Računalne Mreže

Raunalne mree
Studij elektrotehnike
Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci
SLOJEVI
REFERENTNI
MODELI
MRENI
STANDARDI
Home : O kolegiju : Predavanja : Vjebe : Ocjenjivanje
II. ARHITEKTURE PROTOKOLA

1. SLOJEVI
veina mrea organizirana je kao niz slojeva ili nivoa (layers, levels), svaki sloj
izgraen je nad onim ispod njega
broj nivoa, imena, sadraji, funkcije sojeva razlikuju se od mree do mree
u svim mreama zadatak je svakog nivoa da ponudi neke usluge (servise) za vie
nivoe koji ne moraju voditi rauna o detaljima implementacije tih servisa
Slika: primjer mree s 5 slojeva (Tanenbaum, 1996)
sloj n na jednom kompjuteru komunicira sa slojem n na drugom pomou skupa

pravila koja se nazivaju protokol (elementi koji komuniciraju su peer)
ne postoji pravi prijenos podataka meu slojevima - podaci i kontrolne informacije
alju se sloju ispod sve dok se ne doe do najnieg sloja ispod kojeg je fiziki medij
kojim zaista ide komunikacija
suelje (interface) izmeu susjednih slojeva definira koje primitivne operacije i
servise donji sloj nudi gornjem
skup slojeva i protokola ini mrenu arhitekturu (network architecture)
lista protokola, po jedan za svaki sloj, ini stog protokola (protocol stack)
dizajn mree razbija se na dizajn pojedinih slojeva
Primjer:
Slika: primjer komunikacije na vie nivoa (Tanenbaum, 1996)

Primjer:
prenosi se poruka M: proizveo ju je neki aplikacijski proces koji se izvodi u 5. sloju
Slika: primjer komunikacije u mrei s 5 slojeva (Tanenbaum, 1996)
prava komunikacija - izmeu slojeva n i n-1 preko n/n-1 suelja

virtulana komunikacija - slojevi n meusobno komuniciraju protokolima
1.2. Neki elementi dizajna slojeva
svaki sloj mora imati mehananizam za identificiranje poiljaoca i primaoca; ako

postoji vie odredita potrebna odreena vrsta adresiranja
pravila za prijenos podataka:
- da li putuju u jednom smjeru (simplex komunikacija), u oba ali ne istovremeno
(half-duplex) ili u oba istovremeno (ful-duplex)
- koliko logikih kanala ima i koji su im prioriteti (npr. 1 za obine i 1 za hitne
podatke)
kontrola pogreki: koriste se kodovi za utvrivanje i ispravljenje pogreki u

prijenosu (postoji ih vie, oba sloja moraju koristiti isti)
utvrivanje da su svi dijelovi poruke stigli, te da su sloeni u pravilnom

redoslijedu
kako rijeiti problem zaguenja zbog brzog poiljaoca podataka, a sporog
primaoca
problem nemogunosti nekih slojeva da prihvaaju proizvoljno dugake poruke:
potreban mehanizam za razdvajanje, prenoenje i ponovno sastavljanje poruka
multiplexing: ista veza se koristi za vie neovisnih prijenosa (zbog ekonominosti)
odabiranje puta (rute) od vie moguih koji postoje izmeu izvora i odredita
1.3. Suelja i servisi
entitet (entity) - aktivni element u sloju, moe biti softverski (npr. proces) ili
hardverski (npr. ip)
peer entiteti - entiteti u istom sloju na razliitim raunalima
entitet n je davaoc usluga (service provider) za entitet n+1 koji je primaoc usluga
(service user)
SAP (Service Access Points) - pristupne toke sloja n tj. mjesta gdje n+1 sloj
moe pristupiti ponuenim servisima; svaki SAP ima jedinstvenu adresu
sloj n+1 alje IDU (Interface Data Unit) sloju n
IDU se sastoji od:
o kontrolnih informacija (nisu dio podataka nego trebaju sloju nie razine)
o SDU (Service Data Unit) - alju se preko mree peer entitetu i onda gore
sloju n+1
sloj n moe SDU podijeliti na pojedine PDU (Protocol Data Unit) od kojih svaki
ima zaglavlje
Slika: Slojevi i suelja (Tanenbaum, 1996)
slojevi nude 2 tipa usluga (servisa) za slojeve ispod njih:

o slijedna (connection-oriented) - usluga usmjerena povezivanju; veza se
uspostavi, koristi i oslobaa (kao telefonski sistem)
o neslijedna (connectionless) - usluga bez spajanja (konekcije); svaka
poruka ima adresu i putuje neovisno od ostalih (kao pota)
Po kvaliteti usluga razlikuju se:

o pouzdani (reliable) - nikad ne gube podatke, trai se potvrda primanja
svake poruke pa se javljaju zastoji, npr. za slanje datoteka
o nepouzdani (unreliable) - u smislu: bez potvrde primanja
Usluge se formalno opisuju skupom primitiva ili operacija dostupnih entitetima koji ele
koristiti uslugu; mogu se podijeliti, na primjer, u 4 klase:
Operacija
Znaenje
Request (zahtjev)
Entitet eli da usluga neto napravi
Indication (obavijest)
Entitet se obavjetava o nekom dogaaju
Response (odgovor)
Entitet eli odgovoriti na dogaaj
Confirm (potvrda)
Vraa se odgovor na ranije postavljen zahtjev
Odnos usluga i protokola:
usluga skup operacija koje sloj osigurava za sloj iznad njega; ne definira se kako
su te operacije implementirane; odnosi se na suelje meu slojevima,
protokol koriste ga entiteti za implementiranje definicija usluga; protokol se
moe promijeniti, ali tako da se ne promijeni usluga vidljiva za korisnike protokola
Slika: Odnos usluga i protokola (Tanenbaum, 1996)
2. REFERENTNI MODELI
2.1. OSI (Open System Interconnection) REFERENTNI MODEL
model je predloila ISO (International Standards Organization) kao prvi korak

prema meunarodnoj standardizaciji protokola koji se koriste u razliitim slojevima
sustavi otvoreni za komunikaciju sa drugim sustavima
7 slojeva
Slika: OSI refrentni model (Tanenbaum, 1996)
1. Fiziki sloj (Phisycal)
predstavlja skup pravila koja se odnose na koritenje hardvera u prijenosu

podataka: definiraju se mehanika (na pr. dimenzija prikljuka, raspored pinova),
elektrika (dozvoljeni naponi), funkcionalna (znaenje pojedinih signala) i
proceduralna (dozvoljeni redosljed signala) svojstva medija za prijenos
osnovna funkcija: prenoenje bitova komunikacijskim kanalom
2. Sloj podatkovne veze (prijenosa podataka - Data Link)
osigurava pouzdaniji prijenos od fizikog sloja to se postie formiranjem paketa
(okvira frames) koji na kraju imaju posebno polje koje se provjerava na

prijemnoj strani da se utvrde ev. greke
sloj treba rijeiti probleme zbog oteenih, izgubljenih ili ponovljenih okvira
osigurava prijenos paketa izmeu 2 direktno spojena raunala izmeu kojih nema
drugih dodatnih
3. Mreni sloj (Network)
kontrolira operacije u podmrei (subnet) tj. osigurava komunikaciju izmeu 2

raunala kroz mreu
osnovna funkcija: usmjeravanje (routing) paketa optimalnim putem
4. Prijenosni sloj (Transport)
uspostavlja vezu izmeu programa (procesa) na udaljenim raunalima

pravi end-to-end sloj tj. program na izvornom stroju vodi konverzaciju sa
slinim programom na odredinom stroju (kod niih slojeva to se vri sa
neposrednim susjedima)
neke od funkcija: prepoznavanje i ispravljanje greki, multipleksiranje, kontrola
toka
5. Sloj sastanka (Session)
sastanak (sesija) - razdoblje rada

implementiraju se funkcije koje proiruju funkcije prijenosnog sloja i koje ovise o
raunalnom i operacijskom sustavu na kojem se nalaze
neke od funkcija: upravljanje dijalogom (da li promet moe ii istovremeno u
jednom ili oba smjera), spreavanje da obje strane pokuaju izvesti istu operaciju
istovremeno, postavljenje toaka provjere (sinhronizacije) potrebnih u sluaju
prekida veze
6. Sloj predstavljanja (Presentation)
za razliku od donjih slojeva koji samo ele pouzdano prenijeti bitove s jedne na
drugu stranu, ovaj sloj se bavi sintaksom i semantikom prenoenih informacija
na primjer, na razliitim raunalima se koriste razliiti kodovi za predstavljanje
znakova i ovaj sloj mora osigurati ispravnu razmjenu podataka meu njima bez
obzira na te razlike
7. Aplikacijski sloj (Application)
definiraju se usluge i protokoli po kojima komuniciraju mreni aplikacijski

programi kao to je na pr. e-mail, prijenos datoteka i sl.
OSI razlikuje 3 koncepta: usluge, suelja i protokole

OSI model ne navodi tone servise i protokole za svaki sloj nego samo to svaki
sloj treba raditi
openiti model, nastao prije protokola
2.2. TCP/IP referentni model
koristio ga je ARPANET danas Internet

fleksibilna arhitehtura sa ciljem: veza izmeu izvorinog i odredinog raunala mora
ostati uspostavljena iako su neki ureaji ili prijenosne linije izmeu njih prestale
funkcionirati
4 sloja:
Slika: Usporedba OSI i TCP/IP refrentnih modela (Tanenbaum, 1996)
1. Internet sloj radi sa IP (Internet Protocol) paketima koje usmjerava optimalnim

putem; ostvaruje komunikaciju izmeu dva udaljena raunala
2. Prijenosni sloj (Transport) ostvaruje komunikaciju meu peer procesima
koritenjem protokola: TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User Datagram
Protocol)
o TCP omoguuje pouzdanu slijednu komunikaciju i baza je za vie
protokole koji zahtjevaju da se podaci prenesu bez greke (na pr. telnet, ftp)
o UDP nepouzdana neslijedna komunikacija (na pr. za prenoenje govora,
videa)
3. Aplikacijski sloj (application) sadri sve protokole vieg nivoa (u poetku virtualni
terminal (TELNET), prijenos datoteka (FTP), elektronika pota (SMTP), zatim i
DNS, NNTP, HTTP)
4. Sloj host-mrea (Host-to-Network) nije definiran protokol kojim se host vee za
mreu, razliit na razliitim hostovima i mreama
Slika: Protokoli kod TCP/IP modela (Tanenbaum, 1996)
TCP/IP model - obrnuto od OSI: prvo su nastali protokoli, a model je samo opis
postojeih protokola
jedna od prvih implementacija TCP/IP je dio Berkeley UNIX-a
2.3. Hibridni model
model (Tanenbaum, 1996) koristi najbolje od OSI i TCP/IP: opis modela je od

OSI, ali su protokoli od TCP/IP (u sutini je blii TCP/IP)
5 slojeva:
Aplikacijski sloj (Application)
Prijenosni sloj (Transport)
Mreni sloj (Network)
Sloj povezivanja podataka (Data

Link)
Fiziki sloj (Physical)
3. MRENI STANDARDI
1. de facto dogodili su se bez formalnog plana
2. de jure formalni standardi koje je donijela neka organizacija (ili uspostavljena od
vlade ili neformalna organizacija)
neke vanije organizacije:
ITU-T (ranije CCITT) - International Telecommunication Union, sektor za

telekomunikacije donosi preporuke na podruju telekomunikacija (telefonije i
podatkovne komunikacije)
o na primjer, meunarodni standard V.24 (ili EIA RS-232) specificira raspored i
znaenje pinova na konektoru
ISO (International Standards Organization) donosi meunarodne standarde iz
razliitih podruja
o na primjer, OSI standard
IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) - standardi u podruju
elektrotehnike i raunarstva
o na primjer, IEEE 802 standardi za lokalne mree
Internet Society Internet standardi (manje "strogo" donoenje), faze:
1. predloeni standard (Proposed Standard) osnovna ideja mora biti potpuno
objanjena u RFC (Request For Coments) tehnikom izvjeu koji je
spremljen on-line i dostupan svakom zainteresiranom
2. standard u razvoju (Draft Standard) implementacija koja se testira na
barem 2 neovisna mjesta 4 mjeseca
3. Internet standard ako uspije 2. faza, RFC postaje standard
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
III. PRIMJERI MREA
INTERNET
1. Internet
SLIJEDNE
MREE
ARPANET
ETHERNET
BEINI LAN
poinje je razvijati ARPA (Advanced Research Projects Agency) sredinom 1960-ih

godina za potrebe amerikog DoD (Dept. of Defence)
do tada se koristi javna telefonska mrea (problem sigurnosti):
Slika: Telefonski sustav i distribuirani sustav s prospajanjem (Tanenbaum, 1996)
mrea s prospajanjem paketa (packed-switched) koja se sastojala od podmree i

hostova; podmreu su inili mini-raunala IMP (Interface Message Processors)
povezani prijenosnim kanalima. Zbog pouzdanosti je svaki IMP bio povezan sa
barem dva druga IMP-a. Svaki vor u mrei sastojao se od IMPa i hosta u istoj sobi,
povezanih icom. Host je slao poruku IMPu koji ju je razbio na pakete i poslao ih
neovisno jedan o drugom na odredite prva mrea s prospajanjem paketa
softver je bio podijeljen u dva dijela: za podmreu i hostove
Slika: Dizajn ARPANET mree (Tanenbaum, 1996)
daljnje istraivanje se naroito bavilo protokolima to je dovelo do pronalaenja

TCP/IP modela, a novi protokoli su integrirani u Berkeley UNIX
ARPANET se iri prikljuivanjem dodatnih mrea do 1983. kad se iz nje odvaja vojni
dio; 1990 se gasi jer njezino mjesto preuzimaju novije mree
NSFNET
krajem 1970-ih NSF (US National Science Foundation) uvia znaenje ARPANETa za
istraivnja na sveuilitima
prvo se postavlja virtualna mrea CSNET (organizirana oko 1 raunala), a 1984.
poinje dizajn NSFNET-a, kimu (backbone) su inila 6 superraunalna centara i na
nju su se povezivale druge manje mree na fakultetima, laboratorijima,
bibliotekama
mrea je bila prvi TCP/IP WAN i bila je povezana na ARPANET
1990-ih godina mrea se komercijalizira, a 1991. nastaje NREN (National Research
and Educational Network) kao bri nasljednik NSFNET (gigabitne brzine)
KORITENJE INTERNETA
sredinom 1980-ih meusobno povezane mree poinu se nazivati Internet

ono to sve te mree povezuje je TCP/IP referentni model i TCP/IP protokoli
(slubeni protokoli od 1983.)
raunalo je povezano na Internet ako izvodi TCP/IP protokole, ima IP adresu i moe
slati IP pakete svim ostalim raunalima na Internetu
PC raunala koja se povezuju modemom i dobivaju privremenu IP adresu isto su
privremeno dio Interneta
zbog eksponencijalnog rasta javila se potreba za ev. formalnijim upravljanjem
Internetom pa je 1992. osnovano Internet Society
4 glavne primjene (tradicionalno):
1. Email pisanje, slanje i primanje elektronske pote

2. Novinske grupe (News) posebni forumi na kojima korisnici sa zajednikim
interesima razmjenjuju poruke
3. Udaljeno prijevljivanje (remote login) koritenjem Telnet, Rlogin ili nekog
drugog programa na bilo kjoe drugo raunalo na Internetu
4. Prijenos datoteka (file transfer) - koritenjem FTP programa kopiraju se
datoteke s jednog raunala na drugo
do poetka 1990-ih Internet je popularan meu istraivaima u akademskim,

vladinim i industrijskim krugovima; razvojem WWW (World Wide Weba) i grafikog
pretraivaa Mosaic prihvaaju ga i obini korisnici
tijekom 1990-ih razvoj kompanija za pruanje usluga prikljuivanja na Internet ISP (Internet Service Providers)
CARNet (Croatian Academic and Reserach Network)
hrvatska akademska i istraivaka mrea - akademski je i istraivaki dio svjetske

raunalne mree Internet u Hrvatskoj dostupna svim znanstvenicima, profesorima i
studentima hrvatskih sveuilita i znanstvenih instituta
CARNet je bio prvi pruatelj Internet usluga u Hrvatskoj (poetkom 1996. zapoinje
rad prvoga komercijalnog pruatelja Internet usluga - Hrvatske pote i
telekomunikacija (HPT))
zapoeo 1991. kao projekt Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske
1992. nabavljena je prva oprema, izgraena jezgra mree i uspostavljena prva
meunarodna komunikacijska linija CARNetov vor u Zagrebu - Austrija
poetkom 1996. osniva se ustanova CARNet koja nastavlja aktivnosti projekta MZT
CARNet je privatna WAN mrea (nacionalna mrea) hrvatske akademske i
znanstveno-istraivake zajednice
mrenu infrastrukturu posjeduje CARNet ustanova, a bakrene i optike veze
zakupljene su od Hrvatskih telekomunikacija
podatkovna mrea namijenjena prije svega prijenosu podataka koritenjem
protokola TCP/IP
veza na internet preko mree GEANT (paneuropska komunikacijska infrastruktura
za istraivanje i obrazovanje) s brzinom od 1,2 Gb/s
unutar Hrvatske CARNet mrea povezuje sve vee hrvatske gradove s razliitim
tehnologijama i pristupnih brzina
okosnica mree povezuje vee sveuiline centre (Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka,
Split, Zadar, Zagreb) vezama velikih brzina (155 Mb/s, i to ATM irokopojasnom
tehnologijom)
manji centri povezani standardnim modemskim vezama preko iznajmljenih linija
(najee se koriste brzine od 2 Mb/s)
infrastruktura u Zagrebu povezuje vee fakultete i znanstvene ustanove brzinama i
do 1,2 Gb/s
Slika: Okosnica CARnet mree (na http://www.carnet.hr/mreza)

Vie o CARNet mrenoj infrastrukturi
2. SLIJEDNE (CONNECTION-ORIENTED) MREE
Internet - neslijedne (connectionless) mree

telefonske kompanije koriste slijedne mree, razlozi:
o kada se veza uspostavi, osigurati e se najbolja mogua usluga (ukoliko
nema dovoljno rasursa, veza se nee niti uspostaviti - "zauzet tel. linija")
o naplaivanje usluge na osnovu trajanja veze
X.25 MREE I FRAME RELAY
standard X.25 razvijen je 1970-ih godina i odreuje pravila prema kojima se

skupovi podataka alju u javnu mreu s prospajanjem paketa
slijedno orjentirana mrea s brzinama do 64 kbps za prijenos podataka
ima tri sloja koja odgovaraju prvim trima slojevima OSI modela: fiziki sloj, sloj
prijenosa podataka i mreni sloj
1980-ih X.25 zamijenjen s frame relay: virtualna iznajmljena linija izmeu dvije
toke po kojoj se alju paketi brzinom od 1.5 Mb/s
nema kontrole pogreki ni kontrole toka
jeftinija od prave iznajmljne linije, ali se ne mogu cijelo vrijeme koristiti
maksimalne brzine
nije u iroj uporabi
ATM (Asynchronous Transfer Mode)
slijedna mrea dizajnirana 1990-ih

uspostavljaju se virtualne slijedne veze (virtual circuits) meu hostovima rezerviraju se svi potrebni resursi, iako veza nije fizika kao kod telefonskog
sustava
informacije se prenose u malim paketima iste veliine elijama (cells) sa
zaglavljem (5 bytova; kazuje polaznom i odredinoh hostu i ruterima izmeu kojij
vezi elija pripada) i podacima (48 byte) => bre jer usmjeravanje moe vriti
hardverski
elije se uvijek dostavljaju u redosljedu kojim su poslane
ATM su organizirane kao tradicionalne WAN mree, brzine su od 155 Mb/s do 622
Mb/s
ATM ima vlastiti referentni model razliit od OSI i TCP/IP (fiziki sloj, ATM sloje i
ATM prilagodljivi (adaptation) sloj + podslojevi)
3. Ethernet
prvi (1970-ih) i najpopulatniji LAN

u poetku: koaksijalni kabel do 2,5 km s pojaavaima (repeater) svaki 500m,
sustav s do 256 raunala spojenih prijemnicima, brzina 2.94 Mbps
1978. 10-Mb/s Ethernet (DIX standard), 1983. postaje IEEE 802.3
dananje verzije s 100Mb/s (brzi Ethernet) i 1000 Mb/s (Gigabitni Ethernet)
ostali LAN standardi osim Etherneta: token bus (802.4) i token ring (802.5); s IEEE
nije obuhvaena AppleTalk mrena arhitektura za Apple Macintosh raunala
4. Beini LAN 802.11
povezivanje radio-valovima
standard 802.11 moe raditu u dva moda:
o sa osnovnom stanicom (base station) - sva komunikacije ide preko stanice
o bez osnovne stanice - raunala mogu meusobno komunicirati izravno
802.11 kompatibilan s Ethernet preko sloja prijenosa podataka (data link layer)
brzine do 54 Mb/s
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
TEORETSKE
OSNOVE
PRIJENOSNI
MEDIJI
IV. FIZIKI SLOJ

1. Teoretske osnove prijenosa podataka
BEINI
PRIJENOS
analogni signal nema prekida ni diskontinuiteta signala; intenzitet signala mijenja se u

vremenu postepeno
digitalni signal intenzitet signala odraava konstantnu razinu u nekom vremenskom
periodu, a zatim se mijenja u drugu konstantnu razinu
Slika:Analogni i digitalni val (Stallings, 2004)
periodini signal (periodic signal) isti uzorak se ponavlja nakon odreenog vremenskog
perioda, na primjer:
Slika: Primjeri periodinih signala (Stallings, 2004)

f frekvencija (broj ponavljanja signala u ciklusima po sekundi (herzima - Hz)
T - period (vrijeme jednog ponavljanja), T = 1/f
A amplituda
- faza
digitalni signali se prenose po prijenosnom mediju koristei fizika svojstva kao to je napon
struje ije se ponaanje moe prikazati kao funkcija vremena f(t) i matematiki analizirati
prilikom prijenosa dolazi do izoblienja signala
Fourierova analiza:
o periodika funkcija vremena s periodom T=1/f moe se rekonstruirati iz Fourierova
reda (beskonani zbroj sin i cos); to se vie elemenata zbroja uzme, vjernije se
aproksimira originalni signal
na primjer, ASCII znak b kodiran kao 01100010:
Slika: a) binarni signal i Fourierove amplitude, b-e) aproksimacije originalnog signala (Tanenbaum,
1996)
kapacitet kanala (chanell capacity) - makismalna brzina prijenosa koja se, uz dane uvjete,
moe prenijeti po komunikacijskom kanalu
4 meusobno ovisna koncepta:
o uestalost (brzina) prijenosa (data rate) mjeri se u bitima u sekundi (bit/s)
o irina pojasa (bandwith) ovisna o prijenosnom mediju, mjeri se u herzima
o um (noise) prosjena razina uma (smetnji) na komunikacijskom kanalu
o uestalost pogreki (error rate) pogreka je prijem 1 ako je poslana 0 i obrnuto
priguenje ili slabljenje signala (attenuation) - signal se kvari nakon neke maksimalne duine
kabela
Nyquistov teorem
promatra se kanal bez umova ogranienje brzine prijenosa je jedino irina pojasa
(bandwith)
ako originalni signal prolazi kanalom bez umova s irinom pojasa H, filtrirani signal moi e
se potpuno obnoviti uzimajui 2H uzoraka po sekundi
za kanal s irinom pojasa H najvea brzina prijenosa je 2H
maksimalna brzina prijenosa CN je:
CN = 2H log2 V (bit/s)
V broj razina signala
Na primjer, za V=2 i H=3000Hz => CN=6000 bit/s
Shannonova formula za kanale sa umovima
ako postoji um, to je vea brzina prijenosa, vea je i uestalost uma

promatra se odnos signal-um (signal-to-noise ratio) SNR (decibeli dB) omjer snage
signala i snage uma prisutan u nekom odreenom trenutku prijenosa (vei SNR, kvalitetniji
signal):
SNR = 10 log (snaga signala/snaga uma)
Shannonova formula:
kapacitet kanala C = H log2 (1 + SNR) (bit/s)
formula daje gornju granicu koju stvarni sustavi vrlo rijetko dostiu
2. PRIJENOSNI MEDIJI
neke karakteristike medija za prijenos podataka: irina pojasa (bandwidth), kanjenje

(delay, cijena, lakoa instalacije i odravanja
prijenos podataka odreen je karakteristikama i signala i medija
razlikuju se:
1. vodiki mediji (guided)
vie utjeu na karakteristike prijenosa nego signal

najei: parica, koaksijalni kabel, optika vlakna
2. nevodiki mediji (unguided)
na prijenos vie utjee signal nego ova vrsta medija

na pr. radio valovi
MAGNETSKI MEDIJI
podaci se sa jednog raunala piu na diskete, magnetske trake i sl. i itaju na odredinom
raunalu
koristi se kad je potrebna visoka propusnost po niskoj cijeni
nedostatak: kanjenje je veliko - vrijeme prijenosa mjeri se u minutama ili satima, ne
milisekundama
a) PARICA (twisted pair)
najstariji i jo jako koriten medij

sastoji se od 2 izolirane bakrene ice oko 1 mm debele, a koje su povezane isprepleteno
(upredeno) kako bi se reducirala elektrina interferencija iz okoline
duljina 1 prepleta (twist length) obino 5-15 cm
Slika: Parica (Stallings, 2004)
najea primjena je telefonski sistem

parica se moe bez smetnji koristiti do udaljenosti od nekoliko km, za due su potrebna
pojaala (repeaters)
vie parica moe se grupirati zajedno unutar plastinog zatitnog omotaa (na pr. Category 3
- 4 parice zajedno)
parica se moe koristiti za analogni (pojaala 5-6 km) i digitalni prijenos podataka (pojaala
2-3 km); propusnost ovisi o debljini ice i udaljenosti (nekoliko Mb/s)
jeftin medij lak za instalaciju; obino se instalira u zgradi za vrijeme izgradnje
pogodan ako interferencija nije velika
ogranienja: udaljenost, irina pojasa, brzina prijenosa podataka
dvije vrste vane za raunalne mree:
1. neoklopljena parica (UTP - Unshielded Twisted Pair)

2. oklopljena parica (STP - Shielded Twisted Pair)
UTP - obina telefonska ica, jeftina i laka za instalaciju, koristi se za LAN

na UTP dosta utjeu elektromagnetske smetnje (susjedne parice, umovi)
kod STP oklop (shield) - metalna folija za zatitu parice
1991. standard EIA-568 (Electronic Industries Association) specificira koritenje UTP i STP za
LAN s brzinama prijenosa od 1-16 Mb/s
1995. EIA-568-A za brzine do 100 Mb/s
EIA-568-A razlikuje 3 kategorije:
o kategorija 3 (Category 3) - 10 Mb/s, zadovoljava min. zahtjeva za prijenos podataka
u Ethernet mreama
o kategorija 4 - 16 Mb/s
o kategorija 5 - 100 Mb/s, standard za nove LAN mree
najvie se koriste 3 i 5: 5 je jae isprepletana parica, skuplja ali daje bolje performanse
mree
kategorija 6 - 1000 Mb/s, specifikacije u izradi
b) KOAKSIJALNI KABEL
sastoji se od bakrenog vodia obloenog izolacijom, vanjskog vodia (pleteni oklop) i

zatitnog plastinog omotaa
Slika: Koaksijalni kabel (Tanenbaum, 1996)
razliite primjene za prijenos analognih i digitalnih podataka: televizija (kabelska TV),

telefonija, LAN
manje priguenje nego kod parice
podjela:
o za prijenos u osnovnom podruju (baseband coaxial cable)
o za irokopojasni prijenos (broadband coaxial cable)
kabel
o
o
o
o
kabel za irokopojasni prijenos

o za analogni prijenos koji je manje osjetljiv od digitalnog, pa udaljenosti mogi biti i
100 km, ali i za prijenos digitalnih podataka (skuplja i sloenija izvedba nego za kabel
za prijenos u osnovnom podruju)
o mogu prenositi integrirane signale govora, podataka i video signale
o vei domet postie se pojaalima - problem: mogu prenositi signale samo u 1 smjeru
o problem se rjeava koritenjem 2 tipa irokopojasnih sistema:
za prijenos u osnovnom podruju:

za prijenos digitalnih podataka
jedan kanal za prenoenje samo jedne informacije u jednom trenutku
propusnost ovisi o duini kabela, npr. za 1km 10 Mb/s
koristi se za kabelsku televiziju i neke LAN
- dvostruki kabel (dual cable) - koristi 2 paralelna kabela, jedan za prijenos podataka prema
glavnom voru (head-end), a drugi od tog vora u suprotnom smjeru; raunala alju podatke po
jednom, a primaju po drugom kabelu
- jednostruki kabel (single cable) - koristi razliite frekvencije za prijenos u razliitim smjerovima
po istom kabelu
Slika: Dvostruki i jednostruki koaksijalni kabel za irokopojasni prijenos (Tanenbaum, 1996)
c) OPTIKA VLAKNA (FIBER OPTICS)
prijenos na koji ne utjee elektromagnetska interferencija i koji se moe s malim grekama

koristiti na udaljenosti od nekoliko kilometara
nedostatak: skuplji u odnosu na ostale prijenosne medije

prednosti:
o vei kapacitet, veoma brz prijenos podataka, velika irina pojasa - stotine Gb/s
o tanji kabel i manje teine
o manje priguenje - vei razmak pojaala (repeaters): na svakih 10-ak km
o na prijenos ne utjeu vanjska elektromagnetska polja niti kabel stvara svoje smetnje,
kabel nije osjetljiv na prislukivanje
optiki sistem za prijenos podataka ima 3 komponente: medij za prijenos kojem je na

jednom kraju izvor svjetla, a na drugom detektor
medij za prijenos
o tanko stakleno ili plastino vlakno
izvor svjetla
o svjetlea dioda (LED - light emitting diode) ili laserska dioda
o prihvaa elektrini signal i pretvara ga u impulse svjetla
o svjetlo predstavlja 1 bit, nedostatak svjetla predstavlja 0 bit)
detektor
o generira el. impulse kad na njega padne svjetlo
fiziki princip: zraka svjetla koja prolazi iz jednog medija u drugi (sa razliitim indeksom
loma svjetlosti) lomi se na granici tih medija
Slika: Primjeri loma zrake svjetlosti (Tanenbaum, 1996)
kada medij (na pr. staklo) ima vei indeks refrakcije od okoline, kut upadanja je takav da se
zraka svjetla vraa u staklo i tako se moe iriti kilometrima
ako takvih zraka u staklu ima vie sa razliitim kutevina - viemodno (multimode) vlakno
Slika: Viemodno optiko vlakano (Stallings, 2004)
jednomodno (single-mode) vlakno - promjer vlakna se reducira na nekoliko duina vala

svjetla, pa se svjetlo iri u ravnoj liniji (bez odbijanja) - skuplji nain, ali moe prenijeti
nekoliko Gb/s na 30 km
Slika: Jednomodno optiko vlakano (Stallings, 2004)
OPTIKI KABELI
Slika: Optiki kabel (Tanenbaum, 1996)
djelovi kabela:
o staklena jezgra kroz koju se iri svjetlo (debljina oko 50 mikrona kod viemodnih
vlakana, tj. 8-10 kod jednomodnih)
o staklena kouljica (cladding) s niim indeksom loma nalazi se oko jezgre
o plastini zatitni omota
o vanjske korice
vlakna se mogu povezivati:
1. konektorima (gube 10-20% svjetla)
2. mehaniki (10%)
3. taljenjem (skoro bez gubitaka, kao da je jedno vlakno)
2 tipa izvora svjetla:
1. LED (Light Emitting Diode) - emitiraju snop svjetla

2. laser dioda (ILD - Injection Laser Diode)
na primajuem kraju vlakna je fotodioda koja generira el. impulse
OPTIKE MREE
najpogodnija topologija: LAN sa prstenastom topologijom i toka-toka vezama

suelje (interface) na svakom raunalu alje impulse svjetla do slijedee veze i omoguuje
da raunalo alje i prime poruke

2 tipa suelja:
1. pasivno suelje
- sastoji se od dvije cjevice (taps) spojene na glavno vlakno, na jednoj je LED ili laserska dioda (za
slanje), a na drugoj fotodioda (primanje)
- prednost: pouzdanost jer je u sluaju kvara samo jedno raunalo off-line
2. aktivno pojaalo (repeater)
- dolazee svjetlo pretvara se u el. signal, obnavlja se do pune jaine i ponovo alje kao svjetlo
- suelje prema raunalu je obina bakrena ica koja vodi do regeneratora signala
- omoguuje dulje veze izmeu raunala, ali se u sluaju kvara prekida cijela mrea
Slika: Aktivno pojaalo (Tanenbaum, 1996)
Usporedba optikih vlakna sa bakrenom icom
prednosti: vea propusnost, pojaala potrebna samo na oko 30 km (5 km kod bakra),

ne utjee el. interferencija ili korozija, laka od bakra,...
nedostaci: nedovoljno poznata tehnologija, prijenos je jednosmjeran, optika suelja
skuplja od elektrinih
3. BEINI PRIJENOS
koristi se tamo gdje nije mogue postavljanje kabela

elektroni u pokretu kreiraju elektromagnetske valove koji se u prostoru ire; broj oscilacija 1
elektrom. vala u sekundi je frekvencija f (Hz)
princip beine (wireless) komunikacije: na elektrini krug se prikljuuje antena koja emitira
elektromagnetske valove, prijemnik ih na odreenoj udaljenosti prihvaa
za prenoenje informacija koriste se radiosignali, mikro i infracrveni valovi i vidljivi dio
svjetla
vee frekvencije (bolje za prijenos) imaju UV, X i Gama zrake, ali se ne koriste - ne ire se
dobro kroz zgrade, opasne za zdravlje
koliina informacija koju elektromagnetski val moe nositi ovisi o rasponu frekvencije
(frequency band)
s trenutnom tehnologijom moe se kodirati nekoliko bitova po Hz za nie frekvencije, te uz
neke uvjete ak 40 bitova za visoke frekvencije
nacionalni i meunarodni dogovori o dozvoljenim frekvencijama
elektromagnetski spektar i njegovo koritenje za komunikacije:
Slika: elektromagnetski spektar i njegovo koritenje za komunikacije (Tanenbaum, 1996)
a) RADIO PRIJENOS
prednosti: radio valovi se lako generiraju, mogu prelaziti velike udaljenosti, prodiru kroz
zgrade, mogu putovati u svim smjerovima od izvora
problem: interferencija elektrine opreme u okolini
osobine radio valova ovise o njihovoj frekvenciji:
o niske frekvencije: prolaze dobro kroz prepreke, ali slabe sa udaljenou od izvora;
koriste se za udaljenosti od oko 1000 km i imaju dosta nisku irinu pojasa
o visoke frekvencije: putuju u ravnim linijama i odbijaju se od prepreke; dostiu
jonosferu i odbijaju se natrag na zemlju; za due udaljenosti
Slika: VLF, LF, MF - radio valovi slijede povrinu zemlje; HF - odbijaju se kad dosegnu jonosferu
(Tanenbaum, 1996)
b) MIKROVALOVI (microwave)
koriteni prije optikih vlakana za telefonski sistem na veim udaljenostima

mikrovalovi putuju u ravnoj liniji, a signal se poveava parabolikom antenom; antena koja
ga alje i ona koja ga prima moraju biti tono poravnate jedna u odnosu na drugu
izmeu tornjeva sa antenama potrebna su pojaala, manje ih treba to su tornjevi vii
ne prolaze dobro kroz zgrade, na njih utjeu i vremenske prilike
prednost: jeftiniji u odnosu na optika vlakna
c) INFRACRVENI VALOVI (infrared and milimeter waves)
koriste ih npr. daljinski upravljai za TV, video...

