na nesreu, strah je i jedan od glavnih uzronika
kakvoe dananjih ljubavnih veza. Jer, njima se okreemo upravo u
pokuaju da unitimo strah za vlastitu sigurnost ili bogatstvo, strah
od usamljenosti ili brige za vlastito samopotovanje, strah od po
manjkanja seksualnih zadovoljstava. Moramo nauiti da mu ipak
nikada ne uspijevamo pobjei, jer je na strah kompulzivne prirode,
pa ga valja integrirati, a ne boriti se protiv njega.
Jeste li motivirani
strahom, ili ljubavlju?
Moramo biti svjesni toga, koliko je nevjerojatno lako biti pod
svjesno motiviran strahom. Da bismo provjerili vlastitu motivaciju.

upitajmo se jednostavno, motivira li nas strah ili ljubav. Jer, to su

dvije glavne vrste motivacija. Kad nam je glavni motiv strah, zanima
nas samo ishod naih djelatnosti; u samoj djelatnosti zapravo i ne na
lazimo nekog uitka. A kad nam je motiv ljubav, radimo ono to radi
mo ve samo i zbog radosti koju pritom osjeamo. Svoju ljubav izra
avamo kroz svoj rad. A bilo koja vrsta nagrade postaje nam manje
vana, sekundarna.
Mogue je ivjeti svoj ivot utemeljen na motivaciji ljubavi,
samo, mnogi se od nas ba i ne mogu time pohvaliti. Jer, svi smo mi
gotovo u cijelosti motivirani svojim strahom. Strah, koji se javlja na
razini sredita Opstanka, obino se na povrini i u naoj svijesti iska
zuje kao tjeskoba, vezana uz novac i sigurnost; to je put, kojim se sti
e do pohlepe, pa i sebinosti. Naravno, novac nam je potreban da
bismo preivjeli, ali ako nas motivira ljubav, stii e i novac.
Moda ete poeljeti sami utvrditi, vlada li vama strah, ili ljubav.
Kad biste samo svaki dan mogli dodati tek mrvicu ljubavi u motive
to vas pokreu, va bi se ivot ubrzo posve izmijenio. No upamtite,
to ne znai da zato trebate postati motivirani strahom zbog neposto
janja, ili od gubitka svoje ljubavne veze.
Problem je u tome, to ne moemo postati motivirani ljubavlju
sve dok u sebi zadravamo suzbijeni strah. Da bismo postali motivi
rani ljubavlju, prvo moramo proistiti strah, jer e se inae nepre
kidno prikradati naim motivacijama. Jedino nas suoenje sa strahom
i njegovo integriranje dovodi i do konanog i uenog osloboenja.
Prihvatite i iskusite svoj strah
Strah se integrira kao i svaka druga osjeaja. Kad osjeate tje
skobu ili nesigurnost, ili se nalazite tik pred donoenjem neke vane
odluke, ili ste neim motivirani da konano unitite strah koji vas
izjeda - zaustavite se, i prvo ga obradite. Prihvatite svoj strah; uite
zatim u stanje Promatraa, te ga izravno iskusite. Osjetite svoj strah,
ne pruajui mu ni najmanji otpor. Otvorite mu se pod budnim okom
Promatraa, sve dok ne osjetite promjenu u samoj energiji. Mui li
vas problem kroninog straha, morat ete ovo ponavljati tijekom od
reenog razdoblja. Radite sa svim osjeajama koje naviru iz sredita
Opstanka, kao to su tjeskoba zbog gubitka neke imovine ili posjeda,
naputanje od strane onih o kojima ovisite, ili openito - nesigurnost

bilo koje vrste. Nemojte nikoga okrivljavati za nastalu situaciju,

ukljuujui ovdje i sebe.
Uvijek se prisjetite, da valja disati izravno u osjeaju. Diite ra
vno u sredite Opstanka. Koristite i rad na tijelu, da biste oslobodili
one energetske sunjeve - osjeaje, zgrene u akrama. Unesite svje
tlost u ta podruja, i proistite vlastite negativnosti satjeravi ih u sa
mo tlo, u sredite Zemlje. Naroito naglaeno radite na sreditu Ops
tanka tijekom vaih vjebi, ako vam upravo strah predstavlja naroit
problem. Time ete stvoriti okolnosti, u kojima e vam motiv postati
ljubav.
INTEGRIRANJE SEKSA
Kad suzbijamo i blokiramo svoju drugu akru, sredite Uzbue
nja, osjeamo prisilne i poremeene udnje za seksom, hranom, alko
holom, puenjem, lijekovima ili drogama, ili bilo kakvim drugim
fizikim uzbuenjima.
Otkrio sam, da se s tim udnjama moemo uinkovito obraunati
radei s njima na energetskoj razini, prihvaajui ih i proivljavajui,
bez ikakvih pokuaja da na njih i aktivno djelujemo.
Nemojte svoje udnje proklinjati ili prezirati, pokuavati se boriti
protiv njih, unititi ih ili bjeati pred njima. One su vrlo jake, pa biste
tako samo upali u dodatno suzbijanje.
Oslobodite energiju
u drugoj akri
Prilikom rada na sebi, glavni nam cilj postaje, osloboditi zapri
jeenu energiju u drugoj akri. Krenite s osnovnim, poluredovitim
fizikim vjebama. Zatim nastavite sa svojim redovitim vjebama
rada na tijelu i jogom, naglaeno se bavei upravo drugim sreditem.
Koristite stezanja perineuma i donjeg abdomena da biste pospjeili
oslobaanje; to moe biti od velike pomoi. Sluite se meditacijom i
radom na disanju, da biste u drugu akru unijeli svjetlost i pranu, a
zatim navrle negativnosti protjerajte kroz prvu akru u tlo, u zemlju.
Druga se akra moe pokazati tekom za obradu, jer su naa seksu
alna potiskivanja jako dobro zatiena pravim bedemima - toliko
vrstim, da mislim kako su to i glavni razlozi za sve probleme s ko
jima se uope susreemo na ovom podruju.

Dok radimo s ovim sreditem, nae e se elje pojaati, a na

povrinu e isplivati nevjerojatno razliite vrste osjeaja. Niti jednu
od svojih elja ili osjeaja ne trebamo prezreti; upravo to ih je i natje
ralo da se toliko duboko prikriju i zatite. Moramo ih prihvatiti i isku
siti, ne djelujui na njih, jer su u ovom stupnju jo uvijek prisilne.
Prihvatiti, ali ne djelovati na njih - u tome postoji profinjena razlika,
ali zato i - kritina.
Prihvatite, ali ne utjeite na svoje
prisilne seksualne nagone
Ve smo postali gotovo pretplaeni na pomisao, da se seksualni
nagoni moraju zadovoljiti odmah, taj tren. Meutim, stvarnost, pa ak
i u najboljim okolnostima, ne doputa uvijek trenutano zadovoljenje
naih seksualnih potreba. Tada se osjeamo prevarenima. Osjeamo da
ne dobivamo ono, to je nae prirodno i normalno pravo. Razvijamo
procjenjivaki stav o seksualnim pobudama, podsvjesno ih prezirui,
jer nam se ini da sa sobom nose vie frustracija, nego uitaka. Poi
njemo ih suzbijati ve i pri prvim njihovim nagovjetajima, suzbijajui
istovremeno i osjeaj seksualne frustracije. Na taj se nain suzbijeni
materijal gomila, a mi postajemo - blokirani i kompulzivni.
Mogu postojati i drugi naini, na koje zapoinje suzbijanje seksu
alnih pobuda, ovisno o naoj osobnoj povijesti. No, ono to je pritom
vano nije pitanje, zbog ega to radimo, ve je vano priznati da je
upravo to ono, to nam se dogaa. Intelektualno razumijevanje
uzroka ovih suzbijanja malo e nam pomoi da konano izmijenimo
obrazac suzbijanja. Taj se obrazac ustalio na naoj podsvjesnoj ra
zini, a odrava ga energija svega dosad suzbijenog. Dosegao je toku
potiskivanja, onu na kojoj suzbijamo posve nesvjesno, niti ne znajui
za to. Rad na osjeajima frustracije dozvanima u svijest, dovest e i
do njihove konane integracije.
Ono to valja priznati, to je zbilja, u kojoj se seksualno ispunje
nje stvara i dolazi u ravnoteu kroz seksualnu napetost. Odbacujemo
i suzbijamo ovu napetost, stvarajui blokade. Dio naeg odbacivanja
uzrokovan je snanom prirodom seksualnih nagona, posebno kod
mukaraca. Odbacujui svoju seksualnu napetost, zapravo joj poku
avamo pobjei. Srljamo u potjeru za seksom zbog njega samog,
umjesto da u njemu gledamo sredstvo kojim emo podijeliti i spojiti
vlastitu energiju s energijom voljene osobe.

Ako ste prihvatili i iskusili seksualnu napetost ne utjeui na nju,

sposobni ste i za sutinske promjene u vlastitoj energiji i osobnim
obrascima rasta. Moe vam se uiniti da se time mnogo trai od vas, a
i trai se. Samo bi oni, koji su se posvetili osobnom rastu i vjebama,
eljeli proiriti svoja iskustva i na takav pristup, koji dovodi do logi
nog zakljuka, da su u to ukljuena i znaajno duga razdoblja seksu
alne apstinencije.
Majstori Istoka vrlo su dobro shvatili ezoteriku psihologiju
celibata. Oni nauavaju, da se energija seksualnog nagona (budui
da je on sam prihvaen, ali se na njega nije djelovalo ni na koji nain)
gomila sve do toke, u kojoj prelazi u ostale akre, te im slui za
podsticanje njihova pobuivanja. Tako se seksualno sredite inte
grira, i postaje glavno izvorite energije potrebne za cjelovitu osobnu
preobrazbu. Ova promjena seksualne energije osnova je svih napre
dnih teajeva joge, no ne bi se trebala primjenjivati sve dok osoba ne
bude spremna za to, kad joj se otvore svi putevi u tijelu, tako da ener
gija uistinu moe krenuti prema gore, umjesto da se ukotvi u drugoj
akri.
Obinim rijeima reeno, prihvatiti, ali ne i djelovati na, znai,
da doputamo seksualnoj pobudi da postoji, da ak i sudjelujemo u
seksualnom inu, ali ne doputamo da doe do orgazma. Na prvi se
pogled ini, da je guenje orgazma najvei problem u svemu tome, no
nije tako; jer, nagomilana se seksualna mo ipak oslobaa, ali - u vis,
prema drugim, viim akrama, umjesto prema van, kao uobiajeni
orgazam. U grani joge poznatijoj pod nazivom Tantra, u aritu je
nadziranje i preoblikovanje seksualne snage u energiju Kundalini.
Preoblikovanje se olakava posebnim za to namijenjenim vjebama,
koje ukljuuju joga poloaje, disanje i zahvate. Glavni zahvat, kojim
se razbija i raspruje seksualna energija je stezanje perineuma, pa se
zatim iz drugog sredita usmjerava u ostala, via sredita. U svojim je
nadahnutim djelima i knjigama uitelj Mantak Chia ovaj predmet
dobro pribliio svima, koje je to zanimalo. A iz njegove slave i
omiljenosti zakljuujemo, da je bilo mnogo vie zainteresiranih, no
to se uope i moglo oekivati.
U svemu je tome najvanije, da osjeaj prvo treba prihvatiti, a tek
potom donijeti odluku da se na njega ne djeluje. Mislim da mnogi.
koji se bave duhovnou, ine sljedeu pogreku: u ime celibata su
zbijaju svoje seksualne nagone, pa ak i kad ne misle da to ine.

