Wilbur Smith najvei je i najpopularniji svjetski pisac epske avanture.

Ovo je
jo jedan u nizu njegovih romana koji se itaju u dahu.
Trali su jedan do drugoga, koraajui kroz gustu movaru dima i praine,
izgledajui udovino i neljudski na snanom plavom svjetlu. Jedan od njih
bio je ogromni Matabele. Izgubio je svoj ljem, a glava mu je bila okrugla
poput topovske kugle. Otvorena usta bila su mu puna bijelih zubi, a njegov
urlik nadjaavao je ak i oluju pucnjave. Drugi je bio bijelac, napola
rastrgane uniforme, izloenih bijelih grudi i ramena, ali njegovo lice bilo je
obojeno prugama tamnozelene i smee boje...
U praskozorje novog stoljea, pioniri Rodezije oznaili su svoja nalazita i
podigli farme u zemlji koju su sami oblikovali. Ali, u brdima, indune
Matabelea pripremaju krvavu pobunu koja e nanijeti vjeni oiljak
protivnicima - i zapeatiti isto tragino naslijee za budue generacije.

Ah ovjek, ponosni ovjek,

odjeven u malu, prolaznu mo,
neznalica sigurna da zna sve,
svojom staklastom duom poput bijesnog majmuna,
izvodi pred nebesima trikove tako fantastine
da i aneli plau.
William Shakespeare, Mjera za mjeru

Tri konjanika izjahala su iz ume, obuzdavajui udnju koju ak niti

tjedni neprestane potrage nisu mogli otupjeti. Zaustave se bok uz bok
i zagledaju u jo jednu plitku dolinu. Svaka vlat suhe zimske trave bila
je ukraena paperjastom glavicom sjemenka prelijepe svijetlo-ruiaste
boje. Lagani povjetarac ih je njihao, pa se inilo da krdo crnih antilopa
na dnu doline pliva u vrtlogu ruiaste izmaglice. Predvodnik krda bio
je mujak visok gotovo etrnaest aka u grebenu. Lea i ramena bili su
mu crni poput boje pantere, ali trbuh i njuka svjetlucali su bisernobijelom bojom. Njegovi veliki rogovi, zakrivljeni poput Saladinove
sablje, sezali su unatrag dodirujui mu sapi, a vrat mu je bio povijen
kao kod punokrvnog arapskog pastuha. Ova je vrsta, najponosnija od
svih afrikih antilopa, bila odavno istrijebljena u svojim nekadanjim
junim stanitima. Za Ralpha Ballantynea ona je simbolizirala ovu
divlju, predivnu novu zemlju izmeu rijeka Limpopo i irokog zelenog
Zambezija. Veliki crni mujak drsko je promatrao konjanike na
grebenu. Zatim frkne i ratoborno zabaci glavu. Dok mu je gusta crna
griva leprala, a otra kopita udarala o kamenito tlo, poveo je u galopu
svoje enke okoladne boje preko grebena na drugoj strani doline, dok
su promatrai zanijemjeli gledajui njihovu velianstvenu ljepotu.
Ralph Ballantyne prvi se pribere i okrene prema ocu. Pa, tata,
prepoznaje li neki orijentir? Bilo je to prije vie od trideset godina,
2

promrmlja Zouga Ballantyne, dok mu je koncentrirani izraz lica stvorio

bore na elu. Trideset godina, a bolovao sam od malarije. Zatim se
okrene treem jahau, malom smeuranom Hotentotu, koji mu je od
tih davnih dana bio sluga i sudrug. to misli, Jan Cheroot?
Hotentot skine s glave istroenu vojnu kapu i pogladi uperke iste
bijele vune koja mu je pokrivala vlasite. Moda... Ralph ga prekine:
Moda je sve to bio san prouzroen groznicom. Izraz oevog
privlanog lica obraslog bradom zaotri se, a oiljak na njegovom
obrazu pocrveni. Jan Cheroot nestrpljivo se naceri kad su ova dvojica
bili zajedno, bila je to bolja zabava od borbe pijetlova. Prokletstvo,
djeae, otrese se Zouga. Zato se ne vrati do kola i ne pravi
drutvo enama? Zouga iz depa na sedlu izvue tanki lanac i prinese
ga sinu pred lice. Evo ga, podvikne, to je dokaz. Na lancu je visio
mali sveanj kljueva i drugih sitnica: zlatni peat, sveti Kristofer,
sjeka za cigare i nepravilni grumen kvarca veliine zrelog grejpa.
Grumen je bio prekriven tokicama, poput plavog mramora, a u
njegovom sreditu nalazio se debeli sloj metala. Crveno zlato, ree
Zouga. Zrelo zabranje! Ralph se nasmijei ocu, ali bio je to uvredljiv,
provokativan osmijeh, jer mu je bilo dosadno. Tjedni lutanja i
neuspjene potrage nisu bili u skladu s Ralphovim stilom ivota.
Oduvijek sam sumnjao da si to pokupio na Velikoj paradi u Cape
Townu, i da je to ionako lano zlato. Oiljak na oevom obrazu jo se
vie zarumeni od bijesa, ali Ralph se oduevljeno nasmije i pljesne
Zougu po ramenu. Ma, tata, da zaista mislim tako, zar bih potroio
sve ove tjedne? Da li bih bio ovdje umjesto u Johannesburgu ili
Kimberleyu dok sam zauzet gradnjom pruge i s tucetom drugih loptica
kojima ongliram? On njeno protrese Zougino rame, a njegov
osmijeh vie nije bio posprdan. Ovdje je obojica to znamo. Moda
upravo sada stojimo na tom mjestu, a moda se nalazi ve iza sljedeeg
grebena. Normalna boja polako se vraala u Zougin oiljak, a Ralph
nastavi: Naravno, problem je u tome to ga moramo ponovno pronai.
Mogli bismo naletjeti na njega u sljedeih sat vremena, ili traiti jo
deset godina. Gledajui oca i sina, Jan Cheroot osjeti lagani ubod
razoaranja. Jednom ih je vidio kako se bore, ali to je bilo davno.
Ralph je sada bio u punoj zrelosti, u dobi od skoro trideset godina,
iskusan voa stotina grubih ljudi koje je zapoljavao u svojoj
transportnoj kompaniji i graditeljskim timovima. Vodio ih je i jezikom i
izmom i akom. Bio je velik i vrst i razmetljiv poput borbenog pijetla,
ali Jan Cheroot pretpostavljao je da bi stari pas jo uvijek mogao
3

obrisati pod mladuncem. Poasno ime koje su Matabelei dali Zougi

Ballantyneu bilo je Bakela, aka, i jo je uvijek bio brz i spretan. Da,
zakljui Jan Cheroot sa aljenjem, vrijedilo bi to vidjeti, ali moda
drugi put, jer srdba je ve iezla, a dva mukarca razgovarali su tiho
i ustro, nagnuvi se jedan prema drugome u sedlima. Sada su
izgledali vie poput brae, jer premda je obiteljska slinost bila
oigledna, Zouga nije izgledao dovoljno staro da bi bio Ralphov otac.
Koa mu je bila previe ista i liena bora, oko previe otro, a tanka
srebrena traka u njegovoj zlatnoj bradi mogla je biti izbijeljena od
estokog afrikog sunca. Da si barem bio u stanju vidjeti to mjesto u
odnosu na poloaj sunca. Sve druge tvoje opservacije bile su vrlo
precizne, alio je Ralph. Pronaao sam sva skrovita slonovae koja
si ostavio te godine. Tada je ve poelo kiiti, Zouga zavrti glavom,
a, tako mi Boga, zaista je kiilo! Nismo vidjeli sunce tjedan dana, a
sve rijeke bile su nabujale, tako da smo marirali u krugovima,
pokuavajui pronai gaz... On zastane i uhvati uzde lijevom rukom.
Ali, tu priu priao sam stotinu puta. Nastavimo s potragom, predloi
on tihim glasom. Spustili su se laganim kasom s grebena u dolinu.
Zouga se naginjao u sedlu kako bi prouavao tlo, ili gledao u daljinu u
nastojanju da prepozna oblik vrhova ili plavu masu udaljenog kopjea
na podlozi afrikog neba. Srebrenasti kumulusi plovili su nebom
visoko i spokojno. Jedini sigurni orijentir koji imamo jest lokacija
ruevina Velikog Zimbabwea, proguna Zouga. Marirali smo osam
dana na zapad od ruevina. Devet dana, ispravi ga an Cheroot.
Izgubio si dan kad je umro Matthew. Bio si u bunilu. Morao sam te
njegovati poput bebe, a nosili smo onu prokletu kamenu pticu.
Nismo mogli prijei vie od deset milja na dan, Zouga ga je ignorirao.
Osam dana mara, ne vie od osamdeset milja. A Veliki Zimbabwe
je tamo, istono od nas. Ralph zaustavi konja kad su se popeli na
sljedei greben. Tamo je Straar. On pokae na kameniti kopje,
udaljeni plavi vrh oblikovan poput lava koji se sprema na skok.
Ruevine su odmah iza, taj vidik bih uvijek prepoznao. Za oca i sina
srueni grad imao je posebno znaenje. Tamo, unutar masivnih
kamenih zidova, Zouga i an Cheroot pronali su drevne kipove ptica
koje su ostavili davno iezli stanovnici. Usprkos oajno tekom stanju
u kojem su se nalazili zbog groznice i drugih potekoa duge
ekspedicije s rijeke Zambezi na sjeveru, Zouga je inzistirao da ponesu
jedan kameni kip. Mnogo godina kasnije red je doao i na Ralpha.
Voen dnevnikom svojeg oca, i preciznim opservacijama putem
4

sekstanta koje su se nalazile u dnevniku, Ralph se jo jednom probio

do naputene citadele. Iako su ga progonili granini impiji Lobengule,
kralja Matabelea, oskvrnuo je kraljev tabu na svetitu i odnio preostale
kipove. Tako su sva trojica bili dobro upoznati s tim ukletim
ruevinama i dok su promatrali daleka brda koja su oznaavala to
mjesto, utjeli su obuzeti sjeanjima. Jo uvijek se pitam tko su bili
ljudi koji su sagradili Zimbabwe, ree napokon Ralph. I to im se
dogodilo? U njegovom glasu uo se nekarakteristian sanjarski
prizvuk. Nije oekivao odgovor. Jesu li to bili rudari kraljice Shebe? Je
li to bio biblijski Ofir? Jesu li iskopano zlato nosili Solomonu? Moda
nikad neemo saznati, ree Zouga. Ali znamo da su cijenili zlato kao i
mi. Naao sam zlatne ipke i listie i zrnca u dvoritu Velikog
Zimbabwea, a unutar kruga od nekoliko milja od ovog mjesta Jan
Cheroot i ja istraivali smo okna koja su iskopali u zemlji, i pronali
smo odlomljeni komad poslagan u gomile spremne za mrvljenje.
Zouga pogleda malog Hotentota. Prepoznaje li neto od ovoga?
Tamno lice naboralo se poput suhe ljive dok je Jan Cheroot
razmiljao. Moda sa sljedeeg grebena, proguna on tuno, i trojka
nastavi sputanje u dolinu koja je izgledala isto kao i stotine drugih
koje su proli prethodnih tjedana. Ralph je bio desetak koraka ispred
ostalih, jaui u laganom kasu, izbjegavajui gusti divlje ebanovine.
Odjednom naglo ustane u sedlu, skine eir s glave i pone njime
mahati. Hura! povie on. Idemo! Zouga ugleda fluidni pokret boje
rastopljenog zlata na drugoj padini. Tri vraga! Ralphovo uzbuenje i
gnuanje jasno su se uli u njegovom glasu. Jan Cheroot, okreni ih
nalijevo! Tata, sprijei ih da prijeu ravninu! Ralph Ballantyne
zapovijedao je s lakoom, i dva starija mukarca prihvatili su to
normalno, ne pitajui se niti za trenutak zato bi trebali unititi
velianstvene ivotinje koje je Ralph istjerao iz gustia ebanovine.
Ralph je posjedovao dvije stotine kola, od kojih je svaka vuklo esnaest
volova. Kings Lynn, Zougino imanje, zajedno s posjedima koje je
Britanska junoafrika kompanija poklonila dobrovoljcima koji su
unitili gardu impija kralja Matabelea, pokrivalo je desetke tisua ara
koje su bile naseljene Matabeleinim krdima i rasplodnim bikovima
uvezenim s Dobre Nade i iz stare Engleske. I otac i sin bili su stoari,
a velike tete nanijeli su im opori lavova koji su naseljavali ovu lijepu
zemlju sjeverno od rijeka Limpopo i Shashi. Previe esto sluali su
svoje vrijedne i voljene ivotinje kako muu u agoniji u noi, da bi
ujutro pronali njihove rastrgane leine. Za obojicu, lavovi su bili
5

najgore tetoine, i bili su oduevljeni ovom rijetkom prilikom da ulove

opor po danu. Ralph izvue svoju Winchester puku iz konih korica
pod lijevim koljenom, natjeravi konja u punom galopu za velikim
utim makama. Lav je potrao prvi, pa ga je Ralph vidio samo na
trenutak. Lea su mu se pokretala valovitim kretnjama, a gusta tamna
griva vijorila je na vjetru, dok je tekim apama udarao o tlo. Starija
lavica krenula je odmah za njim. Bila je vitka i nosila oiljke iz tisuu
lovova. Ramena i lea su joj od starosti poprimili plavkastu boju.
Bjeala je u galopu. Meutim, mlada lavica, nenavikla na ljude, bila je
hrabra i znatieljna kao maka. Jo uvijek je imala mladenake pjege
na trbuhu boje zlata. Okrenula se na rubu gustia kako bi zareala na
konjanike. Ui su joj bile priljubljene uz lubanju, ruiasti jezik bio je
izbaen preko onjaka, a brkovi su joj bili bijeli i vrsti kao bodlje
bodljikavog praseta. Ralph spusti uzde na vrat svojeg konja, i ovaj se
istog trena zaustavi i umiri kako bi njegov jaha mogao pucati. Samo
je pokretima uiju odavao svoju uznemirenost. Ralph podigne puku i
opali, a rukohvat ga udari u rame. Lavica gromko zaurla kad joj se
metak zabio u rame i probio prema srcu. Skoi u vis i prevrne se u
zraku, urlajui u samrtnim grevima. Zatim padne i zakotrlja se na
leima, derui tlo ispruenim utim pandama. Na kraju se isprui u
zadnjem gru, a potom opusti i ugine. Ralph repetira puku i uhvati
uzde. Konj pojuri naprijed. S desne strane Zouga se uspinjao uz
padinu, nagnut prema naprijed u sedlu. U tom trenutku, druga lavica
izbije na otvoreno pred njime, jurei prema dubokoj ravnici, i Zouga
opali u punom galopu. Ralph vidje kako se podie praina ispod
trbuha ivotinje. Lijevo i nisko. Tata stari, pomisli Ralph podrugljivo i
naglo zaustavi konja. Prije no to je mogao pucati, Zouga ponovno
opali, i lavica padne i zakotrlja se poput ute lopte na kamenitom tlu,
pogoena u vrat iza uha. Pun pogodak! Ralph se nasmije od
uzbuenja i zabode pete pod rebra konju. Oni pojurie uz padinu bok
uz bok. Gdje je Jan Cheroot?, vikne Zouga, i kao odgovor do njih
dopre zvuk puane paljbe iz ume s lijeve strane. Oni okrenu konje u
tom smjeru. Moe li ga vidjeti?, dovikne Ralph. Grmlje pred njima
bilo je jo gue, pa su ih trnovite grane ibale dok su prolazili. Zau
se i drugi pucanj, i odmah potom zagluni, bijesni lavlji urlici
pomijeani s uasnutom vriskom Jana Cheroota. U nevolji je!,
nervozno dovikne Zouga kad su izjurili iz gustia na istinu. Pred
njima se otvori prizor travnate ravnice nad kojom su se nadvila visoka
stabla akacije ravnih kroanja, izrasla na rubovima grebena. Stotinjak
6

metara ispred njih Jan Cheroot bjeao je uz greben, gledajui preko

ramena. Izraz njegovog lica bio je uasnut, a oi su mu bile izbuljene
od straha. Izgubio je eir i puku, a udarcima po vratu i ramenima
tjerao je svojeg konja, iako je ivotinja ve galopirala divlje i
nekontrolirano. Lav je bio desetak koraka iza njih, ali sustizao ih je
svakim skokom toliko brzo da se inilo kao da konj stoji. Bok mu je bio
krvav, jer bio je pogoen u crijeva, ali rana nije onesposobila, pa ak
niti usporila zvijer. U stvari, samo ga je razbjesnila, tako da je njegova
rika zvuala poput grmljavine. Ralph je okrenuo svojeg konja kako bi
pokuao presresti malog Hotentota, i kako bi sebi omoguio da bolje
nacilja lava, ali u tom trenutku maka prekine svoj trk i skoi na
slabine konja. Dugim, zakrivljenim pandama razdere konju slabine,
ostavljajui duboke, paralelne rane, iz kojih krv poe trcati poput
grimiznog oblaka. Konj zanjiti i zamahne stranjim kopitima,
pogodivi lava u prsa, tako da se ovaj okrene i izgubi korak. Istog
trenutka pribere se i ponovno napadne, trei uz bok konju. Oi su mu
se utjele dok se pripremao skoiti na uspanienu ivotinju. Skoi,
Jan Cheroot!, vikne Ralph. Lav je bio preblizu da bi riskirao pucajui.
Skoi, proklet bio! Ali inilo se da ga Jan Cheroot ne uje. Drao se
bespomono za konjsku grivu, paraliziran od straha. Lav s lakoom
skoi u zrak i smjesti se na konjska lea poput goleme ute ptice,
pritisnuvi Jana Cheroota svojim masivnim, okrvavljenim tijelom. U
tom trenutku inilo se da su konj i jaha i lav propali u zemlju, i samo
je uskovitlani stup praine oznaavao mjesto na kojem su se nalazili.
Meutim, zagluni urlici razjarene ivotinje i uasnuti krikovi Jana
Cheroota postajali su sve glasniji dok je Ralph galopom jurio prema
mjestu na grebenu na kojem su nestali. S pukom u ruci, on oslobodi
noge iz stremena i iskoi iz sedla, koristei inerciju koja ga je tjerala
naprijed sve dok nije doao do ruba jame strmih rubova. Na dnu jame
leala su isprepletena tijela. Vrag me ubija!, vrisnuo je Jan Cheroot, i
Ralph ga ugleda prikljetenog pod tijelom konja. Konj je sigurno pri
padu slomio vrat, jer leao je beivotno, glave podvijene pod ramenom,
dok je lav derao truplo i sedlo, pokuavajui doi do Jana Cheroota.
Lezi mirno, dovikne mu Ralph. Daj mi priliku da naciljam!
Meutim, uo ga je i lav. Ostavio je konja i skoio na okomiti rub jame
lakoom make koja se penje na drvo, uz pomo sjajnih, miiavih
stranjih nogu. Njegove su blijedoute oi bile usredotoene na Ralpha
koji je stajao na rubu duboke jame. Ralph se spusti na jedno koljeno
kako bi se uvrstio za hitac i nacilja u iroka, zlatna prsa. Ralje su bile
7

irom razjapljene, a onjaci dugi kao ovjekov kaiprst i bijeli kao

obraena slonovaa. Zagluni zvuk iz dubine grla bio je usmjeren u
Ralphovo lice. Mogao je osjetiti lavlji zadah koji je smrdio na trulo
meso, a lavlja slina mu se zalijepila na obraze i elo. On opali, repetira
puku i opali jo jednom, tako brzo da se inilo da su pucnji spojeni.
Lav se zanese unatrag, uhvati se na trenutak za rub jame, a zatim
otkotrlja i padne na mrtvog konja. Na dnu jame vie nije bilo pokreta,
a tiina je bila intenzivnija od urlika koji su joj prethodili. Jan
Cheroot, jesi li dobro?, Ralph upita nervozno. Nije mogao vidjeti
malog Hotentota, jer ovaj je bio u potpunosti prekriven leinama konja
i lava. Jan Cheroot, uje li me? Do njega u odgovor dopre uplji,
zagrobni apat. Mrtvaci ne mogu uti gotovo je, napokon su sredili
starog Jana Cheroota. Izlazi od tamo, naredi Zouga Ballantyne,
priavi Ralphu. Nije vrijeme za izigravanje klauna, Jan Cheroot.
Ralph je spustio konopac Janu Cherootu, pa njih dvojica izvuku i
njega i sedlo s mrtvog konja iz jame. Rupa u koju je upao Jan Cheroot
bila je duboki, uski rov koji se protezao uz vrh grebena. Na nekim
mjestima bio je dubok i dvadeset stopa, ali nigdje nije bio iri od est
stopa. Uglavnom je bio zaguen puzavicama i grmovitim biljem, ali to
nije moglo prikriti injenicu da su ga iskopali ljudi. ila je bila
izloena uzdu ove linije, pretpostavljao je Zouga, dok su slijedili rub
starog rova, drevni rudari jednostavno su je iskopali i nisu se potrudili
da je zatrpaju. Kako su probijali ilu?, upita Ralph. Ovo je vrsta
stijena. Vjerojatno su na njoj loili vatre, a zatim ih gasili vodom.
Kontrakcije su razbile stijenu. Pa, ini se da su izvadili svako zrnce
rude i da nama nisu ostavili niti mrvicu. Zouga klimne. Vjerojatno
su najprije obradili ovaj dio, a kad je bio iscrpljen, krenuli su dublje
kako bi pronali novu ilu. Zouga se okrene Jan Cherootu i upita:
Prepoznaje li sada ovo mjesto, Jan Cheroot? Dok je Hotentot
oklijevao, on pokae niz padinu. Movara je tamo dolje u dolini, a
drvee tikovine... Da, da. Jan Cheroot pljesne rukama, a oi mu
zaiskre od oduevljenja. Na ovom si mjestu ubio onog slona ije su
kljove na ulazu u Kings Lynn. Drevno odlagalite je pred nama.
Zouga pouri naprijed. Pronaao je niski humak prekriven travom.
Spusti se na koljena kako bi proeprkao meu busenjem trave.
Pronae djelie bijelog eernog kvarca, prouavajui brzo svaki od
njih i odbacujui ga. Povremeno bi neke liznuo jezikom i podizao ih na
svjetlo kako bi vidio odsjaj metala, ali bi se potom namrtio i
razoarano vrtio glavom. Napokon ustane i obrie ruke o hlae. To je
8

kvare, ali drevni rudari vjerojatno su proeljali ovo odlagalite. Morat

emo pronai stara okna ako elimo pronai vidljivo zlato u rudai. S
vrha drevnog odlagalita Zouga se brzo orijentirao. Leina slona pala
je tamo negdje, pokae on, a u potvrdu toga Jan Cheroot pretrai
travu i podigne veliku bedrenu kost, suhu i bijelu poput krede, koja se
nakon trideset godina poinjala raspadati. To je bio otac svih
slonova, ree Jan Cheroot gorljivo. Nikad mu vie nee biti ravna. On
nas je doveo na ovo mjesto. Kad si ga ustrijelio, pao je ovdje da nam ga
oznai. Zouga se okrene i ponovno pokae rukom. Drevno okno u
kojem smo sahranili Matthewa bilo bi tamo. Ralph se sjeao lova na
slonove koji je njegov otac opisao u svojoj proslavljenoj knjizi Loveva
odiseja. Crni nosa nije ustuknuo pred juriom velikog slona, ve je
izdrao i dodao Zougi drugu puku, rtvujui svoj ivot za ivot svojeg
gospodara. Ralph je shvaao i utio dok se Zouga spustio na jedno
koljeno pored hrpe kamenja koja je oznaavala nosaev grob. Minutu
kasnije, Zouga ustane i otrese prainu s koljena, pa jednostavno ree:
Bio je dobar ovjek. Dobar, ali glup, sloi se Jan Cheroot. Mudar
ovjek bi pobjegao A mudar ovjek bi izabrao i bolji grob, promrmlja
Ralph. Nalazi se u sredini zlatne ile. Morat emo ga iskopati. Zouga
se namrti. Ostavite ga. Du grebena postoje i druga okna. On se
okrene, a ostali su ga slijedili. Stotinu metara dalje Zouga se opet
zaustavi. Ovdje!, vikne zadovoljno. Drugo okno bilo ih je ukupno
etiri. I ovaj otvor bio je napunjen kamenjem. Ralph skine svoju
jaknu, nasloni puku na najblie drvo i spusti se u plitku udubinu.
Sagne se nad uskim zatrpanim prolazom. Otvorit u ga. Radili su
pola sata, uklanjajui gromade uz pomo grane drveta koju su koristili
kao polugu, i pomicali ih sa strane sve dok nisu oslobodili etvrtasti
ulaz u okno. Bio je uzak, tako uzak da bi se kroz njega moglo provui
jedino dijete. Oni kleknu i pogledaju u nutra. Nisu mogli odrediti
koliko je dubok, jer unutranjost je bila potpuno mrana. Smrdjelo je
po vlazi, po gljivicama i imiima, i po trulei. Ralph i Zouga gledali
su otvor istodobno fascinirani i uasnuti. Kau da su drevni narodi
koristili djecu-robove ili zarobljene Bumane da rade za njih,
promrmlja Zouga. Moramo znati je li ila tamo dolje, proapta Ralph.
Ali niti jedan odrasli ovjek..., on zastane. Uslijedio je jo jedan
trenutak zamiljene tiine. Zouga i Ralph se pogledaju i nasmijee, i
zajedno okrenu glave prema Janu Cherootu. Nikad!, ree mali
Hotentot vatreno. Ja sam bolesni starac. Nikad! Morat ete me prvo
ubiti! Ralph je pronaao komadi svijee u svojoj torbi na sedlu, dok
9

je Zouga brzo povezivao tri komada ueta koje su koristili za vezivanje

konja. Jan Cheroot je gledao njihove pripreme poput osuenika koji
gleda izradu vjeala. Dvadeset i devet godina, od dana kad sam
roen, pria mi o svojoj hrabrosti i smjelosti, podsjeti ga Ralph,
poloivi ruku oko ramena Jana Cheroota. Njeno ga je poveo prema
oknu. Moda sam malo pretjerao, prizna Jan Cheroot dok mu je
Zouga vezivao konopac ispod pazuha i privrivao vreu sa sedla oko
njegovog malog struka. Ti, koji si se borio s divljim ljudima i lovio
slonove i lavove ega se moe bojati u ovoj maloj rupi? Nekoliko
zmija, malo tame, duhovi mrtvih ljudi to je sve. Moda sam i puno
pretjerao, proapta Jan Cheroot promuklo. Ti nisi kukavica. Ili, jesi,
Jan Cheroot? Da, klimne Jan Cheroot gorljivo. Upravo to je ono to
ja jesam, a ovo nije mjesto za kukavice. Ralph ga povue, dok se
borio poput soma ulovljenog na udicu, s lakoom ga podigne i spusti u
okno. Njegovi su se prosvjedi postupno udaljavali dok ga je Ralph
sputao sve dublje. Ralph je mjerio konopac rasponom svojih
rairenih ruku. Ako je njegov raspon bio est stopa, malog Hotentota
spustio je oko ezdeset stopa prije no to se konopac opustio. Jan
Cheroot!, Zouga vikne u okno. Mala peina. Glas Jana Cheroota bio
je priguen i izmijenjen zbog odjeka. Jedva stojim uspravno. ila je
crna od ae. To potjee od vatra za kuhanje. Vjerojatno su tamo
dolje drali robove, pogaao je Zouga, koji nisu vidjeli svjetlost dana
sve do svoje smrti. Zatim podigne glas: to jo? Konopci pleteni od
trave, i kante, kone kante kakve smo koristili pri iskopavanju
dijamanata u New Rushu... Jan Cheroot prekine govor uzvikom.
Raspadaju se kad ih dodirnem, pretvaraju se u prainu. Mogli su uti
prigueni kaalj i kihanje Jana Cheroota u praini koju je podigao.
Glas mu je zvuao nazalno kad je nastavio: eljezno orue, neto kao
dlijeto, a kad je opet progovorio, glas mu je drhtao. Za ime velike
zmije, ovdje su mrtvaci, kosti mrtvaca. Vraam se gore izvucite me!
Gledajui u usko okno, Ralph je mogao vidjeti drhtavu svjetlost svijee
na dnu. Jan Cheroot, ima li tamo neki tunel koji vodi iz peine?
Izvucite me. Moe li vidjeti tunel? Da, hoete li me sada izvui?
Ne, dok ne doe do kraja tunela. Jesi li poludio? Morao bih puziti
na rukama i nogama. Ponesi sa sobom neko eljezno orue, da
odlomi komad Ne. Dosta je bilo. Ne idem dalje, mrtvaci uvaju ovo
mjesto. Dobro, vikne Ralph u okno, onda u ti dobaciti i drugi kraj
ueta. Ne bi valjda to uinio! Nakon toga zatrpat u ulaz
kamenjem. Idem. Glas Jana Cheroota imao je prizvuk oaja, i
10

konopac ponovno krene u dubinu, poput zmije koja pue u svoje

gnijezdo. Ralph i Zouga sjeli su pored okna, izmjenjujui svoju
posljednju cigaru i ekajui nestrpljivo. Kad su napustili ovo okno,
vjerojatno su zatvorili robove u oknu. Robovi su bili vrijedni, pa je to
dokaz da su jo uvijek obraivali ilu i da su napustili ovo mjesto u
urbi. Zouga zastane, pa nakrivi glavu oslukujui. Zatim zadovoljno
ree Ah!. Iz dubina zemlje do njih dopre udaljeni zveket metala o
stijenu. Jan Cheroot je doao do radilita. Meutim, prolo je jo
dosta vremena prije no to su ugledali nemirnu svjetlost svijee na dnu
okna i zauli preklinjanje Jana Cheroota. Molim vas, gospodaru
Ralphe, uinio sam to. Hoete li me sada izvui, molim vas? Ralph
stane s obje strane okna i povue konopac. Miii njegovih ruku grili
su se i oputali pod rukavima njegove tanke pamune koulje dok je
bez stanke izvlaio Hotentota i njegov teret na povrinu. Kad je zavrio,
disanje mu je jo uvijek bilo smireno, a na licu mu nije bilo niti kapi
znoja. Pa, Jan Cheroot, to si pronaao? Jan Cheroot je bio potpuno
prekriven slojem fine, blijede praine kroz koju su kapi znoja napravile
blatne puteljke. Smrdio je po izmetu imia guanu i po gljivama iz
naputenih peina. Rukama koje su se jo tresle od straha i napora,
otvorio je dep na vrei sa sedla oko struka. Ovo sam pronaao,
grakne on, i Zouga primi od njega komad tvrde rudae. Imala je
kristalnu strukturu koja je svjetlucala poput leda. Bila je posuta
plavom nijansom i izbrazdana sitnim pukotinama, od kojih su se neke
produbile pod udarcima eljeznog dlijeta kojim je Jan Cheroot odlomio
kamen. Meutim, razbijene komade sjajnog kvarca na okupu je drala
tvar koja je ispunjavala svaku pukotinu u rudai. To vezivno sredstvo
bio je tanki sloj sjajnog metala koji je svjetlucao na suncu kad ga je
Zouga ovlaio vrhom jezika. Boga mu, Ralph, pogledaj ovo! Ralph
uzme komad iz oeve ruke s pobonou vjernika koji prima
sakrament. Zlato!, proapta on, gledajui svjetlucanje, taj zanosni
uti osmijeh koji je opinjavao ljude gotovo od vremena otkad su mogli
stajati na stranjim nogama. Zlato!, ponovi Ralph. Da bi pronali
ovaj sjaj dragocjenog metala, otac i sin radili su najvei dio svojih
ivota, jahali su dalekim stazama, i vodili mnoge krvave bitke u
drutvu drugih tragaa, sudjelujui u unitenju jedne ponosne nacije i
lovu na njezinog kralja sve do njegove smrti. Pod vodstvom bolesnog
ovjeka s proirenim, bolesnim srcem i grandioznim snovima, osvojili
su veliku zemlju koja je sada nosila ime tog diva, Rodeziju, i natjerali
su zemlju da preda svoja bogatstva, jedno po jedno. Oteli su njezine
11

iroke, bogate panjake i prelijepe planinske lance, ume i stada, kao i

legije vrstih crnih ljudi koji su za mali novac davali radnu snagu koja
je skupljala golemu etvu. I sada su napokon u rukama imali i najvee
blago. Zlato!, ree Ralph po trei put. Zabili su svoje klinove uzdu
grebena nakon to su ih odsjekli s drvea akacije, i zabili ih u tvrdu
zemlju plosnatom stranom sjeiva. Zatim su podigli hrpe kamenja da
bi oznaili lokacije svih nalazita. Prema ugovoru iz Fort Victorije, koji
su njih obojica potpisali kad su se ukljuili u dobrovoljce koji su
krenuli protiv Lobengulinih impija, svakome je pripadalo deset
nalazita zlata. Ovo nije vrijedilo za Jana Cheroota. Usprkos injenici
da je jahao u Matabelinu zemlju s Jamesonovom leteom druinom i
ubijao Matabeline amadode na rijeci Shangani i na gazu Bembesi s
jednakim zadovoljstvom kao i njegovi gospodari, nije imao pravo na dio
osvojenog blaga, jer nije bio bijelac. Pored plijena na koji su Zouga i
Ralph imali pravo prema ugovoru iz Victorije, obojica su otkupili prava
na nalazita od raskalaenih i rastronih Jamesonovih vojnika, od
kojih se neki svoj dio prodali za cijenu boce whiskeyja. Na taj nain
njih dvojica mogli su oznaiti kao svoju imovinu cijeli greben i najvei
dio dolina s obje strane grebena. Bio je to teak posao, ali morali su
pouriti, jer bilo je i drugih tragaa, od kojih je jedan moda slijedio
njihov trag. Radili su i kroz najveu podnevnu egu pa sve do veeri,
dok ih iscrpljenost nije natjerala da ispuste sjekire i zaspu na mjestu
na kojem su se zatekli. etvrte veeri mogli su se napokon zaustaviti,
zadovoljni time to su za sebe osigurali cijeli greben. Meu njihovim
klinovima nije bilo razmaka u koji bi mogao uskoiti drugi traga.
Jan Cheroot, imamo jo samo jednu bocu whiskeyja, zastenje Zouga
isteui bolna ramena, ali veeras u ti dozvoliti da dobije svoj dio.
Zabavljali su se gledajui preciznost s kojom je Jan Cheroot ulio i
posljednju kap koja mu je pripadala u svoju alicu. Pritom je potpuno
ignorirao liniju na dnu koja je oznaavala njegovu dnevnu koliinu
groga, a kad je alica bila puna, nije vjerovao u mirnou vlastite ruke,
ve je prve gutljaje ispio oslonjen na sve etiri poput psa. Ralph je uzeo
bocu i sa aljenjem prouavao ostatke tekuine prije no to ih je ulio
svojem ocu i sebi. Za rudnik Harkness, nazdravi Zouga. Zato si ga
nazvao tako?, upita Ralph kad je spustio alicu i nadlanicom obrisao
brkove. Stari Tom Harkness dao mi je mapu koja nas je dovela
ovamo, odgovori Zouga. Mogli smo pronai i bolje ime. Moda, ali
ja elim ovo. Zlato e biti jednako sjajno, pretpostavljam, odustane
Ralph i oprezno ukloni bocu whiskeyja izvan dosega malog Hotentota,
12

koji je ve ispraznio svoju alicu. Drago mi je da opet neto radimo

zajedno, tata. Ralph se zadovoljno nasloni na svoje sedlo. Da, sloi
se Zouga tiho. Predugo je prolo otkad smo zajedno radili u rudniku
dijamanta u New Rushu. Znam pravog ovjeka da pone s radovima
za nas. On je majstor, najbolji na zlatnim poljima Witwatersranda.
Svojim kolima dopremit u strojeve prije nego to prestanu kie. Dio
njihovog dogovora bilo je i to da e Ralph osigurati ljude, strojeve i
novac da pokrene rudnik Harkness kad ga Zouga dovede do njega.
Ralph je bio bogat. Neki su priali da je ve milijuna, iako je Zouga
znao da je to malo vjerojatno. Ipak, Zouga se sjeao da je Ralph
osigurao prijevoz i prehranu za ljude koji su ili u Mashonaland i za
ekspediciju protiv Lobengule u Matabeleland, i da je za to dobio goleme
iznose od Britanske junoafrike kompanije gosp. Rhodesa, ne u
gotovini, ve u dionicama kompanije. Kao i Zouga, meetario je
kupujui originalne darovnice zemlje od skitnica koji su sainjavali
glavninu snaga i plaao im je whiskeyjem koji je prevozio u svojim
kolima. Ralphova Rodezijska kompanija posjedovala je vie zemlje i od
samoga Zouge. Ralph je meetario i s dionicama Britanske
junoafrike kompanije. U tim opojnim danima kad je kolona tek stigla
u Fort Salisbury, prodao je dionice koje mu je gosp. Rhodes izdao za
jednu funtu po cijeni od tri funte i petnaest ilinga na londonskom
tritu dionica. Zatim, kad su se nade i optimizam pionira osuili na
jalovoj rudai Mashonalanda, a Rhodes i Jameson tajno planirali svoj
rat protiv kralja Matabelea, Ralph je otkupio dionice Britanske
junoafrike kompanije za osam ilinga. Nakon toga prodao ih je po
osam funta kad je kolona ujahala meu zapaljene ruevine
Lobengulina kraala kod GuBulawaya, a Kompanija pridodala cijelo
kraljevstvo monarha Matabelea svojoj imovini. Sada, dok je sluao
svojeg sina kako govori sa zaraznom energijom i karizmom koju ak
niti teki dani i noi fizikog rada na nalazitima nisu mogli otupjeti,
Zouga je razmiljao o tome kako je Ralph poloio telegrafske linije od
Kimberleya do Fort Salisburyja, kako njegovi graevinski timovi u
ovom trenutku polau tranice kroz tu istu divljinu prema Bulawayu,
da njegovih dvjesto kola nose namirnice u vie od stotinu Ralphovih
trgovina rasprenih po Bechuanalandu i Matabelelandu i
Mashonalandu, i da je od danas Ralph suvlasnik zlatnog rudnika koji
je obeavao da e biti jednako bogat kao bilo koji rudnik slavnog
Witwatersranda. Zouga se nasmijeio dok je sluao kako Ralph govori
u varljivom svjetlu logorske vatre, i iznenada pomislio: Prokletstvo,
13

moda su ipak u pravu tenac je moda ve postao milijuna. Njegov

ponos bio je pomijean sa zaviu. Zouga je radio i sanjario mnogo
prije no to je Ralph roen, rtvovao se i podnosio tekoe od kojih je
jo uvijek drhtao kad bi ih se prisjetio, i sve to za mnogo manju
nagradu. Pored ove nove ile, sve to je imao nakon cijelog ivota
napornog rada bio je Kings Lynn i Louise. Tada se nasmijei. S te dvije
svojine bio je bogatiji no to e gosp. Rhodes ikada biti. Zouga
uzdahne i namjesti eir preko oiju, i mislei na Louise otplovi u san,
dok je s druge strane vatre Ralph jo uvijek tiho govorio, vie sebi nego
svojem ocu, stvarajui nove vizije bogatstva i moi.
Do kola su imali puna dva dana jahanja. Bili su jo pola milje udaljeni
od logora kad su ih opazili, i radosna rijeka slugu, djece, ena i pasa
istrala je da ih pozdravi. Ralph podbode konja i sagne se u sedlu
kako bi pokupio Cathy, i to tako silovito da joj je kosa pokrila lice.
Vrisnula je, ali on je uutka poljupcem u usta, i ljubio ju je bez stida
dok je mali Jonathan nestrpljivo plesao oko konja viui: I mene!
Podigni i mene, tata! Kad je napokon prekinuo poljubac, Ralph je jo
vre zagrli. Njegovi tamni brkovi bockali su joj uho dok joj je aptao:
im uemo u ator, Cathy, ljubavi, isprobat emo tvoj novi madrac.
Ona pocrveni i pokua ga pljusnuti, ali udarac je bio lagan i njean.
Ralph se nasmijei, sagne se i podigne Jonathana za ruku, pa ga
spusti na lea konja iza sedla. Djeak obgrli rukama Ralphov struk i
upita visokim, piskutavim glasom: Jesi li pronaao zlato, tata?
Tonu. Jesi li upucao kojeg lava? Stotinu. Jesi li ubio kojeg
Matabelea? Sezona lova je gotova, nasmije se Ralph i provue ruku
kroz tamne uvojke sinovljeve kose, ali Cathy ga brzo ukori. Kakva
runa pitanja postavlja ocu, ti krvoedni mali pogane! Louise je
sporije slijedila mladu enu i dijete, koraajui lagano i spretno kroz
gustu prainu kolskog puta. Njezina kosa bila je zaeljana unatrag sa
ela i prostirala joj se niz lea sve do struka u debeloj pletenici.
Naglaavala je visoke lukove njezinih jagodica. Njezine oi opet su
promijenile boju. Zougu su uvijek opinjavale promjene njezinih
raspoloenja koje su se odraavale u tim velikim oima. Sada su bile
svjetlije, meke plave boje, boje sree. Prila je konju i zastala, i Zouga
sie s konja i skine eir s glave, ozbiljno je prouavajui prije no to je
progovorio. ak i u tako kratkom vremenu zaboravio sam koliko si
istinski prelijepa, ree on. Vrijeme nije bilo kratko, suprotstavi mu
se ona. Svaki sat koji provedem razdvojena od tebe dug je kao
vjenost. Logor je bio dobro ureen, jer to je bio Ralphov i Cathyin
14

dom. Nisu imali drugi poput nomada, selili su se tamo gdje je najbolja
zarada. Pod visokim divljim smokvama, na obali rijeke iznad gaza,
nalazilo se etvero kola. atori su bili nainjeni od snijeno-bijelog
platna, a jedan od njih, malo odvojen, sluio je za pranje. Imao je kadu
od galvaniziranog eljeza u kojoj se ovjek mogao rastegnuti u punoj
duini. Tamo je bio i sluga, ija je jedina dunost bila da pazi na
spremnik od etrdeset galona na vatri iza atora i da danonono
osigurava neograniene koliine tople vode. Drugi, manji ator
sadravao je nunik iju je sjedalicu Cathy sama obojila i ukrasila
likovima Kupida i rua. Pored nunika postavila je krajnji simbol
luksuza, mirisne listove obojenog papira u kutiji od sandalovine. Na
svakom krevetu nalazio se madrac od konjske dlake, a bili su tamo i
udobni platneni stolci, kao i dugi stol za kojim su ruali u atoru
otvorenog krila to je sluio kao blagovaonica. Bili su tamo platneni
hladionici za boce ampanjca i limunade, kutije s hranom zatiene
mreama protiv insekata, i trideset slugu. Sluge su cijepali drva i loili
vatre, prali i glaali tako da su ene mogle mijenjati odjeu svakog
dana, namjetali krevete i uklanjali svaki pali list sa zemlje meu
atorima, polijevali zemlju vodom tako da se slijegala praina; jedan je
sluga iskljuivo brinuo o mladom gospodinu Jonathanu, hranio ga i
kupao i nosio na ramenima ili pjevao kad bi postao nemiran. Sluge su
kuhali i posluivali hranu, palili svjetiljke i uklanjali muhe iz atora
kad bi pala no, a jedan je ak praznio kantu iz nunika kad god bi
zazvonilo malo zvonce. Ralph je ujahao kroz vrata visoke ograde od
trnja koja je okruivala cijeli logor kako bi ga titila od nonih posjeta
opora lavova. Cathy je jo uvijek bila na sedlu pred njim, a njegov sin
sjedio je iza njega. Zadovoljno se osvrnuo oko sebe gledajui logor, i
stegnuo Cathyin struk. Boga mi, dobro je biti kod kue! Vrua kupka
me eka, a ti mi moe istrljati lea, Katie. On zastane, pa iznenaeno
vikne. Prokletstvo, eno! Mogla si me upozoriti! Nisi mi dao priliku,
usprotivi se ona. Na kraju kolone poredanih kola nalazila se zatvorena
koija, vozilo s prozorima koji su imali zastore kao zatitu od sunca.
Koija je bila obojena u zelenu boju koja se nazirala ispod praine i
osuenog blata s tekog putovanja. Vrata su bila ukraena zlatnim
listiima, kao i visoki kotai. Unutranjost je bila presvuena u sjajnu
zelenu kou sa zlatnim ukrasima na zastorima. Koni i limeni
prtljanici bili su privreni na krov. Iza koije, u Ralphovom kraalu,
velike bijele mule, usklaene po boji i veliini, pasle su svjeu travu
koju su Ralphovi sluge pokosili uz obalu rijeke. Kako nas je on
15

pronaao?, upita Ralph, sputajui Cathy na tlo. Nije morao pitati tko
je posjetitelj, jer njegovo je vozilo bilo slavno preko cijelog kontinenta.
Ulogoreni smo samo jednu milju od glavne ceste na jugu, ree Cathy
vragoljasto. Teko nas je mogao promaiti. A ini se da sa sobom
ima i cijelu svoju bandu, promrmlja Ralph. S bijelim mulama u kraalu
nalazila su se i dva tuceta punokrvnih konja. Svi kraljevi konji i svi
kraljevi ljudi, sloi se Cathy, a u tom trenutku Zouga urno proe
kroz vrata, dok mu se Louise drala za ruku. Bio je jednako uzbuen
zbog svojeg posjetitelja koliko je Ralph bio nadraen. Louise mi kae
da je prekinuo svoje putovanje iskljuivo zato jer eli razgovarati sa
mnom. Onda bi bilo bolje da ga ne ostavlja da eka, tata, cinino
se naceri Ralph. Bilo je udno kako su svi ljudi, ak i major Zouga
Ballantyne koji se drao na udaljenosti i imao hladnu glavu, padali pod
utjecaj arolije koju je tkao njihov posjetitelj. Ralph se ponosio time to
je jedini bio u stanju da joj odoli, iako je ponekad to zahtijevalo svjesni
napor. Zouga je brzo koraao niz red kola prema unutranjoj ogradi,
dok se Louise trudila odrati korak s njim. Ralph je namjerno
odugovlaio, divei se sjajnim ivotinjama koje je Jonathan modelirao
od rijene gline, i s kojima je sada paradirao traei odobravanje.
Prekrasni nilski konji, Jon-Jon! Nije nilski konj? A, vidim, rogovi su
otpali, zar ne? Dobro, onda, to su najljepi i najdeblji kudui bez rogova
koje sam ikada vidio. Cathy ga napokon povue za ruku. Zna da eli
razgovarati i s tobom, Ralph, ree ona, i Ralph podigne Jonathana na
rame pa uhvati Cathy drugom rukom, jer je znao da e takva
demonstracija kune oputenosti iznervirati ovjeka kojem su poli u
susret. Krenuli su u unutranji ograeni prostor logora. Platnena krila
atora za objede bila su podignuta kako bi propustila prohladni
poslijepodnevni povjetarac. est ljudi sjedilo je za dugim stolom. U
centru grupe nalazio se veliki lik, odjeven u jaknu zakopanu do grla,
koja mu je loe pristajala, a koja je bila nainjena od skupocjene
engleske tkanine. vor njegove kravate bio je oputen, a boje koleda
Oriel bile su prekrivene prainom s dugog puta iz dijamantnog grada
Kimberleya. ak je i Ralph, iji su osjeaji za ovog neobinog diva bili
dvojaki, bio okiran promjenama koje je nekoliko kratkih godina
nainilo na njemu. Mesnati obrazi kao da su se opustili na njegovom
licu, a boja mu je bila intenzivna i nezdrava. Imao je jedva etrdeset
godina, ali njegovi brkovi i zalisci promijenili su boju iz plave u
srebrenu. Izgledao je petnaest godina stariji. Samo su svijetloplave oi
sauvale svoju snagu i mistini vizionarski sjaj. Pa, kako si, Ralphe?
16

Glas mu je bio visok i ist, i kao da nije pripadao tako velikom tijelu.
Dobar dan, gosp. Rhodes, odgovori Ralph, i protiv vlastite volje spusti
sina s ramena na tlo. Istog trenutka dijete odjuri. Kako napreduje
moja eljeznica, dok vi tamo uivate? Prije rokova i s manjim
budetom, suprotstavi se Ralph slabo prikrivenom prijekoru. S
naporom otrgne pogled s tih hipnotikih plavih oiju i pogleda ljude
koji su sjedili pored gosp. Rhodesa. S njegove desne strane sjedio je
ovjek koji je bio sjena ovom divu, mali, uskih ramena i uredno
odjeven kao to je njegov gospodar bio neuredan. Imao je izgled
kolskog ravnatelja, i paperjastu kosu koja je nestajala, no njegove su
otre i prodorne oi zasjenjivale ostatak izgleda. Jameson, Ralph mu
hladno klimne glavom, ne koristei niti titulu doktora Leandera Starra
Jamesona, niti prijateljski nadimak Doktor Jim. Mladi Ballantyne,
Jameson lagano naglasi rijei, dajui im pomalo prijezirni ton. Od
samog poetka njihovo neprijateljstvo bilo je obostrano i instinktivno.
S Rhodesove lijeve strane ustane mlai ovjek uspravnih lea i irokih
ramena, s otvorenim, privlanim licem i prijateljskim osmijehom koji je
pokazivao pravilne, bijele zube. Bok, Ralphe. Njegov stisak ruke bio
je vrst i suh, a njegov naglasak iz Kentuckyja lagan i ugodan. Harry,
ovog jutra sam te spominjao, Ralphovo zadovoljstvo bilo je oito. On
pogleda Zougu. Tata, ovo je Harry Mellow, najbolji rudarski inenjer u
Africi. Zouga klimne glavom. Upoznali smo se. Otac i sin pogledaju
se s razumijevanjem. Ovaj mladi Amerikanac bio je ovjek kojeg je
Ralph izabrao da razvija i vodi rudnik Harkness. Ralphu nije mnogo
znailo to to je Harry Mellow, poput mnogih drugih bistrih mladia s
potencijalom, ve radio za Cecila Johna Rhodesa. Ralph je namjeravao
pronai mamac kojim bi ga mogao namamiti. Moramo razgovarati
kasnije, Harry, promrmlja, i okrene se prema drugom mladiu koji je
sjedio za stolom. Jordane, usklikne. Boga mu, drago mi je da te
vidim! Dva brata se zagrle. Ralph nije pokuavao prikriti svoje
osjeaje, ali Jordana su svi voljeli. Voljeli su ga ne samo zbog njegove
ljepote i dobre naravi, ve i zbog mnogih talenata i topline i brige koju
je irio na sve oko sebe. O, Ralphe, ima tako mnogo toga to te elim
pitati, i to ti elim rei. Jordanovo oduevljenje bilo je jednako snano
kao i Ralphovo. Kasnije, Jordane, gosp. Rhodes ih prekine. Nije volio
da ga prekidaju, i mahnuo je Jordanu da sjedne. Jordan ga odmah
poslua. On je bio privatni tajnik gosp. Rhodesa od svoje devetnaeste
godine, a potpuna poslunost gospodaru do sada mu je postala dijelom
naravi. Rhodes pogleda Cathy i Louise. Moje dame, siguran sam da
17

e vam nai razgovori biti naporni, i da imate hitnijih poslova koje

trebate obaviti. Cathy pogleda svojeg supruga, i vidje kako raste
Ralphovo nezadovoljstvo zbog nepristojne izravnosti kojom je gosp.
Rhodes preuzeo vlast nad njegovim logorom i svim njegovim iteljima.
Cathy mu stisne aku kako bi ga smirila, i osjeti kako se Ralph pomalo
oputa. ak je i Ralphov prkos imao granica. On moda nije bio
zaposlenik gosp. Rhodesa, ali ugovor o eljeznici i stotinu prijevoznih
ruta ovisili su o tom ovjeku. Zatim Cathy pogleda Louise, i vidje da je
i ona povrijeena ovakvim postupkom. U oima joj je svjetlucala plava
iskra, a lice joj se zaarilo pod pjegicama, ali glas joj je bio miran i
hladan kad je odgovorila u Cathyno i svoje ime: Naravno da ste u
pravu, gosp. Rhodes. Ispriajte nas. Bilo je dobro poznato da se gosp.
Rhodes osjea neugodno u prisutnosti ena. Nije imao enskih
slukinja, nije dozvoljavao da slika ili kip ene ukraava njegov
ljetnikovac u Groote Schuuru na Rtu Dobre Nade, nije ak niti elio
zapoljavati oenjene ljude kao svoje blie suradnike, i odmah je
otputao ak i najblie ljude koji bi poduzeli neoprostivi korak u
branu zajednicu. Ne moe plesati prema enskim hirovima i sluiti
meni u isto vrijeme, bilo je njegovo objanjenje kad bi otputao
prijestupnika. Rhodes pozove Ralpha k sebi. Sjedni ovdje, gdje te
mogu vidjeti, zapovjedi, i odmah potom okrene se prema Zougi i poe
ga ispitivati. Pitanja su mu bila otra poput udarca biem, ali panja s
kojom je sluao odgovore bila je dokaz visokog miljenja koje je imao o
Zougi Ballantyneu. Njihovo poznanstvo bilo je dugogodinje, jo od
ranih dana vaenja dijamanata kod Colesberg kopjea koji je poslije
preimenovan u Kimberley prema kolonijalnom tajniku koji ga je
prihvatio meu dominione Njezinog Velianstva. Tijekom tih radova
Zouga je neko radio na nalazitima koja su iznjedrila slavni
Ballantyne dijamant, ali sada je Rhodes posjedovao ta nalazita, kao
to je polagao i prava na sva druga nalazita na tim poljima. Od tada,
Rhodes je zaposlio Zougu kao osobnog izaslanika u kraalu Lobengule,
kralja Matabelea, jer je odlino govorio njihov jezik. Kad je doktor
Jameson poveo svoj letei odred u onom brzom i pobjedonosnom
udaru protiv kralja, Zouga je jahao s njim kao jedan od njegovih
asnika i prvi je uao u zapaljeni kraal GuBulawayo nakon to je kralj
pobjegao. Nakon Lobenguline smrti, Rhodes je postavio Zougu na
poloaj uvara neprijateljskog vlasnitva, a Zouga je bio odgovoran za
prikupljanje zarobljenih krda Matabeleine stoke i njihovu
preraspodjelu u kompaniji i meu Jamesonovim dobrovoljcima kao
18

ratni plijen. Kad je Zouga zavrio taj zadatak, Robyn ga je htio

postaviti na mjesto glavnog domorodakog namjesnika, da bi se bavio
indunama Matabelea, ali Zouga se htio povui na Kings Lynn sa
svojom novom nevjestom, a posao je prepustio generalu Mungu St
Johnu. Meutim, Zouga je jo uvijek bio lan odbora Britanske
junoafrike kompanije, i Rhodes mu je vjerovao vie nego veini
drugih ljudi. Matabeleland proivljava eksplozivni razvoj, gosp.
Rhodes, izvjetavao je Zouga. Vidjet ete da je Bulawayo ve gotovo
prerastao u grad, s vlastitom kolom i bolnicom. U Matabelelandu ivi
ve vie od est stotina bijelih ena i djece, to je siguran pokazatelj da
su naseljenici napokon odluili ostati tamo. Sve zemljine darovnice su
podijeljene, a mnoge farme ve se obrauju. Rasplodna stoka s Rta
dobro se prilagodila lokalnim uvjetima i uspjeno se sparila sa
zarobljenom stokom Matabelea. to je s mineralima, Ballantyne?
Registrirano je vie od deset tisua nalazita, a ja sam vidio neke vrlo
bogate komade rudae. Zouga zastane na trenutak, pogleda Ralpha, a
kad je ovaj klimnuo, ponovno se okrene Rhodesu. Tijekom posljednjih
nekoliko dana moj sin i ja pronali smo i oznaili drevne rudnike na
koje sam naiao ezdesetih godina. Rudnik Harkness, klimne
Rhodes, a ak je i Ralph bio impresioniran snagom njegovog uma.
Sjeam se tvojeg originalnog opisa u Lovevoj odiseji. Jesi li pregledao
ilu? Umjesto odgovora, Zouga postavi tucet komada kvarca na stol
pred njima, i sirovo zlato zasvjetluca tako da su se ljudi oko stola
fascinirano pribliili. Gosp. Rhodes okrenuo je jedan komad u svojim
velikim akama prije nego to ga je predao amerikom inenjeru.
Kako vam se ini ovo, Harry? Harry tiho zazvidi. Mogli bi biti i
pedeset unca na tonu. Moda i prebogato, kao Nome i Klondike.
Amerikanac pogleda Ralpha. Koliko je ila debela? Koliko iroka?
Ralph zavrti glavom. Ne znam, iskop je preuzak da bi se vidjelo. To
je, naravno, kvarc, a ne mijeana ila kakvu imamo na
Witwatersrandu, promrmlja Harry Mellow. Mijeana ila dobila je ime
po mjeavini karamele, badema i oraha na koju je podsjeala. Bila je
sastavljena od debelih sedimentarnih slojeva drevnih zatrpanih jezera.
Nije bila tako bogata zlatom kao ovaj komad kvarca, ali bila je irine
vie stopa i protezala se preko one povrine koju su nekada pokrivala
iroka jezera. Bilo je to nalazite koje se moglo crpiti stotinu godina a
da se ne iscrpi do kraja. Prebogato je, ponovi Harry Mellow, gladei
komad kvarca. Ne vjerujem da e ila biti deblja od nekoliko
centimetara. Ali, to ako nije tako? upita Rhodes otro. Amerikanac
19

se tiho nasmijei. Tada neete kontrolirati samo gotovo sve dijamante

na svijetu, gosp. Rhodes, nego i veinu zlata. Njegove su rijei Ralphu
bile otar podsjetnik na to da je Britanska junoafrika kompanija
posjedovala pravo na pedeset posto sveg zlata iskopanog u
Matabelelandu, i on osjeti kako mu se osjeaj nezadovoljstva vraa
punom snagom. Rhodes i njegova sveprisutna Kompanija bili su poput
goleme hobotnice koja je guila sav trud i bogatstva svih drugih ljudi.
Hoete li dozvoliti Harryju da otputuje sa mnom na nekoliko dana,
gosp. Rhodes, kako bi mogao ispitati nalazite? Ralphovo
nezadovoljstvo zaotrilo je ton njegovog zahtjeva, tako da se Rhodesova
velika, upava glava brzo podigla, a njegove blijedoplave oi kao da su
mu pretraivale duu trenutak prije no to je klimnuo glavom. Zatim,
merkurijanski promijenivi smjer, on napusti temu zlata i postavi
sljedee pitanje Zougi. Kako se ponaaju Matabeline indune? Ovog
puta Zouga je oklijevao. Imaju prigovore, gosp. Rhodes. Da?
Podbuhlo lice namrgodilo se. Stoka je, naravno, glavni izvor nevolja,
ree Zouga tiho, ali Rhodes ga grubo prekine. Zarobili smo manje od
125 tisua grla stoke, a 40 tisua od toga vratili smo plemenu. Zouga
ga nije podsjeao da je to uinjeno tek nakon snane intervencije
Robyn St John, njegove sestre. Robyn je bila misionarski lijenik u
postaji Khami, a nekada je bila Lobengulina najblia prijateljica i
savjetnica. etrdeset tisua grla stoke, Ballantyne! Vrlo velikoduan
postupak Kompanije! Rhodes ponovi pompozno, i opet propusti
spomenuti da je stoka vraena kako bi se izbjegla glad na koju ih je
upozorila Robyn St John, rekavi im da bi mogla desetkovati poraeni
narod Matabelea, i da bi sasvim sigurno izazvala intervenciju
imperijalne vlade u Whitehallu, kao i mogui opoziv kraljevske dozvole
prema kojoj je Rhodesova kompanija vladala Mashonalandom i
Matabelelandom. Dakle, to i nije bilo neko veliko dobroinstvo, pomisli
Ralph cinino. Nakon to smo vratili tu stoku indunama, ostalo nam
je manje od 85 tisua grla, a kompanija je jedva nadoknadila trokove
rata. Medutim, indune tvrde da su im vraene samo stare i jalove
krave i goljavi bikovi. Prokletstvo, Ballantyne, dobrovoljci su
zasluili pravo da prvi biraju. Naravno da su izabrali najbolju stoku.
On usmjeri kaiprst desne ruke poput pitolja u Zougino srce. Kau
da su naa krda, izabrana iz zarobljene stoke, najbolja u
Matabelelandu. Indune to ne razumiju, odgovori Zouga. Dobro,
barem bi trebali razumjeti da su pobijeena nacija. Njihovo blagostanje
ovisi o dobroj volji pobjednika. Oni nisu imali toliko obzira prema
20

plemenima koja su pobjeivali. Mzilikazi je ubio milijun nevinih dua

kad je razorio zemlju juno od Limpopoa, a njegov sin Lobengula
nazivao je manja plemena svojim psima, koje moe ubijati ili pretvarati
u roblje po elji. Sada ne smiju cviliti zbog gorkog okusa poraza. ak
je i blagi Jordan klimnuo na ove rijei. Zatita plemena iz Mashone
od Lobengulinog terora bio je jedan od razloga to smo krenuli na
GuBulawayo, promrmlja on. Rekao sam da imaju prituba, istakne
Zouga, ne da su one opravdane. Na to se jo ale?, upita Rhodes.
Policija Kompanije. Mladii Matabelea koje je unovaio i naoruao
general St John are i pale po kraalovima, uzurpirajui vlast
indunama, otimajui im mlade djevojke... Rhodes ga ponovno
prekine. Bolje to nego povratak ratnikih impija pod indunama. Moe
li zamisliti dvadeset tisua impija pod Babiaanom i Gandangom i
Bazoom? Ne, St John imao je pravo kad je slomio mo induna. Njegova
je dunost kao domorodakog namjesnika da pazi kako se borbena
tradicija Matabelea ne bi vratila. Naroito u svjetlu dogaaja koji se
odvijaju juno od nas. Doktor Leander Starr Jameson progovori prvi
put otkad je pozdravio Ralpha, i Rhodes se brzo okrene prema njemu.
Pitam se je li ovo pravo vrijeme da govorimo o tome, doktore Jim.
Zato ne? Svi ovdje prisutni ljudi su povjerljivi i diskretni. Svi smo
posveeni istoj blistavoj viziji Carstva, a Bog zna da nismo u opasnosti
da nas netko uje. Ne u ovoj divljini. Ima li boljeg vremena da
objasnimo zato policija Kompanije mora postati jo jaa, jo bolje
naoruana i obuena do najvieg stupnja spremnosti?, upita
Jameson. Rhodes pogleda Ralpha Ballantynea, a ovaj podigne jednu
obrvu; cinina i blago izazovna gesta zbog koje je Rhodes donio
odluku. Ne, doktore Jim, ree on odluno. Bit e vremena za to. A
kad je Jameson slegnuo ramenima i odustao, Rhodes se okrene
Jordanu. Sunce zalazi, ree, i Jordan posluno ustane kako bi
napunio ae. Whiskey za zalazak sunca bio je ve tradicionalni
zavretak dana u ovoj zemlji sjeverno od Limpopoa. Sjajni bijeli
dragulji Junog kria podigli su se iznad Ralphovog logora,
potamnjujui manje zvijezde i arajui elave glave granitnih kopjea
bisernom svjetlou. Ralph se kretao prema svojem atoru. Naslijedio
je oevu otpornost na pie, pa mu je korak bio ravnomjeran i siguran.
Optereivale su ga ideje, a ne whiskey. Sagnuvi se, proao je kroz
ulaz atora i sjeo na rub kreveta. Dodirnuo je Cathyino lice. Budna
sam, ree ona mekim glasom. Koliko je sati? Prola je pono. to
ste radili tako dugo?, proapta ona, jer Jonathan je spavao iza
21

platnenog zastora. Snovi i hvalisanja ljudi pijanih od moi i uspjeha.

On se nasmijei u tami i skine izme. A, Boga mi, i ja sam imao svoj
udio u sanjarenju i hvalisanju. On ustane kako bi svukao hlae. to
misli o Harryju Mellowu?, upita on naglo promijenivi temu.
Amerikancu? On je vrlo..., Cathy je oklijevala. Mislim, ini se
muevan i vrlo ljubazan. Privlaan?, upita Ralph. Neodoljiv mladim
enama? Zna da ne mislim tako, usprotivi se Cathy. Vraga ne
misli, nasmije se Ralph, i dok ju je ljubio, uhvati joj jednu okruglu
dojku akom. Kroz tanku spavaicu inila se napetom poput zrele
dinje. Ona se slabano opirala da se oslobodi njegovih usana i ukloni
njegovu ruku, ali drao ju je vrsto, i nakon nekoliko sekunda prestala
se boriti, i umjesto toga ga zagrlila rukama oko vrata. Smrdi po
znoju i whiskeyju i cigarama. Oprosti. Nemoj se ispriavati, lijepo
je, prela je ona. ekaj da svuem koulju. Ne, ja u ti je svui.
Mnogo kasnije, Ralph je leao na leima, dok mu se Cathy ugnijezdila
na prsima. Bi li eljela da tvoje sestre dou ovamo iz Khamija? upita
on nenadano. One uivaju u logorskom ivotu, ali jo vie vole pobjei
od tvoje majke. Ja sam ih htjela pozvati, podsjeti ga ona sanjivo. Ti
si bio taj koji je rekao da su previe... uznemirujue. Zapravo, rekao
sam da su previe bune i prpone, ispravi je on, a ona podigne glavu
i pogleda ga na slaboj mjeseini koja je prodirala kroz platno.
Promjena miljenja..., ona razmisli trenutak, svjesna da je njezin
suprug uvijek imao dobar razlog ak i za najnerazumnije prijedloge.
Amerikanac!, vikne ona, tako glasno da se iza platnenog zastora
Jonathan promekolji u snu. Istog asa, Cathy utia svoj glas i
energino proape: ak ni ti ne bi iskoristio moje sestre ne bi, zar
ne? On opet privue njezinu glavu na svoja prsa. Sad su velike
djevojke. Koliko su stare? Osamnaest. Ona nabora nos jer su je
kakljale njegove kovrave, vlane dlake na prsima. Ali, Ralphe...
Ve su stare cure. Moje vlastite sestre ne bi ih valjda iskoristio? U
Khamiju ne mogu susresti pristojne mlade ljude. Tvoja majka ih sve
otjera. Uasan si, Ralphe Ballantyne. eli li zoran prikaz mojeg
uasa? Ona razmisli o tome na trenutak, pa ree kroz kikot: Da,
molim.
Jednog dana ja u jahati s tobom, ree Jonathan, zar ne, tata?
Jednog dana, uskoro, sloi se Ralph, i pogladi tamne uvojke
djeakove kose. A sada elim da se brine o majci dok me nema, JonJon. Jonathan klimne, dok mu je lice bilo blijedo i ozbiljno od
pokuaja da zadri suze. Obeava li? Ralph stisne malo toplo tijelo
22

koje je drao na krilu, a zatim se nagne u sedlu i poloi dijete pored

Cathy. Jonathan je uhvati za ruku i zatitniki stane pored nje, iako
joj nije bio niti do struka. Obeavam, tata, ree on, gledajui oca na
visokom konju. Ralph lagano dodirne Cathyin obraz vrhovima prstiju.
Volim te, ree ona njeno. Moja predivna Katie. A to je bila istina.
Prve zrake sunca u njezinoj kosi pretvorile su je u sjajnu aureolu, i u
zanosu njihove ljubavi izgledala je poput Bogorodice. Ralph podbode
konja, a Harry Mellow krene za njim. Bio je to krasan crveni punokrvni
konj iz privatne ergele gosp. Rhodesa, a Harry je bio iskusan jaha. Na
rubu ume oba mukarca okrenu se kako bi pogledali natrag. ena i
dijete stajali su na vratima. Ti si sretan ovjek, ree Harry tiho. Bez
dobre ene nema dananjeg dana, a bez sina nema sutranjice, sloi se
Ralph.
Leinari su jo uvijek sjedili u kronjama drvea, iako su kosti lavova
bile potpuno izglodane i razasute po kamenitom tlu grebena. Morali su
provariti sadraj svojih nabreklih eludaca prije no to odlete, a
njihova tamna, runa tijela ocrtavala su se na zimskom obzoru,
pokazujui Ralphu i Harryju put posljednjih nekoliko milja do
nalazita Harkness. Izgleda dobro, ree Harry s oprezom te prve noi
dok su sjedili oko logorske vatre. Stijena je u kontaktu sa ilom. To bi
mogla biti ila koja zalazi dosta duboko, a pratili smo je na povrini
vie od dvije milje. Sutra u oznaiti mjesta na kojima bi trebalo
locirati budue kopove. Preko cijelog teritorija nalaze se povrine
mineralizirane rudae, ree mu Ralph. Nastavak velike zlatne ceste s
Witwatersranda, Pilgrims Resta i Tatija skree ovuda... Ralph se
zaustavi. Ali ti ima poseban dar. uo sam kako govore da moe
namirisati zlato na pedeset milja. Harry zamahne alicom za kavu,
odbacujui takve glasine, ali Ralph nastavi: A ja imam kola i kapital
za osiguravanje poslovnog pothvata. Svia mi se, Harry, i mislim da
bismo mogli dobro suraivati prvo rudnik Harkness, a poslije toga, tko
zna, moda i cijela ova zemlja. Harry pokua odgovoriti, ali Ralph ga
zaustavi uhvativi ga akom za podlakticu. Ovaj kontinent je krinja
s blagom. Dijamantna polja Kimberley i Witwatersrand, jedno i drugo,
svi dijamanti i sve zlato na jednom mjestu tko bi to ikad povjerovao?
Ralph, Harry zavrti glavom. Svoju sam sudbinu ve vezao uz gosp.
Rhodesa. Ralph uzdahne, i zagleda se u vatru punu minutu. Zatim
ponovno zapali ostatak svoje cigare i zapoe uvjeravanje koristei sve
svoje vjetine. Sat vremena kasnije, kad se zamotao u svoju vreu, jo
jednom ponovi ponudu. Pod Rhodesom nikada nee biti svoj ovjek.
23

Uvijek e biti sluga. Ti radi za gosp. Rhodesa, Ralphe. Imam

ugovor s njim, Harry, ali dobit ili gubitak su moji. Jo uvijek
posjedujem svoju duu. A ja ne, naceri se Harry. Ui u posao sa
mnom, Harry. Otkrij to znai igrati vlastitim kartama, proraunavati
vlastiti rizik, zapovijedati, umjesto sluati zapovijedi. ivot je igra,
Harry, i samo je jedan nain da je igra punom snagom. Ja sam
Rhodesov ovjek. Kad doe vrijeme, opet emo razgovarati, ree
Ralph i pokrije se preko glave pokrivaem. Za nekoliko minuta disanje
mu je postalo sporo i pravilno. U jutro je Harry oznaio lokacije
buduih iskopavanja hrpama kamenja. Ralph je shvatio kako je
pronicljivo predviao smjer kojim se ila nastavljala u dubinu. Do
podneva je Harry zavrio, i dok su se pripremali za polazak, Ralph je
izraunao da e proi jo dva dana prije no to Cathyine sestre stignu
do logora iz misije u Khamiju. S obzirom na to da smo doli ovako
daleko, trebali bismo skrenuti na istok prije no to se vratimo. Bog zna
to bismo mogli pronai jo zlata ili dijamante. Kad je Harry pokazao
neodlunost, on nastavi: Gosp. Rhodes je sigurno ve nastavio za
Bulawayo. Tamo e biti najmanje jo mjesec dana, i nee mu
nedostajati. Harry razmisli trenutak, a onda se naceri poput kolarca
koji se sprema markirati s nastave kako bi krao u vonjaku.
Poimo!, ree on. Jahali su polako, i na svakom rijenom gazu
sjahali bi kako bi pregledali uzorak ljunka s dna rijenih bazena. Kad
god bi nali mjesto na kojem je izvirivala temeljna stijena, uzimali su
komade. Pretraivali su jazbine mravojeda i bodljikavih praseta, i
gnijezda bijelih termita kako bi vidjeli kakve su mrvice izvadili iz
dubine. Treeg dana Harry ree: Pronali smo desetak dobrih
uzoraka sudei prema boji. Naroito su mi se svidjeli oni kristali
berilija, oni su dobar pokazatelj da postoje nalazita smaragda.
Harryjev entuzijazam poveavao se sa svakom miljom koju su preli,
ali sada su doli do kraja njihovog puta na istok, i ak je i Ralph
shvatio da je vrijeme da se vrate. Ve su bili pet dana odsutni iz
logora, potroili su zalihe kave i eera i hrane, i Cathy e ve brinuti.
Jo jednom su pogledali krajolik koji su za sada morali ostaviti
neistraen. Prekrasno je, promrmlja Harry. Nikada nisam vidio
velianstveniju zemlju. Kako se zovu ona brda tamo? To je juni kraj
Matoposa. uo sam gosp. Rhodesa kako ih spominje. Nisu li to sveta
brda Matabelea? Ralph klimne. Kad bih vjerovao u vradbine... On
zastane i postieno se nasmije. Ima neto u tim brdima.

24

Na zapadnom nebu bile su vidljive prve ruiaste zrake zalaska sunca,

koje su pretvorile glatke stijene tih udaljenih, zlokobnih brda u
ruiasti mramor. Njihovi vrhunci bili su ukraeni krhkim
pramenovima oblaka koje su zrake sunca obojile u boju slonovae i
pepela. Tamo se nalazi skrivena peina u kojoj je ivio vjetac koji je
vladao nad plemenima. Moj ga je otac unitio na poetku rata protiv
Lobengule. uo sam tu priu, ve je postala jedna od legenda. Pa,
istina je. Kau... Ralph zastane i pone prouavati visoke stijene uz
zamiljeni izraz lica. To nisu oblaci, Harry, ree on napokon. To je
dim. Ali u Matoposu nema kraalova. Mogao bi biti poar, ali mislim da
nije to, jer linija vatre nije iroka. Odakle onda dolazi taj dim? To
emo istraiti, odgovori Ralph, i prije no to se Harry mogao
suprotstaviti, podbode svojeg konja, i krene kasom prema ravnicama
prekrivenim blijedom zimskom travom i prema visokim stijenama
ogoljenog granita koje su prijeile vidik. Matabele ratnik sjedio je malo
dalje od ljudi koji su se sjatili oko zemljanih pei. Sjedio je u slaboj
sjeni iskrivljenog drveta. Bio je vitak, tako da su mu se pod gipkim
miiima ispod ogrtaa ocrtavala rebra. Koa mu je bila opaljena
suncem tako da je imala ponono crnu boju izrezbarene ebanovine, i
sjajila se od zdravlja, poput koe punokrvnog konja, naruena jedino
starim, zacijeljenim ranama od puanih metaka na prsima i leima.
Nosio je jednostavni kilt i ogrta od stavljene koe, bez pera ili ratnih
egrtaljki, bez pokrivala od krzna ili pera marabua na goloj glavi. Bio je
nenaoruan, jer bijeli ljudi na velikim su lomaama spalili duge kone
titove i kolima odnijeli iroke srebrene assegaije; zaplijenili su i
Martini-Henry puke kojima je Kompanija platila kralju Lobenguli
pravo na sva mineralna bogatstva pod ovom zemljom. Na glavi je
ratnik nosio obru indune, nainjen od gline i kauuka, upleten trajno
u njegovu kosu, crn i vrst poput eljeza. Ova oznaka statusa svijetu je
kazivala da je on nekad bio savjetnik Lobengule, posljednjeg kralja
Matabelea. Jednostavan prsten oznaavao je njegovo kraljevsko
porijeklo, Zanzi krv plemena Kumalo, koja je u istoj i neprekinutoj
liniji poticala iz starog Zululanda, tisuu i vie milja na jug. Mzilikazi
je bio djed ovog ovjeka; Mzilikazi koji se suprotstavio tiraninu Chaki i
poveo svoj narod na sjever. Mzilikazi, mali poglavica koji je pobio
milijun dua na tom stranom maru na sjever, i tijekom toga postao
veliki car, jednako moan i okrutan kao to je bio i Chaka. Mzilikazi,
njegov djed, koji je na kraju doveo svoj narod u ovu bogatu, prelijepu
zemlju, koji je prvi uao meu ova arobna brda i prvi sluao udne
25

glasove Umlimo, izabrane, proroice Matoposa. Lobengula,

Mzilikazijev sin, koji je vladao Matabeleom nakon smrti starog kralja,
bio je mladiev ujak. Lobengula mu je pruio ast da nosi obru
indune, i postavio na mjesto zapovjednika jedne od elitnih postrojba
impija. Ali Lobengula je sada bio mrtav, a impije mladog indune
unitile su Maximove puke na obali rijeke Shangani, iste one puke
koje su na njegovom tijelu ostavile rane. Njegovo ime bilo je Bazo, to
znai Sjekira, ali ljudi su ga sada ee nazivali Lutalica. Sjedio je pod
drvetom cijeli dan, gledajui kovae kako izvode svoje rituale, jer
roenje eljeza bilo je misterij za sve osim za ove adepte. Kovai nisu
bili Matabele, ve pripadnici starijeg plemena, drevnog naroda iji su
poeci nekako isprepleteni s ukletim ruevinama Velikog Zimbabwea.
Iako su novi bijeli gospodari i njihove prekomorske kraljice odluili da
Matabelei vie ne smiju imati amaholi, robove, ovi su Rozwi kovai jo
uvijek bili psi Matabelea, i jo uvijek stavljali svoju vjetinu u ruke
svojih ratobornih gospodara. Deset najstarijih i najmudrijih Rozwi
kovaa izabralo je rudu iz kamenoloma, razmiljajui nad svakim
komadom poput zaludnih ena koje biraju keramike ukrase kod
trgovca. Prosuivali su eljeznu rudu po boji i teini, po savrenstvu
metala koji je sadravala i po istoi od drugih tvari. Zatim su razbijali
rudu na kamenim nakovnjima sve dok svaki komad nije bio savrene
veliine. Dok su radili s panjom i potpunom koncentracijom, neki od
njihovih egrta su sjekli i spaljivali komade drveta u jamama ugljena,
kontrolirajui sagorijevanje slojevima zemlje i na kraju gasei ga
vodom iz glinenih vreva. U meuvremenu, druga skupina egrta
vratila se s dugog putovanja iz kamenoloma s vapnencem sa
smrvljenom tvari u konim vreama prebaenim preko lea teretnih
volova. Kad su majstori kovai nevoljko odobrili kvalitetu ugljena i
vapnenca, izgradnja redova glinenih pei mogla je poeti. Svaka pe
bila je oblikovana kao torzo ene u visokoj trudnoi, kao zaobljeni
trbuh u koji e se stavljati slojevi eljezne rude, ugljena i vapnenca. Na
donjem kraju pei nalazio se genitalni otvor koji su uvala simbolina
glinena bedra, a u koji e biti uloeni koni mijehovi. Kad je sve bilo
spremno, glavni kova odsjekao je glavu pijetlu, i proao pored reda
pei, prskajui ih toplom krvlju dok je pjevao prvu od drevnih
inkantacija duhovima eljeza. Bazo je fascinirano promatrao, i koa
mu se blago najeila od praznovjernog strahopotovanja, dok je vatra
zapaljena kroz vaginalne otvore pei u maginom trenutku
impregnacije koji je pozdravljen radosnim pokliima okupljenih
26

kovaa. Zatim su mladi egrti poeli pumpati konim mijehovima u

svojevrsnom vjerskom ushitu, pjevajui himne koje e osigurati uspjeh
taljenja i postaviti ritam za rad na mijehovima. Kad bi neki od njih pao
od iscrpljenosti, njegovo je mjesto zauzimao drugi, tako da su
osiguravali stalan pritok zraka u pei. Tanki oblak dima lebdio je nad
peima. Poput namrekanog mora, mali su koluti dima plovili oko
elavih vrhova brda. Napokon je dolo vrijeme da se izvue otopina, i
kad je glavni kova izvadio glineni ep iz prve pei, iz skupa se prolomi
radostan uzvik zahvalnosti prema sjajnom, otopljenom metalu koji je
potekao iz maternice pei. Bazo je drhtao od uzbuenja i uda, kao
kad mu je roen prvi sin u jednoj od peina u ovim brdima. Roenje
sjeiva, proapta on naglas. U mati je ve mogao uti zvonjavu ekia
dok tuku po metalu, i itanje vode za hlaenje koja e odrediti otricu
i vrh irokih kopalja. Dodir po ramenu trgnuo ga je iz misli, i on
pogleda enu koja je stajala pored njega i nasmijei se. Nosila je konu
suknju, ukraenu kameniima, koja je bila znak udane ene, ali nije
imala narukvica na glatkim rukama. Njezino tijelo bilo je uspravno i
vrsto, a gole grudi bile su joj simetrine i savreno proporcionalne.
Iako je ve othranila dobrog sina, nisu bile nimalo smeurane. Njezin
je trbuh bio oblikovan poput trbuha hrta, a koa joj je bila glatka i
napeta. Vrat joj je bio dug i graciozan, nos ravan i uzak, a oi poloene
iznad egipatskih lukova jagodica. Njezin lik bio je poput likova iz
grobnica nekog drevnog faraona. Tanase, ree Bazo, jo tisuu
sjeiva. Zatim ugleda njezin izraz lica pa zastane. to je? upita
zabrinuto. Jahai, ree ona. Dvojica. Bijelci koji dolaze iz junih
uma, i to brzo. Bazo ustane jednim pokretom, brzo poput leoparda
uznemirenog dolaskom lovaca. Tek sada su njegova visina i irina
ramena doli do izraaja, jer za punu je glavu nadvisivao kovae oko
sebe. On podigne zvidaljku od roga koja mu je visjela oko vrata i
zazvidi samo jednom, prodorno. Istog trenutka sva je strka oko pei
prestala, a kovai se sjatie oko njega. Koliko vam vremena treba da
zavrite izvlaenje otopine i razbijete pei?, upita Bazo. Dva dana,
gospodaru, odgovori kova, poklonivi se s potovanjem. Oi su mu
bile zakrvavljene od dima iz pei, a inilo se da je dim potamnio
njegovu bijelu vunenu kapu do tamnoute nijanse. Imate vremena do
zore. Ali, gospodaru! Radite cijelu no, ali sakrijte vatre tako da se
ne vide s ravnice! Bazo se okrene od njega i krene uz strmu padinu do
mjesta na kojem ga je, ispod granitnog vrha brda, ekalo dvadeset
ljudi. Kao i Bazo, nosili su samo jednostavne kone kiltove, i bili su
27

nenaoruani, ali njihova su tijela bila prekaljena ratom i ratnikom

obukom. U njihovom stavu nije bilo ratnike arogancije kad su ustali
da pozdrave svojeg indunu, a pogledi su im bili sjajni i estoki. Nije bilo
sumnje da su to Matabele, a ne amaholi psi. Slijedite me!, naredi
Bazo i povede ih trkom prema niim padinama brda. U dnu litice
nalazila se uska peina. Bazo povue u stranu puzavice koje su
prekrivale ulaz, pa zastane u mraku. Peina je bila duboka samo deset
koraka, i zavravala je naglo hrpom razbacanog kamenja. Bazo
pokretom naredi dvojici svojih ljudi da dou do kraja peine i
pomaknu kamenje u stranu. U prolazu iza njih bio je vidljiv sjaj
metala, poput ljusaka reptila koji drijema. Kad se Bazo pomaknuo s
ulaza, kose zrake zalazeeg sunca ule su duboko u peinu,
osvjetljavajui tajno skladite oruja. Assegai su bili sloeni u hrpe po
deset komada i vezani konim remenjem. Dva ratnika podigla su
hrpu, presjekli remen i brzo podijelili oruje meu ljudima, sve dok svi
nisu bili naoruani. Bazo odvagne koplje. Drka je bila nainjena od
izglaanog crvenog drva mukusi. Otrica je bilo iskovana, iroka kao
Bazoov dlan i duga kao njegova podlaktica. Otrim rubom mogao je
obrijati dlake nadlanice. Do tog trenutka osjeao se kao da je gol, ali
sada, s poznatom teinom u ruci, ponovno je bio ovjek. On pokae
svojim ljudima da vrate kamenje na mjesto, pokrivajui skrovite
sjajnih novih sjeiva, a zatim ih povede istim putom natrag. Tanase ga
je ekala na rubu litice s koje se pruao irok vidik preko travnatih
ravnica, iza kojih su u veernjoj svjetlosti drijemale plave ume.
Tamo, pokae ona, i Bazo ih odmah ugleda. Dva konja, koja su se
pribliavala kasom. Doli su do podnoja brda i jahali su uzdu, traei
laki put. Jahai su gledali prema gore, promatrajui stijene i glatke
povrine granita koje nisu pruale nikakav oslonac za uspon. U dolinu
kovaa vodila su samo dva prolaza, a svaki od njih bio je uzak i strm i
imao poloaje koje je bilo lako braniti. Bazo se okrene i pogleda iza
sebe. Dim iz pei je nestajao, bilo je vidljivo jo samo nekoliko
pramenova koji su se kovitlali uz sive granitne litice. Do jutra vie nee
biti nieg to bi moglo dovesti znatieljnog putnika do tajnog mjesta.
Meutim, do sumraka je jo ostalo oko sat vremena, moda i manje,
jer no je padala zapanjujue brzo u Africi sjeverno od rijeke Limpopo.
Moram ih zadrati do mraka, ree Bazo. Moram ih vratiti prije no to
pronau put. A to ako se ne ele vratiti?, upita Tanase tiho, a kao
odgovor Bazo samo vre uhvati svoj assegai desnom rukom, pa brzo
povue Tanase s litice, jer konjanici su se zaustavili, a jedan od njih,
28

vii i snaniji ovjek, paljivo je gledao obronke brda svojim

dalekozorom. Gdje je moj sin?, upita Bazo. Kod peine, odgovori
Tanase. Zna to treba uiniti ako... Nije morao nastaviti, i Tanase
klimne. Znam, ree ona tiho. Bazo se okrene od nje i sjuri se u
skokovima niz strmu stazu praen s dvadeset naoruanih amadoda.
Zastane na uskom mjestu koje je oznaio. Nije morao nita rei na
jedan njegov pokret ruke, njegovi ljudi rasprili su se po pukotinama
divovskih stijena koje su stajale s obje strane. Za nekoliko sekunda
nije bilo ni traga od njih, a Bazo otkine granu s patuljastog drveta koje
je raslo u kamenitom prolazu, i potri natrag, briui njihove tragove
koji bi mogli upozoriti opreznog ovjeka na zasjedu. Zatim poloi svoj
assegai na ispust u visini ramena koji se nalazio pored staze i prekrije
ga zelenom granom. Bio mu je na dohvatu ruke ako bude prisiljen da
povede bijele jahae uz stazu. Pokuat u ih nagovoriti da se okrenu,
ali ako ne uspijem, ekajte dok ne dou ovamo, ree on svojim
skrivenim ratnicima. Uinite to brzo. Njegovi su ljudi bili
rasporeeni du dvjesto koraka s obje strane puta, ali najvie ih je bilo
ovdje, kod okuke. Dobra zasjeda mora imati dubinu ukoliko se rtva
probije kroz prvi red napadaa, drugi e je ekati iza. Ovo je bila dobra
zasjeda: na slabo prohodnom terenu, na strmoj, uskoj stazi gdje se
konj ne moe naglo okrenuti, niti produiti ravno u galopu. Bazo
zadovoljno klimne glavom, a zatim nenaoruan i bez tita krene trkom
niz stazu prema ravnici, spretan poput kozoroga na neravnom terenu.
Za pola sata bit e mrak, vikne Harry Mellow za Ralphom. Trebali
bismo pronai mjesto za logor. Mora postojati prolaz. Ralph je jahao
s jednom akom na boku i eirom zabaenim unazad, gledajui divlje
litice. to oekuje da emo tamo pronai? Ne znam, i u tome je
problem. Ralph se naceri preko ramena. Bio je nespreman i izbaen iz
ravnotee, pa je gotovo ispao iz stremena kad je njegov konj naglo
promijenio smjer. Zadri se uhvativi jabuicu sedla, ali u istom
trenutku vikne Harryju. Pokrivaj me! Slobodnom rukom Ralph
povue svoju Winchester puku iz konih korica ispod koljena. Konj se
pod njim propinjao, tako da je nije mogao izvui. Znao je da se nalazi
na Harryjevoj liniji paljbe, i da je tih nekoliko sekunda potpuno
bespomoan. On prokune, oekujui navalu crnih kopljanika izmeu
skrenih stijena u podnoju litice. Tada shvati da je pred njim samo
jedan ovjek, i to nenaoruan, pa opet vikne Harryju s jo veom
hitnjom, jer je zauo kako iza njega Amerikanac puni puku: ekaj!
Ne pucaj! Konj se opet propne, ali ovog puta Ralph ga uspije smiriti.
29

Pogleda visokog crnca koji je iskoraio tako tiho i neoekivano iz

pukotine u granitnoj stijeni. Tko si ti?, upita on, dok mu se u glasu
jo uvijek osjealo uzbuenje koje mu je stegnulo eludac i potjeralo
krv kroz vene. Proklet bio, gotovo sam te upucao. Ralph se pribere, i
ovog puta ponovi na odlinom sindebele jeziku kojim su govorili
Matabele: Tko si ti? Visoki ovjek u obinom konom ogrtau malo
nakrivi glavu, ali tijelo mu je ostalo potpuno mirno, a prazne ruke
oputeno visjele. Kakvo je to pitanje jednog brata drugome?, upita
on ozbiljnim glasom. Ralph se zagleda u njega. Gledao je indunin
obru na elu i mravo tijelo, izbrazdano nekakvom stranom patnjom,
tugom ili boleu koji su doveli tog ovjeka na granice samog pakla.
Ralpha je duboko potresao pogled na to lice bilo je tamo neeg, u
vatrenom pogledu crnih oiju i u tonu dubokog, odmjerenog glasa, to
je bilo tako poznato, a opet tako drukije da ga nije mogao prepoznati.
Henshaw, ponovno progovori ovjek, koristei poasno Matabele ime
Ralpha Ballantynea. Henshaw, Jastrebe, zar me ne prepoznaje? Zar
nas je ovih nekoliko kratkih godina toliko promijenilo? Ralph zavrti
glavom u nevjerici, a glas mu je bio ispunjen uenjem. Bazo, to ne
moe biti ti ne moe! Znai da ipak nisi poginuo sa svojim
impijima kod Shanganija! Ralph izvue obje noge iz stremena i skoi
na zemlju. Bazo! To si ti! On potri da zagrli Matabelea. Moj brate,
moj crni brate! ree, a u glasu mu je odjekivala iskrena radost. Bazo
mirno prihvati njegov zagrljaj, dok su mu ruke mirovale uz tijelo, i
napokon Ralph odstupi i odmakne se od njega. Kod Shanganija,
nakon to je paljba utihnula, napustio sam kola i krenuo preko bojnog
polja. Tvoji su ljudi bili tamo, Krtice-koje-kopaju-pod-planinom, to je
bilo ime koje je sam kralj Lobengula dao Bazoovim impijima,
Izimvukuzane Ezembintaba. Znam ih po njihovim crvenim titovima,
po perima marabu roda i po trakama za glavu od krzna krtica. To su
bile poasti koje je impijima dao stari kralj, i Bazoove oi zasvjetlucaju
od boli prisjeanja dok je Ralph nastavljao. Tvoji ljudi su bili tamo,
Bazo, leali su jedan na drugome poput lia u umi. Traio sam te,
prevrtao leeve da bi im vidio lica, ali bilo ih je tako mnogo. Tako
mnogo, sloi se Bazo, a samo su mu oi odavale osjeaje. A bilo je
tako malo vremena da te potraim, objanjavao je Ralph tiho. Traio
sam polako i paljivo, jer neki od tvojih ljudi bili su fanisa file. Stari
trik Zulua bio je da se prave mrtvi na bojnom polju i ekaju neprijatelje
da dou prebrojavati mrtve. Nisam elio dobiti assagai meu lopatice.
Zatim se laager rasformirao i kola su krenula prema kraljevom kraalu.
30

Morao sam otii. Bio sam tamo, ree mu Bazo odbacivi koni
ogrta. Ralph se zagleda u uasne oiljke, a zatim spusti pogled, dok je
Bazo pokrivao prsa. Leao sam meu mrtvacima. A sada?, upita
Ralph. Sad kad je sve gotovo, to radi ovdje? to radi ratnik kad je
rat gotov, kad su impiji razbijeni i razoruani, a kralj mrtav? Bazo
slegne ramenima. Sada sam lovac na divlji med. On pogleda prema
litici gdje su posljednji pramenovi dima nestajali u sve tamnijem nebu,
dok je sunce napokon dodirivalo vrhove zapadne ume. Dimio sam
konicu kad sam vas ugledao kako dolazite. Ah! Ralph klimne. Taj
dim doveo nas je tebi. Onda je to bio sretan dim, brate Henshaw.
Jo me zove bratom? Ralph se blago zaudi. Ja sam mogao biti taj
koji je ispalio metke... Nije dovrio reenicu, ve skrene pogled na
Bazoova prsa. Niti jedan ovjek ne moe biti odgovoran za ono to ini
u ludilu bitke, odgovori Bazo. Da sam tog dana stigao do kola, slegne
on ramenima, ti si mogao biti onaj koji nosi oiljke. Bazo, Ralph
mahne Harryju da se priblii, ovo je Harry Mellow. On je ovjek koji
razumije tajne zemlje, i koji moe pronai zlato i eljezo koje traimo.
Nkosi, vidim te. Bazo ozbiljno pozdravi Harryja. Nazvao ga je
gospodaru, ne dozvoljavajui da pokae i najmanji dio duboke
ozlojeenosti koju je osjeao. Njegov kralj je umro, a njegov je narod
uniten zbog udne strasti koju su bijeli ljudi osjeali prema tom
prokletom utom metalu. Bazo i ja odrasli smo zajedno na
dijamantnim poljima Kimberleya, brzo objasni Ralph, pa se okrene
Bazou. Imamo malo hrane, podijelit emo s tobom, Bazo. Ovog puta
Ralph uhvati promjenu u Bazoovom pogledu, pa ustraje. Ulogori se
ovdje s nama, imamo o mnogo emu razgovarati. Sa mnom su moja
ena i sin, odgovori Bazo. U brdima su. Dovedi i njih, ree mu
Ralph. Idi brzo, prije no to se smrai, i dovedi ih u logor. Bazo je
upozorio svoje ljude nonim zovom ptice, i jedan od njih izie na stazu.
Za veeras u zadrati bijelce u podnoju brda, ree mu Bazo tiho.
Moda ih mogu nagovoriti da se okrenu, bez da pokuavaju pronai
dolinu. Meutim, upozori kovae da pei moraju biti ugaene do jutra,
i da ne smije biti ni traga od dima. Bazo nastavi davati zapovijedi da
se iskovano oruje i svjee sainjen metal sakriju, da se staze oiste a
kovai povuku tajnim prolazima dublje u brda, te da Matabele strae
pokriju njihovo povlaenje. Poi u za vama kad bijelci odu. ekajte
me kod Vrha Slijepog Majmuna. Nkosi. Oni mu salutirae i
iskradoe se, tihi poput leoparda koji love nou. Bazo krene drugom
stazom. Kad je doao do kamenitog vrha, nije bilo potrebe da zove.
31

Tanase ga je ekala drei djeaka, dok je na glavi nosila namotane

leajeve, a na leima konu torbu s hranom. To je Henshaw, ree joj
on, i zauje je kako itei uvlai zrak. Iako joj nije mogao vidjeti lice,
znao je kakav je izraz imala. On je okot bijelog psa koji je naruio
sveta mjesta... On mi je prijatelj, ree Bazo. Zavjetovao si se,
podsjeti ga ona vatreno. Kako ti ijedan bijelac jo uvijek moe biti
prijatelj? Bio mi je prijatelj. Sjea li se vizije koju sam imala, prije
no to mi je mo proricanja oduzeo otac tog ovjeka? Tanase, Bazo
je ignorirao pitanje, moramo poi dolje k njemu. Ako vidi da su moja
ena i sin sa mnom, nee biti sumnji. Vjerovat e da traimo med
divljih pela. Slijedi me. On krene niz stazu, a ona za njim. Glas joj se
utiao do apta, no on je mogao uti svaku rije. Nije se osvrtao, ali je
sluao. Sjea li se moje vizije, Bazo? Prvog dana kad sam susrela
ovog ovjeka kojeg zove Jastreb, upozorila sam te. Prije roenja tvojeg
sina, dok je veo moje nevinosti jo bio netaknut, prije no to su doli
bijeli konjanici sa svojim tronogim pukama koje se smiju kao rijeni
demoni koji ive u stijenama tamo gdje pada rijeka Zambezi. Kad si ga
nazvao bratom i prijateljem, upozorila sam te na njega. Sjeam se.
Bazoov glas utiao se kao i njezin. U svojoj viziji vidjela sam te visoko
na drvetu, Bazo. Da, proapta on, sputajui se niz stazu bez
osvrtanja. U njegovom se glasu sada uo drhtaj od praznovjernog
straha, jer njegova prelijepa mlada ena nekad je bila uenica ludog
arobnjaka, Pembe. Kad je Bazo na elu svojih impija napao
arobnjakovu planinsku tvravu, odrubio je glavu Pembi i uzeo Tanase
kao plijen, no duhovi su je odveli natrag. Uveer, na vjenanju, kad je
Bazo trebao uzeti djevicu Tanase kao svoju prvu nevjestu, i najstariju
enu, drevni arobnjak spustio se s brda Matopos i odveo je. Bazo je
bio bespomoan, jer ona je bila ker mranih duhova i u tim brdima
leala je njezina sudbina. Vizija je bila tako jasna da sam plakala,
podsjeti ga Tanase, a Bazo zadrhti. U toj tajnoj peini u Matoposu
puna snaga duhova spustila se na Tanase, i ona je postala Umlimo,
Izabrana, proroica. Tanase je bila ta koja je, govorei udnim
glasovima duhova, upozorila Lobengulu na njegovu sudbinu. Tanase je
predvidjela dolazak bijelih ljudi s njihovim udesnim strojevima koji su
pretvarali no u dan, i s malim ogledalima koja su svjetlucala u brdima
kao zvijezde, prenosei poruke preko velikih udaljenosti. Nitko nije
sumnjao da je ona nekada imala moi proroka, i da je u svojim
mistinim transovima mogla vidjeti kroz tamne velove budunosti
naroda Matabele. Meutim, te udne moi ovisile su o ouvanju
32

njezinog djevianstva. Upozorila je Bazoa na to, preklinjui ga da je

oslobodi djevianstva i tih uasnih moi, ali on nije pristajao, vezan
zakonima i obiajima, sve dok nije bilo prekasno i dok arobnjaci s
brda nisu doli po nju. Na poetku rata koji su bijelci tako brzo
prenijeli do Lobengulinog kraala u GuBulawayou, mala skupina
odvojila se od glavnine vojske. Bili su to najvri i najokrutniji ratnici,
koje je vodio Bakela, aka, i sam nesmiljen i estok ovjek. Brzo su
odjahali u ta brda. Slijedili su tajni put koji je Bakela otkrio prije
dvadeset i pet godina, i dojahali su do tajne peine u kojoj je ivjela
Umlimo. Bakela je znao vanost proroice, i to koliko je ona sveta, i
kako e njezino unitenje baciti narod Matabelea u oaj. Bakelini
jahai ustrijelili su uvare peina i probili se unutra. Dva Bakelina
vojnika pronala su Tanase, mladu i lijepu i nagu, u najdubljim
dijelovima peine, i silovali su je, divljaki joj oduzevi djevianstvo
koje je jednom s toliko ljubavi ponudila Bazou. Iivljavali su se nad
njom dok se njezina djevianska krv nije prolila na pod peine, i dok
njezini krici nisu doveli Bakelu do njih. On je potjerao svoje ljude
akom i izmom, i kad su ostali sami, pogledao je Tanase koja je leala
okrvavljena i slomljena kod njegovih nogu. Tada je, zaudo, taj
nesmiljeni ovjek bio preplavljen saaljenjem. Iako je proao tim
opasnim putem s jedinom svrhom, da uniti Umlimo, ivotinjsko
ponaanje njegovih vojnika oslabilo je njegovu odlunost, i opteretilo
ga potrebom da se na neki nain iskupi. Bakela je morao znati da je s
oduzetim djevianstvom izgubila i moi, jer rekao joj je: Ti koja si bila
Umlimo, vie to nisi. Unitio ju je bez puke ili maa, i okrenuo se i
iziao iz tamne peine, ostavivi joj ivot u zamjenu za njezino
djevianstvo i gubitak mranih moi. Tu priu ispriala je Bazou
mnogo puta, i on je znao da su se magle vremena zatvorile pred njom i
da vie nije mogla vidjeti budunost, ali nitko nije sumnjao da je nekad
posjedovala mo Vienja. Zato je Bazo zadrhtao, i osjetio kako mu
sablasni prsti dodiruju vrat dok je Tanase nastavljala govoriti
promuklim aptom. Plakala sam, gospodaru Bazo, kad sam te vidjela
na visokom drvetu, i dok sam plakala, ovjek kojeg zove Henshaw,
Jastreb, gledao te-i smijeio se!
Pojeli su hladno govee meso iz konzerva, koristei se lovakim noem
i predajui konzerve iz ruke u ruku. Nije bilo kave, pa su elatinoznu
masu isprali toplim napicima iz boca za vodu. Zatim je Ralph podijelio
svoje preostale cigare s Harryjem Mellowom i Bazoom. Zapalili su ih
granicama s vatre i dugo vremena puili u tiini. U blizini su zauli
33

glasanje hijene, koju je privukla svjetlost vatre i miris hrane, dok su

negdje dalje u ravnici lavovi poli u lov, kreui se prema izlazeem
mjesecu. Prije lova nisu rikali, ve su proizvodili duboke grlene
zvukove kako bi ostali u kontaktu s drugim ivotinjama iz opora.
Tanase, s djetetom u krilu, sjedila je na rubu svjetlosti vatre, odvojena
od mukaraca, a oni su je ignorirali. Uvrijedili bi Bazoa kad bi joj
poklanjali panju. Meutim, napokon Ralph izvadi cigaru iz usta i
pogleda u njezinom smjeru. Kako ti se zove sin?, upita on Bazoa, a
ovaj je oklijevao trenutak prije nego to je odgovorio. Zove se Tungata
Zebiwe. Ralph se na trenutak namrti, ali zaustavi otre rijei koje su
mu bile na vrh jezika. Umjesto toga, ree: On je dobar djeak. Bazo
isprui ruku prema djetetu, ali Tanase ga za trenutak zadri
prikrivenom estinom. Pusti ga k meni, naredi Bazo otro, i Tanase
nevoljko pusti pospanog djeaka da prie ocu i popne mu se u naruje.
Imao je lijepu kou boje tamne karamele, s istaknutim trbuiem i
punanim rukama i nogama. Bio je potpuno gol, osim narukvica od
bakrenih ica na zapeima i jedne niske kamenia oko pojasa. Kosa
mu je bila poput tamne paperjaste kapice, a oi su mu bile pospane
dok je gledao Ralpha. Tungata Zebiwe, ponovi Ralph njegovo ime, i
nagne se da ga pogladi po glavi. Djeak ne ustukne, niti pokae bilo
kakav znak straha, ali u sjeni Tanase ispusti tihi itavi zvuk i posegne
za djeakom, ali ipak spusti ruke. Traga za onim to je ukradeno,
prevede Ralph djeakovo ime, i uhvati pogledom tamne majine oi.
Traga za pravdom to je teka dunost za nekoga tako mladog, ree
on tiho. Od njega e razviti osvetnika za nepravdu poinjenu prije no
to je roen? Zatim Ralph glatko prijee na drugu temu. Sjea li
se, Bazo, dana kad smo se prvi put sreli? Ti si bio mladi kojeg su otac
i njegov brat, kralj, poslali da radi na nantnim poljima. Ja sam bio jo
mlai i zeleniji, kad smo te moj i ja pronali na panjaku i kad je on s
tobom potpisao trogodinji ugovor o radu, prije no to te bilo koji drugi
kopa mogao prisvojiti. Linije patnje i alosti koje su obiljeavale
Bazoov lik kao da su se ublaile kad se nasmijeio, i na nekoliko
trenutaka opet je postao neiskusni i bezbrini mladi. Tek sam
kasnije otkrio da je razlog to je Lobengula poslao i tisue drugih
mladia poput tebe na polja bio da donesete kui debele dijamante
koje moete ukrasti. Obojica se nasmijae; ali alosno, a Bazo s
prizvukom mladenakog nestaluka. Lobengula je zacijelo negdje
sakrio veliko blago. Jameson je pronaao te dijamante kad je osvojio
GuBulawayo. Sjea li se lovake jastrebice, Scipio? upita Bazo. I
34

divovskog pauka koji nam je osvojio prve zlatnike , nastavi Ralph. Oni
nastavie razgovor, prisjeajui se kako su radili rame uz rame u
rudniku dijamanata i s kakvim su ludim zanimacijama razbijali
uasnu monotoniju toga brutalnog rada. Ne razumijevajui jezik,
Harry Mellow okrenuo se u svojoj vrei i prekrio preko glave
pokrivaem. Tanase je sjedila u sjeni, mirna, nalik na prelijepog kipa
od ebanovine. Nije se smijeila kad su se mukarci smijali, ali njezin
pogled bio je prikovan na njihova usta dok su govorili. Iznenada,
Ralph opet promijeni temu. I ja imam sina, ree. Roen je prije rata,
pa je godinu ili dvije stariji od tvojeg. Smijeh istog trena presui, i
premda je Bazoov izraz bio dan, oi su mu bile oprezne. Oni bi mogli
biti prijatelji kao to smo nas dvojica, predloi a Tanase zatitniki
pogleda sina. Bazo nije odgovorio. Ti i ja mogli bismo opet raditi rame
uz rame, nastavi Ralph. Uskoro u imati bogati rudnik zlata u onim
umama tamo, i trebat u visokog indunu koji e predvoditi stotine
ljudi koji e doi raditi. Ja sam ratnik, ree Bazo, vie nisam
rudar. Svijet se mijenja, Bazo, tiho odgovori Ralph. U
Matabelelandu vie nema ratnika. titovi su spaljeni. Assegai sjeiva
su slomljena. Oi vie nisu crvene, Bazo, jer ratovi su zavreni. Oi su
sada bijele, i u ovoj zemlji mir e vladati tisuu godina. Bazo je utio.
Poi sa mnom, Bazo. Dovedi sina da naui vjetine bijelog ovjeka.
Jednog dana on e itati i pisati, i bit e vana osoba, a ne samo traga
za divljim medom. Nazovi ga radosnim imenom i dovedi ga da upozna
mojeg sina. Zajedno e uivati u ovoj prekrasnoj zemlji, i biti braa kao
to smo i mi nekad bili. Bazo uzdahne. Moda si u pravu, Henshaw.
Kao to kae, impiji su rasputeni. Oni koji su nekada bili ratnici,
sada rade na cestama koje gradi Lodzi. Matabelei su imali potekoa
pri izgovaranju slova V, tako je Rhodes postao Lodzi. Bazo je govorio o
sustavu rada koji je glavni domorodaki namjesnik, general Mungo St
John, uveo u Matabelelandu. Bazo opet uzdahne. Ako ovjek mora
raditi, bolje je da radi dostojanstveno na vanom poslu s nekim koga
potuje. Kad e poeti traiti svoje zlato, Henshaw? Kad stanu kie,
Bazo. Ali poi sada sa mnom. Povedi sa sobom enu i sina... Bazo
podigne ruku da ga utia. Nakon kia, nakon velikih oluja, razgovarat
emo opet, Henshaw, ree tiho, a Tanase klimne glavom i prvi se put
nasmijei udnim, odobravajuim smijekom. Bazo je dobro postupio
dajui Henshavm nejasna obeanja. Svojom izotrenom svjesnou,
Tanase je shvatila da je usprkos izravnom pogledu zelenih oiju i
otvorenom, gotovo djeakom osmijehu, ovaj mladi bijelac vri i
35

opasniji ak i od svojeg oca, Bakele. Nakon velikih oluja, obea mu

Bazo, a to je imalo skriveno znaenje. Velika oluja bila je tajna stvar
koju su planirali. Ima nekih stvari koje moram najprije dovriti, ali
kad budu gotove, potrait u te, obea Bazo.
Bazo se uspinjao strmom uskom stazom kroz dubinu granitnih brda.
Tanase je ila desetak koraka iza njega. Zamotani leaj za spavanje i
eljeznu zdjelu za kuhanje s lakoom je nosila na glavi, jer kraljenica
joj je bila uspravna a korak lak i klizei, tako da je odravala
ravnoteu. Djeak je trkarao pored nje, pjevuei neku djetinju
besmislicu visokim piskutavim glasiem. On je bio jedini koji nije
osjeao prijetnju ove mrane doline. Vegetacija s obje strane staze bila
je gusta i bodljikava. Tiina ih je pritiskala, jer niti jedna ptica nije
pjevala, niti jedna mala ivotinja ukala kroz lie. Bazo laganim
skokovima po kamenju koje je lealo u koritu prijee uski potok koji
im je presjekao put. Zastane i pogleda Tanase, koja je rukom zahvatila
malo vode i dala djeaku da pije. Zatim nastavie put. Staza je naglo
zavravala kod biserno-bijele granitne litice, i Bazo zastane i nasloni se
na lagano koplje za bacanje, jedino oruje koje su bijeli vlastodrci u
Bulawayu dozvoljavali crnim narodima kako bi titili sebe i svoje
obitelji od grabeljivaca koji su nastanjivali divljinu. Bila je to krhka
stvar, ni u kom sluaju ratno oruje poput irokog assegaija. Oslonivi
se na koplje, Bazo podigne pogled prema visokoj litici. Straareva
kolibica nalazila se na ispustu tono ispod vrha, i sada zauje drhtavi
glas starca kako mu postavlja pitanje. Tko eli poi tajnim prolazom?
Bazo podigne bradu i odgovori urlikom koji nastavi odjekivati niz litice.
Bazo, sin Gandanga. Bazo, induna od kraljevske krvi Kumak. Zatim,
ne ekajui odgovor, Bazo proe kroz granitne vratnice u prolaz koji je
rascijepio liticu. Prolaz je bio uzak, jedva dovoljno irok da dva odrasla
mukarca mogu hodati rame uz rame, a na tlu se nalazio isti bijeli
pijesak sa sjajnim komadiima koji su se mrvili poput eera pod
njegovim bosim stopalima. Prolaz je vijugao poput zmije, a zatim se
naglo proirio u zelenu dolinu, presjeenu potokom koji je izvirao iz
stijene blizu mjesta na kojem je stajao Bazo. Dolina je bila okrugla, s
promjerom oko jedne milje, potpuno okruena visokim liticama. U
njenom sreditu bilo je maleno selo, ali kad je i Tanase izila iz tajnog
prolaza i zastala pokraj Bazoa, oboje pogledae iza sela, prema litici na
suprotnoj strani doline. U podnoju litice, niski i iroki otvor peine
izgledao je kao usta bez zuba koja ree na njih. Oboje su dugo utjeli
promatrajui svetu peinu, jer bili su obuzeti sjeanjima. U toj peini
36

Tanase je prola stranu indoktrinaciju i inicijaciju koja ju je pretvorila

u Umlimo. Na njezinom kamenitom tlu proivjela je zlostavljanje koje
ju je liilo njezinih moi, i ponovno je pretvorilo u obinu enu. Sada
je u toj peini netko drugi umjesto Tanase bio spiritualni voa naroda,
jer moi Umlimo nikada ne umiru, ve prelaze s jednog posveenika na
drugog, kao to je to bilo jo od zaboravljenih vremena kad su drevni
ljudi sagradili velike kamene zgrade Zimbabwea. Jesi li spremna?,
upita Bazo napokon. Jesam, gospodaru, odgovori ona, i oni krenue
prema selu. Prije no to su doli do njega, susreli su udnu procesiju
bia od kojih su neka bila jedva prepoznatljiva kao ljudi, jer puzili su
na sve etiri i cviljeli i lajali poput ivotinja. Bilo je tamo drevnih
starica s dojkama koje su im visjele niz trbuhe, lijepih djevojica s
pubertetskim grudima i ozbiljnih lica, staraca deformiranih udova koji
su se vukli u praini, i vitkih mladia s dobro oblikovanim, miiavim
tijelima i ludim oima koje su se izvrtale u glavi. Svi su bili obiljeeni
nekim odvratnim dijelom opreme arobnjaka i vjeca, lavljim i
krokodilskim mokranim mjehurima, koama pitona i ptica,
lubanjama i zubima majmuna, ljudi i zvijeri. Okruili su Bazoa i
Tanase, skakali, cerili se i jaukali, sve dok Bazo ne osjeti kako mu
trnci odbojnosti prolaze tijelom, pa podigne sina visoko na ramena
iznad njihovih ruku. Tanase je bila mirna, jer ovo je nekad bilo njezino
boravite, i stajala je bezizraajno kad je jedna od uasnih vjetica
dopuzala pred nju i poela se valjati i pjeniti pred njezinim nogama.
Pleui i pjevajui, uvari Umlimo poveli su putnike do sela, a zatim
nestali u kolibicama. Meutim, nisu bili sami. U sreditu sela stajala
je setenghi, kolibica bez zidova nainjena od bijelih mopani tapova i
slamnatog krova. U sjeni setenghija ekali su ih ljudi koji su bili vrlo
razliiti od udnih stvorova koji su ih doekali na ulazu u selo. Svaki
od ovih ljudi sjedio je na niskom stolcu. Iako su neki od njih bili
zastraujue debeli, a drugi mravi i pognuti, inilo se da ih sve
okruuje nekakvo gotovo opipljivo dostojanstvo i autoritet. Iako su neki
imali sijedu kosu i brade i duboko izborana lica, a drugi bili u naponu
snage i ivota, svi su na glavama nosili jednostavne crne prstene od
gume i gline. U tajnoj dolini Umlimo okupili su se preostali voe
naroda Matabele, ljudi koji su nekada stajali na elu borbenih impija
dok su stvarali bikovsku formaciju s izboenim rogovima i prsima koja
drobe neprijatelje. Neki od njih, najstariji, sjeali su se egzodusa s juga
dok su ih progonili burski konjanici; kao mladii, borili su se pod
velikim Mzilikazijem i jo su uvijek s ponosom nosili poasne ukrase
37

koje im je dodijelio. Svi oni sjedili su u vijeu kralja Lobengule, sina

velikog Mzilikazija, i nalazili su se u Brdima induna onog sudbonosnog
dana kad je kralj stajao pred okupljenim postrojbama i okrenuo se
prema istoku, u smjeru iz kojeg su dolazila kola i bijeli vojnici koji su
ulazili u Matabeleland. Izvikivali su kraljevski pozdrav Bayete! dok je
Lobengula podizao svoje golemo, nabreklo tijelo na iskrivljene noge, a
zatim su prkosno bacali kraljevska koplja prema osvajaima koji su jo
uvijek bili izvan vidokruga na obzoru. To su bili indune koji su vodili
svoje borce pred kraljem, pjevajui borbene himne i pohvale,
pozdravljajui Lobengulu posljednji put. Zatim su poli tamo gdje su ih
ekale Maximove strojnice iza kola u laageru bijelaca. U sreditu ovog
iznimnog skupa sjedila su tri ovjeka tri preivjela sina Mzilikazija,
najplemenitiji i najpotovaniji od svih induna. Somabula, s lijeve
strane, bio je najstariji, pobjednik stotina estokih bitaka, ratnik po
kojem su nazvane lijepe ume Somabule. S desne strane bio je
Babiaan, mudar i hrabar. Oiljci asti prekrivali su njegov trup i
udove. Meutim, ovjek u sredini ustao je sa svoga ukraenog stolca
od divlje ebanovine i iziao na svjetlo. Gandang, oe, gledam te a srce
mi pjeva, vikne Bazo. Vidim te, sine, ree Gandang, a njegovo
privlano lice postane gotovo prelijepo zbog radosti koja ga je obasjala.
Kad je Bazo kleknuo pred njim, on mu dotakne glavu u blagoslovu, i
podigne ga vlastitom rukom. Baba! Tanase s potovanjem pljesne
rukama pred licem, a kad je Gandang pozdravi klimanjem glave, ona
se tiho povue u najbliu kolibu, gdje je mogla sluati iza tankog zida
od trske. ena nije smjela sudjelovati na visokim vijeima naroda. U
vrijeme kraljeva, ena manjeg znaaja bila bi izbodena do smrti da se
usudila prii indabi kao to je ovaj. Meutim, Tanase je nekad bila
Umlimo, i jo uvijek je bila glasnogovornik Izabrane. Osim toga, svijet
se mijenjao, kraljevi su nestali, stari obiaji umirali su s njima, a ova je
ena bila monija od bilo koga osim okupljenih induna. Ipak, povukla
se u zatvorenu kolibu kako ne bi povrijedila spomen na stare obiaje.
Gandang pljesne rukama, i robovi donijee stolac i vr piva za Bazoa.
Bazo se osvjei dugim gutljajem guste tekuine, a zatim pozdravi
kolege indune strogo propisanim redoslijedom, poevi sa Somabulom.
Dok je to inio, alio je zbog njihove malobrojnosti ostalo ih je samo
dvadeset i est. Kamuza, roae. On pogleda dvadeset i estog,
najmlaeg indunu. Moj najdrai prijatelju, vidim te. Zatim Bazo
uini neto bez presedana ustane na noge i pogleda preko njihovih
glava, pa nastavi s formalnim pozdravima. Pozdravljam te, Madonda,
38

hrabri!, vikne on. Vidim te kako visi s grane mkusi drveta. Umro si
od svoje ruke, izabravi radije smrt nego ropstvo bijelcima. Okupljeni
indune pogledae preko ramena, slijedei smjer Bazoovog pogleda s
izrazima praznovjernog uenja. Jesi li to ti, Ntabene? U ivotu su te
zvali Planina, i pao si kao planina na obalama Shanganija.
Pozdravljam te, hrabri due. Okupljeni indune tada shvatie. Bazo je
nabrajao asna imena, i oni se ukljuie u pozdrav dubokim grlenim
glasovima. Sakubona, Ntabene. Vidim te, Tambo. Vode prijelaza
Bembesi crvene su od tvoje krvi. Sakubona, Tambo, prozborie
indune Kumaloa. Bazo odbaci svoj ogrta i poe plesati. Bio je to ples
s mnogo pokreta i ljuljanja, i sjajne kapljice znoja izbie mu po koi,
dok su mu se rane od metaka sjajile na grudima poput tamnih
dragulja. Svaki put kad bi zazvao ime nekog od nestalih induna,
podigao bi desno koljeno tako da mu dodiruje prsa, a zatim bi snano
spustio bosu nogu na tlo, dok bi skup ponavljao ime heroja.
Napokon, Bazo sjedne na stolac, a tiina koja je uslijedila bila je
protkana nekakvom ratnikom ekstazom. Polako, sve glave okrenue
se prema Somabuli, najstarijem, najmonijem. Stari induna ustane i
okrene se prema njima, i poto je ovo bio vrlo vaan indaba, zapoe s
recitiranjem povijesti naroda Matabele. Iako su to uli tisue puta od
svojeg djetinjstva, indune su paljivo sluali. Nije bilo pisane rijei ili
arhiva da pohrane ovu povijest, pa se morala uiti napamet kako bi je
mogla uiti djeca, i djeca njihove djece. Pria je poinjala u Zululandu,
tisuu milja juno, s mladim ratnikom Mzilikazijem koji se
suprotstavio ludom tiraninu Chaki, i pobjegao na sjever s jednom
postrojbom impija. Uslijedio je opis njihovih lutanja, bitaka sa
snagama koje je Chaka poslao za njima, pobjedama nad malim
plemenima koja su stajala na Mzilikazijevom putu. Spomenuto je kako
je uzeo mlade ljude iz pobijeenih plemena u impije, a mlade djevojke
dao kao nevjeste svojim ratnicima. Zabiljeen je bio Mzilikazijev rast iz
bjegunca i pobunjenika u malog poglavicu, pa u velikog ratnog vou,
sve do monog kralja. Somabula je vjerno prepriavao strano
mfecane, unitenje milijun dua, kad je Mzilikazi unitio zemlju
izmeu rijeka Orange i Limpopo. Zatim je nastavio govoriti o dolasku
bijelih ljudi, i novim metodama voenja rata. Doaravao je skupine
vrstih malih ponija s bradatim ljudima na njihovim leima, koji su
galopirali unutar dometa puaka, pa se okretali da napune puke prije
no to bi im se amadoda mogao pribliiti sa sjeivom. Prepriavao je
kako su se impiji prvi put susreli s kotrljajuim tvravama, kolima
39

spojenim lancima koja su imala grane trnja upletene meu kotaima i

u svakoj rupi u drvenoj ogradi, i kako su se redovi Matabelea razbili i
izginuli na tim zidovima od drveta i trnja. Njegov glas sa aljenjem se
utiao dok je govorio o egzodusu na sjever, pod progonom bradatih
ljudi na leima konja. Sjeao se kako su nemoni i djeca poumirali na
tom traginom putu. Zatim se Somabulin glas radosno uzdigne dok je
opisivao prelazak preko rijeka Limpopo i Shasi i otkrivanje ove
prekrasne, bogate i plodne zemlje. Somabulin glas ve je bio
promukao dok je doao do kraja, i on sjedne na stolac i potegne gutljaj
piva. Babiaan, njegov polubrat, ustao je kako bi opisao velike dane:
osvajanje okolnih plemena, mnoenje krda stoke Matabelea sve dok
nije potamnjela zlatne travnjake, uspon Lobengule, Onog koji udara
poput vjetra, na prijestolje, estoke napade kad su impiji harali
stotinama milja preko granice, donosei plijen i robove koji su uinili
Matabelee velikima. Podsjetio ih je kako su postrojbe u perjanicama i
krznima, nosei svoje ratne titove, usklaene u boji, paradirale pred
kraljem poput beskrajnog toka rijeke Zambezi; kako su djevice plesale
na Festivalu prvog voa, golih grudi i premazane sjajnom crvenom
glinom, ukraene divljim cvijeem. Opisao je tajno pokazivanje blaga,
kad su Lobenguline ene premazale njegovo golemo tijelo mau i na
njega zalijepile dijamante koje su mladii ukrali iz velike rupe to su je
bijelci iskopali daleko na jugu. Sluajui ovu priu, indune su se ivo
prisjetili kako je kamenje svijetlilo na kraljevom golemom tijelu poput
dragocjenog ogrtaa, ili poput ljusaka nekog udesnog mitskog
guterolikog stvora; kako je u tim danima kralj bio velik, i krda
neizmjerna, kako su vatreni bili mladii, kako prelijepe djevojke klimali
su i uzvikivali s odobravanjem. Zatim Babiaan sjedne, a Gandang
ustane sa stolca. Bio je visok i moan, ratnik u kasnom cvatu svoje
snage; njegova plemenitost bila je neupitna, njegova hrabrost
provjerena i dokazana stotinu puta, a kad je uzeo rije, glas mu je bio
dubok i zvuan. Sada je govorio o tome kako su bijelci doli s juga. U
poetku su dolazili po jedan ili dvojica, molei ih za sitne usluge da
ustrijele nekoliko slonova, da razmjenjuju svoje perle i boce za bakar i
slonovau. Zatim ih je dolo vie, a njihovi su zahtjevi postajali sve vei
i opasniji. eljeli su se moliti udnom troglavom bogu, eljeli su kopati
rupe i traiti uti metal i svjetlucavo kamenje. Duboko zabrinut,
Lobengula je doao na ovo mjesto u Matoposu, a Umlimo ga je
upozorila da u toj zemlji vie nee biti mira kad sveti kipovi ptica odlete
iz ruevina Velikog Zimbabwea. Kameni sokolovi ukradeni su iz
40

svetih mjesta, podsjetio ih je Gandang, a Lobengula je tada znao da

se ne moe odupirati bijelcima nita vie no to je mogao njegov otac,
Mzilikazi. I tako je kralj izabrao najmonijeg od svih bijelih
kandidata, Lodzi, velikog plavookog ovjeka koji je pojeo dijamantne
rudnike i koji je bio induna bijele prekomorske kraljice. Nadajui se da
e ga pridobiti kao saveznika, Lobengula je potpisao sporazum s
Lodzijem; u zamjenu za zlatnike i oruje, dao mu je pravo da trai
zakopana blaga iskljuivo u Lobengulinim istonim pokrajinama.
Meutim, Lodzi je poslao veliku kolonu vozila s ratnicima poput
Selousa i Bakele, koji su vodili stotine mladih bijelaca naoruanih kao
vojnici da zauzmu zemlje spomenute u Sporazumu. alosnim glasom
Gandang je recitirao dugi popis prekrenih obeanja, to je kulminiralo
pucnjavom iz Maximovih strojnica, unitenjem kraljevog kraala u
Bulawayu, i bijegom Lobengule na sjever. Napokon, opisao je
Lobengulinu smrt. Slomljenog srca, bolestan, kralj je popio otrov, a
Gandang je svojeruno poloio njegovo tijelo u tajnu peinu iznad
doline Zambezija; okruio ga je njegovim stvarimastolcem, prstenom
za glavu od slonovae, leajem i krznom, vrevima za pivo i zdjelama za
hranu, pukama i ratnikim titom, bojnom sjekirom i kopljem, te na
kraju, malim posudama ispunjenim svjetlucavim dijamantima koje je
poloio pred Lobenguline iskrivljene noge. Kad je sve bilo gotovo,
Gandang je zazidao ulaz u peinu, i pobio robove koji su izvrili sav taj
posao. Zatim je poveo skreni narod na jug, u zarobljenitvo. Kad je
zavrio, Gandangove ruke opustile su se, brada mu je pala na
izbrazdana, miiava prsa, a na cijeli skup spustila se oajnika
utnja. Napokon, jedan od drugorazrednih induna progovori. To je bio
krhki starac, koji nije imao niti jedan zub u gornjoj eljusti. Kapci su
mu visjeli s vodenastih onih jabuica, tako da je meso s unutranje
strane izgledalo poput ruiastog baruna, a glas mu je bio isprekidan.
Izaberimo drugog kralja, zapoe on, ali Bazo ga prekine. Kralja
robova, kralja zarobljenika? On se prijezirno nasmije. Ne moemo
imati kralja sve dok opet ne budemo narod. Drevni induna sjede,
mljackajui ustima, trepui od jada, dok su mu misli vrludale onako
kako to esto biva sa starim ljudima. Stoka, promrmlja, uzeli su
nam stoku. Drugi se uznemirie, ujedinjeni u bijesu. Stoka je bila
jedino pravo blago; zlato i dijamanti bili su igrake bijelog ovjeka, ali
stoka je bila temelj blagostanja naroda. Jedno-Sjajno-Oko alje
mlade bikove naeg naroda u bjelake kraalove, alio se drugi induna.
Jedno-Sjajno-Oko bilo je Matabele ime za generala Mungo st Johna,
41

glavnog domorodakog namjesnika Matabelelanda. Policija

Kompanije naoruana je pukama, i nemaju potovanja prema
obiajima i zakonima. Smiju se indunama i plemenskim starjeinama,
i odvode mlade djevojke u grmlje... Jedno-Sjajno-Oko zapovijeda
svim naim amadodama, ak i onima od Zanzi krvi, cijenjenim
ratnicima i oevima ratnika, da rade kao obini amaholi, robovi koji
deru prainu, kopajui njegove ceste. Bijesni indune jedan za drugim
recitirali su litaniju nepravda, pravih i umiljenih, a jedino su
Somabula, Babiaan, Gandang i Bazo sjedili u tiini. Lodzi nam je
spalio titove i slomio iljke kopalja. Zabranio je naim mladiima
drevno pravo da napadaju Mashone, a cijeli svijet zna da su Mashone
nai psi koje ubijamo ili ostavljamo na ivotu. Jedno-Sjajno-Oko
raspustio je impije, i sada nitko ne zna tko ima pravo uzeti enu, nitko
ne zna koje polje pripada kojem selu, a ljudi se svaaju poput bolesne
djece oko nekoliko mravih ivotinja koje nam je Lodzi vratio. to
moramo uiniti?, vikne jedan, a tada se dogodi jo jedna uda stvar
bez presedana. Svi, ak i Somabula, pogledae prema visokom mladiu
punom oiljaka kojeg su zvali Lutalica, i ekali su bez da su bili svjesni
to ekaju. Bazo naini znak jednom rukom, i Tanase izie iz kolibe
od trske. Bila je odjevena samo u kratku konu pregau, vitka i
uspravna i gipka, a u rukama je nosila smotani leaj za spavanje.
Kleknula je pred Bazoa i odmotala leaj na tlu. Najblii indune koji su
mogli vidjeti to se krije u leaju ispustie uzbuene glasove. Bazo
uzme predmet s obje ruke i podigne ga u vis. On zasja na suncu, i
sada se svi zapanjie. Sjeivo je oblikovao sam kralj Chaka; metal je
bio iskovan i uglaan poput sjajnog srebra, djelo ruku vjetih kovaa
Rozwija, a drvena drka bila je vezana bakrenom icom i otrom
crnom dlakom s repa mujaka slona. Jee!, prosikta jedan od induna
ratniki pokli impija, a drugi mu se pridruie, lagano se njiui od
snage zvuka, dok su im se lica zaarila od prvog uzbuenja borbenog
ludila. Gandang ih prekine. Skoi na noge i naglim pokretom zaustavi
klicanje. Jedno sjeivo nee naoruati narod, nee pobijediti tronoge
Lodzijeve strojnice. Bazo ustane i okrene se prema ocu. Uzmi ga u
ruke, Baba, pozva ga, a Gandang ljutito odmahne glavom, ali nije
mogao skinuti oi s oruja. Uhvati ga i osjeti kako moe napraviti
ovjeka ak i od roba, tiho je ustrajao Bazo, i ovog puta Gandang
isprui ruku. Dlan mu je bio bijele boje, bez krvi od siline gra kojim je
stiskao aku, a prsti su mu drhtali kad je uhvatio drku. To je jo
uvijek samo sjeivo, ustrajao je, ali nije mogao odoljeti prekrasnom
42

oruju, pa poe bosti po zraku. Postoji tisuu ovakvih, proapta

Bazo. Gdje?, grakne Somabula. Reci nam gdje, pridrue mu se
ostali indune, ali Bazo nije elio rei. Do prvih kia, bit e ih jo pet
tisua. Na pedeset mjesta u brdima kovai su u poslu. Gdje?,
ponovi Somabula. Gdje su? Skriveni u peinama ovih brda. Zato
mi ne znamo za to?, upita Babiaan. Bazo odgovori: Bilo bi onih koji
bi sumnjali da se to moe uiniti, onih koji bi savjetovali oprez i
ekanje, a vremena za priu nema. Gandang klimne. Svi znamo da je
u pravu, poraz nas je pretvorio u brbljave starice. Ali sada, ree on
predajui assegai ovjeku do sebe, osjeti ovo!, zapovijedi mu. Kako
emo okupiti impije?, upita ovjek isprobavajui oruje u rukama.
Raspreni su i slomljeni. To je zadatak svakog od vas. Ponovno
oformiti impije i pripremiti ih za vrijeme kad koplja budu spremna.
Kako e koplja doi do nas? ene e ih donijeti u snopovima slame i
u namotanim leajevima. Gdje emo napasti? Hoemo li udariti u
srce, na veliki kraal koji su bijelci sagradili u GuBulawayu? Ne!,
vikne Bazo snanim glasom. To je bilo ludilo koje nas je unitilo i
prije. U svojem bijesu, zaboravili smo nain Chake i Mzilikazija, napali
smo glavninu neprijateljske snage, napali smo preko izloenog terena
kola sa strojnicama. Bazo zastane i pokloni se starijim indunama.
Oprosti mi, Baba, ovo tene ne bi trebalo lajati prije starog psa.
Govorim prije svog reda. Ti nisi tene, Bazo, zarei Somabula.
Govori dalje! Mi moramo biti buhe, ree Bazo tiho. Moramo se
skrivati u odjei bijelog ovjeka i ubadati ga u mekana mjesta dok ga
ne izludimo. Ali kad se poee, moramo se pomaknuti na drugo
mekano mjesto. Moramo vrebati u tami i napadati u zoru, moramo
ga ekati na neprohodnim mjestima i napadati zalee i bokove. Bazo
nije podizao glas, ali svi su ga paljivo sluali. Ne smijemo nasrtati na
zidove laagera, a kad se tronoge strojnice ponu smijati kao stare ene,
moramo ieznuti poput jutarnje magle pred prvim zrakama sunca.
To nije rat, usprotivi se Babiaan. To je rat, Baba, odgovori mu
Bazo, nova vrsta rata, jedina koju moemo dobiti. U pravu je,
zauje se glas iz redova induna. To je pravi nain. Govorili su jedan
za drugim, i nitko se nije suprotstavio Bazoovoj viziji, dok nije doao
red na Babiaana. Moj brat Somabula govorio je istinu, vie nisi tene,
Bazo. Reci nam jo samo jednu stvar kada e to poeti? To ti ne
mogu rei. Tko moe? Bazo spusti pogled na Tanase, koja mu je jo
uvijek kleala pred nogama. Skupili smo se u ovoj dolini iz dobrog
razloga, ree im Bazo. Ako se svi slau, moja ena koja je bliska
43

Umlimo, i poznavateljica misterija, ui e u svetu peinu da sazna

proroanstvo. Mora poi odmah. Ne, Baba. Lijepa glava Tanase
jo je bila pognuta u dubokom potovanju. Moramo ekati da Umlimo
pozove nas.
Na nekim mjestima na Bazoovoj koi oiljci su se spojili u prave kvrge.
Meci iz strojnice nainili su duboke rane. Jedna ruka, sreom, ne ruka
u kojoj je drao koplje, bila je skraena i savijena, trajno deformirana.
Nakon tekih mareva ili vjebanja orujem, ili nakon tenzija
planiranja i svaanja i uvjeravanja drugih u njegove planove, miii bi
mu se esto bolno grili. Kleei pokraj njega u maloj kolibi od slame,
Tanase je mogla vidjeti zgrene miie i tetive pod njegovom crnom
koom kako se migolje poput ivih crnih mamba koje pokuavaju
pobjei iz svilene vree. Masirala ga je snanim prstima, nanosei
ljekovite masti na njegove miie du kraljenice i kod lopatica, pratei
greve uz vrat sve do glave. Bazo je stenjao od slatke agonije pod
njezinim vrstim prstima, ali uskoro se opustio, a gr je polako
nestajao. Dobra si prema meni na toliko mnogo naina, promrmlja
on. Roena sam samo zato, odgovori ona, ali Bazo uzdahne i polako
odmahne glavom. Ti i ja smo roeni iz nekog razloga koji nam je jo
uvijek skriven. Znamo to drukiji smo, ti i ja. Dodirnula mu je usne
prstom da ga utia. Sutra emo se vratiti na to. Poloila mu je obje
ruke na ramena i povukla ga unatrag, tako da je leao na leima na
slamnatom leaju, a ona je zapoela s masiranjem zgrenih miia
njegovog ravnog, vrstog trbuha. Noas postojimo samo mi, ponovi
ona, grlenim zvukom lavice nad plijenom, uivajui u moi koju je
mogla zadobiti nad njim samo pritiskom svojih prstiju, a u isto vrijeme
obuzeta njenou tako dubokom, da je osjetila kako joj prsa pucaju
pod njezinom teinom. Noas smo mi cijeli svijet. Nagnula se
unaprijed i dodirnula mu rane od metaka vrhom jezika. Njegovo
uzbuenje bilo je tako golemo da ga nije mogla obuhvatiti svojim
palcem i kaiprstom. Pokuao je ustati, ali ona ga zadri dolje laganim
pritiskom na prsa, a zatim skine svoju pregau i zajai ga, pri emu su
oboje kriknuli od uzbuenja i strahovite udnje za tijelom onog
drugoga. Zatim ih je oboje ponijela iznenadna oluja bijesnog
zadovoljstva. Kad je prola, privila je njegovu glavu uz svoje grudi, i
pjevala mu kao djetetu, sve dok njegovo disanje nije postalo duboko i
pravilno. ak i tada, iako je utihnula, nije zaspala s njim, ve je leala i
udila se kako je toliki bijes i njenost mogu obuzeti u istom trenutku.
Nikada vie neu spoznati mir, iznenada je shvatila.A nee ni on. I
44

alila je za ovjekom kojeg je voljela, i zbog potrebe da ga vodi prema

sudbini za koju je znala da ih oboje eka.
Treeg dana glasnik Umlimo doao je iz peine k indunama koji su
ekali u selu. Glasnik je bila lijepa djevojica s ozbiljnim izrazom lica i
mudrim, starim oima. Bila je na rubu puberteta, a iza tamnih
bradavica ve su joj se nazirale male vrste izboine, kao i prve dlaice
u dubokom procijepu izmeu slabina. Oko vrata je nosila talisman koji
je prepoznala samo Tanase. Bio je to znak da e ovo dijete jednog dana
na sebe staviti sveti ogrta Umlimo i vladati odvratnom peinom na
litici iznad sela. Dijete instinktivno pogleda Tanase, koja je uila s
jedne strane reda mukaraca, i Tanase joj pogledom i tajnim pokretima
ake pokae Somabulu, vrhovnog indunu. Djetetova neodlunost bila
je samo simptom brze degeneracije drutva Matabelea. U vrijeme
kraljeva ni dijete niti odrasli ne bi se pitali o redoslijedu vanosti. Kad
je Somabula ustao da krene za glasnicom, njegova polubraa ustala su
i pola za njim Babiaan s jedne strane, a Gandang s druge. I ti,
Bazo, ree Somabula, a premda je Bazo bio mlai i nieg ranga od
nekih meu njima, nitko od drugih induna nije se bunio zbog njegove
ukljuenosti u misiju. Dijete-vjetica uhvati Tanase za ruku, jer one
su bile sestre tamnih duhova, pa njih dvije povedu skupinu uz strmu
stazu. Otvor peine bio je irok stotinu koraka, ali strop je bio jedva
vii od glave odraslog ovjeka. Nekada davno, otvor je bio utvren
blokovima obraenih stijena, nainjenih u istom stilu kao i zidovi
Velikog Zimbabwea, ali te stijene su se uruile, ostavljajui rupe poput
onih u zubalu staraca. Mala druina zastane. etiri indune drali su
se iza i pribliili jedni drugima, kao da trae sigurnost. Ljudi koji su
vitlali assegaijima u stotinu krvavih bitaka i trali na strojnice laagera
bijelih ljudi uplaili su se stojei pred tamnim ulazom. Iznenada, glas
iznad njih prekine tiinu, glas koji kao da je dolazio iz gole povrine
granitne litice: Neka indune kraljevskog Kumaloa uu u sveto
mjesto! Bili su to drhtavi, neskladni zvukovi drevne ludnice, i etiri
ratnika u strahu podignu poglede, ali nisu mogli vidjeti nita ivo, i
nitko od njih nije smogao hrabrosti da odgovori. Tanase je osjetila
kako ruka djeteta lagano podrhtava pri ovoj predstavi trbuhozborstva,
a Tanase je jedina toliko poznavala vjetije naine da je mogla znati
kako uenici Umlimo ue umjetnost glasova. Dijete je ve sada bilo
vrlo umjeno, i Tanase zadrhti kad se sjetila kojim je jo zastraujuim
vjetinama morala zavladati, kakve jo grozne ispite i strane boli
izdrati. U trenutku suosjeanja, stisnula je djevojinu usku, hladnu
45

ruku, i oni zajedno uoe kroz razruene vratnice. Iza njih, etiri
plemenita ratnika stisnula su se poput djece, gledajui oko sebe
uplaeno i spotiui se na neravnom tlu. Ulaz u peinu suavao se, i
Tanase s bljeskom crnog humora pomisli da je dobro to je svjetlost
preslaba da bi indune mogli jasno vidjeti zidove s obje strane, jer ak
bi i njihova ratnika hrabrost mogla posrnuti pred uasom katakomba.
U davno doba koje usmena predaja plemena Rozwi i Karanga vie ne
moe odrediti, generacije prije no to je hrabri Mzilikazi poveo svoje
pleme u ova brda, jo jedan otima je proao ovuda. Mogla je to biti
Manatassi, legendarna kraljica-osvajaica, na elu svojih nemilosrdnih
horda koje su unitavale zemlju i ubijale sve pred sobom, ne tedei ni
ene niti djecu, pa ak niti domae ivotinje. Ugroena plemena
sakrila su se u ovu dolinu, ali napadai su se probili kroz uski prolaz i
jadni bjegunci pobjegli su u svoje posljednje skrovite, u ovu peinu.
Strop je jo uvijek bio prekriven adom, jer napadai nisu smatrali
potrebnim da opsjednu peinu. Sruili su zid i blokirali ulaz drvima,
koja su potom zapalili. Cijelo pleme je umrlo, a dim je mumificirao
njihove ostatke. Leali su ovdje sve to vrijeme, na hrpama visokim do
stropa. Dok je druina napredovala, negdje pred njima neko plavkasto
svjetlo postajalo je sve snanije, sve dok Bazo nije iznenada viknuo i
pokazao na zid ljudskih ostataka pokraj sebe. Koa se s nekih leeva
ogulila, tako da su im se lubanje cerile, a inilo se da ih ruke kostura
pozdravljaju nekim zastraujuim pozdravom dok su prolazili pokraj
njih. Indune su bili okupani u znoju, usprkos prohladnom zraku, a
izrazi lica bili su im uplaeni i zgaeni. Tanase i dijete slijedili su
vijugavu stazu nepogreivo, i napokon su izbili iznad dubokog
prirodnog amfiteatra. Jedna zraka sunca prodirala je kroz usku
pukotinu zakrivljenog stropa peine. Na dnu amfiteatra nalazilo se
otvoreno ognjite, i pramen svijetlo-plavog dima polako je vijugao
prema otvoru u visini. Tanase i dijete poveli su ih niz kamene stube do
glatkog, pjeskovitog poda amfiteatra. Na njezin znak, etvorica induna
zahvalno unu, okrenuti prema vatri koja se snano dimila. Tanase
pusti djetetovu ruku i sjedne iza mukaraca. Dijete poe do udaljenijeg
zida i zagrabi aku bilja iz jedne od velikih okruglih glinenih zdjela koje
su se nalazile tamo. Baci bilje na vatru, i istog trena podigne se gusti,
uti oblak dima. Dok se polako razilazio, indune uhvati praznovjerni
uas. Groteskni lik sjedio je s druge strane vatre nasuprot njima. Bila
je to albino ena srebreno-bijele nezdrave koe. Imala je goleme bijele
grudi s bradavicama blijedo-ruiaste boje. Bila je potpuno gola, a
46

njezine guste stidne dlake bile su bijele poput mrazom prekrivene

zimske trave. Iznad njih, trbuh joj je visio u naslagama sala. elo joj je
bilo nisko i sputeno, usta iroka i usne tako uske da je izgledala
poput abe. Preko irokog, plosnatog nosa i blijedih obraza,
nepigmentirana koa bila je pokrivena osipom. Zadebljane podlaktice
bile su joj prekriene preko trbuha i butina, a butine su joj bile
poprskane velikim crvenkastim pjegama i rairene dok je kleala na
leaju od zebrine koe i netremice promatrala ljude pred sobom.
Vidim te, o Izabrana, pozdravi je Somabula. Usprkos velikom naporu
volje da se primiri, glas mu je drhtao. Umlimo nije odgovorila, pa se
Somabula zaljulja na petama i zauti. Djevojica je bila zaposlena s
posudama, i sada je prila i kleknula pored debele albino ene, nudei
joj glinenu lulu koju je pripremila. Umlimo stavi lulu meu svoje
tanke usne, a djevojica golim rukama podigne uareni komad ugljena
iz vatre i stavi ga na biljnu lopticu u luli. Loptica se zaari, i Umlimo
povue dugi dim, pa ga ispusti kroz svoje majmunolike nosnice. Istog
trena, teki, slatkasti miris insaghua dopre do mukaraca.
Proroanstvo se moglo dobiti na razliite naine. Prije no to je Tanase
izgubila svoju mo, dolazilo joj je spontano, bacajui je u napade
grenja, dok su glasovi duhova pokuavali govoriti kroz nju. Meutim,
ova groteskna nasljednica morala se osloniti na lulu s divljom
konopljom. Sjemenke i cvjetovi biljke Cannabis sativa, smrvljene i
smotane u loptice, a potom osuene na suncu, bili su njezin klju za
svijet duhova. Tiho je puila, udahnuvi desetak puta i zadravajui
dim u sebi, sve dok joj blijedo lice nije nateklo, a ruiaste se zjenice
izboile. Zatim izbaci dim eksplozivno izdahnuvi, i poe nanovo.
Indune su je promatrali s tolikom opinjenou da u prvi mah nisu
primijetili tihi zvuk grebanja po podu peine. Bazo se prvi trgnuo i
ispustio uplaen zvuk, instinktivno uhvativi oca za podlakticu.
Gandang vikne i poe se dizati od straha i uasa, ali glas Tanase ga
zaustavi. Ne miite se. Opasan je, proapta brzo, i Gandang une i
ostane nepomian. Iz mranih pukotina u stranjem dijelu peine
stvorenje nalik na jastoga jurilo je preko pjeanog poda prema
Umlimo. Svjetlost vatre odbijala se od oklopljene ljuture stvorenja kad
je stiglo do Umlimo, i poelo se penjati na njezino nabreklo, srebrenobijelo tijelo. Zaustavilo se u njezinom krilu, dok mu se dugi rep dizao i
pulsirao, a noge poput paukovih zakaile meu stidne dlake Umlimo.
Zatim se nastavilo penjati preko njezinog ispupenog trbuha, pa se
uhvatilo za jednu golemu dojku, na kojoj je visjelo poput nekakvog zlog
47

voa na grani, da bi produilo uvis na njezino rame i zaustavilo se

ispod uha. Umlimo je bila smirena, isputajui male oblake
narkotikog dima iz svoje lule dok je ruiastim oima netremice
promatrala indune. Golemi sjajni insekt popeo joj se na tjeme i krenuo
bono, dok se nije zaustavio na sredini ela, gdje se objesio naglavce.
Dugi rep korpiona, dui od ljudskog kaiprsta, nadvio mu se nad
lea. Umlimo poe mrmljati i mumljati a bijela pjena pojavi joj se na
ustima. Rekla je neto na nekom udnom jeziku, i korpionu na
njezinom elu iz alca na kraju dugog repa iscuri sjajna kapljica
otrova. Umlimo opet progovori promuklim glasom, na nekom
nepoznatom jeziku. to kae?, proapta Bazo, okreui glavu prema
Tanase. Koji jezik govori? Govori tajnim jezikom iniciranih,
proapta Tanase. Poziva duhove da uu i preuzmu kontrolu nad
njezinim tijelom. Albino polako posegne i skine korpiona sa ela.
Drala mu je glavu i tijelo u aci, i samo je njegov dugi rep bijesno
udarao na sve strane. Zatim ga polako priblii svojoj dojci. korpion
udari, i njegov alac zabode se duboko u njezino ruiasto meso. Lice
Umlimo nije promijenilo izraz, i korpion udari nanovo i nanovo,
ostavljajui male crvene rane u mekanoj dojci. Umrijet e!, ree Bazo
uplaeno. Pusti je, sikne Tanase. Ona nije poput drugih ena. Otrov
joj nee nauditi slui samo tome da joj otvori duu za duhove. Albino
podigne korpiona sa svojih prsa, i spusti ga na vatru, gdje se izvijao
dok je gorio, sve dok od njega nije ostao samo mali spaljeni komadi.
Iznenada, Umlimo ispusti nezemaljski krik. Duhovi ulaze, proapta
Tanase. Usta Umlimo irom se otvore, i kapi sline poteknu joj niz
bradu. inilo se da joj tri ili etiri divlja glasa istodobno izlaze iz grla, a
svaki od njih pokuavao je utopiti ostale. Bili su to glasovi mukaraca i
ena i ivotinja; napokon, jedan glas uzdigne se nad ostalima i utia ih.
Bio je to glas mukarca, i govorio je mistinim jezikom ak su i njegova
modulacija i ritam bili potpuno strani, ali Tanase im je tiho prevodila.
Kad se podnevno sunce zamrai od krila, a drvee ostane bez lia u
proljee, tada, ratnici Matabelea, stavite otricu na svoj elik. etiri
indune klimnue. uli su to proroanstvo i prije, jer Umlimo je esto
ponavljala stvari, a uvijek je bila tajnovita. I prije su se udili tim
rijeima. To je bila poruka koju su Bazo i Tanase prenijeli rasprenom
narodu Matabelea tijekom svojih lutanja od kraala do kraala. Debela
albino proroica ispusti grleni zvuk i poe udarati rukama, kao da se
bori s nevidljivim protivnikom. Blijedo-ruiaste oi na njezinom licu
okretale su se neovisno jedno od drugog, pa je namigivala, kiljila i
48

buljila, i krgutala je zubima tako da je zvualo kao da pas gloe kost.

