Wilbur Smith - Tigrovo oko (Knjiga ima 304 strana) Bila je jedna od onih godina kad riba stie

kasnije. Drao sam brod i posadu u pripravnosti, odlazei svaki dan sve sjevernije i vraajui se svaki put u luku kasno naveer, ali bio je ve 6. studenoga kad smo ulovili prvu veliku ribu dok se sputala niz crvenkastu Mozambiku struju. U tom sam trenutku ve bio na rubu oaja. Imao sam na brodu reklamnog agenta iz New Yorka, koji se zvao Chuck McGeorge, stalnog klijenta koji je svake godine hodoastio devet tisua sedamsto kilometara do Otoka Sveta Marija radi lova na sabljarke. ovjek je bio onizak i mrav, elav kao nojevo jaje, prosijedih sljepoo ica i smeurane tamne majmunske njuke, ali noge su mu bile jake, kakve trebaju za ribolov na velike ribe. Kad smo je napokon ugledali, sabljarka je jurila tik ispod povrine mora, pokazujui u cijelosti lenu peraju, duu od ljudske ruke i zakrivljenu poput sablje, koja je razlikuje od morskih pasa i pliskavica. Angelo je spazi istog trena i nagne se preko pramane ograde, uzbueno viui dok su mu ciganske kovre padale na tamne obraze i zubi svjetlucali na bljetavom tropskom suncu. Crna, velika i mona poput debla stoljetnog stabla, riba iskoi i okrene se oko svoje osi, rasparavi povrinu, maui repnom perajom jednako skladna oblika kao lena, i potom zaroni u udolinu sljedeeg vala dok se more zatvaralo nad irokim sjajnim leima. Ja se namrteno okrenuh i pogledah dolje na krmenu palubu. Chubbv je ve bio u poslu da Chucka smjesti na veliko ribiko sjedalo, zakapajui teak sigurnosni pojas i pomaui mu da navue rukavice, ali podigne glavu i presretne moj pogled. Tmurno nabra elo i pljune preko ograde, u oitoj suprotnosti s uzbuenjem koje je obuzelo sve nas. Chubbv je bio iznimno stasit ovjek, visok kao ja, ali mnogo krupniji. I jedan od najustrajnijih pesimista u ovom poslu. Ova je riba nepovjerljiva!, zaguna Chubbv pa opet pljune. Ja mu se lijepo nasmijah. Ne brinite, Chuck, viknuh, stari Harry posluit e vam tu ribu na srebrenom pladnju. Kladim se u tisuu zelembaa da nee uspjeti, vikne u odgovor Chuck, zgrivi lice ne bi li se zatitio od odsjaja sunevih zraka, ali oi su mu sjale od uzbuenja. Prihvaam! Pristao sam na okladu koju si nisam mogao priutiti i usredotoio panju na ribu. Chubbv je, naravno, bio u pravu. Poslije mene, bio je najbolji lovac na sabljarke na svijetu. Riba je bila velika, nepovjerljiva i smotrena. Pet puta bacio sam joj mamce, pribjegavajui svim svojim zalihama umijea i lukavstva da je nasamarim. Svaki se put udaljila i zaronila je ba kad sam upravljao Wave Dancer na pravac presretanja. Chubby, u zamrzivau je svjei dupinov mamac: izvuci udice, privui emo je s jednim jedinim mamcem, viknuh oajniki. Pripremih dupina. Osobno sam namjestio mamac i plivao je u moru lijepo se i prirodno kreui. Osjetih trenutak kad je sabljarka zagrizla. Pogrbila je golema leda i ja pod povrinom opazih bljesak trbuha nalik zrcalu kad se okrenula. Zagrizi!, vikne Angelo. Zagrizi! Prepustih ribu Chucku oko 10 ujutro i ostadoh u blizini. Svaki suvini manevar broda bio bi nametnuo dodatne napore ovjeku za tapom. Moja je zadaa iziskivala beskrajno veu vjetinu od krgutanja zubima i vrstog dranja tekog tapa od staklenih vlakana. Drao sam Wave Dancer iza repa sabljarke tijekom prvih bijesnih naleta i munjevitih mahnitih trzaja, sve dok se Chuck nije smjestio na ribiko sjedalo i posvetio se iskljuivo ribi, koristei svoje jake hrvake noge. Nekoliko minuta nakon podneva Chuck je svladao ribu. Sabljarka se pojavila na povrini i ispisivala je prvi, iroki krug koji je Chuck postupno trebao suavati dok je ne dovue na domaaj osti. Hej, Harry!, uzvikne odjednom Angelo remetei moju usredotoenost. Imamo posjetitelja! to je, Angelo? Veliki morski pas uz struju. Pokae prstom. Riba isputa krv, nanjuio ju je. Pogledah i vidjeh psinu kako pristie. Privuena borbom i mirisom krvi, zatupljena peraja velikog ekiara sve se vie pribliavala, pa ja dozvah Angela. Angelo, na most, i prepustih mu kormilo. Harry, dopustite da mi taj gad rastrga ribu i moete zaboraviti svojih tisuu dolara,

zabrunda Chuck obliven znojem u ribikom sjedalu, a ja uletih u glavnu kabinu. Bacivi se na koljena, povukoh zasune koji su zatvarali pokrov odjeljka s motorom i otvorih ga. Leei potrbuke, ispruih se ispod palube i zgrabih rukohvat puke FN, koja je visjela na zakakama skrivenim izmeu cijevi. Izlazei na palubu, provjerih je li puka nabijena i prebacih ruicu na automatsku paljbu. Angelo, pridi toj staroj psini. Dok je Angelo okretao prema njoj, nagnuh se preko ograde na pramcu Wave Dancera i pogledah psinu u moru. ekiar bakrenobronane koe bio je uistinu velik, dug tri i pol metra od njuke do repa u bistrome moru. Paljivo naciljah izmeu udovinih izraslina s o ima, koja su spljotila i izobliila glavu psine, i ispalih kratak rafal. FNovka rikne, prazne ahure izletie iz oruja i more se u hip zapjeni kratkim trcajima. Psina se grevito protrese dok su mu se zrna zarivala u glavu, smrskavi hrskavine kosti i raznijevi maleni mozak. Izvrne se na bok i po ne tonuti. Hvala, Harry, zadae Chuck, znojan, napet i premoren. Uraunano u uslugu, odvratih vedro se nasmijavi i podoh zamijeniti Angela za kormilom. U deset do jedan Chuck je dovukao sabljarku na korisnu udaljenost za osti, izmorivi je sve dok velika riba nije isplivala bokom na povrinu, polako pljeui po njoj srpastom perajom dok se duga gubica grevito otvarala i zatvarala. Staklasto oko bilo je veliko poput zrele jabuke, a dugo drhtavo tijelo iskrilo je u tisuama jarkih srebrenih, zlatnih i tamnocrvenih odsjaja. Sada hou ist posao, Chubby, viknuh, hvatajui rukom u rukavici elini povraz i vukui polako ribu do mjesta gdje je Chubbv ekao pripremivi duge osti s elinom kukom. Chubbv me saee pogledom, podsjetivi me da je on lovio sabljarke kad sam ja jo bio slinavko u londonskom predgrau. Priekaj greben vala, opet mu preporuih, tek toliko da ga bocnem, a Chubbvjeve usne stisnue se na taj savjet koji nije zatraio. Val zakotrlja ribu prema nama, otkrivajui iroke srebrenaste grudi koje su bljesnule izmeu irokih grudnih peraja nalik krilima. Sad!, viknuh, a Chubbv zabije elik duboko. Jarkocrvena arterijska krv ikne, a riba se pone batrgati u smrtnom hropcu, sve nas zalivi s vie od dvjesto litara morske vode. Objesih ribu za krak dizalice na Admiralitetskom molu. Benjamin, luki kapetan, potpisa potvrdu za ukupnu teinu od tristo devedeset etiri kilograma i esto grama. Iako su ive boje ugasle zajedno sa ivotom, pretvorivi se u jednoliko aavo crnilo, jo je uvijek bila dojmljiva... etiri metra i etrdeset jedan centimetar od vrha sablje do kraja irokog zakrivljenog repa. Gospodin Harry objesio je neman kod Admiraliteta. Glas su ulicama pronijeli djeaci koji su bosonogi trali po mjestu, a otoani su bili sretni to mogu iskoristiti priliku da prekinu rad, pa se veselo okupie na molu. Vijest je stigla i do stare Vladine palae na obalnoj litici i predsjedniki Land Rover spustio se punim gasom niza zavojitu cestu dok se zastavica veselo vihorila na blatobranu. Prokri si put kroz svjetinu na molu i iskrca velikana. Prije neovisnosti Godfrev Biddle bio je jedini odvjetnik na Otoku Sveta Marija: ro en tu, ali londonski dak. Gospodine Harry, prekrasan primjerak, uzvikne ushieno. Takva riba bila bi dala dodatni poticaj otonoj turistikoj djelatnosti u povojima, pa mi prie da mi stisne ruku. U usporedbi s prosjenom razinom predsjednika u ovome dijelu svijeta, bio je uvjerljivo najbolji. Hvala, gospodine predsjednie. Unato svom crnom eiru na glavi, bio mi je tek do ramena. Bio je slika i prilika skladnosti u crnom: odijelo od finog crnog sukna, crne lakirane cipele, koa boje sjajnog antracita i tek pramen nevjerojatno bijele kose koja se kovrala oko uiju. Zbilja vam treba estitati. Predsjednik Biddle uzbueno je skakutao, pa sam shvatio da u i ove godine veerati na svim domjencima u Vladinoj palai. Trebale su gotovo dvije godine, ali na posljetku me predsjednik prihvatio kao da sam roen na otoku. Bio sam jedan od njegovih momaka, sa svim posebnim povlasticama koje je taj poloaj podrazumijevao. Stigne i Fred Coker u svojim pogrebnim kolima, naoruan fotografskom opremom, i dok je namjetao tronoac i pokrivao se crnom tkaninom kako bi izotrio pretpotopni aparat, smjestismo se za njega oko gorostasne leine. Chuck u sredini sa tapom, a svi mi zbijeni oko njega, prekrienih ruku kao nogometna momad. Angelo i ja smijeili smo se, Chubbv je zurio uasno namrten. Fotografija bi bila lijepo izgledala na mom novom reklamnom letku...

odana posada i neustraivi kapetan, miiav i nasmijan, s kovrama koje su virile ispod kape i dlakama u razrezu koulje... bio bi privukao gomilu klijenata idue godine. Dadoh upute da se riba pohrani u ledari, dolje u spremitu za izvoz ananasa. Kanio sam je predati londonskom Rowland Wardsu kako bi je ukrcali s iduim tovarom smrznute robe. Potom prepustih Angelu i Chubbvju zadau da ulate Dancerove palube, opskrbe ga gorivom u Shellovu pristanitu i odvezu ga na sidrite. Dok smo Chuck i ja ulazili u kabinu mog staroga, ulubljenog Fordovog kombija, Chubbv nam prie, tajanstvenog izraza lica nalik sveznajuem kibiceru na konjskim utrkama, i tiho prevali preko usana: Harry, glede dodatne nagrade... Dobro sam znao to se sprema rei, prizor se stalno ponavljao. Gospoda Chubbv ne smije doznati, zar ne?, zavrih umjesto njega. Ba tako, prizna natmureno, zabacujui na tjeme prljavu kapu. Ukrcao sam Chucka u zrakoplov sutradan ujutro u devet i na povratku sam cijelim putem pjevuio, trubei iz kombija mladim otoankama koje su radile u nasadima ananasa. One su se uspravljale i pozdravljale me irokim bljetavim osmijesima ispod oboda irokih slamnatih eira i mahanjem rukama. U putnikoj agenciji Coker unovih ekove, cjenkajui se za teaj s Fredom Cokerom. Bio je sveano odjeven, u crno odijelo s crnom kravatom. U podne je imao jedan pogreb. Kad bi spremio fotografski aparat i tronoac, od fotografa je postajao pogrebnik. Cokerovo pogrebno poduzee nalazilo se iza putnike agencije, a Fred je koristio pogrebno vozilo i za prijevoz turista iz zrakoplovne luke, no prethodno bi promijenio natpis i postavio sjedala u prostor za lijes. Ja sam ga koristio za predbiljebe klijenata, a on si je uzimao deset posto od mojih ekova. Vodio je i osiguravajue drutvo, pa mi je odbio i godinje osiguranje za Dancer prije no to je briljivo zavrio raunati. Ja sam pregledao raun jednako briljivo jer, premda je Fred izgledao kao kolski uitelj: visok, mrav i uzdran, s dovoljno domorodake otoanske krvi da bude tamne puti, poznavao je sve mogue smicalice, a i pokoju vie. On je strpljivo, ne uvrijedivi se, ekao dok sam raunao i kad ugurah snop novanica u stranji dep, njegove zlatne naoale bljesnue dok mi je glasom brinog oca preporuao: Ne zaboravite da sutra stie skupina klijenata, gospodine Harry. U redu, gospodine Coker, ne brinite, moja posada bit e pripravna. Ve su u Lord Nelsonu, uljudno me upozori. Fred je pomno nadzirao zbivanja na otoku. Gospodine Coker, ja zapovijedam brodom za najam, nisam predsjednik drutva za umjerenost. Ne brinite, ponovih ustajui. Nitko jo nije umro od mamurluka. Poao sam Ulicom Drake do trgovine mjeovite robe Edward, gdje me doekae kao junaka. Mama Eddy osobno zaobie pult i snano me zagrli privivi me na jedre i tople grudi. Gospodine Harry, zaguguta zvonko me poljubivi, otila sam do mola vidjeti ribu koju ste juer objesili. Potom se okrene, i dalje me vrsto grlei, i vikne svojoj prodavaici: Shirley, odmah donesi gospodinu Harrvju jedno lijepo ledeno pivo, jasno? Ja izvadih lovu. Male ljupke otoanke zapijukae kao vrapci kad je ugledae, a Mama Eddy zakoluta o ima i stisne me jo jae. Koliko vam dugujem, gospodo Eddy? Od lipnja do studenog trajala je duga mrtva sezona, tijekom koje riba nije slijedila struju, i Mama Eddy mi je pomagala da prebrodim to razdoblje besparice. Oslonih se na pult, odabirui s polica robu koju sam trebao i pogledavajui noge djevojaka dok su se pele na ljestve kako bi je dohvatile... Stari Harry osjeao se ivahno kao eljugar s tim velikim snopom zelembaa u stranjem depu. Potom sam se spustio do Shellova pristanita, a upravitelj mi doe u susret do praga svog ureda izmeu velikih srebrenastih spremnika za gorivo. Zaboga, Harry, cijelo vas jutro ekam. U sjeditu tvrtke bjesne zbog vaeg rauna. Prijatelju, poek je gotov, zajamih mu. Ali moja brodica je, poput svih lijepih ena, skupa ljubavnica, pa kad sam se vratio do kombija, snop u mom depu bio je znatno stanjen. Na terasi pivnice Lord Nelson ekali su me. Otok je bio vrlo ponosan na svoje veze s Kraljevskom mornaricom, premda vie nije bio britanski posjed, ve otprije est godina neovisna drava. No, ipak, u dva prethodna stoljea bio je uobiajeno utoite britanske flote. Bar su krasile stare grafike davno preminulih umjetnika koje su prikazivale velike brodove kako punih jedara plove kroz kanal ili se ljuljaju privezani za

Admiralitetski mol u velikoj luci. Ovdje su ratnici i trgovci Istonoindijske kompanije zastajali radi opskrbe namirnicama i odmora prije duge plovidbe na jug, prema Rtu Dobre Nade i Atlantiku. Sveta Marija nije zaboravila svoje mjesto u povijesti, niti admirale i mo ne brodove koji su na njoj pristali. Lord Nelson bio je lakrdija negdanje znaajnosti, ali njegova oronula i istroena ubavost te njegova povezanost s prolou privlaili su me vie od staklenog tornja koji je Hilton podignuo na vidikovcu iznad luke. Chubbv i njegova supruga sjedili su boimice na klupi uz stranji zid, oboje u nedjeljnom ruhu. To je bio najlaki nain kako ih razlikovati: injenica da Chubbv u crnom odijelu koje je dao saiti za vjenanje, s prslukom napetim do pucanja i mornarskom kapom umrljanom od sasuene soli i riblje krvi zijeva pored ene u haljini od tekog crnog sukna koje je od starosti pozelenjelo, i s uskim visokim izmicama na nogama. Inae su njihova lica boje mahagonija bila gotovo ista, premda je sada Chubbv bio svjee obrijan, a ona je imala brie. Zdravo, gospodo Chubbv, kako ste?, upitah. Dobro, hvala, gospodine Harry. Onda, mogu li vas ponuditi neim? Moda malo gina s naranom, gospodine Harry, i gutljaj gorka piva da ga ublaim. Dok je pijuckala slatko pie, izbrojah na njen dlan Chubbvjevu plau, a njene su se usne lagano micale dok je nijemo brojila sa mnom. Chubbv je nestrpljivo gledao i ja se tko zna po koji put upitah kako joj je sve te godine uspio zatajiti nagradni dodatak. No, sada mogu i po i, gospodine Harry. Gospoda Chubby ustane u svoj svojoj velianstvenosti i odjedri iz dvorita. Priekah da skrene u Ulicu Frobisher prije no to sam ispod stola predao Chubbvju mali sveanj novanica, a potom zajedno udosmo unutra. Angelo je sjedio izmeu dviju djevojaka, a treu je drao u krilu. Njegova crna svilena koulja bila je razdrljana do kope pojasa, otkrivajui sjajno miije grudi. Platnene hlae bile su mu pripijene kao druga koa, ne ostavljajui nikakvih dvojbi o njegovu spolu, a izme su bile kaubojke rune izrade, ulatene poput zrcala. Stavio je briljantin u kosu i zalizao je unazad, oponaajui mladog Presleyja. Njegov osmijeh bljesne preko dvorane poput svjetiljke i kad sam ga isplatio, ugura svakoj djevojci novanicu izmeu grudi. Hajde, Eleanor, sjedni Harryju u krilo, ali pripazi, opominjem te. Harry je djevac... lijepo se ponaaj s njime, jasno? Prasne u razdragani smijeh i obrati se Chubbyju. Hej, Chubbv, prestani se tako cerekati cijelo vrijeme, prijatelju! Glupo je uvijek se i neprestance smijati kao blesan. Chubbyjev izraz dodatno se natmuri, lice mu se nabora u mreu podbuhlina i bora poput buldogove njuke. Hej, gospon konobar, daj smjesta neko pie starom Chubbyju. Moda e nas onda prestati zadirkivati tim svojim smijuljenjem. U etiri tog popodneva Angelo se rijeio djevojaka i sjedio je sa aom ispred sebe na stolu. Odmah pored bio je njegov no za mamce, otar kao sjeivo britve, koji je zlokobno bljetio pod svjetlima. Turobno je mrmljao sam sa sobom, utonuo u sjetu alkohola. Povremeno je palcem prelazio po otrici noa i odmjeravao dvoranu opakim pogledom. Nitko se nije obazirao na njega. Chubbv mu je sjedio nasuprot i smjekao se kao velika krastaa, pokazujui nisku velikih bijelih zubi s desnima od ruiaste plastike. Harry, govorio mi je razdragano, prebacivi mi miiavu ruku oko vrata. Dobar si momak, Harry. Zna, Harry, sad u ti rei neto to ti nikad dosad nisam rekao. Klimnuh mudro glavom, pripremajui se za izjavu koju mi je posveivao o svakoj isplati. Harry, volim te, kompa. Volim te vie no brata. Ja mu podigoh prljavu kapu i njeno pomilovah tamnu elavu lubanju. A ti si moja najmilija platinasta plavua, rekoh mu. On me nakratko odmakne na duinu ruke, prouavajui moje lice, potom prasne u gromki smijeh. Njegov je smijeh bio uasno zarazan i jo smo se obojica smijali kad je Fred Coker uao i sjeo za na stol. Namjesti naoale i ree suzdrano: Gospodine Harry, upravo sam primio brzojav iz Londona. Va klijent otkazao je predbiljebu. Prestadoh se smijati. Kvragu!, uzviknuh. Dva tjedna bez posla usred sezone i samo dvjesto bijednih dolara za predbiljebu. Gospodine Coker, morate mi nai klijenta. U depu mi je ostalo tek tri tisue dolara od Chuckova najma. Morate mi nai klijenta, ponovih, a Angelo uzme no i trzajem zabode vrh u plohu stola. Nitko se ne obazre na njega, a on ljutito pogleda oko sebe. Pokuat u, ree Fred Coker. Ali, ve je prekasno.

Brzojavite klijentima da smo morali pomaknuti dane najma. Tko e platiti brzojave?, upita Fred. Kvragu, ja u platiti. On klimne glavom pa ode. Zauh kako vani pali pogrebno vozilo. Ne brini, Harry, ree Chubbv. I dalje te volim, kompa. Angelo je u meuvremenu zaspao. Pade naprijed i udari elom u stol, a tresak se razlijee dvoranom. Okrenuh mu glavu da se ne ugui u barici prolivena pia, vratih mu no u korice i preuzeh njegov snop novanica kako bih ga spasio od djevojaka koje su se vrzmale u blizini. Chubbv narui jo jedno pie i pone nerazgovijetno pjevuiti neku nesuvislu pjesmicu na oto kom dijalektu, dok sam ja zabrinuto sjedio. Jo jednom naao sam se na rubu novanog kraha. Bog zna koliko mrzim novac... to jest, njegov nedostatak. Ta dva tjedna mogla su biti presudna hoemo li Dancer i ja preivjeti mrtvu sezonu drei se dobrih namjera. Znao sam da nee biti mogue. Znao sam da emo se vratiti nonim plovidbama. Dovraga, bilo je najbolje da to odmah uinimo, ako ba moramo. Trebalo je samo proiriti glas da je Harry spreman za pregovore. Odluivi tako, opet osjetih onu ugodnu napetost ivaca, nagonski osjeaj koji prati opasnost. Dva tjedna otkazana najma ne bi bila otila u vjetar. Pridruih se Chubbvju u pjesmi, ne ba siguran da se radi o istom napjevu, jer sam do kraja svake kitice dolazio prije njega. Vjerojatno je taj glazbeni broj privukao zakon. Na Svetoj Mariji on je bio utjelovljen u jednom inspektoru i etvorici policajaca, to je bilo vie no dovoljno za otok. Osim brojnih spolnih odnoaja s maloljetnicama i poneke pretuene supruge nije bilo drugih zloina dostojnih tog imena. Inspektor Peter Daly bio je mladi plavih brkova, golih obraza engleske puti i plavih oiju priblienih kao u kanalizacijskog takora. Bio je u smeoj odori engleske kolonijalne policije, toliko utirkanoj da je kripila u hodu, kapa je imala srebrenu oznaku i lakirani okobran, a pojas od sjajne koe imao je na kopi prekriene zastavice. U ruci je imao asniki bi, takoer od sjajne koe. Osim utozelenih oznaka Svete Marije na ramenima, bio je utjelovljenje ponosa Carstva, ali poput Carstva i ljudi u odori izgubili su ugled. Fletcher, zapone, stojei utogljeno pored naeg stola i pljeskajui lagano biem po dlanu. Nadam se da veeras nee biti neprilika. Gospodin Fletcher, ispravih ga. Inspektor Daly i ja nikad nismo bili prijatelji... ne volim napuhance koji, iako za javnu dunost koju obavljaju dobivaju primjerenu plau, zaokruuju mjesene prihode mitom i iznudama. U prolosti me olakao za dobar dio mog mukom zaraenog novca, okaljavi se tako neoprostivim grijehom. Usne mu se zgrie ispod brkova i njegovo se lice zajapuri. Gospodine Fletcher, ponovi neljubazno. No, istina, u nekoliko navrata u prolosti Chubbv i ja dali smo oduka pretjeranom mladalakom poletu nakon to smo donijeli na kopno veliku ribu, ali to ipak nije prualo inspektoru Dalvju nikakvo opravdanje da nam se tako obrati. Na koncu konca, bio je obian useljenik koji je boravio na otoku zahvaljujui trogodinjem ugovoru... koji mu, kako sam doznao osobno od predsjednika, nisu kanili produiti. Inspektore, jesam li u pravu ako drim da je ovo javno mjesto i da ni ja ni moji prijatelji ne inimo nikakav prekraj? Tako je. Jesam li takoer u pravu ako mislim da pjevanje milozvunih i pristojnih pjesama na javnome mjestu nije zloin? No, to je tono, ali... Inspektore, odlazite, rekoh mu srdano. On je oklijevao, gledajui Chubbvja i mene. Zajedno smo bili lijepo brdo miia, a on je jamano opazio svetogrdni ratoborni bljesak u naim oima. Razumjelo se da mu je ao to njegovi policajci nisu s njim. Drat u vas na oku, potvrdi i, stisnuvi se u ostatke svog dostojanstva kao prosjak u svoje dronjke, udalji se. Chubby, pjeva poput anela, rekoh mu, a on me vedro pogleda. Harry, elim ti platiti pie. A Fred Coker se vrati na vrijeme da bude ukljuen u narudbu. Popije svijetlo pivo s cedrovim sirupom, to je u meni izazvalo muninu, ali vijesti koje je nosio bile su uinkovit protulijek. Harry, naao sam vam klijente. Gospodine Coker, oboavam vas. I meni ste dragi, potvrdi Chubby, ali ja sam u dubini due bio razoaran. Ve sam se bio uivio u nonu plovidbu. Kada stiu?, upitah. Ve su tu... ekali su me u uredu kad sam se vratio. Nemojte se aliti. Znali su da je vaa prethodna predbiljeba otkazana i traili su ba vas. Vjerojatno su stigli istim zrakoplovom kojim je stigao i brzojav. U tom trenutku

moj je mozak bio zamagljen alkoholom, inae bih bio malo razmislio o sretnoj okolnosti da je jedan klijent otkazao, ali se odmah pojavio drugi. Smjeteni su u Hiltonu. ele da do em po njih? Ne, sastat ete se na Admiralitetskom molu sutra ujutro u deset. Bilo mi je drago to su klijenti odluili krenuti tako kasno. Ujutro je Dancerova posada izgledala sastavljena od zombija. Angelo je stenjao i postajao okoladno sme svaki put kad bi se sagnuo da smota ue ili odloi tapove, a malo je nedostajalo pa da Chubbvjev znoj bude estica, dok mu je izraz lica bio iskreno uasan. itavo jutro nije prozborio ni rijei. Ni ja se nisam osjeao bogzna kako veselo. Dancer je bio bokom uz mol i ja sam bio naslonjen na ogradu zapovjednog mosta, s tamnim Polaroid naoalama na oima, a iako me vlasite svrbjelo, nisam se usudio skinuti kapu iz straha da bi se vrh lubanje mogao odvojiti zajedno s njom. Jedini taksi na otoku, Citroen 1962. godite, spusti se niz Ulicu Drake i stane na kraju mola kako bi iskrcao moje klijente. Bila su dvojica, ali ja sam oekivao trojicu, Coker je nedvojbeno spomenuo trojicu. Poli su dugim molom poploanim kamenom, hodajui jedan uz drugog, a ja se polako ispravih i promotrih ih. Osjetih kako moj mamurluk seli u kraljevstvo nevanih sitnica, preputajui mjesto nagonskom osjeaju opasnosti, onom sporom grenju i napinjanju utrobe i blagim mravcima na rukama i potiljku. Jedan je bio visok, a hodao je spretnim i gipkim korakom profesionalnog sportaa. Nije imao eir, kosa mu je bila svijetlocrvena, briljivo zaeljana na prerano proelavoj glavi, tako da se nazirala ruiasta koa lubanje. Vitak u struku i bokovima, bio je u pripravnosti. To je bila jedina prikladna rije da se opie dojam stalne budnosti koji je isijavao iz njega. Slini se ljudi prepoznaju. Ovo je bio ovjek naviknut da ivi u nasilju. Bio je ruka, u argonu vojnik. Nije bilo vano na kojoj strani zakona obavlja svoj poziv... u njegovoj obrani ili krenju... uvijek je bio glasonoa zlosretnih vijesti. Bio sam se ponadao da nikad neu vidjeti takve grabeljivce u mirnim vodama Svete Marije. Spoznaja da su me ipak pronali izazva blagi napadaj munine. Pogledah letimice drugog ovjeka: u njega to nije bilo tako oito, otrica je bila tupija, crte lica ublaene godinama i pretjeranom teinom, ali i on je donosio loe vijesti. Lijepa li dana, Harry, rekoh sebi gorko. Sve ovo, a povrh toga i uasna glavobolja. Sada sam jasno razabrao da je stariji ovjek voda. Hodao je pola koraka naprijed, o igledan znak potovanja mlaeg i vieg ovjeka. Bio je nekoliko godina stariji od mene, vjerojatno se pribliavao etrdesetoj. Iznad pojasa od krokodilske koe bile su vidljive prve naznake trbuia, a crta vilice bila je ublaena podbratkom, ali kosa je bila uredno oiana, a na sebi je imao svilenu koulju i Guccijeve mokasinke. Dok je hodao molom, otare si bradu i gornju usnu bijelim rupiem, a ja procijenih da dijamant na njegovom malom prstu ima oko dva karata. Bio je na jednostavnom zlatnom prstenu, a i runi sat bio je zlatan, vjerojatno Lanvin ili Piaget. Fletcher?, upita, zaustavivi se poda mnom na molu. Oi su mu bile crne, male i izbuljene kao u lasice. Oi grabeljivca, koje su sjale bez ara. Opazih da je stariji no to sam mislio, jer kosa je oigledno bila obojena kako bi prikrio sjedine. Koa lica bila je neprirodno zategnuta i uoih oiljke na poetku vlasita, to je ukazivalo da je kirurkim zahvatom uklonio bore i da se radi o ovjeku koji puno dri do svoje osobe. To je mogla biti korisna spoznaja. Bio je bivi vojnik, koji se popeo na ljestvici do zapovjednog poloaja. On je bio mozak, a ovjek koji ga je pratio bio je ruka. Netko je poslao ovamo dolje itavu momad i u hip naslutih zato su moji prvi klijenti otkazali najam. Telefonski poziv i potom posjet ovog para u prosjenom graaninu ubijao je svaku volju da se posveti ribolovu na sabljarke. Vjerojatno su se polomili od urbe da otkazu predbiljebu. Materson? Ukrcajte se na brod. Jedno je bilo izvjesno, nisu doli radi ribolova, pa sam odluio obazrivo odugovlaiti dok ne procijenim opasnosti i stoga sa zakanjenjem dodah:... gospodine. Miiavi ovjek skoi na palubu, prizemljivi gipko poput make, a po tome kako se jakna prebaena preko ruke zanjihala shvatih da u depu ima neto teko. On odmjeri moju posadu izbacivi vilicu. Angelo pribjegne razvodnjenoj inaici svoga uvenog osmijeha i dodirne obod kape. Dobrodoli, gospodo. I natmuren Chubbvjev izraz lica razvedri se nakratko dok je mrmljao neto nalik

psovki, no to je vjerojatno trebao biti srdaan pozdrav. ovjek ih zanemari i okrene se da pomogne Matersonu pri silasku na palubu, gdje je ovaj zastao, priekavi da njegov tjelesni uvar pregleda Dancerovu glavnu kabinu. Potom ude, a ja za njim. Na je smjetaj bio raskoan, jer za sto pedeset tisua zelembaa nije mogao biti drukiji. Klimaureaj bio je ublaio jutarnju sparinu, pa Materson uzdahne s olakanjem i opet se otare rupiem, bacivi se na podstavljeni naslonja. Ovo je Mike Guthrie. Pokae miiavog ovjeka koji se ushodao kabinom, provjeravajui prozore, otvarajui vrata, ukratko pretjerano marno glumei svoju ulogu grubijana. Drago mi je, gospodine Guthrie. Ja mu se nasmijeih, pribjegavajui svim svojim mladalakim arima, a on ravnoduno odmahne rukom, niti me ne pogledavi. Neko pie?, upitah, otvarajui ormari s bocama. Obojica uzee CocaColu, ali meni je trebao lijek protiv mamurluka i osupnutosti. Pri prvom gutljaju hladnog piva iz limenke ivnuh. No, gospodo, mislim da vam mogu ponuditi razonodu. Ba sam juer ulovio prekrasnu ribu i sve ukazuje na to da e sezona biti dobra. Mike Guthrie stane ispred mene i pogleda me ravno u lice. Oi su mu bile iskriave, smedezelene poput runo tkanog tweeda. Znamo se?, upita. Ne vjerujem da sam ikada imao to zadovoljstvo. Vi ste iz Londona, zar ne? Prepoznao je izgovor. Napustio sam Blightv odavno, prijatelju, odgovorih, iroko se nasmijavi. On se srui u naslonja nasuprot meni, poloivi ruke dlanom na stol koji nas je dijelio i rairivi prste. I dalje je piljio u mene. Doista okorjeli ovjek, pravi grubijan. Bojim se da je za danas prekasno, nastavih trabunjati, ne obeshrabrujui se. Ako elimo loviti u Mozambi kom kanalu, moramo isploviti iz luke oko est. Kako bilo, sutra moemo krenuti rano... Materson prekine moje preseravanje. Bacite pogled na ovaj popis, Fletcher, i recite nam to vam nedostaje. Prui mi presavijen list papira i ja pogledah rukom ispisan popis. Radilo se o ronilakoj opremi i spravama za izvlaenje podmorskog tereta na povrinu. Znai, gospodu ne zanima ribolov na puini? Stari Harry iskazivao je iznenaenost i zauenost tako nevjerojatnom mogunou. Doli smo obaviti malo istraivanje... to je sve. Slegnuh ramenima. Vi plaate, mi radimo to elite. Imate li sve te stvari? Gotovo sve. U mrtvoj sezoni vodim malu trgovinu rabljenom podvodnom opremom, to mi pomae da plaam trokove. Imao sam bogatu ponudu ronilakih odijela, a u Dancerovoj strojarnici bio je zrani kompresor za punjenje boca. Nemam plovke ni svu tu uad... Moete to nabaviti? Dakako. Mama Eddy imala je izvrsnu ponudu pomorske opreme, a Angelov otac proizvodio je jedra. Mogao je napraviti plovke u nekoliko sati. Dobro, onda nabavite. Klimnuh glavom. Kada elite zapoeti? Sutra ujutro. S nama e biti jo jedna osoba. Gospodin Coker vam je rekao da je dnevni najam petsto dolara... i da u vam morati zaraunati ovu dodatnu opremu? Materson nagne glavu u stranu i krene da e ustati. Bi li se moglo vidjeti neto novca unaprijed?, upitah tiho, a oni se skamenie. Ja se prijazno nasmijeih. Zima je bila duga i teka, gospodine Materson, moram kupiti ove stvari i napuniti spremnike gorivom. Materson izvadi novarku i izbroji tristo funta u novanicama od pet. U meuvremenu ree svojim milozvunim glasom make koja prede: Ne treba nam posada, Fletcher. Nas troje pomoi emo vam u plovidbi. Uhvatili su me na krivoj nozi. Ovo nisam oekivao. Morat e dobiti cijelu plau, pustim li ih na kopnu. Ne mogu smanjiti najam. Mike Guthrie jo je sjedio nasuprot meni i sad se nagnuo naprijed. Jeste li uli, Fletcher? Iskrcajte svoje crnce bez puno prie, ree polako. Briljivo presavih snop novanica od pet funta, stavih ga u depi i potom ga promotrih. Bio je skroz u pripravnosti, opazih da je napet, i prvi put u tim arenim oima pojavi se neki izraz. Iekivanje. Znao je da je pogodio i mislio je da ga hou iskuati. elio je to. Nije mogao doekati da me razbije na komade. Ruke su i dalje bile dlanom poloene na stol, prsti raireni. Pomislih da moram zgrabiti oba mala prsta i slomiti ih u drugom zaglavku kao kekse. Znao sam da to mogu napraviti prije no to se uspije pokrenuti i ta spoznaja pruala mi je veliko zadovoljstvo, jer bio sam razjaren. Nemam puno prijatelja, ali cijenim tu nekolicinu koje imam. Jeste li me uli?, prosikta Guthrie i ja opet pribjegoh svom naivnom djeakom

osmijehu, ovaj put pomalo snudenom, to je prualo smijean dojam. Razumijem, gospodine Guthrie, rekoh. Vi plaate... kako elite. Umalo se ne zagrcnuh od tih rijei. On se opusti u naslonjau i opazih da je razoaran. Bio je vojnik i njegov mu se posao dopadao. Mislim da sam tada shvatio da u ga ubiti i iz te sam pomisli crpio dovoljno zadovoljstva da uspijem zadrati priglupi osmijeh na licu. Materson nas je promatrao svojim ivahnim oima. Njegovo je sudjelovanje bilo odmaknuto i misaono, kao da je znanstvenik koji prouava par zamoraca. Vidje da je zasad sukob splasnuo i njegov blagi glas postane opet predenje. Vrlo dobro, Fletcher. Prede palubu. Skupite svu opremu i spremite se za isplovljavanje sutra ujutro u osam. Ispratih ih pogledom i sjedoh dovriti pivo. Moda je bio samo mamurluk, ali poeo sam imati zlokobne predosjeaje glede tog posla i zakljuih da je na koncu konca moda i bolje ostaviti na kopnu Chubbvja i Angela. Izidoh da ih obavijestim. Imamo dva udna ovjeka, ao mi je, ali imaju veliku tajnu i ne ele da se motate po brodu. Spojih boce na kompresor kako bih ih napunio i napustismo Dancer na vezu. Ja skoih do Mame Eddy dok oni odnesoe moj crte plovaka u radionicu Angelova oca. Plovci su bili gotovi u etiri, ja ih utovarih u Ford i spremih ih u ormari za jedrilje ispod sjedala na krmenoj palubi. Potom potroih sat vremena na skidanje i postavljanje ventila na bocama i na pregled ostale opreme. U suton vratih sam Dancer na sidrite i dok sam se spremao gumenjakom vratiti na kopno, padne mi na um sjajna zamisao. Vratih se u kabinu i otvorih pokrov strojarnice. Uzeh iz skrovita puku FN, ubacih metak u cijev, namjestih ruicu na automatsku paljbu i zakoih je prije no to sam je ponovno objesio na zakake. Prije veeri uzeh svoju mreu i pregazih lagunu do grebena. Opazih vrtloenje i jurnjavu pod povrinom, koju je sunce na zalasku prelilo bakrenom bojom, pa zavitlah mreu iznad glave pokretima plea i ruku. Nadme se kao padobran i pade u irokom krugu na jato prugastih cipala. Kad sam povukao konop i zatvorio mreu iznad njih, u njoj je bilo pet velikih srebrenastih riba dugih kao moja podlaktica koje su se bacakale i trzale u grubim vlanim naborima. Ispekoh dva cipla na aru i pojedoh ih na trijemu svoje kolibe. Bili su ukusniji od potone pastrve i nakon veere nato ih si jo jedan whisky sjedei u mraku. Obino je ovo bio dio dana kad me otok proimao ivim osjeajem spokoja i kad mi se inilo da pojmim smisao ivota. Ali te veeri nije bilo tako. Bio sam gnjevan to su ti ljudi doli na otok, donosei sa sobom svoju osobitu vrstu otrova kako bi nas zatrovali. Bilo je tome pet godina kako sam pobjegao od svega toga, vjerujui da sam naao sigurno utoite. A ipak, pokuah biti iskren sa samim sobom, ispod gnjeva razabirao sam uzbudenost, ugodnu uzbudenost. Opet taj nagonski opaaj, osjeaj da sam opet u guvi. Nisam znao sa sigurnou koji je ulog, ali shvaao sam da je velik i da sam uletio u veliku igru. Sad sam opet bio na putu bezakonja. Istom onom koji sam bio odabrao sa sedamnaest godina, kad sam svojevoljno odluio odbiti stipendiju za studij koja mije bila dodijeljena. Pobjegao sam iz sirotita St. Stephen u sjevernom Londonu i krivotvorio sam svoju dob kako bih se ukrcao na kitolovac na putu za Antarktiku. Tamo dolje, na granici ledenog svijeta, izgubio sam i zadnje primisli o sveuilinom ivotu. Kad je novac koji sam zaradio na jugu uzmanjkao, prijavio sam se u postrojbu specijalne namjene, gdje sam nauio da nasilje i smrt na prepad mogu biti umijee. To sam umijee koristio u Malaji i Vijetnamu, a potom u Kongu i Biafri... sve dok me iznebuha jednoga dana, u nekom zabaenom selu u praumi, dok su slamnate kolibe gorjele u stupovima smolastog dima koji se dizao u bistro mjedenasto nebo, a muhe u modrikastim rojevima letjele po mrtvacima, nije svladala munina iz dna due. Htio sam pobjei. U junom Atlantiku bio sam nauio voljeti ocean i nakon svega htio sam samo kuicu na obali, brod i malo mira u dugim veerima. Prije svega, trebao mije novac da sve to kupim... puno novca... tako da je jedini nain da ga pribavim bio da iskoristim svoje umijee. Jo samo jednom, zadnji put, pomislio sam, i sve sam briljivo smislio. Trebao sam pomonika i odabrao sam ovjeka kojeg sam upoznao u Kongu. Zajedno smo ukrali cijelu zbirku zlatnika iz Britanskog numizmatikog muzeja na Trgu Belgrave. Tri tisue zlatnika, koji su se svi mogli spremiti u aktovku srednje veli ine:

zlatnici rimskih cezara i bizantskih careva, drevnih drava Amerike i engleskih kraljeva... florini i leopardi Edivarda III., Henrikovi nobili, aneli Edwarda IV., trostruki kraljevci Jakova I., ruine krune Henrika VIII. te krune Jurja III. i kraljice Viktorije... tri tisue zlatnika, koji su i prodani budzato vrijedili najmanje dva milijuna dolara. Tada sam poinio svoju prvu pogreku kao profesionalni kriminalac. Pouzdao sam se u drugog kriminalca. Naavi se sa svojim pomonikom u jednom arapskom hotelu u Bejrutu, vrlo smo ivo raspravljali i kad sam ga na koncu upitao to je uinio s torbom sa zlatnicima, on je izvukao ispod dueka Berettu 38. Dok smo se hrvali, slomio si je vrat. Bila je to pogreka. Nisam ga kanio ubiti... ali, s druge strane, jo sam manje htio da on ubije mene. Objesio sam na vrata ploicu Ne smetaj i uskoio u prvi zrakoplov u polasku. Deset dana potom policija je pronala torbu sa zlatnicima u prtljanom skladitu na postaji u Paddingtonu. Vijest je objavljena na prvim stranicama svih visokonakladnih dnevnika. Opet sam pokuao na izlobi dijamanata u Amsterdamu, ali moje obavijesti o nadzornom sustavu pokazale su se nedostatnima i naletio sam na nepredvieni senzor. Zatitari u civilu, koje su unajmili organizatori izlobe, nasrnuli su svom silom na policajce u odori koji su uletjeli kroz glavni ulaz i uslijedio je vatrometni oruani sukob, dok se nenaoruani Harry Fletcher izgubio u no, ispraen kricima i pucnjima. Stigao sam na pola puta do zrane luke Schipol kad je nareen prekid vatre izmeu dviju suprotstavljenih skupina uvara zakona... ali ne prije no to je jedan narednik nizozemske policije teko ranjen u grudi. Sjedio sam i grizao nokte od uzrujanosti te ispijao nebrojena piva u svojoj sobi u hotelu Holidav Inn pored zrane luke u Zuerichu, pratei na televiziji borbu za ivot hrabrog narednika. Bila mi je mrska misao da imam na savjesti jo jednu rtvu i sveano sam se zavjetovao da u, umre li policajac, zauvijek staviti kri na svoje mjesto pod suncem. No, nizozemski narednik se izvukao, a ja sam se osjeao ponosno kad je napokon objavljeno da je izvan opasnosti. A kad je promaknut u inspektora i dobio izvanrednu novanu naknadu od pet tisua kruna, uvjerio sam se da sam ja bio njegov dobar duh i da mi ovjek treba biti doivotno zahvalan. Unato svemu, bio sam potresen dvama neuspjesima i naao sam estomjeseni posao u koli Outward Bound kako bih razmislio o svojoj budunosti. Nakon est mjeseci odluio sam jo jednom Pokuati. Ovaj put sam pripreme odradio vrlo briljivo, gotovo sitniavo. Uselio sam se u Junu Afriku, gdje sam sa svojim Preporukama uspio dobiti mjesto zatitara u tvrtci za nadzor zaduenoj za prijevoz zlatnih poluga iz junoafrike sredinje banke u Pretoriji do prekomorskih odredita. Radio sam godinu dana na prijevozu zlatnih tapia koji su vrijedili stotine milijuna dolara i smislio sam, do najmanjih sitnica, nain kako ih se domoi. Slaba to ka, otkrio sam, bila je u Rimu... ali opet mi je trebala pomo. Ovom prigodom obratio sam se profesionalcima, ali postavio sam svoju cijenu u takvu iznosu da me bilo lake platiti no ubiti, a poduzeo sam barem stotinjak mjera sigurnosti protiv izdaje. Sve je ilo prema oekivanju, kao podmazano, i nije bilo rtava. Samo smo skrenuli s puta jednu poiljku i zamijenili zapeaene sanduke. Zatim smo dvije i pol tone zlatnih poluga prebacili preko vicarske granice u jednom kamionu za selidbe. U Bazelu, sjedei u privatnom uredu jednog bankara, opremljenog antikvitetima neprocjenjive vrijednosti, s prekrasnim pogledom na zahuktali tok Rajne, po kojoj su ponosito plivali ubavi bijeli labui, dobio sam svoj dio plijena. Manny Resnick potpisao je nalog za uplatu sto pedeset tisua funta na moj tajni raun pa se razuzdano i pohlepno nasmijao. Harry, nee izdrati... sad si kuao krv i vratit e se. Odi, lijepo se odmori, potom se vrati ovamo kad smisli novu pljaku poput ove. Pogrijeio je, nisam mu se vie javio. Otiao sam u Zuerich iznajmljenim automobilom i otuda sam odletio u Pariz. U zahodu u zranoj luci Orly obrijao sam se i podignuo sam iz spremita torbu u kojoj je bila putovnica na ime Harold Delville Fletcher. Potom sam se ukrcao na Pan Amov let za Sidney u Australiji. Wave Dancer stajao me sto dvadeset pet tisua funta i, prekrivi palubu posloenim bavama goriva, otplovio sam na Svetu Mariju: plovidba duga dvije tisue milja, tijekom kojih smo se zavoljeli. Na Svetoj Mariji kupio sam deset hektara mira na bijeloj obali i vlastitim rukama

