Wilbur Smith - Ptica

sunca

Protutnjao je tamom kinodvorane i eksplodirao u tiini platna. a nisam ga

prepoznao. ekao sam ga punih 15 godina, i kad se pojavio, jednostavno ga nisam
prepoznao. Bila je to nedoreena i nepotpuna pojava, i za mene to nije imalo
nikakvog smisla, jer sam oekivao fotografiju jednoga predmeta, moda lubanju ili
vazu, ili pak rukotvorinu, komadi obraenoga zlata, biserje. ali nikako tu surealnu
kompoziciju sivih, bijelih i crnih tonova. Lourenov glas, napet zbog uzbuenja,
ponudio mije odgovor na traeno pitanje: Snimljena je na visini od 36 tisua stopa,
u 6.47 sati, 4. rujna, odnosno prije osam dana, fotografirana je s "Leicom" 35
milimetara. Radilo se o fotografiji iz aviona, dakle. Moje oi i moj um su se
usredotoili na to, i gotovo odmah sam poeo osjeati neko uzbuenje, koje me
svladalo, dok je Louren nastavljao istim energinim tonom. Imam avionsku
kompaniju koja obavlja ispitivanja iz zrakoplova na svim mojim koncesijama. Cilj
takvih ispitivanja je utvrivanje reljefa. Ova fotografija je jedna od 200 tisua i vie
iz te regije. Pilot nije imao pojma to fotografira. No, oni iz Odjela za analizu
odmah su shvatili njenu vanost te su je proslijedili meni. Okrenuo je glavu,
njegovo je lice bilo blijedo, ali i sveano, osvijetljeno svjetlom iz dijaprojektora. I ti
primjeuje, zar ne, Ben? Tek neto izvan sredine. U gornjem sektoru nadesno.
Otvorio sam usta kako bih odgovorio, no, glas nije izlazio, a zvuk koji sam htio
ispustiti pretvorio se u kaalj. S iznenaenjem sam konstatirao da se tresem, a
eludac mi se stisnuo uz neki osjeaj koji je varirao izmeu nade i bojazni. Klasino
je! Akropola, dvostruke zidine i toranj. Pretjerivao je, bila je to nedefinirana
okolina, koja se nije mogla precizno vidjeti. No, opi oblik i konfiguracija su
odgovarali. Sjever promrmljao sam. Gdje je sjever? U gornjem dijelu slike.
Predstavljen je na toan nain, Ben. Sjever je visoko. Misli li da su tornjevi
rasporeeni prema Suncu? Nisam odmah odgovorio. Odgovor mi je dolazio

previe brzo. U cijelome mom ivotu nisam imao laki zadatak, te sam zbog toga
bio vrlo sumnjiav, traio sam zamke, nedoreenosti i dubioze. Stratifikacija.
Najvjerojatnije se radi o vapnencu u dodiru s granitom, to stvara te konfiguracije
na povrini. Oh! prekinuo me Louren. Njegov je glas jo uvijek podrhtavao od
uzbuenja. urno je ustao, pribliio se ekranu, uzeo tap od slonovae i pokazao
rubove onoga stoje smatrao glavnom zidinom. Reci mi, gdje si do sada vidio takvu
geoloku tvorevinu. Nisam mogao vjerovati. Nisam se ponovno elio pokazati
ranjivim pred trakom nade. Mogue je odgovorio sam. Idi do avola! Sada se
smijao, i taj mi je zvuk prijao, jer se nije esto smijao u zadnje vrijeme. Trebao sam
znati da e se opirati. Bez traka sumnje, najvei si pesimist koji postoji u Africi.
Moglo bi se raditi o bilo emu, Lo protestirao sam. Moe to biti igra svjetla, oblika
i sjena. I uzevi u obzir mogunost da se radi o ljudskome djelu. mogli bi to biti
kakvi vrtovi ili polja, novijega porijekla. Na udaljenosti od 160 kilometara od
najblie vode? Nemoj to niti rei, Ben! Zna dobro daje to. Nemoj niti rei ponovio
sam. Ne donosi sreu. Mucam uvijek kada sam loe volje, no, to je najmanja od
mojih tjelesnih mana, i ve sam se davno prestao o tome brinuti. Louren se
ponovno nasmijao, ali s onim prizvukom nelagode koji ima svaki put kad mi se
tresu ruke. Sagnuo se prema meni i oslobodio se mojih prstiju koji su mu dodirivali
rame. Oprosti. jesam li te povrijedio? I oslobodio sam mu ruku. Ne. No, masirao si
je rame dok je iao prema sreditu upravljanja, gasio projektor i zidni prekida
struje. U iznenadnoj svjetlosti pogledali smo se trepui kapcima. Dragi mali
patulje viddish kazao je Louren, smijeei se. Nee me prevariti. Jako si se
uplaio, zbog uzbuenja. Fiksirao sam ga. Malo sam se posramio moga trzaja, no,
bio sam jo uvijek uzbuen. Gdje je to, Lo? Gdje si ga naao? Prvi put elim da
neto prizna, da se eksponira, barem jednom u ivotu. Hou da ti to kae. prije
nego to ja kaem neto drugo. O.K. Spustio sam pogled i odabrao rijei. Tako, na
prvi pogled, ini mi se zanimljivim. Louren je zabacio glavu unatrag i poeo se
smijati smijehom koji je podsjeao na glasanje taurusa. Ne, elim neto vie.
Probajmo ponovno. Ne mogu odoljeti njegovom smijehu. Odmah sam se poeo i
ja smijati, premda znajui daje moj smijeh, prema njegovom, bio previe blag. ini
mi se. promrmljao sam. ini mi se da sam ga moda, moda pronaao. Prekrasno!
viknuo sam. Stvarno prekrasno! Godinama ga nisam viao takvoga. Bacio je
masku bankara i u tome trenutku nade i trijumfa, zaboravio je probleme

financijskog imperija Sturvesant. Sada mi reci sve. Gdje si to pronaao? Doi,

odgovorio je Louren postavi odjednom ozbiljan. Pribliili smo se dugom stolu tik
do zida. Tamo je visila jedna karta. Popeo sam se na stolac i nagnuo se da
pogledam. Sada sam bio visok gotovo kao i Louren, koji je stajao pored mene.
Pregledali smo kartu. Aeronautska serija A. Juna Afrika. Karta 4. Bocvana i
Zapadna Rodezija. Na brzinu sam je promotrio, traei kakav znak, krii, moda
znak olovkom. Gdje?, upitao sam. Gdje? Zna da ima 64.000 etvornih kilometara
rudarskih koncesija, ovdje, juno od Mauna. Oh, Lo, prekini. Nee mi valjda
prodavati dionice Sturvesant Mineralsa? Gdje je, do avola? Tu smo sagradili
stazu za slijetanje, za "Lear". Tek smo je dovrili. Ne moe biti mnogo junije od
rudnika zlata. I nije, odgovorio je Louren. Smiri se, ili e dobiti infarkt. Zabavljao
se muei me. Maknuo je kaiprst na papiru i iznenada ga je zaustavio. inilo mi
se da se i moje srce zaustavilo istoga trena. Ilo je sve bolje i bolje. Duina je bila
savrena, svi dokazi koje sam marljivo skupljao godinama, odnosili su se upravo na
ovu zonu. Ovdje, rekao je Louren. Tristo i etrdeset kilometara jugoistono od
Mauna, 90 od jugoistone nizine faunskog rezervata Wankie, u podnoju niza
malih breuljaka, izgubljena u naputenom kraju, medu stijenama i grmljem. Kada
moemo krenuti? pitao sam Hej! Uzviknuo je Louren klimajui glavom. Onda
vjeruje. Stvarno vjeruje. Mogao bi netko drugi to pronai. Tamo je ve tisuu
godina. Tjedan vie. Jo jedan tjedan! uzviknuo sam zabrinuto. Ben, ne mogu se
prije maknuti. U petak imam generalnu skuptinu Anglo-Sturvesanta, a u subotu
idem u Ztirich, gdje trebam obaviti neke poslove, no, pourit u se, prvenstveno
zbog tebe. Odustani potpuno, zamolio sam ga. Poalji jednog od tvojih
nadobudnih i genijalnih suradnika. Kada ti netko posuuje 25 milijuna, dobar
odgoj ti nalae da sam podigne ek, umjesto da poalje kurira. Boe, Lo, rije je
samo o lovi, a to je neto vanije. Louren me fiksirao na trenutak svojim
svijetloplavim oima, a izgled mu je istodobno odavao zabrinutost i iznenaenje.
Dvadeset i pet milijuna za tebe je samo lova? Lagano je klimnuo glavom, i onda
rekao, s iznenaenjem, kao daje uo novu istinu: Moda ima pravo. Nasmijeio
se blago, na sladak nain svojstven dragom prijatelju. Oprosti, Ben, u utorak.
Poletjet emo zrakoplovom u cik zore, obeavam. Onda emo napraviti oevid s
visoka. I onda emo sii u Maunu. Poznaje li Petera Larkina? Da, vrlo dobro. Peter
je vodio veliku organizaciju safarija sa sjeditem u Maunu, i ve sam se dva puta

posluio njegovim uslugama za moje ekspedicije u Kalahariju. Dobro, ve sam

kontaktirao s njim. Organizirat e ekspediciju. Kretat emo se brzo i s malo tereta.
jedan "land rover" i dva trotonska "unimaga". Mogu ti posvetiti samo pet dana, i
to e biti udo, ii emo tamo helikopterom, i onda e moi kopati na miru. Dok
je govorio, Louren me izveo iz dvorane za projekcije kroz dugu galeriju. Danje
svjetlo ulazilo je kroz velike prozore i osvjetljavalo slike i skulpture. Remek-djela
najpoznatijih afrikih umjetnika nalazila su pored djela nacionalnih umjetnika;
umrlih i ivuih. Louren Sturvesant, a prije njega i njegovi preci, nabavili su doista
zanimljivu kolekciju umjetnina. ak i u tim trenucima uzbuenja moje su oi
kolutale po jednom Renoirovom aktu. Louren se ustro kretao po orijentalnim
tepisima to su priguivali korake, a ja sam ga pratio bez ikakvih tekoa. Imam
noge jednako duge i jake poput njegovih. Ako otkrije ono emu se nadamo, onda
e moi raditi stvari na veliko. Imat e fiksnu bazu, uzletite, sam e birati
pomonike i svu opremu koju e htjeti. Boe, molim te, napravi da bude tako,
promrmljao sam. Zaustavili smo se kod stuba. Louren i ja izmijenili smo osmijehe
suuesnika. Zna li koliko bi nas to kotalo? upitao sam. Moda emo trebati
kopati ak pet ili est godina. Nadam se, odgovorio je. Moglo bi kotati i. dvjesto
tisua. To je samo lova, kao to je rekao neki moj poznanik. Taj me smijeh zarazio,
pa smo sili niz stube cerekajui se. Euforino i napeto, sreli smo se u predvorju.
Vraam se u ponedjeljak u 19.30. Moe li doi po mene? Let je 310 Alitalia iz
Ziiricha. U meuvremenu, vidi ako se moe organizirati. Treba mi kopija te
fotografije. Ve sam poslao poveanu fotografiju Centru. Ima tjedan dana
vremena da je prodere oima. Louren je pogledao svoj zlatni "Piaget". Oh, u
zakanjenju sam. Okrenuo se u trenutku kada je Hillarv Sturvesant ulazila.
Odjenula je bijeli komplet za tenis, i imala je tako lijepe duge noge da ti stane dah.
Bila je visoka, s kosom boje zlata, koja joj je mekano silazila do ramena. Duo,
nee valjda ii? Oprosti, Hil. Htio sam ti rei da se neu moi zadrati na ruku,
no, Ben e trebati nekoga da smanji njegov entuzijazam. Jesi li mu pokazao?
Hillarv se okrenula, dola do mene, sagnula se da mi poljubi usne, prirodno, bez
ikakva znaka odbojnosti, onda se odmaknula i nasmijeila. Svaki put kada to
napravi uini me svojim robom za iduih stotinu godina. Sto ti se ini, Ben? Je li to
mogue? Ali, prije nego to sam uspio bilo to izustiti, Lo ju je zagrlio. I oboje su mi
se smijeili. Poludio je. Ima zazubice i skakue. Hoe odmah u pustinju, trkom.

Onda je Louren privio uza se Hillarv i poljubio ju. Za jedan dugaki trenutak
zaboravili su na moju prisutnost. Za mene je to dvoje pravi ideal mukarca i ene;
visoki, jaki, prelijepi. To je njegova etvrta supruga, 12 godina mlada od njega, te
majka njegovog sedmog djeteta. U 25. godini ima zrelost i smirenost znatno
starije ene. Ponudi neto za ruak Benu, duo. Ja u se kasno vratiti. Hil je
mugnula iz njegovog zagrljaja. Nedostajat e mi, kazala je Hillarv. I ti e meni
nedostajati. Vidimo se u ponedjeljak, Ben. Poalji brzojav Larkinu, ukoliko smatra
da ti treba neto posebno. Pozdrav partneru. I Louren je otiao. Hillarv me uzela
za ruku i odvela u bijelo poploenu terasu. Vie od dva hektara cvijea i zelenila
silazilo je postupno prema rijeci i umjetnom jezeru. Dva teniska terena bila su
zauzeta, a mnotvo veselih polugolih figura s bazena je mlataralo pjenom, veselo
se igrajui. Sluge u odorama pripremale su hladni buffet. S krajikom oka vidio
sam pet ili est mladih dama koje su ljenarile pored bara na otvorenome. Bile su
oznojene; na njihovoj bijeloj odjei vidjele su se znojne mrlje od napora. Uivale
su ispijajui velike ae "Pimmsa 1" pune voa. Doi, rekla mi je Hillarv, vodei me
prema njima. Ohrabrivao sam se, izravnavajui se, kako bi se inio to viim.
Djevojke, evo ovdje ovjeka, moramo mu praviti drutvo. Rije je o doktoru
Benjaminu Kazinu, ravnatelju Centra za antropoloka i prapovijesna istraivanja o
Africi. Ben, ovo je Marjorv Phelps. Okretao sam se prema svakoj od njih, kako me
Hillarv upoznavala, te odgovarao pri upoznavanju koje je bilo malo previe
srdano. Usredotoio sam na svaki glas i oi, dvije moje najbolje stvari. Bilo je
teko njima, kao i uostalom meni. Nitko nije oekivao da mu domaica, zajedno s
aperitivima, priskrbi jednog grbavca. Djeca su me spasila. Bobby me vidjela i
trkom dola do mene viui: Strie Ben! Strie Ben!, skoivi na mene i smoivi
moje novo odijelo mokrim kupaim kostimom, te me odvukla od tamo, gdje me
preplavilo mnotvo Sturvesanta juniora i brdo njihovih malih prijatelja. Najbolje se
osjeam s najmlaima: ini se da ne primjeuju ili pak da brzo prihvate. Zato
hoda tako sagnut? Ovoga puta nisam niti bio neko bogznakakvo drutvo, jer sam
bio previe zamiljen, tako da se gomila udaljila, svi osim Bobby, koja je ipak uvijek
tako vjerna. No, uskoro ju je zamijenila majka Hillarv, i predstavila me skupini
mladih majki, gdje sam ostavio bolji dojam. Ne znam odoljeti mladim enama,
pogotovo kada se prijee poetna nelagoda. Bila su tako ve 3 sata kada sam se
uputio prema Centru. Bobby Sturvesant toi viski istom velikodunou kojom

trinaestogodinjaci toe coca-colu. Tako da sam uao u institut hodajui kao medu
oblacima. Omotnica, s naznakom "osobno", bila je ve na mome stolu, s
ceduljicom na kojoj je pisalo: Stigla je za tebe u doba ruka. ini se zanimljivom,
Sal. Pogledavao sam omotnicu ljubomorno. Nije bila otvorena. Sally nije
pogledala. Sally je nije otvorila. a znam da je trebala upotrijebiti svu svoju
samokontrolu, jer njezina radoznalost see do patolokih razmjera. mada to ona
zove znanstveno istraivakim umom. Pomislio sam kako e se stvoriti u roku od
pet minuta. Uzeo sam iz prve ladice mentol "Three X", kako bih prekrio zadah od
viskija, prije nego to otvorim omotnicu i uzmem povealo 30X30. Upalio sam
svjetlo pisaeg stola i priredio povealo. Onda sam okrenuo pogled
svjedoanstvima prolosti koja ispunjavaju moj ured. Ured je pun polica, koje su
od poda do visine mojih ramena pune knjiga, mojih glavnih alatki, sve uvezene
koom smee boje i s pozlaenim naslovima. Rije je o velikoj sobi, s tisuama
knjiga. Police iznad knjiga ugouju kipove svih bia koja su prethodila ovjeku.
Samo glave i ramena. Australopithecus, proconsul, robustus, homo Rhodesiansis,
pekinki ovjek, svi do neandertalca, kromanjonca i homo sapiensa, u svoj
njihovoj slavi i veliini. Desne ladice pune su ostataka svih etnikih vrsta koje su se
nalazile u Africi. Gledali su me pozorno s tim njihovim staklenim oima, dok sam
im se obraao. Gospodo, rekao sam im, mislim da se nalazimo na dobrom putu.
Govorim im naglas samo kada sam dobro raspoloen ili pripit, no, u tom sam
trenutku bio i jedno i drugo. Kome se obraa? pitala je Sally s vrata. Pogledao
sam je. Znao sam da je to retoriko pitanje, znala je ona dobro kome se obraam.
Bila je naslonjena na vrata, s rukama uvuenim u depove ve prilino prljave
koulje, crne kose zavezane u rep, izraenog ela, velikih zelenih oiju udaljenih
izraenim nosom. Visoko elo, a usta iroka, senzualna i nasmijeena. Mlada ena
s dugakim i miiavim nogama, u uskim jeans hlaama. Zato mi se uvijek sviaju
visoke ene?! Je li bio dobar ruak? upitala me, pribliavajui se sve vie pisaem
stolu, kako bi uhvatila poloaj i vidjela to se dogaa. Bila je u stanju itati s papira
i naopako, u to sam se uvjerio na vlastiti troak. Izvrsno, odgovorio sam. Hladna
piletina, salata od krumpira, dimljeni losos i izvrsni ele od guske s tartufima.
Vrae jedan!, kazala je Sally. Trebao sam shvatiti: ona voli dobru kuhinju i onda
me vidjela kako se poigravam s omotnicom. Ne dozvoljavam joj da mi se obraa
na taj nain. no, nisam je mogao zaustaviti. Dola je na metar i pol od mene i

pomirisala zrak. Viski i mentol. Draesno. Pocrvenio sam. Ne znam kako si pomoi.
To je poput moga mucanja. i Sally je prasnula u smijeh i sjela na rub moga stola.
Hajde, Ben. Umirem od znatielje kazala je, pogledavi ponosno omotnicu.
Otvorila bih je s parom, no, elektrini ajnik ne radi. Doktorica Sally Benator je
moja pomonica ve dvije godine i, iskreno reeno, od tada sam zaljubljen u nju.
Pomaknuo sam se kako bih je ostavio na prostoru iza pisaeg stola i otkrio sam
fotografiju. Dobro, da vidim to misli. Sally je dola pored mene, dodirnula mije
rame. Dodir kao blagi strujni udar. U te dvije godine postala je kao i djeca, inilo se
da ne primjeuje moju grbu. Ponaala se tako prirodno, a ja sam ve napravio
svoje raune, jo dvije godine i na odnos e biti savren. Morao sam djelovati
polagano, veoma polagano da je ne uplaim, ali u tom vremenu nauit u je da me
prihvati kao svog zaljubljenog i mua. Ako su prethodne dvije godine bile duge.
radije neu misliti na slijedee dvije. Sally se nagnula nad pisaim stolom gledajui
kroz povealo. Kratko vrijeme je utjela. Lice joj je bilo osvijetljeno kad je konano
podigla glavu. Imala je udan izraz lica. Zelene oi svijetlile su udnim sjajem. Ben
ree oh Bene, tako sam sretna zbog tebe! Ne znam zato, ali lakoa kojom je
prihvatila obinu hipotezu malo me iritirala. Malo si ubrzala, pobunih se, moglo bi
biti bezbroj prirodnih objanjenja. Ne stresla je glavom smijeei se i dalje.- Nemoj
traiti neto drugo. Ben, konano je istina. Toliko si dugo radio i s tolikom vjerom.
Ne smije se sada bojati. Mora to prihvatiti. Zaobila je pisai stol i dola do
ladice oznaene slovom K. Na ime Benjamin Kazin postoji dvanaest svezaka. Uze
jedan i proita s omota. " Ophir", doktora Benjamina Kazina. Osobno istraivanje
prethistorijske civilizacije koja je obraivala zlato u Centralnoj Africi, posebice u
glavnom gradu Zimbabvea, a po legendi i u izgubljenom gradu u Kalahariju.
Pribliila mi se smijeei se. Jesi li to proitao? upita. Veoma je zabavno. Postoji
mogunost, Sal, priznajem. Radi se samo o mogunosti, ali. Gdje se nalazi? upita
suho. U predjelu rudnika kao to si predvidio? Potvrdih. Da, u zlatnom pojasu. Ali
mislim da e dati mnogo vie od Langabeli i Ruvvane. Sally se pobjedonosno
nasmijei i opet se nagne s povealom. Vrhom prsta dotakne strelicu u kutu
fotografije koja je oznaavala sjever. itav grad. Ako je grad, prekinuh je. itav
grad, ponovi s oduevljenjem, okrenut je k sjeveru. Prema suncu. Iza je akropola,.
Sunce i Mjesec, dva boanstva. Vidi tornjeve: etiri, pet. est. Moda sedam. Sal,
nisu to tornjevi, ve tamne mrlje na jednoj slici snimljenoj s dvanaest tisua

metara. Dvanaest tisua! Naglo podigne glavu. Onda bi glavni grad Zimbabvea
stao tu est puta. Smiri se, duo, smiri se, za ime boga. A niski dio grada je izvan
zidina. Protee se kilometrima. Golemo je, Ben. ali zato ima oblik polumjeseca?
Sally se ispravi i, prvi put, o, predivnog li prvog puta, baci mi se u zagrljaj. Oh, tako
sam uzbuena. Osjeam da u umrijeti. Kada polazimo? Ne, odgovorih. Gotovo da
i nisam uo pitanje, uivao sam u osjeaju njenih grudi na mojima. Kada? upita me
opet, udaljivi se malo da bi me pogledala u lice. to? upitah. to si rekla?
promrmljah i pocrvenih. a Sally se nasmijei. " Ben, kada putujemo? Kada idemo u
potragu za tvojim izgubljenim gradom? Dobro. Pitao sam se kako da joj blago
priopim. Louren Sturvesant i ja poi emo prvi. Otputovat emo u utorak. Louren
nije govorio o asistentu. stoga mislim da nee prisustvovati zboru. Sally korakne
unazad i stane s rukama na bokovima. Pogleda me otro i s lanom uljudnou
upita: eli li se okladiti? Kada se kladim, ipak elim imati koju mogunost da
pobijedim i stoga rekoh Sally da se spremi. Njene osobne stvari stadoe u maleni
koveg i ranac. Crtai blokovi i bojice su bili nespretniji za nositi, a zajedno smo
odabrali knjige da se ne dupliramo. Moj fotografski pribor bijae takoer obiman
te je s vreama i kutijama za uzorke i mojim platnenim kovegom u kutu sobe
inio impozantan kup. U dvadeset i etiri sata bili smo spremni, a preostalih est
dana ubijali smo vrijeme diskutirajui i svaajui se nad fotografijom ija je
povrina ve izgubila sjaj. Kada bi napetost postala toliko jaka da je prijetila
eksplozijom, Sally bi se zatvorila u svoj ured gdje je prevodila Drie Koppena ili
interpretirala obojene simbole Witte Berga. Crtei na stijenama i prijevodi starih
pisama bili su njezina specijalnost. Sav uzbuen, lutao bih dvoranama otvorenim
posjetiteljima, traio sam prainu po izloenim stvarima, izmiljao sam nove
naine kako predstaviti blaga koja su ispunjavala naa skladita na gornjem katu,
brojio sam posjetitelje, bio sam vodi kolama koje su nas posjeivale., svatario
sam, samo ne radio. Na kraju bih se popeo i kucao na Sallyina vrata. Neki put bi mi
odgovorila: Naprijed, Ben. Drugi put. Imam posla. to hoe? Onda bih se pokupio
i otiao na sekciju afrikih jezika s mojim krupnim pomonikom Timothvjem
Magebom. Timothy je bio primljen u Centar kao ista prije dvanaest godina.
Trebalo mi je est mjeseci da shvatim da osim jezika svoga kraja govori jo
esnaest dijalekata. Nauio sam ga dobro govoriti engleski za osamnaest mjeseci,
a pisati za dvije godine. Nakon dvije godine upisao se na sveuilite, nakon tri

dobio prvu diplomu, nakon dvije drugu. I sada sprema doktorat iz afrikih jezika.
Sada govori devetnaest jezika, ukljuujui engleski, to jest jedan jezik vie od
mene. I jedini je ovjek za kojeg znam, osim mene proveo sam devet mjeseci u
pustinji s malim utim ljudima da govori dijalekt Bumana sa sjevera i Kalaharija.
Nevjerojatno je tih za lingvista. Kada govori, njegov se duboki glas uskladi s
golemom figurom. Visok je dva metra, s miiima borca profesionalca, no, kree
se lakoom balerine. Divim mu se i plaim ga se. Glava mu je obrijana, glatka i
sjajna kao crna topovska kugla. Nos mu je irok i plosnat s rairenim nosnicama,
usne debele crnoljubiaste boje, a zubi veliki, bijeli, jaki. Iza te mirne maske, ispod
vjeda svako toliko sijevne bljesak zarobljene divlje zvijeri. Sotonski izgled ne
mijenja ni bijela koulja ispod odijela s dva reda dugmadi. Iako sam dvanaest
godina proveo u njegovoj prisutnosti, nisam pronikao u mrane dubine koje se
kriju iza onih tamnih oiju i jo tamnije koe. Pod mojom kontrolom, vrlo struno
vodi odjel za afrike jezike u Centru. Pet mladih Afrikanaca, etiri mukarca i jedna
djevojka, rade s njim, i do sada su objavili priznate rjenike sedam glavnih afrikih
jezika koji se govore u Junoj Africi. Osim toga, prikupili su toliko pisanog i
registriranog materijala da mogu raditi jo sedam godina. Na svoju inicijativu,
dodue ja sam ga malo ohrabrio, Timo-thy je objavio dvije knjige o povijesti Afrike
koje su izazvale pravu buru medu bijelcima; povjesniarima, arheolozima i
recenzentima. Kao dijete, Timothv je bio uenik svoga djeda, seoskoga vraa i
uvara povijesne ostavtine plemena. Uvodei ga u tajne, djed gaje hipnotizirao, i
u tom je stanju uspio nauiti cijelu povijest plemena. I sada, nakon trideset
godina, Timothv uspijeva pasti u trans i prizvati sav taj folklor, te legende, prie i
magine doktrine. Timothvjeva djeda osudio je sudac bijelac, te je potom objeen,
jer je imao udjela u serijskim ritualnim ubojstvima godinu prije no to je Timothv
zavrio obuku za kultnog sveenika. No, Timothvjevu ostavtinu ini gomila
nevjerojatnog materijala. U velikom dijelu neistog, i u velikom dijelu
neobjavljenog, previe eksplozivnog i opscenog, ostalo je i zadivljujue i
zastraujue. Iz Timothvjevog neobjavljenog materijala posluio sam se i za moju
knjigu Ophir, pogotovo u onim manje strunim dijelovima koji govore o
legendama Starih ratnika svijetle koe i pozlaenih kosa to su doli preko mora i
kopali zlato sluei se domorocima kao radnom snagom, i koji su gradili gradove
opasane zidinama i vladali stotinama godina prije nego to nestadoe bez da

ostave ijedan trag. Bilo mi je jasno da je Timothy cenzurirao informacije prije no

to bi mi ih dao. neke su bile prevelike tajne i okruene jakim tabuima, da bi
mogle bile objavljene. Bio sam siguran da se mnoge takve neobjavljene
informacije odnose na legende o Starima. U ponedjeljak, kada se Louren vratio iz
vicarske, Sally je bila izvan sebe od straha da ne bi mogla sudjelovati u
preliminarnoj ekspediciji, pa je postala nepodnoljiva. Da bih je takvu izbjegao,
siao sam kod Timothvja. Radio je u maloj sobici; u Centru nemamo ba puno
mjesta, fascikli, knjige i biljenice seu do stropa. No, ima mjesta i za moj stolac,
koji ima visoke noge, kao onaj barski. Naime, iako su mi noge i ruke normalnih
proporcija, zbog grbe tijelo mi je krae, te s mukom vidim radnu povrinu stola
kad sjedim na normalnom stolcu. Machane! Blaeni! Kada sam uao, Timothv je
ustao da me pozdravi. Po vjerovanju Bantua, oni koji imaju konjsko stopalo, koji
su albini, koji zirkaju ili imaju grbu, blaeni su od duhova i imaju nadnaravne moi.
To uvjerenje daje mi uvijek neko skriveno zadovoljstvo, a Timothvjev pozdrav
uvijek me uini euforinim. Popeh se na stolac i poeh nevezan razgovor o jednoj i
drugoj stvari, o jednom i drugom jeziku. Timothv i ja smo ponosni na svoje
talente. I mislim da ih volimo pokazivati. Mislim da nema ovjeka na svijetu koji do
kraja moe pratiti nae razgovore. Bit e udno, rekoh na koncu, ne znam ni ja na
kojem jeziku, da nee biti sa mnom na tom putu. Bit e to prvi put nakon deset
godina. Odjednom, postao je tih i dalek. Znao je da mu elim opet priati o
izgubljenom gradu. Prije pet dana sam mu pokazao slike i od tada oekujem od
njega nekakav vaniji komentar. Predoh na engleski. Uostalom, mislim da nee
nita izgubiti. Opet hvatamo sjene. Sam bog zna koliko ih je bilo. Kada bih barem
znao to traiti. Prekinuh i ostadoh oekujui. Timothvjeve oi postadoe
staklaste. To je fiziki fenomen, plavkasta neprozirna mrena pokrije mu one
lopte. Glava mu upadne u vrat, a usne mu podrhtavaju. Mene prooe trnci i
digne mi se kosa. Priekah. Iako sam tome prisustvovao vie puta, ne mogu se
oteti tome nadnaravnom osjeaju koji me svlada kada Timothv pada u trans.
Ponekad je to spontano, dovoljna jer rije ili misao da ga se izazove, gotovo kao
uvjetni refleks. Drugi put je planirana autohipnoza, no, tada su potrebne pripreme
i rituali. Toga dana se to dogodilo spontano. Priekah sa zebnjom, znao sam da su
to tabu teme i da e Timothv prekinuti stanje aktom volje. Zlo. ree, drhtei
glasom starca. Djedov glas. Slina mu je vlaila debele ljubiaste usne. Zlo koje

treba zbrisati s povrine zemlje i umova ljudi zauvijek. Pomakne naglo glavu.
Svijest se vratila i usne se pomakoe. Kratka unutarnja borba. i odjednom, oi se
razbistrie. Pogledao me i vidio me. Oprostite promrmlja na engleskom i protrlja
oi. Bilo mu je neugodno zbog te nevoljne manifestacije i elje da me iskljui.
elite li malo kave, doktore? Konano su popravili aparat. Uzdahnuh. Timothv za
taj dan nee vie komunicirati sa mnom. Zatvorio se u sebe. Upotrijebit u
njegovu frazu "izigravao je prljavoga crnca" sa mnom. Ne, hvala Timothy.
Pogledah na sat i sidoh sa stolca. Imam jo nekoliko stvari za rijeiti u zadnji
trenutak. Idi u miru, Machane, i neka duhovi vode tvoje korake. Stisnusmo si ruke.
Ostani u miru, Timothv i ako budu duhovi velikoduni, poslat u po tebe. Bio sam
za barskim stolom glavne sale aerodroma "Jan Smuts" i od tuda sam lijepo vidio
ulaz meunarodnog terminala. Do vraga rekoh. to je? zabrinuto me upita Sal.
MG. itav plotun. to je MG? Mladi genijalci. Upravitelji Sturvesanta. Eno, moe
vidjeti etvoricu kraj altera banke. Kako ih prepoznaje, i kako zna da su iz
Sturvesanta? upita Sally. Kratka kosa poeljana unatrag, tamni kamir i obine
kravate. Izrazi su im bili napeti, kao da imaju ir, no, odmah bi se pojavio smijeak,
ukoliko bi se pojavio veliki ef. Kasnije, dodao sam u fazi su neobine iskrenosti.
Ustvari, poznajem ih oboje. Administratori. Moji su prijatelji. trebam izmusti iz
njih novac silom, svaki put kada mi treba rola higijenskog papira za Centar. To je
on? upitala je Sally pokazujui prstom. Da, on je. Louren Sturvesant je iziao kroz
vrata meunarodnog terminala. Bio je prvi let iz Ziiricha koji je prolazio kroz carinu
i ured imigracije, i zadueni za odnose s javnou aerodroma galopirao je kako bi
mu bio za vratom. Dvojica drugih MG-a slijedila su ga na korak udaljenosti, svaki s
jedne strane. Trei se vjerojatno brinuo za njegovu prtljagu. Taj kvartet, u
iekivanju, neprekidno se smijeio, a ti su osmijesi osvjetljavali salu. Pourili su
kako bi, po starosti, dali ruku Lourenu, a nakon toga okruili su ga. Dva MG-a su
ila ispred da mu oslobode prostor, a druga dvojica slijedila su ga s boka. Zadueni
za odnose s javnou ostao je iza, pomalo zbunjen, a Anglo-Sturvesant je proao
kroz punu halu kao kolona tenkova u punoj borbi. Usred grupe Louren se isticao s
plavom i kovravom kosom te ozbiljnim preplanulim licem, to je bilo u kontrastu
s onima koji su ga okruivali. Doi uzeo sam Sally za ruku i probio se kroz
mnotvo. To je stvar koju inim s lakoom. Saginjem se na visini noge, i to uvijek
pali, a iznenadni pritisak zatvara mnotvo kao vode Crvenoga mora. Sally je

potrala za mnom kao idovi za Mojsijem. Primijetili smo Anglo-Sturvesant iza

staklenih vrata izlaza, te sam pustio Sallyinu ruku kako bih se probio u unutarnji
krug. Uspio sam iz prve, i Louren samo to se nije spotaknuo o mene. Ben! Vidio
sam odmah da je premoren. Blijed ispod pozlaeno osunane koe, s ljubiastim
krugovima oko oiju, no, topli je osmijeh za trenutak maknuo umor. Oprosti,
trebao sam te obavijestiti da ne doe. Dolo je do iznenadnih promjena. Sada se
spremam za sastanak. Vidio je moje lice i poloio mi ruku na rame. Ne, nemoj
prenagliti sa zakljucima. Nita se nije promijenilo. Stvori se sutra na aerodromu u
pet. Tamo emo se vidjeti. Sada trebam pobjei. Oprosti. Dali smo si ruku. Idemo
do kraja, partneru? pitao me. Do kraja odgovorih, smijeei se budalasto poput
studenta. Nakon toga grupa je nestala iza staklenih vrata. Stigli smo gotovo do
Johannesburga prije nego to je Sally progovorila. Nisi ga pitao za mene? Je li sve
odlueno? Nisam imao vremena. I ti si uostalom sama to vidjela, Sal. Toliko mu se
urilo. Nismo vie govorili dok nisam uao u dvorite Centra i parkirao "mercedes"
pored njezine male crvene "alfe", a parkiralite je ve bilo prazno. Hoe li kavu?
upitao sam je. Kasno je. Nije kasno. Ionako noas nee spavati. Mogli bismo
odigrati partiju aha. Dobro. Uli smo kroz glavni ulaz, i preli kroz javne dvorane,
pune izloga i votanih figura, te doli do privatnih stuba koje su vodile do moga
ureda i stana. Sal je upalila vatru i pripremila ahovnicu, dok sam ja pripremao
kavu. Kada sam se vratio iz kuhinje, sjedila je prekrienih nogu na stolcu od koe i
gledala ahovnicu od ebanovine i slonovae, a ja sam zadrao dah gledajui novu
dimenziju njezine ljepote, koju je nudilo umjetno svjetlo. Nosila je patchvrork
poncho vrlo ivih boja, poput onih orijentalnih tepiha, a prigueno svjetlo
pokazivalo je njezinu maslinastu put. Dok sam je gledao, mislio sam da e mi srce
puknuti. Pogledala me tim velikim slatkim oima. Doi rekla je igrajmo. Ako
uspijem svladati vrevu vatre njezinih napada, onda je mogu pobijediti u igri figura.
Sal govori da je takva igra poput spore smrti. Na kraju je prevrnula svoga kralja s
uzdahom nemoi, dignula se, i poela hodati gore-dole, stiui ramena ispod
poncha. Ja sam pio kavu i gledao je s tajnim zadovoljstvom, dok se iznenada nije
okrenula prema meni, rairenih nogu i sa akama na bokovima, a laktovima ispod
poncha. Ne podnosim onog ljigavca, kazala je priguenim glasom. Misli da je bog i
batina. Shvatila sam to od prvog trenutka kada sam ga vidjela. Zato trebamo
raditi s njim? Ako otkrijemo neto vano, budi siguran da e on preuzeti ulogu

slavljenika. Odmah sam shvatio da govori o Lourenu. i mogu rei da sam ostao
zateen tim sijanjem otrova. Kasnije bih moda shvatio razloge, no, tada sam
ostao stvarno izbezumljen. Zato sam se uzrujao. O emu, do vraga, govori?
zapitao sam je. Njegovo lice, nain hodanja, skupine oboavatelja, nain na koji
prua usluge, ta njegova samouvjerenost tako uzrujana ovjeka koji. Sally! Ta
njegova neograniena, indiferentna oholost, zloestoa te oholosti. Sally, prekini
rekao sam. Dignuo sam se. Jesi li vidio one njegove jadne ljude?., tresu se od
straha. Sally, nemoj govoriti tako o njemu. kada sam ja tu. Ma, jesi li svjestan?
Jedan si od najboljih ljudi, najpotenijih i ljubaznih koje sam upoznala,
najpametniji s kojime sam radila. Jesi li vidio kako si trkarao za njim, poput psia
si mahao repom za njim, valjao se po podu da ti pogladi trbuh. Sally je bila gotovo
izvan sebe, i suze ljutnje tekle su joj niz lice koje je postalo blijedo. Mrzila sam
tebe. i njega. Mrzila sam oboje. On te poniavao, degradirao i. Nisam mogao
odgovoriti. Postao sam nijem. No, odjednom ona je promijenila raspoloenje.
Podigla je ruku i prela njome preko usta. Pogledali smo se. Mora da sam
poludjela, promrmljala je. Zato govorim te stvari? Ben, oh, Ben. Oprosti. Oprosti.
Kleknula je ispred mene i zagrlila me. Ostao sam nepokretan poput kipa. Bio sam
sleden od straha, od bojazni onoga to je trebalo uslijediti. Iako sam to jako dugo
iekivao, sve se zbilo tako iznenada, bez najave, i ve sam bio iznad granice
nepovrata, nalazio sam se unutar nepoznatog teritorija. Sally je podignula glavu,
nastavivi se stiskati uz mene i pogledala me. Molim te, oprosti mi. Poljubio sam
je. Njezina su usta bila topla, slana od suza. Njezine su se usne zatvorile ispod
mojih, i strah je ieznuo. Vodi ljubav sa mnom, Ben, molim te. Instinktivno je
znala da me treba voditi. Povela me do kaua. Svjetla, promrmljao sam ne odve
ljubazno. Molim te, ugasi svjetla. Ako ba eli. Molim te, Sallv. Dobro rekla je
razumijem duu. I ugasila je.svjetla. Dva puta je u mraku viknula. Oh, molim te
Bene. tako si jak. Ubija me. Tvoje ruke. tvoje ruke. Nekoliko trenutka kasnije
viknula je, to je bio vrisak bez oblika i znaenja, a moj promukli vrisak uslijedio je
kao jeka. Nakon toga bili su samo nai uzdisaji u tami. Imao sam osjeaj da se moj
um odvojio od tijela i daje plutao po tami. Prvi put u ivotu bio sam potpuno
vedar i siguran. Kako mi se uinilo, bilo je puno prvih puta s tom enom. Kada je
napokon Sallv progovorila, njezin je glas bio poput oka za mene. Pjevaj za mene,
Ben. I upalila je svjetiljku pored kaua. Pogledali smo se trepui kapcima u

priguenome svjetlu. Imala je ruiasto lice, a kosa joj je bila tamna razbaruena
masa. Da rekao sam. elim pjevati. Uputio sam se do ormara kako bih uzeo gitaru,
i zatvarajui vrata ormara, bacio sam pogled na veliko ogledalo. Pogledao sam
paljivo, jer ispred mene se nalazila nepoznata figura. Crna i gusta kosa pokrivala
je lice s tamnim oima i dugim djevojakim trepavicama. teka i majmunolika, elo
visoko i blijedo. Bacio sam pogled na nepoznato, deformirano tijelo koje je bilo
moja nona mora jo od djetinjstva. Noge i ruke su bile previe razvijene, prepune
miia, poput udova jednoga diva. Instinktivno sam pogledao utege u kutu sobe. i
ponovno ogledalo. Bio sam savren na periferiji, no, u sredini, taj torzo kao u abe,
grbav, pokriven crnim velom. Pogledao sam to abnormalno tijelo, i prvi put u
ivotu nisam ga mrzio. Vratio sam se Sallv koja je leala na kauu, pokrivena
dekom od majmunove dlake. Pogledao sam je, uzeo gitaru i prekriio noge. Pjevaj
mi neku tunu pjesmu, molim te Ben promrmljala je. Ali, ja sam sretan. Pjevaj
jednu tunu pjesmu, jednu od tvojih tunih pjesama inzistirala je, i kada sam
zapoeo prve note, zatvorila je oi. Bio sam joj zahvalan, jer nikada nisam imao
priliku udubiti se u ensko tijelo i gledati ga s tolikim divljenjem. Uspravio sam se, i
dok sam namjetao ice, oima sam pogladio njezino savreno tijelo, svijetle
povrine, te okrugle, tajne sjene. To je meso prihvatilo moje. i volio sam ga.
Pjevao sam: Iz pustinje moje due Noi su duge Niti jedan drugi putnik tu ne dolazi
U opustjelim oceanima moje due Jaki pusu vjetrovi I nakon malo vremena, jedna
joj je suza potekla ispod sputenog kapka, jer moj glas ima aroliju koja moe
uzrokovati pla ili smijeh. Pjevao sam dok me grlo nije zaboljelo i prsti ukoili.
Spustio sam gitaru i pogledao Sally. Bez da otvori oi, okrenula je lagano glavu
prema meni. Govori mi o sebi i Lourenu Sturvesantu, rekla je. eljela bih shvatiti.
Pitanje me uhvatilo na prepad i na trenutak sam zautio. Ona je otvorila oi.
Oprosti Ben, nisi obvezan. Ne kratko sam odgovorio. elim govoriti. Vidi, mislim
da si pogrijeila glede njega. Mislim da se ne moe upotrijebiti normalno mjerilo
prema njima. Sturvesantima. Louren i njegov otac. dok je otac jo bio iv, mislim.
Moj je otac radio za njih. Umro je od tuge godinu dana nakon moje majke.
Gospodin Sturvesant je uo o mojim rezultatima tijekom studija, a moj mu je otac
bio vjeran radnik. Brojni smo mi "siroii Sturvesant". I imamo ono stoje najbolje.
Pohaao sam kolu Michalhouse, kao i Louren. idov u koli krana, a pored toga
deformiran. Moe zamisliti to sam sve proao. Djeca su ponekad nemilosrdna

udovita. Louren me jednom izvukao iz zahodske koljke kada su me djeca htjela

zadaviti. Dobro ih je istukao i otada sam bio pod njegovom zatitom. Uvijek. I on
je taj koji financira taj Centar, do posljednjeg penija. Najprije je to radio zbog
mene, ali kasnije se prepustio inicijativi. To je njegov hobi, a moj ivot. iznenadit
e se kada vidi koliko se u to razumije. Voli ovu zemlju poput mene i tebe.
Zaintrigiran je njezinom prolou i budunou vie nego to emo ikada mi biti u
stanju. Prekinuo sam jer me pogledala kao da mi eli proi kroz duu. Ti ga voli,
Ben, je li tako? to misli time rei? Oh, Ben, za sve svece! Pa nisam namjeravala
rei da si peder. Upravo si pokazao suprotno. Mislila sam na ljubav u biblijskom
smislu. Za mene je on otac, zatitnik, dobroinitelj i prijatelj, jedini prijatelj kojega
sam ikada imao. Da, moe se rei da ga volim. Sally je pruila ruku i dodirnula mi
lice. Postat e mi simpatian, potrudit u se za tvoju ljubav. Bilo je jo mrano
kada smo autom preli ulaz Grand Central Airoprta. Sal je bila stisnuta u kaput,
vrlo tiha i zatvorena. Ja sam bio oamuen nakon noi ljubavi i pjesama, bez sna.
Reflektori su osvjetljavali privatni hangar Sturvesanta, skroz istono od piste, i
kada smo se pribliili, vidio sam Lourenov " ferrari" kod privatnog parkiralita, i
tamo jo nekih gola tuceta automobila najnovijih modela. Oh, Boe!, uzdahnuo
sam. Uzeo je sa sobom cijeli tim. Zaustavio sam se pored "ferrarija", i zajedno sa
Sal poeo istovarivati iz auta svu prtljagu. Ona je uzela konji kog je stavila oko
vrata te s velikim pergamentom u jednoj ruci i kutijom boja u drugoj, prela
okretni ulaz hangara. Trebao sam, naravno, ii s njom, no, bio sam toliko zauzet
kontrolom moje prtljage, da sam je slijedio nakon tri ili etiri minute. No, bilo je
prekasno. Kada sam uao u osvijetljeni hangar, gr mi je proao kroz trbuh. Sjajni
aerodinamini obris "Leara" bio je kulisom scene pune tenzije. Sedam mladih
Lourenovih genijalaca, odjevenih casual, u safari stilu, bili su u krugu pored
protagonista. Rijetko se dogaa da Louren izgubi kontrolu, to je uglavnom nakon
due, napetije provokacije. No, u manje od dvije minute Sally Benator je uspjela
tamo gdje nisu neki mnogi iskusniji od nje. Louren je bio izvan sebe od bijesa, a
sedam MG-a bili su uasnuti, otvorenih usta. Sally je spustila opremu na tlo i
uzavrelih obraza, s rukama na bokovima, uzvraala na mrke Lourenove poglede.
Doktor Kazin mi je rekao da mogu doi. Ba me briga! Mogao vam je rei i prokleti
kralj proklete Engleske. Ponavljam vam, avion je pun. I ne pada mi napamet vui
za sobom enu, u prvoj pauzi to imam nakon est mjeseci. Nisam znala da je to

izlet. Je li se netko odluio izbaciti je? Povie Louren, a MG-i krenue naprijed.
Sally zgrabi teak drveni stalak i stegne ga objema rukama. Ovi stadoe. Pourih
zgrabiti Lourena za rame. Molim te, Lo. Moemo li samo trenutak razgovarati.
Povukoh ga za sobom u ured. I uinilo mi se da sam na njenom licu osjetio
olakanje, kao da sam je oslobodio neega veoma neugodnog. uj, Lo, vrlo mi je
ao. Nisam imao mogunosti da ti objasnim. Nakon pet minuta Louren je iziao,
bez da se udostojio pogledati Sal, a zanijemjeli MG-i popee se u avion. Trenutak
kasnije njegova se glava pojavila kraj pilotove i kroz prozor aviona vidjeh kako si
namjeta slualice. Pridoh najmlaem MG-u i dadoh mu upute nadreenih.
Gospodin Sturvesant me zamolio da vam kaem kako si morate rezervirati arter
let za Gaberones. Zatim se obratih ostalima. Moete li mu pomoi s prtljagom.
Dok je ekipa najbolje plaenih nosaa u Africi ukrcavala Sallvinu prtljagu, ona se
sva ponosna epurila, tako da sam je morao ispod glasa opomenuti. Sjedni tamo
na dnu rekoh joj i nastoj biti nevidljiva. Da zna, malo je trebalo pa da ne samo da
ne ide, nego i da izgubi radno mjesto. Nakon deset minuta leta prie nam pilot.
Stao je i s neskrivenim divljenjem pogledao Sally. Gospode, gospodo draga!
mahnu glavom. Dao bih mjesenu plau da ponovno vidim tu scenu. Bili ste veliki.
Sally, koja se bila smirila nakon moje opomene, opet narastoe krila. Kada imam
posla s takvima, gutam i kosti odgovori. Dvojica MG-a, koji su je uli, udno je
pogledae. Pilot, kojeg je sve to zabavljalo, nasmijei se, a potom mi se obrati: ef
eli razgovarati s vama, promijenimo si mjesta. Louren je govorio preko radija s
kontrolom leta, no glavom mi pokae na mjesto pomonog pilota. Sjedoh i ekah.
Kada je Louren zavrio, okrene mi se. Doruak? Ne, hvala, ve sam jeo. Kao da nije
uo moje rijei, stavi preda me hladni purei batak i debelu nitu kokoje patete s
jajima, uzevi ih iz koarice pokraj sebe. Kava je u termosici. Slobodno se poslui.
Jesi li dobio kredit od dvadeset i pet milijuna funti? upitah ga punih usta. Usprkos
panici, dobio sam, u posljednji trenutak. Nisam znao da treba posuditi, Lo. Ima li
tekoa? Traenje nafte je uvijek rizik nasmijei se. Radije riskiram s tuim
novcem, a svoj ulaem u sigurne investicije. ao mi je to emo skrenuti s puta.
Pustit u deke u Gaberonesu. Tamo imaju seriju razgovora s vladom Bocvane.
ista administracija, radi se o detaljima oko koncesije. No, nije daleko od nae
rute. Poslije emo moi nastaviti sami. Zagrize purana i nastavi govoriti:
Meteoroloka prognoza je loa. Gusti oblaci sa zapada. Jednom u tri godine je

nebo pokriveno nad pustinjom,. i evo ga, upravo danas. Meutim, mislim da emo
svejedno moi uoiti brda i ruevine. Ako i ne, nita loe. S visine ionako neemo
nita nauiti. Bio je veseo i smiren i uope se nije mogao uoiti prethodni bijes.
Znao je biti jako promjenljiva raspoloenja. Priali smo i smijali se. Znao sam za
njegova raspoloenja, oekivao je s radou odmor i sada mu se potpuno
prepustio. Izgubljeni grad ili ne, imao je valjani razlog da se uputi u divljinu koju je
toliko volio. Kao u stara vremena. Boe, Ben, koliko je prolo od vremena kada
smo ili okolo skupa? Bit e deset godina. Sjea li se putovanja kanuom po rijeci
Orange. kada je to bilo, 1956. ili 1957.?, A ekspedicije u kojima smo traili divlje
Bumane? Morali bismo to ee raditi Lo. Da rekao je to takvom iskrenou, kao
da je imao mogunost biranja. Morali bismo, ali vremena je tako malo. Prebrzo
prolazi. Idue godine punim etrdeset. Glas mu je poprimio alostan ton. Boe,
kad bi se vrijeme moglo kupovati novcem. Imamo pet dana rekoh skrenuvi
razgovor. Louren uuti. Prolo je pola sata prije no to je progovorio o Sally. Ona
tvoja asistentica, ampion u slobodnom hrvanju, kako se zove? Rekoh mu. Spava
li s njom? upita. Pitao je to tako prirodno da u poetku nisam ni shvatio Pitanje.
Potom sam osjetio da crvenim, da mi bubnja u sljepoonicama i stee u grlu.
Mislim da bih ga u tom trenutku bio ubio. No, slagah promukla glasa: Ne. Utoliko
bolje promrmlja Louren raskalaena je. Uostalom, samo da nam ne pokvari put.
Da sam mu tada rekao,., ali to je bilo tako osobno, previe osobno i krhko da bih
pokvario to rijeima, pogotovo rijeima koje je on izabrao. Sjedio sam drhtei, a
on je priao dalje o slijedeih pet dana. Dok smo letjeli, oblaci su se zgusnuli ispod
nas i prljavosivi dosezali horizont. Preli smo granicu izmeu June Afrike i
Samostalne Republike Bocvane. Kada smo se spustili u Gaberones, oblaci su bili na
tisuu stopa. Iako nam je Louren obeao da emo brzo otputovati, delegacija
visokih dunosnika nas je pozvala na koktel u privatnoj sali aerodroma. Bilo je
sparno, bijelci koji razgovaraju tiho, crnci sjajnih i koncentriranih lica,., a svi su se
znojili zbog vruine i viskija, u dimu cigara i cigareta. Nakon tri sata, konano,
"Lear" je s nas etvero ukrcanih proao kroz oblake u sjajno sunano svjetlo. Uau!
povie Louren. Zabava je kotala. Ono kopile od Ngelanea upravo si je podiglo
cijenu za sljedeih dvadeset tisua funti. Morat u ga zadovoljiti, naravno, jer bi
sve moglo otii dovraga. Stvar mora proi njegovo ministarstvo. Louren je
nastavio letjeti prema sjeveru s kartom na koljenima i topericom u ruci. Njegov

pogled je iao od kompasa prema brzinomjeru i opet prema satu. Dakle, Ben,
bolje je da prepusti komande Rogeru. Spustit emo se nie i vidjeti. Louren i pilot
Roger van Deventer prihvatie komande, a ja i Sally se uputismo k izlazu iz kabine.
Avion se koso spustio u sive oblake, sunca najednom nestade i naosmo se
okrueni sivom gustom maglom. Roger je bio potpuno koncentriran nad
komandnom ploom. Sputali smo se i dalje u onom prljavom sivilu. Roger je
aktivirao pomona krila i sistem koenja. Nas trojica smo gledali naprijed,
nastojei vidjeti teren. Sputali smo se i dalje. Napetost pilota pretvorila se u
strah. Osjeao sam otar i mastan miris. Bilo je zarazno. Ako je njega strah, koji je
veteran visina, onda ja imam pravo terorizirati se. Odjednom shvatih da je pilot,
samo da izbjegne Lourenov bijes, spreman stropotati nas. Odluio sam
intervenirati, no, uzalud. Preli smo preko toke promrmlja Louren. Rog, opet se
popni. Zao mije, gospodine Sturvesant, no taj gusti dolje je bez dna. Roger to
ree uzdiui, to malo povrati Lourena. Ne moe se nita promrmlja s olakanjem
produujemo za Maun. Louren se okrene prema meni, no suelice se nade sa
Sally. Nisam joj vidio lice, ali nije teko pogoditi njen izraz iz glasa kojim ju je pitao:
Frka, ha? Louren je pogleda jo jednom i potom se okrene. Najradije bih izmlatio
Sally po guzi. Panian strah koji sam osjetio prije, pretvorio se u teror kada sam
vidio poznati izraz Lourenovog lica. Okay, Roger ree i stavi kartu i kronometar u
dep pokraj sjedala. Preuzimam komande. "Lear" napravi uski savren krug, a Sally
i meni samo su koljena otila naprijed zbog sile tee. Louren dovede avion u
horizontalan poloaj i tako letjesmo tri minute, vraajui se smjerom kojim smo
doli. Kradomice pogledah Sally. Oi su joj bile sjajne, a obrazi rumeni od
uzbuenja. I buljila je preda se u neprozirnu maglu. Louren ponovno spusti njuku
aviona. Nije manevrirao, spustio se brzo i hrabro. Sally potrai moju ruku i stisne
ju. Bilo me strah i bio sam ljut na oboje. Bio sam previe star za te igrice. Odvratih
joj stisak. Da utjeim i sebe, ne samo nju. Boe, Lo! Povikah. Polako! Nitko nije
obraao panju na mene. Roger je bio prikovan za sjedalo s rukama zgrenim na
komandama i pogledom fiksiranim naprijed. Louren je bio oputen za
komandama, dok je okolo strujao smrtni strah, a Sally. Dovraga s njom, ona se
smijeila, smijeila i stiskala mi ruku svojom hladnom rukom. Najednom se
naosmo u kii, guste krupne kapi kie mlatile su po titniku od perspexa. Opet
pokuah pobuniti se, no glas mi je zastao u suhom grlu. Vanije sada bjesnio vjetar,

iji su naleti udarali o "Leara", a krila su opasno podrhtavala. Plakalo mi se. Nije mi
ba ilo da sada umrem. No ranije bi to bilo prihvatljivije, no nakon zadnje noi.
Prije no to sam bio toga svjestan, Louren je opazio tlo i prekinuo naglo poniranje
aviona. S kratkim trzajem kojim mi je Sally pala u naruje izravnao je letjelicu i
doveo u horizontalu. To je bilo jo strasnije od slobodnog pada u prostoru. Kroz
maglu nazirali su se vrhovi stabala, a ispred nas svako toliko isprijeio bi se koji
baobab, a Louren bi podigao avion tek da proia iznad kronje. Proe nekoliko
sekunda, dugih kao cijeli ivot, i potom kina zavjesa i oblaci nestadoe, a mi se
naosmo u nekom procijepu. Tono nasuprot nama u vodnjikavom odsjaju sunca
stajahu crvene stijene. Bila je to tek kratka vizija, a potom je Louren "popeo"
avion, pa se inilo da mu stijene grebu utrobu. Primijetio sam sa zluradou da on
i Sally imaju zelenkaste face. askom se pogledae, a potom Louren prasne u
smijeh. Pogledajte Benovo lice!, usklikne. Sally je sigurno pomislila kako smijeno
izgledam. Kada se prestadoe smijati, upitala je zabrinuto: Je li netko uoio
ruevine? Ja sam vidjela samo stijene, a ruevine, je li ih je netko vidio? Jedinu
stvar koju sam vidio promrmlja Roger je veliki strah. Jako sam ga dobro shvatio.
Oblaci su se rasprili kada smo stigli u Maun. Roger je obazrivo sletio. Doekao nas
je Peter Larkin. Peter je jedan od rijetkih ostalih od svoje vrste. U safari jakni s
prekrienim redenicima te s dokoljenkama uvuenim u izme. Lice mu je mesnato
i crveno, a velike ruetine sa uljevitim kaiprstom od okidaa tekih puaka.
Jedini nain komuniciranja mu je grubi hrapavi glas od viskija. Bezosjeajan je,
veoma malo inteligentan i stoga ne poznaje strah. Cijeli je svoj ivot proveo u
Africi, ali se nije potrudio nikada nauiti ni jedan lokalni dijalekt. Govori fanagalski
jezik koji se upotrebljava u Junoj Africi, a sve argumentira akama i udarcima.
Njegovo poznavanje ivotinja ogranieno je na njihovo pronalaenje i ubijanje.
Ipak, u njemu ima neke privlanosti, s onim svojim izrazom sretnog slona. Dok
njegovi krcaju u kamion na materijal, Peter brblja zgodne gluposti meni i
Lourenu. Bilo bi mi drago prikljuiti vam se, ali sutra mi dolazi grupa Amerikanaca
s lijepom vreom dolara. Niste me ranije obavijestili, gospodine Sturvesant. No,
poslat u vam najbolje deke. Na sjeveru su obilne kie i ima mnogo divljai. U toj
sezoni nai ete gemsboke, i naravno jumbe, a ne bi me udilo da naiete na dvatri simba. Bljuje mi se kad ujem tako nazivati ivotinje, a pogotovo kada je cilj
ubiti ih brzometnom pukom. Otidoh do Sally koja je nadzirala ukrcavanje. Jedan

sat je proao protestirala je. Kada kreemo? Vjerojatno veeras emo stii do
kraja Makarikari Pana. Otprilike je tristo i dvadeset kilometara dobre ceste. Sutra
ulazimo u bush. Ernest Hemingway ide s nama? upita Sally s onim svojim
pogledom. Neemo biti te sree uvjerih je. Pokuao sam dokuiti neto o onima
koji su nas trebali pratiti. O viem stalekom poloaju dvojice vozaa govorile su
bijele koulje, sive hlae i visoke cipele, te alovi oko vrata. Jedan po svakom
kamionu od tri tone. Potom, tu bijae kuhar, sjajan i gladak od silnog kusanja
hrane. Dva oruara, kvrgava i sijeda, koji su skrupulozno odvojili Lourenove
lovake puke od ostale prtljage i sada su ih gladili s ljubavlju. Oni su bili elita i nisu
se mijeali s dekima koji su u kampu trebali brinuti o naim stvarima. Gotovo svi
su bili bamagwato, posluah kratko njihov razgovor. Oruari bijahu matebele kao
to je bilo i predvidivo, a vozai su bili shangaan. Dobro, pomislih, razumjet u
svaku izgovorenu rije tijekom ekspedicije. Sally rekoh tiho nemoj niim pokazati
da govorim njihove jezike. Zato? upita me zaueno. Tako u kontrolirati to se
dogaa, a kada bi znali ne bi ni zucnuli. Prevarantu ree mi uz grimasu. Mislim da
se ne bih nasmijao da ju je netko drugi napravio, jer je bila malo previe blizu
istine. Otili smo pozdraviti Rogera, pilota. Nemojte uplaiti lavove ree joj Roger.
Oito, osvojila je i njega. Roger se popeo na avion i mi ostadosmo gledati za njim,
kako dolazi do kraja piste, a potom je uzletio i krenuo prema jugu. to ekamo
upita Louren. Da, zaista potvrdih. Louren sjedne za volan "land rovera", a ja se
popeh do njega. Sally je sjela otraga s oruarima. S vama dvojicom puno se bolje
osjeam na zemlji ree. Cesta se protezala suhim krajem spaljenim suncem, uz
nisko grmlje i poneki baobab. "Land rover" je dizao oblake praine, a kamioni koji
su nas slijedili zaostajali su, da bi se praina slegla. Svako toliko bismo proli kroz
koje suho korito rijeke, a proli bismo i kroz sela s glinenim kuicama pokrivenim
travama, gdje bi nam djeca sa streim trbusima mahala kao da prolaze okrunjene
glave. Sally je ubrzo ostala bez sitnia, veselilo ju je kako tre da ga pokupe i
veselo je pljeskala rukama. Kada je poela bacati kroz prozor i nae obroke,
odluio sam da joj odvratim neim pozornost. Izvadio sam gitaru. Sviraj neto
veselije, Ben ree mi. Da, veselo i raskalaeno doda Louren. Mislim da ju je htio
bocnuti. Da, nadovee Sallv veselo i raskalaeno. Zapoeh sa sagom o Wildu, Wild
Ducku; Sal i Louren derae se iz sveg grla svakim refrenom na kraju strofe. Prvoga
dana ponaali smo se kao djeca na izletu i brzo smo putovali do kraja zavale.

Sunce je bilo poput velike kugle, a okolo poderani ostaci oblaka, kada stigosmo do
kraja. Louren zaustavi "land rover" i mi sidosmo da saekamo kamion i s
nelagodom pogledasmo prema sumornoj slanoj zaravni koja se prostirala dokle
dosee pogled. Kamion nije ni stao, kad crni sluge izbacie sve za samo
sedamnaest minuta, podigoe atore, spremie visee krevete, a nas troje
sjedosmo oko vatre pijui u rashlaenim aama "Glen Grant". Iz kuhinje je
dolazio miris koji je budio apetit, spremao se "lovaki tanjur" koji je kuhar
podgrijavao s dodatkom enjaka i origana. Larkin nam je dao ekipu efikasnih i
veselih ljudi, i nakon veere pedesetak metara od nas okupie se oko vatre i
razvedrie no starim lovakim pjesmama. Rastreseno sam sluao njihovu pjesmu,
a malo i razgovor izmeu Sal i Lourena. Morao sam obavijestiti Sal kako e ju
bockati, no, na koncu to je bio simpatian dvoboj medu dvije inteligentne osobe.
Svaki put kada bi se diskusija previe rasplamsala, intervenirao bih da ih
prizemljim. Sally je sa sigurnou zastupala stav moje knjige "Ophir", gdje sam
pretpostavljao o invaziji fenikih kolonizatora ili Kartaana u sredinjoj Africi, oko
200. godine prije Krista, gdje ostadoe do otprilike 450. godine poslije Krista, prije
no to nestadoe. U ono vrijeme nisu bili opremljeni za takav pothvat, zakljuio je
Louren, a jo manje da utemelje koloniju. Moi ete ustanoviti, gospodine Louren,
da Herodot govori o oplovljenju Afrike u vrijeme egipatskog kralja Neca.
Ekspediciju je vodilo est fenikih moreplovaca oko 600. godine prije Krista.
Krenue na put s krajne toke Crvenog mora i kroz tri godine prodoe kroz
Herculesove stupove. To je bilo samo jedno putovanje, ponovno e Louren Nije
bilo jedino putovanje gospodine Sturvesant. Oko 460. prije Krista, Annon je
krenuo s Gibraltara i doao do sredine zapadne obale Afrike. Vratio se u zemlju
pun zlata i slonovae te otvorio apetite trgovcima i avanturistima. Louren je poeo
svau oko datuma. Kako moete govoriti o 200 godina prije Krista, kada datiranje
temelja Zimbabvea nije ranije od petog stoljea poslije Krista? Ne govorimo o
Zimbabveu, nego o kulturi koja mu je prethodila ponovno e Sally. Zimbabve je
mogue sagraen pri kraju vladavine Starih i osvojili su ga samo na kratko vrijeme,
prije nego su nestali. To bi se u potpunosti podudaralo s grafitnom datacijom oko
450. prije Krista. A zatim graf itno datiranje starih rudnika Shala i Iinswezwe
rezultiraju od 250. do 300. poslije Krista. Prema tome zakljui svojom enskom
logikom ionako datiranje grafitom nije tako sigurno moglo bi se raditi i o greki od

kojeg stoljea. Rudnici bijahu od plemena Bantu izjavi Louren. Kao i CatonThompson i, naravno, Summers u recentnijim vremenima. Sally je krenula u
napad. Bantu, koji su nastanili to podruje oko 300. godine poslije Krista, spoznali
su mo napretka to im je omoguilo da otkriju metalne ice tamo gdje se nije
pojavljivao trag u obliku vidljivog bakra ili zlata. I ta mo im je omoguila da ti
izvuku 250 milijuna tona minerala iz stijena na velikoj dubini. Sjetite se da prije
nikada nisu pokazivali sline sposobnosti. I onda, to mislite, da su to zaboravili ili
da su se prestali time sluiti iduih tisuu godina? Pa, arapski trgovci, oni bi to
mogli. kazao je Louren, ali Sally ga nije sluala. Zato su izvlaili minerale s takvim
velikim rizikom i s tolikim troenjem energije? Za Bantu zlato ne predstavlja
vrijednost, njihovo mjerilo bogatstva su ivotinje. Gdje su nauili obraivati
kamen i upotrebljavati ga u izgradnji? Bantu nikada to nisu inili. Ali ipak,
odjednom, takva se umjetnost uinila savrenom. No, kasnije, umjesto da se
usavravaju, ubrzo su gubili tu mo, i s vremenom je i potpuno izgubili. S lanom
skromnou, Louren je "potukao" sve Sallvine napade, no, ubrzo je rasprava
poprimila druge tonove kada se govorilo o mojoj teoriji da je napad poeo sa
zapada umjesto s istoka. Louren je proitao biljeke svih mojih kritiara koje je
sada upravo ponavljao. Prema ope prihvaenoj teoriji, ulazna je toka bila obala
Sofala ili pak ue Zambezija. Ja sam pak izloio drukiju teoriju, temeljenu na
evidenciji prvih istraivanja i mojih iskopavanja; jedan narod s Mediterana
napustio je to more proavi kroz Herculesove kolone, proao je zapadnom
obalom Afrike i najvjerojatnije osnovao mjesta za razmjenu na Obali bjelokosti i u
Nigeriji, sve dok nije, gurajui se prema jugu, naiao na nenaseljeni teritorij. Mislio
sam da se to dogodilo kod ua rijeke koja se kasnije osuila ili napunila pijeskom,
ili koja je pak promijenila tok, rijeka koja je praznila u more ono to su nekada bila
velika jezera Makarikarija, Ngamija i drugih to su kasnije nestali u progresivnom
suenju sredinje Afrike. Taj je narod uao u rijeku, moda Cunene ili Or-ange,
uspeo se do izvora i tamo je poslao kopnenim putem strunjake za metale, koji su
pronali drevne rudnike. I tko zna, moda su medu ljunkom jezera i rijeka i otkrili
dijamante. Bez sumnje, lovili su bezbroj slonova koji su obitavali u toj zoni. Bilo je
tu dovoljno bogatstva da bi se opravdalo dizanje grada, mjesta za razmjenu ili pak
tvrave. Gdje su mogli locirati grad? Svakako, na granicama njihovog itinerara
vodenim putem ili moda na obalama najudaljenijeg jezera, Makarikarija? Ili tamo

gdje se nekada nalazilo jezero, a sada solana? Sally i Louren raspravljali su s

argumentima i ljutnjom. Sally mu je rekla da je nemogu, a on je nju nazvao
"prepotentnom sveznalicom". Onda, odjednom, Louren je kapitulirao, i nakon
nekoliko trenutaka poeli su raspravljati o otkriu izgubljenoga grada
Makarikarija. Jezero se trebalo nalaziti nekih 80 kilometara od granica aktualnog
zaljeva. Tek prije jednog stoljea, Burchell je opisao jezero Ngami kao unutarnje
more, a sada je lokva koju se moe prekoraiti obinim skokom. Vrlo je vjerojatno
da se staro jezero protezalo do brdaca pored naih iskopina. Imamo obilje
dokaza o tom postupnom isuenju voda u Africi, dovoljno je proitati Cornwallisa
Harrisa, koji opisuje ume i rijeke to su potpuno nestale. Ben Sally me uhvatila za
ruku sva uzbuena. Oblik polumjeseca grada. zna li da me malo iznenadio?
Mogla je biti forma drevne luke koja je slijedila rivu. Boe, jedva ekam sutranji
dan. Pono je prola i boce viskija su bile sve praznije, dok su napokon Louren i
Sally uvidjeli da trebaju otii u svoje atore. Znao sam da neu uspjeti zaspati, i
kada sam napustio polje, proao sam pored vatre oko koje su spavale sluge
pokrivene dekama. Otiao sam do povrine zaljeva. Zvijezde su osvjetljavale
sablasnim sivilom sol koja je kripala pod mojim nogama. Hodao sam jako dugo i
odjednom sam se zaustavio kada sam zauo riku lava iz daljine. Kada sam se vratio
u tabor, vidio sam da u Sallvinom atoru jo uvijek gori svjetiljka, a njezina se
silhueta vidjela na platnu, veliki crni obris moje ljubavi. itala je, prekrienih nogu
na lealjci. Dok sam je gledao, pruila je ruku i ugasila svjetiljku. ekao sam malo,
skupljajui hrabrost, i onda sam se pribliio sa srcem koje samo to mi nije
eksplodiralo u deformiranim grudima. Sal? Ben odgovorila je aptom. Mogu li ui?
Sally je ekala prije nego to je odgovorila. Uredu, samo minuticu. Uao sam u
ator. U tami njezina je spavaica bila poput svijetle mrlje. Pipkajui potraio sam
joj lice i dodirnuo obraz. Doao sam ti rei da te volim, proaptao sam. uo sam
njezin uzvik priguen tamom. Ben. Dragi, dragi Ben. Htio bih ostati s tobom ove
noi. Bilo je neto gorine u njezinome glasu. Ne, Ben, svi bi to saznali. A to ne
elim. Jutro je zapoelo na isti nain kao to je okonan i prethodni dan. Svi su bili
izvrsno raspoloeni i upravo su dorukovali. Sluge su se alile dok su razmontirale
tabor i nakrcavale kamion. I prije sedam napustili smo cestu kako bismo slijedili
rub Pana. "Land rover" je vozio na elu kolone, a kamioni su nas slijedili meu
grmljem i suhom travom, te medu provalijama koje su silazile prema starom

jezeru. Putovali smo ve sat vremena kada sam spazio neku svijetlu toku koja se
kretala ispred nas; tri golema gemsboka dola su do korita i udaljila se kasom.
Teko su se kretali, poput debelih konja. Jasno su se vidjeli u sivilu slane podloge.
Louren je zaustavio "land rover" savrenom vjetinom staroga profesionalca, a
oruar mu je stavio u ruke HollandHolland 375 Magnum. Louren je potrao ispred
travnate povrine koja je prethodila rubu korita. Ima li ih namjeru ubiti? pitala je
Sally gotovo djejim tonom. Ja sam potvrdio, a ona je nastavila: Ali zato, zato?
Jer on to voli. Ali oni su tako lijepi protestirala je Sally. Da priznao sam. Na koritu
oko 600 metara od "land rovera" zaustavili su se gemsboci. Stajali su bono prema
nama, i pozorno su nas gledali, ponosni, uzdignutih glava. to radi? Sal je pokazala
na Lourena koji je nastavljao trati po travi. Potuje pravila objasnio sam.
Zabranjeno je pucati na udaljenosti manjoj od 500 metara od vozila. Vrlo sportski,
promrmljala je Sal. Ugrizla si je usnu i okrenula je pogled od Lourena na daleke
gemsboke. Onda, odjednom, popela se na haubu "land rovera" i uzviknula:
Bjeite, glupani! Bjeite, dovraga! Skinula je eir i mahnula zrakom: skakala je po
haubi i vikala poput duha koji nagovjeuje smrt. Na koritu su gemsboci pobjegli,
udaljavajui se dijagonalno od nas kasom. Vidio sam Lourena. Primijetio sam ga
dok je padao u sjedei poloaj, s laktovima zaritim u koljena, i s glavom sagnutom
prema teleskopskom nianu. Puka je zadrhtala, dim je iziao iz cijevi, no, prole
su dvije sekunde prije nego to smo uli zvuk pucnja. Pa. prvi gemsbok skliznuo je
prema naprijed i pao u oblaku bijele praine. Louren je ponovno pucao i druga je
ivotinja takoer pala, a trea je sama nastavila bijeg. Iza mene starije oruar
govorio svome kolegi sindebelskim: ovjee! To je pravi ovjek! Sally je sila s
haube i nastavila je utke sjediti, dok sam s " roverom" nastoj ao dostii Lourena.
On je predao puku oruaru, i dok sam mu preputao volan, kiseli miris preplavio
je vozilo. Bacio je pogled na Sally. Hvala rekao je, vie volim pucati na divlja u
bijegu. Zato ih nisi sve ubio? Sallvin je ton bio bez mrnje, gotovo neutralan.
Dozvoljeno je da ih ubijem samo dvoje. Isuse! uzviknula je Sally, s glasom koji je
odjednom postao pun ljutnje i bijesa. Ganutljivo. Nema toliko prilika za upoznati
pravog dentlmena. I Louren nas je "roverom" vozio do ubijenih ivotinja. Dok su
im sluge derale kou i rezale na komade, Sally se nije maknula sa stranjeg sjedala
vozila, s neizraajnim licem, eirom na elu i oima uperenim u knjigu. Ja sam bio
pokraj Lourena, u bljetavilu sunca koje se odsijavalo s bijele povrine solane,

gledajui oruare kako su vjetinom kirurga skidali kou s gemsboka. Mogao si mi

rei da je jedna od onih rekao je ljutito Louren. Ve se polako kajem to sam te
posluao i dozvolio da doe s nama. Nisam odgovorio i on je pobjesnio. Gotovo
daje poaljem put Mauna s jednim od tih kamiona. Bila je to tako apsurdna ideja
da se nisam niti osvrnuo, a Louren je nastavio: Tvoja je pomonica, potrudi se daje
malo kontrolira, molim lijepo! Udaljio sam se kako bih mu dao priliku da se malo
smiri i uzeo sam omot karte sa sjedala na kojem je sjedila Sally. Ona nije dignula
pogled s knjige. Okrenuo sam se oko vozila, i na haubi rastvorio aeronautiku
kartu. Nakon dvije minute stigao je i Louren. Plovidba je jedna od njegovih velikih
strasti, i smatra se velikim strunjakom. Pustit emo korito na toj toci. Pokazao je
na korito presuene rijeke na zapadu solane. 1 proslijedit emo ravnajui se
kompasom. Na kakav emo teren naii? Najvjerojatnije na pjeani veld. Nikada
tamo nisam bio. Pitajmo vozae predloio sam. Dobra ideja. Louren ih je pozvao,
kao i oruare koji su odradili struni posao i ostatak prepustili camp boysima.
elimo ii ovamo pokaza Louren na karti. U ova brda. Nije navedeno ime, ali
slijede liniju ruba korita. Vozaima je trebalo svega nekoliko sekunda da se snau
na karti, nakon ega su promijenili izraz lica. inilo se da ne razumiju. Kakav je to
tip terena? pitao je Louren koji nije primijetio promjenu. Vozai su tada izmijenili
brze poglede. Onda? pitao je Louren. Ne znam taj teren, nikada nisam uo za ta
brda promrmljao je Joseph, stariji voza. Nakon toga se demantirao: No, ima puno
pijeska i postoje rijeke koje je nemogue prei. Nema vode potvrdio je David,
drugi voza. Nikada nisam bio, ali niti ja nisam nikada uo o tim brdima. to to
trae bijelci? pitao je najstariji voza na sindbelskom. Oito, za njega karte nisu
imale nikakav znaaj. ele stii do Katube Ngazija objasnio je na brzinu voza. Ve
su svi bili uvjereni da Louren i ja ne poznajemo njihov jezik i da mogu slobodno
govoriti pred nama. Bio je to prvi put da sam uo spominjati to ime. Katuba Ngazi.
Brda krvi. Sto ste im rekli? pitao je najstariji oruar. Da ne poznajemo mjesto.
Dobro kazao je oruar. Recite im da tamo ne postoje slonovi, da su sve divlje
ivotinje juno od toga mjesta. Voza je vjerno prenio informaciju i razoarao se
vidjevi da ne posustajemo. U redu kazao je Louren. Danas ete nauiti neto
novo. Vidjet ete prvi put takva brda. Spremio je kartu. Sada nakrcajte meso i
kreemo. U pet minuta raspoloenje ekipe se promijenilo. Sally i pomono osoblje
bili su u stanju oaja. Osmijeha i ala vie nije bilo, samo tmurna i neraspoloena

lica. Ritam posla se usporio, a bilo je potrebno gotovo pola sata kako bi ukrcali
gemsboke u komadima. U meuvremenu sam otpratio Lourena daleko od grupe,
tako da nas nitko ne uje, i otkrio mu dijalog medu Afrikancima. Brda krvi!
Fantastino! uzviknuo je Louren. I gotovo sigurno znaju o ruevinama. vrlo
vjerojatno da su za njih tabu. Da potvrdio sam. Ali trebamo drati irom otvorene
oi, jer e pokuati sabotirati ekspediciju. Pogledaj ih. Pogledali smo te ljude koji
su se kretali poput usporenog filma. Prema meni, da stignemo do Brda krvi, trebat
e nam znatno vie vremena no to smo raunali. Napustili smo ponovno korito,
jer je bilo opasno nastaviti, ima opasnih mjesta ispod povrine, i vozilo moe
potonuti. Slijedili smo rub krutog i pjeskovitog terena. Preli smo preko jo jedne
presuene provalije, i nastavili jo dvadesetak minuta, prije nego to smo
primijetili da nas kamioni ne slijede. Nakon to smo ih deset minuta ekali u
strahu, vratili smo se natrag do korita presuene rijeke. Jedan je kamion visio na
rubu provalije, s jednim prednjim i jednim stranjim kotaem iznad praznine.
Drugi je kamion bio nedaleko, a 14 je mukaraca bilo tamo okolo, no, nitko da
mrdne prstom kako bi izravnao prvi kamion. Joseph! viknuo je Louren vozau. to
se dogodilo? Joseph je indiferentno slegnuo ramenima, no, nije uspio prikriti
zadovoljstvo. Dobro, gospodo iznesimo ga, predloio je Louren ironinim tonom.
Nakon pola sata, unato mlakim pokuajima etrnaestorice mukaraca koji su
pokuavali izravnati kamion, s inertnou kojom je Joseph dodavao gas, kamion se
nije maknuo s ruba provalije. Tada su svi izili i sa zanimanjem gledali mene i
Lourena. Okay, Ben? Louren se obratio meni otkopavajui jaknu. U redu, Lo
odgovorih. Zadovoljstvo je primijetiti kako je Louren zadrao savrenu formu. Bio
je jak kao stijena i bez grama sala. Miina je masa bila dobro rasporeena na
njegovih metar i 90 visine. Ja nisam skinuo koulju. Moje tijelo, premda jednako
efikasno kao njegovo, nije toliko lijepo za vidjeti. Prije prednju stranu predloio je
Louren. Kamion je iskrcan, rezervoar je bio napola prazan, pa sam izraunao kako
prednji dio moe teiti vie od pola tone. Micao sam ramenima i zagrijavao miie,
razmiljajui kako rijeiti problem. Sluge su imale udni izraz lice: jedan se od njih
nasmijao. Sally je odloila knjigu i sila iz auta, kako bi prisustvovala sceni. Louren i
ja bili smo ispred kamiona, sagnuli smo se, paljivo smo naslonili ruke, sagnuli
koljena i rairili malo noge. Do kraja, prijatelju? Do kraja, Lo. Uzvratio sam mu
osmijeh i poeli smo dizati. Poeo sam polako, polako, napinjui postupno sve

miie, kako bih spremno doekao teret, te kako bi ga ramena, noge i trbuh na to
bolji nain ponijeli. Bila je to mrtva masa, a ja sam poeo troiti rezerve, i uo sam
kako se tenzija pretvara u patnju, te sam osjeao kako mi udisaji are grlom.
Idemo! poviknuo je Louren, a ja sam se koncentrirao, drei se, dok su mi se pred
oima pojavljivali rojevi zvijezda. Prednji dio kamiona bio je podignut na naim
rukama, i zauo sam zauene uzvike gledatelja. Maknuli smo prednji dio s
provalije, te prasnuli u smijeh. Louren mi je stavio ruku na rame, i otili smo pred
gomilom gledatelja, koji su djelovali poprilino rastreseno i uznemireno. Vi rekao
je Louren, nastavljajui se smijati vi ste opor krhkih starica i glupih djeva. Prevedi
moje rijei, Joseph. Primijetio sam da je Joseph ispravno preveo reenicu. A ti si
Joseph glup. Louren se udaljio od mene sigurnim korakom i pljusnuo Josepha,
ravno u glavu. Zvuk toga udarca bio je iznimno jak, i trebalo je nekoliko trenutaka
prije nego to se Joseph okrenuo oko svoje osi i pao na tlo. Jedva se dignuo i sjeo,
sav oamuen, a malo mu je krvi dolazilo iz ugla usta, gdje su zubi uronili u
prednju usnu. Kao to vidite, jo se uvijek smijem. Nisam se jo naljutio. Razmislite
to se moe dogoditi onome tko me stvarno naljuti. Kamion je ubrzo nakrcan i mi
smo nastavili. Dobro prokomentirala je Sally. Sada emo moi raunati na
maksimalnu suradnju, tijekom putovanja. Zato veliki buana bijelac nije
upotrijebio sjambok umjesto da si uprlja ruke? Objasni joj, Ben. Louren se nije
okrenuo pogledati prema nama, dok sam brzo govorio Sally o njihovom pokuaju
sabotiranja ekspedicije. Siguran sam da je Lourenu bilo zadovoljstvo udariti toga
ovjeka, Sal. Blokirao je namjerno kamion. Trebaju nam tri i pol dana da stignemo
do Brda krvi, i ne moemo si dozvoliti neto takvo. Sally je iznenada zaboravila
zabrinutost za Josepha. Brda krvi, promrmljala je. To, Boe, evocira viziju ljudskih
rtava i. S velikom vjerojatnou naziv potjee zbog njegove boje sugerirao sam.
To je tabu, nadovezala se ona bez da poslua moje objanjenje. To mora da je
zbog ruevina. Oh, Boe, osjeam u kostima, hramove pune blaga, relikvija,
pisanih dokumenata jedne civilizacije, grobova, oruja. Nadam se da e uoiti
znanstveno-objektivni pristup moje pomonice kazao sam Lourenu, na to se on
nasmijeio. Uasno mi je krivo, no, jednom se i ja slaem s njom priznao je Louren.
Jednom ste reagirali poput pametne osobe, duo uzvratila je Sally. U dva
poslijepodne doli smo do istone izboine korita, odakle smo mogli ii prema
brdu, ravnajui se kompasom, ali gotovo odmah samo primijetili da neemo stii

tijekom dana. Teren je bio teak, pijesak velda zaglavljivao je kotae automobila i
prisiljavao nas da nastavimo usporeno. Pet ili est puta kamioni su upali u pijesak,
i da ih izvuemo, trebali smo se sluiti "land roverom", kao vunom slubom. Svaki
put kada bi se to dogodilo, voza i ostali ljudi poeli su se ispriavati. Pijesak je
upio svaki trag dragocjenih kia, koje su se vidjele u zelenilu. Svugdje okolo
akacija, a jo vie divljeg cvijea koje je nicalo u velikim mrljama. Sjeme i sadnice
odspavali su zimski san za te tri godine sue, ekajui pravi trenutak buenja, a
sada arei vatra kralja Chake sjajila je medu prostranstvima margerite iz
Namaque. Prekrasni ljiljani, erike, pozlaene gazanije i dvadesetak vrsta ostalog
cvijea tvorili su veliki spektakl i donekle su ublaili frustraciju sporog
napredovanja. Pri svakoj forsiranoj stanci, dao sam Lourenu razlog da se
uzbuuje, i udaljavao sam se od vozila s mojim fotoaparatom. Zalazak sunca nas je
ulovio oko 25 kilometara od brda, tek kada sam se uspeo na najvie grane akacije,
vidio sam njihov nizak profil, daleko prema horizontu. Stijene su odbijale
posljednje suneve zrake i sjajile naranastocrvenom bojom. Sjeo sam ba tamo
gdje se deblo razgranalo i gledao sam horizont sve dok sunce nije zalo a brda nisu
nestala u tami. Tada me spopalo neko udno stanje due. Neki mistini znak
nekog sudbonosnog pretkazanja, obuzelo mi je duu, osjetio sam nelagodu i
napetost. Kada sam ponovno siao, Louren je bio sam pored vatre. Promatrao je
plamenove i pio viski. Gdje je Sally? zapitao sam. Ila je na spavanje. Loe
raspoloena. Imali smo raspravu o krvolonim sportovima i mlaenju crnaca.
Louren je bacio pogled prema atoru u kojemu je gorjela svjetiljka. Oko njihove
vatre, sluge nisu pjevale, dok smo Louren i ja jeli jetrica i pancetu gemsboka na
aru, a sve smo to zalili crvenim vinom. Nakon to smo pojeli, jo smo neko
vrijeme utke sjedili, dovravajui vino. Premoren sam kazao je Louren i dignuo
se. Zvat u Larkina. Obeao sam mu da u se javiti svake druge veeri. Do sutra,
Bene. Vidio sam ga kako ide prema "land roveru" i ukljuuje radio. Onda sam uo
pijani Larkinov glas izmeu zvukova i kripanja prijamnika. Sluao sam nekoliko
minuta, dok je Louren izlagao svoj raport. Nakon neto vremena, dignuo sam se,
udaljivi se od vatre. Jo uvijek uzbuen i nemiran, uputio sam se po tami. Ostaci
gemsboka privukli su hijene u okolini, koje su se smijale izmeu bodljikavih
stabala. Zbog sigurnosti bio sam blizu polja. Proao sam pored Sallvinog atora i
zaustavio se nakratko, za utjehu zbog njezine prisutnosti. Onda sam nastavio

prema vatri slugu. Moji koraci nisu se uli po mekom pijesku, tako da sam uo
kako jedan oruar govori, a svi ga ostali sluaju, stisnuti oko vatre. Njegove sam
rijei uo vrlo jasno, i dobro sam ih upamtio. Osjetio sam neku bol u cijelome
tijelu, trnci su mi proli rukama, a najeila mi se i kosa. To je jedno zlo koje treba
izbrisati sa zemlje i iz ljudskih umova zauvijek. Bile su to iste rijei koje je izgovorio
Timothv Mageba. iste rijei, ali razliitim jezikom. Fiksirao sam zadivljen umorno
lice starca. Bilo je kao da osjea moj pogled, jer, odjednom je dignuo oi i vidio
me, mirnog u sjeni. Ponovno je progovorio kako bi umirio ostale. Budite oprezni,
tamo je pauk, rekao je. Bio je to nadimak koji su dali meni zbog malog toraksa i
razvijenih udova. Upozorenje je bilo djelotvorno, svi su neto kaljucali
pogledavajui me. Okrenuo sam se i udaljio ali nisam zaboravio stareve rijei.
Oalostile su me, ali su pojaale i moju zabrinutost. Sada je Sallvin ator bio u
tami, kao i Lourenov. Iao sam prema svom leaju, legao i dugo ostao budan,
sluajui hijene i pitajui se to e mi donijeti sutranji dan. No, jedno je bilo
sigurno. Znat emo ako su one mrlje s fotografije prave ili samo izmiljotina.
Napokon sam zaspao s tom milju. Sa stranjeg sjedala "land rovera", idueg jutra
oko deset sati, ugledali smo brda. Isticala su se naranastocrvenom bojom iznad
vrhova najviih akacija, i pruala se upravo nasuprot nama, sve via usred
horizonta, i sve vea na dvjema stranama. Zamijenio sam Lourena, uzeo sam
upravlja u ruke dok je on promatrao kartu i fotografiju i vodio me prema
najveem vrhu provalije, na ijem se profilu vidjela mrlja, ista kao i na fotografiji.
Louren je to upotrebljavao kao toku orijentacije. Stijene su bile visoke od 70 do
90 metara, povrine oteene od loeg vremena, a penjale su se poput stuba do
kresta. Kasnije sam otkrio da su stijene bile iznimno vrste, jako pigmentirane
mineralnim oksidima. U podnoju stijena nalazila se velika uma, oito, tamo su
bile podzemne vode koje su hranile te gigante. Golo korijenje obavilo je stijene
poput zgrenih zmija, a gusto i tamno lie bilo je poput melema nakon dosadnog
sivila akacija. Na tratini od oko 800 metara prije stijena, teren je bio prekriven
niskim raslinjem i blijedom travom. Vozio sam "rover" medu biljkama prema
stijenama, u tiini koja je iz trenutka u trenutak postajala sve napetija. Pribliavali
smo se sve vie tornjevitim crvenim oblicima. Sili smo svi izmoreni da bismo
pogledali okolo. Izbjegavali smo poglede u oi. Nije postojao trag grada, nije bilo
niti jednog obraenog kamena, kupa podignute zemlje, ili profila kakve zidine ili

tvrave. Bila je umetina i afriko kopje, nedodirnuto, koje ovjek nikada nije
gazio. Jeste li sigurni da se nalazimo na pravom mjestu? upitala je alosno Sally.
Nismo joj odgovorili. Kamioni su nas sustigli i zaustavili se. Sluge su sile u
grupama, pogledavale u stijene i neto aputale. Dobro rekao je Louren. Dok oni
pripremaju polje, idemo u izvidnicu. Ja idem prema tamo, a vi onamo. Ben, uzmi
jednu od mojih puaka. Hodali smo dugo du stijene, medu tihim stablima. U
jednom trenutku uplaili smo nekoliko zelembaa na vrhovima grana, koji su
pobjegli uz udne vriskove. Njihovo glasanje nije izmamilo niti jedan moj ili Sallvin
osmijeh. Svako toliko smo se zaustavljali da pogledamo stijene, ali s malo
entuzijazma i slabim nadama. Na oko est kilometara od polja zastali smo da se
odmorimo. Sjeli smo na komad kamena koji se odvojio od stijene. Plae mi se
rekla je Sal. Stvarno. Znam, to se dogaa i meni. Ali fotografija, dovraga, neto se
vidjelo. Ne misli valjda da se on poelio naaliti tobom? Ne odmahnuo sam
glavom.- On to nikada ne bi napravio. Stalo mu je kao i nama. Ali, onda,
fotografija? Ne znam. Moda je to bila optika varka, sjena provalije, moda
oblaci. Ali te konfiguracije! protestirala je Sally. One su geometrijske i simetrine.
Svjetlo moe prouzrokovati udne ale. Sjeti se da je fotografija snimljena u est
sati naveer, dakle gotovo pred zalazak sunca. S niskim suncem koje baca sjenu,
mogu se postii svakakvi efekti. Mislim daje to najvee razoaranje moga ivota.
Bila je na rubu suza. Srameljivo sam doao do nje i zagrlio je. ao mi je kazao
sam. Sally je napravila grimasu i ponudila mi usne daje poljubim. Opa! rekla je na
kraju. estitam, dr. Kazin. Nisi jo nita vidjela. Vidjela sam i previe. Njeno se
odmaknula. Idemo, Ben, vratimo se polju drei se dalje od stijena. Moda ima
neega tamo vani. Krenuli smo sporim korakom, a bilo je jako vrue. I tamo je
niknulo cvijee, primijetio sam pele koje su bile sve u cvijeu, s noicama punim
nektara. Naili smo na malo udubljenje, sigurno nastalo kiama, iako nije bilo vie
traga vlage. Siao sam i pogledao slojeve kamena i zemlje. Na metar od povrine
kamenii su bili okruglasti, izjedeni vodom. Dobro sam mislio, Sal rekao sam dok
sam uzimao nekoliko kamenia, naiavi na neto to je dokazalo da je to nekada
bilo dno jezera. Gledaj. Sally je dola do mene. Stoje? Jedna vrsta unionida. Afriki
slatkovodni mekuac. eljela bih pronai neto zanimljivije rekla je Sally i spustila
na pijesak arhainu koljku. Da priznao sam, i iziao iz malog udubljenja. Moje
jedino opravdanje za takav postupak je u injenici da mi je razum bio zamagljen

zbog velikog razoaranja ali i emocija iz mog odnosa sa Sally. Obino se ne

ponaam s takvom lakoom prema znanstvenim dokazima, i ne propustim
najmanje etiri dokaza u roku od jednog sata. Udaljili smo se bez i da se
okrenemo. Kada smo se vratili oznojeni i puni praine, tabor je savreno
funkcionirao, pa smo se pripremili za ruak; pakirani prut i pivo Windhoek. Jeste
li pronali neto? pitao je Louren. Istodobno smo zanijekali glavom i podignuli
pivske ae. Toplo je uzviknula je ljutito Sally, nakon prvog gutljaja. Kuhar je
ukljuio friider. Prije veere bit e hladno. Jeli smo u tiini sve dok Louren nije
progovorio. Zvao sam putem radija Larkina dok vas nije bilo. Sutra e poslati
helikopter. Posljednji put emo pogledati s visine. I tako emo rijeiti nae sumnje
jednom zauvijek. Ako ne bude niega, otii u. U Johannesburgu se neto dogaa,
a mjesta naalost ima samo za jednog putnika. Vas dvoje ete se morati vratiti
kopnenim putem. U tom trenutku dola je delegacija predvoena Josephom, koja
nam je najavila da je neki kreten ostavio otvorene slavine etiriju rezervoara.
Ostalo je svega 150 litara vode za 17 osoba, to je trebalo trajati do kraja puta.
Dakle zakljuio je Joseph s vidljivim zadovoljstvom trebat emo otii sutra i putem
prema Mounu opskrbiti se vodom. Ta nezgoda, bez daljnjega programirana,
natmurila nam je lica, ali nitko od nas nije imao hrabrosti da se razbjesni. U redu,
Joseph, kazao je Louren potitenim tonom. Prekinite taborovanje sutra ujutro,
krenut emo prije ruka. Odnosi medu radnicima i poslodavcem odjednom su se
popravili. Primijetio sam ak pokoji osmijeh koji je dolazio iz kuhinje. Ne znam to
vas dvoje kanite raditi popodne. Louren je zapalio cigaru. No, ja sam primijetio
ovdje tragove slonova tijekom jutra. Uzet u "land rover" i oruare. Nemojte se
zabrinuti ako se noas ne vratim. Moda u nastaviti slijediti te tragove. Sally je
odjednom podignula glavu. Na trenutak pomislih da e nastaviti polemiku protiv
lova. No, samo je namrtila elo i nastavila jesti. Oima sam slijedio "land rover"
koji se udaljavao uz provalije, kada sam joj predloio: elim pronai nain da se
popnem tamo gore. hoe li i ti doi? Ne raunaj na mene Ben, odgovorila je.
Mislim da u tijekom popodneva crtati. Prikrio sam razoaranje najbolje to sam
mogao i krenuo du baze tih stjenovitih oblika. Nakon 800 metara pronaao sam
puteljak koji je otvorila divlja, to je ulazio u jedan od kanala prekrivenih
vegetacijom. Uspon je bio strm i sunce me peklo po leima i licu. Iz rupa i
pukotina itava vojska malih ocotonida pratila je moje napore s velikim pohlepnim

interesom. Utroio sam 40 minuta prije nego to sam se uspeo do vrha, s rukama
izgrebenim od trnja i kouljom punom znoja. Naao sam dobru poziciju na vrhu
provalije pod hladom velike euforbije i uzeo dalekozor u ruke, kako bih pronaao
trag ruevina. Grmlje ispod mene bilo je uglavnom bodljikavo. No, unato tome,
nastavio sam oevid, uvjerivi se da tu nije bilo traga kultiviranoj zemlji ili bilo
kakvim nastambama. Dalekozorom sam gledao jednog Bantua kako sjee drvo za
ogrjev, i nekoliko trenutka kasnije uo sam udarac stabla koje pada. Odluio sam
se vratiti, kada sam ugledao crvenu Sallvinu koulju uz rub ume. Ona je oito
odustala od ideje da emo pronai veliko otkrie, te se odluila zabaviti neim
drugim tijekom ekspedicije. Dugo samje promatrao razmiljajui kako trebam
postupiti ne bih li je konano osvojio. Premda smo proveli zajedno jednu no,
znao sam da to nee biti presudno za tako modernu, pametnu i emancipiranu
djevojku. Bila je aneo, ali sam bio siguran da je moja Sally igrala istu igru i s
drugim mukarcima, prije nego stoje dr. Ben u ekstazi pao u njen krevet.
Vjerojatno je bila motivirana potovanjem prema mojem mozgu, a ne
zainteresiranou za moje tijelo, moda i pijetetom, ili pak malom dozom
perverzije. No, uinilo mi se da za nju to iskustvo nije bilo gadljivo, i trebao sam se
jednostavno potruditi kako bi se pijetet i potovanje pretvorili u neto dublje i
trajnije. Slatki osjeaj mira proao mije kroz duu dok sam sjedio tu gore, i malo
po malo sam shvatio kako je ipak vrijedilo doputovati. Ponadao sam se da u to
due moi gledati ta opsesivna Brda krvi, njihovu tajnu i njihovu ljepotu. Sally i ja,
u toj divljini, gdje bih je mogao uiti da me zavoli. Neki um, na granici vidljivosti,
nagnao me da polako okrenem glavu. Na udaljenosti od dva metra jedna je divlja
pela sisala nektar cvijeta divlje aloe. Glava metalno zelene boje svjetlucalaje dok
je uranjala u crveni tuak. Gledao samje s velikim zadovoljstvom, i kada je
odletjela, osjeao sam kao da sam za neto zakinut. Osjeaj je postajao sve jai i ja
uznemiren, kao da je bila neka poruka koja je trebala doprijeti do mene, ali se
negdje blokirala. Opustio sam um, te mi se uinilo da sam na rubu svijesti. Jo
sekunda i dohvatit u je. U uarenoj tiini poslijepodneva zagluujui bum-bum
jedne teke puke, vrlo daleko, zaokupilo je moju panju. Ustao sam i ostao
oslukivati 30 sekunda. Onda se zvuk ponovio, bum i ponovno. Louren je pronaao
svoga slona. Kadrirao sam Sally s dalekozorom. I ona je ula taj pucanj, te se
odmaknula od stalka za crtanje i pogledala prema bunju. Uzdigao sam se,

uzbuen i zabrinut, poevi pregledavati okoli. Nisam se mogao rijeiti onoga

osjeaja koji je postajao sve jai i jai. Rije je o neemu udnome i neobjanjivom.
Ti i ja smo sretni, prijatelju, rekao mi je jednom Timothv Mugeba. Oznaili su nas
duhovi, i imamo unutarnji pogled koji moe vidjeti preko te sluh koji moe
percipirati zvukove tiine. Bilo je svjee u sjeni kanala, a moja je koulja bila mokra
od znoja. Osjeao sam da mi se jei koa, ali ne od hladnoe. Ubrzao sam korak.
Htio sam se vratiti do Sally. Te smo veere jeli slonovo srce narezano na tanke
komadie i peeno na aru, s umakom od feferona, te peene krumpire u kori.
Pivo je bilo ledeno kao to je to obeao Louren, koji je bio izvrsno raspoloen. Lov
je dobro proao i nadoknadio mu je ostala razoaranja. U svjetlu lanterna, iza
vatre, bile su tri duge slonove kljove. Kada Louren odlui biti prefrigan, onda je
nenadmaiv. Sally je nastojala zadrati osjeaj neodobravanja, podlegla je
njegovom armu i smijala se kada je Louren predloio zdravicu: Gradu koji nije
nikada postojao i blagu koje nismo nikada nali. Iao sam na spavanje malo pripit,
no ujutro sam se probudio lucidna uma i blagog osjeaja euforije, kao da se toga
dana trebalo dogoditi neto lijepo. Helikopter je doao s juga sat prije podneva
voden vatrama krpa natopljenih u naftu. Buno se spustio pored nas podignuvi
vrtlog praine. Nakon kraeg pregovaranja s mladim pilotom, Louren je sjeo pored
njega i helikopter se ponovno dignuo u zrak uspinjui se pored stijena, diui se
sve vie i vie dok na koncu nije izgledao kao crni insekt na modrom bljetavilu
neba. Njegovo manevriranje je bio oiti dokaz neuspjeha i na kraju Sally i ja
nezainteresirani sjedosmo u hlad atora. Mislim da je za danas propalo ree ona.
Nisam joj odgovorio. Otvorih friider i uzeh dvije limenke Windhoeka. Prvi put
nakon toliko dana lucidni um Ben Kazina poeo je funkcionirati u potpunosti. Sto
dvadeset litara vode za dvije osobe, za dva tjedna znailo bi etiri litre dnevno.
Voda? Na dnu mojih misli bilo je neto drugo osim vode. Sally i voda. Helikopter
se vratio i spustio na rubu logora. Louren i pilot dooe u ator. Louren mahne
glavom. Nita. Nita nismo vidjeli. Sada emo neto pojesti i onda kreemo. Vi
ete se vratiti kopnenim putem. Potvrdih. Nisam mu htio otkriti svoj plan, da bih
izbjegao svaku diskusiju. Ben, stvarno mi je ao. Ustvari, ne razumijem. Louren si
je pripremao sendvi s kruhom i hladnim nareskom gemsboka s mostardom.
Uostalom, to nee biti i posljednje razoaranje u naim ivotima. Nakon dvadeset
minuta najnunija Lourenova prtljaga bila je ukrcana u helikopter. Dok se pilot

uputio prema motoru, mi se pozdravismo. Dovidenja, u veselom Joburgu. Pazi mi

dobro one kljove. Sretan put, Lo. Do kraja, prijatelju? Do kraja, Lo. Zatim je Louren
proao ispod vrteih lopatica helikoptera i pope se gore. Helikopter se podigao
poput golemog kukca i udalji se gotovo dodirujui kronje drvea. Bumbari?
Pele? Boe moj, evo to me opsjedalo. Pele, ptice, majmuni! Stisnuh Sally ruku,
moja iznenadna ivahnost ju je zaudila. Sally, mi ostajemo. to? pogleda me
otvorenih usta. Tu postoje neke stvari koje smo previdjeli. To jest? Ptice i pele.
Ah stara lijo, prokomentira Sally. Podijelili smo vodu: ezdeset litara i osamdeset.
Tako e sluge imati malo vie od dvije litre dnevno za dva dana, vie nego
dovoljno za povratak. Meni i Sally etiri litre dnevno za deset dana. Zadrah
"landrover" nakon to sam provjerio da su rezervoari puni i jo je bilo sto litara u
prateim tankovima. Zadrah radio, ator, visee krevete i pokrivae, jo alata,
lopatu, kramp, konop, svjetiljku na plin u bocama, rezervne baterije, limenke
hrane, Lourenovu dvocjevku s pola tuceta paketa streljiva, svu osobnu prtljagu;
Sallvinu i moju. Ostatak stvari ukrcan je na dva kamiona i kada su svi bili ukrcani,
pozvah sa strane starog oruara matabele. Moj stari i potovani oe, rekoh mu na
jeziku sindebele. uo sam te da govori o velikoj tajni koja "ivi" u tom kraju. Sada
te molim, kao sina i prijatelja, da mi pria o tome. Trebalo je nekoliko sekundi da
ga proe iznenaenje. Zatim mu rekoh frazu koju me nauio Timothv Mageba. To
je tajna lozinka, znak raspoznavanja na visokoj razini onih koji se bave tajnama.
Stari ugui krik. Vie nije mogao ne prihvatiti moje pitanje. Sine moj ree tihim
glasom ako poznaje te rijei, onda poznaje i legendu. Iz vremena kada je
kamenje bilo glatko, a zrak maglovit to je bio izraz da bi kazalo kako je davno bilo
tu je stanovala strava i zlo koje su nai preci iskorijenili. Oni su poslali smrtno
prokletstvo na te planine i naredie da se zlo brie s lica zemlje i umova ljudi
zauvijek. To je sva legenda? upitah. Nema nita vie? Nita vie odgovori stari.
Svatih da je to bila istina. Krenuli smo prema kamionima koji su ekali i tada se
obratih Josephu na jeziku shangaan. Idi u miru, prijatelju moj. Vozi paljivo i brini
se o onima koji putuju s tobom, jer su mi dragi. Joseph se zabulji u mene
otvorenih usta. Okrenuh se prema dekima iz logora, preavi na narjeje
sechuana. Pauk vas pozdravlja i eli vam svako dobro. Poprimie udan izraz kad
sam spomenuo nadimak. No, kad krenue, prolo ih je uenje i poee se smijati
na moju alu. Kamioni krenue i nestadoe medu trnovitim stablima, a zvuk

motora utihnu i ostade samo vjena tiina busha. Zna, promrmlja Sally
zabrinutim tonom mislim da sam luda. Evo me tu na tri stotine metara od prvog
naseljenog mjesta, s ovjekom sumnjivog morala. Potom se nasmija. To je divno
dodala je zatim. Na vrhu provalije naao sam mjesto gdje sam se naslonio na
stablo jabuka od babuina odakle sam se mogao istezati te vidjeti obje strane
stijena i dolinu ispod. Sallv je bila dolje, preko tihe ume, a odovud sam je mogao
lijepo vidjeti. Sunce mije upiralo u oi. Bilo je tek deset ili petnaest stupnjeva iznad
horizonta, a zlatne zrake su davale nove tonove blagim bojama stijena i lia.
Yuuu- huu! dopro je glas Sallv. Digla je ruke k nebu. To je bio na dogovoreni znak
koji je znaio "Vrati se prema meni". Dobro promrmljah. Mora da ih je uoila.
Potanko sam joj bio objasnio kako da zakloni oi od kosih zraka i da prati
vodoravan let zlatne praine. To je bio stari sistem tragaa meda, kada su traili
konicu. Tome me nauio jedan Buman. Maknuh se s ponora i nastavih kroz
gusti. Tono sam osjetio odakle mora poeti istraivanje, jer je najvjerojatnije
konica bila smjetena na onom visokom zidu crvene stijene pune pukotina i
grebena. Sallv koja me upuivala sa zemlje, trebalo je samo petnaest minuta da mi
mahne i pozove. Evo, ba ispod tebe. Nagnuh se preko ruba i u tom trenutku
opazih roj pela kako se vraao kui du suneve zrake tono ispod mene. Nagnuh
se jo jae i vidjeh ulaz u konicu, jedan uzduni procijep rubova obojenih starim
voskom. Mora daje to bila golema konica s obzirom na veliki broj radilica koje su
ulazile i debelog sloja voska oko ulaza. Bila je smjetena na tako nepristupanom
mjestu, da joj sigurno stotinama godina nisu mogle smetati ivotinje, kao ni ljudi.
To je rijetkost u kraju gdje je med dragocjen. Zavezao sam bijelu maramicu za
jednu granu tono iznad tog mjesta, i s obzirom da se mrak brzo sputao, sidoh u
dolinu k Sallv. Bila je jako uzbuena naim malim uspjehom. O znaenju svega
toga raspravljali smo tijekom veere. Stvarno si jako matovit, doktore Ben. Ba
suprotno, jako sam spor. Morao sam protresti sve mogunosti, dok mi nije sinulo
odgovorio sam ponosno. Ovo je mjesto puno ptica, sisavaca i pela, a svi imaju
potrebu za vodom. Sada se misli da ne postoji povrinska voda u krugu od tristo
kilometara, ali, mislim da to nije tono. I gdje emo je pronai? Sallv se vratio sav
njen entuzijazam. Tono ne znam, ali, kad se dogodi, obeajem ti da e biti vrlo
zanimljivo. Te noi, kada sam se vratio u ator u pidami, poto sam se pristojno
presvukao vani, ona je ve bila u lealjci s plahtom navuenom do brade. Zastah

za trenutak, ona se nasmijei, podigne plahtu i rukom me pozva: Doi kod

mamice. U tamnoj hladnoi koja prethodi zori stiskao sam se u konoj jakni iznad
konice ekajui da izie sunce. Opet sam bio sretan ovjek, a mnoge moje
sumnje nestale su prole noi. Dole, u mranoj dolini, vidjeh bljesak. Sallv je opet
bila na svom mjestu, tamo preko ume. Vjerojatno se osjeala samom i bilo ju je
strah u tamnoj afrikoj noi, medu ukanjem i urlikanjem ivotinja. Odvratih joj
svjetlosnim signalom baterije, da bih je umirio. Svanulo je brzo. Zora je bila sva u
ruiastim, ljubiastim i tamnoplavim nijansama. A onda je sunce puklo nad
horizontom i pele poee letjeti van. Promatrao sam ih dvadesetak minuta, da
bih otkrio pravac i cilj njihova leta. Veliki dio radilica poput lepeze rasuo se iznad
ravnice. One su nosile plijen. Potvrdih to kada su se vraale. Dalekozorom uoih
da su im zadnje noice ute, pune peludi. A tada sam uoio drugi pravac leta koji
mi je gotovo promaknuo. Rijeka radilica sputala se gotovo okomito u duboku
mranu umu poda mnom. I kada su se vraale, nisu imale peludi na noicama. To
su bile nositeljice vode. Pokazah Sally da se premjesti na dno provalije. Tog jutra
nae su uloge bile promijenjene radi sunevih zraka. Nakon nekog vremena,
mahne mi da ih je uoila. Poeo sam se sputati u dolinu. Sally mi je trebala
pokazati gdje su ile pele koje su letjele okomito, no sjena koju je bacala stijena
omela nas je prije no to smo uspjeli otkriti pravac. U podne sam bio spreman
zakleti se da nije postojao trag vode u okolici ume. Sallv i ja smo se strovalili
leima naslonjenim na iroko deblo mhoba- hoba, divlje mumule koja je prema
staroj legendi donijela njima domovinu. Izmijenili smo poglede oaja. Jo jedan
fijasko. Znoj joj je oblijevao elo i prilijepio joj je na kou crnu kovru. Pomaknuo
sam ga prstom, stavivi ga iza uha. Ovdje je negdje, i pronai emo to rekao sam
joj uvjerljivo, premda nisam bio u to siguran. Treba biti. Treba biti. Sally se
spremala da mi odgovori, kad sam joj prislonio prst na usne kako bi utjela. Vidjeli
smo neki pokret ispred prvih stabala ume. opor zamoraca galopirajui je
prelazio dolinu, s nakostrijeenim repovima. Kada su stigli do ume, popeli su se
na najblie stablo. Crna su im lica virila iz zelene mase lia, ali nisu primijetili da
sjedimo ispod mhoba-hoba. Potom su se, sigurni, pomicali na vrhovima stabala u
pravcu provalija. Krupni mujaci prethodili su opor, a slijedile su ih majke s
mladuncima na prsima, te mlade ivotinje. Popeli su se do najviih grana jedne
divlje smokve koja je imala deblo i korijenje zaglavljeno u vertikalnom kamenu

crvene stijene, a grane su se irile petnaestak metara od tla. Malo po malo, nestali
su. Bio je to neobjanjivi fenomen, ezdeset zamoraca popnu se na grane jednoga
stabla, i onda netragom svi odreda nestaju. to se dogodilo? upitala je Sally. Jesu li
se uspeli gore po provaliji? Ne, mislim da ne. Okrenuo sam se prema njoj s
radosnim osmijehom. Mislim da znam o emu je rije, Sal. Moda smo uspjeli. no,
ekajmo da se ivotinje vrate. Dvadeset minuta kasnije zamorci su se poeli
iznenada ponovno pojavljivati na granama divlje smokve. Udaljili su se mirno du
provalije, i mi smo ekali da nestanu iz naeg vidokruga prije nego to smo se
maknuli. Savijeno i iskrivljeno korijenje divlje smokve formiralo je nepravilno
stubite prema mjestu na kojem je deblo izlazilo iz stijene. Popeli smo se i poeli
gledati deblo, muvali smo se okolo, pogledavali prema najviim granama. Bilo je
to golemo deblo, promjera desetak metara, koje se poravnalo dodirom s
nepravilnom zidinom crvene stijene. Bio je to prolaz koji je ulazio u ivu stijenu.
prolaz otvoren zahvaljujui hodanju nogu, apa i kopita tijekom tisue godina. Kao
stoje esto pilja sakrivena iza vodopada, tako je divlja smokva sakrivala prolaz.
Sally i ja pogledavali smo u tmini iza debla, i onda smo se pogledali licem u lice.
Oi su joj sjajile, a obrazi su joj bili crvenkasti. Da promrmljala je. Ja sam potvrdio,
nesposoban da progovorim. Doi uzela me za ruku i uli smo. Ulaz je bilo dugaki
vertikalni otvor u stijeni, a s visine se probijalo prilino jako svjetlo. Podignuo sam
pogled, i vidio da je stijena "obraena" majmunskim apama. Nastavili smo du
prolaza. Oko nas stijene su se uzdizale nekih est metara, da stvore krov poput
prevrnutog slova V Odmah smo primijetili da nismo prva ljudska bia koja su ula
tu unutra. Crvene stijene bile su prekrivene prekrasnim crteima Bumana,
najljepim i najbolje ouvanim koje sam ikada vidio. Ben, oh Ben, pogledaj ih.
Jedna od Sallvinih specijalizacija je upravo takva umjetnost. To je pravo blago. Bio
si izvrstan! U polutami njezine su oi svijetlile poput arulja. Doi povukao sam je
lagano za ruku. Imat e koliko god vremena eli, da ih kasnije promatra u miru.
Otili smo dalje uskim prolazu koji se nastavljao silazno tridesetak metara. Krov
iznad nas postajao je sve vii i vii, sve dok nije nestao u mraku. uli smo zvukove
imia iz najtamnijih rupa. Ima svjetla, tamo naprijed. Stigli smo do otvorene
okrugle sobe, promjera stotinjak metara, s pregradama koje su se penjale
ezdeset metara, kao unutranjost cilindra koji se suavao do otvora gore, iznad
kojeg se vidjelo plavo, vedro nebo. Odmah sam primijetio da je bilo vapnenca u

tome, tipina " formacija na gutanje", posebno poznata za Sleeping Pool Sinoie, iz
Rodezije. I tu je dno pilje bilo korito koje se protezalo prema jezeru. Voda je bila
kristalno ista, oito vrlo duboka, kako je to pokazivala svjetlozelena boja. Promjer
je bio neto manji od pedesetak metara, a povrina je bila nepokretna, sjajna
poput ogledala. Sally i ja smo se gledali. Ljepota velike pilje nas je paralizirala.
Kroz minijaturni otvor, ezdeset metara iznad nas, suneve su zrake silazile poput
snopa reflektora, tukle po vapnenim stijenama te osvjetljavale cijelu stijenu
udesnom svjetlou. Iz kruolike volte i stijena sputali su se stalaktiti u
prekrasnim bojama. Stijene glavne sobe bile su takoer ukraene, do visine od pet
ili vie metara, s bumanskom umjetnou. Na nekim mjestima voda koja se
slijevala djelomino je unitila elegantne figure i freske, no, velika ih je veina bila
dobro ouvana. Pomislio sam kako e na tom prekrasnom mjestu biti jo koja
godina posla za mene i Sally. Ona se polako oslobodila moje ruke i spustila se do
ruba smaragdnog jezera. Ja sam ostao kod ulaza u tunel i zadivljen promatrao
kako gleda vodu. Nakon toga se uspravila, te se poela skidati. Ostala je gola;
njezina je koa bila svijetla i sjajna poput vapnenih stalaktita. Njezino tijelo, mada
jako i razvijeno, podsjeao me na kineske kipove od slonovae. Poput sveenice
drevne poganske religije, zaustavila se pored vode dignuvi ruke. Na neki udan
nain, taj me pokret podsjetio na jedan ve zaboravljeni ritual. Neto. iz dubine
moga bia, eljelo je vikati. moda blagoslov ili priziv. Nakon toga Sally se bacila u
vodu, crtajui s bujnom crnom kosom draesnu figuru. Dodirnula je vodu uronivi
u dubinu. Obris se doimao prekrasnim ispod kristalne povrine; nakon toga je
izila. Duga, crna kosa bila joj je prilijepljena uz vrat i ramena. Podignula je mravu
ruku kako bi me pozdravila. Htio sam vikati od sree. Onda sam se uvjerio kako
nisam mislio da e ponovno zaroniti u tajnovite smaragdne dubine. Priao sam
obali jezera, kako bih joj pomogao izii. Neto kasnije polagano smo proli oko
stijene i prolaza, koji su bili puni zanimljivih crtea. Sally, s mokrom kosom, koja joj
je silazila do ramena, pogledala je s uenjem. Ova su djela realizirana u rasponu
od dvije tisue godina, Bene. Mora da je to bilo i vie nego sveto mjesto za male
ute ljude. Svjetlo je nestalo prije nego to smo uspjeli obii cijelu peinu. Prolaz,
dok smo pokuavali etveronoke izii, bio je hladan i zastraujui. Samo sam se u
tim trenucima sjetio da nismo nita jeli tijekom dana. Dok je Sally grijala sendvi s
mesom i lukom, zvao sam Petera Larkina, saznavi kako su dva kamiona stigla do