Nagone moramo prihvatiti namjerno i svjesno, ak ih i veliati, samo

ne i pokuavati utjecati na njih. Prisilni se seksualni nagoni rjeavaju
kao i bilo koji drugi integrirani osjeaj. Nakon nekog vremena,
vjerojatno e se energija podii na viu razinu u tijelu i bez da je na to
prisiljavamo. Ako se nagoni ne prihvate, energija se nee podii u vi
e akre. Jer, suzbija se i zadrava u drugoj akri.
Znam da ova promjena, preoblikovanje seksualne energije, nije
neto na to biste ve sad mogli biti spremni, no i sama spoznaja o
tim mogunostima moe utjecati na va stav o potrebi trenutnog
zadovoljenja seksualnih pobuda im se pojave. Dodat u tome i slje
dee: kad se seks jednom integrira te se uspostavi celibat, seksualna
frustracija kao da isparava, nestaje. Nema vie osjeaja neprekidne
frustracije, a pogotovo se ne javlja potreba za uobiajenim seksual
nim oputanjem. Umjesto toga, nastupa osjeaj prepun radosti zbog
osloboenja od robovanja seksualnim napetostima. S druge strane,
jo se uvijek moemo uputati u seksualne aktivnosti bez postizanja
uobiajenog orgazma, ali bez imalo prisile. To je kao kad biste posje
dovali sve ono najbolje iz obaju svjetova, o kojima govorimo.
Iz vlastitih iskustava i istraivanja vezanih uz ovo podruje,
otkrio sam da mi je trebalo svega nekoliko tjedana da bih nadiao po
etnu frustraciju zbog toga, to se sakupljena energija nije oslobaala
uobiajenim putem. Jer, ona bi tada krenula sve do vrha moje glave,
gdje bih osjetio stvaranje pritiska, a zatim bi se vratila na nie, u moje
tijelo. Nakon nekoliko sam mjeseci ve osjeao posvemanje, ogro
mno osloboenje seksualne napetosti u donjem abdomenu, u pod
ruju druge akre.
No, to se dogodilo tek nakon to sam dopro do toke potpunog
prihvaanja svojih seksualnih pobuda, koje bih osjetio. Prije toga, bio
sam uvjeren da sam ih ve prihvatio, ali - nisam; nesvjesno sam se
opirao ovom prihvaanju. Do osloboenja je dolo jednog dana dok
sam izvodio joga poloaje, i kao Promatra istovremeno pratio ra
anje svog seksualnog nagona. Tada sam doivio potpuno prihvaa
nje, proivio itav taj osjeaj, gotovo istodobno osjeajui i oslobaa
nje svoje suzbijene seksualne napetosti. U njoj su bile sadrane i one
seksualne napetosti, ijeg postojanja do tada nisam niti bio svjestan.
Olakanje, koje sam u tom trenutku osjetio u akri, bilo je golemo.
U tom sam jednom jedinom iskustvu proistio velik dio suzbi
jenog materijala, koji se prikrivao u mojoj drugoj akri. Za mene je

poelo ono glavno, veliko iscjeljenje, kroz koje je seksualna energija

potakla na rad moja via sredita. Tada sam krenuo i u razdoblje pro
iavanja solarnog pleksusa, a zatim se nastavio probijati kroz suz
bijene negativnosti tog sredita.
Veina nas je nagomilala suzbijene materijale u drugom sreditu.
Stoga ga je teko obraditi bez uobiajenog seksualnog olakavanja.
Pa i suzbijanje samo po sebi blokira energiju da se podigne, te krene
u vie akre; zato nam kao jedini izlaz i preostaje njeno oslobaanje
putem orgazma. Zaponete li s radom na ovom sreditu, vae e se
iskustvo sa seksom postupno mijenjati. Uveat e se vaa sposobnost
uivanja u seksu, i to bez imalo prisile i onih bivih prisila, ali e se
isto tako uveati i sposobnost uivanja u ostalim, s drugom akrom
povezanim podrujima - u hrani, alkoholu ili drogama. Obraujete li
neku od navedenih supstanci, moete se njome baviti na posve isti
nain kao i sa seksom.
INTEGRIRANJE SRDBE
Srdba je nain izraavanja neintegrirane tree akre, sredita
Moi. Istovremeno postoji i velika vjerojatnost, da je to i osjeaja
koju najee projiciramo. Jer, neprekidno izbjegavamo vlastitu od
govornost za ljutnju koju osjeamo, mislei da su je uzrokovali oni
oko nas. Neprestano okrivljavamo druge, odbacujui time sebe.
Ne pokuavajte mislima
rastjerati svoju srdbu
Za srdbu ne postoji neka razumna osnova. Ona se ne moe nad
zirati tako, da prvo intelektualno utvrdimo to je to, to nas je raz
ljutilo, te da zatim pokuamo izmijeniti svoju reakciju reprogrami
rajui bilo sebe, bilo one oko nas. Razumne vrste terapije, u
kojima nastojite izmijeniti sadraj svojih reakcija i poticaje za njih,
mogu biti provjereno opasne. Koristite li razuman pristup, pa vam
se ini da je i uspjean, znajte da ste tek iznova suzbili svoju srdbu,
te da e se iznova pojaviti, ali u neko drugo vrijeme.
Neuobiajene koliine neije srdbe prepoznajte uvijek kao suz
bijenu energiju. Ona se mora osloboditi na energetskoj razini. Odgo
vor ne lei u reprogramiranju. Jer, ono zapoinje pretpostavkom,
da se srdba - mora izbjei; stoga je ve od poetka osueno na pro
past. Srdbu moramo prihvatiti, da bismo je mogli i proistiti.

Moda ste takoer ve iskusili i ono, to bismo mogli nazvati

uobiajenim koliinama ljutnje; to ne ukljuuje suzbijene energije,
pa nije onako snaan osjeaj, kakav je suzbijena srdba. Integrativni
postupak je najbolje sredstvo koje poznajem za rjeavanje obiju vrsta
- uobiajene ljutnje, i neuobiajene srdbe.
Ve smo govorili o tome, koliku nedjelotvornost i samodestrukciju sadri u sebi ideja o istresanju srdbe na one, koji nam se ine
njenim uzronicima. Integrativni postupak, disanje i rad s tijelom
oslobaaju srdbu vrlo djelotvorno, a da pritom ne otuuju od nas
osobe koje nas okruuju.
Koristio sam srdbu kao primjer tijekom rada na ovoj knjizi zato,
jer predstavlja toliko rasprostranjen problem za sve nas. Prijeimo
stoga stupnjeve integracije, s posebnim osvrtom na srdbu:
1. SVIJEST. Posjedujte svoju srdbu. Shvatite da vam ono, to
vas je razljutilo, naprosto donosi vaa vlastita suzbijena
srdba. Nema nekog objanjivog razloga zbog ega odabire
mo da budemo bijesni, ali naa podsvijest koristi ovu priliku
da bi se projicirala, i proistila samu sebe.
2. PRIHVAANJE. Prekinite s unutarnjim opiranjem svojoj
srdbi. Nemojte misliti da ste je uspjeli izbjei. Prihvatite je,
ali ne djelujte na nju, i nemojte je okrivljavanjem drugih ras
prostirati daleko izvan sebe, u sam Svemir. Ako okrivljujete
ili napadate druge za koje vam se ini da su vas razbjesnili,
odbacujete sami sebe, i iznova samo suzbijate srdbu koju
osjeate.
3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE. Predajte se iskustvu ljut
nje. Osjetite je u svom tijelu, osjetite pokretanja te snane
energije. Ako je mogue, iskoristite one joga poloaje i rad
na tijelu kojima se djeluje na solarni pleksus. Osjetite svoju
srdbu, u trenutku u kojem nastaje, bez ikakvih misli o tome
kako da je promijenite. NASTAVITE DISATI.
4. PREOBRAZBA. Ukljuite u rad svog Promatraa tako, da
se usredotoite na svoje Tree oko. Dopustite energiji srdbe
da pronae svoju vlastitu ravnoteu. Dopustite da vam ishod
usmjerava vae vie Ja. Dopustite da se dogodi promjena na

unutarnjim psihikim razinama, bez vae svjesne namjere ili

znanja o tome. Ljutnja e se ovaj put razrijeiti a ne suzbiti,
pa e spontano doi do stvaralake promjene.
Predstavlja li srdba i vama problem, morate prihvatiti da e vam
trebati neto vremena kako biste sebe iznova doveli u ravnoteu.
Nauite kako raditi sa srdbom tijekom meditacije; stei ete sposob
nost da to uinite i tijekom samog sukoba.
U jednom sam razdoblju svoga ivota, osjeao nailazak
nevjerojatnih valova srdbe kad bih sjeo i meditirao. To mi je ak ometalo meditaciju, pa bih zbog toga postajao ljutit. Tada sam shvatio
da se to moja podsvijest proiava, te da jednom, kad se pripremim
za meditiranje, neu vie pokuavati promijeniti bilo to u svojoj
okolini, sve dok se moja meditacija ne dovri.
Sjeo bih. Telefon bi zazvonio, a automatska tajnica ne bi bila
ukljuena. Susjedi bi zapoeli glasno sluati glazbu dok su moji pro
zori zjapili irom otvoreni. Moja bi maka stala grepsti po vratima, i
zahtijevati da je pustim van. Tapetar iz mog susjedstva zapoeo bi
svoj svakodnevni rad - eki bi stao odjekivati, i tako redom. Sve se
to dogaalo nakon to sam se preselio na obalu mora, da bih pronaao
svoj mir, udaljen od gradske vreve.
Tijekom tih meditacija, oslobaao sam ogromne koliine srdbe.
Mnogo mi se puta tijelo poinjalo ak i tresti, drhtati, no ne bih odu
stajao od njena proivljavanja. Kriza bi ponekad potrajala i do dese
tak minuta, dogaajui se i vie puta tijekom nekoliko mjeseci.
Shvatio sam, da ja osobno privlaim ovakvu vrstu dogaaja, a zatim
reagiram na njih kako bi se proistili. Nije mi bio potreban stres
gradskih ulica, da bi me izazvao; sam sam se pobrinuo za dovoljno
izazovnih situacija. Srdba se proiavala jer se ipak vie nisam
nalazio u stresnom, ve u zdravom okruenju. Postupno se moja
meditacija poela smirivati. Moda ete i vi morati proi kroz neko
slino razdoblje, u kojem ete moi zapoeti s proienjem srdbe,
ili neke druge snane osjeaje. Obradite li ono to se proistilo, mo
ete postii trajnu promjenu na tom podruju.
Srdba nam dolazi iz sredita Moi. Ljutimo se zato, jer nismo
integrirali nadopunjujue strane podvojenosti Moi; nau sposobnost
nadziranja, i nau bespomonost. Odbacujemo bespomonost i lju
timo se kad naa mo - u stvarnosti naa djetinja, nedozrela udnja

da budemo svemoni - postaje ugroena. Moramo prihvatiti da u na

ma postoji ta udnja, ali i da smo najvei dio vremena naprosto bes
pomoni i bez mogunosti ikakva upliva na toliko toga to nas okru
uje; jer, u stvari je upravo ova bespomonost osnova za na osjeaj
moi. Zbog svega toga se ljutimo, pa u naem trenutnom stupnju
rasta niti moemo, a niti znamo kako to rijeiti.
Kad se sredite Moi jednom integrira, jo uvijek ete doivlja
vati bljeskove ljutnje dok ete uvjebavati svoju volju. Ona e se
rijeiti i brzo protutnjati ako joj se ne opirete i prihvatite je. Kad inte
gracija u tom sreditu sazrije, osjetit ete osobnu mo, uravnoteenu
s predavanjem svojem viem Ja, jer kad svjesni ego nije sposoban
djelovati, tada nae vie Ja preuzima nadzor. Shvativi to, uspjet ete
integrirati izraavanje i svoje osobne, a i one vie volje. No, ne poku
avajte intelektualnim putem doprijeti do ove spoznaje. Obradite
svoju ljutnju, i proistit ete se.
Druga pitanja, takoer usko vezana uz sredite Moi, bila bi pita
nja vienja samoga sebe, samopotovanja; openito, potrebe za nad
ziranjem, te potrebe za pruanjem znaaja vlastitom ivotu. Osjeate
li pritisak na ovim podrujima, nemojte dopustiti da vas taj osjeaj
prisilno motivira. Obradite ove pobude, pribliite ih razumnim razi
nama, a svoje odluke donosite imajui na umu svoje stvarne, a ne
prisilne potrebe. Zatim, nemojte preispitivati je li vae trenutno sagle
davanje vlastitih potreba onoliko stvarno, koliko bi to moglo biti.
Jer, vae se potrebe ipak mijenjaju tijekom ivota. Ima mnogo stvari
koje bismo tek trebali uiniti, izlaui se mogunostima da iz njih
poneto i nauimo. inimo ih, pa ih potom nadilazimo. Pronaite
svoje prave, istinske ciljeve, i nemojte se bojati slijediti ih.
INTEGRIRANJE ODNOSA
Odnosi potpadaju pod sredite Srca. Imamo izvornu potrebu za
odnosima svih vrsta: da budemo dio zajednice u kojoj ivimo, da ra
dimo s drugima, da budemo intimni. Odnosi su vani i zato, jer dru
gima slue kao zrcalo, odraavajui nae suzbijene osobine i potiui
na rast.
U naem smo drutvu naroito razvili prisile vezane uz jednu
zasebnu vrstu odnosa - romantinu ljubav. Tragamo za partnerom;
gladujemo za intimnom vezom, no zadovoljenje te gladi i preesto
nam izmie. Moe li se ova potreba uope ikada i istinski ispuniti?