Djevojica tiho ustane i nagne se nad Umlimo, pa joj baci malo crvenog
praha u lice. Njezini se trzaji ublae, stisnuta eljust joj se otvori, a iz
nje progovori jo jedan grleni, gotovo neljudski glas. Govorio je na
istom udnom dijalektu, i Tanase se napregne kako bi ula svaki slog.
Zatim mirno ponovi: Kad stoka bude leala s glavama povijenim tako
da dotie vlastiti bok, i ne bude mogla ustati, tada se, ratnici
Matabelea, pripremite, jer vrijeme je blizu. Ovog puta bilo je male
razlike u rijeima proroanstva u odnosu na ono koje su uli i prije.
Svi stadoe razmiljati o njima u tiini, dok je Umlimo pala na lice i
opustila se poput meduze. Polako, svi njezini pokreti umirili su se, i
leala je kao mrtva. Gandang poe ustajati, ali Tanase sikne
upozorenje, i on se ukoi i nastavi ekati. Jedini zvuk u peini bilo je
pucketanje vatre i lepranje krila imia pod stropom peine. Zatim
jo jedan gr proe leima Umlimo, i ona podigne svoje zastraujue
lice, ali glas je ovog puta bio poput djetetovog, blag i njean, i govorio je
na jeziku Matabele, tako da su ga svi mogli razumjeti: Kada veliki kri
pojede stoku bez rogova, neka oluja pone. Njezina glava klone, i
djevojica je prekrije krznom akala. Gotovo je, ree Tanase. Nee
biti nita vie. etvorica induna zahvalno ustanu, i vrate se mranom
stazom kroz katakombe. Kad su ugledali zrake svjetla u blizini ulaza,
koraci im se ubrzae, sve dok nisu izbili u dolinu u takvoj neprikladnoj
i nedostojanstvenoj urbi da su izbjegavali pogledati jedan drugoga. Te
noi, sjedei u otvorenoj setenghi na dnu doline, Somabula ponovi
proroanstva Umlimo okupljenim indunama. Oni klimnue glavom na
prve dvije poznate zagonetke, i kao to su uinili ve stotinu puta,
pokuae pronai znaenje. Na kraju se sloie: Otkrit emo smisao
kad bude vrijeme uvijek je tako. Zatim Somabula ponovi tree
proroanstvo Umlimo, novu i nepoznatu zagonetku: Kada veliki kri
pojede stoku bez rogova. Indune su pili i predavali vreve piva iz ruke
u ruku, razgovarajui o skrivenom znaenju, i tek kad je svatko rekao
to je imao za rei, Somabula pogleda Tanase koja je sjedila drei
dijete pod konim ogrtaem kako bi ga zatitila od none hladnoe.
Kakvo je pravo znaenje, eno?, upita on. ak ni sama Umlimo to ne
zna, odgovori Tanase, ali kad su nai preci prvi put ugledali bijelog
ovjeka kako jai s juga, vjerovali su da su njihovi konji stoka bez
rogova. Konji?, upita Gandang zamiljeno. Moe biti da je tako,
ree Tanase. No, jedna jedina rije Umlimo moe imati onoliko
znaenja koliko je krokodila u rijeci Limpopo. to je kri, veliki kri
49

iz proroanstva?, upita Bazo. Kri je znak troglavog boga bijelog

ovjeka, odgovori Gandang. Moja prva ena, Juba, mala Grlica, nosi
taj znak oko vrata. Dali su joj ga misionari kod Khamija kad si je
prolila vodu na glavu. Je li mogue da e bog bijelog ovjeka pojesti
njegove konje?, dvojio je Babiaan. On je zacijelo njihov zatitnik, ne
protivnik. Rasprava se razvijala od starjeine do starjeine, dok se
logorska vatra pomalo gasila, a iroko zvjezdano nebo nad dolinom
dostojanstveno i polako okretalo. Prema jugu od doline, meu drugim
nebeskim tijelima, sjajile su etiri velike bijele zvijezde koje su
Matabelei zvali Sinovi Manatassi. Priali su kako je Manatassi, ta
strana kraljica, svojim rukama zadavila svoju novoroenad kako
nitko od njih ne bi mogao preoteti njezinu vladavinu. Prema legendi,
due malenih uzvisile su se na nebo, kao vjeiti svjedoci okrutnosti
svoje majke. Nitko od induna nije znao da je ime kojim su bijelci zvali
te zvijezde bilo Juni kri.
Ralph Ballantyne pogrijeio je kad je rekao Harry Mellowu da e gosp.
Rhodes i njegova pratnja napustiti logor i krenuti u Bulawayo do
vremena njihovog povratka. Kad su ujahali kroz vrata, ugledao je
velianstvenu koiju kako jo uvijek stoji na mjestu gdje ju je vidio i
proli put. Pokraj nje bilo je jo tucet drugih istroenih vozila: razliitih
vrsta kola i koija, pa ak i jedan bicikl iji su kotai zamijenjeni
trakama bizonove koe. Gosp. Rhodes je postavio svoj dvor ovdje,
objasni mu Cathy bijesno, im su ona i Ralph ostali sami u atorukupaonici. Napravila sam previe udoban logor, a on ga je preuzeo od
mene. Kao to ini i sa svim drugim stvarima, primijeti Ralph
filozofski, skidajui svoju smrdljivu koulju i bacajui je u kut. Spavao
sam u tome pet noi. Boga mi, deko koji pere rublje morat e je
izbatinati na smrt prije no to je ubaci u kadu. Ralph, ne shvaa
me ozbiljno, Cathy frustrirano lupi nogom o pod. Ovo je moj dom.
Jedini dom koji imam, a zna li to mi je taj, to mi je rekao gosp.
Rhodes? Imamo li jo sapuna?, upita Ralph dok je skakutao na
jednoj nozi pokuavajui skinuti hlae. Jedan komad nee biti
dovoljan. Rekao je: Jordan e preuzeti kuhinju dok smo mi ovdje,
go Ballantyne, on poznaje moj ukus. to misli o tome? Jordan je
prokleto dobar kuhar, Ralph se spusti u kadu i podvikne kad mu je
gola stranjica dotakla povrinu vode koja je gotovo kljuala.
Zabranili su mi pristup u vlastitu kuhinju. Upadaj!, zapovjedi
Ralph, i ona zastane i pogleda ga u nevjerici. to si rekao?, upita
ona, ali, umjesto odgovora, on je uhvati za gleanj i povue na sebe,
50

usprkos njezinoj vriski. Vrela voda zapljusne platnena krila atora.

Kad ju je napokon pustio, bila je potpuno mokra do struka. Haljina
ti je mokra, ree on, sada nema izbora skini je! Skinula se i sjela u
kadu s njim, okrenuta leima prema njemu, s koljenima podvuenim
pod bradu i vlanom kosom skupljenom na vrhu glave, ali nastavila je
s prigovorima. ak ni Louise vie nije mogla podnijeti njegovu
aroganciju i mrnju prema enama. Natjerala je tvog oca da je vrati u
Kings Lynn, tako da ga sada moram trpjeti sama! Oduvijek si bila
hrabra djevojka, ree joj Ralph i njeno poe spuvom sapunati
njezina lea. A glas se prouo irom Matabelelanda i sada svi
propalice i pijanci dolaze ovamo zbog besplatnog whiskeyja. Gosp.
Rhodes je dareljiv ovjek, sloi se Ralph i premjesti spuvu sa
sapunom s prednje strane. To je tvoj whiskey, ree Cathy i uhvati
njegov zglob prije no to je rukom doao do svog oiglednog cilja.
ovjek ima paklenu petlju. Prvi put od poetka razgovora Ralph
pokae nekakav osjeaj. Morat emo ga se rijeiti. Taj whiskey vrijedi
deset funta po boci u Bulawayu. Ralph je uspio pomaknuti ruku malo
nie. Ralph, to me kaklja. Cathy se poe migoljiti. Kada dolaze
tvoje sestre? On ne obrati panju na njezine proteste. Poslali su
glasnika, trebale bi biti ovdje prije sumraka. Ralph, daj mi tu spuvu!
Vidjet emo jesu li ivci gosp. Rhodesa zaista od elika... Ralph, to
mogu i sama, hvala ti lijepo, daj mi spuvu! A vidjet emo i koliko su
otri refleksi Harryja Mellowa... Ralph, jesi li lud? U kadi smo!
Pobrinut emo se za obojicu jednim udarcem. Ralph, ne moe! Ne
moe ne u kadi! Izbacit emo Jordana iz kuhinje, Harry Mellow bit
e nadglednik rudnika Harkness, a gosp. Rhodes bit e na putu u
Bulawayo sat vremena nakon dolaska njih dvije... Ralph, dragi,
prestani priati. Ne mogu se usredotoiti na dvije stvari odjednom,
proapta Cathy.
Sastav ljudi za stolom u atoru-blagovaonici nije se promijenio otkad
ga je Ralph posljednji put vidio, poput muzeja votanih figura Madame
Tussaud. Gosp. Rhodes ak je nosio istu odjeu, dominirajui atorom
svojom karizmom. Promijenili su se samo statisti koji su sjedili u
poloaju podnositelja molba. Bila je to arolika gomila nesretnih
kopaa zlata, traitelja koncesije, zagovaratelja ambicioznih pothvata,
koje je privukla reputacija i milijuni gosp. Rhodesa, kao to hijene i
akale privlai lavlji plijen. U Matabelelandu je bila moda da se
individualnost istie ekscentrinim pokrivalima za glavu. Izbor koji se
nalazio s druge strane stola od gosp. Rhodesa ukljuivao je kotsku
51

tradicionalnu kapu s orlovim perom, visoki eir sa zelenom trakom

sv. Patricka, i velianstveno ukraeni meksiki sombrero, iji je vlasnik
priao saaljivu priu koju je gosp. Rhodes skraivao. U sluanju nije
uivao kao u prianju. Dakle, dosta ti je Afrike, zar ne? Ali, nema
novca za put?, upita on otresito. Tono, gosp. Rhodes, vidite, moja
stara majka... Jordan, daj momku sitni za put kui, na moj osobni
raun. On odmahne na ovjekove zahvale, i podigne pogled kad je u
ator uao Ralph. Harry mi kae da je va put bio vrlo uspjean.
Procijenio je tvoj uzorak iz ile Harkness na trideset unca po toni, a to
je trideset puta bogatije od najbogatije ile u Witwatersrandu. Mislim
da bismo trebali otvoriti ampanjac. Jordan, imamo li jo koju bocu
Pommeryja iz 87. Barem ne razbacujem ampanjac kao whiskey,
pomisli Ralph cinino diui au da nazdravi. Rudnik Harkness,
pridrui se drugima u zdravici, i im je otpio gutljaj, okrene se dr.
Leanderu Starru Jamesonu. to je to sa zakonima o rudarenju?,
upita ga. Harry mi kae da preuzimate ameriki zakon. Ima li
prigovora?, ree Jameson, dok su mu se brkovi boje pijeska
nakostrijeili. Taj zakon stvorili su odvjetnici kako bi sebi zadrali
velike stalne prihode. Novi zakoni iz Witwatersranda su jednostavniji i
milijun puta uinkovitiji. Boga mu, nije li dovoljno to e nas vaa
kompanija opljakati za pedeset posto profita? Dok je to izgovarao,
Ralph shvati da e ameriki zakon o rudarenju biti paravan iza kojeg
vjeti Rhodes moe manevrirati po volji. Zapamti, mladi Ballantyne,
Jameson pogladi brkove, i smjerno trepne. Sjeti se kome pripada
zemlja. Sjeti se tko je platio trokove okupacije Mashonalanda i tko je
financirao rat s Matabeleom. Vlada komercijalne kompanije. Ralph
osjeti kako mu raste bijes, i stisne ake na stolu pred sobom.
Kompanija koja posjeduje policiju i sudove. A ako imam spor s tvojom
kompanijom, tko e presuditi sigurno ne suci Britanske junoafrike
kompanije? Postoje presedani, ton glasa gosp. Rhodesa bio je
razuman i miran, ali ne i njegove oi. Britanska istonoindijska
kompanija... Ralph ga estoko prekine: Britanska je vlada na kraju
morala oduzeti Indiju onim gusarima Cliveu, Hastingsu i njihovoj
bandi, zbog korupcije i ugnjetavanja domorodaca. Ustanak vojnikasepoja bila je logina posljedica njihove administracijo Gosp.
Ballantyne, glas gosp. Rhodesa uvijek bi postao piskutav kad je bio
uzbuen ili ljut. Zamolit u vas da povuete te primjedbe, one su
povijesno netone, i po svojim implikacijama uvredljive. Povlaim,
bezrezervno, Ralph je bio ljut na sebe, jer obino je imao previe
52

hladnu glavu da bi sebi dozvolio da ga isprovociraju. Nije mogao nita

dobiti iz izravnog sukoba s Cecilom Johnom Rhodesom. Njegov je
osmijeh bio prijateljski kad je nastavio: Siguran sam da neemo imati
potrebe za uslugama kompanijskog suca za prekraje. Gosp. Rhodes
odgovorio je na njegov osmijeh s jednakom lakoom, ali u njegovim je
oima zatitrao elinoplavi plamiak kad je podigao au. Za duboki
rudnik i jo dublju vezu, ree, a samo jedna osoba u atoru
prepoznala je to kao izazov. Jordan se nemirno promekoljio na svom
stolcu u stranjem dijelu atora. Poznao je ovu dvojicu tako dobro, i
mnogo ih je volio. Njegov brat Ralph bio je s njim kroz cijelo njegovo
usamljeno i burno djetinjstvo, njegov zatitnik i utjeha u loim
vremenima, a radosni prijatelj u dobrim. Dok je gledao svojeg brata i
usporeivao ga sa sobom, uini mu se nemoguim da dva brata budu
toliko razliiti. Jordan je bio plavokos i vitak i graciozan, a Ralph
tamnoput, miiav i snaan; Jordan je bio njean i samozatajan, a
Ralph vrst, hrabar i estok poput jastreba, kako je glasilo njegovo
Matabele ime. Instinktivno, Jordan pogleda veliki lik koji je sjedio
nasuprot njemu. Ovdje su Jordanovi osjeaji otili dalje od ljubavi, do
svojevrsnog vjerskog oboavanja. Nije vidio fizike promjene koje je
nekoliko kratkih godina donijelo ovom boanstvu njegovog ivota: gosp.
Rhodesovo debljanje, znakove na tijelu koji su pokazivali oteenje
srca, crvenkastoplave uvojke koji su se sada brzo povlaili i postajali
sijedi. Kao to zaljubljena ena u sebi uva izgled ovjeka kojeg je
izabrala, tako je i Jordan vidio dublje od znakova patnje i bolesti i
proteklih godina. Vidio je elinu jezgru tog ovjeka, krajnji izvor
njegove velike moi i zapovjedne prisutnosti. Jordan je elio viknuti
svojem voljenom bratu, potrati do njega i fiziki ga zadrati kako ne bi
pretvorio ovu divovsku duu u svojeg neprijatelja. Vidio je i druge kako
su to uinili, da bi potom bili nemilosrdno pregaeni. Zatim, s munim
osjeajem u trbuhu, shvati na iju e stranu stati ukoliko ikada doe
do toga da mora birati. Bio je on ovjek gosp. Rhodesa, to je bilo
snanije od bratske veze i obiteljske lojalnosti; do kraja svojeg ivota
bio je on Rhodesov ovjek. Oajniki je traio neki logian razlog da
prekine napetost izmeu dvije najznaajnije osobe u njegovom ivotu,
ali u tom trenutku pomo je dola s druge strane ograde logora, u vidu
oduevljenih poklia slugu, divljeg lavea pasa, kripe kotaa na
kolima i uzbuene vriske vie ena. Jordan je jedini promatrao
Ralphovo lice, pa je uoio lukavi izraz svojeg brata dok je ovaj ustajao.
ini se da imamo jo posjetitelja, ree Ralph, i blizanke u tom
53

trenutku prou kroz vrata. Victoria je ula prva, to je Ralph i

oekivao. Imala je duge, lijepe noge, koje su se ocrtavale iza njezine
tanke, pamune suknje, i hodala je bosa, prkosei svim
konvencijama. Cipele je nosila u jednoj ruci, a Jonathana u drugoj.
Dijete je ciktalo poput praia. Vicky! Vicky, jesi li mi donijela
neto? Poljubac u obraz i udarac po turu, nasmije se Vicky i zagrli
ga. Njezin je smijeh bio glasan i radostan, usta su joj bila malo
prevelika, ali imala je usne barunaste poput ruinih latica i lijepo
oblikovane; zubi su joj bili veliki i etvrtasti i bijeli poput bijelog
porculana; dok se smijala, jezik poput makinog provirivao je kroz
njih. Oi su joj bile zelene i iroko razmaknute, a koa joj je imala onu
sjajnu, svilenkastu englesku kvalitetu koju nije moglo naruiti niti
sunce, niti velike doze kinina koji je primala kao zatitu od malarije.
Bila bi zanosna ak i bez gustih pramenova plave kose s crvenkastim
tonovima, razbaruene vjetrom, divlje poput mora, koja joj se sputala
niz ramena. Zarobila je panju svih prisutnih mukaraca, ak i gosp.
Rhodesa, ali potrala je prema Ralphu, jo uvijek nosei njegovog sina.
Slobodnom rukom zagrlila ga je oko vrata. Bila je tako visoka da se
morala samo malo podii na prstima kako bi ga poljubila u usta.
Poljubac nije bio dug, ali usnice su joj bile vlane i mekane; toplim,
vrstim grudima pritiskala ga je kroz pamunu koulju, a njezine
butine naslonjene na njegove stvorile su mu trnce uz kraljenicu. Zato
Ralph prekine zagrljaj, i za trenutak ga je zadirkivala zelenim oima,
draei ga da uini neto to ona sama jo nije razumjela, dok je
uivala u tom opojnom osjeaju moi nad cjelokupnim mukim rodom
koji jo i nije u potpunosti isprobala. Zatim dobaci Jonathana Ralphu
i okrene se, pa otri bosonoga do atora i baci se u Jordanov zagrljaj.
Dragi Jordane, o, kako si nam nedostajao! Natjera ga da zapleu
veselo oko ograde, dok joj je sjajna kosa vijorila po zraku. Ralph
pogleda gosp. Rhodesa, i kad je ugledao njegov izraz iznenaenja i
nelagode, naceri se i pusti Jonathana da odjuri do Vicky i pridoda svoj
visoki glasi opoj galami. Zatim se okrene da pozdravi drugu
blizanku. Elizabeth je bila visoka kao i Vicky, ali tamnije puti. Njezina
kosa bila je poput uglaanog mahagonija, protkana pramenovima
crvenim poput burgundijskog vina. Koa joj je bila potamnjela od
sunca, i poprimila je boju tigrovih oiju. Bila je vitka poput plesaice, s
uskim strukom i ramenima koja su podravala vrat vitak poput vrata
drala. Grudi su joj bile manje od Vickynih, ali elegantno uspravne.
Premda joj je glas bio mekan, a smijeh poput predenja make, na
54

usnama je imala vragoljasti osmijeh, glavu je izazovno zabacila, a

njezine oi boje divljeg meda gledale su ljude s odmjerenom
seksualnom osvijetenou. Ona i Cathy dole su rukom pod ruku, ali
ona se izvue iz sestrinog zagrljaja i pozdravi Ralpha. Moj omiljeni
roae, promrmlja ona. Gledajui je u oi, Ralph se sjeti da je, premda
je njezin glas bio meki, a njezino dranje naizgled smirenije od
sestrinog, upravo Elizabeth bila pokreta svih nepodoptina koje su
njih dvije poinile. Na ovoj udaljenosti njezina prava ljepota bila je
vidljiva, moda manje upadljiva od Vickyne, ali vie uznemirujua zbog
pravilnosti njezinih crta lica i dubina koje su skrivale te zlatno-smee
oi. Poljubila je Ralpha, i taj je dodir bio jednako kratak ali jo manje
sestrinski od zagrljaja njezine blizanke. Kad se povukla, njezin pogled
bio je pogled nevinosti, opasniji od bilo kojeg otvorenog zavoenja.
Ralph prekine naelektrizirani kontakt, i pogleda Cathy, nainivi
komini rezignirani izraz. Nadao se da ona jo uvijek misli da ih on
izbjegava zato jer ih smatra djetinjastima i napornima. Porumenjela i
zadihana, Vicky pusti Jordana, poloi ruke na bokove i upita Ralpha:
Ralph, zar nas nee predstaviti drutvu? Gosp. Rhodes, mogu li
vam predstaviti svoje urjakinje, ree Ralph s uitkom. O, slavni
gosp. Rhodes, ree Vicky teatralno, ali u pogledu joj zasjaje zelene
iskrice. Takva je ast upoznati osvajaa naroda Matabele, jer, vidite,
kralj Lobengula bio je osobni prijatelj nae obitelj. Molim vas da
oprostite mojoj sestri, gosp. Rhodes, ispria se Elizabeth, a njezin
izraz lica bio je stidljiv. Nije htjela biti nepristojna, ali nai roditelji bili
su prvi misionari kod Matabelea, a na otac rtvovao je svoj ivot
pokuavajui pomoi Lobenguli dok ga je vaa vojska progonila. Moja
majka... Mlada damo, potpuno sam svjestan tko je vaa majka,
otro je prekine gosp. Rhodes. O, dobro, zazvoni Vicky slatkim
glasom. Onda ete moi prihvatiti poklon koji me zamolila da vam
predam. Vicky posegne duboko u dep svoje duge suknje i izvadi
tanku knjiicu. Bila je ukoriena kartonom, ne koom, a kvaliteta
utog papira bila je loa. Poloila je knjiicu na stol pred gosp.
Rhodesa. Kad je proitao naslov, eljust mu se stegne. ak je i Ralph
bio pomalo okiran. Oekivao je da e blizanke uznemiriti odnose, ali
nije oekivao da e biti tako trenutno eksplozivne. Knjiga se zvala
Vojnik Hackett od Matabelelanda, Robyn Ballantyne. Njihova majka
pisala je i objavljivala knjige pod djevojakim prezimenom. U logoru
vjerojatno nije bilo ive due koja nije proitala knjiicu, ili barem ula
za njezin sadraj, i da je Vicky na stol bacila ivu mambu, njihovo
55

zgraanje ne bi moglo biti vee. Sadraj knjige bio je tako opasan da

su je tri ugledna londonska izdavaa odbila. Na kraju, Robyn St John
objavila ju je privatno i nainila trenutnu senzaciju. U est mjeseci
rasprodano je gotovo dvjesto tisua primjeraka, i dobila je kritike u
gotovo svim utjecajnim novinama u Engleskoj i u kolonijama. Prva
stranica knjige bila je uvod u tekst koji je slijedio. Bila je to nejasna
fotografija koja je prikazivala desetak bijelaca u odorama Britanske
junoafrike kompanije koji stoje ispod razgrananog, visokog drveta i
gledaju leeve etiri naga Matabelea objeena o najvie grane.
Fotografija nije imala naslova, a lica etvorice bijelaca bila su previe
nejasna da bi ih se moglo prepoznati. Gosp. Rhodes dohvati knjigu i
pogleda fotografiju. To su etiri indune Matabelea koji su bili ranjeni u
bitci kod Bembesija, i koji su se potom objesili jer se nisu htjeli predati
naim snagama, zarei on. Oni nisu bili rtve nekakvog zvjerstva,
kako implicira ova nakaradna sliica. Gosp. Rhodes zalupi koricama
knjige, a Elizabeth usklikne sladunjavim glasom: O, gosp. Rhodes,
mama e biti tako razoarana to vam se nije svidjela njezina priica.
Knjiga je opisivala izmiljene avanture vojnika Hacketa, pripadnika
ekspedicijskih snaga Britanske junoafrike kompanije, i njegovo
zduno sudjelovanje u pokolju Matabelea paljbom iz strojnica, zatim
progon i ubijanje preivjelih, spaljivanje kraalova, pljaku Lobenguline
stoke i silovanje mladih Matabele djevojaka. Vojnik Hackett odvoji se
od svoje postrojbe i provodi no sam na divljem kopjeu. Dok sjedi
pokraj svoje logorske vatre, pridruuje mu se tajanstveni bijelac.
Hackett primijeti: A, i ti si bio u ratovima, vidim, gledajui njegove
noge. Boe! Obje! I to prostrijeljene sigurno ti nije bilo lako!
Stranac odgovara: To se dogodilo davno, i itatelj vie nema sumnje o
kome se radi, naroito kad autorica opie njegovo njeno dranje i
plave oi koje sve vide. Iznenada, stranac postavi nalog mladom
Hackettu. Prenesi poruku Engleskoj. Poi tom velikom narodu i upitaj
ih: Gdje je ma koji vam je predan u ruke, kako bi njime dijelili
pravdu i uvali milosre? Kako ste ga predali ljudima koji trae zlato,
eaju za bogatstvom, kojima su tijela i due njihove brae samo pijuni
u igri, i koji su transformirali ma velikog naroda u orue za traenje
zlata, poput svinjske njuke kojom ruje po zemlji? Nije udo, pomisli
Ralph u sebi, to je gosp. Rhodes odgurnuo knjigu i obrisao u jaknu
ruku kojom ju je drao. O, gosp. Rhodes, proapta Vicky, s licem
anela i irom otvorenih oiju, barem proitajte posvetu koju vam je
mama napisala. Uzela je odbaenu knjigu, otvorila je i proitala
56

naglas: Za Cecila Johna Rhodesa, bez ijih pothvata ova knjiga nikada
ne bi bila napisana. Gosp. Rhodes ustane s izgledom povrijeene
tatine. Ralph, ree tiho, hvala ti na gostoljubivosti. Dr. Jim i ja
krenut emo u Bulawayo. Ionako smo bili predugo ovdje. Zatim
pogleda Jordana. Mule su se odmorile. Jordane, ima li mjeseine
veeras? Bit e sjajna mjeseina, odgovori Jordan brzo, i nema
oblaka, pa emo imati dobru vidljivost na putu. Moemo li krenuti
jo veeras? Bila je to zapovijed, i gosp. Rhodes ne saeka odgovor,
ve ode prema svojem atoru, dok ga je mali doktor pratio. im su
otili, blizanke prasnu u veseli smijeh i trijumfalno se zagrle. Mama
bi bila ponosna na tebe, Victoria Isabel... Pa, ja ba i nisam.
Jordanov glas presijee njihovu radost. Bio je blijed i tresao se od
bijesa. Vi ste neodgojene i glupe djevojice. O, Jordane, zavapi
Vicky i uhvati ga za ruke. Ne budi ljut. Tako te volimo. O, da, obje te
volimo. Elizabeth uhvati njegovu drugu ruku, ali on se otrgne od njih.
Te vae gizdave glavice nemaju pojma koliko opasnu igru igrate, i to
ne samo opasnu za sebe. On se udalji od njih, ali na trenutak zastane
pred Ralphom. Ne zna ni ti, Ralph. Njegov se izraz lica omeka, i on
poloi ruku na Ralphovo rame. Molim te, budi oprezniji zbog mene,
ako nee zbog sebe. Zatim krene kroz vrata za svojim gospodarom.
Ralph izvadi zlatni sat iz unutranjeg depa svojeg prsluka i
demonstrativno ga pogleda. Pa, ree blizankama, logor je oien za
esnaest minuta. To mora da je rekord ak i vama dvjema. Zatim vrati
sat u dep i jednom rukom zagrli Cathy. Eto, Katie, ljubavi, dom ti je
opet bez ijednog stranca. Nije ba tako, promrmlja glas na
mekanom naglasku iz Kentuckyja, i Harry Mellow ustane s debla na
kojem je sjedio i skine eir sa svoje kovrave glave. Blizanke ga na
trenutak iznenaeno pogledaju, zatim savreno usklaeno pogledaju
jedna drugu, i iznenada se u trenutku potpuno transformiraju. Liza
izgladi suknju, a Vicky ukloni guste pramenove s lica, izrazi im se
uozbilje i poprime damsko dranje. Moe nam predstaviti mladog
gospodina, roae Ralph, ree Vicky tako uglaenim jezikom da Ralph
nesvjesno pogleda je li to rekla ista djevojka.
Kad je koija izila iz logora, jedan lan skupine gosp. Rhodesa nije bio
na njima. to si rekao gosp. Rhodesu?, upita Cathy, objesivi se o
Ralphovu ruku dok su gledali kako se koija udaljava, poput tamne
sjenke na mjeseinom obasjanoj cesti. Rekao sam da trebam Harryja
na dan ili dva da mi pomogne napraviti planove za Harkness. Ralph
zapali svoju posljednju cigaru za taj dan i oni zaponu laganu etnju
57

po logoru koja im je bila mali ritual. Bilo je to njihovo vrijeme za

zadovoljstvo i razmiljanja o budunosti, vrijeme kad su razgovarali o
dogaajima u danu koji je proao i stvarali planove za sljedei. Hodali
su s rukom u ruci, bok uz bok, uz bliskost koja e ih uskoro dovesti do
irokog, udobnog madraca u atoru. Je li to istina?, upita Cathy.
Polovino, prizna on. Trebam ga due od dan-dva, otprilike deset ili
dvadeset godina. Ako uspije, bit e jedan od rijetkih koji su uspjeli
nadmudriti gosp. Rhodesa, a to mu se nee svidjeti. Ralph je prekine
i ree: Sluaj! Iz unutranjeg dijela logora dopirao je sjaj logorske
vatre i zvukovi benda koji je netko svirao s takvom vjetinom da se
inilo da tonovi skau jedan za drugim. Poput pjesme neke egzotine
ptice, svirka je dostigla nemogui crescendo i zatim prestala tako naglo
da je potpuna tiina treperila u zraku mnogo sekunda prije no to je
noni zbor cvraka, kojeg je glazba utiala, posramljeno nastavio svoju
pjesmu. Zauo se i pljesak mekih dlanova i neprijetvorni usklici
oduevljenja blizanka. Tvoj Harry Mellow ima mnoge talente. Glavni
talent mu je sposobnost da ugleda zlato u zubu s druge strane igralita
za polo. Meutim, ne sumnjam da e tvoje sestrice nauiti cijeniti
njegove druge vjetine. Trebala bih ih poslati u krevet, promrmlja
Cathy. Ne budi zloesta starija sestra, ree Ralph. Glazba ponovno
zapoe, ali ovog puta praena snanim baritonom Harryja Mellowa i
zvonkim glasovima blizanka koje su se ukljuivale u pripjevu. Ostavi
jadna stvorenja na miru, dosta im je toga i kod kue. Ralph je povede
dalje. To mi je dunost, lagano se pobuni Cathy. Ako ti je stalo do
dunosti, Boga mi, eno, traim od tebe da ispuni jednu puno hitniju
dunost!, naceri se Ralph.
Leao je ispruen na madracu i gledao je u svjetlosti none svjetiljke
kako se priprema za krevet. Trebalo joj je dugo da zaboravi svoj odgoj
kao dijete kranskih misionara i dozvoli mu da ju gleda, ali sada je
uivala u tome, i malo ga je izazivala, sve dok se on ne naceri, ugasi
cigaru i podigne obje ruke prema njoj. Doi ovamo, Katie!, zapovjedi
joj, ali ona ga ne poslua. Zna li to elim? Ne, ali znam to ja
elim. elim dom... Ima dom. S krovom i zidovima od cigle, i
pravim vrtom. Ima vrt, najljepi na svijetu, koji se protee od
Limpopoa do Zambezija. Vrt s ruama i geranijama. Ona mu prie,
a on podigne pokriva. Hoe li mi sagraditi dom, Ralphe? Da.
Kada? Kad pruga bude zavrena. Ona tiho uzdahne. Isto obeanje
dao je dok je postavljao telegrafsku liniju, a to je bilo prije
Jonathanovog roenja, ali nije ga eljela podsjeati na to. Umjesto
58

toga, uvukla se pod pokriva, i na neki udan nain, njegove ruke koje
su je zagrlile, u tom trenutku postanu joj dom.
U proljee june hemisfere, na obalama jednog od velikih jezera koja
lee u vruim zavalama doline Rift, te mone geoloke pojave koja
sijee tit Afrike poput udarca sjekirom, dogodila se za to vrijeme
neobina pojava. Iz golemog broja jajaaca vrste Schistocerca gregaria,
pustinjskih skakavaca, koja su bila zakopana u rahlu zemlju uzdu
obale jezera, izlegle su se liinke bez krila. Jajaca su bila poloena u
neobino povoljnim uvjetima. Rojevi kukaca bili su, zahvaljujui
nekarakteristinim vjetrovima, koncentrirani na obali jezera bogatoj
papirusom, i zbog toga imali su na raspolaganju goleme koliine hrane
koje su pomogle njihovoj plodnosti. Kad je dolo vrijeme da se izlegnu,
jo jedan sluajni nalet vjetra masovno ih je otpuhao na suho tlo s
odgovarajuom razinom kiselosti, koja je titila jajaca od gljivinih
infekcija. Vlanost koja je dolazila od jezera osigurala je savrenu
elastinost opne jajaaca, iz koje su liinke mogle izii s lakoom.
Tijekom drugih sezona, gubitci jajaaca mogli su narasti na ak
devedeset i devet posto, ali ove godine povoljno okruenje pogodovalo je
preivljavanju tolikog broja liinka da ih nije moglo nahraniti. Iako je
podruje prekriveno jajacima bilo gotovo pedeset etvornih milja,
kukci su bili prisiljeni puziti jedni preko drugih u slojevima dubokim
po deset ili dvadeset jedinka, tako da je povrina pustinje izgledala kao
jedan golem, zastraujui organizam. Stalna stimulacija zbog
kontakta s drugim jedinkama u ovoj plimi liinka prouzroila je
udesnu promjenu. Promijenili su boju, iz pustinjsko smee u ivo
naranastu i sjajno crnu. Njihovi metabolizmi ubrzali su se i postali su
hiperaktivni i razdraeni. Stranje noge su im narasle i ojaale, krila
su im se razvijala zapanjujuom brzinom, i uli su u fazu
prodrljivosti. Kad su bili potpuno razvijeni, i kad su im se krila
osuila, dogodio se posljednji sluajni utjecaj vremenskih prilika.
Tropski oblaci du rubova doline bili su otpuhani, i sunce je stranom
snagom upeklo masu kukaca, pretvarajui dolinu u penicu. Cijeli roj
odraslih skakavaca spontano je poletio. U tom prvom letu, vruina
koju su njihova tijela upila iz tla doline bila je jo vie pojaana
njihovom miinom aktivnou. Nisu se mogli zaustaviti, letei prema
jugu u oblaku koji je zasjenio sunce i protezao se s jednog kraja obzora
na drugi. U prohladno predveerje, moni oblak spustio se na zemlju,
a uma nije mogla izdrati njihovu teinu. Grane debele poput
ljudskog struka pucale su pod masama kukaca. Ujutro, sve jaa
59

vruina opet ih je natjerala na let, pa su napustili umu koja je ostala

bez posljednjeg listia, tako da su prazne grane izgledale poput udova
bogalja, i ponovno su zamraili nebo. Beskrajni rojevi kretali su se
prema jugu, sve dok nisu doli do srebrene linije vode, rijeke Zambezi.
Povrina rijeke je bila potamnjena njihovim prolaskom.
Izbijeljeni zidovi postaje misije Khami arili su se na podnevnom suncu
sjajem koji je bio nepodnoljiv za oi. Obiteljski dom, okruen
zasjenjenim terasama i natkriven tamnom, debelom slamom, nalazio
se malo dalje od crkve i okolnih graevina, ali izgledalo je kao da sve te
graevine ue u podnoju umovitih brda, kao pilii koji se skrivaju
ispod kvoke kad ugledaju jastreba. Ispred kue vrt se protezao oko
bunara sve do malog potoka. Najblii dio vrta prekrivalo je raznovrsno
cvijee koje je ivim bojama inilo kontrast panjacima na kojima su se
jo vidjele posljedice zime. U blizini potoka, polja kukuruza obraivali
su oporavljeni bolesnici iz misije. Uskoro, na visokim, zelenim biljkama
pojavit e se prvi mladi klipovi. Izmeu redova kukuruza zemlju je
pokrivalo iroko zeleno lie bundeva. Ta polja prehranjivala su stotine
gladnih usta, obitelji i sluge i bolesne i preobraenike koji su dolazili iz
cijelog Matabelelanda u tu malu oazu nade i pomoi. Na verandi
centralne kue obitelj je sjedila oko tekog drvenog stola i objedovala.
Objed se sastojao od slanog kukuruznog kruha ispeenog u liu, i
hladnog, gustog kiselog mlijeka iz kamenog vra. Po miljenju
blizanka, molitva koja mu je prethodila bila je preduga za tako
jednostavan obrok. Vicky se vrpoljila, a Elizabeth uzdisala glasnoom
koja je bila paljivo proraunana da ne prijee rub nakon kojeg bi se
majka mogla naljutiti. Doktorica Robyn St John, proelnica misije
Khami, zahvalila je Svemoguem na njegovom obilju ali je, razgovornim
tonom, nastavila kako bi mu ukazala na to da bi malo kie moglo
pomoi sazrijevanju klipova kukuruza na polju i osigurati da se to
obilje nastavi. Njezine oi bile su zatvorene, a lice joj je imalo oputen i
smiren izraz. Koa joj je bila glatka gotovo kao i Victorijina. Njezina
tamna kosa bila je proarana jednakim nijansama kao i Elizabethina,
ali na tjemenu se vidjela srebrena izmaglica koja je odavala njezinu
dob. Dragi Boe, ree ona, u svojoj mudrosti dozvolio si da naa
najbolja krava, Cvijeta, ostane bez mlijeka. Podinjeni smo Tvojoj volji
koja nadilazi sve razumijevanje, ali trebamo mlijeko ako elimo da ova
mala misija nastavi doprinositi Tvojoj slavi... Robyn zastane kako bi
njezine rijei bile shvaene. Amen!, ree Juba s drugog kraja stola.
Od svojeg preobraenja na kranstvo, Juba je poela prekrivati svoje
60

crne grudi veliine dinja mukom potkouljom, a oko vrata, izmeu

ogrlica od ljusaka nojevog jaja i keramikih perla visio je jednostavan
zlatni kri na laniu. Osim toga, jo je uvijek bila odjevena u
tradicionalnu odjeu matrone visokog ranga naroda Matabele. Robyn
otvori oi i nasmijei joj se. Bile su prijateljice mnoge godine, otkad ju
je Robyn spasila od arapskih trgovaca robljem u mozambikom
kanalu, davno prije roenja djece, kad su obje bile jo mlade i
neudane. Meutim, tek malo prije no to ga je Kompanija unitila,
kralj Lobengula dao je Jubi dozvolu da se preobrati na kranstvo.
Juba, mala Grlica kako se promijenila od tih davnih dana. Sada je
bila najstarija ena Gandanga, jednog od velikih induna naroda
Matabele, brata samog kralja Lobengule, i rodila mu je dvanaest
sinova, od kojih je najstariji bio Bazo, Sjekira, i sam induna. etiri
njezina mlaa sina poginula su pred Maximovim strojnicama na rijeci
Shangani i prijelazu Bembessi. Ipak, im je taj okrutni mali rat zavrio,
Juba se vratila Robyn u misiju Khami. Juba joj uzvrati osmijeh.
Njezino je lice bilo poput sjajnog punog mjeseca, a svilena crna koa
bila joj je rastegnuta preko slojeva sala. Njezine tamne oi svjetlucale
su ivom inteligencijom, a zubi su joj bili savreno bijele boje. Na
irokom krilu u naruju je drala jedinog sina Robyn St John. Robert
jo nije napunio dvije godine, i bio je mrav djeak, bez oeve snane
grae, ali s istim udnim oima protkanim utim pjegama. Koa mu je
bila ukaste boje od redovitih doza antimalarijskog kinina. Poput
mnoge druge djece koje su rodile majke na rubu menopauze, oko sebe
je irio nekakvu staromodnu ozbiljnost, poput malog gnoma koji je ve
proivio stotinu godina. Gledao je lice svoje majke kao da razumije
svaku njezinu rije. Robyn opet zatvori oi, i blizanke koje su se
nadale posljednjem amenu pogledaju se i rezignirano uzdahnu. Dragi
Boe, Ti zna za veliki eksperiment koji e Tvoja pokorna slukinja
poduzeti prije no to zavri ovaj dan, i sigurni smo u Tvoje
razumijevanje i zatitu tijekom opasnih dana koji slijede. Jubino
razumijevanje engleskog jezika bilo je dovoljno da prati ove rijei, i
smijeak iezne s njezinog lica. ak i blizanke podignu pogled, tako
zabrinute i nesretne da, kad je Robyn napokon izrekla dugo oekivani
amen, niti jedna od njih nije posegnula za hranom. Victoria,
Elizabeth, moete poeti, podsjeti ih Robyn, i one poee zamiljeno
vakati. Nisi nam rekla da e to biti danas, napokon progovori Vicky.
Mlada djevojka iz Zaminog kraala je savreni pacijent, groznica joj je
poela prije jedan sat, i oekujem da e doi do vrhunca prije zalaska
61

sunca. Molim te, mama, Elizabeth skoi sa stolca i klekne pokraj

Robyn, zagrlivi ju s obje ruke, sa alosnim izrazom na licu. Molim te,
ne ini to. Ne budi budalasta djevojica, Elizabeth, ree joj Robyn
vrsto. Vrati se na svoje mjesto i pojedi svoju hranu. Lizzie je u
pravu. Vickyine zelene oi bile su pune suza. Ne elimo da to uini.
Tako je opasno, tako strano. Robyn malo ublai izraz lica, pa poloi
jednu usku ali snanu aku na Elizabethinu glavu. Ponekad moramo
initi stvari koje nas plae. To je boji ispit nae snage i vjere. Robyn
ukloni sjajnu tamnu kosu s Elizabethinog ela. Va djed, Fuller
Ballantyne... Djed je bio svoj..., presijee Vicky brzo. Bio je
potpuno lud. Robyn zavrti glavom. Fuller Ballantyne bio je veliki
boji ovjek, a njegova vizija i hrabrost nisu imale granica. Samo zlobni
mali ljudi nazivaju takve ljude ludima. Sumnjali su u njega, kao to
sumnjanju i u mene, ali kao i on, i ja u dokazati istinu, ree ona
vrsto. Prole godine Robyn je, u svojoj profesionalnoj ulozi
medicinskog nadzornika misije Khami, Britanskome medicinskom
udruenju poslala znanstveni rad u kojem je pobrojila zakljuke
njezinog dvadesetogodinjeg istraivanja tropske malarine groznice.
Na poetku rada, pristojno je odala priznanje radu Charlesa Louisa
Alphonsea Laverana koji je prvi izolirao parazita malarije pod
mikroskopom, ali Robyn je produbila istraivanje postulatom da se
periodiki napadi zimice i groznice koji karakteriziraju bolest
podudaraju sa segmentacijom ovih parazita u krvotoku pacijenta.
Uzvieni lanovi Britanskoga medicinskog udruenja bili su svjesni
reputacije koju je Robyn imala kao politiarka, radikal koji se protivi
njihovim konzervativnim uvjerenjima. Nisu joj oprostili niti zaboravili
to to je glumila mukarca kako bi polazila medicinsku kolu i to je
oskvrnula njihovo iskljuivo muko podruje kad je zavrila svoje
medicinsko kolovanje pod tom maskom. Bolno se sjeala skandala
koji je nastao kad su joj elnici bolnice St Matthewa u Londonu, gdje je
pohaala obuku, pokuali oduzeti doktorat. S ogorenjem su
promatrali kako ona objavljuje niz vrlo uspjenih knjiga, to je
kulminiralo skandaloznim Vojnikom Hackettom od Matabelelanda,
estokim napadom na Kompaniju u koju je bio uloen veliki dio
sredstava udruenja. Naravno, asni lanovi takvog uzvienog tijela
bili su iznad tako svjetovnih emocija kao to su zavist i zloba, pa joj
nitko od njih nije zamjerio bogate honorare koje su dobili od njezinih
publikacija. Nadalje, kad su se neke od njezinih skandaloznih teorija o
tropskim bolestima pokazale istinitima, i nakon to je na njih pritisak
62

izvrio Oliver Wicks, koji je bio gorljivi pobornik Robyn i urednik

Standarda, velikoduno su povukli svoja dotadanja pobijanja. Ipak,
kada bi dr. Robyn St John, prethodno Codrington, roena Ballantyne,
napokon otila predaleko u svojim drskim teorijama i stradala zbog
njih, lanovi Britanskoga medicinskog udruenja ne bi se mogli
ubrojiti meu one koji e ju aliti. I tako, proitali su prvi dio njezinog
najnovijeg rada o malarijskoj groznici s mlakim emocijama. Njezina
teorija o povezanosti segmentacije parazita i promjeni temperature
pacijenta mogla je samo osnaiti njezinu reputaciju. Tada su, sa sve
veom radou, proitali drugi dio, shvativi da je jo jednom dovela
sebe i svoju reputaciju u opasnost. Otkad je Hipokrat prvi put opisao
bolest, u petom stoljeu prije nove ere, nepobitnom se injenicom
smatrala teorija da malariju, kao to joj i ime govori, prenosi nezdravi
zrak movarnog podruja. Robyn St John tvrdila je da je to pogreno i
da se bolest prenosi s bolesne osobe na zdravu putem krvi. Nadalje,
njezin rad sugerirao je da su prenositelji bolesti komarci koji obino
ive u movarnim podrujima gdje je bolest bila prisutna. Kao dokaz,
Robyn je navela svoje otkrie malarinog parazita u eluanom
sadraju tih insekata. Kad im je pruila takvu priliku, njezine kolege u
Britanskome medicinskom udruenju nisu mogli odoljeti iskuenju da
zaponu s orgijom podsmijeha. Doktorica St John ne bi smjela
dozvoliti svojoj sklonosti matanju da naruava sveto podruje
medicinskih istraivanja, pisao je jedan od njezinih blaih kritiara.
Ne postoji niti najmanji dokaz da se bilo koja bolest prenosi krvlju, a
smatrati letee insekte uzronicima toga nije daleko od vjerovanja u
vampire i vukodlake. Vaeg djeda takoer su napadali. Robyn je
podigla bradu, i dok je na taj nain govorila svojoj obitelji, njezin izraz
lica odavao je zapanjujuu snagu i odlunost. Kad je opovrgnuo
njihovo vjerovanje da je uta groznica zarazna bolest, izazvali su ga da
to dokae. Blizanke su ule taj dio obiteljske povijesti desetak puta,
pa obje problijede od iekivanja. Otiao je u tu bolnicu za oboljele od
groznice gdje su se okupili svi vodei lijenici, napunio kristalnu au
utom bljuvotinom od jednog pacijenta koji je umirao od bolesti,
nazdravio kolegama s tom aom i ispio je pred njima. Vicky rukom
pokrije usta, a Elizabeth jo vie problijedi. Va djed bio je hrabar
ovjek, a ja sam njegova ker, ree Robyn jednostavno. Sada pojedite
ruak. Oekujem da mi pomognete ovog poslijepodneva. Iza crkve
nalazilo se novo prihvatilite koje je Robyn sagradila nakon smrti
svojeg prvog mua u Matabele ratu. Imala je otvorene strane, s niskim
63

zidovima, samo do visine struka. Slamnati krov drale su visoke

motke. Kada je bilo toplo, povjetarac je mogao prolaziti kroz cijelu
graevinu, ali kada bi kiilo ili zahladilo, travnati leajevi mogli su se
odmotati kako bi se njima pokrili otvori u zidovima. Leajevi za
spavanje bili su poredani na zemljanom podu, i obitelji nisu bile
razdvojene, tako da su zdravi lanovi spavali zajedno s bolesnima.
Robyn je smatrala da je bolje da prihvatilite bude iva zajednica nego
da njezini pacijenti umiru u samoi. Meutim, smjetaj je bio tako
udoban, a hrana tako dobra, da nije bilo lako uvjeriti pacijente da odu
nakon to bi bili izlijeeni, sve dok Robyn nije pronala rjeenje, aljui
sve ozdravljene bolesnike i njihove obitelji da rade na poljima ili na
gradnji novih prihvatilita. To je dramatino smanjilo populaciju
klinike na prihvatljiviji broj osoba. Robyn je imala laboratorij koji se
nalazio izmeu crkve i prihvatilita. Bila je to mala okrugla graevina
sa zidovima od cigle i jednim prozorom. Police i radni stol bili su
poloeni uzdu cijele unutranje strane zida. Na poasnom mjestu
nalazio se njezin novi mikroskop, koji je kupila od honorara dobivenih
za Vojnika Hacketta, a pokraj njega bio je njezin dnevnik rada, debeli
svezak uvezan u kou, u koji je upisivala svoje preliminarne
opservacije. Subjekt: bijelkinja dobrog zdravlja..., napisala je svojim
urednim rukopisom, pa podigla pogled zauvi Jubin tragini ton
glasa. Zaklela si se kralju Lobenguli da e brinuti za njegov narod
kada njega vie ne bude. Kako moe ispuniti to obeanje ako si mrtva,
Nomusa?, upita Juba na sindebele jeziku, koristei poasno ime koje
su Matabelei dali Robyn, Nomusa, Djevojica Milosra. Neu umrijeti,
Juba, odvrati Robyn ljutito. I tako ti svega svetog, razvedri se.
Nikada nije mudro izazivati mrane duhove, Nomusa. Juba je u
pravu, mama, podri je Vicky. Namjerno si prestala uzimati kinin,
nisi uzela niti jednu tabletu ve est tjedana, a tvoje vlastite
opservacije pokazale su da se opasnost od groznice crne vode
poveava... Dosta! Robyn udari dlanom po stolu. Neu vie sluati.
Dobro, sloi se Elizabeth. Neemo te vie pokuavati zaustaviti, ali
ako se teko razboli, trebamo li otii u Bulawayo i dovesti generala St
Johna? Robyn baci svoju olovku na otvorenu stranicu tako da se
tinta razlila, i skoi na noge. Neete to uiniti, uje li me, djevojko?
Neete se pribliavati tom ovjeku. Mama, on je tvoj suprug, istakne
Vicky. I Bobbyjev otac, ree Elizabeth brzo. I voli te, izlane Vicky
prije no to ju je Robyn mogla zaustaviti. Robyn je bila blijeda i drhtala
je od bijesa, i jo neke emocije koja ju je za trenutak sprijeila da
64

govori, pa Elizabeth iskoristi tu nekarakteristinu tiinu. On je tako

snaan... Elizabeth! Robyn je dola do rijei, i glas joj zazvui poput
elika. Zna da sam zabranila raspravu o tom ovjeku. Sjela je natrag
za svoj stol, uzela olovku, i due vrijeme jedino se u prostoriji uo zvuk
olovke po papiru. Kad je opet progovorila, glas joj je bio jednolian i
poslovan. Dok ja budem onesposobljena, Elizabeth e pisati dnevnik
njezin je rukopis ljepi. elim da upisuje promjene svaki sat, bez
obzira na teinu situacije. Dobro, mama. Vicky, ti e primijeniti
tretman, ali ne prije no to se ciklus ne stabilizira izvan bilo kakve
mogunosti za pobijanje teorije. Pripremila sam listu instrukcija koju
treba slijediti, ukoliko izgubim razum. Dobro, mama. A ja,
Nomusa? Kakav je moj zadatak?, upita Juba njeno. Robynin izraz
lica omeka, i ona poloi aku na podlakticu druge ene. Juba, mora
shvatiti da ne bjeim od obeanja da u brinuti o tvojem narodu. Ono
to u postii ovim radom jest konano razumijevanje bolesti koja je
pustoila Matabelee i sve druge narode Afrike od poetka vremena.
Vjeruj mi, draga prijateljice, to je veliki korak prema oslobaanju
tvojeg i mojeg naroda od ove poasti. Kad bi barem postojao drugi
nain, Nomusa. Ne postoji. Robyn odmahne glavom. Pitala si kako
mi moe pomoi. Juba, hoe li ostati uz mene da me njeguje?
Zna da hou, proapta Juba i zagrli Robyn. Robyn je izgledala vitka
u tom zagrljaju, a od Jubinih jecaja obje su se tresle.
Crna djevojka leala je na svojem leaju uza zid prihvatilita. Bila je
ve u dobi za udaju, jer u trenutku kad je vrisnula u bunilu i odbacila
krzneni pokriva, vidjelo se da je njezino nago tijelo potpuno zrelo, sa
irokim kukovima i izboenim bradavicama na grudima. Meutim,
vruica ju je iscrpila. Koa joj je bila suha kao suhi papir, usnice su
joj bile sive i ispucane, a oi su joj se sjajile neprirodnim sjajem
groznice koja ju je oborila. Robyn stavi ruku ispod djevojinog pazuha,
i ree: Vrua je poput pei, bolest jadnog djeteta je na vrhuncu.
Povue ruku i prekrije je s debelim pokrivaem. Mislim da je sada
vrijeme. Juba, uhvati je za ramena, Vicky, dri je za ruku, a ti,
Elizabeth, donesi zdjelu. Djevojine gole ruke virile su ispod
pokrivaa i Vicky je uhvati za lakat, dok joj je Robyn omotala
podlakticu konom vrpcom i vrsto stisnula. Vene u djevojinom
zglobu nabrekle su, crne i tvrde poput nezrelog groa. Hajde, dijete,
Robyn podvikne na Elizabeth, i ova dojuri s bijelim lavorom i povue
krpu kojom je bio prekriven. Ruka joj se tresla. Robyn dohvati
injekciju. Bronani valjak imao je u sebi uski stakleni umetak. Robyn
65

odvoji uplju iglu od epia na kraju, i u isto vrijeme palcem slobodne

ruke nadrai vene u djevojinom zglobu. Zatim probije kou ubodom
debele igle. Odmah je pronala venu, pa tanki mlaz krvi iscuri iz
otvorenog kraja igle i padne na pod. Robyn polako injekcijom izvue
zaraenu krv, gledajui kako se stakleni umetak puni. Uzimam dva
kubna centimetra, promrmlja kad je razina krvi dosegla oznaku na
bronanom valjku. Zatim izvadi iglu iz djevojine ruke i zaustavi
krvarenje pritiskom palca, stavi injekciju u zdjelu, i otpusti vrpcu
kojom je bila omotana djevojina podlaktica. Juba, ree, sada joj daj
kinin i ostani s njom dok se ne pone preznojavati. Robyn brzo
ustane, i blizanke su morale potrati kako bi ju sustigle dok je ila
prema laboratoriju. im su dole u krunu sobu, Robyn zalupi
vratima. Moramo biti brze, ree, otkopavajui rukav svoje koulje.
Ne smijemo dozvoliti organizmima u krvi da oslabe. Ona prui ruku
Vicky, koja stegne vrpcu oko njezine nadlaktice. Zabiljei vrijeme,
zapovijedi Robyn. est sati i sedamnaest minuta, ree Elizabeth,
koja je stajala pokraj nje i drala lavor, gledajui s kontroliranim
osjeajem uasa plave vene pod blijedom koom ruke njezine majke.
Upotrijebit emo bazilinu venu, ree Robyn i uzme istu iglu iz
kutije na stolu. Robyn zagrize usnicu pri ubodu, ali nastavi traiti po
vlastitoj veni sve dok s otvorenog kraja igle nije trcnula prava erupcija
krvi. Robyn ispusti zvuk zadovoljstva i posegne za injekcijom sa
zaraenom krvlju. O, mama!, jaukne Vicky, koja se vie nije mogla
suzdravati. Uuti,Victoria! Robyn namjesti injekciju na iglu, i bez
ikakve dramatske stanke ili znaajnih rijei utrca jo toplu krv
oboljele Matabele djevojke u vlastitu venu. Zatim izvue iglu i spusti
rukav. U redu, ree. Ako sam u pravu a jesam moemo oekivati
prve znakove za etrdeset i osam sati.
Stol za bilijar bio je jedini u Africi sjeverno od kluba Kimberley, i juno
od hotela Shepheard u Kairu. Prenosili su ga u dijelovima tri stotine
milja od eljeznice, a cijena koju je Ralph Ballantyne naplatio za
transport bila je 112 funta. Meutim, vlasnik Grand hotela viestruko
je vratio svoje trokove otkad je postavio bilijar u sreditu svojeg
saloona. Stol je bio izvor ponosa svim graanima Bulawayoa. inilo se
da na neki nain simbolizira prijelaz iz barbarstva u civilizaciju, jer
podanici Kraljice Victorije mogli su udarati kugle od slonovae po
zelenoj oji na istom mjestu na kojem je prije nekoliko godina poganski
kralj provodio svoje primitivne ceremonije i odvratna pogubljenja.
Skupinu gledatelja koja je bila poredana uza zidove, pa ak i stajala na
66

dugom anku kako bi imali bolji pogled na igru, sainjavali su

uglavnom bogatiji ljudi koji su zaradili svoja imanja i nalazita zlata
dojahavi u tu zemlju u osvajakoj koloni doktora Jima. Svaki od njih
posjedovao je tri tisue ara panjaka, a njihov udio od zarobljenih krda
Lobenguline stoke pasao je na tim panjacima. Mnogi od njih ve su
oznaili svoja podruja na bogatim zlatnim ilama u kojima se na
bijelom sunevom svjetlu Matabelelanda sjajilo otkriveno zlato.
Naravno, neke ile bile su promaaji, ali Ed Pearson ve je oznaio
podruje drevnih rudnika izmeu rijeka Hwe Hwe i Tshibgiwe u kojem
je gustoa zlata iznosila pet unca na tonu. On ga je nazvao Globus i
Feniks, a Harry Mellow, koji je radio prema uputama gosp. Rhodesa,
pregledao je ilu i procijenio da posjeduje dva milijuna tona rezerva,
to ju je inilo najbogatijim postojeim nalazitem zlata, osim moda
rudnika Harkness Ralpha Ballantynea, koji se nalazio dalje na jugu, a
sadravao je otprilike pet milijuna tona rezerva s gustoom od
nevjerojatnih dvadeset unca na tonu. U toj je zemlji bilo zakopano
crveno zlato i sam Bog zna kakva jo blaga, i raspoloenje je bilo
optimistino. Bulawayo je bio grad u ekspanziji i gledatelji su
ohrabrivali dvojicu igraa bilijara glasnim povicima i ekstravagantnim
okladama. General Mungo St John paljivo je kredom premazao vrh
svojeg tapa i obrisao plavu prainu s prstiju svilenom maramicom.
Bio je to visok ovjek irokih ramena i uskog struka, ali dok se kretao
oko zelenog stola, epao je na jednu nogu. Bila je to posljedica rane od
puanog metka, koju se nitko u njegovoj prisutnosti nije usuivao
spomenuti. Bio je bez kaputa, a bijele platnene rukave njegove koulje
pridravali su zlatni drai. Prsluk mu je bio optoen srebrenim i
zlatnim nitima. Na manjem ovjeku tako teatralna odjea izgledala bi
napadno, ali Mungu St Johnu odgovarala je kao to caru odgovara
purpurni plat i ezlo. Zaustavio se na uglu stola i pogledao poloaj
kugla od slonovae. Njegovo jedino oko imalo je sjaj grabeljivca, i bilo
je protkano utim pjegama, poput orlovog. Prazna duplja drugog oka
bila je prekrivena crnim povezom, i davala mu je izgled elegantnog
gusara dok se smijeio svojem protivniku preko stola. Top i rizik od
poraza na crvenu, ree Mungo St John hladnokrvno, i zauje se urlik
gledatelja koji su nudili oklade u omjeru pet prema jedan i vie protiv
njega. Harry Mellow djeaki se nasmijei i pogleda ovjeka, divei se
njegovoj drskosti. Igra koju su igrali bila je Zambezi s tri najavljene
mantinele, koja je bila jednako daleko od uobiajenog bilijara kao to
su maleni geko guteri od golemih estmetarskih krokodila u
67

Zambeziju. Bila je to lokalna varijanta igre, kombinacija najteih

elemenata engleskog i francuskog bilijara. Kugla koju je udarao igra
morala se tri puta odbiti od mantinele prije no to bi postigla pogodak,
ali kao dodatak ovom stranom uvjetu igra je morao prije udarca
tono najaviti na koji nain e postii bod. To je sprjeavalo postizanje
sluajnih pogodaka, a ukoliko bi postigao nenajavljeni pobjedniki
pogodak, bio je kanjen za onaj broj bodova koliko bi trebao postii tim
udarcem. Bila je to teka igra. Ulozi igraa bili su pet funta po bodu,
ali i igrai i gledatelji mogli su nuditi oklade za ili protiv igraa koji su
igrali najavljeni udarac. S igraima kalibra Harryja Mellowa i Munga St
Johna za stolom, na svaki udarac padale su oklade od tisuu ili vie
funta, a glasovi koji su izvikivali omjere i oni koji su ih prihvaali
promukli su od napetosti. Mungo St John vrati dugu crnu cigaru
meu zube i s prstima lijeve ruke naini mali tronoac. Zatim poloi
ispolirani tap izmeu palca i kaiprsta. Zauje se jo nekoliko oklada,
a zatim se na prepunu sobu spusti tiina. Zrak je bio plavi od dima
duhana, a lica koja su se naginjala naprijed bila su crvena i znojna.
Mungo St John odmjeravao je bijelu kuglu svojim jedinim sjajnim
okom. S druge strane stola, Harry Mellow polako udahne i zadri dah.
Ako Mungo uspije s topom, osvojit e dva boda, i jo tri ako ubaci
crvenu kuglu, ali to nije bilo sve, jer Harry se okladio za jo 50 funta
protiv takvog ishoda. Mogao je izgubiti ili dobiti vie od stotinu funta.
Lice Munga St Johna bilo je ozbiljno poput lica profesora filozofije koji
razmatra zagonetku univerzuma, dok je izvodio lagani probni udarac
koji je zadrao kada je vrh dugog tapa gotovo dodirnuo bijelu kuglu
od slonovae. Zatim polako povue tap unatrag. U trenutku kad je
udario, glas mlade ene preree tiinu gledatelja. Generale St John,
morate odmah doi. U cijeloj golemoj zemlji sjeverno od Shashija i
juno od rijeke Zambezi bilo je samo stotinu bijelih ena. Od njih,
devedeset su ve bile udane, a veina ostalih zaruena. Tako ljupki,
zvonki glas mogao bi okrenuti sve muke glave i s obje strane ChampsElvsees, ali u bilijarskom saloonu Grand hotela u Bulawayou koji je
vapio za enama, imao je uinak topovskog hica ispaljenog iz blizine.
Konobar je ispustio pladanj s vrevima piva, teka drvena klupa
sruila se unatrag kad je est ljudi koji su na njoj sjedili naglo ustalo
poput gardista koji pozdravljaju asnika, a jedan pijani jaha pao je na
barmena koji je instinktivno zamahnuo rukom prema njemu, promaio
i sruio s police red boca s whiskeyjem. Iznenadna guva nakon
duboke tiine zbunila bi i mramorni kip Zeusa, ali Mungo St John
68

dovrio je svoj udarac glatko. Njegovo uto oko nije niti trepnulo na
hladnom, privlanom licu dok je slijedio kretanje kugle od vrha tapa.
Bijela loptica odbila se od mantinele, vratila preko stola i zavrtjela u
kutu, i udarila u drugu mantinelu pod kutom koji je umanjio brzinu
slonovae. Mungo St John podigao je lijevu ruku da bi je propustio;
dodirnula je drugu bijelu kuglu dovoljno snano da joj malo otkloni
putanju i usmjeri je prema crvenoj kugli. Nju je dotakla njeno, poput
poljupca ljubavnika. Kontakt je napokon zaustavio kuglu, i ona na
trenutak zastane iznad rupe u kutu, pa bez zvuka upadne u mreu.
Bio je to savreni udarac, najavljen i izveden, i u tih nekoliko sekunda
izgubljeno je i dobiveno tisuu funta, ali svi ljudi u prostoriji osim
Munga St Johna gledali su ulazna vrata u svojevrsnom hipnotikom
transu. Mungo St John izvadi kuglu iz mreice i poloi je na stol, i dok
je kredom trljao vrh tapa, promrmlja: Victoria, draga, ponekad ak i
najljepa mlada dama treba utjeti. Opet se nagne nad stolom.
Crvena, najavi on, ali druina je bila tako opinjena visokom
djevojkom bakrenocrvene kose da nije nainjena nikakva oklada. Dok
se Mungo St John pripremao na sljedei udarac, Victoria opet
prozbori: Generale St John, moja majka umire. Ovog puta Mungo St
John podigne glavu, a oko mu je bilo raireno od oka. Bijela kugla
otkotrlja se niz stol nadaleko promaivi ciljanu kuglu dok je
promatrao Vicky. Mungo ispusti iz ruke tap koji sa zveketom padne
na pod, i istri iz prostorije. Vicky je stajala na ulaznim vratima jo
nekoliko sekunda. Kosa joj je bila zamrena od vjetra, a disala je tako
teko da su joj se grudi nadimale na opinjavajui nain pod tankom
pamunom bluzom. Ona preleti pogledom po moru iscerenih,
zadivljenih lica, a zatim zastane kad je ugledala visoku priliku Harryja
Mellowa u njegovim tamnim hlaama i izmama za jahanje, i
izblijedjeloj plavoj koulji raskopanoj pod vratom, tako da su iz nje
izvirivali kovravi uvojci. Vicky pocrveni, okrene se i izjuri kroz vrata.
Harry Mellow dobaci barmenu svoj tap i progura se kroz razoaranu
gomilu. Do asa kad je stigao na ulicu, Mungo St John, jo gologlav i u
koulji, ve je uzjahao veliku kobilu. Nagnut u sedlu, razgovarao je s
Vicky, koja mu je stajala na stremenu. Mungo podigne pogled i ugleda
Harryja. Gosp. Mellow, vikne. Bio bih vam zahvalan kad biste
ispratili moju pastorku iz grada. Trebaju me u Khamiju. Zatim
podbode kobilu petama, i ona pojuri niz pranjavu ulicu. Vicky se
popela na vozako mjesto malih kola koja su vukla dva minijaturna
magarca sputenih uiju, dok je na sjedalu pokraj nje sjedila golema
69

crna prilika Matabele ene. Gice Codrington, dozove je Harry,

molim vas, priekajte. S nekoliko dugih koraka prie kotau kola i
pogleda Vicky. Htio sam da se opet vidimo jako sam to htio.
Gosp. Mellow, Vicky podigne prkosno bradu, cesta do misije Khami
je jasno oznaena, i niste se mogli izgubiti. Vaa majka potjerala me
iz misije to prokleto dobro znate. Molim vas da ne koristite takve
rijei u mojoj prisutnosti, gospodine, ree Vicky ozbiljno, Ispriavam
se, ali vaa majka ima reputaciju. Kau da je na jednog nepoeljnog
gosta ispalila oba metka iz samarice. Pa, prizna Vicky, to je istina,
ali on je bio jedan od najamnika gosp. Rhodesa, a to je bilo streljivo za
ptice, i s jednim je metkom promaila. Pa, i ja sam jedan od
najamnika gosp. Rhodesa, a moda je sada napunila puku mecima za
visoku divlja, i poboljala svoje streljake vjetine. Sviaju mi se
odluni ljudi. Ljudi koji uzmu to ele, i kau do vraga s posljedicama.
To su nepristojne rijei, gice Codrington. Dovienja, gosp. Mellow.
Vicky protrese uzde, i magarci krenu kasom. Mala kola dola su do
predgraa novog grada, gdje je desetak zgrada od cigle graniilo s
kolibama od trave i poderanim pranjavim platnenim atorima, i gdje
su kola s transportnim jahaima bila zaustavljena kota uz kota s
obje strane puta, jo uvijek natovarena vreama i balama koje su
donijeli sa eljeznice. Vicky je sjedila uspravno, gledajui ravno ispred
sebe, ali potiho je rekla Jubi: Reci mi ako vidi da dolazi, ali nemoj da
te vidi da ga gleda. Dolazi, ree Juba mirno. Dolazi poput geparda
za gazelom. Vicky zauje udarce galopirajuih kopita iza sebe, i samo
se jo vie uspravi. Hau! Juba se nasmijei s osjeajem nostalgije.
Strast mukarca. Moj mu trao je pedeset milja bez zaustavljanja da
se odmori ili napije, jer u ta vremena moja ljepota izluivala je
mukarce. Ne gledaj ga, Juba. Tako je snaan i energian,
napravit e ti dobre sinove u trbuhu. Juba! Vicky snano pocrveni.
Kranka ne bi smjela to niti pomisliti. Ionako u ga vjerojatno
otpraviti natrag. Juba slegne ramenima i naceri se. Ah! Onda e te
dobre sinove napraviti nekoj drugoj. Vidjela sam ga da gleda Elizabeth
kad je doao u Khami. Vickyno crvenilo lica poprimi ljutitu nijansu.
Ti si zla ena, Juba..., ali, prije nego to je mogla nastaviti, Harry
Mellow zaustavi svojeg drijepca pokraj kola. Va ouh povjerio mi je
brigu o vama, gice Codrington, i zato mi je dunost da vas otpratim
kui to je mogue bre. On posegne u kola, i prije no to je shvatila
njegove namjere, obgrlio ju je rukom oko struka, i dok je mlatarala
nogama i vriskala od iznenaenja, zabaci je na konja iza sebe. Drite
70

se!, zapovjedi on. vrsto! Ona instinktivno obgrli njegovo vitko, vrsto
tijelo. Osjeaj tog dodira tako ju je okirao da ona popusti svoj stisak i
nagne se unatrag ba u trenutku kada je Harry podbo konja. Vicky
gotovo odleti unatrag preko konjskih sapi, i ponovno svom snagom
uhvati Harryja, i pokua zatvoriti um i tijelo za te nepoznate osjeaje.
Njezin odgoj upozoravao ju je da sve ono to joj stvara takvu toplinu u
dnu trbuha, jei kou na rukama i ini je tako opijenom, mora biti zlo i
prokleto. Kako bi skrenula vlastitu panju, prouavala je finu kosu
koja mu je rasla niz vrat, i njenu svilenkastu kou iza uiju, pa otkrije
jo jednu vrstu osjeaja koji joj se dizao u grlu, njenost koja je
prijetila da je ugui. Imala je gotovo neizdrivu potrebu da pritisne lice
u plavu koulju i udahne muki miris njegovog tijela. Mirisalo je po
eliku udarenom o kremen, a pod tim je mirisom bila i jedna toplija
nijansa, poput prvih kinih kapi na suncem zagrijanoj zemlji. Njezina
je zbunjenost naglo okonana spoznajom da je konj jo uvijek jurio u
punom galopu, i da e pri toj brzini putovanje u Khami trajati zaista
kratko. Tjerate svojeg konja do krajnjih granica, gospodine, njezin
glas zadrhta i izda je, pa Harry okrene glavu. Ne ujem vas. Nagnula
se nepotrebno blizu, tako da joj je rasputena kosa dodirnula obraz, a
usnice okrznule uho. Usporite! Vaa majka... .. nije tako
bolesna. Ali, rekli ste generalu St Johnu... Mislite li da bismo Juba
i ja napustile Khami da postoji i najmanja opasnost? St John? To
je bio dobar izgovor da ih opet spojimo. Tako romantino, trebali bismo
im omoguiti da provedu neto vremena nasamo. Harry uspori trk
konja, ali umjesto da popusti svoj zagrljaj, Vicky mu se priljubi jo
tjenje. Moja majka ne prepoznaje vlastite osjeaje, objasnila je.
Ponekad Lizzie i ja moramo preuzeti stvari u svoje ruke. Jo dok je to
izgovarala, Vicky poali to je spomenula ime svoje blizanke. I ona je
primijetila nain na koji je Harry Mellow promatrao Elizabeth tijekom
svog jedinog posjeta misiji Khami, i vidjela je kako je Elizabeth
uzvratila pogled. Nakon to je Harry napustio Khami u urbi, dok su
mu u uima odzvanjali pozdravi njezine majke, Vicky je sa svojom
sestrom pokuala sklopiti dogovor da vie nee poticati takve poglede
od gosp. Mellowa. Elizabeth je odgovorila tako da se nasmijeila na
onaj svoj izluujui nain i rekla: Ne misli li da bismo trebale pustiti
gosp. Mellowa da odlui o tome? Ako je Harry Mellow bio privlaan i
prije, Elizabethina nerazumna drskost sada ga je uinila neodoljivim, i
Vicky ga instinktivno zagrli jo jae. U istom je trenutku gledala
umovite kopjee koji su oznaavali poloaj misije Khami nad gustiem.
71

Ona osjeti strah. Uskoro e se Harry susresti s Elizabethinim oima

boje smeeg meda i mekanom tamnom bujnom kosom protkanom
svjetlijim pramenovima. Vicky se prvi put u ivotu osjetila slobodnom
od bilo kakvog nadzora, jer niti majka, ni Juba, niti njezina blizanka
nisu bile u blizini. To je bio jo jedan neobian osjeaj koji je
nadopunjavao sve druge osjeaje koji su je proimali, i u tom
iznenadnom pobunjenikom raspoloenju nestali su i posljednji ostaci
njezinog strogog vjerskog odgoja. Shvatila je s nepogreivim enskim
instinktom da moe dobiti ono to je toliko eljela, ali jedino ako
poduzme izravnu, odvanu akciju. Uinila je to odmah. Tuna je i
gorka stvar da ena bude sama ako nekoga toliko Glas joj se spustio
do razine dubokog predenja, i imao je takav utjecaj na Harryja da ovaj
istog trena uspori konja u hod. Bog nije enama namijenio da budu
same, aptala je, i vidjela kako mu je koe iza uha pocrvenjela. A niti
mukarcima, nastavila je. On polako okrene glavu i pogleda njezine
zelene oi. Tako je vrue na suncu, proapta Vicky, gledajui ga.
eljela bih se odmoriti nekoliko minuta u hladu. On je spusti iz
sedla, i ona mu prie jo blie, ne skreui pogled s njegovog lica.
Praina od kola prekrila je sve i nemamo gdje sjesti, ree ona. Moda
da pogledamo negdje dalje od ceste? Ona ga uhvati za ruku i potpuno
prirodno povede kroz meku, blijedu travu prema jednom od stabala
mimoze. Pod njegovim irokim granama bit e izvan pogleda bilo kojem
sluajnom prolazniku na cesti. Kobila Munga St Johna bila je
prekrivena tamnim mrljama znoja, a njegove izme za jahanje bile su
poprskane pjenom iz njezinih usta dok ju je tjerao preko prijevoja
izmeu dva kopjea, pa nadolje prema bijelim zgradama misije. Udarci
kopita odzvanjali su od brda i odjekivali od zidova misije, i Elizabethina
vitka prilika pojavila se na irokoj verandi domainstva. Zasjenila je oi
kako bi vidjela Munga, a kad ga je prepoznala, pourila je niz stubite i
izila na sunevu svjetlost. Generale St John, hvala Bogu da ste
doli. Pritrala je i pridrala glavu kobile. Kako je ona? Mungovo
koato lice imalo je divlji izraz. Izvadio je noge iz stremena i skoio,
uhvatio Elizabeth za ramena i protresao je u svojem strahu. Poelo je
kao igra. Vicky i ja eljele smo da doete mami jer vas treba... nije bilo
tako loe, samo je imala mali napad groznice. Prokleta bila,
djevojko, vikne Mungo na nju, to se dogodilo? Na ton njegovog
glasa, suze koje je Elizabeth zadravala probile su se uz jecaj i potekle
joj niz obraze. Promijenila se mora da je u pitanju djevojina krv gori
od djevojine krvi. Priberi se. Mungo je opet protrese. Hajde,
72

Lizzie,ovo ti nije slino. Elizabeth proguta slinu, a zatim joj se glas

stabilizira. Ubrizgala si je krv od pacijentice oboljele od groznice.
Od crne djevojke? Za ime Boje, zato?, upita Mungo, ali nije ekao
na njezin odgovor. On ostavi Elizabeth i potri na verandu. Upadne
kroz vrata u Robinynu sobu, ali se zaustavi prije no to je stigao do
kreveta. U maloj, zatvorenoj prostoriji, smrad groznice bio je gotovo
opipljiv, a tjelesna toplina iz uskog leaja kondenzirala se na staklu
jedinog prozora poput pare iz lonca kipue vode. Mungov sin bio je
sklupan pokraj kreveta poput teneta kraj nogu gospodara. Robert
pogleda oca velikim, ozbiljnim oima, i usta mu se iskrive na mravom,
blijedom licu. Sine! Mungo zakorakne prema leaju, ali dijete skoi
na noge i tiho jurne prema vratima, saginjui se spretno ispod
Mungove ispruene ruke. Bosim je nogama tapkao po verandi dok je
odmicao u punom trku. Za trenutak Mungo je eznuo za njim, a tada
protrese glavu i prie krevetu. Nagnuo se nad krevet i pogledao priliku
koja je mirno leala na njemu. Robyn je smravjela tako da se inilo
da joj kosti lubanje probijaju kroz blijede obraze i elo. Oi su joj bile
zatvorene, i upale su duboko u duplje olovno-purpurne boje. Njezina
kosa, proarana sjedinama na tjemenu, inila se suhom i lomljivom
poput zimske trave. Kad se nagnuo da joj dotakne elo, uhvatila ju je
takva drhtavica da se krevet tresao, a zubi joj cvokotali takvom
snagom da se inilo kako e se razbiti poput porculana. Pod Mungovim
prstima koa joj je bila gotovo bolno vrua na dodir, i on otro pogleda
Elizabeth koja je stajala pokraj njega s uplaenim izrazom lica.
Kinin?, upita on. Dala sam joj i vie no to sam trebala, 100 zrnaca
od ovog jutra, ali nema reakcije. Elizabeth zastane, oklijevajui da mu
kae ono najgore. Da, to je? Prije ovoga, mama nije uzimala kinin
est tjedana. eljela je pruiti groznici priliku da udari punom snagom,
kako bi dokazala svoju teoriju. Mungo ju je promatrao u oku. Ali,
njezina vlastita istraivanja..., on zavrti glavom u nevjerici. I sama je
dokazala da apstinencija koja slijedi nakon masivnih doza..., nije
mogao nastaviti, kao da bi same rijei mogle prizvati zloduha kojeg se
najvie plaio. Elizabeth je pretpostavila ega se on boji. Njezino
bljedilo, proapta, potpuni nedostatak reakcije na kinin tako me
strah. Instinktivno Mungo zagrli Elizabeth oko ramena, i na nekoliko
sekunda ona se privije uz njega. Mungo je oduvijek imao posebnu vezu
s blizankama, uvijek su mu bile suradnice i tajne saveznice u misiji
Khami, jo od prvog dana kad je doao, na samrti od rane u nozi. Iako
su u to vrijeme jedva zakoraile u pubertet, blizanke nisu bile imune
73

na udan hipnotiki utjecaj koji je imao na ene svih dobi. Vicky i ja

iskuavale smo sudbinu time to smo vam rekle da mama umire.
Dosta je. On je njeno protrese. Je li se pomokrila?, upita, a zatim
se ispravi kako bi umanjio nelagodu meu njima: Je li urinirala? Ne
od prole noi. Elizabeth zavrti glavom od jada, a on je pogurne prema
vratima. Moramo je prisiliti da uzima tekuinu. U mojem sedlu je
boca konjaka. Donesi limune iz vrta, zdjelu eera i veliki lonac s
kipuom vodom. Mungo je pridravao Robyninu glavu dok joj je
Elizabeth ulijevala male gutljaje meu blijede usne. Robyn im se
opirala u bunilu, proganjana stranim fantomima malarine groznice.
Jo dok su je drali, ledeni grevi koji su potresali Robynino tijelo
naglo su se pretvorili u vruinu, i premda nije prepoznala niti Munga
niti Elizabeth, pila je iz njihovih ruku, gutajui pohlepno tekuinu.
Bila je tako slaba da joj je glava skliznula na jednu stranu kad ju je
pokuala podii, tako da ju je Mungo morao uhvatiti. Njegove ruke,
mone i naizgled grube, bile su zauujue njene i blage kad joj je
uhvatio bradu i obrisao kapljice s njezinih usana. Koliko je popila?,
upita on. Preko etiri pinte, odgovori Elizabeth, provjeravajui razinu
u vru. Svjetlost u sobi promijenila se dok je padala veer, i Elizabeth
ustane i polegne je na krevet, pa prie vratima i preko verande pogleda
na cestu to je vodila iz misije. Vicky i Juba ve su se trebale vratiti
do sada, ree ona, ali njezina majka opet krikne, i ona zatvori vrata i
vrati se do kreveta. Iznenada, dok je kleala pokraj Munga, postala je
svjesna otrog smrada amonijaka koji je preplavio sobu. Ona
preokrene oima i ree njeno: Moram je presvui. Ali Mungo nije
ustajao. Ona je moja ena, ree on. Ni Vicky niti Juba nisu ovdje, i
trebat e pomo. Elizabeth klimne i svue posteljinu, a zatim
promuklo proape: O, dragi Boe. Toga smo se bojali, ree Mungo
tiho, beznadno. Rubovi Robynine spavaice bili su skupljeni oko
njezinih blijedih, djevojakih slabina. Bili su mokri, ba kao i tanki
madrac pod njom, ali to nije bila sumporna uta mrlja od urina koju
su oekivali. Gledajui s uasom u posteljinu, Mungo se prisjetio dijela
pjesme koju su pjevali vojnici u Jamesonovoj koloni: Crna kao aneo,
crna kao no, kad voda groznice potee, bolest nee pro. Smrdljiva
mrlja bila je crna, crna poput stare, zgruane krvi. Iscurila je iz
bubrega koji su pokuavali proistiti krvotok od anemijske groznice
koja je strujala kroz Robynino tijelo, unitavajui crvena krvna zrnca
to je bio uzrok stranog bljedila. Malarija se pretvorila u neto
neizmjerno zlokobnije i smrtonosnije. Dok su oboje bespomono
74

promatrali, na verandi se zauje buka i vrata se naglo otvore. Victoria

je stajala na pragu. Bila je promijenjena, sjajei iznutra, nabijena prvi
put onom udnom, krhkom ljepotom mlade ene prvi put probuene
udom i otajstvom ljubavi. Gdje si bila, Vicky?, upita Elizabeth.
Zatim iza svoje blizanke ugleda visokog mladia. Shvatila je to znai
zadovoljan i ponosan izraz na licu Harryja Mellowa. Nije osjeala
aljenje niti zavist, samo kratki osjeaj zadovoljstva zbog Vicky.
Elizabeth nikada nije eljela Harryja Mellowa; samo je zadirkivala svoju
sestru glumei interes. Ona sama voljela je ovjeka kojeg nikada nije
mogla imati, i odavno se s tim pomirila. Bila je sretna zbog Vicky, ali
tuna zbog sebe, i Vicky je krivo protumaila njezin izraz lica. to je?
Sjaj je nestao s Vickynog ljupkog lica, i ona podigne ruku na grudi
pokuavajui zaustaviti paniku koja se dizala u njoj. to se dogodilo,
Lizzie? to je? Crna voda, odgovori Elizabeth jednolinim glasom.
Majka ima groznicu crne vode. Nije morala dalje objanjavati.
Blizanke su proivjele svoje ivote u bolnikoj misiji. Znale su da je
bolest naroito izbirljiva. Napadala je samo bijelce, a Robynina
istraivanja povezala su tu specifinost s uporabom kinina, koji je bio
ogranien gotovo iskljuivo na bijelce. Robyn je tretirala vie od
pedeset sluajeva u misiji tijekom godina. U poetku su to bili stari
lovci na slonovau i trgovci, a u posljednje vrijeme vojnici iz
Jamesonove kolone i novi doseljenici i tragai koji su se rojili preko
rijeke Limpopo. Blizanke su znale da su od tih pedeset bolesnika
preivjela samo trojica. Ostali su poivali na malom groblju iza rijeke.
Njihova je majka bila pod smrtnom presudom, i Vicky dojuri do
kreveta i klekne pokraj nje. O, mama, proapta ona, pogoena
osjeajem krivnje. Trebala sam biti ovdje. Juba je grijala okruglo
rijeno kamenje na otvorenoj vatri i zamotala ga u pokrivae. Poloili
su ih oko Robyninog tijela, a zatim je prekrili sa etiri krzna. Slabano
se opirala, ali Mungo ju je zadravao. Usprkos vruini od groznice i
vanjskoj temperaturi vrueg kamenja zamotanog pod pokrivaima,
koa joj je bila suha, a oi su joj se sjajile poput kristala. Zatim, kad je
sunce dodirnulo kronje drvea i kad je svjetlost u sobi poprimila
naranastu nijansu, groznica je procurila kroz pore na njezinoj
mramornoblijedoj koi poput soka iz smrvljene eerne trske. Znoj je
nailazio u velikim, sjajnim grakama na njezino elo i bradu, i svaka
kap spajala se s drugima dok nisu tekle poput debelih zmija ulja
natrag u njezino vlasite, smoivi ga kao da je bila pod vodom. Znoj
joj je tekao u oi, bre no to ga je Mungo mogao brisati. Curio joj je
75

niz vrat i moio krzno pokrivaa. Promoio je tanki madrac i kapao

poput kie na tvrdi pod. Temperatura njezinog tijela dramatino je
pala, a kad je znoj stao, Juba i blizanke spuvom su oprale njezino
nago tijelo. Dehidrirala je i okopnila, tako da su joj rebra provirivala
ispod koe, a zdjelica joj je izgledala poput plitke koate posude. S
njom su postupali vrlo oprezno, jer bilo koji nagli pokret mogao je
probuiti krhke, oteene stjenke krvnih ila i izazvati snano
krvarenje koje je tako esto okonavalo ovu bolest. Kad su zavrili,
pozvali su Munga koji je sjedio s Harryjem Mellowom na ulazu u
misiju. Robyn je bila u komi. Mungo poloi svjetiljku na pod tako da joj
slabano svjetlo nije smetalo. Pozvat u vas ako bude promjene.
Rekao je enama da ih napuste i sjeo na stolac pokraj leaja. Robyn je
kopnjela tijekom noi, dok joj je bolest unitavala krv, a u zoru je
izgledala kao da joj je neki udovini vampir popio krv. Znao je da
umire, i uhvatio ju je za ruku, ali ona se nije pomakla. Tiho utanje
na vratima privue Mungovu panju. Robert, njegov sin, stajao je na
dovratku. Njegova spavaica bila je krpana, pretijesna, i sezala mu
samo do koljena. Guste kovre padale su mu na iroko blijedo elo, i
gledao je Munga netremice, oiju oteenih od sna. Mungo je sjedio vrlo
mirno, jer osjeao je da bi bilo koji pokret mogao natjerati dijete u bijeg
poput uplaene divlje ivotinje. ekao je stotinu otkucaja srca, i
napokon dijete skrene pogled na majino lice, i prvi put u njegovim se
oima pojavi nekakav izraz. Polako, korak po korak, pribliio se
krevetu, i oklijevajui pruio ruku da dodirne majin obraz. Robyn
otvori oi. Ve je obnevidjela, i gledala preko tamnih granica do kojih je
dola. Mamice, ree Robert. Molim te, nemoj umrijeti, mamice.
Robynine oi zatitraju, a zatim se nekim udom njezin pogled
usredotoi na Robertovo lice. Pokuala je podii ruku, ali ruka se samo
trgnula i opet opustila. Sluaj me. Ako umre, ree Mungo otrim
glasom, i ona ga pogleda, ako umre, ponovi on, dijete e pripasti
meni. Prvi put ga je prepoznala. Mogao je to vidjeti, a njegove rijei
dole su do nje. Vidio je kako u njenim oima raste bijes, i vidio je
koliko se trudi kako bi progovorila, ali nije mogla proizvesti glas.
Njezine usnice oblikovale su jednu rije. Nikada! Onda ivi, izazvao
ju je on. ivi, prokleta bila!I on vidje kako se opet poela boriti.
Robynina ivotna snaga dizala se i opadala prema stranim plimama
bolesti. Vruinu je slijedila zimica, duge kome slijedile su napade
preznojavanja. Ponekad je bjesnila u deliriju, dok su je napadale
fantazije i demoni iz prolosti. Ponekad je gledala Munga St Johna i
76

vidjela ga onakvim kakav je bio nekada, na palubi svojega prekrasnoga

baltimorskog klipera Huron, dok je ona bila u ranim dvadesetim
godinama. Tako zgodan, aptala je. Tako vraki, nemogue zgodan.
Zatim joj se nakratko vraala lucidnost, a groznica je pridavala snagu
njezinom bijesu. Ubio si ga ubio si ga, a bio je svetac, aptala je
slabanim glasom koji je drhtao od bijesa, a Mungo je nije mogao
primiriti. Bio je moj suprug, a ti si ga poslao preko rijeke jer si znao
da tamo ekaju assegaiji Matabelea. Ubio si mojeg supruga jednako
kao da si mu sam probio srce otricom. Zatim bi joj se raspoloenje
opet promijenilo. Molim te, hoe li me ostaviti na miru?, preklinjala
je, glasom tako slabim da se morao nagnuti daje uje. Zna da ti ne
mogu odoljeti, ali sve ono to ti jesi je uvreda meni i mojem Bogu, meni
i narodu bez voe koji mi je povjeren na brigu. Pij, zapovjedi joj on.
Mora piti. Ona se bespomono opirala dok bi joj pribliavao vr
usnama. Zatim bi bolest opet pojaala svoj stisak i ponijela je u
plamteu maglicu groznice, gdje nije bilo osjeta niti realnosti. Noi i
dani prolazili su u trenutku. Ponekad bi se Mungo probudio i otkrio da
je prola pono, i da jedna od blizanka spava na stolcu s druge strane
kreveta. Ustao bi, tup od umora, kako bi prisilio Robyn da opet pije.
Pij, aptao bi joj. Pij, ili umri. Zatim bi opet sjeo na stolac, i kad bi
se probudio, ve bi svanula zora, a njegov sin stajao bi pokraj njega,
gledajui ga u lice. Kad bi ga pogledao, djeak je opet bjeao, a kad bi
ga dozivao, Robyn je aptala s leaja, Nikad ga nee dobiti nikada!
Ponekad, po danu, kad bi Robyn leala blijeda i tiha, Mungo je mogao
spavati po nekoliko sati na leaju s druge strane verande, dok ga Juba
ili blizanke ne bi dozvale. Opet je poelo. I on bi jurio do leaja i
draio je i tjerao iz letargije, prisiljavajui ju na daljnju borbu.
Ponekad, dok bi sjedio pokraj leaja, i sam mraviji i ispijeniji, udio se
sam sebi. Posjedovao je stotinu ena ljepih od ove. Bio je svjestan
udne privlanosti koju je jo uvijek imao na sve ene, ali izabrao je
ovu, koju nikada ne moe imati. Onu koja ga je mrzila jednako snano
kao to ga je i voljela; koja je zaela njegovog sina svom strau svoje
due, ali ga je drala podalje od njega. Ona je zahtijevala od Munga da
ju oeni, ali je tvrdoglavo odbijala ispuniti dunosti supruge. Nije mu
dozvoljavala da joj se priblii osim sada, kad je bila preslaba da mu se
odupre, ili u onim rijetkim prilikama kad bi njezina udnja prema
njemu prevladala njezinu savjest ili odbojnost. Sjeao se jedne od tih
prilika prije samo mjesec dana, kad se probudio u stranjoj sobi svoje
kuice u predgrau GuBulawayoa. Gorjela je svijea, a Robyn je stajala
77

pokraj logorskog leaja koji je bio jedini namjetaj u prostoriji. Morala

je jahati kroz tamu i divljinu da bi dola do njega. Boe, oprosti mi!
proaptala je, i bacila se na njega svom estinom poude. U zoru ga je
ostavila iscrpljenog i oamuenog, a kad ju je idueg dana slijedio do
misije Khami, doekala ga je na verandi naoruana samaricom, i
instinktivno je znao da bi ga ubila ako bi pokuao zakoraiti na stube.
Nikada nije vidio prijezir kakav je tada imala u oima, prema sebi kao i
prema njemu. Pisala je beskrajne lanke za novine, kod kue i u
Capeu, napadajui gotovo svaku proklamaciju koju je on donio kao
glavni domorodaki namjesnik Matabelelanda. Napala je njegovu
politiku prisilnog rada koja je osigurala vlasnicima imanja i rudarima
crnu radnu snagu koju su toliko trebali kako bi osigurali trajnost i
napredak ove nove zemlje. Osuivala je metode koje je njegova
domorodaka policija koristila da odri red u plemenu. Jednom je ak
upala na indabu koju je odravao s plemenskim indunama i napala ih
na odlinom sindebeleu u njegovoj prisutnosti, nazvavi indune starim
enama i kukavicama to su se podinili autoritetu Munga i Britanske
junoafrike kompanije. Zatim ga je, nakon samo sat vremena,
doekala pokraj puta, u gustom grmlju blizu rijenog gaza, i zaskoila
dok se vraao s indabe. Goli poput divljih ivotinja, vodili su ljubav na
njezinom pokrivau tako bijesno da su gotovo unitili jedno drugo;
nakon toga bio je potresen i okiran. Mrzim te, o Boe, mrzim te,
aptala je oiju punih suza, dok je uzjahivala konja i odlazila, ne
obazirui se na trnje koje joj je trgalo suknju. Njezini govori indunama
bili su otvoren poziv na pobunu i krvavu revoluciju. U svojoj knjizi
Vojnik Hackett od Matabelelanda poimence je spomenula Munga, a
rijei i djela koja mu je pripisala bili su odvratni. Gosp. Rhodes i drugi
upravitelji BJA kompanije poticali su Munga da protiv nje poduzme
zakonske mjere. Protiv moje vlastite ene, gospodine? Stisnuo je svoje
jedino oko i nasmijeio se. Kakva bih budala ispao. Bila je
najuporniji i najnemilosrdniji protivnik kojeg je ikada imao, ali
pomisao na njezinu smrt uasavala ga je, tako da je i on tonuo svaki
put kad bi ona padala u ponor, a kad bi se pribrala, i njegov duh bi se
uzdizao. Pa ipak, igra osjeaja i nain na koji je crpio vlastite rezerve
da je odrava umarali su ga do sri due, i to se nastavljalo, bez
odmora, dan za danom sve dok jednog dana Elizabeth nije prekinula
kratki san koji si je dozvolio. uo je kako joj osjeaji potresaju glas i
ugledao suze u njezinim oima. Gotovo je, generale St John, ree
ona, a on se trgne kao da ga je udarila po licu, i teturajui ustane na
78

noge. Osjeti kako mu suze izbijaju na oi. Ne mogu vjerovati. Tada

shvati da se Elizabeth smijei kroz suze, i da mu pokazuje posudu
koju je drala s obje ruke. Tekuina je smrdjela po amonijaku i
bolesti, ali njezina se boja promijenila, iz crne boje Guinness piva u
zlatnu boju Pilsnera. Gotovo je, ponovi Elizabeth. Voda joj se
proistila. Sigurna je. Hvala Bogu, sigurna je. Do poslijepodneva
Robyn se dovoljno oporavila da zapovijedi Mungu St Johnu da napusti
misiju Khami, a sljedeeg jutra pokuala je ustati iz kreveta da pojaa
tu zapovijed. Bio je gotovo dvostruko dui od njegovog kaiprsta, s
naranasto-crnim krilima. Trup mu je bio prekriven ronatim oklopom,
a iz glave su strale viestruke oi, ute poput poliranog topaza. Duge
stranje noge imale su na sebi bodlje s crvenim vrhovima. Grevito se
trzao u njegovoj ruci, probadajui kou tako da su se pojavile sitne
kapljice krvi. On ga zgnjei, i insekt se rasprsne u utoj tekuini.
Skakavci! Podigne pogled, udei se njihovom broju. Trea poast
Egipta, ree naglas, a tada okrene kobilu od smjera nailazeeg roja i
podbode je petama, tjerajui je u galopu niz brdo, prema misiji.
Skakavci su letjeli bre no to je kobila mogla trati, pa je jahao u
polutami, okruen zujanjem krila. U vie navrata gotovo je skrenuo s
puta, jer zbog gustoe roja nije vidio kamo ide. Sputali su mu se na
lea i puzili po njemu, a njihove otre noge bockale su njegovu
izloenu kou. im bi ih skinuo sa sebe, drugi su zauzimali njihovo
mjesto, i obuzeo ga je snaan osjeaj straha, osjeaj guenja u loncu
ivih organizama. Pred njim su se pojavile zgrade misije Khami.
Blizanke i sluge okupili su se na verandi, paralizirani od uda, i on se
baci s kobile i pojuri prema njima. Povedite sve koji mogu hodati u
polja. Uzmite zdjele, bubnjeve, sve to moe prouzroiti buku,
pokrivae... Blizanke su se brzo oporavile. Elizabeth je oko glave
vezala al i pojurila kroz vrtlog roja skakavaca prema crkvi, dok je
Vicky nestala u kuhinji i izila nosei hrpu eljeznih posuda. Dobra
djevojka, Mungo je brzo zagrli. Kad ovo zavri, elim s tobom
popriati o Harryju. On uzme najveu zdjelu. Doi. Iznenada, zrak
se raisti, a sunce ih tako zabljesne da su morali dlanovima zatititi
oi. Nisu bili spaeni, jer cijeli oblak spustio se na zemlju, i premda je
nebo bilo plavo i visoko, polja i uma bili su preobraeni. Najvie
drvee izgledalo je poput groteskno obojenih stogova sijena, prekriveno
hrpama naranaste i crne boje. Grane su se povijale i pucale pod
neizdrivom teinom sitnih tijela, i svakih nekoliko sekunda zauo bi
se snaan prasak. Pred njihovim oima kukuruz je polijegao na tlo, a
79

zemlja je vrvjela od milijuna tjeleaca. Pojurili su u polja, stotinu

ljudskih prilika, udarajui u metalne zdjele i maui grubim sivim
bolnikim pokrivaima. Pred njima, insekti su se na trenutak podizali
u oblacima, i opet sputali na tlo kad bi proli. Sada je zrak odzvanjao
od novog zvuka. Zauli su se uzbueni krikovi tisua ptica koje su se
gostile rojem. Najrazliitije vrste ptica u svim bojama, od crne, preko
zelene i tirkizne, ute i purpurne okretale su se kroz zrak, u ekstazi od
pohlepe. Rode, s vunenim bijelim vratovima, hodale su kroz ivi tepih
koji im je sezao do koljena i s dugim crveno-crnim kljunovima gladno
su kljucale ivi pokriva. Nije trajalo dugo, manje od jednog sata.
Tada, jednako brzo kao to se spustio, veliki roj spontano se podigao u
zrak kao da je jedno bie. Ponovno se na zemlju spustio neprirodni
mrak kad je sunce pomraeno, i uslijedila je lana zora, dok se oblak
prorjeivao i odletio prema jugu. Na praznim poljima ljudske prilike
izgledale su sitne i beznaajne, gledajui uasnuto za skakavcima.
Nisu prepoznavale svoj dom. Od polja kukuruza ostala je samo gola
zemlja, ak su i stabljike bile proderane. Grmovi rua oko zgrada
pretvorili su se u smee tapie. Cvjetovi breskve i jabuke u vonjaku
nestali su, a gole povijene grane podsjeale su na zimu. Devastirane su
ak i ume na brdima i gusto grmlje uz obalu rijeke Khami. Nije ostao
niti trag zelenila, niti jedan list, niti vlat trave na irokom pojasu
unitenja koje je roj probio kroz srce Matabelelanda.
Juba je putovala s dvije slukinje. Bio je to simptom opadanja
Matabele naroda. Prije vremena okupacije od kompanije, postojalo je
vrijeme u kojem bi starija ena jednog od velikih induna kue Kumalo
imala pratnju od etrdeset ena, i pedeset naoruanih amadoda koji bi
je uvali na putu u kraal njezinog supruga. Sada je Juba sama nosila
svoj leaj smotan na glavi, i usprkos svoje punanosti, kretala se s
neobinom lakoom i elegancijom, uspravna i s podignutom glavom.
Skinula je vunenu vestu, sada kad je izila iz misije, premda je jo
uvijek oko vrata nosila raspelo. Njezine goleme grudi njihale su se s
mladenakom gipkou. Bile su premazane mau i sjajile se na
suncu, a noge su joj izvirivale pod kratkom pregaom od kravlje koe
dok se kretala brzinom izmeu hoda i laganog trka. Dvije pratilje, obje
mlade i tek udane ene iz Jubinog kraala, slijedile su je, ali bile su
tihe, i nisu pjevale niti se smijale. Umjesto toga, okretale su se na sve
strane, gledajui opustoenu zemlju oko sebe. Rojevi skakavaca proli
su i ovim putem. Drvee je bilo lieno svakog oblika ivota. Sunce je
ve sprilo izloenu zemlju, i ova se mrvila u prainu, a vjetar ju je
80

nosio u malim vrtlozima. Dole su do malog uzvienja, zaustavile se i

pribliile. Nisu sputale svoje zaveljaje, toliki je bio njihov uas od
onoga to se nalazi pred njima. Nekada je to bio veliki vojni kraal Invati
impija kojima je zapovijedao Gandang. Zatim su, prema dekretu
domorodakog povjerenika u Bulawayou, impiji rasputeni i raspreni.
Kraal je uniten u poaru. Meutim, kad su ga ene posljednji put
vidjele, svjea trava poela je prekrivati oiljke, a sada je i ona
unitena, i krune crne hrpe pepela opet su postale vidljive. Zazivale
su sjeanja na prolu slavu, a novi kraal koji je bio dom Gandangu i
njegovoj obitelji bio je mali i beznaajan u usporedbi s nekadanjim.
Leao je milju nizvodno niz rijeku Invati, a panjaci izmeu njih bili su
uniteni. Proljetne kie jo nisu napunile rijeku, i pjeane obale bile
su srebrenastobijele boje. Oblutci su svjetlucali poput ljusaka reptila. I
novi kraal izgledao je naputen, a obori za stoku bili su prazni. Opet
su uzeli stoku, ree Ruth, lijepa mlada ena koja je stajala pokraj
Jube. Jo nije imala dvadeset godina, i premda je ve dvije sezone
nosila pokrivku udane ene, jo nije zaela. Njezin tajni strah od
neplodnosti nagnao ju je da se preobrati na kranstvo tri boga koja su
onako svemogua kao to je opisivala Juba sigurno ne bi dozvolila
nekom svojem vjerniku da ostane bez djeteta. Nomusa ju je krstila
prije gotovo mjesec dana, a njezino ime Nomusa i novi bogovi
promijenili su iz Kampu u Ruth. Sada je jedva ekala da se pridrui
suprugu, jednom od Gandangovih neaka, i isproba uinkovitost svoje
nove religije. Ne, ree Juba odrjeito. Gandang je sigurno poslao
krda na istok kako bi pronali nove panjake. A amadode? Gdje su
mukarci? Moda su otili sa stokom. To je posao za djeake, a ne
za mukarce. Juba frkne. Otkad je Jedno-Sjajno-Oko oduzeo nae
titove, nai mukarci su obini mujibe. Mujibe su bili djeaci pastiri,
koji jo nisu inicirani u ratnike postrojbe, a Jubine pratiteljice
posramile su se zbog istinitosti njezinih rijei. Njihovi mukarci zaista
su bili razoruani, a krae stoke i hvatanje robova, glavne aktivnosti
amadoda, bili su zabranjeni. Njihovi muevi barem su bili ratnici
okupani krvlju, jer oprali su svoja koplja krvlju Wilsonovih vojnika na
obali rijeke Shangani u jednom divnom ubijanju, jedinoj maloj pobjedi
Matabelea u tom ratu, ali to e biti s mlaim mukarcima, sada kad
im je zabranjen cijeli nain ivota? Hoe li ikada na bojnom polju
zadobiti pravo da uzimaju ene? Ili e obiaji i zakoni po kojima su
ivjeli svoje ivote pasti u zaborav? Ako se to dogodi, to e se dogoditi
s narodom? ene su jo ovdje, Juba pokae redove radnica na
81

ogoljenim poljima kukuruza. Ljuljale su se u ritmu zamaha motikom.

Ponovno siju kukuruz, ree Ruth. Prekasno je, promumlja Juba,
ove godine nee biti etve koju emo slaviti Plesom prvog voa. Zatim
se trgne. Krenimo dolje. Pokraj jednog plitkog jezerca na pjeanoj
obali odloile su svoj teret i skinule pregae. U hladnoj, zelenoj vodi
oprale su znoj i prainu od puta. Ruth je pronala penjaicu koja je
izbjegla napad skakavaca i ubrala je ute cvjetove kako bi od njih
splela vijence. ene u polju ugledale su ih na obali i pojurile da ih
pozdrave vritei od uzbuenja. Natjecale su se jedna s drugom u
iskazivanju potovanja Jubi. Zvale su je mamewethu dok su se
klanjale i pljeskale u dubokom potovanju. Preuzele su njezin teret, a
dvoje njezinih unuka uhvatilo ju je za ruke. Zatim mala procesija
krene prema kraalu, Pjevajui pjesme dobrodolice. Nisu svi mukarci
napustili kraal. Gandang je sjedio pod golim granama divlje smokve na
svom stolcu poglavice, i Juba pouri da se baci na koljena pred njim.
On joj se nasmijei s ljubavlju, klimajui glavom na njezino
iskazivanje dunosti i posveenosti. Zatim, kao neuobiajeni znak
osjeaja koje je gajio prema njoj, on je svojeruno podigne i posjedne
na leaj koji je jedna od njegovih starijih ena prostrla pred njim.
ekao je dok se osvjeila iz velike glinene zdjele za pivo koju joj je
dodala druga ena. Zatim je svim enama i djeci naloio da ih
napuste, i kad su napokon ostali sami, pribliili su glave i zapoeli
razgovor kao partneri, to su i bili. Nomusa je dobro?, upita
Gandang. Nije dijelio Jubinu duboku ljubav prema lijenici u misiji
Khami, u stvari s dubokom je sumnjom promatrao tu stranu vjeru
koju je njegova najstarija ena prigrlila. Gandangovi impiji uhvatili su
Wilsonovu malu ophodnju na obali rijeke Shangani i pobili ih do
posljednjeg ovjeka. Meu leevima koje su njegovi ratnici skinuli do
gola, tako da su na njima bile vidljive rane od assegaija, lealo je tijelo
prvog supruga misionarke. Tamo gdje je prolivena krv nije moglo biti
ljubavi. Meutim, Gandang je potivao bijelu enu. Poznavao ju je
jednako dugo kao i Jubu, i gledao njezine uporne pokuaje da zastupa
i titi narod Matabele. Bila je prijatelj i savjetnik starom kralju
Lobenguli, i donosila je utjehu tisuama bolesnih i umiruih
Matabelea, pa je njegova briga bila iskrena. Je li odbacila zle duhove
koje je primila u sebe kad je popila djevojinu krv? Bilo je neizbjeno
da Robynin eksperiment s prijenosom malarije dobije ozraje
vraarstva. Nije popila djevojinu krv. Juba pokua objasniti da je
uzimanje krvi bilo dobro za narod Matabele, ali ni sama nije u
82

potpunosti razumjela postupak, pa je njezino objanjenje bilo

neuvjerljivo. Vidjela je sumnju u Gandangovim oima, i odustala od
pokuaja. Bazo, Sjekira?, upita ona umjesto toga. Gdje je on?
Njezin prvoroeni sin bio joj je najdrai. U brdima sa svim ostalim
mladiima, odgovori Gandang. Brda Matopos oduvijek su bila utoite
Matabelea u vrijeme opasnosti i nevolja, i Juba se s osjeajem tjeskobe
nagne i upita: Je li bilo potekoa? Gandang slegne ramenima i
odgovori: U ovakva vremena uvijek ih ima. Odakle dolaze? JednoSjajno-Oko poslao je rije preko svojih kanka akala da moramo
osigurati dvjesto mladia za rad na novom rudniku zlata na jugu koji
pripada Henshawu, Jastrebu. Nisi poslao ljude? Rekao sam
njegovim kanka pogrdno ime za domorodaku policiju Kompanije
povezivalo ih je s malim strvinarima koji su pratili lavove traei
ostatke njihovog plijena, i izraavalo mrnju Matabelea prema ovim
izdajicama da su mi bijeli ljudi oduzeli tit i assegai i ast indune, i da
sam zato izgubio pravo da zapovijedam mladiima da kopaju bijelcima
njihove rupe ili im grade ceste. I sada dolazi Jedno-Sjajno-Oko?
Juba je govorila rezignirano. Znala je sve poteze koje treba izvriti:
zapovijed, prkos, konfrontacija. Gledala je sve to i prije, i ve joj je bilo
dosta ponosa i ratova mukaraca, i smrti i sakaenja i gladi i patnje.
Da, sloi se Gandang. Nisu svi kanka izdajice, i jedan je dojavio da je
Jedno-Sjajno-Oko na putu s pedeset ljudi i zato su mladii otili u
brda. Ali, ti ostaje ovdje da ga doeka?, upita Juba. Nenaoruan i
sam, eka Jedno-Sjajno-Oko i pedeset naoruanih ljudi? Nikada
nisam bjeao ni od koga, ree Gandang. Nikada u ivotu. I Juba
osjeti kako se gui od navale ponosa i ljubavi dok je gledala u njegovo
ozbiljno, naoito lice, i prvi put primijeti znakove sjedine u njegovoj
kosi iznad obrua. Gandang, moj gospodaru, stara vremena su
prola. Stvari se mijenjaju. Sinovi Lobengule rade kao kuni
posluitelji u Lodzijevom kraalu daleko na jugu, pokraj velike vode.
Impiji su raspreni, a u zemlji je novi, blagi bog, Isus. Sve se
promijenilo, i mi se moramo promijeniti. Gandang je dugo utio,
gledajui preko rijeke kao da nije uo njezine rijei. Zatim uzdahne i
umrkne neto iz roga koji mu je visio oko vrata na konoj vrpci. On
kihne i obrie oi, i pogleda ju. Tvoje tijelo dio je mojeg tijela, ree on.
Tvoj prvoroeni sin je moj sin. Ako ne vjerujem tebi, ne mogu vjerovati
ni sebi. Kaem ti da e se stara vremena vratiti. to je, gospodaru?,
upita Juba. Kakve su to udne rijei? Rijei Umlimo. Izrekla je
proroanstvo. Narod e opet biti slobodan i velik... Umlimo je poslala
83

impije na strojnice na Shanganiju i Bembesiju, proapta Juba s

gorinom. Umlimo propovijeda rat i smrt i kugu. Sada je ovdje novi
bog. Isus donosi mir. Mir?, upita Gandang gorko. Ako je to rije tog
boga, onda ga bijelci ne sluaju dobro. Pitaj Zulue o miru koji su
pronali kod Ulundija, pitaj Lobengulinu sjenu o miru koji su donijeli
u Matabeleland. Juba nije mogla odgovoriti, jer nije u potpunosti
shvatila ono to je objanjavala Nomusa, pa pogne glavu rezignirano.
Nakon nekog vremena, kad je bio siguran da je prihvatila ono to je
rekao, on nastavi: Proroanstvo Umlimo sastoji se od tri dijela a prvi
se ve dogodio. Tama u podne, krila skakavaca, i drvee koje je bez
lia u proljee. Dogaa se, i moramo obratiti panju na na elik.
Bijeli ljudi slomili su assegaije. U brdima se dogaa novo raanje
elika. Gandang nesvjesno spusti glas do apta. Kovanice Rozwi
kovaa gore dan i no i otopljeno eljezo tee poput voda Zambezija.
Juba ga pogleda. Tko je to uinio? Bazo, tvoj sin. Rane od puaka
jo su svjee i sjajne na njegovom tijelu. Ali, on je induna Kumaloa,
apne Gandang ponosno. I on je ovjek. Jedan ovjek, odgovori
Juba. Samo jedan ovjek, a gdje su impiji? Pripremaju se u tajnosti,
u divljini, ponovno ue vjetine koje jo nisu zaboravili. Gandang,
gospodaru, osjeam kako mi se srce opet slama, osjeam kako mi se
suze nakupljaju poput ljetnih kia. Mora li uvijek biti rata? Ti si ki
Matabelea, od iste Zanzi krvi s juga. Otac tvog oca slijedio je
Mzilikazija, tvoj je otac prolijevao krv za njega, kao i tvoj sin za
Lobengulu mora li postavljati to pitanje? utjela je, znajui koliko je
uzaludno prepirati se s njim dok u oima ima takav sjaj. Kad je u
njemu bilo borbeno ludilo, nije bilo mjesta za razum. Juba, moja
mala Grlice, bit e posla za tebe kad se ispuni proroanstvo Umlimo.
Gospodaru?, upita ona. ene moraju nositi sjeiva. Bit e zamotana
u leajeve i u travu za krovove, i ene e ih na glavama nositi na mjesta
gdje ekaju Gospodaru, njezin je glas bio neutralan, i ona spusti
pogled izbjegavajui njegov. Bijeli ljudi i njihovi kanka nee sumnjati
u ene, i pustit e ih da slobodno idu cestama, nastavi Gandang. Ti si
majka nacije sada kad su kraljeve ene mrtve ili rasprene. Tvoja e
dunost biti da okupi mlade ene, da ih obui za njihove zadatke, i
da osigura da poloe elik u ruke ratnika u vrijeme koje je predvidjela
Umlimo, vrijeme kad stoku bez rogova pojede kri. Juba je oklijevala
s odgovorom, bojei se da ne izazove njegov bijes. Zahtijevao je njezin
odgovor. ula si moje rijei, eno, i zna svoju dunost prema svojem
muu i svojem narodu. Tek tada Juba podigne glavu i zagleda se
84

duboko u njegove tamne, ozbiljne oi. Oprosti mi, gospodaru. Ovog

puta ne mogu te posluati. Ne mogu ti pomoi da ovoj zemlji donese
novu tugu. Ne mogu opet sluati jauke udovica i siroadi. Mora nai
nekog drugog tko e nositi krvavi elik. Oekivala je njegov bijes. To
je mogla preivjeti, kao i stotinu puta prije toga, ali sada je u njegovim
oima ugledala neto ega prije nije bilo tamo. Bio je to prijezir, i nije
znala kako da se nosi s time. Kad je Gandang ustao bez rijei i krenuo
prema rijeci, eljela je potrati za njim i baciti mu se pod noge, ali
onda se prisjetila rijei Nomuse. On je blagi Bog, ali put koji postavlja
pred nas neizrecivo je teak. I Juba otkrije da se ne moe pomaknuti.
Bila je zarobljena izmeu dva svijeta i dvije dunosti, i osjeala je kao
da joj se dua cijepa na dva dijela. Juba je sjedila sama pod ogoljelim
stablom smokve ostatak dana. Sjedila je s rukama prekrtenim na
golemim grudima, i tiho se njihala, pokuavajui se utjeiti tim
pokretom kao to bi tjeila neko uplaeno dijete, ali nije bilo utjehe u
pokretu ili u mislima, pa je osjetila olakanje kad je podigla pogled i
ugledala svoje dvije pratiteljice kako klee pred njom. Nije znala koliko
su dugo bile tamo. Nije ih ula kad su dole, toliko je bila ojaena i
zbunjena. Vidim te, Ruth, ree, klimajui prema kranskoj djevojci i
njezinoj prijateljici, i tebe, Imbali, moj mali Cvijete. Zato izgledate
tako tuno? Mukarci su otili u brda, proapta Ruth. A vaa srca
otila su s njima, Juba se nasmijei dvjema mladim enama. Osmijeh
je bio blag ali tuan, jer prisjetila se vlastitih tjelesnih strasti i alila to
se vatra gotovo ugasila. Sanjala sam samo svojeg prekrasnog
mukarca, svake noi otkad smo otile, promrmlja Ruth. I dobrog
sina kojeg e napraviti s tobom, nasmije se Juba. Znala je za
djevojinu oajniku potrebu, i zadirkivala ju je s ljubavlju. Lelesa,
udar munje tvoj ovjek ima dobro ime. Ruth pogne glavu. Nemoj se
aliti sa mnom, Mamewethu, promrmlja ucviljeno, i Juba se okrene
prema Imbali. A ti, mali cvijete, ni ti nema pele da miluje tvoje
latice? Djevojka se nasmije i pokrije usta od neugode. Ako nas
treba, Mamewethu, ostat emo s tobom, ree Ruth ozbiljno. Juba ih
je drala u agoniji neizvjesnosti jo nekoliko sekunda. Kako su vrsta i
bujna bila njihova mlada tijela, kako lijepo oblikovana, koliko je udnje
bilo u njihovim velikim, tamnim oima, kolika njihova glad prema
svemu to je ivot nudio. Juba se opet nasmijei i pljesne rukama.
Nestanite, ree, obje. Ima onih koji vas trebaju vie nego ja. Krenite
odmah, idite za svojim mukarcima u brda. Djevojke ciknu od
oduevljenja, i radosno zagrle Jubu, odbacivi svaku ceremoniju. Ti
85

si sunce i mjesec, rekoe joj, a zatim odjurie u svoje kolibe da se

pripreme za putovanje. Za kratko, Jubina je tuga bila ublaena. Ali u
sumrak, kad niti jedan mlada ena nije dola da je povede u
Gandangovu kolibu, tuga se vratila punom snagom, i plakala je
usamljena na svojem leaju dok napokon nije zaspala a tada su doli
snovi, snovi puni plamenova i zadaha trulog mesa. Kriknula je u snu,
ali nije bilo nikoga da je uje i probudi.
General Mungo St John zaustavi konja i pogleda oko sebe,
promatrajui unitene ume. Nije bilo zaklona, skakavci su se
pobrinuli za to, i to e njegov zadatak uiniti teim. Podigao je eir na
glavi i obrisao elo. Ovo je bio ubitaan mjesec. Velike nakupine
kumulusa uzdizale su se na nebu du cijelog horizonta, a vruina je
treperila nad golom zemljom. Mungo paljivo namjesti crnu pokrivku
na svojoj praznoj onoj duplji, i okrene se u sedlu da pogleda kolonu
ljudi koja ga je slijedila. Bilo ih je pedeset, i svi su bili Matabele, ali
odjeveni u bizarnu mjeavinu tradicionalne i europske odjee. Neki su
nosili zakrpane izme, a drugi krznene pregae. Neki su bili bosi, neki
nosili sandale od netavljene koe, a nekoliko ih je imalo i izme bez
arapa. Veinom su bili gologrudi, iako ih je nekoliko imalo iznoene
tunike ili rasparane koulje. Meutim, jedan dio odore bio je svima
zajedniki. Nosili su ga na lancu oko lijeve ruke iznad lakta bio je to
mjedeni disk na kojem je pisalo BJA policija. Svi su bili naoruani
novim Winchester pukama, i imali redenik s mecima. Noge su im bile
pranjave do koljena, jer brzo su marirali prema jugu, drei korak s
Mungovim konjem koji je lagano kasao. Mungo ih je gledao s osjeajem
zadovoljstva. Usprkos nedostatku zaklona, vjerovao je da e zbog svoje
brzine iznenaditi kraalove. Bilo je to poput neke od njegovih
ekspedicija lova na robove na zapadnoj obali, tako davno, prije nego
to su prokleti Lincoln i Kraljevska mornarica presjekli trgovinu
vrijednu milijune dolara. Boga mu, to su bili dani. Brzi mar,
opkoljavanje sela i napad u zoru, popraen udarcima toljaga u crne
lubanje. Mungo se uznemiri. Je li znak starosti kad se ovjek tako
esto pone prisjeati starih vremena?, pitao se. Ezra, pozove on
svojeg narednika. Bio je to jedini ovjek na konju u koloni. Jahao je na
sivcu. Ezra je bio krupni Matabele s oiljkom na obrazu, podsjetnik na
nesreu u rudniku u velikom dijamantnom nalazitu u Kimberleyu,
est stotina milja juno. Tamo je promijenio ime i nauio engleski.
Koliko je udaljen Gandangov kraal?, upita Mungo na tom jeziku.
Tako daleko, Ezra zamahne rukom ocrtavajui luk na nebu, i oznai
86

razdoblje od oko dva sata. U redu, klimne Mungo. Poalji izvidnike.

Ali ne elim greke. Opet im objasni da moraju prijei rijeku Invati
uzvodno od kraala i zaobii ga kruno, te priekati u podnoju brda.
Nkosi, klimne Ezra. Reci im da moraju uhvatiti svakog tko bjei iz
kraala i vratiti ga. Potreba da se prevodi svaka zapovijed ivcirala je
Munga, i po stoti put otkad je preao Limpopo odlui nauiti jezik
sindebele. Ezra salutira Mungu na pretjerano naglaen nain,
oponaajui britanske vojnike koje je gledao s prozora svoje elije dok
je sluio kaznu za krau dijamanata, i okrene se u sedlu da vikne
zapovijedi ljudima koji su slijedili dvojicu jahaa. Upozori ih da
moraju biti na poloaju prije zore. Tada emo upasti. Mungo otkvai
bocu s vodom s jabuice sedla i odvrne ep. Spremni su, Nkosi,
izvijesti narednik. Vrlo dobro, narednie, poaljite ih, ree Mungo i
prinese bocu ustima. Mnogo sekunda nakon to se probudila Juba je
vjerovala da su krikovi ena i vriska djece dio njezine none more, i
pokrila se krznom preko glave. Zatim se zauo udar o vrata i u kolibu
je provalilo nekoliko ljudi. Juba se probudila i zbacila krzno sa sebe.
Grube ruke zgrabile su je, i premda je vritala i opirala se, izvukli su je
na otvoreno. Zora je ve zarudjela, a pripadnici policije naslagali su
drva na vatru, pa je Juba odmah prepoznala bijelog ovjeka, i povukla
se u sigurnost gomile ena koje su naricale i jaukale kako ju ne bi
primijetio. Mungo St John bio je bijesan i urlao je na svog narednika,
hodao naprijed-natrag iza vatre, udarajui biem po izmama. Lice mu
je poprimilo grimiznocrvenu boju, poput crnog singisi, grotesknog
purana, a oko mu je odraavalo sjaj vatre. Gdje su mukarci? elim
znati kamo su otili mukarci? Narednik Ezra urio je niz redom
ena, zagledavajui se u njihova lica. Zaustavio se pred Jubom i
odmah je prepoznao bila je jedna od grandes dames plemena; kad se
uspravila do pune visine, ak i potpuno gola imala je dostojanstveno i
kraljevsko dranje. Oekivala je neki znak potovanja, neku gestu
utivosti od njega, ali umjesto toga narednik ju je zgrabio za zglob i
zavrnuo joj ruku tako brutalno da je morala kleknuti. Gdje su
atnadodeb, sikne on na nju. Kamo su otili mukarci? Juba prigui
jecaj boli u grlu, i promrsi: Istina je da ovdje nema mukaraca, jer oni
koji nose male mjedene Lodzijeve znake nisu mukarci... Kravo,
sikne narednik, debela crna kravo. I zavrne joj ruku nagore, gurajui
joj lice u prainu. Dosta, kankah Glas presijee galamu, a ton i mo
toga glasa stvorili su trenutnu tiinu. Ostavi enu na miru. Narednik
pusti Jubu i odstupi, a ak i Mungo St John zaustavi svoj bijesni hod.
87

Gandang izie na svjetlost vatre, i premda je nosio samo obru na glavi

i kratku krpu oko struka, djelovao je prijetee poput lava, i narednik
uzmakne od njega. Juba se podigne na noge, trljajui zglob, ali
Gandang je nije niti pogledao. Priao je Mungu St Johnu i upitao: to
trai, bijele, dolazei u moj kraal poput lopova u noi? Mungo
pogleda narednika oekujui prijevod. Kae da ste vi lopov, ree mu
narednik, i Mungo podigne bradu i pogleda Gandanga. Reci mu da
zna zato sam doao, reci mu da elim dvjesto snanih mladia.
Gandang istog trena prijee u proraunanu obrambenu pozu Afrike
koju malo Europljana zna prevladati, a koja je mogla razbjesniti
ovjeka poput St Johna koji nije mogao niti razumjeti jezik, i morao se
osloniti na dugotrajni proces prijevoda. Sunce je bilo visoko na nebu
kad je Gandang ponovio pitanje koje je on postavio prije sat vremena.
Zato eli da mu dou moji mladii? Oni su zadovoljni ovdje.
Mungove stisnute ake tresle su se od pokuaja obuzdavanja. Svi
mukarci moraju raditi, prevodio je narednik, to je zakon bijelaca.
Reci mu, odgovori Gandang, da to nije nain Matabelea. Amadode ne
vide dostojanstvo niti vrlinu u kopanju praine. To je posao za ene i
amaholi. Induna kae da njegovi ljudi nee raditi, prevede zlurado
narednik, i Mungo St John vie nije mogao to trpjeti. Brzo se pribliio i
udario indunu svojim jahaim biem. Gandang trepne, ali ne ustukne
niti podigne ruku kako bi dodirnuo oujak na licu. Nije pokuao niti
zaustaviti krv koja mu je potekla iz razbijene usne i curila niz bradu na
gola prsa. Moje ruke sada su prazne, bijele, ree on aptom koji je
bio prodorniji od urlika, ali nee uvijek biti tako. I on se okrene
prema svojoj kolibi. Gandang, vikne Mungo St John za njim. Tvoji
ljudi e raditi pa makar ih morao loviti i baciti u lance poput divljih
ivotinja. Dvije djevojke slijedile su put brzim, ritmikim hodom koji
nije naruavao ravnoteu velikih zaveljaja koje su nosile na glavama.
U zaveljajima su bili posebni darovi za njihove mukarce sol i
kukuruz i tkanina za odjeu koju su uzele u Nomusinom duanu u
misiji Khami. Obje su bile dobro raspoloene, jer izile su iz pojasa
unitenja koji su ostavili skakavci, a ume akacije imale su zlatnoutu
boju proljetnog cvata i bile prepune pela. Pred njima su se uzdizale
prve biserno glatke granitne kupole, i znale su da e tamo pronai
mukarce, pa su se veselo dozivale, zbijale djevojake ale, a njihov
smijeh bio je zvonak. uo se daleko ispred njih. Obile su dno visoke
litice, i bez stanke za odmor krenule uz prirodne stube od sive stijene.
Povele su ih u vis strmom padinom koja e ih na kraju dovesti do vrha.
88

Imbali je bila naprijed. Njezine snane, okrugle slabine ljuljale su se

pod kratkom suknjom dok je preskakivala neravnine. Ruth, koja je bila
jednako eljna da stigne na cilj, pratila ju je do mjesta gdje je put naglo
skretao izmeu dvije velike stijene koje su se dokotrljale s vrha. Imbali
zastane tako naglo da je Ruth gotovo naletjela na nju, i sikne u strahu.
ovjek je stajao na sredini puta. Iako je nesumnjivo bio Matabele,
djevojke ga nikada prije nisu vidjele. Stranac je nosio plavu koulju, a
na nadlaktici mu je svjetlucao okrugli mjedeni disk. U ruci je drao
puku. Ruth brzo pogleda iza sebe i opet sikne. Jo jedan naoruani
ovjek istupio je iza stijene i presjekao im put mogueg uzmaka.
Smijeio se, ali u tom osmijehu nije bilo nieg to bi umirilo djevojke.
Spustile su zaveljaje s glava i pribliile se jedna drugoj. Kamo idete,
lijepe makice?, upita nasmijeeni kanka. Traite li maka?
Djevojke nisu odgovorile. Gledale su ga velikim, uplaenim oima.
Poi emo s vama. Nasmijeeni kanka bio je tako irok u prsima i
imao tako miiave noge da je izgledao deformiran. Zubi su mu bili
bijeli i veliki poput konjskih, ali u oima mu nije bilo smijeha. Oi su
mu bile male i hladne i izgledale mrtvo. Podignite zaveljaje, makice,
i povedite nas svojim maorima. Ruth odmahne glavom. Samo
traimo ljekovito korijenje, ne shvaamo to elite od nas. Kanka se
priblii. Debele noge bile su mu povijene, i imao je specifian hod.
Iznenada udari Ruthin zaveljaj i ovaj se otvori. Ah!, nasmijei se on
hladno. Zato nosite takve darove ako traite korijenje? Ruth padne
na koljena i pokua prikupiti razasuti kukuruz. Kanka joj poloi ruku
na lea i pomiluje njezinu sjajnu crnu kou. Predi, makice, naceri
se, i Ruth se ukoi, uei uz njegove noge s rukama punim zrnja.
Kanka pomakne prste i poloi aku na dno njezina vrata. aka mu je
bila golema, s velikim i debelim prstima. Ruth je poela drhtati kad su
joj prsti uhvatili vrat. Kanka pogleda svojeg sudruga, koji je jo uvao
put, i njih dvojica razmijene poglede. Imbali je shvatila to se dogaa.
Ona je nevjesta, proapta. Njezin mu je Gandangov neak. Pazi to
radi, kanka. ovjek ju je ignorirao. Podigne Ruth na noge drei je
za vrat, i okrene joj lice prema sebi. Povedite nas do mukaraca.
Ruth ga je za trenutak gledala, a zatim mu naglo pljune u lice.
Pljuvaka mu poprska obraze i pone kapati s brade. Kanka, sikne
ona. Izdajniki akale! ovjek se nije prestao smijeiti. Htio sam da
to uini, ree joj, prstom joj potegne suknju i rastvori je. Suknja joj
padne oko glenjeva. vrsto ju je drao, a ona je s obje ruke
pokuavala prikriti svoje meunoje. Kanka pogleda njezino nago
89

tijelo, i disanje mu se promijeni. Pazi na drugu, ree on svojem

sudrugu i dobaci mu svoju Winchester puku. Drugi policajac uhvati
je i gurne Imbali s cijevi sve dok nije bila naslonjena na granitnu
stijenu. Nae vrijeme doi e uskoro, uvjeravao ju je, i okrenuo glavu
da gleda drugi par, drei Imbali prikovanu uz stijenu. Kanka je
odvukao Ruth s puta, ali samo nekoliko koraka, a grmlje koje ih je
skrivalo bilo je rijetko i bez lia. Moj mu e te ubiti, vikne Ruth. Na
putu se moglo uti sve, ak i zvuk kankinog disanja. Onda mi mora
pruiti dobru uslugu, ako je moram platiti ivotom, naceri se on, a
onda jaukne od boli. Dakle, makice, ima otre pande. Zauje se
udarac po mekanom mesu i zvuk borbe. Grmlje se treslo, a kamenii
kotrljali niz padinu. Policajac koji je uvao Imbali pokuavao je vidjeti
to se dogaa. Usne su mu bile otvorene i on ih lizne. Mogao je
nazrijeti pokret iza grmlja, a zatim se zauo zvuk tijela koje pada na
tlo; dah je izlazio iz plua Ruth, istisnut velikom teinom tijela
mukarca. Budi mirna, makice, stenjao je kanka. Ljuti me. Lezi
mirno, i iznenada Ruth vrisne. Bio je to prodorni urlik ivotinje u
samrtnim mukama, koji se ponavljao, dok je kanka groktao da, tako,
da poput vepra. Zauo se mekani ritmiki zvuk pljeskanja, a Ruth je
urlikala. ovjek koji je uvao Imbali odloio je puku uz stijenu i siao
s puta, a zatim je s cijevi svoje Winchester puke razmaknuo grane i
zagledao se. inilo se da mu lice raste i zatamnjuje se od strasti, a
cijela panja bila mu je usredotoena na ono to je gledao. Kad je
drugi policajac odvratio panju od nje, Imbali je skliznula niz granit, i
zastala za trenutak da se pribere prije no to jurne u bijeg. Stigla je do
zavoja na putu prije no to se ovjek okrenuo i ugledao ju. Vrati se!,
vikne. to je bilo?, upita kanka s druge strane grmlja dubokim,
izmuenim glasom. Druga bjei! Zaustavi je!, vikne kanka, a
njegov sudrug pojuri do zavoja. Imbali je odmakla pedeset koraka niz
padinu, jurei poput gazele preko neravnog tla, gonjena vlastitim
strahom. ovjek povue kokot na svojoj Wichesterki i opali nasumce,
bez ciljanja. Bio je to sluajan pogodak. Pogodio je djevojku pri dnu
lea, i veliko olovno zrno razderalo joj je utrobu. Ona se srui i
otkotrlja niz strmi put, dok su joj udovi mlitavo udarali po tlu.
Policajac spusti puku. Lice mu je odraavalo ok i nevjericu. Polako,
oklijevajui, on prie nepominoj djevojci. Leala je na leima. Oi su
joj bile otvorene, a izlazna rana u njezinom ravnom, mladom trbuhu
runo je zjapila. Razderana utroba provirivala je iz rane. Djevojine oi
polete prema njegovom licu, za trenutak u njima bljesne uas, a zatim
90

polako izgube svaki izraz. Mrtva je. Kanka je ostavio Ruth i spustio
se niz put. Svoju pregau ostavio je u grmlju. Plava koulja leprala
mu je oko nogu. Obojica su promatrali mrtvu djevojku. Nisam htio,
ree kanka s vruom pukom u ruci. Ne moemo pustiti drugu da se
vrati i ispria to se dogodilo, odgovori njegov sudrug, i krene uz put.
U hodu je pokupio svoju puku koja je jo bila naslonjena na stijenu.
Siao je s puta i proao kroz tanki sloj grmlja. Drugi ovjek jo je
gledao u Imbaline oi kad je odzvonio drugi hitac. On se trgne i
podigne glavu. Dok su se odjeci udaljavali meu granitnim liticama,
kanka se vrati na put. Izbaci ahuru iz cijevi i ona odzvoni od stijene.
Sada moramo smisliti priu za Jedno-Sjajno-Oko i za indune, ree on
tiho i zavee pregau oko pojasa. Dvije djevojke donijeli su natrag u
Gandangov kraal na leima konja policijskog narednika. Noge su im
mlitavo visjele na jednu stranu, a ruke na drugu. Bile su zamotane u
sive pokrivae, kao da se stide rana na sebi, ali krv je natopila tkaninu
i osuila se na njoj. Velike muhe metalno-zelene boje veselo su zujale
na mrljama. U sredini kraala narednik gestom pozove kanku koji je
vodio sivca, pa mu okrene lea i preree vrpcu kojom su bili vezani
lanci djevojaka. Leevi spuznue naglavce na zemlju. Pali su bez
dostojanstva, u neurednom spletu golih udova, poput plijena
donesenog iz lovita. ene su do tog trenutka utjele, ali sada su
zapoele sa alopojkama. Jedna od njih zagrabila je punu aku praine
i prosula je po svojoj glavi. Druge su slijedile njezin primjer, a njihovi
krikovi izazvali su naredniku trnce na rukama, iako mu je izraz lica
ostao neutralan, a glas jednolian dok je govorio Gandangu. Donio si
ovu tugu vlastitom narodu, stare. Da si posluao elje Lodzija i poslao
svoje mladie, kao to ti je dunost, ove ene doivjele bi da rode
sinove. Kakav su zloin poinile?, upita Gandang, gledajui svoju
najstariju enu kako prilazi i pada na koljena pokraj krvavih,
pranjavih leeva. Pokuale su ubiti dva moja policajca. Hau!
Gandang prijezirno izrazi svoju nevjericu, a glas narednika prvi put
zazvui bijesno. Moji ljudi su ih ulovili i prisilili da ih odvedu tamo
gdje se skrivaju amadode. Prole noi, dok su moji ljudi spavali,
pokuale su im zabiti zailjene tapove kroz ui u mozak, ali moji ljudi
imaju lagan san. Kad su se probudili, ene su odjurile u no i moji
ljudi su ih morali zaustaviti. Jedan dugi trenutak Gandang je
promatrao narednika, a oi su mu bile tako strane da se Ezra
okrenuo i pogledao najstariju enu koja je kleala pokraj jedne od
djevojaka. Juba joj je zatvorila usta, a zatim njeno obrisala zgruanu
91

krv s Ruthinih usana i nosnica. Da, savjetovao je Gandang Ezri.