Mauna bez problema. Zavrio sam poziv molei Larkina da prenese moju poruku
Lourenu. Recite mu da smo pronali neke zanimljive crtee, te da emo ostati
ovdje neko vrijeme, kako bismo ih prouavali. I to ete napraviti s vodom? pitao
je Larkin s glasom isprekidanim zbog prijenosa, ali i zbog viskija. Sve je u redu.
Nali smo neku zalihu. Pronali ste vodu!? viknuo je Larkin. Pa, tamo je nema. To
je voda u koritu stijene, posljedica posljednje kie. Oh, shvaam. Onda, dobro.
Ostanimo u vezi. Prekidam. Hvala, Peter, prekidam. Veliki si laljivac. Sally mi se
mudro nasmijeila dok sam gasio ureaj. Ali, u dobre svrhe. Poeli smo spremati
svjetiljke, fotoaparate, te crtai pribor, u iekivanju sutranjega dana. Stari slon
mujak bio je na smrt ranjen. Mlaz krvi tekao mu je iz grkljana te iz ramena, a
vrhovi 50 strjelica nazirali su se s povrine. Bio je sav iskrivljen od bolova, dok su
se oko njega epurili hrabri mali uti lovci puni strjelica. Deset ili dvanaest ih je
lealo na podu, prignjeeni velikim stupastim nogama. dok su se ostali pribliavali
kako bi zavrili posao. Stari je umjetnik oslikao zidove peine, odnosno crvene
stijene s takvim intenzivnim stilom, animirajuim, te sugestivnom dramatikom, da
mi se inilo kako prisustvujem lovu. No, svjetlo nije bilo dovoljno za fotografiranje,
te sam odmah morao kljocnuti sa zaslonom 11 i vremenom ekspozicije od jedne
desetinke sekunde. Premda s ustezanjem, odluio sam upotrijebiti fle. Nastojim
ga uvijek izbjegavati, kad god je mogue, jer moe promijeniti boje i dodati lane
reflekse. Poeo sam postavljati tronoac i fotoaparat. Onda me Sally zvala. Ben,
molim te, doi! Efekt jeke i iskrivljenje prouzrokovano visinom peine nisu mogli
ublaiti uzbudenost u njenome glasu. Ubrzao sam kako bih je sustigao. Bila je u
glavnoj peini, preko smaragdnog jezera, gdje je krajnja stijena formirala nisku
udubinu. Bilo je vrlo mrano, a sjaj Sallvine svjetiljke arao je po povrini izjedene
stijene. to je, Sally? upitao sam je kad sam je sustigao. Pogledaj! Pomaknula je
svjetiljku i vidio sam da je tamo naslikana golema ljudska figura. Moj boe! viknuo
sam. Bijela dama Brandberga. Identina je! Sally je uperila svjetlo prema toj figuri,
dok nije potpuno dobro kadrirala dio usaen meu bedrima. Ta je dama dobro
opskrbljena. Ako razumije ono to sam htio rei. Figura je bila via od metra i 80,
nosila je uti oklop. Na ramenima se isticao okrugli plat s utim ukrasima. Druga
je ruka drala luk i snop strijela a s pojasa su visjeli ratna sjekira i ma. Noge su joj
bile zatiene zatitnicima iste metalno ute boje i imala je lagana sandale. Put je
bila iznimno bijela, ali prema prsima je silazila vatrena crvena brada. Izvedba

seksualnih organa bila je stilizirani pokazatelj njezine moi. Efekt nije bio
skandalizirajui: davalo joj je arogantnost i muki ponos. Jedan bijelac prozborio
sam okrugli tit i oklop za borbu. Mogao bi biti. Feniki kralj zakljuila je Sally.
Bijela dama Brandberga jedan je od najpoznatijih i najkontroverznijih peinskih
crtea otkrivenih u Africi. Smatra se da potjee iz razdoblja od 0. do 200. godine
poslije Krista, ali njegova je interpretacija podlona brojnim polemikama. Prema
jednom autoru bio je to jedan Xbosa kandidiran za obrezivanje i skroz posut
bijelom glinom, ali treba uzeti u obzir da se nalazio na udaljenosti od 1600
kilometara od teritorija Xbose. Poznati opat Breuil okarakterizirao ga je poput
dame, a Credo Mutwa, u svojoj recentnoj knjizi Idaba, moj sin, daje zanimljivu
interpretaciju i zakljuuje: Nije dama, ve mladi bijelac nevjerojatne ljepote, jedan
od najveih imperatora koji su podizali afriki imperij Maita Feniana skoro dva
stoljea. No, vjerojatnije je da su Feniani imali tamniju kosu i orlovski nos. Mora
da je to bila neobina linost u drevnom razdoblju, blago reeno. Moda je to
sluaj atavizma, povratak obiljejima mediteranskog pretka. Od kada potjee?
Nisam sigurna, no, rekla bih da ima oko dvije tisue godina. Slike na ovoj stijeni
najstarije su u cijeloj peini. Pogledaj, Sal, rekao sam joj pokazujui. Nakon
sredinje figure, bilo je tu jo drugih figura koje su slijedile kralja. Nije tu bilo
detalja, no maevi i titovi bili su nepogrjeivi. I pogledaj ovdje. Sally je uperila
svjetiljku na red likova koji su bili odjeveni u bijelo, u podnoju kralja. Bili su vrlo
mali, tek neto vei od dvadesetak centimetara. Moda sveenici. oh, Ben!
Pogledaj! Pogledaj! Sally je usmjerila snop svjetla na fresku, i na trenutak nisam
prepoznao. onda mije srce skoilo u prsima. Poput golemog uresa mjestimice
izbrisanog od vlage i liaja ili od velikog broja ljudskih i ivotinjskih figura koje su
se izmjenjivale, jo uvijek impozantna i velianstvena, tu je bila slika zidina
kamene tvrave. Bila je u blokovima, jasno vidljivoj konstrukciji, a na visini je bio
ures, cik-cak, identian onome zidina glavnoga hrama ruevina u Zimbabveu. Iza
zidina nalazili su se profili okruglih tornjeva, za koje smo se nadali da emo ih
pronai. To je na grad, Ben. Na izgubljeni grad. I na izgubljeni kralj, Sally,
njegovi sveenici. i Boe moj! Sally, pogledaj! Slonovi!, uzviknula je. Ratni slonovi
sa strijelcima na leima, poput onih koje je upotrijebio Hanibal protiv Rimljana.
Oni su Kartaani. Feniani! Bilo je mnogo stvari na toj iskrivljenoj stijeni, dugakoj
30 metara i visokoj do pet metara, svaki etvorni centimetar bio je pokriven

bumanskim slikama. Figure i oblici su se isprepletali, neke od starijih slika bile su

poluotkrivene, druge, poput Bijelog kralja, bile su nedirnute. Bio bi pothvat
izolirati te crtee, koji su se odnosili na nau izgubljenu civilizaciju, i koji su se
isticali u odnosu na veliku peinsku umjetnost. To je bila Sallvina. specijalnost, moj
fotoaparat je mogao samo uhvatiti konfuznu scenu, dok bi ona marljivo kaptirala
jednu figuru, ili pak jednu skupinu posebnog interesa gotovo u potpunosti
izbrisanu, da bi je kasnije ponovno kreirala na pepeljastom papiru. No, nije trebalo
odmah zapoeti s poslom. Do kraja dana, Sally i ja nastavili smo ii gore i dolje
prema stijenki, pogledavajui i izmjenjujui poglede divljenja i uenja. Kada smo
se vratili do tabora, te smo veeri bili posve iscrpljeni, i fiziki i duhovno. Peter
Larkin nam je prenio Lourenovu poruku: eli vam sreu, i kae da e jedan
helikopter za traenje nafte biti u vaoj zoni za koji dan. Ako vam neto zatreba,
dostavite mi popis. Bit e vam dostavljeno sve to traite. Deset iduih dana bili su
najsretniji u mom ivotu. Helikopter koji nam je Louren obeao ubrzo je stigao, s
natpisom Sturvesant Oil sa strane. Nosio je mnogo potrebnih stvari te luksuznih
potreptina: drugi ator, sklopive stolce, stalak.za geodete, plin za svjetiljke,
odjeu za oboje, papire i boje za Sally, filmove za mene, pa ak i nekoliko boca "
Glen Granta", kraljevski lijek za sve ljudske bolesti. Lourenova cedulja nagovarala
me da nastavim, samo da ono to radim bude plodonosno. Dali bi mi svu njihovu
podrku, no, nisam ga trebao drati daleko od istine, jer je umirao od znatielje.
Poslao sam mu poklon zahvale, snimak crtea bez drevnih, te mnotvo vreica s
uzorcima pigmenata pronaenih unutar peine, kako bi ih podvrgnuo analizi s
ugljikom-14. Helikopter je brzo krenuo ostavivi nas naoj idili. Radili smo od
ranoga jutra do sumraka, pripremali smo kartu peine, vodoravnu i visinsku, te
smo fotografirali stijene. Sally mije malo pomagala, a malo je nastavljala izolirati
drevne figure. Radili smo u najpotpunijem skladu, i svako toliko smo se zaustavljali
za ruak na obali smaragdnog jezera, ili pak za ljenarenje na stijenama. Naa
zaokupljenost peinom utjecala je i na lokalnu faunu, ali, kao to smo se i nadali,
ubrzo su se priviknuli na nas. Ptice su silazile do otvora kako bi pile i okupale se u
vodi, a vrlo su brzo nauile da nas ignoriraju; bile su bune, pjevale, proizvodile
razne zvukove oko nas, dok smo mi prekidali posao kako bismo ih promatrali. I
majmuni, ponukani ei, odluili su prijei taj put, kako bi popili koji gutljaj, prije
nego to ponovno pobjegnu. Njihovi srameljivi pokuaji postajali su sve hrabriji,

tako da su postali i bezobrazni; znali su nam ukrasti ruak, ako bi ostao nezatien.
Ipak, opratali smo im na njihovom bahatom ponaanju. Bili su to divni dani,
provedeni u radu koji nas je oduevljavao, provedeni u divnu drutvu, u velikom
miru, na prekrasnom mjestu. Bio je samo jedan dan u kojem se dogodilo neto to
je pomutilo moju sreu. Dok smo Sally i ja sjedili pod slikom naega Bijelog kralja
rekoh joj: To nam nee moi negirati, Sal. Ona kopilad e morati promijeniti
miljenje. Znala je da govorim o kritiarima, politikantima arheologije, koji su znali
izvrnuti svaku injenicu prema svojim potrebama i uvjerenjima, samo da bi napali
mene i moje knjige. Ne budi tako siguran, Ben ree Sally. Nee prihvatiti. ini mi
se kao da ih ve ujem. To su novosti iz druge ruke, od Bumana, i kao takve mogu
se razliito tumaiti. Sjea li se, Ben, kako su optuili opata Breuila, da je
popravljao slike Brandbergera? Da, teta, to su svjedoanstva iz druge ruke. A
kada im budemo pokazali slike zidina, rei e, "ma, naravno, ali gdje su te zidine?"
A na kralj, na lijepi kralj ratnik! Sally ga pogleda. Ukopit e ga. Postat e druga
Bijela dama, tit e se promijeniti u buket cvijea, bijela koa e postati glinena
kora, a brada al ili ogrlica i reproducirat e se tako promijenjeni portret. Engleska
enciklopedija nastavi ozbiljnim glasom predavaa e pisati da su po miljenju
moderne znanosti ruevine djelo grupe Bantu crnaca, najvjerojatnije Shona ili
Makalang. Oh, htio bih, htio bih da smo pronali definitivne dokaze rekoh
obeshrabren. Prvi put sam se suoavao s injenicom da u predati otkrie
kolegama znanstvenicima, a to me privlailo kao silazak u rupu punu mamba.
Ustadoh. Sally, idemo se okupati. Plivali smo prsno jedno uz drugo preko jezera.
Kada smo izili, sjeli smo na sunce koje je probijalo kroz kronje, i da bih ublaio
tugu, promijenio sam temu. Dodirnuo sam Salhinu ruku i s njenou ranjenog
nosoroga izbacih: Sally, hoe li se udati za mene? Okrenula se i pogledala me
zaueno mokrih obraza i trepavica punih vode. Buljila je u mene desetak
sekunda prije nego je prasnula u smijeh. Oh, Ben, kako si staromodan! U
dvadesetome smo stoljeu. Iako si me zaveo. to ne znai da me mora i oeniti. I
prije nego to sam uspio ita rei,ustala je i skoila u smaragdnu vodu. Ostatak
dana je bila zauzeta s bojama i kistom i nije nala trenutka da me pogleda ili da mi
neto kae. Poruka je bila jasna: neke stvari je Sally smatrala tabuom, jedna od
njih je bila i brak. Bio je to ruan dan, no shvatio sam poruku, i odluio uivati u
srei koja mi se sada prua. Te veeri Larkin mi je javio jo jednu Lourenovu

poruku: Primjerci 1 16 ispitivani s C-14 rezultiraju prosjeno 1620 godina, vie ili
manje 100. estitke. Izgleda obeavajue. Kada u saznati tajnu, Louren? Novost
mi je podigla moral. Pretpostavljajui da je na stari umjetnik Buman vidio svojim
oima to je nacrtao, ondaje godine 200. i 400. poslije Krista feniki ratnik poveo
svoju vojsku i svoje slonove preko moje voljene zemlje. Malo me pekla savjest to
sam iskljuio Lourena iz tajni to ih krije pilja, no bilo je jo prerano. Htio sam je
jo malo imati za sebe. Da bih uivao u cijeloj njenoj ljepoti i miru, nezagaenoj
stranim oima. I, osim toga, bila je postala hram moje ljubavi prema Sally. Kao i za
stare Bumane, tako je i za mene to mjesto bilo sveto. Sutradan se Sally ponaala
kao da eli oprost za prouzroenu tugu. Bila je namigua, srdana i pomalo zlobna.
U podne, pod zrakama sunca, vodili smo ljubav na stijenama pored jezera. Jo
jednom je ona preuzela inicijativu. Bio je to uzbudljiv doivljaj koje je otjerao tugu
i ispunio mi duu radou i mirom. Leali smo zagrljeni i aptali si slatke stvari, kad
sam odjednom uoio prisutnost nekoga u pilji. Neki alarm kao da me stresao.
Naslonio sam se na lakat i pogledah prema ulazu u galeriju. Jedna smedezlatna
ljudska figura stajala je na tamnom ulazu. Nosila je konu suknjicu, iznad ramena
virili su luk i strijele, a oko vrata je imao ogrlicu od komada nojevog jajeta i crnih
sjemenki. Figura je bila mala, kao desetogodisnjaka, no liceje odavalo zrelog
ovjeka. Kose oi i visoke line kosti davale su mu azijatski izraz, ali nos je bio
spljoten, a usne senzualne. Glava mu je bila pokrivena crnim kovrama. Na
trenutak se pogledasmo u oi i zatim koliko treba da ptica mahne krilom, ovjek
nestade u tami hodnika. to je? Sally se pomakne kraj mene. Buman odgovorih.
Tu u pilji, promatra nas. Ona sjedne zbunjeno gledajui oko sebe. Gdje je? Otiao
je, obuci se, brzo. Je li opasan, Ben? Sally je imala hrapav glas. Da, jako. Obukoh se
na brzinu. Pokuao sam se odluiti to je bolje initi, i dok sam traio rijei,
zahvaljujui Timothvju Magebi, sjeao sam se jo jezika, uz sve to to sam malo
zahrdao. Ovo je trebao biti Buman sa sjevera, ne iz Kalaharija, a dijalekti su im
sasvim razliiti. Nee nas napasti, zar ne Ben? Sally se obukla. Napast e nas ako
napravimo koji pogrean pokret. Ne znamo do koje je mjere to mjesto sveto za
njih. Ne smijemo ih uplaiti, bili su proganjani i ubijani kroz dvije tisue godina.
Oh, Ben, prila mi je blizu. Iako sam bio u stanju alarma, bilo mi je drago to se
toliko pouzdaje u mene. Nee nas ubiti? To su divlji Bumani, Sally. Ako prijeti
divljoj zvijeri, ona te napadne. Moram nai naina da priam s njima. Potraih

okolo pogledom neto to bi mi sluilo kao tit, neto dovoljno vrsto da odbije
strijelu od trske s otrovnim vrhom. otrov koji izaziva polaganu i bolnu smrt.
Izabrao sam konu torbu, otvorih je i izravnah da dobijem to veu povrinu.
Slijedi me, Sal, i ostani mi blizu. Drala me rukom za rame dok sam polagano
napredovao du galerije u stijeni, sluei se baterijom kojom bih osvijetlio svako
skriveno mjesto prije no to bih iao dalje. Svjetlo je uplailo imie koji su
zaleprali iznad naih glava. Stisak njene ruke na ramenu postao je bolan. no,
stigosmo do stabla koje je uvalo ulaz u pilju. Stali smo izmeu stijene i stabla, od
jaine svjetla zaboljee me oi. Pomno sam pogledao prema svakom stablu, grmu,
svaki nabor na zemlji. i ne vidjeh nita. Ali, oni su bili tamo, znao sam, sakriveni. I
ekali su strpljivo, s koncentracijom najboljih lovaca na svijetu. Mi smo bili divlja,
to je bilo nesporno. Pravila normalnog ponaanju ne vrijede na rubu Kalaharija.
Sjeam se kraja jedne vojne "Dakote" koji je prisilno sletio prije desetak godina.
Pronali su obitelj Bumana odgovorih za ubojstva, a ja sam iao u Gaberones kao
prevoditelj na suenju. Na optuenikoj klupi su sjedili mali uti ljudi s kouljama
napravljenim od padobrana, i imali su djetinjaste i nevine izraze lica, dok su
odgovarali na pitanja koje sam im postavljao. Da, ubili smo ih odgovorie.
Zatvoreni u modernom zatvoru, kao ptice u kavezu svi su umrli u roku od
dvanaest mjeseci. To mi je bila jako runa uspomena, te je potjerah iz misli. Sad
me dobro posluaj Sally. Mora ostati ovdje. togod se dogodilo. Ii u razgovarati
s njima i ako. Osjetio sam da me neto gui, te sam proistio grlo. Ako me pogode
strijelom, imat u pola sata prije no to. Promijenili rije. Imat u vremena da
odem do "land rovera" i doem po tebe. Ti zna voziti. Nee ti biti teko pratiti
tragove to smo ih ostavili po dolasku i doi do Makarikarija. Ben, nemoj ii Oh
boe, Ben. molim te. Sally. ekaju no, a ja moram ii sada dok se jo vidi. Ben.
Ostani tu, to god se dogodilo, ostani tu. Oslobodio sam se njenih ruku i krenuo
prema istini. Mir povikah na njihovom jeziku. Nema rata medu nama. Poao sam
jo jedan korak unaprijed na suncu. Prijatelj sam. Jo jedan spori korak medu
kvrgavim korijenjem divlje smokve, drei koni tit na bokovima. Prijatelj povikah
iznova. Iz vaeg sam naroda, iz vaega klana. Spustio sam se polako u
neprijateljsku i tihu umu. Nitko nije odgovorio na moje rijei, niti se ita
pomaknulo ili unulo. Ispred mene je bilo jedno srueno stablo. Kada uh zvuk
nategnutog luka, bacih se u zaklon pored mrtvog stabla. Strijela je prozujala tono

iznad moje glave. Drao sam lice uz zemlju i ohladio se na pomisao takve strane
smrti. uo sam ubrzane korake iza mene, okrenuo sam se na bok da bih se
obranio. Sally se sputala kroz korijenje divlje smokve, zaboravivi na moja
uputstva. Lice joj se od straha pretvorilo u bijelu masku, a usta otvorena u nijemi
vrisak. Vidjela me da sam pao i ostao nepokretan i pomisao da sam mrtav izazvala
je kod nje paniku. Vidjela je da se pokreem i sada je postala svjesna svoje
pogreke. Najednom stade, postavi svjesna koliko je ranjiva. Vrati se, Sal! povikao
sam. Idi natrag! Neodlunost ju je paralizirala, zaustavila se na pola puta izmeu
pilje i mrtvog stabla, i nije znala vie gdje da krene. Krajikom oka pazio sam
malog Bumana koji se dizao iz svijetle trave. Lukom je nategnuo strijelu, a pera su
mu bila uz lice dok je ciljao. Bio je pedesetak koraka od mjesta gdje je stajala Sally.
Drao ju je na nianu jo sekundu. Bacio sam se u prostor koji me odvajao od Sally
i u tom trenu Buman je odapeo strijelu. Strijela i ja smo letjeli u pravcu dodira, na
dvije stranice trokuta na vrhu kojeg je bila Sallv. Vidio sam strijelu kako leti prema
njoj u visini trbuha. U oaju sam zamahnuo konim titom i bacio ga dok sam jurio
prema Sallv. Torba se lijeno okrenula zrakom. I strijela je pogodi. Smrtonosna
otrica natopljena otrovom zabila se u vrstu kou. Strijela i koa padoe pored
Sallvinih nogu. Podigao sam je i s njom u naruju poeo brzo trati u zaklon
mrtvog stabla. Preko puta u travi jo uvijek je kleao Buman. Ponovno
je.nategnuo luk. Ovaj sam puta znao da se neu uspjeti sauvati i nastavio sam
trati. Konopac luka je zapjevao, strijela cijuknula i nakon sekunde osjetio sam jak
udarac u vrat. Znao sam da sam pogoen. Nastavio sam trati sa Sallv i stigavi do
stabla, pustio sam da padnemo. Sal. mislim da me pogodio. Osjetio sam da mi
strijela visi niz prsa. Slomi je bez da pokua izvaditi vrh. Bili smo na zemlji jedan
blizu drugog. udno, sada kada sam bio pogoen, vie me nije bilo strah. Sada je
bilo gotovo, i da su me pogodili jo puno puta nita se ne bi promijenilo. No,
morao sam udaljiti Sallv, ivu i zdravu, prije nego to otrov pone djelovati. Ona
isprui ruke koje su drhtale, lagano i njeno primi tanku strijelu od trske i
odjednom joj se lice ozari. Ovratnik, Ben, zabila se u ovratnik jakne! Nije te ni
dodirnula. Laknulo mi je dok sam pipao strijelu i shvatih da jo neu umrijeti.
Polako sam skinuo kaki jaknu i za trenutak pogledah vrh strijele, runo izliven i
pokriven ljepljivom smjesom boje karamela. Daleko sam bacio i jaknu i strijelu.
Boe, malo je nedostajalo. Sluaj, Sal, mislim da je taj sam. Mlad je i uplaen, kao i

nas dvoje. Pokuat u opet razgovarati s njim. Naslonio sam se na deblo i podigao
glas, najuvjerljivijim tonovima koji su proizlazili iz moga suhog grla. Prijatelj sam ti.
Iako si me gaao strijelama, ne elim ratovati s tobom. ivio sam s tvojim
narodom. Kao ti sam, inae, kako bih govorio tvojim jezikom? Smrtna, nepropusna
tiina. Kako bih mogao govoriti jezikom tvojeg naroda? opet u ja, naulivi ui ne
bih li uo neto. Zatim je Buman progovorio, glas mu je bio visok i piskav. avoli
ume govore mnogo jezika, ja zatvaram ui na tvoje varke. Nisam davao, ivio sam
kao vai. Nisi nikad uo za nekog koga zovu Ptica-muha i Mala-ptica-Sunca, rekoh.
Upotrijebio sam svoj bumanski nadimak, dok sam ivio s ljudima Xhaija i postao
mu bratom. Slijedila je duga tiina, no, osjetio sam daje Buman sada i nedoumici,
ali ne vie prestraen i opasan. Poznaje li starca po imenu Xhai? uo sam za njega
potvrdi Buman, a ja sam lake disao. Jesi li uo za onoga kojeg su nazivali Pticamuha, Mala-ptica-Sunca? Opet duga utnja. Zatim odgovor: uo sam. To sam ja.
Sad se tiina produila na deset i vie minuta. Znao sam da Buman razmatra moju
tvrdnju sa svih strana. Konano, opet progovori. Xhai i ja lovimo zajedno ove
sezone. Sada e uskoro stii. Bit e tu prije noi. Saekat emo ga. Saekat emo
ga potvrdili. Ali, ako sa makne, ubit u te obavijesti me Buman. Stvarno,
vjerovao sam mu. Xhai mije dosezao do ramena, a sam bog zna da nisam visok.
Imao je tipine plosnate crte lica s visokim linim kostima i kosim oima, a koa
mu je bila suha i naborana kao stara suha uta groica. Cijelo tijelo mu je bilo
naborano, kao prekriveno pergamentom. Kovre su mu bile posijedjele, no, zubi
sjajne bjeline a oi crne iskriave. esto sam mislio da su to oi vilenjaka pune
inteligentne znatielje i zlobe. Kada sam mu rekao da me njegov prijatelj htio
ubiti, prasnu u smijeh. Hihotao se pokrivi rukom usta. Mladi se zvao Ghal, bio je
oenjen jednom od Xhaijevih keri i zato je smatrao da ga moe slobodno ismijati.
Ptica-muha, Mala-ptica-Sunca je bijeli duh! Ghal, ustrijeli ga prije nego to ti
odleti! Xhai se poe micati u krug imitirajui pticu koja e odletjeti. Ghalu je bilo
neugodno i gledaoje u pranjave noge. Ja sam se smijeio kiselo, jer fijukanje
strijela bilo je jo previe svjee u mojoj glavi. Odjednom se Xhai prestane smijati i
upita skrueno: Mala-ptico-Sunca, ima li duhana? Oh, Boe moj! uskliknuh na
engleskom. to je? Sally se uplaila boje moga glasa, mislila je da se opet neto
strano dogodilo. Duhan rekoh ne, nemamo ga. Sally i ja ne puimo, ali duhan je
neto dragocjeno za Bumane. Louren je pustio kutiju cigara u "land roveru" ree

Sally. Mogu li ii? Ghal i Xhai ostadoe oarani kad su vidjeli aluminijske cilindre u
kojima su bile zapakirane cigare "Romeo i Juliet". Kada sam im pokazao kako da ih
otvore da bi uzeli duhan, veselo su cvrkutali. Zatim je Xhai kao veliki poznavatelj
ponjuio cigaru, zagrizao je, i polako vaui, gurne grumen duhana pod gornju
usnu. Zatim se isprsi Ghal i slijedei primjer punca zagrize i on. Dvoje se blaeno
opustie, a mene je to dirnulo. Tako im malo treba za sreu. Te noi ostali su s
nama. Kuhali su na naoj vatri, umske takore su natakli na tapove i onakve bez
da ih ogule, okretali na vatri. Koe su smrdjele poput spaljenih krpa. Povraa mi se
promrsi mi Sally, dok je gledala naa dva prijatelja kako jedu s tekom. No, nije
povratila. Zato te zovu Ptica-muha? upitala me kasnije, a ja sam njeno pitanje
prenio Xhaiju. Xhai skoi na noge i izvede svoju slavnu imitaciju ptice-muhe miui
glavom i maui rukama. Bilaje to doista uvjerljiva imitacija jer su Bumani veliki
promatrai prirode. Kau mi da se tako ponaam kada sam uzbuen, rekoh joj.
Da! usklikne Sally. Pljesne rukama prepoznavi to u meni. Smijali su se sve troje.
Idueg jutra otili smo svi zajedno u pilju. Dva ovjeuljka su bila potpuno u svom
elementu. Slikao sam ih, a Sally ih je nacrtala kako sjede na stijeni kraj jezera. Bila
je oduevljena njihovim malim rukama i nogama, te velikim guzovima,
anatomskom karakteristikom poznatom kao steatopigija, koja dozvoljava da
stvaraju rezerve masti, kao to deva stvara rezerve vode, za svaki sluaj. Ghal je
ispriao puncu to smo ja i Sally radili onaj dan kada nas je pronaao, to je
izazvalo smijuljenje i komentare. Sally je htjela uti razlog tom smijehu i kada joj
rekoe, pocrveni kao nebo na zalazu sunca. Zgodna promjena, jer obino sam ja
taj koji crveni. Bumani su se oduevili kada su vidjeli Sallvine crtee i to mi je dalo
priliku da zaponem razgovor o crteima na stijenama. To su crtei naeg naroda
pohvali se Xhai. Ovo je nae mjesto, od samog poetka. Pokazah mu lik Bijelog
kralja, a Xhai mi odgovori bez misterija koje sam oekivao, kratko i odrjeito: To je
kralj bijelih duhova. Gdje je ivio? ivi sa svojom vojskom duhova na Mjesecu.
Kritiari za mene kau da sam romantiar. Malo smo raspravljati o tom pitanju i
saznao sam da duhovi lete izmeu Zemlje i Mjeseca, da su naklonjeni prema
Bumanima, ali je bolje biti na oprezu jer se umski avoli neki put prikau poput
bijelih duhova. Ghal me upravo zamijenio s takvim. Bijeli duhovi. Jesu li se ikad
prikazivali kao ljudska bica? Ne. No, Xhai je bio malo smeten tim pitanjem. Uvijek
su bili samo duhovi i ivjeli su na Mjesecu i tim brdima. Xhai, jesi li ih ikad vidio?

Moj djed je vidio kralja duhova ponosno odgovori Xhai. A ovo? pokazah mu zidine
s tornjevima. to je to? To je Mjeseev grad. Gdje? Na Mjesecu? Ne, ovdje. Ovdje?
upitao sam, a srce mi je jae zalupalo. Hoe rei, na ovim brdima? Da, potvrdi
Xhai i zagrize opet cigaru od pet dolara. Gdje Xhai? Gdje? Moe li mi pokazati?
Ne zavrti glavom Xhai s izrazom aljenja. Zato ne, Xhai, zar nisam tvoj brat? Zar
nisam jedan od vaih?, moleivo u ja. Tvoje tajne su i moje tajne. Ti jesi moj brat,
potvrdi Xhai. Ali ti ne mogu pokazati Mjeseev grad. To je grad duh. Samo za pune
mjeseine kada sidu bijeli duhovi grad caruje nad ravnicom na podnoju brda. Ali
sutradan, sa svitanjem nestane. Srce mi nije vie tako jako lupalo. Uzbuenje je
splasnulo. Ti si vidio Mjeseev grad, Xhai? Vidio ga je samo jednom moj djed, prije
mnogo vremena. Djed je bio jako zaposlen, prokomentirah na engleskom. to?
eljela je znati Sally. Objasnit u ti kasnije, rekoh joj, i obratih se starom Bumanu.
Xhai, jesi li ikad u svom ivotu vidio grad kao ovaj? S visokim kamenim zidovima i
okruglim tornjevima? Ne kaem ovdje, na ovim brdima, moda na nekom drugom
mjestu. Na sjeveru, pokraj obale velike rijeke, u pustinji, na istoku. negdje. Ne
odgovori Xhai. Nisam nikada vidio. Shvatio sam da ne postoji izgubljeni grad na
sjeveru, ni na jugu Zambezija, jer daje postojao, Xhai bi naiao na njega tijekom
sedamdeset godina skitanja. Vjerojatno se neki stari Buman otisnuo etiristo
trideset kilometara istono i vidio hramove Zimbabvea i ostao toliko zadivljen
njima da ih je nakon povratka ovdje nacrtao. A kako tumai Bijelog kralja? Ne
znam, odgovorio sam iskreno. Moda je to ipak Bijela dama s buketom cvijea.
Kada doivim veliko razoaranje, poput Sallvinog odbijanje da mi postane enom,
ili ono s Mjeseevim gradom, mozak mi prestane raditi. Tako sam ispustio trag,
iako je bio tako vidljiv. Boe, imam kvocijent inteligencije 156. Genij sam.
Sutradan su dva Bumana krenula k svojim obiteljima koje su ostale na rubu
kotline. Nosili su sobom blaga koje smo im darovali. Jednu lopaticu, Sallvino
ogledalce, dva noa i pola kutije cigara "Romeo i Juliet". Udaljili su skakutajui u
beskraju Kalaharija, a mi smo osjetili da smo osiromaeni njihovim odlaskom.
Tjedan kasnije stigao je helikopter koji nas je opskrbio stvarima i ureajima koje
smo traili od Lourena. Sally i ja samo prenijeli gumenjak u pilju, a zatim smo ga
napuhivali na rubu jezera, naizmjenice, sve dok nas nije spopala vrtoglavica. Sally
ga spusti u vodu. Veselo je veslala jezerom, dok sam ja spremao ostatak prtljage.
Bio je tu i tap za pecanje, dosta teak, a u kutiji gdje je bio kotur, nalazilo se i

Lourenovo pismo. to trai pjeane ribe ili pustinjske pastrve? Privrstio sam
kotur na drku, preao najlonom preko uica i na kraj privrstio uteg od dva
kilograma. Sally je odveslala s gumenjakom do sredine jezera, spustio sam uteg u
vodu, otkvaio sam kotur, tako da se najlon poeo odmotavati. Kao to sam traio,
dakron je bio obiljeen svakih petnaest metara i malo po malo, kako je najlon
nestajao u zelenkastoj vodi, brojali smo na glas: pet, est sedam, boe moj, Ben,
bez dna je. Ove vapnene rupe mogu biti zauujue duboke. Jedanaest, dvanaest,
trinaest. Mislim da emo imati dovoljno dug najlon, Sally je sumnjivo vrtjela
koturom. Osam stotina metara duine bit e dosta. etrnaest, petnaest. Bio sam i
ja zadivljen. Mislio sam da e dosegnuti stotinu i dvadeset metara kao Sleeping
Pool u Sinaju, no, najlon se i dalje odmotavao. Konano smo uli kako je olovo
dodirnulo dno. Pogledali smo se u udu. Malo vie od dvjesto i pedeset metara
rekoh. Naprosto me strah stajati nad tako dubokom stvari. Namjeravao sam
istraiti dno dizalicom, no, sada to iskljuujem. to god se nalazilo na dnu ostat e
tamo zauvijek. Nitko ne moe sii na tu dubinu. Sally je gledala zelenkastu
povrinu, a odsjaj jezera udno se igrao na njenom licu. Skine oi s povrine. Kako
je udno, proao me udan osjeaj, kao da nam je smrt prola mimo. Poeo sam
motati najlon. Sally je legla na dno gumenjaka i promatrala stijenu iznad nas. Bio
je to dosadan zadatak namotati takvu duinu, ali si dadoh truda. Ben najednom e
Sally pogledaj gore. Prestao sam namatati kotur i podigoh pogled. Nikada nismo
promatrali krov iz toga kuta. Procijep je otuda izgledao drukije. Tamo Ben, s one
strane, onaj dio stijene to stri, etvrtast je i previe pravilan, a da bi bio
prirodan. Zar ti se ne ini? Malo sam ga promatrao. Moda bio sam sumnjiav.
Zna, nismo nikad istraili s vrha brda gdje se otvara pilja. Sally se uzvrpoljila. Zar
ne moemo to uiniti? Idemo vidjeti taj etvrtasti kamen. Moemo li, Ben?
Svakako odgovorio sam. Danas! Odmah! Moemo ii odmah. Do vraga, Sal! Ve su
dva sata. Nai emo se nad otvorom na zalasku sunca. Oh, idemo! Moemo
ponijeti baterije. Na vrhu brda vegetacija je bila gusta i trnovita. Sreom sam
ponio maete, njima sam morao otvoriti stazu. Otprilike smo zapamtili poloaj
stijene, no, morali smo hodati oko stabala, pazei da ne padnemo. Zemlja mi se
odjednom otvorila pred nogama u stranu i duboku jamu. Bacih se unatrag,
gurnuvi Sally. Malo je nedostajalo. Bio sam uzbuen. Drao sam se na pristojnoj
udaljenosti od otvora, dok sam kruio da bih stigao do mjesta gdje je kamena

ploa strila u prazno. Kleknuo sam da bih je istraio. Duboko dolje smaragdno
jezero svijetlilo je u tami. Nisu mi se sviale visine, osjeao sam muninu dok sam
dodirivao kamenu plou. Pravilna je, Sal, ali ne osjeam znakove dlijeta. Izlizana je
od nevremena i moda. Podigoh glavu i ostadoh paraliziran onim to sam vidio:
Sally se popela na stijenu kao na trampolin. Stajala je tamo na rubu i, dok sam je
zgroen gledao, podigla je ruke iznad glave, pruivi ih prema nebu, kao kad je prvi
put ugledala jezero. Sally!, povikah. Ona naglo okrene glavu i lagano se zanjie.
Ne, Sally! Ne! povikah ponovno: znao sam da se namjerava baciti u zlurada usta
na stijeni. Potrah prema platformi i dok je gubila ravnoteu uhvatih je za ruku i
povukoh na sigurno. Poela je drhtati i histerino plakati. vrsto sam je drao, bio
sam jako uplaen. Dogodilo se neto to je izbjeglo mome nadzoru, neto
uznemiravajue i tajanstveno. Kada se malo primirila, njeno je upitah: to se
dogodilo, draga? Zato si to uinila? Ne znam. Obuzela me vrtoglavica, ula sam
zujanje u glavi i. oh, ne znam Ben, ne znam. Za nekoliko minuta izii e Mjesec,
Sal. Ne silazi mi se po tom mraku, saekajmo. Sjedili smo jedno uz drugo na rubu
ponora, ne da se ugrijemo, jer je zrak bio jo uvijek topao, nego zbog onoga to se
dogodilo prije. Mjesec je svijetlio ispod horizonta. Zatim je iziao okrugao iznad
kroanja i blijedom svjetlou obasjao zemlju. Pogledao sam Sally. Lice joj je bilo
pod mjeseevim svjetlom srebrenosivo, s tamnim oima s podonjacima. Izgledala
je neizmjerno tuno. Hoemo li sii? rekoh joj grlei je. Trenutak, tako je lijepo.
Okrenuo sam se i pogledao dolinu svu srebrenu pod mjeseevim svjetlom. Afrika
ima mnoga lica i mnogo atmosfera, a ja ih sve volim. U tom trenutku nam je
pruala jednu od svojih zaaranih manifestacija. Dugo smo utke gledali.
Odjednom, Sallv ustane. Spremna! I ja ustadoh. Ben! stisnula mi je zauujuom
snagom ruku. Ben! Ben! to je, Sal, je li sve u redu? S jednom rukom mi je tresla
rame, a s drugom pokazivala ravnicu dolje. Gledaj, Ben, eno ga! Podrah Sallv s
obje ruke. Miruj, draga. Sjedni trenutak. Ne budi idiot, Ben. Savreno sam
normalna. No, pogledaj I dolje! vrsto sam je drao i gledao. Gledao sam, ali
nisam nita vidio. Jesi li je vidio, Ben? Ne, ali odjednom kao kad lik iskrsne iz
puzzla, opazih ga. Bio je tamo, gdje je oduvijek naravno i bio. Uspije li ga vidjeti?
Sallv je drhtala. Reci mi, Ben, da ga i ti vidi, reci mi da to nije samo moja mata.
Da, promrmljah. Nisam u potpunosti siguran. Da, mislim. To je Mjeseev grad,
Ben. Grad-duh po Bumanima. Na izgubljeni grad! Ben, da, mora biti! Zatvorih

oi, i ponovno ih otvorih. Bio je jo tu. Dupli zid oko tihe ume, tamne simetrine
crte po srebrenoj dolini, bili su i krugovi koji su oznaavali mjesta gdje su nekad
bili tornjevi, a neki su bili sakriveni medu drveem. Preko zidina su bili ostaci
niskoga grada u obliku polumjeseca na obalama staroga nestalog jezera. Mjesec
promrmljah! Nisko svjetlo oznaava obrise temelja. Mora da su toliko izravnani da
smo hodali po njima mjesec dana. Mjeseev sjaj je dovoljno jak da oznai sjene
tamo gdje jo ima ruevina. Slika! Da, s trideset i est tisua stopa sa slabim i
blagim svjetlom postigne se isti efekt. Iz nizine sigurno ga ne bismo uoili, a
helikopter se nije bio digao dovoljno visoko ree Sally. Osim toga, tada je bilo
podne, kada je sunce visoko, nema sjena, pa ga zbog toga Louren nije vidio. Bilo je
tako jednostavno, a opet mi je promaknulo. Ba sam lijepi genij. U zbrajanju
kvocijenta inteligencije, netko je pobrkao moj test. No, nema zidina Ben, niti
tornjeva, samo temelji, to se to dogodilo naem gradu? Otkrit emo Sal obeah.
U svakom sluaju moramo ga oznaiti prije no to opet nestane. Dao sam joj
jednu od dvije baterije koje sam ponio u vrei. Jedan bljesak znai idi prema meni,
dva udalji se, tri lijevo, etiri desno. Kruni pokret znai tu. Na brzinu smo se
dogovorili za to jednostavnije signaliziranje. Ja u se spustiti u dolinu, a ti e mi
signalizirati. Najprije me navedi do velikog tornja, a zatim me vodi po vanjskim
zidinama. Najbolje je da radimo brzo, jer ne znamo dokle e trajati taj efekt. Daj
mi signal kada nestane. Trajao je vie od sat vremena, a ja sam trao gore-dole po
dolini na Sallvine signale. x x A zatim je grad polako nestao, malo po malo, kako je
Mjesec iao prema zenitu. Otiao sam na brdo po Sally. Bio sam gol do pojasa, jer
sam od koulje napravio vrpce koje sam stavio kao oznake po grmlju i visokim
travama. Kada smo se vratili u logor, zapalismo veliku vatru. Izvadio sam "Glen
Grant" da proslavimo. Bili smo euforini i uzbueni, morali smo raspravljati o
tolikim stvarima, pa smo zaspali vrlo kasno. Preispitali smo ponovno fenomen
osvjetljenja i shvatili kako funkcionira. Spoznali smo da smo bili vrlo blizu istini
kada smo raspravljali o niskom suncu prvoga dana, a zatim i kada smo otkrili
ljuske slatkovodnih pueva. Govorili smo o mekuscima i o njihovom novom
znaenju. Kunem se, a bogovi su mi svjedoci, da neu nikad odbaciti s toliko
nonalantnosti tako vano znanstveno otkrie. Ispijmo ga, predloi Sal. Odlina
ideja!, napunio sam ae. Zatim smo govorili o prii starog Bumana. To dokazuje
da svaka legenda, svaka tradicija, ima osnovu u stvarnim dogaajima, ma koliko

one izgledale konfuzne. Nakon nekoliko gutljaja "Glen Granta", Sallvje postala vrlo
filozofski raspoloena. Budimo objektivni: moj prijatelj po krvi Xhai odlian je u
brkanju prolih dogaaja. primjerice Mjeseevog grada. To je lijepo ime, usvojimo
ga predloi Sally. A, to misli o tome kako mu je djed susreo bijelog duha?
Vjerojatno je sreo nekog lovca. Ne zaboravi da su nas gotovo zamijenili za duhove
doslovno i slikovito podsjeti me Sally. Nastavili smo priati, dok je mjesec putovao
na nebu iznad nas. Svako toliko ozbiljna bi se diskusija pretvorila u usklike poput:
Oh, Ben nije li divno, imamo cijeli feniki grad na raspolaganju za iskopavanje, ili:
Boe moj, Ben, itav ivot sam sanjala takvo neto. Prola je pono kada smo se
prizemljili i Sally se suoila s praktinom stranom stvari. to emo, Ben. Hoemo li
rei Lourenu Sturvesantu? Polako sam toio viski dok sam razmiljao. Ne misli li,
Sal, da bi bilo dobro da malo ispitamo temelje, tek toliko da ne ispadnemo
smijeni. Ben, zna pravila, ne ide se okolo kopajui nasumice. Mogao bi unititi
neto vano. ekat emo dok ne budemo mogli nastaviti po pravilima. Znam, Sal,
no, ne mogu se suzdrati. Samo jednu iskopinu, malu, malu? U redu nasmijei se
samo da bude mala. Sada e biti najbolje da spavamo, prola su dva sata. Prije no
to smo zaspali, Sally promrmlja na mojim prsima: Pitam se to se to dogodilo
naem gradu. Je li Bumanov crte bio vjeran istini, a ako jest, onda su visoki zid i
tornjevi nestali. Da, bit e zanimljivo to otkriti. S onom velikom snagom volje koju
ponekad mogu pronai u sebi, odluio sam ne iskopati rov unutar hrama; izabrao
sam za iskopine mjesto iznad vanjskih zidina, nadajui se da u prouzroiti manje
tete. Dok je Sally promatrala sa zanimanjem i "punila" me savjetima, s
komadiima plahta oznaio sam mjesto na kojemu elim vriti iskopine. Rov bi
trebao biti uzak i dug, jedan metar puta est, s pravim kutom u odnosu na
temelje. Pobrojali smo vrpce u razmacima od 30 minuta, a Sally je sve to zapisala
u svoj notes. Iao sam u "land rover" po fotoaparat, sprave i platno. Na je rov bio
samo 30 metara od atora. Taborovali smo gotovo iznad drevnog zida. Prostro
sam platno koje je trebalo prihvatiti zemlju izvaenu iz rova, skinuo sam koulju i
bacio je sa strane. Nisam se vie sramio pokazivati moje tijelo Sally. Pljunuo sam u
dlanove, te uzeo lopatu. Prije nego to sam zapoeo, bacio sam pogled na Sally,
koja je sjedila na platnu s velikim eirom na glavi. Mogu poeti? pitao sam je s
velikim osmijehom. Do kraja, prijatelju? pitala me. Potvrdio sam. Te su rijei
odzvanjale. Bile su Lourenove i moje. Nikada ih nismo govorili drugima. Onda sam

pomislio, do avola, pa i nju volim. Do kraja, djevojko moja! uzviknuo sam uzevi
alat u ruke. Bilo je prijatno osjeati ga laganim u rukama, osjeati kako propada u
pjeskovito tlo. Radio sam marljivo, vrlo vjeto, no, vrlo brzo znoj mi je poeo tei u
potocima i puniti mi arape. Dok sam na platno bacao zemlju iz iskopina, Sally je
odmah poela promatrati svaki gram te zemlje. Radila je veselo brbljajui, no,
moji su jedini odgovori bili mrmljanje koje je pratilo svaki udarac krampom. Prije
podneva otvorio sam rov u svoj njegovoj duini, do dubine od jednog metra.
Nakon 45 centimetara pjeano je tlo davalo mjesta crvenkastoj i tamnoj zemlji,
koji je jo uvijek sadravalo vlagu nedavnih kia. Odmarali smo se, pojeo sam
neto konzervirane hrane te popio flau Windhoeka kako bih nadoknadio
tekuinu izgubljenu znojenjem. Zna rekla je Sally gledajui me zabrinutim
pogledom kada se navikne, tvoje tijelo moe imati udnu ljepotu. Pocrvenio sam
sve dok mi se oi nisu napunile suzama. Radio sam daljnjih sat vremena, sve dok
se vrh krampa nije obojio u crno. Pustio sam ga da padne i sagnuo se prema rovu.
Stoje? Sally me odmah sustigla. Pepeo odgovorih. Drveni ugljen. Drevno ognjite?
Moe biti. Na sreu, nisam se razmahao objanjenjima, tako da sam je kasnije
mogao opomenuti za njezinu samouvjerenost. Uzmimo koji uzorak da ga
datiramo. Radio sam s veom panjom, kako bih izvukao taj sloj pepela bez da ga
otetim. Vidio sam da je varirao od 6 milimetra do pet centimetara. Sally je
zabiljeila dubinu povrine te tonu lokaciju svakog pojedinog uzorka, dok sam ja
fotografirao rov i vrpce. Nakon toga stali smo na noge i pogledali se. Preveliko je,
da bi se radilo o ognjitu rekla je. Potvrdio sam Ne bismo trebali nastaviti kopati
na taj nain, ne s krampom i lopatom. Znam rekao sam. Ograniit emo se samo
na polovicu rova, te neemo dirati sloj pepela. napravit u taj izuzetak, no, imam
namjeru otii do kraja, do tvrde kamene kore. Drago mi je to tako govori, i ja
mislim upravo tako. Ti poni s drugog kraja. Ja u poeti ovdje i nastavit emo do
drugog kraja. Odmah sam otkrio kako je ispod toga bio sloj tvrde gline te, premda
to nisam rekao, pomislih kako se radilo o umjetnom sloju, koji je tu postavljen
tijekom kakve gradnje. Budi oprezna rekao sam Sally. Tako je rekao ovjek kramplopata, promrmljala je sarkastinim tonom bez da pomakne glavu. I gotovo
odmah doao sam do prvog otkria u ruevinama Grada Mjeseca. Sada, dok
piem, imam pred sobom njezinu biljenicu sa stranicama punima zemlje i njezinih
biljeaka, s tim njezinim kolskim rukopisom. Rov AC.6 II.4. Dubina: 28

centimetara. Naeno: stakleni biser. Ovalni. Svjetloplavi. Promjer: 2,5 mm.

Perforiran. Blago savijen zbog topline. Primjedbe: pronaen u stanju pepela na
razini 1. Broj:CM.l Ova biljeka ne moe niti priblino opisati nae veselje, nae
radosne zagrljaje, nae smijanje pod suncem. Bio je to tipini feniki biser,
upotrebljavan radi razmjena. Stisnuo sam ga duboko akom. Uzet u ga i progutati
rekao sam mislei pri tome ne one koji me kritiziraju. Ako imaju grlo usko kao
svjetonazore, onda e biti dovoljno da ih zaguimo. Poeo sam upotrebljavati
kramp manjih dimenzija i nakon etvrt sata ugledao novo otkrie. Ostatak
karbonizirane kosti. Ljudske? upitala je Sally. Moe biti. Glava bedrene kosti.
ostatak je kosti izgorio. Kanibalizam? Kremacija? upitala je Sally. Kako brza. No,
to misli pitala je natjecateljskim tonom. Dugo sam utio. Onda sam odluio.
Mislim daje Grad Mjeseca bio napadnut, njegovi stanovnici izmasakrirani, zidovi
srueni te nastambe sravnjene sa zemljom. Sally se malo iznenadila i pogledala me
donekle simuliranim iznenaenjem. 1 sve to na temelju jednog bisera i komadia
kosti. treba imati bujnu matu. Te veeri, odgovarajui na pitanje koje je Larkin
mumljao putem radija, odgovorih: Hvala, Peter. Sve je O.K. Nita nam ne treba.
Recite gospodinu Sturvesantu da nemamo nita za prijaviti. Ovdje je sve bez
promjena. Ugasio sam prijamnik izbjegavajui Sallyin pogled. Da kazala je ona
nakon takve lai trebao bi se posramiti. Ma, na koncu ti si ona koja je rekla da se
radi samo o malom biseru te o ostatku kosti. No, nakon dvije veeri nisam vie
mogao raunati na takvu ispriku, jer sam iskopao rov do dva metra i 25
centimetara, te otkrio prvi od etiriju dijelova gromaa. Kamenje je bilo vrlo dobro
izraeno. Povezanost kamena bila je tako savrena da nije mogla ui ni otrica
noa. Bilo je kamenje vee od onoga iz Zimbabvea, namijenjeno prihvaanju
tereta goleme zgrade. U prosjeku je imalo metar i 20 puta 60 sa 60 centimetara.
Bilo je izvueno iz crvene pjeskare poput one iz provalije, i dok sam ga promatrao,
otkrio sam da je to djelo graditelja iz bogatoga i monog doba. Te veeri priao
sam ponovno s Larkinom. Za koliko vremena moe jedna poruka prispjeti do
gospodina Sturvesanta, Peter? Danas se trebao vratiti iz New Yorka. Mogu
pokuati telefonirati veeras. Da, molim te. Helikopter je stigao u tri sata idueg
poslijepodneva, a ja sam mu potrao ususret, navlaei koulju. to si mi to
pronaao, Ben? pitao je Louren dok je silazio. Mislim da e ti biti drago rekao sam.
Dali smo si ruku. Pet sati kasnije sjedili smo oko vatre i Louren mi se smijeio iznad

ruba ae. Ima pravo, djeae moj. Svia mi se. Bila je to prva misao koju je
izrekao otkako je stigao. Slijedio je mene i Sal do rova i do provalije, sluajui naa
objanjenja, a posebno je pozorno sluao nae objanjenje glede niskog padanja
svjetla na ruevine, i svako toliko postavljao je koje pitanje tonom kojim je inae
postavljao pitanja na upravnim vijeima. Svakoje njegovo pitanje bilo duboko i
suvislo, kao da razmatra poslovni problem. Dok je Sally govorila, uvijek bi joj bio
blizu. Promatrao ju je s licem koje je imalo izraz ekstaze. Kada mu je
objanjavajui neku tvrdnju dodirnula rame, oboje su se nasmijeili. Bilo mi je
drago to su napokon postali prijatelji, jer su to bile najdrae osobe koje sam imao
na svijetu. Louren se sa mnom sagnuo na dnu rova, promatrajui kamen, drao je
u ruci izraeni kamen, karboniziranu kost i stakleni biser, drei se za glavu, kao
da je pokuavao snagom uma shvatiti to se dogaa ili poveati koncentraciju.
Malo prije sumraka vratili smo se do peine, kako bismo pregledali krajnju stijenu.
Upalio sam jednu od plinskih svjetiljki i stavio je tako da "poplavi" sliku Bijelog
kralja. Onda smo sjeli u polukrug promatrajui je do najmanjih detalja. Kraljeva
glava bila je u profilu, a Sally je pokazala crte, dugaak i ravan nos, te visoko elo.
Ne radi se o afrikom licu rekla je i pokazala na drugu figuru, neto udaljeniju.
Pogledajte onu. Ono je Bantu, i nema mjesta pogrekama. Umjetnik je bio
dovoljno sposoban da razlikuje dvije vrste lica. Louren, ipak, nije skidao pogled s
kralja. I sada se inilo da mu eli otkriti tajnu, no, kralj je ostajao nedodirljiv i
hladan. Na kraju se Louren podigao uzdahnuvi. Gotovo se udaljio, kada se njegov
pogled zaustavio na bijelim figurama ispod kralja. Tko su ti? upitao je. Nazvali smo
ih sveenicima objasnio sam no, Sally misli da bi mogli biti i arapski trgovci ili.
Sredinja figura. Louren je pokazao na sveenika. Njegov glas bio je otar, gotovo
alarmirajui. to radi? Klanja se kralju objasnila je Sally. Zato on, mada se klanja,
ipak vii od drugih? Dimenzije su bile mjerilo toga umjetnika za iskazivanje
vanosti. Dovoljno je pogledati visinu koja se odnosi na kralja. premda su pigmejci.
oslikani su poput divova. Visina sredinje figure treba znaiti da je to bio glavni
sveenik. ili voda Arapa, ako je Sally u pravu. Ako se klanja, ini to samo gornjim
dijelom tijela, i jedini je koji to ini. Ostali stoje uspravno. Louren jo nije bio
uvjerljiv. Reklo bi se gotovo. Nije dovrio reenicu i mahnuo je glavom. Onda se na
trenutak najeio, i vidio sam preplanulu kou njegovih ruku kako se najeila. Ovdje
je poelo biti hladno kazao je stisnuvi ruke na ramenima. Bez da ita kaem,

podignuo sam se. Vratimo se do taborita kazao je Louren. Poeo je govoriti tek
nakon to sam upalio lijepu pucketajuu vatru. Ima pravo, djeae moj. Svia mi
se! Popio je kap viskija od jema. A sada u poeti govoriti o cijenama. Odredi ih ti
za nas, Lo rekao sam. Raspravljat u s bocvanskom vladom. Probat u vriti
pritisak. Napravit emo formalni ugovor te emo najvjerojatnije podijeliti dokaze
pola-pola, trebat e nam zajamiti pristup i ekskluzivna prava. te sline stvari.
Dobro, to je tvoja specijalnost, Lo. Ako te dobro poznajem, sigurno si ve
pripremio popis svega to ti treba, osoba s kojima eli suraivati. Imam li pravo?
Nasmijeio sam se i otvorio dep. Ustvari, jesam rekao sam pruajui mu tri lista
popisa, koje je Lo na brzinu pogledao. Vrlo spartanski, Bene, rekao je estitajui
mi. No, mislim ipak da emo sve to napraviti na veliko. elim prije svega pistu za
slijetanje, samo za poeti. Koja je u stanju primiti "Dakotu". Pribliava se ljeto. Ne
biste izdrali ivjeti pod atorom. Trebaju nam solidnija zdanja, uredi, skladita, s
klima ureajima. Trebat e nam generator za svjetlo i za pumpanje vode s jezerca.
Nitko te nee nikada moi osuditi da krtari, nasmijao sam se. Svi smo se smijali.
Sally mije ponovno napunila au. Bio sam sretan i ponosan na sebe te veeri.
Imao sam i razloga, nakon to sam otkrio tajnu koja je bila skrivena tisuljeima, a
Louren bi me podravao u cijelosti. Viski mi je prijao kao da se radi o vodi. Pio sam
puno viskija, nekada. Bio je to sistem za prihvaanje nekih stvari, da budu manje
bolne, a druge sam stvari lake prihvaao. Onda, prije otprilike est godina,
spoznao sam da ve godinama ne radim na knjizi, da moja memorija i intelekt
bivaju sve slabiji, te da su mi se ujutro tresle ruke. Sada sam jo pio aicu ili dvije
naveer, a svako toliko bih poveavao dozu. No, sada sam pio od sree, a ne od
tuge. Idemo, Ben. Sada imamo neto za proslaviti. Sally se nasmijala i ponovno mi
je obilno napunila au. Opa! Polako doktorice mlako sam prosvjedovao. No, te
sam se veeri napio, i to slatko. S mnogo ponosa odbio sam Lourenovu pomo, te
sam se uputio prema atoru, u koji me smjestila Sally od Lourenovog dolaska.
Bacio sam se na krevet bez da se presvuem, te zaspao vrsto poput stijene. Na
pola sam se probudio kada je Louren uao i legao na drugi leaj, te sam vidio
mjeseinu kako obasjava ator. ili je to moda bilo prvo svjetlo zore? Tada mi se to
nije uinilo vanim. Osoblje za projekt uinilo mi se vrlo vanim, i to se toga tie,
imao sam sreu. Peter Willcox imao je studijsku godinu na sveuilitu Cape
Towna. Uzeo sam zrakoplov te ga iao posjetiti, u est sam ga sati uvjerio kako mu

nee biti zanimljivije ljepote europskih gradova. Bilo je neto tee uvjeriti njegovu
suprugu Heather. dok joj nisam pokazao fotografije Bijelog kralja. Poput Sally, i
ona je strunjakinja za peinsku umjetnost. Bili su dvije vrlo sposobne osobe,
idealne za takav pothvat. Zajedno smo bili u stijenama Slangkopa. Oboje su tek
preli tridesetu, on s trbuiem te gotovo oelavjelom glavom, s naoalama
metalnoga okvira i hlaama koje su mu vjeito padale. stalno si je podizao pojas.
Ona je bila mrava i iljata, s velikim, nasmijeenim ustima i s pjegavim licem. Nisu
imali djecu, a bili su vrlo vrijedni. Peter relativno dobro svira harmoniku, a
Heather ima glas koji u duetu lijepo zvui s mojim. Peter mi je predstavio dvojicu
njegovih diplomaca, te mi ih preporuio bez oklijevanja. Pri prvom susretu s njima
ostao sam malo zateen. Ral Davidsonbioje mladi od tek 21 godine. uistinu, nije
se odmah shvaalo kako je rije o mukarcu. No, Peter me uvjerio da je ispod te
velike mase kose leala velika inteligencija, vrlo obeavajueg arheologa. Njegova
je zarunica imala naoale. Diplomirala je prva u klasi. Premda nije bila ba
atraktivna a ja volim lijepe ene, odmah me osvojila rekavi mi: Doktore Kazin,
vaa Drevna Afrika je najljepa stvar koju sam u ivotu proitala. Taj dokaz
dobroga ukusa nagnao me da ih oboje zaposlim. Peter Larkin mi je pronaao 46
afrikih radnika iz sredinje Bocvane, koji nisu nikada uli za Brda krvi i za njihovo
prokletstvo. Jedine probleme prouzrokovao mi je Timothv Mageba. Vrativi se iz
Cape Towna pet sam dana bio u Centru, u Johannesburgu, te napravio sve to je u
mojoj moi kako bih nagovorio Timothvj a da pode sa mnom. Machane rekao mi
je ovdje me eka posao koji ne moe obaviti nitko drugi. Kasnije bih se prisjetio
njegovih rijei. Tamo gdje ti ide, posao je koji mogu dobro obaviti mnogi. Ima
ve one mukarce i one ene, koji su profesionalci. Ja ti nisam potreban. Molim te,
Timothv. Rije je samo o est mjeseci. Ovdje bi te posao ekao. Nijeno je klimnuo
glavom, ali ja sam inzistirao. Stvarno mi je stalo i treba mi. Postoje stvari koje
samo ti moe objasniti. Timothv, na stijenama peine ima vie od 1300 etvornih
metara crtea. U velikoj veini su simboli koje moe samo ti dekodirati. Dr. Kazin,
moi e mi poslati kopije, koje u rado deifrirati. Timothv je poeo govoriti
engleski, a to je bio crni znak da smo na kraju pregovora. Nadam se da mi nee
sada naloiti da napustim Centar. Moji pomonici ne mogu bez mog vodstva.
Pogledavali srno se nekoliko sekunda. Situacija nije imala izlaza. Mogao sam mu
narediti da otputuje sa mnom, no, nemotiviran suradnik je gore od niega. U

tamnim Timothvjevim oima vidio sam buntovniki plamen, a ja sam znao da nee
sa mnom zbog dubljih razloga. O emu se radi?. Zastao sam. Htio sam ga upitati je
li razlog bilo staro prokletstvo. Uvijek je teko uti kako praznovjerje djeluje na
tako pametnog ovjeka i znanstvenika. Bilo mi je teko izravno govoriti s
Afrikancem, jer bi izravno pitanje Timothvju za njega moglo biti znak neugode.
Uvijek postoji mnogo razloga unutar jedne odluke, doktore. Vjeruj mi kada ti
kaem da e biti bolje ako te ovaj put ne otpratim. Budi mi dobro, Timothv, rekao
sam ve razoaran. Ustao sam. Pogledali smo se ponovno u oi, te mi se uinilo da
se promijenio. Plamenovi su bili ivlji. ponovno sam osjetio strah, neugodu i udan
osjeaj. Uvjeravam te, doktore, da je ovdje moj rad doao do kritine toke. Bit e
vrlo zanimljivo vidjeti kada bude gotov. Moji novi asistenti stigli su iz Cape
Towna, idueg jutra te smo krenuli ravno do Sturvesantovog hangara, gdje nas je
"Da-kota" ekala za let. Bio je to vrlo buan i veseo let. Peter je ponio harmoniku,
a ja nisam nikada putovao bez stare gitare. Otpjevali smo nekoliko lakih pjesama
poput Abdul Abdul Emir te Zelene rastu trske, a otkrio sam da je Ral Davidson vrlo
melodino zvidao, te da je Leslie imala draestan sopran. Kada zavrimo s
iskopinama, ii emo svi na turneju rekao sam im, uei ih neke nove pjesme. Ve
su prola tri tjedna otkako sam napustio Brda krvi, i dok smo prelijetali, uoio sam
promjene koje su se zbile tijekom mog izbivanja. Ve je napravljena pista za
polijetanje, a blizu nje bili su sredinji bungalov te okolo barake. Bio je tu i toranj
za vodovod s rezervoarom vode od 10 tisua litara te taborite za afrike radnike.
Sally nas je ekala kod piste. Stavili smo prtljagu na "rover" i otili vidjeti na novi
smjetaj. Mislio sam da u tamo zatei i Lourena, no, Sally mije objasnila daje
otputovao dan ranije, nakon kratkog boravka. S velikim ponosom Sally nas je
vodila kroz tabor. Sredinji je bungalov imao i klima ureaj, dvoranu za sastanke,
veliki ured te skladite. Bile su tu i etiri barake za spavanje, takoer s klimom, no,
neto skromnije namjetene. Sally je jednu baraku namijenila Willcoxima, jednu
sebi i Leslie, a treu meni i Ralu, dok je etvrta bila na raspolaganju Lourenu,
gostima ili pilotima. Htio bih predloiti kakvo poboljanje glede raspodjele
kreveta, kazao sam ljutito. Jadni Ben. Sally mi se zloesto nasmijala. Civilizacija ne
oprata. Nadam se da si ponio kupai kostim. Nema vie golo kupanja. Sada sam
uviao sve to je Louren napravio za mene. Brda krvi nisu vie bila pusta, ve mala
aktivna zajednica, sa zrakoplovom koji je redovito letio, " land roverom" koji je

dizao oblake praine, te elektrinom pumpom to je remetila tiinu peine i

smaragdnog jezera. Moja se skupina ubrzo priviknula na propisane zadatke. Sally
je radila u peini s mladim afrikim znanstvenikom. etvero preostalih imali su
svoju zonu djelovanja, a svatko od njih morao se brinuti za desetak radnika. Peter
i Heather su radili izvan zidina, u ruevinama niega grada. Tamo mora da su ti
stari narodi stavljali otpad, razbijene upove, staro oruje, kart biserje te druge
zanimljive relikvije jedne nestale civilizacije. Ral i Leslie, koji su sanjali grumene
zlata, bacili su se na unutarnje iskopine, unutar grada, u dijelu koji su nekadanji
itelji drali vrlo istim, tako daje bilo manje vjerojatno da otkriju neto zanimljivo.
Takva je razlika izmeu iskustva i neiskustva, poleta mladosti i hladnoga
znanstvenog kalkuliranja onih zrelijih. Ja sam ostao slobodan, u ulozi nadzornika i
savjetnika. Troio sam vrijeme tamo gdje sam mogao biti koristan. Promatrao sam
Rala i Leslie kako bih se uvjerio da im je tehnika na visini, te se oputao kad sam
uvidio da Peter Willcox nije pogrijeio to mi ih je preporuio. Bili su vrlo pametni
mladi ljudi, koji su znali to ine, a vrlo su se vjeto snalazili unutar rova. etiri su
ekipe vrlo dobro radile, a slabiji radnici su bili polako odstranjivani. U manje
vremena nego to sam se nadao, tvrtka KazinPartneri radila je vrlo uigrano i
dobro. Bio je to spor posao, vrlo precizan, s mnogim zadovoljstvima. Svake veeri,
prije uobiajenog pjevanja u dvorani za sastanke, govorili smo o prethodnom
danu, o onome to smo napravili. Prvo otkrie do kojeg smo doli govorilo je da je
sloj pepela iz prve razine pokrivao cijelo korito, ak i u donjem dijelu grada, iako
nije bio homogeno rasporeen. No, svi smo se sloili datacijom pomou ugljika, da
je to bilo negdje 450 godine poslije Krista. To se inilo i kao vrlo bliskim datumom
crtea u peini, ili je to moda bilo malice prije. Bili smo suglasni i glede injenice
da su Bumani zauzeli peinu nakon to su je starosjedioci napustili. Iz opreza,
prve stanovnike nazvali smo "drevnim", jer nam je trebalo jo dokaza kako bismo
ih prozvali Fenianima. Osobno sam se nadao da e se to brzo rijeiti. Prilijepljeni
uz sloj pepela, nalazili su se zauujui ljudski ostaci. Ralje otkrio medu pepelom
kod nieg tornja jedan kutnjak, a Peter jednu nadlakticu s dijelovima ne preciznije
identificiranih kostiju. Ti ljudski ostaci koji nisu bili pokopani, dokazivali su da sam
u pravu glede nasilnog kraja Grada Mjeseca. To je bilo potkrijepljeno i nestankom
zidina i tornjeva, koji su se tu nekada nalazili, sudei po glinenim temeljima, koje
smo pronalazili oko hrama. Malo se nekajui, Ral je prihvatio hipotezu o

razljuenom neprijatelju, koji je zbog nekog neutvrenog bijesa izbrisao svaki trag
toga naroda. To smo mogli prihvatiti. inilo mi se dosta loginim. No, gdje su
zavrile one tone velikih zidnih umjetnina? Tako je Sally izrekla primjedbu do koje
je slijedom toga dola. Kao da se ispriava, Peter Wilcox se prisjetio tvrdnji iz
knjige Creda Mutwe "Idaba, moj sin", prema kojim je jedan drevni grad
demoliran, te preseljen, komad rio komad, do dalekog Zimbabvea, a to su uinili
njegovi stanovnici. Ovo je crveni pijesak kazala je Sally dosta grubo. Zimbabve je u
granitu, izvaen iz kamenja u kojem se nalazi. Zimbabve je 4440 kilometara
istono od ovdje. Bio bi to nezamislivi pothvat. Mogu prihvatiti da su bile iznijete,
da se tako izrazim, konstruktivne tehnike, ali ne i materijal. Nisam vie imao ideja,
pa smo trebali prijei s teorije na djela. Nakon est tjedana Louren Sturvesant nas
je posjetio prvi put. Iskopine i drugi poslovi bili su prekinuti na dva dana. Odrali
smo seminar, kojime sam ja predsjedao, i na kojemu sam pokazao Lourenu
postignute rezultate. Bili su doista fantastini. Samo za poetak, popis umjetnina,
ostaci upova i drugih predmeta punili su 127 stranica protokola tipkanih pisaim
strojem. Pronali su ih gotovo sve Peter i Heather, pa su oni i otvorili raspravu. Do
sada su se iskopine izvan zidina ograniavale samo na zapadnu zonu, u ozraju od
300 metara vanjskog promjera. No, ukupno gledajui, ini se daje to bilo sredite
sobica i malih zgrada od sirovih cigala, s krovovima od drva i slame. Peter je
detaljno opisao zonu, naveo je prosjenu veliinu soba, te toan poloaj svakog
otkrivenog predmeta. Louren se poeo mekoljiti na stolcu i igrati s cigarom. Peter
je vrlo precizan, gotovo dosadno precizan, kada je rije o poslu. Napokon je doao
do zakljuaka. ini se da je ovaj prostor bila velika trnica ili bazar. Doveo nas je
do skladita kako bismo vidjeli ega je bilo u toj zoni. Bili su tu ostaci ve
oksidiranog zlata, bronani ealj, drka noa izrezbarena poput enskog tijela, 14
bronanih ruica za koje smo mislili da su ukraavale koni tit, bronane ploe
teke po desetak kilograma, te predmeti za ukraavanje u obliku Sunca i zvijezda,
16 ploa tuene bronce koje su imale oblik nekog zatitnika, prekrasan sagomirani
tanjur sa slikom Sunca i bogato obraenim rubom, te jo dvadesetak kilograma
predmeta od bronce u tako loem stanju da su bili gotovo neprepoznatljivi. To su
svi bronani predmeti do sada pronaeni rekao je Peter Lourenu. Oni jesu grubo
raeni, ali po koncepciji ne odgovaraju onoj Bantu. Moglo bi biti povezano s
fenikim obrtnitvom. Suprotno od Rimljana i Grka, Feniani su malu vrijednost

pridavali umjetnikim djelima. Njihove rukotvorine, kao i njihove zgrade, bile su

kreirane na dosta grubi nain. Drugo, to jasno proizlazi iz toga, jest kult Sunca.
Bila je to bez daljnjega politeistina zajednica, no, kult Sunca bio je glavni. U tom
sluaju ini se da je Bal, feniko muko boanstvo, bio personifikacija Sunca. Mislio
sam da Peter grijei time to ide nadugo i nairoko, no, pustio sam ga da govori
dalje bez da ga prekinem. Nakon to je objasnio svaki predmet, vodio nas je do
drugog stola, gdje su bili sve stakleni i keramiki predmeti. Pedeset i sedam
kilograma staklenih bisera. Boje Feniana, bijele, zelene i ute, samo iz druge i
tree razine. Drugim rijeima, predmeti koji su iz razdoblja kasnijeg od 50. godine
poslije Krista, datuma koji se priblino podudara sa zavrnom fazom poprimanja
fenike kulture kod Rimljana u sredozemnoj zoni, te s njezinim postupnim
nestankom. Progovorio sam. Rimljani su tako potpuno upili feniku umjetnost i
njihova djela, tako da znamo vrlo malo. Moju je pozornost privukla Sally. Bila je
vrlo dobro raspoloena, no, ipak drukije nego tijekom prethodnih est tjedana, u
kojima se doimala prilino zatvoreno. Oprala je kosu koja je sva sjajila. I njezina je
put sjajila u pozlaenim tonovima, pogotovo tamo gdje ju je dodirivalo sunce,
naminkala se i stavila ru. Bila je tako lijepa, da me probolo srce. S malim
naporom, ponovno sam usredotoio moje misli na stolove. Ijedan dokaz je
pronalazak tih keramika govorio je Pe-ter. Naveo je brojne fragmente i
malobrojne cijele komade. Na svima, osim jednoga jedinog izuzetka, nema
natpisa. Pokazao je komad koji je bio na poasnom mjestu i dao ga Lourenu.
Premda smo ga svi mi pregledavali bezbroj puta, opet smo se okupili oko njega.
Bio je simbol izrezbaren u peenoj glini. Jedan iverak na rubu pehara ili upa.
Simbol bi moglo biti punsko slovo T. Louren se impulzivno okrenuo prema meni
poloivi mi ruku na rame. Odluujue je, Ben, trebat e ga prihvatiti, bez imalo
sumnje. Ne, Lo, nikako. Laprdat e da je uvezeno. To je isti stari trik, opovrgnuti
sve to nisu u stanju objasniti, ili to nije u skladu s njihovim teorijama, govorei
da je uvezeno tijekom trgovakih razmjena. ini mi se da se ne moe izvui, Bene
kazao je Louren tonom prihvaanja, a ja sam se nasmijeio. Barem nismo otkriti
Nachinove keramike 14. stoljea, ili nonu posudu sa slikom kraljice Viktorije!
Smijui se, pregledali smo zbirku bakrenih predmeta. Bilo je tu narukvica i fibula,
sa zelenim slojem. Bili su tu smotuljci bakrene ice, te ingoti karakteristinog
oblika kria Sv. Andrije, teine od pet kilograma. To nisu novosti primijetio je

Louren. Ne, priznao sam. Nalaze se u cijeloj sredinjoj Africi. Ali oblik je isti poput
onih ingota kositra koji su dovezeni iz rudnika Cornovaglia od Feniana. ili od
bakrenih, naenih u ciparskim rudnicima. Niti to nije konano? Louren me
pogledao i ja sam klimnuo glavom, te sam ga poveo da vidi eljezne predmete
koje smo pronali. Svi su bili zahrali i oteeni tako daje bilo teko pogoditi njihov
originalan oblik. Bilo je tu stotinjak vrhova strjelica, gotovo sve pronaene na
razinama I i II, strijele, koplje, maevi i noevi. Sudei po velikoj koliini oruja,
odnosno onoga to mi nazivamo orujem, taj je stari narod bio iznimno ratoboran.
Ili su se bojali da ih ne napadnu, te su se naoruavali za obranu objasnio sam.
Osjetio se apat prihvaanja. Od sekcije eljeza, preli smo na zbirku mojih
fotografija koja su pokazivale svaku pojedinu fazu iskopavanja, iz niskog dijela
grada, iz hrama, iz akropole te iz peine. Vrlo zanimljivo, Ben, je li to sve to mi
namjerava pokazati? Najbolje dolazi sada nisam znao izbjei minimalnu
teatralnost. Ostavio sam na kraju skladita, kako bih mu pripremio iznenaenje.
Vodei ga prema kraju, zajedno s ostalima, ekao sam njegovu reakciju. Bila je vrlo
zadovoljavajua. Moj Boe! Louren se odjednom zaustavio i pogledao stupove
okiene ukrasima. Ptice Zimbabvea. Bila su tri. Iako nepotpuni, bili su visoki oko
metar i pol, promjera oko 75 centimetara. Samo je jedan stup bio nedirnut,
preostala dva su bila oteena i neprepoznatljiva. Skulptura na vrhu svakoga stupa
oslikavala je neku vrstu leinara s glomaznim kljunom, grbavih ramena te otrim
kandama. Te su ptice po mnogoemu bile sline onima to su ih u Zimbabveu
otkrili Hali, Maclver i drugi. Nisu ptice iz Zimbabvea rekao sam Lourenu. Ne
potvrdila je Sally. Ptice iz Zimbabvea kopirane su od ovih. Gdje ste ih pronali?
upitao je Louren, dok je paljivije pregledavao figuru od zelenog steatita. U
hramu. Nasmijeio sam se Ralu i Leslie koji su djelovali skromno. U unutarnjim
zidinama najvjerojatnije su vjerski predmeti. pogledaj Suneve simbole oko
kolona. Mora da su bile povezane s kultom Bala, kao boanstvom Sunca. Mi smo
ih nazvali ptice Sunca objasnila je Sally. Budui da ih je prema Benu bilo malo,
oholo prozvati ptice Ophira. Zato su deformirane? Louren je pokazao na krhku
zelenu pokoricu unitenu udarcima. Tko zna. slegnuo sam ramenima. Znam da su
bile prevrnute i da su leale medu pepelom prve razine. To je vrlo zanimljivo, Ben.
Louren je okrenuo pogled na posljednju barijeru skladita. Hajde, nemoj izigravati
misterij, to se krije tamo iza? Ono na emu se temeljio grad i civilizacija. otvorio

sam krinju. zlato! X Ima neega u tom prekrasnom metalu to egzaltira patu. Svi
su zanijemili. Predmeti su bili oieni i njihevesiL-povrine sjajile onim mekim
sjajem tipinim za zlato. Popisati na hladno itavu kolekciju na neki nain kvari
uitak. Ukupna teina tih komada iznosila je vie od 21 kilograma. Bilo je 15
komada istoga zlata, dimenzija i veliine ljudskoga kaiprsta. Bilo je tu i 48
zlatarskih komada grubo obraenih, broevi, eljevi, kope. Bio je tu i kip ene
visok 11 centimetara. Astarte. Tanith!, promrmljala je Sally pogladivi je. Boica
svjetla i zemlje. Bilo je tu mnotvo zlatnih bisera, desetine Sunevih diskova, te
puno fragmenata, ostataka i dugmadi, koji nisu imali neki precizan oblik ili pak
razumljivu svrhu. I onda slijedi to rekao sam podiui teak pehar. Bio je spljoten
i malo deformiran, no, baza je bila nedirnuta. Pogledaj rekao sam pokazujui na
ukras iznimno delikatnih linija. Ankh? Egipatski simbol vjenoga ivota? Louren me
pogledao traei odobrenje. Potvrdio sam. Znamo da su se nekada faraoni sluili
Fenianima kako bi doli do zlata. Tko zna, moda je ovo rekao sam to vrtei u
rukama pehar jedan od darova faraona kralju Ophiru. I sjeate li se pehara u
desnoj ruci Brandbergove Bijele dame? pitala je Sally. Htio bih da mi napravi
jednu kopiju, za moju osobnu zbirku, ree Louren. Nije ti teko? Bit e mi
zadovoljstvo! Sally mu se zadovoljno nasmijeila. Bila je sva radosna i sretna,
uivala je u plodovima svoga rada. Sally, kao uostalom i mnoge druge lijepe ene,
ne protive se injenici da budu poznate. Znala je da je uinila izvrsno djelo, i stalo
joj je do aplauza. Evo, nisam uspjela razumjeti to su ovi sa smijekom je Sally
poloila drugi komad papira na stalak. Do sada sam identificirala 17 slinih
simbola. Heather ih zove putujuim krastavcima, ili dvostruki putujui krastavci.
Imate li kakvu ideju? Punoglavci? pitao je Ral. Stonoge? Leslie je navela
vjerodostojniju mogunost Dali smo oduka naoj mati, pa smo onda uutjeli.
Nitko nema nita za rei? pitala je Sally. Mislila sam da se vaim izvrsnim
akademskim znanjem i vaim zemaljskim humorom moe postignuti vie. Jednu
na dva vesla, promrmljao je Louren a jednu na tri. Zaboga! uzviknuo sam. Ima
pravo. Quinquirem iz Ninive, koji je doao iz dalekog Ophira veselo je zakljuio
Peter. Ima oblik glisera, te redova vesala prokomentirao sam. Premda, ako su tada
takvi brodovi redovito plovili po jezerima. Nismo mogli to prihvatiti, no, drugi bi
sigurno to uinili. Nakon ruka ponovno smo pregledavali iskopine, i Louren je
ponovno dokazao da ima fantastinu intuiciju. Peterova je ekipa otkrila niz

pravilnih soba, slinih elijama, smjetenih izmeu provalija i zatitnih zidova. Bile
su povezane dugim hodnikom, a postojali su tragovi poda i drenae. Svaka je soba
imala veliinu est puta est metara, i inilo se da su to jedine konstrukcije izvan
zatitnih zidina graene kamenim blokovima umjesto glinom. to se tie funkcije
elija, jedina hipoteza koju smo mogli izrei jest ta da se radilo o zatvoru. Zar
trebam uvijek samo ja dolaziti do svih zakljuka? upitao je Louren. Niste mi tek
pokazali slike ratnih slonova. to su to prostori za slonove? upitah. Dobro,
napokon si se probudio, djeae moj. Louren me potapao po ramenu i ja sam
pocrvenio. To u Indiji zovu talama. Poslije veere radio sam oko sat vremena u
zamraenoj sobi, gdje sam razvijao tri filma. Kad sam ih razvio, odluio sam
pronai Lourena. On je trebao otputovati idueg jutra, a imali smo jo tota za
priati. Nije ga bilo u gostinskoj sobi, kao niti u sobi za sastanke. Kada sam upitao
za njega, Ral mi je rekao da se vjerojatno uputio prema peini, budui da gaje prije
pitao elektrinu svjetiljku. Leslie mu je uputila otar pogled, spustila je elo i
klimnula glavom, ali za njega to nije nita znailo, kao, ne govori to meni. Iao sam
po moju svjetiljku te sam se uputio kroz tihu umu, obilazei rovove. Od ulaska u
galeriju, do divlje smokve, nije prodiralo nikakvo svjetlo. Louren! povikao sam. Jesi
li tamo? Moji je glas stvorio peinsku jeku. Kada je prestala, uao sam u tunel, jer
je ponovno zavladala tiina. Uperio sam svjetiljku ispred mene, sagnuo sam glavu
kako bih izbjegnuo imie, i oslukivao sam zvuk vlastitih koraka, koji je bio sve
jai zbog tiine. Nisam vidio nikakvo svjetlo. Zaustavio sam se i ponovno viknuo:
Louren! Moj je glas odzvanjao. Nije bilo odgovora, te nastavili. Iza jednog zavoja,
odjednom svjetiljka uperena mi u oi. Louren? upitao sam. Jesi li ti? to hoe,
Ben? pitao me iz tame. Imao je grubi glas. elim ti govoriti o projektima za iduu
fazu. Rukom sam si zatitio oi. Mogu priekati do sutra ujutro. Ali, krenut e
rano, priajmo sada! Iao sam prema njemu, izbjegavajui pogledom bljetavilo.
Uperi svjetlo negdje drugdje, molim te. Jesi li gluh? rekao je Louren vrlo ljutito,
glasom ovjeka kojega treba sluati. Rekao sam ti sutra, dovraga! Odjednom sam
se zaustave Zbunjen. Nikada mi u cijelome ivotu nije govorio takvim tonom. Lo,
jesi li siguran da se osjea dobro? pitao sam zabrinuto. Bilo je neeg neobinog tu
u stijeni. Osjeao sam to. Ben! Glas mu je pukao. Okreni pete i odlazi, molim te.
Vidimo se sutra ujutro. ekao sam jo trenutak. Nakon toga sam se okrenuo i
otiao, a bez da sam, od jaine bljeska, i vidio Lourena. Ujutro je bio ljubazan kako

samo on to moe biti. Ispriao se zbog onoga to se zbilo prethodne veeri. elio
sam jednostavno biti sam. Oprosti, Ben. Nekada mi se to dogaa. Znam, Lo, i meni
isto. U deset minuta doli smo do zakljuka da su dokazi o postojanju Feniana
unutar toga grada postojali, no, nisu bili odluujui. Za sada nismo namjeravali
dati nikakvu slubenu izjavu. No, Louren mi je dao odrijeene ruke to se tie
iskopina i istraivanja. Krenuo je u cik zore. Znao sam da e sutra dorukovati u
Londonu. Tjedni koji su uslijedili nakon Lourenovog odlaska nisu bili ba
zadovoljavajui za mene. Rad na ruevinama odvijao se normalno, moji su
suradnici radili vrlo vrijedno i s entuzijazmom, no, rezultati su bili prilino slabi.
Pronali smo druge predmete, mnoge, ali, to su uglavnom bili komadii upova,
biserje, pokoji komadi zlatnog ukrasa, koji me nisu mogli odueviti. Nije bilo
niega to bi nam omoguilo nove spoznaje. Bio sam nemiran, nervozno sam se
vrtio oko rovova, te se nadao da e idue iskopavanje donijeti neki natpis ili
kriptu. Tamo, negdje, leao je klju tajne. No, bio je dobro skriven. Unato tome
to nije bilo rezultate u iskopavanju, moji odnosi sa Sally iznenada su se pogorali,
na neobjanjiv nain. Naravno, nismo mogli biti intimni, nakon to su i drugi doli
u Grad Mjeseca. Sally je bila odluna da drugi ne saznaju za nau vezu. Jedine pute
kada sam joj se nekako pribliio, bilo je kada sam tijekom dana odlazio u peinu,
no, tada je bila sa svojim pomonikom, ili s Heather Willcox. Bila je prilino
zatvorena, utljiva, nekada gotovo ljuta. Tijekom cijeloga dana radila je s
nevjerojatnom koncentracijom, i obino je ila u baraku tek nakon veere. Jednom
sam pokucao na vrata barake i kako nisam dobio odgovor, uao sam. Nje nije bilo.
ekao sam ispred neko vrijeme, no, dola je kasno nou, nakon to je Leslie ve
odavno ugasila svjetlo. Boljelo me to je tako neraspoloena, te sam odluio
porazgovarati s njome. elim razgovarati s tobom, Sal. O emu? pogledala me s
iznenaenjem, kao da me danima nije vidjela. Udaljio sam mladog asistenta te
nagovorio Sally da me slijedi do smaragdnog jezera, u nadi da e se otvoriti pred
uspomenama. Neto ne valja, Sal? Boe, to hoe da ne valja? Bio je to razgovor
potpuno bez volje, a Sally se uinilo kao da se mijeam u stvari koje me se ne tiu.
Htio sam viknuti "Tvoj sam ljubavnik, i tie me se sve to radi!", no, ipak nisam.
Bio sam siguran da bi takva izjava unitila na odnos. Volim te, Sally, sjeti se. ako
neto mogu napraviti Najvjerojatnije je to bila najnormalnija stvar koju sam
mogao izrei, jer odmah mi je uzvratila stisak ruke, njezino se lice ublailo te oi

raznjeie. Ben, ti si tako drag. Nemoj se obazirati na mene neko vrijeme. Nisam
raspoloena, to je sve, i nema se tu to raditi. Sve e biti u redu, samo se ne treba
osvrtati na to. Na trenutak je opet bila moja djevojka, s nasmijeenim usnama i
nasmijanim zelenim oima. Rei e mi kada ti proe, u redu? Naravno, doktore,
prvi e saznati. Idueg tjedna vratio sam se avionom u Johannesburg. Odravala
se godinja skuptina Centra, a ja nisam nikako mogao izostati. Pored toga imao
sam ciklus predavanja na sveuilitu Witwatersand. Imao sam namjeru ostati
daleko od rovova 11 dana. Sve sam prepustio Peteru Willcoxu, njegovim
povjerljivim rukama. Rekao sam mu neka mi obea da e me odmah nazvati
ukoliko bude dolo do promjena. Tri ene obasipale su me panjom, pripremile su
mi koaru s rukom za put, i pomogle mi spakirati stvari. Mogu rei da mi je takva
panja godila. Shvatio sam da to smo blie jednom problemu, generalna vizija
toga problema se mijenja, jer nemamo opi uvid u to. Tri sata nakon to sam
napustio Mjeseev grad, doao sam do zakljuka da su zidine i tornjevi, koji su bili
sagraeni iznad temelja, zasigurno graeni kamenom iz okoline. To je kamenje
najvjerojatnije bilo iz nekog oblinjeg rudnika. Dakle, tamo je postojao rudnik.
Namjeravao sam pronai taj rudnik i prema njegovoj veliini izraunao bih i
veliinu grada. Prvi put nakon nekoliko tjedana osjetio sam zadovoljstvo, a i dani
koji su uslijedili bili su vrlo uspjeni. Skuptina je protekla u redu, kao to to biva
kada su sredstava neograniena, a perspektive izvrsne. Louren, koji je predsjedao
sjednicom, obasuo me komplimentima te mi produio ugovor za daljnjih 12
mjeseci. Kako bismo proslavili moju poviicu od 30 posto, pozvao me k sebi na
veeru, gdje se u velikoj dvorani nalazilo 40 osoba. Hillarv Sturvesant, u
prekrasnoj utoj haljini i s dijamantima Sturvesant, posvetila mi je tijekom cijele
veeri svoju panju. Ja sam slab na lijepe stvari, posebice ako su enskoga roda. Te
veeri ih je bilo dvadeset, a sve su kasnije u salonu bile vrlo ljubazne prema meni.
Nema veze to su najvjerojatnije Louren i Hillarv rekli ostalima da budu ljubazni
prema meni, no, kada sam u dva sata nakon pomoi naputao proslavu
"mercedesom", osjeao sam se poput diva. Ta me samouvjerenost posluila i
tijekom ciklusa od etiri predavanja na sveuilitu Witwatersand. Prvom je bilo
nazono 25 studenata i profesora, a potonjih je bilo dvostruko vie. No, glas se
prouo i za posljednje sam predavanje trebao zatraiti veu salu, da bude mjesta
za svih 600 sluatelja. Nagovorili su me za drugi ciklus predavanja, jer je

predavanje bilo iznimno uspjeno. Prodekan me ekao i zamolio da idue godine

drim katedru za arheologiju, koja je ostala prazna. U Centru sam proveo
posljednja tri dana posjeta. S zadovoljstvom sam primijetio daje sve vrlo dobro
funkcioniralo, te da je ekipa Centar vodila izuzetno dobro. Soba o Bumanima, te
Sala Kalahari bile su dovrene i otvorene publici. Bile su prekrasno sreene. Usred
sobe nalazila se sredinja figura, koja me podsjeala na mog prijatelja Xhaija. Bio
je naslikan u trenutku slikanja zidina. S upovima boja koje je dobio od ivotinjskih
tragova, kantama i kistovima, mislio sam da je tako crtao i nepoznati umjetnik koji
je naslikao moga Bijelog kralja. To mi je davalo udan osjeaj, kao da su dva
tisuljea protutnjila, kao da sam se umom mogao vratiti unazad. Razgovarao sam
o tome s Timothvjem Magebom. Da, Machane. Rekao sam vam da smo mi
oznaeni. To je znak duhova i mi posjedujemo Pogled. Nasmijeio sam se i
klimnuo glavom. Ne znam kako ti, no, ja osjeam da sam naao pobjednikog
konja. Mogu povjerovati hipnozi, no, kada ujem govoriti o vidovidosti i slinim
stvarima, bude mi neugodno. Kako bih skrenuo razgovor s mene i mojih moi,
rekao sam: Da, rekao si mi da si i ti oznaen duhovima. Timothv me pogledao s
onim zauujuim crnim oima. Najprije sam mislio da sam ga na neki nain
uvrijedio, no, iznenada je sagnuo okruglu glavu. Zatvorio je brzo vrata ureda, te
nakon toga brzo skinuo cipelu i arapu desne noge pokazavi mi je. Deformiranost
je bila zastraujua, premda sam je ve vidio na fotografiji. To je bilo prilino
uestalo u Batonga plemenu iz uvale Zambezija. Godine 1969. o tome je
objavljena reportaa u British Medical Journalu. Pojava je bila nazvana "nojevom
nogom", a sastojala se u velikom razmaku izmeu nonog palca i drugih prstiju.
Tako se noga inila poput one nojeve, ili sline. Kasnije sam shvatio da mi je to
namjerno pokazao, kako bismo stvorili jau, krvnu vezu. Obje noge? upitao sam, a
on je potvrdio. U uvali Zambezija mnogi su u takvom stanju objasnih. Moja je
majka bila iz plemena Batonga. Taj mi je znak uputila zbog inicijacije tajnama. Ne
smeta ti? upitah. Ne odgovorio je grubo, te nastavio batongskim govorom: Mi s
takvim nogama trimo bre od najmravijih antilopa. Dakle, radilo se o pozitivnoj
mutaciji, dobroinskoj. Htio sam saznati neto vie o tomu, ali njegov izraz lica
govorio mije da nee o tome govoriti. elite li malo aja, doktore? Ponovno je
govorio engleski, zakljuujui temu. Nakon to nas je mladi Afrikanac posluio
ajem, Timothv me upitao: Kako se odvijaju radovi u Gradu Mjeseca, doktore?

Priali smo jo oko pola sata, a onda sam otiao. Oprosti, Timothv. Sutra rano
ujutro kreem zrakoplovom, a treba obaviti jo puno toga. Probudilo me
neprekidno kucanje na vratima moga smjetaja u Centru. Upalio sam svjetiljku na
nonom ormariu, vidjevi da su tri sata ujutro. Tko je? upitah, no, kucanje je
prestalo. Navukao sam ogrta i papue, no, osjetio sam daje preopasno. Zato sam
izvukao iz ladice automatic 45. Situacija mi se inila dramatinom dok sam stavljao
metak u cijev te iao prema ulazu. Tko je? upitah. Ja sam, doktore. Timothvlj
Priekao sam jo trenutak. Bilo tko mogao se predstaviti kao Timothv. Jesi li sam?
upitao sam ga dijalektom Kalaharija. Sam sam, Ptico-muho, Mala-ptico-Sunca
odgovorio je on istim dijalektom. Spremio sam pitolj i otvorio vrata. Timothv je
imao plave hlae, bijelu koulju i vjetrovku. Odmah sam opazio da mu je koulja
uprljana svjeom krvlju, te daje zamotao neku prilino prljavu krpu oko lijevog
ramena. Bio je jako uzbuen, s rairenim oima, a pokreti su mu odavali nervozu.
Zaboga, Timothv, to ti se dogodilo? Porezao sam se staklom na vratima moje
sobe. Pao sam u mraku. Daj da vidim kazao sam pribliavajui mu se. Ne, doktore,
to je samo ogrebotina. No, ono to sam vam doao rei je puno vanije. Onda
barem sjedni, eli li neto popiti? Da, Machane, hvala. Kao to vidite, uzbuen
sam, jer sam si ranio ruku. Natoio sam viski za obojicu. Timothv je uzeo au
desnom rukom te se nastavio uzrujavati i tresti u dnevnoj sobi, dok sam ja sjedio
na konoj fotelji. to je, Timothv? inzistirao sam. Teko je to zapoeti, Machane,
jer niste vjernik. No, trebam vas nagovoriti. Zautio je nekoliko trenutaka gutajui
viski, te se okrenuo prema meni. Juer naveer smo puno priali o Gradu Mjeseca,
doktore. Rekli ste da vas neke tajne jo uvijek mue. Da dao sam mu znak
ohrabrenja. Groblje toga naroda, ne moete ga pronai. Istina. Mnogo sam
razmiljao. Timothv je poeo govoriti vendi jezikom, koji je prikladan za
raspravljanje o tajnama. Vratio sam se sjeanjem svim legendama moga naroda.
Mislim daje zbog toga istraivanja pao u duboku hipnozu. I bilo je tu neega,
poput svjetla vatre, neka crna uspomena koju nisam uspio shvatiti. Ustao je te
poeo hodati gore-dole, sav uzbuen, ispijajui viski, te kao da trai po vlastitim
uspomenama, po osobnim arhivima tajne. Uzaludno je to, doktore. Znao sam da
postoji, no, nisam uspijevao dohvatiti. Onda sam se predao. Spavao sam. Ali bio je
to san s demonima sna, sve dok. Timothv se nekao. Sve dok se nije pojavio moj
djed. Nemirno sam se pomicao u fotelji. Timothvjev djed umro je prije 25 godina.

U redu, doktore. Timothv je primijetio moju nedoumicu i vratio se na engleski.

Znam, mislite da to nije mogue. ekajte da vam objasnim na drukiji nain. Moja
mata, podgrijana potragom za izgubljenim sjeanjem, stvorila je oniriku
dimenziju moga djeda, onoga od koga sam nauio spoznaju. Nasmijeio sam se da
bih prikrio nelagodu. U ovo doba noi, s ovim crncem koji se inio ludim i koji je
govorio o mranim tajnama! Mislio sam da padam pod njegov utjecaj. Nastavi,
Timothv. inilo mi se da sam to izrekao bez straha, no, glas mi je podrhtavao. Djed
je doao k meni, dodirnuo mi je rame i rekao: Idi s blaenim, idi na Brda krvi, tamo
u ti odati tajne i otvoriti tajna mjesta. Najeio sam se. Timothv je rekao "Brda
krvi", a nitko mu nikada nije rekao to ime. Brda krvi ponovio sam. To je ime
upotrijebio moj djed potvrdio je Timothv. Mogu samo nagaati da je mislio na va
Grad Mjeseca. Uutio sam. U meni su bili u svai racionalan ovjek, te onaj
primitivan i praznovjeran. Hoe li doi sutra sa mnom, Timothy? upitao sam ga.
Doi u obeao je Timothv. I moda u vam moi pokazati ono to traite, a moda
ne. Uostalom, nisam imao to izgubiti. Timothv je bio iskren, premda je bio napet i
ivan. Ve sam te bio pozvao, Timothv, da mi se pridrui, no razoarao sam se
kada si me odbio. Naravno da moe doi sa mnom. bit e korisno vidjeti hoe li
posjet rovovima potaknuti tvoje sjeanje. Hvala doktore, kada kreete? Bacio sam
pogled na sat. Boe moj, ve su etiri sata. Kreemo u est. Onda se moram ii
trkom spakirati. Timothv je odloio au na barski stoli okrenuvi se prema meni.
Tu je jedan mali problem, doktore. Moji su dokumenti istekli, a trebat emo prei
granicu kako bismo uli u Bocvanu. Oh, zaboga! Trebat e ih obnoviti, i pridruit
e mi se idui put. Kako elite, doktore. trebat e dva do tri tjedna. i do tada
moda e sve ishlapjeti iz moga sjeanja. Da potvrdio sam, ali je izazov bio jak.
Obino potujem zakone, no, mislio sam da nema nita loega u onome to sam
predlagao. Mogunost da me Timothv vodi u potrazi za drevnim grobljem bila je
vrijedna rizika. Jesi li u stanju riskirati, Timothv? pitah ga. Formalnosti za dolaskeodlaske Sturvesantovih aviona bile su minimalne. Bili su to odlasci i polasci
svakoga dana, a prije polaska bio je dovoljan telefonski poziv nadlenim
aerodromskim slubama. Ime Sturvesant bilo je tako vano da nitko nije nikada
brojio putnike. U Gradu Mjeseca dobio je specijalnu koncesiju vlade Bocvane, te
smo bili imuni na birokraciju. Mogao sam povesti Timothvja bez da itko primijeti.
Roger van Deventer bi mi povjerovao na rije kada bih mu rekao da imam

Lourenovu dozvolu. Mislio sam da nema problema. O.K. doktore, ako smatrate da
e sve biti dobro. kazao je Timothv. Pojavi se kod hangara Sturvesant prije est.
Sjeo sam da bih napisao nekoliko rijei. Ako te neto pitaju prilikom ulaska na
aerodrom, no, sumnjam da hoe, pokai ovo. To je papir koji te ovlauje dostaviti
materijale Sturvesanta hangaru. Parkiraj auto iza ureda i saekaj me unutra. Brzo
smo se dogovorili. Kad sam pogledao kroz prozor moje sobe, vidio sam stari plavi
Timothvjev "chevrolet" kako je izlazio iz parkiralita. Razmiljao sam kakve su
kazne za one koje su omoguavali ilegalan izlazak-ulazak u zemlju. Kasnije nisam
vie na to mislio i skuhao sam kavu. Timothvjev "chevrolet" bio je ve parkiran,
kada sam s Rogerom van Deventerom stigao "mercedesom". Uli smo u hangar.
Velike ograde su bile otvorene, a tim mehaniara naveliko je pripremao "Dakotu"
za let. Kroz staklena vrata vidio sam Timothvja kako sjedi za pisaim stolom.
Podignuo je pogled i nasmijao se. Idem po autorizaciju, Rogere kazao sam. Vi
upalite motore. U redu, doktore. Dao mi je dosje leta. Roger se popeo dok sam ja
bio u uredu. Pozdrav, Timothv. Pogledao sam ga i osjetio zabrinutost. Imao je
plavu vjetrovku, a na njegovom licu vidjeli su se tragovi bora. lCoa je bila
zategnuta, a usne ljubiaste. Kako ide? Malo me boli rame, doktore. Otvorio je
jaknu. Rame je bilo zamotano. Proi e. Lijeio sam se. Jesi li u stanju putovati?
Naravno, doktore. Sigurno? Da. Onda dobro. Sjeo sam za pisai stol i telefonirao.
Odgovorili su odmah. Aerodromska policija. Na telefonu doktor Kazin. iz
Sturvesant Afrike. O, dobar dan, doktore, kako ide? Dobro, hvala. Treba mi
autorizacija za let u Bocvanu sa ZA-CEE. Trenutak, doktore, dajte mi detalje. Tko
su putnici? Jedan putnik, ja. a pilot je Roger van Deventer, kao po obiaju. Diktirao
sam, dok je djelatnik sve zapisivao. Onda je rekao: U redu je, doktore, sretan let.
Proslijedit u autorizaciju kontroli. Spustio sam slualicu, nasmijeivi se
Timothvju. Evo, napravljeno. Ustao sam. Idemo. Iziao sam prvi iz ureda. Motori
"Dakote" su brujali. Trojica mehaniara odjednom su mi se pribliili. Doktore! uo
sam Timothvjev glas iza mene. Okrenuo sam se. Vidio sam kako u neozlijeenoj
ruci dri kineski mitraljez koji mi je uperio u trbuh. Zurio sam u njega otvorenih
usta. ao mi je, doktore, no, potrebno je. Mehaniari su me okruili i uhvatili za
ruke. Molim vas, vjerujte mi, doktore. Neu se ustezati da vas ubijem, ako neete
suraivati. Podigao je glas bez da skine pogled s mene. Odjednom je viknuo
prema hangaru: Doite! Iz hangara je dolo jo pet ljudi. Odmah sam prepoznao i

dvojicu mladih asistenata instituta te jednu djevojku. Svi su bili naoruani

pitoljima-mitraljezima, a pridravali su stranca koji je bio teko ranjen. Vukao je
nogea prsa su mu bila puna krvavih krpa. J Stavite ga u avion! zapovjedio je
Timothy. Ja sam zanijemio i paralizirao se od straha i oka. Oni koji su nosili
ranjenika proli su pored mene, mojih uvara i dijela hangara, tako da me stalno
imaju na nianu. U tom trenutku pronaao sam mo duha. Naglo sam se okrenuo.
Oni koji su me drali za ruke, poletjeli su naprijed poput strijela, ravno na
Timothvja, ruei ga. Roger, radio, zovite pomo! viknuo sam, nadajui se da e
me Roger, unato buci motora, ipak uti. Trei me mehaniar odjednom uhvatio
za grlo. Uhvatio sam ga za ruku i povukao svom snagom, tako da mu je nadlaktica
napukla, a ovjek je vrisnuo. Rame je postao inertan predmet u mom stisku.
Nemojte pucati! povikao je Timothv. Nemojte praviti buku! Upomo! viknuo sam.
No, motori su nadjaali moj glas. Ostali su pustili ranjenika i navalili na mene.
Izbjegnuo sam ih, bacio sam se pognute glave, te zaobiao udarac, udarivi
jednoga tako jako da sam uo kako mi izma uranja u njegovo meso. Savio se
napola, a ja sam ga udario koljenom u lice. Bio je tu zvuk lomljenja, kada se nosna
hrskavica slomila. Timothv i mehaniari su se podigli. Ne pucajte! Timothv je imao
oajniki glas. Nemojte stvarati buku! Napao sam ga. Bio sam bijesan, mrzio sam
ga zbog prijevare, svom snagom moga bia. elio sam vidjeti kako mu tee krv,
uti kako mu se kosti lome medu mojim rukama. Jedna me ene pogodila vrhom
pitolja-mitraljeza dok sam prolazio pored nje. uo sam otar udarac po elu od
kojeg sam izgubio ravnoteu. Jedan se mehaniar bacio na mene, stisnuo sam ga
svom snagom, a on je viknuo dok sam mu stiskom lomio kosti. Ponovno sume
pogodili. eljezo je udarilo kost kraljenice. Krv mije strcnula po obrazi i oima.
Moja su ramena izgubila snagu, pustio sam da padne ovjek kojeg sam
namjeravao razbiti i okrenuo se kako bih se obranio. Udarci su pljutali. Nisam
vie osjeao koljena. Bio sam jo uvijek pri svijesti, samo zbog bijesa. Poeli su me
udarati u trbuh i u prsa. Gotovo je, pustite ga! Bio je to Timothvjev glas. Unesite
gaMoja ruka, ubit u ga!, bio je to glas pun patnje. Dosta! uo sam pljusku. Treba
nam talac. Odnesite ga u zrakoplov. Nekako su me dovukli do zrakoplova. Vrata su
se zatvorila, a um motora nadjaao svu buku. Recite pilotu da poleti! naredio je
Timothv. I povedite doktora u prostor radio-veza. Nastojao sam treperiti kapcima
kako bih uklonio krv, te vidjeh efa mehaniara i ostale crne radnike zavezane.

Svukli su im kombinezone, koje su odjenuli Timothvjevi drugari. Posjeli su me na

elini stolac radio-veza, i vrsto me zavezali konopima. Lice mi je bilo oteklo, a u
ustima sam osjeao metalni okus krvi. Okrenuo sam glavu. Roger van Deventer je
pilotirao. Imao je oteene oi, siva kosa mu je bila raupana, a lice blijedo i
uplaeno. Jedan od napadaa stajao je uz njega i pritiskivao mu uz elo cijev
pitolja-mitraljeza. Poleti! naredio je Timothv. Slijedi sve procedure. Jesi li
razumio? Roger je nervozno potvrdio. Bilo mi ga je ao, mislio sam kako nema
karakteristike junaka. Oprostite mi, doktore rekao je ispriavajui se. Skoili su na
mene im sam se popeo. Vidio sam vani crveni auto, a bilo je jo mrano. Nije me
pogledao. Nisam mogao nita uiniti. Nema veze, Rogere. Niti sam ja tko zna to
postigao jedva sam prozborio. Samo sam ostavio koji znak. Prestanite govoriti,
doktore, rekao je Timothv. Gospodin van Deventer treba uzletjeti opomenuo me.
Okrenuo sam se kako bih mu uputio pogled prepun mrnje. Roger je zatraio i
dobio autorizaciju polijetanja. Avion je uredno poletio, napeta crna lica su se
opustila, uz pokoji nervozni osmijeh. Idemo prema Bocvani! zapovjedio je Timothv
Rogeru. Tek nakon granice dat u ti nove upute. Roger je potvrdio. Pitoljmitraljez jo je uvijek bio uperen prema njemu. Nastojao sam procijeniti opasnost
bande. Ve sam zapazio koliko ih je; osim Timothvja i osmorke koja me napala,
bilo ih je jo pet. Bili su to oni koji su uhvatili Rogera i mehaniare. Ranjenik i one
koja sam onesposobio, leali su na podu. Dvije su ih djevojke lijeile, obje su bile iz
Centra, pripremale su improvizirani leaj i mijenjale okrvavljene ppveze. lanovi
bande poeli su svlaiti civilnu odjeu te odijevati mimeticku uniformu
padobranaca. Vidio sam ramenice s crvenim zvijezdama i svaka mi je sumnja
ieznula. Okrenuo sam glavu vidjevi kako me Timothv promatra. Da, doktore
rekao je. Vojnici osloboenja. Ili oskurantizma, ako volite vie tako. Timothv se
ukoio. Mislio sam da imate ljudsku dobrotu, doktore, te da shvaate nae tenje.
No, teko je prihvatiti skupinu naoruanih razbojnika. Gledali smo se koji trenutak.
Nakon toga se dignuo i sjeo pored mene. Ukljuio je radioprijamnik, pogledao sat,
te poeo mijenjati frekvencije. Odjednom je signal bio dosta jasan, no, na svaki se
na pokret stanica slabije ula. Svi su sluali glas spikera. Ovdje South African
Broadcasting Corporation. Sedam je sati, i evo posljednjih vijesti. Glasnogovornik
junoafrike policije kazao je da se tijekom jutra, u 2 i 15 sati, dogodio oruani
sukob izmeu policije, koja je, slijedom dojave, ula u jednu farmu u predgrau

Randburga, blizu Johannesburga. Bio je estoki sukob izmeu policije i bande

neidentificiranih zloinaca. Pripadnici bande kriminalaca pobjegli su s dva
automobila. Prema prvim vijestima, osam je zloinaca ubijeno, a etiri ranjeno.
Misli se da ih je jo toliko pobjeglo, a neki su i ranjeni. Sada je u tijeku velika racija,
svi izlasci iz grada su zatvoreni, a kontroliraju se i aerodromi. S velikim aljenjem
govorimo o smrti troje agenata junoafrike policije i ranjavanju druge dvojice. U
zrakoplovu je banda slavila, a dva su razbojnika podignula aku u znak
komunistikog pozdrava. estitam sarkastino sam rekao Timothvju. Smrt je
grozna, a ropstvo je jo gore, rekao je. Doktore, postoji veza medu nama. Boli me
glava a i lice mi je previe oteeno da bih sluao tvoje komunistike ispade, rekao
sam. Nemoj mi priati bajke, kopile jedno. Ti eli zapaliti moju zemlju i natopiti je
krvlju. eli unititi sve ono to je meni drago i sveto. To je moja zemlja i volim je,
unato tvojim grijesima. Ti si moj neprijatelj. Nema veza medu nama. osim one
noem. Pogledali smo se ponovno u oi, a Timothv je potvrdno klimnuo glavom. I
onda neka bude no, rekao je. Okrenuo mi je leda. " Da-kota" je nastavila letjeti
prema sjeveru, a rane su me zaboljele. Zatvorio sam oi i prepustio se valovima
patnji koje su poinjale unutar utrobe i eksplodirale u glavi. Mirage je stigao s
istoka i kao strijela srebrenasto proletjeo ispred "Dakote". Dok je prolazio velikom
brzinom, vidio sam simbole ratnog zrakoplovstva, te lice pilota koji nas je gledao.
No, odmah je iz radioprijamnika iziao glas. ZA-CEE. Ovdje Striker 2. ujete li me?
Pogledao sam kroz prozor i vidio Mirage kako je vibrirao u suncu, iznad nas.
Timothv je trkom stigao, sjeo pored mene i pogledao me na trenutak. Bio je to
trenutak pun napetosti. Timothv se nije mogao javiti, njegov Bantu naglasak bio bi
preupadljiv da bi nasjeli na prijevaru. Jet je ponovno proletio pored nas. ovjek
koji je prijetio Rogeru pritajio se kako ga ne bi vidjeli. Vodi ga ovamo. Pokazao je
na bijelog efa mehaniara. Doveli su ga u prostoriju za veze, drei ga. Imao je
blijedo i oznojeno lice i gledao me uplaena pogleda. Imao je povez preko usta.
Jedan od bandita ga je vukao za vrat, tako da su mu iskoile arterije. Onda mu je
stavio ispod grla sjajnu otricu noa. Ja se uope ne alim, doktore uvjerio me
Timothy, dok mi je oslobaao ruke, stavljajui mi u ruke mikrofon. Reci im da je
sve uredu, i da idete u pravcu Grada Mjeseca na rutinskom letu. Stavio je prst na
prekida spreman da prekine razgovor. ef mehaniara je potvrdio. No mu je bio
na grlu. Gurnuli su ga blie meni, tako da mu jasno vidim lice. Striker 2, ovdje ZA-

CEE promrmljao sam u mikrofon, dok sam gledao uplaeno lice efa mehaniara.
Recite sastav i odredite. Ja sam doktor Kazin iz Sturvesant Afrike u letu od. Dok
sam govorio, vidio sam da su se ostali oputali. Timothvjeva se ruka maknula od
prekidaa. ef mehaniara me gledao u oi, elio sam mu rei da mi je bilo ao, da
sam ga elio spasiti. Htio sam mu takoer objasniti da sam trebao izvagati njegov
ivot s onim 14 najveih neprijatelja zemlje, daje rtva bila opravdana, da bih rado
i moj ivot dao. Uzviknuo sam u mikrofon: Oteli su nas teroristi! Pucajte! Nemojte
misliti na nas! Timo-thy je stavio odmah ruku na prekida i u istom se trenutku
okrenuo prema taocu. Mislio sam da nee ii do kraja. No je prodro u dubinu
grla, a krv je odjednom poela pljutati kao kad puca cijev, poprskavi Timothvja i
mene. iknula je u velikom mlazu koji je pogodio krov kabine i doao do mene. Iz
radija je dolazio glas: Okrenite pravac! Posluajte! Posluajte odmah ili pucamo!
Timothv mi je istrgnuo mikrofon iz ruke, dok sam se ja petljao oko ica viui:
ivotinje! Proklete krvolone ivotinje! Jedan iz bande me htio pogoditi u lice, no,
Timothv ga je odgurnuo. Odnesite ga! Glavom je pokazao tijelo efa mehaniara
koji je jo disao. Maknuli su ga u ostavu. Mirage nas napada! viknuo je Roger iz
kabine za pilotiranje. Vidio sam ga kako dolazi prema nama! Srebrenasti bljesak
ravno prema nama! Timothv je pribliio mikrofon ustima. Imao je lice umrljano
krvlju efa mehaniara. Nemojte pucati! viknuo je. Imamo taoce! Napadnite!
povikao sam, nastojei se osloboditi. 1 tako e nas ubiti. Otvorite vatru! Mirage je
protutnjio pored nas, na nekoliko metara od naih glava. "Dakota" se snano
zaljuljala od siline zranog potiska. Ja sam nastavljao vikati, pokuavajui se
osloboditi na svaki nain, kako bih se bacio na teroriste. elino se sjedalo
pomicalo. Uperio sam stopala prema pregradi te udario svom snagom. Sjedalo se
nagnulo, a moj je uvar ponovno podignuo pitolj-mitraljez. Ne! Viknuo je
Timothv. Treba nam iv, reci Marv da donese morfij. Mirage se udaljio, letio je u
krug, da bi doao na 30 metara od vrha naeg krila. Vidio sam pilota kako nas je
gledao, bijesan i nemoan. Priali ste s doktorom Kazinom rekao je Timothv
putem radija. Imamo jo etiri taoca. Ve smo eliminirali bijelog taoca, i neemo
se sustezati da ubijemo jo kojeg, ako ete nastaviti tako. Tako i tako e nas ubiti!
povikao sam, no, Timothv je prekinuo vezu. ek pet osoba moralo me drati da mi
daju injekciju. Na kraju su mi blokirali rame i, koliko god sam se opirao, poeo sam
se osjeati uspavano. Pokuao sam se boriti protiv obamrlosti, ali su mi pokreti

postali spori i nekoordinirani, i malo po malo izgubio sam svijest. Posljednja stvar
koje se sjeam bio je Timothv koji je Rogeru odredio novu rutu. Probudili su me
ed i patnja. Imao sam suha usta a glava mi je bila masa uasne boli. Pokuao sam
sjesti, no, nisam uspio. Povikao sam. Kako ide, doktore? Budite mirni. Bio je to
glas Rogera van Deventera. Skrenuo sam pogled prema njemu. Vode izustio sam.
ao mi je, doktore. Odmahnuo je glavom, a ja sam pogledao uokolo. Bilo smo u
goloj olienoj sobi. etiri drvena leaja i kanta. Vrata su imala reetke. Tri Bantu
lijenika sjedila su na leaju pored mene, uplaena i potitenog pogleda. Gdje
smo? promrmljao sam. U Zambiji. To je vrsta vojnog kampa. Sletjeli smo prije sat
vremena. to je napravio jet? Vratio se natrag kada smo preli Zambezi. Nisu
mogli nita uiniti. Nismo mogli uiniti nita ni mi. ak pet dana ostali smo u onoj
arenoj eliji, s onom smrdljivom kantom, a peti dan doli su straari po mene, i uz
viku, guranje i tunjavu povukli me du hodnika, prema uredu u kojemu je bio
izvjeen Maov portret. QQ Timothy Mageba ustao je od stola te dao znak strai da
ode. Sjednite, doktore. Imao je na sebi kombinezon pukovnika s inovima
pukovnika kineske narodne armije. Sjeo sam na drvenu klupu. Pogled mi zape za
pola tuceta boca piva Tusker. Vruina i sparina samo su mi pojaale ed. ef
mehaniara, smaknue, nisam htio da se to dogodi. Molim vas, nastojte shvatiti.
Da, shvaam. I kad e dim nae uarene zemlje zatamniti nebo, a smrad naih
mrtvaca izazvati muninu i vaim demonskim duama, onda e vikati: nisam htio
da se to dogodi!? Timothv mi je okrenuo leda krenuvi prema prozoru. Bila je
cijela vojska tamo ispred, gdje su ekipe Bantua u uniformama vjebale ispod
areeg sunca. Dogovorio sam da vas puste, doktore, moi ete se vratiti s
"Dakotom". Vratio se nazad te stao ispred mene. Preao je s engleskog na vendi:
Plae mi srce vidjevi da odlazi, Machane, jer ti si jedan ljubazan, jak i hrabar
ovjek. Jednom sam se nadao da e nam se pridruiti. Odgovorio sam takoer
vendi jezikom: 1 meni srce plae za ovjekom koji mije bio prijatelj i koji je uivao
moje povjerenje. Smatrao sam ga potenim, ali sada se izgubio u svijetu
kriminalaca i razbijaa. Za mene je mrtav i srce mi plae. Istina je, pomislih. Nije to
bio samo pokuaj da ga nagnam da se posrami. Ispod bijesa i mrnje, postojalo je
neko aljenje. Vjerovao sam u njega. Vidio sam, u osobi poput njega, nadu za
budunost naega napaenog kontinenta. Melankolino smo se pogledali, na
udaljenosti neto veoj od metra, no, iroj od neba, i dubljoj od paklenih provalija.