ne prolaze kroz vrste objekte (kao ni vidljiva svjetlost) - nisu svugdje pogodni
pogodni za beine LAN unutar zgrade, npr. za povezivanje prijenosnih raunala koji imaju
ugraene mogunosti za takvu komunikaciju, za povezivanje prijenosnih raunala i printera
opremljenih infracrvenim senzorima
d) Svjetlosni valovi (lightwave)
LAN-ovi u dvije zgrade povezuju se pomou lasera na krovovima

prednost: visoka propusnost i niska cijena
nedostatak: laserske zrake ne prodiru kroz kiu ili maglu
BEINI LAN
beine lokalne mree poele su se koristiti kasnih 1980-ih godina

koristi se za proirenje LAN i olakavanje povezivanja prijenosnih raunal na mreu bez
uporabe kabela
IEEE 802.11 standard koji definira skup usluga i fiziki sloj za beini LAN (uljuuje raspon
frekvencija za LAN koji koriste radio i infracrvene valove)
problem kod radio valova: signal s podacima moe uhvatiti i netko kome nije namijenjen
(prislukivanje) - jedno od rjeenje je skakanje frekvencija

primjeri konfiguracija:
Slika: beini LAN s jednom elijom (single-cell wireless LAN) (Stallings, 2004)
CM (kontrolni modul) je suelje prema beinoj LAN; svi beini sustavi su unutar ranga jednog CM
Slika: beini LAN s vie elija (multiple-cell wireless LAN) (Stallings, 2004)
postoji vie CU povezanih preko iane LAN; svaki CU podrava vie beinih sustava
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
TELEFONSKA
MREA
Daljinski vodovi
Lokalne petlje
IV. FIZIKI SLOJ

4. Telefonska mrea
PSTN (Public Switched Telephone Network) - razvija se ve niz godina (Bell patentirao
telefon 1867.) s ciljem prenoenja ljudskog glasa
telefonske linije (dial-up line) prenose meu raunalima manje podataka s vie greaka
od kabela
Prospajanje veze
KOMUN.
SATELITI
SUSTAVI
MOBILNIH
TELEFONA
Struktura telefonske mree
organizirana kao hijerarhija na vie razina, u poetku:
Slika: a) potpuno povezana mrea, b) centralizirano prospajanje, c) dvorazinska hijerarhija

(Tanenbaum, 1996)
danas vierazinske hijerarhije

telefon svakog pretplatnika ima 2 bakrene ice koje idu do najblie lokalne centrale
(end office); ta dvoiana veza naziva se lokalna petlja (local loop) - medij za prijenos
je parica
udaljenosti lokalne petlje tipino 1-10 km
ako pretplatnik poziva drugog pretplatnika koji je prikljuen na istu lokalnu centralu,
uspostavlja se izravna elektrina veza izmeu 2 lokalne petlje
svaka je lokalna centrala povezana sa 1 ili vie meugradskih centrala (toll offices)
pomou daljinskih vodova (toll connecting trunks) - koaksijalni kabeli, optika vlakna
ili mikrovalovi
primarne, sekundarne, regionalne... centrale povezane vodovima sa velikom
propusnou
Slika: Primjer povezivanja za poziv na srednjoj udaljenosti (Tanenbaum, 1996)
3 glavne komponente koje ine tel. mreu:

a. lokalne petlje (local loops) - analogni prijenos
b. daljinski vodovi (trunks) - uglavnom digitalni prijenos (optika vlakna,
mikrovalovi)
c. centrale za prospajanje (switching offices)
danas tel.mrea uglavnom digitalna, osim analogne lokalne petlje

prednosti digitalnog prijenosa:
o nema gubitaka informacija zbog slabljenja analognih signala.
o jeftiniji nain prijenosa: ne treba reproducirati analogni signal uz pomo skupe
opreme
o jednostavnije odravanje - lake se pronalazi problem: bit je ili nije primljen
ispravno
o kombinirano prenoenje glasa, podataka, slika, muzike te vee brzine prijenosa
a. Lokalne petlje (local loops)

Komunikacija raunala preko telefonske linije (slanje digitalnih podataka):
digitalne podatke modem pretvara u analogne za prijenos po lokalnoj petlji,

ti analogni signali pretvaraju se u digitalne za prijenos po daljinskim digitalnim
vodovima,
zatim se opet pretvaraju u analogne za prijenos po lokalnoj petlji na strani
primaoca
na kraju se pretvaraju u digitalne za pohranu na odredino raunalo
Slika: Koritenje analognog i digitalnog prijenosa pri povezivanju raunala (Tanenbaum, 1996)
kod analognih signala primljeni signal nije isti kao i poslani zbog nesavrenosti medija za
prijenos - takve razlike uzrokuju pogreke za digitalne podatke
osnovni problemi na prijenosnim linijama su:

1. priguenje (attenuation) - gubitak energije do koje dolazi kako se signal iri;
signal se moe zamisliti kao niz Fourierovih komponenti od kojih svaka slabi za
odreenu koliinu to dovodi do razliitog signala na strani primaoca
2. izobliavanje zbog kanjenja (delay distortion) - uzrokuje ga to to razliite
Fourierove komponente putuju razliitim brzinama
3. smetnje (noise) - neeljena energija iz nekog izvora koji nije poiljaoc signala
MODEMI
kod digitalnih podataka gdje je rije o kvadratnim valovima posebno jako dolazi do
slabljenja i izoblienja signala
za transformaciju digitalnih podataka u analogne signale koriste se 3 osnovne
modulacijske tehnike pri emu se uvodi sinusni nosioc (sine wave carrier) kontinuirani ton u rasponu od 1000-2000 Hz kojem se mijenja amplituda, frekvencija ili
faza
prijenos se izvodi moduliranjem sinusnog nosioca
a. amplitudna modulacija - frekvencija i faza su konstantne, amplituda
prenosi informaciju; 2 razliite binarne vrijednosti (0 i 1) predstavljene su
sa 2 razliita nivoa napona
b. frekvencijska modulacija - koriste se 2 razliite frekvancije
c. fazna modulacija - pomie se val sinusnog nosioca za 45, 135, 225 ili 315
stupnjeva u jednakim intervalima
Slika: Primjeri modulacija (Tanenbaum, 1996)
modem (modulator-demodulator) prihvaa kao input niz bitova i proizvodi kao output
modulirani nosioc (ili obrnuto)
postavlja se izmeu (digitalnog) raunala i (analognog) telefonskog sistema
brzina modema - ovisi o nainu modulacije (nastoji se postii da se prenosi vie bitova
po uzorku, tj. po baudu - baud je mjera za broj promjena vrijednosti signala po sekundi)
i definirana je jednim od standarda koji definiraju brzinu prijenosa
neke standardne brzine prijenosa: 9600, 14.400, 28.800, 33.600, 56.000 b/s
osim standarda koji definiraju brzinu prijenosa, vani su i standardi koji definiraju
saimanje (compression) podataka i kontrolu greki (error correction); najvie se
koriste 2 standarda za saimanje: MNP5 (saimanje u prosjeku 2:1) i V.42 bis (4:1)
DCE-DTE suelje
nazivi:
o DTE (Data Terminal Equipment) - raunalo ili terminal
o DCE (Data Circut-Terminating Equipment) - modem
suelje izmeu DTE i DCE (tj. raunala ili terminala i modema) je primjer protokola
fizikog nivoa (mehaniko elektriko, funkcijsko i proceduralno suelje)
standard V.24 (ili u USA RS-232-C te noviji RS-232-F tj. EIA-232-F)
RS-232 - suelje za povezivanje DTE s modemima na analognim telekomunikacijskim
sustavima:
mehanika specifikacija
25-pinski konektor tono propisanih dimenzija s pinovima 1-13 u gornjem i

14-25 u doljnjem redu
Slika: Raspored pinova za V.24/EIA-232 (Stallings, 2004)

elektrika specifikacija
napon manji od -3 volta je binarno 1, a vei od +4 je binarno 0

dozvoljena koliina za prijenos 20 kb/s
duina kabela do 15 m
funkcijska specifikacija
definira koji je krug (circut) tj. signal povezan na svaki od 25 pinova i to

taj krug znai
9 pinova je gotovo uvijek implementirano
primjeri:
o kad se raunalo ukljui, postavi na logiko 1 Data Terminal Ready
(pin 20)
o kad se modem upali, postavi se Carrier Detect (pin 8)
o Request to Send (pin 4) oznaava da DTE eli slati podatke
o Clear to Send (pin 5) znai da je DCE spreman primiti podatke
o podaci se alju po Transmit krugu (pin 2)
o podaci se primaju po Receive krugu (pin 3)
Slika: Osnovni V.24/EIA-232 krugovi i pinovi (u zagradi) (Tanenbaum, 1996)

proceduralna specifikacija
protokol tj. dozvoljeni niz dogaaja

zasniva se na parovima akcija-reakcija
npr. raunalo postavlja Request to Send, a modem odgovara sa Clear to
Send ako moe prihvatiti podatke
RS-499 standard - nastao da bi se prevladali nedostaci starijeg RS-232-C standarda

dozvoljava brzine do 2 Mb/s po 60 metarskom kabelu
NUL- MODEM
esto se dva DTE trebaju povezati pomou V.24, niti jedan od njih nije modem (nema
DCE)
problem suelja: prikljuci na oba DTE predvieni su za spoj na DCE i ne mogu se
prospojiti izravno
zato se ukljuuje nul-modem - ureaj (kabel) koji vri potrebna krianja te povezuje
liniju za prijenos jednog DTE s linijom za primjer drugog
Slika: Primjer nul-modema (Stallings, 2004)
b. Daljinski vodovi (trunks) i multipleksiranje (multiplexing)
multipleksiranje - vie razgovora ide po istom vodu (zbog ekonominosti)

2 kategorije shema:
1. FDM (Frequency Division Multiplexing)
spektar frekvencije podijeljen je na logike kanale i svaki korisnik tako dobija dio
frekventnog pojasa samo za sebe
Slika: Multipleksiranje pomou FDM (Tanenbaum, 1996)

2. TDM (Time Division Multiplexing)
svaki korisnik periodiki dobija itavu irinu kanala na odreeno vrijeme

mogu ga vriti raunala - u zadnje vrijeme se sve vie koristi i to za digitalne
podatke
analogni podaci se moraju digitalizirati, tehnike:
PCM (Pulse Code Modulation)
o ini osnovu telefonskog sustava
o codec (coder-decoder) - ureaj koji digitalizira analogne signale pravei
8000 uzoraka u sekundi (125 mikrosec/uzorak) - to je dovoljno da se
sauvaju sve informacije koje se prenose 4000 Hz-nim telefonskom
kanalom
o meunarodni standard, ali postoje jo i druge nekompatibilne sheme u
razliitim zemljame svijeta npr. T1 carrier u Sj. Americi
c. Prospajanje veze (switching)
lokalne petlje i daljinski vodovi ine vanjski dio, a sklopke (switches) unutranji dio
telefonskog sistema (nalaze se unutar centrala)
2 razliite osnovne tehnike:
1. prospajanje kanala (circuit switching) - koristi ga dananji tel. sistem

2. prospajanje paketa (packet swiching) - koristi ga ISDN (nova generacija tel.
sistema)
PROSPAJANJE KANALA (komutacija kanala - circuit switching)
uspostavlja se fiziki put izmeu poiljaoca i primaoca poziva koji postoji sve do
kraja komunikacije
vrijeme izmeu zavretka biranja tel. broja i poetka zvonjenja (tj. vrijeme
uspostavljanja veze) moe biti dugo (10 sek. i vie) - nepoeljno za mnoge
raunarske aplikacije
karakteristika: uspostavlja se put od jednog do drugog kraja prije nego to se
ponu slati podaci
posljedica: kad se veza uspostavi, jedino kanjenje je vrijeme irenja
elektromagnetskog signala, te nema opasnosti od zaguenja
Slika: Pojednostavljeni modeli prospajanja kanala i paketa (Tanenbaum, 1996)

PROSPAJANJE PORUKA (komutacija poruka - message switching)
ne uspostavlja se fiziki put izmeu primaoca i poiljaoca

blok podataka koji se alje se cijeli sprema u centrali (ruteru), provjerava se da li
je dolo do greki i zatim se alje dalje (store-and-forward)
kako veliina blokova nije ograniena, ruteri moraju imati spremnik (disk) za vee
blokove, a takav blok due zauzima ruter-ruter vezu
PROSPAJANJE PAKETA (komutacija paketa - packet switching)
veliina blokova je ograniena (paketi), pa se spremaju u glavnu memoriju rutera,

a ne na disk
prednost: prvi paket se moe proslijediti dalje prije nego to je drugi potpuno
stigao (vea propusnost)
Digitalna mrea s integriranim uslugama
ISDN (Itegrated Services Digital Network) - novi, potpuno digitalni telefonski sistem sa
osnovnim ciljem integracije govornih i negovornih usluga
oznaava skup usluga, pristupne opreme i standarda pristupanja nepokretnoj
telekomunikacijskoj mrei
dva pristupa ovisno o komunikacijskim potrebama:
1. Osnovni pristup (BRA- Basic Rate Access)
2. Primarni pristup (PRA - Primary Rate Access).
1. Osnovni pristup (BRA)
o
o
o
o
o
o
koristi 3 linije (2B + D): dvije B linije za podatke i digitalizirani govor, svaka je
brzine 64 kb/s
trea D linija je signalizacijska linija od 16 kb/s - slui za prijenos korisnikih
podataka, uspostavu i raskid veze te koritenje raznih usluga
ukupna brzina za prijenos podataka do 128 kb/s, tj. putem obje B linije
koritenje digitalnih linija omoguuje NT ureaj (Network Terminal - zakljuni
mreni ureaj)
na dvije linije mogue prikljuiti do osam razliitih ISDN ureaja (telefona,
telefaksova, raunala...) svaki sa svojim pozivnim brojem
namijenjen manjim korisnicima - kuanstva i manje tvrtke
Slika: ISDN sistem za kunu upotrebu (Tanenbaum, 1996)
2. Primarni pristup (PRA)

o
o
o
o
30B + D
nudi veliki kapacitet prijenosa podataka te brzinu prijenosa do 2 Mb/s
moe se koristiti 10, 20 ili 30 B linija
za poslovnu primjenu
5. KOMUNIKACIJSKI SATELITI (Communication Satellites)
prvi satelit je lansiran 1962. godine

ponaaju se kao velika pojaala mikrovalova na nebu; imaju nekoliko transpondera od
kojih svaki oslukuje dio spektra, pojaava dolazei signal i ponovo ga alje na drugoj
frekvenciji kako ne bi dolo do interferencije s dolaznim signalom
poslani signali mogu biti irokopojasni (pokrivaju vei dio Zemljine povrine) ili
uskopojasni (pokrivaju podruje od stotinjak km)
tradicionalni sateliti su geostacionarni - geosinhroni (geosynchronous)
o sateliti se nalazi u orbiti 36,000 km iznad ekvatora i krue istom brzinom kao
Zemlja, pa djeluju kao da su nepomini
o kako moraju biti na odreenom razmaku (2 stupnja), moe ih biti 180, ali svaki
od njih moe imati nekoliko tokova podataka u oba smjera na razliitim
frekvencijama
o meunarodni dogovori o koritenju satelita
niskoorbitni (low-orbite) sateliti
o sateliti koji brzo krue, primjeri:
o Iridium projekt: kada se jedan satelit makne sa vidika, zamjenjuje ga drugi
(satelit pokriva vie elija (cell ) na koje je Zemlja podijeljena)
o Globalstar sustav satelitske telefonije - prua usluge mobilne (beine) telefonije
i druge telekomunikacijske usluge po itavom svijetu; 48 niskoorbitnih satelita;
svaki korisnik pokriven istovremeno 2 ili 3 satelita; Globalstarov telefon podrava
komunikaciju sa dva razliita telekomunikacijska sustava (satelit i GSM);
komunikacija satelita i stanice na tlu (kod Iridium meusobno komuniciraju
sateliti)
prednosti satelita: zaobilazi se telefonski sistem za prijenos podataka (vea
propusnost), svugdje su dostupni, pogodni su za broadcasting, pogodni i za telefonski
promet u zemljama sa loom konfiguracijom terena, tamo gdje je problem dobiti pravo
za postavljenje optikih kabela...
6. SUSTAVI MOBILNIH TELEFONA
2 oblika beinih telefona:

o stanica s odvojenom slualicom : osnovna stanica prikljuena icom na
telefonski sistem i telefon koji s njom komunicira slabom radio vezom do
udaljenosti od oko 100 - 300 m; frekvencija se obino odabire pri izradi u tvornici,
nema standardizacije; kuna uporaba
o mobilni ureaji - telefoni (mobile phones)

3 razliite generacije mobilnih telefona koje koriste razliite tehnologije, za:
a. analogno prenoenje govora
b. digitalno prenoenje govora
c. digitalno prenoenje govora i podataka (Internet, e-mail, itd.)
a. Mobilni telefoni prve generacije (analogno prenoenje govora)
u poetku se koristio jedan odailja na visokoj zgradi i jedan kanal za slanje i primanje
poruka (push-to-talk: pritiskom na gumb iskljuio se odailja i korisnik je mogao
govoriti) - 50-ih godina za taxi, policijske aute...
IMTS (Improved Mobile Telephone System)
razvoj 1960-ihh godina

odailja ima dvije frekvencije, jednu za slanje, drugu za primanje poruke
podravao je mali broj kanala (23)- korisnici moraju dugo ekati na slobodni
susjedni sistemi moraju biti jako udaljeni zbog jaine odailjaa (kako bi se izbjegla
interferencija)
ogranieni kapaciteti, nepraktian sistem
AMPS (Advanced Mobile Phone System)
koristi se u USA od 1980-ih

"cell phones": zemljopisno podruje dijeli se na elije (cells) (oko 10 - 20 km u
promjeru) od kojih svaka koristi neki skup frekvencija
iste frekvencije mogu se ponovo koristiti u elijama koje nisu susjedne, a potrebna je i
manja snaga odailjaa te manji prijemni ureaju; to su elije manje, moguih korisnika
je vie -> povean kapacitet sustava
handoff - proces promjene "glavne" bazne stanice
u sreditu svake elije je osnovna stanica prema kojoj podatke odailju svi telefoni u
eliji, kako se telefon pomie iz elije u eliju, kontrolu nad njim preuzimaju osnovne
stanice u njima - uvijek kontrolu ima bazna stanica u onoj eliji u kojoj je signal najjai
ako se obavlja poziv, vri se prebacivanje na novi kanal frekvencije
sve osnovne stanice povezane su na ureaj MTSO (Mobile Telephone Switching Office)
ili MSC (Mobile Switching Center) koji vri dodjelu kanala
za vee sustave postoji hijerarhija povezenih MTSO
u Hrvatskoj se od kraja 1990. koristio sustav javne pokretne radiotelefonije na NMT 450
(Nordic Mobile Telephony) standardu (komercijalni naziv Mobitel mrea)
nedostatak mobilnih telefona 1. generacije: nesigurni su (mogu se sluati razgovori,
ukrasti brojevi telefona)
b. Mobilni telefoni druge generacije (digitalno prenoenje govora)
nema standardizacije, koriste se 4 standarda: D-AMPS, GSM, CDMA, PDC
D-AMPS (Digital advanced Mobile Phone System)
2. generacija AMPS, potpuno digitalni sustav
graen tako da u eliji mogu istovremno raditi i AMPS i D-AMPS

koristi iste kanale i frekvencije kao AMPS - jedan kanal moe biti analogni, a susjedni
digitalni
MTSO u eliji odreuje koji su kanali analogni, koji digitalni na osnovu broja analognih ii
digitalnih telefona u eliji - tip kanala moe se dinamiki mijenjati kako se mijenja omjer
anal. i dig. telefona
D-AMPS mobilni telefon prima mikrofonom glasovni signal, digitalizira ga i komprimira ->
reducira se broj bitova koji se alju zranom vezom: brzina prijenosa 8 kb/s (nije
dovoljno za podatke!)
koritenjem TDM (multipleksiranje) 3 korisnika mogu dijeliti par frekvencija (boljim
algoritmima kompresije i 6 korisnika)
razlika izmeu AMPS i D-AMPS u handoff procesu: D-AMPS sam utvruje kad signal slabi
i javlja MTSO
GSM (Global System for Mobile Communications)
slian D-AMPS - oba koriste elije, koriste FDM i TDM (multipleksirenje) za podjelu
spektra na kanale i kanala na vremenske slotove, telefoni odailju signale na jednoj
frekvenciji, a primaju ih na drugoj (vioj)
osnovna razlika: GSM kanali su iri (200 kHz), pa je via brzina prijenosa po korisniku
CDMA (Code Division Multiple Access)
osnova za mobilne sustave 3. generacije

koristi se i za 2. generaciju najvie u SAD, te za Globalstar sustav satelitske telefonije
osnovna razlika s D-AMPS i GSM: ne dijeli rang frekvencije na kanale, nego dozvoljava
da svaka stanica cijelo vrijeme emitira po itavom spektru frekvencije
viestruki istovremeni prijenosi sa odvajaju pomou koritenja teorije kodiranja (coding
theory)
c. Mobilni telefoni tree generacije (digitalno prenoenje govora i

podataka)
povezivanje prijenosnih ureaja koji objedinjuju osobine telefona, e-mail terminala, CD ili
DVD playera,...
1992. specificiran standard IMT-2000 koji je trebao omoguiti:
o visokokvalitetni prijenos glasa
o slanje poruka (zamjena za SMS, fax, chat, ...)
o multimediju (muzika, video, filmovi, TV,...)
o pristup Internetu (Web pristup i stranicama s zvukom i videom)
prijedlozi 3G standarda: CDMA2000, W-CDMA (u EU ime UMTS)
izmeu 2G i 3G mobilnih sustava: "2.5G sustavi", na pr.
o GPRS (General Packet Radio Service) - omoguuje slanje i primanje informacija
mobilnom mreom tako to mobilne stanice mogu primati i slati IP pakete u
elijama s prijenosom govora; dopunjuje postojeu mobilnu mreu
UMTS (Universal Mobile Telecommunications System)
univerzalni mobilni telekomunikacijski sustav

UMTS mree proirit e i izgraditi dananje mogunosti mobilne telefonije (GSM, GPRS)
poveanjem kapaciteta, veom koliinom podataka i veom ponudom usluga
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
ELEMENTI
DIZAJNA
SLOJA
V. SLOJ PODATAKOVNE VEZE (Data Link)
UTVRIVANJE
I
ISPRAVLJANJE
POGREAKA
sloj podatakovne veze ili podatkovni sloj osigurava prijenos izmeu dva direktno
spojena raunala
"susjedna raunala" fiziki povezana pomou komunikacijskog wire-like kanala
glavna osobina takvog kanala: bitovi se dostavljaju u tono istom redoslijedu u
kojem su poslani
1. ELEMENTI DIZAJNA SLOJA PODATAKOVNE VEZE
funkcije:
1. osiguravanje usluga za mreni sloj (dobro definirano suelje)
2. odreivanje naina grupiranja bitova fizikog nivoa u okvire (frames)
3. rjeavanje pogreki pri prijenosu
4. reguliranje toka okvira tako da ne doe do zaguenja (kad je primaoc okvira
spor, a poiljaoc brz)
1.1 Usluge za mreni sloj
osnovna funkcija sloja podatkovne veze: prenijeti podatke (bitove) od mrenog
sloja izvora do mrenog sloja odredita
Slika: Modeli komunikacije izmeu podatkovnih slojeva (Tanenbaum, 1996)
najei tipovi usluga (servisa):

a. nepotvreni bespojni (unacknowledged connectionless service)
b. potvreni bespojni (acknowledged connectionless service)
c. potvreni spojni (acknowledged connection-oriented service)
a. Nepotvreni bespojni
alju se neovisni okviri bez potvrde odredinog raunala o primitku

ne vri se obnavljanje okvira ako se neki izgubi
servis prikladan:
o ako je broj greaka mali, pa je obnavljanje ostavljeno viim nivoima
o kada vanije da podaci brzo stignu nego tonost podataka
b. Potvreni bespojni
potvrda (acknowledgment) se alje za svaki okvir posebno, pa poiljaoc zna da li je

okvir stigao ili nije
ako okvir ne stigne u nekom propisanom vremenskom intervalu, alje se ponovo
ako se potvrda izgubi, okvir e se prenijeti vie puta
servis koristan za nepouzdane kanale kao na pr. beine sisteme
c. Potvreni spojni
najpouzdaniji servis, uspostavlja se veza prije slanja okvira

svaki poslani okvir je numeriran i sloj garantira:
o svaki okvir e biti primljen
o svaki okvir e se primiti tono jednom
o svi okviri e stii u pravom redosljedu
3 faze prijenosa:
1. uspostavlja se veza tako da obje strane inicijaliziraju brojae i
varijable potrebne za voenje rauna o tome koji su okviri ve stigli,
a koji nisu
2. okviri se prenose
3. oslobaa se veza, tj. varijable i ostali resursi koji su bili potrebni za
prijenos
1.2 Tvorba okvira (Framing)
problem obiljeavanja poetka i kraja svakog okvira

podatkovni sloj razbija niz bitova u diskretne okvire i izraunava zatitu (checksum)
za svaki okvir
zatita se ponovo za svaki okvir rauna na odreditu - ako se razlikuje od polazne,
dolo je do pogreke koju podatkovni sloj treba rijeiti
4 metode za razbijanje toka bitova u okvire:
a.
b.
c.
d.
brojanje znakova
omeivanje poetnim i zavrnim znakom s umetanjem (stuffing) znaka
omeivanje poetnom i zavrnom "zastavicom" (flag) s umetanjem bita
naruavanje pravila kodiranja fizikog sloja
a. Brojanje znakova
koristi posebno polje u zaglavlju s podatkom o broju znakova u okviru

kada sloj prijenosa podataka na odreditu vidi taj broj, zna koliko znakova slijedi,
tj. gdje je kraj okvira
problem ako se uslijed greke u prijenosu promijeni podatak s brojem - ispada se iz
sinhronizacije
dosta rijetko se koristi
Slika: Primjer za tvorbu okvira brojenjem znakova (Tanenbaum, 1996)
b. Omeivanje poetnim i zavrnim znakom s umetanjem (stuffing) znaka
svaki okvir zapoinje s ASCII znakovima DLE STX, a zavrava s DLE ETX (Data Link
Escape, Start of TeXt, End of TeXt)
kod prijenosa binarnih podataka moe se dogoditi da se znakovi za DLE STX i DLE
ETX pojave unutar podataka
zato se koristi tehnika umetanja znaka (character stuffing): ispred svakog DLE
niza dodaje se jo jedan DLE koji se na strani primaoca mie (jedini sami DLE su na
poetku i kraju okvira) - znak DLE zamjenjuje se dvoznakom DLE DLE
Slika: Primjer za omeivanje s DLE STX i DLE ETX (Tanenbaum, 1996)
nedostatak: metoda vezana uz 8-bitne znakove tj. uz ASCII kd, potrebna je

metoda i za znakove bilo koje veliine:
c. Omeivanje poetnom i zavrnom "zastavicom" (flag) s umetanjem bita
tehnika dozvoljava okvire, kao i znakove, s proizvoljnim brojem bitova

za oznaavanje krajeva okvira koristi se posebni uzorak bitova, 01111110 - flag
byte
kada se u podacima pojavi 5 jedinica, umetne se 0 bit (bit stuffing)
na primjer:
0101111111111001 - niz podataka prije umetanja (poslao ga je mreni sloj)

010111110111110001
- - niz podataka s umetnutim
0 bitom
d. Naruavanje pravila kodiranja fizikog sloja
kod mrea gdje postoji redundancija pri kodiranju, npr. za kodiranje 1 bita
podataka koriste se 2 fizika bita
koristi se pogreni fiziki kod:
o ako je 1 bit "high-low" par, a 0 bit "low-high" par, kombinacije "low-low" i
"high-high" se ne koriste za podatke, pa mogu biti granice okvira
e. Kombinacija prethodnih metoda
najee brojanje znakova i jo jedna metoda b-d. zbog dodatne sigurnosti
1.3 Kontrola pogreaka (Error Control)
svaki okvir mora se proslijediti mrenom sloju na odreditu tono jednom

primaoc alje poiljaocu posebni okvir sa pozitivnom ili negativnom potvrdom o
primljenom okviru - ako je potvrda negativna, treba ponoviti slanje
problem potpunog gubitka okvira (ili potvrde)
ako se izgubi potvrda, dolazi do blokiranja (deadlock) na strani poiljaoca koji bi
zauvijek ekao potvrdu
rjeenje: uvodi se sat (timer) kod poiljoca
o poiljaoc alje okvir i ujedno pokree timer
o interval sata - vei od vremena potrebnog da okvir stigne na odredite,
tamo se obradi i potvrda stigne natrag poiljaocu
o ako vrijeme istekne, a potvrda jo nije stigla, poiljaoc se upozorava na
problem (alje ponovo okvir)
problem dupliciranja okvira (okvir je stigao, ali ne i potvrda, pa je poslan
ponovo) rjeava se rednim brojevima koji se dodjeljuju izlaznim okvirima - tako
primaoc razlikuje original od kopija
1.4 Kontrola toka (Flow Control)
poiljaoc eli slati okvire bre nego to ih primaoc moe prihvatiti to moe dovesti
do gubitka nekih okvira (ak i u sluaju da nema pogreki)
rjeenje je uvesti mehanizme kojima se poiljaoc usporava
protokoli sadre dobro definirana pravila o tome kada poiljaoc smije poslati
slijedei okvir
na pr. poalje n okvira, a zatim eka dok primaoc ne potvrdi da moe nastaviti sa
slanjem
2. UTVRIVANJE I ISPRAVLJANJE POGREAKA (Error

Detection and Correction)
tipovi pogreaka:
izolirane jednobitne pogreke (single-bit errors)

o promjena jednog bita koja ne utjee na susjedne bitove
o lake ih je nai i ispraviti
pogreke u snopovima (burst errors)
o niz B bitova u kojem je su prvi i zadnji bit promijenjeni te bilo koji broj
bitova izmeu njih (dio bitova izmeu je nepromijenjen)
o utjeu na manji broj okvira
2.1 Kodovi za utvrivanje pogreaka (Error-Detecting Codes)
koriste se kada je jednostavnije ponovo poslati pogrene podatke umjesto da ih se

ispravlja
princip za otkrivanje pogreki: koritenje zatitnih bitova (check bits)
podacima koji se alju dodaju se redundantni podaci
na strani poiljaoca: k bitova podataka + r bitova za provjeru = okvir duine n
primatelj razdvaja dolazei okvir na k bitova podataka i (n-k) bitova zatitnog kda,
izvodi odreena raunanja nad podacima te usporeuje dobivenu vrijednost s
pristiglim zatitnim bitovima
pogreka je utvrena ako se te dvije vrijednosti razlikuju
Slika: Proces utvrivanje pogreaka (Stallings, 2004)

a. Provjera paritetnog bita (parity check)
koristi se kd pri kojem je podacima dodan jedan paritetni bit (parity bit) na kraj
bloka podataka
bit se odabire tako da ukupni broj 1 bitova u okviru bude npr. paran:
10110101 => 101101011

10110001 => 101100010
kdom s jednim paritetnim bitom, mogu se detektirati jednobitne greke (im se
jedan bit promijeni, poremeti se parnost)
b. Polinomni kd CRC (Cyclic Redundancy Code)
jedna od metoda koja se esto koristi

naziv polinomni kd jer se k-bitni okvir promatra kao da predstavlja koeficijentnu
listu polinoma k-1 stupnja iji su koeficijenti 0 i 1
osnovni princip:
za dani k-bitni niz podataka pri slanju se generira n-k -bitni niz tako da se
rezultirajui okvir (frame) sastoji od n bitova i djeljiv je s nekim preddefiniranim
brojem (polinomom) o kojem se dogovaraju primaoc i poiljaoc
kod primanja poruka okvir se dijeli s istim tim polinomom i ako nema ostatka,
nema pogreke
na pr. niz koji se alje D=110011 => polinom D(x)=x5 + x4 +
polinomna aritmetika se izvodi modulo 2 (+, - kao XOR), npr.
x+1
1111+1010=0101
oznake:
D(x) - niz bitova koji se alje (duina k)