Vjerujem da moe, ali tek ako joj pristupimo na pravi nain.

Postoji stvarna potreba da budemo s nekim, ali i potreba da budemo
sami. Meutim, kad postanemo kompulzivni tragajui za takvim od
nosom, sami sebe sputavamo pri ostvarenju jedne iskrene i cjelovite
veze.
Kad su nai osjeaji vezani uz ljubavni odnos neintegrirani, po
kuavamo izbjei samou na sve mogue naine. Jer, tada se osje
amo depresivno, prepuni smo straha i tako redom. Tragamo za uenim odnosom, uvjereni da e on predstavljati pravo rjeenje za
nae osjeaje koji nas ine nesretnima. Postajemo ovisni o njemu, pa
ak i kad nam ne prua ono to smo oekivali. No, ako je potreba za
odnosom integrirana, tada je naa samostalnost u ravnotei s njom.
Nema prisila; jednako cijenimo i vrijeme koje provodimo sami, kao i
vrijeme provedeno s drugima.
Vjerojatno nije pogrena pretpostavka, jer jo uvijek ni sami
nismo do kraja prosvijetljeni, da e veina naih ljubavnih veza imati
ovisniku narav, usprkos naim najboljim namjerama. To i nije neki
naroit problem, moemo li prihvatiti i patnju koju ovisnost sa so
bom neminovno donosi.
Jer, patnju osjeamo uvijek kad se javi bilo kakva opasnost koja
ugroava predmet nae ovisnosti, pa ak i kad je on tek privremeno
odsutan; to je ujedno i najjednostavniji nain za utvrivanje posto
janja ovisnosti. Moete uvjeravati koga god elite da je vaa patnja
opravdana, zato jer se radi o vaoj posve uobiajenoj potrebi, ili zato
jer je va partner bio neuviavan. Moete do beskraja racionalizirati
svoje potrebe, no na kraju se sve svodi na to, da ste ipak postali
ovisnik. Nadalje, tako privlaite upravo onu vrstu osoba koje e iza
zvati posvemanju uzburkanost svih vaih nesigurnosti. Takva je
sutina karme. Nai ete se vezani upravo uz one, koji e vas uiniti
svjesnim vaih ovisnosti; zato ste ih, uostalom, i odabrali.
Uvijek kad osjeate patnju u svom odnosu, bila ona u obliku
nesigurnosti, seksualne frustriranosti, srdbe ili usamljenosti, morate
se prisjetiti da ste vi sami odgovorni za tu patnju, jer se radi o vaim
vlastitim suzbijenim energijama koje tako izbijaju na povrinu. A
izbijaju uvijek, kad vam partner uskrati sve one osobine ili ponaanje
o kojem ste ovisni i koje vam omoguuje da nastavite suzbijati svoju
patnju. Uspijete li se toga prisjetiti, omoguit ete svojoj vezi da se
odri, i neete vie druge okrivljavati zbog nje.

Koristite svoj odnos

kao sredstvo za rast
Iskoristite li odnos da biste utvrdili o emu ste u stvari ovisni, on
e se pretvoriti u najmonije sredstvo vaeg osobnog rasta. No, ako
pritom okrivljavate drugu stranu, do rasta ne dolazi, a sam odnos
propada i umire.
Ovdje nam pomae i malo filozofskih nazora, te shvaanje da
svoj ivot i ivimo zato da bismo uili. Takoer e pomoi i svijest o
tome, da je ivot i vie no samo jedno putovanje ovim svijetom u na
em sadanjem tijelu.
Zapravo, primijetio sam da je obino velik dio vremena koje pro
vodimo u naim odnosima - skladan, osim jednog manjeg postotka
koji se, recimo, kree izmeu 10% i 30%. Ako i va odnos odgovara
ovom opisu, moete smatrati da je savren. Bit ete sretni veinu
vremena, a kad se pojave ona druga, runa vremena u njemu, moete
se povui u sebe i radom na sebi pronai prave razloge za njih. Tada
e vaa veza postati va glavni zgoditak.
Na ovaj se nain veza moe i odrati i sauvati. Nema savrene
veze, jer niti mi nismo savreni. Odnos nam slui kao zrcalo za vla
stite nedostatke i nesavrenosti. Kad se u njemu pojavi nesklad,
moramo ga poeti obraivati postupkom. Trebamo postati svjesni, i
preuzeti odgovornost za svoju reakciju - radi se samo o naim vla
stitim ovisnostima, koje se osjeaju ugroenima. Moramo prihvatiti
svoju patnju bez opiranja i bez okrivljavanja. Moramo je iskusiti,
shvaajui da tako radimo na proienju vlastitog suzbijenog mate
rijala. Doi e do preobrazbe. Drugi e bez greke otkriti i osjetiti
koliko smo se izmijenili, pa e se i sami zauzvrat izmijeniti. Nema po
trebe za bilo kakvim borbama, raspravama, razjanjavanjima, svaa
ma ili uvjeravanjima. Sve nas to vodi tek do poraza nad samim so
bom, jer i ako pobijedimo - izgubili smo; a naa se ovisnost nastavlja.
Meutim, teko je odrati savrenstvo prihvaanja, kad se nae
mo oi u oi sa stresovima koji se tijekom odnosa neprekidno pona
vljaju. ak i kad za to preuzmemo odgovornost, i kad obraujemo,
nailazimo na toku kad moramo rei dosta. Moramo povui ra
zumnu granicu ravnotee izmeu obrade postupkom i sukobljavanja.
Ne smijemo iskoristiti integrativni postupak kao izgovor za odrava
nje jednog loeg odnosa, za podnoenje neke loe situacije ili kao

opravdanje za vlastite nesigurnosti. Ako obrada postupkom nije

dovela do preobrazbe, a naa je toka tolerancije sve blie, moda
treba raspraviti o svojim osjeajima, ukoliko to ve niste uinili, bez
meusobnog okrivljavanja, otprilike ovako: Kad ti uini to i to,
izaziva moje osjeaje
. Bi li to mogao uiniti na neki
drugi nain? Ako nam partner nije u stanju izai u susret, a uistinu
smo dosegli svoju toku tolerancije, ili nas nastavlja okrivljavati,
iako smo ve preuzeli vlastitu odgovornost, takvu bi vezu moda va
ljalo okonati i ostaviti iza sebe.
Ovisnost o odnosu moe se javiti na bilo kojoj razini naeg bia,
kao na primjer u Sigurnosti, kad ovisimo o drugima radi njihove
materijalne podrke; u Moi, kad nadziremo ostale, jer tako od njih
pribavljamo energiju; u Srcu, kad nastojimo pobjei usamljenosti.
Od svih tih ovisnosti, ini se da je najopravdaniji bijeg od samoe.
Moda e vam biti teko shvatiti, zbog ega elju za odnosom s
nekim, da bismo olakali svoj osjeaj usamljenosti, nazivam ovisno
u, kad to nije ono emu odnosi slue?
Pitanje samoe je ono, s kojim se svi mi moramo suoiti. Treba to
i shvatiti, jer ovisni jesmo, i ma koliko vremena proveli s drugima, pa
ak i s onima najvoljenijima, time ne uspijevamo ukloniti svoju
usamljenost. Novosti i uzbuenja koja sa sobom donose nove ljubavi
i veze, posebno ako su i seksualne naravi, privremeno uutkavaju tu
samou u nama. No, ve nakon nekog vremena vie nemaju isti ui
nak, i usamljenost se vraa u na ivot na velika vrata. Tada moemo
krenuti u potjeru za sljedeim odnosom, ali nastavljamo suzbijati
svoju usamljenost, postajui u svojim vezama sve povrniji, sve sklo
niji iskoritavanju drugih. Na kraju, naa e nam karma sama pri
rediti situaciju namijenjenu tome, da nas jednom zauvijek naui kako
se od usamljenosti ne moe pobjei.
Ako niste razvili svoju sposobnost za ljubav prema sebi, bit ete
usamljeni bez obzira s kim se trenutno nalazite. Neete znati kako
prihvatiti ljubav koju vam drugi nude, pa ak i kad vas iskreno vole.
Moda ste i sami to iskusili, u obrnutom smjeru - moda ste ve
voljeli nekoga tko nije znao prihvatiti vau ljubav, jer sam nije stupio
u dodir s ljubavlju u samom sebi.
Integriranje samoe jedini je put, za koji pouzdano znam da izvr
sno djeluje na sve ovo. Integriranje patnje, osjeaja izoliranosti, od
vojenosti koju osjeate - sve e vas to na kraju dovesti i do konane

preobrazbe, pa svoju ljubav vie neete doivljavati kao bolnu. Bolna

je sada, jer smo razvili naviku suzbijanja tih osjeaja. Kad se oni jed
nom integriraju, dobivate osjeaj osobne snage, u svojoj se nutrini
osjeate cjeloviti, odabirete boravak meu drugima zato da biste s
njima podijelili sebe i svoju radost, a ne vie u nadi da ete meu nji
ma pronai svoj spas, sreu i mir. Osloniti se na samog sebe - to je
zadaa, koju i sam moram s vremena na vrijeme iznova nauiti. Kad
se god osjeam tuan, pa potraim prijatelja zbog podrke ili da bih
se osjetio sretnijim, nikada u tome ne uspijevam. To me uvijek pod
sjeti da moram uroniti u sebe, i dobrodolicom pozdraviti sve osje
aje na koje tamo naiem.
U sreditu naeg Srca nalazi se ogromna potisnuta tuga. Gura nas
u prisilne odnose svih vrsta. Moramo pronai vremena i spustiti se u
to svoje podruje tuge, proivjeti je, prestati je izbjegavati ili joj se
opirati. Tugu obraujemo samo iz poloaja Promatraa. Tako moe
mo iskusiti emocionalni vrhunac u samoj njenoj preobrazbi; ulazimo
u ekstazu emocionalne patnje. Njoj treba pristupiti na nain, vrlo
slian onome kojim se obrauje depresija - kao mogunosti za vlasti
to iscjeljenje i unoenje energije. Kad se posve predamo izlijeenju,
pobuujemo ekstazu.
Moda emo neto bolje shvatiti prirodu usamljenosti, posta
nemo li svjesni dinamike seksualne cjelovitosti. Obino se osjeamo
nepotpuni, ako nismo u bliskoj vezi s nekom osobom suprotnog
spola. Kad ostvarimo takvu vezu, u nama se javlja osjeaj pseudo
cjelovitosti, potpunosti. No, pravi osjeaj potpunosti je upravo ono,
to moemo pronai u svojoj vlastitoj nutrini, zahvaljujui osobnom
rastu koji na kraju postiemo duhovnim vjebama, o kojima smo
dosad raspravljali. Znam da je to mogue, i to ne samo zbog svog
osobnog rasta koji sam njima uspio dosegnuti. Nisam vie onoliko
kompulzivan u ljubavnim vezama koliko sam to nekad bio. Imam
mnogo vee sposobnosti da se osjeam potpunim i zadovoljnim, pa i
kad ostanem posve sam.
Unutarnju seksualnu cjelovitost doseemo integriranjem polari
teta suprotnog spola u sebe. Svi mi u sebi nosimo svoj enski i muki
dio. No, uvjetovali smo se tako, da u sebi zatomljujemo onu stranu
koja je suprotna naem spolu, pa sada u vanjskom svijetu tragamo za
njom ili njim. Privui e nas one osobe, koje mogu nositi nau pro
jekciju mukog ili enskog, koju nosimo u sebi. Jung je ovo nazivao