Zbogom, doktore apnuo je Timothv. Idi u miru, Machane. Odveli su nas do piste,
samo u arapama, i to na kamionu od tri tone. Svrstali su se u dvostruki red, od
kamiona do "Dakote". Bilo ih je dvjestotinjak, u uniformama padobranaca, pa smo
bili prisiljeni proi pored tih tamnih i Ijutitih lica. S njima su bili kineski instruktori,
s crnom, ravnom kosom, koja im je visjela ispod platnenih kapa, te se cerekali dok
smo prolazili. Primijetio sam sarkastine poglede i uo dosjetke o mojim
pogrbljenim leima. Ubrzao sam korak kako bih stigao do "Dakote". Jedan od njih
iziao je iz reda, i stao tono ispred mene. Pljunuo je na me, popraen sveopim
smijehom. S njegovom slinom na kosi uao sam u avion. Vojni Miragei otpratili su
nas kroz Zambezi, sve do vojnog zrakoplova Voortreker Hoogte. No, moja nada da
e sve biti dobro, ubrzo je ieznula. Nakon to mi je lijenik oistio i previo rane,
u zatvorenom automobilu su me odveli na susret s etiri policajca tajne vojne
slube. Doktor Kazin, ovo je va potpis? Radilo se o mojoj preporuci za izdavanje
putovnice Timothyju Magebi. Doktor Kazin, sjeate li se ovog ovjeka? Bio je to
Kinez kojega sam susreo kada sam posjetio Timotvja u Londonu na sveuilitu.
Znate li, doktore, daje to agent komunistike vlade Kine? Bila je to fotografija nas
trojice kako pijemo pivo na obali Temze. Moete li mi rei o emu ste priali,
doktore? Timothy mi je rekao da je Kinez diplomirao antropologiju, a raspravljali
smo o otkriu Leakeva u Olduvaju. Jeste li vi preporuili Magebu za stipendiju
Sturvesant? Znate li daje u Kini pohaao teaj obuke za efove ratnika? Jeste li
potpisali ovaj nalog za 27 kanta gline iz Hong Konga. te ove izjavea carinu? Radilo
se o normalnim nalozima centra, no, nisam se sjeao tono te nabave. Jeste li
znali daje u bavama bilo 130 kilograma plastinoga eksploziva? Znate li za ovo?
Bili su to leci na dvanaestak afrikih jezika. Proitao sam prvi red jednoga.
Propaganda smrti, nagon na ubijanje, mrnju, unitavanje. Znate li da su se tiskali
o tiskari centra? Pitanja su se nastavljala u nedogled. Bio sam umoran i zbunjen,
te sam poeo upadati u kontradikcije. Pokazao sam moje rane na glavi, one dok
sam bio zavezanih ruku i nogu, no, pitanja su se nastavljala. Glava mi je bubnjala,
inilo mi se da mi se mozak pretvorio u elatinu. Prepoznajete li ovo, doktore?
Pitolji-mitraljezi, municija. Da! uzviknuo sam. Ovo su mi uperili u glavu i trbuh.
Znate li da je bilo uvezeno sto sanduka knjiga namijenjenih vaem Centru? Kada
ste dobili autorizaciju za let "Dakote", izjavili ste. Napali su me nakon razgovora.
Objasnio sam vam sto puta, do vraga! Doktore, vi ste poznavali Magebu

godinama, bio je va tienik. elite li rei da vas Mageba nikada nije pokuao
regrutirati? Niste nikada raspravljali o politici s njim? Nisam jedan od njih, kunem
vam se. Prisjetio sam se mlaza krvi u zrakoplovu, moje izudarane glave, pljuvake.
Morate mi vjerovati! Boe! Mislim da sam se onesvijestio. Sve je postalo vrue i
crno. Strovalio sam se sa stolca na pod. Osvijestio sam se u bolnikoj sobi, u
krevetu bijelih i istih plahta, a Louren Sturvesant bio je pored kreveta. Lo, hvala
bogu! Gotovo sam se uguio od sree. Louren je bio tamo, i sve e biti u redu.
Priao mije bez smijeka. Lice mu je bilo otro i namrteno, poput bronanog kipa.
Mislili su da si lan bande i da si se sluio Centrom kao sjeditem teroristike
organizacije. Pogledao sam, a on je nastavio: Ako si me iznevjerio, ako si iznevjerio
domovinu i preao naim neprijateljima, ne moe oekivati milost od mene. Ne
poinji i ti, Lo, ne bih to podnio. Je li istina? pitao je. Ne! Odmahnuo sam glavom.
Ne! Ne! Odjednom mi je lice bilo puno suza. Mucao sam poput djeteta. Louren mi
se pribliio i jako mi stisnuo ramena. U redu, Bene kazao je napokon ljubaznim
glasom. Sve u ja srediti. To je gotova pria. Lou nije dozvolio da se vratim u svoj
momaki stan u Centru, ve me smjestio u sobu za goste njihovog rezidensa,
Kleina Schuura. Prve me noi Louren probudio iz none more zbog koje sam vikao,
bio je to komar krvi i zastraujuih crnih lica. Bio je u kunom ogrtau, s
raupanim plavim uvojcima, jer je prije toga spavao. Sjeo je na rub moga kreveta.
Priali smo o lijepim stvarima to smo ih zajedno napravili, do lijepih planova za
budunost, sve dok nisam zaspao mirnim snom. Iduih deset bezbrinih dana
ostao sam kod njih. Hillarv i djeca su me razmazili, ali osjeao sam se sigurnim,
zatien od znatieljnih pogleda, novinara i drugih neugodnosti zbilje. Modrice su
nestale, rane zacijelile. Postajalo mi je sve tee priati djeci o onome to se
dogodilo, jer su eljela sve vie detalja, a sada su navaljivali za prijelomne
trenutke, i svaki mi je put bilo teko rei neto novo. Ispravljali bi me kada bih
pogrijeio u nekom detalju. No, doao je trenutak povratka zbilji. Bio je iznimno
neugodan dan kada sam epizodu o otmici ispriao svjetskom tisku te istranom
tuiteljstvu. No, onda me Louren vodio na sjever s "Learom", te u Grad Mjeseca.
Tijekom leta ispriao sam mu kako elim prije svega pronai grobove toga
drevnoga naroda. Kada je uz osmijeh komentirao "evo, vratio nam se lav", te
"predaj se poslu i sretno", osjetio sam kako sam se malo zagrijao zbog
entuzijazma. Prisjetih se imitacije ptice-muhe koju je napravio stari Xhai, te sam

spustio ruke da ih prestanem tresti. U Gradu Mjeseca ekao me prijam dostojan

heroja. Pratili su moje pustolovine putem radija. Otvorili su kutiju piva Windhoek,
sjeli oko mene u krug, dok sam ponovno prepriavao cijelu pustolovinu. Onaj
Timotvh mi se nikada nije sviao Sally je podsjetila na svoju intuiciju. Trebala sam
ti rei da neto nije u redu. Onda je ustala i poljubila me u elo, pred svima, tako
da sam pocrvenio poput rajice. Sretni smo da si iv i zdrav. Bili smo tako zabrinuti
za tebe. Idueg jutra, nakon to sam ispratio Lourena, inzistirajui da otputuje,
potraio sam Rala Davidsona. Naao sam ga na dnu rova, kako je neto mjerio.
Imao je na sebi samo kratke hlaice, iznimno preplanuo, mrav i u izvrsnoj formi.
Pozvao sam ga. Sjeli smo na rub rova, a ja sam mu rekao o rudniku. Pa, stvarno,
dok, zato na to prije nismo mislili? Odluili smo proiriti krug djelovanja, tako da
emo svakodnevno gledati jednu zonu, rasporedivi zone za razmatranje spiralnim
oblikom. Ralova je ekipa vrlo dobro obavljala posao, naoruana maetama zbog
visoke trave i trnja. Potraga je bila koncipirana poput vojne operacije. Ve dugo
sam umirao od elje da upotrijebim walkie-talkie koje mi je dao Louren. A to je
bila prava prilika. Ral i ja provjerili smo ureaje izmjenjujui rijei poput:
Zatvaram! Roger! Prijam glasan i jasan! Peter Willcox je promrmljao da se
ponaamo poput izviaa, no, mislim da je bio pomalo zavidan jer ga nismo
pozvali da nam se pridrui. Leslie i Sally takoer su se zarazile entuzijazmom, pa su
naoj ekspediciji dale hrane i pia dovoljne za cijeli tjedan. Izile su u cik zore, jo u
pidamama i kunim haljinama, a Leslie jo s viklerima na glavi, kako bi nas
pozdravile i estitale nam. Predvodei tu ekipu, to mladaca, tereta i slinog,
osjeao sam se pomalo poput Scotta ili Corteza. Vodio sam ih kroz sve te prolaze
kako bismo stigli do vrha, i nakon deset sati poveo sam ih dolje, sve oznojene i
izbodene, pocrvenjele od sunca i uasno raspoloene. Taj smo itinerar preli u
iduih deset dana, a uveer desetog dana stali smo na pola puta da bismo se
odmorili. Ral je odjednom pogledao prema strmim bokovima prolaza i viknuo:
Dok! Jesmo ga! Deset dana upotrebljavali smo ljestve koje su drevni ljudi urezali u
stijene kako bi stigli do rudnika. Bujna je vegetacija prekrila terase gdje su izvukli
crveni kamen. Nali smo jo in situ nekoliko blokova tek skinutih, te izmijenjenih
mjesta zbog nevremena. Znakovi pila bili su tako svjei, da se inilo kao da su
radnici odloili alat dan ranije, a ne prije dvije tisue godina. Tu su bili itavi
blokovi, izrezani i naputeni tijekom procesa levitacije. Neki su bili spremni da

budu prevezeni. drugi su jo bili ostavljeni uzdu kanala. Maknuli smo vegetaciju
pa smo, korak po korak, slijedili proces izrade. Cijela se ekipa uspela kako bi nam
asistirala. Svi su bili sretni tim novim uspjehom, jer u posljednje su nam vrijeme
nedostajali uspjesi. Poeli smo crtati i spremati karte, mjeriti i fotografirati, te
diskutirati o vlastitim teorijama; entuzijazam se ponovno raao u svima nama.
Nismo vie imali osjeaj da je naa istraga stigla u slijepu ulicu. Imam fotografiju
stoje snimio ef ekipe Bantu, koji je pomislio da smo svi ludi. Na toj se fotografiji
svi ponaamo poput luaka na najveem bloku. Peter se dri poput Napoleona, s
rukom u jakni. Dlakavo Ralovo lice ima opasan izgled: raskolaio je oi te se
krampom prijeti iznad Peterove glave. Leslie pak pokazuje noge smijui se, a to je
zastraujue poput Ralove razrokosti, jer bi tim nogama mogla ubiti slona. Ja
sjedim na Heatherinim koljenima i siem palac. Sally je stavila Peterove naoale i
nabila si moj eir na oi, eli ispasti runom, ali ne uspijeva. Fotografija dobro
ilustrira nae raspoloenje tih dana. Kada suradnja vie nije bila potrebna, svatko
se vratio svojim dotadanjim zadacima s dodatnom energijom. Ral i ja nismo se
udaljili od rudnika. Uzeo sam mjera, poeli smo mjeriti kubikau iznijetih blokova.
Izraunali smo da je razlika izmeu izvaenih blokova i karta iznosila oko 600.000
kubinih metara. Do tada smo na rad temeljili na dosta preciznim procjenama,
no, sada smo se upustili u more nagaanja. Barem to nije tako strano kao crtati
dinosaura bazirajui se na otiscima, kazao je Ral dok smo prouavali kartu temelja
hrama i izraun volumena stijene kako bismo rekonstruirali itav gornji kat
nestalog Grada Mjeseca. Daj, prepusti to meni! Sally mije prve veeri grubo
zgrabila kist iz ruke, nakon to je desetak minuta prisustvovala mojim naporima.
ini mi se daje nagib glavnih zidova malo prevelik kazao je Peter kritikim tonom
dok je promatrao Sally. Ako ih se usporedi sa zidinama eliptinog tornja
Zimbabvea. Da, ali sjeti se Tarxienovog hrama na Malti intervenirala je Heather. Ili
velikih zidina Knososa. Prije nego to smo Ral i ja to mogli sprijeiti, projekt je
postao zajedniki pothvat, koji je ispunio ugodne veeri u dvorani za sastanke. U
suradnji svih nas svatko je davao svoj doprinos na temelju vlastitih specijalizacija,
pa smo tako stvorili niz prikaza naega grada. Crvene glomazne zidine, ukraene
urezima, u ast onoga koji je I uinio velikom dravu Feniana. Crvene zidine koje
su primale suneve zrake na zalasku i veernji blagoslov velikog boga Bala.
Tornjevi su bili jako visoki simboli plodnosti i nicali su iz tamnozelenog lia

utihnule ume. Malo dalje, otvori od odrona u stijenama vodili su nas kroz
tajanstveni prolaz prema tajanstvenoj peini. Jo jedan simbol reproduktivnih
organa. Taj je simbol, bez sumnje, bila sveta Astarti, koja je uglavnom bila
oboavana kao Tanith, boginja Zemlje i Mjeseca; zbog toga su kolone u bijelo
odjevenih sveenika defilirale umom i, prolazei preko tornjeva, ule u tajnu
peinu. Znali smo da su Feniani prinosili ljudske rtve svojim boanstvima. Stari
zavjet govori o edima baenim u Balov plameni trbuh, pa smo se pitali kakvih je
sve stranih rituala bilo uz nae mirno smaragdno jezero! Rekonstruirali smo sliku
rtve prekrivenu zlatom i dragim kamenjem, uz rub vode, uz koju je stajao glavni
sveenik sa rtvenim noem. Da nije tako duboko! uzviknula je Sally. Ronioci ne bi
mogli raditi na tako velikim dubinama. Unutar zidina hrama i vani gdje je sloj
pepela bio vrlo gust i gdje smo pronali veinu zlatnih predmeta, bisera i bogatih
ukrasa, nacrtali smo poloaj sveenika i sveenica. Trebao je to biti labirint s
glinenim zidinama i slamnatim krovovima. Ponovno smo rekonstruirali ulice te
dvorita sveenika i plemia. A kralj i njegov dvor? upitao je Peter. Zar nije bilo
logino da i oni ive unutar glavnih zidina? Tako smo podijelili zonu izmeu mjesta
za sveenike i kraljevog dvora, inspirirajui se onim skromnim to smo znali o
Knososu, Kartagi, Tiru i Sidonu, kako bismo oivjeli nae predodbe. Ral je
pronaao vrata koja su se otvarala u vanjskim zidinama: bio je to jedini izlaz i
gledao je prema zapadu. Jedna ulica, prolazei onuda, trebala je izravno voditi do
luke sugerirao je Ral pokazujui kartu. Mora da je to bila zona koja je zadavala
toliko briga Peteru. Moete li zamisliti brda slonovae, bakra, cinka i zlata?!
uzdahnula je Leslie. I robove na aukciji na to e Heather. Polako! Polako! Na bi
trebao biti znanstveni pristup intervenirao sam kako bih ih smirio. Te nasukane
brodove na plaama! Sally ih je poela crtati. Bili su to amci na dva vesla, s
pramcem u obliku ovnove glave, s pozlatama. Tornjevi i zidine ponovno su oivjeli,
jezero se napunilo prekrasnom vodom, a luka i taverne napuile ljudima
preminulima prije dvije tisue godina. Ratnici su se ponosno epurili, robovi su
jecali, plemenite dame etale u nosiljkama, a karavane su dolazile s istoka s
teretom zlata i vrijednih predmeta. Bijeli kralj prolazio je kroz vrata s maem na
ramenu, a njegov se oklop svijetlio na suncu. Bio je to zanimljiv projekt koji je
sluio za poticanje mate. Kada je Sally dodala zavrne finese naoj sceni, prola
su ve etiri tjedna. Peter je otkrio brodogradilita koja su mu sugerirali amci na

dva vesla. Bili su tu znakovi broda u fazi gradnje. Nedovreno plovilo bilo je
zapaljeno, a karbonizirani dijelovi zamagljeni. Samo s matom i vjerom mogao se
prepoznati brod. Nadao sam se da e moji protivnici to opovrgnuti, no datacija s
pomou ugljika 14 vodila nas je na priblino godinu 300. poslije Krista, a taj smo
datum odredili kao datum velike vatre. Taj mi je projekt davao dobru izliku da
provedem to vie vremena sa Sally. Iao sam u peinu s rukom i kupaim
gaicama. Na poetku je bilo malo nelagode, no, ubrzo sam pridobio Sallv, te se
medu nama ponovno rodilo ono sjajno prijateljstvo koje nas je inio izvrsnim
timom. Samo sam jednom spomenuo nau najveu intimu. Jo si neraspoloena?
upitao sam Sal, koja me, prije nego to mi je odgovorila, pogledala dugo, dugo.
Molim te, Ben, daj mi jo malo vremena. Neto moram rijeiti sama. U redu, lano
sam se nasmijeio i predao se iekivanju, koje je trebalo biti vrlo dugo. Ponekad
su nam se i drugi pridruili tijekom kupanja, jer, i kada je vani bilo plus 40, u peini
je bilo ugodno svjee. Leslie je poput enke nilskog konja u doba parenja skakutala
oko Rala. Pet tjedana nakon moga povratka vratio sam se u peinu kako bih
priopio lijepe vijesti. Upravo sam dobio radio poruku od Larkina, Sal. Louren stie
sutra. Ostao sam razoaran njezinom negativnom reakcijom, jer sam bio siguran
da je prestala njena netrpeljivost prema Lourenu, da bi mi udovoljila. i da joj je
poeo biti simpatian. Otiao sam doekati Lourena. Pored piste, ostah zateen;
smravio je desetak kilograma, a koa, inae zdrava i pozlaena, postala je sva
smeurana. Oko oiju imao je ljubiaste krugove. Ben! stavio mi je srdano ruku
oko ramena. Lijepo te vidjeti, stara propalice! Imao je umoran glas, a primijetio
sam mu i pokoju sijedu vlas. Boe, Lo, izgleda oajno. Hvala, kazao je bacivi
putne torbe na stranje sjedalo "land rovera". Ne ozbiljno govorim. Sto ti se
dogodilo, jesi li bolestan, ili to drugo? Imao sam nekoliko trenutaka umora, Ben
nastavio je dok se smjestio pored mene. etiri tjedna pregovora koje sam trebao
proi. nisam ni u koga mogao imati povjerenja. Suprotna je strana slala itave
skupine ljudi mijenjajui ih kada su bili iscrpljeni. Tako e se unititi opomenuo
sam ga. Osjeao sam da imam ton dosadne ene. Louren se okrenuo prema meni,
aljivo me udario po ramenu, i nasmijeio mi se: Ti si pravi melem, prijatelju. Je li
to bilo vrijedno? O emu se radilo? Jedna velika stvar Ben. vrlo velika. Bakar i
eljezo, jugozapadna Afrika, kod rijeke Cunene, golema nalazita, minerali s malo
bakra i visokom razinom eljeza. Zajedno vrijede itavo blago. Sada mu je umor

nestao iz glasa. Stavio sam na stol onu malu japansku kopilad spalivi ih. Dat e
novac za luku te eljezniku prugu za iznoenje materijala. Kotat e ih 150
milijuna. Bio je presretan i boja mu se vraala u blijedo lice. Jedna od mojih osoba
imat e prava gradnje, naravno. Stavio je kaiprst na kraj usana kao da smilja
neto, a ja sam se nasmijao. Bilo mi je drago to je takve volje. Ja u se pobrinuti
za kono postrojenje. Nastavio je navoditi odrednice projekata, smijui se i
udarajui me o rame, svaki put kada je spomenuo neki uspjeh koji je postigao
tijekom pregovora. Koliko e dobiti? pitao sam na kraju. Louren me pogledao s
neodobravanjem. Misli u novcu? pitao je. Naravno, u emu drugome? Dodavola,
Bene, ve sam ti objasnio. Novac nije najvanija stvar: to su izvoz, radna mjesta,
koritenje novih prirodnih resursa, gradnja za budunost, realizirati potencijal
nae zemlje i. Lijepo se provesti sugerirao sam. x, Ponovno se nasmijao. Mislim da
je i to tono. Vrijede rezultati, a ne bodovi. Jesi li vidio prolotjedni Times? pitao
sam ga da Bih ga I zafrkavao. Oh, Bene, za ime boga! protestirao je. Tvoje je ime
medu trideset najbogatijih ljudi na svijetu. Koja kopilad! protestirao je Louren.
Sada e svi udvostruiti cijene. Zato ne gledaju svoja posla, kao to ja gledam
moja? I radei to se ubija. Ima pravo, osjeam se umorno. Zato u si priutiti
tjedan dana odmora, itav tjedan samo odmaranje. Lijepo kazao sam. Praznik s
tvojim MG-ima koji ti neprestano dolaze, a ti ostalo vrijeme troi kontaktirajui
radio vezom. Nemoj na to misliti nasmijeio se. Odlazim, a ti ide sa mnom. to to
znai? Rei u ti kasnije. Louren je izbjegao odgovor jer smo se pribliili uskom
dijelu ceste. Smanjio sam brzinu kako bih stigao do Baraka. Nastavi, Ben kazao je
Louren. Hou ii do peine, ve tjednima razmiljam o tome. Glas mu je bio
dubok, zamiljen: Kada tijekom pregovora stvari nisu tekle glatko, mislio sam na
mir ove stijene, inilo mi se. nasmijeio se i zakaljao zbunjen. Ne dogaa se esto
da Louren govori takvim tonom. Sally je radila na krajnjim stijenama peine. Imala
je zelenu svilenu koulju, kratke kaki hlaice, a kosa joj se sjajila. Kada je podignula
pogled da pozdravi Lourena, spazio sam, gotovo s iznenaenjem, da je prvi put u
mnogo tjedana stavila ru na usne. Odmah je primijetila kako je Louren smravio i
mada nije nita rekla, po njezinom izrazu lica osjetio sam zabrinutost. Jedva da ga
je pozdravila, te se vratila svom stalku. Louren se odmah pribliio portretu
Bijeloga kralja. Pribliio sam mu se. Sjeli smo da u tiini pregledamo tajanstvenu
figuru. Louren je prvi progovorio. Ima li osjeaj da ti eli neto rei? Bilo je to vrlo

bizarno pitanje, no gledao sam figuru vrlo ozbiljno, jer sam shvatio da me pita
ozbiljno. Ne, Lo, ba ne mogu rei. Tu ima neega, Ben inzistirao je. Neto to si.
moda, previdio. Klju ovoga mjesta, cijele ove tajne, lei u peini. Evo, Lo, mogli
bismo. no, nije me sluao. Sally je prekinula crtanje pridruivi nam se. Sjela je
pored Lourena i pogledala ga s velikim zanimanjem. Ben, to je osjeaj koji me
nikada nije iznevjerio. Sjea li se rudnika Desolation Vallev? Moji su geolozi rekli
da nema niega, ali ja sam imao onaj osjeaj. Sjea li se? Potvrdih. Sada
Desolation Vallev proizvodi 20 tisua karata dijamanta mjeseno. Tu ima neega,
siguran sam. Ali gdje? Louren se okrenuo pogledavi me kao da mu neto skrivam.
Gdje je, Ben, u podu, u zidinama, u voltama? Ili u jezercu kazah. Dobro, ponimo s
jezercem. Preduboko je, Lo, niti jedan ronilac. to zna o ronjenju? upitao je. Pa,
ronio sam nekoliko puta. Boe sveti! prekinuo me grubo Louren. Ako mi treba
operacija srca, obratim se Chrisu Barnardu, a ne veterinaru. Tko je najvei
strunjak za ronjenje? Cousteau, mislim. Izvrsno, rei u mojim ljudima da mu
jave. Tako emo srediti jezerce. A sada, pod. Imati posla s Lourenom je kao biti
napadnut uraganom. Nakon sat vremena razradio sam detaljni plan za
pretraivanje peine. Na kraju je sugerirao, onako leerno: Onda, Ben, zato se ne
vrati taboru? Htio bih ostati sam sat vremena. Bilo mi je ao napustiti njegovo
drutvo, no, ustao sam i otiao. Doe i ti, Sal? upitah. Louren je rekao da eli
ostati sam. Ali, Ben, usred sam nekog posla i. Nema veze kazao je Louren. Nee mi
smetati. Pustio sam ih same. Baraka za goste bila je ve spremna, no, svejedno
sam provjerio je li sve uredu. Primijetio sam granicu divljih ljiljana koja je
ukraavala sobu, a ti su ljiljani rasli pored provalije. Htio sam zahvaliti
kucepazitelju, jer je tom lijepom gestom baraku uinio udobnijom. Nakon to sam
provjerio Lourenov smjetaj, siao sam do bungalova, da provjerim ima li u
hladnjaku dovoljno leda i hladne vode. Onda sam otvorio bocu " Glen Granta". Ja
sam, kao i Louren, imao strast za taj nektar. Dok se toio viski, Ral i Leslie vratili su
se s iskopina. uo sam ih kako su uli u susjedni ured. Nisam imao namjeru
prislukivati, no, zidovi su bili tanki poput lista papira. Ral je zareao poput divlje
zvijeri, a Leslie je vrisnlija. Oh, zloo! viknula je uzdiui. Bilo je oito da su se
poeli maziti malo ee. Netko e nas uhvatiti. Samo da me ne uhvati dok radim
ono to u initi noas. Psssttt! Leslie mu je uzaludno htjela rei da se smiri. Pet
tjedana. Mislio sam da neu doekati taj dan. Gotovo sam izludio. Oh, Rally,

ljubavi moja kazala je Leslie u napadu strasti. Duo, duice moja kazao je Ral, a ja
sam pocrvenio umjesto njih. Odloio sam bocu i otiao. Nisam shvaao kako je
Lourenov dolazak, a oito su govorili o njemu, mogao tako drastino popraviti
njihove odnose. Zavidio sam im, budui da nisam mogao oekivati nita slino. Bili
smo svi umorni i bilo nam je dosta ivjeti u kutiji. Louren je ponio teret svjeeg
voa, povra i mesa. Te smo veeri jeli tamnozlatnu krmau, s peenim
krumpirom, graak i veliku salatu. Za stolom smo vrlo malo priali. Nakon to su
sluge iznijele tanjure, Louren je zapalio cigaru. Ja sam ponovno napunio ae, te
smo svi sjeli u krug oko njega. Najprije sam mu govorio o otkriu rudnika te o
dedukcijama koje smo iz toga izvukli. To je prethodilo predstavljanju
"novoizgradenoga" grada, iz Sallvinih skica. Nisam oekivao da e Louren reagirati
na takav nain. Mislio sam da e mu biti zabavno, te da nee tako ozbiljno
shvaati naa matanja. Bio je grozniavo uzbuen; trkom bi ustajao da razgleda
svaku ilustraciju te postavlja pitanja, ili je pak mirno sjedio gledajui slike, s oima
koje su mu sjajile. Imao je jo uvijek naborano i blijedo lice, a to je njegovom
izrazu davalo jo ludi izgled. S velikim instinktom, Sally je kao posljednju pokazala
sliku Bijeloga kralja. Kada je izvjesila taj crte, vidio sam Lourena kako se ukrutio.
Bijeli kralj bio je u ratnoj pripravnosti s oklopom i ljemom zatitnikom na
ramenima, i maem u rukama. Zlatnocrvena brada bila je kovrava, a dranje
kraljevsko. Njegovi podanici slijedili su ga preko zida druge vanjske zidine, jedan je
nosio opremu za boj, drugi luk i strijele, a trei zlatni kup vjenoga ivota. Sally je
posvetila mnogo panje toj ilustraciji, koja je bila najznaajnija iz te serije. Gledali
smo je u tiini, a kasnije sam se nagnuo naprijed, pomaknuvi se iz poze s
prekrienim nogama, i prolivi usput neto viskija. Prije nisam to primijetio, jer ga
je maskirala zlatna brada, no, sada sam primijetio tko je bio Sally model za crte
Bijeloga kralja. Okrenuo sam se prema Lourenu, te sam vidio isto visoko elo,
aristokratske trepavice, duboke svjetloplave oi, ravan nos s fino stepenastim
nosnicama, ponosna usta, s donjom usnom malice ljutom. Ben! Lourenov je glas
bio hrapav, ali nije skidao pogled s portreta. Fantastian je. Do veeras nisam
shvaao to znai. Do sada se radilo samo o enigmatskim kamenim blokovima,
nekom biserju i ostatku zlata. Nikada nisam pomislio na ljude. I to je vano, Ben!
Ti ljudi koji su doli do krajnje granice do tada upoznatog svijeta, sagradili su neto
izvanredno u pustinji. Prekinuo je i klimnuo glavom, zauen. A nakon toga se

obratio meni. Ben, trebamo otkriti to se dogodilo njima i njihovome gradu. Nema
veze koliko e vremena trebati, i koliko e me to kotati. Trebam to apsolutno
saznati. Ugasio je cigaru i dignuo se hitro sa stolca. Poeo je hodati gore-dole,
jedva suzdravajui bijes. Vrijeme je da sve to objavimo. Organizirat u tiskovnu
konferenciju. elim da svi budete prisutni i da intervenirate. Svijet treba znati o
takvim ljudima. Znak uzbune proao mi je kroz trbuh. Protestirao sam. Ne
moemo to, Lo, molim te. ne jo! A zato? okrenuo se prema meni ratoborna
pogleda. Nemamo jo dovoljno dokaza. Mislio sam na moje kritiare koji bi me
oderali da smo prezentirali nepotpuni rad. Napast e nas. Unitit e nas. Pokazat
emo im ove! pokazao je na crtee. Oh, Boe! najeio sam se na samu pomisao.
To su misli, fantazije. U ovom crteu jedini detalj koji emo moi potkrijepiti je
pehar. Louren me pogledao. No, vidio sam kako bijes nestaje iz njegovih oiju.
Nasmijeio se, malo zbunjena pogleda, te lupio rukom u elo. Opa! Mora da sam
umoran. Na trenutak to mi se uinilo istinitim, kao preuzetim iz stvarnoga ivota.
Ponovno je otiao pred skicu i gledao je. Moram znati, Ben, moram znati.
Sutradan, kada smo ruali na obali smaragdnog jezerca, Louren mije objasnio
zato smo trebali otii zajedno. Uzeo je jedan Sallvin ugljen te nacrtao neto na
ravnoj povrini stijene. Mi smo ovdje, na 105 kilometara sjeveroistono od
ruevina Domboshama. Ako su tvoje teorije tone, treba postojati jo jedan stari
karavanski prolaz izmeu dva grada. Sjest emo u "land rover" i potraiti ga. Taj
teren nikada nije bio istraen, bez vode i cesta je kazah mu. 1 bez MG-a dodah, na
to se Louren nasmijao. To ga ini neodoljivim. Vratio sam mu osmijeh, te ga
prisjetio da je to trebalo biti terapeutsko putovanje, a ne znanstveno. Kada
kreemo? Sutra, u cik zore. Bio je jo mrak kada sam se probudio, a moj je sat
oznaavao etiri i pol. Bilo je prekasno da bih nastavio spavati, a prerano za
ustajanje. Dok sam o tome razmiljao, uo sam kako netko otvara vrata barake.
Ve sam se pripremio da napadnem lopove, kad ono Ral. Uplaio me, pa sam
poviknuo: Koga vraga radite? Njegova glava obasjana mjeseinom protutnjila je
kroz vrata, a on je vrisnuo od straha, te odskoio za nekih pola metara kao dral u
plesu sparivanja. Trebalo mu je nekoliko minuta da doe k sebi, otiao je do
kreveta, promrmljavi kako je bio u kupaonici. Bolje tako, pomislih, inae se moje
otro pitanje ne bi zaustavilo na tome, moglo je tu doi do frke. Ustao sam i otiao
pregledati " land rover". Pomislih daje bio s Leslie, no, tada nisam bio svjestan to

to ustvari znai. Louren i ja potroili smo gotovo cijeli prvi dan kako bismo pronali
pogodan itinerar koji bi nas odveo preko Brda krvi. Slijedili smo liniju provalija
prema sjeveru, dok nisu ieznule, pretvorivi se u kopje, te smo mogli ui u jedno
od grla. Bio je to veliki uspon koji je zadavao tekoe ak i tom snanom vozilu, a
nakon toga smo naili na otvorenu savanu te rijetke ume akacija, pa smo ubrzano
nastavili, skreui ponovno prema jugu kako bismo pronali taj prolaz za karavane
koji je Louren eznutljivo bio nacrtao. Tu smo no proveli na ravnini, gdje smo se
nadali da se nalazi prolaz. S tim teretom benzina i vode nije bilo mnogo uvjeta za
luksuzno kampiranje, a i bolje je da to ne bude komforno putovanje, kako bismo
se udaljili od civilizacije. Bio je to i neki povratak pustolovinama prolosti. Zaprili
smo nekoliko pustinjskih prepelica, te popili" Glen Grant", u bevandi s toplom
vodom iz vreva koji su gubili sjaj. Onda smo dugo kopali zemlju, kako bismo
stvorili prostor za bokove i ramena. Legli smo se u vree blizu "land rovera" i oko
sat vremena priali prije nego to smo zaspali. im je svanulo, Louren si je
izmasirao leda i rastegnuo miie. Sjetio sam se da nemam vie 20 godina
promrmljao je. No, ve je nakon tri dana izgledao upravo tako, sunce mu je vratilo
boju, nestali su mu podonjaci i esto se smijao. Polako smo ili naprijed. Cesto je
bilo potrebno ii do neke toke i vratiti se nazad, gdje nam kreste i kopje nisu
dozvoljavale ii dalje. Silazili bismo s "land rovera" te pjeke razgledali okoli.
Poto nam se nije urilo, mogli smo pogledati svaki kilometar dok smo ili prema
sjeveroistoku, a u zoni koja se neprestano mijenjala vidjeli smo zanimljive mijene
Afrike. Svakih sat vremena putovanja prema istoku nudio nam je otkria
zanimljive faune. Ptice suhih zona prepustile su mjesto biserkama, Ijetarkama i
dropljama, a medu stablima mopani i masasa svako toliko bi se vidio srebrenasti
kudu u bijegu, s dugim rogovima, paralelnim, poput vadiepa na torzu. Voda mora
da nije daleko komentirao je Louren dok smo zaustavljali "land rover" na rubu
proplanka ute trave i gledali opor antilopa, onih afrikih, gotovo kraljevskih, koje
dre rogove visoko, s fantastinim kontrastom izmeu svijetlih prsa i tamne koe.
Jo jedna ivotinjska vrsta u izumiranju. Kojoj prijeti ljudska pohlepa. Da priznao je
Louren. 1 zna to? Ne postoji primjerak homo sapiensa koji je lijep upola kao oni.
osim Raquel Welch. Te smo noi prespavali u umi masase, prekriveni proljetnim
liem. Ono je drukije od svih drugih stabla na zemlji. crveno, svijetlobe i
jarkocrveno. Tijekom dana Louren je ubio divlja, koju je kasnije sprio, dok sam ja

pripremao umak s lukom, rajicama i puno enjaka. Pojeli smo filet s umakom, s
velikim komadima crnog kruha s maslacem; nikada nisam okusio takvo to. Ako
ikada bude nezaposlen, moi e biti moj kuhar kazao sam mu jedui. On je
otiao do "land rovera" kako bi ukljuio radio. to je? upitao sam ga. Samo vijesti.
Izgledalo je kao da mu je krio. Ne mogu izgubiti sve dodire s civilizacijom. Sluali
smo o apsurdnostima i borbama jednog suluddg svijeta. U tom vremenu,
ovjekovi su interesi djelovali poput neega sporednog, sebinog i nevanog.
Ugasi to, Lo. to nam to treba? Louren je pruio ruku do radija, no, zaustavio se
kada je spiker izgovorio poznato ime. Radio Lusaka obavjeuje da je ef bande,
koja je juer izvrila napad na policiju u Wankieu, Rodezija, gdje su etiri osobe
smrtno stradale, a etiri ranjene, pukovnik Timothy Mageba, koji je prije dva
mjeseca punio stranice novina zbog dramatine otmice zrakoplova.
Glasnogovornik policije navodi da je Mageba vjerojatno jedan od trenutano
najopasnijih afrikih terorista. Ponuena je nagrada od 10.000 rodezijskih dolara
onome tko pomogne u njegovom uhienju, ili usmrivanju. S ljutitim pokretom
Louren je ugasio ureaj te sjeo pored vatre. Nastavio je piti viski bez da progovori.
Djeluje oko 150 kilometara sjevernije od nas. to sve ne bih dao da ga sredim.
Kada sam uo da se govori o Timothvju, vrlo sam se uznemirio, cijelu sam no
ostao budan, s rukama prekrienim iznad glave, promatrajui ljepotu nebeskog
svoda. Venera se spustila preko horizonta prije nego to sam utonuo u san pun
nonih mora. Jutarnje je sunca zlatom obasjalo vrhove kopjea, zapalilo nebo
crvenom i purpurnom bojom, odagnavi negativne misli, dok smo se alili, priali i
smijali, odlazei prema istoku. Oko sredine jutra ugledali smo kondore to su
letjeli prema sjeveru, tvorili su kota sitnih tokica koji se lagano okretao po
mirnom plavom nebu. Slijediti njihov let jedna je od najnemirnijih stvari to Afrika
moe nuditi. Svaki e vas put voditi u poprite neke oajne epizode unutar
beskrajne pustinje. Malo ispred nas, oko tri kilometara kazao je Louren, gledajui
naprijed preko vjetrobrana. Stari grad i njegova civilizacija mogli su otii dovraga,
mi smo trebali prisustvovati velikom spektaklu rata kandi i kljova. Pola kilometra
dalje vidjeli smo sjene brojnih ptica, odurno poredanih na stablima, slonih kao
avolje voe u vrtu paklu. Ne love, neto ih je nagnalo da ostanu u zraku i na
stablima. Zaustavio je "landrover" ugasivi motor. Sili smo, a Louren je provjerio
Magnum 375, promijenivi metke s onima mekoga vrha, smrtonosnijim. Pribliimo

se pjeke. Volio bih pucati na velikog lava s crnom grivom. Zakoio je oruje
kazavi mi da i ja napunim drugo krupnom samom. Takav je moj nain
razmiljanja, ako je lav dovoljno daleko da ga mogu pogoditi upotrijebivi puanu
cijev; no, ako sam blizu, tada elim oruje koje mi nee omoguiti promaaj.
Louren se uputio kroz zelenu travu, a ja sam ga slijedio, drei se po strani, kako
bih mogao zapucati, ukoliko se ukae prilika. Polako smo se micali kako bismo
stigli do leinara koji su bili unutar podruja od jednog etvornog kilometara. Svaki
je korak poveavao napetost, budui da smo se nadali da emo naii na lavove u
travi. Louren mi je pokazivao svaku promjenu smjera, dok smo paljivo nastavljali.
Sa stabala oko nas leinari su se poeli dizati i, odjednom, od groznih ivotinja,
poprimili su izgled tako lijepih i elegantnih bia, jer su bili u svome pravom
elementu. Grlo mi se osuilo od ugodnog osjeaja straha i od uzbuenja. Vidio
sam da je Louren imao oznojena leda, i to ne samo zbog vruine. Svaki je njegov
pokret bio pun energije, spremne da pukne ukoliko ugleda divlja. Volio sam taj
dio lova, jer to je strast prisutna u svima nama, samo mi se jo uvijek nije sviao
in ubijanja. Louren se zaustavio i postao nepokretan; pitolj je drao visoko.
Gledao je ispred sebe, a ja sam se pripremio na zvuk pucnja. No, trenuci su sporo
prolazili, poput kapljica ulja, a Louren je jo uvijek bio tamo, pomaknuvi glavu da
bi pogledao oko sebe. Sustigao sam ga. Ispred nas je bila tratina izgaene trave.j
Ispred nas je bio mrtvi bivol, s utrobom punom plina i velikim zelenim muhama
koje su zujile u otvorenim ustima i mrtvim oima, i Nisam uoio tragove kandi na
crnoj koi na kojoj su se vidjele svijetle mrlje. Pogledao sam ponovno tlo, jer
nisam htio zgaziti kakvu granicu, te sam vidio majuni trag ljudske noge u
komadu zemlje koju su obradili mravi. Osjetio sam da mi se die kosa. Doli smo
do neega znatno opasnijeg od opora lavova. Pogledao sam mrtvog bivola, te
prvi put vidio strijelu to je izlazila iz njegove rane. Meso, oko rane, bilo je tvrdo i
napuhnuto. Lo, kazao sam hrapavim glasom odlazimo.i To su Bumani ubili bivola.
Louren je odjednom okrenuo glavu prema meni. Vidio sam da je rub njegovih
nosnica pobijelio. Kako zna? pitao me. Otisci njihovih nogu. Louren je spustio
pogled. Strijela u vratu goveda. Uvjerio se. to sad? znojio se kao i ja. Promatraju
nas, Lo. Vjerojatno su sada ovdje. Poeli smo ii unazad stiui oruje oznojenim
rukama i uzbueno gledajui okolo. Govori mi, Ben. Za ime boga! promrmljao je
Louren. Prijetnja otrovne strijele djelovala je ak i na ovjeka poput njega. To je

rizik koji ne mogu preuzeti. Dovoljno je nita pa da eksplodiraju. Moda su iza nas.
Lourenov glas je podrhtavao, a ja sam osjeao kako mi se koa jei, dok sam
oslukivao hoe li se uti zvuk strijele. Pri svakom koraku unazad priroda se
smirivala. Kada sam bio 50 metara od bivola, usudio sam se progovoriti. Mir.
viknuh. Ne elimo vam nauditi. Odgovor je stigao odmah, raspjevan i oaravajui,
kao daje dolazio iz zraka. Xhai velikoj bijeloj glavi da odloi oruje, jer ga ne
poznajemo. Xhai! uzviknuo sam smiren i sretan. Brate moj! Njegovo je oko sjajilo
poput utog mjeseca, Njegova je noga prenosila iskre iz dolina eljeza. Zajedno
smo pjevali pjesmu bivola. Ljudi su se nalazili oko vatre i pljeskali su rukama ritam
pjesme. ene su plesale u krugu oko nas, ljuljajui se, pomiui se imitirajui i
bivola i vrsnog lovca. Svjetlo vatre sjajilo je na njihovim zlatnim koama, tijela su
im bila siuna, miii stranjice iznenaujue veliki, a grudi debele, to su
skakutale u pjesmi. Ptica-strijela je poletjela s ruke Brz kao pela, ili kao orao u
lovu. Grane okolnih stabala bile su pune komada mesa, koje je tamo stavljeno da
se osui, a preko svjetla vatre, ispod zvjezdanog neba, akali i hijene putali su
glasove, njuei primamljivu hranu. Krv koja je tekla bila je crvena poput cvijeta a
slatko poput meda bilo je meso njezina tijela. Napokon je ples zavrio, a ene su
se smijale, vrativi se oko vatre da bi stavile u usta nove komade mesa. Taj je
narod jako impresioniran fizikom konstitucijom, a za njih je Louren bio poput
pozlaenog diva. Govorili su o tomu izravno, bez ustruavanja, polazei od zlatne
glave, te postupno silazei. dok se nisam nasmijao. to je toliko smijeno? upitao
je Louren, a ja sam mu objasnio. Boe, pa nemogue je da su rekli takvo to.
Louren je pogledao zbunjen ene koje su si pokrivale rukama usta, kako bi prikrile
smijeh. Sjedio sam izmeu Xhaija i Lourena, jedan je puio, a drugi je vakao
cigaru "Romeo i Juliet", dok sam ja bio tuma. Govorili su o ivotinjama, budui da
im je to bila zajednika strast. Djed mi je priao da su, dok je bio mlad, u toj zoni
bivoli bili brojni poput lokarda. ali onda su dobili crvenu bolest. Goveu kugu
objasnio sam Lourenu. Te su umirali padajui jedan na drugoga, a leinari su imali
tako punu utrobu da nisu mogli letjeti, a bivolje su kosti leale na suncu poput
proplanka bijele tratinice namaqua u proljee. Nastavili su priati i nakon to su
ene i djeca zaspali u praini. Govorili su o plemenitim ivotinjama i velikim
lovovima, te se sprijateljili, tako da mi se Xhai srameljivo povjerio: elio bih ii u
lov s njim. Mogao bih mu pokazati slona kao one to je viao moj djed, s kljovama

velikim kao moje tijelo i dugakim kao velika strijela. Sada se vie nee govoriti o
potrazi za ruevinama i ravninama za karavane promrsili, vidjevi kako se
Lourenovo lice ozarilo tim prijedlogom. No, dodao sam, kae da mora pustiti
ovdje "landrover". uli su nas pola sata prije nego to smo doli, a taj je slon jcjko
star i lukav. Trebamo malo odspavati prije polaska. Sutra nas oekuje pakleni dan.
Kada je sunce izilo, hodali smo ve tri sata. Rosa nam je smoila hlae do koljena,
no, hodajui smo zaboravili na hladnou, a hodali smo vrlo brzo kako ne bismo
izgubili iz vida one dvije tamne figure. Xhai i Gal kretali su se vrlo brzo,
onirrfkorakom koji omoguava njihovom narodu da tijekom dana prijeu
kilometre i kilometre, a da se ne umore. Te su crne figure trale pored nas meu
grmljem koje je bivalo sve gue i gue. Kako ide, Ben? promrmljao sam neto i
namjestio dvocijevku na drugo rame. Ova mala kopilad zna svoj posao. Brate, tek
si zapoeo rekoh mu. Doveli su nas do vrlo tekog terena, gdje su crne stijene
izlazile iz zemlje, a grmlje je bilo sivo i gusto. Vruina je bila nesnoljiva, upijala je i
krala vodu naim tijelima, ostavljajui od znoja osuene mrlje soli na naim
kouljama. Bio je to teren koji bi stari lukavi slon mogao upotrijebiti kao sklonite,
budui da ga ljudi proganjaju cijeli ivot. Oko podneva smo se odmorili nekih pola
sata, u sjeni jednoga stabla koje je peklo na sam dodir, popili smo koji gutljaj tople
vode, a onda smo krenuli, i gotovo odmah pronali tragove. Tamo je, tamo!
vrhom otrovne strijele Xhai je dodirnuo rubove jednog starog traga na tvrdoj
zemlji. Zar ne vidite? pitao je izmoren. Koliko god smo ili okolo, saginjui glavu,
nismo ih uspjeli razlikovati. Ako je to trag slona kazao je Louren ja sam onda
kineski kipi! Ali Xhai je uvjerljivo poao novim pravcem prema grmlju. Uspeli smo
se na stijene, slijedei trag koji mi uope nismo uspjeli vidjeti. Blizu vrha brda bila
je hrpica balege, jo vlane, unato vruini, te nekoliko leptira ukastonaranaste
boje, koji su letjeli okolo, a tlo se doimalo poput unutranjosti madraca od
kokosovih vlakana. Taj ovjek je maioniar. Louren je klimnuo glavom, rastresen.
Skinuo je puku s ramena i stavio je pod ruku. Nastavili smo, ali polagano. esto
smo se zaustavljali, dok su Xhai i Ghal zavirivali u gusto bunje ispred nas. Bio je to
podvig, medu ikarom mogli smo se kretati samo nakon znaka Xhaija, nastaviti
samo nakon to je rukom dao znak, a zaustavili se kada se i on zaustavio. Doite,
govorila je ruka, a mi smo nastavljali. Tada, odjednom. Stanite! grubi znak rukom
kao s maem, a nakon toga prsti stisnuti u aku, te raireni kako bi pokazali

naprijed. bila je nesrea pokazati divlja prstom. Ostali smo nepomini poput
mrtvaca, lica sjajnih od znoja i okrenuti prema grmlju. odjednom se sivi slon
pojavio medu rovovima. Udaljio se od nas mirnim koracima. Siva boja njegove
koe prelazila je u pjege, do trbuha. Goli rep, i kosti to su se jasno isticale na
grudima. Stari slon. Vrlo krupan slon. Ostanite ovdje! Xhaijeva je ruka pokazala na
Ghala i mene, a ja sam potvrdio znakom odobravanja. Doite sa mnom. Xhai je
maknuo kaiprstom kako bi pozvao Lourena, pa smo zajedno poli prema
ruevinama. Buman se pokraj Lourena inio malenim poput lutke, a vodio ga je
kako bi slonu pogodio glavu ili ramena. Slon se zaustavio i poeo jesti, njeno je s
vrhom surle upao zeleno bunje, i stavljao ga u usta, ne slutei opasnost. dok je
Louren zauzimao poloaj sa strane kako bi ga pogodio. Pucanj je bio zagluujui u
omamljujuoj tiini vruine. Osjetio sam kako je metak probio kou, slon je
odskoio od udarca, okrenuo se prema Lourenu, s kljovama u zraku i golemim
uima prema natrag. Kriknuo je kad je vidio ovjeka, bijesan. Bono se kretao
poput raka, dok je zapoinjao borbu, i tako ostavio izmeu sebe i Lourena
nekoliko rupa. Vidio sam prijatelja kako se okrenuo i potrao da bi ponovno
pucao. Zapeo je nogom za rupu jednog mravinjaka te pao na bok. Pitolj mu je
ispao iz ruke. Pao je na tlo, ravno na slonovom putu. Louren! povikao sam. Poeo
sam i ja trati, mada sam bio naoruan samo dvocijevkom, kako bih pobjegao
bijesu ranjenoga slona. Ovdje! viknuo sam dok sam trao. Ovdje! pokuao sam
slona udaljiti od Lourena, kojega sam jo uvijek vidio prikovanog uz tlo, dok je
pokuavao dohvatiti pitolj. Yah! Yah! viknuo sam svom snagom koju sam imao u
pluima. Slon je usporio, okrenuo glavu prema meni, i dok me traio pogledom,
podigao je surlu da bi pronaao moj miris. Uperio sam dvocijevku, na 30-ak
metara od oiju, u ndi da ga oslijepim. Bam! Bam! Pucao sam udesno i ulijevo,
prema njuki. Slon je poao na mene. Osjetio sam veliko olakanje kad sam ga
vidio daje jurnuo prema meni, jer vie nisam morao misliti na Lourena, a to je bila
jedina stvar koja me zanimala. Nervoznim sam prstima pokuao pronai jo
metaka, mada sam znao da se slon moe strovaliti na mene znatno prije nego to
budem mogao napuniti cijevi. Ben, bjei!, bjei! njegov je glas nadjaao sve.
Osjetio sam da me noge ne sluaju; ostao sam u mjestu, glupavo traei metke,
beskorisno kao to je i aka papra baena na planine mesa. Lourenov je pucanj
odjeknuo u mome mozgu; jednom, dva puta. kao lavina, golemo sivo brdo palo je

prema meni. Slon je ve bio mrtav, s nagnjeenim mozgom, poput prezrele voke.
Stopalima prilijepljenim uz tlo, nisam se mogao maknuti, nisam ga mogao izbjei.
Njegova golema surla pogodila me velikom estinom. Osjeao sam se rasut u
zraku, nakon ega je uslijedio bolan dodir sa zemljom. Uz eksploziju bljetavih
boja i svjetala, gubio sam svijest. Glupo kopile! O, glupo hrabro kopile! uo sam
Lourenov glas koji mije govorio s visine mranoga tunela, i odzvanjao poput jeke u
glavi. Odjednom neka svjeina na ustima i glavi. Otvorio sam oi. Louren je sjedio
pored mene i osvjeivao me vodom iz uture. Kome govori, kopile!? zakretah, a
izraz olakanja na njegovom licu bila je jedna od najljepih stvari koje sam ikada
vidio. Bio sam sav pun bolova, izudaran od ramena do bubrega, a iznad tjemena
bila je odve bolna kvrga, koju nisam mogao ni dotaknuti. Moe li hodati? pitao
je zabrinuto Louren. Mogu probati. Nije bilo tako strano. Pronaao sam ak volju
i snagu da oslikam mrtvog diva, kleknutog u pozi moljenja s glavom koju su
pridravale krive kljove. Louren i uroenik sjeli su mu na lubanju. Veeras emo
taborovati pored Vode iz stijena kazao mi je Xhai. Sutra emo se vratiti po kljove.
Je li daleko? pitah sumnjiavo. Blizu! smirio me Xhai. Vrlo blizu. U nedoumici sam
napravio grimasu. uo sam iste rijei i za mar od 80 kilometara. Iskreno se nadam
kazao sam engleskim jezikom. No, na moje iznenaenje, bilo je to blie nego to
sam se nadao. a bilo je tu i mnogo drugih stvari kojima se nisam nadao. epajui i
drei se za Lourenovo rame, preli smo brdovito podruje i doli do granitne
nizine, jedne velike kamene udubine od hektar i pol. Bacio sam pogled, vidio
redove okruglih i ne predubokih rupa, koje su bile po cijeloj povrini. Zavikao sam
od veselja. Nije vie trebalo da me Louren pridrava. Trkom smo sili do kamenog
dna, veselo se smijui, vidjevi pravilne kolone robova. Mora daje to bilo veliko,
Ben! Onda je pokuao izraunati broj rupa. Tisuu? Vie rekao sam. Najvjerojatnije
dvije tisue. Zautio sam, mislei na duge pravilne redove robova koje je stijena
progutala. Svaki uz izrezbareni cvijet, prikovan lancima za svog susjeda. Svaki je u
ruci imao teki eki kojim je udarao kako bi razbio rudu iz stijene. S malo mate
vidio bih crnce kako bi prolazili medu redovima s bievima u ruci i gledali je li
stijena pretvorena u prainu. Takoer, vidio bih nepregledne redove robova s
koarama rude na glavi, dok su silazili iz rudnika. A sve se to zbilo prije gotovo dva
tisuljea. Tko zna gdje je rudnik? i Louren je mislio na iste stvari. A voda? dodah.
Trebala im je voda za odvajanje zlata. Dodavola voda! viknuo je Louren. Meni

treba rudnik! U ono doba uzimali su se komadi samo iznad tri unce. Drevni rudari
vodom bi potopili rudnik koji nije bio do kraja iskoriten. Ovdje je pravo blago!
Moderne afrike rudnike otkrili su oni prije dvije tisue godina. Novi su rudari
unitavali svaki trag onih starih, da bi to bre obavili posao. Obeao sam si da u
prvi ui u taj rudnik, prije vandala, naoruanih kopaicama i dinamitom. Voda je
bila na dnu bunara od 15 metara, napravljenog u ivoj stijeni i obzidanog. Bio je to
najljepi primjerak staroga bunara koji sam ikada vidio. Bumani su ga odravali u
dobrom stanju, a ja sam ga gledao zadivljen, dok je Xhai uzimao koni konop i
kantu od koe sa skrivenog mjesta medu stijenama. Povukao je kantu prepunu
kristalne vode, u kojoj su plutale mrtve abe i utopljeni takor. Louren je 30-ak
sekunda gledao bunar, pa se uputio u usku dolinu izmeu dva sloja granita. Vidio
sam ga kako nestaje medu stablima, a 20 minuta kasnije do mene su doprli
njegovi uzvici. Ben, doi tu, brzo! Napustio sam bunar i siao epajui prema
njemu. Tu je, Ben! Bio je izvan sebe od uzbuenja. Jo jednom sam pomislio kako
zlato moe ubrzati kucanje srca i upaliti svjetlo pohlepe i u najmanje pohlepnim
oima. Ja nisam tako strastven, no, ljepota i arm toga zlata ubrzali su i moje
disanje, dok sam stajao pored Lourena gledajui rudnik. Nije to bila neka velika
rupa, ve rov napravljen na manjoj dubini, tek neto veoj od metra, oblih strana,
koji se udaljavao medu stablima kao kakav potoi. To je ustvari mjesto za
vaenje, pod vedrim nebom zakljuio je Louren. Slijedili su pravac ile. A kasnije
su napunili iskoriteni rov. To je bila udna navika tih drevnih ljudi, napuniti
rovove prije nego to ih napuste, a taj je rov ustvari nastao nasipanjem zemlje.
Doi rekao je Louren. Slijedimo ga. Slijedili smo stari rov vie od dva kilometara
kroz umu, dok se nije prekinuo. A kada bismo uspjeli pronai neto od njihovih
otpadaka promrmljao je Louren dok smo medu stijenama traili neki komadi
razbijenih stijena. Ili barem kakav zaboravljeni komadi rude. Lea su me boljela,
pa sam sjeo na deblo kako bih se odmorio, putajui Lourena da nastavi
istraivanje. Udaljio se medu stablima, a ja sam ostao uivati u sjeanju na
prolost, to bi me uvijek obuzimalo kad sam bio sam na mjestu poput ovoga.
Voda u bunaru imala je nekih 15-ak metara dubine, izraunao sam da je drevni
narod trebao raditi na toj razini ispod otvorenog neba rudnika. Nisu imali ni
pumpe, kao ni ostale naprave za ispranjavanje, pa im je voda poinjala istjecati,
prekidali bi i traili drugu rudnu ilu. Rudnik je bio otvoreni rov, dubok 15 metara i

irok neto manje od tri, iskopan s pomou greda i eljeznih klinova usaenih u
stijenu. Kada bi stijena bila pretvrda za takvu metodu, zapalili bi vatru, a
usitnjavali bi je bacivi na nju mjeavinu vode i ukiseljenoga vina. Tu istu metodu
svojedobno je upotrebljavao i Hanibal, kako bi razbio gromade koje su blokirale
prolazak njegovih slonova kroz Alpe. trik iz Kartage, moglo bi se rei. Iz rudnih su
ila preuzimali komade pozlaenog kvarca, te su ih stavljali u koare koje su vukli
konim konopima. Na taj su nain izvukli, prema procjenama, 700 tona zlata iz
rudnika na povrini od 770 tisua etvornih kilometara sredinje i june Afrike, uz
vrlo velike koliine eljeza, bakra i kositra. To je 22 milijuna zlatnih unca, za 40
dolara po unci, oko 880 milijuna dolara. Izraunao sam to na glas, dodajui: To je,
bogami, lijepa torta. Ben, gdje si? Louren se vraao nazad. Naao sam jedan
fragment u rudnoj ili. Dao mi je komadi stijene. to ti se ini? Plavi kvare, kazah.
Polizao sam ga kako bih ovlaio povrinu te sam ga izloio suncu. Opa! uzviknuh,
kada sam primijetio kako je zlato svjetlucalo u malenim rupicama kvarca, poput
maslaca u sendviu. Naravno, opa! potvrdio je Louren. To je izvrsno. Poslat u
nekoliko mojih mladia da istrae cijelu zonu. Lo, nemoj zaboraviti na mene rekoh.
Louren je naborao elo. Imat e tvoj dio, jesam li ikad pokuao. Ne govori
gluposti. Nisam na to mislio. Ali ne elim da tvoji deki tu sve ponite prije nego
to ja to detaljno razgledam. U redu, obeajem ti nasmijao se Louren. Moe doi
ovdje kada ponovno otvorimo rudnik. U ruci se poigravao s kvarcom. Vratimo se,
elim ga prouiti, te dobiti neku ideju o cijeni. Upotrijebivi kamen kao tucalo,
Louren je pretvorio kvare u sitan bijeli prah. Prosuo gaje u na lonac i isprao
vodom iz bunara. Onda je cijeli sadraj pretoio u lonac; trebalo je svega 15-ak
minuta za odvojiti "rep" zlata oko dna lonca. sjajna, uta i masna. Lijepo rekao
sam. Nema nita ljepeg. Louren se nasmijao. Ta ruda moe davati pet unca po
toni. Ti si stvarno pohlepno kopile, zna li to? dodah u ali. Uzmimo to tako, Ben.
Louren se nastavljao smijeiti. Korist od svega toga bit e dovoljna za kompletno
funkcioniranje tvoga Centra za jo najmanje 20 godina. Nemoj pljuvati po tome.
Novac nije korijen svih zala, ako ga upotrijebi na pravi nain. Neu ga ispljuvati
obeah. Tu smo no proveli pored bunara. Jeli smo slpnov jezik skuhan s
krumpirima, a cijele smo noi ostavili vatru da gori kako bismo nadoknadili to to
nema deka. Cijelo smo jutro proveli reui kljove. Zakopali smo ih ispod velikog
brda kamenja, kako bismo drali hijene to dalje, a nakon podneva uputili smo se

da pronaemo "land rover". I iduu smo no proveli vani, no, polovicom idueg
jutra stigli smo do vozila. Imao sam velike uljeve na petama i modrice koje su
silno boljele. Bacio sam se na sjedalo s uzdahom olakanja. Do sada nisam nikada
cijenio izum motora prozborih to sveanim tonom. Vodi me kui, James. Ostavili
smo Xhaija i njegovo maleno pleme vjeitim lutanjima, te smo se vratili u Grad
Mjeseca sedam dana nakon odlaska. Bili smo svi pocrnili, to od sunca, to od
praine, a i prilino prljavi. Lourenova je brada bilo zlatnocrvena, i tako je sjajila na
suncu. Budui da se nije javljao ak tri dana, ekala ga je gomila poruka te mu je
trebalo sat vremena da na sve odgovori, uinivi to prije kupanja i brijanja. Trebao
bih se odmah vratiti rudnicima soli rekao mi je kada je fiao iz barake. Sada su
etiri i pol. Mogao bih uspjeti. Zastao je na trenutak te stisnuo zubima. Ne,
prokletstvo. Uzet u si jo jednu no. Izvadi "Glen Grant" dok se okupam. Sada
napokon govori poput razumne osobe. Do kraja, prijatelju naglasio je i u ali me
lupio po ramenima. Do kraja uvjerih ga. Priali smo puno, malo pjevali te pili viski
do iza ponoi. U krevet promrmljao je kasnije Louren, ustajui. Odjednom se
zaustavio. Ben, obeao si mi koju fotografiju Bijeloga kralja, koju mogu ponijeti sa
sobom. Naravno, Lo. Digao sam se, kotrljajui se malo, te otiao do ureda. Uzeo
sam snop fotografija 22X15 iz moje arhive te ih odnio Lourenu. On ih je promatrao
ispod svjetiljke. to ima ova? upitao je, iznenada mi pruivi ruku. Kako? Ja ne
vidim nita. Lice, Ben, tu je jedan znak. Sada sam ga i ja vidio. Jedan mali kri koji
je unakazivao bijelo kraljevo lice. Promatrah ga na trenutak. Zbunjivalo me. Nisam
ga prije primijetio. tamnosivi kri. Moda tiskarska greka, Lo kazah. Postoji li i na
drugim fotografijama? Louren je pogledao na brzinu i druge fotografije. Ne, samo
na toj. Dao sam mu je. Otisak mora da ima kakvu greku. U redu rekao je
prihvaajui moje objanjenje. Laku no. Ispijao sam posljednju au dok su Sally i
ostali ili za Lourenom. Pio sam sporo, dok sam umom ponavljao planove koje
smo Lo i ja napravili, kako bismo istraili peinu. Trebam rei da nisam vie mislio
na znak na licu Bijeloga kralja. Moje je opravdanje bilo da sam bio prilino pripit.
Idua su dva mjeseca prola vrlo brzo. Ral i ja nastojali smo to sustavnije iskopati
tlo peine. Rezultati su bili iznenaujui, no, naalost, samo s aspekta
nedostataka. Spilja nije nikad bila upotrijebljena kao ljudska nastamba, te nije
postojala razina ognjita. Nali smo neto ivotinjskih ostataka, koji su dopirali do
sloja stijene. Na sloju stijene pronali smo jedinstveni kameni blok, koji je bio

izraen. I to je bilo sve. Iskopine su davale peini naputeni izgled, stjenovito dno
bilo je vapnenasto i nepravilno, tako da sam trebao sve poistiti. Onda smo
upotrijebili blokove uroenika kako bismo kreirali tlo pokraj smaragdnog jezerca.
Smatrao sam to kao dar za tisue buduih posjetitelja, koji bi doli pogledati ovu
prekrasnu galeriju ove vrste umjetnosti, im bi se postojanje takvog neega
objavilo svijetu. Kao stoje obeao, Louren me obavijestio putem radija kada je
njegova druina bila spremna zapoeti radove na otvaranju staroga rudnika, koji
smo otkrili tijekom potrage za slonom. Helikopter je doao po mene, pa sam tri
tjedna bio s tehniarima koji su obavljali rad. ila rukava bila je ispod razine mora,
kao to smo se nadali, i premda je njezina vrijednost znatno varirala s mjesta do
mjesta, bila je prosjeno visoka. Potajno, veselila me iznosom od deset posto od
onoga to me ekalo, unato tome to sam rasplamtio duhovne vrijednosti.
Pronali smo nekoliko stotina predmeta, a bio je to gotovo sve rudarski pribor. Bili
su tu zahrali krampovi, ostaci kamena, nekoliko koara dobro ouvanih vlakana
te uobiajeno biserje i ostaci. Posebno me zadovoljilo kada su nam koare vlakana
omoguile da s postupkom datacije ugljikom-14 poblize odredimo datum
nastanka svega toga. Taj je datum odgovarao, ivie-manje, datumu velikog poara,
i to je povezivalo slonov rudnik s Gradom Mjeseca. Najzanimljivije je u rudniku
slona bilo otkrie 15 ljudskih kostura, koji su leali u najdubljem dijelu. Raspored
leeva bio je takav daje iskljuivao mogunost da su ih usmrtile kakve ivotinje.
Mada su leevi bili pritisnuti teretom zemlje koja se nalazila iznad, mogao sam
utvrditi da je bilo pet ena i deset mukaraca. Svi su bili stari, jedan je pokazivao
znakove artritisa, drugi je izgubio nadlakticu, no, kost je djelomino zacijelila, to
dokazuje daje ranu dugo imao. Mnogi su bili bez zuba. Na svima sam pronaao
tragove eljeznih lanaca, iz ega je proizlazilo da se radi o 15-orici starih i mrtvih
robova, namjerno ostavljenih na dnu rudnika, prije nego to je bio zatrpan. Nakon
to sam poslao katalogizaciju, ambalau te pediciju ostataka u Centar, vratio sam
se u Grad Mjeseca, te se odmah uputio u peinu. Kao to sam se nadao, Sally je
bila unutra i radila je. Mislim da nije glumila kada mi je potrala ususret i poljubila
me. Oh, Ben, nedostajao si mi. Odmah potom zapoela je tehniku diskusiju i dok
sam joj odgovarao, njezine su misli bile znatno udaljenije od tih crtea.
Primjeivao sam kako je micala nosom dok je govorila, i kako je dlanom micala
kosu s lica, a moje je bie zrailo od ljubavi prema njoj. Osjetio sam neku

nelagodu, sjetivi se da je na posao ovdje bio gotovom okonan, te bismo se

trebali brzo vratiti u Jo-hannesburg, u mir Centra. Pitao sam se u kojoj e mjeri to
utjecati na Sally i mene. Jo malo, pa odlazimo, Sal progovorih kako bih dao glas
mojim mislima. Da rekla je ona s dozom tuge. Nedostajat e mi to mjesto, bila
sam sretna ovdje. Ba e mi nedostajati. Neko smo vrijeme bili u tiini. Onda je
Sally ustala i prila portretu Bijeloga kralja. Gledala ga je paljivo, s rukama
prekrienim na prsima. Ovdje smo nauili puno stvari. Oklijevala je koji trenutak,
te dodala: Ipak, toliko nam je toga oduzeto. Bilo je to kao slijediti oblake. esto
sam imala osjeaj da sam im tako blizu da ih uhvatim. Sva uzbuena je okrenula
glavu. Nikada nije bilo jo toliko nepristupanih tajni, Ben. Stvari koje neemo
nikada saznati. Kleknula je s rukama na koljenima i pogledala me u lice. Zna da
nemamo nikakav dokaz. Jesi li svjestan? Nema niega, medu onim to sam
pronala, to ne moe biti osporeno. Okrenula se prema meni. Imamo jedan
simbol na ovom predmetu. Imamo zlatni vr, djelo primitivnih zlatara, koji su
sluajno upotrijebili simbol anhka, a imamo crtee. rekli bi da legende nisu dokazi.
Ostala je sagnuta, promatrajui me. Zna to imamo, Ben, nakon to nam je sve
pretraeno i katalogizirano? Nita. Znam rekao sam tuno. Nemamo niti jedan
jedini nesporni dokaz. Na Grad Mjeseca, koji je mogao biti katalogiziran poput
drugog grada nepoznate kulture Bantu porijekla, nismo mogli izbjei. Nikada
neemo saznati to je bilo s velikim zidovima i tornjevima, ni gdje je zakopan na
Bijeli kralj. Raunao sam da u zavriti s kopanjem prvog kolovoza, te samo zadnje
srpanjske dane sve sreivali, ostavljajui nalazita otvorena, kako bi oni koji e nas
naslijediti mogli nastaviti posao. Spremili smo naa blaga s velikom panjom,
napravili smo posljednje biljeke, tipkali beskonano duge kataloge te rjeavali
stotinu malih stvari. Istraivanje na terenu bilo je gotovo, no, ekali su me mjeseci
posla, kako bih arhivirao i sredio sve ono to smo otkrili, stavio svaku stvar na
prikladno mjesto i usporedio s predmetima iz drugih nalazita. Na kraju, sve e to
biti saeto u knjizi. Nekoliko mjeseci prije nadao sam se da u je nazvati Feniani u
junoj Africi. Sada bih, meutim, trebao pronai novi naslov. Stigla je "Dakota"
kojom smo trebali odnijeti prvi dio tereta, a tim su letom otputovali i Peter i
Heather Willcox. Imali su jo na raspolaganju dva ili tri mjeseca za putovanja u
Evropi, no, bilo nam je ao to odlaze. Bili smo vrlo uigrana ekipa. Te me veeri
Louren zvao preko radija. Napokon smo pronali Cousteaua. Radi na Pacifiku, no,

moj gaje ured iz San Francisca kontaktirao. Misli da bi nam nekako mogao pomoi,
ali nee stii prije idue godine. Ima gotov program za iduih osam mjeseci. Tako
je ieznula i posljednja mogunost ostanka ovdje. Poeo sam sreivati privatne
papire. Sally se ponudila da mi pomogne. Radili smo do kasno kako bismo sortirali
fotografije. Svako toliko smo neku fotografiju promatrali s posebnim zanimanjem,
ili smo se pak smijali zbog neke druge, snimljene u ali, te se prisjeali lijepih
zajednikih trenutaka. Na kraju, stigosmo da fascikla s fotografijom Bijeloga kralja.
Lijepi moj tajanstveni kralj! uzdahnula je Sally. Ne moe li nam rei nita drugo?
Odakle si bio? Koga si volio? U kojim si bitkama nosio svoj tit, a tko je plakao nad
tvojim ranama kada si se vraao ranjen iz bitke? Paljivo smo razmotrili itav kup
fotografija. Snimljene su iz svih perspektiva, sa svim vrstama osvjetljenja i sa svim
tehnikama obrade. Detalj jedne fotografije privukao mi je pogled. Moda
nesvjesno, neto me nagnalo daje uzmem. Gledao sam taj detalj, osjeao sam da
neto vrije u meni, poput zarobljene ptice, osjeao sam kao da mi struja silazi niz
ramena. Sal rekoh i prekinuo sam misli. Stoje, Ben? Sally je osjetila uzbuenje u
mome glasu. Svjetlo! rekoh. Sjea li se kako smo pronali grad na mjeseini?
Naravno potvrdila je nestrpljivo. Vidi, Sal? dodirnuo sam lice Bijelog kralja. Sjea
li se fotografije koje sam dao Lou? Sjea li se da je bio neki znak? Sally je
promotrila fotografiju. Bio je jasniji nego na Lourenovoj kopiji, isti, blagi oblik kria
iznad bijele glave. Stoje to? upitala je zbunjeno, dok je okretala fotografiju, ne bi li
vidjela bolje. Ne znam odgovorili. Iao sam do ormaria s opremom i poeo traiti.
No, otkrit u. Vratio sam se i dodao joj jednu svjetiljku s etiri baterije. Uzmi je i
slijedi me, Watsone. ini se da radimo bolje nou ree Sally, no odmah se
ispravila: Nisam mislila u onom smislu rekla je kako bi izbjegla moj zloesti
komentar. Peina je bila tiha poput drevnog groba, a nai su koraci odjekivali vrlo
buno, posebice kada smo se kretali oko jezera i vidjeli lik Bijeloga kralja. Svjetla
baterije plesala su po njemu, dok nas je gledao s visine, otmjen i odvaan. Tu ne
postoji nikakav znak na licu rekla je Sally. Osjetio sam trag razoaranja u
njezinome glasu. ekaj uzeo sam maramicu iz depa. Presavio sam je na etiri i
prekrio leu svjetiljke. Svjetlosni se snop smanjio na ogranienu svjetlost kroz
tkaninu. Popeo sam se na drveno postolje koje je ostalo tamo. Ugasi svjetiljku
rekoh Sally. U polutami sam se pribliio portretu i poeo gledati lice u priguenom
svjetlu. Obraz je bio bijele boje, bez drugih znakova. Polako sam pomaknuo

svjetlo, podigao i spustio, te okrenuo u nekoliko krugova oko kraljeve glave. Evo!
uzviknuli smo zajedno, kada se krii pojavio, na svijetlim crtama lica. Uperio sam
svjetlo u tonu poziciju i promatrao. To je sjena, Sal! rekoh. Mislim da postoji
nepravilnost ispod sloja boje. Vrsta brazde, ili pak dvije brazde koje se presijecaju i
ispred pravog kuta tvore kri. Pukotina u stijeni? upita Sal. Moda odgovorio sam.
No, ini mi se previe ravnom, a kutovi su previe precizni da bi bili prirodni.
Maknuo sam maramicu sa svjetiljke, okrenuvi se prema njojSal, ima li na sebi
neto svilenog? Svila? gledala me s iznenaenjem nekoliko trenutaka. Moj al
dotaknula je prstima grlo. Molim te, posudi mi ga. to eli uiniti pitala je, drei
ruku na lijepome ali kako bi ga zatitila. Cardinov je, marka je to. Kotao me
itavo bogatstvo. Neu ga otetiti obeah. Ako ga uniti, kupit e mi drugi rekla
je. Skinula je al dodajui mi ga. Pripremi svjetlo rekoh, a Sally je osvijetlila Bijelog
kralja. Stavio sam al iznad njegove glave i drao ga tako prstima lijeve ruke. to to
radi? pitala je Sal. Ako kupi auto iz druge ruke, i eli biti siguran da nije imao
sudara, na taj nain to provjerava, traei znakove koji su oku nevidljivi. Desnom
sam rukom poeo opipavati povrinu crtea preko svile. Materijal je omoguavao
mojim prstima da Iako klize po stijeni, poveavajui im senzibilitet. Naao sam
jednu vrlo tanku brazdu, slijedio sam je do raskrija, te nastavio du osi na jug, te
zatim prema istoku i prema sjeveru, do poetne toke. Moje su jagodice oznaile
prostor koji je bio povrine oko 22 s 15 centimetara. Osjea li neto? Sally nije
mogla savladati nestrpljenje. Nisam joj odgovorio jer mi je srce bilo u grlu, dok su
mi prsti klizili po crteu. Iao sam prema sve viim i viim tokama. Oh, Ben, reci
mi. O emu se radi? ekaj, a srce mije lupalo kao u preplaenog fazana tijekom
leta, a prsti su mi se tresli od uzbuenja. Ne elim ekati, dovraga. Reci mi sve!
Siao sam s postolja i uzeo je za ruku. Doi. Gdje idemo? pitala me dok sam je
vukao prema peini. Po fotoaparat. Zato? Da napravimo jo fotografija. Drao
sam dvije role Kodaka Ektachrome Aero-fil 8443 u malom ormariu-friideru, gdje
su se nalazile moje zalihe filmova. Naruio sam te infracrvene filmove kako bih
vrio pokuse na jo neiskopanim ostacima grada, slikajui s visina provalija, no,
rezultati nisu jo bili ohrabrujui. Bilo je previe sloja stijena te previe vegetacije
koja je kvarila snimke. Napunio sam moj Rolleiflex s ultracrvenim zrakama te
stavio filtar Kodak broj 12 Wratten iznad lea. Sally me obasipala pitanjima dok
sam radio, a na sva sam pitanja odgovarao: ekaj, i vidjet e! Uzeo sam dvije

polukrune svjetiljke i nakon ponoi vratili smo se u peinu. Upotrijebio sam

direktno frontalno osvjetljenje, povezujui svjetiljke s elektrinom pumpom pored
jezera. Stavio sam Rolleiflex na tronoac te okinuo 20 slika iz razliitih uglova i s
razliitim otvorom zaslona. Tu se tehniku upotrebljava za snimanje platna te
dekodiranje potpisa kao i sitnih detalja ispod sloja. To se upotrebljava i prilikom
avionskog snimanja iznad oblaka te za registriranje morskih struja, odnosno za sve
ono to je nevidljivo golim okom. ini se arolija. To jest arolija kazao sam. Filtar
sve iskljuuje, osim infracrvenih zraka, a film je osjetljiv na njih. Uspjet e uhvatiti
sve razlike u temperaturi te promjene u objektu, koje e oznaiti razliitim
bojama. Radio sam sat vremena u komori, prije nego to sam uspio prikazati slike
s dijaprojektorom. Sve su boje izgledale drukije, gotovo bizarno, pakleno.
Kraljevo lice bilo je arko zeleno, a brada ljubiasta. Bile su tu udne mrlje te
pukotine koje prije uope nismo vidjeli. Radilo se o nepravilnostima povrine,
materijalima nepoznatim pigmentaciji boja, liajevima i drugim nesavrenostima.
Sjajili su se poput komada zlata. Jedva sam to primijetio. Sva je moja pozornost
bila usmjerena na pravokutnike pod povealom. Neobian ahovski efekt, u
svjetloplavim oblicima. Trebamo odmah pozvati Lourena rekao sam. to je? Jo
uvijek ne razumijem o emu je rije Sally je u glasu imala ton molbe. Okrenuo sam
se prema njoj iznenaen. Budui da je za mene sve bilo zorno, mislio sam da je
odmah shvatila o emu se radi. Znai, Sal, da se iza naeg Bijelog kralja nalazi
otvorenje u stijeni, jedna stijenka zatvorena je savreno rasporeenim blokovima
pijeska. Bijeli je kralj nacrtan na zidu. Louren Sturvesant nalazio se ispred stijene
peine i s ljutnjom promatrao Bijelog kralja. Stiskao je ruke iza lea, ljuljajui se na
vrhovima prstiju, s izboenim licem punim bijesa. Polukruno smo ga okruivali
Sally, Ral, Leslie I i ja, te uznemireni gledali njegovo lice. Odjednom je Louren
izvadio cigaru iz usta i bacio je na tlo, nervozno gazei opuak, okrenuo se oko
vlastite osi i pribliio smaragdnom jezercu, gledajui prema dnu. Mi smo ekali u
tiini. Vratio se natrag, oaran crteom, kao to je leptir oaran svijeom. Ono je
pokazujui na sliku jedno od najveih svjetskih umjetnikih djela. Ima dvije tisue
godina. Nenadomjestivo je i neprocjenljivo. Da rekoh. Ne pripada nama. To je dio
naega naslijea. Pripada naim sinovima, generacijama koje dolaze. Znam kazah.
Ali, znao sam neto vie. Tijekom mjeseci esto sam promatrao Lourena vidjevi
kako su njegovi osjeaji glede tog djela bili sve intenzivniji. Za njega je to dobilo

veliku vanost, koju sam samo mogao pokuati dokuiti. I sada eli da ga unitim
rekao je. Ostali smo u tiini. Louren je poeo hodati gore-dole, ispred portreta. Mi
smo okretali glavu, kako bismo ga slijedilipogledom, poput gledatelja na teniskom
meu. Odjednom se zaustavio ispred mene. Ti i tvoje proklete fotografije! rekao
je, nastavljajui hodati. Neemo moi. Leslie je zapoela srameljivo, no, prekinula
je im ju je Louren otro pogledao. Da? upitao ju je. Pa, moglo bi se preokrenuti,
odnosno, mogao bi se prokopati prolaz kroz stijenu sjedne strane te zaobii kralja.
Prvi sam put osjetio elju daje zagrlim i poljubim. Louren je pozvao svoje
tehniare, a zrakoplovom su odmah stigli specijalisti za zlatne rudnike Little Sister
iz okolice Welcomea. Ponijeli su kompresore, pneumatske perforatore,
istraivake sonde te sav ostali potreban pribor. Tehniar je bio golem ovjek, s
crvenom kosom, veselim modrim oima te pjegavim djeakim licem. Zvao se
Tinus van Vuuren, i nije se tedio. Mislim da emo lako uspjeti, doktore. Pijesak je
mekan kao sir, nakon ostalih vrsta na koje sam nauen, poput kvarca. elim da
otvor bude majuan istaknula je Sally strogim tonom. Crtei trebaju biti oteeni
na najmanji mogui nain. Boga ti! Tinus se okrenuo prema njoj. Otvorit u prolaz
ui od. prekinuo se. Ui od mievog uha. Sally i ja oznaili smo vrpcama predio koji
e trebati kopati, tako da potedimo najljepe i najvanije crtee. Mada smo drali
Tinusa za rije, te odredili da buotina nee biti ira od 60 centimetara i via od
metra i 20 centimetara, ipak bismo unitili nekoliko lijepih irafa i elegantnu
gazelu s velikim uspravnim uima. Bili smo na deset metara od Bijeloga kralja,
kako bismo izbjegli da od vibracija builice neka krhotina padne na crte. Tinus bi
uao devet metara te zaokrenuo pod pravim kutom, kako bi zaobiao kralja. Bilo
je odlueno da radovi zapoinju idueg jutra, no, te je veeri ostao s nama u sobi
za sastanke. Raspoloenje je bilo vrlo slino onome lovakog tima prije velikog,
opasnog pothvata. Bili smo svi vrlo napeti, i svi smo popili malo previe. Na
poetku je Tinus bio prilino srameljiv, pun strahopotovanja to e biti u drutvu
s Lourenom Sturvesantom. No, konjak mu je razvezao jezik, te je ubrzo sudjelovao
u konverzaciji. Zato elite boce s kisikom, doktore? Mislite da ete naii na
plinove ili poare? Boce s kisikom. Louren, koji je priao sa Sally odjednom ga je
prekinuo. Tko ih je naruio? Rekli su mi da ih uzmem est Tinus se inio zbunjen
Lourenovim pitanjem. Meni su tako rekli, gospodine. Tono, Lo, rekoh ja sam ih
naruio. Zato? Evo, Lo. Nadamo se da emo pronai jedan. namjeravao sam rei

grob, ali nisam htio izazivati bogove. vrstu stijene. Louren je potvrdio, a svi su
zurili u mene, i s tako paljivom publikom nisam mogao odoljeti ideji da budem
dramski glumac. Stijena je bila zatvorena, nedodirljiva za vanjski zrak oko dvije
tisue godina. Tada, mogla bi se pojaviti opasnost od. Prokletstva faraona!
uzviknula je Sally. Dakako, sjeate li se to se dogodilo ljudima koji su prvi uli u
Tutankhamonovu grobnicu? Prola je kaiprstom po grlu te zavrtjela oima.
Upravo je stigao drugi "Glen Grant". Sally, trebala bi znati da to nije istina, rekao
sam. Prokletstvo faraona je jedan mit, no, postoji opasnost od smrtonosne plune
bolesti. Pa, treba rei da ne vjerujem prokletstvima i drugim glupostima. Tinus se
nasmijao, moda i previe glasno. Njegove je suzdranosti gotovo potpuno
nestalo. Onda smo u dvoje kazao je Ral Davidson. Ne radi se o nadnaravnoj stvari
objasnila je dostojanstveno Leslie. Rije je o gljivinoj infekciji. inilo se da sam u
potpunosti izgubio nadzor nad situacijom, te podigoh glas. Ako ste zavrili, elio
bih nastaviti. Ponovno su mi posvetili panju. Uvjeti su vjerojatno bili idealni za
nastavak cryptococus neuromvcesa, saprofitne gljive, ije spore, u dodiru sa
zrakom, prouzrokuju smrtonosnu bolest. I to se dogaa? upitao je Tinus. Pluima
udiemo spore, a u toj vruoj vlazi stvaraju se gotovo odmah itave kolonije.
ovjee! uzviknuo je Tinus s grimasom gnuanja. elite li rei da poinju rasti u
pluima poput one odvratne zelene plijesni kruha? A koje su posljedice? Nauio
sam sve napamet. Najprije sve poinje s velikim ozljedama plunoga tkiva s
krvarenjem, povienom tjelesnom temperaturom, te bolnim, ubrzanim disanjem.
No, onda poinju nastajati troske koje krv upija i koje idu do mozga i do sredinjeg
ivanog sustava. Boe! Tinus je bio blijed, prestravljen. Plave su mu se oi isticale
na blijedom licu. I onda, to se dogaa? To djeluje virusnim neurotoksinom te
prouzrokuje halucinacije. Modana se opna upali i dolazi do teke promjene
stanja mozga, sline onoj prouzrokovanoj LSD-om ili meskalinom. Prekrasno!
uzviknuo je Ral, a Leslie ga je udarila u potkoljenicu. eli rei da se od toga
poludi? upitao je Tinus. Potpuno uvjerila ga je Sally. Je li smrtonosno? pitao je
Louren. U 75 posto sluajeva, ovisno o pojedinanom imunitetu i stvaranju
antitijela. U sluaju preivljavanja, ostaju li trajne posljedice? Rane na pluima,
poput onih nakon izlijeene tuberkuloze. Oteenja na mozgu? Ne klimnuo sam
glavom. Oh, komentirao je Tinus odloivi au. Nisam tako siguran da mi projekt
odgovara. Lavine, plin, metan, eksplozije. to me ne plai. Ali te gljive. Najeio sam

se. Stravino, to drugo rei. Koje zatitne mjere namjerava preuzeti, Ben? pitao
je Louren. Prva ekipa koja e ui bit e zatiena bocama s kisikom. Uzet emo
nekoliko uzoraka zraka, koje emo potom analizirati pod mikroskopom Louren je
potvrdio, nasmijavi se Tinusu. Zadovoljan? A to e se dogoditi ako ih ne naete,
ako stoje u zasjedi, spremne da nas zaskoe, kao u znanstveno-fantasticnim
romanima? Tinus jo nije bio uvjeren. Ako ih bude, bit e ih obilno. Svaki uzorak
praine bit e ih pun. To e se lijepo vidjeti mikroskopom, kao crna struktura s tri
znaka, poput natpisa zalagaonice. Jeste li sigurni, dok? Posve, Tinus. Tinus je
duboko udahnuo te, oklijevajui trenutak, pristao. U redu, doktore, vjerujem u
vas. Buka builica prisiljavala je moj mozak da se negdje skrije, kako se ne bi
pretvorio u elatinu. Proslava je zgotovljena u sitne sate. Kako se osjeate, dok?!
Tinus van Vuuren mi je priao, do mjesta gdje sam se zaustavio kako bih pratio
radove, uzviknuvsi kako bih ga uo. Moji su ivci vibrirali poput ica gitare. Tinus je
imao svje i djeaki izgled, kao da je pio toplo mlijeko s medom umjesto konjaka,
i kao da je spavao dvanaest sati neprekidno. Poznavao sam taj tip. i Louren je bio
takav. Grozno, hvala! odgovorio sam viui. Ovdje nee biti to vidjeti iduih
nekoliko dana rekao je Tinus. Zato malo ne prilegnete, doktore? Ostat u ovdje
rekao sam. Kako mi se inilo, i drugi su mislili tako. Louren je upravljao carstvom
Sturvesant iz barake putem radio-veze, nije se mogao odvojiti od Grada Mjeseca.
Sally je sve nastojala katalogizirati i biljeiti, no, nije uspijevala vie od sat ili dva,
te bi se vraala u peinu. Ral i Leslie nisu ni glumili, cijeli su dan provodili tamo,
osim kratkih zajednikih stanki, posveenih, kao to smo Louren i ja shvatili,
gimnastici. Tinus je bio strunjak za svoje podruje, a njegovi su ljudi vrlo struno i
brzo otvorili galeriju. Stijenke su bile dobro izrezane, I a na ulazima su postavljene
svjetiljke. Nakon devet metara, Tinus je dao napraviti jednu veliku sobu, od koje je
polazio hodnik iza figure Bijeloga kralja. Tinus i ja obavili smo tona mjerenja i
nadali se da emo svaki trenutak otkriti to se nalazi iza zida. Bantu radnici bili su
obavijeteni o koritenju boca s kisikom, a Tinus i ja bili smo iza njih, u uskom
tunelu, dok su "obraivali" zadnji sloj stijene. Dok su namjetali builice, njihova
su gola leda bile crne mase pune miia. Buka, u tako skuenom prostoru, bila je
zagluujua, i premda su ventilatori provjetravali zrak, vruina je bila
nepodnoljiva. Znoj je tekao ispod moje maske, a staklo je bilo zamagljeno.
Pritisak je postajao gotovo neizdrljiv, dok je dugi elini vrh uranjao centimetar

po centimetar, a voda za rashladivanje izlazila iz rupe. Bacio sam pogled na

Tinusa. inilo se da je udovite s maskom od crne gume, no, nazirale su se
njegove plave oi. Podigao sam palac kako bih ga smirio. Odjednom, ovjek koji je
drao builicu izgubio je ravnoteu, a builica je odletjela ravno u otvor. ovjek je
zateturao kako bi kontrolirao veliku elinu masu. Tinus gaje lupio akom u rame,
a ovjek je uspio zatvoriti ventil builice. Tiina je bila gotovo bolesna. Jedini je
zvuk bilo njegovo ubrzano disanje. Uspjeli smo pomislih. Probili smo stijenu i stigli
tko zna gdje. Vidio sad da se moje uzbuenje odrazilo i u Tinusovim svijetlim
oima. Okrenuo se, potapao po ramenu ostale ljude, dajui im znak da idu.
Radnici su ili koji korak unazad, sagnuli se i nestali iza zavoja. Nas dvojica
napredovali smo sagnuti. S velikom smo panjom maknuli builice s rupe, od ega
je pala sitna bijela praina, ba na svjetiljku. Tinus i ja smo se pogledali. Nakon to
sam odmahnuo glavom, Tinus je klimnuo, slijedei svoje ljude. Ostao sam sam uz
stijenku. Upotrijebio sam dugaki plastini tap s komadiem sterilne gaze, kako
bih ispitao unutranjost rupe. tap je uao u stijenu etiri metara i 20 centimetara
prije nego stoje naiao na otpor, a kad sam ga povukao nazad, gaza je bila puna
branaste bijele praine. Stavio sam to u boicu za uzorke, te zavezao na tap
drugu gazu. Na kraju sam imao est uzoraka i otiao u krajnju prostoriju, u kojoj se
ve nalazio stol s mikrofonom. Trebalo je svega nekoliko minuta da pripremim
stakalca te da prainu pospem crvenom bojom. Bilo je teko gledati kroz
zamagljenu masku. Premda je kratko ispitivanje bilo dovoljno, za svaki sluaj
sauvao sam svih est uzoraka prije nego to sam skinuo masku i poeo disati
punim pluima. Onda sam potrao dugakim prolazom te iziao iz peine. Svi su
me ekali i potrali mi ususret. Doli smo do jedne dubine viknuh. ista je! Svi su
skoili na mene, tapui me i grlei, i zadovoljno se smijui. Louren nije nikome
dozvolio da radi s nama na stijenki, prenida su Ral i Sally umirali od elje. Nas
dvojica vrlo smo paljivo radili, polako smo proirivali rupu koju je otvorila
builica, i napokon smo otkrili komad zidina. Bio je to veliki komad pijeska, koji je
blokirao na tunel, od poda do stropa, s jednog na drugi kraj. Bilo je to zasigurno
upotpunjenje upljine, u koje je prodro vrh builice. Rupa je prolazila kroz sredinu
poput crne oice. Svi nai pokuaji da provirimo unutra bili su uzaludni, jer se
vidjela samo velika tama, pa smo morali odustati od znatielje, vrativi se
polaganom napredovanju radova. Tri smo dana radili rame uz rame, goli do

pojasa, napadajui ivu stijenu, sve dok nae ruke nisu, unato tome to su bile
zatiene rukavicama, postale pune uljeva. Malo po malo uspjeli smo uvidjeti da
ima i drugih ploa koje su takoer vrlo velike, a na vrhu su bile velike kamene
grede. Upotrijebili smo dva polutonska vodena vitla kako bismo s ploe maknuli
teret grede. Tada smo izbuili nekoliko rupa i stavili velike prstenove s lancima
uzdu ploe. Kroz tunel smo postavili nekoliko elinih avala u obliku slova " H",
kako bismo stavili lance te pokuali pomaknuti teret ploe. Kleali smo bok uz bok.
Poeli smo pokretati vitla s velikom panjom. Pri svakom trzaju zatitnih zuba
teret se poveavao, a lanci su postajali kruti poput sipki. Ruke su bile
neupotrjebljive. Hajde, Ben. Pokuajmo zajedno pokrenuti jedno vitlo rekao je
uzdiui Louren. Zlatne kovre bile su potamnjele od muke i napora i praine
prilijepljene uz tjeme, a znoj mu se sjajio svugdje po tijelu, dok smo zajedno
pokretali vitlo. Klank! napravio je zatitni zub i lanac se pomaknuo nekoliko
milimetara. Klank! ponovno se pomaknuo. Nai su se uzdasi uli u tiini. Do kraja,
prijatelju izustio je Louren koji s nalazio pored mene. Do kraja, Lo. Bio sam napet
poput strijele, i osjetio sam kako me leni miii naputaju. Oi samo to mi nisu
ispale iz glave. Onda, s priguenom bukom, velika ploa pijeska polako se odvojila
od stijenke i uz veliku buku pala na tlo. Vidjeli smo otvor. Leali smo jedan pored
drugoga, nastojei vratiti snagu, a znoj nas je oblijevao i miii jo uvijek boljeli
zbog tereta. Uprli smo pogled u otvor. Bio je tu neki miris, suh i neiv, dok je
izlazio zrak ustajao dvije tisue godina. Doi! Louren se prvi pokrenuo. Ustao je i
uzeo svjetiljku iz metalnog kaveza, a elektrini se vod raspetljao za njim poput
zmije. Brzo sam ga slijedio. Gmiui smo uli u otvor. Preli smo put od metar i 20
centimetara, prije nego to smo doli na pod sobe. Stajali smo bok uz bok. Louren
je svjetlo drao visoko, a pogledima smo slijedili tajanstvene sjene. Bili smo u
hodniku koji se irio nekih 50 metara od rubova peine, te zavravao slijepo,
kamenim zidom. Bio je visok dva i pol metara, a irok tri. Strop je bio pun
pjeanih greda horizontalno postavljenih od zida do zida, a sami su zidovi bili
napunjeni blokovima slinim onima koje smo izvadili. Pod je bio poploen slinim
blokovima. Na objema su se stranama nalazile udubine unutar stijene. Bile su
iroke dva metra i deset, duboke metar i pol, te dopirale sve do stropa. U svakom
su se udubljenu nalazile kamene police, udaljene jedna od druge oko metar i pol.
A na svakoj se polici nalazilo nekoliko stotina upova. To je bila vrsta skladita

rekao je Louren, drei visoko svjetiljku dok je iao sporo hodnikom. Da, mogue
je da su upovi sadravali vino ili penicu. Nikada nisam zaboravljao izraavati
moje misli naglas. Srce mi je jako lupalo. Pogledavao sam okolo kako bih uhvatio
svaki detalj. Udubina je bilo ukupno 20, deset sa svake strane hodnika, izraunao
sam na brzinu. Tu mora da je najmanje dvije ili tri tisue upova rekao sam.
Otvorimo jedan. Lourena je obuzelo tipino nestrpljenje svjetovnoga. Ne, Lo, to
ne moemo napraviti tek tako. To treba napraviti kako valja. Debeli sloj praine
nalazio se na svim okolnim predmetima. Zbog naih pokreta uzdizao se lijeno
pored naih nogu, poput morske magle. Trebat emo, kao prvo, sve oistiti rekao
sam i kihnuo zbog praine koja mi je ulazila u nos. Krei se polako sugerirao je
Louren. Nemoj je dizati. Napravio je jo jedan korak te se zaustavio. to je ovo?
Du hodnika nalazilo se nekoliko desetina predmeta nejasna oblika, prekrivenih
prainom. Bili su ili odvojeni ili u skupinama, a udnim oblicima poticali su moje
pamenje. Prema upovima, ovi su predmeti bili poredani bez strogog reda.
Podigni svjetlo rekao sam Lourenu, i sagnuo se nad jednim od predmeta.
Dodirnuo sam ga, lagano proao preko njegove povrine, ime sam skinuo veliki
dio praine i, nakon to sam vidio o emu se radi, iznenaeno sam uzviknuo. Kroz
veo praine i stoljea promatralo me lice. Mumificirano lice suhe i napete koe me
promatralo, a boja koe je bila poput duhana. Oi su bile prazne, a usne su
pokazivale velike ute zube. Mrtvaci rekao je Louren. Na desetine. Sakrif icirani
ljudi, kao rtve? upitah. Ne, mora da je ipak rije o neem drugom. Reklo bi se,
bitka. Da su poginuli u bitci? Sada smo znali to je to bilo, a leevi su bili baeni
jedan na drugog, ili razbacani po podu, kao da ih je raznio uragan. Jedno tijelo,
obavijeno plastom sive praine, sjedilo je leima okrenutim zidu te glavom
sagnutom prema prsima. Jedna rairena ruka sruila je etiri upa s police, koji su
se nalazili na podu poput francuskih kruia. Mora da je to bila estoka bitka
rekao sam pomalo okiran. Da potvrdio je aptom Louren. Okrenuo sam se da ga
pogledam. Iznenadio sam se. Oi su mu sjajile iznimnim sjajem, a usta su mu se
zatvorila u neki poluosmijeh. to eli rei pitah. Kako zna? Louren me
promatrao. Za nekoliko sekundi nije me uope vidio, a onda mu se pogled zapalio.
Eh? pitao je zaueno. Zato si to tako rekao, kao da zna? Zaista. Ne znam. elim
rei. mora daje to bilo tako. Nastavio je polagano kroz prolaz, preskaui mrtvace i
gledajui u svako udubljenje. Slijedio sam ga. Mozak mi je poskakivao poput

zatvorenog bika. Koncentrirao se na svaku ideju koja se pojavljivala. Znao sam da

neu moi mirno i logino razmiljati, sve dok ne stiam onaj prvi trenutak
ushienja. Bio sam siguran samo ujedno. To je velika stvar. To se moglo svrstati u
istu kategoriju Leakevjevih otkria u Olduvaiu, neto to bi osvijetlilo arheoloki
svijet. Neto o emu sam razmiljao i sanjao dvadeset godina. Doli smo do kraja
hodnika. Zid je bio zatvoren drugom pjeanom ploom, a ta je bila i ukraena.
Bila je stilizirana slika Sunca; imala je jedan metar promjera i inilo se da je rije o
pirotehnikom vrtuljku s radijusima koji su se reflektirali sa sredita. To je u meni
budilo svojevrstan strah, osjeaj duha, kao to sam ponekad osjeao unutar
sinagoge ili kranske katedrale. Louren i ja dugo smo oklijevali pogledati sliku,
onda se on okrenuo pogledavi zid udaljen 50 metara. I to je sve? upitao je
iritirajuim tonom. Samo ti hodnici, upovi i kosti? Mora da se tu nalazi jo neto.
Oaloen, shvatio sam daje bio razoaran Za mene, svemir nije mogao ponuditi
nita bolje, to je bio prijelomni trenutak moga ivota. a Louren je bio razoaran.
Osjeao sam bijes kako kuha u meni. Koga vraga hoe? pitah. Zlato, dijamante,
sanduke slonovae.? Neto tako. Ne zna niti to smo pronali, a ve ti nije
dovoljno. Ben, nisam to rekao. Zna li to je, Louren Sturvesant? Ti si prokleto
razmaen. Ima sve pa ti stoga nita ne odgovara. Ne sluaj me ti. Vidio sam u
njegovim oima bijes slian onome u mojima, no, nastavio sam. Ja sam radio
projekte i radio sam na tome cijeli ivot. Napokon sam doao do toga, a ti, to
ini? Pa, Ben! Napokon sam vidio traak svjetlosti u njegovim oima. Nisam tako
mislio. Ne elim umanjiti tvoj uspjeh. Mislim da je to zaista najvee otkrie u
Africi. Htio bih samo. Trebala mu je koja minuta prije nego to me smirio, no. na
kraju sam se protiv volje ipak nasmijeio. U redu rekao sam. Ali nemoj vie
govoriti takvo to, Lo. itavog su ivota ona kopilad htjela omalovaavati moja
otkria i moje teorije, nemoj sada poeti i ti. Jednu stvar nee nikada moi rei o
tebi; da se boji rei ono to misli. Louren me potapao po ramenima, te rekao:
Hajde, Ben, da vidimo ega ima u upovima. Ne smijemo ih dirati, Lo. Sada sam se
sramio moga ispada i pokuavao sam se iskupiti. Prije treba odrediti poziciju.
Jedan par je na podu. Pali su s polica primijetio je Lo. A ima ih na tisue. Uzmimo
jedan. Dodavola, Ben, pa nee valjda biti tako loe. Louren Sturvesant nije bio tip
ovjeka koji bi pitao dozvolu, on je s maksimalnom ljubaznou nareivao. Ve je
bio uz upove na podu, uz sjedei le. Sustigoh ga. U redu rekao je, nastojei

sauvati barem minimalnu kontrolu nad mojim otkriem. Uzet emo samo jedan.
Osjetio sam neko udno olakanje to je netko drugi odluio umjesto mene. Ludio
sam od znatielje da saznam to se u tim upovima krije. up je bio nasred stola
laboratorija naeg skladita. Bila je no, a sve su svjetiljke bile upaljene. Oko stola
stajali smo Sally, Ral, Leslie i ja. Tinus van Vuuren bio je jo u peini; sada je imao
ulogu nonoga uvara. Louren je odluio staviti naoruanog uvara ispred ulaza u
peinu, a ta je uloga pripala Tinusu. sve dok ne pronaemo nekog drugog. Kroz
tanke zidove uo sam Lourenov glas dok je vikao preko radija. Jedan usisava.
Usisava praine, u-s-i-s-a-v-a-! U kao uho, s kao stol. da, tono, usisava.
Industrijski model za ienje tvornica. elim ih dva. Jeste li zapisali? U redu. Onda
kontaktirajte Robesona, efa sigurnosti Sturvesant Diamonds Mines. Treba poslati
svoje najbolje ljude, te pola tuceta Bantu uvara. Da, tono. Sve naoruane. Nitko
se nije obazirao na Lourenov glas. Gledali smo up kao hipnotizirani. Pa, nije
sigurno pun zlata rekao je Louren. Nije dovoljno teak. Nije niti tekuina, ulje ili
vino, kazala je Leslie. Opet je odjeknula tiina. Bio je visok 45 centimetara i
podsjeao me na staklenku za krastavce, naravno, jako veliku. Crvena peena
glina bila je glatka, bez natpisa ili ukrasa, s poklopcem koji je bio poput poklopca
ajnika, s rukom u sredini. Bio je zalijepljen nekom crnom masom, vjerojatno
voskom. Ponesite sutra ujutro sve "Dakotom", jeste li me uli? rekao je Luren. Kad
bi se barem pourio. Umirem od elje da vidim o emu se radi kazala je nestrpljiva
Sally. Odjednom me spopao strah. Nisam htio otkriti. nisam elio znati je li up bio
pun afrikog maisa ili kakve druge urodenike itarice. inilo mi se da ujem svoje
kritiare kako zavijaju poput vukova usred pustinje. Sada sam sumnjao u esto
ulo koje mi je govorilo kako je rije o izuzetnom otkriu. Sjeo sam na rub stolca,
oistio prljave ruke te pogledavao up. Moda je Louren imao pravo, moda je to
bilo sve? uli smo Lourenov glas kako je zavravao prijenos. Onda je uao. Bio je
jo prljav od rada u tunelu, a zlatna kosa bila mu je puna masnoe i prljavtine.
No, unato tome, imao je romantian izgled gusara. Zaustavio se pred vratima s
palcima u pojasu te se nasmijeio, dok smo ga svi gledali. Dakle, Ben, to si
pronaao? pitao me. Doao je do mene. Instinktivno, ostali su se okupili u krugu
oko mene. Uzeo sam bisturi te dodirnuo veznu toku poklopca i upa. Ve nakon
prvog dodira slutio sam da sam pogodio. Mislim da je pelinji vosak kazah. Odloih
bisturi. Probao sam otvoriti poklopac, to sam uspio s nevjerojatnom lakoom. Svi

su se nagnuli da bi pogledali, no, prvi je pogled bio razoaravajui: neka

bezoblina uto- smea masa koju je tako uobliilo vrijeme. Stoje? pitao je
Louren. Premda smo bili njegovi strunjaci, nitko nije bio u stanju odgovoriti.
Nisam znao to bih osjeao razoaranje ili olakanje. Nije, dakle, bilo ito. Smrdi
rekla je Sally. To je neki neprijatni miris, ali poznat. Poznam taj smrad rekao sam.
Da potvrdila je Leslie. Gledali smo up tako da odgonetnemo taj miris. Odjednom
sam se sjetio. To je miris tavionice. Pa, da! uzviknula je Sally. Skaj? pitao je
Louren. Vidjet emo. Nagnuo sam up prema sebi i poeo njeno tresti sadraj.
Nije bilo sumnje, neto cilindrino, tvrdo i krhko. inilo se da se prilijepilo uz dno,
no polako sam okretao, tako da se podignulo. Izvadio sam to uz komentare
nazonih. Dugo je i okruglo. ini se da je rije o kobasici. Obavijeno je platnom.
Nadam se da je lan. Ne, rije je o tkanini. Trebat e nam mnogo istraivanja da to
spojimo s plemenom Bantu. Tkanina je gnjila, otpada u dronjcima. Odloio sam to
na stol, shvativi da su se svi moji snovi ostvarili. Znao sam o emu se radi! Bilo je
to znatno vee blago od zlata i dijamanata kojima se nadao Louren. Podigao sam
pogled kako bih vidio je li i Sallv pogodila. Njezino je lice bilo puno izraaja, ali i
uenja. Onda su njezine oi susrele moje, te je uzviknula: Ben! Nije li.? O, nije
mogue! Otvori to, molim te, zaboga, otvori! Uzeo sam pincetu, ali ruke su mi se
previe tresle. Stisnuo sam ake i duboko udahnuo nekoliko puta kako bih smirio
lupanje moga uzbuenog srca te da mi se krv vrati iz uiju. No, prepustite meni
rekao je Ral, pruivi ruku da bi uzeo pincetu. Ne. Naglo sam povukao ruku. U tom
trenutku bih ga udario, da je jo pokuavao. Na licu mu se pojavilo zaprepatenje.
Nikad nisam pomislio da bi u meni mogla postojati takva nasilnost. Svi saekae da
mi se smire ruke. Potom sam sistemski poeo skidati omot s cilindra koji je bio od
njenog utog materijala. Potom se cilindar rastvorio, i vie nije bilo sumnji. uo
sam Salhin zatomljeni krik, no nisam prestao odmotavati. Ben promrmljala je.
Tako sam sretna zbog tebe. Vidio sam da plae, velike suze tekle su joj niz obraze.
To me jako dirnulo. Odjednom, osjetih da me peku oi, a suze mi zamaglie vid.
Hvala ti, Sal rekao sam kroz nos. Osjetio sam suze na licu, i rukom ih grubo obrisao
te potraio maramicu. Ispuhnuo sam nos kao svira trombona, dok mi je srce
pjevalo. Bio je to koni cilindar tijesno zamotan. Rubovi su mu bili u stanju
raspadanja, ali ostalo kao udom bilo je dobro sauvano. Redovi pisma slini
sitnim crnim insektima protezali su se cijelom duinom smotuljka. Odmah sam

prepoznao simbole, prepoznao sam slova punskog alfabeta. Nisam razumio jezik,
te sam ponovno pogledao prema Sally. To je bila njena specijalnost, jer je na
Oxfordu radila s Hamiltonom. Sal, moe li to itati? to je to? Kartaanski. Glas joj
je bio odluan. Punski. Jesi li sigurna? Umjesto da mi odgovori, poela je itati
naglas. Danas je stigla jedna karavana iz. Zastala je malo. Tu je jedna nerazumljiva
reenica. No, potom je nastavila: Sto dvadeset i sedam pedalja finog zlata, od
kojeg je deseti dio odreen za. to se to dogaa, do vraga? upita Louren. to to
znai? Okrenuo sam se prema njemu: To znai da smo pronali arhivu grada,
netaknutu i moe se deifrirati. Imamo itavu pisanu povijest naega grada, a
pisali su je njegovi stanovnici, njihovim jezikom i njihovim pismom. Louren je
buljio u mene. Bilo je jasno da jo nije shvatio vanost otkria. Lo, to je san svih
arheologa. To je dokaz u svojem apsolutnom, detaljnom i nepobitnom obliku.
inilo se da jo uvijek ne shvaa. Samo s jednim pisanim redom ustanovili smo
definitivno postojanje naroda iz Kartage, iji su ljudi govorili i pisali punski, trgovali
su zlatom, svoj su grad nazivali Opet, i. A to je samo jedan red! prekinu me Sally. A
ima na tisue upova, svaki sa svojim pisanim zamotuljkom. Upoznat emo se s
njihovim imenima, akcijama njihovih kraljeva, religijama, obredima. Pohodima i
ratovima, odakle su stigli i kada. Htio sam jo rei, no Sally me pretekla. I gdje su
nestali i zato! Boe moj! Louren je konano shvatio. To je ono to smo traili. Sve
ono. Sat nakon moje pobjede, kada sam se osjeao na vrhuncu svoje karijere i
kada sam bio tako blizu slave i uspjeha, doktorica Sally Benator sruila je sav moj
svijet. Sjedili smo ukrug oko smotuljka i priali zanijeti onim diskusijama kojima
nikad nema kraja, a grla su nam bila dobro podmazana "GlenGrantom".Sally je
bila prevela sve vidljive rijei sa smotuljka. Bio je to izvjetaj dolaska tereta u grad,
katalog koji je sadravao robu i njenu vrijednost, s imenima mjesta i ljudi.
Dvadeset velikih amfora crvenog vina iz Zenga, a uzeli smo ih od Habbakuka Lala,
desetina toga pripada Velikom lavu. Velikom lavu? upita Louren s uroenom
lovakom znatieljom. Da objasni Sally, najvjerojatnije se radi o kralju ili
gradonaelniku. S junih polja trave sto devedeset i dvije kljove, sveukupno
dvjesto dvadeset i jedan talent teine, od kojih je deseti dio za Velikog lava, a
ostalo je utovareno za Al-Muab Adbm. Koliko je teak jedan talent? upita Louren.
Dvadesetak kilograma. Boe, to su gotovo etiri i pol tone slonovae samo u
jednom teretu! Louren je zazvidao. Mora da su bili izvrsni lovci. Pomno smo

razmatrali red po red pisma. Louren je bio nestrpljiv: Odmotajmo jo vie

dokument. To je posao za strunjake, Lo odmahnuh glavom. Ona je koa bila
smotana dvije tisue godina. Tako je suha i lomljiva da e se pokidati, ako se to
struno ne uradi. Da potvrdi Sally bit e mi potrebno vie tjedana za svaki
smotuljak. Ta me njezina tvrdnja ostavila zaprepatenog. Njeno poznavanje
paleografije i starih pisama bilo je ogranieno na one tri godine dok je bila
asistentica prof. Hamiltona. Sumnjam da je mnogo radila na ouvanju ili
prepariranju papirusa ili koe. Znala je itati punski na razini desetogodinjaka
kada ita Shakespearea, a dala nam je do znanja da ima ekskluzivnu kontrolu nad
najveim starim blagom ikad pronaenim. Mora da je vidjela izraz mog lica, jer je
odmah reagirala. Ja u raditi taj posao, zar ne Ben? Nastojao sam ublaiti stvar, jer
ne volim muiti osobe, pogotovo ne enu koju volim. To je golem i teak posao,
Sal. Siguran sam da emo morati potraiti nekoga kao Hamiltona, ili Levyja sa
Sveuilita iz Tel Aviva ili pak Rogersa iz Chicaga. Opazio sam kako joj drhte usne,
pa pourih: Ali sam siguran da e biti prvi asistent, bilo kojem od njih. Samrtna je
tiina potrajala pet sekunda, a potom se Sallvin bijes pretvorio u uragan, koji
nisam mogao savladati. Benjamin Kazin poela je maznim glasom mislim da si ti
nitarija, najvea nitarija koju sam ja na nesreu srela. Tri godine, tri godine sam
ti davala dokaze apsolutne odanosti. Potom je buknula, a predstava je bila
velianstvena. Nisam mogao ne diviti se iskrama u oima, zarumenjenim obrazima
i magistralno izabranom rjeniku. Ti si jedan sitan ovjeuljak. U dui i tijelu Sally
to namjerno naglasi. Uguio sam krik u sebi. Nitko mi se nije smio tako obraati.
ovjeuljak, ta rije mi je nagrizala duu, a ona je to jako dobro znala. Mrzim te,
mrzim te, ovjeulje! Osjetio sam da mi krv udara u glavu. Mucao sam neto u
svoju obranu, kada se Sally obrati Lourenu. Jo je gorjela od bijesa, i nije uope
snizila ton kada mu je povikala: Prisili ga da mi da taj posao! Reci mu! Koliko god
sam bio tuan, uplaio sam se za jadnu Sally. Nije govorila grbavom arheologu
meka srca. Sada je to bilo kao kada izaziva crnu mambu ili gaa kamenjem lavaljudodera. Nisam mogao zamisliti da je toliko glupa da eli iskoristiti prijateljski
stav kojim se Louren sada odnosio prema njoj. Izgledao mi je besmislen ton kojim
mu se obraala, kao da postoji neka emotivna veza meu njima. Ni ja, koji moda
ta prava imam, nikad mu se ne bih obratio na taj nain, a ni itko drugi. U plavim
Lourenovim oima zaiskrila je plava iskra, kao vrh maa. Stisnuo je usne i rairio

nosnice. eno! glas mu je bio leden. Zauti! Moja je tuga postala jo vea, kada je
Louren reagirao upravo kako sam predvidio. Sada dvije osobe koje najvie volim
na svijetu plove jedna prema drugoj u susret i znajui ih predobro, nitko nee
skrenuti. Nesrea je bila neizbjena. Htio sam viknuti Sally "ne molim te, ne, uradit
u to god eli", samo da se to ne dogodi. Sallyina oholost najednom nestade.
Ratniki bijes ju je napustio i inilo se da se zaljuljala pod otrim Lourenovim
rijeima. Idi u svoju sobu i ostani tamo dok se ne naui lijepom ponaanju naredi
joj Louren istim hladnim glasom. Sally je ustala i gledajui u zemlju, izila je iz male
sale. Nisam vjerovao svojim oima. Buljio sam u vrata kroz koja je izila. moja
ratoborna Sally, mirna kao djevojica u kazni. Ral i Leslie mekoljili su se od
nelagode. Mislim da je vrijeme za spavanje promrmlja Ral. Oprostite. Les, doi.
Laku no svima. Odoe, ostavivi Lourena i mene same. Louren je prekinuo dugu
utnju. Dignuo se, poloio je prijateljski ruku na moje rame i prirodnim glasom
rekao: ao mije, Ben, ali ne brini. Vidimo se sutra ujutro. Iziao je u no. Ostao
sam sam s konim smotuljkom koji mi, odjednom, nije vie nita vrijedio. I s
ranjenim srcem. "Mrzim te, ovjeulje!" odjekivalo je u mojoj pustoj dui. Uzeo
sam bocu "Glen Granta". Trebalo mi je dosta da se opijem, kako bi one uasne
rijei izgubile neto od svog znaenja. Kad sam silazio stubama u srebrenoj
mjeseevoj svjetlosti, znao sam to mije initi. Trait u oprotaj od Sally i pustit
u nju da obavi posao. Nita na svijetu nije bilo tako vano to bi opravdalo
nanijetu joj uvredu. Otiao sam prema baraci gdje je Sallv sada sama spavala.
Leslie se preselila u sobu koja je prije bila Peterova i Haetherina. Zagrebao sam po
vratima, no nije odgovorila. Tada sam snano pokucao i pozvah je po imenu. Sallv,
molim te, moram ti neto rei. Na koncu gurnuh vrata. Soba je bila u mraku. Htio
sam ui, no hrabrost me napustila. Zatvorio sam tiho vrata i ljuljajui se vratio se u
svoju baraku. Bacio sam se na krevet i odjeven zaspao. Ben! Ben! Probudi se! Bio
je to Sallyinglas, a njena ruka me njeno drmala. Okreuo sam glavu, oi su me
pekle. Bilo je jutro. Sjedila je na rubu moga kreveta. Koa joj je bila crvenkasta od
kupanja, kosa skupljena crvenom vrpcom, a oi oteena, kao daje loe spavala ili
plakala. Dola sam se ispriati za ono juer na veer, Ben. Za rune i glupe stvari
koje sam ti rekla i za moje sramno ponaanje. Dok je govorila, razbijene krhotine
moga ivota ponovno su se slagale, a bol u glavi i dui postajala blaa. Premda si
vjerojatno promijenio miljenje, iako ne zasluujem, bila bih poaena da budem

prvi asistent Hamiltonu ili bilo komu koji e raditi taj posao. Na prvi zadatak u
arhivu je bio skinuti debeli sivi sloj praine koji je sve prekrivao. Nisam imao pojma
odakle je mogla doi u zatvorenom prostoru kao to su bili hodnici, no onda sam
otkrio da spojevi greda na stropu nisu tako nepropusni kao na bonim zidovima i
tijekom stoljea sitna praina je prola kroz pukotine. Onda je stigla "Dakota" s
materijalom i ljudima koje je naruio Louren i mogli smo zapoeti s radovima.
Agenti slube sigurnosti su podigli baraku na ulazu u tunel i bili su stalno na strai.
Moglo je ui samo pet osoba. Industrijski usisavai praine ubrzali su otklanjanje
praine. Ral i ja smo zapoeli s poslom od vanjske strane hodnika, kao dvije
radine domaice, a oblaci sive praine prisilili su nas da nosimo maske dok ne
zavrimo s poslom. Tako smo mogli s veom tonou utvrditi naa otkria. Bilo je
1.142 zapeaena upa u niama, 148 je palo smjesta gdje su bili odloeni, 127 ih
je bilo razbijeno, dok su ostali izloeni zraku jako oteeni. Poprskali bi ih
parafinom da se ne otete prije nego to bismo ih podigli, potom bismo ih
etiketirali i tek onda odnijeli. Na koncu, svu smo pozornost posvetili borbi koja se
tu odvijala i koja je prouzroila pad upova. Bilo je trideset i osam leeva du
hodnika u svim pozama, zaustavljenih iznenadnom smru. Iznenaujui je bio
stupanj njihove ouvanosti. Neki su se dovukli do kutova stiui smrtne rane,
koje su jo bile vidljive na njihovim mumificiranim tijelima. Na licima je jo bila
vidljiva patnja i agonija. Drugi su pak umrli brzom smru, jer su zadobili udarce
koji su im razbili lubanje, ili su im glave bile otkinute i otkotrljane daleko od tijela.
Bio je to dokaz nadljudske snage koja je sve razarala. Sve su rtve bile negroidne,
sa suknjicama od koe koje su na rubovima bile ukraene perlicama ili kostima. Na
nogama su imali lagane sandale, a na glavi kape od koe ukraene perjem,
biserjem, koljkama ili kostima. Oruje je bilo razbacano naokolo, a eljezni vrhovi
kopalja bili su grubo zavezani na drvenim tapovima. Mnoga su koplja bila
slomljena. Bilo je tu na stotine strijela od trske, s perom od divlje guske i runo
izraenim eljeznim vrhom. Bilo je vidljivo da su strijele stigle izvana, dok ulaz nije
bio zatvoren. Nijedna nije bila zabodena u ljudsko tijelo i oito je da su se posluili
kiom strijela da bi potom uslijedio napad nakon kojeg su ostali mrtvi du
hodnika. Pet metara od ulaza bili su ostaci velike vatre koja je zaadila strop, pod i
zidove. Hrpa poluoguljenih trupaca stajala je jo tamo gdje se vatra ugasila uslijed
pomanjkanja zraka, kad su zatvorili tunel. Ta vatra bila je tajna za nas, sve dok

Louren nije rekonstruirao bitku. Hodao je gore-dole po dugom hodniku, dok su

mu koraci odjekivali po kamenim ploama, a sjena groteskno i monstruozno
etala po zidovima. Stavili su ih tu unutra, posljednje od naih ljudi, skupinu Opet,
malu skupinu hrabrih i odvanih junaka. Glas mu je imao boju istine, one istine
kao kad pjesnik pjeva legende o starim herojima. Poslali su svoje ljude da zavre
masakr, no, Opetovi su ih ljudi odbili, a ostali su pobjegli. Potom su rasporedili
strijelce po hodniku, koji su vjeto strijelama nastavili bitku. Uli su ponovno, no,
Opetovi su ih ljudi ekali, tako da ih je poginulo jo nekoliko desetina. Louren se
okrenuo i pogledao prema meni, ispod treperue svjetiljke. Na trenutak smo ostali
u tiini, pokuavajui zamisliti scenu. Boe moj, Ben, razmisli, kakvu zavrnu bitku,
koju su slavu postigli ti ljudi posljednjega dana! ak i ja, koji sam inae pacifist,
ostao sam malo zbunjen. Srce mi je sve jae kucalo. Okrenuo sam se prema
Lourenu kao djeak koji slua bajku. 1 onda, to se dogodilo? upitah. Ve su
umirali, oslabljeni desetinama rana. Nisu vie imali snage za nastaviti, bili su rame
uz rame, drugovi u ratu, a sada i u smrti, te su se naslonili na oruje. Ali neprijatelji
se nisu vratili, zapalili su vatru kod ulaza u prolaz, kako bi ih dim prisilio da iziu. A
kad su vidjeli da nema koristi, odustali su od napad te zazidali ulaz, pretvorivi
prolaz-hodnik u grobnicu za ive i mrtve. Ostali smo svi u tiini, razmiljajui o
Lourenovoj rekonstrukciji onoga to se dogodilo. Bilo je to razumno, odgovaralo je
opisu svega, osim jedne injenice. Nisam htio to rei, jer nisam elio unititi tako
lijepu priu. Ali, Sally je imala iste sumnje. Ako je to istina, gdje je zavrila skupina
tvojih heroja. pretvorili su se u mjeseeve zrake i odletjeli? pitala je. Ton je bio
malo podrugljiv, no, imala je pravo. Bilo bi mi drae da je grijeila. Louren se
nasmijao, no, bilo mu je neugodno. Pokuaj ti nai bolje rjeenje rekao joj je
tonom suparnitva. Nije bilo traga junacima u toj drevnoj drami, ako ne onaj koji
je ostao na kraju prolaza, ispod Sunevog amblema Bala. Bio je prikriven gustom
sivom prainom, i to je bilo zavrno otkrie na podu udubine. Bila je to sjekira za
borbu, izvanredno oruje, po svojoj ljepoti kao i po efikasnosti. Kad sam je prvi put
uzeo u ruke, dignuvi je s poda nakon dvije tisue godina, moja se ruka stisnula
oko drke te pomislih kako je stvorena ba za mene. S jednoga je kraja visjela
vrpca, koju je trebalo zavezati oko runog zgloba. Motka je bila duga metar i 20,
izraena od dijelova rogova nosoroga, sloenih tako da su davali elastinost i
elinu snagu. Bode je bio od slonovae, povezan zlatnim i srebrenim icama

kako bi ruka bila jo jaa, te da zatiti motku od neprijateljeva oruja. Otrica je

imala oblik dvostrukog polumjeseca, a svaka je strana bila duga 19 centimetara. S
jedne je strane bio iljak. Glava sjekire bila je obraena vrlo finom tehnikom, s
figurama etiriju leinara otvorenih krila, po jednim na svakom dijelu dvostruke
otrice. Ti su grabljivci prikazani do najmanjih detalja, do posljednjeg pera, a iza
svake se figure naziralo Sunce, okrueno zrakama, poput oreola. Figure su bile
izrezbarene zlatom i srebrom, a sjaj otrice govorio je kako je bila upotrebljena.
Oruje je imalo sloj osuene krvi; bez daljnjega, njime su nanesene smrtonosne
ozljede koje se jo uvijek naziru na leevima to se nalaze uz hodnik. Dok sam
stiskao to nevjerojatno oruje, inilo mi se kao da sam zaraen iznenadnim
ludilom. Nisam bio posve svjestan svojih namjera, sve dok se sjekira nije poela
okretati u velikim krugovima oko moje glave. Teina i ravnotea bile su savrene,
tako da sam je mogao bez problema vrtjeti, a ubrzo je vjetim pokretom presjekla
i zrak. Kao daje dobila novi znaaj u mojoj ruci, nakon stanke od dvije tisue
godina. Iz dubine moje due uo sam kako se uzdie vrisak, koji mi se inio kao
prirodna pratnja pjesme smrti sjekire. S velikim naporom zaustavio sam let sjekire,
kao i vrisak, prije nego to je proao kroz usne. Gledali su me kao da sam poludio.
Odmah sam spustio sjekiru. Ostao sam nepomian, osjeajui gnuanje to sam se
tako ponaao s takvim orujem. Glava sjekire se mogla otetiti, ak i odlomiti. Htio
sam je samo probati rekao sam pokunjeno. Oprostite. Te smo veeri raspravljali o
enigmi udubine do iza ponoi. Nismo pronali nikakvo rjeenje, a kasnije je Louren
poao sa mnom do moje barake. Sutra e doi "Lear" po mene, Ben. Tu sam ve
dva tjedna, ne namjeravam ostati due. Boe, kada samo pomislim na sve obveze
koje sam zanemario otkako smo poeli s iskopavanjem. Zaustavili smo ispred
mojih vrata, a Louren je zapalio cigaru. Sto nas sve navodi da se na ovome svijetu
ponaamo na tako udan nain, Ben? Ne osjea li i ti to? udan osjeaj. zastao je.
Znak sudbine. Potvrdih, a Louren je nastavio ohrabren: Ona sjekira. Stvorila je u
tebi bizaran osjeaj. Danas, na nekoliko minuta, ono nisi bio ti. Znam. Znatieljan
sam da saznam sadraj smotuljaka. Ben, trebamo poeti raditi to prije. Bit e tu
deset godina posla. Morat e biti strpljiv. Strpljenje nije jedna od mojih vrlina.
Juer naveer sam proitao priu o otkriu groba Tutankhamona. Lord Canarvon
je omoguio takvo otkrie, no, ipak je umro prije nego to je vidio faraonov
koveg. Nemoj biti tako morbidan, Lo. U redu kazao je na to. Ali nemojmo gubiti

vrijeme. Dovedi mi Hamiltona nastavih. Ne moemo napraviti nita bez njega. U

petak u biti u Londonu rekao je. Osobno u ga pozvati. Rije je o tekom i
dosadnom starcu napomenuh mu. Louren se nasmijeio. Prepusti ga meni, a sad
sluaj me, djeae moj: ako ovdje pronae jo neto, treba me odmah
obavijestiti, zar ne? elim biti prisutan kada se to dogodi. Kada se to dogodi? Ne
znam. Neto. Tu ima jo neega, Ben. Osjeam to. Nadam se da ima pravo, Lo.
Potapao me po ramenu te nestao prema svojoj baraci. Dok smo nastavljali raditi
na arhivskim poslovima te micali ljudske ostatke i gomile oruja, jedna je ekipa
dola "Dakotom", kako bi montirala skladite za smotuljke. Bila je to jo jedna
golema zgrada, sa solidnim vratima i monim postrojenjem za klima ureaje, tako
da smotuljci budu u idealnim uvjetima temperature i vlage. Zbog sigurnosti, svuda
okolo je uzdignuta ograda bodljikave ice te poduzete sve mjere za zatitu
smotuljaka. Istodobno su radnici montirali jo pola tuceta nastamba za pridole
radnike. Prvi su gosti bili visoki dunosnici Bocvane, njih etvero. Vlada Bocvane
bila je zabranila iznositi smotuljke s njihovog teritorija, te su zato dali izgraditi sve
te objekte. Dunosnici su se zadrali dva dana, nakon ega su otili, sigurni da e
njihovi interesi biti odgovarajue zatieni No, uspio sam izmamiti njihovo
obeanje da nikome nee rei niti rijei o onome to se dogaa, jer slubeno e se
priopenje dati nakon moje autorizacije. Poeli smo etiketirati i micati posude
peene gline, vodei rauna da sve to dokumentiramo fotografijama i preciznim
biljekama o poziciji svakog predmeta. inilo se vjerojatnim da su poredani
kronolokim redom, a to e uvelike pomoi u poslu interpretacije. U ponedjeljak
su se moji planovi drastino izmijenili, nakon to je stigla Lourenova poruka.
Hamilton nije slobodan. Molim te, predloi zamjenu. Bio sam razoaran, uvrijeen
i iziritiran. Razoaran jer je Hamilton u tome bio najbolji na svijetu i njegova bi
prisutnost pridala znaaju i vanosti tog istraivanja. Uvrijeen sam bio jer sam
smatrao kako Hamilton ne cijeni dovoljno teinu puta k mojoj afirmaciji, a to je
znailo da mi je reputacija unitena estokim napadima protivnikih kritiara. Nije
se htio umijeati u lano ili sumnjivo otkrie. Na kraju, bio sam iziritiran jer je
njegovo odbijanje da se pobrine o tom poslu bilo poput otvorenog prezira. On me
nogirao kao prezreno derite, to bi obeshrabrilo i mnoge druge da mi pomognu.
inilo mi se da e me svi diskreditirati jo prije samoga poetka. Ne daje mi niti
jednu jedinu ansu! uzviknuo sam povjeravajui se Sally. Nee me niti sasluati.