sagradio kolibu... etiri sobe, slamnati krov i prostrani trijem, okrueni palmama. Osim prigoda kad sam bio prisiljen krijumariti, otad sam se drao pravoga puta. Kad su uspomene zavrile bilo je ve kasno i plima se dizala na mjeseini, ali usnuo sam snom pravednika. Sutradan ujutro bili su toni. Charly Materson vodio je uinkovitu momad. Taksi ih iskrca na kraju mola dok sam ja dovezao Dancer bono do mola, a dva su motora blago grgoljila. Promatrao sam kako dolaze, usredoto ivi se na treeg lana momadi. Nije bio onakav kakvim sam ga zamiljao. Bio je visok i vitak, iroka srdana lica i meke tamne kose. Za razliku od druge dvojice, lice i ruke bili su mu preplanuli, a zubi veliki i bijeli. Na sebi je imao kratke traperice i bijelu majicu preko irokih izduenih plea i snanih plivakih ruku. Odmah shvatih da e on rabiti ronilaku opremu. Preko ramena je nosio zelenu platnenu sportsku vreu. Nosio ju je bez pol muke i veselo je razgovarao s dvama pratiteljima, koji jedva da su mu i odgovarali. Pratili su ga kao tjelesni uvari. Kad stigoe do mene, podie pogled i ja opazih da je mlad i nestrpljiv. U njem je plamtjelo uzbuenje, iekivanje koje me podsjeti na mene deset godina mlaeg. Zdravo, vikne, jednostavno se i prijateljski nasmijeivi, a ja primijetih da je mladi iznimno privlaan. Zdravo, odvratih, osjetivi trenutanu naklonost, radoznao zbog njegovog mijeanja sa oporom vukova. Po mojim su uputama odvezali uad i iz te pripreme broda za isplovljavanje shvatih da momak jedini od njih ima neke veze s malim brodicama. im smo isplovili iz luke, on i Materson do oe na zapovjedni most. Materson je blago pocrvenio i nepravilno je disao zbog kratkog tjelesnog napora pri polasku. Predstavi mi neznanca. Ovo je Jimmy, ree mi im je doao do daha. Rukovasmo se i procijenih daje tek preao dvadesetu. Gledajui ga izbliza, nisam naao razloga da promijenim svoj poetni dojam. Pogled mu je bio otvoren i iskren, oi sinje, a stisak vrst i odrjeit. Brod je pravi dragulj, zapovjednice, ree mi, to je za me bilo otprilike kao rei majci da joj je dijete prekrasno. Nije lo. Koliko je dug... oko trinaest metara? Trinaest i sedamdeset, odgovorih dok se moja naklonost Poveavala. Jimmy e vam dati upute, ree mi Materson. Slijedit ete njegove zapovijedi. Dobro, odvratih, a Jimmy unato preplanulosti pocrveni. Nema zapovijedi, gospodine Fletcher, samo u vam rei mjesto kamo idemo. U redu, Jim, ja u vas tamo odvesti. im iziemo na puinu, krenite na zapad. Do kuda namjeravate ii u tom smjeru?, upitah. elimo ploviti du obale afrikog kopna, ubaci se Materson. Divno, uskliknuli. Izvrsno. Nitko vam nije rekao da tamo ne mau zastavicama u znak dobrodolice strancima? Drat emo se puine. Razmislili nakratko, oklijevajui, u kunji da se vratim na Admiralitetski mol i iskrcam drutvo. Kamo elite ii... sjeverno ili juno od rijenog ua? Sjeverno, odgovori Jimmy i to donekle pobolja njihov zahtjev. Juno od rijeke bili su iznimno sujetni glede teritorijalnih voda i helikopteri su stalno nadlijetali obalu. Ne bih se nikad bio usudio poi tamo usred bijela dana. Sjeverno su ophodnje bile rijetke. Postojao je samo jedan graniarski brod u Zinballi, kad mu motori nisu bili u kvaru, to se dogaalo tek nekoliko dana na tjedan, pa je posada uglavnom bila izvan stroja zbog jake palmine estice koja se kuhala na obali. Kad su motori i posada bili istodobno spremni za djelovanje, brod je mogao dostii najvie petnaest vorova, dok je Dancer mogao dostii dvadeset i pet kad god bi mi se prohtjelo. Moj as u rukavu bio je to sam mogao provesti Dancer kroz labirint koraljnih grebena i otoia i u noi bez mjeseine kad bjesni monsun, dok sam iz iskustva znao da zapovjednik graniarskog broda izbjegava takvu vrstu hirovitosti. I za sunanih dana, kad se more nije ni mrekalo, bili su mu drai mir i spokoj Zaljeva Zinballa. uo sam da uasno pati od morske bolesti i da je na toj dunosti samo zato jer ga dri podalje od prijestolnice, gdje je kao ministar u vladi bio umijean u sramotni nestanak velikog dijela inozemne novane pomoi. S moga stajalita, bio je najprimjereniji ovjek za tu dunost. U redu, zakljuili, obrativi se Matersonu. Ali to to traite stajat e vas dodatnih dvjesto pedeset dolara dnevno... naknada za opasnost. Toga sam se plaio, odvrati on tiho. Odvezoh Dancer na puinu blizu svjetionika Ovster Point. Jutro je bilo vedro, a na visokom i bistrom nebu

nepomini oblaci, koji su oznaavali poloaj pojedinih otonih skupina, uzdizali su se u velikim mekanim, zasljepljujue bijelim stupovima. Sporo strujanje vjetra nad oceanom prekidao je bedem afrikog kopna u koji se razbijao. Tu, u unutarnjem kanalu, naletjesmo na njegove ostatke, pa povremeni zapui i iznenadni kovitlaci natmureno nasrnue na blijedozeleno more, iscrtavajui povrinu bijelom pjenom. Dancer je uivao kao malo dijete, nalazio je izliku za poskakivanje i vrckanje krmom. Traite neto odreeno... ili samo razgledavate?, upitah neobavezno i Jimmy se okrene da mi sve kae. Ustreptao je od uzbuenja i kad je zaustio, njegove su oi iskrile. Samo razgledavamo, umijea se Materson uzbunjenim glasom i grubo pogleda Jimmvja u znak opomene, pa njegova usta ostadoe nijema. Znam ove vode. Znam svaki otok, svaki greben. Mogao bih vam utedjeti puno vremena... i dosta novca. Vrlo ljubazno od vas, zahvali mi Materson zajedljivo. Ali, mislim da emo znati stvar rijeiti i sami. Vi plaate. Slegnuh ramenima, a Materson pogleda Jimmvja, nagne glavu u stranu, zapovjedivi mu time da poe za njim, i odvede ga na krmenu palubu. Stali su pored krmene bitve i Materson mu je tiho i ozbiljno govorio nekoliko minuta. Opazih da se Jimmv jako zajapurio i da se njegov izraz lica mijenja iz snudenosti u djetinje mrtenje, pa naslutih da mu je oitana otra bukvica o suzdranosti i sigurnosti. Kad se vratio na zapovjedni most, kljuao je od gnjeva i prvi put zamijetih odlunu crtu vilice. Nije tek lijepi momak, zakljuili. Oito po Matersonovu nalogu, Guthrie, vojnik, izie iz kabine i okrene veliko pokretno ribiko sjedalo tako da gleda na most. Razvali se, odailjui i u toj lijenosti slutnju nasilnosti kao leopard koji se odmara, i poe me promatrati, oslonivi jednu nogu na naslon za ruku i drei lanenu jaknu s tekim predmetom u depu presavijenu u krilu. Veselog li broda, primijetih u sebi i usmjerih Dancer izmeu otoka, slijedei pravac kroz blijedozeleno more u kojemu su koraljne hridi bile u zasjedi pod povrinom kao zle nemani, a otoci su bili obrubljeni bljetavim snjenobijelim koraljnim pijeskom i ovjenani gustim tamnozelenim raslinjem iznad kojeg su se uzdizala blago povijena debla palma ije su kronje njihali slabi zapui vjetra. Dan je bio dug, nasumice smo mijenjali pravac, a ja sam pokuao doznati neto o cilju plovidbe. Ali Jimmy, kojega je jo pekla Matersonova bukvica, bio je natmuren i mualjiv. Povremeno je traio promjene pravca, nakon to bih ja oznaio toku na nautikoj karti sitnog mjerila koju je izvadio iz vree. Iako nije bilo nikakve naknadne oznake na karti, promotrivi je krajikom oka otkrih da nas zanima podruje koje se nalazilo od petnaest do trideset milja sjeverno od ua rijeke Rovuma i nekih esnaest milja na puini. Podruje na kojem se nalazilo oko tristo otoka razliite veli ine, od nekoliko hektara do vie etvornih kilometara... golemi stog sijena u kojemu je valjalo nai njihovu iglu. Ja sam se zadovoljio sjedenjem na Dancerovom mostu i nijemom plovidbom morskim putevima, uivajui u kretanju mosta pod nogama i promatrajui ivost morskih stvorenja i ptica. Na ribikom sjedalu vlasite Mikea Guthrieja poelo je blistati kroz tanak sloj kose kao jarkocrveno neonsko svjetlo. Skuhaj se, gade, veselo pomislih i propustih ga upozoriti na tropsko sunce sve dok u suton nismo krenuli prema luci. Sutradan je bio naruen bijelim mjehuriima po oteenom i modrikastom licu, a premda je glavu zatitio velikim platnenim eirom, lice mu je sjalo kao okrugli prozor prekooceanskog broda. U podne drugog dana nisam vie mogao izdrati. Jimmy je bio slabo drutvo jer, premda mu se dobro raspoloenje dijelom vratilo, bio je vrlo sputan mjerama sigurnosti, pa je razmiljao trideset sekunda ak i prije no to bi prihvatio kavu. Vie da bih se zabavio neim no da bih veerao ribu, kad ugledah jato malih skua koje su ispred nas napale jato srdela, ostavih Jimmvja za kormilom. Drite ga na ovom pravcu, rekoh mu i sidoh na krmenu palubu. Guthrie me nepovjerljivo promatrao kad sam bacio pogled u kabinu i spazio da je Materson otvorio moj bar i pripremao si gin s tonikom. Za sedamsto pedeset dolara na dan nisam mu to mogao zabraniti. Ta dva dana nije provirio nos iz kabine. Vratih se do malog spremita opreme, odabrah par mamaca s perjem i bacih ih u more. Kad smo presreli pravac jata ulovih jednu skuu i izvukoh je dok se koprcala i zlatno bljetala na suncu.

Potom namotah i odloih povraze, predoh otricom svoga velikog noa po opruzi kako bih ga naotrio i rasporih trbuh skue od izmetnog otvora do krga, izvlaei krvavu utrobu koju bacih preko krme. Galebi koji su kruili nad nama smjesta prodrljivo kliknue i bacie se na otpatke. Njihovo uzbuenje dozva druge i u nekoliko minuta za krmom je bilo cijelo krijetavo jato. Buka koju su proizvodili nije, meutim, bila tako glasna da nadjaa metalni zveket iza mojih leda i prepoznatljivi zvuk zatvaraa automatskog pitolja povuenog nazad i putenog naprijed kako bi ubacio metak u cijev. Nagonski krenuh. Nesvjesno zavrtih veliki no za mamce i vrsto ga stisnuh u desnici, munjevito se okrenuh i bacih na palubu, ublaavajui pad petama i lijevom rukom, dok sam no dignuo iznad desnog ramena, spreman da ga bacim istog trena kad ugledam cilj. Mike Guthrie drao je u desnici veliki automatski pitolj, staru mornariku etrdesetpeticu, oruje plaenih ubojica koje u ljudskim grudima napravi rupu kroz koju moe proi crni londonski taksi. Dvije su stvari spasile Guthrieja da se ne nade prikovan mojim dugim noem kao leptir za naslon. Prvo, injenica da erdesetpetica nije bila uperena u mene, i drugo, smijean zabezeknuti izraz na njegovu jarkocrvenom licu. Ne bacih no, suspregnuvi nagonski pokret velikom snagom volje, i pogledasmo se u oi. Tada shvati kako je malo nedostajalo i osmijeh koji se trudio razvui oteenim spaljenim usnama bio je drhtav i neuvjerljiv. Ustadoh i zarih no u dasku za rezanje mamaca. Uinite sebi uslugu, rekoh polako. Izbjegavajte se igrati tom stvaricom iza mojih leda. On tada prasne u smijeh, opet siguran u sebe. Okrene sjedalo i nacilja preko ograde. Opali dvaput i zagluni pucnji nadjaae brujanje Dancerovih motora, a povjetarac odnese sa sobom vonj baruta. Dva galeba u letu rasprsnue se u nakaradne oblake perja i krvi, pretvoreni u sitne velikim zrnima, dok se ostatak jata razbjeao, prestravljeno klik ui. Po nainu na koji su se galebi raspali shvatio sam da Guthrie koristi rasprskavajue streljivo, oruje zvjerskije i od samarice sa skraenim cijevima. Zavrti se na sjedalu kako bi me pogledao u lice i puhne u cijev pitolja kao da je John Wayne. Koritenje oruja tog kalibra bio je hir. Lijep podvig, zapljeskah, okreui se prema ljestvama mosta, ali Materson je stajao na pragu kabine sa svojim ginom u ruci i kad ustuknuh korak, tiho progovori. Sada znam tko ste, ree onim svojim blagim i zujavim glasom. Natjerali ste nas na razmiljanje, bili smo sigurni da vas znamo. Pogledah ga, a on se obrati Guthrieju preko moga ramena. Sada zna tko je, zar ne? Guthrie samo odmahne glavom. Mislim da se jo nije uzdao u svoj glas. Tada je imao bradu, razmisli... policijska fotografija. Isuse, uzvikne Guthrie. Harry Bruce! Blago protrnuh uvi to ime izgovoreno naglas nakon toliko godina. Nadao sam se da je zauvijek zaboravljeno. Rim, doda Materson. Pljaka zlata. On ju je izveo. Guthrie pucne prstima. Bio sam siguran da ga znam. Brada me zavela. Mislim da su gospoda pogrijeila osobu, odvratih hladno u oajnikom pokuaju dok sam uurbano razmiljao, nastojei procijeniti tu najsvjeiju novost. Vidjeli su policijsku fotografiju... Gdje? Kada? Bili su uvari zakona ili s druge strane? Trebao sam vremena za razmiljanje, pa se popeh na most. ao mi je, promrmlja Jimmy kad preuzeh kormilo. Trebao sam vam rei da ima pitolj. Da, odgovorih. Moda bi bilo bolje. Moj je um hitao i odmah skrene s pravoga puta u zlodjelo. Morali su nestati. Raskrinkali su moje briljivo razraeno pokrie, istjerali su me iz brloga i postojao je samo jedan siguran izlaz. Pogledah nazad na krmenu palubu, ali Materson i Guthrie uli su u potpalublje. Nezgoda, ubiti ih obojicu istodobno: na brodu ima puno naina kako si nevjea sam moe nanijeti smrtonosne ozljede. Morali su nestati. Tada pogledah Jimmvja i on mi se nasmije. Brzi ste, primijeti. Mike se zamalo upisao, bio je siguran da e dobiti onaj no u trbuh. I momak?, upitah se... Ako uklonim drugu dvojicu, mora nestati i on. Tada iznenada outih istu tjelesnu muninu koju sam doivio prvi put neko davno u jednom selu u Biafri. Sve je u redu, zapovjednice?, upita brino Jimmy. Vjerojatno sam dopustio da mi se na licu oituju misli. Dobro sam, Jim, odgovorih. Zato ne odete po limenku piva? Dok je bio dolje, donesoh odluku. Valjalo mi se dogovoriti. Bio sam siguran da ne ele da se o njihovim poslovima javno pria. utnja za

utnju. Vjerojatno su ispod, u potpalublju, dolazili do istog zakljuka. U njem je klimaureaj dovodio svjei zrak do otvora iznad stola u glavnoj kabini. Bio sam otkrio da je cijev za dovod zraka bila dosta djelotvoran provodnik koji je donosio zvukove iz kabine do mosta. No ipak, djelotvornost tog prislunog ureaja ovisila je o brojnim imbenicima, prvenstveno o smjeru i jaini vjetra te o tonom poloaju sugovornika u kabini ispod. Vjetar je puhao u krmu i stoga u otvor klimaureaja, briui dijelove razgovora u kabini. Na sreu, Jimmy je valjda stajao ba ispod otvora jer njegov glas mi je dopirao razgovijetno kad ga huk vjetra nije priguivao. Zato ga odmah ne pitate? Odgovor dopre nejasno, potom vjetar puhne, a kad je oslabio, opet je govorio Jimmy. Ako ete veeras, gdje..., i vjetar opet zahui,... da bismo bili u zoru, tada moramo... inilo se da se cijela rasprava tie vremena i mjesta, a dok sam se ja pitao to se nadaju postii isplovivi iz luke u zoru, on ponovi: Ako je praskozorje tamo... Naulih ui kako bih razabrao idue rijei, ali vjetar ih nadjaa deset sekunda, a potom:... ne mogu shvatiti zato ne moemo..., prosvjedovao je Jimmy i odjednom do dopre razgovijetan i opor glas Mikea Guthrieja. Valjda je priao blie Jimmvju, najvjerojatnije u znak prijetnje. Sluaj, deko, pusti da mi rijeimo taj dio posla. Tvoja je zadaa da nade tu prokletu stvar i dosad se nisi ba najbolje pokazao Vjerojatno su se opet maknuli jer su njihovi glasovi postali nerazgovijetni. uh kako se otvaraju klizna vrata koja su vodila na krmenu palubu i hitro podoh do kormila, otputaju i ruicu koja ga je koila upravo kad se Jimmvjeva glava pojavila iznad ruba mosta. Prui mi pivo. Sada je izgledao oputenije, iz njegova je dranja nestalo suzdranosti. Nasmijei mi se srdano i s povjerenjem. Gospodin Materson kae da je za danas dosta. Moramo krenuti put luke. Okrenuh Dancer za povratak sa zapada i, prolazei uz ulaz u Zaljev Turtle, ugledah obrise svoje kolibe medu palmama. Osjetih nenadane ledene trnce, pretkazanje poraza. Sudbina se odluila opet kockati, a igra je postala grublja, ulog je bio prevelik za moju malenkost, ali nije vie bilo naina da se izvuem. Unato svemu, nadvladah mraznu neugodu i obratih se Jimmvju. Htio sam iskoristiti njegovo novo povjerljivo dranje ne bih li uspio ispipati to vie obavijesti. Razgovarali smo o beznaajnim stvarima tijekom plovidbe kroz kanal do velike luke. Bilo je jasno da su mu rekli da vie nisam na crnoj listi. Zaudo, injenica da imam zloinaku prolost uinila me prihvatljivijim. Sada su znali na emu su. Nali su polugu kojom su mogli upravljati mnome... iako sam bio gotovo siguran da mladome Jamesu nisu stvar pojasnili do u sitnicu. Oito je za njega bilo olakanje prirodno se ponaati. Bio je srdaan i otvoren ovjek, bez trunke prepredenosti. Potvrda tome bila je injenica daje on, dok su druga dvojica tajila njegovo prezime kao vojnu tajnu, o vratu nosio srebreni lani s ploicom koja je upozoravala spasitelje da je vlasnik, J. A. North, alergian na penicilin. Bio je ve zaboravio sve svoje prethodne zadrke i polako iskamih iz njega djelomine obavijesti koje su mi mogle posluiti u budunosti. Temeljem moga iskustva, upravo ono to ne zna moe ti ozbiljno nakoditi. Odabrah temu za koju sam mislio da e ga natjerati na konanu predaju. Vidite onaj greben preko kanala, tamo dolje gdje se sada lomi val? To je Devil Fish Reef i s morske strane dubina je etrdeset metara. To je omiljeno mjesto nekih doista golemih starih kirnja. Prole godine tamo sam ulovio jednu teku vie od dvjesto kilograma. Dvjesto... uzvikne. Zaboga, pa to je gotovo etiristo pedeset libra. Da. ovjek joj je mogao ugurati u usta glavu i ramena. Nestade i zadnja suzdranost. Studirao je povijest i filozofiju na Cambridgeu, ali provodio je previe vremena na moru i morao je odustati. Sada je bio vlasnik male tvrtke za ronilaku i spasilaku opremu, koja mu je davala sredstva za ivot i omoguavala mu da roni vei dio tjedna. Bavio se tom djelatnou kao privatnik, ali imao je veze s Vladom i mornaricom glede nekih poslova. Vie puta izlanuo je ime Sherrv i ja obazrivo ispipah. Vaa djevojka ili supruga? On se nasmije. Moja sestra, starija sestra, ali u redu enska... vodi knjige i upravlja tvrtkom, odgovori glasom koji nije ostavljao dvojbe o tome to James misli o voenju knjiga i upravljanju tvrtkom. Sjajan je strunjak za koljke i na njima zarauje dvije tisue funta godinje. Ali, nije pojasnio zato se pridruio

zloudnom drutvu u kojem se nalazio, niti to muka na drugoj strani svijeta od mjesta gdje se nalazila njegova trgovina sportskom opremom. Iskrcah ih na Admiralitetskom molu i odvezoh Dancer do Shellova pristanita kako bih se opskrbio gorivom prije mraka. Naveer sam napravio skuu na aru, u kojemu sam ispekao dva velika neoguljena slatka krumpira, i upravo sam zalijevao veeru hladnim pivom sjedei na trijemu ispred kolibe i sluajui valove, kad ugledah svjetla koja su se pribliavala kroz palmik. Taksi stane pored mog kombija i voza ostane za upravljaem, dok su se putnici uspeli stubama do trijema. Ostavili su Jamesa u Hiltonu i sad su bili sami, njih dvojica... Materson i Guthrie. Pie? Pokazah boce i led na stoliu. Guthrie natoi obojici gin, a Materson sjedne nasuprot meni gledajui me kako dovravam jesti ribu. Obavio sam nekoliko poziva, ree kad gurnuh tanjur u stranu. I kau mi da je Harry Bruce netragom nestao prije pet godina u lipnju i da otad od njega nema ni glasa. Raspitao sam se i otkrio da je Harry Fletcher stigao punih jedara u ovdanju veliku luku tri mjeseca kasnije... doplovivi iz Sidnevja u Australiji. Doista? Izvukoh riblju kost zapelu izmeu zubi i pripalih dugu i crnu otonu cigaru. Jo neto, netko tko ga je dobro znao kae mi da Harry Bruce ima oiljak od noa na lijevoj ruci, ree svojim milozvunim glasom, a ja nehotice pogledah crtu tanku poput niti na mojoj nadlaktici. Tijekom godina suzila se i stanjila, ali jo se isticala svojom bjelinom na tamnoj koi preplanuloj od sunca. No, zaudna podudarnost, primijetih, povukavi dim. Cigara je bila jaka i miriljava, prizivala je more, sunce i zaine. Vie se nisam brinuo... htjeli su se dogovoriti. Da, sloi se Materson, prepredeno gledajui oko sebe. Dobro ste se smjestili, Fletcher. Lijepo mjestace, ha? Ba lijepo i ugodno. Nasmrt je dosadno raditi da bi se ivjelo, potvrdih. Bolje no kao zatvorenik razbijati kamenje, ili ivati potanske vree. Pretpostavljam da jest. Sutra e vam momak postaviti neka pitanja. Potrudite se da budete ljubazni s njim, Fletcher. Kad odemo, moi ete zaboraviti da ste nas vidjeli, a mi emo zaboraviti rei ikome za ovu smijenu podudarnost. Imam vrlo loe pamenje, gospodine Materson, zajamih mu. Nakon razgovora koji sam uo u Dancerovoj kabini oekivao sam da zatrae sutranji rani polazak jer je praskozorje, kako se inilo, bilo vano za njihove planove. Meutim, nitko od njih to ne spomene i kad su otili, shvatih da neu spavati, stoga proetah du obale slijedei krivulju zaljeva sve do Mutton Pointa kako bih promatrao mjesec koji se dizao iznad palma. Sjedio sam tamo do duboko u no. Sutradan ujutro gumenjaka nije bilo na molu, ali Hambone, luki prijevoznik, na vesla me prebaci do Dancerova sidrita prije izlaska sunca i dok smo pristajali, ugledah poznati lik kako hoda krmenom palubom i gumenjak privezan za ogradu. Hej, Chubby. Skoih na brod. to je, tvoja gospoda izbacila te iz kreveta? Bijela Dancerova paluba bljetala je ak i na slaboj svjetlosti, a svi metalni dijelovi bili su ulateni poput zrcala. Vjerojatno je bio tu ve nekoliko sati. Chubbv voli Dancer gotovo koliko i ja. Sliio je javnom zahodu, Harry, progunda. Ovi koje si ukrcao su opor svinja, i buno pljune preko ograde. Nemaju potovanja za brod, to je na stvari. Imao je gotovu kavu, jaku i miriljavu kakvu je samo on znao skuhati, pa je popismo sjedei u salonu. Chubby turobno namrti elo i puhne u crnu tekuinu koja se dimila. Htio mi je neto rei. Kako je Angelo? Zadovoljava rawanske udovice, progunda. Otok nije pruao dovoljno radnih mjesta za sve radno sposobne mladie... stoga su mnogi potpisivali trogodinji ugovor i odlazili raditi u satelitsku nadzornu postaju i vojnu zrakoplovnu bazu na Otoku Rawano. Ostavljali su za sobom mlade supruge, rawanske udovice, pa su otoke djevojke s pravom bile uvene po svojoj uspaljenoj krvi i srdanoj naravi. Onom Angelu ispit e mozak... radi samo to, danju i nou, jo od ponedjeljka. U njegovu brundanju razabrah vie no traak zavisti. Gospoda Chubby vrsto je drala uzde... on nastavi buno srkati kavu. Kako ide s klijentima, Harry? Novac je dobar. Ne ide u ribolov, Harry. Pogleda me. Promatram te s vrha Coolie Peaka, kompa, niti ne prilazi kanalu... radi vie prema obali. Tono, Chubby. On se opet usredotoi na kavu. Posluaj me, Harry. Dri ih na oku. Dobro pripazi. Ona dvojica su hulje. Ne znam za mladia... ali druga dvojica su

zlikovci. Pazim, Chubby. Zna novu djevojku u hotelu... Marion? Onu koju su zaposlili za sezonu? Klimnuh glavom: devetnaestogodinja djevojka, ljupka, vitka, pjegava, lijepih dugih nogu, crne sjajne kose, vatrenih oiju i nestana osmijeha. No, juer je izila s plavuanom, s onim crvenog lica. Znao sam da ponekad Marion spaja ugodno s korisnim i prua probranim gostima hotela usluge koje nisu bile dio hotelske ponude. Na otoku ta vrsta djelatnosti nije podrazumijevala nikav biljeg beaa. Da, potaknuh Chubbvja. Pretukao ju je, Harry. Grdo ju je ozlijedio. Chubbv otpije gutljaj kave. Onda joj je dao toliko novca da nije mogla otii na policiju. Sada mi se Mike Guthrie jo manje dopadao. Samo je zvijer mogla zlostavljati djevojku poput Marion. Dobro sam je znao. Bila je naivna, djetinje je prihvaala ivot, to je njeno bludnienje inilo udno privlanim. Sjetih se da sam pomislio kako bih jednoga dana mogao biti prisiljen ubiti Guthrieja... i potrudih se da ne smetnem s uma tu misao. Zlikovci su, Harry. Pomislio sam da bi bilo dobro da to zna. Hvala, Chubby. I ne dopusti im da opet zasvinje Dancer, doda prijetei. Salon i paluba... bili su kao svinjac. Chubby mi pomogne da odvezem Dancer do Admiralitetskog mola i potom digne jedra urei doma, brundajui i gunajui nejasne prijetnje... Susretne Jimmvja koji je dolazio iz suprotnog smjera i osine ga zlobnim pogledom kojim ga je gotovo spalio. Zdravo, zapovjednice, vikne Jimmy skaui na Dancerovu palubu i ja sidoh za njim u kabinu pa natoih obojici kavu. Gospodin Materson kae da mi elite postaviti neka pitanja, je li tako? ujte, gospodine Fletcher, htio bih da znate da vas nisam kanio uvrijediti ne rekavi vam nita dosad. Nisam ja... nego drugi. Svakako, smirih ga. Sve je u redu, Jimmy. Najsmislenije bi bilo da smo odmah zatraili vau pomo, umjesto da uzalud kruimo u prazno, kako smo uinili. Kako bilo, sad su i drugi iznebuha odluili da moe. Upravo mi je rekao mnogo vie no to je pretpostavljao i morao sam promijeniti svoje miljenje o mladom Jamesu. Bilo je jasno da posjeduje neke spoznaje s kojima nije upoznao drugu dvojicu. One su bile njegovo jamstvo i vjerojatno je ustrajao da se sastane nasamo sa mnom kako bi odrao nedirnutom svoju policu osiguranja. Zapovjednice, traimo otok, to no odreen otok. ao mi je, ne mogu vam rei zato. Nema veze, Jimmy. I ovako je u redu. to e biti s tobom, James North, upitah se iznenada. Kakvu ti je sudbinu namijenio taj opor vukova kad ih napokon dovede do tog tvoga osobitog otoka? Neto mnogo manje ugodno od alergije na penicilin? Pogledah to lijepo mlado lice i osjetih za njega nenadanu naklonost... moda zbog njegove mladosti i naivne neiskvarenosti, zbog uzbuenog odnoenja s ovim starim, umornim i okrutnim svijetom. Zavidio sam i divio mu se na tome i nije mi bila draga misao da u ga vidjeti kako se valja u blatu. Jim, koliko dobro znate svoje prijatelje?, upitah tiho i on se iznenadi, ali onda se u hip pribere. Dosta dobro, odgovori obazrivo. Zato? Znate ih manje od mjesec dana, rekoh kao da to znam i dobih potvrdu u njegovim o ima. A ja poznajem tu vrstu ljudi otkad ivim. Ne vidim nikakvu vezu, gospodine Fletcher. Sada se povukao, ponaao sam se s njim kao s djetetom i to mu se nije dopadalo. Sluajte, Jim. Zaboravite ovaj posao, o emu se god radilo. Okanite ga se i vratite se svojoj trgovini i spasilakoj tvrtci. Nevjerojatno, odvrati. Vi ne razumijete. Razumijem, Jim. Uistinu. Proao sam isti put i dobro ga Poznajem. Znam skrbiti za sebe. Ne brinite za mene. Unato preplanulosti, pocrvenio je do vlasita i njegove su oi izazovno zaiskrile. Pogledasmo se kratko u oi i shvatih da uzalud gubim vrijeme i trudim se. Da se netko ovako ophodio sa mnom u nJegovoj dobi, bio bih zakljuio da je poblesavio. U redu, Jim, zakljuih. Neu se dalje uplitati, ali sada znate kako stoje stvari. Samo nemojte srljati, to je sve. Okay, gospodine Fletcher. Polako se opusti i potom se nasmijei svojim neodoljivim osmijehom. Svejedno, hvala vam. Da ujem o tom otoku, predloih. Izlazei van, on uzme kratku olovku i biljenicu iz ormaria iznad stola s kartama. Prema mojim proraunima nalazi se izmeu est i dvanaest milja na puini ispred afrike obale i izmeu deset i trideset milja sjeverno od ua rijeke Rowuma... To podrazumijeva golemu povrinu, Jim... kako ste moda uoili prethodnih dana. to jo znate? Malo je due oklijevao prije no to je nevoljko

skinuo jo nekoliko novia sa svoje hrpe. Uzme olovku i povue u biljenici vodoravnu crtu. Na razini mora..., objasni i potom iznad crte narie nepravilan obris koji je poinjao nisko, a onda se strmo uzdizao, oblikujui tri odvojena vrha, prije no to se naglo prekidao, ... ovo je obris koji se vidi s mora. Tri brda su od vulkanskog bazalta, goli kamen s rijetkim raslinjem. Tri Starca, odmah ga prepoznah, ... ali puno grijeite u svojim proraunima, udaljen je vie od dvadeset milja od obale. Ali kopno se vidi?, upita odmah. Mora biti tako. Svakako, s vrha brda vidi se daleko, potvrdih dok je on kidao list iz biljenice i briljivo ga derao na komadie, koje je bacio u vodu. Koliko milja sjeverno od rijeke? Okrene se i pogleda me u lice. Oko ezdeset, sedamdeset. On se zamisli. Da, moglo bi biti. Moglo bi odgovarati, ovisi o vremenu koje je potrebno... Ne dovri reenicu, slijedio je moj savjet da ne srlja. Moete nas odvesti tamo, zapovjednice? Klimnuh glavom. Ali put je dug i bolje se spremiti za noenje na brodu. Idem po druge, odvrati, opet nestrpljiv i uzbuen. Ali na molu se okrene i pogleda na palubu. O otoku, njegovu izgledu i svemu ostalom nemojte s drugima, u redu? U redu, Jim, odgovorih, nasmijeivi se. Ne brinite. Sidoh da pogledam nautiku kartu Admiraliteta. Otok Tri Starca bio je najvia toka bazaltnog lanca, dugog lanca stijena koji se pruao usporedo s kopnom tristo dvadeset kilometara. Bio je ispod povrine, ali povremeno je izranjao tvorei vrste toke izmeu nepravilno razbacanih koralj nih grebena, pjeanih otoka i pliina. Bio je oznaen kao nenastanjen i bez pitke vode, a mjerenja su pokazala da postoje brojni duboki kanali kroz koraljni greben koji ga je okruivao. Iako je bio puno sjevernije od moga uobiajenoga ribolovnog podruja, posjetio sam taj dio prole godine, kao vodi skupine morskih biologa sa sveuilita Ucla, koji su prouavali rasplodne navike zelenih elva, kojih tamo ima u izobilju. Utaborili smo se tri dana na jednom drugom otoku, odvojenom od Tri Starca kanalom koji je prokopala plima, gdje je postojalo stalno sidrite u zatvorenoj laguni i pitka premda boata voda u ribarskom zdencu u palmiku. Gledan s tog sidrita, Otok Tri Starca imao je isti obris koji mi je Jimmy nacrtao, zato sam ga tako hitro prepoznao. Nakon pola sata stie itava druina. Privezan uzetom, na krovu taksija bio je veliki predmet prekriven vodootpornim zelenim platnom. Platili su nekoliko otonih danguba da prenesu to i prtljagu na mol do mjesta gdje sam ih ekao. Odloili su platneni zaveljaj na pramanu palubu, ne odmotavi ga, a ja ne postavih nikakvo pitanje. Koa na Guthrijevu licu poela se guliti, otkrivajui ivo meso. Namazao se bijelom kremom. Ja ga zamislih kako baca malu Marion s kraja na kraj svog apartmana u Hiltonu i nasmijeih mu se. Izvrsno izgledate. Jeste li ikada razmiljali o sudjelovanju na natjeaju Miss Universe? On me saee pogledom ispod oboda eira, smjetajui se na ribikom sjedalu. Tijekom plovidbe na sjever pio je pivo iz limenke, a njih je koristio kao mete, gaajui ih iz velikog pitolja dok su padale i valjale se u Dancerovoj brazdi. Malo prije podneva prepustih Jimmvju kormilo i sioh u zahod u potpalublju. Opazih da je Materson otvorio bar i izvadio bocu gina. Koliko jo treba?, upita znojan i zapuhan unato klimauredaju. Otprilike jo sat, odgovorih i pomislih da e Materson postati alkoholiar, sudei po tome kako je podnosio pie u podne. Kako bilo, gin gaje malo smekao i ja, koristei priliku kao i obino, iskamih dodatnih tristo funta predujma na moju plau, a potom se vratih na most da provedem Dancer kroz sjeverni kanal koji je vodio do Tri Starca. Tri vrha pojavie se u izmaglici omorine, sablasno i zlokobno sivi, titraju i bestjelesno iznad kanala. Jimmy ih promotri dvogledom, potom ga spusti i okrene se k meni, u sedmome nebu. Izgleda da je ba taj, zapovjednice, i navratnanos side na krmenu palubu. Sva se trojica uputie na pramanu palubu, prodoe pokraj tereta umotanog u platno i naslonie se na ogradu, rame uz rame, promatrajui otok dok sam ja polako plovio kanalom. Plima nam je pogodovala i bio sam sretan to mogu iskoristiti njen nadolazei val za pristajanje uz isto ni rt Tri Starca i privezati brod na obali ispod najblieg vrha. U ovim je vodama plimna razlika bila pet metara i osamnaest centimetara za proljetne ravnodnevnice, pa nije bilo mudro ploviti plitkim morem kad je plima ila svome kraju. Kad se voda povlaila, ispod kobilice su

vrebale podvodne hridi. Jimmy posudi moj runi kompas i stavi ga u svoj ranac skupa s kartom, termosicom ledene vode i kutijom s tabletama soli, koju je uzeo iz ormari a prve pomoi. Dok sam ja paljivo prilazio alu, Jimmy i Materson skinue cipele, arape i hlae. Kad je Dancer lagano udario kobilicom u tvrdi bijeli pijesak ala, ja podigoh glas: Okay, kreite. Prvo Jimmy, a za njim Materson spustie se niz ljestve koje sam postavio na Dancerov bok. Voda im je dosizala do ramena i James je drao ranac iznad glave dok su hodali prema obali. Dva sata!, viknuh za njima. Ako ostanete due, prenoit ete na otoku. Ne vraam se po vas dok je oseka. Jimmy mahne rukom i nasmijei se. Ja pokrenuh strojeve unatrag i oprezno se udaljih, dok su njih dvojica, doavi do ala, nezgrapno skakutali kako bi navukli hlae i cipele pa potom zali u palmik. Nakon deset minuta traenja, gledajui dolje u bistru vodu nalik planinskom potoku, opazih na dnu tamnu sjenu koju sam traio i bacih malo sidro. Dok je Guthrie radoznalo promatrao, navukoh masku i rukavice pa skoih preko ograde s malom mreom za ostrige i tekom polugom. Ispod nas bilo je dvanaest metara mora i sa zadovoljstvom sam otkrio da jo imam dovoljno daha da zaronim i u jednom dahu napunim mreu velikim koljkama. Oistih ih na krmenoj palubi i potom, prisjetivi se Chubbvjeve opomene, bacih preko ograde prazne koljke i briljivo pometoh palubu prije no to sam odnio u kuhinju vjedro sa slasnim koljkama. Zavrile su u loncu s vinom i enjakom, soli i mljevenim paprom te malo ljute crvene paprike. Stavih lonac na slabu vatru i poklopih ga. Kad sam se vratio na most, Guthrie je jo sjedio na ribikom sjedalu. to ne valja, velikom je zavodniku dosadno?, upitah ga zabrinuto. Nema djevojaka za pljuskanje? Zamiri razmiljajui. Naslutih da nastoji utvrditi moj izvor. Imate poganu gubicu, Bruce. Prije ili kasnije netko e vam je zaepiti. Razmijenismo jo nekoliko laski, otprilike iste razine, ali posluile su da utuemo vrijeme dok se dva udaljena lika nisu pojavila na alu, maui rukama i dozivajui u sav glas. Ja digoh sidro i pooh po njih. im se ukrcae, pozvae Guthrieja i okupie se na pramanom mostu za jedan od svojih uobiajenih sastanaka. Bili su jako uzbueni, najvie Jimmy koji je mahao rukama i pokazivao kanal, govorei tiho no odluno. Na posljetku se inilo da se svi slau, ali kad su zavrili raspravljati, preostao je jo sat danjeg svjetla i ja sam odbio Matersonov zahtjev da nastavimo istraivanje naveer. Nisam htio nasumice tumarati po oseci u mraku. Odluno odvezoh Dancer na sigurno sidrite u lagunu s druge strane kanala i kad je sunce zalo za uareni obzor, Dancer je bio vrsto privezan za dva teka sidra, a ja sam sjedio na mostu i uivao u smiraju dana i prvome veernjem whiskyju. Poda mnom, u glavnoj kabini uo se neprekidan amor rasprave. Zanemarih ga, niti se ne potrudivi prii odvodu klimaureaja, sve dok prvi komari nisu pristigli s drugog kraja lagune i poeli mi zujati oko uiju. Sidoh dolje i mojim ulaskom rasprava zamre. Pustih da se umak zgusne i posluih svoj lonac koljaka s Peenim slatkim krumpirima i salatom od ananasa, pa svi objedovasmo u grobnoj tiini. Zaboga, pa ovo je bolje ak i od kuhinje moje sestre, primijeti na koncu Jimmy. Ja mu se nasmijeih. Ponosim se svojim kuharskim sposobnostima, a mladi James bio je oigledno sladokusac. Probudih se nakon ponoi i izioh na palubu da provjerim Dancerov vez. Sve je bilo u redu i sjedoh uivati u mjeseini. U taj je sat vladala mukla tiina, poremeena samo priguenim zapljuskivanjem plime o Dancerov trup... i dalekim hukom valovlja koje se lomilo na vanjskom grebenu. Dopiralo je mono i visoko s otvorena oceana i lomilo se tutnjei i pjenei na koraljima Gunfire Reefa, Topovskog grebena. Ime je bilo prikladno, mukla i duboka buka protresala je utrobu ba kao pravilna topovska vatra. Mjeseina je preplavila kanal srebrenastim odsjajima i isticala je goletne oble vrhove Tri Starca, koji su bljetali kao bjelokost. Podno njih nona izmaglica koja se podizala iz lagune razmiljela se posvuda kao zabludjela ovica. Odjednom zauh iza sebe um pokreta i naglo se okrenuh. Guthrie me pratio, tiho kao leopard u lovu. Bio je u gaama i na mjeseini je njegovo tijelo bilo bijelo, miiavo i vitko. Velika etrdesetpetica njihala mu se na desnoj butini. Pogledasmo se nakratko u oi prije no to se ja opustih. Zna, zlato, mora se pomiriti. Nisi uope moj tip,

rekoh mu, ali ilama mi je strujio adrenalin i glas mi je bio mukao. Kad doe vrijeme da te naguzim, uporabit u ovo, odvrati on, pokazujui etrdesetpeticu i cerei se. Dorukovali smo prije zore i ja odnesoh svoju alicu kave na most kako bih je popio za plovidbe kroz kanal prema otvorenu moru. Materson je bio u potpalublju, a Guthrie se razvalio na ribiko sjedalo. Jimmy je stajao pored mene i priopavao mi dnevne dunosti. Bio je napet od uzbuenja, inilo se da treperi kao mladi lovaki pas koji je upravo nanjuio divlja. elim izvriti mjerenja vrhova Tri Starca, objasni. Trebat e mi va runi kompas i vaa pomo. Dajte mi koordinate, Jim, ja u oznaiti to ku i odvest u vas tono do tog mjesta, odvratih. Napravit emo po moju, zapovjednice, odvrati s nelagodom, a odgovarajui mu nisam mogao zatomiti ljutnju. Onda u redu, utokljunac. On pocrveni i uputi se do desne bone ograde kako bi promotrio tri vrha kroz leu kompasa. Proe deset minuta prije no to je ponovno prozborio. Moemo li sada skrenuti dva stupnja udesno, zapovjednice? Dakako da moemo, odvratih smijeei se, ali to bi nas odvelo ravno na Gunfire Reef i brod bi potonuo i smrskao se. Trebala su daljnja dva sata lutanja kroz labirint grebena prije no to sam uspio izvesti Dancer kroz kanal na otvoreno more i napraviti krug unazad kako bih priao Gunfire Reefu s istoka. Bila je to igra make i mia: Jimmy je vikao toplo i hladno, ne dajui mi koordinate koje bi mi omoguile da dovezem Dancer tono na mjesto koje je traio. Tu na otvorenom moru valovi su napredovali u velianstvenoj povorci prema kopnu, a to je dubina bila manja to su bili vii i vea prijetnja. Dancer se valjao i ljuljao dok smo ili k vanjskom grebenu. U toci gdje su se valovi sudarali s koraljnim grebenom njihovo se dostojanstvo preobraavalo u nenadani bijes, kljuali su i praskali u divovskim uspjenjenim trcajima, divlje nasrui na koralje silovitim udarcima. Zatim su se povlaili, otkrivajui grozne crne onjake kroz slapove bijele pjene koja je tekla s grebena, dok se sljedei val spremao na juri, podiui veliku glatku grbu za poetak sraza. Jimmy me stalno navodio na jug, po pravcu koji se postupno pribliavao grebenu, i naslutih da smo vrlo blizu njegovu cilju. Nestrpljivo je gledao kroz kompas prvo jedan i potom drugi vrh Tri Starca. Tako naprijed, zapovjednice, uzvikne. Polako po tom pravcu. Ja pogledah naprijed, nakratko svrnuvi pogled s prijeteeg grebena, i promotrih idui val kako nasre i lomi se... osim u jednom uskom dijelu, petsto metara dalje. Tu je val zadravao svoj oblik i produavao bez zapreka prema kopnu. S obiju strana val se lomio na grebenu, ali u toj je to ci bio prolaz. Smjesta se prisjetih Chubbvjeva hvalisanja. Imao sam samo devetnaest godina kad sam izvukao iz krape svoju prvu ribu na Gunfire Breaku. Nitko drugi nije htio poi sa mnom u ribolov... ne mogu rei da im zamjeram. Ni ja se ne bih tamo vratio... sada kad imam malo pameti. Gunfire Break... istog trena shvatih da idemo upravo tamo. Pokuah se tono prisjetiti to mi je o njemu rekao Chubbv. Ako udes s otvorena mora otprilike dva sata prije plime, usmjeri u sredinu prolaza sve dok ne stigne desnim bokom do jedne goleme koraljne stijene, koju e prepoznati im je ugleda. Proi to blie njoj i potom skreni dokraja lijevim bokom i nai e se u zaklonjenom dubokom jarku odmah iza glavnog grebena. to vie bude u zaklonu grebena, to bolje, prijatelju... inilo mi se da vidim Chubbvja za njegove blagoglagoljive faze u pubu Lord Nelson kako se hvasta da je jedan od rijetkih koji su proli kroz Gunfire Break. Nema tog sidra koje dri tamo dolje, mora se drati vesala da ostane u sredini prolaza... jarak Gunfire Breaka je dubok, kompa, itekako, a ribe su tamo unutra velike, goleme. Jednom sam ih ulovio etiri, a najmanja je imala dvjesto kilograma. Mogao sam ih uloviti i vie, ali vrijeme je isteklo. U Gunfire Breaku ne moe se ostati vie od sata nakon plime... vodu kroz prolaz isie more, kao da si izvadio prokleti ep u kadi. Izlazi se istim putem kojim se ulazi, samo to pri izlasku mora malo vie moliti... jer ima tonu ribe na brodu i tri metra mora manje pod kobilicom. Postoji i drugi izlaz, kroz kanal na stranjem dijelu hridina. Ali o njemu ne elim ni govoriti. Pokuao sam samo jednom i nikada vie. Sad smo ili ravno prema prolazu, Jimmy nas je vodio pravo u ralje Breaka. Okay, Jim, viknuh. Kraj vonje. Gurnuh polugu stroja i krenuh k puini, a potom se okrenuh da se