pitanjima onime i animusa. Mislim da je to jedno od glavnih podru

ja, u kojima se napreduje prilikom rada na sebi.
Integriranje tog drugog spola koji nosimo u sebi, od sutinskog je
znaaja, jer nas naa projekcija na partnera nikada ne zadovoljava do
kraja. On nikad ne postaje slian onom idealu; uostalom, na bi se
osobni rast ograniio kad bi mu partner bio posve slian. Kad uoimo
raskorak izmeu onoga to projiciramo i stvarnosti, prestajemo biti
zaljubljeni. Sami smo stvorili objekt svoje ljubavi, reagiramo na svo
je vlastito djelo i osjeamo veliku patnju kad doe do tog loma, koji
je neizbjean. Prihvatimo li patnju, rjeavamo se svoje sklonosti da
projiciramo na drugoga. Stupamo u dodir sa suprotnim spolom pri
krivenim u sebi. Pronalazimo cjelovitost i ljubav prema sebi. Otkri
vamo, da se toliko opjevana i sanjana, naa srodna dua, nalazi u na
oj nutrini.

Dok se otvaram sebi, gledam dublje no to sam

gledao ikada ranije. Preuzimam odgovornost za
osjeaje te prihvaam i one koje sam
oduvijek odbacivao, jer su bili isuvie
bolni. Ulazei sve dublje u samog
sebe, predajem se svom viem Ja,
te zapoinjem duboku i trajnu
preobrazbu.

14. Otvaranje prema sebi

Prilikom savladavanja bilo koje od vjetina, postoji vrijeme u
kojem nam pomo osobnog uitelja moe biti od velike pomoi. Iako
sam se trudio predstaviti vam osnove integrativnog postupka na ta
kav nain, da bih vam omoguio njegovu primjenu u obliku samoterapije, moglo bi se pokazati korisnim, kad biste pronali savjetnika
upuenog u naela o kojima smo govorili, kako bi vam pomogao
barem u samim poecima rada na sebi. Ovo se posebno odnosi na sve
one, koji ranije nisu bili izloeni iskustvima s unutarnjim radom. A
ako ve posjedujete ranija iskustva, tada vam vjerojatno nee biti
potrebna nikakva pomo izvana.
Rado bih se osvrnuo na neke primjere iz svog rada s klijentima,
da bih vam pruio uvid u pristup koji imam prema savjetodavnom
odnosu, te dublji uvid u sam Integrativni postupak. Mislim da e vam
biti dovoljno pouni i od pomoi, a naroito kad zaponete ulaziti u
svoja osobna pitanja.
U radu s klijentom, moj se pristup poneto razlikuje od onog
uobiajenog u praksi terapeuta. Naime, pokuavam djelovati vie kao
savjetnik a manje kao terapeut; nastojim posve smanjiti emocionalnu
ovisnost klijenta o meni. Ne nalazim se s njim zato da bih prvenstve
no na sebe primio njegove projekcije, iako dobro razumijem mo
ovog pristupa, pa i to, da je ak do odreenog stupnja i neizbjean.
Minimalizacija emocionalne ovisnosti klijenta takoer mi pomae u
smanjenju protuprijenosa, kojim bih se i sam vezao uz rezultate te
rapije i postao ovisan o njima (sluaj, za koji mislim da se dosta esto
pojavljuje meu terapeutima).
Umjesto toga, ve od samog poetka uim klijenta da svog
terapeuta, gurua ili uitelja, te prihvaanje, pronae u svojoj nutrini.

Moja mu energija izlazi ususret, podupirui njegovu usredotoenost

na osobna unutranja dogaanja. Naime, smatram da bi ohrabrivanje
njegove emocionalne ovisnosti dovelo uglavnom i jedino do same
emocionalne ovisnosti, a to bi znatno usporilo i uspjeh same terapije.
Ne mislim pritom da je emocionalno ovisna terapija u cijelosti pro
maaj, jer za mnoge je upravo ona sutinski korak. Radi se samo o
tome da je moj rad, kako ga nastojim oblikovati, usmjeren na upui
vanje u samoterapiju, samoiscjeljenje i samopomo, a ne prvenstve
no na to, da klijentu prui podrku u bilo kojem drugom smislu.
U sluajevima koje u vam opisati u nastavku, ukratko sam saeo
i one astroloke imbenike, koji su mi znatno pomogli da bih postavio
dijagnozu, te za svakog pojedinog klijenta mnogo bre utvrdio kojim
se zapravo obrascima slui; namijenjeno je onim itateljima koji se
razumiju u astrologiju i zanimaju za nju. A ako ne pripadate takvima,
moete naprosto zanemariti stranice koje e uslijediti.
SANDY
Sandy ima 32 godine, vrlo je privlana ena s osobnou prepu
nom arma i velikim darom za lako i brzo sklapanje prijateljstava.
Nije se uspjela skrasiti niti u jednoj vrsti posla koji je iskuala po
zavretku studija, a uzdrava se obavljajui administrativne uredske
poslove. Na traganje za savjetovanjem, natjerao ju je itav niz kriza
koje je doivjela u svojim romantinim vezama. Dolazila je na tera
piju jednom tjedno otprilike tri mjeseca, te nakon toga jednom mje
seno sljedeih osam mjeseci, a i danas se pojavi, ali mnogo rjee.
Jednom sam se sreo i s Richardom, ovjekom s kojim je bila najdue
u vezi; gotovo 6 godina.
Sandy je bila prepuna emocionalnih suzbijanja i teak ovisnik.
Troila je velike koliine alkohola i droga, a bila i oito sklona seksu
alnim lutanjima. Nije imala pojma o tome da se radi o ponaanju
uzrokovanom odbacivanjima same sebe, te da je u sve opisano uro
nila titei se zapravo od vlastitih bolnih osjeaja. Velik dio naeg
vremena, proveli smo nadvladavajui njene otpore prema ideji da
neto nije u redu s njenim ponaanjem. Jer, smatrala ga je tek dobrom
zabavom, gotovo rekreacijom.
Sandyna astroloka karta pokazala mi je sljedee stresne ele
mente: Saturn gotovo dodiruje Mjesec (vrlo blizu) u dvanaestoj kui.
To mi je odmah predstavilo njenu depresivnu i emocionalno blokiranu

prirodu, kojoj je ishod bio - velik strah od intimnosti, bliskosti. Sa

turn, planet straha i ogranienja, blokirao je planet osjeaja, Mjesec.
injenica da su se oboje nali u dvanaestoj kui, jo je vie uveala
podsvjesnu prirodu njenih osjeaja, ukazujui na snano potiskivane
okolnosti. Strah od osjeaja, kao i sami osjeaji, kakav je bila i njena
depresija, zahtijevali su urno integriranje. Nadalje, odnos Venere i
Marsa pridonio je njenom seksualnom magnetizmu, ali i ukazao na
nedostatak integracije izmeu njene seksualne strane i one strane
pune ljubavi. Zatim, Juno Presjecite u petoj kui pokazalo mije da,
kad god bi zapala u ponaanje kojim bi zapravo poraavala samu
sebe, ili u izbjegavanje vlastitih osjeaja, potraila bi izlaz i bijeg u
ljubavnoj vezi, zabavi ili jednostavno u nedozrelom ponaanju, kao
pravo dijete.
U njenu odnosu s Richardom, podsvjesno je odabrala ovjeka
koji nije isuvie iskazivao svoje osjeaje, tako da se uz njega nije mo
rala osjeati ugroenom. Jer, osoba koja bi previe pokazivala svoju
emocionalnost, bila bi za nju u intimnim odnosima stresna, ukazujui
joj na njen osobni nedostatak emocionalnog dodira sa samom sobom.
U jednom razdoblju njihove veze, doivjela je iznenadnu potrebu
da pobjegne, pa je to i uinila; upustila se u seksualnu avanturu koja
je potrajala tjedan dana, s momkom kojega je tek upoznala. No, usko
ro ga je i odbacila, iako joj je on postao iskreno privren, uzrokujui
mu time patnju i razoaranje. Kad smo istraili ovaj dogaaj, a ja se
potom susreo i s Richardom, na danjem su se svjetlu pojavili doga
aji koji su uzrokovali takvo njeno ponaanje.
ini se, da je oduvijek eljela ostvariti iskrenu i trajnu vezu s
Richardom. O tome su razgovarali ve 6 godina, to je ukljuivalo i
razgovore o djeci. No, Richard se nije bio sposoban obvezati ni na
to, i ostajao bi emocionalno udaljen. Ona nije shvaala da je i sama
ovisna o uzdranosti. Kad se Richard, koji je radio u vlastitoj tvrtki,
konano poeo otvarati prema Sandy, govorei joj da mu je uistinu
duboko stalo do nje, ona je zapala u paniku. Nije mogla podnijeti
izraze stvarnih i iskrenih osjeaja zbog svojih unutarnjih zapreka i
straha od intimnosti, pa je nestala na tjedan dana, gotovo s prvim na
koga je naila, to joj uostalom i nije bio prvi izlet tijekom njihove
veze. Kada je saznao za njenu aferu, Richard je odluio zauvijek
okonati njihovu vezu, duboko povrijeen to je Sandy na takav
nain reagirala na njegovo konano otvaranje u neemu, za to je sam

smatrao toliko znaajnim korakom za sebe - bacivi se u naruje

prvom strancu u prolazu. U tom je trenutku njihove veze, Sandy i
potraila nae sastanke i terapiju.
Iako nije dosad aktivno radila na sebi, Sandy je bila upoznata s
meditacijom, i inila se dovoljno motiviranom da poduzme neke pro
mjene u svom ivotu. to ju je zapravo motiviralo na to, ne znam niti
danas, no inilo se da je konano shvatila, kako njen ivot ide pogre
nim smjerom, te da u njemu nedostaje neto vrlo vano.
Dosta smo vremena proveli razgovarajui o nainima prihvaa
nja sebe, te koliko je za nju samu vano da prihvati i proivi svoje
osjeaje, umjesto da im pokuava pobjei kroz alkohol, drogu ili div
lji seks. Jednom kad je shvatila i sloila se s tim konceptom, mogli
smo zapoeti i s radom.
A on se sastojao od dovoenja njenih osjeaja na povrinu, tako
da bi ih pod nadzorom mogla integrirati. Njen osnovni problem bio je
nevjerojatan strah od samih osjeaja. Morali smo stoga krenuti u taj
osnovni strah, a zatim i u stvarne osjeaje koje je blokirala.
Prvo sam joj do svijesti doveo strah openito. Postala je sposo
bna osjetiti strah, kojeg do tada nije bila svjesna. Uputio sam je kako
da dozove strah, mislei na Richarda, dok to pokuava. Njena je ocje
na odmah bila, da bi to izazvalo straan, uasavajui osjeaj straha.
Opet sam joj ukazao na njen strah, osiguravi pritom da joj postane
jasno kako je posve sigurno i u redu osjetiti ga, da joj se nee dogoditi
nita to bi je ozlijedilo, i da se ne treba bojati straha, ve samo biti uz
njega i promatrati ga. Uspjela je uz moju pomo ui u svoje tijelo, te
neprekidno disati u korijensku akru integrativnim disanjem, pri
emu bi ponekad disala njeno i smireno, ponekad s naporom, dozi
vajui i izvodei na povrinu svoj strah. S vremena na vrijeme, zatra
io bih od nje da zauzme neki od joga poloaja: Nagib naprijed, He
roja, Most, Rotaciju kuka. Zajedniki smo uspjeli dozvati i probuditi
njenog Promatraa, te doprijeti do straha iscjeljujuom energijom.
Kako je sama posvjedoila, uspio sam je dovesti do osjeaja
ljubavi prema sebi, do ega je dolo nakon to se uspjela suoiti sa
svojim strahom. Sam bih joj pomagao tako, da sam dovodio na
povrinu svoje vlastite osjeaje ljubavi prema sebi i prihvaanje sebe.
Nakon svega etiri sastanka, Sandy mi je radosno objavila, kako mi
sli da poinje shvaati, o emu se radi.