Isuse, nisam znao da sam gubavac s profesionalnoga gledita. ak i da progovori

sa mnom, pokvarilo bi mu ugled. On je stari jarac rekla je Sally. Stari pervertit koji
sa zabavlja dirajui stranjice curama i. On je najvei ivui autoritet u domeni
drevnih natpisa prekinuo sam je razoaranim tonom. Nije mi odgovorila. Na
trenutak smo ostali u tiini. Onda je Sally ivnula. Idemo po njega! predloila je.
Mogao bi odbiti da nas i primi komentirao sam mranim tonom Nee odbiti da
primi mene, utjeila me Sally. Iza tih rijei nalazila se itava jedna pria koja mi je u
vene ubacila otrov ljubomore. Sally je radila s njime tri godine, a mogao sam se
samo nadati da su njezini principi bili dovoljno visoki da se nije spetljala s
Eldridgeom Hamiltonom. Sedamdeset i dva sata kasnije sjedio sam u dvorani Bell
u Hurlevu, s velikom kriglom engleskoga piva, te pogledom na parkiralite. Nije
bilo vie od etvrt sata vonje od Oxforda, a Sally je trebala ve davno stii. Bio
sam umoran, ivan i potiten nakon tog iscrpljujueg nonog leta iz
Johannesburga na Heathrow. Sally je nazvala Hamiltona s aerodroma. Profesore
Hamilton, nadam se da Vam ne smeta to Vas zovem rekla je. Ja sam Sally
Benator, sjeate li se? Radila sam s Vama 1966. Da, tono, Sally zelene oi
nasmijala se onako slatko. Evo, tu sam samo u prolazu, za dan ili dva, sama sam,
puna nostalgije. Bila su to krasna vremena. ton je imao prizvuk brojnih obeanja.
Ruak? Izvrsno, profesore. Mogu doi po Vas. Unajmila sam auto Sally mi pokaza
pobjedniki mig. Bell u Hurlevju, svakako, sjeam se gdje je to. Kako bih mogla
zaboraviti rekla je, mrtei se. Jedva ekam. Srebreni se "jaguar" parkirao ispred
lokala, a vidio sam da njime upravlja Sally. S maramom na kosi i velikim smijekom
nije izgledala kao netko tko je putovao 14 sati meunarodnim letom. Izila je iz
auta pokazujui mi na trenutak preplanule noge, te dola prema meni. Bila je
zalijepljena za rame Eldridgea Hamiltona i neprestano se smijala. Hamilton je bio
visok i malo pogrbljen, pedeset i koju, s tvid jaknom. Imao je kukasti nos te elavu
glavu, koja je na suncu izgledala kao da je podmazana voskom. Nije to bio opasan
protivnik, no, oi su mu sjajile iza velikih lea, a poluzatvorene usne pune elje
isticale su karijes na zubima, dok je gledao Sally. Mislio sam daje to vrlo visoka
cijena koju treba platiti za suradnju. Sally gaje vodila do stola, a Hamilton je stigao
na dva metara od mene prije nego to me prepoznao. Odjednom se zaustavio
zatreptao kapcima. Shvatio je da je uhvaen, a ja sam se bojao da ne pobjegne.
Eldridge! uzviknuo sam glumei srdanost lijepo je vidjeti te! i dok je jo oklijevao,

uhvatio sam ga za ruku naglasivi: Upravo sam naruio gin-tonic s obilnim

Gilbevjem, zar nije to tvoj omiljeni otrov? Zadnji smo se put sreli pet godina ranije,
a injenica da sam se sjeao to voli, malo ga je smekala. Pustio je da ga Sally i ja
smjestimo i stavimo pie pred njega. Dok smo ga obasipali svom moguom
panjom utio je, sve dok nije ispio pie. Naruio sam mu jo jedan, jer se tako
pomalo topio, a zatim i trei, nakon kojeg je postao razgovorljiv. Jesi li proitao
reagiranje Wilfreda Snella na tvoju knjigu Ophir? Objavljena je u Journalu rekao je.
Wilfred Snell je najopasniji od svih mojih protivnika. Zabavno, ha? Eldridge se
nasmijao poput konja te stisnuo jednu Sallyinu nogu. Inae nisam sklon agresiji, ali
u tim sam trenucima to gotovo zaboravio. Moj je izraz trebao odavati namjeteni i
bolan osmijeh, pa sam zabio nokte u dlanove dok sam se borio sa eljom da ga
zgrabim i drei ga za noge provuem kroz cijelu dvoranu. Sally se vjeto
oslobodila njegovih ruku, a ja sam priguenim glasom predloio: Idemo li na
ruak? U dvorani za ruak bila je u tijeku prava borba stolaca, jer je Eldridge htio
sjesti blizu Sally da bije pipkao, a ja sam to svakako nastojao izbjei. Dobro smo ga
madmudrili, jer dok je on trijumfalno sjeo pred jelovnik, Sally je ostala sjediti na
uglu, a ja sam joj rekao daje na prolazu, pa samo zamijenili mjesta vjetinom
plesaa. Tako sam se mogao opustiti i pridati fazanu svu potrebnu panju, mada
borgonja koju je predloio Eldridge nije bila ba najbolja. S njemu svojstvenim
taktom, Eldridge je preao na temu koju smo htjeli zapoeti. Prije neki dan
upoznao sam jednog vaeg prijatelja, velikog, krupnog i uoljivog ovjeka, neki
krianac izmeu manekena i profesionalnog hrvaa. Imao je izraeni australski
naglasak. Ispriao mije nevjerojatnu priu o smotuljcima koje si ti navodno
pronaao u jednoj stijeni nedaleko od Cape Towna. Eldridge se opet na trenutak
nasmijao tako glasno, da je prekinuo sve ostale konverzacije u sali. Imao je obraza
da mi ponudi lovu. Znam ovjeka. taj nije imao ni centa u depu, a govorio je kao
da ih ima na bacanje. Imao je na licu upisano "varalica", slovima velikim 30
centimetara. Sally i ja smo ga promatrali otvorenih usta, iznenaeni i bez rijei na
njegov opis Lourena Sturvesanta. Naravno, potjerao sam ga kazao je tonom
punim zadovoljstva, dok je stavljao u usta veliki komad prsa fazana.
Najvjerojatnije si dobro postupio promrmljah. No, kada smo ve kod toga, korito
je u zapadnoj Bocvani, nekih 2.400 kilometara od Cape Towna. A, je li? kazao je
Eldridge izraavajui potpunu nezainteresiranost koju je mogao izrei punih usta i

zubima punima karijesa. A Louren Sturvesant je bio na popisu medu trideset

najbogatijih ljudi na svijetu, to je objavljeno u Timesu nastavila je Sally. Eldridge
je ostao otvorenih usta, pokazujui nam neprovakanog fazana. Da, potvrdih. On
je taj koji financira moje iskopine. Do sada je uplatio 200 tisua dolara, a nije
oznaio nikakav limit. Eldridge me promatrao zaueno. Takva vrsta mecene u
znanstvenom istraivanju bila je rijetka gotovo poput jednoroga, a on ju je imao
na dohvat ruke, i pustio ga je da pobjegne. Profesor Hamilton je izgubio svu dobru
volju. Rekao sam konobarici da odnese moj tanjur, a kunem se da sam osjeao
aljenje za Eldridgea dok sam otvarao torbu i vadio cilindar umotan u platno.
Imam sutra sastanak u Tel Avivu s Rubenom Levvjem rekao sam Eldridgeu
odmotavajui platno. Imamo 1.142 smotuljka poput ovoga, tako da e Ruby imati
mnogo posla u iduim godinama. Naravno, Louren Sturvesant e dati donaciju od
100 tisua dolara arheolokom fakultetu Tel Aviva za suradnju, a ne bi me
iznenadilo ni da fakultet dobije kao donaciju koji smotuljak. Eldridge je progutao
zalogaj fazana kao da je imao komadie stakla. Obrisao je usta i prste te promotrio
smotuljak. Od travnatih dolina juga poeo je, a ja sam odmah primijetio razliku u
odnosu na Sallyin prijevod pristiglo 192 velike kljove slonovae, teke 221 talent.
Prestao je govoriti naglas, no, usne su mu se i dalje micale dok je itao u sebi.
Onda je poeo govoriti, s glasom koji mu je podrhtavao od uzbuenja. Punski, u
stilu drugog stoljea poslije Krista. Primjeuje se uporaba veznih dijelova kako bi
se spojilo "M" kao i kosa slova. Svakako je kasnije napisan nego li u prvom stoljeu
poslije Krista. Vidi li Sally arhaini izrez slova "A"? Imamo vie od 1.000 takvih
smotuljaka. a Levy je uvelike zainteresiran za to, intervenirao sam s tom
neistinom, buduci da Levy nije znao nita o tome. Levy, promrmljao je Eldridge, s
oitim nezadovoljstvom, koje se ak reflektiralo u staklima naoala. Levy!
Dovoljno je da napusti hebrejski i egipatski pa da se sve izgubi. Uhvatio me za
ruku. Ben, inzistiram. Apsolutno inzistiram. To je posao koji ja elim obaviti. A
kritika Wilfreda Snella mojim teorijama? inilo mi se da ti je zabavna. Sada sam ga
ve drao u aci pa sam ga mogao malo zezati. Zar bi htio raditi s nekime tko ima
tako udne ideje? Wilfred Snell odgovorio je odmah Eldridge magarac je za
izlobu. Kada je pronaao 1.000 punskih smotuljaka? Konobaru naruih donesite,
molim, dva dupla konjaka Cordon Argent. Neka budu tri rekla je Sally. Dok je
konjak davao mome tijelu neku ugodno toplinu, sluao sam Eldridgea Hamiltona

koji se uzbuivao zbog smotuljaka, pitajui Sally gdje smo ih i kako pronali.
Postajao mi je simpatian. Svakako, imao je zube koji su podsjeali na nedavno
izgorjelu borovu umu, ali niti ja nisam prvak tjelesne ljepote. Imao je i slabost
prema "Gibleys" ginu i lijepim djevojkama. no, razlikovao se od mene samo to se
tie izbora viskija, jer kako sam mogao tvrditi da je "Glen Grant" najbolji? Ne,
zakljuili, unato mojim predrasudama, moi u raditi s njime, samo da dri ape
daleko od Sally. Sustigao nas je tjedan dana nakon naeg povratka Gradu Mjeseca,
te smo ili u dolinu po njega. Bojao sam se da prelazak iz nordijske hladnoe u
nau toplinu ne poremeti njegovu uinkovitost. No, nije bilo razloga za brigu. On
je bio jedan od onih Engleza koji su u stanju izii u podne pod vrelim suncem sa
ljemom na glavi bez da se oznoje. Njegova se prtljaga sastojala od malog kovega
s osobnim potreptinama, te nekoliko desetina kutija kemijskih supstanci i ostalog
alata. Pokazao sam mu mjesto i uzalud pokuao animirati njegov interes za grad i
peinu. On je bio gotovo monotematski specijalist. Da govorio je zanimljivo,
zanimljivo. gdje su smotuljci? Mislio sam da u njemu postoji jo malo sumnje, zato
sam ga odveo do arhiva te je poeo presti kao maka dok je prolazio medu
policama skladita. Dobro rekao je. Trebamo raistiti jo samo jednu stvar.
Studiju o smotuljcima u ja napisati, dobro? Mi smo udne biljke, radimo za slavu,
a ne za blago, a Eldridge je htio vlastitu porciju. U redu je rekao sam i dali smo si
ruku. Onda me nita ne sprjeava da ponemo odmah dodao je. - Ne, nita te ne
sprjeava. Obrada smotuljaka bila je vie nego precizna znanost, oblik umjetnosti.
Varirala je za svaki, ovisno o stupnju sauvanosti, kvaliteti koe, sastavu tinte, te
drugih pridodanih initelja. U trenutku slabosti, Sally mi je rekla kako ne bi bila na
visini zadatka, jer je za to bilo potrebno iskustvo koje je njoj nedostajalo. Eldridge
je radio poput srednjovjekovnog alkemiara, zadimio je, gledao, prskao smotuljke.
Njegovo je carstvo zaudaralo na kemijske supstancije, a on i Sally su stalno imali
umrljane ruke. Sally mi je prenijela kako je Eldridge sada bio u tolikoj mjeri
zaokupljen poslom, da su se uvelike smanjili njegovi bestijalni nagoni, samo je
svako toliko, ne ba previe uvjerljivo, pruao ruku prema njezinim najizraenijim
anatomskim dijelovima. Kako bi svaki smotuljak bio pregledan, promatrao mu se
sadraj, te nastavljalo s detaljnim prijevodom. Bili su to sve spisi gradske
administracije, naredbe poglavara ili vijea novih obitelji. Autori su bili nepoznati
pisci, a njihov je stil bio krut i jednostavan. To je uvelike odavalo stil njihova

ivota. Svake veeri bismo nairoko raspravljali o tome. To je tipino punski kazao
je Eldridge jedne veeri. Nisu imali ukusa u figurativnim umjetnostima, a njihovi su
upovi bili grubi i masovno proizvoeni. Prema meni, ono malo kiparstva to je
postojalo bilo je grozno. Potrebno je bogatstvo, slobodno vrijeme i sigurnost za
proizvoditi umjetnost sugerirao sam. Tono je suglasio se Eldridge. Rim i Grka su
to dokazali. Kartaga, a jo prije i Feniani, bili su esto pod prijetnjama, morali su
se boriti da bi preivjeli. Bili su trgovci i ratnici, mislili su vie na bogatstvo i na
mo, nego ra ljepote ivota. Nije potrebno ii toliko unazad, moderna umjetnost
se rada u bogatim i sigurnim zemljama rekoh. A mi bijeli Afrikanci smo poput
stanovnika Kartage rekla je Sally. Dok ima zlata na brdima, nitko i ne pomilja da
se bavi umjetnou. Smotuljci su potvrivali teoriju. Zlato iz Zimbaa i Punta,
slonovaa iz travnatih sredinjih dijelova, ili iz uma pored obale, koa i suho
meso, slane ribe iz jezera, vino i ulje iz stepenastih uzgajalita Zenga, bakar iz brda
Yuya, sol iz solana na zapadnim jezerima, kositar iz rijenog ua, itarice iz
sredinjeg carstva donesene u koarama od trske, suneve stijene iz zapadne
rijeke krokodila, eljezni sanduci iz rudnika Sale. robovi, na tisue ivih bia
tretiranih poput domaih ivotinja. Kronika je polazila s nedefinirane vremenske
toke, sumnjali smo da je to moda datum osnivanja grada, te je svaka biljeka
bila anticipirana indikacijama tipa: "Godine 169, u mjesecu slona". Tako smo
razabrali da je jedna godina imala deset mjeseci, temeljena na kalendaru od 365
dana. Kad je jednom utvrena priroda smotuljaka, sugerirao sam Eldridgeu da ne
ide sistematski od poetka do kraja, ve da bi bilo korisno pribjei metodi uzoraka,
kako bismo utvrdili povijest naega grada. Prihvatio je moj prijedlog, te smo na taj
nain uspjeli rekonstruirati veliki dio povijesti kolonizacije sredinje Afrike to ju je
proveo ratoboran i energian narod, koji je imao sjedite u gradu Opet, a bio je
pod upravom, nasljednim putem, jednog poglavara, Velikog lava, te oligarhijom
devet plemenitih obitelji. Dekreti toga savjeta su pokrivali vrlo iroku sferu
aktivnosti, od mjera ienja jezera do sprjeavanje rasta trave i korova i izbora
glasnika koje su trebali slati u mjesto Astart. ini se da je Astart imao prednost u
odnosu na Tanith, ee je spominjan medu stanovnicima Kartage. Sumnjali smo
da su "glasnici" bili ljudske rtve. Otkrili smo zanimljiva genealoka stabla,
temeljena na matrijarhalnoj obitelji, poput onih idovskih. Svaki plemi, muko ili
ensko, mogao je putem svoje dinastije stii do utemeljenja grada. Nadalje,

kronike su pokazale da je vjera bila prvenstveni dio njihovog naina ivljenja, a

mogli smo razabrati da se radilo o konvencionalnom obliku politeizma, s dvama
glavnim boanstvima: Balom i Astartom. Uskoro smo otkrili nove imbenike koji
su zaokupljali panju vladaj.ueg poglavara: ubrzano suavanje jezera Opet, koje
je poelo prijetiti gradu; godine 296. poglavar je poslao 7.000 robova da rade kako
bi odrali otvorene kanale komunikacije s morem. Nadalje, poslao je kolonu od
oko 1.000 robova kapetanu Ramoseu, s naredbom da "idu prema istoku, prema
izlazeem Suncu, bez oklijevanja i zaustavljanja, kako bi doli do istonoga mora te
otkrili put prema zemljama sjevera", o ijem je postojanju nagaao moreplovac
Habbakuk Lal. Godinu dana kasnije Ramous se vraa sa svega 70 ljudi. Ostali su
preminuli zbog groznice u zemlji punoj movara i kuge. Unato tome, uspio je stii
do zapadnog mora te pronaao grad trgovaca i moreplovaca, "ljudi crne koe,
odjevenih u fini lan, koji si umataju elo s istim materijalom, a dolaze iz zemlje iza
istonoga mora. Ramous je dobio kao odtetu dvadeset prsta zlata i 20 robova.
Tako su stanovnici Opeta imali prve susrete s Arapima, koje su zvali "Drav" i koji
su kolonizirali obalu Sofale. Doli smo do spoznaje da je potraga za novim
robovima, koju je Veliki lav zapoeo, bila sve oajnija. Nadzornicima rudnika
pristigla je obavijest da poduzmu sve potrebne korake kako bi se produljila
kvaliteta ivota robova. Poveane su porcije mesa i penice i uz poveanje
trokova to je produilo vijek ivljenja robova. Robovlasnicima se naredilo da
omogue redovnu reprodukciju robinja, te je praksa onemoguavanja
reprodukcije bila potpuno naputena. Ekspedicije u potrazi za robovima postale su
sve dalje i dalje, te se govorilo o lovu na Yuye. Sudei po opisu ute kose tih Yuya,
pretpostavili smo kako je rije o precima Hotentota. Onda, odjednom Veliki lav se
razveselio zbog povratka ekspedicije sa sjevera, s 500 divljih i jakih robova, a voda
ekspedicije dobio je zahvalu u vidu deset prsta zlata. Radost se irila tijekom
narednog stoljea, dok je veliki broj crnaca nastanio sjever velike rijeke. Poele su
velike Bantu migracije, te, kako bi sprijeio prodor prema jugu, Veliki lav naredio
je nadziranje granica. Uzorkovanje naih tekstova davalo nam je fragmentarnu
viziju prolosti, a sve je to bilo zapisano u vidu objektivnih konstatacija. Dakako,
eljeli bismo pronai zapise jednoga Plinija ili Tita Livija, kako bismo mogli dati
precizan uvid u dogaanja. Svaka nam je injenica pruala stotine pitanja bez
odgovora. Nekoliko najznaajnijih pitanja biloje: Odakle su doli stanovnici Opeta?

Kada? Kamo su otili? Zato? Znali smo da se glavni odgovori nalaze tamo, u tom
labirintu tekstova, no, u meuvremenu smo pronalazili manje vane odgovore.
Bilo je dosta lako identificirati mjesta spomenuta u kronikama: Zimbau i Punt bili
su sredinji i sjeverni dio sadanje Rodezije, velika rijeka bila je Zambezi, jezera su
se prosuila, dobra Zenga bila su vjerojatno tisue hektara u stepenastom obliku u
zoni Invanga, u istonoj Rodeziji, brda Yuya trebala bi biti zona iznad Sinoije, a
korak po korak utvrdili smo prisutnost Opetovih ljudi svugdje. Istodobno, zakljuili
smo da se radilo i o velikom blagu. Premda je velik dio bogatstava iao van, uvijek
se ponavljalo "jednu desetinu Velikom lavu". Gdje je bilo uskladiteno blago, to
se s njim dogodilo? Je li se ugasilo zajedno s gradom, ili se nalazilo jo tu negdje, u
velikim brdima, u crvenim udubljenjima Brda krvi? Kao mentalnom vjebom,
pokuao sam procijeniti vrijednost toga blaga. Pretpostavljajui da je prst zlata bio
jedan ingot, poput onih koje smo pronali, imali smo popis o toj "trgovini" zlatom
od 345. do 501. godine. Uvidio sam da su prethodne raunice bile preniske.
Umjesto 750 tona zlata, ukupna proizvodnja drevnih rudnika nije trebala biti
manja od etiri tisue. a deseti je dio iao Velikom lavu. Raunajui da je polovina
onih 400 tona ila za trokove odravanja vojske, za gradnju grada i druge javne
radove, ostajalo je jo 200 tona zlata koje su mogle biti sakrivene u gradu, ili u
okolnim brdima. a to je bilo itavo blago, odnosno oko 80 milijuna funti. Kada sam
pokazao moje raunice Lourenu, tijekom njegovog idueg posjeta, vidio sam kako
mu se plave oi pretvaraju u neto pohlepno. Uzeo je sa sobom papir s mojim
izraunima, a sutradan, dok se penjao u "Lear", koji ga je trebao odvesti u
Johannseburg, rekao je onako usput: Zna, smatram da biste ti i Ral trebali
provoditi vie vremena u istraivanju zone kod provalija, umjesto da provodite
vrijeme unutar arhiva. A to bismo trebali traiti, Lo? pitao sam kao da ne znam.
Pa, ti stari narodi bili su iznimno vjeti u skrivanju stvari. Mora da su voljeli
tajnovitost vie od ikojeg naroda u povijesti, a nismo jo pronali njihovo groblje.
Dakle, eli da im pronaem grobove? Louren se nasmijao. Naravno, Ben, ako
sluajno naleti na njihovo blago, ne bih ti zamjerio. Pa, uostalom, 80 milijuna
funti je lijepa lova. Preselili smo 261 up iz arhiva u skladite, sada su Eldride i
Sally imali dovoljno materijala da budu zaokupljeni dva do tri mjeseca, no, ipak
sam odluio posluati Lourenov savjet te malo napustiti uredski posao i zapoeti
istraivanje. Odabrao sam pogodni trenutak. Ral se nalazio na metar i pol od

mjesta gdje su bili upovi s crteom leinara na poklopcima, u najmranijem kutu

posljednje police, sakriveni iza reda dvostruko veih upova, tako da ih i nismo
uvrstili u poetno brojanje. Ral bi to napravio u tri dana, no, odmah sam mu rekao
da prekine posao i ode traiti medu provalijama. Bio je studeni, ono to u Africi
zovu "mjesecom samoubojstava". Sunce je bilo jako, zemlja nakovanj, no, mi smo
ipak radili. Odmarali smo se tek nekoliko sati kada je vruina bila nesnosna, a
svjee vode smaragdnoj jezerca imale neodoljivi sjaj. Sada smo stalno imali irom
otvorene oi, kako bismo zapazili trikove drevnih stanovnika Opeta. Nauili smo
vlastitim iskustvom kako su znali prikriti povezivanje njihovih djela u zidinama, pa
smo se vratili istraiti ve pregledani teren. Upotrijebio sam sve sisteme to sam
ih znao, kako bih ih potukao u lukavosti. Ral i ja ponovno smo snimili svaki
centimetar zidina peine, sada uvijek s infra-crvenim filmom, no, nismo nali
skrivene prolaze. Onda smo se pokrenuli prema van. Svakoga smo dana istraivali
zonu od 90 metara, koju smo detaljno pretraivali. ak smo ih sve opipavali,
poput slijepaca kako bismo pronali neki prolaz. Svaki nam je dan donosio neku
pustolovinu. Slijedila me crna mamba, od dva i pol metra, s oima slinim
staklenim biserima, te velikim crnim prijeteim jezikom, bijesna jer sam se usudio
proi blizu njezinog sklonita. Ral je bio impresioniran mojim skokom na terenu i
sugerirao mi je da se bavim atletikom. Tjedan dana kasnije mogao sam mu vratiti
ubadanje s kamatama, jer su ga izbole divlje pele, njih 20, to je, dakako, utjecalo
na njegov izgled. Glava mu je bila poput bundeve, a oi rane izmeu nateenih
kapaka. ak pet dana jadniak mi nije mogao pomoi. Proao je i studeni.
Sredinom prosinca palo je est milimetara kie, stoje bilo puno u tom dijelu Afrike.
Voda je smirila prainu na nekih sat vremena, a s time je zavrila i sezona kia.
Mislio sam kako je drevno jezero Opeta, u prolosti, davalo stanovnicima vie
vode, zahvaljujui obilnijim kiama. Ogledala vode omoguavaju kiu, kao i
isparavanje te hlaenje zraka, koje pomae padalinama. Ral i ja nastavili smo
raditi bez uspjeha, no, nismo izgubili volju i dobro raspoloenje. Unato danima
iscrpljujueg rada pod ubojitim suncem, veliki smo dio veeri posveivali upravo
prouavanju karata. U suprotnosti s naim rezultatima, Eldridge Hamilton, uz
Sallvinu i Leslinu asistenciju, nastavio je istraivati, omamljen smotuljcima. Svake
sam veeri, barem sat vremena, iao u skladite u kojemu je, na sreu, postojao
klima ureaj, te gledao to su napravili tijekom dana. Natipkani papiri su se stalno

poveavali, a uz njih i biljeke i opaske napisane neurednim Eldridgeovim

rukopisom. Doao je i Boi, a mi smo sjedili vani, ispod Mjeseca velikog kao gong,
i razmjenjivali si darove i meusobno drutvo. Ja sam otpjevao "White Christmas",
u stilu Binga Crosbvja, premda je nona temperatura bila blizu 30 stupnjeva.
Nakon toga smo Eldridge i ja u duetu otpjevali "Jingle Bells". On je zaboravio rijei,
sjeao se samo "jingle, jingle", ali u tome je bio izvrstan, naroito nakon deset
obilnih aa gina. Jo uvijek je pjevao punim grlom refren, kad smo ga Ral i ja
silom odveli do kreveta. Krajem godine imali smo gotovo kraljevski posjet, Hillarv
Sturvesant napokon je nagovorila mua da je odvede u obilazak iskopina. Imali
smo tjedan dana vremena da sve pripremimo. Hillarv e povesti sa sobom
Lourenovu najstariju djecu, a ja sam bio izvan sebe od radosti to e moje
najdrae ene biti pored mene. Ralu sam prepustio ulogu da se pobrine za rovove,
dok sam ja organizirao smjetaj te vidio ima li u skladitu dovoljno coca-cole i
okolatina za Bobbv Sturvesant. Doli su ba na vrijeme za ruak s hladnim mesom
i salatom, koju sam osobno pripremio, no, stvari su odmah krenule na loe. Sally
Benator se nije pojavila na ruku, rekla je da ima glavobolju i da mora prilei. No,
vidio sam je kako u kupaem kostimu s runikom hita prema smaragdnom jezeru.
Eldridge Hamilton i Louren Sturvesant razmijenili su poglede, prisjetivi se
njihovog posljednjeg susreta. Bili su vrlo namrgoeni i ratoborni, poput
razljuenih jelena. Sjetio sam se kako se Eldridge hvalio da je najurio Lourena.
Poeli su si razmjenjivati otrovne strijele, a ja sam se trebao dobrano namuiti
kako bih sprijeio da se potuku. Kada je Eldridge spomeno "neke individue koje
imaju vie novca nego znanja, bon tona i odgoja", pomislih kako bih mogao
izgubiti strunjaka za paleografiju. I da bude jo bolje, Hilary i Louren bili su u
obiteljskoj krizi, jer su si prenosili poruke putem keri Bobby, kao, primjerice
"Molim te, pitaj svoju maehu." ili "Moe li zamoliti svoga oca." Hillarv je nosila
crne naoale i za stolom, jer nije htjela da ostali vide da je plakala. Bila je utljiva
poput Rala i Leslie. Dvoje su bili iznimno srameljivi u prisutnosti Lourena i obitelji,
a kada su Louren i Eldridge sklopili neku vrsta nategnutog primirja, razgovarali
smo samo ja i Bobby. Mala nije gubila priliku da se loe ponaa. Cijelo se
poslijepodne epurila, ili je pak bila prilino otra prema maehi. Najradije bih je
izmlatio po guzi. im je ruak zgotovljen, shvatih da je proao vie loe nego
dobro. Eldridge je otiao u svoje sklonite, a Ral i Leslie su promrmlj ali neto i

otili. Louren me pitao klj ueve " land rovera", uzeo dvocijevku te otiao,
putajui Hillary i djecu meni. Otpratio sam Hillary u obilazak muzeja. Ubrzo je
ostala oarana naim otkriima, tako da je zaboravila na svoju tugu. Oistio sam i
ulatio sjekiru za borbu, koja je sjajila zlatom, srebrom i slonovaom, pa smo
zajedno gledali umjetniku obradu, prije nego to smo otili u skladite
smotuljaka. Sally je bila previe zauzeta da bi priala s nama. Tek je podignula
pogled kada smo uli. No, Hillary je pokazala sav svoj arm i odmah osvojila
Eldridgea Hamiltona. Kad smo nakon sat vremena napustili to mjesto, Hillary je
imala novog, privrenog oboavatelja. Popeli smo se do peine i sjeli pored
smaragdnog jezera, dok su se djeca veselo kupala u bistroj vodi. Malo smo priali,
kao stari dobri prijatelji, no, trebalo je neko vrijeme prije nego to mi je Hillary
rekla to je mui. Ben, jesi li primijetio neto drukije u njemu? Bilo je to vjeno
pitanje nezadovoljne ene, a ja sam joj dao ustaljeni odgovor. Puno radi, Hil. Ona
se uhvatila za moj odgovor. Da, ve je nekoliko mjeseci sav u poslu s hotelima.
gradi lanac hotela na obalama Indijskoj oceana, Sejelima, Madagaskaru, deset
ukupno. I puno se umara. Dok smo u sumraku ili prema barakama, odjednom me
pitala: Misli li da ima drugu enu, Ben? Bio sam iznenaen. Dobri Boe, Hil, to te
nagnalo da pomisli takvo to? Ne znam. Nita, pretpostavljam. Prekinula se s
uzdahom. No, gdje bi mogao pronai bolje od onoga to ima? upitao sam tiho, a
Hillarv mi je uzela ruku i stisnula je. Dragi Ben. to bismo mi bez tebe? Kada sam
iao dati Bobby poljubac za laku no, rekao sam joj to mislim o njezinom
ponaanju za stolom, a ona je podigla nos i ispriala se. Zagrlili smo se, i rekli smo
si da se jako volimo. Zaspala je jo prije nego to sam otiao. Nemiran sam otiao
u sobu za sastanke, gdje sam se nadao da nee biti scena kao u podne. S praga
sam pogledao sobu, i ostao iznenaen. Louren, Eldridge i Sally prijateljski su
razgovarali o prijevodima, dok su Ral i Leslie veselo priali Hillary o njihovim
branim projektima. Bila je to velianstvena metamorfoza. Zadovoljan, uputio
sam se do boce "Glen Granta" i nalio si dobru dozu. Daj i meni malo Sally me
slijedila. Nisam vidio ni traga migrene. Bila je naminkana i odjevena u svijetlu
haljinu, koja joj je naglaavala preplanula leda i ramena. Podigla je kosu. Nikada je
nisam vidio tako lijepu. Natoio sam joj viski, te samo nastavili raspravu o
smotuljcima. Louren je postao sav ljubazan, a ni Eldridge nije bio za baciti. Zna,
Ben, profesor Hamilton je napravio izvanredan posao rekao je Louren. Mogu ti

samo estitati na izboru kolege. Eldridge se epurio. Neemo moi jo puno

odugovlaiti, Ben nastavio je Louren. Trebat emo dati izjavu javnosti, i to brzo.
Ne moemo vie drati tajnu. Znam priznao sam. Ima li kakvu ideju? Pa, ustvari
oklijevao sam. ao mi je pitati Lourena da troi. Mislio sam neto veliko. Da? pitao
je Louren. Eto, namjeravao sam pitati bismo li mogli nagovoriti Royal
Geographical Society da organizira poseban simpozij o afrikoj pretpovijesti.
Eldridge je lan vijea, i siguran sam da bismo se mogli sloiti. Pogledali smo
Eldridgea, koji je potvrdio. Onda bi moda Sturvesant International mogao ugostiti
delegate, povesti ih do Londona, te snositi troak, kako bi bili sigurni da e svi
doi, ili gotovo svi. Louren je zabacio glavu unatrag i zadovoljno se nasmijao.
Lukavac si ti, Ben. Shvatio sam ja tvoj plan. eli okupiti sve tvoje neprijatelje na
svetom teritoriju RGS-a, te glumiti Al Caponea u arheologiji u masakru a la San
Valentino. Odnosno, ima ih namjeru rastrgati. Tono? Pocrvenio sam, vidjevi da
su moji planovi otkriveni s takom lakoom. Pa. nasmijao sam se posramljen i
potvrdio. Mislim da je to manje-vie tono, Lo. Stvarno velianstveno! Sally je
zapljeskala. Priredit emo popis uzvanika. Napravit emo sve na veliko obea
Louren. Letjet e prvim razredom, smjestit emo ih u Dorchester. Ponudit emo
im ruak sa ampanjcem, da ih sve zadivimo, te emo protiv njih uperiti Bena i
Eldridgea, kao ogladnjele vukove. Uao je u bit svega, te se obratio Eldridgeu.
Koliko e vremena biti potrebno da sve to organiziramo? Pa, najprije to treba
predloiti vijeu za odobrenje. Trebat emo im rei na emu radimo, no, inicijativa
za plaanje trokova znatno e olakati stvari. Uvjerit u jo nekoliko lanova
vijea. Takva je ideja bila zanimljiva i Eldridgeu. Uvijek je osjeao veliku satisfakciju
u profesionalnom unitavanju neprijatelja. Mislim da u to srediti za travanj. Za
prvi april sugerirao sam. Prekrasno! nasmijao se Louren. Trebamo svakako
nagovoriti Wilfreda Snella da doe inzistirala je Sally. Bit e prvi na listi uvjerih je. I
onaj mali, ljigavi Rogers. De Vallos. Nastavili smo spletkariti i kad smo sjeli pred
vrlo pikantnog fazana s currvjem, koji e, barem sam se nadao, osvjeiti noni zrak
od teke sparine. Bilo je tu i hladno pivo, a tek obrok se pretvorio u pravu
sveanost. I dok smo se veselili pri pomisli na nae znanstvene neprijatelje i
planirali svaki detalj, odjednom se Sally obratila Hillary koja je sjedila pored mene.
Trebate nam oprostiti, gospodo Sturvesant. Za vas to mora da je velika dosada.
Pretpostavljam da ne razumijete niti rije. Sallvin je ton bio ljubazan i srdaan.

Iznenadio sam se stoga kao i Hillary, jer sam shvaao taj tajni rat medu enama,
jer je to bilo upravo objavljivanje rata. Nadao sam se da sam pogrijeio, no, Sally
je napala nakon pet minuta. Zasigurno e vam smetati vruina i primitivan nain
ivota ovdje. To zasigurno ne bi bila pogodna klima za vae teniske meeve, je li?
Nain na koji je to izgovorila, pretpostavljao je kao je tenis samo razbibriga jednog
razmaenog i inertnog leptira. No, ovoga je puta Hillary bila spremna reagirati, s
"aneoskim" ponaanjem i eernim tonom, no, protunapad je bio estok. Sigurna
sam da je to vrlo nezdrava klima, naroito nakon nekog vremena. Vrijeme vam
unitava kou, zar ne? A vi ste jo u loem stanju, nakon dananje glavobolje. Vrlo
smo se zabrinuli. Nadam se da ste sada bolje. Sally je uvidjela da, unato prividu
dobre opatice, Hillary nije uope bila za podcijeniti. Promijenila je taktiku.
Koncentrirala je panju na Lourena, smijala se na svaku njegovu rije, i nije skidala
oi s njegova lica. Prema toj taktici Hillary je bila nemona. inilo se da sam ja
jedini medu prisutnima koji je shvatio da je u tijeku dvoboj, pa sam utio nastojei
razumjeti to taj dvoboj ustvari znai. dok Hillary nije odigrala pobjedniku kartu.
Louren, danas je bio tako uzbudljiv i naporan dan. Molim te, vodi me u krevet.
Prepustila se njegovim rukama, a trebao sam priznati da je moja Sally dobila
tretman koji je zasluila. Probudio sam se s osjeajem da je netko u mojoj sobi, te
sam reagirao dosta burno. Okrenuo sam glavu prema vratima. Bila su otvorena.
Vani, mjeseev sjaj bio je vrlo jak. Na pragu je stajala Sally. Odjevena u prekrasnu
spavaicu koja je isticala prelijepe crte njezina tijela: duge noge, lijepe bokove,
tanki struk, bujne grudi, vrat poput gazele s elegantnom glavom, malo nagnutom.
Ben? zvala je apatom. Da? sjeo sam, a ona je dola prema meni. to je Sal?
Umjesto da mi odgovori, poljubila me otvorenih usta. Ostao sam zateen i gotovo
nepokretan u njezinom zagrljaju. apatom je izustila: Vodi ljubav sa mnom, Ben.
Neto nije bilo u redu, oajniki neto nije bilo u redu. Nisam osjeao elju, ve
samo aljenje za Sally. Zato, Sal? Zato ba sada? Jer mi treba, Ben. Ne, Sally,
mislim da ne. Mislim da je to posljednja stvar na svijetu koja ti sad treba. Poela je
tiho jecati. Dugo je plakala dok sam je grlio. Kad se smirila, pomogao sam joj da
legne, i pokrio je dekama. Ba sam odurna, Ben, zar ne? promrmljala je i zaspala.
Cijelu sam je no uvao. Tada sam, mislim, shvatio istinu, ali nisam htio priznati.
Za dorukom, Louren je obavijestio kako se njegova obitelj odmah vraa kui,
umjesto da ostanu jo jedan dan, kao to su naumili. Teko sam prikrivao

neodobravanje svega toga, i im smo ostali sami pitao sam Lourena razlog, no, on
je pogledao nebo, te slegnuo ramenima. Sretan si to se nisi nikada enio, Ben.
Moj Boe. ene! ivot u Gradu Mjeseca vratio se uobiajenoj rutini na tjedan
dana, tijekom kojega smo nastavili traiti grobove, a drugi su nastavili raditi na
smotuljcima. Jednoga dana, dok smo Ral i ja sjedili u podne ispod hlada velikog
grma, jedna se mala figura uzdignula iz trave, gotovo do mojih nogu. Ptica-muha,
Mala-ptica-Sunca rekao je Xhai apatom putovao sam dugo kako bih pronaao
sunce tvoga prisustva. Xhai je znao dati izuzetne komplimente, tako da sam bio
ganut. Ral, rekoh. Dodaj mi tvoju torbu duhana, molim te. Cijelo poslijepodne
ostali smo sjediti ispod grmlja priajui. U primitivnoj Africi razgovor je umijee, sa
sloenim ritualima pitanja i odgovora, bilo je ve kasno kada je Xhai naeo temu o
kojoj je doao razgovarati. Mala-ptica-Sunca se sjea vode-unutar-stijene tamo
gdje smo ubili slona? Mala-ptica-Sunca sjea se toga vrlo dobro. Mala-ptica-Sunca
se sjea malih rupa koje su napravili bijeli duhovi unutar stijene? Ptica-muha ih ne
bi nikada zaboravila. Te su rupe dale veliku radost Ptici-muhi i velikom zlatnom
ovjeku, zar ne? Najtonije. Od toga dana gledao sam stijene novim oima dok
sam lovio. Mala-ptica-Sunca eli posjetiti drugo mjesto gdje se nalaze takve rupe?
I jo me pita! Mogu te otpratiti tamo obeao je Xhai. A ja u ti dati sav duhan koji
moe uzeti sa sobom obeao sam mu uz obostrane osmijehe. Je li to jako daleko?
pitao sam, a Xhai je poeo objanjavati. Bilo je iza "Velike mree" rekao je. Bila je
to ograda dugaka neto manje od 500 kilometara uzdu rodezijske granice kako
bi se kontrolirale divlje ivotinje, kao prevencija razvijanja epizooze. Trebali bismo
dobiti od Rodezije odgovarajue doputenje, a kada je Xhai poeo opisivati zonu
koja se inila dosta blizu Zanibeziju, shvatio sam da u trebati pitati Lourena da
organizira pravu ekspediciju, jer se to bez daljnjega nalazilo u zoni gdje su bili
teroristi. Xhai me nije htio ispratiti do tabora, jer tamo je bilo puno njegovih
tradicionalnih neprijatelja, Bantua. Dogovorili smo se da se naemo za tri dana
ispod istoga grma, nakon to e Xhai zavriti svoj krug postavljanja zamki. Te sam
veeri imao sreu, Louren se vratio s Madagaskara sat ranije. Ima li problema
pitao je, dok je njegov glas odzvanjao kroz um radija. Ne, sve je uredu. Tvoj mali
bumanski prijatelj pronaao je drugo staro korito gdje su drevni narodi obraivali
zlato. Obeao je da e me povesti. Prekrasno, Ben. Rudnik slona ve je poeo
produkciju i daje nam izvrsne nade. Postoji ipak jedan problem, Lo. Nalazi se u

Rodeziji, unutar zatvorene zone. Nema problema, Ben. Ja u sve srediti. Veer
kasnije opet smo razgovarali. Sve je sreeno za idui ponedjeljak. Nai emo
pratnju rodezijske policije koja e nas ekati kod granice, na ulazu Panda
Matenga. Nai emo? Uzet u si nekoliko dana, Ben. Ne mogu odoljeti. Ti uzmi sa
sobom malog Bumana, te idi do Pande Matenge "land roverom". Ja u stii iz
Bulawaya helikopterom. Vidjet emo se tamo. U ponedjeljak, u redu? Zapovjednik
policijske pratnje bio je mladi Rodezijac, krupan, neupitnih metoda, mirne naravi.
Bio je to inspektor, koji je sa sobom imao narednika i pet agenata. Njegov in te
sastav pratnje govorili su mi kakvoj je razini Louren pribjegao za suradnju. Imali
smo dva "landrovera",s mitraljezima na haubi, a ljudi su imali raznoliku kolekciju
oruja, a to nije niti moglo biti drukije, budui da smo se nalazili na granici zemlje
izloene uestalim akcijama terorista sa sjevera. Doktor Kazin inspektor me
vojniki pozdravio. Dali smo si ruku. Moje je ime MacDonald. Alaistair MacDonald.
Mogu li vam predstaviti moje ljude? Svi su bili veliki i krupni, s okruglim licem,
potomci Impa iz Chake, koji su 150 godina ranije odvezeni u tu zemlju zahvaljujui
generalu odmetniku Mzilikaziju. Svi su bili odjeveni u kombinezone, mlohave kose
i stajali su pozorno dok ih je MacDonald predstavljao. Ovo je porunik Ndabuka.
Kada sam odgovorio na predstavljanje sindebelskim, strogi vojniki izrazi
pretvorie se u velike osmijehe. Xhai se nije osjeao u svom ambijentu medu tim
drutvom, te je skakutao za mnom poput psia. Znate, doktore, jo postoji
naredba koju je izdala britanska policija June Afrike i koja nije nikada povuena
rekao mi je MacDonald dok je znatieljno pogledavao Xhaija. Rije je o nalogu da
se puca im se ugleda Bumane. Ovaj je prvi kojeg vidim. Jadnici. Da, uo sam da
je taj propis ostao kao kuriozitet, jer je govorio o prethodnom stoljeu i vremenu
velikog lova na Bumane, kada je stotinu konjanika krenulo u lov kako bi ubili te
ute patuljke, kao da su bijesne ivotinje. Bijelci i crnci lovili su ih jednakom
estinom. Grozote koje su im nanijete bile su iznimno brojne. Masakrirali su ih
pukama i kopljima. Ili jo gore. Godine 1869. kralj Kharma pozvao je itavo pleme
Bumana na proslavu pomirenja, i dok su sjedili za stolom bez oruja, njegovi su ih
ratnici uhvatili. Sam je kralj diktirao torture. Posljednji je Buman umro etvrtog
dana. Mislei na takve zloine, bilo je normalno da se Xhai uvijek drao na
nekoliko II koraka od mene i da je sa strahom gledao te divovske strance. Otprilike
sam objasnio MacDonaldu nae odredite, te sa svom moguom preciznou

nacrtao na karti detalje, kao to mi je rekao Xhai. Inspektor si je s nosa otkinuo

komadi suncem opeene koe prije nego stoje odgovorio: Nije to lijepa zona,
doktore te otiao popriati sa svojim ljudima. Bilo je podne kad je helikopter
buno pristigao s jugoistoka, ispod kroanja stabala. Louren je skoio na tlo, drei
vreu. Oprosti zbog kanjenja, Ben, ali trebao sam ekati poziv iz New Yorka.
MacDonald je zakoraio naprijed, dodirujui prednju stranu beretke. Dobar dan,
gospodine rekao je jednolinim tonom. Predsjednik vlade mi je dao zadatak da vas
pozdravim, gospodine Sturvesant, i rekao mi da vam budem na raspolaganju.
Napustili smo pistu kako bismo stigli do ranca blizu Tetea, te smo skrenuli prema
sjeveru i Zambeziju. MacDonald je bio u "land roveru" koji je vodio kolonu, a s
njim su bili voza i mitraljezac. Mi smo bili u sredini. Louren je vozio, drugi je
policajac bio s mitraljezom u ruci na mjestu suvozaa, dok smo Xhai i ja bili otraga.
Drugi policijski "land rover" iao je iza i njime je upravljao narednik Ndabuka.
Kilometri su se sporo nizali dok je kolona prolazila kroz ume mopane i penjala se
po niskim granitnim lancima. Svaki put kada bismo oklijevali, Xhai je pokazivao
pravac te smo nastavljali po tratinama, jurei proplancima tamne trave. Primijetio
sam kako nas je Xhai vodio kroz slonovu stazu, putu koji su te goleme ivotinje
otvorile od rijeke i rezervoara Wankie, prema jugu. Odabrali smo put koji je
zahtijevao najmanje napore, lako uspinjanje, blage doline i brda. Zaustavili smo
se. Korito rijeke bilo je osueno, s puno crnih kamenia koji su pri zalasku sunca
izgledali kao leptiri. Bilo je tu bijelog, poput eera bijelog pijeska, tu i tamo trske,
zelena lokva i pjenuava voda okruena eukaliptusima. Preko rijeke teren se
uzdizao prema jo jednom stjenovitom brdu, punom grmlja. S te je strane,
meutim, uma bila otvorena i nudila dobar prostor za promatranje okoline.
MacDonald je smjestio vozila u trokut, i dok je nareivao straama, Louren, Xhai i
ja sili smo prema lokvi. Sjedili smo na stijenama i gledali jato utih ptica kako su
letjele oko travnatih gnijezda, na eukaliptusima oko zelene vode. Louren je
ponudio cigaru Xhaiju, i dok smo priali, oi maloga Bumana nisu se odvajale od
naih lica, poput onih vjernoga psa. Prelazili smo s jedne teme na drugu: Louren
mi je priao o projektu lanaca hotela na otocima. Bio sam siguran da e to biti
uspjeno. To je zaista jedan od mojih najboljih projekata, Ben. Ja sam odmah
pomislio na druge njegove projekte, uzgoj ivotinja, rudnike dijamanata, one
kroma i bakra. te shvatih kako mora da je posrijedi neto zbilja veliko. Usput sam

delikatno naeo temu problema s Hillarv. Dragi Boe! Kad bi shvatile da te

vjenanim listom nisu kupile! Ve su tri ene to dobro shvatile, a nadao sam se da
Hillarv nee biti etvrta. Bio je ve mrak kada je MacDonald siao. Oprostite,
gospodine Sturvesant, mogu li vas zamoliti da uete unutar zone? Ne elim se
izlagati nepotrebnim rizicima. Louren je bacio opuak u vodu i ustao. Nekad je to
bio teren na kojemu se ovjek mogao kretati kako je htio. No, vremena se
mijenjaju, Ben. Kad smo doli do polja, kuhala se kava na niskoj vatri, primijetio
sam sve zatitne mjere koje je poduzeo MacDonald i shvatio kako njegova
efikasnost nije samo prividna. Nakon to je obiao strae, sjeo je s nama. To sam
vas trebao prije pitati, no, znate li upotrebljavati mitraljez kalibra 60? Louren i ja
smo potvrdno odgovorili. Dobro. MacDonald je gledao prema sjeveru. to smo se
vie pribliavali granici, sve vie su se poveavale mogunosti sukoba. Neto su
pripremali. Nalio si je kavu i okusio je, prije nego to je upitao: Dakle, gospodo,
kakvi su vam projekti za sutra? Jesmo li daleko od naeg odredita? Obratio sam
se Xhaiju. Koliko su udaljena udubljena u stijenama, brate? Stii emo prije nego
to sunce bude toliko visoko pokretom ruke pokazao je podne. Moji se nalaze kod
bunara u stijeni. Prije emo ii do njih, jer me dugo ekaju. Pogledao sam ga. Prvi
put sam shvatio kako je bilo veliko Bumansko prijateljstvo. Onda sam se obratio
Lourenu. Shvaa li, Lo, da je taj mali vraiak propjeaio gotovo 250 kilometara
samo da nam kae neto to bi nam se svidjelo? A to je? im je otkrio rupe,
napustio je svoje pleme i doao meni. Te je noi Xhai spavao izmeu mene i
Lourena. Nije imao povjerenja u one agente. Sutradan je bilo 11 sati kada smo na
sjeveru vidjeli leinare. MacDonald je zaustavio kolonu i priao nam. Neto je
tamo ispred. Moda je to samo lav koji je usmrtio kakvu ivotinju, no, bolje je ne
riskirati. Xhai je iziao i popeo se na krov "rovera". Promatrao je nekoliko
trenutaka ptiurine, pa siao. Moji su ubili neku veliku ivotinju, moda bivola, jer
se leinari nalaze iznad mog terena. Nemate se ega plaiti. Idemo. Prenio sam to
MacDonaldu, koji je klimnuo. U redu, doktore. No, bolje je drati otvorene oi.
Bumani su napravili pet sklonita oko lokve blatne vode. Savili su grmlje kako bi
stvorili nadstrenicu, a krov su napravili s kronjama i travama. Nije bilo dima, pa
se nisu vidjeli tragovi malih utih ljudi dok smo se pribliavali taboritu. Xhai je bio
iznenaen, gledao je u bunje, zvidei stisnutih zuba. Leinari su bili na stablima
oko taborita, a kada smo se pribliili, odmah su uzletjeli. Xhai je prigueno

kriknuo. Nisam shvaao to se dogodilo, inilo mi se udno to su leinari na tlu.

no, Xhaije shvatio. Poeo se polagano ljuljati na sjedalu, stiui ruke na grudima i
jecajui. MacDonald je zaustavio vozilo i siao. Nagnuo se nad neim to se
nalazilo na tlu, uspravio se i dao zapovijed. Njegovi su ljudi smjesta sili iz vozila i
rastrkali se okolo naoruani do zuba. Louren je zaustavio nae vozilo, sustigli smo
MacDonalda, dok je Xhai jecao na stranjem sjedalu. Bumanske su djevojke bile
iznimno poeljne Bantuima, ne znam tono zato, moda zbog zlatne koe ili zbog
lutkastih tijela. Silovali su sve Xhaijeve ene, ak i djevojice Onda su ih ubili,
ostavljajui ih u stravinim pozama. Pucali su na Ghala i na ostala dva mukarca.
Pucnji su ih oderali, tako da su im kosti virile iz tijela. Krv se ve zgruala u crne
lokve. Muha je bilo svugdje. Velike muhe zelenometalne boje zujale su poput
pela. Neke su mi sletjele na usne i oi. Ljutito sam ih otjerao. Leinari su ve
poeli napadati leeve. a to je bilo najgore. Boe, o, Boe, zato su to uinili? pitao
je Louren. To je njihov nain odgovorio je MacDonald. Frelimo Mau-Mau. Oni
uvijek najgore postupaju s njima slinima. Ali, zato? ponovio je Louren. Imaju
oruje koje ele upotrijebiti. Masakrirati te ljude lake je nego napadati bijele
stoare i policijske postaje. Agenti su uzeli platno iz " land rovera" i poeli su
prekrivati tijela. Vratio sam se u nae vozilo i naslonio se na vrata. Uhvatila me
munina, kiselina mi se podignula do grla, i povraao sam bolno. Oistio sam usta
rukavom. Podigao sam oi i vidio Xhaija kako me gleda. Izgubio je sve osim ivota.
U njegovim oima i u grimasi njegovih usana bilo je toliko patnje, da mi se srce
lomilo. Otkrijmo tko je to bio, Mala-ptico-Sunca promrmljao je, vodei me medu
niskom travom. Bile su tu gomile upova, prosutih po pjeskovitom tlu. Bili su
drevni i imali su kineske natpise. Ubojice su pucale s neskrivenim zadovoljstvom,
ispalivi cijelu rijeku metaka na polje. Cipele su ostavile karakteristine tragove
riblje kosti. inilo sa da ih je bilo na stotine, jer je zemlja bila nabijena a trava
izgaena. Doli su tijekom noi objasnio je Xhai. Vidi? Tu su ih ekali pokazao je
ugaenu zemlju medu grmljem. Bilo ih je puno pokazao je tri puta irom rairenih
aka. Trideset. Brojna grupa. Juer u cik zore, prije 32 sata. Sada su ve daleko.
Kada smo se vratili u taborite, devet je leeva ve bilo prekriveno platnom i
poredano poput paketa za neku ekspediciju. etiri agenta kopala su zajedniku
jamu. Xhai se sagnuo nad svojim mrtvacima. utio je, a utnja je bila jo gora od
prijanjih jecaja. Odjednom se trgnuo i dodirnuo jedno od velikih zelenih platna.

Koliko je Bumana do sada oplakivalo svoje mrtve? pitao sam se. U takvim
trenucima mrzim nasilje nae zemlje. Nisam vie mogao gledati Xhaijev oaj te
sam priao Lourenu i MacDonaldu, koju su stajali sa strane i neto priali. Brojni
su, Ben rekao mi je Louren. Trideset, po Xhaiju prenio sam. Louren je potvrdio. To
je vrlo vjerojatno. Inspektor misli da bismo se trebali vratiti, a ja se slaem s njime.
MacDonald je objasnio: Ako bismo ih susreli. oni su vrlo brojni, doktore. Ti su
prasci dobro uvjebani i imaju najsuvremenije oruje. Nije to kao prije koje
godine. kada smo imali neorganiziranu gomilu. Sada su opasni, pa naa skupina
nije vie obrambena. Mislim da bismo trebali ii to prije te pozvati helikoptere.
Kada ih budu pronali, jet lovci e ih naliti napalmom. Da rekao sam. Drevno
nalazite zlata vie nije bilo vano prema tim strahotama. Gledao sam agente kako
su sputali mrtvace u jamu. Xhai je bio tamo. Kada je jama prekrivena, sustigao
sam ga i stavio mu ruku oko vrata. Doi, brate poveo sam ga do "land rovera".
Kolona je krenula kao to smo i doli, prema jugu. Putovanje je ubrzo postalo
nona mora. Trebalo je esto mijenjati brzinu zbog teine puta, a taj zvuk odavao
je nadaleko nau prisutnost. Svaki je kilometar bio idealan za zasjedu, s niskim
raslinjem koje nas je okruivalo. Na je put bio vrlo precizan, a trebali smo ga
prijei suprotnim smjerom. Oni su to trebali znati i vjerojatno su nas oekivali. Bilo
je mogue da imaju i mine. Sa zebnjom smo gledali okolo. Louren je vozio u
apsolutnoj tiini, a medu zubima je drao opuak ugaene cigare. Agent pored
njega drao je okvir mitraljeza uz rame, i svako toliko bi uperio cijev tu i tamo.
Stalno smo okretali glavu kako bismo sve vidjeli. Jesi li primijetio, Ben, da nema
divljai? upitao je iznenada Louren. Imao je pravo. Otkako smo napustili
Bumansko taborite, nismo vie sreli divlja, koju smo prije vidjeli dok smo
dolazili. To mi se ne svia, Lo. Ni meni promrmljao je Louren. U 32 sata te su
zvijeri mogle prijei brojne kilometre. Mogu biti bilo gdje. Poigravao sam se s
orujem u ruci. MacDonald je inzistirao da uzmemo oruje agenata koji su bili za
mitraljezom. Sada sam bio zadovoljan. Oruje moe biti od velike koristi.
Odjednom, "land rover" ispred nas se zaustavio. Louren je pritisnuo konicu i uzeo
automatsku puku. Ostali smo sjedei, s orujem u rukama, gledajui stijene i
grmlje oko nas, oekujui riku mitraljeza. Sekunde su sporo prolazile. Krv mi je
umila u uima. Oprostite rekao je MacDonald. Lana uzbuna. Motori su zabrujali
u afrikoj tiini i mi smo krenuli. Isuse, prestani se igrati s tom prokletom stvari!

viknuo je Louren. Nisam ni primijetio da se cijelo vrijeme igram s okidaem.

Oprosti rekao sam. Napetost je bila zarazna. Lourenov trzaj bio je samo simptom,
ubrzo se okrenuo prema meni i rekao: Oajno je. Nakon nekog vremena za koje
sam mislio da nee nikada proi, preli smo uzvisinu i sili prema lokvi, gdje smo
proveli prethodnu no. MacDonald je dao znak za zaustavljanje na suprotnoj
obali, te se vratio k nama. Napunit emo rezervoare, gospodine Sturvesant.
Pobrinut u se ja za to. Vi siite do lokve po zalihe vode. Louren je siao s
agentima koji su teglili kanistre od dvadeset litara, dok sam ja promatrao
MacDonalda kako puni gorivo. Benzinske pare su treperile na toplini kao
fatamorgana, a otri miris grebao mi je grlo. Jednom agenatu prolilo se malo
goriva na bok vozila, na to gaje MacDonald otro opomenuo. Ostani tu, rekao
sam Xhaiju. Ne mii se. Xhai mi mahne sa stranjeg sjedala. Otiao sam za
Lourenom do lokve. Bila je to tipina afrika slika. Visoka trska s dugim listovima,
crno blato izgaeno kopitima tisua ivotinja, zelenkasta pjenuava voda iz koje se
dizao plin iz movare, ptice movarice s glavama okrenutim prema dolje. Agenti
su neto govorili tihim glasom, a Louren je s pukom straario. Jo sat vonje, pa
smo vani ree kada ga dostigoh. Izvadio je cigaru iz depa i poeo je odmotavati,
neprekidno motrei medu stablima i grmljem. Primijetio sam bijelu mrlju na
kamenu pokraj vode. Fiksirah je. Isprva mi se inilo da je ptiji izmet. Potom sam
primijetio jo neto, od ega me prodoe trnci po leima. Poao sam prema tom
mjestu ne gledajui u mrlju dok nisam stigao tamo, i tada osjetih da mi je stao
dah. Prva pomisao mi je bila da poviem Lourenu da se pazi i da potrim k " land
roveru", no, svladao sam se. I skrenuo sam pogled s tog mjesta. Iako mi je srce
tuklo u grlu, napravio sam pokret, uzeo kameni i bacio ga u vodu Pao je u vodu
pravei koncentrine krugove. Potom sam opet kriomice pogledao i vidio da je to
komad sapuna oko kojeg su jo bili mjehurii i neto vode, a u blatu je bila stopa,
medu tisuama otisaka kopita. Bila je to udna poluljudska stopa, kao od neke
velike ptiurine. Palevi su bili odvojeni od ostalih prstiju. Tada sam shvatio da me
Timothv Mageba promatra kroz nian automatske puke. Osjetio sam da mi se
koa jei, kao da po njoj gmie tisue insekata. Vratio sam se polagano prema
Lourenu. Imao je cigaru u ustima i upravo je kresnuo ibicom da je upali, lagano
sagnuvi glavu. Lo rekoh tihim glasom nemoj praviti nagle pokrete, ponaaj se
prirodno. Tu su. Ba tu, i promatraju nas. Louren je povukao par dimova prije

nego to je bacio ibicu te polako i leerno pogledao naokolo. Gdje? upitao je. Ne
znam, no, vrlo blizu. Moramo ostati tu, na vidiku, dok Mac ne bude spreman.
Obavijesti agente ree Louren. Agenti su zatvarali kanistre. Zaustavio sam ih kada
su se htjeli vratiti. Idite polagano. Ne urite i ne gledajte unatrag. Teroristi su tu.
Idite do inspektora i recite mu da upali motore. im ih ujemo, dotrat emo.
Potvrdie, bez da su promijenili izraze lica. Sve su shvatili u trenu. Nisu ih tek tako
proglasili najboljim domorodakim trupama. Popeli su se uzbrdo mirno pod
teretom kanistara. ini mi se kao da sam glineni golub pokuao sam se nasmijeiti.
to ekaju? upitah. Vjerojatno se nisu uspjeli tako brzo pripremiti nasmijeio se
Louren uvjerljivo. Sada zauzimaju mjesta i ekaju da budemo svi na okupu. Boe,
kako bih rado znao s koje e nas strane napasti. to te upozorilo na njih? upita me
Louren. Govorio je ne bismo li izgledali to oputenije. Komadi sapuna i tragovi
stopala u blatu. Kupali su se kada su nas uli da stiemo. Louren otrese pepeo s
vrha cigare i pogleda prema stijenama. Opazio je sapun i pogleda me. Zrak je bio
naelektriziran, a onda smo zauli brujanje motora. Jedan, dva, tri. Louren baci i
zgnjei cigaru u blatu na rubu lokve. Poloi mi ruku na rame. Do kraja, prijatelju?
upita. Do kraja, Lo. Okrenuli smo se i s pukama u rukama poeli trati prema
uzbrdici. Osjeao sam olakanje. ekanju je bio kraj. Imao sam osjeaj da se ne
miem, da hodam lagano umjesto da trim. Uzbrdici nije bilo nigdje kraja, a moje
su noge bile olovne. U uarenoj tiini, i motori "land rovera" brujali su tiho, a nai
koraci inilo mi se da odjekuju. Stigli smo na vrh uzbrdice. asnik Ndbuka bio je za
volanom naeg vozila i krenuo je prema nama. Smanjio je brzinu da nas pokupi.
Druga dva "land rovera" ila su unazad da nas zatite s mitraljezima koji su se
lagano okretali. Skoite gore! povikao je MacDonald. Kreemo! Skoio sam na
"land rover" a Louren me slijedio. Krei! povikao je naredniku. Motor je zabrujao i
krenuo naprijed. Od trenutka kada smo poeli trati, dok se nismo popeli na
vozilo, prolo je moda est sekunda. Sve se odvijalo iznimno brzo. Kleknuo sam i
uperio puku tako da branim bok vozila. U tom su trenutku otvorili vatru. Zrak oko
mene je bio proparan zvukom tisua bieva. Vozilo MacDonalda ilo je ispred
otvarajui nam put. Opazio sam daje mitraljezac pogoen. Glava mu se naglo
trgnula unatrag, a kapa mu je odletjela. Sruio se na sjedalo, a oruje se vrtjelo
oko na stalku. Bili su poredani du brda sakriveni medu bunjem i stablima. Vidio
sam kako sijevaju pucnji. Ispustio sam rafal, no, "landrover" je poskakivao te sam

naciljao prenisko. Naciljah i ponovno opalih. Oruje mi je drhtalo u rukama. Vidio

sam kako trska pada. Netko je zavritao dugo i bolno, a ja se nadoh s praznim
orujem. Traio sam okvir i pokuao procijeniti koliko emo dugo jo biti mete.
MacDonald je upravo ulazio u umu gdje su bila velika stabla du staze. Vidio sam
izravnan teren pred MacDonaldom i shvatio sam da e pucati po nama dok nas ne
uguraju u zamku. Pokuao sam vikati, ali moj se glas uguio u buci motora i
pucnjeva. MacDonald je uletio u minsko polje koje je bilo postavljeno du starog
puta, a detonacija se vidjela kao bijeli bljesak koji mi je isprio mrenicu. Zrani
udar bolno mi je pritisnulo bubnjie, a MacDonaldov "land rover" propeo se kao
ranjeni lav slomljenih eljusti, dok je jedan kota letio zrakom. Prevrnuo se
poklopivi putnike. Drugi "land rover" zabio se u prvi s brzinom od pedeset
kilometara na sat. ulo se samo jako struganje metala. Pazi! povikao je Louren.
Narednik je naglo skrenuo da ne udari u dva unitena vozila. Na se "land rover"
prevrnuo na bok i istresao nas na kameniti teren. Tiina je trajala tri-etiri
sekunde. Zagluujua tiina. ak su i nai neprijatelji bili uasnuti izazvanim
kaosom. Bili smo pedesetak metara od korita rijeke du koje su bili smjeteni
Timothvjevi ljudi. Teren koji nas je dijelio bio je obrastao stablima eukaliptusa koja
su s unitenim vozilima predstavljala neku zatitu. Izgubio sam puku. Xhai se
uurio pored mene. Vidio sam mu na licu uas, dok sam se uljao prema
Lourenu. Sve u redu? Umjesto odgovora ispruio je ruku da mi pokae. Gledaj.
est metara od nas Alaistair MacDonald je leao ispod "land rovera" koji mu je
pritisnuo zdjelicu, oajniki pokuavajui podignuti metalnu masu drhtavim
rukama. Zatim je klonuo. Podigao sam se da krenem prema njemu i u tom
trenutku zapoeli su pucnjavom. Meci su fijukali i udarali u metal "land rovera",
podizali oblake praine i krhotine stijena koje su letjele na sve strane. Louren me
povukao na zemlju. Osjetio sam neki pokret kraj mene i kada sam se okrenuo
vidio sam Xhaija kako drhti, kao uplaeno dijete. Pokuao sam ga smiriti, no im
sam ga dodirnuo skoio je i poeo uspanieno trati. ekaj, brate! povikao sam.
Krenuo sam da ga slijedim, kad me Louren povukao. Vidio sam ga kako srlja u onaj
pakleni uragan. Odmah je privukao vatru. Bila je to tua projektila, a Xhai je trao
kao ranjeni zec pred farovima auta i nije ni pokuao da se skloni. Htio sam se oteti
stisku Lourena. Ne! povikao sam. Ne! Pustite ga! Pogodili su ga, a on se otkotrljao
po kamenom tlu kao smea lopta. Odjednom je opet ustao i nastavio trati, a

lijeva mu je podlaktica bila otrgnuta i ostao je samo krvarei batrljak iznad lakta.
Ponovno su ga pogodili, ovaj put u sredinu medu lopatice. Zinuo je i sruio se,
sitan i nepokretan u bijelom sunevom svjetlu. Ostao sam uz Lourena koji me
stiskao, dok su se oko nas rasporedili preostali agenti, kako bi mogli odgovoriti na
vatru. Louren se otkotrljao od mene i ispalio rafal zaklonjen "land roverom".
Ponovno se sruila kia projektila na nas. MacDonald je i dalje stenjao. Nitko nije
mogao prei onaj prostor iban rafalima. Ostao sam kleati i buljio u nepokretno
Xhaijevo tijelo i osjeao kako mi duom plamti bijes. Penjao se iz dna due i mutio
mi razum. Skoio sam na noge i pojurio prema "land roveru" unitenom od mine.
Otkvaio sam tronoac i podigao teki mitraljez. Bacio sam na rame etiri redenika
kao da su havajske ogrlice od cvijea. S mitraljezom krenuh prema sredini
neprijateljske linije. Potrao sam urlajui. Mitraljez me pritiskivao kao golema
teka aka. ahure su letjele svijetlei i padale na kameno tlo zvukom egrtue.
Vidio sam rub padine kako se pretvara u pranjavi oblak i terorista kako pada pod
projektilima. Sada su manje pucali. Opazio sam kretanje medu trskom, bili su u
bijegu. Jedan od njih ispali rafal prema meni. Oko mene su letjeli bijeli komadi
kore eukaliptusa. Uperio sam oruje prema njemu. Nosio je maskirno odijelo i
elinu kacigu i bio je nagnut nad svojim orujem. Opalio je, a ja sam se pitao kako
me mogao promaiti s te blizine. Jedan moj projektil pogodio ga je u usta, kaciga
mu je ispala, a mozak se prosuo u ruiastom oblaku. Slijedite ga! Pokrijte ga! uo
sam za sobom kako vie Louren. No vie me nije bilo briga ni za to. Stignuh do
vrha i pogledah prema suhom koritu rijeke. Preplaeno su trali prema drugoj
obali. Opet sam pucao i vidio ih da padaju na bijeli pijesak. Nastavio sam urlati.
Zatim sam ostao bez metaka, s praznim mitraljezom u rukama. Bacio sam ga za
teroristima. Bijes i bol tjerali su me preko granica razuma i straha. Ostao sam
miran i nepokretan dok se na drugoj obali rijeke Timothv Mageba okrenuo prema
meni. Stiskao je pitolj u desnoj ruci. Naciljao me. Osjetio sam metak kako je
zazvidao pored moje glave. Ubojico! povikao sam. Pucao je jo dva puta. Bilo je
kao da su me aneli smrti ovih svojim krilima da me zatite. Vie nisam ni uo
metke. Vidio sam kako me Timothv fiksira onim svojim mutnim oima. Velika
okrugla glava inila se kao u ranjene zvijeri. Odjednom se kraj mene stvorio
Louren. Naciljao je pukom i gaao u Timothva. Najvjerojatnije ga je pogodio, jer
sam ga vidio kako posre, no trenutak poslije nestao je u gustiu. Tada su nas

dostigli i agenti, koji sioe u korito rijeke. Opalili su jo koji hitac, a zatim ih je
Louren pozvao. Okrenuo se prema meni s nevjericom: Nisu te pogodili! I opet s
uenjem: Niti jedne ogrebotine., Boe moj, Ben! Boe moj! Mahnuo je glavom.
Uplaio si me, luae jedan! Zagrlio me i poveo prema "roveru". MacDonald je jo
stenjao. Louren i ja podigosmo "land rover". MacDonald je zavikao kada su ga
njegovi ljudi izvukli. Njegove noge su bile pod nemoguim kutom. Lice iako
osunano, bilo je blijedo, a nad gornjom usnom velike grake znoja. Pustio sam
Lourena da mu da morf ij i pokua imobilizirati slomljenu kost, a ja sam se pribliio
Xhaiju. Ulazna rana je bila plavicasto crna na sredini ramena i nije krvarila.
ovjeuljak je leao u lokvi guste krvi i shvatio sam da je iskrvario iz izlazne rane
na grudima. Nisam ga okrenuo. Nisam smogao snage. Glava mu je bila okrenuta u
stranu. unuh pored njega. Vrhovima prstiju spustio sam mu kapke. Idi u miru,
maleni brate. promrmljah. Doi, Ben. Oni e se vratiti. Trebamo se pouriti rekao
je Louren. Dvojica naih ljudi bila su mrtva, a narednik ih je prekrio dekama. I
Bumana rekao sam mu. Oklijevao je, no, kada je vidio moje lice, odmah se
pourio. Izravnali smo tree vozilo i dok su na njega ukrcavali mrtve i ranjenike,
Louren i ja smo ga pregledali. Dva su kotaa bila unitena, rezervoar oteen, na
bateriji rupa od metka, a drugi je metak pogodio pumpu i ulje je curilo na vreli
motor. Louren je postavio agenta i tri preostala ovjeka u obrambenom promjeru
izmeu eukaliptusa, te smo odgurnuli oteeni "land rover" sa strane, daleko od
onih unitenih, kako bismo radili na miru. MacDonaldov "land rover" je imao
kutiju s alatom. Mijenjali smo kotae brzinom mehaniara Formule 1, uzimajui ih
medu unitenim stvarima. Stavljali smo posljednje vijke, kada je poela pucnjava.
Pucnji su dolazili izdaleka, iz doline udaljene nekih 400 metara. Nauili su lekciju,
te su bili na pristojnoj udaljenosti. Nai su odgovorili mitraljezima, kako bi ih
obeshrabrili. Za vrijeme bitke Louren i ja nastavili smo raditi. Bili smo uprljani
mau do lakata, koa s ruku lijepila se na vreli elik, a uareni metal napunio nam
je prste plikovima. Skinuli smo pumpu ulja s onog drugog "land rovera" kako
bismo je montirali na na. Legli smo a znoj nas je oblijevao, i premda je pumpa
bila djelomino oteena, ipak smo je montirali, jer e nam omoguiti da odemo
dovoljno daleko. Louren je promijenio bateriju, a ja sam iz ruksaka izvukao sapun
kako bih zaepio oteenja na rezervoaru. Dok sam radio, blagoslivljao sam
kineske radnike koji su proizveli takvo oruje s ogranienim dometom. Napunili

smo rezervoar i nalili ulje, izlaui se teroristima na brdu, rekavi si da se neemo

dati omesti od metaka koji su pljutali oko nas. Louren je sjeo za volan. Poeo je
pokretati motor, ali bio je to samo prazan um. Zatvorio sam oi i poeo moliti.
Louren je pustio volan. uo sam ga kako psuje. Ponovno je pokuavao, dok se
akumulator praznio, a zvuk okretanja postajao sve tii, dok nije prestao. Jedan je
metak razbio vjetrobran i prosuo na nas kiu stakla. Louren je jo uvijek psovao.
Gledao sam oajno sunce na zalasku, za sat vremena bit e mrak. Nakon toga,
hijene e sii u dolinu. Kao da su mi proitali misli, teroristi su pojaali vatru.
Osjetio sam kako se metak odbio od metala " land rovera". Louren je skoio na tlo
i podigao haubu. Dok je radio, poviknuo sam Ndabuki: Zato ne pucate,
narednice! Putate ih da slobodno pucaju! Prisilite ih da spuste glavu, dovraga!
Gotovo smo potroili municiju! povikao je narednik, a ledeni mije gr proao kroz
tijelo. Bez municije, a no s pribliavala. Louren je zatvorio haubu. Pogledao me
kroz razbijeni vjetrobran. Izreci jo jednu molitvu, Ben. Posljednja nije uspjela.
Sjeo je za volan i pokrenuo starter. ula se buka, ali motor se nije upalio. U sosu
smo, Bene. Ostale dvije baterije su out. Narednice, svi vi! Gurajte! povikah. Hajde,
doite mi pomoi! Svi su potrali za "land roverom". Za sekundu ga probaj upaliti!
viknuo sam Lourenu. Kia metaka pljusnula mi je oko nogu, obasuvi me drvenim
iverjem. Gurali smo svim snagama, "land rover" se pomaknuo, a mi smo jo jae
gurali. Motor je dao neki zvuk. Jo! povikah. Odjednom se motor pokrenuo, a mi
smo poskoili od veselja. Hajde, krenimo! viknuo je Louren, usmjeravajui vozilo
na put. No, ja sam trao uz njega. ibice! viknuh. Istrgnuh mu ih iz ruku te potrah
prema gomili unitenih dijelova. Benzin je curio iz jednog probuenog rezervoara,
a ja sam bacio upaljenu ibicu. Rijeka plemena uarila mi je lice i opekla obrve.
Okrenuo sam se, potrao za "land roverom", sustigao ga, i bacio se na hrpu leeva
i ranjenih. Louren je probijao novi put medu grmljem, izbjegavajui miniranu
stazu. Zvuk pucnjeva prestao je kada nas je uma obavila. Pogledao sam crni dim
koji je preplavio crveno veernje nebo, i poveselih se to sam teroristima
onemoguio pobjedu. Odjednom sam se poeo tresti kao da imam utu groznicu.
Sve u redu, Ben?! viknuo je Louren. Da, sve u redu odgovorih, pogledavi tijela
obavijena pokrivaem kraj mojih nogu. Cijele smo noi nastavili prema jugu,
poskakujui po tekom terenu, ponekad bismo izgubili put pa smo ga trebali
traiti, a smrzavali smo se u hladnoi afrike noi jer nam je vjetar puhao kroz

razbijeni vjetrobran. Tijekom ljubiasto i zadimljeno plave zore zamolio sam

Lourena da zaustavi vozilo. Agenti su mi pomogli da iskopam jednu ne previe
duboko rupu izmeu dva kopjea. Podigoh Xhaija s vozila, jo uvijek umotanog u
tamnosivu policijsku deku. Bio je lagan poput uspavanog djeteta. Stavio sam ga na
tlo i pogledao. Krv je oblila deku, osuivi se i ostavljajui crnu mrlju. Pogledao
sam agente. Dobro. Pokrijte ga. Napravili su to na brzinu i vratili smo se do "land
rovera". Bilo je jo hladno, a ja sam drhtao u pamunoj koulji. Na vrhu kopjea,
stari je muki babuin ispustio krik, koji je odjekivao oko nas. Slijedio sam agente i
popeo se na vozilo iza njih. Dok smo odlazili pogledao sam stado bivola koje je
izlazilo iz ume. Pasli su sagnutih glava, idui prema Xhaijevom grobu. To je bilo
mjesto moga brata, medu ivotinjama divlje zemlje koju je toliko volio. Mislim da
su preli rijeku oglasio se zamjenik efa policije. Bili bismo jako sretni da smo
uspjeli uhvatiti Magebu. Poslije dva dana policijskim sam helikopterom s
MacDonaldom stigao u Bulawayo. Louren me ostavio tamo, da pomognem koliko
mogu rodezijskoj policiji, dok je on "Learom" krenuo u Johannesburg. Sada sam
bio na posljednjem razgovoru u sjeditu policije, dok me arter ekao da me
odvede natrag u Mjeseev grad. Zamjenik efa policije bio je visok, kratke sive
kose oiane na etku i smedeg lica koje je osunalo tisue sunaca. Na prsima su
se isticale vrpce koje su odavale priznanja za ast i hrabrost. Na prvom je mjestu
popisa ljudi koje bismo uistinu htjeli sresti. Gadna stvar, no vi ga znate bolje od
bilo koga. Fiksirao me tim svojim hladnim sivim oima i imao sam dojam da sam
pod istragom. Poznajem ga potvrdih. Svi su znali priu o otmici aviona. Kako ga
prosuujete? Jako je inteligentan i karizmatian. Ima ono neto. Traio sam prave
rijei. Odluan je u onome to eli i zna pridobiti sljedbenike. Da na to e policajac
to i mi ve znamo. Od kada je on tamo, eskalirala su neprijateljstva, kod naih
prijatelja preko rijeke. Uzdahnuo je i protrljao sljepoonice. Ovaj put sam stvarno
mislio da emo ga uhvatiti. Pobjegli su na brzinu preko rijeke ostavivi
nepokopane svoje mrtve. Dopratio me do policijskih kola koja su bila u hladu
jakarande pune grimiznih cvjetova. Imate li novosti o MacDonaldu? upitao me dok
smo stajali kraj auta. Ozdravit e potpuno, uspjeli su mu spasiti obje noge. Drago
mi je na to e zamjenik efa policije. 1 molim vas, T doktore, bilo bi nam drae da
ne priate o onome to se dogodilo oni i ele veliki publicitet. Rukovali smo se i on
se vratio u ured. Dok smo se vozili punim ulicama gledao sam nasmijana lica i

mislio zato netko eli unititi to drutvo. I ako bi uspjeli, ime bi ga eljeli
nadomjestiti? I naravno, odmah mi je na um pao Mjeseev grad. Jedna velika
civilizacija, jedna nacija koja je dominirala prostorom velikim kao Europa, narod
koji je gradio velike kamene gradove i koji je slao svoje brodove do granica
poznatog svijeta, od svega ostade samo malo relikvija koje su skupljali s toliko
muke. Nijedan drugi kontinent nije bio takav prema svojim dostignuima; stvarao
ih je na brzinu, a zatim ih unitavao i prodirao, negirajui ak mjesto u
sjeanjima. To je bila okrutna, divlja i nemilosrdna zemlja. I to je bilo najudnije,
mnogi od nas prema njoj su gajili duboku ljubav. Moj povratak u Mjeseev grad
bio je razoaravajui. Nakon prolih dogaaja izgledalo mi je naprosto obino. ini
se da su drugi samo primijetili moju odsutnost. Jesi li se zabavio upitala me Sally,
nakon to je podigla oi s hrpe prevedenih papira. Eto, bilo je zanimljivo. Dobro, a
to ti se dogodilo s trepavicama? upitala me i, bez da saeka odgovor, nastavila
lupati po pisaem stroju s dva prsta, zubima je zagrizla jezik da bi se bolje
koncentrirala, a prekinula bi samo da si makne kosu s lica. Drago mije ponovno
vidjeti te, Ben ree Eldrige Hamil-ton. Htio sam ti govoriti o tome i odvede me do
stola gdje je bio jedan otvoren omot. Nisam se uspio koncentrirati, i prvi put
osjetih da ta starudija gubi vanost u odnosu na svu onu prolivenu krv. Ral i Leslie
oito su iskoristili moju odsutnost da bi napravili plan. Ral je govorio za oboje, a
Leslie bi ga podbola svaki put kad je oklijevao. Vidite, doktore, mislim da se ne
moemo oeniti dok barem jedan od nas nema stalno zaposlenje. Hoemo rei.
svia nam se ovdje, htjeli bismo tu raditi, ali htjeli bismo se i oeniti. Veoma vas
cijenimo i ne bismo eljeli izgubiti daljnji tijek istraivanja. Te veeri sam
razgovarao s Lourenom i zatim ih pozvah. Plaa je tri tisue i pet stotina, Leslie e
dobiti dvije tisue. Naravno, imat ete besplatan apartman u Centru, a ja u vam
ga pomoi namjestiti, to kao vjenani dar. Leslie najprije poljubi Rala, a potom
mene. Ral se s novom energijom posvetio istraivanju meu stijenama, no ja sam
malo vremena provodio s njim. Poeo sam pripremati referat za Royal
Geographical Soci-ety. Trebao sam raditi s oduevljenjem, ali sam esto zapinjao.
Bilo je toliko materijala i toliko detalja u tim omotima, no nisu mi mogli odgovoriti
na najvanije pitanje: odakle su doli i kada i kamo su i zato otili? Svi moji
pokuaji zavravali su kao loptice papira kojima sam gaao zid. Nema pustijeg
mjesta na svijetu od bijelog papira i bojao sam se da mi osjeaji nee dozvoliti da

uredno organiziram misli. Govorio sam u sebi daje to posljedica doivljaja koje
sam proivio na sjeveru i strah od ponovnog susreta s neprijateljem. Nisam
napisao referat, motao sam se po uredu, latio oruje i prebirao po icama gitare,
komponirajui pjesme koje su sliile na zalopojke. Drugi put bih ostao sjedei
satima ispred slike Bijelog kralja i fantazirao, da bih drugi dan lutao podnojem
stijena i esto mi se inilo da me prati smea ptiica kao neki mali zloesti duh. Ili,
dok bih bio sam u polutami arhiva, upao bih u zamku tuge, im bih se sjetio kako
su me promatrale Timothvjeve oi pune mrnje. Timothv i ja nismo bili samo
privid, oba smo bili u dubinama tamnim i opasnim. Sjetio bih se pokoenih tijela
Bumana i bijesa s kojim sam pucao. Ne znam dokle bi trajala ta depresija, da nije
bilo otkria koje je dalo odgovore na mnoga pitanja o naem gradu. Ekipa na elu
s Eldrigeom napravila je velike pomake. Sally se radei tako dobro izvjebala u
prevoenju, da nije imala to zavidjeti profesoru Hamiltonu. I Leslie je dala veliki
prilog, dok je Eldrige, probavajui ponovno i ponovno, pronaao novi sistem
konzerviranja i otvaranja smotuljaka, to nam je utedjelo mnogo vremena.
Doruak je sada postala jedina prilika kada smo se svi okupljali i Eldrige me
zamolio da zaponemo radove na preseljenju arhive. Da budem iskren, prihvatio
sam to s oduevljenjem, samo da se ne moram ponovno uhvatiti u kotac s bijelim
listovima i pisaim strojem, a i Ral je bio sretan da ne mora traiti uzalud medu
stijenama. U svjeini i polumraku arhiva radili smo ustaljenom rutinom: nakon to
bismo registrirali i etiketirali, svaki smo up slikali. Nije to bio teak posao i
obavljao ga je uglavnom Ral, dok sam ja i dalje bio u stanju letargije. Nakon stoje
podigao jedan up, na zidu opazi etvrtastu niu. Hej! uskliknuo je. to je to?
Osjetio sam da stanje letargije otpada s mene kao stara koa. Stigoh do Rala i s
udnim osjeajem pretkazanja zabuljih se u red malih zdepastih upova koji su bili
poredani u toj nii. U trenutku sam shvatio da smo napravili korak dalje u
otkrivanju tajne drevnih. Odjednom mi je neto sinulo, osjeao sam se kao da sam
prije izgubio te upove, a sada ih ponovno naao. Ral je osvijetlio niu svjetiljkom i
tada smo primijetili jo jedan poseban detalj. Svaki up je bio zatvoren zlatnom
icom, a na peatu se nalazila slika ptice. Njeno sam otpuhnuo prainu s peata.
Bio je to strvinar, tipina ptica Zimbabvea, ispod koje je sijalo Sunce sjajnim
zrakama. Bilo je to kao ok, pronai amblem moderne Rodezije na peatu koji je
bez sumnje bio punskog porijekla, star dvije tisue godina. Kao to bi bilo udno

pronai lava i jednoroga s britanskog grba u nekoj egipatskoj grobnici neke

dvadesete dinastije. Radili smo ubrzano, slikali smo i etiketirali velike upove koji
su skrivali drugu niu. I kada smo ih skinuli, iza smo pronali pet manjih upova.
Moje je uzbuenje raslo i sve vie sam vjerovao da se nalazimo pred novim
otkriem. injenica da su upovi bili skriveni i da su bili zapeaeni odavala je
njihovu vanost. Postao sam euforian. Kada smo ih trebali pomaknuti, rezervirao
sam sebi tu ast, mada se Ral pobunio: Ali ja sam ih pronaao! Drao sam
ravnoteu na stubama i pruio ruku za prvim upom. Zalijepljen je! up je izgledao
kao da ga je nemogue pomaknuti s kamene ploe. Mora da su ga nekako
uvrstili. Pruio sam se da napipam neto ime su ga privrstili, no ne nadoh nita.
Pokuajte s nekim drugim sugerirao mi je Ral mogu li vam pomoi? Nagurao se
pored mene. Sluajte, Ral, ako mi ne pustite malo mjesta, uguit ete me.
Oprostite doc, promrmljao je. Pokuao sam s drugim i bilo je isto kao i s ostala tri
upa. udno je to prokomentirao je Ral. Vratio sam se prvom upu. Podboio sam
se laktovima i pokuao ga vrtjeti u smjeru kazaljke na satu. Skliznuo je nekoliko
centimetara od mene te sam shvatio daje bio fiksiran na podlogu ne neim, nego
svojom velikom teinom. Bio je pedeset puta tei od dvostruko veih upova. Ral,
sada mislim da ete mi morati pomoi. Pomaknuli smo up do ruba i onda ga uzeh
u ruke kao da je novoroene, te ga spustih dolje. Kasnije smo ustanovili da je bio
teak pedeset kilograma, a nije bio vei od boce ampanjca. Ral mi je uurbano
pomogao da ga smjestimo na kolica sa staklenom vunom koja smo upotrebljavali
za prijenos posuda. Uzeli smo ga za ruke i odnijeli iz arhiva, du hodnika i pored
strae na ulazu. Zaudio sam se kako je vani no i zvijezde visoko sjaju nad
smaragdnim jezerom. Razlika u visini oteavala je prijenos upa, no, svejedno smo
brzo preli put prema logoru. S olakanjem sam primijetio da jo gore svjetla. Kad
smo uli s dragocjenim teretom, nitko se nije udostojio podii glavu sa svoga
posla. Namignuh Ralu, odnosei up na glavni stol. Skrivajui ga tijelima, nasadili
smo ga tono u sredinu. Zatim smo se okrenuli prema trojki koja je i dalje radila
sagnutih glava. Eldrige, bi li malo pogledao ovo? Samo trenutak Eldridge je s
povealom promatrao smotuljak koji jo nije bio otvoren, a ja i Ral smo strpljivo
ekali da podigne glavu. Reagirao je upravo kao i ja. Vidio sam kroz lee kako mu
ui sjaje, a crvenilo se penje na elu kao zalazak sunca na kupoli Taj Mahala.
Odmah je priao stolu. Gdje ste to pronali? Koliko ih ima? Zapeaen je? Drhtala

mu je ruka kada je taknuo ploicu od gline. Ton njegova glasa pobudio je

znatielju djevojaka koje pridoe stolu. Okruili smo up, svi uzbueni. Otvorite
ga! poviknula je Sally, prekidajui kratku utnju. Gotovo je vrijeme veere bacio
sam pogled na sat. Bolje je odgoditi to za sutra sugerirah, a dvije su me ene
napale uvrijeene. Nije mogue rekla je Sally. Onda je vidjela moj izraz i odahnula
je. Ne bi se smio aliti s takvim stvarima strogo me opomenula. Onda, profesore
Hamilton, to ekamo? Da, stvarno, to ekamo! rekao je. Bacili smo se na posao.
Upotrijebili smo pincete kako bismo vrlo njeno i paljivo otvorili up. Poklopac se
uobiajeno lako otvorio, a unutra je bilo uobiajeni cilindar umotan u lan. Ali se
nije osjeao uobiajeni miris koe. Eldridge, koji je imao ruke tanke poput dviju
bijelih svijea, nije uspio podignuti poklopac. Vrlo polako ga je nakosio, i dok ga je
mirno drao, izvukao sam smotuljak. Unutranjost je bila dobro ouvana, a
smotuljak sam lako izvadio. Nitko od nas nije govorio dok smo promatrali izvueni
cilindar. Tono sam osjeao to bi to moglo biti. Postojao je samo jedan materijal
tako teak. no, hvatala me ugodna trema da vidim to e biti dalje. Ovitak nije bio
koni, ve metalni omota prekriven istim zlatom. Imao je debljinu neto veu od
milimetra, bio je irok 54 centimetra, a dug neto vie od 70. Teio je 1954 unce i
vrijedio oko 85.000 funti. Bilo ih je pet. dakle, 425.000 funti, no, to je bio samo
minimalni dio njihove vrijednosti. Prekrasan ukasti metal odmah se odmotao,
kao daje elio da nam oda stare tajne. Slova su bila upisana majstorskim
umijeem, a svjetlo s povrine bilo je ba upereno u itaa. Kad je Eldridge bacio
crni prah na povrinu i razmazao ga, ubrzo smo vidjeli sjajna crna slova. Izravnao
je naoale te paljivo gledao natpise pisane punskim. Poeo je neto mrmljati,
sam sebi, dok smo se mi gurali pored njega kao djeca eljna bajke. Govorio sam u
ime svih kad sam napokon poviknuo: Za ime boga, itaj! Eldridge je podigao glavu
i zloesto mi se nasmijeio. Vrlo je zanimljivo. Drao nas je jo nekoliko trenutaka
u neizvjesnosti dok je palio cigaretu. Bilo nam je jasno da je to bio prvi smotuljak
jedne serije, kad je poeo itati uvod: Idi u moje skladite, i uzmi 500 prsta
najfinijeg zlata Opeta. Napravi smotuljak koji se nee promijeniti, jer ovi spjevovi
mogu vjeno ivjeti. Da slava naega naroda moe ivjeti vjeno u rijeima Huyja,
Amonovog sina, glavnog sveenika Bala, i zatitnika Astarte, uvara pehara ivota
te nositelja sjekire svih bogova. Neka ljudi proitaju njegove rijei, te se razvesele
kao to sam se i ja razveselio, neka sluaju njegov pjev plaui kao to sam i ja

plakao, a njegov smijeh neka odjekne godinama, i njegova mudrost neka vjeno
ivi. Tako je govorio Lannon Hvcanus, 37. Veliki lav Opeta, kralj Punta i etiriju
carstava, vladar sredinjih mora te gospodar vodenih putova, gospodar prerija i
planina. Eldridge je prestao itati, pogledavi naa ozbiljna lica. Svi smo utjeli. Bio
je to davni zapis, pun duha jednoga davnog naroda i jedne zemlje. Opa! uzviknuo
je Ral. Imali su vrlo djelotvoran ured za odnose s javnou. Osjetio sam
nezadovoljstvo takvom izjavom. Nastavi rekoh. Eldridge je klimnuo. Ugasio je
opuak cigarete te nastavio itati. Zaustavio se samo da stavi prah, kako bi bolje
itao, a mi smo ga pozorno sluali. Sati su ugodno prolazili dok smo sluali
pjesnitvo Huyja Ben-Amona, ponovno oivjelo nakon 2.000 godina. Opet je rodio
svoga prvog povjesniara i filozofa. Sluao sam rijei davno preminuloga pjesnika i
osjeao neku duhovnu bliskost s njime. Shvaao sam njegov ponos, njegovu
hrabrost, ushitile su me njegove arke vizije, opratao sam mu bjegove u matu i
najvea pretjeravanja, jer sam bio omamljen povijeu naroda koja se odjednom
pojavila oko nas. Njegova je povijest poinjala u Kartagi. Okruen rimskim
vukovima, Rim je bio krvav i napadnut, dok su legije Emiliana i Scipiona, ispod
njegovih zidina, vikale "Carthaga delenda est." Priao je kako je Asdrubal poslao
brzi brod du mediteranske obale, gdje je Amilcar, posljednji iz obitelji Barca, ve
due vrijeme udaljen od politike i moi, ekao s flotom od 57 ratnih brodova izvan
Ippone, na obalama zapadne Afrike. Opkoljen, zapovjednik je pozvao pomo, no,
oluja i nepogodni vjetrovi onemoguili su je. Scipion je provalio u grad, a Asdrabul
je poginuo s kopljem u ruci, raskomadali su ga rimski legionari, u podnoju velikog
oltara hrama Ashmun, na vrhu brijega. Eldridge je zastao, a ja sam prvi progovorio
nakon pola sata. To nam daje uvid u prvi datum. Trei punski rat, te trajno ruenje
Kartage, 146. poslije Krista. Mislim da e otkriti da se to podudara s polaznim
datumom kalendara Opeta potvrdio je Eldridge. Molim vas rekla je Sally idemo
dalje. Dva su amca na dva vesla izbjegla svemu tome, te zahvaljujui vjetrovima
stigli su do mjesta gdje je ostao Amilkar, blizu Ippone. Rekli su mu da je Asdrubal
mrtav, te da je Scipion posvetio grad paklenim bogovima, zapalio ga, sruio zidine,
prodao u roblje 5.000 preivjelih, te posijao sol u poljima, zabranjujui svima, uz
kaznu smru, ivot medu ruevinama. Tako velika mrnja i tako okrutna odluka
mogle su se roditi samo u srcu jednoga Rimljanina! vikao je pjesnik, a Amilkar je
plakao 20 dana zbog sudbine Kartage, prije nego stoje pozvao kapetane svojih

brodova. Dolo ih je svih devet, a pjesnik ih je ovako naveo: Zadal, Hanis, Phil,
Habbakuk Lal i drugi. Neki bi se htjeli boriti, no, veina je smatrala kako je bolje
pobjei. Kako je bilo mogue da je taj mali ostatak kartaanskog carstva uspio
opstati unato rimskim legijama? Smatralo se da nema puta za Kartaane. Rim je
gazio cijeli svijet. Tada je Habbakuk Lal, stari kralj mora, uitelj plovidbe, podsjetio
sve kako je Hannon putovao 300 godina prije, preavi Herculesove kolone, te
doao u zemlju gdje su godinja doba bila preokrenuta, zlato nicalo sa stijena, a
cvijee i slonovi ivjeli u velikim skupinama u nizinama. Svi su ve proitali
Hannonovu kroniku, sauvanu u ploama velikog hrama Bala Hamona u Kartagi,
to ga je Rim unitio. Sjeali su se da je on govorio o rijeci i o velikom jezeru, gdje
ga je miroljubiv narod prijateljski primio, te s njime trgovao zlatom i slonovaom,
a u zamjenu dobivao biserje i tkaninu. Tamo se zaustavio kako bi popravili
brodove, te posijali i pokosili penicu. To je dobra zemlja, napisao je bogata. I
tako, u prvoj godini egzila, Hamilcar Barca predvodio je flotu od 59 velikih
brodova, sa 150 veslaa i asnika prema Zapadu, preko Herculesovih kolona, te
prema jugu u nepoznato more. S njime je krenulo devet tisua ljudi, mukaraca,
ena i djece. Put je trajao dvije godine, jer su polako plovili du zadane obale
Afrike. Trebali su se susresti s tisuama problema i potekoa. Kada su sili, naili
su na divlja plemena crnaca, zvijeri i na bolesti, dok su na moru imali stijene,
struje i vjetrove. Dvije godine nakon polaska uli su u ue jedne velike, mirne
rijeke, te se njome penjali 16 dana, vjeto upravljajui brodovima po plimama i
osekama, sve dok nisu stigli do jezera koje je opisao Annon. Sili su na
najudaljenijoj obali, nad provalijama crvene stijene, a tamo je Hamilcar umro zbog
groznice koja gaje uhvatila u sjevernijim podrujima. Njegov sin, jo dijete,
Hamilcar Lannon, proglaen je kraljem, a devet je admirala postalo njegovim
savjetnicima. Dali su novoj domovini ime Opet, poput legendarne zemlje zlata, te
su poeli graditi novi grad gdje je ila ive vode izlazila iz rupa. Jezerce i grad
posveeni su boginji Astarte. O, Boe, pa ve su etiri sata! Ral Davidson prekide
aroliju koja nas je zaokupljala vei dio noi. Osjetio sam kako sam jako umoran,
emotivno i tjelesno iscrpljen. No, bio sam zadovoljan. Naao sam svoga Plinija, i
sad sam se mogao pobjedonosno vratiti u London. Imao sam sve. Dani su sada
vrlo brzo prolazili. Svakoga sam jutra poinjao raditi prije izlaska sunca. Moj je
pisai stroj ubrzano radio, a puni su se papiri nizali. Radio sam do podneva, a u

skladinim sam prostorima provodio poslijepodneva i veeri. Sluao sam pjesme iz

zlatne knjige pjesnika Huyja. Nije bilo mogue da prijevod bude zgotovljen prije
poetka travnja. Dapae, bili bismo zadovoljni da do tada zavrimo sadraj iz prva
dva smotuljka. Vie nije bilo mogue odgoditi simpozij Royal Geographical Societv.
Londonska filijala ureda za odnose s javnou Anglo-Sturvesanta pozive je ve bila
poslala i sudionici su potvrdili nazonost, ve je bio osiguran smjetaj, organizirana
prijevozna sredstva, te tisuu drugih detalja. Sad je to ve bila utrka s vremenom,
kako bismo mogli prezentirati najvei dio legenda i zbivanja. Trebao sam paziti da
ne romantiziram temu, jer su Huvjeve rijei duboko prodirale u moje emocije.
Htio sam imitirati takav stil, hvaliti junake, proklinjati zle, upravo kao stoje to on
inio. U Gradu Mjeseca svi su se osjeali upleteni u priu, ak i Eldridge Hamilton,
jedini neafrikanac bio je njome fasciniran. A za nas, za koje je Afrika akademski i
ivotno bila izvor postojanja, ovi su napjevi bili neto posebno. Koliko sam li puta
u naoj recentnoj povijesti nalazio jeku zbivanja, ljudi i ostalih dogaaja iz doba
Opeta! inili su se usko povezani s nama, mada su od onda prole gotovo dvije
tisue godina. Tijekom prvih pet godina kolonija na obali jezera nastavljala je
prosperirati. Graevine su bile od debla i blata, a Opetovi su se ljudi priviknuli na
novu zemlju. Poeli su trgovati s Yuyeima. Bio je to uti narod kojega je Hanon
opisao 300 godina ranije, visoki i elegantni ljudi, finih crta lica. Bez sumnje, bili su
to preci Hotentota. Bili su pastiri koji su uzgajali volove i traili zlato medu
ljunkom. U ime kralja djeteta, Habbakuk Lal potpisao je sporazum s kraljem
Yuyea, koji je dao cijelu zemlju izmeu velike rijeke i brda Yuya Opetovim ljudima,
u zamjenu za pet smotuljaka lana i 20 eljeznih maeva. Zadovoljan, Habbakuk Lal
vratio se s pet svojih najbrih brodova punih zlata i slonovae Opeta do oblinjega
mora. Zaustavljao se du zapadne obale Afrike i stigao nakon devet mjeseci, s
dodatnim teretom biserja, lana i skupocjenih predmeta. Bio je pionir komercijalne
rute kojom je blago Afrike kasnije stizalo do ostatka svijeta, no, bojei se rimske
osvete, kako je bio lukav, prikrio je sve tragove. Kasnije je poveo u Opet nove
snage za koloniju, strunjake za metale, zidare, brodograditelje i ljubitelje
pustolovina. No, zalihe zlata i slonovae Yuyea bile su sve manje i manje.
Habbakuk Lal vodio je ekspediciju od stotinu ljudi sve do grada Yuyea. Pitao je za
dozvolu lova na cijelom podruju, to mu je kralj odmah odobrio i stavio svoj
peat na papir, koji je s jo nekim drugim spremio u smotuljak prekriven natpisima

koje nije shvaao. Nakon toga priredio je proslavu. Pivo je doneseno u velikim
bundevama, volovi su peeni cijeli, a agilne Yuye djevojke plesale su gole, dok su
im se uta tijela sjajila kao ulje na suncu. Kad je proslava dosegnula vrhunac, Yuye
kralj je ustao i pokazao na ovjeka iji su zahtjevi postajali sve vei i vei. Unitite
bijele avole! viknuo je, a ratnici, koji su uvijek bili u pripravnosti izvan zidina,
odjednom su iskoili i napali strance. Habbakuk Lal krio je put maui ratnim
sjekirama, a trojica njegovih ljudi su ga slijedili. Ostali su bili napadnuti i ubijeni.
Slomljeni su im vratovi. Habbakuk Lal i tri njegova druga uspjeli su pobjei
ratnicima koji su ih slijedili. Stigli su do obale velike rijeke gdje je bio pristao njihov
brod. Podigli su bijela jedra, ime su odaslali obavijest Opetu. Kad su postrojbe
Yuyea, koje su brojale 40 tisua ljudi, stigle do crvene provalije, tamo ih je
spremno doekalo pet tisua branitelja. Cijeli se dan uta horda upinjala poput
valova protiv strijelaca Opeta, a strijele su letjele kao oblaci skakavaca. Kasnije,
dok su Yuye nazadovali iscrpljeni i neodluni, Habbakuk Lal pustio je na njih svoje
ljude naoruane sjekirama. Poput zvijeri koje napadaju zeeve, kao to vukovi ne
daju mira ovcama, slijedili su napadae sve dok mrak nije priveo kraju napad. Yuye
kralj je poginuo u vatri njegovog spaljenog grada, a njegovi ljudi su bili zarobljeni.
To je zakon Afrike, zemlje koja priznaje zakon jaih, u kojoj se samo lav moe
slobodno kretati. Kolonija je, nakon to je duboko usadila korijene, poela cvjetati
i rasti. Njezini su strunjaci traili ile metala, lovci se svugdje kretali, a pastiri
kriali njihova goveda s bikovima koje su brodovi Habbakuka Lala dovozili sa
sjevera. Seljaci su sijali ito i zalijevali ga vodama jezera. Da bi se zatitio grad i
njegovi stanovnici, poele su se graditi zidine Opeta. Teritorij i njegova blaga
raspodijeljena su izmeu devet obitelji kapetana egzodusa, koji su sada bili lanovi
kraljevskog vijea. Habbakuk Lal, velika i ve iskrivljena figura muena artritisom, s
kosom koja je postala sijeda, umro je vrlo star. Njegovo je ime preuzeo njegov
najstariji sin, tada admiral pomorske flote Opeta. Drugi Habbakuk Lal upravljao je
trgovakom flotom Opeta, koja je sve vie rasla, i u trgovini i u istraivanjima.
Brodovi su jo uvijek plovili na sjeveru, ali su znali dolaziti i do juga, gdje je obala
mijenjala smjer, a veliko gorje straarilo nad njenim zapadnim dijelom. Tamo je
iznenadna oluja sa sjeveroistoka bacila pola flote na stijene u podnoju gore.
Sveenici su to ocijenili kao znak Boje volje, i od tada vie niti jedan brod iz Opeta
nije iao prema jugu. Prolazila su stoljea. Novi su kraljevi bili okrunjivani i kasnije

umirali. Pojavili su se novi obiaji, a tradicije boanstava i nekih kultova su se

mijenjale, kako bi se prilagodili toj zemlji, a nova se rasa izrodila iz mijeane krvi
Opeta i Yuyea. Svi su plemeniti, jer samo lanovi takvih obitelji mogu vladati. Svi
imaju svoja prava i svoje obveze, osim to trebaju upravljati dravnim
problemima. To je namijenjeno samo onima s najplemenitijom krvi. Od tog je
plemstva proiziao klan sveenika-ratnika. To su Hannonova djeca. Veselilo me to
to je klan imao svoje poetke u ovjeku staroga carstva Tira i Sidona. Postoji
vjerojatnost da su oni bili dijelom idovi; nemogue nas je iskljuiti iz dobrih
prilika, zar ne? Raaju se novi heroji koji se bore na granicama, ili pak rjeavaju
pobune robija, ili pak ubijaju zvijeri. Rada se stara umjetnost dresure slonova, i
upravo kraljevski slonovi tvore dijamant njihove vojske, a slonovi pomau i pri
tekim radovima u rudnicima i na gradilitima. Zlatne knjige davale su svako toliko
novu prekrasnu viziju neega, gotovo fiziki dodir s prolou. Huy je opisao
raspored zidina i tornjeva hrama Bala. Odgovaraju temeljima koje smo mi otkrili.
Huv objanjava kako imaju visinu od 11 metara i promjer od etiri i pol metra, te
se jo jednom upitasmo kako su mogle nestati. U drugom poglavlju opisuje
poiljku zlata, koju su poslali Velikom lavu iz Egipta, kako je nazvan kralj, a meu
ostalim stvarima tu je bio i pehar koji je odavao simbole vjenoga ivota. To je
onaj koji smo pronali medu ruevinama hrama. Te sam ga noi ponovno gledao,
divei se njegovoj ljepoti. Huvjevi su nam spjevovi stalno otvarali nove enigme,
trebali smo nastojati odgonetnuti moderna imena ivotinja i mjesta koja je citirao.
Gradovi i posade odavno su nestali, ili su pak postali samo kamenje koje krasi
pejsa sredinje Afrike. No, ostali smo zadivljeni injenicom kako su ljudi iz Opeta
traili zemlju na kojoj e uzgajati masline i vinovu lozu. Ulja i vina sa sjevera bila su
vee blago od zlata, kad su uspjela sretno stii zahvaljujui brodovima petog
Habbakuka Lala. Povrtlari i vinogradari Velikog lava otkrili su na zapadu lanac
gorja gdje su magle, a zrak je svje i ist. Zapoeli su uzgoj na tim povrinama, a
desetine tisua robova bilo je ukljueno u taj projekt. ive sadnice u upovima
najbrim su brodovima bile dopremljene do tog mjesta, a kasnije na leima
slonova. S brda Zenga dolazila su slatka crna vina koja je Huy toliko hvalio.
Postojao je i detaljan opis tih stepenastih vrtova, to dan-danas pokrivaju brda
Invanga. Prema opisu, mogli smo prepoznati sve vrste sisavaca i ptica. Sveta ptica
Bala, koji mu je u letu donosio meso, bio je oito leinar. Sada smo se uvjerili i to

oni znae na raznim upovima i peharima. Ta je ptica postala simbol sveenika

ratnika, Hamonovih sinova, Ben-Hamona. Huy je stavio svoj osobni peat na
upove to su sadravali smotuljke. Pjesnik je opisivao i druge ivotinje koje su
izumrle tijekom tih 2.000 godina. Najvaniji je bio Veliki lav. Naime, otkrili smo da
je kralj dobio ime prema ivotinji koja je stalno postojala. Bila je to grabeljiva
ivotinja, koja je ivjela na sredinjim obalama jezera, medu trskom. Godine 216. u
Opetu proglaeni su zakoni za spaavanje te ivotinje, kojoj je prijetilo potpuno
izumiranje. Lava se titilo jer je imao ulogu u okrunjivanju novoga kralja, a tu
ceremoniju Huy je zvao "hvatanje velikog lava". Tu se nalazio i opis takve ivotinje,
imao je plat, njuku na bijele i crne crte, a bio je visok metar i pol. Onjaci su mu
virili u kljovama dugim 22 centimetra. Unato sumnjama svih ostalih glede
Huvjeve tvrdnje, meni se inilo da poznajem golemog risa sa zubima poput maa.
Jedan takav kostur pronaen je u gornjim slojevima kostiju u stijenama
Sterkfonteia. Huy opisuje kako je zapoela trgovina ivim ivotinjama. Stari
neprijatelj, Rim, "poistio" je zapadnu Afriku od lavova, slonova i ostalih ivotinja,
kako bi ih upotrijebio u cirkusima. Hanis, lovac sredinjih prerija, usavrava
metodu kako bi ih uhvatili ive, drogirajui ih s destilatom sjemena divlje konoplje.
U komatoznom stanju, ukrcavali su ih na brodove Habbakuka Lala, te vozili prema
sjeveru, etapu po etapu, du obale. Huy govori o vrlo visokom postotku
preivljavanja, od 50 posto, a za ivotinje su se postizale iznimno visoke cijene,
zbog rimskog gledateljstva eljnog takve zabave. Godine 450. Opet je dosegnuo
maksimum bogatstva, no, previe se proirio. Granice su bile vrlo iroke, a broj
robova jedva dostatan za sve poslove. Zabrinuta, vlada je poslala jednu
ekspediciju na deset dana mara sjeverno od velike rijeke. Hamson Ben-Amon
vratio se s 500 robova i traio od Velikog lava otkupninu. Stigli smo do kraja druge
zlatne knjige Huyja Ben-Amona, a "Lear" nas je ekao. Trebali smo prekinuti
itanje i smjesta krenuti. Eldridge, Sally i ja pustili smo da se Ral i Leslie pobrinu o
svemu. Uzeli smo meunarodni let iz Luande. Trebali smo doplatiti za 90
kilograma suvine prtljage i kartu za policijskog inspektora Bocvane, kojega je
poslala vlada da bi titio stare relikvije to smo ih nosili. U Londonu smo imali
slobodan dan, vrlo dragocjen dan za sve nas, i kao inae, nastojao sam napraviti
svega po malo. Na livadama Lincoln Inn Fieldsa naraslo je cvijee, pivo Barlev
Mowa u Duke Streetu bilo je jo bolje od onoga to sam se sjeao. Kada se u est

sati National Gallerv zatvorila, Sally i ja smo uzeli taksi, te otili u San Lorenzo u
Beauchamp Placeu, gdje smo jeli odlinu veeru. Doli smo tek na poetak
spektakla Queens Theatra. Bilo je sve tako razliito od naeg ivota u Gradu
Mjeseca. Vratili smo se u Dorchester nakon ponoi, no, Sally je jo bila uzbuena
prvim dodirom s prekrasnom metropolom. Previe sam uzbuena za spavanje,
Bene. to bismo jo mogli? Pa, imam bocu ampanjca rekoh, a ona je imala neki
neobian sjaj u oima. Ben Kazin, moji omiljeni boy-scout, uvijek spreman. Idemo
ga popiti. Nakon to smo popili pola boce, vodili smo ljubav, prvi put nakon est
mjeseci. Ako je to bilo mogue, bilo je bolje iskustvo nego prvi put. Tada sam bio
fiziki i emocionalno iscrpljen. Sally je uzela prazne ae, odnijela ih u dnevnu
sobu i vratila se s napunjenim, zaustavivi se ispred mene, gola i prekrasna. Ne
znam zato sam to napravila, Ben rekla je, pruajui mi au. to si se pokajala?
upitah. Ne, Ben. Nikada se nisam pokajala zbog onoga to je bilo medu nama.
Htjela bih samo. prekinula se, popila gutljaj i sjela pored mene. Zna da te volim
rekoh joj. Da gledala me s izrazom koji nisam mogao shvatiti. Uvijek u te voljeti
rekoh. to god bilo? to god bilo uvjerih je. Vjerujem ti, Ben potvrdila je. Zelene
oi su potamnile Hvala. Sally rekoh, no, ona je na moje usne poloila prst i
klimnula glavom. Tamna joj je kosa padala prema usnama. Budi strpljiv, Ben.
Molim te. Obavio sam je rukama. Sally. protegnula se prema meni i zatvorila mi
usta poljupcem. Poloila je au na pod pokraj kreveta, te isto uinila s mojom.
Onda je vodila ljubav tako strastveno, da nisam imao snage protestirati. Sutradan
u devet pozvao sam Sally taksi, kako bi otila kod Elisabeth Arden, u Bond Street.
Malo sam se zabrinuo to e biti s njezinom krasnom kovravom crnom kosom;
one pedere od frizera treba objesiti za ono to ine kosi lijepih djevojaka. Onda
sam se popeo na drugi taksi, krenuvi prema Heathroweu. te se naao usred
prometnog kaosa, koji toliko vole britanski vozai. Lourenov avion ve je bio sletio
kad sam platio taksi i preao trei meunarodni terminal, prepunu konicu
ljudskih bia. uo sam kako netko kroz gomilu vie: Mora da su Rich-ard Burton i
Elizabeth Tavlor. No, pomislih kako e iz tog smjera ubrzo naii moji prijatelji
Sturvesanti. Zbog moje visine i ogranienog vidika, moram se oslanjati na druge
znakove. Iao sam prema izlazu iz kojeg su trebali izii suprunici Burton, shvativi
kako je usporedba bila opravdana. Louren Sturvesant putovao je na veliko, s
njegovim odanim ljudima, koji su mu otvarali prolaz. Bilo je tu i mnotvo novinara

koji se, zbog mladih genijalaca, nisu mogli pribliiti. Njihove su metode bile previe
konvencionalne. Ja sam nastavio pognute glave, uz brojne uzvike: Pazite na
onoga!, Uhvatite ga!, to su brzo zamijenjeni s Oprostite, doktore. Kad sam im se
napokon pribliio, Bobby Sturvesant mi je potrala ususret, zagrlivi me, a cijela je
ekipa na trenutak zastala kako bismo izmijenili pozdrave. Hillary je nosila bundu
od bizona boje meda, manje sjajnu od njezine kose. A na njezinom se boku nalazio
Louren, s pozlaenom kosom posvijetljelom od sunca i preplanula lica. Bene, stari
lie rekao je Louren, zagrlivi me. Ipak si uspio. Bi li mogao pripaziti na Hillary i
djecu dok ja neto obavim? Vidimo se u Dorchesteru. Dvije limuzine ekale su
ispred ulaza aerodroma. Louren mije apnuo: Na Sejelima sam uzeo crni marlin.
400 kilograma, Ben. Prava ljepota. Bravo, lave rekao sam mu estitajui. Pripremi
"Glen Grant", neu puno kasniti. Sjeo sam tono nasuprot Hillarv, prije mladih
genijalaca. Bio sam sretan to je tako dobro raspoloena, naprosto je zraila.
Imala je tako sretan izgled koji se ne moe simulirati kozmetikom. Deset dana smo
bili na otocima, Ben. Bilo je prekrasno rekla je, poprimivi njean izraz pri sjeanju.
Imali smo godinjicu. Pogledaj! pokazala mi je veliki prsten na lijevoj ruci. Bio sam
nauen na Lourenov ivotni stil, no svejedno sam trepnuo kapcima. Bio je to
bijelo-svijetloplavi dijamant, a nije mogao biti laki od 25 karata. Prekrasan je,
Hillarv rekao sam mislei: to je vei grijeh, to je vei poklon. Kad smo stigli u
Dorchester, Hillarv je ostala iznenaena luksuznim baroknim salonom Oliver
Messel. Nije istina, Ben, to nije mogue rekla je. Mislim da Lourena kotamo vie
od stotinu funti na dan. Hopa! Hillarv se razvalila na jednu od onih velikih fotelja.
eljela bih pie, dragi Ben, ba mi treba. Dok sam joj toio pie, upitah: Onda, vai
su problemi bili prolazni, Hil? Zaboravila sam da sam ih ikada imala, Ben. On nije
nikada bio bolji. Kad je Louren stigao, shvatio sam stoje Hillarv eljela rei. Bio je
izvrsno raspoloen, zraio je energijom. Otpustio je posljednja dva MG-a, dok sam
mu toio "Glen Grant", zatim je skinuo sako i kravatu, te rekao: OK, Ben, pokai mi
sve. Poeli smo raspravljati o prijevodima i smotuljcima. Louren se usredotoio na
prvi redak prve stranice. Idi u moje skladite, i uzmi 500 prsta najfinijeg zlata.
ponovio je rijei, te me pogledao. Govori u prvom licu, Ben. Moje skladite.
Njegova soba s blagom. Onaj kreten od Hamiltona je pogrijeio prijevod, trebao je
rei "sobu s blagom". Nisam znao da zna tako dobro punski komentirao sam. Pa,
Boe, kad se uzima zlato iz skladita. Louren je otpio "Glen Granta". Ako su tvoje

teorije tone. Nita ako, Lo. Ne zove se ti Wilfred Snell. U redu, recimo da je grad
imao nasilan i iznenadan kraj. Poar, mrtvi, arhiva koja je ostala nedirnuta. vrlo je
vjerojatno da je i blago ostalo netaknuto. Trebamo ga samo pronai. Prekrasno!
Potvrdio sam, uz sarkastian osmijeh. Vrlo je korisno. Ve est mjeseci se muim
da ga pronaem. Ali postoji, Ben Louren nije uzvratio osmijeh. Gdje, Lo? Gdje?
Blizu, unutar glavnih zidina, vjerojatno blizu peine. Dovraga, Lo, osobno sam
istraio svaki centimetar odgovorio sam pomalo iritiran. Natoi si pie, prijatelju,
prije nego to eksplodira. Posluao sam njegov savjet, a Louren je nastavio: Ne
podcjenjujem ono to si napravio. No, dozvoli da te podsjetim kako je 1909.
godine Theodor Davi zavrio svoju knjigu naglaavajui "Mislim da nam dolina
kraljeva nema vie to otkriti". Znam, ali. Louren se nije osvrnuo na mene. A 13
godina kasnije Howard arter je otkrio Tutankhamonovu grobnicu, najvee blago
ikad pronaeno u toj dolini. Ne tvrdim da trebamo prekinuti istraivanja, Lo.
Nastavit u sve dok ti nastavlja plaati. A ja se kladim da je moja ekovna knjiica
jaa od tvoje volje. Grozna oklada odgovorio sam, te smo se nasmijali. Rastali smo
se u pola poslijepodneva. Lourena je izvela cijela armija MG-a, uli su s njim u crni
"rolls-royce" ispred glavnog ulaza u hotel, no, ja sam mugnuo kroz sporedni izlaz,
i uzeo taksi u Park Laneu. Eldridge Hamilton me ekao ispred Royal Geographical
Societvja. Stigao je iz Oxforda svojim crvenim "minijem". Kao i inae, bio je
odjeven u tvid, ali je bio ak grozniav zbog pomisli na sutradan. Jedva ekam, Ben
nasmijao se maliciozno. Oni su ve odsjeli? Ne, ali Snell bi trebao stii veeras.
Eldridge je skakutao govorei: Poput vodenog konjia koji zavri unutar klopke.
Okrutna, ali istinita usporedba, pomislih. Uli smo u halu svetog hrama nae
profesije. Palaa ima dostojanstvo koje smiruje, u tom ludom, suvremenom
svijetu. Sili smo stubama i proli ispod portreta velikana koji su dobili sve poasti
drutva. Trebat e razmiljati o portretima, Ben Eldridge je pokazao na slike.
Govore da onaj stranac. kako se zove? Annigoni, da. nije uope lo. Nemoj govoriti
gluposti rekao sam na to, a Eldridge se nasmijao smijehom koji je odzvanjao kroz
svete zidine. Bio sam iritiran Eldridgeovim napadom na jednu od mojih omiljenih
tajnih fantazija. Inae sam preskroman i povuen, no, nakon to sam prvi put vidio
te portrete, pomislio sam na moje tamno lice uokvireno tamo gore. ak sam
odabrao pozu. sjedei, kako se moje tijelo ne bi previe isticalo, s okrenutom
glavom. Imam odlian desni profil. Trebalo je biti malo sivila na tjemenu, moda i

odlikovanje Legion dOnore. Zamiljeni izgled, nabrano elo. Doi rekao je

Eldridge, te samo uli u salon gdje su nas brojni predsjednici i vijenici doekali sa
erijem i keksima, ali bez viskija. No, svejedno, bio sam svjestan kako ta gospoda
mogu u roku od nekoliko sekunda pretvoriti u zbilju moje snove. Odluio sam se
pokazati odlunim i nepokolebljivim, i inilo se da sam postigao eljeni efekt.
Razgovarali smo o otvorenju simpozija, koji bi zapoeo sutradan u 14.30 sati.
Njegova Visost odrat e uvodni govor objasnio je jedan vijenik. Molili smo ga da
se ogranii na trietvrt sata, te, ako je mogue, da ne poinje govoriti o uzgoju
orhideja i utrci s preponama. Nakon toga ja bih odrao predavanje, koje bi bilo
predstavljeno kao nastavak onoga to sam proitao prije est godina, Sredozemni
utjecaj na sredinju i junu Afriku u pretkransko doba, a taj bi referat uvelike
razveselio Wilfreda Snella i njegove prijatelje. Dali su mi etiri sata. Sutradan je
trebao Eldridge proitati svoje djelo Zapisi i drevni simboli iz jugozapadne Afrike.
Namjerno je odabrao tako iroki naslov, kako ne bi anticipirao moju bombu.
Eldridge i ja dobro smo se uvjerili da je materijal koji smo donijeli iz Afrike dobro
zatien u blindiranoj sobi drutva. Vratio me u Dorchester po najveem promtu,
kada je rijeka automobila punila ulice. etiri nas je puta prometna rijeka odvela
iza ugla Hyde Parka, dok se Eldridge molio, psovao i slikovito gestikulirao. Ja sam
se drao za kvaku, kako bih prvom prilikom iskoio iz vozila. No, napokon je uspio i
uao u Park Lane. Poveo sam ga do bara, naruio mu dva dupla "Gilbeva" i ostavio
ga. Imao sam planove za veeru, a est sati ve je prolo. Sally je izila iz jednog
lifta ba dok sam je trebao ui. U sebi sam se ispriao njezinom frizeru, nije joj
unitio kosu, pustio je da ini oblak oko njezina lica. Ujedno, napravili su aroliju i
s njezinim licem: kao da je bilo sve u oima i crvenim usnama. Sally je imala
dugaku zelenu haljinu koja je isticala boju njezinih oiju. Ben dola mi je ususret.
Sretna sam to sam te pronala. Ostavila sam ti cedulju ispod vrata. ao mi je za
veeras, no, naalost1, neu uspjeti. ao mi je. Nema veze, Sal. Nije to bila
precizna obveza rekao sam, prikrivajui razoaranje osmijehom, dok su se moji
planovi topili poput loe napravljenih kolaa. Trebam se nai s njima, to su mi
dragi prijatelji koji su doli samo zbog mene iz Brightona. Iao sam od Lourenovog
salona, gdje sam priao s Hillary i djecom. Zvao je u sedam i pol, a Hillary mi je,
nakon to je razgovarala s njim, dodala slualicu. Nadao sam se da emo veerati
zajedno, no, ovdje sam blokiran, i bit u tko zna koliko dugo. Napravili su veliki

kaos s nekim ugovorima, pa sad to rjeavamo. Zato ne otprati ti Hillary umjesto

mene? No, Hillary je rekla da je umorna te da eli ii spavati. Veerao sam kod
Isowa, pravi obrok Kosher, poevi od jetre s lukom. Onda sam iao kod
Raymondsa i za pet funta vidio najljepe djevojke Londona kako su se skidale. Bilo
je to zanimljivo iskustvo. Osjeao sam se jo osamljenijim i depresivnijim, a
kasnije, premda nisam pervertit, bio sam u nedoumici kad su mi mahale djevojke
iz tamnih ulaza Wardour Streeta. Zvao sam u Sallyinu sobu neto nakon ponoi, te
sat kasnije, dok sam pokuavao zaspati. No, nije bilo odgovora. Zaspao sam kad se
ve razdanjivalo. Louren me probudio u osam, pun energije. Rekao je u slualicu:
Veliki je dan, Ben. Sidi, tu dorukujemo. Upravo narujem. to eli? Kavu
promrmljah. Kad sam stigao do salona, tu je bio veliki stol pun hrane; peenje,
slanina, jaja, tost, dimljeni losos, kiseli dem od narane i na kraju kava. Za
Lourena je to bio uobiajeni doruak. Trebat e ti sva snaga. Doi ovamo i jedi,
djeae moj. S duom obnovljenom bogatim obrokom, tijekom jutra sam bio
preplavljen valom iekivanja. Osjeao sam se kao lav kad smo se u podne susreli
s naim gostima. A kad kaem lav, mislim na lava koji jede ljude. Lice sam si
osvjeio bogatim slojem kreme za poslije brijanja "Dior", stavio sam kamir s
dvostrukim ovratnikom tamne boje, bijelu koulju i smeu kravatu, a Hillarv mi je
jo stavila karanfil. Bio sam mirisav poput cvjetnog vrta, a korak mi je bio poletan.
A unutra sam osjeao poriv lovca. Louren i ja uli smo zajedno u dvoranu za
zatvorene sastanke, a razgovori su utihnuli. Nisam pri tome htio rei da moj
dolazak prouzrokuje tiinu. ali Lourenov svakako. Jedan jedini glas se i dalje uo
kroz dvoranu. Bio je to zvuk imitacije britanskih aristokrata. Wilfred Snell bio je
okruen oporom ulizica i skakutao je kao ruan spomenik samoga sebe. Imao je
rairene noge, u pozi ene u posljednjim danima trudnoe, kako bi uspio nekako
drati preveliki trbuh. Zapravo, inilo se da ima punu bavu ispod trbuha.
Materijal sivo-biserne boje upotrijebljen za njegovu odjeu bio bi dostatan za
kazalini zastor. Imao je dvostruku, moda i trostruku bradu, koja je izgledala
poput najlona punog prljavog mlijeka. Usta su mu bila ljubiasta, otvorena ak i
kada nije govorio, to je bilo vrlo rijetko. Kosa mu je bila sva razbaruena, a lavine
peruti padale su mu na sve strane. Bio je prepun raznih predmeta, naoale za vid
padale su mu niz vrat poput dalekozora zapovjednika tenka, zlatni upalja virio je
iz depa, monokl iz zapuka, a nisu nedostajali niti lanac za sat te privjesak za

kljueve. Pribliavao sam mu se, pozdravljao usput prijatelje i kolege. Odjednom,

netko mi je stavio au u ruku. Okrenuo sam se. Da bude hrabriji nasmijeila mi
se Sally. Ne treba mi ljubavi. Idemo k njemu. Nastojao sam da taj uitak traje to
due. Pogledao sam propagandista arheologije. Njegove su knjige prodane u pola
milijuna primjeraka, napravljene tako da se svide velikim masama. Bila su to djela
na rubu plagijata, puna banalnosti, u kojima je prilagodavao injenice kako mu je
odgovaralo. Nisam po prirodi zlopamtilo, no, kada sam pogledao onu mjeinu,
onog muitelja, osjetio sam da mi vrije krv. Marirao sam prema njemu. Vidio me,
ali se pravio da me nije vidio. Svi su nazoni primijetili ono to se treba dogoditi,
najvjerojatnije su se tome nadali od dana kad su dobili poziv. Krug oko maestra se
otvorio, da bih mogao proi. Nema sumnje. zakrijetio je Wilfred, a njegov se
pogled uzdigao metar iznad moje glave. Obino svaki svoj "tos" zapoinje nekim
"velikim vicem". Kao to sam uvijek tvrdio. njegov je glas stizao do najudaljenijih
kutova. Strpljivo sam ekao, s ustaljenim smijekom koji upotrebljavam u takvim
prilikama. To je srameljiv i skroman osmijeh. Miljenja su usklaena. Wilfredova
izjava trebala je znaiti da je u pitanju koncept koji zahtijeva veliku raspravu.
Ustvari, zapravo. spustio je pogled, prekinuo se u pola reenice, stavio monokl i,
kao jako iznenaen, pravio se daje tek sada vidio starog prijatelja i kolegu
Benjamina Kazina. Benjamin, dragi moj ovjeulje! taj me deminutiv definitivno
razbjesnio. Kako te lijepo vidjeti! Onda je napravio predvidivu kretnju. Pruio je
svoju debelu bijelu ruku prema meni. Prisjetio se kad smo se zadnji put rukovali,
prije est godina, i pokuao se povui nazad. No, njegovo kretanje daleko je
sporije od moga. Wilfred, moj dragi, dragi prijatelju. Njegova mi se ruka inila
poput rukavice pune elea. Tek kad su moji prsti utonuli koji centimetar, uspio
sam osjetiti kosti. Tako smo sretni to si uspio doi rekao sam mu, a on je utihnuo.
Malo sline procurilo je kroz njegove ljubiaste usne. Jesi li dobro putovao? upitao
sam ga, nastavivi pokazivati onaj srameljivi osmijeh. Wilfred se ljuljao s jedne
noge na drugu. Moji su prsti gotovo potonuli u bijeloj ruci, sada sam osjeao svaki
dio. inilo se kao da sam prste stavio u meduzu. Trebamo se svakako nai da se
napriamo nakon simpozij a rekao sam mu, a Wilfred je ostao bez daha. Izgledao
je kao balon koji se ispuhava. Pustio sam mu ruku, a ponovno kolanje krvi u ruci
koju sam mu pritisnuo svom snagom, mora da mu je bilo jo bolnije od moga
stiska. Poloio je ruku na prsa. Oi su mu bile pune suza, a usne su mu se tresle,

poput onih u djeaka. Doi rekao sam mu ljubazno. Popij jo neto. Odveo sam ga
kao to dreser vue slonove. Wilfred Snell ubrzo se oporavio. Za vrijeme ruka do
naeg su stola dolazili fragmenti njegovog monologa. Nije imao namjeru "stvarati
misterije" ali je htio "odati malu tajnu". Koliko sam uspio shvatiti, htio je ponovno
zapoeti svoju tezu o srednjovjekovnom postojanju i Bantu porijeklu ruevina
sredinje Afrike i zlobno je citirao moje napise. Pogledao sam prema njemu i vidio
kako dri Ophir otvoren pokraj tanjura, itajui iz njega, zabavljajui drutvo oko
stola. No, ja sam bio suoen s jednom drugom krizom, i trebao sam pribjei svom
mojem umijeu kako bih je sprijeio. Sally je sjedila kraj mene, a nasuprot nama
sjedili su Sturvesanti. Sally je za pet sekundi vidjela da Hillarv ima novi dijamant. A
bilo je i nemogue ne primijetiti ga, kada je njegov sjaj osvjetljavao cijelu salu. Svi
smo se u meuvremenu alili, priali, raspravljali. Louren je bio pun panje za
Hillarv. No, odjednom je zavladala tiina. Sally se nagnula prema Hillarv, i rekla joj
najnjenijim tonom: Kako je sladak taj prsten. Sretni ste to moete nositi
biuteriju, ja imam premale kosti, ne stoji mi dobro. Potom se okrenula prema
meni, nastavljajui priati kao da nita nije bilo. Uspjela je unititi atmosferu
otrovnom strijelom. Louren se namrtio, a Hillary je pripremala repliku, no,
suzdrala se. Htio sam popraviti atmosferu, ali je nisam uspio dovesti na prijanju
razinu. Osjetio sam veliko olakanje kad je Louren napokon pogledao na sat te
MG-u zaduenom za organizaciju dao znak. Svi su krenuli prema automobilima, a
u guvi hodnika pribliio mi se Wilfred Snell, s gomilom oboavatelja koji su
trkarali za njim. itao sam ponovno dio tvoje knjige za rukom, zaboravio sam
kako je zabavna, prijatelju. Hvala, Wilfred, odgovorio sam mu vrlo si ljubazan.
Treba mi napisati posvetu. Vrlo rado. Nestrpljivo oekujem tvoj referat veeras,
dragi moj ovjeulje. Jo jednom sam se jedva suzdrao da ga ne udarim. Nadam
se da e ti referat biti zabavan. Siguran sam, Benjamine. Snell se nasmijao i otiao.
uo sam ga kako govori De Vallosu dok se udaljava: Mediteranski utjecaj, a zato
ne eskimski, kad je ve i taj postojao. Preli smo park kao da idemo na dravni
sprovod s naim crnim limuzinama i uli u Kensington Gore. Automobili su nas
dovezli ravno ispred ulaza, te smo uli u dvoranu za predavanja. Predavai i
lanovi vijea bili su na svojim mjestima, a sva su mjesta bila puna. Wilfred je bio u
prvom redu, okruen svojom gardom. Tako u moi primijetiti svaku promjenu na
njegovom licu. Ula je Njegova Visost. Mirisao je na cigare i na izvrsni porto.