Gledaj dobro, akale bijelog ovjeka, zapamti ovo za sve dane koji su ti
preostali. Usuuje li se prijetiti mi, stare?, zarei narednik. Svi
ljudi moraju umrijeti, slegne Gandang ramenima, ali neki umiru prije
i bolnije od drugih. Gandang se okrene i otkoraa u svoju kolibu.
Gandang je sjedio sam pokraj male vatre u svojoj kolibi. Nije dotaknuo
niti meso niti bijele kolaie od brana na svojem tanjuru. Gledao je u
plamenove, i sluao jauke ena i udaranje bubnjeva. Znao je da e mu
Juba rei kada tijela djevojaka budu okupana i zamotana u zelenu
kou svjee zaklanog vola. im se razdani, njegova e dunost biti da
nadgleda kopanje groba u sredini kraala za stoku. Nije se iznenadio
kad je zauo tiho grebanje na vratima i tiho je rekao Jubi da ue.
Dola je i kleknula pokraj njega. Sve je spremno za jutro, muu moj.
On klimne glavom, i neko vrijeme su utjeli, a tada Juba ree: elim
pjevati kransku pjesmu koju me nauila Nomusa kad spustimo
djevojke u zemlju. On klimne glavom, a ona nastavi, elim da
iskopa grobove u umi tako da na njih mogu poloiti krieve. Ako je
takav nain tvojeg novog boga, opet se sloi on. Ustao je i krenuo
prema leaju u drugom kraju sobe. Nkosi, Juba je ostala na
koljenima. Gospodaru, ima jo neto. to je?, on se okrene prema
njoj, a njegov voljeni lik izgledao je udaljen i hladan. Ja i moje ene
nosit emo elik kao to si nas zamolio, proapta ona. Zaklela sam se
dodirnuvi prstom Ruthinu ranu. Nosit u assegaije amadodama.
Nije se nasmijeio, ali hladnoa mu je nestala iz oiju, i on isprui
ruku prema njoj. Juba ustane i prie mu, i on je uzme za ruku i
povede prema leaju.
Bazo se spustio s planine tri dana nakon to su djevojke poloene u
zemlju, pod razgrananom divovskom mimozom, na mjestu s kojeg se
mogla vidjeti rijeka. S njim su bila dva mladia, i njih trojica otili su
ravno do grobova, dok ih je Juba vodila. Nakon nekog vremena, Bazo
je ostavio dvojicu mladoenja da ale svoje ene, i vratio se tamo gdje
ga je ekao otac, ispod smokve. Nakon to je odao ocu duno
potovanje, njih dvojica pili su u tiini iz istog vra za pivo. Kad su
ispraznili vr, Gandang uzdahne. To je strano. Bazo ga otro
pogleda. Raduj se, oe. Zahvali duhovima predaka, ree on, jer dali
su nam bolju stvar nego to smo se mogli nadati. Ne razumijem ovo,
ree Gandang, gledajui sina. Za dva ivota beznaajna ivota,
ivota koja bi bila provedena uzalud, u praznoglavoj dokolici za tu
beznaajnu cijenu, zapalili smo vatru u utrobi nacije. Oeliili smo ak
92

i najslabije i najstraljivije od naih amadoda. Kada doe vrijeme,

znamo da nee biti oklijevanja. Raduj se, oe, ovom daru koji nam je
pruen. Postao si nemilosrdan ovjek, napokon proapta Gandang.
Ponosan sam to me smatra takvim, odgovori Bazo. Ako ja ne
budem dovoljno nemilosrdan za ovaj posao, onda e moj sin, ili njegov
sin, morati biti takvi. Ne vjeruje li u proroanstvo Umlimo?, upita
Gandang. Obeala nam je uspjeh. Ne, oe, Bazo odmahne glavom.
Promisli o njezinim rijeima. Rekla nam je samo da pokuamo. Nita
nam nije obeala. O nama ovisi hoemo li uspjeti ili ne. Zato moramo
biti vrsti i nemilosrdni, ne vjerujui nikome, traei svaku moguu
prednost, i iskoritavajui je do krajnosti. Gandang razmisli o tome, a
zatim opet uzdahne. Nije tako bilo nekada. Niti e ikada vie biti.
Sve se promijenilo, Baba, i mi se moramo mijenjati s tim. Reci mi to
jo treba uiniti, upita Gandang. Na koji nain mogu pridonijeti
uspjehu? Mora zapovjediti mladiima da siu s brda i krenu na rad
kao to to od njih zahtijevaju bijelci. Gandang razmisli u tiini o
ovome. Od sada moramo postati poput buha. Moramo ivjeti pod
ogrtaem bijelih ljudi, tako blizu koi da nas ne vidi, tako blizu da
zaboravi da ekamo pravo vrijeme da bi ga uboli. Gandang klimne na
to, ali u oima mu je bilo beskrajno aljenje. Vie mi se svialo kad
smo formirali bika, i s izbaenim rogovima opkoljavali neprijatelja, a
nai su veterani bili u sredini. Volio sam pribliavanje, kad smo
napadali pjevajui pobjednike pjesme, kad smo ubijali na svjetlosti
sunca s visoko istaknutim perjanicama. Nikada vie, Baba, ree mu
Bazo. Nikada vie nee biti tako. U budunosti emo vrebati u travi
poput sklupane guje. ekat emo jednu godinu ili deset, jedan ivot ili
vie moda nikada neemo to vidjeti, oe. Moda e djeca nae djece
udariti iz sjene s nekim drugim orujem, ne elikom koji ti i ja tako
volimo, ali ti i ja emo im otvoriti stazu koju e slijediti, stazu k
veliini. Gandang klimne, a u oima mu je bilo neko novo svjetlo,
poput prvog sjaja zore. Vidi stvari vrlo jasno, Bazo. Zna ih tako
dobro, i u pravu si. Bijeli ovjek jak je u svemu osim u strpljenju. On
eli sve danas. Mi znamo ekati. Oni opet utihnue, sjedei tako da
su im se ramena dodirivala. Vatra se gotovo ugasila prije no to se
Bazo pomaknuo. Otii u prije dana, ree on. Kamo?, upita
Gandang. Na istok, do Mashona. Zato? I oni se moraju pripremiti
za taj dan. Trait e pomo od Mashona pasa, tih deraa praine?
Traim pomo svugdje gdje je mogu pronai, ree Bazo jednostavno.
Tanase kae da emo pronai saveznike izvan naih granica, iza velike
93

rijeke. ak spominje i saveznike iz zemlje tako hladne da se u njoj

voda stvrdne i postane bijela kao sol. Postoji li takva zemlja? Ne
znam. Znam samo da moramo pozdraviti svakog saveznika, bez obzira
na to otkud dolazi. Lodzijevi ljudi su vrsti, estoki borci. I ti i ja to
smo dobro nauili. Svi prozori na koiji koju su vukle mule bili su
otvoreni, a zastori sputeni, tako da je gosp. Rhodes mogao slobodno
razgovarati s ljudima koji su mu jahali u pratnji s obje strane. Oni su
bili aristokrati; ove nove zemlje, i bilo ih je samo desetak, ali
posjedovali su goleme povrine ove plodne, djevianske zemlje, golema
krda domorodake stoke, i mineralna nalazita ispod kojih su leali
snovi o neizrecivom bogatstvu. ovjek u luksuznoj koiji koju je vuklo
pet usklaenih mula bio im je glaveina. U svojstvu privatnog
graanina, uivao je mo i bogatstvo to je obino bilo privilegija
kraljeva. Njegova kompanija posjedovala je zemlju veu od Ujedinjenog
kraljevstva i Irske zajedno, a on je vladao njome kao privatnim
imanjem. Kontrolirao je svjetsku proizvodnju dijamanata kroz kartel
koji je uinio jednako monim kao da se radi o izabranoj vladi.
Posjedovao je rudnike koji su proizvodili devedeset i pet posto koliine
dijamanata u svijetu. Na slavnim zlatnim nalazitima Witwatersranda
njegov utjecaj nije bio onoliko velik koliko je mogao biti, jer propustio
je mnoge prilike da kupi nalazita, tamo gdje je bogata zlatna ila
nekada stajala nad okolnim panjacima, prije no to su je rudari
raskopali. Ne osjeam snagu u toj ili, rekao je jednom dok je stajao
na iskopu, promatrajui ga svojim udljivim, mesijanskim plavim
oima. Mogao bih sjesti na ulaz velikog iskopa u Kimberleyu i tono
znati koliko karata izlazi sa svakom turom, ali ovo... Odmahnuo je
glavom i vratio se svojem konju, okrenuvi lea stotini milijuna funta u
istom zlatu. Kad je napokon bio prisiljen da prihvati pravi potencijal
Grebena bijelih voda i krenuo da pokupi ona imanja koja su jo bila na
prodaju, dogodila mu se tragedija. Njegov najdrai prijatelj, dobar i
lijep mladi imenom Neville Pickering, njegov sudrug i dugogodinji
partner, zbaen je s konja. Rhodes je ostao u Kimberleyu da ga
njeguje, i da ali za njim, kad je Neville umro. Velike prilike izmakle su
mu tih tjedana. Pa ipak, napokon je osnovao svoju Kompaniju
udruenih zlatnih nalazita, i premda nije bila niti slina De Beersovoj
Kompaniji udruenih rudara, niti zlatnom carstvu koje je sagradio
njegov stari suparnik J.B. Robinson, na kraju financijske godine
isplatilo je dividendu od 125 posto. Bio je tako bogat da je jednom
prilikom iz obijesti odluio da zapone s uzgojem novih vrsta voa u
94

junoj Africi, pa je naloio jednom od svojih upravitelja da kupi cijelu

dolinu Franschhoek. Gosp. Rhodes, kotat e milijun funta, bunio se
upravnik. Nisam traio tvoju procjenu, odgovorio mu je Rhodes
nabusito. Jednostavno sam ti zapovjedio kupi je! Takav je bio njegov
privatni ivot, ali javni ivot nije bio manje spektakularan. Bio je
blizak savjetnik kraljice, i mogao je razgovarati izravno s ljudima koji
su upravljali najveim carstvom koje je ikada postojalo. Istina, neki od
njih nisu ga voljeli. Gladstone je jednom primijetio: Znam samo jedno
o gosp. Rhodesu: zaradio je mnogo novca u malo vremena. To me ne
ispunjava pretjeranim povjerenjem. Drugi britanski plemii bili su
manje kritiki, i kad god bi posjetio London, bio je miljenik drutva;
lordovi, vojvode i grofovi sjatili bi se pokraj njega, jer u Odboru BJA
kompanije bilo je primamljivih mjesta koje je trebalo popuniti, a jedna
rije gosp. Rhodesa mogla je dovesti do ubojstva na tritu dionica. Uz
sve to, gosp. Rhodes je bio izabran za premijera kolonije Cape, i imao
je osigurane glasove svih graana engleskog govornog podruja, a
putem dobrih veza sa svojim starim prijateljem ofmeyrom i njegovim
Afrikanerskim savezom, imao je i glasove veine Nizozemaca. I tako,
dok se ljuljao na zelenom konom sjedalu svoje koije, neuredno
odjeven, bio je u zenitu svojeg bogatstva, moi i utjecaja. Sjedei
nasuprot njemu, Jordan Ballantyne pretvarao se da prouava
stenografske zapise onog to je gosp. Rhodes upravo diktirao, ali iznad
notesa gledao je svojeg gospodara sa sjenom brige svojim osjetljivim
oima dugih trepavica. Iako je obod eira isjenjivao Rhodesove oi i
sprjeavao Jordana da u njima proita bilo kakav trag boli, boja lica
bila mu je nezdrava, i premda je govorio i svojom starom snagom,
preznojavao se vie no to je to bilo normalno u prohladnom jutru.
Sada je progovorio svojim visokim glasom. Ballantyne, i Ballantyne
podbode konja do prozora i nagne se iz sedla. Reci mi, dragi moj
mome, kakva e ono biti zgrada?, upita Rhodes. On pokae na svjee
iskopane temelje i gomile crvene cigle slagane na krianju dviju
irokih, pranjavih ulica Bulawayoa. To je nova sinagoga, ree mu
Zouga. Dakle, moji idovi e ostati!, ree gosp. Rhodes sa smijehom,
i Zouga posumnja da je Rhodes tono znao kakvi su to temelji, ali je
postavio pitanje kako bi pripremio teren za svoju repliku. Onda e
moja zemlja biti u redu, Ballantyne. Oni su ptice jer predskazuju
dobro, jer nikada se ne gnijezde na stablu koje je oznaeno za ruenje.
Zouga se nasmijei iz osjeaja dunosti, i oni nastave razgovor, Ralph
Ballantyne, koji je jahao u gomili, promatrao ih je s tolikim teresom da
95

je zanemario damu pokraj sebe, dok ga nije potapala ruci svojim

biem. Rekoh, bit e zanimljivo vidjeti to se dogaa kad stignemo
Khami, ponovi Louise, i Ralphova panja vrati se na njegovu maehu.
Jahala je na muki nain, jedina ena koja je to znala, i iako nosila
razdvojenu suknju koja joj je sezala do glenjeva, sjedila je gantno i
sigurno. Ralph je vidio kako je pobijedila njegovog oca u konjanikom
dvoboju, u utrci po loem terenu. To je bilo u Kamberleyu, prije puta
na sjever i u ove zemlje, ali godine su bile milostive prema Louise.
Ralph se nasmijei sam sebi kad se sjetio mladenake zaljubljenosti u
nju kad ju je prvi put ugledao kako vozi svoju koiju s parom palomino
konja niz napuenu glavnu ulicu Kimberleya. To je bilo tako davno, i
premda se u meuvremenu udala za njegovog oca, jo je uvijek prema
njoj osjeao posebnu naklonost koja nije bila primjerena osjeajima
dunosti sina. Bila je samo nekoliko godina starija od njega, a krv
indijanskog plemena Crnih Nogu davala je njezinoj ljepoti neki dodir
bezvremenosti. Ne mogu zamisliti da bi ak i Robyn, moja asna teta i
punica, upotrijebila vjenanje svoje najmlae keri da stekne politiku
prednost, ree Ralph. Jesi li dovoljno siguran da se kladi u to,
recimo za jedan zlatnik?, upita ga Louise uz bljesak ravnih, bijelih
zuba, ali Ralph zabaci glavu i nasmije se. Nauio sam svoju lekciju
vie se nikada neu kladiti protiv tebe. Zatim spusti glas. Osim toga,
nemam toliko vjere u mo obuzdavanja moje punice. Zato je onda,
za Boga miloga, gosp. Rhodes ustrajao na tome da prisustvuje
vjenanju? Sigurno zna to moe oekivati. Pa, prije svega, on
posjeduje zemlju na kojoj je sagraena misija, i drugo, vjerojatno
smatra da ga dame iz misije Khami liavaju vrijednog vlasnitva.
Ralph podigne bradu i pokae mladoenju koji je jahao malo ispred
skupine. Harry Mellow imao je cvijet u zapuku, sjajne izme i osmijeh
na usnama. Nije ga izgubio, istakne Louise. Otpustio ga je im je
shvatio da ga ne moe odgovoriti od toga. Ali on je tako talentiran
geolog, kau da moe namirisati zlato na milju udaljenosti. Gosp.
Rhodes ne odobrava vjenanje svojih mladia, bez obzira na to koliko
su talentirani. Jadni Harry, jadna Vicky, to e uiniti? O, ve je
sve sreeno, pohvali se Ralph. Ti?, pokua ona. Tko drugi?
Trebala sam znati. Zapravo, ne bi me iznenadilo kad bih otkrila da ti
stoji iza svega, optui ga Louise, i Ralph napravi uvrijeeni izraz.
ini mi nepravdu, mama. Znao je da ona ne voli da je zove mama i
namjerno ju je zadirkivao. Zatim pogleda pred sebe, a izraz lica
promijeni mu se, kao lovakom psu koji je namirisao fazana. Svatovi
96

su projahali pokraj posljednjih novih zgrada u gradu, i izili na iroku

cestu. Prema njima je s juga nailazio konvoj teretnih kola. Bilo ih je
deset, i bila su tako razvuena da su ona najudaljenija mogli vidjeti
jedino po stupovima fine bijele praine koja se dizala nad stablima
akacije. Na najbliim kolima Louise je mogla proitati ime kompanije,
RHOLANDS, Rodezijska kompanija za zemljoposjednitvo i rudarenje,
naziv koji je Ralph odabrao kao krinku za svoje raznolike poslovne
aktivnosti. Nek sam proklet, vikne on veselo. Stari Isazi ih je doveo
pet dana prije vremena. Taj mali crni vrag je pravo udo. On dodirne
eir u znak isprike Louise. Posao zove. Molim te, oprosti, mama. I on
odjuri naprijed, skoi s konja kad je doao do vodeih kola, i zagrli
sitnu priliku, odjevenu u odbaenu vojniku jaknu, koja je hodala
pokraj volova s biem od trideset stopa u ruci. to te toliko zadralo,
Isazi?, upita Ralph. Jesi li na putu sreo lijepu Matabele djevojku?
Mali Zulu vodi pokua prikriti osmijeh, ali mrea bora na njegovom
licu zategne se, a u oima mu zatitra vesela iskrica. Jo uvijek mogu
izii na kraj i s Matabele djevojkom, i njezinom majkom, i svim
sestrama za vrijeme koliko bi tebi trebalo da privee jednog vola. To
nije bila samo izjava o muevnosti, ve i priznanje Ralphovoj vjetini
vodia. Isazi ga je nauio sve to zna o otvorenoj cesti, ali jo je uvijek
tretirao Ralpha kao da je mali djeak. Ne, mali Jastrebe, nisam te
htio liiti suvie novca od bonusa time to bih doveo kola vie od pet
dana prije vremena. To je bilo blago podsjeanje na ono to je Isazi
oekivao u svojoj sljedeoj plai. Sada je mali Zulu, koji je na glavi jo
uvijek nosio obru darovan od kralja Cetewayoa prije bitke kod
Ulundija, koraknuo unatrag i pogledao Ralpha odmjerivakim
pogledom koji je obino bio rezerviran za volove. Hau, Henshaw,
kakva je ovo rasko? On pogleda Ralphovu koulju i engleske izme, i
cvijet mimoze u Ralphovom zapuku. ak i cvijee, kao djevojka na
prvom plesu. A to je to pod tvojim kaputom, valjda u tvojoj obitelji
Nkosikazi nosi djecu? Ralph pogleda svoj struk. Isazi je bio
nepravedan, tamo nije bilo mnogo suvinog sala, nita to tjedan dana
u lovu ne bi uklonilo, ali Ralph je nastavio alu u kojoj su obojica
uivali. Privilegija je velikih ljudi da nose dobru odjeu i jedu dobru
hranu, ree on. Onda navali, mali Jastrebe s lijepim perjem. Isazi
zavrti glavom u neslaganju. Pojedi svoj dio. Dok mudriji ljudi rade
pravi posao, ti se igra poput djeaka. Njegov ton bio je u suprotnosti
s njegovim smijehom, i Ralph ga potape po ramenu. Nikada nije bilo
vodia kao ti, Isazi, i vjerojatno ga nikada nee ni biti. Hau,
97

Henshaw, ipak sam te neemu nauio, pa makar da prepozna pravu

veliinu kad je vidi. Isazi se napokon nasmije, i snano pucne biem
u zrak, dozivajui volove. Doi, Fransmane, crni vrae! Doi, Sathan,
dragi moj. Pakamisa, krenite! Ralph zajai i podbode konja s ceste,
gledajui kola kako prolaze. U tom konvoju bilo je tri tisue funta
dobiti za njega, i imao je dvije stotine kola koja su putovala uzdu i
poprijeko golemog potkontinenta. Ralph zatrese glavom u udu kad se
sjetio jedinih kola koja su on i Isazi izveli iz Kimberleya taj prvi put.
Kupio ih je posuenim novcem, i natovario robom za prodaju koja nije
bila njegova. Dug i teak put, ree naglas, okreui konja i
podbadajui ga u galop u potjeri za koijom i svatovima. Vratio se
pokraj Louise, i ona se trgne kao da nije niti primijetila njegovu
odsutnost. Sanjari, optui ju on, i ona rairi prste graciozne ruke
priznajui krivicu, a zatim pokae u nebo. Gledaj, Ralphe. Kako je
prekrasno! Ptica je preletjela cestu ispred koije. Bio je to svraak
sjajno crnih lea, i s prsima grimizne boje koja je gorjela u sunevoj
svjetlosti poput dragocjenog rubina. Kako je sve to prelijepo, ree
ona kad je ptica nestala u grmlju. Okrenula se da pogleda itav obzor,
a vrpce na konoj jakni zanjihale su joj se. Zna li, Ralphe, da je Kings
Lynn prvi pravi dom koji imam. I tek tada Ralph shvati da su jo
uvijek na zemlji njegovog oca. Zouga Ballantyne upotrijebio je svu
zaradu koju je stekao od plave zemlje u rudniku Kimberleya da kupi
zemljite od nezadovoljnika meu vojnicima doktora Jamesona to su
odjahali u Matabeleland u ekspedicijskim snagama koje su porazile
Lobengulu. Svaki od njih polagao je pravo na etiri tisue ara po
njihovom izboru, a neki od njih prodali su to pravo Zougi Ballantyneu
po cijeni boce whiskeyja. Jahau bi trebala tri dana jahanja da obie
granice Kings Lynna. Dom koji je Zouga sagradio za Louise stajao je na
jednom od udaljenih brda, nadgledajui iroke ravnice pune drvea
akacije i slatke trave. Debeli zlatni slamnati krov i cigle spajali su se sa
sjenom visokog drvea, kao da su oduvijek bili tamo. Ova predivna
zemlja e nam biti tako dobra, proapta ona, promuklim glasom i
oima koje su se sjajile od gotovo religijske radosti. Vicky e se udati
danas, a njezina e djeca ovdje ojaati. Moda... Ona zastane, a iza
pogleda joj proe mali oblak. Jo nije odustala od toga da rodi Zougi
dijete. Svake noi nakon njenog voenja ljubavi s njim, leala bi s
rukama sklopljenim preko trbuha i zgrenih butina, kao da eli
zadrati njegovo sjeme u sebi, i molila se dok je on tiho spavao pokraj
nje. Moda..., ali bojala se da ne urekne sve samim spominjanjem, pa
98

promijeni reenicu: Moda e jednog dana Jonathan ili neki od tvojih

jo neroenih sinova biti gospodari Kings Lynna. Ona prui ruku i
poloi je na njegovu nadlakticu. Ralphe, imam udan osjeaj da e
nai nasljednici ovdje ivjeti zauvijek. Ralph joj se toplo nasmijei i
pokrije njezinu ruku svojom. Pa, sad, Louise, ak i sam gosp. Rhodes
daje zemlji samo etiri tisue godina. Zar ti to nije dovoljno? Ma, ti!,
ona ga u ali udari u rame. Hoe li se ikada uozbiljiti? Ona
odjednom okrene konja i istupi iz povorke. Ispod jedne od akacija s
ravnom kronjom pokraj puta stajala su dva Matabele djeaka, obojica
mlaa od deset godina. Nosili su samo male tnutsha krpe oko struka, i
stidljivo spustili glave kad ih je Louise pozdravila na odlinom
sindebeleu. Kings Lynn upoljavao je desetke ovih mujiba koji su pazili
na velika krda domorodake stoke i na rasne rasplodne bikove koje je
Zouga doveo s juga. Ovo su bila samo dvojica, ali Louise ih je znala po
imenu, i njihova su lica zasjala s iskrenom odanou kad su joj
uzvratili pozdrav. I mi tebe vidimo, Balela. Poasno ime koje su joj
dali Matabele sluge na Kings Lynnu znailo je Ona koja donosi Vedro i
Sunano Nebo, i dva djeaka strpljivo su ekala, odgovarajui na
njezina pitanja, sve dok Louise nije posegnula u dep svoje suknje i
spustila po jedan slatki na njihove ruiaste dlanove. Oni su otrali
prema krdima, dok su im se obrazi nadimali poput vjeverijih, a velike
oi sjale su im od oduevljenja. Kvari ih, zadirkivao ju je Ralph, i
ona mu se pridrui. Oni su na narod, ree ona jednostavno, a zatim
doda gotovo sa aljenjem: Ovdje je granica. Mrzim naputati nau
zemlju. Svadbena povorka prola je pokraj jednostavne oznake na
putu, i ujahala na podruje misije Khami. Meutim, tek sat kasnije
mule su doteglile koiju na strmi put, kroz gusto grmlje, i zastale da se
odmore na uzvisini iznad crkve i okolnih zgrada. inilo se kao da je u
dolini ulogorena itava vojska. Jordan skoi s koije, otresajui
pamuni kaput koji je titio njegovo prekrasno odijelo golubje-sive
boje, i prie bratu, gladei svoje guste zlatne uvojke. to se, zaboga,
dogaa, Ralphe? upita on. Nisam oekivao neto ovakvo. Robyn je
pozvala pola naroda Matabelea na vjenanje, a druga polovica pozvala
se sama. Ralph se nasmijei bratu. Neki od njih su preli po stotinu
milja da bi doli ovamo svi pacijenti koje je lijeila, svi preobraenici,
svi mukarci, ene i djeca koji su je molili za savjet ili uslugu, svi koji
su je ikada zvali Nomusa svi su ovdje, i doveli su svoje obitelji i
prijatelje. Bit e to najvei skup jo otkad je Lobengula odrao
posljednju Chawala sveanost 1893. Ali, tko e ih sve nahraniti?
99

Jordan je odmah preao na logistiku. O, Robyn si moe dozvoliti da

potroi neto od svojih honorara, a ja sam joj darovao pedeset volova
za klanje. Kau da je Gandangova ena, stara debela Juba, zgotovila
tisuu galona svoje poznate twale. Bit e napuhnuti kao pitoni i jako
dobre volje. Ralph njeno udari brata u rame. To me podsjea da
sam i sam prilino edan, hajde da ponemo. S obje strane ceste
poredale su se stotine djevojaka koje su pjevale, a sve su bile okiene
ukrasima i cvijeem; koa im je bila premazana mau i glinom, tako
da se sjajila poput bronce na suncu. Njihove kratke pregae leprale
su im oko butina dok su udarale nogama o tlo i ljuljale se, a gole grudi
su im poskakivale. Boga mu, Jordane, jesi li ikada vidio ovako lijep
prizor? Ralph je zadirkivao brata, svjestan njegovog ukoenog i
rezerviranog stava prema svim enama. Onaj tamo par grijao bi ti ui
u snjenoj meavi, jamim ti! Jordan porumeni i brzo se vrati svojem
gospodaru, dok su se djevojke skupljale oko koije, a mule usporile
korak. Jedna od djevojaka prepoznala je gosp. Rhodesa. Lodzi!,
viknula je, a njezin krik preuzele su ostale. Lodzi! Lodzi! Zatim su
ugledale Louise. Balela, vidimo te. Dobrodola, Balela, pjevale su,
pljeui rukama i ljuljajui se. Dobrodola, Ona koja donosi Vedro i
Sunano Nebo. Onda su prepoznale Zougu, i viknule: Doao u miru,
ako. Zatim Ralphu: Vidimo te, mali Jastrebe, i oi nam se bijele od
radosti. Zouga podigne eir i mahne njime nad glavom. Boga mu,
proapta on Louise: Volio bih da su Labouchere i prokleto Drutvo za
zatitu Aboridina ovdje, da vide ovo. Sretni su i sigurni kao to
nikada nisu bili pod Lobegulinom krvavom vladavinom, sloi se
Louise. Ova zemlja bit e nam dobra, osjeam to duboko u srcu. S
lea svojeg konja Ralph je vidio preko glava djevojaka. U okupljenoj
masi bilo je vrlo malo mukaraca, i oni su se drali podalje od njih.
Meutim, jedno lice privuklo je Ralphovu panju, jedino ozbiljno lice
meu svim osmjesima. Bazo!, dozva ga Ralph, a mladi induna mirno
ga pogleda, bez osmijeha. Razgovarat emo kasnije, vikne Ralph, a
zatim ga je masa ponijela dalje niz put, pod visoko tamnozeleno drvee.
Kad su doli do travnjaka, rasplesane crne djevojke ostale su u
pozadini, jer su po nepisanom pravilu ta mjesta bila rezervirana za
bijele goste. Njih se okupilo stotinjak pod irokom natkrovljenom
verandom. Cathy je bila tamo, jer ona je dola tri dana prije da
pomogne kod priprema. Izgledala je vitko i smireno u haljini od utog
muslina i slamnatom eiru koji je bio irok poput kotaa kola i
nakrcan umjetnim cvijeem od sjajne svile koje je Ralph naruio iz
100

Londona. Jonathan ispusti krik kad je ugledao Ralpha, ali Cathy ga

vrsto stisne za ruku kako bi sprijeila da ga pregazi gomila koja je
jurnula da opkoli mladoenju i zaspe ga olujom pozdrava i dobrih elja.
Ralph ostavi svog konja, i prie kroz guvu, i Cathy gotovo ostane bez
svojeg eira u njegovom vatrenom zagrljaju. Morala ga je zadrati, a
tada se ukoi i boja joj nestane iz lica. Ralphe, podvikne Cathy,
drei ga za ruku. To je on! to radi tamo? Prilika gosp. Rhodesa
pojavila se na vratima koije, i svi utihnu od iznenaenja. O, Ralphe,
to e mama rei? Nisi li ga mogao zaustaviti? Nita ga ne moe
zaustaviti, promrmlja Ralph, drei je. Osim toga, bit e to bolje od
borbe pijetlova. Dok je to izgovarao, Robyn St John izila je na vrata
kue, privuena poklicima. Njezino lice, jo uvijek zajapureno od
vruine penice, sjajilo se s osmijehom dobrodolice za novopridole
goste, ali osmijeh je nestao kad je prepoznala ovjeka na vratima
koije. Ukoila se, i rumenilo joj nestane s lica, ostavivi ledeno
bljedilo. Gosp. Rhodes, ree ona jasnim glasom u tiini. Ushiena
sam to ste doli u misiju Khami. Oi gosp. Rhodesa zatreptae, kao
da ga je pljusnula po licu. Oekivao je sve osim toga, i on se nakloni s
opreznom utivou, ali Robyn nastavi,Jer to mi prua Bogom danu
priliku da vam zabranim da kroite preko mojeg praga. Gosp. Rhodes
nakloni se s olakanjem, jer nije volio nejasne odnose nad kojima
nema kontrolu. Sloimo se da vaa jurisdikcija see do tamo, ree
on. Ali ova strana praga, tlo na kojem ja stojim, pripada BJA
kompaniji iji sam ja predsjednik... Ne, gospodine, estoko se
suprotstavi Robyn. Kompanija mi je darovala pravo... Dobar pravni
potez, odmahne gosp. Rhodes polako glavom. Zamolit u svojeg
tajnika da nam to procijeni. Tajnik je bio doktor Leander Starr
Jameson. Ali u meuvremenu, elio bih podii au u zdravlje mladog
para. Uvjeravam vas, gosp. Rhodes, da vam u Khamiju nee biti
ponueno osvjeenje. Gosp. Rhodes klimne Jordanu, i ovaj potri do
koije. Nadzirao je sluge u odori koji su brzo raspakirali stolce i stolove
za logorovanje i postavili ih u slabu sjenu umarka koji se poeo
razlistavati nakon poasti skakavaca. Dok su se gosp. Rhodes i
njegova pratnja smjetali, Jordan otvori ep iz prve boce ampanjca i
ulije pjenuavo pie u kristalnu au, a Robyn St John naglo napusti
verandu. Ralph je poloio Jonathana u Cathyne ruke. Smilja neto,
ree on, i potri preko travnjaka. Skoio je preko niskog zida verande i
upao u dnevnu sobu upravo u asu kad je Robyn skidala svoju
samaricu s leita iznad kamina. Teta Robyn, to radi? Mijenjam
101

naboje, vadim naboj za ptice i stavljam onaj za krupnu divlja! Draga

moja punice, ne moe to uiniti, suprotstavi se Ralph i krene prema
njoj. Koristiti naboj za krupnu divlja? Robyn je oprezno kruila oko
njega, drei se izvan dosega, s pukom podignutom u visini prsa. Ne
moe ga upucati. Zato ne? Pomisli na skandal. Skandal i ja
smo suputnici otkad znam za sebe. Onda pomisli na nered. Uinit
u to na travnjaku, ree Robyn, i Ralph shvati da ona misli ozbiljno.
Oajniki je traio inspiraciju, i dosjetio se. Broj est!, vikne on, a
Robyn se ukoi i pogleda ga. Broj est: Ne ubij! Bog nije govorio o
Cecilu Rhodesu, ree Robyn, ali oi joj zatitrae. Da je Svemoni
otvorio lovnu sezonu na specifine mete, siguran sam da bi negdje
umetnuo fusnotu. Ralph poe iskoritavati svoju prednost, i Robyn
uzdahne i okrene se prema konoj vrei za naboje koja je visjela na
kuki. to sada radi?, upita Ralph sumnjiavo. Vraam naboj za
ptice, promrmlja Robyn. Bog nije spominjao povrinske rane. Ali
Ralph uhvati cijev samarice i Robyn je pusti samo uz simbolian
otpor. O, Ralphe, proapta ona. Drskost tog ovjeka. Voljela bih da
smijem kleti. Bog e razumjeti, poticao ju je Ralph. Neka je proklet
i gori u paklu!, ree ona. Bolje? Ne mnogo. Evo, ree on, i doda
joj srebrenu pljosku iz stranjeg depa. Ona uzme gutljaj, i trepne
zadravajui suze bijesa koje su joj bole oi. Bolje? Malo bolje,
prizna ona. to moram uiniti, Ralphe? Dri se ledeno
dostojanstveno. Dobro. Ona odluno podigne bradu i vrati se na
verandu. Pod drveem, Jordan je obukao bijelu pregau i visoku
kuharsku kapu, i servirao je ampanjac i velike zlatne kornvolske
sendvie svima koji su ih eljeli. Veranda, koja je bila napuena
ljudima prije dolaska koije, sada je bila naputena, a oko gosp.
Rhodesa okupila se vesela gomila. Poet emo kuhati kobasice, ree
Robyn Jubi. Pokreni djevojke na posao. Jo nisu niti vjenani,
Nomusa, pobuni se Juba. Vjenanje je tek u pet sati... Nahrani ih,
naredi Robyn. Suprotstavit u kobasice Jordanovim sendviima kako
bih ih dovela ovamo. A ja se kladim da e ih ampanjac gosp.
Rhodesa zadrati tamo, ree joj Ralph. Moe li se mjeriti s tim?
Nemam niti kapi, Ralphe, prizna Robyn. Imam pivo i brandy, ali ne i
ampanjac. Ralph uhvati pogled jednog od mladih gostiju na
travnjaku. On je bio rukovoditelj Ralphove trgovine u Bulawayou. Ovaj
proita Ralphov izraz lica, i dojuri kraj njega, paljivo saslua njegove
instrukcije nekoliko sekunda, i potri svojem konju. Kamo si ga
poslao?, upita Robyn. Konvoj mojih kola doao je danas. Jo nisu
102

istovarena. Imat emo ovdje kola puna mjehuria za nekoliko sati.

Nikada ti se neu moi oduiti za ovo, Ralphe. Robyn ga na trenutak
pogleda, a zatim prvi put stane na none prste i lagano ga poljubi u
usne, pa se vrati u kuhinju. Ralphova kola pojavila su se na vrhu
brda u dramatinom trenutku. Jordan je spao na posljednju bocu
ampanjca, prazne zelene boce bile su nemarno razbacane po
travnjaku, a gomila se pomalo poela premjetati prema rotilju na
kojem su se prile slavne Robynine kobasice od zainjene govedine,
okruene mirisnim parama. Isazi je zaustavio kola pred verandom, i
poput maioniara povukao platno kako bi otkrio sadraj. Gomila je
ostavila gosp. Rhodesa samog pokraj njegove raskone koije. Za tren,
Jordan se naao pokraj brata. Ralphe, gosp. Rhodes bi volio kupiti
nekoliko kutija tvojeg najboljeg ampanjca. Ne prodajem ga na malo.
Reci mu da moe kupiti cijela kola ili nita. Ralph se iskreno
nasmijei: 20 funta po boci. To je pljaka, zagrcne se Jordan. To
je ujedno i jedini ampanjac u Matabelelandu. Gosp. Rhodes nee
biti zadovoljan. Ja u biti zadovoljan za obojicu nas, uvjeravao ga je
Ralph. Reci da se plaa u gotovini, unaprijed. Dok je Jordan odlazio
svojem gospodaru s loim vijestima, Ralph se probio do mladoenje i
zagrlio ga oko ramena. Budi mi zahvalan, Harry, mome. Tvoje
vjenanje e biti stogodinja legenda, ali jesi li rekao ljupkoj Victoriji o
njenom medenom mjesecu? Ne jo, prizna Harry. Mudra odluka,
mome. Wankieva zemlja nije privlana kao apartman u hotelu Mount
Nelson u Cape Townu. Razumjet e, ree Harry, ni sam ne vjerujui
u svoje rijei. Naravno da hoe, sloi se Ralph, i okrene u susret
Jordanu koji se vraao s priznanicom koju je gosp. Rhodes ispisao na
poderanoj etiketi ampanjca. Kako prikladno, promrmlja Ralph, i
stavi je u gornji dep. Poslat u Isazija po jo jedna kola. Glas o
kolima punim besplatnog ampanjca za sve u misiji Khami pretvorio je
Bulawayo u grad duhova. U nemogunosti da se natjee s tim
cijenama, barmen Grand hotela zatvorio je svoje naputene prostorije i
prikljuio egzodusu na jug. im su vijesti dole do njih, suci u meu
kriketa koji se igrao na paradnoj povrini policije prekinuli su igru, i
dvadeset i dva igraa u odijelima formirali su poasnu strau
Isazijevim kolima, dok je iza njih slijedio ostatak gradske populacije,
na konjima, biciklima ili pjeice. Mala crkva u misiji mogla je primiti
samo mali dio pozvanih i nezvanih gostiju, a ostali su se rasprili po
cijeloj misiji, premda je najvea gustoa uvijek bila oko dvoje
meusobno udaljenih kola sa ampanjcem. Obilno ispijanje toplog
103

ampanjca uinilo je mnoge mukarce sentimentalnima, a mnoge su

ene plakale naglas, pa je gromoglasan pokli doekao nevjestu kad je
napokon izila na verandu misije. Drei se za ruku svojeg urjaka, i
sa sestrama u pratnji, Victoria je silazila niz aleju koja se pred njom
otvorila na travnjaku. Sama po sebi bila je dovoljno lijepa; zelene su
joj se oi sjajile, a zdrava kosa boje bakra isticala se na bjelini njezine
haljine. No, kad se vratila drei se za ruku mladoenje, bila je zaista
prekrasna. U redu, ree Ralph. Sad je ozakonjeno zabava moe
stvarno poeti. Signalizirao je bendu, na brzinu okupljenom kvartetu
koji je na violini predvodio jedini pogrebnik u Matabelelandu, i
zasvirali su nadahnuto Gilberta i Sullivana. To je bila jedina glazba na
notama sjeverno od Limpopoa. Svaki lan kvarteta pruio je svoju
vlastitu interpretaciju Mikada, tako da su ljudi mogli plesati valcer ili
polku, ovisno o raspoloenju i koliini popijenog ampanjca. Do zore
sljedeeg dana zabava se poela zagrijavati, i prva tunjava izbila je iza
crkve. Meutim, Ralph ju je razrijeio obznanivi suparnicima
podvuenih rukava: Ovo nee moi, gospodo, ovo je radosno slavlje
ispunjeno dobrom voljom prema cijelom ovjeanstvu. I prije no to su
shvatili njegovu namjeru, oborio ih je na tlo s dva udarca u lijevu i
desnu stranu koje ni jedan od njih nije oekivao. Zatim ih je solidarno
podigao na noge i poveo do najbliih kola s piem. Do zore drugog
dana zabava je bila u punom zamahu. Mladoenja i nevjesta, koji nisu
eljeli propustiti niti trenutak zabave, jo nisu otili na medeni mjesec i
vodili su ples pod drveem. Gosp. Rhodes, koji se tijekom noi odmorio
u koiji, iziao je i pojeo obilat doruak od jaja i slanine koji je Jordan
pripremio na otvorenoj vatri, pa ga zalio aom ampanjca i zapoeo
govor. Stao je na vozaevo mjesto na koiji i govorio svojom
uobiajenom rjeitou i karizmom izbruenom osjeajem za situaciju i
njegovom vatrenom vjerom u temu govora. Moji Rodezijci, oslovio je
sluateljstvo; oni su to shvatili kao naziv od milja, a ne proglaavanje
svojinom, i svidjelo im se. Vi i ja smo zajedno nainili veliki skok
prema danu kad e karta Afrike biti obojena ruiasto od Cape Towna
do Caira, kad e ovaj lijepi kontinent stajati bok uz bok Indiji, veliki
dijamant pokraj sjajnog rubina u kruni nae voljene Kraljice... Klicali
su mu, Amerikanci i Grci i Talijani i Irci, jednako glasno kao i podanici
voljene Kraljice. Robyn St John izdrala je pola sata ovakvih izljeva
emocija prije no to je izgubila kontrolu nad ledenim dostojanstvom
koju joj je savjetovao Ralph, i s verande domainstva poela itati
svoju, jo neobjavljenu, poeziju: Melankolian i miran stoji on,
104

uvajui krda drugom, to oeva nekad bjehu, gdje sada bijelac gradi
svoj dom i gordo zapovijeda. Tamne oi mu ne sjaje i mlitavu ruku
oslanja na pastirski tap; vie ne dri blistavi elik, ve se predaje
tlaitelju... Njezin je visoki, ist glas zvonio nadjaavajui govor gosp.
Rhodesa; glave su se okretale as prema jednom, as prema drugom,
poput gledatelja na teniskom meu. Ovo je samo poetak, nastavi
Rhodes glasnije, veleban poetak, da, ali ipak samo poetak. Postoje
neznalice i arogantni ljudi, od kojih nisu svi crnci, i ak su i najsporiji
meu sluateljima shvatili da je to aluzija na starog Krugera, Bueskog
predsjednika Junoafrike Republike u Transvaalu, koji moraju dobiti
priliku da uu pod tit Pax britannice svojom voljom, umjesto da budu
natjerani oruanom silom. Njegova je publika opet bila opinjena, dok
Robyn nije izabrala jo jednu svoju pjesmu u slinom ratobornom
duhu, i poela: Prezire bol, ne misli na oujak nove rane, ve
priprema za rat svoj assegai i tit. Je li on buntovnik? Da, to je boj
izmeu grabeljivaca crne i bijele koe. Divljak? Da, premda oklijeva
oduzeti ivot, estoko udi da zlo zlim vrati. Pogan? Naui ga svojoj
boljoj vjeri, kranine, ako zasluuje to ime. Sposobnost kritikog
rasuivanja sluateljstva otupjela je nakon dva dana i dvije noi
slavlja, i pljeskali su vatrenoj recitaciji Robyn jednako snano, iako,
sreom, nisu razumjeli smisao. Boe, sauvaj nas, zajei Ralph,
emetikog ovinizma i aperijentnog stihoklepstva. I on otkoraa niz
dolinu kako bi iziao iz dosega glasa govornika. U jednoj je ruci drao
bocu ampanjca gosp. Rhodesa, a na ramenu je nosio sina. Jonathan
je nosio mornarsko odjelo s Jack Tar ovratnikom, i slamnati eir na
glavi. Vrpca mu je visjela niz lea, i podbadao je oca petama, kao da
sjedi na konju. Trebalo se pobrinuti za pedeset volova za klanje i
tisuu galona Jubinog piva, i crni uzvanici posvetili su se predano tom
zadatku. Ovdje dolje ples je bio jo energiniji nego pod kronjama
drvea, mladii su skakali i okretali se i udarali nogama dok se praina
oko njih dizala do visine struka, a znoj im je tekao niz prsa i lea.
Djevojke su se njihale i plesale i pjevale, a bubnjari su fanatino
bubnjali do iznemoglosti; kad bi klonuli, drugi su zauzimali njihova
mjesta, udarajui u izdubljene trupce. Jonathan je na Ralphovim
leima ciktao od zadovoljstva kad su iz kraala izvukli jednog od volova
za klanje, teku ivotinju s velikom grbom. Kopljanik je izjurio naprijed
i probo ga kroz vratnu ilu. Uz alostan urlik ivotinja se sruila,
udarajui nogama u gru. Mesari su se sjatili oko trupla, i poeli derati
kou, traei poslastice, bubrege i jetra i slezenu. Ove su potom bacili
105

na eravicu, a zatim rezali rebra i odsijecali debele komade mesa koje

su slagali na hrpe pokraj vatre. Napola sirovo meso, prekriveno sokom
i mau, trpali su u usta i zalijevali pivom. Jedan od kuhara dobacio je
Ralphu komad iznutrice spaljen na vatri, koji je jo uvijek bio
zalijepljen za kou. Ralph je mirno skinuo kou i zagrizao u bijelo meso
ispod nje. Mushlel, rekao je kuharu. Dobro! Vrlo dobro! Dodao je
komad djetetu na svojim leima. Pojedi, Jon-Jon, to te ne ubija, ini
te debljim, i sin ga poslua buno mljackajui, i sloi se s oevom
prosudbom. Mushle, stvarno je mush, tata. Tada su ih okruili
plesai, koji su, okreui se i skaui, izazivali Ralpha. Ralph je poloio
Jonathana na ogradu kraala za stoku, gdje je imao dobar pogled.
Zatim je uao u sredinu i zauzeo herojski poloaj Nguni plesaa. Bazo
ga je dobro nauio kad su bili mladii, i on sada podigne svoje desno
koljeno do razine ramena i snano udari izmom o tvrdu zemlju, a
drugi plesai zapjevaju u znak ohrabrenja i poticaja. Jee!, Jee!
Ralph je skakao i udarao nogama i pozirao, i drugi plesai morali su
se potruditi da ga dostignu. ene su pljeskale i pjevale, a na ogradi
kraala Jonathan je podvikivao od uzbuenja i ponosa: Gledajte mog
tatu! Koulja mu je bila potpuno mokra od znoja, prsa su mu se
nadimala, i smijao se do besvijesti kad je napokon ispao iz plesa i opet
podigao Jonathana na rame. Njih dvojica nastavili su dalje,
pozdravljajui po imenu one koje bi prepoznali u masi, prihvaajui
ponuene komade mesa ili gutljaje gustog piva, sve dok napokon na
uzvisini iznad kraala Ralph nije pronaao ovjeka kojeg je traio, koji je
mirno sjedio na panju, udaljen od plesaa i slavlja. Vidim te, Bazo,
Sjekiro, ree on i sjedne na panj pokraj njega, stavi bocu ampanjca
pred sebe i doda Bazou jednu od cigara na koje se nauio jo tako
davno, na dijamantim poljima. Puili su u tiini, gledajui plesae i
slavlje dok Jonathanu nije postalo dosadno, pa je krenuo u potragu za
uzbudljivijim sadrajima, i pronaao ih odmah. Susreo se s djeakom
godinu ili dvije mlaim od sebe. Tungata, sin Bazoa, unuk Gandanga, i
praunuk velikog Mzilikazija, bio je potpuno gol, osim to je oko bokova
nosio vrpcu s keramikim ukrasima. Pupak je strao u sredini
njegovog debelog trbuia, a udovi su mu bili punani. Lice mu je bilo
okruglo i glatko i sjajno, a oi velike i ozbiljne dok je prouavao
Jonathana s potpunom fascinacijom. Jonathan mu je uzvratio panju,
i nije pokuao pobjei kad je Tungata pruio ruku i dotaknuo ovratnik
njegovog mornarskog odjeka. Kako je ime tvojem sinu?, upita Bazo,
gledajui djecu s neuhvatljivim izrazom lica. Jonathan. Kakvo je
106

znaenje tog imena? Boji dar, ree mu Ralph. Jonathan iznenada

skine slamnati eir sa svoje glave i poloi ga na glavu Matabele
princa. Bio je to tako neobian prizor eir s vrpcom na glavi golog
crnog djeaka s isturenim trbuiem i malim neobrezanim penisom
koji je strao ispod njega da se oba mukarca osmjehnue. Tungata
veselo zagugue, uhvati Jonathana za ruku i povue ga za sobom u
skupinu plesaa. Toplina tog arobnog trenutka meu djecom otopila
je ukoenost izmeu dva mukarca. Ubrzo su uspostavili odnos koji su
imali u mladosti. Naizmjence su pili iz boce ampanjca, a kad su je
ispraznili, Bazo je pljesnuo rukama i Tanase je kleknula pred njim i
ponudila mu posudu s pjenuavim napitkom. Nije ni pogledala
Ralphovo lice, i povukla se jednako tiho kao to je i dola. U podne se
vratila, a dvojica mukaraca jo su bili uneseni u duboku
konverzaciju. Tanase je vodila Jonathana za jednu ruku, a Tungatu,
koji je jo uvijek na glavi imao slamnati eir, za drugu. Ralph, koji je
potpuno zaboravio na njega, trgne se kad ga je ugledao. Aneoski
osmijeh djeteta bio je gotovo prekriven slojem masti. Njegovo
mornarsko odjelo palo je rtvom udesne igre koju su otkrili on i
njegov novi prijatelj. Ovratnik je visio o jednoj niti, koljena su bila
poderana, a Ralph je prepoznao mrlje od pepela i krvi i blata i kravlje
balege. Nije bio siguran za porijeklo nekih drugih mrlja. O, Boe,
zajaue Ralph, tvoja majka e nas obojicu zadaviti. Podigne sina.
Kad u te opet vidjeti, stari prijatelju?, upita on Bazoa. Prije no to
misli, odgovori Bazo tiho. Rekao sam ti da u opet raditi za tebe kad
budem spreman. Da, klimne Ralph. Spreman sam, ree Bazo
jednostavno. Victoria se pokazala nevjerojatno irokogrudnom u
prihvaanju promjene planova za mjedeni mjesec, kad joj je Harry
Mellow postieno objasnio: Ralph je imao ideju. eli poi za jednom
afrikom legendom, na mjesto zvano Wankieva zemlja, u blizini velikih
slapova koje je doktor Livingstone otkrio na rijeci Zambezi. Vicky,
znam koliko si se radovala Cape Townu i tome to e prvi put vidjeti
more, ali... ivjela sam dvadeset godina bez mora, mogu izdrati jo
malo. Ona uhvati Harryja za ruku. Kamo god ti poao, ljubavi moja,
Wankieva zemlja, Cape Town ili Sjeverni pol, samo da smo nas dvoje
zajedno. Ekspedicija je izvedena na uobiajeni nain Ralpha
Ballantynea, est kola i etrdeset slugu koji su pratili dvije obitelji na
sjever, kroz velianstvene ume Matabelelanda prema velikoj rijeci
Zambezi. Vrijeme je bilo ugodno, a njihov tempo oputen. To podruje
vrvjelo je od divljih ivotinja, a mladi je brani par cvrkutao i gugutao i
107

gledao se na takav nain da je to bilo zarazno. iji li je ovo medeni

mjesec?, promrmlja Cathy u Ralphovo uho jednog lijenog jutra. Prvo
djela, onda rijei, odgovori Ralph, a Cathy se nasmije na grlen,
samozadovoljan nain i isprui se na madracu kreveta u kolima.
Naveer i u vrijeme objeda Jonathana su na silu morali skidati s lea
ponija kojeg mu je Ralph darovao za njegov peti roendan, a Cathy je
mazala uljeve od sedla na njegovoj stranjici Zambukom. Stigli su do
Wankievog sela dvadeset i drugog dana, i prvi put otkad su napustili
Bulawayo idilino raspoloenje karavane spustilo se na zemlju. Pod
vlau kralja Lobengule, Wankie je bio odmetnik i pobunjenik.
Lobengula je slao etiri kaznene ekspedicije da mu donesu njegovu
odsijeenu glavu u GuBulawayo, ali Wankie je bio jednako lukav kao
to je bio drzak, neuhvatljiv kao to je bio prkosan, i impiji su se
vraali praznih ruku da se suoe s kraljevim bijesom. Nakon
Lobengulinog poraza i smrti, Wankie se proglasio poglavicom zemlje
izmeu rijeka Zambezi i Gwaai, i traio je dae od onih to su dolazili
trgovati ili loviti krda slonova koja su natjerana u divljinu uz obronke
doline Zambezi, gdje su ce-ce muhe odvraale konjanike, i samo su
najtvrdoglaviji ili dalje pjeice u lov na velike ivotinje. Wankie je bio
naoit ovjek srednjih godina, otvorenog lica i visok, s dranjem
poglavice za kakvog se izdavao, i prihvatio je darove u vidu pokrivaa i
ukrasa koje mu je Ralph donio s neodreenom zahvalnou. Pristojno
se raspitao za zdravlje Ralpha i njegovog oca, brae i sina, a zatim je
ekao poput krokodila na pojilitu da Ralph doe do prave svrhe
posjeta. Kamenje koje gori?, upita on mlako, a pogled mu se zasjeni
dok je razmiljao, pokuavajui se prisjetiti neega tako neobinog, a
zatim je prilino nespretno izjavio da je oduvijek elio imati kola.
Lobengula je posjedovao kola, pa je Wankie vjerovao da bi svaki veliki
poglavica trebao imati jedna. Okretao se na stolcu i promatrao
Ralphovih est velianstvenih kola izgraenih u Capeu, koja su stajala
na livadi ispod kraala. Prokleti razbojnik ima obraz bijelca, Ralph se
gorko poali Harryju Mellowu s druge strane logorske vatre. Nita
manje nego kola! 300 funta! Ali, dragi, ako te Wankie moe voditi,
nije li to dobra cijena?, upita Cathy blago. Ne. Nek sam proklet ako
mu popustim. Par pokrivaa, kutija brandyja, ali ne kola od 300
funta. Prokleto si u pravu, Ralphe, naceri se Harry. Mislim, za tu
cijenu dobili smo Long Island... Prekinuo ga je diskretan kaalj iza
njegovih lea. Bazo je tiho priao od druge vatre oko koje su sjedili
vozai i sluge. Henshaw, zapoe on, kad ga je Ralph pozdravio.
108

Rekao si mi da smo doli ovamo u lov na bivole kako bismo ustavili

njihovu kou za trake, optui ga. Zar mi ne vjeruje? Bazo, ti si mi
brat. Ti lae svojoj brai? Da sam spomenuo kamen koji gori u
Bulawayou, za nama bi krenulo stotinu kola kad smo odlazili iz
Bulawayoa. Nisam li ti rekao da sam vodio svoje impije preko ovih
brda, u potrazi za istim ovim bezdlakim babunima koje sada obasipa
darovima? Nisi mi rekao, odgovori Ralph, i Bazo ubrzo skrene s te
teme. Nije bio ponosan na svoju kampanju protiv Wankiea, jedinu
tijekom svih godina koje je proveo kao induna krtica koja nije okonala
potpunim uspjehom. Jo se sjeao optubi starog kralja kao da bi ih
ikada mogao zaboraviti. Henshaw, da si mi rekao istinu, ne bismo
gubili vrijeme i poniavali se pregovorima s ovim sinom trideset oeva,
ovim ispljuvkom akala, ovim... Ralph prekine Bazoovo iskazivanje
miljenja o njihovom domainu ustavi i uhvativi ga za ramena.
Bazo, moe li nas odvesti tamo? eli li to rei? Moe li nas odvesti
do kamenja koje gori? Bazo klimne glavom. A utedjet e i kola,
odgovori mu.
U crvenu, maglovitu zoru jahali su preko umskih proplanaka. Pred
njima, krda bivola razmicala su se kako bi ih propustila, i ponovno
okupljala iza njih. Velike crne ivotinje podizale su svoje vlane njuke,
a dugi, zakrivljeni rogovi davali su im dostojanstven izgled dok su
zapanjeno promatrali konjanike koji su prolazili meu njima. Zatim bi
se vraali na pau. Jahai ih nisu ni gledali, jer panja im je bila
prikovana na Bazoova iroka lea proarana oiljcima od metaka.
Vodio ih je laganim trkom prema niskim brdima koja su provirivala
meu kronjama drvea. Na prvom usponu privezali su konje i
nastavili se penjati, dok je ponad njih jurila mala brdska gazela, a stari
mujak babuna ih izazivao s brda. Iako su trali uz padinu, nisu mogli
odrati korak s Bazoom, i on ih je morao priekati na pola puta, na
ispustu iznad kojeg se uzdizala litica. Nije govorio nita, ve je pokazao
pokretom glave. Ralph i Harry promatrali su, ostavi bez daha,
zadihani i oznojeni od uspona. U litici je bila stijenjena horizontalna
traka iroka dvadeset stopa. irila se na obje strane litice do kuda je
sezao pogled, crna poput najtamnije noi, a opet svjetlucava na kosim
zrakama jutarnjeg sunca. To je jedino to nam je nedostajalo u ovoj
zemlji, ree Ralph tiho. Kamenje koje gori, crno zlato sada imamo
sve. Harry Mellow iskorakne naprijed i poloi ruku na ugljen, poput
hodoasnika koji dodiruje relikt nekog sveca na svetom mjestu.
Nikada nisam vidio ugljen ove kvalitete u tako dubokom sloju, ak ni
109

u brdima Kentuckyja. On iznenada uhvati svoj eir i uz divlji

indijanski pokli baci ga daleko niz padinu. Bogati smo!, vikao je.
Bogati! Bogati! Bogati! Bolje nego rad za gosp. Rhodesa?, upita
Ralph, a Harry ga uhvati za ramena i njih dvojica poee se vrtjeti u
krug pleui od radosti na uskom ispustu, dok se Bazo naslonio na
liticu i gledao ih bez osmijeha. Trebalo im je dva tjedna da procijene i
oznae svoje imanje, pokrivajui sve podruje pod kojim je moglo biti
ugljena. Harry je oznaio crte svojim teodolitom, a Bazo i Ralph radili
su iza njega sa skupinom radnika koji su zabijali klinove i oznaavali
uglove hrpama kamenia. Dok su radili, otkrili su jo desetak mjesta
u brdima gdje su bogati slojevi ugljena bili izloeni na povrini. Ugljen
za tisuu godina, predviao je Harry. Ugljen za eljeznice i topionice,
ugljen koji e davati pogon novoj naciji! Petnaestog dana njih dvojica
vratili su se u logor na elu umorne skupine Matabelea. Victoria, koja
je bila liena prisutnosti svojeg supruga dva tjedna, bila je alosna
poput mlade udovice, ali do doruka sljedeeg jutra vratila joj se
zdrava boja i sjaj u oku, i vrtjela se oko Harryja, posluujui ga kavom
i punei mu tanjur mesom i nojevim jajima. Sjedei na elu stola pod
divovskim msasa drvetom, Ralph je viknuo Cathy: Otvori bocu
ampanjca, Katie draga, imamo razlog za slavlje, i on ih oslovi sa
aom u ruci. Dame i gospodo, nazdravljam zlatu rudnika Harkness i
ugljenu nalazita Wankie, i bogatstvu jednog i drugog! Smijali su se,
kucnuli ae i iskapili ih u to ime. Ostanimo ovdje zauvijek, ree
Vicky. Tako sam sretna. Ne elim da to prestane. Ostat emo jo
malo, sloi se Ralph, s rukom oko Cathynog struka. Rekao sam
doktoru Jimu da idemo u lov na bivole. Ako se ne vratimo s nekoliko
kola punih bivolje koe, mali doktor e posumnjati. Lagani veernji
vjetar zapuhao je s istoka. Ralph je znao da e u ovo doba godine
puhati cijelu no, i da e se pojaati kada izie sunce. Poslao je dva
tima svojih Matabelea, opremljenih paketom Swan Vestas i s timom
volova za vuu. Krenuli su na istok i do zore su stigli do obale rijeke
Gwaii. Tamo su oborili dva velika stabla i zakvaili ih lancima. Kad su
zapalili grane, suho drvo gorjelo je poput baklje, i volovi su se
uspaniili. Vodii su trali pokraj volova, i tjerali ih na galop u
suprotnim smjerovima, u susret vjetru, tako da su vukli zapaljena
stabla iza sebe i irili za sobom trag iskrica i granica kroz visoku,
suhu travu. Za sat vremena vatreni front bio je irok nekoliko milja, a
vjetar ga je gonio prema otvorenoj ravnici na kojoj su bila rasporeena
Ralphova kola. Dim se dizao u nebesa. Ralph je podigao logor prije
110

prvog svjetla, i nadgledao je zgarite kad je rosa na travi smanjila

plamenove. Matabelei su zapalili travu s druge strane otvorenog
prostora i pustili je da gori do linije ume s druge strane. Tu su je
ugasili prije no to je zahvatila drvee. Isazi je pokrenuo svoja kola na
spaljenu zemlju koja je jo bila vrua, i postavio ih u kvadrat, s tim da
je volove stavio u sredinu. Tada su prvi put imali priliku da zastanu i
pogledaju na istok. Oblak tamnog dima od poara zamraio je svitanje,
a njihov otok sigurnosti inio se vrlo mali u usporedbi s tim stranim
prizorom. ak je i raspoloenje inae veselih Matabelea bilo nelagodno,
i stalno su pogledavali prema liniji dima dok su otrih svoje noeve za
deranje. Bit emo prekriveni aom, alila se Cathy. Sve e biti
prljavo. I vjerojatno malo spreno, nasmije se Ralph, dok su on i
Bazo provjeravali rezervne konje i stavljali puke u korice. Zatim je
priao Cathy, zagrlio je oko ramena i rekao joj: Ti i Vicky ostat ete u
kolima. Ne naputajte ih, to god se dogodilo. Ako se zagrijete, zalijte
se vodom, ali ne naputajte kola. Onda je onjuio vjetar i uhvatio prvi
miris dima. Namignuo je Harryju, koji se opratao od Vicky zagrlivi
ju. Kladim se u svoj dio Wankievog polja. Nita od tvojih ludih
oklada, Ralphe Ballantyne, presijee ga Vicky. Harry ima enu koju
mora izdravati! Onda u zlatnik!, promijeni Ralph iznos oklade.
Moe!, sloi se Harry. Oni se rukovae, pa se vinu u sedla. Bazo je
vodio Ralphovog rezervnog konja, s pukom u koricama i redenikom
punim sjajnih mjedenih naboja privrenim na sedlo. Budi u blizini,
Bazo, ree mu Ralph, i pogleda Harryja. On je imao svojeg Matabele
pomonika i rezervne konje iza sebe. Spreman?, upita Ralph, a
Harry klimne glavom, i oni izjahae iz logora. Zadah dima sada je bio
jak, i konji su irili nozdrve i hodali oprezno poput maaka po vrelom
pepelu zgarita. Gledaj ih samo! Harry je zvuao zapanjeno. Krda
bivola poela su se kretati niz vjetar pred poarom. Postupno su se
spojila, stotinu je postalo pet stotina, pa tisuu. Zatim je ta tisua
poela rasti i kretala se sve bre, i crna tijela bila su sve vie
stijenjena, a tlo je poelo podrhtavati od jurnjave. Svakih nekoliko
minuta jedan od bikova predvodnika, ivotinja tako crna i vrsta da se
inila kao da je isklesana iz stijene, zaustavljao bi se i okretao,
preusmjeravajui masu rasplodnih enka. Podigao bi svoju monu
glavu s rogovima i onjuio istoni vjetar, treptao od dima koji mu je
ulazio u oi, opet se okretao i nastavljao dalje tekim, brzim korakom.
Njegove enke osjeale su njegovu uznemirenost, dok je crvena telad
mukala u strahu, stiskajui se uz bok svojim majkama. Krda su se
111

sada stiskala jedno s drugim. Goleme ivotinje, od kojih su najvee

teile i do tonu i pol, kretale su se rame uz rame u fronti irokoj gotovo
milju. Predvodnici su se spustili iz ume na rubu ravnice, a redovi iza
njih bili su skriveni pod msasa drveem. Ralph je vezao maramu
preko nosa i usta, i navukao eir nisko na elo. Harry, mome, svaki
koji padne s ove strane kola, on pokae rukom, je moj, a svi s ove
strane su tvoji. I zlatnik za lovinu, sloi se Harry. On ubaci metak u
cijev svoje Lee Enfield puke i s divljim indijanskim pokliem zabije
pete u bokove svojeg konja, te pojuri prema najbliim ivotinjama.
Ralph je svojeg konja usporio do brzine kasa. Polako je uhvatio kut
prilaska krdima, paljivo da ih ne uplai, doputajui im da se
usredotoe na vatru iza njih, a ne na lovca pred njima. Na ovaj nain
priao im je zaista blizu, i izabrao dobrog bika u prvom redu. Podigao
je puku i naciljao u dno debelog vrata. Hitac se gotovo utopio u
grmljavini nogu i mukanju teladi, ali bik padne na njuku, prevrne se
preko glave, udari leima o tlo, trgne se u agoniji i zamue alosno
poput brodske sirene. Krdo nastavi punim galopom. Upravljajui
konjem samo petama i nonim prstima, s rukama slobodnim za
pucanje, Ralph se pribliio zidu tamnih tijela u gargantuovskom
bijegu. Ponekad je bio tako blizu da mu je vrh puke bio udaljen samo
nekoliko centimetara od vrata ili ramena, a bljesak iz cijevi bio je brz i
sjajan poput koplja dok se metak zabijao u debelu crnu kou. Pri
svakom hicu po jedna ivotinja je padala, jer na toj udaljenosti iskusan
lovac mogao je napraviti pokolj. Pucao je sve dok nije ispraznio puku,
a zatim je ubacio nove metke u spremnik, i opet poeo pucati onoliko
brzo koliko je mogao repetirati drkom za punjenje, ne diui rukohvat
s ramena niti pogled s ciljnika. Cijev je bila zadimljena i usijana, a
svaki hitac zabijao mu je rukohvat u rame, tako da su mu zubi
udarali, a kaiprst prokrvario, jer je otkinuo dio koe okidaem.
Trebalo mu je nekoliko sekunda vie da napuni puku, a onda je opet
zapucao. Ogluio je od pucnjave, pa su mu hici u bubnjiima zvuili
prigueno. Grmljavina nogu, mukanja i rikanja ivotinja bila mu je
udaljena, kao u snu. Vid mu je bio pomuen od praine, a kad su opet
uli u umu, i od sjena kroanja. Krvario je na usnici i elu tamo gdje
ga je pogodilo kamenje veliine ira koje su odbacila kopita ivotinja. I
dalje je punio i pucao i opet punio. Odavno je izgubio pojam o broju
ubijenih ivotinja, a beskrajno krdo jo je okruivalo njegovog konja s
obje strane. Iznenada, jedan redenik bio je prazan, i on shvati s
iznenaenjem da je ispalio stotinu metaka. Izvadi novi redenik iz sedla,
112

refleksno se sagne ispod duge grane i opet uspravi, i u tom trenutku

ugleda golemog bivola koji je galopirao pred njim. Ralphu je izgledao
poput kralja svih bivola; rogovi su mu bili iri od raspona ruku bilo
kojeg ovjeka, i teki poput granitnih stijena Matoposa, tako stari da
su im vrhovi bili tupi. Lea su mu bila sive boje, i mnogo dlake otpalo
mu je od starosti. Krpelji su visjeli u grozdovima u naborima koe s
obje strane njegovih testisa. Ralphov konj, koji je bio gotovo potpuno
iscrpljen, vie nije mogao drati korak, i bivol je odmicao, dok su mu
se goleme slabine grile i oputale, a noge zabijale u tlo gotovo do
lanaka pod golemom teinom njegovog tijela. Ralph ustane u
stremenima i nacilja dio kraljenice u korijenu dugog repa, kojim je
udarao na obje strane. U asu kad je Ralph opalio, grana mu je
udarila u rame i skrenula hitac, tako da se metak zabio u crnu
stranjicu. Bivol zatetura ali zadri ravnoteu, pa naglo skrene u
stranu dok mu je krv liptala niz stranje noge. Ralph pokua okrenuti
konja i krenuti za njim, ali jo jedno debelo stablo pojavi se iz oblaka
praine pred njime, pa je bio prisiljen naglo skrenuti kako bi ga
zaobiao. Tvrda kora oderala mu je kou na koljenu, a bivol se izgubio
u redovima ivotinja i praini koju su podigle. Pusti ga, vikne Ralph
konju. Nije bilo mogunosti da u tom mnotvu pronae istu ivotinju.
On ubaci jo jedan metak u vruu cijev puke i pogodi vitku crvenu
enku u dno lubanje. Trenutak kasnije, pogodio je njezinog
poluodraslog mladunca u rame. Puka je bila prazna i on je pone
koncentrirano puniti, sve dok ga neki instinkt nije opomenuo. On
podigne pogled. Ranjeni bivol okrenuo se i jurio prema njemu. Doao
je iz tame poput crne lavine, i krio si rogovima put kroz crnu rijeku
ivotinja. Njuka mu je bila podignuta i vlana, a duge srebrenaste niti
sline visjele su mu niz nozdrve. Praina je letjela oko njegovih nogu
koje su divlje rovale po tlu. Hajde, deko!, Ralph oajniki vikne
svojem iscrpljenom konju, okreui ga koljenima i uzdama, nastojei
izbjei juri bivola; istodobno je stavljao metak u Winchesterku. Bivol
se pribliio velikom brzinom, i Ralph spusti puku i opali u divovsku
glavu iz blizine, znajui da nee imati vremena za jo jedan hitac.
Glava bivola se trzne, i komadi roga se odcijepi. Bivol vrati ravnoteu,
kreui se graciozno poput gazele. Glava mu padne. Ralph je mogao
ispruiti ruku i dodirnuti mu kou meu ramenima. Umjesto toga, on
podigne koljeno do visine brade, u asu kad je bivol zabio goleme
rogove u bok konja, tono na mjestu gdje se do tada nalazila Ralphova
noga. Ralph zauje kako se rebra lome i pucaju poput suhih granica.
113

Konj ispusti zrak iz plua u stranom njisku. Bivol je podigao i konja i

jahaa uvis. Konj je jo njitao u agoniji, zdrobljenih prsa, dok je Ralph
odletio. Puka mu je izletjela iz ruke, i on padne na bok i rame i
uspravi se na koljena. Desna noga otupjela mu je od udarca, i zadrala
ga je nekoliko dragocjenih sekunda. Bivol je stajao nad oborenim
konjem, rairenih prednjih nogu, glave sputene nisko, dok mu je krv
tekla niz miiave slabine. Ponovno zabije rogove u konja, ovog puta u
meki dio trbuha, i raspori ga. Mekani, vlani unutranji organi omotali
su se oko tupog vrha roga, i kad je bivol trznuo glavu, izvukao ih je iz
trbune upljine. Konj se jo jednom trzne, a zatim se umiri. Vukui
desnu nogu za sobom, Ralph je puzio prema oblinjem stablu. Bazo!,
vrisne on. Donesi puku! Dovedi konja! Bazo! Mogao je uti paniku i
strah u vlastitom glasu, ali to je uo i bivol. Ostavio je konja, i Ralph
zauje udarce papaka o pjeskovito tlo i frktanje, osjeti zadah ivotinje.
On opet zaurla i ustane, skakuui na jednoj nozi. Znao je da nee
stii do mopanija, pa se okrene prema razbjenjelom bivolu. Bio je
tako blizu da je mogao vidjeti mokri trag suza koji je iz kutova njegovih
svinjolikih oiju prolazio preko dlakavih crnih obraza, i spuvasti jezik
s ruiastim i sivim mrljama koji mu je visio iz usta dok je rikao na
njega. Bivol spusti glavu da ga nabode na rogove i raspori, kao to je
uinio i s njegovim konjem, ali u tom trenutku drugi glas vikne na
sindebeleu: Hau! Ti runiji od smrti! Bivol zastane i okrene se na
svojim snanim nogama. Doi, ti vjetija kletvo! Bazo je odvraao
panju bivola s njega. Izjahao je iz praine, vukui rezervnog konja za
sobom, i sada je skrenuo prema bivolu, izazivajui ga glasom i maui
mu pred licem svojim ogrtaem od majmunske koe. Bivol se okrene
prema mamcu, spusti njuku i krene naprijed. Konj kojeg je jahao
Bazo bio je jo odmoren, i izbjegao je s lakoom veliku glavu i rogove
bivola. Henshaw, vikne Bazo. Uzmi rezervnog konja. On ispusti
uzde, i poalje konja u punom galopu prema Ralphu. Ralph se
uspravi, i siva kobila ugleda ga u posljednji trenutak i skrene. Ralph
skoi na sedlo i uhvati se za jabuicu. Desetak koraka skakutao je
pokraj kobile, oslonjen na nju, dok ga je ona odnosila. Zatim se pribere
i baci na njezina lea. Stranjica mu udari o sedlo, i nije gubio vrijeme
traei nogama stremene. Izvadio je rezervnu puku iz korica pod
koljenom i okrenuo kobilu prema velikom crnom bivolu. ivotinja je
jo bila usmjerena na Bazoa, progonei ga u grotesknom juriu koji ga
je nosio zapanjujuom brzinom. U tom trenutku, niska grana udarila
je polugolog indunu Matabelea u rame i glavu. Odbaen je u stranu, a
114

ogrta od majmunske koe odletio je, leprajui poput pretile crne

vrane. Bazo je nastavio kliziti, sve dok nije visio naglavce s konja, a
glava mu je gotovo udarala u tlo izmeu konjskih kopita. Ralph se
pribliio bivolu straga i poeo pucati u njegova lea, traei kraljenicu
u planini crne koe i miia. Pucao je mehaniki, repetirajui najbre
to je mogao, tako da je jedva mogao uti teke olovne metke kako
udaraju u tijelo bivola uz zvuk slian zvuku udaranja o tepih. Jedan
od njegovih metaka pronaao je plua, jer iz nozdrva bivola potekla je
krv, a divlji juri pretvorio se u kas. Ralph mu je priao s boka, i bivol
okrene veliku glavu i pogleda ga oima iz kojh su tekle suze samrtne
agonije. Ralph isprui ruku i gotovo dodirne iroko elo pod rogovima
vrhom puke. Bivol zabaci glavu kad ga je pogodio u mozak, i tiho se
spusti na koljena. Vie se nije pomaknuo. Ralph je uhvatio uzde
Bazoovog konja i zaustavio ga. Samo Matabele jae s glavom nadolje i
stopalima u sedlu, ree on, i povue Bazoa nagore. Grana je ogulila
Bazou kou sa ela. Vidjelo se ruiasto meso, a kapi iste limfe izlazile
su iz njega poput bisera. Henshaw, moj mali Jastrebe, odgovori mu
on. Vritao si tako glasno da sam mislio da gubi djevianstvo i to od
roga, s lea. Ralph prasne u smijeh, gotovo histerian od olakanja
nakon straha i smrtne opasnosti. Bazo strese glavu da je razbistri, i oi
mu se fokusiraju; osmijeh mu je bio vragolast. Vrati se enama,
Henshaw, jer vriti poput djevice. Daj mi puku i osvojit u ti zlatnik.
Pokuaj me pratiti, ree mu Ralph i podbode konja u trk. Na
proivljeni uas reagirao je svojevrsnim atavistikim ludilom, divljom
strau lovca; on se baci na galopirajua krda ubilakom divljinom.
Poar ih je napokon dostigao i okonao pokolj. Ralph i Bazo bili su
gotovo zarobljeni u plamenu, ali probili su se, pri emu su grive
njihovih konja opaljene od vruine, a Ralphova koulja progorjela je na
nekoliko mjesta. U sigurnosti zgarita, u udu su promatrali dok je
vatra divljala s obje njihove strane. Vruina je bacala u vis zapaljene
grane, i udarala u drvee, preskakujui udaljenosti od nekoliko
desetaka metara; drvee koje je pogaala cijepalo se kao da je
pogoeno topovskom granatom. Plamen je usisao zrak, tako da su se
borili za dah, a vruina im je prodrla u plua, pa su kaljali poput
okorjelih puaa. Koa na licu im je bila opaljena, i suila im se vlaga
u oima, pa su bili zaslijepljeni, kao da su gledali izravno u sunce.
Zatim je vatra nestala prema zapadu, i oni su ostali u tiini, potreseni,
zapanjeni velianstvenom prirodnom pojavom i njihovom
beznaajnou. Tek sljedeeg jutra tlo se dovoljno ohladilo da derai
115

koe mogu prionuti poslu. Leine bivola bile su napola peene, i dlaka
s gornje strane bila im je spaljena, ali nedirnuta na strani na kojoj su
leali. Derai su radili u krajoliku nalik na paklene vizije Hieronymusa
Boscha, na pustoj, pocrnjeloj zemlji, meu groteskno iskrivljenim
drveem, na ijim su granama sjedili leinari. Jedna ekipa deraa
kotrljala je goleme leine i zarezivala ih iza vrata, kod udova i
nabreklih trbuha; druga ekipa bi zakvaila kuke koje su vukli volovi i
skidala kou u jednom potezu, a trea ekipa je posipala sol po vlanim
koama i rasprostirala ih na suncu. Drugog dana u zraku se osjeao
zadah raspadanja stotina leina; zbor urlika i graktanja strvinara bila
je odgovarajua pratnja prizoru. Iako se dim raistio, nebo je bilo
tamno od krila vrana i leinara. Oko svake ogoljene leine bez koe i s
nabreklim ruiastim trbusima lajale su hijene, a mali psoliki akali
zalijetali su se i odgrizali komadie mesa. Leinari su skakutali i
mahali krilima i svaali se, udarajui jedan drugog otrim kljunovima,
i prodirali u trbune upljine leina kroz njihove anuse. Visoke crne i
bijele marabu rode, ozbiljne poput pogrebnika, uetale su sa sjajnim
pohlepnim oima. Imale su gole gue, koje su im visjele s prednje
strane grla poput nateklih genitalija nekog odbojnog albina. Svojim
dugim snanim kljunovima otkidale su komade mesa na kojima su se
ve vidjeli znakovi kvarenja. Zatim su podizale kljunove u vis, gutajui
hranu. Zadah trulog, spaljenog mesa i smrad strvinara dopirao je do
male skupine kola, tako da ene nisu mogle spavati. Ralph, moemo
li sutra otii od ovdje? proapta Cathy. Zato?, upita on sanjivo.
Svia ti se ovdje, tako si rekla. Vie ne, odgovori ona, a nakon
nekog vremena doda: Ralph, ako nastavimo ovako ubijati i paliti,
koliko e dugo to potrajati? Bio je tako iznenaen da se podigao na
jedan lakat i pogledao ju u svjetlosti svijea. O emu ti pria, za
Boga miloga? Kada sve ivotinje nestanu, to vie nee biti zemlja
koju poznajem i volim. Nestanu? On zatrese glavom, kao da ali
mentalno retardirano dijete. Nestanu? Pobogu, Katie, vidjela si ona
krda. Bezbrojna su, neogranieno velika. Jednako su gusta sve do
Khartouma na sjeveru. Mogli bismo ih ovako loviti svakog dana, i ne
zagrebati niti povrinu njihovog broja. Ne, Katie, oni nee nikada
nestati. Koliko si ih ubio?, upita ga ona. Ja? Dvjesto i etrnaest,
trideset i dva vie od tvojeg cijenjenog urjaka. Ralph se isprui i
povue njezinu glavu na svoje grudi. I to je kotalo tog fifiria jedan
zlatnik njegovog bogatstva. Vas dvojica, gotovo etiri stotine za samo
jedan dan, Ralph. Njezin glas bio je tako tih da ga je jedva ula, ali
116

njegov je postao grub od nestrpljivosti. Prokletstvo, Katie, trebam

koe. Mogu ih uzeti ako elim, i to je to. Sada spavaj, luckasta curo.
Procjene broja bivola koje je nainio Ralph Ballantyne bile su ak i
prilino skromne. Vjerojatno niti jedna vrsta sisavaca nikada u
povijesti Zemlje nije tako gusto napuila njezinu povrinu. Od velikog
Suda gdje je mladi Nil probijao svoj put kroz movare papirusa, pa
prema jugu preko irokih savana istone i sredinje Afrike, do
Zambezija i iza njega, preko zlatnih poljana i uma Matabelelanda,
krstarila su golema crna krda. Primitivna plemena lovila su ih vrlo
rijetko. Bili su prebrzi i premoni za njihove lukove i strijele i koplja.
Kopanje jame koja bi bila dovoljno velika i duboka da zarobi tako
veliku ivotinju bio je preteak posao za lovce, koji bi naruio njihovu
rutinu plesa, ispijanja piva i krae stoke. Arapi koji su putovali u
unutranjost nisu bili zainteresirani za tako grub plijen; njihov cilj bile
su njene mlade crne djevojke i mladii za trnice Malindija i
Zanzibara, ili lov na sive slonove zbog njihovih kljova. Vrlo malo
Europljana sa sofisticiranim orujima zalazilo je u te udaljene zemlje, a
ak niti veliki opori lavova koji su pratili krda nisu mogli umanjiti
njihovo prirodno razmnoavanje. Savane su bile prekrivene velikim
ivotinjama. Neka krda, od po dvadeset ili trideset tisua grla, bila su
tako gusta da su ivotinje u pozadini umirale od gladi, jer bi njihovi
prethodnici pojeli svu hranu prije no to su mogle doi do nje.
Oslabljene svojim brojem, bile su podlone poasti koja je dola sa
sjevera. Dola je iz Egipta. Bila je to ona kuga koju je Mojsijev bog
Jehova poslao na egipatskog faraona. Bila je to Pete bovine, stona
kuga, virusna bolest koja napada sve preivae, ali kojoj su
najpodlonija goveda: bivoli i domaa stoka. Pogoene ivotinje bi
oslijepile i guile se izluevinama svojih sluznica. Sluz im curi iz
nosnica i usta. Izluevine su vrlo zarazne, i opstaju na panjacima
dugo nakon to je njihov prijenosnik uginuo. Tijek bolesti je brz i
neizljeiv. Sluzne izluevine slijedi proljev i dizenterija; ivotinje se gre
i nakon to su im crijeva potpuno ispranjena, iz njih izlazi samo krv.
Kad ivotinja napokon padne i vie nema snage ustati, grevi im
okreu glavu unatrag, dok im njuke ne dodiruju bokove. U tom
poloaju ugibaju. Stona kuga irila se kontinentom brzinom vjetra,
tako da su na mjestima gdje je koncentracija bivola bila najvea, krda
od deset tisua velikih rogatih ivotinja bivala izbrisana izmeu zore i
zalaska sunca. Leine su leale tako gusto na ogoljenoj savani da su
dodirivale jedna drugu, poput plove otrovanih sardina izbaenih na
117

obalu. Oko tih leina irio se karakteristian zadah bolesti koji se

mijeao sa smradom raspadanja, jer ak niti jata leinara i opori
hijena nisu mogli poderati niti tisuiti dio ove strane gozbe. Ovaj
vjetar bolesti i smrti puhao je prema jugu, gutajui cijela krda sve dok
nije doao do Zambezija. ak niti taj iroki pojas zelene vode nije
mogao zaustaviti bolest. Na drugu stranu prenijela su je jata leinara i
roda strvinarki, koje su je u izmetu rasipale po panjacima. Strani
vjetar nastavio se kretati na jug, uvijek na jug.
Isazi, mali Zulu vodi, uvijek se prvi budio u laageru. injenica da je
budan i svjestan dok ljudi upola mladi od njega jo spavaju, pruala
mu je osjeaj zadovoljstva. On napusti svoj leaj i prie vatri. Sada je
od nje ostala jo samo hrpa bijelog pepela, ali Isazi je pribliio
pocrnjele vrhove klada, smrvio nekoliko suhih listova ilala palme na
njih i nagnuo se kako bi puhnuo. Pepeo je odletio, a ugljen se zaario
prije no to je palmino lie veselo planulo. Vatra je zahvatila i klade, i
Isazi je nekoliko trenutaka grijao dlanove, a zatim je napustio krug
kola i krenuo prema volovima. Isazi je volio svoje volove kao to ljudi
vole djecu ili svoje pse. Znao je ime svakog od njih. Znao im je narav,
jake i slabe strane. Znao je koji od njih e ustuknuti u opasnosti, a
znao je i one velikog srca i visoke inteligencije. Naravno, imao je svoje
miljenike, poput velikog crvenog vola kojeg je nazvao Tamni mjesec
zbog velikih, blagih oiju; taj je vol zadrao nakrcana kola u poplavi
Shashija dok se obala raspadala pod njegovim nogama; ili Nizozemca,
crno-bijelog vola predvodnika kojeg je nauio da mu prilazi na zviduk
poput psa i vodi druge volove na njihovo mjesto u zaprezi. Isazi se
nasmije s ljubavlju dok je otvarao vrata privremenog kraala i zazvidao
Nizozemcu. U tami pred zoru, ivotinja je zakaljala, s nekim udnim
prizvukom od kojeg se Isazi ohladio. Zdravi vol nije kaljao na taj
nain. Stajao je na ulazu u kraal, oklijevajui da ue, a tada je
namirisao neto to nije namirisao nikada prije. Iako je zadah bio slab,
on osjeti muninu. Smrdjelo je poput prosjakovog daha ili gubavevih
rana. Morao se prisiliti da ue usprkos zadahu i vlastitom strahu.
Nizozeme, zazove on. Gdje si, moj ljepotane? Zauje se eksplozivni
zvuk koji proizvodi ivotinja oboljela od dizenterije, i on potri prema
njemu. ak i pri slaboj svjetlosti prepoznao je krupni obris. Vol je leao
na tlu. Isazi potri prema njemu. Dii se, vikne on. Vusa, thandwa
Dii se, dragi moj. ivotinja je lijegala na tlo samo kad bi odustala od
borbe. Vol se grio, ali nije ustao na noge. Isazi klekne i obgrli ga oko
vrata. Vrat je bio iskrivljen pod neprirodnim kutom. ivotinja je zabila
118

barunastu njuku u svoj bok. Miii pod koom bili su zgreni i tvrdi
poput eljeza. Isazi pomiluje vrat ivotinje, i osjeti groznicu. Dodirnuo
je obraz, koji je bio vlaan i sluzav. Isazi podigne ruku i pomirie je.
Bila je prekrivena debelim slojem sluzi i mali Zulu se zagrcne od
smrada. Osovi se na noge i krene unatrag dok nije doao do vrata.
Zatim se okrene i potri prema kolima. Henshaw, vikne on divlje,
doi brzo, mali Jastrebe.
Plameni ljiljani, zarei Ralph Ballantyne. Lice mu je potamnjelo od
bijesa dok je prolazio kraalom. Ljiljan je bio ljupki cvijet grimizne boje
obrubljen zlatnom nijansom, koji je rastao na svijetlozelenom grmlju i
mamio sve ivotinje koje ga nisu poznavale. Gdje su pastiri? Dovedite
mi te proklete mujibe. On zastane pokraj iskrivljene leine Tamnog
mjeseca; izdresirani vol za vuu poput ovog vrijedio je 50 funta. On
nije bio jedini mrtvi vol, jer jo osam ih je uginulo, a mnogi drugi su se
razboljeli. Isazi i drugi vodii dovukli su pastire. Djeca su bila
uasnuta; najstariji je bio na rubu puberteta, a najmlai je imao deset
godina. Njihove nezrele genitalije bile su prekrivene samo komadom
tkanine, a stranjice su im bile gole. Zar ne znate to je plameni
ljiljan?, vikao je Ralph na njih. Va posao je da pazite na otrovne
biljke i drite volove podalje od njih. Skinut u vam kou s crnih
stranjica da vas nauim tome. Nismo vidjeli nikakve ljiljane, ree
najstariji djeak vrstim glasom, i Ralph se obrui na njega. Ti, drsko
malo kopile! Ralph je u ruci drao korba od koe nilskog konja. Bio
je dug gotovo pet stopa, deblji od palca odraslog ovjeka pri dnu, ali na
vrhu se stanjivao poput bia. Od upotrebe je poprimio jantarnu boju
meerschaum lule. Nauit u te da pazi na volove, umjesto to spava
pod najbliim drvetom. Ralph udari djeaka po stranjoj strani nogu.
Korba sikne poput guje, i djeak vrisne od boli. Ralph ga uhvati za
zglob, i drao ga je udarivi ga jo desetak puta po stranjici i nogama.
Zatim ga je pustio i dohvatio sljedeeg mujibu. Dijete je plesalo na
zvuk korbaa, urlajui nakon svakog udarca. U redu, Ralph je
napokon bio zadovoljan. Uvedite zdrave ivotinje u obor. Volova je
preostalo dovoljno za samo tri tima. Ralph je bio prisiljen ostaviti pola
kola, nakrcanih usoljenim koama bivola, i oni krenue na jug dok se
sunce uzdizalo na horizontu. Nakon sat vremena, jo jedan vol pao je
s njukom savijenom prema boku. Ostavili su ga pokraj puta. Nakon
pola milje jo dva vola su pala. Zatim su poeli padati tako uestalo da
je do podneva Ralph morao ostaviti jo dvoja kola, a posljednja je
vukao prorijeeni tim volova. Ralphov bijes odavno se pretvorio u
119

uenje. Bilo je jasno da ovo nije uobiajeno trovanje na panjaku. Niti

jedan njegov vodi nije vidio nita slino, a u cijelom afrikom folkloru
nije bilo ni spomena neeg slinog. To je tagathi, izrazio je Isazi svoje
miljenje. inilo se da se smanjio od tuge za svojim voljenim volovima,
i sada je izgledao kao mali alosni gnom. To je strana arolija. Boga
mu, Harry, Ralph je odveo svojeg novog urjaka izvan dosega glasa
ena. Bit emo sretni ako uspijemo dovesti kui jedna jedina kola.
Pred nama je jo nekoliko tekih rijenih prijelaza. Bolje je da krenemo
naprijed i pronaemo laki gaz preko rijeke Lupane. Rijeka je bila
samo nekoliko milja ispred njih, i ve su mogli vidjeti tamno zelenilo
ume uz rijeku. Ralph i Harry jahali su bok uz bok, obojica zabrinuti i
nervozni. Pet kola ostalo je tamo, promrmlja Ralph neraspoloeno.
Svaka vrijede 300 dolara, da ne spominjem stoku koju sam izgubio...
On zastane i uspravi se u sedlu. Doli su do jo jedne ravnice pokraj
rijeke, i Ralph je gledao tri goleme irafe. S dugim nogama poput nogu
drala i gracioznim vratovima labuda, bile su one najudniji afriki
sisavci. Njihove velike oi bile su blage i tune, a glave, udna
mjeavina ljepote i runoe, s izraslinama kosti prekrivenim koom i
dlakom koje nisu bili pravi rogovi. Njihov hod bio je spor, poput
kameleona, ali veliki mujak mogao je teiti i do tonu i narasti vie od
pet metara u vis. Bile su nijeme, i nikakav bol ili strast nisu mogli
proizvesti niti apat iz njihovih labudolikih grla. Srca su im bila velika
poput bubnja kako bi mogla tjerati krv do glave, a arterije vrata bile su
opskrbljene prirodnim ventilima kako im vrat ne bi eksplodirao od
pritiska kad bi se irafa sagnula da pije, rairenih nogu. Ove tri
ivotinje kretale su se jedna za drugom preko vleija. Stari mujak koji
ih je predvodio bio je gotovo crn od starosti, enka koja ga je slijedila
bila je crvenkaste boje, a poluodrasli mladunac imao je ljupku be
boju. Mladunac je plesao. Ralph nikada nije vidio nita slino. Ljuljao
se i okretao u sporim, elegantnim piruetama, a vrat mu se okretao na
sve strane. Svakih nekoliko koraka majka se tjeskobno okretala kako
bi gledala svojeg potomka, a zatim bi se, rastrgana izmeu majinske
ljubavi i dunosti, okretala i nastavljala slijediti starog mujaka.
Napokon, mladunac se polako sruio na tlo, i umirio u hrpi zapletenih
udova. Majka je stajala pokraj njega minutu ili dvije, a zatim je u duhu
divljine napustila slabu jedinku i nastavila za svojim mujakom.
Ralph i Harry dojahali su polako, oklijevajui, do mjesta na kojem je
leao mladunac. Tek kad su mu se pribliili postali su svjesni fatalnog
sluznog iscjetka iz usta i nozdrva, i mrlja od proljeva na stranjim
120

nogama. U nevjerici su gledali leinu, sve dok Harry nije frknuo nosom
i onjuio. Taj smrad, isti kao kod volova..., zapone on, i odjednom
shvati. Stona kuga, proapta on. Za ime djevice Marije, Harry, to je
neka vrsta kuge. Unitava sve, divlja i stoku. Ralph problijedi
usprkos svojem preplanulom tenu. Dvije stotine kola, Harry,
proapta on, gotovo 4000 volova. Ako se ovo nastavi iriti, sve u
izgubiti. On se zanjie u sedlu tako da se morao uhvatiti za jabuicu
kako bi odrao ravnoteu. Gotov sam. Izbrisani svi. Glas mu je
drhtao od samosaaljenja, ali trenutak kasnije on se strese poput
mokrog panijela, borei se protiv oaja, i boja mu se vrati u naoito
lice. Ne, nisam, ree on vatreno. Jo nisam gotov, ne bez borbe. I
okrene se prema Harryju. Morat e sam povesti ene u Bulawayo,
ree. Uzet u etiri najbolja konja. Kamo ide? Kimberley.
Zato? Ali Ralph okrene konja poput ponija za polo, i polegne mu uz
vrat jurei prema posljednjim kolima koja su upravo izila iz ume iza
njih. Kad je stigao do njih, jedan od vodeih volova padne i ostane
leati, grei se. Isazi nije iao u kraal sljedeeg jutra. Bojao se onog
to bi mogao pronai. Bazo je iao umjesto njega. Svi volovi su bili
mrtvi, svi do posljednjeg. Ve su bili ukoeni i hladni, poput kipova, u
tom stranom zavrnom gru. Bazo zadrhti, i ogrne se svojim ogrtaem
od koe majmuna. Nije drhtao od jutarnje hladnoe, ve od
praznovjernog straha. Kada stoka polegne s glavama povijenim tako
da im dodiruju bokove, i ne moe ustati... ponovio je rijei Umlimo, i
njegov uas nestane pred navalom ratnikog duha. Dogada se, ba
kao to je rekla proroica. Nikada prije rijei Izabrane nisu bile tako
jednoznane. Trebao je to odmah vidjeti, ali burni dogaaji zbunili su
ga tako da je tek sada shvatio pravo znaenje ove fatalne kuge. Sada je
htio napustiti laager i pojuriti na jug, trei danonono, bez
zaustavljanja, dok ne doe do tajne peine u svetim brdima. Htio je
stati pred okupljene indune i rei im: Vi koji ste sumnjali, sada
vjerujte u rijei Umlimo. Vi s mlijekom i pivom u trbusima, zamijenite
ih kamenom. Htio je poi u rudnike i na farme i u nova sela koja su
gradili bijeli ljudi, gdje su njegovi sudruzi radili s pijukom i lopatom
umjesto srebrenih otrica, nosei odbaenu odjeu svojih gospodara
umjesto perjanica i kiltova regimente. Htio ih je pitati: Sjeate li se
ratnike pjesme Izimvukuzane ezembintaba, Krtica-koje-kopaju-podplaninom? Doite, vi kopai tue praine, doite i vjebajte ratniku
pjesmu Krtica zajedno sa mnom. Ali jo nije bilo pravo vrijeme, trebao
se dogoditi trei i posljednji dio proroanstva Umlimo, a do tada je
121

Bazo, kao i njegovi suborci, morao glumiti slugu bijelih ljudi. S

naporom je prikrio divlju radost, i povukao se iza neprobojne maske
Afrike. Bazo napusti kraal s mrtvim volovima i vrati se do preostalih
kola. Bijele ene i dijete spavali su u vozilu, a Harry Mellow leao je
umotan u svoj pokriva pod kolima, gdje ga nije mogla smoiti rosa.
Henshaw ih je napustio prethodnog poslijepodneva, prije no to su
stigli do obala rijeke Lupani. Izabrao je etiri konja, one najbre i
najsnanije. Bazoa je zaduio da dovede malu skupinu u Bulawayo
pjeice, zatim je izljubio enu i sina, rukovao se s Harryjem Mellowom,
i odgalopirao na jug prema gazu Lupanija, vodei tri rezervna konja na
dugim uzdama; odjurio je poput ovjeka kojeg progone divlji psi. Bazo
se sada sagne pokraj kola i progovori polako i razgovjetno prilici koja je
leala pod njima umotana u pokriva. Iako je Harryjevo poznavanje
sindebelea bilo sve bolje svakog dana, jo uvijek je bilo ravno znanju
petogodinjaka i Bazo je htio biti siguran da e ga razumjeti.
Posljednji vol je mrtav. Bivol je ubio jednog konja, a Henshaw je uzeo
etiri. Harry Mellow brzo ustane i odlui. Ostaje nam po jedan konj
za svaku enu, a Jon-Jon moe jahati iza neke od njih. Mi ostali emo
hodati. Koliko je daleko Bulawayo, Bazo? Bazo slegne ramenima. Da
smo impiji, brzi i snani, pet dana. Ali korakom bijelog ovjeka u
izmama...
Izgledali su poput izbjeglica. Svaki je sluga nosio zaveljaje s
najnunijim namirnicama na glavi, a hodali su u dugoj razvuenoj
koloni iza dva konja. enama su duge suknje smetale kad god bi
hodale pokraj konja pruajui im priliku da se odmore, a Bazo se nije
mogao ograniiti na ovakav spori tempo. Kretao se daleko ispred
ostalih, a kad im je iziao iz vidokruga, udarao je nogom i okretao se,
ubadao nepostojeeg neprijatelja zamiljenim assegaijem, i pratio sebe
giyom, izazivakim plesom, i borbenom pjesmom svojih impija: Poput
krtice u utrobi zemlje Bazo je pronaao tajni prolaz... Prva strofa
pjesme podsjeala je na napad impija na planinsku utvrdu Pembe,
arobnjaka, kada se Bazo popeo podzemnim prolazom na vrh litice.
Kao nagradu za to postignue Lobengula je promovirao Bazoa u
indunu, dao mu je obru za glavu, i dozvolio mu da ide meu ene i
izabere Tanase za svoju enu. Pleui sam u umi, Bazo je pjevao i
druge strofe. Svaka od njih skladana je nakon neke slavne pobjede, sve
osim posljednje. Tu strofu nikada nije pjevala cijela regimenta u punoj
ratnoj spremi. Bila je to strofa o posljednjem juriu Krtica, kad su s
Bazoom na elu jurili u napad na laager na obalama rijeke Shangani.
122

Bazo je sam skladao tu strofu dok je leao u peini Matoposa, blizu

smrti zbog rane od metaka u trbuhu: Zato plaete, udovice
Shanganija, kad se tronoge strojnice smiju tako glasno? Zato
plaete, mali sinovi Krtica, Kad su vai oevi ispunili kraljev nalog?
Sada se pojavila jo jedna strofa. Dola je u Bazoovu glavu potpuna i
savrena, kao da ju je ve otpjevao deset tisua puta. Krtice su pod
zemljom, Jesu li mrtve?, pitaju keri Mashobanea Sluajte, lijepe
djevojke, ne ujete li kako se neto kree u tami? I Bazo, Sjekira,
gromkim glasom izrecitirao je strofu msasa drveu zaogrnutom
crvenim liem, i drvee se pognulo na istonom vjetru, kao da i ono
slua.
Ralph Ballantyne zastao je na Kings Lynnu. Dobacio je uzde Janu
Cherootu, starom hotentotskom lovcu. Napoji ih, stare, i napuni
vree sa zobi. Vratit u se za sat vremena. Zatim je odjurio na
verandu kue, a njegova maeha izila mu je u susret. Njezina
zbunjenost pretvorila se u oduevljenje kad ga je prepoznala. O,
Ralphe, iznenadio si me... Gdje je moj otac?, upita Ralph dok ju je
ljubio u obraz, a izraz lica Louise postao je ozbiljan poput njegovog. U
sjevernom dijelu, igom obiljeava telad ali to je bilo, Ralphe? Nisam
te vidjela ovakvog. On ne odgovori na pitanje. Sjeverni dio, to je est
sati jahanja. Ne mogu potroiti to vrijeme da doem do njega.
Ozbiljno je, zakljui ona. Nemoj me muiti, Ralph. ao mi je, on
poloi svoju ruku na njezinu. Strana stona kuga dolazi sa sjevera.
Pogodila je moju stoku na rijeci Gwaai, i izgubili smo sva grla, preko
stotinu njih u dvanaest sati. Louise ga pogleda. Moda..., proapta
ona, ali on je grubo presijee. Ubija sve, irafe i bivole i volove, samo
konji jo nisu zaraeni. Ali, Boga mi, Lousie, vidio sam bivole kako lee
mrtvi s obje strane puta dok sam juer jahao na jug. ivotinje koje su
bile zdrave i snane samo dan prije. to moramo uiniti, Ralph?
Prodati, ree on. Prodati svu stoku po bilo kojoj cijeni prije no to
stigne do nas. On se okrene i vikne Janu Cherootu. Donesi moj
notes iz sedla. Dok je pisao poruku za svojeg oca, Louise upita: Kada
si posljednji put jeo? Ne mogu se sjetiti. Pojeo je komad hladne
divljai i sirovi luk, s krikama jakog sira i kruha, i sprao to vrem
piva, dok je davao instrukcije Janu Cherootu. Nemoj o ovome govoriti
nikome osim mojem ocu. Nikom ne govori nita. Poi brzo, Jan
Cheroot. Ali Ralph je ve odjahao dalje prije no to je mali Hotentot
bio spreman da krene. Ralph je u irokom luku zaobiao Bulawayo,
da izbjegne susret s nekim znancem i da doe do telegrafskih linija na
123

usamljenom mjestu, daleko od glavne ceste. Ralphovi graditeljski

timovi poloili su telegrafsku liniju, pa je poznavao svaku njezinu
milju, svaku slabu toku, i kako da najuinkovitije odsijee Bulawayo i
Matabeleland od ostatka svijeta. Privezao je konje za dno jednog od
telegrafskih stupova i popeo se do grozda porculanskih izolatora i
sjajnih bakrenih ica. Konim vrpcama zadrao je krajeve ice da ne
padnu na tlo, a zatim je prerezao icu izmeu vorova. ica se
razdvojila uz zvonki zvuk, ali vrpce su izdrale, i kad je siao dolje i
pogledao u vis, znao je da e samo iskusni kontrolor linije uoiti taj
prekid. Bacio se u sedlo i podbo konja u galop. U podne je doao do
ceste i krenuo prema jugu. Mijenjao je konje svakih sat vremena i
jahao sve dok nije postalo premrano da vidi put. Tada je zaustavio
konje i zaspao poput mrtvaca na tvrdom tlu. Prije zore pojeo je komad
sira i kriku kruha koji mu je Louise stavila u sedlo, i krenuo je dalje s
prvim svitanjem. Sredinom jutra skrenuo je s puta i pronaao
telegrafsku liniju iza jednog kopjea ravnog vrha. Znao je da e se
kompanijski kontrolori linije koji trae svaki prekid do sada pribliiti
mjestu na kojem je on presjekao icu, i da u telegrafskom uredu u
Bulawayu moe biti netko tko eli poslati gosp. Rhodesu izvjetaj o
stranoj kugi koja pustoi krda. Presjekao je icu na dva mjesta i
nastavio dalje. U kasno poslijepodne jedan od konja bio je potpuno
iscrpljen. Pustio ga je slobodno pokraj ceste. Ako ga lavovi ne pojedu,
moda e neki od njegovih vodia prepoznati njegov ig. Idueg dana,
pedeset milja od rijeke Shashi, susreo je jedan od svojih konvoja koji je
dolazio s juga. U konvoju je bilo dvadeset i est kola koja je vodio bijeli
nadzornik. Ralph se zaustavio samo da uzme svjee konje i ostavi svoje
iscrpljene, i zatim je nastavio s jahanjem. Presjekao je telegrafsku
liniju jo dva puta, s obje strane rijeke Shashi, prije no to je stigao do
eljeznice. Zatim je stigao do svojeg nadglednika, jednog crvenokosog
kota. On je sa skupinom crnaca radio pet milja ispred glavnine ekipe,
oznaavajui linije za tranice. Ralph nije ni sjahao. Jesi li dobio
brzojav koji sam ti poslao iz Bulawayoa, Mac?, upita on bez troenja
vremena na pozdrave. Ne, gosp. Ballantyne. kot zatrese svojim
pranjavim uvojcima. Niti rijei sa sjevera u pet dana kau da su linije
pukle, najdui prekid za koji sam uo. Prokletstvo, bijesno prokune
Ralph kako bi prikrio svoje olakanje. Htio sam da mi zadrite jedan
vagon. Ako pourite, gosp. Ballantyne, stii ete praznu kompoziciju
koja se danas vraa. Pet milja dalje Ralph je stigao do tranica.
Prostirale su se preko ravnice proarane trnovitim grmljem. Uurbana
124

aktivnost nije se inila prikladnom u ovoj pustoj zemlji na rubu

pustinje Kalahari. Zelena lokomotiva isputala je oblake srebrene pare
visoko u prazno nebo gurajui niz niskih vagona do kraja sjajnih
srebrenih ina. Ekipe raspjevanih crnaca odjevenih samo u krpe oko
struka, ali opremljenih polugama, sputali su eline ine s obje
strane vagona, a kad bi pali u prainu, druge ekipe dojurile bi da ih
podignu i poloe na predviena mjesta. Predradnici su ih poravnavali,
a za njima su slijedili ljudi sa ekiima koji su zabijali eline klinove
udarcima to su odzvanjali. Pola milje iza njih nalazio se graevinski
stoer. Bila je to velika kocka od drva i eljeza koja se mogla pomicati
svakog dana. Glavni inenjer bio je odjeven u koulju i znojio se sjedei
za improviziranim stolom nainjenim od sanduka. Kako
napredujete?, upita Ralph s vrata kuice. Gospodine Ballantyne,
skoi inenjer. Bio je nekoliko centimetara vii od Ralpha, s bikovskim
vratom i debelim podlakticama, ali bojao se Ralpha. To se vidjelo u
njegovim oima. Ralph osjeti lagano zadovoljstvo, jer nije pokuavao
biti najpopularniji ovjek u Africi. Za to nije bilo nagrade. Nismo vas
oekivali, ne do kraja mjeseca. Znam. Kako napredujete? Koliko ste
milja pokrili? Imali smo nekakve probleme, gospodine. Boga mu,
ovjee, zar moram izvlaiti to iz tebe? Od prvog u mjesecu, inenjer
je oklijevao. Znao je da nema koristi iz laganja Ralphu Ballantyneu.
esnaest milja. Ralph je priao karti i pogledao brojke. Primijetio je
oznake uz tranice dok je dolazio ovamo. Petnaest milja i est stotina
jarda, nije esnaest, ree on. Ne, gospodine. Gotovo esnaest. Jesi
li zadovoljan s time? Ne, gospodine. Nisam ni ja. To je dovoljno,
ree Ralph sam sebi. Nastavak bi znaio umanjivanje ovjekove
upotrebljivosti, a nije imao boljeg ovjeka s kojim bi ga zamijenio sve
do rijeke Orange. Jesi li dobio moj brzojav iz Bulawayoa? Ne, gosp.
Ballantyne. Linije su danima u kvaru. Linija za Kimberley?
Otvorena je. Dobro. Dovedi operatera da poalje ovo. Ralph se
sagne nad notesom za poruke i pone brzo pisati: Za Aarona Vagana,
odvjetnika, ulica De Beers, Kimberley. Dolazim rano u jutro 6.
Dogovorite hitan sastanaka s Grubim jahaem iz Rholanda. Grubi
jaha je bio privatni kod za Roelofa Zeederberga, Ralphovog glavnog
takmaca u prijevoznikom poslu. Zeederbergove ekspresne koije jurile
su od Delagoa do zaljeva Algoa, od zlatnih polja Pilgrims Resta preko
Witwatersranda, pa sve do eljeznike postaje u Kimberleyu. Dok je
operater tipkao poruku, Ralph se okrene svojem inenjeru. U redu,
kakvi problemi su vas zadrali i kako ih moemo prevladati? Najgori
125

je ep u Kimberleyu. Radili su sat vremena, a na kraju je lokomotiva

zazvidila pokraj kuice. Izili su van, jo uvijek u diskusiji. Ralph baci
svoje sedlo i pokriva na prvi vagon; zadrao je vlak jo deset minuta
dok je dogovarao zavrne detalje sa svojim inenjerom. Od sada e
opremu dobivati bre nego to je moe postaviti, obea on ozbiljno
dok je skakao na vagon i mahao vozau. Uz zviduk, mlaz pare
isputen je u suhi pustinjski zrak, i kotai lokomotive polako se
pokrenu. Duga kompozicija praznih vagona krenula je prema jugu,
naglo ubrzavajui. Ralph je pronaao mjesto zatieno od vjetra, i
umotao se u pokriva. Osam dana jahanja od rijeke Lupani do
eljeznice. To je morao biti nekakav rekord. Ali, niti za to nema
nagrade, nasmije se on umorno, navue eir preko oiju i smjesti se
udobno, oslukujui pjesmu kotaa. Moramo pouriti. Moramo
pouriti. A tek prije no to je usnuo, pjesma se promijenila. Stoka
ugiba. Stoka je mrtva, pjevali su kotai nanovo i nanovo, ali ak niti to
nije ga moglo odrati budnim niti sekundu due. esnaest sati kasnije
stigli su na stanicu u Kimberley. Prolo je etiri ujutro. Ralph skoi s
vagona dok je lokomotiva usporavala, i krene ulicom De Beers sa
sedlom prebaenim preko ramena. U telegrafskom uredu bilo je
upaljeno svjetlo, i Ralph je kucao na drvene aluzine dok noni
operater nije provirio poput sove koja viri iz svojeg gnijezda. elim
poslati hitan brzojav u Bulawayo. alim, mome, linije su
prekinute. Kada e opet proraditi? Bog zna, ne rade ve est
dana. Ralph se jo cerio dok je ulazio u predvorje hotela Diamond Lil.
Noni recepcionar bio je nov. Nije prepoznao Ralpha. Vidio je visokog,
suncem opaljenog ovjeka, ija je poderana i umrljana odjea visjela s
njega. Tim divljim jahanjem Ralph je potroio sve suvino meso. Nije se
brijao jo otkad je napustio Lupani, a izme su mu bile istroene kao
da je jahao kroz trnje. aa iz lokomotive potamnila mu je lice i
zacrvenjela oi, a recepcionar je poznavao skitnice. ao mi je,
gospodine, ree on, hotel je pun. Tko je u apartmanu Plavi
dijamant?, upita Ralph prijateljskim tonom. Gospodin Randolph
Charles, glas recepcionara bio je ispunjen potovanjem. Izbacite ga,
ree Ralph. Molim?, recepcionar korakne unatrag s ledenim izrazom
na licu. Ralph posegne preko pulta, uhvati ga za svilenu kravatu i
privue sebi. Izbacite ga iz mojeg apartmana, ponovi Ralph, s
usnama centimetar od recepcionarovog uha. Brzo! U tom trenutku
dnevni recepcionar doao je na recepciju. Gosp. Ballantyne, vikne on
s mjeavinom panike i odglumljenog zadovoljstva dok je jurio u pomo
126

kolegi. Va stalni apartman bit e spreman za minutu. Zatim sikne u

uho nonog recepcionara: Oisti odmah taj apartman, ili e to uiniti
on. Plavi dijamant imao je jednu od rijetkih kupaonica u Kimberleyu
s instaliranom toplom vodom. Dvojica crnih slugu odravala su grija s
druge strane prozora kako bi para zvidala iz ventila dok je Ralph leao
u kadi uronjen do brade i prilagoavao snagu mlaza vrue vode
pomiui slavinu nonim palcem. Istodobno se brijao ravnom britvom,
oslanjajui se na dodir. Dnevni recepcionar nadgledao je prenoenje
Ralphovog kovega iz prostorije u kojoj je bio smjeten, glaanje
Ralphovih odijela i poliranje izama koje su izvadili iz kovega. Pet
minuta prije podneva, Ralph, koji je mirisao po briljantinu i kolonjskoj
vodi, uetao je u ured Aarona Fagana. Aaron je bio mali, pogrbljeni
ovjek, s prorijeenom kosom zaeljanom unatrag s visokog,
intelektualnog ela. Nos mu je bio zakrivljen, usta puna i senzitivna, a
oi ivahne i sjajne. Igrao je okrutnu igru kalabrias, bez milosti, ali u
svojoj prirodi imao je crtu suosjeajnosti koju je Ralph cijenio jednako
visoko kao i njegove druge kvalitete. Da je znao to Ralph pokuava
uiniti u tom trenutku, pokuao bi ga odgovoriti od toga, ali nakon to
se suprotstavi ideji, posluao bi ga i nainio ugovor jednako
nemilosrdno kao to bi podigao svoj jasz i menel za dobitni potez u
kalabriasu. Ralph nije imao vremena da raspravlja o etici s njime; dok
su se grlili i tapali po ramenima, preduhitrio je njegovo pitanje svojim:
Jesu li tu?, i otvorio vrata unutranjeg ureda. Roelof i Doel
Zeederberg nisu ustali kad je ulazio, a Ralph se nije ni pokuao
rukovati s njima. Previe puta sukobili su se estoko, ali bez
pobjednika. Dakle, Ballantyne, eli opet potroiti nae vrijeme?
Roelofov naglasak jo je vukao na njegovo vedsko podrijetlo, ali pod
blijedocrvenkastim obrvama oi su sjajile interesom. Moj dragi
Roelofe, suprotstavi se Ralph. Nikada ne bih to uinio. Sve to elim
jest da rijeimo tu tarifu na novoj ruti kroz Matabeleland prije no to
jedni druge izbacimo iz posla. Ja!, sloi se Doel sarkastino. To je
dobra ideja, poput one da bi me moja punica trebala voljeti. Voljni
smo sluati nekoliko minuta. Roelofov ton bio je oputen, ali njegov
interes bio je jo snaniji. Jedan od nas trebao bi otkupiti drugog, i
postaviti vlastite tarife, ree Ralph, i braa spontano pogledaju jedan
drugog. Roelof dramatino upali svoju ugaenu cigaru kako bi prikrio
svoju zapanjenost. Pitate se zato?, ree Ralph. elite znati zato
Ralph Ballantyne prodaje svoju imovinu. Braa nisu to porekla; ekali
su strpljivo, poput leinara u kronjama. Istina je da sam se
127

preraunao u Matabelelandu. Rudnik Harkness... Bore napetosti oko

Roelofovih usta izgladile su se. uli su za rudnik, jer na tritu dionica
u Johannesburgu prialo se da je potrebno pedeset tisua funta da ga
se pokrene u proizvodnju. Kasnim s ugovorom o eljeznici za gosp.
Rhodesa, nastavio je Ralph tiho i ozbiljno. Trebam gotovinu. Jesi li
imao na umu neku brojku?, upita Roelof i otpuhne dim cigare. Ralph
klimne i preda mu proraun, i Roelof se zagrcne. Brat ga udari meu
lopatice i on vrati dah. Zatim se nasmije i odmahne glavom. Ja, ree
on. To je dobro. To je vrlo dobro. ini se da ste u pravu, sloi se
Ralph. Troim vae vrijeme. On odgurne stolac i ustane. Sjedni,
Roelof se prestao smijati. Sjedni i hajde da porazgovaramo, ree on
kratko. Do sljedeeg podneva Aaron Fagan svojom je rukom nainio
ugovor. Bilo je vrlo jednostavno. Kupci su prihvatili tvrdnju o imovini
kao potpunu i ispravnu. Sloili su se da preuzmu sve preostale
ugovore o transportu i odgovornost za svu robu u tranzitu. Prodava
nije davao nikakva jamstva. Cijena kupnje bila je u gotovini, nije bilo
transfera dionica, a datum primjene bio je datum potpisa: prodano
kupljeno. Potpisali su u prisutnosti svojih odvjetnika, a onda su obje
stranke, u pratnji svojih pravnih savjetnika, preli ulicu do glavne
podrunice Dominion kolonijalne i Prekomorske banke gdje je ek
brae Zeederberg predstavljen i isplaen od direktora. Ralph je
pospremio svenjeve novanica od pet funta u svoju vreu, i pozdravio
brau Zeederberg dodirnuvi vrh eira. Sretno, gospodo, a zatim je
uzeo pod ruku Aarona Fagana i poveo ga u smjeru hotela Diamond Lil.
Roelof Zeederberf masirao je elavi dio na svojem tjemenu. Odjednom
imam udan osjeaj, promrmlja on dok ga je promatrao kako odlazi.
Sljedeeg jutra Ralph je ostavio Aarona Fagana na vratima svojeg
ureda. Dobra braa Zeederberg oglasit e se prije no to misli,
upozori ga on prijateljski. Budi dobar i nemoj me ometati njihovim
optubama. On je odetao preko Market Squarea, dok je Aaron
zamiljeno gledao za njim. Ralph je napredovao polako; est
poznanika zaustavilo ga je da ga pita za zdravlje, i da zatrai potvrdu o
prodaji njegove prijevoznike kompanije, ili da otkrije namjerava li on
pitanje dionica rudnika Harkness uiniti javnim. Javi mi kad odlui,
Ralph. Bit e mi drago ako vam mogu pomoi, gosp. Ballantyne.
Glasine o plativim vrijednostima rudnika Harkness spominjale su
cijene od ezdeset unca na tonu, i svi koje je susreo eljeli su ui u
posao, pa mu je trebalo gotovo sat vremena da prijee pet stotina
metara do ureda De Beersove kompanije udruenih rudnika. Bila je to
128

velianstvena graevina, hram posveen oboavanju dijamanata.

Otvoreni balkoni na sva tri kata bili su ukraeni bijelim ukrasnim
eljeznim ogradama, zidovi su bili od crvene cigle, a uglovi od blokova
obraenog kamena. Prozori su imali zatamnjena stakla, a vrata
nainjena od tikovine s mjedenim ukrasima. Ralph se potpisao u
knjigu posjetitelja, i uvar u odori i s bijelim rukavicama poveo ga je na
najvii kat uz spiralne stube. Na vratima je bila mjedena ploa s
imenom, bez ikakve titule: Gosp. Jordan Ballantyne. Ali
velianstvenost ureda s druge strane vrata ukazivala je donekle na
Jordanovu vanost u hijerarhiji dijamantne kompanije De Beers.
Dvostruki prozori gledali su prema rudniku Kimberley; podruje
iskopa bilo je iroko gotovo milju, a ak i s ove visine bilo je nemogue
vidjeti koliko je dubok. inilo se kao da je meteor udario i stvorio ovaj
krater u zemljinoj kori. Svakog dana postajao je sve dublji i dublji, dok
su rudari pratili slavnu ilu plavog kimberlita prema dolje. Iz tog
iskopa izvaeno je ve deset milijuna karata dijamanata, a kompanija
gosp. Rhodesa posjedovala ih je sve. Ralph je bacio samo jedan pogled
na jamu u kojoj je vei dio mladosti traio rijetko kamenje, a zatim
panju prebaci na sobu. Bila, je obloena hrastovinom, izrezbarenom
umjetnikim reljefima; tepisi na podu bili su svileni Qum, a knjige na
policama uvezane u usklaenu maroko kou i ukraene zlatnim
listiima. Iza otvorenih vrata kupaonice zauje se mlaz vode, i glas
upita: Tko je? Ralph poloi svoj eir na vjealicu i okrene se prema
vratima kroz koja je ulazio Jordan. Bio je odjeven u koulju sa
titnicima navuenim na rukave; koulja mu je bila od najfinije irske
tkanine, a kravata mu je bila svilena. Brisao je ruke u runik s
monogramima, i zaustavio se kad je ugledao Ralpha. Zatim odbaci
runik i s krikom oduevljenja prie mu u tri duga koraka. Ralph se
napokon izvue iz bratovog zagrljaja i zadri ga malo dalje kako bi ga
pogledao. Uvijek kico, zadirkivao ga je Ralph, i raskutrao briljivo
poeljane zlatne kovre. Nikakva bratska bliskost nije mogla
potamniti injenicu da je Jordan jo uvijek bio jedan od najnaoitijih
mukaraca koje je Ralph ikada vidio. Ne, bio je vie od naoitog, bio je
prekrasan, a njegovo zadovoljstvo zbog susreta s Ralphom pridodao je
sjaju njegove koe i zelenkastom sjaju u oima iza dugih trepavica. Kao
i uvijek, karizma i blaga bratova narav opinili su Ralpha. A ti,
nasmije se Jordan, izgleda tako vrst i opaljen i vitak; to se, zaboga,
dogodilo s onim perspektivnim trbuiem? Ostavio sam ga na cesti
iz Matabelelanda. Matabeleland! Jordanov izraz lica se promijeni.
129

Onda mora da si donio strane vijesti. Jordan pouri do stola.

Telegrafska linija bila je u kvaru tjedan dana, a ovo je prva poruka
koja je prola. Prije sat vremena sam je dekodirao. On doda Ralphu
poruku, i ovaj je brzo proita. Prijevod je bio ispisan Jordanovim
lijepim rukopisom izmeu redova brzojava. Bila je adresirana na
Jovea, privatnu ifru gosp. Rhodesa, a poslao ju je general Mungo St
John u svojoj ulozi Namjesnika Matabelelanda u odsutnosti doktora
Jamesona: Obavijest o izbijanju bolesti stoke iz sjevernog
Matabelelanda. Gubici ezdeset posto, ponavljam, ezdeset posto.
Veterinar kompanije prepoznaje simptome sline Pesti bovini iz Italije
1880. Bolest znana i kao stona kuga. Nema poznatog lijeka. Ukoliko
izostane izolacija i kontrola mogui gubici su 100 posto. Hitno
zahtijevam odobrenje da unitim i spalim svu stoku u centralnoj
provinciji kako bih sprijeio irenje na jug. Glumei zapanjenost i ok
nakon prvog odlomka, Ralph je brzo proitao ostatak teksta. Rijetko je
imao priliku da proita dekodirani izvjetaj BJA kompanije; injenica
da mu je Jordan to omoguio pokazivala je stupanj njegovog stresa.
Bile su tu liste policijskih snaga i opreme, rauni, administrativni
zahtjevi, preporuke za trgovake licence, i popis mineralnih nalazita
nainjen u Bulawayou. Ralph vrati papir bratu s prikladno ozbiljnim
izrazom na licu. Na vrhu popisa nalazita vidio je blok od etrdeset
etvornih milja registriran u ime Wankie kompanije za iskop ugljena.
Bilo je to ime koje su on i Harry Mellow izabrali za svoju kompaniju, i
Ralph je sjajio od zadovoljstva koje se nije vidjelo na njegovom licu.
Harry je uspio dovesti ene i Jonathana do Bulawayoa, i nije odlagao
ispunjavanje formulara o nalazitu. Jo jednom Ralph estita sebi na
izboru urjaka i partnera. Jedini traak nesigurnosti stvarao mu je
dodatak popisu koji je poslao St John: Predlaemo brzo donoenje
politike o nalazitima ugljena i osnovnih metala registar 198 u korist
Wankie kompanije za iskop ugljena zadrati do razjanjenja. Nalazita
su bila registrirana, ali ne i potvrena; meutim, Ralph e o tome
morati povesti brigu kasnije. Sada se morao koncentrirati na
Jordanove rijei. Tata je izravno na putu ove stvari, stone kuge.
Tako je naporno radio cijeli ivot, i imao tako lou sreu o, Ralphe,
nee mu se valjda ista stvar dogoditi opet? Jordan zastane kad mu je
na pamet pala jo jedna pomisao. I ti. Koliko volovskih zaprega ima u
Matabelelandu, Ralphe? Niti jednu. Niti jednu? Ne shvaam.
Prodao sam sva kola i volove Zeederbergovima. Jordan se zagleda u
njega. Kada?, upita napokon. Juer. Kad si otiao iz Bulawayoa,
130

Ralph? Kakve veze to ima? Telegrafske linije bile su presijeene,

zna? Na etiri mjesta, namjerno. Neobino, tko bi uinio takvo to?
Ne usuujem se ni pitati. Jordan odmahne glavom. Kad bolje
promislim, ne elim znati kad si napustio Bulawayo, niti je li tata
prodao svoju stoku jednako naglo kao i ti. Hajde, Jordan, vodim te
na ruak u klub. Boca s mjehuriima ublait e injenicu da potjee
iz obitelji razbojnika i radi za drugog razbojnika. Klub Kimberley
imao je vrlo neupeatljivu fasadu. Od dana osnivanja dva puta su ga
proirivali, i ti dodaci bili su vidljivi, jer su nainjeni od nepeene cigle
iz Kimberleya koja je naslagana na eljeznu konstrukciju, i prekrivena
crvenom ciglom. eljezni krov nije bio obojen, i bilo je malih
pretencioznih pokuaja, poput bijele ograde i prednjih vrata ukraenih
venecijanskim staklom. ovjek koji nije postao lanom kluba nije
mogao smatrati da je zaista doao u Junu Afriku. lanstvo je bilo
tako cijenjeno da je Barney Barnato, koji je usprkos svojih milijuna bio
uporno odbijan, na kraju pristao prodati svoja dijamantna nalazita
gosp. Rhodesu tek kad su mu obeali prijem u klub kao dio cijene.
ak i tada, s olovkom u ruci, Barnato je oklijevao da potpie ugovor.
Kako mogu znati da me nee opet odbiti im potpiem? Moje drago
mome, od vas emo uiniti doivotnog guvernera, uvjeravao ga je
gosp. Rhodes, nudei posljednji mamac koji je bio neodoljiv malom
Londonaninu koji je roen u sirotinjskoj etvrti. Prve noi kao lan
kluba, Barnato je priao dugom anku odjeven poput kazalinog
impresarija, i naruio rundu pia za sve, a zatim je na trei prst stavio
velianstveni desetkaratni plavo-bijeli dijamant. to mislite o tome,
gospodo? Jedan od lanova prouavao ga je trenutak, i dobacio: Nije
u skladu s bojom tvojih nokata, mome. Zatim je, ignorirajui
ponueno pie, poao u sobu s bilijarom, a za njim su poli svi osim
Barneya Barnatoa i barmena. Bio je to takav klub. Ralphovo i
Jordanovo lanstvo bilo je zajameno im su preli odreenu dobnu
granicu. Njihov otac nije bio samo osniva i doivotni guverner, ve je
bio i nositelj Kraljiine dozvole i gospodin. Te stvari vrijedile su u klubu
Kimberley vie od vulgarnog bogatstva. Portir je pozdravio brau po
imenu, i stavio njihove karte na plou unutra. Barmen iza dugog
anka natoio je Jordanu ruiasti din i indijski tonik, bez izreene
narudbe, a zatim se s isprikom okrenuo Ralphu. Ne viamo vas
dovoljno esto, gosp. Ralphe. Je li vae pie jo uvijek Glenliyet
whiskey s vodom i bez leda? U blagovaonici obojica su naruili sonu
mladu janjetinu u umaku od karroo bilja, serviranu s mladim
131

krumpirima. Jordan je odbio ampanjac koji je predloio Ralph. Ja

sam radni ovjek, nasmijeio se, moj ukus je jednostavniji od tvojeg,
neto poput Chateau Margauxa iz 73 bolje bi mi odgovaralo. Klaret
star dvadeset godina kotao je etiri puta vie od bilo kojeg ampanjca
s vinske liste. Boga mu!, ree Ralph zapanjeno. Pod tom urbanom
krinkom, ti si ipak pravi Ballantyne! A ti si vjerojatno prljavo bogat
nakon te pravovremene prodaje. Moja je bratska dunost da ti
pomognem da se oslobodi tog novca. Kakva prodajna cijena,
promrmlja Ralph, ali klimne u znak odobravanja izboru klareta.
Zadovoljno su jeli nekoliko minuta, a tada Ralph podigne au. to
gosp. Rhodes misli o zalihama ugljena koje smo Harry i ja oznaili?
upita mlako, pravei se da prouava boju vina, ali gledajui bratovu
reakciju. Vidio je da su uglovi Jordanovih usana zadrhtali od
iznenaenja, i da su mu oi bljesnule nekom drugom emocijom koju
nije uspio iitati prije no to je prikrivena; Jordan podigne komad
janjetine na srebrenoj vilici, paljivo ga savae i proguta prije no to je
upitao: Ugljen? Da, ugljen!, sloi se Ralph. Harry Mellow i ja
oznaili smo veliko nalazite kvalitetnog ugljena u sjevernom
Matabelelandu zar nisi jo vidio popis? Nije li Odbor odobrio registar?
Mora znati neto o tome, Jordane. Kakvo dobro vino, Jordan
udahne bouquet. Snaan miris. O, naravno, telegrafska linija bila
je presjeena. Jo nisi nita dobio? Ralphe, preko svojih pijuna
saznao sam, ree Jordan oprezno, a Ralph se nagne blie njemu, da
je tajnik kluba upravo dobio sir stilton od dvadeset funta iz
Fortnumsa. Trebao bi biti savren nakon putovanja. Jordane. Ralph
ga je promatrao, ali Jordan nije podizao pogled. Zna da ne mogu rei
nita, proapta on jadno, pa nastavie jesti stilton na vodenim
biskvitima, uz porto iz kutije koja nije navedena na vinskoj listi, ve je
njezino postojanje bilo poznato samo privilegiranim lanovima.
Napokon, Jordan izvadi zlatnog lovca iz depa na prsluku. Moram se
vratiti, gosp. Rhodes i ja odlazimo u London sutra u podne. Moramo
uiniti jo puno toga prije no to poemo. Meutim, kad su proli
kroz ulazna vrata kluba, Ralph vrsto uhvati lakat svojeg brata i
usmjeri ga u Cestu De Beers, oputajui ga poplavom obiteljskih
traeva sve dok nisu stajali nasuprot lijepe kuice od crvene cigle
gotovo skrivene ruama, iji su prozori u obliku dijamanata bili
zaklonjeni ipkastim zastorima, a na vratima se nalazio mali znak:
Francuski krojai. Haute Couture. Kontinentalne ivaice.
Specijalnosti po ukusu pojedinaca. Prije no to je Jordan shvatio to
132

njegov brat ima na umu, Ralph je otvorio vrata i poveo ga kroz

dvorite. Ralph je osjeao da e, nakon dobre hrane i vina, drutvo
jedne od mladih dama paljivo izbrane od Diamond Lil, vlasnice
Ruiaste kuice, sigurno opustiti jezik ak i tako lojalnog sluge kao
to je Jordan, kako bi iz njega lake izmamio komentare o poslovima
njegovog gospodara. Jordan naini jedan korak kroz vrata, a zatim se
s nepotrebnom nasilnou istrgne iz Ralphovog stiska. Kamo ide?,
upita on. Problijedio je kao da mu je mamba prola ispred nogu. Zna
li koje je ovo mjesto? Da, znam, klimne Ralph. To je jedini bordel za
koji znam u kojem lijenik provjerava kvalitetu robe barem jednom
tjedno. Ralphe, ne moe ui tamo. O, hajde, Jordie, Ralph se
nasmijei i uhvati ga opet za ruku. To sam ja, tvoj brat Ralph. Ne
mora se praviti. Lijepi mladi neenja poput tebe, Boga mu, kladim se
da je ovdje unutra nad svakim krevetom ploica s tvojim imenom...
On zastane kad je shvatio da je Jordan istinski zbunjen. to je,
Jordie? Ovog puta Ralph ni sam nije bio siguran. Nemoj mi rei da ti
nikada nije ivala jedna od Lilinih ivaica? Nikada nisam nogom
kroio na to mjesto. Jordan energino zatrese glavom. Problijedio je, a
usne su mu drhtale. A ni ti ne bi smio, Ralphe. Ti si oenjen ovjek!
O, Boe, Jordie, ne budi tup. ak i obrok od kavijara i ampanjca
nakon nekog vremena dosadi. Komad seoske unke i vr piva dobra su
promjena. To je tvoja stvar, plane Jordan na njega. I ne elim
stajati na ulici pred tom... tom institucijom, i raspravljati o njoj. On
se okrene na peti i prijee nekoliko koraka po ploniku prije no to se
osvrnuo preko ramena. Bolje bi ti bilo da se posavjetuje sa svojim
odvjetnikom o svojem prokletom ugljenu nego da... Jordan zastane s
pogoenim izrazom na licu, oito uasnut svojom indiskrecijom, a
zatim odjuri niz Market Square. Ralphova eljust se stisne, a oi mu
postanu hladne i tvrde poput poliranih smaragda. Dobio je ovu
informaciju od Jordana bez da je morao platiti neku od djevojaka
Diamond Lil. ipkasti zastor na prednjem prozoru Ruiaste kuice
podigne se, i s prozora mu se nasmijei ljupka tamnooka djevojka
ovalnog lica i mekih, crvenih usana, pozivajui ga unutra. ekaj,
draga, ree joj Ralph mrko. I dri mi zagrijano. Vratit u se kasnije.
On petom ugasi napola popuenu Romeo Julierta cigaru, i krene
prema zgradi s uredom Aarona Fagana. Aaron Fagan zvao ih je vuji
opor. Gosp. Rhodes ih uva okovane lancima u posebno
konstruiranim psetarnicima, ali puta ih na slobodu svako malo, kako
bi osjetili okus ljudskog mesa. Nisu posebno sliili na vukove. Bilo ih
133

je etiri, uredno odjeveni ljudi u dobi od kasnih tridesetih do srednjih

pedesetih godina. Aaron mu je predstavio svakog od njih posebno, a
zatim grupno. Ova gospoda su stalni pravni savjetnici De Beers
kompanije. Mislim da sam u pravu ako kaem da djeluju i u ime
Britanske junoafrike kompanije? To je tono, gosp. Fagan, ree
stariji savjetnik, a njegovi kolege smjeste se s druge strane dugog stola.
Svaki od njih poloio je pred sebe konu torbu sa spisima, a zatim,
poput uigrane postave mjuzikla, svi istodobno podignu pogled. Tek je
tada Ralph prepoznao vuji sjaj u njihovim oima. Kako vam moemo
pomoi? Moj klijent trai objanjenje zakona o rudarenju koje je
predloila BJA kompanija, odgovori Aaron, i dva sata kasnije Ralph se
oajniki probijao kroz labirint pravnikog argona i zakonskih
stranputica pokuavajui slijediti diskusiju, a njegova iritiranost
postajala je sve vidljivija. Aaron ga je potiho zamolio za strpljenje, i
Ralph s naporom zaustavi ljutite rijei koje su mu bile na vrhu jezika.
Umjesto toga, sklupao se u svojoj fotelji, i u promiljenoj gesti prkosa
prekriio obje noge na stolu meu pravnim spisima. Sluao je jo sat
vremena, polako tonui u svoju fotelju i mrtei se na odvjetnike s
druge strane stola, sve dok Aaron nije pokornim tonom upitao: Znai
li to da po vaem miljenju moj klijent nije ispunio zahtjeve lanka 27
B klauzule 5 iitane uz lanak 7 Bis? Pa, gosp. Fagan, prvo bismo
morali ispitati pitanje prednosti kako je izloeno u lanku 31, odgovori
voa opora oprezno, gladei brkove i pogledavajui svoje pomonike
koji su slono klimnuli glavama. U terminima tog lanka... Iznenada,
Ralph je doao do krajnje granice svojeg strpljenja. Udario je izmama
o pod tako da su se etiri u sivo odjevena ovjeka trgnula. Jedan od
njih sluajno je sruio svoju torbu sa spisima na pod, i papiri su se
razletjeli poput pera kad u kokoinjac upadne crveni karakal. Moda
ne znam razliku izmeu pitanja prednosti i razmaka izmeu vaih
guzova, izjavio je Ralph glasom od kojeg je voa problijedio i naizgled
se smanjio. Kao i svi ljudi od rijei, uasavao se nasilja, a to je osjeao
u pogledu kojim ga je Ralph fiksirao. Meutim, prepoznajem vagon
pun konjskog gnoja kad ga vidim. A ovo to mi dajete, gospodo,
prvoklasno je konjsko gnojivo. Gosp. Ballantyne, jedan od mlaih
pomonika bio je hrabriji od svojeg efa. Moram protestirati zbog
vaih rijei! Vae insinuacije... To nije insinuacija, obrui se Ralph
na njega. Kaem vam izravno da ste obina gomila bandita, je li to
dovoljno jasno? Moda ete razumjeti ako vas nazovem pljakaima ili
gusarima? Gospodine... Pomonik skoi na noge, crven od
134

neugode, a Ralph posegne preko stola i uhvati ga za kravatu. Otro je

zavrne, presijecajui ovjekove proteste prije no to ih je izgovorio.
Molim te, uti, mome, ja sad govorim, prekori ga Ralph, pa nastavi:
Dosta mi je posla s malim lopovima. elim govoriti s glavnim
banditom. Gdje je gosp. Rhodes? U tom trenutku lokomotiva u
stanici zazvidi. Zvuk je upao tono u tiinu koja je slijedila Ralphovo
pitanje, i Ralph se sjeti Jordanove isprike za raniji prekid veere
prethodnog dana. Pustio je odvjetnika koji se koprcao tako naglo, da se
ovjek srui u fotelju, pokuavajui doi do daha. Aarone, upita
Ralph. Koliko je sati? Podne i osam minuta. Zadravao me lukavi
gad me zadravao! Ralph se okrene i odjuri iz sobe. Pred zgradom De
Beers bilo je zavezano est konja. Bez zastajanja Ralph izabere
snanog pastuha i pojuri prema njemu. Uhvati njegove uzde i usmjeri
ga prema cesti. Hej, ti!, vikne uvar. To je konj gosp. Randolpha!
Recite gosp. Randolphu da se moe vratiti u svoj apartman, vikne
Ralph i skoi u sedlo. Bio je to dobar izbor, jer pastuh je mogao dobro
potegnuti. Galopirali su pokraj rudnika, kroz prolaz meu brdima, i
Ralph ugleda privatni vlak gosp. Rhodesa. Ve je prolazio kroz juni
dio grada i izlazio na otvoreno polje. Lokomotiva je vukla etiri vagona,
a para je izlazila iz cijevi pogonskih kotaa sa svakim zamahom.
Signalna ruica bila je sputena, a svjetla su bila zelena. Lokomotiva je
ubrzavala. Hajde, deko, poticao je Ralph pastuha, okrenuvi ga
prema bodljikavoj ici pokraj pruge. Konj se pripremi za skok, trzajui
uima dok je procjenjivao icu. Zatim hrabro skoi. O, dobri deko.
Ralph mu nogama i rukama pomogne u skoku. Preletjeli su icu dvije
stope iznad i glatko se spustili s druge strane. Pred njima je bio ravan
teren, a tranice su malo skretale. Ralph odlui presjei zavoj. Polegao
je uz vrat konja, pazei na rupe u kamenitom tlu. Pet stotina metara
ispred njega vlak im je polako odmicao, ali pastuh je i dalje jurio
punom brzinom. Zatim je lokomotiva stigna do uspona na brdu
Magersfontein i usporila. Uhvatili su je etvrt milje od vrha, i Ralph je
dovoljno pribliio pastuha da se mogao nagnuti iz sedla i uhvatiti za
ruicu platforme posljednjeg vagona. Odrazio se i doskoio na
platformu. Osvrnuo se, i ugledao pastuha kako zadovoljno pase grmlje
karoo pokraj pruge. Nekako sam znao da dolazi. Ralph se brzo
osvrne. Jordan je stajao na vratima vagona. ak sam ti pripremio i
krevet u odjeljku za goste. Gdje je on?, upita Ralph. eka te u
salonu. Sa zanimanjem je promatrao tvoje neustraivo jahanje.
Zaradio sam zlatnik na tebi. Vlak je navodno bio na raspolaganju
135

svim direktorima De Beersa, iako nitko od njih, osim predsjednika

odbora, nije pokazao drskost da iskoristi to pravo. Izvana su vagoni i
lokomotiva bili okoladno-smee i zlatne boje. Unutranjost je bila
onoliko luksuzna koliko je to mogla biti s obzirom na neogranienu
platnu mo korisnika od Wiltonovih sagova i svijenjaka od stakla u
salonu do zlatnih slavina u kupaonicama. Gosp. Rhodes sjedio je
zavaljen u fotelju od telee koe pokraj irokog prozora u svojemu
privatnom vagonu. Pokraj njega su leali papiri ukorieni u talijansku
kou ukraenu zlatom, i kristalna aa s whiskeyjem. Izgledao je
umorno i bolesno. Lice mu je bilo naduto i poprimilo nezdravu
purpurnu boju. U brkovima i kosi imao je vie srebrene nego zlatne
boje, ali oi su mu jo uvijek imale onu blijedu, fanatino plavu boju, a
glas mu je bio visok i otar. Sjednite, Ballantyne, ree on. Jordane,
donesi bratu pie. Jordan poloi na stoli pokraj Ralpha srebreni
pladanj sa Stuart kristalnom aom i bocom klareta. Dok je to inio,
gosp. Rhodes opet se posvetio prouavanju papira pred sobom. Koja
je najvanija imovina bilo koje nacije, Ballantyne?, upita on iznenada,
bez podizanja pogleda. Dijamanti?, naali se Ralph, i zauje kako iza
njega Jordan zvuno udie. Ljudi, ree gosp. Rhodes, kao da ga nije
uo. Mladi, pametni ljudi, koji kroz najprijemljiviji dio svojeg ivota
slijede neku veliku ideju. Mladi ljudi poput vas, Ralphe, Englezi sa
svim mukim osobinama, gosp. Rhodes zastane. U svoju oporuku
ukljuio sam niz stipendija. elim da ti mladi ljudi budu paljivo
probrani i upueni na Oxfordsko sveuilite. Prvi put on pogleda
Ralpha. Vidite, potpuno je neprihvatljivo da ovjekove najplemenitije
misli nestanu samo zato jer je ovjek umro. To e biti moje ive misli.
Kroz te mladie, ivjet u zauvijek. Kako ete ih birati?, upita Ralph,
zaintrigiran ovim planom za postizanje besmrtnosti, koji je osmislio div
slabog srca. Sada radim na tome. Rhodes prerasporedi papire pred
sobom. Knjievna i akademska postignua, naravno, uspjeh u
mukim sportovima, sposobnost voenja. Gdje ete ih pronai? Za
trenutak Ralph zaboravi svoj bijes i frustraciju. Svi e biti iz
Engleske? Ne, ne, gosp. Rhodes zatrese svojom upavom, lavolikom
glavom. Iz svih dijelova Carstva Afrika, Kanada, Australija, Novi
Zeland, ak i Amerika. Trinaest iz Amerike svake godine, po jedan iz
svake drave. Ralph suspregne osmijeh. Div Afrike, za kojeg je Mark
Twain napisao: Kada stane na planinu Table, njegova sjena pada na
Zambezi, imao je neke propuste u svojem velikom analitikom umu.
Jo je uvijek vjerovao da se Amerika sastoji od izvornih trinaest drava.
136

Takve male nesavrenosti davale su Ralphu hrabrost da se suoi s

njim, da mu se suprotstavi. Nije dodirivao pie pokraj svojeg lakta.
Trebat e mu potpuna prisebnost kako bi pronaao i druge slabosti
koje bi mogao iskoristiti. A nakon ljudi?, upita Rhodes. to je
sljedea najvrjednija imovina nove zemlje? Dijamanti, kao to vi kaete,
ili moda zlato? On odmahne glavom. To je snaga koja pokree
eljeznicu, koja okree strojeve za iskop, koja daje gorivo topionicama,
koja okree sve kotae. Ugljen. Obojica utihnue, gledajui jedan
drugog. Ralph je osjeao kako su mu svi miii u tijelu napeti, i kako
mu se dlake na stranjoj strani vrata diu u napadu atavistike strasti.
Mladi bik suoio se s predvodnikom krda u prvom meusobnom
okraju. Vrlo je jednostavno, Ralphe, zalihe ugljena u Wankievoj
zemlji moraju biti u odgovornim rukama. Rukama Britanske
junoafrike kompanije?, upita Ralph mrko. Gosp. Rhodes nije morao
odgovoriti. Samo je nastavio gledati u Ralphove oi. Kako ete ih
prisvojiti? Ralph prekine tiinu. Svim sredstvima koja budu
potrebna. Zakonitim li ne? Hajde, Ralphe, znate da je u mojoj moi
da ozakonim sve to radim u Rodeziji. Ne Matabelelandu ili
Mashonalandu, primijeti Ralph, nego Rodeziji. Megalomanski san o
veliini bio je izgraen. Naravno, dobit ete kompenzaciju- zemlju,
nalazita zlata to god elite. to ete odluiti, Ralphe? Ralph
odmahne glavom. elim nalazita ugljena koja sam otkrio i obiljeio.
Moja su. Borit u se s vama za njih. Rhodes uzdahne i tipne se za
greben nosa. Dobro, povlaim svoju ponudu za kompenzaciju.
Umjesto toga ukazat u vam na nekoliko injenica kojih vjerojatno
niste svjesni. Postoje dva kontrolora telegrafskih linija u kompaniji koji
su se zakleli pred upraviteljem u Bulawayou da su vas vidjeli kako
svojeruno sijeete telegrafske linije juno od grada u ponedjeljak
etvrtog, u etiri sata poslijepodne. Oni lau, ree Ralph i okrene se
prema bratu. Jedino je on mogao izvui zakljuak o stvarnim
dogaajima i ukazati na to gosp. Rhodesu. Jordan je tiho sjedio u
fotelji na kraju salona. Nije podigao pogled s notesa u krilu, a njegovo
prelijepo lice bilo je spokojno. Ralph je u ustima imao okus izdaje, i
okrenuo se da se suoi sa svojim protivnikom. Moda lau, sloi se
blago gosp. Rhodes, ali spremni su svjedoiti pod zakletvom.
Namjerna teta imovini Kompanije, Ralph podigne obrvu. Zar je to
sada teko krivino djelo? Jo uvijek ne shvaate, zar ne? Bilo koji
ugovor nainjen pod namjerno iskrivljenim injeninim stanjem moe
se odbaciti na sudu. Ako Roelof Zeederberg uspije dokazati da ste vi u
137

trenutku potpisivanja vaeg malog ugovora bili svjesni epidemije

stone kuge koja pustoi Rodezijom opet to ime i da ste poinili
krivino djelo kako biste od njega prikrili tu injenicu..., gosp. Rhodes
nije dovrio. On opet uzdahne i protrlja bradu palcem. etvrtog u
mjesecu, va otac, bojnik Zouga Ballantyne, prodao je pet tisua grla
rasplodne stoke Gwaai ranevima, jednoj od mojih kompanija. Tri
dana kasnije, polovinu tih grla uginulo je od stone kuge, a ostala e
uskoro biti unitena u sklopu Kompanijinih mjera za borbu protiv
stone kuge. Braa Zeederberg ve su izgubila ezdeset posto volova
koje ste im prodali, i imaju dvije stotine natovarenih kola koja su
zapela na velikoj sjevernoj cesti. Zar ne vidite, Ralphe, i va ugovor i
ugovor vaeg oca mogu biti proglaeni nitavnim i nevaeim. Obojica
ete biti prisiljeni vratiti novac koji ste dobili prodajom i uzeti tisue
uginulih i umiruih ivotinja. Ralphovo lice bilo je kameno, ali koa
mu je poutjela kao da pet dana boluje od groznice. Grevitim
pokretom natoio je sebi pola ae whiskeyja i otpio gutljaj, kao da
guta polomljeno staklo. Gosp. Rhodes ostavio je da pitanje stone kuge
lei meu njima poput sklupane guje, i naizgled krenuo u drugom
smjeru. Nadam se da su moji pravni savjetnici slijedili moje upute i
upoznali vas sa zakonima o rudarenju koji su proglaeni za podruja
pod Poveljom. Odluili smo primijeniti ameriki zakon, nasuprot
transvaalskom zakonu. Rhodes potegne gutljaj iz svoje ae, pa je
okrene meu prstima. aa je ostavila mokri trag na skupoj talijanskoj
koi. Ti ameriki zakoni imaju neka udna svojstva. Sumnjam da ste
imali priliku da ih prouite, pa u si uzeti slobodu da vam ukazem na
jedno od njih. U terminima lanka 23, sva prava na mineralna
nalazita oznaena izmeu zalaska sunca jednog dana i izlaska sunca
sljedeeg dana bit e ponitena od povjerenika za rudarenje. Jeste li to
znali? Ralph klimne glavom. Rekli su mi. Na stolu upravitelja ovog
trenutka nalazi se izjava stanovitog Jana Cheroota, Hotentota u slubi
bojnika Zouge Balantynea, dana u prisutnosti pravosudnih organa, u
kojoj stoji da su nalazita registrirana kao vlasnitvo Rodezijske
zemljoposjednike i rudarske kompanije, u kojoj ste vi glavni dioniar,
a koja su poznata kao rudnik Harkness, oznaena tijekom nonih sati,
i da se prava na njih mogu proglasiti nevaeima. Ralph poskoi tako
da je njegova aa udarila u srebreni pladanj, a whiskey se prolio
preko ruba. Prije no to ukorite toga nesretnog Hotentota, dopustite
da vas uvjerim da je on bio siguran da djeluje u najboljem interesu za
vas i svojeg gospodara kad je dao tu izjavu. Ovog puta tiina se
138

razvukla nekoliko minuta, dok je gosp. Rhodes gledao kroz prozor

prema sumornim, golim, suncem opaljenim prostranstvima karrooa
pod mutno plavim nebom. Iznenada, gosp. Rhodes opet progovori.
Znam da ste se ve obvezali na kupnju strojeva za rudarenje za
rudnik Harkness, i da ste potpisali osobna jamstva na vie od 30
tisua funta. Izbor koji je pred vama prilino je jednostavan.
Odustanite od svih prava na nalazita ugljena u Wankieju, ili izgubite
ne samo njih, ve i ugovor sa Zeederbergovima i nalazita Harkness.
Iziite odovud jo uvijek kao bogat ovjek po svim kriterijima, ili_
Ralph je ostavio izjavu nedovrenom tijekom deset otkucaja srca, a
zatim upita: Ili? Ili u vas potpuno unititi, ree gosp. Rhodes.
Mirno je promatrao divlju mrnju u oima mladog ovjeka pred sobom.
Do tada je navikao i na oboavanje i na mrnju, takve stvari bile su
beznaajne u odnosu na veliki plan njegove sudbine. Ipak, mogao si je
dozvoliti rije utjehe. Morate shvatiti da u ovome nema nieg
osobnog, Ralphe, ree on. Ne osjeam nita osim divljenja vaoj
hrabrosti i odlunosti. Kao to sam prije rekao, u mlade ljude poput
vas polaem nade za budunost. Ne, Ralphe, nije osobno. Jednostavno
ne mogu dozvoliti bilo kome ili bilo emu da mi stanu na put. Znam
to treba uiniti, a imam za to tako malo vremena. Nagon za
ubijanjem spopao je Ralpha kroz crni bijes. Mogao je zamisliti kako se
njegovi prsti sklapaju oko nateklog grla, kako njegovi palci mrve
grkljan iz kojeg je izlazio taj prodorni, okrutni glas. Ralph zatvori oi i
othrva se bijesu. Odbacio ga je onako kako ovjek odbacuje mokri
ogrta kad se skloni od oluje, i kad je opet otvorio oi, osjeao je kao da
mu se cijeli ivot promijenio. Bio je ledeno hladan, drhtanje mu je
nestalo iz ruku, a glas mu je bio miran. Razumijem, klimne on
glavom. Na vaem bih mjestu vjerojatno uinio istu stvar. Hoemo li
zamoliti Jordana da osmisli ugovor kojim preputam BJA kompaniji
sva svoja prava i prava mojih partnera na Wankie nalazita ugljena, a
zauzvrat BJA kompanija neopozivo potvruje moja prava na nalazite
poznato kao rudnik Harkness. Gosp. Rhodes klimne glavom. Daleko
ete stii, mladiu. Borac ste. Zatim podigne pogled prema Jordanu.
Uini to!, ree. Lokomotiva je jurila kroz no, i usprkos tonama olova
koje su poloene preko osovina da ublae putovanje gosp. Rhodesa,
vagoni su se ritmiki njihali, a pragovi na tranicama otro udarali pod
elinim kotaima. Ralph je sjedio pokraj prozora u svojoj kabini.
Pokriva na krevetu za dvoje iza zelenog baldahina bio je izazovno
povuen, ali nije ga privlaio. Jo je bio potpuno odjeven, iako je sat na
139

stolu pokraj kreveta pokazivao da je tri ujutro. Bio je pijan, pa ipak

nevjerojatno bistre glave kao da mu je bijes sagorijevao alkohol im bi
progutao gutljaj. Gledao je kroz prozor. Pun mjesec stajao je nad
udno oblikovanim kopjeima du obzora, a svako malo zvuk kotaa
pretvorio bi se u zvonko udaranje kad bi prelazili niskim elinim
mostom preko isuenih korita rijeke u kojima je bijeli pijesak sjajio na
mjeseini poput rastopljenog srebra. Ralph je za veerom sjedio za
stolom gosp. Rhodesa, sluajui kako ovaj svojim visokim glasom
izlae niz udnih i grandioznih zamisli protkanih zapanjujuim
uvidima ili istroenim komentarima koji su neprestano izlazili iz
velikog ovjeka nepravilno oblikovanog tijela. Jedini razlog iz kojeg je
Ralph uspijevao kontrolirati svoje emocije i odrati ljubazan izraz na
licu, razlog iz kojeg je ponekad uspijevao klimnuti u znak slaganja ili
se nasmijeiti nekoj od ala gosp. Rhodesa, bila je spoznaja da je otkrio
jo jednu od slabih strana svojeg protivnika. Gosp. Rhodes ivio je u
oblacima tako visoko nad drugim ljudima, bio je tako zatien vlastitim
bogatstvom, tako zaslijepljen vlastitom vizijom, da se inilo da ne
shvaa injenicu da je upravo stvorio smrtnog neprijatelja. Ako je
uope i razmiljao o Ralphovim osjeajima, vjerojatno je pretpostavljao
da je ve prebolio gubitak nalazita ugljena Wankie, i da ga je prihvatio
jednako filozofski i neosobno poput njega. Usprkos tome, probrana
hrana i plemenita vina bili su mu bezukusni poput praine, i Ralph ih
je gutao s tekoom, pa je s olakanjem doekao trenutak kad je gosp.
Rhodes napokon obznanio kraj veere na svoj uobiajeno grub nain,
odgurnuvi stolac i ustavi na noge. Tek tada je zastao na trenutak da
proui Ralphovo lice. Cijenim ovjeka po nainu na koji se suoava s
potekoama, ree on. Vi ste proli test, mladi Ballantyne. U tom
trenutku Ralph je opet bio blizu toga da izgubi kontrolu, ali gosp.
Rhodes tada svojim medvjeim hodom napusti salon, ostavivi dvojicu
brae za stolom. ao mi je, Ralphe, ree Jordan jednostavno.
Jednom sam te pokuao upozoriti. Nisi ga trebao izazivati. Nisi trebao
mene prisiljavati da biram izmeu vas dvojice. Stavio sam bocu
whiskeyja u tvoju spavau sobu. Ujutro emo stii do sela
Matjiesfontein. Tamo se nalazi jedan prvoklasni hotel koji vodi momak
zvan Logan. Tamo moe priekati na vlak prema sjeveru koji e te do
sutra naveer vratiti u Kimberley. Sada kad je boca s whiskeyjem bila
prazna, Ralph je pogleda zapanjeno. Trebao je biti u komi od koliine
koju je popio. Tek kada je pokuao ustati, noge su ga izdale, i on
padne na umivaonik. Uspije se uspraviti, pa pogleda vlastito lice u
140

ogledalu. To nije bilo lice pijanca. eljust mu je bila etvrtasta, usta

vrsta, a oi mrane i ljutite. Odmakne se od ogledala, pogleda krevet, i
shvati da ne moe spavati, ak niti sada kad je gotovo sagorio od bijesa
i mrnje. Iznenada poeli neku vrstu zaborava, i shvati kako e je
dobiti. U jednom dijelu salona, iza visokih dvostrukih vrata sa
zanimljivim gravurama, nalazio se red boca, najbolja i najegzotinija
pia prikupljena iz svih civiliziranih zemalja tamo e pronai zaborav.
Ralph proe kroz spavaonicu, otvori vrata i izie van. Hladni noni
zrak karooa razbaruio mu je kosu i on zadrhti, odjeven samo u
koulju, a zatim krene niz uski hodnik prema salonu. Odbijao se o
zidove lijevim i desnim ramenom, i proklinjao vlastitu nespretnost.
Preao je preko otvorene platforme izmeu vagona, drei se za ogradu,
nastojei se skloniti s udara vjetra. Dok je ulazio u hodnik drugog
vagona, jedna vrata otvore se pred njim, i zraka svjetlosti obasja vitku,
elegantnu priliku koja je prola kroz njih. Jordan nije vidio brata.
Zastao je na ulazu i osvrnuo se u sobu iza sebe. Izraz lica bio mu je
pun ljubavi i njean, poput majke koja ostavlja svoje usnulo edo.
Oprezno, on zatvori vrata, pazei da ne proizvede niti najmanji zvuk.
Zatim se okrene i nae licem u lice s Ralphom. Poput brata, i Jordan
je bio bez kaputa, ali koulja mu je bila otkopana sve do hlaa; rukavi
su mu bili otkopani, kao da ih je nemarno obukao, a noge su mu bile
bose, bijele i elegantno oblikovane. Nita od toga nije iznenadilo
Ralpha. Pretpostavio je da je i Jordan, poput njega, bio gladan ili
posjetio toalet. Bio je previe pijan da bi razbijao glavu o tome, i htio je
pozvati Jordana da poe s njim po jo jednu bocu, kad je ugledao izraz
na Jordanovom licu. Istog trenutka vratio se petnaest godina u
prolost, u kuicu sa slamnatim krovom u logoru njegovog oca u
blizini velike jame rudnika Kimberley, gdje su on i Jordan proveli
najvei dio svoje mladosti. Jedne noi, tako davno, Ralph je iznenadio
svojeg brata u djetinjem inu onanije, i ugledao isti taj izraz, izraz
uasa i krivnje na njegovom lijepom licu. Jordan je i sada bio ukoen i
blijed, gledajui Ralpha velikim, uasnutim oima, s jednom rukom
podignutom do vrata, kao da eli zatititi grlo. Iznenada Ralph shvati.
Ustukne u uasu i osloni se leima na zatvorena vrata za izlaz na
platformu. Nekoliko beskonano dugih sekunda nije mogao govoriti,
dok su jedan drugog gledali u oi. Kad je Ralph napokon doao do
glasa, zvuio je grubo, kao da je upravo otrao teku utrku. Boga mu,
sada znam zato ne koristi kurve jer si i sam kurva. Ralph se okrene
i otvori vrata, izjuri na platformu ogledavajui se divlje oko sebe, poput
141

stvorenja u zamci, i ugleda otvorene panjake obasjane mjeseinom.