T(x) - okvir (n bitova)
F(x) = T(x)-D(x) - zatitni bitovi (duina n-k)
P(x) - unaprijed definirani polinom djelitelj stupnja n-k (znaju ga poiljaoc i primaoc);
odabran je tako da je T(x) djeljiv s P(x) bez ostatka
nakon odabira
P(x) na strani poiljaoca se vri raunanje
T(x) = xn-k D(x) R(x)
tako kreirani kodirani okvir T(x) zaista je djeljiv sa P(x):
(P(x) Q(x) R(x)) R(x) = P(x) Q(x)
ostatak R(x) je zatitni kd (F(x)), lako se generira:

o uzme se xn-k D(x) (D(x) se nadopuni sa n-k nula desno),
o
o
rezultat se podijeli sa P(x)

uzme se n-k ostatak i oduzme (ili zbroji mod 2) od
xn-k D(x)
=> rezultat je n-bitni okvir
T(x)
kada na strani primaoca stigne T(x), podijeli se s P(x), ako nije bilo pogreki pri
prijenosu, nema ostatka
ukoliko je nastala pogreka, primaocu je stiglo: T(x) E(x)
pri dijeljenju je ostatak E(x)/P(x)

pogreka se NEE ustanoviti ako je s E(x) djeljiv s P(x) odnosno CRC nee otkriti
one pogreke-polinome E(x)koji sadre kao faktor P(x)
na primjer, ako je pogreka jednobitna E(x) = xi (i je krivi bit), uvijek e se
pronai ako P(x) sadri barem 2 lana
za dvobitne pogreke P(x) mora imati barem 3 lana, itd.
najee koriteni djelitelji su:
CRC-12 = X12 + X11 + X3 +X2 + X + 1

CRC-16 = X16 + X15 +X2 + 1
CRC-CCITT = X16 + X12 + X5 + 1
CRC-32 = X32 + X26 + X23 +X22 + X16 + X12 + X11 + X10 + X8 + X7 + X5 + X4 +X2
+X+1
CRC-32 - za IEEE 802 LAN standarde
2.2 Kodovi za ispravljanje pogreaka (Error-Correctong Codes)
uz svaki blok podataka ukljuuje se dovoljno redundantnih informacija koje e

omoguiti primaocu da zakljui kakav mora biti preneseni znak
obino k-bitni blok podataka preslikava (pomou nekog od algoritama za kodiranje)
u n-bitni okvir (n > k) - naziva se n-bitna kodna rije (codeword)
poiljaoc provjerava kodnu rije, mogue je:
o nije bilo pogreki
o pogreke su utvrene i ispravljne
o pogreke su utvrene, ali se ne mogu ispraviti
o pogreke nisu utvrene - rezultat je neispravan k-blok podataka
Slika: Proces ispravljanja pogreaka (Stallings, 2004)
jedan od naina: koritenje Hammingove udaljenosti (Hamming distance)

za dvije kodne rijei definira se Hammingova udaljenost d kao broj razliitih bitova
na odgovarajuim pozicijama, npr:
V1 = 10001000
V2 = 10110001
d=4
ako je udaljenost dviju kodnih rijei d, potrebno je d jednobitnih greki da se jedna

kodna rije pretvori u drugu
kod prijenosa podataka najvei mogui broj kodnih rijei je 2n (n je duina rijei) ali
se obino sve ne koriste;
iz itave liste legalnih kodnih rijei pronalazi se par ija je Hammingova
udaljenost minimalna i to je Hammingova udaljenost cijelog koda o kojoj ovisi
pronalaenje i ispravljanje greki
da se pronae k greki, potreban je kd sa k+1 razlikom jer tako ne moe k
jednobitnih greki promijeniti jednu ispravnu kodnu rije u drugu
da se ispravi k greki, potreban je kd sa razlikom od 2k+1 jer su tada legalne
kodne rijei tako daleko jedna od druge da se i sa k promjena moe pronai
originalna ispravna kodna rije (ispravna rije je najblia pogrenoj rijei u odnosu
na bilo koju drugu kodnu rije)
Primjer:
kd sa samo 4 ispravne kodne rijei:
0000000000, 0000011111, 1111100000, 1111111111
Hammingova udaljenost kda je 5

mogu se ispravljati 2 bitne greke (k=2, jer je 2k +1 = 5)
ako npr. stigne 0000000111, primaoc zna da original mora biti 0000011111
ako je dolo do 3-struke greke, npr. umjesto 0000000000 stiglo 0000000111,
greka nee biti korektno ispravljena
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
PRIMJERI
PROTOKOLA
HDLC
V. SLOJ PODATAKOVNE VEZE (Data Link)

3.PRIMJERI OSNOVNIH PROTOKOLA SLOJA PRIJENOSA
PODATAKA
INTERNET
Pretpostavke:
fiziki sloj, sloj prijenosa podataka i mreni sloj imaju neovisne procese koji
komuniciraju slanjem poruka
host A alje hostu B podatke koristei pouzdani (reliable) slijedni (connectionoriented) servis; A ve ima pripremljene podatke za slanje (ne mora ekati da ih
mreni sloj pripremi)
sloj prijenosa podataka shvaa pakete koje preko suelja prima od mrenog sloja
kao iste podatke (sve ih mora prenijeti odredinom mrenom sloju); paket
ukljuuje (enkapsulira) u okvir (frame) dodajui zaglavlje (header) i rep (trailer) ->
okvir se sastoji od paketa i kontrolnih informacija
okvir se alje drugom sloju prijenosa podataka preko fizikog sloja (na pr. koristei
procedure to_physical_layer i from_physical_layer)
primaoc eka da na neki dogaaj (event), ovisno o dogaaju pokree se odreena
procedura
vaan je odnos paketa i okvira: pakete gradi mreni sloj uzimajui poruke
transportnog sloja i dodajui mreno zaglavlje na njih; paket se dalje alje sloju
prijenosa podataka, ukljuuje se u okvir i alje na odredite gdje sloj prijenosa
podataka izvlai paket iz okvira i alje ga odredinom mrenom sloju
Kontrola toka
tehnikama kontrole toka osigurava se da poiljatelj ne zagui primaoca s podacima

primatelj obrauje podatke prije nego to ih proslijedi mrenom sloju - pohranjuje
ih u spremnik (buffer) odreene maksimalne veliine
kontrola toka je potrebna da se spremnik ne prepuni
Kontrola pogreki
dvije vrste pogreki: izgubljeni okviri i oteeni okviri

mehanizmi kontrola pogreki zasnivaju se na:
o utvrivanju pogreki (obraeno pod 2.)
o pozitivnoj potvrdi - primaoc vraa pozitivnu potvrdu (acknowledgment,
ACK) o tome da je okvir stigao bez pogreke
o ponovnom slanju nakon isteka odreenog vremena (timeout)
-poiljaoc ponovno alje okvir ako je isteklo unaprijed dogovoreno odreeno
vrijeme
o negativnoj potvdi i ponovnom slanju - primaoc vraa negativnu potvrdu
za okvire koji su stigli oteeni; poiljaoc ponavlja slanje tih okvira
ovi mehanizmi zajedno nazivaju se ARQ (automatic repeat request)
Osnovne grupe protokola:
protokoli s ekanjem (stop-and-wait ARQ)

protokli s prozorom (sliding window protocols) - protokol s vraanjem (go-backN ARQ), protokol sa selektivnim ponavljanjem (selective-repeat ARQ)
Slika: Model prijenosa okvira bez pogreaka i s pogrekama (Stallings, 2004)
Jednosmjerni protokol bez ogranienja (unrestricted simplex protocol)
protokol omoguuje slanje podataka samo u jednom smjeru (simplex), od

poiljaoca prema primaocu
komunikacijski kanal je bez smetnji (error-free): okviri se nikada ne gube i ne
oteuju
primaoc moe obraditi sve primljene podatke beskonanom brzinom i ima
beskonani spremnik za pohranu, pa poiljaoc alje podatke to bre moe <==
Utopia
protokol se sastoji od 2 razliite procedure (sender, receiver), jedini dogaaj je
dolazak okvira (frame_arrival)
3.1 Protokoli s ekanjem (stani-i-ekaj - stop-and-wait)
protokoli kod kojih poiljaoc alje 1 okvir i zatim eka na potvrdu prije nego to
nastavlja slati
Jednosmjerni protokol s ekanjem (simplex stop-and-wait protocol)
nema najmanje realnog elementa prvog protokola: sposobnosti primajueg

mrenog nivoa da obrauje dolazee podatke beskonano brzo (tj. ekvivalentno
tome da primajui sloj prijenosa podataka ima beskonani prostorni spremnik u
koji pohranjuje dolazee okvire)
problem: kako sprijeiti da poiljaoc alje primaocu podatke bre nego to ih ovaj
moe obraditi
rjeenje: primaoc alje poiljaocu povratnu informaciju (feedback): nakon to je
predao paket svom mrenom nivou, primaoc alje mali okvir sa potvrdom (ACK)
natrag poiljaocu, te mu tako daje dozvolu da poalje slijedei pravi okvir
iako je promet podataka jednosmjeran od poiljaoca prema primaocu, okviri ipak
putuju u oba smjera (tj. fiziki kanal je half-duplex)
Jednosmjerni protokol s ekanjem za kanal sa smetnjama (simplex protocol for

noisy channel)
kod kanala sa smetnjama uzimaju se u obzir pogreke: okviri mogu stizati oteeni
ili se mogu potpuno izgubiti
problem oteenja okvira: ako se okvir oteti za vrijeme prenoenja, hardver
primaoca e to ustanoviti raunajui checksum (primjenom nekog algoritma)
problem gubitka okvira: okvir nije stigao primaocu, pa se ne generira ni potvrda
mogue rjeenje: dodati vremensko ogranienje (timer) - primaoc alje
potvrdu samo ako je okvir stigao u redu, ako je oteen odbacuje ga, te ga nakon
isteka timera poiljaoc alje ponovo; taj proces se ponavlja sve dok okvir stigne
neoteen
problem oteenja ili gubitka potvrde: ako se u prijenosu oteti ili potpuno
izgubi potvrda, doi e do dupliciranja okvira (jer se bez potvrde nakon isteka
timera okvir ponovo alje)
rjeava se dodavanjem rednog broja u zaglavlje svakog poslanog okvira, tada
primaoc provjerom rednog broja moe ustanoviti da li je stigao novi okvir ili
duplikat kojeg treba odbaciti
nakon svakog slanja okvira poiljaoc pokree timer; vremenski interval mora biti
odabran tako da ostavi dovoljno vremena da okvir stigne do primaoca, da ga ovaj
obradi, poalje potvrdu i da potvrda stigne natrag do poiljaoca
pokrenuvi timer, poiljaoc eka na neki od 3 mogua dogaaja, te ovisno o njemu
pokree odgovarajuu akciju:
1. okvir sa potvrdom je stigao neoteen - poiljaoc uzima od mrenog
sloja slijedei paket, stavlja ga u spremnik za slanje (prepisujui
prethodni paket) i poveava redni broj
2. okvir sa potvrdom je stigao oteen ili
3. vrijeme je isteklo - u oba sluaja ne mijenja se ni sadraj spremnika
ni redni broj
Slika: Primjer za protokol s ekanjem (stop-and-wait) (Stallings, 2004)
3.2 Protokoli s prozorom (Sliding window protocols)
kod prethodnih protokola u prijenosu je bio samo jedan okvir to je neefikasno treba omoguiti da vei broj okvira istovremeno bude u prijenosu
okviri s podacima slali su se samo u jednom smjeru
ako se eli podatke slati u oba smjera, moe se ostvariti full-duplex prijenos
pomou 2 posebna komunikacijska kanala (po jedan za jednosmjerni promet u
suprotnim smjerovima) ili koritenjem 1 kanala za oba smjera
u sluaju jednog kanala, okviri sa podacima od A do B mijeaju se sa okvirima s
potvrdom, po posebnom polju u zaglavlju odreuje se tip okvira (podatak ili
potvrda)
da bi se poveala propusnost kanala, moe se koristiti tehnika piggybacking:
potvrda se ne alje kao posebni okvir, nego se pridodaje okviru s podacima koji
dolazi iz suprotnog smjera => time se po kanalu alje manje okvira
problem kod piggybackinga: koliko dugo da sloj prijenosa podataka eka na paket
s podacima na koji e pridodati potvrdu?
rjeenje je shema kod koje se eka odreeni broj milisekundi da stigne novi paket i
na njega se dodaje potvrda; ako paket ne stigne u tom odreenom vremenu, alje
se posebni okvir sa potvrdom
Karakteristike protokola s ("klizeim") prozorom
osnovna ideja protokola: nekoliko okvira se alje bez ekanja na potvrdu, kada se
potvrda za neki zadnji okvir poalje, oznaava da su ispravno stigli i prethodni
okviri
promatraju se dvije stanice A i B povezane dvosmjernom vezom
primaoc B rezervira spremnik za W okvira - dozvoljeno je da poiljaoc A poalje W
okvira bez ekanja
okviri moraju biti numerirani kako bi se moglo pratiti koji su potvreni
B potvruje okvir aljui potvrdu koja ujedno sadri i redni broj sljedeeg okvira
koji oekuje => to je potvrda da je B spreman primiti sljedeih W okvira (prvi
meu njima ima navedeni redni broj)
o na pr. B je primio okvire 2,3,4
o poslao je potvrdu s brojem 5 tek nakon to je 4. okvir stigao
o ta potvrda potvruje da su stigli svi okviri 2-4
poiljaoc A u bilo kojem trenutku odrava listu rednih brojeva okvira dozvoljenih za
slanje - ti okviri ine prozor za slanje (sending window)
primaoc B odrava listu rednih brojeva pripremljenih za primanje - oni ine prozor
za primanje (receiving window)
svaki okvir sadri redni broj od 0 do nekog maksimuma
redni broj okvira zauzima polje u zaglavlju okvira
za n-bitno polje obino su redni brojevi od 0 do 2n-1, a okviri su numerirani modulo
2n
veliina prozora se moe razlikovati, raspon je od 1 pa do 2n- 1
na pr. za 3-bitno polje redni brojevi su rasponu 0-7, a okviri su numerirani modulo
8 (nakon rednog broja 7 ponovo slijedi 0)
poiljaoc za prozor veliine n treba n spremnika za uvanje nepotvrenih okvira

poiljaoc uva i poslane ali jo nepotvrene okvire: moraju se uvati u spremniku
za sluaj da ih treba ponovo poslati
prozor za slanje se pomie kad stigne potvrda za neki okvir ili kad stigne novi paket
od mrenog sloja
prozor za primanje pomie rub kad se okvir poalje mrenom sloju i tada generira
potvrdu
Primjer:
Slika: Primjer za protokol s prozorom (Stallings, 2004)
Primjer:
osjeneno - okviri koje je mogue poslati (0-4)

svaki put kada se okvir poalje, donji rub osjenenog prozora za
slanje se pomie (prozor se stie)
svaki put kada se primi potvrda, osjeneni prozor za slanje raste
izmeu okomite crte i osjenenog prozora su poslani, ali jo
nepotvreni okviri
Slika: Primjer za protokol s prozorom (Stallings, 2004)
F0, F1, F2,.... poslani okviri

RR (receive ready) - npr. RR3 => primljeni okviri F0, F1, F2 i
primatelj je spreman za F3
kontrola toka pomou protokola s prozorom efikasnija je nego kod protokola s

ekanjem => uspostavlja se "cjevovod" (pipeline) po kojem klize okviri (ne idu
jedan po jedan)
Kontrola pogreki kod protokola klizeeg prozora
1-bitni protokol klizeeg prozora: ako je veliina prozora 1, koristi se stop-and-wait

kod nekih verzija ovog tipa protokola poalje se vie okvira prije blokiranja, tj. prije
ekanja na potvrdu (pipelining)
problem: kad oteeni okvir stigne negdje u sredini izmeu ispravnih okvira, to s
ispravnim okvirima koji su stigli iza njega?
2 pristupa prilikom takvih greki: protokol s vraanjem (go back n) i protokol sa
selektivnim ponavljanjem (selective repeat)
1. protokol s vraanjem (go back n - vrati se natrag za n)
strategija odgovara veliini prijemnog prozora 1

primaoc odbacuje sve okvire koji slijede nakon okvira s grekom, tj. ne alje
potvrde za te okvire
potrebno je zato to sloj prijenosa podataka primaoca mora slati pakete mrenom
sloju u nizu (ne moe preskoiti neispravni okvir)
ako se prozor za slanje popuni prije isteka odreenog vremena, "cjevovod" se
prazni (okviri se alju, ali ih primatelj ne prihvaa)
ako istekne vrijeme (timer), ponovo e se slati okviri poevi sa zadnjim
nepotvrenim okvirom tj. okvirom koje je bio oteen ili izgubljen
pogreni okvir i svi nakon njega alju se ponovo - gubi se na propusnosti, naroito
ako je postotak pogreki visok
Slika: Protokol s vraanjem (Tanenbaum, 1996)

2. Protokol sa selektivnim ponavljanjem (selective repeat)
strategija odgovara veliini prijemnog prozora > 1

primajui sloj prijenosa podataka sprema sve ispravne okvire koji slijede nakon
onog s grekom
kad poiljaoc ustanovi da neto nije u redu, ponovo alje samo onaj lo okvir
nakon isteka vremenskog intervala, primaoc potvruje sve okvire koji su stigli
nakon oteenog
ako je drugi pokuaj uspio, niz ispravnih okvira predaje se mrenom sloju, a
potvrda se alje za okvir s najveim brojem
protokol omoguuje veu propusnost, ali zahtijeva znatno vei prostor
Slika: Protokol sa selektivnim ponavljanjem (Tanenbaum, 1996)
4. HDLC (High-level Data Link Control)
HDLC (High-level Data Link Control) - protokol visoke razine upravljanja

podatkovnom vezom grupa starijih protokola, jo uvijek dosta koritenih, koji su
izvedeni iz IBM SDLC (Synchronous Data Link Control) protokola
SDLC => ANSI ADCCP (Advanced Data Communication Control Procedure)
SDCL => ISO HDLC
CCITT mijenja HDLC u LAP (Link Access Protocol) za X.25 standard mrenog suelja
, LAPB (Lap Balanced) i LAPD za ISDN
princip ove grupe protokola: bitovni s nadopunjavanjem bitovima (bit stuffing) i s
prozorom
OSNOVNE KARAKTERISTIKE HDLC
protokol HDLC namijenjen je upravljanju razmjenom podataka izmeu centralnog

raunala i sekundarnih stanica; centralno raunalo nadzire komunikaciju i vri
neprekidnu provjeru (polling) stanica u odreenim vremenskim trenucima kako bi
otkrilo eli li neka od stanica slati podatke
HDLC definira 3 vrste stanica, 2 konfiguracije veza i 3 naina prijenosa podataka
Stanice:
o primarna stanica - odgovorna za upravljanje vezom, odrava po jedanu
logiku vezu za svaku sekundarnu stanicu kojom upravlja; okviri = naredbe
o sekundarna stanica - pod kontrolom je primarne stanice; okviri = odgovori
o kombinirana stanica - karakteristike i primarne i sekundarne stanice, okviri
mogu biti naredbe ili odgovori
Konfiguracije veza:
o "neuravnoteena" (unbalanced configuration) - postoji primarna stanica i
nekliko sekundarnih stanice; podrava full-duplex i half-duplex prijenos
o "uravnoteena" (balanced configuration) - dvije kombinirane stanice;
podrava full-duplex i half-duplex prijenos
Naini prijenosa podataka:

o NRM (normal response mode) - normalni nain odgovora koji se koristi za
"neuravnoteene" konfiguracije: primarna stanica moe inicirati prijenos
podataka prema sekundarnoj; sekundarna moe slati podatke samo kao
odgovor na naredbu primarne
- za vei broj terminala povezanih s hostom te za point-to-point veze
o ABM (asynchronous balanced mode) - asinkroni nain odgovora koji se
koristi kod "uravnoteene" konfiguracije: i jedna i druga kombinirana stanica
mogu inicirati prijenos podataka (ne treba im dozvola druge stanice)
- najee se koristi, full-duplex za point-to-point veze
o ARM (asynchronous response mode) - asinkroni nain odgovora koji se
koristi kod "neuravnoteene" konfiguracije: sekundarna stanica moe
inicirati prijenos bez dozvole primarne stanice, ali je primarna i dalje
odgovorna za upravljanje vezom - rijetko se koristi
STRUKTURA OKVIRA
isti format okvira odgovara podacima i kontrolnim informacijama

sastoji se od 6 polja, na poetku zaglavlje (header), na kraju "rep" (trailer)
Slika: Format okvira (Stallings, 2004)
"zastavica" (flag)
o na poetku i kraju oblika 01111110
o jedna te ista zastavica moe se koristiti kao kraj jednog i poetak drugog
okvira
o koristi se umetanje bitova (bit stuffing): kada se u podacima pojavi 5
jedinica, umetne se 0 bit
o problem koritenja jedne zastavice za poetak i kraj: jednobitna pogreka u
zastavici (na poetku ili kraju okvira) e spojiti 2 okvira, jednobitna
pogreka u podacima (unutar okvira) moe razdvojiti okvir na dva
adresno polje (address field)

o vano za identifikaciju sekundarnih stanica; kod point-to-point veza nije
potrebno (ukljuuje se zbog jednoobraznosti)
o sadri: adresu primaoca ako se prenosi okvir sa podacima; adresu
poiljaoca ako se vraa odgovor
o dugo je obino 8 bitova, a postoji i proireni format gdje je duina
viekratnik broja 8: prvi bit svakog okteta je 0 ili 1 i oznaava da li je oktet
zadnji u adresi ili nije
o poseban oblik 8-bitne adrese 11111111 - oznaava da primarna stanica
alje okvir svima sekundarnim stanicama
Slika: Proireni oblik adese okvira (Stallings, 2004)
upravljako (kontrolno) polje (control field)

o HDLC definira 3 tipa okvira od kojih svaki ima razliiti format kontrolnog
polja:
o informacijski (I-frame, information frame) - prijenos pravih podataka i
"piggybacking" potvrde
o nadzorni (S-frame, supervisory frame) - prijenos potvrda kad se
"piggybacking" ne koristi
o nenumerirani (U-frame, unnumberd frame) - podaci potrebni za
upravljanje vezom
o prvih 1 ili 2 bita slue za odreivanje tipa okvira, a ostatak je organiziran u
potpolja
o P/F (poll/final) bit - P bit se postavlja na 1 da se potakne slanje odgovora
npr. od sekundarne stanice ("proziva" se sekundarna stanica), F bit se
postavlja na 1 da oznai okvir s odgovorom koji se alje kao odgovor na
neku naredbu
o N(S), N(R) - redni brojevi okvira potrebni za kontrolu pogreki i toka
Slika: Format 8-bitnog kontrolnog polja (Stallings, 2004)
kontrolna polja S-okvira i I-okvira mogu biti proirena na 16 polja:
Slika: Formati 16-bitnih kontrolnog polja S-okvira i I-okvira (Stallings, 2004)
podaci (information field)

o polje prisutno samo kod I-okvira i nekih U-okvira
o sadri bilo kakve informacije, proizvoljne duine do nekog zadanog
maksimuma
bitovi provjere (FCS, frame check sequence field)

o koristi se polinomni kod: CRC-CCITT ili CRC-32
FUNKCIONIRANJE
HDLC operacije sastoje se od razmjene I, S i U okvira izmeu 2 stanice

popis naredbi i odgovora:
form.
I
S
ime
kom/odg
opis
Information (I)
C/R
prijenos podataka
Receive ready (RR)
C/R
pozit. potvrda do N(R)-1;

spreman za primanje I-okvira
Receive not ready (RNR)
C/R
pozit. potvrda do N(R)-1; nije

spreman za primanje
Reject (REJ)
C/R
negativ. potvrda; inicira vrati se

za N
Selective reject (SREJ)
C/R
negativ. potvrda; zahtijeva se

ponovno slanje samo jednog
okvira
Set normal
response/extended mode
(SNRM/SNRME)
postavlja nain; extended = 7bitni redni broj
Set asynchronous
(SARM/SARME)
Set asynchronous balanced

(SABM/SABME)
Set initialization mode

(SIM)
Inicira funkcije podatkovne veze u

adresiranoj stanici
Disconnect (DISC)
Prekida logiku podatkovnu vezu
Unnambered
acknowledgment (UA)
Potvruje prihvaanje jedne od

komandi za postavljanje naina
Disconnect mode (DM)
Javlja se status prekida logike

podatkovne veze
Request disconnect (RD)
Zahtjev za DISC komandom
Request initialization mode
Potrebna inicijalizacija, zahtjev za
(RIM)
Unnumberd information
(UI)
SIM komandom
C/R
Koristi se za razmjenu kontrolnih

informacija
Unnumberd poll (UP)
Koristi se za poticanje slanja

kontrolnih informacija
Reset (RSET)
Koristi se za obnavljanje
(recovery); resetira N(R), N(S)
Exchange
identification(XID)
C/R
Koristi se za request/report status
Test (TEST)
C/R
Razmjenjuju se istovjetna
informacijska polja zbog
testiranja
Frame reject (FRMR)
CR
Izvjetava se o primitku
neprihvatljivog okvira
operacije ukljuuje 3 faze:

1. jedna strana inicijalizira podatkovnu vezu; dogovaraju se opcije veze
2. razmjenjuju se podaci i kontrolne informacije (kontrola pogreki i toka)
3. jedna od dvije strane oglaava prekidanje logike podatkovne veze
1. Inicijalizacija
bilo koja strana je zahtjeva jednom od 6 komande (osjeneno u tablici) za

postavljanje naina
komanda:
o signalizira drugoj strani da zahtjeva inicijalizaciju
o navodi koji se od 3 moda trai (NRM, ABM, ARM)
o navodi da li se koriste 3-bitni ili 7-bitni redni brojevi
ako druga strana prihvati, zahtjev - alje se inicirajuoj strani UA (Unnambered
acknowledgment) okvir,
ako se odbija zahtjev alje se DM (Disconnect mode) okvir
2. Prijenos podataka
nakon to je inicijalitacija zatraena i prihvaena, uspostavljena je logika

podatkovna veza
obje strane alju I-okvire s podacima poevi s rednim brojem 0
koriste se N(S) i N(R) okviri s rednim brojevima za kontrolu toka i pogreki
N(S): numeracija modulo 8 (3-bitni redni broj) ili modulo 128 (7-bitni redni broj)
N(R): potvrda da je stiglo n okvira i da se eka na n+1
RR okvir - potvruje zadnje primljeni I-okvir navoenjem broja sljedeeg okvira
kojeg oekuje
RNR okvir - potvruje zadnje primljeni I-okvir i ujedno trai da suprotna strana
stane sa slanjem
3. Prekidanje veze
prekid veze inicira bilo koja strana: na vlastiti zahtjev, zbog neke pogreke ili zbog
zahtjeva s vieg sloja
alje se DISC okvir
suprotna strana ga mora prihvatiti tako to odgovara s UA okvirom te obavjetava
mreni sloj da je veza zavrena
Primjeri HDLC operacija (Stallings, 2004)

a) Uspostavljanje i prekidanje veze:
b) Dvosmjerna razmjena podataka:
c) Stanje zauzetosti
d) Obnavljanje od pogreke uz pomo negativne potvrde (REJ - reject)
e) Obnavljanje od pogreke uz pomo timera
5. SLOJ PODATKOVNE VEZE NA INTERNETU
Internet se sastoji od raunala (hosteva i usmjerivaa - routera) i komunikacijske

infrastrukture koja ih povezuje i koja je kod WAN-ova graena od point-to-point
iznajmljenih linija
obino je unutar neke organizacije jedan ili vie LAN-ova povezano na usmjeriva
preko kojeg iznajmljenom linijom ide veza do drugog udaljenog usmjerivaa
drugi nain povezivanja na Internet je koritenjem modema i obine (dial-up)
telefonske linije: korisnik pomou svog PC raunala kod kue zove davaoca Internet
usluga (Internet provider), te tako privremeno postaje host na Internetu
Slika: Povezivanje PC na Internet (Tanenbaum, 1996)
i za vezu usmjeriva-usmjeriva preko iznajmljene linije i za dial-up hostusmjeriva vezu potreban je protokol sloja prijenosa podataka za pravljenje okvira,
kontrolu greki i ostale funkcije
2 protokola koja se koriste na Internetu su SLIP i PPP
SLIP - Serial Line IP
stariji od PPP (nastao 1984. za povezivanje Sun radnih stanica na Internet preko
dial-up linije i modema)
asinkroni prijenos IP paketa
jednostavan protokol: stanica samo alje IP pakete po vezi s posebnom oznakom
za kraj okvira, a koristi nadopunjavanje znakovima
problemi kod SLIP-a:
o ne vri nikakvo pronalaenje i ispravljanje greki (to ostavlja viim slojevim)
o podrava jedino IP (ne mogu ga koristiti mree koje koriste druge protokole)
o svaka strana mora unaprijed znati IP adresu jer se ne moe dinamiki
dodijeliti (najvei problem!)
o ne podrava prijavljivanje korisnika pod posebnim imenom (autentikaciju)
o nije standardan pa postoje razliite (i meusobno nekompatibilne) verzije
PPP - Point-to-Point Protocol
nastao iz potrebe da se razvije standard koji nee imati nedostatke kao SLIP
PPP osigurava:
1. metodu za tvorbu okvira koja sigurno odreuje kraj jednog i poetak drugog
okvira; podrava i otkrivanje greki u prijenosu okvira
2. LCP (Link Control Protocol) - poseban podprotokol za podizanje i testiranje
veze, opcije za pregovaranje i za oslobaanje veze

3. nain da se pregovara s mrenim slojem neovisno o protokolima koji e se
u tom sloju koristiti; odabran je razliiti NCP (Network Control Protocol) za
svaki mreni sloj koji se podrava (dinamika dodjela IP adresa)
Uspostavljanje privremne modemske PPP veze
korisnik od kue zove davaoca Internet usluga kako bi njegov PC postao privremeni
Internet host
PC prvo zove usmjeriva davaoca usluga preko modema
nakon to modem usmjerivaa odgovori i uspostavi se fizika veza, PC alje
usmjerivau niz LCP paketa u jednom ili vie PPP okvira
paketi i odgovori na njih slue da se odaberu PPP parametri koji e se koristiti
nakon dogovora o parametrima, alje se niz NCP paketa za konfiguriranje mrenog
sloja; za PC je potrebna IP adresa jer PC eli izvravati TCP/IP skup protokola
(davaoc Internet usluga ima niz IP adresa i dinamiki ih dodijeljuje svakom novo
prijavljenom PC-u)
PC je sada Internet host i moe slati i primati IP pakete
kad je korisnik gotov sa radom, NCP oslobaa vezu sa mrenim slojem i pridruenu
IP adresu, a LCP oslobaa vezu sloja za prijenosa podataka
na kraju raunalo kae modemu da prekine telefonsku vezu i tako oslobodi vezu
fizikog sloja
Format okvira
Slika: Format PPP okvira (Tanenbaum, 1996)
format PPP okvira slian je HDLC formatu, glavna je razlika to je PPP znakovno
orjentiran (nije bitovno)
na poetku i na kraju je zastavica 01111110
adresno polje je na poetku postavljeno na 11111111 to znai da sve stanice
trebaju prihvatiti okvir (nema posebnih adresa za svaku stanicu pojedinano)
kontrolno polje na poetku sadri 00000011 to znai da je okvir nenumeriran tj.
standardno se ne koristi pouzdani prijenos s potvrdom i rednim brojevima
o adresno i kontrolno polje se mogu izostaviti, pa se utedi 2 byte po okviru
polje protokol govori kojeg je tipa paket u polju sa podacima (npr. LCP, NCP, IP,
IPx, Appletalk,...)
polje sa podacima (payload) moe biti bilo koje duine do nekog maksimuma
dogovorenog od LCP za vrijeme postavljanja veze, default je 1500 bytova
zatita (checksum) je obino duine 2 byte
Dijagram uspostavljanja i oslobaanja veze (i za modemsku i usmjeriva-usmjeriva
vezu)
kad se linija ne koristi (MRTVO - DEAD), nije prisutan carrier fizikog sloja niti
postoji veza tog sloja
nakon uspostavljanja fizike veze, prelazi se u stanje USPOSTAVI (ESTABLISH) tada poinje dogovaranje LCP opcija
ako je dogovaranje bilo uspjeno, vodi u fazu PROVJERI (AUTHENTICATE) - obje
strane mogu provjeriti identitet jedna drugoj
ulaskom u fazu MREA (NETWORK) poziva se odgovarajui NCP protokol kako bi
konfigurirao mreni sloj, te se u fazi OTVORI (OPEN) prenose podaci
kada je prijenos podataka zavrio, veza prelazi u ZAVRI (TERMINATE) fazu, te
ponovo u MRTVO (DEAD) nakon to se otputa carrier
Slika: Pojednostavljeni dijagram uspostavljanja i oslobaanja veze (Tanenbaum, 1996)
LCP (Link Control Protocol)
LCP se koristi za dogovaranje opcija protokola sloja prijenosa podataka za vrijeme

USPOSTAVI (ESTABLISH) faze (ne zanimaju ga same opcije nego mehanizam
dogovaranja)
osigurava nain da inicirajui proces predloi uspostavljanje veze, a da ga proces
koji odgovara odbaci ili prihvati,
osigurava da dva procesa isprobaju kvalitetu linije i da ustanove je li dovoljno dobra
za uspostavljanje veze
dozvoljava da se veza prekine kad vie nije potrebna
definirano je 11 vrsta LCP paketa:
Slika: Vrste LCP paketa (Tanenbaum, 1996)
I - inicirajui proces (initiator)

R - proces koji odgovara (responder)
4 Configure- koda: pregovaranje o opcijama
2 Terminate- koda: raskidanje veze
-reject kodovima R javlja da neto nije u redu
Echo- kodovima testira se kvaliteta veze
Discard-request za ispitivanje ima li prijenosa (za debugging)
NCP (Network Control Protocol)
za svaki pojedini mreni protokol koristi se specifini NCP
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
PROBLEM
DODJELE
KANALA ZA
PRIJENOS
PROTOKOLI
VI. PODSLOJ PRISTUPA PRIJENOSNOM

MEDIJU - MAC (Medium Access Sublayer)
MAC (Medium Access Sublayer) - podsloj za dohvat medija za prijenos podataka

kao podsloj sloja prijenosa podataka vaan za mree koje ne koriste point-to-point
nego rasprostranjene veze (multiaccess, random access channels)
posebno vaan za LAN i MAN dok WAN uglavnom koriste point-to-point veze (osim
satelitskih mrea)
glavni problem kod broadcast mrea je kako odrediti kome dodijeliti kanal za
prijenos kada ga trai vie stanica
1. PROBLEM DODJELE KANALA ZA PRIJENOS