suoim s Jimmvjevim gnjevom. Malo je nedostajalo, kvragu, vikne bijesno. Mogli smo prii jo blie. Deko, ima problema gore?, vikne Guthrie s krmene palube. Ne, sve je u redu, vikne Jimmy u odgovor i potom se ljutito obrati meni. Vi ste unajmljeni, gospodine Fletcher... James, elim vam neto pokazati...i odvedoh ga do stola s kartama. Toka je na nautikoj karti Admiraliteta bila oznaena jednom jedinom oznakom dubine: pedeset etiri metra, i nije bilo upisano ni ime ni uputa za plovidbu. U hip dodah olovkom to ke dvaju vanjskih vrhova Tri Starca i potom estarom izmjerih kut izmeu tri oznaene toke Tono?, upitah, a on pogleda moj izraun. Tono, zar ne?, bio sam uporan, pa on nevoljko klimne glavom. Da, to je mjesto, prizna, a ja produih s opisom Breaka do najmanjih pojedinosti. Ali, moramo ui tamo, ree on po zavretku mog opisa, kao da nije uo ni rijei od njega. Ne dolazi u obzir, odgovorih. Jedino mjesto za koje sada marim je velika luka na Otoku Sveta Marija, i usmjerih Dancer na taj pravac. to se mene ticalo, najam je bio zavren. Jimmy se spusti niz ljestve i vrati se uskoro s pojaanjem, Matersonom i Guthriejem, koji su takoer bili gnjevni i uvrijeeni. Reci samo rije i ovom u gadu otkinuti ruku i razbiti mu je o glavu, ree Mike Guthrie unaprijed uivajui u prizoru. Momak kae da se povlaite, nasrne Materson. No, to nee ii... jesam li bio jasan? Jo jedanput opisah pogibelji Gunfire Breaka i oni se istog trena primirie. Dovezite me najblie to moete... ostatak puta preplivat u, predloi Jimmy, ali ja odgovorih izravno Matersonu. Izgubili biste ga, to je malo ali sigurno. elite toliko staviti na kocku? On ne odgovori, ali naslutih da je za njih Jimmy predragocjen. Dajte da pokuam, ustrajao je Jimmy, ali Materson ljutito odmahne glavom. Ako ne moemo proi kroz prolaz, dajte da barem pokuam vonju saonicama du grebena, produi Jimmy i tada shvatih to je bilo ispod platna na pramanoj palubi. Samo nekoliko prolaza du prednjeg ruba grebena i preko ulaza u prolaz. Sada je ve preklinjao i Materson me upitno pogleda. V Takve su se prilike rijetko nudile. Znao sam da mogu dovesti Dancer nadomak grebena bez ikakve opasnosti, ali nabrah elo u znak zabrinutosti. Izloio bih se nebrojenim opasnostima... ali kad bismo se sporazumjeli o maloj naknadi... Imao sam Matersona u aci i iznudih mu dnevnu najamninu, petsto dolara, plaanje unaprijed. Dok smo mi sklapali posao, Guthrie je pomagao Jimmvju da odmota saonice i odnese ih na krmenu palubu. Ja stavih svoj snop novanica u dep i odoh pripremiti vuno ue. Saonice su bile nalik bobu, vrste grade od elika i plastike. Umjesto sklizaljka imale su kormilo i kratka pokretna krilca, kojima se upravljalo kratkom komandnom palicom smjetenom ispod prozora od perspexa. Na nosu je bila alka za vuno ue kojim sam trebao tegliti saonice za Dancerovom krmom. Jimmy se morao ispruiti potrbuke iza prozirnog zaslona diui komprimirani zrak iz dvaju bonih spremnika ugraenih u trup saonica. Na ploi su bili dubinomjer i tlakomjer, kompas i kronometar. Palicom je Jimmy mogao nadzirati dubinu urona saonica i skretati lijevo ili desno u odnosu na Dancerovu krmu. Pravi dragulj, primijetili, a on pocrveni od zadovoljstva. Hvala, zapovjednice, napravio sam ih svojim rukama. Navlaio je debelo odijelo od crnog neoprena i dok je gurao glavu u pripijenu kapuljau, ja se sagnuh i pogledah tvorniku oznaku na trupu saonica, zapamtivi natpis: Norths Underwater World, 5, Pavilion Arcade, BrightonSussex. Uspravih se ba u trenutku kad je njegovo lice provirilo iz otvora kapuljae. Pet vorova prikladna je brzina tegljenja, zapovjednice. Ako se drite na sto metara od grebena, mo i u skrenuti i slijediti krivulju koralja. U redu, Jim. Ako ispustim na povrinu uti znak, ne obazirite se na njega, pokazuje samo nalaz i kasnije emo se vratiti... ali ako ispustim crveni, onda sam u nevolji, nastojte se udaljiti od grebena i izvui me na palubu. Klimnuh glavom. Imate tri sata, upozorih ga. Tada e plimni val poeti otjeeati kroz prolaz i morat emo seudaljiti. Trebalo bi biti dovoljno, sloi se. Guthrie i ja podigosmo saonice preko ograde i one plitko zaronie. Jimmy se spusti i smjesti se iza zaslona, provjeravajui sprave i palicu te namjetajui masku i usnik. Buno udahne i potom digne paleve. Ja se hitro vratih na most i pomaknuh ruice. Dancer ubrza, a Guthrie odmota debelo najlonsko ue preko krme dok su se

saonice udaljavale iza naih lea. Ispustismo sto pedeset metara ueta prije no to su saonice izronile na povrinu i krenule za nama. Jimmv mahne rukom i ja dovedoh Dancer do stalne brzine od pet vorova. Izvedoh skretanje u irokom luku, a potom prioh grebenu izloivi bok velikim valovima, tako da se Dancer opasno ljuljao. Jimmv opet mahne rukom i vidjeh da gura naprijed upravljaku palicu saonica. More se zapjeni oko krilaca, potom iznenada plovilo upravi nos nadolje i hitro zaroni ispod povrine. Nagib najlonskog ueta brzo se mijenjao dok su saonice zaranjale, skrenuvi na posljetku prema grebenu. Od napetosti se ue treslo kao strijela kad pogodi metu, a iz vlakana su trcale kapi. Plovili smo polako pravcem usporednim s grebenom, prolazei ispred ulaza u kanal. Ja sam promatrao koralj s potovanjem, ne izlaui se opasnosti, i zamiljao sam Jimmvja, pod vodom, kako u tiini klizi iznad dna skreui k podnoju visoke podmorske koraljne litice. Vjerojatno se radilo o zanosnom osjeaju, i ja mu zavidjeh, obeavi si da u se ogrebati za vonju saonicama im se ukae prilika. Stigosmo do prolaza, prodosmo ga i tada zauh Guthrijeve povike. Odmah pogledah u krmu i opazih veliki uti balon kako poskakuje iza nas. Neto je naao, vikne Guthrie. Da bi oznaio poloaj, Jimmy je ispustio tanko ue, a svjetiljka na iskru automatski je napuhala uti balon ugljinim dioksidom. Ja sam produio stalnom brzinom du hridi, a nakon etiristo metara nagib vunog ueta smanji se i saonice se pojavie na Uskljualoj povrini. Skrenuh, odmaknuvi se od hridi na sigurnu udaljenost, i potom sidoh kako bih pomogao Guthrieju u izvlaenju saonica. Jimmy se popne na krmenu palubu i kad je skinuo masku, usne su mu drhtale, a sive oi iskrile. Uze Matersona za ruku i odvue ga u kabinu, moei voljenu Chubbvjevu palubu. Guthrie i ja namotasmo ue, potom izvukosmo saonice na krmenu palubu. Ja se vratih na zapovjedni most i okrenuh Dancer u spori povratak prema ulazu u Gunfire Break. Materson i Jimmy vratie se na most prije no to smo stigli do tamo. Matersona je zarazilo Jimmvjevo uzbuenje. Momak eli pokuati izvaditi iz mora jedan predmet. Bio sam dovoljno iskusan da ne pitam o emu se radi. Koje veliine?, upitah umjesto toga, gledajui na sat. Imali smo sat i pol prije no to plima pone u vrtlogu otjecati kroz prolaz. Ne prevelik, zajami mi Jimmy. Najvie dvadesetak kilograma. Sigurno, James? Nema vie? Nisam bio siguran da njegov ushit ne umanjuje potreban trud. Kunem se. elite ga zakvaiti na plovak? Da, podignut u ga plovkom i potom odvui dalje od grebena. Krenuh oprezno Dancerovom krmom prema utom balonu koji je bezbrino poskakivao u bijesnim koraljnim raljama Breaka. Blie neu prii, viknuh okrenut prema krmenoj palubi, a Jimmy se sloi kretnjom ruke. Nezgrapnim pajim hodom krene na krmu i pregleda opremu. Uzeo je dva plovka i platneni pokriva saonica te se privezao najlonskim uzetom. Vidjeh kako runim kompasom odreuje poloaj utog znaka, potom jo jednom digne pogled k meni i potom skoi natrake i nestane. Njegovo pravilno disanje proizvede podno krme kljuanje bijelih mjehuria, potom se pone kretati prema grebenu. Guthrie je odmatao ue za njim. Upravljajui strojevima, drao sam Dancer u mjestu na stotinjak metara od junog vrha Breaka. Jimmvjevi mjehurii polako su se pribliili utom znaku i potom se nastavili razbijati u balon. Radio je pod vodom i zamislih ga dok vezuje prazne plovke za predmet najlonskim remenima. Posao je vjerojatno bio nezahvalan u struji koja mu je upala iz ruku velike torbe. Namjestivi remenje, mogao je poeti puniti vree komprimiranim zrakom iz boca. Ako je njegova procjena veliine bila tona, bilo ih je dovoljno dopola napuhati da podignu s dna zagonetni predmet, a potom smo ga tako plutajueg mogli odvui na sigurnije mjesto prije no to ga dignemo na brod. etrdeset sam minuta drao Dancer u istom poloaju, potom nenadano dvije velike zelene svjetlucave kugle izronie iz mora iza krme. Vree su bile na povrini... Jimmy je pokupio svoj plijen. Nedugo zatim njegova glava u kapuljai pojavi se pored plovaka i on podigne uvis desnu ruku. Znak za poetak tegljenja. Spreman?, viknuh Guthrieju na krmenoj palubi. Spreman! Privezao je ue i ja se udaljih od grebena, polako i obazrivo kako bih izbjegao izvrtanje vrea i isputanje zraka na kojem su plutale. Petsto metara od grebena ugasih Dancerove motore i krenuh pomoi da zeleni plovci

i pliva budu izvueni na brod. Ostanite gdje ste, zarei Materson kad se pribliih ljestvama, a ja slegnuh ramenima i vratih se za kormilo. Kvragu svi, pomislih palei cigaru... ali nisam uspio suzbiti uzbueni drhtaj dok su oni privlaili plovke uz trup i vukli ih prema pramcu. Pomogoe Jimmvju da se popne na brod i on zbaci s leda teke boce s komprimiranim zrakom, odlaui ih na palubu i podiui masku na elo. Njegov krijetav i visok glas dopre razgovijetno do mene dok sam stajao naslonjen na ogradu. Pun pogodak!, vikne. To je... Pazi!, upozori ga Materson. James umukne i svi me Pogledae podiui glave k mostu. Ne obazirite se na mene, deki, nasmijah se, veselo maui cigarom. Okrenue mi leda kako bi se meusobno doaptavali i Guthrie vikne: Isuse!, pljesnuvi Matersona po ramenu, a potom svi uglas zagraktae i nasmijae se na pramcu, pa poee podizati na Palubu vree i njihov teret. Nespretno su radili jer se Dancer jako valjao, a ja se nagnuh naprijed izjedan radoznalou. Silno se razoarah i naljutih kad opazih da se Jimmy pobrinuo da umota svoj plijen u platneni pokriva saonica. Na palubu su izvadili mokar i bezlian zaveljaj, svezan namotajima najlonskog ueta. Bio je teak, dalo se to naslutiti iz naina kako su rukovali njime, ali ne vei od kovega. Odloie ga na palubu i sretni se okupie oko njega. Materson mi se nasmijei. Okay, Fletcher. Doite pogledati. Bio je to dobro smiljen plan, on se poigrao mojom radoznalou kao pijanist klavirom. Odjednom me obuzme nesuzdriva elja da doznam to su oteli moru. Zagrizoh cigaru i sjurih se niz ljestve k njima. Bio sam na pola pramane palube, na brisanom prostoru, i Materson se jo smijeio kad tiho ree: Sad! Tek tada shvatih da je to stupica, i moj mozak proradi tako brzo da mi se inilo kao da se sve odvija usporeno. Vidjeh u Guthrijevoj ruci crnu zlokobnu etrdesetpeticu kako se die i cilja u moj trbuh. Mike Guthrie bio je u klasinom streljakom stavu, ispruene desne ruke, i smijuljio se mirkajui arenim oima dok je ciljao preko velike cijevi. Spazih lijepo lice Jimmvja Northa preplavljeno uasom, vidjeh kako se baca ne bi li zgrabio ruku koja je drala pitolj, ali Materson, i dalje se smijeei, grubo ga odgurne i on zatetura ponesen Dancerovim valjanjem. Um mi je bio bistar i hitar, nije bio slijed misli ve niz istodobnih slika. Pomislih kako su me paljivo namamili, potezom dostojnim pravih profesionalaca. Pomislih kako sam bio previe poduzetan u nastojanju da sklopim posao sa oporom vukova. Za njih je bilo jednostavnije pucati nego pregovarati. Pomislih da e ukloniti Jimmvja, budui da je bio nazoan ovom prizoru. To je vjerojatno bio njihov naum od samog poetka. Bilo mi je ao. Momak mi je postao drag. Pomislih na teko rasprskavajue zrno od mekog olova ispaljeno iz etrdesetpetice, i kako e rastrgati metu pogaajui ga udarnom silom od devetsto kilograma. Guthriejev kaiprst svije se preko otponca i ja se bacih prema blioj ogradi, s cigarom jo u ustima, ali znao sam da je prekasno. Pitolj u Guthriejevim rukama posko i i vidjeh kako iz cijevi izlazi blijedi bljesak na sunevoj svjetlosti. Prasak hitca i teko olovno zrno zajedno me pogodie. Buka me zaglui, zabacivi mi glavu unazad, a cigara poleti visoko uvis, ostavljajui za sobom iskriav trag. Potom me udarac zrna presavije, istjeravi mi zrak iz plua, i izmakne mi tlo pod nogama, bacajui me nazad, sve dok slabinama ne udarih u ogradu palube. Nisam osjetio bol, samo grozan udarac koji me oamutio. U grudi, bio sam siguran, i znao sam da mi je napravio veliku prostrijelnu ranu. Bio sam takoer siguran da je rana smrtonosna i oekivao sam da izgubim svijest. ekao sam da se onesvijestim, utonem u mrak. Meutim, ograda me ne udari u leda i ja se premetnuh, padajui naglavake preko nje, a spremno me doeka ledeni zagrljaj mora. Oporavih se i otvorih oi u srebrenastim oblacima mjehuria i sunevoj svjetlosti koja je ispod povrine postala svijetlozelena. Plua su mi bila prazna od udarca zrna, a nagon mi je govorio da odmah izronim u potrazi za zrakom, ali nekim udom um je jo bio bistar, pa shvatih da e mi Mike Guthrie raznijeti mozak im izronim na povrinu. Skolutah se, zaronih nespretno maui nogama i spustih se ispod Dancerova trupa. Praznih plua put je bio beskonaan: bijeli glatki Dancerov trbuh polako proe iznad mene i ja oajniki produih zauen to me noge jo sluaju. Odjednom me proguta tama, mekani, tamni i crveni oblak,

pa me gotovo shrva strava pri pomisli da sam izgubio vid... sve dok ne shvatih da je to moja krv. Veliki plutajui oblaci krvi koji su bojili more. Male zebraste ribice jurile su nasumice u oblak pohlepno gutajui. Ispruih prste, ali lijeva ruka nije odgovarala. Nemono je visjela na boku i krv se irila oko mene poput dima. U desnoj je ruci jo bilo snage pa produih ispod Dancerove kobilice, penjui se prema dalekoj crti gaza. im izronih, vidjeh najlonsko vuno ue koje je visjelo s krme i potonulo ispod povrine pa ga zgrabih preplavljen zahvalnou. Izronih na povrinu podno Dancerove krme i bolno udahnuh obamrlim pluima. U ustima je zrak imao okus starog bakra, ali svejedno sam disao. Um mi je jo bio bistar. Nalazio sam se ispod krme, opor vukova bio je na pramcu, puka je bila ispod pokrova strojarnice u glavnoj kabini. Istegnuh se to sam vie mogao i omotah oko desnog zapea najlonsko ue, podigoh koljena i stavih vrhove stopala na Dancerovu ispupenu crtu gaza. Znao sam da imam snage za jedan jedini pokuaj. Morao sam uspjeti. uo sam kako medu sobom viu na visokom pramcu, glasovima koji su postali krijetavi od bijesa, ali zanemarih ih i prikupih sve svoje zalihe snage. Podigoh se uvis objema nogama i zdravom rukom. Od napora ugledah zvijezde, a umjesto grudi inilo mi se da imam bezosjetno meso, no uspio sam se izvui iz vode i padoh poprijeko na krmenu ogradu visei na njoj kao prazna vrea na ogradi od bodljikave ice. Nekoliko sam sekunda ostao tako leati dok mi se vid nije razbistrio i osjetih topli mlaz krvi kako mi tee niz bok i trbuh. Curenje krvi pribere me. Shvatih kako malo vremena imam prije no to me od krvarenja ne proguta tama. Divljom snagom zabatrgah nogama i skotrljah se naglavake na krmene daske udarivi glavom u rub ribikog sjedala i jauknuvi zbog nove boli. Leei na boku, pogledah si tijelo. Ono to vidjeh uasne me: gubio sam velike kapi guste krvi koje su poda mnom oblikovale baricu. Uhvatih se za nadgrade mosta, vukui se prema kabini, i dooh nekako do rukohvata blizu vrata. Dodatnim naporom ustadoh, pomaui se rukom, na ve slabe i klecave noge. Pogledah hitro iza ugla kabine, niz pramanu palubu do mjesta gdje su jo uvijek stajala tri ovjeka. Jimmy North borio se da opet stavi na leda boce s komprimiranim zrakom: njegovo lice bilo je obrazina uasa i negodovanja, a kad se izderao na Matersona glas mu je bio krijetav. Bezumne krvolo ne ubojice, idem ga dolje traiti. Idem izvui njegovo tijelo... i, tako mi Boga, vidjet u vas obojicu na vjealima. Unato svome stanju, osjetih iznenada napad divljenja zbog mladieve hrabrosti. Ne vjerujem da mu je ikada prolo umom da je i sam bio na popisu. To je bilo ubojstvo, hladnokrvno ubojstvo s predumiljajem, vikne i okrene se k ogradi stavljajui masku na lice. Materson pogleda Guthrieja: momak je bio okrenut leima i on klimne glavom. Pokuah viknuti i upozoriti ga, ali povik mi zamre u grlu i Guthrie prie Jimmvju s lea. Ovaj put ne pogrijei. Prisloni cijev velike etrdesetpetice na Jimmvjev potiljak i pucanj prigui neoprenska kapuljaa ronilakog odijela. Jimmvjeva lubanja urui se, slomljena prolaskom tekog zrna koje izie kroz staklo maske u oblaku krhotina. Udarac odbaci Jimmvja preko ograde i tijelo padne u vodu uz bok broda. Potom zavlada tiina u kojoj jeka pucnja kao da se stopila s hukom vjetra i mora. Potonut e, ree smireno Materson. Imao je pojas s olovom... no, moramo pokuati nai Fletchera. Neu da ispliva na povrinu s rupom od metka u grudima. Izmaknuo se... taj se gad izmaknuo... nisam ga dobro pogodio..., bunio se Guthrie, a onda ga vie nisam uo. Noge mi popustie i padoh koliko sam dug na krmenu palubu. Prepast, uas i brzi gubitak krvi tjerali su me na povraanje. Bio sam nazoan nebrojenim nasilnim smrtima, ali ova Jimmvjeva me pogodila kao nijedna druga. Odjednom osjetih da mi valja uiniti jo samo jedno prije no to smrt i mene svlada. Stadoh puzati prema pokrovu strojarnice. Bijela paluba pruala se preda mnom kao Sahara, a ja sam poeo osjeati olovnu ruku umora kako mi pritie plea. Zauh njihove korake na palubi i amor njihovih glasova. Vraali su se na krmu. Deset sekunda, Boe, molim te, promrmljah. To je sve to trebam. Ali znao sam da je uzalud. Bili bi uli u kabinu mnogo prije no to bih ja bio stigao do pokrova... no ipak sam se o ajniki vukao u tom smjeru. Tada se iznebuha koraci prekinue, dok su se glasovi i dalje uli. Zastali su priati na palubi i ja

osjetih val olakanja jer sam doao do pokrova strojarnice. Sad sam se borio sa zasunima. Izgledali su zavareni i uoih koliko sam slab, ali osjetih kako se kroz umor probija ivotvorni drhtaj bijesa. Sklupah se i puzei nogom udarih zasune, koji odmah popustie. Odagnah slabost i pridigoh se na koljena. Dok sam se saginjao na pokrov, kia svjee krvi zapljusne isti pod. Tebi u inat, Chubby, pomislih nesuvislo i podigoh pokrov. Dizao se polako, muno sporo, teak kao olovo, i osjetih prve bolne probadaje u grudima dok su ozlijeena tkiva pucala. Pokrov padne unazad uz mukli udarac i glasovi na palubi odmah utihnue: zamislih ih nauljenih uiju. Padoh ispruen na trbuh, grozniavo traei ispod palube, i moja desna ruka stisne rukohvat puke. Dodi!, zauje se glasni povik i prepoznah Matersonov glas, a odmah zatim toptanje ustralih koraka po palubi prema krmi. Povukoh umorno puku, ali izgledala je zaglavljena na zakakama i odolijevala je mojim naporima. Isuse! Paluba je puna krvi, vikne Materson. To je Fletcher, odgovori mu Guthrie. Popeo se na brod preko krme. Upravo u tom trenu puka iskoi sa zakaka i umalo mi ne padne u strojarnicu, ali stigoh je zadrati dovoljno dugo da se otkotrljam na sigurno. Sjedoh s orujem u krilu i palcem ga otkoih. Znoj i slana voda curili su mi u oi mutei mi vid dok sam drao na oku ulaz u kabinu. Materson trkom uleti ne spazivi me, zatim stane i netremice me pogleda razjapljenih usta. Bio je crven u licu od napora i uzrujanosti te podigne ruke uvis pruajui ih pred sebe u obrambenoj kretnji dok sam ja podizao puku. Dijamant koji je nosio na malom prstu veselo mi namigne. Podigoh zdravom rukom puku s koljena i njena me neizmjerna teina uasne. Kad je cijev bila uperena u Matersona, pritisnuh otponac. Zagluno i dugo tutnjei, iz puke se srui neprekinuti rafal metaka i povratni trzaj podigne cijev navie, istresajui vatrenu bujicu od Matersonovih prepona do trbuha i grudi. Odbaci ga nazad na zid i prepolovi ga kao udarac noa koji para ribu dok je plesao kratki grozomorni smrtni ples. Znao sam da ne smijem isprazniti spremnik, trebao sam srediti jo Mikea Guthrieja, ali nisam bio u stanju olabaviti stisak na otponac i zrna rastrgae Matersonovo tijelo, probijajui i krei drvenu oblogu zida. Tada podigoh prst. Bujica metaka stane i Materson se smjesta stropota naprijed. Guthrie skoi niz ljestve otvora kabine, une i isprui desnu ruku pa opali jedan hitac na mene koji sam sjedio u sredini kabine. Imao je dovoljno vremena da nacilja, ali pouri zbog straha i smuenosti. Prasak mi odzvoni u bubnjiima i teko zrno propara zrak kraj mog obraza, promaivi me za dlaku. Trzaj podigne pitolj navie i dok ga je on sputao za sljedei hitac, ja se bacih u stranu i podigoh puku. Valjda je ostao samo jedan metak u zatvarau, ali hitac je bio sretan. Nisam naciljao, samo sam pritisnuo otponac dok se cijev dizala. Pogodih Guthrieja u pregib desnog lakta, smrskavi zglob, i pitolj mu odleti unazad preko ramena, pa odskakujui palubom napokon tupo udari u krmenu ogradu. Guthrie se okrene boimice, dok mu je ruka neprirodno visjela na smrskanom zglobu, i istog trena zatvara puke kljocne u prazno. Pogledasmo se, obojica teko ranjeni, ali sa starim neprijateljstvom jo ivim u nama. To mi dade snage da ustanem na koljena i krenem prema njemu, odbacivi praznu puku. Guthrie zaroke i udalji se, stiui zdravom rukom smrskani lakat. Zatetura prema etrdesetpetici koja je leala u krmenom odvodu. Vidjeh da nema naina kako ga zaustaviti. Nije bio smrtno ranjen i vjerojatno je znao pucati jednako dobro i lijevom rukom. Ipak, poduzeh posljednji napor i, vukui se preko Matersonova tijela, izidoh na krmenu palubu upravo kad se Guthrie sagnuo da podigne pitolj. Tada mi Dancer pomogne, poskoivi poput divlja konja pogoen velikim valom. Guthrie izgubi ravnoteu i pitolj otklizi niz palubu. On se okrene za njim, oklizne se na moju krv to je bila curila po krmenoj palubi i padne. Strovali se kao mrtvo tijelo prikovavi ispod sebe smrskanu ruku. Krikne, skotrlja se preko koljena i pone hitro puzati za sjajnim crnim pitoljem. Na vanjskom zidu krmenog mosta duge osti stajale su uspravno u svojoj reetci kao niz bilijardskih tapova, duge tri metra, s velikim elinim kukama na vrhu. Chubbv je vrke naotrio kao britve. Bili su izraeni tako da se duboko zariju u tijelo puinske ribe i silina udarca odvajala je vrh od motke. Tada se riba mogla izvui na palubu komadom vrstog

najlonskog ueta privezanog za vrh. Guthrie je gotovo doao do pitolja kad ja sruih poprenu reetke i izvukoh jedne osti. Guthrie zgrabi svoj pitolj ljevicom, spretno rukujui njime kako bi ga bolje uhvatio, i dok je usredoto io svu svoju panju na oruje, ja se pridigoh na koljena i digoh jednom rukom osti, snano zamahnuvi njima navie, naciljavi pogrbljena Guthriejeva leda. im se kuka spustila na njega gurnuh svom silinom osti zarivi mu ih meu rebra svom duinom kuke, zabijajui sjajni elik sve do kraja. Udarac ga srui na palubu i pitolj mu padne iz ruke, a valjanje broda odnese ga daleko od njega. Sad je kriao u krijetavom hropcu samrtnika, sa elikom duboko zabijenim u meso. Ja gurnuh jae, pokuavajui mu probiti plua ili srce, i vrak se odvoji od motke. Guthrie se otkotrlja palubom prema pitolju. Potrai ga nasumice, mahnito, a ja ispustih motku osti i jednako mahnito potraih ue da ga zadrim. Jednom sam u jednom nonom klubu u etvrti St. Pauli u Hamburgu vidio dvije hrvaice u crnom blatu... sad smo Guthrie i ja glumili isti prizor, ali umjesto blata, borili smo se u lokvi krvi. Sklizali smo i kotrljali se po palubi, nemilice udarali u prepreke uslijed Dancerovog plesa na valovima. Guthrie je napokon oslabio, zgrabivi zdravom rukom veliku kuku zabodenu u njegovo tijelo, i pri sljedeem nagibu broda prebacih mu ue oko vrata i nadoh vrsto uporite u postolju ribikog sjedala. Potom povukoh svom snagom i odlunou koje su mi preostale. Iznenada, naprasno zahrope, isplazi jezik iz usta, tijelo se opusti, noge se umirie i glava se zaljulja naprijednazad u ritmu Dancerova valjanja. Bio sam iscrpljen do te mjere da me nita vie nije zanimalo. Ruka se sama opusti i ue mi ispadne. Padoh nauznak i zatvorih oi. Tmina se spusti na mene poput pokrivke. Kad sam doao svijesti inilo mi se da mi je lice opeeno kiselinom, usne su mi otekle i ed je bjesnila poput umskog poara. Ostao sam nepomino leati est sati na tropskom suncu koje me bez milosti sprilo. Polako se okrenuh na bok i slabano jauknuh, moje grudi pretvorile su se u bol. Stao sam nepomino kako bi je barem malo oslabio, potom pogledah ranu. Zrno je ulo kroz biceps lijeve nadlaktice, promaivi kost, i izilo je iz tricepsa otvorivi veliku izlaznu ranu. Odmah potom zabilo se postrance u grudi. Teko diui zbog napora, pronadoh i pretraih prstom ranu. Okrznulo je jedno rebro, napipao sam da je otkrivena kost napukla i skrzmana na mjestu gdje ju je zrno pogodilo i potom skrenulo, ostavljajui za sobom olovne i kotane krhotine, pa izilo ispod lopatice, gdje je sada bila poprilino velika rupa. Ponovno padoh nauznak na palubu teko diui i borei se protiv valova munine i vrtoglavice. Moj pregled rane izazvao je opet krvarenje, ali barem sam znao da zrno nije ulo u grudni ko. Jo je postojala mogunost. Dok sam se odmarao, pogledah oko sebe zamagljenim oima. Kosa i odjea bile su mi skorene od zgruane krvi, a krmena paluba bila je pokrivena slojem tamne, sjajne i guste te zgruane krvi. Guthrie je leao na leima, s kukom osti jo uvijek zabodenom u tijelo i uzetom smotanim oko vrata. Plinovi su ve ispunili utrobu, naduvi ga kao da je trudnica. Pridigoh se na koljena i poeh puziti. Matersonovo tijelo, rastrgano zrnima kao da ga je leinar iskljucao, preprijeilo je dopola ulaz u kabinu. Ja ga predoh i primijetili da jecam ugledavi hladnjak u baru. Popih tri limenke CocaCole, daui i guei se od nestrpljivosti, izlijevajui na grudi ledeni napitak, stenjui i mrcajui pri svakom guljaju. Potom se opet ispruih da se odmorim, zatvorih oi i poelih samo zauvijek usnuti. Gdje se, dovraga, nalazim? Pitanje me pogodi kao kap, natjeravi me da se trgnem. Dancer je plutao du opasne obale s mnotvom hridi i pliina. Osovih se na noge i stigoh do krmene palube prekrivene skorenom krvi. Pod nama je tekla tamna plavoljubiasta Mozambika struja, a uokolo se pruao prazan obzor, na kojemu su se velike nakupine oblaka dizale visoko u plavo nebo. Plima i vjetar odnijeli su nas daleko na istok. Noge mi popustie i moda malo odspavah. Kad sam se probudio, osjeao sam se prisebnije, ali rana je uasno utrnula. Svaki pokret bio je muka. etveronoke dooh do kupaonice, gdje sam drao kutiju prve pomoi. Strgnuh sa sebe koulju i izlih koncentriranu otopinu akriflavina u otvore rana. Potom ih nekako zatvorih avovima i sve pokrih zavojem to sam bolje mogao, ali napor je bio pretjeran i sruih se bez svijesti na pod prekriven linoleumom. Probudih se lagane glave, slab

kao novoroene. Napraviti udlagu za ranjenu ruku bio je nadljudski napor i put do mosta bio je beskrajan slijed vrtoglavice, boli i munine. Dancerovi motori krenue iz prve, blago kao uvijek. Odvedi me kui, zlato, promrmljah, ukljuujui automatsko navoenje. Pravac odredih otprilike. Dancer krene u tom smjeru i mrak me opet proguta. Ispruih se na mostu, radosno doekujui zaborav koji me preplavio. Moda me probudila promjena hoda Dancerovih motora. Nije se vie valjao i ljuljao u skladu s velikim valovima Mozambikog kanala, ve je spokojno napredovao zaklonjenim morem. Sumrak se brzo sputao. Ukoen, dovuem se do kormila. Stigoh u zadnji tren, jer ravno ispred pramca u umiruem danu naziralo se kopno. Trzajem povukoh polugu stroja i iskljuih motore. Brod se propne i njeno zaljulja u plitkom moru. Prepoznah obris kopna... Otok Big Guli. Promaili smo kanal velike luke, moj pravac iao je previe juno i naletili smo na najjuniju skupinu malih atola koji su inili arhipelag Svete Marije. Uhvativi se za kormilo kako bih naao oslonac, promotrih ispred sebe. Platneni zaveljaj bio je jo uvijek na pramanoj palubi i odjednom shvatih da ga se moram rijeiti. U tom trenutku razlozi nisu bili jasni. Zbrkano sam osjetio da je jaka karta u igri u koju sam bio upleten. Znao sam da se ne mogu usuditi donijeti ga u pol bijela dana u veliku luku. Ve su tri ovjeka poginula zbog njega... a moje su grudi bile smrskane. Umotana u to platno bila je neka mona arolija. Trebalo mi je petnaest minuta da stignem do pramane palube i usput dvaput izgubih svijest. Kad sam puzei stigao do platnenog zaveljaja, glasno sam jecao pri svakom pokretu. Daljnjih pola sata slabano sam pokuavao odmotati kruto platno i odvezati velike najlonske vorove. Samo jednom rukom i tako utrnulim i slabim prstima da ih nisam mogao stisnuti u aku, to je bio o ajniki podvig i mrak je bio stalno u zasjedi nad mojom glavom. Plaio sam se nesvjestice dok je zaveljaj jo na brodu. Ispruen na boku, iskoristih zadnje zrake zalazeeg sunca da odredim koordinate ruba otoka, uzevi kao uporinu toku skupinu palma i vrh breuljka... briljivo oznaivi mjesto. Potom otvorih pokretni dio pramane ograde, kroz koji smo obino izvlaili na brod velike ribe i odvukoh platneni zaveljaj, uprijeh u njega nogama i izgurah ga s palube. Padne buno u more i kapi me pokropie po licu. Napor je opet otvorio rane i svjea krv natapala je grubi zavoj. Krenuh nazad preko palube, ali ne izdrah. Onesvijestih se posljednji put kad sam stigao podno krmenog mosta. Probudie me jutarnje sunce i muklo krijetanje, ali kad otvorih oi sunce je izgledalo zastrto, zatamnjeno pomrinom. Vid me varao i kad se pokuah pomaknuti, nisam imao dovoljno snage. Leao sam pritisnut teretom slabosti i boli. Dancer je bio nagnut pod nemoguim kutom, vjerojatno nasukan na obalu. Podigoh pogled na jarbole iznad mene. Tri crnorepa galeba, veliki poput purana, bila su poredana na poprenoj motki antene. Okrenue glavu postrance kako bi me pogledali: kljun im je bio svijetlout i snaan. Gornji dio zavravao je zakrivljenim vrkom jarkocrvene boje. Promatrali su me crnim sjajnim oima i nestrpljivo su istili perje. Pokuah viknuti ne bih li ih otjerao, ali moje usne odbijale su se pomaknuti. Bio sam potpuno nezatien i nemo an, a znao sam da e mi uskoro napasti oi. Ludi su za oima. Jedan se galeb ohrabri i, rairivi krila, sleti na palubu pored mene. Sklopi krila, doskakuta malo blie i pogledasmo se. Opet pokuah viknuti, ali iz grla ne izie nikakav zvuk, pa galeb doskakuta jo blie, isprui vrat, otvori onaj zlokobni kljun i muklo prijetee zaklike. Ja osjetih kako se moje izmueno tijelo uasnuto gri. Iznenada se glasanje galeba koji su kliktali promijeni i zrak se ispuni lepetom njihovih krila. Ptica koju sam drao na oku opet klikne, ali ovaj put razoarano, i odleti. Uslijedi dugi muk dok sam leao na tvrdoj palubi, borei se kako bih odagnao valove tmine koji su me pokuavali nadjaati. Potom iznenada zauh nerazgovijetan zvuk du ograde. Ponovno okrenuh glavu da mu se suprotstavim i u tom trenutku okoladnosmede lice pojavi se u visini palube i promotri me s udaljenosti od pola metra. Oh, Gospode! ree poznati glas. Jeste li to vi, gospodine Harry? Kasnije sam doznao da se Henry Wallace, lovac na elve sa Svete Marije, utaborio na atolima i ustavi sa svoje slamarice, ugledao je Wave Dancer nasukan na pjeani sprud lagune dok se nad njim svaalo jato galeba. Pregazio je pliak lagune do spruda i popeo se na

ogradu kako bi ugledao klaonicu u koju se pretvorio krmeni most Dancera. Htio sam mu rei koliko sam sretan to ga vidim i obeati mu besplatno pivo doivotno... ali umjesto toga poeo sam plakati, lijui velike suze koje su polako tekle. Nisam imao snage ni da zajecam. I Zbog takve ogrebotine, zaudi se MacNab. Zato sve te prie?, i odluno zabije sondu. Ja sam ostao bez daha dok je dugo radio neto iza mojih leda. Da sam imao snage, bio bih siao s bolnikog kreveta i bio bih mu zabio tu sondu u dio tijela koji sam u tom trenu drao najprimjerenijim mjestom. Umjesto toga, tiho jauknuh. Dajte doktore. Oni koji vam nikad nisu smjeli dati diplomu nisu vas nauili nita o morfiju i slinim stvarima? MacNab obie krevet da me pogleda u lice. Bio je debeljukast i izborana lica, pedesetogodinjak prosijede kose i brkova. Njegov dah mogao mi je posluiti kao anestetik. Harry, deko, to je skupa roba... kako bilo, vi se lijeite privatno ili preko zdravstvenog? Upravo sam promijenio status... postao sam privatni klijent. I dobro ste uinili, pohvali me MacNab. ovjek s vaim ugledom u zajednici. I dade znak bolniarki. Onda, dobro, drag moja, dajte gospodinu Harrvju kap morfija prije nego li nastavimo. Dok je ekao da ona pripremi injekciju, produi me hrabriti. Juer smo vam ubacili u tijelo tri litre krvi, bili ste ba presuili. Upili ste ih kao spuva. No, ne moe se oekivati da na Svetoj Mariji radi ugledni medicinski znanstvenik. Bio sam na kunji da povjerujem glasinama kako MacNab poslovno surauje s pogrebnim poduzeem Freda Cokera. Koliko me kanite zadrati ovdje, doktore? Ne due od mjesec dana. Mjesec dana? Prisilih sa da se pridignem i sjednem, a dvije bolniarke bacie se na mene da me zadre, za to im nije trebalo odve truda. Jedva sam uspio pridignuti glavu. Ne mogu si to priutiti. Zaboga, usred sezone smo. Imam novog klijenta koji stie sljedei tjedan... Bolniarka se pouri s injekcijom. ... Pokuavate me upropastiti? Ne mogu si dopustiti gubitak ni jednog jedincatog klijenta... Bolniarka me ubode iglom. Harry, stari moj, sezonu moete zaboraviti. Neete se vratiti u ribolov, i nastavi mi vaditi krhotine olova i kosti, veselo prigueno pucketaju i usnama. Morfij je ublaio bol, ali ne i oaj. Izgubimo li ja i Dancer pola sezone, nismo se nikako mogli izvui. Jo jednom su me doveli na prosjaki tap. Boe, kako mrzim novac. MacNab me omota bijelim zavojem i doda zadnju sitnicu slici moje svijetle budu nosti. Dragi moj Harry, djelomino ete izgubiti pokretljivost lijeve ruke. Vjerojatno e biti stalno pomalo ukoena i slaba, a ostat e vam i nekoliko lijepih oiljaka koje ete moi pokazivati djevojkama. Zavri previjanje i obrati se bolniarki. Mijenjajte zavoj svakih est sati, ranu premaite Eusolom i dajte mu uobiajenu dozu aureomicina svaka etiri sata. Veeras tri Megadona, a sutra u ga pregledati tijekom obilaska bolesnika. Okrene se i nasmije mi se pokvarenim zubima kroz sive nakostrijeene brkove. Ispred vrata eka cijela policijska postaja. Sada ih moram pustiti unutra. Krene k vratima, pa zastane i opet zakikota. Sredili ste kako spada onu dvojicu, nabivi ih na osti kao pilie na raanj. Dobar posao, dragi moj Harry. Inspektor Daly bio je u besprijekorno ispeglanoj i utirkanoj smeoj odori, a koni pojas i naramenice bili su ulateni. Dobra veer, gospodine Fletcher. Doao sam radi zapisnika i vae izjave. Nadam se da imate dovoljno snage. arobno se osjeam, inspektore. Nema nita bolje od metka u grudima da se ovjek oporavi. Daly se obrati policajcu koji ga je pratio i dade mu znak da donese stolac pored kreveta. Dok se on smjetao i stavljao biljenicu na dohvat ruke, policajac mi tiho ree: ao mi je vidjeti vas u ovakvom stanju, gospodine Harry. Hvala, Wally, ali trebao si vidjeti ostale. Wally je bio Chubbvjev neak i njegova mi je majka prala rublje. Bio je krupni mladi tamne puti, jak kao bik. Vidio sam ih, odgovori smijeei se. Nona mora! Ako ste spremni, gospodine Fletcher, umijea se Daly ozlovoljen naim razgovorom, moemo poeti. Pucajte, rekoh. Imao sam ve spremnu priu. Kao sve dobre prie, radilo se o pukoj i istoj istini, s nekoliko zatajenih sitnica. Nisam spomenuo plijen koji je James North izvukao na povrinu i koji sam opet bacio I u more ispred Big Gulla... niti sam Dalyju otkrio mjesto gdje smo istraivali. Naravno, on je to htio znati. Uporno je ustrajao na tome. J to su traili? Nemam pojma. Pomno su pazili da ne

shvatim to. Gdje se sve to zbilo?, bio je uporan. Na puini ispred Herring Bone Reefa, juno od Rastafa Pointa. Biste li mogli prepoznati tono mjesto gdje su ronili? Ne vjerujem, barem ne s pogrekom manjom od nekolike milja. Ja sam samo slijedio njihove upute. Od negodovanja Daly si je zubima grizao svilenkaste brkove. U redu, vi tvrdite da su vas napali bez razloga i najave. Ja potvrdno klimnuh glavom. Zato su to uinili... zato su vas pokuali ubiti? Da budem iskren, nismo to raspravili. Nisam imao priliku priupitati ih. Poeo sam se opet osjeati iscrpljeno i slabo, pa nisamj htio nastaviti razgovor iz straha da ne napravim kakvu pogreku. Kad je Guthrie poeo pucati u mene iz onog topa, nije mi izgledao kao netko tko eli razgovarati. Ovo nije ala, Fletcher, odvrati on ozlojeeno, a ja pritisnuli zvonce uz krevet. Bolniarka je vjerojatno ekala ispred vrata. Sestro, slabo mi je. Inspektore, morate otii. Djevojka je nastupila kao kvoka i izvela dvojicu policajaca iz sobe. Potom se vrati da mi namjesti jastuke. Bila je iznimno ljupko stvorenje velikih tamnih oiju, a njen vitki struk bio je opasan stisnutim pojasom koji je isticao bujne i lijepo oblikovane grudi, na kojima su visjele medalje i iskaznica. Sjajne kestenjaste kovre nestano su joj bjeale iz kape. Sestro, mogu li znati kako se zovete?, promrmljah muklo. May. Kako to da vas nikad dosad negdje nisam sreo?, upitah dok se saginjala nad krevet kako bi mi namjestila plahte. Oito niste dobro gledali, gospodine Harry. No, zato sada pozorno gledam. Razrez iste bijele kouljice bio je nekoliko centimetara od mog nosa. Ona se hitro uspravi. Ovdje za vas kau da ste pravi vrag, odvrati. Sada znam da ne lau. Ali smijala se. Sada spavajte. Morate se oporaviti. Da, a tada emo opet o ovome, odgovorih, a ona se zvonko nasmije. Sljedea tri dana imao sam dovoljno vremena za razmiljanje, jer nisu bili doputeni posjeti do privoenja kraju slubene istrage. Daly je ostavio jednog policajca da straari ispred moje sobe i nije bilo dvojbe da sam bio osumnjien za ubojstvo s predumiljajem. Soba je bila svjea i svijetla, s prekrasnim pogledom na tratine i visoka stabla baniana tamnog lia te u daljini na kamene zidine utvrde s topovima na bedemima. Hrana je bila izvrsna, puno ribe i voa, a May i ja postali smo si dobri, dapae, prisni prijatelji. ak mi je skriveki donijela bocu Chivas Regala, koju smo sakrili u posudu za nudu. Od nje sam doznao da je cijeli otok na nogama zbog tereta koji je Wave Dancer donio u veliku luku. Izvijesti me da su sutradan Matersona i Guthrieja pokopali na starom groblju. U ovim podnebljima trupla imaju kratak vijek trajanja. Tijekom ta tri dana odluih da zaveljaj koji sam bacio u more na puini ispred Big Gulla mora ostati tamo. Slutio sam da e odsad nadalje mnoge oi pratiti svaku moju kretnju i da su svi u prednosti. Ja nisam znao tko me dri pod prismotrom i zato. Kanio sam se povui i pritajiti dok ne otkrijem otkuda moe stii novi metak. Igra mi se nije dopadala. Oni su me s lakoom mogli ukloniti, a ja sam se morao ponaati shodno vlastitim mogunostima. Mnogo sam mislio na Jimmvja Northa i svaki put kad s; se osjeao bezrazlono tuan, pokuavao sam se uvjeriti da je bi neznanac, da za mene nita nije znaio, ali nisam uspijevao. To je moja slabost od koje sam se oduvijek morao braniti. Dadem se prelako osjeajno uplesti. Da bih izbjegao nevolje, pokuavam sam kroiti kroz ivot, a nakon dugogodinje vjebe dostigao sam odreenu razinu tog umijea. Danas rijetko tko uspije prodrijeti kroz moj oklop kako je tada uspjelo Jimmvju Northu. Treeg dana osjeao sam se mnogo snanijim. Mogao sam sjesti bez tue pomoi i bez veih bolova. Slubena istraga obavljena je u mojoj bolnikoj sobi. Sjednica je bila zatvorena za javnost i bili su nazoni samo vrhovnici zakonodavne, sudbene i izvrne vlasti Svete Marije. Predsjednik osobno, po obiaju odjeven u crno, s bijelom kouljom i aureolom bijele kose oko elava tjemena, predsjedavao je sjednicom. Pomagao mu je sudac Harkness, visok, tanak ovjek preplanule mahagonijske puti, dok je inspektor Daly predstavljao izvrnu vlast. Prva misao predsjednika bila je upuena mome stanju i zdravlju. Bio sam jedan od njegovih momaka. Jeste li sigurni da niste umorni, gospodine Harry? to god hoete, samo pitajte, jasno? Doli smo ovamo samo da ujemo va iskaz, ali elim vam odmah rei da ne brinete. Nita vam se nee dogoditi. Inspektor Daly raalosti se kad shvati da je njegov uhienik