Nakon toga, postupno bi se strah pojavljivao dovodei sa sobom

i druge osjeaje: njeno odbijanje i srdbu na Richarda zbog njegove
nespremnosti na obvezivanje i podrku. Razmotrio sam s njom nain,
na koji je sama privukla upravo ovu vrstu partnera, te na njega sna
no projicirala svoju vlastitu nesposobnost da se iskreno i ozbiljno
upusti u vezu. Zatim smo, opet postupno, uspjeli i u njenoj prolosti kroz okrivljavanja svih i svakoga - pronai razloge, zbog kojih je
poela odbacivati samu sebe, to ju je i sputavalo da oslobodi svoju
srdbu. Shvatila je, da je reagirala na vlastiti strah od intimnosti a ne
na svog partnera.
Doveo sam je do toga da osjeti tu srdbu, usmjeravajui je da
izvri pomak s okrivljavanja drugih na proivljavanje samog straha.
Rekao sam joj da slobodno koristi svoje misli vezane uz Richarda
kao one, koje e u njoj izazvati srdbu, no da intelektualno shvati ka
ko je okrivljavanje bila greka, te da s time treba prestati. Tijekom
drugog mjeseca naih sastanaka stigla je ve do toke, u kojoj je
svom strahu i ljutnji mogla pristupiti bez okrivljavanja, te je zapoeo
znaajan dio njena proienja.
Sljedea velika osjeaja s kojom smo poeli raditi im se ukazala
tijekom tog proienja, bila je njena depresija koja je ujedno sai
njavala velik dio njene motiviranosti za bijeg. Depresija je postala
arite naeg rada tijekom treeg mjeseca; Sandy je u sebi nosila
uistinu ogromne koliine suzbijene energije. Naglasio sam joj kako
se i taj osjeaj treba prihvatiti i proivjeti na nadziran i razuman na
in. Zapoela je pohaati i teaj joge, gdje se ukljuila u jednu ensku
grupu, udaljujui se tako od svojih uobiajenih navika vezanih uz
sadraje druge akre. U isto vrijeme, radili smo s tom akrom jo
vie, diui u nju i dovodei joj iscjeljujuu energiju. Nauila je kako
treba pratiti i promatrati svoju depresiju, umjesto da na nju reagira.
Tijekom ovog razdoblja, Sandy je postala ovisna o naim sastancima.
Nisam je u tome obeshrabrivao, ve sam je samo nastavljao usmje
ravati na pravo arite, na njenu unutranjost.
Istraujui dublje njen odnos s Richardom, pojavio se novi as
pekt. Prilikom mog susreta s njim, Richard je spomenuo kako osjea
da Sandy eli biti isuvie ovisna o njemu u materijalnom smislu i
podrci, gotovo kao da eli da se on prema njoj ponaa kao - otac. Taj
je dojam bio jo i pojaan razlikom u godinama koja je postojala

meu njima (on je bio dosta stariji), a i znatno boljeg materijalnog

stanja. Napomenuo mi je kako se ba ne osjea ugodno u toj ulozi, te
da ak ponekad misli, da ga ona samo iskoritava. Kad sam o tome
popriao sa Sandy, zapoela je uviati postojanje mogunosti da je na
Richarda uistinu projicirala ulogu oca, iako se u poetku bunila i
odbacivala i samu takvu pomisao; uostalom, na isti bi nain nepo
greivo reagirala i kad bi sam Richard pokuavao s njom naeti ovu
temu.
Njen je pravi otac bio alkoholiar, te stoga i emocionalno i dje
latno neprekidno odsutan. Upravo je zato Sandy i privukao takoer
emocionalno udaljen ovjek, koji ju je time podsjeao na biolokog
oca, ime je samo potvrdila svoj raniji odabir, birajui kao partnera
upravo Richarda, u nesvjesnom pokuaju da sve te osjeaje dovede
do stupnja proienja; a ljubavna veza s njim upravo je to i uinila.
Istraili smo i ove osjeaje. Od veze je oekivala da se u njoj
osjea sigurnom, okruena podrkom, no da mora mirno prihvatiti
kad joj Richard ukae na to, kako je neki od njenih zahtjeva nera
zuman, ili da ga naprosto ne prihvaa u vezi kakvu on eli i zamilja;
no, usprkos tome, ona bi se neprekidno odupirala. Stvorila je i pravu
strukturu onoga to se dogaa: njen partner je ne eli podrati. Tradi
cionalni psiholozi rekli bi na ovom mjestu, da je naprosto prenijela
svoj prezir prema ocu koji je nije podravao - na svog partnera, no mi
smo ve naglasili da bi se moglo doi i do jo osnovnijeg uzroka za
to, u njenoj karmi iz ranijeg ivota.
Zatraio sam od nje da prihvati ove osjeaje prijezira prema ocu,
jer joj nije pruao nikakvu podrku. Zali smo u njene osjeaje iz raz
doblja posvemanje ovisnosti, kad je jo bila dijete; regresijom u alfa
stanju i meditacijom stigli smo do njenih najmlaih dana. Iznova je
proivjela svoju ovisnost i iskustvo ogromnog straha koji bi je obu
zimao kad bi je ostavljali posve samu, ili kad bi se otac pojavio pijan
i zapoeo joj dijeliti pljuske. Tijekom itavog vremena, dok je proi
vljavala sve ove dogaaje, neprekidno sam je podsjeao da ne treba
okrivljavati niti sebe niti druge, te da bez okrivljavanja promatra i
ue u osjeaj; da dozove ljubav prema sebi i iscjeljujuu energiju,
kako bi njome obradila patnju zbog svoje naputenosti i samoe,
zbog toga to su je kao dijete tukli.
Tijekom tri naa sastanka radili smo s regresijom. Trei put, po
veo sam je do njenih sanjarija u doba djetinjstva, u vrijeme koje nije

od ovoga svijeta, u svijet snova. Ugledala je sebe kao vrlo mladu dje
vojku, obuenu u laganu plavu haljinicu, na mjestu prepunom sivkastoplavih oblaaka. Vidjela je sebe kao nevinu, njenu, otvorenu i
punu ljubavi. Zatraio sam da u ovu sliku dovede i oca, kako bi s
njim mogla popriati. Ono to se odmah potom pojavilo, bio je oblik
koji nije uspjela na prvi pogled fiziki raspoznati, no mogla ga je
osjetiti kao Richarda, svog sadanjeg partnera. Oinula ju je spozna
ja, da je u njenu ranijem ivotu upravo on i bio njen otac. On sam nije
bio u stanju razgovarati s njom, jer su ga vezivali njegovi vlastiti
lanci, no ona je mogla osjetiti da je on stvarno voli, te da joj eli iz
raziti svoju ljubav, iako je u tome sprijeen. Rekao sam joj da pose
gne za njim.
U tom je trenutku Sandy ula u neto, to mogu opisati jedino
imenom - veliko proienje. Ogromno olakanje zbog osloboenja
tih osjeaja, suze koje su joj oblijevale lice punih dvadesetak minuta.
Fiziki se tresla i drhtala. Drao sam je, i ostavio da nastavi s raste
reenjem, sve dok se nije sama umirila.
Ovakvo oslobaanje osjeaja uvjerilo me, da je njena vizija rekla
istinu - njen joj je sadanji partner uistinu bio otac u nekom od ranijih
ivota. Opet su se nali sada, u ovom ivotu, kako bi razrijeili i
iscjelili svoj odnos. Richard je elio prvi poduzeti taj korak, no Sandy
jo nije bila za njega spremna, pa je reagirala pokuajem bijega.
Kasnije mi je Sandy ispriala, kako je o ovoj naoj seansi razgo
varala s Richardom. Ve je i sam taj razgovor bio ogroman napredak
za njen rast, jer prije toga nikada nije uspjevala uope progovoriti o
svojim osjeajima ni s kim, barem ne na neki smislen nain. Danas
ona i Richard vie nisu ljubavnici, ali su i nadalje ostali vrlo dobri pri
jatelji, uvijek spremni pomoi jedno drugome.
Kad smo Sandy i ja bili pri kraju naih sastanaka, imao sam
dojam da je stigla na prekretnicu svoga ivota. Samu je sebe razumi
jevala mnogo bolje. Vie nije reagirala na svoje strahove ili svoje
projekcije nesvjesno i kompulzivno, a svoje troenje alkohola i droge
posve je stavila pod nadzor. Stekla je pristup radu na samoj sebi,
duboko uvjerenje, da njime napreduje u svom osobnom rastu. Pro
istila je ogromne koliine podsvjesnih negativnosti koje su je drale
pod prisilom. Jo se uvijek javi, kad god joj zatreba pomo u proienju nekih dogaaja ili osjeaja.

JIM
Jim ima 43 godine. Oduvijek su ga zanimala pitanja vie svijesti,
traganje za duhovnim vrijednostima, a povremeno se bavio i medi
tacijom. Proao je ve kroz dosta razliitih terapija, posjedovao zna
nja iz osnova psihologije i imao vrlo razvijenu sposobnost za objek
tivnost prema samom sebi.
Njegova se trenutana kriza javila u obliku sukoba u braku koji je
trajao etiri godine. Naao se u nepomirljivoj borbi sa svojom partne
ricom, i osjeao strahovitu patnju ve i pri pomisli, da bi mogao izgu
biti dodir s njihovo dvoje djece. Ta bi misao postajala jo bolnijom,
kad bi se prisjetio da se upravo to ve i dogodilo s dvoje djece iz nje
gova ranijeg braka, dok je bio u svojim dvadesetim godinama.
Usprkos svom duhovnom idealizmu i elji da bude osoba pre
puna ljubavi, doivljavao bi strahovitu srdbu ve i u svakodnevnom
dodiru sa enom, osjeajui i uvjeren kako ona njime manipulira i
nepoteno se odnosi prema njemu. U nekoliko je navrata ak preao i
granicu, te je i fiziki zlostavljao.
Ovakvo je divljatvo enu jo vie udaljilo od njega - toliko, da
je poela osjeati kako mora zatititi i sebe i djecu; njen pokuaj da
djecu odvoji od njega samo ga je jo vie razbjesnio. Ovaj se ciklus
izgradio u proteklih nekoliko godina braka.
Iako su se i na povrini ve nalazile mnoge osjeaje s kojima se
mogao zapoeti rad, pogled na Jimovu astroloku kartu pokazao je
neke zanimljivosti. Znajui da ga najvie mui pitanje djece, pogle
dao sam njegovu petu kuu. Tu se nalazilo samo Sjeverno Presjecite. Ono predstavlja podruje ivota, na koje se moramo usredotoiti
elimo li napredovati u svom osobnom rastu, dok Juno predstavlja
nae nazadovanje u tome. Jim se, znai, opravdano usmjerio na svoju
djecu, kao na sredstvo kojim e postii vlastiti rast, no aplikcija Sje
vernog Presjecita ukazivala je da treba proistiti ogromne koliine
negativne karme, kako bi i ostvario ono to eli. Nasuprot Presjecitu se nalazilo Sunce, a pod pravim kutem Mjesec i Venera, to je
otkrilo njegov osnovni sukob s vlastitom osobnou, emocionalnom
prirodom i prirodom punom ljubavi. Djeca su u njemu izazivala pat
nju u obliku sukoba koji je valjalo integrirati.
ak su mi jo vie o njemu razotkrile usporednice na Presjecite.
Primijetio sam da usporednice deklinacije djeluju toliko snano, da