1.1 Statika dodjela kanala u LAN i MAN
tradicionalni nain dodjele jednog kanala (npr. telefonski vod) veem broju
korisnika je FDM (Frequency Division Multiplexing) - jednostavan i efikasan
algoritam ako je rije o malom, stalnom broju korisnika koji ostvaruju veliki
promet; inae je ili dio spektra frekvencije neiskoriten, a dio korisnika mora ekati
na dodjelu kanala (iako neki korisnici manje komuniciraju, ipak zauzimaju dio
dodijeljene frekvencije)
openito je podjela jednog kanala u vie podkanala neefikasna; prosjeni zastoj pri
FDM podjeli kanala na N podkanala je N puta vei nego da se koristila cijela irina
kanala za slanje svih okvira koji su poslani po podkanalima
slini problemi kako kod FDM vrijede i za TDM
1.2 Dinamika dodjela kanala u LAN i MAN
pretpostavke:
1. Model sa stanicama (station model) - model se sastoji od N neovisinih stanica

(raunala, telefoni,...) od kojih svaka ima program ili korisnika koji generira okvire za
slanje; kada se okvir izgenerira, stanica se blokira i ne radi nita dok se okvir uspjeno ne
prenese
2. Jedan kanal (single channel) - sve stanice alju i primaju okvire po samo jednom
kanalu i sve su jednake to se tie hardvera (softver im moe dodijeliti prioritete)
3. Kolizija (collision) - dogaaj kod kojeg se dva okvir prenose istovremeno, pa se
vremenski prekrivaju i rezultat je iskrivljeni signal; sve stanice mogu ustanoviti koliziju, a
tako iskrivljeni okviri moraju se prenijeti ponovo
4.a. Neprekidno vrijeme (continuous time) - prijenos okvira moe zapoeti bilo kada, ne
postoji glavni sat koji dijeli vrijeme u diskretne intervale
4.b. Vrijeme u intervalima (slotted time) - prijenos okvira poinje uvijek na poetku
intervala; interval moe sadravati 0 okvira (miruje), 1 okvir (uspjean prijenos) ili vie
okvira (kolizija)
5.a. Moe se ustanoviti carrier (carrier sense) - stanica moe odrediti da li se kanal ve
koristi i tada nee pokuavati slati nego e ekati da se oslobodi (carrier - elektrini signal
na kabelu)
5.b. Ne moe se ustanoviti carrier (no carrier sense) - stanica alje podatke iako se
kanal ve koristi, a tek e kasnije odrediti da li je prijenos bio uspjean ili ne
- vrijeme potrebno za prijenos okvira izmeu dvaju najudaljenijih stanica

AiB
2 - vrijeme povrata (turnarround time): stanica A eka 2 , ukoliko u

vremenu stigne potvrda OK, ako ne pokuava poslati okvir ponovo
vrijeme povrata - potrebno kod otkrivanje kolizije, uzima se prilikom
odreivanje duljine vremenskog intervala kod algoritama za dodjeljivanje
kanala za prijenos
2. PROTOKOLI DODJELE KANALA ZA PRIJENOS

2.1 ALOHA
ALOHA sistem razvijen je 70-ih godina na Univerzitetu Hawaii kao radio mrea, ali
je osnovna ideja primjenjiva i za bilo koje druge sisteme u kojima se korisnici
natjeu za koritenje jednog kanala kojeg svi dijele
2 verzije koje se razlikuju po tome da li je vrijeme podijeljeno u intervale ili nije:
ista (pure) i s vremenskim intervalima (sloted) ALOHA
a) Pure ALOHA
korisnici alju kad god imaju podatke za slanje, tj. u potpuno proizvoljno odabranim
vremenima
dolazi do kolizije (sudara), takvi okviri e biti uniteni, a poiljaoc e to ustanoviti
oslukivanjem kanala
ako je okvir uniten, poiljaoc eka neko vrijeme i alje ga ponovo
taj vremenski interval ekanja mora biti sluajno odabran
takmiarski (contention) sistem - sistem s vie korisnika koji dijele zajedniki
kanal tako da dolazi do konflikata
Slika: Slanje okvira kod "istog" ALOHA protokola (Tanenbaum, 1996)
kolizija se javlja uvijek kada dva okvira ele koristiti kanal u isto vrijeme, ak i ako
se samo jedan bit novog okvira prekrije sa samo zadnjim bitom okvira koji je
gotovo stigao
pitanje efikasnosti ALOHA kanala, tj. koliko prenesenih okvira izbjegne koliziju pod
tim kaotinim uvjetima? - maksimalno iskoritenje kanala je 18%, s veim
prometom raste i broj sudara, a iskoritenje pada
Slika: ALOHA: iskoritenje kanala prema optereenju kanala (Tanenbaum, 1996)
b) ALOHA s vremenskim intervalima (sloted)
metoda koja udvostruuje kapacitet ALOHA sistema

vrijeme na kanalu je organizirano u jednake vremenske intervale (slots) ija je
veliina jednaka vremenu prijenosa okvira; stanice sinhronizira glavni sat (ili neka
druga tehnika)
odreeno je vrijeme kada se mogu slati okviri - prijenos moe poeti samo na
poetku slijedeeg intervala, pa e se okviri koji e se prekrivati, prekrivati potpuno
iskoritenost kanala je 37%
2.2 CSMA Protokoli
CSMA - Carrier Sense Multiple Access grupa protokola

carrier sense protokoli - oni protokoli kod kojih stanice oslukuju medij za prijenos
tj. to rade druge stanice i ovisno o tome alju podatke ili ne
a) Uporni (persistent) i neuporni (nonpersistent) CSMA
kod CSMA potreban je algoritam pomou kojeg e se odrediti to da stanica uini
ako je medij zauzet; razlikuju se 3 pristupa:

I. 1-persistent CSMA
stanica alje okvir sa vjerojatnou 1 kadgod ustanovi da je medij za slanje

slobodan
pravila:
1. ako je medij slobodan, alje

2. ako je medij zauzet, nastavlja sluati dok se kanal ne oslobodi i onda odmah alje
3. ako doe do kolizije, eka sluajni vremenski interval i ponavlja 1. korak
efikasnost protokola ovisi o kanjenju signala koji alju stanice (jedna

stanica moe poslati okvir ako nije registrirala signal druge stanice o
zauzetosti kanala) - dolazi do kolizije
primjer kolizije: 2 stanice ekaju da trea zavri, te istovremeno ponu slati
(stanice ne provjeravaju da li neka stanica ve eka)
manja kolizija nego kod ALOHA protokola
II. Nonpersistent CSMA
manje sebian od 1-persistent CSMA

pravila:
1. ako je medij slobodan, alje
2. ako je medij zauzet, eka sluajni vremenski interval i ponavlja 1. korak
reducira se kolizija, ali je medij djelomino neiskoriten (eka se iako se

medij ve oslobodio)
III. p-persistent CSMA
kompromis koji eli reducirati i koliziju i neiskoritenost medija

primjenjuje se na kanalima podijeljenim u vremenske intervale
p = vjerojatnost slanja (p=1=100% tj. uvijek alje)
pravila:
1. ako je medij slobodan, alje sa vjerojatnou p (eka tj. odgaa slanje za jedan
vremenski interval (slot) sa vjerojatnou (1-p) = q); interval je obino jednak 2
2. ako je medij zauzet, nastavlja sluati dok se kanal ne oslobodi i ponavlja 1.
koji p uzeti -> to je p manji, stanice dulje ekaju na slanje, ali se kolizija
reducira
kod mrea s kolizijom efikasniji su neuporni protokoli
Slika: Usporedba iskoritenja kanala (Tanenbaum, 1996)
b) CSMA/CD (CSMA sa detekcijom kolizije - Collision Detection)
poboljani CSMA: stanice prekidaju prijenos im ustanove da je dolo do kolizije

ime se tedi i vrijeme i propusnost
kolizija se moe ustanoviti na pr. tako da se jaina primljenog signala usporedi s
poslanim signalom
esto se koristi za LAN (npr. jednu verziju koristi Ethernet)
pravila:
1. ako je medij slobodan, A odmah alje
2. ako je medij zauzet, A nastavlja oslukivati medij i im se oslobodi alje
3. ako se ustanovi kolizija za vrijeme prijenosa, A alje kratki signal kako bi
sve ostale stanice saznale za koliziju
4. nakon slanja signala, eka sluajan vremenski interval (naziva se period
odustajanja - backoff) i ponavlja korak 1.
Slika: CSMA/CD stanja; borba za medij, slanje, mirovanje (Tanenbaum, 1996)
model za CSMA/CD sastoji se od izmjenjivanja perioda borbe za medij (contention)

i perioda prijenosa (transmission) s periodima mirovanja stanica (idle)
osnovno pitanje je koliko dugo treba stanicama da ustanove da je dolo do kolizije
(o tome ovisi duina contention perioda, te propusnost)
primjer 1:
o t0 - A alje
o t1 - B i C su spremni za slanje, C alje jer nije ustanovio da A alje
o t2 - C ustanovio koliziju i prekinuo prijenos
o t3 - A ustanovio koliziju kad mu je stigao signal od C
Slika: CSMA/CD (Stallings, 2004)
za jedan interval se uzima 2

primjer 2:
o u trenutku t=0 A alje okvir za B
u t=-
(mali ) B alje okvir (samo malo prije nego je okvir od A stigao)
u t=B je ustanovio koliziju i prestao slati
u t=2 -
A je ustanovio koliziju
Slika: utvrivanje kolizije (Tanenbaum, 1996)
vano pravilo za CSMA/CD sisteme: okviri moraju biti dovoljno dugaki (tj. definira
se min. duina svih okvira) da se dozvoli otkrivanje kolizije prije kraja prijenosa tj.
treba se osigurati da je vrijeme povrata za sve okvire 2
do kolizije moe doi za vrijeme perioda natjecanja (contention), to nastoji rijeiti
slijedea grupa protokola: nekolizijski (Collision-Free) protokoli
2.3 Nekolizijski (Collision-Free) protokoli
rezervacijski protokol kod kojeg nakon faze prijenosa slijedi faza rezervacije, a ne
borbe za medij
vremenski gubitak je vei jer svaka stanica mora ekati na svoj red da bi izvrila
rezervaciju
primjeri: bit-map protokol, binary countdown
2.4 Protokoli sa ogranienim natjecanjem za medij (Limited-
Contention)
2 naina mjerenja performansi: zastoj (dui periodi ekanja) kod malog prometa i
iskoritenje kanala (broj ponovnih slanja okvira zbog kolizije) kod velikog prometa
natjecateljski (npr. ALOHA) su dobri kada je promet mali jer je tada manji zastoj
(krai periodi ekanja na slanje)
nekolizijski su dobri kod velikog prometa jer je tada bolja iskoritenost kanala
(manje kolizija)
limited-contention protokoli su kombinacija natjecateljskih (contention) i
nekolizijskih (collision-free) protokola
stanice se dijele u grupe i kada je promet velik samo ih se nekoliko (ili ak samo 1
stanica) moe natjecati za slanje podataka (ostale ekaju), a kada je promet mali
moe se natjecati vie stanica
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
IEEE
STANDARD
802 ZA LAN
PREMOSNICI
VI. PODSLOJ PRISTUPA PRIJENOSNOM

MEDIJU - MAC (Medium Access Sublayer)
3. IEEE STANDARD 802 ZA LAN
IEEE 802 je grupa standarda za LAN koji su meusobno kompatibilni u sloju

podatakovne veze (data-link) gdje se koriste se protokoli LLC (Logical Link Control
- logiko nadgledavanje veze)
razlikuju se u podsloju MAC (Medium Access Sublayer - nadgledavanje pristupa
mediju) i u fizikom sloju
standarde je prihvatila i ISO
odnos LAN protokola (IEEE 802 referentnog modela) i OSI referentnog modela:
Slika: Usporeedba IEEE 802 protokola i OSI modela (Stallings, 2004)
fiziki sloj:
o kodiranje/dekodiranje signala, generiranje/uklanjanje preambule (preamble)
za sinhronizaciju, slanje/primanje bitova
o fiziki sloj ukljuuje i specifikaciju prijenosnih medija i topologija
sloj podatkovne veze
o razdvojen je na MAC i LLC -> razlozi: standardno sloj podatkovne veze ne
treba upravljati djeljivim medijem za prijenos; za isti LLC moe biti vie MAC
MAC - pristup prijenosnom mediju
o tvorba i upravljanje okvirima (adresiranje, polja za provjeru) - utvruje i
uklanja okvire s pogrekom
o dodjeljivanje kanala za prijenos
LLC - logiko nadgledavanje veze
o osigurava suelje za vii sloj te izvodi kontrolu pogreki i toka - vodi rauna
o tome koji su okviri uspjeno stigli te o ponovnom slanju "neuspjenih"
okvira
Slika: PDU kod LAN (Stallings, 2004)
neki znaajni IEEE 802 standardi:
802.3 (CSMA/CD sabirniki standard)

802.4 (standard za sabirnicu sa znakom (token - token bus)
802.5 (standard za prsten sa znakom (token ring)
802.11 (beini LAN)
802.15 (Bluetooth)
802.16 (beini MAN)
3.1 LLC (Logical Link Control) - logiko nadgledavanje veze
LLC predstavlja gornju polovicu sloja podatkovne veze kod IEEE 802; slian ostalim
takvim slojevima
posebnosti:
o mora podravati djeljivi medij za prijenos
o dio funkcija koje inae obavlja sloj podatkovne veze preuzeo je MAC podsloj
LLC protokol se nadograuje na bilo koji od 802 LAN i MAN protokol
LLC usluge
LLC nudi 3 tipa usluga (servisa):

o nepotvrena bespojna (unacknowledged connectionless service) prijenos datagrama, nema kontrole toka i pogreki (ostavljeno viim
slojevima)
o spojna usluga (connection-mode service) - slina kao kod HDLC: logika
veza meu korisnicima koji razmjenjuju podatke s kontrolom toka i pogreki
o potvrena bespojna (acknowledged connectionless service) - izmeu
prethodne dvije usluge: datagrami s potvrdama, ali bez uspostavljanja
logike veze
LLC protokol
modeliran po HDLC, sline funkcije i formati okvira

razlike:
o koristi jedino ABM (asynchronous balanced mode) - asinkroni nain
odgovora - naziva se operacija tipa 2 (type 2 operation)
o kod nepotvrene bespojne usluge koriste se nenumerirani informacijski
okviri - operacija tipa 1 (type 1 operation)
o kod potvrene bespojne usluge koriste se 2 nova tipa nenumeriranih PDU operacija tipa 3 (type 3 operation)
o LLC dozvoljava multipleksiranje
sva 3 protokola imaju isti format PDU s 4 polja:
o adresa korisnika-odredita LLC
o adresa korisnika-izvora LLC
o kontrolno polje (isto kao kod HDLC)
o informacije
Slika: LLC (Tanenbaum, 1996)
3.2 IEEE 802.3 - Ethernet
IEEE 802.3 standard za brzine prijenosa (data rate): 10 Mb/s, 100 Mb/s (Fast
Ethernet), 1 Gb/s i 10 Gb/s (gigabitni Ethernet)
standard definira tip koritenog kabela, najveu dozvoljenu udaljenost meu
raunalima u mrei i format podataka (okvira)
za LAN (sa sabirnikom topologijom) s manjim brzinama 1-perzistentni CSMA/CD
protokol na razliitim medijima
za 1 Gb/s i 10 Gb/s swiched tehnike
a) 802.3 mediji za prijenos
najee se koriste:
10Base5 (debeli - thick - Ethernet)
koristi debeli koaksijalni kabel za realizaciju sabirnice

brzina od 10 Mb/s na najveoj dozvoljenoj udaljenost od 500 m
duina se moe poveati repetitorima - max. 4 repetitora (proirenje do 2.5
km)
povezivanje se vri s "vampirskim prikljucima" (vampire taps) - pinovi su
utaknuti do pola u jezgru koaksijalnog kabela
10Base2 (tanki - thin - Ethernet)
jeftiniji i laki za instaliranje

koristi tanki koaksijalni kabel
brzina od 10 Mb/s na najveu dozvoljenu udaljenost od 200 m
povezivanje se vri T-spojem - kabel se ree i koriste se standardni BNC
konektori
10Base-T (Ethernet parica - twisted pair)
svaka stanica ima svoj kabel (obini parini) koji se povezuje na hub
(koncentrator)
kombinacija topologije zvijezde i sabirnice
duina kabela do huba je 100-150 m
10Base-F (optiki Ethernet)
koristi optike kabele

za vezu izmeu zgrada ili udaljenih hubova (segment dui od 1km)
Usporedba:
Slika: 10Mb/s Ethernet (Stallings, 2004)
b) 802.3 MAC format okvira
Slika: 802.3 format okvira (Stallings, 2004)
preambula (preamble) za sinhronizaciju prijenosa - 7 bytova s uzorkom

10101010; sat primaoca se sinhronizira sa satom poiljaoca
poetak okvira (SFD - start of frame) - oblika 10101011
odredina adresa (DA - destination address) - adresa jedne radne stanice, grupe
stanica ili nekoliko grupa
izvorina adresa (SA - source address) stanice koja alje
duina (length) - koliko je bytova u polju s podacima
o za LAN s 10Mb/s ukupna duina okvira (bez preambule i SFD) mora biti
minimalno 64 byta (vea je za bre LAN)
podaci (data) - od 46 do 1500 bytova, ako je podataka manje od 46 bytova, okvir
sadri nadopunu (pad)
polje za provjeru (FCS - checksum) - CRC algoritam nad svim poljima osim
preambule, SFD i FCS
c) 802.3 i CSMA/CD
promatramo 10Mb/s Ethernet: najdua staza je 2.5 km sa 4 pojaala -> interval

(slot) 2 je 512 bita ili 51.2 sek
koristi se 1-perzistentni CSMA/CD s algoritmom binarnog eksponencijalnog
odustajanja (binary exponential backoff) za odreivanje sluajnog vremena
ekanja nakon kolizije
ideja: dinamiki se prilagoava vremenski interval ovisno o broju kolizija
o to je vie kolizija, interval je dui kako bi se smanjila vjerojatnost nove
kolizije
o to je manje kolizija, interval je krai - manje je zastoja jer je bre
dohvaanje medija
nakon 1. kolizije svaka stanica eka 0 ili 1 vremenski interval 2 prije nego pokua
ponovo
ako ponovo doe do kolizije, stanice mogu izabrati izmeu 0, 1, 2 ili 3 puta 2
kod sljedee (tree) kolizije biraju iz intervala od 0 do 23-1
openito: nakon i-te kolizije biraju sluajan broj izmeu 0 i 2i-1 te ekaju toliko
vremenskih intervala
nakon i=10 se kao maksimum uzima 1023
nakon 16-te kolizije (i=16) - stanica odustaje
d) Fast Ethernet
standard 802.3u unatrag kompatibilan sa 802.3 poznat kao Fast Ethernet, nije
novi standard nego dodatak na 802.3
osnovna ideja: zadrati format okvira, suelja i proceduralna pravila (CSMA/CD), ali
smanjiti trajanje bita (bit time) s 100ns na 10ns
koristi 10Base-T i koncentratore (hubs)
kabeli: UTP3, UTP, optiko vlakno
brzina 100 Mb/s na udaljenost od 100 m
100Base-T opcije i koriteni mediji:
Slika: 10BASE-T opcije (Stallings, 2004)
100Base-T - koristi IEEE 802.3 MAC protokol i format okvira

100Base-X - koristi specifikaciju medija za prijenos razvijenu za FDDi (Fiber
Distributed Data Interface) i 2 fizika linka meu vorovima (za prijenos i prijem
podataka), u zgradama zahtijeva instalaciju posebnog kabela
100BASE-T4 - jeftina varijantakoja koristi UTP kategorije 3 (potrebne 4 parine
linije izmeu vorova - podaci se prenose po 3 para i primaju po 3 para)
Usporedba:
Slika: Fast Ethernet (Stallings, 2004)
e) Gigabitni Ethernet
zadrao CSMA/CD protokol i Ethernet format

kompatibilan s 10BASE-T i 100BASE-T
2 proirenje CSMA/CD sheme:
o dui okviri (zbog brzine 1Gb/s)
o vie kratkih okvira mogu se slati odjednom bez traenja dozvole od
CSMA/CD za svaki okvir (frame bursting)
tipina primjena:
Slika: Primjer Gigabitne Ethernet konfiguracije (Stallings, 2004)

Usporedba medija:
Slika: Gigabitni Ethernet (Stallings, 2004)
f) Prednosti i nedostaci Etherneta
prednosti:
o najvie koritena LAN s najjeftinijom opremom i najvie iskustva s
instalacijom
o jednostavan protokol
o mogunost dodavanja novih stanica za vrijeme rada mree
o mala optereenja - primjena i u sustavima za rad u realnom vremenu
o dobra otpornost na smetnje
o koristi se kabel i nisu potrebni modemi
o mogu se koristiti postojei telefonski kabeli
o moe se koristiti optika
o razliite topologije
o razliite brzine (od 10 Mb/s dalje)
nedostaci:
o protokol ipak nedeterministiki
o kod velikog optereenja smanjuje se propusnost zbog mehanizma za koliziju
o analogna detekcija kolizije
o minimalna duljina okvira 64 byta
o
i kod veih brzina interval je uvijek 2 iako je brzina okvira vea, pa

efikasnost opada
3.3 IEEE 802.4 - Sabirnica s dodavanjem znaka (Token Bus)
za mree sa topologijom sabirnice koje ne koriste CSMA/CD

ovaj tip mree koristi se ako je neophodno da nema kolizije
znak (token) - poseban kontrolni okvir koji krui mreom
fiziki je sabirnica s dodavanjem znaka linearni kabel na koji su prikljuene stanice
logiki organizirane u prsten
svaka stanica zna adrese stanica koje su joj lijevo i desno (sam fiziki redosljed
povezivanja stanica na kabel nije vaan)
kad se uspostavi logiki prsten, stanica s najviim brojem moe slati prvi okvir,
nakon ega predaje doputenje za slanje svom susjedu aljui znak
samo stanica koja ima znak moe slati okvire - nema kolizije
802.4 MAC protokol dodaje i uklanja stanice iz prstena
na fizikom nivou token bus koristi irokopojasni koaksijalni kabel, a mogue brzine
su 1, 5 i 10 Mb/s
Slika: Sabirnica s dodavanjem znaka (Tanenbaum, 1996)
a) 802.4 format okvira
razlikuje se od 802.3 formata
Slika: 802.4 format okvira (Tanenbaum, 1996)
kontrolno polje (frame control) - za razlikovanje okvira s podacima od

kontrolnih okvira (slue npr. za predavanje tokena, dodavanje i oslobaanje
stanica iz prstena)
b) Odravanje logikog prstena
u mrei postoji tablica adresa stanica koju odrava svaka stanica; ako neka
stanica mora koristiti mreu ee od ostalih, njena adresa u tablici moe biti
nekoliko puta navedena
ako radna stanica ne primi odgovor od stanice kojoj je poslala znak, alje joj drugi,
ako i tada ne dobije odgovor alje posebni okvir tko slijedi (who follows frame)
kroz cijelu mreu
ako i u tom sluaju ne dobije odgovor, stanica alje glavni zahtjev kroz mreu tj.
okvir za nagovaranje nasljednika (solicit successor frame), nakon to dobije
odgovor, mijenja adresu tokena u adresu radne stanice koja je poslala odgovor i
zatim joj alje i token
ako token nestane, logiki prsten se mora ponovo uspostaviti
ako doe do dupliciranja tokena, stanica koja uoi prijenos od druge stanice, a
sama ima token, unitava ga
3.4 IEEE 802.5 - Prsten s dodavanjem znaka (Token Ring)
definira prstenastu mreu s tokenom u kojoj stanice predaju znak koji krui fizikim
i logikim prstenom
osobina prstena: nije pravi rasprostranjeni (broadcast) medij, nego skup suelja
(interface) povezanih point-to-point vezama
svaki bit koji dolazi na suelje kopira se u 1-bitni spremnik (buffer) i zatim ponovo
na prsten; u spremniku se bit pregleda i moda izmjeni prije ponovnog pisanja na
prsten
Slika: Prsten s dodavanjem znaka (Tanenbaum, 1996)
kod token prstena, token krui po prstenu kada su sve stanice mirne; ako stanica
eli slati okvir, treba maknuti token sa prstena prije slanja (kako postoji samo 1
token, samo jedna stanica u tom trenutku moe slati)
suelje ima 2 oblika rada:
1. oslukivanje (listen) - ulazni bitovi se jednostavno kopiraju na izlaz
2. slanje (transmit) - nakon to se uzme token, suelje prekida vezu izmeu
ulaza i izlaza postavljajui vlastite podatke na prsten
problem kod prstena: ako se prekine neki od kabela, cijela mrea pada; da se to
sprijei, koristi se posebni ureaj za oienje (wire center)
stanice su u logikom prstenu, a fiziki su povezane na ureaj kabelom koji ima 2
parice: jednu za ulazne i jednu za izlazne podatke
unutar centra za oienje je zaobilaznica (bypass) koja oslobaa stanicu ako doe
do prekida kabela (ne prekida se cijeli prsten)
glavna prednost prstena u odnosu na sabirnicu sa znakom je prijenos na vee
udaljenosti bez gubitka snage signala (stanica koja primi signal prvo ga pojaa, a
zatim alje dalje na mreu)
4. PREMSONICI (BRIDGES)
ureaji sloja prijenosa podataka koji povezuju vie LAN-ova

zato su potrebni premosnici tj. zato se unutar 1 organizacije koristi vie LAN:
o razliiti odjeli organizacije imaju razliite LAN koje treba povezati
o organizacija moe biti smjetena u nekoliko udaljenih zgrada
o ako je puno raunala, dijele se u nekoliko LAN od kojih svaka ima svoj
o
o
o
posluitelj datoteka (file-server)

udaljenost meu najudaljenijim raunalima u jednom LAN bila bi prevelika
zbog pouzdanosti - da se u sluaju kad jedan od vorova u mrei padne, ne
srui itav sistem
zbog sigurnosti - mogu se izolirati dijelovi mree i tako ograniiti dostup do
njih
Slika: Povezivanje LAN premosnicima (Tanenbaum, 1996)
Princip rada premosnika:
Slika: Povezivanje premosnikom LAN 802.3 i 802.4 (Tanenbaum, 1996)
most koji povezuje k razliitih LAN-ova ima k razliitih MAC podslojeva i k razliitih
fizikih slojeva
Problemi kod premosnika od 802.x prema 802.y:
razliiti formati okvira (potrebno reformatiranje pri prenoenju izmeu razliitih

LAN)
povezani LAN mogu imati razliite brzine, pa e doi do zaguenja jer sporiji LAN
nee moi primiti sve pakete od brzog
razliita najvea duina okvira (predugi okvir mora biti proslijeen na LAN koji to ne
moe prihvatiti)
a) Transparentni premosnici
prihvaaju svaki okvir koji alje bilo koji LAN prikljuen na njega
Slika: Konfiguracija s 4 LAN i 2 premosnika (Tanenbaum, 1996)
kad mu stigne okvir, premosnik odluuje da li e ga:

1. odbaciti (discard) - ako su polazni i odredini LAN isti
2. proslijediti (forward) - tad odreuje na koji e LAN poslati okvir na osnovu
odredine adrese okvira i hash tablice u kojoj su navedena sva mogua
odredita i LAN-ovi kojima pripadaju
3. koristiti preplavljivanje (flooding) - ako je odredini LAN nepoznat,
postavlja se okvir na sve LAN spojene na most, osim na polazni LAN
Premosno stablo (Spanning Tree)
za povezivanje premosnicima veeg broja LAN

premosnici se dogovaraju jedan s drugim tako da u svakom od smjerova prema
LAN bude samo jedan prikljuak premosniku i da odabrani put bude najuinkovitiji
jedan premosnik se uzima kao korijen stabla i konstruira se stablo (spanning tree)
sa najkraim putem od korijena do bilo kojeg drugog premosnika ime se dobije
tono jedna staza od svakog do svakog LAN
koristi se samo dio topologije tj. ne iskoritava se propusnost u potpunosti
Slika: premosno stablo (Tanenbaum, 1996)
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
VII. MRENI SLOJ (Network)
ELEMENTI
DIZAJNA
mreni sloj (network layer) dostavlja pakete od izvorine do odredine stanice

(host) kroz podmreu (subnet) - skup raunala-vorova (routers)
ALGORITMI ZA
USMJERAVANJE
KONTROLA
ZAKRENJA
Slika: Okolina mrenog sloja (Tanenbaum, 2002)
1. ELEMENTI DIZAJNA MRENOG SLOJA
zadaci
o
o
o
o
mrenog sloja:
osiguravanje usluge za prijenosni sloj (transport)
poznavanje organizacije podmree
usmjeravanje paketa
upravljanje zakrivanjem podmree
biranje optimalnih puteva kako neki ne bi bili preoptereeni, a drugi
bez prometa
povezivanje mrea - voenje rauna o problemima kada su stanice u
razliitim mreama
Osnovne funkcije:
1. Usmjeravanje (routing)
najvanija funkcija
algoritmi za usmjeravanje su dio softvera mrenog nivoa i odgovorni su za
donoenje odluke po kojoj e se izlaznoj liniji paketi prenositi
2. Kontrola zakrenja (congestion control)
zakrivanje podmree javlje se kada je dolazei promet vei od kapaciteta izlaznih

linija, pa je u podmrei previe paketa i neki se poinju gubiti
razlikuje se od kontrole toka (sloj prijenosa podataka) gdje brzi poiljaoc alje
podatke sporom primaocu; ovdje se gleda ukupni promet na mrei
kontrola zakrivanja povezana je sa usmjeravanjem jer je glavni razlog zakrivanja
loe usmjeravanjem
3. Povezivanje mrea (Internetworking)
izvorina i odredina stanica su u razliitim mreama, pa je potrebano

usmjeravanje kroz meumree, a sve te mree mogu koristiti razliite protokole
(treba vriti pretvaranje paketa koji prelaze iz mree u mreu)
1.1 Usluge za prijenosni sloj
suelje (interface) izmeu prijenosnog i mrenog sloja predstavlja granicu

podmree, tj. to je suelje izmeu korisnika i prijenosnika (carrier) i mora biti
posebno dobro definirano
najee se usluga mree naplauje
ciljevi pri dizajnu usluga mrenog sloja su:
1. usluge moraju biti neovisne o tehnologiji podmree
2. na prijenosni sloj ne smije utjecati broj, tip, i topologija podmrea
3. mrene adrese za prijenosni sloj moraju imati jedinstveni nain oznaavanja
i kroz LAN i kroz WAN
temeljno pitanje je gdje impelmentirati sloenost: u podmreu (mreni sloj) ili

hostove (prijenosni sloj):
o pristae hostova: istiu da sve jeftinija i jaa raunala mogu vriti potrebne
funkcije; brzina i primjena u stvarnom vremenu im je vanija od tonosti
(na pr. za digitalni govor)
o pristae podmree: istiu kako korisnici ne ele da se sloeni protokoli
prijenosnog sloja izvravaju na njihovim raunalima; ele pouzdanu uslugu
2 pristupa organizacije podmree, to jest 2 tipa usluga:

1. pouzdana spojna (connection-oriented) servis - mreni sloj tj. podmrea
osigurava pouzdani prijenos (ATM mree, telefonske kompanije)
2. nepouzdana bespojna (connectionless) - provjeru greki i toka vri
prijenosni sloj tj. krajnje stanice ili hostovi (Internet - besplatna bespojna
usluga)
1.2 Unutranja organizacija mrenog sloja (podmree)
2 razliite filozofije za organizaciju podmree:

o virtualna veza (virtual circut): veza kod spojne organizacije
- kod uspostavljanja veze izabire se jedna ruta od poiljaoca prema
primaocu i ona se koristi za cijelo vrijeme trajanja veze
datagramska podmrea: slanje paketa kod nespojne organizacije

- svaki paket alje se posebno i moe imati drugaiju rutu
- podmrea ima vie posla, ali se lake prilagoava ispadima i zakrenjima
usporedba datagramske podmree i podmree s virtualnim vezama:
Datagramska podmrea
Podmrea s virtualnim
vezama
uspostavljanje veze
nije potrebno
adresiranje
potpune adrese polazita i

paket sadri kratki broj
odredita su sadrane u
virtualne veze
svakom paketu
informacije o stanju
podmrea ne uva
informacije o stanju
za svaku virtualnu vezu

podaci se spremaju u
tablicu u vorovima
usmjeravanje
svaki paket se usmjerava

neovisno o drugima
staza se bira kod

uspostavljanja virtualne
veze i svi se paketi alju po
toj stazi
efekt ispada vora
nema ih osim to se izgube sve virtualne veze koje

paketi pohranjeni u voru prolaze kroz vor koji je
za vrijeme ispada
ispao moraju se prekinuti
kontrola zakrivanja
teko ju je realizirati
potrebno
lako ako se dovoljno

spremnika dodijeli unaprijed
svakoj virtualnoj vezi
kompromisi:
- izmeu memorijskog prostora vora i propusnosti mree (kod datagrama adrese

polazita i odredita su sadrane u paketima, a kod virtualnih veza u tablici u ruterima)
- izmeu vremena uspostavljanja veze i provjeravanja adrese paketa (due uspostavljanje
virtualne veze, ali krae upuivanje na odredite; obrnuto kod datagrama)
2. ALGORITMI ZA USMJERAVANJE (ROUTING ALGORITHMS)
bez obzira da li se ruta bira posebno za svaki paket ili samo jednom kod
uspostavljanja veze, algoritam usmjeravanja mora biti toan, jednostavan,
stabilan, robustan (da izdri sve promjene u topologiji i prometu), nepristran
(da svi imaju priliku za slanje) i optimalan (da broj skokova paketa bude to
manji jer se tako smanjuje kanjenje i isto poveava i propusnost)
algoritmi se dijele u dvije glavne grupe:
1. Neadaptivni (nonadaptive) algoritmi (statiko usmjeravanje) - ne donose

svoju odluku na osnovu mjerenja ili procjene prometa i topologije, nego stazu
biraju unaprijed (off-line) i alju je svim vorovima kod podizanja mree
2. Adaptivni (adaptive) algoritmi (dinamiko usmjeravanje) - kod donoenja
odluke prilagoavaju se promjenama u prometu i topologiji, a razlikuju se po
tome:
o gdje prikupljaju informacije (od susjednih vorova ili od svih)
o kada mijenjeju stazu (svakih T sekundi, kada se mijenja promet ili
topologija)
o koja mjera se uzima za optimizaciju (udaljenost, broj skokova,
procijenjeno vrijeme prijenosa,...)
Princip optimalnosti
"ako je vor J na optimalnoj stazi od vora I prema K, onda je i optimalna staza od