Uperili su ga prema publici kao raketu, i pustili da opali. U 45 minuta govorio je o

orhidejama, o ovosezonskim rezultatima utrke s preponama. Predsjednik gaje
lagano vukao za sako, no, trebalo je jo nekih 20-ak minuta prije nego to sam
dobio rije. Prije est godina imao sam priliku govoriti ovome drutvu. Tema je
predstavljena knjigom Mediteranski utjecaj na sredinju i junu Afriku tijekom
pretkranskog razdoblja. Sada u vam govoriti o istoj temi, samo potkrijepljenoj
novim dokazima. U razmacima od nekoliko minuta, Wilfred se komeao na stolcu
kako bi avrljao s Rogersom ili De Vallosom, koji su sjedili iza njega. Govorio je
poput aptaa na pozornici, zaklanjajui si usta programom. Nisam se dao omesti i
nastavio sam uvod. Bio je to saetak svih ve poznatih injenica kao i raznih teorija
putem kojih smo htjeli objasniti takve injenice. Bio sam namjerno dosadan i
pedantan, kako bi Wilfred pomislio da nemam vie dokaza za iznijeti. Onda, u
oujku prole godine, pokazana je Lourenu Sturvesantu jedna fotografija.
Promijenio sam ritam, pustio sam da se atmosfera malo naelektrizira. Vidio sam
zanimanje na licima nazonih, koje je trebalo samo malo animirati. Priao sam kao
u napetom krimiu. Bilo je tu i duih intervala, koje je Wilfred odmah komentirao.
Osmijesi njegovih oboavatelja su utihnuli. Sada sam imao publiku u aci, bilo je to
kao da su svi sa mnom i Sally i gledaju Grad Mjeseca s visine. A dijelili su nau
radost kada smo im govorili o tome kako smo otkrili prve kamene blokove. Ba na
vrijeme, svjetla su se ugasila, i projicirana je prva slika. Bio je to Bijeli kralj,
ponosan u svom zdanju i zlatnom oklopu. Slike su se izmjenjivale, svi su nas
pozorno gledali, jedino se ulo grozniavo pisanje novinara u prvim redovima.
Prekinuo sam priu u trenutku kad smo istraili peinu, a nismo jo pronali prolaz
iza Bijeloga kralja. Svi su se nazoni vrlo zainteresirali za priu, osim Njegove
Visosti, koji je hrkao pod utjecajem porta. Bio je jedini, od 200 nazonih, koji nije
bio zainteresiran mojom priom. ak se i Wilfred doimao zbunjenim, pa se sagnuo
prema De Vallosu, rekavi mu, tako da su ga svi mogli uti: Tipina Bantu zidina iz
13. stoljea poslije Krista, naravno. Ali, vrlo zanimljivo. Pojaane su moje teorije
glede datuma o migracijama. Nastavio sam utjeti, s pognutom glavom, mislei
kako bih bio dobar filmski glumac. Wilfred se sve vie ohrabrio. Crte ne znai
nita. Najvjerojatnije je Bantu kandidat za inicijaciju, poput Brandbergove Bijele
dame. Ostao sam utke, putajui udicu, kad da sam imao posla s marlinom. Htio
sam da je svu izgrize, prije finalne reenice. Naalost, to nije nita novo. Pogledao

je okolo, izrazito zadovoljna lica, a njegovi su se prijatelji poeli smijati. Obratio

sam se izravno njemu: Kao to je upravo rekao profesor Wilfred Snell, sve je to,
koliko god zadivljujue, ve bilo poznato, Zato sam iao u dublja istraivanja.
Nastavio sam govoriti. Opisao sam otkrie zidnog tunela, kako smo se muili da
sauvamo Bijelog kralja, buili tunel unutar ive stijene. Svako toliko pogledavao
bih Wilfreda Snella. Sada mi ga je bilo ao; nekada je bio moj najljui neprijatelj, a
sada je bio samo glomazan i pomalo smijean ovjeuljak. Poput pjesnika Huyja,
nosioca sjekira svih bogova, usmjerio sam se na njega. Raskomadao sam ga
opisujui smotuljke, sjekiru s leinarima i pet zlatnih knjiga. Dok sam govorio,
jedan je pomonik donio kolica, a na moj znak maknuo pokriva. Tu se sjajila
jedna velika sjekira i jedan od smotuljaka. Wilfred Snell se komeao s golemim
trbuhom i ljubiastim usnama, dok sam ja itao prve reenice zlatne knjige
Huvjeve. Neka ljudi itaju njegove rijei te se vesele kao to sam seja veselio,
sluaju njegov pjev, a plau kao to sam i ja plakao. Kada sam zavrio, pogledao
sam lica nazonih. Svima su sjajile oi, ak Lourenu, Hillarv i Sally, koji su znali sve
napamet. Primijetio sam s iznenaenjem da je ve 19.30, te da sam govorio sat
due od vremena koje mi je bilo odreeno, a predsjednik me nije opomenuo.
Vrijeme nam je isteklo, no, naa pria nije gotova. Sutra ujutro e Eldridge
Hamilton proitati izvjetaj o smotuljcima i njihovom sadraju, a nadam se da ete
biti svi nazoni. Moje najvee zahvale Njegovoj Visosti, predsjedniku, kao i svima
ostalim nazonima. Tiina je bila apsolutna. Nitko nije ni disao deset sekunda.
Nakon toga, nastupio je veliki pljesak. Bilo je to prvi put, od utemeljenja drutva
1830. daje jedno predavanje ispraeno takvim ovacijama, slinim onima
kazalinim. Odjednom, svi su mi pritrali da mi estitaju i da mi prue ruku. Vidio
sam "VVilfreda Snella kako bjei prema vratima svom svojom teinom, a njegovi
su prijatelji potrali k meni da mi estitaju. Htio sam ga pozvati i rei mu da mi je
ao, no, on je to ve previe puta napravio, pa vie nije bilo mjesta isprikama.
Sutradan su sve novine pisale o tome, ak je i "Times" dao dramatian naslov,
"Otkrie kartaanskog blaga, najvee otkrie nakonTutankhamonove grobnice".
Louren je naruio da se kupe sve novine, pa smo bili preplavljeni tiskom dok smo
jeli jo jedan doruak za bogove. Louren je bio iznimno ponosan na moj uspjeh.
itao je naglas svaki lanak, dodajui komentare. Ostavio si ih bez rijei, prijatelju.
Ba si ih ponitio. Dok si referirao, gotovo sam se. a bio sam nazoan otkriu. Uzeo

je s hrpe jednu od ljeviarskih novina i odmah promijenio izraz lica. to je, Lo?
upitao sam ga. Pogledaj! bacio mije novine. itaj dok se ne presvuem rekao je i
zalupio vratima. Odmah sam pronaao tekst. Jedan stranica puna fotografija i
naslov: "Snage osloboenja". Crnci s pitoljima i tenkovima. Oklopi koji su se inili
kao otrovne gljive mrnje, moderno automatsko oruje na ramenima. No, nije to
privlailo moj pogled. U sredini se nalazila fotografija jednog ovjeka sa irokim
ramenima, okruglom glavom, izrazito elavom, kojaje reflektirala sve afriko
sunce. Hodao je izmeu dva Kineza, s uniformom kao pidama. Tekst ispod
fotografije je objanjavao: "Crni gusar. Ma-jor-pukovnik Timothv Mageba, novi
zapovjednik vojske osloboenja naroda, s vojnim savjetnicima". Gotovo sam se
sledio dok sam gledao mrnju na njegovom licu i svu njegovu mo. Neobjanjivo,
to je umanjivalo moju mo. Uspjesi otkria injenica od prije dvije tisue godina
postajali su gotovo banalnim prema tim silama zla prisutnim na zemlji. Onda
pomislih kako taj ovjek nije jedini. Afrika je izrodila brojne druge njemu sline.
Crni razbijai i destruktori koji su za sobom ostavili brda bijelih ljudskih kostiju, od
Chake, Mzilikazija, Mamatee, Mutesa i stotinu drugih koje je povijest ve
zaboravila. Timothv Mageba bio je samo jedan u nizu ovih okrutnih ratnika, koji su
postojali od kad je povijesti. Louren i Hillarv su izili iz spavae sobe, a Hillarv mi je
ponovno estitala. Pustio sam novine da padnu, no, nisam zaboravio. Naalost,
jutros neu moi na Eldridgeovu konferenciju. Pravi drutvo Hillarv i ponudi joj
dobar ruak. Moe? Ben rekao je Louren, dodajui da ne moe izostati s vanog
sastanka, dok smo ili prema liftu. Eldridge u sakou od tvida, masakrirao je svoju
temu, iznosei dosadne strune podatke, pa sam bio sretan kad su novinari
zijevali, a publika naputala dvoranu. Nije se moglo rei da mi krade slavu. Sat
prije ruka Sally mi je dodala ceduljicu: Ne mogu vie izdrati. Idem kupovati.
Vidimo se, S. Nasmijao sam se, dok sam je gledao kako bjei kroz stranji izlaz.
Sally mi je namignula i oboje smo se nasmijali. Eldridge je zavrio s govorom i
okrenuo se prema sada gotovo nepostojeoj publici. Dobro, mislim da sam gotovo
sve razjasnio rekao je, dok su oni malobrojni hitali prema vratima. Dok smo izlazili,
ponovno su me zaokupili oboavatelji, pa smo pourili prema dvorani za ruak.
Kad smo stigli do taksija, Hil je sjela izmeu mene i Eldridgea. Upravo sam davao
vozau adresu gostionice u kojoj se izvrsno jede, kada je Hillarv pogledala ruku i
poviknula: O, Boe, moj prsten! Primijetili smo da joj veliki dijamant nije sjajio na

prstu. Uasnut sam pomisli na gubitak velike vrijednosti, prsten je kotao

najmanje 30 tisua funta. Kada si ga imala zadnji put? pitao sam je. Sada se
sjeam lice joj je promijenilo oblik. U sobi. prije nego to sam lakirala nokte,
stavila sam ga u kutiju za cigarete blizu stolca. Koja soba? Koji stolac? Salon, to je
onaj damastni stolac pored televizora. Eldridge, ti otprati gospodu Sturvesant do
restorana, molim te. Ja u drugim taksijem do hotela, prije no to netko od
osoblja primijeti prsten. Hil, ima li klju? Ben, ti si zlato! ao mi je to sam te tako
ugnjavila rekla je pruajui mi kljueve. Spaavati dame u nevolji moja je
specijalnost. Iziao sam na plonik. Oni su krenuli, a ja sam iduih pet minuta
mahao na cesti kao lud da zaustavim taksi. Nikada se ne vidi jesu li uta svjetla
upaljena ili ne, tako da sam mahao svima. Kad sam napokon stigao do salona,
preao sam dugaki hodnik to vodi ispred spavaih soba. S olakanjem sam
pronaao prsten ba tamo gdje je Hillarv rekla da se nalazi. Onda sam se
primaknuo prema svjetlu to je ulazilo s prozora, da ga bolje pogledam. Osjeao
sam svojevrsnu tugu to nikada neu imati tako vrijedan predmet. Zatim sam
spremio prsten i krenuo prema izlazu. Kad sam stigao ispred spavae sobe,
primijetio sam da su vrata poluotvorena, te sam ih instinktivno htio zatvoriti. Iz
sobe je dopirao dahui enski glas: O, Boe! Da! Jo! Jo! te muki, koji se mijeao
sa enskim, kao ranjene ivotinje: Ljubavi, ljubavi moja! glasovi su utihnuli u
vrtlogu strasti. A bio je tu i drugi zvuk, ritmian, skladan, star kao ovjek,
nepromjenljiv kao zvjezdani svod. Dok sam tako ostao sleden, s kvakom u ruci, uli
su se uzdasi, vapaji i ubrzano disanje. Okrenuo sam se poput mjeseara. Bez imalo
buke stigao sam do izlaza. Ostao sam u tiini tijekom ruka kojeg se ne sjeam da
sam pojeo, tijekom razgovora kojeg se ne sjeam da sam uo, jer ono su bili
glasovi Sally Benator i Lourena Sturvesanta. Ne sjeam se ni povratka u Royal
Center, niti rijei zavrnih izlaganja i zakljune ceremonije. Iz prvog reda, gdje sam
sjedio, gledao sam malenu pukotinu parketa. Moj je um istraivao po prolosti kao
pas traga u potrazi za ptiicom. Sjeao sam se noi u Gradu Mjeseca kad sam iao
spavati pijan zbog viskija koji mi je Sally natoila. Sjeam se kako sam se probudio
kad je Louren uao u ator obasjan prvim sunevim zrakama prekrasne zore.
Sjetio sam se posjeta peini kad mi je Louren uperio svjetiljku i potjerao me. Sjetio
sam se razgovora Leslie i Rala koji sam sluajno uo, Sallvinih prijatelja koji su doli
iz Brightona, njezinih neracionalnih napada na Hillarv, loa raspoloenja, euforije,

posjeta mojoj sobi u pono. te stotina drugih dokaza. Kako sam mogao biti tako
slijep! Kako to da nisam shvatio?! Rekli su moje ime. Trgnuo sam se, te nastojao
paljivo sluati. Graham Hobson, predsjednik drutva, govorio je i smijeio mi se.
Svi su naprezali vratove da me gledaju i da mi se smijee. Medalja pokrovitelja i
osnivaa drutva govorio je Hobson. Nadalje, vijee mi je dalo zadatak da objavim
kako je angairan poznati umjetnik koji e napraviti portret doktora Kazina.
Tijekom ceremonije, portret e biti izvjeen. Stresao sam glavom kako bih
razbistrio misli. Osjeao sam se zbunjenim. Hobsonov je glas iezavao, a ja sam
se trudio ostati koncentriran. Onda me netko podignuo, te gurnuo prema
pozornici. Govor!, govor! uzvikivali su brojni zvonki glasovi. Sada sam bio ispred
publike. Glava mi je brujala, sve mi se maglilo, vrtjelo, zaustavljalo i tako ponovno.
Vaa Visosti, poeo sam. No, nisam pronalazio rijei, osjeao sam se kao da se
guim, gledao sam uzalud okolo, traei utjehu ili motivaciju. Sally Benator stajala
je pored bonog ulaza. Nisam znao otkad je tamo. Smijala se, sjajni zubi su joj se
isticali na preplanulom licu, tamna kosa silazila joj je niz ramena, rumeni obrazi,
sjajne oi. mlada ena koja je tek napustila ljubavnikov krevet. Pogledao sam je.
Zahvalan sam vam. Sally je klimnula i nasmijeila mi se da me ohrabri. a moje se
srce lomilo. Bio je to fiziki osjeaj, velika bol. Morao sam zadrati dah. Izgubio
sam moju ljubav!, moju jedinu ljubav! Novi urlici u meni nisu mi vie nita znaili.
Pogledao sam je, slomljen. Suze su mi navirale. Nisam htio da ih ostali vide. Siao
sam s govornice i krenuo prema vratima. Ovacije su nastavljene. Jadnik, ostao je
bez rijei. Dirljivo. Bilo je to preveliko uzbuenje za njega. Iziao sam trei po
ulici. Rominjalo je, a ja sam nastavio trati. Poput ranjene ivotinje, htio sam biti
sam, da se oporavim od boli. Mekana je kia ublaila bol mojih oiju. Traio sam
osamu i kraj mojim bolovima. Oboje sam pronaao u Gradu Mjeseca. Eldridge je
imao mjesec dana predavanja u Engleskoj, a Sally je nestala. Nisam je vidio nakon
one veeri, no, Louren mi je u razgovoru rekao da je uzela dva tjedna odmora koji
e provesti u Italiji i na grkim otocima. U Grad Mjeseca stiglo mi je avionskim
putem Sallvino pismo iz Padove. Potvrivala mi je ono to mije Louren rekao, te
izraavala aljenje to me nije vidjela prije nego to sam otiao iz Londona. Nije to
bilo udno, jer sam krenuo odmah, i poslao po nekome moje stvari. Nadalje, Sally
je govorila kako je iznimno sretna zbog mene. Njezino mi je pismo davalo osjeaj
nestvarnosti: bilo je to kao primiti pismo iz onoga svijeta, za mene je bila mrtva,

zauvijek izgubljena. Zapalio sam pismo. Louren je doao u jednodnevni posjet.

Primijetio sam da mu nemam to rei. Bilo je to kao da smo potpuni stranci.
Njegovo nekad drago lice, postalo mi je strano. Louren je shvaao da neto ne ide,
pa je pokuavao to dokuiti, a ja mu nisam olakavao stvar. No, nisam ga mogao
mrziti. Ral i Leslie bili su dva nedoreena lika, nisu ulazili u moj privatni svijet u
kojemu sam ivio. Bio je to svijet Huyja Ben-Amona, svijet iznad patnje i tuge. Dok
je Eldridge radio na smotuljcima, svakodnevno sam pratio svaki dio prijevoda.
Lingvistika je bila moj najvei talent, prirodan i instinktivan. Lawrence iz Arabije
nauio je jezik u etiri dana. a u deset sam ja nauio punski, i tako stekao zaarani
klju zlatnih Huvjevih knjiga. Trei je smotuljak bio nastavak Opetove prie, do
doba u kojemu je ivio pjesnik. Bio je to zanimljiv dokument, kao oni to su mu
prethodili. No, prava je magija bila u posljednjim. Bile su to pjesme i spjevovi
Huyja, spjevovi i pjesme u modernom smislu rijei. Huy je bio ratnik, nositelj
sjekire svih bogova, koji je pisao odu krasnom krilu leinarovom, njegovoj ratnoj
sjekiri. Vrlo su precizni bili njegovi opisi minerala, te kako su ti minerali
modificirani. Zanimljive su bile i njegove prie o leinarima, posebice o onima na
sjekirama zajedno s etiri Sunca. Zajedno s Huyjem uo sam kako je ta sjekira
letjela, kako je dodirivala neto, itao sam popis neprijatelja ubijenih tim orujem,
i mislio o njihovim krvavim inima. Zatim, Huvjevo se raspoloenje naglo
mijenjalo, postao je veseljak koji je pio crno vino uz vatru u drutvu prijatelja.
Kasnije, opet bi postajao ozbiljan ovjek, s profinjenom bradicom, koji je nosio
lanenu odjeu i mazao se mirisnim uljima. U nastavku bi ponovno bio sveenik koji
je hodao u sjeni bogova. Bio je siguran u njihovu zatitu, slavio je njihove
misterije, te im nudio i rtve. Huy se esto molio kleei, dizao ruke prema nebu
pozdravljajui Bala, boga Sunca, i bio u ekstazama boanstvenih prikazanja. Poslije
bi se vratio kao Huy, vjeran drug koji se veselio zbog druenja s prijateljima,
vezama izmeu razliitih osobnosti, zajednikih briga i njihovog rjeavanja. U toj
se poeziji shvaalo kako Huy ima kult heroja, nije vidio prijateljeve mane, opisivao
je tjelesnu ljepotu na gotovo enski nain; iroka ramena, obilne crvene obimne
brade, napeti i prekrasni miii, klesani poput brda Zamboe, noge poput debelih
balvana, osmijeh kao topao blagoslov boga Sunca Bala, te posljednji stih: "Lannon
Hycanus, ti si vie nego Opetov kralj, ti si moj prijatelj". Dok sam itao te rijei,
osjeao sam da Huvjevo prijateljstvo mora biti neto posebno. Ponovno se

njegovo duevno stanje izmjenjivalo. Postajao bi promatraem prirode, lovcem, te

bi opisivao prirodu s detaljima punima ljubavi, od oblika kljove slonovae, do
mekoe trbuha lavice. A bio je tu i zaljubljeni Huy, opinjen ljepotom svoje drage.
Tanith velikoga ela, prostranog i bijelog poput Mjeseca, s kosom laganom poput
dima u poarima papirusa u movarama, oiju zelenih poput jezerca u hramu
boice Astarte. A onda, odjednom, Tanith je bila mrtva, a pjesnik je vikao svoju
tjeskobu, vidio je tu smrt poput leta ptice, tamna ramena svoje voljene rairena
poput krila, posljednji uzvik pun jeke prema nebu, prije nego to dodirne srce
bogova. Huyjeva alost bila je i moja, njegov glas bio je i moj glas, njegovi strahovi
i njegove pobjede postali su i moji. inilo se da sam ja Huy, a Huy ja. Dizao sam se
rano, te iao spavati kasno. Jeo sam malo, a lice mi je postajalo blijedo i istegnuto,
preplaeno lice koje me s ogledala promatralo uplaenim oima. Onda, odjednom,
stvarnost je sruila kristalne zidove moga arobnog svijeta, jer su se Louren i Sally
vratili istim zrakoplovom. Ono to sam tako dugo izbjegavalo, bilo je ovdje.
Ponovno sam se skrivao. Provodio sam veliki dio dana u arhivu, tako da ne budem
blizu Lourena i Sally. No, bila je tu uvijek veera, kada sam se silio da se ponaam
normalno, alei se i priajui, pravio sam se da ne primjeujem poglede koje si
izmjenjuju. Louren me potraio dva puta. to te mui Ben? pitao me. Ne, sve je u
redu, grijei, nita me ne mui odgovorili mu, i ponovno pobjegoh u arhiv. Tamo
sam nalazio tiho Ralovo drutvo, te obvezu katalogiranja. No, osim toga, imao sam
jo jednu zabavu. Peina je, kada smo je otkrili, bila sterilna, u njoj nije bilo
znakova ivota. Sada su tu dole muhe, muice, pjeane muhe, mravi, pauci,
leptiri i male gubavice. Poeo sam biljeiti tu kolonizaciju u sklopu arhive. Brojne
sam sate svakodnevno provodio s fotoaparatom u ruci, koji je bio spreman
uhvatiti kretanje svakog insekta. Tako sam napravio posljednje veliko otkrie
Grada Mjeseca. Radio sam sam, u dnu arhiva, blizu zidine pune slika Sunca. Jedan
je kukac protrao po zidu i skoio na tlo. Ba tamo gdje sam otkrio sjekiru, stajao
je nepomian; meka crna koa poskakivala mu je ispod grla, a crne oi su mu
sjajile. Onda sam primijetio drugog insekta, kojeg je lovio; bio je to leptir s krilima
okrenutim k Suncu. Pourio sam se uzeti fotoaparat, namjestio sam fle da snimim
kukca kako lovi leptira. Uperio sam aparat u leptira i insekta koji ga je slijedio. Na
30 centimetara od leptira, ponovno se zaustavio, spreman za posljednji napad.
Ostao je nepomian s leptirom u ustima, i na kraju pobjegao, dok sam se ja smijao

zbog njegovog straha. Izvrtio sam film do kraja, promijenio lampicu flea, te stavio
aparat u futrolu. Poslije, dok sam se pripremao za posao, poeo sam razmiljati.
Uputio sam se prema kraju arhiva, tamo gdje je nestao kukac. Sagnuo sam se da
pogledam spoj zida i tla, no, nisam vidio nikakvu rupu. inilo se nemogue daje
ovuda pobjegao. Uzeo sam svjetiljku pregledavajui paljivo zid. Poeo sam hodati
etveronoke. Srce mi je kucalo poput ratnog bubnja, krv mi se penjala prema
uima, zarumenivi mi obraze. Ruka mi se tresla kad sam uzeo noi, te porezao
nokat, pokuavajui ga otvoriti. Poeo sam sondirati zid, nastojei vidjeti stoje
odvajalo pod od zida, a kad ono, otrica je ula u neku do tada nevidljivu pukotinu.
Gledao sam zid, slika Sunca bacala je bizarne sjene u svjetlo polukrune svjetiljke.
Moda, promrmljao sam, moda je mogue. i ponovno sam stao ispred Bala, kao
jedan od njegovih oboavatelja. Iznova sam sondirao i mjerio visinu, irinu, sve
dok nisam pronaao nevidljivi spoj. Vjetina kojom je sakriven govorila mi je da se
tu sigurno skrivalo neto veliko. Taj je zid vrlo detaljno izraen, za razliku od
prethodnih grubih zidova, koji su filtrirali prainu. Dignuo sam se i poeo
nestrpljivo hodati ispred zida. Prvi put nakon povratka osjeao sam se ponovno
ivim. Iao sam sav ponosan, stiskao i oputao ake, a mozak mi je sav kipio od
uzbuenja. Louren pomislio sam iznenada trebao bi biti ovdje i sve to vidjeti.
Iziao sam gotovo trei iz tunela i iz arhiva. Straar je komotno sjedio s nogama
na stolu, itajui vestern strip. Iznad njega bio mu je objeen pitolj s futrolom.
Imao je iroko lice, piasti nos i hladne orlove oi. Pozdrav, dok. urite li? Bols, idi
odmah pronai gospodina Sturvesanta. I reci mu da doe smjesta ovdje. Kleao
sam ispred slika kad je stigao Louren. Doi, Lo. elim ti neto pokazati. Pa, Ben
kazao je s izrazom olakanja, to je prvi put u ova posljednja dva tjedan da te vidim
nasmijanog. Boe, kako sam bio zabrinut rekao je potapavi mi ramena. Evo,
vratio se na dragi, stari, Ben. Lo, gledaj Louren je kleknuo pored mene. Deset
minuta kasnije nije se vie smijao. Njegovo je lice imalo hladan izraz. Gledao je
svojim svjetloplavim oima zidove, kao da je imao mo da vidi to se nalazi iza. Lo
rekao sam, a on mi je strogom kretnjom naredio da utim. Nije skidao oi sa zida.
inilo mi se da oslukuje meni neujan glas. Gledao sam to hladno, velianstveno
lice, koje je bilo gotovo natprirodno. Korak po korak, Louren se pribliio slici
Sunca. Pruio je ruku i poloio ju usred velikog diska. Drao je rairene prste, kao
da eli ponoviti oblik figure. Poeo je pritiskivati, vidio sam kako su mu se prsti

spljotili a ruka promijenila oblik od napora. Nekoliko se sekunda nita nije

dogaalo. Onda, odjednom, zid se poeo micati. Nije tu bilo nikakvih udnih
zvukova, ili kripanja zahrdalih lanaca, no, cijeli se zid vrtio oko skrivene osi u
laganom pokretu, a iza Balove slike otvorio se novi prolaz. Dok sam gledao taj
prethistorijski prolaz, mrmljao sam bez da gledam Lourena: Kako si uspio, Lo?
Kako si pogodio? Odgovorio mi je iznenaenim tonom: Znao sam, znao. To je bilo
sve. Ponovno smo uutjeli gledajui otvor. Odjednom sam osjetio tjeskobu i
bojazan to bismo mogli pronai unutra. Donesi svjetiljku, Ben zapovjedio je
Louren, ne skidajui oi s praga. Uzeo mi je svjetiljku iz ruke, a ja sam ga slijedio.
Ispred nas bio je put koji je silazio u utrobu zemlje, pod nagibom od 45 stupnjeva.
Bio je visok dva metra i 30, a irok tri metra. U podu su se nalazile stube. Svaka je
stuba bila istroena i okruglasta. Zidovi i strop bili su od grubog kamena, a dubina
tunela zjapila je tamom. to je? Louren pokaza na dva velika okrugla predmeta
blizu stuba. Primijetio sam sjaj dijelova bronce. To su titovi, titovi za borbu.
Netko ih je pustio da padnu, zbog brzine. Proli smo ih te poeli silaziti. Bilo je 106
stuba, a svaka je bila visoka 15 centimetara. Nema praine primijetio je Louren.
Ne, rekoh vrata su bila savreno zatvorena. Njegove su me rijei trebale upozoriti,
ali bio sam previe obuzet euforijom da bih mislio na bilo to drugo. Stube su se
inile tek oienim. Na njihovom kraju nalazilo se raskre u obliku slova T.
Zdesna su bila eljezna zatvorena vrata, a slijeva su stube ulazile u ivu stijenu. Na
koju stranu! upitao je Louren. Pogledajmo to ima iza onih vrata sugerirao sam
glasom punim uzbuenja. Teki lanci nisu bili blokirani. Zlatna nit bila je obavijena
oko njih, figura na peatu bila je gruba slika neke ivotinje i pisalo je: Lannon
Hvcanus, Veliki lav Opeta, kralj Punta i etiri carstva. Daj mi noi rekao je Louren.
Lo, ne smijemo protestirao sam. Daj mi ga, zaboga glas mu je drhtao nekom
udnom strau. Zna li stoje tu? Blago. Kripte koje uvaju Opetovo blago. ekaj,
napravimo stvari kako spadaju rekao sam, no, on je bio uporniji. Ne! protestirao
sam. Ne sluajui me, Louren je povukao lance, udarajui svom snagom na vrata.
Hrda ih je blokirala, no, on je navalio svom snagom dok nije otvorio dovoljno veliki
prolaz da moe ui. Nastavio je trkom, a ja sam ga slijedio. Tunel je nastavljao
pravim kutom i ulazio u veliku sobu. Boe, o Boe, Ben. pogledaj! Ispred nas se
nalazila dvorana s blagom Opeta, sa svim netaknutim bogatstvima. Kasnije bismo
mogli sve to brojati, mjeriti, no, za sada smo samo gledali rairenih oiju. Soba je

bila duga 57 metara, a iroka sedam. Slonovaa se nalazila uz jedan zid. Bilo je tu
1.016 velikih slonovih kljova. Sada je slonovaa bila trula i meka poput krede, no,
prije dvije tisue godina mora da je vrijedila itavo blago. Bilo je tu vie od 900
velikih amfora zatvorenih voskom. Vrijedna ulja koja su sadravale odavno su
isparila, ostavljajui samo crnu masu. Bili su tu i smotuljci lana i uvoznih svila, koji
su se rasprivali samim dodirom. Metali su se nalazili na suprotnoj strani. 120 tona
ivog bakra u ingotima u obliku kriia Sv. Andrije, tri tone kositra u jednakim
ingotima, 96 tona olova i dvije antimona. Ili smo sredinjom stazom kripte i
odmarali oi u toj ljepoti. Zlato promrmljao je Louren gdje je zlato? Bilo je tu
mnotvo kovega ukraenih ebanovinom i biserjem, no prizori iz lova koji su tu bili
naslikani, bili su dosta grubi. Ne, nemoj! viknuo sam dok je Louren vadio poklopce.
Bili su puni biserja, tigrovih oiju, poludragog kamenja, ametista, nefrita i
malahita. Neki su bili stavljeni u nakit, u prstenje, narukvice, ogrlice. Louren je na
brzinu nastavljao, te se odjednom zaustavio. Iza jednog ugla nalazila se masa
ingota u obliku prsta. Izgledala je to beznaajna masa, no, za nekoliko mjeseci
saznali smo da je prelazila 60 tona. Vrijednost je prelazila 60 milijuna funti. A u
tom istom udubljenju nalazila su se dva kovega s 25 tisua karata nebruenih
dijamanata, svih oblika i veliina. Najvei je bio jedan od 38 karata, koji je
pridodavao jo dva milijuna vrijednosti itavom blagu. Bilo je to bogatstvo 47
kralja Opeta, akumulirano tijekom 400 godina. Niti jedno drugo blago iz prolosti
nije se moglo mjeriti s time. Trebamo biti vrlo paljivi, Ben. Nita se ne smije
prouti. Shvaa li to bi se inae dogodilo? Louren je drao po prst istoga u
svakoj ruci te gledao hrpu blaga. Ima ga dovoljno da izazove tragedije i ratove. to
eli da napravim, Lo? Meni e tu unutra trebati pomo. Ral ili Sally. Ne, rekao je
estoko, okrenuvi se prema meni. Nitko drugi nee moi ulaziti. Dat u naredbu
strai. Nitko osim nas dvojice nee smjeti ulaziti. Treba mi pomo, Lo. Ima previe
toga. Sam neu stii. Ja u ti pomoi odgovorio je Louren. Ali, bit e potrebni
tjedni. Ja u ti pomoi, i nitko drugi. Nemoj rei niti rijei ostalima. Louren i ja
istraivali smo kriptu s blagom do est poslijepodne. Vidimo gdje nas vodi drugi
rukav tunela predloio sam. Ne Louren me zaustavio. Trebamo sauvati normalno
radno vrijeme. Ostali ne smiju posumnjati da smo neto pronali. Sada se vraamo
u taborite, a sutra emo pogledati dalje. No, sumnjam da emo pronai neto
slino. Vratili smo se dobro zatvorivi tajni prolaz. Louren je straaru dao upute,

koje je ovaj ponovio, te mu predao i napismeno da ne smije vie putati unutra

Rala i Sally. Kasnije im je Louren to priopio tijekom veere, objasnivi kao pokus
koji pokuavamo realizirati. Bila je to teka veer za mene. Bio sam iscrpljen
uzbuenjima toga dana, te sada kada sam se trgnuo iz apatije, morao sam malo
smanjiti doivljaj. Sam sam se iznenadio to sam pio previe, ili se smijao suvie
glasno, ali ljubomora me obuzimala sve vie i vie. Kada su se Louren i Sally gledali
na onaj nain, htio sam povikati: Znam sve, prokletstvo, sve znam i mrzim vas! No,
shvaao sam kako to nije istina. Volio sam oboje, a to je bilo jo tee, jer je
dodatno zakompliciralo stvari. Te noi nisam mogao spavati. Kada doem do
nekog specifinog stanja, nisam u stanju zaspati i dvije do tri noi za redom. Nisam
htio uhoditi Sally. Bio je to puki sluaj to sam nou gledao kroz prozor i na
mjeseini vidio Sally kako izlazi iz barake. Imala je dugaku svijetlu nonu haljinu, a
kosa joj je bila sputena, poput oblaka. Zaustavila se ispred praga svoje barake i
pogledala okolo, kako bi se uvjerila da svi spavaju. Onda je trkom otila do
Lourenove barake i otvorila vrata bez oklijevanja. Za mene je poelo mukotrpno
bdijenje. Ostao sam dva sata prikovan uz prozor gledajui Mjesec i njegovo lice,
sazvijeda kako su rotirala po nebu, te prekrasne zvijezde koje se tako pojavljuju
samo u najiem zraku i u pustinji. Toliko je ljepote bilo uzalud za mene te noi.
Gledao sam Lourenovu baraku i zamiljao svaki vapaj, svaki pokret, svaki dodir.
Mislio sam na Hillarv i na djecu, pitajui se vrijedi li riskirati sve to se ima za par
sati strasti. U tami te barake, oni su varali mnoge osobe, igrajui se sa sreom
mnogih ljudi. Do tada sam pretpostavljao daje ta veza za Lourena samo zabava, a
ne da to moe biti i ozbiljna stvar, da je on spreman rtvovati Hillarv i djecu, kako
bi ostao sa Sally. Nisam mogao ni pomisliti na to. Stoga sam se odjenuo i krenuo
prema skladitu. Straar me pospano pozdravio. Uao sam u prostoriju gdje su se
nalazile zlatne knjige. Uzeo sam etvrtu, i prije nego to sam se vratio u ured, uzeo
sam bocu "Glen Granta". Moje dvije droge: rijei i viski. Otvorio sam smotuljak te
itao Huvjevu himnu o ratnoj sjekiri, te o krilu Sunevog leinara. Kad sam zavrio,
skinuo sam sjekiru s poasnog mjesta, proet instinktom. Pogladio sam je
promatrajui je s novom pozornou. To je bilo oruje iz poezije. Je li bilo mogue
daje drugo oruje toliko nalikovalo ovome. Drao sam je na koljenima u nadi da u
obnoviti povijest Opeta. Bio sam siguran da je usko povezana sa zavrnom
tragedijom. Zato je ostavljena? Bilo je to toliko voljeno oruje, a ipak baeno i

zaboravljeno 2.000 godina. Je li to bilo Huvjevo, kraljevo i od itavoga grada?

itao sam i sanjao. Pomisao na Sally i Lourena nije mi bila vie tako muna. No, pri
svakoj pauzi itanja ponovno me obuzimala ta ljubomora, koja mije trgala duu.
Bio sam na razmedi sadanjosti i daleke prolosti. Nastavio sam itati, onako
nasumice, razna poglavlja koja jo nisam proitao, dok se boca viskija sve vie
praznila, a duga no izmicala. Kasnije, dok je svitao novi dan, pronaao sam
odlomak koji je u meni otvorio novu reakciju. Huy je uzvikivao iz dubine svoje
due. Bilo je to kao kad se vie ne moe zadrati neki osjeaj, pa se trebalo moliti
da se zaboravi njegov tjelesni oblik, ali zadri vrijednost. Iz zemlje proizlazi najii
grijeh, vikao je Huy, a u bijednoj glini nalaze se skrivena blaga. Proitao sam
poglavlje nekih pet-est puta, prije nego to sam mogao biti siguran da je Huy
Ben-Amon bio poput mene. Deformiran. Ve su prve suneve zrake osvjetljavale
nebo kada sam odloio knjigu i sporim se korakom uputio prema baraci. Sally je
izlazila iz Lourenova barake, te dolazila prema meni u tami. Kuna haljina je
izgledala poput sablasti, te se inilo da Sally lebdi iznad tla. Ostao sam nepomian
u nadi da me nee vidjeti. A taje mogunost postojala, jer sam bio u najveoj sjeni,
te okrenut glavom. uo sam um njezine kune haljine, njezine korake u praini i
bolan uzvik kad me vidjela. Okrenuo sam se i pogledao je. Vidjela me, ali me nije
prepoznala. Lice joj je problijedilo od straha, a rukom si je pokrila usta. Smiri se,
Sally rekao sam. To sam samo ja. Sada sam osjeao njezin miris. U istom zraku
pustinjske noi inio se poput onoga zgnjeenih ruinih latica, pomijean s
mirisom znoja i ljubavi. Srce mi je zastalo. Ben? rekla je. Gledali smo se u tiini.
Koliko dugo si ovdje? Koliko treba odgovorio sam. Onda ponovno tiina. Onda
zna? upitala me s dakom tihog i tunog glasa. Nisam htio pijunirati rekao sam.
Ponovno tiina. Vjerujem ti htjela je ii dalje, no, odjednom se okrenula. Ben,
elim ti objasniti. Ne mora rekao sam. Moram, stalo mi je da to rijeimo. Nije
vano, Sal. Ne, vano je nastavili smo se gledati Vano je ponovila je. Neu da me
osuuje, da misli da sam tako grozna. Nemoj vie misliti, Sal. Pokuala sam da
ne mislim, Ben, kunem ti se. Nije vano, Sally. Nisam mogla izbjei. Trudila sam se,
stvarno. Nisam htjela rasplakala se. Nije vano ponovio sam. Pribliio sam se i
otpratio je do njezine sobe, te joj pomogao da legne. Pri svjetlu vidio sam da je
imala usne oteene od poljubaca. Ben, sve bih dala samo da je situacija drukija.
Znam, Sally. Pokuala sam se oduprijeti, ali nisam mogla. Osvojio me od prvog

trena kada sam ga vidjela. One veeri u zranoj luci? nisam se mogao suzdrati a
da ne pitam. Sjeao sam se kako je gledala Lourena prvi put kada ga je vidjela, te
kako ga je kasnije ogovarala. Evo, zato. kasnije. sa mnom. mi. Nisam htio uti taj
odgovor, no, morao sam znati je li dola k meni mislei na njega. Ne, Ben nastojala
je negirati, no, kasnije me pogledala u oi i onda spustila pogled: Ben, oprosti mi.
Nisam htjela da pati. Da, potvrdio sam. Stvarno, nisam htjela da pati. Ti si tako
dobar, njean i paljiv, drukiji od njega. Oi su joj odavale kako nije spavala, a
koa lica bila je crvena zbog dodira s Lourenovom grubom koom. Da rekao sam,
dok mi se srce lomilo. Ben, to sada da radim? Unutra sam do preko glave, ne
znam kako izai. A Lo, je li rekao to namjerava, je li rekao da e pustiti enu i
oeniti tebe? Ne odmahnula je glavom. Je li ti dao povoda. Ne, ne uzela mi je
ruku. Ben, za njega sam bila samo zabava, avantura. Nisam rekao nita. Gledao
sam njezino lijepo ispaeno lice, te, ako nita drugo, sada shvaao istinu o
Lourenu. On je bio lovac, a ona rtva. Bilo je mnogo Sally u njegovom ivotu, a bit
e ih, dakako, jo. Lav je trebao ubijati u pravilnim razmacima. Mogu li uiniti
neto, Sally? pitao sam na kraju. Ne, Ben. Mislim da ne. Ako mogu neto napraviti,
reci rekao sam dok sam bio na odlasku. Ben Sally me pozvala i sjela na krevet.
Ben, voli li me jo? Potvrdio sam bez ustruavanja Da, jo te volim. Hvala, Ben
duboko je udahnula. Mislim da ne bi podnijela da mi okrene leda. To neu nikada
uiniti, Sal rekao sam izlazei u ruiastim bojama zore. Louren i ja sili smo po
stubama iza slike sunca. Najprije smo uli u kriptu blaga. Dok je Louren gledao
blago, ja sam mu promatrao lice. Izgledao je malo pospano, budui da nije spavao
a osjeao se miris viskija to ga je popio. Gledao sam Lourena i traio mrnju u
srcu, traio sam to, ali uzalud. Kada je podignuo glavu i nasmijao mi se, nisam
mogao a da mu ne vratim osmijeh. Ovo moe ekati, Ben idemo vidjeti ostalo. Ja
sam nasluivao to emo pronai iza spajanja galerija, te kada smo sili niz
spiralne stube, sve su moje sumnje prestale. Tujebiozids nekim natpisom.
Zaustavili smose,Louren je uperio svjetlo, a ja sam pokuavao proitati to pie.
Unato mome iskustvu, itao sam polako, jer punski nema simbole za vokale, i
treba pogoditi o emu se radi iz konteksta. Idemo nestrpljivo e Louren. O, vi koji
dolazite, prekidate Opetov san, i ne pljakajte groblja, znajte da to radite na
vlastiti rizik, te da e vas prokletstvo Astarte i velikog Bala slijediti sve do smrti.
Proitaj ponovno rekao je Louren, a ja sam ponovio. Da rekao je naslonivi se na

vrata i traei mehanizam kojime se otvaraju. Ovoga puta nismo, meutim, imali
toliko sree. Nakon dva sata, jo ih nismo uspjeli otvoriti. Dignut u ih u zrak!
kazao je Louren, no, znao sam da nee uiniti takvu ludost u svetome mjestu.
Malo smo se odmarali i raspravljali, a znali smo da treba samo pronai pravi dio,
koji treba pritisnuti. No, vrata su se polako otvorila, i mi smo uli u Opetovu
grobnicu. Postoji jo samo jedno jedino mjesto na kojemu sam naiao na slinu
atmosferu, a to je Westminsterska opatija, u kojoj se nalaze grobnice brojnih
engleskih kraljeva. Takav se osjeaj moe imati i u katedrali, osjeaj prolosti i
oivljavanja povijesti. Nismo govorili dok smo ili prema sreditu duge kripte.
Tiina mi je bolno pritiskivala bubnjie, bila je toliko potpuna da je postala
prijetea. Zrak je bio odavno mrtav, no, osjeao se vonj zatvorenoga prostora.
Mislio sam da osjeam miris praine i gljivica. Uzdu svakoga zida nalazili su
kovezi Opetovih kraljeva. Bili su glomazni, od sivog granita, a poklopci su im bili
blokirani zbog njihove teine. Bila su to ona slavna imena o kojima sam uo u
zlatnim Huvjevim knjigama: Hamilcar, Hanibal, Hvcanus. etrdeset i sedam velikih
kovega. Ali, posljednji je bio prazan, s poklopcem prema zidu. Unutranjost je
bila izrezana poput antropomorfne silhuete, spremna ugostiti posljednjega kralja.
Nedaleko od kovega, jedan je ovjek leao na podu. Nije imao tit, a crvena kosa i
brada bile su idealan okvir za to mumificirano tijelo. S prsiju je virio vrh slomljene
strijele. Bio je odjeven u konu ukraenu suknjicu i nosio je bronane zatitnike.
Na nogama je imao lagane sandale. Ruke su mu stajale paralelno s bokovima, a
noge spojene. Le je bio tako namjeten paljivo i s ljubavlju. Iznad njega bila je
sagnuta druga figura, kao u inu molitve. Nosio je kompletnu opremu, od koje su
samo tek neki dijelovi bili na podu. Duga crna kosa sakrivala je lice, a ruke su bile
stisnute u visini oita. eljezni bode, koji je uao u vitalne organe, virio je iz
njegova tijela. Bio je to ovjek koji se zbog alosti poraza sam ubio, a oruje je sve
to vrijeme sauvalo njegovu pozu, tako da je ostao u pognutom poloaju. Louren i
ja nismo uspjeli govoriti dok smo se pribliavali popritu te drevne tragedije. Za
mene nisu postojale sumnje o tim ostacima ljudskih bia. Lannon Hvcanus je leao
na hladnoj kamenoj podlozi, a kraj njega je bio njegov prijatelj, vrhovni sveenik
Huv Ben-Amon. Osjeao sam neko guenje pred tom istinom, jer Huy Ben-Amon,
nositelj sjekire svih bogova, bio je grbav. Morao sam vidjeti njegovo lice,
jednostavno sam morao. Iao sam naprijed i sagnuo se prema njemu. Dodirnuo

sam koato rame, pokriveno tankom tunikom od utog lana. Bio je to vrlo lagani
dodir, poput disanja, no, dovoljno da se mumija prevrne. Tako je Huvjeva mumija
udarila onu kraljevu, i od dodira je ostao sam prah, a buka je odjeknula Opetovom
kriptom. Nije ostalo nita od njih, osim oruja i neto crnih i plavih vlasi, u onoj
praini poput talka. Digao sam se, guei se. Oi su mi bile pune suza uenja, i
pekle su me. Praina je imala miris gljivica. Louren Sturvesant i ja pogledali smo se
u oi bez rijei. Upravo smo prisustvovali udu. Probudio sam se zbog none more
krvi, plamena i dima, horrora crnih lica te tijela sjajnih od znoja, vike umiruih te
krvavih glasova. Probudio sam se izvan sebe, guei se, a teror te more nastavljen
je i nekoliko sati kasnije, premda sam bio sam u svojoj baraci, u tihoj noi. Upalio
sam svjetlo pored kreveta i pogledao na sat. Bilo je jo rano, niti jedanaest sati.
Odmaknuo sam plahte i iziao iz kreveta, konstatirajui s iznenaenjem da mi se
noge tresu te da imam nepravilno disanje. Svaki udisaj bio je popraen bolnim
grem, a veliki pritisak padao mi je na oi. Imao sam veliku groznicu. Popio sam tri
aspirina, ali se peckanje u pluima pojaalo. Kaljao sam kao da puim 60 cigareta
na dan, a napor me ostavio svog oznojenog. inilo mi se da mi koa gori. Bez da
znam pravi razlog, uzeo sam ogrta i iziao u noi. Nebo je bilo osvijetljeno utim
polumjesecom. Sjene ispod stabala i oko zgrada bile su prijetee i tamne. Jo
uvijek sam osjeao strah od none more dok sam trao prema uredu. Osjeao sam
miris dima u pluima, koja su me boljela. Kada sam otvorio vrata ureda, uinilo mi
se kao da neto golemo ide prema meni, bilo je to neto veliko, bezoblino,
smrtonosno i tiho. Pokrenuo sam se da uhvatim to, no, pao sam vidjevi da ustvari
nije bilo nita. Nestalo je. Priinilo mi se. No, kao da me netko ekiem udarao po
glavi. Uao sam i osjetio neki um. Okrenuo sam se prema tom umu, te osjetio da
um dolazi s druge strane. Osjeao sam kao da mi pucaju ivci. Trebalo mi je
oruje. Uzeo sam Huvjevu sjekiru, te vidio kako se na stolu mie hrpa bijelih
papira. Odjednom, taj je papir dobio krila imia i poelo letjeti prema meni,
prema mome licu. Vidio sam vampirske zube i uo neobjanjive krikove. Vikao
sam od bolova i mahnuo sjekirom. Ta se stvar zabila u moje grlo, a ja sam se s
njome borio, udario, i na podu se razlila mrlja krvi crne kao tinta. Iao sam unazad
i zaustavio se pored zida. Bio sam jako slab i uplaen. Poeo sam jako kaljati, i
zbog boli se sagnuo, prepolovio sam se. U ustima sam osjeao slatkast, a
istodobno gorak okus. Pustio sam da padnem na tlo, te ispljunuo onu toplinu to

sam osjeao u ustima; bila je to krv. Stavio sam na usta ruku koja se napunila
krvlju. Nisam bio svjestan to se dogaa. Onda sam shvatio. Louren i ja preli smo
hermetiki zatvorena vrata, uli u grobnicu u koju nitko nije bio ve 2.000 godina. i
udisali smo zrak pun Crvptococus neuromvces, prokletstva faraona. Sad je bilo
kasno da mislim zato nismo poduzeli odgovarajue mjere. Mislio sam, ako je
arhiva bila u redu, onda e biti i sve ostalo. Uzbuenje mi nije ostavilo mjesta
mislima, ak i kada sam osjeao miris plijesni u kraljevoj kripti. Sada su moje plua
bila puna kolonija gljiva koje su rasle u meni, hranile se tkivom mojih plua,
putajui otrov u moj krvotok koji je stizao do mozga. Lijek izustih trebam pronai
lijek. Pribliio sam se polici knjiga i pokuao proitati naslove, no, odjednom su se
ti naslovi pretvorili u malene crne insekte koji su se udaljili gmiui. Odjednom me
napala zmija s crnim jezikom i pobjegao sam u no. Dim koji se razvijao bio je vrlo
gust, guio me, a od njega sam kaljao. Vidio sam sotonske vatre, udne silhuete.
Odjednom, ugledah Lourenovu baraku te potrah prema njoj. Louren!, vikao sam i
uao. Njega nije bilo. Upalilo se svjetlo, a Sally je bila sama u njegovom krevetu,
gola i pospana, i jedva me vidjela. Gdje je on? viknuo sam no, ona nije shvaala.
Ben, to se dogodilo, krvari. Gdje je Lo? Bilo je hitno, trebao sam ga pronai, jer
je ion udisao tu istu prainu. Sally je pogledala krevet. Bilo je udubljenje na
Lourenovu jastuku. Ne znam, malo prije je bio tu. Mora da je iziao. Kaljao sam
guei se, te osjetio drugi mlaz krvi u grlu. Sally je sada bila potpuno budna.
Pogledala me. Ben, to se dogodilo? Mikro gljive, a ona je vrisnula vidjevi krv koja
se svugdje cijedi. Louren i ja smo otvorili tajni prolaz iza slike Sunca. Bilo je puno
spora. Nismo poduzeli odgovarajue korake. i zarazilo nas je. Siguran sam da je
Louren tamo, idem i ja. zaustavio sam se kako bih udisao. Sally je navukla ogrta i
prila mi blizu. Zovi Rala Davidsona, uzmi dihalice, napravi sve to je potrebno.
Ostavit u vrata otvorena. I Lourenu je sigurno jako loe, ludi. Napravi to, jesi li
razumio? Da. Zovi Rala ponovio sam i okrenuo se. Trao sam kroz dim i vatru
prema provaliji, a velike zidine hrama padale su po meni, mada nisu postojale ve
stoljeima. Veliki Balovi tornjevi strili su prema Mjesecu, grad je bio spaljen, sve
je ponovno postojalo nakon toliko vremena. Vikao sam. ene su ive gorjele s
djecom. Bilo je mrtvaca svuda okolo, ispaenih lica. Louren! vikao sam i trao
ususret vremenu. Svata sam nalazio po putu. Crnce, bijelce, svi su me napadali,
nisam se imao snage braniti i nastavljao sam trk. Vidio sam peinu kao prije dvije

tisue godina. Klupice oko smaragdnog jezerca. S velikom snagom naredio sam
mati neka iezne, da se sve vrati u sadanjost. Stigao sam do straara, koji je
itao. Kada me vidio, lice mu se promijenilo Doktore, to vam je? Je li gospodin
Sturvesant uao? Da. Kada je uao? Prije sat vremena. Straar mi je doao ususret.
to se dogodilo, doktore, vi krvarite! Ostanite ovdje rekao sam mu. Ostali stiu i
znaju to valja napraviti. Uao sam u arhiv, dok sam osjeao miris dima i grada koji
umire. Ispred slika boga Sunca ispustio sam sjekiru iz ruke. Odgurnuo sam vrata,
te jednim kamenim blokom sprijeio da se zatvore. Brzo sam siao niz stube. Na
pola puta vidio sam svjetlo iz groba. Vrata na kojima je pisalo prokletstvo bila su
otvorena, blokirana kablom svjetiljke. Louren ju je ispustio, i ona je jo uvijek
gorjela. Osvjetljavala je kriptu kao da je dan. Louren je stajao okrenut prema
golemom kovegu Lannona Hvcanusa, posljednjeg kralja Opeta. Bio je gol do
pojasa. Bio je smrtno blijed, s mlazom krvi to mu je izlazio iz usta, te padao niz
vrat i ramena. S posljednjim atomima snage stigao sam do njega i pokuao ga
pomaknuti. Glava mu je klonula unazad, a mlaz krvi je i dalje tekao. Louren! vikao
sam. Molim te, molim, pomogni mi. Bio je jo traak ivota u njemu, otvorio je
posljednji put prije smrti svoje svijetle oi. Do kraja? Do kraja, Lo! rekao sam
drei ga u naruju kao usnulo djete. Plava mu je glava klonula. Odjednom,
progovorio je jasnim glasom. Leti, leti za mene, Leinare-Sunca i ivot gaje
napustio. veliki divlji duh je nestao. Ostao sam sagnut nad njime, osjeao sam da
me snaga naputa. Padao sam u vrstu smrti iz vrste ivota, jer sam umirao dok
sam sanjao. U mrtvakom snu koji je trajao jedan trenutak i milijunima godina,
sanjao sam ljude koji su davno preminuli, u jednome davnom vremenu. DRUGI
DIO Jo su trebala proi dva dana, da ih bude trideset po predvianju, kada je
Lannon Hvcanus sa svojim sljedbenicima stigao u Zaljev malenih riba, na krajnjim
zapadnim obalama velikog jezera. Ve je pao mrak, kada su se usidrili u plitkim
vodama jezera. Deset brodova, koji su bakljama osvjetljavali okolni mrak u
crvenim prugama. Lannon se naslonio na ogradu kapetanskog mosta i gledao
preko povrine pokrivene papirusima, s vijugavim bezbrojnim kanalima, i jo dalje
u neizmjernost nepoznatog. Znao je daje tamo njegova sudbina i sudbina
njegovog naroda. Prolo je dvadeset i osam dana, otkako love stranu zvijer.
Odjednom je osjetio jezu i marce kako mu silaze niz leda, nije ga bilo strah, no
pitao se to e se dogoditi ako im bude stalno bjeala. Iza sebe zau lagan i tihi

korak. Spontano uhvati drku noa oko pojasa, no tada na svjetlu baklje prepozna
lik. Huy prozbori. Moj gospodaru, sada bi morali jesti, a zatim spavati. Nisu se
vratili? Nisu, ali e se vratiti prije jutra odgovorio je grbavac, pribliavajui se
gazdi. Doi sutra, ali e morati imati sigurnu ruku i otar vid. Ponekad mi se ini
da imam deset ena, a ne devet nasmije se Lannon, no, poali to je to rekao,
vidjevi kako se crvenilo penje u lice grbavca, pa odmah nastavi: Mislim da u
noas neuspjeno pokuati spavati, kao to je i neuspjean bio lov na velikog lava,
nakon pokopa moga oca. Nagnuo se preko ograde i pogledao u ostalih devet
brodova. Brodovi devet plemena, koji su ga doli gledati dok lovi velikog lava, kao
dokaz hrabrosti nasljednika prijestolja Opeta i etiri kraljevstva. Pogledaj ih, Huy
prijatelj mu prie koliko njih je prinosilo rtve bogovima, molei da ja ne uspijem?
Troje zasigurno, i mislim da zna koji su to, a moda i vie njih. A oni koji su
sljedbenici kue Barca, moemo li raunati na njih? Poznaje ih, moj gospodaru,
Habbakuk Lal e ostati uz tebe dok se more ne pretvori u pustinju, kua Amon,
kua Hasmon. Da prekinu ga Lannon poznajem ih, Huy, tono znam tko je uz
mene, a tko mi je protivnik. Govorio sam da bih uo potvrdu u tvom glasu. Njeno
je potapao grbavca i opet uperio pogled prema pustim zemljama juga.
Proroanstvo predvia da e jednom princ traiti velikog lava trideset dana i da
nee naii ni na trag velikog lava u zemlji Opet. Lannon je govorio s bijesom u
glasu. Zbacio je ogrta s ramena i na golim prsima prekriio ruke. Pod namazanom
sjajnom koom propinjali su se miii, a on ih protrlja velikim snanim prstima.
Moj je otac ubio velikog lava na dvadeset i peti dan. To se dogodilo prije etrdeset
i est godina. I tada su govorili da je veliki lav istrijebljen. Uostalom, vie su se puta
istraivai susretali s njim. Moj gospodine, bogovi e to odluiti pokuao gaje
smiriti. Bili smo u lovu na svim mjestima gdje je veliki lav vien zadnjih dvjesto
godina. Pet legija je bilo u hajci na sjeveru, a tri uz obale velike rijeke. Uzbueno je
hodao gore dole po brodu, potom se zaustavi gledajui u unutranjost broda gdje
su robovi veslai spavali sjedei, naslonjeni na vesla, u istom poloaju u kojem e i
umrijeti. Smrad koji se dizao s njih, bio je poput mrtvog vala u vlanoj noi.
Okrenuo se prema Huyju. Ova movara je posljednje mjesto u mom kraljevstvu
gdje bi se mogao sakriti veliki lav. I ako tu ne bude, to e se dogoditi? Nema
drugog naina da izborim svoje pravo. Nije mogue povui se od onoga to je
zacrtano? Ne, moj gospodine odmahnu glavom Huy. To znai da e propasti

kraljevska kua? Ako ne ulovite velikog lava Opet nee imati kralja. 1 bez kralja,
tko e vladati? Vijee devetorice. A kraljevska kua? to e biti s kuom Barca?
Nemojmo to spominjati tiho e Huy. Doi gospodaru. Sluga ti sprema toplo vino s
mirodijama i riblju juhu. Vino e ti pomoi da usne. Hoe li mi rei predvianje
za sutra, sveenice Bala. Hoe li ti to pomoi da mirno spava? upita ga Huy a
Lannon se suho nasmijei. Ima pravo, kao i obino. Doi, spopala me glad.
Lannon je s velikim tekom pojeo riblju juhu sjedei na krevetu pokrivenom
koama. Pustio je kosu koja mu je stizala do ramena, zlatnim kovrama na svijetlu
upaljene baklje. Izgledao je poput boanstva medu svojim narodom tamne kose.
atori od koa su bili otvoreni i lagani povjetarac hladio je unutranjost, tjerajui
smrad robova. Brod se lagano ljuljao na valovima i tiho kripao. Jedan je rob neto
povikao muen nonom morom, to je privuklo straara. Bili su sve to poznati
domai zvukovi u noi. Lannon je kruhom oistio zdjelu i popio ostatak vina.
Zadovoljno je uzdahnuo i nasmijeio se Huyju: Pjevaj za mene, Velika-ptico-Sunca,
pjevaj, moj Leinare-Sunca. Huy Ben-Amon sjedne na podnoje kreveta. Drao je u
ruci glazbalo. Sagnuo je glavu, a ruke su mu izgledale prevelike za njene dugake
prste. Izmamio je ton i onda opet tiina. Glasovi na brodu utihnue i Huy zapjeva.
Dvije mlade robinje sjedoe uz njega. Glas je tiho lebdio nad tamnim vodama, a
princ i posada sluahu. Mnoge tamne sjene s ostalih brodova naslonie se na
ograde, u tiini. Niz lice lijepe robinje kotrljale su se suze, kada je Huy pjevao o
izgubljenoj ljubavi. A potom se kroz suze nasmijala, kada je Huy zapoeo veselu
koranicu este legije. A sada, dosta Huy podigne glavu s instrumenta. Sutra e
biti puno posla. Lannon potvrdi i dotakne obraz mlade robinje, koja odmah spusti
tuniku, pokazujui svoje mlado svjee tijelo na mjeseevoj svjetlosti. sagnula se da
podigne tuniku i stavi je na stolac, te se uvue princu u krevet. Huy prebaci
instrument preko ramena, a druga robinja ugasi svjetlo. Jedan snaan glas dopre
iz tame: Pustite prijatelja da proe! Tko se to predstavlja prijateljem!? povie
straar. Mursil, glavni lovac kue Barca. Tada Lennon skoi iz kreveta. Stigao je!
povie. Pokrije se ogrtaem i uputi prema stubama, a Huy gaje slijedio. Mali kanu
gurao se uz bok broda. Mursil se popeo na brod kad su Lannon i Huy stigli na
most. Bio je to div, majmunskog izgleda, crvenog lica od sunca i vina. Svi na brodu
su se probudili. asnici se takoer popee na most. Baklje su obasjavale mrklu
no. Uzbuenje je zarazilo sve. Mursil opazi Lannona i krene k njemu dok su mu

pravili mjesto za prolaz. Za njim je iao sitni tamni pigmejac, kosih oiju i oito
muen. Moj gospodine Mursil podigne ogrta i klekne jednim koljenom pred
Lannona nosim ti dobre vijesti. Onda si dobrodoao. Ovaj. Mursil povue malog
pigmejca ovaj je naao ono to mi traimo. Jesi li ga vidio? Samo tragove apa, no
ovaj je vidio ivotinju. Ako je to istina, bit ete obojica dobro nagraeni obea
Lannon i pobjedosno se okrene Huyju. Bogovi su odluili. Kua Barca imat e jo
jednom svoju veliku priliku. Nebo je bilo tek neto svjetlije od tamne movare, a
divlje patke su kretale nad vodom, dok je svjetlost postajala svakom minutom
sve jaa. Pola milje dalje stado bizona je mirno paslo. Sagnutih glava i viseih
repova koji su se lijeno klatili, napredovali su prema papirusima i vodi. Kako je
svitalo, kretali su sve bre, da se zatite u hladu trske. Bilo ih je dvjestotinjak.
Vlana zemlja je bila obavijena maglicom, a papirusi su izgledali kao kristalizirani u
tiini. Neto se micalo medu trskom. Klasje papirusa je podrhtavalo od pokreta
koji ih je rastvarao, a potom zatvarao. Neto snano i spretno se micalo medu
papirusima. Snaan bivol predvodnik odjednom podigne glavu i rairi ui pod
teretom velikih rogova. Sitnim sumnjiavim praseim oima pretraivao je oblinju
trsku. Stado je stalo upozoreno. Veliki lav krene prema svom plijenu. Bio je golem.
Velikom brzinom prijee brisani prostor i zaskoi bivola s leda. ute ape udubie
se u kou i meso, a dugaki zubi zarie se u iju bivola; lav ga je drao tako
pritisnutog dok je jednom apom krenuo prema njuki. Jednim snanim zamahom
povukao mu je vrat unazad i slomio kraljenicu. Bivol pade. Veliki lav skoi s njega
prije no to je pao. Spretno je dodirnuo tlo i inilo se da gaje jedva dodirnuo, prije
no to je opet skoio, ovaj put na leda stare enke, elegantnim lukom smedeg
tijela u rumenilu zore. Lagan kao kolibri koji sie cvijet, veliki lav je opet ubio. Kost
je pukla istim zvukom i ubojica je rtvu odvukao medu galopirajuim stadom.
Dok je enka umirala, maka je ponovno skoila u svojem ubojitom napadu brzom
poput groma. Veliki lav je ubio est puta, dok je podivljalo krdo prelo tristo
pedalja. Zatim je pustio da bivoli pobjegnu. Topot nestade i papirusi prekrie vidik.
Veliki lav stade u svjetlosti Sunca koje se raalo. Dugaak rep vijorio je zrakom u
znak uzbuenja. Svaki mu je mii bio napet. are na njuki bile su crne i bijele, a
razmaknute oi odavale su krvolonost, no duge ekinjaste trepavice bile su bijele
i kao da su ublaavale izraz opasne ivotinje. No, kada se podigao, sa svojim
smedezlatnim krznom jo nakostrijeenim na leima, svaka je iluzija nestala. Visok

kao ovjek, teak kao konj, naoruan nevjerojatnim onjacima, bio je najopasnija
maka koju je prevrtljiva priroda stvorila. Lav se okrene i vrati zadnjoj rtvi koja je
leala na niskoj travi ravnice. Zaustavio se kraj mrtvog bivola. Veliki lav podigne
glavu, stisne nozdrve i isprui crveni jezik medu ona dva strana onjaka i rikne. To
je bio zvuk od kojeg je pucalo crveno nebo zore, najeila se zemlja i namrekale se
vode mirnog jezera. U zoru na uskoj blatnoj plai medu trskom Huy Ben-Amon
pozdravljao je svoga boga. Huy je obukao laganu opremu za lov, titnike za ruke
od koe iznad tunike i suknjicu od koe s bronanim umetcima. Oruje je bio
poloio sa strane jer je htio prinijeti rtvu velikom Balu: glasnik je trebao odnijeti
bogu zahtjeve Lannona Hvcanusa. Princ i njegovi sljedbenici napravili su polukrug
oko sveenika i svi su bili okrenuti prema istoku. Huy je pokazao uarenu kuglu na
obzoru i svi podigoe ruke rairenih prstiju kao zrake i poee njima treperiti.
Veliki Bale obrati mu se Huy gromkim glasom koji je stizao do neba tvoji te sinovi
pozdravljaju. Tamno orlovsko lice bilo je prekriveno tajanstvenim sjajem koji mu
je davao neku udnu ljepotu. Doli smo na ovo mjesto da izaberemo kralja za tvoj
narod i traimo te da blagoslovi naa nastojanja. Huy je dobro poznavao bogove i
mada ih je volio, znao je i njihove slabosti. Bili su oholi, tati, krti, a ponekad i
lijeni. Bilo je potrebno dodvoravati im se, hvaliti ih, potkupiti ih i posebnim
ceremonijama privui njihovu panju. Nije bilo dovoljno samo pridonijeti rtvu,
trebalo je to uiniti na nain da je bogovi prihvate. I dok je jedan od sveenika
vodio bijelog bika, pitao se je li dobro postupio kada je zamolio Lannona da
zamijene roba s bikom. Bogovi su vie voljeli ljudsku krv, no Huy je smatrao da e
rtvovani bik i obeanje jednog roba biti dovoljno uinkovito. Huyju nije bilo teko
trgovati s velikim besmrtnicima, pogotovo ako je to sluilo da se odgodi
rtvovanje roba i trenutak kada gaje gledao u oi ispunjene bolom. U pet godina
koliko je Huy bio glavni sveenik u Opetu, stotinjak poslanika upueno je bogu.
Bilo je vremena kada su ih u gradu rtvovali stotinjak samo u jednom danu.
aljemo ti divnog bijelog bika, kao naeg poslanika Huy se okrene ivotinji. Bila je
to ivotinja odabrana u Opetu, niska, jaka, s grbom sala na leima i ravnim
rogovima. Bik je mirno gledao, dok je Huy uzeo sjekiru iz ruke jednog od
sveenika. Svi se povukoe unatrag da moe zamahnuti sjekirom i iknuti krv.
Veliki Bale, primi naeg glasnika! uzvikne Huy, a sjekira zasja u niskim zrakama
sunca, zazvizdi ljuto i prereze otrim rezom vrat bika. inilo se daje glava skoila s

trupa. Obezglavljeno tijelo pade na koljena, a krv ikne. Huy se naslonio na svoje
oruje kao da poiva. Daj znak, veliki Bale povie. Izgledalo je to vie kao naredba
nego kao molba. Daj znak svojim sinovima glas je odzvanjao movarom, jezerom i
nebom. No, spustila se samo tiina zore, tiina povijesti u grimiznoj izmaglici jutra.
Jato gusaka ispruenih vratova preletjelo je iznad jezera. Huy je gledao u njih,
nadajui se nekoj boanskoj manifestaciji. Jedan znak, veliki Bale bio je sve
nestrpljiviji. rtva je pridonijeta savreno. bio je to jedan od onih dana kada je bog
bio rastresen ili tvrdoglav. Znak, veliki Bale bila je to trea i posljednja molba.
Odgovor je gotovo odmah stigao. Tamo preko papirusa digao se zvuk koji je
podigao sve ptice u zrak, zatreslo se klasje trske i poput groma diglo se u nebesa.
Zvuk koji nitko od njih nije nikad uo: rika velikog lava. Bijesan izraz na Huvjevom
licu zamijenio je blaeni osmijeh. Okrenuo se svom princu s oima okienim dugim
trepavicama kao u gazele i ree: Bogovi su ti odgovorili, Lannon Hvcanus. Gledao
je lica sveenika, ratnika, lovaca i plemenitaa koja su ga promatrala
praznovjernim oima. Kasnije e ponuditi Balu privatnu rtvu, neto sitno, koko
na primjer, u znak zahvalnosti za divnu suradnju. To je bila jedna od njegovih
boljih predstava. Huy je bio toliko sretan da se nije mogao uzdrati a da teatralno
ne kae: "Idi princu od Opeta, idi i uhvati svog velikog lava". Mali Buman ih je
odveo jednom od bivoljih staza, kroz tunel trske koja se gore zatvarala, pod
nogama je bila vlana zemlja movare, a u nosnice je ulazio miris plijesni. Konano
smo izili u preriju sa zelenom travom, koja je odravana niskom stalnom paom
velikih krda. Bila je to duga povorka tristo-etiristo ljudi, jer lanovi Nove Obitelji
nisu se usudili sii na zemlju i ii u lov na velikog lava bez da budu okrueni
naoruanim ratnicima. Slijedili su izdaleka grupu Lannona, koju je sainjavao
glavni lovac Mursil, sav smrdljiv od crvenog vina iz Zenga, Buman, Huy, princ i dva
nosaa oruja. Bogovi su tog jutra odrali obeanje. Buman ih je doveo oko
bunja papirusa u uvalu s visokom travom. Izgledala je kao prirodna arena
okruena grmljem. U sredini, u pravilnim razmacima, lealo je est tamnih
predmeta koje nismo iz daljine mogli identificirati. Mursil progovori na
nerazumljivom jeziku s vodiem. Huy si odmah uzme u zadatak da naui taj jezik.
Moj gospodine, to su bivoli koje je preklao veliki lav. Gdje je divlja? upita Lannon.
Buman pokaza rukom. Tamo, iza drugog bivola, uo nas je, vidio nas je i sakriven
je tamo iza. Moe li ga vidjeti? upita Lannon. Da, gospodaru, vidim vrhove uiju i

oi. Gleda nas. S te udaljenosti? upita s nevjericom Lannon. Nije mogue. Mogue
je, ima oko kao orao. Spremimo se, Velika-ptico-Sunca, moj Leinare-Sunca. Dok
smo skidali s Lannona oruje i dok je obuvao lagane sandale za lov, stigoe i drugi.
Neki od starijih plemenitaa bili su na nosiljkama. Asmon, tanak i mrav, naredi
svojim nosaima da stanu. elim ti da savreno ubije zvijer, ree princu kao to je
to uinio i tvoj otac. Potom ga odnesoe odakle je mogao sve dobro pratiti. Ostali
su se poredali po rubu polja s trskom u svojim crvenim, bijelim i utim odorama i s
orujem koje je svjetlucalo na suncu. Zavladala je tiina, dok je Lannon krenuo
naprijed, te se okrenuo prema njima. Bio je pokriven samo oko struka, koa je bila
glatka i savreno bijela, osim tamo gdje mu je sunce potamnilo lice i udove. Bilo je
to prekrasno tijelo, visoko i skladno graeno, sa irokim ramenima i tankim
strukom. Crvena je brada bila okrenuta prema grlu, a kovre su bile zavezane
purpurnom vrpcom. Lannon je pogledao ljude koji su se postrojili ispred njega.
Osveujem Grad Opet i etiri carstva rekao je jednostavno, a njegov je glas dopro
do svih. Huy mu je donio oruje. tit mu je bio od bivolje koe, ovalan, velik poput
ovjeka i irok kao njegova ramena. Imao je u sredini "oi", dva grabeljiva oka
sove, obojena u uto i bijelo. Kad bi se pokazivao kakvoj zvijeri, predstavljao je
agresivni pogled lovca koji upravo lovi. Nek te ovaj tit brani rekao je tiho Huy.
Hvala, prijatelju moj. Onda mu je Huy dao koplje. Bilo je tako teko da ga je samo
jedan veliki i iznimno jak ovjek mogao drati. Motka je bila od drva koje je
posebno odabrano za ovu priliku, obavijena sirovom koom, koja mu je, osuivi
se i savivi, davala izvanrednu vrstou. Imalo je promjer Lannonova dlana, te bilo
dvostruko vee od njega. Otrica bez kuka bila je iroka i teka, a zaobljeni vrh bio
je otar poput britve. Bila je modelirana tako da omogui maksimalno prodiranje
u meso i otvori takvu ranu da omogui jak izljev krvi. Nek ta otrica pronae tvoje
srce apnuo je Huy. A onda je naglas rekao: Rii za mene, Veliki lave Opeta.
Lannon je pruio ruku prema ramenu sveenika te ju stisnuo na trenutak. Leti za
mene, Leinare-Sunca rekao je i okrenuo se. Sa titom na sebi kako ne bi pokazao
"oi", okrenuo se prema zvijeri to se skrivala. Hodao je uspravno i ponosno, kralj
u svemu, mada jo uvijek bez naslova, a Huy se raznjeio gledajui ga, te se poeo
moliti kako bi ga bogovi jo uvijek udostojali panje. i Lannon je koraknuo po
mekoj travi koja mu je kakljala koljena, ponavljajui u sebi savjete starijih i vjetih
lovaca, prisjeajui se svakoga pokreta, svake rijei. ekaj da rikne prije nego to

mu pokae oi. Napravi tako da doe do tebe bono. Ciljaj pognute glave. Treba
mu razderati prsa s jedne strane. Lubanja mu je tvrda poput eljeza, kosti ramena
skreu najbolje metale. Postoji samo jedna slaba toka koju treba pogoditi: vrat
izmeu kraljenice i ramena. A onda rijei jedinog ovjeka koji se ikada sukobio s
velikim lavom. Hamilcar Barca, 46. Opetov kralj: kada e otrica ui, sine moj, dri
je vrsto. Jer tada je veliki lav jo iv a to je koplje jedina stvar koja ga moe drati
daleko od tebe dok ne ugine. Lannon je nastavio hodati odluujuim korakom,
promatrajui golemog crnog bivola, i ne nalazei ni traga zvijeri koju je lovio.
Prevarili su se mislio je. Tamo nema niega. uo je kako mu srce j ako lupa u tiini,
uo je vlastite korake i disanje. Pogledao je mrtvog bivola te nastavio hodati,
stiui sve jae oruje. Nema ga. Veliki lav je otiao pomislio je. No, odjednom je
primijetio pokret. Trzaj dvaju uha, uzdignutih, pa ponovno sputenih. Sada je znao
da ga zvijer eka, uo je kako su mu vlastiti koraci postajali sporiji, oteani
strahom, no, odluio je nastaviti hodati. Strah je taj koji ubija pomislio je nastojei
ga savladati, no, bio je hladan i teak poput kamena na trbuhu. Nastavio je. i
odjednom se veliki lav dignuo pored bivolovog lesa. Imao je uspravne ui, rep to
se polako ljuljao, i visoko je drao glavu. Nije ga oekivao tako velikog. Pogrijeio
je korak, oklijevao je. Bio je tako golem, kao da je iziao iz none more. Bio je na
200 koraka udaljenosti te nastavio hodati drei sakrivene "oi", i vidio kako se
rep toga diva ljulja sve bre i bre, dok mu se pribliava. Na sto koraka udaljenosti,
rep velikog lava je nervozno udarao po bokovima. Onda se zvijer smirila i sagnula,
a Lannon je sada napokon mogao vidjeti njegove oi, ute i sjajne. Nastavio je
hodati, a veliki lav je nakostrijeio grivu, tako da mu je glava izgledala jo vea.
Bijesno je mlatio repom. Lannon mu se i dalje pribliavao. Bili su udaljeni jedno od
drugog tek pedeset koraka. Veliki je lav riknuo. Zvuk je proparao nebo i zatresao
tlo, zvuk poput alopojke, poput olujnog mora na pustom alu. Lannon stade. Nije
mogao nastaviti hod, s onim stranim odzvanjanjem u uima. Ostao je miran,
fiksirajui razbjenjelu zvijer. Oklijevao je nekoliko dugih sekunda, a onda voden
strahom, naglom kretnjom skine s ramena tit i pokae "oi". To je bilo dovoljno
da izazove bijes u make. Rep s crnim uperkom ostao je krut iznad razine leda,
sagnuo je glavu i krenuo u napad. Lannon se prope na vrh prstiju, udovi
osloboeni straha krenue prema maki koja gaje napadala. Koraci su mu bili
dugaki i lagani, a trao je pod kutom, tako da ga zaskoi s boka. Lannon je trao,

a otrica koplja je plesala pred njim i svijetlila na suncu. Veliki lav je brzo
napredovao, sagnute glave, tako da su mu strani onjaci dodirivali prsa. Vijugao
je poput zmije u travi spreman da ubije. U posljednjem trenutku Lannon je
podigao koplje ciljajui vitalni dio na poetku vrata, dok je veliki lav skakao na
njega izbaen svom snagom tijela. Koplje se zabilo u smee dlakavo tijelo, a silina
udarca prenijela se natrag kopljem i Lannon poklekne. No, uspio je zadrati i dalje
koplje u ruci. Lav je riknuo i poput oluje zvuk mu je bubnjao u uima. Koplje je
podrhtavalo u rukama, udarajui ga po prsima, rebrima, od napora zagrizao je
jezik, no, nastavio je stiskati koplje u rukama. Veliki lav se propeo, osjetio je kako
ga vue za sobom, no, sruio se kad je zvijer pala. Osjetio je da ga svaki zglob,
svaki mii boli i da e puknuti. Oluja je i dalje bjesnila. Lav je riknuo jo jednom i
propeo se. Koplje se slomilo, a on je bio odbaen daleko s komadiem koplja koje
je i dalje stezao u ruci. Letio je zrakom nekoliko dugih trenutaka i onda je pao na
tlo ostavi bez daha. Na deset koraka udaljenosti, veliki se lav uljao prema njemu.
Slomljeno koplje virilo mu je iz vrata, iz pravog mjesta koje je Lannon naciljao.
Bolne i oajnike kretnje produbile su jo vie groznu ranu iz koje je liptjela krv.
utim oima gledao je Lannona, a veliki onjaci su bili spremni da ga razderu.
Polako se uljao, s tekim dahom koji je bubnjao u grlu, vukui za sobom teko
pokretne stranje noge. Umri! pomisli Lannon, dok ga je gledao kao opinjen,
nesposoban da se pokrene. Umri! pomisli opet. Umri, molim te! Konano,
posljednji gr potrese veliku maku. Leda se savie, apama je zagrebao tlo, a ralje
mu se otvorie; pustio je posljednji samrtni krik, i veliki lav ugine. Gledatelji
poee klicati a zvukovi se razlijegoe po tiini movare, te se poee kretati
prema udaljenom liku kralja. No, Huy je trao, dugim nogama za svoje prekratko
tijelo, s crnom kosom koja je vijorila na vjetru i sjekirom leinara na ramenu. Bio je
preao pola puta, kad je primijetio iza leine bivola drugog lava. Nastavio je trati
uzviknuvi: Lannon, pazi, iza tebe! Lannon se okrete i vidje zvijer. Bila je to enka,
svjetlija i elegantnija, ali svi su znali i krvolonija od mujaka. Okrene se prema
Lannonu sa smrtnom koncentracijom ivotinje u napadu. Bale, pomogni mi! molio
je Huy dok je jurio prema svom princu koji se pokuavao ustati. enka velikog lava
se opasno pribliavala. Ovamo! pozove je Doi ovamo! i maka ga tada uoi prvi
put. Podigne glavu i pogleda ga. Onjaci su se svjetlucali, a ute oi sjajile. Da!
povikne Huy. Da, evo me! Vidio je Lannona kako ustaje i ponovno pada u travu, no

i dalje je paljivo promatrao maku. enka ukruti rep, sagne glavu i jurne u napad.
Huy se zaustavio da je doeka. Ukopao se vrstim nogama i sa sjekirom na
ramenu ekao ju da doe ravno na njega. Dok se ivotinja pribliavala, Huy uoi
tamnu mrlju u obliku romba medu oima make. Podigao je sjekiru i precizno
naciljao. Za Bala! uzviknu Huy i sjekira zazvidi zrakom. Otrica se zabila u glavu i
mozak lavice i ispade mu iz ruke tek kada je lavica svom teinom mrtvoga tijela
pala na njega. Huy zakratko potone u tamu, a kada je otvorio oi, Lannon
Hycanus, etrdeset i sedmi Veliki lav Opeta, kleao je pored njega u sunevoj
svjetlosti. Luae! ree kralj, s oteenim licem punim modrica i zgruane krvi. Oh,
mali hrabri luae! Hrabar, da! s mukom e Huy Ali, ne lud, moj kralju. Vidio je
olakanje u Lannonovim oima. Rastegli su jo vlane koe velikih lavova na glavni
jarbol, a Lannonu Hycanusu poloili su zakletvu o vjernosti glave devet obitelji
Opeta. Huy Ben-Amon je donio pehar ivota usprkos kraljevom protivljenju.
Mora se odmarati, Huy. Ranjen si, tvoja rebra. eli me liiti te asti? Zna da sam
ja nosa pehara. Asmun je prvi poloio zakletvu. Sinovi su mu pomogli da side s
lealjke, ali im se istrgnuo dok se pribliavao Lannonu. Iz potovanja prema tvojim
sijedim vlasima i oiljcima koji pokrivaju tvoje tijelo, nije potrebno da klekne,
Asmun. elim da kleknem, moj gospodaru odgovori Asmun i polagano klekne na
mostu pod suncem. Bal je morao biti svjedokom zakletve toga krhkog starca.
Onda mu je Huv pribliio usnama pehar iz kojeg je popio gutljaj, a potom je pehar
dodao kralju koji je takoer ispio. Pij i ti, moj sveenice. Nije obiaj na to e Huy.
Kralj Opeta je onaj koji uvodi obiaje. Pij, kad ti kaem! Huy zastade na kratko i
onda podigne pehar i popije veliki gutljaj. Kada je pristupio Habbakuk Lal, zadnji
od devetorice, pehar je bio napunjen po peti put slatkim vinom Zenga. Je li te rane
jo bole? upitao je Lannon tihim glasom, kada je Huy donio pehar posljednji put.
Ne osjeam bol, moj kralju ree nasmijavi se, i odjednom pusti da malo vina
kapne na kraljeve grudi. Leti visoko, Leinare-Sunca. Rikni snano, Veliki lave ree
Huy i obojica se nasmijeie. Lannon se obratio plemenitaima koji su bili na
mostu. Ima jela i pia, vama na raspolaganju. Ceremonija je bila zavrena i Lannon
Hvcanus je bio kralj. Habbakuk Lal! Lannon se obratio velikom mornaru guste
brade i pjegavog lica iibanog morskim zrakom. Da, moj gospodine? Krenimo
prema Opetu. Po noi? Da, elim da stignemo u grad prije podneva sutra,
pouzdajem se u tvoje sposobnosti. Habbakuk Lal sagnu glavu na taj kompliment, a

teke naunice lupile su ga po obrazima. Zatim se okrenu i poe izdavati naredbe

asnicima. Sidra su bila podignuta, a s koara na pramcu bubnjar je poeo davati
ritam. Tri brza udarca, dva spora. Vesla bi zaronila i izila iz vode, ponovno
zaronila. Dugaak vitak brod lagano je klizio mirnim vodama jezera, crvenim od
sunca na zalasku, ostavljajui za sobom uski trag; zastava kue Barca bila je visoko
podignuta na glavnom jarbolu, a dvorci na pramcu i krmi ponosno su klizili iznad
tamnih mrlja papirusa. Kada je kraljevski brod proao kraj drugih u floti, ovi su
sputali zastave i poeli ga slijediti. Svatko se paljivo drao svog reda, dok su
robovi ritmino veslali praeni bubnjevima iji se zvuk irio jezerom. Lagano
epanje je bila jedina stvar koja je stvarala nelagodu Huyju, dok je prolazio brod
osvijetljen bakljama, idui od grupe do grupe. Svaki put bi podigao pehar s vinom
prema nebu kad bi bacio kocke od slonovae. Prokleta ta tvoja srea nasmija se
Phil, ali smijeh nije bio dovoljan da zamaskira bijes na crnom i mranom licu. Mora
da sam lud to igram kocke s miljenikom bogova. Svejedno je gurnuo malu hrpu
zlata na stol. Huy baci kocke i opet se pojavie tri crne ribice. Phil se stisnuo u
svoju odjeu i udaljio praen doskoicama prisutnih. Sjajna bijela zvijezda Astarta
bila je zala, kada su Lannon i Huy stali pod koe velikih lavova i pogledali naokolo.
Most je izgledao kao bojno polje, a na sve strane tijela koja su izgledala kao bez
ivota; legli su tamo gdje su se nali. ae su se ritmiki valjale s ljuljanjem broda.
Jo jedna pobjeda ree Lannon. Velika pobjeda, moj kralju. Mislim otpoe Lannon,
ali nije zavrio reenicu. Noge su ga izdale. Zaljulja se i padne prema naprijed. Huy
ga pridra i naprti na leda. Ne obraajui panju na bol u grudima, odvue kralja u
njegovu kabinu. Smjesti ga udobno u krevet. Zadrao se jo trenutak nad leeim
likom. Lijepo spavaj, moj lijepi kralju promrmlja i okrene se ljuljajui prema svojoj
kabini. Robinja ustade kada je uao. Sve sam spremila, da ti moe pisati ree mu.
Huy je vidio smotuljak, pero i tintarnicu ispod drhtave svjetlosti. Noas ne. Poao
je prema krevetu, no izgubivi pravac, spotakne se i pade. Robinja mu pomogne
ustati i doprati ga na pravo mjesto. Huy legne na leda i pogleda je, bila je jedna od
Lannonovih slukinja. elio sije priutiti jednu poput nje, ali je vjerojatno kotala
deset palaca zlata. Jo neto, moj gospodine? upita djevojka. Bila je jako lijepa, s
gustom tamnom kosom, a koa joj je bila poput slonovae. Huy zamiri na jedno
oko da je bolje vidi. Moda, ree srameljivo ako mi malo pomogne. No, njegove
su elje bile ipak prevelike. Za nekoliko sekunda hrkao je tako jako da se brod

tresao. Djevojka ustade i nasmijei mu se prije no to je izila iz kabine. U tami

koja je prethodila zori, Huy je ustao i uputio se na pramac i zapoeo vjebe sa
sjekirom, maui njome po zraku. Osjetio je kako mu krv kola jae u venama, a
njegovo se tijelo toliko znojilo da ga ni svjei jezerski zrak nije mogao osuiti.
Vjeto je mijenjao ruke, a velika je sjekira pjevala u zraku. Otupjelost ga je
naputala, a znoj mu je curio niz lice, vrat, ruke, noge i grbu. Huy je poeo plesati
na mjestu dok je i dalje mlatio sjekirom. Zora se zacrvenila nebom kada je
konano prestao. Naslonio se na svoje oruje dok mu je para izlazila iz usta u
hladno jutro, no krv mu je jako tekla ilama i osjeao se kao nov. U kabini jedna od
robinja mu obrie znoj, izmasira ga mirisnim uljima, isplete mu kosu i bradu te mu
doda iroku haljinu od bijelog lana. Popeo se na brod u trenutku kad je dana
naredba da se skrene prema istoku, da saekaju izlazak sunca, dok su se veslai s
olakanjem naslonili na vesla. Kada je izilo sunce, Huy uputi zahvale Balu. Zatim
su svi zajedno dorukovali sjedei na mostu na prostirkama od ispletene trske.
Huyje pogledao izmuena siva lica. ak je i Lannon izgledao blijed dok je drhtavim
rukama pio mlijeko s medom. Huy je poeo s pogaama na koje je nakapao ulje i
med, potom je pojeo veliku dimljenu ribu iz jezera, a kada je naruio peenu
patku s divljim enjakom, svi su ga pogledali zaueno. Huy je razrezao patku i
potrudio se da ima izraz kao da uiva, jer je drao mnogo do svoje reputacije. Phil
je konano uzvinkuo: Veliki Bale, ti napada ne samo svoj eludac nego i moj.
Podigao se naglo i otiao u potpalublje. Ima pravo Lannon se nasmijao prvi put
toga dana. Izgleda kao dijete koje nije nita jelo osim majina mlijeka. Odbijen je
s prsiju vinom, a zube si je naotrio na nou. Kada bi jezero bilo vino, snizio bi mu
razinu, da bi pjeke stigli kui. Huy se smijuljio poput zloestog patuljka, dok je
otkidao batak od patke. U pola jutra stigoe do pliine i Habbakuk Lal je uao
brodom u uski kanal. Papirusi i ostalo vodeno bilje prijetilo je da uini kanale
neprohodnim, a toliko su bili vani za ivot u Opetu. Brodice u kanalu su napravile
mjesta dok je prolazilo deset velikih brodova. asnici su pozdravljali stisnutom
akom zastavu Barca, no robovi osueni na vjenu borbu s bujnim raslinjem,
ostajali su nepokretni gledajui oima strpljivih ivotinja Dok su se pribliavali
Opetu, esto su nailazili na ribarske brodice, koje su vukle mree, dok su nad
njima na nebu galebovi kruili kriui. Na horizontu su se pojavile tamnocrvene
stijene pod suncem. Na ogradama su se nagurali svi oni koji su eljeli uivati u

radosti povratka. Mursil, glavni lovac, klekne pred Lannona. Pozvao si me,
gospodaru? Da. i Pigmejca. Tu je, kralju. Obeao sam ti nagradu. Pitaj. Moj
gospodaru, imam tri ene i sve tri su lakome. Zlato? Ako je tvoja volja, moj
gospodaru. Huy, pii naredbu za trezor, da mu izdaju pet prsta zlata. Neka Bal sja
nad tobom vjeno! A Pigmejac? Mursil pozove malog Bumana i Lannon ga
znatieljno pogleda. Kako se zove? Xhai, gospodine. Razumije li na jezik? Ne,
govori samo svojim primitivnim dijalektom. Pitaj ga to eli. Moda slobodu? Ne
razumije to je to sloboda, on je kao moj pas; ako mu oduzme gospodara, uzme
mu razlog ivota. Pitaj ga to eli. Mursil i Buman su dugo priali na onom jeziku i
potom se glavni lovac ponovno obrati kralju. To je udna elja. Govori. eli loviti s
onim koji je ubio velikog lava. Lannon se zagleda u Bumana, koji mu se smijeio
poput nevinog djeteta. Pigmejac misli, oprostite gospodine. Mursil se znojio od
nelagode: Misli da si ti boanstvo i eli pripadati tebi. Lannon se nasmije glasom
poput bika i pljesne se po bedru. Tako neka bude, unaprijeen je za majstora
kraljevskog lova. S plaom i privilegijama koje mu pripadaju. Uzmi ga ti, Huy, naui
ga na jezik, a ako ne uspije, naui ti njegov. Meni pripadnu sve skitnice i
osakaeni. Njegova kua je bila puna takvih. Svaki put kad bi sakupio dovoljno
zlata da si kupi koju lijepu robinju, potroio bi to na nekog starog ili bolesnog.
Pigmejac e barem imati svoju plau i moi e brinuti za svoje trokove. Lannon se
okrene prema pramcu, pogleda prema obzoru i opazi grad. Zidine hrama sjale su
ruiastim sjajem, a niski grad je bio bijel, zidovi kua su bili obojeni pepelom
koljaka. Ratna flota Opeta krene im ususret. ljemovi i titovi bljeskali su na
suncu, dok su brodovi kretali prema glavnom brodu. Svi su vidjeli rastegnute koe
ispod zastave Barca i usklici se digoe nad vodom. Habbakuk Lal povede brod
prema kamenom molu, gdje se narod skupljao. Svi su izili u arenim, najboljim
haljinama, i iz sto tisua grla klicalo se novom kralju. U zadnji trenutak Habbakuk
Lal spusti ruku da bi dao znak kormilaru. Brod se okrenuo i sa svim veslima u vodi,
zakoie brod, koji je blago dodirnuo bok mola. Lannon Hvcanus i njegova svita
sioe na tlo. Prve su prile Lannonove ene. Bilo ih je devet, svaka od jedne
porodice, a bile su mlade, lijepe i plemenita roda. Pridoe jedna po jedna,
kleknue i nazvae ga prvi put kraljem. Huy ih je promatrao s tugom u srcu. Nisu
to bile poslune robinje, jedino drutvo koje je upoznao. Bile su to prave ene.
Trebala mu je jedna takva da s njom dijeli ivot. A nije da nije pokuao. Udvaravao

se kerima svih velikih obitelji Opeta i uvijek je bio odbijen. Nisu vidjele dalje od
njegovih lea, a nije im mogao zamjeriti. Dostojanstvo i ozbiljnost situacije bila je
prekinuta zborom usklika, blizanke se otee odgojiteljicama i potrae prema
molu. Nisu obraale panju na oca, ni na plemenitae, otile su skakutati oko
Huyja ne bi li privukle njegovu panju. Kada ih je uzeo u naruje i poeo ljubiti,
posvaale su se estoko oko poljubaca, tako da su se poele upati za kose, dok ih
nisu razdvojili. Imilce je imala jo uvijek ruke u zlatnoj kosi sestrice Helance, a iz
Lannonovog izraza lica Huy je znao da e biti kanjene i da e ruiaste guze ubrzo
postati crvene. Htio je neto uiniti da to sprijei. Dok se udaljavao u gomili,
pregovarao je s prodavaem kokoi i dobio ju je povoljno. Nakon to je rtvovana
koko, krenuo je prema svojoj kui. Uao je u prostor izmeu vanjskog i
unutarnjeg zida hrama, gdje su bili sveenici. Svi su ga doekali puni panje, sa
sijedim glavama i krezubi, svi su bili uzbueni i eljeli su uti sve o njegovom
pothvatu. Traili su da im pria o lovu dok su ga prali i dok su mu sluili obrok.
Konano se sklonio u svoju sobu da bi spavao; tek je legao, kad stigoe etiri
princeze, one vee. Imale su od est pa do deset godina. Bile su svladale slabu crtu
obrane koju su pruali robovi da bi prodrle u njegovu sobu, kao da je to njihovo
najvee pravo. Huy uzdahne i odustane od spavanja, te poalje nekoga po
glazbalo. Kad je zapjevao, robovi u tiini uoe jedan po jedan i sjedoe uza zid.
Huy Ben-Amon se vratio kui. Petsto trideset i tri godine od utemeljenja Opeta, a
est mjeseci nakon to je ubio velikog lava, Lannon Hycanus, voda kue Barca,
napustio je grad da bi po ustaljenim pravilima obiao granice. Tog je proljea
napunio dvadeset i devet godina, jednu vie od svoga grbavog sveenika. Otiao je
s etiri ene, one s kojima nije imao djece, u nadi da mu ih podare tijekom dvije
godine putovanja. Poveo je sa sobom dvije legije od est tisua dua, vojsku
naoruanu strijelama i sjekirama. Legije bijahu formirane od dragovoljaca, a
asnici su bili pripadnici plemenitakih obitelji Opeta. Bili su sastavljeni po rimskim
kriterijima, iste koje je usvojio i Hanibal prilikom pohoda na Indiju. Svaka legija je
imala deset kohorta, a svaka kohorta est centurija. Ljudi su imali kone oklope,
eljezne kacige i okrugle kone titove s rozetama od bronce. Na nogama su imali
kone sandale i marirali su pjevajui. asnici su bili odjeveni sjajno, onako kako je
odgovaralo njihovom poloaju. Oklopi su bili bronani, a ogrtai od najfinijeg lana
crveno obojenog, i marirali su na elu svojih divizija. Nije bilo konjice. U pet

stotina godina, svi pokuaji da se konji dovedu sa sjevera, propali su. Sve ivotinje
bi umrle, neke po putu, a neke nakon dolaska u Opet, od tajanstvene bolesti koja
bi naela kou, a oi pretvarala u krvavu elatinu. Umjesto konja bijahu slonovi,
golemi i divlji, koji su budili strah medu neprijateljima Opeta kad su juriali nosei
na leima na uvrenim stalcima strijelce koji su odapinjali oblake strijela. No, u
aru bitke znali su napraviti nered i u vlastitim redovima. Krotitelji su bili uvijek
naoruani maljem i velikim elinim klinom koji bi zabili u mozak podivljale
ivotinje. Lannon je na svoj pohod poveo dvadeset i pet slonova. S njim krenue
na put, osim grbavog sveenika, desetak drugih, potom inenjeri, lijenici, oruar,
kuhari, robovi, mnogo trgovaca, prodavai pia, hazarderi i prostitutke. Konvoj
kola koji je prenosio atore i ostali teret protezao se duinom od sedam milja, a
itava kolona petnaest. Nije bilo problema na nepreglednim ravnicama juga, gdje
je bilo vode i obilje trave. Huy Ben-Amon se popeo na mali breuljak i promatrao
sa svojim kraljem masu koja se polako sputala prema sjeveru te pomislio na
trenutak kada e u luku stii du velike rijeke. Takvo bogatstvo e biti veliki izazov
za bande nepoznatih zemlja s druge strane rijeke. Povjerio je svoje strahove
Lannonu, a on se nasmijei stisnuvi plave oi na suncu. Ti misli kao vojnik, a ne
kao sveenik. Ja sam jedno i drugo. Dakako Lannon mu je dodirnuo rame. Nema
bez razloga zapovjednitvo este legije. pa, Huy, razmiljao sam mnogo o tom
maru. U prolosti je sluio samo kao gubitak vremena i za osipati bogatstva
Opeta. Moji e biti drukiji. elim dobiti korist. Huy se nasmijeio nakon te
arobne rijei, svi su je u Opetu shvaali, plemii, kraljevi i sveenici. elim sve
napraviti da to bude drukiji mar. U sredinjem emo carstvu organizirati lovove
koje nisi nikada zamiljao, meso e biti sueno i dimljeno, te prodano kuama i
rudnicima. Nadalje, lovit emo slonove. Htio bih da ih moja vojska ima 200 kako bi
obuzdala prijetnje sa sjevera, o kojima si mi upravo govorio. Zaudio sam se
koliinom praznih koija to nas slijede. Napunit emo ih ponovno prije nego to
krenemo prema sjeveru- obeao je Lannon. A kad emo proi vonjacima Langa,
promijenit emo postrojbe, staviti na njihovo mjesto ove ljude, jer ekipe koje
borave previe dugo na istom mjestu mogu postati lijene. U Zengu u susresti
emisare istonih Drava i obnovit u s njima traktat. A sjever? Huy je ponovno
inzistirao na tome. Od Zenga emo krenuti prema sjeveru u ratnoj spremi. ene i
drugi vratit e se u Opet prelazei srednje carstvo. Doi emo do rijeke s dvije

legije, da ojaamo one ve postojee, te emo ga zapaliti i uhvatiti robove. tako e

ta plemena shvatiti da Opet ima novog vladara. Lannon se okrenuo i ponovno
prijetei pogledao na sjever, a kosa i crvena brada sjajile su mu se na suncu. Ve
nam stotinu godina ne daju mira, previe smo miroljubivi. Iz godine u godinu sve
su brojniji i jai. Pokazat u im eljezo, Leinare-Sunca. Pokazat u im da je rijeka
osigurana barijerom sjajnog elika i ako se pokuaju pribliiti, bit e to njihov rizik.
Odakle e doi, i koliko ih ima? upitao je tiho Huy. To su snage tame, a crni su jer
ne pripadaju kao mi bogu Sunca Balu. Stvoreni su u tami u umi vjene noi, na
sjeveru, a kada e moi pobrojati skakavce, moi e i njih. Boji li se, Lannone?
upitao je Huy, a kralj se okrenuo i pogledao ga ljutite Kako se usuuje, sveenice?
Zovi me prijatelju, ne sveenice. elim ti pokazati da je iracionalna mrnja
temeljena na strahu. Lannonov bijes se stiao. Igrao se s bodeom maa i
pogledavao okolo kako ga njegovi pomonici ne bi prislukivali. Ima razloga za
strah rekao je napokon. Znam potvrdio je Huy. Huy je uputio u zoru odu Balu. No,
bila je to tiha izvedba, kako se ne bi uznemirila oblinja stada. Kasnije je Huy
zamolio bogove da gledaju pozitivno na lov, i obeao je da e dio leeva ostati,
kako bi ih Leinar-Sunca odnio u nebo. Tada su Huy i Lannon popili pehar vina i
pojeli lepinju s vrapjim sjemenom. Mursil, ef lovaca juga, odabrao je paljivo
teren. Od mjesta na kojemu su se nalazili, mogli su vidjeti veliku dolinu na
rubovima brda, te sedam vatra dojavnica, koje su oznaavale ratnicima poziciju
kako bi vratili divlja koja je pokuala izii iz doline. U daljini, iza obzorja, dvije su
legije bile rasprene po dolini i ve su napredovale. Deset tisua ljudi u pokretu
prailo je prerijom poput iznenadnog vala. Praina se dizala blijeda na plavome
jutarnjem nebu, a svako toliko vidio bi se bljesak kacige ili koplja. Poelo je kazao
je Lannon zadovoljnim tonom. Huy je pogledao desetine tisua ivotinja na
panjaku. Bio je to deseti veliki lov u pet dana, a masakar mu je prouzrokovao
muninu. Pogledao je tamo gdje se dolina suavala i prolazila kroz udubljenje.
Izmeu brda bio je neki prolaz, poput bijega iz prerije, a cijela je dolina bila puna
akacija. Od mjesta na kojemu smo se nalazili, jedva su se mogli nadzirati ti prolazi
skriveni izmeu brda. Tamo je bilo u zasjedi tisuu Lannonovih strijelaca, a svatko
je imao pored sebe snop od 300 strijela te rezervni luk. Iza njih je bila dvostruka
zatitna mrea, a pridravali su je lagani stupovi, koji bi pali kad bi na njih pao
teak teret, zaustavivi i blokirajui ivotinju, sve dok ne bi doao strijelac i

dokrajio je, te kasnije izravnao mreu. Trebamo sii Lannon je popio vino i
stresao mrvice s ogrtaa. Priekajmo jo malo predloio je Huy. elio bih vidjeti.
Osjeao se nemir meu ivotinjama na polju, posebice medu onim ivotinjama
bliim lovcima, a neki su divlji volovi ve poeli trati u krug, bez cilja, s njukama
do poda, crnim tijelima koja su skakutala, te dugim grivama na vjetru. opori
zebra udruili su se u kompaktne skupine od 2.000 do 3.000 grla, te bijesno
promatrale lovce to su se pribliavali. Prvi roaci ovih ivotinja quagga, takoer
su se okupljali, a bile su tu i sve vrste antilopa, od utih do crvenih, pa od
ljubiastih sve do onih velikih, boanstvenih. To se veliko mnotvo poelo
komeati, sporim koracima du uvale. a praina se podigla nad njima. Ah! kazao je
Lannon. Kakav ulov! Nikad nije bilo veeg u povijesti lova. Koliko misli da ih ima?
Ne znam, 50 ili 100 tisua, bilo bi ih nemogue pobrojiti. ak i irafe, s njihovim
dugim vratovima, bile su zaraene alarmom. Odmaknule su se od akacija i zajedno
sa svojim mladuncima potraile spas. Pa i nosorog, svom svojom teinom, traio je
bijeg. U matici to je drala zajedno svu tu masu, kretale su se ivotinje, a kad su
se poele penjati prema brdima, nailazile bi na lovce koji su ih prisiljavali sii,
medu sada ve bijesnu gomilu u dnu doline. Nastavljale su, a buka njihova
kretanja odjekivala je poput uma oluje, vjetra i valova. Zemlja se tresla. Doi!
povikao je Huy, te naglo ustao i skokom siao niz brdace. Jo se jednom okrenuo
prema toj rijeci ivih bia, te uzeo sjekiru potravi za Lannonom. Duga crna kosa
letjela je za njime, a trao je sigurno poput koze i brzo poput zeca. Doao je u
dolinu istodobno s Lannonom, i pretekao ga u utrci prema sredini doline, gdje je
bio iskopan rov za njih, a ekalo ih je tucet snopova koplja. Lannon je potrao u
rupu pokraj njega: Nema zlatne nagrade za ovu utrku rekao je uz smijeh. Trebalo
ih je biti odgovorio je Huy te su zajedno ili prema prednjem dijelu rova, kako bi
gledali dolinu. Bio je to stravian prizor. Tamo se nalazilo itavo more ivotinja, a
nad njima se nadvio crni oblak praine, kroz koji je nisko sunce prijetei sjalo.
Glave i grive ivotinja u prvim redovima sjajile su se i komeale poput uzburkane
rijeke, a iznad su se vrtjeli tanki vratovi irafa i nojeva. Svi su navalili na njih, a
zemlja se tresla. Gledali smo tu scenu sa strahom i uenjem. Lannon je paljivo
izraunao trenutak, ekajui da prvi dio divljai prijee odreene toke. Nakon
toga dao je znak trubau, koji je jakim tonom dao znak za napad, ponovivi ga
nekoliko puta. Od najnieg dijela tla pa sve do planine, uz crtu bjeanja ivotinja,

stvorili su se strijelci. etiri su puta navalile na obrambeni zid, prije nego to je

poeo pakao. etiri tisue strijela u 20 sekunda. ivotinje koje su slijedile prve
redove pale su na one ubijene, urlajui od bolova zbog slomljenih kostiju i
rastrganog mesa. Divlja je u panici nastavljala bijeg, dok su ih idui napadi strijela
tamanili, a uginule i ranjene ivotinje tvorile su itave hrpe, koje su neprekidno
rasle. Manja stada su odmah unitena. Ona vea, s debelom koom, nastavila su
trk s bokovima punim strijela. Sivi nosorozi bjeali su u istom smjeru, sve su
ivotinje mahnito trale u panici, a u tom smjeru tutnjalo je i golemo stado bivola.
ivotinje su upale u mreu, te padale razbijajui se i urlajui. Koplja su ih
prepolovila dok su se valjale po tlu, guei od tekih mrea. Lannon je htio
izravnati mreu, no, bio je to uzaludan trudjer je ivotinja sada bilo previe, a
ranjene su bile opasnost za ljude. Huy je vidio vojnika baenog u zrak, to ga je
dohvatio bijesni nosorog. Okrenuo se u zraku i pao na tvrdo tlo, gdje ga je
pregazilo nadolazee krdo. Lannon je bacao koplje iz rova s nevjerojatnom
preciznou, ciljajui na prava mjesta. Tjelesine su padale jedna na drugu, a on se
smijao i uzbuivao, uivajui u lovu. I Huy se osjetio zaraenim. Plesao je i skakao,
titio je ramena i bokove Lannonu, te svako toliko bacao koplje na koju golemu
ivotinju. Huy i Lannon bili su preliveni znojem, puni praine, a Huy je bio ranjen
kamenom to je poskoilo ispod kopita i pogodio ga u elo. Premda je rana bila do
kosti, on ju je zamotao komadiem tkanine iz tunike, te nastavio poskakivati i
veseliti se, kao da mu nita nije bilo. Huy je vidio i druge ivotinje koje su trale
prema njima. Uhvatio je kralja i povukao ga na samo dno rova. Ostali su tako,
titei glavu rukama, dok su kopita jurila uz rub rova. Zemlja ih je pokrivala, silei
ih da na trenutke prestanu disati. Jedna mlada zebra, mujak, pao je u rov te,
uzbuen i malo ranjen, pokuavao ih ugristi velikim utim zubima. Bila je to
smrtna opasnost. Huy se bacio na dno kako bi izbjegao pomahnitala kopita, zastao
na trenutak kako bi naciljao i odjednom podigao desno rame. Sjekira je ula ispod
brade preplaene ivotinje i raznijela joj mozak. Zebra je pala na njih i postala im
zatita od bijesa kopita. Odjednom se oluja smirila i izgubila se u daljini. U tiini,
Huy se okrenuo prema Lannonu: Sve u redu? Lannon je jedva gmizao pod mrtvim
tijelom zebre. Izili su iz rova te pogledali okolo zadivljeni. Na duini od 500
koraka, i na jednakoj irini, teren je bio poput tepiha pun mrtvih i umiruih
ivotinja. Iz rova su izili strijelci i bacai kopalja, koji su opijeni uivali u sceni.