su izgledale gotovo kao konjunkcije. Presjecite je bilo usporedno ili

protuusporedno unutar 20 minuta, to je jako utjecalo na planete Pluton, Mars, te Sunce i Veneru. Kako su mu Pluton, Mars i Sunce bili
meusobno povezani (usporednicom), to je ukazivalo na monu, a
mogue i nasilnu energiju, te teku karmu. Obrasci koje je trebalo
integrirati bili su: Sunce povezano s Plutonom - manipulacija, borba
za mo. Jim je privukao u svoj ivot enu koja bi se i inae uistinu
tako i ponaala, ali je povrh toga jo na nju i projicirao, videi je kao
osobu bez imalo srca, opsjednutu nadzorom nad njim; Sunce poveza
no s Marsom, Mars nasuprot Ascendentu - ogromne koliine suzbi
jene srdbe, koje su se iskazivale kao sukobi s autoritetima; Mars po
vezan s Plutonom - mogunost javljanja nasilja, bilo kao rtve ili kao
samog nasilnika.
Usprkos svim ovim nevoljama, Jim je bio osoba visokih ideala,
aktivno se trudei da bude pun ljubavi i duhovnosti, to je pokazivala
pozitivna strana njegove karte: Sunce povezano s Venerom; Venera
sekstil Jupiteru; Neptun u trojnom aspektu s Ascendentom, sekstil
Merkur, sekstil Pluton, trojni aspekt Urana. Meutim, s Junim Presjecitem koje se smjestilo u jedanaestoj kui - kui ideala, znailo je
da njegov idealizam nazaduje, da izbjegava pitanja i probleme, te da
odbacuje sebe.
Tijekom prvog mjeseca, dok smo se jo sastajali jednom tjedno,
razgovarali smo o svim stranama integrativnog postupka i primjenji
vali ih, no uglavnom bismo se usredotoili na svijest o postojanju
njegovih osjeaja. Znao sam da Jim jo nije spreman uistinu zapoeti
s radom na svojoj negativnoj energiji, sve dok jasno ne prepozna, a
zatim i ne doe u posjed svojih vlastitih osjeaja. No, zbog njega sa
mog je bilo vano, da sagleda i onaj idealizam koji ga je ispunjavao.
Jim se, naime, esto zabavljao smiljajui razne idealistike ci
ljeve, mislei da bi se sve sredilo, samo kad bi ih uspio ostvariti.
Jedan je od njih bio - ivjeti u nekoj duhovnoj zajednici. Drugi zapoeti s radom na pomaganju drugima. Pokuao sam mu ukazati na
mogunost, da bi to mogli biti ciljevi koje pred sebe postavlja ve
integrirana osoba, no da ga oni nee dovesti do integracije, te da za
okupljenost njima slui jedino tome, da suzbije njegove stvarne osje
aje. Idealizam je, naime, bio nain na koji je Jim odbacivao samog
sebe, nain na koji je bjeao iz sadanjeg trenutka i doivljavao sebe
onakvim, kakav je jednom moda i bio. Trebalo mu je vremena da

shvati, kako mora napustiti svoju usmjerenost na ideale da bi uspio

prihvatiti svoje osjeaje. esto bismo se morali i vratiti na ovo
pitanje.
S idealizmom je bila povezana i njegova grinja savjesti koju je
osjeao stoga, to nije bio u stanju ivjeti u skladu sa svojim ideali
stikim naelima. Jim je morao uvidjeti da je grinja savjesti ovdje
posve bespredmetna, te da je samo jo jedan oblik odbacivanja sebe njegova znaajna obrana od mogunosti, da uistinu i osjeti svoje tre
nutne osjeaje. I o ovome smo proveli dosta vremena u razgovoru.
Krenuli smo na pitanje njegove srdbe. Ukazao sam mu na to, da
je toliko velika koliina ljutnje mogla nastati jedino suzbijanjima jo
iz ranijih vremena, te da su je trenutne okolnosti tek iznijele na povr
inu a ne i uzrokovale, ma koliko snana ona bila. Priali smo o tome
sve dok nije shvatio ideju o emocionalnoj odgovornosti, te dok nije
uspio intelektualno posjedovati vlastitu srdbu.
Dok smo istraivali shvaanje posjedovanja srdbe, iznenada je
iz Jima izbilo, kako zapravo ima opravdanje za svoju srdbu koju
osjea prema eni, te da je pritom posve u pravu, jer je on bio poten
u svemu to je inio, a ona to nije eljela prihvatiti. Ova vrsta
oekivanja bezuvjetnog emocionalnog prihvaanja od strane partne
rice, ini se da je i inae gotovo tipina za mukarce nae kulture.
Jednako onako kako je Sandy projicirala svoje neispunjene potrebe
od strane oca na svog partnera, oekujui da e je financijski uzdra
vati i potpomagati, tako je i Jim projicirao pitanje neispunjenja vlasti
tih potreba od strane svoje majke. Njegovo je uvjerenje i oekivanje
bilo, da ga ena mora prihvatiti ne postavljajui pritom nikakve uvje
te, u svako doba, na bilo kojoj emocionalnoj ili seksualnoj osnovi, pa
bi postajao sve zlovoljniji kad bi se ona tome usprotivila.
Objasnio sam Jimu da e jednom, kad ostvari prihvaanje samog
sebe, prestati biti ovisan o eninu prihvaanju. Mislio sam da se on
nesvjesno nastoji rijeiti napetosti uzrokovanih suzbijanjem srdbe,
traei seksualno olakanje, (opet jedan uobiajeni i iroko raspro
stranjeni obrazac, i to uestaliji kod mukaraca, nego kod ena). Nije
bilo naina da se s time radi izravno, ve je valjalo oekivati da e s
proienjem osjeaja srdbe doi i do poputanja seksualne prisile.
Kad sam nabacio ove ideje, Jim je uvidio njihovu istinitost, i to
jasnoom i hrabrou koje e i obiljeiti njegov cjelokupni budui
rad na sebi.

Radili smo stoga na proienju srdbe. Osnovno orue za to bilo

nam je integrativno disanje. Jim bi legao, aktivirao iscjeljujuu ener
giju i uao u stanje Promatraa; odmah bi zapoeo disati ubrzano,
glasno i punim pluima. Obino bi se, kao prvi osjeaj, pojavila nje
gova srdba. Ohrabrio sam ga da napusti okrivljavanje, te da se po
makne na proivljavanje energije. Traio sam da me bez prestanka
izvjeuje o svojim osjeajima. Iz njegovih rijei - da proivljava
srdbu, i to bez okrivljavanja ikoga - znao bih u kojoj se fazi rada
nalazi, te da se proienje obavlja na uobiajeni nain. Radili smo
na pristupu ljubavi prema sebi, i to dok je jo osjeao srdbu, cijelo
vrijeme radei i na disanju. Jim je lako savladao upravljanje disa
njem, pa smo sveukupno imali samo devet sati rada s disanjem. Re
kao mi je da se uvijek osjea znatno bolje nakon naeg sastanka, a
gotovo je u polovini njih prolazio kroz dramatina proienja. Znao
sam da mu oslobaanje osjeaja donosi ogromno olakanje i korist.
Jednom mi je opisao i kako vjeba kod kue, te da niti tamo nema
nikakvih problema pri aktiviranju Promatraa i osjeanju ljubavi
prema sebi. Kod kue bi radio i s integrativnim disanjem i Disanjem
proienja, nalazei da je svako od njih vrlo korisno, no ovisno o
odreenom vremenu i problemu, koji upravo obrauje.
Savjetujui Jimu kako da se odnosi prema eni, neprekidno sam
naglaavao nereagiranje; nije smio reagirati niti izraziti svoju srdbu,
iako bi ga obuzela ve i u onim najnunijim dodirima sa enom; mo
rao bi je pohraniti u svijest, i kasnije je osloboditi kroz obradu po
stupkom. To mu je, ve pretpostavljete, bilo teko i u tome nije uspi
jevao ba odmah. Tek nakon nekog vremena, kad smo ve u dosta
prilika radili zajedno, zapoeo je razvijati vjetinu da zaustavi svaku
reakciju.
Iza srdbe su se nalazili osjeaji da je manipuliran, iskoritavan,
nadziran. Osobno mislim da je Jim i bio u pravu, jer se njegova ena
uistinu tako i ponaala. No, morao sam mu neprekidno ukazivati na
to, da je on sam privukao ba takvu situaciju zbog upravo jednake ko
liine energije, zaprijeene u njegovoj podsvijesti, i to samo zato da
bi je konano postao i svjestan. Ovu je mogunost morao prvo inte
lektualno prihvatiti, prije no to je mogao krenuti na rad s pitanjem
moi. Ako bi uzvratio svau i borbu, dao se uvui u bitku za prevlast
nad djecom, ime bi samo iznova suzbijao energiju, i to zbog svog
neprihvaanja. Stoga je morao prihvatiti, barem emocionalno, da se

djeca udaljavaju od njega, a morao je prihvatiti i patnju koja bi

nailazila s tim u vezi. Naglasio sam mu, da je njegova patnja ve bila
prisutna u njemu i prije nego to je dolo do ove situacije, te da je
svrha same situacije i bila da se ona ukae na povrini.
Spoznaja o tome se pokazala njegovom prekretnicom. Jim ni
kada ranije nije preuzeo odgovornost za patnju koju je uzrokovao
gubitak djece. Stoga sam mu ukazao na to koliko je bio ovisan o
svojoj djeci, smiljajui za njih idealistike planove, pokuavajui
kroz njih pronai osobno ispunjenje, gledajui na njih kao na one koji
e dati puni smisao njegovu ivotu. A ono, to se zapravo dogodilo,
bilo je samo to, da je ivot naprosto pronaao naina pokazati mu,
kako ispunjenje trai na pogrenom mjestu - izvan samog sebe.
Sama njegova oekivanja i ogromne nade koje je polagao u djecu ve
su jednom uzrokovale patnju zbog istog gubitka. Zato se sad trebao
suoiti sa samom patnjom zbog tog gubitka, i integrirati je da bi nadiao svoje blokade na ovoj razini.
Njegove tenje za vanou i znaenjem u drutvu, koje su se
trebale ostvariti kroz djecu, pokazale su se kao sljedei rezultat njego
va neintegriranog sredita Moi, u kojem se i nalazio dom njegove
srdbe. Morao je prestati traiti zadovoljenje tih svojih prisilnih po
treba kroz vlastitu djecu. Jer, prisilna udnja za znaajem bila je
sljedei osjeaj koji je trebao integrirati, i prestati se njime motivirati.
Radili smo sa shvaanjem prihvaanja, i predavanja rezultatima
rada njegovog vieg Ja. Jimu je ovo ve bilo poznato iz njegovih ra
nijih duhovnih vjebi, no nikada jo nije radio s takvim osjeajima na
toliko osobnoj razini. Postupno je razvio zavidan stav u odnosu na
svoju patnju. Predavanje viem Ja postalo je vrlo korisna i vana
snaga u njegovu ivotu.
U svojim osobnim vjebama, Jim je nastavio primjenjivati na
ela o kojima smo govorili. Najee se bavio radom na svojoj srd
bi; na bespomonosti i patnji zbog gubitka djece; na svom osjeaju
beznaajnosti. Nauio je vrlo brzo aktivirati Promatraa u sebi, te
donijeti iscjeljenje tim bolnim osjeajima. Za dovoenje osjeaja ko
ristio je misli o svojoj eni i djeci, a zatim bi svjesno odbacio okri
vljavanje te krenuo u proivljavanje osjeaja. Ponekad bi samo radio
s disanjem, i naao se uz ma koji osjeaj koji bi se tada pojavio. Ra
dio je i s jednostavno oblikovanim potvrivanjima, koja su uvri
vala njegovo prihvaanje samog sebe: Posve je u redu da sam ljutit;