J prema K na toj istoj stazi":
I ------ J ------ K
posljedica principa: skup optimalnih staza od svih izvora prema danom odreditu
ini stablo sa korijenom u odreditu - sink tree (ne mora biti jedinstveno)
cilj svih algoritama za usmjeravanje je pronai i koristiti stablo za sve vorove jer
e se po njemu svaki paket dostaviti u konanom broju skokova (stablo -> nema
petlji)
Slika: Podmrea i stablo vora B (Tanenbaum, 1996)
Statiki algoritmi
2.1 Usmjeravanje po najkraem putu (Shortest Path Routing)
gradi se graf podmree tako da vorovi predstavljaju raunala-vorove, a lukovi

komunikacijske linije (linkove)
da bi se izabrala ruta izmeu zadanog para vorova, algoritam pronalazi najkrau
stazu meu njima u grafu
mjera za najkrai put moe biti broj skokova, udaljenost u km, procijenjeno
vrijeme prijenosa, ...
za odabranu mjeru se lukovi u grafu oznaavaju teinama tj. brojevima koji se
izraunaju kao funkcija odabrane mjere (npr. prosjeni zastoj ili geografska
udaljenost u km)
postoji vie algoritama za raunanje najkrae staze izmeu 2 vora u grafu
poznat Dijkstrin algoritam:
o svaki vor je obiljeen s brojem koji predstavlja udaljenost od izvorinog
vora po najboljoj stazi
o
na poetku se staze neznaju, pa su svi vorovi oznaeni s (beskonano),

kako algoritam napreduje, oznake se mijenaju (privremene i stalne oznake)
Primjer:
ako je mjera broj skokova, staze ABC i ABE su jednako duge

ako je mjera udaljenost u km, ABC je dua od ABE
Slika: Primjer za usmjeravanje po najkraem putu (Tanenbaum, 1996)
rauna se najkraa staza od A do D (mjera je udaljenost)

udaljenost se mjeri od "radnog" vora
uz svaki vor se navodi udaljenost i vor od kojeg se vrilo
oznaavanje - na kraju se moe rekonstruirati najkraa staza
rezultat: A - B - E - F - H - D
2.2 Plavni algoritam (Flooding)
svaki dolazei paket alje se po svakoj izlazeoj liniji osim po onoj po kojoj je
doao
tako je uvijek izabran i najkrai put, ali je veliki broj dupliciranih paketa
selektivni flooding - paketi se ne alju po svim linijama nego samo po onima
koje idu priblino u pravom smjeru
prednost: robustan algoritam (lako izdri sve promjene u topologiji i prometu) - na
pr. za vojnu primjenu
2.3 Ruting na osnovu toka (Flow-Based Routing)
statiki algoritam koji uzima u obzir i topologiju mree i promet po njoj jer je u
nekim mreama prosjeni tok podataka izmeu svakog para vorova relativno
stalan i predvidiv
osnovna ideja pri analizi: ako se zna kapacitet i prosjeni tok linije, mogue je
izraunati prosjeni zastoj paketa na osnovu teorije stoga (queueing theory); na
taj se nain lako izrauna prosjeni zastoj cijele podmree i trai se algoritam koji
proizvodi tu vrijednost minimalniom
moraju se unaprijed poznavati: topologija podmree, matrica prometa, matrica
kapaciteta linije, algoritam koji e se koristiti
za raunanje se moe koristiti program koji isprobava sve mogue rute, potrebno
je dosta vremena ali se moe vriti off-line
Dinamiki algoritmi
2.4 Usmjeravanje vektorom udaljenosti (Distance Vector Routing)
Bellman-Ford ili Ford-Fulkerson algoritam, originalni algoritam u ARPANET

ideja vorovi periodino izmjenjuju informacije o usmjeravanju sa susjedima
svaki vor odrava tablicu (vektor) indeksiranu po svakom voru podmree (ima po
jedan ulaz za svako odredite)
ulaz se sastoji od 2 dijela:
o izlazna linija prema odreditu
o procjenjena mjera udaljenosti do odredita (vrijeme, ili udaljenost u km,
kanjenje, ukupan broj paketa na stazi,...)
pretpostavlja se da vor zna mjeru do svog susjeda (na pr. ako je mjera broj
skokova, vrijednost je 1)
tablice se stalno auriraju i razmjenjuju sa susjedima
izvoenjem raunanja za tablicu svakog susjeda, vor moe pronai koju liniju je
najbolje koristiti
Primjer:
mjera je kanjenje (zastoj)

svake T msec svaki vor J alje svakom svom susjedu listu procijenjenih kanjenje
za svako odredite (ujedno i prima takve liste od susjeda)
J aurira tablicu:
o susjed X poslao tablicu u kojoj Xi oznaava procjenu kanjenja od X prema
voru i
o ako je m kanjenje od J do X, onda je m + Xi kanjenje od J prema voru i
o ako je vrijeme m + Xi manje od onog koje ve u tablici od J pie za i,
stavlja se novo vrijeme
Slika: Primjer za usmjeravanje vektorom udaljenosti (Tanenbaum, 1996)
2.5 Usmjeravanje stanjem veza (Link State Routing)
ARPANET od 1979. zamjenjuje usmjeravanje vektorom udaljenosti ovim

algoritmom
razlozi toj zamjeni su to su u poetku sve linije bile istog kapaciteta od 56 kbps
(nije bilo potrebno uzeti u obzir propusnost) te sporost distance vector routinga
kod link state usmjeravanja svaki vor mora:
1. otkriti svoje susjede i nauiti njihove adrese - slanjem HALLO paketa po
svakoj point-to-point liniji
2. izmjeriti zastoj do svakog susjeda - slanjem ECHO paketa kojeg druga
strana vraa odmah im ga primi
3. napraviti paket pomou kojeg e rei ostalima to je saznao - to vri
periodiki ili kad se pojavi neki znaajni dogaaj (npr. pad nekog vora)
4. poslati taj paket svim ostalim vorovima - na kraju svaki vor ima itav
skup link state paketa
5. izraunati najkrai put do svakog drugog vora - nekim algoritmom se
rauna najkrai put za sva mogua odredita (na pr. Dijkstra)
za podmreu s n vorova od kojih svaki ima k susjeda, memorija potrebna za

spremanje podataka proporcionalna je s nk
2.6 Hijerarhijsko usmjeravanje (Hierarchical Routing)
usmjeravanje se vri hijerarhijski kada je mrea toliko velika da svaki vor ne

moe imati podatke za svaki drugi vor, pa se vori grupiraju u regije
svaki vor zna kako proslijediti paket unutar svoje regije, ali ne zna unutranju
strukturu drugih regija
svaka takva regija promatra se kao 1 vor , pa u tablici postoje reci koji
odgovaraju drugim vorima u istoj grupi i drugim regijama
za velike mree vri se hijerarhija na vie nivoa
Primjer:
Slika: Primjer za hijerarhijsko usmjeravanje (Tanenbaum, 1996)
2.7 Usmjeravanje za pokretne (mobile) hostove
da bi se proslijedio paket pokretnom hostu, mrea ga prvo mora nai

pokretni korisnik ima svoju stalnu kunu lokaciju i adresu koja se koristi za slanje
paketa
geografska podjela na podruja od kojih svako ima svog forein agent koji pazi na
pokretne korisnike koji ulaze u to podruje, te home agent koji paze na korisnike
koji inae pripadaju tom podruju, ali su trenutno van njega

pokretni host se mora registrirati kod forein agent podruja u kojem se nalazi, a on
uspostavlja vezu sa home agent podruja u kojem je kuna lokacija hosta
2.8 Broadcast usmjeravanje
koristi se kada je potrebno da se paket istovremeno poalje na vie ili na sva

odredita
moe se vriti na vie naina:
- svima se alje druga kopija paketa

- plavljenje (flooding)
- usmjeravanje na vie odredita (multidestination routing): svaki paket ima listu
odredita, kad stigne u vor, provjerava se lista i vor odreuje skup potrebnih izlaznih
linija (tj. onih koje su najbolja staza za barem 1 odredite); vorovi alju dalje po tim
linijama kopije paketa ija lista odredita sadri samo one prema kojima linija vodi; na
kraju ostaje samo jedno odredite (kopija kao obini paket)
- koristi se spanning tree - podskup podmree koji ukljuuje sve vorove, ali je bez petlji;
vor kopira pakete po svim linijama koje pripadaju tom stablu, osim po onoj po kojoj je
paket doao, a za obilaenje stabla mogu se koristiti razliiti algoritmi
2.9 Multicast usmjeravanje
multicasting je slanje poruka grupama vorova koje su same po sebi velike, ali su
u odnosu na itavu mreu male
vorovi moraju znati u kojoj su grupi njihovi hostovi i te podatke alju vorovimasusjedima, pa se tako te informacije ire kroz podmreu
kod ovog usmjeravanje svaki vor rauna spanning tree za sve ostale vorove u
podmrei
kad se poalje multicast paket za neku grupu, vor makne linkove u stablu koji
vode do vor koji nisu u grupi
Slika: Primjer multicast usmjeravanje (Tanenbaum, 1996)
3. ALGORITMI ZA KONTROLU ZAKRENJA (CONGESTION

CONTROL)
zakrenje (congestion) - u mrei je previe paketa to degradira performanse
Slika: Previe prometa u mrei dovodi do zakrnja (Tanenbaum, 1996)
dok je prijenos manji od prijenosnog kapaciteta podmree, broj

dostavljenih paketa proporcionalan je broju poslanih
kod prejakog prometa dio poslanih paketa se gubi
kod vrlo jakog prometa skoro niti jedan paket nije dostavljen
(zakrenje)
razlozi zakrenja:
o paketi stiu s nekoliko ulaznih linija, a moraju se dostaviti po istoj izlaznoj
liniji
o spori procesori vorova
o linije s malom propusnou (potrebno izbalansirati sve komponente
sustava)
zakrenje ima tendenciju da se sve vie i vie pojaava:

o ako vor nema slobodnih buffera, ignorira dolazee pakete
o vor koji ih alje ponavlja slanje (nije dobio povrdu)
o spreminci vora koji alju ostaju puni, pa se tako zakrenje vraa unatrag
kontrola zakrenja se razlikuje od kontrole toka gdje brzi poiljaoc alje podatke
sporom primaocu (gleda se point-to-point promet); ovdje se gleda ukupni promet
na mrei
3.1 Openiti principi kod kontrole zakrenja
naini kontrole se mogu podijeliti u dvije grupe: kontrola s otvorenom petljom

(open loop) i s zatvorenom petljom (close loop)
Kontrola s otvorenom petljom (upravljanje)
problem se nastoji rijeiti tako da se dobrim dizajnom unaprijed osigura da do

njega ni ne doe
odluka se donosi bez obzira na trenutno stanje mree
planira se: kada e se prihvatiti novi paketi, pa kada odbaciti, koji e se paketi
odbaciti, kako e se vriti rasporeivanje u raznim tokama mree
Kontrola sa zatvorenom petljom (regulacija)
kad doe do problema, poduzimaju se koraci za njegovo rjeavanje to se kod

kontrole zakrenja sastoji od 3 koraka:
1. promatra se sistem da se ustanovi kada i gdje se javilo zakrenje - razliite
mjere za promatranje podmree i otkrivanje zakrenja: postotak odbaenih
paketa, prosjena duljina redova (queue), broj paketa koji se alju ponovo
jer je vrijeme isteklo, prosjeno kanjenje paketa
2. te informacije se alju na mjesta gdje e se poduzeti akcija - moe se
poslati posebni paket s obavijesti, ukljuiti u posebno polje obinih paketa,
periodiki slati posebni probni paket koji ispituje zakrenje
3. prilagoditi e se sistem tako da se problem rijei - hostovi poduzimaju
odreene akcije da reduciraju zakrenje
algoritmi za kontrolu isto se dijele na algoritme s otvorenom i zatvorenom petljom
Algoritmi s otvorenom petljom
djeluju kod poiljaoca

djeluju kod primaoca
Algoritmi sa zatvorenom petljom
eksplicitna povratna informacija (feedback) - paketi se alju natrag od toke

zakrenja da se upozori poiljaoc,
implicitna povratna informacija (feedback) - poiljaoc sam, vlastitim opaanjem
(na pr. kanjenja potvrde) ustanovi da je dolo do zasienja
2 rjeenja kod zakrenje:

poveati resurse - koristiti dodatnu propusnost, druge rute, rutere koji se inae
koriste za backup...
smanjiti promet - nekim korisnicima otkazati ili smanjiti neke usluge...
3.2 Oblikovanje prometa (Traffic Shaping)
jedan od glavnih uzroka zaguenja je promet u rafalima (bursty traffic)

oblikovanje prometa eli regulirati i ujednaiti tok prometa
kod postavljanja virtualnih kanala korisnik i prijenosnik (carrier) dogovaraju oblik
prometa, kasnije se treba promatrati da li se korisnik dri dogovora i poduzeti
odreene akcije ako se ne dri
lake se realizira kod virtualne veze nego kod datagramske
Algoritam kabao koji proputa (Leaky Bucket Algorithm)
algoritam otvorene petlje

svaki host je povezan na mreu preko suelja koje sadri stog konane veliine
(kabao)
kad paket stigne dodaje se na stog, osim ako stigne na ve puni stog (tada se
odbacuje)
izlazni tok je konstantan bez obzira koliko je vode u kabelu (tj. paketa u stogu)
Slika: Algoritam kabao koji proputa (Tanenbaum, 1996)
algoritam kabla koji proputa: sustav stoga s jednim posluiteljem i konstantnim

vremenom posluivanja
ako su paketi jednake duljine, host periodiki postavlja po jedan paket na mreu
ako su paketi razliite duljine, periodiki se alje fiksni broj bytova
Algoritam "kabao sa znakovima" ( Token Bucket Algorithm)
algoritam otvorene petlje

fleksibilniji algoritam od prethodnog koji dozvoljava da se izlaz neto ubrza kad je
promet jai (dozvoljava rafale do neke maksimalne duine), spreava i gubitak
podataka
kabao sadri znakove (token) koji se periodiki generiraju jedan po jedan (nakon
svakog odreenog broja sekundi)
da bi se paket proslijedio, mora uhvatiti i unititi jedan znak: 1 znak je dozvola za
slanje 1 paketa (varijanta: 1 znak je dozvola za slanje k bytova)
algoritam dozvoljava da se skupi vei broj znakova i tako poalje vei snop paketa
(do maksimalne veliine kabela)
ovaj algoritam nikada ne odbacuje pakete, kada se kabao popuni, bacaju se tokeni
implementacija:
o varijabla koja broji znakove
o broja se poveava za 1 svakih T i smanjuje za 1 svaki put kad se paket
poalje
o ako je broja 0, ne moe se poslati niti jedan paket
Slika: Algoritam kabao sa znakovima (Tanenbaum, 1996)
3.3 Specifikacija toka (Flow Specification)
specifikacija toka je dogovor poiljaoca, primaoca i podmree o tonoj

specifikaciji oblika prometa - odreuju se karakteristike prometa i kvaliteta usluga
potrebnih za aplikacije
ideja: prije nego to se uspostavi veza (ili pone slati niz datagrama) izvor trai od
podmree da odobri specifikaciju)
podmrea prihvaa, odbija ili daje drugi prijedlog
3.4 Kontrola zasienja kod podmrea s virtualnim vezama
algoritam zatvorene petlje

kontrola pristupa (admission control) - kad se ustanovi zasienje, ne
uspostavljaju se novi virtualni kanali dok se problem ne rijei
slian je nain kada se dozvoljavaju novi kanali, ali se vode dalje od problematinih
mjesta:
Slika: Kontrola pristupa (Tanenbaum, 1996)
jo jedna strategija kod virtualnih veza:

o prije uspostavljanja virtualnih kanala host i mrea se dogovaraju o koliini i
obliku prometa, kvaliteti usluga i o ostalim parametrima
o resursi se unaprijed rezerviraju i izbjegava se zasienje
o dogovaranje se najee vri kad je podmrea ve zakrena
2004. N.Hoi-Boi
3.5 Prigueni paketi (Choke Packets)
pristup koji se koristi i za podmree sa virtualnim vezama i za datagramske

podmree
vor promatra postotak iskoristivosti izlaznih linija i u sluaju optereenja alje
prigueni (choke) paket natrag izvoru koji reducira slanje paketa prema tom voru
za odreeni postotak
vor moe svakoj izlaznoj liniji pridruiti vrijednost u izmeu 0 i 1 koja opisuje
iskoristivost linije, u se rauna prema unaprijed odabranim formulama, a ovisi o
karakteristikama vora i linija
ako je u vee od nekog zadanog praga, linija je u stanju alarma i tada alje
prigueni paket prema izvoru
originalni paket se oznaava (kako ne bi ponovo generirao priguen paket) te se
prosljeuje dalje
kad izvor dobije prigueni paket, smanjuje promet prema naznaenom voru
neko vrijeme ignorira ostale priguene pakete od tog vora
zatim oslukuje ponovo da li mu je stigao prigueni paket, ako nije moe opet
poveati tok paketa prema voru
varijante algoritma:
poteno stavljanje u red (fair queueing)
o koristi se kako bi se osiguralo da svi hostovi koji alju podatke prema voru
ravnopravno smanje slanje paketa
o vorovi imaju vie stogova za svaku izlaznu liniju (po jedan stog za svaki
izvor)
o kad linija postane mirna, vor cikliki obilazi stogove i uzima prvi paket sa
slijedeeg stoga - cikliki se dodjeljuje izlazna linija za slanje po jednog
paketa
prigueni paketi po skokovima (hop-by-hop choke packets)
o kod velikih udaljenosti slanje priguenih paketa nema efekta zbog prespore
reakcije
o koriste se prigueni paketi po skokovima tj. svi hostovi na putu izmeu
izvora i hosta kod kojeg je dolo do zaguenja isto primaju prigueni paket i
reduciraju slanje
3.6 Odbacivanje (Load Shedding)
vorovi odbacuju pakete koje ne mogu primiti, koje e pakete odbaciti ovisi o
aplikacijama koje se izvravaju
aplikacije moraju oznaiti svoje pakete klasama prioriteta, tako da se prvo
odbacuju paketi u najnioj klasi (najmanje vani)
Raunalne mree
POVEZIVANJE
MREA
MRENI SLOJ
U INTERNETU
VII. MRENI SLOJ (Network)

4. POVEZIVANJE MREA (INTERNETWORKING)
povezuju se dvije ili vie mrea koje koriste razliite protokole - ine internet
razlozi:
o trend poveanja broja razliitih mrea
o jeftinija raunalna oprema i odluka o kupovini na niima razinama
o razliite mree imaju razliite tehnologije (razvoj HW dovodi do kreiranja novog
SW)
primjeri povezivanja:
o LAN-LAN, LAN-WAN, WAN-WAN, LAN-WAN-LAN
Slika: Povezivanje mrea (Tanenbaum, 1996)

Razlike meu mreama
neke od razlika koje se mogu javiti u mrenom sloju:

Element
Mogunost
Ponuena usluga
Spojna nasuprot bespojnoj
Protokoli
IP, IPX, CLNP, AppleTalk, ...
Adresiranje
Plono (IEEE 802) nasuprot hijerarhijskom (IP)
Multicasting (broadcasting) Podrani ili nisu
Veliina paketa
Svaka mrea ima vlastiti maksimum
Kvaliteta usluge (QoS)
Moe biti prisutno ili ne, vie razliitih vrsta
Rjeavanje pogreaka
Pouzdano, ureeno, neureeno dostavljenje
Kontrola toka
Protokoli s prozorima, upravljanje intenzitetom,

nema
Kontrola zakrenja
Kabao koji proputa, prigueni paketi, ...
Sigurnost
Pravila povjerljivosti, enkripcije, ...
Parametri
Razliiti vremenski intervali, specifikacije toka,...
Obraunavanje trokova
Po trajanju veze, paketima, byteovima, bez naknade
4.1 Naini povezivanja mrea
izmeu svakih dviju mrea potrebna crna kutija tj. ureaj koji vri potrebna
pretvaranja paketa pri prijelazu iz jedne mree u drugu, razliito se zove ovisno o sloju
koji vri to pretvaranje (esto koriten zajedniki naziv je usmjernik, pristupnik gateway):
mree se mogu povezivati pomou razliitih ureaja koji funkcioniraju u razliitim
slojevima:
Sloj
Ureaj
aplikacijski
aplikacijski pristupnik (application gateway)
prijenosni
prijenosni pristupnik (transport gateway)
mreni
usmjernik (router)
podatkovne veze premosnik (bridge), prespojnik (switch)

fiziki
ponavlja (repeater), razdjelnik (hub)
1. fiziki sloj:
ponavlja (repeater)
o
o
kopira bitove izmeu segmenata kabela

ureaj nieg sloja koji samo pojaava ili obnavlja slabe signale
razdjelnik (hub)
o
o
povezuje dijelove lokalnih mrea te sadri vei broj ulaznih portova

kada okvir stigne na jedan ulaz, alje se na sve ostale ulaze: ne
provjeravaju se adrese
2. sloj podatkovne veze:

premosnik (bridge)
o
o
o
o
o
"store-and-forward" ureaj
sprema i prosljeuje okvire sloja prijenosa podataka izmeu LAN-ova
prihvaa okvir i daje ga sloju prijenosa podataka gdje se provjerava, a
zatim ga alje fizikom sloju za prosljeivanje na drugu mreu
sam premosnik ne gleda niti mijenja paket mrenog sloja koji je unutar
okvira
provjerava adrese (MAC za Ethernet)
prespojnik (switch)
o
o
slian premosniku po tome to provjerava odredine adrese okvira

osnovna razlika u tome to se najee koristi kada treba povezati
samostalna raunala
3. mreni sloj:
usmjernik (router) za vie protokola (multiprotocol router)
o
o
o
o
prosljeuje pakete izmeu razliitih mrea

ureaj mrenog sloja koji uzima dolazee pakete s jedne linije i
prosljeuje ih na drugu
te linije mogu pripadati mreama sa razliitim protokolima
provjerava adrese paketa i ne vidi adrese okvira prijenosnog sloja
4. prijenosni sloj:
transportni pristupnik (gateway)
o
o
povezuje raunala koja koriste razliite prijenosne protokole (na pr.

TCP/IP i ATM)
kopira pakete s jedne prijenosne veze na drugu i reformatira ih po
potrebi
Iznad 4. sloja: u aplikacijskom sloju povezivanje mrea vri aplikacijski pristupnik

(gateway): razumije format i sadraj podataka te prevodi poruke iz jednog formata u drugi
(na pr. e-mail gateway moe prevoditi Internet poruke u SMS poruke za mobitele)
Razlika izmeu prespajanja (switching) u sloju podatkovne veze i usmjeravanja
(routing) u mrenom sloju:
Slika: prespajanje i ruting (Tanenbaum, 1996)

a)
izvorino raunalo S eli poslati paket odreditu D, S i D su na razliitim Ethernetima

povezanim sa switchem (ili premosnikom)
S ukljuuje (enkapsulira) paket u okvir, okvir dolazi u swich koji ga osnovu MAC adrese
utvruje da treba ii na LAN 2
switch uklanja okvir s LAN 1 i postavlja ga na LAN 2
b)
Ethernet LAN-ovi su povezani parom rutera (meusobno povezani point-to-point

iznajmljenom linijom)
ruter iz okvira izvlai paket, utvruje adresu (na pr. IP adresu) i trai je u svojoj tablici
usmjeravanja -> odluuje da treba poslati paket udaljenom ruteru
na suprotnom kraju paket se ukljuuje u Eternet okvir i postavlja na LAN 2
Osnovna razlika: switch (ili premosnik) vri prijenos na osnovu MAC adrese, a ruter na
osnovu adrese paketa unutar okvira
Zajedniko: prihvaaju dolazee PDU, pogledaju odreena polja u zaglavlju, te donesu odluku
gdje poslati PDU na osnovu informacije u zaglavlju i u internim tablicama
uobiajena su 2 stila povezivanja mrea: spajanje podmrea s virtualnim vezama i

spajanje datagramskih podmrea
4.2 Povezane virtualne veze (Concatenated Virtual Circuts)
povezivanje slino nainu na koji se uobiajeno uspostavlja veza

uspostavlja se niz virtualnih veza od izvora prema odreditu kroz 1 ili vie pristupnika
(vieprotokolarni usmjernici - ruteri)
virtualni kanal u podmrei gradi se prema usmjerniku najbliem odredinoj mrei
novi virtualni kanal gradi se od tog usmjernika do vieprotokolarnog usmjernika
vieprotokolarni usmjernik nastavlja graditi virtualni kanal prema takvom usmjerniku u
slijedeoj podmrei, ako se jo nije dostiglo odredite
svaki usmjernik odrava tabele koje govore o tome koji virtualni kanali prolaze kroz
njega i gdje se trebaju usmjeriti
kad se uspostavi virtualna staza i zapone tok paketa podataka, svaki usmjernik
pretvara paket u odgovarajui format
pakete je potrebno oznaiti brojevima virtualnih veza
svi paketi moraju proi kroz isti niz vieprotokolarnih usmjernika
ovakav nain je najbolji ako su sve mree priblino istih osobina (npr. sve generiraju
pouzdan prijenos)
Slika: Povezane virtualne veze (Tanenbaum, 1996)
4.3 Bespojno povezivanje (Connectionless Internetworking)
datagramski model kod kojeg paketi koji pripadaju 1 vezi ne moraju od izvora do
odredita ii kroz isti niz pristupnika, tj. po istoj stazi
odluka o usmjeravanju se donosi za svaki paket posebno
vea propusnost nego kod povezivanja virtualnih kanala, ali nema garancije da e
paketi stii na odredite u pravom redoslijedu
glavna prednost datagramskog modela kod povezivanja mrea: moe se koristiti za

podmree koje nemaju implementirane virtulane kanale (npr. mobilni LAN)
problemi: razliiti formati paketa, adresiranje
Slika: Bespojno povezivanje (Tanenbaum, 1996)
4.4 Koritenje tunela (Tunneling)
poseban sluaj kod povezivanja je kada su izvori i odredite u istom tipu mree, a
izmeu njih su mree razliitih tipova
tehnika tuneliranja: host 1 naini paket sa IP adresom hosta 2 i ukljuuje ga u
Ethernet okvir adresiran na multiprotokolarni usmjernik
kad usmjernik primi okvir, uklanja IP paket i sprema ga u posebno (payload) polje
paketa mrenog sloja WAN mree, te ga adresira na drugi usmjernik
taj usmjernik izvlai IP paket i alje ga hostu 2 unutar Ethernet okvira
WAN slui kao tunel od jednog do drugog vieprotokolarnog usmjernika
samo ti vieprotokolarni usmjernici trebaju razumjeti IP i WAN pakete, mrea na
krajevima ne mora
Slika: Usporedba tuneliranja paketa i automobila (Tanenbaum, 1996)
4.5 Usmjeravanje kod povezivanja mrea
ruting kod vie povezanih mrea slian je onom kod jedne mree
Slika: Primjer povezivanja 5 mrea s 6 usmjernika (Tanenbaum, 1996)
graf interneta komplicira to to svaki usmjernik moe direktno slati pakete bilo kojem
drugom usmjerniku povezanom na mreu na koju je i on spojen
nakon konstruiranja grafa, primjenjuje se neki od algoritama za usmjeravanje
2 razine algoritama (razlikuju se internetwork i intranetwork usmjeravanje)
o unutranji protokol za premoivanje (interior gateway protocol) - koristi se
unutar svake mree
o vanjski (exterior gateway protocol) - izmeu mrea
mree se nazivaju samostalni sustavi - Autonomous System (AS) - ne ovise jedna o
drugoj i svaka koristi svoj unutranji protokol
4.6 Fragmentacija
svaka mrea ima neku maksimalnu dozvoljenu veliinu svojih paketa (u rangu od 48
bajtova za ATM elije do 65,515 bajtova za IP pakete)
problem: veliki paket treba proi kroz mreu ija je maksimalna dozvoljena veliina
paketa manja
rjeava se tako da se dozvoli pristupnicima (gateway) da pakete razbiju u fragmente i
da svaki fragment alju kao posebni internet paket
tei dio je fragmente ponovo sloiti u originalni paket, za to postoje 2 suprotne
strategije:
1. fragmentacija je nevidljiva (transparentna) za bilo koju slijedeu mreu u nizu

meumrea kroz koje paket prolazi do odredita, te mree ne znaju da se fragmentacija
dogodila jer na ulazu u meumreu pristupnik fragmentira paket, fragmenti se alju kroz
mreu na izlazni pristupnik koji ih opet slae
- jednostavni pristup, ali problemi:
izlazni pristupnik mora znati kada je primio sve dijelove

svi dijelovi moraju izai iz mree kroz isti pristupnik
javlja se zastoj zbog stalnog ponovnog razbijanja i slaganja paketa
2. fragmentacija je vidljiva - veliki paket se fragmentira i dijelovi se alju kroz sve

meumree kao "obini" paketi, a slau se tek kad stignu do odredita (hosta)
- problemi:
svaki host mora znati napraviti spajanje

smanjuje se propusnost jer svaki fragment mora imati zaglavlje cijelo vrijeme
prenoenja
Slika: Fragmentacija (Tanenbaum, 1996)