proglaen nedunim prije no to je suenje uope poelo. Stoga ponovih svoju priu, dok me predsjednik sokolio svojim primjedbama svaki put kad bih zastao da do em do daha, a kad sam zavrio, protrese glavu u znak uenja. Sve to mogu rei, gospodine Harry, jest da nema mnogo ljudi koji bi nali snagu i hrabrost da uine ono to ste vi uinili protiv tih zlikovaca, nije li tako, gospodo? Sudac Harkness sloi se od srca, ali inspektor Daly ne ree ni rijei. I bili su istinski zloinci, doda predsjednik. Poslali smo u London njihove otiske i danas smo doznali da su doli ovamo pod lanim imenima i da su bili stari znanci Scotland Yarda. Obojica zloinci. Predsjednik pogleda suca Harknessa. Neko pitanje, sue? Ne, gospodine predsjednie. Dobro. Predsjednik radosno klimne glavom. A vi, inspektore? Daly pokae istipkani list papira. Predsjednik se ne potrudi prikriti svoju ljutnju. Gospodin Fletcher se jo oporavlja. Nadam se da su vaa pitanja uistinu vana. Inspektor Daly oklijevao je i predsjednik produi grubo: Dobro, onda se svi slaemo. Presuda je pogibija uslijed nesretnog sluaja. Gospodin Fletcher djelovao je u nunoj obrani i slijedom toga osloboen je svih sumnja. Nee biti podignuta nikakva optunica. Obrati se pisaru u kutu. Jeste li sve zapisali? Prekucajte i poaljite prijepis u moj ured na potpis. Ustane i prie mom uzglavlju. Sada se brzo oporavite, gospodine Harry. Oekujem vas na veeri u Vladinoj palai im se dovoljno oporavite. Moja tajnica poslat e vam slubeni poziv. elim opet uti cijelu priu. Kad se sljedei put pojavim pred porotom, to e se zasigurno dogoditi, nadam se da e biti jednako blagonaklona. Budui da sam slubeno proglaen nedunim, mogao sam primati posjete. Chubby i njegova gospoda doli su zajedno, odjeveni u svoje najgizdavije ruho. Znajui moje slabosti, gospoda Chubby spremila rni je svoju izvrsnu tortu od banana. Chubby se kolebao izmeu olakanja to me vidi ivog i Povrijeenosti zbog tete koju sam poinio na Wave Danceru. Zgromio me opakim pogledom, zapoinjui svoju jadikovku. Nema ni najmanje nade da e ona paluba ikada vie biti cista. A ona tvoja prokleta puka raznijela je drvenu oblogu u kabini. Ja i Angelo radimo na njoj ve tri dana, a trebat e nam ih jo puno. ao mi je, Chubbv, sljedei put kad budem pucao u nekoga, prvo u ga zamoliti da stane mirno pored ograde. Znao sam da se tete, kad Chubbv bude zavrio popravke, nee vidjeti. No, kada izlazi? Dolje u struji promet velikih riba je izvanredan, Harry. Uskoro u van, Chubbv. Za tjedan dana, najkasnije. Chubbv otpuhne. Jesi li uo da je Fred Coker ponitio sve tvoje poslove do kraja sezone? Rekao je da si teko ranjen i prebacio je predbiljebe gospodinu Colemanu. Tada izgubih strpljenje. Reci Fredu Cokeru da smjesta doe amo!, viknuh. Dick Coleman imao je ugovor s hotelom Hilton. Oni su novano pokrili kupovinu dvaju velikih plovila koje je Coleman povjerio dvojici uvezenih zapovjednika. Nijedan od njegovih brodova nije bio uspjean u ribolovu, nisu imali potrebno znanje. Coleman je imao mnogo potekoa u nalaenju klijenata i ja pogodih da je Fred Coker dobio veliku naknadu da mu prepusti moje predbiljebe. Coker se pojavi sutradan ujutro. Gospodine Harry, doktor MacNab mi je rekao da je za ovu sezonu za vas ribolov gotov. Nisam mogao razoarati klijente, predu osam tisua kilometara i nadu vas u bolnikom krevetu. Nisam im to mogao napraviti... moram paziti na svoj ugled. Gospodine Coker, va ugled smrdi kao oni leevi koje drite straga u tvrtci, rekoh mu, a on me pogleda krotkim oima iza naoala sa zlatnim okvirom. Ali, naravno, bio je u pravu, trebalo je proi jo mnogo vremena prije no to budem u stanju povesti Dancer pravcima velikih riba. Nemojte se estiti, gospodine Harry. Cim vam bude bolje, nai u vam neki unosan posao. Opet je priao o krijumarenju. Njegova provizija za jedno putovanje mogla je dosegnuti i sedamsto pedeset dolara. Taj posao mogao sam obavljati i u klimavom stanju u kojemu sam bio, trebalo je samo ploviti Dancerom tamoamo... dok se ne pojave nevolje. Zaboravite, gospodine Coker. Ve sam vam rekao, odsad idem samo u ribolov i nita drugo. A on klimne glavom i smijeei se nastavi kao da me nije uo. Dobio sam opetovane zahtjeve jednog vaeg starog klijenta. Tijela? Sanduci?, upitah. Izraz tijela ukazivao je na ilegalni prijevoz ljudi na afriki kontinent ili s njega: politiari u

bijegu s eskadronima smrti za petama... ili pak oni koji su eljeli postati politiari i izvriti korjenite promjene u svojim zemljama. U sanducima su obino bili smrtonosni proizvodi i promet je bio jednosmjeran. U stara vremena to se nazivalo krijumarenjem oruja. Coker odmahne glavom i ree: Dindon, aludirajui na staru djeju pjesmicu Dindon, nije zvono, nego slon. U ovim okolnostima slon je znaio bjelokost. Veliki, dobro osmiljeni i izvedeni pohodi krivolovaca sustavno su istrebljivali slonove u parkovima prirode i plemenskim podrujima istone Afrike. Istok je bio unosno i nezasitno trite bjelokosti. Bio je potreban brzi brod s umjenim zapovjednikom za prijevoz skupocjenog tovara od ua neke rijeke kroz opasne teritorijalne vode do puine, gdje su u Mozambikoj struji ekali brodovi kupaca. Gospodine Coker, rekoh mu umornim glasom, siguran sam da vaa majka nije znala ime vaeg oca. Zvao se Edward, gospodine Harry, odvrati on, obazrivo se smijeei. Rekao sam klijentu da je cijena porasla. Inflacija i cijena goriva. Koliko? Sedam tisua dolara po plovidbi. to nije bilo mnogo kako se ini, nakon to je Coker uzeo svojih petnaest posto i isto toliko tutnuo u dep inspektoru Dahju kako bi mu vid i sluh oslabili. Povrh toga, Chubbv i Angelo uvijek su dobivali posebnu naknadu od petsto dolara za no. Zaboravite, gospodine Coker, rekoh neuvjerljivim glasom. Na ite mi nekoliko klijenata koji ele u ribolov. Ali znao sam da nije mogue. im se dovoljno oporavite za ribolov, razmislit emo o tome. U meuvremenu, kada biste htjeli obaviti prvu nonu plovidbu? Recimo, za deset dana? Bit e proljetna plima i pomrina. U redu, prihvatih snudeno. Za deset dana. Nakon te odluke, inilo mi se da se moj oporavak ubrzao. U trenutku okraja bio sam u punoj tjelesnoj spremi, to je bila prednost, a otvorene rupe u ruci i leima poele su udotvorno zarastati. esti dan dogodi se prekretnica u mome oporavku. Bolniarka May prala me mokrim ubrusom kad doe do velebnog oitovanja moje tjelesne krepkosti. ak sam i ja, kojemu pojava nije bila nepoznata, bio osupnut, dok je May bila tako dirnuta da se njen glas pretvorio u mukli apat. Oh, Gospode!, promrmlja. Oito ste se oporavili. Sestro, ne ini li vam se da ovakvu priliku ne treba propustiti? I ona se sloi ustrim pokretom glave. Otad sam s vie optimizma sagledavao svoje stanje i, kako je i bilo predvidivo, tajna umotana u platno na puini ispred Big Gulla 1 pone me moriti. Osjeao sam kako moje dobre namjere poputaju. Samo u pogledati, rekoh si. Kad budem siguran da se sve primirilo. Sada su mi ve doputali da budem na nogama nekoliko sati zaredom, pa sam bio nemiran i nestrpljiv da ubrzam izlijeenje. Ni Mavini irokogrudni napori nisu uspijevali ublaiti estinu moje snage koja se obnavljala. MacNab je bio iznenaen. Dobro zacjeljuju, stari moj. Zarastaju vrlo lijepo... jo tjedan dana. Vraga jo tjedan dana!, odvratih odluno. Za tjedan dana sam trebao obaviti svoj noni posli. Coker je sve sredio bez potekoa... a ja sam bio bez novca. Oajniki sam trebao taj prijevoz. Moja posada dolazila mi je svake veeri u posjet da me izvijesti o napredovanju popravaka na Danceru. Jednog dana Angelo do e prije no inae: bio je odjeven u svoje sveano ruho, s trapericama i svim ostalim, ali bio je udno miran, i bio je u drutvu. Djevojka koja je dola s njim bila je mlada odgojiteljica iz dravne kole koja se nalazila u utvrdi. Dovoljno sam je poznavao da bih razmijenio s njom osmijeh na ulici. Jednog dana gospoda Eddy mi je u nekoliko rijei saela njenu narav. Ta Judith dobra je djevojka. Nije laka namigua poput drugih. Bit e dobra supruga nekom sretniku. Bila je i privlana, visoka, sva u oblinama, smjerno odjevena u tradicionalnu odjeu, i stidljivo me pozdravi. Kako ste, gospodine Harry? Zdravo, Judith. Ljubazno od vas to ste doli. Pogledah Angela, ne uspijevi suzdrati osmijeh. On nije mogao izdrati moj pogled i pocrveni do korijena kose, traei rijei. Ja i Judith kanimo se vjenati, prasne na posljetku. Htjeli smo da zna, gazda. Judith, mislite li da ete ga moi drati pod nadzorom?, uzviknuh, radosno se smijui. Priekajte pa ete vidjeti, odgovori ona, s bljeskom u tamnim oima koji je pitanje inio izlinim. Krasno... odrat u govor na vaem vjenanju, obeah im. Dopustit ete da Angelo i dalje radi sa mnom? Ne pada mi ni u snu na pamet da mu branim, primiri me Judith. S vama ima odlian

posao. Zadrae se jo sat i kad odoe, osjetih probadaje zavisti. Vjerojatno je bio lijep osjeaj imati nekog... uza se. Pomislih da bih jednoga dana, naem li pravu osobu, mogao pokuati. Potom otklonih tu misao, zauzimajui obrambeni stav. Ima nebrojeno ena... a nita ti ne jami da e izabrati pravu. Mac Nab me otpusti dva dana ranije. Odjea mi je visjela na koatim ramenima, izgubio sam gotovo dvanaest kilograma, a ten je poblijedio u prljavoutu boju. Imao sam velike tamne kolobare na oima i osjeao sam se jo slab kao novoroene. Ruka mi je visjela o vratu i rane jo nisu bile zarasle, ali mogao sam si sam promijeniti zavoj. Angelo doveze kombi do bolnice i prieka dok sam se pozdravljao s May na stubama. Bio je uitak upoznati te, Harry. Dodi u kolibu koji put. Ispei u ribu na aru i popit emo malo vina. Moj ugovor istjee idueg tjedna. Potom se vraam doma, u Englesku. Neka ti je sa sreom, zaelih joj. Angelo me otprati do Admiraliteta i zajedno s Chubbvjem provedosmo sat u pregledu popravaka na Danceru. Palube su bile snjeno bijele, a oni su zamijenili sve drvene dijelove u kabini krasnim primjercima otone stolarije, kojoj nisam uspio nai ni najmanju zamjerku. Odvezosmo brod kroz kanal do Mutton Pointa i bio je uitak osjetiti ispod nogu kako lagano plovi i uti prigueno brujanje motora. Vratismo se doma u sumrak. Privezali smo se na sidritu i sjedili u mraku na palubi, pijui pivo i askajui. Najavih im da nas sljedeu no oekuje plovidba i upitae me gdje je i to je teret. To je bilo sve... bilo je dogovoreno i nije bilo rasprava. Vrijeme je za polazak, ree na posljetku Angelo. Idem po Judith u veernju kolu, i vratismo se gumenjakom na obalu. Pored mog kombija iza skladita ananasa bio je parkiran policijski Land Rover i mladi policajac Wally izie im se pribliismo. Pozdravi svog strica i potom se obrati meni. ao mi je to vam smetam, gospodine Harry, ali inspektor Daly vas hoe vidjeti u utvrdi. Kae da je hitno. Boe, progundah. Moe li to priekati do sutra? Kae da ne moe, gospodine Harry. Wally se ispriavao, pa popustih da ga zadovoljim. Okay, idem za tobom kombijem... ali, prvo moramo prebaciti Chubbyja i Angela. Pomislih da se Daly vjerojatno hoe cjenkati za svoju naknadu. Obino je o tome brinuo Fred Coker, ali pomislih da Daly hoe podii cijenu svoje asti. Vozei jednom rukom i pridravajui upravlja koljenom dok sam mijenjao brzine, pratio sam crvena stranja svjetla Wallyjeva Land Rovera. Predoh zvekui preko pokretnog mosta i zaustavih u dvoritu utvrde. Velebno kameno zie bilo je sagraeno robovskim radom sredinom osamnaestog stoljea i sa irokih bedema dugi topovi od trideset est libra bili su upereni prema kanalu i ulazu u veliku luku. Jedno krilo koristilo se kao policijski stoer, zatvor i arsenal... ostatak su zauzeli vladini uredi te dravni i predsjedniki dvori. Uspeli smo se stubama na proelju do policijskog ureda i Wally me poveo kroz sporedna vrata, niz hodnik pa dolje stubama, jo jednim hodnikom, opet kamenim stubama. Dotad nisam nikada bio tu dolje i bio sam radoznao. Kameni zidovi u toj su toci bili debeli valjda est metara: vjerojatno se radilo o staroj barutani. Gotovo da sam oekivao Frankensteina u zasjedi iza debelih hrastovih vrata sa eljeznim zakovicama nagrizenih zubom vremena u dnu zadnjeg hodnika. Otvorie se. Nije bio Frankenstein, ali nije bilo mnogo bolje. ekao nas je inspektor Daly s drugim svojim policajcem. Odmah primijetih da imaju palice. Prostorija je bila prazna, izuzev drvenog stola i etiri uredska stolca. Zidovi su bili od grubo klesanog kamena, a pod je bio poploan. U dnu prostorije nadluena vrata vodila su u niz elija. Svjetlost je dolazila iz golih arulja od sto watta koje su visjele na crnoj elektrinoj ici to se pruala nepokrivenim stropom koji su pridravale grede. arulje su bacale tamne sjene u kutove prostorije nepravilna tlocrta. Na stolu je bila odloena moja puka FN. Pogledah je, ne shvaajui. Iza mojih lea Wally zatvori hrastova vrata. Gospodine Fletcher, ovo je vae oruje? Prokleto dobro znate da jest, odgovorih ljutito. to smjerate, Daly? Harold Delville Fletcher, uhieni ste zbog protuzakonitog posjedovanja vatrenog oruja A kategorije. Dotino, automatske puke tipa Fabrique Nationale, serijski broj etirijedanesttridvajedanpet, za koju nemate dozvolu. Mozak vam se rastoio, viknuh, prasnuvi u smijeh. Smijeh mu se nije dopao. Male i mekane usne ispod

brkova zgrie se kao u namrtenog djeteta i on dade znak glavom svojim policajcima. Dobili su upute, pa izioe kroz hrastova vrata. Zauh kljocanje zasuna i ostadoh sam s Dalvjem. Stajao je dosta daleko od mene, s druge strane prostorije... i njegove su korice bila otvorene. Njegova Ekscelencija zna za ovo, Daly?, upitah ga, jo uvijek se smijeei. Njegova Ekscelencija napustio je Svetu Mariju danas poslijepodne u etiri kako bi sudjelovao na sastanku efova drava Commonwealtha u Londonu. Nee se vratiti dva tjedna. Prestadoh se smijati. Znao sam da je to istina. U meuvremenu imam razloga vjerovati da je sigurnost drave u opasnosti. Sad se on nasmijeio, a osmijeh je bio tanak i ogranien na usta. Prije nego ponemo, elim vas uvjeriti da sam ozbiljan. Vjerujem, zajamih mu. Imam dva tjedna nasamo s vama ovdje, Fletcher. Ovi zidovi debeli su, moete se drati koliko vam drago. Vi ste bijedni nevoljnik. Imate samo dva naina kako izii odovud. Ili emo se dogovoriti... ili e vas odvesti Fred Coker u lijesu. Da ujem, koji mi posao predlaete? elim tono, podvlaim, tono znati gdje su vai klijenti ronili prije pucnjave. Rekao sam vam... negdje na puini ispred Rastafa Pointa. Ne bih vam znao pokazati tono mjesto. Fletcher, vi znate mjesto u milimetar. Spreman sam se okladiti u vau glavu. Ne biste propustili takvu priliku. Znate. Ja znam... i oni su znali, eto zato su vas pokuali ukloniti. Inspektore, odjebite, prasnuh. Sigurno je da uope nije blizu Rastafa Pointa. Vi ste radili sjeverno odovud, prema kopnu. Stvar me zanimala... dobio sam izvjea o vaem kretanju. Mjesto je bilo ispred Rastafa Pointa, ponovih tvrdoglavo. Dobro, klimne glavom. Nadam se da niste tvrdokorni kakvim se elite pokazati, Fletcher, inae e stvar biti dugotrajna i muna. Prije poetka, upozoravam vas da me ne tjerate na gubljenje vremena lanim podatcima. Zadrat u vas ovdje dok ne provjerim... imam dva tjedna. Pogledasmo se i koa mi se pone jeiti. Shvatih da Peter Daly unaprijed uiva u prilici. Na tim tankim usnama bio je izraz uitka, a u oima opaki pogled. U Maleziji sam stekao odreeno iskustvo u ispitivanju... Oaravajua djelatnost. Ima mnogo vidova. esto se tvrdokorni i tvrdoglavi ljudi prvi slome, dok mrtva puhala izdre do beskonanosti... Te su rijei bile plod uzbuenja, dobro sam vidio da ga golica pomisao na nanoenje boli. Njegovo disanje promijenilo se, postalo je ubrzanije i dublje, obrazi su mu se zajapurili. ... Naravno, sada niste u punoj tjelesnoj spremi, Fletcher. Vjerojatno je vaa sposobnost podnoenja boli znatno smanjena nakon vaih nedavnih nedaa. Ne vjerujem da e trebati puno... inilo se da mu je ao. Prikupih svoje snage i napnem se, spreman nasrnuti na njega. Ne, preduhitri me. Ne inite to, Fletcher. Stavi ruku na drku pitolja. Bio je udaljen pet metara. Ja sam imao samo jednu zdravu ruku, bio sam slab, iza mene bila su zakljuana vrata i dva naoruana policajca... Slegnuh ramenima, opustivi se. Tako je ve bolje. Opet se nasmijei. Mislim da emo vas sada sapeti lisicama za reetke elije i onda emo se baciti na posao. Kad vam bude dosta, morate samo rei. Vjerujem da ete ustanoviti kako je moj mali elektrini ureaj jednostavan i uinkovit. Obian automobilski akumulator od dvanaest volta: prikljuim ga na osjetljive dijelove tijela... Isprui se unazad i prvi put opazih gumb elektrinog zvonca privren na zid. Pritisne ga i zauh kako zvonce tiho zvoni onstran hrastovih vrata. Zasuni se otvorie i dva se policajca vratie. Odvedite ga do elije, zapovijedi Daly, ali policajci su oklijevali. Naslutih da je ovakakav postupak nov za njih. Idemo, vikne, a oni mi stadoe s boka. Wally blago uhvati moju ranjenu ruku i ja pustih da me povedu prema elijama i Dalvju. Htio sam doi u priliku da ga napadnem, barem jednom. Kako mama, Wally?, upitah nehajno. Izvrsno, gospodine Harry, promrmlja s nelagodom. Je li dobila dar koji sam joj poslao za rodendan? Da, dobila ga je. Bio je rastresen, kako sam se nadao. Stigli smo u ravninu s Dalvjem, on je utogljeno stajao na pragu koji je vodio k elijama, ekajui da prodemo kraj njega i udarajui biem po bedru. Policajci su me drali s dunim potovanjem, ne stiui, nesigurni, pa ja uinih korak u stranu lagano izbacivi iz ravnotee Wallyja, a potom se oslobodih i okrenuh natrag. Nitko od njih nije to oekivao i prije no to su shvatili to inim, preao sam tri koraka koji su me dijelili od Dalvja... i zabih mu desno koljeno u tijelo svom

svojom teinom. Pogodih ga pravo u prepone savreno naciljanim udarcom. Koju god cijenu platio za taj uitak, bila bi preniska. Daly poskoi dobrih etrdeset centimetara od tla i padne, udarivsi u reetke. Potom se presavine napola, stiui objema rukama donji dio tijela i slabano kriui glasom nalik itanju ekspres lonca. Dok je padao, ja naciljah da ga sljedeim udarcom pogodim u lice, htio sam mu izbiti zube... ali policajci se pribrae i skoie na mene da me udalje od njega. Ovaj su put bili grubi i zavrnue mi ruku. Niste to smjeli napraviti, gospodine Harry, vikne bijesno Wally. Njegovi prsti zabie mi se u miicu i ja zakrgutah zubima. Predsjednik osobno me oslobodio optube, Wally. Ti to zna, viknuh mu u odgovor. A Daly se ispravi, lica zgrenog od boli, i dalje se drei za ozlijeeno mjesto. Ovo je namjetaljka. Znao sam da imam tek nekoliko sekunda za priu, Daly je teturao prema meni podiui bi, razjapljenih usta kao da pokuava doi do daha. Ako me stavite u tu eliju, Wally, ubit e me! Tiina!, zagrake Daly. Ne biste se usudili da je predsjednik... Tiina! Tiina! Zamahne korbaem, koji zasike poput kobre, udarajui me postrance. Namjerno je naciljao moje rane i savitljiva ila prasne oko mene kao pucanj iz pitolja. Bol je bila vea od svakog oekivanja i ja se skvrih, nehotice se izvijajui u njihovom stisku. Zadrae me. Tiina! Daly je bio izvan sebe od boli i bijesa. Udari jo jednom i ila prodre duboko u meso koje jo nije bilo zaraslo. Ovaj put kriknuh. Ubit u te, gade. Daly zatetura natrake, jo uvijek ukoen od boli, i nasumice potrai pitolj u koricama. Ono emu sam se nadao napokon se dogodi. Wally me pusti i skoi naprijed. Ne, vikne. To ne. Svojom je veliinom nadvisio vitki i pogrbljeni Dalvjev lik i tamnom rukom sprijeio njegov pokret. Mii se. To je zapovijed, vikne Daly, ali Wally otpusti zakaku na drci pitolja i razorua ga. Uzmakne s pitoljem u ruci. Skupo e te to stajati, zareza Daly. Tvoja je dunost... Znam to mi je dunost, inspektore, odgovori Wally jednostavnom dostojanstvenou, a ona ne ukljuuje umorstvo uhienika. Potom se obrati meni. Gospodine Harry, bilo bi najbolje da izidete odovud. Oslobaa uhienika..., dahtao je Daly. Pazi, upropastit u te. Nisam vidio nikakav uhidbeni nalog, prekine ga Wally. im predsjednik potpie nalog, odmah emo opet dovesti amo gospodina Harryja. Gade, zasike Daly, a Wally se obrati meni. Idite!, zapovjedi. Brzo! Put do moje kolibe inio mi se beskrajnim: svako poskakivanje na cesti udaralo mi je u grudima. Ako sam ita bio nauio iz uitaka te veeri, bilo je da se moja prvotna misao pokazala to nom: to god bilo u zaveljaju na puini ispred Big Gulla, bilo je u stanju natjerati mirnog ovjeka poput mene u more nevolja. Nisam bio tako naivan da povjerujem kako e inspektor Daly odustati od nakane da me ispita. Odmah po oporavku od mog udarca u njegove rasplodne organe, bio bi me opet pokuao spojiti u strujni krug rasvjetnih tijela. Upitah se djeluje li Daly neovisno ili ima ortake... i zakljuih da je sam i nastoji ne propustiti priliku koja mu se ukazala. Zaustavih kombi u dvoritu kolibe i popeh se na trijem. Gospoda Chubby dola je po istiti i urediti dok me nije bilo. Svjee cvijee bilo je u staklenki marmelade na stolu u dnevnom boravku, ali, mnogo vanije, u hladnjaku su bila jaja i slanina, kruh i maslac. Skinuh krvavu koulju i zavoj. Bi mi je ostavio na grudima debele ispupene tragove, a rane su izgledale oajno. Okupah se i ponovno previh, potom stojei gol za tednjakom, spravih punu tavu jaja sa slaninom i dok sam kuhao, natoih si obilan whisky i popih ga u terapijske svrhe. Bio sam preumoran da se uvuem pod pokriva i dok sam padao na postelju, upitah se hou li uspjeti obaviti nonu plovidbu prema zacrtanom naumu. To je bila moja zadnja misao prije zore. Nakon to sam se istuirao i popio dva analgetika sa aom ledenog ananasova soka te pojeo opet jaja sa slaninom za doruak, odluih da je odgovor potvrdan. Bio sam ukoen i bolilo me, ali mogao sam raditi. U podne podoh u grad, zastadoh u trgovini mjeovite robe Mame Eddy radi nabavke i potom produih do Admiraliteta. Chubbv i Angelo ve su bili na brodu i Dancer je bio privezan uz mol. Napunio sam pomone spremnike, Harry, obavijesti me Chubbv. Ima goriva barem za tisuu milja. Jesi li izvadio teretne mree?, upitah, a on klimne glavom. U glavnom su spremitu za jedrilje. Mree su nam trebale za utovar

velikog tovara bjelokosti. Ne zaboravi da uzme jaknu... uz ovaj vjetar to pue bit e hladno tamo dolje u struji. Ne brini, Harry. Ti bi se trebao uvati. Kompa, izgleda kao prije deset dana, kao mrtvac koji hoda. Meni se ini da sam prekrasan, Chubbv. Da, progunda on. Kao moja svekrva. Potom promijeni temu. to je bilo s tvojom pukom? U policiji je. Hoe rei da kreemo na more bez artiljerije na brodu? Nikada nam nije trebala. Uvijek postoji prvi put, progunda. Ovako se osjeam gol. Chubbvjeva privrenost oruju oduvijek me zabavljala. Unato svim protivnim dokazima koje sam mu iznosio, on se nije uspijevao liiti uvjerenja da brzina i domaaj metka ovise o snazi kojom se pritie otponac... i smatrao je da njegovi metci lete najbre i najdalje. Sirova snaga kojom je rukovao orujem bila bi izobliila svaku manje vrstu puku od FNovke. Takoer ga je muila nesposobnost da zadri otvorene oi u trenutku pucnja. Vidio sam kako je promaio morskog psa tigra dugog etiri i pol metra s udaljenosti od tri metra, ispalivi cijeli spremnik od dvadeset metaka. Chubbv Andrews nije mogao oekivati da e ikad nadmaiti Bislevja, ali unato svemu imao je nagonsku strast za vatreno oruje i predmete koji pucaju. Bit e to etnja, lagodan izlet, vidjet e Chubby. On prekrii prste kako bi odagnao zlu sreu i ode latiti ve sjajnu Dancerovu mjedenu opremu dok sam ja silazio na kopno. Ured putnike agencije Freda Cokera bio je prazan i ja pritisnuh zvonce na pisaem stolu. On se pojavi iz stranjih prostorija. Dobrodoli, gospodine Harry. Bio je skinuo jaknu i kravatu, imao je zavrnute rukave, a oko pojasa pregau od crvene gume. Zatvorite ulazna vrata, molim vas, i doite amo. Stranja prostorija bila je suta suprotnost prednjem uredu s upadljivim tapetama i ivopisnim turistikim plakatima. Prostrana prostorija bila je polumrana. Du jednog zida bili su poslagani jeftini lijesovi od borovine. Pogrebno vozilo bilo je parkirano u dnu, onstran dvokrilnih vrata. Iza turobnog platnenog zastora u jednom je kutu bio mramorni stol s ulijebljenim rubovima i cijevi koja je odvodila tekuinu iz lijebova u vjedro na tlu. Udite, sjednite. Evo stolca. Oprostite to radim dok razgovaramo. Moram ga imati spremnog za danas poslijepodne u etiri. Pogledah golo tjelece na kamenoj ploi. Djevojica od nekih est godina, duge tamne kose. Jedan mi je pogled bio dovoljan: pomaknuh stolac iza zastora, tako da vidim samo elavu Cokerovu glavu, i pripalih cigaru. U prostoriji je bio teak zadah pogrebnikih tekuina, koji je tipao u grlu. Priviknete se, gospodine Harry. Fred Coker primijetio je moje gaenje. Dogovorili ste se? Nisam kanio raspravljati o njegovom grozomornom poslu. Sve je sredeno, zajami mi. Jeste li se dogovorili s naim prijateljem u utvrdi? Sve je u redu. Kada ste ga vidjeli?, bio sam uporan. Htio sam znati to je s Dalvjem. Osobito me zanimalo njegovo zdravstveno stanje. Vidio sam ga jutros, gospodine Harry. Kako je? I Izgledao je kao obino. Coker prekine svoj sumoran posao i upitno me pogleda. Stajao je, hodao, plesao, pjevao, skakao? Ne. Sjedio je i nije bio odve dobre volje. Sve se slae. Nasmijah se i moje rane kao da su zarasle. Ali, je li uzeo mito? Da. Dobro, onda dogovor i dalje vrijedi. Ponavljam vam, sve je u redu. Prepustite to meni, gospodine Coker. Prikupljalite je na uu Salse, gdje utjee u kanal, juno od ua Duze. Klimnuh glavom, bilo je prihvatljivo. Kanal je bio dobar, a tlo na obalama zadovoljavajue. Znak raspoznavanja bit e dva fenjera... jedan iznad drugog, postavljeni na obali, ba na uu. Vi ete odgovoriti s dva miga, i ponovljena u razmaku od trideset sekunda, i kad se ugasi donji fenjer, moete baciti sidro. Jasno? Dobro. Sve je bilo kako spada. Sa splavi e vam osigurati radnike za pretovar. Klimnuh glavom, potom upitah: Znaju li da je oseka u tri... i i da bezuvjetno moram izii iz kanala prije tog sata? Da, gospodine Harry. Rekao sam da moraju okonati pretovar prije dva. Onda u redu. A toka istovara? Toka istovara bit e dvadeset pet milja isto no od Rastafa Pointa. Dobro. Mogao sam provjeriti pravac po svjetioniku na Rastafi. Bilo je jednostavno i lako. Predat ete robu jednom velikom jedrenjaku s latinskim jedrom. Znak raspoznavanja bit e isti. Dva fenjera na jarbolu, vi ete mignuti dvaput svakih trideset sekunda i donji e fenjer utrnuti. Tada ete moi istovariti. Oni e se pobrinuti za radnike i

olakat e vam pristajanje. ini mi se da je to sve. Osim novca. Osim novca, naravno. Iz prednjeg depa pregae izvadi omotnicu. Uzeh je zgadeno palcem i kaiprstom pa pogledah raun ispisan na omotnici. Pola unaprijed, ostatak po dostavi, pojasni on. To je znailo tri tisue petsto, umanjeno za dvije tisue sto Cokerove provizije i Dalvjeva mita. Ostalo je tisuu etiristo, od kojih sam morao odbiti naknadu za Chubbvja i Angela... nekih tisuu dolara, ne puno vie. Namrtih se. ekat u ispred vaeg ureda sutra ujutro u devet, gospodine Coker. Doekat u vas sa alicom kave, gospodine Harry. Nadam se da to nee biti sve, rekoh mu. A on se nasmije i opet se sagne nad mramornu plou. Udaljismo se iz luke kasno popodne i ja, da zavaram trag moebitnom promatrau s dvogledom smjetenom na Coolie Peaku, krenuh du kanala prema Mutton Pointu. im je pao mrak, vratih se na svoj stvarni pravac i kroz unutarnji kanal prodosmo izmeu otoka, u smjeru irokog ua rijeke Dua, otvorenog plimi. Nije bilo mjeseine, ali zvijezde su bile velike i valovlje je, lomei se, isijavalo sablasno zelenu fosforescentnu svjetlost pod posljednjim bljescima zalazeeg sunca. Ja potjerah dokraja Dancerove motore, oznaavajui jednu za drugom orijentacijske to ke: obrisi atola na zvjezdanoj svjetlosti, brazde grebena, strujanje i mrekanje mora vodili su me kroz kanale i ukazivali mi na hridi i pliine. Angelo i Chubbv bili su naslonjeni na ogradu mosta pored lene. Povremeno je jedan od njih silazio dolje da spravi jo jake crne kave i pili smo iz zadimljenih alica, pogleda uprta u tminu u potrazi za svijetlim bljeskom koji nije lom valova ve graniarski brod. Samo jednom Chubbv prekine muk. Doznao sam da je Daly juer u utvrdi imao neprilika. Malo, priznah. Poslije ga je Wally morao odvesti u bolnicu. Wally jo ima svoj posao?, upitah. Za dlaku. Prijatelj gaje htio zatvoriti, ali Wally je bio prevelik. Ubaci se Angelo.Judith je bila u zrakoplovnoj luci u vrijeme ruka, kako bi preuzela sanduk kolskih knjiga, i vidjela ga je kako se ukrcava u zrakoplov za kopno. Koga?, upitah. Inspektora Dalvja. Otputovao je podnevnim letom. Zato mi to prije nisi rekao? Nisam mislio da je vano, Harry. Ne, rekoh. Moda nije. Bilo je desetak razloga zbog kojih je Daly mogao otii na kopno, a nijedan nije bio ni izdaleka povezan s mojim poslom. A ipak, osjeao sam se nelagodno zbog toga... nisam mogao otrpjeti da se takva zvijer pritajila u prikrajku dok se ja izvrgavam opasnosti. Bilo bi mi drae da si ponio svoju spravicu, Harry, ponovi zloguko Chubbv, a ja ne rekoh nita, ali mislio sam to i on. Plimni val utiao je uobiajeni huk na ulazu u juni kanal Due i ja ga potraih nasumice u mraku. Blatni sprudovi s obje strane bili su puni vra za ribe, koje su postavljali tamonji ribari i koje su nam posluile da utvrdimo granice kanala. Kad sam bio siguran da smo uli kroz to an prolaz, iskljuih motore i poesmo plutati noeni plimom koja je rasla. Svi smo potpuno usredotoeni nijemo oslukivali ne bismo li uli zujanje motora graniarskog broda, ali uli smo samo noni krik aplje i pljuskanje ribe koja je skakala u pliaku. Tihi kao utvara, ili smo uzvodno kanalom silom plime. S obje strane opkolili su nas tamni spletovi mangrovija, a miris blatnih movara bio je teak i gnusan u zraku zasienom vlagom. Odsjaj zvijezda plesao je na tamnoj i uzburkanoj povrini kanala i u jednom trenutku dugi i uzak amac izduben u deblu sklizne pored nas poput krokodila, dok se fosforescencija skupljala na veslima dvaju ribara koji su se vraali iz ua. Zastadoe nakratko da nas promotre i potom produie bez pozdrava, hitro nestajui u polumraku. Lo znak, primijeti Angelo. Ve emo se vratiti i piti pivo u Lord Nelsonu prije no to budu mogli izvijestiti nekog vanog. Znao sam da su ribari na ovoj obali najveim dijelom ljudi koji znaju drati jezik za zubima, krti na rijeima kao gotovo svi pripadnici njihove rase. Susret me nije zabrinuo. I Gledajui naprijed, vidjeh kako se pribliava prvi zavoj na rijeci i struja pone gurati Dancer prema suprotnoj obali. Pritisnuli prekidae za paljenje, motori oive, prigueno zujei, i ja se vratih u dublju vodu. Plovili smo uzvodno vijugavim kanalom, izbivi na posljetku u prostrani mirni rukavac gdje su zavravale mangrovije, a s obiju strana se u blagom nagibu uzdizala vrsta obala. Milju dalje vidjeh ue pritoke Salse, nalik tamnom prekidu u obali, prikriveno visokim pramenovima trske. Neto dalje dva jednaka

fenjera sjala su priguenom utom svjetlou, jedan iznad drugog. to sam ti rekao, Chubbv, etnja. Jo nismo doma, ree Chubbv, vjeiti optimist. Okay, Angelo. Idi na pramac. Rei u ti kada da baci sidro. Klizili smo niz kanal i padoe mi na pamet rije i pjesmice dok sam blokirao kormilo i uzimao svjetiljku iz spremita ispod ograde. Dindon, nije zvono, nego slon. Pomislih na tren na stotine gorostasnih sivih ivotinja koje su umrle zbog svojih kljova... i osjetih hladne trnce krivnje kako mi vijugaju niz leda pri pomisli na moje suuesnitvo u pokolju. Ali, odagnah tu misao, podiui svjetiljku i upravljajui dogovoreni znak prema upaljenim fenjerima. Triput mignuh znak raspoznavanja, ali morao sam do i u ravninu s fenjerima da bi se onaj donji odjednom ugasio. U redu, Angelo. Sputaj, rekoh tiho, gasei motore. Sidro uroni i lanac buno krene u tiini. Dancer spusti nos i okrene se oko sidra pramcem nizvodno. Chubbv pode rasprostrti mree za utovar, ali ja ostadoh na ogradi mosta, promatrajui fenjer u tami. Tiina je bila potpuna, izuzev kreketanja aba u trstiku na movarnim obalama Salse. U toj tiini naslutih ve i prije no to uh udarce sline otkucajima srca nekog diva. Dopirali su kroz stopala, a ne kroz ui. Nije bilo greke, bio je to podrhtavanje brodskog dizelskog motora Alison. Znao sam da su stari RoUs Rovceovi motori bili skinuti s graniarskog broda u Zinballi i zamijenjeni Allisonima, a zvuk koji sam sada uo bilo je lijeno zujanje Allisona. Angelo, pokuah zadrati glas tihim, a istodobno prenijeti mu svoju zabrinutost. Otkvai sidro. Tako ti Boga! Sto bre moe. Za takve je prilike lanac bio opremljen nekom vrstom lokota i zahvalih Gospodu na tome jurei k polugama stroja. Dok sam pokretao motore, zauh udarce ekia kojima je Angelo izbio lokot. Nabrojah tri udarca i tada zauh vrh lanca kako pada u vodu preko palube. Gotovo, vikne Angelo i ja pokrenuh Dancer i poveah snagu motora do kraja. Bijesno zahuktae i vrtloenje vijaka izbaci za krmom trcaj pjene dok je brod jurnuo naprijed. Iako smo ili nizvodno, Dancer je plovio protiv struje od pet vorova i nije dovoljno brzo krenuo. Nadjaavi brujanje naih motora, zauh Allisone kako kreu i iz ua Salse zastrtog trskama probije se dugi prijetei obris. I na zvjezdanoj svjetlosti odmah ga prepoznah: iroki zaobljeni pramac i lijepe izduene crte trupa, stanjen sredinji i odrezana krma... jedan od patrolnih brodova engleske mornarice, koji je svoje najbolje godine proveo u La Mancheu, a sada je staraki ivotario na ovoj malarinoj obali. Mrak je bio milostiv s njim, skrivajui hrdave mrlje i ispucalu boju, ali bio je ve stari gospodin. U ravnopravnoj utrci Dancer bi ga pojeo u jednom zalogaju... ali ovo nije bila potena utakmica i amac je imao potrebnu brzinu i snagu da nam preprijei put isplovivi u kanal, a kad upali bojna svjetla njihov nas bljesak obaspe kao kruta tvar. Dva tako zasljepljujua snopa da sam bio primoran podignuti ruku kako bih zatitio o i. Sada je bio ispred nas, preprijeivi kanal, a na pramanoj palubi opazih nejasne obrise posluitelja pognutih oko topa od tri libre na prostranom pokretnom postolju. Otvor cijevi izgledao je uperen ravno u moju lijevu nosnicu... i ja osjetih neobuzdan i dubok o aj. Zasjeda je bila briljivo smiljena i izvedena. Pomislih na tren da se zabijem pramcem u nj, imao je trup od preana drva, vjerojatno trulog, a Dancerov pramac od staklenih vlakana mogao je izdrati udarac... ali s protivnom strujom Dancer nije razvijao dovoljnu brzinu. Tada odjednom iza zasljepljujuih bojnih svjetala rikne iz zvunika u mraku metalni glas: Zaustavite motore, gospodine Fletcher, ili u biti primoran otvoriti vatru. Granata ispaljena iz topa od tri libre bila bi nas pretvorila i mrvice, a povrh toga bio je brzometan. S te udaljenosti za manje od deset sekunda bio bi nas pretvorio u plamteu olupinu. Spustih poluge stroja. Mudra odluka, gospodine Fletcher... sada zapovjedite bacanje sidra na mjestu gdje se nalazite, zagrmi promuklo iz zvunika. U redu, Angelo, viknuh umornim glasom i priekah dok je on namjestio i spustio priuvno sidro. Odjednom se bolovi u ruci pojaae... posljednjih sam sati bio zaboravio na njih. Jesam li rekao da trebamo ponijeti malo artiljerije sa sobom, progunda Chubbv koji je stajao uz mene. Da, volio bih vidjeti kako puca na onaj veliki top, Chubbv. Bilo bi ba zabavno. Brod nam prie nevjetim manevrom, drei stalno uperene u nas svjetla i top. Mi smo nepomino ekali, nemoni pred

tim zasljepljujuim sjajem. Nisam htio razmiljati, ita osjeati... ali zlobni glas u meni rugao mi se. Reci zbogom Danceru, Harry, stari lakrdijau, doao je trenutak rastanka. Bilo je vie no vjerojatno da u u skoroj budunosti stati pred streljaki vod... ali to me nije toliko zabrinjavalo koliko izvjesnost da u izgubiti brod. S Dancerom sam bio gospodin Harry, najrazuzdaniji ovjek na Svetoj Mariji i jedan od najboljih ribolovaca na sabljarku na ovom ludom svijetu. Bez njega, bio sam samo jedan od bezbroj bijednika koji nastoje spojiti ruak s veerom. Draa mi je bila smrt. Brod nam prie punom brzinom, ulubivi ogradu i ostrugavi metar boje prije no to je uspio pristati uz nas. Prokleti gadovi, zareza Chubbv dok je pet naoruanih spodoba preskakalo na nau palubu kao buna i razularena gomila. Imali su iroke mornarike modre hlae i jakne s bijelim mornarikim ovratnikom, majice na bijele i modre crte te bijele kape s crvenom kuglicom na tjemenu, ali kroj odora bio je kineski i nosili su jurine puke AK 47 sa zakrivljenim spremnikom i drvenim rukohvatom. Meusobno se nadmeui za povlasticu da nam udijele vritnjak ili udarac rukohvatom puke, odgurae nas svu trojicu dolje u salon i bacie nas na klupu uz pramani zid. Sjedili smo tamo rame uz rame dok su se dva straara nadvila stojeki nad nas, drei strojnice na nekoliko centimetara od naeg nosa i svijajui puni nade prste preko otponca. Sada znam zato si mi plaao onih petsto dolara. Angelo pokua okrenuti stvar na alu, ali jedan ga straar udari u lice rukohvatom strojnice. On si obrie usta iz kojih je krv potekla niz bradu i nitko od nas vie se ne naali. Drugi naoruani mornari poeli su komadati Dancer. Pretpostavljam da u njihovim namjerama bio pretres, ali nasumice su divljali po prostoriji, razbijaju i otvorene ladice i krei drvene obloge. Jedan od njih otkrije ormari s barom i premda su u njemu bile samo jedna ili dvije boce, zaori se zadovoljna rika. Buno poput galebljeg jata otimali su se za te ostatke, potom se s primjerenim veseljem i predanou bacie na pljaku namirnica iz kuhinje. Ni kad je zapovjednik, uz pomo etvorice lanova posade, izvrio opasno prebacivanje preko petnaest centimetara praznine koja je odvajala njegov brod od Dancera, nije dolo ni do kakvog uoljivog utianja vike i smijeha te treska smrskanog drva i razbijenog stakla. Zapovjednik zadihano prede palubu i sagne se pri ulasku u glavnu kabinu. Tamo zastane da doe do daha. Bio je jedan od najdojmljivijih ljudi koje sam ikada vidio, vii od metar osamdeset i nevjerojatno debeo... golemo naduto tijelo, s trbuhom poput bokobrana pod bijelom jaknom odore. Mjedeni gumbi bili su dokraja napeti i znoj mu je natopio pazuha. Na grudima je nosio svjetlucavo mnotvo odlija i medalja, medu kojima prepoznah Ameriki mornariki kri i Zvijezdu pobjede iz 1918. Glava je imala boju i oblik sjajnog crnog eljeznog kotla koji se tradicionalno koristio za kuhanje misionara, a mornarika kapa, teka od zlatnih pletera, ugnijezdila mu se na njoj nehajno naherena. Licem su tekli sjajni potoci znoja dok se buno napinjao da doe do daha i brisao, gledajui me izbuljenim oima. Polako se njegovo tijelo poelo nadimati, dodatno se poveavajui kao golema aba, sve dok se ne uzbunih... oekivao sam da e puknuti. Ljubiaste usne, debele kao traktorske gume, razdvojie se i nevjerojatno jak glas izie iz ruiaste upljine njegovih usta. Tiina!, rikne. Istog trena njegova horda razbijaa zanijemi, jedan jo s rukohvatom puke u zraku kako bi razbio drvenu oblogu iza bara. Gorostasni asnik zakotrlja se naprijed, zauzimajui svojom veliinom itavu kabinu. Polako uroni u koni naslonja. Otare si lice jo jednom, potom me ponovno pogleda i njegovo lice lagano se ozari najsrdanijim od svih moguih osmijeha, nalik smijeku nekog divovskoga debeljukastog dojeneta. Zubi su mu bili veliki i savreno bijeli, a oi su se gubile u naslagama crna nasmijana mesa. Gospodine Fletcher, ne mogu vam rijeima iskazati kako je ovo veliko zadovoljstvo za me. Njegov je glas bio dubok, milozvuan i prijateljski, govorio je engleski kao Englez iz vieg stalea... gotovo sigurno usvojen u nekoj od najuglednijih kola. Njegov je engleski bio bolji od mog. Ve nekoliko godina nestrpljivo ekam da vas upoznam. Jako je ljubazno od vas to to kaete, admirale. U toj odori njegov in nije mogao biti nii. Admiral, ponovi ushieno. Dopada mi se, i prasne u smijeh. Smijeh je zapoeo treperenjem golemog trbuha i okona

se munim dahtanjem. Naalost, gospodine Fletcher, dali ste se zavarati prividom. Pone se malo epiriti, dotiui odlija i namjetajui kapu. Obian sam kapetan bojnog broda. Doista teta, zapovjednice. Ne. Ne, gospodine Fletcher, ne troite na me svoje suosjeanje. Imam sve ovlasti koje bih mogao poeljeti. Zastane da nekoliko puta duboko udahne i obrie nove potoke znoja. Imam ovlasti odluivanja o ivotu i smrti ljudi, vjerujte mi. Vjerujem vam, gospodine, rekoh mu ozbiljno. I, molim vas, nemojte se osjeati dunim da mi to dokazujete. Njega protrese jo jedan grohot, koji samo to ga ne ugui, potom pljune na pod i ree: Dopadate mi se, gospodine Fletcher, zbilja. Mislim da je smisao za alu jako vaan. Vjerujem da bismo vi i ja mogli postati odlini prijatelji. Sumnjao sam u to, ali nasmijao sam se u znak ohrabrenja. U znak potovanja dopustit u vam da me oslovljavate na prisan nain... Sulejman Dada. Jako to cijenim... doista, Sulejmane Dada. A vi mene moete zvati Harry. Harry, ponovi. Popijmo aicu whiskyja. U tom trenutku ude u salon jo jedan ovjek. Vitki mladalaki lik, odjeven ne u uobiajenu odoru kolonijalne policije, ve u lagano svileno odijelo, sa svilenom kouljom boje limuna, prikladnom kravatom i cipelama od krokodilske koe. Svijetloplava kosa bila je briljivo zaeljana naprijed kako bi oblikovala uvojak na elu, a brkovi su bili podrezani kao uvijek, no hodao je obazrivo, kao da eli izbjei bol. iroko mu se nasmijah. Onda, Daly, kako ste?, upitah uljudno, ali on ne odgovori i sjedne pored Sulejmana Dade, nasuprot mene. Dada isprui golemu crnu apu i oduzme jednom svom ovjeku bocu whiskyja iz mojih zaliha, pokazujui drugom da donese ae iz razbijenog ormaria. Kad smo svi u ruci imali ae dopola natoene whiskyjem, Dada izgovori zdravicu. Za trajno prijateljstvo i zajedniko blagostanje. Popismo, Daly i ja umjereno, Dada pohlepno i s oitim uitkom. Dok je on drao glavu zabaenu unatrag i zatvorene oi, mornar pokua uzeti bocu whiskyja sa stola pred njim. Ne sputajui au, Dada ga pljusne po sljepooici, a udarac mu glavu zavrne unazad i odbaci ga na drugi kraj kabine, gdje udari u ormari s barom. ovjek sklizne na tlo leima uza zid i zavri sjedei na podu, protresajui glavu ne bi li je razbistrio. Tada shvatih da je unato debljini Sulejman Dada ovjek brzih refleksa i zastraujue snage. Isprazni au, odloi je i natoi. Sada me gledao i njegov je izraz lica bio drukiji. Lakrdija je nestao, unato naslagama sala: preda mnom je bio lukav, opasan i neupitno nemilosrdan protivnik. Harry, ujem da ste vi i inspektor Daly nedavno prekinuti usred rasprave. Ja slegoh ramenima. Svi smo mi razboriti ljudi, Harry, u to sam siguran. Ja ne rekoh nita, ali duboko se zamislivi, zagledah se u whisky koji sam imao u ai. Ovo je vrlo sretan splet okolnosti jer... razmotrimo to bi se moglo dogoditi nerazboritom ovjeku u vaem poloaju. Prekine kako bi zagrgoljao gutljajem whiskyja. Znoj mu je u nizovima bijelih graaka izbio po nosu i bradi. Obrie ih pa nastavi. Prije svega, nerazuman ovjek mogao bi biti primoran da bude nazoan dok lanove njegove posade odvode jednog za drugim iz kabine i ubijaju ih. Ovdje za to koristimo drke pijuka. Grozomoran prizor, a inspektor Daly jami mi da ste u izuzetnim odnosima s ova dva gospodina. Chubbv i Angelo pored mene na klupi uzvrpoljie se od nelagode. Potom bi nerazuman ovjek bio nazoan dok mu brod odvoze u Zaljev Zinballa. Nakon toga vie ne bi bilo naina da ga dobije natrag. Moja bi ga malenkost slubeno zaplijenila. Zastane i pokae svoju malenkost naginjui se k meni. Malenkost primjerena gorili. Pogledasmo se nekoliko sekunda. Zatim bi se nerazuman ovjek mogao nai u zatvoru u Zinballi... koji je, kako moda znate, stroga tamnica za politike zatvorenike. uo sam prie o zatvoru u Zinballi, kao svi na obali. Tko god je iziao bio je ili mrtav ili skrhana tijela i uma. Zatvor su zvali Lavlja jazbina. Sulejmane Dada, elim da znate da sam jedan od najrazboritijih ljudi koji postoje na ovome svijetu, zajamih mu i on se opet nasmije. Bio sam siguran, ree. Prepoznajem takve na kilometar. Onda se uozbilji. Krenemo li odmah, prije no to pone oseka, moemo isploviti iz unutarnjeg kanala prije ponoi. Da, potvrdih, mogli bismo. Tada biste nas mogli odvesti do mjesta koje nas zanima, priekati da se uvjerimo u vau dobru vjeru... u koju ni najmanje ne sumnjam... i