Prihvaam patnju radi gubitka svoje djece. No, ova bi mu potvr

ivanja ponekad i sama posluila da u svijest dozove svoje bolne
osjeaje koje bi potom promatrao.
Otprilike dva mjeseca nakon to smo se prvi put sreli, Jim mi je s
ponosom objavio, da je sposoban suoiti se sa enom i bez reagira
nja, te nadzirati svoj osjeaj srdbe prema njoj. Do svega je toga
dolo zbog njegova napornog i redovitog rada na vjebama, te stoga,
to je posve razvio sposobnost nereagiranja, sjedajui umjesto toga
uz svoj osjeaj. U stvarnosti se situacija nije nimalo izmijenila, no
Jim je sam shvatio, kako ipak postoji mogunost za odranje veze s
djecom, da je ta mogunost stvarna i ostvariva, te da ga njegova ena
vie ne moe blokirati kad jednom uspije osloboditi one osjeaje i
pobude, koji su ga prisiljavali da itavu situaciju gleda na izokrenut
nain i reagira posve neodgovorno.
Dok ovo piem, proteklo je ve gotovo deset mjeseci od naeg
prvog susreta. Jim je uspjeno proistio velik dio svojih suzbijenih
osjeaja i javlja mi da je mnogo smireniji u odnosima i razgovorima
sa enom. Ne borei se vie protiv nje, shvaa da do odreenog stup
nja ne nasjeda i ne prihvaa njenu igru, to bi joj pruilo opravdanje
da djecu udalji od njega. Svojim prestankom reagiranja prisilio ju je
da postane razumnija, to je zapravo odgovor na promjenu nastalu u
njemu samom, i jer bi se sad ona pokazala nerazumnom kad bi
ustrajala na bivim reakcijama. Njegov je odnos s tom enom oito
karmike prirode; vjerojatno dijele priu koja se ponavljala, i see u
vie ivota.
Sve dok Jim zadrava svoj stav nereagiranja prema njoj, te dok
integrira patnju za koju mi se ini da je ipak ona uzrokuje, oslobaa
sebe negativnih spona koje meu njima postoje. Zbog njegove hra
brosti i napornog unutarnjeg rada, te sad ve posvemanjeg razumi
jevanja snage koju prua prihvaanje, znam da e nastaviti sa svojim
rastom. Mislim da i njegova sadanja situacija dokazuje, da je bio
uzoran primjer za pomake, do kojih dovodi unutarnja promjena.
ELLEN
Sa svojih 38 godina, Ellen vodi prodavaonicu konfekcijske mode
u kojoj posljednje dvije godine radi sa svojim poslovnim partnerom,
37 godina, s kojim se ve tri godine nalazi i u romantinoj vezi. Poslo
vno ostvaruju osrednje uspjehe, te razmatraju da li nastaviti kao dosad.

ili ipak sve napustiti - i to ne samo trgovinu, ve i njihovu vezu.

Razlozi koji su Ellen natjerali da potrai pomo savjetnika, bili bi:
neprekidna i nerjeiva tjeskoba vezana uz ostvarenje poslovnih rezul
tata, te problemi na koje je naiao njihov odnos.
Ellenina astroloka karta pokazala mi je sljedea stresna podru
ja u njenom ivotu: Sunce u drugoj kui - kui novca, do njega Sa
turn - planet straha i opstanka, u neskladnom odnosu prema Suncu
koje predstavlja njenu volju i osobnost. Ona proivljava velik strah,
dok pokuava zadovoljiti materijalne potrebe. Zatim, Juno Presjecite u Biku, pokazuje da njena prvenstvena opsesija - traenje materi
jalne sigurnosti, za nju znai nazadovanje u osobnom rastu; da bi
krenula prema naprijed, trebala bi se usmjeriti na Sjeverno Presjecite koje lei u korpionu i predstavlja duhovnu obnovu. Kad bi to
uinila, automatski bi se rijeilo i njeno materijalno pitanje.
Ostavljala je dojam da je tjera nerazuman strah od preivljavanja.
Neintegriran, taj je strah uporno izazivao i privlaio okolnosti
poslovnog neuspjeha i nesigurnosti. Proivljavala je i svoju projekciju
- reagirala bi na okolnosti koje je sama stvorila / privukla, proivlja
vajui potom jo vei strah, ulazei tako u ciklus koji se sve vie irio.
im smo zapoeli razgovarati o ovim glavnim crtama, Ellen je
izjavila kako je nekad ranije bila slikarica, te je osjeala da svoju du
hovnost izraava kroz svoju umjetnost; no, tada je odluila potraiti
veu materijalnu sigurnost. Prilika u svezi trgovine pojavila se zaje
dno s njenom ljubavnom priom; osjeala je da ne bi bila sposobna
voditi je posve sama. Tako je njen partner vodio posao, a ona se
bavila prodajom. No, im su zapoeli sa zajednikim radom, pogor
ao se njihov ljubavni odnos. Ellen je mislila kako je razlog tome
velik broj njihovih svakodnevnih poslovnih kontakata, zbog ega je
oboje postalo izloeno raznim stresovima izvana.
Moj je prvi korak u radu s Ellen bio, da je uputim u mogue du
bine njenog straha, te joj ukaem na to, koliko je on nerazuman, jer,
ne samo to u njenoj prolosti nije bilo nekog vidljivog razloga za nj,
ve je ona sama projicirala vlastiti suzbijeni strah, i to na posve
neodgovarajue okolnosti u njenoj trenutnoj ivotnoj situaciji. Njena
sposobnost da shvati prirodu suzbijanja, projekcije i proienja bit
e odluujua za to, hoe li moi ostvariti napredak u svom unutar
njem rastu. Bila je sposobna shvatiti sve ove koncepte, a i preuzeti
odgovornost za svoj strah.

Kao sljedee, trebalo je krenuti na samo prihvaanje straha.

Objasnio sam joj kako doputa sebi da je strah motivira te tako upada
u mehanizam odbacivanja sebe. Naslijepo je reagirala na strah. Bo
jala se samog straha. Odbacivala je sebe, oekujui da bi budui
uspjesi ustaljenog poslovanja razrijeili sve njene strahove - doslo
vno je ovisila o ideji buduih ostvarenja i uspjeha. Zaprijeila je svo
je osjeaje straha sanjarenjem o uspjehu u budunosti.
Radili smo na prihvaanju i izravnom proivljavanju tijekom
est sastanaka. im je njeno prihvaanje postalo vee, bilo je mogue
i proivljavanje njenog straha. Radili smo tako, da smo prvo krenuli
na razdvajanje straha od objekta samog straha. Koristei objekt (pro
davaonicu) da bismo joj u svijest dozvali strah, rekao sam joj neka
napusti sve misli o poslu, ali da ostane uz strah. Razvila je sposobnost
da ostane samo uz svoj strah, a ne i uz svoje projekcije. Krenula je
dublje u proivljavanje istog straha. Nakon veine naih sastanaka,
osjeala bi se bolje, iako je jednom prilikom spomenula, kako joj
proivljavanje straha jako nalikuje odlasku zubaru.
Odgovorio sam joj, da joj se divim zbog takve hrabrosti, ali da
nam je upravo oboma otkrila klju - da postoji potreba intenzivnijeg
rada na njenoj ljubavi prema sebi. Dosta smo vremena proveli pobu
ujui njenog Promatraa zajednikim naporima, vjebajui neidentificiranje, te potiui iscjeljujuu snagu vieg Ja. Mogao sam s njom
ui u meditaciju da bismo zajedniki izgradili dovoljno energije.
Razvili smo i osobni program namijenjen njenom vjebanju kod
kue. Nauio sam je meditacije s radom na disanju, o kojima sam go
vorio u poglavlju 11, ali joj dao i poneki osobni recept; kako se njena
energija blokirala izmeu njene prve (Saturn)i tree akre (Sunce),
trebala je naizmjence disati u oba ova sredita naglaavajui ih oba
jo i kroz joga poloaje. Ellen se uglavnom koristila Disanjem proienja, jer ga je smatrala mnogo ugodnijim zbog njegove njenosti,
umjesto snanim integrativnim disanjem, ali bi ponekad ipak uz
odreene joga vjebe koristila i njenije oblike izvedbe Integrativnog
disanja.
I dok smo napredovali u radu, pokazalo se da je kao dijete,
prilikom jednog pada doivela lom trtine kosti, te imala nakon toga
velikih potekoa s njenim zalijeenjem. A ta se kost odnosila upravo
na prvu akru. Moje je tumaenje bilo, da je ova nezgoda bila
rezultat straha koji je ve tada nosila u prvoj akri; tu se energija

izgraivala tolikom brzinom, da se morala osloboditi kroz ozljedu.

Zatraio sam da se vrati u to vrijeme, i radio s njom na osjeajima
koji su se pojavili u svezi s tom nezgodom. Izvijestila me kako proi
vljava jo vie straha, ranjivosti i bespomonosti, ali se u njenom dje
tinjstvu nisu mogli pronai bilo kakvi drugi posebni osjeaji u kojima
bi mogla pronai uzroke ove bespomonosti, osim ve opisane ozlje
de. Radila je na proienju osjeaja, vezanih uz tu traumatsku ozlje
du, otvarajui se pritom i svim ostalim osjeajima koji su je okru
ivali. Uvijek bi mi iskazivala koliko se bolje osjea nakon sastanaka
sa mnom, te koliko je svjesna toga da su se suzbijena osjeanja uisti
nu i proistila.
Bio sam zadovoljan napretkom koji sam primjeivao da ostva
ruje u svom radu. Meutim, nakon otprilike dva mjeseca, ona mi ree
kako se njen strah i tjeskoba iznenada pojaavaju i postaju gori no
prije, u skladu s nekim problemima koji su se pojavili u poslu. ak je
poela puiti i manje koliine marihuane, iako ne redovito. Pogledav
i iznova u njenu kartu, primijetio sam da se Saturn u svom kretanju
naao u svezi s njenim natalnim Suncem. To je ukazivalo na jedno
razdoblje od otprilike tri tjedna, u kojem e se sva pitanja u odnosu na
njene strahove pojaati. Rekao sam joj da se radi o kritinom vreme
nu, da to pogoranje predstavlja i krizu u njenom iscjeljenju, ali i do
bru priliku za velik dio daljnjih emocionalnih proienja; to e proi
za nekoliko tjedana, no ona bi to mogla iskoristiti za vlastito dobro
ako upravo sada ostane vjerna svom unutarnjem radu i ne zapone
odbacivati sve ono to joj se dogaa..
Iz ovih smo se razloga poeli susretati ee - dva puta tjedno.
Pokuao sam je ohrabriti da nastavi i samostalan rad na sebi, no osje
ala je da joj je upravo sad potrebna moja podrka. Na se rad odvijao
na slian nain kao i dosad. Ellen bi sjedila obuzeta radom na svojim
tjeskobama, unosei u njih iscjeljujuu energiju i ljubav prema sebi,
te radei na disanju. Ja bih radio s njom putem dodirnog rada na tije
lu, te na nekim polaritetima izmeu njene prve i tree akre. Uistinu
je pokazivala zadivljujuu hrabrost i sposobnost za otvaranje sjena
ma koje je nosila u sebi.
Ovo se razdoblje pokazalo pravom prekretnicom. Nakon to je
ono prolo, Ellen me izvijestila da se osjea bolje no ikada u poslje
dnjih nekoliko godina, te da su se i u poslu stvari na neki nain ri
jeile. Nakon jo nekoliko tjedana, odluili smo da se viamo tek