Numeriranje fragmenata
kod fragmentacije paketa, fragmenti moraju biti tako numerirani da se moe

rekonstruirati originalni podatak: jedan nain stablo:
0 -> 0.0, 0.1, 0.2, 0.3

0.0 -> 0.0.1, 0.0.2
itd.
najbolje je da internetwork protokol definira osnovnu veliinu fragmenta dovoljno malu

da moe proi kroz svaku mreu, svi fragmenti biti e isti osim zadnjeg koji moe biti
krai
zaglavlje sadri podatak o originalnom broju paketa i o broju fragmenta
4.7 Firewalls (sigurnosne stijene)
problem zaite povjerljivih informacija kompanija od neovlatenog pristupa i od

oteivanja
firewall - elektroniki pokretni most preko kojeg ide sav promet prema kompaniji ili
iz nje
firewall na slici ima 2 komponente: 2 usmjernika (na unutranjem LAN i na vanjskom
LAN) koji vre filtriranje paketa i aplikacijski pristupnik (gateway)
pristupnici-filteri su standardni pristupnici sa dodatnim funkcijama koje omoguuju da
se svaki dolazei i izlazei paket provjeri i da se odbace oni koji ne zadovoljavaju neke
kriterije; provjereni paket na jednom usmjerniku prolazi kroz aplikacijski pristupnik
filterima paketa upravljaju tablice koje konfigurira administrator sistema, a u kojima se
navodi popis prihvatljivih i neprihvatljivih izvora i odredita i pravila o tome to uiniti
sa paketima koji dolaze ili idu na druga raunala
aplikacijskih pristupnika moe biti vie za razliite aplikacije
Slika: Primjer firewalla (Tanenbaum, 1996)
5. MRENI SLOJ U INTERNETU
Internet se sa stanovita mrenog sloja moe promatrati kao skup meusobno

povezanih podmrea ili samostalnih (autonomnih) sustava (Autonomous Systems AS)
ne postoji prava struktura, ali postoji nekoliko glavnih okosnica (backbone) na koje su
povezane regionalne mree, a na njih LAN univerziteta, kompanija, davaoca Internet
usluga... (kvazihijerarhijska organizacija)
Slika: Internet - primjeri mrea (Tanenbaum, 1996)
ono to Internet dri na okupu je protokol mrenog nivoa - IP (Internet Protocol) iji je
zadatak da na najbolji mogui nain prenese datagrame (koje prima od prijenosnog
sloja) od izvora do odredita, bez obzira da li su oni na istoj mrei ili nisu i da li postoje
ili ne postoje mree meu njima
5.1 IP protokol
format IP datagrama: datagram se sastoji od zaglavlja i teksta
zaglavlje (header) ima 20-byte-ni fiksni dio i opcionalni dio varijabilne duine
Slika: IP zaglavlje (Tanenbaum, 1996)
polja:
1. verzija (version) - kojoj verziji protokola pripada datagram (omogueno
koritenje razliitih verzija na razliitim raunalima) - IPv4 i IPv6
2. IHL - koliko je dugaako zaglavlje u 32-bitnim rijeima (polje je dugo 4 bita,
min. vrijednost je 5 (nema opcija), max je 15 (60 bytova za zaglavlje)
3. tip usluge (type of service) - host govori podmrei koju vrstu usluge eli
(mogue su razliite kombinacije pouzdanosti i brzine) - prva 3 bita prioritet, po
jedan za zastoj (D - deley), propusnost (T - throughput), pouzdanost (R reliability)
4. ukupna duljina (total length) datagrama - i zaglavlja i podataka (max. je
65,535 byteova)
5. identifikacija (identification) omoguuje odredinom hostu da odredi kojem
datagramu pripada fragment koji je stigao
6. nekoriten bit
7. DF (Dont Fragment) - nareenje usmjernicima da ne fragmentiraju datagram
jer ga odredite ne moe ponovo sloiti
8. MF (More Fragments) - polje imaju postavljeni svi fragmenti osim zadnjeg kao
znak da dolazi jo fargmenata istog datagrama
9. posmak fragmenta (fragment offset) - gdje fragment pripada unutar
trenutnog datagrama
10. vrijeme ivota paketa (time to live) - broja za ograniavanje ivotnog vijeka
paketa, smanjuje se pri svakom skoku i kad dosegne nulu, paket se odbacuje
(max. je 255 sekundi)
11. protokol (protocol) polje govori mrenom sloju koji e se protokol prijenosnog
sloja koristiti
12. kontrolni zbroj zaglavlja (header checksum) - provjerava se samo zaglavlje
(rauna se ponovo pri svakom skoku)
13. izvorna adresa (source address)
14. odredina adresa (destination address) - broj mree i hosta
15. opcije (options) - za ukljuivanje informacija koje e biti potrebne u slijedeim
verzijama protokola, neke od opcija:
Opcija
Opis
Sigurnost
Navodi koliko je datagaram tajan
Strogo usmjeravanje
Daje cijelu stazu koja se mora slijediti
Slabo usmjeravanje
Daje listu vorova koji se ne smiju zaobii
Biljeenje staze
Svaki vor dodaje svoju IP adresu
Vremenska oznaka
(timestamp)
Svaki vor dodaje svoju IP adresu i

vremensku oznaku
5.2 IP adrese
svaki host i vor (router) na Internetu ima jedinstvenu IP adresu dugu 32 bita koja se
pie kao etiri decimalna broja odvojena tokom (dotted decimal notation)
svaki od 4 bytea pie se decimalno u rasponu od 0-255
na pr.
10100001 00110101 000101101 00000011 ==> 161.53.45.3
IP se ne odnosi na host nego na mreno suelje (obino je isto jer je host na 1 mrei)
IP adresa se sastoji od 2 dijela
o broja mree na koju je prikljueno raunalo
o broja raunala u toj mrei
adrese dodjeljuje neprofitna organizacija ICANN (Internet Corporation for Assigned
Names and Numbers)
postoji vie razliitih formata IP adresa
razliite klase IP adresa koje odgovaraju razliitim veliinama mrea
Slika: Klase IP adresa (Tanenbaum, 1996)
klasa A (velike mree) koristi se za mali broj mrea (128) sa velikim brojem raunala
(16,777,214),
klasa B (srednje mree) je za neto vie mrea (16,382) sa srednjim brojem raunala
(65,534)
klasa C (male mree) je za veliki broj mrea (2,097,152) sa malo raunala (256)
klasa D slui za mulitcasting, a E za budue koritenje
neke su adrese rezervirane i imaju posebno znaenje:
Slika: Posebne IP adrese (Tanenbaum, 1996)
Na primjer:
o ako je 0.0 oznaka mree, to je trenutna mrea
o 0.0.0.0 se koristi samo kod podizanja raunala
o 161.53.0.0 oznaava mreu ija je adresa 161.53 (CARNet)
o 161.53.255.255 se odnosi na sva raunala u CARNetu
o 127.xx.yy.zz slui za testiranje
Podmree (subnets)
vea mrea sa IP adresiranjem moe se interno podijeliti se u vie dijelova kako bi se

lake odravala, ali se prema vanjskom svijetu i dalje ini da je rije o jednoj mrei
dijelovi mree nazivaju se podmrea (subnet) i povezani su ruterima
za oznaavanje podmrea koristi se maskiranje koje nije vidljivo izvan mree
odreuje se maska podmree (subnet mask) koja definira nain na koji se broj hosta
dijeli na broj podmree i broj hosta; uva je glavni ruter
bitovi za adresu mree postavljaju se na 1, a za adresu hosta na 0
Na primjer:
16-bitni broj hosta podijeljen je na 6-bitni broj podmree i 10 bitni broj hosta (64 LAN,
svaki sa 1022 hosta)
maska je 255.255.252.0 ili /22 (maska duga 22 bita)
Slika: Primjer za maskiranje (Tanenbaum, 1996)
standardno usmjernik ima tablicu s (mrea, 0) IP adresama ostalih udaljenih mrea i

tablicu s (ova-mrea, host) IP adresama lokalnih hostova u svojoj mrei
paket se alje:
o drugom voru (ruteru) ako je za udaljenu mreu
o defaultnom voru (ako tablica ne sadri adresu u paketu)
o lokalnom hostu
tablica se mijenja ako se koristi maskiranje, dodaju se ulazi:
o (ova-mrea, podmrea, 0)
o (ova-mrea, ova-podmrea, host)
ruter na podmrei k zna sve ostale podmree, a zna i sve hostove u svojoj podmrei k
za odreivanje adrese podmree usmjernik koristi Boolean AND adrese paketa i
podmaske:
130.50.15.6
255.255.252.0/22
AND
10000010.00110010.00001111.00000110
11111111.11111111.11111100.00000000
10000010.00110010.00001100.00000000
Rezultat (adresa
130.50.12.0
podmree:
5.3 Usmjeravanje na internetu

a) Unutranji protokol usmjeravanja OSFP (Open Shortest Path First)
Internet se sastoji od vie autonomnih sistema (AS), razlikuju se algoritmi za

usmjeravanje unutar jednog AS (interior gateway protocol) i izmeu vie AS (exterior
gateway protocol)
originalni Internet unutranji protokol bio je usmjeravanje vektorom udaljenosti
(distance vector routing), zatim usmjeravanje stanjem veza (link state routing), a od
1990. godine standard je dinamiki algoritam OSPF (Open Shortest Path First)
OSPF podrava 3 tipa veza i mrea:
1. point-to-point vezu izmeu tono 2 rutera
2. mreu s viestrukim pristupom (multiaccess) s broadcasting (veina
LAN)
3. mreu s viestrukim pristupom (multiaccess) bez broadcasting
mrea s viestrukim pristupom (multiaccess network) je ona koja ima vie vorova
od kojih svaki moe direktno komunicirati sa svima ostalima (svojstvo koje imaju LAN i
WAN)
OSFP djeluje tako da predstavi skup stvarnih mrea, rutera i veza usmjerenim grafom
ijim su lukovima pridruene teine (udaljenost, zastoj...) na osnovu kojih se rauna
najkrai put izmeu vorova
veliki AS dijele se u vie podruja (areas) koje ini 1 mrea ili skup susjednih mrea,
uvijek je jedno podruje okosnica (backbone area) ili podruje 0 na koje su povezana
sva ostala podruja (na pr. tunelima)
unutar jednog podruja svaki vor koristi istu bazu podataka o stanju linkova i izvodi
isti algoritam za pronalaenje najkraeg puta
glavni mu je zadatak izraunati najkrai put od sebe do svakog drugog vora u svom
podruju ukljuujui i one koji su povezani u okosnicu
razlikuju se 3 vrste staza:
1. intra-area - unutar jednog podruja
2. interarea - izmeu 2 podruja, u 3 koraka: ide se od izvora do
okosnice, preko okosnice do odredinog podruja, te do odredita
3. interAS - izmeu razliitih AS
OSPF razlikuje 4 klase vorova:

1.
2.
3.
4.
unutranji vorovi potpuno unutar jednog podruja

vorovi na rubu podruja - povezuju 2 ili vie podruja
vorovi na okosnici
vorovi na rubu AS koji komuniciraju s vorovima u drugim AS
Slika: Odnos AS, okosnica i podruja za OSPF (Tanenbaum, 1996)
svaki ruter koritenjem preplavljivanja (flooding) informira ostale rutere u svom

podruju o svojim susjedima i trokovima nakon ega svaki ruter konstruira graf za
svoje podruje i izrauna najkrai put
to ini i podruje okosnice, a njegovi vorovi dodatno raunaju najbolju stazu od sebe
do svakog drugog vora (pri tome izmjenjuju informacije sa ruterima na rubu
podruja)
a) Vanjski protokol usmjeravanja BGP (Border Gateway Protocol)
BGP (Border Gateway Protocol) se koristi izmeu vie AS i dizajniran je tako da

dozvoli ukljuivanje razliitih vrsti pravila u vezi sa prometom, a koja se odnose na
politike, sigurnosne ili ekonomske prilike
pravila se runo konfiguriraju u svaki BGP usmjernik i nisu dio samog protokola
u osnovi je BGP protokol usmjeravanja vektorom udaljenosti, ali umjesto da BGP
vorovi periodiki daju susjedima samo procijenjeni troak do svakog odredita, daju i
tonu stazu koju koriste
5.4 IPv6
nova verzija IP protokola (razvija se od 1990.) koja e zamijeniti postojeu IPv4

glavni ciljevi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
podrka za milijarde hostova

reduciranje veliine tablica usmjeravanja
jednostavniji protokol koji e dozvoliti da ruteri bre alju paketa
sigurniji od IP
vie panje posveuje tipu usluge (posebno za podatke u stvarnom vremenu)
olakava multicasting specificiranjem podruja
omoguuje pokretnost hosta bez promjene adrese
dozvoljava daljnji razvoj protokola u budunosti
doputa da se jo godinama koriste i stari i novi protokoli
od brojnih prijedloga, 1993 je odabran SIPP (Simple Internet Protocol Plus) i dana
mu je oznaka IPv6
IPv6 nije kompatibilan sa IPv4, ali je kompatibilan sa ostalim Internet protokolima
(TCP, UDP, ICMP, IGMP, OSPF, ...)
glavne osobine: due adrese od IPv4 (16 byte-ova duge), jednostavnije zaglavlje (7
polja), bolja podrka za dodatne opcije (nekadanja polja zaglavlja sada su
opcionalna), vea sigurnost, vie se posveuje panja QoS (kvaliteti usluge)
IPv6 zaglavlje
Slika: IPv6 zaglavlje (Tanenbaum, 2002)
polja:
1. verzija (version) - oznaka 6 za IPv6 (4 za IPv4)
2. klasa prometa (traffic class) - za razlikovanje paketa sa razliitim zahtjevima
za dostavljanje u stvarnom vremenu (multimedijski sadraji)
3. oznaka toka (flow label) - koristiti e se za dozvoljavanje uspostavljenja
pseudoveze (flow) s posebnim zahtjevima izmeu izvora i odredita
4. duljina ostatka (payload length) - koliko bajtova slijedi iza zaglavlja od 40
byteova
5. slijedee zaglavlje (next header) - za opcionalna dodatna zaglavlja, ako je to
zadnje IP zaglavlje, kazuje kojem transportnom protokolu treba predati paket
6. granica skoka (hop limit) - za ograniavanje ivota paketa
7. izvorna adresa (source address)
8. odredina adresa (destination address) - 16 byte-ne adrese
IPv6 adresni prostor:
adrese koje zapoinju sa 80 nula rezervirane su za IPv4 adrese

ukupan broj adresa je 2128 (priblino 3 x 1038) - 7 x 1023 IP adresa/m2 i trenutno je
dodijeljeno oko 28%
nova notacija: 8 grupa od 4 heksadecimalne znamenke sa dvotokama izmeu, npr.
8000:0000:0000:0000:0123:4567:89AB:CDEF
ili optimizirano:
8000::123:4567:89AB:CDEF
ili u staroj notaciji sa parom dvotoki ispred:
::192.31.20.46 (za IPv4 adrese)
Usporedba IPv6 sa IPv4 zaglavljem:
nema IHL jer IPv6 ima fiksnu duljinu, umjesto Protocol polja ima Next header, nema
polja koja omoguuju fragmentaciju (svi paketi su veliki 1280 bajtova), nema
Checksum polja jer sloj podatakovne veze i transportni sloj vre provjeru
Dodatna zaglavlja
da bi se nadoknadila neka polja kojih nema, uvode se opcionalna dodatna zaglavlja

(extension header)
6 vrsti:
Slika: IPv6 opcionalona zaglavlja (Tanenbaum, 2002)
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
PRIJENOSNE
USLUGE
VIII. PRIJENOSNI SLOJ (Transport)
prijenosni sloj (transport layer) zaduen je za prijenos podataka od izvorinog do

odredinog raunala
ELEMENTI
PROTOKOLA
1. PRIJENOSNE USLUGE
zadatak prijenosnog sloja je osigurati efikasnu i pouzdanu uslugu za aplikacijski

sloj (ili sloj sjednice, ako postoji)
zadaci:
o usluge za vie slojeve
o adresiranje
o uspostavljanje veze
o oslobaanje veze
o kontrola toka
o multipleksiranje
o obnavljanje nakon pada
1.1 Usluge za vie slojeve
prijenosni entitet (transport entity) - hardver i/ili softver u prijenosnom sloju

(u jezgri operacijskog sustava, kao poseban korisniki proces, na suelju mrene
kartice...) koji obavlja usluge za vie slojeve
logiki odnos izmeu mrenog, prijenosnog i aplikacijskog sloja:
Slika: Odnos mrenog, prijenosnog i aplikacijskog sloja: (Tanenbaum, 1996)
kao to postoje 2 tipa mrenih usluga (spojna - connection-oriented i bespojna conectionless), tako postoje i 2 tipa prijenosnih usluga
openito vrijedi da su usluge mrenog i prijenosnog sloja sline s tom razlikom
da prijenosni sloj nudi bolju kvalitetu tih usluga
primitivi prijenosnog sloja trebaju biti dizajnirani neovisno od primitiva mrenog
sloja koji se razlikuju od mree do mree; tako se programi aplikacijskog sloja
mogu pisati i mijenjati neovisno o tipu mree
=> gornji slojevi su izolirani od tehnologije, dizajna i implementacije podmree
iz tog razloga se esto razlikuju slojevi od 1-4 kao nii slojevi koji osiguravaju
uslugu prijenosa (transport service provider) od viih slojeva koji su korisnici
usluge prijenosa (transport service user)
prijenosni sloj ima kljunu poziciju u toj podjeli jer je na granici izmeu davanja i
koritenja usluge pouzdanog prijenosa podataka
1.2 Primitivi prijenosne usluge
primitivi dozvoljavaju korisniku prijenosnog sloja (to je aplikacijski program) da

dohvati prijenosnu uslugu; svaka prijenosna usluga ima svoje vlastite primitive
glavne razlike u odnosu ne mrenu uslugu:
o spojna prijenosna usluga (connection-oriented) je pouzdana i tako
nadograuje nepouzdanu mreu
o mrenu uslugu koriste samo prijenosni entiteti i korisnici ne moraju
poznavati mrene primitive

prijenosne primitive koriste aplikacijski programi, te ih programeri moraju
poznavati
TPDU (Transport Protocol Data Unit) - poruke koje prijenosni entitet alje
drugom prijenosnom entitetu; razmjenjuju ih prijenosni slojevi na razliitim
raunalima i sadrane su u paketima koje razmjenjuju mreni slojevi, paketi su
ukljueni u okvire (frames) koje razmjenjuju slojevi prijenosa podataka:
o
Slika: TPDU, paketi i okviri (Tanenbaum, 1996)
primjer primitiva prijenosne usluge koji dozvoljavaju aplikaciji (npr. sa serverom i

vie udaljenih klijenata) da uspostavi, koristi i oslobodi vezu:
Primitiv
Poslani TPDU
Znaenje
LISTEN
(nita)
Blokira dok neki proces ne

pokua uspostaviti vezu
CONNECT
CONNECTION REQ.
Aktivni pokuaj uspostavljanja

veze
SEND
DATA
Slanje informacija
RECEIVE
(nita)
Blokira dok ne stigne DATA

TPDU
DISCONNECT
DISCONNECTION REQ.
Ova strana eli osloboditi vezu
LISTEN primitiv izvrava server obino pozivajui proceduru koja uzrokuje da se

server blokira dok klijent pokuava uspostaviti vezu
CONNECT izvrava klijent koji eli uspostaviti vezu sa serverom i pri tome alje
serveru CONNECTION REQUEST TPDU
prijenosni entitet deblokira server koji je u LISTEN i alje CONNECTION
ACCEPTED TPDU natrag klijentu, kad taj TPDU stigne do klijenta, uspostavljena
je veza
sada s podaci izmjenjuju koritenjem SEND i RECEIVE primitiva, kod RECEIVE je
jedna strana blokirana dok eka da druga izvri SEND i poalje TPDU
veza se oslobaa koritenjem DISCONNECT primitiva; razlikuje se asimetrino
oslobaanje veze (bilo koji korisnik alje DISCONNECT TPDU drugoj strani) od
simetrinog (u oba smjera se veza prekida kao da je rije o 2 samostalne veze,
tj. obje strane vre DISCONNECT)
Berkeley Sockets (spojne toke)
skup prijenosnih primitiva (socket primitiva) koje koristi Berkeley UNIX za TCP:
Primitive
Znaenje
SOCKET
Kreira novu komunikacijsku krajnju toku (end point) - bez

adrese
BIND
Socket-u pridruuje lokalnu adresu
LISTEN
Oglaava spremnost za prihvaanjem veze; daje veliinu

stoga za spremanje dolazeih poziva
ACCEPT
Prihvaa se veza
CONNECT
Aktivni pokuaj uspostavljanja veze
SEND
Slanje nekih podataka preko veze
RECEIVE
Primanje nekih podataka preko veze
CLOSE
Simetrino oslobaanje veze
2. ELEMENTI PRIJENOSNIH PROTOKOLA
prijenosna usluga se implementira pomou prijenosnog protokola (transport

protocol) koji se koristi izmeu 2 prijenosna entiteta
prijenosni protokol slian je protokolu podatkovne veze (data link) jer oba
trebaju osigurati i pravilan slijed podataka, te kontrolu pogreki i toka
Slika: Okolina sloja podatkovne veze i podatkovnog sloja (Tanenbaum, 1996)
glavne razlike ovise o okolini u kojoj ta dva protokola djeluju:

1. kod sloja podatkovne veze ne treba specificirati vor s kojim se
komunicira (svaka izlazna linija jedinstveno odreuje taj vor); kod
prijenosnog sloja potrebno je adresiranje odredita
2. poetno uspostavljanje veze kompliciranije je kod prijenosnog sloja
3. sposobnost podmree da sprema pakete (sakrije paket koji se nakon
nekog vremena iznenada ponovo pojavi) zahtjeva kod prijenosnog sloja
posebne protokole
4. pohranjivanje podataka (buffering) i kontrola toka zahtijevaju kod
prijenosnog sloja poseban pristup zbog velikog broja razliitih veza
2.1 Adresiranje
kad aplikacijski proces eli uspostaviti vezu sa drugim udaljenim aplikacijskim

procesom, mora tono navesti koji je to proces
metoda koja se za to koristi je da se definiraju krajnje toke na kojoj procesi
oslukuju da li ima zahtjeva za uspostavljenjem veze - npr. na Internetu su te
krajnje toke parovi (IP adresa, lokalni port)
openiti naziv za prijenosne krajnje toke je TSAP (Transport Service Access
Point) - npr. port - dok je analogna krajnja toka mrenog sloja NSAP
(Network Service Access Point) - npr. IP adresa
odnos izmeu NSAP, TSAP, mrene veze (od NSAP do NSAP) i prijenosne veze
(od TSAP do TSAP) za podmreu:
Slika: TSAP, NSAP i veze (Tanenbaum, 1996)
TSAP imaju pridruene adrese, a odreene usluge (procesi na serveru) veu se

na TSAP sa nekom adresom
da bi se pronala TSAP adresa koja odgovara danom imenu usluge, mogu se
koristiti ili stalne TSAP adrese za usluge (moraju ih unaprijed znati korisniki
procesi koji zahtijevaju usluge od servera) ili neke drugaije sheme:
1. initial connection protocol - umjesto da svaki server oslukuje na
unaprijed poznatom TSAP, na raunalu postoji posebni posluitelj
procesa (process server) na koji se spoje potencijalni korisnici neke
usluge, zatim taj posluitelj pronalazi TSAP koji odgovara traenoj usluzi
2. postoji posebni proces koji se zove posluitelj imena (name server) (ili
posluitelj kazala - directory server), korisnik uspostavlja vezu sa tim
posluiteljem i navodi ime usluge, a posluitelj mu natrag alje TSAP
adresu; klijent oslobaa vezu s posluiteljem imena i uspostavlja novu s
traenom uslugom
2.2 Uspostavljanje veze
prijenosni entitet alje CONNECTION REQUEST TPDU odreditu i eka na

CONNECTION ACCEPTED odgovor
=> problem se javlja jer mrea moe izgubiti, spremiti ili duplicirati pakete
potrebno je koristiti posebne algoritme za pouzdano uspostavljanje veze,
posebno kako ne bi dolo do duplikata zbog zastoja podmree (delayed duplicate
problem)
da bi se sprijeilo iznenadno pojavljivanje paketa za koje se mislilo da su
izgubljeni, a koji su bili samo dugo spremljeni u podmrei (zakanjeli paketi),
ograniava se ivotni vijek paketa (packet lifetime) na neki poznati maksimum
koristei neku od tehnika:
1. ograniavanje dizajna podmree - koriste se metode koje spreavaju
da paketi krue po mrei
2. stavljanje brojaa skokova u svaki paket - broja se poveava pri
svakom novom prosljeivanju paketa, a nakon to prijee odreenu
vrijednost, paket se odbacuje
3. oznaavanje paketa s vremenom kreiranja - vorovi odbacuju pakete
starije od nekog propisanog vremena (zahtjeva da satovi vorova budu
sinkronizirani)
potrebno je ne samo unititi zakanjeli paket, nego i sve njegove potvrde

uvodi se vrijeme T jednako umnoku ivotnog vijeka paketa i nekog unaprijed
odabranog malog broja n
ako se nakon slanja paketa eka vrijeme T, nee se pojaviti ni kopije niti njihove
potvrde
Metoda za rjeavanje problema zakanjelih kopija TPDU podataka (Tomlinson)
osnovna ideja: osigurati da dva jednako numerirana TDPU nikada ne mogu

postojati istovremeno
svaki host se oprema satom (binarni broja) koji se poveava u jednakim
vremenskim intervalima
broj bitova brojaa vei je ili jednak broju bitova u rednim brojevima
kod uspostavljanja veze TPDU su numerirani razliitim rednim brojevima, a
poetni redni broj je jednak niim k bitovima brojila
prostor rednih brojeva mora biti dovoljno velik da nakon isteka kruga niza
brojeva nestanu TPDU s istim rednim brojem
kada se oba prijenosna entiteta dogovore o poetnom rednom broju, dalje se za
kontrolu toka koristi bilo koji protokol s prozorom
problem: pad hosta nakon ega prijenosni entitet ne zna kako nastaviti niz
brojeva
=> mogue rjeenje: dozvoliti da nakon obnavljanja host miruje T sekundi kako
bi svi stari TPDU nestali
Sinkronizacija u tri koraka (three-way handshake)
jedan od protokola za uspostavljanje veze koji rjeava problem vezan uz dogovor

obaju strana o poetnom rednom broju
svaka strana moe imati svoj redni broj
Slika: Sinkronizacija u tri koraka (Tanenbaum, 1996)
kod normalne setup procedure, host 1 alje CONNECTION REQUEST TPDU hostu
2 i bira redni broj x; host 2 odgovara sa CONNECTION ACCEPTED TPDU
(potvruje x i predlae svoj redni broj y) te host 1 potvruje y u prvom DATA
TPDU kojeg alje
ako hostu 2 stigne duplicirani CONNECTION REQUEST TPDU (za kojeg ne zna
host 1), host 2 alje CONNECTION ACCEPTED TPDU traei potvrdu od hosta 1,
ali host 1 odbacuje (REJECT) pokuaj da se veza uspostavi
ako su duplicirani i CONNECTION REQUEST i CONNECTION ACCEPTED
TPDU, na osnovu neslaganja rednog broja TPDU (z y), host 2 e ustvrditi da je

DATA TPDU stari duplikat
kod ovog protokola ne postoji takva kombinacija starih TPDU koja e dovesti do
toga da protokol ne uspije i da se veza uspostavi sluajno kada je hostovi ne ele
2.3 Oslobaanje (raskidanje) veze
lake od uspostavljanja
razlikuju se dva stila prekidanja veze:
1. simetrino - veza se promatra kao da se sastoji od dvije jednosmjerne
veze i svaka se mora osloboditi posebno
2. asimetrino - veza se prekida im je jedna strana prekine
asimetrino prekidanje veze moe dovesti do gubitaka podataka, na primjer:
Slika: Prekid veze s gubitkom podataka (Tanenbaum, 1996)
host 2 je poslao zahtjev za prekidom veze (DR) jo dok je host 1

slao podatke, pa je dolo do gubitaka podataka
kod simetrinog prekidanja veze host bi nastavio primati podatke i nakon to

je poslao DISCONNECT TPDU
taj nain je dobar ako svaki proces ima stalnu koliinu podataka za slanje i tono
zna kada ih alje
inae je problem kako da se 2 hosta dogovore kada su gotovi sa slanjem te da se
veza moe prekinuti
problem koji odgovara tome je tzv. problem dvije vojske (two-army problem)
Slika: Problem dvije vojske (Tanenbaum, 1996)
plava vojska je podijeljena na 2 meusobno udaljena dijela i moe

pobijediti bijelu samo ako oba dijela napadnu zajedno, problem je
kako sinkronizirati napad (tj. izmijeniti poruke izmeu dvaju
dijelova vojske)?
koristi nepouzdani komunikacijski kanal (put kroz bijelu vojsku)
ne postoji protokol koji bi omoguio takav dogovor, tj. ako niti jedna strana nije
spremna napasti (raskinuti vezu) dok nije sigurna da e to uiniti i druga strana,
do napada (raskidanja veze) nikada nee ni doi
u praksi se zato koriste manje pouzdani protokoli, na pr. sinkronizacija u tri
koraka (three-way handshake)
primjeri 4 scenarija raskidanja veze:
Slika: Primjeri 4 scenarija raskidanja veze (Tanenbaum, 1996)

a) normalni sluaj kad host 1 alje zahtjev za prekid i ujedno pokree timer za sluaj
da se DR izgubi; kad DR stigne, host 2 isto alje DR; kad host 1 primi taj DR oslobaa
vezu i alje potvrdu ACK; pri primitku potvrde host 2 isto prekida vezu
b) ako se izgubi ACK, veza se prekida kad istekne timer
c) ako se drugi DR izgubi, host 1 nee primiti oekivani odgovor, istei e njegov timer
pa e ponovo poslati novi DR

d) sluaj kao c), samo to nisu uspjeli ni slijedei pokuaji slanja DR; nakon N pokuaja
host 1 odustaje i prekida vezu, a to ini i host 2 nakon to istekne njegov timer
mogui neuspjeh protokola ako se izgube svi inicijalni DR

=> host 1 e odustati i osloboditi vezu, ali e druga strana i dalje ostati aktivna dolazi do poluotvorene veze (half-open connection)
2.4 Kontrola toka i spremanje TPDU (buffering)
slinost kontrole toka sa slojem podatkovne veze: koristi se tehnika protokola s

prozorima ili slina za svaku vezu kako bi se sprijeilo da poiljaoc alje podatke
bre nego to ih primaoc moe prihvaati
glavna razlika: vor ima samo nekoliko linija, dok host moe imati veliki broj
veza to ini nepraktinom upotrebu strategije sa spremnicima (buffering ) sloja
podatkovne veze
mrena usluga nepouzdana: TPDU se spremaju u spremnike (buffere) na strani
poiljaoca
kod pouzdane usluge gdje primaoc garantira da e primiti svaki poslani TPDU,
mogue je da poiljaoc ne dri kopije TPDU
openito vrijedi:
o pri manjoj propusnosti i prometu u rafalima koriste se spremnici na strani
poiljaoca (jer nije sigurno da e primaoc moi primiti svaki TPDU)
o pri veoj propusnosti i ujednaenom prometu koriste se spremnici na
strani primaoca (kako bi podaci mogli stizati maksimalnom brzinom)
ako se odlui da primaoc vri spremanje , postavlja se pitanje veliine buffera:
o svi spremnici su jednake veliine (po jedan za svaki TPDU),
o spremnici su varijabilne veliine
o koristi se jedan veliki buffer za svaku vezu:
Slika: Spremnici za TPDU (Tanenbaum, 1996)
pored ogranienja pri slanju zbog veliine spremnika koje ima primaoc, problem
moe biti i kapacitet podmree kod koje isto moe doi do zaguenja
2.5 Multipleksiranje (Multiplexing)
uobiajeno je da prijenosni sloj kreira 1 prijenosnu vezu za 1 mrenu vezu

ponekad moe:
o za vie prijenosnih veza koristiti 1 mrenu ime se smanjuju trokovi
prijenosa (multipleksiranje prema gore - upward multiplexing)
o raspodijeliti 1 prijenosnu vezu na vie mrenih da se povea propusnost
(multipleksiranje prema dolje - downward multiplexing)
Slika: Multipleksiranje (Tanenbaum, 1996)
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
TCP
UDP
VIII. PRIJENOSNI SLOJ INTERNETA
Internet ima dva osnovna protokola u prijenosnom sloju:

1. TCP (Transmission Control Protocol) - spojni protokol
2. UDP (User Datagram Protocol) - bespojni protokol; u osnovi je IP sa
dodanim kratkim zaglavljem (kraim od zaglavlja TCP protokola)
1. TCP (Transmission Control Protocol)
dizajniran je tako da osigura pouzdani tok byteova s jednog do drugog kraja po

nepouzdanim mreama koje se mogu razlikovati po topologiji, propusnosti,
kanjenju, veliini paketa,...
svako raunalo koje podrava TCP ima TCP prijenosni entitet (dio softvera)
kao proceduru, korisniki proces ili kao dio jezgre - upravlja TCP tokovima
(streams) i sueljima prema IP sloju
TCP entitet prihvaa od lokalnih procesa tok podataka korisnika, razbija ga u
dijelove koji ne prelaze 64KB i alje svaki dio kao posebni IP datagram
kada IP datagrami sa TCP podacima stignu na drugi kraj, predaju se TCP entitetu
koji obnavlja originalni tok byteova
TCP mora osigurati pouzdanost koju ne omoguuje IP
3.1 TCP model usluga (TCP Service Model)
TCP usluga se osigurava tako da i poiljaoc i primaoc kreiraju krajnje toke (end
points) tj. spojne toke ili prikljuke (socket),
svaki socket ima svoj broj (adresu) koji ine IP adresa hosta i port (16-bitni
broj koji je lokalan za taj host; to je TCP ime za TSAP, a moe se smatrati
identifikacijskom oznakom usluge na hostu)
da bi se osigurala TCP usluga, mora se uspostaviti veza izmeu socketa na hostu
koji alje i socketa na hostu koji prima podatke
socket se moe koristiti za vie istovremenih veza koje se oznaavaju pomou
oznaka socketa na oba kraja: (socket1, socket2)
brojevi portova ispod 1024 (well-known ports) rezervirani su za standardne
usluge, a svaki host moe za sebe odluiti kako e dodijeliti ostale svoje portove
Slika: Popis nekih portova (D.Suanj, D.Petric, Velika knjiga o World Wide Webu, Znak,
Zagreb, 1996., str.19)
Internet daemon (inetd) pod UNIXom prati vie portova i eka na dolazee
veze te ovisno o vrsti procesa poziva odgovarajui daemon (= proces koji se
izvodi u pozadini)
neefikasno da su svi aktivni cijelo vrijeme i da prate portove koji su im
dodijeljeni
inetd zna koje port koristi koji proces na osnovu konfiguracijske datoteke
sistem administrator moe postaviti i neke od ostalih daemon procesa da prate
neke portove (na pr port 80)
sve TCP veze su full-duplex i point-to-point, TCP ne podrava multicasting ili

broadcasting
TCP veza je tok byteova, a ne tok poruka
TCP softver ne zna to znae byteovi koje prenosi i ne uva granice poruka alje ih kao segmente koji se sastoje od grupe byteova:
Slika: Slanje segmenata (Tanenbaum, 1996)
etiri 512-byte-na komada mogu se dostaviti kao 4 dijela od 512, 2 od

1024 ili jedan 2048-byteni dio -> bitno je sve podatke dostaviti aplikaciji
kad aplikacija proslijedi podatke TCP-u (tj. TCP entitetu), TCP ih moe poslati
odmah ili spremiti u buffer kako bi prikupio veu koliinu za slanje odjednom
ako aplikacija zahtjeva da se podaci alju odmah (bez spremanja), koristi
posebnu PUSH zastavicu
URGENT zastavica se alje kad TCP treba prestati spremanje podataka i odmah
poslati sve u bufferu (potrebno npr. kad korisnik udaljene veze pritisne CTRL-C
za prekid izvravanja neke zapoete naredbe)
3.2 TCP protokol
aljui i primajui TCP entiteti razmjenjuju podatke u obliku segmenata

segment se sastoji od 20-bytenog zaglavlja (uz opcionalni dio) za kojim slijedi 0
ili vie byteova podataka, a nastaje skupljanjem podataka od nekoliko upisivanja
(write) ili razbijanjem podataka od jednog upisivanja
veliinu segmenata odreuje TCP softver uz dva ogranienja:
1. svaki segment ukljuujui i TCP zaglavlje mora stati u 65,535 bajtova IP
paketa
2. svaka mrea ima svoj MTU (maximum transfer unit - najveu dozvoljenu
jednicu za prijenos) koji definira gornju granicu veliine segmenta
ako je segment prevelik za mreu kroz koju mora proi, vor vri fragmentaciju
u vie manjih segmenata od kojih svaki dobiva svoje IP zaglavlje
osnovni protokol kojeg koriste TCP entiteti je protokol s prozorima (sliding
window):
o nakon slanja segmenta poiljaoc pokree timer
o kad segment stigne na odredite, primaoc alje u segmentu potvrdu s
brojem jednakim slijedeem broju segmenta kojeg oekuje primiti
o ako timer istekne prije nego to je primljena potvrda, segment se alje
ponovo
3.3 Zaglavlje TCP segmenta
format TCP segmenta se sastoji se od:

1. zaglavlja: ima 20-byteni fiksni dio i opcionalni dio varijabilne duine
2. podataka: 65,535 byteova - 20 byteova IP zaglavlja - 20 byteova TCP
zaglavlja = 65,494 bajtova, segmenti sa 0 byteova podataka koriste se za
potvrde i kontrolne poruke
Slika: TCP zaglavlje (Tanenbaum, 1996)
polja:
1.
2.
3.
4.
izvorni (source) port

odredini (destination) port
redni broj (sequence number) - svaki byte kod TCP veze ima svoj broj
broj potvrde (acknowledgement number) - odreuje slijedei byte koji
se oekuje
5. duina zaglavlja (TCP header length) - koliko 32-bitnih rijei ima
zaglavlje
6. 6-bitno polje koje se ne koristi
7. 6 jednobitnih zastavica za hitno slanje (URG), potvrdu primitka (ACK),
pranjenje buffera (PSH), resetiranje veze (RST), sinkronizaciju rednih

brojeva (SYN), oslobaanje veze (FIN)
8. veliina prozora (window size) - koliko se bajtova moe poslati poevi
od potvrenog bajta
9. kontrolni zbroj (checksum) za provjeru ispravnosti i TCP zaglavlja i
podataka koji slijede; primjenjuje se nad zaglavljem, podacima i tzv.
pseudozaglavljem (ukljuuje polja IP zaglavlja: izvorna i odredina adresa
i protokol, plus TCP duljina segmena) -> osigurava se od pogrenog
dostavljanja od strane IP
10. pokaziva hitnosti (urgent pointer)
11. opcije (options) - za ukljuivanje dodatnih mogunosti kojih normalno
nema u zaglavlju, npr. host moe navesti maksimalnu dozvoljenu veliinu
TCP segmenata koje prihvaa
3.4 TCP upravljanje vezom (Connection Management)
kod TCP se veza uspostavlja koritenjem three-way handshake protokola
Slika: Uspostavljanje TCP veze (Tanenbaum, 1996)
da bi se uspostavila veza, server s jedne strane pasivno eka izvravajui

LISTEN i ACCEPT primitive
s druge strane klijent izvrava CONNECT primitiv specificirajui IP adresu
i port na koji se eli vezati, maksimalnu veliinu TCP segmenata i
opcionalno neke korisnike podatke (npr. ifru); CONNECT alje TCP
segment sa ukljuenim SYN bitom (za sinkronizaciju) i iskljuenim ACK
bitom (za potvrdu), te eka na odgovor
kad taj segment stigne, TCP entitet na odreditu provjerava da li postoji
proces koji je izvrio LISTEN na portu navedenom u polju za odredini
port zaglavlja segmenta, ako ne postoji alje se odgovor sa ukljuenim

RST bitom (za resetiranje veze) i veza se odbacuje
ako postoji proces koji oslukuje na navedenom portu, daje mu se
dolazei TCP segment i ako ga prihvati, alje natrag segment sa potvrdom
kada oba hosta pokuavaju istovremeno uspostaviti vezu izmeu ista dva
socketa, uspostavlja se samo jedna veza
kod oslobaanja TCP veze, smatra se da je rije o paru simplex veza (a ne o 1

full-duplex) koje se oslobaaju neovisno jedna o drugoj, tj. obje strane alju TCP
segment sa postavljenim FIN bitom (za oslobaanje veze)
strana koja primi segment sa FIN bitom alje potvrdu i prestaje slati podatke (ali
moe primati podatke koji i dalje mogu stizati od druge strane dok i ona ne
poalje segment sa FIN)
da bi se sprijeio two-army problem, koriste se timeri, tj. strana koja alje FIN
prekida vezu ako ne dobije potvrdu unutar odreenog vremena
3.5 TCP politika slanja (Transmission Policy)
upravljanje prozorom nije direktno vezano uz slanje potvrda

primaoc vri upravljanje veliinom prozora na osnovu veliine svog buffera
primjer:
Slika: Upravljanje veliinom prozora (Tanenbaum, 1996)
WIN - veliina otvora prozora, ACK/SEQ - potvrda ispravnog prijenosa

primaoc ima buffer veliine 4K, a poiljaoc alje 2K segmente
nakon to stigne prvi 2K segment, primaoc oglaava prozor veliine 2K
kad stigne i drugi segment primaoc oglaava da mu je buffer pun (prozor
je 0) i poiljaoc mora stati sa slanjem dok aplikacijski proces na
primajuem hostu ne uzme neto podataka iz buffera
kod prozora veliine 0, izuzetak su hitni podaci koji se uvijek mogu poslati kao i
1-byteni segmenti koji slue da se navede sljedei byte koji se oekuje i veliina
prozora
3.6 TCP kontrola zakrivanja (Congestion Control)
iako se vri i u mrenom sloju, vei dio kontrole zasienja vri TCP jer je pravo
rjeenje smanjenje koliine podataka koji se alju
cilj je postii da se u mreu ne alje novi paket, dok jedan stari ne ode - TCP ga
nastoji postii dinamikim upravljanjem veliinom prozora
problemi koji e dovesti do zasienja su mali kapacitet primaoca ili mree
TCP spreava pojavljivanje zakrenja tako da poiljaoc brine o 2 prozora:

o standardnom prozoru primaoca
o prozoru zakrenje (congestion window)
broj byteova koji se mogu poslati jednak je veliini manjeg prozora
Algoritam polagani start (slow start)
kod uspostavljanja veze poiljaoc postavlja prozor zasienja na veliinu najveeg

segmenta, a nakon svakog uspjenog slanja segmenta, veliina prozora se
udvostruuje
prozor eksponencijalno raste sve dok ne istekne timer jer nije dolo do potvrde
slanja ili dok se ne dosegne veliina prozora primaoca
time se sprijeilo da doe do zakrenja jer se ustanovilo koja ga koliina
podataka uzrokuje, pa se ostalo pri slanju manje podataka (tj. pri manjoj veliini
prozora zakrenja
Internet algoritam za kontrolu zasienja
pored 2 prozora koristi i trei parametar - prag (threshold) poetne veliine

64K
kad istekne timer, prag se postavlja na polovicu trenutne veliine prozora
zakrenja, a prozor zakrenja se ponovo postavlja na veliinu jednog segmenta
zatim se koristi algoritam polaganog starta (slow start) s tom razlikom da
eksponencijalni rast prestaje kad se dosegne prag - od te toke dalje prozor
zasienja raste linearno za po jedan segment
ako se ne pojavi novi timeout, linearni rast se nastavlja dok se ne dosegne
veliina prozora primaoca
primjer:
Slika: Algoritam za kontrolu zasienja (Tanenbaum, 1996)
2. UDP (User Data Protocol)
nadograuje se na IP -> dodaje IP-u adresiranje portova

bespojni protokol koji omoguuje slanje IP datagrama sa dodanim kratkim
zaglavljem bez potrebe da se uspostavi veza
koriste ga, na primjer, mnoge klijent-server aplikacije (npr. DNS) sa jednim
zahtjevom (request) i jednim odgovorom (response) - ne treba inicijalni setup
veze
8-byteno zaglavlje nakon kojeg slijede podaci
UDP zaglavlje (header):
Slika: UDP zaglavlje (Tanenbaum, 1996)
portovi za identifikaciju krajnjih toaka (kao kod TCP)

ukupna UDP duina - ukljuuje 8-byteno zaglavlje i podatke
kontrolni zbroj - isti algoritam kao kod TCP; opcionalno polje (0 ako se ne
koristi)
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
IX. APLIKACIJSKI SLOJ
DNS
E-mail
slojevi ispod aplikacijskog sloja osiguravaju pouzdani prijenos, ali ne vre nikakav
konkretni posao za korisnike
u aplikacijskom sloju se pored korisnikih aplikacija nalaze i pomoni protokoli
koji omoguuju njihovo izvravanje: protokoli (i koncepti) koji osiguravaju
sigurnost, DNS koji upravlja dodjelom imena na Internetu i protokol za
upravljanje mreom
1. DNS - Domain Name System
programi rijetko koriste brojane IP adrese hostova, umjesto njih koriste ASCII
stringove to jest tekstualna imena ili puna imena domena (fully qualified domain
name, FQDN)
potreban je mehanizam za pretvaranje iz jednog oblika u drugi
na primjer, umjesto pero@161.53.45.3 -> pero@mapef.pefri.hr
sama mrea i dalje koristi IP (mrene) adrese
u poetku razvoja ARPANET-a koristila se jedna datoteka hosts koja je sadravala

popis svih hostova sa njihovim IP adresama i koju su hostovi svake noi
dohvaali sa raunala koje ju je odravalo
poveanjem broja raunala u mrei razvila se hijerarhijska shema koja se bazira
na imenu domena - DNS (Domain Name System) i koji prvenstveno slui za
preslikavanje imena hostova u njihove IP adrese
Koritenje DNS
da bi se ime preslikalo u IP adresu, aplikacijski program poziva proceduru koja se

naziva resolver i kojoj kao parametar daje ime;
resolver alje UDP paket lokalnom DNS serveru koji pronalazi odgovarajuu IP
adresu i vraa je resolveru, a on programu koji ga je pozvao
taj program sada ima IP adresu te moe uspostaviti TCP vezu sa odreditem ili
slati UDP pakete
1.1 DNS imena
Internet je konceptualno podijeljen u preko 200 domena najvieg nivoa od kojih

svaka sadri mnotvo hostova,
svaka domena najvieg nivoa podijeljena je u poddomene (subdomains) koje se
dalje dijele
sve domene mogu prikazati kao stablo iji su listovi domene bez poddomena (ali
sadre raunala), na primjer:
Slika: Dio Internet stabla domena (Tanenbaum, 1996)
domene najvieg nivoa mogu biti:
o generike (generic domains)

o domene zemalja (country domains):
generike su:
o com - komercijalne (commercial)
o edu - za obrazovne institucije (educational institutions)
o gov - za vladine institucije (government)
o int - za meunarodne organizacije (international organizations)
o mil - za U.S. vojne institucije (military)
o net - za davaoce mrenih usluga (network prowiders)
o org - za nekomercijalne organizacije (nonprofit organizations)
domene zemalja ukljuuju po jednu oznaku za svaku zemlju
2000. ICANN odobrio nove generike domene:
o biz - poslovni korisnici (businesses)
o info (information)
o name - imena osoba
o pro (professions) - zanimanja, na pr. pravnici, lijenici,...
o aero (aerospace industry) - avionska industrija
o coop (co-operatives) - zadruge
o museum - muzeji
u praksi skoro sve organizacije u US su pod nekom generikom domenom, a u
ostalim zemljama pod domenom te zemlje
domene oblika ime_tvrtke.com lako se registriraju ukoliko ve nisu zauzete
svaka domena je imenovana stazom u stablu od njenog vora prema

neimenovanom korijenu, a komponente su razdvojene tokama, na pr.
o eng.yale.edu
o robot.ai.cs.yale.edu
o edu.sun.com
u imenima domena se ne razlikuju mala i velika slova, imena komponenti mogu
biti duga do 63 znaka, a itavo ime do 255 znakova
da bi se kreirala nova domena, potrebna je dozvola domene koja bi je trebala
sadravati
kad je jednom nova domena kreirana i registrirana, moe kreirati svoje
poddomene bez potreba da trai dozvolu od nekog vieg od nje u stablu
(hijerarhiji)
imena slijede organizacijske granice, a ne fizike mree -> hostovi u razliitim
lokalnim mreama mogu pripadati istoj domeni i obrnuto
1.2 Posluitelji imena (Name Servers)
eli se izbjei jedan server na kojem je cijela DNS baza -> prostor DNS imena
podijeljen je u neprekrivajue zone, na pr:
Slika: Podjela dijela prostora DNS na zone (Tanenbaum, 1996)
svaka zona sadri dio stabla, te DNS servere koji imaju informacije o toj zoni
uobiajeno je da postoji
o jedan primarni DNS server - informacije dohvaa iz svoje datoteke
o jedan ili vie sekundarnih DNS servera - informacije dobivaju od
primarnih DNS servera
kad resolver primi upit o imenu domene, alje ga jednom od lokalnih DNS
servera
ako domena pripada u njegovu nadlenost, lokalni server vraa traeni podatak:
uvijek toan podatak (authoritative record)
ako je rije o udaljenoj domeni za koju lokalno ne postoje informacije, DNS
server alje zahtjev DNS serveru domene najvieg nivoa kojemu pripada ta
traena domena
taj server prosljeuje zahtjev DNS serverima odgovarajuih poddomena
primjer rekurzivnog upita (recursive query):
o resolver na flits.cs.vu.nl eli saznati IP adresu hosta linda.cs.yale.edu:
Slika: Podjela dijela prostora DNS na zone (Tanenbaum, 1996)
kada se podatak o imenu vrati cs.vu.nl DNS serveru, sprema ga u cache - to nije
authoritative record jer se ev. promjene koje naini cs.yale.edu nee proslijediti
2. ELEKTRONSKA POTA (Electronic mail, email)
usluga za razmjenjivanje poruka na raunalima povezanim u Internet najpopularniji nain asinkrone komunikacije
prvi email sustavi koristili su obian protokol za prijenos datoteka s tim da je prvi
redak poruke (tj. datoteke) sadravao adresu primatelja
neki nedostaci takvog pristupa bili su:
o poruke nisu imale svoju unutranju strukturu, pa je njihova obrada bila
teka,
o slanje poruke grupi ljudi bilo je nezgodno
o poiljatelj nije znao da li je njegova poruka stigla do primatelja ili nije
o korisniko suelje bilo je loe integrirano sa sistemom za prijenos
datoteka,
o nije bilo mogue kreirati i poslati poruku koja se sastojala i od teksta,
grafike, zvuka...
1982. objavljen je ARPANET-ov prijedlog za email sistem kao RFC 821 (protokol
za prijenos) i RFC 822 (format poruke)
2.1 Arhitektura i usluge
email sistem se obino sastoji od dva podsustava:

o korisniki (user agents) koji omoguuje slanje i itanje pote
o podsustav za slanje poruka (message transfer) koji prenosi poruke
od izvora do odredita
korisniki podsustavi (agenti) su lokalni programi koji omoguuju interakciju sa
email sistemom preko naredbenih redaka, menua ili grafikih suelja
podsustavi (agenti) za slanje poruka su obino deamon programi koji se
izvravaju u pozadini i prenose email poruke kroz sistem
5 osnovnih funkcija email sustava:
1. izrada (composition) - proces kreiranja poruka i odgovora na poruke
2. prijenos (transfer) - prenoenje poruka od poiljatelje do primatelja
(uspostavljanje veze - sa odreditem ili nekim strojem na putu, slanje
poruke, oslobaanje veze)
3. izvjetavanje (reporting) - da li je poruka dostavljena ili nije
4. prikaz (displaying) - da bi se proitale primljene poruke
5. rasporeivanje (disposition) - spremanje, brisanje, prosljeivanje...
primljenih poruka
uz osnovne, veina email sustava podrava i dodatne funkcije (npr. automatsko

prosljeivanje poruka na drugu adresu, kreiranje razliitih potanskih pretinaca
(mailboxes, folders) za uvanje poruka, kreiranje potanskih listi (mailing lists),
kreiranje ifriranog emaila, definiranje prioriteta poruka...)
kod email sustava razlikuje se omotnica (envelope) i sadraj
omotnica ukljuuje unutar sebe poruku i sadri sve informacije koje su
prijenosnim agentima potrebne za prijenos poruke, odnosno za usmjeravanje na
pravu adresu
poruka unutar omotnice sastoji se od zaglavlja (header) sa kontrolnim podacima
za korisnike agente i tijela (body) sa samom porukom
Slika: Usporedba omotnice i sadraja obine i elektronske pote (Tanenbaum, 1996)
2.2 Korisniki podsustav (user agent)
program za:
o prikazivanje
o slanje poruka
o itanje poruka
o odgovaranje na poruke i prosljeivanje
o upravljanje potanskim sanduiima
programi najee koriste izbornike ili ikone kao suelje -> ista funkcionalnost
Slanje maila
navode se barem poruka i odredina adresa oblika korisnik@dns_adresa
Slika: primjer poruke pripremljene za slanje u MS Outlook Express programu

itanje poruka
prikaz poruka s razliitim poljima
Slika: popis pristiglih poruka u MS Outlook Express programu
2.3 Formati poruka
osnovni ASCII email po RFC 822 i multimedijska proirenja za RFC 822
ASCII email po RFC 822
poruka se sastoji od primitivne omotnice, nekoliko polja zaglavlja, praznog retka i

tijela poruke; svako polje zaglavlja se sastoji od jednog retka ASCII teksta sa
imenom polja, dvotokom i (za veinu polja) vrijednosti
glavna polja koja se odnose na prijenos poruka:
To:
Cc:
Bcc:
email adresa primaoca

email adrese osoba kojima su poslane kopije poruka
email adrese osoba kojima su poslane kopije, a ostali
primaoci ih ne vide
From:
Sender:
osoba koja je kreirala poruku

email adresa poiljaoca
Received:
kako je poruka putovala od polazine adrese do odredita
Return-Path: biljei se staza do poiljaoca
Najea dodatna polja koja koriste e-mail klijenti ili sami korisnici su:
Date:
datum i vrijeme slanja
Reply-To:
Message-Id:
email adresa na koju e se poslati odgovor

jedinstveni broj poruke za kasnije referenciranje
In-Reply-To: Message-Id poruke na koju se odgovorilo

References:
ostali vani Message-Id
Subject:
naslov poruke
korisnicima je dozvoljeno definirati nova polja za vlastitu upotrebu uz uvjet da
njihova imena poinju s X- kako se ne bi zamijenila za slubeno definirana polja
Primjer: X-Mailer: polje sadri podatak o email programu koritenom za slanje
poruke
Multimedijska proirenja za RFC 822 - MIME (Multipurpose Internet Mail

Extensions)
kod RFC 822 problem za poruke koje pisane na jezicima s posebnim znakovima ili
koje sadre netekstualne sadraje (slike, zvuk,...)
i dalje se koristi RFC 822 format, ali se u tijelo poruke dodaje nova struktura i
definiraju se pravila ifriranja za poruke koje nisu ASCII
na taj se nain MIME poruke mogu slati koritenjem postojeih mail programa i
protokola
MIME definira 5 novih zaglavlje poruka:
MIME-Version:
govori da je rije o MIME poruci odreene

verzije (poruka koja nema to polje smatra
se obinom tekstualnom porukom)
Content-Description:
ACSII string koji govori primatelju to je u

poruci
Content-ID:
slui za identificiranje sadraja
Content-Transfer-Encoding:
nain kodiranja (ifriranja) netekstualnog

dijela
Content-Type:
odreuje tip i podtip tijela poruke, npr.

video/mpeg
1. MIME-Version: - govori korisnikom agentu da je rije o MIME poruci odreene

verzije (poruka koja nema to polje smatra se obinom tekstualnom porukom)
2. Content-Description: - ACSII string koji govori primatelju to je u poruci
3. Content-ID: - za identificiranje sadraja
4. Content-Transfer-Encoding: - na koji nain je netekstualni dio ifriran da se moe
prenijeti mreom, moe se koristiti 5 shema:
obian ASCII tekst - znakovi koriste 7 bita, a dostavljaju se direktno

pomou email protokola (ako reci ne prelaze duinu od 1000 znakova)
8-bitno ifriranje - naruava originalni Internet email protokol, pa mu je
potrebno implementirati neka dodatke
binarno ifriranje - za slanje binarnih datoteka koje ne potuju

ogranienje od 1000 znakova u redu; nepouzdano, bolji nain:
base64 ifriranje - grupe od 24 bita razbijene su u etiri 6-bitna dijela i
svaki se alje kao ASCII znak; ifra (odreuje se za svaku vrijednost od 063) je A za 0, B za 1, ..., nakon velikih slova slijedi 26 malih, zatim 10
brojki i na kraju + za 62 i / za 63; znakovi == i = oznaavaju da zadnja
grupa ima samo 8, odnosno 16 bita
quoted-printable ifriranje - 7-bitni ASCII kod kojeg su svi znakovi iznad
127 ifrirani kao znak = nakon kojeg slijedi vrijednost znaka kao 2
heksadecimalne znamenke; koristio se za poruke koje su gotovo cijele
ACSII osim nekoliko ne-ASCII znakova
5. Content-Type: - odreuje tip i podtip tijela poruke, npr: Content-Type:

video/mpeg
MIME tipovi i podtipovi koji su bili poetno definirani (u RFC 1521):

text/plain
text/richtext
image/gif
image/jpeg
audio/basic
video/mpeg
application/octet-stream
application/postscript
message/rfc822
message/partial
message/external-body
multipart/mixed
multipart/alternative
multipart/parallel
multipart/digest
Text, Image, Audio, Video i Application tipovi se odnose na sam

multimedijski sadraj koji se alje porukom,
Message navodi kako je jedna poruka ukljuena u drugu (npr. kod
prosljeivanja)
Multipart opisuje poruku koja se sastoji od vie dijelova pri emu svaki dio ima
jasno oznaen poetak i kraj
Na primjer:
multipart/alternative za poruku koja je poslana i kao obini tekst i kao HTML
tekst
multipart/mixed za poruku s tekstom i sa slikom kao dodatkom
danas su proireni novim tipovima i podtipovima, na primjer za poruku koja

sadri HTML tekst - Content-Type: text/html
Primjer multipart poruke:
Received: from as104.tel.hr (as104.tel.hr [195.29.150.2])

by mapef.pefri.hr (8.9.3/8.9.3/Debian/GNU) with ESMTP id HAA14139
for <natasah@pefri.hr>; Sun, 11 Mar 2001 07:20:23 +0100
Received: from natasa (ar4-m182.net.hinet.hr [195.29.67.182])
by as104.tel.hr (0.0.0/0.0.0) with SMTP id HAA313598
for <natasah@pefri.hr>; Sun, 11 Mar 2001 07:25:31 +0100 (MET)
From: "Natasa Hoic-Bozic" <natasa.hoic@ri.tel.hr>
To: <natasah@pefri.hr>
Subject: Primjer MIME email poruke
Date: Sun, 11 Mar 2001 07:22:45 +0100
Message-ID: <DLEOJOBEMEHDJAAMJGLHOEICCCAA.natasa.hoic@ri.tel.hr>
MIME-Version: 1.0
Content-Type: multipart/mixed;
boundary="----=_NextPart_000_0000_01C0A9FC.1176B960"
X-Priority: 3 (Normal)
X-MSMail-Priority: Normal
X-Mailer: Microsoft Outlook IMO, Build 9.0.2416 (9.0.2910.0)
Importance: Normal
X-MimeOLE: Produced By Microsoft MimeOLE V5.50.4133.2400
Status:
This is a multi-part message in MIME format.
------=_NextPart_000_0000_01C0A9FC.1176B960
Content-Type: multipart/alternative;
boundary="----=_NextPart_001_0001_01C0A9FC.1176B960"
------=_NextPart_001_0001_01C0A9FC.1176B960
Content-Type: text/plain;
charset="iso-8859-2"
Content-Transfer-Encoding: 7bit
Ovo je poruka u HTML formatu koja ima pridodanu binarnu datoteku sa slikom
jpeg formata.
------=_NextPart_001_0001_01C0A9FC.1176B960
Content-Type: text/html;
charset="iso-8859-2"
Content-Transfer-Encoding: quoted-printable
<!DOCTYPE HTML PUBLIC "-//W3C//DTD HTML 4.0 Transitional//EN">
<HTML><HEAD><TITLE></TITLE>
<META http-equiv=3DContent-Type content=3D"text/html; =
charset=3Diso-8859-2">
<META content=3D"MSHTML 5.50.4134.600" name=3DGENERATOR></HEAD>
<BODY bgColor=3D#00ffff>
<DIV><FONT size=3D4><FONT face=3DGaramond><FONT =
color=3D#000080><STRONG>Ovo je poruka=20
u <EM>HTML formatu</EM> koja ima pridodanu binarnu datoteku sa slikom =
<EM>jpeg=20
formata.</EM></STRONG></FONT></FONT></FONT></DIV>
<DIV> </DIV></BODY></HTML>
------=_NextPart_001_0001_01C0A9FC.1176B960-------=_NextPart_000_0000_01C0A9FC.1176B960
Content-Type: image/jpeg;
name="slika.jpg"
Content-Transfer-Encoding: base64
Content-Disposition: attachment;
filename="slika.jpg"
/9j/4AAQSkZJRgABAAEAZABkAAD//gAXVS1MZluYy4A/9sAhAADAgICAgI
AgICAwMDAwQIBQQEBAQJBwcFCAsKDAwLCgsLNEQ0LCxAVEBBgSFBQ
(ovdje dolazi preostali dio kodirane jpeg slike )
------=_NextPart_000_0000_01C0A9FC.1176B960--
2.4. Prijenos poruka

SMTP - Simple Mail Transfer Protocol
na Internetu se email dostavlja tako da izvorino raunalo uspostavi TCP vezu sa

portom 25 na odredinom raunalu, na tom portu oslukuje email deamon koji
raspoznaje SMTP protokol
deamon prihvaa dolazee veze i kopira poruke s njih u odgovarajue potanske
sanduie
ako se poruka ne moe dostaviti, poiljatelju se vraa poruka o pogreki
SMTP je jednostavan ASCII protokol:
nakon uspostavljanja TCP veze na portu 25, klijent (raunalo-poiljatelj)

eka da server (raunalo-primatelj) prvi pone slati podatke o svom
identitetu i da li je spreman primiti email ili ne
o ako server nije spreman prihvatiti email, klijent oslobaa vezu; ako je
spreman, klijent oglaava od koga je email i za koga
o ako primatelj postoji, server daje dozvolu za slanje i klijent alje poruku, a
server potvruje njen primitak
o ukoliko postoji jo poruka, razmjenjuju se (u oba smjera) i na kraju se
veza oslobaa
Primjer za komunikaciju (S-sender (primatelj), C-client (poiljatelj)):
o
Slika: Prijenos email poruke (Tanenbaum, 1996)
2.5. Dostavljanje poruka

POP3 (Post Office Protocol)
jednostavan protokol za dohvaanje poruka iz udaljenog mailboxa i njihovo

spremanje na lokalno raunalo korisnika kako bi se mogle itati i kasnije
razvio se zbog potrebe da PC raunala koja sama ne mogu slati i primati email
izvan npr. kompanije mogu komunicirati s email serverom
POP3 zapoinje kad korisnik pokrene program za itanje emaila koji putem napr.
modemske veze preko ISP uspostavlja TCP vezu na portu 110 sa serverom koji je
spremio poruke
POP3 ima 3 stanja:
1. autorizacija - korisnike se prijavljuje korisnikim imenom (login) i ifrom
(password)
2. transakcija - korisnik prikuplja poruke i oznaava ih za brisanje
(opcionalno)
3. auriranje - email poruke se briu sa servera
Slika: Prijenos email poruka s POP3 (Tanenbaum, 2003)
IMAP (Interactive Mail Access Protocol)
sloeniji od POP3 i omoguuje odravanje pote na serveru koritenjem razliitih

udaljenih raunala
pota se ne kopira sa servera na osobno raunalo jer ih korisnik moe imati vie
(raunalo u uredu, kod kue, prijenosno raunalo)
ovaj protokol ne podravaju svi ISP niti svi email klijenti
Webmail
poruke se itaju i alju putem Web suelja

koriste se HTML forme za unos podataka i programi na serveru koji sadraj
mailboxa formatiraju i kreiraju HTML stranu za prikaz u pregledniku
Filtriranje poruka
mogunost koju imaju dananji korisniki e-mail programi je definiranje filtera
sastoje se od uvjeta i akcije i primjenjuju se na dolazee poruke
primjer: slanje spam poruka u posebne mape
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
WWW
IX. APLIKACIJSKI SLOJ

3. WORLD WIDE WEB (WWW)
World Wide Web (WWW, W3, Web) - mreni servis (ili proirenje i sinteza drugih
Internet servisa) koji pomae u pretraivanju mrenih resursa
projekt koji je omoguio stvaranje univerzalne informacijske baze podataka koja
je na mrei dostupna ljudima irom svijeta i u kojoj su informacije meusobno
povezane tako da se lako pretrauju
Internet - fizika mrea raunala, WWW - mrea ljudskog znanja
razvoj zapoeo u Europskom centru za nuklearna istraivanja (CERN)
1989. Tim Berners-Lee predstavio je projekt mree povezanih dokumenata
pomou koje su se trebale razmjenjivati ideje istraivaa te udruge iz razliitih
zemalja
1990. nastaje prvi hipertekstualni prototip
1993. Marc Andreessen razvija u NCSA (National Center for Supercomputing
Applications) prvo grafiko suelje Mosaic
1994. Andreessen naputa NCSA i osniva Netscape Communications kompaniju
iji je cilj da razvija klijente, servere i ostale programe za WWW
1994. CERN i MIT osnivaju World Wide Web Consortium, organizaciju koja se
brine o buduem razvoju Weba i o standardizaciji protokola
(http://www.w3.org/)
Web je u osnovi klijent-server (korisniko-posluiteljski) sustav
3.1 WWW s korisnike strane
globalni hipermedijski sustav, sastoji se od kolekcije dokumenata (stranica)

meusobno povezanih hiperlinkovima ili hipervezama (hyperlinks)
hipertekst - nelinearni tekst sa vezama na druge dokumente

multimedija - kombinacija teksta, slika, zvuka, animacije, videa objedinjenih
putem raunala; odnosi se prvenstveno na medije koji su po svojoj prirodi
netekstualni, a ako je ukljuen tekst rije je o kraim uputama - komandama ili
objanjenjima
hipermedija - kombinacija hiperteksta s multimedijskim elementima:
hipermedija = hipertekst + multimedija
WWW klijent (preglednik, browser) je program koji predstavlja korisniko suelje

prema WWW mrei i koji prikazuje HTML dokumente dohvaene s WWW servera
(tekstualni: Lynx; grafiki: Mosaic, Netscape, MS Internet Explorer, Opera,
Mozilla Firefox; glasovni (voce-based) preglednici...)
za datoteke sa slikovnim, zvunim, video... zapisima koje preglednik ne moe
prikazati, pozivaju se pomoni programi:
o samostalni programi - helper application,
o dodaci pregledniku - plug-in, external viewer,
preglednik dohvaa stranu tako da uspostavi TCP vezu sa raunalom na kojem se

strana nalazi, te zatim po uspostavljenoj vezi alje poruku traei stranu
primjer Web modela:
Slika: Primjer Web modela (Tanenbaum, 1996)
koraci izmeu korisnikog odabira hiperveze koja upuuje na Web stranicu

TheProject.html koja se nalazi na serveru www.w3.org i prikaza te stranice na
ekranu su:
1.
2.
3.
4.
5.
preglednik odreuje adresu stranice (URL) na osnovu selektirane veze

preglednik od DNS trai IP adresu za www.w3.org
DNS odgovara s 18.23.0.23
preglednik uspostavlja TCP vezu na portu 80 raunala 18.23.0.23
preglednik alje naredbu (GET /hypertext/WWW/TheProject.html )
6.
7.
8.
9.
www.w3.org server alje datoteku TheProject.html