potom biste vi i vaa posada mogli slobodno otploviti vaim prekrasnim brodom put kue i sutra biste mogli spavati u svojim posteljama. Sulejmane Dada, preda mnom je uglaen i dobrostiv ovjek. Nemam razloga posumnjati u vau dobronamjernost, nita manje no u Matersonovu i Guthriejevu, zavrih u sebi, i imam osobito silnu elju da sutra naveer spavam u svojoj postelji. Daly prozbori prvi put, tihim i mrzovoljnim glasom. Mislim da biste morali znati da je jedan lovac na elve vidio va brod usidren u laguni onstran kanala izmeu Tri Starca i Gunfire Reefa no prije pucnjave... Oekujemo da nas povedete u tom smjeru. Nemam nita protiv onih koji se daju podmititi, Daly... Bog zna jesam li i ja to inio... ali gdje je zavrila lopovska ast o kojoj pjeva pjesnik? Daly me jako razoarao, ali on je zanemario moje spoitavanje. Nemoje pokuati neku od svojih igrica, opomene me. Doista ste nakaza, Daly. Za vas bih mogao dobiti nagradu. Molim vas, gospodo. Dada podigne ruku kako bi prekinuo nau raspravu. Svi smo prijatelji. Jo jedna aica whiskyja... a onda e nas Harry sve povesti na poslovno putovanje. Dada natoi nae ae, ali zastane prije ispijanja. Mislim da bih vas trebao upozoriti, Harry, ne volim uzburkano more. Nije to za mene. Odvedete li me na nemirno more postat u jako, jako uzrujan. Jesmo li se razumjeli? Samo radi vae ugode zapovjedit u moru da se smiri, Sulejmane Dada, zajamih mu, a on uznosito klimne glavom, kao da je to najmanje to je oekivao. Zora je bila nalik lijepoj eni koja ustaje iz morskog leaja, sva u blagim ruiastim nijansama i sedefastim odsjajima, a nakupine oblaka bile su uzbibani i isprekidani tragovi pozlaeni prvim sunevim zracima. Ili smo na sjever, plovei po mirnom moru unutarnjeg kanala. Plovidbu je vodio Dancer, koji je napredovao krotko kao rasno drijebe koje se privikava na uzde, dok se osamsto metara za njegovom krmom ljuljao i valjao brod koji su se Allisoni trudili odrati u ravnotei. Plovili smo u pravcu Tri Starca i Gunfire Reefa. Dancerom sam upravljao ja, sam za kormilom na otvorenom mostu. Pored mene stajali su Peter Daly i naoruani mornar s broda. U salonu ispod nas Chubby i Angelo jo su sjedili na klupi pod budnim okom trojice mornara naoruanih jurinim pukama. Dancer je bio skroz opljakan, tako da nitko od nas nije dorukovao ni alicu kave. Prvi razorni uinci zarobljenitva proli su... i sada sam uurbano razmiljao pokuavajui smisliti nain da se izvuem iz stupice u kojoj sam bio. Znao sam da, pokaem li Dalvju i Dadi prolaz u Gunfire Reefu, ili e ga istraiti ne nalazei nita... to je bila najvjerojatnija mogunost, jer to god se tamo nalazilo sada je bilo u zaveljaju potopljenom kod Big Gulla... ili e nai neto drugo. U oba sluaja mene su ekali neugodni doivljaji i iskustva: u sluaju da ne nadu nita, Daly bi bio zatraio privolu za tanani uitak da me spoji na elektrini ureaj ne bi li me nagnao da progovorim. U sluaju nalaska neeg odreenog, moja nazonost bila bi postala suvina... i desetak marnih mornara bilo bi se natjecalo za ast da mi budu krvnici. Nije me privlaila pomisao na drke pijuka... obeavala je neugodan doivljaj. A ipak, mogunosti bijega izgledale su nedostine. Premda udaljen osamsto metara za krmom, top od tri libre na pramcu Dadina broda drao nas je u domaaju, a s nama su na brodu bili Daly i etiri lana posade. Pripalih prvu dnevnu cigaru i njen uinak bje udotovoran: gotovo odmah uini mi se da nazirem toku svjetlosti na kraju dugog tamnog tunela. Razmislih jo malo, udiui u tiini tamni duhanski dim, i odluih da vrijedi pokuati... ali prvo sam morao obavijestiti Chubbvja. Daly, obratih mu se preko ramena. Trebali biste dovesti Chubbvja amo da preuzme kormilo, moram sii dolje. Zato?, upita on sumnjiavo. to elite? Recimo to ovako: to god bilo, zbiva se svakog jutra u ovo vrijeme i nitko drugi to ne moe obaviti za mene. Ako me natjerate da nastavim, pocrvenjet u. Trebali ste biti glumac, Fletcher. Umirem od smijeha s vama. Smijeno je to ste to pomislili. I meni je to palo na pamet. Poalje uvara u kabinu da dovede Chubbvja i ja mu prepustih kormilo. Ostani ovdje, poslije hou popriati s tobom, promrmljah poluglasno, silazei na krmenu palubu. Angelo se malo ozari kad udoh u salon i uputi mi skruenu inaicu svoga blistavog osmijeha, ali trojica uvara, koji su se oito dosaivali, odmah uperie oruje u mene i ja hitro podigoh ruke. I. Polako, deki, polako,

primirih ih i produih dolje niz ljestve otvora u potpalublje. Dvojica svejedno krenue za mnom. Kad stigoh do zahoda, htjeli su ui sa mnom i praviti mi drutvo. Gospodo, pobunih se, budete li i dalje drali uperene u mene te naprave tijekom iduih presudnih minuta, vjerojatno ete imati priliku ustanoviti koji je najbolji lijek protiv zatvora. Zlohudo me pogledae, nepomini, i ja odluno, zatvarajui im vrata u lice, dodah: Ali, vi ionako ne elite dobiti Nobelovu nagradu za medicinu, zar ne? Kad otvorih vrata, ekali su u istom stavu, kao da se nisu ni pomaknuli. Urotnikim migom pokazah im da pou za mnom. Odmah iskazae zanimanje i ja ih povedoh u glavnu kabinu. Bio sam proveo mnoge sate izraujui tajno spremite ispod velikog dvostrukog leaja. Bilo je otprilike veliko kao lijes i prozraeno. Moglo je primiti ispruenog ovjeka: u razdoblju kad sam prevozio ljudski teret sluilo je kao skrovite u sluaju pretresa... ali sad sam ga rabio kao spremite za nezakonit i dragocjen ili opasan teret. Trenutano su u njemu bili streljivo, petsto metaka za FNovku, sanduk runih bomba i dvije kutije Chivas Regala. Oduevljeno viui, dva straara prebacie strojnice preko ramena i izvadie dvije kutije s whiskyjem. Zaboravili su na me, pa se ja iuljah i vratih na most. Stadoh pored Chubbvja odugovlaei primopredaju kormila. Niste se ba ubili od urbe, zareza Daly. Nikada na brzinu okonati uitak, pojasnih, a on izgubi zanimanje i udalji se kako bi preko krme promotrio brod koji nas je pratio. Chubby, proaptah. Gunfire Break. Jednom si mi rekao da postoji prolaz kroz greben s kopnene strane. Za najvee proljetne plime, brodicom i s pravim ovjekom elinih ivaca, potvrdi. Ja sam proao njime kad sam bio bezbrian momi. Za tri sata plima e dosei najveu razinu. Mogu li proi Dancerom?, upitah. i I Chubbvjev izraz lica promijeni se. i Isuse!, promrmlja i okrene se, gledajui me u nevjerici. Mogu li uspjeti?, tiho sam ustrajao, a on buno udahne kroz zube, promatrajui zoru i eui bradu. Potom odjednom odlui i pljune preko ograde. Mogao bi Harry... ali nitko drugi koga znam ne bi. Daj mi orijentire, Chubbv, pouri. Bilo je davno, no kako bilo, i opie otprilike prilaz i prolaz: Ima tri skretanja u prolazu, lijevo, desno, onda opet lijevo: dalje je tjesnac, zavojit koraljni greben s obje strane... Dancer bi mogao proi, jedva, ali ostavit e na njima boju. Onda e se nai u velikoj utihi iza glavnog grebena. Tamo ima mjesta da okrene i saeka pravo more prije no to kroz prolaz izide na puinu. Hvala, Chubby, promrmljah. Sada odi dolje. Dao sam straarima whisky iz zalihe. Kad krenem prema prolazu, bit e puni alkohola do uiju. Dat u znak udarajui triput nogom po mostu, tada ih ti i Angelo morate razoruati i vrsto svezati. Sunce je bilo visoko i nazubljeni obris Tri Starca uzdizao se ispred nas nekoliko kilometara daleko kad zauh prvi promukli grohot i tresak smrskanog pokustva. Daly se ne obazre na to i produismo mirno brazdati unutarnje vode prema suprotnom kraju Gunfire Reefa. Mogao sam ve nazrijeti razvedenu crtu grebena, nalik crnim zubima stare psine. Onstran njega visoki valovi oceana lomili su se i bijeljeli, a u daljini prostiralo se otvoreno more. Prioh grebenu i malice podigoh poluge stroja. Brujanje Dancerovih motora promijeni se, ali ne toliko da uzbuni Dalvja. Lijeno se naslonio na ogradu, dosaujui se, neobrijan i vjerojatno osjeajui nedostatak doruka. Sada sam jasno razabirao tutanj valovanja na koralju i dolje zvukovi pijanke postadoe stalni. Na koncu ih Daly u, nabra elo i zapovjedi straaru da side i vidi to se zbiva. ovjek se spremno izgubi ispod mosta i ne vrati se. Ja pogledah za krmu. Ubrzanje je polako poveavalo razmak izmeu Dancer a i broda dok smo se i dalje pribliavali grebenu. Gledao sam zabrinuto naprijed, nastojei opaziti znake i orijentire koje mi je Chubby opisao. Njeno dotakoh poluge, podiui ih za jo jednu crticu. Brod zaostane jo malo. Odjenom ugledah ulaz u Gunfire Break, obiljeen dvjema hridima starog izlokanog koralja. Razabrah razliitu boju bistre morske vode koja je prodirala u koraljni greben kroz prolaz. U potpalublju se zauje jo jedan razuzdani grohot i jedan pijani straar istetura van na krmenu palubu. Doe do ograde u zadnji tren da povrati u more. Potom mu noge popustile i ovjek se strovali na palubu, ispruen kao zaveljaj dronjaka. Daly ljutito usklikne i sjuri se niz ljestve. Iskoristih priliku da podignem ruice za daljnje dvije crtice. Uprijeh pogled pred

sebe, pripremajui se za kunju. Morao sam pokuati jo poveati razmak izmeu Dancera i njegove pratnje: svaki centimetar mogao je pridonijeti da stavim na muku topnike. Zacrtao sam si da doem u ravninu s kanalom i potom potjeram Dancera kroz njega punom snagom, radije izazivajui podvodne koraljne onjake no da iskuam tonost ciljanja topnika na brodu. Bilo je kilometar i pol uskog i zavojitog kanala prije izlaska na otvoreno more. Najveim dijelom puta Dancer bi bio zaklonjen koraljnim hridima iznad povrine, a krivudanje kanala bilo bi posluilo za izmicanje hitcima iz topa od tri libre. Nadao sam se takoer da e plimni val, prolazei kroz kanal, stalno podizati i sputati Dancer i tako mu omogu iti da nepredvidivo izbjegava hitce, kao patka na streljani. Jedno je bilo izvjesno: onaj neustraivi mornar, zapovjednik bojnog broda Sulejman Dada, ne bi se bio usudio pratiti nas kroz kanal, stoga bi cilj za njegov top bio sve dalji i dalji. Zanemarih viku pijanih ljudi ispod mene i promotrih ulazak u kanal dok smo mu brzo prilazili. Odjednom se Peter Daly hitro uspne ljestvama kako bi se suoio sa mnom. Lice mu je bilo crveno od bijesa, a nakostrijeeni brkovi doticali su mu svilenkastu kosu. Nakratko zgri usne prije no to uspije progovoriti. Vi ste im dali pie, Fletcher. Ah, lukavi gade! Ja?, upitah povrijeeno. Ne bih to nikada uinio. Napili su se kao svinje... svi, vikne, a onda se okrene i pogleda za krmu. Brod je bio milju daleko i razmak se poveavao. Imate neto na umu, nastavi pretraujui boni dep svilene jakne. U tom trenutku stigosmo u ravninu s kanalom. Ja smjesta podigoh obje poluge stroja i Dancer zarie, trzajui se naprijed. I dalje pretraujui dep, Daly izgubi ravnoteu. Zatetura natrake, ne prestajui se drati. Okrenuh kormilo udesno i Dancer se okrene poput plesaa. Daly promijeni smjer, svom svojom teinom baen preko mosta silovito udari u bonu ogradu, dok se Dancer istodobno jako nagnuo. U tom trenutku Daly izvue iz depa mali niklovani pitolj. Kalibar 25, poput onih koje ene nose u torbici. Ispustih na tren kormilo. Sagnuvi se, uhvatih rukama Dalvjeve glenjeve i trzajem ih podigoh uvis. Zbogom, drukane, rekoh mu dok je naleduke poletio preko ograde i, okrznuvi rub donje palube, pao tri i pol metra nie u more. Odjurih opet do kormila, stigavi u zadnji tren da preuzmem nadzor nad Dancerom, i istodobno udarih triput nogom po mostu. Dok sam ispravljao Dancer, zauh buku okraja u salonu ispod i namrtih se kad zapuca strojnica, zvuk nalik paranju sukna, a zrna probie most iza mojih leda, ostavljajui za sobom nazubljenu rupu obrubljenu bijelim krhotinama. Pucali su u strop, pa nije bilo vjerojatno da su pogodili Angela ili Chubbvja. Trenutak prije prolaska kroz koraljna vrata, pogledah opet iza sebe. Brod je posrtao, jo uvijek milju iza nas, dok je Dalvjeva glava plivala u bijeloj uspjenjenoj brazdi. Upitah se ho e li moda prije stii morski psi. Nije bilo vie vremena za zabavna predmnijevanja. Kad se Dancer sjurio u kanal, prestravi me zadaa koju sam mu nametnuo. Naginjui se, mogao sam dodirnuti koraljne stijene i opazih zloguke obrise hridi u zasjedi pod plitkim i uskljualim morem ispred pramca. Tijekom dugog krivudavog puta kroz kanal valovi su dobrim dijelom izgubili svoju divlju snagu, ali to smo vie napredovali, bili su sve nepravilniji, inei nepredvidivima Dancerove odgovore na okrete kormila. Prvi zavoj u kanalu pojavi se preda mnom i provedem Dancer Ikroza nj. Spremno poslua, vrckaju i krmom, s tek malom naznakom bonog zanoenja, koje ga ponese prema prijeteem koralju. Dok sam ga ispravljao kako bih se suoio sa sljedeim dijelom kanala, Chubby se uspne ljestvama. Razvukao je usne u iroki osmijeh. Samo su ga dvije stvari mogle tako oraspoloiti... jedna od njih bila je estoka tunjava. Ogulio je zaglavke desne ruke. Harry, dolje je sve mirno. Angelo ih uva. Pogleda oko sebe. Gdje je policajac? Poao je na plivanje. Ne skrenuh panju s kanala. Gdje je brod? to rade? Chubbv se okrene i promotri. Nita novoga. Reklo bi se da jo nisu shvatili... ali, ekaj, glas mu se promijeni. Da, evo ih. Pune top na palubi. Hitro zaplovismo du kanala i ja si dopustih brzi pogled za krmu. U tom trenutku vidjeh dugi oblai bijelog dima kako izlazi iz topa kao perjanica, a tren potom zauje se fijuk hitca koji nas visoko preleti i odmah zatim prasne. Spremi se Harry. Sada lijevo. Zapoesmo drugo skretanje. Sljedei hitac bio je kratak, prasne uz kiu

krhotina i modrikasti dim na koraljnoj hridi pedeset metara od naeg boka. Povedoh njeno Dancer u zavoj i dok smo prolazili njime, jo jedna granata padne u nau brazdu, podiui iznad mosta visok i nepravilan stup uspjenuane vode. Idui zapuh vjetra zapljusne nas kapima. Sada smo bili na pola puta, a valovi koji su nam hitali ususret bili su visoki dva metra i postali su silovitiji zbog koraljnih prepreka. Posluitelji na brodu vjebali su gaanje s uznemirujuom hirovitou. Jedna granata prasne petsto metara za krmom, sljedea proleti izmeu Chubbvja i mene, tako zagluno prasnuvi da sam zateturao od zrakopraznog vala. Evo tjesnaca, stiemo do tjesnaca, vikne Chubbv zabrinuto i srce mi ustrepta kad vidjeh da se kanal suava i kako je obrubljen koraljnim pandama visokim do mosta. Izgledalo je nemogue da Dancer proe kroz tako uzak prolaz. to je tu je. Dri nam paleve. Jo uvijek pod punim gasom, povedoh Dancer u tjesnac. Vidjeh kako se Chubbv hvata za ogradu objema rukama i oekivao sam da e se elik iskriviti koliko je snano stisnuo. Bili smo na pola puta kad udarismo uz prodoran prasak. Dancer se zaljulja oklijevajui. Istodobno jo jedna granata pukne nedaleko od nas. Zaspe most krhotinama koralja i komadima elika, ali ja jedva da sam ih i zapazio dok sam pokuavao izvesti plovilo iz prolaza. Udaljih se od stijene i na desnome boku zauje se prodoran zvuk trenja. Na trenutak se skamenismo, potom nas novi zeleni val gurne naprijed, oslobodivi nas iz koraljnih ralja, i izidosmo iz tjesnaca. Dancer pojuri naprijed. Chubby, odi dolje, viknuh. Provjeri ima li pukotina na trupu. Krv mu je tekla iz posjekotine na bradi izazvane krhotinom, ali skoi dolje niz ljestve. Imajui pred sobom otvoreno more, mogao sam se okrenuti i pogledati brod. Bio je gotovo sav zakriven koraljnim stijenjem koje se uzdizalo izmeu nas, ali pucao je brzo i nasumice. inilo se da je stao na ulazu u kanal, moda da pokupi Dahja... ali znao sam da nas nee pokuati dalje slijediti. Trebala su mu etiri sata da napravi krug oko glavnog kanala, do suprotne strane Tri Starca. Pred nama se pojavi zadnji zavoj u kanalu i Dancerov trup opet dotakne koralj; zvuk kao da mi je trgao duu. Potom napokon izbismo u trideset metara duboki jarak krunog oblika iza glavnoga grebena, opkoljen koraljnim stijenama i odvojen samo Gunftre Breakom od divljeg valovlja Indijskog oceana. Chubbv se pojavi iza mojih leda. Ne proputa, Harry. Nema ni kapi. Sada smo prvi put bili potpuno vidljivi topnicima, osamsto metara onstran grebena, i okreui se u jarku, Dancer im ponudi bok. Kao da su razumjeli da je to njihova zadnja prilika, zasue nas kiom granata. Padale su oko nas podiui velike vodene zavjese, preblizu ia bih imao izbora. Opet okrenuh u smjeru uskog prolaza i punom brzinom krenuh Dancerom prema otvoru u grebenu. Prepustih sve brodu i kad predosmo to ku iz koje nije bilo povratka, osjetih kako mi strava klijeti eludac, gledaju i kroz otvor na otvoreno more. inilo se da se cijeli ocean povlai pred nama, prikupljajui snage na se srui na nas kao razuzdana neman na malu krhku brodicu. Chubby, viknuh muklim glasom, pogledaj malo dolje. Harry, promuca, ovo je prava prilika za molitvu. Dancer zaplovi smjelo naprijed, izazivajui tog nepredvidivoga morskog Golijata. Val je rastao, grbei udovina plea kao da se sprema nasrnuti, podizao se sve vie u staklasto zeleni zid koji je pucketao kao poar u suhoj travi. Jo nas jedna hrid okrzne, ali jedva da to zapazih dok je Dancer podizao pramac i poeo se uspinjati tom planinom. Val je na vrhu postajao svijetlozelen i poeo se svijati, a Dancer se popne na njega kao da je u dizalu. Most se jako nagne i mi se nemono uhvatismo za ogradu. Prevrnut e se, vikne Chubbv kad se trup poeo podizati pramcem. Okrenut e se naglavake! Naprijed!, viknuh Danceru. Zasijeci val! I kao da me uo, trup uroni izdueni pramac u greben vala trenutak prije no se trebao sruiti na nas i smrskati kobilicu. Prekrije nas zahuktali zeleni pakao debelih vodenih zidova, visokih gotovo dva metra, koji pometoe Dancer od pramca do krme, i trup zatetura kao da je zadobio smrtni udarac. Potom odjednom izletismo van na hrptu vala i ispod nas otvori se udolina, razjapljena provalija u koju Dancer sleti padajui svom teinom i duinom. Trup udari u povrinu uz grozomoran prasak, koji kao da ga je skamenio, a Chubbvja i mene baci na pod. Ali dok sam se na jedvite jade ustajao, Dancer otrese sa sebe tone vode koje su ga preplavile i pojuri se

sueliti sa sljedeim valom. Bio je manji i Dancer mu prereze greben i prede ga dupinskim skokom. Zlatan si, viknuh, a brod ubrza ususret treem valu kao rasni prepona. Malo dalje jo jedna granata propara nebo, ali bili smo izvan domaaja, jurei prema irokom obzoru oceana i ne uh vie pucnjavu. Straara koji se na krmenoj palubi onesvijestio od whiskyja valjda su pomeli divovski valovi, jer ga vie nismo vidjeli. Ostalu trojicu iskrcasmo na otoiu pedeset kilometara sjeverno od Svete Marije, gdje sam znao da ima vode u morskoj vrulji i gdje su se mogli nadati posjetu ribara s kopna. Dotad su se rastrijeznili i svi su patili od uasne glavobolje. Ostali su tamo na obali, tri izgubljene spodobe, dok smo mi krenuli na jug u polutami sutona. Kad smo uplovili u luku, bio je mrak. Nadoh sidrite ne prilazei Admiralitetskom molu. Nisam htio da upadljiva oteenja koja je Dancer pretrpio dadu povoda govorkanjima otoana. Chubbv i Angelo otili su do obale gumenjakom, ali ja sam bio preiscrpljen za taj napor, pa se bez veere strovalih u dvostruki leaj u glavnoj kabini i zaspah kao panj sve dok me ne probudi Judith, u devet ujutro. Angelo ju je poslao na brod s pladnjem ribe i slanine. Chubby i Angelo otili su do Mame Eddy da kupe sve to je potrebno za popravak broda, objasni mi. Samo to nisu stigli. Ja pohlepno pojedoh doruak pa se obrijah i istuirah. Kad sam se vratio, jo je bila tamo, sjedila je na rubu leaja. Oito je neto htjela raspraviti sa mnom. Smjesta prekine moje nespretne pokuaje da previjem ranu i zapovjedi mi da sjednem kako bi se ona pobrinula za to. Gospodine Harry, ne kanite valjda i dalje poduzimati sve da moj Angelo pogine ili zavri u zatvoru?, upita me. Ako ovako nastavite, natjerat u ga da ostane na kopnu. Ovo je novost, Judith. Nasmijah se njenoj brizi. Zato ga ne poaljete na Rawano tri godine, a vi ostanete ovdje? Ovo je nepristojno, gospodine Harry. ivot nije pristojan, Judith, odvratih njenije. Angelo i ja trudimo se. Ve i samo da zadrim brod u plovnom stanju moram se izvrgnuti opasnostima. Ponekad zajedno s Angelom. Rekao mi je da je utedio dovoljno za kuicu, gore uz crkvu. Novac je zaradio radei sa mnom. Zavri previjanje u tiini i kad se spremi za odlazak, uhvatih je za ruku i zadrah je. Nije me htjela pogledati sve dok je nisam uhvatio za bradu i podigao joj glavu. Bila je lijepa cura, velikih maglenosivih oiju i koe glatke poput svile. Ne uzrujavajte se, Judith. Angelo mi je poput brata. Pazit u na njega. Ona je dugo prouavala moje lice. Ozbiljno to mislite, zar ne?, upita. Najozbiljnije. Vjerujem vam, ree na posljetku i nasmijei se. Njeni su zubi bili jo bjelji uokvireni pozlaenom jantarnom puti. Pouzdajem se u vas. ene mi to uvijek kau. Pouzdajem se u te. Skidam kapu enskom estom ulu. Dat ete moje ime jednom od vaih sinova, u redu? Prvome, gospodine Harry. Na licu joj bljesne osmijeh, a oi joj zasjae. Obeajem. Kau da nakon pada s konja valja odmah opet uzjahati... tek toliko da se odagna odbojnost i strah, gospodine Harry. Fred Coker sjedio je za svojim stolom u putnikoj agenciji, okrenut leima plakatu koji je prikazivao Beefeater i Big Ben... Ritam Engleske, govorio je natpis. Upravo smo podue raspravili zajedniku zabrinutost zbog nepotenog ponaanja inspektora Petera Dalvja, premda sam sumnjao da je Cokerova zabrinutost mnogo manja od moje. Unaprijed je naplatio svoju proviziju i nitko mu nije stavio omu oko vrata niti su mu gotovo potopili brod. Sad smo raspravljali o tome treba li se na poslovni odnos nastaviti. Kau, takoer, gospodine Coker, da ovjek sa zakrpama na stranjici ne bi trebao biti izbirljiv, odvratih i Cokerove oi zadovoljno zasjae. Klimne glavom. A to je, gospodine Harry, vjerojatno najmudrija izreka. Sve u prihvatiti, gospodine Coker. Ljudi, oruje, bjelokost. Samo jedno: cijena je porasla na deset tisua dolara... sve unaprijed. I po toj cijeni nai emo posla za vas, obea i shvatih da sam dotad radio za sitni. Hitno, bio sam uporan. Smjesta, odgovori. Imate sree. Ne vjerujem da e se inspektor Daly vie vratiti na Svetu Mariju. Utedjet ete postotak koji smo mu obino plaali. Barem mi toliko dugujete, sloih se. Sljedeih tjedana obavih tri none plovidbe. Dva ljudska tereta i jedanput sanduci... svi juno od rijeke, u portugalskim vodama. Oba ovjeka bili su utljivi crnci odjeveni u vojno maskirno odijelo i morao sam ih prebaciti skroz na jug. Prodor u dubinu. Iskrcali su se

na zabaenim pustim alima i ja sam se neko vrijeme pitao kakve to uasne zadatke trebaju izvriti... koliko patnja i koliko rtava e proizii iz tih tajnih iskrcavanja. Tovar robe sastojao se od osamnaest dugih drvenih sanduka obiljeenih kineskim slovima. Preuzeli smo ih s podmornice na puini ispred kanala i iskrcali ih na uu rijeke, prebacujui ih na plovila sastavljena od dvaju meusobno spojenih amaca kako bi bili stabilniji. Nismo razmijenili ni rijei s ikim i nitko nas nije uznemiravao. Bile su to etnje i ja zaradih istih osamnaest tisua dolara, dovoljno da ja i moji ljudi izdrimo do kraja mrtve sezone na nain kako smo bili naviknuti. to je bilo najvanije, razdoblja mira i odmora bila su dovoljna da rane zarastu i da se oporavim. Isprva sam satima leao u mrei ispod palma, drijemajui i itajui. Potom, postupno kako sam se oporavljao, plivao sam, ribario i pekao se na suncu, vadio ostrige i lovio rakove... dok nisam postao snaan, vitak i preplanuo. Rana je zarasla u tvrd i nepravilan oiljak, danak MacNabovom kirukom umijeu, koji je zavijao oko grudnog koa na leda kao razjareni ljubiasti zmaj. U jednome nije pogrijeio: pozamana ozljeda lijevu ruku u inila je ukoenom i slabom. Nisam mogao podignuti lakat iznad ramena i izgubio sam naslov prvaka u elinoj aki s Chubbvjem u Lord Nelsonu. Unato tome, nadao sam sa de e je plivanje i redovita vjeba ojaati. Kako mi se vraala snaga, tako je rasla moja radoznalost i I sklonost pustolovini. Poeh sanjati platneni zaveljaj na puini ispred Big Gulla. U jednome sam snu plivao do dna i otvarao smotuljak: u njemu je bio mali enski lik veliine dresdenskog kipia, pozlaena sirena s Mavinim licem i iznimnim grudima, a rep je imao lijepi srpasti oblik kao u sabljarke. Sirenica se srameljivo smijeila i pruala mi ruku. Na dlanu je imala srebreni svjetlucavi iling. Seks, lova i riba, pomislih odmah kad se probudih. Dobri stari Harry bez nevolja, prava poslastica za Freuda. Tada shvatih da u uskoro poi do Big Gulla. Doe gotovo kraj sezone prije no to sam uspio uvjeriti Freda Cokera da mi sredi pravi ribolov, ali sve je otilo u ocat, kao loe vino. Klijenti su bili dvojica pretilih njemakih poduzetnika, a u pratnji su im bile debele i kao jelke nakiene ene. Svojski sam se potrudio i uspio sam pronai ribe za dvojicu mukaraca. Prva je bila lijepa crna sabljarka, ali klijent je zapetljao povraz, uhvativi se za kolut dok je riba jo bila ivahna i spremna za jurnjavu. Uspjela je podignuti sa sjedala velebnu Nijemevu stranjicu i prije no to sam stigao otpetljati umjesto njega kolut, moj tap od tristo dolara presavio se preko ograde i staklena vlakna od kojih je bio napravljen skrie se kao ibica. Drugi klijent, nakon to je propustio dvije pristojne ribe, muio se i preznojavao tri sata s novorodenetom plave sabljarke. Kad ju je napokon privukao na domaaj osti, morao sam se prisiliti da zarijem elik i toliko sam se sramio da je nisam objesio kod Admiraliteta. Napravili smo snimke na Danceru, a ribu sam na kopno odnio skriveki, umotanu u vodootporno platno. Kao Fred Coker, i ja sam imao ugled koji sam morao uvati. Njemaki je, pak, poduzetnik bio tako ushien svojim podvigom da je ugurao u moje pohlepne pande nagradu od petsto dolara. Ja mu zajamih da se radi o uistinu velianstvenoj ribi, la koja je vrijedila barem tisuu dolara. Uzvratio je opet u pravoj mjeri. Potom vjetar obrne na jug, temperatura vode u kanalu spusti se etiri stupnja i ribe nestadoe. Desetak dana plovili smo na sjever, ali bilo je gotovo, jo je jedna sezona bila okonana. Rastavismo i oistismo svu ribolovnu opremu i pohranismo je premazanu debelim slojem ute masti. Izvukoh Dancer na suho na navozu u pristanitu za opskrbu i pregledasmo trup, istei ga i mijenjajui privremene zakrpe koje sam stavio nakon oteenja pretrpljenih na Gunfire Reefu. Potom obojismo brod i dok nije blistao, ulaten i prekrasan, nismo ga vratili u more i odvezli na sidrite. Tu smo u slobodno vrijeme radili na nadgradu, ljutei boju, mirglajui, bojei i provjeravajui brodski elektrini sustav. Nisam urio. Trebala su proi tri tjedna prije dolaska novih klijenata... skupine morskih biologa s jednog kanadskog sveuilita. U meuvremenu dani su postali svjeiji i osjeao sam kako se u meni obnavlja zdravlje i tjelesno dobrostanje. Veerao sam u Vladinoj palai, ponekad ak jednom tjedno, i svaki sam put morao t ispriati cijelu priu o sukobu s Guthriejem i Matersonom. Predsjednik ju je znao napamet i ispravljao me kad bih propustio i najmanju sitnicu. Prizor je uvijek zavravao

s predsjednikom koji uzbueno vie: Pokaite oiljak, gospodine Harry, i ja sam morao otkopati utirkanu sveanu koulju za veernjim stolom. Dani su bili lijepi i usporeni. ivot je mirno protjecao na otoku. Peter Daly nije se vratio na Svetu Mariju i nakon est tjedana Wally Andrews promaknut je na dunost inspektora i zapovjednika policijskih snaga. Jedan od njegovih prvih slubenih inova bilo je vraanje FNovke. Ovo mirno razdoblje bilo je proeto nestrpljivou zbog prikrivenog treperavog predosjeaja. Znao sam da u se jednog lijepog dana vratiti na Big Guli, nerijeenom pitanju koje je lealo u plitkome i bistrome moru... i zanosio sam se tom spoznajom. Jednog petka zavravao sam ugodni tjedan sa svojom posadom u baru Lord Nelsona. S nama je bila Judith, koja je zamijenila roj djevojaka to se prije skupljao oko Angela petkom naveer. Dobro je utjecala na njega: Angelo nije vie pio do obamrlosti. Chubby i ja tek smo zapoeli prvi duet te veeri i zavijali smo tek nekoliko taktova kad Marion klizne na stolac kraj mene. Prebacih joj ruku preko ramena i prinesoh joj usnama svoj vr, pridravajui ga dok je ona pohlepno pila, a rastresenost me navede da jo vie preteknem Chubbvja u pjesmi. Marion je radila na centrali hotela Hilton. Bila je ljupka i sitna djevojka, putena lica i duge crne ravne kose. Nju je nedavno Mike Guthrie bio uporabio kao vreu za udaranje. im Chubby i ja jedva stigosmo do kraja kitice, Marion mi ree: Jedna se gospoda raspituje za vas, gospodine Harry. Kakva gospoda? U hotelu, jedna goa, stigla je jutros zrakoplovom. Ve je znala vae ime. eli vas vidjeti. Rekla sam joj da u vas veeras vidjeti i da u vam prenijeti poruku. Kako izgleda?, upitah radoznalo Marion. Lijepa je, gospodine Harry. A osim toga, prava je gospoda. Izgleda ba moj tip, potvrdih, naruujui pintu piva za Marion. Neete je sada potraiti? S tobom u blizini, Marion, sve lijepe gospode ovoga svijeta mogu priekati do sutra ujutro. Oh, gospodine Harry, sav ste vraji, zakikota ona, primaknuvi se blie. Harry, ree Chubby s moje druge strane, sada u ti rei neto to nikada nisam. Otpije dugi gutljaj iz vra, potom produi, oiju punih ganutljivih suza. Harry, volim te, kompa. Volim te vie no brata. Dooh u Hilton nekoliko minuta prije podneva. Marion izie iz svog odjeljka iza pulta recepcije. Jo je imala slualice oko vrata. eka vas na terasi. Pokae onstran prostrane recepcije ureene u lanom havajskom stilu. Plavua u utom bikiniju. itala je asopis, leei potrbuke na lealjci, i bila mi je okrenuta leima, tako da je moj prvi dojam o njoj bilo obilje plave, guste i sjajne kose, zaeljane na tjeme i potom kao griva lava putene u slap tekueg zlata. ula je moje korake. Pogleda oko sebe, podigne na elo sunane naoale, potom ustane i ja uoih da je sitna, nije mi dosizala iznad grudi. Bikini je bio majuan i otkrivao je ravan gladak trbuh s dubokim pupkom, vrsta blago preplanula ramena, male grudi i savren struk. Butine su imale lijep oblik, a na ljupkim nogama u otvorenim sandalama nokti su bili premazani svijetlocrvenim lakom kako bi bili u skladu s dugim noktima malih i lijepih ruku. minka je bila upadljiva, ali nanesena iznimno vjeto, tako da je njena koa imala mekani sedefasti sjaj, a boja je postajala nenapadno ivlja na obrazima i usnama. Oi su bile zasjenjene dugim tamnim umjetnim trepavicama, a kapci su bili naminkani i s iscrtanim rubom, to joj je davalo egzotini isto njaki izgled. Pogni glavu, Harry! Neto u meni upozoravalo me i umalo ne posluah. Dobro sam znao ovakav tip ene, bilo je i drugih poput nje: male, makaste i neodoljive, ali jo sam nosio njihove oiljke u tijelu i dui. No, neto to nitko ne moe rei za starog dobrog Harryja jest da se skriva pred enama. Hrabro koraknuh naprijed, mirkajui oima i krivei usta u iroki osmijeh zloestog djearca, koji ih obino zapali. Zdravo, rekoh. Ja sam Harry Fletcher. Ona me pogleda, poinjui od pete i penjui se metar i devedeset do vrha, gdje je njen zamiljeni pogled okoliao, pa ispupi donju usnu. Zdravo, odgovori, a glas joj je bio blag, soptav i briljivo namjeten. Ja sam Sherrv North, Jimmvjeva sestra. Bili smo na trijemu moje kolibe, naveer. Zrak je bio svje i zalazak je bio dojmljivi vatromet koji je palio palme i gasnuo. Ona je pila prekrasan Pimms s voem i ledom, jedan od kamena temeljaca mojeg zavoenja, i bila je u kaftanu od lakog platna kroz koje su se nazirali obrisi njenog tijela kad se naslonila na ogradu, obasjana s leda

zalaskom. Nisam bio siguran ima li na sebi neto ispod kaftana... to i zveckanje leda u njenoj ai skretali su mi panju s pisma koje sam itao. Pokazala mi ga je kao dio svojih vjerodajnica. Pismo je napisao Jimmy North nekoliko dana prije pogibije. Prepoznao sam rukopis, a reenino ustrojstvo bilo je tipino za onog ivahnoga i nestrpljivog momka. Dok sam itao, zaboravih na sestrinu nazonost, utonovi u prole uspomene. Dugo i zaneseno pismo bilo je napisano dragoj prijateljici, s tajnovitim spomenima misije i njenog uspjenog ishoda, obeanjem budunosti u kojoj su ekali bogatstvo, radost i sve dobro. Osjetih iskru tuge za momka u samotnom morskom grobu, za iznevjerene snove koji su s njim besciljno lutali morem kao alge koje se raspadaju. Potom mi odjednom moje ime poleti ususret sa stranice: ... ne moe ti se ne dopasti. Krupan je i grub, pun oiljaka i tragova udaraca kao stari maak koji se svaku veer tue po uliicama. Ali zakleo bih se da je pod tom ljuturom u stvari meka srca. ini se da sam mu slaba toka. ak mi daje oinske savjete! Bilo je jo reenica u istom tonu i toliko su me dirnule da mi se grlo steglo i morao sam popiti gutljaj whiskyja. Od alkohola mi oi zasuze i vid se pomuti dok sam zavravao itanje i presavijao list. Pruih ga Sherrv i odoh do kraja trijema. Stajao sam tamo nekoliko minuta i gledao zaljev. Sunce sklizne ispod obzora i zrak odjednom postane taman i hladan. Vratih se nazad i upalih svjetiljku, smjestivi je visoko, tako da nam odsjaji ne smetaju o ima. Ona me nijemo promotri dok sam si to io jo jedan whisky i smjetao se u svoj pleteni naslonja. U redu, rekoh. Vi ste Jimmvjeva sestra. Doli ste na Svetu Mariju da me vidite. Zato? Dopadao vam se, zar ne?, upita me, udaljavajui se od ograde i sjedajui pored mene. Dopadalo mi se puno ljudi. To je moja slabost. Mrtav je... hou rei, dogodilo se kako su novine pisale? Da, potvrdih. Tako je bilo. Je li vam ikada rekao to su radili tamo? Odmahnuh glavom. Bili su jako obazrivi, a ja nisam postavljao pitanja. Tada utihne, uranjajui u au duge tanane prste kako bi izvadila kriku ananasa, grickajui plod malim bijelim zubima, liui usne ruiastim iljatim jezikom. Budui da vas je Jimmy smatrao dragim i vjerovao vam je, a budui da mislim da znate vie no to ste rekli... a i zato jer trebam vau pomo, ispriat u vam jednu priu, moe? Slab sam na prie, odgovorih. Jeste li ikada uli za pogo?, upita. Dakako, djeja igraka. To je i kodno ime jedne eksperimentalne letjelice amerike mornarice s okomitim uzletom, po bilo kakvom vremenu. Ah, da, vidio sam lanak u Times Magazineu. Rasprave u senatu. Zaboravio sam pojedinosti. Neki su se suprotstavili izdvajanju pedeset milijuna za razvoj projekta. Da, sad se sjeam. Prije dvije godine, tonije esnaestog kolovoza, prototip pogoa uzletio je iz zrakoplovne baze Rawano u Indijskom oceanu. Nosio je etiri rakete zrakmore tipa Orka, sve naoruane taktikim nuklearnim bojnim glavama... Opasan teret. Ona klimne glavom. Orka je raketa projektirana po sasvim novim zamislima. Radi se o protupodmornikom oruju koje trai i pronalazi plovila na povrini ili pod njom. Moe unititi nosa zrakoplova ili promijeniti okolje, prelazei iz zraka u vodu, i spustiti se u dubinu kako bi unitila neprijateljsku podmornicu. Dovraga, uzviknuli, to ei si jo malo whiskyja. Sada smo govorili o velikim stvarima. Sjeate li se 16. kolovoza te godine... bili ste ovdje? Da, ali prolo je mnogo vremena. Osvjeite mi pamenje. Ciklon Cynthia, ree ona. Ah, da, dakako. Stigao je do otoka riui, s vjetrovima od dvjesto etrdeset kilometara na sat, odnosei krov kolibe i prijetei da smrska Dancer na sidritu u velikoj luci. Ti cikloni nisu bili neuobiajeni u ovim krajevima. Pogo je poletio iz Rawana nekoliko minuta prije nadolaska ciklona. Dvanaest minuta kasnije pilot je iskoio i zrakoplov je sruio u more s etiri atomska projektila i crnom kutijom. Radar u Rawanu onesposobio je tajfun. Nisu ga pratili na zaslonu. Stvar je konano poela dobivati smisao. Kakve veze ima Jimmy sa svim time? Nestrpljivo odmahne rukom. ekajte, ree i nastavi. Moete li procijeniti vrijednost koju bi taj teret mogao imati na slobodnom tritu? Pretpostavljam da bi je vi mogli odrediti... odoka, nekoliko milijuna dolara. I mrana dua starog Harrvja probudi se. U zadnje je vrijeme vjebala i naotrila je pande. Sherrv klimne glavom. Pogov probni pilot bio je

zapovjednik amerike mornarice William Brvce. Zrakoplov se pokvario na petnaest tisua metara, malo prije no to je trebao izii iz prostora vrtloenja. On se borio do kraja, bio je savjestan asnik, ali na sto pedeset metara shvatio je da nee uspjeti. Izbacio se sa sjedalom i promatrao je kako zrakoplov tone. Sherrv je govorila upueno i odbir rijei bio je udan, prestruan za enu. Nauila je sve to, bio sam siguran. Od Jimmvja? Ili od nekog drugog? Sluaj i pamti, Harry, rekoh si. Billy Bryce ostao je tri dana u gumenjaku nasred oceana, na milost i nemilost tajfunu, prije no to ga je pronaao spasila ki helikopter koji je poletio iz Rawana. Imao je vremena za razmiljanje. Jedna od stvari o kojima je razmiljao bila je vrijednost tereta. U iskazu pred istranim povjerenstvom zatajio je sitnicu da se Pogo sruio nedaleko od kopna i da je uspio odrediti toku, oslonivi se na prepoznatljive pojedinosti krajobraza, prije no to ga je tajfun odnio na otvoreno more. Nisam uspijevao nai slabu toku u njenoj prii... izgledala je u redu... i vrlo zanimljiva. Istrano povjerenstvo donijelo je zakljuak daje do nesree dolo zbog pogreke pilota i Bryce je podnio ostavku. Njegova je karijera bila unitena tim zakljukom. Odluio je da si zaradi mirovinu i da rehabilitira svoj ugled. Htio je primorati ameriku mornaricu da otkupi svoje rakete Orka i da prihvati svjedoenje crne kutije. Htio sam postaviti pitanje, ali Sherry me sprijei pokretom ruke. Nije doputala da njen monolog bude prekinut. Jimmy je obavio neke poslove za ameriku mornaricu, pregled trupa jednog njihovog nosaa zrakoplova, i tada je upozno Billyja Brvcea. Postali su prijatelji i tako se, naravno, Billy Bryce obratio Jimmyju. Skupa nisu imali dovoljno novca za poduhvat koji su kanili poduzeti, pa su odluili nai novanu potporu. To nije vrsta oglasa koji se moe objaviti u Timesu i radili su na tome kad je Billy Bryce poginuo u svom Thunderbirdu na autocesti M4 kod skretanja za Heathrow. ini se da je sve to ukleto, primijetih. Vi ste praznovjerni, Harry?, upita, gledajui me onim svojim kosim tigrovim oima. Ne alim se s time, priznah, a ona klimne glavom kao dal pohranjuje obavijest i potom nastavi. Nakon Billyjeve smrti, Jimmy je preuzeo projekt. Naao je ulagae. Nije mi htio rei koga, ali naslutila sam da mu nisu po volji. Doao je ovamo s njima... a ostatak znate. Ostatak znam, portvrdih i nehotice protrljah zadebljalo tkivo oiljka kroz svilu koulje. Osim mjesta nesree, naravno. Pogledasmo se u oi. Rekao vam ga je?, upitah je, a ona odmahne glavom. No, pria je bila zanimljiva. Nasmijeih joj se. teta to ne moemo provjeriti je li istinita. Ona naglo ustane i uputi se do ograde trijema. Prekrii ruke i bila je tako bijesna da bi, da je imala rep, bila mahala njime kao lavica. Priekah da se primiri i doe trenutak kad slegne ramenima i obrati mi se. Njen je osmijeh blistao. No, to je sve! Mislila sam da imam pravo na dio nagrade, Jimmy je bio moj brat... i prela sam dug put da se sastanem s vama, jer vi ste mu se dopadali i on vam je vjerovao. Mislila sam da bismo mogli zajedno raditi... ali, shvaam da, ako elite sve za sebe, nema mnogo toga to ja mogu poduzeti s tim u vezi. Protrese kosu koja se raskutra na svjetlosti svjetiljke. Ustadoh. Sada u vas odvesti kui, rekoh, dodirnuvi joj ruku. Ona isprui ruke i njeni prsti prepletoe se u gustoj kovravoj kosi na mom zatiljku. Put do kue dug je, proapta i povue me nanie, podiui se na vrke prstiju. Njene usne bile su njene i vlane. Malo potom ustukne i nasmijei mi se praznih oiju, kratko i ubrzano diui. Moda na koncu konca put nije bio uzaludan, zar ne? Podigoh je, bila je lagana kao djevojica, a ona me zagrli oko vrata, pritiui obraz na moj dok sam je unosio u kolibu. Davno prije toga bio sam nauio da se dosita najedem svaki put kad me ponude jelom, jer se nikada ne zna kad e uslijediti oskudica. I priguena svjetlost zore bila je prejaka za nju dok je ispruena spavala ispod mreice protiv komaraca na velikom branom krevetu. minka se razmazala i skorila, a ona je spavala otvorenih usta. Griva plave kose bila je zapleteni bun koji je odudarao od trokuta gustih tamnih kovra ispod trbuha. Tog jutra nije me nadahnula niim osim odbojnou, jer sam tijekom noi otkrio da je Miss Sherrv razuzdana sadistkinja. Iskliznuli iz kreveta i ostadoh uza nj nekoliko trenutaka, promatrajui njeno usnulo lice i uzalud traei neku slinost s Jimmvjem Northom. Ostavih je i gol izidoh iz kolibe pa se spustih do obale.