On se spusti niz stube platforme i baci se u no. Tlo ga je snano
udarilo i on se otkotrlja niz nasip i zaustavi u grmlju, leei licem
nadolje. Kad je podigao glavu, crvena svjetla kompozicije udaljavala su
se prema jugu, a udaljenost je ve priguivala zvuk kotaa. Ralph se
podigne i epajui krene na prazno polje. Pola milje od tranica on opet
padne na koljena, i pone povraati whiskey i vlastito gaenje. Zora je
dolazila u nadzemaljski naranastom svjetlu iza crne, otre linije
niskih brda. Ralph se okrene prema zori, i progovori naglas: Kunem
se da u ga srediti. Kunem se da u unititi to udovite, ili u sam
propasti pokuavajui. U tom trenutku rub sunca proviri nad brdima
i baci strijelicu svjetlosti u Ralphovo lice, kao da ga je neki bog
sasluao i zapeatio pakt plamenom.
Moj otac ubio je velikog slona na ovom mjestu. Kljove stoje na ulazu u
Kings Lynn, ree Ralph tiho. A ja sam ovdje ustrijelio dobrog lava.
ini se udnim da se takve stvari vie nikada nee dogoditi na ovom
mjestu. Pokraj njega, Harry Mellow ustane od teodolita, a na trenutak
lice mu je bilo ozbiljno. Doli smo osvojiti divljinu ree on. Uskoro e
ovdje biti strojevi za iskop, a ako se ila Harkness pokae pravom,
jednog dana i grad sa kolama i crkvama, i stotine, moda i tisue
obitelji. Nije li to ono to obojica elimo? Ralph odmahne glavom.
Omekao bih kad to ne bi bilo tako. Ali ini se nekako udno, kad ga
sada pogleda. Niske doline jo uvijek su bile prekrivene njenom
ruiastom travom, stabla na grebenima bila su visoka, a debla su im
se sjajila srebrenastom bojom na suncu; dok su promatrali taj prizor,
jedno od njih zadrhti i srui se uz straan prasak. Matabele radnici
okupili su se oko palog diva kako bi mu odsjekli grane. Jo jedan
trenutak, sjena aljenja nalazila se u Ralphovim oima, a tada se on
okrene. Izabrao si dobro mjesto, ree on, i Harry pogleda u istom
smjeru kao i Ralph. Knobs Hill, nasmije se. Slamnata koliba bila je
poloena tako da ne gleda na nastambu crnih radnika. Umjesto toga,
imala je prekrasan pogled na umu gdje su se juni obronci gubili u
beskrajnim plavim daljinama. Sitna enska prilika izie iz kolibe,
nosei pregau vesele ute boje koja je odudarala od sirove crvene
zemlje koju je Vicky jednog dana eljela pretvoriti u vrt. Ona ugleda
njih dvojicu ispod sebe i mahne im. Boga mu, ta cura je napravila
uda. Harry podigne eir kako bi uzvratio pozdrav, a izraz lica mu se
raznjei. Tako se dobro dri, nita je ne uznemiruje ak niti kobra u
toaletu ovog jutra samo je ustala i raznijela je samaricom. Naravno,
142

morat u popraviti sjedalicu. To je njezin ivot, istakne Ralph. Stavi

je u grad i vjerojatno e se rasplakati za deset minuta. Ne moja
djevojka, ree Harry ponosno. U redu, dobro si izabrao, sloi se
Ralph. Ali nije pristojno hvaliti vlastitu enu. Nije pristojno? Harry
odmahne glavom u udu. Ti vrae!, ree on, i sagne se kako bi
nastavio prouavati teodolit. Ostavi na trenutak tu prokletu stvar,
Ralph ga lagano tipne za rame. Nisam jahao tri stotine milja da
gledam tvoju stranjicu. Dobro, uspravi se Harry. Ostavit u posao.
O emu eli razgovarati? Pokai mi kako si odluio o lokaciji 1.
okna., pozove ga Ralph, i oni krenu u dolinu; Harry mu je ukazivao na
faktore koji su ga naveli da izabere lokaciju. Stari rovovi imaju nagib
malo vei od etrdeset stupnjeva, a imamo tri sloja kriljca preko njih.
Produio sam iskop drevne ile, i iskopali smo tunele ovdje...
Istraivaki tuneli bili su uska vertikalna okna pod okvirom od sirovog
drva, rasporeena u jednakim razmacima niz padinu brda. U pet njih
spustili smo se na stotinu stopa, kroz porozne slojeve, i opet smo doli
do gornjeg sloja kriljevca... kriljevac nas nee obogatiti. Ne, ali
ila je jo ispod njega. Kako zna? Zaposlio si me zbog nosa,
nasmije se Harry. Mogu ga nanjuiti. On povede Ralpha dalje. Vidi,
ovo je jedina logina lokacija za glavno okno. Raunam da u opet
presjei ilu na tri stotine stopa, a kad je jednom naemo, moemo je
slijediti dalje. Mala skupina crnaca istila je podruje grebena i Ralph
prepozna najvieg od njih. Bazo!, vikne on, a induna se uspravi i
osloni na drku svojeg pijuka. Henshaw, pozdravi on ozbiljno
Ralpha. Jesi li doao gledati kako pravi mukarci rade? Bazoovi
vrsti mioi sjajili su se poput vlanog antracita, a znoj je na njima
ostavio vijugave tragove. Pravi mukarci?, upita Ralph. Obeao si mi
dvije stotine, a doveo si mi dvadeset. Ostali ekaju, ree Bazo. Ali
nee doi ako ne mogu sa sobom povesti svoje ene. Jedno-Sjajno-Oko
eli da ene ostanu u selima. Mogu dovesti ena koliko god ele.
Razgovarat u s Jednim-Sjajnim-Okom. Idi k njima. Izaberi
najsnanije i najbolje. Dovedi mi svoje stare drugove iz Krtica, i reci im
da u im platiti dobro i nahraniti ih jo bolje, i da mogu povesti ene i
odgajati snane sinove koji e raditi u mojim rudnicima. Krenut u
ujutro, odlui Bazo. I vratit u se prije no to mjesec pokae svoje
rogove. Kad su dva bijelca nastavila niz padinu, Bazo je neko vrijeme
gledao za njima, s neitljivim izrazom na licu i u oima, a zatim
pogleda svoju skupinu i klimne. Oni pljunu u dlanove, uhvate drke
svojih pijuka, a Bazo zapjeva prvu strofu radne pjesme. Ubunyonyo
143

buginye entudhla. Mali crni mravi mogu pojesti irafu. Bazo je

skladao stih pokraj trupla irafe oborene stonom kugom, koju nisu
niti dotakli strvinari savane, osim kolonije crnih safari mrava koji su
oistili truplo do kosti. Znaenje toga Bazo je upamtio; kako se
upornou ak i najvei mogu savladati. Naizgled nevini stih sada je
pripremao umove amadoda koji su radili pod njim. Zamahivali su
pijucima u ritmu, rame uz rame, dok se njihovo orue ocrtavalo na
plavoj pozadini neba. Guga tnzimba, odgovorili su u zboru. Sala
nhliziyo. Iako su nam tijela iscrpljena, srca su nam postojana. A tada
se vrhovi pijuka sunovrate u tvrdu zemlju uz zajedniki pokli Jee!.
Zatim svi izvuku glave pijuka iz tla, koraknu naprijed i opet zamahnu
dok je Bazo pjevao: Mali crni mravi mogu pojesti irafu. Taj se in
ponavljao opet i opet, i jo stotinu puta, dok je znoj tekao s njihovih
tijela, a crvena praina letjela u zrak. Bazo je napredovao prividno
laganim trkom iji se tempo nije mijenjao, iako su obronci i doline bili
strmi i teko prohodni. Duh mu je bio radostan; nije shvaao koliko ga
je rad posljednjih tjedana otupio sve dok ga se nije oslobodio. Nekada
davno radio je s pijukom i lopatom u rudniku dijamanata u
Kimberleyu. Henshaw je tada bio njegov pratitelj, i njih dvojica su od
brutalnog, beskrajnog rada nainili igru. Rad im je izgradio miie i
ojaao ih, ali je i obogaljio njihov duh, sve dok obojica to vie nisu
mogli trpjeti, pa su zajedno pobjegli. Od tih dana Bazo je spoznao
divlju radost i boansko ludilo onog stranog trenutka koji su
Matabelei zvali pribliavanje. Borio se protiv kraljevih neprijatelja i
ubijao pod suncem, okien regimentalnim perjanicama. Zadobio je
poasti i potovanje svojih sudruga. Sjedio je u kraljevom vijeu s
obruem indune na glavi, i doao je na rub crne rijeke i nakratko bacio
pogled u zabranjenu zemlju koju ljudi zovu smrt; sada je nauio jo
neto. Za ovjeka je bilo bolnije vraati se unatrag nego ii naprijed.
Tupost fizikog rada bila je jo vie naglaena slavom koja mu je
prethodila. Put je skretao prema rijeci i nestajao u gustoj
tamnozelenoj vegetaciji poput zmije u rupi. Bazo ga je slijedio u mrani
tunel, sagnuvi se, a tada se smrzne. Njegova desna ruka instinktivo
posegne za nepostojeim assegaijem na konoj vrpci dugog tita koji
takoer nije bilo tamo stare navike teko umiru. tit je odavno spaljen
na lomaama s deset tisua drugih titova, a elik je slomljen na
nakovnjima kovaa BJA kompanije. Zatim shvati da prema njemu
kroz uski tunel od grmlja ne ide neprijatelj, i srce mu gotovo bolno
poskoi u grudima. Vidim te, gospodaru, Tanase ga njeno pozdravi.
144

Bila je vitka i uspravna poput mlade djevojke koju je zarobio u utvrdi

arobnjaka Pembe, jo uvijek je imala duge, graciozne noge i uski
struk, i izduljeni vrat poput peteljke lijepoga crnog ljiljana. Vidjela
sam te na cesti, Bazo, sine Gandangov. On otvori usta da joj postavi
neka pitanja, jer doao je brzo, ali se predomisli kad je osjetio mali
ubod praznovjernog straha u podnoju vrata. Neke stvari kod ove ene
jo uvijek su ga uznemiravale, jer nije izgubila sve svoje okultne moi u
peini Umlimo. Vidim te, gospodaru, ponovi Tanase. A moje tijelo
udi za tvojim onako kako gladno dijete probueno iz sna udi za
dojkom. On je podigne i uhvati lice meu dlanove, prouavajui ju
poput rijetkog i prelijepog cvijeta u umi. Trebalo mu je mnogo
vremena da se navikne na nain na koji je ona govorila o njihovim
tajnim tjelesnim eljama. Nauili su ga da Matabele ena ne bi smjela
pokazivati zadovoljstvo u spolnom inu, niti govoriti o tome na nain
na koji to ini mukarac. Trebala bi biti samo pasivni nositelj za sjeme
svojeg supruga, spremna kad god je on spreman, i povuena i
nenapadna kada on to nije. Tanase nije bila niti priblino takva. U
poetku ga je okirala i uasnula nekim stvarima koje je nauila tokom
svojeg naukovanja u mranim tajnama. Meutim, ok se pretvorio u
opinjenost dok je pred njim otkrivala sve vjetine. Imala je napitke i
mirise koji su mogli uzbuditi mukarca ak i kad je bio iscrpljen ili
ranjen na bojnom polju, i znala je trikove s glasom i oima koji su
ubadali poput strijele. Njezini prsti mogli su nepogreivo pronai toke
na njegovoj koi kojih ak niti on nije bio svjestan, po kojima je svirala
kao po tipkama marimbe, uinivi ga mukarcem vie no to je mislio
da je mogue. Svoje je tijelo mogla koristiti vjetije nego to je on
rukovao titom i kopljem. Mogla je pokretati zasebno svaki mii na
svojem tijelu i griti ga neovisno o miiima oko njega. Mogla ga je
dovesti do vrtoglavog osloboenja ili ga odravati na visini poput ptice
grabljivice u lovu. Bili smo razdvojeni predugo, proapta ona, s onom
kombinacijom glasa i pogledom kosih egipatskih oiju koja mu je
zaustavljala dah i ubrzavala srce. Dola sam sama pred tebe, kako
bismo zakratko bili slobodni od oboavanja tvojeg sina i oiju seljana.
I ona ga povede s puta, i rairi svoj koni ogrta kako bi ga prostrla na
meki leaj od palog lia. Dugo vremena nakon to je oluja prola, a
bolna napetost napustila njegovo tijelo, kad mu je disanje postalo
duboko i ravnomjerno, a kapci se opustili u dubokom zadovoljstvu koje
slijedi in ljubavi, ona se podigne na lakat nad njim, i pone s nekom
mjeavinom uenja i oboavanja vrhom prsta pratiti linije njegovog
145

lica; zatim tiho ree: Bayete! Bio je to pozdrav rezerviran za kralja, i

on se nelagodno promekolji i otvori oi. Pogleda je, i prepozna njezin
izraz lica. Njihovo voenje ljubavi nije je omekalo ili uspavalo, kao to
je uinilo njemu. Kraljevski pozdrav nije bio ala. Bayete!, ree ona
ponovno. Taj zvuk te zabrinjava, moja dobra, otra sjekiro. Ali zato?
Iznenada, Bazo osjeti instekte straha i praznovjerja kako mu opet puu
po koi, i bio je uplaen i ljut. Ne govori tako, eno. Ne vrijeaj duhove
svojim glupim djetinjastim alama. Ona se nasmijei, ali to je bio
okrutan, makoliki osmijeh, i ona ponovi: O, Bazo, najhrabriji i
najsnaniji, zato se tako plai mojih djetinjastih rijei? Ti u ijim
venama tee najistija krv Zanzija? Sine Gandanga, sina Mzilikazija,
zar moda sanja o malom koplju koje je Lobengula nosio u ruci? Sine
Jube, iji prapradjed je bio moni Diniswayo, koji je bio jo plemenitiji
od svojeg tienika Chake, koji je postao kralj Zulua, ne osjea li
kraljevsku krv kako tee u tvojim venama, zar te ne tjera na
razmiljanje o stvarima o kojima se ne usuuje niti govoriti? Luda
si, eno, mopani pele ule su ti u glavu i izludile te. Ali Tanase se jo
uvijek smijeila s usnama blizu njegovih uiju, i dodirnula mu je
kapke svojim mekim ruiastim vrhom prsta. Zar ne uje udovice
Shanganija i Bembesija kako viu Na otac Lobengula je nestao, mi
smo siroad koja nema nikog da nas titi. Zar ne vidi ljude
Matabelelanda kako praznim rukama mole duhove? Dajte nam kralja,
viu. Moramo imati kralja. Babiaan, proapta Bazo. Somabula i
Gandang. Oni su Lobengulina braa. Oni su starci, kamenje im je
ispalo iz trbuha, vatra je nestala iz njihovih oiju. Tanase, ne govori
tako. Bazo, muu moj, kralju moj, zar ne vidi kome se okreu oi
svih induna kad nacija zasjeda? Ludilo, Bazo zavrti glavom. Zar ne
vidi ije rijei sada ekaju, zar ne vidi kako ak i Babiaan i
Somabula sluaju kad Bazo govori? Ona poloi dlan svoje ruke preko
njegovih usta da utia njegova protivljenja, a tada ga jednim brzim
pokretom zajae, a on je nekim udom bio spreman i vie nego
spreman za nju. Ona krikne vatreno: Bayete, sine kraljeva! Bayete,
oe kraljeva, ije sjeme e vladati kada bijele ljude opet proguta ocean
koji ih je ispljunuo. Uz drhtavi krik, on osjeti kao da ona iz njegove
utrobe izvlai samu ivotnu silu, i ostavlja tamo stranu enju, vatru
u njegovoj krvi, koja nee biti ugaena sve dok u ruci ne bude drao
malo koplje koje je bilo simbol Nguni monarha. Hodali su rame uz
rame, s rukom u ruci, to je bilo neobino, jer Matabele ena uvijek
hoda iza svojeg supruga sa smotanim leajem na glavi. Ali bili su
146

poput djece uhvaene u nekoj vrsti delirinog sna, i kad su doli do

vrha prolaza, Bazo je zagrli rukama i privine na grudi na nain koji to
nikada prije nije uinio. Ako sam ja sjekira, ti si njezina otrica, jer ti
si dio mene, i to najotriji dio. Zajedno, gospodaru, sasjei emo sve
to nam stoji na putu, odgovori ona vatreno, i otrgne se iz njegovog
zagrljaja pa uhvati vreicu koju je nosila za pojasom. Imam dar kojim
u tvoje hrabro srce uiniti jo hrabrijim, a tvoju volju vrstom poput
tvojeg elika. Ona iz svoje vreice izvadi neto mekano i sivo i upavo,
i stane pred njim na vrhove prstiju, vezujui mu s obje ruke komad
krzna oko ela. Ponesi ovo krzno krtice u slavu koja je bila i koja e
opet biti, induno Krtica-koje-kopaju-pod brdom. Jednog skorog dana
zamijenit emo je za vrpcu od zlatne leopardove koe, s kraljevskim
plavim perima drala. Ona ga uhvati za ruku i oni krenue s brda, ali
nisu stigli do travnate ravnice prije no to se Bazo opet zaustavio i
nagnuo glavu oslukujui. Na povjetarcu se uo slabi zvuk pucketanja,
poput mjehuria u loncu prokljuale kae. Puke, ree on. Jo su
daleko, ali mnogo ih je. Tako je, gospodaru, odgovori Tanase. Otkad
si otiao, puke kanki Jednog-Sjajnog-Oka bile su uposlene poput
jezika starica uz vr piva. Strana poast hara zemljom.
General Mungo St John izabrao je mravinjak od gline kao poloaj s
kojeg e se obratiti publici. Prelazi s jedne ivotinje na drugu, kao to
poar skae s drveta na drvo. Ako je ne zaustavimo, sva e stoka
pomrijeti. Ispod mravinjaka, narednik Ezra je glasno prevodio, dok su
lanovi plemena uili i sluali govor okrenuti prema njima. Bilo ih je
gotovo dvije tisue, stanovnici svih sela koja su izgraena s obje strane
rijeke Invati umjesto regimentalnih kraalova Lobengulinih impija.
Mukarci su bili u prvim redovima, bezizraajnih lica ali paljivih oiju;
iza njih su bili mladii i djeaci koji jo nisu inicirani u redove ratnika.
To su bili mujibe, pastiri, ija je ivotna rutina bila usko vezana uz
plemenska krda. Ova indaba bila je jednako vana za njih kao i za
starije. Nije bilo ena, jer bilo je to pitanje stoke, narodnog bogatstva.
Veliki je grijeh pokuavati sakriti svoju stoku kao to ste vi uinili.
Goniti je u brda ili gustu umu. Ta stoka nosi sjeme bolesti u sebi,
objanjavao je Mungo St John, pa zastao dok je njegov narednik
prevodio. Lodzi i ja vrlo smo ljuti na takve prevare. Teke kazne
predviene su za ona sela koja skrivaju svoju stoku, a pored toga,
udvostruit u radnu kvotu za mukarce, tako da ete raditi poput
amaholija, poput robova, ako pokuate prkositi Lodzijevoj rijei.
Mungo St John opet zastane, pa podigne crni povez preko oka kako bi
147

obrisao znoj koji mu je curio ispod eira sa irokim obodom. Krda u

kraalu privlaila su velike sjajno zelene muhe koje su se rojile oko njih,
a cijelo je mjesto smrdjelo po kravljoj balegi i ljudskoj neistoi. Mungo
je postao nestrpljiv u pokuaju da objasni svoja djela ovoj tihoj,
pasivnoj gomili polugolih divljaka, jer ve je ponovio isto to objanjenje
na trideset drugih indaba diljem Matabelelanda. Njegov narednik
zavrio je s prijevodom i pogledao ga u iekivanju. Mungo St John
pokae prema krdu zatvorenom u kraalu iza sebe. Kao to ste vidjeli,
nema koristi od pokuaja da sakrijete krda. Domorodaka policija e ih
pronai. Mungo opet zastane, i namrti se. U drugom redu jedan
Matabele je ustao i tiho ga promatrao. Bio je to visok ovjek, s
razvijenim miiima, iako se inilo da mu je jedna ruka deformirana,
jer bila je poloena prema ramenu pod neobinim kutom. Iako je imao
tijelo mukarca u punoj snazi, lice mu je bilo puno oiljaka i
iscrpljeno, od fizike ili duevne boli, kao da je ostario prije vremena.
ovjek je na glavi nosio obru indune, i vrpcu od sivog krzna. Baba,
oe, ree induna. ujemo tvoje rijei, ali poput djece, ne razumijemo
ih. Tko je taj momak?, upita Mungo narednika Ezru, i klimne kad je
uo odgovor. Znam za njega. Stvara nevolje. Onda se okrene Bazou i
podigne glas: to je udno u onome to govorim? to te zbunjuje?
Kae, Baba, da e bolest ubiti stoku pa je ubija prije no to se to
dogodi. Kae, Baba, da mora pobiti nau stoku kako bi je spasio za
nas. Tihi redovi Matabelea prvi se puta uznemirie. Iako su im izrazi
lica jo uvijek bili neodreeni, ovdje bi se ovjek zakaljao, ondje bi
netko drugi stopalima podigao oblak praine, a tamo bi netko trei
zamahnuo na muhe. Nitko se nije smijao, nitko se nije rugao rijeju ili
osmijehom, ali to je ipak bilo izrugivanje, i Mungo St John je to
osjeao. Iza tih neitljivih afrikih lica, oduevljeno su pratili lano
skruena pitanja mladog indune s licem starca. Ne razumijemo tako
duboku mudrost, Baba, molim te da bude dobar i strpljiv sa svojom
djecom i objasni nam to. Kae da e, ako pokuamo sakriti nau
stoku, oduzeti tu stoku kao kaznu koju zahtijeva Lodzi. U istom dahu,
Baba, kae da e, ako budemo posluna djeca i dovedemo ti stoku,
pobiti tu stoku i spaliti je. U gusto zbijenim redovima, jedan stariji
ovjek glasno kihne, i istog trena epidemija kihanja i kaljanja proiri
se cijelom grupom. Mungo St John znao je da ohrabruju indunu u
njegovoj lukavoj drskosti. Baba, blagi oe, upozorava nas da e
nam udvostruiti radne kvote, i da emo biti poput robova. To je jo
jedna stvar koju ne shvaamo, jer da li je ovjek koji radi jedan dan po
148

zapovjedi drugog ovjeka manje rob od onog koji radi dva dana? Nije li
rob jednostavno rob i nije li slobodan ovjek istinski slobodan? Baba,
objasni nam stupnjeve ropstva. Sada se uo duboki zvuk zujanja,
poput zvuka konice u podne, i premda se usne Matabelea okrenutih
prema Mungu nisu pomicale, vidio je da njihova grla lagano
podrhtavaju. Poinjali su s pjesmom, to je bio preludij, i ako ga ne
zaustavi, uslijedit e duboki poj Jee!, Jee! Znam te, Bazo, vikne
Mungo St John. ujem i pamtim tvoje rijei. Budi siguran da e ih i
Lodzi uti. Poaen sam, mali oe, da e moje skromne rijei biti
prenijete velikom bijelom ocu, Lodziju. Ovog puta na licima ljudi oko
Bazoa zatitrae lukavi, zluradi osmjesi. Narednie, vikne Mungo St
John. Dovedite mi tog ovjeka! Veliki narednik skoi, dok mu se na
nadlaktici sjajila mjedena znaka koja je oznaavala njegov in. No,
dok se kretao, redovi utljivih Matabelea podigli su se na noge i
skupili. Nitko nije podigao ruku, ali narednikov juri bio je zaustavljen
i pokuavao se probiti kroz masu kao kroz ivi pijesak. Kad je doao
do mjesta na kojem je stajao Bazo, induna je nestao. Vrlo dobro,
klimne Mungo St John, kad mu je narednik podnio izvjetaj. Pusti ga.
Priekat emo neki drugi dan. Sada imamo posla. Dovedi svoje ljude
na poloaj. Desetak naoruanih crnih policajaca dotralo je i
formiralo liniju okrenutu prema masi ljudi, drei puke pred sobom.
U isto vrijeme, ostatak postrojbe popeo se na trnovitu ogradu kraala i
na zapovijed repetirao Winchester pukama. Neka pone, klimne
Mungo, i prva salva zagrmi. Crni policajci pucali su u stoku u kraalu.
Nakon svakog pucnja jedna ivotinja bi zabacila glavu uvis i pala, a
druge bi je prekrile. Zadah svjee krvi izluivao je krdo i ono je divlje
nasrtalo na ogradu; njihovi urlici bili su zagluujui, a iz redova
Matabelea koji su promatrali zauo se jauk. Ove ivotinje bile su
njihovo blago i njihov razlog postojanja. Kao mujibe, prisustvovali su
teljenju u savani, i pomagali pri odbijanju hijena i drugih predatora.
Znali su svaku ivotinju po imenu i voljeli ih onom posebnom vrstom
ljubavi zbog koje e seljak poloiti vlastiti ivot kako bi zatitio svoja
krda. U prvom redu nalazio se ratnik tako star da su mu noge bile
tanke poput nogu marabua, a koa mu je imala boju vreice za duhan
i bila proarana mreom bora. inilo se da u njegovom drevnom tijelu
nema niti kapi vlage, a ipak, niz njegove izborane obraze tekle su
krupne suze dok je gledao kako ubijaju stoku. Prasak puaka
odzvanjao je sve do sumraka, a kad je napokon utihnuo, kraal je bio
ispunjen leinama. Leale su jedna na drugoj, polegle poput ita nakon
149

konje. Niti jedan jedini Matabele nije napustio prizor; promatrali su u

tiini, a njihovi jauci odavno su prestali. Leine moraju biti spaljene,
Mungo St John koraao je ispred reda ratnika. elim da ih prekrijete
drvima. Niti jedan mukarac nije poteen ovog posla, ni bolesnici niti
starci. Svi e sjei drva, a kad leine budu zatrpane, sam u ih
zapaliti.
Kakvo je raspoloenje naroda?, upita Bazo tiho, a Babiaan, najstariji
od savjetnika starog kralja, odgovori mu. Ostali ljudi u maloj, zbijenoj
kolibi primijetili su da je Babiaanov ton bio pun potovanja. aluju,
ree Babiaan. Jo od smrti starog kralja nije u njihovim srcima bilo
toliko oaja kao sada, kada ubijaju stoku. Kao da bijelci pokuavaju
zabiti assegai u vlastito srce, klimne Bazo. Svaka okrutnost nas
osnauje, i potvruje proroanstvo Umlimo. Ima li meu vama nekoga
tko jo uvijek sumnja? Nema sumnji. Sada smo spremni, odgovori
Gandang, njegov otac, ali i on pogleda Bazoa traei potvrdu, i prieka
njegov odgovor. Nismo spremni, Bazo odmahne glavom. Neemo biti
spremni dok se ne ostvari tree proroanstvo Umlimo. Kada stoku
bez rogova pojede kri, proapta Somabula. Danas smo vidjeli kako
se unitava stoka koju je potedjela bolest. To nije proroanstvo,
ree im Bazo. Kad se ostvari, nee biti nimalo sumnje o emu se radi.
Do tog vremena moramo nastaviti s pripremama. Koliko imamo
kopalja, i gdje se nalaze? Indune su ustajali jedan po jedan i
predavali izvjea. Pobrojavali su ratnike koji su uvjebani i spremni,
opisivali lokaciju svake skupine i vrijeme koje je potrebno da ih se
naorua i poalje u boj. Kad je i posljednji zavrio, Bazo proe kroz
formalnost konzultacije sa starijim indunama, i rasporedi zadatke
zapovjednicima. Suku, induno Imbezu impija. Tvoji ljudi e krenuti
cestom od Malundija prema jugu, do rudnika Gwanda. Ubijte svakog
koga susretnete na putu, i prereite bakrene ice na svakom stupu.
Amadode koji rade u rudniku bit e spremni da vam se pridrue kada
stignete tamo. U Gwandi ima dvadeset i osam bijelaca, ukljuujui
ene i obitelj u trgovini. Poslije prebrojite tijela kako biste bili sigurni
da nitko nije pobjegao. Suku ponovi zapovijedi bez pogreke,
demonstrirajui fenomenalno pamenje nepismene osobe koja se ne
moe osloniti na pisane biljeke. Bazo klimne i okrene se prema
sljedeem zapovjedniku kako bi mu dao instrukcije i provjerio jesu li
zapamene. Pono je odavno prola prije nego to su svi primili i
ponovili zapovijedi, a tada im Bazo ree: Prikradanje i brzina su nam
jedini saveznici. Niti jedan ratnik nee nositi tit, jer iskuenje da
150

bubnjaju o njih kao nekada bilo bi preveliko. Samo elik, tihi elik.
Nee biti pjevanja ratnikih pjesama dok trite, jer leopard ne rei prije
no to skoi. Leopard lovil u tami, i kad upadne u obor s kozama ne
potedi niti jednu kao to pregrize grkljan jarcima, zakolje i koze i
jarie. ene?, upita Babiaan ozbiljno. Kao to su oni ubili Ruth i
Imbali, klimne Bazo. Djeca?, upita drugi induna. Male bijele
djevojice odrastu i raaju male bijele djeake, a i oni odrastu i nose
puke. Kad mudar ovjek pronae leglo mambi, on ubije zmiju i zdrobi
njezina jaja. Nikoga neemo potedjeti? Ne, potvrdi Bazo tiho, ali
u njegovom je glasu bilo neto od ega Gandang, njegov otac, zadrhti.
Prepoznao je trenutak u kojem je prava mo prela sa starog bika na
mladog. Bazo je sada neosporno bio njihov voa. I tako je na kraju
Bazo bio onaj koji je rekao: Indaba pelilel Sastanak je zavren! Jedan
po jedan, indune su mu salutirali i napustili kolibu i iskrali se u no, a
kad je i posljednji otiao, zastor od kozje koe pomakne se i Tanase
izie i prie Bazou. Tako sam ponosna, proapta, da elim plakati
poput glupe djevojice.
Bila je to duga kolona, ako se zbroje i ene i djeca, gotovo tisuu
ljudskih bia. Bila je izduena preko milje, i vijugala poput osakaene
zmije niz brda. Obiaji se opet nisu potivali, jer iako su mukarci bili
na elu, i oni su nosili vree sa itom i posude za kuhanje. U stara
vremena nosili bi samo titove i oruje. Bilo je tu vie od dvije stotine
snanih ljudi koje je Bazo obeao Henshawu. ene su dole za njima.
Mnogi mukarci poveli su vie od jedne ene, a neki ak etiri. ak su i
vrlo mlade djevojke, one koje jo nisu ule u pubertet, na glavama
nosile leajeve, a njihove majke drale su bebe na bokovima kako bi ih
mogle podojiti u hodu. Jubin smotani leaj bio je jednako teak kao i
leaj bilo koje druge osobe. Ipak, usprkos njezinoj velikoj masi, mlade
ene morale su se potruditi kako bi odrale korak s njom. Njezin isti
sopran predvodio je pjesmu. Bazo se laganim trkom vraao niz kolonu,
a neudate djevojke okretale su glave kako bi ga gledale, pazei da ne
ispuste teret, a zatim bi se poele doaptavati i smijuljiti, jer iako je bio
pun oiljaka, aura moi i svrhe koja ga je okruivala bila je vrlo
privlana ak i najmlaima meu njima. Bazo doe do Jube i krene
dalje uz nju. Mamewethu, pozdravi ju on s potovanjem. Teret tvojih
mladih djevojaka bit e malo laki kad prijeemo rijeku. Ostavit emo
tri stotine assegaija skrivene u vreama za proso, i zakopane u
kolibama za koze Sukuovih ljudi. A ostali?, upita Juba. Njih emo
ponijeti do rudnika Harkness. Pripremili smo skrovite. S tog mjesta
151

tvoje djevojke malo po malo prenosit e ih do okolnih sela. Bazo

ubrza prema elu kolone, ali Juba ga opet pozove. Sine moj,
zabrinuta sam, duboko zabrinuta. ao mi je, mala majko. to te
mui? Tanase mi kae da e svi bijeli ljudi dobiti poljubac elikom.
Svi, klimne Bazo. Nomusa, koja mi je vie od majke, mora li i ona
umrijeti, sine moj? Ona je tako dobra prema naem narodu. Bazo je
njeno uhvati za ruku i povede s puta, gdje ih nitko nije mogao uti.
Upravo ta njenost o kojoj govori ini je najopasnijom od svih njih,
objasni joj Bazo. Ljubav koju ima prema njoj oslabljuje sve nas. Ako
ti kaem: Ovu emo potedjeti, onda e ti pitati: Ne moe li potedjeti
i njezinog malog sina, i keri i njihovu djecu? Bazo odmahne glavom.
Ne, kaem ti, kad bih nekoga od njih potedio, to bi bio sam JednoSjajno-Oko. Jedno-Sjajno-Oko!, vikne Juba. Ne shvaam. On je
okrutan, bez razumievanja. Kada nai ratnici pogledaju njegovo lice i
uju njegov glas, opet se prisjete svih zala koja smo propatili, i postaju
snani i bijesni. Kad pogledaju Nomusu, postaju blagi i oklijevaju. Ona
mora umrijeti meu prvima, i poslat u dobrog ovjeka da to uini.
Kae da svi moraju umrijeti?, upita Juba. Evo, ovaj koji dolazi
ovamo. Hoe li i on umrijeti? Juba pokae ispred sebe, tamo gdje je
put lijeno vijugao pod stablima akacije. Konjanik je kasom dolazio
prema njima iz smjera rudnika Harkness, i ak je s ove udaljenosti bilo
lako prepoznati njegova mona ramena i oputeni, ali arogantni
poloaj u sedlu. Gledaj ga!, nastavi Juba. Ti si mu dao poasno ime
Mali Jastreb. Ti si mi esto priao kako ste kao mladii radili rame uz
rame i jeli iz iste zdjele. Bio si ponosan kad si opisivao divljeg sokola
kojeg ste zajedno ulovili i izdresirali. Jubin glas se spusti. Hoe li
ubiti tog ovjeka kojeg zove bratom, sine moj? Neu to prepustiti
nikom drugom, potvrdi Bazo. Uinit u to svojom rukom, da budem
siguran da je bilo brzo i isto. A nakon njega ubit u njegovu enu i
sina. Kad to bude gotovo, vie nee biti povratka. Postao si tvrd
ovjek, sine moj, proapta Juba, dok su joj u oima bile strane sjene
aljenja, i bol u glasu. Bazo se okrene od nje, i vrati se na put. Ralph
Ballantyne ga ugleda i mahne mu eirom iznad glave. Bazo, nasmije
se on dok je prilazio. Hou li ikada nauiti da ne sumnjam u tebe?
Doveo si mi vie od dvije stotine koje si obeao.
Ralph Ballantyne preao je junu granicu Kings Lynna, ali trebalo je
jo dva sata jahanja prije nego to je ugledao obrise kopjea koji su
oznaavali poloaj zgrada. Ravnica kroz koju je sada jahao bila je tiha,
i gotovo prazna. Ralphov izraz lica bio je sumoran, a misli mrane.
152

Tamo gdje su prije nekoliko mjeseci pasla tusta krda njegovog oca,
sada je nicala svjea trava, gusta i zelena i neizgaena, kao da nastoji
sakriti bijele kosti kojima je tlo bilo pokriveno. Samo je Ralphovo
upozorenje spasilo Zougu Ballantynea od potpune financijske propasti.
Uspio je prodati mali dio svojih krda Stonim ranevima Gwaii,
podtvrtki BJA kompanije, prije no to je stona kuga udarila Kings
Lynn, ali izgubio je ostatak stoke, i njihove kosti sjajile su se poput
bisernih niska u svjeoj zelenoj travi. Ispred Ralpha, meu drvima
mimoze, nalazio se jedan od obora za stoku njegovog oca. Ralph
ustane u sedlu i zasjeni oi, zbunjen ruiastom prainom koja je
pokrivala staru ogradu. Prainu su podigla kopita, i ulo se otro
pucketanje bia, zvuk koji se u Matabelelandu nije uo mnogo mjeseci.
ak i s te daljine prepoznao je prilike ocrtane na ogradi poput para
starih vrana. Jan Cheroot!, vikne on dok je prilazio. Isazi! to vas
dva razbojnika izvodite? Oni mu se oduevljeno nacere, i siu s
ograde kako bi ga pozdravili. Dobri Boe! Ralphovo iznenaenje bilo
je iskreno u asu kad je shvatio kakve ivotinje se nalaze u oboru.
Zavjese guste praine skrivale su ih do tada. Zar tako provodi vrijeme
dok me nema, Isazi? ija je ovo ideja? Bakele, tvojeg oca. Izraz
Isazijevog lica postao je tuan. I to glupa ideja. ivotinje su imale
crno-bijele pruge, a grive su im bile grube poput dimnjaareve etke.
Zaboga, zebre! Ralph odmahne glavom. Kako ste ih ulovili?
Iskoristili smo tucet dobrih konja lovei ih, objasni Jan Cheroot, a
njegovo se uto, smeurano lice namrti u znak neodobravanja. Tvoj
otac nada se da e zamijeniti volove s ovim glupim magarcima. Divlje
su i nerazumne poput Venda djevica. Grizu i udaraju dok ih ne
upregne, a onda legnu i odbijaju vui. Isazi pljune s gaenjem. Bila
je ludost pokuavati u nekoliko kratkih mjeseci premostiti iroku
provaliju izmeu divljih i domaih teretnih ivotinja. Trebala su
tisuljea selekcije i uzgoja da se razvije hrabrost, voljnost za rad i
snana lea volova za vuu. injenica da je Zouga pokuao uiniti
neto ovakvo ukazivala je na stupanj oaja naseljenika. Isazi, Ralph
odmahne glavom, kad zavri s ovom djeakom igrom, imam za tebe
muki posao u logoru eljeznice. Bit u spreman da krenem s tobom
kad se vrati, obea Isazi entuzijastiki. Ve mi je dosta ovih
magaraca s prugama. Ralph se okrene Janu Cherootu. elim
razgovarati s tobom, stari prijatelju. Kad su se udaljili od ograde, on
upita malog Hotentota: Jesi li stavio svoj znak na papir Kompanije na
kojem pie da smo nalazite Harkness oznaili tijekom noi? Nikada
153

vas ne bih iznevjerio, ree Jan Cheroot ponosno. General St John mi

je objasnio, a ja sam stavio svoj znak na papir da spasim nalazite za
vas i bojnika. On pogleda Ralphov izraz lica, pa upita u strahu:
Jesam li uinio dobro? Ralph se nagnuo iz sedla i potapao ga po
starom, koatom ramenu. Bio si mi dobar i lojalan prijatelj cijeli
ivot. Od dana kada si roen, izjavi Jan Cheroot. Kad ti je mama
umrla, hranio sam te i drao na koljenu. Ralph otvori svoju torbu na
sedlu, a oi starog Hotentota zasjae kad je ugledao bocu Cape
brandyja. Ponudi gutljaj i Isaziju, ree mu Ralph, ali Jan Cheroot
privine bocu uz grudi kao da mu je to prvoroeni sin. Ne elim troiti
dobar brandy na crnog divljaka, izjavi on odluno, a Ralph se nasmije
i nastavi prema domainstvu Kings Lynna. Tamo je naao svu strku
koju je oekivao. Ispod velike slamnate kue bili su vezani konji koje
Ralph nije prepoznao, a meu njima su bile i bijele mule gosp.
Rhodesa. Koija je stajala pod drveem u dvoritu, s paljivo
posloenom opremom. Ralph osjeti kako mu bijes raste kad ju je
ugledao. Mrnja mu je gorjela poput ispijenog jeftinog vina, i mogao je
osjetiti njezinu kiselinu u grlu. On je s naporom proguta, pokuavajui
je kontrolirati. Dva crna konjuara dotrae do njegovog konja. Jedan
od njih odvezao je njegov pokriva, torbe sa sedla i korice puke, te
potrao prema velikoj kui nosei te stvari. Ralph ga je slijedio, i
preao je pola puta do kue kad je Zouga Ballantyne iziao na vrata,
titei platnenim ubrusom oi od bljeska sunca. Jo je vakao zalogaj
od ruka. Ralphe, djeae, nisam te oekivao do veeri. Ralph potri
uz stube i oni se zagrlie. Zouga ga uhvati za ruku i povede niz
verandu. Zidovi su bili ukraeni lovakim trofejima, dugim zavinutim
rogovima kudua i elanda, sjajnim crnim sabljama sable i roan
antilopa; s obje strane dvostrukih vrata koja su vodila u blagovaonicu
nalazile su se goleme kljove velikog slona kojeg je Zouga Ballantyne
ustrijelio kod rudnika Harkness. Ovi veliki komadi slonovae bili su
vii od dosega ruke ovjeka koji stoji na prstima, i deblji od butina
debele ene. Zouga i Ralph proli su izmeu njih u blagovaonicu. Pod
slamnatim krovom bilo je svjee i sumrano u odnosu na podnevno
bljetavilo sunca. Pod je bio nainjen od obraenog drva, kao i krovne
grede. Jan Cheroot napravio je dugi stol i stolce presvuene koom od
drva s imanja, ali sjajna srebrenina potjecala je iz obiteljskog doma
Ballantyne u Kings Lynnu u Engleskoj, i predstavljala je vezu izmeu
dva mjesta istog imena, ali vrlo razliitog izgleda. Zougin prazni stolac
nalazio se s druge strane stola, a prema njemu je bila okrenuta
154

poznata krupna prilika koja je podigla upavu glavu kad je Ralph uao
u prostoriju. A, Ralph, lijepo te vidjeti. Ralph se zaudio to u glasu
ili oima gosp. Rhodesa nije bilo gorine. Je li on zaista zaboravio
prepirku oko nalazita ugljena Wankie kao da se nikada nije dogodila?
Ralph je jedva uskladio svoju reakciju s njegovom. Kako ste,
gospodine? Ralph se ak i nasmijeio kad je stisnuo Rhodesovu iroku
aku sa vrstim, istaknutim kostima. Koa mu je bila hladna poput
reptilske, to je bila posljedica loe cirkulacije zbog oteenog srca.
Ralph je s olakanjem pusti i krene niz dugi stol. Nije bio siguran da e
dugo moi prikrivati svoje prave osjeaje od pogleda tih blijedih,
hipnotikih oiju. Svi su bili tamo. Mali doktor sjedio je s desne strane
gosp. Rhodesa, na poloaju koji mu je i pripadao. Mladi Ballantyne,
ree on hladno, ponudivi ruku bez da je ustao. Jameson! klimne
mu Ralph, svjestan da doktoru izostavljanje titule smeta jednako
koliko Ralphu smeta rije mladi. S druge strane gosp. Rhodesa sjedio
je gost iznenaenja. Bilo je to prvi put da je Ralph vidio generala
Munga St Johna u Kings Lynnu. Nekada je vitki, iskusni vojnik s
jednim tamnim, zlokobnim okom imao vezu s Louise Ballantyne,
Ralphovom pomajkom. Bilo je to prije mnogo godina, davno prije no
to je Ralph otiao na sjever iz Kimberleya. Ralph nikada nije potpuno
shvatio tu vezu, kao niti atmosferu skandala koja ju je okruivala. Ali
bilo je znakovito to to Louise Ballantyne nije bila u sobi, i da za
stolom nije bilo mjesto postavljeno za nju. Ako je gosp. Rhodes
inzistirao da St John prisustvuje ovom sastanku, i ako se Zouga
Ballantyne sloio da ga pozove, onda je za to morao postojati dobar
razlog. Mungo St John pozdravi Ralpha svojim vujim osmijehom dok
su se rukovali. Usprkos obiteljskim komplikacijama, Ralphu se
oduvijek potajno sviao taj romantini piratski lik, i njegov osmijeh
Mungu bio je iskren. Znaaj drugih ljudi prisutnih za stolom
potvrivao je vanost ovog skupa. Ralph je pretpostavljao da se
sastanak odrava ovdje kako bi se sauvala potpuna tajnost, koju ne
bi mogli imati u Bulawayou. Takoer je pretpostavljao da je sve goste
osobno probrao i pozvao gosp. Rhodes, a ne njegov otac. Osim
Jamesona i St Johna, tu je bio Percy Fitzpatrick, partner rudarske
skupine Corner House, i istaknuti predstavnik Rudarske komore
Witwatersranda, tijela zlatnih baruna Johannesburga. On je bio
ivahan, osebujan mladi naoitog izgleda, s kovravom kosom i
brkovima. Njegova karijera ukljuivala je poslove bankarskog
slubenika, transportnog jahaa, farmera, vodia afrike ekspedicije
155

lorda Randolpha Churchilla, pisca i rudarskog magnata. Mnogo godina

kasnije Ralph e razmiljati o ironiji to se besmrtnost ovog iznimnog
ovjeka temelji na sentimentalnoj knjizi o psu zvanom Jock. Pokraj
Fitzpatricka sjedio je veleasni Bobbie White, koji je upravo posjetio
Johannesburg na prijedlog gosp. Rhodesa. Bio je on naoit i ugodan
mladi aristokrat, tip Engleza kakvog je preferirao gosp. Rhodes. On je
takoer bio i profesionalni vojni asnik, kao to je otkrivala njegova
tunika. Uz njega je sjedio John Willoughby, drugi zapovjednik
originalne pionirske kolone, koja je okupirala Fort Salisbury i
Mashonaland. On je jahao i s Jamesonovom kolonom koja je unitila
Lobengulu, a njegova Udruena kompanija Willoughsby posjedovala je
gotovo milijun ara panjaka u Rodeziji, i predstavljala suparnika
Ralphovoj Rholands kompaniji, pa je njihov pozdrav bio rezerviran. Tu
je bio i doktor Rutherford Harris, prvi tajnik Britanske junoafrike
kompanije i lan politike stranke gosp. Rhodesa u kojoj je
predstavljao izbornu jedinicu Kimberley u parlamentu Capea. On je bio
mrzovoljan, siv ovjek sa zlokobnim oima, i Ralph mu nije vjerovao jer
ga je smatrao jednim od ropskih slugu gosp. Rhodesa. Na kraju stola
Ralph se naao licem u lice sa svojim bratom Jordanom, i oklijevao je
samo djeli sekunde, dok nije ugledao oajniku molbu u Jordanovim
blagim oima. Tada se kratko rukovao s bratom, ali nije se nasmijeio,
a glas mu je bio hladan i sluben, i pozdravio ga je samo kao
poznanika. Zatim je sjeo pokraj Zouge na elo stola, na stolac koji mu
je brzo donio sluga u bijeloj Kanza odori. iva diskusija koju je Ralph
prekinuo nastavljena je pod vodstvom gosp. Rhodesa. to je s vaim
izdresiranim zebrama? upita on Zougu, koji odmahne zlatnom
bradom. To je bila oajnika mjera, osuena na propast od poetka.
Ali kad razmotrite injenicu da je od stotinu tisua grla stoke, koliko
smo imali u Matabelelandu prije stone kuge, preivjelo samo oko pet
stotina grla, svaka mogunost izgleda vrijedi pokuaja. Kau da su
Cape bivoli potpuno istrijebljeni zbog bolesti, ree doktor Jameson.
to mislite o tome, bojnie? Njihovi gubici su katastrofalni. Prije dva
tjedna jahao sam na sjever ak do rijeke Pandamatenga, gdje sam prije
godinu dana naao krda vea od pet tisua grla. Ovog puta nisam vidio
niti jednu ivu ivotinju. Pa ipak, ne mogu vjerovati da su izumrle.
Smatram da negdje ima preivjelih primjeraka, onih koji su imali
prirodni imunitet, i vjerujem da e se razmnoiti. Gosp. Rhodes nije
bio sportski tip; jednom je izjavio za vlastitog brata Franka: Da, on je
dobar momak, lovi i peca drugim rijeima, savreni je parazit, i ovaj
156

razgovor o divljim ivotinjama odmah mu je dosadio. On promijeni

temu okrenuvi se prema Ralphu. Vaa eljeznika pruga gdje se
trenutano nalazi, Ralphe? Jo smo ispred predvienog plana gotovo
dva mjeseca, ree mu Ralph s notom prkosa. Preli smo granicu
Matabelelanda prije petnaest dana pretpostavljam da je pruga do ovog
trenutka dola do trgovake postaje u Plumtreeu. Dobro, klimne
Rhodes. Vrlo skoro imat emo veliku potrebu za vaom prugom. On i
doktor Jim izmijenie zavjerenike poglede. Kad su svi dotukli Louisin
puding bogat orasima i groicama i divljim medom, Zouga otpusti
sluge i sam natoi gostima konjak, dok je Jordan dijelio cigare. Kad su
se udobno smjestili u foteljama, gosp. Rhodes opet naglo promijeni
temu i tempo razgovora, i Ralph istog trena postane svjestan da e se
uskoro otkriti prava svrha zbog koje je bio pozvan u Kings Lynn.
Meu vama nema ovjeka koji ne zna da je moj ivotni cilj vidjeti
kartu Afrike obojenu u crveno od Cape Towna do Kaira; predati ovaj
kontinent Kraljici kao jo jedan dragulj u njezinoj kruni. Njegov glas,
koji je do tada bio iritantan i piskutav, sada poprimi udnu hipnotiku
kvalitetu. Mi, pripadnici engleskog govornog podruja anglosaksonske rase, prvi smo meu narodima, i sudbina nam je namijenila
svetu dunost da ujedinimo svijet pod jednom zastavom i jednim
velikim monarhom. Moramo imati Afriku, i to cijelu, kao jedan
dominion nae Kraljice. Moji poslanici ve su poli na sjever izmeu
rijeka Kongo i Zambezi kako bi pripremili put. Rhodes zastane i ljutito
zavrti glavom. Ali sve to nee vrijediti ako nemamo juni vrh
kontinenta. Junoafrika Republika, ree Jameson. Paul Kruger i
njegova mala banana republika u Transvaalu. Njegov je glas bio tih,
ali ogoren. Ne budi emotivan, doktore Jim, odvrati Rhodes mlako.
Pozabavimo se golim injenicama. Kakve su injenice, gosp.
Rhodes? Zouga Ballantyne nagne se sa zanimanjem nad stol.
injenica je da jedna stara zatucana neznalica vjeruje da su gomila
nepismenih nizozemskih nomada koje predvodi novi Izraditi, izabrani
od Boga iz Starog zavjeta ta osebujna linost sjedi na golemoj povrini
najbogatijeg dijela afrikog kontinenta, poput divljeg psa koji uva
svoju kost i rei na svaki pokuaj napretka i prosvjetljenja. Svi su u
tiini sluali ovaj ogoreni govor. Gosp. Rhodes pogleda njihova lica
prije no to je nastavio. Na zlatnim poljima Witwatersranda ima
trideset i osam tisua Engleza, koji plaaju 19 od svakih 20 funta
poreza koji ulazi u Krugerove kovege, Engleza koji su odgovorni za
svaki djeli civiliziranosti u toj maloj zaostaloj republici, a Kruger im
157

odbija dati franizu, imaju nemilosrdne poreze i nemaju pravo na

zastupnika. Njihove peticije za pravo glasa u Volksraadu s prijezirom
odbija skupina neobrazovanih tupana. Rhodes pogleda
Fitzpatricka.Jesam li moda nepravedan u svojim izjavama, Percy? Vi
znate te ljude, ivite s njima iz dana u dan. Je li moj opis transvaalskih
Bura toan? Percy Fitzpatrick slegne ramenima. Gosp. Rhodes je u
pravu. Transvaalski Bur je drukija ivotinja od svojeg roaka na
Capeu. Nizozemci s Capea imali su priliku usvojiti neke od kvaliteta
engleskog naina ivota. Oni su u usporedbi s Transvaalcima urbani i
civilizirani ljudi. Transvaalci nisu izgubili niti jednu crtu svojeg
nizozemskog podrijetla: spori su, neprijateljski, sumnjiavi, lukavi i
zlobni. ovjeka boli kad mu takva sorta porui da se goni u pakao,
naroito kada samo traimo svoje pravo kao slobodni ljudi, pravo
glasa. Gosp. Rhodes, koji nije trpio da dugo bude izvan sredita
panje, nastavi: Ne samo da Kruger vrijea nae zemljake, ve igra i
opasnije igre. Britansku robu diskriminira visokim tarifama. Dao je
monopol na trgovinu na sve bazine rudarske sirovine, ak i dinamit,
lanovima svoje obitelji i vlade. Naoruava svoje graane njemakim
pukama i gradi postrojbu naoruanu njemakom Krupp artiljerijom, i
otvoreno flertuje s Kaiserom. Rhodes zastane. Njemaka sfera
utjecaja u srcu zemalja Njezinog Velianstva zauvijek bi zapeatila
nae snove o britanskoj Africi. Nijemci ne posjeduju na altruizam.
Svo to dobro zlato putuje u Berlin, ree Ralph tiho, i istog trena zaali
to je progovorio, ali inilo se da ga gosp. Rhodes nije uo, jer je
nastavio s govorom: Kako pregovarati sa ovjekom poput Krugera?
Kako razgovarati sa ovjekom koji jo uvijek vjeruje da je Zemlja
ravna? Gosp. Rhodes se opet preznojavao, iako je u sobi bilo
prohladno. Njegova ruka drhtala je kad je posegnuo za aom, i
prevrnuo ju je; zlatni konjak razlio se po poliranoj povrini stola.
Jordan brzo ustane i obrie ga prije no to se prolio u krilo gosp.
Rhodesa, a zatim izvadi srebrenu kutiju za tablete iz depa i poloi
jednu bijelu tabletu pokraj desne ruke gosp. Rhodesa. Veliki ovjek je
uzme, jo uvijek teko diui, i stavi je pod jezik. Nakon nekoliko
trenutaka njegovo disanje postane lake, i on opet progovori. Iao
sam k njemu, gospodo. Otiao sam u Pretoriju vidjeti Krugera u
njegovom vlastitom domu. Poruio mi je po svojem slugi da me tog
dana ne moe primiti. Svi su uli tu priu, i jedino ih je iznenadilo to
gosp. Rhodes prepriava takav poniavajui incident. Predsjednik
Kruger poslao je crnog slugu jednom od najbogatijih i najutjecajnijih
158

ljudi na svijetu s ovom porukom: Trenutno sam prilino zauzet.

Jedan od mojih graana doao je da sa mnom razgovara o bolesnom
volu. Vratite se u utorak. Bog zna, upadne doktor Jim kako bi
prekinuo neugodnu tiinu, gosp. Rhodes uinio je sve to je u moi
razumnog ovjeka. Riskirati daljnje uvrede od tog starog Bura moglo bi
diskreditirati ne samo gosp. Rhodesa osobno, ve i Kraljicu i njezino
Carstvo. Mali doktor zastane i pogleda sve sluatelje. Njihova lica bila
su napeta, i iekivali su njegove sljedee rijei. to moemo uiniti u
vezi s time? to moramo uiniti u vezi s tim? Gosp. Rhodes se strese,
i pogleda mladog asnika. Bobbie?, pozove ga u razgovor. Gospodo,
moda znate da sam se upravo vratio iz Transvaala. Bobbie White
podigne konu torbu sa stolca na stol, i iz nje izvadi listove bijelog
papira. Pruio je po jedan svim ljudima za stolom. Ralph je pogledao
svoj papir, i zapanjio se. Bio je to raspored vojske Junoafrike
Republike. Bio je tako iznenaen da je propustio prvi dio onoga to je
govorio Bobbie White. Utvrda Pretoria se popravlja i proiruje. Zidovi
su iz tog razloga probijeni, i bit e ranjivi pred napadom male, odlune
jedinice. Ralph je pokuavao povjerovati u ono to je sluao. Osim
artiljerijskih postrojba, nemaju stalnu vojsku. Kao to vidite iz papira
pred vama, obrana Transvaala oslanja se na civilne postrojbe. Treba
im etiri do est tjedana da se okupe u uinkovite postrojbe. Bobbie
White zavrio je sa svojim recitalom, i gosp. Rhodes okrene se prema
Percyju Fitzpatricku. Percy?, ree on. Znate li kako Kruger naziva
nas iji su kapital i resursi razvili njegovu industriju zlata? Zove nas
Uitlanders, doljaci, stranci. Takoer znate da smo mi, doljaci,
izabrali nae predstavnike, koje zovemo Odbor za reformu
Johannesburga. Imam ast to sam jedan od izabranih lanova
Odbora, pa govorim u ime svih Engleza u Transvaalu. On zastane i
paljivo pogladi brk kaiprstom, pa nastavi: Donosim vam dvije
poruke. Prva je kratka i jasna. Glasi: Mi smo ujedinjeni i odluni, i na
nas se moete u potpunosti osloniti. Ljudi za stolom klimnue
glavama, ali Ralph osjeti kako mu se koa jei. Oni su ovo ozbiljno
shvaali to nije bila nekakva djetinja glupost. Planirali su jedno od
najdrskijih piratskih djela u povijesti. On s naporom zadri miran i
ozbiljan izraz lica dok je Fitzpatrick nastavio. Druga poruka je u vidu
pisma koje su potpisali svi lanovi Odbora za reformu. Uz vau
dozvolu, proitat u vam ga. Naslovljeno je na dr. Jamesona u svojstvu
upravitelja Rodezije, i u njemu pie sljedee: Dragi gospodine, Stanje
stvari u ovoj dravi postalo je tako kritino da smo sigurni kako e u
159

skorom razdoblju izbiti sukob izmeu transvaalske vlade i populacije

Uitlandera... Dok je sluao sadraj pisma, Ralphu je postajalo sve
jasnije da se radi o opravdanju za oruanu pobunu. Strana
korporacija Nijemaca i Nizozemaca kontrolira nae sudbine, i u savezu
s burskim voama pokuavaju nas uklopiti u kalup koji je potpuno
stran duhu britanskog naroda... Pokuavaju orujem zauzeti
najbogatiju postojeu zlatnu ilu, pomisli Ralph. Kada je naa peticija
za franizu iznesena na raspravu u transvaalskom Volksraadu, jedan
lan izazvao je Uitlandere da se bore za prava koja trae, a niti jedan
lan nije mu se suprotstavio. Vlada Transvaala stvorila je sve
preduvjete za oruani sukob. Pod ovim se okolnostima osjeam
dunim, kao Englez, da vas pozovem u pomo ukoliko doe do nemira.
Jamimo vam povrat svih trokova koje biste mogli imati pruajui
nam pomo, i molimo vas da vjerujete kako je ovaj apel nastao iz
najozbiljnije potrebe. Percy Fitzpatrick pogleda doktora Jima, a tada
zavri: Potpisano je od svih lanova odbora, Leonarda, Phillipsa,
Francisa, brata gosp. Rhodesa, Johna Haysa Hammonda, Farrara i
moje malenkosti. Nismo ga datirali. Na elu stola, Zouga Ballantyne
ispusti dah koji je zadravao, ali nitko nije progovorio dok je Jordan
ustao i svima dopunio ae iz kristalnog bokala. Gosp. Rhodes bio je
naslonjen na stol, pridravajui bradu dlanom, i gledajui kroz prozor
preko travnjaka prema udaljenoj plavoj liniji brda, Brdima induna,
gdje se nekada nalazio kraal kralja Matabelea. Svi za stolom ekali su
ga, sve dok nije teko uzdahnuo. Mnogo vie mi se svia kada
pronaem ovjekovu cijenu i platim je, nego kad se moram boriti protiv
njega, ali ovdje se ne radi o normalnom ovjeku. Sauvaj nas Boe
svetaca i fanatika; uvijek radije poslujem s dobrim razbojnikom. On
okrene glavu prema doktoru Jamesonu, i sanjive plave oi fokusiraju
se. Doktore Jim, pozove ga on, i mali doktor zaljulja se na stolcu i
gurne ruke u depove. Morat emo poslati pet tisua puaka i milijun
komada streljiva u Johannesburg. Zainteresiran i fasciniran usprkos
vlastitim osjeajima, Ralph ga prekine i upita: Gdje ete... gdje ete to
nabaviti? To nije uobiajena roba za trgovinu. Doktor Jim klimne. To
je dobro pitanje, Ballantyne. Puke i streljivo ve su u skladitima
rudnika De Beers u Kimberleyu. Ralph trepne zavjera je odmakla
mnogo dalje nego to je vjerovao da je mogue. Zatim se prisjeti
sumnjivog ponaanja malog doktora u logoru gdje su boravili kad su
otkrili ilu Harkness. Vjerojatno su ve mjesecima radili na tome.
Morao je otkriti sve detalje. Kako emo ih donijeti u Johannesburg?
160

Morat emo ih prokrijumariti, a to je velik teret... Ralph, nasmijei

se gosp. Rhodes. Niste valjda vjerovali da ste ovamo pozvani na
druenje. Koga smatrate najiskusnijim od nas na podruju prijenosa
oruja? Tko je nosio Martini puke Lobenguli? Tko je najlukaviji
voditelj transporta na potkontinentu? Ja?, Ralph je bio zapanjen.
Vi, sloi se gosp. Rhodes, i dok ga je Ralph promatrao, osjeti
svojevrsno pakleno uzbuenje koje se stvaralo u njemu. Trebao se nai
u sreditu ove fantastine zavjere, i biti upoznat sa svakim detaljem.
Njegov um poeo je munjevito raditi intuitivno je znao da se ovakva
prilika prua ovjeku jednom u ivotu, i morao ju je do kraja iskoristiti.
Uinit ete to, naravno?, mala sjena prola je kroz prodoran pogled
plavih oiju. Naravno, ree Ralph, ali sjena je jo uvijek bila tamo.
Ja sam Englez. Znam to mi je dunost, nastavi Ralph tiho i ozbiljno,
i vidje kako sjena nestaje iz oiju gosp. Rhodesa. Bilo je to neto u to
je mogao vjerovati. On se okrene prema doktoru Jamesonu. ao mi
je, ree Rhodes. Prekinuli smo vas. Jameson nastavi: Podii emo
konjanike snage od oko est stotina konjanika ovdje..., on pogleda
Johna Willoughbyja i Zougu Ballantynea, koji su bili iskusni vojnici.
Oslonit u se na vas dvojicu. Willoughby klimne, ali Zouga se namrti
i upita: est stotina ljudi putovat e tjednima od Bulawayoa do
Johannesburga. Neemo krenuti iz Bulawayoa, odgovori Jameson
mirno. Imam odobrenje britanske vlade da drim pokretne oruane
snage u Bechualandu, na pojasu eljeznice koji prolazi granicom
Transvaala. Te snage slue za zatitu eljeznice, ali bit e smjetene u
Pitsaniju, samo 180 milja od Johannesburga. Moemo stii tamo za
pedeset sati jahanja, mnogo prije nego to Buri organiziraju bilo kakav
otpor. U tom trenutku Ralph shvati da je to izvedivo. Uz legendarnu
sreu doktora Leandera Starra Jamesona, mogli bi i uspjeti. Mogli bi
zauzeti Transvaal s jednakom lakoom s kojom su oteli Matabeleland
Lobenguli. Boga mu, kakav bi to bio plijen! Milijardu funta sterlinga u
zlatu, proirenje Rhodesove zemlje Rodezije. Nakon toga sve je bilo
mogue britanska Afrika, cijeli kontinent. Ralph je bio zapanjen
veliinom plana. Zouga Ballantyne bio je onaj koji je nepogreivo
otkrio fatalnu pogreku u planu. Kakav je stav Vlade Njezinog
Velianstva? Hoe li nas podrati?, upita on. Bez njih, sve e biti
uzalud. Upravo sam se vratio iz Londona, odgovori gosp. Rhodes.
Tamo sam ruao s kolonijalnim tajnikom, gosp. Josephom
Chamberlainom. Kao to znate, on je unio novi duh odlunosti i
hrabrosti u Downing Street. On potpuno shvaa situaciju naih
161

graana u Johannesburgu. Takoer je potpuno svjestan opasnosti od

njemake intervencije u junoj Africi. Uvjeravam vas da se gosp.
Chamberlain i ja razumijemo. Ne mogu sada rei nita vie, morate mi
vjerovati. Ako je to istina, pomisli Ralph, tada je mogunost potpunog
uspjeha mnogo vea. Brzi udarac u srce nepripremljenog neprijatelja,
ustanak naoruanih graana, apel velikodunoj britanskoj vladi, i
napokon aneksija. Dok je sluao planiranje, Ralph je brzo
proraunavao posljedice uspjenog ostvarenja zavjere. Glavne su bile
to to bi Britanska junoafrika kompanija i De Beers udruena
dijamantna kompanija postale najbogatija i najmonija komercijalna
poduzea na planetu, a one su bile alter ego gosp. Rhodesa. Ralphov
bijes i mrnja vratili su se s tolikom snagom da su mu ruke drhtale, i
morao ih je spustiti u krilo, ali nije mogao prestati pogledavati prema
mlaem bratu. Jonathan je gledao gosp. Rhodesa s takvim izrazom
istog oboavanja da je Ralph bio siguran kako svi ljudi za stolom to
vide, i to mu se smuilo. Nije se trebao zabrinjavati, jer svi su bili
uhvaeni u slavu i veliinu sna jednog ovjeka, noenim karizmom i
sposobnou vodstva upavog diva na elu stola. No, pragmatini
vojnik Zouga i dalje je traio nedostatke plana. Doktore Jim, hoete li
podii est stotina ljudi ovdje u Rodeziji?, upita on. Zbog tajnosti i
brzine ne moemo ih podii u koloniji Cape, ili bilo gdje drugdje,
klimne Jameson. Nakon to im je stona kuga unitila imanja, mnogi
mladi Rodezijci e ui u vojsku samo za plau i hranu, i sve e to biti
iskusni vojnici koji su ratovali protiv Matabelea. Mislite li da je
mudro ostaviti zemlju bez sposobne radne snage? Gosp. Rhodes
namrtio se i ukljuio u razgovor. Bilo bi to samo na nekoliko mjeseci,
a nemamo neprijatelja kojega bismo se trebali plaiti, zar ne?
Nemamo li?, upita Zouga. Matabelea ima na desetke tisua... Ma,
hajde, bojnie, prekine ga Jameson. Matabelei su poraena,
neorganizirana rulja. General St John zamijenit e me na mjestu
upravitelja, moda je on najbolja osoba da vam umiri strahove. Oni
svi pogledae visokog ovjeka koji je sjedio pokraj Jamesona, i Mungo
St John izvadi cigaru iz usta i nasmijei se. Imam dvije stotine
pripadnika domorodake policije ija lojalnost je neupitna. Imam
pijune u svakom veem selu Matabelea koji e me upozoriti na sve
mogue probleme. Ne, bojnie, jamim vam da je jedini neprijatelj o
kojem trebamo razmiljati stari Bur u Pretoriji. Prihvaam to od
vojnika kalibra generala St Johna, ree Zouga jednostavno, i okrene
se gosp. Rhodesu. Moemo li razgovarati o detaljima podizanja te
162

vojske, koliko novca imamo na raspolaganju? Ralph je promatrao

njihova lica dok su planirali i prepirali se, i s iznenaenjem shvati da je
lice njegovog oca jednako pohlepno kao i lica ostalih ljudi. Kakve god
rijei izgovarali, pomisli Ralph, to god se inilo da diskutiraju, ono o
emu zapravo govore jest novac. Iznenada se Ralph prisjeti zore nad
pustim karroom, kad je sam kleknuo u pustinji i zakleo se, prizivajui
Boga kao svjedoka, i sada je morao upotrijebiti svu snagu volje da ne
pogleda gosp. Rhodesa. Znao je da ovog puta ne bi mogao sakriti svoje
osjeaje prema njemu, pa je pogled zadrao na ai konjaka pred
sobom, borei se za samokontrolu. Prisiljavao se da razmilja
racionalno. Ako je bilo mogue unititi ovog diva od ovjeka, nije li
mogue unititi i njegovu Kompaniju, preuzeti od nje mo vlasti i prava
na zemlju i mineralna prava koja je drala nad Rodezijom? Ralph
osjeti kako mu krv jae kola kad je shvatio da bi ovo mogla biti ne
samo prilika za osvetu, ve i za stjecanje golemog bogatstva. Kad bi
zavjera propala, propale bi i dionice kompanija ukljuenih u nju:
rudarska skupina Corner House, rudnici Rand, Udruena zlatna
nalazita. Jednostavni udar na trite dionica u Johannesburgu mogao
bi kotati milijune funta. Ralph Ballantyne osjeti strahopotovanje
prema rasponu mogunosti koje su mu se otvarale, mogunosti moi i
bogatstva o kakvom nije niti sanjao do ovog trenutka. Gotovo je
propustio pitanje, i podigao je pogled kad ga je gosp. Rhodes ponovio.
Rekoh, kako brzo moete krenuti u Kimberley da preuzmete teret,
Ralphe? Sutra, odgovori Ralph mirno. Znao sam da se moemo
osloniti na vas, klimne gosp. Rhodes. Ralph je namjerno odugovlaio
kako bi posljednji napustio Kings Lynn. On i njegov otac stajali su na
verandi i gledali stup praine koji je podigla koija gosp. Rhodesa
odlazei niz padinu. Ralph se naslonio na jedan od stupova koji su
drali krov, a suncem opaljene miiave ruke bile su mu prekriene na
prsima. Iz cigare u njegovim ustima dizao se dim koji mu je tjerao suze
na oi. Nisi tako naivan da prihvati procjenu koju je mladi Percy dao
o Burima, tata? Zouga se naceri. Spori, sumnjiavi, zlobni i tome
slino. On odmahne glavom. Oni su dobri jahai i strijelci, i borili su
se sa svim crnim plemenima juno od Limpopoa... Da ne spominjem
i nae vojnike, podsjeti ga Ralph. Brdo Majuba, 1881. godine, general
Colley i devedeset njegovih ljudi zakopani su na vrhu, a Buri nisu
izgubili niti jednog ovjeka. Oni su dobri vojnici, prizna Zouga. Ali
mi imamo faktor iznenaenja. Medutim, slae li se da e to biti in
meunarodnog banditizma, tata? Ralph izvadi cigaru iz usta i otrese
163

pepeo. Nemamo nikakvo moralno opravdanje za to. Ralph je gledao

kako oiljak na Zouginom licu poprima bijelu boju. Bio je to
nepogreivi barometar njegovog raspoloenja. Ne razumijem, ree
Zouga, iako su obojica znali da savreno razumije. To je pljaka,
ustrajao je Ralph. Ne malo deparenje, nego pljaka na visokoj razini.
Planiramo opljakati jednu dravu. Jesmo li ukrali ovu zemlju od
Matabelea?, upita Zouga. To je bilo drukije, nasmijei se Ralph.
Oni su bili poganski divljaci, ali sada planiramo zbaciti vladu
krana. Kada razmotrimo iru prespektivu za dobro Carstva...,
Zougin oiljak promijenio je boju u grimiznu. Carstvo, tata?, Ralph
se jo uvijek smijeio. Ako postoje dva ovjeka koji bi trebali biti
potpuno iskreni jedan prema drugome, to smo ti i ja. Pogledaj me u oi
i reci mi da u tome nee biti profita za nas osim zadovoljstva to smo
ispunili dunost prema Carstvu. Zouga ga nije pogledao. Ja sam
vojnik... Da, prekine ga Ralph. Ali si i raner koji je preivio stonu
kugu. Uspio si prodati pet tisua grla stoke, ali obojica znamo da to
nije dovoljno. Koliko si duan, tata? Nakon trenutka oklijevanja,
Zouga mu nevoljko odgovori. Trideset tisua funta. Oekuje li da
e otplatiti te dugove? Ne. Ne ako ne zauzmemo Transvaal?
Zouga ne odgovori, ali oiljak problijedi i on uzdahne. U redu, ree
mu Ralph. Htio sam biti siguran da nisam jedini s takvim motivima.
Hoe li to uiniti?, upita Zouga. Ne brini, tata. Proi emo kroz to,
obeavam ti. Ralph se odgurne od stupa, i vikne konjuarima da mu
dovedu konja. Pogleda oca iz sedla i prvi put ugleda kako je umor
starosti nestao iz njegovih oiju. Moj djeae, to to e neki od nas
biti nagraeni za svoja djela, ne znai da pothvat nije plemenit. Mi
smo sluge Carstva, a vjerni sluge imaju pravo na potenu plau.
Ralph posegne prema njemu i potape ga po ramenu, zatim uhvati
uzde i spusti se niz brdo u umu akacije.
Pruga je napredovala uz obronak poput oprezne guje, esto pratei
drevne staze slonova, jer ove goleme ivotinje otkrile su najblae
uspone i najlake prolaze. Napustila je daleko iza sebe, u dolini
Limpopoa, debele baobabe i drvee ute groznice, i sada su ume bile
ljepe, zrak ii, a potoci bistriji i hladniji. Ralphov logor premjestio
se zajedno s prugom u jednu odvojenu dolinu, izvan dosega zvuka
ekia kojima su skupine radnika zabijale klinove u eljeznike
pragove. Mjesto je imalo mnoge prednosti divljine. Naveer, krdo
antilopa spustilo se kako bi paslo travu pokraj logora, a lajanje babuna
s brda budilo ih je svakog jutra. No, kuica s telegrafom na pruzi bila
164

je udaljena samo deset minuta hoda, s druge strane brda, a

lokomotiva koja je donosila tranice i pragove iz Kimberleya takoer im
je isporuivala najnovije izdanje Savjetnika dijamantnih polja, kao i sve
druge male potreptine. U sluaju opasnosti Cathy je mogla pozvati
nadzornika i bilo kojeg lana njegove ekipe, dok su logor titili
dvadeset lojalnih Matabele slugu i Isazi, mali Zulu vodi, koji je
skromno istaknuo da on sam vrijedi jednako kao i jo dvadeset
najhrabrijih Matabelea. Kad bi Cathy postala usamljena ili bi se
dosaivala, sjetila bi se da je rudnik Harkness udaljen samo trideset
milja, a Harry i Vicky obeali su da e navratiti svaki vikend. Mogu li
poi s tobom, tata?, molio je Jonathan. Mogao bih ti pomoi, stvarno
bih mogao. Ralph ga podigne u krilo. Jedan od nas mora ostati i
paziti na mamu, objasni mu on. Ti si jedini kome mogu vjerovati.
Moemo je povesti s nama, predloi Jonathan s nadom, i Ralph si
predoi sliku svojeg sina i ene uhvaene u oruanoj revoluciji, s
barikadama na ulici i burskim komandosima koji haraju zemljom. To
bi bilo jako dobro, Jon-Jon, sloi se Ralph, ali to s novom bebom?
to e se dogoditi ako roda doe ovamo dok smo svi odsutni i nema
nikoga da potpie za tvoju malu sestru? Jonathan se namrti. Ve je
razvijao snanu odbojnost prema toj, jo uvijek nepridoloj, ali vjeno
prisutnoj enskoj linosti. inilo se da stoji na putu svakom ugodnom
dogaaju ili uzbudljivom planu, njegovi roditelji uspijevali su je
ukljuiti u svaki razgovor, a majka je provodila veliki dio vremena,
nekad posveen gospodaru Jonathanu, u krojenju ili ivanju ili
jednostavno smijeenju. Vie nije s njim odlazila na jahanje svakog
jutra i veeri, niti se igrala s njim grube igre u kojima je tako uivao.
Jonathan je zapravo ve razgovarao s Isazijem o mogunosti da porui
rodi da se ne trudi, jer su se predomislili. Meutim, Isazi mu nije dao
veliko ohrabrenje, iako mu je obeao da e razgovarati s lokalnim
vraem u Jonathanovo ime. Sada se opet suoio s tom napornom
enskom osobom, i jadno je kapitulirao. A, mogu li poi s tobom kad
moja sestrica bude ovdje da pazi na mamu? Zna to, mome, uinit
u neto bolje od toga. Bi li volio putovati velikim brodom preko mora?
Ovakve razgovore je Jonathan vie volio, i njegovo lice se razvedri.
Mogu li ja upravljati?, upita. Siguran sam da e ti kapetan dozvoliti
da mu pomogne, nasmije se Ralph. A kada stignemo u London,
ostat emo u velikom hotelu i kupiti svakakve poklone tvojoj mami.
Cathy spusti svoje pletivo u krilo, i pogleda ga u svjetlosti svijee. A
to sa mnom?, upita Jonathan. Moemo li i meni kupiti svakakve
165

poklone? I tvojoj maloj sestri, sloi se Ralph. A kad se vratimo, ii

emo u Johannesburg i kupiti veliku kuu, sa sjajnim lusterima i
mramornim podovima. I talom za mojeg ponija. Jonathan pljesne
rukama. I kuicom za Chaku, Ralph mu pomrsi uvojke. A ti e ii
u dobru kolu s puno drugih malih djeaka. Jonathanov osmijeh
malo se smanji, jer stvari su moda ile malo predaleko, ali Ralph ga
podigne na noge, pljesne po stranjici i ree mu: Sada idi i poljubi
majku za laku no, i zamoli ju da te uuka u krevet. Cathy je urila
iz djejeg atora, hodajui simpatino nespretno zbog trudnoe, i dola
do Ralpha koji je sjedio na platnenom sklopivom stolcu sa izmama
ispruenim prema vatri i sa aom whiskeyja u ruci. Zastala je iza
njegovog stolca, zagrlila ga s obje ruke oko vrata i, s usnama
priljubljenim uz njegov obraz, proaptala: Je li to istina, ili me samo
zadirkuje? Dovoljno dugo si bila dobra, hrabra djevojka. Kupit u ti
dom o kakvom nisi mogla niti sanjati. S lusterima? I koijom koja
e te voziti u operu. Ne znam svia li mi se opera nikada nisam
gledala niti jednu. Otkrit emo u Londonu, zar ne? O, Ralph, tako
sam sretna da mi se ini da u zaplakati. Ali zato sada? to je to sve
promijenilo? Neto to e se dogoditi prije Boia, promijenit e nae
ivote. Bit emo bogati. Mislila sam da ve jesmo. Mislim, stvarno
bogati, poput Robinsona i Rhodesa.: Moe li mi rei o emu je rije?
Ne, ree on jednostavno. Ali, mora priekati samo nekoliko tjedana,
samo do Boia. O, dragi, uzdahne ona. Zar te toliko dugo nee
biti? Tako mi nedostaje. Hajde da onda ne troimo dragocjeno
vrijeme u razgovoru. On ustane, podigne ju u naruje i oprezno
ponese prema atoru pod drvetom divlje smokve.
U jutro je Cathy stajala s Jonathanom pokraj sebe, drei ga za ruku, i
gledali su Ralpha na platformi velike zelene lokomotive. ini mi se da
se stalno rastajemo. Morala je podii glas kako bi nadglasala itanje
pare i plamenove u kotlu. Ovo je posljednji put, obea joj Ralph. Bio
je tako naoit i prpoan da ona osjeti kako joj srce buja, i prijeti da e
ju uguiti. Vrati mi se im bude mogao. Hou, im budem mogao.
Strojovoa povue mjedenu ruicu za cug i para prigui Ralphove
rijei. to? to si rekao? Cathy je potrala kraj lokomotive dok je ova
polako kretala niz eline tranice. Nemoj izgubiti pismo, ponovi on.
Neu, obea ona, a tada joj postane prenaporno drati korak s
lokomotivom. Ona zastane; mahala mu je bijelim ipkastim rupiem
sve dok lokomotiva nije skrenula iza kopjea, a njezin posljednji tuni
pisak zamro na vjetru. Zatim se okrenula prema Isaziju koji ju je ekao
166

na kolima. Jonathan izvue svoju ruku iz njezine i popne se na

sjedalo. Mogu li ja voziti, Isazi?, molio je, i Cathy se na trenutak
naljuti na prevrtljivost djeatva u jednom trenutku zaplakan i
tuan, a u drugom vriti od radosti kada dobije dozvolu da dri uzde.
Dok se smjetala na sjedalo kola, rukom je provjerila je li zapeaena
omotnica koju joj je dao Ralph jo uvijek sigurna u depu njezine
pregae. Ona je izvadi i proita zbunjujuu uputu koju joj je napisao
na omotu: Proitaj tek kada primi moj brzojav. Htjela ga je vratiti u
dep; tada se ugrize za usnicu, borei se protiv iskuenja, pa napokon
noktom otvori omotnicu i izvue papir: Kada dobije moj brzojav,
mora odmah poslati sljedei brzojav: Bojniku Zougi Ballantyneu.
Stoer Rodezijske konjanike regimente u Pitsaniju, Bechuanaland:
vaa ena ga Louise Ballantyne teko bolesna vratite se odmah Kings
Lynn. Cathy je dvaput proitala upute, i iznenada je bila nasmrt
uplaena. O, moja luda ljubavi, to e uiniti?, proapta ona, a
Jonathan potakne konje u kas i oni krenue prema logoru.
Radionice zlatnog rudnika Simmer i Jack nalazile su se ispod eline
konstrukcije na vrhu grebena. Grad Johannesburg prostirao se u
daljini, u blagoj dolini i preko brdaaca. Radionica je imala eljezni
krov i zidove, a cementni pod bio je umrljan crnim lokvama prolivenog
strojnog ulja. Pod eljezom je bilo vrue kao u penici, a iza dvostrukih
kliznih vrata sunce ranog ljeta bilo je zasljepljujue. Zatvorite vrata,
zapovjedi Ralph Ballantyne, i dva ovjeka pritre i ponu se muiti s
tekim vratima od drva i eljeza, znojei se jer nisu navikli na takav
napor. Kad su se vrata zatvorila, smrailo se kao u gotikoj katedrali, a
bijele zrake svjetlosti koje su prodirale kroz pukotine u eljeznim
zidovima bile su ispunjene uskovitlanim zrncima praine. Na sredini
poda leao je red od pedeset utih baava. Na svakoj od njih crnom
bojom bilo je napisano: Motorno ulje. 44 galona. Ralph skine svoju
lanenu jaknu, odvee kravatu i zasue rukave. Izabere eki od jednog
kilograma i dlijeto iz najblie kutije s alatom, pa pone otvarati
poklopac najblie bave. Ostala etvorica okupili su se oko njega kako
bi promatrali. Udarci ekia odjekivali su uplje niz dugu radionicu.
uta boja otpadala je pod dlijetom, a metal se sjajio poput
novoiskovanih ilinga. Napokon Ralph otvori poklopac. Povrina ulja
imala je elatinozni, crni sjaj na slaboj svjetlosti. Ralph gurne ruku do
lakta u kantu, i izvadi dugi zaveljaj zamotan u kou, s koje se cijedilo
gusto ulje. On je donese do kutije s alatom, i otvori uz pomo dlijeta;
prisutni zadovoljno uskliknu kad je skinuo omot. Najnoviji model Lee
167

Metford puaka koje ispaljuju novo bezdimno korditno punjenje. Niti

jedna puka na svijetu nije joj ravna. Oruje je prelazilo iz ruke u
ruku, a kad je dolo do Percyja Fitzpatricka, on je brzo otvori i zatvori.
Koliko ih je? Deset u svakoj bavi, odgovori Ralph. Pedeset
baava. A ostale?, upita Frank Rhodes. Bio je razliit od svojeg
mlaeg brata jednako kao to se Ralph razlikovao od Jordana. Bio je to
visok, vitak ovjek s duboko usaenim oima i visokim jagodicama, i
sijedom kosom koja se povlaila s koatog ela. Mogu prenijeti po
jedan teret svakog tjedna iduih pet tjedana, ree mu Ralph, briui
masne ruke u odbaenu pamunu krpu. Moete li to uiniti bre?
Moete li ih vi oistiti i distribuirati bre?, uzvrati mu Ralph, i bez da
prieka odgovor, okrene se prema Johnu Haysu Hammondu,
briljantnom amerikom rudarskom inenjeru kojem je vjerovao vie
nego bratu gosp. Rhodesa. Jeste li odluili o konanom planu
akcije?, upita on. Gosp. Rhodes e eljeti znati kad se vratim u
Kimberley. Osvojit emo utvrdu Pretoria i skladite oruja, to nam je
prvi cilj, ree mu Hays Hammond, i oni zaponu razgovor o detaljima
plana, dok je Ralph biljeio podatke na kutiji za cigarete. Kad je Ralph
napokon klimnuo i spremio kutiju u dep, Frank Rhodes upita: Kakve
su vijesti iz Bulawayoa? Jameson ima svoje ljude, vie od est
stotina. Imaju konje i oruje. Bit e spreman za pokret na jug, prema
Pitsaniju, posljednjeg dana u mjesecu tako kae u svojem posljednjem
izvjetaju. Ralph opet navue jaknu. Bilo bi mudro da nas ne vide
zajedno. On se rukovao sa svakim od njih, ali kad je doao do
pukovnika Franka Rhodesa, nije odolio iskuenju da ne kae:
Takoder bi bilo mudro, pukovnie, da ograniite svoje brzojave na ono
najnunije. ifra koju koristite, dnevna izvjea o tom vaem fiktivnom
zlatnom rudniku, dovoljna je da privue panju ak i najglupljeg
policijskog agenta Transvaala, a pouzdano znamo da se jedan od njih
nalazi u telegrafskom uredu u Johannesburgu. Gospodine, nismo
slali nepotrebne poruke, odvrati mu Frank Rhodes ukoeno. A to
onda kaete na vau najnoviju umotvorinu? Je li est stotina
dioniara sa sjevera spremno da preuzme svoju dobit? Ralph je
imitirao njegov govor, zatim klimnuo u pozdrav i krenuo prema svojem
konju, pa odjahao niz cestu prema Fordsbergu i gradu.
Elizabeth ustane kad ju je majka pogledala i pone prikupljati zdjele za
juhu. Nisi zavrio, Bobby, ree ona svojem mlaem bratu. Nisam
gladan, Lizzie, pobuni se dijete. Ima udan okus. Uvijek ima
izgovor da ne jede, gospodine Roberte, ukori ga Elizabeth. Nije
168

udno to si tako mrav, nikada nee narasti visok i jak kao tvoj
tata. Dosta je, Elizabeth, progovori Robyn otro. Ostavi deka, ako
nije gladan. Zna da mu nije dobro. Elizabeth pogleda svoju majku, a
zatim uzme Robertovu zdjelu zajedno s ostalima. Niti jedna djevojka
nikada nije smjela ostaviti hranu, ak niti kad su imale malariju, ali
nauila je da se ne buni zbog Robyninog poputanja jedinom sinu.
Nosei kerozinsku svjetiljku u drugoj ruci, Elizabeth izie kroz stranja
vrata i poe do kolibe s kuhinjom. Vrijeme je da joj pronaemo
mua, Juba alosno zavrti glavom. Treba mukarca u krevetu i dijete
na prsima kako bi se smijeila. Ne priaj gluposti, Juba, odbrusi
Robyn. Bit e za to vremena i kasnije. Ovdje obavlja vaan posao i ne
mogu je pustiti. Dobra je kao kolovani lijenik. Mladi ljudi dolaze iz
Bulawayoa jedan za drugim, a ona sve odbija, nastavi Juba,
ignorirajui Robyninu upadicu. Ona je osjetljiva, ozbiljna djevojka,
sloi se Robyn. Ona je tuna djevojka koja nosi tajnu. O, Juba, ne
eli svaka ena provesti ivot kao neija prilenica, prekori je Robyn.
Sjea li se kad je bila djevojica? nastavi Juba ne dajui se smesti.
Kako je bila bistra, kako je sjajila od radosti, poput kapljice jutarnje
zore. Odrasla je. Mislila sam da je rije o visokom mladom tragau
za kamenjem, ovjeku od preko mora koji je odveo Vicky, Juba
odmahne glavom, ali nije on. Smijala se na Vickynom vjenanju, a to
nije bio smijeh djevojke koja je izgubila svoju ljubav. Neto je drugo u
pitanju, zakljui Juba znakovito, ili netko drugi. Robyn zausti da se
usprotivi, ali prekinu je uzbueni glasovi u tami izvan prostorije, i ona
brzo ustane. to je?, vikne. to se dogaa tamo, Elizabeth? Plamen
svjetiljke dopre do njih preko dvorita, osvjetljavajui Elizabethine
noge, iako joj je lice bilo u mraku. Mama! Mama! Doi brzo! Njezin
glas odzvanjao je od uzbuenja. Elizabeth upadne u sobu. Kontroliraj
se, djevojko. Robyn je protrese, a Elizabeth duboko udahne. Stari
Moses doao je iz sela kae da su tamo vojnici, stotine vojnika koji
jau pokraj crkve. Juba, uzmi Bobbyjev kaput. Robyn uzme svoj
vuneni al i tap iza vrata. Elizabeth, daj mi svjetiljku! Robyn povede
obitelj niz put pod tamnim drveem, pokraj bolnike zgrade, prema
crkvi. Kretali su se u maloj, zbijenoj skupini; Bobby je bio zamotan u
vuneni kaput i Juba ga je nosila na debelom boku, ali prije no to su
stigli do crkve, vidjeli su mnoge druge tamne prilike kako jure kroz
tamu oko njih. Dolaze iz bolnice, ljutila se Juba. A sutra e opet svi
biti bolesni. Nikada ih nee zaustaviti, uzdahne Elizabeth
rezignirano. Znatielja je ubila maku. Zatim vikne: Tamo su! Moses
169

je bio u pravu pogledajte ih samo! Svjetlost zvijezda bila je dovoljno

jaka da otkrije kolonu tamnih konjanika kako se s brda sputaju niz
cestu. Jahali su u koloni po dvojica. Bilo je previe mrano da bi im
mogla vidjeti lica pod irokim obodima eira, ali cijevi puaka strale
su iza njihovih lea poput optuujueg prsta, ocrtane na ledenim
poljima zvijezda koje su ispunjavale nebo. Duboki sloj praine na cesti
priguivao je topot kopita, ali sedla su kripala, a konji bi povremeno
blago frktali i zabacivali glave. Ipak, ta gomila ljudi kretala se
neobino tiho. Nitko nije podizao glas, nije bilo izvikivanja zapovijedi,
ak niti uobiajeno upozorenje rupa!, esto u grupiranim
formacijama konjanika koje se kreu preko nepoznatog terena. elo
kolone stiglo je do krianja na cesti pred crkvom, i skrenulo u lijevo, na
stari kolski put prema jugu. Tko su oni?, upita Juba s prizvukom
praznovjernog straha u glasu. Izgledaju poput duhova. To nisu
duhovi, ree Robyn mirno. To su Jamesonovi limeni vojnici, i njegova
nova Rodezijska konjanika regimenta. Zato se kreu starim
putom? Elizabeth je aptala, pod utjecajem Jube i neprirodne tiine. I
zato jau u tami? To smrdi na Jamesona i njegovog gospodara.
Robyn krene do ruba ceste i vikne glasno, podiui svjetiljku iznad
glave. Duboki glas iz kolone odgovori joj: Tamo i natrag da vidimo
koliko je daleko, gospojo!, i nekoliko ljudi tiho se naceri, ali kolona
nastavi prolaziti pokraj crkve bez zastajanja. U sredini kolone kretala
su se teretna kola koja su vukle mule, jer stona kuga nije potedjela
niti jednog vola. Za kolima su dolazile koije na dva kotaa s
Maximovim strojnicama pod platnenim pokrivkama, a zatim i tri laka
poljska topa, ostaci Jamesonovih ekspedicijskih snaga koje su zauzele
Bulawayo prije nekoliko godina. Posljednji dio kolone opet se sastojao
od konjanika koji su jahali dva po dva. Trebalo im je gotovo dvadeset
minuta da prou pokraj crkve, i tiina je potom bila potpuna, a u
zraku je za njima ostao samo traak praine. Pacijenti iz bolnice poeli
su se vraati u tamnije sjene ispod drvea, ali mala obitelj i dalje je
stajala u tiini, ekajui da se Robyn pokrene. Mama, hladno mi je,
napokon zacvili Bobby, i Robyn ustane. Pitam se kakvu nepodoptinu
sada smiljaju, promrmlja on, i povede ih uz brdo prema
domainstvu. Grah se ve ohladio, poali se Elizabeth dok je urila u
kuhinju; Robyn i Juba penjale su se uz stube. Juba spusti Bobbyja s
boka, i on odjuri u toplinu blagovaonice. Juba krene za njim, ali Robyn
je zaustavi s rukom na podlaktici. Dvije ene stajale su zajedno, bliske
i sigurne u ljubavi i zajednitvu koje su osjeale jedna uz drugu.
170

Pogledale su preko doline, u smjeru u kojem su otili tamni, tihi

konjanici. Kako je ovo prekrasno!, proapta Robyn. Uvijek mislim o
zvijezdama kao o prijateljima, tako su stalne, a veeras su tako blizu.
Ona podigne ruku, kao da ih pokuava ubrati s nebeskog svoda.
Tamo je Orion, a tamo Bik. A tamo su Manatassijeva etiri sina,
ree Juba. Jadna ubijena djeica. Iste zvijezde, Robyn zagrli Jubu,
iste zvijezde sjaje na sve nas, iako ih znamo pod razliitim imenima. Ti
zove te etiri bijele zvijezde Manatassijevi sinovi a mi ih zovemo Kri.
Juni kri. Ona osjeti kako se Juba trgnula i poela drhtati, i njezin
glas postane zabrinut. to je bilo, moja mala Grlice? upita ona.
Bobby je bio u pravu, proapta Juba. Hladno je, trebale bismo ui.
Sjedila je u tiini ostatak veeri, ali kad je Elizabeth povela Bobbyja u
njegovu spavau sobu, rekla je jednostavno: Nomusa, moram se
vratiti u selo. O, Juba, tek si se vratila, u emu je problem? Imam
osjeaj, Nomusa, osjeaj u srcu da me moj suprug treba. Mukarci,
ree Robyn ogoreno. Kad bismo ih se barem mogli rijeiti ivot bi bio
mnogo jednostavniji da mi ene vladamo svijetom.
To je znak, proapta Tanase, drei sina privijenog uz grudi, a
svjetlost male zadimljene vatre u sredini kolibe nije joj obasjavala oi
one su bile u sjeni poput oiju lubanje. Uvijek je tako s
proroanstvima Umlimo znaenje postaje jasno tek kad se stvar
dogodi. Krila u mrano podne, klimne Bazo. I stoka s glavama
povijenim tako da im dodiruju bokove, i sada... I sada je kri pojeo
stoku bez rogova, konjanici su u noi otili na jug. To je trei,
posljednji znak koji smo ekali, ree Tanase radosno. Duhovi naih
predaka tjeraju nas na djela. Vrijeme ekanja je zavrilo. Mala Majko,
duhovi su te izabrali da objasni njihovo znaenje. Bez tebe ne bismo
znali kako bijelci zovu ove etiri velike zvijezde. Sada duhovi imaju
drugi posao za tebe. Ti zna gdje se oni nalaze, zna koliko ih ima u
misiji Khami. Juba pogleda svojeg supruga, i usne joj zadrhte, a
velike, tamne oi napune joj se suzama. Gandang joj klimanjem glave
dozvoli da progovori. Tamo je Nomusa, proapta ona. Nomusa, koja
mi je vie od majke i sestre. Nomusa koja je presjekla lance koji su me
drali u robovlasnikom brodu... Izbaci te misli iz glave, njeno je
posavjetuje Tanase. Nema mjesta za njih. Reci nam tko je jo u misiji.
Tamo je Elizabeth, moja njena, tuna Lizzie, i Bobby, kojeg nosim na
boku. Tko jo?, ustrajala je Tanase. Nitko vie, proapta Juba.
Bazo pogleda oca. Tvoji su, svi u misiji Khami. Zna to treba uiniti.
Gandang klimne, a Bazo se okrene prema majci. Reci mi, draga mala
171

Majko. Njegov glas utia se. Reci mi o Bakeli, aki, i njegovoj eni.
Kakve vijesti ima o njima? Prolog tjedna bio je u velikoj kui u
Kings Lynnu, on i Balela, Ona koja donosi isto i Sunano Nebo.
Bazo se okrene prema jednom od induna koji su sjedili u redu iza
Gandanga. Suku! Induna se spusti na jedno koljeno. Baba?, upita
on. Bakela je tvoj, i njegova ena, ree mu Bazo. A kad zavri s tim,
kreni na brda Hartley i pobrini se za rudare, ima ih tri mukarca i
ena sa etiri teneta. Nkosi Nkulu, induna potvrdi zapovijed, i
nitko se nije pobunio kad je nazvao Bazoa Nkosi Nkulu, kralj. Mala
Majko, gdje su Henshaw i njegova ena, koja je ki Nomuse?
Nomusa je od nje dobila pismo prije tri dana. Ona i djeak su na
eljeznici. Trudna je, i rodit e negdje oko Chaivala festivala. Pisala je o
svojoj srei i radosti. A Henshaw? upita Bazo strpljivo. Gdje je
Henshaw? U pismu kae da je s njom, izvor njezine radosti. Moda je
jo s njom. Oni su moji, ree Bazo. Oni i pet bijelih ljudi koji rade
na eljeznici. Poslije emo krenuti niz kolski put i pobrinuti se za dva
mukarca i enu i troje djece u rudniku Antilopa. On nastavi s
odreivanjem zadataka za svakog zapovjednika; svaki od njih dobio je
jednu farmu ili usamljeni rudnik s popisom rtava. Trebalo je presjei
telegrafske linije, pogubiti domorodaku policiju, uvati sela,
kontrolirati sve kolske putove, prikupiti vatreno oruje, i sakriti stoku.
Kad je zavrio, okrene se enama. Tanase, pobrinut e se da sve
nae ene i djeca pou u drevno utoite; ti sama povest e ih u sveta
brda Matoposa. Pazit e da ostaju u malim skupinama, odvojeni jedni
od drugih, a mujibe, djeaci koji jo nisu inicirani, pazit e s vrhova
brda na dolazak bijelih ljudi. ene e pripremiti napitke i muti za nae
mukarce koji budu ranjeni. Nkosi Nkulu, ree Tanase nakon svake
upute, i gledala je njegovo lice, nastojei ne pokazati svoj ponos i
uzbuenje. Kralju! zvala ga je, kao i drugi indune. Zatim je razgovor
zavrio, i ekali su na jo jednu stvar. Tiina u kolibi bila je napeta, a
bjeloonice su im se sjajile na crnim licima dok su ekali. Napokon
Bazo progovori. Po tradiciji, u noi Chawala mjeseca, sinovi i keri
Mashobanea, Mzilikazija i Lobengule trebali bi slaviti Festival prvog
voa. Ove sezone nee biti kukuruza, jer skakavci su ga pojeli. Ove
sezone nee biti crnih bikova koje bi mladi ratnici ubijali golim
rukama, jer stona kuga obavila je taj posao umjesto njih. Bazo
polako pogleda lica okupljenih ljudi. Zato, neka sve pone u noi ovog
Chawala mjeseca. Neka oluja pobjesni. Neka oi pocrvene. Neka
mladii Matabelea potre! Jee!, zabruji Suku u drugom redu
172

induna, i stari Babiaan preuzme ratniku pjesmu, a zatim se svi

poee ljuljati pjevajui iz punih grla, s iskolaenim oima u svjelosti
vatre, dok se na njih sputalo boansko ludilo.
Rukovanje streljivom bio je najdui od poslova koje je trebalo obaviti, a
Ralph je bio ogranien na dvadeset povjerljivih ljudi koji su obavljali
posao za njega. U svakom eljeznom sanduku bilo je deset tisua
metaka; na poklopcima sanduka bilo je utisnuto W.D. i strijelica. Bili
su osigurani jednostavnim lokotom koji se mogao otvoriti rukohvatom
puke. Britanska vojska uvijek je svoje lekcije uila na tei nain. Ovu
su nauili kod Isandhlwane, Brda Male Ruke, na granici Zululanda,
kad je lord Chelmsford ostavio tisuu ljudi u svojem logoru, i poveo
kolonu konjanika da namami Zulu indune u bitku. Izbjegavajui
kontakt s konjanicima, indune su se vratili i napali logor. Tek kad su
impiji bili u logoru, logistiari su shvatili da je Chelmsford sa sobom
ponio kljueve za sanduke sa streljivom. Isazi, Ralphov mali Zulu
vodi, opisao mu je kraj bitke iz prve ruke. Udarali su sanduke
sjekirama, bajunetama i golim rukama. Znojili su se i vritali od bijesa
kad smo ih probadali assegaijima, a na kraju su se pokuali braniti
praznim pukama. Isazijeve oi zamaglile su se od sjeanja, onako
kako se starci prisjeaju izgubljene ljubavi. Kaem ti, mali Jastrebe,
bili su to hrabri ljudi i prekrasno probadanje. Nitko nije sa
sigurnou znao koliko je Engleza umrlo kod Male Ruke, jer tek nakon
godinu dana je Chelmsford ponovno osvojio to podruje, ali to je bila
jedna od najveih katastrofa u britanskoj vojnoj povijesti, i odmah
nakon toga Ratni ured redizajnirao je sanduke za streljivo. injenica
da je streljivo kalibra 303 bilo zapakirano u tim W.D. sanducima bio je
pokazatelj razumijevanja izmeu gosp. Rhodesa i kolonijalnog tajnika
u Whitehallu. Meutim, ove pakete trebalo je otvoriti i prepakirati u
votani papir stotinu metaka po paketu, a ove je tada trebalo sloiti
u tanke redove prije no to ih se vrati u bave s uljem. Bio je to
naporan posao i Ralph je sa zadovoljstvom na nekoliko sati napustio
radionice kompanije De Beersovih udruenih rudnika gdje se sve
odvijalo. Aaron Fagan ekao ga je u svojem uredu, s kaputom na sebi
i Derby eirom u ruci. Postaje izbirljiv, Ralphe, optui ga on. Nisi
li mi mogao naznaiti to mogu oekivati? Uskoro e otkriti, obea
mu Ralph i stavi cigaru u usta. Sve to elim znati jest je li taj momak
povjerljiv i diskretan. On je najstariji sin moje sestre, ree Aaron, a
Ralph zapali cigaru. To je u redu, ali moe li drati usta zaepljena?

173

Jamim ti svojim ivotom. Moda e i morati, ree mu Ralph suho.

Pa, hajde da posjetimo tog momka.
David Silver bio je punaan mladi ruiastog tena, kose natopljene
briljantinom i s razdjeljkom po sredini glave, koji je izgledao poput
oiljka od rane maem. Pristojno je pozdravio ujaka Aarona, i potrudio
se da se oba gosta udobno smjeste, da im fotelje budu namjetene tako
da im svjetlost s prozora dolazi s lea, i da svaki od njih pri ruci ima
pepeljaru i alicu aja. To je aj od narane, istakne on skromno dok
se smjetao pokraj stola. Zatim spoji vrhove prstiju, napui usne i
pogleda Ralpha u iekivanju. Dok je Ralph ukratko objanjavao svoje
zahtjeve, klimao je glavom potiui ga na nastavak prie. Gosp.
Ballantyne, ree on, nastavivi klimati glavom poput mandarinske
lutke kad je Ralph zavrio, to je ono to mi burzovni meetari on
rairi ruke, u naem argonu zovemo medvjei poloaj ili brza
prodaja. To je prilino uobiajena transakcija. Aaron Fagan malo se
promekolji u svojoj fotelji, i pogleda Ralpha ispriavajui mu se.
Davide, mislim da gosp. Ballantyne zna... Ne, ne, Ralph podigne
ruku prema Aaronu. Pusti gosp. Silvera da nastavi. Siguran sam da
e ovaj razgovor biti pouan. Njegov izraz lica bio je ozbiljan, ali oi su
mu se sjajile. David Silver nije uoio ironiju i prihvatio je Ralphov
poziv. To je kratkoroni pekulativni ugovor. To uvijek napominjem
svojim klijentima koji razmiljaju o tome da ga potpiu. Da budem
potpuno iskren, gosp. Ballantyne, ne odobravam takve pekulacije.
Uvijek smatram da je trite dionica mjesto za legitimna ulaganja,
trite na kojem se kapital moe susretati i umnaati kroz legitimne
poslove. Ne bi ga trebalo pretvarati u kladionicu. To je vrlo plemenita
misao, sloi se Ralph. Drago mi je da i vi to gledate tako. David
Silver pompozno napuhne obraze. Meutim, da se vratimo na
operaciju brze prodaje. Klijent ulazi na trite i ponudi prodaju dionica
odreene kompanije koju ne posjeduje, po cijeni nioj od trenutne
trine cijene, uz isporuku u neko budue vrijeme, obino jedan do tri
mjeseca unaprijed. Da, klimne Ralph ozbiljno. Mislim da vas
pratim. Naravno, ovaj klijent oekuje da e vrijednost dionica
znaajno opasti prije no to ih je duan isporuiti kupcu. S ovog
stanovita, to vie padne vrijednost, on e vie profitirati. Ah!, ree
Ralph. Lagani nain za bogaenje! S druge strane, tusto lice Davida
Silvera se uozbilji, ako vrijednost dionica poraste, klijent e pretrpjeti
znatne gubitke. Bit e prisiljen da se vrati na trite i kupi dionice po
uveanim cijenama kako bi ih mogao isporuiti kupcu, a dobit e samo
174

unaprijed dogovorenu cijenu. Naravno! Sada vidite zato

pokuavam odgovoriti svoje klijente od ulaska u takve poslove. Va
ujak uvjeravao me da ste poten ovjek. David Silver izgledao je
zadovoljno. Gosp. Ballantyne, mislim da morate znati da na tritu
vlada dobro raspoloenje. uo sam nagaanja da e neka od poduzea
Witwatersranda ovo tromjesjeje imati uveane dobiti. Po mojem
miljenju, ovo je vrijeme da se kupuju dionice zlata, a ne da se
prodaju. Gosp. Silver, ja sam straan pesimist. Vrlo dobro, David
Silver uzdahne tonom superiornog bia koje se mora baviti obinim
ljudima. Hoete li mi, molim vas, rei to tono imate na umu, gosp.
Ballantyne? elim prodati dionice dvije kompanije, ree mu Ralph.
Udruenih zlatnih polja i Britanske junoafrike kompanije. David
Silver odjednom postane melankolian. Izabrali ste najsnanije
kompanije u igri, kompanije gosp. Rhodesa. Jeste li imali na umu
neku brojku, gosp. Ballantyne? Minimalni iznos s kojim se moe
trgovati jest stotinu dionica... Dvije stotine tisua, ree Ralph
mlako. Dvije stotine tisua funta!, zagrcne se David Silver.
Dionica, ispravi ga Ralph. Gosp. Ballantyne, Silver je problijedio.
BJA dionice vrijede 12 funta, a Udruena zlatna polja osam funta. Ako
prodate dvjesto tisua dionica pa, to je transakcija od dva milijuna
funta! Ne, ne!, Ralph odmahne glavom. Niste me razumjeli! Hvala
dobrom Bogu zbog toga. Malo boje vrati se u punane obraze Davida
Silvera. Nisam mislio ukupno dvjesto tisua dionica, ve po dvjesto
tisua dionica u svakoj kompaniji. To je ukupno etiri milijuna funta.
David Silver skoi na noge tako da njegova fotelja s treskom odleti u
zid; na trenutak se inilo da bi mogao pobjei na ulicu. Ali, prozbori,
ali... Nije se mogao dosjetiti zato bi se protivio. Pogled mu se
zamagli, a donja usnica izboi poput djeteta koje se duri. Sjednite,
blago zapovjedi Ralph, i on se jadno spusti u fotelju. Morat u vas
zamoliti da ostavite polog, pokua Silver posljednji put. Koliko vam
treba? etrdeset tisua funta. Ralph otvori svoju ekovnu knjiicu
na rubu stola, i uzme jednu od penkala Davida Silvera. kripanje
pisaljke bio je jedini zvuk u malom, usijanom uredu, sve dok se Ralph
nije naslonio i poeo mahati ekom da osui tintu. Ima jo jedna
stvar, ree on. Nitko izvan ova etiri zida, nitko nikada ne smije znati
da ja vodim ovu transakciju. Imate moju rije. Ili vae testise,
upozori ga Ralph, dok se naginjao da mu doda ek. Iako se smijeio,
oi su mu bile tako hladne zelene boje da se David Silver strese, i
predoi si bol u ugroenim dijelovima tijela. Bilo je to tipino bursko
175

domainstvo, i nalazilo se na kamenitom grebenu iznad ravnice

srebrene trave na kojoj nije bilo drvea. Krov nastambe bio je od
galvaniziranog eljeza koje je na pojedinim mjestima poelo hrati.
Kua je bila okruena irokim verandama, a kre je izblijedio i otpadao
sa zida u krpicama. Iza kue se nalazila vjetrenjaa postavljena na
visoku konstrukciju. Okretala se na suhom, pranjavom vjetru, a pri
svakom okretu zelenkasta voda prolijevala se u okruglu betonsku
cisternu pokraj kuhinjskih vrata. Nije bilo nikakve naznake vrta ili
travnjaka. Desetak arenih fazana eprkalo je po goloj zemlji, ili sjedilo
na kolima iz Capea i drugoj dotrajaloj opremi kakva je obino
ukraavala dvorite svakog burskog domainstva. Na vjetrovitoj strani
nalazio se visoki australski eukaliptus, s kojeg su visjele cijele krpe
otkinute kore, poput zmijske koe. U slaboj sjeni drveta stajalo je
osam vrstih smeih ponija. Kad je Ralph sjahao ispod verande, opor
mjeanaca dojuri i pone reati i kljocati zubima oko njegovih izama.
On ih rastjera s nekoliko udaraca nogom i sjambokom od koe nilskog
konja. Ukotn cn bietje laat, meneer. ovjek je iziao na verandu. Na
sebi je imao koulju, a prekratke hlae pridravale su mu naramenice.
Na nogama je nosio kone velskoene bez arapa. Jammer, ispria se
Ralph zbog kanjenja. Koristio se pojednostavljenim oblikom
nizozemskog, koji su Buri zvali taal, jezik. ovjek pridri Ralphu vrata
i on proe kroz njih, sagnuvi se, u dnevnu sobu bez prozora.
Zaudaralo je po ustajalom dimu i pepelu s otvorenog kamina. Pod je
bio prekriven otiraima i koama ivotinja. U sredini sobe nalazio se
samo jedan stol, nevjesto istesan od tamnog drva. Na zidu s druge
strane kamina visio je samo jedan ukras, obrubljena kopija Deset
zapovijedi na visokom nizozemskom jeziku. Jedina knjiga u sobi leala
je na stolu. Bila je to golema nizozemska Biblija s konim koricama i
mjedenim uvezom. Osmorica mukaraca sjedila su s obje strane stola.
Svi su podigli pogled prema Ralphu kad je uao. Meu njima nije bilo
ovjeka mlaeg od pedeset godina, jer Buri su cijenili iskustvo i
steenu mudrost kod svojih voa. Veina ih je imala brade, a svi su
nosili istroenu radnu odjeu, i imali ozbiljne izraze lica. ovjek koji je
pozdravio Ralpha uao je za njim i bez rijei pokazao na prazni stolac.
Ralph sjedne, a sve bradate glave okrenu se od njega prema prilici na
kraju stola. Bio je to najvei ovjek u sobi, monumentalno ruan, kao
to je ruan buldog ili neki od ovjekolikih majmuna. Njegova brada
bila je rijetka, ali brkovi su mu bili obrijani. Lice mu je visjelo u
vreicama i naborima, a kou mu je opalilo deset tisua afrikih dana,
176

i bila je istokana bradavicama i pjegama dobroudnog raka koe;

izgledala je poput stranica vrlo stare knjige. Jedan kapak bio mu je
oputen, to mu je davalo lukavi i sumnjiavi izraz lica. I njegove
smee oi osjetile su bijeli bljesak afrikog sunca, i prainu lova i
bojnog polja, pa su bile trajno podlivene krvlju i upaljene. Njegovi ljudi
zvali su ga Oom Paul, Ujak Paul, i oboavali ga malo manje nego svojeg
starozavjetnog Boga. Paul Kruger poeo je itati naglas iz otvorene
Biblije pred sobom. itao je polako, pratei tekst prstom. Na ruci nije
imao palca. Prije trideset godina raznijela ga je cijev topa kad je
eksplodirala. Glas mu je bio duboki basso profundo. Ipak su ljudi to
ive u toj zemlji snani, i gradovi su im opasani zidovljem i vrlo veliki; i
jo vidjesmo tamo djecu Anaka... I Kaleb umiri narod, i ree: Poimo i
osvojimo ga, jer moemo ga savladati. Ralph ga je pozorno promatrao,
prouavajui veliko, pogrbljeno tijelo, ramena tako iroka da se inilo
da je runa glava postavljena na njih poput ptice na vrhu planine;
Ralph pomisli na legendu koja je okruivala ovog udnog ovjeka. Paul
Kruger imao je devet godina kad su njegov otac i ujaci natovarili svoja
kola i prikupili krda i poli na sjever, dalje od britanske vlasti, tjerani
sjeanjem na svoje narodne heroje koje su kod Slachters Neka, objesili
Crveni mundiri. Krugeri su otili od nepravde to su njihovi robovi
osloboeni, od engleskih sudova, od sudaca koji nisu govorili njihov
jezik, od poreza na zemlju koja je bila njihova i od stranih trupa koje
su oduzimale njihova voljena krda kao nain plaanja tih poreza. Bila
je 1835. godina, i na tom tekom putu Paul Kruger postao je mukarac
u dobi kad se veina djeaka jo igra zmajevima i pekulama. Svakog
dana dobio bi jedan metak i naboj baruta i slali su ga da osigura
hranu za obitelj. Ako ne bi uspio nita uloviti, otac bi ga istukao. Iz
nude je postao vrhunski strijelac. Jedna od njegovih dunosti bila je
da ide pred drugima i izvia put, traei vodu i dobre panjake, te da
tim putem vodi karavanu. Postao je vjet konjanik i razvio gotovo
mistinu privrenost savani, i krdima ovaca s debelim repom i
raznobojnoj stoci koja je bila bogatstvo njegove obitelji. Poput mujibe
Matabelea, znao je po imenu svaku ivotinju, i mogao ju je prepoznati
na milju udaljenosti. Kad je Mzilikazi, car Matabelea, poslao svoje
impije s dugim titovima u napad na karavanu kola, mali Paul zauzeo
je svoje mjesto s drugim mukarcima na barikadama. Unutar kruga
kola bilo je trideset i tri burska borca. Kola su povezali lancima, a
otvore meu kotaima popunili su trnovitim granama. Matabele
amadode bili su bezbrojni. Regimenta za regimentom je nasrtala,
177

izvikujui svoje duboko Jee! Napadali su est sati bez odmora, i kad
je ponestalo metaka, burske ene su topile olovo usred bitke. Kad su
se Matabelei napokon povukli, njihovi mrtvi leali su oko kola u sloju
visokom do prsa, a mali Paul postao je mukarac jer ubio je ovjeka,
mnogo ljudi. Zaudo, prole su jo etiri godine prije no to je ubio
svojeg prvog lava, ustrijelivi ga u srce kad je skoio na lea njegovog
konja. Tada je ve mogao testirati novog konja galopirajui po loem
terenu. Ako bi konj pao, mladi Paul bi se doekao na noge, odmahnuo
glavom i nastavio pjeice. Kad je lovio bivole, jahao je okrenut licem
prema repu konja, kako bi mogao preciznije gaati ivotinje koje su
progonile njegovog konja. Ovakav nain jahanja nije umanjivao
njegovu kontrolu nad konjem, i mogao je u punom galopu promijeniti
poloaj i okrenuti se licem prema vratu konja, bez da narui ritam
koraka. Oko tog vremena poeo je pokazivati dar za ekstra-senzorne
moi. Prije lova, stojei na glavi konja, uao bi u samoinducirani trans
i poeo opisivati okolno podruje i divlje ivotinje u njemu. Na sat
jahanja prema sjeveru nalazi se malo blatno jezerce. Krdo kvaga se
tamo napaja, a pet debelih elanda dolazi niz stazu prema vodi. Na brdu
iznad njih, ispod trnovitog drveta, odmara se opor lavova, jedan stari
crnogrivi, i dvije lavice. U dolini iza njih su tri irafe. Lovci bi pronali
ivotinje, ili njihove tragove, upravo onako kako ih je mladi Paul
opisivao. U dobi od esnaest godina stekao je pravo, kao mukarac,
na dvije farme, onoliko zemlje koliko konjanik moe objahati u jednom
danu. Svaka od njih imala je priblino esnaest tisua ara. Bile su prve
od golemih imanja koja je stekao i zadrao tijekom ivota, ponekad
mijenjajui esnaest tisua ara prvoklasnih panjaka za plug ili vreu
eera. S dvadeset godina izabrali su ga za poljskog korneta, poloaj
koji je bio neto izmeu suca i erifa. Biti izabran na takvo mjesto u
tim godinama, meu ljudima koji cijene starost, znailo je da se radi o
posebnom ovjeku. Negdje u to vrijeme sudjelovao je u utrci protiv
konjanika na izabranom konju na milju udaljenosti i pobijedio za
dlaku. Tijekom bitke protiv crnog poglavice Sekukunija, burski general
pogoen je u glavu i pao je preko ruba kopjea. General je bio krupan
ovjek, teak vie od stotinu i dvadeset kilograma, ali Paul Kruger
skoio je niz padinu, podigao tijelo i vratio se s njim na vrh pod
paljbom muketa Sekukunijevih ljudi. Kad je krenuo po svoju
nevjestu, otkrio je da mu je put zaprijeila podivljala rijeka Vaal, koja
je nosila leine stoke i divljih ivotinja. Usprkos krikovima upozorenja
splavara, bez da je skinuo izme, natjerao je konja u smee vode i
178

preplivao prijeko. Poplavljene rijeke nisu mogle zaustaviti ovjeka

poput Paula Krugera. Nakon to se borio protiv Moshesha i
Mzilikazija, i svih drugih ratnikih plemena juno od Limpopoa, nakon
to je spalio misiju dr. Davida Livingstonea pod sumnjom da
opskrbljuje plemena orujem, nakon to se borio i protiv svojih ljudi,
pobunjenih Bura Slobodne drave Orange, postavili su ga na mjesto
glavnog zapovjednika vojske, a kasnije i predsjednika Junoafrike
Republike. Bio je to ovaj nepobjedivi, hrabri, neizmjerno snaan,
ruan, predan i svadljiv starac, bogat zemljom i krdima; sada je
odvratio pogled s Biblije i zavrio svoje itanje jednostavnom reenicom
ljudima koji su ga paljivo sluali: Bojte se Boga i ne vjerujte
Englezima, ree on i zatvori Bibliju. Zatim, ne diui pogled s
Ralphovog lica, vikne zastraujuom snagom: Donesite kavu!, i jedna
crna sluavka utri u prostoriju nosei metalni pladanj sa alicama.
Ljudi oko stola razmijenie vreice s crnim Magaliesberg duhanom i
napunie lule, gledajui Ralpha oprezno. Kad je gusti plavi dim ispunio
zrak, Kruger opet progovori. eljeli ste me vidjeti, mijn heerb
Nasamo, ree Ralph. Ovim ljudima vjerujem. Dobro. Govorili su
na taalu. Ralph je znao da Kruger dosta dobro govori engleski, i da ne
eli razgovarati na engleskom iz principa. Ralph je nauio taal prilikom
kopanja dijamanata. Bio je to najjednostavniji od svih europskih
jezika, prikladan svakodnevnoj upotrebi u jednostavnom drutvu
lovaca i farmera, iako su ak i oni prelazili na sofisticirani visoki
nizozemski kad bi razgovarali o politici ili pri bogosluju. Moje ime je
Ballantyne. Znam tko ste. Va otac bio je lovac na slonove. Snaan i
uspravan ovjek, kau ali vi, i tada ton starca postane prijeziran, vi
pripadate onom nevjerniku, Rhodesu. Iako je Ralph odmahivao
glavom, on nastavi: Nemojte misliti da nismo uli za njegova
bogohuljenja. Znam da je na pitanje smatra li da Bog postoji
odgovorio, i ovdje on prvi put prijee na engleski sa snanim
akcentom: da za postojanje Boga daje pedeset-pedeset posto ansa.
Kruger polako odmahne glavom. Za to e platiti jednog dana, jer
Gospodin je zapovjedio: Ne spominji ime moje uzalud. Moda je dan
plaanja rauna blizu, ree Ralph tiho. I moda ste vi izabrani
instrument Boga. Zar se i vi usuujete bogohuliti?, upita starac
otro. Ne, Ralph odmahne glavom. Dolazim da u vae ruke
isporuim bogohulnika. I on poloi omotnicu na drveni stol, i gurne je
prema predsjedniku. Popis oruja koje je tajno poslao u
Johannesburg, i mjesto na kojem ga dri. Imena pobunjenika koji ga
179

namjeravaju upotrijebiti. Veliina i snaga komandosa prikupljenih na

vaim granicama kod Pitsanija, ruta kojom e poi da se spoje s
pobunjenicima u Johannesburgu, i toan datum njihovog polaska.
Svi ljudi za stolom ukoili su se od oka, samo je starac nastavio
mirno puiti svoju lulu. Nije ni pokuao dodirnuti omotnicu. Zato mi
dolazite s tim? Kad vidim kako lopov namjerava provaliti u susjedovo
dvorite, smatram svojom dunou da ga obavijestim. Kruger izvadi
lulu iz usta i pljucne uti duhan na pod pokraj svog stolca. Mi smo
susjedi, objasni Ralph. Mi smo bijelci koji ive u Africi. Imamo
zajedniku sudbinu. Imamo mnogo neprijatelja, i jednog dana moda
emo se zajedno boriti protiv njih. Krugerova lula ispusti klokotavi
zvuk, ali pune dvije minute nitko nije progovarao, sve dok Ralph nije
razbio tiinu. mnogo novca. Kruger uzdahne i klimne glavom. U
redu, sada vam napokon vjerujem, jer to je razlog zbog kojeg je Englez
spreman na izdaju. On podigne omotnicu svojom smeom,
vornatom rukom. Zbogom, mijn heer, ree tiho.
Cathy se opet vratila svojem slikanju. Kad je Jon-Jon roen, odloila je
to na stranu, ali sada je opet imala vremena. Meutim, ovog puta
odluila je da se ozbiljnije posveti slikanju, i da slika neto drugo od
slatkastih obiteljskih portreta i lijepih krajolika. Poela je studiju
drvea Rodezije, i ve je imala veliku kolekciju. Najprije je slikala cijelo
drvo, radei i do dvadeset primjeraka prije no to bi se odluila za
jedan reprezentativni. Nakon toga bi dodavala detaljne crtee lia,
cvjetova i voa, koje je vjerno prenosila na platno vodenim bojama. Na
kraju je preala pravo lie i cvijee i skupljala sjemenke, a potom
pisala detaljan opis biljke. Vrlo uskoro spoznala je vlastito neznanje,
pa je pisala u Cape Town i London traei knjige o botanici, i Linneovu
Systema Naturae za biljke. Koristei se tim knjigama, postala je
kompetentan botaniar. Ve je otkrila osam vrsta drvea koje prije
nisu bile opisane, i jedno je nazvala po Ralphu, Terminalia Ralphii, a
drugo po Jonathanu koji se popeo na najvie grane kako bi joj skinuo
lijepe ruiaste cvjetove. Kad je poslala neke osuene primjerke i foliju
s crteima sir Josephu Hookeru u Kew Gardens, dobila je pismo
podrke, u kojem je on hvalio standard njezine umjetnosti i potvrdio
njezinu klasifikaciju novih vrsta. S pismom je poslao i potpisanu
kopiju svojeg Genera Plantarum, kolegici u prouavanju uda prirode,
i to je bio poetak fascinantnog dopisivanja. Ovaj novi hobi mogla je
prakticirati zajedno s Jon-Jonovim aktivnostima uzgoja ptica, i
pomagalo joj je da ispuni teke dane Ralphove odsutnosti, iako je
180

imala problema da prati Jon-Jona zbog naraslog trbuha. Morala mu je

prepustiti penjanje. Ovog jutra radili su na jednom od brda iznad
logora gdje su pronali prekrasno, razgranano drvo sa udnim voem
na gornjim granama. Jonathan je bio na dvadeset stopa iznad tla,
pokuavajui dohvatiti jednu granu, kad je Cathy zaula glasove iz
grmlja koje je prekrivalo obronke brda. Ona brzo zakopa koulju i
spusti suknju niz gole noge vruina je bila neizdriva u udolini meu
brdima i sjedila je na obali potoia, tapkajui nogama po vodi.
Juhuuu!, vikne ona, a uz padinu se popne telegrafist, sav oznojen.
Bio je to ovjeuljak s elavom glavom i izbuljenim oima; on je bio
jedan od Cathynih najveih oboavatelja. Dolazak brzojava bio mu je
izgovor da napusti svoju kuicu i potrai je. ekao je strpljivo sa
eirom u ruci dok je ona itala poruku: Put rezerviran Union Castle
kree iz Cape Towna u London 20 oujka stop otvori omotnicu i
paljivo slijedi upute stop uskoro dolazim kui voli te Ralph. Mogu li
poslati brzojav, gosp. Braithwaite? Naravno, go Ballantyne, bit e
mi veliko zadovoljstvo. Mali ovjek pocrvenio je poput djevojice i
stidljivo spustio glavu. Cathy je napisala poruku kojom poziva Zougu
Ballantynea u Kings Lynn na komadi papira njezinog notesa, a gosp.
Braithwaite ju je privinuo uz grudi poput svetog talismana. Sretan
Boi, go Ballantyne, ree on, i Cathy se trgne. Dani su proli tako
brzo, da nije shvatila da je godina 1895. ve pri kraju. Iznenada je
uasne mogunost da Boi provede sama u divljini, jo jedan Boi
bez Ralpha. Sretan Boi, gosp. Braithwaite, ree ona, nadajui se
da e on otii prije no to se rasplae. Zbog trudnoe je bila tako slaba
i plaljiva kad bi se barem Ralph vratio...
Pitsani nije bio grad, pa ak ni selo. Bio je to jedan duan, koji je
usamljeno stajao u pjeanoj ravnici na rubu pustinje Kalahari koja se
protezala 1500 milja na zapad. Bio je samo nekoliko milja udaljen od
granice Transvaala, ali nije bilo nikakve ograde niti ice koje bi to
oznaavale. Podruje je bilo tako ravno, a grmlje tako nisko, da je
jaha mogao vidjeti duan s udaljenosti od sedam milja, a oko njega su
se nalazili mali bijeli atori ulogorene vojske, gibajui se poput duhova
na vruem zraku. Jaha je nemilosrdno tjerao konja trideset milja od
eljeznice u Mafekingu, jer nosio je hitnu obavijest. Bio je on udan
izbor za glasnika mira, jer je bio vojnik i ovjek od akcije. Bio je to
satnik Maurice Heany, naoit ovjek s tamnom kosom i brkovima i
snanim pogledom. Sluio je s Carringtonovim konjanitvom i u
Bechuana policiji, a u ratu s Matabeleima zapovijedao je postrojbom
181

pjeatva s konjima. On je bio jastreb koji je nosio poruku golubice.