Drugo postrojenje lovaca izilo je iz oblaka praine koja je zastirala sjaj neba. Samo
urlanje i rika umiruih i ranjenih ivotinja prekidali su tiinu Lovci su nastavili ii
naprijed medu hrpama krvavo mesa Koplja su se dizala i sputala kako bi dokrajili
divlja. Huy je zavukao ruku ispod tunike i izvadio uturicu Zengovog vina. Mogu
uvijek raunati za takve stvari. Lannon se nasmijao i pohlepno pio. Kapljice vina
sjajile su se poput krvi na njegovoj pranjavoj bradi. Je li ikada bio lov kao ovaj?
pitao je dok je vraao uturicu Huyju. Huy je pio, osvrnuvi se okolo. Mislim da
nikada nije bilo takvo to rekao je tihim glasom. Zadimit emo i posoliti meso. i
onda ponovno u lov, obeao je Lannon, te se udaljio velikim koracima kako bi dao
zapovijed da se ponu klati ivotinje. Kupola naranastog svjetla treperila je tono
iznad doline, odsjajem deset tisua vatra. Tijekom cijelog poslijepodneva i cijele
noi vojska je radila kako bi se priredilo meso toga golemog plijena, a cijelu su no
tranirali meso, stavljajui ga iznad vatre da se dimi. Slatkast okus svjeeg mesa,
razvaljene utrobe, cvrenje komadia mesa to su ih stavili pei, dopirali su do
Huyja, koji je sjedio ispod konog atora, te radio pod svjetlom uljane svjetiljke.
Lannon je iziao iz tame, jo uvijek pun praine i krvi. Vino, Leinare-Sunca, za
ljubav prijatelja ree, hinei da se trese od ei. Huy mu prui amforu i zdjelu.
Lannon odbije zdjelu, pio je iz amfore, i obrisao bradu ramenom. Donosim dobre
vijesti rekao je uz veliki osmijeh. Ulov je bio 1.700 grla. Koliko ima ljudskih rtava?
Petnaest osoba je poginulo, nekoliko ranjeno. no, zar nije bilo toga vrijedno? Huy
nije odgovorio, a Lannon je nastavio: Imam i druge vijesti. Jedno od mojih kopalja
stiglo je do cilja. Annel nije imala mjesene cikluse. Junjaki zrak mora da je
dobar. Sve su etiri zatrudnjele u dva mjeseca. Nema zrak veze s time, LeinareSunca. Lannon se nasmijao i nastavio piti. Veseli me kazao je Huy. I to je obiljeje
drevne krvi Opeta. Od kada se za to zanima, Huy Ben-Amon?Tebe zanimaju samo
moji klinci da ih moe razmaziti. poznajem ja tebe. Lannon mu prie blie. Pie
neto? upita. O emu se radi? Piem pjesmu skromno e Huy. O emu govori? O
lovu, o dananjem lovu. Pjevaj mi je ree Lannon i spusti se na koe Huvjeva
kreveta, i dalje drei amforu za vrat. Huy uze instrument i sjedne na prostirku od
trske. Zapjeva, a kada je zavrio, Lannon je sjedei u tiini, kroz otvoreno krilo
atora dugo gledao u no. Ja nisam to tako doivio ree konano za mene je to
bila samo etva mesa. Ponovno uuti. Je li ti ao? upita Huy, a Lannon zanijee
glavom. Misli li da to to smo danas unitili nee opet biti nadomjeteno? Ne

znam, moda ima pravo, ali kad bismo lovili ovako svaki dan ili svaki deseti dan,
ostala bi pusta zemlja. Lannon je dugo razmiljao, drei i dalje polupraznu
amforu, a zatim podigne glavu i nasmijei se. Sada imamo dovoljno mesa. Ove
godine neemo vie ii u lov, osim radi slonovae. Gospodaru, amfora s vinom ti
se zalijepila za ruku? upita Huy, a Lannon ga pogleda smijui se. Hajde da se
nagodimo, Leinare-Sunca, ti otpjevaj jo jednu pjesmu, a ja u ti dati vina.
Potena razmjena prizna Huy. A kada se amfora ispraznila, Huy je poslao starog
slugu po jo. Donesi dvije ree Lannon Utedjet emo ti kasnije korake. U pono
Huy je bio omekao od vina, dirnut ljepotom svoga glasa i tugom pjesme.
Zaplakao je, a kada je to vidio Lannon, zaplaka i on. Neu dozvoliti da se ta silna
ljepota zapie na koama ivotinja povie Lannon, dok su mu suze klizile niz
pranjave obraze. Dat u skovati smotuljak od najfinijeg zlata na koji e zapisati
svoje pjesme, moj Leinare-Sunca. Tako e ivjeti vjeno, na radost mojih sinova i
sinova mojih sinova. Huy prestane plakati. Umjetnik u njemu naglo se probudio i
prihvatio ponudu, no znao je da se Lannon sutra ujutro toga nee sjetiti. Jako sam
poaen, gospodaru. Huy klekne kraj kreveta Hoe li potpisati odmah zahtjev za
riznicu? Ti ga napii, Huy, napii ga odmah, a ja u ga potpisati. Huy brzo sjedne na
prostirku. Kolona je polako napredovala prema jugoistoku. U toj nepreglednoj
zemlji, kolona duga petnaest milja izgledala je poput beznaajnog reda mrava. Bilo
je rijeka i bregovitih lanaca, ume i ravnice prepune divljai. Prijedoe rijeku na
jugu, est mjeseci nakon polaska iz Opeta i nakon sto milja stigoe do planinskog
lanca prekrivenog umom. Zaustavili su se pred tamnim klancem koji je ulazio u
planine. Huy i Lannon s kohortom pjeaka i strijelaca krenuli su tim mranim
prolazom. Bilo je to udno mjesto s crnim stijenama i uboreim rjeicama; bilo je
hladno, mrano i vlano, jer je tu sunce rijetko prodirale Huy se najeio, ali ne od
zime, te stisnuo jae koplje. Tri dana koliko su hodali medu planinama, Huy je
proveo u molitvi, jer je bio uvjeren da je to mjesto nastanjeno demonima.
Ulogorili su se na junim padinama brda i upalili vatre radi signalizacije, iz kojih se
dizao visoki stup dima koji se vidio na pedeset milja. Prema jugu prostiralo se
veliko podruje kao i prema sjeveru. Dok je gledao zlatne doline i tamnozelene
ume, Huy je glasno razmiljao. Volio bih sii u onu zemlju ree Lannonu. Bio bi
prvi odgovori Lannon. Bog zna to se tamo krije. kakva blaga, kakve tajne? Znamo
da je duboko na jugu vrh na jednoj ravnoj gori, gdje je bila unitena vojska

Hycanusa IX. Ali to je sve to znamo. Razmiljam o tome da izazovem sudbinu i

odem u istraivanje prema jugu, preko onih planina. to kae na to, Huy? Ne bih
ti savjetovao, gospodaru odgovori Huy mirnim glasom. Nije dobro izazivati
bogove. Imaju izvrsno pamenje. Mislim da ima pravo na to e Lannon. No,
izazov je previe velik. Huy prestade priati o tome i bi mu krivo to je uope
naeo taj razgovor. Tko zna kad e stii? podigne pogled prema plavoj rijeci na
podnevnom suncu. Stii e kad budu gotovi. Htio bih da to bude to prije. U
iekivanju, ii emo u lov na leoparde. Deset dana smo lovili pjegaste make kojih
je bilo mnogo u umovitim klancima planine. Lovili smo ih posebno obuenim
psima i kopljima za lavove. Natjerali bismo ivotinju u zamku, a potom bismo je
okruili i izazvali njen napad. ovjek kojega je maka napadala bio je taj koji je bio
izabran daje ubije kopljem. Dva smo lovca izgubili na taj nain u tih deset dana.
Jedan je bio unuk Asmuna, starog plemenitaa. Bio je to hrabar djeak i svi su bili
jako alosni, iako je to bila asna smrt. Kremirali smo ga jer je umro na polju, a
Huy je pridonio rtvu, da bi njegova dua stigla u nebo. Jedanaestog dana u zoru,
nakon to je Huy pozdravio Bala i nakon to smo dorukovali, dok smo se
naoruavali za lov, Huy je primijetio da je mali glavni lovac Xhai jako uznemiren.
to te to brine Xhai? upita ga njegovim jezikom koji je ve dobro govorio. Ovdje je
moj narod odgovori Buman. Kako zna? upita Huy Znam jednostavno e Xhai i
Huy brzo prede preko polja u Lannonov ator. Stigli su, gospodaru najavi. Dobro
Lannon odloi koplje za lov na lavove i skine oruje sa sebe. Pozovi tragae
kamenja, geologe i metalurge, neka se spreme. Susret se zbio na podnoju brda,
gdje je zavravala uma, a poinjala velika ravnica. Lannon je poveo svoje medu
stijene. Zaustavili su se na rubu doline i poredae u strijelce. Daleko na istini,
tamo gdje nisu mogle dostii strijele iz ume ili s visoravni, postavljen je stup s
kojeg je visio kao zastava rep antilope. Bio je to znak to je oznaavao poetak
razmjene. Lannon je dao znak vodi tragaa kamenja Aziru i Rib-Abiju, uvaru
kraljevskog blaga. Njih dvojica su napredovali po ravnici, a iza njih su ila dva roba
s punim konim vreama. Na zemlji pored stupa bila je suha bundeva puna
arenih bljetavih kamenia, od prozirnih poput stakla, do arko crvenih.
Dostojanstvenici su ispitali kamenje, neko su uzeli, a drugo stavili natrag u
bundevu i potom iz vree izvadili staklene perle koje su stavili u kokosov up
pored bundeve. Potom se vratie natrag na kamenu visoravan gdje su bili Lannon i

njegovi strijelci. Priekali su dok dvanaestak sitnih stvorenja nije izilo iz ume i
pribliilo se stupu. Bumani su se skupili oko bundeve. Burno su raspravljali i
potom se povukoe natrag u umu. Dva poslanika se opet vratie kod stupa i
ustanovie da nita nije dirano. Ponuda je bila odbijena, te su dodali dvanaest
vrhova za strijele od eljeza U treem pokuaju postigli su sporazum. Bumani su
uzeli stakleno biserje, vrhove strijela i bakrene narukvice, a kamenje nisu ni
dirnuli. Zatim je kod stupa stavljeno drugo kamenje i pregovori opet zapoee. Bio
je to dug i dosadan postupak koji se produio na etiri dana. Dok su ekali, Huy je
obogatio svoje znanje iz geologije. Odakle dolazi sunevo kamenje upita Azirua,
dok je promatrao dijamant velik kao orah, koji je dobiven u zamjenu za libru
staklenih kuglica. Kad na nebu istodobno iziu Sunce i Mjesec i kad se njihove
zrake isprepletu i postanu tople i teke, te ako padnu u vodu ugase se i
kristaliziraju u takav kamen. Za Huyja tumaenje je bilo veoma logino. Jedna kap
ljubavi Bala i Astarte promrmlja. Ne udi me to su tako lijepi. Podigne oi prema
Aziru. A Pigmejci, gdje ih pronalaze? Kau da ih trae medu ljunkom na obalama
rijeka i jezera odgovori Aziru. Ali nisu veliki poznavatelji suneva kamena, tako da
nude i obino sjajno kamenje. Kad su Bumani prodali sve svoje dijamante,
ponudie na prodaju neeljene sinove plemena. Gola stvorenja, puna straha, bila
su ostavljena kod stupa. Poznavatelji robova, iskusni u procjenjivanju ljudskog
mesa, ili su ih pogledati te predloiti cijenu. Pigmejci su kao robovi bili na cijeni,
jer su bili vjerni, blagi i otporni. Bili su vjeti kao vodii i lovci i bili su traeni kao
drutvo djeci. Xhai je bio uz bok svog kralja zlatne kose i prisustvovao
pregovorima. Kada je bio malen, tako i njega kupie. Na kraju etvrtog dana
riznica Opeta je kupila etiri velika kokosova upa puna divnih dijamanata.
Trgovina tim kamenjem bila je iskljuivi monopol kraljevske kue Barca. I jo
kupie osamdeset i est djeaka Bumana izmeu pet i petnaest godina. Bili su jo
divlji i bilo je potrebno zavezati ih dok se ne pripitome. Huy im se posvetio na
putu povratka kroz planine. Uz pomo Xhaija i drugih Bumana uspio ih je sve
spasiti. Samo ih je nekoliko umrlo od straha i terora prije nego to su ih povjerili
robinjama u glavnom logoru. Lannon je naredio da raspreme logor da bi se uputili
na sjeveroistok. Vojska je ponovno prela rijeku i u daljini su se nazirala brda Bar
Zenga. Poeli su napredovati po istonom dijelu kraljevstva, tu gdje su seljaci
uzgajali ito du rijeke Lava. U svakom naseljenom mjestu stanovnici su dolazili

pozdraviti novog kralja. Izgledali su sretno, a sela s kolibama od blata izgledala su

ista i bogata. ak su i robovi koji su radili na poljima izgledali zdravo i uhranjeno,
jer samo luak bi postupao loe prema takvom blagu. Robovi su bili gotovo svi
crni, uhvaeni u sjevernim zemljama. Mnogi su bili mijeane krvi, sinovi gazda.
Nisu nosili lance i po nainu odijevanja nisu se razlikovali od gazda. Tijekom puta
legionari su naputali vojsku i vraali se svojim selima, a mjesta bi popunili mladim
novacima. Sada su ve prolazili kroz zlatni pojas. Na tome se baziralo bogatstvo
Opeta, a tragai su posjedovali gotovo natprirodne moi da ustanove gdje lei
dragocjena ruda. Rezultati njihovih napora bili su brojni rudnici u kojima su radili
robovi, goli na uzavrelim padinama. Na povrini se kopalo tako da bi se rudaa
drobila, a potom ispirala vodom, a zatim bi zrna zlata stavljali u posebne bakrene
posude. Lannon se esto zaustavljao putem u tim rudnicima da bi vidio kako rade,
a Huy se divio matovitosti inenjera, raznim izumima koji su na raznim lokacijama
omoguavali laki rad. Tamo gdje je zlatna ila ila u dubinu, pravili su niske
galerije u koje su mogle ui samo ene i djeca. Slonove su upotrebljavali da podiu
koare s rudaom ili kao nosae vode. Uveli su nain kako odozdo odvojiti rudau
sa zlatom, tako da bi se sruila pod vlastitom teinom. Bio je to opasan postupak i
u jednom rudniku gdje se upotrebljavao, a koji je Lannon posjetio, cijelu no nisu
spavali od jauka robova koji su ostali zgnjeeni masom stijene. Tjeran neutaivom
znatieljom, Huy se jednog dana spustio u najniu galeriju rudnika. Zrak je bio
nepodnoljivo topao i smrdljiv, bilo je to pakleno mjesto. Bila je osvijetljena
treperavom uljanicom. Goli robovi su se muili u iskopanim udubinama. Huy je
vidio kako tvrdi kamen razbijaju na nain na koji je prije nekoliko stoljea Hanibal
sebi napravio prolaz u Alpama. Upalila bi se spora vatra koja bi se odravala dok
ne bi uarila stijenu. Zatim bi se vatra ugasila, a mjesto polilo vodom i kiselim
vinom, pa bi potom uslijedila eksplozija, a stijena bi se odlomila. Robovi su potom
iznosili kamenje. Kad je ponovno iziao na povrinu, Huy je bio mokar od znoja i
pun praine. Lannon je tresao glavom: Zato si to uinio? Leinari su ti popili
mozak? Kako si osjetio potrebu da se zavue pod zemlju? U jednom rudniku ila
je bila iscrpljena na razini iznad podzemnih voda. Tada nije bio jo izmiljen nain
kako osloboditi galerije od vode. Rudnik je ponovno vraen Astarti, majci Mjeseca
i Zemlje: bila je darovala svoje bogatstvo a sada je za uzvrat neto i traila.
Lannon, poto je to bilo njegovo pravo, izabrao je petnaest, "glasnika" iji bi

gubitak najmanje znaio za posao. Bogovi nisu bili toliko osjetljivi na kvalitete
rtava. Za njih je jedan ivot bio jedan ivot. Huyja je dirnulo kad je vidio da ih
vode u rudnik zadnji put. Nosili su simboline lance rtve i vukli su noge. Bili su
pogrbljeni i kaljali su, mueni boleu plua koja je esto napadala rudare. Huy je
poslao jednog svog sveenika da ih otprati, a kad se taj pojavio iz tamne jame,
zapjevao je pjesmu zahvale Astarti. Zatim su poeli radovi na zatrpavanju rudnika
koji su trebali potrajati nekoliko tjedana. Trebalo je ponovno zatvoriti galerije da
se majica Zemlja udobrovolji i da se pone ponovo stvarati zlato. Aziru je to
objasnio potrebom. To je dobar teren i jako pogoduje stvaranju zlata. Vratit emo
stijene u zemlju i suneva toplina, vremenom, opet e stvoriti zlato. Sav ivot je u
Balu sveanim glasom e Huy. Jednoga dana djeca nae djece e nam zahvaliti
kako smo posijali zemlju ponosno je predvidio Aziru. Huyja se jako dojmilo to
predvianje. i svojim lijepim rukopisom zapisao je svaki detalj. Tristo dana nakon
to su napustili Opet, kolona se uspela na breuljke u podnoju planine Zeng. Zrak
je bio svje i ist, nakon toplina u ravnicama, no po noi se sputala magla koja se
uvlaila u kosti, tako da su se ljudi okupljali oko vatre. Ti breuljci su bili vrtovi
Opeta. Golema povrina bila je pretvorena u terase s maslinicima i vinogradima
koje su obraivale desetine tisua robova. Sredite gradia to se nalazilo oko tih
vrtova bila je tvrava na vrhu brdaca, koja je nosila ime 12. Velikog lava Opeta,
Zeng-Hanna. Tu su se nalazili hramovi Bala i Astarte, vjerske tvrave istonoga
carstva, a Huy je proveo 20 dana na sastancima sa sveenicima i sveenicama.
Nadalje, pregledao je vlastitu legiju, VI. Ben-Amon, jedinu od osam Opetovih legija
koja je bila u cijelosti sastavljena od istokrvnih ratnika. Njihov amblem bio je
zlatni leinar na koplju od sjajne ebanovine. Vjerske su aktivnosti imale svojevrsno
zatije kada je Lannon pozvao Huyja da ga prati na kratkom putovanju prema
istoku, odakle se proirila vijest da Dravi trae kralja kako bi obnovili petogodinji
ugovor. Tri dravska eika su ih doekali, kada su sili s brda Zenga prema
istonome moru. Bili su to visoki ljudi, tamne koe i ponosnih crta lica, a nosili su
dugake i uske halje od filigrana i poludragog kamenja te piaste cipele. Svaki od
njih nosio je prekrasan bode. Ratnici su bili razliito odjeveni, sa irokim hlaama,
ljemovima u obliku luka, imali su okrugle eljezne titove, okrugle sjekire, te duge
strijele. Dvjesto godina uzastopnih ratova prethodilo je sporazumu Drava i kralja
Opeta. Dvije su se vojske nalazile na dvjema stranama jedne iroke doline, a potok

prozirne vode, uz velika prekrasna stabla, dijelio je dva tabora. Ispod tih stabala
postavljeni su atori vijea i pet su dana dvije delegacije diplomatski raspravljale.
Huy, koji je govorio dravski jezik, prevodio je Lannonu pregovore, tako da doe do
sporazuma koji bi definirao trgovinu i vojnu pomo Moj gospodar, princ Hasan,
elio bi znati s koliko ratnika Opeta moe raunati, ukoliko bi se pojavila prijetnja
za sigurnost dvaju naroda. Sjedili su na mnogo jastuka i prekrasnih vunenih tepiha
u vie boja, pili su hladne napitke od svjeeg voa, jer Dravi ne piju niti najbolja
vina, jeli su ukusne specijalitete od ovnovog mesa i riba s aromatinim biljem,
izmjenjivali su si osmijehe, ali, ustvari, nisu imali meusobno povjerenje. Princ
Hasan rekao je Lannon s osmijehom eli znati s kojim emo se snagama
suprotstaviti pokuaju napada na poljoprivredna dobra Zenga i zlatne rudnike.
Naravno potvrdio je Huy. to mu trebam odgovoriti? Kai mu da mogu raspolagati
s 14 regularnih legija, isto toliko pomonih, te 400 slonova. Nee vam vjerovati,
gospodine. Naravno, kao to ja neu vjerovati njemu. No, svejedno, reci mu.
Pregovori su se nastavili tim tijekom. Dogovorili su se za meusobnu bonu
zatitu, te kako e zajednikim snagama drati crtu na sjeveru velike rijeke za
obranu od napada crnakih plemena, te da si meusobno pomognu ako netko
povrijedi granicu. Princ bi htio uspostaviti jedininu mjeru razmjene, moj
gospodine. Predlae ekvivalent 500 mikthala i prsta Opetovog zlata. Odgovori mu
vrlo kulturno i reci mu da se objesi za jaja odgovorio je Lannon. Nasmijeio se
princu, a princ je uzvratio osmijeh. Imao je prste prekrivene zlatom. Potvrdili su
ekvivalent od 590 mikthala i prsta zlata, te zatim raspravljali o robovima, pamuku i
svili. Peti su dan zajedno pojeli sol, te razmijenili poklone, dok su njihove vojske
napravile mali spektakl u kojemu su pokazivali umijee u uporabi luka i maa,
kako bi zadivili drugu stranu. Njihovi strijelci nita ne vrijede kazao je Lannon. Luk
je previe kratak te dre konac kod pojasa umjesto kod brade potvrdio je Huy. A
to ograniava domet, pa i preciznost. Onda, tijekom vjeba pjeatva: Njihovo
pjeatvo ima previe lagano oruje. Mislim da im to nije obrana od naih strijela.
No, vrlo su okretni i hrabri. nemoj ih podcijeniti, Leinare-Sunca. Ne, gospodine,
neu. Odjednom su prostor ispunili slonovi, glomazni u njihovom sivilu i poeli
rikati. Pogledaj im lica rekao je Lannon. Princ kao da je obuzet kontemplacijom
vjenog mora! Bila je istina da su Dravi bili utljivi i pomalo depresivni, nisu imali
nikada slonove, te ih nisu znali ni trenirati. Odvojili su se, te kada su se Lannon i

Huy udaljili gledajui dolinu, vojska Drava otila je u kolonama prema istoku, sa
sunevim zrakama koje su bljetile na vrhovima ljemova i strijela. Naa je istona
granica sigurna iduih pet godina kazao je Lannon zadovoljno. Ili dok ovi ne
promijene ideju rekao je Huy. Ne, Leinare-Sunca. Trebaju potivati ugovor. to je u
njihovom interesu. Imaj povjerenja, stari prijatelju. Imam rekao je Huy. Pri
povratku u Zeng-Hanno legije su se udruile te su zapoele velike pripreme za
ekspediciju koju je Lannon namjeravao poduzeti preko velike rijeke. Huyjeva legija
bila je jedna od odabranih, te je stoga proveo mnogo vremena sa svojim
sveenicima-asnicima. Pozvao ih je da veeraju s njim u prekrasnoj dvorani Bala.
Pozvao je i sveenice Astarte, ponudio im je obilnu veeru, budui da je lov bio
dan prije, a uz obilje mesa, ponudio im je i ribe s mirodijama Drava, te voe i vino
Zengovih. Lannon je bio poasni gost, a svi su bili puni cvjetnih vijenaca i blago
opijeni vinom. Sveta majko! viknuo je jedan od Huvjevih sveenika, lijepi mladi
imena Bakmor. Je li istina da ste medu vaim podmlatkom otkrili zamjenicu za
poznatu Imilcu, preminulu od groznice prije dvije godine? Sveta majka okrenula je
mudre oi prema mladcu. Imala je njenu i svijetlu kou, meku i tanku kosu, uska
ramena, a ruke su joj bile oznaene velikim svjetloplavim venama. Do toga
trenutka u tiini je promatrala slavlje. Istina je da jedna od mladih pokazuje znanje
koje je vee s obzirom na njezine godine i kolovanje, istina je da je napravila
uda, no, nije jo odlueno hoe li ii kod vrhovnog sveenika radi provjere. Onda,
postoji li koja sumnja, sveta majko? inzistirao je. Sumnje uvijek postoje, sinko moj
rekla je sveenica glasom opomene, a mladac je zautio, malo posramljen. Nisam
imao pojma rekao je Huy, potaknut znatieljom. Ve dvije godine nismo imali
nikakvo proroanstvo, a za time je vladala sveopa potraga. Honorari za
divinizaciju sainjavali su veliki dio prihoda hrama, pa je i zbog politikih razloga
Huy bio odluan pronai nasljednicu za Imilce. Oprosti, sveti oe. Mislila sam
govoriti o tome s tobom u etiri oka. Glavna je sveenica govorila povjerljivim
tonom, no, Lannon se umijeao u razgovor. Poalji nekoga po tu djevojku rekao je
pripitim glasom. Poalji po nju da nam kazuje proroanstva. Moj gospode.
protestirao je Huy, no, Lannon ga je prekinuo, povisivi glas: Idi po proroicu.
treba nam govoriti o ishodu sjevernih polja. Kralj zapovjeda! rekao je, a sveenica
je pognula glavu, te se okrenula proaptati neto robinji. Robinja se pourila izii.
Kad je proroica ula, prestala je sva buka, sve je utihnulo. Svi su gledali u nju sa

zanimanjem. Bila je visoka s tankim kostima na stopalima i laktovima. Nosila je

dugu zelenu halju, s otkrivenim ramenima, a koa joj je sjajila na svjetlosti
svjetiljke. Imala je tamnu, meku kosu, koja je tvorila oblak na ramenima. Imala je
na elu polumjesec Astarte, a naunice su bile ustvari dva malena kamenia
sunca, to su sjajila poput zvijezda na nebu. Imala je zelene oi, a ona je boja
podsjetila Huyja na jezerce Astarte u peini Opetovog hrama. Imala je izraena
usta, a njezino je ponaanje odavalo uzbuenje zbog toga nenadanog poziva;
obrazi su joj bili crveni. No, inila se mirnom i kontroliranom. Pribliila se s
dostojanstvom Huyju. Vidjelo se daje vrlo mlada Moli se za mene, sveti oe rekla
je sagnuvi glavu. Huy ju je promatrao s neskrivenim zanimanjem, zbog njezinog
dostojanstva i otvorenog pristupa. Pozdravi svoga kralja, keri moja promrmljao je
Huy, a djevojka se okrenula prema Lannonu, odajui mu potovanje. Huy ju je i
dalje promatrao. Kako se zove? upitao ju je, a ona ga je gledala zelenim oima.
Tanith odgovorila je. Bilo je to staro ime boice, jo iz vremena Kartage. Lijepo ime
kazao je Huy. Uvijek mi se svialo. Djevojka se osmijehnula. Osmijeh gaje
iznenadio jer je bio topao i smirujui, poput Balove zore. Ljubazan si, sveti oe.
Rekla mu je, a Huy Ben-Amon se zaljubio. Osjeao je kao da vie nema eluca,
odjednom je osjetio i vrtoglavicu. Pogledao je Tanith, koja je zanijemila i
pocrvenila dok je oajniki traila rijei, a nije ih nala. Lannon je prekinuo aroliju
viknuvi robu: Donesi jastuk! Posjeli su Tanith ispred kralja i sveenika. Reci
proroanstvo zapovjedio je Lannon, pruivi prema njoj lice zagrijano vinom.
Tanith gaje pogledala, smireno, s tragom smijeka na usnama. Daje to u mojoj
moi, rekla bih ti proroanstvo, no, onda bi trebalo odrediti honorar i pitanje.
Koliki je honorar? pitao je Lannon. Bio je jo crveniji, zbog uzbuenja. Nije bio
nauen da se prema njemu tako odnose, pa je bio ljut. Sveti oe, eli li ti odrediti
honorar? pitala je Huyja. a Huy se dao nagovoriti. Stotinu zlatnih prsta rekao je,
prije nego to je bio svjestan to je izgovorio. Bio je to veliki iznos, i predstavljao je
izazov za II Lannona, koji e ili platiti, ili e se povui. Tanith se ponovno nasmijala,
a u obrazima su joj se pojavile ljupke rupice. Lannon ju je ljutito pogledao, a Huy
je shvatio daje djevojku doveo u opasnost. Lannon to ne bi lako oprostio, te se
pourio neto smisliti. Za ovaj e honorar Veliki lav moi postaviti onoliko pitanja
koliko prstiju njegove ruke stie ma. Lannon je oklijevao. Bio je jo ljut, no
Huvjev prijedlog ga je malo smirio. Sumnjam da mudrost jedne djevojice vrijedi

toliko, no, zabavlja me to u je testirati rekao je kralj, a pogled mu uope nije bio
zabavan. Uzeo je vr vina, obilno pio, obrisao si bradu te pogledao Tanith. Krenut
u prema sjeveru, zbog misije. Govori mi o rezultatu naredio joj je. Tanith se
smjestila na konom jastuku, rastvorila zelenu halju, sagnula glavu, a oi su se
okretale prema unutra. Svi su je promatrali ne miui pogled s nje. Huy je
primijetio kako je problijedila, a usne su joj bile bijele. Bit e velika etva. govorila
je Tanith udnim, suhim glasom. Vie nego to to Veliki lav oekuje. Svi su se
osmijehnuli i pogledali. Lannon je namrtio elo. Govori li to o smrti? pitao je.
Odnijet e sa sobom smrt, ali e se smrt vratiti s tobom, neupadljiva i tajna
odgovorila je Tanith. Na to su se mladi asnici ukoili, gotovo da su postali
ponovno trijezni. Huy je htio intervenirati; poznavao je svoga kralja i znao je da
nee lako zaboraviti ili oprostiti, no Lannon je bio uporan: ega se trebam bojati?
pitao je. Crnoga odmah odgovori Tanith. Kako u pronai smrt? Sad se kralj tresao
od ljutnje. Imao je grubi glas, a plave su oi prijetei sijevale. Prijateljevom rukom.
Tko e carevati Opetom nakon mene? Onaj koji ubije Velikog lava rekla je Tanith,
a Lannon je sruio vr s vinom koje se prolilo pod noge jednoga roba. Veliki lav
vie ne postoji! Posljednjeg sam ubio ja! viknuo je. eli li nagovijestiti kraj kue
Barce?! Ovo je esto pitanje, moj gospodine. Tanith je podignula glavu. Ne mogu
vidjeti odgovor. Izvedite je! Odnesite vjeticu! Huy je dao znak sveenici da
odvede Tanith, jednom robu da zamijeni Lannonov vr, a drugom da mu donese
glazbeni instrument. Nakon tree Huvjeve pjesme, Lannon se ponovno nasmijao.
Prije polaska legija Zeng-Hanna, Huy je pozvao sveenicu i Tanith. Prolo je pet
dana od proroanstva izreenog Lannonu Hycanusu, a Huy je trebao upotrijebiti
svu svoju snagu da je ne pozove prije. Tanith se pojavila jo ljepa nego to ju je
zamiljao. Dok je sveenica sjedila u hladu, Huy je etao s Tanith po zidinama
grada, gledajui s jedne strane ulice i dvorita gdje se vojska spremala za napad, a
s druge strane vonjake i vinograde koje su robovi vrijedno obraivali. Priopio
sam svetoj majci da e krenuti s konvojem u Opet, kroz sredinje carstvo. Putovat
e s kraljevim enama, a kad stignete u Opet, ii e u Astartin hram, gdje e
priekati na moj povratak. Da, moj gospode. Blagi ton bio je suprotan njezinom
odlunom izrazu. Huy ju je pogledao u zelene oij a ona je otvoreno prihvatila
njegov pogled, blago se smijui. Ti stvarno ima sposobnosti predvianja? Ne
znam, gospode moj. Ono to si rekla kralju. to je to znailo? Ne znam. To mi je

dolo u glavu, nisam traila rijei. Ne mogu objasniti. Huy je klimnuo glavom, te
nastavio hodati utke. Djevojka je zraila prekrasnom nevinou, sjedinjenom sa
ivahnim razmiljanjima i blistavim karakterom, emu je bilo nemogue odoljeti.
Huy se zaustavio, pitavi je: Voli li bogove, Tanith? Da. Misli li da sam ja njihov
odabranik? Da, sveti oe odgovorila je Tanith s tolikim uvjerenjem i potovanjem
da su sve Huvjeve sumnje nestale. Bez sumnje, to je bilo sredstvo koje se moglo
upotrebljavati, samo ako se rabilo pozorno. Koja je tvoja sudbina, Tanith? upitao
ju je iznenada. Ne mogu je vidjeti odgovorila je. Oklijevala je, a Huy je vidio da prvi
put nije sigurna. No, znam da je na susret dio moje sudbine. Huy je osjeao kako
mu srce lupa, no, ipak je rekao: Pazi, keri moja. Ti si sveenica i ne smije tako
govoriti mukarcu. Tanith je spustila pogled i pocrvenjela. Crna kosa pala joj je
naprijed, a ona ju je maknula rukom. Prisutnost Tanith bila je tjelesna patnja, jer,
koliko god bila jaka ta elja, nikada ga nee zadovoljiti, Tanith pripada bogovima,
bila je nedodirljiva, uzviena. Zna, rekao je Huy strogo s bogovima nema ale.
Ona ga je edno pogledala, no Huy je mogao biti gotovo siguran da je u njezinim
oima primijetio neko udno veselje. Krivo si me shvatio, oe. Nisam mislila kao
mukarac i ena. Nego, kako? pitao je Huy, razoaran odgovorom. Nai emo
pravi odgovor kad emo se ponovno vidjeti, u Opetu ree Tanith, a Huy je
pomislio kako e ti mjeseci sporo tei. Lannon je stajao kraj glinene karte koja je
pokazivala reljef predjela oko rijeke. Na istoku su se uzdizali oblaci od velikog
vodopada gdje se rijeka strovaljuje stotinama stopa u duboku provaliju, a sitne
kapljice diu se u nebo, u oblake koji su pokrivali zaravan. Od tuda dalje rijeka je
tekla dolinom, a obale su bile kao tvrave od stijena i gore pokrivene umama,
pune stada slonova. est stotina milja dalje prema istoku rijeka je tekla velikom
ravnicom koju bi poplavila za vrijeme velikih kia, i potom se, konano, ulijevala u
istono more u obliku delte. Dvadesetak ljudi je bilo pod atorom, ija su krila bila
podignuta, da bi mogao ui suh povjetarac i da bi imali pogled na nizinu koja se
prostirala ispred. Velika rijeka je bila skrivena iza bujne zelene ume. Svako toliko
bi se samo pojavio bljesak vode meu stablima. S druge strane doline dizale su se
gore u plaviastoj izmaglici. Nae izvidnice su nam dojavile glavna mjesta gdje su
okupljena plemena, gotovo sva su na visoravni, na dan hoda od rijeke. Jako je
vano da sva budu napadnuta isti dan. Lannon je odredio svakom svom
zapovjedniku to e napasti, gdje e prei rijeku te put povratka. Nee biti napada

prilikom povratka ako im razbijete moral ve prvi dan. Sva su plemena meu
sobom u ratu i nee se ujediniti u obrani. Promait emo samo ako divljacima
netko dojavi na vrijeme i oni se raspre. Detaljno je objasnio plan, inzistirajui na
logistici i na putovima kojima e se marirati. Potom je odredio datum napada. Za
dvanaest dana. Tako e svaka legija stii na vrijeme prei rijeku i doi do mjesta
nastanjenog tim barbarima. Od logora na obroncima doline Huy je poveo mar VI.
Ben-Amon do utvrde na obalama velike rijeke u Sett, gdje je utaborio legiju u
gustoj umi. Tijekom dana je bilo zabranjeno paliti vatre, a nou su bile
zaklonjene. Ljudi su bili zauzeti gradnjom splavi, jer su zadnje kie napunile rijeku
ije je dno sada bilo duboko. Mago Tellema, zapovjednik garnizona, bio je visok,
elav i razoaran ovjek, sa ukastom nezdravom koom od groznica koje su bile
endemske du rijeke. Bio je patetino sretan u drutvu Huyja dok su ekali, no,
Huy je smatrao dragocjenim njegova obavjetenja i stoga su svake veeri jeli
skupa, a Huy ga je nudio vinom koje je u velikim koliinama donio iz Zenga.
Naredio sam patrolama uobiajenu ophodnju. Dobro sloi se Huy, dok se naginjao
nad zdjelom rijene ribe i divljom riom. Jesu li uoili neke vee aktivnosti nakon
mog dolaska? Ne, sveti oe, juer je stotinjak ljudi prelo rijeku i napalo moje
prethodnice. Lako smo ih natjerali u bijeg, ubivi pedesetak. to dobivaju tim
napadima? Oruje, a usput procjenjuju nau snagu. To se dogaa du cijele
granice? Ne, sveti oe. Ali tu u Settu nalazimo se nasuprot jednom od
najratobornijih plemena. pleme Vendi, izvanredni su. Sjea li se? Prije etiri
godine predoe rijeku njih dvadeset tisua, razorili su lokalni garnizon i potom
napustili dolinu. Da prekinu ga Huy. Bio sam s legijama, kad smo ih sreli u Bhoru.
Ah, sad se sjeam, tvoja je legija bila na poasnoj listi. Zapovjednik se nasmijei.
Od tih dvadeset tisua, nitko nije preao rijeku. Ali se dobro bore, s obzirom na to
kakvi su barbari doda Huy. Da, u tome su dobri, a od tada su postali jo bolji. Jesi li
vidio njihov grad? Ne, ali moje izvidnice jesu. Smjeten je na sjevernim obroncima,
tamo gdje pritoka Kal silazi u dolinu. A stanovnitvo, je li mnogobrojno? Mislim da
ih ima oko pedeset tisua. Zar toliko? Huy podigne glavu i pogleda zapovjednika.
To je veliko pleme i ne ive svi u gradu, imaju velika stada i rasuti su po velikoj
povrini. Je li grad utvren? Ne, to je veliki prostor pun koliba koje su zatiene od
divljih zvijeri. Jedan sluga je napunio pehar vinom i odnio prazan tanjur. Huy uze u
ruke pehar i zamiljeno stade promatrati tamnocrvenu tekuinu. Njegova utnja

se neugodno dojmila zapovjednika, koji na koncu upita: Je li istina da kralj sutra

stie ovamo? Da, Lannon Hvcanus e prisustvovati napadu moje legije. Nisam mu
nikad bio predstavljen promrmlja zapovjednik. Huy pomisli na karijeru tog starog
asnika, vezanog za ne jako vano, istureno mjesto bez zatite i bez perspektive.
Ja u te preporuiti njemu obea. Vidio je iskrenu zahvalnost u njegovim oima.
Brodica koja je izviala rijekom preko noi, iskrcala je jednu centuriju ratnika,
naoruanih sjekirama, koji su prije zore trebali povui konope s jednog na drugi
kraj obale. Na tom dijelu rijeka je bila iroka tristo koraka i tekla je prljavozelena
medu obalama pokrivenim umom i trskom. Splavi su bile dovuene do rijeke i
uvrene za konope. Ljudi su se ukrcali po pedesetak, a slonovi su vukli konope
koji su teglili splavi preko struje. Prelazak je tekao precizno i efikasno, nije to bio
prvi put da legija prelazi veliku rijeku. Bilo je i manjih nezgoda, dva vojnika padoe
u vodu i potopie se pod teinom oruja. Jedna splav se prevrnula s materijalom i
ljudima, no svi su se spasili. Meutim, prelaz je zavrio oko polovice popodneva.
Dobar posao, moja Velika-ptico-Sunca, moj Leinare-Sunca. A, sad mi objasni
kamo emo marirati. Huy je ostavio jednu kohortu na mjestu gdje su preli rijeku
s gomilom suhog mesa i ita. Njegova e legija biti umorna i izgladnjela nakon
povratka, i ako se sve bude odvijalo po planu, bit e jo tisuu gladnih usta. Tako
je, pod zatitom strijelaca i pjeaka, poeo mar prema barbarskom gradu Kal.
Tjedni iskustva i vjebanja pokazivali su rezultate. Iako je teren bio dosta
nepristupaan i pokriven umama, legija se kretala brzinom od pet kilometara na
sat. Na elu su izvidnice osiguravale da nitko ne dojavi njihov dolazak. Nekoliko
stotina lovaca, uvara stoke, ili beraa korijena, izvidnice su likvidirale po kratkom
postupku: sjekirama i strijelama. Leevi su ostajali du staze, a kolona ih nije
udostojila ni pogledom. Huy je primijetio da su dobro graeni, mukarci i ene
nosili su kone suknje, a na obrazima i prsima imali su plemenske oiljke. Kao svim
plemenima sa sjevera, koa im je bila crnoplavkasta. Neki su si izbrusili zube kao u
morskog psa, mukarci su bili naoruani kopljima i sjekirama s otricom u obliku
polumjeseca. Kada se smrailo, legija je stala i svi su veerali hladno meso i kruh
te dobro zalili vinom. Pogledaj Huy dodirne Lannona po ramenu, pokazavi mu
sjeverna brda. Nebo je svijetlilo, kao da mjesec izlazi s pogrene strane. Bio je to
odsjaj tisuu vatra. Bogata etva, potvrdi Lannon kao to je prorekla vjetica. Huy
je osjetio nelagodu pri spominjanju Tanith, ali je ostao tih. Njene su me rijei

uzbudile. mnoge sam noi proveo razmiljajui. Lannon si je obrisao masne ruke
prije nego to je uzeo pehar s vinom. Predvidjela je smrt i mrak te izdaju jednog
prijatelja. Isprao si je vinom usta i pljunuo, prije nego to je ispio gutljaj. Huy
promrmlja: Nije predvidjela, nego je odgovorila na tvoje pitanje. Ja mislim da je
zlobna opet e Lannon. Moj gospodaru! pobuni se Huy. Nemoj da te opini lijepo
lice, Huy. Mlada je i nevina ree Huy, ali opazi da ga Lannon prouava, pa prekide.
Kao ena, za mene ne predstavlja nita. A i kako bi, kad pripada boici ree Huy,
negirajui svoju ljubav. Lannon ga je i dalje skeptino promatrao. Bolje je tako, ti si
u svemu razuman, ali ne i onda kad se radi o enama, prijatelju moj. Pusti da te ja
prosuujem. Uvijek si velikoduan promrmlja Huy. Ostani daleko od nje, Huy.
Sluaj onoga koji te voli. Ona e ti donijeti samo patnju. Dosta smo poivali- ree
Huy, ustane i stisne rukom sjekiru. Vrijeme je da opet krenemo. Iza ponoi stigoe
na vrh brda i pred njima se otvori korito rijeke Kal. Mjeseina ju je obojila srebrom
i plavetnilom, a dimovi od tisuu vatra irili su se poput blijede magle. Zapovjednik
je predvidio da ima pedeset tisua dua. I mislim da se nije puno prevario ree
Huy, gledajui preko korita rijeke, a Lannon ga upita: Kako misli nastaviti? Huy se
nasmijei na mjeseini: Ti si me uio loviti divlja. Zapovjednici kohorte su primili
naredbe. Huy je naredio da prema istoku krene jedna formacija pjeaka i
strijelaca, a tijekom dana izviai su bili uhvatili etiri tisue goveda koja su
pripadala vedima. Povedite sa sobom stoku. Sjeate li se lukavstva Hanibala u
Italiji? Bit e korisno i nama prilikom prelaska rijeke. Lannon se nasmija, bilo mu je
zabavno, te udari akom po ramenu Huyja: Leti za mene, Leinare-Sunca. Rii za
mene, Veliki lave odgovori mu Huy. U tiini Huy je poveo etiri tisue i pet stotina
ljudi, to pjeaka, to strijelaca i ratnika sa sjekirama i postavie se polukruno na
rubu ume preko grada. Odspavao je pola sata i kad ga je straar probudio, osjetio
je zimu u kostima. Budite spremni naredi, a zapovijed je ila od usta do usta. Huy i
Lannon zauzee poloaje u sredini linije, skinuli su ogrtae i napeli miie. Huy je
promatrao usnuli grad. Miris dima, hrane, otpada i ljudskog izmeta dopirao mu je
do nosnica. Mir grada je remetio samo lave pasa i pla djeteta. Huy naredi ispod
glasa: Stigao je as a Lannon potvrdi. Huy se okrete i dade znak jednom od
centuriona. ovjek zapali krpe umoene u mast koje su bile zavezane na strijelu za
signalizaciju. Kad se vatra razbuktala, potegne strijelu koja u luku poleti u tamnu
no. Du linije ponovljen je signal i naranasti tragovi obasjae mrak. Tiina je bila

potpuna i grad je nastavio spavati. Nemaju uope straare prokomentira Lannon.

To su barbari primijeti Huy. Zasluuju biti roblje na to e Lannon. Bolje e proi
kao roblje, nego kao slobodni ljudi nadovee se Huy i doda: Mi emo ih obui,
nahraniti i upoznat e prave bogove. Lannon potvrdi: Doli smo ih odvesti daleko
od sumraka, prema Suncu i stisne u desnoj ruci veliki malj. S istoka na rubu ume
odjednom u stampedu potrae goveda, za sobom su vukla goree grane, bila su
nasmrt preplaena, a slijedili su ih ratnici urlajui. To je bio pakleni prizor: dim,
praina i vatra. Stoka se sruila na grad ruei krhke kolibe od slame, zapalila je
vatru svojom stazom, te pregazila sve stoje nala ispred sebe. A iza goveda dolazili
su ratnici koji su dokrajili preivjele te ih ostavljali leati u praini kopita. Huy je
uo jecanje koje je dolazilo iz grada, poput vapaja tisuu ranjenih glasova. uo je
bubnjanje kopita u mahnitom trku, te vidio eksploziju utih plamenova i iskara to
su obasjali nono nebo. Drite liniju! povikao je svojim ljudima koji su se nalazili
iza njega u tmini. Ne putajte otvora u mreama: ribe ne smiju pobjei. No je bila
puna uzbuenja, umova i plamena. Vatra je poela brzo huktati, osvjetljavajui
veliku scenu naranastom bojom: svi su se razbjeali, a napadai su bili sve blii.
Toljage su se dizale i sputale, a buka udarca po kostima domorodaca inila se
poput one koju prave drvosjee tijekom rada u velikoj umi. Padali su goli i crni te
ostajali leati usred vatre ili se pak odvlaili gmiui. Jedna ena s djetetom na
prsima vidjela je vatrenu stihiju kako dolazi ravno prema njoj, te se okrenula oko
sebe i poput uplaene gazele protrala medu visoke plamenove zapaljene kolibe.
Zapalila se poput svjetiljke dok je njezina kosa gotovo eksplodirala, kriknula je i
pala, bez oblika, usred vatre. Huy je vidio tu scenu, od ega mu se sve zgadilo.
Dosta! povikao je. Napadajte manje agresivno! Tiho, iz sveope guve dola je
neka naredba. Nadzornici robova sakupljali su zatvorenike u dugim redovima, dok
je pjeatvo "poistilo" grad, a vatra se stiala, ostavljajui samo hrpice pepela.
Dola je zora, crvena i arka, koja je otkrivala crni dim. Kada je Huy uputio
hvalospjev Balu, uzvici i pla zatvorenika bili su jeka glasovima legionara. Huy se
osvrnuo po pustom naselju te naredio povlaenje. Ve dvije kohorte, kojima je
zapovijedao mladi Bakmor, poele su marirati prema velikoj rijeci, vodei se
sobom mnotvo uhvaene stoke. Huy je raunao da ih je moglo biti oko 20 tisua.
Bakmor je dobio naredbu da sva ta goveda prijeu rijeku plivajui, te da se vrate
smjesta natrag, kako bi pokrili povlaenje. Sada je najvei problem bio kako

pokrenuti spore redove robova. Mar pribliavanja odvijao se pola dana i jednu
no, no, za ponovno prei taj put bit e potrebno sigurno dva do tri dana. Robovi,
koji nisu naueni na lance, kretali bi se sporo pri povratku. Svako kanjenje moglo
bi biti presudno, posebice zbog napada ratoborne legije. Huyju se pribliio centurij
koji je imao tuniku crnu od dima te prljavu bradu: r Moj gospode! Stoje? Robovi.
Medu njima ima malo mladih ljudi. Huy se okrenuo kako bi vidio skupinu sagnutih
crnaca. Bili su zavezani lancima, poput lovakih pasa. Da sada je vidio, bili su to u
velikoj veini ene i najmlai. Nadzornici robova maknuli su starce i nepokretne,
no, tu je bilo premalo onih u pogodnoj dobi za ratovanje. Huy je izabrao jednog
mladog koji mu se uinio pametnim, te je s njim govorio dijalektom. Gdje su
ratnici? mladi rob se trgnuo kad je uo da netko govori njegovim dijalektom, no,
spustio je pogled i nije odgovorio. Kada je Huy dodirnuo ma, mladac je uplaeno
dignuo pogled. Jedna kap krvi nee znaajno promijeniti injenice opomenuo ga je
Huy. Mladi je oklijevao prije nego to je odgovorio. Ili su prema sjeveru, loviti
bivole. Kada e se vratiti? pitao je Huy. Ne znam. Rob je slegnuo ramenima. Sada
je Huy imao razlog vie da se pouri. Vojska Vendija bila je nedirnuta, a onaj
golemi oblak dima pozvao bi ih kao to meso privlai leinare. Podigni ih i
marirajte naredio je Huy centurionu, te se brzo udaljio. Lannon je iziao iz dima, a
slijedili su ga njegovi oruari. Huyju je bilo dovoljno da mu pogleda lice kako bi
vidio da je ljut. Naredio si nadzorniku robova da potedi one koji ne odgovaraju?
Da, moj gospode. Huyju je bilo dosta kraljevih ljutnji; bilo je vanijih stvari za
rijeiti. S kojim vlastima? pitao je Lannon. S vlastima zapovjednika kraljevske legije
odgovorio je Huy. Ja sam naredio da se sve zapali. Ali ne da se masakriraju starci i
bolesni. elim da pleme zna kako je ovuda proao Lannon Hvcanus. A ja ostavljam
svjedoke na to e Huy. Ako bi starci bili teret za nas, to ne bi bili teret i za pleme?
Lannon se uspravio. Huy je vidio kako njegov bijes kulminira, te ga je uzeo za ruku
rekavi mu suuesnikim tonom: Moj gospode, trebam ti rei neto vano. I prije
nego stoje Lannon mogao i osjetiti svoj bijes, odveo ga je sa strane: Pobjegli su
nam ratnici Vendi, oni su otili u punoj ratnoj spremi. Lannon je zaboravio na svoj
bijes: Jesu li blizu? Ne znam. no, dok tu gubimo vrijeme priajui, oni e biti sve
blie i blie. Podne je ve bilo prolo kad su dugi redovi robova poeli marirati.
Nadzornici su podnijeli izvjee Huyju: ukupno je bilo tu oko 22 tisue ljudskih
bia. Unato naredbi da redovi budu sve ui i sloeniji, redovi Vendija rastezali su

se na ak etiri milje udaljenosti. Korakom pogrbljene stonoge prolazili su kroz

doline te jo sporije tekim terenima kotlina. Prvi je napad bio oko ponoi idueg
dana. Za Huyja je to bilo iznenaenje, jer, premda je poduzeo sve mjere, nije
oekivao takav napad. Poneko prerezano grlo, navalu strijela, ili brzi napad du
linije., ali ne pravi napad usred noi i usred linije, koji je oito bio paljivo planiran.
Samo velika uvjebanost drala je zajedno legiju prema napadu koji je dolazio iz
tmine. Dva su se sata borili medu zvukovima truba i uz viku centuriona, to su
posvud odjekivali. Hajde esta! Naprijed esta! Uspjet ete! Kada je iziao Mjesec,
napadai su pobjegli po umama, a Huy se mogao okrenuti prema kohortama da
bi procijenio situaciju. Poginuli lanovi plemena dosezali su do razine prsa i nalazili
su se oko obrambenog kvadrata kohorta. Kako se moglo vidjeti zahvaljujui
svjetiljkama, borci su dokrajivali neprijatelje estokim udarcima maa, a ostali su
pomagali svojim ranjenim drugovima te pripremali mrtvace za kremaciju. Huy je
sa zadovoljstvom primijetio da je poginulo malo branitelja, dok su napadai platili
veliku cijenu. Usred konfuzije bitke mnogi su robovi odgovorili na napade, te u
sveopem kaosu uspjeli pobjei u noi, unato lancima. No, ostalo ih je vie do 16
tisua, koji su vikali zbog gladi, ei i straha. Legionari su zapalili vatru u tami te
usred mara pjevali odu Balu. Sunce je svanulo prije manje od sat vremena, i tada
se vidjelo koju su taktiku napadai primijenili za taj dan. Svaka je uzvisina donosila
nove napade, a bilo je tu puno ljudi naoruanih strijelama ili kopljem. Unato
dobrom dranju Huvjevih postrojenja, napadi su bili ozbiljni. Nikada nisam uo za
takvo to protestirao je Lannon tijekom pauze, dok je skidao tit da bi prozraio
oznojenu kosu i isprao usta vinom. Ponaaju se poput dobro uvjebanih jedinica.
Da, to je novost priznao je Huy, dok je uzimao ubrus koji je jedan od njegovih
oruara namoio. Bio je okrvavljen po ramenima i licu, a ve tvrda krv bila je na
oruju, a posebno se isticala na sjekiri leinara. Znaju to ine i organizirani su.
nisam znao da se ratnici plemena ponovno tako sjedinjuju nakon to su
napadnuti. Nisam ni pretpostavljao da e se vratiti u borbu nakon poraza. Lannon
je ispljunuo crveno vino. Moda emo se zabaviti vie od predvienog rekao je uz
smijeh te dao vr Huyju. Na mjestu gdje je staza prolazila kroz uski potok, izmeu
dva brda, koja su bila okruglasta i simetrina, naili su na stravian prizor: 16
strijela bilo je zabodeno u tlo, a na svakoj je bila glava legionara koji je krenuo s
Bakmorom, kako bi uvali stoku. Niti Bakmor nije uspio proi bez gubitaka

komentirao je Huy, dok su njegovi ljudi skidali glave sa strijela i umotavali ih u

kou. esnaest prema 1.200, to nije teta poput one s jezera Trasimena primijetio
je nonalantno Lannon. I s time su nam pokazali kako ele pod svaku cijenu
zatititi pliinu. slaba taktika, Leinare-Sunca. Moe biti, gospode moj rekao je
Huy. No, vidio je izraz lica svojih ljudi kad su vidjeli prerezana grla i izvaene oi.
Svi su se sledili. Pliina je obranjena, kao to je to predvidio Lannon, a obranila ju
je snaga koja nije bila manje od polovine njihove i koja se nije ustezala da ih
napadne s boka ili ak odostraga, dok su pokuavali otvoriti crtu bojinice. Dva
puta je Huy pozvao svoje ljude iz pjeatva da iziu iz blata pliine te da se
odmore i pregrupiraju. I Dan je bio iznimno topao, a legionari su ve osjeali
umor. Lannon je uboden maem, koji mu je razrezao lice do kosti, i ta se rana
inila veom nego to je uistinu bila, a brada mu je bila puna praine i krvi.
Lijenikjezacjeljivaoranu, kada je Huy doao do kralja, a ovaj je odgovorio
smijehom na njegovo uplaeno pitanje. Ostavit e zanimljivi oiljak komentirao je,
te bez da pomakne glavu, rekao Huyju: Otkrio sam rjeenje tajne. Evo ga! pokazao
je prstom preko rijeke, na blie od dvaju brda. Vrh je bio taman izvan dometa
strijela, gotovo 500 koraka. Mada su uzbrdice bile pune uma, vrh je bio od golog
granita, a tamo je bila mala skupina ljudi, okupljeni oko sredinje figure. Huy e se
uvijek sjeati onoga ovjeka, kao to ga je vidio na brdu pokraj pliine. Udaljenost
ga nije inila manjim, dapae, inila je jo veom njegovu figuru. Bio je to div, vii
za glavu od svih drugih. Sunce je svijetlilo na crnim miiima prsiju, a glava mu je
bila ukraena perjem svjetloplave aplje. Oko struka nosio je suknjicu od repova
leoparda, no, Huy nije trebao sve to vidjeti kako bi shvatio da je rije o kralju. Ah!
promrmljao je i uo kako mu neto kruli u crijevima, neto hladno, poput zmije
koja se odmotava. Na brdu, kralj Vendija napravio je iroki pokret, pokazujui s
maem pliinu. Bilo je to nareenje; od skupine koja ga je okruivala pokrenula se
prilika koja je potrala da prenese poruku. Plemena su pronala vodu rekao je
Huy. Trebao sam to prije shvatiti. Uzmi ga kazao je Lannon. elim ga. Ostalo nije
vano. Uzmi toga ovjeka. Huy je osjetio novi ton u kraljevom glasu. Izbezumljen,
pogledao ga je. Nije to bila bol zbog rane koja se jasno vidjela pored svijetloplavih
oiju. Prvi put, otkad ga je poznavao, Huy je shvatio da se Lannon boji. Huy je
odredio da je najbolje vrijeme sat prije sumraka, kad su sjene bile duge a svjetlo
nestabilno. Tijekom poslijepodneva napravili su nekoliko vjeba u pliini s pola

kohorte, no, drao je veinu svojih snaga u gustoj umi na obalama rijeke. Pustio
ih je da se odmaraju tijekom popodneva, da jedu, piju i prirede oruje, dok su se
odvijale posljednje pripreme. Odabrao je 50 najboljih mukaraca te ih odveo na
mjesto gdje e biti zatieni od pogleda neprijatelja koji su pijunirali iza rijeke.
Napravili su tamnu, gustu smjesu od pepela i ulja, ali to nije bilo dovoljno da bi se
potpuno potamnila koa 50-orice mukaraca, pa su za noge i ramena upotrijebili
blato s obale rijeke. Bili su svi goli kad su oko njihovih grla privreni lanci robova,
no, umjesto tekih okova, stavljene su im suhe grane. Nisu mogli nositi velike
titove, a oklopi su im bili prekriveni slojem crnog blata, kako bi se sakrio sjaj
metala. Napravljeno je to tako da mogu trati slobodnih ruku. Vi ste robovi, a ne
legionari rekao im je Huy. Trite poput robova, poput premlaenih pasa. Kad su
izili iz ume i potrali prema rijeci, a pola centurije ih je slijedilo, urlali su od
straha dok su strijele pljutale oko njih, mada su legionari gaali paljivo da ih ne
pogode. I dalje su trali, jo uvijek povezani lancima, a s vrha brda vidio ih je kralj
Vendija te poslao dvije grupe strijelaca prema njima. Na obalama rijeke poela je
krvava bitka, a dok se ona odvijala, Huy se odvojio od ostalih te vodio napadaku
grupu preko rijeke, prema umi. Tamo su se nalazili crnci, rasporeeni medu
stablima, no, prije nego to su shvatili da je to varka, Huvjevi su se ljudi oslobodili
lanaca i napali ih tiho, ali smrtonosno. Nastavili su bez da nailaze na otpor, do
mjesta na kojem su spazili zapovjednu toku. Zahvaljujui zatiti ume, Huy ih je
doveo do uzvisine. Kretali su se brzo, a tamo su se odmorili koju minutu. Tijekom
prelaska rijeke voda je izbrisala blato s ruku i nogu, to im je pomijeano sa
znojem davalo jo divljiji izgled. Buka bitke odjednom je utihnula, a uma je
ponovno bila mirna, dok je Huy vodio svoje ljude nizbrdicom uz dolinu. Tu su bile
strae, no, nisu vidjele kamuflirane spodobe sve dok nije bilo prekasno. Ispod
kupole od golog granita Huy je ponovno ekao da se uskladi napad, koji je
dogovorio s Lannonom. Daleki krikovi bili su gotovo nestali, kao i buka koja je
dolazila s pliine. Huy je apatom rekao: OK, svi zajedno. Navalili su s ruba ume i
trei uspeli se po granitnoj kupoli. Huy ih je smjerno predvodio, velikim
koracima, hodom velikog majmuna. Bio je na 20 koraka, kada je kralj Vendija
shvatio njegovu prisutnost i okrenuo se. Opomenuo je svoje ljude, a Huy mu se
bacio kao terijer lavu za vrat. Dva kraljeva tjelesna uvara htjela su sprijeiti tu
bitku, no, Huy je bio vjetiji i jednim je udarcem zabio ma u rame jednom

straaru, a drugim usmrtio drugog. Tada se bacio na kralja. Bio je to moda najvei
ovjek kojega je ikada sreo. Imao je crnoljubiastu kou i izraeno lice. Miii na
ramenima bili su mu napeti, a posebno su se isticali oni vratni. Glava mu je bila
okrugla i posebno sjajna, bez ijedne vlasi. Okretao se oko Huyja dok mu se
suknjica od leoparda vrtila, te mahnuo maem, kreui se brzinom leoparda.
Reagirao je instinktivno na Huvjev napad i divljom se energijom bacio na njega,
nagnavi ga da se baci na bok u trenutku kad je udarac maem promaio Huya.
Huy je poskoio bacivi sjekiru, koja je dodirnula divova rebra. Crna purpurna koa
se rastrgala, a na trenutak su bijele kosti ostale otkrivene u dubini rane, prije nego
to je krv poela tei. Kralj je zajaukao od bola, te se oajniki nastavio boriti.
Svaki je udarac bio sve ei, dok ga je Huy mlatio u iekivanju sudbonosnog
trenutka. S vrhom sjekire ciljao je glavnu arteriju koju je promaio, no, kralj je
pokleknuo. Huy se odmaknuo, a sjekira je visoko poletjela prema kraljevim
leima. Za Bala! povikao je Huy, bacivi sjekiru s visoka, no promijenivi joj smjer
u posljednjem trenutku. Nikada nije shvatio to ga je tada navelo da ga udari tako
da mu ne slomi kosti, ve da ga samo duboko onesvijesti. Huy se okrenuo kako bi
se uvjerio da svi kraljevi ljudi lee mrtvi, te potom potrao prema najviem dijelu
brda. Tamo su ga s ovacijama doekali njegovi ljudi, no, odjednom je iz pliine
truba zasvirala znak napredovanja koji su odmah prenijele sve kohorte. Huy je
gledao kako Lannon vodi prvu skupinu ljudi prema dolini, koja je estoko odbila
napad plemena, no, kad je pleme vidjelo da je ostalo bez kralja, izgubili su
borbenost, te ih je bilo lako stjerati prema brdima, bez da se uspori. S vrha brda
Huy je vidio kako je Lannon upotrijebio posljednje dvije kohorte, ona rezervne, u
pravi trenutak. lanovi plemena dali su se u bijeg. Bacili su oruje i u panici krenuli
prema udubljenju izmeu dva brda. U tom trenutku je mladi Bakmor, koji je s
dvije kohorte odveo stoku k velikoj rijeci, iziao iz ume i rasporedio svoje ljude
du jedinog prolaza otvorenog plemenu. To je uinio iznimno brzo, pa je Huy sve
to promatrao s velikim divljenjem. Kada je sunce dodirnulo horizont u purpurnoj
boji, trube su ponovno oznaile prodiranje, a lov na nove robove nastavio se i
nakon ponoi U mjestu Sett Huyjeve legije i redovi robova prelazili su rijeku
splavima koje su vukli slonovi. Nakon bitke kod pliine, u maru povratka nije bilo
tekoa. Postrojbe Vendija bile su rasprene, svi su njihovi zapovjednici bili
uhvaeni ili ubijeni, a Lannon je bio slavljenik. Moj Leinare-Sunca rekao je Huyju.

To je bilo puno vie nego to sam te pitao. Niti ja nisam primijetio da se tako
opasan neprijatej nalazi uz moje granice. Da smo ga tako ostavili, samo bogovi
znaju to bi bilo za godinu dana. Bal mi se nasmijeio kazao je skromno Huy. A
smijei ti se i Lannon Hycanus potvrdio mu je kralj. Kakav je ulov, Leinare-Sunca,
je li stari Rib-Addi napravio zavrnu bilancu? Nadam se, moj gospode. Pozovi ga
zapovjedio je Lannon. Rib-Addi se pokaza s prstima umrljanim od tinte i s
nepovjerljivim oima raunovoe. Proitao je popis stoke te robova svih vrsta i
kategorija. Cijene e se spustiti, moj gospode primijetio je pesimistinim tonom. 1
druge su regije imale velike racije medu plemenima preko rijeke. Trebat e proi
dvije ili tri godine prije nego to trgovci Opeta upiju sve to bogatstvo. No,
svejedno, vrijednost lova VI. Ben-Amona treba biti znaajna, Rib-Addi. Kao to
kae moj gospodin. Koliko? pitao je Lannon. Rib-Addi ga je gledao uplaeno. Mogu
samo rei priblinu raunicu, moj kralju. Kai, onda. Moglo bi to biti 25 tisua
prsta, ili se pak ograniiti na. Ti bi bio u stanju osjetiti smrad ak i u kutijici punoj
mirisa! prekinuo ga je Lannon tonom opomene. Ne elim znati tvoju minimalnu
procjenu. Kako eli moj gospodin. Rib-Addi je kleknuo, a Lannon se obratio Huyju
stavivi mu ruku na rame: Tvoj dio je jedan posto, Leinare-Sunca. Dvjesto i
pedeset prsta. napokon si bogat. Kakav je to osjeaj? Nije mi ao. Huy se
osmijehnuo. Lannon se veselo nasmijao te ponovno obratio Rib-Addiju: I Napii u
tvojim knjigama, stari, napii da se Lannon Hycanus odrie polovine ulova. Daje ga
kao nagradu zapovjedniku legije, Huyju Ben-Amonu, zbog naina na koji je vodio
bitku. Moj gospode, to je jedna dvadesetina protestirao je Rib-Addi. Nagrada od
vie od tisuu prsta zlata. I ja sam nauio raunati uvjerio ga ja Lannon, no
raunovoa je nastavio protestirati te je odustao kad je vidio kraljev izraz lica Bit
e zapisano promrmljao je, a Huy je kleknuo zahvalan ispred kralja. Digni se kazao
mu je Lannon uz osmijeh. Nemoj tako preda mnom. Huy se dignuo te ostao stajati
pored Lannonovog stolca, dok je taj prozivao, jednog po jednog, asnike koji su se
isticali te im davao priznanja. Huy je bio kao hipnotiziran, nije mogao vjerovati
vlastitoj srei. Bio je bogat. bogat! Trebao je dati rtvu bogovima tog istog dana.
Najmanje bijelog bika. Kako je primijetio Rib-Addi, trite je bilo puno, te moe
nabaviti jednog ispod cijene. Onda se sjetio da se vie nee trebati cjenkati. Moe
si dozvoliti sav luskuz koji poeli i jo e mu ostati dovoljno bogatstva, a bit e to
dovoljno i za posjed na Zengu, kao i za postotak Habbakuku Lalu. Udio u grupama

koje su kontrolirale zlatne rudnike omoguio bi mu prihode do kraja ivota. Nema

vie razderane odjee, opomena slugama da tede s mesom, i nema vie kiselih
vina iz vinarija na doku. Onda je njegova mata proradila: nee trebati vie ovisiti
o gostoprimstvu Lannona i dobroj volji mladih kraljevih robinja. Imao bijednu
svoju. ne, dvije, tri. Lijepe, mlade, njene. Osjeao je drhtavicu. Sada si je mogao
priutiti enu, ak i keri iz plemenitih obitelji su mogle hiniti da ne vide njegovu
grbu, svi bi ostali zadivljeni njegovim blagom. Odjednom se sjetio Tanith, a svi
snovi o enama i robinjama pali su u vodu. No, sjetio se da se sveenice ne smiju
udavati, i odjednom se osjeao manje bogatim. Zar ne slua tvoga kralja dok ti
govori? upitao je Lannon, a Huy se trgnuo. Sanjao sam, moj gospodine. Oprosti
mi. Vie nije potrebno da sanja rekao je Lannon. to me upitao Veliki lav?
Trebamo dovesti ovdje barbara. moemo se pobrinuti za njega prije nego to se
legija okupi. Huy je okrenuo pogled na okupljene kohorte ispred atora od koe,
gdje je sjedio Lannon. Zastave legija vijorile su se na suncu, a asnici su stajali u
stavu voljno pred svojim ljudima. ekali su. Huy duboko uzdahne. Kako eli, Veliki
lave. Daj zapovijed rekao je Lannon. Stavili su mu lance oko nogu, zapea i vrata.
uvari robova odmah bi prepoznali opasne tipove i drali su ga za lance u dvoje.
Bio je golem, upravo kako ga se sjeao, imao je jo tamniju kou, no bio je mlad.
To je zaudilo Huyja, zamislio ga je zrelijim. Ponaanje i dojmljiva pojava inili su
ga starijim nego to jest. Huy je opazio da se borio, ne bi li se oslobodio. eljeza su
mu otvorila rane, a velika rana u preponi bila je grubo tamponirana liem i
korom. Zavoji su mu bili umrljani krvlju, a okolo se moglo vidjeti crvenilo i
otekline. Iako je epao i vukao lance koji su zveckali, i premda su ga dvojica vrsto
drala kao razbjesnjelu ivotinju, bilo je jasno da se radi o kralju. Zaustavio se pred
Lannonom i pognuo glavu. Oi su mu divlje sijevale, a bijeloonice su mu bile
pokrivene finom mreom krvnih ila. Gledao je u svoje tamniare mrnjom koju se
moglo dodirnuti. Jesi li ti uhvatio tu veliku crnu zvijer, Huy? Lannon odvrati pogled
divu. I bez iije pomoi? Zaueno mahne glavom i pogleda vrhovnog sveenika,
ali taj je pomno promatrao kralja Vendija. Kako se zove? tiho ga upita, a velika
okrugla glava se okrenu prema njemu i pogleda ga ravno u oi: Kako to da
poznaje jezik vendi? Poznajem mnoge jezike odvrati mu Huy. Tko si ti?
Manatassi, kralj Vendija. Huy je preveo odgovor Lannonu. Reci mu da nije vie
kralj uzvrati Lannon, a Manatassi slegne ramenima i nasmije se. Bio je to stravian

smijeh, iako su mu usne otkrile jake i bijele zube, oi su sijevale mrnjom. Pedeset
tisua Vendi ratnika jo me nazivaju kraljem odgovorio je. Kralj rob, porobljenog
naroda. Lannon se nasmija i okrene Huyju. Sto misli, Huy? Je li opasan
neprijatelj? Moemo li ga ostaviti na ivotu? Huy odvrati pogled od kralja i pone
razmiljati. Pokuao je logino razmiljati, no bilo mu je teko. Odjednom je
postao znatieljan u odnosu na Manatassija; bio je impresioniran njeoovim
fizikim izgledom, vojnim umijeem koje je pokazao, lukavstvom i onom mranom
nepoznatom dubinom koju je posjedovao. Bio ga je zarobio i mogao ga je zadrati
za sebe, i bio je u napasti da to i uini jer je mislio da je to izvanredna prilika. Uzeti
tog ovjeka, odgojiti ga, poduiti ga. to lije sve mogao uiniti od njega! Osjetio je
uzbuenje od te pomisli. Ne vjerujem odgovori Lannon na svoje vlastito pitanje.
Od prvog trenutka kad sam ga vidio na brdu, znao sam da je opasan. Smrtno
opasan. Mislim da mu ne smijemo dozvoliti da ivi, Huy. Bio bi to divan poslanik
bogovima. Posvetit emo ga Balu, da bismo mu se zahvalili na uspjehu naeg
pohoda. Moj gospodaru, Huy e tihim glasom imam neki predosjeaj u odnosu na
tog ovjeka. Osjeam da bih ga mogao prosvijetliti, uiniti da upozna prave
bogove. Mlad je i mogao bi uspjeti: i kada budemo gotovi, moi emo ga vratiti
njegovom narodu. Leinari su ti ispili mozak? Lannon ga pogleda zaprepateno.
Zato bismo ga vratili njegovom narodu kad smo se toliko namuili da ga
uhvatimo? Jer emo ga moi imati za saveznika. Huy je grozniavo traio naina da
se prihvati njegova zamisao. Posluit e nam da sklopimo saveznitvo s
plemenima. I ako ga budemo imali za prijatelja, osigurat emo mir na sjevernim
granicama. Savez s barbarima! Lannon je pobjesnio. Kakva glupost! Osigurati si
sjeverne granice, kae? Samo jedna jedina stvar ih moe osigurati. Naotreni ma
u jakoj ruci! Moj gospodaru, molim te da me saslua. Ne, Huy, dosta! Mora
umrijeti. I to brzo. Lannon ustade. Veeras, na zalasku sunca. Spremi se da ga
poalje bogovima. I udalji se. Voljno! naredi Huy zapovjednicima i dade znak
uvarima da odvedu zarobljenika. No, Manatassi mu se priblii vukui lance.
Presvijetli! Huy se zaueno okrene. Nije oekivao takvu visoku titulu. to je? Huy
ga pogleda. Je li na smrt? upita Manatassi, a Huy potvrdi: Na smrt. Ali, jesi li
zagovarao za mene? uporno e Manatassi, a Huy ponovno potvrdi. Zato?- upita
zarobljenik, ali Huy nije znao odgovoriti. Rairio je bespomono i umorno ruke. To
je drugi put ree. Prvi put si skrenuo otricu koja me mogla ubiti, a sada si govorio

u moju obranu. Zato? Ne znam. Ne znam objasniti. Ti osjea vezu. neku vezu
koja postoji medu nama izusti Manatassi tihim glasom. To je povezanost duhova.
Ti to osjea. Ne Huy mahne glavom i brzo ude u svoj ator. Posvetio se svom
pisanju cijelo jutro. Opisao je itav pohod, pisao je o vatri i borbi, o plijenu i slavi.,
no, osjeao je da ne moe opisati Manatassija. Uskoro e taj ovjek biti mrtav i
najbolje je pustiti da s njim umre i sjeanje na njega. Jo mu je u uima odzvanjalo
kako ga je Lannon prozvao crna ivina. I to je bio jedini naziv koji se odnosio na
osuenog kralja. Ruao je s Bakmorom i ostalim mladim asnicima, ali je njegovo
loe raspoloenje bilo zarazno i svi su jeli u tiini. Potom je vjebao sa sjekirama
dok se nije oznojio. Oprao se, namazao, odjenuo bijelu odoru za ceremoniju te
uputio u ator Lannonu. Lannon je drao sastanak sa svojim savjetnicima koji su
sjedili na jastucima oko njega. Podigao je glavu, nasmijao se i pozvao Huyja k sebi.
Sjedni kraj mene, Leinare-Sunca. Htio bih uti tvoje miljenje o neemu. Huy je
sjeo kraj njega i sluao ga kako donosi brze i sigurne odluke o poslovima etiriju
kraljevstva. Donosio je odluke koje e muiti Huyja danima, a donosio ih je bez
mnogo razmiljanja. Konano, kada su savjetnici otili, obratio se Huyju: au vina
sa mnom, Huy. Proi e mnogo dana do nove prilike, sutra ujutro te ostavljam.
Kamo ide, gospodaru? Vraam se u Opet. Ostavit u tebe, robove i stada da me
slijedite. Pili su izmjenjujui uobiajene rijei, a Huy je traio priliku da ponovno
govori o Manatassiju, stoje Lannon vjeto izbjegavao. Kralj Vendija, moj
gospodaru. Nije mogao dalje, jer je Lannon tresnuo pehar s vinom. Crvena mrlja
se razlila po koama na kojima su sjedili. Ti zloupotrebljava nae prijateljstvo.
Naredio sam da umre. Treba samo jo udarac sjekirom. Mislim da je to greka.
Bila bi vea greka pustiti ga da ivi. Moj gospodine. Dosta, Huy! Dosta! Sada idi i
poalji ga bogovima. U sumrak odvedoe kralja Vendija pod zidine Setta. Nosio je
koni ogrta sa simbolima Bala i rtvene lance. Huy je stajao pored ostalih
sveenika i plemenitaa i kada ga dovedoe, prodorno ga je prostrijelio utim
oima i inilo se da e mu otrgnuti pogledom duu. Pomaga mu je dodao sjekiru
leinara, sjajnu i bljetavu na posljednjim zrakama sunca. uvari robova
rasporedie se za in, skinuvi pritom ogrta sa rtve. Bio je gol i predivan, odjeven
samo u zlatne rtvene lance. Skinuli su mu kone sandale i stavili mu lance. Huy je
oklijevao sa zapovijedi, oaran divljim utim oima. S mukom je skinuo pogled i
skrenuo ga nie. Huy pogleda u noge Manattasija i nastavi ih fiksirati. Sunce zalazi,

sveenice. Udari! naredi Lannon. Gospodaru, neto morate vidjeti. Sunce zalazi
nestrpljivo e Lannon. Mora vidjeti inzistirao je Huy. Gledaj! Huy pokae na noge
kralja Vendija, a Lannon ugui u sebi krik. Noge Manatassija su bile izobliene,
tako da su nalikovale na kande ptice grabljivice. Instinktivno se Lannon povukao
par koraka unatrag i napravio znak Sunca da otjera zle duhove. Ima kande
leinara, svete ptice za Bala. Huy glasno ree: Izjavljujem da je taj ovjek oznaen.
Zatien je od bogova i ne moemo ga poslati kao poslanika njemu. Dok je
izgovarao zadnje rijei, sunce je zalo, a zrak je odjednom postao hladan. Lannona
je spopao napad bijesa, usne su mu drhtale, a crni oiljak je bio jo uoljiviji na
njegovu licu. Izazvao si me! rekao je bijesno. Nemoj se skrivati iza bogova,
sveenice! Ti zna da mnoge odluke Bala dolaze od Huyja Ben-Amona u interesu
Huyja Ben-Amona. Gospodine. pone Huy, uznemiren optubama. Izazvao si me!
opet e Lannon. Htio si mi oduzeti barbara, politizirati i izigravati mo. Nije istina,
gospodaru, ne bih se usudio. I te kako bi se usudio! Ukrao bi i zube iz ustiju
Velikog lava kad bi ti se htjelo. Ali, gospodine, va sam vjeran i odan sluga.
Sveenice, pazi to radi, upozoravam te! Ti leti visoko u etiri kraljevstva, ali
zahvaljujui meni. To jako dobro znam. Ja sam te uzdigao, ali te mogu baciti u
prainu. 1 to znam, gospodaru. Onda mi predaj barbarina opet e Lannon, a Huy
ga tuno pogleda. Ne mogu ti ga dati, jer nije moj, pripada bogovima. Lannon
ispusti krik, podigne punu amforu vina i baci je Huyju u glavu koji je vjeto
izbjegne. Amfora udari u kou atora i padne bez da se razbije. Vino se proli,
natopivi suhu zemlju. Lannon ustade, maui akama ispred Huvjevog nosa kao
maljevima, dok su mu zlaane kose poskakivale po ramenu, a plave oi bijesno
sijevale. Idi! ree priguenim glasom. Idi odmah, prije nego. Huy nije ostao sluati
dalje. Lannon Hycanus je krenuo iz Setta s dvjesto ljudi, a Huy ga je pratio
pogledom sa zidina utvrde. Osjeao se samim i naputenim bez kraljeve zatite.
Huy je pratio pogledom kolonu koja je prolazila palirom legionara, i slijedio
Lannona u laganoj tuniki gole glave na jutarnjem suncu. Kosa mu je svijetlila poput
svjetionika. Iza njega je iao Xhai mali Buman, koji ga je pratio poput sjene. Legija
je klicala pri prolazu Lannona. Jeka glasova odjekivala je medu klancima i kralj je
iziao na vrata. Bio je vii od svih koji su ga okruivali, smijeio se, onako ponosan i
lijep. Podigao je pogled prema zidinama i vidio Huyja; smijeak mu se pretvorio u
bijesnu grimasu. Nije odgovorio na pozdrav sveenika, preao je vrata i nastavio

putem. Huy gaje slijedio pogledom dok ga nije pokrila uma. Zatim se okrenuo i
vratio. Osjeao se jako usamljen. Siao je kod kralja roba, koji je leao na slami u
kutu atora. U jutarnjoj toplini, dizao se smrad iz rane kao kad se neto raspada.
Stara ropkinja stavljala mu je hladne obloge, ne bi li mu skinula temperaturu. Huy
doe do leaja i kada ga je dodirnuo, osjetio je kako mu koa gori. Pozovi uvare
robova naredi Huy. 1 kai da mu skinu lance. Bilo je neobino gledati kako
groznica troi meso toga diva i kako mu se crnoljubiasta koa sve vie pretvara u
pepeljastosivu. Rana u preponi je bila otekla kao aka, s krastom iza koje se
cijedila zelenouta smrdljiva tekuina. Iz sata u sat izgledalo je kao da rob odustaje
od ivota, a temperatura je sve vie rasla. Idueg dana Huy napusti utvrdu i popne
se visoko na brdo, da tu bude sam sa svojim bogom. U dolini velike rijeke
prisutnost boga se i nije previe osjeala. Veliki Bale zapoe i odmah prede na
stvar: Slijedei tvoju elju, spasio sam ovjeka koji nosi tvoj znak. Iako se ne mislim
aliti, zna da nije bilo lako. Podnio sam velike rtve, oslabio sam svoje mjesto
glavnog sveenika kod kralja, ali ne mislim na sebe, nego na moj utjecaj kao tvog
sluge. Zna da ve dugo vremena niti jedna tvoja zapovijed nije neizvrena.
Prihvaam sve, jer sam uvjeren u tvoju mudrost Huy stane da uhvati daha i da
razmisli. Bio je ljut, ali nije smio dopustiti da bijes utjee na njegove rijei.
Uvrijedio je kralja, pa bi bilo dobro da ne uvrijedi i bogove. Zavrio je blaim
tonovima: to se tie barbara, nisam vie ni u to siguran, zar sam ga spasio da
sada umre? Huy uuti, da bi dozvolio bogovima da razmisle. Najveom poniznou
traim da izvidi molbu svoga sluge. Huy ponovno razmisli. Je li morao upotrijebiti
otrije rijei? Odluio je da to ne ini: rairio je ruke u znaku Sunca i poeo pjevati
hvalospjeve Balu svim svojim umijeem. Njegov tuan glas u uarenoj tiini
pustinje bio je dovoljan da rasplae bogove. I kada je posljednji zvuk utihnuo u
zraku, spustio se u utvrdu i s bronanom britvom zaree oteklinu u preponi roba.
Manatassi je u deliriju zaurlao od bola, a otrov je iziao na ranu gust, zelen,
smrdljiv. Huy je potom stavio na otvorenu ranu vruu smjesu kuhane penice
zamotanu u lanenu krpu, ne bi li to izvuklo otrov. Prije veeri temperatura je pala,
a Manatassi iscrpljen pade u dubok san. Huy je ostao kraj njega, nasmijeen i
sretan. Bio je siguran daje oteo diva iz zagrljaja smrti molitvom i svojom akcijom.
Bio je ponosan i osjeao se vlasnikom. I kada mu je stara slukinja donijela pehar
crvenog vina, nazdravio je divu. Bogovi su te namijenili meni. Sada si moj i ivjet

e pod mojom zatitom. I isprazni pehar. Slabost ga je guila i vukla natrag na

slamaricu. Bio mu je veliki napor podii glavu ili ruku; mrzio je to tijelo koje ga nije
slualo. Polako je okrenuo glavu i oprezno otvorio oi. U suprotnom kutu atora
na prostirci od trske sjedio je taj udni ovjeuljak. Manatassi ga je sa zanimanjem
promatrao. Bio je sagnut nad udnim sjajnim metalom, vrlo tankim koji se mogao
smotati, te s otrim noem rezbario znakove po povrini. Svakodnevno je mnoge
sate provodio radei. Manatassi gaje promatrao kriomice, njegove brze nervozne
kretnje glavom i rukama koje su inile da zvekeu zlatne naunice i ljuljaju pletene
crne kose na ramenu. Glava mu je bila prevelika za grbavo tijelo, a ruke i noge
duge i jake; guste dlake rasle su mu na prsima i podlakticama. Manatassi se
prisjeao kako je bio brz i jak u bitci. Huy je osjetio pogled na sebi i priblii mu se.
Spavao si kao novoroene. Manatassi ga je pogledao i zaudio se kako taj ovjek
moe tako to rei kralju Vendija. Aia, donesi jesti pozove Huy staru slukinju dok
je sjedao kraj uzglavlja. Dok je Manatassi jeo s velikim tekom, rastreseno je sluao
priu o Mjesecu kao eni s bijelim licem. Bilo mu je udno kako tako iskusan ratnik
moe biti naivan: bilo je dovoljno pogledati Mjesec i vidjeti da je to pogaa od
mljevenog ita koju Mitasi-Mitasi, veliki bog, pomalo gricka; uostalom, znakovi su
tako oiti. Razumije li? upita Huy, a Manatassi mu brzo odgovori: Naravno,
plemeniti. Vjeruje li? navaljivao je Huy. Vjerujem. Manatassi je dao eljeni
odgovor to je odobrovoljilo Huyja. Njegovi napori u poduavanju kralja roba
davali su dobre rezultate. S mnogo truda objasnio mu je znaenje simbola i
objasnio mu je da Mjesec nije Astarta nego njezin simboliki znak. Objasnio je
Mjeseeve mijene kao simbolinu privrenost ene prema mukarcu, koja se
ponavlja kod ene kao razdoblje. to se tie velikog Bala. Huy je nastavio dok je u
sebi Manatassi uzdisao. Ti blijedi ljudi poput duhova, puni su suprotnosti. S jedne
strane imali su oruje, odjeu i mnoge druge divne stvari, bili su vjeti i kao vojska
i civili. Vidio ih je i raditi i ratovati i ostao je zapanjen. Ipak, nisu mogli shvatiti
neke istine koje su u njegovom plemenu znala i djeca. Prva misao, kada je iziao iz
zagrljaja smrti, bio je bijeg. Ali sada prisiljen slabou bio je promijenio plan. Tu je
bio siguran, grbavi ovjeuljak je imao na njega nepoznati utjecaj i on je bio pod
njegovom zatitom. Sada je znao da ga nee nitko dirati dok e ga god novi gazda
tititi. A shvatio je jo neto: tu je imao mnogo to nauiti. Kada bi mogao nauiti
vjetinu i znanje toga naroda, mogao bi postati najvei voda kojeg su plemena

ikad imala. Upotrijebili su ta oruja da ga pobijede, a on e ih potui njihovim

orujem i vjetinama kad ih naui. Shvaa? upita zabrinuto Huy. Shvaa li da je
Bal gospodar neba i zemlje? Shvaam odgovori Manatassi. Prihvaa li kao svoje
bogove Astartu i velikog Bala? Prihvaam odgovori Manatassi, a Huy je bio jako
zadovoljan. Oznaili su te svojim znakom i u redu je da se posveti njima. Kad
stignemo u grad, proslavit emo to u velikom hramu. Izabrao sam za tebe sveto
ime, nee vie upotrebljavati staro. Kako eli, presvijetli. Od sada e se zvati
Timon. Timon ponovi kralj rob, da uje kako zvui. Bio je sveenik ratnik u
kraljevstvu petog Velikog lava. Bio je veliki ovjek. Timon potvrdi. Nije ba puno
shvatio, ali se zadovoljio da slua, ui i eka. Presvijetli, upita tiho znakovi koje
urezuje u uti metal. stoje to? Tako mi uvamo rijei, prie, zamisli. Poeo mu je
objanjavati principe pisma i bio je zauen kojom je brzinom Timon shvatio
abecedu. Na komadu koe je napisao s crnom tintom Timonovo ime, a zatim su ga
ponovili slovo po slovo iTimon se nasmijao zadovoljan prvim rezultatom. Da,
pomisli tu imam toliko toga nauiti. A tako je malo vremena. Na glinenom reljefu
Caius Terenzius Varron, rimski je konzul slao svoje legije protiv Hanibala. Sredina
je poputala i panjolci i Gali su se povlaili kako je zapovijedao Hanibal. Vidi,
Timon? To je divno, naprosto genijalno! uzvikivao je uzbueni Huy. Govorio je
punski dok je pomicao figure pjeaka. A gdje je Maarbal? upita Timon na istom
jeziku. Nakon dvije godine korektno je govorio punski i samo teina kojom je
izgovarao vokale kvarila je da bude savreno. Bio je tu Huy dotakne figure koje su
oznaavale konjicu. I zadravao je konjicu. Timon je znao da je konj slian zebri i
da na leima nosi naoruana ratnika. I sada je Varron u potekoama? upita
Timon. I n Da, da, Hanibal ga je opkolio. i onda to e, Timon? Rezerve? Da,
pogodio si, afrike rezerve. Huy je drhtao od uzbuenja. Napada svom silinom.
Napada Varrona bono, stisne ga u kripac, odsjee njegove da ne mogu
manevrirati ni upotrijebiti oruje. I zatim, Timon, zatim? Konjica? Ah, konjica.
Maarbal! Vjerni brat, zapovjednik konjice koji je strpljivo ekao cijeli dan. Idi, vie
Hanibal Huy podigne ruke u irokom luku. Idi, brate, idi sa svojim divljim Ibercima!
I krenue, Timon, u pravi trenutak, pet minuta ranije bilo bi prerano, pet minuta
kasnije prekasno. Tonost! I veliki talent velikog vode. I dravnika, zaljubljenog,
poslovnog ovjeka, trgovca. Tona akcija u tono vrijeme. A ishod, presvijetli? Koji
je bio ishod? upita moleivo Timon. Je li bila pobjeda? Pobjeda? na to e Huy. Da,

Timon. Bila je pobjeda. Pobjeda i pokolj. Osam legija ponosnog Rima bile su
unitene do posljednjeg ovjeka. Osam legija, presvijetli promrmlja zaueni
Timon. etrdeset i osam tisua ljudi u samo jednoj bitci? Jo i vie, Timon. Uzeli su
i pomone trupe, ezdeset tisua ljudi! Huy je preao rukom preko figura i srui
Rimljane. Mi smo pobjeivali u bitkama, ali oni su pobjeivali u ratovima. Tako
smo priveli kraju uenje o Hanibalovim pohodima, Timon. Koga emo potom
prouavati? Onoga kojega je i sam Hanibal smatrao najveim vodom u povijesti.
Koga to? Aleksandra III. ree Huy. Makedonski kralj koji je unitio perzijsko
carstvo. Delfijsko proroanstvo proglasilo ga je nepobjedivim, a ljudi ga prozvae "
Velikim ".Timon je dodao Huyju ogrta te ga Huy priveza pojasom dok je izlazio iz
kabineta. Timon gaje slijedio, nosio je kratku plavu tuniku kakvu nose sluge Huyja,
imao je tanki zlatni lanac, bode i torbicu oko pojasa, koji su oznaavali veliko
povjerenje koje uiva. Hodao je korak iza Huyja s njegove lijeve strane, da mu ne
zasmeta ako mora izvui ma, a drao je ruku na drci bodea. Presvijetli, zna.
nain na koji je Hanibal napao Varrona. Da? ohrabri ga Huy. Zar nije mogao drati
sredinu na mjestu, a krila da napreduju? Razlika je medu obranom i napadom
pojasni mu Huy. Dugo su jo priali o taktikama ratova, dok ne izioe iz kruga
hrama. Da su i htjeli nastaviti priu, vie nisu mogli. Kad su izili, gomila je
prepoznala golemog crnog roba i njegovog gazdu slinog patuljku. Svi su klicali
Huyju i htjeli su mu stisnuti ruku u znak pozdrava, htjeli su uti njegove rijei i
makar dobiti milostinju, novie koje je Timon drao u svojoj torbi. Huyje bio
sretan stoje toliko popularan. Smijeio se, alio i rukama pravio mjesto da proe.
Kao general imao je sree bila su jo dva pohoda nakon onog, kao sveenik je
takoer bio omiljen, a bio je i poznat kao skladatelj i filantrop, a gdje god je iao,
mase su ga oboavale. Proli su preko trnice, pune dogaanja, zvukova ivotinja i
ljudskih glasova, mirisa zaina i smrada otvorene kanalizacije. Na jednoj od
pozornica na kojima su se prodavali robovi, nalazila se jedna djevojka svijetle
koe, jedna Yuyu mijeane krvi. Kada je prodava uoio Huyja, pozvao ga je. Moj
gospodine, jedno remek-djelo za tebe. Statua od ute slonovae za tebe. I otvori
ogrta da je pokae. Huy se nasmijei i mahne nijeui rukom. Uputili su se prema
kamenom mostu na jezeru gdje su brodovi bili poredani jedan uz drugi, a robovi
su urno ukrcavali i iskrcavali teret. Iz okolnih krma miris vina mijeao se s
glasovima pijanaca. A prostitutke su se nudile po uskim uliicama; blago svijetlo

zalaza sunca omekalo je njihova izborana lica i obojene obraze i usne. Huy se
upitao kakvo zadovoljstvo moe nai ovjek u njihovu drutvu. Daleko od buke u
luci uzdizale su se kue bogatih trgovaca i plemenitaa. Svaka je bila ograena
visokim zidom i imala masivna drvena vrata. Nova rezidencija Huyja je bila manje
raskona, s ulazom u uskoj uliici i terasom koja je nudila pogled na jezero. Kada
su uli, Huy skine ogrta i preda ga Timonu s uzdahom olakanja to su stigli kui.
Uao je u sredinje dvorite. Prinevi i princeze su ga ekali, bilo ih je etrnaest,
predvoeni blizankama Helancom i Imelcom, koje su bile jako narasle zadnjih
godina, a sada su se izgubile izmeu djetinjstva i mladenatva. Bile su prevelike da
bi se bacile u naruje Huyju. No, najmlae iz kue Barca nisu morile te brige i
odmah su opkolili Huyja skoivi na p njega. Huy si je uzeo za obvezu da ih
poduava religiji, a Lannon se tome nije usprotivio. Huy je poveo svoje uenike u
najveu i najzraniju prostoriju svoje kue. U dvoritu jedna od djevojaka koja je
uvala djecu, kada su svi nestali za Huvjem, okrenu se i potrai oimaTimona.
Bilaje visoka, irokih ramena i jakih bokova, ravnih jakih nogu, a dugih njenih
ruku. Nauljila je kosu i poeljala je prema obiajima ena iz plemena Vendi,
kojem je pripadao i Timon. Bila je uhvaena za vrijeme velike racije; i nije roena
kao ropkinja koja bi se znala samo ponizno ponaati. Njezin ponosni duh nije se
razlikovao od Timonovog, put joj je bila neto svjetlija, lice okruglo kao mjesec,
nos plosnat i irok, a usne mesnate i napuene, zubi su bili mali, bijeli i pravilni.
Nasmijeila se Timonu. On mahnu zapovjedniki glavom i Sellene potvrdi. Kada je
Timon napustio dvorite i preko kuhinje se uputio u sobu, ona ga je slijedila. On ju
je ekao u sobi s lealjkom od trske i koa. ena mu prie bez oklijevanja i stisne
se na njegove jake prsne miie, trbuh i bedra. Osjeao je njena prsa kroz tanku
tuniku. Pribliie lica, i dah im se spoji, nadjaani strau. Kad te grlim ponovno
sam kralj Vendija, a ne pas sluga promrmlja Timon, a djevojka je stenjala od
ljubavi. Njenim pokretima onih jakih ruku koje su mogle smrviti ovjeka, Timon
skine njenu tuniku i poloi je kraj sebe. Kad se ispruio po njoj, ree joj: Ti e biti
moja prva ena. Bit e moja kraljica i majka moje djece. Kada e to biti? upita ona
drhtavim glasom Brzo obea Timon. Jako brzo. Imam to to sam traio i odvest u
te preko rijeke. Bit u najvei kralj kojeg su plemena ikad poznavala, a ti e biti
moja kraljica. Vjerujem ti promrmlja Sellene. Moja potovana gospoda i moje
lijepe gospode. Djeca su se zabavljala smijui se kao i uvijek kada im se Huy

obraao takvim rijeima. Danas imam neto posebno za vas. Odmah su svi poeli
neto priati. Huvjeva su iznenaenja bila uvijek posebna. to je upitala je
uzbuena Imilce. Ove ete veeri susresti proroka s Opeta kazao je Huy. Buka je
odjednom utihnula. Maliani to nisu shvaali, no, svejedno su bili oduzeti
oduevljenjem starijih, koji su uli za tu rije, posebice kad bi ih guvernante plaile
kako bi bili posluni. Sada su se trebali upoznati s tim legendarnim biem, pa je
atmosfera bila puna napetosti. Svi su se najeili. Anna je govorila u ime svih kada
je uplaenim glasom upitala: Nee nas pojesti, zar ne? Kada je Tanith ula, sjela je
medu njih te maknula s lica kapuljau ogrtaa. Nasmijeila se djeci i ljubazno
rekla: Ispriat u vam priu. Osmijeh i obeanje su odagnali napetost. To je pria o
vjenanju boga Bacala i boginje Starte. Tanith je zapoela priati priu preuzetu iz
religioznog mita koji je imao porijeklo od slavlja Plodne zemlje, to se obiljeavalo
svakih pet godina. Te godine, 538. Opetove godine, dogodila bi se 106. ceremonija
utemeljenja grada, a sutradan su trebala zapoeti slavlja koja e trajati deset
dana. Tanith je opinila mlade sluatelje tonom i nainom, kako ju je nauio Huy,
koji ju je promatrao s profesionalnim odobravanjem i zaljubljenim pogledom. U te
dvije godine Tanith je izgubila posljednje trake nesigurnosti, i mada jo nije imala
dvadeset godina, imala je neki unutarnji mir, znanje i mudrost prorotva. Nije bilo
vano da je njezina predvianja paljivo pripremao Huy Ben-Amon, ona ih ja
nagovjeivala, i inila je to na vrlo uvjerljiv nain. Veliki dio Huvjevog bogatstva u
posljednje dvije godine dolazio je zahvaljujui pitanjima i odgovorima Tanith, kod
koje su dolazili bogati trgovci, putnici, i uglavnom su svi bili vrlo zadovoljni
njezinim predvianjima. No, Tanith je nekada davala zamrene odgovore,
nerazumljive, kako ne bi snosila posljedice u sluaju neuspjeha. Bilo je vano da je
i Huy Ben-Amon zadovoljan u jednakoj mjeri. Na isti je nain, mada je izgubio
kraljevo povjerenje, Huy Ben-Amon drao ruku na kormilu zemlje. Huy je bio
siguran da Lannon Hycanus zna pravi izvor informacija koje dobiva od Tanith.
Svejedno, redovito je pohodio proroicu, u stijeni pokraj mirnog smaragdnozelenog jezerca Astarte. Sutradan, slubeni posjet Lannona proroici bio bi prvi in
koji bi oznaio poetak slavlja Plodne zemlje. Trebao je paljivo pripremiti Tanith
za odgovore koje e dati kralju. Huy je predosjeao koja bi to pitanja mogla biti,
jer je imao izvore vrlo bliske kralju, a znao je da Lannon doputa da njegova
pitanja namjerno "procure" kako bi Huy to saznao, te mu odgovorio putem

proroice. Kad god je mislio na Lannona, to je u njega stvaralo jaku melankoliju.

Ve dvije godine je bio lien njegovog stiska ruku, njegovog osmijeha i drutva, i u
tom je razdoblju aljenje postalo sve vee. Troio je itave sate kako bi ga samo
vidio u prolazu, te bi druge obasipao pitanjima o kraljevskim banketima, na koje
vie nije bio pozivan. Za svaki njegov roendan i godinjicu vladanja, Huy je kralju
skladao spjev te slao bogate poklone, koji nikada nisu imali povratnu informaciju,
a spjevovi su, koliko je to i znao, ostali neiskoriteni. Huy se trgnuo iz te tuge i
pogledao svoju ljubav. Djeca su je pozorno sluala, irom otvorenih oiju. Mali
Hanibal, koji je imao svega etiri godine, te nosio ime slavnog pretka, sisao je
palac sjedei u krilu Tanith i pozorno je sluajui. Tanithina je maska gotovo pala,
medu onom djecom gotovo da je postala djevojica, bila je sva uzbuena. To je
davalo novi znaaj Huvjevim osjeajima: srce samo to mu nije eksplodiralo.
Koliko e morati jo saekati, pitao se. Ako su bile potrebne dvije godine da
pridobije njezino povjerenje, koliko e godina biti potrebno da pridobije njezino
srce. a i da se to dogodi, to bi bilo, budui da njezino srce nikada nee moi
pripasti smrtniku? Tanithina se pripovijest privela kraju, a djeaci su inzistirali da
ispria novu priu, navalili su na nju molbama, pitanjima i poljupcima, a Huv je
glumio da je nezadovoljan takvim ponaanjem, dok su oni sve jae i jae pljeskali.
Huy je pozvao guvernante koje su se trkom stvorile, ak i ona stroga, koja ga je
uvijek udno gledala. Sellene rekao joj je sada pada mrak. Reci Timonu da uzme
svjetiljku te da vas isprati do izlaza posjeda. ena je sagnula glavu, bez da izrazi
zahvalnost ili ljutnju zbog te naredbe. Nakon to su kraljevska djeca otila, zajedno
su veerali Tanith, Huy i Aina, stara sveenica koja je bila pratilja Tanith. Huy je nju
odabrao iz dva valjana razloga: bila je gotovo skroz slijepa i posve gluha: uvjerio se
u to radei grimase i viui joj prostote u uho, a da se ona nije niti pomaknula. Bio
je to upravo tip pratilje koju je elio. Dok su jeli uz priguene plamenove svijea,
posluivale su ih stare sluge. Kad su zavrili, Huy je ispratio Tanith do krova
vanjskim ljestvama, te su sjeli jedno pored drugog, na kone jastuke i stolce od
trske. Noni je povjetarac bio svje, a zvijezde su na nebu bile ute i sjajne. Huy se
sagnuo prema glazbenom instrumentu i zapoeo njenu melodiju, a Tanith je bila
hipnotizirana, kao to je to ve bila uvjebana. Poela je polako i ravnomjerno
disati, bila je nepomina s rairenim zelenim oima, bez da ita vidi. Dok je pustio
da mu prsti pleu po icama, ponavljajui neprekidno istu melodiju, Huy je

zapoeo priati. Glas mu je bio monoton i raspjevan, priguen i uporan, a Tanith,

sjedei ispod zvijezda, sluala ga je unutarnjim sluhom. Prvog dana 106. slavlja
Plodne zemlje, Lannon Hvcanus, 46. Veliki lav, opet je iao u Astartin hram, kako
bi uo proroanstvo. Preao je ogradu Balovog hrama, tamo gdje stupovi ukraeni
leinarima idu do neba i simboliziraju Sunce. Kad je doao do crvene provalije,
skinuo je ma s pojasa te ga dao pigmejskom lovcu, pustio je tit i ljem oruarima
te nenaoruan, gole glave, uao kroz prolaz. Preao je galeriju te uao u tihu
ljepotu stijene. Oko jezerca prostor je bio poploen pijeskom i zidi od iste vrste
pijeska. Redovi stepenastih stijena stizali su do kraja stijene gdje se nalazilo
Astartino svetite, koje je bilo djelomino udubljeno u ivi kamen. Tu su bili
stupovi u grkom stilu, a u unutranjosti su bile elije sveenica te soba za
proricanje. Iza kamenog trona bio je skriven ulaz u gradski arhiv, iskopan u
gradskim utrobama, a jo dalje preko, zatieni velikim kamenim vratima te
prokletstvom bogova, bili su blago i kraljev grob. Lannon je stajao pored jezerca, a
sveenice su mu pomogle da se razodjene. Ostao je gol, sa zlatnom glavom te
visokom i izraenom figurom, na poetku stubita stoje vodilo dolje do zelene
vode. Imao je prekrasno, atletsko tijelo, puno miia, posebice oko ramena i vrata,
to je odavalo da je rije o ratniku koji se esto koristi maem. Trbuh i bokovi bili
su mravi, s naglaenim miiima. Dlaice su bile zlatnocrvene, pa tako sve do
koljena, gdje su poprimale zlatnu boju. Noge su mu bile jako lijepe, dugake i
oblikovane, i davale su elegantnost kraljevskoj figuri. Prva ga je sveenica
blagoslovila, pa je Lannon siao niz stube, i uronio u svetu vodu, izvor ivota. Dok
su ga dvije mlade sveenice brisale te odijevale u svjei lan, Huy Ben-Amon
intonirao je spjev hvaljenja boginje te, kada je zavrio, svi se pogledi uzdigoe
prema otvoru peine, iznad jezerca. Lannon je povikao na sav glas: Astarta, majko
Mjeseca i Zemlje, primi izaslanika kojega ti aljemo. te sasluaj nau molitvu.
Nazoni okupljeni oko jezerca uzdignuli su ruke u znaku Sunca, i u tom je trenutku
rtva poletjela s otvora kamenog luka. Krik odabrane rtve odjeknuo je peinom,
sve dok nije potonuo, zbog lanaca kojima je bio privezan. Lannon se udaljio od
jezerca, proao medu sveenicama te stigao do ulaza u svetite. Soba za
proricanje bila je svega neto vea od dvorane za prijeme u kuama bogatih.
Svjetiljke su stalno svijetlile istom jainom, plamenovi su bili obojani nekim
neprirodnim zelenkastim svjetlom, a miris trava koje su gorjele bio je teak i

nepodnoljiv. Iza trona proroice mnotvo je platna visjelo od stropa do poda.

Proroica je bila na tronu, maleni lik u bijelom-bjelcatom plastu, lica prekrivenog
kapuljaom. Lannon se zaustavio usred sobe. Prije nego to je progovorio,
pogledao je na trenutak kako je neugodno govorniku: bos, jo mokar od uranjanja
u jezerce, bez oruja i svoje odjee, prisiljen gledati s tla proroicu na tronu, dok je
udisao blago mirisavi zrak. osjeao se neuravnoteenim. Lannon je bio pun bijesa,
a glas mu je bio ljutit, kad je prozborio slubeno pozdrav i izrekao prvo pitanje.
Huy ga je kriomice gledao, skriven iza zavjesa. Veselila ga je fizika blizina
prijatelja, sjeao se gesta i tona glasa, promatrao je poznato i drago lice, te se
smijeio zbog oekivane promjene izraza lica, zbog traga bijesa u njegovim
svjetloplavim oima, zbog zanimanja za opomenu, za traak smijeha, za dobar
savjet. Tanith je govorila jednolinim glasom kao to je to inio Huy, te nalazila
odgovore medu mnogima koje joj je Huy ponudio. Kad je Lannon zavrio, krenuo
je prema izlazu iz sobe, no Tanithin ga je glas zadrao: Ima jo toga. Lannon se
iznenadio, jer nije bio nauen da od proroice dobije netraene i neplaene
savjete. No, Tanith je nastavila: Lav je imao vjernog sokola koji ga je obavjetavao
u pribliavanju lovca, ali ga je udaljio. Sunce je imalo pticu koja je nosila u nebo
rtve, ali je skinulo pogled s te ptice. Ruka je imala sjekiru za obranu, ali ju je
bacila. O, ponosni lave! O, nevjerno Sunce! O, nepaljiva ruko! Iza zastora, Huy je
zadrao dah. inilo mu se genijalnim kad je to osmislio, no ta opomena, unutar
gole kamene sobe, zbunila je ak i njega. Svijetle Lannonove oi su se namrtile
dok je razmiljao o toj enigmi: no, bilo je to relativno lako, a kada je shvatio o
emu je rije, oi su mu dobile ledeni izraz, a krv mu se sledila do grla. Prokleta
vjetice! viknuo je. Zar trebam uti to i od tebe!? Onaj prokleti sveenik me slijedi
pri svakom koraku! Ne mogu prelaziti gradske ulice, bez da ujem ljude kako
recitiraju njegove spjevove. Ne mogu veerati na miru, bez da ujem ljude kako
ponavljaju njegove prazne rijei. Ne mogu se boriti ili popiti pehar vina, bez da
njegova sjena ne ide iza mojih ramena! Preao je dvoranu te mahnuo akom
ispred lica proroice. ak i moja djeca. bacio je urok i na njih. Iza zastora, Huy je
osjetio kako mu se dua uzdie. Nije bio neprijatelj tko je tako govorio. epuri se
ulicama moga grada, njegovo ime odjekuje u mojim carstvima! Lannonov se bijes
pretvorio u virtuoznu netrpeljivost: Kuda proe, ispraen je ovacijama, uo sam
to. Vie vole njega nego kralja! Lannon se udaljio od trona, ne smirivi se. Njegov

je pogled lutao po zastorima, i odjednom mu se uinilo da vidi Huvjev duh. Veliki

sveenik je iao korak nazad prekidajui disanje, a Lannon je nastavio hodati u
krug prije nego to se zaustavio kod proroice. A taj ovjek radi sve to bez moje
dozvole. Morao bi biti odbaen. prekinuo se i nastavio hodati. Glas mu se
promijenio: Koliko mi nedostaje onaj strani ovjeuljak. Na trenutak, Huy nije
mogao povjerovati da je Lannon uistinu izgovorio te rijei, no, gotovo odmah se
njegov glas pretvorio u neto drugo: Izazvao me! Uzeo je ono to je bilo moje, a to
ne mogu zaboraviti. Nakon toga se okrenuo oko sebe i trkom iziao iz svetita.
Vojnici i ef lovaca vidjeli su izraz njegova lica, te mimikom doarali njegovo
raspoloenje i drugima, prije nego to se kralj vratio prema dvoru. Posljednjega
dana slavlja Lannon Hvcanus molio je velikog Bala, sam u svetoj umi medu
tornjevima i monolitima Sunevih ptica. Tada se vratio kako bi dobio obnovljene
zavjete sljedbenika. Trebalo je biti nazono devet plemikih obitelji, sveenici,
korporacije obrtnika te moni trgovci carstva, koji su doli obnoviti zavjet te
ponuditi poklone Velikom kralju. Huy Ben-Amon nije bio nazoan ceremoniji.
Bakmor je prisegnuo za sveenike te im uruio darove. Lannon je potiho reao dok
se mladi sveenik-ratnik trudio oko njega. Gdje je sveti otac kue Ben-Amona?
Moj gospodine, ja govorim u njegovo ime i u ime svih sveenika velikog Bala
izbjegao je Bakmor pitanje, kako ga je tome nauio Huy, a Lannon nije mogao
protestirati pred svima. Zavrile su sveanosti ceremonije, a Opet se prepustio
orgiji hrane, pia i veselja. Dok je Lannon slavio s plemiima unutar dvora, ostali
su preplavili uske ulice pleui i pjevajui. Pored njih stalno su prolazili ulini
prodavai vina, no, tijekom dana trebalo je donekle stiati slavlja, pa su ekali no
kako bi proslava dosegnula vrhunac. Tijekom noi matrone i njihove keri izile bi
kradom, zamaskirane kapuljaama, te bi sudjelovale u ulinim orgijama ili bi ih
barem gledale. Za jedan dan ijednu no sva su pravila drutva ukinuta, a niti jedan
mu ili ena nee pitati za objanjenje svoje suprunike. To se dogaalo svakih pet
godina, a kad je proslava utihnula, bilo je mnogo bolnih glava zbog vina, blijedih
lica te ruku koje se tresu, i mnogo misterioznih i zadovoljnih osmijeha. Usred
poslijepodneva Lannon je bio veselo pijan, poput veine njegovih gostiju. U
dvorani za proslave bilo je zaguljivo; sunce je uareno peklo po ravnom krovu, a
pare iz vruih tanjura pretvarale su dvoranu u penicu. Glasovi su nadjaavali
napore glazbenika, a umjetnost golih plesaica bila je pokvarena bobicama zrelog

groa, koje su bacali mladi kavaliri. Pogotci, ovisno o mjestu gdje su pogaali
djevojke, donosili su im prestine nagrade u zlatu, a sve to zbog neke oklade.
Zaokupljen vinom i razgovorima, Lannon nije primijetio promjenu raspoloenja u
dvorani, sve dok nije zavladala apsolutna tiina. Onda je podigao glavu i namrtio
elo, te vidio kako su glazbenicima prsti gotovo paralizirani na glazbalima,
plesaice su izgledale paralizirane, a gosti su raskolaili oi. Namrtenost
Lannonova lica se poveala kada je ugledao kako se Huy Ben-Amon pribliava. Huy
je nosio plavu tuniku, s pozlaenim rubom, te pojas iz kojeg je virio ma. Kosa i
brada bile su uredno kovrave, a zlatne su mu naunice silazile do ramena. Sa
sveanim izrazom, kleknuo je ispred Lannona, a njegov je glas bio mio i dopirao je
do svakog dijela dvorane. Moj kralju, doao sam obnoviti moju prisegu vjernosti.
Svi trebaju znati da te ja potujem iznad svega, a moja odanost ide do smrti i
dulje. Lannon je bio zateen, ba kao to je i Huy predvidio. Izraz lica bio mu je
pun uenja, ali i vina. Traio je rijei, ali ih nije nalazio. Kao znak moje vjere,
nudim ti poklon. Dao je znak rukom, a svi su se nazoni okrenuli prema ulazu.
Timon je uao u dvoranu, preao salu svom duinom i doao do Huyja, gledajui
ga zamagljenim oima. Huy je promrmljao: Dolje! Dodirnuo je diva koji je lagano
savio koljeno i sagnuo glavu. Ali pripada bogovima kazao je Lannon strogim
tonom. Rekao si da ima njihov znak, sveenice. Huyju je trebala sva njegova snaga
kako bi izrekao la i poinio grijeh. Bio je uznemiren, mada je sve ve objasnio
bogovima i Timonu: rekao im je daje ono to ini bilo potrebno da bi osvojio
kralja, a postojao je samo jedan nain da bi uspio. Lannon je bio sputan ponosom i
nita ne bi poduzeo za izlaz iz slijepe ulice. Bilo je na Huyju da izree ponudu. Pitao
je velikog Bala dozvolu da negira boanstveni peat roba. Rekao je to tijekom
poslijepodneva, dok su etali. Grmljavina u daljini bio je znak koji je trebao. Bogovi
su odgovorili, ali se osjeao nervoznim jer je to bio odgovor manjeg tona i ne bez
dvosmislenosti. Nadalje, bio je uznemiren da prizna kako mu je krivo. to je
miniralo temelje njegove due. Moj gospode rekao je Huy prevario sam se. Bogovi
su mi rekli da peat nije svet. Lannon gaje motrio i vrtio lagano glavom, kao daje
sumnjao to je uo. Hoe rei. da mi ga ustupa bezuvjetno? Mogu ga uzeti
odmah, ako elim? protegnuo se prema njemu. Daje mi ga bez uvjeta? Izrekao
sam svoju ljubav prema kralju rekao je Huy te dotaknuo Timona nogom. S
dubokim basom, Timon je izrecitirao svoje stihove savrenim punskim jezikom:

Dolazim tebi kao ivi dokaz njegove ljubavi. Lannon se razvalio po jastucima.
Razmiljao je, te se namrtio kad je shvatio. Ti me eli prevariti! Bit e tu i drugih
uvjeta. skrivenih promrmljao je. Ne, gospode. Nisu tu opasne veze, ve samo niti
prijateljstva rekao je Huy tihim glasom. Pogledali su se u oi. Lannon je poeo
crvenjeti od bijesa, dok je Huy ostao miran. Odjednom, Huvjevo se lice
promijenilo, a oi su mu zablistale. Kovre koje su padale niz ramena su zaplesale.
Lannon je otvorio usta da bi vikao, da bi odbio dar i gestu prijateljstva. Umjesto
toga, smijeh muje prodirao iz grla, i smijao se do suza, svako toliko uz jauke zbog
boli od silnoga smijeha. Leti za mene, Leinare-Sunca rekao je tucajui, a Huy se
razvalio po jastucima, tik uz njega. Zarii za mene, kralju Opeta viknuo je, a
ropkinja im je napunila vreve vinom. Huy je iz jednog ispio polovicu, te ga dodao
Lannonu, koji gaje ispraznio. Neto vina muje procurilo uz zlatnu bradu, pustio je
vr da padne, te zagrlio Huyja. Potroili smo previe vremena, moj Leinare-Sunca.
to moemo napraviti kao prvo da to nadoknadimo? Pijmo rekao je Huy. Ah!
uzviknuo je Lannon. I onda? Idemo u lov predloio je Huv odabravi kraljeve
omiljene aktivnosti. U lov poput jeke e Lannon. Zovi moje efove lovaca. sutra
idemo loviti slonove! Astarta, majko zemlje, tvoja se ljepota mnoi dok ne poplavi
moju duu rekao je Huy malo teturajui, pogleda uprta prema nonom nebu. Iao
je unazad, pao prema zidu koji ga je pridrzao, te poeo promatrati astronomske
fenomene neba. etiri srebrena Mjeseca bila su iznad grada to slavi. Huy je
zatvorio jedno oko, i tri su nestala. Ponovno ga je otvorio, a Mjeseci su se pojavili.
Astarta, vodi korake tvoga roba preklinjao je Huy. Odmaknuo se od zida, te je iao
uskom uliicom koja je vodila do luke. Zapeo je o tijelo koje je lealo u tami, i
sagnuo se kako bi pronaao znak ivota. Odgovorio mu je nekim kmeanjem, i kad
ga je okrenuo na trbuh, poeo je hrkati, a zadah vina udario je u Huvjevo lice.
Podsjealo ga je na spodobe koje je pronaao kako lee tijekom banketa u
dvorani. raunajui i Lannona, koji je spavao smijui se. I I Ove si noi u dobrom
drutvu, graanine Opeta nasmijeio se Huy, te nastavio glavinjajui. Iza ugla
pomaknula se crna sjenka. Huy je promatrao ponukan znatieljom, vidio je dvije
glave, ali jedno tijelo, uo je ubrzano disanje i jecanje. Pokreti su bili minimalni, ali
nepogrijeivi. Huy se nasmijeio, zapeo, te samo to nije pao. Vidio je iznenaeno
lice mlade ene koja se okretala prema njemu u tami. Neka sve bude plodno
rekao joj je sveanim tonom i produio. Jedna je druga sjenka izila iz tame, bez

imalo buke, i slijedila ga. Nosila je ogrta s kapuljaom od grube tkanine, a pokreti
su joj bili brzi. Most je bio pun ljudi,i bilo je mnogo upaljenih vatra. Odsjaji
plamena obojili su u crveno nepomine i crne vode jezera. Neke su ene izgubile
svako dostojanstvo te polugole plesale u vinu. Huy se malo zaustavio da razgleda
sve to, a prilika koja ga je slijedila izgubila se u rijeci ljudi. Kad je Huy poeo
ponovno hodati, i sjenka prekrivena ogrtaem ubrzala je korak. Uliica koja je
vodila prema Huvjevom domu bila je u najveoj tami, samo je jedno svjetlo
gorjelo iznad njegovog ulaza, ekajui gazdu. Dok je Huy iao prema tom svjetlu,
sjenka koja ga je slijedila odjednom je smanjila udaljenost. Teki koraci sveenika
prikrili su uljanje iza njega. Huy je stigao do ulaza, te se zaustavio pod svjetlom
svjetiljke. Drao je ma ispod ogrtaa, te uzeo klju usmjerivi ga prema kljuanici.
U trenutku se prilika bacila na njega. Jednom ga je rukom uhvatila za dlanove.
Vino mu je usporilo reflekse, a kad je podignuo pogled, ostao je zauen. Pribliio
se jo vie prilici, i dvije meke usne poloie se na njegove, a smijeh mu je obasjao
lice. U tom je trenutku osjetio meke grudi te noge koje su se primicale k njemu.
uenje ga je paraliziralo. Nekoliko je trenutaka ostao potpuno nepokretan, dok
su ga iskusne ruke i usne uzbuivale. Htio je dohvatiti to ensko tijelo koje mu je
odmah pobjeglo. Pokuao je, no, sjenka je bila bra od njega, otvorila je vrata i
brzo ih zatvorila. Huy se borio s vratima, koja je jedva otvorio, te projurio u
dvorite. Primijetio je neko brzo kretanje po kui, udario je u stolac, te prolio
amforu s vinom, koju je sluga ostavio prije. Osmijeh ga je nagnao da se okrene na
drugu stranu: tu je vidio priliku koja je bila malice osvijetljena ekaj, to si ti?
Sluge, jo pospane, dojurile su pune oruja. Nestanite, svi redom! Dat u bievati
prvoga kojeg naem izvan sobe prije jutra. Sluge su nestale, pravei se da su
uplaene prijetnjom. Sauvao je sve svoje dostojanstvo dok sluge nisu otile, te je
potrao prema pragu svoje sobe. Pored svjetiljke bila je ena u ogrtau. Bila je
mirna, nepokretna, a kapuljaa joj je prekrivala lice, mada je Huy mislio kako titra
odsjaj svjetla u njezinim oima. To je odvelo Huyja na drugi kraj sobe, ali
pogrenim smjerom. Skrenuo je prema eni, koja se u tom trenutku sagnula,
ugasivi plamen. Soba je bila potpuno mrana, a on je udario u zid. Brzo se
oporavio, pokuavajui pronai ravnoteu. Osjetio je ukanje ogrtaa, dodirnuo
ga je, no, ponovno je ieznula. Rairio je ruke te poeo tapkati poput slijepca.
Ponovno je osjetio pokret pored njega, lagani uzdisaj, rairio je ruke, a prsti su mu

dodirnuli meku kou. Prepoznao je oblik golih leda i struka. Ponovno se nasmijao.
Tko god je to bio, pustio je ogrta. Bio je sam s damom koja izmie, golom poput
novoroeneta. Poeo ju je loviti poput leoparda, brzo se skinuo, bacivi sve stvari
sa sebe po podu, ostavivi jedino naunice, tako da bude gol kao i njegova strast.
ena je sada bila uspaniena, a Huy ju je slijedio po zvukovima, te ju zaustavio
pored kreveta. Malo je trebalo da mu ponovno ne pobjegne, ispod rairenih ruku,
no, duge je Huvjeve ruke uhvatie za struk i podigoe u zrak, a ona ga poe udarati
po licu i prsima. Poveo ju je prema mekoj hrpi perja to je inila krevet. Huy se
probudio s osjeajem mira i potpune sree. Tijelo mu je bilo osloboeno svega, ali
um mu je bio koncentriran i bistar. Crvena svjetlost zore prodirala je u sobu, a s
jezera je dolazio pjev ptica u letu. Podboio se, pogledavi mladu enu koja je
spavala pored njega. Zbacila je pokriva u toploj proljetnoj noi. Imala je
zatvorene oi i blago sanjala. Dodirnuo joj je kosu, svu jo oznojenu. Drala je ruku
preko glave, a razotkrivene su joj grudi bile iznimno velike za tako mravo tijelo.
Put joj je bila maslinasta, s neto dlaka ispod pazuha i na donjem trbuhu. Huy je
sve to primijetio prvim pogledom, a nakon toga je usredotoio pogled na usnulo
lice. Gledao ju je zadivljeno, pun divljenja i straha istodobno. Djevojka je otvorila
oi, pogledala ga i nasmijeila se. Neka te prati blagoslov Bala, sveti oe kazala je
tihim glasom. Tanith! proaptao je Huy. Da, moj gospodine rekla je nastavivi se
smijeiti. To je obmana, uvreda boginji. Nijekati moju ljubav prema tebi bio bi
zloin prema prirodi. Tanith je sjela na krevet i poljubila ga bez imalo srama.
Ljubav? pitao je Huy, zaboravljajui na trenutak proroanstva. Da, moj gospodine i
opet ga poljubi. Ali promrmljao je Huy, dok su mu obrazi postajali sve rumeniji.
Kako me moe voljeti? A zato ne bih, gospodine? Ali, moje tijelo. moja leda.
Volim tvoja leda jer su dio tebe, tvoje dobrote, velikodunosti i mudrosti. Huy ju je
gledao nekoliko trenutaka te ju zagrlio, utonuvi licem u oblak njezine tamne
kose. Oh, Tanith! promrmljao je. Sto emo uiniti? Huy je bio na vrhu brda, u
svjetlosti zore, ekajui svoga boga. U podnoju polje se budilo. Svjetla su blijedila
kako je Sunce raslo. Do njega je dopirala buka est tisua ljudi koji su se pripremali
za lov. est tisua vojnika legija, robovi, ene, slonovi, prtljaga. Nije bilo
iznenaujue da su ispunili cijelu dolinu rijeke to se sputala niz brdo. Trideset
milja sjevernije rijeka je tekla vruom o neprivlanom dolinom. Jedna je
Lannonova legija ve bila pripravna, te je danima lovila slonove, no, kad e

lovake ekipe biti u punoj spremi, nee biti spasa za slonove. Izvidnici koji su obili
zonu rekli su da su slonovi ve u pokretu, te da e stari slonovi voditi one mlade iz
doline, kako bi pobjegli lovcima. Huy Ben-Amon razmislio je o svemu tome u cik
zore. Imao je laganu opremu za lov i sandale, a dok je hodao oslanjao se na sjekiru
leinara, koju je prekrivala futrola od meke koe kako bi joj zatitila urese. Huy je
mislio kako su bogovi odredili stvari dajui mu tu priliku. Gotovo dva tjedna, od
posljednje noi slavlja Plodne zemlje, proao je svaki trenutak razmiljajui o
dilemi. Satima je prouavao svete knjige, uio u ulogama sveenika, o onima
sveenica, o njihovim obvezama, meusobnim odnosima, te odnosima s
bogovima. Mislio je, na temelju istraivanja, daje pronaao ispriku za svoje
ponaanje. Nije to moglo biti oskvrnue. Doao je da se obrani i da saslua osudu.
Sunce je obasjalo brdo, a Huy je pjevao himnu sa svom melodioznou kojom je
mogao. Onda je formulirao svoju molbu. Bila je to sloena dijalektika, temeljena
na zemaljskom ivotu, a promovirala je logiko razmiljanje: ono stoje bilo
ispravno medu Balom i njegovom druicom Astarte, trebalo je biti opravdano
medu njihovim predstavnicima na zemlji. premda to ne bi bilo opravdano da se
radi o sveenici te nekome tko nije vrhovni sveenik Bala. Huy je stilom uljepao
slabije toke svoje argumentacije. Zakljuio je: Ipak je mogue, veliki Bal i
presvijetla Astarte, daje moje razmiljanje pogreno. Mogue je da sam grijeio.
Ako je tako, onda zasluujem va bijes, i unato tome to sam cijeli ivot vjerno
sluio, zasluujem najgoru kaznu. Dramatina stanka. Sada idem loviti slonove, i
kunem vam se ivotom da u biti tamo gdje je opasnost najvea. Ako sam
zgrijeio. onda napravite tako da me kljove tih ivotinja razderu. Ako nisam
grijeio, onda neka ivim i vratim se u naruje sveenice. Ako mi date ivot i
ljubav, znajte da u vas sluiti do kraja ivota, i nitko, mukarac ili ena, nee
saznati za ovo to smo odredili. Ostao je jo malo utei, prije nego to je dodao:
Vi koji ste voljeli, imajte milosti za one koji vole. Huy je siao s brda, zadovoljan
pregovorima. Poteno bi vratio dug bogovima. Nee se drati po strani tijekom
predstojeeg masakra. U svakom sluaju, Huy je znao da ga samo smrt moe
drati daleko odTanithinog naruja. Slast toga voa bila je prevelika da bi odustao.
Huy! uzviknuo je Lannon kada se vrhovni sveenik pribliio polju. Gdje si bio?
Lannon je bio naoruan i nestrpljivo hodao gore-dole preko puta svoga atora.
Iao je ususret Huyju. Uzalud tratimo dan povikao je. Nae izvidnice na brdima ve

su vidjele mnotvo slonova. Ratni su slonovi bili spremni, s vodama posjednutim

na vratovima, a Lannonovi drugi lovci okupili su se oko atora. Medu ostalima,
Huy je primijetio neke od najpoznatijih lovaca: Mursila s ljubiastim licem pijanca,
mravog i sveanog Zadala, te malog Xhaija, ija je slava tragaa znatno narasla
tijekom prolih godina. Iza njih, usred reda robova, nalazio se Timon. Huy mu se
osmijehnuo te poao s Lannonom k slonovima. Lannon mu ree: Ti e doi sa
mnom, Leinare-Sunca. A Huy mu odgovori: Poaen sam, moj gospodine. Mursil
je predao Huyju posebni luk za slonove. Bilo je malo ljudi koji su mogli drati u
rukama to veliko oruje. Bio je izraen od divlje ebanovine, debljine ljudskoga
dlana, a tetiva je bila nainjena od lavljih crijeva. Bila je potrebna iznimna snaga
prsiju i ruku kako bi se precizno odapela strijela duga pet stopa, s elinim vrhom i
krilcima od perja divlje guske. No, kada takva strijela pogodi, moe doprijeti do
ivog mesa slona, ui u velika plua ili ak prostrijeliti mozak. Znam da vie voli
strijelu od koplja, sveti oe rekao je s potovanjem Mursil. Sto se tie mene, moje
su ruke previe stare da bih odapinjao strijele. Hvala, efe lovaca. Futrole su pune.
Odabrao sam i kontrolirao svaku strijelu potvrdio je Mursil, a Huy je slijedio
Lannona gdje je kleknut ekao ratni slon, starija enka, krupna, upornija od
mujaka u bitci, a pouzdanija u lovu. Huyje slijedio Lannona prema "kuici" na
slonu. Bilo je tu mjesta za troje. Futrole su stajale prema vani, sa strijelama
spremnim za uporabu. Koplja su takoer bila spremna. Lannon je uzeo jedno te ga
zamiljeno pogledao. Dobro je prireeno rekao je i okrenuo se prema efovima
lova kako su ekali, eljni da budu uz bok Velikom lavu. Lannon ih je na brzinu
pogledao, a oi su mu se zaustavile na Xhaiju, koji se s iznimnom zahvalnou
popeo na slonov bok. Maknuvi Huyja gotovo na rub toga postolja, slon se dignuo.
Sada su promatrali sve s visine od gotovo 18 stopa te su ili stazom koja vodi u
dolinu. Naao sam prikladno mjesto rekao je Lannon Huyju. Tamo gdje strma
staza naglo prelazi u malu udolinu. Tamo emo ekati. Huy se okrenuo i vidio
druge ratne slonove koji su ih slijedili. Bilo ih je 20, u redu, s uima koja su
lamatala i surlama to su se ljuljale. Nastavljali su mirnim korakom. Lovci su u to
vrijeme kontrolirali oruje i meusobno priali Sto trebamo loviti, moj gospodaru?
pitao je Huy. Mlade ili slonovau? Najprije mlade. Dreseri su nas traili dva tuceta,
izmeu pet i deset godina. Ulovit emo ih ujutro, jer e iz doline najprije izii stada
s mladima. Onda emo loviti slonovau. Izvidnice govore o brojnim mladima

pokraj velike rijeke. Uvala koju je odabrao Lannon bila je okruena neprohodnim
terenom. Bila je krunog oblika, promjera oko 500 koraka. Staza slonova je ulazila
uskim prolazom, koji se uspinjao. Bio je to umoviti predio, a Lannon je pripremio
zasjedu sa svojim ratnim slonovima, skrivajui ih du prolaza. ivotinje su morale
kleati, kako bi bile to bolje sakrivene, a dok su ekali, Huy i Lannon su jeli hladne
pogae od itarica, sir i preno meso te sve zalili crnim vinom. Bio je to lovaki
objed, pojeden u iekivanju, zbog ega je bio i slasniji. Dok su jeli, gledali su
izvidnice, koji su trebali dati znak da se stado slonova pribliava. Rosa je jo
prekrivala travu, kad se neki predmet iznenada zavrtio u visini. Lannon je
promrmljao zadovoljan, briui masnou s prstiju i usana. Doi, moj LeinareSunca rekao je te su se popeli na slona. Bilo je to dugo iekivanje u kom su
treperili ivci, i odjednom mali se Xhai trgnuo. Crne su oi bljesnule. Evo ih
promrmljao je. Gotovo odmah, jedan je slon doao do ruba doline. Bila je to stara,
mrava enka, bez kljova. Pogledala je okolo sumnjiavo, mahnula surlom da
udahne zraka, te je poloila na lijezde gornje usne. Povjetarac je puhao za
njezinim leima, te nije osjetila miris zasjede. enka je spustila surlu i krenula
naprijed. Iza nje odjednom se pojavila rijeka sivih divova. Stado s mladuncima
promrmljao je Lannon, a Huy je primijetio mlade. Bili su svih veliina; od onih koji
su sliili velikim svinjama, do onih punih oblika, koju su sliili odraslima. Mali su
bili buni te su se igrali, poskakivali, rikali, trali, motajui se oko majinih nogu.
Huy se nasmijeio kad je vidio kako jedan u hodu trai da ga majka podoji sve dok
enka nije uhvatila otpalu granu i dodirnula ga. Tada se pokunjeno vratio u red.
Sada je uvala ve bila puna divljih slonova. Siva su se leda I pojavljivala iznad bujne
vegetacije, bilo ih je sve vie na stazi koju su smatrali stazom spasa. Lannon se
nagnuo dodirnuvi rame "vozaa". Slon se podigao te su s visine mogli gledati
budui ulov. Oko uvale iz svih su skrovita izili ratni slonovi nosei na leima
naoruane ljude, doavi napokon usred stada. Lannon je odabrao odraslu enku s
napola odraslim mladuncem. Uzeo je koplje i ciljao na glavnu arteriju. Slonica je
zavijala od bola a oblak krvi iknuo je iz surle. Zateturala je unatrag, te pala na tlo
smrtno ranjena. Ostali su poeli odapinjati cijelo more strijela prema stadu, a
stotine se divova dalo u bijeg, dok je uma odjekivala njihovom rikom i trkom.
Unato obeanju danom bogovima, Huy nije uzeo strijelu niti se pomakuo. Ostao
je zadivljeno promatrati masakr ivotinja. Vidio je jednu stariju enku s

prostrijelnim ranama kako rui ratnog slona, s kojeg su pali svi ljudi pod noge
ostalih razbjenjelih slonova. Tada je stara enka pala na tlo. Vidio je jo jednog
slona kako je neuspjeno pokuao izvaditi strijelu iz boka te urlikao je jer su mu
dijelovi strijele ostali u mesu. Vidio je i drugog mladunca kako je neuspjeno
pokuavao surlom probuditi ubijenu majku. Lannon je vikao od uzbuenja i
veselja, bacao je koplja takvom preciznou da su slonovi odmah padali mrtvi, u
mnotvu leeva. Odjednom je jedna stara slonica, kraljica, navalila na Lannona.
Bila je snana i jaka poput ratnih slonova. Lannonovo ju je koplje pogodilo ispod
oiju, na opasno mjesto, no, ona je nastavila juri. Huy je sa aljenjem podigao luk.
Stara je kraljica podigla glavu i surlu kako bi se pripremila na napad. Imala je irom
otvorena usta, s rairenom donjom usnom. Huy je napeo luk i strijela se zabola u
dno grla. Kad je strijela duga pet stopa nestala u dubinama grla, mora da je vrh
dotaknuo mozak, jer je enka pala na stranje noge, urlajui od bola. Onda je
krenula naprijed, kapci su ostali nepomini, i pala je. Ubili su etrdeset i jednu
enku, od kojih su trideset imale mladune. No, devet je mladunca ocijenjeno
premladima za uvjebavanje, te su pobijeni. Ostale su, zahvaljujui posebno
uvjebanim enkama, odnijeli daleko od krvavih leeva majki, a neto prije
podneva sve je bilo gotovo, tako da su se mogli raskomadati leevi i dimiti meso.
Uvala je postala poput mesnice, a leinari su zadovoljno letjeli nad njom, u
iekivanju mesa, u oblaku koji je gotovo zaklanjao sunce. Lannon je pojeo
podnevni obrok s plemiima i efovima lovaca. Slonovske svjee tripice u sosu od
feferona, slonovo srce na aru s divljom riom i maslinama, pogae od itarica i
neizbjene amfore vina iz Zenga, to je bio obrok dostojan teka jednog lovca. Kralj
je bio izvrsno raspoloen te se vrtio medu svojim ljudima alei se i dijelei
pohvale. Bio je jo uvijek uzbuen lovom, te se zaustavio pored Huyja, u namjeri
da mu se malo naruga. Jadni moj Leinare-Sunca, odapeo si jednu jedinu strijelu
tijekom itavog lova. Huy se spremao odgovoriti kako slon ubijen jednom jedinom
strijelom i nije bio tako lo rezultat, kad se Zadal, ef lovaca sredinje grupe, poeo
smijati. Strijela je bila previe jaka za tebe, sveti oe, ili ulov previe zastraujui?
Svi su uutjeli okrenuvi se prema mravom ovjeku smijenih usta i upitnog
pogleda. U toj tiini, Zadal je shvatio stoje zapravo rekao. Primijetio je kako ga svi
gledaju s istim izrazom lica kojim su gledali ljude odreene za rtve. Jedan plemi
koji se nalazio pored njega rekao mu je tihim glasom: Gotov si. Uplaen, Zadal se

okrenuo prema Huyju Ben-Amonu, no prekasno se sjetio reputacije sveenika.