Plima se digla i ja uronih u bistru svjeu vodu i stigoh do ulaza u zaljev. Plivao sam brzo, snanim zamasima australskog crawla, i od slane vode pekle su me duboke ogrebotine koje sam imao na leima. Bilo je to jedno od mojih sretnih jutara: onstran koraljnog grebena ekali su me moji stari prijatelji, skupina velikih pliskavica izduene njuke, koje mi pohitae ususret visoko diui repove koji su izbrazdali tamnu povrinu dok su skakale po valovima. Okruie me videi i otpuhujui, a otvori na vrhu glave bili su im otvoreni kao majuna usta dok im je na velikim njukama bio ukoen priglup, zadovoljan osmijeh. Deset minuta su me bockale prije no to je jedan veliki stari mujak dopustio da se uhvatim za lenu peraju kako bi me vukao. Bila je to duga uzbudljiva vonja saonicama dok mi se voda pjenila oko grudi i ramena. Odnese me osamsto metara od obale prije no to me silina vode zbacila s njega. Plivanje natrag bilo je dugo, a pliskavice su kruile oko mene i povremeno mi prijateljski dodirivale njukom leda, nudei svoja lea za jo jednu vonju. Kod grebena zavidie svoj pozdrav pa produie skladno dalje i kad izidoh na al bio sam sretan. Ruka me malo boljela, ali bila je to zdrava bol izlijeenja, snage koja se obnavlja. Krevet je bio prazan i vrata kupaonice zatvorena. Vjerojatno si je brijala pazuha mojom britvicom. To mi nakratko zasmeta, stari vuk samotnjak poput mene ne voli kad se remeti njegova svagdanjica. Uporabih kupaonicu za goste kako bih sprao sa sebe sol i negodovanje nestane pod mlazom vrue vode. Potom osvjeen, ali neobrijan i gladan kao udav podoh u kuhinju. Prio sam dimljenu unku s ananasom i mazao maslacem velike krike prepeenca kad ue Sherrv. Opet je bila savreno sreena. U Guccijevoj torbi vjerojatno je donijela cijeli arsenal kozmetike. Njen je osmijeh bio blistav. Dobro jutro, zlato, ree mi i doe me poljubiti, dugo mi se predajui. Sada sam bio dobrostiv spram svijeta i svih njegovih stvorenja. Nisam vie osjeao odbojnost za tu raskonu enu. Razdraganost pliskavica i njihova bezbrinost vjerojatno su bile zarazne. Za stolom smo se stalno smijali i potom iznesoh na trijem lonac s kavom. Kad emo poi traiti Pogo?, upita iznenada, a ja si natoih jo jednu alicu jake crne kave, ne odgovarajui. Sherrv North oito je odluila da me no u njenom drutvu pretvorila u njenog roba za cijeli ivot. Sada, moda ba i nisam znalac ena, ali s druge strane imao sam poneko iskustvo... i ari Sherrv North nisu imale vrijednost cijene etiriju raketa Orka i crne kutije tajnog prototipa. im mi pokae put, odgovorih smotreno. Staro je ensko predmnijevanje da mukarca, kad umjeno i znalaki prui eni uitak, treba prisiliti da to jo i plati. Ja sam oduvijek mislio da bi trebalo biti obrnuto. Ona se nagne naprijed i uhvati me za zapee. Tigrove oi bile su odjednom velike i pune osjeaja. Nakon protekle noi, apne muklim glasom, znam da nas eka svijetla budunost, Harry. Ja i ti, zajedno. Tu no bio sam ostao budan satima i donio sam odluku. to god bilo u zaveljaju, nije bio cijeli zrakoplov, ve vjerojatno neki mali dio... neto to je omoguavalo da bude sa sigurnou prepoznat. Gotovo sigurno nije bila ni crna kutija ni jedna od raketa. Jimmy North nije imao dovoljno vremena da izvue kutiju iz trupa, ak i da je znao gdje je smjetena i da je imao prikladno orue. Uostalom, zaveljaj je bio pogrenog oblika i veliine da bi se radilo o raketi. Radilo se o glomaznom i oblom predmetu, nimalo aerodinaminog oblika. Bilo je gotovo izvjesno da se radi o bezopasnom komadu. Vodei Sherrv North sa sobom da ga izvuemo, bio bih odigrao samo sitnu kartu... iako je prividno mogla biti adut. Nita nisam smio otkriti, niti mjesto nesree. S druge strane, mogao sam istjerati tigrove na brisani prostor. Harry, promrmlja ona ponovno. Molim te, i priblii se, mora mi vjerovati. Dosad nikad nisam osjeala neto slino. Od prvog trena kad sam te ugledala... shvatila sam... Trgnuh se iz mojih raunica i sagnuh se k njoj, hinei slijepu strast i neobuzdanu poudu. Zlato, zaustih, ali glas mi zamre u grlu i stisnuh je u silovit i nespretan zagrljaj, osjeajui kako se ljutito koi kad sam joj raeljao dugo ureivanu kosu. Uoih koliko ju je truda stajalo pokazati se jednako strastvenom. Osjea li i ti isto?, upita me iz dubine moga zagrljaja, pritijenjena na moje grudi, i iz pukog uitka da vidim kako glumi ulogu koju je odabrala, opet je podigoh i odnesoh do raspremljenog kreveta. Pokazat u ti to osjeam za

tebe, promrmljah muklo. Zlato, spoitne mi ona oajno, ne sada. Zato ne? Imamo puno posla. Bit e vremena kasnije... vremena do beskraja. Iskazujui izvjesnu nevoljkost, spustih je na noge, ali zapravo sam joj bio zahvalan, jer sam znao da bih nakon obilnog doruka, dimljene unke i tri alice kave, dobio garavicu. Bilo je nekoliko minuta iza podneva kad napustih luku i okrenuh na jugoistok. Svojim sam ljudima rekao da si uzmu slobodan dan na kopnu, nije mi se ilo u ribe. Chubbv je ovla pogledao Sherrv North ispruenu u bikiniju na krmenoj palubi i namrtio je elo, ne izlanuvi se, ali Angelo je zakolutao oima, rjeito priupitavi, naglaavajui rijei: Uivat e na izletu? Kao i obino, zloban si, pokudih ga, a on prasne u razdragani smijeh, kao da sam mu uputio lasku, i njih dvojica odoe niz mol. Dancer je krivudao kroz nisku atola i otoka dok poslije tri nisam proao dubokim kanalom izmeu Little Gulla i Big Gulla i izbio u plitko more izmeu istone obale Big Gulla i plavih voda Mozambika. Povjetarac je bio dovoljan da dan uini ugodnio svjeim i da podigne bijele trcaje pjene na povrini. Briljivo sam upravljao Dancerom pogledavajui uvis prema Big GuUu i kad se nadoh na mjestu odreenom orijentirima podoh malo uz vjetar. Potom ugasih motore i otrih na pramac da bacim sidro. To je mjesto? Sherrv je promatrala sve to radim svojim dirljivim makastim pogledom. To je mjesto, pretjerano glumei ulogu zaljubljenog tupavka pokazah joj orijentire. Povukao sam crtu izmeu one dvije palme, one nagnute naprijed i one usamljene palme ba na obzoru, vidi je? Ona nijemo klimne glavom i ja opet opazih onaj izraz lica, kao da su obavijesti pohranjene i briljivo zapamene. to emo sada?, upita. Ovdje je Jimmy zaronio, objasnih joj. Kad se vratio na brod, bio je jako uzbuen. Doaptavao se s ostalima... Matersonom i Guthriejem... i uinilo mi se da su i oni zaraeni njegovim uzbuenjem. Jimmy je opet zaronio s uzetom i platnom. Dugo je ostao dolje... i kad je izronio, poela je pucnjava. Da, klimne glavom nestrpljivo: spominjanje bratove smrti ostavilo ju je naizgled ravnodunom. Sada bismo trebali otii prije no to nas netko vidi. Otii?, upitah gledajui je. Mislio sam da trebamo zaroniti i pogledati. Ona uoi svoju pogreku. Moramo se dobro pripremiti, vratiti se kad budemo spremni, kad se dogovorimo za vaenje i prijevoz... Ljubavi, rekoh joj, smijeei se. Nisam preao sav taj put da odustanem od letimine provjere. Mislim da ne bi trebao, Harry, vikne za mnom dok sam ve otvarao pokrov strojarnice. Vratimo se drugi put, bila je uporna, ali ja sioh niz ljestve do reetke s bocama i uzeh par Draegerica. Namjestih ventil i provjerili propusnost, udiui zrak iz gumene maske. Bacivi hitro pogled na otvor da provjerim gleda li me, nagnuh se i iskljuih skriveni prekida elektrinog sustava. Sada nitko nije mogao pokrenuti Dancerove motore dok sam bio pod vodom. Spustih s krme ljestve i potom se odjenuh na krmenoj palubi: neoprensko odijelo kratkih rukava s kapuljaom, pojas s olovima i no, Nemrod maska, koja je pokrivala cijelo lice, i peraje. Privrstih boce na ramena, uzeh kolut laganoga najlonskog ueta i zakvaih ga za pojas. to e biti ako se ne vrati?, upita Sherrv, pokazujui prvi put zabrinutost. Hou rei, to e biti sa mnom? Umrijet e od tuge, rekoh joj i opkoraih ogradu, te se spustih u vodu ne skokom natrake poput hvastavca, ve uporabivi ljestve mnogo primjerenije mojoj dobi i dostojanstvu. Voda je bila bistra kao planinski zrak i dok sam zaranjao naglavake mogao sam vidjeti svaku pojedinost dna, petnaest metara nie. Koraljni krajobraz bio je obasjan zrnastom svjetlou i prekrasnim bojama. Pustih se povui prema dnu, gdje su odrezani obrisi koralja bili ublaeni i zaobljeni morskim raslinjem i oivljeni draguljastim odbljescima nebrojenih tropskih riba. Bilo je dubokih klanaca i visokih tornjeva, a izmeu njih livada alga i zasljepljujue bijelih pjeanih prostranstava. Moji orijentiri bili su prilino tono odreeni, imajui na umu injenicu da sam tada bio u polusvijesti zbog gubitka krvi. Bacio sam sidro nedaleko od platnenog zaveljaja. Leao je na jednoj od istina koraljnog pijeska nalik groznoj zelenoj nezgrapnoj morskoj nemani, a krajevi uadi koji su plutali oko njega bili su nalik pipcima. Kleknuh uz njega i plove majunih ribica s crnim i zlatnim prugama okupie se oko mene tako brojne da sam morao

ispustiti mjehurie ne bi li ih rastjerao prije no to sam se bacio na posao. Otkvaih s pojasa najlonsko ue i svezah jedan kraj za zaveljaj u vie petlja. Potom izronih na povrinu, odmatajui polako ue. Izronih deset metara za Dancerovom krmom, otplivah do ljestava i popeh se na krmenu palubu. vrsto privezah kraj ueta za postolje ribikog sjedala. to si naao?, upita nestrpljivo Sherrv. Jo ne znam, rekoh joj. Odupro sam se kunji da otvorim zaveljaj na dnu. Nadao sam se da vrijedi promotriti njen izraz lica dok budem odmatao platno. Skinuh opremu i isprah je slatkom vodom prije no to sam sve briljivo pospremio. Htio sam da je napetost jo malo izjeda. Kvragu, Harry. Izvucimo ga, prasne na posljetku. Sjeao sam se da je zaveljaj teak kao olovo, ali tada sam ve bio skroz malaksao. Sada uprijeh noge u ogradu i poeh povlaiti ue. Bilo je teko, ali ne nemogue podignuti zaveljaj, pa sam namatao mokro ue kako je pristizalo pokretom iz zgloba iskusnog lovca na tune. Zeleno platno pojavi se na povrini uz brod, isputajui mlazove vode. Ja se nagnuh naprijed i zgrabih svezano ue, izvlaei na brod jednim pokretom zaveljaj koji teko zazveketa na krmenoj palubi... metal o drvo. Otvori ga, zapovjedi nestrpljivo Sherrv. Odmah, gospodo, odgovorili i izvadih no za mamce iz korica za pojasom. Bio je otar kao britva i presjekoh uad jednim potezom. Sherrv se nagne naprijed dok sam ja vukao nabore vlana i kruta platna, promatrajui njeno lice. Pohlepan izraz oekivanja pretvori se iznenada u likovanje kad prepozna predmet. Prepozna ga prije mene i potom odmah zastre lice i o i velom neizvjesnosti. Dobro je to izvela, bila je roena glumica. Da je nisam paljivo promatrao, brza promjena duevnog stanja bila bi mi promaknula. Spustih o i na bijedni predmet zbog kojeg su ve mnogi ljudi bili ubijeni ili ranjeni i... kolebao sam se izmeu iznenaenja, uenja i razoaranja. Nisam oekivao takvo to. Bio je napola kao brusilicom izbrazdan, bronca je bila gruba i sjajna, s dubokim urezima. Njegova je gornja strana bila pokrivena debelim slojem bakrenog oksida, dok je prsten bio nedirnut, a splet uresa jo jasan unato eroziji: heraldiki grb, ili barem dio, i natpis u dotjeranom starom stilu. Natpis je dobrim dijelom korodirao u nepravilnu valovitu crtu na grubom i sjajnom metalu. Radilo se o brodskom zvonu, izlivenom u tekoj bronci. Bilo je teko oko pedeset kilograma, s kupolastim vrhom na kojemu je bila alka i irokim kaleastim rubom. Radoznalo ga okrenuh. Klatno je bilo potpuno istroeno i iznutra su bili zalijepljeni hrskavci i koljkai. Istodobna vanjska ouvanost i istroenost zaudila me dok mi iznenada ne bljesne rjeenje. Vidio sam druge metalne predmete u tom stanju nakon dugog boravka u moru. Zvono je bilo napola propalo u pjeano dno, otkriveni dio ostao je izloen sili plime na Gunfire Breaku i sitna zrnca koraljnog pijeska ostrugala su oko pola centimetra vanjskog sloja metala. Dio koji je pak ostao zakopan bio je zatien i sad sam ispitao paljivije preostala slova: WN L. Jedno V ili izlokano W za kojim je slijedilo savreno N... potom prazan prostor i cijelo L. Ostatak natpisa bio je obrisan. Grb urezan u metal na suprotnoj strani zvona bio je crte dvije propete ivotinje, vjerojatno lavova koji su pridravali tit, i glave pokrivene oklopom od eljezne mree. Uini mi se nekako poznatim i upitah se gdje sam ga vidio. Sjedoh na pete i pogledah Sherrv North. Nije uspjela izdrati moj pogled. Smyeno, glasno sam razmiljao. Mlaznjak s velikim bronanim zvonom objeenim za nos. Ne razumijem, ree ona. Ni ja. Ustadoh i pooh po cigaru u salon. Upalih je, vratih se i sjedoh na ribiko sjedalo. Dobro, da ujem tvoju pretpostavku. Ne znam, Harry. Zbilja ne znam. Hajde da pokuamo, predloih. Ja u poeti. Ona ode do ograde. Mlaznjak se pretvorio u bundevu, nagaao sam. to kae na to? Sherrrv se okrene k meni. Harry, ne osjeam se dobro. Mislim da u povraati. A to bih ja trebao uiniti? Vratimo se smjesta u luku. Razmiljao sam o jo jednom ronjenju... da jo malo pogledam. Ne, odgovori urno. Molim te, ne sada. Nisam u stanju za to. Idemo. Moemo se vratiti, bude li potrebno. Promotrih njeno lice, traei tragove munine, ali sliila je reklami za dijetalnu hranu. U redu, prihvatih. Zapravo, nije imalo smisla dalje roniti, ali samo sam ja to znao. Idemo doma i pokuat emo nai neko rjeenje. Ustadoh i poeh zamatati zvono u platno. to e

s njime?, upita ona zabrinuto. Vraam ga na dno, odgovorih. Dakako da nemam namjeru odnijeti ga u Svetu Mariju i izloiti ga na trnici. Kako si i sama rekla, moemo se uvijek vratiti po njega. Da, smjesta se sloi. U pravu si, dakako. Jo jednom bacih zaveljaj preko ograde i podigoh sidro. Tijekom povratka otkrih da me nazonost Sherrv North na palubi smeta. Bilo je mnogo toga o emu sam ozbiljno morao razmisliti. Poslah je u potpalublje da skuha kavu. Jaku, zapovjedili joj, i sa etiri liice eera. Koristit e ti protiv morske bolesti. Za dvije minute opet se pojavi na mostu. tednjak se ne moe upaliti, pobuni se. Prvo mora otvoriti plinsku bocu. Objasnih joj gdje su ventili. I ne zaboravi ih zatvoriti kad zavri ili e pretvoriti brod u bombu. Spravila je ogavnu kavu. Bilo je kasno naveer kad sam doao do sidrita u velikoj luci i pao je mrak kad sam iskrcao Sherrv ispred ulaza u hotel. Nije me pozvala niti na pie, ve me poljubi u obraz i ree: Zlato, veeras me pusti samu. Isrcpljena sam. Idem spavati. Pusti me da razmislim o svemu i kad mi bude bolje, moi emo neto odreenije odluiti. Da doem po tebe ovamo... u koliko sati? Ne, odgovori ona. Ja u ti se pridruiti na brodu. Rano, u osam. ekaj me tamo, moi emo neometano razgovarati. Samo nas dvoje, nitko drugi... u redu? Dovest u Dancer na mol u osam, obeah joj. Dan je bio teak i na povratku doma zaustavih se u Lord Nelsonu. Angelo i Judith bili su u jednom odjeljku s bunim drutvom vrnjaka. Pozvae me uglas i napravie mi mjesta izmeu dviju djevojaka. Donesoh svakome po vr i Angelo se povjerljivo nagne prema meni. Hej, zapovjednice, treba li ti veeras kombi? Da, odgovorih. Da se vratim doma. Dakako, znao sam to se sprema pitati. Angelo se ponaao kao da posjeduje dionice vozila. Gazda, dolje u South Pointu je velika zabava. Odjednom se razbacivao gazdama i zapovjednicima. Mislio sam da te ja odvezem do Zaljeva Turtle, a da nam potom prepusti kombi. Sutra rano ujutro proao bih i ostavio ti ga, kunem se. Otpih gutljaj iz svog vra i svi me pogledae, a lica su im bila nestrpljiva, puna nade. Velika zabava, gospodine Harry, ustrajala je Judith. Molim vas. Dodi po mene tono u sedam, Angelo, jasno? Svi se nehotice nasmijae od olakanja. Skupili su novac da mi plate jo jedan vr. Proveo sam uzbibanu no nemirnog sna isprekidanog bdijenjem. Opet sam sanjao da sam zaronio kako bih izvukao platneni zaveljaj. Opet je u njemu bila mala sirena iz Drezdena, ali ova je imala lice Sherrv North i nudila mi je model mlaznog lovca, koji se pretvorio u zlatnu bundevu im sam ispruio ruku. Na bundevi su bila urezana slova: WNL. Nakon ponoi poeo je pljusak, golemi vodeni zidovi slijevali su se preko oluka dok je bljesak munja ocrtavao palmine grane na nonom nebu. Jo je kiilo kad sam siao na obalu i velike kapi razbijale su se u majune trcaje na mom golom tijelu. More je bilo crno na olovnoj svjetlosti i pljusak se pruao do obzora. Otplivao sam onstran grebena, ali kad se vratih na obalu, uo ih da tjelesna vjeba nije izazvala uobiajeni uinak dobrostanja. Moje je tijelo bilo modro i protresali su ga hladni trnci, a i dalje me titio neodreen, ali postojan osjeaj brige i straha. Upravo sam zavrio doruak kad je niz blatnjavi put koji je prolazio plantaom palma stigao kombi, sav zaprljan blatom i jo upaljenih svjetala. U dvoritu Angelo zatrubi i vikne: Harry, jesi li spreman? Ja istrih s platnenom kabanicom na glavi. Angelo je smrdio po pivu, bio je blagoglagoljiv i oi su mu bile mutne. Ja u voziti, rekoh mu i dok smo prelazili otok, on mi u glavnim crtama opie veliku zabavu... prema njegovim rijeima, inilo se da e za devet mjeseci biti epidemija poroda na Svetoj Mariji. Ja sam ga samo napola sluao jer kako smo se pribliavali gradu, moj nespokoj je rastao. Zna, Harry, deki su me zaduili da ti zahvalim to si nam posudio kombi. U redu, Angelo. Poslao sam Judith na brod... malo e pospremiti i skuhat e kavu. Nisi je trebao smetati, rekoh. Sama je htjela... da ti nekako zahvali, razumije. Dobra je djevojka. Sigurno, Harry. Oboavam je, odvrati Angelo zapoinjui pjevati Devil Woman, oponaajui Micka Jaggera. Kad smo preli vrh breuljka i poeli se sputati u dolinu, osjetih iznenadni poriv. Umjesto da produim Ulicom Frobisher do luke, skrenuh lijevo na obilaznicu iznad utvrde i bolnice i odvezoh se drvoredom banianija do hotela Hilton. Zaustavih kombi ispod trijema i uputih se

do recepcije. Za pultom nije bilo nikoga u to doba jutra, ali ja se nagnuh da pogledam u Marionin odjeljak. Ona je bila na centrali i kad me spazi, skine slualice, a lice joj ozari iroki osmijeh. Zdravo, gospodine Harry. Bok, Marion, duo. Uzvratih joj osmijehom. Gospodina North je u svojoj sobi? Njen izraz lica promijeni se. Oh, ne, odgovori. Otila je prije vie od sata. Otila? Pogledah je netremice. Da. Otila je u zranu luku hotelskim autobusom. Mora se ukrcati na let u sedam i trideset. Marion pogleda na jeftini japanski sat koji je nosila na ruci. Poletjela je prije deset minuta. Vijest me zatee potopuno nespremna. Dugi niz sekunda nisam uspio pojmiti... a onda odjednom naslutih istinu. Oh, Isuse Kriste, uzviknuh. Judith! Otrah do kombija. Angelo vidje moje lice dok sam pristizao i ispravi se na sjedalu, prekinuvi pjesmu. Sko ih za upravlja, pokrenuh motor, pritisnuvi dokraja papuicu gasa i okrenuh vozei na dva kotaa. to je, Harry?, upita Angelo. Judith, upitah turobno. Kad si je poslao dolje na brod? Kad sam krenuo po tebe. Je li otila odmah tamo? Ne, prije se morala okupati i spremiti. Odgovori otvoreno, ne tajei da su zajedno spavali. Slutio je pogibelj. Onda se morala spustiti u dolinu do farme. Angelo je od jedne seljake obitelji unajmio sobu gore blizu izvora: etnja od pet kilometara. Boe, daj da stignemo na vrijeme, promrmljah. Kombi je brujao niz drvored i ja promijenili brzinu u rekordnom vremenu dok smo zanosei se prolazili kroz ulazna vrata i opet pritisnuh papuicu do daske, spasivi se snagom ruku od prevrtanja. to se, dovraga, dogaa, Harry?, ponovi on. Moramo je sprijeiti da se ukrca na Dancer, odgovorih mrko dok smo se tutnjei sputali niz obilaznicu. Proavi utvrdu, otvori se pred nama vidik na luku. Angelo nije gubio vrijeme na suvina pitanja. Predugo smo radili zajedno i vjerovao mi je na rije. Dancer je jo bio usidren izmeu drugih otokih brodova i Judith je gumenjakom stigla na pol puta do njega. I s te udaljenosti uspjeh razabrati majuni enski lik na klupici veslaa i prepoznati kratke odlune zaveslaje. Bila je prava otoanka i veslala je poput mukarca. Neemo uspjeti, ree Angelo. Stii e prije no to mi stignemo do Admiraliteta. Na vhu Ulice Frobisher pritisnuh lijevim dlanom trubu i ne prekidajui trubiti pokuah si prokriti put, ali bila je subota jutro, sajmeni dan, i ulice su ve bile zakrene. Ljudi sa sela sili su u grad, koristei za prijevoz stoku, kola i pretpotopna vozila. Razdraeno psujui, legao sam na trubu kako bih si prokrio put. Trebale su nam tri minute da preemo osamsto metara od vrha ceste do Admiralitetskog mola. Oh, Boe, uzviknuh, naginjui se naprijed na sjedalu dok sam jurio kroz ulaz u luku i prelazio eljezniki kolosijek. Gumenjak je bio privezan uz bok Wave Dancera i Judith je opkoraivala ogradu. Imala je smaragdnozelenu koulju i kratke traperice. Kosa je bila privezana na leima u dugu pletenicu. Zakoih, proklizivi pored skladita ananasa, pa Angelo i ja pojurismo niz mol. i Judith!, viknuh, ali moj glas ne dopre preko luke. Judith nestane u salonu, ne pogledavi iza sebe. Angelo i ja otrasmo do kraja mola. Obojica smo vikali dok nismo izgubili dah, ali vjetar je puhao u nas, a Dancer je bio petsto metara daleko. Eno amca!, Angelo me uhvati za ruku. Stari amac za ribolov na skue bio je lancem privezan za alku uzidanu u kameni mol. Skoismo u njega, preletjevi dva i pol metra razmaka i padajui jedan na drugoga pored klupice veslaa. Uzverah se do priveznog lanca. Bio je napravljen od kaljenih elinih alka debelih pola centimetara, a velikim lokotom bio je zakvaen za alku. Omotah dvaput lanac oko ruke, uprijeh nogu u mol i povukoh. Lokot se razbije i ja padoh natrake na dno amca. Angelo je ve namjestio vesla. Veslaj, viknuh mu. Veslaj kao da si pomahnitao. Ja stadoh na pramac spojivi dlanove oko usta dok sam dozivao Judith, nastojei nadjaati glasom vjetar. Angelo je sumanuto i silovito veslao, drei vesla ravno i nisko nad vodom i potom ih pritiui svom svojom teinom kad su uranjala u more. Njegov je dah praskao u buno stenjanje pri svakom zaveslaju. Na pola puta do Dancera zapljusne nas novi val kie, zastirui cijelu veliku luku sivim vodenim velom. Bockala je lice tako da sam morao zamiriti. Dancerov obris bio je zastrt sivom kiom, ali hitro smo mu se pribliavali. Poeo sam se nadati da je Judith otila pomesti i srediti kabine prije kuhanja kave. Poeo sam se ve

nadati kako grijeim da e paljenje tednjaka u kuhinji... ponadao sam se da mi Sherrv North nije ostavila oprotajni dar. No ipak sam jo uo svoj glas prethodnog dana. Prvo mora otvoriti plinske boce... i ne zaboravi ih zatvoriti kad zavri ili e pretvoriti brod u bombu. Jo smo se pribliili Danceru, koji je izgledao kao da visi na nitima kie, sablasno bijel i nestvaran u magli. Judith, viknuh, sada me morala uti... bili smo dovoljno blizu. Na brodu su bile dvije butanske plinske boce od dvadeset pet kilograma, dovoljne da unite ovee zidano zdanje. Plin je bio tei od zraka, nakon isputanja iz boce spustio bi se dolje, ispunivi Dancerov trup eksplozivnom smjesom plina i zraka. I Bila je dovoljna iskra prekidaa ili ibica. Molio sam da ne budem u pravu i opet viknuh. Tada odjednom Dancer odleti u zrak. Eksplozija je bila iznenadna, stravina plava munja koja prostrijeli cijeli trup. Razbije ga u dva dijela kao moan udarac maljem i raznese nadgrade, podiui ga kao poklopac. Dancer poskoi pod smrtnim udarcem i udarni nas val pogodi kao olujni vjetar. Odmah osjetih vonj elektrinog pranjenja izazvanog eksplozijom, opor kao miris munje koja pogaa i pri eljezo. Dancer umre pred mojim oima uasnom nasilnom smru, potom razoreni beivotni trup padne nazad i hladna siva voda nahrupi u njega. Teina motora brzo ga otpravi na dno i on nestane u prljavim valovima luke. Angelo i ja ostadosmo skamenjeni od uasa, sklup ani u amcu koji se divlje ljuljao, piljei u uzburkano more prekriveno plutajuim ostatcima... sve to je preostalo od prekrasnog broda i lijepe djevojke. Osjetih kako me preplavljuju beskrajni oaj i shrvanost. Htio sam glasno viknuti svoju neutjenost, ali bio sam skamenjen. Angelo se prvi pomakne. Sko i na noge, ispustivi grleni krik, kao ranjena ivotinja. Pokua skoiti u more, ali ja ga zgrabih i zadrah. Pusti me!, vikne. Moram otii po nju. Ne. Hrvao sam se s njim na amcu koji se pomanhnitalo ljuljao. Nema nikakve koristi, Angelo. ak i da je mogao zaroniti na dvanaest metara dubine, gdje je sada leao razoreni Dancerov trup, ono to bi bio naao moglo ga je natjerati u ludilo. Judith se nala u sreditu eksplozije i pretrpjela je grozomorne ozljede od neposredne blizine praska. Pusti me, prokletstvo! Angelo oslobodi ruku i udari me u lice, ali ja preduhitrih udarac i okrenuh glavu. Okrzne mi kou na obrazu i shvatih da ga moram smiriti. amac samo to se nije prevrnuo. Iako je bio dvadeset kilograma laki od mene, Angelo se borio mahnitom snagom. Sad ju je zazivao imenom histerinim, sve viim glasom. Olabavih stisak njegovog ramena i malo ga udaljih od sebe, briljivo naciljavi. Udarih ga desnicom, s nekih desetak centimetara. Pogodih ga ba ispod lijevog uha i on se odmah onesvijesti. Poloih ga na daano dno i namjestih ga u udoban poloaj. Vratih se na mol, ne osvrui se. Osjeao sam se smueno i prazno, oamueno. Iskrcah Angela na mol, osjetivi svu njegovu teinu. Odvezoh ga u bolnicu, gdje je u smjeni bio MacNab. Dajte mu neto to e ga zadrati u krevetu idua dvadeset etiri sata, rekoh MacNabu, a on se pone protiviti. Otvorite ui, stara kanto whiskyja, odvratih tiho, volio bih nai opravdanje da vam razbijem glavu. Problijedi do te mjere da su proirene kapilare na nosu i obrazima postale jasno vidljive. ujte me, stari moj, krene. Ja zakoraih naprijed, a on smjesta poalje deurnu bolniarku u spremite s narkoticima. Nadoh Chubbvja za dorukom i u nepunu minutu objasnih mu to se dogodilo. Odvezosmo se kombijem gore do utvrde i Wally Andrews odmah reagira. Stavi na stranu hrpu izvjetaja i drugih spisa pa nam pomogne da ukrcamo u kombi policijsku ronilaku opremu: kad smo doli u luku, polovica stanovnika Svete Marije okupila se u utljivom zabrinutom mnotvu na molu. Neki su vidjeli prizor, a svi su uli eksploziju. Poneki glas iz mnotva izrazi mi suut dok smo ukrcavali ronilaku opremu na ribarski amac. Neka netko nade Freda Cokera, viknuti. Recite mu da doe ovamo s vreom. Zauje se amor glasova. Hej, gospodine Harry, netko je bio na brodu? Samo pozovite Freda Cokera, ponovih i veslajui se uputismo prema Dancerovu sidritu. Dok je Wally drao amac na mjestu, Chubby i ja zaronismo u mutno more luke. Dancer je leao na dvanaest metara dubine: tonui se prevrnuo, ali ui unutra nije bilo teko jer je trup bio raskoljen napola uzdu kobilice. Nije bilo ni najmanje nade da e opet zaploviti. Chubby prieka kod rasprsline, dok sam ja uao.

Nekadanja kuhinja sada je bilo puna riba koje su uzbueno plivale amotamo. Mahnito su se okupile oko hrane i ja osjetih kako se guim sputan maskom kad ugledah to jedu. Shvatih da se radi o Judith samo po komadima zelene tkanine koji su bili slijepljeni s komadima mesa. Iznesosmo je vani u tri vea komada i smjestismo je u platnenu vreu koju je donio Fred Coker. Odmah opet zaronih i prokrih si put kroz smrskani trup do procjepa ispod kuhinje, gdje su dvije duge eljezne plinske boce jo bile privrene za svoja postolja. Na obje su ventili bili otvoreni do kraja, a netko je izvukao cijevi kako bi pustio da plin slobodno istje e. Nisam nikada osjetio tako silan gnjev kao tada. Bio je tako silovit jer ga je podjario moj gubitak. Dancer je bio gotov... a Dancer je predstavljao polovicu moga ivota. Zatvorih ventile i nataknuh cijevi. Stvar je bila osobna... sam sam je htio rijeiti. Kad sam proao molom do kombija, jedina moja utjeha bila je misao da je Dancer osiguran. Bio bih nabavio drugi brod, ne tako lijep niti tako mio kao Dancer, ali svejedno brod. U gomili uoih crno i sjajno lice Hambonea Wiliamsa, lukog prijevoznika. Ve etrdeset godina plovio je naprijed i nazad svojim starim amcem za tri pencea po vonji. Hambone, dozvah ga. Jesi li sino prebacio nekoga na Dancer? Ne, gospodine Harry. Ba nikoga? Samo vau klijenticu. Ostavila je sat u kabini. Prebacio s; je da ga uzme. Gospoda? Da, ona ute kose. U koliko sati, Habone? Oko devet... jesam li pogrijeio, gospodine Harry? Ne. Ne brini nita. Pokopasmo Judith sutradan nakon podneva. Uspjeh joj srediti grobno mjesto pored njenih oca i majke. Angelo je bio zadovoljan. Ree da ne bi htio da se osjea usamljeno, tamo gore na brdu. Jo je bio poluoamuen od narkotika i nad grobom je bio tih, ugaslih oiju. Sutradan ujutro nas trojica zapoesmo radove na vaenju Dancera. Radili smo naporno deset dana i skinuli smo s njega svaki komad koji je mogao imati neku vrijednost, od ribolovnih koluta do puke FN i dvaju bronanih vijaka. Trup i nadgrae pretrpjeli su tako teka oteenja da vie nisu imali nikakve vrijednosti. Na koncu je Wave Dancer postao tek uspomena. Imao sam mnogo ena, koje su sada samo ugodno prisjeanje kad sluam neku pjesmu ili osjetim neki osobit miris. Poput njih, Dancer se ve poeo udaljavati u prolost. Desetog dana odoh posjetiti Freda Cokera... i im kroih nogom u njegov ured, shvatih da neto nije u redu. Bio je uzrujan, blistav od znoja, njegove oi micale su se hitro iza svjetlucavih naoala i ruke su mu se trzale tamoamo kao preplaeni mievi, prelazei s bugaice na vor kravate koji je kanda trebalo namjestiti, ili na rijetke uvojke kose na sjajnoj lubanji. Znao je da sam doao popriati o osiguranju. Sada se nemojte uzrujati, gospodine Harry, preporui mi. Svaki put kad mi to netko kae, ponem se ozbiljno brinuti. to je, Coker? Hajde! Bez vrdanja! Udarih akom po plohi uredskog stola i on poskoi na stolcu tako jako da mu naoale sa zlatnim okvirom skliznu s nosa. Gospodine Harry, molim vas... Hajde, mali bijedni crve! Gospodine Harry... radi se o uplatama osiguranja za Dancer. Zapiljih se netremice u njega. Vidite... vi nikada niste nita prijavljivali... izgledao mi je tako uludo baen novac... Dooh do glasa. Uzeli ste si uplate, promucah jer me glas odjednom izdao. Niste ih proslijedili drutvu. Razumjeli ste, prizna Fred Coker. Znao sam da ete razumjeti. Pokuah skoiti na stol da utedim vrijeme, ali zapletoh se i padoh. Fred Coker skoi sa stolca, izmigoljivi se kroz moje nasumice ispruene ake. Izie trkom kroz stanja vrata, zalupivi ih za sobom. Ja provalih vrata, razbivi bravu i ostavljajui ih na razvaljenim arkama. Fred Coker trao je kao da su mu za petama svi pakleni vragovi, to bi bilo bolje za njega. Sustigoh ga na dvorinim vratima, koja su vodila na bonu uliicu, pa ga jednom rukom uhvatih za grlo i podigoh u zrak, pritiui mu leda na hrpu jeftinih jelovih lijesova. Izgubio je naoale i prestravljeno je cmizdrio, velike suze polako su curile iz kratkovidnih i nemonih oiju. Zna li da u te sada ubiti, promrmljah, a on zajauka, lamatajui nogama petnaest centimetara iznad tla. Zamahnuh unazad desnom akom i vrsto se osovih na stopala. Bio bih mu glavu otkinuo. Nisam to smio uiniti... ali neto sam morao udariti. Pogodih akom lijes blizu njegovog desnog uha. Daska popusti i raspukne se po svoj duini. Fred Coker vrisne kao histerina djevojka i ja ga ispustih. Noge ga nisu drale, pa se

stropota na beton. Pustih ga ispruenog tamo dok je jecao i jadikovao od straha... i izidoh na ulicu, blii bankrotu no to sam ikada bio u zadnjih deset godina. Gospodin Harry preobrazio se u tren u Fletchera, lukog mia i pjeaka lutalicu. Klasian primjer nazadovanja vrste... prije no to sam doao do Lord Nelsona, ve sam razmiljao kao prije deset godina. Razmatrao sam mogunosti, traei jo jednom veliku priliku. U to doba poslijepodneva Chubbv i Angelo bili su jedini klijenti u baru. Prenesoh im vijest i oni je doekae bez rijei. Nije se imalo to rei. Popismo utke prvo pie, potom upitah Chubbvja: to e?, a on slegne ramenima. Jo imam staru brodicu... est metara dug amac, tradicionalne grae, s otvorenom palubom, ali dobro je drao more. Ii u opet u lov na opuke, valjda. Opuci su bili veliki grebenski rakovi. Smrznutim repovima dalo se dobro zaraditi. Tako si je Chubbv zaraivao kruh prije no to smo Dancer i ja stigli na Svetu Mariju. Trebat e nove motore, onaj tvoj stari Sea Guli gotov je. Popismo jo jedan vr, dok sam u mislima obavio zavrni obraun svoga financijskog stanja... dovraga, dvije tisue dolara za mene nisu bile bogzna kako vane. Kupit u ti za brodicu dva nova Evinrudea od dvadeset konja, Chubbp, ponudih se. Neu ti to dopustiti, Harry. Uvrijeeno nabra elo i odmahne glavom. Dovoljno sam utedio radei za tebe, ne popusti. A ti, Angelo?, upitah. Mislim da u i vragu prodati duu za ugovor u Rawanu. Ne. Chubbv se namrti i na samu pomisao. Trebat u ljude za brodicu. Dakle, bili su sreeni. Osjetih olakanje jer sam se smatrao odgovornim za obojicu. Bio sam osobito zadovoljan to e Chubbv drati Angela na oku. Momak je vrlo teko podnio Judithinu smrt. Bio je mualjiv i zatvoren, tek sjena negdanjeg neodoljivog Romea. Bio sam ga natjerao na naporan rad na izvlaenju Dancera i inilo se da mu samo to moe dati potrebno vrijeme za vianje rana. Unato tome, sada je poeo piti, presijecajui aice loeg ovdanjeg konjaka cijelim vrevima gorka piva. To je bio najrazorniji nain opijanja koji sam upoznao, otprilike kao ispijanje metilnog alkohola. Chubbv i ja nismo urili, polako ispijajui nae pivo, a aljivim dranjem prikrivao je izvjesnost da smo stigli do prekretnice i da sutradan neemo vie produiti zajedno. To je veeri davalo tananu gorinu predstojeeg rastanka. Te veeri u luci je bila junoafrika ribarica, koja je pristala radi opskrbe i popravaka. Kad je na posljetku Angelo izgubio svijest, Chubbv i ja poesmo pjevati. estorica vucibatina, lanova posade ribarice, izrazie svoje negodovanje na najuvredljiviji nain. Chubbv i ja nismo mogli dopustiti takve uvrede. Izidosmo svi u stranje dvorite da to raspravimo. Rasprava je bila za pamenje i kad je Wally Andrews stigao s ophodnjom, sve nas uhiti, ak i one koji su pali na bojitu. Moja krv i moj rod..., ponavljao je Chubbv dok smo pod ruku teturajui ili prema elijama. Okrenuo se protiv mene. Sin moje sestre. Wally je bio pun razumijevanja, pa je poslao jednog policajca dolje u Lord Nelson da donese neto to je moglo uiniti manje munim na pritvor. Chubbv i ja sprijateljismo se s ljudima s ribarice u eliji do nae, dodajui si neprestance bocu kroz reetke. Kad smo idueg jutra puteni iz pritvora, budui da je Wally Andrews odustao od daljnjeg postupka, odoh kombijem u Zaljev Turtle kako bih zatvorio kolibu. Provjerih jesu li svi tanjuri oprani i stavih u ormare kuglice naftalina protiv moljaca, ali ne zakljuah vrata. Na Svetoj Mariji kraa je nepoznato zlodjelo. Posljednji put otplivah onstran grebena i priekah pola sata nadajui se da e doi pliskavice. Nisu se pojavile i ja se vratih nazad, istuirah se i presvukoh, uzeh svoju staru vreu od platna i koe odloenu na krevet i izidoh ravno prema kombiju parkiranom u dvoritu. Prolazei plantaom palma ne osvrnuh se i ne pogledah iza sebe, ali obeah si da u se vratiti. Parkirah ispred hotela i pripalih cigaru. Kad je Marion u podne zavrila svoju smjenu, izie kroz glavni ulaz i krene niz drvored, njiui stranjicom ispod minice. Ja zazvidih i ona me opazi. Klizne na sjedalo do mene. Gospodine Harry, jako mi je ao zbog vaeg broda... Brbljali smo nekoliko minuta prije no to sam joj uspio postaviti pitanje. Gospodina North, dok je bila goa hotela, je li moda nekoga nazvala ili poslala kakav brzojav? Ne sjeam se, gospodine Harry, ali mogu provjeriti. Sada odmah? Svakako, pristane Marion. Jo neto, moe li, takoer, provjeriti nije li ju