Straari su ugledali prainu koju je podizao s dvije milje, i nastala je
manja strka. Kad je Heany ujahao u logor, svi vii asnici okupili su
se u zapovjednikom atoru, a sam doktor Jameson iziao je da se
rukuje s njim i uvede ga u ator gdje su bili zatieni od radoznalih
oiju. Zouga Ballantyne ulio mu je au s indijskim tonikom i dinom,
i donio mu je. Oprosti, Maurice, ovo nije klub Kimberley i bojim se da
nemamo leda. Led ili ne, spasio si mi ivot. Njih dvojica dobro su se
poznavali. Maurice Heany je bio jedan od partnera Ralpha Ballantynea
i Harryja Johnstona kad su potpisali ugovor da povedu prvu kolonu
pionira u Mashonaland. Heany je ispio tekuinu i obrisao brkove prije
no to je pogledao Johna Willoughbyja i malog doktora. Nije bio
siguran kome bi trebao predati poruku. Iako je Willoughby bio
zapovjednik regimente, a Zouga Ballantyne njegov zamjenik, i iako je
doktor Jameson slubeno bio samo civilni promatra, svi su znali tko
je glavni u donoenju odluka. Jameson je prekinuo njegovu neugodu
rekavi izravno: No, hajde, ovjee, poni. Vijesti nisu dobre,
doktore Jim, gosp. Rhodes je potpuno uvjeren u to da morate ostati
ovdje sve dok Odbor za reformu ne zauzme Johannesburg. Kada e
to biti?, upita Jameson ogoreno. Gledajte ovo! On podigne traku s
brzojavima sa stola. Novi brzojav svakih nekoliko sati, u groznoj ifri
Franka Rhodesa. Uzmite na primjer ovu od juer. Jameson proita
naglas: Od krajnje je vanosti odgoditi plutanje dok se ne dogovore o
znaku kompanije. Jameson s gaenjem baci brzojave na stol.
Svaaju se oko toga koju zastavu e izvjesiti. Nek sam proklet, ali ako
to ne radimo za Union Jack, za koga to radimo? To me podsjea na
usplahirenu nevjestu koja zbunjeno iekuje pribliavanje dana
vjenanja nakon to je odredila datum, nasmijei se Zouga
Ballantyne. Morate biti svjesni da su nai prijatelji iz Odbora za
reformu u Johannesburgu vie navikli na poslove s dionicama i
financijske pekulacije nego na upotrebu elika. Poput porumenjele
djevice, moda ih treba malo pogurnuti. To je tono, klimne doktor
Jameson. A gosp. Rhodes je sada zabrinut da ne krenemo prije njih.
Ima jo jedna stvar koju morate znati. Heany je oklijevao. ini se da
su gospoda u Pretoriji svjesna da se neto zbiva. ak se govori i o tome
da u naim redovima postoji izdajica. To je nezamislivo, odbrusi
Zouga. Slaem se s vama, Zouga, klimne doktor Jim. Mnogo je vea
vjerojatnost da su ovi glupi brzojavi Franka Rhodesa zapeli za oko
starom Krugeru. Bilo kako bilo, gospodo, Buri se pripremaju ak je
182

mogue da su pozvali svoje komandose iz divizija Rustenburg i

Zeerust. Ako je tako, ree Zouga tiho, imamo izbor: ili moemo
odmah krenuti, ili se moemo vratiti kui u Bulawayo. Doktor
Jameson vie nije mogao sjediti. Skoio je sa svog platnenog stolca i
ushodao se kroz ator svojim trzajuim malim koracima. Svi su ga
gledali u tiini, dok nije zastao na ulazu u ator i pogledao preko
sprene ravnice prema istonom obzoru ispod kojeg je leala velika
zlatna nagrada, Witwatersrand. Kad se napokon okrenuo prema njima,
vidjeli su da je donio odluku. Idem, ree on. Tako sam i mislio,
promrmlja Zouga. to ete uiniti? upita Jameson tiho. Idem s
vama, ree Zouga. Tako sam i mislio, ree Jameson, pa pogleda
Willoughbyja, koji klimne glavom. Dobro! Johnny, hoe li pozvati
ljude? Htio bih im neto rei prije no to krenemo i Zouga, hoete li se
pobrinuti da presijeku telegrafske linije? Ne elim vie vidjeti niti jednu
Frankijevu poruku. Sve to mi jo eli rei moe mi rei licem u lice
kad stignemo u Johannesburg.
Imaju Jamesona! Krik je odjekivao kroz elegantnu tiinu kluba
Kimberley, poput hunskog ratnog poklia na vratima Rima. Istog
trena nastala je potpuna konsternacija. lanovi su izili iz bara u
mramorni hodnik i okruili glasnika. Ostali su izili iz itaonica i
poredali se uz ogradu, izvikujui svoja pitanja niz stube. U
blagovaonici je netko u urbi udario u kolica za posluivanje, i ova su
se prevrnula na bok, a s njih je ispalo meso i peeni krumpirii.
Donositelj vijesti bio je jedan od perspektivnih kupaca dijamanata iz
Kimberleya, pripadnik profesije koja je bila sve vie cijenjena, i bio je
tako uznemiren da je zaboravio skinuti eir s glave pri ulasku u klub.
Bio je to prijestup za koji bi u nekoj drugoj prilici dobio opomenu
odbora. Sada je stajao nasred hodnika sa eirom na glavi, dok su mu
naoale klizile na rub nosa, kao pokazatelj njegovog uzbuenja i
uznemirenosti. itao je iz primjerka Savjetnika dijamantnih polja, koji
je tek nedavno tiskan pa mu je tinta umrljala prste: Jameson podie
bijelu zastavu kod Doornkopa nakon to je u estokim borbama
izgubio esnaest ljudi. Dr. Jameson, ast mi je to sam vas upoznao.
General Cronje prihvaa predaju. Ralph Ballantyne nije ustajao sa
svojeg mjesta na elu stola, iako su se njegovi gosti prikljuili gomili u
hodniku. Znakom je pokazao konobaru da mu napuni au, i dodao
jo jednu licu sole bonnefemme, dok je ekao da se njegovi gosti vrate.
Vratili su se brzim korakom, predvoeni Aaronom Faganom, poput
pogrebne povorke koja se vraa s groblja. Mora da su ih Buri
183

ekali... Doktor Jim uetao je ravno u zamku... to je, zaboga, htio

uiniti? Sjeli su i istog trena uhvatili svoje ae. Imao je 660 ljudi i
topove. Boga mu, to je bila paljivo isplanirana stvar. Bit e
svakakvih pria. I kotrljat e se glave, bez sumnje. Srea doktora
Jima napokon je istekla. Ralph, tvoj otac je meu zarobljenicima!
Aaron je itao iz novina. Prvi put Ralph pokae neku emociju. To nije
mogue. On zgrabi novine iz Aaronove ruke, i pogleda ih ojaeno. to
se dogodilo?, promrmlja on. O, Boe, to se dogodilo? Ali jo netko je
vikao u hodniku. Kruger je pohvatao sve lanove Odbora za reformu
obeao je da e im poteno suditi. Zlatni rudnici!, netko izjavi u
tiini koja je uslijedila, i sve glave podigoe pogled prema satu na zidu
iznad ulaza u blagovaonicu. Bilo je dvadeset do dva. Burza se otvarala
tono na puni sat. Nastane jo jedna strka, ovog puta kroz vrata kluba.
Na ploniku, gologlavi lanovi povicima su dozivali svoje koije, dok su
ostali potrali prema zgradama burze. Klub je bio gotovo naputen, za
stolovima nije ostalo vie od deset ljudi. Aaron i Ralph ostali su sami u
kutu. Ralph je jo u ruci drao popis zarobljenika. Ne mogu
vjerovati, proapta on. To je katastrofa. to li je samo spopalo
Jamesona?, sloi se Aaron. inilo se da se dogodilo ono najgore, jer
nita se nije moglo usporediti sa stranim vijestima koje su do tada
dobili, ali tada tajnik kluba izie iz svojeg ureda pepeljaste boje lica i
stane na ulazu u blagovaonicu. Gospodo, grakne on. Imam jo neke
strane vijesti. Upravo je stigao brzojav. Gosp. Rhodes ponudio je
ostavku na mjesto premijera kolonije Cape. Takoer je ponudio
ostavku na mjesto predsjednika kompanije Charter, De Beers i
Udruenih zlatnih polja. Rhodes, proapta Aaron. Gosp. Rhodes je
bio u tome. To je zavjera i Bog zna kakve e biti krajnje posljedice toga,
i tko e pasti zajedno s gosp. Rhodesom. Mislim da bismo trebali
naruiti bocu porta, ree Ralph, odgurnuvi tanjur od sebe. Vie
nisam gladan. On pomisli na svojeg oca u burskom zatvoru, i
iznenada mu se stvori vizija Zouge Ballantynea u bijeloj koulji, s
rukama vezanim iza lea i svjetlucavom bradom, kako stoji oslonjen
na okreeni zid, gledajui svojim mirnim zelenim oima streljaki stroj.
Ralph osjeti muninu, a stari porto na jeziku mu je imao okus kinina.
On odloi au. Ralph. Aaron ga je promatrao preko stola. Tvoja
transakcija. Prodao si dionice Charter i Udruene kompanije, i tvoj je
poloaj jo otvoren. Zatvorio sam sve vae transakcije, ree David
Silver. Dionice BJA kompanije bile su u prosjeku malo iznad sedam
funta, to vam daje profit od gotovo etiri funte po dionici nakon
184

odbitka poreza. Jo ste bolje proli s transakcijama Udruenih zlatnih

polja, jer one su najvie opale, s osam funta kad ste ih poeli prodavati
na manje od dvije funte kad se inilo da e Kruger osvojiti rudarske
kompanije Witwatersranda za odmazdu. David Silver zastane i u udu
pogleda Ralpha. Ovo je ona vrsta akcije koja postaje legenda u naoj
struci, gosp. Ballantyne. Strano ste riskirali, on odmahne glavom u
divljenju. Kakva hrabrost! Kakva sposobnost predvianja! Kakva
srea!, ree Ralph nestrpljivo. Imate li ek s mojim prihodom?
Imam. David Silver otvori torbu od crne koe u svojem krilu i izvadi
bijelu omotnicu zapeaenu rozetom od grimiznog voska. Potpisan je i
za njega jami moja banka. David je paljivo poloi na stol svojeg
ujaka Aarona. Ukupna zarada je, dahne on poput ljubavnika,
milijun i pedeset i osam funta, osam ilinga i est penija. Nakon eka
koji je gosp. Rhodes platio Barneyu Barnatou za njegov dio u rudniku
Kimberley, ovo je najvei ek ikada ispisan u Africi juno od ekvatora
to kaete na to, gosp. Ballantyne! Ralph pogleda Aarona na stolcu
iza radnog stola. Znate to treba uiniti s tim. Samo pazite da trag ni
na koji nain ne vodi prema meni. Razumijem, klimne Aaron, i
Ralph promijeni temu. Ima li odgovora na moj brzojav? Moja ena
obino ne odgovara tako sporo. Budui da je Aaron bio stari prijatelj,
koji je volio njenu Cathy jednako kao i bilo koji njezin oboavatelj,
Ralph nastavi. Za dva mjeseca bi trebala roditi. Sada kad se praina
Jamesonove male avanture slegnula i vie nema opasnosti od rata,
moram dovesti Cathy ovamo, gdje moe imati strunu medicinsku
njegu. Poslat u svojeg slubenika u telegrafski ured. Aaron ustane i
izie u vanjski ured, kako bi dao upute. Zatim pogleda svojeg neaka.
Ima li jo neto, Davide? Mali burzovni meetar se trgne. Gledao je
Ralpha Ballantynea pogledom oboavanja heroja u oima. Sada je brzo
prikupio papire i potrpao ih u svoju torbu, a zatim priao i pruio
svoju mekanu bijelu ruku Ralphu. Ne mogu vam rei kolika mi je
ast to sam vas upoznao, gosp. Ballantyne. Ako ikada budem u
mogunosti uiniti neto za vas... Aaron ga je morao istjerati kroz
vrata. Jadni David, promrmlja on. Njegov prvi milijuna. To je
prekretnica u ivotu svakog mladog burzovnog meetara. Moj otac...
Ralph se nije ni nasmijeio. ao mi je, Ralphe. Ne moemo uiniti
nita vie. Vratit e se u Englesku u lancima s Jamesonom i drugima.
Bit e zatvoreni u Wormwood Scrubsu dok ih ne pozovu pred sud.
Aaron izabere list iz novina s hrpe na svojem stolu: Oni su, zajedno s
jo nekim osobama, u prosincu 1895. u Junoj Africi, unutar
185

dominiona Njezinog Velianstva, nezakonito pripremali i pokrenuli

vojnu ekspediciju protiv dominiona prijateljske drave, tonije
Junoafrike Republike, suprotno odredbama Zakona o novaenju iz
1870. Aaron odloi list i odmahne glavom. Sada ne moemo uiniti
nita. to e im se dogoditi? To je krivino djelo za koje im prijeti
smrtna kazna... O, ne, Ralphe, siguran sam da nee doi do toga.
Ralph potone u svojoj fotelji i pogleda kroz prozor, po stoti put korei
sebe to nije predvidio da e Jameson presjei telegrafske linije prije no
to krene na Johannsesburg. Poziv koji je Cathy poslala Zougi
Ballantyneu, izmiljotina da je Louise teko bolesna, nije stigao do
njega i on je odjahao u klopku burskih komandosa zajedno s ostalima.
Da je bar..., pomisli Ralph, a tada mu neto prekine tok misli. On
podigne pogled kad je slubenik oklijevajui uao u ured. Ima li
odgovora od moje supruge?, upita Ralph, a ovjek odmahne glavom.
Oprostite, gosp. Ballantyne, ali nema. Oklijevao je, i Ralph ga
potakne: Pa, ovjee, to je? Hajde, budi dobar pa ispljuni. ini se
da su sve telegrafske linije prema Rodeziji prekinute od ponedjeljka u
podne. A, to je to. Ne, gosp. Ballantyne, to nije sve. Dobili smo
poruku od Tatija na granici Rodezije. ini se da se jedan jaha jutros
probio. Slubenik proguta knedlu. ini se da je taj glasnik jedini
preivjeli. Preivjeli! Ralph ga pogleda. to to znai? O emu,
zaboga, govori? Matabelei su ustali. Ubijaju sve bijelce u Rodeziji
mukarce, ene i djecu, sve ih kolju!
Mama, nema Douglasa i Suss. Nema nikoga da mi napravi doruak.
Jon-Jon je uao u ator dok je Cathy jo eljala kosu i uvijala je u
pletenice. Jesi li ih zvao? Zvao sam ih dugo vremena. Reci nekom
od konjuara da ih pozove, srce. Nema i konjuara. Nema ni
konjuara, ispravi ga Cathy i ustane. U redu, hajde da se pobrinemo
za tvoj doruak. Cathy izie u svitanje. Iznad nje, nebo je imalo lijepu
tamnoruiastu boju koja se prelijevala u boju zrele narane na istoku,
a ptiji zbor u kronjama iznad logora bio je poput zvonjave srebrenih
zvonaca. Logorska vatra je zamrla u hrpi sivog pepela, jer nije
odravana. Stavi drva na vatru, Jon-Jon, ree mu Cathy i krene
prema kuhinji. Ona se namrti. Kuhinja je bila naputena. Skine
limenku s mesom i podigne pogled prema ulazu, koji se zamraio. O,
Isazi, pozdravi ona malog Zulua. Gdje su drugi sluge? Tko zna gdje
se skriva Matabele pas kad ga treba?, ree Isazi prijezirno.
Vjerojatno su proveli no pleui i pijui pivo i sad su im glave
preteke. Morat e mi pomoi, ree Cathy. Dok se kuhar ne vrati.
186

Nakon doruka u atoru, Cathy je opet pozvala Isazija. Je li se tko od

njih vratio? Ne jo, Nkosikazi. elim poi do eljeznice. Nadam se
da je stigao brzojav od Henshawa. Molim te, upregni ponije, Isazi.
Tada prvi put primijeti da se stari Zulu namrtio. to je? Konji
nisu u kraalu. Gdje su onda? Moda ih je neki od mujiba prije
izveo, idem ih pronai. Ma nema veze. Cathy odmahne glavom. Do
telegrafskog ureda je kratak put. Vjeba e mi dobro doi. Ona pozove
Jonathana. Donesi mi moj suncobran, Jon-Jon. Nkosikazi, moda
nije mudro, djeak... O, ne kompliciraj, ree mu Cathy toplo, i uzme
Jonathana za ruku. Ako nae ponije na vrijeme moe doi po nas..
Zatim zamahne suncobranom objeenim za vrpcu i krene niz put koji
je vodio oko umovitog brda prema eljeznici, a Jonathan je skakutao
pokraj nje. Nije bilo zvuka udaranja ekia o elik. Jonathan je to prvi
zamijetio. Tako je tiho, mama. I oni zastanu da oslunu. Nije
petak, promrmlja Cathy. Gosp. Mac sigurno ne plaa radnicima.
Ona odmahne glavom, jo uvijek bez panike. To je udno. I oni
nastave dalje. Kad su doli na padinu brda, opet su zastali, i Cathy
podigne svoj suncobran kako bi zatitila oi od niskog sunca.
eljeznika pruga ila je prema jugu, sjajei se poput niti u paukovoj
mrei, ali pod njima se naglo prekidala. Pokraj pruge je bila hrpa
eljeznikih pragova i elinih ina, i tog poslijepodneva je lokomotiva
iz Kimberleya trebala donijeti novi materijal. Maljevi i lopate bili su
uredno poslagani tamo gdje ih je prola smjena ostavila u sumrak
prethodne veeri. Nije bilo ljudi oko eljeznice. To je jo udnije, ree
Cathy. Gdje je gosp. Henderson, mama?, upita Jonathan. Glas mu je
bio neobino priguen. Gdje su gosp. Mac i gosp. Braithwaite? Ne
znam. Vjerojatno su jo u svojim atorima. atori bijelog nadzornika i
inenjera i njegovih predradnika bili su grupirani pokraj eljezne
kuice telegrafa. Oko kuice nije bilo znaka ivota, kao ni izmeu
urednih platnenih piramida, osim jedne jedine crne vrane koja je
sjedila na vrhu jedne od njih. Njezino hrapavo graktanje dopiralo je do
njih, i dok je Cathy gledala, ona rairi svoja crna krila i doleti na tlo
pred ulaz jednog od atora. Gdje su svi radnici?, upita Jonathan
piskutavim glasom, i Cathy iznenada zadrhti. Ne znam, srce. Glas joj
prepukne i ona proisti grlo. Poimo i otkrijmo o emu se radi. Ona
shvati da je govorila preglasno, i Jonathan joj se pripije uz noge.
Mama, bojim se. Nemoj biti smijean, ree mu Cathy vrsto i krene
niz brdo, vukui ga za ruku. Kad je stigla do kuice s telegrafom,
kretala se najbre to je mogla s obzirom na svoj trbuh, a disanje joj je
187

u vlastitim uima zvualo zagluujue. Ostani ovdje. Nije znala to

ju je nagnalo da ostavi Jonathana na stubama verande, ali sama je
krenula prema vratima telegrafske kuice. Vrata su bila odkrinuta.
Ona ih irom otvori. Gosp. Braithwaite svjedio je pokraj svojeg stola
okrenut prema vratima. Gledao ju je svojim blijedim, izbuljenim oima,
a usta su mu bila otvorena. Gosp. Braithwaite, ree Cathy, a na
zvuk njezinog glasa zauje se zujanje poput roja pela, i velike,
kobaltnoplave muhe koje su mu prekrivale prednji dio koulje polete u
zrak. Cathy vidje da mu u trbuhu zjapi duboka rana, i da mu crijeva
vise meu koljenima sve do poda. Cathy ustukne prema vratima.
Osjeti kako joj noge otkazuju, a crne sjene zamagle joj pogled poput
imievih krila pri zalasku sunca. Jedna od muha sjedne joj na obraz
i krene prema uglu ustiju. Cathy se polako nagne naprijed i snano
povrati; njezin doruak raspri se na drvenom podu izmeu njenih
nogu. Polako krene unatrag kroz vrata, odmahujui glavom i
pokuavajui obrisati slatkasti okus s usana. Gotovo se spotaknula na
stubama i s mukom sjela na njih. Jonathan joj pritri i uhvati je za
ruku. to se dogodilo, mama? elim da bude hrabar mali ovjek,
proapta ona. Jesi li bolesna, mama? Dijete joj uplaeno protrese
ruku, i Cathy je otkrila da s potekoom razmilja. Shvatila je to je
prouzroilo stranu ranu na leu. Matabelei bi uvijek rasporili svoje
rtve. Bio je to ritual koji je oslobaao duh mrtve osobe, i omoguavao
mu da prijee u svoju Valhalu. Ostaviti trbunu upljinu zatvorenom
znailo je zarobiti sjenku rtve na zemlji i riskirati njezinu osvetu
prema ubojici. Gosp. Braithwaite je bio rasporen otrim rubom
Matabele assegaija, a njegovi vrui unutranji organi bili su izvaeni
poput kokojih. Bilo je to djelo Matabelea na ratnom pohodu. Gdje je
gosp. Henderson, mama?, upita Jon-Jon. Idem u njegov ator.
Veliki i krupni inenjer bio je jedan od Jonathanovih najdraih
prijatelja, i Cathy ga uhvati za ruku. Ne, Jon-Jon, ne idi! Zato ne?
Vrana je napokon skupila hrabrost i ula u ator inenjera. Cathy je
znala to ju je privuklo. Molim te, uti, Jon-Jon, zamoli ga Cathy.
Pusti mamu da razmisli. Nestali sluge. Oni su bili upozoreni,
naravno, kao i skupine Matabele radnika. Znali su da su Matabelei na
ratnom pohodu i nestali su a tada Cathy padne na pamet zastraujua
pomisao. Moda su sluge, njezini ljudi, bili dio skupine na ratnikom
pohodu. Ona snano odmahne glavom. Ne, ne oni. Mora da se radilo o
malim skupinama odmetnika, ne njezinim vlastitim ljudima. Naravno,
napali su u zoru, jer to im je bilo omiljeno doba dana. Uhvatili su
188

Hendersona i njegovog predradnika u snu u njihovim atorima. Samo

je vjerni mali Braithwaite bio za svojim strojem. Telegrafski stroj Cathy
ustane telegraf joj je bio jedina veza sa svijetom. Jon-Jon, ostani
ovdje, zapovjedi ona i prikrade se vratima kuice. Oeliila se iznutra,
a zatim pogledala unutranjost, pokuavajui ne gledati malog ovjeka
na stolcu. Jedan brzi pogled bio je dovoljan. Telegrafski stroj bio je
istrgnut sa zida i razbijen u komadie na podu kuice. Ona se okrene i
nasloni na eljezni zid pokraj vrata, drei nabrekli trbuh s obje ruke.
Prisiljavala se da razmilja. Ratnici su napali eljeznicu i nestali u
umi a tada se sjetila nestalih slugu. Logor, nisu nestali, ve
opkoljavaju logor u umi. Ona oajniki pogleda oko sebe, oekujui
da ugleda tihe crne redove ratnika s perjanicama kako izlaze iz
gustia. Vlak iz Kimberleya trebao je zakasniti do poslijepodneva,
deset sati od tada, i ona je bila sama, osim Jonathana. Cathy se spusti
na koljena, posegne za njim i zagrli ga oajniki, i tek tada shvati da
djeak gleda kroz otvorena vrata. Gosp. Braithwaite je mrtav!,
ustvrdi Jonathan. Ona mu na silu okrene glavu. Ubit e i nas, zar ne,
mama? O, Jon-Jon! Treba nam puka. Ja znam pucati. Tata me
nauio. Puka Cathy pogleda prema atorima. Nije mislila da e imati
hrabrosti da ue u neki od njih, ak niti da bi nala oruje. Znala je
kakav pokolj je mogla oekivati tamo. Sjena padne preko nje i ona
vrisne. Nkosikazi, to sam ja. Isazi se spustio s brda tiho poput
pantere. Konji su nestali, ree on, a ona pokae prema kuici.
Isazijev izraz lica nije se promijenio nakon to je pogledao unutra.
Dakle, ree on tiho, Matabele akali jo mogu ugristi. atori,
proapta Cathy. Pogledaj ima li tamo oruja. Isazi potri brzinom
primjerenom dvostruko mlaem ovjeku, a kad se vratio, nosio je
assegai sa slomljenom drkom. Veliki se dobro borio. Jo je bio iv,
izvaenih crijeva, a vrane su ih jele. Nije vie mogao govoriti, ali
pogledao me. Dao sam mu mir. Ali nema puaka Matabelei su ih
odnijeli. Ima puaka u logoru, proapta Cathy. Doi, Nkosikazi.
On je njeno podigne na noge, a Jonathan je uhvati za drugu ruku,
iako joj nije dosezao niti do pazuha. Cathy je osjetila prve bolove prije
no to su stigli do gustog grmlja na rubu prokrenog terena, i
presavinula se. Drali su je dok su trajali grevi. Jonathan nije
shvaao to se dogaa, ali mali Zulu bio je ozbiljan i tih. U redu.
Cathy se napokon uspravi i pokua ukloniti duge pramenove kose s
lica, ali bili su zalijepljeni njezinim znojem. Penjali su se uz stazu
brzinom kojom se Cathy mogla kretati. Isazi je gledao umu s obje
189

strane, traei kretanje ratnika, a u slobodnoj ruci nosio je slomljeni

assegai spreman za ubadanje. Cathy se zagrcne i zatetura kad su je
uhvatili ponovni trudovi. Ovog puta nisu je mogli zadrati i ona padne
na koljena u prainu. Kad je prolo, ona pogleda Isazija. Preblizu su.
Poelo je. On nije morao odgovoriti. Povedi Jonathana u rudnik
Harkness. Nkosikazi, vlak... Vlak e zakasniti. Mora poi.
Nkosikazi to e biti s tobom? Bez konja nikada neu doi do
Harknessa. Do tamo je gotovo trideset milja. Svaki trenutak koji
oklijeva skrauje djeakov ivot. On se ne pomakne. Ako ga moe
spasiti, Isazi, spaava dio mene. Ako ostane ovdje, svi emo
pomrijeti. Idi. Idi brzo!, tjerala ga je. Isazi posegne za Jonathanovom
rukom, ali ovaj ga odgurne. Neu ostaviti mamu!, glas mu je postao
histerian. Tata mi je rekao da moram paziti na mamu. Cathy se
pribere. Trebala joj je sva odlunost za najteu stvar koju je uinila u
svojem mladom ivotu. Pljusnula je Jonathana po licu otvorenom
akom, dva puta, svom snagom. Dijete zatetura od nje. Tragovi
njezinih prstiju bili su vidljivi na blijedoj koi njegovog lica. Nikada ga
ranije nije udarila. Uini kao to ti kaem, vikne ona bijesno na
njega. Istog trenutka odlazi s Isazijem! Zulu uhvati dijete i pogleda ju
na trenutak. Ima srce lavice. Pozdravljam te, Nkosikazi. I on odjuri
u umu, nosei Jonathana. Nestao je za nekoliko sekunda, i tek tada
ona si dozvoli da zajeca. Tada je pomislila da je najtea stvar u ivotu
biti sam. Pomislila je na Ralpha, i nije ga nikada voljela niti eljela tako
snano kao u tom trenutku. Neko vrijeme inilo se da je upotrijebila
posljednje zrnce hrabrosti da udari svoje jedino dijete i da ga poalje
od sebe u slaboj nadi da e se spasiti. Bila je zadovoljna s tim da
ostane tamo, kleei u praini na ranom jutarnjem suncu, dok ne
dou po nju s okrutnim elikom. No, negdje duboko u sebi pronala je
snagu da se podigne i krene uz put. Pogledala je logor s brda. Izgledao
je tako mirno i uredno. Njezin dom. Dim s logorske vatre dizao se
poput svijetlosivog pera u mirnom jutarnjem zraku, i izgledao tako
sigurno, tako ugodno; bez ikakve logike, osjeala je da bi sve bilo u
redu kad bi uspjela doi do svojeg atora. Krenula je i nije prola niti
deset koraka, kad je osjetila kako je duboko u njoj neto puklo. Zatim
je osjetila toplinu koja joj se sputala niz noge; bila je to voda iz
vodenjaka. Krenula je dalje, spotiui se na mokru suknju, i napokon
uspjela doi do svojeg atora. Unutra je bilo tako svjee i tamno, kao u
crkvi, pomisli ona, i noge joj opet otkau. Bolno je puzila preko poda, a
kosa joj je padala preko oiju i zaslijepljivala ju je. Napipala je sanduk
190

poloen pri dnu velikog logorskog leaja, i odmakla kosu s oiju

naslonivi se na sanduk kako bi se odmorila. Poklopac je bio tako
teak da ga je jedva otvorila. Revolver je bio pokriven bijelom
krevetninom koju je skupljala za dom koji e joj Ralph jednog dana
sagraditi. Bio je to veliki vojni revolver Webley. Samo je jednom pucala
iz njega, a Ralph je stajao iza nje i drao joj zapea kako je trzaj ne bi
ozlijedio. Sada ga je s obje ruke podigla iz sanduka. Bila je preumorna
da bi se popela na krevet. Sjela je s leima oslonjenim na sanduk i
nogama ispruenim pred sobom, i drala pitolj s obje ruke u krilu.
Mora da je zadrijemala, jer kad se probudila, zaula je korake. Podigla
je pogled. Na bijelom platnu atora bila je ocrtana silueta ovjeka,
poput lika iz predstave sa arobnim svjetiljkama. Podigla je revolver i
nanianila prema ulazu. Runo crno oruje nesigurno joj je lealo u
rukama. ovjek ue u ator. O, hvala Bogu. Cathy pusti da joj
revolver padne u krilo. Hvala Bogu, to si ti, proapta ona i pusti da
joj glava klone. Gusta zavjesa njezine kose razdvoji se, otkrivajui
njezinu njenu kou i tanki vrat. Bazo je pogleda i vidje kako joj puls
lagano udara. Bazo je nosio samo kilt od repova cibetki, a na elu je
imao vrpcu od koe krtice nije nosio pera niti ukrase. Bio je bosonog. U
lijevoj ruci nosio je iroki assegai, a u desnoj malj, poput malja
srednjovjekovnog viteza. Drka je bila nainjena od roga nosoroga, i
duga tri stope, a glava malja od tekog drva sa eljeznim avlima koji
su virili iz nje. Zamahnuo je maljem svom snagom svojih miiavih
ruku. Ciljao je puls u blijedom luku Cathynog vrata. Dva njegova
ratnika uu u ator i stanu pokraj njega, a u oima im se jo caklilo
ubilako ludilo. I oni su nosili vrpce od krzna krtice oko glave, i
pogledali su sklupano tijelo na podu atora. Jedan od ratnika uhvati
assegai spreman za rezanje. Duh ene mora odletjeti, ree. Uini
to!, ree Bazo, i ratnik se sagne i brzo i struno raspori trbuh. U njoj
ima ivota, ree on. Gledaj! Jo se kree! Ugui ga!, zapovijedi
Bazo, i napusti ator. Pronaite djeaka, zapovjedi ljudima koji su
tamo ekali. Pronadite bijelo tene.
Strojovoa je bio uasnut. Zastali su na nekoliko minuta kod trgovine
koja se nalazila pokraj pruge kod Plumtreeja, i vidio je tijela vlasnika
trgovine i njegove obitelji kako lee u dvoritu. Ralph Ballantyne
gurnuo mu je cijev puke meu lopatice i poveo ga u kabinu, tjerajui
ga da krene dalje na sjever, sve dublje i dublje u Matabeleland. Cijeli
put od Kimberleya proli su punom parom, a Ralph je ubacivao ugljen
u pe stalnim, jednolikim ritmom, ogoljenih grudi i oznojen od vruine.
191

Ugljena praina prekrila mu je lice i ruke, i izgledao je poput

dimnjaara, a dlanovi su mu bili vlani i bolni od rasprsnutih uljeva.
Doli su do kraja eljeznice gotovo dva sata bre od rekorda. Kad su
proli zavoj izmeu brda i kad je ugledao eljeni krov telegrafske
kuice, Ralph odbaci lopatu i popne se na rub kabine kako bi pogledao
sa strane. Srce mu radosno poskoi, jer vidio je kretanje oko kuice i
atora tamo je netko bio iv! A tada jednako brzo padne u oaj, jer
prepoznao je psolike prilike. Hijene su bile toliko obuzete svaom oko
stvari koje su iznijele iz atora da ga se uope nisu uplaile. Tek kad je
Ralph poeo pucati su se razbjeale. Oborio je est odvratnih zvijeri
prije no to je ispraznio puku. Jurio je od kuice do atora, pa natrag
prema lokomotivi. Ni strojovoa ni loa nisu napustili kabinu. Gosp.
Ballantyne, ovi ubilaki divljaci vratit e se svakog trenutka...
ekajte!, vikne Ralph i odjuri prema vagonu za stoku. Otvori lokote i
vrata padnu na tlo, tvorei improvizirani most. Ralph povede konje s
vagona. Bilo ih je etiri, a jedan je ve bio osedlan. Bili su to najbolji
konji koje je mogao pronai. Zastao je samo toliko da pritegne sedlo, a
zatim skoi na konja s pukom u ruci. Neu ekati ovdje, vikne
strojovoa. Boe svemoni, ti crnuge su ivotinje, ovjee, ivotinje.
Ako su moja ena i sin ovdje, moram ih vratiti. Dajte mi sat vremena,
zamoli Ralph. Neu ekati niti minutu. Vraam se. Strojovoa
odmahne glavom. Onda idi u pakao, ree mu Ralph hladno. On
podbode konja u galop. Vodio je za sobom rezervne konje, i krenuo uz
padinu kopjea prema logoru. Dok je jahao, jo jednom pomisli da je
trebao posluati Aarona Fagana i povesti jo desetak konjanika iz
Kimberleya sa sobom. Ali znao je da ne moe izgubiti nekoliko sati
koliko bi mu trebalo da pronae dobre ljude. Ovako je napustio
Kimberley manje od pola sata nakon to je dobio brzojav od Tatija
onoliko koliko mu je trebalo da uzme svoju Winchesterku, napuni
torbe na sedlu streljivom, i povede konje iz Aaronovih tala prema
eljeznici. Prije no to je zaao iza brda, osvrnuo se preko ramena.
Lokomotiva je ve odmakla prema jugu. U ovom trenutku, koliko mu je
bilo poznato, mogao je biti jedini ivi bijelac u Matabelelandu. Ralph
ujae u logor. Ve su bili tamo. Logor je bio opljakan, Jonathanov
ator se uruio, a njegova odjea bila je razbacana i izgaena. Cathy,
vikne Ralph dok je sjahivao. Jon-Jon! Gdje ste? Papir zauti pod
njegovim nogama i Ralph pogleda prema dolje. Cathyn blok s crteima
bio je baen na tlo i otvorio se. Slike na koje je bila tako ponosna bile
su potrgane i zgaene. Ralph podigne jednu od njih, koja je prikazivala
192

lijep tamnogrimizni cvijet Kigelie africane, afrikog kobasiastog

drveta. On pokua izravnati zguvani papir, i shvati koliko je to
uzaludno. Pojuri prema njihovom atoru i otvori ulazno krilo. Cathy
je leala na leima s neroenim djetetom pokraj sebe. Obeala je
Ralphu ki i odrala je obeanje. On padne na koljena pokraj nje, i
pokua joj podii glavu, ali tijelo joj se ve ukoilo, i bila je nepomina
poput mramornog kipa. Kad ju je podigao, ugledao je veliku udubinu u
dnu njezine lubanje. Ralph ustukne, a zatim izjuri iz atora.
Jonathane, vrisnuo je. Jon-Jon! Gdje si? Jurio je kroz logor poput
luaka. Jonathane! Molim te, Jonathane! Nije pronaao nikog, pa se
zaletio u umu, uz padinu kopjea. Jonathane! Tata je. Gdje si, srce
moje? U svojoj boli shvatio je da bi njegovi krikovi mogli privui
amadode, kao to meketanje koza privlai leoparde, i iznenada je svom
duom poelio da se to dogodi. Doite!, vikne on prema tiini ume.
Doite i pronaite me! I on zastane i ispali hitac u zrak. Oslukivao je
kako se odjek gubi u dolini. Napokon vie nije mogao trati i vikati, i
naslonio se na stablo, zadihan. Jonathane, graknuo je, gdje si,
dijete moje? Polako se okrene i krene niz brdo. Kretao se poput
starca. Na rubu logora zastane i pogleda prema neemu to je lealo u
travi, a zatim se sagne i podigne to. Preokretao je predmet u rukama, a
zatim ga uhvati u aku. Zglobovi na prstima pobijele mu od snage
stiska. Ono to je drao u ruci bila je vrpca od krzna krtice. Vrati se u
logor da pripremi pokop svoje supruge, jo uvijek drei vrpcu u ruci.
Robyn St John probudila se od tihog grebanja po aluzini na prozoru
svoje sobe. Podigla se na jedan lakat. Tko je to?, upita ona. To sam
ja, Nomusa. Juba, moja mala Grlice, nisam te oekivala! Robyn
sklizne iz kreveta i prie prozoru. Kad je otvorila aluzinu, ugledala je
Jubu sklupanu ispod prozora, pod sjajnom mjeseinom. Tako ti je
hladno, Robyn je uhvati za ruku. Prehladit e se na smrt. Odmah
ui u nutra. Donijet u ti pokriva. Nomusa, ekaj, Juba je uhvati
za zapee. Moram ii. Ali, tek si dola. Nitko ne smije znati da
sam bila ovdje, molim te nemoj nikome rei, Nomusa. to ti je?
Drhti... Sluaj, Nomusa. Nisam te mogla ostaviti ti si mi majka i
sestra i prijateljica, nisam te mogla ostaviti. Juba... Ne govori.
Sluaj me trenutak, zamoli je Juba. Imam tako malo vremena. Tek
tada Robyn je shvatila da Jubino krupno tijelo ne drhti od hladnoe.
Drhtala je jecajui od straha. Mora ii, Nomusa. Ti i Elizabeth i
dijete. Nemoj nita uzimati i odlazi ovog trenutka. Idi u Bulawayo,
moda e tamo biti sigurna. To ti je najbolja prilika. Ne razumijem
193

te, Juba. Kakva je ovo glupost? Dolaze, Nomusa. Dolaze. Molim te

pouri. Zatim je nestala. Kretala se brzo i tiho za tako krupnu enu, i
inilo se da se stopila s mjeseinom pod drveem. Do trenutka kad je
Robyn pronala svoj al i sjurila se niz verandu, vie joj nije bilo niti
traga. Robyn je odjurila prema bolnikim bungalovima, spotaknuvi
se jednom. Vikala je sa sve veim osjeajem uznemirenosti. Juba,
vrati se ovamo! uje li me? Neu vie trpjeti ove gluposti! Zastala je
kod crkve, ne znajui kojim putem da krene. Juba! Gdje si? Tiinu
je prekinulo samo lajanje akala na brdu iznad misije, vrha iznad
prolaza prema cesti za Bulawayo zauo se odgovor na taj lave.
Juba! Logorska vatra kod bolnikog bungalova se ugasila. Prila je
vatri i bacila na nju cjepanicu. Tiina je bila neprirodna. Cjepanicu
zahvati plamen. U svjetlosti vatre, ona se popne uz stube najblieg
bungalova. Leajevi pacijenata bili su poredani u dva reda, ali na
njima nije bilo nikoga. Nestali su ak i oni najtee bolesni. Mora da su
ih odnijeli, jer neki od njih vie nisu mogli hodati. Robyn se ogrne
alom. Jadni neznaboci, ree ona na glas. Jo jedna panika od
vjetica pobjegli bi od vlastite sjene. Ona se alosno okrene, i krene
prema kui kroz tamu. U Elizabethinoj sobi je gorjelo svjetlo, i dok se
Robyn penjala uz stube verande, vrata se otvore. Mama! Jesi li to ti?
to radi, Elizabeth? Uinilo mi se da ujem glasove. Robyn je
oklijevala, jer nije htjela uznemiriti Elizabeth, ali ona je bila razumno
dijete, i vjerojatno se nee uspaniiti zbog malo praznovjerja
Matabelea. Juba je bila ovdje. Vjerojatno se opet radi o arolijama.
Pobjegla je. to je rekla? O, samo to da bismo trebale poi u
Bulawayo da izbjegnemo nekakvu opasnost. Elizabeth izie na
verandu drei u ruci svijeu. Juba je kranka, i ne vjeruje u
vraanje. Elizabethin glas bio je zabrinut. to je jo rekla? Samo
to, Robyn zijevne. Idem natrag u krevet. Ona krene niz verandu, pa
zastane. O, svi drugi su pobjegli. Bolnica je prazna. To me ve ivcira.
Mama, mislim da bismo trebale posluati Jubu. Kako to misli?
Mislim da moramo odmah krenuti u Bulawayo. Elizabeth, imala
sam bolje miljenje o tebi. Imam straan osjeaj. Mislim da moramo
ii. Moda postoji prava opasnost. Ovo je moj dom. Tvoj otac i ja
izgradili smo ga vlastitim rukama. Nema te sile na zemlji koja bi me
natjerala da ga napustim, ree Robyn vrsto. Sada se vrati u krevet.
Nemamo pomo i sutra emo imati puno posla.
uali su u dugim, tihim redovima u visokoj travi pod vrhom brda.
Gandang se tiho kretao niz redove, povremeno zastajui da izmijeni
194

pokoju rije sa starim suborcima, da oivi sjeanje na jo jedno

ekanje prije jedne davne bitke. Bilo je udno sjediti na goloj zemlji za
vrijeme ekanja. U stara vremena uili bi na titovima, dugim,
udubljenim titovima od tvrde volovske koe, ne samo radi udobnosti,
ve i zato da prikriju svoj lik od oiju neprijatelja dok ne bi doao
trenutak da mu natjeraju strah u kosti i elik u srce; uili su na
njima i kako bi sprijeili neke od mladih ratnika zahvaenih borbenim
ludilom da prerano zabubnjaju po titu assegaijem i upozore
neprijatelja. Bilo je udno to nisu bili odjeveni u punu ratnu spremu
Invati impija, s perjanicama i krznima i ukrasima, i ratnim
egrtaljkama na rukama i nogama; visoke perjanice pretvarale su
ovjeka u diva. Bili su odjeveni poput utokljunaca, poput neiskusnih
djeaka, samo u kiltove, i jedino su se od djeaka razlikovali po
oiljcima na tamnim tijelima i po vatri u oima. Gandang osjeti kako
se gui od ponosa nije oekivao da ikada ponovno osjeti takav ponos.
Volio ih je, volio je njihovu estinu i hrabrost, i iako mu je lice bilo
mirno i bezizraajno, ljubav mu je sjajila u oima. Oni su je osjetili i
vraali mu je stostruko. Baba!, zvali su ga tihim, dubokim glasovima.
Oe, mislili smo da se vie nikada neemo boriti uz tebe, rekli su.
Oe, oni od tvojih sinova koji danas umru bit e zauvijek mladi. S
druge strane brda, akal alosno zacvili, a odgovor mu doe iz blizine.
Impiji su bili na svojim poloajima, leei po brdima Khami poput
sklupane mambe, spremni i u iekivanju. Nebo je zarudjelo. Lana
zora, koju e slijediti jo dublja tama prije prave zore. Duboka tama
koju su amadode voljeli i tako dobro koristili. Poeli su se pomicati, i
zabili u zemlju drke assegaija, spremni za zapovijed: Ustajte, djeco
moja. Vrijeme je kopalja. Ovog puta zapovijed nije dola, i prava zora
obojila je nebo u krvavocrvenu boju. U tom svjetlu amadode se
pogledae. Jedan od starijih ratnika, koji je zadobio Gandangovo
potovanje na pedeset bojnih polja, bio je njihov glasnogovornik. Priao
je Gandangu koji je sam sjedio s jedne strane postrojbe. Baba, tvoja
djeca su zbunjena. Reci nam zato ekamo. Stari prijatelju, zar vaa
koplja toliko eaju za krvlju ena i djece, da ne mogu priekati
bogatiju etvu? Moemo ekati onoliko dugo koliko eli. Ali, teko
je. Stari prijatelju, mamim leoparda kozom, ree mu Gandang, i
brada mu opet klone na miie na prsima. Sunce se podiglo nad
kronjama, a Gandang se jo nije micao. Tihi redovi ratnika ekali su
u travi iza njega. Mladi ratnik apne drugome. Oluja je ve poela.
Naa braa zaposlena su na svim drugim mjestima. Zadirkivat e nas
195

kad uju kako smo sjedili na vrhu brda... Jedan od starijih ratnika
sikne prijekorno, i mladi ratnik utihne, ali nie u tom redu jedan drugi
mladi ratnik promekolji se i svojim assegaijem lagano udari assegai
susjeda. Gandang nije podizao glavu. Zatim se s vrha brda oglasi divlji
frankolin. Qwaali! Qwaali Otri, prodorni krik bio je zvuk
karakteristian za savanu, i jedino je otro uho moglo uti neto udno
u tom kriku. Gandang se podigne na noge. Leopard dolazi, ree on
tiho, i krene na vidikovac s kojeg je mogao kontrolirati cestu to je
vodila prema Bulawayou. Straar koji ga je upozorio glasanjem divljeg
fazana uperi bez rijei vrh svojeg assegaija prema cesti. Cestom se
kretala otvorena koija i skupina konjanika. Gandang ih je prebrojio
bilo ih je jedanaestorica, i dolazili su izravno prema brdima Khami.
Prilika koja ih je vodila bila je prepoznatljiva, ak i s ove daljine. Visina
u sedlu, paljiv poloaj glave, duge noge. Hau! Jedno-Sjajno-Oko!
Gandang ga tiho pozdravi. ekao sam te mnogo dugih mjeseci.
Generala Munga St lohna probudili su usred noi. U nonoj koulji
sluao je histerian govor crnog sluge koji je pobjegao od trgovake
postaje kod Ten Mile Drifta. Bila je to divlja pria o pokolju i palei, a
ovjekov dah smrdio je na dobri brandy s Capea. Pijan je, ree
Mungo St John mirno. Odvedite ga i dobro iibajte. Prvi bijelac doao
je u grad tri sata prije zore. Bio je proboden kroz butinu a lijeva ruka
bila mu je slomljena na dva mjesta udarcima ratnikog malja. Drao se
za vrat konja zdravom rukom. Matabelei su u pohodu!, vritao je.
Spaljuju farme!..., i tada se onesvijestio i pao iz sedla. Do svanua,
pedeset kola bilo je postavljeno u laager na trgu; bez volova za vuu,
ljudi su ih morali dovui na poloaj. Sve ene i djeca iz grada dovedeni
su u laager i zaposleni su izradom zavoja, punjenjem streljiva i
peenjem kruha za sluaj opsade. Nekoliko sposobnih mukaraca koje
doktor Jameson nije odveo sa sobom u zarobljenitvo u Transvaal brzo
su se organizirali, i pronali konje i puke za one koji ih nisu imali.
Usred strke i zbrke, Mungo St John pronaao je brzu otvorenu koiju s
crnim koijaem, izabrao najbolje konjanike, i upotrijebio svoj autoritet
upravitelja kako bi im izdao zapovjedi. Za mnom! Sada je zastao na
vrhu brda iznad misije Khami, na mjestu gdje je put bio najui, s
visokom utom travom i umom s obje strane, i zasjenio je svoje oko.
Hvala Bogu!, proaptao je. Slamnati krovovi misije, za koje je
oekivao da e biti u plamenu, mirno su stajali u zelenoj dolini ispod
njega. Konji su se znojili i puhali od napora uspona, a koija je
pristizala dvjesto koraka iza Munga. im su dole do vrha, Mungo
196

vikne:Vojsko, naprijed!, bez trenutka odmora za mule, i oni krenue

niz put. Robyn St John izila je iz slamnate kolibe koja je bila njezin
laboratorij, i im je prepoznala ovjeka koji je vodio kolonu, poloila je
ruke na svoje djeake bokove i ljutito podigla bradu. to znai ovaj
upad, gospodine?, upita ona. Gospodo, pleme Matabelea diglo je opi
ustanak. Ubijaju ene i djecu, i spaljuju imanja. Robyn korakne
unatrag, jer Robert je iziao iz klinike blijed i uhvatio je za suknju.
Doao sam da povedem vas i vau djecu na sigurno. Matabelei su
moji prijatelji, ree Robyn. Nemam ih se zbog ega bojati. Ovo je moj
dom. Ne namjeravam ga napustiti. Nemam vremena za vau
sklonost opstruktivnom ponaanju, gospoo, ree on grubo i ustane u
sedlu. Elizabeth!, vikne on, i ona izie na verandu domainstva.
Matabelei su se pobunili. Svi smo u smrtnoj opasnosti. Imate dvije
minute da prikupite osobnu imovinu koju ete trebati... Ne obaziri se
na njega, Elizabeth, vikne Robyn ljutito. Ostajem ovdje. Prije no
to je shvatila njegovu namjeru, Mungo podbode konja prema vratima
laboratorija, sagne se u sedlu i uhvati Robyn oko struka. Prebaci je
preko sedla, sa stranjicom u zraku i suknjom oko butina. Ona pone
vikati i koprcati se od bijesa, ali on usmjeri konja prema koiji i ubaci
ju na stranje sjedalo. Ako ne ostanete ovdje, gospoo, neu oklijevati
da vas veem. Bit e to vrlo poniavajue. Nikada ti ovo neu
oprostiti!, prostenja ona kroz blijede usne, ali vidjela je da on misli
ozbiljno. Robert, zapovijedi Mungo St John svojem sinu, odmah
poi majci! Dijete pritri koiji i popne se. Elizabeth!, vikne Mungo
opet. Pouri, djevojko. Svi nai ivoti sada zavise o brzini. Elizabeth
potri na verandu sa zaveljajem preko ramena. Dobra djevojka,
nasmijei joj se Mungo. Tako lijepa i hrabra i razborita, uvijek mu je
bila omiljena. On skoi s konja da joj pomogne da se popne u koiju, a
zatim se ponovno vine u sedlo. Vojsko, pokret!, vikne on, i oni
krenue iz dvorita. Koija je bila na zaelju kolone. Desetorica
vojnika jahali su pred njom u koloni po dvojica, a ispred svih jahao je
Mungo St John. Usprkos svemu, Elizabeth je bila uzbuena i slatko
preplaena. Bilo je to potpuno drukije od tihog, jednolinog ivota u
misiji Khami naoruani ljudi, napeti i uznemireni, tamna prijetnja
nepoznatog koja ih okruuje, romansa vjernog supruga koji jai kroz
dolinu smrti kako bi spasio voljenu enu. Kako je izgledao plemenit i
naoit na elu kolone, s kojom lakoom je sjedio na konju, a kad se
okrenuo prema koiji, kako je nestaan bio njegov osmijeh na cijelom
svijetu postojao je samo jedan ovjek poput njega. Da je barem Ralph
197

Ballantyne doao spasiti samo nju! Pomisao je bila grijena, i ona je

brzo potisne, i pogleda niz brdo kako bi sama sebi odvratila panju.
O, mama! krikne ona, skoivi i uperivi prst. Gledaj! Misija je
gorjela. Slama crkve bila je obuhvaena visokim plamenom. Dim se
dizao iz domainstva, i dok su gledali s uasom, vidjeli su male tamne
ljudske prilike kako tre niz put pod drveem, drei baklje od suhe
trave. Jedan od njih zastao je da baci baklju na krov klinike. Moje
knjige, proapta Robyn. Svi moji radovi. Moje ivotno djelo. Ne
gledaj, mama. Elizabeth se spusti pokraj nje na sjedalo, i one se zagrle
poput izgubljene djece. Mala kolona dola je do vrha prolaza; bez
stanke, umorni konji krenue niz padinu a Matabelei se pojavie
istodobno s obje strane ceste. Ustali su iz trave u dva crna vala, i zvuk
njihovog ratnog poklia preplavio ih je poput zvuka lavine koja
ubrzava niz strmu planinu. Vojnici su jahali s otkoenim pukama, s
rukohvatima na butinama, ali nalet Matabelea bio je tako brz da su
imali vremena samo za jednu salvu. To nije zaustavilo crni val ljudskih
bia, i dok su se konji propinjali od uasa, vojnike su izvukli iz sedla i
isprobadali, deset, dvadeset puta. Ratnici su bili zahvaeni ratnim
ludilom. Sjatili su se oko tijela, zavijajui i reei poput pasa nad
truplom lisice. Veliki ratnik obliven znojem zgrabio je crnog koijaa
za nogu i povukao ga sa sjedala, i jo dok je bio u zraku, drugi ratnik
probio ga je irokim srebrenim sjeivom assegaija. Samo se Mungo St
John uspio probiti. Dobio je samo jedan ubod assegaijem u bok, i krv
je tekla niz nogavicu njegovih hlaa i jednu izmu. Jo je uspravno
sjedio u sedlu i osvrnuo se preko ramena. Pogledao je preko glava
Matabelea izravno u Robynine oi. Bio je to jedan trenutak. Zatim je
okrenuo konja i zaletio se u masu crnih ratnika, jaui prema koiji.
Ispalio je hitac iz revolvera u lice ratniku koji je skoio da uhvati glavu
njegovog konja, ali s druge strane drugi Matabele zabio mu je otricu
duboko pod pazuh. Mungo St John ispusti hropac i krene naprijed.
Dolazim!, vikne on Robyn. Ne brini, draga moja..., i drugi ratnik
probode ga kroz trbuh. On se presavije. Njegov konj se srui, s
otricom u srcu, i inilo se da je sve gotovo, ali nekim udom Mugno St
John ustane s revolverom u rukama. Povez za oko bio mu je strgnut s
glave, i prazna ona duplja izgledala je tako demonski da su za
trenutak ratnici ustuknuli, a on je stajao meu njima dok su mu
strane rane u prsima i trbuhu krvarile. Gandang izie iz gomile, i svi
utihnue. Dva mukarca stajala su licem u lice jedan dugi trenutak.
Mungo pokua podii revolver, ali snaga ga izda; tada Gandang zabije
198

srebreno sjeivo usred Mungovih prsa, i ono izbije iz njegovih lea.

Gandang je stajao nad tijelom. Poloio je jedno stopalo na prsa Munga
St Johna i oslobodio sjeivo. Zauo se zvuk poput izme koja je upala
u gusto blato. Bio je to jedini zvuk, a nakon njega uslijedila je tiina.
Tiina je bila stranija od ratnike pjesme i vriskova umiruih ljudi.
Gusta masa crnih tijela okruila je koiju i sakrila leeve mrtvih
vojnika. Amadode su formirali prsten oko Munga St Johna koji je leao
na leima, s licem iskrivljenim u grimasi bijesa i boli. Njegovo oko
gledalo je neprijatelje koje vie nije mogao vidjeti. Jedan po jedan,
ratnici su podizali glave i okretali se prema enama i djetetu zagrljenim
u koiji. Zrak je bio ispunjen prijetnjom, jer oi su im jo sjajile
ubilakim ludilom, a krv je prekrivala njihove ruke i prsa i lica poput
ratnike boje. Redovi su se poeli ljuljati poput prerijske trave na
povjetarcu. U pozadini, jedan glas poeo je pjevati, ali prije no to se
pjesma proirila, Robyn St John ustala je na noge i s visine ih
pogledala. Pjesma je zamrla. Robyn posegne i dohvati uzde. Matabelei
su je promatrali, i jo se niti jedan nije pomaknuo. Robyn protrese
uzde, i mule krenu korakom naprijed. Gandang, sin Mzilikazija, visoki
induna Matabelea, sie s puta, a iza njega redovi njegovih amadoda
otvorie se. Mule su polako prolazile izmeu njih, koraajui preko
unakaenih leeva vojnika. Robyn je gledala ravno pred sebe, ukoeno
drei uzde. Kad je dola u ravninu s Mungom St Johnom, pogledala
ga je, a zatim opet vratila pogled prema naprijed. Koija se polako
kotrljala niz brdo, a kad se Elizabeth osvrnula, cesta je bila naputena.
Otili su, mama, proapta ona, i tek tada shvati da Robyn protresaju
tihi jecaji. Elizabeth je zagrli oko ramena, i na trenutak, Robyn se
osloni na nju. Bio je uasan ovjek, ali, Boe mi oprosti, tako sam ga
voljela, proapta ona, a tada se uspravi i potjera mule u kas prema
Bulawayou.
Ralph Ballantyne jahao je kroz no, izabravi tei, izravni put kroz
brda umjesto irokog kolskog puta. Rezervni konji bili su natovareni
hranom i pokrivaima koje je uzeo iz logora pokraj eljeznice. Vodio ih
je preko kamenitog terena korakom, uvajui ih za napore koji su
leali pred njima. Nosio je puku u krilu, napunjenu i otkoenu.
Svakih pola sata zaustavljao je konja i ispaljivao tri hica u zvjezdano
nebo. Tri hica, univerzalni znak dozivanja. Kad su odjeci utihnuli i
otkotrljali se niz brda, paljivo je oslukivao, okreui se u sedlu kako
bi pokrio sve smjerove, a zatim je dozivao, izvikujui svoj oaj u tiinu
divljine. Jonathane! Jonathane! Nastavio je polako jahati kroz tamu,
199

a u zoru je napojio konje na potoku i pustio ih da pasu nekoliko sati.

On je sjedio na hrpi zemlje i uvao ih, jeo kekse i oslukivao. udno je
koliko mnogo zvukova divljine moe zvuati poput krikova ljudskog
djeteta nekome tko slua oekujui takav zvuk. alosni quay sivog
lorija podigao je Ralpha na noge dok mu je srce lupalo, a isto mu se
dogodilo s krianjem merkata, pa ak i zavijanjem vjetra u kronjama.
Sredinom jutra opet je uzjahao i krenuo dalje. Znao je da je po danu
vea opasnost da naleti na ophodnju Matabelea, ali to ga nije plailo.
Otkrio je da to prieljkuje. Unutar njega nalazilo se hladno, tamno
podruje, mjesto koje nikada prije nije posjetio, i dok je jahao,
istraivao ga je i otkrio takav bijes i mrnju za koje nije ni vjerovao da
postoje. Jaui polako kroz lijepe ume u sjaju sunca, otkrio je da je
sam sebi stran; do ovog dana nije znao to je, ali sada je poeo
otkrivati. Zaustavio je konja na vrhu golog grebena, gdje su ga oi
Matabelea mogle vidjeti iz daljine, ocrtanog na pozadini plavog neba, i
namjerno ispalio jo tri hica. Bijes i mrnja postali su jo jai u njemu
kad je vidio da nije uspio dozvati kolonu ratnika. Jedan sat nakon
podneva, popeo se na greben gdje je Zouga ubio velikog slona, i
pogledao rudnik Harkness. Zgrade su bile spaljene. Na udaljenom
vrhu, zidovi koje je Harry Mellow sagradio za Vicky, jo su stajali, ali
prazni prozori bili su poput onih duplja lubanje. Krovne grede
pocrnjele su, a neke od njih su se sruile. Vrtovi su bili izgaeni, a
livade posute otpacima dva mlada ivota probueni madrac s rasutom
krevetninom, sanduci s Vickynim mirazom razbijeni, a njihov sadraj
spaljen ili rasut. Dalje u dolini, trgovina i ured takoer su bili spaljeni.
Spaljena roba jo se dimila, i u zraku se osjeao smrad spaljene gume i
koe. Osjeao se jo jedan smrad, poput masne svinjetine koja se
kuha; tada je Ralph prvi put namirisao izgorjelo ljudsko meso, ali
instinktivno je znao o emu se radi, i osjetio je kako mu se eludac
gri. U drveu nad spaljenim zgradama smjestili su se pogrbljeni
leinari. Bilo ih je na stotine, od velikih crnih leinara s golim crvenim
glavama, do prljavih smeih ptica s gustim perjem na vratovima. Meu
leinarima su bile i rode strvinarke, glasne vrane i male crne lunje.
Ovakav skup mogla je privui samo bogata gozba. Ralph je sjahao niz
brdo i gotovo odmah pronaao prva tijela. Matabele ratnici, shvatio je
sa zadovoljstvom, otpuzili su da umru smrtno ranjeni. Harry Mellow
drao se bolje od radnika sa eljeznice. Da je barem poveo tisuu
crnih koljaa sa sobom, ree Ralph naglas, i nastavi paljivo naprijed
s pukom u ruci. Sjahao je iza ruevina trgovine i vezao konje labavim
200

vorom, da budu spremni za brzi trk. Ovdje je bilo jo mrtvih

Matabelea, koji su leali medu vlastitim polomljenim i odbaenim
orujem. Pepeo je jo bio vru, i tri ili etiri lea leala su unutar
trgovine. Bili su spaljeni do neprepoznatljivosti, a smrad svinjetine bio
je neizdriv. Drei puku visoko pred sobom, Ralph oprezno zakorai
kroz pepeo prema uglu zgrade. Krikovi i lepetanje krila leinara
pokrivali su sve njegove zvukove, i bio je spreman na iznenadni napad
ratnika koji su ga mogli ekati u zasjedi. Pripremio se i na to da
pronae leeve Harryja i lijepe male plavue Vicky. Pokapanje vlastitih
najdraih nije ga ovrsnulo za uase za koje je znao da e ovdje
pronai. Doao je do ugla zgrade, skinuo eir i oprezno provirio iza
zida. Izmeu spaljenog duana i otvorenog okna broj 1 koje je Harry
iskopao u padini brda bilo je dvije stotine metara brisanog prostora.
Brisani prostor bio je prekriven mrtvim ratnicima. Leali su u hrpama i
redovima. Neki su bili iskrivljeni u bolne skulpture crnih udova, a neki
leali odvojeno, kao da se odmaraju, sklupani u poloaj fetusa.
Veinu su nagrizli akali i ptice, ali neki su bili jo netaknuti. Ovo
polje smrti na gorak je nain pruilo Ralphu zadovoljstvo. Bravo,
Harry, moj mladiu, proapta on. Ralph je krenuo na otvoreno, kad
mu u bubnjiima iznenada odzvoni hitac, koji je prozujao tako blizu
njegova glave da mu je pomaknuo kosu na elu. On se nagne iza
zaklona zida, tresui glavom da smiri um u uima. Metak ga je
promaio za koji centimetar, to je bio odlian hitac za Matabele
snajperista. Oni su bili poznati kao oajno loi strijelci. Bio je
neoprezan. Hrpe mrtvih ratnika odvukle su mu panju, i pretpostavio
je da su impiji dovrili svoj krvavi posao i nastavili dalje bila je to glupa
pretpostavka. unuo je i otrao prema spaljenoj zgradi, promatrajui
podruje pogledom izotrenim od navale adrenalina u venama.
Matabelei su voljeli opkoljavanje: ako su bili pred njim, uskoro e biti i
iza njega, meu drveem. Doao je do konja, odvezao ih i poveo preko
vrueg pepela u zaklon zidova. Iz torbe na sedlu uzeo je novi redenik s
mecima i prebacio ga preko drugog ramena, tako da je izgledao poput
meksikog razbojnika, i promrmljao sam sebi: U redu, crni gadovi,
hajde da spalimo malo baruta. Jedan ugao kamenog zida sruio se,
jer nepeena cigla iz Kimberleya nije izdrala vruinu. Otvor je bio
nepravilan, tako da nee ocrtavati lik njegove glave, a stranji zid
sprijeit e osvjetljenje s lea. On paljivo proviri prema popritu bitke.
Bili su dobro skriveni, vjerojatno u grmlju iznad ulaza u rudnik. Tada
sa zaprepatenjem shvati da je ulaz u rudnik zabarikadiran deblima i
201

neim to je izgledalo poput vrea s branom. Bili su u rudniku ali to

nije imalo smisla, udio se on. No, ta je pretpostavka odmah
potvrena. Iza barikada na ulazu u rudnik vidio je kako se sjene
kreu, i jo jedan metak udari u zid ispod Ralphovog nosa,
zasljepljujui ga prainom. On se sagne i obrie oi. Zatim punim
pluima vikne: Harry! Harry Mellow! Nastala je tiina, ak su i
leinari i akali utihnuli od puane paljbe. Harry to sam ja, Ralph!
Zauo se prigueni odziv, i Ralph iskoi iz zaklona i pojuri prema
ulazu. Harry Mellow trao je prema njemu, preskaui hrpe mrtvih
Matabelea sa irokim osmijehom na licu. Sreli su se na pola puta, i
snano zagrlili, bez rijei se tapui po leima. Prije no to je mogao
progovoriti, Ralph pogleda preko ramena velikog Amerikanca. Druge
prilike pojavile su se iza improvizirane barikade. Vicky je bila odjevena
u muke hlae i koulju, a u ruci je drala puku. Kosa joj je bila
zamrena oko ramena. Pokraj nje bili su Isazi, mali Zulu voza, i jedna
jo manja prilika koja je istrala ispred njih oboje. Dijete je tralo
maui s obje ruke i uplakana lica. Ralph ga uhvati i prigrli uz prsa,
pritisnuvi svoje neobrijano lice na djeakovu mekanu kou.
Jonathan, grakne on, a tada ga glas izda. Osjeaj djetetovog toplog
malog tijela i njegov mlijeni miris bili su gotovo prebolni za njega.
Tata, Jon-Jon okrene glavu, a lice mu je bilo blijedo i uplaeno.
Nisam mogao uvati mamu. Nije mi dozvolila. U redu je, Jon-Jon,
proapta Ralph. Uinio si najbolje to si mogao... A tada je zaplakao.
Protresali su ga snani jecaji njega, ovjeka dovedenog do krajnjih
granica svoje ljubavi. Iako nije mogao podnijeti da ispusti djeaka i na
trenutak iz zagrljaja, Ralph je poslao Jonathana da pomogne Isaziju
nahraniti konje koji su stajali na ulazu u rudnik. Zatim je odvukao
Vicky i Harryja Mellowa u stranu, i u tami tunela, gdje mu nisu mogli
vidjeti lice, jednostavno im je rekao: Cathy je mrtva. Kako? Hary
prekine tjeskobnu tiinu. Kako je umrla? Runo, ree im Ralph.
Vrlo runo. Ne elim nita vie rei. Harry uhvati Vicky dok je
plakala, a kad je prvi napad boli proao, Ralph nastavi: Ne moemo
ostati ovdje. Imamo izbor, eljeznica ili Bulawayo. Bulawayo je do
sada moda ve spaljen i opljakan, istakne Harry. Moda se izmeu
nas i eljeznice nalazi cijela postrojba, ree Ralph. Ali ako Vicky eli
probati doi do eljeznice, mogli bismo poslati nju i Jon-Jona na jug
prvim vlakom koji se uspije probiti. A tada?, upita Harry. to
tada? Ja u otii u Bulawayo. Ako su jo ivi, trebat e im borci kako
bi ostali ivi. Vicky? Harry zagrli svoju enu. Moja majka i obitelj
202

su u Bulawayou. Ovo je zemlja u kojoj sam roena neu pobjei. Ona

palcima obrie suze s lica. Idem s vama u Bulawayo. Ralph klimne.
Iznenadio bi se da je pristala poi na jug. Krenut emo im jedemo.
Krenuli su kolskim putom prema sjeveru. Bila je to zaobilazna ruta.
Naputena kola odbaena nakon stone kuge bila su brojna poput
oznaka na putu. Platno na kolima ve je istrunulo, teret je bio
opljakan, a po travi su bili razbacani razbijeni sanduci, kutije i
limenke. Pokraj nekih kola leali su mumificirani ostaci volova, s
glavama okrenutim pod neprirodnim kutevima zbog greva koji su ih i
ubili. Povremeno su nailazili na svjeu smrt i razaranje. Jedna od
Zeederbergovih ekspresnih koija stajala je nasred puta. Mule su bile
izbodene kopljima, a s grana drveta visjela su rasporena tijela koijaa
i njegovih putnika. Kod gaza rijeke Inyati, pocrnjeli zidovi bili su sve
to je ostalo od trgovine. Uobiajeno mrcvarenje leeva ovdje je
poinjeno na neki drugi, sablasniji nain. Naga tijela ene Grka koji je
bio vlasnik trgovine i njezine tri keri bila su poredana u prednjem
dvoritu. U intimne dijelove tijela bile su im gurnute drke maljeva.
Vlasnik je bio obezglavljen, a njegovo tijelo baeno u vatru. Njegova
glava, nabodena na assegai, gledala ih je sa sredita ceste. Ralph je
pokrio Jon-Jonovo lice kaputom, i vrsto ga zagrlio dok su prolazili
pokraj stranog prizora. Ralph je poslao Isazija naprijed da izvidi gaz, i
ovaj je otkrio da je gaz pod straom. Ralph se pribliio ostatku male
druine i jurnuli su u galop, iznenadivi desetak Matabele amadoda i
ustrijelivi njih etvoricu dok su ovi trali po oruje. Zajedno su stigli
na drugu obalu obavijeni prainom i dimom baruta. Nisu ih slijedili,
iako se Ralph ponadao da hoe, pa je legao u zasjedu pokraj puta.
Ralph je drao Jonathana u krilu tijekom noi, budei se svakih
nekoliko minuta iz none more u kojoj je Cathy vritala i molila za
milost. U zoru je otkrio da je u snu izvadio traku od krzna krtice iz
depa i stisnuo je u aci. Vratio ju je u dep i zakopao ga, kao da se
radi o neem dragocjenom i rijetkom. Cijelog tog dana jahali su na
sjever, pokraj malih zlatnih rudnika i domainstava gdje su mukarci i
njihove obitelji poeli graditi svoj ivot u divljini. Neki od njih bili su u
potpunosti zateeni. Jo uvijek su bili odjeveni u ostatke svojih nonih
halja. Jedan djeak ak je drao svojeg plianog medvjedia dok je
njegova mrtva majka posezala za njim prstima koji nisu uspijevali
dotaknuti njegove mokre uvojke. Drugi su skupo prodali svoje ivote, i
mrtvi Matabelei bili su razbacani poput iverja u irokom krugu oko
spaljenih domainstava. Jednom su pronali mrtvog amadodu ali nije
203

bilo tijela bijelaca. Vidjeli su tragove konja i vozila koje se kretalo

prema sjeveru. Andersonovi. Pobjegli su, ree Ralph. Boe, daj da su
do sada u Bulawayu. Vicky je eljela krenuti starim kolskim putom,
pokraj misije Khami, ali Ralph nije htio proi onuda. Ako su tamo,
ve je prekasno. Vidjela si dovoljno. Ako su pobjegli, pronai emo ih u
Bulawayu. Tako su u ranu zoru treeg dana ujahali u Bulawayo.
Branitelji su otvorili barikade kako bi ih propustili u veliki sredinji
laager u sredini grada, i graani su se sjatili oko konja, izvikujui
pitanja. Dolaze li vojnici? Kada dolaze vojnici? Jeste li vidjeli mog
brata? Bio je kod rudnika Antilopa... Imate li ikakvih vijesti? Kad je
ugledala kako joj Robyn mae s vrha jednih kola na trgu, Vicky je
briznula u pla prvi put otkad su napustili rudnik Harkness. Elizabeth
je skoila s kola i probila se kroz guvu do Ralphovog konja. Cathy?,
upita ona. Ralph odmahne glavom i vidje kako se njegova tuga zrcali u
njezinim bistrim tamnim oima. Elizabeth posegne i podigne Jon-Jona
iz sedla. Ja u paziti na njega, Ralphe, ree tiho. Obitelj je bila
smjetena u kutu sredinjeg laagera. Pod nadzorom Robyn i Louise,
kola su pretvorena u prenapueni ali adekvatan dom.
Prvog dana ustanka, Louise i Jan Cheroot, mali Hotentot, doveli su
kola iz Kings Lynna. Jedan od preivjelih iz napada Matabelea na
rudnik Victoria projahao je pokraj domainstva, izvikujui jedva
razumljivo upozorenje dok je prolazio. Louise i Jan Cheroot, koji su
ve bili oprezni zbog nestanka Matabele radnika i slugu, natovarili su
kola najnunijim potreptinama hranom u konzervama, pokrivaima i
streljivom, i krenuli u Bulawayo. Jan Cheroot je upravljao kolima, a
Louise je sjedila na vrhu s pukom u rukama. Dva puta vidjeli su
skupine Matabele ratnika u daljini, ali nekoliko hitaca upozorenja
zadrali su ih tamo; bili su medu prvim izbjeglicama koji su stigli u
grad. I tako se obitelj nije morala oslanjati samo na dareljivost
graana, poput mnogih drugih koji su stigli u Bulawayo samo s
konjem i praznom pukom. Robyn je postavila kliniku ispod platnenog
krila pokraj kola, a Opsadni odbor zamolio ju je da pazi na zdravlje i
higijenu u laageru. Louise je s lakoom preuzela zapovjednitvo nad
drugim enama u laageru. Osmislila je sustav u kojem su se sva hrana
i druge najnunije namirnice skupljali na jednom mjestu, pa su se
dijelili u jednakim dijelovima. Brigu o estero siroadi delegirala je
nekolicini hraniteljica, i organizirala je druge aktivnosti, od odbora za
zabavu do lekcija u punjenju streljiva i rukovanja orujem za one dame
koje jo nisu poznavale te vjetine. Ralph je prepustio Vicky da
204

obavijesti svoju majku o Cathynoj smrti, ostavio Jon-Jona na brigu

Elizabeth i krenuo kroz laager da pronae nekog lana Opsadnog
odbora. Ve se spustio mrak kad se Ralph vratio do kola. Zaudo,
gradom je vladala atmosfera slavlja. Usprkos stranim gubicima koji
su pogodili veinu obitelji, usprkos prijetnje mranih impija koji su se
okupljali izvan laagera, meu kolima se ula vriska djece koja su se
igrala skrivaa, veseli zvukovi harmonike, smijeh ena i pucketanje
straarskih vatra. U sretnija vremena takva bi atmosfera bila
primjerenija izletu. Elizabeth je okupala i Jonathana i Roberta, pa su
se sada sjajili od istoe i mirisali na sapun. Dok su veerali za
logorskim stolom, priala im je priu od koje su iskolaili oi pod
svjetlom svjetiljke. Ralph joj se zahvalno nasmijeio, i pokretom glave
dozvao Harryja Mellowa. Dva mukarca krenuli su u naizgled obinu
etnju oko laagera. Tiho su razgovarali, i Ralph ree Harryju: ini se
da Opsadni odbor dobro radi. Ve su prebrojili ljude u laageru, i
izraunali da se ovdje nalazi 632 ene i djece i 915 mukaraca. Obrana
grada je dobro utemeljena, ali nitko nije razmiljao ni o emu drugom
osim obrane. Bili su oduevljeni kad su uli da se za njihovu nevolju
ulo u Kimberleyu i Cape Townu. Donio sam im prve vijesti koje su
dobili izvan teritorija otkad je poeo ustanak, Ralph povue dim iz
svoje cigare, i ini se da ve vjeruju da je nekoliko konjanikih
regimenata na putu ovamo. Nas dvojica znamo da nije tako. Trebat
e mjeseci prije no to vojska stigne ovamo. Jameson i njegovi
asnici putuju u Englesku na suenje, a Rhodes je pozvan da svjedoi
na sudu. Ralph odmahne glavom. A ima jo gorih vijesti. Plemena
Mashona ustala su zajedno s Matabeleima. Dobri Boe. Harry
zastane i uhvati Ralpha za ruku. Cijeli teritorij u isto vrijeme? Ovo je
bilo paljivo isplanirano. Teke borbe vodile su se u dolini Mazoe i u
podrujima Charter i Lomagundi oko Fort Salisburyja. Ralphe,
koliko ljudi su pobili ovi divljaci? Nitko ne zna. Ovdje ima na stotine
razasutih farma i rudnika. Moramo raunati na to da je najmanje pet
stotina mukaraca, ena i djece ubijeno. Neko vrijeme hodali su u
tiini. Jednom ih je zaustavio straar, ali je prepoznao Ralpha. uli
smo da ste se probili, gosp. Ballantyne dolaze li vojnici? Dolaze li
vojnici?, promrmlja Ralph kad su proli pokraj straara. To je jedino
to pitaju svi, od Opsadnog odbora na dolje. Stigli su do udaljenog
kraja laagera i Ralph je tiho porazgovarao sa straarom na tom mjestu.
U redu, gosp. Ballantyne, ali budite oprezni. Ti krvoloni divljaci su
svugdje. Ralph i Harry proli su kroz vrata u grad. Bio je potpuno
205

naputen. Svi su premjeteni u sredinji laager. Kue su bile mrane i

tihe, i dva mukarca hodali su sredinom iroke pranjave glavne ulice
sve dok zgrade nisu nestale s obje strane. Tamo su zastali i zagledali se
u grmlje. Sluaj!, ree Ralph. akal je lajao u blizini potoka Umguza,
a odgovor mu je stigao iz sjena uma akacije na jugu. akal, ree
Harry, ali Ralph odmahne glavom. Matabele! Hoe li napasti grad?
Ralph nije odmah odgovorio. Gledao je u savanu, a u ruci je drao
neto to je vrtio meu prstima poput krunice. Tamo vjerojatno ima
dvadeset tisua ratnika. Ovdje su nas opkolili, i prije ili kasnije, kad
grupiraju svoje postrojbe i skupe hrabrost, napast e. Napast e
mnogo prije no to vojnici stignu ovamo. Kakve su nam anse?
Ralph omota stvar koju je drao u ruci oko jednog prsta, i Harry vidje
da je to komad krzna. Imamo etiri Maximove strojnice, ali ovdje je
est stotina ena i djece, a od devet stotina mukaraca polovina nije u
stanju drati puku u ruci. Najbolji nain da se obrani Bulawayo nije
da sjedimo u laageru i ekamo ih... Ralph se okrene i oni krenu
natrag niz tihu ulicu. Htjeli su da se pridruim Opsadnom odboru, i
odgovorio sam im da ne volim opsade. to e uiniti, Ralph?
Okupit u malu skupinu mukaraca. One koji poznaju pleme i ovu
zemlju, one koji znaju pucati i govore sindebele dovoljno dobro da
mogu proi kao domoroci i izii emo u brda Matopos, ili u bilo koje
drugo mjesto na kojem se kriju, i poet emo ubijati Matabele.
Isazi je doveo etrnaest ljudi. Svi su oni bili Zului s juga, vozai i
pomoni radnici iz kompanije Zeederberg koja je nekada radila za
Rholands transporte, ali je nakon stone kuge ostala u Bulawayu.
Znam da moete voziti zapregu s osamnaest volova, klimne Ralph
prema okupljenim ljudima koji su uili oko vatre i dodavali od ruke
do ruke crvenu limenku Wrights najbolje kvalitete br. 1 koju je nabavio
Ralph. Znam i to da bilo tko od vas moe pojesti svoju teinu kae od
sadza brana u jednom obroku, i popiti dovoljno piva da obori
nosoroga, ali moete li se boriti? Isazi je odgovorio za sve njih,
koristei strpljivi ton obino rezerviran za zaostalo dijete. Mi smo
Zului. Bio je to jedini potrebni odgovor. Jan Cheroot doveo je jo
estoricu. Bili su to mladii s Capea, mijeane krvi Bumana i
Hotentota, kao i sam Jan Cheroot. Ovaj se zove Grootboom, veliko
drvo. Ralph pomisli da vie slii trnovitom grmu iz pustinje Kalahari,
jer bio je crn, suh i bodljikav. Bio je kaplar u 52. pjeakoj u Utvrdi
Cape Town. On je moj neak. Zato je otiao iz Cape Towna? Jan
Cheroot izgledao je pokunjeno. Dogodila se svaa zbog ene. Jednom
206

ovjeku prerezano je grlo. Mojeg dragog neaka optuili su za taj

zloin. Je li uinio to? Naravno da jest. On je najbolji borac noem
kojeg poznajem nakon mene, izjavi Jan Cheroot skromno. Zato
elite ubijate Matabele? upita ga Ralph na sindebeleu, i Hotentot mu
odgovori na istom jeziku. To je posao koji razumijem i u kojem
uivam. Ralph klimne i okrene se prema sljedeem ovjeku. Mogue
je da mi je ovaj jo u bliem srodstvu, predstavi ga Jan Cheroot. Zove
se Taas, i majka mu je bila prava ljepotica. Posjedovala je slavnu
krmu u podnoju Signal Hilla nad dokovima Cape Towna. Jedno
vrijeme ona i ja bili smo bliski i intimni prijatelji, ali opet, ona je imala
mnogo prijatelja. Kandidat za vojnika imao je spljoteni nos i visoke
jagodice, istonjake oi i istu glatku kou kao i Jan Cheroot ako je bio
jedan od kopiladi Jana Cheroota i proveo djetinjstvo na zloglasnim
dokovima Cape Towna, trebao bi biti dobar borac. Ralph klimne
glavom. Pet ilinga na dan, ree on. I besplatni lijes u kojem emo
vas pokopati ako vas ulove Matabele.
Jameson je na jug poveo vie stotina konja, a Matabelei su odveli konje
s farma. Maurice Gifford ve je poveo 160 jahaa prema Gwandi da
dovede sve preivjele koji su moda bili odsjeeni na okolnim farmama
i rudnicima, i jo uvijek pruali otpor. Satnik George Grey formirao je
postrojbu konjanika Greyeve izvidnike, preuzevi vei dio preostalih
konja. etiri konja koja je Ralph doveo sa sobom bili su dobre
ivotinje, i uspio je kupiti jo est konja po enormno visokoj cijeni, sto
funta za ivotinju koja bi u najboljem sluaju kotala 15 funta na
trnici u Kimberleyu, ali nije bilo drugih. Leao je budan pod kolima
dugo nakon ponoi, razmiljajui o tome, dok su iznad njega spavale
Robyn i Louise s dvije djevojke i djecom. Ralphove oi bile su
zatvorene, a nekoliko metara dalje Harry Mellow disao je duboko i
pravilno, prekrivajui sve umove u blizini. Ipak, ak i tako zamiljen,
Ralph je postao svjestan prisutnosti jo jedne osobe u svojoj blizini, u
tami. Prvo ga je namirisao traak dima i ivotinjskog krzna i zadah loja
kojim su Matabele ratnici mazali svoja tijela. Ralph zavue ruku pod
sedlo koje mu je sluilo kao jastuk, i njegovi prsti dodirnue drku
Webley revolvera. Henshaw, proapta glas koji nije poznavao, i Ralph
rukom obgrli debeli, ilavi vrat, i u istom trenutku gurne cijev revolvera
u ovjekovo tijelo. Brzo, sikne on. Govori tko si prije no to te
ubijem! Rekli su mi da si brz i jak. ovjek je govorio sindebele.
Sada vjerujem u to. Tko si ti? Doveo sam dobre ljude i mogunost
da nabavim konje. Obojica su aptali. Zato dolazi poput lopova?
207

Jer sam Matabele, i bijelci e me ubiti ako me pronau ovdje. Doao

sam da te odvedem tim ljudima. Ralph ga polako pusti i posegne za
svojim izmama. Napustili su laager i iskrali se kroz naputeni grad.
Ralph je progovorio jo samo jednom. Zna da u te ubiti, ako je ovo
izdaja. Znam, odgovori Matabele. Bio je visok kao i Ralph, ali vre
grae, a kad se Ralph osvrnuo, na mjeseini je ugledao oiljak na
ovjekovom obrazu, ispod desnog oka. U dvoritu jedne od zadnjih
kua u gradu, u blizini otvorene savane, i zatienom ogradom koju je
podigao neki ponosni ukuan u elji da zatiti svoj vrt, ekalo je
dvanaest Matabele amadoda. Neki od njih nosili su krznene kiltove,
dok su drugi bili odjeveni u prnje koje su odbacili bijelci. Tko su ovi
ljudi?, upta Ralph. Tko si ti? Moje ime je Ezra, narednik Ezra. Bio
sam narednik Jednog-Sjajnog-Oka koga su impiji ubili u brdima
Khami. Ovi ljudi su policija Kompanije. Policija Kompanije je
rasputena i razoruana, ree Ralph. Da, oduzeli su nam puke.
Kau da nam ne vjeruju. Da bismo mogli prijei pobunjenicima.
Zato ne?, ree Ralph. Neki od vae brae jesu. Kau da je stotinu
pripadnika policije Kompanije promijenilo stranu, i da su ponijeli
puke sa sobom. Mi ne moemo, ak i kada bismo to htjeli. Ezra
odmahne glavom. Jeste li uli za ubojstvo dvije Matabele ene kod
rijeke Invati? ena koja se zovu Ruth i Mali Cvijet, Imbali? Ralph se
namrti. Da, sjeam se. To su bili ti ljudi, a ja sam njihov narednik.
Induna imenom Gandang zatraio je da nas odvedu njemu ive. eli
osobno nadgledati nae umiranje. elim ljude koji mogu ubiti ene
Matabelea jednako lako kao to su oni ubili nae, ree Ralph. to je s
konjima? Konji koje su Matabelei oteli kod Essexvalea i Belingwea
nalaze se u brdima na mjestu koje mi je poznato.
Mnogo prije zvona za policijski sat, svi su se iskrali iz sredinjeg
laagera. Jan Cheroot i njegovi momci s Capea poveli su konje sa
sobom, a do vremena kad su se Ralph i Harry Mellow odetali niz
glavnu ulicu kao da se ele nadisati zraka prije povratka na veeru u
laager, ostali su se okupili u vrtu na kraju ulice. Narednik Ezra donio
je kiltove i koplja i maljeve, a Jan Che-root imao je velike crne zdjele s
otopljenim goveim lojem i sa aom iz svjetiljke. Ralph i Harry i
Hotentoti skinuli su se do gola i namazali jedni druge s tom
mjeavinom, pazei da pokriju sve dijelove koe iza uha, koljena i
laktova, i ispod oiju. Do vremena kad je zazvonilo zvono za policijski
sat u anglikanskj crkvi, svi su bili odjeveni u kiltove Matabele
amadoda. Ralph i Harry pokrili su svoju kosu, koja bi ih mogla izdati,
208

pokrivalima od pera crnih ptica. Isazi i Jan Cheroot omotali su

netavljenu kou preko kopita konja, dok je Ralph izdavao posljednje
zapovijedi na sindebeleu, jedinom jeziku kojim e se koristiti za vrijeme
napada. Napustili su grad u mranom razdoblju izmeu zalaska
sunca i izlaska mjeseca. Odjeci kopita bili su prigueni koom, a Ezrini
Matabelei trali su bosi. Nakon prvog sata, Ralph je izdao kratku
zapovijed Matabeleima i oni su se uhvatili za konje, po jedan sa svake
strane. Brzina njihovog kretanja cijelim putem nije bila manja od kasa.
Ili su na jug i istok, sve dok se vrhovi brda Matopos nisu ocrtali na
obzoru. Malo nakon ponoi Ezra promrmlja: Stigli smo! Ralph
ustane u sedlu i podigne desnu ruku. Kolona se okupi i ljudi sjau.
Taas, kopile Jana Cheroota, preuzeo je konje, dok je sam Jan Cheroot
provjeravao oruje svojih ljudi. Obasjat u ih svjetlom, proapta mu
Ralph. ekajte moj signal. Ralph se nasmijei Isaziju, tako da su mu
se zubi bijelili na crnoj pozadini lica. Ne uzimajte zarobljenike. Leite
u blizini i uvajte se metaka Jana Cheroota. Henshaw, elim poi s
tobom. Harry Mellow govorio je na sindebeleu, i Ralph mu odgovori
na istom jeziku. Puca bolje nego to govori. Idi s Janom
Cherootom. Na sljedeu Ralphovu zapovijed, svi su izvadili kone
vreice u kojima su nosili bijele ogrlice od kravljih repova. Bili su to
njihovi znakovi prepoznavanja, koji e im pomoi da ne poubijaju
jedni druge u estini bitke. Samo je Ralph dodao jo jedan ukras svojoj
odjei. Iz vreice je izvadio traku od krzna krtice i vezao je oko svoje
nadlaktice. Zatim vrsto uhvati teki assegai i drveni malj i klimne
Ezri. Povedi! Kolona Matabelea trala je uz padinu brda, a Ralph je
trao na drugom mjestu. Kad su skrenuli prema jugu, ugledali su
crveni sjaj straarske vatre u dolini pred sobom. Ralph je protrao
pokraj Ezre na elo kolone. Napunio je plua i poeo pjevati: Podigni
kamen pod kojim spava zmija. Podigni kamen i oslobodi Mambu.
Mambe Mashobanea imaju srebrene onjake od elika. Bila je to
jedna od ratnikih pjesama Insukamini impija, a iza njega kolona
Matabelea preuzela je refren svojim dubokim melodioznim glasovima.
Pjesma je odjekivala od brda i probudila logor u dolini. Gole prilike,
koje su ustale s leaja, bacile su drva na vatru, a crveni sjaj obasjao je
donju stranu kroanja akacije tako da su izgledale poput cirkuskog
atora. Ezra je procijenio da oko etrdeset amadoda uva konje, ali
ve ih se vie okupilo oko vatra, a svakog trenutka ih je dolazilo sve
vie kako bi vidjeli to je prouzroilo buku. Ralph je to planirao. Nije
htio da netko zaostane. Morali su se okupiti kako bi njegovi strijelci
209

mogli pucati u gomilu, tako da jedan metak pogodi trojicu ili etvoricu.
Ralph je utrao u logor Matabelea. Tko zapovijeda ovdje? Ralph
prekine ratniku pjesmu i postavi pitanje snanim glasom. Neka
zapovjednik istupi kako bi uo vijesti koje donosim od Gandanga.
Robyn mu je ispriala nakon masakra u brdima Khami da je stari
induna jedan od voa ustanka. Njegov izbor imena poluio je uspjeh
kojem se nadao. Ja sam Mazui. Jedan ratnik istupi ispred ostalih.
ekam vijest od Gandanga, sina Mzilikazija. Konji vie nisu sigurni
na ovom mjestu. Bijeli ljudi saznali su gdje se nalaze. Po izlasku sunca
povest emo ih dublje u brda, ree mu Ralph. Pokazat u vam kamo.
Uinit emo tako. Gdje su konji? U kraalu su i moji amadode
uvaju ih od lavova. Dovedite sve uvare, zapovijedi Ralph, i
zapovjednik im dovikne upute i okrene se Ralphu u iekivanju.
Kakve su vijesti o bitkama? Vodila se velika bitka. Ralph zapoe sa
ivopisnom priom, opisujui bitku na tradicionalni nain pokretima,
skokovima i vikanjem i ubadanjem zraka svojim assegaijem. Ovako
smo doli iza konjanika, i ovako i ovako smo ih proboli... Njegovi
Matabelei pozdravili su ga zborom dubokih glasova Jee i skakali i
zauzimali poze zajedno s njim. Publika je bila oarana, i poela
udarati nogama i njihati se u skladu s Ralphom i njegovim
Matabeleima. S rubova logora doli su i straari, i sada vie nitko nije
dolazio iz mraka. Svi su bili ovdje njih stotinu, moda stotinu i
dvadeset, procijenio je Ralph. On je imao etrdeset ljudi. Odnosi snaga
nisu bili pretjerano loi, jer momci Jana Cheroota bili su prvoklasni
strijelci, a Harry Mellow je s pukom vrijedio kao petorica obinih ljudi.
U blizini, s padine brda zauo se zov none ptice. Bio je to melodiozan,
treperavi zov, koji je zvuao kao Dobri Boe, spasi nas. Taj poboni
pjev dao je ptici popularno ime, Litanijska ptica. Taj signal je Ralph
ekao. Osjetio je sumorno zadovoljstvo to je Jan Cheroot tako striktno
provodio njegove zapovijedi. S poloaja na brdu Jan Cheroot mogao je
vidjeti cijelu skupinu amadoda ocrtanu u svjetlosti vatre. U tijeku
plesa, Ralph je odskakutao na udaljenost od dvadeset koraka od
najblieg Matabelea. Tada je naglo zavrio ples, s rukama rairenim
poput kria. Stajao je nepomino gledajui publiku divljim pogledom, i
svi se utiae. Ralph polako podigne ruke iznad glave. Stajao je tako
za trenutak, herojski lik koji bljeti od loja kojim je premazan. Svi
miii u rukama i prsima bili su mu istaknuti, a kilt od repova cibetki
dosezao mu je do koljena. Oko vrata je imao ogrlicu od bijelih kravljih
repova, to je bila njegova amajlija protiv smrti koja je vrebala iz tame.
210

Njegovo lice bilo je iskrivljeno u stranu grimasu koja je drala panju

gledatelja prikovanu na njega. Ples i pjesma ispunili su svrhu. Odvukli
su panju amadodama i prikrili sve zvukove koje su Zului i Hotentoti
mogi nainiti dok su se kretali na poloaj oko logora. Iznenada, Ralph
ispusti demonski krik od kojeg su amadode zadrhtali, i spusti ruke bio
je to znak koji su ekali Harry i Jan Cheroot. Bljeskovi puane paljbe
rastrgali su zavjesu tame. Udaljenost je bila minimalna, cijevi puaka
gotovo su dodirivale tamna, gola tijela. Salva se zabila meu ljude
jedan metak probio bi trbuh i prsa i kraljenicu, obarajui po etiri
ovjeka i zaustavljajui se tek kad bi zrno udarilo o neku teu kost
poput bedrene ili zdjeline. Napad je bio tako neoekivan da je masa
ratnika besciljno jurila, zadobivi tri salve iz Winchesterki prije no to
su se okrenuli i dali u bijeg. Vie od polovine je ve lealo na tlu, a
mnogi od onih na nogama bili su ranjeni. Naletjeli su na Isazijeve
Zulue i razbili se o njih poput vode o branu. Ralph je zauo povike
Ngdila Jeo sam! kad bi Zului zabijali elik u tijela, i uo je vrisku
umiruih ljudi. Sada su se Matabelei poeli grupirati rame uz rame
kako bi napali malobrojne Zulue i pregazili ih. Taj trenutak je Ralph
ekao. Poveo je svoje Matabelee u napad na pozadinu i bacio ih na
gola, nebranjena lea ratnika. Nekada davno, dok su bili djeaci u
rudnicima dijamanata u Kimberleyu, Bazo je nauio Ralpha rukovati
kopljem. Ralph je bio jednako vjet sa irokim sjeivom kao i bilo koji
Matabele mladi s kojim se druio. Meutim, jedna stvar je bila
vjebanje uboda, a druga ubadanje ivog mesa. Ralph nije bio
pripremljen za osjeaj elika koji probada meko tkivo, i zabada se u
kost, niti za greve svoje rtve koja se trza u agoniji. inilo se poput
lova na losose. Ralph instinktivno zaokrene sjeivo u ovjekovom
tijelu, kako ga je Bazo nauio, zadajui teu ranu i oslobaajui
otricu vakuuma koji ju je drao. Zatim izvadi koplje, i prvi put osjeti
vrui mlaz krvi koji mu je poprskao lice, desnu ruku i prsa. On
zakorai preko umirueg ovjeka koji se grio na tlu, i zabije elik jo
jednom, i jo jednom. Zadah krvi i krikovi su ga izluivali, ali bilo je to
hladno ludilo koje mu je izotravalo vid i usporavalo mikrosekunde
borbe na ivot i smrt, tako da je s lakoom vidio ubod protivnika i
otklonio njegovo sjeivo u stranu, koristei inerciju svojih ramena da
svojim orujem probije obranu Matabelea i zabije vrh koplja u dno
ovjekovog vrata. ovjekov dah iziao je iz presjeenog grla, i on ispusti
svoj assegai i uhvati golim rukama Ralphovo sjeivo. Ralph ga povue,
i rubovi sjeiva prereu ovjeku prste do kostiju. Ruke Matabelea
211

otvorile su se dok je padao na koljena. Ralph je preskoio preko njega

i pripremio se za nastavak borbe. Henshaw! Glas mu je vritao u
lice. To sam ja! U svojem ludilu, Ralph je ugledao bijelu ogrlicu od
kravljeg repa oko vrata i zadrao je udarac; dvije linije napadaa spojile
su se. Gotovo je, protenja Isazi, i Ralph pogleda oko sebe u udu.
Sve se dogodilo tako brzo. Od zatrese glavom kako bi je razbistrio od
borbenog ludila koje ga je uhvatilo. Svi su bili na tlu, iako ih se
nekolicina jo uvijek grila i stenjala. Isazi, dovri ih!, zapovjedi
Ralph. Gledao je kako Zului poinju surov posao, hodajui od tijela do
tijela. Ispitivali su puls iza uha i, ako bi ga otkrili, prekidali ga brzim
ubodom. Ralph, Harry je dotrao niz padinu na elu momaka iz
Capea. Boga mi, ovo je bilo... Bez engleskog, upozori ga Ralph, pa
podigne glas. Sada emo uzeti konje. Donesite rezervne uzde. U
kraalu su pronali pedeset i tri dobra konja. Veina je imala ig BJA
kompanije. Svi Zului i Matabelei bez konja izabrali su jednog za sebe, a
preostale ivotinje vezali su uzdama. U meuvremenu, momci s Capea
jurili su preko bojnog polja i brzo i precizno skupljali puke. Birali su
one koje su bile upotrebljive, i bacali prastare Martini-Henry puke i
mukete i maljeve na vatru. Lomili su otrice assegaija u raljama
drveta. Plijen koji su otkrili, roba europske proizvodnje, dokazivao je
da je ova postrojba sudjelovala u pokoljima prvog dana ustanka. I to
su bacili u vatru. Za sat vremena od prvog ispaljenog hica, ve su
kretali dalje. Sada su svi imali konje, a rezervni konji pratili su ih
privezani na duge uzde. Ujahali su na glavnu ulicu Bulawayoa u sivoj
svjetlosti praskozorja. Na elu su jahali Ralph i Harry, koji su skinuli s
lica crnu boju, ali kako bi bili sigurni da nee privui paljbu nervoznih
straara, nosili su zastavu od Harryjeve bijele potkoulje. Stanovnici
laagera istrali su iz kreveta prepuni pitanja, a kad su poeli shvaati
da je ova mala akcija znaila prvu odmazdu za pokolj i pale koji su
poinila plemena, poelo je klicanje koje je preraslo u radosnu
histeriju. Dok su im Vicky i Elizabeth ponosno posluivale dvostruku
porciju doruka pod pokrovom kola, Ralph i Harry primali su beskrajni
niz estitara, uplakanih udovica iji su muevi poginuli pod
assegaijima Matabelea i koje su nosile pola tuceta jaja ili svje kola, i
djeaka koji su dolazili gledati junake, i mladia koji su eljno
zapitkivali: Moemo li se ovdje upisati u Ballantyneove izvidnike?
Krikovi oduevljenja zauli su se kad je Judy udarila palicom svojeg
mua. Djeca u prvom redu pljeskala su dok su udarci padali na
Punchevu drvenu glavu i grotesknu grbu na leima, a zvonca na
212

njegovoj kapici veselo su zvonila. Probijajui se hrabro kroz ope

veselo raspoloenje, lice Jon-Jona bilo je crveno poput Punchevog
kukastog nosa i namrteno od bijesa. Vrati joj!, vikao je, skaui na
mjestu. Ona je samo djevojka! Govori kao pravi Ballantyne, nasmije
se Ralph, u isto vrijeme sprjeavajui sina da uskoi u bitku na strani
mukog roda. Elizabeth je sjedila iza Jon-Jona s Robertom u krilu.
Boleljivo lice djeteta imalo je ozbiljan izraz, i paljivo je sisao palac kao
stari gnom svoju lulu. Za razliku od njega, Elizabeth je zraila od
djetinjaste radosti obrazi su joj bili rumeni, a oi su joj se sjajile dok je
poticala Judy na daljnje nestaluke. Sjajni uvojak njezine kose
oslobodio se iz ukosnice od oklopa kornjae i oslonio se o barunastu
kou njezine sljepoonice, napola ovijen oko njezinog uha. Uho joj je
bilo blijedoruiaste boje, i tako tanko i fino oblikovano da je svjetlost
prolazila kroz njega, kao da je nainjeno od nekog rijetkog porculana.
Ista suneva svjetlost inila je da joj gusti tamni pramenovi sjaje poput
opojnog vina. Odvukla je Ralphovu panju s marioneta, i gledao ju je
potajno preko Jonathanove kovrave kose. Smijeh joj je bio poput
grlenog predenja, prirodan i otvoren, i Ralph se nasmije s njom. Ona
okrene glavu i Ralph se na trenutak zagleda duboko u njezine oi.
Uinilo mu se da gleda u zdjelu toplog meda. Imao je osjeaj da gleda u
beskrajne dubine proarane zlatom. Tada Elizabeth preko njih spusti
veo tamnih trepavica, i vrati pogled na malu pozornicu, ali vie se nije
smijala. Sada joj je donja usnica drhtala, a uz vrat joj se penjalo
crvenilo. udno posramljen i potresen, Ralph brzo skrene svoj pogled,
iako ne i panju, na marionete koje su se tukle na pozornici. Predstava
je zavrila, na veliko Jonathanovo zadovoljstvo, tako to je Judy odveo
nekoj neimenovanoj, ali itekako zasluenoj sudbini, policajac u plavoj
kacigi gosp. Peela. Mali knjiniar iz Meikles Storea s naoalama na
licu iziao je na scenu s lutkama na rukama kako bi se naklonio.
Izgleda poput gosp. Kiplinga, proapta Elizabeth, i ima istu
krvoednu i nasilnu matu. Ralph osjeti snanu zahvalnost prema
njoj to je tako glatko prela preko onog neoekivanog trenutka
neugode. On pokupi djeake i posjedne obojicu na svoja ramena, i oni
krenu za publikom preko laagera. Na oevom ramenu, Jonathan je
veselo brbljao, objanjavajui Bobbyju sloenije trenutke predstave koji
su oito bili presuptilni za svaku inteligenciju manju od njegove.
Meutim, i Ralph i Elizabeth hodali su u tiini. Kad su stigli do kola,
Ralph spusti na zemlju oboje djece, i oni otre. Elizabeth krene za
njima, ali zastane i okrene se prema Ralphu kad je progovorio. Ne
213

znam to bih uinio bez tebe bila si udesno ljubazna..., oklijevao je.
Bez Cathy... On ugleda bol u njezinim oima i zastane. Samo sam ti
htio zahvaliti. Ne mora mi zahvaljivati, Ralphe, odgovori ona tiho.
to god treba... bit u uvijek ovdje da ti pomognem. Zatim se njena
rezerviranost slomi. Ona zausti da jo neto kae, ali usne su joj
zadrhtale, i ona se brzo okrene i krene za dvojicom djeaka u kola.
Ralph je platio bocu whiskeyja po opsadnim cijenama ispisavi ek na
20 funta na etiketu s konzerve s goveim mesom. Sakrio ju je pod svoj
kaput i odnio do Isazija i Jana Cheroota i narednika Ezre koji su
zajedno sjedili oko vatre podalje od svojih ljudi. Prolili su kavu iz
svojih vreva i natoili u njih whiskey, pa su neko vrijeme pijuckali u
tiini, zagledani u plamen logorske vatre, dok se toplina estokog pia
irila kroz njihova tijela. Napokon Ralph klimne naredniku Ezri, i
krupni Matabele tiho progovori. Gandang i njegovi Invati impiji jo
uvijek ekaju u brdima Khami ima tisuu i dvjesto ljudi. Sve su to
iskusni ratnici. Babiaan je smjeten ispod Brda induna sa est stotina.
Moe stii ovamo za sat vremena... Ezra je brzo opisao razmjetaj
postrojba, te imena njihovih induna, i raspoloenje ratnika. to je s
Bazoom i njegovim Krticama? Ralph napokon postavi pitanje koje ga
je najvie brinulo, i Ezra slegne ramenima. Nemam vijesti o njima.
Moji najbolji ljudi su u brdima i trae ih. Nitko ne zna kamo su Krtice
nestale. Gdje emo izvesti sljedei napad? Ralph je postavio pitanje
retoriki, razmiljajui dok je gledao u vatru. Hoemo li napasti
Babiaana u Brdima induna, ili Zamu i njegovih tisuu ljudi koji lee uz
cestu Mangiwe? Isazi kaljucne, pristojno iskazujui neslaganje, a
kad ga je Ralph pogledao, on ree: Prole noi sjedio sam za jednom
od Babiaanovih logorskih vatra, jeo njegovo meso i sluao njegove ljude
kako priaju. Govorili su o naem napadu na logor s konjima, i kako
su ih indune upozorili da ubudue budu oprezni prema svim
strancima, ak i ako nose krzna i pera ratnika. Isti trik nee nam
uspjeti dva puta. Jan Cheroot i Ezra sloili su se s tim. Mali Hotentot
okrene svoj vr kako bi pokazao da je prazan, pa znaajno pogleda
bocu meu Ralphovim nogama. Ralph mu ponovno natoi, i on obgrli
vr akama i udahne miris pia. Ralphove misli se vrate na to
poslijepodne na smijeh djece i ljupku mladu djevojku ija je kosa
gorjela blagim plamenom na sunevoj svjetlosti. Glas mu je bio grub i
ruan. Njihove ene i djeca, ree. Skriveni su u peinama i tajnim
dolinama Matoposa. Naite ih!

214

Pet malih djeaka nalazilo se na obali potoka. Svi su bili nagi, a noge
su im do iznad koljena bile prekrivene ljepljivom utom glinom. Smijali
su se i zadirkivali dok su tapovima iskopavali glinu s obale i trpali je
u grubo izraene koare od trske. Tungata Zebiwe, Traga za onim to
je ukradeno, prvi je iziao iz potoka, odnio teku koaru na sjenovito
mjesto, unuo i bacio se na posao. Drugi su doli za njim i sjeli u
krug. Tungata je zagrabio aku gline iz koare i valjao je ruiastim
dlanovima dok nije dobio debelu mekanu kobasicu. Zatim ju je vjeto
oblikovao u pogrbljena lea i vrste noge. Kad je bilo gotovo, paljivo je
poloio tijelo meu koljena na komad osuene kore drveta. Zatim je
posvetio panju izradi glave sa zakrivljenim trnjem umjesto rogova i
komadima kristala iz potoka umjesto oiju. Spojio je glavu s debelim
vratom, isplazivi jezik dok je koncentrirano podeavao kut glave, a
zatim se odmakne i proui je kritiki. Inkunzi Nkulu, pozdravi on
svoju tvorevinu. Veliki Bik! Zadovoljno nasmijeen, on ponese
glinenu ivotinju do mravinjaka, i poloi je na drvenu koru da se osui
na suncu. Zatim se brzo vrati kako bi nainio krave i telad za svoje
krdo. Dok je radio, izrugivao se tvorevinama drugih djeaka,
usporeujui ih sa svojim bikom, i smijui se njihovim odgovorima.
Tanase ga je gledala iz sjene. Tiho se spustila niz put kroz gusto grmlje
pokraj rijeke, voena zvonkim djejim smijehom i veselom cikom. Sada
nije eljela ometati ovaj arobni trenutak. U svoj alosti i borbi, u
prijetnji i dimu rata, inilo se da su radost i smijeh zaboravljeni. Samo
ju je bezbrinost i raspoloenje djece moglo podsjetiti na ono to je
nekada bilo i to bi moglo opet jednom biti. Ona osjeti kako je
preplavljuje zaguujua teina ljubavi, a odmah potom uslijedi
bezoblini strah. eljela je pohitati djetetu i zagrliti ga, drati ga uz
sebe i zatititi ga od nije bila sigurna od ega. Tada Tungata podigne
glavu i ugleda ju, pa doe do nje nosei glinenog bika uz pritajeni
ponos. Vidi to sam napravio. Prekrasno je. To je za tebe,
Umame, napravio sam to za tebe. Tanase uzme poklon. To je dobar
bik, i napravit e mnogo teladi, ree ona, a ljubav koju je osjeala bila
je tako snana da joj oi zasuze. Nije eljela da dijete to vidi. Operi
glinu s nogu i ruku, ree mu ona. Moramo ii u peinu. Skakutao je
po putu pokraj nje, jo uvijek mokar od rijeke, a koa mu je svjetlucala
crnim sjajem. Oduevljeno se smijao kad je Tanase poloila glinenog
bika na glavu, hodajui uspravnih lea i ljuljajui bokovima kako bi
odrala ravnoteu. Put ih dovede do dna litice. To nije bila prava
peina, ve dugi nadneseni usjek u litici. Nisu bili prvi koji su tamo
215

nainili svoj dom. Kameni svod crnio se od nebrojenih vatra, a stranji

zid krasile su drevne slike i rezbarije malih utih Bumana koji su
ovdje lovili mnogo prije no to je Mzilikazi doveo svoje impije u ova
brda. Bile su to sjajne slike nosoroga, irafa i gazela, i malih likova
naoruanih lukovima i s prevelikim genitalijama, koji su ih lovili. Na
ovom mjestu ivjelo je gotovo pet stotina osoba. Bilo je to jedno od
tajnih utoita plemena, kamo su slali ene i djecu kad bi rat ili neka
druga katastrofa ugrozili Matabelee. Iako je dolina bila strma i uska,
imala je pet izlaza za bijeg, skrivenih puteva koji su se penjali uz liticu
ili usjeke kroz granit, to je onemoguavalo neprijateljima da ih zarobe
u dolini. Potok im je pruao istu vodu za pie, a trideset krava koje
su preivjele stonu kugu davalo im je tnaas, kiselo mlijeko koje je bilo
omiljena hrana plemena. Kad su doli ovamo, sve ene nosile su na
glavi konu vreu sa itom. Skakavci su pojeli etvu, ali uz paljivo
planiranje, mogli su ovdje ivjeti vie mjeseci. ene su se rairile niz
kamenito sklonite, zaposlene svojim dnevnim zadacima. Neke od njih
mljele su kukuruz u zdjelama od osuene kore drveta, koristei se
tekim drvenim batovima kojima su zamahivale nad glavom i sputale
ih u zdjelu. Zatim bi pljesnule rukama i opet zamahnule. Druge su
izraivale platno za leajeve, ili tavile kou, ili nizale keramike
ukrase u niske. Sve je pokrivao plaviasti dim vatra za kuhanje, i uo
se pjev enskih glasova, praen gugutanjem crnih beba koje su gole
puzile po kamenitom podu, ili visjele s majinih dojki. Juba se
nalazila u udaljenom dijelu sklonita, otkrivajui svoje tajne izrade
piva dvjema svojim kerima i novoj eni jednog od sinova. Zrna
sorghuma bila su namoena i provrila su, i sada je na red dolo
suenje i mljevenje rai. Bio je to posao koji je zahtijevao punu
koncentraciju, i Juba nije postala svjesna prisutnosti svoje glavne
snahe i najstarijeg unuka sve dok se nisu nadvili nad nju. Tada je
podigla pogled, i osmijeh joj se rairi na okruglom licu. Majko,
Tanase klekne pred njom s potovanjem, moram razgovarati s tobom.
Juba pokua ustati, ali vlastita teina ometala ju je u tome. Njezine
keri uhvate je za laktove i podignu je. Kad se osovila na noge, kretala
se s iznenaujuom ustrinom. Podigla je Tungatu na bok i ponijela ga
niz put. Tanase joj se pridrui. Bazo me pozvao, ree joj Tanase.
Meu indunama je nastao nesporazum, i Bazo eli razjasniti rijei
Umlimo. Bez toga, borba e se pretvoriti u razgovor i razmiljanje.
Izgubit emo sve to smo osvojili uz toliku cijenu. Onda mora poi,
dijete moje: Moram ii brzo, i ne mogu povesti Tungatu sa sobom.
216

Siguran je ovdje, i pazit u na njega. Kada kree? Odmah. Juba

uzdahne i klimne glavom. Neka bude tako. Tanase dodirne djetetov
obraz. Sluaj baku, ree ona tiho, i nestane poput sjene iza zavoja
uskog puteljka. Tanase je prola kroz granite vratnice koje su uvale
dolinu Umlimo. Njezini sudruzi na putovanju bila su samo sjeanja na
to mjesto, a ona nisu bila dobro drutvo. Ipak, niz put je hodala
uspravno, graciozno poput antilope, a njeni dugi udovi slobodno su se
kretali, dok je glavu drala visoko na tankom vratu. im je ula u
malo selo na dnu doline, njezina izotrena osjetila odmah su postala
svjesna napetosti i ljutnje koja je lebdjela nad tim mjestom poput loeg
movarnog zraka. Mogla je osjetiti ljutnju i frustraciju u Bazou kad je
klekla pred njim iskazujui potovanje. Tako je dobro znala to znae ti
vorovi zgrenih miia na njegovoj stisnutoj eljusti i taj crvenkasti
pogled oiju. Prije no to je ustala, primijetila je kako su se indune
podijelili u dvije skupine. Na jednoj strani bili su starci, a na drugoj,
mladi i tvrdoglavi okupili su se oko Bazoa. Ona proe kroz prostor
izmeu njih i klekne pred Gandangom i njegovom sjedokosom braom,
Somabulom i Babiaanom. Vidim te, dijete, pozdravi je Gandang.
Brzina kojom je poeo govoriti o pravom razlogu iz kojeg su je pozvali
upozorila je Tanase na teinu situacije. elimo da nam protumai
znaenje najnovijeg proroanstva Umlimo. Gospodaru i oe, vie
nisam upoznata s misterijima... Gandang nestrpljivo prekine njeno
nijekanje. Razumije vie nego bilo tko drugi izvan te uasne peine.
Sluaj rijei Umlimo, i razmisli o njima. Ona posluno pogne glavu,
ali okrene je tako da je u rubu vidnog polja imala Bazoa. Umlimo je
govorila ovako: Samo glupi lovac zatvara otvor peine kroz koji
pokuava pobjei ranjeni leopard. Gandang ponovi proroanstvo, a
njegova braa klimanjem glava potvrde tonost navoda. Skrivajui oi
iza gustih, crnih trepavica, Tanase malo okrene glavu. Sada je mogla
vidjeti Bazoovu desnu ruku koja je poivala na goloj butini. Nauila ga
je osnove tajnog jezika znakova iniciranih. Njegov kaiprst se savije i
dodirne prvi zglob palca. Bila je to zapovijed. uti!, poruio joj je. Ne
govori! Ona rukom naini znak razumijevanja. Zatim podigne glavu.
Je li to sve, gospodaru?, upita Gandanga. Ima jo, odgovori on.
Umlimo je progovorila i drugi put: Vrui vjetar sa sjevera spalit e
korov u poljima, prije no to novi kukuruz bude posaen. ekajte
sjeverni vjetar. Svi indune pribliili su glave, i Gandang joj ree:
Objasni nam znaenje. Znaenje rijei Umlimo nikada nije potpuno
jasno. Moram razmisliti o njima. Kad e nam rei? Kada budem
217

znala odgovor. Sutra u jutro?, ustrajao je Gandang. Moda.

Onda e sama provesti no, tako da tvoja meditacija ne bude
naruena, zapovjedi Gandang. Moj mu..., pokua Tanase. Sama,
odgovori Gandang otro. Sa straarom na vratima kolibe. Straar
koji joj je odreen bio je mladi ratnik, neoenjen, i zbog toga osjetljiviji
na drai prekrasne ene. Kad je donio zdjelu s hranom za Tanase,
nasmijeila mu se na takav nain da se zadrao na vratima kolibe. Kad
mu je ponudila hranu, s osjeajem krivnje pogledao je van, a zatim
priao i uzeo je iz njene ruke. Hrana je imala udan gorki okus, ali
nije je htio uvrijediti i progutao je zalogaj. enin osmijeh obeavao je
stvari u koje je mladi ratnik jedva mogao i povjerovati, ali kad je
pokuao odgovoriti na njezine provokacije, glas mu je udno zazvuao
u vlastitim uima, i iznenada ga je preplavio umor, tako da je morao
na trenutak zatvoriti oi. Tanase zaepi boicu koju je skrivala u ruci,
i tiho zakorai preko usnulog straara. Kad je zazvidala, Bazo je tiho i
brzo doao do mjesta pokraj potoka gdje ga je ekala. Reci mi,
gospodaru, proapta ona, to eli od mene? Kad se vratila u kolibu,
straar je jo uvijek vrsto spavao. Ona ga dovue na ulazna vrata i
poloi mu oruje u krilo. Ujutro e ga boljeti glava, ali nee moi
ispriati indunama kako je proveo no. Duboko sam razmiljala o
rijeima Umlimo. Tanase je kleala pred indunama. Protumaila sam
parabolu o glupom lovcu koji oklijeva na ulazu u peinu. Gandang se
namrti pretpostavljajui smjer njezinog odgovora, ali ona mirno
nastavi. Ne bi li hrabri i vjeti lovac uao u peinu gdje ivotinja eka
i ubio je? Jedan od starijih induna sikne neodobravajui, i skoi na
noge. Ja kaem da nas je Umlimo upozorila da ostavimo cestu prema
jugu otvorenom, tako da bijeli ljudi sa svojim enama i djecom mogu
zauvijek napustiti ovu zemlju, vikne on, a Bazo istog trena skoi na
noge pred njega. Bijeli ljudi nee nikada otii. Jedini nain da ih se
rijeimo jest da ih pokopamo. Mladi indune okupljeni oko Bazoa
urliknue odobravajui te rijei, ali Bazo podigne ruku i utia ih. Ako
ostavite cestu prema jugu otvorenom, sigurno e je upotrijebiti
vojnici koji e doi sa svojim tronogim strojnicama. Zaue se ljutiti
krikovi nijekanja i ohrabrivanja. Kaem vam da smo mi vrui vjetar
sa sjevera, koji Umlimo spominje u proroanstvu, da smo mi oni koji
e spaliti korov... Krici koji su prekrili njegove rijei pokazivali su
koliko je duboka bila podjela meu voama nacije, i Tanase osjeti kako
je preplavljuje crnilo oaja. Gandang ustane, a vanost tradicije i
obiaja bila je takva da su ak i najglasniji mladi indune zautjeli.
218

Moramo bijelim ljudima pruiti mogunost da odu sa svojim enama.

Ostavit emo im cestu otvorenu, i ekat emo strpljivo vrui vjetar,
udesni vjetar sa sjevera za kojeg Umlimo prorie da e otpuhnuti nae
neprijatelje... Jedino se Bazo nije poklonio starom induni, i sada je
uinio neto neuveno. Prekinuo je oca, a glas mu je bio pun prijezira:
Dao si im dovoljno anse, ree Bazo. Pustio si enu iz Khamija i
njena derita. Pitam te jednu stvar, oe je li ono to predlae blagost
ili kukaviluk? Svima je zastao dah. Kad je sin ovako govorio ocu,
onda se svijet kojeg su svi poznavali i razumjeli promijenio. Gandang
pogleda Bazoa preko prostora koji ih je razdvajao, i koji nikada vie
nee moi premostiti. Iako je jo uvijek bio visok i uspravan, u
Gandangovim oima zrcalila se tuga od koje su izgledale stare kao i
granitna brda koja su ih okruivala. Vie nisi moj sin, ree on
jednostavno. Niti ti moj otac, odgovori Bazo, okrene se na peti i izie
iz kolibe. Tanase krene za njim, a nakon nje i svi mladi indune.
Jaha je dojurio u punom galopu i zaustavio konja tako naglo da se
ovaj propeo. Gospodine, velika skupina pobunjenika dolazi cestom,
viknuo je panino. Vrlo dobro, vojnie. asni Maurice Gifford, asnik
koji je zapovijedao postrojbama B i D vojske Bulawayoa, dodirne obod
svojeg eira u znak odgovora. Kreni i dri ih pod prismotrom. Zatim
se okrene u sedlu. Satnie Dawson, postavit emo kola u laager pod
ono drvee, imat emo dobro polje paljbe za Maxime izvest u pedeset
konjanika u napad na neprijatelja. Bila je zaista velika srea to su
naletjeli na skupinu pobunjenika tako blizu Bulawayoa. Nakon vie
tjedana pretraivanja teritorija, Gifford i njegovih 160 vojnika uspjeli
su okupiti tridesetak preivjelih iz izoliranih sela i trgovina, ali do sada
nisu imali prilike za bitku s Matabeleima. Putajui Dawsonu da
pripremi laager, Gifford je podbo konja niz cestu Bulawayo na elu
pedeset svojih najboljih ljudi. Gifford je bio najmlai sin grofa, naoiti
mladi aristokrat i asnik u slavnim regimentama garde. Provodio je
svoj odmor u lovu u Africi, i imao sree da su mu domoroci svojim
ustankom uinili odmor zanimljivim. Ope miljenje o asnom M.
Giffordu bilo je da je zastraujue bistar, i vraki dobar momak koji e
sigurno daleko dospjeti. On zaustavi konja na vrhu uspona, i podigne
ruku u rukavici kako bi zaustavio postrojbu. Tamo su, gospodine,
vikne izvidnik. Vraki su drski! asni Maurice Gifford obrie stakla
svojeg dalekozora rubom svilenog utog ala, i prinese ga oima. Svi
su na konjima, ree on. Ali, kaem, kakva ubilaka rulja razbojnika.
Konjanici su bili udaljeni pola milje, arolika skupina odjevena u ratne
219

kiltove i perjanice, naoruani udnim asortimanom modernog i

primitivnog oruja. Vojsko, rairi se na lijevu i desnu stranu,
zapovjedi Gifford. Narednie, iskoristit emo padinu da ih
napadnemo, a zatim se povui i pokuati ih namamiti unutar dometa
Maxima. Oprostite, gospodine, proguna narednik, ali nije li na
njihovom elu bijelac? i Gifford ponovno podigne dalekozor i pogleda.
Boga mi, jest! promrmlja. Ali, momak je odjeven u krzna i sline
stvari. Momak ga je veselo pozdravio jaui prema njemu na elu
svoje arolike skupine. Jutro, niste li vi moda Maurice Gifford?
Jesam, gospodine, odgovori Gifford ledeno. A tko ste vi, ako smijem
pitati? Zovem se Ballantyne, Ralph Ballantyne. Momak mu se
iroko naceri. A ova gospoda, pokae palcem ljude koji su ga pratili,
Ballantyneovi su izvidnici. Maurice Gifford pogleda ih s gaenjem.
Bilo je nemogue prepoznati njihovu rasu, jer svi su bili obojeni lojem i
glinom kako bi sliili Matabeleima, i nosili su odbaenu odjeu i
plemensku nonju. Samo je ovaj Ballantyne ostavio svoje lice u
prirodnoj boji, vjerojatno kako bi se pokazao vojsci Bulawayoa, ali bilo
je jednako vjerojatno da e ga i on obojiti u crno im od njih dobije ono
to eli. A svoje elje brzo je obznanio. Imam zahtjev, gosp. Gifford,
ree on, i doda mu zapeaenu poruku iz vree za svojim pojasom.
Gifford zagrize prst svoje rukavice i skine je s desne ruke, pa uhvati
poruku i slomi peat. Ne mogu vam prepustiti moj Maxim,
gospodine, ree dok je itao. Moja je dunost da zatitim civile koji su
pod mojom skrbi. Samo ste etiri milje od Bulawayoa i na cesti nema
Matabelea. Upravo smo je oistili za vas. Vie nema opasnosti za vae
ljude. Ali..., ree Gifford. Zahtjev je potpisao William Napier,
asnik koji zapovijeda vojskom Bulawayoa. Predlaem da stvar
raspravite s njim kad stignete u Bulawayo. Ralph se jo smijeio. U
meuvremenu, mi doista urimo. Uzet emo va Maxim i vie vas
neemo zamarati. Gifford zguva poruku pa nemono pogleda
Ralpha. Zatim promijeni pristup. ini se da vi i vai ljudi nosite
odoru neprijatelja, optui ga on. To je u suprotnosti s ratnim
konvencijama, gospodine. Proitajte konvencije indunama, gosp.
Gifforde, naroito one koje se odnose na ubojstvo i muenje civila.
Nema potrebe da se Englez sputa na razinu divljaka protiv kojih se
bori, ree Gifford oholo. Imao sam ast upoznati vaeg oca, bojnika
Zougu Ballantynea. On je gospodin. Pitam se to bi rekao na vae
ponaanje. Moj otac i njegovi kolege urotnici, svi odreda engleska
gospoda, trenutno su na suenju pod optubom da su poveli rat protiv
220

prijateljske vlade. Meutim, sigurno u ga upitati za miljenje o svojem

ponaanju prvom prilikom. Sada vas molim da poaljete sa mnom
svojeg narednika kako bi nam predao Maxima. elim vam dobar dan,
gosp. Gifford. Spustili su Maxima s kola, uklonili stalak i kutije sa
streljivom i natovarili ih na tri teretna konja. Kako si dobio Napiera
da potpie primopredaju jednog od svojih dragocjenih Maxima?, upita
Harry Mellow, dok je privrivao remenje na sedlima. Trik, namigne
mu Ralph. Pero je monije... Falsificirao si zahtjev, Haary ga je
gledao zbunjeno. Strijeljat e te. Prvo e me morati uloviti. Ralph
se okrene i vikne svojim Izvidnicima: Vojsko, uzjai! Korakom
naprijed!
Nije bilo sumnje da je to arobnjak. Smeurani ovjeuljak, ne mnogo
vii od Tungate i bilo kojeg njegovog prijatelja, ali obojen u udesne
boje, grimizne i bijele i crne are na licu i prsima. Kad se prvi put
pojavio iz grmlja pokraj potoka u tajnoj dolini, djeca su se smrzla od
straha. Ali prije no to su se dovoljno pribrali da se daju u bijeg, mali
obojeni arobnjak ispustio je niz krikova i drugih zvukova, oponaajui
konja i orla i babuna, propinjui se i maui rukama, da se njihov
strah pretvorio u opinjenost. Zatim je arobnjak iz vree na ramenu
izvadio krupan komad eera. Poeo ga je glasno sisati, i djeca koja
nisu okusila eer tjednima pribliila su se i gledala ga svjetlucavim
tamnim oima. Ponudio je komad eera Tungati, koji je pritrao,
zgrabio ga i trkom se vratio natrag. Mali arobnjak nasmijao se na tako
zarazan nain da su se djeca nasmijala s njim i okupila se da uzmu
komade eera koje im je nudio. Okruen nasmijanom, zaigranom
djecom, mali arobnjak penjao se uz put prema utoitu. ene, koje
su bile umirene zvukovima sretne djece, okupile su se oko malog
arobnjaka da ga gledaju i smijulje se, a najhrabrije su ga pitale: Tko
si ti?, Odakle dolazi?, to ima u vrei? Kao odgovor na
posljednje pitanje, arobnjak izvadi aku arenih vrpca, i mlade ene
vrisnu od enske tatine i priveu ih oko zapea i vratova. Donosim
darove i sretne vijesti, naceri se arobnjak. Gledajte to vam nosim.
Bilo je tu elinih eljeva, malih okruglih ogledala, mala kutija koja je
proizvodila lijepu melodiju okupile su se oko njega, potpuno oarane.
Darovi i sretne vijesti! pjevao je arobnjak. Reci nam! Reci nam!,
pjevale su one. Duhovi naih predaka doli su nam u pomo. Poslali
su boanski vjetar koji je pojeo bijele ljude, kao to je stona kuga
pojela stoku. Svi bijelci su mrtvi! Amakiwa su mrtvi! Ostavili su
sve ove divne darove. U Bulawayou vie nema bijelaca, ali ima puno
221

ovakvih stvari koje moete uzeti. Uzmite koliko elite ali pourite, jer
svi mukarci i ene Matabelea idu onamo. Nee ostati nita za one koji
zakasne. Gledajte ovu prekrasnu odjeu, tamo ima na tisue ovakvih
stvari. Tko eli ovu lijepu dugmad, ove otre noeve? Oni koji ih ele
moraju poi za mnom!, pjevao je arobnjak. Jer borba je gotova!
Bijelci su mrtvi! Matabelei su pobijedili, tko eli poi za mnom?
Povedi nas, mali Oe, molile su ga. Slijedit emo te! Obojeni
arobnjak krenuo je niz put prema kraju uske doline jo uvijek vadei
iz svoje vree slatkie i krpice. ene su zgrabile svoju djecu, vezale ih
na lea komadima tkanine, pozvale stariju djecu i pourile za
arobnjakom. Slijedite me, narode Mashobanea!, pjevuio je on.
Vae vrijeme je dolo! Proroanstvo Umlimo se ispunilo. Boanski
vjetar sa sjevera otpuhao je amakiwe. Tungata, gotovo histerian od
oduevljenja i uplaen da e ga ostaviti ovdje, pourio je niz utoite
prema voljenom krupnom liku koji je uao oslonjen leima o stijenu.
Bako, cikne on. arobnjak ima lijepe stvari za sve nas. Moramo
pouriti! Tijekom tisuljea, potok je urezao uski, vijugavi prolaz kroz
utrobu doline, dok su s obje strane ostale visoke litice. Granit je bio
prekiven liajevima bogate naranaste i ute boje. Stisnut u ovom
prolazu, potok je padao u zadimljenim kaskadama prema plitkoj,
irokoj dolini u podnoju brda. Dolina je bila prekrivena finom travom,
boje rai koja dozrijeva. Staza je slijedila rub ponora. S jedne strane
nalazila se opasna provalija sa zapjenjenom bijelom vodom na dnu, a s
druge se uzdizala strma litica. Spust je postajao sve blai, i staza je na
kraju izlazila u mirnu dolinu u podnoju. Kia je izbrazdala rubove
doline dubokim usjecima, prirodnim rovovima, a jedna od njih bila je
idealni poloaj za Maxima. Ralph i dva njegova vojnika postavili su ga
tako da je bubnji s vodenim hlaenjem dodirivao rub usjeka. U
ovalnim kutijama pokraj oruja bilo je dvije tisue metaka. Dok je
Harry Mellow sjekao grane grmlja da prikrije Maxima, Ralph je etao
pred usjekom i podigao hrpu kamenja pokraj staze. Vratio se uz
padinu i rekao Harryju: Namjestite ciljnike na tri stotine metara.
Zatim je krenuo niz usjek izdajui zapovijedi svakom ovjeku. Svi su
mu morali ponoviti zapovijedi kako ne bi bilo nesporazuma. Kad Jan
Cheroot doe do hrpe, Maxim e zapucati. Priekajte Maxima, pa
ponite pucati od kraja kolone prema naprijed. Narednik Ezra
klimne, i napuni svoju Winchesterku. Pogleda kroz ciljnik,
procjenjujui snagu vjetra po vrhovima trave. Zatim uvrsti lakat na
zemljanom grudobranu i poloi obraz uz rukohvat. Ralph se uz usjek
222

vratio do Harrya Mellowa koji je pripremao Maxim. Gledao je dok je

Harry namjetao vijak kako bi cijev ciljala na tri stotine metara, pa
okrenuo cijev lijevo-desno da bude siguran kako e je moi nesmetano
pokretati. Puni prvi, zapovjedi Ralph, i Taas, koji je bio punitelj,
poloi kraj redenika u otvorenu cijev. Harry povue ruicu za punjenje
unatrag, i mehanizam otro kljocne. Puni drugi! On okrene ruicu
po drugi put i prvi metak ue u cijev. Spreman! Harry pogleda
Ralpha. Sada moramo samo ekati. Ralph klimne i otvori vreicu na
boku. Iz nje izvadi komad krzna krtice i vee ga paljivo oko desne
ruke iznad lakta. Zatim su se smjestili i ekali. Sjedili su na suncu, i
ono je udaralo u njihova masna, gola lea, tako da su se poeli znojiti i
muhe su se skupljale na njima. Podne je dolo i prolo. Iznenada,
Ralph podigne glavu, i na taj pokret linija strijelaca koji su leali u
usjeku promekolji se. U daljini se uo zvuk mnotva glasova, koji su
odjekivali od litica to su uvale prolaz. Zatim se zaula pjesma djejih
glasova, koja je ispunjavala kameniti prolaz i irila se vjetrom. Iz
prolaza izie mala prilika koja je plesala. udne are crvene i crne i
bijele boje skrivale su svinjoliko lice Jana Cheroota i utu boju njegove
koe, ali nije bilo mogue ne prepoznati njegov korak i dranje glave.
Vrea sa slatkiima koju je koristio kao mamac odavno je ispranjena i
odbaena. Skakutao je niz stazu prema hrpi ljunka koju je podigao
Ralph, a za njim su ili Matabelei. Bili su tako nestrpljivi da su hodali
u koloni po troje ili etvero, i gurali se pokuavajui odrati korak sa
zlokobnim Frulaem koji ih je vodio. Vie no to sam se nadao,
proapta Ralph, ali Harry Mellow nije ga gledao. Crni loj prekrivao mu
je blijedo lice, ali bio je okiran dok je gledao kroz ciljnike Maxima.
Duga kolona Matabelea jo je izlazila iz prolaza, ali Jan Cheroot gotovo
je doao do hrpe ljunka. Spremni, procijedi Ralph. Jan Cheroot
doao je hrpe, i uz veseli pokret nestao u rupi. Sada!, ree Ralph.
Niti jedan ovjek u liniji strijelaca nije se ni pomaknuo. Svi su gledali u
dolinu. Sada!, ponovi Ralph. elo kolone zastalo je u udu zbog
iznenadnog nestanka Jana Cheroota, a oni iza njih gurali su se
naprijed. Paljba!, zapovjedi Ralph. Ne mogu to uiniti, proapta
Harry, sjedei iza strojnice s obje ruke na drkama. Proklet bio!
Ralphov glas je drhtao. Rasjekli su Cathyin trbuh i izvadili moju ker
iz utrobe. Pobij ih, proklet bio! Ne mogu, ree Harry guei se, i
Ralph ga zgrabi za ramena i odvue od strojnice. Zatim sam zauzme
njegovo mjesto, i uhvati dvostruke drke strojnice. Kaiprstima otvori
osigurae, a tada palcima pritisne dugmad za paljbu. Maximova
223

strojnica zapoela je s paklenim urlanjem, a prazne ahure letjele su u

sjajnom nizu iz cijevi. Gledajui kroz plaviasti dim, Ralph je polako
okretao strojnicu s lijeva na desno, zahvaajui stazu od prolaza do
hrpe kamenja, a iz usjeka s njegove obje strane Winchesterke su
dodavale svoju grmljavinu tektanju strojnice. Pucnji su gotovo, ali ne
potpuno, priguili zvukove iz doline ispod njih. Juba nije mogla
odrati korak s mladim enama niti s djecom koja su trala. Sve je vie
i vie zaostajala, a Tungata ju je ustro poticao naprijed. Zakasnit
emo, bako. Moramo pouriti. Prije no to su doli do procjepa na
kraju doline, Juba je hroptala i teturala, i crnilo joj se pred oima dok
joj je salo drthalo i poskakivalo sa svakim korakom. Moram se
odmoriti, prostenja ona i sjedne pokraj puta. Sada su i posljednje ene
i djeca proli pokraj nje, smijui se i alei dok su ulazili u procjep.
Ah, mala majko, eli li se popeti na moja lea? Tungata je ekao
pokraj nje, skaui s jedne noge na drugu, svijajui ruke od
nestrpljenja. O, bako, jo samo malo... Kad su i posljednji ostaci
crnila nestali ispred njenih oiju, ona mu klimne, i on ju uhvati za
ruke i povue svom snagom kako bi ju podigao na noge. Sada su bili
posljednji u koloni, ali mogli su uti smijeh i pjesmu daleko pred
sobom, pojaane odjecima iz procjepa. Tungata je jurio naprijed, no
dunost prema baki vraala ga je natrag k njoj. Molim te, bako o,
molim te! Juba je jo dva puta morala zastati. Sada su bili sami, i
suneva svjetlost nije prodirala do dubine uskog procjepa. Bilo je
sjenovito, a hladnoa koja je dopirala iz zapjenjene bijele vode hladila
je ak i Tungatino raspoloenje. Njih dvoje zaokrenuli su oko
posljednjeg zavoja i pogledali izmeu visokih granitnih vratnica prema
otvorenoj travnatoj livadi obasjanoj suncem. Tamo su!, vikne
Tungata s olakanjem. Staza kroz livadu bila je zaguena ljudima, ali
kolona je zastala i gomilala se na elu, poput pohoda safari mrava kad
naiu na nepremostivu prepreku. Pouri, bako, moemo ih dostii!
Juba uspravi svoje tijelo i krene epajui prema toplom sunevom
svjetlu. U tom trenutku, zrak oko njene glave poe treperiti kao da joj
je u glavi uhvaena ptica. Na trenutak pomisli da je to simptom njene
iscrpljenosti, ali tada ugleda masu ljudskih prilika ispred sebe kako se
prevre poput moljaca na vjetru. Iako to nikada prije nije ula, sluala
je kako ratnici koji su se borili na prijelazima Shangani i Bembesi
opisuju male tronoge puke koje teku poput starih ena. Iznenada
naoruana rezervama snage za koju nije niti znala da posjeduje, Juba
zgrabi Tungatu i krene natrag uz klanac poput velike slonice u bijegu.
224

Ralph Ballantyne sjedio je na rubu svojeg logorskog kreveta. Zapaljena

svijea je stajala na vlastitom vosku na okrenutom kovegu koji je
sluio umjesto stola. Pokraj nje je bila poluprazna boca whiskeyja i
emajlirana aa. Ralph se mrtio nad otvorenom stranicom svojeg
dnevnika, pokuavajui se usredotoiti na slabom svjetlu. Bio je pijan.
Prije pola sata, boca je bila puna. Podigne au i iskapi je, stavi na stol
i ponovno natoi. Nekoliko kapi se prolije na praznu stranicu
dnevnika. Obrie ih palcem i proui vlanu mrlju s koncentracijom
pijanca. Zatrese glavom, pokua je oistiti, a zatim uzme olovku,
zamoi je u tintu i obrie viak. ustro je pisao, a na mjestima gdje je
tinta dodirivala mrlju irila se u krug po papiru. To ga je strano
smetalo, te baci pero i napuni au do vrha. Ispije je, zastajui dva
puta kako bi udahnuo, a kad je bila prazna, stavi je izmeu koljena i
nagne se nad nju. Nakon dugog vremena, s oitim naporom, ponovno
podigne glavu i proita to je napisao, usnama oblikujui rijei, poput
kolarca na satu itanja. Rat ini udovita od svih nas. Ponovno
posegne za bocom, ali srui je i zlatna tekuina se prolije po kovegu.
Isprui se na leaju i zatvori oi, dok su mu noge visjele niz leaj, a
ruka zatitniki prekrila lice.
Elizabeth je stavila djeake u krevet u kolima i otpuzala na svoj leaj,
pazei da ne uznemiri majku. Ralph nije pojeo veeru sa svojom obitelji
i potjerao je Jonathana natrag grubim rijeima kad mu je ovaj donio
hranu. Elizabeth je leala postrance pod vunenim pokrivaem, a oi
su joj bile u razini s otvorom na atorskom platnu, pa je mogla vidjeti
van. Svijea je jo gorjela u Ralphovom atoru, ali u kutu logora ator
koji su dijelili Harry i Vicky bio je u tami sat vremena. Zatvorila je oi i
pokuala se prisiliti da zaspe, ali bila je tako nemirna da je pokraj nje
Robyn St John uzdahnula i okrenula se na drugu stranu. Elizabeth
otvori oi i pogleda kroz otvor u platnu. Svijea je jo gorjela u
Ralphovom atoru. Polako se izvue ispod pokrivaa, gledajui svoju
majku. Uzme al s poklopca kovega i sie na zemlju. Sa alom oko
ramena sjedne na rub kola. Izmeu nje i majke jo je uvijek bilo samo
tanko platno. Mogla je jasno uti ritam Robyninog disanja. Ocijenila je
kad je ova zaspala, jer disanje joj se pretvorilo u blago grleno grgljanje
u dubini grla. No je bila topla, a logor gotovo potpuno tih; tene je
nesretno zalajalo na drugom kraju, a neto blie, gladni pla bebe
brzo je bio priguen majinom dojkom. Dva straara srela su se u
najbliem kutu logora, popriavi na trenutak. Zatim se odvojie i ona
ugleda siluetu eira na nonom nebu dok je jedan od njih prolazio
225

pokraj nje. Svijea je jo gorjela u atoru, a ve je prola pono.

Plamen ju je privlaio kao da je noni leptir. Ustane i prie atoru.
Tiho, oprezno. Podigne platno i ue unutra, pustivi da se zatvori iza
nje. Ralph je leao na leima na elinom krevetu, a noga u izmi
visjela je do poda. Ruka mu je bila na licu. U snu je nesretno jecao.
Svijea se gasila, izgorjevi do dna, a smrad whiskeyja bio je otar i
zaguujui. Elizabeth prie kovegu i uspravi bocu. Zatim njenu
panju privue otvorena stranica dnevnika, i ona proita rukopis: Rat
ini udovita od svih nas. Osjeti tako snano aljenje da je morala
brzo zatvoriti dnevnik i pogleda ovjeka koji je napisao taj krik agonije.
Htjela je posegnuti i dodirnuti njegov neobrijani obraz, ali umjesto
toga, podigne svoju spavaicu i une pokraj kreveta. Odvee mu
vezice na izmama i skine mu ih s nogu. Ralph promrmlja i makne
ruku s lica, okrenuvi se od svjetla svijee. Elizabeth blago podigne
njegove noge na krevet. On uzdahne i savije se u poloaj fetusa.
Velika beba, apne ona i nasmijei se. Vie nije mogla odoljeti i
pomiluje ga po gustoj tamnoj kosi, maknuvi mu uvojak sa ela. Koa
mu je bila vrua, vlana od znoja, i ona stavi dlan na njegov obraz.
Njegova nova tamna brada bila je tvrda i gruba, a osjeaj je slao
elektrine trnce uz njenu ruku. Makne ruku i pokrije ga pokrivaem
koji je bio presavijen u podnoju kreveta. Nagne se nad njega da
povue pokriva do njegove brade, ali on se opet okrene, i prije no to
je mogla odskoiti, vrsta miiava ruka uhvati ju oko ramena. Ona
izgubi ravnoteu i padne na njegove grudi, dok ju je ruka vrsto drala.
Bila je vrlo mirna, a srce joj je divlje lupalo. Nakon minute, stisak
ruke popusti i ona se polako pokua osloboditi. Na njen prvi pokret,
njegova ruka se ponovno stisne takvom divljom snagom da joj je dah
izletio iz plua. Ralph promrmlja i uhvati ju drugom rukom, a ona se
stisne od oka kad je njegov dlan stao na njenom stegnu. Nije se
usudila pokrenuti. Znala je da se ne moe osloboditi njegovog hvata.
Nije mislila da e biti tako jak, i osjetila se bespomono poput djeteta,
potpuno u njegovoj moi. Osjeti kako vruina njegovog tijela prolazi
kroz njenu spavaicu, kako je ruka poinje milovati i kretati se navie i
tada primijeti da je on budan. Ruka klizne do njenog vrata i privue
joj glavu blagom ali neodoljivom silom dok nije osjetila toplinu i
vlanost njegovih usta na svojima. Imao je okus po whiskeyju i neem
drugom, mukom, i njene se usne rairie vlastitom voljom da prihvate
njegove. Njeni osjeti zavrtjeli su se poput plamenih kotaa iza
zatvorenih oiju, sve je bilo tako uzburkano da dugo nije shvatila da je
226

skinula svoju spavaicu do lopatica i sada su njegovi prsti, tvrdi poput

kosti i vrui poput vatre, klizili polako niz njene gole butine, smjestivi
se u blagoj krivulji na mjestu gdje su se spajale. Dodir je naelektrizira.
Dah joj zastane u grlu i ona se pokua osloboditi, pobjei od muka
vlastite divlje elje, svoje okrutne potrebe za njime, od njegovih vjetih
prstiju. Drao ju je lako, s ustima na vratu, a glas mu je bio promukao
i grub. Cathy!, ree on. Moja Katie! Tako si mi nedostajala.
Elizabeth se prestane boriti. Leala je kraj njega poput mrtvaca. Bez
borbe, bez disanja. Katie! Njegove ruke bile su oajne, pokuavajui
ju pronai, ali bila je mrtva, mrtva. Sada je bio potpuno budan. Ruke
mu napustie Elizabethino tijelo i dooe do njenog lica. Uzme njenu
glavu u ruke i podigne je. Gledao ju je nekoliko trenutaka ne
shvaajui, a zatim ona spazi promjenu u njegovim oima. Nije
Cathy!, apne ona. Ona mu otvori prste i ustane. Nije Cathy, ree
tiho, Cathy je otila, Ralphe. Nagne se nad svijeu i puhne, ugasivi
je. Zatim se uspravi u potpunoj tami. Skine svoju spavaicu i pusti je
da padne na pod. Izie iz nje i legne kraj Ralpha. Uzme njegovu ruku
koja se nije odupirala i stavi je tamo gdje je bila. Nije Cathy, apne
ona. Noas je Elizabeth. Noas i zauvijek. I stavi svoja usta na
njegova. Kad je konano osjetila kako je ispunio sva tuna i usamljena
mjesta u njoj, njena srea bila je tako intenzivna da se inilo da joj
drobi duu kad je rekla: Volim te. Uvijek sam te voljela uvijek u te
voljeti.
Jordan Ballantyne stajao je kraj svoga oca na platformi eljeznike
stanice Cape Towna. Bili su ukoeni i nespretni u trenutku rastanka.
Molim te, ne zaboravi prenijeti moje..., Jordan zastane birajui rijei,
moje najtoplije pozdrave Louise. Siguran sam da e joj biti drago,
ree Zouga. Nisam ju vidio tako dugo..., prekine se. Odvajanje od
ene rasteglo se niz dugih mjeseci zbog njegovog suenja na odjelu
Visokog suda u Queens Benchu pred vrhovnim sucem, baronom
Pollockom, gospodinom Hawkinsom i specijalnom porotom. Vrhovni
sudac je doveo neodlunu porotu do neizbjene presude. Sugeriram
vam da, u skladu s dokazima i odgovorima na pitanja koje sam vam
postavio, donesete odluku o krivici branjenika. I bilo je tako. Kazna
ovog suda je, dakle, da vi, Leander Starr Jameson i vi, John
Willoughby, budete zatvoreni na razdoblje od petnaest mjeseci bez
tekog rada. Da vi, bojnie Zouga Ballantyne, budete zatvoreni na tri
mjeseca bez tekog rada. Zouga je izdrao etiri tjedna svoje kazne u
Hollowayu i bio puten radi stranih vijesti da su Matabelei u Rodeziji
227

ustali i da je Bujawayo pod opsadom. Put na jug Atlantikom bio je

straan, nije znao to je s Louise, a njegova mata je prizvala uase
koji su bili hranjeni priama o pokoljima i sakaenjima. Tek kad je
potanski brod pristao u luci Cape Towna, njegov strah je ublaen.
Ona je sigurna u Bulawayou, Jordan je odgovorio na njegovo prvo
pitanje. Savladan osjeajima, Zouga zagrli najmlaeg sina, neprestano
ponavljajui: Hvala Bogu, o, hvala Bogu!. Ruali su zajedno u hotelu
Mount Nelson i Jordan je prenio ocu zadnje vijesti sa sjevera. Napier i
Opsadni komitet su, ini se, stabilizirali situaciju. Doli su do
preivjelih u Bulawayou, a Grey, Selous i Ralph su sa svojim
dobrovoljcima zadali pobunjenicima nekoliko krvavih udaraca da ih
odre na udaljenosti. Naravno da se Matabelei slobodno kreu
teritorijem izvan logora kod Bulawayoa, Gweloa i Belingwea. Rade to
ele, iako nisu zatvorili put na jug, to je udno. Ali moe stii do
Kimberleya na vrijeme da se pridrui koloni pojaanja koju vodi
Spreckley, trebao bi biti u Bulawayou do kraja mjeseca a gosp. Rhodes
i ja emo ti se brzo pridruiti. Spreckley e ponijeti samo najnuniju
opremu i nekoliko stotina ljudi da uvrste obranu Bulawayoa dok ne
stignu carske trupe. Kao to vjerojatno zna, bojnik general Sir
Frederick Carrington je odabran kao zapovjednik, a gosp. Rhodes i ja
emo ii s njegovim osobljem. Ne sumnjam da emo brzo smiriti
pobunjenike. Jordan je drao monolog tijekom cijele veere da sakrije
zbunjenost uzrokovanu pogledima i apatima za drugim stolovima, koji
su bili skandalizirani prisutnou jednog od Jamesonovih ljudi u svojoj
sredini. Zouga je ignorirao nemir koji je stvarao i koncentrirao se na
veeru i razgovor s Jordanom, dok mladi novinar Cape Timesa nije
priao stolu, drei svoj notes. Pitam se biste li mogli komentirati
kazne koje je izrekao vrhovni sudac. Tek tada Zouga podigne glavu, a
izraz mu je bio blijed. Sljedeih godina davat e medalje i vitetva
ljudima koji budu postigli isti cilj koji smo mi pokuali postii, ree on
tiho. Hoete li nas sada pustiti da zavrimo veeru? Na eljeznikoj
stanici Jordan se pobrinuo da Zougin koveg stigne u teretna kola i da
Zouga dobije mjesto okrenuto prema naprijed u zadnjim kolima. Zatim
su se nespretno pogledali dok je eljezniar puhao u svoju zvidaljku.
Gosp. Rhodes me zamolio da te pitam bi li bio tako dobar da bude
njegov agent u Bulawayou? Reci mu da sam poaen zbog njegovog
povjerenja. Rukovali su se i Zouga se popne u kola. Ako vidi
Ralpha... Da?, upita Zouga. Nije vano, Jordan zavrti glavom.
Nadam se da e sigurno putovati, tata. Naslonjen na prozor, Zouga
228

je prouavao priliku svojeg sina dok je vlak polazio s perona. Bio je

pristao mladi ovjek, visok i dobro razvijen, u modernom trodijelnom
odijelu, savrenog ukusa ali u njemu je bilo neto neusklaeno, neki
dojam izgubljenog siroeta, aura nesigurnosti i duboko usaene
nesree. Prokleta besmislica, ree si Zouga, uvue glavu i podigne
prozor. Lokomotiva je nakupljala brzinu na ravnici Capea za svoj
napad na planine koje su titile afriki kontinentalni tit. Jordan
Ballantyne iao je putom prema velikoj bijeloj kui smjetenoj izmeu
hrastova i borova na niim obroncima planine ravnog vrha. Progonio
ga je osjeaj krivnje. Prolo je mnogo godina otkako je zanemario svoje
dunosti na cijeli dan. ak i prije godinu dana, to bi za njega bilo
nezamislivo. Svakoga dana, u nedjelju i za praznike, gosp. Rhodes ga
je trebao pokraj sebe. Suptilna promjena u njihovim odnosima bila je
neto to je pojaavalo osjeaj krivnje i stvaralo mraniju razornu
emociju. Nije morao provesti cijeli dan s ocem, od trenutaka kad je
potanski brod uplovio u luku tjeran jugoistonjakom u crvenu zoru
do trenutka kad je sjeverni ekspres iziao iz stanice Cape Towna.
Mogao je otii i vratiti se u ured za nekoliko sati, ali pokuao je iznuditi
odbijanje od gosp. Rhodesa, priznanje vlastite nezamjenjivosti. Uzmi
nekoliko dana ako treba, Jordane Arnold e moi rijeiti sve to se
pojavi, Rhodes je jedva podigao pogled s londonskih novina. Tu je
pitanje Klauzule 27..., pokua ga provocirati Jordan i dobije odgovor
kojeg se najvie bojao. O, daj to Arnoldu. Vrijeme je da naui o
stipendijama. U svakom sluaju, to e mu dati priliku da upotrijebi
novi pisai stroj, svoju novu Remingtonku. Rhodesovo djetinjasto
zadovoljstvo radi brzih i lijepih ispisa svojih korespondencija na stroju
bilo je drugi izvor nemira za Jordana. Jo nije savladao bunu
tipkovnicu, uglavnom zato to je Arnold ljubomorno uvao stroj.
Jordan je naruio vlastiti primjerak, ali trebao je stii iz New Yorka i
trebat e mu mjeseci da stigne. Jordan zaustavi veliku kobilu ispred
zadnjeg trijema Groote Schuura, a kad je sjahao baci uzde talskom
momku i ue u kuu. Popne se na drugi kat i ode ravno u svoju sobu,
otkopavi koulju i izvadivi rubove iz hlaa dok je zatvarao vrata iza
sebe. Natoi vodu iz vra Delft u lavor i umije lice. Zatim se obrie
mekim runikom, baci ga, uzevi etku sa srebrenom drkom, te se
pone eljati. Htio se okrenuti od ogledala i pronai istu koulju, ali
se zaustavi i pogleda vlastiti lik. Polako se priblii ogledalu i dodirne si
lice prstima. Na rubovima oiju bile su sitne bore; on rastegne kou,
ali bore su ostale. Lagano okrene glavu, a svjetlo s prozora pokae
229

velike podonjake. Vide se samo pod tim kutom, pomisli i zategne

kosu unazad dlanom. Kosa se prorjeivala, i kroz vlasi se naziralo
tjeme. On je brzo pusti. Htio se okrenuti, ali ogledalo ga je fasciniralo.
Nasmijei se: bila je to grimasa koja mu je podigla gornju usnu. Njegov
lijevi onjak bio je tamniji, znatno tamniji nego prije mjesec dana kad
je zubar izvadio ivac, i Jordana iznenada obuzme hladni oaj. Za
manje od dva tjedana imat u trideset godina o Boe, starim, starim i
postajem ruan. Kako me bilo tko jo moe voljeti? Zajeca snano i
okrene se od okrutnog ogledala. U njegovom uredu bila je poruka na
sredini kone povrine stola, pritisnuta srebrenom tintarnicom. Doi
do mene im prije. C.J.R. Bio je to poznati otri rukopis i Jordan
osjeti kako mu duh poskakuje. Uzme svoj notes i kucne na vrata.
Ui!, zapovjedi mu visoki glas i on ue. Dobra veer, gosp. Rhodes,
htjeli ste me vidjeti? Rhodes nije odmah odgovorio, ve nastavi
ispravljati otipkani komad papira ispred sebe, prekriujui rijei i
piui iznad njih zamjene, mijenjajui zareze u toke-zareze. Dok je
radio, Jordan mu je prouavao lice. Propadanje je bilo okantno. Bio
je gotovo potpuno siv, a podonjaci su mu bili purpurne boje.
Podbradak mu je visio ispod eljusne kosti. Oi su mu bile obrubljene
crvenilom, a njihova plava boja bila je razvodnjena i nejasna. Sve se to
dogodilo u est mjeseci od Jamesonovog katastrofalnog pohoda, i
Jordanove misli se vrate natrag na dan kad su stigle vijesti. On ih je
donio u istu ovu knjinicu. Bila su tri telegrama. Jedan od Jamesona,
koji je bio adresiran na Rhodesov ured u Cape Townu, a ne na vilu u
Groote Schuuru, pa je leao cijeli vikend u potanskom sanduiu
naputene zgrade. Poinjao je: Kako nisam dobio vijesti od vas...
Drugi telegram bio je od magistrata u Mafekingu, gosp. Bovesa. Pisalo
je: Pukovnik Grey je jahao s policijskim odredima kako bi pojaao
snage doktora Jamesona... Zadnji telegram bio je od efa policije u
Kimberleyu. Smatram svojom dunou informirati vas da je dr.
Jameson na elu odreda naoruanih ljudi preao transvaalsku
granicu... Gosp. Rhodes je itao telegrame, slaui ih na vrh stola
pred sebe. Mislio sam da sam ga zaustavio, nastavi mrmljati dok je
itao. Mislio sam da je shvatio da mora ekati. Kad je zavrio itanje,
bio je blijed poput svijee, a meso mu je bilo usahlo s kosti lica poput
splasnulog tijesta. Jadni stari Jameson, proape on konano.
Dvadeset godina smo prijatelji i sada me unitava. Gosp. Rhodes
nasloni laktove na stol i stavi lice u ruke. Sjedio je tako nekoliko
minuta, a zatim je rekao: Pa, Jordane, sad u vidjeti tko su mi pravi
230

prijatelji. Rhodes nije spavao pet noi nakon toga. Jordan je leao
budan u svojoj sobi i sluao njegovo teko koraanje drvenim podom, a
zatim, mnogo prije prvog svjetla zore, Rhodes ga je pozvao i jahali su
zajedno satima na padinama Table Mountaina prije no to su se vratili
u veliku bijelu vilu da se suoe s najnovijim odbijanjima, da gledaju s
bespomonom fascinacijom kako se njegov ivot i djelo raspadaju u
prainu. Zatim je doao Arnold da zauzme mjesto Jordanovog
asistenta. Njegova slubena titula bila je drugi sekretar, a Jordan je
prihvatio njegovu pomo kod svjetovnijih detalja upravljanja
kuanstvom. Pridruio im se na prvom posjetu Londonu nakon
Jamesonove nesretne avanture i ostao kraj Rhodesa na dugom
povratku kroz Sueski kanal, Beiru i Salisbury. Sada je stajao kraj
stola gosp. Rhodesa, dodajui mu gusto istipkani papir, ekajui da ga
proita i ispravi, a zatim ga zamijenio novim. Jordan je ljubomorno
shvatio, ne prvi put, da Arnold ima izgled koji je Rhodes toliko cijenio.
Njegovo dranje bilo je skromno i iskreno, ali kad se smijao, njegovo
cijelo bie je sijalo nekim unutarnjim svjetlom. Bio je na Orielu,
Rhodesovom starom Oxfordskom koledu, i bilo je sve oitije da je
Rhodes uivao u njegovoj prisutnosti, kao to je nekada uivao u
Jordanovoj. Jordan je tiho ekao kraj vrata, osjeajui da je na krivom
mjestu, dok Rhodes nije dodao zadnji ispravljeni papir Arnoldu i
pogledao gore. A, Jordan, ree. Htio sam ti rei da sam pomaknuo
unaprijed datum svojeg odlaska u Bulawayo. Mislim da me moji
Rodezijanci trebaju. Moram otii tamo. Pobrinut u se za to odmah,
klimne Jordan.Jeste li odredili datum, gosp. Rhodes? Sljedei
ponedjeljak. Ii emo ekspresom do Kimberleya, naravno? Nee
ii sa mnom, ree Rhodes. Ne razumijem, gosp. Rhodes, Jordan
naini bespomonu gestu neshvaanja. Zahtijevam potpunu lojalnost
i potenje od svojih zaposlenika. Da, gosp. Rhodes, znam to. Jordan
klimne, a njegov izraz polako postane nesiguran i zbunjen. Ne tvrdite
da sam bio nelojalan ili nepoten... Donesi onaj dosje, molim te,
Arnold, naredi Rhdoes, a zatim, daj mu ga. Arnold tiho prijee
preko debelog tepiha od svile i vune i ponudi Jordanu dosje. Poseui
za njime, Jordan prvi put postane svjestan neega drugog osim
otvorenosti i prijateljske brige u Arnoldovim oima: bio je to bljesak
osvetnikog trijumfa, tako opakog da ga je udario poput bia preko
lica. Trajalo je to samo trenutak i nestalo tako brzo kao da se nije niti
dogodilo, ali Jordan se osjeti potpuno ranjivim i u stranoj opasnosti.
Stavi mapu na stol pred sebe i otvori je. Unutra je bilo barem pedeset
231

papira. Veina je bila ispisana strojem, a na svakom je pisalo kopija

originala. Bile su to naredbe za prodaju i kupovinu dionica u De
Beersu i Consolidated Goldfieldsu. Koliine udjela u transakcijama su
bile goleme, milijuni sterlinga. Brokerska tvrtka bila je Silver & Co. za
koju Jordan nije uo iako su tvrdili da rade u Johannesburgu,
Kimberleyu i Londonu. Bile su tu i kopije izjava iz pola tuceta banaka
u razliitim centrima gdje su Silver & Co. imali urede. Tucet i vie
stavaka bilo je potcrtano crvenom tintom: Transfer Rholandsu L
86.321 7s 9d. Transfer Rholandsu L 146.821 9s 1 ld. Ime ga je
okiralo, bila je to Ralphova tvrtka, i to povea njegov osjeaj opasnosti
iako nije shvaao zato. Ne razumijem, to to ima sa mnom...,
pogleda Rhodesa. Tvoj je brat uao u niz velikih transakcija u
tvrtkama koje su najvie pogoene neuspjehom Jamesonovog
pothvata. ini se..., poe Jordan, a Rhodes ga prekine. ini se da
je napravio profit od milijun funta i da su on i njegovi agenti poduzeli
izuzetne napore da maskiraju te makinacije. Gosp. Rhodes, zato mi
to govorite, zato takav ton? On je moj brat, ali ja ne mogu biti
odgovoran... Rhodes podigne ruku da ga utia. Nitko te jo nije
optuio ni za to tvoja spremnost da se opravda nije odgovarajua.
Zatim otvori koom uvezeni primjerak Plutarhovih ivota koji je leao u
kutu stola. Izmeu stranica bila su tri papira za pisanje. Rhodes izvadi
papire i gornji prui Jordanu. Prepoznaje li ovo? Jordan osjeti kako
crveni. U tom trenutku mrzio se to je napisao to pismo. Uinio je to u
stranoj duhovnoj muci nakon noi Ralphovih otkria i brutalnih
optuba u privatnoj koiji na putu iz Kimberleya. To je primjerak
privatnog pisma koje sam napisao svojem bratu... Jordan nije mogao
podii oi da pogleda gosp. Rhdoesa. Ne znam zato sam zadrao
primjerak. Jedan odjeljak mu privue panju i on ponovno proita
vlastite rijei. Nema niega to ne bih uinio da te uvjerim u svoju
ljubav, jer tek sada, kad sam je izgubio, stvarno sam svjestan koliko
mi znai tvoje miljenje. On posesivno uzme papir. Ovo je privatna i
intimna komunikacija, ree tihom glasom koji se tresao od srama i
bijesa. Osim mojeg brata, kojem je namijenjena, nitko je nema pravo
proitati. Onda ne porie da si ti autor? Bilo bi uzaludno uiniti
to. Zaista, bilo bi, sloi se gosp. Rhodes i doda mu drugi papir.
Jordan proita stranicu sa sve veom zbunjenou. Rukopis je bio
njegov, ali rijei nisu. Nastavljale su se tako vjeto i prirodno na
osjeaje iz prve stranice, da je gotovo posumnjao u vlastito pamenje.
itao je svoj pokuaj da Ralphu prenese povjerljive i privilegirane
232

informacije povezane s planiranjem Jamesonove intervencije u

Transvaalu. Slaem se da je pothvat potpuno izvan svakog
civiliziranog zakona, i to me uvjerilo da ti pomognem to i moralni dug
koji ti dugujem. Tek tada je primijetio nagib i oblik slova koja nisu
bila njegov rukopis. Cijela stranica je bila vjeta krivotvorina. Bez rijei
zavrti glavom. Osjeti kako se tkivo njegovog postojanja cijepa na
komadie. Da je tvoja urota bila uspjena, znamo po bogatim
plodovima koje je ponjeo tvoj brat, ree gosp. Rhodes umorno,
glasom ovjeka izdanog toliko puta da ga to vie nije moglo niti
povrijediti. estitam ti, Jordane. Odakle je to stiglo? List se tresao
u Jordanovoj ruci. Gdje... Prekine se i pogleda Arnolda koji je stajao
pokraj svojeg gospodara. Nije bilo traga osvetnikog trijumfa, Arnold je
bio ozbiljan i zabrinut, i nepodnoljivo zgodan. Shvaam, Jordan
klimne. To je krivotvorina, naravno. Rhodes naini nestrpljivu gestu.
Zaista, Jordane: Tko bi se muio da krivotvori podatke koji se mogu
lako provjeriti? Ne radi se o podacima, nego o pismu. Sloio si se
da je tvoje. Ne ova stranica, ne ta... Izraz gosp. Rhodesa bio je
dalek, a oi hladne i bezosjeajne. Pozvat u knjigovou iz gradskog
ureda da s tobom provjeri kune raune i naini inventar. Ti e,
naravno, predati svoje kljueve Arnoldu. im to bude gotovo, rei u
knjigovoi da ti izda ek za tri mjeseca, iako znam da e shvatiti moje
oklijevanje da ti dam pismo preporuke. Bit u ti zahvalan ako ode sa
svim svojim stvarima prije no to se vratim iz Rodezije. Gosp.
Rhodes... Vie nemamo o emu razgovarati.
Rhdoes i njegova pratnja, ukljuujui i Arnolda, otili su sjevernim
ekspresom za Kimberley i zemlju Matabelea prije tri tjedna. Toliko
vremena je trebalo Jordanu da napravi inventar i zavri provjeru
rauna. Gosp. Rhodes nije govorio s Jordanom od tog zadnjeg
razgovora. Arnold mu je prenio dvije kratke upute, a Jordan je zadrao
svoje dostojanstvo i odupro se iskuenju da optui svojeg rivala. Vidio
je Rhodesa samo tri puta od te veeri, dva puta kroz prozor ureda, kad
se vratio s jednog od dugih besciljnih jahanja kroz borove ume na
padinama planine, a trei i konani put kad se penjao u koiju do
eljeznike stanice. Sada je bio sam u velikoj naputenoj vili, kao i
protekla tri tjedna. Naredio je slugama da rano odu i osobno provjerio
kuhinje i stranje sobe prije no to e zatvoriti vrata. Polako se kretao
hodnicima nosei uljanice u obje ruke. Nosio je mantil od kineske svile
koji mu je poklonio Rhodes na dvadeset i peti roendan. Osjeao se
iscrpljeno, izgorjelo poput umskog stabla nakon poara koji ostavlja
233

samo zadimljeno zgarite. Opratao se od velike kue i sjeanja

vezanih uz nju. Bio je prisutan od poetka planova za renoviranje i
dekoriranje zgrade. Proveo je toliko sati sluajui Herberta Bakera i
Rhodesa, biljeei njihove razgovore i povremeno dajui sugestije. On
je sugerirao da motiv vile bude stilizirani kameni kip sokola iz drevnih
ruevina Rodezije, kip sokola od Zimbabwea. Velika grabeljivica, ije
je postolje bilo ukraeno obrascem zubiju morskog psa, krasila je
glavno stubite. Bila je urezana u veliku kupaonicu u apartmanu
gosp. Rhodesa, tvorila je fresku oko zidova blagovaonice, a etiri
replike udne ptice podravale su kutove Rhodesovog stola. Ptica je
bila dio Jordanovog ivota od njegovih najranijih sjeanja. Izvorni kip
uzeo je Zouga Ballantyne iz drevnog hrama, jedan od sedam identinih
kipova koje je tamo otkrio. Mogao je ponijeti samo jedan. Ostavio je
druge ptice da lee u drevnom hramu i uzeo najbolje ouvani
primjerak. Gotovo trideset godina kasnije, Ralph Ballantyne vratio se
u veliki Zimbabwe, voen dnevnikom svojeg oca i mapom koju je
nacrtao. Pronaao je est preostalih kipova na mjestu gdje ih je ostavio
njegov otac, ali bio je dobro pripremljen. Natovario je kipove na kola s
volovima, i unato pokuajima strae Matabelea da ga sprijee,
pobjegao na jug preko rijeke Shashi sa svojim blagom. U Cape Townu,
njegove relikte je kupio sindikat poslovnih ljudi predvoen
multimilijunaem Barneyjem Barnatom za veliku svotu novca, te ih
poklonio Junoafrikom muzeju u Cape Townu. est kipova jo uvijek
su bili tamo, izloeni javnosti. Jordan je posjetio muzej i proveo sate
stojei ispred njih. Meutim, njegova vlastita magija bila je
utjelovljena u izvornom kipu koji je otkrio njegov otac i koji je u
njegovom djetinjstvu bio noen kao balast na obiteljskim kolima
tijekom njihova lutanja preko goleme afrike ravnice. Jordan je spavao
tisuu noi iznad ptice i nekako je njen duh preuzeo nadzor nad njime.
Kad je Zouga zadnji put poveo obitelj u rudnike Kimberleya, kip je
istovaren s kola i stavljen pod kamilje drvo koje je oznaavalo njihov
zadnji logor. Kad se Jordanova majka, Aletta Ballantyne, razboljela od
smrtonosne groznice i konano podlegla bolesti, kip je zauzeo jo veu
ulogu u Jordanovom ivotu. Nazvao je pticu Panes, prema boici
sjevernoamerikih indijanskih plemena, a kasnije je prouavao sva
znanja o boici Panes koja je Frazer opisao u svojoj Zlatnoj grani,
studiji magije i religije. Saznao je da je Panes bila lijepa ena koja je
odvedena u planine. Za adolescentnog Jordana Panes i kip ptice
pomijeali su se sa slikom mrtve majke. Tajno je razvio ritual za
234

prizivanje boice i u noima kad bi ostali lanovi obitelji spavali, izlazio

bi i prinosio male rtve sakupljene hrane za Panes i oboavao je svojim
ritualima. Kad je Zouga, upavi u financijske probleme, morao prodati
pticu gosp. Rhodesu, djeak je bio oajan dok se nije pojavila
mogunost da ue u Rhodesovu slubu i ispuni prazninu u svojem
postojanju s dva boanstva: boicom Panes i gosp. Rhodesom. ak i
kad je postao mukarac u Rhodesovoj slubi, kip je zauzimao velik dio
Jordanove svjesnosti, iako je samo povremeno, u trenucima velikog
nemira, pribjegavao djetinjastim ritualima oboavanja. Sada je izgubio
kompas svojeg ivota i bio je neodoljivo privuen kipu posljednji put.
Polako je siao niz glavno stubite. Dok je prolazio, milovao je
izrezbarene stupove ograde koji su predstavljali vjernu kopiju drevne
ptice. Ulazna sala bila je poploena crnim i bijelim mramorom u
obrascu ahovske ploe. Glavna vrata bila su od masivne crvene
tikovine, a kvake i brave od mjedi. Svjetlo lampe koju je Jordan nosio
bacalo je groteskne sjene preko mramora i leprave divovske imie
na strop. U sredini mramornog poda bio je teak stol sa srebrenim
pladnjevima za posjetnice i potu. Izmeu njih je bio visoki ukras od
suhog cvijeta protee koji je Jordan uredio vlastitim rukama. Stavio je
svjetiljku od Sevres porculana na stol kao ritualnu lampu na
poganskom oltaru. Odmaknuo se i polako podigao glavu. Originalni
kameni sokol iz Zimbabwea stajao je u svojoj visokoj nii, uvajui ulaz
u Groote Schuur. Vidjevi ga tako, nije bilo mogue sumnjati u auru
magine moi koja je okruivala kip. inilo se da molitve i inkantacije
davno mrtvih sveenika Zimbabwea jo uvijek lebde u zraku oko njega,
da je krv rtava kljuala iz sjena na mramornom podu i da su
proroanstva Umlimo, odabranice drevnih duhova, unijela u kip
odvojeni ivot. Zouga Ballantyne je uo proroanstva s usana Umlimo
i vjerno ih zabiljeio u dnevniku. Jordan ih je itao stotinu puta i
mogao ih ponoviti napamet, uinio ih je dijelom svojeg rituala i
prizivanja boice. Nee biti mira u kraljevstvu Mambosa ili
Monomatape dok se ne vrate, jer bijeli orao e ratovati s crnim bikom
dok se kameni sokoli ne vrate u gnijezdo. Jordan pogleda okrutnu,
ponosnu glavu ptice, slijepe oi koje su gledale prema sjeveru, prema
zemljama Mambosa i Monomatape koje su bijeli ljudi zvali Rodezija i
gdje su bijeli orao i crni bik bili zarobljeni u smrtonosnoj borbi; Jordan
osjeti bespomonost i prazninu, kao da je uhvaen u obrue sudbine i
ne moe se osloboditi. Imaj milosti prema meni, velika Panes, i
padne na koljena. Ne mogu ii. Ne mogu ostaviti tebe ili njega.
235