Govorilo se da nitko, tko se usudio smijati njegovoj grbi ili visini, nije vie medu
ivima. Primijetio je s olakanjem kako se Huy smijei, briui prste rubom tunike.
Zahvaljujem ti, veliki Bale molio se u tiini Huy uz smijeak. Drao sam se loe
tijekom lova, oprosti mi. No, vrijeme je da se sjetim svoga obeanja. Sada u ti
dati ono to sam obeao. Zadalovo je olakanje bilo kratkoga vijeka, vidio je da se
Huy smije, dok su mu oi bile ledene, crne i sjajne. Zadal rekao je tihim glasom, a
nazoni su se pribliili da sluaju. eli li letjeti sa mnom na krilima oluje? Svi su se
uzbudili i gledali Zadala. Njegovo je lice problijedilo, a usne su mu se stisnule i
nabrale. Zabranjujem ti, Huy! Ne dozvoljavam ti to! rekao je Lannon energinim
glasom. Previe nam vrijedi da bi bacio ivot. Huy ga je mirno prekinuo: Moj
kralju, to je pitanje asti. Ovaj me ovjek nazvao kukavicom. Ali, nitko nije lovio na
taj nain ve 50 godina. promrmljao je Lannon. Pedeset godina je previe. Huy se
nasmijeio. Nije li tako Zadal? Ti i ja emo popraviti tradiciju. Zadal ga je fiksirao,
proklinjui svoje rijei. Huy se nastavio smijati. Ilije moda divlja previe bijesna
za tebe? pitao ga je. Jedan dugi trenutak inilo se da je Zadal odluio odbiti. Onda
je bezvoljno potvrdio. Usne su mu jo uvijek bile bijele. Kako eli, sveti oe znao
je da ostali imaju pravo: gotov jeRobovi su u dvije velike koare stavili sadraj
donjeg trbuha jednog od ubijenih slonova. Dok su se Huy i Zadal, nakon to su se
svukli, mazali utim izmetom, sveenik je uo kako mladi Bakmor govori s
Mursilom. Mislim da nije mogue ubiti odrasla slona, mujaka, s ratnom sjekirom.
To mi se ini poput groznog oblika samoubojstva. Zato to zovu letjeti krilima oluje.
Slonovski izmet imao je dosta jaki miris da prekrije onaj ljudski, a to je bila jedina
zatita koju su lovci mogli imati da se priblie slonu bez da budu otkriveni. Izvrstan
njuh sainjava glavnu slonovu obranu, budui da slabo vidi i kratkovidan je. Timon
je pomogao Huyju da stavi izmet po leima. Shvatio je koju e metodu primijeniti.
asni, bojim se za tebe povjerio mu se tihim glasom. I ja se bojim za tebe rekao je
Huy. Razmazi to u debljem sloju, bolje je smrditi nego umrijeti. Huy je pogledao
strmu nizbrdicu koja se sputala do doline. Slonova se staza penjala cik-cak kroz
rijetku umu. Tamo bi susreli drugo stado, prije nego to e se uznemiriti osjetivi
miris krvi. Huy je pogledao okolo, vidjevi lovce kako su svugdje raspreni,
izabravi najuzvienija mjesta da bi prisustvovali sceni. Njegove su oi susrele
Zadalove. Sef lovaca bio je namazan izmetom od glave do pete, te drao svom

snagom ma. Oi i dranje odavali su strah. Huy mu se nasmijeio, zadovoljan to

ga vidi u neprilici. Zadal je oborio pogled. Tresle su mu se usne. Jesi li spreman,
efe lovaca? upitao ga je Huy, a Zadal je potvrdio. Nije se usudio govoriti. Doi
rekao je Huy. Spustio se nizbrdicom, a Lannon mu se pojavio ispred. Bilo je
zabrinutosti u njegovim oima, a njegov osmijeh nije bio uvjerljiv. Zadal je glupan
koji je izvalio neto bez da razmisli. Nitko, ovdje, ne sumnja u tvoju hrabrost, Huy,
osim tebe. Zato bi mi bilo jako ao da te izgubim, ivot bi mi bio tuan bez tebe,
Leinare-Sunca. Moj gospodine Huvjev je glas bio hrapav, duboko ganut zbog
Lannonove panje. Prvi je udarac najtei, Huy. Pazi, kada padne, da se ne srui na
tebe. Sjetit u se. I sjeti se da se jo mora okupati prije nego to veera sa
mnom. Lannon se pomaknuo s osmijehom. Dva puta, tijekom poslijepodneva,
mala stada slonova su se penjala uzbrdicom i silazila medu stabla. Svaki put Huy je
klimao glavom i pustio ih je da prou, jer su to bile enke, mladunci i nezreli
mujaci. Dan je iao prema kraju i za Huyja je to bilo olakanje; moda su bogovi
odluili da ga nee iskusiti toga dana. Preostao je jo jedan sat svjetla. Huy i Zadal
su sjedili u tiini uz stazu, skriveni medu stablima. Izmet se osuio na njihovim
tijelima, i Huy je osjeao tvrdu kou. Sjedio je sa sjekirom leinara u ruci i gledao
prema stazi, nadajui se da se prije tame nee popeti i drugi slonovi, jer tada bi
mogao odustati od lude pustolovine u koju se uputio poradi asti. Bilo je udno da
neaktivnost unitava i najveu strast, pomislio je Huy, te se osmijehnuo dok je
dodirivao sjekiru. Odjednom je vidio neto sivo medu stablima, i osjetio kako mu
se koa jei. I Zadal je to vidio. Prestao se komeati te ostao miran pored njega.
Jo su malo ekali, i odjednom su se iza stabla pojavila dva slona. Bila su to dva
stara mujaka, koja su se penjala sporim korakom, udaljeni nekih stotinjak koraka
od njih. Vidjevi njihov nain kretanja, Huy je zakljuio da su ih omeli, a moda i
ranili lovci iz doline. Sredimo te slonove rekao je Huy. Izaberi svoga. Zadal je ostao
u tiini te promatrao slonove iskusnim okom. Prvi je bio stariji i imao je slomljenu
kljovu. Bio je mraviji, ali vei od onog drugog, a sama injenica da je hodao ispred
inila ga je iskusnijim, a slomljena kljova je odavala da je opasniji. Drugog
odgovorio je Zadal, a Huy je potvrdio. Nadao se takvom odgovoru. Sada u ii
malo unazad. Trebamo napasti istodobno. Huy je iziao iz sklonita i vratio se
uzdu staze, otvorivi izmeu sebe i Zadala prostor koji je bio i medu slonovima.
Huy je legao na meku travu iza sebe i okrenuo se. Slonovi su se penjali meu

njima. Prvi je proao pored Zadalovog skrovita i nastavio. Huy je primijetio da se

udaljenost medu slonovima smanjila. Drugi e doi ispred Zadala prije nego to
prvi stigne do Huyja. Ako bi jedan od lovaca reagirao suvie brzo, drugi bi slon
postao jo agresivniji, a opasnost bi se poveala. Huy je znao da ne moe raunati
na Zadala; taj e misliti samo na sebe. U tom je trenutku vidio Zadala kako
beumno slijedi drugog slona. Prvi je slon bio na 50 koraka od Huyja, okrenut
prema njemu. Zadal je i dalje slijedio drugog slona, i stalno bio za njim. Huy je
osjetio divljenje prema njemu. Moda gaje loe procijenio, moda e samo slijediti
drugog slona, putajui da Huy zauzme poloaj. Kad je Huy vidio Zadalovu sjekiru
u zraku kako je zasjala, usredotoio je svu svoju panju na prvog slona. Odjeknula
je bolna rika, a Huvjev je slon protrao svom teinom i veliinom. velika ivotinja
kao zemlja koja gaje rodila. Kada se Huy dignuo iz zaklona, shvatio je da ima jo
svega nekoliko sekunda za reakciju. Jer inae bi slon iao dalje. Slon se drao
prema uzvisini, jer, kad bi pao, to bi bilo prema dolje. Sada je bio sve blie. Pri
svakom koraku, kako je teret pritiskivao stranje noge, petne su se ile od koljena
do stopala isticala ispod grube koe. Tetiva je bila poput debelog konopa to se
istezao, promjera enskog runog zgloba, a pri svakom je pokretu pridravala
itavu teinu slona. Huy je promijenio pravac, preao je iza mujaka, te kada se
tetiva noge blie njemu savila, udario je sjekirom isto, uz zvuk slian onome kada
se jedrilica slomi u oluji. Veliki je mujak zateturao kada vie nije osjetio nogu.
Ostao je u djelominoj ravnotei samo zahvaljujui neozlijeenoj nozi. Za Bala!
viknuo je Huy te drugi put podigao sjekiru. I drugu je nogu pogodio te je div teko
pao na tlo. Buka je dola do gledatelja koji su se nalazili na najvioj toki, a oblak
praine dignuo se sa suhe zemlje. Huy se spretno izmaknuo kako slon ne bi pao na
njega. Zatim se pripremao za zavrni udarac, dok se vrtio oko ivotinje. Imao je
nekoliko sekunda da odigra na kartu iznenaenja, prije nego to ga je ivotinja
uoila, oajniki traei spas. Slon se podigao na prednjim nogama, vukui
stranje, koje su bile pod njim, gotovo nevidljive. Zaslijepljen bijesom, navalio je
na stabla, a s jedinom kljovom rovao po tlu. Bio je okrenut Huyju, ali jo nije
prepoznao napadaa. Huy se trkom pribliio i proao ispod surle. Skoio je na
velika leda mujaka te se doekao na koljena, sa sjekirom iznad glave. Vratna se
kraljenica isticala iznad golemih rebara. Huy je udario. Udarac je bio smrtonosan,
jer je slon riknuo u samrtnim mukama. Huy se udaljio od tijela koje je umiralo,

kako ga slon ipak ne bi pogodio nogama ili surlom. Sada je osjeao samo
olakanje. Letio je na krilima oluje, uspio je. preivio je! Kad je uo riku drugog
slona, shvatio je da jo nije gotovo, bogovi nisu jo bili zgotovili s njime. Zadal je
pogrijeio. Nespretno je udario slona, koji je na tri noge bio jo uvijek vrlo jak i ljut.
Zadal je jurio nizbrdicom, dok ga je slon slijedio. Sustignuo je Zadala i dohvatio ga
surlom. Vrtio ga je visoko, iznad najviih stabala. Zadal je pao na tlo, a slon ga je
pritisnuo jednom nogom, dok mu je surlom otkidao glavu, kao to seljak ubija
koko. Glava je odskoila i otkotrljala se nizbrdo poput lopte. Huy je potrao
prema slonu koji se sagnuo iznad lesa i drugom mu nogom zdrobio prsa. Bio je
toliko bijesan da mu se Huy mogao vrlo lako pribliiti. Vidio je ranu to mu je
zadao Zadal. Zavrtio je sjekiru zrakom. Sijevnula je orica smrti i pogodila slona.
Bez greke. Dajem ti novu titulu Lannon je podigao vr s vinom, a plemii koji su
sjedili za stolom uutjeli su u iekivanju. Dajem asti boraca ovjeku stoje "letio
na krilima oluje". Huy je skromno spustio pogled te pocrvenio pod kraljevskim
atorom. Huy Ben-Amon. Nositelj sjekira bogova! Lannon je uzviknuo titulu, a svi
su je nazoni plemii ponovili i s uzdignutim akama pozdravili Huyja. Pij, Huy! Pij,
moj Leinare-Sunca. Lannon mu je donio svoj vr. Huy je srknuo vino te se
nasmijeio nazonima. Te se veeri nije imao namjeru napiti. Nije htio zamagliti
svu tu radost. Bogovi su mu ve odgovorili, bio je medu brojnim uzvanicima to su
se veselili, no, dok je sluao njihov amor, unutarnji mu je glas govorio: Tanith!
Tanith! Kad se Huy dignuo da ode, Lannon se uvrijedio te ga je zadrao uhvativi
ga za rub tunike. Nee ti otii od ovdje na tvojim nogama. Zasluuje da te nose
do tvog kreveta! Doi, izazivam te na dvoboj vinom. Huy je odbio taj dvoboj
rekavi: Samo jedan dvoboj dnevno, molim te, moj gospodine. Vani je ve bilo
svjee, a no je bila mirna i puna zvijezda. Dnevne je topline nestalo zahvaljujui
povjetarcu, koji je bio njean poput Tanithine kose. Astarta! prozbori Huy. Boginja
je izronila iznad doline, a zlatna boja njezina lica osvijetlila je sugestivan prizor.
Majko zemlje, ja ti zahvaljujem poklonio se Huy i osjetio kako mu naviru suze
radosnice. Preao je polje kako bi doao da atora, s mislima na svoju ljubav.
Tanith promrmljao je Tanith. Nastavio je dalje u sjeni, dok mu jedan pokret nije
privukao pozornost. Tik uz jednu vatru bila je slukinja koja je pripremala brano
za pogae. Svjetlo vatre osvjetljavalo joj je lice; bila je to Sellene. Huy je htio
nastaviti dalje, kad je ropkinja podignula glavu kao da neto oekuje. Jedan je

ovjek doao iz tame i zagrlio Sellene. Huy je prepoznao Timoma, njegovu debelu i
elavu figuru. Huy se nasmijeio s razumijevanjem zaljubljenog ovjeka. Timon je
doao do djevojke i neto joj apnuo. Huy nije razumio rijei, samo je vidio kako je
Sellene klimnula glavom. Tada je Timon kradom nestao iza zastora. Sellene se
vratila svome poslu, a Huy joj se nasmijeio. "Trebam govoriti s Lannonom. Mogao
bih srediti neto izmeu njih" pomisli. Kad je stigao do atora, Huy je uzeo zlatni
smotuljak da napie pjesmu posveenu Tanith. Njezina je kosa tamna i meka
poput dima to se uzdie kada gore papirusi na velikom jezeru napisao je, ne
razmiljajui vie o Timonu i Sellene. San ga je svladao neto nakon ponoi, klonuo
je i zaspao uz Pjesmu o Tanith. Svjetiljka se ugasila. Jo prije zore netko ga je
probudio snano ga tresui. Bio je to ef lovaca, Mursil. Veliki lav je rekao da vas
zovem, sveti oe. Psi su zavezani a nadzornici robova ve pozvani. Dva su roba
pobjegla, te kralj moli da se pridrui njihovom lovu. Mada je Huy jo bio pospan,
shvatio je o kome je rije, te osjetio kako mu se trbuh stie. Kakve budale!
promrmljao je. Onda je pogledao Mursila. Reci kralju da ne mogu ii. Ne osjeam
se dobro. Kai mu da mi je slabo. Nepomina u sjeni, Sellene je oslukivala buku
to dolazi iz kraljevog atora. Ispod kratkog ogrtaa skrivala je vreu sa itom,
majuni lonac te neto narezanog dimljenog mesa. Imali su namirnice za etiri
dana, a u meuvremenu bi preli veliku rijeku. Sellene je bila uplaena, ali
istodobno i euforina. Planirala je to dvije godine, a dok je ekala, brojni su
osjeaji proli kroz njenu duu. Napokon se pojavio Timon, doao je tako iznenada
da se prepala. Uzeo ju je za ruku te poveo prema sredini polja. Imao je ogrta, luk
i strijelu, te kratki ma. Oruje je bilo zabranjeno za robove, a kazna za noenje
oruja bila je smrtna. Na ulazu su bile dvije strae, i dok je Sellene s njima priala i
nudila im usluge, Timon im se pribliio u tami, te im golim rukama slomio vratove,
kao da to ini takorima. Kad su pali na tlo, Timon je naslonio leeve uz vrata, te
su izili. Proli su kroz uvalu u kojoj su bili mrtvi slonovi. Mnotvo leinara, hijena i
akala imalo je sada gozbu, a Timon je uspio voditi Sellene kroz tu stazu, premda
su ih hijene ponekad slijedile smijui se. Budui da je Mjesec bio pun, mogli su se
brzo kretati zahvaljujui svjetlu. Samo jednom su se zaustavili pored rijeke da bi se
malo odmorili i popili neto vode, a zatim se nastavili prema sjeveru. Odjednom
su susreli lava, velikog mujaka koji je pod mjeseevim svjetlom izgledao sablasno
sive boje. Dugo su se gledali, no, onda je lav skrenuo na drugu stranu. Oito,

nedavno je jeo i ta dva ljudska bia nisu ga zanimala. Mjesec je polako zalazio, a
nebo je bilo prepuno zvijezda. Nakon zalaska Mjeseca, samo su zvijezde
obasjavale nebo. Odjednom je Sellene pala i zajaukala. Jesi li se udarila? pitao je
Timon, sagnuvi se prema njoj. Gleanj promrmljala je Sellene priguenim glasom.
Timon joj je dodirnuo nogu, gleanj je bio vru i osjeao je kako otjee.
Upotrijebio je ma kako bi razrezao nekoliko vrpca od ogrtaa, te ih je vrsto
zavezao uz Sellenin gleanj, ba kao to ga je nauio Huy. Radio je vrlo brzo, a
strah mu je ve razdirao kosti. Podignuo je Sellene i naslonio ju na bolnu nogu.
Hoe li moi hodati? upitao ju je, a ona je probala koraknuti. Grila se od bolova,
te rekla alosno: Ne mogu dalje. Pusti me ovdje. Timon je od oba ogrtaa napravio
leaj te ga privezao uz Sellenino rame, tako da e to biti nosila za nju, budui da
nije mogla hodati. Pridrao ju je dok se penjala. Pola tereta pridravali su ogrtai
privezani uz rame i Timonov vrat. Div je nastavio prema dolini. Do sredine
prijepodneva materijal od kog su bili napravljeni ogrtai napravio mu je veliku
ogrebotinu na vratu. Bilo je nepodnoljivo vrue, a on nije hodao vie trako brzo i
odluno. Korak je vie ovisio o snazi volje nego li o fizikoj snazi u tome trenutku.
Kasnije se naslonio na stablo. Nije sputao djevojku, jer je mislio kako kasnije nee
imati snage da je podigne. Usne su mu bile bijele, a oi pune crvenih ilica. Jedva
je disao. Napusti me, Timon, ili emo oboje poginuti. On nije odgovorio, samo joj
je napravio znak da uti. Zaustavio je disanje te oslukivao. I Sellene je ula lajanje
pasa. Timon je rekao: Sada je prekasno. Osvrnuo se okolo, kako bi potraio mjesto
s kojeg bi mogli pruiti otpor. Nisu se mogli nadati da e udaljiti pse. Moe se jo
spasiti inzistirala je Sellene. Rijeka nije daleko. Ne idem nikamo bez tebe ree
Timon, i ona se uhvati za njega dok ju je odvlaio preko brisanog prostora prema
granitnoj stijeni to je bila nalik ruevinama staroga dvorca. Njeno ju je poloio
leima naslonjenim na stijenu, sloio je ogrta i stavio joj pod glavu poput jastuka,
i zatim je sjeo pored nje i pogladio ju po licu i vratu njenim pokretima, udnim za
tako golemog ovjeka. Ubit e nas ree Sellene. Uvijek ubijaju one koji bjee.
Timon joj nije odgovorio i nastavio ju je gladiti po obrazu. Ubijaju na najgori
mogui nain ree Sellene, gledajui ga u oi. Zar ne bi bilo bolje da umremo sada,
prije nego to nas dostignu psi? No, Timon joj nije odgovorio, i nakon nekoliko
trenutaka, ona nastavi: Ima ma, Timon. Zar ga nee upotrijebiti? Ako bude s
njima mali sveenik, imat emo moda koju mogunost. Ima mo nad kraljem. a

on i ja smo povezani. Spasit e nas. Psi su bili sve blie, a lave sve bjesniji, dok je
zrak postajao sve uareniji. Timon ustade i izvue ma. Popeo se na stijene i
pogledao niz provaliju. Na otprilike pola milje iz ume jurio je opor pasa. Bilo ih je
tridesetak, bili su to lovaki psi, visoki i jaki, dugih nogu i dlake boje afrana, s
onjacima kao u vuka. Bili su uvjebani za lov na divlja. Timon ustukne vidjevi
kako prelaze istinu i jure prema njemu. Za njima su jurili dreseri u svojim zelenim
tunikama, s dugim bievima preko ramena. Iza njih ili su ratni slonovi: bilo ih je
pet, u koarama su nosili lovce na robove i plemenitae. Slijedili su opor s
lakoom. Mogli su prevaliti i pedeset kilometara dnevno. Timon je zaklonio oi
rukom, pokuavajui u potjeri pronai osebujnu sveenikovu pojavu, medu
ljudima u koarama. Bili su jo predaleko, no psi su brzo napredovali. Smotao je
ogrta oko ruke i snano stisnuo drku maa, maui zrakom da razgiba miie.
Prvi psi su ga primijetili medu stijenama i bijesno lajanje pretvorilo se u krvolono
rezanje. S uima povijenim unazad i crvenim jezicima medu onjacima, irili su se
poput lepeze oko njega. Timon krene natrag prema otvoru u kojemu je leala
Sellene, da bi je zatitio od bijesnog juria pasa. Prvi skoi na njega, no Timon ga
doeka, probi mu otricom vrat i ubi ga na mjestu, no, prije nego je oslobodio
otricu, napadne ga drugi. Gurnuo je ruku zatienu ogrtaem u razjapljenu
gubicu, a drugom rukom ubi treeg psa. Bacili su se na njega iako je mlatio maem
kao lud. Psa koji mu je zagrizao ruku bacio je svom silinom na stijene tako da su
mu se polomila rebra, no drugi ga je ve bio zagrizao za list, te je poeo gubiti
ravnoteu. Naglo se okrenu i probode psa kroz leda. Tada mu drugi skoi na lice a
Timon ga udari drkom maa. Bilo ih je previe, grizli su ga i guili pod svojom
teinom. Timon pade na koljena, rukama si titei lice i vrat, zadavi rukama
jednog, no osjeao je da ga ostali psi grizu za leda, trbuh i bedra. Potom stigoe
dreseri i udaljie pse, pozivajui ih poimence, te ih odvukoe nazad i svezae ih.
Timon se polako digao. Bio je izgubio ma, a krv mu je curila iz dubokih rana.
Podigao je pogled prema ratnom slonu koji mu je stajao nasuprot, i napusti ga
posljednja nada kad vidje da medu lovcima nema Huyja Ben-Amona. A Lannon
Hycanus Veliki lav Opeta, se smijeio. Lijepa utrka, robe ree Lannon. Mislio sam
da e ipak stii do rijeke. Pogleda mu iza leda i vidje Sellenu. Moji su lovci imali
pravo, kad su po tragovima vidjeli da je ena ranjena u nogu i da je ti nosi.
Plemenita gesta, robe, dodue neobina za bezbonika. No, to e te skupo kotati.

Lannon okrene glavu prema jednom uvaru robova: Nepotrebno ih je vratiti

natrag. Ubij ih ovdje. Timon pogleda kralja i jasno i glasno progovori: Ja sam ivui
simbol one ljubavi ree, a Lannon naglo okrene glavu, sjeajui se rijei. Osmijeh
mu je zamro na usnama. Pogledao je kralja roba svog u krvi, ravno u ute oi.
Nekoliko dugih trenutakaTimonov je ivot visio o koncu. Odjednom, Lannon
skrene pogled. U redu je potvrdi. Prisjea me obveze prema prijatelju. Potovat
u to, ali ti obeajem da e prokleti trenutak kada si izustio te rijei. ivjet e. ali
e prieljkivati smiraj smrti. Lannon je izgledao poput hladne maske kad se
obratio uvaru robova: ovjek nee biti osuen, ali ga proglaavam
nepopravljivim; bit e okovan lancima od dva talenta. Bilo je to gotovo sto libra
lanaca, koje e nositi dan i no. Poaljite ga u rudnik Hulvja i recite nadzorniku da
ga stavi raditi u najdublje hodnike. Vratio se natrag i pogleda Timona u lice, te
ree: ena ne moe traiti nita od mene, no svejedno emo je povesti natrag.
Neka je priveu lancima za koaru slona. Vratit e se pjeke. Prvi put, Timona izda
slabost. Koraknuo je prema naprijed, i podigao ranjenu ruku molei: Moj
gospodaru, ena je ranjena. Ne moe hodati. Hodat e ree Lannon. Hodat e, ili
emo je vui. Ti e putovati na slonu i poticat e je. Imat e vremena da
razmisli je li bila bolja brza smrt koju sam ti nudio, ili ivot koji si odabrao. Okovali
su Selleni zapea lancima dugim dvadeset koraka, a drugi kraj privrstie za
koaru na slonu. Timon pun lanaca oko vrata i lanaka bio je ukrcan na koaru
slona, okrenut unatrag. Sellene je skakutala na jednoj nozi, da ne bi stala na drugu
koja je bila jako oteena. Lice joj je bilo sivo od bola, ali se nasmijeila Timonu. S
prvim trzajem koji je slon napravio pala je na otru travu i kamenito tlo. Vukli su je
pedesetak koraka dok je ponovno uspjela stati na noge i krenuti za ivotinjom.
Laktovi i koljena su joj bili oguljeni, a imala je i ogrebotine po prsima i trbuhu. Pala
je i digla se desetak puta i svaki put je bila sve izmuenija. Sruila se zadnji put
neto prije zalaska sunca. Gore u koari sjedio je Timon optereen lancima. Tuan
i bijesan, zakleo se na osvetu, dok je gledao kako vuku Sellenino mrtvo tijelo po
suhom afrikom tlu, dok je za njom ostajao tamni krvavi trag. A zatim zaplaka;
posljednji put prepustio se suzama koje su mu tekle niz lice i sputale niz bradu,
mijeajui se s osuenom krvlju i prainom. Huy je napunio vr vina iz amfore, koju
je uvao za specijalne prigode. Pjevuio je, dok mu je blagi osmijeh titrao na
usnama, a u tamnim oima bio poseban sjaj. Bio se vratio u Opet duboko u no,

spavao je pet sati i sada, umiven i odjeven u najljepu tuniku, bio je poslao slugu
da pozove proroicu Opeta. Krv i strasti zadnjih tjedana provedenih na stijenama
kraj rijeke blijedjeli su u oekivanju da opet vidi Tanith. Bio je zaboravio na
iznakaeno mrtvo tijelo Sellene koje je slon vukao po tlu, i Timona pod teretom
lanaca i boli, kojeg su odvodili gonii robova dok je okretao oi prema Huyju s
izrazom optube, diui okovane ruke u znak prijetnje, ili moda molbe. I zatim
fijuk bia koji su spustio na crna leda. Prvi put od kada se to dogodilo, Huy se sada
osjeao slobodnim: svo njegovo bie bilo je proeto osjeajem ljubavi. Zamiljeno
je napuio usne i u vino stavio etiri kapi tekuine iz plave boice. Zaepio je
boicu i pomijeao vino kaiprstom, posisao prst i nabrao nos, a opijum je lagano
mirisao na plijesan. Dodao je malo divljeg meda da popravi okus, ponovno je
probao, te zadovoljan odloi vr na drveni stoli medu jastucima. Bila je tu i
posuda s kolaiima. Huy je pokrio vr svilenim rupcem i pogleda rezultat svojih
priprema. Uzme glazbalo i popne se na galeriju. Sjeo je i natimao instrument, te
radi vjebe lagano zapjevao, dok je pod budnim okom drao ulaz u kuu. U
svjetlosti jutra voda na jezeru je bila vesele plave boje, tek neto modrija od neba.
Lagani vjetri namrekao je povrinu malim bijelim valovima, a jedna od galija
Habbakuka Lala upravo je pristajala. Pratile su je ptice koje su letjele nisko oko
pramca. Visoko iznad jezera sakupljali su se oblaci. Prije zalaza past e kia,
pomisli Huy; osjeao je oluju u zraku; dlake brade to su se kovrale to su mu
odavale. Zadrao je dah i pustio glazbu da utihne pod prstima, kad je primijetio
dvije osobe kako se pribliavaju vratima. Bile su zavite u smee tunike s
kapuljaom kakve su nosile sveenice Astarte. No, nezgrapna odjea nije mogla
sakriti brz i mlad korak one vie, kao ni starost i epanje one druge. Starija zamoli:
Uspori, gospodarice! Molim te. Huy se nasmijei. Sluga otvori vrata, a dok su dvije
ene prelazile dvoritem, Huy pusti notu s instrumenta i Tanith se zaustavi. Stara,
koja nije nita ula, ude u kuu mrmljajui, dok Tanith pogleda Huyja naslonjenog
na ogradu galerije. Huy je poeo pjevati, a mlada ena spusti kapuljau i strese
glavom da joj se raspletu kose, te ga pogleda zanosnim zelenim oima. Huy je
pjevao pjesmu koju je skladao u pustinji i koju je zapisao u zlatnoj knjizi, a kada je
zavrio sa zadnjom notom, Tanith je imala crvene obraze a usne su joj
podrhtavale. Huy je siao stubama i zaustavi se kraj nje bez da je dirne. Ti si moja
dua ree joj blago, a Tanith zatetura prema njemu kao privuena nezadrivom

snagom. Moj gospodine, ne mogu biti s tobom gdje nas druge oi mogu
promatrati. Mislim da i slijepac moe vidjeti moju ljubav. Mora biti jak i za mene.
Huy je prihvati za lakat i odvede u kuu. Dok su ulazili u glavnu prostoriju Tanith
posrne i nasloni se na njega. Ne mogu vie izdrati ree, a Huy joj odgovori:
Uskoro, ljubavi, uskoro. Stara sveenica je ve bila sjela na jastuke i krezubim
ustima jela kolaie. Mrvila je sve naokolo i alila se na zdravstvene tegobe. Huy
joj prie s leda i uze vino s drogom Je li jaka? Jaa od mnogih mukaraca, iako ne
priznaje. Tanith se nasmije. Ne ali se na probadanje u prsima ili da joj fali zraka?
Nikad. Tanith je postala znatieljna. Zato pita? Stavio sam koju zvjezdanu
kapljicu u vr, objasni Huy. No, ne elim da njen san bude vjeni. Tanith se nasmija
dok su joj se zasjale zelene oi i bijeli zubi. Ah, sveti oe, kako si lukav! Zapljeskala
je djetinjasto rukama to bi uvijek dirnulo Huyja. Koliko kapi? etiri, ree Huy.
Moda koja vie ne bi joj nakodila ree Tanith. Ne vidim te tjednima i imamo si
puno toga rei. Dok su razgovarali, starica je potvrivala kao da razumije svaku
izgovorenu rije. Ne ree etiri su dovoljne. Stane pred sveenicu. Zguvano
majmunoliko liceje stalno pravilo grimase, zatimje ruke pune starakih pjega i
vena pruila prema peharu. Jako si velikoduan, oe ree stara. Sjeli su joj
nasuprot i dalje priajui, dok su je briljivo promatrali. Stara je s uivanjem
pijuckala i pucketala usnama. Od kada smo se rastali, mnogo sam razmiljao o
nama ree Huy, bez da pogleda Tanith. Ja nisam ni o emu drugom mislila. ovjek
sam posveen bogovima, i mnogo me potreslo to sam zgrijeio prema njima
nastavio je Huy. Ne moe biti grijeh neto to ti daje toliko sree i radosti. Pitao
sam bogove jedan znak, jedan sud za moje grijehe. Huy je jo nije pogledao; no
Tanith ga odluno pogleda i ree vrstim glasom: Da nisi moda pokuao neto
ludo? Bio je to ispravan sud. bogovi nisu prevareni. Huy je elio da Tanith shvati; a
ona je shvaala i predobro. Zabranjujem ti te glupe muke geste. Jeim se od
ludosti koju si uinio u onoj divljini. Bilo je potrebno. Bogovi moraju imati
mogunost da iskale svoj gnjev. Mogli bi ga izraziti tako da bace grom ili srue
stablo. Ne elim da ih ti izaziva da te zgnjee. Tanith, molim te, sluaj me. Svjesna
sam da u te u budunosti vie paziti. Ja elim ljubavnika, ne heroja. Ali, Tanith,
odgovor bogova je bio povoljan. Zar ne shvaa? Ne trebamo se vie osjeati
krivim. Ja nisam nikad osjeala krivnju. Ali, sveti oe, bijes bogova e biti samo
blijeda slika prema mome, ako se usudi jo jednom riskirati ivot. Huy se okrene

prema njoj i odglumi aljenje: Oh, Tanith, to bih bez tebe? I ozbiljan izraz nestade
mu s lica. Moj gospodine, to pitanje neemo nikad postaviti. U tom trenutku
pehar ispadne iz ruke starice i otkotrlja se u kut. Sveenica zadovoljno zahrka
nagnuvi se naprijed. Huy je zadra i smjesti udobno na jastuke, namjestivi joj
haljinu. Stara se smijeila i mrmljala u snu. Huy se uspravi. Tanith mu je bila blizu.
Zagrlie se. Tanithine usne su bile svjee i sigurne, mekana kosa dodirivala mu je
obraze, a njeno se tijelo hrabro nudilo. Tanith, oh, Tanith, toliko je stvari koje ti
elim rei. Moj gospodine, tvoj je glas najljepi koji sam ula, tvoj je um i tvoj duh
slavljen u sva etiri kraljevstva. ali, molim te, sada nemoj priati. Tanith se izvue
iz zagrljaja, uhvati ga za ruku i izvede iz sobe. Slijedeih mjeseci Tanithina pratilja
navikla se na Huvjevo vino. Na sveanostima u hramu kritizirala bi vina koja su bila
ponuena: i uvijek bi zavrila s rijeima hvale prema svetom ocu. Tako drag ovjek
priala bi sluateljima. Nije kao drugi. Jesam li vam priala o Rastafa Ben-Amonu,
koji je bio sveti otac za vrijeme vladavine etrdeset i etvrtog Velikog lava, kada
sam ja bila novakinja? Ah, taj! oi joj se lagano zamaglie na spomen. Pio je!
povie stara sveenica. 1 svaao se! I radio ostale stvari. Potom bi potvrdila:
Straan ovjek, straan! I nostalgino se smijeila sjeajui se. Kroz kone cijevi
spojene smolom, slabi daak zraka ulazio je kao posljednji dah umirueg
dinosaura. isti zrak koji je upuhivan velikim mijehovima s povrine, gubio bi na
snazi u dubini od sedamdeset stopa. Timon se naslonio na mokru stijenu i pribliio
lice otvoru cijevi da bi udahnuo daak zraka u zaguljivom i toplom paklu
podzemlja. Bio je mrav i svako rebro se ocrtavalo ispod crne koe. Glava mu je
izgjedala kao mrtvaka lubanja, s izboenim jagodicama i upalim oima, u kojima
je jo sjao onaj neslomljivi duh. Sve masno tkivo izgorjelo je tekim radom i
paklenom vruinom. Znoj koji mu je izlazio iz pora isticao je jo vie oiljke po
itavom tijelu, stare oiljke iroko zarasle, nove crvene oiljke, one pokrivene
krastama iz kojih se cijedio gnoj. Lanci su mu visjeli oko vrata, na zapeima i na
nogama; napravili su okrugle znakove ropstva koji e ga pratiti do smrti. Duboko
je udahnuo zrak. Ispod koe rebra su se irila i stiskala. Oko njega je kruio dim
koji je oslabio svjetlost svjetiljaka. Zrak je drhtao od topline, a zid stijene je jo bio
uaren. Pet dana kako su pokuavali probiti tvrdi sloj kamena iza kojega je bila
zlatna ila. esnaest ljudi je poginulo prilikom tog pokuaja, ugueni parom i
dimom, ili pogoeni stijenama prilikom eksplozije, ili su jednostavno bili ugueni

toplinom i pali na uarene stijene gdje im se meso zalijepilo ostavljajui smrdljivu

masu. U rudnik uzetom spustie mjeinu s piem. Bila je to koa cijelog vola
pomno saivena i impregnirana smolom, ispunjena velikom koliinom tekuine,
mjeavinom ukiseljenog vina i vode. Timon umoi koni ogrta u prljavu i mlaku
vodu u kutu, a potom umoi noge jednu po jednu da mu se dobro natope kone
sandale. Pokrio se po leima ogrtaem, zavezao sije lanenu krpu preko usta i
nosa, udahnuo posljednji put iz cijevi i zadrao zrak u pluima. Potom se sagnuo
ispod objeene mjeine i podigne je. Zatim, teturajui pod teretom, uputi se po
galeriji. Kad se pribliio stijeni, mokri don sandala poeo je cvrati i smrdjeti.
Osjeao je toplinu kroz potplate. Nije bilo puno vremena za raditi. Plua su mu
pucala, no nije htio udahnuti taj zrak pun dima. Toplina mu je palila lice, ruke,
tijelo. Nehotice se naslonio na stijenu laktom, i jedan komad koe se odlijepio
ostavljajui otvorenu ranu. Spustio je mjeinu na pod, okrenuo se oko sebe i
vratio natrag, trei kroz dim, s lancima koji su zveketali ispod ogrtaa. To je bio
trenutak u kojem bi ljudi najee poginuli; kad je uarena stijena rastapala
mjeinu bre nego to bi se sklonio onaj koji ju je donio. Nakon kratkog vremena,
mjeina je pukla i naglo oslobodila tekuinu po uarenoj stijeni, a naglo stiskanje
uzrokovalo je pucanje povrine uz eksploziju. Jedna krhotina pogodi Timona u
potiljak. Osjetio je kao udar britvom. Zaljuljao se. Znao je da pad na uareno tlo
znai stravinu smrt. Ostao je na nogama dok je osjeao da e se onesvijestiti,
stigao je do lokve s prljavom vodom i umoi u nju glavu. I dok su mu krv i voda
curili niz leda, objema rukama je uhvatio cijev i duboko udahnuo. Prole su duge
minute dok se nije malo pribrao, te je polako krenuo stubama koje vode na gornji
nivo. Dok se penjao, sputao se drugi mijeh i Timon se makne da moe proi.
Pedeset stopa se penjao po mraku i potom stigao u nisku dobro osvijetljenu pilju.
Tada ga opazi uvar robova. Zato si napustio svoje mjesto? I kiboko, dugi bi, f
ijuknu i stegne se oko Timonovih rebara. Glava promrmlja. Rana. uvar se priblii i
pogleda posjekotinu koja je jo krvarila. Odmori se onda. Okrene se prema redu
od deset robova. Svi su bili nepopravljivi i imali su iste teke lance kao Timon, i
njihova tijela bila su mrava i puna oiljaka. uvar odabere jednoga gurajui ga
vrhom bia. Ti. Idi, brzo! Rob ustane i ode prema ulazu u rudnik. Teko se kretao
jer je vlaga u rudniku napadala kosti. Zaustavi se i sa strahom pogleda u dim koji
se dizao odozdo. Mii se! opet e uvar, a kiboko je zafijukao zrakom. Rob side niz

stube. Timon se dovukao do klupe naslonjene na zid, sjeo i podlaktio se na koljena

podboivi rukama glavu. Dim ga je jo guio u pluima, a rana na potiljku gaje
pekla. Nitko ga nije gledao. Svatko od njih je bio u svom paklu i svi su
nezainteresirano utjeli. Pored Timona jedan je ovjek kaljao tekim kaljem, a
krvava slina mu je ovlaila usne. Umirao je smru koja je desetkovala rudare.
Praina razmrvljenih stijena napunila im je plua i pretvorila tkivo u kamen. Nitko
se nije micao, nitko nije govorio. Najmlai uvar hodao je nestrpljivo gore-dole.
Bio je bradat i maslinaste puti, djelomino je imao Yuye krvi. Nosio je lanenu
tuniku s laganim oklopom, no dovoljnim da ga zatiti od otrice noa, i eljeznu
kacigu da ga zatiti od udara u niske stropove galerija. Za pojasom je nosio kratku
sablju i malj pun eljeznih okova. Bio je visok i vrst, s miiavim rukama i nogama;
okrutan ovjek, izabran za rad s nepopravljivima upravo radi svoje brutalnosti. Bili
su uvijek u dvoje. Drugi je bio stariji s nekoliko sijedih u bradi i blijedog bolezljivog
lica. No, imao je iroka ramena i bio je opasan i okrutan kao i njegov mladi kolega,
a bio je i iskusniji. Iz vana su spustili jo pet mjeina, i jo pet puta su para i dim
izili iz grotla. Dosta! povikao je mladi uvar, nagnuvi se prema naprijed, i rob se
popne"sruivi se na rubu ulaza, iscrpljen kaljem i povraanjem. Povratio je i
malo ui. Odvedite ga naredi uvar, i dva roba ga odvukoe do klupe. Oi mladog
uvara ispitivale su red, a ljudi su se ukoili. Svakoga je bilo strah da ne padne
izbor na njega. Ti! vrh drke bia upadne meuTimonova rebra. Nisi zavrio svoj
posao. Nije postojala mogunost tube ili albe, a buniti se bila je ludost. Timon je
to saznao ve mnogo ranije. Dignuo se i otiao prema bunaru. Spremio se za
silazak, ali je previe oklijevao, te ga otri udarac koom vodenog konja zagrebe
ispod ruke. Sve je poelo instinktivnim osjeajem za bol. Timon je podigao ruke
kako bi se zatitio, a lanci su se zavrtjeli. U trenutku iznenadnog bijesa i gnjeva,
okrenuo ih je kad je uvar namjeravao zadati drugi udarac. Lanac se zapetljao oko
ruku mladoga uvara, a kost mu se suhim udarcem odmah slomila. ovjek je
vrisnuo padajui unatrag, a uvar koji je bio neposredno iza njega izvadio je ma.
Sada ih je bilo dvojica naoruanih. No, Timon se sjeao to gaje svojedobno nauio
Huy Ben-Amon: kad ima posla s dvojicom neprijatelja, razdvoji ih, te najprije
napadni onog slabijeg. Okreui se, Timon se bacio na mlaeg uvara, kojijepaou
blato. Zatim je vrlo spretno navalio i na drugog uvara te mu nabacio lanac oko
vrata: povukao je svom snagom i vrsto ga drao. uvar je pustio ma da padne,

no, svejedno je svom snagom vukao Timona za lance. Timon je uo sama sebe
kako rei kao pas, dok je vrtio lanac da bi ga to vie stisnuo. Odjednom su
uvareve ruke pale, jezik mu je iziao iz oteenih i oputenih usana, a u zraku se
osjetio smrad izmeta dok je mladi padao u blato. Zatim se Timon okrenuo prema
onom drugom uvaru, koji se jedva podigao, jo uvijek omamljen, te mu razbio
kraljenicu maem. Timon se okrenuo i pogledao galeriju. Mada je od prvog
udarca prolo deset sekunda, nitko to nije primijetio. Timon je pogledao ma koji
je drao, s vrhom prljavim od krvi i blata; osjetio je kako se iskra pretvara u vatru,
a on ponovno postaje ovjekom. Pogledao je ostale robove koji su sjedili na
klupama. Nitko se nije maknuo. Njihove su oi bile bez ivota, pune straha. Nisu to
bili ljudi. Osjeao je nelagodu dok ih je promatrao. Njemu su trebali pravi ljudi.
No, postojao je jedan takav, a zvao se Zama. Imao je Timonove godine, a bio je jo
divlji rob uhvaen preko rijeke, koji je nosio lance manje od godinu dana. Timon
gaje pogledao, vidio je kako mu oi sjaje i kako je podizao glavu, savijajui miie.
eki. Donesi mi eki! zapovjedio je Timon. Zama se trgnuo. Bio mu je potreban
napor da se odvikne od ropstva. Brzo! viknuo je Timon. Imamo malo vremena!
Zama je uzeo rudarsku sjekiru i pribliio se klupi. Timon je osjeao toplinu oko
srca. Pronaao je ovjeka. Rairio je ruke nastavljajui stiskati krvavi ma. Oslobodi
me lanaca rekao je. Lannon Hvcanus bio je zadovoljan, premda je nastojao to
prikriti. Stajao je pored prozora i gledao luku gdje je pet galija bilo privezano uz
molo. Zavio je vlas brade oko kaiprsta i nasmijeio se. U sobi iza njega Rib-Addi je
itao preciznim i strogim glasom: Ovih je dana u Opet iz junih prerija stiglo 58
kljova slonovae, s ukupnom teinom od 79 talenata. Lannon se okrenuo,
zamijenivi zadovoljstvo grimasom. Jesi li bio nazoan vaganju? pitao je. Kao
uvijek, moj gospodine uvjerio ga je Rib-Addi, a njegovi su pisari podigli glavu,
nasmijeili se i potvrdili kako bi mu se ulizivali. Ah, promrmljao je Lannon, te se
ponovno okrenuo prema prozoru, dok je Rib-Addi nastavljao s itanjem. Glas mu
je bio monoton, a Lannon je osjeao kako mu pozornost poputa, premda je
podsvjesno sluao ne bi li primijetio kakvu nepravilnost u njegovu iskazu. Rib-Addi
je volio povisiti glas kad je dolazio do podatka koji se sigurno nee svidjeti
Lannonu, odnosno, kad je bilo rijei o niim prihodima. Onda bi Lannon skoio. To
je navelo Rib-Addija da pomisli kako je Veliki lav genij za financije, te kako mu je
nemogue neto prikriti. Lannon je i dalje razmiljao, kao da je okretao kamenje

da bi otkrio to se dogaa. Osjeao je da je dolo do promjene u prijateljstvu koje

je vezivalo njega i Huyja. Huy se promijenio, a on je traio razlog. Iskljuio je da bi
to moglo biti zbog duge odsutnosti, jer u posljednje vrijeme nisu bili dugo zajedno.
Bilo je posrijedi neto drugo, a Huy je bio zagonetan. Sve je manje vremena
provodio naveer kockajui se kod njega, a kada je nou slao roba po njega, rob bi
se gotovo uvijek sam vraao odgovarajui kako Huy ili spavaj ili pie, ili pak da mu
nije dobro. Lannon je namrtio elo te osjetio promjenu tona glasa kod Rib-Addija.
Ponovno se okrenuo. Stoje?! odree grubo, a svi su pisari problijedili od straha te
sagnuli glave nad smotuljcima. Moj gospodine, bila je velika lavina na krajnjem
jugu rudnika kazao je Rib-Addi. Nije se vie udio da Lannon u moru brojaka i
podataka uspijeva pronai manjak od deset posto, kad je imao desetine rudnika.
Tko je nadzornik? upitao je Lannon, te naredio njegovu smjenu. To je aljkavost
koju ne trpim rekao je. Proizvodnja to osjea, gube se vrijedni robovi. elio bih da
se vie potroi u drvima, za zatitu galerija. Na duge staze, to kota manje. RibAddi je izdiktirao naredbu slugama, a Lannon se ponovno okrenuo prema prozoru
i nastavio misliti na Huyja. Sjetio se kako je, kad je Huy bio s njim, bilo lake slaviti
pobjede i prihvaati poraze; s Huvjem su se uvijek dogaale pozitivne stvari. U
rijetkom trenutku iskrenosti, Lannon se uvjerio kako je Huy Ben-Amon jedino
ljudsko bie koje moe smatrati prijateljem. Zbog svog poloaja, udaljio je sve
ostale, nije mogao traiti ljude za utjehu ili ljubav, toliko potrebne svima, pa i
kralju, a ene i djeca su ga se bojali, bili su nemirni u njegovoj nazonosti, i
odahnuli bi kad bi otiao. U itavom njegovom carstvu postojala je samo jedna
osoba koja je imala onu mjeavinu hrabrosti, potenja i prezira za posljedice, to
je podrazumijevalo ivjeti uz kralja, ali bez straha. Treba mi, pomislio je Lannon
treba mi vie nego to ja trebam njemu. U svojoj iskrenosti uvjerio se kako je
ljubomoran na sveenika. Unitit u sve to stane izmeu nas. Treba mi. Pomislio
je na posljednje putovanje Huyja Ben-Amona. Je li bilo stvarno nuno da sveenik
otputuje 400 kilometara, ponijevi sa sobom dvije legija kohorta, sveenicu i
proroicu Opeta, kako bi posvetio mali hram u jednoj zabiti zapadnoga carstva?
Bilo je vjerojatno da je Huy napustio Opet zbog nekog tajanstvenog razloga, i zbog
toga je Lannon bio ljut i osjeao se usamljeno. Huy je znao kako mu je Lannon
pripremio roendansku proslavu. Zvuk brzih koraka prekinulo mu je misli.
Odmaknuo se od prozora dok je ulazilo troje visokih asnika. Bio je tu i centurij s

pranjavim ogrtaem, koji je, sudei po praini na sandalama, bradi i titnicima,

preao dug put. Moj gospodine, donosim loe vijesti ree jedna asnik. to se
dogodilo? Pobuna robova. Gdje? U Hulyji. Koliko njih? Mnogo. Ne znamo im jo
toan broj. Ovaj ovjek rekao je, pokazujui na centurija bio je nazoan. Lannon se
okrenuo prema njemu, viknuvi: Govori! Bio sam u slubi, bila je ophodnja.
Pedeset ljudi na sjeveru. Vidjeli smo dim, no, kada smo stigli do rudnika, sve je ve
bilo gotovo. Otvorili su utvrde te masakrirali strae. Uutio je. Prisjeao se mrtvih,
neki su bili rtve amputacija, a drugima je izvuena utroba. Koliko? Oko dvjesto.
to ste napravili? Preli po njima maem. Dobro! Lannon je potvrdio. Nastavi.
Slijedili smo glavnu masu robova. Bilo ih je vie od 5.000 koji su napustili Hulvju te
ili prema sjeveru. Prema sjeveru! zareao je Lannon. Prema velikoj rijeci,
naravno. Kreu se vrlo polako, pljakaju i pale. Mogli smo ih slijediti jer su nam
leinari i dim pokazivali njihov put. Narod bjei pred njima i sve im ostavlja. Sve
unitavaju, poput skakavaca su. Koliko ih ima? Koliko? pitao je Lannon. Moramo
znati. Oslobodili su robove u Hulvji i Yuyeji, te u desetinama drugih rudnika. svi su
se robovi pridruili njima odgovorio je centurij. Jedan od asnika se usudio
procijeniti: Onda mora da ih je oko tri tisue Najmanje odgovorio je centurij. Tri
tisue! U ime Bala! promrmljao je Lannon. Kakva gomila! Imamo li mi dovoljno
snage da im se suprotstavimo? Koliko imamo mobiliziranih legija? Dvije su legije
kod Zenga rekao je jedan asnik. Neemo ih stii premjestiti na vrijeme rekao je
Lannon. Jedna je legija ovdje. Predaleko. A druge dvije na sredinjoj obali velike
rijeke. No, proirene su du cijele regije na 300 milja. Sve su ostale rasputene?
pitao je Lannon. Koliko vremena treba da ih pozovemo? Deset dana. Previe na to
e Lannon. Trebamo prekinuti pobunu silom, to je poput poara koji jedva eka da
izgori suhe travke. Treba suzbiti svaku iskru. Koje druge snage imamo? Tu je sveti
otac rekao je jedan od asnika s nevjericom, a Lannon gaje pogledao. Zaboravio je
naHuvja. U Sinaluje, tono na liniji mara robova prema sjeveru. Huy proaptao je
Lannon, te uutio dok su asnici poeli ivahno diskutirati. Ima sa sobom samo
dvije kohorte, 1.200 ljudi, ne moe" suzbiti vojsku od 3.000 ljudi. To nije vojska, to
je horda robova. Neemo mu na vrijeme moi poslati pojaanje. Bila bi ludost to
pokuati u takvim uvjetima, a, moj gospodine, Ben- Amon nije glup. Najblie su
rezerve kod Setta, na rijeci. Ben-Amon nee ratovati rekao je jedan asnik, a svi su
pogledali prema Lannonu, ekajui njegov odgovor. Lannon se nasmijao: Vi mislite

sve to hoete, Ben-Amon e ratovati. U trenutku i mjestu koji on odabere, ali e

ratovati. Smijeak je nestao. Za etiri u sata krenuti sa svim raspoloivim
snagama kako bih dao potporu Ben-Amonu. Prenesite naredbu svim rasputenim
legijama te poaljite glasnike u Zeng. Hoe li biti bitka pitala je Tanith. Zelene su
joj oi sjajile od uzbuenja, a usne su joj bile poluzatvorene. elim rei, prava
bitka, kao u tvojim spjevovima? Huy je neto promrmljao bez da digne pogled sa
smotuljka na kojemu je pisao naredbe za vojskovou Setta. Pozovi sve trupe tvoga
sektora i dri ih medu zidinama. Poalji mi inventar vaeg oruja, raunajui i na
koplja i strijele. Koliko ima slonova? Naredi pomorskim jedinicama da bace sidra
ispod vode te da saekaju moje naredbe. Obavijesti me o vodostaju rijeke. Koje su
pliine najpogodnije za prelazak? Stiem u roku od est dana. U meuvremenu,
onemogui neprijateljima da predu rijeku kod. Tanith je ustala te prila Huyju,
pogladivi mu uho. Moj gospodine? Molim te, Tanith, to je vano i hitno. Ne
hitnije od odgovora na moje pitanje. hoe li biti bitke? Da hladno e Huy. Bit e. O,
dobro. Tanith je zapljeskala rukama. Nikada nisam prisustvovala bitci. A nee ni
sada kratko je odgovorio Huy, nastavivi pisati. Sutra ujutro e s pratnjom od 50
ljudi i ratnim slonom nazad prema Opetu, gdje e ostati dok se sve to ne smiri.
Vratila se do svog leaja, i gledajui Huvjeva gola leda, kratko je rekla: Moda,
sveti oe, to je tvoj plan. Ostala je budna sluajui Huvjev glas i ostalih asnika koji
su pripremali veeru. atori su im se nalazili vrlo blizu, i ona je mogla s lakoom
prei uski prostor izmeu jednog i drugog atora bez daje itko vidi. Huy je
organizirao to putovanje koje im je trebao omoguiti da pobjegnu iz Opeta. Tamo
je glasno hrkala stara sveenica Aina, no,Tanithje na nju bacila sandalu, i ova je
umuknula. Tanith je bila previe uzbuena zbog svega to se dogaalo da bi
zaspala. Vojska divljih robova napredovala je prema njima, ostavljajui za sobom
krvavi trag masakra, silovanja i ubojstava. Tijekom cijeloga dana stizali su
izbjeglice, svaki s novom priom o zloinima. Toj su se bandi suprotstavljali Huy
Ben-Amon i njegovi heroji, manje brojni, jedan prema dvadeset. Tanith nije htjela
izgubiti niti trenutak. Za nju je kraj bio siguran, u baladama je uvijek dobar junak
trijumfirao. Bio je miljenik bogova, te zato i nepobjediv. Bilo je teta, meutim, da
je miljenik bogova, prema ustaljenom kalupu tako dosadan, no, Tanith je
napravila svoju raunicu. Pono je odavno prola kad je Tanith ula kako asnici
odlaze. Tada je sjela i pripremila se da na silu zaplae. Taj joj je trik uvijek palio,

bilo je dovoljno da pomisli na psia kojega je imala kao mala, a kog je rastrgao
leopard, i suze bi dole. No, te veeri to nije funkcioniralo, pa si je oi natrljala
prstima. Huy se upravo spremao na poinak. Tanith je trkom ula i potrala mu u
zagrljaj, puna suza, sva najeena. to je, ljubavi moja? Sanjala sam grozan san,
opomenu. Huy je na trenutak zastao, jer je znao da Tanith ima mo vidovnjastva.
Mogla je opisivati scene iz budunosti, od malih stvari do onih najznaajnijih. Prije
ju je Huy uio to treba govoriti, no, to se odnosilo na neke praktine stvari, ali, s
vremenom, sve je vie vjerovao u njezine moi. A Tanith je to dobro znala, dok je
mrmljala: Hodala sam po noi, moj gospode, a okolo samo mrtvake vatre. Huy se
najeio, znao je to to znai. Samo vatre okolo. bio je to morbidan pejsa. Plakala
sam, moj gospodine, jer sam osjeala da sam izgubila neto vano. Tu je bila bitka,
polje je bilo puno oruja i titova, a nala sam stijeg VI. legije Leinara-Sunca
sruen usred praine. Huy se osjeao grozno: srueni Leinar-Sunca, nije to bio
samo stijeg legije, ve i njegov osobni totem. Poslije mi se ukazala Astarta. I ona je
plakala, srebrene su joj suze tekle po blijedom licu. Stavio je ruke na Tanithina
ramena i gledao joj lice. Imala je crvene oi pune suza, no, sumnja ga nije
napustila; nauio je da kad Tanith neto eli, ne odustane tako lako. Tanith, rekao
joj je strogim tonom zna daje teak zloin lagati o bojim porukama. Tanith je
potvrdila: Oh, znam, moj gospodine. Kao vidovnjakinja, ima svetu dunost
inzistirao je Huy, a Tanith si je obrisala suze prisjeajui se kako se Huy posluio
tom svetom obvezom da bi vodio gospodarski i politiki ivot nacije te dobio
profit. A Tanith nije mogla odoljeti da si ne priuti uitak da mu vrati istom
mjerom. Znam to dobro, sveti oe. Huy je buljio u nju, no, nije uspio pronai trag
lai. Ne mogavi jo dugo izdrati pogled tih crnih oiju, Tanith je ponovno sakrila
lice i uutjela. Tiina je potrajala dugo, a Huy se osjetio poraenim. Dobro, budi,
ako to eli boginja rekao joj je, a ona se u sebi nasmijeila uz njegovu kovravu
bradu. Pet je dana Huy sve kontrolirao, da bi estog dana sustigao vojsku
smjetenu u Settu. Mago, stari zapovjednik, stavio mu se na raspolaganje s 1.800
to strijelaca to vojnika, 12 ratnih slonova, dvije galije sa 100 vesala svaka te
zavidnim arsenalom. Huy se sreo s njime tijekom toplog poslijepodneva na vrhu
brda, oko 12 milja juno od rijeke, te ga poveo u stranu, kako asnici ne bi sluali.
Poaen sam to sam pod tvojim zapovjednitvom, sveti oe. Govore da postoji
uvijek slava za one to slijede znak Leinara-Sunca. Bit e slave za sve, u to te

uvjeravam odgovorio je Huy, te pokazao na veliki proplanak: Evo ih tamo. Vojska

robova se kretala poput goleme kolone mrava koji sve unitavaju, a blijedi se
oblak praine uzdignuo iznad kroanja. O emu razmilja, kapetane? pitao je Huy.
Mago je promatrao u daljini tu vojsku. Od ovud gledano, ini se vojska koja
marira, poput drugih rekao je sumnjiavim tonom. I to ti nije udno? Kreu se,
istina, poput vojske, ali to je horda divljih robova. Mago je potvrdio: Da, istina je,
vrlo su dobro organizirani, nikada ne bih to oekivao. Ima jo toga rekao je Huy.
Vidjet e to za koji trenutak. Mislim daje dobro staviti mnogo papra u objed
robova. Sada emo napasti njihovu smonicu i vidjet e to sam mislio. Ostali su
utke koji trenutak i gledali neprijatelje koji su polako dolazili prema njima. Huy je
upitao: Kolika je razina rijeke? Vrlo niska, gospodine. Moe li se prijei pliinu?
inzistirao je Huy. Koliko je duboka? Moe se prijei pjeke. Tamo gdje je voda
najvia, stie do vrata, ali brzo tee, tako da ne bi trebalo biti problema. Huy je
potvrdio: Idu prema pliini Sett, siguran sam u to otkako su izabrali da predu kroz
Lululu. Nakon toga je utio trenutak. Tamo u ih unititi nastavio je odluno, a
Mago ga je pogledao. Moj gospodine! uzviknuo je jedan od Hujevih asnika.
Poinje napad. Huy se pourio da sustigne grupu. Ah! uzviknuo je. Bakmor je
dobro odabrao trenutak. Petsto vojnika Bakmorovog pjeatva napustilo je svoja
sklonita, uputivi se u napad. Ratnici su si otvarali put, a oni koji su upravljali
volovskim zapregama pobjegoe, dok su ene pustile da im ispadnu koarice sa
itaricama. Napadai su ubili sve volove, te sakupili koare sa itaricama. Vatra
prenijeta u malim posebnim posudama je tinjala, te se ubrzo zapalila smonica s
hranom za robove. Pogledaj! Huy je pokazao Magou reakcije robova. Njihovi su
pokreti, u klasinim manevarskim vjebama, izgledali pomalo neusklaeno,
gotovo kao u parodijama, no, svejedno, nisu bili za podcijeniti. Izvrsno uzviknuo je
Mago. Predvodi ih vojnik, ili netko tko ima kakve veze s vojskom, tvoj e asnik
morati biti vrlo oprezan. Bakmor zna to mu je initi uvjerio ga je Huy, dok su
postrojbe robova i dalje vjebale, a iza njih je gorjela vatra, ostavljajui crni oblak
dima iznad oblaka. Dobro! Dobro! Huy se nasmijeio, lupivi se rukom po
koljenima. Sad emo vidjeti je li ef robova veliki majstor, kao to je i vojskovoa.
Veeras emo vidjeti koliko e praznih trbuha imati neprijateljski logor. Huy je
uzeo Magoa za rukav i otiao s njim. Pehar vina sugerirao je potie apetit gotovo
kao i manevriranje sjekirom. Mago se nasmijeio. Usput, sveti oe, imam amforu

koja e se svidjeti ak i tako profinjenom nepcu kao to je vae. elite li veerati sa

mnom, veeras? Bit e mi veliko zadovoljstvo. Vino im je prijalo, a nakon obroka
Guy iTanith su otpjevali pjesmu uzvanicima. Bila je to parodija, opscena skladba,
ljubavni duet Bala i Astarte. Tanith je pjevala ulogu boginje slatkim i istim glasom,
te je edno sputala oi na mjestima kada se publika smijala zbog skandaloznog
sadraja. Huy je ignorirao zahtjeve za bisom, odloio je instrument i postao
ozbiljan. Govorio je Magou i asnicima o predstojeoj bitci, rekavi im da ne
podcijene neprijatelja. Riskirao sam da skupo platim ovu greku kazao je. Htio sam
sondirati sredite kako bih mu otkrio snagu, te sam zakljuio da je mlitava kao
tijesto od kojeg se pravi kruh. Mislio sam da e sve biti gotovo jednim udarcem, s
ruenjem njihova sredita. Proao bih tamo i raskomadao ih. Huy je na trenutak
utihnuo te napravio znak Sunca. Neka bude hvaljen Bal! Trenutak prije nego to
sam dao naredbu za frontalni napad, upozorila me boanska inspiracija. Svi su se
uozbiljili, a neki su napravili znak Sunca dok je Huy nastavljao. Pogledao sam
neprijatelja s bokova, koji su bili iri od mojih, te sam vidio da su dobro
pozicionirani. Odjednom se sjetih naina na koji je Hanibal porazio rimskog
konzula. Huy je iznenada prekinuo. Traak svjetlosti obasjao mu je oi. Hanibal!
Sada se sjetio glinene kutije i komadia to su prikazivali tu bitku. Sjetio se glasa
koji je objanjavao, te crnoga lica. Timon! apnuo je. To jeTimon! Ne moe biti
nitko drugi. Posvuda uokolo nalazila se njegova vojska, mnotvo ogladnjelih,
uplaenih i umornih bia. Vatre su nicale poput biljaka na obalama velika rijeke, a
nono je nebo bilo puno naranastih odsjaja. Vatre su sluile samo da zagriju,
budui da nije bilo hrane. Nije bilo hrane ve dva dana, otkako su im zapaljene
smonice. Timon se osvrnuo okolo, te vidio da su svi stisnuti oko vatra. Od gladi su
bili zimogrozni, aptali su i jecali, svi istodobno, tako da se to inilo poput zujanja
divljih pela. Mrzio ih je. Bili su robovi, a bili su slabi. Samo jedan od pedeset je bio
pravi ovjek, jedan na stotinu bio je ratnik. Sanjao je da dri u rukama sjekiru, a
onda je uvidio kako je rije o truloj granici. Bili su spori i zbunjeni pri reagiranju
na neprijateljski napad. Nije ih bilo dovoljno 50 da dre korak s jednim od njegovih
neprijatelja. Htio je imati ljude iz svoga plemena, da ih obui, da im govori ono to
je nauio, to smjera, te kakva su predvianja i nagrade. Zaustavio se kod obale
rijeke i pogledao preko crne vode. Odsjaji zvijezda plesali su po povrini, a najnia
je toka pliine bila puna mjehuria, kao da tu pliva golemo udovite. Tono na

sredini rijeke, nekih 300 koraka od obale, nalazio se otoi. Kada je vodostaj bio
vii, bio je prekriven, a bio je pun komadia drva. Bila je to poetak pliine. Tamo
su imali namjeru staviti savijene ice, odnosno koru stabala, kako bi omoguili
prelazak. Znao je da e imati velike gubitke, jer su mu ljudi oslabljeni od gladi,
rana i umora, a konop od kore debla nije toliko pouzdana metoda, struja je bila
vrlo jaka, a neprijatelj brz i nepobjediv. Timon je nastavio uz rijeku, vidjevi kako
tamo ima puno smotuljaka konopa. Na tisuu koraka udaljenosti nalazila se
postrojba Sett. jedna rimska milja, kako je sada Timon uobiavao brojiti. Bilo je
upaljenih svjetiljaka po zidovima, a vidjele su se strae to su se izmjenjivale pod
tim svjetlom. Uz rijeku su se nalazile galije, a s uzdignutim veslima i jedrima
doimale su se poput saura, te ih je Timon uplaeno gledao. Nikada nije vidio u
akciji ratne brodove te nije znao to oekivati. Kada je Ben-Amon govorio o
velikim pomorskim bitkama Rimljana, Grka i Kartaana, nije ga pozorno sluao, a
sada mu je bilo ao. Htio je biti u stanju procijeniti opasnost. um glasova je
dolazio s druge strane obale, i premda nije i razumio rijei, zvuk punskog jezika je
pojaavao njegov bijes, koji se penjao po utrobi. Htio je navaliti na njih i dokrajiti
ih. Htio je unititi svaki trag, svaku moguu uspomenu na njih, ta bia svijetle puti,
njihovu umjetnost, bogove i okrutnost. I dok je tako stajao u umi, oslukujui
glasove, sjetio se tijela njegove voljene koje su vukli po neravnom terenu, sjetio se
robova to su jecali u ograenim prostorima Hulvja, njihovog mirisa, buke to ju je
prouzrokovao ma, teine i boli lanaca, vreline stijene, glasova nadzornika, te
tisua drugih stvari koje su mu se rojile mislima. Izmasirao si je uljeve to su mu
lanci ostavili oko zglobova te pogledao prema neprijateljima s bijesom koji moe
eruptirati kao vulkan. Jedva je ekao da odvede vojsku s druge strane obale te da
navali na neprijatelje. Htio ih je unititi, svaki njihov trag. Primijetio je s
iznenaenjem da se trese zbog siline mrnje, te se uspio savladati velikom snagom
volje. Znoj mu je tekao po licu. gorki znoj mrnje. Nije jo moj trenutak pomislio
je. No, doi e. Netko mu se pribliio u tami. Okrenuo se. Zama? pitao je. Njegov
je nadzornik odgovorio tihim glasom. Zora samo to nije svanula. Da, potvrdio je.
Vrijeme je za akciju. S velikom panjom, Tanith mu je savila bradu ispod vilice da
mu ne smeta pod ljemom i da neprijatelju ne nudi vei povod za napad. Dok je
radila, izgovarala je njene rijei, rijei ene bez djece, koja mu govori kao djetetu.
Huy je u tiini oslukivao njean dodir njezinih ruku, ljubavne rijei i ton glasa. Sve

je bilo u velikom, nasilnom kontrastu s onime to e im taj dan donijeti. Kad je

Tanith ustala i pola po teki oklop, Huy je osjetio veliki gubitak. Tanith mu je
pomogla da se naorua, sagnula se da mu pomogne to bolje odjenuti opremu te
mu je poravnala rubove ogrtaa i, mada se smijeila, Huy je osjetio strah u
njezinim oima. Poljubio ju je, ona se malo opirala zbog tvrdog tita, no, na kraju
se ipak prepustila zagrljaju ne mislei na bol. Oh, Huy! promrmljala je. Moj
gospodine, moja ljubavi! Stara je sveenica maknula zastor od trske, ula je te ih
vidjela da su kao izvan svih svjetova. Aina ih je pogledala starim suznim oima, te
zatvorila usta smijeei se bez zuba, povukla bez da pravi buku te spustila zastor.
Tanith se izvukla iz zagrljaja te otila po sjekiru leinara, vadei je iz futrole.
Pribliila se Huyju te poljubila sjekiru. Nemoj ga iznevjeriti apnula je oruju, te ga
predala Huyju. U tami koja je prethodila zori skupina je asnika s utvrde
promatrala brdo, gdje su bili smjeteni robovi. Svi su bili naoruani i dorukovali
su, te su doekali Huyja i Tanith s bunim optimizmom, a Tanith ih je sluala dok
su raspravljali o onome to e se dogoditi. Bilo joj je udno sluati s kojim su se
entuzijazmom pripremali za smrt, izgledalo je kao da se djeca pripremaju za kakav
nestaluk. Osjeala se iskljuenom iz te muke igre, a bila je iznenaena kako se
Huy promijenio. Njezin ljubazni pjesnik, znanstvenik i srameljivi ljubavnik bio je
uzbuen kao i svi ostali. Osjeala je njegovo uzbuenje u pokretu rukom,
iznenadnom crvenilu u obrazima, te osmijehu kojim je prihvaao duhovite
komentare Bakmora. Doao je veliki dan. Dosta je bilo s ekanjem izjavio je Huy,
dok je gledao prema brdu. Iznad rijeke se nalazila gusta magla, a dim deset tisua
vatra zamraivao je polje. Poeo je uzbueno hodati gore-dole. Prokleta magla!
Jo ne mogu vidjeti jesu li stavili konope uzdu pliine. Da naredim jednoj galiji da
se popnu rijekom kako bi se uvjerili? Ne kazao je Huy. Znat emo to vrlo brzo, i za
sada ne elim privui pozornost na galije. Iao je prema stolu gdje su se nalazili
hrana i pie. Napunio je pehar toplog vina zaslaenog medom i podigne ga da
nazdravi. Neka se otrice vaih maeva umrljaju krvlju! Huy je otpjevao pozdrav
Balu, dok se sunce dizalo nad crvenim mutnim horizontom, potom je gologlav
pokuao prizvati panju bogova, jer se taj dan trebala odigrati bitka. Energinim
rijeima, mada punim potovanja, pokuao je objasniti da usprkos najboljim
ratnicima, situacija nije ba sjajna i da bi trebao ipak njihovu malu pomo da
pobijedi. Raunao je na njihovu suradnju. Zatim je napravio znak Sunca i obratio

se svom glavnom stoeru. Pozor! Dakle, dobro znate vae poloaje i vae zadatke.
Dok su se drugi razilazili, Huy zadra Bakmora. Ima li ovjeka koji moe ostati sa
sveenicom? Tada Bakmor pozove starijeg pjeaka koji je stajao podalje, i taj
prie. Zna li svoje obveze? upita ga Huy, a vojnik potvrdi. Ostat u cijeli dan sa
sveenicom. I nee je nikad ispustiti iz vida! naredi Huy. Ako neprijatelj pobijedi, i
ako padne u zarobljenitvo, ja. Dobro, prekine ga grubo Huy u sluaju nude, ubij
je. Huy nije smogao hrabrosti da pogleda Tanith. Siao je na mjesto gdje ga je mali
amac trebao odvesti na jednu od velikih galija. Huy se popeo na osmatranicu i
ekao. Sunce se ve visoko diglo i rastjeralo maglu. Galiju je zadravalo sidro na
pramcu i bila je okrenuta prema struji. Veslai su sjedili na klupama, s oklopima i
orujem kraj nogu, uzdignutih vesala koja su bila spremna za pokret. Vojska
robova prelazila je rijeku. Dvadesetak konopa je bilo postavljeno preko rijeke od
june obale do otoia, a sada su ih postavljali od otoia do sjeverne obale.
Objeeni na duge hrastove konope prelazili su u stotinama preko rijeke. Vidjele su
se samo tamne toke njihovih glava koje poput mrava prelaze rijeku. Bilo ih je
dvadesetak tisua. Sve se odvijalo onako kako je Huy predvidio. Na junoj obali je
bilo sve manje ljudi, koje su trebali napasti nestrpljivi Bakmorovi ratnici. Olakanje
koje su robovi osjeali kad su stizali do otoka bilo je preuranjeno, pomisli Huy.
Trebali su jo prei uski sjeverni kanal da bi stigli na sigurno. Poeli su naputati
otok po optereenim i savijenim hrastovim konopima, dok se otok sjajio od
mokrih crnih tjelesa. Bio je to udesan prizor: mnotvo koje visi preko rijeke i
velika gomila ljudi na junoj obali. Ako je zapovjednik Timon, u odstupnici e
ostaviti najbolje ljude. Huy je promatrao crnce koji su ekali svoj red da predu i
uoio je da su krupniji i bolje naoruani nego oni koji su im prethodili. Trebao je
saekati da se jo vie smanji njihov broj, prije nego poalje na njih mali Bakmorov
odred. Ponovno je paljivo pogledao na prijelaz. S otoka su crne toke polako
prelazile na suprotnu stranu. Sada je znao da mora donijeti teku odluku. Ako
zakasni jo s napadom, mnogi bi robovi stigli pobjei u guste ume na sjeveru, i ne
bi ih nikad dostigao. Ali, ako napadne prije nego to pobjegnu, uvalio bi Bakmora
u bitku s mnogobrojnim neprijateljima. Bila je to osjetljiva odluka i Huy razmisli
veoma paljivo. A tada donese odluku, kad se prisjeti kako e sutradan predstaviti
bitku kralju: Nitko nije pobjegao, moj gospodaru. I gotovo mu se uinilo da uje
odgovor: Nisam u to sumnjao, moj Leinare-Sunca. Huy se obrati kapetanu galije

koji mu je bio pored. Podigni zastavu ree tihim glasom, i odmah se prenese glas
preko palube. Zlatna ratna zastava se uzdigne na glavni jarbol. S veslakih klupa
podigao se uzvik odobravanja, i Huy je vidio da se to dogaa i na drugoj galiji. Na
pramcu jedan od mornara sjekirom presjee debelo ue koje je dralo sidro. Galije
spustie podignuta vesla koja su uranjala i izranjala puna vode koja se presijavala
poput srebra i zlata na sunevim zrakama. Huy se zanio kolikom je brzinom galija
krenula naprijed. Galije su nastavile naprijed u formaciji koja im je dozvoljavala da
udu u oba rukavca rijeke. Idi prema sredini njihovih linija naredi Huy kapetanu koji
to prenese kormilaru. Uputili su se prema prepunim konopima, na kojima su
visjeli ljudi poput crnih perla. Huy osjeti krikove muenja, koji su se mijeali sa
kripanjem vesala i uborenjem vode. Naslonio se na ogradu i pogledao dolje.
Vidio je lica podignuta prema njemu s paninim strahom u oima. Otjerao je
osjeaj samilosti, jer to nisu bili ljudi. Bili su neprijatelji. Strijelci na pramcu
obasipali su ih strijelama. Huv je vidio kako jedan biva pogoen tono u lice i
vodena ga struja odnese. Galija se sudarila s konopima, i malo je usporila; a zatim
konopi pukoe i struja pone nositi masu ljudi, prema visokoj vodi pod zidinama
utvrde, gdje se ih strijelci doekali kao zrele plodove. Galija je napredovala kroz
plitku vodu struui kobilicom po dnu, a zatim uoe opet u duboke vode, i Huy
potri na krmu da pogleda iza. Rijeka je bila puna ljudi koji su se utapali. Otok je
bio potpuno prekriven mokrim tijelima i gomilama onih koji su ga pokuavali
dosegnuti koprcajui se po pliinama. Bili su toliko brojni, da su podsjeali Huyja
ne seljenje insekta. Mislio je na to, dok se grevito pripremao da izda sljedeu
zapovijed. Kapetan galije napeto gaje promatrao, dok su mornari gledali prema
mostu oekujui novu naredbu. U redu, kapetane ree Huy i prisjeti se da su
insekti, a ne ljudi. Kapetan odmah izda naredbu, i brod se okrene uz struju, to
uini i druga galija. I tada iz odvoda na pramcu obiju galija izbacie smrtonosne
mlazove tajnog oruja Opeta, "Balovu vatru." Rairila se masna i sjajna po itavoj
povrini rijeke crtajui arene duge. I zatim, kao udom, eksplodirala je u vatru.
Cijela povrina rijeke postala je veliki plamen i crni dim. Toplina je bila tako jaka,
da je Huy krenuo unazad osjetivi da mu gore dlake na bradi. U ime svetoga Bala
promrmlja gledajui vatru koja se proirila od obale do obale i slala u nebo velike
crne oblake dima. Vatra je prela i preko otoka ostavljajui za sobom hrpe
pougljenjenih tijela koja su se dimila, dok su papirusi i drva gorila i dalje poput

pogrebnih lomaa. Vatreni zid napredovao je dalje prema dolini, preao preko
zidova utvrde i unitio na rijeci svaki oblik ivota, spalivi pritom sve i na obalama.
U deset minuta poginulo ih je dvadeset tisua i njihova su tijela plutala prema
moru, ili su izbaena na pjeskovite obale rijeke. Timon je nijemo promatrao to
unitavanje. Nije mogao vjerovati da postoji takva strahovita razorna mo koju je
upravo vidio i koja mu je odnijela vie od pola njegove vojske. Ostao mu je jo
samo manji dio pod njegovim zapovjednitvom. Bili su to najbolji ljudi, ali je znao
da nisu dostatni za neprijateljske kohorte. Iako je znao da treba dati naredbu za
napad, prolo je nekoliko sekundi dok je nostalgino gledao prema sjeveru, gdje
su se protezale njegove zemlje. Sada je bio odsjeen, moda zauvijek. Galije su
bile sto koraka od obale s pramcima okrenutim prema njemu, prijetee kao
golemi guteri. Nakon to ih je vidio u akciji, Timon je na potiljku osjeao hladan
znoj. Iza njega se digoe poklici izazova i udaranje titova i oruja. Okrenuo se.
Poeo je novi napad, kao stoje i mislio; napadnuta je njegova pozadina u trenutku
kad se njegovi ljudi jo nisu pribrali od strave prethodnog dogaaja. Osjetio je
kako ga obuzimaju bijes i mrnja. Morao se boriti s krhkim orujem protiv
nadmonog neprijatelja. I dok se bacao u guvu, ponovio je zakletvu koju je
ponavljao bezbroj puta: Stvorit u vojsku svojih ljudi koja e biti ravnopravna
bjeloputim vragovima. Napravio si je prolaz medu svojim ljudima. Bili su stisnuti
na obali rijeke, i prisiljeni zbiti se, tako da nisu mogli niti zamahnuti orujem.
Timon je izdao naredbe da se raire, no njegov glas nije nitko uo u aru bitke.
Maevi i sjekire su se podizale i sputale gotovo sveanim inom, njegovi ljudi su
pokuavali bjeati, a drugi su se predavali. Iznad glava letjelo je tisuu strijela.
Galije su ile prema obali te i od tuda strijelci poee sa kiom strijela. Glineno tlo
pod stopalima se poelo lomiti, te ivi i mrtvi padoe u mutne vode rijeke. Ubrzo
su vode od zelene postale smee a potom arko crvene od krvi. Rijeka krvi, sveti
oe komentirao je kapetan galije. uo sam to od pjesnika, no sada vidim prvi put.
Huy potvrdi bez rijei. Znao je da je bitka sada u fazi ravnotee. Pritisak koji je
vrio Bakmor, usprkos pomoi Magoa, nije bio dostatan. Brzo e postati slabiji i
armija robova opet e krenuti prema van, kao prenategnuti luk. Huy je nestrpljivo
mrmljao: Daj, Bakmore! Jesi li oslijepio od krvi? Je li ti silina bitke uzela razum? To
je tvoj trenutak, no uskoro e proi. Huy je poeo nestrpljivo hodati po mostu.
Njemu je bilo jasno to initi, i nije shvaao zato to drugi ne znaju. Naprijed,

Bakmore, naprijed! siktao je. A zatim je odahnuo. U posljednji trenutak. Bakmor je

poeo napad sa slonovima na nagomilane ostatke Timonove vojske. Uz riku,
goleme ivotinje su gazile i surlama bacale tijela prema nebu. Krik oajnika
podigao se nad Timonovom vojskom koja se premjestila u vodu. Sad! povikao je
Huy i galije jurnue k obali. Nasukale su se, a istodobno skoie na zemlju etiri
stotine ljudi naoruanih sjekirama i predvoenih Huvjem Ben-Amonom. Njegovi
ljudi su nastojali biti uz njega, jer je poasno mjesto bilo uz glavnog sveenika. Ali
sjekire leinara mlatile su neprijatelja takvom brzinom da ga je bilo teko slijediti.
Za Bala! Pokosili su krvavu etvu, a zemlja pod nogama pretvorila se u crveno
blato, i rijeka se obojila u crveno. U guvi, Huy je prepoznao Timona. Za trenutak
je ostao zauen, to je malo usporilo njegovu ruku, i jedno koplje okrzne mu
rebra. Huy udarcem ubije napadaa i otvori si put k Timonu. Nije mogao bre
napredovati, a Timon je nastavljao povlaenje prema rijeci. Timon! povika Huy, a
strane ute oi okrenue se prema njemu i dugo ga fiksirae. Bile su to oi
leoparda u zamci, okrutne i bez milosti. Izazivam te! povie Huy. Bori se sa mnom.
Kao odgovor Timon se isprui u svoj veliini i baci koplje. Huy se sagnuo i koplje se
odbije od ljema i pogodi jednog ratnika u vrat koji uz jauk pade. Timon se okrene.
U tri koraka je stigao do rijeke. Bacio se u crvenu vodu i snanim zamasima otpliva
daleko, kako ga je Huy nauio. Glavni sveenik je doao do ruba obale, skinuo je
ljem i tit, oklope s nogu i sandale. Bio je gol osim pojasa koji je pridravao
sjekire. Huy pogleda preko rijeke. Timon je bio izvan domaaja strijelaca s obale, i
stigao je na pola puta do otoka dok se Huy skidao. Huy se baci u vodu, plivajui
snanim zamasima jakih ruku, diui pjenu na vodi nogama. Na otoku je Timon
pronaao neko oruje: koplja mrtvaca koji su pokrivali tlo. Huy je doao u pliak i
dodirnuo nogama tlo. U tom trenutku je Timon bacio prvo koplje. Huy udari
sjekirom i skine ga iz zraka kao velikog kukca. Timon je bacio opet, i opet. No, Huy
krene u napad trei preko kamenitog tla pokrivenog leevima. Sjekira je pogaala
svako koplje koje bi bespomono palo na tlo. U oaju, Timon digne veliki kamen
kao ljudska glava. Podigao ga je s obje ruke i bacio. Kamen okrzne Huyjevo rame, i
on pade ispustivi sjekiru. Timon se bacio, neoprezan od silnog bijesa i mrnje.
Huy se ustao i bacio poput kladiva. Naciljao je glavom Timonov eludac tono
ispod rebara, istjeravi mu zrak iz plua uz bolni jecaj. Timon se savio i pao na
koljena, stisnuvi obje ruke na prsima. Huy mu se priblii i stisne aku kao to ine

gladijatori. Udario ga je ispod oka i opruio ga bez svijesti na kameno tlo. Ne mogu
te ubiti, Timon. Glas mu je dolazio kao iz daleka kroz sivu maglu. Iako zasluuje
smrt vie nego itko. Izdao si moje povjerenje. Digao si ma protiv mene i moga
kralja. zasluuje smrt. Huvjevo lice se razbistrilo. Timon se osvijestio rastegnut na
podu rairenih ruku. Pokuao se maknuti, ali ustanovi da je vezan. Konim je
vrpcama bio vezan za kolce u zemlji. Okrenuo je glavu i vidio da se nalazi na
sjevernom dijelu otoka, daleko od oiju. Bio je sam s Huyem. Na stijenama kraj
njega je gorila mala vatra upaljena s malim komadiima drva koje je donijela
rijeka. Huy ju je bio upalio i sada je na njoj okretao vrh koplja s kratkom drkom.
Imam malo vremena. Brzo e me doi potraiti moji ljudi i onda neu moi
napraviti nita, ree Huy. Dao sam obeanje mojim bogovima, koje ne mogu
prekriti. S druge strane, imam obavezu prema svom kralju i svom narodu. Ne
mogu dozvoliti da opet podigne ma protiv nas. Rimljani su imali rjeenje za
takve stvari, pa iako mrzim sve to je rimsko, moram postupiti na njihov nain.
Ustao je i nagnuo nad Timona. Pogrijeio sam s tobom. Nijedan ovjek ne moe
ukrotiti divljeg leoparda. S desnicom je mahnuo sjekirom leinara. Nikada nisi bio
Timon: uvijek si ostao Manatassi. Razlikuje se od mene kao to se razlikuje tvoja
koa od moje. Nikad nije bilo neke veze meu nama. Bila je to iluzija, jer iako su
naa usta govorila iste jezike, nae ui uju zvukove na razliit nain. Tvoja je
sudbina da razori sve ono to mi je drago, sve ono stoje sagradio i ouvao moj
narod. Moja je sudbina ouvati to, krvlju moga ivota. Huy je nastavio s iskrenim
aljenjem: Ne mogu te ubiti, ali moram se osigurati da nikad vie ne digne ma.
Sjekira leinara zapjeva zrakom a Timon ispusti oajan krik. Potom je tiho jecao
dok mu je odrezana desna ruka drhtala kao umirua ivotinja na spaljenoj zemlji
otoka. Huy je skinuo s vatre uareno koplje i spalio krvaree krajeve rane. Onda je
oslobodio vrpce kojima je Timon bio vezan. Idi, ree sada se mora predati rijeci.
Ubrzo e moji ljudi doi na otok. Timon se vukao du plae i kad je stigao do vode
okrene se i pogleda Huyja. Golemo crno tijelo je bilo kao razoreno. Lagano se
spustio u vodu stiui batrljak na prsima. Uhvatila ga je struja i glava je brzo
odmicala. Huy ga je slijedio pogledom, zatim se sagnuo, uzeo odrezanu ruku i
bacio je u vatru s hrpom suhog granja. Du obale rijeke Bakmor je iskopao jame za
kremiranje, a Huy je prolazio medu redovima palih boraca, koji su bili poloeni na
leita od drva. Bila je to oprotajna sveanost, i Huy se zaustavio pogledati starog

Magoa. U smrti, zapovjednik garnizona je imao onaj ponosit izraz koji mu je

nedostajao za ivota. Je li ti sladak okus pobjede sada, Mago? upita ispod glasa
Huy, i uinilo mu se da se Mago nasmijeio u snu. Huy je zapjevao u slavu Bala i
svojim rukama zapalio pogrebne lomae. Tanith nije bila na zidinama da ga
doeka, kada su se vratili u utvrdu Sett. Huy ju je naao u sobi. Bila je plakala: bila
je jako blijeda s tamnim podonjacima. Bojala sam se za tebe gospodaru. Srce mi
se paralo, ali nisam plakala. Bila sam jako hrabra za vrijeme te strahote. Kada su
mi rekli da si iv i zdrav, tada sam zaplakala. Huy ju je zagrlio i upitao: Je li bilo
kako su pjesnici opjevali? Hrabar i slavan dogaaj? Grozno je promrmlja Tanith.
Groznije od najgore more. Bilo je toliko strano da se pitam postoji li jo ljepote na
tom svijetu. Zatim zastade, proivljavajui te trenutke, te ree: Vi pjesnici ne
pjevate nikad o krvi, o ranjenicima koji urlaju. i svemu ostalom. Ne, potvrdi Huy
nikad to ne inimo. Te se noi Huy probudio i vidio Tanith budnu kraj uzglavlja
kako ga promatra. Nona je svjetiljka gorila, a njene oi su bile dva duboka jezera.
to te mui? upita je Huy. Sveti oe, ti koji si blag i dobar, kako si mogao napraviti
neto takvo? Huy malo razmisli, prije nego joj odgovori: To mi je dunost ree
konano. Je li tvoja dunost unititi te nesretnike? u nevjerici upita Tanith. Zakon
predvia smrt za pobunjene robove. Onda je zakon nepravedan izjavi Tanith. Ne,
Huy odmahne glavom zakon nije nikad nepravedan. Jest! Tanith je bila na rubu
plaa. Zakon je jedini koji nas spaava od provalije, Tanith. Potuj zakone i bogove
i nema se ega plaiti. Zakon bi trebalo promijeniti. Ah nasmijei se Huy. Onda ih
promjeni, ali dotle ih treba potivati. U zoru slijedeeg dana Lannon Hycanus je
stigao u Sett. Stigao je na elu dviju legija pod ratnom spremom i s pedeset
slonova. Mislim da sam bio previe lakom, moj gospodine ree mu Huy u znak
pozdrava. Nisam ti ostavio ni jednoga. Lannon se glasno nasmijao i zagrli ga,
okrenuo se glavnom stoeru drei mu i dalje ruku oko ramena. Tko je od vas
rekao da Ben-Amon nee ratovati? Te noi, dok je jo bio trijezan, Huy je pjevao
baladu koju je komponirao u spomen na Bitku kod Krvave rijeke i Lannon je
zaplakao sluajui je, a kad je zavrio, okrenuo se svojim asnicima i povikao: Tri
tisue protiv trideset tisua. sramit emo se vjeno to taj dan nismo bili u Settu
da ratujemo uz bok Huyja Ben-Amona. Potom se kralj i vrhovni sveenik skupa
napie. Gondweni je bio jedan od 200 pomonih poglavica Vendija, i njegov je
teritorij graniio sa zemljom gdje je bio klanac Kal, iza kojeg je bila zemlja ljudi

izvan zakona. Bio je debeo i bogat, te veoma oprezan, tako da je esto ostavljao
mesa i soli na jednom mjestu medu brdima za ljude izvan zakona. Zato to je bio
jako oprezan, ugostio bi sve zalutale putnike koji bi onuda prolazili, a kad bi
napustili njegov grad, potpuno bi zaboravio na njih. Jedne noi visoki mravi
stranac sjeo je uz njegovu vatru, pojeo s njim hranu i popio njegovo pivo.
Gondweni je nazirao snagu volje iza tog tvrdog lica i divljih utih oiju. Osjetio je
udnu privlanost prema tom ovjeku te je priao s njim vie od uobiajenog. Iako
je govorio jezikom vendi, vidjelo se da stranac ne zna nita o politici i poslovima
plemena, a nije znao ni ime vrhovnog kralja koji je naslijedio Manatassija kad su
ga odveli u ropstvo bijeli avoli koji su doli preko rijeke. Od estero brae
Manatassi, petero je umrlo pod udnim okolnostima, nakon to su popili pivo koje
im je pripremio brat Khani, koji je jedini ostao iv. Gondweni se znaajno nasmije.
Ovo je na kralj, Veliki-crni-bik, Grom-Neba, Velika svinja Vendija, s 500 ena i 50
mladih favorita. Gondvveni je pljunuo u vatru, te otpio pivo prije nego to ga je
dodao strancu. Kad je to uinio, Gondvveni je vidio da stranac nema desnu ruku te
da posudu pridrava s batrljkom. A savjetnici Manatassija, njihovi kapetani,
njegova krvna braa? pitao je nepoznati. Gdje su? Gotovo svi su postali hrana
leinarima. Gondweni si je kaiprstom proao ispod grla, uz izraajnu gestu.
Gotovo svi? Neki su slijedili Khanija i pojeli njegovu sol. drugi su savili krila i
odletjeli. Gondvveni je pokazao na brda koja su strila poput crnih zuba drevnoga
morskog psa prema nonom nebu. Neki od njih su moji susjedi, efovi buntovnika.
Nikome ne plaaju poreze, i ekaju tko zna to medu brdima. Tko su? Zingala.
Zingala, bravar? pitao je znatieljno nepoznati, a Gondwenijev se izraz promijenio.
Zurio je u stranca tvrdim pogledom. ini mi se da ti zna previe rekao je tihim
glasom. Moda je bolje poinuti. Dignuo se i pokazao na kolibu. Tamo je leaj
spreman za tebe, a poslat u ti i djevojku da ti pravi drutvo. Strast stranca
navalila je na krhko djevojino tijelo, a Gondvveni je uo kako djevojka vie od
straha i boli. Ostao je budan, nemiran i uzbuen, no, u zoru, kad je uao u
stranevu kolibu, djevojka je sva iscrpljena spavala, a njega nije bilo. Jedno je
duboko grlo odvajalo brda, bilo je tako duboko da je staza bila potpuno u mraku i
prekrivena liajem. Srebrenasti vodopad silazio je niz provaliju, a vjetar je raznosio
kapljice tankom hladnom maglicom po Mantassijevom licu dok se penjao.
Zaustavio se odmoriti na trenutak. Batrljakgajejakobolio, posebice na hladnoi,

no, pokuao je ne misliti na to, te je pogledao prema udubljenju toga grla. Na

rubovima provalija, prema blijedom svjetloplavom tonu neba, uoio je jednu
osobu. Premda je ta prilika bila nepokretna, izgledala mu je prijetee. Mantassi je
pojeo pogau s vrapjim sjemenom i popio malo bistre vode prije nego to se
ponovno popeo. Sada su se tamo nalazile i druge prilike. Dolazile su tiho,
pojavljivale se neoekivano na najteim tokama, te su promatrali. Jedan od njih
se popeo na golemu stijenu visoku 40 koraka koja je gotovo blokirala prolaz. Bio je
visok, naoruan i miiav. Mantassi ga je prepoznao: bio je zapovjednik jedne od
njegovih postrojba. Mantassi je doao blie, pustio je da mu padne ogrta,
nadajui se da e ga ovaj prepoznati, no, nije bilo tako. Nije mogao prepoznati
kralja u tom unitenom licu, koje su oznaili bol i mrnja, i koje se promijenilo od
bia i tapa. Jesam li se toliko promijenio? pitao se Mantassi. Zar me nitko nee
prepoznati? Gledali su se koji trenutak, nakon ega je progovorio: Traim Zingalu,
bravara. Znao je da se Zingala pribliio buntovnicima, no, tako poznati obrtnik
sigurno je imao jo klijenata koji su ga traili. Znao je da e sam i nenaoruan imati
priliku da ga pronae. Straa je u tiini pokazala na grlo, a Manatassi je nastavio
hodati. Postojala je uska staza koja se penjala tik uz provaliju, a kad se popeo,
naiao je na druge naoruane ljude. Dim ga je vodio. Napokon je stigao do
prirodnog amfiteatra, udubine promjera od stotinu koraka, gdje je Zingala kovao
eljezo. Stari je majstor bio ispred jedne od svojih pei u koju je stavljao rudau,
nakon stoje pozorno izabrao svaki komad. Njegovi su pomonici bili uz njega,
spremni da dodaju sloj vapnenca ili drvenog ugljena. Zingala se uspravio i izravnao
bolna leda, dok je gledao stranca i pratnju kako silaze prema dolini. Bilo je neto
poznatog u tom ovjeku, posebice u koraku, dranju, ramenima, pa je Zingala
namrtio elo. Crte lica posjetitelja na neto su ga podsjeale. Ovaj se zaustavio
ispred njega, pa mu je pogledao lice. te ute, bijesne i opasne oi. Zingala je
spustio pogled te vidio veliki razmak izmeu palca i ostalih prstiju. Zaustavio se.
Uz jecaje je uzeo jedan od deformiranih Mantassijevih prstiju te njime dotaknuo
sijedu glavu. Zapovjedaj mi! viknuo je. Zapovjedaj mi, Mantassi, Velika-crnazvijeri, Munjo-s-Neba. I drugi su uli to ime te su se trgnuli kao da ih je pogodio
grom. Zapovjedaj nam, Crni-bie tisuu krava. Mantassi je pogledao buntovnike
oko sebe i rekao: Samo jednu zapovijed. poslunost. Pe je imala oblik trbuha
trudne ene, a ulaz je bio pukotina nalik na rodnicu medu rairenim glinenim

bedrima. Da bi pomogao taljenje metala, Zingala je uvukao u otvor rog mijeha.

Imao je oblik falusa, i dok su pomagai pjevali pjesme raanja, Zingala se znojio i
muio ba kao babica, u konoj pregai, dok je puhao mijehom. Kad je konano
skinut glineni ep, rastaljeni metal je potekao u kalupe od pijeska, a prisutni su
ispustili uzdah olakanja i odobravanja. Zingala se posluio kamenim nakovnjem i
itavom serijom ekia, te je iskovao apu lava, s pet kanda od tekog eljeza,
zatim ju je izbrusio i izglaao, ponovno ju je ugrijao i umoio u leopardovu krv i
mast vodenih konja. Najbolji koar napravio je od zelenkaste koe slona rukav koji
je prilagodio batrljku desne ruke Manatassija. Potom su fiksirali apu lava na
rukav, i kad ju je Manatassi obukao, izgledala je stvarno impresivno. Khani,
vrhovni voda Vendija i polubrat Manatassija, bio je u drutvu svojih ena kad mu
je eljezna apa raznijela lubanju. Djevojka koja je bila pod njim krikne i onesvijesti
se. Sondala, kralj Buteleza, imao je mnogo podanika, mnogo stoke, neto panjaka
i veoma malo vode za preivjeti suna razdoblja. Bio je mali ali snaan, pogled mu
je bio nervozan i lako se smijeio. Meu svim plemenima velike rijeke, njegovo je
zadnje stiglo sa sjevera, i nalazilo se stisnuto meu plemenima Vendija i bradatih
Drava. Bio je oajan, i spreman prihvatiti bilo koji prijedlog. Sjedio je kraj vatre,
smijeio se i pogledavao mravu i impozantnu pojavu nasuprot njemu. kralj s
licem punim oiljaka, nogama ptice i rukom od elika. Ti ima dvanaest
regimenata, u svakoj po dvije tisue ljudi ree mu Manatassi. 1 mnotvo ena.
Zatim, ima sto dvadeset i sedam tisua grla stoke, to volova, krava, bikova i
teladi. Sondala se nasmijei nelagodno, zauen preciznou informacija kojima je
baratao kralj Vendija. Gdje e nai hrane, trave i vode za sve? upita Manatassi. Ja
u ti dati zemlju i panjake. Dat u ti zemlju bogatu plodovima i travom, gdje e
tvoj narod moi hodati za slijedeih deset generacija bez da nade kraj. to eli od
mene? promrmlja na kraju Sondala, smijeei se i trepui kapcima. elim tvoje
regimente pod svojim zapovjednitvom. Hou tvoje koplje u svojoj ruci. Hou da
tvoj tit marira uz moj bok. A, ako odbijem? upita Sondala. Onda u te ubiti
odgovori Manatassi. I uzet u tvoje regimente, tvoje ene i svih 127.000 grla
stoke, osim deset bikova koje u rtvovati na tvom grobu u znak potovanja.
Potom se Manatassi iskesio pokazavi bijele zube na razrovanom licu s takvim
izrazom od kojeg se zaledio Sondalin osmijeh. Tvoj sam pas ree Sondala
hrapavim glasom, i klekne pred Manatassija. Zapovjedaj. Ima samo jedna

zapovijed ree Manatassi tihim glasom. A ona glasi: poslunost! Tijekom prve
godine, Manatassi je pregovarao s Vingoima, Satassima i Bevjima. Poveo je jednu
vojnu protiv Xhota s takvom revolucionarnom taktikom, da je ve nakon dvadeset
minuta od poetka bitke bio zarobljen kralj sa svojim enama i dvorjanima.
Umjesto da ubiju mukarce i uzmu ene i stoku, kako je bio obiaj, Manatassi se
zadovoljio preklati kralja s njegovom obitelji pred pobijeenom vojskom i
njihovim zapovjednicima, i prisiliti ih da se zakunu na vjernost. Regimenti su
odgovorili klicanjem od kojeg su podrhtavala stabla i brda. U drugoj godini,
zavretkom kinog razdoblja, Manatassi je marirao prema zapadu. Borio se u
etiri velike bitke, zadavio je etiri kralja, s druga dva napravio je sporazum, i
pridodao jo stotine tisua ljudi svojim regimentama. Oni koji su mu bili bliski znali
su da veoma malo spava. Bio je obuzet opsesivnom snagom koja mu nije
dozvoljavala nikakav odmor ni zadovoljstva. Jeo je bez slasti, kao kad netko baca
cjepanice da bi odravao vatru. Nikad se nije smijao, a nasmijeio bi se samo onda
kad bi bio izvren neki zadatak onako kako a je zamislio. Upotrebljavao je ene
brutalnom brzinom, nakon ega bi ostale plaui, a s mukarcima nije sklapao
prijateljstva. Samo jednom su njegovi asnici vidjeli da pokazuje znakove
ljudskosti. Nalazili su se na visokim utim dinama, na krajnjem zapadu zemlje.
Manatassi je stajao sa strane, u ogrtau od leoparda, dok se vjetar s mora
poigravao s perjem na ljemu. Odjednom, jedan od asnika uzvikne neto,
pokazujui rukom daleko na puinu. Medu plavim valovima, kao avet plovila je
jedna galija Opeta. Svi pogledae u kralja. Lice mu je bilo u znoju, a zubi kripali.
Oi su mu sijevale nekim luakim sjajem, a cijelo mu je tijelo drhtalo. Eno!
povie, pokazavi prema galiji koja se udaljavala. Ono je va neprijatelj. Nemojte
to zaboraviti. Svaki dan koji bi proao nosio je sa sobom tajne radosti i sreu. Bilo
je prolo pet godina od kada su Tanith i Huy postali ljubavnici. Izgledalo je kao da
je vrijeme proletjelo, a ipak je bilo tako jer se opet pripremala sveanost Plodne
zemlje. Tanith se smijeila na sjeanje kako je zavodila Huyja. Aina koja je hodala
kraj nje primijetila je da se smijei. Djevojice, to je smijeno? Smijem se od sree
stara majko. Oh, da mi se vratiti u mladost! Ne zna to to znai biti star. Aina je
zapoela jedan od svojih monologa, dok je Tanith hodala pred njom u guvi, pred
krmama i pored uliarki, do stubita koje je vodilo na kameni molo. Spretno je
skoila na mali brodi koji je bio privezan uz molo. Huy je prekasno iziao iz kabine

da bi joj pomogao da side na brod. Bio je odjeven u grubu odjeu ribara. Kasni.
Kaznit u te za tvoju neljubaznost, im budem mogla. ekam s nestrpljenjem taj
trenutak. Huy se nasmija i pomogne Aini da se spusti, dok je Tanith dizala sidro.
Huy je sjedio straga drei kormilo pod rukom, a Tanith je sjedila kraj njega blizu
bez da ga dodirne. Nosila je tanku tuniku obrubljenu zlatom i zlatni pojas, koji joj
je poklonio Huy za imendan. Kose su joj leprale poput crnog dima, a obrazi se
rumenili. Huy ju je netremice promatrao, a ona ga je stalno pogledavala, smijui
se bez razloga. Vjetar je bio povoljan, i dok su jurili prema otocima, voda ih je
prskala: voda je bila hladna, no sunce je ugodno grijalo. Uli su u jednu mirnu
lagunu, na ijoj su povrini rairili lie lopoi. Vodene ptice su lagano letjele nad
mirnim vodama. Bili su u zavjetrini; Huy je uzeo s mosta dugi tap, i popevi se na
krmu odgurnuo brod prema plai s bijelim pijeskom. Izmeu dvije crne stijene
razapeo je malo jedro kao zatitu. Pehar vina, stara majko? predloio je paljivo.
Previe si ljubazan, sveti oe. Pustili su ju da hre u miru u hladu, i uputili se drei
za ruke du pjeane plae. Pod palmama, Huy je rasprostro ogrta, skinuli su se
goli i legoe jedan pored drugoga, potom su priali, smijali se i vodili ljubav. Zatim
su se okupali u toploj vodi. Osuili su se i ponovno legli na sunce. Huy pogleda
Tanith. Kosa joj je bila mokra i padala u valovima na leda i grudi. Sunce joj je
obojilo leda ruiasto, a na trepavicama su sijale kapljice vode. Opaa li da sam se
promijenila, sveti oe? upitala je izazovnim glasom, a Huy se nasmijeio mahnuvi
glavom. Pogledaj bolje ponuka ga ona, a Huyju se uinilo da su joj grudi krupnije i
proarane plavim venama ispod bijele koe. Da? ponovno e Tanith, preavi
rukama preko grudiju i trbuha. A tu? upita. Vidi li neto razliito? Ispupi trbuh i
nasmije se. Deblja se, ree Huy previe jede. Tanith mahne glavom. To stoje
unutra, sveti oe, nije ulo kroz usta. Osmijeh se ugasi na Huvjevim usnama.
Pogledao ju je rairenih oiju. Huy je leao u tami. Osjeao se jo uzdrmano. inilo
mu se nemoguim da je jedno njegovo sjeme pustilo korijene. Sveenice Astarte
imale su umijee da to izbjegnu. Bio je to dogaaj ravan potresu, poplavi, ili
izgubljenoj bitci. Morao je neto napraviti. Pomislio je na furije koje su ivjele du
obale jezera i koje su znale popraviti takve greke, ali ubrzo potjera tu pomisao.
Ne ree glasno, i poslua kako Tanith die u snu. Poeo je planirati, moda bi se
moglo otvoriti neko novo svetite u udaljenom djelu kraljevstva, gdje bi Tanith
daleko od oiju rodila dijete. Bilo bi zatim lako pronai majku koja bi ga usvojila.

Bilo je mnogo veterana njegovih legija, osakaenih u ratu, koji su ivjeli obinim
ivotom s puno djece i enama bujnih prsa koje bi mogle prehraniti jo jedno
dijete. Mogli bi otii kad im se god prui prilika da posjete svoje dijete. Ve je
zamiljao radost i veselje, i debeljukasto dijete koje skakue na suncu. Huy
kradomice uvue ruku pod pokriva i pogladi njen trbuh. Ne moe jo nita
osjetiti promrmlja Tanith, i okrene se da ga zagrli. Sakrila je lice pod njegovu bradu
i promrmlja: Nisam uinila ono emu su me nauile sveenice. Jesam li pogrijeila?
Jesi li ljut na mene, moj gospodaru? Ne ree Huy. Veoma sam sretan.
Pretpostavljala sam nasmije se zadovoljno Tanith. Stisla se uz njega i snenim
glasom mu ree: Mislim, kad se bude priviknuo na to. Povici i lupanje na vratima
probudili su oboje. Skoio je s kreveta i zgrabio sjekire leinara. Smirio se kad je
vidio kraljevu strau. Huy odloi oruje i upali svjetlo. Sveti oe! jedan od robova
pokuca na vrata sobe. Stoje? Kraljeva straa. Veliki lav ne moe spavati. Naredio je
da uzme instrument i da mu doe pjevati. Huy je sjedio na rubu kreveta i
pokuavao se razbuditi. Jesi li me uo, sveti oe? uo sam te, odgovori Huy. Veliki
lav je rekao da ne prihvaa isprike, i da te saekam dok se odjene. Huy je ustao,
obukao tuniku, i tada vidje da ga Tanith promatra. Zelene oi su bile velike u sjaju
svjetiljke, i s razbaruenom kosom izgledala je poput djevojice. Huy digne
pokriva i legne kraj nje. Recite kralju da me boli prst, imam upaljeno grlo i ice
instrumenta su pokidane. a ja sam pijan povie i zagrli Tanith. eik Hasan si je
isprao prste u srebrenoj zdjeli i obrisao ih svilenim rupcem. Hoe nas
impresionirati s tom manifestacijom snage, promrmlja Omar, mladi brat. Hasan ga
pogleda. Brat mu je bio poznat po svojoj eleganciji. Brada mu je bila oprana,
poeljana i namirisana i sva se sjajila, odijelo mu je bilo od najfinije svile, a
papue i prsluk izvezeni zlatom. Na prstu je nosio rubin velik kao nokat odrasla
ovjeka. Oi su mu bile prekrivene dimom lule koju je drao pored sebe. Bio je
elegantan i pederast, ali je bio jako bistra uma na koji je raunao Hasan. Sjedili su
u hladu velike smokve. Brodica koja ih je dovela bila je povuena na bijeli pijesak
otoka, a jedro uredno sloeno. Bilo je mnogo vodenih konja na bijelom pijesku i u
pliaku. Na sjevernoj obali uski pojas f IjSii iiiiii1 i tamnozelene vegetacije rastao je
uz rijeku, a iza nje prostirala su se gola tamna brda. Ubrzo se pred oima eika
vidik promijenio. Po brdima se razlila crna masa, kao da je crni oblak prekrio
Sunce. Da ree Omar. Ova predstava treba nam pokazati kako moramo vjerovati

njegovim rijeima. Hasan je pljunuo na zemlju i obrisao usta svilenom maramom.