TCP veza se oslobaa
preglednik prikazuje na ekranu tekst datoteke TheProject.html
preglednik dohvaa i prikazuje slike i ostale multimedijske datoteke u
TheProject.html (jednu po jednu)
za svaki element na stranici (sliku, zvuk, ...) preglednik treba uspostaviti novu
vezu sa serverom, koristiti je i osloboditi je - neefikasna ali jednostavna
implementacija
3.2 WWW s posluiteljske strane i HTTP
na svakom Web sjeditu (site-u) nalazi se server koji na TCP portu 80 oslukuje
dolazee veze od strane klijenata (obino preglednika)
nakon to se veza uspostavi klijent alje zahtjev, a server mu alje odgovor, te
se zatim veza oslobaa
WWW posluitelji su programi, obino instalirani na jaim raunalima, koji se
koriste za spremanje i ustupanje dokumenata za upotrebu na WWW-u
primjeri: Apache za Unix platformu, Microsoft Internet Information Server (IIS)
za Windows platformu
protokol za komunikaciju medu klijentima i serverima je HTTP (HyperText
Transfer Protocol)
URL (Uniform Resource Locator) - adresa WWW stranice npr.
http://www.w3.org/hypertext/WWW/TheProject.html
HTTP (HyperText Transfer Protocol) protokol
HTTP protokol se temelji na zahtjev/odgovor (request/response) paradigmi

svaka interakcija kod HTTP protokola se sastoji od jednog ASCII zahtjeva nakon
kojeg slijedi jedan RFC 822 MIME odgovor
veza izmeu klijenta i servera uspostavlja se slijedeim fazama:
1. uspostavljanje veze (connection) - klijent inicira uspostavljanje veze na TCP
portu 80, a server je potvruje;
2. zahtjev (request) koji klijent alje serveru sastoji se od metode, adrese
(URL) i verzije protokola
3. odgovor (response) servera klijentu u statusnoj liniji sadri verziju
protokola i kod koji oznaava uspjeh ili greku; ako nije bilo greke alje se
traeni dokument ili objekt
4. prekidanje veze (close) - prekida je server.
za svaki objekt na HTML stranici uspostavlja i oslobaa po jedna HTTP veza,

razvoj novih verzija HTTP protokola (HTTP-NG tj. HTTP Next Generation) koje bi
trebale prenijeti sadraj cijele stranice odjednom
ASCII protokol (kao i SMTP), pa se koritenjem telnet veze na portu 80 http

servera mogu direktno slati naredbe s terminala (umjesto da to ini preglednik),
primjer:
Slika: Dohvaanje Web strane (Tanenbaum, 1996)
klijent se prvo spoji na host i zatim alje komandu kojom trai stranu i navodi
protokol i verziju koju koristi (HTTP/1.0)

server u prvom retku odgovora ispisuje protokol i kd 200 (znai OK); zatim
slijedi RFC 822 MIME dokument koja se sastoji od polja zaglavlja, te praznog
retka nakon kojeg slijedi sam dokument
ako se alje tekst, polje Content-Type sadri text/html tip i podtip, npr. za .gif
sliku bi bilo: Content-Type: Image/GIF
ugradene metode za zahtjeve klijenta su:
GET - zahtjev serveru da poalje stranu kodiranu kao MIME; ako iza GET
slijedi If-Modified-Since zaglavlje, server alje podatke samo ako su
mijenjani nakon navedenog datuma
HEAD metoda trai samo zaglavlje Web stranice, npr. za prikupljanje
informacija koje su potrebne za indeksiranje
PUT - obrnuto od GET, za spremanje strane na server
POST - slina metoda kao PUT, dodaje podatke na kraj navedenog izvora
npr. Web stranice
DELETE - brie stranu sa servera (ako je to dozvoljeno)
LINK, UNLINK - za uspostavljenje i prekidanje veza izmedu strana i drugih
resursa
na svaki zahtjev server odgovara, a odgovor se sastoji od statusne linije i

moguih dodatnih informacija (npr. Web strana ili njezin dio)
statusna linija sadri ili kod 200 (OK), ili jedan od kodova za greke, npr.
400 (bad request), 403 (forbidden)
3.3 URL (Uniform Resource Locator)
standardna adresa koja se koristi za pronalaenje stranice Web posluitelja ili

drugog resursa na Webu ili Internetu i predstavlja opis lokacije
mreno proirenje standardnog koncepta imena datoteke, potrebno naznaiti:
o ime datoteke u direktoriju,
o na kojem se raunalu u mrei nalaze ta datoteka i direktorij,
o pomou koje metode (protokola) se datoteka moe dohvatiti
protokol://ime.raunala/direktorij/datoteka
resurs koji se naznauje ne mora biti datoteka, moe biti upit, rezultat finger ili
archie naredbe, email adresa,...
tri osnovna dijela URL adrese:
1. ime protokola za dohvat podatak nakon kojeg slijedi dvotoka i dvije kose
crte (://)
2. DNS ime Internet raunala na kojem se nalazi traeni servis (opciono
slijedi i broj porta) nakon kojeg slijedi jedna kosa crta (/)
3. ime datoteke i direktorija u kojima se ona nalazi
potpuni URL: navode se sva tri dijela URL-a
djelomian URL: ovisno o tipu URL-a neki od 3 dijela se moe izostaviti
Tipovi URL-a
Prot.
URL
Objanjenje
HTTP
http://<host>:<port>/<path>?<search>
Dohvaanje s
HTTP servera
FTP
ftp://<login>:<password>@<host>:<port>/<path>;
type=<type_code>
Dohvaanje s
ftp servera
Gopher
gopher:// <host>:<port>/<gopher_path>
Dohvaanje s
gopher
servera
e-mail
mailto:<login@host>
Slanje emaila
Telnet
telnet://<login>:<password>@<host>:<port>/
Spajanje na
udaljeno
raunalo
WAIS
wais://<host>:<port>/<database>?<search>
wais://<host>:<port>/<database>/<type>/<path>
Dohvaanje
iz wais baza
Usenet
news:<conference_group>
news: //<host>:<port>/<conference_group>/
<messag_number>
Dohvaanje
novinskih
grupa
File
file:///<host>/<path>
Dohvaanje s
lokalnog
raunala
najei su URL-ovi za dohvaanje dokumenata sa HTTP servera i anonimnih FTP

servera, za slanje e-maila, dok se pri off-line testiranju WWW stranice koriste
lokalni URL-ovi (file)
Primjeri:
http://www.ffri.hr/
ftp://mapef.ffri.hr
http://www.ffri.hr/studenti/index.html
http://ahyco.ffri.hr/ritehmreze/teme/aplikacijski_sloj2.htm
ftp://avalon.irb.hr/pub/
gopher://regoc.srce.hr:70/
mailto:helpdesk@mapef.ffri.hr
news:hr.comp.www
file:///C|/studenti/lokalna_datoteka.htm - pristup datoteci na lokalnom
raunalu sa Windowsi-ma
3.4 HTML (HyperText Markup Language)
standardni jezik koji WWW koristi za kreiranje i prepoznavanje hipermedijskih

dokumenata
podskup je SGML-a (Standard Generalized Markup Language), sloenijeg jezika
za formatiranje dokumenata kojeg prvenstveno zanima sadraj dokumenta, a ne
izgled
ne ovisi o raunalnim sustavima na kojima e se dokumenti prikazivati
odreuje se struktura dokumenta (koji dio je naslov, odlomak, lista), a ne
izgled kao kod standardnih programa za obradu teksta (na pr. Word)
trenutna verzija je HTML 4.0
HTML dokumenti
tekstualne (ASCII) datoteke sa sadrajem i naredbama za formatiranje koje

opisuju kako e taj sadraj biti prikazan na ekranu
imaju nastavak .html ili .htm; kreiraju se i testiraju lokalno (off-line), a na
posluitelj na pr. www.riteh.hr korisnik ih postavlja tako da ih smjesti u
public_html direktorij koji kreira na svome home direktoriju. Svoj home page
treba kreirati kao datoteku posebnog imena index.html koji se tada poziva kao:
http://www.riteh.hr/~login_korisnika/
HTML dokumenti mogu se kreirati:
direktno s obinim editorima teksta (na primjer Notepad za Windows platformu)

koristei specijalne editore ili HTML autorske alate, primjeri:
MS Word koji nudi spremanje teksta u HTML formatu

WebEdit dodaje odabrane HTML oznake u oznaeni tekst
WYSIWYG MS FrontPage prikazuje dodane HTML elemente u dokumentu onako
kako e izgledati u WWW pregledniku
Slika: Primjer HTML dokumenta u Notepadu
Slika: Gornji primjer u pregledniku MS Internet Explorer
Slika: Gornji primjer u MS Front Page editoru
HTML oznake (kodovi, naredbe, eng. tags)
daju informacije o izgledu i hiperlinkovima

definiraju poetak i kraj naslova, odlomaka, listi, stilova teksta, hiperveza, itd.
veina HTML elemenata oznaava se u dokumentu pomou poetne oznake koja
daje ime i atribute elementa, zatim slijedi sam sadraj elementa i na kraju
zavrna oznaka
poetna oznaka izmeu znakova < i >, a zavrna izmeu znakova </ i >
nije bitno da li se oznake piu malim ili velikim slovima, isto je: <HTML> ili
<html> ili <Html> ili <hTmL>.
<B>Ovaj e tekst na ekranu biti podebljan (bold)!</B>

<P>Ovo je primjer vrlo kratkog odlomka.</P>
Za odlomak nije potrebno pisati obje oznake.<P>
osnovne HTML elemente dijelimo u nekoliko grupa:
1. Strukturalni elementi - oznaavaju datoteku kao HTML dokument i daju informacije o

podacima u njemu.
2. Oblikovanje odlomaka - oznaavaju krajeve odlomka, naslove razliitih nivoa
3. Oblikovanje znakova - oznaavanje dijelova teksta kao podebljanog, nakoenog,
podcrtanog...
4. Oznaavanje listi - oznaavanje dijelova teksta kao listi (numerirana, nenumerirana,
definicijska lista...)
5. Kreiranje hiperveza - informacije o meusobnom povezivanju dokumenata
6. Ukljuivanje slika i slikovnih mapa - prikazivanje datoteka sa slikama, kreiranje
slikovnih mapa osjetljivih na dodir
7. Kreiranje tablica - slue za strukturalni prikaz podataka u dokumentu
8. Kreiranje obrazaca (eng. forms) - omoguuju Web serveru primanje informacije koje
unosi korisnik
9. Kreiranje okvira (eng. frames) - stranica se dijeli na vie podruja
10. Ukljuivanje objekata i multimedijalnih zapisa - prikazivanje datoteka sa zvunim i
video zapisom, animacijom
3.5 Pretraivanje WWW
trailice (Search Engines)

metatrailice (Meta-Search Engines)
tematski katalozi (Directories)
portali (portal services)
lokalne trailice, katalozi, portali
a) Trailice (Search Engines)
na automatiziran nain koritenjem posebnih programa (spiders, worms,

knowbots - knowledge robots) pregledavaju se i indeksiraju Web stranice te se
podaci o njima dodaju u bazu podataka
korisnik u obrasce za unos podataka na Web suelju trailice upisuje kljune
rijei po kojima se pretrauje baza
kao rezultat pretraivanja ispisuju se URL-ovi stranica koje odgovaraju upitu
kod trailica 2 elementa:

1. programi za prikupljanje i indeksiranje (katalogiziranje) sadraja na WWW
2. programi za pretraivanje preko suelja koje koristi forme za unos kljunih
rijei
1. Prikupljanje
Web se moe promatrati kao veliki graf iji su vorovi stranice, a lukovi
hiperlinkovi, pa se pri pretraivanju mogu koristiti algoritmi za obilaenje vorova
grafa (problem: veliina grafa)
primjer za jednostavnu trailicu:
Slika: Podatkovne strukture jednostave trailice (Tanenbaum, 1996)
potrebne su 3 podatkovne strukture:
1. tablica (linear array) url-table koja ima po jedan redak za svaku Web stranicu, a
koji sadri 2 pointera: jedan na URL stranice i jedan na naslov stranice (title)
2. heap - za uvanje URL-a i naslova stranice (stringovi varijabilne duine)
3. hash tablica (hash table) sa n redaka - svaki URL hash funkcija pretvara u neki
nenegativni integer izmedu 0 i n; svi URL koji su dobili neku istu vrijednost k
grupiraju se zajedno u listu koja zapoinje u k-tom retku tabele: svaki URL koji
se dodaje u url-table dodaje se i u hash tablicu, a njezina je glavna svrha da se
pone traenje sa zadanim URL-om i da se brzo ustanovi da li je ve prisutan u
url-table
razlikuju se dvije faze: traenje i indeksiranje:
Traenje
osnova jednostavne trailice je rekurzivna procedura process_url koja uzima kao

ulaz URL string i hash-ira ga da provjeri je li ve prisutan u url-table
ako je URL nepoznat (nije u tabeli), stranica se dohvaa, URL i naslov se kopiraju
na heap i pointeri na ta dva stringa se dodaju u url-table, a URL se dodaje i u
hash tablicu
process_url izvlai sve hiperlinkove na stranici i poziva rekurzivno process_url za
svaki link sa njegovi URL-om kao ulaznim parametrom

problem kod algoritma: trai prvo u dubinu (depth-first search) i rekurzivno se
ponavlja onoliko puta koliko je duga najdua neciklika staza na Webu, pa se
moe desiti da se nikada ne zavri pretrazivanje; zato se u praksi koristi
pretrazivanje u irinu (breadth-first)
Indeksiranje kljunih rijei
procedura za indeksiranje linearno obilazi url-table gledajui naslove i

selektirajui sve rijei koje nisu na stop-listi (lista prijedloga, veznika,
lanova...)
za svaku selektiranu rije, procedura ispisuje u datoteku redak koji se sastoji od
te rijei iza koje slijedi njezin trenutni broj u url-table
tako dobivena datoteka sortira se po rijeima i sprema na disk
2. Pretraivanje preko korisnikog suelja
korisnik unaa traene kljune rijei u formu za unos podataka ukljuenu u

HTML dokument
POST zahtjev alje kljune rijei CGI skripti (programu) koja u datoteci-indeksu
pronalazi koji rijei u url-table odgovaraju unosu; ako je za povezivanje kljunih
rijei koriteno Boolean AND, rauna se presjek, ako se koristilo OR, rauna se
unija
u url-table se pronalaze naslovi i URL-ovi od kojih se sloi Web stranica koja se
alje natrag korisniku kao odgovor na POST zahtjev, a nakon to pretraiva
prikae tu stranicu, korisnik moe odabrati neki od ponuenih hiperlinkova
mogui problemi:
zastarjeli URL-ovi (pokazuju na strane koje vie ne postoje),
raunala sa Web serverima koja su privremeno nedostupna
sve strane ne mogu se dohvatiti od polaznog URL-a
neke se strane mogu dohvatiti samo preko mapa osjetljivih na dodir (clickable
maps)
neki dokumenti ne mogu se indeksirati (npr. zvuni zapisi)
svi dokumenti nemaju naslov
search engine moe potroiti svu memoriju ili prostor na disku
itavi proces moe trajati predugo
Primjeri:
Google (http://www.google.com)
AltaVista (http://www.altavista.com)
AskJeeves (http://www.ask.com/)
Excite (http://www.excite.com/)
FAST (http://www.alltheweb.com)
HotBot (http://hotbot.lycos.com)
Go (http://www.go.com/)
Lycos (http://www.lycos.com/)
b) Metatrailice (Meta-Search Engines)
korisnik putem jedinstvenog suelja postavlja upit kojeg metatrailica prosljeuje

veem broju trailica
nemaju vlastite baze podatak i robot programe
Primjeri:
Metacrawler (http://www.metacrawler.com/)
Search. com (http://www.search.com/)
c) Tematski katalozi (Directories)
Web resursi su organizirani u hijerarhijske kataloge po podrujima ili

kategorijama (na primjer, umjetnost, obrazovanje, raunala, politika, znanost,
zabava,)
odabiranje i organizaciju resursa vre ljudi, a ne automatizirani programi
pretraivanje zapoinje od najvieg nivoa od kojeg se sputa po hijerarhiji ovisno

o izboru korisnika
nedostatak: ne moe se uvijek predvidjeti nain na koji su teme klasificirane

ponekad se koriste standardne sheme kao to je UDK za biblioteke
Primjeri:
Yahoo (http://www.yahoo.com)
AltaVista (http://www.altavista.com)
LookSmart (http://www.looksmart.com)
Netscape Search (http://search.netscape.com/)
d) Portali ( portal services )
"ulazne toke" na Internet koje nude razliite informacije

objedinjuju karakteristike trailica i tematskih kataloga, te nude i druge
usluge, na primjer pronalaenje email i potanskih adresa, telefona i fax
brojeva, itanje vijesti i vremenskih izvjetaja, online trgovinu, besplatne
email adrese
esto personalizirane usluge za prijavljenog korisnika
Primjeri:
Microsoft Network (http://www.msn.com)
Yahoo (http://www.yahoo.com)
Excite (http://www.excite.com)
Go/InfoSeek
(http://infoseek.go.com)
e) Lokalne trailice, katalozi, portali
ogranieni na pretraivanje ogranienih zenljopisnih podruja

primjeri u Hrvatskoj:
direktorij WWW.HR (http://www.hr/wwwhr/) home page Hrvatske

http://www.hr
portal HThinet http://moj.hinet.hr
portal VIPonline http://www.vip.hr/
Iskon katalog http://www.iskon.hr/
2004. N.Hoi-Boi
Raunalne mree
Klasine
kriptografske
metode
Osnovi
principi
kriptografije
Algoritmi sa
simetrinim
kljuem
X. SIGURNOST MREE (NETWORK

SECURITY)
problem izgradnje sigurnih mrea postaje sve vei jer raste i broj korisnika
mrea
problemi u vezi sa sigurnou mree mogu se podijeliti u 4 podruja (koja se
meusobno i preklapaju):
1. tajnost ili povjerljivost (secrecy) - uvanje informacija izvan dohvata
neovlatenih korisnika
2. dokazivanje autentinosti (authentication) - utvrivanje tko je osoba s
kojom se uspostavila veza prije slanja vanih informacija
3. spreavanje nepriznavanje (nonrepudiation) - odnosi se na potpise:

kako dokazati da je neka osoba koja je potpisana u poruci tu poruku
zaista i poslala ako ona to negira?
4. kontrola integriteta (integrity control) - da li je poruka koja je stigla
zaista ona koja je poslana ili ju je netko u toku prijenosa izmijenio?
1. Klasine kriptografske metode
na principima kriptografije temelje se gotovo svi naini uspostavljanja sigurnosti

mree
u povijesti je najveu ulogu u razvoju kriptografije imala vojska
do otkria raunala glavno je ogranienje bila sposobnost inovnika da izvede
odgovarajue ifriranja i deifriranje, te da brzo promijeni koritenu kriptografsku
metodu
ifra (cipher) - promjena znaka u znak (ili bita u bit) bez obzira na znaenje
poruke
kd (code) - jedna rije zamjenjuje se drugom rijei ili simbolom -> vie se ne
koristi (primjer: Navajo kd US vojske za vrijeme II svjetskog rata)
model ifriranja (encryption model):
Algoritmi s
javnim
kljuem
Digitalni
potpisi
Upravljanje
javnim
kljuevima
Slika: Model ifriranja (Tanenbaum, 1996)
poruka koja se ifrira je obian tekst (plaintext) P

P se transformira na osnovu metode ifriranja (encryption method) - funkcije
koja kao parametar koristi klju (encryption key) K
kao izlaz dobivamo ifrirani tekst (ciphertext) C koji se alje na pr. preko
glasnika, radiom,...
uljez (intruder) moe samo oslukivati komunikacijski kanal (pasivni uljez) ili
moe snimiti poruku, mijenjati je ili slati vlastitu (aktivni uljez)
vrijedi: C = EK(P) tj. ifriranjem teksta P pomou kljua K dobijemo ifrirani
tekst C
obrnuto: P = DK(C) predstavlja deifriranje (decryption) ifriranog teksta C da
bi se ponovo dobio poetni obini tekst P (slijedi da je DK(EK(P))=P)
E, D - odabrane matematike funkcije iji su parametri klju i tekst (obini ili

ifrirani)
osnovno pravilo kriptografije je da onaj tko vri deifriranje mora znati koritenu
metodu deifriranja i klju koji se u toj metodi koristio
dok se osnovna metoda ifriranja mijenja nakon nekoliko godina, klju se
mijenja esto -> osnovni model je stabilna i javno poznata openita metoda koja
kao parametar koristi tajni, lako izmjenjivi klju
duina kljua je glavno pitanje kod njegova dizajna
klju se sastoji od znamenki (znakova) koje su unesene odreenim redoslijedom
i to je klju dui, vie je moguih kombinacija i vie je rada potrebno da ga onaj
koji razbija ifru pogodi (moe se koristiti npr. 256 bita)
metode ifriranja dijele se povijesno u 2 kategorije: supstitucijske i
transpozicijske ifre
1.1 Supstitucijske ifre
svako slovo ili grupa slova zamjenjuje se drugim slovom ili grupom slova tj. uva
se redoslijed slova, ali se ona preruavaju
najstarija poznata takva ifra je Cezarova ifra kod koje a postaje D, b postaje
E, c postaje F,..., z postaje C (npr. attack postaje DWWDFN)
generalizacija Cezarove ifre dozvoljava da se abeceda ifriranja pomakne za k
slova, a ne za 3
slijedee poboljanje je da se svaki znak preslika u neki drugi znak bez pravilnog
pomaka (npr. attack postaje QZZQEA), na primjer:
P: a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z
C: Q W E R T Y U I O P A S D F G H J K L Z X C V B N M
takav se sistem naziva monoalfabetska supstitucija kod koje je klju niz od

26 slova koji odgovara itavoj (engleskoj) abecedi
moguih kljueva ima 26! 4 x 1026 ali se unato tome, poznajui ve i manju
koliinu ifriranoga teksta, moe pronai klju na osnovu statistikih osobina
prirodnih jezika (gledaju se najea slova, kombinacije od 2 slova i kombinacije
od 3 slova)
1.2 Transpozicijske ifre
slova ostaju ista (ne zamjenjuju se kao kod supstitucijskih ifri), ali se mijenja
njihov redoslijed (izmijeaju se)
primjer - stupana transpozicija:
Slika: Primjer transpozicijske ifre (Tanenbaum, 1996)
klju je rije ili fraza koja ne sadri ponavljajua slova (u primjeru:

MEGABUCK), a slui za numeraciju stupaca tako da je stupac 1 pod
slovom koje je najblie poetku abecede
obini tekst se pie u recima (vodoravno), a ifrirani tekst u stupcima
poevi od onoga koji je oznaen kao stupac 1
1.3 Klju za jednokratnu uporabu (One-Time Pads)
tehnika za konstruiranje ifre koja se ne moe razbiti (unbreakable cipher):

izabrati sluajni niz bitova kao klju
pretvoriti tekst u niz bitova (na primjer, koritenjem ASCII reprezentacije
znakova)
izraunati ISKLJUIVI ILI (EXCLUSIVE OR) tih dvaju stringova, bit po bit
rezultirajui ifrirani tekst ne moe se razbiti jer je jednako vjerojatno za bilo koji
obini tekst odreene duljine da je tako ifriran
nedostaci: klju se ne moe zapamtiti, pa i poiljaoc i primaoc moraju drati
kopiju uz sebe; velika osjetljivost na izmjene do kojih moe doi u prijenosu
2. Dva osnovna principa kriptografije
principi koji su zajedniki za razliite kriptografske sisteme:

1. redundancija (redundancy): sve ifrirane poruke moraju sadravati
odreenu koliinu suvinih podataka, (tj. informacija koje nisu potrebne
da se razumije poruka) kako aktivni uljezi ne bi mogli poslati sluajan niz

znakova koji e se interpretirati kao ispravna poruka
2. "svjeina" (freshness): mora se sprijeiti da aktivni uljezi ponovo alju
stare poruke - u poruke se ukljuuju vremenske oznake (timestamps)
3. Algoritmi sa simetrinim kljuem (Symmetric-Key

Algorithms)
moderna kriptografija koristi iste osnovne ideje (supstituciju i transpoziciju) kao i

klasina
razlika: klasina je koristila jednostavne algoritme za ifriranje s vrlo dugakim
kljuevima kao sigurnost, modernoj je cilj napraviti to sloenijima algoritme
algoritmi sa simetrinim kljuem:

o isti klju se koristi za ifriranje i deifriranje
o ifre u blokovima - ulaz je n-bitni blok teksta koji se pomou kljua
transformira u n-bitni blok ifriranog teksta
o kriptografski algoritmi mogu se implementirati hardverski (zbog brzine) ili
softverski (zbog fleksibilnosti)
o transpozicija i supstitucija mogu se primijeniti vie puta u nizu i
kombinirati na razliite naine, a implementiraju se jednostavnim
ureajima (elektrinim sklopovima) P-kutijom (P-box) i S-kutijom (Sbox)
2 osnovna pristupa razbijanju ifre:

o kriptoanaliza: na osnovu poznavanja prirode algoritma i nekih osnovnih
osobina teksta (ili ak nekih uzoraka parova tekst-ifrirani tekst) nastoji
se zakljuiti koji je klju koriten
o "gruba sila" (brute-force): isprobava se svaki mogui klju na komadu
ifriranog teksta sve dok se ne dobije odgovarajui tekst
- tee je (due traje) to je dui klju
DES (Data Encription Standard)
poznati algoritam sa simetrinim kljuem

DES (Data Encription Standard) ifru razvio je IBM, a 1977. ju je usvojila i vlada
USA kao svoj slubeni standard
osnovna ideja: tekst se ifrira u blokovima od 64 bita, algoritam koristi 56 bitni
klju i odvija se u 19 faza:
o prva faza je transpozicija teksta koja ne ovisi o kljuu,
o zadnja faza je inverz te transpozicije
o predzadnja faza je zamjena 32 lijeva bita s 32 desna
o ostalih 16 faza koriste istu funkciju, ali razliite kljueve koji se izvode iz
polaznog kljua
Slika: Faze DES-a i detalj jedne od 16 faza (Tanenbaum, 1996)
ulaz je podijeljen na lijevi i desni sa po 32 bita

lijevi izlaz je kopija desnog ulaza
desni izlaz je XOR lijevog ulaza i funkcije nad desnim ulazom i kljuem Ki
za ovu i-tu fazu (iteraciju)
sva kompleksnost se nalazi u funkciji
unato kompleksnosti, DES je u osnovi monoalfabetska supstitucijska ifra koja

koristi 64-bitne znakove, te uvijek isti 64-bitni ifrirani tekst odgovara istom 64bitnom ulaznom tekstu
da bi se poveala kompleksnost, kao jedna od metoda koristi se ulanavanje
blokova ifri (cipher block chaining) kod koje se svaki blok obinog teksta prije
ifriranja povezuje sa EXCLUSIVE OR sa prethodnim blokom ifre
problemi kod DES:
o i mala koliina obinog teksta i odgovarajueg ifriranog teksta je
dovoljna da se nae klju duine 56 bitova (namjerno kratki klju?!)
koritenjem vrlo jakog raunala ili koritenjem velikog broja manje jakih
raunala koji dijele posao (problem se moe rijeiti koritenjem dueg
kljua npr. 128 bitnog)
o distribucija kljueva: isti klju je i za ifriranje i za deifriranje, pa se
mora distribuirati objema stranama koje ga moraju znati, a istovremeno
sprijeiti uljeze da dou do njega
AES (Advanced Encryption Standard) - novi sigurniji standard s duljinom blokova

od 128 bita i podrkom za kljueve duine 128, 192, 256 bita
4. Algoritmi s javnim kljuem (Public-Key Algorithms)
1976. predloen je na Stanford University (Diffe, Hellman) potpuno novi sistem

kriptografije kod koje su klju za ifriranje i klju za deifriranje razliiti, i klju
deifriranja ne moe se izvesti iz kljua ifriranja
korisnik za ifriranje poruke koristi javni klju (public key), a za deifriranje
poruke privatni (tajni) klju (private key)
zahtjevi koje trebaju ispuniti algoritam za ifriranje (E) s javnim kljuem i
algoritam za deifriranje (D) s privatnim kljuem:
1. D(E(P)) = P (ako primijenimo D na ifrirani tekst E(P) dobiti emo ponovo
polazni tekst P
2. izuzetno je teko na osnovu algoritma E zakljuiti kakav je D
3. algoritam E se ne moe razbiti iako se ima dio deifriranog teksta
uz ove uvjete klju za ifriranje moe biti javni klju
Metoda:
Slika: Algoritam s javnim kljuem (Tanenbaum, 1996)
osoba A koja alje poruku ima 2 algoritma EA i DA koji ispunjavaju gornje

uvjete i od kojih je algoritam za ifriranje i njegov klju EA javni; javni je i
algoritam za deifriranje, ali je njegov klju DA tajni i poznat samo osobi
A; analogno vrijedi za osobu B i kljueve EB i DB
ako A eli poslati tajnu poruku P za B, uzima njezin javni klju EB i rauna
EB(P), tako ifrirani tekst alje osobi B koji ga deifrira pomou svog
tajnog kljua DB (rauna DB(EB(P)) = P)
problem kod metoda s javnim kljuevima je kako nai algoritam koji ispunjava
sva tri zahtjeva
jedan od njih je RSA algoritam
RSA algoritam
razvijen 1976. na MIT-u Rivest, Shamir i Adleman, a metoda se bazira na nekim

principima teorije brojeva, tj. na nemogunosti raunala da u realnom vremenu
vri faktorizaciju velikih prim brojeva
RSA je dosta spor za ifriranje veih koliina podataka (zadovoljavajue sigurnost
se postie s kljuem od barem 1024 bita)
esto se koristi samo za distribuciju kljueva kod DES, a DES se dalje koristi za
ifriranje ostalih podataka
Postupak:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
izabrati 2 velika prim broja p i q (obino 1024 bita)

izraunati n = p x q i z = (p-1) x (q-1)
izabrati broj d relativno prim prema z
nai e tako da je e x d = 1 mod z
podijeliti tekst u blokove (ili poruke) P tako da svaki od njih bude 0 P < n
za ifriranje poruke P izraunati C = Pe mod n
za deifriranje C izraunati P = Cd mod n
-> funkcije za ifriranje i deifriranje su inverzne
(e,n) je javni klju za ifriranje
(d,n) je privatni klju za deifriranje
kada bi se javno znani n uspio faktorizirati na p i q, naao bi se z, a zatim e i d

-> teko
Primjer:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
p=3, q=11
n=3 x 11=33, z=2 x 10=20
d=7
7 x e = 1 mod 20 -> (7 x e)/20 = x + 1/20 -> e=3
C = P3 mod 33
P = C7 mod 33
(3,33) je javni klju za ifriranje
(7,33) je privatni klju za deifriranje
Slika: Primjer za RSA (Tanenbaum, 2003)
5. Digitalni potpisi (Digital Signatures)
treba pronai odgovarajuu zamjenu za potpise pisane rukom ije se

krivotvorenje moe utvrditi
potreban je sistem u kojem:
o jedna strana moe poslati potpisanu poruku drugoj tako da primaoc
moe provjeriti identitet poiljaoca,
o poiljaoc ne moe kasnije negirati poslanu poruku
o primaoc ne moe sam izmisliti poruku
5.1 Potpisi koritenjem simetrinih kljueva
postoji centralni autoritet kojem svi vjeruju (BB - Big Brother) i koji ima
pohranjen tajni klju svakog korisnika, samo korisnik A i BB znaju za klju KA,
korisnik B i BB znaju za klju KB itd.
Slika: Digitalni potpisi uz nadzor BB (Tanenbaum, 2003)
ako A eli poslati poruku P osobi B, prvo generira i alje KA(B, RA, t, P) za BB:
o B - identitet osobe B
o RA - sluajan broj kojeg A bira
o t - vremenska oznaka
BB deifrira tu poruku i koristei tajnu ifru osobe B KB alje osobi B, (uz ostale
podatke) tekst poruke, te KBB(A, t, P)
podatak KBB(A, t, P) slui osobi B kao dokaz da mu je poruku zaista poslala
osoba A
5.2 Potpisi koritenjem javnog kljua
razmjena potpisanih poruka bez nadzora nekog centralnog autoriteta (svaku

poruku koja mu stie moe proitati)
koriste se algoritmi za ifriranje i deifriranje pomou javnog kljua koji imaju
dodatnu osobinu da je E(D(P)) = P (uz standardnu: D(E(P)) = P ), npr. RSA
Slika: Digitalni potpisi koritenjem javnog kljua (Tanenbaum, 2003)
osoba A alje potpisanu poruku osobi B nainivi EB(DA(P))

B primjenjuje prvo svoj privatni klju DB da bi dobio DA(P), a zatim javni klju EA
2004. N.Hoi-Boi
da dobije tekst P od A
da je zaista osoba A poslala poruku, moe se provjeriti tako da se od B uzmu i P
i DA(P) i da se primjenom kljua EA ustanovi da li je zaista EA(DA(P)) = P,
ako to vrijedi, znai da je poruka zaista od osobe A jer jedina ona zna DA
6. Upravljanje javnim kljuevima
problem sigurne razmjene javnih kljueva osoba koje se ne poznaju

kljuevima moe upravljati distribucijski centar za kljueve koji je cijelo vrijeme
on-line
umjesto takvog centra jedan od naina je koritenjem certifikata (certificates)
Certifikati
CA (Certification Authority) - organizacija koja potvruje javne kljueve

osobe se registriraju u CA svojim javnim kljuem i nekim osobnim podatkom, a
CA izdaje certifikat (potvrdu) potpisan nekim digitalnim potpisom pri emu se
koristi privatni klju tog CA
osnovni zadatak certifikata: pridruiti javni klju imenu osobe (ili neke
organizacije, firme,...) - sami certifikati nisu tajni ili zatieni
Slika: Primjer certifikata (Tanenbaum, 2003)
kad osoba A dohvati certifikat od B, primjeni algoritam koriten za digitalni

potpis s javnim kljuem od CA -> ako se dobiveni rezultat slae s onim
navedenim u certifikatu, rije je zaista o pravom certifikatu od B
na taj nain CA ne mora biti stalno on-line
X.509 - standard za certifikate

Računalne Mreže

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Računalne Mreže

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Raunalne mree

Home : O kolegiju : Predavanja : Vjebe : Ocjenjivanje

II. ARHITEKTURE PROTOKOLA

Slika: primjer mree s 5 slojeva (Tanenbaum, 1996)

sloj n na jednom kompjuteru komunicira sa slojem n na drugom pomou skupa

Slika: primjer komunikacije na vie nivoa (Tanenbaum, 1996)

prenosi se poruka M: proizveo ju je neki aplikacijski proces koji se izvodi u 5. sloju

Slika: primjer komunikacije u mrei s 5 slojeva (Tanenbaum, 1996)

prava komunikacija - izmeu slojeva n i n-1 preko n/n-1 suelja

1.2. Neki elementi dizajna slojeva

svaki sloj mora imati mehananizam za identificiranje poiljaoca i primaoca; ako

kontrola pogreki: koriste se kodovi za utvrivanje i ispravljenje pogreki u

utvrivanje da su svi dijelovi poruke stigli, te da su sloeni u pravilnom

1.3. Suelja i servisi

Slika: Slojevi i suelja (Tanenbaum, 1996)

slojevi nude 2 tipa usluga (servisa) za slojeve ispod njih:

Po kvaliteti usluga razlikuju se:

Entitet eli da usluga neto napravi

Entitet se obavjetava o nekom dogaaju

Entitet eli odgovoriti na dogaaj

Vraa se odgovor na ranije postavljen zahtjev

Odnos usluga i protokola:

Slika: Odnos usluga i protokola (Tanenbaum, 1996)

model je predloila ISO (International Standards Organization) kao prvi korak

Slika: OSI refrentni model (Tanenbaum, 1996)

1. Fiziki sloj (Phisycal)

predstavlja skup pravila koja se odnose na koritenje hardvera u prijenosu

2. Sloj podatkovne veze (prijenosa podataka - Data Link)

osigurava pouzdaniji prijenos od fizikog sloja to se postie formiranjem paketa

(okvira frames) koji na kraju imaju posebno polje koje se provjerava na

3. Mreni sloj (Network)

kontrolira operacije u podmrei (subnet) tj. osigurava komunikaciju izmeu 2

4. Prijenosni sloj (Transport)

uspostavlja vezu izmeu programa (procesa) na udaljenim raunalima

5. Sloj sastanka (Session)

sastanak (sesija) - razdoblje rada

6. Sloj predstavljanja (Presentation)

7. Aplikacijski sloj (Application)

definiraju se usluge i protokoli po kojima komuniciraju mreni aplikacijski

OSI razlikuje 3 koncepta: usluge, suelja i protokole

2.2. TCP/IP referentni model

koristio ga je ARPANET danas Internet

Slika: Usporedba OSI i TCP/IP refrentnih modela (Tanenbaum, 1996)

1. Internet sloj radi sa IP (Internet Protocol) paketima koje usmjerava optimalnim

mreu, razliit na razliitim hostovima i mreama

Slika: Protokoli kod TCP/IP modela (Tanenbaum, 1996)

2.3. Hibridni model

model (Tanenbaum, 1996) koristi najbolje od OSI i TCP/IP: opis modela je od

Aplikacijski sloj (Application)

Prijenosni sloj (Transport)

Mreni sloj (Network)

Sloj povezivanja podataka (Data

Fiziki sloj (Physical)

ITU-T (ranije CCITT) - International Telecommunication Union, sektor za

III. PRIMJERI MREA

poinje je razvijati ARPA (Advanced Research Projects Agency) sredinom 1960-ih

Slika: Telefonski sustav i distribuirani sustav s prospajanjem (Tanenbaum, 1996)

mrea s prospajanjem paketa (packed-switched) koja se sastojala od podmree i

Slika: Dizajn ARPANET mree (Tanenbaum, 1996)

daljnje istraivanje se naroito bavilo protokolima to je dovelo do pronalaenja

sredinom 1980-ih meusobno povezane mree poinu se nazivati Internet

1. Email pisanje, slanje i primanje elektronske pote

do poetka 1990-ih Internet je popularan meu istraivaima u akademskim,