Nemam kamo ii. Njegovo lice imalo je zelenkasti odsjaj na svjetlosti

lampe, kao da je izrezano iz leda. Podigne porculansku lampu sa stola
i digne je visoko iznad glave. Oprosti mi, velika Panes, apne i baci
lampu na drvo kojim je bio obloen zid. Hodnik je na trenutak bio u
tami, dok se plamen razbijene lampe nalazio na rubu gaenja. Zatim
se iznad prolivenog ulja razvila sablasna plava svjetlost. Iznenada
plamenovi snano buknue i dodirnue rubove dugih zastora koji su
pokrivali prozore. Jo uvijek kleei pred kamenim kipom, Jordan
zakalje kad su ga obavili prvi pramenovi dima. Bio je blago iznenaen
to je nakon prvog vrueg vala bilo tako malo bola. Slika sokola iznad
njega je polako nestala, zamagljena suzama koje su ispunjavale
Jordanove oi i gustom zavjesom dima. Plamenovi su potmulo urlali,
zahvativi drvenariju i podigavi se do stropa. Jedan od tekih zastora
je izgorjeo i pao, irei se poput krila leinara. Vatrena krila od debelog
baruna prekrila su Jordanovu kleeu priliku, a njihova teina ga je
prikovala za pod. Ostavi bez kisika zbog gustog dima, nije se niti
pokuao boriti, i za nekoliko sekunda barun se pretvorio u pogrebni
pir, dok su plamenovi veselo sezali do podnoja kamenog sokola u
visokoj nii.
Bazo je konano stigao od Umlimo, ree Isazi tiho, a Ralph se nije
mogao suzdrati. Jesi li siguran?, upita ustro, a ovaj klimne.
Sjedio sam za logorskim vatrama njegove postrojbe i vlastitim oima
sam ga vidio, s oiljcima od metaka koji sjaje poput medalja na
njegovim grudima, vlastitim uima sam uo kako ohrabruje svoje
amadode, eliei ih za dolazeu borbu. Gdje je, Isazi? Reci mi gdje
ga mogu nai? Nije sam. Isazi nije htio pokvariti dramatian utjecaj
svojeg izvjea prerano izloivi gole injenice. Bazo ima sa sobom
vjeticu, koja je njegova ena. Ako je on ratoboran, njegova ena
Tanase, miljenica mranih duhova, je hrabra i nemilosrdna, tjerana
takvom krvavom okrutnou da amadode drhte kad pogledaju njenu
ljepotu kao da je neizrecivo runa. Gdje su?, ponovi Ralph. Bazo
ima sa sobom najdivljije i najnemirnije mlade indune, Zamu i Kamuzu,
i oni su doveli svoje amadode, tri tisue najeih i najboljih. S Bazoom
i Tanase na elu, ti su impiji opasni poput ranjenih lavova i
smrtonosni kao stari bivol koji eka neopreznog lovca u gustiu...
Proklet bio, Isazi, ekali smo dovoljno dugo, zarei Ralph. Reci mi
gdje je. Isazi uvrijeeno mrcne. Oi mu se ispune suzama, a zatim
kihne i obrie nos dlanom ruke. Gandang, Babiaan i Somabula nisu
s njim, Isazi nastavi svoj recital tono na mjestu gdje ga je Ralph
236

prekinuo. Sluao sam dok su amadode govorili o indabi odranoj prije

mnogo tjedana u dolini Umlimo. Kau da su stari indune odluili
ekati boansku intervenciju duhova, ostaviti put prema jugu otvoren
za bijele ljude kako bi mogli napustiti zemlju Matabelea, i sjediti na
titovima dok te stvari ne prou. Ralph naini gestu zgaene
rezignacije. Ne pouruj sa svojom priom, mudri, potakne Isazija
odmjerenim sarkazmom. Ne tedi nas i najmanjih detalja. Isazi
ozbiljno klimne, ali njegove tamne oi zasjae i on povue svoju malu
kozju bradicu kako bi se sprijeio da se nasmijei. Trbusi starih
induna se hlade, sjeaju se bojnih polja kod Shanganija i Bembesija.
Njihovi pijuni izvjeuju da logor kod Bulawayoa uvaju tronoge
puke. Kaem ti, Henshaw, Bazo je glava zmije. Odrei glavu i tijelo
umire. Isazi klimne. Hoe li mi sad rei gdje je Bazo, moj hrabri i
mudri prijatelju? Isazi ponovno klimne, prepoznajui Ralphovu
promjenu tona. Vrlo je blizu, ree Isazi. Niti dva sata hoda od mjesta
gdje sjedimo. On naini iroku gestu koja je obuhvatila mrani logor
oko njih. Lei s tri tisue amadoda u Dolini koza. Ralph pogleda dio
starog mjeseca koji je visio s neba. etiri dana do mladog mjeseca,
promrmlja. Ako Bazo planira napasti ovaj logor, bit e to kad se
mjesec ne bude vidio. Tri tisue ljudi, ree Harry Mellow. Nas je
pedeset. Tri tisue. Krtice, Insukamini i Plivai. Narednik Ezra
zatrese glavom. Kao to je rekao Isazi, najei i najbolji. Pobijedit
emo ih, ree Ralph Ballantyne hladno. Otii emo u Dolinu koza,
dvije noi od sada, a evo kako emo to napraviti... Bazo, sin
Gandanga, koji je porekao svojeg oca i suprotstavio se viim indunama
Kumaloa, hodao je od jedne vatre do sljedee, a pokraj njega je hodala
vitka i izrazito graciozna prilika njegove ene, Tanase. Bazo stigne do
vatre i stane iznad nje. Plamenovi su osvjetljivali njegov lik od ispod,
pa su upljine njegovih oiju bile crne rupe u kojima su mu oi sijale
poput ljusaka smrtonosnog reptila. Svjetlo logorske vatre istaknulo je
detaljno svaku liniju i boru koju je patnja urezala u njegovo lice. Oko
ela bila je jednostavna traka od krtije koe; nije trebao pera aplje i
rajske ptice da bi istaknuo svoju velianstvenost. Svjetlo se odraavalo
od velikih miia na njegovim grudima i rukama, oiljci su bili jedine
oznake asti koje je nosio. Tanasina ljepota bila je jo istaknutija kraj
njegovog grubog lica. Njene gole grudi bile su neobine na ovakvim
ratnim savjetima, ali ispod satenske koe bile su tvrde poput miia, a
velike bradavice bile su poput izboina na sredini ratnog tita. Stajala
je pokraj Bazoa, a pogled joj je bio otar kao pogled bilo kojeg ratnika.
237

Ona pogleda svojeg mua s ponosom kad je poeo govoriti. Nudim

vam izbor, ree Bazo. Moete ostati to to jeste, psi bijelih ljudi.
Moete ostati kao amaholi, najnii od robova, ili moete ponovno
postati amadode... Njegov glas nije bio podignut niti napet. inilo se
da se kotrlja iz njegova grla, ali uo se jasno do najviih dijelova
prirodnog kamenog amfiteatra, a tamne mase ratnika koji su
ispunjavali grotlo poee amoriti i komeati se na njegove rijei.
Izbor je va, ali mora biti uinjen brzo. Ovog jutra primio sam trkae s
juga. Bazo zastane, a sluatelji se nagnue naprijed. Bilo ih je tri
tisue, ali tiina je bila potpuna dok su ekali njegove sljedee rijei.
uli ste da vam kukavice govore kako e bijeli ljudi u Bulawayou
pokupiti svoju imovinu, povesti svoje ene i posluno otii cestom do
mora ako ostavimo juni put otvoren. Svi su i dalje utjeli. Oni su
bili u krivu i to se sada pokazalo. Lodzi je doao, ree Bazo, a u masi
se zauje uzdah poput vjetra u travi. Lodzi je doao, ponovi Bazo. A
s njime i vojnici s pukama. Okupljaju se na vrhu eljezne ceste koju
je sagradio Henshaw. Uskoro, vrlo uskoro, krenut e cestom koja im je
ostala otvorena. Prije no to mladi mjesec naraste do pune veliine, bit
e u Bulawayou, i onda ete stvarno biti amaholi. Vi i vai sinovi i
njihovi sinovi ete se muiti u rudnicima bijelih ljudi i uvati krda koja
su bijeli ljudi oteli od vas. Zauje se reanje, poput uznemirenog
leoparda i redovi se potresoe dok Bazo nije podigao ruku koja je
drala srebreni assegai. To se nee dogoditi. Umlimo nam je obeala
da e ova zemlja ponovno pripadati nama, ali na je zadatak da
ostvarimo to proroanstvo. Bogovi ne vole one koji ekaju da im
plodovi padnu sa stabla u otvorena usta. Djeco, mi emo protresti
stablo! Jee!, ree jedan glas iz mase, a ratni napjev odmah
prihvatie svi ostali ratnici. Jee! zapjeva Bazo, udarajui desnom
nogom i bodui otricom prema tamnom nebu, a njegovi ljudi pjevali
su s njime. Tanase je stajala mirno poput skuplture od ebanovine, ali
njene usne blago su se razdvojile, a velike kose oi zasjae poput
mjeseca. Bazo konano rairi ruke i saeka da se masa umiri. Tako
e to biti, ree on, a ratnici ponovno zautjee oekujui svaku rije.
Prvo emo pojesti logor kod Bulawayoa. Oduvijek je bio nain
Matabelea da napadnu neprijatelja u vrijeme prije zore, prije prvog
svjetla. Ratnici tiho zabrujae. Bijeli ljudi znaju da je to na nain,
nastavi Bazo. Svakog jutra, u zadnjoj tami prije zore oni uzimaju svoje
puke i ekaju da leopard uleti u njihovu zamku. Matabelei uvijek
dolaze prije zore, kau oni jedan drugom. Uvijek! Kau oni, ali ja vam
238

kaem da e ovoga puta biti drukije, djeco moja. Bazo zastane i

paljivo pogleda lica ljudi koji su uili u prednjem redu. Ovoga e
puta to biti u satu prije ponoi, kad izie bijela zvijezda na istoku.
Stojei pred njima na stari nain, Bazo ih je rasporedio za bitku.
uei u crnoj masi polugolih tijela, s ramenima koja su dodirivala
ramena drugih amadoda sa svake strane, s kosom pokrivenom
pernatim ukrasom, a tijelom oblijepljenim mjeavinom masti i pepela,
Ralph Ballantyne je sluao detaljne upute. U ovo doba, vjetar e se
podii s bijelom zvijezdom. Doi e s istoka, pa emo doi i mi. Svaki
od vas e nositi na glavi busen trave i zelenog lia msasa drveta, ree
im Bazo; oekujui to e se dogoditi, Ralph je osjeao kako mu se
ivci u prstima gre od oka. Dimna zavjesa, pomisli. To je
mornarika taktika! im se digne vjetar, napravit emo veliku vatru,
potvrdi Bazo. Svaki od vas e baciti svoj busen na nju kad proe i ii
emo naprijed u tami i dimu. Nee im pomoi da ispaljuju rakete u
nebo, jer na dim e zaslijepiti mitraljesce. Ralph zamisli kako bi to
moglo biti, ratnici koji izlaze iz oblaka dima, nevidljivi dok ne dou na
domet koplja za ubadanje, rojei se preko zida kola ili puzei izmeu
kotaa. Tri tisue koje dolaze tiho i neumoljivo ak i kad bi logor bio
upozoren i uzbunjen, bilo bi ih nemogue zaustaviti. Maximi bi bili
gotovo beskorisni, a assegai najdjelotvornije oruje na tako malom
dometu. iva slika pokolja gorjela je u njegovom mozgu i on se sjeti
Cathynog lea, te zamisli pokraj njega osakaene ostatke Jonathana i
Elizabeth, ije je glatko bijelo meso okrutno oskvrnuto. Njegov bijes ga
naorua i on pogleda dolje u amfiteatar visoku herojsku priliku divljeg
lica koja je iznosila strane detalje masakra. Ne smijemo ostaviti niti
jednog na ivotu. Moramo unititi zadnji razlog da Lodzi dovede svoje
vojnike. Dat emo mu samo mrtva tijela, zapaljene kue i srebreni
elik, ako pokua. Bazo je vikao u bijesu zajedno s drugim
amadodama i pjevao ratnu pjesmu, zgrenog lica i divljih oiju.
Indaba je gotova, ree im Bazo konano. Sada idite do svojih leaja
kako biste se osvjeili za sutra. Kad se dignete sa suncem, neka vam
prvi zadatak bude da odreete busen suhe trave i lia, to vei
moete. Ralph Ballantyne leao je ispod krznenog pokrivaa na leaju
od trske, sluajui kako se logor smiruje. Povukli su se u ui dio
doline. Vidio je kako vatre slabe i svjetla se polako gase. Sluao je kako
glasovi zamiru, a disanje ratnika postajalo je mirnije i pravilnije. Ovdje
je Dolina koza prelazila u gusto grmlje na kamenitom terenu, pa se
impiji nisu mogli okupiti na jednom mjestu. Bili su raireni niz dolinu,
239

po pedeset ljudi na svakoj maloj istini, a uski puteljci bili su

zasjenjeni kronjama vieg drvea. Tama je postala zlokobnija kad su
zadnje vatre umrle u pepelu, a Ralph, leei ispod pokrivaa vrsto
zgrabi assegai, procjenjujui trenutak za djelovanje. Konano je doao,
i Ralph svue pokriva. Na sve etiri dopue do najblieg ratnika,
posegnuvi prema njemu. Njegovi prsti dodirnue golu kou ruke.
Ratnik se poe buditi i naglo se uspravi. Tko je to?, upita dubokim
grlenim glasom, grubim od sna, a Ralph ga ubode u trbuh. ovjek
vrisne. Bio je to krik smrtne agonije koji je odjeknuo od stjenovitih
litica doline reui tiinu, a Ralph urlikne s njime. Vragovi! Vragovi
me ubijaju! Otkotrlja se i ubode drugog ratnika, ranivi ga tako da je
viknuo od iznenaenja i bola. Ovdje su vragovi! Kod pedeset drugih
vatra niz dolinu, ljudi Ballantyneovih Izviaa boli su i vritali s
Ralphom. Branite se, ovdje su duhovi! Tagati! arobnjatvo!
uvajte se vjetica! Ubijte vjetice! Vjetice! Branite se! Bjeite!
Bjeite! Vragovi su meu nama! Tri tisue ratnika od djetinjstva
odgajanih u duhu praznovjerja i arobnjatva probudilo se na vriskove
umiruih ljudi i panina upozorenja ljudi koji su se sukobili s vrajim
legijama. Probudili su se u zaguujuoj tami i zgrabili svoje oruje te
napali u strahu, urlajui uplaeno, a njihovi suplemenici koje su
ranili vritali su i branili se. Ranjen sam. Branite se od vragova. Ha!
Ha! Vragovi me ubijaju! No je bila ispunjena treim ljudima koji su
se sudarali, ubadali i vikali. Dolina je opsjednuta! Vragovi e nas
sve pobiti! Bjeite! Bjeite! Tada se s vrha doline zauje takva
monstruozna buka, takva kakofonija, da ju je mogao proizvesti samo
veliki demon. Tokoloshe, dera ljudi. Bio je to zvuk koji je tjerao
prestraene ljude preko zadnje granice razuma u podruja bezumnog
pandemonijuma. Na rukama i koljenima, Ralph otpue niz uski put
drei se ispod razine ubadajuih kopalja, pazei na fanatine prilike
treih ljudi, a kad bi ih ubadao, ciljao je medunoje i trbuh, a ne da ih
ubije, tako da su osakaeni ljudi davali svoj prilog urlanju. S vrha
doline, Harry Mellow puhne jo jednom u mjedenu sirenu za maglu i
zvuk se pridrui vriskovima ljudi koji su pokuavali pobjei iz doline.
Ralph je puzio naprijed, sluajui jedan glas izmeu tisua. U prvih
nekoliko minuta stotine bjeeih ratnika, veinom nenaoruanih,
pobjegli su iz doline. Nestajali su u noi u svim smjerovima, ljudi koji
bi bez straha juriali na cijevi Maxim mitraljeza, ali koji su se pod
utjecajem praznovjerne panike pretvorili u bezumnu djecu. Njihovi
krikovi nestajali su u daljini, a Ralph je sada konano uo glas koji je
240

traio. Stanite vrsto, Krtice!, urlao je. Stanite s Bazoom. To nisu

demoni. I Ralph krene prema zvuku. Na istini ispred njega iznenada
se upali vatra hranjena svjeim drvom i Ralph prepozna visoki lik
irokih ramena i vitku enu kraj njega. To su trikovi bijelih ljudi,
vikne ona. ekajte, djeco moja! Ralph skoi i potri kroz gusti
prema njima. Nkosi!, vikne on. Nije morao sakriti svoj glas, bio je
grub i promukao od praine i napetosti i borbene udnje. Gospodaru
Bazo, ja sam s tobom! Stanimo zajedno protiv izdaje! Hrabri
prijatelju!, Bazo ga pozdravi s olakanjem dok je izlazio iz mraka.
Stanimo u krug, okrenuti leima, da svaki uva drugoga, te pozovimo
hrabre ljude da nam se pridrue. Bazo okrene lea Ralphu, te povue
Tanase do sebe. Ona pogleda natrag i prva prepozna Ralpha. To je
Henshaw, vrisne ona, ali njeno upozorenje stigne prekasno. Prije no
to se Bazo mogao okrenuti, Ralph stisne assegai i promijeni hvat,
uhvativi ga poput sjekire, te jednim udarcem zasijee Bazoove noge,
iznad lanaka a ahilove tetive razdvoje se uz blagi gumenasti zvuk.
Bazo padne na koljena osakaenih nogu pribijen poput kukca na
dasku. Ralph zgrabi Tanase za ruku, potegne je iz kruga svjetla i
gurne na zemlju. Drei je lako, pokida njenu kratku konu haljinu i
stavi vrh assegaija na njeno medunoje. Bazo, apne on. Baci koplje
na vatru, ili u otvoriti tajne dijelove tvoje ene kao to si ti otvorio
moju!
Izviai su upotrijebili prvo svjetlo novog dana kako bi sili niz dolinu
u izduenoj liniji, dovravajui ranjene Matabelee. Dok su radili, Ralph
posla Jana Cheroota natrag do konja da donese uad. Vratio se za
nekoliko minuta s novim uetima preko sedala konja koje je vodio.
Matabelei su se ratrkali u brdima, ree on mrko. Trebat e im tjedni
da se skupe i ponovno formiraju grupe. Neemo ekati tako dugo.
Ralph uzme uad i poe raditi vorove. Izviai su doli dok je radio.
Brisali su svoja koplja akama suhe trave, a narednik Ezra ree
Ralphu: Izgubili smo etiri ovjeka, ali nali smo Kamuzu, indunu
Plivaa, i nabrojili smo vie od dvije stotine tijela. Budite spremni za
izvlaenje, naredi Ralph. To to moramo uiniti nee trajati dugo.
Bazo je sjedio kraj ostataka vatre. Ruke su mu bile vezane iza lea
trakama od sirove koe, a noge su bile ispruene ispred njega. Nije
mogao kontrolirati svoja stopala, trzala su se poput umirue ribe na
oseki. Vodenasta krv polako je curila iz dubokih rezova iznad njegovih
peta. Tanase je sjedila kraj njega. Bila je potpuno gola, vezana s
rukama iza lea. Narednik Ezra gledao je njeno tijelo i mrmljao:
241

Teko smo radili cijelu no. Zasluili smo malo zabave. Daj da ja i moji
kanke uzmemo nakratko ovu enu u grmlje. Ralph nije odgovorio, ve
se okrene Janu Cherootu. Dovedi konje, naredi. Tanase progovori
Bazou bez pomicanja usana, na nain iniciranih. Zato uad,
gospodaru? Zato nas ne ubiju i ne zavre s nama? To je nain
bijelih ljudi, nain koji znai najvee nepotovanje. Oni ubijaju
neprijatelje koje cijene, a vezuju kriminalce. Gospodaru, na dan kad
sam prvi put srela ovoga kojeg zove Henshaw, sanjala sam da si ti
visoko na drvetu, a on te gleda od ispod i smije se, apne ona. udno
je da u tom snu nisam vidjela sebe pokraj tebe na tom drvetu. Sada
su spremni, ree Bazo i okrene glavu prema njoj. Grlim te svojim
srcem. Bila si izvorite mojeg ivota. Ja grlim tebe, muu moj. Grlim
te, Bazo, koji e biti otac kraljeva. Ona nastavi gledati njegovo grubo
runo-lijepo lice i nije okrenula glavu kad je Henshaw stao iznad njih i
rekao grubim glasom: Dajem vam bolju smrt nego to ste vi dali
onima koje sam volio. Uad je bila razliitih duljina, pa je Tanase
visjela neto nie od svojeg gospodara. Stopala njenih bosih nogu na
visini ovjekove glave bila su vrlo bijela, a njeni prsti bili su usmjereni
ravno u zemlju poput prstiju male djevojice koja stoji na vrhovima
prstiju. Njen dugi vrat bio je savijen na jednu stranu, pa se inilo da
jo slua Bazoov glas. Bazoovo nateklo lice bilo je podignuto prema
utom nebu, jer vor je bio ispod njegove brade. Lice Ralpha
Ballantynea bilo je podignuto dok je stajao u podnoju visoke akacije
na dnu Doline koza, gledajui prema njima. Tanasina vizija nije bila
tona u jo jednom detalju Ralph Ballantyne nije se smijao.
Tako je doao Lodzi, a s njime i bojnik-general Carrington, te bojnik
Robert Stephenson i Smyth Baden Powell koji e jednog dana smisliti
moto budi spreman, a iza njih su stigli vojnici s pukama i topovima.
ene i djeca plesali su oko logora kod Bulawayoa s buketima divljeg
cvijea i pjevali su Jer oni su dobri momci, plaui od veselja. Stariji
indune Kumaloa, izdani Umliminim obeanjima o boanskoj
intervenciji, nesigurni, s vatrama u trbusima koje su se brzo hladile,
bili su zastraeni prikazom vojne snage koju su izazvali, te su se
polako povukli sa svojim impijima iz blizine Bulawayoa. Carske trupe
pojavile su se u velikim kolonama i preplavile doline i ravnicu. Zapalili
su naputena sela i ito, te potjerali malo preostale stoke. Proeljali
su brda za koja su sumnjali da se u njima kriju Matabelei i tjerali
konje do krajnjih granica, lovei neuhvatljive crne sjene koje su klizile
umama ispred njih. Mitraljezi su pucali dok voda u hladnjacima nije
242

zakuhala, ali udaljenost je bila osam stotina metara a mete su bile

brze poput zeeva. Tjedni su postali mjeseci, a vojnici su pokuavali
izgladnjeti Matabelee i prisiliti ih na bitku, ali indune su se skrivali i
bjeali u brda Matopos gdje vojnici i mitraljezi nisu mogli ii.
Povremeno bi Matabelei uhvatili neku izoliranu ophodnju ili pojedinog
ovjeka, jednom ak i legendarnog Fredericka Selousa, lovca na
slonove i avanturista. Selous je sjahao kako bi ulovio jednog od
pobunjenika koji su nestali iza grebena ispred njega, kad je zalutali
metak pogodio njegovog konja, i njegova obino savreno posluna
ivotinja se otrgnula i napustila ga. Tek tad je shvatio da je daleko
ispred svojih Izviaa i da su Matabelei postali toga svjesni. Okrenuli
su se i bacili se na njega poput pasa na zeca. Bila je to trka kakvu
Selous nije imao od svojih dana lova na slonove. Bosonogi i lako
opremljeni amadode pristizali su ga brzo, tako da su na kraju izvadili
svoja koplja iz svojih korica i zapoeli s ratnom pjesmom. Tada se
pojavio porunik Windley, Selousov podreeni, te podigao Selousa na
konja pokraj sebe i odjahao prema dolazeim Izviaima. U drugim
prilikama, srea je bila na strani vojnika i oni bi iznenadili ophodnju
Matabelea u gustom grmlju i objesili ih na najblia stabla koja su
mogla podnijeti njihovu teinu. Bio je to mali okrutni rat koji se
nastavljao i nastavljao. Vojni asnici koji su provodili kampanju nisu
bili poslovni ljudi, nisu razmiljali u terminima isplativosti, i raun za
prva tri mjeseca bio je milijun funta sterlinga, pet tisua funta za glavu
Matabelea. Raun je bio za gosp. Cecila Johna Rhodesa i Britansku
junoafriku tvrtku. U brdima Matoposa, indune su bili na rubu gladi,
a u Bulawayou je Rhodes bio na rubu bankrota. Tri jahaa kretali su
se u opreznoj, rairenoj formaciji. Drali su se sredine puta, a puke
su im bile napunjene i spremne. Jan Cheroot jahao je na elu, pedeset
metara ispred ostalih. Njegova mala vunena glava neumorno se
okretala na sve strane dok je pretraivao grmlje. Iza njega ila je Louise
Ballantyne, oduevljena bijegom iz logora u Bulawayou nakon svih tih
mjeseci. Jahala je poput mukarca, sa svim poletom prirodne jahaice,
a u njenoj maloj zelenoj kapi bilo je pero. Kad bi se okrenula i
pogledala natrag svakih nekoliko minuta, usne su joj se razdvojile u
osmijeh. Jo nije navikla na injenicu da je Zouga opet s njom i stalno
se morala uvjeravati u to. Zouga je bio na pedeset metara iza nje i
odgovori na njen osmijeh tako da stisne neto duboko u njoj. Sjedio je
uspravno u sedlu, a eir irokog oboda bio je nagnut nad jednim
okom. Sunce je izbrisalo bljedilo zatvora Holloway, a srebrena boja
243

njegove brade dala mu je izgled vikinkog poglavice. U takvom

produenom rasporedu jahali su iz travnatih ravnica, pod visoke grane
msasa drvea, na prvu padinu brda. Kad je stigao do lanog grebena,
Jan Cheroot stane u stremenima i vikne s oduevljenjem i olakanjem.
U nemogunosti da se suzdre, Louise i Zouga jurnu naprijed kraj
njega. O, hvala ti, Gospode, apne Louise promuklo, i dohvati
Zouginu ruku. To je udo, ree on tiho i stisne njene prste. Ispred
njih su bili krovovi Kings Lynna okupani suncem. Bio je to najljepi
vidik koji su ikad vidjeli. Netaknut. Louise zavrti glavom u udu. To
je sigurno jedina farma u cijeloj zemlji Matabelea koja nije spaljena.
Oh, doi, dragi, vikne ona u iznenadnoj ekstazi. Vratimo se kui.
Zouga ju je zadrao na stubama iroke prednje verande i prisilio ju da
ostane u sedlu, sa spremnom pukom, drei uzde konja dok su on i
Cheroot pretraivali kuu u potrazi za tragovima zamke Matabelea.
Kad je Zouga ponovno iziao na verandu, drao je puku oputeno i
smijeio joj se. Sigurno je! Pomogao joj je da sie s konja, i dok je
Jan Cheroot vodio konje u talu da ih nahrani iz vrea koje su nosili,
Zouga i Louise popeli su se stubama, drei se za ruke. Debele kljove
starog slona jo su uvijek uokvirivale ulaz u blagovaonicu i Zouga ih
pomiluje dok je ulazio. Tvoje amajlije za sreu, nasmije se Louise.
Kuni bogovi, ispravi ju on i oni prooe ispod kljova. Kua je bila
opljakana. Nisu mogli oekivati nita drugo, ali knjige su jo bile
tamo, pobacane s polica; neke su bile potrgane ili su ih izgrizli takori,
ali bile su tamo. Zouga pronae svoje dnevnike i obrie ih alom. Bilo
ih je tucet, biljeke njegovog ivota, paljivo ispisane i ilustrirane
crteima i obojenim mapama. Slomilo bi mi srce da sam ih izgubio,
promrmlja on, stavljajui ih paljivo na stol i milujui jedan od njih.
Srebrenina je leala na podu blagovaonice, poneto je bilo slomljeno,
ali veina je bila netaknuta. Nije imala vrijednosti za Matabelee. Lutali
su kroz farmu, kroz sobe koje je Zouga naknadno nadodavao izvornoj
strukturi, nalazei mala blaga u smeu: srebreni ealj koji joj je dao
za njihov prvi Boi, dijamatna i emajlirana dugmad za koulju koje
mu je poklonila za roendan. Ona mu ih doda i popne se na prste
kako bi ga poljubila. Na kuhinjskim policama jo je bilo aa i
tanjura, iako su zdjele i noevi ukradeni, a vrata istrgana iz leita.
Brzo u to popraviti, ree joj Zouga. Ne mogu vjerovati koliko smo
imali sree. Louise ode u kuhinju i pronae etiri svoje Rhode Island
kokoi kako eprkaju po praini. Pozove Jana Cheroota iz tale i
zatrai od njega aku zobi. Kad je pozvala kokoi, one dojurie do nje
244

po hranu. Staklo na prozorima u glavnoj spavaoj sobi bilo je

razbijeno i divlje ptice ule su unutra i savile gnijezda. Pokriva
kreveta je bio zaprljan izmetom, ali kad ga je Louise sastrugala, plahte
i madrac su bili isti i suhi. Zouga stavi ruku oko njenog struka,
stisne ju i pogleda na nain koji je tako dobro poznavala. Ti si opak
ovjek, bojnie Ballantyne, ree mu promuklo. Ali na prozorima nema
zastora. Sreom, tu su aluzine. On ih ode zatvoriti dok je Louise
presavila plahtu i otkopala gornje dugme koulje. Zouga se vratio na
vrijeme da joj pomogne oko ostalih. Sat kasnije kad su ponovno izili
van na prednju verandu, nali su Jana Cheroota kako isti stolce i
stol, te otvara koaru za piknik koju su donijeli iz Bulawayoa. Pili su
dobro vino Constantia i jeli hladnu Cornnish hranu, dok ih je Jan
Cheroot ekao i priao im anegdote o podvizima Ballantyneovih
Izviaa. Nitko nije bio poput nas, izjavio je skromno. Ballantyneovi
Izviai! Matabelei su nas dobro upoznali. O, ne priaj o ratu,
zamoli ga Louise. Ali, Zouga upita s dobroudnim sarkazmom: to se
dogodilo svim tvojim herojima? Rat se jo nastavlja, i trebamo ljude
poput vas. Gospodar Ralph se promijenio, ree Jan Cheroot
mrano. Promijenio se samo tako. On pucne prstima. Od dana kad
smo uhvatili Bazoa u Dolini koza, vie nije zainteresiran. Vie nije
jahao s Izviaima, a za tjedan dana vratio se zavriti graenje svoje
pruge. Kau da e voziti prvi vlak u Bulawayo prije Boia, to kau.
Dosta!. ree Louise. Ovo je na prvi dan u Kings Lynnu nakon
godinu dana. Ne elim sluati vie niti rijei o ratu. Natoi vina, Jane
Cheroote i uzmi si malo. Zatim se okrene Zougi. Dragi, ne moemo li
napustiti Bulawayo i vratiti se ovamo? Zouga odmahne glavom sa
aljenjem. ao mi je, ljubavi. Ne mogu riskirati tvoj dragocjeni ivot.
Matabelei su jo u pobuni, a ovo je izolirano mjesto... Iz pozadine
kue dopre iznenadni vrisak i kokodakanje uzbunjene peradi. Zouga
skoi na noge. Posegne za pukom koja je bila naslonjena na zid i tiho
ree Cherootu: Jan Cheroot, idi oko tala. Ja u doi s druge strane.
Zatim ree Louise: ekaj ovdje ali budi spremna potrati prema
konjima ako uje pucanje. I dva ovjeka nestanu iza verande. Zouga
doe do kuta zida ispod glavne spavae sobe kad se zauje nova oluja
kokodakanja i udaranja krilima. Sagne se oko kuta i potri niz bijele
zidove koji su titili kuhinju i isprui se pokraj vrata. Iznad kakofonije
uplaene peradi i lepeta krila zauje glas: Dri ovog! Ne putaj ga!
Glas je bio Matabele, i polugola prilika odmah jurne kroz vrata kraj
Zouge, nosei pile u svakoj ruci. Samo jedna stvar sprijeila je Zougu
245

da ne zapuca velike gole grudi koje su udarale o rebra dok je ena

trala. Zouga udari rukohvatom puke enu izmeu ramena, bacivi je
na zemlju, te skoi nad njeno tijelo. Pokraj vrata je stajao Jan
Cheroot. Drao je puku u jednoj ruci, a u drugoj mravo, golo,
uvijajue tijelo malog crnog djeaka. Hou li mu razbiti glavu?, upita
Cheroot. Vie nisi lan Ballantyneovih Izviaa, ree mu Zouga.
Samo ga dri, ali ga nemoj povrijediti. I okrene se ispitati vlastitog
zarobljenika. Bila je to starija ena Matabelea, gotovo na toki
izgladnjivanja. Nekada je sigurno bila velika i debela, jer koa joj je
visjela u naborima s tijela. Nekada su njene grudi bile veliine
lubenica, gotovo eksplodirajui od sala, ali sada su bile prazne vree
koje su visjele gotovo do pupka. Zouga je uhvati za ruke i podigne na
noge. Dovue je natrag u dvorite; mogao je jasno osjetiti kosti njene
ruke kroz potroeno meso. Jan Cheroot je jo drao djeaka i Zouga
ga kratko pogleda. I on je bio mrav poput kostura, svako rebro i kost
su virili kroz kou, a glava mu se inila velika poput tijela, a oi
prevelike za glavu. Mali vrag umire od gladi, ree Zouga. To je jedan
nain da ih se rijeimo, sloi se Cheroot, a u tom trenutku Louise ue
kroz vrata s pukom u ruci, a izraz joj se promijeni u trenutku kad je
vidjela crnu enu. Juba, ree ona. Jesi li to ti, Juba? O, Balela,
zaplae ena. Mislila sam da vie nikada neu vidjeti svjetlost tvojeg
lica. Gle, gle!, ree Zouga mrko. Uhvatili smo lijep plijen, Cheroot.
Starija ena velikog i plemenitog indune Gandanga, a ovo tene je
njegov unuk! Nisam ih prepoznao, bili su na stranjim nogama.
Tungata Zebiwe je sjedio u koatom krilu svoje bake i fanatino jeo s
potpunom posveenou izgladnjele ivotinje. Pojeo je viak hrane iz
koare za piknik, a zatim i Zougine ostatke. Louise je pretraila vree i
pronala konzervu mesa, a dijete pojede i to, stavljajui bogato masno
meso u usta objema rukama. To je u redu, ree Cheroot kiselo.
Udebljaj ga sada, pa ga kasnije moemo upucati. I ode osedlati konje
za povratak u Bulawayo. Juba, mala Grlice, upita Louise, jesu li sva
djeca takva? Hrana je potroena, klimne Juba. Sva djeca su takva,
iako su neka od manjih ve mrtva. Juba nije li vrijeme da ene
zaustave ludost naih mukaraca prije no to sva djeca budu mrtva?
Vrijeme je, Balela, sloi se Juba. Ve je i prekasno.
Tko je ta ena?, upita gosp. Rhodes svojim visokim glasom koji je
izdavao njegovo uzbuenje, gledajui Zougu. Njegove oi bile su
izbuljene kao da ih neto nastoji istisnuti iz lubanje. Ona je najstarija
ena Gandanga. Gandang on je zapovijedao impijima koji su
246

masakrirali Wilsonovu ophodnju na Shanganiju? On je bio polubrat

Lobengule. S Babiaanom i Somabulom, on je najstariji od svih
induna. Ne mislim da moemo ita izgubiti razgovarajui s njime,
slegne Rhodes. Ovaj posao e nas unititi ako se nastavi. Reci ovoj
eni da odnese poruku indunama da poloe oruje i dou u Bulawayo.
ao mi je, gosp. Rhodes, ree mu Zouga. Nee to uiniti. Imali su
indabu u brdima, svi indune su govorili i postoji samo jedan put.
Koji, Ballantyne? ele da doete njima. Ja osobno?, upita gosp.
Rhodes tiho. Govorit emo samo s Lodzijem, i mora doi nenaoruan.
Mora doi u Matopos bez vojnika. Moe povesti tri ovjeka sa sobom,
ali nitko ne smije nositi oruje. Ako donesu, bit e odmah ubijeni.
Zouga ponovi poruku koju je Juba donijela iz brda za njega, a gosp.
Rhodes zatvori oi i pokrije ih dlanom ruke. Njegov glas bolno je itao
u grudima, pa se Zouga morao nagnuti da ga uje. U njihovoj moi,
ree. Sam i nenaoruan, potpuno u njihovoj moi. Gosp. Rhodes
spusti ruku i ustane. Krene polako prema otvoru atora. Sklopi ruke
iza lea i zanjie se na petama.
Vani na vruem suncu truba je trubila na pokret, a u daljini se uo
udaljeni zvuk konjanitva koje naputa logor, udaranje kopita i zveket
kopalja u konim tobolcima. Gosp. Rhodes okrene lea Zougi.
Moemo li si dopustiti da im vjerujemo? upita. Moemo li si
dopustiti da im ne vjerujemo? Ostavili su konje na mjestu gdje je bilo
dogovoreno, u jednoj od bezbroj dolina u granitnim brdima koje su
zavravale u grebenima i propadale u provalije. Zouga Ballantyne je
vodio od tamo, krenuvi uskim zavojitim putom kroz gusto grmlje,
kreui se polako i gledajui unatrag svakih nekoliko koraka
medvjedoliku priliku koja ga je pratila. Kad se put poinjao uspinjati,
Zouga stane i saeka ga da vrati dah. Lice gosp. Rhodesa bilo je
plaviasto i teko se znojio. Meutim, nakon nekoliko minuta,
nestrpljivo mahne Zougi. Iza Rhodesa je ilo dvoje ljudi koje su
dozvolili indune. Jedan je bio novinar, jer Rhodes nije mogao propustiti
mogunost za predstavu, a drugi je bio doktor, jer shvatio je da assegai
Matabelea nisu bili jedina opasnost pred njime na ovom napornom
putovanju. Vruina u brdima Matopos uinila je da zrak iznad
granitnih povrina plee i leluja kao iznad penice. Tiina je imala
zaguujuu teksturu koja se gotovo mogla opipati, a iznenadni krici
ptice koja se javljala svakih nekoliko minuta samo su je naglaavali.
Gusti ih je pritiskivao s obje strane puta, a Zouga u jednom trenutku
primijeti kako se grana pomaknula bez vjetra. Kretao se prema gore
247

odmjerenim korakom, kao da vodi poasnu strau na vojnom pogrebu.

Put je otro zavijao u okomitu pukotinu na najviem dijelu granitnog
zida, i on ponovno zastane. Gosp. Rhodes mu prie i nasloni se na
vrui granit briui lice i vrat bijelom maramicom. Nije mogao govoriti
neko vrijeme, a zatim ree: Misli li da e doi, Ballantyne? Dolje niz
dolinu, u najguem grmlju zauje se crvenda i Zouga nagne glavu
kako bi bolje uo. Bila je to uvjerljiva mimikrija. Tu su, ispred nas,
gosp. Rhodes. Brda vrve Matabeleima, on potrai strah u blijedim
oima. Kad ga nije pronaao, promrmlja tiho: Vi ste hrabar ovjek,
gospodine. Pragmatian, Ballantyne, i osmijeh iskrivi nateklo lice
uniteno boleu. Uvijek je bolje govoriti nego boriti se. Nadam se
da se Matabelei slau. Zouga mu uzvrati osmijeh i oni nastave
okomitom pukotinom u granitu, brzo prolazei kroz sjene na sunce, a
ispod njih je bio granitni bazen. Bio je okruen liticama od slomljenog
granita i bez zaklona. Zouga pogleda u malu krunu dolinu i svi
njegovi vojniki instinkti se pobune. To je stupica, ree. Prirodna
klaonica iz koje nema bijega. Idemo dolje, ree Rhodes. U sredini
bazena bio je niski mravinjak, podignuta platforma od tvrde ute gline,
i mala grupa ljudi instinktivno krene prema njemu. Moemo se
barem raskomotiti, dahne Rhodes i sjedne na njega. Drugi lanovi
grupe sjednu oko njega jedino je Zouga ostao na nogama. Iako je
njegovo lice bilo bezizraajno, koa ga je svrbjela kao da po njoj puu
kukci. Bilo je to srce brda Matopos, svetih brda Matabelea, njihova
utvrda u kojoj e biti najhrabriji i najdrskiji. Bilo je ludilo doi
nenaoruan na to mjesto i dati se na milost najdivljijem i
najkrvoednijem plemenu na ovom kontinentu. Zouga je stajao praznih
ruku sklopljenih iza lea i polako se okretao na peti, gledajui zid od
kamenja koji ih je okruivao. Nije zavrio krug prije no to e rei: Pa,
gospodo, evo ih. Bez zvuka, bez naredbe, impiji ustadoe iz svojeg
zaklona i formirae ivu barikadu uzdu obzorja. Stajali su red za
redom, rame do ramena, potpuno okruujui stjenovitu dolinu. Bilo je
nemogue izbrojiti ih, ak i pretpostaviti koliko tisua ih ima, ali tiina
je jo uvijek pritiskivala njihove bubnjie kao da su puni voska. Ne
miite se, gospodo, upozori ih Zouga i oni su ekali na suncu. ekali
su dok su tihi impiji straarili oko njih. Nije se ula niti ptica, niti
najtii vjetri. Konano, redovi se otvorie i grupa ljudi proe kroz
njih, krenuvi niz put. To su bili veliki prinevi Kumaloa, Zanziji
kraljevske krvi ali strano umanjeni. Svi su bili starci sijedih kosa i
brada. Bili su mravi od gladi poput pasa lutalica, ilavih tankih
248

miia, kostiju koje su se vidjele kroz kou. Neki su imali krvave zavoje
vezane oko rana, dok su udovi i lica drugih bili puni rana od
izgladnjivanja i deprivacije. Vodio ih je Gandang, a kraj njega su ili
Babiaan i Somabula, a iza njih drugi sinovi Mashobanea, s obruima
asti i irokim ubojitim otricama i titovima koji su im dali ime
Matabele Ljudi dugih titova. Gandang se zaustavi na deset koraka
ispred Zouge i zabode tit u zemlju. Dvojica ljudi pogledae se u oi, a
svaki je mislio o danu kad su se prvi put sreli prije trideset i vie
godina. Vidim te, Gandang, sin Mzilikazija, ree Zouga konano.
Vidim te, Bakela, ti koji udara akom. Rhodes mirno naredi iza
Zouge: Pitaj ga hoe li biti rat ili mir. Zouga nije skidao pogled s
visokog indune. Jesu li oi jo crvene za rat?, upita. Gandangov
odgovor bio je duboko reanje, ali jasno su ga uli svi indune koji su ga
pratili, i on se podigne do okupljenih redova ratnika na brdu. Reci
Lodziju da su oi bijele, ree, pogne se i stavi tit i assegai na tlo kraj
svojih nogu.
Dva Matabelea, odjevena samo u kiltove, gurali su elini vagon uzdu
uskih tranica. Kad su stigli do vrha, jedan od njih izbaci sigurnosnu
iglu i elina ploa prospe svoj teret od pet tona eernoplavog kvarca
u lijevak. Kamenje se otkotrlja u kutiju i nagomila na eline reetke
gdje su drugi Matabelei navalili na njega velikim maljevima i poeli ga
razbijati kako bi mogli propasti kroz reetke u kutije s batovima ispod
njih. Batovi su bili od masivnog lijevanog eljeza; para ih je tjerala u
monotonom ritmu pile, i razbijali su rudu u prah. Urlanje batova bilo
je zagluujue. Stalni tok vode dovoene iz doline ispirao je rudu iz
kutija i tjerao je niz drvene lijevke do Jamesovih stolova. U niskoj
kolibi otvorenih strana Harry Mellow je stajao iznad stola broj 1 i
gledao tok guste blatne vode koji je tekao preko teke bakrene ploe.
Stol je bio nagnut kako bi omoguio blatu da istee. Ekscentrini
koturi lagano su okretali stol kako bi se masa rairila i svaki komad
rude mogao dodirnuti povrinu stola. Harry zatvori ventil i skrene tok
blata na stol broj 2. Zatim gurne ruku i stol se zaustavi. Harry
pogleda Ralpha Ballantynea i Vicky koji su ga gledali, te podigne palac
da ih uvjeri jer grmljavina batova je onemoguavala svaki razgovor i
ponovno se nagne nad stol. Stol je bio pokriven debelim slojem ive i
Harry je pone strugati irokom licom i stiskati u teku tamnu loptu.
Jedno od jedinstvenih svojstava ive je njena sposobnost skupljanja
komadia zlata kao to papir za upijanje upija tintu. Kad je Harry
zavrio, imao je loptu ive dvostruke veliine lopte za bejzbol koja je
249

teila gotovo etrdeset funta. Trebale su mu obje ruke da je podigne.

Prenio ju je do pokrivene prostorije koja je sluila kao laboratorij i
rafinerija Harknessovog rudnika, a Ralph i Vicky pourie za njim,
naguravi se u malu prostoriju. Gledali su s potpunom fascinacijom
kako se lopta poinje topiti u retorti iznad jakog plavog plamena
primusa. Istopit emo ivu, objasni im Harry i ponovno je
kondenzirati, ali ostaje nam ovo. Kipua srebrena tekuina se
smanjivala i poela mijenjati boju. Vidjeli su prvo crvenkastouto
obeanje, sjaj koji je oaravao ljude vie od est tisua godina.
Pogledajte to! Vicky uzbueno pljesne rukama tresui gustim
bakrenastim uvojcima, a oi su joj sijale odraavajui dragocjenu
tekuinu koju je gledala. Zadnji ostaci ive su nestali i ostavili sjajnu
lokvicu istog zlata. Zlato, ree Ralph Ballantyne. Prvo zlato rudnika
Harkness. Zabaci glavu i nasmije se. Zvuk ih trgne. Nisu uli Ralpha
da se smije otkako je napustio Bulawayo, i dok su ga gledali on ih
zagrli i otplee s njima na sunce. Plesali su u krugu, dvojica ljudi su
vikali i zavijali, Ralph poput gortaka, a Harry poput Indijanca;
Matabelei s maljevima prekinuli su posao i gledali ih, prvo sa
zaprepatenjem, a zatim sa simpatijom. Vicky prva prekine krug,
daui i drei objema rukama trudni trbuh. Vi ste ludi!, smijala se
bez daha. Ludi! Obojica. I volim vas zbog toga. Mjeavina je bila
pola-pola, pola rijena glina s obala Khamija, a pola glina iz
mravinjaka, ije su ljepljive kvalitete bile pojaane slinom termita.
Glina je bila sakupljena u rupi kraj bunara, istog bunara koji su
Clinton Codrington, prvi mu Robyn Ballantyne i Jordan Ballantyne
zajedno iskopali prije toliko vremena, prije no to su pioniri tvrtke
Charter prvi put stigli u zemlju Matabelea. Dva konvertita iz misije
vukli su kante iz bunara i prolijevali ih u jamu za mijeanje, a druga
dvojica su ubacivali glinu. Tucet gole crne djece koju je vodila Robyn
St John igrao se gazei glinu do tone gustoe. Robyn je pomagala pri
unoenju gline u duge drvene kalupe, pedeset puta dvadeset i pet
centimetara. Red djeaka i djevojica iz misije nosili su kalupe na
suenje, istovarujui vlane cigle na suhu travu, i jurei natrag s
praznim kalupima. Na suncu je lealo na tisue utih cigla, ali Robyn
je izraunala da trebaju jo barem dvadeset tisua samo za novu
crkvu. Zatim e morati posjei sve drvee i osuiti ga, a za mjesec dana
e trava za krovove biti dovoljno suha da se pone rezati. Robyn se
ispravi i stavi blatne ruke na lea kako bi izmasirala zgrene miie.
Uvojak sive kose pobjegao joj je ispod ala koji je vezala oko glave, a
250

niz lice i vrat teklo joj je blato ispresijecano malim kanaliima znoja
koji su tekli do ovratnika koulje. Pogledala je spaljene ruevine
misije; izgorjele grede su propale a jake kie prole sezone istopile su
ciglene zidove u bezobline humke. Morat e ponovno postaviti svaku
ciglu i podii svaku gredu. Iekujui taj naporan posao Robyn St
John osjeala je duboko uzbuenje. Osjeala se snanom i ivom
poput one mlade medicinske misionarke koja je prvi put stala na
okrutnu afriku zemlju prije gotovo etrdeset godina. Neka bude volja
tvoja, Gospode, ree ona glasno, a Matabele djevojka kraj nje veselo
vikne Amen, Nomusa! Robyn joj se nasmijei i htjede se ponovno
sagnuti nad cigle kad se trgne, zasjeni oi i podigne haljinu te potri
prema rijeci poput male djevojice. Juba!, vikne. Gdje si bila?
ekala sam te tako dugo! Juba spusti teki teret koji je nosila na
glavi i krene prema njoj. Nomusa! Plakala je dok je grlila Robyn.
Velike suze tekle su joj niz obraze i mijeale se sa znojem i blatom na
Robyninom licu. Prestani plakati, luda djevojko, prekori je Robyn s
ljubavlju. Rasplakat e i mene. Pogledaj se! Kako si mrava, morat
emo te nahraniti! A tko je to? Crni djeak bio je odjeven samo u
prljave krpe; prie im srameljivo. To je moj unuk, Tungata Zebiwe.
Nisam ga prepoznala, tako je narastao. Nomusa, dovela sam ga da
ga naui itati i pisati. Pa, prvo emo mu dati civilizirano ime. Zvat
emo ga Gideon i zaboraviti to strano osvetoljubivo ime. Gideon,
ponovi Juba. Gideon Kumalo. I ti e ga nauiti pisati? Prvo
moramo obaviti mnogo posla, ree Robyn vrsto. Gideon moe ii u
blato s drugom djecom, a ti mi moe pomoi puniti kalupe. Moramo
poeti ispoetka, Juba, i sagraditi sve ponovno.
Divim se veliajnosti i usamljenosti Matoposa, i zato elim biti
pokopan na brdu koje sam posjeivao i koje sam nazvao Pogled na
svijet; nadgrobni kamen mora biti urezan u stijenu na vrhu brda, s
mjedenom ploom na kojoj e pisati: Ovdje poivaju ostatci Cecila
Johna Rhodesa. Kad je konano prestalo kucati njegovo bolesno srce,
doao je jo jednom u Bulawayo eljeznicom koju je sagradio Ralph
Ballantyne. Posebni vagon u kojem je bio lijes bio je ukraen
purpurom i crninom, a u svakom gradu i mjestu uz prugu oni koje je
nazivao moji Rodezijci donosili su mu vijence. Lijes je iz Bulawayoa
kolima prenesen u brda Matoposa; kola su vukli crni volovi, sve do
granitne stijene koju je odabrao. Iznad otvorene grobnice stajao je
mehanizam s lancem, a oko njega se okupila svjetina: elegantna
gospoda, uniformirani asnici i dame s crnim vrpcama na eirima. Iza
251

njih se prostirala masa polugolih Matabelea, dvadeset tisua ljudi koji

su ga doli vidjeti kako odlazi u zemlju. Na elu su im bili indune koji
su se sastali s njime na istom ovom brdu radi mira. Bili su tu
Gandang, Babiaan i Somabula, i svi su bili vrlo stari. Oko samog
groba okupili su se ljudi koji su preuzeli njihovu mo, upravitelji tvrtke
Charter, Milton i Lawley, te lanovi prvog Rodezijskog savjeta. Ralph
Ballantyne bio je meu njima sa svojom mladom enom. Ralphov izraz
ostao je ozbiljan i tragian dok je koveg sputan lancima u grob, a
biskup je glasno itao smrtovnicu koju je spjevao Rudyard Kipling:
Njegovaje volja da gleda svijet koji je osvojio, Granit drevnog sjevera,
velike prostore isprane suncem. Tamo e strpljivo zauzeti svoje mjesto
kad izazove smrt i ekati ljudske noge na putovima koje je pripremio.
Kad je teka mjedena ploa stavljena na mjesto, Gandang stane ispred
Matabelea i podigne jednu ruku. Otac je mrtav, vikne on, a
Matabelei u jednoj eksploziji zvuka, poput grmljavine tropske oluje,
pozdravie bijelog ovjeka kako ga nikada prije nisu pozdravljali.
Bayete!, viknue u isti glas. Bayete! Pozdrav kralju. Pogrebna
povorka se polako rasprila, neodluno. Matabelei su otili poput dima
u dolinama svojih svetih brda, a bijeli ljudi otili su niz put koji je
vodio od grobnice. Ralph pomogne Elizabeth na neravnom tlu i
nasmijei joj se. ovjek je bio razbojnik, a ti plae za njim,
zadirkivao ju je blago. Bilo je tako potresno, ree Elizabeth, briui
oi. Kad je Gandang uinio to... Da. Sve ih je prevario, ak i one
koje je odveo u zarobljenitvo. Neka sam proklet, ali dobro je da su ga
pokopali u kamenu i stavili poklopac, jer bi prevario i vraga i iziao van
u zadnjem trenutku. Ralph je makne iz bujice ljudi koji su ili putom.
Rekao sam Isaziju da dovede kola do podnoja brda, ne moramo
hodati u svjetini. Granit pod njihovim nogama bio je obojen ivim
naranastim liajevima, a mali plavoglavi guteri bjeali su u pukotine
i gledali ih s podignutim krijestama. Ralph zastane u podnoju
grobnice, gdje je deformirano msasa drvo nalo uporite u jednoj od
pukotina, te pogleda natrag prema vrhu. I tako je konano mrtav, ali
njegova tvrtka jo vlada nama. Moram obaviti posao, posao koji moe
trajati do kraja mog ivota. Zatim naglo i netipino zadrhti, iako je
sunce bilo toplo. to je, dragi?, Elizabeth mu se okrene s brigom.
Nita, ree on. Moda sam samo preao preko vlastitog groba. Zatim
se nasmije. Bolje da siemo prije no to Jon-Jon potpuno izludi
jadnog Isazija. Uzme ju za ruku i povede do mjesta gdje je Isazi
zaustavio kola. Sa stotinu koraka uli su Jonathanova pitanja i
252

pekulacije: Uthini, Isazi? to kae, Isazi? I strpljivi odgovor: Eheh, Bawu. Da, da, mala Muice.

1977.
Land-rover skrene s crnog puta; im je preao na pranjavi put, blijeda
praina podigla se ispod njegovih stranjih kotaa. Bilo je to staro
vozilo obojeno za pustinju, ali boja je bila izlizana i oderana grmljem i
granama do metalne podloge. Kamenje i otre krhotine su otkidali
komadie gume s kotaa. Vrata i gornji dio bili su skinuti, a
vjetrobran je leao na haubi, pa je vjetar udarao u dvojicu ljudi koji su
sjedili na prednjem sjedalu. Iza njihovih glava bio je stalak za puke.
Stalak je bio omotan s pjenastom gumom i sadravao je prilinu
bateriju oruja: dvije poluautomatske puke FN obojene zelenom
kamuflanom bojom, kratki Uzi od 9 mm s dugim spremnikom za
metke, te teki Colt Sauer Grand African, iji meci magnum 458 mogu
sruiti slona. Sa strane su visjeli rezervni spremnici i platnena boca za
vodu. Njihali su se sa svakim pokretom land-rovera. Craig Mellow
vozio je pritiui papuicu gasa do daske. Iako je karoserija vozila
lupala i klepetala, motor je uvijek bio u najboljem redu, a brzinomjer je
bio na vrhu brojanika. Postojao je samo jedan nain da se proe kroz
zamku, to bre. Treba proi kroz nju to je bre mogue, i imati na
umu da su zamke uvijek duboke barem pola kilometra. ak i pri brzini
od 150 kilometara na sat, to je znailo biti izloen vatri 12 sekunda. Za
to vrijeme je dobar strijelac s AK 47 mogao ispaliti tri spremnika s
trideset metaka. Da, trebalo je brzo ui u zamku, ali naravno, mina je
bila zvijer potpuno drukije vrste. Kad bi naletjeli na jednu od njih s
deset kilograma eksploziva, odbacila bi ih pedeset stopa u zrak i
rastrgala im kimu. Zbog toga, iako je Craig udobno sjedio na tvrdom
konom sjedalu, oi su mu pregledavale put. Ovako kasno u danu,
ispred njega je bilo prometno i vozio je iza kamiona s dijamantima,
gledajui sumnjive busene trave, stare kutije cigareta ili ak suhi
kravlji izmet koji je mogao skrivati tragove kopanja na cesti. Naravno,
ovako blizu Bulawayou bio je u veoj opasnosti od pijanih vozaa nego
od terorista, ali bilo je mudro odravati naviku. Craig pogleda svojeg
putnika i pokae palcem preko ramena. ovjek se okrene u sjedalu i
253

posegne u hladnjak. Izvadi dvije limenke piva Lion prekrivene kapima

vode, a Craig ponovno usmjeri panju na cestu. Craig Mellow imao je
dvadeset i devet godina; iako mu je tamna kosa letjela svuda oko ela,
nevini pogled njegovih oiju boje ljenjaka i ranjiva krivulja njegovih
irokih blagih usta davali su mu izgled malog djeaka koji oekuje da
u svakom trenutku bude nepravedno kanjen. Jo uvijek je nosio
zelene epolete uvara u Odjelu za ouvanje divljeg ivota i prirode na
svojoj koulji kaki boje. Pokraj njega, Samson Kumalo je otvorio
limenke piva. Nosio je istu odoru, ali bio je visoki Matabele sa irokim
inteligentnim elom i velikom obrijanom eljusti. Sagnuo se kad je
pjena trcnula iz limenka, a zatim doda jednu Craigu. Craig mu
nazdravi svojom limenkom i otpije gutljaj, a zatim oblie bijele brkove s
gornje usne te okrene land-rover na cestu prema brdima Khami. Prije
no to su stigli do grebena, Craig baci praznu limenku u plastinu
vreu za smee koja je visjela ispod komandne ploe, te uspori auto.
Visoka uta trava krila je mali znak: Khami anglikanska misija Kolibe
za osoblje. Nema prolaza. Prola je barem godina dana otkako je Craig
iao ovim putom i gotovo ga promai. Tu je!, upozori ga Samson i on
naglo okrene na sporednu stazu. Vijugao je kroz umu, a zatim
iznenada iziao na dugu ravnu aveniju drvea spathodee koja je vodila
do sela. Stabla su bila deblja od ovjekovih grudi, a tamnozelene grane
ispreplitale su se u visini. Na poetku avenije, gotovo zaklonjen
drveem i visokom travom, bio je bijeli zid s hravim eljeznim vratima.
Craig stane sa strane i zaustavi motor. Zato smo stali?, upita
Samson. Uvijek su govorili engleski kad su bili sami; ba kao to su
uvijek govorili sindebele kad bi netko sluao; Samson ga je privatno
zvao Craig, a u javnosti Nkosi ili Mambo. Bio je to njihov sporazum,
jer u ovoj zemlji muenoj ratom bilo je ljudi koji bi Samsonov odlian
engleski smatrali znakom umiljenog momka iz misije, a intimnost
izmeu dvojice ljudi znakom da je Craig ovjek sumnjive lojalnosti,
onaj koji voli kaffire, nevjernik. Zato smo stali kod starog groblja?,
ponovno e Samson. Sve to pivo, Craig izie iz land-rovera i rastegne
se. Moram se popiati. Olakao se kod prednjeg kotaa, a zatim sjeo
na niski zid groblja, njiui dugim smeim nogama. Nosio je kaki hlae
i pustinjske izme bez arapa, jer otro sjemenje strjelaste trave
zapinjalo je u vuni. Craig pogleda krovove misije Khami koji su leali
ispod poumljenih brda. Neke od starijih zgrada, nastalih prije poetka
stoljea, bile su pokrivene slamom, iako su nova kola i bolnica bile
pokrivene crvenom terakotom. Meutim, redovi jeftinih zgrada bili su
254

pokriveni neobojenim trulim azbestom. inili su runu sivu gomilu

pokraj zelenila navodnjenih polja. Vrijeali su Craigov estetski ukus i
on odvrati pogled. Doi, Sam, idemo..., Craig prekine i namrti se.
to, do vraga, radi? Samson je proao kroz eljezna vrata u
ograeno groblje i urinirao na jedan od spomenika. Isuse, Sam, to je
oskvrnue. Stari obiteljski obiaj. Samson se otrese i zatvori hlae.
To me nauio moj djed Gideon, objasni, a zatim prijee na sindebele.
Dajemo vodu da cvijee moe ponovno rasti. to bi to trebalo
znaiti? ovjek koji ovdje lei ubio je Matabele djevojicu zvanu
Imbali, Cvijet, ree Samson. Moj djed uvijek pia na njegov grob kad
prolazi ovuda. Craigov ok zamijeni radoznalost. Skoi sa zida i prie
Samsonu. U sjeanje na generala Munga St Johna, ubijenog tijekom
pobune Matabelea 1896. Craig naglas proita natpis: ovjek ne
pokazuje veu ljubav nego kad daje svoj ivot za drugoga. Nemirni
mornar, hrabri vojnik, vjerni suprug i brian otac. Uvijek ga se sjeaju
njegova udovica Robyn i sin Robert. Craig makne kosu iz oiju:
Sudei po natpisu, bio je vraki momak. Bio je prokleti ubojica on je
bio najodgovorniji za izazivanje pobune. Zaista? Craig prie
sljedeem grobu i proita natpis: Ovdje lee posmrtni ostaci doktorice
Robyn St John, ro. Ballantyne, osnivaice misije Khami: Napustila
ivot 16. travnja 1931. u dobi od 94 godine. Tvoja dobra i vjerna
slukinja. Pogleda Samsona. Zna li tko je bila ona? Moj djed je
zove Nomusa, Djevojica milosti. Bila je jedno od najljepih ljudskih
stvorenja koja su ikada ivjela. Nikada nisam uo za nju. Trebao
si, ona je tvoja pra-prabaka. Nikad me nije zanimala obiteljska
povijest. Majka i otac bili su brati i sestrina, to je sve to znam.
Mellowi i Ballantynei nikad ih nisam uspio sortirati. ovjek bez
prolosti je ovjek bez budunosti, citirao je Samson. Zna, Same,
ponekad mi ide na ivce. Craig mu se naceri. Ima odgovor za sve.
Krene niz redove grobova od kojih su neki imali ureene spomenike,
golubice i skupine anela koji plau, i bili su pokriveni starim
umjetnim cvijeem u kupolama od stakla. Drugi su bili pokriveni
jednostavnim betonskim blokovima na kojima se slova gotovo i nisu
vidjela. Craig proita ona koja je mogao. Robert St John, star 54
godine, sin Munga i Robyn. Juba Kumalo stara 83 godine. Leti, mala
Grlice A zatim stane kad vidje vlastito prezime. Victoria Mellow ro.
Codrington, umrla 8. travnja 1936. u 63. godini. Ker Clintona i
Robyn, ena Harolda. Hej, Same, ako si bio u pravu za druge, ovo bi
morala biti moja prabaka. Iz pukotine je rastao busen trave i Craig
255

stane i iupa ga. Uinivi to osjeti vezu s prainom iza tog kamena.
Smijala se, voljela i raala da bi on mogao ivjeti. Bok, bako, apne
on. Pitam se kakva si stvarno bila? Craig, skoro je jedan sat,
prekine ga Sam. U redu, dolazim. Ali Craig ostane jo nekoliko
trenutaka, zadran neobinom nostalgijom. Pitat u Bawua, odlui i
vrati se do land-rovera. Ponovno je stao ispred prve kolibe u selu.
Malo dvorite bilo je svjee izgrabljano, a na verandi su bile petunije u
teglama. Gledaj, Sam, poe Craig nespretno. Ne znam to e sada
uiniti. Mogao bi se pridruiti policiji, kao ja. Moda bismo mogli
izvesti da ponovno budemo zajedno. Moda, sloi se Sam
bezizraajno. Ili bih mogao govoriti s Bawuom da ti nae posao u
Kings Lynnu. inovnik u uredu?, promrmlja Sam. Da! Znam.
Craig se poea iza uha. Ipak, i to je neto. Razmislit u, promrmlja
Sam. Hej, osjeam se loe, ali nisi morao ii sa mnom, zna. Mogao si
ostati u odjelu. Ne, nakon onoga to su ti uinili. Sam zavrti glavom.
Hvala, Sam. Neko vrijeme tiho su sjedili, a zatim Sam sie i izvadi
svoju torbu iz prtljanika land-rovera. Doi u i vidjeti te im se
sredim. Neto emo smisliti, obea Craig. ujemo se, Sam.
Sigurno, Sam isprui ruku i kratko se rukovae. Hamba Gashle, idi
u miru, ree Sam. Shala Gashle, ostani u miru. Craig pokrene
land-rover i krene natrag putem kojim su doli. Vozei se kroz aveniju,
gledao je u retrovizor. Sam je stajao na sredini puta s torbom na
ramenu, gledajui ga kako odlazi. Craig je osjeao prazninu u grudima.
Njih dvojica bili su zajedno dugo vremena. Neto u smisliti, ponovi
on odluno. Craig uspori na vrhu uspona kao i uvijek, oekujui da e
ugledati farmu, ali kad se pojavila, bilo je to s malim okom
razoaranja. Bawu je skinuo slamu s krova i zamijenio je sivim
azbestom. To je, naravno, moralo biti uinjeno, od rakete RPG-7
ispaljene na slamu cijela zgrada bi planula u trenutku. Ipak, Craigu se
nije sviala promjena, kao i gubitak lijepih jacaranda stabala. Posadio
ih je Bawuov djed, stari Zouga Ballantyne koji je sagradio Kings Lynn
u ranim 1890-im. U proljee bi njihove njene plave latice pokrile
livade, ali posjeena su kako bi se napravio brisani prostor oko kue, a
na njihovom mjestu je bila bodljikava ica visoka deset stopa. Craig
proe putom ispod glavne zgrade prema kompleksu ureda, skladita i
radionica koje su bile srce golemog rana. Prije no to je stigao, na
vratima radionice se pojavi prilika i stane prekrienih ruku, gledajui
ga kako se pribliava. Zdravo, djede, Craig izie iz land-rovera, a
starac se namrti da sakrije svoje zadovoljstvo. Koliko puta ti moram
256

rei Ne zovi me tako! Hoe da ljudi misle da sam star? Jonathan

Ballantyne bio je opaljen suncem izgledajui poput biltonga, tamnih
traka suenog antilopinog mesa koje je bilo rodezijski specijalitet.
inilo se da bi iz njegovih rana potekla praina umjesto krvi kad bi ga
netko porezao, ali njegove oi jo su bile sjajno zelene, a kosa mu je
bila bijela griva koja je padala do ovratnika. Bila je to jedna od
njegovih mnogih tatina. Prao ju je svakoga dana i etkao parom
srebrenih eljeva koji su stajali na stolu kraj njegova kreveta. ao mi
je, Bawu. Craig ga nazove njegovim Matabele imenom, Muica, i
uhvati starevu ruku. Bila je sama kost pokrivena koom, ali njen hvat
je bio iznenaujue snaan. I tako si ponovno otputen, optui ga
Jonathan. Iako su mu zubi bili umjetni, dobro su mu pristajali,
ispunjavajui obraze i odravao ih je bijelima kako bi se slagali s
kosom i brkovima. Jo jedna od tatina. Dao sam otkaz, porekne
Craig. Otputen si. Otprilike, prizna Craig. Ali pretekao sam ih.
Dao sam otkaz. Craig nije bio iznenaen to Jonathan zna to mu se
dogodilo. Nitko nije znao koliko je zaista star Johathan Ballantyne,
procjene su ile do stotinu godina, iako je Craig mislio da ima neto
iznad osamdeset; ipak, nita mu nije promicalo. Moe me povesti do
kue, Jonathan lagano skoi na suvozaevo sjedalo i pone isticati
dodatke obrani imanja. Stavio sam jo dvadeset Claymorea na
prednju livadu. Jonathanove mine Claymore imale su deset
kilograma eksploziva zapakiranog u eljeznu cijev na tronocu. Mogao
ih je aktivirati pomou struje iz svoje spavae sobe. Jonathan je imao
kroninu nesanicu, i Craig dobije udnu sliku starca koji svake noi
sjedi uspravno u pidami s prstom na okidau, molei se da teroristi
dou na domet mina. Rat je dodao njegovom ivotu dvadeset godina.
Jonathan se nije tako zabavljao od prve bitke kod Somme, gdje je
dobio orden jednog lijepog jesenskog jutra granatirajui tri njemaka
mitraljeska gnijezda. Craig je tajno vjerovao da svakog novaka NRAZ
Narodna revolucionarna armija Zimbabwea gerile na osnovnoj obuci
ue da u irokom luku zaobilazi ludog starca i Kings Lynn. Kad su
prolazili kroz vrata u sigurnosnoj ogradi, okrueni oporom
zastraujuih rotvajlera i dobermana, Jonathan objasni najnovija
poboljanja svojeg borbenog plana. Ako dou iza kopjea, pustit u ih
u minsko polje, a zatim ih uzeti pod svoje... Jo je objanjavao i
gestikulirao dok su se penjali stubama na visoku verandu; zavrio je
rekavi mrano i tajanstveno: Upravo sam izumio tajno oruje,
testirat u ga sutra u jutro. Moe gledati. Uivat u u tome, Bawu,
257

zahvali mu Craig sa sumnjom. Zadnji testovi koje je proveo Jonathan

razbili su sve prozore na kuhinji i ranili Matabele kuhara. Craig je iao
za Jonathanom niz iroku sjenovitu verandu. Zid je bio pun lovakih
trofeja, rogova bivola, kudua i elanda, a na svakoj strani vrata s
dvostrukim staklima koja su vodila do stare blagovaonice stajao je par
golemih slonovskih kljova, tako dugih i zakrivljenih da su im se vrhovi
gotovo spajali na razini stropa iznad vrata. Prolazei kroz vrata,
Jonathan ih odsutno pomiluje. Na debeloj utoj krivulji bilo je mjesto
polirano do sjaja njegovim dodirivanjem tijekom desetljea. Natoi
nam gin, djeae, naredi on. Jonathan je prestao piti whiskey na dan
kad je vlada Harolda Wilsona izrekla sankcije Rodeziji. Bio je to
Jonathanov usamljeni pokuaj da uniti ekonomiju Britanskih otoka.
Zaboga, utopio si ga, poali se probavi tekuinu, a Craig posluno
uzme au natrag do kabineta za koktel i doda jo gina. To je ve
bolje, Jonathan se smjesti iza stola i stavi kristalnu kuglu na sredinu
povrine pokrivene koom i omeene s mjedi. Sada, ree. Reci mi
to se dogodilo ovaj put. I pogleda Craiga svojim bistrim zelenim
oima. Pa, Bawu, to je duga pria. Ne elim ti dosaivati. Craig utone
u duboku konu fotelju i postane intenzivno zainteresiran za namjetaj
sobe koju je poznavao od djetinjstva. itao je naslove na knjigama s
polica i prouavao plave svilene rozete koje su dobivali afrikanderski
bikovi Kings Lynna na svakoj poljoprivrednoj izlobi juno od rijeke
Zambezi. Da ti kaem to sam ja uo? uo sam da si odbio posluati
naredbu nadreenog, glavnog uvara divljai, i da si primijenio nasilje
nad njime, bolje reeno, da si ga udario u glavu. Dajui mu priliku da
te otpusti koju je traio otkako si se prvi put pojavio u Parku.
Izvjea su pretjerana Nemoj mi se tako smijati, mladiu. To nije
laka stvar, ree mu Jonathan strogo. Jesi li odbio sudjelovati u
prorjeivanju slonova, ili nisi? Jesli li ikad bio u prorjeivanju, JonJon?, upita ga Craig tiho. Koristio je nadimak od milja za svojeg djeda
samo u trenucima duboke iskrenosti. Izviaki zrakoplov odabere
pogodno krdo, recimo pedeset ivotinja, i radijem nas navede na njih.
Zadnju milju trimo do njih. Pribliimo im se na desetak koraka i na
njima koristimo puke 458. Izaberemo stare kraljice krda, jer ih mlade
ivotinje vole i potuju toliko da ih ne ele napustiti. Pogodimo ih prve,
u glavu, naravno, i to nam da dovoljno vremena za druge. Vrlo smo
dobri u tome. Ubijamo ih tako brzo da se gomile kasnije moraju
razdvojiti traktorima. Tako ostaju mladunci. Zanimljivo je gledati
mladunca kako pokuava podii svoju mrtvu majku na noge svojom
258

tankom surlom. To se mora uiniti, Craig, ree Jonathan tiho. U

parkovima su tisue ivotinja. Ali, Craig ga nije uo. Ako su
mladunci premladi da bi preivjeli, ubijamo i njih, ali ako su prave
dobi, skupljamo ih i prodajemo dragom starcu koji ih odvodi i prodaje
zoolokim vrtovima u Tokiju i Amsterdeamu, gdje e stajati iza
reetaka s lancem oko noge i jesti kikirikije koje im bacaju turisti. To
se mora uiniti, ponovno Jonathan. Uzimao je provizije od prodavaa
ivotinja, ree Craig. Zato nam je nareeno da ostavimo mladune
koji su bili tako mladi da su imali samo pedeset posto izgleda za
preivljavanje. Zato smo traili krda s visokim postotkom malih
slonica. Uzimao je mito od prodavaa. Tko? Ne Tomkins, glavni
uvar?, izjavi Jonathan. Da, Tomkins. Craig ustane i uzme ae da
ih napuni. Ima li dokaze? Ne, naravno, nemam, ree Craig
nervozno. Kad bih ih imao, odnio bih ih ravno ministru. Zato si
odbio ii u prorjeivanje. Craig sjedne natrag u fotelju, ispruivi
duge noge, dok mu je kosa upadala u oi. To nije sve. Kradu
slonovau. Trebali bismo ostaviti velike slonove, ali Tomkins nam je
naredio da ubijemo bilo to s dobrim kljovama, i one nestaju. Nema
dokaza niti o tome, pretpostavljam?, upita Jonathan suho. Vidio
sam kako ih helikopter kupi. I ima njihove registracije? Bili su
maskirani, ali to je bio vojni helikopter. To je organizirano. I tako si
udario Tomkinsa? Bilo je predivno, ree Craig sanjarski. Bio je na
rukama i koljenima, pokuavajui pokupiti zube koji su se ratrkali po
cijelom podu njegova ureda. Nije mi jasno to je htio s njima. Craig,
djeae, to si mislio postii? Misli li da e ih to zaustaviti, ak i ako
su tvoje sumnje tone? Ne, ali osjetio sam se mnogo bolje. Ti slonovi
su gotovo ljudski. Prilino sam ih zavolio. Neko vrijeme su utjeli, a
zatim Jonathan uzdahne. Koliko je to poslova sada, Craig? Nisam
brojio, Bawu. Ne mogu vjerovati da netko s krvi Ballantynea u
ilama nema nikakav talent ili ambiciju. Isuse, deko, mi Ballantynei
smo pobjednici, pogledaj Douglasa, pogledaj Rolanda... Ja sam
Mellow, samo napola Ballantyne. Da, to je vjerojatno razlog. Tvoj
djed je izgubio svoj udio u rudnicima Harkness, i kad je tvoj otac
oenio moju Jean, bio je gotovo siromah. Blagi boe, te bi dionice
danas vrijedile deset milijuna. To je bilo tijekom velike krize u
tridesetima mnogo ljudi je tada izgubilo novac. Mi nismo
Ballantynei Craig slegne ramenima. Ne, Ballantynei su se jo vie
obogatili. Mi smo pobjednici, ponovi Jonathan. Ali to e biti sada.
Zna moje pravilo, od mene vie ne dobiva niti penija. Da, znam
259

pravilo, Jon-Jon. eli ponovno raditi ovdje? Nije bilo ba dobro

zadnji put, je li? Ti si nemogue staro kopile, ree Craig s ljubavlju.
Volim te, ali radije bih radio za Idi Amina nego za tebe. Jonathan je
izgledao neizmjerno zadovoljan sobom. Njegova slika sebe kao vrstog,
nemilosrdnog i spremnog za ubijanje bila je jo jedan od njegovih
tatina. Bio bi duboko uvrijeen kad bi ga netko nazvao velikodunim
ili leernim. Goleme anonimne donacije koje je davao za sirotinju bile
su popraene stranim prijetnjama bilo kome tko bi otkrio njegov
identitet. I to e uiniti ovoga puta? Pa, bio sam oruar kad sam
sluio vojsku, a u policiji je otvoreno radno mjesto oruara. Kako ja to
vidim, ponovno e me regrutirati, pa je bolje da se sam ukljuim.
Policija, razmiljao je Jonathan, to je jedna od stvari koje jo nisi
probao. Daj mi jo jedno pie. Dok je Craig toio gin i tonik, Jonathan
navue svoj najgrublji izraz da sakrije zbunjenost i neugodu i zarei:
Gledaj, deko, ako ti stvarno nedostaje novca, jednom u prekriti
pravilo i dati ti nekoliko dolara da ti pomognu. Ali, strogo posudba.
To je vrlo lijepo od tebe, Bawu, ali pravilo je pravilo. Ja ih pravim i
ja ih krim, plane Jonathan. Koliko treba? Zna one stare knjige
koje si htio?, promrmlja Craig i stavi stareve naoale pred njega; u
Jonathanovim oima pojavi se izraz intenzivne lukavosti koji pokua
uzalud sakriti. Koje knjige? Njegova nevinost bila je oito
namjetena. Oni stari dnevnici. O, to! Unato sebi, Jonathan
pogleda na police kraj stola na kojima su bili obiteljski dnevnici.
Protezali su se na vie od stotinu godina, od dolaska njegova djeda,
Zouge Ballantynea, u Afriku 1860. do smrti Jonathanova oca, Sir
Ralpha Ballantynea 1929., ali u nizu je nedostajalo nekoliko godina, tri
dijela koji su doli s Craigove strane obitelji, od starog Harryja
Mellowa, koji je bio partner i najdrai prijatelj Sir Ralpha. Iz nekog
perverznog razloga koji Craig ni sam nije mogao razumjeti, do sada se
odupirao starevim naporima da doe do njih. Bilo je to vjerojatno
zbog toga to su oni bili mala prednost koju je imao nad Jonathanom
otkako su doli u njegov posjed na njegov dvadeset i prvi roendan,
jedina vrijednost koju je naslijedio od davno umrlog oca. Da, to,
klimne Craig. Mislio sam kako bih ti ih mogao dati. Mora da si pod
jakim pritiskom. Starac nije dozvolio da mu se zadovoljstvo vidi na
licu. I vie nego obino, prizna Craig. Troi. U redu, Bawu. Ve
smo priali o tome, zaustavi ga Craig uurbano. Koliko?, upita
Jonathan sumnjiavo. Zadnji put si mi ponudio tisuu po svakom
dnevniku. Mora da sam bio blag. Od tada je inflacija 100 posto...
260

Jonathan se volio cjenjkati. To je pojaavalo sliku o njemu kao

nemilosrdnom i vrstom ovjeku. Craig je pretpostavljao da starac ima
deset milijuna. Posjedovao je Kings Lynn i etiri druga rana. Imao je
rudnik Harkness koji je nakon osamdeset godina proizvodnje jo uvijek
proizvodio pedeset tisua unca zlata godinje i posjedovao je imovinu
izvan ove zemlje, u Johannesburgu, Londonu i New Yorku. Deset
milijuna je vjerojatno bila skromna procjena, shvati Craig i odlui se
cjenjkati otro kao i starac. Na kraju su se dogovorili, uz Jonathanovo
gunanje. Vrijede pola te cijene. Postoje jo dva uvjeta, Bawu, i
Jonathan ponovno postane sumnjiav. Prvi, ostavlja mi ih u svojoj
oporuci, sve, Zougine i Ralphove dnevnike, sve. Roland i Douglas...
Oni e dobiti Kings Lynn i Harkness, i sve ostalo to si mi rekao.
Prokleto tono, zarei on. Nee to upropastiti kao to bi ti. Neka
im bude, nasmije se Craig. Oni su Ballantynei kao to kae, ali ja
elim dnevnike. Koji je tvoj drugi uvjet?, upita Jonathan. elim
sada pristup dnevnicima. Kako to misli? elim ih itati i studirati
kad god budem htio. Do vraga, Craig, do sada te uope nisu
zanimali. Sumnjam da si proitao i ove koje ima. Pregledao sam ih,
prizna Craig posramljeno. A sada? Bio sam u misiji Khami ovoga
jutra, na starom groblju. Tamo je grob Victorie Mellow... Jonathan
klimne. Teta Vicky, Harryjeva ena, nastavi. Imao sam udan
osjeaj kad sam stajao tamo. Gotovo kao da me zove. Craig povue
gusti uvojak kose na elu, ne usuujui se pogledati djeda. Iznenada
sam poelio saznati vie o njoj i drugima. Obojica su utjeli neko
vrijeme, a zatim Jonathan klimne. U redu, deko, prihvaam tvoje
uvjete. Svi dnevnici bit e jednoga dana tvoji, a do tada ih moe itati
kad god poeli. Jonathan je rijetko bio tako zadovoljan pogodbom.
Nakon trideset godina je kompletirao dnevnike, a ako je deko bio
ozbiljan, pronaao je za njih i dobar dom. Bog zna, Douglas i Roland
nisu bili zainteresirani za njih, a u meuvremenu e dnevnici moda
ee privui Craiga u Kings Lynn. Napisao je ek i potpisao ga dok je
Craig otiao do land-rovera i izvadio tri koom uvezana rukopisa s dna
svoje torbe. Pretpostavljam da e sve potroiti na onaj brod, optui
ga Jonathan kad se vratio u sobu. Neto, prizna Craig. Stavi knjige
pred starca. Ti si sanjar. Jonathan gurne ek preko stola. Ponekad
su mi snovi drai od stvarnosti. Craig kratko pregleda brojke, a zatim
stavi ruiasti ek u gornji dep. To je tvoj problem, ree Jonathan.
Bawu, ako mi pone drati lekcije, idem odmah u grad. Jonathan
podigne obje ruke u znak predaje. U redu, nasmije se. Tvoja stara
261

soba je tamo gdje si je ostavio, ako je eli upotrijebiti. Imam

sastanak s policijskim slubenikom u ponedjeljak, ali ostat u preko
vikenda, mogu li? Pozvat u Trevora veeras i dogovoriti intervju.
Trevor Pennington je bio pomonih policijskog komesara. Jonathan je
vjerovao u zapoinjanje s vrha. Bolje ne, Jon-Jon. Ne budi glup,
prekine ga Jonathan. Mora nauiti iskoristiti svaku prednost, deko,
tako je to u ivotu. Jonathan uzme prvi od tri dijela rukopisa i
pomiluje ga smeim prstima. Sada me moe ostaviti samoga, naredi
i stavi naoale za itanje na nos. Prijeko kod Queens Lynna igraju
tenis, vrati se do veeri. Craig se okrene na vratima, ali Jonathan
Ballantyne je bio nagnut nad knjigu, vraen u doba svojeg djetinjstva.
Iako je dijelio granicu s Kings Lynnom u duljini od sedam milja,
Queens Lynn je bio odvojeni ran. Jonathan Ballantyne ga je dodao
svojim imanjima tijekom krize u tridesetima, plativi pet centa za svaki
dolar njegove prave vrijednosti. Sada je tvorio istoni kraj tvrtke
Rholands Ranching. Bio je to dom jedinog Jonathanovog preivjelog
sina, Douglasa Ballantynea i njegove ene Valerie. Douglas je bio
menader rudnika Rholands u Harkness. Bio je i ministar agrikulture
u UDI vladi Lana Smitha. Douglas Ballantyne je jednom ozbiljno
ukorio Craiga. Ti si u srcu prokleti hipi, Craig, trebao bi oiati kosu i
pribrati se, ne moe teturati kroz ivot i oekivati da e te Bawu i
ostatak obitelji zauvijek izdravati. Craigovo lice se skiseli prisjetivi
se toga dok je vozio kraj ulaza u Queens Lynn i osjeao amonijaki
miris kravljeg izmeta. Goleme afrikanderske ivotinje bile su
okoladnosmee, grbavi bikovi, s podvaljcima koji su gotovo dodirivali
zemlju. Ova je pasmina uinila rodezijsku govedinu poznatom gotovo
kao izvrsnu govedinu iz Kobea. Douglas Ballantyne je, kao ministar
agrikulture, imao zadatak da unato sankcijama svijet ne bude lien te
delikatese. Put koji je vodio do stolova velikih svjetskih restorana iao
je preko Johannesburga i Cape Towna, gdje je govedina mijenjala ime,
ali gurmani su je prepoznavali i traili je po njenom nom de guerre,
ratnom imenu, a njihovi okusni vorii vjerojatno su bili izazvani
injenicom da jedu zabranjeno voe. Rodezijski duhan, nikal, bakar i
zlato ili su istim putom, kojim su im stizali nafta, dizel i benzin.
Popularna naljepnica na automobilima govorila je jednostavno: Hvala,
Juna Afriko. Iza korala za stoku i veterinarskog bloka leale su zelene
livade i gajevi drvea ponos Indije, zatieni bodljikavom icom. Prozori
su bili pokriveni titnicima protiv granata, a sluge su prije noi
sputale na prozore eline kapke koji su titili od metaka. Ali, ova
262

obrana nije napravljena s tolikim uitkom kao ona u Kings Lynnu.

Uklapala se neprimjetno u gracioznu okolinu. Lijepa stara kua bila je
ista kao i prije rata, od crvenkastih cigala, sa irokim sjenovitim
verandama. Jacaranda drvee koje je obrubljivalo prilaznu cestu bilo je
u punom cvatu, poput blijede plaviaste izmaglice, a ispod drvea bilo
je vie od dvadeset automobila, mercedesa i jaguara, cadillaca i BMWa, zaprljanih crvenom prainom zemlje Matabelea. Craig sakrije svoj
land-rover ispod crvenoljubiaste puzavice bougainvillae, kako ne bi
pokvario subotnji dojam Queens Lynna. Iz navike stavi preko ramena
svoju FN puku i krene oko kue. S prednje strane dolazio je zvuk
djejih glasova, veselih poput ptijeg pjeva, i dobroudnog korenja
njihovih crnih dadilja, isprekidan otrim zvukovima udaranja loptica
na teniskom igralitu. Craig zastane na poetku terasastih livada.
Djeca su jurila i lovila se u krugovima preko zelene trave. Pokraj terena
od ute gline, njihovi roditelji sjedili su na rairenim pokrivaima ili za
bijelim ajnim stoliima u sjeni, pod arenim suncobranima. Bili su
bronani mladi ljudi u bijelim teniskim odorama; ispijali su aj ili pivo,
te dovikivali igraima na terenima. Jedina neskladna stvar bio je red
automatskih pitolja i puaka pokraj srebrenog pribora za aj i
mlijeko. Netko prepozna Craiga i vikne: Bok, Craig, dugo se nismo
vidjeli! a ostali mahnue, ali u njihovim manirima mogla se vidjeti
nijansa prijezira za siromanog roaka. To su bile obitelji s velikim
imanjima, zatvoreni klub bogataa u koji Craig, unato njihovoj
ljubaznosti, nikada nee imati potpuni pristup. Valerie Ballantyne mu
prie, vitka i graciozna u kratkim teniskim hlaama. Craig, mrav si
poput jarbola. Uvijek je izazivao materinske instinkte kod ena izmeu
osam i osamdeset godina. Bok, teta Val. Ona mu ponudi gladak
obraz koji je mirisao po ljubiicama. Unato svojem delikatnom
izgledu, Valerie je bila predsjednica enskog instituta, lanica komiteta
u nizu kola, milosrdnih organizacija i bolnica, i bila je graciozna,
sposobna domaica. Ujak Douglas je u Salisburyju. Smithy ga je
pozvao juer. Bit e mu ao to se niste sreli. Uzme ga za ruku. Kako
je u odjelu za divlja? Vjerojatno e preivjeti bez mene. O, ne,
Craig, ne opet! Bojim se da je tako, teta Val. Nije se osjeao
spremnim za razgovor o svojoj karijeri. Mogu li uzeti pivo? Oko
dugog stola koji je sluio kao bar bila je skupina mukaraca. Ljudi se
razmaknue da ga propuste, ali razgovor je vrati na diskusiju o
zadnjem pohodu rodezijskih snaga sigurnosti na Mozambique. Kaem
vam, kad smo napali logor, na vatrama se jo kuhala hrana, ali oni su
263

pobjegli. Uhvatili smo nekolicinu, ali drugi su bili upozoreni. Bill je u

pravu, uo sam to od pukovnika iz obavjetajne slube, bez imena, ali
negdje cure podaci. Izdajica je pri samom vrhu. Nismo imali dobar
ulov od zadnjeg kolovoza kad smo uhvatili est stotina. Vjeni
razgovori o ratu zamarali su Craiga. Pio je pivo i gledao igru na
najbliem terenu. Bili su mijeani parovi, i ba su mijenjali strane.
Roland Ballantyne proe oko mree s rukom oko struka svoje
partnerice. Smijao se, a zubi su mu bili iznenaujue bijeli, u
kontrastu s tamnim licem. Njegove oi bile su posebne zelene boje
Ballantynea, poput mentola u kristalnoj ai, i mada je imao kratku
kosu, bila je gusta i kovrava, izbijeljena suncem. Kretao se poput
leoparda, lijenim korakom, a izvrsna fizika kondicija koja je bila
preduvjet za bilo kojeg lana Izviaa vidjela se na miiima ruku i
nogu. Bio je samo godinu dana stariji od Craiga, ali njegova sigurnost
uvijek je inila mladia nespretnim u usporedbi s Rolandom. Craig je
jednom uo djevojku kojoj se divio, mladu damu koja je obino bila
ravnoduna i hladna, kako opisuje Rolanda Ballantynea kao
najvelianstvenijeg drijepca na pozornici. Roland ga ugleda i mahne
reketom. Evo Craiga!, pozdravi ga preko terena i ree neto neujno
djevojci pokraj sebe. Ona se nasmije i pogleda Craiga. Craig osjeti
kako ok poinje u njegovom trbuhu i iri se prema van poput kamena
baenog u bazen. Gledao ju je okamenjen, nesposoban maknuti pogled
s njenog lica. Prestala se smijati, i uzvrati mu pogled, a zatim se izvije
iz Rolandovih ruku i ode na poetnu liniju, udarajui loptu reketom.
Craig je bio siguran da su joj obrazi pocrvenjeli, i to ne samo od napora
igre. Jo uvijek nije mogao maknuti pogled s nje. Bila je najsavrenije
bie koje je vidio. Bila je visoka, gotovo do Rolandovog ramena, a on je
bio vii od 190 centimetara.Kosa joj je bila oiana u sjajnu kapu od
uvojaka koji su mijenjali boju kako je sunce padalo na nju, od
opsidijanskog sjaja do bogatog tamnog sjaja plemenitog burgundskog
vina na svjetlu svijee. Njeno lice bilo je etvrtasto sa vrstom,
tvrdoglavom linijom eljusti, ali usta su joj bila iroka i njena. Oi su
joj bile iroko razmaknute i kose. To joj je davalo izgled ranjivosti, ali
kad je pogledala Rolanda, u njima je bio opaki sjaj. Rasturimo ih,
partneru, ree ona, a njen glas izazove marce na Craigovim rukama.
Djevojka okrene ramena i bokove, baci utu lopticu visoko u zrak,
popne se na vrhove prstiju i zamahne reketom. Lopta prozuji preko
mree i udari u bijelu kredu sredinje linije. Ona prijee teren brzim
koracima, i vrati lopticu volejem. Zabije je u kut, a zatim pogleda
264

Craiga. Pogodak!, vikne on, a glas mu je zvuao uplje u vlastitim

uima. Mali osmijeh se pojavi u kutu njegovih usta. Ona se okrene i
sagne se da podigne jednu lopticu koja je leala na tlu. Lea su joj bila
okrenuta Craigu, noge lagano razmaknute, i nije savila koljena. Noge
su joj bile duge i lijepo oblikovane, a kad se kratka haljina zadigla, on
ugleda rub ipkastih gaica i butina tako lijepih i simetrinih da su ga
podsjetile na par nojevih jaja u pustinji Kalahari. Craig spusti oi
osjeajui krivnju zbog virenja. Osjeao se neobino lagano i bez daha.
Prisilio se ne gledati natrag na teren, ali srce mu je lupalo kao da je
upravo trao kros, a razgovor oko njega kao da je bio na stranom
jeziku, prenesen pokvarenim prijenosnikom. Nije imao smisla. inilo
mu se da je satima kasnije vrsta miiava ruka obuhvatila njegova
ramena; uo je Rolandov glas u uima. Izgleda dobro, stari sine.
Craig konano pogleda oko sebe. Terrs te jo nisu uhvatili, Roly?
Nikako, Sonny, Roland ga zagrli. Da te upoznam s djevojkom koja
me voli. Samo Roland je mogao uiniti da takva primjedba zvui
pametno i sofisticirano. To je Bugsy. Bugsy, ovo je moj omiljeni brati,
Craig, dobro poznati seksualni manijak. Bugsy? Craig pogleda u te
udno nakoene oi. Ne odgovara ti. Shvati da oi nisu crne, ve
indigoplave. Janine, ree ona. Janine Carpenter. Isprui ruku. Bila
je vitka, topla i vlana od igre. Nije je elio pustiti. Upozorio sam te,
nasmije se Roland. Prestani zlostavljati djevojku i doi odigrati set sa
mnom, Sonny. Nemam opremu. Treba samo cipele. Iste smo
veliine, poslat u slugu da ti donese rezervne. Craig nije igrao vie od
godinu dana. Pauza je naizgled inila uda. Nikada nije igrao tako
dobro. Njegove loptice su letjele tako brzo i isto da se inilo da ih na
liniju privlai magnet. Bez napora je slao Rolanda na obje strane i
sputao lopticu tako nisko da je nije mogao uhvatiti. Servisima je
pogaao rubove polja i vraao udarce koje inae ne bi niti pokuavao
stii, a zatim jurio na mreu i dokrajivao Rolanda forhendima. Uivao
je u tome, toliko obuzet osjeajem moi i vlastite nepobjedivosti da nije
niti primijetio kako je Rolandovo hvalisanje odavno zamrlo dok nije
dobio jo jednu igru, a Roland izjavio: Pet gemova. Neto u njegovom
tonu konano dopre do Craiga i on pogleda u njegovo lice prvi put
otkako su poeli igrati. Bilo je nateeno i crveno. Njegove eljusti bile
su stisnute tako da su ispod uiju bile kvrge miia. Oi su mu bile
ubojite zelene boje, i bio je opasan poput ranjenog leoparda. Craig
odvrati pogled kad su promijenili strane i opazi da je igra fascinirala
gledatelje. ak i starije ene napustila su stolie za aj i prile ogradi.
265

Vidio je tetu Val kako se nervozno smijei. Prepoznala je raspoloenje

svojeg sina. Craig je vidio podrugljive osmijehe na licima mukaraca.
Roland je nauio tenis u Oxfordu i bio je prvak zemlje Matabelea
zadnje tri godine. Uivali su u igri kao i Craig. Iznenada, Craiga uplai
vlastiti uspjeh. Nikada nije pobijedio Rolanda ni u emu, niti u jednom
natjecanju, u monopoliju ili pikadu, niti jednom u dvadeset i devet
godina. Elastinost i snaga nestali su iz njegovih nogu i stajalo je na
liniji, poput dugonogog djeaka odjevenog u izblijedjele kaki hlae i
stare teniske cipele bez arapa. Proguta slinu, makne kosu s oiju i
sagne se da doeka servis. S druge strane mree, Roland je bio visoka
atletska prilika. Zurio je u Craiga. Craig je znao da ga ne vidi, da vidi
neprijatelja, neto to se mora unititi. Mi Ballantynei smo
pobjednici, rekao je Bawu. Uvijek grabimo za grlo. Roland se inio
viim no to je bio, udarivi lopticu za servis. Craig krene u lijevo,
shvati da je to kriva strana i pokua promijeniti smjer. Njegove duge
noge se zapletu i on padne na tlo. Ustane, uzme reket i ode prema
drugom terenu. Na koljenu mu je bila krvava mrlja. Rolandov sljedei
servis doleti, a on nije niti dodirnuo reket. Kad je doao red na njega,
poslao je lopticu u mreu, a sljedea je promaila teren. Roland je tri
puta prekinuo njegov servis. Zadnji bod, ree Roland. Ponovno se
smijeio, veseo, lijep i dobro raspoloen, udarajui lopticu reketom,
spremajui se za zadnji servis. Craig osjeti teak osjeaj u udovima,
oaj roenog gubitnika. Pogleda u stranu. Janine Carpenter je gledala
ravno u njega, i u trenutku prije no to se ohrabrujue nasmijeila,
Craig vidje u tamnim oima samilost i naljuti se. Uhvati Rolandov
servis i vrati mu lopticu jednakom snagom. Roland se cerio dok ju je
vraao natrag. Craig je ponovno doeka savreno, i Roland je imao
problema da je vrati. Dola je s visine, bespomono lebdei, i Craig je
bio ispod nje, ljutit, te je udari svom snagom i teinom i oajem. Bio je
to njegov najbolji udarac. Nakon toga, vie nije imao nita. Roland je
doeka dok je odskakivala i poalje blizu Craigovog desnog boka dok se
ovaj beznadno okretao od snage vlastitog udarca. Roland se nasmije i
lako preskoi preko mree. Nije loe, Sonny. Stavi ruku oko
Craigovih ramena. Ubudue ti neu dati poetnu prednost, ree i
odvede Craiga s terena. Oni koji su uivali u Roladnovom ponienju
prije nekoliko minuta sada su se okupili oko njega. Dobra igra, Roly.
Velika stvar. Craig se odmakne od njih. Uzme isti runik s gomile i
obrie vrat i lice. Pokuavajui ne izgledati bijedno kao to se osjeao,
ode do naputenog bara i uzme pivo iz posude s ledom. Proguta gutljaj
266

i oi mu se zasuzie. Kroz suze iznenada shvati da Janine Carpenter

stoji kraj njega. Mogao si to uiniti, ree ona blago. Ali, jednostavno
si odustao. Pria mojeg ivota. Pokuavao je zvuiti veselo i
domiljato poput Rolanda, ali ispalo je samosaaljujue. Ona htjede
neto rei, a zatim zavrti glavom i udalji se. Craig je upotrijebio
Rolandov tu, a kad je iziao s runikom oko struka, Roland je bio
ispred dugog ogledala, drei svoju beretku. Beretka je bila
tamnosmee boje s mjedenom znakom iznad lijevog uha. Znaka je
predstavljala grubu ljudsku glavu sa elom gorile i ravnim spljotenim
nosom. Oi su bile groteskno ukriene, a jezik je virio izmeu
negroidnih usana, poput maorskog ratnog idola. Kad je pradjed
Ralph novaio izviae tijekom pobune, Roland je jednom objasnio
Craigu, jedan od njegovih poznatijih pothvata bio je hvatanje voe
pobunjenika i njegovo vjeanje na vrh drveta akacije. Uzeli smo to kao
amblem regimente Bazoova objeena glava. Kako ti se svida?
armantno, rekao je Craig. Uvijek si imao tako izuzetan ukus, Roly.
Roland je osnovao Izviae prije tri godine kad je povremeno ratovanje
prijanjih godina postalo nemilosrdni konflikt u sadanjosti. Njegova
izvorna ideja bila je skupiti snage mladih bijelih Rodezijaca koji dobro
govore sindebele i pojaati ih mladim Matabeleima koji su sa svojim
bijelim poslodavcima bili od roenja, ljudima ija je lojalnost bila
neupitna. Spojio bi crne i bijele elemente u elitnu jurinu grupu koja
se moe lako kretati kroz podruja plemena meu seljacima, govorei
njihov jezik, poznavajui njihove obiaje, i imitirati nedune domoroce
ili teroriste NRAZ-a, suoiti se s neprijateljem na granici ili se spustiti
na njega s neba i uhvatiti ga u najnezgodnijim prilikama. Otiao je do
generala Petera Wallsa u stoer Kombiniranih sluba. Naravno, Bawu
je obavio uobiajene telefonske razgovore kako bi raistio put, a ujak
Douglas je bacio bubu u Smithyjevo uho tijekom sastanka kabineta.
Dali su Rolandu zeleno svjetlo i tako su Ballantyneovi izviai ponovno
roeni, sedamdeset godina nakon to su izvorne trupe rasputene. U
sljedee tri godine, Ballantyneovi izviai uli su u legendu. est
stotina ljudi slubeno je pobilo dvije tisue terorista, ljudi koji su
ulazili pet stotina milja preko granice u Zambiju kako bi udarili baze
za obuku NRAZ-a, ljudi koji su sjedili kraj logorskih vatra meu
plemenima i sluali brbljanje ena koje su se vraale iz brda, gdje su
nosile ito teroristima NRAZ-a, ljudi koji su postavljali zasjede i
odravali ih po pet dana, spaljujui vlastiti izmet, ekajui strpljivo
poput leoparda kraj vode, ekajui novu lovinu. Roland se okrene od
267

ogledala kad je Craig uao u sobu. Epolete pukovnika sijale su na

njegovim ramenima, a preko srca mu je bio privren skup srebrenih
krieva na kaki koulji. Uzmi to treba, Sonny, pozove ga, a Craig
ode do police i odabere par flanelskih hlaa i bijeli pulover s bojama
Oriel koleda oko vrata. inilo se da se vratio kui kako bi nosio stare
Rolandove stvari, uvijek je bio godinu dana iza njega. Marna mi kae
da si ponovno otputen. Tono. Craigov glas bio je priguen
puloverom koji je navlaio. Moe se ukljuiti u Izviae. Roly, ne
svia mi se ideja da stavim klavirsku icu oko neijeg vrata i otkinem
mu glavu. Ne radimo to svakoga dana, naceri se Roland. Osobno,
vie preferiram no, njime moe odrezati i komad biltonga kad ne
ree vratove. Ali, ozbiljno, Sonny, mogli bismo te upotrijebiti. Govori
jezik kao jedan od njih i stvarno si dobar u dizanju stvari u zrak. To
nam nedostaje. Kad sam otiao iz Kings Lynna, zakleo sam se da vie
nikada neu raditi ni za koga iz obitelji. Izvidai nisu obitelj. Ti si
Izvia, Roly. .;; Mogao sam te podrati, zna to? To ne bi ilo.
Ne, sloi se Roland. Uvijek si bio tvrdoglavac. Pa, ako promijeni
miljenje, reci mi. Izvadi cigaretu napola iz svoje kutije i ostatak izvadi
usnama. to misli o Bugsy? Cigareta se njihala dok je postavljao
pitanje, i on je upali svojim Ronsonom. U redu je, ree Craig
oprezno. Samo u redu?, protestira Roland. Reci velianstvena, reci
senzacionalna, udesna, super-fantastina, jer govori o eni koju
volim. Broj tisuu i deset na popisu ena koje si volio, ispravi ga
Craig. Polako, stari, ovu u oeniti. Craig osjeti hladnou oko due i
okrene se da poelja vlanu kosu pred ogledalom. Jesi li uo to sam
rekao? Oenit u je. Zna li to ona? ekam da sazrije prije no to u
joj rei. Pitati je, zar je ne misli pitati? Stari Roly im kae, on ih
ne pita. Trebao bi rei: estitam, nadam se da ete biti vrlo sretni.
To je dobar deko. Hajde, plaam ti pie. Otili su niz dugi sredinji
hodnik koji je dijelio kuu, ali prije no to su stigli do verande, telefon
zazvoni u lobiju i oni zaue glas tete Val: Dovest u ga. Ostanite na
liniji, molim vas, a zatim glasnije: Roland, dragi, to je Gepard.
Gepard je bio poziv izviake baze. Dolazim, mama. Roland ue u
lobi i Craig zauje kako kae: Ballantyne, a zatim nakon kratke
tiine: Jeste li sigurni da je on? Zaboga, to je prilika koju smo ekali.
Kako brzo moete dovesti helikopter? Na putu je? Dobro! Bacite mreu
oko mjesta, ali ne ulazite dok ne stignem. elim tu bebu. Kad se
vratio u hodnik, bio je transformiran. Bio je to isti pogled kojim je
pogledao Craiga preko mree, hladan, opasan i nemilosrdan. Moe li
268

mi odvesti Bugsy u grad, Sonny? Idemo u kontakt. Pazit u na nju.

Roland izie na verandu. Zadnji od teniskih gostiju odlazili su prema
vozilima, sakupljajui dadilje i djecu, pozdravljajui se i dogovarajui
za sljedei tjedan. Ovakvi sastanci se nekada ne bi prekidali prije
ponoi, ali sada nitko nije vozio seoskim putovima poslije 4
poslijepodne. Janine Carpenter se rukovala i smijala s parom sa
susjednog rana. Voljela bih doi, ree ona i pogleda Rolanda. Pouri
k njemu. to je? Idemo u akciju. Sonny e paziti na tebe. Zvat u
te. Pretraivao je nebo, udaljen i odsutan, a zatim se zauje zvuk
helikopterskih rotora u zraku, i stroj se pojavi iznad kopjea. Bio je
obojen u borbeno smeu boju, a na otvorenim vratima su stajala dva
Izviaa, bijeli i crni, obojica u kamuflanim odorama i punoj opremi.
Roland potri niz livadu prema helikopteru, i skoi u njega prije no to
je sletio, uhvativi ruku svojeg Matabele narednika. Dok se stroj
podizao iznad kopjea, Craig zadnji put vidje Rolanda. Ve je zamijenio
beretku mekim eirom za gusti, a narednik mu je pomagao da se
presvue u kamuflano odijelo. Roly kae da te odvezem kui.
Pretpostavljam da ivi u Bulawayou?, Craig upita dok je helikopter
nestajao, a zvuk rotora se gubio. inilo se da joj je trebao napor da
ponovno skrene panju na njega. Da, Bulawayo. Hvala. Neemo
stii do veeri, ne prije policijskog sata. Mislio sam ostati kod djeda.
Bawua? Zna ga? Ne, ali htjela bih ga upoznati. Roly mi stalno
pria prie o njemu. Misli li da e imati krevet i za mene? U Kings
Lynnu ima dvadeset i dva kreveta. Nagnula se na naslon starog landrovera kraj njega, a vjetar joj je promrsio kosu. Zato te zove Bugsy?
Craig je morao podii glas da nadjaa zvuk motora. Ja sam
entomolog, odvrati ona. Zna, kukci i slino. Gdje radi? Hladni
veernji zrak priljubio joj je koulju na grudi; bilo je vrlo oito da ne
nosi grudnjak. Imala je male lijepo oblikovane grudi, a hladnoa joj je
istakla bradavice pod tankim platnom. Bilo je teko ne gledati. U
muzeju. Jesi li znao da imamo najbolju zbirku tropskih i subtropskih
kukaca koja postoji, bolje od one u Smithsonianu ili Kensingtonskom
muzeju povijesti prirode? Nije loe. ao mi je, dosadna sam.
Nikada. Nasmijei se u znak zahvalnosti, ali promijeni temu. Koliko
dugo zna Rolanda? Dvadeset i devet godina. Koliko si star?
Dvadeset i devet godina. Priaj mi o njemu. to rei o nekome tko
je savren? Pokuaj smisliti neto, potakne ga ona. Glavni deko u
Michalehouseu. Kapetan u kriketu. Rhodesova stipendija za Oxford,
Orielski student. Nagrade za veslanje i kriket, za tenis, pukovnik
269

Izviaa, srebreni kri za hrabrost, nasljednik vie od dvadeset

milijuna dolara. Zna, uobiajene stvari... Craig slegne. Ne voli ga.
Volim ga, ree on. Na udan nain. Ne eli vie priati o njemu?
Radije bih priao o tebi. Odgovara mi, to eli znati? Htio ju je
ponovno nasmijati. Poni od roenja i ne proputaj nita. Roena
sam u malom selu u Yorkshireu, moj otac je lokalni veterinar. Kada?
Rekao sam da ne propusti nita. Ona lukavo suzi oi. Koji je lokalni
izraz za neodreeni datum neto prije stone kuge? To je bilo 1890ih. U redu, nasmijei se ona ponovno. Roena sam neto prije
toga. Funkcioniralo je, shvati Craig. Svia joj se. Smijeila se ee, a
razgovor je bio lak i spontan. Moda je to bila samo mata, ali uinilo
mu se da je u njenom ponaanju otkrio prvu seksualnu svjesnost, u
nainu na koji je drala glavu i tijelo, u nainu on se zatim iznenada
sjeti Rolanda i osjeti hladni oaj.
Jonathan Ballantyne iziao je na verandu Kings Lynna, jednom je
pogledao i preao u ulogu poudnog zavodnika. Poljubi joj ruku. Vi
ste najljepa mlada dama s kojom se Craig ikad pojavio s ulice. Neki
perverzni poriv natjera Craiga da to porekne. Janine je Rolyjeva
prijateljica, Bawu. A, klimne starac. Trebao sam znati. Previe stila
za tvoj ukus, deko. Craigov brak trajao je malo dulje od jednog od
njegovih poslova, neto vie od godine dana, ali Bawu nije odobravao
njegov izbor i rekao je to prije vjenanja i poslije, prije razvoda i poslije
i u svakoj drugoj prilici. Hvala, gosp. Ballantyne, Janine pogleda
Jonathana. Moete me zvati Bawu, Jonathan joj pokae vrhunsku
milost, isprui ruku i ree: Doite vidjeti moje Claymore mine, draga.
Craig ih je gledao kako obilaze liniju obrane, to je bio jo jedan znak
da se svia Bawuu. Pokopao je tri ene na kopjeu, promrmlja Craig,
i jo uvijek je poudan stari jarac.
Craig se probudio u svojoj spavaoj sobi od kripanja vrata i krika
Jonathana Ballantynea. Hoe li spavati cijeli dan? Ve je etiri i
trideset. Samo zato to ti nisi spavao dvadeset godina, Bawu.
Dosta prie, deko danas je velik dan. Pozovi tu Rolandovu drjebicu i
idemo testirati moje tajno oruje. Prije doruka?, protestirao je
Craig, ali starac je ve nestao, uzbuen poput djeteta pozvanog na
piknik. Bilo je smjeteno na mudroj udaljenosti od najblie zgrade.
Kuhar je prijetio da e dati otkaz ako se u blizini njegove kuhinje bude
provodilo jo eksperimenata. Bilo je to na rubu polja zrelog kukuruza,
okrueno gomilom radnika i vozaa traktora, te inovnika. to je to,
270

do vraga? Janine je bila zbunjena dok su prelazili preoranom

zemljom, ali prije no to je itko mogao odgovoriti, prilika u plavom
kombinezonu odvojila se od gomile i pourila prema njima.
Gospodine Craig, hvala Bogu da ste ovdje. Morate ga zaustaviti. Ne
budi stari idiot, Okky, naredi mu Jonathan. Okky van Rensburg je bio
glavni mehaniar Kings Lyna dvadeset godina. Iza njegovih lea
Jonathan se hvalio da bi Okky mogao rastaviti traktor John Deere i
sastaviti od njega cadillac i dva rolls roycea. Bio je mali ilavi masni
majmun. Ignorirao je Jonathanovu naredbu da uuti. Bawu e se
ubiti ako ga netko ne zaustavi. Zalamata svojim rukama punim
oiljaka. Ali, Jonathan je ve stavljao svoj ljem i privrivao trake
ispod brade. Bio je to isti limeni ljem koji je nosio onoga dana 1916.
kad je dobio svoj Vojni kri, a udubina sa strane bila je posljedica
pogotka njemakog rapnela. U oima mu je bio zli sjaj dok je iao
prema monstruoznom vozilu. Okky je preradio trotonski Fordov
kamion, objasni on Janine, podigao trup, kao da je bilo na tulama,
tijelo vozila stajalo je visoko iznad golemih guma: Stavio sam ovdje
zatitne ploe, pokae teke eline ploe ispod kabine koje su trebale
izdrati udarac mine, oklopio kabinu, trup je izgledao poput tenka
Tigar, sa elinim poklopcima, prorezom za vozaa i otvorima za teke
mitraljeze Brovming, ali pogledaj to imamo na vrhu! Na prvi pogled
to je moglo proi kao toranj atomske podmornice, a Okky je jo uvijek
uvijao ruke. Ima dvadeset galvaniziranih elinih cijevi ispunjenih
plastinim eksplozivom i trideset funta kugla. Blagi boe, Bawu.
ak i Craig je bio uasnut. Prokleta stvar e eksplodirati. Postavio ih
je u blokove cementa, zakuka Okky i usmjerio ih na svaku stranu
poput topova na jednom od Nelsonovih brodova. Deset sa svake
strane. Ford s dvadeset topova, dahne Craig sa strahopotovanjem.
Kad uletim u zasjedu, samo pritisnem dugme i bum, tri stotine funta
kugla pogodi kopilad, hvalio se Jonathan. Dignut e sebe u zrak,
kukao je Okky. O, prestani biti stara baba, ree mu Jonathan. I
pomozi mi da se popnem. Bawu, ovaj se put moram sloiti s
Okkyjem. Craig ga pokua zaustaviti, ali starac se penjao elinim
ljestvama spretnou barunastog majmuna, zastavi dramatino na
ulazu, poput zapovjednika pancer divizije. Ispalit u jednu po jednu
stranu, prvo desnu. Pogled mu se zaustavi na Janine. Hoete li mi
biti kopilot, draga moja? To je nevjerojatno ljubazno od vas, Bawu,
ali mislim da u bolje vidjeti iz kanala za navodnjavanje. Tada se svi
odmaknite. Jonathan naini iroku carsku gestu otputanja
271

podanika, a Matabele radnici i vozai koji su svjedoili njegovom

prolom testu pobjegli su poput brigade egipatskog pjeatva iz
estodnevnog rata. Neki od njih jo su trali nakon to su preli greben
kopjea. Okky je stigao do kanala nekoliko koraka ispred Craiga i
Janine, a zatim njih troje oprezno podigoe glave iznad ruba. Na daljini
od tri storine metara groteskni ford je usamljeno stajao na sredini
izorane zemlje, a Jonathan im veselo mahne iz otvora, te nestane.
Pokrili su ui objema rukama i ekali. Nita se nije dogodilo. Uplaio
se, ree Craig s nadom, a otvor se ponovno podigne. Jonathanova
glava se pojavi, lica crvenog od bijesa. Okky, pasji sine, iskljuio si
ice!, urlikne. Otputen si, uje li me? Otputen! Ovo je trei put
ovoga tjedna, promrmlja Okky. Bio je to jedini mogui nain da ga
zaustavim. ekaj, draga, Jonathan se obrati Janine. Spojit u ih
za tren. Ne brini za mene, Bawu, vikne ona, ali on ponovno nestane.
Minute su prolazile, svaka je bila vjenost, i nade im ponovno
porastoe. Nee raditi. Izvadimo ga van. Bawu, dolazimo po tebe,
Craig stavi ruke na usta i vikne. Bolje izii tiho. Polako ustane iz
jarka, a u tom trenutku oklopljeni ford nestane u velikom oblaku
dima i praine. Bijeli plamen lizne iznad polja kukuruza, kosei ga
poput nekog monstruoznog kombajna, i zaglui ih takva eksplozija da
je Craig izgubio ravnoteu i pao natrag u jarak na dvoje ljudi.
Fanatino su se izvukli s dna jarka, a zatim u strahu pogledali preko
polja. Strana tiina je bila prekinuta jedino odjecima u njihovim
uima i lajanjem opora rotvajlera i dobermana koji su bjeali u panici
prema farmi. Polje je bilo zaklonjeno gustom zavjesom plavog dima i
crvene praine. Izili su iz jarka i zagledali se u prainu i dim koje je
povjetarac lagano otpuhivao. Ford je leao na krovu. Sva etiri masivna
kotaa bila su okrenuta prema nebu, kao da se predaju. Bawu!,
vikne Craig i potri prema njemu. Iz usta topova jo je kuljao dim, ali
nije bilo drugog kretanja. Craig otvori elini poklopac i uvue se
unutra na rukama i koljenima. Mrana unutranjost smrdjela je po
plastinom eksplozivu. Bawu! Naao ga je zgrenog na dnu kabine i
odmah shvatio da je starac izvan sebe. Njegovo lice se promijenilo, a
glas mu je bio nerazumljivo brbljanje. Craig ga uhvati i pokua izvui
prema otvoru, ali starac se otimao oajnikom snagom, i Craig
konano shvati to govori. Moji zubi, odletjeli su mi prokleti zubi!
Osovio se na ruke i koljena, traei oajniki. Ne smije me vidjeti,
pronai ih, deko, pronai ih. Craig pronae zubalo pod sjedalom, i
Jonathan ga stavi, te bijesno krene prema otvoru i Okkyju van
272

Rensborgu. Napravio si ga pretekog na gornjem dijelu, stari idiote!

Ne moe mi to govoriti, Bawu, vie ne radim za tebe. Otpustio si me.
Ponovno si zaposlen, urlikne Jonathan. Sada ispravi tu stvar.
Dvadeset znojnih, raspjevanih Matabelea polako su okrenuli forda i
kamion se vrati na kotae. Izgleda kao banana, primijeti Okky s
vidljivim zadovoljstvom. Eksplozija topova ga je gotovo presavila.
Nikada nee ispraviti taj trup. Postoji samo jedan nain da ga se
ispravi, ree Jonathan i ponovno pone privrivati traku na svojem
ljemu. to e uiniti, Jon-Jon?, upita Craig uplaeno. Ispaliti i
drugu stranu, naravno, ree Jonathan mrko. To e ga ispraviti. Ali
Craig ga zgrabi za jednu ruku, Okky za drugu, a Janine ga je smirivala
dok su ga vodili prema land-roveru.
Moe li zamisliti da Bawu posee za upaljaem u kabini i pritisne
pogreno dugme dok se vozi glavnom ulicom, govorio je Craig, i
raznese prednja vrata Gradske vijenice? Smijali su se cijelim putem
do grada, a kad su prolazili kraj lijepih livada gradskih parkova, Craig
ree leerno: Nedjeljna veer u Bulawayou, moe dobiti ivani slom
od lude zabave. Skuhat u nam jednu od svojih slavnih veera na jahti
i spasiti te ludila. Jahti? Janine se trenutano zainteresira. Ovdje?
Tisuu i pet stotina milja od najblie slane vode? Neu vie govoriti,
izjavi Craig. Ili ide sa mnom, ili e zauvijek ostati u neznanju i
radoznalosti. Sudbina gora od smrti, sloi se ona. A ja sam uvijek
bila dobar mornar. Idemo! Craig krene prema zrakoplovnoj luci, ali
prije no to su napustili gradsku zonu, on skrene prema jednom od
starijih dijelova grada. Izmeu dvije trone kolibe bio je prazan teren.
Bio je skriven od pogleda gustim zelenilom drevnog drvea manga.
Craig parkira land-rover pod jednim od stabala manga i odvede ju
dublje u neodravanu dunglu akacije i bougainvillaea, dok nije stala i
izjavila: Nisi se alio. To je prava jahta. Ne moe biti stvarnija, sloi
se Craig ponosno. Livranosov dizajn, etrdeset pet stopa duljine,
svaku dasku sam postavio svojim rukama. Craig, prekrasna je! Bit
e jednoga dana kad je zavrim. Plovilo je stajalo na drvenom stalku,
a pridravale su ga grede. Na visokom trupu, petnaest stopa iznad
Janinine glave, nalazila se elina ograda. Kako u se popeti gore?
S druge strane su ljestve. Ona se popne na palubu i vikne: Kako se
zove? Jo nema ime. On se popne gore i ue u kabinu s njom. Kad
e je porinuti u more, Craig? To zna samo Bog, nasmijei se on.
Jo treba obaviti gomilu posla, a svaki put kad mi ponestane novca
sve se zaustavlja. Otvorio je poklopac dok je govorio i Janine odmah
273

klizne niz stube. Tu je udobno. Tu ivim. On sie u salon za njom i

stavi svoju torbu na stol. Zavrio sam potpalublje, tu je gotova. Imam
dvije kabine, tu i kemijski zahod. Lijepo je, ponovi Janine, prelazei
prstima preko tikovine, a zatim eksperimentalno skoi na kau. Bolje
nego plaanje najamnine, sloi se on. to jo treba uiniti? Ne
mnogo motor, koloturi, jarboli, jedra, oko 20 tisua dolara. Meutim,
upravo sam iscijedio Bawua za polovicu te svote. On upali plinski
hladnjak, odabere kazetu i pusti muziku. Janine je sluala zvuk
klavira nekoliko minuta, a zatim ree: Ludwig van B., naravno?
Naravno, tko drugi? Zatim ree s manje sigurnosti: Patetina
sonata? O, vrlo dobro, naceri se on pronaavi bocu Zonnebloem
rieslinga u jednoj od polica, a umjetnik? Ma daj! Pokuaj.
Kentner? Nije loe, ali to je Pressler. Ona napravi izraz da pokae
nezadovoljstvo, a on izvadi ep i napuni ae do pola blijedozlatnim
vinom. U tvoje ime, mala. Ona srkne i promrmlja: Mmm! To je
dobro. Veera! Craig zaroni natrag u policu. Ria i konzervirane
stvari. Krumpiri i luk su stari tri mjeseca, ve im rastu klice.
Makrobiotika, ree ona. Nije loe. Mogu li pomoi? Radili su veselo
rame uz rame u malom prostoru, i svaki put kad bi se pomaknuli,
oeali bi se jedno o drugo. Mirisala je po finom sapunu, a kad je
pogledao vrh njene glave, vidje da joj je kosa tako gusta i bogata da je
jedva odolio porivu da u nju gurne lice. Umjesto toga, ode po novu
bocu vina. Isprazni etiri odabrane konzerve u zdjelu, izree luk i
krumpire i doda curry. Prelije sve preko rie. Izvrsno, izjavi Janine.
Kako se to zove? Ne postavljaj nezgodna pitanja. Kad je porine,
gdje e ploviti? Craig posegne iznad glave i skine kartu Indijskog
oceana s police. U redu. pokae poloaj na karti. Ovdje smo usidreni
u malom zaljevu na otoku u Sejelima. Ako pogleda kroz prozor, vidjet
e palme i plae bjelije od eera. Voda pod nama je tako ista da se
ini da lebdimo u zraku. Janine pogleda kroz prozor. Zna to? U
pravu si! Tamo su palme, a ujem i gitare. Kad su zavrili s jelom,
maknuli su posude i nagnuli se nad knjige i karte. Kuda dalje? to je
s grkim otocima? Previe turistiki. Ona zavrti glavom. Australija
i koraljni greben? Prekrasno! Ona poe oponaati australski
naglasak: Mogu li ja biti toples, kompa? I bez donjeg dijela, ako
hoe. Pokvareni deko. Vino joj je zacrvenjelo obraze i zaiskrilo
oi. Lagano ga pljusne po obrazu, a on je znao da je moe poljubiti, ali
prije no to se pomaknuo, ona ree: Roland mi je rekao da si sanjar.
Ime ga zaustavi. Osjeti hladnou u grudima i iznenada se naljuti na
274

nju to je pokvarila trenutak. elio ju je povrijediti kao to je i ona

njega. Spava li s njime?, upita on, a ona se odmakne i pogleda ga
okirano. Zatim joj se oi suzie kao u make, a rubovi nosnica
postanu bijeli od bijesa. to si rekao? Njegova perverznost nije mu
dozvolila da se makne od ruba i on ga prijee. Pitao sam spava li s
njime? Jesi li siguran da eli znati? Da. U redu, odgovor je da, i
vraki je dobro. Ok? Ok, ree on jadno. Sada me odvedi kui,
molim te. Vozili su se u potpunoj tiini, osim njenih kratkih uputa, a
kad je parkirao ispred trokatnog bloka apartmana, primijeti da se zovu
Beau Vallon, isto kao plaa na Sejelima o kojoj su matali. Ona izie
iz land-rovera. Hvala ti na prijevozu, ree ona i krene putem prema
ulazu u zgradu. Prije no to je stigla, okrene se i vrati. Zna li da si
razmaeni mali deko?, upita. I da odustaje od svega, ba kao na
teniskom igralitu. Ovaj put ona nestane u zgradi bez okretanja. Kad
se vratio na jahtu, Craig makne svoje karte i knjige, opere posue,
osui ga i poslae na police. Pomisli da je u jednoj od polica ostala
boca gina, ali nije je mogao nai. Nije ostalo niti vina. Sjedne u salon
dok mu je plinska svjetiljka blago itala iznad glave i osjeti prazninu.
Nije imalo smisla ii u krevet. Znao je da nee zaspati. Odvee torbu;
uvezeni dnevnik koji mu je posudio Jonathan bio je na vrhu. Otvori ga
i pone itati. Bio je napisan 1860. Pisac je bio Zouga Ballantyne,
Craigov pra-pradjed. Nakon nekog vremena, vie se nije osjeao
prazno, jer bio je na palubi velikog broda i plovio na jug zelenim
Atlantikom prema divljem zaaranom kontinentu.
Samson Kumalo stajao je na sredini pranjave staze i gledao Craigov
land-rover kako odlazi niz aveniju. Kad je nestao iz zavoja kod starog
groblja, on uzme svoju torbu i otvori vrata kolibe za osoblje. Zaobie
zgradu i stane ispod crnog trijema. Njegov djed, Gideon Kumalo, sjedio
je na kuhinjskom stolcu ravnog naslona. tap za hodanje izrezbaren u
obliku uvijene zmije bio je naslonjen na njegove noge, a ruke su mu
bile na vrhu tapa. Spavao je, sjedei uspravno na neudobnom stolcu
na bljetavom suncu. To je jedini nain da se ugrijem, rekao je
Samsonu. Njegova kosa bila je bijela i pahuljasta poput pamuka, mala
kozja bradica na vrhu brade tresla se od blagog hrkanja. Koa mu je
bila tanka i osjetljiva, pa se inilo da se moe poderati poput
pergamenta, a bila je iste tamne boje. Mrea bora koja ju je pokrivala
bila je jasno vidljiva na suncu. Pazei da mu ne zakloni sunce,
Samson se popne stubama, stavi torbu na stranu i sjedne na ogradu
ispred starca. Promatrao je njegovo lice i osjetio ljubav. Bilo je to vie
275

od dunosti koju je svaki Matabele djeak morao pokazivati prema

starijima, bilo je to izvan konvencija roditeljske ljubavi, jer izmeu njih
dvojice postojala je gotovo mistina veza. Gideon Kumalo je gotovo
ezdeset godina bio pomonik ravnatelja kole u misiji Khami. Tisue
mladih Matabele djeaka i djevojica odrasli su pod njegovim
vodstvom, ali nitko mu nije bio tako poseban kao njegov unuk. Starac
se iznenada probudi i otvori oi. Bile su mlijenoplave i slijepe poput
onih u novoroenog teneta. Nagne glavu. Samson zadri dah i ne
pomakne se, uplaen da je Gideon konano izgubio svoja ula koja su
bila gotovo udesna. Starac okrene glavu u drugom smjeru i ponovno
oslune. Samson je vidio kako mu se nosnice ire dok je mirisao zrak.
To si ti?, upita hrapavim glasom, poput kripanja stare kvake. Da, ti
si, Vundla. Zec je uvijek imao znaajnu ulogu u afrikom folkloru, i
izvor legende o Brer Zecu kojeg su robovi uzeli sa sobom u Ameriku.
Gideon je nazvao svojeg unuka po maloj lukavoj ivotinji. Da, to si ti,
moj mali Zec! Baba!, dahne Samson i spusti se na koljeno pred
njim. Gideon mu uhvati glavu i pomiluje ga. Nikada nisi otiao, ree
on. Uvijek ivi u mom srcu. Samson pomisli da e se uguiti ako
progovori. Tiho uzme krhku ruku i prinese je ustima. Trebali bismo
popiti malo aja, promrmlja Gideon. Ti si jedini koji ga zna napraviti
po mojem ukusu. Starac je volio slatko, i Samson stavi est ajnih
lica smeeg eera u alicu prije no to e natoiti tekuinu iz
limenog ajnika. Gideon uhvati rukama alicu, glasno srkne, nasmijei
se i klimne. Sada mi reci, mali Zee, to ti se dogodilo? Osjeam neto
u tebi, neku nesigurnost, kao kod ovjeka koji je izgubio svoj put i
ponovno ga trai. Sluao je dok je Samson govorio, srui i klimajui.
Na kraju ree:Vrijeme je da se vrati u Misiju poduavati. Jednom si
mi rekao da ne moe uiti mlade ljude o ivotu dok i sam neto ne
naui. Jesi li nauio? Ne znam, baba. to ih mogu uiti? Da smrt
putuje zemljom, da je ivot jeftin kao zrno metka? Hoe li uvijek
ivjeti sa sumnjama, dragi moj unue, mora li uvijek traiti pitanje
bez odgovora? Ako ovjek sumnja u sve, nee pokuati nita. Jaki ljudi
na ovom svijetu su oni koji su sigurni u svoju ispravnost. Onda ja
valjda nikada neu biti jak, djede. Zavrili su sa ajem i Samson
skuha novi. ak i melankolina konverzacija nije mogla zatamniti
zadovoljstvo to su zajedno, i priali su dok Gideon nije konano pitao:
Koliko je sati? Prolo je etiri. Constance e zavriti s poslom u
pet. Hoe li otii u bolnicu i nai se s njom? Samson se presvukao u
jeans i plavu koulju, te ostavio starca na trijemu. Siao je niz brdo.
276

Na vratima sigurnosne ograde koja je okruivala bolnicu dozvoli da ga

pretrae uniformirani straari, a zatim se popne iznad postoperativnih
odjela na kojima su se pacijenti u plavim ogrtaima odmarali na
suncu. Mnogima su nedostajali udovi; bolnica Khami primala je mnoge
rtve eksplozija mina i drugih ratnih povreda. Svi pacijenti bili su crni.
Khami bolnica bila je samo za Afrikance. Na prijemnom pultu glavnog
ulaza dvije male Matabele sestre prepoznae ga i poee brbljati poput
vrabaca od zadovoljstva. Samson sazna od njih nove traeve u Misiji,
brakove i roenja, smrti i udvaranja ove uske zajednice. Prekine ga
otar autoritativan glas. Samson. Samson Kumalo! On se okrene i
ugleda nadzornicu bolnice kako ide hodnikom prema njemu.
Doktorica Leila St John nosila je bijeli ogrta s redom olovaka u
gornjem depu, a stetoskop joj je visio s vrata. Pod otvorenim ogrtaem
bio je bezoblini smei pulover i duga haljina od indijskog pamuka s
etnikim dizajnom. Njene noge bile su u debelim mukim arapama i
sandalama zakopanim sa strane. Tamna kosa bila joj je ilava, vezana
konim trakama u dva repa koji su strali sa svake strane glave iznad
uiju. Koa joj je bila neprirodno blijeda, naslijeena od oca, Roberta
St Johna. Bila je proarana ostacima drevnih akna. Njezin kotani
okvir naoala bio je etvrtast i muki, a cigareta je visjela iz kuta
njenih usana. Imala je ozbiljno staromodno lice, ali pogled njenih
zelenih oiju bio je izravan i intenzivan. Ona stane pred Samsona i
uzme ga za ruku. Znai, razmetni sin se vraa da bi pobjegao s
jednom od mojih najboljih sestara, sigurno? Dobra veer, doktorice
Leila. Jo uvijek glumi deka svojem bijelom doseljeniku?, upita
ona. Leila St John provela je pet godina u politikom zatvoru Gwelo
odlukom Rodezijske vlade. Bila je tamo istodobno kad i Robert Mugabe
koji je sada iz izgnanstva vodio jedno krilo oslobodilake armije. Craig
Mellow je Rodezijac tree generacije s obje strane. On je i moj prijatelj.
On nije doseljenik. Samsone, ti si obrazovan i sposoban ovjek. Oko
tebe se svijet topi u promjenama, povijest se kuje na nakovnju rata.
Jesi li zadovoljan to troi talente koje ti je dao Bog i dozvoljava
drugim slabijim ljudima da ti kradu budunost? Ne volim rat,
doktorice Leila. Tvoj me otac uinio kraninom. Samo luaci vole
rat, ali koji je drugi nain za unitenje nasilja kapitalistikog
imperijalistikog sistema? Postoji li drugi nain da se zadovolje
plemenite i zakonite tenje siromanih, slabih i politiki ugnjetenih?
Samson brzo pogleda oko sebe, a ona se nasmijei. Ne brini,
Samsone. Ovdje si meu prijateljima. Pravim prijateljima. Leila St
277

John pogleda svoj sat. Moram ii. Rei u Constanci da ti donese

veeru. Ponovno emo razgovarati. Naglo se okrene, a njene pete
udarie po podu dok je pourila prema dvostrukim vratima
oznaenima s Vanjski pacijenti. Samson pronae sjedalo na jednoj od
dugih klupa izvan vrata i prieka meu bolesnima i sakatima,
kaljuima, zamotanima i krvavima. Otar antiseptiki miris bolnice
natopio je odjeu i kou. Napokon, pojavi se Constance. Jedna od
sestara sigurno ju je upozorila, jer njena glava se okretala lijevo-desno,
a tamne oi uzbueno su sijale dok ga je traila. Uivao je u
zadovoljstvu to je vidi jo nekoliko trenutaka prije no to je ustao s
klupe. Njena odora bila je svjee utirkana i ispeglana, bijela pregaa
bila je na ruiaste pruge, a kapa joj je bila nagnuta na stranu. Znake
njenog stupnja sestra, babica i druge sjajile su joj se na grudima. Kosa
joj je bila zategnuta i upletena u komplicirane obrasce na glavi; za
takvu je frizuru trebalo mnogo sati rada. Lice joj je bilo okruglo i glatko
poput tamnog mjeseca, klasina Nguni ljepota s velikim crnim oima i
bijelim zubima. Lea su joj bila ravna, a ramena uska i snana. Njene
grudi bile su pune, struk uzak, a bokovi iroki. Kretala se s neobinom
afrikom gracioznou, kao da plee na glazbu koju samo ona moe
uti. Stane ispred njega. Vidim te, Samsone, promrmlja. Iznenada
srameljivo spusti oi. Vidim te, srce, odgovori on isto tako blago.
Nisu se dodirivali, jer pokazivanje strasti na javnom mjestu bilo je
protiv obiaja i bilo bi im neukusno. Hodali su polako uzbrdo prema
kolibi. Iako nije bila krvna roakinja Gideona Kumaloa, Constance je
bila jedna od njegovih omiljenih uenica prije no to ga je sljepoa
otjerala u mirovinu. Kad mu je umrla ena, Constance je dola ivjeti s
njime, da brine o njemu i isti mu kuu. Tako je srela i Samsona. Iako
je mnogo priala o malim dogaajima u njegovoj odsutnosti, Samson
osjeti u njoj neku ogradu; dva puta je pogledala natrag sa strahom u
oima. to te mui?, upita on kad su stali kraj vrata vrta. Kako si
znao..., poe ona i sama odgovori. Naravno da zna. Zna sve o
meni. to te mui? Deki su tu, ree Constance jednostavno, a
Samson osjeti hladnou na koi tako da su mu se ruke najeile. Deki
i djevojice bili su gerilci revolucionarne armije Zimbabwea. Ovdje?,
upita on. Ovdje u Misiji? Ona klimne. Donijeli su opasnost i
prijetnju smru svima u Misiji, ree on gorko. Samsone, srce, apne
ona. Moram ti rei. Vie ne mogu izbjegavati svoju dunost. Pridruila
sam im se. I ja sam sada jedna od djevojica. Pojeli su veeru u
sredinjoj sobi kolibe koja je istodobno bila kuhinja, blagovaonica i
278

primaa soba. Constance je pokrila stol listovima Rhodesian Heralda

umjesto stolnjaka. Stupci u novinama bili su proarani stupcima
praznog papira, to je bio urednikov protest protiv drakonskih odluka
vladinih cenzora. Na sredinu je stavila veliku zdjelu kukuruzne kae,
gustu i bijelu, a pokraj manju zdjelu tripica i eernih klica. Zatim
napuni starevu zdjelu, stavi je pred njega i stavi mu licu u ruku;
sjedei kraj njega, blago mu je usmjeravala ruku i brisala prosuto.
Mali crno-bijeli televizor na zidu pokazivao je nejasnu sliku spikera.
U etiri odvojena kontakta u Mashonalandu i Matabelelandu ubijeno
je dvadeset i est terorista to su uinile sigurnosne snage u zadnja
dvadeset i etiri sata. Uz to, ubijeno je i esnaest civila, a osam drugih
je stradalo u eksploziji mine na cesti Mrewa. Stoer kombiniranih
operacija ali to mora objaviti smrt dvojice lanova sigurnosnih snaga.
Poginuli su narednik John Sinclear iz Ballantyneovih izviaa...
Constance ustane i ugasi televizor, a zatim ponovno sjedne i stavi jo
mesa u Gideonovu zdjelu. To je kao nogometna utakmica, ree ona s
gorinom koju Samson nikada nije uo u njenom glasu. Svake veeri
daju nam rezultat. Teroristi 2, sigurnosne snage 26; trebali bismo
ispunjavati listie. Samson opazi da ona plae i nije mogao rei nita
daju utjei. Daju nam imena i dob bijelih vojnika, koliko djece su
ostavili, ali ostali su samo teroristi ili crni civili. Ali, i oni imaju majke,
oeve, ene i djecu. Ona mrcne. Oni su Matabelei kao i mi, to su
nai ljudi. Smrt je postala tako laka, tako obina u ovoj zemlji, ali oni
koji ne poginu, oni e doi nama nai ljudi s otrgnutim nogama ili
oteenim mozgovima. Rat je uvijek okrutniji kad su u njemu ene i
djeca, ree Gideon svojim suhim glasom. Mi ubijamo njihove ene,
oni ubijaju nae. Na vratima se zauje blago grebanje i Constance
ustane i brzo im prie. Ugasi svjetlo prije no to e otvoriti. Vani je bila
no, ali Samson je vidio siluete dvojice ljudi na vratima. Uli su u
sobu, i zauje se zatvaranje vrata. Zatim Constance upali svjetlo.
Dvojica ljudi stajali su kraj zida. Samson je odmah shvatio tko su. Bili
u odjeveni u jeans hlae i koulje, ali u njima je bio neki ivotinjski
oprez, u nainu na koji su se kretali, u pogledima njihovih budnih
oiju. Stariji klimne drugom, koji brzo ode u spavae sobe i vrati se
provjeriti zastore na prozorima. Zatim klimne drugom ovjeku i
ponovno nestane kroz vrata. Stariji sjedne na klupu nasuprot Gideona
Kumaloa. Imao je lijepo lice, s arapskim kukastim nosom, ali koa mu
je bila gotovo purpurnocrna, a glava obrijana. Zovem se drug Tebe,
ree on tiho. Kako se ti zove, stari oe? Zovem se Gideon Kumalo.
279

Slijepac pogleda iza njegova ramena, nagnuvi glavu. To nije ime koje
ti je dala majka, tako te otac nije poznavao. Starac poe drhtati i
pokua govoriti tri puta prije no to su rijei konano izile. Tko si
ti?, apne. To nije vano, ree ovjek. Pokuavamo otkriti tko si ti.
Reci mi, stare, jesi li ikad uo ime Tungata Zebiwe? Traga za onim
to je ukradeno, Traga za pravdom? Sada se starac poe tresti tako
da je bacio zdjelu sa stola, i ona se zaustavi na podu kraj njegovih
nogu. Kako zna to ime?, apne on. Kako zna te stvari? Ja znam
sve, stari oe. ak znam i pjesmu. Pjevat emo je zajedno, ja i ti. I
posjetitelj poe pjevati blagim baritonom: Kao krtica u utrobi zemlje,
Bazo je pronaao tajni put... Bila je to drevna borbena himna impija
Krtica, i sjeanja se vrate Gideonu Kumalou. Na nain vrlo starih ljudi,
mogao se sjetiti s kristalnom jasnoom dana svojeg djetinjstva dok su
dogaaji prethodnog tjedna postajali mutni. Sjetio se pilje u brdima
Matoposa i nikada zaboravljena lica njegova oca na svjetlosti vatre;
rijei pjesme mu se vrate: Krtice su ispod zemlje. Jesu li mrtve?,
pitale su keri Mashobanea. Gideon je pjevao starakim glasom, a
suze su se skupljale u mlijenobijelim oima i potekle niz obraze:
Sluajte, lijepe djevojke, ne ujete li da se neto mie u tami? Kad je
pjesma zavrila, posjetitelj je sjedio u tiini, a Gideon je brisao suze.
Zatim ree tiho: Duhovi predaka te zovu, drue Tungata Zebiwe. Ja
sam starac, slijep i slab, ne mogu im se odazvati. Onda mora
poslati nekoga umjesto sebe, ree stranac. Nekoga u ijim ilama
tee krv Bazoa Sjekire i vjetice Tanase. Zatim se stranac polako
okrene prema Samsonu Kumalou koji je sjedio na elu stola i pogleda
ga u oi. Samson mu uzvrati pogled. Bio je ljut. Znao je zato je
stranac doao. Bilo je malo Matabelea s univerzitetskom diplomom, ili
koji su imali njegove druge oite darove. Dugo vremena je znao koliko
ga jako ele i trebala mu je sva domiljatost da im izbjegne. Sada su ga
konano pronali, i bio je ljut na njih i na Constance. Dovela ih je do
njega. Primijetio je nain na koji je gledala vrata tijekom veere. Znao
je da im je rekla da je on ovdje. Iznad ljutnje osjeti teinu rezignacije.
Znao je da im se vie ne moe odupirati. Znao je rizike koje mora
podnijeti, i ne samo za sebe. To su bili vrsti ljudi, prekaljeni u krvi do
okrutnosti koju je bilo teko zamisliti. Shvatio je zato je stranac prvo
razgovarao s Gideonom. Bilo je to da ga oznai. Ako se Samson odbije
pokoriti, starac e biti u stranoj opasnosti. Mora poslati nekoga
umjesto tebe. Bila je to drevna pogodba, znao je da je starev ivot
jeftin, i da ak niti ako ga ubiju stvar nee zavriti. eljeli su njega i
280

imat e ga. Zovem se Samson Kumalo, ree on. Ja sam kranin i

odbijam rat i okrutnost. Znamo tko si ti, ree stranac. I znamo da
ova vremena nisu za blagost. Stranac prekine kad su se vrata
otkrinula, a drugi stranac koji je vani straario gurne glavu u sobu i
tiho ree. Kankal Samo jedna rije: akali! I nestane. Stariji
stranac brzo ustane, izvue pitolj Tokarev kalibra 7.62 mm iz pojasa i
istodobno ugasi svjetlo. U tami apne Samsonu. Autobusna stanica za
Bulawayo. Za dva dana u osam ujutro. Zatim Samson zauje kako se
zatvaraju vrata, i njih troje ostadoe sami. ekali su u tami pet
minuta, a zatim Constance ree: Otili su. Upali svjetlo i pone
skupljati tanjure i novine koje su posluile umjesto stolnjaka. to god
da je uzbunilo deke moralo je biti lani alarm. Selo je bilo tiho. Nije
bilo znaka sigurnosnih snaga. Nitko nije odgovorio, i ona im napravi
alice kakaoa. Ima film na televiziji, u devet, Djeca eljeznice.
Umoran sam, ree Samson. Jo se ljutio na nju. I ja, apne Gideon,
a Samson mu pomogne da doe do vrata spavae sobe. Pogleda s
vrata, a Constance mu uputi tako jadan pogled da njegov bijes odmah
proe. Leao je u uskom krevetu preko puta starca i u tami sluao
tihe zvuke iz kuhinje dok je Constance istila i pripremala doruak za
sljedee jutro. Zatim se vrata njene male spavae sobe zatvorie.
Samson je ekao dok starac nije poeo hrkati prije no to e tiho
ustati. Ogrne dugi ogrta preko golih ramena i ode u Constancinu
sobu. Vrata su bila otkljuana. Otvore se na njegov dodir i ona se
digne u krevetu. Ja sam, ree on tiho. O, bojala sam se da nee
doi. On posegne prema njoj i dodirne njenu golu kou. Bila je hladna
i barunasta. Ona uzme njegove prste i privue ga prema sebi, a on
osjeti kako zadnji tragovi ljutnje nestaju. ao mi je, apne ona. Nije
vano, ree on. Nisam se mogao zauvijek skrivati. Ii e? Ako ne
odem, uzet e mojeg djeda, i to ih nee zadovoljiti. To nije razlog zbog
kojeg ide. Ide zbog istog razloga kao i ja. Jer sam morala. Njeno
dugo tijelo bilo je golo kao i njegovo. Kad se pomakla, njene grudi se
protrljaju o njegove i on osjeti kako je obuzima vruina. Odvest e te
u divljinu?, upita on. Ne. Ne jo. Ja moram ostati tu. Ovdje ima posla
za mene. To je dobro. On prijee svojim usnama njenim vratom. U
divljini bi njeni izgledi bili vrlo mali. Sigurnosne snage su odravale
odnos rtava 30 prema jedan. ula sam da ti je drug Tebe rekao
vrijeme i mjesto. Misli li da e te upotrijebiti u divljini? Ne znam.
Mislim da e me prvo odvesti na obuku. To bi mogla biti naa zadnja
no zajedno za dugo vremena, apne ona, a on ne odgovori, ve klizne
281

prstima niz njenu kimu do barunastih miia njene stranjice.

elim da stavi sina u moju utrobu, apne ona. elim da mi da
neto to u voljeti dok te nema. To je prekraj protiv zakona i
obiaja. Nema zakona u ovoj zemlji osim puke, nema obiaj a osim
onih koje elimo odravati. Constance se okrene pod njim i uhvati ga
svojim dugim udovima. Ali usred sve te smrti moramo sauvati ivot.
Daj mi svoje dijete, srce, daj mi ga noas, jer za nas moda vie ne
bude noi.
Samson se probudio usred none more. Svjetlo je obasjavalo malu
sobu, probijajui se kroz zastore na jedinom prozoru i bacajui grube
sjene na goli zid. Constance ga je jo grlila. Njeno tijelo bilo je jo vrue
i vlano od voenja ljubavi, a oi snene. Vani je monstruozni
distorzirani glas izdavao naredbe. Ovo je Rodezijska armija. Svi ljudi
odmah moraju izii iz svojih kua. Ne trite. Ne skrivajte se. Nevine
osobe nee biti povrijeene. Iziite odmah iz kua. Podignite ruke. Ne
bjeite. Ne pokuavajte se sakriti. Obuci se, ree Samson
Constance. A onda mi pomogni sa starcem. Oteturala je, jo u
polusnu, do ormara i obukla jednostavnu platnenu haljinu. Zatim,
bosonoga, krene za Samsonom u prednju sobu. Bio je odjeven samo u
kaki hlae i pomagao je Gideonu da ustane. Vani su megafoni vritali
svojim mehanikim glasovima. Iziite odmah. Nevini ljudi nee biti
povrijeeni. Ne trite. Constance rairi vuneni pokriva preko
starevih ramena, a zatim ga izvedoe na prednji trijem. Samson
otkljua vrata i izie van, drei obje ruke u zraku s dlanovima
naprijed, a zasljepljujua zraka reflektora ga obasja, pa je morao
zatititi lice jednom rukom. Dovedi djeda. Constance povede starca
kroz prednje vrata i njih troje stadoe jedno kraj drugoga, zaslijepljeni
svjetlom i zbunjeni urlanjem megafona. Ne trite. Ne pokuavajte se
sakriti. Niz koliba za osoblje bio je opkoljen. Reflektori su sijali iz
mraka i izdvajali male obiteljske grupe uitelja i bolnikog osoblja
skupljene zajedno, pokrivene samo nonim ogrtaima ili pokrivaima.
Iz neprozirne tame iza reflektora pojave se prilike kreui se poput
pantera, budne i grabeljive. Jedna on njih skoi na verandu i pripije
se uza zid, koristei Samsonovo tijelo kako bi se zatitio od vrata i
prozora. Troje? Je li to sve?, upita na sindebeleu. Bio je vitak, moan
ovjek u borbenoj odori i eiru. Njegovo lice i ruke bili su obojeni
nonom kamuflaom pa je bilo nemogue rei je li bijel ili crn. Samo
troje, odgovori Samson. ovjek je imao FN puku ija je cijev bila
uperena u njih. Ako u zgradi ima jo nekoga, reci brzo, ili e biti
282

ubijeni. Nema nikoga. Vojnik izda zapovijed svojim ljudima i oni

uoe kroz prednja i stranja vrata i prozore. Za tren su proeljali
kolibu, radei kao uvjebani tim, titei jedan drugoga. Zadovoljni to
je prazna, rasprie se natrag u tamu i ostavie troje na verandi. Ne
miite se, kripio je megafon. Ostanite gdje ste. U tami pod drveem
spathodee pukovnik Roland Ballantyne primio je izvjea jedinica kako
su dolazile. Njegova frustracija rasla je s negativnim rezultatima.
Njihove informacije bile su dobre, a trag svje. Bio je to trag koji je prije
esto slijedio. Drug Tebe bio je jedna od njihovih glavnih meta. Bio je
komesar NRAZ-a koji je sada djelovao ve gotovo sedam mjeseci. Jo
su mu tri prethodna puta bili tako blizu. Uvijek se inilo isto.
Informacija jednog od dounika ili lana Izviaa koji radi u civilu.
Tebe je u tom i tom selu. Kretali bi se tiho i opkoljavali ga, metodiki
popunjavajui svaku rupu. Zatim bi napali u najtamnijem satu noi.
Jednom su zarobili dva porunika, ali Tebe nije bio s njima. Esau
Gondele, regimentni bojnik Izviaa ispitivao je dva terorista dok je
Roland gledao. Do zore niti jedan od njih nije vie morao stajati, ali
nisu progovorili. Upotrijebi helikopter, naredi Roland. Letjeli su na
dvije tisue stopa dok je bojnik Gondele objesio najtvrdoglavije
teroriste s trupa, drei ih omom ispod pazuha. Reci mi, prijatelju,
gdje moemo nai Tebea. ovjek je okrenuo glavu i pokuao pljunuti
Gindelea, ali vjetar od rotora je rasprio pljuvaku. Bojnik je pogledao
Rolanda, a kad je ovaj klimnuo, otvori aku. Terorist je pao s dvije
tisue stopa, okreui se polako u zraku. Padao je u potpunoj tiini,
zbog zadnjeg prkosa, ili nemogunosti da vrisne. Bojnik Gondele
posegnuo je prema drugom teroristu i namakao omu oko njegova
pazuha. Kad ga je sputao niz otvor, dok su mu vezane noge visjele
dvije tisue stopa iznad zlatnih savana zemlje Matabelea, ovjek
pogleda gore i ree: Rei u ti. Meutim, zakasnili su samo trideset
minuta. Kad su Izviai napali kuu na Hillsideu, drug Tebe je ve
nestao. Frustracija Rolanda Ballantynea bila je razorna. Tjedan prije,
drug Tebe ostavio je eksplozivnu napravu u kolicima
samoposluivanja. Ubila je sedam ljudi, same ene, od kojih su dvije
bile ispod deset godina. Roland ih je alio jako, tako jako da su ga
preplavili teki crni osjeaji kad je shvatio da mu je Tebe ponovno
pobjegao. Dovedi dounika, naredi, a Esau Gondele tiho poe
govoriti u radioprijamnik. Za nekoliko minuta uli su kako uzbrdo
dolazi land-rover; njegova svjetla vidjela su se kroz stabla u umi. U
redu, bojnie. Poredajte te ljude. Bilo ih je ezdeset ili vie na rubu
283

ceste ispred dugog reda koliba. Reflektori su ih uhvatili svojim

nemilosrdnim svjetlom. Pukovnik Roland Ballantyne skoi na zadnji
dio land-rovera i prinese megafon ustima. Govorio je savrenim
kolokvijalnim sindebeleom. Meu vama su zli ljudi. Ostavili su u
ovom selu smrad smrti. Doli su ovdje planirati razaranje, ubijati i
sakatiti vas i vau djecu. Trebali ste doi po nas da vas zatitimo. Zato
to ste se bojali zatraiti pomo, navukli ste na sebe jo vee zlo. Dugi
red crnih ljudi, mukaraca, ena i djece u spavaicama stajao je poput
stoke u koralu. Bili su uhvaeni izmeu rvnja gerile i sigurnosnih
snaga. Stajali su na bijelom svjetlu i sluali. Vlada je va otac. Kao
dobar otac, ona eli zatititi svoju djecu. Meutim, meu vama ima
glupe djece. Oni koji uruju sa zlima, oni koji ih hrane i daju im
novosti i upozoravaju ih kada emo doi. Znamo te stvari. Znamo tko
ih je upozorio. Kod Rolandovih nogu, na sjedalu land-rovera, bila je
ljudska prilika. Bila je omotana od glave do peta u jedan komad
platna, pa nije bilo mogue rei radi li se o mukarcu ili eni. Na
kapuljai su bile izrezane rupe za oi. Sada emo namirisati zle meu
vama, one koji pomau donositeljima smrti, ree im Roland. Landrover se polako kretao niz red seljana, a vojnik je obasjao svako lice na
udaljenosti od nekoliko stopa. Tajanstveno maskirana prilika u autu
gledala je kroz otvore za oi. Tamne oi sijale su na svjetlu dok su
promatrale svako lice. Maskirani dounik sjedio je nepomino dok je
land-rover prilazio mjestu gdje su stajali Samson i Constance sa
starcem. i Bez micanja usana, Samson je upita: Je li sigurno, znaju li
te? Ne znam, odgovori ona. to moemo uiniti..., ali land-rover je
ve stigao do njih i Constance nije imala vremena odgovoriti. Duga
crna ruka pojavi se ispod platna i pokae ravno prema Constancinom
licu. Nije izgovorena niti rije. Ali dva maskirana Izviaa pojave se iz
mraka iza nje i zgrabe je za ruke. Constance! Samson potri naprijed
i posegne za njom. Rukohvat puke udari ga u lea u visini bubrega i
uasna bol obuze mu kimu, jurnuvi prema glavi. Padne na koljena.
Bol mu je poremetila vid, a reflektor sijao u lice, zasljepljujui ga.
Podigne se s nadljudskim naporom, ali otkrije da mu je cijev puke
prislonjena na trbuh. Ne elimo tebe, prijatelju. Ne mijeaj se u ono
to te se ne tie. Izviai su odvodili Constance. Ila je mirno. inila
se vrlo malom i bespomonom izmeu dva visoka vojnika u borbenim
odorama. Okrene se i pogleda Samsona. Njen pogled bio mu je
prikovan za lice, a usne se pomaknue. Zatim na trenutak land-rover
zastre svjetlo reflektora. Tama obavije grupu, a sekundu kasnije,
284

Constance je bjeala od svojih zarobljivaa. Ne!, vrisne Samson u

stranoj agoniji. Znao je to e se dogoditi. Stani, Constance, stani!
Trala je poput lijepog leptira na svjetlu, a ruiasta haljina leprala je
izmeu stabala; zatim meci otkinu komade vlanog bijelog drveta oko
nje, i vie nije bila brza i graciozna. inilo se da je zloesto dijete
otkinulo krila leptiru. etiri vojnika donijeli su natrag njeno tijelo,
drei je za noge i ruke. Glava joj je visjela gotovo do zemlje, a krv iz
nosnica i usta tekla niz obraze, gusta i crna. Bacie je na zadnje
sjedalo land-rovera, gdje je leala poput ubijene gazele.
Samson Kumalo hodao je glavnom ulicom Bulawayoa. Hladnoa noi
jo je bila prisutna, a sjene jacaranda drvea bacale su pruge na plavi
makadam. Lako se umijeao meu lijeni tok ljudi na cesti i nije
pokuavao sakriti lice prolazei kraj policajaca u plavoj i kaki odori i
ljemovima koji su stajali na kutovima parka. Dok je ekao semafor,
promotri lica oko sebe: neradoznali, hladni izrazi Matabelea sputenih
pogleda, mlade bijele matrone u lijepim cvjetnim haljinama koje idu u
kupovinu s vreicom u jednoj ruci, a automatskim pitoljem u drugoj.
Na ulicama je bilo vrlo malo bijelih ljudi, a veina je bila previe stara
za vojnu slubu ostali su bili uniformirani i naoruani. Promet koji je
prolazio pokraj njega bio je veinom vojni. Od uvoenja ekonomskih
sankcija racije benzina bile su smanjene na nekoliko litara mjeseno.
Farmeri su dolazili u grad, vozei rune automobile oklopljene protiv
mina sa titnicima i oklopnim karoserijama. Samson je prvi put od
Constancine smrti postao svjestan jaine svoje mrnje dok je gledao
njihova bijela lica. Prije ih je doivljavao kao ukoena, uspavana, ali to
je bilo prije. Nije nosio prtljagu, jer koveg bi odmah privukao panju i
pretraivanje. Nosio je jeans i koulju s kratkim rukavima, te tenisice
nije imao jaknu koja bi mogla skrivati oruje; kao i drugim
Matabeleima oko njega, lice mu je bilo bezizraajno i prazno. Bio je
naoruan jedino svojom mrnjom. Svjetlo se promijenilo i on polako
prijee cestu i krene prema autobusnoj stanici. ak i ovako rano, bila
je guva. Bili su tamo strpljivi redovi seljaka koji su se vraali natrag
na svoje plemenske teritorije. Svi su nosili kupljenu robu, vree hrane i
soli, konzerve ulja ili parafina, svenjeve materijala ili kartonske kutije
drugih potreptina, ibica, sapuna i svijea. Bili su sagnuti pod
eljeznim krovovima zaklona, brbljajui i smijui se, vaui peeni
kukuruz, pijui Coca-Colu; neke majke dojile su svoje bebe ili korile
stariju djecu. Svakih nekoliko minuta autobus bi stigao u masnom
oblaku dizelskih isparenja, izbacio hordu putnika koja bi odmah bila
285

nadomjetena ljudima iz redova. Samson se nasloni na zid javnog

zahoda. Bila je to sredinja pozicija; on pone ekati. Nije prepoznao
druga Tebea kad se ovaj pojavio. Nosio je prljavi kombinezon na kojem
je crvenim slovima na leima pisalo Cohenova mesnica. Njegova
pogrbljenost sakrivala je visinu, a idiotski izraz na licu inio ga je
bezopasnim. Proao je kraj Samsona bez da ga pogleda i uao u
zahod. Samson prieka nekoliko sekunda i krene za njime. Zahod je
smrdio na jeftin duhan i stari urin. Bila je guva i drug Tebe proe kraj
njega, stavivi mu u ruku plavu kartu. Samson je pogleda u jednoj od
kabina. Bila je to karta tree kase od Bulawayoa do Viktorijinih
slapova. Stao je u red za Viktorinije slapove pet mjesta iza Tebea.
Autobus je kasnio trideset i pet minuta i nastala je uobiajena guva i
borba za nalaenje mjesta. Tebe je bio kraj prozora, tri reda ispred
Samsona. Nije pogledao oko sebe dok je teko natovareni autobus
prolazio sjevernim predgraem. Proli su dugom avenijom jacaranda
drvea koje je posadio Cecil Rhodes i koja je vodila do State House na
brdu iznad grada gdje je jednom bio kraljevski kraal Lobengule, kralja
Matabelea. Proli su skretanje za aerodrom i stigli do prve blokade na
cesti. Svaki putnik morao je sii i pokazati svoju prtljagu. Bila je
otvorena i pretraena, a zatim su sluajno odabrani mukarci i ene
bili detaljno pretraeni. Samson i Tebe nisu bili meu njima, i petnaest
minuta kasnije autobus je krenuo dalje. Dok su jurili prema sjeveru,
akacije i savanu su zamijenile ume. Samson je sjedio na tvrdom
stolcu i gledao ih kako prolaze. Ispred njega, Tebe je naizgled spavao.
Malo prije podneva stigli su do stanice misije St. Matthew na rijeci
Gwaai na rubu rezervata Sikumi Forest. Veina putnika skinuli su
prtljagu i krenuli putem prema umi. Stajat emo ovdje sat vremena,
rekao je uniformirani voza. Moete zapaliti vatru i skuhati ruak.
Tebe pogleda Samsona i krene prema malom duanu na raskru.
Samson krene za njime u zgradu, ali u prvom trenutku ga ne ugleda.
Zatim spazi druga vrata iza pulta koja su bila odkrinuta, a vlasnik
mu da znak rukom da ue. Tebe ga je ekao u stranjoj sobi meu
gomilama vrea kukuruza i suenih koa, kartona i sapuna, te
sanduka hladnih pia. Skinuo je kombinezon i s njime lik glupog
radnika. Vidim te, drue Samsone, ree on tiho. To vie nije moje
ime, odgovori on. Kako se zove? Tungata Zebiwe. Vidim te,
drue Tungata, Tebe zadovoljno klimne. Radio si u Odjelu za divlja.
Razumije se u puke, je li? Tebe nije ekao odgovor. Otvori jednu od
metalnih konzerva s branom koja je stajala kraj stranjeg zida. Izvadi
286

zamotuljak omotan u zelenu plastinu vreu za gnojivo i otpue prah.