Nikad nije vidio takvu masu ljudskih bia. Regimente i divizije su marirale u
pravilnim redovima dok nisu pokrile visoravan. Hasan je bio nervozan; no lice mu
je imalo miran izraz, oi sveane, i samo su smei prsti koji su se nervozno
poigravali s drkom maa odavali nelagodu. Nije oekivao neto takvo. Bio je
doao pregovarati o trgovini i granicama s kraljem koji je doao iz nepoznate
zemlje preko rijeke. Sada se nalazio pred najmnogoljudnijom vojskom koju je
svijet ikad vidio. I pitao se je li Aleksandar Veliki imao toliko ljudi. Omar je
udahnuo dim iz lule i izdahnuo kroz nos. Nastoji nas zadiviti ponovi, a Hasanov
odgovor je bio brz. Ako mu je to bila namjera, uspio je. Regimente su se dalje
sputale preko brda u dolinu u savrenom redu, kao to plove riba ili jata ptica
selica ine u nijemoj zapovijedi. To nije bio skup ljudi, nego golem, kolosalan
organizam, savreno voden. Hasan opet paljivo pogleda i premda je bilo jako
toplo u dolini, najeio se. Tada stade svaki pokret. Ta tiina izgledala je jo
opasnijom od prijanjeg kretanja, i dolina se ispunila iekivanjem. Neu pristati
na hirove divljaka. To je izazov. Idemo. Trebat e doi do nas ako hoe
pregovarati. Izgleda da se promijenio savjet koji poznajemo ree Omar. To to je
juer bilo, danas vie nije. to savjetuje? Otkrijmo nove istine i ispitajmo ih.
Moda izvuemo neku korist iz toga. Na brdu preko puta micalo se neto medu
ratnicima. eici napregnue oi i upitae svoje strae o emu se radi. A tada zemlja
zadrhta pod topotom tisua stopala, a zrak od zvuka udaraca kopalja na titove, a
iz tisue grla podie se glas kao iz jednog, da pozdrave svoga kralja. Taj zvuk se
razlio poput oluje dolinom i odbio poput jeke na junim obroncima prema nebu.
Zatim se vratio mir i tiina, i veliki kanu s pedeset veslaa krene prema otoku.
Jedan je ovjek iziao na obalu i uputio se prema eicima u hladu smokve. To to
je dolazio bez pratnje bio je odraz prezira i snage. Bio je obuen u leopardovo
krzno i sandale, i nije nosio nakit ni oruje. Bio je mrav i strio je pored eika koji
su izgledali mali i beznaajni. Pogledao ih je utim oima grabljivca duboko, do
njihovih dua. Ja sam Manatassi, ree. Ja sam Crna zvijer. eici su dosta o tome
znali i nisu se iznenadili to govori njihovim jezikom. Ja sam Hasan, eik Sofale,
princ od Monomatape i zamjenik imperatora Chana. Ti voli uti metal ree
Manatassi kao optubu, a Hasan, iznenaen, trepnuo je kapcima i pogleda Omara.
Da, odgovori Omar volimo ga. Dat u vam ga toliko da se utopite u njemu ree

Manatassi. Omar nesvjesno oblie usne pohlepno. Ima li ga mnogo? upita Hasan.
Takav izravan nastup bio je neukusan, no njihov sugovornik je bio divljak koji ne
razumije finese diplomacije. Odakle dolazi? Iz riznica Lannona Hvcanusa, Velikog
lava Opeta i etiri kraljevstva odgovori Manatassi, a Hasan namrti elo. Ne
razumijem te. Onda si glup ree Manatassi, a Hasan pocrveni. Grubi odgovor mu
je ve bio na usnama kada ga brat uhvati za ruku. Objasni, ree Omar. Misli li
napasti Opet? Unitit u ih. unitit u njihov narod, njihove gradove i njihove
bogove. Neu pustiti ivog ni jednog. Crni div je poeo drhtati a na usnama mu se
pojavila pjena i razoreno lice se oblilo znojem. Omar se nasmijao. uli smo o bitci
u jednom mjestu zvanom Sett. Na to je Manatassi ispustio bolni krik. Krenuo je
prema eiku podigavi eljeznu ruku, a taj se stisnuo uz brata. Nemoj se aliti sa
mnom, smedi ovjeulje, jer u ti iupati jetra! Omar zadrhta od straha, a znoj
mu se cijedio niz bradu. Mir umijeao se brzo Hasan. Moj je brat samo htio rei da
e biti teko unititi legije Opeta. Manatassi je udahnuo zrak otvorenih usta. Jo je
drhtao od bijesa. Uputio se prema vodi i spustio pogled. Leda su mu se tresla, a
prsa uzdizala. Kada se smirio, vratio se eicima. Vidite ih? i pokae prema vojsci
koja je prekrila dolinu i zatamnila brda. Hoe li ih biti dovoljno? upita Hasan. Ti
misli izazvati opasnog neprijatelja. Dokazat u vam ree Manatassi i podigne
eljeznu apu. Jedan od njegovih kapetana odmah dotra i klekne pored njega.
Manatassi progovori nekoliko rijei na jeziku vendi i pokae na rijeku. Kapetan je
skoio sa sretnim izrazom na tamnom licu, popeo se na kanu i bio je odmah na
drugoj obali. Seici su gledali, iznenaeni i zaueni, dok se medu ratnicima opet
dogaao nekakav pokret. Dvije velike kolone spustie se do vode. Ne nose oruje!
povie Hasan. Goli su doda Omar. Strah gaje napustio, i ustupio mjesto erotskom
uzbuenju dok je promatrao kolonu koja se kretala u plitkoj vodi. Opkolili su mali
otoi prije nego to se veliki stari vodeni konj probudio iz sna. Krenuo je
ostavljajui duboke tragove u mekanom pijesku, i napadne zid ljudi koji su ga
opkolili. Vodeni konj udari u ivi zid u trku i neki poletjee u zrak kao perje na
vjetru. Razvalio je ralje i izgledalo je da se nita ne moe oduprijeti toj kotrljajuoj
snazi. Trebao je proi taj zid da se skloni u duboke vode rijeke. Ljudi su ga napali
straga i sa strana, i usporili njegovo napredovanje. Rika i zveket zubiju grdosije
bivali su sve jai, i moglo se jasno vidjeti kako se opasni zubi zabijaju u ljudsko
meso. Voda u rijeci se uzburkala i sjajila na suncu. Sada se vodeni konj nije vie ni

nazirao pod masom golih tijela. Sunce je bljetalo na golim tijelima, a proboj
ivotinje je bio zaustavljen. Zatim, kao udom, vor od ivotinje i ljudi poe se
micati prema otoku, ostavljajui za sobom tragove smrti. Stigoe do otoka i
izioe iz rijeke. tisuu, moda dvije tisue ljudi nosili su vodenog konja,
iscrpljenog, ali jo ivog i ratobornog. Ostavljajui za sobom mrtve i strano
unakaene, dovukoe ivotinju do Manatassija. Kapetan mu se priblii teturajui.
Bio je slab zbog izgubljene krvi, ruka mu je bila otkinuta iznad lakta ugrizom
stranih ralja. Predao je koplje kralju. Manatassi se priblii i dok su ljudi drali
izmuenog monstruma, pogodio gaje u vrat, ciljajui venu. Vodeni konj je bio
gotov, pustivi veliku lokvu krvi uz straan krik koji je odjeknuo medu brdima.
Manatassi se povukao unatrag i nezainteresirano gledao kako su njegovi ljudi
dokrajili ranjene. I tada je doao kapetan s otkinutom rukom, kleknuo pred
kralja, i zatraio ast da umre od njegove ruke. Bljesak ponosa zasvijetlio je u
Manatassijevim oima. Udario gaje po lubanji lavljom apom, te se vratio
zabezeknutim eicima. Evo mog odgovora ree. Malo nakon toga, Hasan upita:
to hoe od nas? Dvije stvari objasni Manatassi. Dozvolu da preeni rijeku preko
vae zemlje sa svojom vojskom. I hou eljezno oruje. Moji bi kovai uloili deset
godina da sve naoruaju. elim da nas vi opskrbite. U zamjenu e nam predati
zlato Opeta i rudnike sredinjeg kraljevstva. Ne! povie ljutito Manatassi. Moi
ete uzeti zlato. Ne znam to bih s njim. To je prokleta kovina, mekana i
beskorisna. Moi ete ga uzeti sveg, ali. Na trenutak je zautio. Ali, rudnici
srednjeg kraljevstva se nee vie dirati. Ljudi nee vie silaziti umirati
neprirodnom smru u utrobi zemlje. Hasan se htio pobuniti. Bez rudnika
sredinjeg kraljevstva nestajao je i njegov razlog postojanja. Mogao je tek zamisliti
bijes vladara Chana, kada mu budu zatvoreni putovi trgovine zlatom. Omar ga
zadra, njeno ga stisnuvi za zapee. Bit e i drugih prilika za razgovor uguio je
prigovor i nasmijeio se Manatassiju. Imat e svoje oruje. Pobrinut u se. Kada?
upita Manatassi. Brzo, obea Hasan. Kad se moji brodovi vrate preko mora iz
istonih zemalja. Kako je Lannon ostario tih posljednjih godina pomislio je Huy.
No, promjena mu je pristajala; bore koje je dobio zbog briga davale su mu
dostojanstven izraz. Usta su mu i dalje bila naprena kao u djeteta. Tijelo mu je
ostalo mlado i vitko kao uvijek, i dok je stajao gol na pramcu, odraavao mu se je
svaki mii pod sjajnom koom. Sunce mu je obojilo kou poput tamnog meda,

samo je zdjelica bila boje slonovae, tamo gdje ju je haljetak zatitio. Bio je divan i
Huy se, usporeujui svoje tijelo s kraljevim, osjeao prilino jadno. Nadahnuo
gaje za pjev u ast njegovoj ljepoti. Dok je brod klizio mirnim vodama jezera, rijei
su navirale i slagale se u stihove. Na pramcu nagnut unaprijed, bez da se okrene,
Lannon je dao znak rukom. Huy je spretno okrenuo brod. Ah! uzviknu Lannon.
Ljep pogodak! Pomogni mi, Huy! Oboje su poeli vui konop, najprije smijui se, a
kasnije da prikriju bol prstiju koje je ogulio konop dok se velika riba koprcala
nastojei pobjei. amac je jurio jezerom, dok je golema riba pokuavala dosei
njegove dubine. U ime Bala, zaustavi je, Huy! povie Lannon. Nemoj dozvoliti da
zaroni u veliku dubinu, jer emo je tada sigurno izgubiti. Bacili su se svom svojom
snagom na ue. Huvjevi su miii nabreknuli poput punih vrea i riba je
promijenila pravac. Povukli su je uz amac, dok se krunim pokretima bacala
nastojei pobjei. Lannon je uzeo malj i udario ju po sjajnoj crnoj glavi. Udari!
povie Huy. Ubij je! Poluslijep od mlazova vode Lannon je lupi po golemoj njuki.
Nekoliko udaraca pogodie brod. Luae, ne amac! Udaraj ribu! povie Huy i
konano riba beivotno zapluta po vodi pored amca. Uz smijeh i dosjetke
povukoe je na brod, crnu, sklisku, sjajnu, sa srebrenim trbuhom i izbuljenim
oima. Brkovi nad golemim raljama su jo podrhtavali dok je leala na dnu broda.
Bila je dva puta dua od Huyja, a iroka tako da je nije nitko mogao opasati. To je
monstrum izusti vrhovni sveenik. Najvei kojeg sam vidio. Malo prije si me
nazvao luakom ree Lannon. Ne, gospodine, govorio sam o sebi. Potom se
nasmije, otvori amforu i natoi obojici vina. Lannon je podigao pehar i nazdravio:
Leti za mene, Leinare-Sunca. Rikni za mene, Veliki lave. Ispraznili su istovremeno
pehare i poeli se smijati poput djece. Prolo je mnogo vremena od kada se nismo
tako zabavljali, ree Huy Lannonu. ee bismo trebali tako. Prebrzo starimo, ti i
ja. Obveze i posao nas pritiu, zapleli smo se u mree koje smo sami ispleli. Trag
tuge proe mu u oima. Uzdahnu. Tih posljednjih dana sam bio jako sretan,
uistinu sretan, nakon mnogo godina. Lannon je podigao glavu prema Huyju
gotovo srameljivo. Tvoje mi drutvo jako prija, stari prijatelju. Potapao gaje po
ramenu. Ne znam to bih bez tebe. Huy, nemoj me nikada napustiti. Huy pocrveni
od nelagode. Nije bio naviknut na takvo Lannonovo ponaanje. Ne, moj gospodine
ree hrapavim glasom. Bit u uvijek pored tebe. O, veliki Bale, postajemo
sentimentalni kao mlade djevojke. da nije to znak starosti, Huy? Lannon je paljivo

isprao pehar u jezeru izbjegavajui da pogleda prijatelja. Ima jo riba u jezeru, a

imamo jo nekoliko sati svjetla, iskoristimo. Vratili su se u sumrak, u staru kolibu
pod palmama. I dok je Huy gurao amac oko rta otoka, primijetili su galiju na
sidritu u zaljevu. Na glavnom jarbolu je vijorila zastava kue Barca, a svjetla su
gorjela na pramcu i krmi. Huy zaustavi amac i nasloni se na ogradu. Gledali su u
tiini brod. Svijet nas je pronaao, Huy. Glas mu je bio umoran i pomirljiv. Pozovi
ih. Svjetiljka objeena na stropu kabine osvjetljavala je njihova lica udnim
svjetlom, istiui obraze i noseve, dok su im oi bile u mraku. Lica su bila mrana,
dok su sluali izvjetaj glasnika koji je doao sa sjevera. Iako je bio vrlo mlad, i
samo je godinu dana bio u slubi, staloeno i bistro iznosio je stanje. Opisao je
stanje nemira na sjevernim granicama, male arke, velike pokrete ljudstva viene
u daljini, i nepregledne vatre u logorima. Glasnici su govorili o novom bogu s
udovima orla i lava, koji je vodio plemena u zemlje bogate vodom i travom.
Prethodnice su javljale o udnim susretima medu ne zna se kim i o velikim
pokretima. Sve je to sliilo na prijeteu oluju, iako su im mnoge stvari bile nejasne.
Lannon je u tiini sluao trljajui se po elu. Moj se zapovjednik boji da to shvati
kao fantaziranje, sve to to sam ispriao ree glasnik. Ne, odgovori Lannon.
Predobro poznajem starog Marmona. Nije tip koji bi zamijenio glistu sa zmijom. I
jo neto ree mladi. Poloio je konu vreu na stol iz koje izvue neke metalne
predmete. Straa je uhvatila grupu divljaka dok su prelazili rijeku i svi su bili
naoruani time. Lannon je uzeo u ruke teku otricu koplja i pomno ju je gledao.
Oblik i izrada su bili tipini. Pogledao je Huyja. Dakle? upita. Njegove su sumnje
bile potvrene kad je Huy odgovorio: Dravi. Bez sumnje. Moda su ih uzeli mrtvim
Dravima, ili su ih ukrali. Moda na to e Lannon. Jo je neko vrijeme utio i potom
pogleda mladog asnika: Dobro si postupio ree, a mladi pocrveni od ponosa.
Zatim se Lannon okrenuo Habbakuku Lalu: Moe li nas odmah odvesti u Opet?
Admiral se nasmijei potvrdno. Lannon i Huy su se naslonili na ogradu, gledajui
kako njihov otok nestaje iz vidika. Sam bog zna kad emo se tu vratiti, Huy ree
Lannon ispod glasa. Imam osjeaj da ostavljam neto dragocjeno, to nikad vie
neu pronai. Zatim je nastavio: Osjea li i ti to, Huy? Moda se radi o naoj
mladosti, Lannon. Moda je tih nekoliko dana znailo njen kraj. Ostadoe utei,
preputajui se blagom ljuljanju galije. Kad je otok potpuno nestao s obzora,
Lannon je ponovno progovorio: aljem te na granice, Huy. Mora biti moje oko i

moje uho, prijatelju moj. Neu dugo biti daleko, ljubavi ispriavajui se ree Huy,
iako Tanith nije bila ni prozborila, ve je jela velike bobice ljubiastog groa.
Tanith je napravila grimasu, kao da je groe kiselo, a Huy, ljut, promotri njeno
lice: bilo je predivno, vedro i tajanstveno kao u boice. Bio se nauio raspoznavati
njena raspoloenja, i izraze lica. Slijedio je kao oaran njeno pretvaranje od
djevojke u zrelu enu. No, stanje due u kojem se trenutno nalazila, jo nije
mogao odgonetnuti. Ta je zadaa od velike vanosti i kralj je nema kome drugome
povjeriti. Sigurna sam promrmlja Tanith. Kao to nije bilo druge osobe da ode s
njim loviti ribe. Ma, daj, Tanith pokua je urazumiti Huy. Lannon i ja smo prijatelji
iz djetinjstva. Nekad smo esto ili na otoke. Bilo je to kao hodoae, da
posjetimo mjesta nae mladosti. Dok sam ja tu bila sama, s tvojim sinom u utrobi.
Bilo je to tek pet dana. Tanith mu se okrene crvenih obraza, to je znaio prijelaz
iz hladne u toplu fazu. Kunem se ljubavlju prema mojoj boici da te ne razumijem.
Kae da me voli, ali kad Lannon Hycanus samo mahne prstom, tri maui
repom kao pokorno pseto, i baca se na pod da te pogladi po trbuhu. Tanith! Huy
se poeo smijati. Rekao bih da si ljubomorna! Ljubomorna, ah, da?! povie Tanith.
Zgrabila je zdjelu s voem. Dat u ti ja! I prije nego stoje baena zdjela pala,
potraila je okom drugi predmet da mu ga baci. Stara Aina, koja je kunjala na kraju
terase, probuena treskanjem pobjee s Huyjem. Sakrili su se iza zida. Huy
pogleda gdje je, no nije je vidio. I uo je Tanith gdje plae unutra. Gdje je? upita
Aina drhtavim glasom. U kui odgovori Huy, dok si je istio s brade komade voa. I
to radi? Plae odgovori Huy. Idi k njoj naredi Aina. A ako me ponovno napadne?
upita nervozno Huy. Isprai joj tur posavjetuje ga stara. A zatim ju poljubi. Zavri s
osmijehom svojih krezubih usta. Oprosti mi, sveti oe promrmlja Tanith, plaui
mu na ramenu. Nemogue sam se ponijela, znam. No, svaki trenutak proveden
daleko od tebe izgleda mi kao izgubljen. Huy ju je stisnuo u naruje i gladio po kosi
i licu. Osjeao je toliku ljubav da mu se inilo kako e mu se prsa raspuknuti; bio je
na rubu plaa. Zar ne mogu poi s tobom ovaj put? Tanith mu uputi posljednju
molbu: Molim te, sveti oe. Molim te, ljubavi. Huy vrsto odgovori: Ne. Putovat u
veoma brzo, a ti si u treem mjesecu. Napokon se Tanith predala. Sjela je na
lealjku i obrisala oi. Nee mi priati o odlukama koje si poduzeo u vezi s
djetetom? Sjela je pored njega, mekana i topla, dok joj je svjetlost padala na tek
ispupeni trbuh i oteale grudi. Sluala ga je paljivo, dok joj je Huy objanjavao o

ocu kojeg je izabrao kao usvojitelja, a koji je ivio na zdravim brdima njegovog
posjeda u Zenthu. Priao je kako e dijete rasti zdravo i jako, i kako e ga esto
posjeivati. Djeak? ree alei se Tanith. Ne, moj gospodine. djevojica! Ne, bit e
muko! ispravi je Huy, i zajedno se nasmijae. Ali, tuga nije potpuno napustila
Tanith. Stvari se nee tako odvijati. Nije ga uspjela vidjeti, nije mogla osjetiti sreu,
niti osjetiti djeji smijeh, nije mogla osjetiti toplinu njegovog tijela kraj svoga. Na
trenutak se mrani zastori budunosti digoe, i kao to se ve dogaalo, vidjela je
stvari i obrise od kojih se jeila. Uhvatila se za Huyja i sluala njegov glas koji ju je
smirivao. Potom je Huy upita: Ako donesem instrument, hoe li pjevati sa
mnom? I Huy je pjevao pjesmu posveenu Tanith. I svaki put kad bi pjevao, bilo je
novih stihova. Marmon je bio zapovjednik na sjeveru, guverner sjevernog
kraljevstYa, i zapovjednik legija utvrda koje su branile te granice. Bio je stari
Huvjev prijatelj, dodue trideset godina stariji od njega, ali su bili povezani
ljubavlju za znanjem. Marmon je bio odlian ratni povjesniar i Huy mu je
pomagao u pisanju treeg rata protiv Rima. Bio je visok, mrav, s grivom duge
sijede kose koju je paljivo njegovao. Imao je glatku i nategnutu kou kao mlada
djevojka, no bio je ut od stalnih groznica. Bio je jedan od najpovjerljivijih
generala u kraljevstvu, i ve dva dana su prouavali situaciju na terenu, nagnuti
nad glinenim reljefom. Marmon ga je koristio da bi to tonije oznaio poloaj
legija. Drugog dana su zajedno veerali na bedemima utvrde, uivajui u
veernjem povjetarcu. Jedna ih je robinja namazala mirisnim uljima da bi se
obranili od komaraca, i Marmon je napunio pehar vina Huyju. On sam nije pio, jer
su mu groznice otetile jetru, i za njega je vino bilo kao otrov. Huy je zahvaljivao
bogovima to su mu podarili otpornost prema groznici tako uestaloj u movarnoj
dolini. Razmiljao je zato je bolest neke ubijala, neke samo muila, a neki bi
ostajali zdravi; zato je bila proirena samo u nizinama, a u hladnijim brdovitim
predjelima nije. Trebao je jo razmiljati i nai rjeenje. Marmon je progovorio:
Oformio sam mreu pouzdanih pijuna. Imam razne ljude iz plemena, koji mi
redovito daju informacije. elio bih sresti kojeg kazao je Huy. Savjetovao bih ti da
to ne ini, sveti oe ree Marmon, te vidjevi izraz na Huvjevom licu, pourio je
dodati: Oekujem jednog za koji dan. To mi je najpouzdaniji informator. Vendi je i
bivi rob. Zahvaljujui njemu regrutirao sam puno pijuna preko rijeke. Govorit u
s njim ree Huy, a Marmon je promijenio temu i poe priati o svojoj knjizi. Na

koncu, Marmon ree: Dobio sam zamolbu od mojih asnika. Neki te nisu nikad uli
pjevati, a oni koji jesu, sluali bi te opet. Nadam se da e ih usliati, sveti oe.
Poalji po moj instrument. Huy pomirbeno podigne ramena, dok mu je mladi
asnik pruao glazbalo. Huy je pjevao pjesme legija, pjesme opijanja i mareva,
pjesme borbe i pobjeda. asnici su se okupili oko njega po zidinama, i po dvoritu,
dotrali su i vojnici spremni da otpjevaju refrene. Bilo je ve kasno, kad se jedan
ovjek probio kroz guvu i apnuo neto Marmonu koji to poslua, te ga otpusti
prije nego to ree Huyju: Sveti oe, stigao je ovjek o kojem sam ti priao. Huy je
odloio instrument. Gdje je? U mojim odajama. Idemo k njemu ree Huy. ovjek
je bio visok i vitak, kao mnogi Vendi, a crna leda su mu bila pokrivena oiljcima
bievanja. Vidio je Huvjev pogled na svojim leima i popravi si ogrta, a Huy je
osjetio trag nepovjerenja u njegovim oima, mada mu lice nije nita odavalo. Ne
govori punski, ali znam da ti govori njihovo narjeje ree Marmon, a Huy potvrdi.
pijun ga jo jednom pogleda prije nego to se okrene Marmonu. Glas mu je bio
ponizan i bez primjesa bijesa. Obeao si mi da mi nitko nee vidjeti lice ree.
Drukiji je odgovori Marmon. On nije obian ovjek, nego vrhovni sveenik Opeta,
i general svih kraljevih vojska. Marmon na trenutak uuti. To je Huy Ben-Amon.
pijun nije promijenio izraz lica ni kada mu se Huy obratio na jeziku vendi. Govorili
su oko sat vremena, i na koncu se Huy na punskom obratio Marmonu. Nita se ne
slae s onim to si mi rekao. Ovaj ovjek ne zna nita o ratniku s lavljom apom, ni
o ratnicima naoruanim orujem Drava. Ne prizna Marmon. Ovaj dio rijeke je
miran. Glasovi dolaze s istoka. Ima li i tamo pijune? Ponekog. Huy je trenutak
razmiljao. Onda u se ja uputiti na istok odlui. Krenut u u zoru. Galija koja
straari stie tek za pet dana. S mosta galije neu ba mnogo vidjeti. Ii u pjeke.
Pronai u ti pratnju prije zalaza sunca. Ne, putovat u bre sam i neu privui
panju. Pogleda pijuna. Ovaj e mi moi biti vodi, ako je pouzdan kao to kae.
Marmon pijunu dade naredbe. A sada moe ii. Jedi i odmori se da bude
spreman sutra u zoru. Huy je otpratio pogledom ovjeka koji se udaljavao. Koliko
ga plaa? Veoma malo potvrdi Marmon. Sol, kuglice, neki bakreni ukras. Onda se
pitam zato to ini promrmlja Huy. Zato radi za nas, kad ima oiljke od bievanja?
Ne udi me vie nita kod ljudi na to e Marmon. Vidio sam previe udnih
ponaanja da bih diskutirao o njima. A ja nikad ne prestajem to initi ree Huy.
Muilo ga je izdajstvo toga ovjeka, izdajstvo koje je diralo u njegov ljudski ponos.

U slijedea etiri dana Huy nije imao uspjeha da otkrije neto vie na raun pijuna
Storcha. Za Huyja je bio zbunjujui pratitelj, iako je poznavao svaki pedalj zemlje,
svaki zavoj rijeke. Dva puta su prenoili u junim utvrdama, gdje su uli iz prve
ruke o udnom kretanju preko rijeke, i o mnogim tajnim akcijama, koje su budile
nemir kod Huyja. Zbunjivala ga je oprenost prie gdje je po Storchu preko rijeke
bilo sve savreno mirno. Tiho su se premjetali kroz umu, putujui po noi i
hladu, a za dnevne ege se odmarali. Jeli su itarice iz vree koju su nosili, i nisu
gubili vrijeme na lov. etvrti dan su se popeli na visoravan, odakle se pruao
pogled na dolinu kojom je krivudala rijeka to je pravila veliku petlju i opet se
vraala na svoj put. Iako je petlja imala obujam od oko dvadeset i pet milja, na
najuem djeluje bila iroka oko pet, gdje je bio smjeten garnizon. Huy je gledao
niz rijeku. Trebalo je izabrati izmeu dviju varijanata: cjelodnevni mar, ili ii
preicom, to je donosilo i opasnosti. Storch upita ga moemo li prei rijeku? Ima
li ljudi iz plemena? pijun je stajao mirno na granitnoj stijeni i Huy je mislio da nije
uo pitanje. Uloit emo manje vremena ako ravno prijeemo petlju. Je li opasno?
Otkrit u, odgovori Storch ekaj me. Vratio se sat prije mraka, i odveo Huyja na
obalu rijeke, gdje je medu trskom bio sakriven amac. Drvo je bilo crvotono i
smrdio je na ribu. Huyjeve sumnje su postale jae. Gdje si ga pronaao? Jedna
ribarska obitelj je nie u dolini. Koliko ih je? etiri. Vendi? Ne, to su ljudi Sofia.
Ratnici? i Ribari. Starci sijedih kosa. Jesi li im rekao za mene? Ne. Huy je pokuao
pronai znakove prijevare u praznim Strochovim oima. Ne ree Huy. Neemo tu
prei, napravit emo iri krug. Bila je to proba. ekao je reakciju, ekao je da se
pobuni, ili da ga uvjeri da predu. Na tebi je da odlui Storch je poeo pokrivati
amac trskom. U redu je, ree Huy odvedi me na drugu obalu. Storch je iskoristio
struju da ga odvede preko rijeke. Kormorani su lupali krilima po vodi u pokuaju
da uzlete, dok su se obrisi krokodila kretali prema vodi. Stigli su na blatnjavu
obalu, punu tragova divljai koja je dolazila na pojilo. Storch je sakrio amac i
poveo Huyja po obali na zelenu zaravan, s otrovnom movarnom travom. Prolazili
su medu biljkama koje su im dosizale do prsa, hodajui po mekanom razmoenom
terenu. U sredini zaravni Storch naglo stade, rekavi Huyju da uini isto. Sagnuo je
glavu i sluao. Dugo su ostali nepokretni, a onda je ovjek rekao Huyju da ostane
tu, dok je on poao naprijed. Na stotinu koraka opet stade, i okrene se da pogleda
Huyja. Evo ga! Uhvatite ga! Trava zadrhta kao pomaknuta velikim vjetrom, i iz

sklonita izadoe Vendi ratnici. Opkolili su u uskom obruu Huyja, a njihove

perjanice su bile nalik na golemi val koji se opasno pjeni. Kao to se ruka stie
oko vrata kad se nekoga gui, tako su se obrui stezali oko Huyja koji je panino
traio izlaz kog nije bilo. Huy iz konog pojasa izvadi sjekire leinara i kao bijesni
terijer koji se baca na crnog bika poleti naprijed. Za Bala! povie, dok se bacao u
neprobojnu gustu masu ratnika. Tu unutra je jako zaguljivo pobunio se Lannon.
Zar nije mogue provesti cijevi ventilacije s povrine? Moj gospodine! uzviknu
uasnut Rib-Addi. Zamislite to bi znailo imati radnike tu unutra! Napravio je
irok pokret rukom pokazujui na prostor riznice. Zamislite to bi priali! Upalili bi
matu svih razbojnika etiri kraljevstva. Zbog toga je kraljeva riznica bila
ljubomorno uvana. Tajna je bila samo poznata kralju, vrhovnom sveeniku i
sveenici, Rib-Addiju i etirima funkcionarima blaga. Nakon zavretka radova
poslao bih ih odmah bogovima objasnio je Lannon. Rib-Addi je zatreptao od
uenja. Nije predvidio takvo rjeenje problema. Otvor ventilacije omoguio bi
lopovima, glodavcima i vlazi da uu: sve su to tetni faktori. Onda, u redu Lannon
nije vie navaljivao. Znao je da Rib-Addi ne eli nikad nikakve promjene. Njegov je
moto bio da to je bilo dobro prethodnih dvjesto godina, moe biti dobro i
slijedeih dvjesto. Lannon je gledao kako se slau zlatne poluge upravo stigle iz
zlatnih rudnika. Rib-Addi paljivo zapisa na smotuljak koliinu, dok je Lannon to
potvrdio nakrabavi svoj potpis. etiri pouzdana funkcionara izioe iz sobe. Dok
su se penjali stubama, Rib-Addi je zatvorio eljezna vrata, utisnuo je peat Velikog
lava na glinenu ploicu, i zajedno s Lannonom preao preko ploe s amblemom
Sunca koja je vodila u arhiv Opeta. Lannon je zatvorio teka vrata. Dok je Rib-Addi
i dalje priao o bogatstvu, proao je kroz arhiv. Police su bile pune dokumenata, i
bilo je malo prostora. Znao je da e morati proiriti to podzemlje, a bez da oteti
postojee strukture. Izili su na glavna vrata. Danju i nou su bila dva straara,
koje su nadgledali asnici este legije, koja je i bila oformljena da uva hramove i
riznice kraljevstva. U labirintima hrama Astarte, Rib-Addi se oprosti od Lannona
klanjajui se dok nije nestao za zavojem hodnika. Uz pomo etiri sveenice,
Lannon gol i divan, obavio je svoje ritualno kupanje u jezercu Astarte. I dok je
oblaio tuniku, kriomice je pruio ruku pod tuniku novakinje. Ona nije promijenila
izraz lica, i za trenutak se protrljala o kraljevu ruku prije no to ju je maknuo. I kad
je krenuo prema sobi proroita, pogladio si je bradu rukom da osjeti miris

djevojke. One su bile tople kao penine pogae, nevjeste boga, jer su se morale
zadovoljiti panjom ena, ili rijetkim skrivenim odnosima s kojim sveenikom ili
uvarem hrama. Lannon pomisli koliko je njih iskoristilo slobodu na dan proslave
Plodne zemlje. Koliko lije on puta napravio grijeh s nekom zamaskiranom
sveenicom? Pribliavala se sveanost, trebala je zapoeti za dva tjedna. Zatim se
prisjetio da Huy sigurno nee stii na proslavu, a bez njega nee biti isto. Lannon
je bio vrlo promjenljiva raspoloenja. Kad je doao u sobu za sluanje, bio je jako
loe volje. Podigao je pogled prema proroici koja je sjedila na prijestolju, s
prekrienim rukama, i obojenim licem kao maska; elo je bilo bijelo obojeno
antimonovim prahom, kapci tamnoplavi, a usta crvena. Lannon je pronaao metu
za svoje loe raspoloenje. Dok se klanjao, onako kako je ritual zahtijevao, sjetio
se svih onih puta kada gaje vjetica zbunila i frustrirala. Mrzio je te rituale. Znao je
da je veina govora inspirirana sveenicima koji se bave politikom. Ponekad su
komentari bili mudri, a neki put ak dragocjeni. Stao je pred nju rairenih nogu, sa
akama na bokovima. I s kraljevskom arogancijom pojaanom loom voljom,
postavi pitanje. Tanith je mrzila susrete s Velikim lavom, i bilo ju je strah. Bilo je
kao nai se u kavezu s lijepim grabljivcem, neiscrpne energije, i uvijek drukije
volje. Hladne plave oi imale su odraz divlje zvijeri, a crte lica, iako savrene, bile
su hladne. Obino ju je tjeila prisutnost Huyja skrivenog iza zastora. Toga je jutra
bila sama. i bilo joj je loe. Prethodna no je bila jako topla, a dijete u utrobi teilo
je poput kamena. Bila se ustala blijeda i znojna, i jedva je pojela neto lagano to
joj je pripremila Aina, a zatim je to povratila, tjerana muninom. Sada je u ustima
imala gorak okus ui, a znoj joj je curio ispod mantije, i kakljalo ju je po plodnom
tijelu. A kralj je nastavljao sa svojim pitanjima. Bila je nespremna, a rijei su joj bile
prazne, bez uvjerenja. Pokuavala se koncentrirati na ono to joj je govorio Huy.
Kralj je postao nestrpljiv i hodao je gore-dole, iscrpljujui je svojom energijom.
Osjetila je kako joj se boja topi na znojnom licu, i odjednom joj doe vizija kako
raspletenih kosa gola ulazi u hladnu zelenu vodu. Hajde, vjetice! Hajde,
vidovnjakinjo! odgovori na to jednostavno pitanje! Kralj se zaustavio pred njom, s
nogom na povienju gdje je ona bila, a na licu mu je bio prezir i glas podrugljiv.
Tanith nije bila ula pitanje, i potrudila se da pronae rijei. Osjetila je znoj na
gornjoj usni, a muninu je zamijenila vrtoglavica. Lannon odmakne glavu, a nju
obavi tama. Sada je gledala u mraan bunar na dnu kojeg je svijetlilo kraljevo lice.

U uima joj je bubnjalo kao oluja, a zatim nastade mir. Progovorio je glas gluhe
ene, drogirane dimom zaina. Tanith se zaudila kad je osjetila da taj glas izlazi iz
njenog grla. Lannon Hvcanus, posljednji Veliki lav Opeta, nemoj traiti da ti se
prorie budunost. Za tebe budunost je mrak i smrt. Tanith je vidjela kako se
njena strava odraava na Lannonovom licu, vidjela je kako je poblijedio. Lannon
Hvcanus, zarobljenice vremena, koji se vrti oko reetaka svoga kaveza, oekuje te
tama. Lannon je odmahivao glavom odbijajui te rijei. Mokri uvojci skakali su mu
po leima. Digao je obje ruke u znak Sunca, pokuavajui odbiti rijei koje su ga
pogaale u duu. Lannon Hvcanus, tvoji te bogovi naputaju, lete prema nebu i
preputaju te tami. Lannon se povukao od povienja, s podignutim rukama da ne
dozvoli rijeima da ga napadaju. Lannon Hvcanus, ti koji hoe znati budunost,
sada zna to te oekuje. Lannon povie i nasrne na nju. Prokletnice! Vjetice!
Kapuljaa joj je pala, a udarci po licu odjekivali su, no, Tanith nije vie govorila.
Zgrabio ju je za mantiju i povukao s povienja. Vjetice! Bacio ju je niz stube.
Tanith pade i pokua se podii, no prvi udarac nogom pogodi je u trbuh. Stisnula
se, dok ju je nastavio udarati. Lannon je rikao i dalje ju je tukao, trei pogledom
po sobi predmet kojim bi je unitio, nju i njene rijei. Odjednom se soba napunila
sveenicama i Lannon prestade. Svijetle oi sijevale su luakim sjajem. Moj
gospodine! Glavna majka mu prie i ludilo ga napusti, ali se jo tresao a usne su
mu bile bijele i drhtave. Okrenuo se i iziao iz sobe, pustivi Tanith leati na podu.
Sveto vijee Astarta zasjelo je u odajama glavne sveenice, te kada su proitale
zahtjev Velikog lava, sve su ostale zamiljene. To su vijee inile glavna sveenica i
dvije savjetnice, koje su je morale naslijediti. Kako moemo dati jednu nau sestru
Velikom lavu? to bismo time postignuli? upitala je Alma. Bila je mala, a imala je
lice znatieljnog majmuna. Za koje je djelo okrivljena malena? pitala je Alma? Ako
je pogrijeila, na nama je da joj sudimo i da je kaznimo. Trebamo tititi nae, i ako
to znai izazvati kralja. Ali, moemo li si dozvoliti tako velikodunu gestu? pitala je
Haka. Imala je izrazito tamnu kou, muko lice a takav joj je bio i glas. Nije jo
imala etrdeset godina, te bi sigurno naslijedila glavnu sveenicu. Dok su prije
uzimali zdravo za gotovo da e naslijediti glavnu sveenicu, sada je njezina pozicija
bila manje sigurna, posebice zbog Tanith, koja je za nju bila opasna protivnica, pa
je Haka imala osobnu korist u svemu tome. Kad bi se sjetila da ju je Tanith odbila,
odmah bi osjetila bijes. eljela je jo tu djevojku, sanjala ju je, i kad je u mraku bila

s nekom mladom opaticom, hinila je da je to Tanith. Jesmo li dovoljno jake da

bismo uspjele izbjei kraljevu volju? Upitala je to dovoljno glasno, te pogledala
ostale. Sve su znale o velikoj kraljevoj moi, te kako ga nitko nikada nije izazvao.
Tiina se nastavila sve dok Alma nije pljunula krvavi katar te si obrisala usta s
komadiem vlane krpice. Lice joj je bilo nategnuto, a oi umorne. Nije ti ostalo
jo mnogo ivota, stara pomislila je Haka, prikrivajui iza prividno loeg
raspoloenja veliko zadovoljstvo. Ponovno su uutjeli dok nije veleasna majka
prozborila: Moda bi se moglo dokazati da je djevojka zgrijeila, da je napravila
neto to nije pravo. Haki je to bilo dovoljno. Uzela je situaciju u ruke. Pozovite je
ree. Ispitat emo je. Aina je ula pridravajui Tanith. Obje su epale, jedna zbog
starosti, druga od boli. Ostale su jedna pored druge, a stara sveenica apnula joj
je ohrabrujue rijei. A zatim joj se lice smrai kada je vidjela Savjet. Djevojka pati!
poviknu. Zar vas nita ne dira. Zato ste je pozvali? uti, stara furijo. Hladnim
glasom e Haka. Gledala je u Tanith, i njeno lice pokriveno plavim masnicama.
Jedno joj je oko bilo zatvoreno, a usna rasjeena. Posjednite je ree Aina. Slaba je i
osjea se loe. Nitko ne sijedi kad je nasuprot Savjetu ree Haka. U ime boice. Ne
kuni ovdje, stara vrano. Ne psujem, nego govorim o najobinijem milosru.
Previe govori ree joj Haka. Odlazi i ostavi ovdje djevojku. Aina se jo nije
predavala, no Haka ustade i bijesnim glasom uzvikne: Odlazi! Aina teturajui izie,
a Tanith ostade na nogama koje su je jedva drale pred Savjetom. Haka se spustila
natrag na klupu i pogleda je. Sada je mogla potroiti cijeli dan na ispitivanje, i to ju
je zabavljalo. Tanith je ostala uspravno jainom volje. Svijest joj se mraila, a bol je
dolazila u valovima. Osjeala je da su joj noge i donji trbuh kao od olova, osjeala
se kao prikovanom za tlo i nije ula pitanja koja su joj postavljali. Haka ju je pitala
ime je toliko razbjesnila kralja, i strahovala je da je kompromitirala sveeniki
red. Uporno je ponavljala isto pitanje: to si mu rekla? Ne sjeam se, sestro, ne
sjeam se protenje Tanith. Hoe rei, da se rijei koje mora da su strane lako
zaboravljaju? To nisu bile moje rijei. Onda, ije su bile? Haka isprui koziavo lice
prema njoj. ije su bile, ako nisu tvoje? Jesu li bile rijei boice? Ne znam
promrmlja Tanith, i ugui jauk kad je strana bol presjee u trbuhu. Ti govori
glasom boice? upita Haka hrapavim glasom. Bila je okrutna poput grabljivice. Oh,
molim te! zajauka Tanith, stisnuvi ruke na trbuhu. Molim te! Boli me! Jako me
boli! Tri sveenice vidjee kako mlaz krvi boji tuniku i kaplje na kamene ploe.

Tanith se presavije i pade. Ostala je leati na boku s presavijenim koljenima, i tiho

je jaukala. Haka se pribliila, sagnula, podigne joj suknju i pogleda znatieljom
lezbijke dok joj je grubo irila koljena. Kad se podigla, smijeei se obratila drugim
dvjema sveenicama. Evo grijeha koji smo traili! Evo dokaza grijeha! Spustila je
pogled na sklupano tijelo pored svojih nogu. Svetogre! uzvikne glasom punim
optube. Svetogre! Zloin prema boici. Nemam namjeru odgovoriti,.ree Tanith.
Masnice su postale svjetlije, otekline su splasnule, ali je jo imala modrice ispod
oka i rascijepljenu usnu. Leala je u krevetu deset dana, ali je jo bila slaba. Neu
prljati rijeima neto to mije tako drago. Neu vam rei njegovo ime. Keri moja,
zna da je to smrtni grijeh. U igri je tvoj ivot ree joj veleasna. ivot ste mi ve
oduzeli, prema tome, zavrite. Uzmite i ostalo. Tanith pogleda u Haku, a potom
Lannona Hvcanusa koji je stajao kraj prozora. I tako imate namjeru ubiti me. Bilo
to da vam kaem, nee promijeniti vau odluku. Prema tome, zadrat u za sebe
ime oca mojeg djeteta. Neu dozvoliti da se okomite i na njega. Glupa si i
tvrdoglava ree Haka. Svejedno emo otkriti. Zato je to vano? upita Tanith.
Jedino to te zanima je to da sam ti prepreka tvojim ambicijama. Nastavila ju je
gledati, i shvatila da su rijei pogodile pravi cilj, koziavo lice se naglo zacrvenjelo.
Tanith se nasmijei i okrene Lannonu: A tebe zanima jer sam ja izvor
proroanstva. Ti ga eli unititi, i traiti od bogova da ga ne primijene prema tebi.
Ali, uzalud, Lannon Hvcanus. Vjetrovi zla ve pusu i samo to te nisu dostigli.
Dosta! prekine je Lannon i doe do sredine sobe. Ne mogu sluati vie tvoje
gluposti. Okrene se prema Haki: Dovedite staru sveenicu, pratilju vjetice! Kada
je Aina stala pred kralja, taj ju je pogledao bez mrnje. Ti si imala neke obveze.
Nisi ih potivala. Kai mi ime bika, koji se popeo na boiinu junicu. Aina se branila
i tvrdila da ne zna nita. Kleknula je pored Lannona, dovukla se do njegovih skuta i
poljubila rub tunike. Lannon ju je utnuo, i okrenuo se prema Haki. Ako te ne
prosuujem loe, ti nee odbiti muku dunost. Ima li hrabrosti? upita, a Haka
se oblizne i njene oi sijevnue okrutnim sjajem. Najprije joj slomi ruke naredi
Lannon.-1 neka vjetica bude blizu da dobro vidi. Haka je podigla Ainu na noge i
stisnula je jakim tamnim dlakavim rukama. Aina je ustuknula uplaeno. Haka joj je
savila tanku bijelu ruku unazad. ekaj! povie Tanith. Pusti je! Pusti je naredi
Lannon. Tanith se pribliila staroj sveenici ljubei joj obraze i ruke. Aina je jecala.
Oprosti mi, keri, oprosti mi. Bila bih im rekla. Smiri se, stara majko, smiri se.

Tanith je doprati do vrata i lagano gurne van. Zatim se vrati i stade pred kralja.
Rei u njegovo ime. ali samo tebi. Idite naredi Lannon, i sveenice Vrhovnog
savjeta izioe. Kad su ostali sami, Tanith izgovori s ponosom i izazovom ime, i
vidjela je Lannona kako se zaljuljao, kao da je dobio udarac u eludac. Koliko dugo
je tvoj ljubavnik? upita konano kralj. Pet godina. Dakle ree Lannon, koji je sada
naao odgovor na mnoga pitanja izgleda da smo si podijelili njegovu ljubav. Ne.
Tanith odmahne glavom. Bila je sva za mene. Dobro je to govori u prolom
vremenu ree Lannon. Pribliio se prozoru i pogledao jezero. Nita se ne smije
isprijeiti meu nama. Trebam ga. Koji e nain odabrati, gospodaru? Otrov?
Bode? Kako e ubiti sveenicu Astarte? Jesi li zaboravio da pripadam boici? Ne
odgovori Lannon. Nisam zaboravio, i poslat u te njoj desetog dana na blagdan
Plodne zemlje. Ii e kao izaslanica Opeta bogovima. Huy nee to dozvoliti
uasnuta odgovori Tanith. Huy je na sjeveru, jako daleko od jezera Astarte.
Zauvijek e te zamrziti zbog toga. Izgubit e ga zauvijek. Nikad nee doznati da
sam ja to naredio. Nikad nee znati da si ga izdala, odavi mi njegovo ime. I zatim
se nasmijao hladnim osmijehom. Ne, ti e ga izgubiti, a ja u ga imati. Vidi, ja ga
trebam, a moja je potreba puno vanija od tvoje. Dok je bio bez svijesti, nosili su
ga na lealjci te nije znao koliko su na putu i kamo kreu. A kasnije, kada je mogao
hodati, zavezali su ga i prekrili mu oi. Osjeao je samo njihovu prisutnost i miris
uegle masti kojom su mazali kou. Kada bi neto pitao, nitko mu nije odgovarao,
samo su ga gurali naprijed, i bockali vrhom koplja kad bi zaostajao. Bio je pun
masnica, otekao, a tijelo mu je bilo izgrebeno i bolno. Izgledalo je da ga namjerno
nisu smrtno ranili ili osakatili, iako je oko sebe ostavio gomilu leeva. Prve se noi
pokuao orijentirati gdje se nalazi, ali kad je pokuao skinuti povez s oiju, dobio
je udarac u glavu. Dali su mu aku kuhane penice i komad loe osuenog mesa.
Huy je halapljivo to pojeo. Krenuli su rano u zoru, i kad se sunce diglo, Huy je
osjetio svjetlo kroz povez i toplinu na obrazu. Ponovio je u sebi hvalospjeve Balu, i
zamolio pomo svojih bogova. Kasnije istoga dana, osjetio je rahlo tlo ravnice pod
nogama, i miris kravlje balege i dima. Sada je pored ritminog udaranja tabana po
zemlji zauo mnotvo koje je izgledalo kao da se nalazi u konici. Konano su stali.
Huy zastade edan i umoran pod toplim suncem, dok su ga stiskali koni remeni
po ranjenoj koi. Vrijeme je polako odmicalo. Konano se zau glas: Tko trai
nekoga sa apama lava, i nogama grabljivice? Huy je utio, nije znao jo kako

nastupiti. Osjetio je hladan metal kako mu ree konope i skida povez s oiju. Oi
su mu se brzo prilagodile, a srce mu je poskakivalo u grudima. Bio je u sredini
jedne doline, na ijim su se rubovima uzdizala blaga brda. Osim kruga od stotinjak
koraka oko njega, ostali dio zemlje je bio pokriven ratnicima. Nije mogao ni
zamisliti da tu stane toliko mnotvo, koje je izgledalo jo zlokobnije u svojoj tiini.
Iznad perjanica treperio je topli zrak. Od topline i guve imao je osjeaj da e se
uguiti. Gledao je oajno naokolo, kao da trai kuda e pobjei. Stroch je bio
pored njega i na ramenu je nosio sjekiru leinara. Huy je osjetio bijes zbog
izdajstva toga ovjeka, no u ovoj situaciji, sada je to bio najmanji problem. Glas
ponovno upita: Tko trai Veliku crnu ivotinju koja lovi lavove? Tiina je i dalje
trajala. Odjednom, gomila se rairi i na breuljak se pope ovjek. Visoka kruna
orlovih pera i uzdignue brdaca inili su da izgleda kao poluboanstvo. Ogrta od
leopardovog krzna dodirivao je tlo. Bio je nepokretan kao stablo, dok je od
kraljevskog pozdrava drhtala zemlja i nebo. Storch odloi sjekiru leinara pred
kraljeve noge, i kralj okrene pogled prema Huyju. Huy se uspravi pokuavajui
zanemariti bol i ne epati dok se pribliavao Manatassiju. Mogao sam
pretpostaviti rekao je na punskom. Morao si me ubiti ree Manatassi i izvue
lavlju apu iz nabora ogrtaa. Umjesto da me naorua ovim. Ne razumije
odgovori Huy. Tvoj mi ivot nije pripadao, i nisam ga mogao uzeti. Zakleo sam se.
Jo jedan ovjek odrava danu rije ree Manatassi, a Huy nije osjetio ni traga
ironije u njegovom glasu. Ne postoji drugi nain. Huy je bio umoran, i pomirio se
sa sudbinom da e brzo umrijeti. Nije vie imao snage da raspravlja. Manatassi
elinom apom pokae prema ratnicima. Vidi li kakva sam koplja iskovao? Da.
Tko e mi odoljeti? upita Manatassi. Mnogi e pokuati odgovori Huy. I ti? Huy se
nasmijei. Mislim da neu imati priliku to uiniti. Manatassi je gledao malog
grbavca s odrpanom tunikom, punog modrica. Poraenog, ali ne i poniznog dok je
govorio o svojoj sudbini. Nitko od mojih ljudi nas ne razumije ree Manatassi.
Moemo slobodno govoriti. Huyja iznenadi promjena u raspoloenju. Ponudio
sam ti ivot, Huy Ben-Amon. Prei na moju stranu, daj mi odanost i ljubav koju si
pruio Velikom lavu Opeta i doivjet e starost. Zato si me odabrao? upita Huy.
ekao sam te. Znao sam da e doi. Moji poslunici su te pratili, ali sudbina te
poslala meni. Zato ba ja? ponovno e Huy. Trebam te ree Manatassi
jednostavno. Potrebno mi je tvoje znanje, tvoje razumijevanje i tvoja ljudskost. I

oprata mi to sam ti odrezao ruku? upita Huy. Mogao si mi oduzeti ivot

odgovori Manatassi Oprata bievanja i rudnike Hulyja? To neu nikad oprostiti
odgovori Manatassi zadrhtavi. ute oi su sijevale. To nije bilo tvoje djelo.
Oprata masakr Setta? navaljivao je Huy. Vojnik si i nisi mogao drukije postupiti.
Manatassi je jo drhtao, i Huy je znao da je jako blizu provalije, ali je osjeao da
mora istraiti snagu i slabosti tog ovjeka. Sto tono eli od mene? Da marira uz
moj bok. Protiv koga? Protiv Opeta, njegovih monstruoznih okrutnosti i njegovih
stranih bogova ree Manatassi. S tobom uz moj bok i s ovom vojskom osvojit u
svijet Ne mogu odmahne Huy glavom. Zato? Reci mi, zato. To je ukleta mo, i
mora biti unitena. Jer je moje, odgovori Huy. To je moja zemlja, moj narod, moji
bogovi. prema tome, tu nema zla. Mislio sam da si razuman ovjek odvrati
Manatassi. ovjek moe biti voden razumom donekle, a onda mora poi za svojim
srcem odgovori Huy. Znai, odbija? Da. Zna li da si tim izborom odabrao smrt?
Da. Manatassi podie ruku i elina apa zasja na suncu. Huy je znao da e, kad se
ta ruka spusti, on biti mrtav. Pripremao se mirno prihvatiti smrt. Manatassi mu
okrenu leda. Nakon nekoliko trenutaka je uzdahnuo, a ramena puna oiljaka su se
tresla. Ti si me potedio ree Manatassi. 1 ja u tebe potedjeti. Huy je osjetio da
e se onesvijestiti od olakanja. Nije elio umrijeti, konano e moi misliti na
Tanith i dijete. Vidjet e svoje dijete. i srce mu je ubrzano kucalo. I Vrati se u Opet.
Vrati se svom kralju. Kai mu da e Manatassi, Velika crna ivotinja, marirati sa
sjevera na njega da ga uniti. Zato eli obavijestiti neprijatelja? upita Huy. Jesam
li te ja tome nauio? Manatassi se nasmija. Obavijesti ga da se nee spasiti ree.
Reci mu to si ovdje vidio. Priaj mu o toj vojsci, i pusti da mu se sledi utroba. Reci
mu da u doi, i neu nikoga potedjeti, iza njega nee ostati nikakva uspomena
da zagadi zemlju. Reci mu da u doi, a doi u brzo. Manatassi podie sjekiru
leinara i vrati je Huyu. Idi! ree. Medu nama su rijeena sva dugovanja. Nema
nikakva prava na mene, kao ni ja na tebe. Kada se ponovno sretnemo, ubit u te.
Fiksirali su jedno drugo. Bili su tako blizu jedan drugome, da su se mogli dodirnuti,
no medu njima je bila udaljenost vea od najveeg oceana. Huy se okrenuo i
epajui proao kroz redove ratnika koji su mu napravili prolaz. I nitko nije
pokuao da ga zaustavi. Nemoj biti alosna, stara majko mrmljala je Tanith. Nije to
tvoja krivnja. Rekla bih mu promucala je Aina. Bila bih mu rekla. Ona Haka me
plai. Ali nisi rekla utjei je Tanith. Ouvala si nau tajnu, za koju smo mislili da ne

zna. Aina je odloila zdjelu hrane kraj Tanithinog kreveta i zamiljeno se

nasmijei. Bili ste tako sretni vas dvoje. Godilo mi je vidjeti vas. On je dobra osoba,
usprkos grbi, ljubazan je i mio. Tanith se malo pomakne da Aina moe sjesti pored
nje. Budi malo sa mnom, stara majko. Osjeam se jako usamljenom, i jo bolnije
mi je iekivanje. Aina je pogledala reetke na vratima. Ne dozvoljavaju da budem
dugo s tobom. Molim te opet e Tanith. Ostalo je tako malo vremena. Aina je
poravnala nabore suknje i sjela je. Tanith se okrenula prema njoj i proapnula je:
Jesi li poslala glasnika? Jesi li nala nekoga? Poslala sam dvojicu mladih legije BenAmon. Gledaju u svetog oca kao da je bog. Rekla sam im da si u smrtnoj opasnosti
i da se vrhovni sveenik treba vratiti to prije. Misli li da e ga pronai? Ima puno
mjesta na kojima bi mogao biti, a teritorij je jako velik. Ne elim ti lagati, dijete
moje. Nema puno izgleda. Znam rekla je Tanith. A i ako ga pronau, hoe li se
moi vratiti na vrijeme, hoe li moi odgovoriti Velikog lava od tog nauma? Ako se
vrati na vrijeme, spaena si. Poznajem tog ovjeka. Priekaj ga, Aina. Ako se vrati,
kriomice idi do njega, i reci mu da kralj zna sve o nama. Treba mu to rei, jer i on
je u opasnosti. Obavijestit u ga obeala je Aina. Molim se da se svi bogovi vrate u
Opet. Ne elim umrijeti, stara majko. Ima jo puno stvari koje bih eljela od ivota,
ali vrijeme leti. Ve je esti dan slavlja. Ako se Huy nee vratiti, preostaje mi svega
etiri dana. Smiri se, dijete moje promrmljala je Aina i zagrlila Tanith. Budi hrabra,
budi hrabra. Nije lako rekla je Tanith. Ali pokuat u. Oslobodila se Aininog
zagrljaja i opruila se. Sada treba ii, stara majko. ili e te Haka ponovno istui. Na
zidinama utvrde Zanat, na jugu velike rijeke, straar je drao koplje u desnoj ruci,
dok je promatrao strani lik koji se pribliavao. Kosa mu je bila raupana i prljava,
bio je pun masnica i oteklina, a tunika mu je bila u dronjcima. Mora daje bio
ranjen, jer mu je tijelo bilo nagnuto pod udnim kutom, a na leima je nosio ratne
sjekire. Kako se zove, i to hoe? povika straar, a neznanac podigne glavu. Ja
sam Ben-Amon, vrhovni sveenik Bala i ratnik Opeta. Tu sam po kraljevoj naredbi.
Straar se uspravi i spremi koplje. Gotovo da se osramotio: grba i ratne sjekire su
bile poznate u sva etiri kraljevstva, i trebao ih je odmah prepoznati. Spustio se
trkom u dvorite, da pozove asnika strae i da ga obavijesti o slavnoj posjeti. Huy
je uao na sporedna vrata, i prekinuo naglo vojne poasti: Dosta s tim glupostima.
asniku strae je bilo ao to je zaustavljen njegov ceremonijal, ali se ipak
nasmijeio. Pompa uz izgled prosjaka jo bi vie proirila repertoar legenda o tom

izvanrednom ovjeuljku. Huy je proao pokraj strae, i upitao asnika: Gdje je

general? Je li tu? Da, moj gospodine, u svojim je odajama. Hvala bogu promrmlja s
olakanjem Huy. Prodrljivo je pojeo veliki komad mesa s dvije pogae, popio
pehar vina, i cijelo vrijeme je priao i izdavao naredbe dok je jeo. Marmonov pisar
je bio prezauzet slijedei bujicu rijei. Marmon je sjedio u kutu, s lijepom sijedom
glavom, zabrinut i snuden. Bilo mu je teko povjerovati u to to je uo, ali nije
mogao sumnjati u rijei Ben-Amona. Shvatio je daje kriv, morao je on otkriti
smrtnu prijetnju koja je rasla na granicama. Moda je provodio previe vremena
sa starim knjigama, moda je postajao star i glup. Razmiljao je kako e se
ponaati Huy i Veliki lav Opeta. Nitko od njih dvojice nije ostavljao propust
nekanjenim. Sluao je dok je Huy izdavao naredbe, kako da se pripreme sve legije
u svakom dijelu zemlje, i poslao je glasnike u svaki dio kraljevstva. Marmon se
divio hrabrosti kako je sam odluivao o tako vanim stvarima, za koje je morao
odgovarati kralju i Savjetu plemenitaa. Uzimao si je odgovornost za gubitke koji
e nastati zbog prestanka proizvodnje i trgovine. Bila je to odluka o kojoj je ovisila
njegova sudbina i sudbina Opeta. Dok gaje gledao kako potpisuje naredbe,
Marmon je sumnjao da bi tako on mogao postupati i kad bi bio jako siguran u ono
to e se dogoditi. Znao je da bi traio naredbe iz Opeta, a tada bi moglo biti
kasno. Znao je da se nalaze pred tekim odlukama i da se radi o preivljavanju.
Nalazili su se pred toliko brojano nadmonim neprijateljem, da im samo bog
moe pomoi. Huy je zavrio. Kad je potpisao posljednji smotuljak, kao da se u
njemu ugasila vatra. Tada je Marmon uoio koliko je Huy iscrpljen, jer se lagano
zanio. Marmon ustade i prui mu ruku. Moram otputovati u Opet ree Huy glasom
koji je nalikovao pijanevom, drei se za rub stola. Koji smo dan, Marmon?
Izgubio sam osjeaj o vremenu. Sedmi je dan sveanosti, sveti oe. Sveanost?
Huy ga pogleda, ne shvativi. Plodna zemlja podsjeti ga. Ah potvrdi Huy. Nisam
znao da je tako kasno. Ima li ratnog slona da me odnese u Opet? Ne, sveti oe
odgovori alosno Marmon. Tu nemamo slonova. Onda u otii pjeke pomirljivo
e Huy. Najprije se odmori. Da, prizna Huy moram se odmoriti. Pustio je da ga
Marmon doprati do spavae sobe. Dok se bacao na leaj, upita: Koliko mi treba do
Opeta? Ako e brzo marirati, est dana; ako e letjeti pet. Onda u letjeti ree
Huy. Probudi me u ranu zoru. I zaspi. Dok ga je gledao, Marmona je svladao
osjeaj naklonosti i divljenja prema velikom srcu tog ovjeuljka, kao i zavist

prema velikoj energiji koja ga je uvijek gurala naprijed ispred svih. Zatim se sjetio
glasnika koji je stigao iz Opeta, mladog zastavnika iz legije Bep-Amon, koji je imao
hitnu poruku za glavnog sveenika. Malo je razmislio, i odluio da ne probudi
Huyja. Odluio mu je predati poruku kad se probudi. Huy se probudio u svitanje,
pojeo je neto lagano, i potom se namazao po cijelom tijelu. Zatim je iziao iz
utvrde u pratnji petnaest legionara. Ve su bili duboko u umama na jugu, kada se
Marmon sjetio poruke. U prvi mah je htio poslati kurira, ali predena razdaljina je
bila prevelika, a brzina kojom se Huy kretao bila je legendarna. Stii e ionako brzo
u Opet pomislio je Marmon. Uputio se na zidine utvrda, i dugo promatrao
horizont prema sjeveru, E-fi f pitajui se kada e neprijatelj napasti. Veliki savjet se
uputio u eliju kTanith, ujutro devetog dana sveanosti Plodne zemlje. Prva je ula
veleasna, krhka i nesigurna, s pogledom u kojem se odraavalo kajanje. Imamo
dobru vijest za tebe, keri moja ree veleasna. Tanith sjedne na leaj, s osjeajem
da e je srce zaguiti koliko je lupalo. Moda je Veliki lav promijenio odluku. O,
veleasna! apnu, dok su joj suze lile niz obraze. Od kada je izgubila dijete lako bi
zaplakala. Veleasna je govorila, a Tanith je sve manje razumjela. Zatim je
pogledala Haku i vidje izraz zadovoljstva na njenom okrutnom crnom licu. I tada
shvati da joj nisu doli priopiti vijest o pomilovanju. Kralj je u svojoj velikoj
mudrosti izabrao tebe, i time ti uinio veliku ast, da te poalje kao glasnika Opeta
boici. Nisu je dole osloboditi, nego zapeatiti njenu sudbinu. Haka se smijeila.
Mora biti zahvalna, keri. Kralj ti je podario vjeni ivot. ivjet e zauvijek u slavu
boice ree veleasna, dok su ostale sveenice jednolino ponavljale: Slava
Astarte. Slava Balu. Veleasna nastavi: Mora se pripremiti. Poslat u Ainu da ti
pomogne. Poznaje dobro put glasnika, mnoge je otpratila. Mora moliti, keri.
Mnogo moliti da te boica prihvati. Tanith je pogleda, blijeda i uplaena. Nije
eljela umrijeti. Htjela je povikati: Potedite me! Previe sam mlada. elim jo
malo sree i ljubavi, prije nego to umrem. Sveti savjet napusti eliju. Suze su joj
lile niz obraze dok je vikala: Huy, doi, molim te, doi mi! Huy se probudi iz
groznog sna i od vlastitog krika mu je zvonilo u uima. Leao je u rijetkom hladu
ispod divlje smokve, i kroz granje je vidio sunce koje je bilo jo visoko. Spavao je
tek sat vremena. Osjeao je tijelo tekim i utrnulim, a noge olovne nakon dva
dana hoda. elio je odspavati jo dva-tri sata, no mora mu je oduzimala san.
Podigao se teko na lakat. Zatim se prisjeti da je preao dvjesto rimskih milja u dva

dana. Pogledao je u pratioce, kojih je ostalo samo troje, i koji su spavali kao
mrtvaci u pozi kako su se sruili na tlo. Preostala dvanaestorica ostala su du puta,
nesposobna da prate Huyja. Ustao je uz napor. Nije mogao hodati, nije mogao
spavati, a muila ga je tjeskoba, morao je spasiti svoga kralja i svoju zemlju. Tekih
koraka uputi se prema obali rijeke i klekne na bijeli pijesak. Oprao si je lice i tijelo
bistrom hladnom vodom, i potom se popne na obalu gledajui usnule ljude. Bilo
mu ih je ao, ali svejedno zavie: Na noge! Kreemo prema Opetu! Jedan od
trojice se nije uspio probuditi, iako ga je Huy pljuskao. Ostavili su ga da stenje u
snu. Ostala dvojica tekih bolnih nogu i staklenog izraza oiju nastavie put. Huy je
prvih pola milje usporio tek da zagrije miie, dok su ga dva vojnika posrui
pratila. Zatim se podigao na vrhove prstiju, premjestio na drugo rame ratne
sjekire i potrao dugim koracima gutajui teren kasom gazele. Jedan od legionara
kriknu kad mu je noga popustila, i pade u prah. Nije mogao dalje od bolova u
miiima. Drugi je slijedio Huyja koracima koji su postajali sve sigurniji, kako su se
noge punile svjeom krvlju. Utrkivali su se sa suncem u zenitu, i usprkos paklenoj
vruini, nastavili su trati. Pred njima je bio u daljini bijeli oblak koji je oznaavao
jezero Opeta, svjetionik nade; i Huy pone uzdignuta lica trati u tom smjeru
voden instinktom koji mu je davao snagu iscrpljenom tijelu. U posljednjim
zrakama sunca, zidine i kule Opeta crvenkasto su se presijavale, a sjaj jezera
ranjavao je oi. Huy je nastavio trati po karavanskom putu, pretjeui ostale
putnike koji su se sklanjali i vikali: Moli za nas, sveti oe! Blagoslovio te Bal, glavni
sveenice. Na pola nizbrdice koja je vodila u grad, legionar povie: Oprosti, ali ja te
vie ne mogu slijediti. Popustila su mu koljena i sruio se uz rub ceste. Umro je
prije no to je dotaknuo tlo. Huy Ben-Amon je nastavio sam trk, i kada ga je vidjela
straa na zidinama Opeta, naredi da se otvore vrata. Netko juje njeno prodrmao
iTanith se probudi. Svjetiljka je gorjela nad uzglavljem i Aina je bila nagnuta nad
njom. Tanith je pogleda, a krezuba usta su se smijeila. Jesi li budna, keri? to je,
Aina? Tanith se podigne i sjedne, a njen duh se podigne kao krijesnice nad vatrom
kad je vidjela smijeak stare sveenice. Stigao je! povjeri joj Aina. Huy? Da, stigao
je sveti otac. Jesi li sigurna? upita Tanith. ula sam ga kako vie po cestama, i itav
grad je uzbuen. Kau da je trao od Zanata u Opet i stigao za tri dana, kau da je
petnaest ljudi umrlo pokuavajui ga slijediti. Njihova su srca pukla, i pustio ih je
du ceste. Oh, Aina! Tanith zagrli staru sveenicu. Ako je stigao tako brzo, onda

zna. Da, djevojice, naravno. Zato bi inae dotrao? Jedan od zastavnika ga je

sigurno pronaao i dao mu moju poruku. Sigurno zna sve. Aina opet potvrdi.
Sigurno da zna! Gdje je sada? Tanith se uzbueno smijala. Zna li gdje je? S
kraljem. Otiao je odmah u dvor. Blagoslovljena boica i svi bogovi. Otiao je da
upotrijebi sav svoj utjecaj na kralja. Misli li da e uspjeti? Hoe li kralj promijeniti
miljenje? Naravno, keri. Zar sumnja? Ako Huy Ben-Amon neto hoe, moe
promijeniti i odluku Bala. Tako sam sretna, stara majko. Zagrlila je sveenicu, a
potom se naglo odmakne. Idi k njemu, stara majko. Priekaj ga, sve mu reci i
donesi mi njegovu poruku. Dok je Aina izlazila, pozove je natrag: Reci mu da ga
volim, vie od ivota. i vie od svih bogova. uti, keri, uti, netko bi te mogao uti.
Tanith je ostala sama. Legla je, smijeei se. Nije me briga. Huy je tu, a ostalo nije
vano. Lannonova je prva misao bila kad je Huy stigao, daje nekako saznao o rtvi
koja e sutra biti prinijeta. Razmiljao je da ga ne primi, da ga izbjegne, kad je Huy
upao ravno u sobu pored zauenog straara. Lannon se podigao gol, pored
najmlae ene, a rijei bijesa su se rastopile kad je vidio Huyja u takvom stanju.
Oprostite, gospodaru. Nosim strane vijesti. Lannon ga pogleda. Vidio je pranjavu
i prljavu tuniku, raupanu prljavu kosu, ispijeno lice i oteene oi. to se
dogodilo, Huy? pridra ga jednom rukom. Savjet devetorice sastavljen od
plemenitih obitelji Opeta sastao se da vijea duboko u no, i u tiini su sluali
strano izvijee Huyja Ben-Amona. Kad je zavrio, i sruio se na stolac, poela je
lavina prijekora, sumnji i samosaalijevanja. Bilo nam je reeno da si ga unitio u
Settu. Huy na to odgovori: Bilo vam je preneseno da sam unitio trideset tisua
ljudi, i nita vie. Kako je mogao sakupiti toliko ljudstvo, a da nita ne doznamo.
Tko je tu krivac? Huy odgovori. Regrutiranje je izvreno izvan naih granica, i tu
nitko nije kriv. Rudnike, moramo ih zatititi. Huy se umorno nasmijei: To je ono
to i inimo. Zato je na granici samo jedna legija? Huy potamni od bijesa: Jer ste
vi odbili da dajete, da vam vie ljudstva ostane tu. Rijei su ga mlatile kroz maglu
iscrpljenosti. Kako si proao iv kroz njihove crte? Zar jednom Timon nije bio tvoj
tienik? Dobro ga poznaje, i mnogo emu si ga nauio. Huy pogleda Lannona.
Dosta! povie kralj. Sveti otac je pozvao zemlju u rat i izdao je naredbe koje u ja
sada potpisati. Zar ne bi mogli malo priekati? Bio je to Phil. Nismo li malo
prenaglili? A to bi to htio ekati? pobuni se Huy. Da ti izvade crijeva kopljem i
odreu testise? Prije zore Lannon je potpisao ratne zapovijedi, i raspustio Savjet

devetorice ovim rijeima: Sastat emo se ponovno u podne, nakon zavrne

ceremonije Plodne zemlje. Uzmite oruje, i oprostite se od obitelji. Kad su ostali
sami, ljubazno se obratio Huyju: Spavaj ovdje. Za sada ne moe nita vie uiniti.
Bilo je prekasno. Huy je ve spavao s glavom medu rukama naslonjenim na stol.
Lannon ga podigne sa stolca, i kao dijete odnese u jednu od gostinjskih soba. Pred
vratima je postavio strau. Nitko ne smije probuditi svetog oca naredio je. Nitko!
Jesi li razumio? Bila je skoro zora. rtvovanje se trebalo dogoditi za koji sat, i
Lannon je znao da je Huy u dubokom snu slinom smrti, koji e potrajati i koji dan.
Pustio gaje i otiao se presvui za procesiju. Aina se pokrila kapuljaom. Zaustavila
se u mraku, te razmisli to treba uiniti. Nije smjela ekati da vrhovni sveenik
napusti regiju. Aina je imala pristup u kraljevske kuhinje. ef je bio neak njezine
mlade sestre, i esto bi tamo otila kada bi joj dojadila uobiajena hrana. Svi
robovi u palai su je poznavali. Bilo je jednostavno nekog od njih upitati gdje je
vrhovni sveenik, i poslati po njemu poruku. Tiho je pomaknula zastore elije, i
pogleda niz hodnik: bio je osvijetljen, no nije primijetila priliku koja se sakrila iza
ugla, dok joj nije prila blizu. Stara, jo ne spava? ree grubi glas i jako ju stisne za
ruku. Ide li nekoga potraiti, ili si doznala da se Huy Ben-Amon vratio u Opet? Ne
zakuka Aina. Kunem se. Htjela si otii kod Ben-Amona, zar ne? Ne, kunem se. Aina
je vidjela svoju smrt u okrutnom izrazu Hakina lica i zaurla. Iza jednih vrata
provirilo je uplaeno lice novakinje. Vrati se na spavanje! naredi, i mlada se
posluno povue. Haka je ugurala Ainu u eliju i bacila je na leaj, pritiskujuc joj
akama usta i nos. Aina se oajniki borila, a onda klonu. Haka se osigura da joj
srce vie ne radi, sloila je uredno udove i izila iz sobe. Prve zrake sunca kroz uski
prozori osvijetlile su Aininc lice. Usta su joj bila otvorena i oi zatvorene, a
srebreni uperak sijede kose visio je na elu. Lannon je znao koliko je vano izvesti
do kraja obvezi rtvovanja. Znao je da njegovom narodu prijeti velika opasnost
kao nikad do sada. Boica se bila izjasnila protiv njega, i zbog neega on i njegova
zemlja su izazvali bijes bogova. Znao je da sudbina jednog naroda ne ovisi samo o
njegovim ljudima, i da se pobjede ne izvojevaju samo maevima. Znao je da
postoje tajne sile, nekad dobre, a nekad zle, koje se upliu u ljudske poslove. Znao
je da se neko boanstvo moe smiriti odgovarajuom rtvom. Dok ga je veleasna
pratila na ritualno kupanje na jezero Astarte, razmiljao je o tonosti odgovora, i
njegov je glas bio bez sumnje iskren u obraanju boici. Sveenice su ga okruile i

lakim pokretima skidale s njega purpurnu svilenu odjeu. Blagi lahor milovao mu
je golo tijelo, dok se sputao prema bistrim, zelenkastim vodama jezera. Tijelo mu
je bljetalo bjelinom ispod povrine vode, a brada i kosa sjajile, dok ga je jedna
sveenica polijevala vodom iz koljke. Izili su iz vode, i Lannon se osjetio
proienim, kao da su vode jezera izbrisale muke i naoruale ga protiv nedaa
koje su ga oekivale. Nije bio duboko religiozan, no u tom se trenu osjeao
euforino to je za boicu izabrao tako vanog glasnika. Zlobni osobni motivi vie
nisu igrali nikakvu ulogu, slao je boginji uzvieno bie, osobu od velike vanosti.
Bez daljnjega, Astarta e ju primiti, i okrenuti se dobronamjerno djeci Opeta,
zatitit e ih svojim irokim krilima od prijetee opasnosti. Osuile su mu ruke,
noge i lijepa miiava ramena. Dvije sveenice obukoe ga u bijelu tuniku, boju
radosti. Veleasna mu oko vrata stavi ogrlicu bijelih ljiljana koji su zanosno
mirisali. To je bio trenutak kada su se pjevale ode boici. Tiina je jo vladala
piljom, kada odjednom odjekne glas. Lannon se okrene traei pogledom
pjevaa. Bilo je nemogue ne prepoznati snani glas, dubina i snaga kojega je
izazivala jeenje koe i treperenje vode na jezeru. Lannon pogleda iznenaeno u
Huyja. Bio je iziao iz redova asnika i plemenitaa i laganim korakom polako se
pribliavao Lannonu. Rairio je ruke u znak Sunca, otvorio usta pokazujui lijepe
bijele zube, a iz grla mu je izlazio predivan glas. Oda zavri i Huy se zaustavi ispred
kralja. Lice mu je imalo jo umoran izraz, no nasmijeio se Lannonu s osjeajem
odanosti. Huy! prozbori Lannon zgroen. Ostavio sam te da spava, i naredio da te
ne smetaju. U takvom trenutku, moje je mjesto pored tebe. Nisi trebao
protestirao je Lannon. To nije predvidio. Nije mogao zamisliti da e Huy
prisustvovati smrti proroice, nije mu elio nametnuti tu patnju. Oajniki je
razmiljao; da prekine ritual, ili da udalji Huyja iz hrama. Razmiljao je o tome kako
se u tih nekoliko sekunda rjeava sudbina zemlje. Da li da prekine rtvovanje i
naljuti boicu? Obveza prema Huyju je vea nego obveza prema Opetu? Bogovi i
avoli su ga ismijavali i u svojoj dui je osjeao jeku njihovih glasova. Zbunjen i
oajan, pode prema Huyju i prui mu ruku moleivim pokretom, kao da je traio
oprost i razumijevanje. Trebam te ree promuklim glasom. Huy koji nije nita
shvatio, uhvatio je ispruenu ruku, mislei daje ruka prijateljstva, nasmijeio se
kralju prijatelju i zapjevao molitvu boici. Njegov glas na krilima orla doletio je do
visina na kojima je bio rtvenik i sve oi pogledae gore, tiina se nadvila nad

gomilom vjernika. Tanith nije uspijevala shvatiti da se to njoj dogaa. Kad su stigle
u zoru u eliju, pomislila je da je Huy doao po nju da je odvede. Ali, nije bio Huy,
bila je Haka. Izveli su je izvan hrama i gore u maloj sobi odjenuli bijelu haljinu, a
kosu joj okitili cvijeem. Zatim su je okitili tekim zlatnim okovima i zlatnim
narukvicama, te je mislila da e se sruiti pod njihovom teinom. U tiini je
dovedoe do raskonog stola gdje su je ponudili biranim jelima i piima. Tanith je
popila malo vina do joj ugrije sledenu duu. Huy, pomisli gdje si, ljubavi? Zatim se
jedna sveenica pojavila na vratima i dala je znak ostalima. Okruile su je
bezizraajnih lica, nedostupnim za milost. Doi ree jedna, i Tanith ustane. Izveli
su je van na sunce i vidjela je isklesanu platformu koja se nadvila nad pukotinom
iznad utrobe zemlje. Najednom stane kao paralizirana od glasa koji se dizao iz
dubina ispod nje. Huy!, proape moj gospodaru! Ali, trenutak nade nestade
odmah, jer je Huy pjevao rtvenu pjesmu. Huy je bio taj koji ju je slao boici. I u
tom trenutku se pred njom stvori vizija pakla. Bila je u mrei stranog dogovora,
nije u potpunosti sve shvaala, samo je znala da ju je Huy napustio. Bio je protiv
nje kao i svi drugi, i ponudio ju je boici. Nije imala vie razloga da ivi. Bilo joj je
lako napraviti tih par koraka do platforme. Kada je stigla na rub, rairila je ruke u
znaku Sunca i pogledala u provaliju. Vode jezera su bile mrane i mirne, a na obali
stajahu kralj i vrhovni sveenik. Imali su lica okrenuta prema njoj, ali su bili previe
daleko da bi im vidjela izraze. I Tanith je znala da se jo uvijek die Huyjev glas u
molbi daje boica primi. Mrnja i bijes uzee mjesto alosti, ali nije htjela umrijeti s
tim osjeajima u srcu. Da bi ih savladala, nagnula se nad ponor, i u tome trenu
Huy zastade usred rijei. Lagano se ispruila naprijed, i odjednom se nala u zraku,
vuena tekim zlatnim lancima. I opet je ula Huvjev glas, koji je zaurlao od oaja.
Tanith!!! Pala je na povrinu vode snagom koj a joj odue ivot, a teki zlatni lanci
povukli su je na dno takvom brzinom da je Huy samo vidio bljesak na dnu, nalik na
ribu kad se okrene da se nahrani. Manatassi je preao veliku rijeku 543. godine
Opeta. Iskoristio je svjeu klimu da prevede ljudstvo preko voda kad su bile niske.
Preao ju je s tri vojske razliitih rodova. Najmanja, koja je brojila sedamdeset
tisua ljudi, prela je rijeku na zapadu, osvojila lokalne garnizone i instalirala se na
zapadnim obalama jezera gdje gaje uski kanal povezivao s oceanom. Nazivali su ga
Rijeka ivota, to je bila ila koja je opskrbljivala Opet. Ratnici Manatassija su
unitili artiljeriju i oslobodili robove koji su istili dno kanala. Gotovo sve galije

Habbakuka Lala su bile na kopnu jer su im istili dna. Brodovi su spaljeni, a

mornari ivi baeni u vatru. Zatim je kapetan Manatassija blokirao kanal. Njegovi
ratnici i desetine tisue robova sruili su malo brdo od granita koje se uzdizalo
iznad kanala, te kamenjem zakrili kanal, ostavivi prolaz samo za kanue, ime je
izolirao ljude Opeta od ostatka svijeta. Istodobno je druga vojska, mnogobrojnija,
prela rijeku na istoku, i poto nije naila na vei otpor, prela je zemlju Drava i
kao uragan se spustila na brda Zenga. Trea vojska, najjaa, koja je brojila
sedamsto pedeset tisua ljudi, prela je rijeku u Settu. Vodio ju je Manatassi
osobno, i izabrao tu toku simbolino. Marmon se pourio da mu se odupre s
legijom od est tisua ljudi i bio je uniten u krvavoj bitci. Pobjegao je s bojita,
bacivi se na svoj ma medu ruevinama zapaljenog Zanata. Manatassi je uperio
sredinu svojih snaga prema Opetu i nastavio put. Unitio je itav kraj. Nije
zarobljavao, ni muke, ni ene ni djecu. Nije uzimao plijen, palio je sve pred
sobom, tkanine, koe, knjige, lonce, sve je bacao na lomau, itav jedan narod.
Zapalio bi graevine i potom ih je ruio i razbacivao jo vrelo kamenje. Mrnja mu
je rasla sa svakim unitenim mjestom. Opet je mogao raunati ukupno na devet
legija. Jedna je bila unitena na sjeveru s Marmonom, a druge dvije na brdima
Zenga. Sa est preostalih legija, Lannon Hvcanus marirao je iz Opeta u susret
Manatassiju. Sreli su se stotinu pedeset milja sjeveroistono od Opeta, i Lannon je
izvojevao pobjedu kojom je dobio dvije milje teritorija i no da predahne. Ali ga je
to stajalo etiri tisue mrtvih i ranjenih. Bakmor, koji je vodio legiju Ben-Amon u
odsustvu sveenika, pojavio se na ulazu u Lannonov ator, dok je nebo gorjelo od
pogrebnih lomaa, a smrad spaljenog mesa oduzimao i ono malo preostalog
apetita. Neprijatelj je ostavio na bojnom polju etrdeset i osam tisua mrtvih
podnio je izvjetaj. Lannon primijeti kako je ostario. Kako su godine proletjele. Za
svakog naeg ubili smo dvanaestoricu nastavio je Bakmor. Lannon je podigao
pogled prema njemu. Sjedio je dok mu je doktor lijeio laku ranu na ramenu.
Vidio je oiljke na zapovjednikovom tijelu i primijetio kako su krv i znoj napravili
kraste na Bakmorovoj kosi i bradi, a njegovo lijepo lice dobilo je nove sjene i bore.
Za koliko e se moi ponovno boriti? upitao je Lannon, a Bakomru su se jo vie
istaknuli podonjaci. Bio je to iznimno teak dan rekao je. Legija Ben-Amon
solidno je drala poziciju u satima oaja, kada se inilo da nee izdrati pritisak
crnih tijela i elika. Za koliko? ponovio je Lannon. Za etiri ili pet dana odgovorio je

Bakmor. Moji ljudi su umorni. To e morati biti prije rekao je Lannon. Sutradan su
se ponovno borili, bila je to oajna borba, ba kao i prethodna. Lannon je ponovno
pobijedio, no, morao je dati hijenama i akalima tisuu svojih ranjenika. Iduih se
pet dana bitka nastavila, kao i pet puta tijekom slijedeih 70 dana. Tada su se
nalazili na 20 rimskih milja od Opeta, a od est prekrasnih Lannonovih legija,
ostalo ih je svega tri. Sada se vie nije raunalo to je dobio osam velikih bitaka i
ubio 200 tisua ljudi neprijatelju. Zeng je pao i tamo se probila samo skupina
ratnika koji su opisali njegov kraj. Gradove su palili i sravnili ih sa zemljom, i biljke
u vonjacima i povrtnjacima bile su spaljene. Rudnici sredinjeg carstva bili su
uniteni, a osloboeni su se robovi pridruili Manatassiju, dok su bunari bili
zacepljeni zemljom i kamenjem. Put kroz kanal Rijeke ivota bio je preprijeen te
je bilo nemogue pobjei s galijama Habbakuka Lala, a s istoka i zapada marirale
su nove postrojbe kako bi pojaale Manatassijevo napredovanje prema Opetu.
Unato gubicima koje je Lannon nanio neprijatelju, oni se nisu inili manje
odlunim, dapae, svaki put kad bi im nanio vee gubitke, oni su se borili jo
ee. Tijekom 71. dana borbe, est tisua ljudi cijele jedne legije napali su asnike
nou, koji su se izgubili u malim grupama zahvaljujui mraku. Zaustavili su se samo
kako bi pokupili svoje ene u mjestima oko Opeta te nestali prema jugu. Bakmor
ih je slijedio dio puta, te se vratio s oko stotinu njih, koji su, zavezani, trebali
ispatati Lannonov bijes. Svi su bili mijeane krvi, odnosno najponiznija kategorija
graana koji su imali pravo nositi kraljevo oruje. inilo se da im nije stalo do
privilegija. Njihov glasnogovornik, koji je postao hrabar jer je uvidio da nema
izlaza, kazao je: Da si nam dao neto za to se treba boriti, bolju poziciju od pseje,
ostali bismo s tobom. Lannon je naredio da se taj ovjek ubije kipuom vodom te
je pozvao oko grada dvije preostale legije. Smjestili su se na obalama jezera, izvan
zidina, a Lannon je pogledao prema sjeveru u noi, te vidio vatre Manatassijevih
ljudi, koje su poput tratinica zauzimale itavu dolinu. Manatassi ga je drao u
aci. Bakmor se uputio Lannonu da bi mu priopio prvu lijepu vijest nakon mnogo
vremena. uli smo neto o Huyju Ben-Amonu, moj gospodine. Lannon je odmah
osjetio olakanje. Gdje je? Je li iv? Je li se vratio? pitao je. Tek je sada sam sebi
priznao da mu je mali sveenik uasno nedostajao. Nije ga vie vidio od kada je
pobjegao iz Astartine peine tijekom ceremonije Plodne zemlje. Premda je
organizirao opsenu potragu te nudio 100 prsta zlata onome tko ponudi kakvu

vijest o njemu, od Huyja ni traga ni glasa. Je li se vratio? esto je tijekom noi

Lannon traio utjehu ili Huvjev savjet. esto je usred bitke htio uti Huyjev uzvik:
Za Bala!, te pjesmu velike sjekire. esto se nadao da e pojaati sredinji bataljun
ili neto napraviti, no, to je bez Huyja sve bilo nemogue. Gdje je? pitao je. Jedan
ga je ribar vidio na otoku rekao je Bakmor Idui su dani prolazili u velikoj
napetosti, gotovo u nekom maglovitom sjeanju. Huy je izgubio pojam o vremenu,
svaki je dan nevjerojatno sliio drugome. Cijelo je vrijeme pisao po smotuljcima.
Uzeo je sa sobom pet zlatnih smotuljaka, i kada se nije nalazio u kuici, drao ih je
ispod leaja. Pisao je samo o Tanith, o velikoj ljubavi prema njoj, te o njezinoj
smrti. Prije je podjednako radio danju i nou, no, nakon to je potroio sve ulje za
svjetiljku, radio je iskljuivo danju, a tijekom noi besciljno je lutao plaama,
oslukujui vjetar i valove. Hranio se iskljuivo koljkama te pokojom ribom iz
pliaka, tako da je jako smravio, a kosa i brada bile su mu neuredne. Patnja mu je
izvirala iz oiju, koje su bile obasjane nekim udnim svjetlom, i u kojima je bila
vidljiva nebriga za sve to nije njegova bol. Iz dna njegove due dolazile su bol i
crne misli, koje nikako nisu prestajale. Dok se nalazio pored vatre, razmiljao je o
svojoj zemlji i bogovima, a inilo mu se kako su jedna i druga stvar vrlo okrutni i
pohlepni. Zemlja steena rtvama i bez obzira na ljudske patnje, a bogovi su stalno
iznova traili rtve. Huy je sjeo pored mora i umoio noge, a crne misli strujale su
mu glavom, u bolnom sjeanju na Tanith. Pitao je bogove tko je to odluio da
Tanith bude rtva bogovima, to su jo htjeli od njega, dao im je sve to je mogao,
a oni su traili vie i vie. Bilo je okrutno to to su izabrali Lannona kao sredstvo
kojim e ga liiti ljubavi, te je alio to nije rekao Lannonu o ljubavi prema Tanith,
jer da je znao, sigurno bi je zatitio. Huy je bio uvjeren u to. Najprije je mrzio
Lannona stoje izabrao Tanith kao rtvu. Onda je razum pobijedio: shvatio je kako
je Lannon to napravio dobronamjerno. Nije imao pojma o njihovoj vezi, te, budui
da je narod bio u velikoj opasnosti, trebao je ponuditi veliku rtvu. Tako, bilo je
prirodno odabrati Tanith. Iako s nevjericom, Huy je to shvaao i znao je da bi i sam
postupio tako. Nije sada vie mrzio Lannona, ve one koji su ga natjerali da to
uini. bogove. one bogove bez milosti. Veliki se Bal uzdigao u svom svome
crvenilu i sjaju i preko vode Huy je vidio tornjeve Opeta. Dignuo se kako bi
rairenih ruku otpjevao odu Balu, i odjednom, poeo se tresti od bijesa. Osjeao je
kako mu bijes preplavljuje duu, te je uzviknuo: Prokleti! to jo hoe od mene,

leinare gladan ljudskog mesa?! Stisnuo je ake i okrenuo ih u znaku dvoboja

prema Suncu koje se raalo. Lice mu se smrailo, a suze nemilosrdno tekle.
Krenuo je prema jezeru. Koliko u dugo jo morati trpjeti tvoj nemilosrdni tek?
Koliko e nevinih jo nastradati prije nego to se utai tvoja ed za krvlju?!
Strovalio se na pijesak vlaan od vode, a valovi su mu dolazili do pojasa. Odriem
te se! uzviknuo je. Odriem se tebe i tvoje beskrvne druice! Ne elim vie uti za
vas. mrzim vas! uje li me? Mrzim vas! Onda je uutio i sagnuo glavu. Voda je
uborila oko njega. Uzeo je u dlan vode i isprao si lice. Ponovno se dignuo krenuvi
prema kolibi. Osjeao je krajnje osloboenje, mir koji slijedi nakon velikih odluka.
Vie nije bio sveenik. Najprije je popio pehar vode i pojeo komadi dimljene ribe,
pa se vratio svojim smotuljcima. Opet je pisao o Tanith, nastojei se prisjetiti
svake njezine rijei, njezinog osmijeha, grimase, naina kako je drala glavu. kao
da je imao mo da joj pridaje besmrtnost rijei, kao da joj moe dati ivot za jo
tisuu godina, rijeima zlatom napisanim. Kada je podignuo pogled, vidio je kako
se dan polako blii kraju, i primijetio je sjene du plae. No, odmah je spustio
pogled i nastavio pisati. Tada je uo neiji hod po pijesku, a sjena mu se nadvila
nad smotuljkom. Huy je ponovno podignuo pogled. Na ulazu se nalazio Lannon
Hycanus. Trebam te rekao je. Huy nije odgovorio. Nastavio je raditi te pogledao
Lannona trepui kapcima. Ba tu, na tom otoku, obeao si mi da me nee
napustiti. Sjea li se? kazao je Lannon tihim glasom. Huy ga je promatrao. Vidio je
da je ostario, lice mu je bilo puno bora, to su odavale zabrinutost, a kosa i brada
su bile sijede i pokazivale starost. Vidio je i rane, koju jo nisu do kraja zacijelile,
to su krvarile ispod zavoja. Vidio je ovjeka dotuenog brigama, no, jo uvijek
punog volje, koja mu je davala snagu. Da rekao je Huy sjeam se. Ustao je i krenuo
u susret Lannonu. Vratili su se u Opet rano ujutro. Cijele su noi sjedili pored vatre
u Huvjevoj kolibi i priali. Lannon je priao o openitoj situaciji u zemlji, govorio
mu je o svakoj borbi te o strategijama koje je neprijatelj primjenjivao. Mnogo smo
uloili u ratne slonove, no, to nije bilo dobro. Ostali smo gotovo bez ijednog slona,
jer su neprijatelji upotrijebili strijele s otrovom divljih pela. Jednom mi je
zarobljenik rekao kako su ispraznili tisue konica, a zbog toga su nam slonovi
poludjeli, i trebali smo ih ubiti. Nadalje, imali su i akrobate koji su ubijali ljude na
slonovima, skaui po zraku i zatim ubijajui i slonove. To je moje krivica kazao je
Huy. Ja sam mu govorio o taktici Rimljana, koji su tako unitili Hanibalove slonove.

Nije zaboravio niti jednu jedinu rije mojih poduavanja. Lannon je govorio Huyju
o svakoj pojedinanoj borbi, koja je, iako su izili pobjedonosno, znatno oslabila
Opet, govorio je o polaganom povlaenju ispred crnih horda, o svim potekoama
i sakaenjima, unitavanju ratnih brodova. Koliko je brodova ostalo? Devet galija,
odgovorio je Lannon te neto ribarskih brodica. Dovoljno da nas sve odvezu preko
obale, prema junim obalama? Ne, Lannon je klimnuo glavom to nije dovoljno.
Nastavili su priati tijekom cijele noi, do prvih sunevih zraka. Tada je Lannon
upitao Huyja ono to ga je elio pitati im ga je vidio. Znao je da Huy oekuje to
pitanje Zato si me napustio? pitao je tiho Huyja. Trebao je hiniti pred Huyjem da
ne zna nita o njegovoj vezi s proroicom te da je Tanith sluajno izabrana kao
rtva. Huy je podignuo glavu, a svjetlo plamena osvijetlilo je njegovo lice,
ostavljajui mu oi u sjeni. Zar ne zna? pitao je Huy gledajui Lannona. Znam
samo da si uzviknuo ime proroice i pobjegao. Huy gaje nastavio gledati, traiti
kakav izraz krivnje, ali ga nije pronaao. Lannonovo je lice bilo napeto i umorno,
ali oi su bile sjajne. to se dogodilo Huy? pitao je Lannon. esto sam si postavljao
to pitanje. Zato si pobjegao iz hrama? Tanith, volio sam je rekao je Huy, a
Lannonov se izraz lica promijenio. Pogledao ga je nekoliko trenutaka, alosno i
zbunjeno. O, prijatelju, to sam ti to napravio? Nisam znao, nisam znao. Huy je
spustio pogled i uzdahnuo. Vjerujem ti rekao je. Moli se Balu da mi oprosti apnuo
je Lannon i dodirnuo mu rame. Nema stvari na svijetu zbog koje bih ti zadao takvu
bol. Ne, Lannon odgovorio je Huy. Neu se nikada vie moliti. Izgubio sam ljubav i
odbacio bogove. Sada mi nita ne preostaje. Ima jo mene, moj stari prijatelju
rekao je Lannon, a Huy mu se osmjehnuo. Da rekao je imam jo tebe. Uzeli su
smotuljke i doli do amca gdje ih je Bakmor ekao, te krenuli prema Opetu prije
zore. Legije su slavile kralja i sveenika dok su prolazili kroz sredite, a Huy je
osjetio kako ga oi peku od suza. Ne zasluujem promrmljao je. Napustio sam ih.
Trebao sam ostati s njima. Premda su dvije legije sastavljene s onime to je ostalo
od devet primarnih, Huy je imao osjeaj da imaju kao temelj Ben-Amonovu.
Svugdje je vidio poznata lica koja su mu se smijeila. Trudio se smijeiti se,
gledajui uniteno oruje i ranjene ljude. Vidio je kako su svi dotueni, i to ne
samo tjelesno, ve i duhovno. Svi su bili umorni, uzvici su im jedva izlazili iz grla,
no, svejedno su sauvali borbeni duh. Na sreu, nije ih srozala groznica koja se s
vremena na vrijeme pojavljivala. Bilo je udno, no, kada se nisu dovoljno dugo

zadravali na jednome mjestu, nisu niti imali priliku da zagade vodu, tako da se
groznice nisu pojavljivale. Bilo je 26 tisua ljudi utaboreno pored jezera, i svi su bili
odluni. Huy je osjetio plamen nadanja i vjere koja mu je grijala utrobu, dok je
prolazio medu njima. Moda je neto mogao napraviti, sa svim tim silama na
raspolaganju. Lannon i Huy su ruali s asnicima. Budui da su bili tako blizu
Opetovim poljima, nije bilo manjka itarica, mesa ili vina, slavili su i nazdravljivali,
dok su mukarci uivali u dvostrukoj dozi vina koju je Lannon naruio. Tijekom
poslijepodneva Lannon je dozvolio enama da udu. Bila je to privilegija, koja se
dogaala uglavnom nakon pobjede, a nikako prije bitke. Dolazilo ih je na tisue, iz
gradova. a mnoge su bile ene za samo jedan dan, i za vie od jednog mua.
Pustite neka uivaju govorio je Lannon, s osjeajem aljenja u glasu. Za mnoge e
to biti posljednji put, znaju to bogovi. Odjednom, glas mu je postao otar. Ali
uvjerite se da niti jedna ena ne ostane nakon zalaska sunca. Bilo je neto oajnog
u tom kolektivnom sjedinjavanju, kao da ivot trai produenje nakon masakra,
kao da je u pokretima ljubavi mogue negirati neizbjenu tragediju. Lannon ih je
pustio njihovoj strasti te nastavio brzim korakom izvan polja. Odveo je ostale na
izboinu koja je omoguavala pogled na neprijatelj evo okruenje. Pogled se
pruao na 20 milja sa svake strane. Tamo su ostali vie sati te gledali
Manatassijeve horde kako su silazile. Promatrali su u tiini, jer to je bio spektakl
koji je sledivao due i najhrabrijih ljudi. Bilo je to kao da izlazi masa crnih pitona,
bio je to beskraj ljudi, pokret primitivnih sila. To je napredovalo brzinom ljetne
oluje, a kada bi netko vidio tu brzinu napredovanja kolona, odmah bi zautio.
Manatassi se utaborio na pet milja udaljenosti od Lannona. No, pozadina njegovih
postrojba jo nije izila iza brda, a dolina je ve bila puna njegovih ljudi. Broj
njegovih trupa bio je neizmjeran, bilo ih je nemogue izbrojiti. Nije se znalo gdje
te kolone uope zavravaju. Lannon i Huy sili su s uzvisine u sumrak. Astartina
zvijezda bila je jedina svijetla toka na nebu iznad Opeta. Stigli su do luke i gledali
kako se ene i djeca ukrcavaju na brodove Habbakuka Lala. Tijekom noi bi se
udaljili te ekali idui dan, odnosno kraj bitke. Ako bi ishod bio nepovoljan, onda
bi se uputili prema jugu, nastojei preduhitriti Manatassija. Preivjeli bi nastavili s
njima dokle god je to mogue. Nije bilo mjesta za sve na galijama, te su najprije
ukrcali plemenite ene i mukarce, kojih su slijedile sveenice i ene iz trgovakih
obitelji. Odjednom, pojavio se trenutak opasnosti, kada je skupina ena Yuya

napala luku kako bi se ukrcale. Njih su iibali mornari Habbakuka Lala, a Huy je
osjeao duboko aljenje prema njima, dok su si prekrivale rukama glavu, kako bi
se zatitile od udaraca. Jedna je ena ostala leati puna krvi, dok je u rukama
drala dijete, nastojei ga sauvati od ozljeda. Lannon se oprostio od svojih ena, a
dok su se one klanjale pred njim, ostao je hladan i ravnoduan, a djecu je jedva i
pogledao. Blizanke su ve postale djevojke za udaju, te su ile posljednji put
poljubiti Huyja, koji im je rekao zbogom hrapavim glasom. Najmlaa djeca nisu jo
bila svjesna opasnosti te su se meusobno svaala ili pak koprcala u naruju
djevojaka koje su ih uvale. Lannon i Huy su se vratili s amcem na crnu vodu, gdje
su plesale crne krijesnice. Huy je medu mnotvom na mostovima osjetio neku
vrstu otpora. Pratnja ih je okruila te su se ubrzanim korakom vratili do taborita.
Baklje su gorjele svugdje po ulicama, a ponizni graani Opeta uivali su u
posljednjim satima radosti. Orgije su bile jo raskalaenije no one vjerskih feti.
Mukarci i ene plesali su goli u plamenu, ili su leali u lokvama bljuvotine, mrtvi
pijani, dok su se drugi, pijani kao zemlja, parili pred svima. Huy je vidio jednu
pijanu enu kako tetura ulicom, s odorom svom prljavom od vina, kojoj se vidjela
okrugla i debela dojka, i koja je nespretno pala u vatru, a kosa joj se zapalila
dimom boje narane. U mranim su uliicama trale druge spodobe, a Huy je
shvatio da lopovi ve djeluju, nastojei to prije isprazniti sada ve puste kue
bogataa. Huy je znao da mu robovi uvaju kuu, no, zaboljelo ga je srce kad je
pomislio na zlatne knjige. Gospode, daj mi sat vremena rekao je kad su stigli blizu
obale. to je, Huy? Imamo jo toliko toga za obaviti, a trebamo se i odmoriti, a ti
trai toliko slobodnog vremena? Trebam raspustiti sluge te uzeti zlatne
smotuljke. Kako hoe ljuto je rekao Lannon. Ali nemoj gubiti vrijeme, vrati se im
prije. Robovi, posebice oni stariji, zaudili su se to ih Huy tjera. To je naa kua,
nemoj nas potjerati molili su ga, a on im nije znao objasniti. Ostavio ih je uplaene
u kuhinji. Uz pomo jednog mlaeg roba, natrpan smotuljcima, preao je Balov
hram te uao u Astartinu peinu. Bila je tiha i pusta. Sveenice su se nalazile na
galijama, a Huy je proao pored jezerca i pogledao u zelenu dubinu. ekaj me,
ljubavi moja rekao je. Brzo u biti pored tebe, ekaj me. Preao je sobu za
proricanje te pronaao straare u sobici pored. Svi su ga radosno pozdravili. uli
smo da si umro, sveti oe. Trebamo li jo tu uvati, gospodine? Nemoj nas tu
drati, dozvoli nam da ratujemo uz tebe. Pomogli su mu da spremi smotuljke u

upove te da ih dobro zatvori, sakrivi ih iza veih posuda. Huy je vodio etiri
asnika i stotinu ljudi legije Ben-Amon kroz grad do tabora vojske, ostavljajui
hram bez uvara. Lannon ga je doekao s olakanjem. Mislio sam da nas je
sudbina ponovno razdvojila. Obeao sam ti neto, gospodine potvrdio mu je Huy.
Pogledaj to sam ti donio. Izveo ga je ispred atora i pokazao mu strau hrama.
Stotinu najboljih ratnika Opeta, koji su vrijedili kao kohorta Yuye vojnika. Lannon
se nasmijao. Huy, ti ini uda. Okrenuo se da bi pogledao pridolice. Bili su svi
svjei, dobro naoruani, te puni energije, za razliku od ostatka vojske. Lannon je
govorio asnicima: Bit ete moja straa. Kad zapone bitka, bit ete kraj mene i
Huyja Ben-Amona. Tada ih je raspustio kako bi otili na veeru i poinak. Ispod
konog atora, Huy i Lannon su razvijali strategiju za bitku, traili su rjeenja za
svaku mogunost, dok su pisari pripremali naredbe. Stalno su ih prekidali asnici i
pomonici, koji su pitali nove naredbe i gledali kretanja neprijatelja. Rib-Addi je
pitao za audijenciju. Nervozno je trljao ruke, vukao bradu i nerazumljivo mrmljao.
Blago, moj gospodine trebamo li ga spremiti? Recite mi koje je mjesto sigurno
zareao je Lannon, podiui oi sa skica postrojba, koje je prouavao s Huyjem.
Tamo vani nitko ne zna o vratima sa simbolom Sunca. Pusti blago tamo gdje je,
ostat e tamo dok ne doemo po njega. Strae su povuene inzistirao je Rib-Addi.
Nije pravo. Sluaj me: trebalo bi tisuu ljudi i deset dana da se iznese blago, a ja
nemam ljude niti vrijeme. Idi, ostavi nas na miru. Imamo vanije stvari kojima se
moramo pozabaviti. Rib-Addi je pokunjeno otiao. to je moglo biti vanije od
zlata i blaga? Prije ponoi Lannon je ustao i proao rukom kroz kosu u kojoj se
sjajila pokoja srebrena nit. Uzdahnuo je. Izgledao je umorno i ispaeno. Za sada ne
moemo nita vie, Huy. Ostalo je u bojim rukama. Zagrlio je Huyja i pooe
prema izlazu. Pehar vina, malo svjeeg zraka s jezera. i onda na spavanje.
Zaustavili su se pored atora i zajedno pili. S jezera je zapuhnuo vjetri koji je
zaleprao rese pozlaenih zastava. U prvi je mah Huy pomislio da je pas, a to je bio
Xhai, mali bumanski ratnik, koji je spavao na ulazu gospodarevog atora.
Nasmijeio se kada ih je vidio, i potom se sklupao pored Lannonovih nogu.
Pokuao sam ga potjerati ree kralj. Ali ne razumije. Ne eli otii. Lannon uzdahne.
Izgleda mi tako besmisleno da i on umre s nama; ali kako ga mogu prisiliti da me
ostavi? Povjeri mu neki zadatak nagovori ga Huy, dok ga je Lannon zamiljeno
promatrao. Kakav zadatak? Poalji ga neka trai tragove velikog lava na junim

obalama rijeke, povjerovat e ti. Da, povjerovat e mi ree Lannon. Objasni mu,
Huy. I Huy objasni malom utom lovcu da kralj eli jo jednom ii u lov na velikog
lava. Xhai se sretno nasmijeio, jer e biti koristan ovjeku za kojeg je mislio da je
boanstvo. Mora odmah otii ree Huy Hitno je. Xhai je zagrlio koljena kralju,
zamotao prostirku na kojoj je spavao, i nestao meu sjenama atora. Kad se
udaljio, neko vrijeme su utjeli, a nakon toga ree Lannon: Sjea li se
proroanstva, Huy? Huy potvrdi, sjeajui se Tanithinog proroanstva. Tko e
vladati Opetom poslije mene? Onaj tko e ubiti velikog lava. Sjeao se i slijedeeg
proroanstva. ega se moram bojati? Crnog. Huy se okrene prema sjeveru, gdje je
uala Velika crna zvijer, spremna na skok. Lannon kao da mu je proitao misli. Da,
Huy promrmlja. Crni! Ispraznio je pehar vina, i bacio ga u vatru dignuvi iskre u
crnu no. Od ruke prijatelja ree Huy, prisjetivi se posljednjeg proroanstva.
Vidjet emo. izusti Lannon. Vidjet emo. Zatim pogleda Huyja i vidje mu izraz lica.
Oh, oprosti mi prijatelju, nisam htio eprkati po vatri tvoje boli. Nisam te smio
podsjetiti na tu djevojku. Huy je ispio svoje vino i bacio pehar u vatru. Nije trebalo
da ga netko podsjea na Tanith; bila je uvijek u njegovim mislima. Idemo se
odmoriti ree, a lice mu je bilo razoreno tugom. Zvukovi trube probudie Huyja, i
prva pomisao mu je bila da je Manatassi izveo noni napad na logor. Obukao se i
uzeo sjekire leinara te iziao van dok si je usput vezivao oklop. Nono nebo je
sijalo kao u zoru. Ali sjaj je dolazio iz pogrenog pravca, sa strane jezera, i
obasjavao je zidine i tornjeve Opeta. Lannon, jo bunovan, ga upita: tojeto, Huy?
Ne znam ree Huy, dok je promatrao udno svjetlo koje je sve vie obasjavalo
njihova lica. Luka! povie Huy, koji je odjednom shvatio. Flota! ene! Milosrdni
Bale! zastenjao je Lannon. Doi! Zajedno su potrali. Manatassi je skinuo cijevi s
galija kada su bile na zemlji, i odnio ih kopnom. Instalirao ih je na nekoliko
ribarica, i praen pogodnim vjetrom, tiho uao do ulaza u luku Opeta. Manatassi
je krenuo s jednim od brodova, i sada je stajao na pramcu, zamotan u leopardovo
krzno, i promatrao okrutnim oima dok su mlazevi baeni na nemirne vode jezera
eksplodirali u plamenove. Noeni vjetrom plameni jezici su se brzo proirili po
povrini luke, buni kao vodopad, i osvjetljavali lanom zorom zidove Opeta. Huy
je stajao uz Lannona na molu. Galije Habbakuka Lala izgledale su kao otoci u moru
vatre. Palube su bile prepune djece i ena, iji su krikovi nadjaali muklo huanje
vatre. Plameni jezici za as su zahvatili drvene konstrukcije i popeli se do paluba.

Putnici su trali palubom bez cilja, dok ih je vatra stiskala u sve ui krug. Na palubi
na pramcu, zagrljene, s rasputenim plavim kosama koje su svijetlile na vatri,
stajale su Helanca i Imilce, blizanke Lannona Hvcanusa. Prije no stoje galija stigla
do kamenog mola, vatra ju je potpuno zahvatila i blizanke nestadoe. Manatassi je
prisustvovao sceni, dok mu se sjaj vatre odraavao u okrutnim oima. Kada su se
ugasile i posljednje vatre, i ostale samo dimee olupine, podigao je svoju eljeznu
ruku u znak zapovijedi. Dvije ribarske brodice podigoe jedra, i noene povoljnim
vjetrom napustile su luku. Krenue prema sjeveru gdje je vojska Manatassija
dahtala u zoru, kao monstrum koji se budi. Bilo je to najpovoljnije duevno stanje
za posljednju bitku, mjeavina tuge i bijesa, pomislio je Huy dok se vraao s
Lannonom medu svoje ljude. Sunce se bilo diglo i bacalo duge sjene na svijetlu
travu u dolini. Na lijevoj strani je bilo plavetnilo jezera, nad kojim su letjele vodene
ptice, bijele nasuprot nebu. Jo dalje su bili ruiasto obojeni grebeni, iji su vrhovi
bili pokriveni zelenom vegetacijom. Huy je gledao u jezero i stijene, i vidio ih samo
kao toke gdje e smjestiti krila svoje vojske. Ispred zidina je bio brisani prostor, s
niskim raslinjem i malo stabala s visokim kronjama, koji se polako sputao prema
jezeru za oko jednu rimsku milju. Bilo je jasno da s te strane ne moe stii
iznenaenje. Iza njih su bile kue i ulice niskog dijela grada, niske zgrade od gline
ravnih krovova, dok su se iza njih dizali kameni zidovi hrama i vrhovi tornjeva
Sunca. Bilo je to najbolje mjesto za posljednju bitku, bojinica s dobro osiguranim
bonim stranama, i prostor za sigurno povlaenje. Lannon je hodao izmeu
redova, a korak mu je bio u suprotnosti s umornim oima i licem upalim od
patnje, licem koje je vidjelo kako mu cijela obitelj nestaje u plamenu, bez da moe
bilo to uiniti. Huy ga je slijedio, sa svojim karakteristinim kosim dranjem koje
su svi poznavali. Nosio je sjekire, i oklop, koji je bio posebno napravljen za njegova
grbava leda, i koji se sjajio na suncu. Bakmor ga je slijedio s grupom asnika. Legije
su bile poredane za bitku, i Huy nije imao to promijeniti. Lako pjeatvo je bilo
prva obrana, svaki je ovjek pored maa i bodea imao i koplje. Iza njih je bilo
poredano teko pjeatvo, jaki ljudi naoruani sjekirama i tekim kopljima, u
tekim oklopima. To je bila glavna okosnica legija. Iza njih su bili strijelci,
rasporeeni po grupama, koji su mogli poslati kiu strijela iznad glava pjeatva.
Lannon je prolazio kroz redove u tiini. Ljudi su stajali jo u stavu voljno, mnogi od
njih su upravo gutali posljednje zalogaje. Svi su zraili mirom veterana koji su

mnogo puta gledali smrti u oi. Mnogi su imali na sebi oiljke od bliskog susreta sa
smru, ali nikome se u oima nije vidio strah. Huy je bio zadivljen gledajui ih, i
ponosan kada je jedan od njih povikao: Nedostajao si nam, sveti oe! Sretan sam
to sam se vratio odgovorio je Huy, i oni koji su ga uli mrmljali su rijei
odobravanja. Bilo je sve vie upadica kojima se pridruio i Lannon s asnicima.
Pusti nekoga i za nas, Leinare-Sunca povikao je stari sijedi centurij. Mislim da e
ih biti dovoljno za sve nas odgovorio je Huy sa smijekom. Previe? povikao je
drugi glas. Ne, ne previe odgovori Lannon. Jer nitko se od naih neprijatelja ne
zove Ben-Amon. I tada svi klicae njegovo ime, du linije, od stijena do jezera.
Pratili su ih novi poklici dok su ili zauzeti mjesto u sredini linija, na jednoj
visoravni, odakle su mogli vidjeti itavo bojno polje. Iznad njihovih glava dizale su
se zlatne zastave sa svilenim resama u svim bojama, a iza njih su stajali uvari
hrama, njih stotinu. Huy je kruio pogledom po savreno poredanim kohortama,
sa suncem koje je sjalo na oruju i ljemovima, i pomislio je kako su to najbolji
ljudi s kojima e ii u posljednju bitku. i s kojima e umrijeti. Skinuo je ljem i
stavio ga pod ruku. Vina! pozvao je, i sluge dotrae s peharima i amforama. Bilo
je to najbolje vino iz podruma, crveno i gusto, kao krv koja e sada potei po onoj
livadi. Huy je podigao pehar da nazdravi asnicima, i potom se okrenuo prema
Lannonu. Dugo su se gledali. Leti za mene, Leinare-Sunca ree Lannon tihim
glasom. Danas rii za mene, Veliki lave Opeta odgovori Huy. Popili su, razbili
pehare i nasmijali se zajedno posljednji put. Ljudi koji su im bili blizu osjetili su se
ohrabrenima vidjevi da se smiju, i pogledali su prema sjeveru. Manatassi je
napredovao u toplom sjajnom jutru. Napredovao je s ljudstvom koje je
ispunjavalo dolinu od brda do jezera. Napredovao je s pjesmom koja je izlazila iz
pet stotina tisua grla, u ritmu bosih nogu i zveki, a dizala se do neba poput
grmljavine. Napredovao je s redovima i redovima kojima nije bilo kraja, a pjev je
bio dubok i zagluujui. Napredovao je poput tekih kinih oblaka, mrano poput
noi, i brojno kao vlasi trave na poljima, a pjesma je bivala sve otrija i sve vie
prijetea. Huy je stavio ljem. Izvadio je sjekire leinara i gledao kako Manatassi
napreduje s milijun nogu kao da je jedna neizmjerna crna ivotinja nad kojom su
leprala perja, i vrhovi koplja koja su svjetlucala kao oi insekata. U cijelom svom
ivotu nije vidio neto to bi se moglo usporediti s Manatassijem u svoj njegovoj
snazi. Bio je dostojan neprijatelj, za posljednju bitku, i nee biti neasno biti od

njega poraen. Manatassi je nastavio s napredovanjem i preao je oznake koje je

postavio Huy da bi mogao znati udaljenost: dvjesto koraka, sto pedeset. A praina
dignuta ispod milijun stopala lebdjela je kao zlatni dim iznad horde, i pokrila
neprijatelja kojemu se nije vidjelo kraja. Huy je osjetio da mu se usta sue, osjetio
je kolanje krvi u venama. Podigao je visoko sjekire leinara i pogledao lijevo i
desno, da se uvjeri da su ga vidjeli zapovjednici strijelaca. Stopedeset koraka; crna
mrlja je napredovala prema njemu. Pjesma se promijenila, poprimila je visoke,
piskave tonove, koji su ledili krv. Nastavili su napredovati, lupajui nogama o tlo i
kopljima po titovima, dok su se pera lelujala poput valova. Huy je stajao
nepokretno s podignutim sjekirama. Sto koraka. Huy baci sjekire i istog trenutka
zrak propara zvuk divljih gusaka u letu. Strijele su se uzdigle, opisae lukove na
nebu, i spustie se u gustim rojevima na neprijatelja, poput skakavaca, i rezanje se
prolomi iz crne mase, rezanje ivotinje. Ali, masa je nastavila prodirati i uz koplja;
inilo se da je nedirnuta, jer su se rupe odmah popunjavale, a pali su bili sakriveni
u masi koja ih je prelazila gazei ih. Lako pjeatvo je bilo razbijeno, i prelo je iza
crta tekog pjeatva. Manatassi je preplavio Huvjevu frontu. inilo se da nita ne
moe zaustaviti tu vojsku, toliko brojnu i jaku. Zatim su neprijateljski redovi poeli
povlaenje, poput oseke. Odmah su ljudi naoruani kopljima krenuli napasti
neprijatelja upovlaenju, aHuy je jasno uo uzvike centuriona: Zatvorite ovdje
crtu! Ovamo kopljanici! Zatvorite tu rupu! Ljudi, jo ljudi tu! Manatassi se povukao
poput velikog vala, a onda krenu opet, sa estinom. Dobio je koji pedalj zemlje, i
opet se povukao, a zatim ponovno napao. U podne Lannon i Huy su bili prisiljeni
napustiti svoja mjesta, jer se bitka vodila pred njihovim nogama. Zastave su bile
povuene unatrag. Sat iza podneva, Huy je poslao posljednje rezerve na liniju, a
ostali su samo straari hrama da obrane zastave. Crna masa prodirala je kroz
linije, nezaustavljivo, kao veliki crni plimni val. Huy je polako poputao. Svaki put
se pomalo povlaio. Bio je toliko izmoren, da je izgledalo da e sa svakim
slijedeim napadom pasti. No, jo se drao. Zatim su stigli do niskog dijela grada, i
bitka se vodila po ulicama. Huy sada nije mogao pratiti bitku u cjelini. Vidio je
samo usku ulicu u kojoj je aka legionara pokuavala odbiti crnu masu. Prvi put
toga dana Huy se naao izravno u borbi. Grupa crnih, s luakim oima, nala se
pred njim. Bili su crni i sjajni od znoja i masti, a lica su im bila obojana bijelo i uto,
to ih je inilo monstruoznim i natprirodnim. Huy ih brzo pokosi. U tom je

trenutku shvatio da je bitka izbjegla njegovom nadzoru. On i Lannon su ostali sa

akom ratnika kojima je mogao zapovijedati. S druge strane, daleko s polja,
uzdigao se ivotinjski pobjedniki poklik, i Lannon uhvati Huyja za ramena te mu
vikne u uho: Mislim da su probili nae redove. Huy potvrdi. Na bojitu je bitka bila
zavrena. I sada je bio kraj. udo se nije dogodilo. posljednja je bitka bila
izgubljena. Povlaimo se u hram? povie Lannon, a Huy potvrdi. Vojska Opeta nije
vie postojala, ostala je koja stotina oajnih vojnika koji su se borili rame uz rame,
leda uz leda, za koje nije postojala predaja, nego samo smrt. Pozvali su oko sebe
uvare hrama i zgusnuli su se u frontu titova. Horde Manatassija su sada bile
izmeu njih i hrama. Bile su zapalile niski dio grada, i vatra se brzo irila. Ulice
kojima je prolazio Huy bile su pune uspanienih graana i ranjenih vojnika. Glavni
ulaz u hram bio je otvoren i bez uvara. Strae su pobjegle i krug je bio pust i tih.
Huy i deset vojnika su uvali strau, dok je Lannon zatvarao vrata, i u posljednji
trenutak je utrao sa svojima, prije no to su se vrata blokirala. Odmorili su se
naslonjeni na zakrvavljeno oruje, i obrisali znoj s ela. Istona vrata? upita Huy
Lannona. Jesu li zatiena? Jesi li poslao da ih zatvore? Lannon ga je smueno
pogledao. Njegov muk je bio oiti odgovor. Ljudi! Huy izabere nekoliko pokretom
ruke. Slijedite me! No, bilo je prekasno. Kroz manja vrata ulazilo je u hram more
crnih ratnika. Kornjaa! povie Huy. U pilju! Postavili su se u formaciju sa
titovima, kao golemi oklopnik, dok su ratnici pokuavali uzalud probiti savrenu
strukturu oklopa u formi kornjae. Dim zapaljenoga grada ih je obavijao, guei ih
i tipajui ih za oi. Odjednom ratnik pokraj Huyja zaurla uhvativi se za preponu iz
koje je sikljala krv. Put kojim su se kretali bio je pokriven tijelima i morali su gaziti
preko njih. No, desetine ljudi koji su se pravili mrtvima odjednom poee
napadati. Neprijatelj se uvukao u formaciju kornjae i poeo napadati unutar nje.
Kornjaa se raspala, i crni roj napao je svom silinom. Za mnom! Huy je sakupio oko
sebe Lannona, Bakmora i nekolicinu drugih. Potrali su u uskoj grupi prema ulazu
u pilju. Huy je mahao sjekirama da si napravi prolaz. Petero njih stigoe do ulaza
u pilju, no Bakmor je bio pogoen izmeu rebara. Pritiskivao je rukom ranu da
zaustavi krvarenje. Huy je premjestio sjekire u drugu ruku i pomogao mu da se
popne uz stube. Kad su se popeli na posljednju stubu, Bakmor pade na koljena.
Gotovo je, Huy promrmljao je priguenim glasom, no Huy ga je podigao, i unio
unutra te naslonio na zid pilje. Bakmor pozove ga, i nagne mu unatrag glavu da

mu vidi lice. Bakmorove oi su ga gledale, mrtve i staklene. Huy je pustio da klone

lijepa glava, i podigne se. Stiu! povie Lannon, a Huy podigne sjekire i pokosi prvi
napad. Huy, Lannon i dva legionara drali su dosta dugo ulaz i napunili ga
mrtvima. Zatim su doli strijelci, i prvi naleti proistili su prolaz. Jedna strijela je
pogodila legionara u grlo i iz usta mu je tekla krv. Tu nema zaklona! povie Huy. U
hram! Potrali su du prolaza praeni zujanjem strijela. Jedna je strijela pogodila
Huvjev ljem i iskre su poletjele na sve strane, druga se zabila legionaru u
kraljenicu. Legionar pade, i rukama se pone vui za Huvjem. Dokraji me, moj
gospodaru! povie uplaen da ne bude iv kastriran ili rasporen. Nemoj me pustiti
njima, sveti oe. Huy je usporio i povikao: Idi, Lannon, stii u te. Vratio se natrag i
legionar ga je vidio. Bal te blagoslovio, sveti oe ree skidajui si ljem i
oslobaajui vrat. Nai mir! ree Huy. Odrubio mu je glavu udarcem sjekire i
istoga trena poeo trati. Jedna ga je strijela pogodila u lice ispod oka i ostala je
visjeti zabodena. Huy je iupa i dostigne Lannona. Preli su zajedno pilju Astarte
dok su njihovi koraci odjekivali meu zidovima. Obili su zelene vode jezerca dok
su ih stizale strijele. Lannon se lagano zaljuljao. I zatim su uli u hram. Moemo li
ih odovud pratiti? upita Lannon Ne Huy se zaustavio da uhvati daha. Arhiv! Zatim
pogleda Lannona. to je, moj gospodaru? Pogodili su me, Huy. Strijela je izlazila iz
otvora na titu ispod lijeve ruke. Zabodena tako da je Huy osjetio jezu oaja. Vrh
mora da je bio blizu srca. Bila je to smrtna rana i nitko se ne bi mogao izvui. to
misli? upita Lannon. Ne boli me jako, mora da nije tako opasno. Sretan si ree
Huy i slomi strijelu, ostavivi dio koji je virio iz rane. Doi. Obuhvati ga ispod ruke
da ga odvede u arhiv. Vrata sunca? upita kralj. Samo na kraju ree Huy. Samo kad
ne bude drugog izbora. Poveo je Lannona u udubinu od kamena. Tvoje lice.
Lannon je gledao ranjeno Huvjevo lice na slabom svjetlu baklja. U svakom sluaju,
poboljao sam svoj izgled promrmljao je Huy. Poderao je tuniku i napravio povez
te ga stavi oko Lannonove lijeve ruke. Moe li je micati? upita, a Lannon je
otvorio i zatvorio aku. Huy je nagnuo glavu da uje glasove i zveket oruja. Stiu
ree. Nee im dugo trebati da pronau prolaz. Nije ni zavrio reenicu kada se
pojavio prvi ratnik na ulazu u arhiv. U drhtavom svjetlu baklja ukaza se golemi crni
lik, sjajan od masti, i Huy je osjetio miris, miris mahovine, kao u grabeljive make.
Huy je iziao iz udubine, pokazao se na svjetlu, povikao na vendiju izazov i
mahnuo sjekirom leinara. Lannon je epajui doao do njega i zajedno pooe

prema crnoj hordi. Manatassi je bio u hramu Astarte. Bila je pono prola, no,
gorjele su baklje i dvorane su bile prepune ratnika. Mrani uski prolaz koji je
progutao toliko njegovih ljudi. a tamo su dva avola Opeta odolijevala svim
njegovim naporima da ih uniti. Svako toliko netko od njegovih ljudi je bivao
odnesen mrtav ili ranjen s ulaza. Jednome je bila odrezana ruka iznad lakta.
Stiskao si je batrljak, a oi su mu bile velike i uasnute na svjetlu baklja. Manatassi
je znao koje je oruje napravilo tu ranu, i bijes je jo vie rastao. Dok je bio rob,
nauio je dosta o bogovima Opeta, o njihovoj snazi, i njihovoj okrutnosti. Bojao ih
se, i znao je da se nalazi u njihovom hramu. Sada se sjetio daje uo priu o
podzemlju iza hrama Astarte i o prokletstvu koje ga je titilo. Bez sumnje,: zato su
se sklonili tamo. Njegov je bijes popustio, ohlaen strahom pred nepoznatom
vjerom. Htio je jednom zauvijek zavriti, unititi to mjesto i otii. Vatra! naredio je.
Istjerajte ih iz zaklona kao divlje pse! Zapalili su vatru na ulazu, na koju su bacali
zelene grane, i gusti crni dim je ispunio sve hodnike. Vatra se ugasila, a dim je
postupno nestao. Manatassi je na koncu naredio da je potpuno ugase vodom iz
jezera. Jo je jednom pogledao u prolaz iz kojeg su izlazili oblaci dima. Pod je bio
pokriven mrtvima, i nije bilo znakova ivota. Manatassi istrgne baklju iz ruke
jednog ratnika i uputi se hodnikom preko mrtvih tijela. Baklja je utim svjetlom
osvjetljavala udubine u zidovima punim pretinaca. Manatassi je znao to je u tim
posudama. esto je pomagao Huyju s onim smotuljcima. Doao je do dna prolaza i
baklja je osvijetlila isklesani lik. Manatassi je prepoznao simbol kralja Sunca, i
ponestalo mu je hrabrosti pred opipljivom boanskom moi. Na podu, ispod lika,
neto je svijetlilo u sjaju baklje i to privue njegovu pozornost. Uguio je krik. Bile
su to sjekire leinara, izloene pred kraljem Sunca. a prolaz je bio prazan. Otili su
svojim bogovima. Bili su mu oduzeli slast osvete i izloili su ga smrtnoj opasnosti,
stavljajui ga u direktan doticaj s nadnaravnim silama. Manatassi se povlaio
natrake, dok nije nestalo boga Sunca. Zatim se okrenuo i trei doao do dvorane
hrama Astarte. Poaljite mi zidare medu osloboenim robovima. Zazidajte ulaz!
Proklet je. Zatvorite ga! Pourili su, a Manatassiju se vratila hrabrost, bijes i
mrnja. Ja u unititi to prokletstvo! Bacio je kletvu na mjesto i stijene. Prokletstvo
koje e vjeno trajati! Glas mu se uzdigao poput krika: Palite! Palite sve! Sve
unitite! To je zlo koje mora biti zbrisano s lica zemlje i ljudskih misli zauvijek! I
zidari zatvorie grobnicu kraljeva. Radili su kako su ih nauili ljudi Opeta, i kad su

zavrili, ulaz je nestao. Zatim je Manatassi unitio grad. Unitio je sve ivo i tijela
pobacao na vatru koja je danima gorjela u niskom dijelu grada. Zatim je eljeznom
rukom pokazao na zidine i tornjeve. Razruili su ih kamen po kamen. Maknuli su
ploe podova. Demolirali su molove od kamena. Radei s milijun ruku kao mravi,
unitili su grad tako da mu nije ostalo traga. Uzeli su itav grad i poslali ga boici.
Odnijeli su svaki kamen i bacili ga u duboke vode jezera, a jezero je bilo tako
duboko, da se nije podiglo ni za prst. Kada je Manatassi napustio grad, krenuvi
prema istoku da uniti i taj dio zemlje, za njim je ostao samo pepeo, koji je vjetar
gotovo svega ve bio raznio. Manatassi je naredio svojim ljudima, koje je rairio
poput lepeze na etiri kraljevstva, da unite sve kue, ljude, vrtove i rudnike, sve
to su napravile ruke ljudi Opeta. Nakon svega, Manatassijev se bijes smirio kao
vatra koja je izgorjela itavu umu i gdje nije ostalo niti jedno stablo. Mrnja ga je
ispraznila, ostao je spaljen i umirui, njegovo golemo tijelo bilo je tek plat, ak i
njegove iskriave ute oi postale su mutne i ravnodune. Stigao je u Zimbao,
veliki grad sredinjeg kraljevstva, visokih zidova: ljudi Opeta bijahu mrtvi. Grad je
bio kao i njegovo tijelo prazan i naputen. Manatassi se zamotao u veliki koni
ogrta i legao kraj vatre; sutradan ga pronadose hladnog i krutog. Sahranili su ga
izvan zidina, i odmah zapoee svae oko prijestolja, jer Manatassi nije ostavio
nasljednika. Svaki kapetan je kandidirao sebe, i velika vojska se raspala na stotine
plemena. S vremenom Manatassi i grad Opet nestadoe iz ljudskog pamenja.
Kada je Xhai, stari Buman, osjetio da mu se blii smrt, vratio se u Opet. Jezero se
smanjilo, njegove su obale bile na dvadeset milja od crvenih stijena, vode su bile
slane i niske, tople od sunca. Xhai je hodao po mjestu gdje se jednom uzdizao
hram Bala, no nije ga prepoznao, dok nije na crvenoj stijeni vidio drijelo koje je
vodilo u hram Astarte. Ulogorio se kraj jezera, zapalio vatru i mrmljao sebi u
bradu, kako to ine starci. Kada su se javljala sjeanja, pokuao bi ih dozvati. Uzeo
je pojas s malim upovima s pigmentima i otiao na dno pilje. Povukao je
spaljenim drvom obrise figure po glatkoj stijeni. Radio je polako, paljivo i s
ljubavlju. Zatim je pomijeao pigmente, i poeo bojiti ponosnu boansku figuru
bijelog lica, zlatnocrvene brade, i velianstvene mukosti. I dok je bojio, inilo mu
se da uje glasove duhova koji su aptali iz dubine stijene, u grobnici kraljeva. Huy,
hladno mi je. Dokraji me, stari prijatelju. Prui mi ruku prijateljstva, kao to je
bilo predvieno u proroanstvu. Ne mogu, Lannon, ne mogu. Hladno mi je, i

patim, Huy. Ako me voli, mora uiniti. Volim te. Leti za mene, Velika-pticoSunca. Dok je stari Buman radio, vjetar je aptao i uzdisao medu stijenama. Bio je
to uzdah ovjeka koji je izgubio svoju ljubav i svoju zemlju, odrekao se svojih
bogova i ubio iz samilosti svoga prijatelja. Uzdisati je mogao samo ovjek koji je
uzeo ma umrljan krvlju prijatelja, uglavio ga u pukotinu u stijeni, naslonio na
rebra i pustio se pasti na njegovu otricu. The Rand Daily Mail, 27. svibnja Kraj
biznismena milijunaa: Louren Sturvesant preminuo od tajanstvene bolesti
Bocvana, subota Poznati bogati biznismen i strastveni sporta Louren Sturvesant,
iz Kleina Schuura, Sandowna, Johannseburg, umro je juer nakon krae bolesti.
Sturvesant se uputio u Bocvanu kako bi obiao stari kartaanski grad stoje
nedavno otkriven. Voda ekspedicije, doktor Benjamin Kazin, takoer je zadobio tu
bolest za koju se sumnja da je zarazna. Glasnogovornik bolnice iz Johannesburga,
u kojoj je Kazin dovezen hitno avionom, izjavio je kako je Kazinovo stanje jo
uvijek kritino. The Financial Gazette, 28. svibnja Posljednje vijesti: AngloSturvesant izgubio 97 bodova Panika na burzi Hollard, ponedjeljak Nakon objave
smrti Lourena Sturvesanta, predsjednika Anglo-Sturvesanta, cijene dionica grupe
Sturvesant znatno su pale na johannesburkoj burzi. The Star, 3. lipnja Poznati
arheolog iziao iz kome Johannesburg, petak Nakon deset dana kome, doktor
Benjamin Kazin je ponovno pri svijesti, kae glasnogovornik bolnice. Doktor
Benjamin Kazin, direktor Centra za antropoloka i prapovijesna arheoloka
istraivanja, otkrio je drevni kartazanski grad Opet. Pogoen je rijetkim oblikom
mikoze dok je radio na novom otkriu. Danas je doktora Kazina posjetila njegova
pomonica, Sally Benator, koja je izjavila kako mu se zdravstveno stanje znatno
popravilo, premda je vrlo oaloen zbog smrti gospodina Sturvesanta. The Star,
6. rujna Vjenanje poznatog arheologa CapeTown, petak ovjek koji je otkrio grad
Opet, doktor Benjamin Kazin, danas je kratkom ceremonijom oenio svoju
pomonicu, doktoricu Sally Benator. Mladenka je izjavila kako namjeravaju
provesti radni medeni mjesec, otkrivajui i dalje povijest Opeta. The Times, 20.
travnja Priznanje arheologu London, ponedjeljak Danas je pri Royal Geographical
Society odrana izvanredna sjednica na kojoj je dr. Benjaminu Kazinu urueno
posebno priznanje, medalja osnivaa drutva. Nakon dodjele uslijedila je kratka
ceremonija, tijekom koje je u prostorima drutva izvjeen portret dr. Kazina, koji
je naslikao poznati umjetnik Annigoni. Doktora je pratila supruga, Sally Benator

Kazin, takoer poznata arheologinja. Par e provesti dva tjedna u Velikoj Britaniji
prije povratka afrikim iskopinama.

Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija
kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Junoj Africi, diplomiravi
ekonomiju na Sveuilitu Rhodes.Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964.
godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana,
zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima
najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae obino putuje
Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene
najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su
pisanju.U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999.
godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri
popodne i sve to bi napisao tijekom dana davao je na itanje Danielle kojoj su
posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom
obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o
drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo.ivi
u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je
zapravo rezervat egzotinih ivotinja.