Dicky moda snimio? Dicky je bio lutajui hotelski fotograf: bilo je mogue da u svom arhivu ima fotografiju Sherry North. Izgubi se na tri etvrt sata, ali vrati se likujui. Poslala je brzojav veer prije polaska. Prui mi papiri. Slobodno ga zadrite, ree mi dok sam itao poruku. Bio je naslovljen na: Manson Fiat 5 Curzon Street 97 London Wl, a poruka je bila: Ugovor potpisan. Vraam se Heathrow letBOAC 316 subota. Nije bio potpisan. Dicky je morao pretresti cijeli arhiv... ali naao je jednu. Prui mi sjajnu fotografiju formata petnaest s deset. Prikazivala je Sherry North ispruenu na lealjci na hotelskoj terasi. Bila je u bikiniju sa sunanim naoalama, ali slinost je bila dostatna. Hvala, Marion. Ponudih joj novanicu od pet funta. Dovraga, gospodine Harry, uzvikne, smijeei se dok ju je stavljala u grudnjak. Za taj novac moete dobiti sve to hoete. Zlato, imam let na koji moram stii. Poljubih joj spljoteni nosi i pljesnuh je po stranjici dok je izlazila iz kombija. Chubby i Angelo doli su me ispratiti u zranu luku. Chubby je trebao preuzeti kombi na uvanje. Svi smo bili snudeni i na alteru za odlaske nespretno se rukovasmo. Nije bilo to rei, sve smo si rekli ranije. Kad je klipni zrakoplov poletio u smjeru kontinenta, opazih ih na tren kako nepomino stoje pored ograde. ekao sam vie od tri sata u Nairobiju prije no to sam produio za London BOACovim letom. Tijekom dugog no nog leta gotovo da i nisam spavao. Mnogo godina nisam bio u svojoj domovini... a sada sam se vraao radi mrane elje za osvetom. Htio sam razmijeniti nekoliko rijei sa Sherrv North. Kad si dokraja utuen, to je trenutak da si kupi novi auto i odijelo od sto kruna. Ponaaj se kao poduzetni bogata i ljudi e povjerovati da to i jesi. Obrijah se i presvukoh u zrakoplovnoj luci, a u Hertzovom uredu na Heathrowu umjesto Hillmana unajmih Chrvsler, bacih prtljagu u prtljanik i uputih se do najblieg puba. Naruih dvaput jaja sa unkom, zalijevajui ih vrem Coveragea dok sam prouavao automobilsku kartu. Prolo je puno vremena i nisam bio siguran u svoj osjeaj za orijentaciju. Plodno i obraeno englesko ladanje bilo je prejednolino i prezeleno nakon Malezije i Afrike, a jesensko sunce bilo je blijedozlaano, dok sam ja bio naviknut na jae i bljetavije sunce... ali putovanje niz padine Surrevja do Brightona bilo je ugodno. Parkirah Chrvsler na priobalnoj etnici nasuprot hotela Grand i uputih se u splet uliica. Bile su pune turista iako je sezona zavravala. Pavillion Arcade bio je naslov koji sam prije nekog vremena bio proitao na podvodnim saonicama Jimmvja Northa i trebao mi je gotovo sat vremena da ga naem. Bio je skriven u dnu nekog dvorita, a gotovo svi prozori i vrata bili su zatvoreni i zakljuani. Tvrtka Norths Underwater World imala je tri metra visoko proelje koje je gledalo na ulicu. Bila je zatvorena, a na jedinom izlogu bila je sputena reetka. Pokuah neuspjeno proviriti kroz kljuanicu, ali unutra je bio mrak, stoga pokucah na vrata. Iznutra ne dopre nikakav zvuk i ve sam se spremao otii kad zapazih kartonski etverokut, koji je neko vjerojatno bio zalijepljen pri dnu izloga, ali se odlijepio i pao na pod trgovine. Krivei glavu poput akrobata uspjeh pro itati rukom ispisanu poruku, koja je sreom pri padu ostala vidljiva; Obratiti se u Seaview, Downers Lane, Lamer, Sussex. Vratih se do auta i izvadih kartu iz pretinca na vratima. Dok sam jurio Chrvslerom uskim putovima, pone kia. Brisai su polako otirali kapi koje su se razlijevale po vjetrobranu i ja izotrih vid u preuranjenom sutonu. Dvaput se izgubih, potom napokon zakoih ispred vrata koja su se otvarala u gustoj ivici. Na ploici zakovanoj za vrata pisalo je: North Seaview. Prodoh izmeu ivica i izbih u poploano dvorite stare farme, dvokatnice od crvene cigle, s vidljivim hrastovim nosivim gredama i sa zelenom mahovinom na krovu od drvenih letava. U prizemlju je bilo upaljeno svjetlo. Parkirah Chrvsler i predoh preko dvorita do kuhinjskih vrata, podiui ovratnik da se zatitim od vjetra i kie. Pokucah na vrata i zauh neije kretanje unutra. Zasuni zvecnue i gornji dio vrata otvori se, pridran lancem. Djevojka pogleda van i opazi me. U prvi mah nije me se dojmila, jer je nosila bezoblinu modru mornarsku majicu i bila je visoka, plivakih ramena. Ocijenih je prosjenom... ali na udan nain. elo joj je bilo blijedo i visoko, nos velik, ali ne koat ni kriv, a usta iroka i srdana. Nije imala ni trunka minke, pa su joj usne bile svijetloruiaste, a nos i obrazi bili su posuti

pjegicama. Kosa je bila zaeljana unazad i svezana u veliku pletenicu na potiljku. Bila je crna, sjajna i prelijevala se u duginim nijansama pod svjetlom svjetiljke, a i obrve su bile crne, jako zaluene nad oima, koje su takoer izgledale crne, dok ih ne obasja svjetlost i tada opazih da su iste privlane tamnoplave boje kao Mozambika struja kad podnevno sunce okomito udara u nju. Unato blijedome licu, izgledala je ilo. Njena svijetla koa bila je tako sjajna i gipka da je, gledajui je izbliza kako sam upravo inio, izgledalo da se kroz nju moe vidjeti ista topla krv koja iljem tee do vrata i obraza. Popravi uvojak tamne svilenkaste kose koji je ispao iz pletenice i blago joj se njihao na sljepoo ici. Pokret je bio draestan, ali je oitovao njenu uzrujanost i otkrivao nespokojan izraz njenih tamnoplavih o iju. Odjednom zapazih da je izuzetno privlana ena. Premda je imala tek nekih dvadeset i pet godina, shvatih da nije vie djevojka, ve prava zrela ena. U njoj su bili snaga, zrelost, duboki osjeaj spokoja koji me oarae. Obino su mi drae upadljivije ene, ne elim troiti previe snage na lov, ali ova je imala neto to je nadilazilo moja iskustva i prvi put nakon mnogo godina osjetih nesigurnost. Gledali smo se netremice dugo a da nitko nije prozborio ni rijei niti uinio kakav pokret. Vi ste Harry Fletcher, primijeti na posljetku, a njen je glas bio dubok i milozvuan. Zapanjih se. Kako ste, dovraga, to ustanovili?, upitah. Udite. Izvue lanac i otvori donji dio vrata, a ja posluah. Kuhinja je bila topla i prijatna, njome se irio slastan miomiris hrane. Kako znate moje ime?, upitah ponovno. Vaa je fotografija bila u novinama... skupa s Jimmyjevom, pojasni. Utihnusmo, nastavljajui se prouavati. Bila je jo i via no to sam isprva pomislio, dosizala mi je do ramena, a duge noge bile su stisnute u tamnomodre hlae ugurane u izme od crne koe. Sada sam mogao vidjeti tanak struk i naznake lijepih grudi ispod teke majice. Isprva mi se uinila prosjenom, nakon deset sekunda ocijenio sam je privlanom, sada sam sumnjao jesam li ikada vidio ljepu enu. Trebalo je vremena da se njena vanjtina u cijelosti objavi. Stavili ste me u nepriliku, rekoh napokon. Ja ne znam vae ime. Ja sam Sherrv North, odgovori i ja je nakratko netremice pogledah prije no to sam se pribrao od iznenaenja. Bila je puno drukija od druge Sherrv North koju sam upoznao. Znate li da niste jedina?, upitah na koncu. Ne razumijem. Pogleda me podiui obrve. Duga je to pria. Oprostite. Kao da je upravo postala svjesna da stojimo jedno suelice drugom nasred kuhinje. Sjednite. Mogu li vas ponuditi pivom? Uzme par limenka Carlsberga iz ostave i sjedne nasuprot mene s druge strane kuhinjskog stola. Htjeli ste mi ispripovijedati jednu dugu priu? Povue jezice na limenkama i gurne jednu prema meni, potom me upitno pogleda. Poeh joj pripovijedati prepravljen i dotjeran prikaz mojih doivljaja otkad je Jimmy North bio doao na Svetu Mariju. Bilo je lako priati s njom, kao sa starom prijateljicom. Odjednom me obuzme elja da joj kaem svu i samo istinu. Bilo je vano da od samog poetka sve bude ispravno, bez ikakvih sjena. Bila je potpuna neznanka, a ipak sam se uzdao u nju vie no u ikoga koga sam ikad upoznao. Potanko joj prepriah sve to se dogodilo. Kad je pao mrak, donese mi veeru, ukusno podliveno peenje spravljeno u glinenom loncu, uz koje smo jeli domai kruh i maslac. I dalje sam priao, ali ne vie o nedavnim dogaajima na Svetoj Mariji, a ona je utke sluala. Napokon sam naao drugo ljudsko bie s kojim sam mogao razgovarati bez zadrke i skanjivanja. Vratih se unazad u svoj ivot, tijekom sveobuhvatne ispovijedi priao sam joj o svojoj mladosti, ak i o ne odve zakonitom nainu na koji sam zaradio novac za kupnju Wave Dancera te kako su odonda moje dobre namjere poklekle. Prola je pono kad na posljetku ree: Teko mi je povjerovati sve to to ste mi ispripovijedali. Ne izgledate tako... izgledali ste tako..., inilo se da trai rijei, poten. Ali vidjelo se da nije to htjela rei. Svojski se trudim da budem. Ali ponekad mi aureola sklizne na oi. Vidite, izgled vara, pojasnih, a ona klimne glavom. Da, tono. U nainu kako je to rekla bilo je neko znaenje, moda opomena. Zato ste mi sve to ispriali? Nije ba pretjerano mudro. Bilo je vrijeme da netko dozna istinu, pretpostavljam. ao mi je, izbor je pao na vas. Nasmijei se. Veeras prespavajte u Jimmvjevoj sobi, ree. Ne mogu dopustiti da odete van i ispriate

sve nekome drugom. Prethodnu no nisam spavao i iznenada se osjetih iscrpljenim. Uini mi se da nemam snage ni da se uspnem stubama do spavae sobe... ali morao sam postaviti jo jedno pitanje. Zato je Jimmy doao na Svetu Mariju? to je traio?, upitah. Znate li s kime je radio, tko su bili drugi? Ne znam. Odmahne glavom i shvatih da govori istinu. Hoete li mi pomoi da otkrijem? Pomoi ete mi da ih nadem? Da, pomoi u vam, odgovori, diui se od stola. Sutra emo o tome. Jimmvjeva soba bila je tavanska, nagib krova davao joj je nepravilan oblik. Zidovi su bili pokriveni fotografijama, a police krcate knjigama, srebrenim sportskim nagradama i tipino mladalakom zbirkom ploa. Krevet je bio visok, a duek mekan. Sioh po prtljagu u Chrvsler dok je Sherrv mijenjala rubeninu. Potom mi pokae gdje je kupaonica i ode. Ja sam budan leao i sluao kiu na krovu nekoliko minuta prije no to sam zaspao. U noi se probudih i zauh prigueni amor njena glasa negdje u utihloj kui. Bosonog i u gaama otvorih vrata sobe i skliznuh beumno niz hodnik do stuba. Pogledah dolje u predsoblje. Svjetlo je bilo upaljeno, a Sherrv North je stajala pored zidnog telefona. Govorila je u slualicu dlanova skupljenih oko usta, tako tiho da nisam uspijevao razabrati rijei. Svjetlo joj je dolazilo s leda. Bila je u tankoj spavaici i njeno se tijelo naziralo kroz tanku tkaninu kao da je gola. Shvatih da piljim u nju rairenih o iju kao neki gledonja. Svjetlo je obasjavalo njenu bjelokosno sjajnu kou i ispod providne tkanine nazirale su se zamamne obline. S naporom svrnuh pogled i vratih se u postelju. Mislei na Sherrvn poziv obuzme me neka neodreena uznemirenost, ali uskoro me san opet nadjaa. Ujutro je kia stala, ali zemlja je bila blatnjava i vlana trava oteala kad izioh da udahnem malo svjeega zraka. Oekivao sam da e mi biti neugodno sa Sherrv nakon sinonje ispovijedi, ali nije bilo tako. Za dorukom smo razgovarali bez potekoa i potom ona ree: Obeala sam da u vam pomoi: to mogu uiniti? Odgovorite na nekoliko pitanja. Dobro, pitajte. Jimmy North bio je jako tajanstven, ona nije znala da se sprema otii na Svetu Mariju. Rekao joj je da ima ugovor za postavljanje podvodne elektronike opreme na brani CaboraBassa u portugalskom Mozambiku. Ona ga je otpratila u zranu luku sa svom njegovom opremom. Koliko je znala, otputovao je sam. Policija je dola u trgovinu u Brighton da je obavijesti o ubojstvu. Ona je proitala lanke u novinama i to je bilo sve. Nikakvo Jimmvjevo pismo? Ne, nita. Ja klimnuh glavom, zloinci su oito preusmjerili potanske poiljke. Pismo koje je lana Sherrv pokazala bilo je sigurno pravo. Nita ne razumijem. Izgledam vam kao glupaa? Ne. Izvadih cigaru i gotovo sam je ve upalio, kad naglo zastadoh. Smeta li vam ako zapalim? Ne, ne smeta mi, odgovori ona i ja sam bio sretan zbog toga, jer bi prisilno odustajanje bilo nepodnoljivo. Pripalih i povukoh mirisan dim. ini se da je Jimmy pronaao neto veliko. Trebala mu je potpora i obratio se pogrenim osobama. im su pomislili da znaju gdje je nalazite, ubili su njega i pokuali ubiti mene. Kad to nije uspjelo, poslali su dolje enu koja je glumila Sherrv North. im je i ona pomislila da zna toan poloaj nalazita, postavila mi je stupicu i vratila se kui. Njihov sljedei potez bit e povratak u podruje na puini ispred Big Gulla, gdje ih eka novo razoaranje. Ona opet natoi alice kavom i ja uoih da se naminkala, ali tako lagano da su se pjegice jo vidjele. Ponovno razmotrih sinonju ocjenu, zakljuivi da je jedna od najljepih ena koje sam ikada vidio, ak i rano izjutra. Ona nabra elo, razmiljajui, zurei u alicu kave, a mene obuzme elja da dotaknem njene naizgled tako snane ruke, poloene na stolnjak pored mojih. to su traili, Harry? I tko su bili ti koji su ga ubili?, upita na koncu. Dva pametna pitanja. Imam naznake za oba... ali pozabavimo se pitanjima redom kako ste mi ih postavili. to je Jimmy traio? Kad to budemo doznali, moi emo krenuti u lov na njegove ubojice. Nemam ni pretpostavke o emu bi se moglo raditi. Podigne pogled na mene. Plavetnilo njenih oiju bilo je svjetlije no prethodnog dana, boje istog safira. Kakve naznake imate? Brodsko zvono. Crte na njemu. to to znai? Ne znam, ali ne bi trebalo biti odve teko otkriti. Nisam se vie mogao oduprijeti kunji. Stavih svoju ruku preko njene. Bila je vrsta i snana kako je izgledala, a koa je bila topla.

Ali, prvo bih morao pregledati trgovinu u Brightonu i Jimmvjevu sobu ovdje. Moglo bi biti korisno. Ona nije izmaknula ruku. U redu, idemo onda prvo u trgovinu? Policija ju je ve pretresla, ali moda joj je neto promaklo. Dobro. Pozivam vas na ruak. Stisnuh joj ruku, a ona je okrene i uzvrati stisak. Drim vas za rije, odvrati, ali ja sam bio odve osupnut svojom reakcijom da bih naao aljiv odgovor. Grlo mi se osuilo, a bilo je udaralo kao da sam pretrao kilometar. Ona njeno povue ruku i ustane. Operimo posude od doruka. Da su me samo djevojke sa Svete Marije vidjele brisati posude, moj dobar glas nestao bi u tili as. Ona me uvede u trgovinu kroz stranja vrata, kroz majuno dvorite prepuno svakovrsnih predmeta povezanih s ronjenjem i podmorjem: odbaene boce, prijenosni kompresor, mjedeni brodski prozori i drugi ostatci potonulih brodova, ak i vilica jedne orke s nedirnutim zubima. Odavno ne dolazim ovamo, ispria se Sherrv, otvarajui vrata. Bez Jimmvj a... Slegne ramenima i potom nastavi: Moram se odluiti da prodam svu ovu kramu i zatvorim trgovinu. Mogla bih je dati u podnajam, pretpostavljam. Pronjukat u malo okolo, u redu? Dobro, ja u staviti ajnik na vatru. Krenuh od dvorita uurbano, ali temeljito pretraujui hrpe otpada. Nije bilo niega to bi moglo biti znaajno, koliko sam mogao razabrati. Udoh u trgovinu i potraih izmeu morskih koljaka i zuba morskih pasa na policama i u ostakljenim policama. Na koncu ugledah radni stol u kutu i poeh pretraivati ladice. Sherrv mi donese alicu aja i smjesti se na rub stola dok sam ja na plohu slagao stare raune, vezice i spajalice. Proitah i najmanji papiri, a letimice prelistah i upisnik naplaenih rauna. Nita?, upita Sherrv. Nita, odgovorih i pogledah na sat. Vrijeme je za ruak, najavih. Ona zakljua trgovinu i srea nam bje sklona u odabiru restorana. Dobili smo mjesto za izdvojenim stolom u stranjoj sali i ja naru ih bocu Pouillv Fuissea koji se slagao s jastogom. Kad sam se napokon oporavio od prepasti nakon to sam doznao cijenu, dugo smo se smijali, ali ne samo zbog vina. Uzajamna privlanost bila je jaka i sve je vie rasla. Nakon ruka vratismo se u Seaview i odosmo u Jimmvjevu sobu. Ovo nam je zadnja mogunost, razmiljao sam naglas. Ako je imao tajna, tu ih je morao skrivati. Ali znao sam da me oekuje dug i mukotrpan posao. Bilo je na stotine knjiga i hrpe asopisa, uglavnom American Argosv, Trident, The Diver i druge tiskovine za ronioce. Podno kreveta bila je cijela polica priruno uvezanih spisa. Preputam sve tebi, ree Sherrv, izlazei. Ja skinuh sadraj jedne police, sjedoh za stoli i poeh listati tiskovine. Odmah opazih daje zadaa mukotrpnija no to sam mislio. Jimmy je bio jedan od onih judi koji itaju s olovkom u ruci. Na rubovima su bile ispisane biljeke, primjedbe, upitnici i usklinici, a sve ono to ga je zanimalo bilo je podcrtano. S neslomljivom odlunou proitah svaku sitnicu, traei i najmanju naznaku koja je mogla biti povezana sa Svetom Marijom. Oko osam naveer naeh policu s prirunim svescima. Prva dva bila su puna izrezaka iz novina o brodolomima i drugim pomorskim dogaajima. Trei je imao naslovnicu od crnog skaja bez etikete. U njemu je bio tanak sveanj papira i odmah opazih da nisu bili obini. Radilo se o nizu pisama, pohranjenih s omotnicama na kojima su jo bile marke. Sveukupno ih je bilo esnaest, naslovljena gospodi Parkeru i Wiltonu, u Ulici Fenchurch. Svako pismo bilo je pisano drukijim rukopisom, ali sva su bila ispisana finom kaligrafijom devetnaestog stoljea. Omotnice su dolazile iz razliitih dijelova negdanjeg carstva, Kanade, June Afrike, Indije, a samo potanske marke iz devetnaestog stoljea morale su vrijediti itav imetak. Nakon to sam proitao prva dva pisma, bilo je jasno da su gospoda Parker i Wilton bili zastupnici i povjerenici i da su djelovali za raun brojnih uglednih klijenata u slubi kraljice Victorije. Pisma su sadravala prikaze o nekretninama, novcu i dionicama. Sva pisma nosila su nadnevak od kolovoza 1857. do srpnja 1858. i vjerojatno ih je neki staretinar ili drabovnik prodao kao jedinstvenu ponudu. Letimino ih proitah: sadraj je bio uistinu dosadan, ali ipak neto na jedinom listu desetog pisma privue moju panju i ja osjetih kako mi ivci titraju. Dvije rijei bile su potcrtane olovkom, a na rubu je bila biljeka ispisana rukom Jimmvja Northa: B. Mus. E. 69148. Ipak, dojmile su me se i same rijei: Dawn Light,

praskozorje. Ve sam uo te rijei. Nisam to no znao kada, ali bile su mi poznate. Poeh odmah itati ispoetka. Naslov poiljatelja bilo je kratko Bombay, a nadnevak je bio 18. rujna 1857. Dragi Wiltone, Povjeravam vam na najveu brigu zadatak da nadzirete i pohranite na sigurno mjesto pet sanduka dostavljenih na moje ime na va naslov u Londonu, posredstvom Kompanijinog broda Dawn Light, koji e isploviti iz ove luke prije 25. tekueg mjeseca, s odreditem na Kompanijinom pristanitu u londonskoj luci. Molim vas da najhitnije potvrdite njihov primitak. S povjerenjem, pukovnik Sir Roger Goodchild Zapovjednik stoera 101. pukovnije Kraljevskih strijelaca. Dostava ljubaznom uslugom zapovjednika fregate Njenog Velianstva Panther. Papir zakripi i ja uoih da mi ruke drhte od uzbuenja. Znao sam da smo to traili. To je bio klju. Poloih briljivo pismo na stoli i stavih na nj srebreni no. Poeh ga polako opet itati, ali neto mi privue panju. Zauh motor automobila koji se sputao niz prilazni put. Svjetla obasjae prozor, a potom zadoe za ugao kue. Uspravih se, oslukujui. Motor se ugasi i vrata se zatvorie uz kratku lupu. Uslijedi duga tiina, potom amor glasova... mukih glasova. Ustadoh od stolia. Tada Sherrv krikne. Krik jasno odjekne starom kuom, probivi mi modanu opnu poput koplja. Probudi u meni tako jak zatitniki nagon da sidoh niz stube i udoh u predsoblje prije no to sam toga postao svjestan. Vrata kuhinje bila su otvorena i ja se zaustavih na pragu. Sa Sherrv su bila dvojica mukaraca. Krupniji i stariji od njih bio je u svijetlosmedem kaputu od devine dlake, s kapom od tweeda na glavi. Lice mu je bilo sivkasto, izbrazdano dubokim borama, a o i upale. Usne su bile tanke i beskrvno blijede. Zavrnuo je lijevu Sherrvinu ruku uvis medu lopatice i drao ju je priklijetenu uza zid pored plinskog tednjaka. Drugi je bio mlad, mrav i blijed, gologlav, duge itno ute duge kose koja se sputala na ramena kone jakne. Sretno se smijuljio, drei drugu Sherrvinu ruku nad plavim plamenom tednjaka i polako je sputajui. Ona se oajniki koprcala, ali vrsto su je drali. Polako, mome. ovjek s kapom govorio je hrapavim i priguenim glasor Daj joj vremena da razmisli. Sherrv opet krikne dok su se njeni prsti nemilosrdno pribliavali plavoj vatri koja je itila. Samo daj, zlato, deri se koliko ti drago, nasmije se plavuan. Nitko te ne moe uti. Osim mene, rekoh ja i oni se okrenue k meni, gledajui me sa smijenim izrazom uenja na licu. Tko, dovraga..., upita plavuan, putajui Sherrvinu ruku i krenuvi hitro rukom prema stranjem depu. Udarih ga dvaput, ljevicom u trup, a desnicom u glavu, i premda me nijedan udarac nije skroz zadovoljio jer nisam osjetio potrebnu vrstinu sraza, ovjek se svom teinom stropota na stolac i srui se na vrata ostave. Nisam imao vie vremena za njega i posvetih se onome s kapom. Jo je koristio Sherrv kao tit i kad jurnuh naprijed, gurne je na mene. Uhvatio me izvan ravnotee, pa sam bio primoran zgrabiti je da ne padnem skupa s njom. ovjek se okrene i izleti van kroz vrata iza njega. Trebalo mi je nekoliko sekunda da se rijeim Sherrv i protrim kuhinjom. Kad izjurih u dvorite, on je ve bio na pola puta do starog sportskog Triumpha i baci pogled iza sebe. inilo mi se da ujem njegove misli. Nije mogao ui u auto i okrenuti ga njukom prema prilaznome putu prije no to ja stignem do njega. Skrene lijevo i potri prema tamnom poetku drvoreda, dok su rubovi kaputa leprali za njim. Krenuh za njim. Glinasto tlo bilo je sklisko i on je s mukom iao uzbrdo. Posklizne se i gotovo padne, a ja sam ve bio uz njega, hitro se odmaknuvi kad se okrene i zauh kljocanje noa te spazih bljesak otrice koja se otvarala. Savije koljena, s ispruenim noem u ruci, a ja bez oklijevanja nasrnuh na njega. To nije oekivao, bljesak elika skameni veinu ljudi. Nacilja u trbuh, nizak opasan udarac, ali ruke su mu drhtale i bio je bez daha: zamah nije bio dovoljno snaan. Ja ga zgrabih za zapee i istog trena udarih ga u splet ivaca na nadlaktici. No mu isklizne iz ruke i ja sam ve bio nad njim. Padne svom teinom na leda i premda je blato ublailo udarac, zabih mu koljeno u trbuh. Iza nj je bilo devedeset pet kilograma teine, pa mu zrak izleti iz plua, buno zafijukavi. Sklupa se kao fetus, sopui ne bi li doao do daha, a ja ga okrenuh potrbuke. Kapa mu spadne s glave i opazih da ima gustu tamnu kosu sa sijedim pramenovima. Zgrabih pramen, sjedoh mu na ramena i uronih mu lice u uto blato. Ne

volim pizdeke koji se iivljavaju na djevojkama, rekoh mu hladnokrvno, ali iza mojih leda zareza Triumphov motor. Svjetla bljesnue i potom okrenue u irokom luku prije no to su krenula uzbrdo uskim putom. Znao sam da plavuana nisam dovoljno oamutio, posao sam obavio na brzinu i povrno. Pustih ovjeka u blatu i trkom se spustih niz prilazni put. Triumphovi kotai vrtjeli su se u prazno po poploju dvorita i auto sa svjetlima uprerenim u me poskoi naprijed, proklizavajui i zanosei se pri prelasku s kamena na blatnjav put. Voza sprijei izlijetanje s puta i nasrne na mene. Ja se otkotrljah u hladni glib otvorenog odvodnog jarka koji je kroz ivicu prikupljao oborinske vode. Triumph okrzne bokom visoku ivicu, i to ga lagano skrene s njegove putanje. Kotai na bliem boku silovito se okrenue na kamenom obrubu jarka, nekoliko centimetara od mog lica, i zaspe me kia granica. Potom auto odjuri dalje. Uspori kod ovjeka u blatnjavom kaputu od devine dlake. On je kleao uz rub kolnika i pridigne se na sjedalo Triumpha. Ba kad sam ja ispuzio iz jarka kako bih potrao do sportskog auta, on opet krene, podiui blato stranjim kotaima. Potrah za njim, ali ubrza i pojuri uzbrdo padinom. Odustah, okrenuh se i vratih se trkom nazad, traei kljueve Chrvslera po depovima mokrih hlaa, i shvatih da sam ih ostavio na stolu u Jimmvjevoj sobi. Sherry je bila naslonjena na dovratak otvorenih vrata kuhinje. Stiskala je na grudima opeenu ruku i kosa joj je bila raskutrana. Poderani rukav majice visio je s ramena. Nisam ga uspjela zaustaviti, Harry, dahtala je. Pokuala sam. Kako si?, upitah odustajui od nauma da krenem za sportskim autom kad vidjeh njeno stanje. Lagana opeklina. Vozim te lijeniku. Ne, ne treba, ali njen je osmijeh bio bolni gr. Odoh u Jimmvjevu sobu i iz svoje prirune ljekarne za putovanja uzeh Doloxen za bol i Mogadon za spavanje. Ne trebam to, pobuni se. Moram li ti zaepiti nos i natjerati te da ih proguta?, upitah, a ona se nasmijei, odmahne glavom i proguta ih. Morao bi se okupati, ree mi. Sav si mokar, i ja primijetih odjednom da sam mokar do koe i promrzao. Kad sam se vratio u kuhinju ugrijan kupkom, ona je ve bila obamrla od tableta, ali je ipak spravila kavu, dodajui joj aicu whiskyja. Popismo je sjedei jedno nasuprot drugom. to su htjeli?, upitah. to su ti rekli? Mislili su da znam zato je Jimmy otiao na Svetu Mariju. Htjeli su to doznati. Razmislih. Neto se nije slagalo i zbog toga se zamislih. Mislim... Sherrvn glas bio je nesiguran i ona lagano zatetura kad pokua ustati. Hej, to si mi to dao? Digoh je i ona se slabano pobuni, ali odnesoh je u njenu sobu. Bila je sva u ruiastom, s tapetama s cvjetnim uzorkom. Polegoh je na krevet, skinuh joj cipele i pokrih je pokrivaem. Uzdahne i sklopi oi. Mislim da u te drati uza se, promrmlja. Vrlo si koristan. Tako ohrabren, sjedoh na rub kreveta i uspavah je ispravljajui joj kosu na sljepooicama i milujui joj elo. Njena je koa bila nalik toplom barunu. Zaspe istog trena. Utrnuh svjetlo i spremao sam se izii, kad se predomislih. Izuh cipele i kliznuh ispod pokrivaa. U snu ona se posve prirodno okrene i zavri u mom zagljaju, a ja je privih uza se. Osjeaj je bio ugodan pa ubrzo i ja zaspah. Probudih se u zoru. Sherrvno je lice bilo pripijeno uz moj vrat, noga i ruka prebaene preko mene, a njena mekana kosa golicala me po obrazu. Ne budei je, izvukoh se, poljubih je u elo, pokupih cipele i vratih se u svoju sobu. Prvi put sam proveo cijelu no s lijepom enom u zagrljaju ne inei nita, samo spavajui. Preplavi me ponos zbog moje kreposti. i Pismo je bilo na stoliu u Jimmvjevoj sobi, gdje sam ga ostavio, i prije odlaska u kupaonicu cijeloga ga opet proitam. Biljeka na rubu: B. Mus. E. 69148 ostavljala me u nedoumici i usredotoili misli na nju dok sam se brijao. Kia je prestala i oblaci su se razilazili kad sioh u dvorite da promotrim prizorite sinonjeg sukoba. No je leao u blatu i, pokupivi ga, bacih ga preko ivice. Udoh u kuhinju, otresajui cipele i trljajui noge da se ugrijem. Sherrv je pripremala doruak. Kako ruka? Boli, prizna.. Nai emo lijenika na putu za London. to te navodi na pomisao da u u London?, upita ona uzdrano dok je mazala maslac na prepeenac. Dvoje. Ne moe ostati ovdje. opor vukova vratit e se. Smjesta podigne pogled, ali ne prozbori. Drugo, obeala si mi pomoi... a trag vodi u London. Ona nije bila uvjerena, stoga joj, dok smo jeli, pokazah pismo koje sam naao u Jimmvjevom

svesku. Ne vidim vezu, ree ona na koncu, a ja otvoreno priznah: Ni meni nije jasna. Razgovarajui, pripalih prvu dnevnu cigaru i uinak je bio gotovo aroban. Ali im sam vidio ime Dawn Light, neto me poelo gristi..., umuknuh. Zaboga, uzdahnuh. Znam. Dawn Light! Sjetih se dijelova razgovora koji su na mostu Wave Dancera dopirali kroz odvod zraka iz kabine. Da bismo imali praskozorje, morat emo... Jimmvjev glas, razgovijetan i napet od oekivanja. Ako je praskozorje tamo gdje... Tada su te ponovljene rijei izazvale u meni nedoumicu. Ostale su mi u pamenju kao riblja kost u grlu. Poeh objanjavati Sherrv, ali bio sam tako uzbuen da mi iz grla izleti bujica zbrkanih rijei. Ona se nasmije, slutei moje uzbuenje, ali ne shvaajui pojanjenja. Hej!, pobuni se. to pria? Krenuh ispoetka, ali, doavi dopola, utihnuh i nijemo je promotrih. I, to je sada? Bila je napola razdragana, napola rasrdena. Ova e pria i mene izluditi. Uzeh viljuku. Zvono. Sjea li se da sam ti govorio o zvonu? Ono to je Jimmy izvukao iz mora kod Gunfire Reefa? Da, svakako. Rekao sam ti da su na njemu bila slova, napola sastrugana pijeskom. Da, nastavi. Zagrebah viljukom po maslacu, koristei ga kao plou. WN L... Ispisah slova urezana u broncu. Ovako je bilo, rekoh. Tada nije znailo nita, ali sada... Dovrih hitro slova: DAWN LIGHT. A ona ih netremice promotri, polako klimajui glavom, dok se slika poela uobliavati. Moramo otkriti neto o tom brodu, Dawn Lightu. Kako? Trebalo bi biti jednostavno. Znamo da je pripadao Istonoindijskoj kompaniji, moraju postojati upisnici, u Llovdsu ili u Ministarstvu trgovine. Ona mi uzme pismo iz ruke i opet ga proita. Vjerojatno je prtljaga junakog pukovnika bila puna prljavih arapa i starih koulja. Namrti se i vrati mi ga. Nemam dosta arapa, odvratih. Sherrv spremi koveg i zadovoljno primijetih da ima rijetku vrlinu: znala je putovati bez velike prtljage. Ode porazgovarati sa zakupcem dok sam ja ukrcavao prtljagu u Chrvsler. On je trebao pripaziti na kuu tijekom njenog izbivanja. Vrativi se nazad, tek zakljua vrata kuhinje i sjedne u auto pored mene. udno, primijeti. Izgleda kao poetak dugog putovanja. Imam svojih nauma, upozorih je, vragolasto je gledajui. Jednom sam pomislila da izgleda poten, ree ona shrvanim glasom, ali kad se ovako ponaa... Spolno izazovno, je li?, potvrdih i povezoh Chrvsler uzbrdo prilaznim putom. Nadoh lijenika u Haywards Heathu. Sherrvna ruka bila je ve pokrivena runim mjehuriima, velikim bjelkastim baloniima koji su visjeli s prstiju kao bobe bijela groa. On ih isprazni i opet previje ruku. Sada vie boli, promrmlja ona dok smo ili dalje na sjever, blijeda i mualjiva od bolova. Ja sam potovao njenu utnju dok nismo stigli do predgraa velegrada. Morali bismo potraiti mjesto gdje emo odsjesti, predloih. Neto udobno i u centru. Ona me upitno pogleda. Vjerojatno bi bilo mnogo udobnije i jeftinije kad bismo uzeli branu sobu, nije li tako? Ja osjetih kako se neto biba u meni, neto vrue i pomamno. udno da si ti to rekla, upravo sam htio predloiti isto. Znam, nasmije se prvi put u zadnja dva sata. Utedjela sam ti muku. Odmahne glavom, i dalje se smijui. Ja u biti kod strica. Ima slobodnu sobu u svom stanu u Pimlicou, a iza ugla je mali pub. Ugodan i ist... mogao bi nai i gori smjetaj. Tvoj smisao za alu izluuje me, progundah. Nazove strica iz govornice dok sam ja ekao u autu. Sve u redu, ree mi, ulazei u auto. Doma je. Stan je bio u prizemlju kue u mirnoj ulici blizu rijeke. Ponesoh Sherryn koveg dok je ona ve pozvonila. ovjek koji je otvori vrata bio je malen i vitak. Imao je oko ezdeset godina i bio je u sivom cardiganu sa zakrpama na laktovima. Na nogama je imao papue od sukna. Kuna odjea bila je neprimjerena njegovu izgledu, jer je njegova eljeznosiva kosa bila oiana na etku kao i sivi brkovi. Koa mu je bila svijetla i ruiasta, ali ponosit bljesak grabeljivca u oima i vojniko dranje ramena uzbunie me. Ovo je bio prepredenjak. Moj stric, Dan Wheeler. Sherrv se makne u stranu kako bi nas predstavila. Strie Dan, ovo je Harry Fletcher. Momak o kojemu si mi priala, grubo potvrdi. Ruka mu je bila koata i suha, a njegov je pogled pekao kao kopriva. Udi. Uite oboje. Ne elim smetati, gospodine... Potpuno nehotice ga vojniki oslovim, odjeci moje davnanje vojne obuke.

Moram si jo nai smjetaj. Stric Dan i Sherrv ovla se pogledae i uini mi se da ona gotovo neprimjetno odmahuje glavom, ali moja je panja bila usmjerena onstran njih, na stan. Bio je samostanski i samaki ureen, kao da potvruje moj prvi sud o ovjeku. Htio sam imati to manje posla s njim, a s druge strane provoditi sa Sherrv to vie vremena. Doi u po tebe za sat vremena, za ruak, Sherry. Kad ona pristane, ja se zaputih do Chrvslera. Pub koji je Sherrv preporuila zvao se Windsor Arms i kad spomenuh strievo ime, kako mi je ona savjetovala, smjestie me u mirnu sobu na stranjoj strani, s lijepim pogledom na nebo i televizijske antene. Odjeven se ispruih na krevet i dok sam ekao da proe sat, razmiljao sam o obitelji North i njihovim roacima. U jedno sam bio siguran... da Sherrv North br. 2 nee proi kraj mene kao meteor u noi. Kanio sam se prilijepiti za nju, no ipak bilo je mnogo vidova koji su u meni izazivali pomutnju. Posumnjao sam da moda nije tako jednostavna osoba kako naizgled pokazuje njeno lijepo spokojno lice. Bilo bi zanimljivo otkriti to. Pohranih misao, sjedoh i pruih ruku prema telefonu. U iduih dvadeset minuta obavih tri poziva. Prvo nazvah Llovds Register of Shipping, potom National Maritime Museum u Greenwichu i na posljetku India Office Librarv u Blackfriars Roadu. Ostavih Chrvsler na privatnom parkiralitu iza puba u Londonu auto vie smeta no drugo i vratih se do strieva stana. Sherrv otvori vrata, ve spremna za izlazak. To mi se dopadalo kod nje, bila je to na. Stric Dan ti nije drag, zar ne?, izazove me za stolom i ja obazrivo promijenih temu. Obavio sam nekoliko poziva. Mjesto koje traimo je u Blackfriars Roadu. U Westminsteru. India Office Librarv. Idemo tamo nakon objeda. Doista je drag kad ga se bolje upozna. Sluaj, curo, to je tvoj stric. Dri si ga. Ali, zato, Harry? Zanima me. Kako priskrbljuje plau... vojska, mornarica? Zapilji se u mene. Kako si dokuio? kiti Prepoznajem ih na prvi pogled. U vojsci je, ali umirovljenik... kakve veze to ima? to hoe kuati? Mahnuh joj jelovnikom pred nosom. Ako ti uzme junetinu, ja u patku. Ona zagrize mamac, usredoto ivi se na jelo. Arhivi India Officea bili su smjeteni u jednom od onih modernih etvrtastih zdanja od zelenkastog stakla i zrakoplovno modrih elinih ploa. Sherrv i ja pribavismo propusnice i potpisasmo upisnik. Prvo podosmo u dvoranu s katalogom, a otud u pomorski odjel arhiva. Pred njim je straarila gospoda stroga lica i prosijede kose s naoalama sa elinim okvirom. Pruih joj obrazac zahtjeva za spis koji je morao sadravati gradu o brodu Istonoindijske kompanije Dawn Light i ona se izgubi u redovima elinih polica visokih do stropa. Pro e dvadeset minuta prije no to se vratila, odlaui pred mene na pult debeli spis. udno!, primijeti. Vi ste drugi koji trai taj spis u zadnjih godinu dana. Promotrih potpis J. A. North u zadnjem kvadratiu. Pratimo u stopu Jimmvja, pomislih, potpisujui se kao Richard Smith ispod njega. Moete koristiti one radne stolove, tamo dolje. Pokae na drugi kraj prostorije. I trudite se da ne pomijeate papire u spisu, ako je mogue. Sherrv i ja sjeli smo rame uz rame za stol i ja odvezah vrpcu koja je zatvarala spis u korice. Dawn Light bila je fregata tipa Blackwell s po etka devetnaestog stoljea: tip je bio vrlo slian tadanjoj klasi fregata ratne mornarice. Bila je sagraena u Sunderlandu za asnu englesku Istonoindijsku kompaniju i imala je nosivost od tisuu tristo tona. Na crti gaza bila je duga ezdeset osam metara, bone irine sedam metara i devedeset. Tako uzak trup trebao ju je uiniti vrlo brzom, ali i neudobnom po uzburkanom moru. Porinuta je 1832., godinu prije no to je Kompanija izgubila monopol u Kini, i ta nesrea kao da je odredila cijelo njeno postojanje. U istom je spisu bio sauvan itav niz izvjea o postupcima raznih istranih povjerenstava. Njen prvi zapovjednik, koji je nosio slavno ime Hogge, tijekom prve plovidbe nasukao je Dawn Light u Diamond Harbouru na rijeci Hooghlv. Sud je utvrdio da je bio pod uinkom alkohola i oduzeo mu je zapovjednitvo. Niska nesrea nastavila se. Godine 1840. tijekom plovidbe junim Atlantikom drugi asnik dopustio je da prie obali za njegove smjene i jarboli su se slomili. Dok je bespomono plutao, vukui za sobom nadgrade koje se sruilo uz bok, uoio ga je holandski brod. Slomljeni jarboli uklonjeni su i brod je odtegljen u Zaljev Table. Povjerenstvo je odredilo

naknadu za spasioce od dvanaest tisua funta. Godine 1846. lanove posade koji su sili na divlje kopno Nove Gvineje zarobili su i poklali ljudoderi. ezdeset i tri mrtva. Potom je 23. rujna 1857. brod isplovio iz Bombavja u pravcu Svete Marije, Rt Dobre Nade, Svete Helene i Londona. Nadnevak. Pokazah prstom na tekst. To je plovidba o kojoj pie Goodchild u pismu. Sherrv klimne glavom, ne odgovorivi. Zadnjih sam minuta ustanovio da ita bre od mene. Morao sam je zaustavljati da ne okrene stranicu kad sam ja bio tek na tri etvrtine. Sad su njene oi letjele s reda na red, zajapurila se i grizla je donju usnu. Hajde!, pouri me. Bre! A ja sam joj morao zadrati ruku. Dawn Light nije nikad stigao do Svete Marije... nestao je. Tri mjeseca kasnije smatrao se nestalim na moru sa svim lanovima posade i Llovds je osiguravateljima naloio isplatu osiguranja vlasnicima i prijevoznicima. Tovarni list bio je dojmljiv za tako mali brod, jer je iz Kine u Indiju prevozio teret koji se sastojao od sljedeeg: 364 sanduka aja i 494 sanduia aja, 72 tone, na ime gospode Dunbar Green; 101 sanduka aja i 618 sanduia aja, 65 tona, na ime gospode Simpson, Wyllie Livingstone; 577 bala svile, 82 tone, na ime gospode Elder C; 5 sanduka robe, 4 tone, na ime puk. Sira Rogera Goodchilda; 16 sanduka robe, 6 tona, na ime bojnika Johna Cottona; 10 sanduka robe, 2 tone, na ime Lorda Eltona; 26 kutija raznih zaina, 2 tone, na ime gospode Paulson C. Bez rijei uperih kaiprst u etvrto ime na popisu i Sherrv opet klimne glavom dok su joj oi blistale kao safiri. Zahtjev za naknadu tete bio je prihvaen i postupak je izgledao okonan kad je etiri mjeseca kasnije, u travnju 1858. godine, u Englesku stigao brod Istonoindijske kompanije Walmer Castle dovozei sa sobom brodolomce s Dawn Lighta. Bilo ih je est. Drugi asnik Andrew Barlow, nostromo i tri mornara. S njima je bila i jedna mlada dvadesetdvogodinja ena, Charlotte Cotton, putnica koja se vraala u domovinu s ocem, bojnikom etrdesete pjeake. Drugi asnik Andrew Barlow svjedoio je pred istranim povjerenstvom i pod ogoljelom priom, preuzetnim pitanjima i obazrivim odgovorima krio se uzbudljiv i romantian dogaaj, epopeja brodoloma i preivljavanja. itajui, primijetih da se nekolicina elemenata koje sam otkrio savreno uklapa u priu. Dva tjedna nakon polaska iz Bombavja, Dawn Light se naao u silovitoj oluji koja je dola s jugoistoka. Sedam je dana silina nevremena bjesnila bez prekida, nasrui na brod. Mogao sam si zorno predoiti jedan od tih silnih ciklona, poput onog koji je odnio krov moje kolibe u Zaljevu Turtle. Jo jednom je Dawn Light ostao bez jarbola: ostao mu je samo pramani jarbol. Ostale jarbole i jedra odnijela je oluja, a zbog velikih valova nije bilo mogu e postaviti priuvni glavni jarbol i razapeti jedra. Stoga, kad su ugledali kopno niz vjetar, brod nije imao nikakvu mogunost da umakne svojoj sudbini. Urota vjetra i struja bacila ga je u tjesnac u koraljnom grebenu, u lijevkaste ralje u koje je silna oluja udarala poput groma. Brod se nasukao i Andrew Barlow je s dvanaest lanova posade uspio spustiti u more amac. etvero putnika, ukljuujui gospodinu Charlotte Cotton, napustili su oteeni brod, a Barlow je zahvaljujui nesvakidanjoj mjeavini sree i mornarske vjetine uspio nai prolaz kroz pobjesnjelo more i smrtonosne koralje sve do mirnijih voda uz obalu. Napokon su doli do otoka i izvukli amac na suho, na al pun naplavina. Tu su se preivjeli brodolomci zbili jedno uz drugoga etiri dana dok ciklon nije istroio svoju snagu. Barlow se sam popeo na vrh najjunijeg od triju visova na otoku. Opis je bio savreno jasan. Radilo se o Tri Starca i Gunfire Reefu. Nije bilo dvojbe. Tako je, dakle, Jimmy North doznao to traiti... otok s tri vrha i koraljnim grebenom. Barlow je odredio koordinate oteenog trupa Dawn Lighta koji je jo leao u koraljnim raljama udaran neumitnim valovima. Drugi je dan trup poeo poputati i dok je Barlow promatrao s vrha, pramani je dio, povuen preko grebena, nestao u tamnom bezdanu izmeu koralja. Krma je pala u plitko more i pretvorena je u iverje. Kad se na koncu nebo razvedrilo i vjetar je opao, Andrew Barlow otkrio je da su on i njegovi supatnici jedini preivjeli od sto etrdeset dua. Ostali su nestali u olujnom moru. Na zapadu je nisko nad obzorom vidio kopno, za koje se ponadao da je afriki kontinent. Opet je ukrcao svoje brodolomce u amac i preplovili su unutarnji kanal. Njegove nade obistinile su se, bila

je to Afrika, ali kao uvijek neprijateljska i okrutna. Sedamnaest brodolomaca zapoelo je dugo i opasno putavanje prema jugu i tri mjeseca kasnije samo Barlow, etiri mornara i Charlotte Cotton stigli su do luke Zanzibar. Malarija, divlje zvijeri i nesree desetkovali su ih... a i preivjeli su od gladi postali ivi kosturi, uti od groznice i izmueni dizenterijom zbog neiste vode. Istrano povjerenstvo pohvalilo je Andrewa Barlowa i Kompanija mu je dodijelila nagradu od petsto funta za zasluge u izvrenju dunosti. Kad zavrih itati, podigoh pogled na Sherrv. Promatrala me. Kvragu!, vikne, a i ja sam bio potresen veliajnou davnog dogaaja. Sve se poklapa, Sherry, rekoh. Sve je tamo. Da, potvrdi ona. Moramo vidjeti imaju li crtee. Dvorana grafika i crtea bila je na treem katu i brza pretraga koju je obavila suzdrana pomonica ubrzo nam otkrije Dawn Light u svom njegovu sjaju. Bio je dobro naoruan, s trinaest u crno obojenih topovskih vrataca na svakom boku, iz kojih je mogao zaprijetiti dugim topovima od osamnaest libra kako bi se obranio u neprijateljskim morima istono od Rta Dobre Nade preko kojih je povezivao Kinu i Indiju. Moram neto popiti, rekoh, slaui crtee Dawn Lighta. Napravit u preslike. Zato?, htjela je znati Sherry. Pomonica se pojavi iz svog brloga izmeu hrpa starih grafika i na moj zahtjev da napravi preslike upije obraze. Stajat e vas sedamdeset i pet pencea, pokua me obeshrabriti. Razumna cijena, odvratih. I nee biti gotovi do sljedeeg tjedna, doda neumitno. Oh, jadan ja, uskliknuh, posvetivi joj svoj poseban osmijeh. A trebale su mi sutra poslijepodne. Osmijeh je razorua: odrjeito dranje nestane i pokua ugurati raskutrane kovre pod nosae naoala. No, vidjet u to mogu, popusti. Jako ste ljubazni, uistinu ljubazni. I ostavih je donekle zbunjenu, ali zadovoljnu. Osje aj orijentacije vraao mi se i bez muke pronadoh ulicu gdje se nalazio El Vinos. Veernja rijeka novinara koja je tekla iz Fleet Streeta nije ga jo preplavila i naosmo stol u kutu. Naruih dva vermuta i podigosmo ae u zdravicu. Zna, Harry, Jimmy je imao stotine projekata, cijeli njegov ivot bio je golema potjera za blagom. Svaki ili gotovo svaki tjedan obznanio bi da je otkrio mjesto nekog broda, Armadinog blaga, potopljenog astekog grada ili potonulog gusarskog broda... Slegne ramenima. Razvila sam duboko nepovjerenje spram takvih pria. Ali ova... Otpije gutljaj vina. Razmotrimo spoznaje u naem posjedu, predloih. Znamo da je Goodchild arko elio da njegov zastupnik dobije pet sanduka i zadri ih na sigurnom. Znamo da ih je trebao poslati Dawn Lightom i da je poslao najavu, vjerojatno posredstvom osobnog prijatelja, zapovjednika fregate Panther. Tono, potvrdi ona. Znamo da su ti sanduci upisani u tovarnu listu broda. Daje brod potonuo, vjerojatno sa sanducima. Znamo toan poloaj olupine. Potvrda je brodsko zvono. I to je tono. Samo ne znamo to je bilo u sanducima. Prljave arape, bila je uporna. etiri tone prljavih arapa, upitah, a njen izraz lica se promijeni. Teina tovara nije joj dotad nita govorila. Ah, rekoh joj, smijeei se, promaklo ti je. To sam i mislio. itala si tako brzo da si pola propustila. Namrti se. etiri tone, draga moja, veliki je tovar, o kojoj se god robi radilo. U redu, sloi se ona. Brojke mi ne znae mnogo, priznajem. Ali, izgleda mi puno. Teina jednog Rolls Rovcea, da to izrazim u razumljivim mjerilima, a njene se zjenice rairie postajui tamnije plave. Puno. Jasno je da je Jimmy znao o emu se radi i imao je dovoljno dokaza da uvjeri tvrdokorne financijere. Ozbiljno su ga shvatili. Tako ozbiljno da... I utihne. Na trenutak vidjeh u njenim oima bol zbog Jimmvjeve smrti. Bilo mi je neugodno i skrenuh pogled, hinei usredotoenost na pismo u unutarnjem depu. Otvorih ga briljivo na stol izmeu nas. Kad je pogledah, Sherrv se ve pribrala. Biljeka ispisana olovkom na rubu opet privue moju panju. B. Mus. est devet jedan etiri osam, proitah naglas. Pada ti neto na pamet? Bakalaureat muzike. Oh, moe misliti. Hajde ti, izazove me i ja dostojanstveno presavih pismo i naruih jo jedno pie. Dobro, s tom smo naznakom otili jako daleko, primijetih nakon to sam platio konobaru. Znamo o emu se radi. Sada moemo krenuti drugim tragom. Ona se nagne naprijed i bez rijei me ponuka da nastavim. Priao sam ti o tvojoj imenjakinji, plavoj Sherrv North? Ona klimne glavom. Veer prije

odlaska s otoka poslala je brzojav u London. Izvadih iz novarke papir i pruih ga Sherrv. Dok je itala, produih: Ovo je oigledno bila poruka za njenog poslodavca, Mansona. On mora biti mozak cijelog posla. Sada elim krenuti u tom smjeru. Popih svoj vermut. Vratit u te tvom stricu vojniini i javit u ti se sutra. Njene usne stisnue se u tvrdoglavu crtu koju prije toga nisam vidio, a u njenim oima bljesne iskra slina modrom metalu pitolja. Harry Fletcher, ako me se misli rijeiti ba kad se more uzburkalo, mora da si ostao i bez ono malo mozga to si imao. Taksi nas odveze do Trga Berkelev i ja je povedoh u Ulicu Curzon. Brzo, uhvati me pod ruku, promrmljah, pogledavajui kriomice nazad. Smjesta poslua i prodosmo pedeset metara prije no to je proaptala: Zato? Zato jer mi se svida, odvratih glasno, smijeei se. Oh, ti! Pokua se izvui, ali zadrah je i ona popusti. etali smo ulicom prema Trnici Shepherd, zaustavljajui se pred izlozima kao turisti. Na broju 97 u Ulici Curzon bila je stambena zgrada astronomske cijene, esterokatnica s proeljem od cigle i ukrasnim vratima od bronce i stakla, iza kojih se prostiralo mramorno predvorje koje je nadzirao vratar u odori. Prodosmo dalje, stigosmo do White Elephant Cluba i tamo predosmo ulicu pa se vratismo nazad suprotnim nogostupom. Mogla bih po i pitati vratara ivi li tu na petom katu gospodin Manson, ponudi se Sherrv. Krasno, rekoh. A ako ti odgovori potvrdno, to e? Rei e da ga pozdravlja Harry Fletcher? Pravi si lakrdija, ree i opet pokua izvui ruku. Nasuprot kue je restoran. Ne dopustih joj da se izmigolji. Sjest emo za stol pored prozora, popit emo kavu i malo emo promatrati. Upravo je prolo tri kad se smjestismo pored prozora s dobrim pogledom na drugu stranu ulice, i sljedei sat protekne ugodno. Otkrih da zabavljanje Sherry nije uope teko: dijelili smo smisao za alu i volio sam njen smijeh. Bio sam usred neke duge i zapletene prie kad me prekine dolazak Rolls Rovcea pred kuni broj 97. Zakoi stajui uz plonik i voza u lijepo krojenoj sivoj odori izie iz auta pa ude u predvorje. On i vratar poee razgovarati, a ja nastavih priu. Deset minuta potom zapone iznenadna vreva. Dizalo je poelo ii goredolje, iskrcavajui svaki put val skupih kovega od krokodilske koe. Vratar i voza nosili su ih vani i ukrcavali u Rolls. Nikako da zavre, pa Sherrv primijeti: Netko odlazi na dugi dopust. Uzdahne. to kae na tropski otok s plavim morem i bijelim pijeskom, kolibu sa slamnatim krovom u palmiku... Dosta, usklikne. Za jesenjeg dana u starom Londonu ne smijem ni pomisliti na to. Gotovo sam utvrdio svoj poloaj kad se vratar i voza ukoie, staklena vrata dizala otvorie se jo jednom i iz njega izioe mukarac i ena. Ona je bila u bundi od vizona boje meda, a plava kosa bila je skupljena na tjeme u sloenu starogrku frizuru. Gnjev me pogodi kao aka u trbuh kad je prepoznah. Bila je to Sherrv North br. 1. Draesna gospoda koja je poslala Judith i Wave Dancer na dno velike luke. S njom je bio mukarac srednjeg stasa, podue svijetlokestenjaste kose koja se kovrala ispod uiju. Bio je lagano preplanuo, vjerojatno od kvarcanja, i bio je predobro odjeven. Odjea je bila skupa i raskona, kao da je rije o ovjeku s estrade. Vilica mu je bila teka, a nos velik, njene oi kao u gazele, ali imao je usta okorjela ovjeka. Pohlepna usta koja sam dobro upamtio. Manson!, uzviknuh. Isuse! Manson Resnick... Manny Resnick. Bio je vrsta ovjeka kojemu se mogao obratiti Jimmy North sa svojim neuobiajenim prijedlogom. Ba kao to sam se davno prije toga i ja bio obratio njemu s mojim naumom pljake zlata u rimskoj zranoj luci. Manny je bio poduzetnik zloinac i oigledno se popeo visoko na ljestvici od naega zadnjeg susreta. Sada se bavi velikim poslovima, pomislih dok je prelazio plonik i sjedao na stranje sjedalo Rollsa pored plavue u vizonu. Priekaj ovdje, rekoh hitro Sherry dok je Rolls krenuo prema Park Laneu. Istrih van, oajniki traei taksi kako bih ga slijedio. Ne nadoh ga i potrah za Rollsom, molei oajniki da se pojavi veliki crni taksi s upaljenim natpisom na krovu, ali ba pred mojim nosom auto skrene desno u Ulicu South Audlev i polako ubrza. Stadoh na uglu, ali bio je ve daleko i ukljuivao se u promet prema Trgu Grosvenor. Razoarano se okrenuh i vratih polako u restoran gdje me ekala Sherrv. Znao sam da sam dobro vidio. Manny i plavua krenuli su na dugo putovanje. Nije imalo smisla dalje se zadravati kod kunog broja