Prui sakriveno oruje Tungati Zebiweu, koji ga odmah prepozna. U
ranim danima rata, sigurnosne snage vodile su javnu kampanju kako
bi naveli dounike da odaju prisutnost oruja gerilaca u njihovim
selima. Koristili su televizijske spotove i oglase u novinama. U
udaljenim plemenskim podrujima bacali su ilustrirane pamflete i
nudili 5000 dolara nagrade za informaciju koja bi dovela do otkrivanja
jednog primjerka ovakvog oruja. Bio je to Kalanjikov 7.62
automatik. Tungata ga uzme u ruke i otkrije da je iznenaujue teak
za svoju veliinu. Za razliku od veine NATO-ovih oruja, nije bio
nainjen od komponenata od zbijenog metala, ve od obraenog elika.
Ovo su spremnici. Rodezijci su ga zvali banana puka zbog
karakteristinih zakrivljenih spremnika za streljivo. Punjenje, pokae
mu Tebe, gurnuvi kratke mjedene metke u spremnik. Pokuaj.
Tungata odmah shvati kako se to radi, i napuni drugi spremnik od
trideset metaka za isto toliko sekunda. Dobro, Tebe ponovno klimne,
potvrdivi si mudrost svojeg izbora. Sada ga stavi u puku. Ovako.
Pritisne prednji kraj spremnika u prorez i gurne donji dio prema gore.
Zauje se klik kad je spremnik sjeo na mjesto. Za manje od trideset
minuta Tebe je pokazao zato je Kalanjikov omiljeno oruje gerilaca
cijelog svijeta. Lakoa baratanja i robusna konstrukcija uinili su ga
idealnim za taj zadatak. Cerei se rasistiki, Rodezijci su ga nazivali
jedinim orujem otpornim na kafire. Pritisni ovu ruicu i zakoio si
ga, Tebe zavri demonstraciju. Kad je dolje, onda je poluautomatska.
Izmeu je automatska. Pokae Tungati dva irilina slova urezana u
metal. ABO je ruski za automatski. Uzmi. Prui ga Tungati,
promatrajui kako ovaj ponavlja operacije. Da, dobro. Zapamti da je
puka teka, ali visoko odskakuje kad je na automatskom pucanju.
vrsto ga uhvati. Tebe zamota oruje u jeftini sivi pokriva iz kojega
se brzo moglo izvaditi. Vlasnik duana je jedan od nas, ree on.
Sada nam utovaruje zalihe na autobus. Moram ti rei zato smo tu i
kuda idemo.
Kad su Tungata i Tebe napustili duan i krenuli prema autobusu,
djeca su ve stigla. Bilo ih je gotovo ezdeset, djeaci u kaki hlaama i
kouljama, i djevojice u plavim gimnastikim dresovima i zelenim
vrpcama kole misije St Matthew oko strukova. Svi su bili bosi. Brbljali
su i smijali se s uzbuenjem zbog ovoga neoekivanog izleta,
oduevljeni to ne moraju sjediti u dosadnoj koli. Tebe je rekao da su
to uenici osmog razreda, to je znailo da imaju petnaest godina. Sve
287

djevojice bile su u putertetu, punih grudi ispod grubih platna njihovih

kolskih odora. Poredali su se posluno ispred pranjavog autobusa
pod vodstvom svojeg uitelja, mladog Matabelea s naoalama. im je
uitelj spazio Tebea, krene prema njemu. Sve je kao to si naredio,
drue. to si rekao oevima u misiji? Da je to izlet u prirodu. Da se
neemo vratiti do mraka, drue. Uvedi djecu u autobus. Odmah,
drue. Voza autobusa s autoritativnom iljatom kapom na glavi
poeo je protestirati zbog ulaska mladih putnika bez karata, dok Tebe
nije stao iza njega i pritisnuo pitolj Tokarev u njegova rebra. Tada je
pobijelio i sjeo na svoje sjedalo. Djeca su se borila za mjesta kraj
prozora, a zatim pogledala gore sjajnih, oekujuih lica. Idemo na
uzbudljivo putovanje, ree im uitelj s naoalama. Morate uiniti
tono to vam kaem. Razumijete li? Razumijemo, odgovorie oni
posluno. Tebe dodirne vozaa po ramenu s cijevi pitolja. Vozi na
sjever prema rijeci Zambezi i Viktorijinim slapovima, naredi mu tiho.
Ako naiemo na blokadu, odmah stani i ponaaj se kao i obino. uje
li? Da, promrmlja voza. ujem te, drue, i posluat u, ree mu
Tebe. ujem te, drue, i posluat u, ponovi on. Ako ne poslua,
prvi e umrijeti. Dajem ti rije. Tungata sjedne na klupu na kraju
autobusa s omotanim kalanjikovim pod nogama. Prebrojio je djecu i
napravio popis. Bilo ih je pedeset i sedam, od kojih su dvadeset i
sedam bile djevojice. Dok ih je ispitivao imena, procjenjivao je bistrinu
svakoga i potencijale voe, oznaivi najbolje zvjezdicom. Bio je
zadovoljan to je uitelj potvrdio njegov odbir. Odabrao je etiri djeaka
i djevojicu. Imala je petnaest godina, zvala se Miriam i bila je vitko
lijepo dijete s brzim osmijehom i inteligentnim pogledom. U njenom
pogledu bilo je neeg to ga je podsjealo na Constance, i sjedila je kraj
njega, pa je mogao promatrati kako reagira na prvu seansu
indoktrinacije. Dok je autobus jurio prema sjeveru ispod
velianstvenog zelenog krova praume, drug Tebe stajao je pokraj
vozaa okrenut prema mladim licima. Kako se zovem?, upita on, i
ree im: Ja sam drug Tebe. Kako se zovem? Drug Tebe!, viknue
oni. Tko je drug Tebe? Drug Tebe je va prijatelj i voa. Drug Tebe
je na prijatelj i voa. Pitanja i odgovori nastavie se ponavljati. Tko
je drug Tungata? Drug Tungata je na prijatelj i voa. Djeji glasovi
postajali su sve ustriji, a u oima im se mogao vidjeti hipnotiki sjaj.
to je revolucija? Revolucija je mo narodu!, viknue oni poput
zapadnjake djece na pop koncertu. Tko je narod? Mi smo narod!
Tko je mo? Mi smo mo! Njihali su se u sjedalima, preneseni u
288

stanje ekstaze. Do sada je veina djevojica plakala od veselja. Tko je

drug Inkunzi? Drug Inkunzi je otac revolucije! to je revolucija? i
Revolucija je mo narodu! Katekizam je poeo ponovno, i letjeli su
sve vie na krilima politikog fanatizma. Tungata je i sam bio udno
uzbuen, i zauen vjetinom i lakoom indoktrinacije. Tebe ih je
uzdizao sve vie i vie, dok i Tungata nije vritao u udesnoj katarzi
mrnje i alosti koja ga je muila od Constancinog ubojstva. Tresao se
poput ovjeka u groznici, a kad se autobus nagnuo i bacio Miriamino
vitko tijelo na njega, osjetio se trenutano seksualno uzbuen. Bilo je
to udno, gotovo religiozno, to ludilo koje ih je sve obuzelo, a na kraju
im drug Tebe pokloni pjesmu. Ovo je pjesma koju ete pjevati kad
budete ili u bitku, to je pjesma vae slave, to je pjesma revolucije.
Pjevali su je svojim djejim glasovima, pljeui spontano u ritmu:
Puke su preko granice I tvoji ubijeni oevi se bune. Puke su preko
rijeke tvoja djeca roena u ropstvu plau. Krvavi mjesec se die,kako
dugo e sloboda spavati? Tungata konano osjeti kako mu suze teku
iz oiju i klize niz lice. Puke su u Angoli i apat je u vjetru. Puke su
u Maputou i bogata crvena etva. Krvavi mjesec se die, kako dugo
e sloboda spavati? Nakon pjesme bili su oamueni i iscrpljeni,
poput preivjelih u nekom stranom ritualu. Drug Tebe govorio je tiho
s vozaem, i skrenuli su s glavne ceste na umsku stazu. Autobus je
morao usporiti pratei krivudavi put koji je okruivao vee drvee i
prolazio kroz suha rijena korita. Kad su se zaustavili, bio je mrak.
Veina djece je spavala. Tungata krene niz autobus, budei ih i
tjerajui van. Djeaci su poslani po drva za vatru, a djevojice su
pripremile jednostavnu veeru od kukuruznog brana i slatkog aja.
Tebe povede Tungatu na stranu i objasni mu. Uli smo u osloboeno
podruje, Rodezijci vie ne patroliraju ovim pojasom. Odavde idemo
pjeice. Trebat e nam dva dana hoda. Ti e ii na kraju kolone i
paziti na dezertere. Dok ne stignemo do rijeke, uvijek postoji opasnost
da se netko uplai. Sada u rijeiti vozaa. Tebe povede uplaenog
ovjeka iz logora s jednom rukom oko ramena. Vratio se sam nakon
dvadeset minuta, do kada je veina djece pojela veeru i legla na
zemlju pokraj vatre. Djevojica Miriam im srameljivo prie sa zdjelom
kolaa od kukuruza i dvojica ljudi sjedoe jedan kraj drugoga dok su
jeli. Tebe progovori punih usta. Misli da su bebe, pokae na zaspalu
djecu. Ali, ue brzo i vjeruju onome to ih se ui bez pitanja. Nemaju
koncept smrti, pa ne znaju za strah. Sluaju, a kada umru, to nije
gubitak obuenih ljudi koji se ne mogu zamijeniti. Simbe su ih koristili
289

u Kongu, Vijetkong ih je koristio protiv Amerikanaca, oni su savreno

meso kojim se hrani revolucija. On sastrue zdjelu. Ako ti se neka
djevojica svia, moe je iskoristiti. To je jedna od njihovih dunosti.
Tebe ustane. Ti e prvi straariti. Zamijenit u te u pono. On ode
vaui. une pokraj Miriam koja je leala kraj vatre i neto joj apne.
Ona odmah ustane i krene s njime u mrak. Kasnije, kad je Tungata
patrolirao oko zaspalog logora, uo je prigueni krik bola iz tame gdje
su leali Tebe i djevojka. Zatim se zauje udarac, i pla prijee u
jecanje. Tungata krene prema drugoj strani, gdje nije morao sluati.
Prije zore, Tungata je dovezao autobus do ruba strme rijene obale i
tamo su ga djeaci gurnuli preko ruba, viui od zadovoljstva. Djevojke
su im pomogle sakupiti grane i nabacati ih preko vozila dok nije bilo
skriveno od helikoptera. Krenuli su na sjever im je svanulo. Tebe je
vodio, drei se na pola kilometra ispred kolone. Uitelj je ostao s
djecom, provodei potpunu tiinu koju je Tebe naredio. Prije no to su
preli milju, znojio se kroz koulju, a naoale su mu bile zamagljene.
Tungata je iao iza njih, nosei kalanjikov, izbjegavajui put, drei se
sjene, zaustavljajui se svakih nekoliko minuta kako bi oslukivao;
svakoga sata saginjao bi se do zemlje i provjeravao da ih ne prate. Niti
jedna od vjetina uvara divljai nije ga napustila. Osjeao se potpuno
smireno i bio je sretan na udan nain. Budunost se pobrinula o
samoj sebi. Konano je imao cilj. Vie nije bilo sumnja, osjeaja krivnje
zbog zanemarene dunosti, a ratnika krv Gandanga i Bazoa potekla je
njegovim venama. U podne su se odmorili sat vremena. Nije bilo vatre
i jeli su hladne kolae, ispravi ih blatnom vodom iz pojilita u
mopaniju. Voda je imala okus po urinu slonova koji su se tijekom noi
kupali u njoj. Kad je Miriam donijela hranu Tungati, nije mu mogla
pogledati u lice, a kad je odlazila, hodala je paljivo, kao da pazi na
povredu. Poslijepodne su poeli silaziti prema rijeci Zambezi i grmlje
se promijenilo. Velike ume prele su u otvorenije savane, i bilo je
dovoljno divljai. Kruei u irem luku oko kolone, Tungata je
iznenadio starog mujaka sable antilope crno-bijelog tijela i elegantnih
rogova. Stajao je plemenito i ponosno. Tungata osjeti udnu
privlanost prema njemu, i kad je pobjegao u galopu, on se osjeti
ojaano i obogaeno. Tebe je zaustavio kolonu u podne i rekao im:
Hodat emo cijelu no. Sada se morate odmoriti. Zatim je nacrtao
mapu Tungati granicom u pijesku. Ovo je Zambezi. Iza je Zambija.
Oni su nai saveznici. Tamo idemo. Na zapadu je Botswana i zemlja
bez vode. Kreemo se paralelno s njenom granicom, ali prije no to
290

stignemo do Zambezija moramo prijei put izmeu Viktorijinih slapova

i Kazungule. Rodezijci patroliraju njime. Moramo ga prijei nou. Iza
njega, uz rijeku, Rodezijci su postavili svoj sanitarni kordon. To je
minsko polje koje nas treba sprijeiti da prijeemo rijeku. Moramo stii
tamo prije zore. Kako emo prijei minska polja? Nai ljudi e
ekati da nas prevedu prijeko. Sada se odmori. Tungata se probudi s
rukom na ramenu i odmah se uzbuni. Djevojka, apne Tebe.
Djevojka Miriam, pobjegla je. Nije li je uitelj zaustavio? Rekla mu
je da se mora olakati. Ona nije vana, ree Tungata. Pusti je.
Ona nije vana, sloi se Tebe. Ali vaan je primjer drugima. Pronai
joj trag, naredi on.
Miriam je sigurno znala zemljopis ovog ekstremno sjeverozapadnog
kuta zemlje Matabelea. Umjesto da se vrati, hrabro je krenula prema
sjeveru u liniji njihovog puta; nadala se stii do ceste kod Kazungule
dok je jo dan i prijaviti se jednoj od rodezijskih patrola. Kako smo
bili mudri da je slijedimo, apne Tebe im je njen trag bio oit. Kuja
bi navukla na nas karike za sat vremena. Djevojka nije pokuavala
sakriti svoj trag i Tungata ju je slijedio trei. Bio je u odlinoj formi jer
hodao je pokraj Craiga Mellowa u krvavim lovovima na slonove, i deset
milja je jedva bilo dovoljno da mu se malo otea disanje. Drug Tebe ga
je pratio u stopu, brz poput leoparda i okrutnog pogleda koji je
pretraivao teren. Uhvatili su Miriam dvije milje prije ceste. Kad ih je
vidjela iza sebe, jednostavno je odustala. Pala je na koljena i poela
drhtati tako nekontrolirano da su joj zubi cvokotali. Stali su iznad nje i
nije ih mogla pogledati. Ubij je, naredi Tebe tiho. Tungata je
instinktivno znao da e biti tako, ali njegova dua ipak se sledila.
Nikada ne nareujemo dva puta, ree Tebe, a Tungata stisne svoj
kalanjikov. Ne pukom, ree Tebe. Cesta je iza drvea. Rodezijci bi
stigli za minutu. On uzme no na sklapanje iz depa i prui ga
Tungati. Tungata osloni puku na drvo i otvori no. Vidio je da je vrh
otrice otkinut, a kad je probao otricu palcem, otkrije da ju je Tebe
namjerno otupio trljajui je o kamen. Osjeti muninu zbog onoga to
je morao uiniti i naina na koji je to trebalo izvesti. Pokua sakriti
svoje osjeaje, jer Tebe ga je radoznalo gledao. Znao je da je stavljen na
test, iskuenje okrutnou, i znao je da e, ako padne na testu, biti
osuen poput djeteta, Miriam. Kamenog lica, Tungata izvue koni
pojas iz svojih hlaa i vee djevojine ruke iza lea. Stane iza nje kako
je ne bi morao pogledati u oi. Stavi koljeno izmeu njenih lopatica i
povue joj bradu kako bi joj izloio vitki vrat. Zatim jo jednom pogleda
291

Tebea. U njegovim oima nije bilo milosti i on pone raditi. Trebalo mu

je nekoliko minuta s oteenom otricom i djetetom koje se divlje
otimalo, ali na kraju, njena karotidna arterija prsne i on je pusti da
padne na lice. Dahtao je, okupan vlastitim znojem, ali zadnji ostaci
Samsona Kulamoa bili su spaljeni. Konano je zaista bio Tungata
Zebiwe, Traga za onim to je ukradeno Traga za osvetom. Otrgne
sveanj lia s oblinjeg mopani stabla i obrie njime ruke. Zatim oisti
no zabovi ga u zemlju. Kad ga je vratio drugu Tebeu, gledao ga je bez
sputanja pogleda i vidio u njegovim oima suosjeanje i
razumijevanje. Sada vie nema povratka, ree Tebe tiho. Konano
si jedan od nas. Stigli su do ceste malo nakon ponoi, i dok je uitelj
drao djecu u tiini pokraj breuljka, Tebe i Tungata pretraili su teren
kilometrima okolo, u sluaju da su Rodezijci postavili zasjedu. Kad su
se uvjerili da nema nikoga, preveli su djecu preko toke koju je
odabrao Tungata, na kojoj zbog tvrde zemlje nee biti tragova prelaska.
Zatim se vratio i paljivo pomeo cestu metlom nainjenom od trave.
Stigli su do sanitarnog kordona prije svjetla. Minsko polje bilo je dugo
etrdeset milja i iroko stotinu jarda. Sadravalo je vie od tri milijuna
eksplozivnih naprava raznih vrsta, od plastinih mina koje bi otkinule
ud ali rijetko ubile, do Claymorea na icama. Cilj je bio nainiti
neprijatelju to vie ivih rtava za koje se mora brinuti, i koje vie
nikada nee biti ratnici. Rub minskog polja bio je oznaen emajliranim
diskovima na kolcima ili na stablima drvea. Imali su crvenu lubanju i
prekriene kosti, te rijei opasnost minsko polje. Tebe naredi djeci da
legnu u gustu travu i sakriju se stabljikama. Zatim su poeli ekati, a
on je objasnio Tungati: AP mine su poslagane odreenim obrascem. U
njemu postoji klju, ali vrlo ga je teko otkriti i esto u njemu postoje
namjerne promjene. Potrebna je velika vjetina i hrabrost da se ue u
polje i utvrdi obrazac, i da se identificira sekvenca rasporeda.
Claymorei su drukiji i zahtijevaju druge trikove. Koje? Vidjet e
kad doe vodi. Ali, vodi nije doao u zoru. U podne, Tebe ree:
Moemo samo ekati. Ako odemo sami, to je sigurna smrt. Nije bilo
hrane niti vode, ali nije dozvolio djeci da se pomaknu. To je neto to
e ionako morati nauiti. On slegne. Strpljenje je nae oruje. Vodi
je stigao kasno poslijepodne. ak niti Tungata nije znao da je blizu dok
nije bio meu njima. Kako si nas pronaao? Iao sam uzdu puta
dok nisam otkrio gdje ste preli. Vodi nije bio mnogo stariji od otete
djece, ali oi su mu bile oi starca kojeg ivot vie ne moe iznenaditi.
Kasni, optui ga Tebe. Na prijelazu je rodezijska zasjeda, slegne
292

vodi. Morao sam je zaobilaziti. Kad nas moe prevesti? Ne prije

no to padne rosa. Vodi legne pokraj Tungate. Ne prije jutra.
Hoe li mi objasniti raspored mina!, upita Tungata, a djeak pogleda
Tebea. On klimne. Zamisli ile na liu mopanija, poe vodi i nacrta
linije u praini. Govorio je gotovo sat vremena, a Tungata je klimao i
postavljao povremena pitanja. Kad je zavrio, djeak stavi glavu na
ruku i nije se pomaknuo do zore sljedeeg jutra. Bio je to trik koji su
svi nauili, trik trenutanog padanja u san i buenja. Oni koji nisu,
nisu trajali predugo. im je svjetlo bilo dovoljno jako, vodi dopue do
ruba polja. Tungata ga je slijedio u stopu. U desnoj ruci vodi je nosio
otru icu iz kotaa bicikla, a u drugoj sveanj utih plastinih traka
izrezanih iz jeftine vreice. Bio je sagnut, glave podignute poput
vrapca. Rosa, apne. Vidi li je? I Tungata se trgne. Na nekoliko
koraka ispred njih u zraku je bio niz sjajnih kapi rose, na nekoliko
ina iznad zemlje. Gotovo nevidljiva ica Claymorea bila je osvijetljena
ogrlicom od kapi rose i prvim zrakama sunca. Vodi je oznai utom
prugom i pone ispitivati icom. Za nekoliko sekunda osjeti neto u
mekoj zemlji, i njenim prstima oisti sivi vrh AP mine. Stane iznad nje
i nastavi ispitivati zemlju. Radio je nevjerojatnom brzinom i pronaao
jo tri mine. Nali smo klju, pozove Tungatu koji je leao na rubu
polja. Sada moramo biti brzi, prije no to se rosa osui. Mladi vodi
hrabro je puzio niz prolaz iji je poetak otkrio. Oznaio je jo dvije ice
Claymorea prije no to je stigao do nevidljivog zaokreta. Tu je nastavio
ispitivati tlo, i im je potvrdio obrazac, okrenuo se u sljedeem smjeru.
Trebalo mu je dvadeset i est minuta da otvori i oznai prolaz do
drugog kraja polja. Zatim se vrati i naceri Tungati. Misli li da sada
moe proi? Da, odgovori Tungata bez tatine, a djeakov osmijeh
nestane. Da, mislim da moe, ali uvijek pazi na divlje mine. Stavljaju
ih s razlogom. Protiv njih nema rjeenja, osim opreza. On i Tungata
proveli su djecu u grupama od petero, naredivi im da se dre za ruke.
Kod svakog Claymorea Tungata ili vodi stali su iznad ice kako je
nitko drugi ne bi dodirnuo. Kad je prolazila zadnja skupina, a Tungata
bio na manje od tucet koraka od sigurnosti, stojei iznad zadnje ice,
zaue zvuk motora zrakoplova. Dolazio je od rijeke iz smjera
Viktorijinih slapova i brzo se pojaavao. Tungata i zadnje troje djece
bili su na otvorenom. Iskuenje da potre bilo je gotovo neizdrljivo.
Ne miite se, vikne im mladi vodi. Ostanite mirni, sagnite se. Tako
su kleknuli u sredini minskog polja, a fina elina ica oznaena
plastikom bila je na nekoliko centimetara udaljenosti od Tungatinog
293

meunoja. Bio je udaljen nekoliko centimetara od nasilne smrti.

Buka zrakoplova rasla je brzo i tada se pojavi iznad kroanja izmeu
njih i rijeke. Bio je to srebreni beechcraft baron s crnim slovima RUAC
na trupu. Rodezijski ujedinjeni zrani nosai, prepozna ga vodi.
Voze bogate kapitalistike svinje da gledaju Dim koji grmi. Stroj je
bio tako nisko i blizu da su mogli vidjeti pilota kako razgovara sa
enom pokraj sebe. Zatim zrakoplov nestane iza kronje palma uzdu
obale rijeke Zambezi. Tungata polako ustane. Koulja mu je bila
znojem zalijepljena za tijelo. Kreni, ree djetetu pokraj sebe. Ali
oprezno. Kod Viktorijinih slapova cijela rijeka Zambezi pada preko
visoke litice u usku klisuru duboko ispod, tvorei oblak kapljica i
magle zbog kojeg su ga Afrikanci nazali Dim koji grmi. Nekoliko milja
uzvodno od ovog nevjerojatnog fenomena, poinju prijelazi. Na
etrdeset milja, od male pogranine postaje kod Kazungule, iroka
rijeka prolazi kroz brzice i iri se u pliake. Tamo postoji dvanaest
mjesta na kojima volovi mogu prevesti kola na drugu obalu, ili ovjek
prijei preko rijeke ako se ne boji krokodila od kojih neki tee tonu i
mogu otkinuti nogu bivolu i cijelu je progutati. Na prijelazima su
postavili zasjedu, ree mravi vodi Tungati. Ali ne mogu uvati sve
prijelaze. Znam gdje su bili jutros, ali moda su se premjestili. Vidjet
emo. Idi s njime, naredi mu Tebe i Tungata to prihvati kao znak
povjerenja. Tog je jutra nauio od malog vodia da je za preivljavanje
potrebno upotrijebiti sva osjetila, ne samo ui i oi. Njih dvojica
pribliili su se najbliem pliaku. Kretali su se malo po malo, traei i
sluajui, pregledavajui gusto raslinje i zamrene lijane ispod debelih
stabala ume. Vodiev dodir uzbuni Tungatu i oni legoe jedan do
drugoga na trulo lie, potpuno mirni, ali napeti poput guja. Nakon
nekoliko minuta, Tungata shvati da vodi mirie zrak. Kad je stavio
usne na Tungatino uho, apat mu je bio jedva ujan. Ovdje su.
Blago ga povue natrag, a kad su se dovoljno odmaknuli, upita ga:
Jesli li ih namirisao? Tungata zavrti glavom, a vodi se naceri.
Pepermint. Bijeli asnici ne mogu shvatiti da miris paste za zube
ostaje danima. Sljedei prijelaz bio je ist i saekali su tamu da
prevedu djecu koja su se drala za ruke u lancu. Na drugoj obali vodi
im nije dao da se odmore. Iako su djeca drhtala od hladnoe u mokroj
odjei, tjerao ih je dalje. Konano smo u Zambiji, ali jo nismo
sigurni, upozori ih. Opasnost je ista kao i na junoj obali. Kanke
prelaze kada hoe, a ako sumnjaju, krenut e u potjeru. Hodali su
cijelu no i pola sljedeeg dana, do kada su se djeca jedva vukla od
294

umora i gladi. Poslijepodne put ih iznenada izvede iz ume na glavnu

prugu, a pokraj pruge bilo je pola tuceta koliba od platna i kolaca. Sa
strane su stajala dva kamiona za stoku. To je stanica za novaenje
armije Zimbabwea, objasni vodi. Trenutano ste sigurni. Ujutro,
kad su se djeca ukrcavala na kamion, mravi vodi prie Tungati. Idi
u miru, drue. Imam instinkt za one koji e preivjeti i one koji e
umrijeti u grmlju. Mislim da e ivjeti da vidi ispunjen san o slavi, i
tada su se rukovali, uhvativi se za dlanove i palce, to je bio znak
potovanja. Mislim da emo se ponovno sresti, drue Tungata. Bio je
u krivu. Nekoliko mjeseci kasnije, Tungata je uo da je vodi uletio u
zasjedu na pliacima. Pola njegova trbuha bilo je razneseno, ali upuzio
je u mravojedovu rupu i zaustavljao neprijatelja do zadnjeg metka.
Zatim je aktivirao granatu i pritisnuo je na grudi. Logor je bio na dvije
stotine milja sjeverno od Zambezija. U barakama je bilo tisuu i petsto
novaka. Veina instruktora bili su Kinezi. Tungatin instruktor bila je
mlada ena Wan Lok. Bila je niska i iroka, vrstih udova seljaka. Lice
joj je bilo ravno i plitko, oi kose i svijetle poput oiju mambe, a na
glavi je nosila platnenu kapu; njena pamuna odora bila je poput
pidame. Prvog dana natjerala ih je da tre etrdeset kilometra na
vruini, nosei teret od etrdeset kilograma. Podjednako optereena,
lako je nadmaivala i najsnanije trkae. Do kraja veeri, Tungata vie
nije bio ljut to ga poduava ena. Nakon toga, trali su svakoga dana,
a zatim su vjebali s tekim drvenim motkama i uili vjetinu kineskog
boksa. Radili su s kalanjikovima dok ih nisu mogli rastaviti vezanih
oiju i ponovno sastaviti za petnaest sekunda. Radili su s raketnim
bacaima RPG-7 i granatama. Radili su s bajunetama i noevima. Uili
su postavljati mine i pojaavati ih plastinim eksplozivom kako bi
mogle unititi i oklopljeno vozilo. Uili su kako postaviti minu pod
povrinu makadamske ceste. Uili su postaviti zasjedu na umskom
putu ili uz glavnu cestu. Uili su kako postaviti povlaeu obranu pred
jaom vatrenom silom, zaustavljajui je i ometajui, i sve su to inili uz
dnevne porcije koje su se sastojale od ake kukuruznog brana i suhe
kapente, male smrdljive ribe iz jezera Kariba. Zambija, zemlja koja ih
je primila, plaala je visoku cijenu zbog podravanja njihove borbe.
eljeznike linije prema jugu koje su prelazile most iznad Viktorijinih
slapova bile su zatvorene od 1973. a rodezijske snage napale su i
unitile mostove u Tanzaniju i Maputo, koji su bili jedini Zambijini
putevi do vanjskog svijeta. Hrana koju su dobivali gerilci bila je bogata
u odnosu na onu prosjenih zambijskih graana. Bili su mravi zbog
295

gladi poput hrtova i oelieni tekim vjebanjem; Polovine noi

provodili su u politikim skupovima, beskrajnom pjevanju i
katekizmima komesara. to je revolucija? Revolucija je mo
narodu. Tko je narod? Tko je mo? Poslije ponoi, smjeli su
oteturati do koliba i zaspati dok ih instruktori ne bi probudili u etiri u
jutro. Nakon tri tjedna, Tungata je odveden do zlokobne izolirane
kolibe izvan kruga logora. Okruen instruktorima i politikim
komesarima, bio je skinut do gola i prisiljen da se bori. Dok su
izvikivali najgore uvrede, zovui ga bijesnim psom rasistikih
kapitalista, kontrarevolucionarom i imperijalistikim reakcionarom,
Tungata je morao ogoliti svoju duu kao i tijelo. Izvikivao je svoja
priznanja, govorio im kako je radio za kapitalistike tirane, kako je
poricao svoju brau, kako je sumnjao i gajio reakcionarne i
kontrarevolucionarne misli, kako je eznuo za hranom i snom, kako je
izdao povjerenje svojih drugova. Ostavili su ga potpuno iscrpljenog i
slomljenog na podu kolibe, a zatim ga je Wan Lok uzela za ruku kao
da mu je majka i odvela ga uplakanog natrag u barake. Sljedeeg
dana smio je spavati do podneva i probudio se miran i snaan. Na
veernjem politikom skupu pozvan je da zauzme mjesto u prvim
redovima meu voama odjela. Mjesec dana kasnije, Wan Lok ga je
pozvala u kolibu za spavanje za instruktore. Stajala je pred njime,
mala nabijena prilika u pamunoj odori. Sutra ulazi, rekla je i
skinula kapu s glave. Jo nikada nije vidio njenu kosu. Padala je do
struka, gusta, crna i tekua poput prolivenog ulja. Vie me nee
vidjeti, ree i otkopa prednji dio svoje odore. Njeno tijelo bilo je boje
maslaca, vrsto i neizmjerno snano, ali Tungatu su iznenadile njene
pubine dlake koje su bile ravne kao i one na kosi, bez ukovranosti.
To ga je nevjerojatno uzbudilo. Doi, ree ona i odvede ga do tankog
madraca na prljavom podu kolibe.
Na povratku nisu koristili pliake, nego su Zambezi preli u kanuima
na mjestu gdje je rijeka utjecala u jezero Kariba. Siluete potopljenog
drvea na mjeseini bile su srebrene i izobliene poput udova
gubavaca. U kadru ih je bilo etrdeset i osam, pod politikim
komesarom i dva mlada iskusna kapetana. Tungata je bio jedan od
etiri voe odjela s deset ljudi. Svaki od njih, ak i komesar, nosio je
teret od ezdeset kilograma pod kojim su se muili poput grbavaca. U
njihovim torbama nije bilo mjesta za hranu, pa su ivjeli na guterima
i umskim takorima, te polurazvijenim jajima ptica. Natjecali su se s
hijenama i leinarima za komade trule lavlje lovine, a nou bi
296

posjeivali kraalove crnih seljaka i praznili spremnike za ito. Preli su

brda Chizarira i krenuli na jug kroz neprohodnu umu i suhu divljinu
dok nisu stigli do rijeke Shangani. Slijedili su je na jug, proavi na
nekoliko kilometara od usamljenog spomenika u mopani umi koji je
oznaavao mjesto na kojem su Allan Wilson i njegova ophodnja zauzeli
svoje zadnje herojsko uporite protiv impija Gandanga, sina
Mzilikazija, brata zadnjeg kralja Matabelea, Lobengule. Kad su doli
do zemlje bijelih farmera, poeo je njihov rad. Na pranjavim cestama
postavljali su teke mine koje su nosili tako daleko na leima.
Osloboeni tereta, napadali su izolirane farme. Napali su etiri farme
u jednom tjednu, uvjereni da sigurnosne snage vie ne idu spaavati
napadnute kue tijekom noi, jer su znale da su napadai minirali sve
prilazne putove prije napada. Tako su gerilci imali cijele noi da zavre
svoj posao i pobjegnu. Do tada, tehnika je bila visoko razvijena. U
sumrak bi otrovali pse i presjekli ice. Zatim bi ispalili rakete u prozore
i vrata i jurnuli kroz tako napravljene ulaze. Na dvije farme su zadrani
obranom, ali na druge dvije su prodrli. Uasi koje su ostavili iza sebe
bili su namjerna provokacija spasiteljima koji e doi s prvim svjetlom.
Ono to su pronali moglo je izazvati sigurnosne snage da se osvete
lokalnoj crnoj populaciji, i time ih natjerati u logore NRAZ-a. Konano,
nakon est tjedana na terenu, bez streljiva i eksploziva, poeli su se
povlaiti, postavljajui zasjede. Napustili su prvu zasjedu nakon dva
uzaludna dana ekanja. Meutim, prilikom druge zasjede na
udaljenom seoskom putu, imali su sree. Uhvatili su bijelog farmera
koji je vozio svoju enu u bolnicu zbog puknua slijepog crijeva. U
vozilu su bile i njegove dvije maloljetne keri. Gotovo je proao kroz
zasjedu, ali kad je oklopno vozilo prolo Tungatin poloaj, on skoi i
potri cestom za njime. Pogodio ga je u meki zadnji dio raketom RPG7. Farmer i starija ki su ubijeni u eksploziji, ali njegova bolesna ena
i mlaa ki jo su bile ive. Politiki komesar pustio je dekima
umirue ene. Poredali su se i silovali ih na cesti pokraj unitenog
vozila, jedan za drugim. Kad se Tungata nije pridruio redu, komesar
mu objasni: Kad te ptica pelarica dovede do konice, mora joj dati
komad saa. Od poetka povijesti, silovanje je uvijek bilo jedna od
nagrada pobjednika. Zbog toga se bolje bore, i to izludi neprijatelja.
Napustili su cestu te noi i krenuli natrag u brda, prema jezeru i
utoitu. Ballantyneovi izviai uhvatili su ih sredinom sljedeeg
poslijepodneva. Bilo je vrlo malo upozorenja, samo mali izviaki
zrakoplov Cessna 210 koji im je kruio oko glava. Dok su komesari i
297

kapetani jo izvikivali nareenja za borbeni raspored, izviai su doli.

Iskoili su iz drevnog zrakoplova Dakota s dva motora koji je sluio jo
u zapadnoj Sahari tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je obojen sivom
nereflektivnom bojom kako bi se odvratili infracrveni tragai raketa
SAM-7. Letio je tako nisko da se inilo da e zagrepsti vrh kopjea, a
kad je njegov trup na trenutak zasjenio sunce, iz utrobe pokuljae
vojnici. Maslinastozeleni padobrani otvarali su se nekoliko sekunda
prije udara u zemlju. Doskakali su na noge, i odvajali uad prije no to
bi se kupole slegle na zemlju; potrali su naprijed, pucajui. Komesar
i oba kapetana ubijeni su u prve tri minute i Izviai krenue naprijed,
tjerajui uspaniene gerilce prema podnoju kopjea. Tungata bez
razmiljanja okupi najblie ljude i povede ih u oajniki kontranapad
niz plitki usjek koji je sjekao liniju Izviaa. uo je kako zapovjednik
Izviaa izdaje zapovijedi megafonom: Zeleni i crveni, zadrite pozicije;
plavi, oistite ovaj procjep. Distorzirani glas odjekivao je od brda, ali
Tungata ga prepozna. Zadnji put ga je uo kod Misije Khami u noi
kad je ubijena Constance. Glas ga je ohladio i usredotoio. Dobro je
procijenio svoj trenutak i zatim se izvukao iz usjeka pod vatrom FN
puaka. Njegova mirnoa djelovala je i na ljude oko njega i on zapone
treu obranu kojoj ga je nauila Wan Lok. Bili su u kontaktu tri sata,
u kontaktu s elitnim borbenim trupama, a Tungata je drao svoju
malu skupinu pod kontrolom, napadajui i postavljajui mine iza sebe,
zaustavljajui se na svakoj prirodnoj stratekoj toki, do mraka. Zatim
je prekinuo kontakt i izvukao svoje ljude. Do tada ih je bilo samo
osam, a trojica su bili ranjeni. Sedam dana kasnije, ujutro prije no to
se osuila rosa, Tungata je otvorio prolaz kroz sanitarni kordon,
ispitujui bajunetom dok nije pronaao klju obrasca, te proveo ljude
preko pliaka. Ostala su samo petorica. Niti jedan ranjenik nije mogao
odrati tempo i Tungata ih je osobno dokrajio komesarevim pitoljem
kako ih ne bi uhvatili progonitelji. U gradu Livingstoneu, na sjevernoj
obali Zambezija nasuprot Viktorijinim slapovima, Tungata se prijavio
stoeru NRAZ-a, i komesar je bio preneraen. Ali, svi ste pobijeni.
Rodezijci tvrde na televiziji... Voza u crnom mercedesu s partijskom
zastavom odveo je Tungatu u Zambijski glavni grad Lusaku, i tamo je
u sigurnoj kui u mirnoj ulici uveden u turo namjetenu sobu u kojoj
je sjedio ovjek za stolom. Baba! Tungata ga odmah prepozna. Nkosi
Nkulu, Veliki poglavica! ovjek se glasno nasmije grlenim glasom.
Tako me moe zvati dok smo sami, ali inae me mora zvati drug
Inkunzi. Inkunzi je bila sindebele rije za bika. Odgovarala je ovjeku.
298

Bio je golem, s grudima poput pivske bave i trbuhom poput vree ita.
Kosa mu je bila gusta i bijela; bio je sve to su Matabelei cijenili
velik, snaan, star i mudar. Promatrao sam te sa zanimanjem, drue
Tungata. Zapravo, ja sam i poslao po tebe. Poaen sam, Baba.
Opravdao si moje povjerenje. Veliki ovjek spusti se na stolcu i spoji
prste na trbuhu. utio je neko vrijeme, prouavajui Tungatino lice, a
zatim naglo upita: to je revolucija? Odgovor koji je toliko puta
ponavljao brzo doe na Tungatine usne. Revolucija je mo narodu.
Drug Inkunzi se ponovno gromoglasno nasmije. Ljudi su glupa
stoka, smijao se. Ne bi znali to uiniti s moi kad bi netko bio
dovoljno glup da im je prui! Ne, ne! Vrijeme je da naui pravi
odgovor. On zastane, a vie se nije smijao. Istina je da je revolucija
mo za odabrane. Istina je da sam ja na elu tih odabranih i da si ti,
komesar Tungata, sada jedan od njih.
Craig Ballantyne parkirao je land-rover i iskljuio motor. Okrene
retrovizor i popravi svoju visoku kapu. Zatim pogleda oko elegantne
nove zgrad muzeja. Stajala je u sredini botanikih vrtova, okruena
visokim palmama i zelenim livadama, te svijetlim poljima geranijuma.
Craig shvati da odgaa trenutak i odluno stisne eljust. Izie iz landrovera i popne se stubama muzeja. Dobro jutro, narednie, djevojka
za pultom prepozna tri pruge na rukavu njegove kaki i mornariki
plave policijske odore. Craig se jo osjeao posramljen svojim brzim
promaknuem. Ne budi prokleto glup, djeae, zareao je Bawu kad
se Craig usprotivio potezanju obiteljskih veza. To je tehnika titula,
narednik oruar. Bok!, Craig se djeaki nasmijei djevojci, a njezin
izraz odmah postane prijazniji. Traim gospoicu Carpenter. ao mi
je. Ne poznajem je. Djevojka je izgledala nesretno to ga je morala
razoarati. Ali, ona radi ovdje, pobuni se Craig. Janine Carpenter.
O! shvati ona. Mislite, doktorica Carpenter. Oekuje li vas? O,
siguran sam da zna da dolazim, uvjeri je Craig. Ona je u sobi 211.
Uz stube, pa lijevo, kroz vrata gdje pie samo za osoblje, i trea vrata
desno. Craig otvori vrata nakon to je pokucao i zauo uite!. Bila je
to duga uska soba s neonskim svjetiljkama, stropnim prozorima i
zidovima punim plitkih ormara s mjedenim kvakama. Janine je stajala
za stolom u sredini sobe. Bila je odjevena u plavi jeans i svijetlu
kariranu vunenu koulju. Nisam znao da nosi naoale, ree Craig.
Davale su joj izgled uenosti sove; ona ih skine s lica i sakrije iza lea.
Pa!, pozdravi ga. to eli? Gledaj, ree on, morao sam saznati
to radi entomolog. Imam bizarnu sliku tebe kako se hrva s ce-ce
299

muhama i tue skakavce toljagom. On tiho zatvori vrata za sobom i

nastavi govoriti dok je prilazio stolu. Hej, pa to izgleda zanimljivo!
Bila je poput oprezne make, povinutih lea i nakostrijeene dlake, ali
polako se opusti. Uzorci, objasni ona. Pripremam mikroskopske
uzorke. Zatim ree iritirano: Zna, pokazuje tipine predrasude
neznalice i neinformiranog laika. im netko spomene kukce, odmah
pomisli na tetoine poput skakavaca i nositelja bolesti kao ce-ce
muhe. To nije u redu? Hexapoda su najvea klasa najveeg
ivotinjskog reda, Ar-thropoda. Ima doslovno stotine tisua pripadnika,
od kojih su veina korisna za ovjeka, a tetoine su u velikoj manjini.
elio se uhvatiti za njen izraz velika manjina kao kontradikciju, ali
razum je prevladao. Umjesto toga, ree: Nikada nisam mislio o tome.
Kako misli korisni ovjeku? Kukci oplouju biljke, kontroliraju
tetoine, slue kao hrana... Nakon nekoliko minuta, Craigov interes
vie nije bio glumljen. Poput svakog posveenog strunjaka, bila je
fascinantna dok je govorila o svojem podruju. Kad je shvatila da ima
dobru publiku, postala je jo artikuliranija. Police plitkih ormara
sadravale su zbirku na koju je na njihovom prvom susretu rekla da je
najbolja na svijetu. Pokazala je Craigu mikroskopske bube sitnih krila
iz porodice Ptiliidae koje su bile duge jednu stotinu ina, i usporedila
ih s monstruoznim afrikim Golijatima. Pokazala mu je kukce lijepe
poput dragulja i kukce odbojne runoe. Pokazala mu je kukce koji su
imitirali orhideje, cvijee, granice, koru drvea i zmije. Bila je tu osa
koja koristi kamenie kao alatke i muha koja, poput kukavice, stavlja
jaja u tua gnijezda. Bili su tu mravi koji uzgajaju ui kao krave
muzare i gljivice. Pokazala mu je kukce koji ive u ledenjacima i one iz
dubina Sahare, kukce iz morske vode i larve koje ive u jezerima od
sirovog petroleja gdje jedu druge kukce uhvaene u ljepljivu tekuinu.
Pokazala mu je vretenca s dvadeset tisua oiju i mrave koji mogu
podii teret tisuu puta tei od njih; objasnila je udne oblike prehrane
i reprodukcije, i bila je tako obuzeta, da je zaboravila tatinu i stavila
naoale natrag na nos. Izgledala je tako slatko da ju je Craig htio
zagrliti. Nakon dva sata, ona skine naoale i pogleda ga izazovno. U
redu, ree ona. Pa, ja sam primarno kustos za kolekciju Hexapoda,
ali sam i savjetnik Odjela za poljoprivredu, divlji ivot i ouvanje
prirode, te javnog zdravstva. To rade entomolozi, gospodine a to, do
vraga, radi ti? Ja idem okolo i pozivam entomologe na ruak.
Ruak? Ona ga blijedo pogleda. Koliko je sati? Boe, potroio si
moje cijelo subotnje jutro! Bifteci, ree on. Upravo sam dobio
300

plau. Moda ruam s Rolyjem, ree mu ona okrutno. Roly je na

terenu. Kako zna? Nazvao sam tetu Val da provjerim. Ti,
lukave. Ona se prvi put nasmije. U redu, odustajem. Povedi me na
ruak. Bifteci su bili debeli i soni, a pivo ledeno hladno, s rosom
koja je tekla niz ae. Smijali su se, a na kraju on upita: to
entomolozi rade u subotnje poslijepodne? to rade policijski
narednici? Idu posjetiti svoje pretke na udnim i arobnim mjestima
eli li sa mnom? Do sada je znala sve o land-roveru, pa je stavila
svileni al oko glave i tamne naoale na oi kako bi se zatitila od
vjetra, a Craig obnovi hladnjak svjeim ledom i pivom. Odvezli su se u
Rhodesov nacionalni park Matopos, u zaarana brda gdje je jednom
vladala Umlimo, a Matabelei su dolazili po zatitu i utjehu u
vremenima nesrea. Ljepota mjesta pogodila je Janine u srce. Brda
izgledaju poput onih arobnih dvoraca iz bajka uzdu obala Rajne. U
dolinama su bila stada divljih antilopa, sable i kudua, pitomih poput
ovaca. Jedva su podizali glave dok je land-rover prolazio pored njih.
inilo se da su brda samo njihova, jer malo drugih ljudi bi riskiralo da
budu sami na ovim pranjavim cestama u samoj utvrdi tradicije
Matabelea, ali kad je Craig parkirao land-rover u sjenu ispod masivne
kupole od granita, stari Matabele uvar u odori i kapi parka doe do
njih da ih doeka i isprati do vrata s natpisom: Ovdje su zakopani
ljudi koji su zaduili svoju zemlju. Popeli su se do vrha brda i tamo
pronali grob Cecila Johna Rhodesa, uvan kamenim straarima od
prirodnog granita s bronanom ploom. Znam tako malo o njemu,
prizna Janine. Mislim da nitko ne zna previe o njemu, ree Craig.
Bio je udan ovjek, ali kad su ga pokopali, Matabelei su mu odali
kraljevsku poast. Imao je neku nevjerojatnu mo nad drugim
ljudima. Otili su na drugu stranu brda do kvadratnog mauzoleja od
kamenih blokova s bronanim herojskim figurama. Allan Wilson i
njegovi ljudi, objasni Craig, iskopali su njihova tijela s bojnog polja
kod Shanganija i prenijeli ih ovamo. Na sjevernom zidu spomenika
bila su imena mrtvih i Craig prijee prstom preko popisa i zaustavi se
na jednom imenu. Veleasni Clinton Codrington, proita on. To je
bio moj pra-pradjed, udan ovjek, a njegova ena, moja pra-prabaka
bila je izuzetna ena. Njih dvoje, Clinton i Robyn, osnovali su misiju u
Khamiju. Nakon nekoliko mjeseci, njega su ubili Matabelei, a ona se
udala za zapovjednika koji je poslao Clintona u smrt, amerikog
momka imenom St John. Kladim se da je to bilo zanimljivo! To je
morala biti intrigantna pria, ljubavni trokut... Radili su takve stvari
301

ak i u tim danima?, upita Janine. Mislila sam da je to noviji izum.

Okruili su brdo i doli do drugog groba. Iznad njega je bilo izoblieno
patuljasto msasa drvo koje je izraslo u vrstom granitu. Poput onoga
na vrhu, i ovaj je grob imao teku plou od bronce, ali na njoj je pisalo:
Ovdje lei tijelo Sir Ralpha Ballantynea, prvog premijera June
Rodezije. Zaduio je svoju zemlju. Ballantyne, ree ona. Mora da je
Rolyjev predak. Na zajedniki predak, sloi se Craig. Na pradjed,
Bawuov otac. Zbog njega sam te doveo ovamo. to zna o njemu?
Zapravo, mnogo. Ba sam zavrio sa itanjem njegovog dnevnika. Bio
je pravi momak. Da nije postao vitez, vjerojatno bi ga objesili. Prema
njegovim tajnim priznanjima, bio je nekvalificirani grubijan, ali
ivopisan. Znai, na njega si, nasmije se ona. Priaj mi jo.
Smijeno, bio je zakleti neprijatelj onoga starog lopova. Craig pokae
prema grobu Cecila Rhodesa. A zakopani su jedan pokraj drugoga.
Pradjed Ralph pie u svojem dnevniku da je otkrio rudnik ugljena
Wankie, ali Rhodes mu ga je prijevarom uzeo. Zakleo se da e unititi
Rhodesa i njegovu tvrtku, to je i zapisao! Pokazat u ti! I hvali se da je
uspio. Godine 1923. vladavina Rhodesove Britanske junoafrike
kompanije dolazi kraju. Juna Rodezija postala je britanska kolonija, a
stari Sir Ralph njen premijer. Ostvario je svoju prijetnju. Sjeli su
jedno do drugoga na kamen groba i on joj ispria najzabavniju i
najzanimljiviju priu koju je proitao u tajnim dnevnicima, a ona je
sluala s fascinacijom. udno je pomisliti da su oni dio nas, a mi dio
njih, apne ona. Da veer koja se dogaa sada ima korijen u onome
to su oni govorili i radili. Bez prolosti nema niti budunosti, Craig
ponovi rijei Samsona Kumaloa i nastavi: To me podsjetilo, moram jo
neto uiniti prije no to se vratimo u grad. Ovoga puta, Craiga nije
trebalo upozoriti na skriveni odvojak i on krene stazom koja je vodila
pokraj groblja, niz aveniju od spathodea drvea do koliba misije
Khami. Prvi red koliba bio je naputen. Na prozorima nije bilo zastora,
a kad se Craig popeo na trijem i provirio unutra, vidio je da su sobe
prazne. Koga trai?, upita Janine kad se vratio u land-rover.
Prijatelja. Dobrog prijatelja? Najboljeg kojeg sam imao. Odvezao
se na brdo do bolnice i ponovno parkirao. Ostavio je Janine u landroveru i otiao u lobi. Jedna ena krene mu u susret. Nosila je bijelu
kutu, a neprirodno blijedo lice bilo je ratoborno namrteno. Nadam se
da niste doli plaiti nae ljude, poe ona. Ovdje policija znai
nevolju. ao mi je, Craig pogleda svoju odoru. To je privatna stvar.
Traim prijatelja. Njegova obitelj ivjela je ovdje. Samson Kumalo...
302

O, klimne ena. Sada vas prepoznajem. Vi ste Samov poslodavac. Pa,

on je otiao. Otiao? Znate li gdje? Ne, ree ena hladno. Njegov
djed, Gideon... On je mrtav. Mrtav? Craig se zaprepasti. Kako?
Umro je od slomljena srca kad su vai ljudi ubili nekoga tko mu je
bio drag. A sada, ako vas vie nita ne zanima, ovdje ne volimo odore.
Kad su stigli do grada, bilo je kasno poslijepodne. Craig je otiao ravno
do svoje jahte, ne traei od nje dozvolu, a kad je parkirao ispod drveta
manga, Janine se nije bunila, ve izie i krene s njim do ljestava.
Craig stavi kasetu u kasetofon i otvori bocu vina, a zatim donese Sir
Ralphov dnevnik koji mu je posudio Bawu; sjedili su jedno kraj drugog
na klupi u salonu i itali ga. Blijedi crtei u tinti i olovci koji su
ukraavali margine oduevili su Janine, a kad je stigla do opisa
najezde skakavaca iz 1890. bila je zarobljena. Stari je imao dobro
oko, prouavala je njegove crtee skakavaca. Mogao je biti prirodnjak,
pogledaj samo detalje. Ona pogleda Craiga koji je sjedio kraj nje.
Izgledao je poput psia, draesnog psia. Ona namjerno zatvori knjigu
bez odvraanja pogleda. On joj se nagne blie, a ona se ne odmakne.
On pokrije njene usne svojima i osjeti kako se otvaraju. Njene velike
kose oi se zatvorie, a trepavice su joj bile duge i osjetljive poput krila
leptira. Nakon duljeg vremena, ona promuklo proapta: Za Boga
miloga, nemoj rei nita glupo. Samo nastavi raditi to to sada radi.
On je poslua, a na kraju ona prekine tiinu. Glas joj se tresao.
Nadam se da si napravio krevet dovoljno irok za dvoje. On je i dalje
utio, ali je podigne u naruje i odvede da vidi. Zna, nisam mislio da
moe biti tako. U njegovom glasu bilo je uenje dok ju je gledao,
naslonjen na jedan lakat. Bilo je tako dobro, prirodno i lako. Ona
prijee prstom preko njegovih golih grudi, zaokruivi mu bradavice.
Volim dlakave grudi, ree mazno. Mislim, zna, uvijek sam osjeao
da je to tako sveana stvar nakon zavjeta i izjava. I zvuka orgulja?,
zakikoe se ona. Ako mi oprosti na izrazu? To je druga stvar, ree
on. Jedini put kad sam te uo da se kikoe je kada si to radila, ili
upravo zavrila. To je jedino vrijeme kada se elim kikotati, sloi se
ona i ponovno se zakikoe. Budi dobar i donesi ae s vinom. to je
tako smijeno?, upita on sa stuba. Tvoja stranjica je bijela i glatka
ne, nemoj je pokrivati. Dok je traio ae, ona ga pozove iz kabine.
Ima li kasetu Pastoralne?! Mislim da imam. Stavi je. Zato?
Rei u ti kad se vrati u krevet. Sjedila je na rubu kreveta, gola u
lotos poloaju. On stavi jednu au u njenu ruku i nakon kratke borbe
uspije savinuti vlastite noge u lotos poloaj i sjesti nasuprot nje. Pa,
303

reci mi, ree on. Ne budi glup, Craig mislim, nije li to savrena
pratnja? Nova oluja glazbe i ljubavi protutnji preko njih, ostavljajui
ih bespomono zagrljene, a u tiini koja je slijedila ona mu njeno
makne vlanu kosu s oiju. Bilo je to previe za njega. Volim te, ree.
O Boe, tako te volim. Ona ga gotovo grubo odgurne i sjedne. Ti si
sladak i zabavan deko, i njean ljubavnik, ali ima ruan talent
govoriti glupe stvari u krivo vrijeme. U jutro, ona ree: Ti si napravio
veeru, a ja u doruak, i ode, odjevena samo u njegovu staru
koulju. Morala je podviti rukave, a rubovi su joj visjeli ispod koljena.
Ima dovoljno jaja i slanine da otvori vlastiti restoran oekivao si
posjetitelja? Nisam oekivao, ve se nadao, ree on ispod tua.
Neka moja budu dobro peena! Nakon doruka, pomogla mu je
instalirati velike sjajne eline koloture na glavnu palubu. Netko mu je
trebao drati ploe dok ih je on buio s druge strane. Spretan si, zar
ne?, ree ona. Morali su vikati, jer radio je ispod palube, dok je ona
bila na rubu komandne kabine. Lijepo da si primijetila.
Pretpostavljam da e biti prvoklasni oruar. Prilino sam dobar.
Radi li ono to mislim, popravlja puke? Jedna od mojih
dunosti. Kako moe to raditi? Puke su tako zle. To je tipina
predrasuda neznalice i neupuenog laika, on joj vrati vlastite rijei.
Oruje je na jednoj razini vrlo funkcionalan i koristan alat, a na
drugoj, moe biti velianstveno umjetniko djelo. ovjek je uvijek
ulagao neke od svojih najkreativnijih instinkta u oruje. Ali, kako ih
koriste! protestirala je ona. Na primjer, upotrijebili su ga da sprijee
Adolfa Hitlera da istrijebi cijelu idovsku naciju, istakne on. Ma
hajde, Craig. Zato ga koriste ovdje u dungli, ovoga trenutka?
Puke nisu zle, ali neki od ljudi koji ih koriste jesu. On privrsti vijke
i izviri iz otvora. Dosta za danas sedmog dana on se odmarao moe li
pivo? Craig je u kabinu stavio zvunik i uivali su na suncu, pijui
pivo i sluajui glazbu. Gledaj, Jan, ne mogu to rei dovoljno obzirno,
ali ne elim da via nekog drugoga, zna li to mislim? Opet ti,
njene oi se suzie i zasvijetlie poput leda. Zauti, Craig. Mislim,
nakon ovoga to se dogodilo izmeu nas, nastavi on. Mislim da
bismo trebali... Gledaj, dragi djeae, ima izbor ponovno me
naljutiti ili nasmijati, to e odabrati?
U ponedjeljak je za vrijeme ruka dola u policiju i pojeli su njegove
sendvie od unke dok joj je on pokazivao oruarnicu; unato svojim
stavovima, bila je zainteresirana izlobom zarobljenog oruja i
eksploziva. Objasnio joj je djelovanje razliitih tipova mina, te kako se
304

mogu otkriti i deaktivirati. Mora priznati teroristima, prizna Craig.

Te svinje nose te stvari na leima dvije stotine milja i vie kroz
divljinu. Pokuaj je dii i znat e to mislim. Na kraju je odvede do
male stranje sobe. Ovo je moj specijalni projekt. Zove se T i I, trai i
identificiraj, on pokae karte koje su pokrivale zidove i velike kutije
naslagane kraj radnog stola. Nakon svakog kontakta s teroristima,
nai oruari pretrae podruje i pokupe svaku ahuru. Prvo trae
otiske prstiju. Ako terorist ima dosje, moemo ga odmah identificirati.
Ako je oistio metke prije punjenja ili nemamo njegove otiske, jo
uvijek moemo odrediti iz koje je puke pucano. Odvede je do klupe i
dozvoli da pogleda kroz mikroskop. Igla svake puke udubljuje
ahuru na poseban nain koji je individualan kao i otisak. Moemo
pratiti karijeru svakog aktivnog terorista na terenu. Moemo tono
pogoditi koliko ih ima i koji su vrui. Vrui? Ona ga pogleda. Od
svakih stotinu terorista na terenu, devedeset ih se sakrije pokraj sela
koje ih opskrbljuje hranom i mladim djevojkama, i pokuavaju se
drati dalje od opasnosti i naih snaga. Ali vrui su drukiji. To su
tigrovi, fanatici, ubojice, ovi grafikoni prikazuju njihovu prvu postavu.
Odvede je do zida. Pogledaj ovaj. Zovemo ga Rua, jer njegova igla
ostavlja trag u obliku cvijeta. U divljini je tri godine, i otkrili smo ga
devedeset i est puta. To je gotovo jednom u svakih deset dana, mora
da je od elika. Craig prijee prstom preko grafikona. Evo jo
jednog, zovemo ga Leopardova panda, moe vidjeti zato po obliku
njegove igle. On je novi, prvi put preko rijeke, ali napao je etiri farme i
postavio zasjedu, a zatim doao u kontakt s Rolyjevim izviaima. Malo
ih to preivi, Rolyjevi deki su nevjerojatni. Izbrisali su veinu kadra,
ali Leopardova panda borio se kao veteran i pobjegao s nekolicinom
svojih ljudi. Rolyjev borbeni izvjetaj kae da je izgubio etiri ovjeka
od mina koje je postavio Leopardova panda dok je bjeao, i jo
estoricu u izravnom sukobu deset ljudi. To su najvei gubici koje su
Izviai ikad imali u sukobu. Craig lupne ime na grafikonu. On je
vru. Jo emo uti o tom momku. Janine zadrhti. To je strano sva
ta smrt i patnja. Hoe li ikad zavriti? Poelo je kad je ovjek prvi put
stao na dvije noge, nee zavriti sutra. Razgovarajmo sada o sutranjoj
veeri, pokupit u te u sedam, u redu? Telefonirala mu je u
oruarnicu malo prije pet sati. Craig, ne dolazi po mene veeras.
Zato ne? Nee me biti. to se dogodilo? Roly se vratio s terena.
Craig je malo radio na palubi jahte, ali kad je postalo previe mrano,
ode ispod, neutjeno hodajui. Ostavila je svoje tamne naoale na stolu
305

kraj kreveta i ru za usne na rubu umivaonika. Salon je jo mirisao po

njenom parfemu, a dvije vinske ae bile su u umivaoniku. Mislim da
u se napiti, odlui on, ali nije imao tonika, a gin je s vodom imao
uasan okus. Prospe ga u umivaonik i stavi Pastoralnu, ali slike koje
mu je prizvala bile su previe bolne. Zaustavi kasetofon. Uzme
dnevnik Sir Ralpha sa stola i prelista ga. Proitao ga je dva puta;
trebao je otii u Kings Lynn ovog vikenda, Bawu e ga oekivati da
doe po sljedei dnevnik. Ponovno pone itati, i trenutno zaboravi
usamljenost. Nakon nekog vremena pretraio je ladicu stola i
pronaao biljenicu koju je koristio prilikom crtanja nacrta za kabine.
Istrgne upotrijebljene stranice; ostalo ih je jo vie od stotinu. Sjedne
za stol s olovkom iz navigacijskog kompleta i zagleda se u prazni
papir. Nakon pet minuta, napie: Afrika je uila nisko na obzorju,
poput lava u zasjedi, tamna i zlatna na ranom sunevom svjetlu,
hlaena benguelskom strujom. Robyn Ballantyne stajala je na ogradi
i gledala prema njoj... Craig proita to je napisao i osjeti udno
uzbuenje, neto to jo nikada nije iskusio. Mogao je vidjeti mladu
enu. Mogao je vidjeti kako stoji podignute brade dok joj vjetar mrsi
kosu. Olovka pone juriti praznom stranicom, a ena se pokrene u
njegovom umu i progovori na glas u njegovim uima. Okrene stranicu i
nastavi pisati, a tada odjednom shvati da je biljenica ispunjena
njegovim rukopisom i da je vani svanuo dan.
U talama Janininog oca u pozadini veterinarske ambulante oduvijek
su bili konji. Kad je imala osam godina, otac ju je izveo prvi put u lov.
Nakon dvadeset i drugog roendana, nekoliko mjeseci prije no to je
otila u Afriku, dobila je svoje lovake gumbe. Kobila koju joj je
poklonio Roland Ballantyne bila je prekrasna kestenjasta ivotinja bez
drugih oznaka. Bila je oetkana do sjaja, tako da je bljetala na suncu
poput vlane crvene svile. Janine ju je i prije esto jahala. Bila je brza i
jaka, i dobro su se slagale. Roland je jahao svojeg drijepca. Bila je to
golema crna ivotinja imenom Mzilikazi, nazvana po starom kralju. ile
su mu se isticale ispod koe ramena i trbuha poput ivih zmija. Velika
crna vrea njegovih testisa bila je upadljiva. Kad bi spustio ui i
pokazao zube, membrana u kutu njegovih divljih oiju bila je obojena
krvlju. U njemu je bilo arogancije i zla koje je plailo Janine, ali i
uzbuivalo. Konji i jahai odgovarali su jedni drugima. Roland
Ballantyne nosio je smee hlae i visoke izme ulatene do perfekcije.
Kratki rukavi bijele koulje bili su raireni preko glatkih vrstih miia
njegovih nadlaktica. Janine je bila sigurna da je uvijek nosio bijelo
306

kako bi naglasio svoje tamno lice i ruke. Mislila je da je nevjerojatno

zgodan, a ta okrutna crta u njemu inila ga je jo privlanijim. Prole
noi u krevetu njenog stana upitala ga je: Koliko ljudi si ubio?
Koliko je trebalo, bio je odgovor; iako je ona mislila da mrzi rat, smrt
i patnju, to ju je uzbuivalo na nain koji nije mogla kontrolirati.
Poslije se on leerno nasmijao i rekao: Ti si nastrana mala kuja, zna
li to? Mrzila ga je to to shvaa i oajniki se stidjela, tako ljutita da
ga je napala noktima. Bez napora ju je spustio i aptao u uho dok
ponovno nije izgubila kontrolu. Sada, kad ga je gledala kako jai kraj
nje, osjeala je strah i jeenje na rukama, te kuglu uzbuenja u
trbuhu. Jahali su na vrh brda, i tamo on zaustavi konja. Plesao je u
uskom krugu, pokuavajui dohvatiti njenu kobilu, ali Roland mu
makne glavu i pokae obzorje koje je nestajalo u plavoj daljini u svim
smjerovima. Sve to vidi odovud. Svaka vlat trave, svako zrno
zemlje, sve to pripada Ballantyneima. Borili smo se za to i pobijedili to
je nae i svatko tko nam to eli uzeti morat e prvo ubiti mene. Sama
ta ideja inila se smijenom. Bio je mlad i bog, jedan od besmrtnika.
On sjai i povede konje do jednog visokog msasa drveta. Zavee ih, a
zatim posegne i skine ju s kobile. Dovede ju do ruba provalije i zagrli
leima okrenutu prema njegovim grudima, tako da je mogla vidjeti sve.
Evo!, ree on. Pogledaj! Bilo je prekrasno, bogati zlatni travnjaci i
graciozno drvee, voda u malim bistrim potocima ili jezerima, mirna
krda velike crvene stoke, crvene poput zemlje ispod njenih kopita, a
iznad svega toga, visoko plavo afriko nebo. Treba enu da voli to kao
to ja volim, ree on. enu koja e raati dobre sinove, da naslijede i
paze na zemlju kao to ja pazim. Znala je to e rei, i sada kad se
trebalo dogoditi, osjeti se zbunjena i ukoena. Osjeti kako poinje
drhtati. elim da bude ta ena, ree Roland Ballantyne, a ona
pone nekontrolirano drhtati.
Ballantyneovi Izviai okupili su se da naprave svojem pukovniku i
njegovoj dami zaruniku zabavu. Odrali su je u narednikoj sali u
barakama Thabas Indunasa. Svi asnici i njihove ene bili su pozvani,
i kad je Roland Ballantyne dovezao svoj mercedes, na prednjoj verandi
ih je doekala gomila ljudi. Voeni bojnikom Gondeleom, zapjevali su
svoju verziju pjesme er oni su dobri momci. Sva srea da se ne borite
kao to pjevate, ree im Roland. Vae stranjice bi imale vie rupa
nego sito. Tretirao ih je s grubom roditeljskom strogou i ljubavlju,
potpunim samouvjerenjem dominantnog mujaka, a oni su ga
otvoreno oboavali. Janine je to shvaala. Bila bi iznenaena da je bilo
307

drukije. Iznenaivalo ju je bratstvo Izviaa. Nain na koji su asnici,

crni i bijeli, drani zajedno gotovo opipljivom vezom povjerenja i
slaganja. Osjetila je da je to neto jae ak i od najjaih obiteljskih
veza, a kad je kasnije razgovarala s Rolandom o tome, on joj
jednostavno odgovori: Kad tvoj ivot ovisi o drugom ovjeku, pone ga
voljeti. Tretirali su Janine s velikim potovanjem, gotovo s
pobonou. Matabelei su je zvali Donna, a bijelci gospojo, a ona im je
odmah odgovarala. Bojnik Gondele osobno joj je donio gin koji bi
onesvijestio i slona, te izgledao povrijeeno kad je zatraila jo tonika.
Upoznao ju je sa svojom enom. Bila je lijepa punaka ki starijeg
poglavice Matabelea, to je ini nekom vrstom princeze, objasnio je
Roly. Imala je pet sinova, isto koliko su htjeli imati Roland i Janine, i
govorila je odlino engleski, pa su njih dvije odmah uronile u duboku
konverzaciju, iz koje Janine izvue glas sa strane. Doktorice
Carpenter, ispriavam se to sam zakasnio. Bilo je to reeno savreno
moduliranim tonom i naglaskom BBC-jevog spikera ili diplomanta
Kraljevske akademije dramskih umjetnosti. Janine se okrene i ugleda
elegantnu priliku u odori zapovjednika Rodezijskog ratnog
zrakoplovstva. Douglas Hunt-Jeffreys, ree on i ponudi joj usku,
gotovo enski glatku ruku. Bio sam oajan zbog mogunosti da ne
upoznam draesnu damu galantnog pukovnika. Imao je kulturni
izgled, a odora, iako dobro skrojena, inila se neobino na njegovim
uskim ramenima. itava regimenta je uznemirena otkako smo uli
monumentalne vijesti. Instinktivno je znala da ovjek, unato izgledu
i izboru rijei, nije homoseksualac. Bio je to nain na koji je drao
njenu ruku, i suptilan pogled koji je spustio niz njeno tijelo poput
svilenog ogrtaa i vratio na lice. Otkrije da je zainteresirana, bio je
poput britve u barunu. Ako je i trebala potvrdu njegove
heteroseksualnosti, bila je ona u nainu na koji se Roland pojavio kraj
nje kad je shvatio s kim razgovara. Dougie, staro mome, Rolandov
osmijeh podsjeao je na bijelog morskog psa. Bon soir, mon brave,
zapovjednik izvadi iz usta mutiklu od slonovae. Moram rei da
nisam oekivao da e pokazati tako izvrstan ukus. Doktorica
Carpenter je fenomenalna. Odobravam, dragi mome. Zaista. Dougie
mora odobriti sve to radimo, objasni Roland. On je naa veza s
Mjeovitim operacijama. Doktorica Carpenter i ja smo upravo otkrili
da smo bili gotovo susjedi, mi smo lanovi iste lovake druine, i bila je
u koli s mojom mlaom sestrom. Ne shvaam kako se nismo prije
sreli. Janine tada s nevjericom shvati da je Roland ljubomoran na nju
308

i tog ovjeka. On je uzme za ruku iznad lakta i odvue u stranu.

Ispriat e nas, Douglase. elim da Bugsy upozna neke momke...
Bugsy! Douglas Hunt-Jeffreys zavrti glavom u bolnoj nevjerici. Ti
kolonijalci su barbari. I ode pronai novi gin i tonik. Ne voli ga?
Janine nije mogla odoljeti a da ne potakne Rolandovu ljubomoru.
Dobar je u svom poslu, ree on kratko. Mislim da je prilino
zgodan. Perfidni Albion, odgovori on. to to znai? On je Englez.
I ja sam, ree ona, osmijeh joj je skrivao otricu. A ako se vrati
malo unatrag, i ti si Englez, Rolande Ballantyne. Razlika je u tome
to smo ti i ja dobri Englezi. Douglas Hunt-Jeffrey je budala. Jedan
od onih. O, Boe! On se nasmije s njom. Ako ima neto to
odobravam, to je samo potvreni nimfomanijak, ree on. Onda emo
se vrlo dobro slagati, ti i ja. Ona zagrli njegovu ruku u gesti
pomirenja, a on je odvede do grupe mladih ljudi na kraju bara. Sa
svojim oianim glavama, svjeim licima, djelovali su poput studenata,
jedino njihove oi imale su taj bezizraajan pogled, i ona se sjeti kako
ih je Hemingway nazivao oima mitraljesca. Nigel Taylor, Nandele
Zama, Peter Sinclair, predstavi ih Roland. Ti su momci gotovo
propustili zabavu. Vratili su se s terena prije dva sata. Imali su
kontakt kraj Gwaaija, dvadeset i est ubijenih. Janine je oklijevala
birajui rijei, a zatim tiho ree: Lijepo, umjesto estitam; oboje je
izgledalo izrazito neprimjereno za gubitak dvadeset i est ljudskih
ivota. Meutim, bilo je dovoljno. Hoete li jahati pukovnika veeras,
Donna?, upita mladi Matabele narednik, a Janine brzo pogleda
Rolanda da joj objasni. ak i u tako obiteljskoj atmosferi, to je
izgledalo kao previe osobno pitanje. Tradicija sale, naceri se Roland
na njenu neugodu. U pono, bojnik i ja se utrkujemo do glavnih vrata
i natrag. Princeza Gondele e biti njegov dokej, a ja se bojim da se od
tebe oekuje da istu ast uini meni. Nisi tako debela kao princeza,
mladi Matabele pogleda Janine, kladit u se u deset dolara na vas,
Donna. O Boe. Nadam se da vas neu iznevjeriti. Do ponoi,
uzbuenje je postalo fanatino i poprimilo udnu kvalitetu koja lovi
ljude to svakodnevno ive u smrtnoj opasnosti i koji znaju da je ovaj
ukradeni sat veselja moda zadnji. Gurali su svenjeve novanica u
ruke autanata koji su skupljali oklade i nagrnuli oko svojih miljenika
kako bi ih ohrabrili. Princeza i Janine bile su u arapama, s
podignutim suknjama poput djevojica na plai, stojei na stolcima sa
svake strane glavnih vrata sale. Vani je put do glavnih vrata bio
osvijetljen svjetlima vojnih vozila parkiranih uz put i obrubljen ljudima
309

koji su izlazili iz sale, puni gina i entuzijazma. Bojnik Gondele i

Roland skinuli su se u hlae i izme za dunglu. Esau Gondele bio je
crni div, obrijane glave poput topovske kugle, nabijenih miiavih
ramena. Pokraj njega je ak i Roland izgledao poput djeaka, a njegove
grudi nedirnute suncem bile su vrlo glatke i bijele. Spotakni me ovoga
puta, bojnie, i otkinut u ti glavu, upozori ga, a Esau ga potape po
ramenu. ao mi je, efe. Nikada nisi dovoljno blizu da te spotaknem.
Autant je pokupio zadnje oklade i popeo se nesigurno na bar, s
pitoljem u jednoj ruci i aom u drugoj. Tiina, svi. Na pucanj e
natjecatelji popiti etiri boce piva. Kad boce budu prazne, mogu uzeti
jednu od ovih lijepih dama. Zauje se oluja zviduka i pljeskanja.
Tiina, momci! Autant se njihao na baru, pokuavajui izgledati
strogo. Svi znamo pravila. Nastavi. Adutant rezignirano slegne,
uperi pitolj u strop i povue okida. Zauje se pucanj, a jedno svjetlo
se ugasi. elava glava autanta bila je zasuta komadiima razbijene
arulje. Zaboravio sam staviti orke, promrmlja on smeteno, ali vie
ga nitko nije sluao. Bojnik Gondele i Roland zabacili su glave i
nagnuli iz boca, a grla su im pulsirala dok je pivo teklo niz njih.
Gondele zavri sekundu prije Rolanda, skoi s pulta, podrigne i pokupi
vriteu princezu na ramena. Proao je kroz vrata prije no to je
Janine ovila noge oko Rolandovog vrata. Roland zanemari stube
verande i skoi preko ograde. Livada je bila etiri stope ispod, i Janine,
veteran lovakih potjera, ostala je na njegovim ramenima vrsto se
uhvativi za njegovu kosu i balansirajui, ali smanjili su udaljenost od
vodeeg Gondelea za dva jarda. Ostali su iza njega trei niz zavojiti
prilaz, a izme su udarale po crnom ljunku. Roland je stenjao pri
svakom koraku, a Janine je odskakivala na njegovim ramenima.
Gledatelji su zavijali i trubili automobilskim trubama, pa se buka
pretvorila u pandemonij. Stigli su do glavnih vrata, a crni straar
prepozna Rolanda i pozdravi ga. Voljno!, ree mu Roland dok se
okretao prema Gondeleu. Ako bude mogla, povuci princezu, dahne
on Janine. To je varanje, protestirala je bez daha: To je rat, mala.
Gondele je disao poput bika, penjui se uzbrdo dok mu je svjetlo
blistalo na znojnim miiima. Roland je dva koraka iza njega jo uvijek
trao laganim korakom. Janine je mogla osjetiti kako mu snaga izlazi
iz tijela poput elektriciteta, ali to nije bilo jedino to je smanjivalo
razdaljinu od Gondelea. Bio je to isti onaj bijes koji je vidjela na
teniskom terenu Queens Lynna. Iznenada, trali su paralelno,
napreui se do krajnjih granica snage. Na kraju je to bio sukob volja,
310

tko e dulje podnijeti agoniju. Janine pogleda princezu i shvati da ova

oekuje da je Janine prevari, obje su znale da je to dozvoljeno, i ula je
kad joj je Roland to naredio. Ne brini, vikne joj Janine, i dobije
osmijeh kao nagradu. Dvojica ljudi su rame uz rame jurili prilazom,
ljudi su se rairili da ih doekaju, a Roland je ispod Janine pozivao
neke mistine rezerve snage koje nisu trebale postojati. Bilo je
nezamislivo da netko naini toliki napor da dobije djetinjasto
natjecanje obian ovjek to ne bi mogao, ne duevno zdrav ovjek. U
Rolandu Ballantyneu bilo je ludilo koje ju je plailo i uzbuivalo. Uz
svjetla reflektora i urlanje mase, Roland Ballantyne jednostavno je
ostavio veeg i jaeg ovjeka na est jarda iza sebe dok je skakao
stubama, uletio u salu i bacio Janine na pult. Lice mu je bilo nateklo i
runo crveno. Rekao sam ti da neto uini, zarei promuklo. Nikada
vie nemoj se ogluiti na moju zapovijed, nikada! U tom trenutku
zaista ga se bojala. Zatim on ode do Esau Gondelea i njih dvojica se
zagrlie, smijui se i jecajui od napora, pokuavajui podii jedan
drugoga s poda. Autant gurne sveanj novanica u Rolandove ruke.
Va dio, gospodine, ree on, a Roland ih baci na pult. Hajde, momci,
pomozite mi da to zapijemo, vikne, jo uvijek daui. Esau Gondele
proguta gutljaj piva, a ostalo prolije preko Rolandove glave. ao mi je,
Nkosi, urlikne on. Ali uvijek sam to elio uiniti. To je, draga moja,
tipina veer s Ballantyneovim izviaima. Janine pogleda oko sebe i
spazi Douglasa Hunt-Jeffreysa s mutiklom izmeu zuba. Ponekad
kad vesela atmosfere izblijedi, a tvoj odabranik ode na teren, mogla bi
otkriti da malo civiliziranog drutva znai ugodnu promjenu. Jedino
to me zanima u vezi vas je zato mislite da sam zainteresirana.
Slini se prepoznaju, draga. Bezobrazni ste. Mogla bih rei Rolandu.
Mogli biste, sloi se on. Ali, ja oduvijek volim opasan ivot. Laku no,
doktorice Carpenter, nadam se da emo se ponovno sresti. Napustili
su salu poslije dva ujutro. Unato alkoholu koji je popio, Roland je
vozio kao i uvijek, vrlo brzo i dobro. Kad su stigli do njenog apartmana,
odnio ju je uz stube, unato njenim protestima. Probudit e cijelu
zgradu. Ako imaju tako lagan san ekaj samo da te donesem gore.
Slat e ti pisma od odvjetnika ili kartice sa eljom da ozdravi. Nakon
to su vodili ljubav, odmah je zaspao. Leala je kraj njega i gledala mu
lice na naranastom i crvenom svjetlu neonskih reklama s druge
strane ulice. Oputen, bio je jo ljepi nego budan, ali ona otkrije da
razmilja o Craigu Mellowu, o njegovoj duhovitosti i blagosti. Tako su
razliiti, pomisli ona. A ipak ih volim obojicu, svakog na drugi nain.
311

Zaspala je tek kad je zora zasjenila neonska svjetla na zastorima.

inilo se da ju je Roland odmah probudio. Doruak, curo, naredi.
Imam sastanak u devet u Mjeovitim operacijama. Sjedili su na
njenom balkonu u minijaturnoj umi biljaka lonanica i jeli peena
jaja i divlje gljive. Znam da je to obino nevjestina odluka, ali moemo
li odrediti datum negdje za kraj sljedeeg mjeseca? Tako brzo?
Zato? Ne mogu ti sve rei ali nakon toga idemo u karantenu i
moda me neko vrijeme nee biti. Karantenu? Ona spusti vilicu.
Kad ponemo planirati i uvjebavati posebnu operaciju, idemo u
potpunu izolaciju. U zadnje vrijeme je procurilo previe informacija.
Nai deki preesto upadaju u zasjede. Sprema se velika akcija i cijela
grupa e biti u posebnom logoru. Nitko, ak niti ja, nee smjeti izii
van, vidjeti se s roditeljima ili enama, sve dok ne zavrimo operaciju.
Gdje je taj logor? Ne mogu ti rei, ali ako provedemo mjedeni mjesec
na Viktorijinim slapovima kao to si eljela, meni e odgovarati. Poslije
moe odletjeti natrag, a ja idem ravno u karantenu. O dragi, to je
tako rano. Trebat e uiniti toliko priprema. Ne znam mogu li mama i
tata doi do tada. Telefoniraj im. U redu, sloi se ona. Ali mrzim
pomisao da ide tako brzo poslije toga. Znam. Nee uvijek biti tako.
On pogleda na sat. Vrijeme je. Kasnit u veeras, elim razgovarati sa
Sonnvjem. ujem da ponovno ivi u onom brodu. Ona pokua sakriti
svoj ok. Sonny? Zato ga eli vidjeti? Kad joj je Roland rekao, nije
mogla rei nita. Gledala ga je u tiini. Telefonirala mu je u oruarnicu
im je stigla u muzej. Craig, moram te vidjeti. Izvrsno, napravit u
veeru. Ne, ne odmah. Mora otii. On se nasmije. Imam posao
tek nekoliko mjeseci. To bi bio rekord ak i za mene. Reci im da ti je
majka bolesna. Ja sam siroe. Znam, dragi, ali to je pitanje ivota i
smrti. Kako si me nazvala? Omaklo mi se. Reci ponovno.
Craig, ne budi idiot. Reci. Dragi. Gdje i kada? Za pola sata u
vrtovima kod pozornice za glazbenike, i Craig, vijesti su loe, ona
spusti slualicu. Ona je prva ugledala njega. Doao je poput teneta
bernardinca, s predugim nogama i kosom koja je virila ispod kape,
namrtenog lica, ali kad ju je vidio kako sjedi na stubama bijele
pozornice za glazbenike, oi mu se zacakle i poprime onaj posebni blagi
pogled koji joj je danas bilo tako teko podnositi. Boe, ree on.
Zaboravio sam kako si lijepa. Proetajmo. Nije ga mogla pogledati,
ali kad ju je uzeo za ruku, nije ju mogla izvui iz njegove. Nisu
progovorili do rijeke. Stali su na obalu i gledali kako mala djevojica u
bijeloj haljini s ruiastim vrpcama hrani patke. Moram ti prva rei,
312

ree ona. Toliko ti dugujem. Osjetila je da se umirio, ali jo ga nije

mogla pogledati niti izvui ruku. Prije no to kae ita, elim ti
ponovno rei ono to sam ti ve rekao. Volim te, Jan. O, Craig.
Vjeruje li mi? Ona klimne i proguta. U redu, sada mi reci zato si
me zvala. Roland me zaprosio. Njegova ruka pone se tresti. I
rekla sam da. Zato, Jan? Ona konano izvue ruku. Proklet bio,
zato to uvijek mora napraviti? Zato?, ustrajao je on. Znam da
me voli. Zato e to uiniti? Jer njega volim vie, ree ona, jo
ljuta. Da si na mojem mjestu, za koga bi se udao? Ako to kae na
takav nain, sloi se on. Valjda si u pravu. Ona ga konano pogleda.
Bio je vrlo blijed. Roly je uvijek bio pobjednik. Nadam se da e biti
sretna, Jan. O, Craig. Tako mi je ao. Da, znam. I meni. Moemo li
sada otii, Jan? Vie nemamo to rei. Imamo. Roland dolazi kod
tebe veeras. eli da mu bude kum.
Roland Ballantyne bio je nagnut na rubu stola za planiranje operacija.
Na njemu je bila velika reljefna mapa zemlje Matabelea. Raspored
sigurnosnih snaga bio je prikazan malim pokretnim figurama, a
njihova snaga numeriranim karticama na svakoj figuri. Svaka grana
snaga imala je svoju boju Ballantyneovi izviai bili su boje kestena.
Bilo ih je 250 u barakama Thabas Indunasa, ali jedna ophodnja od
pedesetorice jo je bila blizu Gwaaija, progonei preivjele iz
prethodnog sukoba. S druge strane stola, zapovjednik zranih snaga
Douglas Hunt-Jeffreys udario je figuricom dlan lijeve ruke. U redu,
klimne. Ovo je samo za zapovjednike. Krenimo od poetka, molim te.
U sobi su bili samo njih dvojica, a crveno sigurnosno svjetlo iznad
elinih vrata je gorjelo. ifra Bivol, ree Roland. Cilj operacije je
eliminacija Josiaha Inkunzija iili jednog od njegovog osoblja Tebea,
Chitepe iliTungate. Tungate?, upita Hunt-Jeffreys. Novi, objasni
Roland. Nastavi, molim te. Odsjei emo ih u njihovom sklonitu u
Lusaki, negdje izmeu 15. studenoga kad oekujemo da se Inkunzi
vrati iz posjeta Maarskoj i Istonoj Njemakoj. Moi e saznati
kada se vratio?, upita Douglas, a kad je Roland klimnuo, ree: Moe
li mi rei tvoj izvor? To nije ak ni za tebe, Dougie. Dobro, dok si
siguran da je Inkunzi u zgradi. Od sada ga zovimo Bivol. Kako e
ui? Idemo kopnom. Kolona land-rovera s oznakama zambijske
policije, a ljudi e nositi zambijske oznake. Douglas podigne obrvu. A
enevska konvencija? Dozvoljeni rizik u ratu, odgovori Roland.
Strijeljat e te ako te uhvate. Uinili bi to ionako, s odorama ili bez
njih. Odgovor je: neemo dozvoliti da nas uhvate. U redu, ulazi
313

cestom kojom? Livingstone Lusaka. Dugi put kroz neprijateljski

teritorij, a nae zrane snage unitile su mostove pod Kaleye.
Uzvodno postoji alternativna ruta, a ekat e nas i vodi koji e nas
provesti kroz divljinu. Znai, rijeio si most, ali kako e prijei
Zambezi? Ispod Kazungule postoji pliak. Koji si, naravno,
provjerio? Testirali smo ga. Prevezli smo vozilo pomou kolotura i
splavi, za devet minuta. Cijela postrojba morat e prijei za manje od
dva sata. Tamo je put koji e nas dovesti do velike sjeverne ceste na
pedeset kilometra sjeverno od Livingstonea. to je s opskrbom?
Vodi kod Kaleve je bijeli farmer, ima goriva, a vratit emo se
helikopterima. Pretpostavljam da ete se evakuirati helikopterima
ako budete morali prekinuti operaciju? Roland klimne. Tako je,
Dougie, staro mome. Moli se da ne bude potrebno. Idemo onda na
osoblje. Koliko ljudi e upotrijebiti? etrdeset i pet Izviaa,
ukljuujui bojnika i mene, i deset specijalista. Specijalista?
Oekujemo pronai gomilu dokumenata u Bivolovom stoeru.
Vjerojatno toliko da neemo moi sve ponijeti. Trebamo barem etiri
strunjaka za pijunau da ih pregledaju na licu mjesta i odlue to
treba zadrati, a to spaliti. Ti e nam ih odabrati. A ostali
specijalisti? Lijenici, dvojica. Henderson i njegov pomonik. Koristili
smo ih i prije. Dobro, tko jo? Mineri, da oiste kuu od mina i
zamka i postave nae kad odemo, te da dignu mostove u zrak iza nas.
Oruari iz Salisburyja? Mogu dobiti dva dobra momka ovdje u
Bulawayou, jedan je moj neak. Dobro, daj mi popis imena. Douglas
paljivo izvue opuak cigarete iz mutikle, zdrobi ga i stavi novu iz
kutije Gold Leaf. to je s lokacijom za karantenu?, upita on. Jesi li
razmislio? Na Dett vleiju je zgrada Wankie Safarija. Nalazi se na dva
sata vonje od Zambezija, i u njoj ive samo domari otkako je pojas
Wankie naputen. Smjetaj s pet zvjezdica Izviai e se razmaziti.
Douglas se naceri. U redu, pobrinut u se da je dobije. Napravi
biljeku i pogleda gore. Sada odredimo datume. Kada ete biti
spremni za polazak? Petnaestog studenoga. To nam daje osam
tjedana da prikupimo opremu i uvjebamo akciju... To vjerojatno
odgovara i datumu tvojeg vjenanja, je li? Douglas lupne zub
mutiklom, uivajui u kratkom emocionalnom ispadu Rolanda
Ballantynea. Vrijeme akcije nema nita s mojim privatnim poslovima,
ono ovisi iskljuivo o kretanju Bivola. U svakom sluaju, moje
vjenanje e se odrati tjedan prije poetka karantene. Janine i ja
emo provesti medeni mjesec u hotelu Viktorijini slapovi koji je na dva
314

sata vonje od Wankie Safarija. Ona e odletjeti natrag u Bulawayo, a

ja idem ravno u karantenu. Douglas obrambeno podigne ruku i
naceri se. Ne ljuti, se, stari. Samo pristojno ispitujem, to je sve.
Usput, mislim da se moja pozivnica izgubila u poti... Ali Roland se
ve vratio svojem popisu, prouavajui ga s punom pozornou.
Douglas Hunt-Jeffreys leao je na velikom krevetu u hladnoj
zasjenjenoj sobi i promatrao golu enu koja je spavala kraj njega. U
poetku mu se inila ne pretjerano obeavajuom, sa svojim blijedim
licem proaranim aknama, i zureim oima iza debelih naoala,
agresivnim, gotovo mukim manirima i intenzitetom politikog
fanatika. Ali, bez svoje bezobline veste i haljine, debelih vunenih
arapa i konih sandala, pokazalo se njeno vitko, blijedo, gotovo djeje
tijelo s malim grudima koje su vrlo odgovarale Douglasu. Kad je
skinula naoale, oi su joj se ublaile zbog kratkovidnosti, a pod
Douglasovim vjetima prstima i usnama, reagirala je tako divlje da ga
je zaprepastila i oduevila. Otkrio je da moe izazvati kod nje gotovo
epileptiku strast, stanje u kojem je bila gotovo katatonina i potpuno
podlona njegovoj volji i bujnoj mati. Bolje od lijepih ena, pomisli
on zadovoljno, su male rune patke koje potpuno podivljaju. Sreli su
se ujutro, a sada je bilo dva sata poslije podne. ak i za Douglasa, bila
je to maratonska izvedba. Jadno janje je iscrpljeno. udio je za
cigaretom, ali odluio joj je dati jo deset minuta. Nije bilo urbe.
Mogao je leati jo malo i razmatrati ovaj sluaj. Kao i mnogi drugi
dobri manipulatori, Douglas je otkrio da je seksualna veza sa enskim
agentima, a povremeno i mukim, odlino sredstvo manipulacije,
preica do ovisnosti i lojalnosti koje su u njegovom pozivu bile tako
poeljne. Ovaj sluaj bio je savren primjer. Bez te fizike poluge,
doktorica Leila St John bila bi teak i nepredvidljiv subjekt, a ovako je
postala jedan od njegovih najboljih agenata. Douglas Hunt-Jeffreys je
bio roeni Rodezijac. Njegov otac doao je u Afriku na poetku rata
protiv Hitlera kako bi zapovijedao stanicom za obuku Kraljevskog
zrakoplovstva u Gwelou. Upoznao je i oenio lokalnu djevojku, a
Douglas se rodio 1941. uz pomo lijenika Kraljevskog zrakoplovstva.
Obitelj se vratila u Englesku na kraju oeve dunosti, i Douglas je
slijedio dobro ugaen obiteljski put u Eton, a zatim u Kraljevsko
zrakoplovstvo. Nakon toga, u njegovoj karijeri dogodila se neobina
diverzija, i naao se u britanskoj obavjetajnoj slubi. Godine 1964.
kad je u Rodeziji na vlast doao Lan Smith i poeo prijetiti s prekidom
odnosa s Britanijom i proglaavanjem neovisnosti, Douglas Hunt315

Jeffreys bio je savren izbor za agenta. Vratio se u Rodeziju, uzeo

rodezijsku nacionalnost, pridruio se zrakoplovnim snagama i odmah
se poeo penjati zapovjednim lancem. Sada je bio glavni koordinator
Britanske obavjetajne slube u cijeloj zemlji, a doktorica Leila St John
bila je jedna od njegovih novakinja. Naravno, nije imala pojma tko je
njen pravi poslodavac; bilo kakva sugestija o vojnoj obavjetajnoj
slubi, bez obzira ijoj zemlji pripada, prestravila bi ju i otjerala.
Douglas je uivao u vlastitoj mati. Leila St John vjerovala je da
pripada maloj hrabroj grupi lijevih gerilaca koja eli oteti svoju zemlju
rasistikim faistikim osvajaima i predati je marksistikim
komunistima. S druge strane, briga Douglasa Hunt- Jeffreysa i
njegove vlade bila je doi do najbreg rjeenja prihvatljivog Ujedinjenim
Narodima i SAD-u, Francuskoj, Zapadnoj Njemakoj i drugim
zapadnim saveznicima, i povui se iz neugodne i skupe situacije sa to
vie dostojanstva, ostavivi na vlasti najprihvatljivije voe afrike
gerile. Britanska i amerika obavjetajna sluba utvrdila je da je
Josiah Inkunzi, unato svojoj ekstremno lijevoj retorici i vojnoj pomoi
koju je dobivao od komunistike Kine i sovjetskog bloka, bio
pragmatiar. Sa zapadne toke gledita, bio je daleko najmanje zlo, a
njegova eliminacija napravila bi put hordi stvarno opakih
marksisitikih udovita koji bi odveli naciju Zimbabwea u zagrljaj
velikog crvenog medvjeda. Dodatna stvar bila je to bi uspjean
rodezijski atentat na Inkunzija napuhao odlunost rodezijske vlade za
borbu, a Lan Smith i njegova banda desniarskih ministara postali bi
jo nerazumniji no to su bili. Ne, bilo je nuno da se ivot Josiaha
Inkunzija zatiti po svaku cijenu, i Douglas Hunt-Jeffreys blago
pokaklji usnulu enu. Probudi se, makice, ree on. Vrijeme je za
razgovor. Ona sjedne i rastegne se, tiho prostenje i dodirne se
oprezno. Ah, promrmlja promuklo. Sve me boli, iznutra i izvana, i
osjeam se odlino. Zapali nam cigarete, naredi on, a ona stavi
jednu u njegovu mutiklu, upali je i stavi mu je u usta. Kad oekuje
sljedeeg kurira iz Lusake? On otpuhne kolut dima koji se razbije na
njenim grudima poput magle na vrhu brda. Kasni, ree ona. Rekla
sam ti o Umlimo. O, da, Klimne Douglas. Medij za duhove. Sve je
sreeno da ju se premjesti ovdje, a Lusaka alje visokog partijskog
slubenika, vjerojatno komesara, da vodi brigu o transferu. Stii e
svakog trenutka. ini se mnogo truda za senilnu vjeticu. Ona je
duhovni voa Matabelea, ree mu Leila otro. Njena prisutnost meu
gerilcima je neprocjenjiva za njihov moral. Da, razumijem, objasnila
316

si mi praznovjerje. Douglas je pomiluje po obrazu, i ona se smiri. I

tako alju komesara. To je dobro, iako me uvijek zbunjuje kako se
kreu preko granice, ulaze i izlaze iz gradova, idu s jednog kraja zemlje
na drugi, gotovo bez problema. Prosjenom bijelcu sva su crna lica
ista, objasni Leila. Nema sustava propusnica ili pasoa, svako selo je
baza, gotovo svaki crnac je saveznik. Ako ne nose oruje ili eksploziv,
mogu se voziti autobusima ili eljeznicom i bez problema prolaziti kroz
blokade na cestama. U redu, sloi se Douglas. Sve dok ono to
imam za tebe ne stigne natrag u Lusaku to je prije mogue.
Najkasnije do sljedeeg tjedna, obea Leila. Ballantyneovi izviai
pripremaju veliku operaciju hvatanja Inkunzija i njegovog osoblja u
Lusaki. Moj Boe, ne!, uzvikne Leila okirano. Bojim se da je tako,
osim ako ga ne upozorimo. Evo detalja. Zapamti ih, molim te.
Stari autobus doao je zavojitim putom kroz brda, ostavljajui za
sobom mastan trag dizelskih isparenja koja su polako lebdjela na
povjetarcu. Krov je bio pun svenjeva vezanih uadima i povijuom,
kartonskih kutija i jeftinih kovega, kaveza od kore i grana s piliima i
drugog manje prepoznatljivog tereta. Voza je nagazio konicu vidjevi
blokadu na cesti, a avrljanje i smijeh putnika odmah je zamrlo. im
se autobus zaustavio, crni putnici izili su na prednja vrata i podijelili
se u grupe prema spolu, pod nadzorom naoruanih policajaca.
Mukarci prijeoe na jednu stranu, a ene i djeca na drugu. U
meuvremenu, dva crna policajca popela su se u autobus kako bi ga
pretraili. Drug Tungata Zebiwe bio je meu mukim putnicima. Imao
je eir s mekim obodom, staru koulju i kratke kaki hlae, a na
nogama su mu bile prljave tenisice kroz koje su virili veliki palevi.
Izgledao je poput tipinog putujueg radnika kakvih je u zemlji bilo
najvie; bio je siguran sve dok je policijska provjera bila uobiajena, ali
sada je imao razloga vjerovati da ova nee biti takva. Nakon prelaska
Zambezija u tami i minskog polja, krenuo je na jug kroz naputeni
pojas i stigao do glavne ceste kod Wankiea. Putovao je sam i nosio
krivotvorene dokumente o zapoljavanju koji su pokazivali da je
otputen prije dva dana. To bi mu trebalo biti dovoljno da proe
uobiajene kontrole. Meutim, dva sata nakon ukrcavanja u napueni
autobus, kad su se pribliavali predgraima Bulawayoa, iznenada je
shvatio da meu putnicima postoji jo jedan kurir NRAZ-a. Bila je to
Matabele ena tridesetih godina koja je bila s njim u logoru za obuku u
Zambiji. I ona je bila odjevena poput seljanke, a na leima je imala
dijete vezano na tradicionalan nain. Tungata ju je prouavao dok je
317

autobus jurio prema jugu, nadajui se da ne nosi inkriminirajui

materijal. Ako ga je nosila, i policija je otkrije, svi putnici u autobusu
bit e podvrgnuti strogoj kontroli, to ukljuuje otiske prstiju. Tungata
je znao da su njegovi otisci kao biveg zaposlenika rodezijske vlade
dostupni policiji. ena je, iako njegova saveznica i drugarica, bila
smrtonosna opasnost. Bila je potpuno nevaan pijun, samo kurir, i
bila je zamjenljiva, ali to je nosila? Neprekidno ju je promatrao,
traei indikacije statusa, a zatim se njegova panja iznenada fokusira
na dijete. Tungata uasnuto shvati najgore, i trbuh mu stisne strah.
ena je bila aktivna. Ako je uhvate, uhvatit e i njega. Sada je bio u
redu s drugim mukarcima ekajui pretraivanje crnih policajaca; na
drugoj strani autobusa ene su formirale posebni red. enski policajci
e ih pretraiti do koe. Djevojka-kurir je bila peta u redu, a glava
zaspalog djeteta njihala se lijevo-desno. Tungata vie nije mogao
ekati. Naglo se progura na elo reda i tiho pone govoriti s crnim
narednikom koji je rukovodio pretragom. Zatim pokae djevojku u
redu. Djevojka ugleda prst koji ju je optuivao, ogleda se oko sebe i
pone bjeati. Zaustavite je!, vikne narednik, a djevojka odvee dijete
s lea i pusti ga da padne na zemlju. Osloboena tereta, potri prema
liniji trnovitog grmlja uz rub ceste. Meutim, blokada je bila
postavljena tako da se sprijee pokuaji bijega, i dva policajca pojave
se iz grmlja gdje su bili skriveni. Djevojka se pokua oteti, ali bila je
uhvaena i teki udarac rukohvatom puke baci ju na travu. Odvukli
su ju natrag dok se borila, ritala, pljuvala i psovala, a kad je prola
kraj Tungate, vikne na njega. Izdajnie, pojest emo te! akalu,
umrijet e... Tungata ju je gledao s nezainteresiranou vola. Jedan
od policajaca uzme golo dijete i pregleda ga. Hladno je. Njeno
okrene tijelo, a mali udovi se beivotno opustie. Mrtvo je! Glas
policajca odavao je ok, a zatim on ree: Gledajte! Gledajte ovo!
Djeje tijelo bilo je rasporeno poput ribe. Rez je iao od meunoja,
preko trbuha, kroz sternum grudi do vrata, a rana je bila zaivena
grubim avovima. Bijeli policijski satnik zgaenog lica presijee avove
i tijelo se otvori. Bilo je puno smeeg plastinog eksploziva. U redu.
Kapetan se uspravi. Zadrite ih sve. Napravit emo punu provjeru te
kopiladi. Zatim prie Tungati. Dobar posao, prijatelju. Potapa ga
po ramenu. Moe dobiti nagradu u policijskoj stanici. Pet tisua
dolara hej, to je dobro! Samo im daj ovo. On napie neto u notes i
istrgne papiri. To je moje ime i in. Svjedoit u za tebe. Jedan od
naih land-rovera ii e u Bulawayo za nekoliko minuta povest emo te
318

u grad. Tungata se pitomo pokorio uobiajenoj pretrazi na vratima

bolnice misije Khami. Jo je bio odjeven u radnike krpe i nosio
krivotvorenu otputenicu iz Wankiea. Jedan straar pogleda radne
dokumente. to nije u redu s tobom? Imam zmiju u trbuhu.
Tungata stavi ruke na eludac. Zmija u trbuhu mogla je znaiti bilo
to, od kolika do ira na dvanaestercu. Straar se nasmije. Doktori e
ti izvaditi mambu, idi u odjel za vanjske pacijente. Pokae sporedni
ulaz, a Tungata ode putem leernim, nemarnim korakom. Matabele
sestra prepoznala ga je uz bljesak iznenaenja, a zatim se njen izraz
naglo uozbiljio. Ona mu napravi karticu i poalje ga prema jednoj od
prepunih klupa. Nakon nekoliko minuta, sestra ustane od stola i ode
do vrata s natpisom deurni doktor. Ue i zatvori vrata za sobom. Kad
je ponovno izila, pokae Tungatu. Ti si sljedei!, ree. Tungata
ustane i ue kroz vrata. Leila St John veselo mu krene u susret im je
zatvorio vrata. Drue komesare!, apne i zagrli ga. Bila sam tako
zabrinuta! Poljubi ga u obraz, a kad se odmaknula, Tungata promijeni
svoj karakter od glupog seljaka u smrtonosnog ratnika, visokog i
opasno hladnog. Ima odjeu za mene? Brzo se preobukao iza
paravana i iziao zakopavajui laboratorijski ogrta. Na ovratniku je
nosio plastinu karticu koje ga je identificirala kao doktora gosp. J.
Kumaloa, to ga je odmah stavljalo izvan sumnje. Htio bih znati to si
uredila, ree i sjedne s druge stane stola. Imam Umlimo u naem
gerijatrijskom odjelu otkako su je doveli iz Matoposa prije est
mjeseci. Kakvo joj je fiziko stanje? Ona je vrlo stara drevna je
moda bolja rije. Mislim da bi mogla imati i 120 godina kao to tvrdi.
Bila je mlada kad su Rhodesovi pljakai stigli u Bulawayo i ubili
kralja Lobengulu. Njeno stanje, molim. Bila je pothranjena, ali
stavila sam ju na poseban reim i sada je mnogo jaa iako ne moe
hodati, niti kontrolira crijeva i mjehur. Ona je albino i pati od kone
alergije, ali prepisala sam joj antihistaminsku mast koja joj pomae.
Njen sluh i vid je naputaju, ali srce i drugi vitalni organi su vrlo jaki
za njenu dob. Njen mozak je otar i jasan. ini se potpuno lucidnom.
Moe li putovati?, upita Tungata. Voljna je krenuti. Njeno je vlastito
proroanstvo da mora prijei veliku vodu prije no to koplja naroda ne
pobijede. Tungata naini nestrpljivu gestu, a Leila St John ju shvati.
Ne vjeruje mnogo Umlimo i njenim predvianjima, drue? A ti,
doktorice? Postoje podruja u koja naa znanost nije prodrla. Ona je
izuzetna ena. Ne kaem da vjerujem u sve u vezi s njom, ali svjesna
sam njene snage. Naa je procjena da e biti izuzetno vrijedna kao
319

propagandno oruje. Veina naih ljudi jo su needucirani i

praznovjerni. Jo uvijek nisi odgovorila na moje pitanje, doktorice.
Moe li putovati? Mislim da moe. Pripremila sam joj lijekove za put.
Napravila sam i medicinske potvrde koje bi je trebale prevesti kroz
provjere do granice Zambije. Poslat u jednog od mojih najboljih
slubenika, crnog skrbnika, da putuje s njom. Ila bih i ja, ali to bi
privuklo previe panje. Tungata je dugo utio, zamiljenog izraza
lica. Imao je takvu auru autoriteta da je Leila gotovo uplaeno ekala
njegove sljedee rijei, spremna na odgovor. Meutim, kad je
progovorio, bilo je to tiho razmiljanje. ena je vrijedna iva i mrtva, a
mrtvu bi bilo lake nositi, pretpostavljam da bi mogla ouvati njeno
tijelo u formaldehidu ili neemu slino. Unato sebi, Leila je bila
okirana i udno fascinirana okrutnou, uzbuena ovjekovom
smrtonosnom odlunou. Molim se da to nee biti potrebno, apne
ona, gledajui ga. Nikada nije srela takvog ovjeka. Prvo u je vidjeti,
a onda odluiti, ree Tungata tiho. elim to uiniti odmah. Pred
vratima privatnog odjela na zadnjem katu junog krila bolnice bile su
tri udne stare babe. Bile su odjevene u suhe koe divlje make, akala
i pitona, a oko vratova su im visjele boce, bue i zaepljeni rogovi, suhi
kozji mjehuri i zveke od kosti, boice i kone vreice s kostima za
proricanje. Ovo su njene sljedbenice, objasni Leila St John, nee je
naputati. Hoe, ree Tungata tiho, kad ja tako odluim. Jedna od
njih skoi prema njemu, cmizdrei i slinei, posegnuvi za njegovom
nogom svojim prljavim prstima, a Tungata je odgurne nogom i otvori
vrata privatnog odjela. Ue, a Leila zatvori vrata iza njih. Bila je to
mala soba s golim podom i bijelo obojenim zidovima. U njoj je bio noni
ormari sa elinim pladnjem punim lijekova i instrumenata. Krevet je
imao ruke za podeavanje visine. Uzglavlje je bilo podignuto, a prilika
na njemu nije se inila veom od djeteta. Iznad kreveta bila je staklena
zdjela s hranjivom otopinom iz koje je izlazila plastian cijev. Umlimo
je spavala. Njena nepigmentirana koa bila je pranjavo ruiastosiva,
puna tamnih mrlja koje su se irile lubanjom. Koa koja joj je
pokrivala glavu bila je tako tanka i krhka da se inilo da kost sije kroz
nju poput kamenia u planinskom potoku, ali od obrve pa do vidljivog
dijela vrata, koa je bila tako nemogue naborana kao da potie iz
vremena velikih gmazova. Njena usta bila su otvorena, a usne su
drhtale svakim dahom. U sivim desnima bio je jedan jedini uti zub.
Ona otvori oi. Bile su ruiaste kao u bijelog zeca, utisnute duboko u
nabore sive koe, plivajui u vlastitoj sluzi. Pozdravljam te, stara
320

Majko, Leila dodirne njen drevni obraz. Imam posjetitelja za tebe,

ree na savrenom sindebeleu. Starica naini tihi zvuk u grlu i pone
se tresti u grevima gledajui Tungatu. Smiri se, stara Majko, Leila
je bila zabrinuta. On te nee povrijediti. Starica podigne jednu ruku
ispod pokrivaa. Bila je poput kostura, zglob je bio povean i iskrivljen
od artritisa, a aka je bila panda koju uperi prema Tungati. Sine
kraljeva, ree iznenaujui jakim i istim glasom: Oe kraljeva. Kralj
koji e biti kad se sokoli vrate. Bayete, onaj koji e biti kralj, Bayete!
Bio je to kraljevski pozdrav i Tungata se ukoi od oka. Njegova koa
posivi, a male kapljice znoja pojave mu se na obrvi. Leila St John se
odmakne do zida. Gledala je krhku staru enu u visokom elinom
krevetu. Pljuvaka je zapjenila tanke usne, a oi se okrenue u lubanji,
ali zavijajui glas postane jai. Sokoli su odletjeli daleko. Nee biti
mira u kraljevstvima Mamboa i Monomatope dok se ne vrate. Onaj tko
donese kamene sokole natrag u gnijezdo, vladat e kraljevstvima. Njen
glas prijee u vrisak. Bayete, Nkosi Nkulu. Zdravo, Mambo! ivi
zauvijek, Monomatopa! Umlimo pozdravi Tungatu svim titulama
drevnih vladara, a zatim padne na bijele jastuke. Leila joj brzo prie i
stavi prste na zglob. U redu je, ree nakon par trenutaka. to eli
da uinim? On se protrese poput ovjeka koji se budi iz dubokog sna
i obrie ledeni znoj praznovjernog straha rukavom bijelog ogrtaa.
Pazi dobro na nju. Neka bude spremna za polazak do jutra. Prevest
emo ju na sjever preko rijeke, ree.
Leila St John parkirala je svoj mali fiat na parkiralite kraj odjela za
hitne sluajeve, a Tungata je, zaklonjen od radoznalih oiju, proao
kroz stranja vrata i unuo izmeu sjedala. Leila je iznad njega
rairila pokriva i prola kroz glavna vrata. Kratko je porazgovarala sa
straarom, a zatim krenula prema nadzornikovoj rezidenciji.
Progovorila je bez okretanja i micanja usana. Nema znakova
osiguranja, jo ne. ini se da nisu primijetili tvoj dolazak, ali neemo
riskirati. Parkirala je u garai koja je bila nadograena na staru
zgradu i pobrinula se da ih ne primijete dok je uzimala hrpu dosjea sa
sjedala. Vrt je bio zaklonjen od pogleda s ceste i iz crkve puzavicama i
rascvjetanim grmljem. Otvori sporedna vrata u kuu i ree: Molim te,
sagni se i ui to bre. On izie iz fiata, a ona krene za njim u dnevnu
sobu. Zastori su bili navueni i vladala je polutama. Moja baka je
sagradila ovu kuu nakon to je prva spaljena tijekom sukoba 1896.
Sreom, pobrinula se da u budunosti ne bude problema. Leila
prijee pod od rodezijske tikovine, ija je povrina bila prekrivena
321

tavljenim ivotinjskim koama i runo vezenim tepisima jednostavnih

boja. Ona ue u kameni kamin i povue crna vrata. Pod kamina bio je
nainjen od tankih ploica, i ona podigne jednu araem. Kad joj se
Tungata pribliio, vidio je da je otvorila etvrtasti okomiti prolaz; u
jednom zidu bile su urezane stube. Tu se drug Tebe skrivao one
noi?, upita Tungata. Kad ga Izviai, kanke, nisu mogli pronai?
Da, bio je tu. Najbolje je da sada sie. On se spusti niz otvor i nae
se u tami. Leila zatvori poklopac i sie kraj njega. Opipa zid i pritisne
prekida. Elektrina arulja osvijetli mali prostor. Na malom stolu bilo
je nekoliko knjiga, a ispod njega se nalazio stolac; kraj zida je bio uzak
krevet ispod kojeg se nalazio kemijski toalet. Nije ba udobno,
ispria se ona, ali ovdje te nitko nee nai. Bio sam i na manje
luksuznim mjestima, uvjeri je on. Da vidimo sada to si pripremila.
Medicinske potvrde bile su spremne na stolu te ona sjedne i na njegov
diktat zapie zahtjeve za prijevoz Umlimo. Kad je zavrila, on ree:
Zapamti to i uniti. Dobro. Gledao je dok je itala popis. Sada, tu
je poruka koju treba prenijeti drugu Inkunziju, ree ona. Od naeg
prijatelja na visokom poloaju. Daj mi je, klimne on. Ballantyneovi
izviai, kanke, planiraju posebnu operaciju. Cilj je unititi druga
Inkunzija i njegove ljude. I tvoje je ime visoko na popisu. Tungatin
izraz nije se promijenio. Ima li detalje plana? Sve, uvjeri ga ona.
Uinit e sljedee... Govorila je polako i odluno gotovo deset minuta,
a on je nije prekidao. ak i kad je zavrila, utio je jo nekoliko
minuta, leei na krevetu, gledajui elektrinu svjetiljku. Zatim ona
primijeti kako su mu se eljusti stisnule, a oi zacrvenjele. Kad je
progovorio, njegov glas bio je pun mrnje. Pukovnik Roland
Ballantyne. Kad bismo ga mogli uloviti! On je odgovoran za smrt vie
od tri tisue naih ljudi on i njegove kanke. U logorima apu njegovo
ime, kao da je nekakav demon. Njegovo ime pretvara najhrabrije ljude
u kukavice. Vidio sam njega i njegove koljae na djelu. Kad bismo ga
samo mogli uhvatiti. On sjedne i pogleda je. Moda, glas mu je bio
priguen kao da je pijan od mrnje. Moda je to naa prilika.
Posegne i uhvati Leilu za ramena. Prsti mu se ukopae duboko u njeno
meso, i ona se neuspjeno pokua istrgnuti. Drao ju je bez napora.
Ta njegova ena. Kae da e odletjeti sViktorijinih slapova? Moe li
mi dati datum, broj leta, tono vrijeme? Ona klimne, uplaena
njegovom snagom i bijesom. Imamo nekoga u zrakoplovnom uredu,
apne ona, ne pokuavajui pobjei agoniji njegova stiska. Mogu ti to
saznati. Mamac!, ree on, janje koje e namamiti leoparda u
322

zamku. Donijela mu je hranu i pie i ekala dok je jeo. Neko vrijeme

vladala je tiina, a zatim on naglo progovori o Umlimo. Kameni
sokoli, pone on, ula si to je rekla starica? Ona klimne, a on
nastavi: Reci mi to zna o tim stvarima. Pa, kameni sokolovi su
amblem na zastavi. Nalaze se na metalnom novcu ove zemlje. Da,
nastavi. To su drevni kipovi ptijih figura. Otkrili su ih u ruevinama
Zimbabwea prvi bijeli avanturisti koji su ih ukrali. Postoji legenda da
ih je Lobengula pokuao sprijeiti, ali odnijeli su ih na jug. Gdje su
sada?, upita Tungata. Jedan je uniten u poaru u kui Cecila
Rhodesa u Groote Schuuru, ali ostali, nisam potpuno sigurna,
vjerojatno su u Cape Townu u Junoj Africi. Gdje? U muzej. On
uzdahne i nastavi jesti. Kad su zdjela i vr bili prazni, on ih odgurne i
pogleda je ponovno zamagljenim oima. Rijei stare ene, pone on i
zastane. Proroanstvo Umlimo, nastavi ona, da e ovjek koji vrati
sokole vladati ovom zemljom, i da si ti taj ovjek. Nikome nee rei
to je rekla razumije li me? Neu rei nikome, obea ona. Zna
da u te ubiti ako kae. Znam, ree ona jednostavno, pa pokupi
zdjelu i vr te ih stavi na pladanj. Stajala je pred njim i ekala, a kad
je on nastavio utjeti, ona upita: Jo neto? On je nastavi gledati, a
ona spusti pogled. eli li da ostanem? Da, ree on, a ona se
okrene prema prekidau. Ostavi svjetlo, naredi on. elim vidjeti
tvoje bjelilo. Prvi put je vrisnula, u strahu i bolu, a drugi put
nebrojeno puta nakon toga bilo je to u bezumnoj ekstazi.
Douglas Ballantyne odabrao je tucet najboljih ivotinja za klanje iz
krda u Kings Lynnu i Queens Lynnu. Tijela su visjela u hladnjaku tri
tjedna dok nisu bila savrena. itava su ispeena iznad otvorenih rupa
s vatrom u dnu vrta. Kuhinjska posluga Queens Lynna neumorno je
radila, okreui ranjeve i pazei na zlatna trupla u oblacima miriljave
pare. Neprekidnu glazbu osiguravala su tri glazbena sastava. Tvrtke
za catering doletjele su iz Johannesburga sa svom opremom, dobivi
dodatnu plau za ulazak u ratnu zonu. Vrtovi svih farma u krugu od
pedeset milja dali su cvijee i druge biljne ukrase u bezbroj jarkih
nijansa. Bawu Ballantyne organizirao je posebni zrakoplov s piima iz
June Afrike. Bilo je neto vie od etiri tone dobrih vina i estica.
Nakon ispitivanja vlastite savjesti, Bawu je ak odluio obustaviti svoje
osobne sankcije Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Irske dok
traju svadbene sveanosti i ukljuio stotinu kutija whiskeyja Chivas
Regal. Bio je to njegov najvrjedniji doprinos pripremama, ali bilo je i
drugih. Prenio je neke od svojih najmonijih Claymore mina i dodao ih
323

meu ukrase u vrtovima Queens Lynna. Nikada ne moe biti

dovoljno oprezan, objasnio je mrano. Ako tijekom ceremonije doe
do teroristikog napada... Napravi pokret pritiskanja gumba, a cijela
obitelj zadrhti na pomisao o gljivastom oblaku iznad Queens Lynna.
Trebala im je sva mo uvjeravanja da ga nagovore da ukloni svoje
ljubimce. Tada se douljao u kuhinju i dodao est boca brandyja u
smjesu za svadbenu tortu. Sreom, Valerie je probala tijesto, a kad se
oporavila, naredila je glavnom kuharu da sve baci i napravi novo
tijesto. Bawu je neasno protjeran iz kuhinje, a Douglas je napravio
popis lanova obitelji koji su zadueni neprekidno paziti na njega.
Prva smjena pripala je Craigu, od devet u jutro kad je poelo dolaziti
dvije tisue pozvanih gostiju, do jedanaest, kad je predao dunost
bratiu i preuzeo novu dunost Rolandovog kuma. Pomogao je starcu
da obue svoju odoru iz Kaiserovog rata. Lokalni kroja doveden je u
Kings Lynn da je prilagodi, i rezultat je bio iznenaujui. Bawu je sa
svojim Sam Browne pojasom i tapom za etnju, te dvostrukim redom
obojenih traka na grudima izgledao prpono. Craig je bio ponosan na
njega dok je zauzeo svoj poloaj na prednjoj verandi i pogledao
napuene livade. Podigao je svoj tap u znak pozdrava na oduevljene
povike Zdravo, ujae Bawu, gladei svoje sjajne brkove, nakrivivi
kapu iznad jednog oka. Nek sam proklet, djeae, ree Craigu.
Cijela ta stvar ini me ponovno romantinim. Nisam se enio ve
skoro dvadeset godina. Mislim da bih mogao jo jednom. Tu je uvijek
udovica Angus, predloi Craig, a djed se naljuti. Ta stara vrana!
Bawu, bogata je i ima samo pedeset godina. To je staro, deko.
Uhvati ih mlade i dobro istreniraj. To je moj moto. Bawu mu
namigne. A to je s ovom? Njegov izbor bila je dvadeset
petogodinjakinja, dva puta razvedena, u staromodnoj mini haljini,
koja je zavodljivo gledala oko sebe. Moe me upoznati. Bawu mu
velikoduno da dozvolu. Mislim da te premijer eli vidjeti, Bawu.
Craig je oajniki traio distrakciju, prije no to Bawu pone tipati
vrstu stranjicu ispod haljine. Craig je ve imao prilike vidjeti starca u
akciji. Ostavi Bawua s ginom i tonikom u ruci da da Lanu Smithu
nekoliko savjeta o meunarodnoj diplomaciji. Mora zapamtiti da ti
momci, Callaghan i njegovi prijatelji, spadaju u radniku klasu, Lan,
deko, ne moe ih tretirati kao gospodu. Ne bi razumjeli... Premijer
je pokuavao sakriti osmijeh dok je klimao glavom, umoran i iscrpljen
od svojih obveza. Potpuno tono, ujae Bawu, zapamtit u to. Craig
ih ostavi na deset minuta, siguran da e starevi stavovi o Britanskoj
324

radnikoj vladi trajati barem toliko, te krene kroz gomilu do mjesta

gdje su stajali roditelji Janine s malom skupinom na kraju verande.
Neprimjetno se ukljuio u krug, prouavajui Janininu majku kutom
oka. S bolom je prepoznao iste crte lica, liniju eljusti i visoko elo tek
dotaknuto godinama. Imala je iste kose oi majeg izraza. Uhvati
njegov pogled i nasmijei mu se. Gospoo Carpenter, ja sam Janinin
dobar prijatelj. Zovem se Craig Mellow. O da, Jan nam je pisala o
vama. Njen osmijeh bio je topao, a glas podsjeao na kerin. Craig
zapone priati s njom, ne mogavi sprijeiti bujicu rijei dok ona ne
ree blago i s razumijevanjem: Rekla mi je da ste tako dobra osoba.
ao mi je, zaista jest. Ne razumijem? Craig se ukoi. Vrlo je volite,
zar ne? Gledao ju je jadno, nesposoban odgovoriti, a ona mu s
razumijevanjem dodirne ruku. Oprostite, ree on. Roland se mora
odjenuti, moram ii. Posrne i gotovo padne na stubama verande.
Zaboga, Sonny, gdje si bio? Mislio sam da e me samog pustiti u
sukob, vikne Roland iz tua. Ima li prsten? ekali su jedan kraj
drugoga pod sjenicom od svjeeg cvijea pred napravljenim oltarom
koji je takoer bio prekriven cvijeem. Ronad je nosio kompletnu
odoru: kestenjastosmeu beretku s Bazoovim bedom, pukovnikim
epoletama na ramenima, srebrenim kriem za hrabrost na grudima,
bijelim rukavicama i maem za pojasom. Craig se osjeao sivim i
neupadljivim u svojoj jednostavnoj policijskoj odori, poput vrapca
pokraj zlatnog orla, ili makice pokraj leoparda, a ekanje je trajalo u
beskraj. Tijekom svega, Craig je gajio nestvarnu nadu da se to ipak
nee dogoditi to je bio jedini nain na koji se mogao boriti protiv
oaja. Zatim se zauo trijumfalan svadbeni mar, i gomila se uzbudila
i uskomeala u uzbuenju i oekivanju. Craig osjeti kako mu dua
tone u tamu i hladnou, nije mogao gledati oko sebe. Usmjerio je
pogled ravno ispred sebe, u lice sveenika. Znao ga je od djetinjstva, ali
sada mu se inio strancem, a lice mu je lelujalo u Craigovom vidnom
polju. Zatim namirii Janine; prepoznao je njen parfem u mirisima
cvijea s oltara, i on ga gotovo zagui sjeanjima. Osjeti kako se kraj
njene haljine oeao o njegovu nogu i okrene se kako bi ju mogao
vidjeti zadnji put. Drala se za oevu ruku. Veo joj je pokrivao kosu i
skrivao lice, velike kose oi, tamni indigo tropskih mora koji je blago
sijao gledajui Rolanda Ballantynea. Voljeni, okupili smo se ovdje
pred Bogom i licem ove crkve, da sjedinimo ovog ovjeka i enu u sveti
brak... Craig nije mogao skrenuti pogled s njenog lica. Nikada nije
izgledala tako lijepo. Nosila je krunu od svjeih ljubiica boje njenih
325

oiju. Jo se nadao da se to nee dogoditi, da e neto sprijeiti

vjenanje. I zato, ako netko zna neki razlog zbog kojega se ovo dvoje
ne bi mogli vjenati, neka kae sada... Htio je progovoriti, prekinuti
vjenanje. elio je viknuti: Ja je volim, ona je moja, ali grlo mu je bilo
suho da nije mogao niti disati. A tada se dogodilo. Ja, Roland Morris,
uzimam tebe, Janine Elizabeth, za enu ili. od ovoga dana... Rolyjev
glas bio je jasan i vrst, protresavi Craigovu duu do dna. Nakon toga,
nita nije bilo vano. inilo mu se da stoji po strani, kao da je smijeh i
veselje s druge strane stakla, a glasovi udno prigueni; ak i svjetlo se
inilo priguenim kao da je oblak proao preko sunca. Gledao je iz
pozadine, stojei pod jacaranda drvetom, dok je Janine izila na
verandu nosei buket ljubiica, odjevena u plavi komplet. Ona i Roland
drali su se za ruke, a tad ju je podigao na stol, i ene su zavritale dok
se Janine spremala baciti buket. U tom trenutku, pogleda preko
ramena i ugleda Craiga. Osmijeh ostane na njenim ustima, ali neto se
pomakne u njenim oima, tamna sjena, moda saaljenje, moda i
aljenje, a zatim baci buket koji uhvati jedna od djeverua, a Roland je
skine sa stola. S rukom u ruci njih dvoje potre niz livadu gdje ih je
ekao helikopter. Trali su smijui se, a Janine je drala svoj slamnati
eir, dok ju je Roland pokuavao zatititi od oluje konfeta koji su
letjeli oko njih. Craig nije ekao da ih stroj odnese. Vratio se do svojeg
land-rovera iza tala. Odvezao se natrag do jahte. Skinuo je odoru,
bacio je na krevet i navukao dres za tranje. Otiao je do kuhinje i iz
hladnjaka izvadio konzervu piva. Srui pjenu, vrati se u salon.
Usamljenik itavog ivota, vjerovao je da je imun na torture samoe, a
sada je znao da je pogrijeio. Do sada je na njegovom stolu bilo vie od
pedeset biljenica punih rukopisa. Sjedne i izabere olovku iz hrpe u
praznoj alici za kavu. Pone pisati, a korozivna agonija usamljenosti
polako nestane i pretvori se u tupu bol. U ponedjeljak u jutro kad je
Craig uao u policiju, deurni ga pozove na putu do oruarnice u svoj
ured. Craig, imam papire o premjetaju za tebe. Odreen si za
poseban zadatak. Kakav? Do vraga, ne znam. Ja samo radim
ovdje. Nitko mi ne govori nita, ali mora se javiti podrunom
zapovjedniku, Wankie, dvadeset iosmog..., inspektor prekine i zagleda
se u Craigovo lice. Jesi li u redu, Craig? Da, zato pita? Izgleda
uasno. Razmiljao je nekoliko trenutaka. Rei u ti, ako se odulja
odovud. Mogao bi uzeti nekoliko dana prije no to se javi na novi
zadatak. Ti si jedina zvijezda na mojem nebu, George, naceri se
Craig i pomisli: To je sve to trebam, tri dana za samosaaljevanje.
326

Hotel Viktorijini slapovi je jedna od onih velianstvenih zgrada iz

velikih dana carstva. Zidovi su mu debeli poput zidina dvorca, obojeni
briljantno bijelo. Podovi su od mramora, sa stubitima i visokim
stupovima, a stropovi visoki poput katedrale, elegantno obukani; na
njima su se polako vrtjeli ventilatori. Terase i livade protezale su se do
rubova ambisa kroz koji je propadala rijeka Zambezi u svoj svojoj
velianstvenosti. Preko provalije se protezala delikatna elina
graevina mosta za koji je Cecil Rhodes naredio: elim da pjena sa
slapova vlai moj vlak na putu prema sjeveru. Izmaglica lebdi u
trajnom ogrtau oko ponora, valjajui se i presavijajui na povjetarcu,
a priguena grmljavina padajue vode uvijek se uje poput zvuka
udaljene oluje. Kad je David Livingstone, misionar-istraiva, prvi put
stao na rub provalije i pogledao dolje u mranu dubinu, rekao je:
Takve pejsae sigurno su gledali aneli u svojem letu. Livingstoneov
apartman koji je imao pogled na provaliju nazvan je po njemu. Jedan
od crnih nosaa koji im je nosio prtljagu, ponosno je rekao Janine:
Kralj George spavao je tu i gospoja Elizabeth, koja je sada kraljica, sa
svojom sestrom Margaret kad su bile male djevojice. Roly se
nasmije. Do vraga, to je bilo dovoljno dobro za kralja Georgeya! Dao
je preveliku napojnicu nacerenom nosau i otvorio bocu ampanjca
koja ih je ekala u srebrenoj kanti za led. Hodali su drei se za ruke
zaaranim putem pokraj rijeke Zambezi, dok su male tokaste antilope
nestajale u tropskom raslinju, a majmuni ih promatrali s vrhova
kroanja. Trali su smijui se kroz tropsku umu, pod kiom pjene;
Janinena kosa zalijepila joj se za lice, a odjea za njihova tijela. Kad su
se poljubili stojei na rubu litice, stijena je drhtala pod njihovim
nogama a valovi zraka nosili u njih ledenu vodenu pjenu. Kruili su
mirnim gornjim obalama rijeke u sutonima, iznajmili mali zrakoplov da
ih preveze iznad provalije, a Janine se drala za Rolanda dok su letjeli
iznad stijena. Plesali su uz glazbu afrikog limenog orkestra pod
zvijezdama, a drugi gosti koji su prepoznali Rolandovu odoru gledali su
ih s ponosom i ljubavlju. Jedan od Ballantyneovih izviaa, govorili
su jedan drugome, oni su vrlo posebni, Izvidai, i slali su vino za
njihov stol kako bi im pokazali kako ih cijene. Roland i Janine leali
su dugo u krevetu i dorukovali u krevetu. Igrali su tenis, a Ronald je
podizao svoje servise i vraao joj forhendom. Leali su na suncu kraj
olimpijskog bazena i mazali se kremom za sunanje. U kratkim
kupaim kostimima bili su velianstvene, zdrave mlade ivotinje, tako
oito zaljubljene da se inilo da su zaarani. Naveer su sjedili pod
327

suncobranima velikih kroanja na terasi i pili koktele, uivajui to se

izlau pogledu svojih neprijatelja s druge strane provalije. Zatim,
jednog dana za veerom upravitelj prie njihovom stolu: Koliko znam,
naputate nas sutra, pukovnie Ballantyne. Nedostajat ete nam. O,
ne! Janine zavrti glavom smijui se. Ostajemo do 26. Sutra je 26.
gospoo Ballantyne. Glavni nosa nagomilao je njihovu prtljagu na
ulazu hotela, a Roland je sreivao raun. Janine ga je ekala pod
stupom. Iznenada primijeti stari otvoreni land-rover koji je prolazio
kroz vrata i parkirao se na kraju parkiralita. Njena prva reakcija dok
je gledala poznatu priliku kako prua duge noge kroz vrata i mie
kosu s oiju dok je izlazio, bila je bijes. Doao je namjerno, pomisli.
Samo da sve pokvari. Craig im prie s rukama u depovima, ali kad
je bio na manje od desetak koraka od nje, prepozna je, a njegova
zbunjenost bila je iskrena. Jan, zacrveni se on. O Boe, nisam znao
da e biti ovdje. Njena ljutnja splasne. Zdravo, Craig. Ne, to je bila
tajna, do sada. Tako mi je ao... Nije potrebno, ionako odlazimo.
Sonny, Roland izie iz hotela iza Janine i bratski zagrli Craiga.
Uranio si, zar ne? Znao si da dolazim?, Craig je bio jo zbunjeniji.
Znao sam, prizna Roland, ali ne da e doi tako rano. Trebao si doi
28. George mi je dao dva dana. Od prvog razgovora, Craig vie nije
pogledao Janine. Mislio sam ih provesti ovamo. Dobro, trebat e
odmor. Ti i ja emo obaviti zajedno jedan posao. Zna to, Sonny,
popijmo pie. Objasnit u ti barem dio. O, dragi, Janine brzo
upadne, nemamo vremena. Propustit u let. Nije mogla podnijeti
povrijeenost i zbunjenost u Craigovim oima. Prokletstvo,
pretpostavljam da si u pravu. Roland provjeri svoj sat. Morat e
priekati do prekosutra, Sonny, i u tom trenutku, pojavi se autobus
zrakoplovne luke. Roland i Janine bili su jedini putnici u minibusu.
Dragi, kad u te ponovno vidjeti? Gledaj, ne znam sigurno, Bugsy,
to ovisi o toliko stvari. Hoe li mi telefonirati ili pisati? Zna da ne
mogu. Znam, ali bit u u stanu, za svaki sluaj. Htio bih da ode
ivjeti u Queens Lynn sada pripada tamo. Moj posao... Do vraga s
tvojim poslom. ene Ballantynea ne rade. Pa, vidi, pukovnie,
gospodine, ova Ballantyneova ena e raditi dok... Dok?, upita on.
Dok mi ne da neto bolje. Na primjer? Dijete. Je li to izazov?
O, molim, pukovnie, shvatite to tako. U zrakoplovnoj luci bila je
vesela mlada gomila ljudi u odorama koji su doli vidjeti polijetanje
zrakoplova. Veina je znala Rolanda i zatrpali su ih piima, to je
zadnje minute uinilo podnoljivijim. Zatim su iznenada stajali na
328

vratima, a hostesa ih je zvala na ukrcavanje. Nedostajat e mi,

apne Janine. Molit u za tebe. On je poljubi i tako zagrli da je
gotovo ostala bez daha. Volim te, ree Roland. To jo nikada nisi
rekao. Ne, sloi se on. Nikome prije. A sada, idi, eno prije no to
uinim neto glupo. Bila je zadnja u redu putnika koji su se penjali u
stari zrakoplov Viscount. Nosila je bijelu bluzu i utu haljinu, te ravne
sandale. Oko glave joj je bila uta marama, a na ramenu ruksak. Na
ulazu u zrakoplov ona se okrene, zasjenjujui oi dok je traila
Rolanda, a kad ga primijeti, mahne mu i ue u nutra. Vrata se
zatvorie, a stube odmaknue. Turbo motori Rolls-Royce Dart zavrtjee
propelere i srebreni Viscount s amblemom Zimbabwea u obliku letee
ptice na repu krene prema poetku piste. Zaletio se niz pistu i polako
poeo penjati u zrak. Roland je promatrao kako zaokree prema
Bulawayou, a zatim ode natrag u zgradu, pokae propusnicu straaru
na vratima i krene u kontrolni toranj. to moemo uiniti za vas,
pukovnie?, pozdravi ga pomonik kontrolora za stolom. Oekujem
helikopter iz Wankieja koji me treba pokupiti... O, vi ste pukovnik
Ballantyne da, imamo vau pticu na rasporedu. Poletjeli su prije
dvanaest minuta. Bit e ovdje za sat i deset minuta. Dok su
razgovarali, kontrolor je tiho razgovarao s pilotom odlazeeg Viscounta.
Slobodni ste za standardni odlazak, neogranieno penjanje do razine
leta... Pilotov miran, gotovo dosadan glas prekine se, i nekoliko
sekunda ulo se samo utanje radija. Zatim se zauje uzbueni glas.
Roland se okrene od stola i prie kontrolorovoj konzoli. Zgrabi
naslonja stolca i pogleda u nebo kroz visoki prozor. Visoki oblaci ve
su postajali ruiasti dolaskom sutona, ali Viscount se vie nije vidio,
negdje na jugu. Rolandovo lice bilo je tvrdo i strano od ljutnje i
straha, dok je sluao pilotov glas preko zvunika.
Prenosivi raketni baca zemlja zrak SAM-7 je grubo oruje koje se
gotovo ne moe razlikovati od antitenkovske bazuke iz Drugog
svjetskog rata. Izgleda poput komada oluka od 180 centimetara, ali
izlazni dio je proiren u lijevak. U toki ravnotee nalazi se ramena
ploa ispod cijevi, a ureaj za nianjenje i okidanje poput malog
radioureaja je privren na gornju povrinu cijevi. Orujem rukuju
dva ovjeka. Punitelj jednostavno stavlja raketu u stranji otvor cijevi i
gura je naprijed dok obod ne stigne do elektrinih terminala i ne
privrsti raketu u poloaj za ispaljivanje. Raketa tei manje od deset
kilograma. Ima klasian oblik, ali na prednjoj strani se nalazi
zatamnjeno stakleno oko iza kojeg je infracrveni senzor. Rep rakete je
329

pomian i omoguuje promjenu smjera i praenje mete. ovjek koji

ispaljuje stavlja cijev na rame, stavlja slualice na ui i ukljuuje
ureaj. U slualicama uje ciklini ton svojeg radio upozorenja.
Podeava ga ispod pozadinskog infracrvenog brojaa, tako da se vie
ne uje. Oruje je sada puno i spremno za ispaljivanje. Topnik trai
metu kroz nian. im senzor otkrije infracrveni izvor, aktivira se audio
upozorenje i mala crvena arulja upozorava da je raketa fiksirana.
Topnik mora samo stisnuti okida i raketa kree u svoj neumorni lov,
pratei metu precizno bez obzira na promjene smjera i visine. Tungata
Zebiwe drao je svoju postrojbu na poloaju etiri dana. Osim njega,
bilo ih je osmorica koje je odabrao s posebnom panjom. Svi su bili
veterani provjerene hrabrosti i odlunosti, ali i izuzetne inteligencije,
sposobni raditi na vlastitu inicijativu. Svaki od njih bio je obuen za
upotrebu raketnog bacaa SAM-7 u obje uloge, i svaki je nosio jednu
od najboljih raketa uz kalanjikove i uobiajeni teret granata i mina.
Bilo koji od njih mogao je izvesti napad i imao uputu da to uini.
Smjer vjetra odredit e put odlaska bilo kojeg zrakoplova koji poleti s
Viktorijinih slapova. Brzina vjetra utjecat e na visinu letjelice dok
bude prolazila iznad pojedinih toaka svoje putanje. Sreom za
Tungatine kalkulacije, sjeveroistoni vjetar je puhao ravnomjernom
brzinom od petnaest vorova tijekom itava etiri dana koliko su bili
na poloaju. Odabrao je mali kopje s dovoljno drvea da im prui
zaklon, ali ne toliko da im zakloni vidik. Rano u jutro, Tungata je
mogao vidjeti srebreni oblak izmaglice koji je oznaavao Viktorijine
slapove na sjevernom obzorju. Svakog poslijepodneva uvjebavali su
napad. Pola sata prije oekivanog vremena odlaska zrakoplova iz
Viktorinijih slapova do Bulawayoa Tungata ih je rasporedio na
poloaje: est ljudi u krugu ispod vrha da straare u sluaju
iznenadnog napada sigurnosnih snaga, i tri ovjeka u pravoj
napadakoj grupi. Tungata je bio topnik, a njegov punitelj i rezervni
punitelj bili su odabrani prema otrini vida i sluha. Na svakoj od tri
prethodne vjebe mogli su uti motore Rolls-Royce nekoliko minuta
nakon polijetanja. Njihov zvuk bio je jasan, i privlaio pogled na sitni
oblik kria zrakoplova koji se uzdizao na plavetnilu. Prvog
poslijepodneva Viscount se popeo gotovo tono iznad kopjea na osam
tisua stopa visine, i Tungata ga je nanianio i pratio dok nije iziao iz
dometa vida i sluha. Drugog poslijepodneva zrakoplov je proao na
istoj visini, ali pet milja istono od njih. To je bio krajnji domet rakete.
Zvuni signal bio je slab i isprekidan, a crvena aruljica sijala je na
330

prekide. Tungata si je morao priznati da bi napad vjerojatno propao.