jednom tjedno. Ellen se oito posvetila svom osobnom vjebanju kod

kue, pa sam osjeao da ve raspolae sposobnostima da nastavi i
sama. U tom smo trenutku radili zajedno ve oko etiri mjeseca.
Tijekom svih naih sastanaka, nikada nije doivjela nikakve vr
hunce proienja, emocionalnog proienja bilo kojeg oblika; nije
ak niti zaplakala bavei se svojim strahovima vezanim uz ozljedu u
djetinjstvu ili strahovima u svojim prolim ivotima. Pa ipak, inilo
se da dovoljno izvorno doivljava proienje svog suzbijenog i ne
uobiajeno velikog straha. Na jednom od naih, sad ve prorijeenih
sastanaka, izvijestila me o iskustvu koje je proivjela radei sama,
kod kue.
itala je neku knjigu o uzjamnim ovisnostima, i zapoela raz
miljati o svojoj ljubavnoj vezi -je li i ona uzajamno ovisna. Sjedila
je tijekom meditacije sa svojim strahom, kad je odjednom osjetila da
se boji svog partnera. Istog je trenutka dola u dodir i sa svojom
srdbom - srdbom na partnera o kojem je ovisila i istovremeno ga se
bojala. Ta ju je spoznaja dovela do pravog proienja ove srdbe.
Zahvatio ju je dubok emocionalni stres, i plakala je, uvidjevi tako da
je njena duboka nesvjesna mrnja prema partneru bila pravi razlog,
koji je uglavnom i doveo do njihovih emocionalnih i seksualnih
problema. Povezala je svoju sadanju ljubavnu vezu sa svojim ocem,
i injenicom da je u osnovi prema njemu gajila vrlo sline osjeaje.
Znala je ve dovoljno kako bi dopustila da se proienje nastavi, pa
je nastavila plakati jo gotovo puna dva sata.
Naravno, ja sam odmah - jo kad smo se sreli po prvi put uoio, da je Ellenina ljubavna veza duboko uzajamno ovisna. Nisam
to tijekom rada elio naroito isticati, jer sam znao da je njen problem
sa strahom onaj koji je izvoran, a bilo ga je ionako vrlo mnogo za in
tegrirati. Bilo mi je drago to je samostalnim radom naila na pitanje
ove svoje ovisnosti.
Sada, oko osam mjeseci nakon naeg prvog susreta, Ellen i dalje
nastavlja s radom na sebi. Izvjetava me koliko su se dramatino
smanjili njeni strahovi i tjeskoba, no da jo uvijek ima tota za inte
griranje po tim pitanjima. Rekao sam joj kako joj to moda i jeste
ivotna zadaa, pa je prihvatila i da taj osjeaj moda nikada niti
nee uspjeti proistiti do kraja. Meutim, bitno je, da je strah vie
nije motivirao; dopustila mu je da postoji kao njena podosobnost.
Vie ga se niti ne boji, ve njeno brine o njemu. A to su okolnosti

koje e joj dopustiti da nastavi s proienjima, te da sve stavi u

okvire normalnog.
U njenu se poslu nije nita dramatino izmijenilo; no sada ve
misli, kako situacija i nije onoliko loa koliko je ranije mislila; pa ko
nano, ona i partner uspijevaju od tog posla posve pristojno ivjeti.
Osjea se ornom, spremnom da radi i na sljedeem stupnju svog rasta
- na svom odnosu i na onome to sama ulae u njega. Nastavljamo sa
susretima jednom mjeseno, no sad se ve posve samostalno bavi
velikim dijelom svog unutarnjeg rada.
RAD U GRUPI
Kako sam dosad govorio o svom radu s pojedinim klijentima, va
lja spomenuti i pristup koji imam u radu s grupama. Otkrio sam da se
integracija ponekad moe mnogo lake postii u grupi, nego u bilo
kojem drugom obliku rada. Jer, grupa postaje izvorite energije ko
jom se svaki pojedinac moe posluiti, te je zatim koristiti da bi njo
me potpomogao svoj osobni rad. Kolektivna energija grupe moe na
rasti i do vrlo znaajnih razina, postajui glavno pomono sredstvo
za postizanje preobrazbe.
U radionicama koje vodim uvijek volim koristiti rad u manjim,
osobnijim grupama zbog bliih meusobnih odnosa polaznika, no
prvenstvena mi je namjera iskoristiti energiju grupe za olakavanje
njihova pojedinanog rada. Ovo smatram vrlo korisnim, i to iz slje
dea dva razloga:
Ako je za osobu Integrativni postupak i unutarnji rad neto posve
novo, grupna joj energija prua jak poticaj za vjebu; mnogo lake
moe nauiti postupne korake u radu, oslukujui um i ritam grupe. A
ako je osoba ve stekla neku uvrijeenu praksu, grupna joj energija
moe pruiti moan poticaj za integriranje onih pitanja kojima se
moda sama opire.
Grupni rad obino zapoinjem radom na psihikom oputanju, te
s nekoliko joga poloaja. Zatim kao grupa ulazimo u stanje Proma
traa, dobivajui time pristup iscjeljujuoj energiji i ljubavi prema
sebi. Ve sam za sebe, ovaj korak ima ogromnu mo koja se stvara
kad svi zajedno izvode istovremeno iste vizualizacije.
Nakon toga, zapoinjem s dubljim radom. Podsjeam polaznike
da su osjeaje i pitanja koja iskrsavaju najee povezana s jednom

od etiri nie akre, te da disanjem u odgovarajue sredite mogu

znatno ubrzati i ojaati njihovo integriranje:
1. OPSTANAK: Strah, nesigurnost, nervoza, te tjeskoba zbog
zdravlja, novca, imovine ili posla.
2. UZBUENJE: udnje za seksom, hranom, puenjem,
alkoholom, drogama ili zabavom.
3. MO: Srdba, bespomonost, beznaajnost, ili nedostatak
smisla u ivotu.
4. SRCE: Usamljenost, ljubomora, razoaranje u ljubavi, tuga i
bol, ovisnost o ljubavnoj vezi.
SVE AKRE: Depresija, stres.
Na naim sastancima prvenstveno se kao oruem koristimo
radom na disanju. To je neintelektualno sredstvo, kojim se proi
avaju one podsvjesne osjeaje koje oblikuju osnovu svih problema
koje proivljavamo. Sastanci na kojima radimo s disanjem postaju
vrlo snani i nabijeni osjeajima, jer ono znatno olakava unutranja
oslobaanja.
Traim od sudionika da sjednu ili legnu, to im se ve ini udob
nijim, te zaponu s integrativnim disanjem, i to punim pluima i pu
nom brzinom. Moraju regulirati jainu fiziolokih i emocionalnih
aspekata koje proivljavaju, usporavajui ili ubrzavajui stupnjeve
disanja, diui u tijelo ili u odgovarajuu akru, te postajui osjetljivi
na osjeaje u samoj akri, ili bilo gdje drugdje u tijelu. Dok nastav
ljamo s radom, neprekidno pobuujemo osjeaje ljubavi prema sebi i
iscjeljujuu snagu vieg Ja, kako bi proistila negativnosti koje izbi
jaju na povrinu.
To je vrlo intenzivan rad. Kad im se jednom dopusti da imaju i
prihvate do tada suzbijane osjeaje, i objasni tehnika kojima te osje
aje poinju svjesno obraivati, polaznici znaju doivljavati prava
proienja, za njih prepuna znaenja. Ipak, treba spomenuti da
ovom nainu rada valja pristupiti oprezno i staloeno. Osobe kojima
je unutarnji rad posve nov, moraju ispitati sebe i svoju unutarnju pro
cjenu - misle li uope, da bi im ovakav rad i postupak mogao postati

odgovarajui nain za njihov poetak rada na sebi. A osobama koje

su doivjele neke velike traume u svom ivotu, ne bih preporuio da
se ukljue u nj bez doputenja njihova psihologa.
********

Nadam se, da vam se ovaj opis mog rada uinio zanimljivim.

Ponekad je teko sagledati svu dubinu do koje se uope moemo i mo
ramo otvoriti sami sebi. Moda sam vam to i uspio razjasniti. Vai
svakodnevni osjeaji, problemi i okolnosti s kojima se susreete upra
vo su oni, s kojima treba zapoeti rad. Ako se ikad preobraze, jedina
osoba koja to moe uiniti - za sebe i u sebi - ste vi sami.
esto pretpostavljamo kako uope nema spora o tome, da je nau
situaciju uzrokovala neka vanjska okolnost, ili mo izvan nas; reagi
ramo naslijepo i nemamo pravu spoznaju o tome. Ako vam je ova
knjiga imalo pomogla, tada ste ve shvatili da vi sami oblikujete svo
ja iskustva, onakva kakva se iskazuju upravo u ovom trenu. Morate
za to preuzeti odgovornost i zapoeti s radom na sebi.
Ako to uinite, vie neete ovisiti o tome da li se oni oko vas mi
jenjaju ili ne; no, oni e se promijeniti. Osjetit ete vlastitu osobnost
na nain, na koji je niste nikada dosad osjetili; a s tom osobnou na
ilazi i snaga, smirenost i zajednitvo sa svojim unutarnjim ja. Predat
ete svoju svijest svom viem Ja; postat ete ispunjeniji no to ste
ikad ranije bili.
Nemojte dopustiti da ova velika prilika za va osobni rast tek
prohuji pored vas. elim vam ono najbolje od svega.
John Ruskan

DODATAK
ASTROLOGIJA I INTEGRATIVNI POSTUPAK
Otkrio sam da se astrologija vrlo prirodno uklapa u Integrativni postupak. I
prije no to sam stekao spoznaje i radno iskustvo s naelima samog postup
ka, pristupao sam astrologiji da bi me upozorila na ono to sam smatrao
problematinim dijelom svoje vlastite prirode, ili neke druge osobe, i to bi
trebalo smanjiti na najmanju moguu mjeru, ili izbjegavati; tada jo nisam
imao spoznaja o znaenju prihvaanja. Rezultat toga je bio - suzbijanje
osjeaja i vlastitih iskustava. U pristupu svom unutarnjem radu uz ukljuen
stav o prihvaanju, astrologija mi pomae vie no ikad u prepoznavanju
energija koje je potrebno integrirati, te mi prua uvid u motivaciju i osnovu
psiholokih krinki koje esto znamo staviti na sebe. Prijelaz i napredak
moe se iskoristiti kao pokazatelj za pitanja koja je potrebno obraditi kad
jednom naiu - a to su upravo vremena, u kojima se njima i treba odmah
pozabaviti.
Razvio sam odreenu sukladnost izmeu planeta i akri, koja se pokazala
vrlo korisnom prilikom povezivanja emocionalnih i psiholokih pitanja s
naim tijelom. Aspekti izmeu pojedinih planeta predstavljaju zapravo
nae zapreke ili usklaenosti energija izmeu pojedinih akri, to ovisi o
prirodi samog aspekta. akre, koje su pod tim utjecajem, mogu stoga biti
obraivane izravno, disanjem u njih, jogom, masaom, polarnou i
stezanjem tih dijelova tijela (kod niih akri). Pripisujui pojedine planete
akrama, koristio sam taoistiki sustav akri koji ide dublje u pojedinosti s
obzirom na energetska sredita, nego klasini Hindu model. Otkrio sam,
da bi nam od koristi u radu na sebi mogle biti ove dodatne toke:
PLANETA
Jupiter
Neptun
Merkur / Uran
Venera
Sunce
Mjesec
Mars
Pluton
Saturn

AKRA
Kruna
Tree oko
Grlo
Srce
Solarni pleksus
Pupak
Donji abdomen
Perineum
Korijen