Treeg dana, Viscount je ponovno bio na istoku, tri milje od njih. Bio bi
dobra meta, pa su izgledi bili dva prema jedan u njihovu korist.
etvrtog dana premjestio je napadaki tim na vrh petnaest minuta
ranije i testirao raketni baca ciljajui zalazee sunce. Snano je
reagirao na tako jak infracrveni izvor. Tungata iskljui struju i poee
ekati, pogleda podignutih u nebo. Punitelj pogleda svoj sat i
promrmlja: Kasne. Tungata opako sikne na njega. Znao je da kasne i
sumnje su se ve poele rojiti odgoen ili otkazan let, odljev
informacija iz vlastitih redova, kanke su moda ve na putu prema
njima. Sluajte!, ree punitelj, a sekundu kasnije i on zauje slab
zvuk na sjevernom nebu. Spreman!, naredi on i postavi ramenu
plou u poloaj, ukljuivi energiju. Audio upozorenje bilo je ve
namjeteno, ali on ga ponovno provjeri. Napuni!, ree on. Osjeti kako
raketa ulazi u cijev i optereuje baca. Zauje kako lijee na mjesto.
Napunjen!, potvrdi drugi punitelj i potapa ga po ramenu. Pomakne
se lijevo i desno, provjerivi je li stabilan, a punitelj ponovno progovori:
Nansi! Tamo! Prui ruku iznad Tungatinog ramena i pokae gore
prstom. Tungata ugleda srebrenu iskru dok se sunevo svjetlo odbijalo
od metala. Meta identificirana!, ree on, i zauje kako se punitelji
miu iza njega da bi izbjegli mlaz rakete. Sitna tokica brzo je rasla i
Tungata spazi kako prolazi na manje od pola milje zapadno od brda i
da je barem tisui stopa nie nego to je bio prethodnih dana. Bio je u
savrenom poloaju za napad. On ga uhvati na nianu, a raketa pone
zavijati u slualicama, okrutnim zvukom vujeg opora koji lovi na
punom mjesecu. Raketa je osjetila toplinu Rols-Royceovih motora.
aruljica na nianu se zacrveni poput oka Kiklopa i Tungata pritisne
okida. Zauje se zagluujui zvuk, ali nije bilo povratnog udara, jer
su ispune pare otile kroz stranji otvor. Nekoliko djelia sekunde bio
je obavijen bijelom parom. Kad se razila, ugledao je malu srebrenu
raketu kako se penje na vlastitim isparenjima. Bila je poput lovakog
sokola koji juri za svojim plijenom. Brzina joj je bila zapanjujua, i
inilo se da nestaje u nitavilu, ostavljajui za sobom samo slabi zvuk
raketnog motora. Tungata je znao da nema vremena za drugu raketu.
Dok bi oni ponovno napunili, Viscount bi iziao iz dometa. Gledali su
sitni zrakoplov, a sekunde su prolazile sporo. Zatim se pojavi bljesak
tekueg srebra koji je iskrivio savreni krini oblik letjelice. Otvorila se
poput zrelog ploda pamuka, a Viscount se zanese, a zatim ponovno
umiri. Za nekoliko sekunda zaue udarac koji je potvrdio to to su
331

vidjeli, i Tungata ispusti promukli urlik trijumfa. Viscount se poeo

polako okretati, a zatim se neto veliko i crno odvojilo od desnog krila i
poelo padati prema zemlji. Zrakoplov se nagnuo, a zvuk motora
postao visoko divlje zavijanje.
Stojei u kontrolnom tornju i gledajui kroz prozor stakla veernje
nebo i sluajui brzu napetu konverzaciju, Roland Ballantyne bio je
paraliziran bespomonou i bijesom. Pomo! Pomo! Pomo! To je
Viscount 782, sluate li, toranj Viscount 782, u emu je problem?
Pogoeni smo raketom u desni motor. Motor ne radi. Viscount 782,
provjerite procjenu. Pilot plane od napetosti i stresa. Prokleti bili,
tornju, bio sam u Vijetnamu. To je pogodak SAM-a, kaem vam.
Aktivirao sam ureaj za gaenje vatre i jo imamo kontrolu. Okreem
se za 180 stupnjeva. Pripremit emo sve za doek, Viscount 782. Koji
vam je poloaj? Osamdeset nautikih milja od tornja, pilotov glas
pukne. O Boe! Motor je otpao. Pada s krila. Nastupi duga tiina.
Znali su da se pilot bori za kontrolu nad padajuom letjelicom, borei
se s asimetrinim potiskom preostalog motora koji je pokuavao baciti
zrakoplov u smrtonosnu spiralu. U kontrolnom tornju svi su bili
smrznuti u tihoj agoniji, a zatim se zauje glas iz radija. Stupanj
silaska tri tisue stopa u minuti. Prebrzo. Ne mogu ga zadrati.
Padamo. Drvee, prebrzo. Previe drvea. To je to! O majko, to je to!
Zatim zavlada tiina. Roland skoi za kontrolorov stol i otrese se na
pomonika. Spasilaki helikopteri! Samo je jedan helikopter u
krugu od tristo milja. To je va koji dolazi iz Wankiea. Jedini, jeste li
sigurni? Svi su povueni zbog specijalne operacije u planinama
Vumba, va je jedini u ovoj zoni. Dajte mi kontakt s njim, naredi on
i uzme mikrofon od kontrolora. To je Ballantyne, izgubili smo
Viscount s 46 lanova posade i putnika, ree on. uo sam
konverzaciju, odgovori pilot. Vi ste jedina spasilaka letjelica, koji
vam je poloaj? Pedeset minuta od tornja. Kakvo osoblje vozite?
Bojnik Gondele i deset ljudi. Roland je planirao uvjebavanje nonih
skokova tijekom povratka u Wankie. Gondele i njegovi Izviai bili su
pod punom ratnom opremom, a imali su i Rolandovu. ekat u vas
na pisti. Povest emo doktora sa sobom. To je Gepard jedan.
Janine Ballantyne imala je sjedalo kraj prolaza, u predzadnjem redu s
desne strane. Uz prozor je sjedila djevojica s protezom na zubima i
repiima u kosi. Njeni roditelji bili su na sjedalima ispred nje. Jesi li
ila na farmu krokodila?, pitala je Janine. Nismo stigli do tamo,
332

prizna ona. Tamo imaju golemog krokodila, dugog pet metara. Zovu
ga Veliki tata, brbljala je djevojica. Viscount se stabilizirao na visini
leta, a svjetla sigurnosnih pojaseva se pogasie. Stjuardesa u plavoj
odori ustane sa sjedala iza Janine. Janine pogleda du prolaza preko
dva prazna sjedala kroz prozor. Sunce je bilo velika crvena kugla s
brkovima od purpurnih oblaka. uma je bila more tamnog zelenila
koje se irilo u svim smjerovima ispod njih, ija je monotonija
poremeena povremenim breuljkom. Tata mi je kupio majicu s
Velikim tatom, ali mi je u torbi... Zauje se razorni prasak, srebreni
oblak zakloni prozore, a Viscount se nagne tako divlje da je Janine bila
bolno baena na svoj pojas. Stjuardesa je poletjela prema krovu kabine
i pala poput slomljene lutke na naslon jednog od praznih sjedala.
Zauje se kakofonija vriskova i krikova, a djevojica se uhvati za
Janininu ruku, nerazumljivo vritei. Kabina se nagnula otro i glatko
dok je zrakoplov okretao, a tada iznenada pone padati, njiui se
okrutno sa strane na stranu. Pojas je zadrao Janine u sjedalu, ali
bilo joj je kao u toboganu koji juri niz nebo. Janine se nagne naprijed i
zagrli dijete pokuavajui ga umiriti. Iako joj je glava letjela na sve
strane, mogla je vidjeti kroz prozor kako se obzorje okree poput
kotaa, i gotovo joj pozli. Zatim naglo ugleda srebreno krilo ispod sebe.
Na mjestu motora bila je rupa. Kroz nju se vidjela gusta uma.
Razderano krilo se uvijalo i mogla je vidjeti nabore na glatkom metalu.
Njene ui su pucale od nagle promjene pritiska, a drvee je jurilo
prema njoj u zelenom kovitlacu. Makne djetetove ruke sa svojeg vrata
i pritisne joj glavu u krilo. Dri se za koljena, vikne. Dri lice dolje. I
ona uini isto. Zatim su udarili i zaulo se zagluujue kidanje,
urlanje, lomljava. Nemilosrdno je bacana u sjedalu, udarana
razbacanim stvarima, zaslijepljena udarcima. inilo se da traje
zauvijek. Vidjela je kako je strop kabine otrgnut i sunce ju je na
trenutak obasjalo. Zatim je nestalo, i neto ju udari po obrazu. Jasno
je ula kako joj se lomi kost i bol je pogodi kroz kimu sve do lubanje.
Bacana je na sve strane, a zatim dobije novi udarac u potiljak i vid joj
eksplodira u tisuama iskara svjetla u crnoj praznini. Kad se
osvijestila, jo je bila u sjedalu, visei naopake. Lice joj je bilo obliveno
krvlju, a vid lelujao poput fatamorgane. Glava ju je boljela. inilo se
kao da joj je usijani avao zakucan maljem u sredinu ela. Polako se
okrene i vidje kako joj slomljena noga visi ispred lica, a palac je bio na
mjestu pete. Vie nikada neu hodati, pomisli ona i obuzme je uas.
Posegne za kopom svojeg pojasa i tada se sjeti koliko je vratova
333

slomljeno pri oslobaanju iz tog poloaja. Zakvai lakat za naslonja za

ruku i zatim otkvai pojas. Okrene se dok je padala i doeka se na bok
slomljene noge koja se savila ispod nje. Bol je bila prejaka i ona
ponovno izgubi svijest. Vjerojatno se probudila satima kasnije, jer bila
je no. Tiina je bila zastraujua. Trebalo joj je mnogo sekunda da
shvati gdje je, jer gledala je travu, stabla i pjeanu zemlju. Zatim
shvati da je trup zrakoplova odrezan upravo ispred njenog sjedala, kao
giljotinom; oko nje je ostao samo repni dio. Iznad Janinine glave
visjelo je tijelo djeteta koje je sjedilo kraj nje. Ruke su joj visjele ispod
glave, plavi repi bio usmjeren prema tlu. Oi su joj bile irom
otvorene, a lice zgreno od uasa u kojem je umrla. Janine se na
laktovima izvue iz slomljenog trupa, vukui nogu za sobom; osjeti ok
hladnoe i munine. Jo uvijek na trbuhu, pone povraati dok nije
bila preslaba za bilo to drugo. Opusti se i ponovno utone u tamu u
svojoj glavi. Zatim zauje zvuk u tiini, prvo slab, ali sve jai. Bio je to
lepet helikopterskih rotora. Ona pogleda u nebo, ali nije vidjela nita
zbog kroanja drvea, i shvati da su nestale zadnje zrake sunca, dok je
brza afrika no padala na zemlju. Molim vas!, vrisne ona. s Ovdje
sam. Molim vas, pomozite mi! Ali zvuk helikoptera nije postajao jai,
inilo se da je proao samo nekoliko stotina metara od mjesta gdje je
leala pod drveem; zatim zvuk rotora nestane brzo dok se tama
sputala, i nastane tiina. Vatra, pomisli ona. Moram zapaliti
signalnu vatru. Pogleda divlje oko sebe; gotovo nadohvat njene ruke
nalazilo se tijelo oca djevojice koji je sjedio ispred nje. Ona mu dopue
i dodirne lice, preavi prstima preko kapaka. Nije bilo odgovora. Ona
zajeca i povue se, a zatim se oelii i vrati kako bi mu pretraila
depove. U depu njegovog kaputa bio je jeftini plastini upalja. Ona
kresne i pojavi se lijepi uti plamen, i tada ponovno zajeca ovoga puta
od olakanja.
Roland Ballantyne sjedio je u kopilotovom sjedalu helikoptera Super
Frelon i gledao vrhove stabala na dvije stotine stopa ispod njih. Bilo je
tako tamno da je poneka istina u umi izgledala poput leprozne mrlje.
Kronje su bile tamna bezoblina masa. ak i kad bi svjetlo bilo jae,
izgledi da primijete trup zrakoplova bili su slabi. Naravno, postojala je
mogunost da je dio krila ili neeg drugog ostalo u kronji. Meutim,
nisu mogli raunati na to. U poetku su traili oteenja kroanja,
potrgane grane ili bijele komade oderane kore i sirovog vlanog drveta.
Traili su signalnu vatru, dim ili odraz sunca od metala, ali tada je
svjetlo poelo nestajati. Sada su letjeli u oaju, ekajui, ali ne
334

vjerujui da e vidjeti vatru, baklju ili neki drugi signal. Roland se

okrene pilotu i vikne u kabini. Svjetla za sputanje! Upali ih!
Pregrijat e se i izgorjeti za pet minuta, vikne mu pilot. Ne valja.
Minutu neka radi, a minutu emo ga ugasiti, ree mu Roland.
Pokuaj. Pilot okrene prekida i uma se osvijetli plaviastim svjetlom
fosforne lampe. Pilot se spusti jo nie. Sjene ispod drvea bile su
neprozirne i crne. Na jednoj istini ugledali su malo krdo slonova.
ivotinje su izgledale udovino i nezemaljski na mlazu svjetla,
uzdignutih uiju u znak uzbune. Zatim helikopter nastavi i ostavi ih u
potpunom mraku. Letjeli su natrag-naprijed, pokrivajui koridor
kojim je morao proi zrakoplov, ali bio je dug sto nautikih milja, a
irok deset, to je bilo deset tisua etvornih milja. Bila je no i Roland
pogleda svoj osvijetljeni runi sat. Bilo je devet sati, gotovo etiri sata
od pada Viscounta. Ako je bilo preivjelih, ve bi poeli umirati od
hladnoe i oka, gubitka krvi i unutarnjih krvarenja, a ovdje u glavnoj
kabini helikoptera bio je doktor s plazmom i pokrivaima za
preivljavanje. Roland je mrko gledao u briljantni krug bijelog svjetla
koji je plesao iznad kroanja poput svjetla reflektora na pozornici.
Hvatao ga je hladni oaj koji mu je polako koio udove i paralizirao
njegovu odlunost. Znao je da je ona dolje, tako blizu, a ipak je bio
bespomoan. Iznenada stisne desnu aku i udari metalnu stijenku
kabine. Koa se odere s njegovih lanaka i bol mu se proiri do
ramena, ali to je bio stimulant i on se ponovno razbjesni. uvao je
svoju ljutnju na nain na koji ljudi uvaju plamen svijee na vjetru.
Pilot kraj njega provjeravao je vrijeme na svojoj toperici i iskljuio
svjetla da se ohlade. Tama koja je uslijedila bila je intenzivnija zbog
prethodnog sjaja. Rolandov noni vid bio je uniten, a pogled mu se
ispunio tokicama svjetla i bio je prisiljen pokriti oi rukama nekoliko
sekunda da ih odmori i prilagodi. Zbog toga nije vidio sitnu crvenu
iskru koja se vidjela kroz kronje djeli sekunde i ostala iza dok je
Super Frelon kretao dalje u svojoj potrazi. Janine je sakupila gomilu
suhe trave i granica i sagradila stoac spreman za paljenje. Bio je to
teak posao. Polako se vukla na butinama i rukama, a slomljena noga
vukla se za njom dok je skupljala grane. Svaki put kad bi se njena
noga zakvaila na nepravilnosti na tlu, gotovo se onesvijestila od bola.
Kad je pripremila grane, stavila je pokraj kupa upalja i legla da se
odmori. Nona hladnoa gotovo ju je odmah pogodila kroz tanku
odjeu i pone nekontrolirano drhtati. Trebao joj je nevjerojatan napor
volje da se prisili na kretanje, ali krenula je natrag prema komadu repa
335

Viscounta. Bilo je jo dovoljno svjetla da pronae trag koji je napravio

glavni dio trupa u umi. Du te strane staze bili su razbacani komadi
metala i tijela, iako se glavni dio olupine nije vidio s mjesta na kojem je
leala. Jednom je pozvala: Ima li koga tamo? Ima li preivjelih? Ali
no je bila tiha. Nastavila se vui. Laki repni dio u kojem je sjedila
Janine morao je udariti jedno od veih stabala kad se trup okrenuo i
bio je glatko odsjeen. Udarac je slomio vratove putnika oko nje Janine
je spasila jedino injenica da joj je glava bila gurnuta meu koljena.
Stigla je do odrezanog repa i podigla se da pogleda unutra,
izbjegavajui pogled na tijelo djevojice koje je visjelo sa sjedala.
Pretinci za robu iznad sjedala zrakoplova otvorili su se i u mraku je
mogla nazrijeti bogatstvo vunenih pokrivaa, konzervirane hrane i
pia. Malo po malo, dovue se do njih. Osjeaj vunenog pokrivaa oko
ramena bio je velianstven, i ona edno ispije dvije konzerve tonika od
limuna prije no to e nastaviti pretraivati pretince. Pronae pribor
za prvu pomo i omota nogu to je bolje mogla. Olakanje je bilo
trenutano. U kompletu je bilo jednokratnih injekcija i ampula
morfina. Mogunost da smanji agoniju boli bila je izazovna, ali znala je
da bi joj to otupjelo osjetila i mogunost brzog reagiranja, to bi bilo
smrtonosno u dugim satima koji su je ekali. Jo uvijek je odolijevala
iskuenju kad je ponovno zaula helikopter. Dolazio je brzo prema
njoj ona baci injekciju i nespretno krene prema rupi u trupu. Padne na
pranjavu zemlju s gotovo tri stope, i bol je zakoi na nekoliko
trenutaka. Zatim zauje zvidanje i udaranje helikoptera koji se
pribliavao. Zabije prste u zemlju i zagrize donju usnu dok nije osjetila
krv kako bi savladala bol i do vukla se prema gomili trijea. Kad je
stigla, motor helikoptera urlao joj je u glavi, a nebo iznad ume bilo je
osvijetljeno plaviastim svjetlom. Ona kresne upalja i stavi planem na
suhu travu. Odmah se razbuktao. Podigle lice prema nebu; na
svjetlosti vatre i reflektora, njeni obrazi bili su zaprljani prainom i
suhom krvlju s porezotine na glavi, te vlani od suza pomijeane
agonije i nade koje su tekle ispod nateklih kapaka. Molim te, ree
ona. O dragi milosrdni Boe, neka me vide! Svjetla su postala jaa,
zasljepljujua a zatim iznenada nestadoe. Tama je pogodi poput
toljage. Zvuk helikoptera proe iznad nje i ona osjeti vjetar rotora. Za
trenutak ugleda njegov crni oblik nasuprot zvijezda, a zatim je nestao,
a zvuk rotora utone u tiinu. U toj tiini ula je samo vlastite vriske
oaja. Vrati se! Ne moe me ostaviti! Molim te, vrati se! Prepozna
histeriju u vlastitom glasu i gurne aku u usta da je prigui, ali divlji
336

nekontrolirani jecaji jo su joj potresali tijelo, a hladnoa noi bila je

nepodnoljiva zbog ledenog zahvata oaja. Priblii se vatri. Mogla je
sakupiti samo pregrt granica. Nee trajati dugo, ali veseli naranasti
plamenovi pruili su joj kratku utjehu i trenutak topline u kojem je
vratila kontrolu nad sobom. Uzdahne jo jednom i potisne jecaje.
Zatvori oi i polako nabroji do deset, osjetivi kako se smiruje. Otvori
oi i s druge strane vatre na razini oiju ugleda par platnenih izama
za dunglu. Polako podigne oi i zasjeni ih rukom od vatre. Ugleda
priliku ovjeka, visokog ovjeka. Vatra mu osvijetli lice. Gledao ju je s
izrazom kroz koji nije mogla prodrijeti, moda je to bilo saaljenje. O,
hvala ti Boe, apne Janine. Hvala ti. Pone se vui prema ovjeku.
Pomozi mi, prokrklja ona. Noga mi je slomljena pomozi mi!
Stojei na vrhu kopjea, Tungata Zebiwe gledao je kako pogoeni
zrakoplov pada s neba poput pogoene patke. Baci prazni raketni
baca i podigne obje ruke iznad glave stisnutih aka, te ih zatrese u
znak trijumfa. Uinjeno je, urlikne. Mrtvi su! Lice mu je bilo
nateeno od krvi u ratnikoj poudi, a oi su mu bile zamagljene.
Ljudi iza njega zatresli su orujem iznad glava, zarobljeni poput
Tungate u boansko krvolono ludilo pobjednika, atavistiki instinkt
predaka koji su napadali divlje bivole i jurili na njihove rogove. Dok su
promatrali, Viscount je padao prema kronjama ume, i u zadnjem
trenutku se naizgled ispravio. Nos srebrenog stroja se izravnao i
nekoliko sekunda letio paralelno s tlom, ali jo uvijek brzo gubei
visinu. Zatim dodirne kronje i nestane s vidika, ali mjesto pada bilo je
tako blizu da je Tungata mogao uti udar metala u drvee. Zabiljei
to!, vikne Tungata. Drue, runi kompas! Utvrdi poloaj! Odmjeri
udaljenost okom. Oko est milja, moemo stii tamo prije mraka.
Izili su iz svoje baze u trkaoj formaciji u obliku koplja, pri emu su
krila pokrivala nosae teke opreme, provjeravajui teren zbog
moguih zasjeda. Kretali su se brzo, korakom koji e ih nositi sedam
kilometara na sat. Tungata je vodio formaciju i svakih petnaest minuta
stao kleknuvi na koljena da provjeri smjer kompasom. Zatim je
ustajao, i akom davao znak za pokret. Nastavili su brzo i neumorno.
Kad je svjetlo poelo nestajati, zauli su helikopter i Tungata im da
znak da se sakriju. Helikopter proe na milju istono od njih; oni
ustadoe i nastavie trati jo deset minuta prije no to su ponovno
stali. On pozove ljude s krila i ree im tiho: Mi smo ovdje, zrakoplov
lei na nekoliko stotina metara od nas. Ogledali su se oko sebe;
visoka stabla dizala su se do neba. Veernja zvijezda svijetlila je kroz
337

otvor u kronjama. Idemo u produljenoj koloni, ree im Tungata, i

pretrait emo teren uzdu putanje zrakoplova. Drue komesare, ako
ostanemo prekasno, neemo sutra stii do rijeke. Kanke e biti ovdje u
zoru, istakne jedan od njegovih ljudi. Pronai emo olupinu, ree
Tungata. I ne pomiljajte ni na to drugo. Zbog toga smo to i uinili.
Da ostavimo trag koji e kanke pratiti. Sada ponimo s traenjem.
Kretali su se poput sivih vukova kroz umu, a Tungata ih je drao na
liniji sistemom zviduka. Ili su juno dvadeset minuta, a zatim on
okrene liniju i oni se vratie, kreui se tiho, sagnuti pod svojim
teretom, sa spremnim kalanjikovima. Tungata je jo dva puta
okrenuo kolonu i traili su u svim smjerovima dok su minute isticale.
Prolo je devet sati i bliila se granica vremena u kojem se usuivao
traiti olupinu. Njegov ovjek bio je u pravu. Prvo svjetlo dovest e
osvetnike s neba. Jo jedan sat, ree sam sebi na glas. Trait emo
jo jedan sat. Ipak, znao je da bi odlazak bez ostavljanja traga
akalima koji e slijediti bilo neizvravanje najvanijeg dijela operacije.
Morao je namamiti Ballantynea i njegove kanke na teren koji je tako
paljivo odabrao. Mora pronai olupinu i ostaviti tamo neto to e
izluditi kanke, to e ih navesti da se zalete bez obzira na posljedice.
Tada je uo helikopter, jo u daljini, ali sve blie i blie. Zatim ugleda
sjaj svjetala za slijetanje na kronjama i da znak za sakrivanje.
Helikopter je proao na pola kilometra od mjesta na kojem su leali.
Njegovo sjajno oko zbunilo je i uznemirilo sjene ispod drvea koje
potrae kroz umu poput duhova. Svjetlo se naglo ugasi, ali na
mrenici Tungatinih oiju ostala je crvena mrlja. Sluali su kako se rad
motora stiava, a zatim Tungata podigne svoje ljude i oni krenue
naprijed. Nakon dvije stotine koraka, on ponovno stane i pomirii
vlani umski zrak. Dim! Srce mu poskoi i on proizvede ptiji zviduk
koji je znaio opasnost. Skine svoj teki ruksak i blago ga spusti na
zemlju. Zatim linija ponovno krene naprijed, lako i tiho. Ispred
Tungate, neto veliko i blijedo podizalo se u tami. On upali bateriju.
Bio je to nos Viscounta, otrgnutih krila, razbijenog trupa. Leao je na
strani, pa je mogao svojom baterijom vidjeti kroz prozor kabine. Mrtva
posada jo je bila u sigurnosnim pojasevima. Lica su im bila blijeda, a
oi staklaste i izbuljene. Gerilci brzo prijeoe pojas koji je u umu
urezao padajui zrakoplov. Bio je pun krhotina, odjee, knjiga i novina.
Leevi su se inili neobino mirnima i oputenima. Tungata okrene
bateriju prema licu sredovjene sjedokose ene. Leala je na leima bez
vidljivih rana. Haljina joj je bila prevuena preko koljena, a ruke
338

oputene sa strane. Meutim, umjetni zubi ispali su joj iz usta i to joj

je davalo izgled drevne starice. On proe kraj nje i nastavi dalje.
Njegovi ljudi zaustavljali su se na svakih nekoliko koraka kako bi
pretraili odjeu mrtvih ili naputene torbe. Tungata je elio
preivjelog. Trebao je preivjelog, a oko njega su bili samo mrtvaci.
Dim, apne on. Namirisao sam dim. A zatim ispred sebe, na rubu
linije ume, ugleda lijepi cvijet plamena kako leluja na povjetarcu. On
premjesti puku i stavi selektor na poluautomatsku paljbu. Iz sjene
pretrai podruje oko vatre, a zatim stane u njega. Njegove izme nisu
proizvodile zvuk. Kraj vatre je leala ena. Nosila je tanku utu
haljinu, ali bila je umrljana krvlju i prljavtinom. Leala je s licem u
rukama. Cijelo tijelo joj se treslo od jecaja. Njena noga ispod haljine
bila je grubo vezana drvenim komadiima i zavojima. Ona polako
podigne glavu. Na slabom svjetlu, njene oi bile su tamne kao duplje
lubanje, a blijeda je koa, poput odjee, bila zamrljana krvlju i
prljavtinom. Ona polako podigne glavu dok ga nije pogledala, a zatim
joj rijei provale iz nateklih usana. O, hvala ti Boe, ree i pone
puziti prema Tungati, dok joj se noga vukla iza nje. O, hvala ti.
Pomozite mi! Njen je glas bio tako promukao i slomljen da je jedva
razumio rijei. Noga mi je slomljena pomozite mi, molim vas! Posegne
i uhvati ga za lanak. Molim, prozbori ona, a on une kraj nje.
Kako se zove?, upita je vrlo blago, i njegov ton je dirne, ali nije mogla
misliti nije se mogla sjetiti vlastitog imena. On pone ustajati, ali ona
posegne u strahu da e ponovno ostati sama. Uhvati ga za ruku. Ne
idi, molim te! Zovem se zovem se Janine Ballantyne. On je potapa po
ruci, gotovo njeno, i nasmijei se. Kvaliteta tog osmijeha je upozori.
Bio je divlje, veselo trijumfalan. Ona istrgne ruku i digne se na koljena.
Divlje pogleda oko sebe. Zatim ugleda druge mrane prilike koje su
izile iz noi. Vidjela im je lica, bijeli sjaj zuba koji su joj se cerili.
Vidjela je puke u njihovim rukama i sjaj u oima. Vi! dahne. To ste
vi! Da, gospoo Ballantyne, ree Tungata. To smo mi. On ustane i
progovori s ljudima oko sebe. Dajem vam je. Vaa je. Upotrijebite je
ali nemojte je ubiti. Ne smijete je ubiti, po cijenu vlastitih ivota elim
da ostane iva. Dvojica ljudi iskoraie i zgrabie Janine za ruke.
Odvukoe je od vatre, iza repnog dijela olupine. Ostali drugovi spustie
puke i krenue za njima. Smijali su se i prepirali radi redoslijeda i
poeli skidati odjeu. U poetku su vrisci iz tame bili tako jaki i
prodorni da se Tungata okrenuo i unuo nad vatru, hranei je
granicama kako bi si odvratio panju, ali uskoro su prestali, uo se
339

samo slab zvuk jecanja i povremeni jaki krik koji je odmah bio
priguen. Trajalo je dugo vremena, i Tungata dovede svoj nemir pod
kontrolu. U toj stvari nije bilo strasti ili poude. Bio je to in nasilja,
ekstremne provokacije smrtnom neprijatelju, in rata, bez krivnje i
saaljenja, a Tungata je bio ratnik. Njegovi ljudi se vratie do vatre,
jedan po jedan, popravljajui odjeu. udno, bili su potiteni, kamenih
lica. Je li gotovo? Tungata pogleda gore, a jedan od njih se pomakne
i napola ustane, pogledavi upitno svojeg vou. Tungata klimne. Budi
brz, ree. Samo je sedam sati do prvog svjetla. Nisu se svi vratili iza
olupine, ali kad su bili spremni krenuti, to je uinio Tungata. Golo
bijelo tijelo Ballantyneove ene bilo je savijeno u fetalni poloaj. Grizla
je usne do krvi, brbljajui monotono kroz njih. Tungata une kraj
nje, uzme joj lice u ruke i podigne ga dok nije mogao vidjeti njene oi.
Obasja ih baterijom. Bile su to oi povrijeene i prestravljene ivotinje,
moda je ve prola granicu ludila. Nije mogao biti siguran, pa
progovori polako, kao retardiranom djetetu. Reci im da mi je ime
Tungata Zebiwe, Traga za onim to je ukradeno traga za pravdom, za
osvetom, ree on i ustane. Ona se pokua otkotrljati od njega, ali bol
je zaustavi i pokrije meunoje objema rukama, a on spazi kako svjea
krv tee izmeu njenih prstiju. Okrene se i uzme njenu utu haljinu iz
grmlja. Vraajui se prema vatri, stavi je u dep. Lungela! ree. U
redu, uinjeno je. Idemo.
U pono pilot vikne Rolandu Ballantyneu: Gotovo smo bez goriva,
moramo se vratiti. Cisterna nas eka na pisti. Nekoliko trenutaka
Roland nije shvaao. Njegovo lice bilo je bezizraajno na zelenkastom
svjetlu kontrolne ploe, ali usta su mu bila okrutni prorez, a oi
strane. Idi brzo, ree on. I vrati se jo bre. Paul Henderson,
lijenik Izviaa, ekao je na pisti da zamijeni lijenika kojeg je Roland
pokupio kod Viktorijinih slapova. Kad je bio u helikopteru, Roland
povede bojnika Gondelea na stranu. Kad bismo samo znali kojim
putem su kurvini sinovi krenuli, promrmlja on. Idu li na jug, ili se
vraaju prema rijeci? Hoe li pokuati prijei preko pliaka i gdje?
Esau Gondele prepozna njegovu potrebu za razgovorom, za
odvraanjem pozornosti s uasa koji ih je ekao u umi. Neemo ih
moi pratiti pticom, ree on. uma je pregusta. ut e nas na pet
milja i nestati. Ne moemo ih pratiti helikopterom, sloi se Roland.
Imaju sa sobom SAM-7. Skinuli bi nas s neba. Helikopter bi mogao biti
samoubojstvo jedini nain je pronai trag i pratiti ih pjeice. Imat e
no prednosti, cijelu no. Esau Gondele zatrese sumnjiavo velikom
340

glavom. Maka ne moe odoljeti da ne rastrga mrtvu pticu, ree

Roland. Moda jo nisu poeli bjeati, moda su pijani od krvi, moda
ih moemo uhvatiti. Spremni smo!, vikne pilot kad se cisterna
poela odmicati od Super Frelona, i oni potrae prema vratima,
popevi se u helikopter. Ovaj se brzo podigne, ne gubei vrijeme u
uspinjanju i jurne iznad tamnog grmlja. U deset do pet sljedeeg jutra,
mnogo prije no to je sunce izilo iznad obzorja, ali kada je svjetlo ve
bilo dovoljno jako da se razaznaju oblici i boje, Roland pljesne pilota po
ramenu i pokae udesno. Pilot okrene letjelicu u tom smjeru. Bila je
tamo slomljena grana, a lie je bilo svjetlije boje nego ono oko njega
to je privuklo Rolandov pogled. Zatim vidjee mrlju bijelog, sirovu
svjee potrganu granu koja je virila na jutarnjem svjetlu. Pilot zaustavi
helikopter i oni se umirie pedeset stopa iznad grane. Gledali su kroz
kronju, a neto bijelo lepralo je na vjetru rotora. Sii dolje! vikne
Roland i oni se spuste; iznenada je sve bilo tamo, ostaci smrti,
razbacani vjetrom rotora. Tamo je istina!, pokae Roland, a kad je
helikopter stao iznad nje, Izviai iskoie iz njega, skaui s petnaest
stopa na zemlju i irei se u obrambeni polukrug. Zatim ih Roland
rasporedi u borbenu liniju i oni krenue naprijed u brzim naletima,
spremni na neprijateljsku vatru. Za nekoliko minuta oistili su
podruje. Preivjeli!, vikne Roland. Traite preivjele! Krenuli su
natrag niz trag zrakoplova, i naili na uasan lom. Kraj svakog tijela
kratko bi zastali, ali bila su hladna i mrtva, i ljudi su nastavljali.
Roland doe do nosa i pogleda kroz prozor. Za posadu se nije moglo
uiniti nita dok ne stignu zelene vree za tijela. On se okrene, traei
fanatino, traei komad ute boje, boje Janinine haljine. Pukovnie!
S ruba ume zauje se slabi uzvik. Roland krene prema njemu. Bojnik
Gondele stajao je kraj repnog dijela zrakoplova. to je?, upita Roland
grubo, i tada je ugleda. Esau Gondele pokrio je Janinino golo tijelo
plavim pokrivaem iz olupine. Leala je skvrena pod njim poput
zaspalog djeteta; vidjela joj se samo glava. Roland klekne i polako
podigne kut pokrivaa. Oi su joj bile zatvorene modricama, a usne
savakane. Nekoliko sekunda nije ju prepoznao, a zatim povjeruje da je
mrtva. Stavi svoj dlan na njezin obraz, ali koa je bila vlana i topla.
Ona otvori oi. Bile su samo prorezi u nateklom mesu. Pogleda ga
tupim beivotnim pogledom koji je bio strasniji od razderanog i
pretuenog mesa. Zatim oi oive s uasnutim izrazom. Janine vrisne,
a u glasu se osjealo ludilo. Draga. Roland je podigne u naruje, ali
ona se divlje otimala, vritei. Oi su joj bile lude i izbuljene. Svjea krv
341

curila je iz usana. Doktore!, vikne Roland. Ovdje! Hitno! Trebala

mu je sva snaga da je zadri. Bacila je pokriva i gola se otimala iz
njegovih ruku. Paul Henderson doe trei i otvori svoju torbu.
Napuni injekciju i promrmlja: Dri je!, dok je dezinficirao kou. Ubode
iglu i istisne sadraj injekcije u njenu ruku. Ona se nastavila boriti i
vritati jo gotovo minutu, a zatim se postupno opusti i utia. Doktor
ju uzme iz Rolandovih ruku i klimne svojem pomoniku. Mladi
medicinar podigne pokriva kao paravan, a doktor stavi Janine na
drugi. Izai odovud, otrese se na Rolanda i pone s pregledom.
Roland uzme puku i otetura do repnog dijela Viscounta. Nasloni se na
njega, a disanje mu je bilo promuklo i isprekidano, ali se polako smiri i
on se uspravi. Pukovnie, Esau Gondele pojavi se kraj njega.
Pronali smo njihov trag, dolazni i odlazni. Prije koliko vremena?
Barem pet sati, moda dulje. Budite spremni za pokret. Idemo za
njima. Roland se okrene od njega. Morao je biti sam jo malo, nije se
uspio potpuno kontrolirati. Dva Izviaa izioe iz helikoptera trei,
nosei jednu od utih plastinih nosiljci u obliku tijela. Pukovnie!
Paul Henderson uvrsti pokriva oko Janininog tijela i zatim ju
podigoe na nosiljku. Dok je medicinar pripremao infuziju plazme,
doktor povede Rolanda na stranu. Nisu dobre vijesti, ree on blago.
to su joj uinili?, upita Roland, a Henderson mu ispria. Roland je
stisnuo rukohvat puke tako snano da su mu se ruke poele tresti, a
miii na rukama iskoili u vorovima. Ima unutarnje krvarenje,
zavri Henderson. Moram ju brzo odvesti u operacijsku salu. U salu
koja moe izvesti takvu operaciju, u Bulawayou. Uzmi helikopter,
naredi Roland kratko. Trali su uz nosiljku do helikoptera. Medicinar
je visoko drao vreicu s plazmom. Pukovnie, Henderson pogleda
natrag. Jo je pri svijesti. Ako elite... Nije zavrio. Mala grupa zastala
je pokraj trupa, nesigurna hoe li unijeti nosiljku u letjelicu. Uz udno
oklijevanje, Roland im prie tekim korakom. Neprijatelj je iskoristio
njegovu enu. Ona je bila jedina sveta stvar. Koliko ih je bilo? Pomisao
ga zaustavi, i on se prisili da ode do nje. Pogleda je. Iznad pokrivaa
vidjelo se samo lice. Bilo je groteskno nateeno, a usta su joj bila
crvena krvava masa. Njena nekada sjajna kosa bila je stvrdnuta od
krvi i prljavtine, ali oi su bile jasne. Lijek je potisnuo ludilo i ona ga
je gledala. Jedino su oi bile iste, tamne indigo boje. Njene oteene
usne bolno oblikovae rijei, ali nije bilo zvuka. Pokuavala je rei
njegovo ime. Roland! Odbojnost ga preplavi, nije je mogao zadrati.
Koliko ih ju je silovalo, tucet, vie? Bila je njegova ena, ali to je
342

uniteno. Pokuao se boriti protiv osjeaja, ali osjeti muninu, a

hladan znoj mu oblije lice. Pokuao se prisiliti da se nagne nad nju i
poljubi strano pretueno lice, ali nije mogao. Nije mogao govoriti niti
kretati se, a svjetlo prepoznavanja polako nestane iz njenih oiju.
Zamijenio ga je tupi prazni pogled koji je vidio prije, a zatim ona zatvori
kapke i okrene glavu od njega. Dobro skrbite o njoj, promrmlja
Roland promuklo, i oni podigoe nosiljku u helikopter. Paul Henderson
se okrene prema njemu, a na licu mu se vidjelo aljenje i bespomoni
bijes; stavi ruku na Rolandovo rame. Roly, to nije njena greka, ree
on. Ako kae jo neto, mogao bih te ubiti. Rolandov glas bio je
hrapav od gaenja i mrnje. Paul Henderson se okrene od njega i ue
u stroj. Roland da znak pilotu iza stakla i letjelica se podigne u zrak.
Bojnie, vikne Roland. Krenimo tragom! Nije se okrenuo za
helikopterom koji se dizao u visinu na jutarnjem svjetlu i krenuo
prema jugu. Ili su u dubokoj formaciji, tako da zaelje moe
zaokruiti potencijalnu zasjedu i osloboditi elo. Jurili su velikom
brzinom, prebrzo da bi bili sigurni, poput maratonaca. Nakon prvog
sata, Roland je naredio svojim Izviaima da skinu prtljagu. Ostavili su
sve osim radio ureaja, oruja, boca s vodom i pribora za prvu pomo.
Roland nastavi forsirati jo bri tempo. On i Esau Gondele izmjenjivali
su se na elu svakoga sata. Dva puta su na kamenitom terenu izgubili
trag, ali su ga brzo pronali. Iao je ravno i oni brzo ustanovie da se
radi o devetorici ljudi. Za dva sata, Roland je znao svakoga
pojedinano po tragu koji su ostavljali za sobom, zarezom lijeve pete,
ravnim stopalima, dugim koracima i drugim suptilnim
karakteristikama koje su ih razlikovale. Znao ih je i eznuo za njima.
Idu prema pliacima, ree Gondele kad je doao i preuzeo vodei
poloaj od Rolanda. TrebaIi bismo javiti i poslati patrolu ispred njih.
Ima dvanaest pliaka, na etrdeset milja. Niti tisuu ljudi ne bi bilo
dovoljno. Roland ih je htio za sebe, svu devetoricu. Gondele to shvati
pogledavi mu lice. On krene tragom. Prelazili su otvorenu ravnicu
zlatne trave. Ostavili su kroz nju ravnu liniju; stabljike su jo bile
savinute u smjeru njihovog kretanja, a sunce se odraavalo drukije od
njih. Bilo je to kao praenje autoceste. Sili su u laganom trku, a Esau
Gondele vidje kako se neke stabljike ve uspravljaju. Bili su im vrlo
blizu, a nije bilo niti podne. Nadoknadili su barem tri sata zaostatka za
teroristima. Moemo ih uhvatiti prije rijeke moemo ih dobiti sami,
pomisli Esau Gondele ljutito i odupre se iskuenju da produlji korak.
Nisu mogli ii bre, ubrzavanje bi dovelo u pitanje njihovu izdrljivost,
343

a pri ovom koraku mogli su izdrati do zalaska sunca. U dva poslije

podne ponovno su izgubili trag. Bili su na dugom grebenu od crnog
kamena na kojem nije bilo otisaka. im je Esau Gondele izgubio
kontakt, linija je stala i prela u obrambenu formaciju, priao mu je
jedino Roland, drei se dovoljno daleko da ih jedna eksplozija ne ubije
obojicu. Kako se ini? Roland makne sitne mopani pele iz oiju i
nosnica. Bile su izluujui uporne u potrazi za vlagom. Mislim da idu
ravno. Ako misle okrenuti, to je dobro mjesto, odgovori Roland i
obrie lice, a kamuflana boja se razmae u smeezelenoj mrlji. Ako
poaljemo izvidnicu, mogli bismo izgubiti pola sata, istakne Gondele,
tri kilometra. Ako krenemo na slijepo, mogli bismo izgubiti vie od
toga, moda ih vie ne stignemo. Roland pogleda zamiljeno prema
mopani umi uz greben. Ne svia mi se to, odlui napokon. Poslat
emo izvidnicu. Njih dvojica zaobili su greben, i to ih je kotalo pola
sata, kao to je Gondele i rekao, ali nisu pronali trag. Nije ga bilo u
smjeru u kojem su ili do sada, bjegunci su zaokrenuli. Mogli su
jedino slijediti greben, imamo izglede jedan na jedan. Istono bi se
udaljili od pliaka, ne vjerujem da bi to riskirali. Ii emo na zapad,
odlui Roland i oni se okrenue i nastavie ee nego prije, jer
odmorili su se i trebali su nadoknaditi pola sata. Roland je trao s
crvom sumnje u trbuhu, a crna stijena pucketala je pod njegovim
izmama. Esau Gondele bio je na njegovoj desnoj strani, na mekoj
zemlji ispod grebena, traei toku u kojoj su bjegunci krenuli prema
sjeveru i rijeci ako su krenuli. Roland nije morao toliko dobro ispitati
juni rub grebena, pojas kamenja bio je preirok. To bi znailo
dijeljenje njegovih malobrojnih snaga. Juna strana bila je slijepa. Ako
su se razdvojili ili krenuli prema istoku, izgubio ih je. Pomisao je bila
nepodnoljiva. On stisne eljusti dok ga nije zaboljelo i osjeti kako bi
mu se zubi mogli polomiti. Pogleda na sat bili su na grebenu etrdeset
i osam minuta. Pretvarao je vrijeme u udaljenost kad ugleda ptice.
Bilo ih je etiri, dva para, i letjele su u neobinom letu ije se znaenje
nije moglo zamijeniti. Idu na vodu, Roland glasno ree i promotri
njihov silazak prije no to e signalizirati Gondeleu. Voda je bila rupa
u mopaniju, ostatak zadnjih kia. Dvadeset metara u promjeru, veina
je bila crno blato izgaeno krdima do gustoe kae. Devet pari mukih
otisaka savreno su se vidjeli na povrini, usmjereni ravno do mlake
blatne vode u sredini, a zatim ponovno prema sjeveru. Ponovno su ih
pronali, a Rolandova mrnja jo jednom zaplamti. Ispijte boce,
naredi. Nije bilo koristi od zamjene ostatka njihove pitke vode prljavom
344

tekuinom iz mlake. Zato su je popili, a jedan je ovjek preao preko

blata da ih ponovno napuni. Roland nije elio riskirati vie svojih ljudi
no to je bilo nuno. Kad su bili spremni krenuti dalje bilo je skoro
etiri sata. Prema Rolandovom proraunu, jo su bili na deset milja od
rijeke. Ne smijemo im dati da prijeu, bojnie, ree mu tiho. Od
sada se neemo zadravati, idemo punom brzinom. Korak je bio
prebrz ak i za superiorne atlete kao to su bili oni. Kad bi sada naili
na neprijatelja, bili bi gotovo bespomoni tijekom dugih minuta
oporavka ali stigli su do ceste Kazungula bez problema. Ophodnja nije
prola ovim putom barem etiri sata. Otkrili su gdje su bjegunci
promatrali cestu i poistili tragove prelaska. To ih je kotalo nekoliko
dragocjenih minuta i Izviai su bili vrlo blizu. Mrlja zemlje na koju se
jedan terorist pomokrio bila je jo vlana. Pjeskovita zemlja nije imala
vremena upiti tekuinu, a sunce je jo nije isparilo. Bili su nekoliko
minuta ispred njih. Bila je ludost nastaviti trati, ali kad su preli
cestu, Roland ponovi: Svi van! Kad je vidio bljesak u oima Esaua
Gondelea, on nastavi: Idi iza mene, ja u voditi. Vodio ih je u punom
trku, krei nisko raslinje koje mu se nalazilo na putu, pouzdajui se
samo u svoju brzinu da e preivjeti prvi plotun kad ih stignu, znajui
da e Esau Gondele i njegovi ljudi dokrajiti teroriste ak i ako on
padne. Preivljavanje mu vie nije bilo vano, elio ih je samo unititi,
kao to su oni unitili Janine. Ipak, kad je vidio pokret i boju u grmlju
ispred sebe, baci se na trbuh i otkotrlja na stranu kako bi sakrio svoj
poloaj. Trenutak kasnije je ciljao, ispalivi kratak rafal dok mu se
rukohvat puke zabio u rame. Zatim zavlada potpuna tiina. Nije bilo
uzvratne vatre, a Izviai iza njega polijegali su u zaklone, ne pucajui
dok ne vide metu. On da znak Gondeleu. Ostani i pokrivaj me! Digne
se na noge, jurei pogrbljeno naprijed, mijenjajui svoju putanju.
Skoi na zemlju kraj grmlja. U trnovitim granama bila je stvar koja je
privukla njegovu paljbu. Lelujala je na vruem povjetarcu s rijeke. Bila
je to enska haljina od finog pamuka, uta poput maslaka, ali
umrljana krvlju i blatom. Roland posegne i skine haljinu s trnja,
savije je i pritisne lice u platno. Njen parfem se jo osjeao, slabo ali
nepogrjeivo. On potri naprijed svom snagom, tjeran svom svojom
mrnjom, ludilom koje se konano otrgnulo kontroli. Ispred sebe kroz
drvee ugleda upozoravajue oznake minskog polja. Male crvene
lubanje su ga izazivale, mamile ga. Nije stao kraj njih, nita ga nije
moglo zaustaviti, a ispred njega protezalo se minsko polje. Neto udari
Rolandova koljena i on padne na zemlju, ostavi bez daha, ali odmah
345

se pokua podii. Esau Gondele ga ponovno srui, odvukavi ga s

ruba, i njihali su se zajedno u grevitom zagrljaju. Pusti me!, dahtao
je Roland. Moram... Esau Gondele oslobodi desnu ruku i udari
Rolanda u lice, odbacivi mu glavu i omamivi ga, a zatim provue
ruku izmeu njegovih lopatica i povue ga natrag. Odmaknuvi se s
minskog polja, baci ga ponovno na zemlju i padne kraj njega, drei ga
snanom rukom. Ludo kopile, sve e nas pobiti!, zarei on u
Rolandovo lice. Ve si bio unutra jo jedan korak... Roland ga je
gledao s nerazumijevanjem, poput spavaa koji se budi iz none more.
Proli su kroz minsko polje, sikne Esau. Pobjegli su. Gotovo je. Otili
su. Ne, Roland zatrese glavom. Nisu pobjegli. Daj radio. Ne moemo
ih pustiti. Roland upotrijebi sigurnosni kanal, 129.7 megaherca.
Sve jedinice, ovdje Gepard jedan javite se, sve stanice, pozove on tiho
s oajem u glasu. Radio je imao samo etiri wata, a Viktorijini slapovi
bili su na trideset milja od rijeke. Jedini odgovor je bio um statikog
elektriciteta. On se prebaci na zrakoplovnu frekvenciju, pokuavi na
126.9. Ne dobivi odgovor, prebaci se na toranj i uzme mikrofon.
Toranj, to je Gepard jedan. Javite se, molim. Zauje se slabi apat.
Gepard jedan, to je toranj Viktorijini slapovi, na zabranjenoj ste
frekvenciji. Toranj, mi smo jedinica Ballantyneovih izviaa, u potjeri
smo. Gepard jedan, lovite li grupu koja je sruila Viscount?
Toranj, potvrdno. Gepard jedan, imate punu suradnju. Trebam
helikopter da nas prenese iznad minskog polja. Imate li ga na
raspolaganju? Ne, Geparde jedan. Samo jedan zrakoplov. ekajte.
Roland spusti mikrofon i pogleda preko minskog polja. Bilo je tako
usko. Trebalo bi im dvadeset sekunda da ga prijeu, ali isto tako je
moglo biti i cijela Sahara. Ako poalju vozilo da nas pokupi
moemo poletjeti s Viktorijinih slapova i skoiti na drugu stranu,
promrmlja Gondele kraj njegova uha. Ne. Trebalo bi nam dva sata...
Roland zauti. Zaboga, to je to! Pritisne tipku mikrofona. Toranj,
ovo je Gepard jedan. Nastavi, Gepard jedan. U hotelu se nalazi
policijski oruar. Zove se narednik Craig Mellow. elim da se spusti na
moj poloaj to prije da pronae prolaz preko polja. Telefonirajte
hotelu. ekaj, Gepard jedan, apat tornja se utia i oni su leali na
suncu znojei se, od vruine i mrnje. Gepard jedan, imamo Mellowa.
Ve je krenuo na teren. Dovest emo ga srebrenim Beechcraft
Baronom. RUAC oznake. Dajte nam poloaj i sredstvo raspoznavanja.
Toranj, mi smo na sanitarnom kordonu, trideset milja uzvodno od
slapova. Ispalit emo bijelu fosfornu granatu. Primljeno, Gepard
346

jedan. Bijela dimna oznaka. Zbor opasnosti od SAM-a, moemo

preletjeti samo jednom nisko. Oekujte isporuku za dvadeset minuta.
Toranj, nestaje nam dnevnog svjetla, recite im da poure, zaboga, ta
e kopilad pobjei!
Esau Gondele privrstio je baca granata na cijev svoje puke. uli su
slab zvuk motora zrakoplova koji je dolazio nizvodno, i Roland dodirne
Esauovu ruku. Spreman?, upita. Zvuk motora brzo je jaao. Roland
klekne i pogleda na istok. Ugleda srebreni bljesak iznad drvea i
potapa Esaua po ramenu. Sada! Zauje se pucanj i granata poleti
u lijenom luku prema cesti Kazungula. Eksplodira, i stup bijelog dima
poskoi iznad grmlja. Mali zrakoplov zaokrene prema signalu. Putnika
vrata bila su uklonjena, ostavljajui kvadratni otvor iznad krila. U
otvoru je kleala poznata prilika s padobranom na leima. Velika torba
padobrana visjela mu je nisko na leima. Nosio je padobranski ljem i
naoale, ali noge su mu bile gole i smee. Zrakoplov je bio vrlo nisko
moda prenisko. Roland osjeti ubod straha, Sonny nije bio Izvia.
Imao je osam skokova tijekom svoje obuke, ali to su bili standardni
skokovi sa etiri tisue stopa visine. Beechcraft je bio na jedva dvije
stotine stopa iznad grmlja. Pilot nije elio riskirati da bude pogoen
SAM raketama. Naini novi krug, vikne Roland. Prenisko si!
Prekrii ruke maui iznad glave, ali u tom trenutku prilika skoi
naglavake iz otvora iznad krila. inilo se da ga je rep zarezao poput
krvnikove sjekire, a duga traka za izbacivanje padobrana leprala je iza
njega, privrena za zrakoplov. Craig je padao poput kamena prema
zemlji, a Roland osjeti kako mu dah zastaje u grlu. Iznenada, svila
pokulja iz torbe, otvorivi se uz zvuk poput bia i Craig se naglo
uspravi. Noge se ispruie ispod njega, gotovo dodirnuvi zemlju.
Nekoliko sekunda ini se da visi u zraku poput ovjeka na vjealima.
Zatim doskoi i zakotrlja se po leima, skupljenih nogu. Jo jedan
okret, i bio je na nogama, reui trake padobrana koji je splanjavao.
Roland izdahne. Dovedite ga, naredi. Dvojica Izviaa dovedoe
Craiga drei ga za ruke, prisilivi ga da se sagne i potri. Spusti se
kraj Rolanda koji ga grubo pozdravi. Mora nas provesti, Sonny, to
bre moe. Roly, je li Janine bila u Viscountu? Da, proklet bio,
provedi nas prijeko. Craig otvori svoju torbu i pripremi alatke, sondu,
klijeta i obojene vrpce, elini metar-traku i kompas. Je li iva?
Craig nije mogao pogledati Rolandovo lice, ali pone drhtati kad je uo
odgovor. iva je, ali jedva... Hvala Bogu, o hvala Bogu, apne
Craig, a Roland paljivo proui njegovo lice. Nisam znao da osjea
347

tako prema njoj, Sonny. Nikada nisi bio previe perceptivan, Craig
ga pogleda izazovno. Volio sam ju od prvog trenutka kad sam ju
vidio. U redu, onda eli uloviti tu kopilad koliko i ja. Pronai prolaz
i pouri. Roland da znak i njegovi Izviai krenue brzo uzdu
minskog polja, spremnog oruja. Roland okrene lea Craigu.
Spreman? Craig klimne. Zna obrazac? Moli se da znam. Ui u
nutra, Sonny, naredi Roland, a Craig ustane i ue u minsko polje,
poevi raditi sa sondom i metrom. Roland se suzdravao manje od
pet minuta, a zatim pozove: Kriste, Sonny, imamo dva sata dnevnog
svjetla koliko e to trajati? Craig se nije okrenuo. Stajao je kao da
anje krumpir, blago ispitujui zemlju, a znoj mu je probijao kroz lea
koulje na leima. Ne moe li pouriti? S koncentracijom kirurga
koji operira arteriju, Craig prekine tanku icu Claymore mine i zatim
stavi obojenu vrpcu na zemlju iza sebe, te zakorai naprijed. Bio je to
njihov trag na putu kroz labirint kojeg je otvarao Craig. Craig ponovno
pone isprobavati. Odabrao je lou toku ulaza na preklapanju dva
odvojena sistema. Uobiajeno bi bilo da se vrati natrag po obojenim
vrpcama i pone ponovno na drugoj toki ruba, ali to bi ga kotalo
previe vremena, moda i dvadeset minuta. Craig, stoji na mjestu,
pozove ga Roland. Boe, ovjee, jesi li se ukoio? Craig se trzne na
optubu. Trebao je provjeriti obrazac na lijevoj strani, mina se trebala
nalaziti na 30 stupnjeva od zadnje koju je naao, s razmakom od
dvadeset etiri ina izmeu njih, ako je tono shvatio. Provjera bi
znaila dvije minute rada. Kreni, proklet bio, Mellow! Rolandov glas
ga oine. Ne stoj tamo! Kreni! Craig se oelii, izgledi su bili tri na
jedan u njegovu korist. Iskorai jedan korak i blago prebaci teinu na
lijevu nogu. Bilo je vrsto. Napravi jo jedan korak, stavivi desnu
nogu s osjetljivou make koja lovi pticu. Ponovno, vrsto. Opet lijeva
noga, a kap znoja padne mu niz elo u oko, zaslijepivi ga. On trepne i
zavri korak. Ponovno sigurno. S desne strane morala se nalaziti
Claymore mina. Noge su mu drhtale, ali spusti se u uanj. ica, nije
bilo ice! Krivo je shvatio obrazac! Bio je slijep u sredini polja,
preputen sluaju. Brzo trepne oima, a zatim uz navalu olakanja
ugleda gotovo nevidljivu icu na mjestu gdje je trebala biti. inilo se da
titra od napetosti poput njegovih vlastitih ivaca. Posegne za klijetima
i gotovo dodirne icu kad mu Roland progovori gotovo iza ramena. Ne
gubi vrijeme... Craig se divlje trgne i makne ruku od ice. Pogleda
natrag. Roland je slijedio obojene vrpce; uao je u minsko polje i
kleknuo na jedno koljeno s pukom na boku, samo korak iza Craiga.
348

Lice mu je bilo maskirano debelim slojem boje, poput nekog

primitivnog ratnika iz drugog vremena, divljeg i udovinog. Idem to
bre mogu. Craig palcem ukloni kapi znoja sa ela. Ne ide, ree
mu Roland. Ovdje si gotovo dvadeset minuta i jo nisi oistio dvadeset
koraka. Bit e mrak prije no to prodemo ako si se uspaniio. Proklet
bio, apne Craig promuklo. Da, ohrabri ga Roland. Naljuti se.
Pobjesni. Craig posegne naprijed i prekine icu. Ona naini zvuk kao
ica gitare trznuta noktom. To je to, Sonny. Kreni! Rolandov glas bio
mu je za leima poput duboke monotone litanije. Misli na tu kopilad,
Sonny. Tamo su, i bjee poput bijesnih akala. Misli kako bjee. Craig
krene naprijed, svakim korakom sve sigurnije. Pobili su sve u
Viscountu, Craig. Sve, mukarce i ene, i djecu. Sve osim nje. Nije
upotrijebio njeno ime. Ostavili su je na ivotu. Ali kad sam je naao,
nije mogla govoriti, Sonny. Samo je vritala i borila se kao ivotinja.
Craig stane i pogleda natrag. Lice mu je bilo blijedo. Ne zaustavljaj se,
Sonny. Nastavi. Craig stane i brzo opipa zemlju ispred sebe. Mina je
bila tono na mjestu gdje je trebala biti. On krene naprijed u koridor
brzim kratkim koracima, dok mu je Roland aptao u uho. Silovali su
je, Sonny, svi. Noga joj je bila slomljena u padu, ali to ih nije sprijeilo.
Bili su na njoj, kao ivotinje, jedan za drugim. Craig shvati da tri
nevidljivim koridorom jedva brojei korake, ne mjerei ih metrom, ne
koristei kompas. Na kraju padne na tlo i fanatino zabije sondu u
zemlju, ali Rolandov glas bio je iza njega. Kad su zavrili, poeli su
ponovno, aptao je. Ali sada su je okrenuli i sodomizirali, Sonny...
Craig je plakao pri svakom ubodu sonde. Pogodio je kuite mine koja
je leala ispod povrine, i od snage udarca ruka ga zaboli. Pusti sondu
i prstima zagrebe zemlju, otkrivajui kruni vrh mine. Bila je veliine
jedne od staromodnih konzerva s pedeset cigareta Plavers Navy Cut.
Craig je podigne iz rupe, stavi sa strane i nastavi naprijed, ali Rolandov
apat se nastavljao. inili su joj to jedan za drugim, Sonny, osim
zadnjeg. On nije mogao dva puta, pa je uzeo bajunetu i gurnuo je u
nju. Prestani, Roly! Za milost Boju, prestani! Kae da je voli,
Sonny onda pouri, zbog nje pouri. Craig pronae drugu minu i
izvadi je iz zemlje, te je baci u minsko polje. A ona se odbije poput
gumene lopte prije no to je nestala u travi. Nije eksplodirala. Craig
nastavi probijanje, zabadajui sondu u zemlju kao u srce nekog od
terorista, i pronae treu minu, zadnju u pravom kutu koridora. Bio
je otvoren sve do drugog kraja minskog polja, gdje e biti dvije
Claymore ice. Craig skoi na noge i potri koridorom dok mu je
349

nasilna smrt bila na svega nekoliko centimetara od nogu. Stigne do

kraja koridora i stane. Samo ice, samo ice Claymore i proli su kroz
sanitarni kordon. Odlino, Sonny, ree Roland, odlino, proveo si
nas. Craig stavi klijeta u desnu ruku i zakorai jo jedan korak.
Osjeti kako se zemlja kree ispod pete njegove desne noge, neznatno
poputanje, kao da je stao na podzemni krtiin hodnik koji se uruio.
Nije trebala biti tu, pomisli oajno, a vrijeme se zaustavi. uo je
kljocaj. Zvuio je kao okida na fotoaparatu, priguen slojem pijeska.
Divlja mina, pomisli, a vrijeme je i dalje stajalo. Mogao je razmisliti.
Divlja mina u obrascu. Nita se nije dogodilo, samo taj kljocaj. Osjeti
traak nade. Nije eksplodirala, neispravna je. Izvui e se. Tada
mina eksplodira pod njegovom desnom nogom. Bilo je kao da ga je
netko udario ipkom po stopalima. Nije bilo boli, samo taj udarac u
stopalo, uzdu kime, dok mu se eljusti nisu zatvorile, a jezik se
presjekao izmeu zubi, glatko presjeen. Nije bilo boli, samo
zagluujua implozija udarnog vala u bubnjiima, kao da je netko
ispalio samaricu kraj njegovih uiju. Bez boli, samo navala praine i
dima u lice, a zatim je odbaen u zrak poput igrake nekog diva,
sletjevi na trbuh. Dah mu je bio izbijen iz plua, pa se borio da ga
vrati, a usta mu se ispunie krvlju iz odgrizenog jezika. Oi su ga pekle
od dima. On ih obrie, a Rolandovo lice bilo je ispred njegovog, no nije
mogao uti rijei. U uima mu je zujalo od eksplozije. U redu je,
Roly, ree on, a glas mu je bio izgubljen u sjeanju na eksploziju. U
redu sam, ponovi. Podigne se i uspravi u sjedei poloaj. Lijeva noga
strala je ravno ispred njega, a unutranja strana bila je crna i
razderana od eksplozije. Krv je curila iz otvora u kaki hlaama. rapnel
se morao zabiti u njegove butine i donji dio trbuha, ali cipela mu je jo
bila na lijevoj nozi. Pokua pomaknuti nogu, a ona se odmah pokrene.
Ali, neto je bilo krivo. Bio je omamljen, u uima mu je zujilo, ali
shvaao je da je neto strano krivo i tada postupno shvati. Nije bilo
desne noge, samo kratki batrljak virio je iz hlaa. Vruina eksplozije
kauterizirala je ranu i zapekla je, pa nije bilo krvi. Gledao ju je, i znao
da je to varka njegovih oiju, jer osjeao ju je kao da je jo ima. Pokua
je pomaknuti i osjeti kako se kree, ali nije bilo niega. Roly. ak i
kroz zujanje uo je histerini ton svojeg glasa. Roly, moja noga. O,
Boe, moja noga. Nema je. Zatim je navalila i krv, probivi se kroz
spaljenu ranu. Roly, pomogni mi! Roland stane iznad njega,
unuvi okrenut leima, zaklonivi mu osakaeni donji dio tijela.
Odmota platnenu torbu s prvom pomoi i zamota gumu oko batrljka.
350

Krvarenje se zaustavi i on zavee poljski zavoj na ranu. Radio je brzo i

vjeto, i im je zavrio, unese se u Craigovo pranjavo, znojno lice.
Sonny, Claymore! Moe li to srediti, Claymore? Za nju, Sonny,
pokuaj! Craig je zurio u njega. Sonny za Janine, apne Roland i
podigne ga u sjedei poloaj. Pokuaj. Za nju, pokuaj. Klijeta!
promrmlja Craig, gledajui velikim povrijeenim oima krvavi turban
oko batrljka. Pronai mi klijeta. Roland mu stavi alatku u ruku.
Okreni me na trbuh, ree Craig. Roland ga oprezno okrene i Craig
pone puziti naprijed; kreui se na laktovima po pranjavoj zemlji,
dovue preostalu nogu iznad plitkog kratera koji je ostao od eksplozije,
te stane i posegne naprijed. Zauje se zvuk kad se prva ica razdvojila
u klijetima. Craig se dovue do ruba minskog polja poput
obogaljenog kukca zgaenog petom vrtlara. Posegne zadnji put. Ruka
mu se divlje tresla i on je uhvati ljevicom da je umiri; stenjui od
napora, stavi otvorene eljusti klijeta na icu i pritisne. Zauje se ping
i on ispusti alatku. U redu, otvoreno je, prostenje, a Roland izvadi
zvidaljku na uzici i puhne jednom, podigavi ruku iznad glave.
Idemo! Izviai prijeoe preko polja u trku, drei se na deset
koraka udaljenosti, slijedei vrpcu koja je oznaavala koridor. Kad bi
doli do mjesta na kojem je leao Craig, preskoili bi preko njega i
nestali u grmlju izvan minskog polja, irei se u trkau formaciju.
Roland jo sekundu ostane kraj Craiga. Ne mogu nikoga ostaviti kraj
tebe, Sonny. Stavi mu prvu pomo pokraj glave. Evo ti morfina kad
postane gadno. Stavi jo neto pokraj pribora. Bila je to runa
granata. Teroristi bi mogli stii do tebe prije naih momaka. Ne daj
im da te uhvate. Granata nije ugodna, ali je djelotvorna. Roland se
nagne naprijed i poljubi Craiga u elo. Neka si blagoslovljen, Sonny!,
ree i potri. Za nekoliko sekunda progutalo ga je gusto grmlje, a Craig
polako spusti lice na ruku. Zatim je dola bol, poput podivljalog lava.
Komesar Tungata Zebiwe uio je na dnu rova i sluao promukli glas
iz prenosivog radija. Proli su kroz minsko polje, dolaze na rijeku.
Njegovi promatrai bili su na sjevernoj obali Zambezija na paljivo
pripremljenim poloajima s kojih su mogli pomesti suprotnu obalu i
male poumljene otoke koji su dijelili pliake od glavnog toka rijeke.
Koliko?, Upita Tungata u mikrofon. Jo ne znamo. Naravno, bili su
samo kratki bljeskovi pokreta u grmlju i nije ih bilo mogue prebrojati
dok su dolazili. Tungata pogleda u nebo, bilo je manje od sata do
mraka, i obuzme ga novi napad sumnja koje su ga progonile otkako je
doveo svoju grupu na pliake prije gotovo tri sata. Moe li namamiti
351

progonitelje da prijeu rijeku? Bez toga, unitenje Viscounta i sve

drugo to su uinili bit e prepolovljeno propagandom. Mora namamiti
Izviae na paljivo pripremljen teren. Nosio je eninu haljinu i ostavio
je na rubu minskog polja upravo radi toga, da ih namami. Ipak je
shvaao da bi bio iracionalan in dovesti malu snagu preko takve
prirodne barijere kao to je bila Zambezi na kraju dana, nekoliko
minuta prije tame, na neprijateljski teritorij protiv nepoznatog
neprijatelja koji sigurno oekuje dolazak i pripremio se za njega.
Tungata nije mogao oekivati da e oni doi mogao se samo nadati.
Sve e ovisiti o tome tko zapovijeda potjerom. Mamac koji je postavio
bit e djelotvoran samo za jednog ovjeka, mnogostruko silovanje i
sakaenje ene i krvava haljina imat e puni efekt samo na pukovnika
Rolanda Ballantynea. Tungata je pokuao objektivno procijeniti izglede
da ba on zapovijeda potjerom. Bio je u hotelu Viktorijini slapovi,
agenti su to potvrdili. ena se nazvala Ballantyne, a Izviai su bili
najblia i najdjelotvornija snaga u podruju. Sigurno e prvi stii na
mjesto nesree, a Ballantyne e biti s njima. Izgledi su bili na
Tungatinoj strani da operacija ide kako je planirano. Prvi put je dobio
potvrdu da je potjera blizu malo prije etiri sata poslije podne kad se
zauo rafal iz automatske puke na junoj obali. U tom trenutku,
njegova skupina upravo je prela pliake. Jo su bili mokri i leali su
dolazei do daha poput lovakih pasa; Tungata se smrznuo kad je
shvatio kako su Izviai blizu unato mnogo sati prednosti i jakom
tempu koji je forsirao. Dvadeset minuta vie i bili bi uhvaeni na junoj
strani minskog polja. Tungata nije imao iluzija to bi to znailo. Njegovi
ljudi bili su elita NRAZ-a, ali nisu bili dorasli Ballantyneovim
izviaima. Na junoj obali bili bi gotovi, ali sada kad su preli
Zambezi, prednost se promijenila. Tungatine pripreme su trajale deset
dana i izvrene su uz punu suradnju sa Zambijskom vojskom i
policijom. Radio ponovno zapucketa i Tungata podigne mikrofon do
usta, odgovorivi. Glas promatraa bio je tih kao da se bojao da e
doprijeti do lovine preko rijeke. Ne pokuavaju prelazak. Ili ekaju
tamu, ili ne dolaze. Moraju doi, apne Tungata za sebe i ukljui
mikrofon. Ispali raketu, naredi on. ekaj, odgovori promatra, a
Tungata spusti mikrofon i pogleda s oekivanjem u veernje nebo. Bio
je to rizik, ali sve je bio rizik, od trenutka kad su preli Zambezi s
raketnim bacaem SAM-7. Signalna raketa propara nebo i pet stotina
stopa iznad rijeke eksplodira u purpurnu vatrenu loptu. Tungata je
gledao kako polako pada prema zemlji. Otkrije da je zabio nokte u
352

dlanove, drei mikrofon. Raketa ispaljena tako blizu rijenoj obali

mogla ih je uplaiti i odvratiti od potjere, ili postii uinak kojem se
Tungata nadao. Mogla ih je uvjeriti da su blizu lovini i natjerati ih da
ipak pokuaju. ekao je dok su se sekunde vukle. Zatrese glavom,
suoivi se konano s mogunou neuspjeha, osjeajui hladnou u
trbuhu koja se sve vie irila. Zatim se javi radio; glas promatraa bio
je napet i promukao. Dolaze!, ree on. Tungata uzme mikrofon. Sve
postrojbe. Ne pucajte. Ovo je drug Tungata. Ne pucajte. Morao je
zastati; olakanje mu se mijealo sa strahom da netko od njegovih
gerilaca prerano ne otkrije zamku. Imao je est stotina ljudi
rasporeenih po terenu, jedino snaga regimente bila je dovoljna za
odred kanki. Tungata ih je vlastitim oima vidio kako se bore, i nita
manje od omjera dvadeset na jedan nije bilo prihvatljivo. Postigao je
brojanu nadmo, ali vlastita brojnost skrivala je opasnost. Kontrola je
bila smanjena, svi ljudi nisu bili kvalitetni ratnici, meu njima je bilo
mnogih koji su bili nervozni i podloni praznovjerju koje je okruivalo
Ballantyneove izviae. Svim terenskim zapovjednicima, nastavi on
ponavljati, ne pucajte. Ovo je komesar drug Tungata. Ne pucajte.
Zatim spusti mikrofon i ponovno proui teren ispred sebe. Sjeverna
obala rijeke bila je gotovo na milju od mjesta na kojem je ekao. Bila je
oznaena palisadom vieg drvea, uvijenim deblima velikih smokava
daviteljka i visokim mkusija ije su grane bile pune lijana, a iznad njih
su bile elegantne palme, ocrtavajui se na obzorju. Kroz taj zeleni zid
nije se mogla vidjeti rijeka. Linija ume naglo je zavravala na irokoj
istini. Bila je to jedna od plavnih ravnica Zambezija. U kinim
sezonama, kad bi rijeka probila svoje obale, to podruje bilo je
pretvoreno u plitku lagunu s vodenim ljiljanima i trskom, ali sada je
bilo suho, a trske uvele i savijene; nisu bile zaklon za progonitelje ili
bjegunce. Jedna od Tungatinih glavnih briga bila je ukloniti sve
mogue tragove s te ravne i meke povrine. Regimenta je bila
ulogorena na rubovima gotovo deset dana, iskopavi sustav rovova i
rupe za minobacae. Jedan jedini ovjek bi mogao ostaviti upozorenje
progoniteljima, ali ipak je sve bilo isto. Jedini trag bio je onaj divljeg
krda bivola i crvenih puku antilopa, te tragovi devetorice ljudi koje su
progonitelji pratili od zrakoplova, ostavljeni prije nekoliko sati. Ti su se
tragovi pojavljivali iz rijenog grmlja i ili su sredinom otvorene ravnice
do vieg poumljenog terena. Tungatin radio oivi i on zauje apat
promatraa: Na pola su puta preko pliaka. Tungata zamisli liniju
tamnih glava iznad ruiaste vode, poput niza perla na barunastoj
353

podlozi. Koliko?, upita on. Dvanaest. Tungata osjeti kratko

razoaranje. Tako malo? Nadao se da e ih biti vie. Oklijevao je
trenutak, a zatim upita: Ima li bijelog asnika? Samo jedan ovjek u
kamuflanoj boji, na elu kolone. To je Ballantyne, ree si Tungata.
To je sam veliki akal, mora biti on. Ponovno se zauje glas iz radija.
Prijeko su, meu drveem. Izgubili smo ih. A sada, hoe li prijei
ravnicu? Tungata usmjeri svoj dalekozor na liniju drvea. Specijalne
lee hvatale su svaku zraku svjetlosti ali oblici drvea i grmlja postali
su ipak nejasni. Sunce je nestalo, a zadnje boje su blijedjele, dok su se
na nebu poele pojavljivati prve zvijezde. Jo su meu drveem. Bio
je to drugi glas, dublji i grublji. Jedan od druge linije promatraa koji
su pokrivali najjuniji dio ruba ravnice. Tungata izda novu zapovijed.
Pokai vatru!, ree tiho i nekoliko sekunda kasnije izmeu drvea na
drugoj strani istine pojavi se mala logorska vatrica. Dok je Tungata
gledao kroz noni dalekozor, ljudska prilika proe ispred malog
plamena. Bila je to savrena iluzija tihog logora meu drveem u kojem
je lovina iscrpljena dugim bijegom, vjerujui da je sigurna, pripremala
veeru i odmarala se. Je li to previe oit mamac, pitao se Tungata
nervozno, pouzdaje li se previe u bijes progonitelja? Na njegove
sumnje odmah stigne odgovor. Glas na radiju ree iznenada: Napustili
su drvee, prelaze ravnicu. Sada je ve bilo previe tamno da bi se
ita vidjelo. Morao se pouzdati u svoje promatrae, i upali svjetlo na
svojem runom satu kako bi vidio veliku kazaljku. Ravnica je bila
iroka kilometar i pol, i Izviaima e trebati oko tri minute da je
prijeu. Bez skidanja pogleda s brojanika, Tungata progovori u
mikrofon. Minobacai, spremni s rasvjetnim granatama! Minobacai
su spremni. Velika kazaljka zavri svoj krug i zapone novi.
Minobacai, paljba!, naredi Tungata. Iz ume iza njega zauje se
uplji zvuk troinnih minobacaa i Tungata zauje fijuk granata iznad
glave. Iznenada, granate se rasprsnue na vrhu svoje putanje. Visjele
su na svojim malim padobranima, a svjetlo im je bilo snano i
elektrino plavo. Ravnica je bila osvijetljena poput nekoga golemoga
sportskog stadiona. Mala grupa ljudi u trku bila je zarobljena sjajem, a
sjene su im se inile teke poput kamenja. U trenutku su bili na tlu
ali nije bilo zaklona. Njihova tijela bile su vidljive humke na ravnoj
zemlji. Gotovo trenutano bila su zaklonjena komadima zemlje i
prainom. Tungata je imao est stotina ljudi koji su okruivali ravnicu.
Svi su pucali, i oluja automatske paljbe zaspe prilike u sredini.
Granate minobacaa postavljenih dalje u umi preletjee iznad
354

Tungatine glave i padoe na otvoreni teren. Prasak njihovih eksplozija

dodavao je otar kontrapunkt pozadinskoj grmljavini runog oruja.
Eksplozije mina podigle su oblake praine na svjetlu rasvjetnih
granata. Nita nije moglo preivjeti. Izviai su odavno trebali biti
razoreni mecima i rapnelima, ali paljba se nastavljala, minutu za
minutom, dok je jo rasvjetnih granata osvjetljavalo teren. Tungata je
dalekozorom prelazio preko oblaka praine i dima. Nije mogao vidjeti
znake ivota konano, uzme mikrofon kako bi naredio prekid vatre. Ali,
prije no to je progovorio, ugleda pokret, ravno ispred sebe, niti na
dvije stotine koraka, i iz oblaka izioe dvije sablasne prilike. Trali su
jedan do drugoga, koraajui kroz gustu movaru dima i praine,
izgledajui udovino i neljudski na snanom plavom svjetlu. Jedan od
njih bio je golemi Matabele. Izgubio je svoj ljem, a glava mu je bila
okrugla poput topovske kugle. Otvorena usta bila su mu puna bijelih
zubi, a njegov urlik nadjaavao je ak i oluju pucnjave. Drugi je bio
bijelac, napola rastrgane odore, izloenih bijelih grudi i ramena, ali
njegovo lice bilo je obojeno prugama tamnozelene i smee boje. Pucali
su u trku, i Tungata osjeti navalu praznovjernog straha koji je prezirao
kod svojih vojnika, jer inilo se da su imuni na oluju metaka kroz koju
su trali. Ubijte ih! Tungata zauje vlastiti glas kako vriti, a metak
iz puke jednog od njih pogodi zemlju ispred njegovog rova. Paljivo
nianite, vikne, i zauje se dugi rafal mitraljeza, ali dvije prilike trale
su prema njemu neozlijeene. Tungata odgurne ovjeka od mitraljeza i
zauzme njegovo mjesto. Nekoliko sekunda gledao je kroz ciljnik,
prilagoujui oruje, a zatim pone pucati. Visoki Matabele bio je
odgurnut unatrag, kao da je pogoen jureim automobilom, a zatim se
inilo da se dezintegrirao, raspavi se poput slamnatog straila na
vjetru. Njegovi komadi popadali su na povrinu tla. Drugi ovjek je
nastavio, trei i pucajui, vritei nerazumljivi izazov, a Tungata
naniani prema njemu. Zastane na djeli sekunde kako bi bio siguran,
i ugleda bljesak bijelog mesa ispred cijevi i obojeno lice iznad njega.
Pone pucati, a teki mitraljez poskoi nakratko u njegovoj ruci,
zaglavi se i zauti. Tungata se ukoi, obuzet natprirodnim strahom,
jer ovjek je jo dolazio. Bacio je svoju puku, a pola ramena bilo mu je
razneseno. Ruka mu je beskorisno visjela sa strane, ali iao je ravno
na Tungatu. Ovaj skoi na noge i izvue Tokarev iz korica. ovjek je
bio gotovo u rovu, niti na deset koraka od njega, i Tungata uperi
pitolj. Opali i vidje kako je metak pogodio sredinu bijelih grudi. ovjek
padne na koljena, nesposoban za kretanje, borei se, poseui prema
355

neprijatelju preostalom rukom, bez zvuka. Na ovoj blizini, unato

maski od kamuflane boje, Tungata ga prepozna. Dvojica ljudi gledali
su se jo sekundu, a zatim Roland Ballantyne padne na lice. Vatrena
oluja polako zamre i nestane. Tungata Zebiwe izie ukoeno iz rova i
prie Rolandu Ballantyneu. Prevrne ga nogom na lea i s nevjericom
opazi da se oi polako otvaraju. Zelene oi promatrale su ga s mrnjom
na svjetlu mjeseine. Tungata une pokraj ovjeka i ree na
engleskom: Pukovnie Ballantyne, vrlo sam zadovoljan to vas
ponovno sreem. Nagne se naprijed, stavi cijev Tokareva na njegov
potiljak, na centimetar od uha, i ispali metak kroz mozak Rolanda
Ballantynea.
Odjel za paraplegiare bolnice St Giles bio je utoite, sklonite u koje
se Craig Mellow zahvalno povukao. Bio je sretniji od drugih
pacijenata. Pretrpio je samo dva putovanja niz zeleni hodnik po kojem
su kotai nosiljke neritmino kripili. Maskirana lica sestara nadvijala
su se nad njime dok je iao kroz dvostruka vrata, obavijen mirisom
anestetika. Prvi put su mu napravili lijepi batrljak s debelim jastukom
od mesa i koe kao osnovu za umjetnu nogu. Drugi put uklonili su
veinu veih komada rapnela koji mu je zasuo genitalije, butine i
donji dio lea. Takoer su neuspjeno traili razlog za potpunu
paralizu tijela ispod struka. Njegovo izmrcvareno meso oporavilo se od
kirurgije brzinom zdrave mlade ivotinje, ali noga od plastike i elika
stajala je neiskoritena pokraj ormaria, a ruke su mu jaale od
podizanja na rukama i upravljanja kolicima. Brzo je naao svoja
posebna mjesta u staroj zgradi i vrtovima. Provodio je veinu dana u
terapeutskoj radionici radei u kolicima. Potpuno je ogolio land-rover i
popravio motor. Zatim je napravio rune kontrole, prilagodio ruke i
sjedalo kako bi lake prebacivao svoje paralizirano tijelo u auto.
Napravio je i prostor za sklopljena kolica na mjestu gdje je stajalo
oruje iza prednjeg sjedala. Obojio je automobil bogatom smeom
bojom. Kad je zavrio posao na land-roveru, poeo je kreirati i
izraivati eline i bronane dijelove za jahtu, radei satima za
tokarskim strojevima i kripcima. Kad su mu ruke bile zaposlene,
mogao je potisnuti sjeanja, pa se potpuno koncentrirao na zadatak,
izraujui mala remek-djela u drvu i metalu. Naveer je itao i pisao,
iako nikada nije itao novine niti gledao televiziju u zajednikoj sobi.
Nikada nije diskutirao s drugim pacijentima o ratovanju ili
kompliciranom pregovaranju o miru koje je poinjalo s visokim
nadama i redovno se prekidalo. Na taj nain, Craig se mogao praviti da
356

vukovi rata vie ne haraju zemljom. Jedino u noima nije mogao

kontrolirati trikove svojeg uma i sjeanja i ponovno se znojio u
beskrajnom minskom polju, s Rolandovim glasom koji mu apue
opscenosti u uho, ili bi vidio elektrini sjaj granata na nonom nebu
iznad rijeke i uo tutnjavu plotuna. Budio bi se vritei, s nonom
sestrom kraj sebe, zabrinutom i punom razumijevanja. U redu je,
Craig, to je samo jedan od tvojih snova. Sve je u redu. Ali nije bilo u
redu, znao je da nikada nee biti. Pisala mu je teta Valerie. Jedna od
stvari koja je muila nju i tetka Douglasa bila je ta to Rolandovo tijelo
nikada nije pronaeno. uli su stranu priu od obavjetajne slube
sigurnosnih snaga da je njegov le javno izloen u Zambiji i da su
gerilci pozvani da pljuju i uriniraju po njemu kako bi se uvjerili da je
stvarno mrtav. Nakon toga je tijelo baeno u jednu od septikih jama
logora za obuku. Nadala se da e razumjeti to ga ona i tetak Douglas
jo nee posjetiti, ali ako neto treba, neka im samo pie. S druge
strane, Jonathan Ballantyne dolazio mu je svakoga petka. Vozio je svoj
srebreni bentley i donosio koaru za piknik. Uvijek je sadravala bocu
gina i pola tuceta tonika. Dijelili su je u zaklonjenoj nii na kraju
bolnikog vrta. Poput Craiga, starac je elio izbjei bolnu sadanjost i
pronali su bijeg u prolosti. Svakoga tjedna Bawu je donosio jedan od
starih obiteljskih dnevnika i razgovarali bi o njemu, a Craig je pokuao
doprijeti do svakog starevog sjeanja o tim dalekim danima. Samo
dva puta prekinuli su svoj sporazum o utnji. Jednom je Craig pitao:
Bawu, to se dogodilo s Janine? Valerie i Douglas htjeli su da doe
ivjeti u Queens Lynnu kad izie iz bolnice, ali ona nije htjela. Koliko ja
znam, jo radi u muzeju. Sljedeeg tjedna, Bawu je zastao na ulasku
u bentley i rekao: Kad su ubili Rolyja, prvi sam put shvatio da emo
izgubiti ovaj rat. Hoemo li izgubiti, Bawu? Da, ree starac i ode,
ostavivi Craiga u kolicima. Na kraju desetog mjeseca u St Gilesu,
Craig je poslan na niz testova koji su trajali etiri dana. Pregledavali su
ga rendgenom i zabadali elektrode u njegovo tijelo, testirali mu vid i
vrijeme reakcije na podraaje, skenirali povrinu koe traei promjene
u temperaturi koje bi ukazale na loe funkcioniranje ivaca, davali su
mu lumbalnu punkturu i uzimali uzorke spinalne tekuine. Bio je
nervozan i iscrpljen. Te je noi imao novu nonu moru. Ponovno je
leao u minskom polju i mogao je uti Janine. Bila je u tami ispred
njega. Radili su joj stvari koje mu je opisivao Roland i ona je vritala u
pomo. Nije se mogao pokrenuti. Kad se konano probudio, njegov znoj
je natopio gumenu plahtu. Sljedeeg dana lijenik mu je rekao: Bio
357

si izvrstan na testovima, Craig, stvarno smo ponosni na tebe. Sada u

pokuati s novim tretmanom. aljem te dr. Davisu. Dr. Davis bio je
mladi ovjek intenzivnih manira i izravnog pogleda. Craigu se od
poetka nije svidio, osjeao je da e ovaj pokuati unititi ahuru mira
koju si je skoro ispleo. Tek nakon deset minuta u njegovom uredu,
shvatio je da je Davis psihijatar. Gledajte, doktore, ja nisam luak.
Ne, nisi, ali mislim da treba malo pomoi, Craig. U redu sam, ne
trebam pomo. S tvojim tijelom i ivanim sustavom je sve u redu,
elimo znati zato ti ne funkcionira donji dio tijela. Sluajte, doktore,
mogu vam pritedjeti mnogo nevolje. Razlog iz kojeg ne mogu micati
svoj batrljak i dobru nogu je to sam stao na minu i raznijela me svuda
po terenu. Craig, postoji prepoznato stanje koje su nazvali ok od
eksplozije... Doktore, prekine ga Craig. Kaete da je sa mnom sve u
redu? Craig potjera svoja kolica niz hodnik prema sobi. Trebalo mu je
pet minuta da spakira knjige i papire, ode do land-rovera, baci prtljagu
na stranje sjedalo, uvue se za volan, utovari kolica i krene prema
jahti. U radionici St Gilesa napravio si je sustav kolotura i ruki za
podizanje na palubu. Sada su druge modifikacije na jahti apsorbirale
sve njegovo vrijeme i panju. Prvo je morao instalirati ruke za kretanje
palubom i kabinom, te u potpalublju. Zaio je kone zakrpe na
pozadinu hlaa i klizio okolo na stranjici, dok je adaptirao
unutranjost, sputao krevet i stol. Radio je sluajui glasnu glazbu,
sa aom gina na dohvatu to mu je pomagalo da otjera neeljena
sjeanja. Jahta je bila tvrava. Izlazio je samo jednom mjeseno, kad
bi odlazio u grad po svoj ek od policije s mirovinom, i nabavljao
potreptine. Na jednom od tih putovanja pronaao je polovni pisai
stroj i prirunik za poetnike u pisanju. Privrstio je stroj na rub stola
tako da se ne moe pomaknuti ak niti na olujnom moru i poeo
pretvarati gomilu rukopisa u lijepu hrpu tiskanog materijala; s
praksom je radio sve bre, dok nije uspio tipkati u ritmu s glazbom.
Dr. Davis, psihijatar, konano ga je pronaao, i Craig mu dovikne iz
kabine jahte, Gledajte, doktore, sada shvaam da ste u pravu, ja sam
divlji ubilaki psihopat. Da sam na vaem mjestu, ne bih se penjao
tim ljestvama. Nakon toga, napravio je mehanizam kojim moe povui
ljestve za sobom poput pominog mosta. Sputao ih je samo za Bawua
i svakoga petka pili bi gin i gradili mali svijet fantazije i mate u kojem
bi se skrivali. A tada je Bawu doao u utorak. Craig je bio na palubi,
poboljavajui pristup do glavnog jarbola. Starac izie iz bentleya, a
Craigov sretni krik zamre na usnama. Bawu kao da je uvenuo.
358

Izgledao je drevan i krhak, poput neke od mumija u egiptolokoj sekciji

Britanskog muzeja. Na stranjem sjedalu je bio Matabele kuhar iz
Kings Lynna koji je radio za starca etrdeset godina. Pod Bawuovim
uputama, Matabele istovari dva velika sanduka i stavi ih na lift za
robu. Craig ih podigne koloturima i spusti lift za starca. U salonu
natoi gin u ae, izbjegavajui pogledati djeda, zbog njegovog stanja.
Bawu je konano ostario. Njegove oi bile su reumatozne i
nefokusirane, a usta meka, tako da je mrmljao i mljackao usnama.
Prolio je gin niz koulju, ne shvativi to je uinio. Dugo su sjedili u
tiini, a starac je klimao i proizvodio nerazumljive zvukove. Zatim
iznenada ree: Donio sam ti nasljedstvo, i Craig shvati da su u
sanducima sigurno dnevnici oko kojih su se cjenkali. Douglas ionako
ne bi znao to e s njima. Hvala ti, Bawu. Jesam li ti ikad priao o
tome kako me gosp. Rhodes drao na krilu?, upita ga Bawu. Craig je
uo tu priu pedeset puta. Ne, nisi. Htio bih to uti, Bawu: Pa, bilo
je to tijekom vjenanja u Khami misiji 95 ili 96. Starac je priao deset
minuta prije no to je izgubio nit prie i ponovno zautio. Craig im
napuni ae, i Bawu stane gledati suprotni zid. Craig shvati da mu
suze teku niz obraze. to je, Bawu?, upita uznemireno. Spore bolne
suze bile su strane za gledati. Nisi li uo novosti?, upita starac.
Zna da ne sluam novosti. Gotovo je, deko, gotovo je. Izgubili
smo. Roly, ti, svi ti mladi ljudi, sve je bilo uzalud izgubili smo rat. Sve
za to su se borili nai oevi, sve to smo dobili i sagradili, sve je otilo.
Izgubili smo sve za stolom na mjestu koje se zove Lancaster House.
Bawuova ramena tiho su se tresla dok su suze tekle niz lice. Craig se
dovue preko salona i podigne na klupu pokraj njega. Uzme ga za
ruku. Stareva ruka bila je tanka, laka i suha, poput kostiju mrtve
ptice. Sjedili su u praznoj kui poput uplaene djece. Sljedeeg petka
Craig rano ispue iz svojeg leaja i pone obavljati kuanske poslove,
oekujui Bawuov posjet. Prethodnog dana donio je pola tuceta boca
gina, pa im nee nedostajati. Otvori jednu i pripremi dvije ae. Zatim
stavi prve tri stotine stranica teksta kraj ae. To e razveseliti
starca. Trebali su mu mjeseci da sakupi hrabrost i kae Bawuu to
pokuava. Sad kad e netko drugi moi proitati njegov rukopis,
Craiga su muile konfliktne emocije; prvo je bio strah da e sve biti
bezvrijedno, da je izgubio vrijeme i nadu na neto od male vrijednosti,
a drugo, otar osjeaj da e u privatni svijet koji je stvorio ui uljez,
makar to bio i voljeni uljez kao Bawu. Ionako je to netko morao
proitati jednoga dana, utjei se Craig i dovue do toaleta. Promatrao
359

je svoje lice iznad umivaonika. Prvi put u vie mjeseci stvarno se

pogledao. Nije se brijao tjedan dana, a gin je ostavio podonjake ispod
njegovih oiju. Oi su bile progonjene stranim sjeanjima, a usta
izvijena kao u izgubljenog djeteta na rubu suza. Obrijao se i uao pod
tu, uivajui u gotovo zaboravljenom osjeaju topline. Poslije je
poeljao svoju vlanu kosu i odrezao je u ravnini obrva, te oprao zube.
Pronaao je istu plavu koulju i kliznuo hodnikom, popevi se na
palubu, spustivi ljestve. Smjestio se u sjenu ekajui Bawua. Sigurno
je zaspao, jer zvuk automobila ga trgne, ali to nije bio apat starevog
bentleya, ve zvuk Volkswagen bube. Craig nije prepoznao zeleno
vozilo niti vozaa koji je parkirao pod drvetom manga i oklijevajui
priao jahti. Bila je to mala prilika neodreenih kasnih dvadesetih
godina. Hodala je bez ponosa, povijena kao da skriva grudi i injenicu
da je ena. Njena haljina bila je vreasta oko debelog struka, a niske
cipele odvraale su panju od iznenaujue lijepih linija njenih butina
i lanaka. Hodala je s rukama preko grudi kao da joj je hladno ak i
na jutarnjem suncu. Kratkovidno je gledala put kroz debele naoale, a
kosa joj je bila duga i oputena, sakrivajui joj lice dok nije stala ispod
jahte i pogledala Craiga. Njena koa bila je loa, poput koe
adolescenta na brzoj hrani, a lice punako, ali s nezdravim oputenim
izgledom i bolesnom bojom. Tada ona skine naoale s lica. Okviri su
ostavili male udubine na nosu, ali oi, te velike kose maje oi tako
tamne indigo boje bile su nezamjenjive. Jan, apne Craig. O boe,
Jan, jesi li to ti? Ona uini gestu tatine gurne kosu s lica i spusti
oi, stojei nespretno u neuglednoj haljini. Njen glas jedva stigne do
njega. ao mi je to ti smetam. Znam to mora osjeati prema meni,
ali mogu li gore, molim te? Molim te, Jan, doi! On se dovue do
ograde i pridri joj ljestve. Zdravo, on se srameljivo nasmijei dok se
penjala na palubu. Zdravo, Craig. ao mi je, htio bih ustati, ali
morat e se naviknuti razgovarati sa mnom s visine. Da, ree ona.
ula sam. Idemo u salon. Oekujem Bawua. Bit e kao u starim
vremenima. Ona pogleda u stranu. Napravio si mnogo, Craig.
Uskoro je gotova, ree joj on ponosno. Lijepa je. Janine ode iz
kabine u salon, a on se spusti za njom. Moemo priekati Bawua,
ree on stavivi kasetu u kasetofon, instinktivno izbjegavajui
Beethovena i birajui Debussyja radi boljeg raspoloenja. Ili moemo
odmah poeti piti. Naceri se da skrije svoj nemir i neugodu. Iskreno,
sada mi treba jedno pie. Janine nije dodirnula svoju au, gledajui
je. Bawu mi je rekao da jo radi u muzeju. Ona klimne, a Craig
360

osjeti kako mu se grudi steu od bespomonog saaljenja prema njoj.

Bawu e doi..., on oajniki pokua pokrenuti razgovor. Craig,
dola sam ti rei neto. Obitelj me zatraila da doem, htjeli su nekog
koga pozna da ti prenese vijest. On podigne pogled sa ae. Bawu
nee doi. Vie nikada nee doi. Nakon dugog vremena, Craig tiho
upita: Kad se to dogodilo? Prole noi, dok je spavao. Srce. Da,
promrmlja Craig. Srce. Bilo je slomljeno. Znam to. Pogreb e biti
sutra u Kings Lynnu, poslije podne. ele da doe. Moemo ii
zajedno, ako ti ne smeta?
Vrijeme se promijenilo tijekom noi i vjetar je okrenuo na jugoistok,
donosei sitnu hladnu gustu kiu. Spustili su starca dolje meu
njegove ene, djecu i unuke na malom groblju iza brda. Kia je inila
da crvena zemlja izgleda kao da krvari iz smrtonosne rane. Poslije su
se Janine i Craig odvezli natrag u Bulawayo u land-roveru. Ja sam u
istom stanu, ree Janine dok su se vozili kroz park. Hoe li me
odbaciti, molim te? Ako ostanem sam, napit u se od tuge, ree
Craig. Nee li doi sa mnom na jahtu, samo nakratko, molim te? U
njegovom glasu ula se molba. Ne snalazim se vie meu ljudima,
ree ona. Niti ja, sloi se Craig. Ali, mi nismo bilo koji ljudi, zar ne?
Craig je skuhao kavu i donio je u salon. Sjedili su nasuprot jedno
drugom, i bilo mu je teko ne gledati je. Mora da izgledam grozno,
ree ona naglo, a on nije znao kako joj odgovoriti. Uvijek e biti
najljepa ena koju sam ikada poznavao. Craig, jesu li ti rekli to mi
se dogodilo? Da, znam. Onda mora znati da vie nisam prava
ena. Vie nikada neu moi dozvoliti mukarcu da me takne. To
mogu razumjeti. To je jedan od razloga to te nisam pokuavala
posjetiti. Koji su drugi razlozi?, upita on. Da ti nee htjeti vidjeti
mene, imati posla sa mnom. To ne razumijem. Janine ponovno
zauti, obuhvativi se rukama u zatitnikoj gesti. Roly je tako
osjeao, provali iz nje. Kad su zavrili sa mnom. Kad me naao pokraj
olupine, kad je shvatio to mi je uinjeno, nije me mogao niti
dodirnuti, niti govoriti sa mnom. Jan..., pone Craig, ali ona ga
prekine. U redu je, Craig. Nisam ti to rekla zato da mi se
suprotstavi. Rekla sam ti da zna. Da zna da vie ne mogu nita
ponuditi mukarcu na onaj nain. Onda ti mogu rei da ja, kao i ti,
ne mogu vie nita ponuditi eni na onaj nain. U njenim oima
pojavi se bol. O, Craig, moj jadni Craig nisam znala mislila sam da je
samo jedna noga... S druge strane, mogu ponuditi nekome
prijateljstvo i brigu, i gotovo sve drugo, on se naceri. ak i gin.
361

Mislila sam da se ne eli napiti, ona mu se nasmijei. Ne elim se

obeznaniti, ali trebali bismo popiti za Bawua. To bi volio. Sjedili su
gledajui se preko stola, razgovarajui sve oputenije, zagrijani ginom.
Postupno, vratili su neto od starog prijateljstva. Janine mu objasni
razloge to nije prihvatila poziv Valerie i Douglasa da ivi u Queens
Lynnu. Gledaju me s takvim saaljenjem da se ponovno poinjem
osjeati bolesnom. Bilo bi to kao da sam u stanju trajne alosti. On
joj ispria o St Gielsu i nainu na koji je otiao. Rekli su da me glava
sprjeava da hodam, a ne noge. Ludi su ili oni ili ja, a radije bih
vjerovao da su oni. Imao je u hladnjaku dva odreska i ispee ih na
rotilju dok je ona radila salatu. Dok su radili, objasnio joj je sve
modifikacije koje je napravio na jahti. Moi u upravljati jedrom iz
kabine, brbljao je on. Kladim se da bih mogao upravljati jahtom
jednom rukom. teta to nikada neu imati priliku. Kako to misli?
Ona se zaustavi s lukom i noem u rukama. Moja draga nikada nee
osjetiti poljubac slane vode na svojem tijelu, objasni on. Zarobili su
je. Craig, ne razumijem. Obratio sam se vlastima za dozvolu da
prevezem brod do obale. Zna kakvi su, zar ne? ula sam da su
prilino strogi, ree ona. Strogi? To je kao da Atilu nazove
neljubaznim. Ako pokua izii iz zemlje, ak i kao legalni emigrant,
daju ti da iznese samo tisuu dolara vrijednosti u gotovini ili
stvarima. Pa, poslali su inspektora i on je procijenio jahtu na 250
tisua dolara. Ako je elim izvesti, moram ostaviti depozit od etvrt
milijuna dolara, etvrt milijuna! Imam malo iznad deset tisua, pa u
sjediti ovdje dok ne skupim jo 240 tisua. Craig, to je okrutno. Ne
moe li apelirati? Mislim, u ovim uvjetima? Ona zastane kad je
vidjela bore iznad njegovih oiju. Craig prijee preko tog spominjanja
njegove nesposobnosti. Moe shvatiti njihovu toku gledita,
pretpostavljam. Svaki bijeli ovjek u zemlji eli otii prije no to dou
crni negativci. Ogoljeli bismo zemlju ako ne bi bilo nadzora. Ali,
Craig, to e uiniti? Ostati ovdje, pretpostavljam. Nemam mnogo
drugih mogunosti. Sjedit u ovdje i itati Hiscockovo Putovanje pod
jedrima i Mellorovo Jednostavno i sigurno jedrenjem Htjela bih da ti
mogu pomoi. Mogla bi. Moe postaviti stol i izvaditi bocu vina iz
ormara. Janine je ostavila vie od pola odreska i popila malo vina, a
zatim pone pregledavati njegovu zbirku kaseta. Paganinijev
Capricci, promrmlja ona, sada znam da si mazohist. Zatim njenu
panju privue uredna hrpa papira na polici. to je to? Ona okrene
prvih nekoliko stranica i pogleda ga. Te lijepe plave oi na nekada
362

lijepom licu koje je sada bilo nateeno od sala i pjegavo po bradi uini
da njegovo srce potone. to je to? A tada, vidjevi njegov izraz, ree:
O, ao mi je. To nije moja stvar. Ne!, ree on brzo. Nije tako. Samo,
niti ja ne znam to je to zapravo. Nije to mogao nazvati knjigom, a bilo
bi pretenciozno nazvati to romanom. To je neto sa ime sam se
igrao. Janine prijee rubovima papira. Gomila je bila debela vie od
trideset centimetara. Ne izgleda kao igranje, nasmije se, prvi put
otkako su se sreli. Meni se ini vraki ozbiljno! To je pria koju sam
pokuao zapisati. Mogu li je proitati?, upita ona, a on osjeti
paniku. O, ne bi te zanimala. Kako zna? Ona dovue rukopis
preko stola. Mogu li ga proitati? On slegne bespomono ramenima.
Mislim da nee stii daleko, ali ako eli pokuati... Ona sjedne i
proita prvu stranicu. Jo je vrlo nedoraeno, mora uzeti u obzir,
ree on. Craig, jo ne zna kada treba utjeti, zar ne?, ree ona ne
diui pogled. Okrene stranicu. On uzme tanjure i ae i opere ih, a
zatim skuha kavu i stavi je na stol. Janine nije skretala pogled s
teksta. On joj natoi alicu. Nakon nekog vremena, napusti je i ode u
svoju kabinu. Isprui se na leaju i uzme knjigu koju je itao. Bila je to
Crawfordova Nebeska navigacija za mornare; on se pone hrvati s
udaljenostima zenita i kutovima azimuta. Probudio se s Janininom
rukom na obrazu. Ona trgne prste, a on brzo sjedne. Koliko je sati?,
upita on pospano. Jutro je, moram ii. Nisam spavala cijelu no. Ne
znam kako u danas raditi. Hoe li doi natrag?, upita on,
razbudivi se. Moram, moram zavriti itanje. Uzela bih knjigu sa
sobom, ali prevelika je. Ona ustane i pogleda ga, s izrazom
pekulacije u tamnim kosim oima. Teko je povjerovati da je to
napisao netko za koga sam mislila da ga poznajem, ree ona tiho.
Sada shvaam da znam vrlo malo o tebi. Ona pogleda na svoj sat. O,
Boe. Moram letjeti!
Parkirala je bubu pod mangom pokraj jahte poslije pet sati te veeri.
Donijela sam odreske, vikne ona, i vino. Popela se ljestvama i sila
u salon. Glas joj je dopirao do komandne kabine u kojoj je bio Craig.
Ali, morat e ih ispei. Ja nemam vremena, bojim se. Kad je doao u
salon, ona je ve uronila u veliki rukopis. Kad je okrenula zadnju
stranicu, prola je pono. Zavrivi, sjedne s rukama u krilu, gledajui
tiho u gomilu papira. Zatim pogleda njega, a oi su joj bile pune suza.
Velianstveno je, ree ona tiho. Trebat e mi malo vremena prije no
to u moi racionalno govoriti o tome, a onda u morati proitati
ponovno. Sljedee veeri donijela je debelo pile. Hranjeno je na
363

farmi, ree mu. Jo jedan odrezak i narasli bi ti rogovi. Napravila je

coq au vin, i dok su jeli, traila je da joj objasni likove u knjizi. Je li
gosp. Rhodes stvarno bio homoseksualac? ini se da nema drugog
objanjenja, branio se on. Mnogi ljudi su bili natjerani na veliinu
zbog svojih nesavrenosti. A to je s Lobengulom? Je li njegova prva
ljubav stvarno bila bijela djevojica? Je li poinio samoubojstvo? A
Robyn Ballantyne reci mi vie o njoj, je li glumila mukarca da bi se
upisala u kolu? Koliko je od toga istina? Je li vano?, nasmije se
Craig. To je samo pria, onako kako je moglo biti. Samo sam
pokuavao portretirati to doba i tadanju atmosferu. O da, vano je,
ree ona ozbiljno. Meni je vrlo vano. Zbog tebe je vano. Kao da sam
dio toga ti si me uinio dijelom toga. Te noi kad je postalo kasno,
Craig jednostavno ree: Napravio sam leaj u prednjoj kabini,
smijeno je da sada ide kui. Ostala je, a sljedee veeri donijela je
torbu koju je raspakirala u svojoj kabini. Polako su uli u rutinu. Ona
je prva koristila tu ujutro dok je on pripremao doruak. On je istio i
spremao leaje dok je ona kupovala i obavljala druge poslove za njega
tijekom pauze za ruak. Kad se vraala natrag na jahtu, presvukla bi
se u majicu i jeans i pomagala mu u poslovima. Bila je posebno dobra
u bruenju, jer imala je vie strpljenja i spretnosti od njega. Na kraju
prvog tjedna Craig predloi: Bilo bi dobro da ostavi taj tvoj stan.
Utedjela bi. Plaat u ti stanarinu, sloi se ona, a kad je on
protestirao, ree: U redu, onda nabavljam hranu i pia, u redu? Te
noi, nakon to je ugasila svjetla u svojoj kabini, pozove ga kroz mrak.
Craig, zna li, ovo je prvi put da se osjeam sigurnom otkako..., nije
zavrila. Znam kako se osjea, uvjeri ju on. Laku no, kapetane.
Ali, samo nekoliko noi kasnije, probudili su ga njeni krici. Bili su tako
prestraeni i potresni da se nekoliko sekunda nije mogao micati; zatim
se otkotrlja iz kreveta i krene preko poda prema njoj. Pronaao je
prekida neonske svjetiljke u salonu, te otpuzio niz hodnik. U svjetlu
iz salona ugleda ju skvrenu u kutu kabine. Odjea joj je visjela s
kreveta, spavaica je bila podignuta oko golih butina, a prsti su
formirali kavez oko strano zgrenog lica. On posegne prema njoj.
Jan, u redu je. Ja sam tu. Zagrli je objema rukama pokuavi smiriti
krike uasa. Ona se odmah pretvori u poludjelu ivotinju i napadne ga.
Njeni nokti se zabiju u njegovo elo i da se nije odmaknuo, izgubio bi
oko. Krvave paralelne rane zavravale su u obrvama, a krv je curila niz
oi, zasljepljujui ga. Snaga joj je bila prevelika za njenu veliinu, nije
ju mogao zadrati i to je jae pokuavao, ona je bila sve vie divlja.
364

Zabila je zube u njegovu podlakticu, ostavivi polukruni trag na

njegovom mesu. Otkotrljao se od nje, a ona odmah otpue u kut i
une, brbljajui nerazgovijetno i cvilei, gledajui ga oima koje nisu
vidjele. Craig osjeti kako mu trnci prolaze koom. Jo jednom pokua
joj se pribliiti, ali ona pokae zube poput bijesnog psa i zarei na
njega. On izie iz kabine i odvue se u salon. Fanatino stane traiti
Beethovenovu Pastoralnu simfoniju. Stavi kasetu u kasetofon i pojaa
do maksimuma. Velianstvena glazba odjekne jahtom. Zvuci iz njene
kabine polako se utiae, a zatim Janine oklijevajui ue u salon.
Drala je ruke prekriene preko grudi, ali ludilo je nestalo iz oiju.
Sanjala sam, apne ona i sjedne za stol. Skuhat u kavu, ree on.
Oprao se hladnom vodom i donio joj alicu kave. Glazba, pone ona,
i vidje njegovo razderano lice. Jesam li to ja uinila? Nije vano,
ree on. ao mi je, Craig, apne ona. Ali ne smije me dodirivati.
Vidi, i ja sam malo luda. Ne smije me dodirivati.
Drug Tungata Zebiwe, Ministar trgovine, turizma i informacija u
kabinetu novoizabrane vlade Zimbabwea, hodao je brzo jednim od
uskih ljunanih puteljaka koji su vodili kroz bogate vrtove State
Housea. Njegova etiri tjelohranitelja pratili su ga na pristojnoj
udaljenosti. Svi su bili bivi lanovi NRAZ-a, veterani ija je lojalnost
testirana stotinama puta. Sada su zamijenili kamuflanu odjeu
tamnim poslovnim odijelima i sunanim naoalama, novom odorom
politike elite. Dnevno hodoae koje je obavljao Tungata postalo je
ritual njegovog kuanstva. Kao jedan od starijih kabinetskih ministara,
imao je luksuzni apartman u jednom od dijelova State Housea. Od
tamo je kroz vrtove bilo lako doi do indaba drveta. State House je bila
velika zgrada s bijelom zidovima sagraena u tradiciji velikih kua Rta
Dobre Nade. Sagraena je prema uputama arhi-imperijalista Cecila
Rhodesa. Njegov ukus za veliko i barbarsko vidio se u dizajnu, a njegov
osjeaj za povijest u izboru lokacije za kuu. Sagraena je na mjestu
gdje je nekada stajao Lobengulin kraal prije no to su ga unitili
Rhodesovi pljakai kad su doli osvojiti ovu zemlju. Iza velike kue,
na manje od dvije stotine koraka od iroke verande stajalo je drvo,
stara divlja ljiva zatiena eljeznom ogradom. To je drvo bilo cilj
Tungatinog hodoaa. Stao je pred ogradom, a tjelesna straa se
odmaknula da mu ne smeta u trenutku privatnosti. Stajao je
rairenih nogu, ruku sklopljenih iza lea. Bio je odjeven u mornariki
plavo odijelo s tankim prugama. Jedno od tucet odijela koje su mu
saili Hawkes i Gieves iz Savile Rowa tijekom njegovog zadnjeg posjeta
365

Londonu. Savreno je odgovaralo njegovim irokim ramenima i

suptilno naglaavalo uski struk i duljinu nogu. Ispod njega nosio je
snjeno bijelu koulju, a kravata mu je bila boje kestena sa sitnom
kopom i znakom Gucci. Cipele su mu bile od iste talijanske firme;
nosio je skupo zapadnjako odijelo s istim elanom kao to su njegovi
preci nosili plava apljina pera i krzna od leoparda. Skine s lica zlatom
obrubljene polaroidne naoale i kao dio svojeg osobnog rituala proita
natpis na ploi koja je bila privrena na ogradu: Ispod ovog drveta
je Lobengula, posljednji kralj Matabelea, zasjedao na svojem sudu.
Zatim pogleda u grane kao da trai duh svojeg pretka. Drvo je umiralo
od starosti, neke od sredinjih grana bile su crne i mrtve, ali iz bogate
zemlje u podnoju probijale su nove mladice. Tungata je vidio znaaj
toga i promrmlja za sebe: Narast e jake kao to je veliko drvo bilo
jako i ja sam potomak kraljeve loze. Na ljunanom putu iza njega
zauju se laki koraci. On se namrti i okrene, ali razvedri se kad je
vidio tko je to. Drugarice Leila, pozdravi bijelu enu. Poaena
sam to me tako naziva, drue ministre, Leila mu prie i isprui
ruku. Ti i tvoja obitelj uvijek ste bili pravi prijatelji mojeg naroda,
ree joj on jednostavno i uzme ju za ruku. Ispod ovog drveta je tvoja
baka, Robyn Ballantyne, esto susretala Lobengulu, mojeg prapraujaka. Dolazila mu je davati savjete i pomo. Sada ja dolazim na
tvoj poziv, i ti mora znati da u uvijek biti pod tvojom zapovijedi. On
pusti njenu ruku i okrene se drvetu, a glas mu je bio tih i zamiljen.
Bila si sa mnom kad je Umlimo, duhovni medij naeg naroda, dala
svoje zadnje proroanstvo. Mislio sam da bi bilo u redu da bude tu
kad se proroanstvo ostvari. Kameni sokoli su se vratili u gnijezdo,
sloi se Leila St John. Ali to nije cijelo proroanstvo. Predvidjela je da
e ovjek koji vrati sokole u Zimbabwe vladati zemljom kao to su
nekada Mambos i Monomatapas, te tvoji preci Lobengula i Mzilikazi.
Tungata se polako okrene prema njoj. To je tajna koju dijelimo nas
dvoje, drugarice Leila. Ostat e naa tajna, drue Tungata, ali oboje
znamo da e tijekom tekih godina koje slijede trebati ovjek snaan
poput Mzilikazija. Tungata ne odgovori. Pogleda u grane stabla, a
usne mu se poee tiho pokretati. Zatim stavi naoale na oi i okrene
se Leili. Auto eka, ree. Bio je to crni blindirani mercedes 500. Oko
njega su bila etiri policijska motocikla, a iza drugi manji mercedes za
tjelesnu strau. Mali konvoj iao je vrlo brzo dok su policijske sirene
zavijale, a arena zastava leprala na prednjoj strani Tungatinog
mercedesa. Otili su niz tri kilometra dugi prilaz omeen jacaranda
366

stablima koji je Rhodes napravio kao prilaz State Houseu i zatim preli
u glavni komercijalni dio Bulawayoa, prolazei kroz crvena svjetla na
krianjima, pokraj gradskog trga gdje su nekada bili poslagani vagoni
tijekom napada Bazoovih impija na grad, niz iroku aveniju koja je
sjekla livade javnih vrtova, sve do moderne zgrade muzeja na tri kata.
Ispred muzeja bio je poloen crveni tepih kraj kojeg je stajala mala
poasna svita na elu s gradonaelnikom Bulawayoa, prvim
Matabeleom koji je ikada imao taj poloaj i kustosom muzeja. Dobro
doao, drue ministre, u ovom povijesnom trenutku. Otpratili su ga
niz dugi hodnik do javnog auditorija. Sva sjedala ve su bila
popunjena, a kad je Tungata uao, svi su ustali i poeli pljeskati. Bilo
je vie bijelaca nego Matabelea, ime su htjeli pokazati svoju dobru
volju. Tungata je bio upoznat s drugim poasnim gostima na platformi.
Ovo je doktor Van der Walt, kustos Junoafrikog muzeja. Bio je to
visoki elavi ovjek s tekim junoafrikim naglaskom. Tungata se
rukovao s njim kratko, bez osmijeha. ovjek je predstavljao narod koji
se aktivno suprotstavljao narodnoj republikanskoj armiji. Tungata se
okrene sljedeem u redu. Bila je to mlada bijela ena, i bila mu je
poznata. Pogleda je otro, ne mogavi je nigdje smjestiti. Ona poblijedi
pod njegovim pogledom, a oi joj se prestrave kao u progonjene
ivotinje. Ruka u njegovoj bila je oputena i hladna, i divlje je drhtala
ali Tungata je jo nije mogao prepoznati. Doktorica Carpenter je
kustos Entomolokog odjela. Ime nije znailo Tungati nita i on se
okrene, iritiran svojom nesposobnou da je prepozna. Sjedne u
sredinu platforme okrenut auditoriju, a kustos Junoafrikog muzeja
ustane da se obrati skupu. Sve zasluge za uspjene pregovore o
izmjeni izmeu nae dvije institucije idu potovanom ministru koji nas
je poastio svojom prisutnou. itao je s papira, jedva ekajui da
zavri i sjedne. Na inicijativu ministra Tungate Zebiwea razgovori su
zapoeti prvi put, i odrao ih je tijekom tekog razdoblja kad se inilo
da nema napretka. Na veliki problem bio je odreivanje relativnih
vrijednosti dva tako razliita izloka. S jedne strane, vi ste imali
najveu zbirku tropskih kukaca koja predstavlja mnogo dekada
sakupljanja i klasifikacije, a kod nas su bili ti jedinstveni artefakti iz
nepoznate civilizacije. Van der Welt se poeo zagrijavati za temu, pa je
mogao pogledati s papira. Meutim, ministrova odlunost da svojoj
naciji vrati dio naslijea koji nema cijene konano je prevladala i
njegova je zasluga to se danas susreemo ovdje. Kad je ovjek
konano sjeo, zauo se ljubazni pljesak, a zatim svi zautjee kad
367

Tungata Zebiwe ustane sa stolca. Ministar je imao veliku karizmu, i

privukao je njihove poglede bez da izgovori ijednu rije. Moj narod
ima izreku koja potie od plemenskih mudraca, zapone on dubokim
glasom. Ona glasi: Bijeli orao nagnuo se nad kamene sokole i bacio ih
na zemlju. Sada e ih orao ponovno podii i oni e letjeti daleko. Nee
biti mira u kraljevstvu Mambosa i Monomatape dok se oni ne vrate.
Jer bijeli e orao ratovati s crnim bikom dok se kameni sokoli ne vrate
u gnijezdo. Tungata zastane na trenutak, pustivi da rijei vise u
zraku, pune znaenja. Zatim nastavi. Siguran sam da svi ovdje znate
priu o tome kako su kipove ptica oteli Rhodesovi pljakai, i unato
naporima mojih predaka da to sprijee, odnijeli ih na jug preko rijeke
Limpopo. Tungata sie s pozornice i ode do zaklonjenog dijela u
pozadini govornikog podija. Prijatelji, drugovi, okrene se ponovno
prema njima. Kameni sokoli su se vratili u gnijezdo!, ree on i makne
zastore. Zavlada duga tiina dok je publika gledala niz visokih kipova
koji su bili iza. Bilo ih je est, i bili su to oni koje je Ralph Ballantyne
uzeo iz drevnog kamenog hrama. Onaj koji je njegov otac uzeo prilikom
svojeg prvog posjeta Zimbabweu prije trideset godina izgorio je u
poaru i Groote Schnuuru. Ovih est su bili jedini preostali. Sapunski
kamen iz kojega su napravljene ptice bio je zelenkaste satenske
teksture. Svaka ptica uila je na postolju ukraenom isprepletenim
trokutima poput zuba morskog psa. Kipovi nisu bili identini, neki su
imali krokodile i gutere koji su puzili prema pticama iznad njih. Neki
kipovi bili su jako oteeni i erodirani, ali onaj u sredini bio je gotovo
savren. Ptica je bila stilizirana grabeljivica s dugim krilima
prekrienim na leima. Glava je bila ponosna i uspravna, okrutni kljun
zakrivljen, a slijepe oi neumoljive. Bio je to velianstveni rad
primitivne umjetnosti i iz auditorija se prolomi spontani pljesak.
Tungata Zebiwe dodirne glavu sredinje ptice. Lea su mu bila
okrenuta publici pa nisu mogli vidjeti kako mu se usne pomiu, a
pljesak je priguio njegov apat. Dobrodoli kui, apne. Dobrodoli
u Zimbabwe. Ptice moje sudbine.
Sada ne eli ii! Janine se tresla od bijesa. Nakon svih muka kroz
koje sam prola da dogovorim taj susret. Sada jednostavno ne eli ii.
Jan, to je gubitak vremena. Hvala ti! Ona mu se unese u lice.
Hvala zbog toga. Zna li koliko me kotalo da ponovno pogledam to
udovite u lice, ali bila sam spremna to uiniti zbog tebe, a sada je
sve samo gubitak vremena. Jan, molim te... Proklet bio, Craig
Mellow, ti si gubitak vremena, ti i tvoj beskrajni kukaviluk. On se
368

zagrcne i odmakne od nje. Kukaviluk, ponovi ona namjerno. Kaem

to i mislim to. Bio si previe uplaen da poalje tu tvoju prokletu
knjigu izdavau. Morala sam ti je doslovno istrgnuti iz ruku. Ona
prekine, daui od bijesa, traei dovoljno snane rijei da izraze
njezinu ljutnju. Boji se suoiti sa ivotom, napustiti tu pilju koju si
sagradio, riskirati da ti netko odbije knjigu, napraviti napor da
pomakne tu stvar koju si sagradio. irokim ekstravagantnim
pokretom ona pokae jahtu. Sad mi je jasno, ti zapravo ne eli doi
na ocean, radije se ovdje skriva, pije gin i zaklanja se snovima. Ne
eli hodati, radije se vue na stranjici... to ti je izgovor, veliki izgovor
da zaobie ivot. Ponovno je morala doi do daha, a zatim nastavi.
To je u redu, stavi na lice taj djeaki izraz, pogledaj tim tunim
oima, to radi svaki put, zar ne? Pa, ne ovoga puta, mome, ne ovoga
puta. Ponudili su mi posao kustosa Junoafrikog muzeja. Trebam
odnijeti kolekciju u njen novi dom i uinit u to. uje li me, Craig
Mellow? Ostavit u te da pue po podu jer si previe prestraen da
ustane. Ona izie iz salona i ode u prednju kabinu. Pone sakupljati
svoju odjeu i bacati je na leaj. Jan, ree on iza nje. to je sad?,
nije se okrenula. Ako moramo biti tamo do tri sata, bolje da odmah
krenemo, ree Craig. Moe voziti, ree ona i proe kraj njega,
ostavivi ga da ju prati najbre to moe. Vozili su se u tiini dok nisu
stigli do ulaza u dugu aveniju jacaranda drvea. Na drugom kraju bila
su bijela vrata State Housea, i Janine je gledala ravno u njih. ao mi
je, Craig. Rekla sam stvari koje je teko rei, a jo tee sluati. Istina je
da se i ja bojim kao i ti. Vidjet u ovjeka koji me unitio. Ako mogu to,
moda mogu spasiti neki svoj dio iz ruevina. Lagala sam kad sam
rekla da je to za tebe. To je za oboje.
Policajac prie land-roveru s vozaeve strane i Craig mu bez rijei
prui propusnicu za sastanak. On je provjeri u svojoj knjizi posjetitelja
i da je Craigu da upie svoje ime i razlog posjeta. Craig napie: Posjet
drugu ministru Tungati Zebiweu, a straar mu uzme knjigu i salutira.
eljezna vrata se otvore i Craig proe kroz njih. Okrenuli su prema
ministarskim odajama; glavna zgrada tek se nazirala kroz drvee.
Craig parkira land-rover na javnom parkiralitu i ue u kolica. Janine
je hodala kraj njega do stuba koje su vodile na verandu; u jednom
nespretnom trenutku, Craig se podigao gore snagom vlastitih ruku.
Zatim su slijedili znakove niz verandu, ispod plavih wistaria i
purpurnih bouganvillea do vrata predsoblja. Jedan od tjelohranitelja
pretraio je Janininu torbicu i Craiga, a zatim se maknuo kako bi ih
369

pustio u veliku sobu.Na zidovima su bili svjetliji kvadrati, tamo gdje su

visjeli portreti prethodnih bijelih vladara i politiara. Jedini zidni ukras
bile su dvije zastave s obje strane dvostrukih vrata, zastave NRAZ-a i
nove nacije Zimbabwea. Craig i Janine ekali su gotovo pola sata, a
zatim se otvorie vrata i ue drugi tjelohranitelj. Drug ministar e vas
sada primiti. Craig se gurne naprijed u drugu sobu. Na zidu su bili
portreti voa nacije, Roberta Mugabea i Josiaha Inkunzija. Na sredini
velikog tepiha bio je veliki stol u stilu Louisa XIV. Tungata Zebiwe
sjedio je za stolom, ija ga veliina nije uspjela umanjiti. Craig
nehotice zastane na pola puta do stola. Sam? apne on. Samson
Kumalo? Nisam znao ao mi je... Ministar naglo ustane. Craigov ok
odraavao se na njegovom licu. Craig, apne on, to ti se dogodilo?
Rat, odgovori Craig. Mislim da sam bio na krivoj strani, Sam.
Tungata se brzo pribere i ponovno sjedne. To ime je zaboravljeno,
ree tiho. Kao to je zaboravljeno to smo nekada znaili jedan
drugome. Putem doktorice Carpenter si zatraio sastanak sa mnom. O
emu eli razgovarati? Tungata je paljivo sluao dok je Craig
govorio, a zatim se nasloni u fotelju. Iz onoga to si mi rekao, ve si
dao prijavu vlastima za dozvolu prijevoza tvojeg plovila. Prijava je
odbijena? Tono, drue ministre, klimne Craig. Zato onda misli
da bih ja elio ili imao ovlasti da promijenim tu odluku?, upita
Tungata. Zapravo i nisam mislio da e htjeti, prizna Craig. Drue
ministre, progovori Janine prvi put. Ja sam traila sastanak jer
vjerujem da postoje posebne okolnosti u ovom sluaju. Gosp. Mellow je
osakaen za cijeli ivot i posjeduje jedino taj brod. Dr. Carpenter, on
je sretan. ume i divljina ove zemlje su puni neoznaenih grobova
mladih ljudi i ena koji su za slobodu dali vie nego gosp. Mellow.
Trebali biste imati bolji razlog od toga. Mislim da imam, ree Janine
tiho. Drue ministre, vi i ja smo se ve sreli. Lice mi je poznato,
sloi se Tungata. Ali ne sjeam se... Bila je no, u umi pokraj
olupine zrakoplova... Ona ugleda prepoznavanje u zamiljenim oima.
inilo se da su joj se urezale u samu duu. Uas je ponovno preplavi u
valovima, ona osjeti kako se zemlja njie ispod njenih nogu, a lice mu
je ispunjavalo cijeli njen vidokrug. Trebala joj je sva snaga i hrabrost
da ponovno progovori. Dobili ste zemlju, ali jeste li u tom procesu
izgubili svu svoju ljudskost? Ona ugleda promjenu u tim tamnim
hipnotikim oima, gotovo neprimjetno ublaavanje linije usta. Zatim
Tungata Zebiwe pogleda svoje mone ruke na bijeloj povrini stola.
Uvjerljiv ste advokat, doktorice Carpenter, ree tiho. Uzme zlatno
370

nalivpero sa stola i kratko ispie neto u notes. Otrgne stranicu i

ustane. Prie Janine oko stola. U ratu ak i pristojni ljudi ine
strane stvari, ree tiho. Rat ini udovita od svih nas. Hvala vam
to ste me podsjetili na moju humanost. Prui joj list papira.
Odnesite to direktoru vanjskih poslova, ree joj. Dobit ete dozvolu.
Hvala, Sam. Craig ga pogleda, a Tungata se nagne nad njega i zagrli
ga kratko i snano. Idi u miru, stari prijatelju, ree na sindebeleu, a
zatim se uspravi. Izvedite ga odavde, doktorice Carpenter, prije no to
me potpuno ne omeka, naredi grubo i krene prema prozoru. Gledao
je zelene livade dok nije uo kako se vrata zatvaraju iza njege, a zatim
blago uzdahne i sjedne za stol. udno je pomisliti da je to isti pogled
na Afriku koji su imali Robyn i Zouga kad su 1860. doli ovamo na
Huronu.
Craig pokae preko krme prema velikom masivu Table Mountaina koji
je stajao uvajui najjuniji vrh kontinenta, omotan srebrenim
oblacima to su se kovitlali iznad golih stijena. Oko podnoja planine,
poput ogrlice oko vrata, bile su bijele zgrade s prozorima koji su sijali
na ranom jutarnjem suncu poput deset tisua svjetionika. Tu je sve
poelo, velika afrika avantura moje obitelji, i ovdje sve zavrava. To
je kraj, sloi se Janine tiho. Ali je i novi poetak. Stajala je na krmi s
jednom rukom na ogradi radi ravnotee. Nosila je tanku majicu s
kratkim rukavima i plave traperice s odrezanim nogavicama, izlaui
duge smee noge. Tijekom mjeseci konanih priprema jahte u doku
Royal Cape Yacht Kluba podvrgnula se striktnoj dijeti: bez vina, gina i
bijele hrane. Struk joj se smanjio, a butine koje su virile ispod rubova
hlaa bile su ponovno okrugle i vrste. Skratila je kosu, a slani morski
zrak ukovrao ju je. Sunce je potamnjelo njeno lice i uklonilo mrlje oko
kutova usana i brade. Polako se okretala, gledajui obzorje pred njima.
Tako je veliko, Craig, ree ona Ne boji li se? Strano se bojim, on
joj se naceri. Nisam siguran hoemo li pristati u Junoj Africi ili Indiji,
ali to me i uzbuuje. Napravit u nam kakao, ree ona. Mrzim to
razdoblje trezvenosti. Tvoje je pravilo da na palubi nema alkohola
morat e ekati do June Afrike ili Indije. Ona ode u salon, ali prije
no to je stigla do kuhinje, zauje se radio. Zulu Romeo Foxtrot. Ovo
je pomorski radio Cape Towna. Javite se, molim. Jan, to smo mi.
Javi se, vikne Craig. Netko u klubu nam vjerojatno eli rei zbogom.
Pomorski radio Cape Towna, ovo je Zulu Romeo Foxtrot. Prebacimo se
na kanal 10! Je li to jahta Bawu?, glas operatera bio je jasan i
nedistorziran, jer jo su bili u vidokrugu antene iznad luke. Potvrdno.
371

To je Bawu. Imam radiogram za vas. Jeste li spremni za prijam?

Kreni, Cape Town. Poruka glasi: Za Craiga Mellowa u svezi rukopisa
Sokolov let stop elimo objaviti i nudimo akontaciju od 5000 dolara i
12,5posto na svjetska prava stop odmah odgovorite estitke od
predsjednika William Heinemann Publishers, London. Craig, vikne
Janine. Jesi li uo? Jesi li uo to? Nije joj mogao odgovoriti. Ruke su
mu bile ukoene na kormilu i gledao je ravno preko pramca dok se
brod uzdizao i sputao preko plavog obzorja Atlantskog oceana.Nakon
dva dana, oluja je dola s jugozapada bez upozorenja. Okretala je
Bawu dok zelena voda nije pljusnula preko ograde i pomela Janine iz
kapetanove kabine. Spasila ju je sigurnosna uad i Craig se deset
minuta borio da je vrati na palubu dok je jahta divljaki bacana
vjetrom, a jarbol pukao uz prasak poput topovskog pucnja. Oluja je
trajala pet dana i noi, i inilo se da nema granice izmeu ludog vjetra
i divlje vode. ivjeli su u zagluujuoj kakofoniji zvukova dok je vjetar
svirao po Bawuovom trupu poput ludog violinista, a atlantski valovi ih
zapljuskivali jedan za drugim. ivjeli su s hladnoom u kostima,
promoeni do koe, bijelih naboranih dlanova i koe izderane
najlonskom uadi i jedrima. Povremeno bi pojeli suhi biskvit ili zalogaj
hladnog graha i isprali ga hladnom vodom, a zatim ponovno ispuzili na
palubu. Spavali su na smjene po nekoliko minuta na vrhu gomile
jedara gurnutih niz hodnik do salona. Uli su u oluju kao poetnici, a
kad je vjetar iznenada prestao, bili su mornari potpuno iscrpljeni od
uasa koji su preivjeli, ali s novim ponosom i brodom koji ih je prenio
kroz oluju. Craig je imao samo toliko snage da pripremi jahtu za
samostalnu plovidbu velikim valovima. Zatim se odvukao u kabinu,
skinuo smrdljivu odjeu i pao gol na grubi pokriva. Spavao je
osamnaest sati.Probudila ga je nova navala osjeaja, i nije bio siguran
to je fantazija, a to stvarnost. Tamo gdje prije nije bilo nikakvih
osjeta, njegov donji dio tijela bio je u gru. Mogao je osjetiti svaki
odvojeni mii i inilo se da su napregnuti do toke pucanja. Od
stopala do trbuha, njegovi ivci pekli su ga kao da ih je neko strugao.
Kriknuo je od boli, a zatim u njoj iznenada pronae poetke izuzetnog,
gotovo neizdrivog zadovoljstva. Ponovno krikne i zauje kako odjekne
iznad njega. Otvori oi, a Janinino lice bilo je iznad njegovog, a njeno
golo tijelo pritiskalo ga je od grudi do bokova. Pokua progovoriti, ali
ona ga sprijei svojim usnama i zastenje u njegova usta. On iznenada
shvati da je zakopan duboko u njenu vruinu i svilenu elastinost, i
ponese ih val trijumfa, mnogo vie i jae nego svi valovi Atlantika.
372

Ostali su drati se jedno za drugo, bez rijei i daha. Donijela mu je

alicu kave kad je Bawu ponovno zaplovio. Nagnula se na rub kabine s
jednom rukom na njegovom ramenu. elim ti neto pokazati, ree
on. On pokae svoju golu nogu koja je bila ispruena na jastuku, i dok
je ona gledala, on poe micati prstima na sve strane. O, dragi, ree
ona, to je najvjetija stvar koju sam ikada vidjela da netko uini.
Kako si me nazvala?, upita on. Zna to? Nije odgovorila na njegovo
pitanje. Mislim da emo ti i ja biti u redu... Tek tada stavi obraz na
njegov i apne mu u uho: Nazvala sam te dragi, u redu? U redu,
draga, odgovori on i privrsti kormilo tako da je moe zagrliti objema
rukama.

O piscu
Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji
danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao
u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu Rhodes.
Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha
svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih
na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima
najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae
obino putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom
ne bi li upoznao njene najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali
mjeseci u godini posveeni su pisanju.
U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999.
godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do
tri popodne i sve to bi napisao tijekom dana davao je na itanje
Danielle kojoj su posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje
stanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni
rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman
Plavi horizont posljednje je njegovo djelo.
ivi u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na ranu Leopard
Hill, koji je zapravo rezervat egzotinih ivotinja.
373

374