97 u Ulici Curzon. Sherrv me ekala ispred restorana. O emu se radi?, upita, a ja je uhvatih pod ruku. Dok smo ili prema Trgu Berkelev, objasnih joj. Onaj ovjek je vjerojatno zapovjedio Jimmvjevo ubojstvo, a odgovoran je i za moje ranjavanje i za tvoje opeene prste... ukratko, to je ef. Zna ga? Poslovao sam s njim neko davno. Ima krasne prijatelje. U zadnje sam se vrijeme nastojao poboljati, odvratih, stiui joj ruku. Ona se ne obazre na moju ugladenost. A ena? To je ona sa Svete Marije, ona koja je digla u zrak tvoj brod i djevojku? Outih silovit napadaj istog gnjeva koji me preplavio nekoliko minuta ranije, kad sam ugledao tu grabljivicu umotanu u vizon. Hodajui mi uz bok, Sherrv zastenje. Harry, boli me! Oprosti! Olabavih stisak na njenoj ruci. Mislim da je to odgovor na moje pitanje, promrmlja, tuno si trljajui bolnu ruku. Bar Windsor Armsa bio je obloen tamnim hrastovim ploama i starim ogledalima. Bio je pun kad smo Sherry i ja uli. Vani je pao mrak, ledeni vjetar kovitlao je opalo lie. Toplina bara bila je ugodna. Naosmo mjesto u kutu, ali gomila nas zgura jedno do drugoga, primoravi me da prebacim ruku preko Sherrynih ramena, i nae su glave bile tako blizu da smo mogli nastaviti povjerljiv razgovor usred javnog prostora. Mislim da znam kamo su poli Manny Resnick i njegova prijateljica, rekoh. Big Gull?, upita Sherry i kad klimnuh glavom, ona nastavi: Trebat e im brod i ronioci. Ne brini. Manny e ih nai. A to emo mi? Mi?, upitah. Tako se kae, ispravi se namjeteno. to e? Mogu birati. Mogu sve zaboraviti... ili se vratiti na Gunfire Reef i pokuati otkriti to se, dovraga, nalazi u pet sanduka pukovnika Goodchilda. Trebat e ti oprema. Nee biti tako napredna kao Resnickova, ali nabavit u je. Kako stoji s novcem, ili je pitanje napadno? Odgovor je isti. Nabavit u ga. Plavo more i bijeli pijesak, promrmlja ona snenim glasom. ... i kronje palma koje ume na povjetarcu. Prestani, Harry. Slasni rakovi peeni na aru i ja dok ti pjevam podoknicu, nastavih pokvareno. Stoka si!, uzvikne. Ostane li ovdje, nee doznati ni jesu li bile prljave arape, ustrajah. Mogao bi me obavijestiti pismom, preklinjala je. Ne pada mi na pamet. Morat u poi s tobom, odlui na koncu. Dobra cura, stisnuh joj rame. Ali elim platiti svoj dio, ne elim postati sponzorua. Naslutila je da sam kratak s lovom. Mrska mi je i sama pomisao da prekrim tvoja naela, rekoh joj sretan, a moja novarka odahne od olakanja. Trebao sam potroiti ono to mi je ostalo da izvedem pretragu na Gunfire Reefu. Bilo je mnogo toga to je trebalo raspraviti nakon to je odluka donijeta. inilo se da je prolo tek nekoliko minuta kad je vlasnik najavio: Zatvaramo, gospodo. Nou su ulice opasne, upozorih Sherrv. Mislim da se ne bismo smjeli kockati. Gore na katu imam udobnu sobu s lijepim pogledom... Hajde, Fletcher. Sherry ustane. Bolje ti je da me otprati kui, nego da nahukam strica na tebe. Dok smo hodali kroz etvrt do strievog stana, dogovorismo se da se naemo sutradan na ruku. Ja sam imao popis poslova koje je valjalo obaviti ujutro, ukljuujui i predbiljebe za let, dok je Sherrv morala produiti putovnicu i podignuti preslike crtea Dawn Lighta. Na vratima stana pogledasmo se, odjednom oboje srameljivi. Bilo je tako uasno oito da sam se zamalo nasmijao. Sliili smo mladom paru na kraju prvog izlaska... ali ponekad malo srcedrapajueg ozraja nije naodmet. Laku no, Harry, ree ona dajui mi s uroenim enskim umijeem neodreeno do znanja da e dopustiti da je poljubim. Usne su joj bile meke i tople, pa se poljubac produi. Zaboga!, promrmlja muklim glasom i napokon ustukne. Sigurna si da se nee predomisliti? Soba je lijepa: topla i hladna voda, tepisi na podu, televizija... Ustreptalo zakikota, ne uspijevi se suzdrati, i njeno me odbije. Laku no, dragi Hary, ponovi i ode. Izidoh na ulicu i sporim korakom krenuh prema pubu. Vjetar je stao, osjeao sam vlagu kako se die iz nedaleke rijeke. Ulica je bila pusta, ali uz plonik su bili parkirani automobili, branik do branika sve do ugla. etao sam plonikom, ne urei na spavanje i zanosei se milju da prije proetam uz rijeku. Ruke sam zabio u depove jakne i osjeao sam se oputeno i sretno dok sam mislio na Sherrv. Bilo je mnogo toga u njoj o emu mi je valjalo razmiljati, mnoge nejasne ili jo neobjanjene pojedinosti, ali uglavnom sam se zanosio milju kako se

moda napokon rodilo neto to je moglo potrajati due od jedne noi, tjedna ili mjeseca... neto to je ve bilo silno i ne bi, kao obino, vremenom bilo oslabilo, ve naprotiv, osnailo. Iznenada glas pored mene uzvikne: Harry! udan muki glas, i ja se nagonski okrenuh u tom pravcu. Smjesta shvatih da sam pogrijeio. ovjek koji me dozvao sjedio je na stranjem sjedalu parkiranog automobila, crnog Rovera. Prozor je bio otvoren, a njegovo lice bilo je tek blijeda mrlja u tami. Pokuah oajniki izvui ruke iz depova i okrenuti se u smjeru iz kojega sam znao da e me napasti. inei to, pognuh glavu, pogrbih se i neto profijuka pored mog uha, pogaajui me u rame i izazivajui utrnulu ukoenost. Trznuh se unatrag, laktovima nailazei na neto tvrdo, i zauh bolno stenjanje. Zatim oslobodih ruke i hitro se okrenuh oko sebe, izmiui se jer sam znao da e opet uporabiti pendrek. Bili su nerazaznatljive, prijetee i velike tamno odjevene sjene. Izgledalo mi je kao da su cijela vojska, ali bila su samo etvorica, i onaj u autu. Svi su bili krupni, a jedan je podignuo pendrek da me opet udari. Odalamih ga dlanom u vrh brade, zabacivi mu glavu unazad, i pomislih da sam mu moda slomio vrat, jer se istog trena buno stropotao na plonik. Koljeno nacilja moje prepone, ali ja se okrenuh i obranih bedrom, iskoristivi priliku za protuudarac. Dobro sam ga pogodio, osjetio sam udarac u ramenu. ovjek udaren u grudi bio je odbaen unazad, ali odmah mi se jedan objesi za ruku i aka me pogodi u obraz ispod oka. Osjetih kako koa puca. Drugi mi prie s leda, uhvativi me rukom oko vrata ne bi li me uguio, ali ja se ispravih i bacih se natrake na njega. Otkotrljasmo se na plonik u vrstom zagrljaju. Dri ga mirno, uzvikne tiho i zabrinuto drugi glas. Daj da ga jo jednom udarim. A to, dovraga, misli da radim?, zadae drugi kad udarismo u bok Rovera. Ostadoh prikovan za nj i opazih da je onaj s pendrekom na nogama. Zamahne i ja pokuah okrenuti glavu, ali pogodi me u sljepooicu. Nije me skroz onesvijestio, ali me onesposobio za daljnju borbu. Osjetih se odmah slab poput djeteta, sposoban tek drati se na nogama. Evo, ugurajte ga unutra. Ubacie me u sredinu stranjeg sjedala Rovera, a po jedan mi sjedne sa svake strane. Zalupie vrata, motor se upali podrhtavajui i krenusmo punom brzinom. Um mi se razbistri, ali sljepoo ica je bila utrnula i osjeao sam da mi je glava kao balon. Na prednjem sjedalu sjedila su trojica, straga jedan sa svake strane. Svi su bili uspuhani, a ovjek uz vozaa trljao si je polako vrat i vilicu. Onaj meni zdesna prethodno je jeo enjak i sada mi je disao u lice dok me pretresao u potrazi za orujem. Moram te upozoriti da ti je neto davno umrlo u ustima i jo uvijek se nalazi u njima, rekoh mu otekla jezika i bolne glave, ali nije bilo od koristi. Ne dade znaka da me uo i marno produi svoj posao. Na kraju je bio zadovoljan i ja namjestih odjeu. Produismo u tiini pet minuta, vozei uz rijeku prema Hammsersmithu, prije no to su doli do daha i polizali si rane, a tada voza prozbori. uj, Mannv hoe porazgovarati s tobom, ali rekao je da nije nuno. Puka radoznalost. Takoer je rekao da ne gubimo vrijeme, ako se odupire, da te izbuimo i bacimo u rijeku. Manny je simpa, primijetih. Zaepi gubicu!, zapovjedi voza. Stoga, vidi, ovisi o tebi. Lijepo se ponaaj i ivjet e malo due. uo sam da si pametan momak, Harry. Oekivali smo da se pojavi, otkad te Lorna nije uspjela srediti na otoku, ali bogami nismo oekivali da e proi Ulicom Curzon kao vojna glazba u mimohodu. Mannv nije mogao povjerovati. Rekao je: Ovo ne moe biti Harry. Oito je postao mekuac Rastuio si ga. Tako padaju monici, rekao je. To ti je Shakespeare, pojasni onaj iji je dah smrdio na enjak. Zaepi, drekne voza, a potom nastavi. Manny je bio tuan, ali ne toliko da se rasplae ili tako to, kui. Kuim, promrmljah. Zaepi, raesti ze voza. Manny je rekao: Nemojte ovdje. Slijedite ga do nekog mirnog mjesta i onda ga pokupite. Ako se ne opire, dovedite mi ga da malo popriam s njim... ako bude muiav, bacite ga u rijeku. Sada, napokon, prepoznajem starog dobrog Mannyja. Uvijek je bio dua od ovjeka. Zaepi, ree mi voza. Ba sam nestrpljiv da ga sretnem. Budi dobar i uti, pa e moda biti te sree. Bio sam takav cijelu no, nakon to smo skrenuli na M4 i krenuli na zapad. Bila su dva sata ujutro kad smo uli u Bristol, obilazei centar grada i slijedei A4 do Avonmoutha.

Izmeu drugih jahta u lu ici bio je veliki motorni brod. Bio je privezan na molu i most je bio sputen. Ime ispisano na krmi i pramcu bilo je Mandrake. Brod za debelo more, sa elinim trupom obojenim u bijelo i plavo, lijepog oblika. Izgledao mi je brz i stabilan, a vjerojatno je bez usputnih zastajanja mogao doploviti do bilo koje svjetske luke. Bogataka igraka. Na palubi su bili neki ljudi, gotovo svi prozori bili su osvijetljeni i izgledao je spreman za polazak. Dok smo prelazili otvoreni prostor do mosta, moji otimai natisnue se oko mene. Rover krene natrag i udalji se dok smo se ukrcavali na Mandrake. Salon je bio ureen preukusno za Mannvja Resnicka, vjerojatno su to uinili prethodni vlasnici ili neki arhitekt. Pod je bio pokriven umskozelenim tepihom, a barunasti zastori bili su neto svjetliji. Pokustvo je bilo od tamne tikovine i sjajne koe, a slike su bila platna vrsne izradbe, u skladu s pokustvom. Ovaj brod vrijedio je barem pola milijuna funta, pa shvatih da je unajmljen. Vjerojatno ga je Manny unajmio na est mjeseci i ukrcao je svoje ljude... jer nikad mi nije izgledao kao morski vuk. Dok srni ekali nasred tepiha, natmurena i utljiva skupina ljudi, zauh prepoznatljivi zvuk mosta koji se uvlai i odvezanih priveza. Podrhtavanje motora postane pravilno treperenje i svjetla luke kliznue preko prozora dok smo izlazili iz luke u rijeku Severn. Kad je Mandrake okrenuo udesno kako bi se spustio niz rijeku do otvorenog mora kod WestonsuperMarea i Berrvja, prepoznah svjetionike Portshead Point i Red Cliff Bay. Napokon ude Manny: bio je u kunom haljetku od plave svile i lice mu je jo bilo oteeno od sna, ali valovita kosa bila je briljivo za eljana i smjeak je bio bijel i pohlepan. Harry, usklikne, jesam li ti rekao da e se vratiti. Zdravo Manny. Ne mogu rei da mi je drago. Veselo se nasmije i obrati se eni koja je ula za njim u salon. Bila je briljivo naminkana i svaka vlas sloene frizure bila je na svom mjestu. Bila je u dugoj haljini sa ipkom oko vrata i zapea. Ve si upoznao Lornu, ako se ne varam, Lorna Page. Kad sljedei put poalje nekoga da me smota, Manny, potrai pravu ensku. to sam stariji to sam probirljiviji. ena zamiri i otrovno me pogleda, ali se nasmijei. Kako tvoj brod, Harry? Tvoj bajni brod? Postao je nakazni lijes. Opet se obratih Mannvju. O emu se radi, Manny, moemo li se dogovoriti? On alosno odmahne glavom. Ne vjerujem, Harry. Htio bih, ako ni zbog ega drugoga, onda zbog starih dobrih vremena. Ali, ne vidim ti mjesto u ovom poslu. Prvo, nita mi ne moe ponuditi, a to je vrlo loe polazite. Drugo, znam da si odve dobroduan. Prekrio bi svaki dogovor iz isto duevnih razloga. Ne bih se mogao pouzdati u tebe, Harry, stalno bi mislio na Jimmyja Northa i na svoj brod, na mladu otoanku koja je zaglavila i na sestru Jimmyja Northa koju smo morali ukloniti... Nadoh kakvutakvu utjehu u otkriu da Manny oito jo nije znao to se dogodilo ubojicama koje je poslao da srede Sherry North te da je ona ivlja no ikad. Potrudih se da moj glas zazvui iskreno, a da moje dranje izgleda uvjerljivo. uj, Manny, meni je jako stalo do ivota. Mogu sve zaboraviti, ako je potrebno. Opet se nasmije. Kad te ne bih dobro znao, povjerovao bih ti, Harry. Ponovno odmahne glavom. ao mi je, nema dogovora. emu onda smetnja da me dovede ovamo? Ve sam dvaput poslao nekoga da obavi taj posao, Harry. U oba navrata izvukao si se. Ovaj put elim biti siguran. Za plovidbe prema Cape Townu nai emo neku duboku brazdu i ja u ti osobno objestiti za vrat neto jako teko. Cape Town?, upitah. Dakle, osobno ide u lov na Dawn Light. to je tako privlano na toj staroj olupini? Hajde, Harry. Da ne zna, ne bi mi pravio tolike probleme. Nasmije se, a meni se uini uputnim ne dati mu do znanja da nemam pojma o emu se radi. Misli da e znati sama nai put?, upitah plavuu. More je veliko, a otoci su svi slini. Mislim da biste me trebali zadrati kao jamstvo, ustrajao sam. ao mi je, Harry. Manny ode iza anka od tikovine i mjedi. Pie?, upita. Whisky, odgovorih i on mi natoi dopola au pa mi je donese. Da budem dokraja iskren prema tebi, ovo se dogaa dijelom i Lorni u zadovoljtinu. Ojadio si djevojku, Harry, ne znam zato... ali izuzetno je eljela biti nazona da ti kae zbogom. Takve joj se stvari dopadaju... je li, zlato?... Uzbuuju je. Ja iskapih au. Trebaju joj... Kao to ti i ja dobro znamo, u krevetu nije bogzna kako dobra bez takvih igrica, primijetih, a

Manny me udari po ustima, rasjekavi mi usnu, a whisky mi opee ivo meso. Zatvorite ga, ree tiho. Dok su me gurali van iz salona du palube prema krmi, utjeih se milju da e Lorna morati odgovoriti na par neugodnih pitanja. S obje strane svjetla su se u no i na obali kretala unazad stalnom brzinom, a rijeka je bila crna i iroka. Na prednjem dijelu palube, iznad pramanog potpalublja, dizala se niska ulazna kabina, a otvor se nastavljao ljestvama koje su se sputale do kratkog hodnika. Oito su to bile prostorije za posadu, vrata u hodniku vodila su u kabine i blagovaonicu. Na samom pramcu su bila elina vrata s otisnutim natpisom: Spremite pramanog potpalublja. Ugurae me unutra i zalupie teka vrata. Brava kljocne i ja se naoh sam u elinoj prostoriji, otprilike metar i osamdeset s metar i dvadeset. Zidovi su bili pokriveni ormariima, a zrak je bio vlaan i ustajao. Moja prva briga bila je da naem bilo kakvo oruje. Ormarii su svi bili zakljuani, a vrata su im bila od nekoliko centimetara debele hrastovine. Trebala je sjekira da ih se razvali, ali svejedno pokuah. Pokuah provaliti i ulazna vrata, koristei rame kao ovna, ali prostor je bio preskuen i nisam uspijevao dobiti dovoljno zaleta. Svejedno, buka privue panju. Vrata se naglo otvorie i pojavi se lan posade s velikim i runim Rueger Magnumom kalibra 45 u ruci, drei se na sigurnoj udaljenosti. Prekini, zaprijeti. Unutra nema nita. Pokae hrpu starih pojasa za spaavanje na suprotnom zidu. Sjedni tamo i budi dobar i miran, inae u pozvati nekog od momaka da te malo obradimo. Zalupi vrata i ja se bacih na pojaseve. Bilo je jasno da pred vratima stalno straari jedan ovjek. Ostali su bili na domaaj glasa. Nisam oekivao da e otvoriti vrata, pa me iznenadio. Morao sam ga navesti da opet otvori... ali ovaj put i pokuati bijeg. Vjerojatnost je bila mala, bilo mi je jasno. On nije trebao uiniti drugo no uperiti top u spremite i pritisnuti otponac. Nije mogao promaiti. Trebao sam neku smicalicu, neko pokrie da mu mogu prii. Opet alosno pogledah ormarie, a potom posvetih panju depovima. Dobro su me oistili: upalja i cigare, klju automobila, noi, niega nije bilo. Ali ostavili su mi rupi, tri presavijene novanice od pet funta u stranjem depu promakle su im, a imao sam jo i sat. Pogledah hrpu pojasa za spaavanje i ustadoh da ih odmaknem. U sredini je bio drveni sanduk za voe u kojemu je bio stari pribor za ienje. Najlonska etka za podove, krpe, kutija deterdenta, pola utog sapuna i boca konjaka dopola puna svijetlom tekuinom. Odvrnuh ep i ponjuih. Benzin. Opet sjedoh da razmotrim svoj poloaj, traei bezuspjeno izlaz. Prekida svjetla bio je vani, a arulja na stropu pokrivena debelim staklom. Ustadoh i popeh se na ormarie pridravajui se dok sam skidao staklo i ispitivao arulju. Slamka nade postojala je. Sidoh i odabrah jedan teak platneni pojas. elina kopa remena mog sata bila je nalik tupoj otrici: njom prorezah i rasparah platno, uinivi dovoljno veliku rupu da kroz nju proe kaiprst. Pokidah platno i izvukoh punjenje od bijelog preanog pamuka. Skupih ga na hrpicu na podu, trgajui druge pojase sve dok hrpa nije porasla. Natopih pamune vrpce benzinom iz boce i uzeh sa sobom grst kad se ponovno popeh do rasvjetnog tijela. Odvrnuh arulju i istog trena proguta me mrak. Radei oslanjajui se na ulo opipa, utisnuh vrpce natopljene benzinom uz spojeve arulje. Nisam imao nita to sam mogao uporabiti kao izolator, stoga sam elini remen sata drao golim rukama i uporabio ga da izazovem kratki spoj. Uslijedi plavi itavi bljesak, benzin se zapali istog trena, a mene strese struja napona 180 volta kao sama iz lovake puke, zbacivi me s mog oslonca. Tresnuh na daani pod s upaljenim smotuljkom pamuka u rukama. Vani zauh slabe ljutite i gnjevne zvukove. Uspio sam izazvati kratki spoj u itavom pramanom dijelu. Bacih hitro zapaljeni pamuk na pripremljenu hrpu i vatra se veselo rasplamsa. Otresoh iskre s ruku, omotah rupi preko nosa i usta, zgrabih jedan pojas i stadoh u zasjedu pored elinih vrata. Za nekoliko sekunda benzin ispari i pamuk pone tinjati, oslobaajui gusti cni dim koji je uasno smrdio. Ostava se ispuni njime i oi mi poee suziti. Pokuah disati, ali dim mi zapara plua i uhvati me estoki napad kalja. S druge strane vrata zauje se povik. Neto gori! I zauje se odgovor: Isuse, upalite ta svjetla. To sam jedva doekao, poeh udarati po elinim vratima i vikati iz sveg glasa. Vatra! Vatra na brodu! Nije to bila samo gluma.

Dim u mojoj tamnici bio je gust i neprovidan, a iz zapaljenog pamuka oslobaao se i dalje. Shvatih da u se uguiti ne otvori li netko vrata za ezdeset sekunda i moji su povici oito bili uvjerljivi. Straar irom otvori vrata, drei u pripravnosti veliki revolver, i upravi u spremite snop baterijske svjetiljke. Imao sam tek toliko vremena da uo im te pojedinosti i da opazim jo uvijek ugaena svjetla na brodu i nejasne spodobe koje su nasumice hodale u mraku... Potom gusti oblak dima izie iz spremita. Ja izidoh zajedno s dimom kao bik iz tora, oajniki udiui svjei zrak i zgroen milju da sam bio tako blizu guenju. Pomisao ustostrui moju snagu. Straar zavri svom duinom pod mojim nasrtajem i dok je padao, Rueger opali. Plamen sjajan kao bljeskalica obasja cijeli hodnik i omogu i mi da naem ljestve i otvor koji je vodio na palubu. U skuenom prostoru bljesak hitca bio je tako zagluan da je skamenio druge nejasne likove. Stigoh na pola puta do ljestava prije no to je prvi skoio da me zaustavi. Udarih ga ramenom u grudi i zrak mu izleti u tren iz plua kao iz probuenog balona. Sada su se uli zbrkani povici i druga spodoba isprijeila se podno ljestava. Prolazei hodnikom dobio sam na brzini i skupih svu svoju teinu u jedan udarac nogom, koji pogodi ovjeka u trbuh pa se on presavije i padne na koljena. Stavih nogu na njegovo rame i uporabih ga kao odskonu dasku do polovice ljestava. Ruke me zgrabie za gleanj, ali oslobodih se udarcem nogom i dovukoh se do razine palube. Imao sam samo jednu nogu na preki i drao sam se jednom rukom za pojas za spaavanje, a drugom za mjedeni rukohvat. U tom trenutku nemoi vrata koja su vodila na palubu zaprijei jo jedna tamna spodoba... i svjetla se upalie. Nenadani zasljepljujui bljesak. ovjek iznad mene bio je momak s pendrekom i vidjeh njegov izraz divljake radosti dok ga je podizao nad mojom nezatienom glavom. Jedini nain da ga izbjegnem bio je da pustim rukohvat i padnem nazad u potpalublje, koje je bilo puno razbjenjelih grubijana. Pogledah natrag i ve sam htio ispustiti rukohvat kad iza mene ovjek s Rueger Magnumom oamueno sjedne, podigne oruje, traei protuteu kretanju broda, i opali. Teko zrno zazuji mi u uhu, gotovo mi raznijevi bubnji, i pogodi posred grudi ovjeka s pendrekom. Udarac ga podigne i odbaci unatrag nasred palube. Zaustavi se na uadi pramanog jarbola, rairenih ruku kao strailo, a ja oajnikim skokom izletih za njim na palubu i premetnuh se na noge, i dalje drei pojas za spaavanje. Iza mene Rueger opet zalaje i zauh kako zrno udara u rub pramanih vrata. U tri skoka dooh do ograde i skoih naglavake u vodu. Padoh na crnu povrinu i vrtlog vijaka povue me u dubinu. Voda je bila smrtno hladna, kao da mi je probijala plua i zabijala ledene igle u kotanu sr. Pojas za spaavanje pomogne mi da napokon izronim na povrinu. Pogledah izbezumljeno oko sebe. Svjetla obale izgledala su jasna i blistava, iskriavo bijela onstran crne vode. Ovdje na puini more je bilo uzburkano i povrinski valovi bacali sume tamoamo. Mandrake je produio, ne mijenjajui brzinu, prema crnoj nigdini otvorenog mora. Dok se udaljavao upalivi sva svjetla izgledao je kao putniki brod okien za zabavu. Nezgrapnim pokretima skinuh cipele i jaknu, potom uspjeh udjenuti ruke u pojas. Kad ponovno pogledah, Mandrake je bio milju daleko, ali odjednom po ne zaokretati i s palube se prui dugi bijeli snop reflektora, koji pone poigravati na tamnoj povrini mora. Opet pogledah prema kopnu, traei svjetla bove English Ground i povezujui ih sa svjetionikom Flatholm. U nekoliko sekunda relativni poloaj dvaju svjetala lagano se promijenio, po ela je oseka i struja je nosila na zapad. Poeh plivati u njenom smjeru. Mandrake je usporio i vraao se nazad. Reflektor je bljetao i kruio, traio, pretresao, i dalje mi se pribliavajui. Iskoristili struju, plivajui dugim bonim zamasima kako ne bih rezao i pjenio povrinu, pazei da ne podignem ruku, dok je osvijetljeni brod bio sve blie. Kad je doao u ravninu sa mnom, snop reflektora pretraivao je povrinu sa suprotne strane Mandrakea. Struja me udaljila s njegova pravca i Mandrake je stigao do granice obuhvata pretraivanja snopom iz reflektora... nekih sto pedeset metara udaljenosti... ali uspijevao sam razabrati ljude na palubi. Kuni haljetak od plave svile Mannvja Resnicka sjao je na svjetlu kao krilo leptira i uo sam njegov glas kako se bijesno dere, ali nisam razabirao rijei. Snop svjetla upravi se k meni kao

dugi bijeli optuujui prst. Pretraivao je povrinu slijedei strogi red, kao potka tkanine, i pri sljedeem prolasku bio bi me zasigurno pronaao. Doe do kraja polukruga i krene nazad. Ja sam se nalazio na putanji snopa, ali u trenutku kad je preao preko mene jedan hiroviti val podigne tamni greben i ja ostadoh u njegovoj udolini. Svjetlo prigueno grebenom prede preko mene ne otkrivi me i nastavi svoje sustavno i nesmiljeno pretraivanje. Promaili su me. Sada su produili prema uu Severna. Ja sam ostao povjeren grubom zagrljaju platnenog pojasa, gledajui kako se udaljavaju, i napadne me munina zbog poputanja ivane napetosti. Bio sam slobodan. Sve o emu sam se sada trebao brinuti jest koliko vremena treba da umrem od hladnoe. Nastavih plivati, promatrajui kako se Mandrakeova svjetla smanjuju i gube na pozadini posutoj svjetlima s obale. Sat mi je ostao u pramanom spremitu, tako da nisam znao koliko je vremena proteklo prije no to sam izgubio svaki osjet u rukama i nogama. Pokuah i dalje plivati, premda nisam bio siguran da e miii odgovoriti. Pone me obuzimati divan osjeaj slobodnog i laganog plutanja. Svjetla s obale nestadoe i uini mi se da sam obavijen toplim i mekanim bijelim oblacima. Pomislih da, ako je to smrt, nije tako runa kako su je oslikavali, pa zakikotah kao idiot, noen strujom u natopljenom pojasu. Zanimalo me zato sam izgubio vid, nije bilo onako kako su opisivali. Potom iznenada uoih da se sa zorom podigla i magla te da je zapravo to bio uzrok sljepila. Kako bilo, danja svjetlost jaala je: uspijevao sam vidjeti i est metara daleko kroz nakupine uskovitlane magle. Zatvorih oi i zaspah, moja zadnja misao bila je da je ovo vjerojatno moja zadnja misao. Opet me neto tjeralo na smijeh, dok me mrak preplavio. Probudie me glasovi, razgovijetni i bliski u magli, milozvuni i mekan velki izgovor. Pokuah viknuti i uz osjeaj neizmjernog pothvata ispustih neto nalik galebljem kliktaju. Iz magle izroni tamni i nezgrapni obris starog amca za lov na jastoge, preputen struji, dok su dva ovjeka nagnuta preko boka sputala vre. Jo jednom krijetavo kriknuh i jedan ovjek podigne glavu. Dva nebeskoplava oka na izboranom crvenom licuibanom vjetrom, s kapom i starom lulom od bijelog bora u utim i nepravilnim zubima. Dobar dan, graknuh. Isuse!, uzvikne ribar, ne isputajui lulu. Nadoh utoite u maloj kormilarnici, umotan u stari prljavi pokriva, i popih vrui aj bez eera iz raspucale emajlirane alice, dok su me protresali tako siloviti trnci da mi je alica poskakivala u stisnutim rukama. Sve moje tijelo bila je krasna nijansa plave boje i oivljavanje krvotoka bilo je strana muka. Moja dva spasioca bili su utljivi ljudi, s iznimnim potovanjem za tuu privatnost, vjerojatno usaenim u njih kroz mnoge narataje gusarenja i krijumarenja. Prije no to su spustili vre i krenuli natrag kui, dolo je podne i ja sam se odmrznuo. Moja odjea osuila se na pei u maloj kuhinjici i imao sam eludac pun crnog kruha i dimljene skue. Uplovili smo u Port Talbot i kad ih pokuah nagraditi za njihovu pomo s dvije moje zguvane novanice od pet funta, stariji ribar me pogleda plavim i ledenim oima. Svaki put kad moru otmem ovjeka, osjeam se nagraenim, gospodine. Zadrite novac. Povratak u London bio je mora: autobusi i veernji vlakovi. Kad sam nesigurnim korakom iziao iz kolodvora u Paddingtonu sutradan u deset ujutro, shvatih zato je par policajaca usporio velianstveni korak dobro me promotrivi u lice. Vjerojatno sam izgledao kao bjegunac iz zatvora. Taksist strunim okom promotri moju dvodnevnu bradu, oteenu usnu i zatvoreno oko. Mu se prerano vratio, drukane?, upita me, a ja tiho zastenjah. Sherrv North otvori vrata strieva stana i netremice me pogleda irom otvorenim plavim oima. Oh, zaboga, Harry! to ti se, dovraga, dogodilo? Uasno izgleda. Hvala, odvratih. To me uistinu osokolilo. Uzme me za ruku, uvodei me u stan. Bila sam izvan sebe. Dva dana! Zvala sam ak i policiju, bolnice... sve to mi je palo na pamet. Stric se smucao u pozadini i njegova me nazonost smetala. Odbih ponudu da se okupam i presvuem... umjesto toga odvedoh Sherrv sa sobom u Windsor Arms. Ostavih vrata kupaonice otvorena dok sam se brijao i kupao, tako smo mogli razgovarati, a iako je ona ostala izvan mog vidokruga dok sam bio u kadi, pomislih da se izmeu nas razvija ugodan osjeaj prisnosti. Potanko je izvijestih o svojoj otmici koju su izvrili tjelohranitelji Mannvja

Resnicka i o bijegu, ne pokuavajui ni najmanje umanjiti svoje junatvo, a ona je utke sluala, to sam mogao pripisati samo njenom opinjenom divljenju. Izidoh iz kupaonice s runikom svezanim oko struka i sjedoh na krevet da dovrim priu dok mi je Sherrv viala posjekotine i ogrebotine. Sada mora otii na policiju, Harry, ree na posljetku. Pokuali su te ubiti. Sherry, zlato, molim te, ne spominji policiju. To me uzrujava. Ali, Harry... Zaboravi policiju i narui neto da bacimo u kljun. Ne sjeam se kad sam zadnji put jeo. Hotel nam poalje u sobu lijepi pladanj peene slanine i rajica, prena jaja, prepeenac i aj. Dok sam jeo, pokuah povezati nedavne obrate s naim prethodnim spoznajama i sukladno tome promijeniti nae planove. Ah, da, ti si bila na popisu rtava. Nisu ti htjeli samo ispe i prste. Mannv Resnick bio je uvjeren da su te njegovi deki ubili. Na njenom licu pojavi se udan izraz. Kako se ini, htjeli su ukloniti sve koji neto znaju o Dawn Lightu. Uzeh jo jedan zalogaj jaja i slanine pa ga utke provakah. Sada barem imamo rokove. Mannvjeva jahta, koja se uzgred budi reeno zove Mandrake, izgleda vrlo snana i brza, ali svejedno e joj trebati tri ili etiri tjedna da doe do otoka. To nam ostavlja neko vrijeme na raspolaganju. Sherrv mi natoi aj, dodajui mlijeko na kraju, kako ja volim. Hvala Sherrv, ti si milostivi andeo. Ona isplazi jezik i ja nastavih: to god bilo to to traimo, mora biti neto izuzetno. Ta jahta koju je Mannv unajmio izgleda kao kraljevski parobrod. Vjerojatno je iskeirao malo manje od sto tisua funta za tu igraku. Boe, ba bih volio doznati to je u tih pet sanduka. Pokuao sam ispipati Mannvja, ali nasmijao mi se u lice. Rekao je da znam, inae se ne bih toliko trudio... Oh, Harry. Sherrvno lice zablista. Ti si donio loe vijesti... sada se spremi za dobre. Ne boj se, podnijet u udarac. Zna, ona Jimmvjeva biljeka na pismu, B. Mus.? Klimnuh glavom. Bakalaureat muzikologije? Ne, glupane... Britanski muzej. Bojim se da te ne pratim. Raspravljala sam neto sa stricom Danom i on ju je odmah prepoznao. To je signatura neke knjige u knjinici Britanskog muzeja. On ima lansku iskaznicu. Istrauje neto za jednu knjigu i esto tamo radi. Moemo li ui? Nita nas ne kota pokuati. i ekao sam gotovo dva sata ispod plavozlatne kupole itaonice Britanskog muzeja, dok me elja da popuim cigaru stiskala u grudima kao kripac. Nisam znao to ekam... samo sam ispunio obrazac zahtjeva s Jimmvjevom signaturom... stoga kad napokon posluitelj odloi ispred mene veliku knjigu, nestrpljivo je zgrabih. Izdanje Secker i Warburg, objavljeno prvi put 1963. Autor je bio izvjesni doktor P. A. Ready, a naslov je bio otisnut zlatnim slovima na hrptu: Legendarna blaga svijeta. Prije no to sam otvorio knjigu, zastadoh nakratko zamiljeno i upitah se koji je slijed sluajnosti omoguio Jimmvju Northu da slijedi ovu igru starih naznaka. Je li prvo proitao ovu knjigu, ponukan izjedajuom ljubavi za potopljene brodove i podmorska blaga, da bi potom naletio na sveanj starih pisama? Ili moda obrnuto? Nikada to ne bih bio doznao. Bilo je etrdeset devet poglavlja, svako posveeno zasebnoj temi. Polako proitah kazalo. Bila su nabrojana asteka blaga, zlatno posude i poluge iz Paname, gusarski plijenovi, izgubljeni rudnik zlata u Stjenjaku, dolina dijamanata u Junoj Africi, brodovi s blagom Armade, jedrenjak Lutine koji je prevozio zlatne poluge, od kojeg je pronaeno uveno zvono Lutine u Llovdsu, zlatna kola Aleksandra Velikog, druga podmorska blaga, stara i nova, od Drugog svjetskog rata do pljake Troje, blaga Mussolinija, Prezbitera Ivana, Darija, rimskih vojskovoa, gusara i pirata iz Barberije i Coromandela. Unedogledno nizanje injenica i mate, povijesti i pretpostavaka. Blaga izgubljenih gradova i zaboravljenih civilizacija, od Atlantide do bajnog zlatnoga grada u pustinji Kalahari... Bilo je toliko grade da nisam znao otkuda krenuti. Uzdahnuvi duboko, posvetih se prvoj stranici, preskoivi uvod i proslov. Poeh itati. Do pet sam povrno pro itao esnaest poglavlja koja nisu mogla imati nikakve veze s Dawn Lightom, a pet sam paljivo proitao i sada sam razumio kako se Jimmy North dao zaraziti romantikom i uzbudljivou lova na blago. I mene su golicale te prie o velikim naputenim bogatstvima, koja su samo ekala da ih pokupi netko dovoljno sretan i uporan u potrazi za njima. Opet pogledah na japanski sat, kojim sam zamijenio svoju Omegu, i istrah

van kroz veliki kameni ulaz muzeja kako bih preao Ulicu Great Russell i doao na sastanak sa Sherrv. Ona me ekala u prepunom baru Running Stag. ao mi je, rekoh. Zaboravio sam na vrijeme. Hajde, reci. Uhvati me za ruku. Umirem od ei i radoznalosti. Ponudih joj pintu piva za ed, ali uspio sam samo rasplamsati njenu radoznalost naslovom knjige. Htjela me odmah poslati nazad u knjinicu, jo i prije no to sam zavrio veeru, ali ja nisam popustio i stigoh popuiti pola cigare prije no to sam se dao istjerati van na hladnou. Dadoh joj kljueve moje sobe u Windsor Armsu, smjestih je u taksi i rekoh joj da me tamo prieka. Zatim pourih i vratih se u itaonicu. Sljedee poglavlje knjige nosilo je naslov Veliki Mogul i tigrovo prijestolje. Po injalo je kratkim povijesnim uvodom koji je objanjavao kako je Babur, potomak Timura i Dingis kana, dvojice zloglasnih bieva staroga svijeta, preao planine i spustio se u sjevernu Indiju da osnuje carstvo Velikog Mogula. Odmah uoih da to ulazi u okvire mog zanimanja, Dawn Light isplovio je upravo s toga starog potkontinenta. Povijest je pokrivala razdoblje poznatih Baburovih nasljednika, muslimanskih vladara koji su dosegnuli veliku mo i utjecaj, izgradili velebne gradove i ostavili za sobom spomenike umjetnikog genija ovjeanstva poput Taj Mahala. Na koncu je bilo opisano slabljenje dinastije i njen slom u prvoj godini indijske pobune, kad su engleske snage u protunapadu poharale i opljakale drevni grad i utvrdu Delhi, osudivi mongolske vladare i bacivi u zarobljenitvo starog vladara, aha Bahadura. Tu je autor naglo skrenuo s tog sveobuhvatnoga povijesnog prikaza. Godine 1665. JeanBaptiste Tavernier, francuski putnik i draguljar, posjetio je dvor mongolskog vladara Aurangzeba. Pet godina kasnije objavio je u Parizu svoju uvenu knjigu Putovanja Istokom. ini se da je on uivao osobitu naklonost muslimanskog vladara, jer mu je bilo odobreno da ude u legendarne odaje s blagom u zamku i da popie predmete od osobite vrijednosti. Medu njima bio je dijamant koji je on nazvao Veliki Mogul. Tavernier je izvagao kamen i procijenio teinu na dvjesto osamdeset karata. Opisao je taj savreni briljant izuzetna sjaja i iste bijele boje kao Sjevernjau na nebu. Domain je Taverniera obavijestio da je kamen iskopan u uvenom rudniku Golconda oko 1650. i da je neobraen imao sedamsto osamdeset sedam karata. Obrada kamena bila je tipina, izrezan je u ruu, ali nije bio simetrian, jedna je strana bila vea. Otad kamen vie nije spominjan i mnogi dre da je Tavernier u stvari vidio Kohinoor ili Orloff. Svejedno, malo je vjerojatno da je iskusan promatra i zlatar poput Taverniera mogao tako grubo pogrijeiti u teini i opisu. Kohinoor je prije no to je opet obraen u Londonu imao samo sto devedeset jedan karat i nikako nije bio rezan u ruu, a povrh toga bio je simetrian dragulj od sto devedeset devet karata. Opis se ne moe ni najmanje usporediti s Tavernierovim i svi dokazi ukazuju na postojanje golemoga bijelog dijamanta koji je nestao s lica zemlje. Kad je 1739. perzijski ah Nadir prodro u Indiju i zauzeo Delhi, nije pokuao zadrati osvojena podruja, ve se zadovoljio golemim plijenom koji je ukljuivao Kohinoor i paunovo prijestolje aha Jehana. Izgleda da je dijamant Veliki Mogul izmakao grabeljivom Perzijancu i da je nakon njegova povlaenja ah Muhamed, novoimenovani vladar, lien svoga tradicionalnog prijestolja, naredio izradu zamjenskog. Ipak, postojanje ovoga novog blaga ostalo je obavijeno velom tajne i premda postoje spomeni o njemu u tamonjim ljetopisima, mogue je navesti samo jedno europsko svjedoanstvo. Dnevnik engleskog veleposlanika na dvoru u Delhiju, Sir Thomasa Jenninga, 1747. opisuje audijenciju kod mongolskog vladara, tijekom koje je bio omotan u skupocjenu svilu i okien cvijeem i draguljima, a sjedio je na velikom zlatnom prijestolju. Prijestolje je bilo u obliku krvoednog tigra razjapljenih ralja s jednim jedinim kiklopskim sjajnim okom. U tijelo tigra s velikim je umije em bilo inkrustirano svakovrsno drago kamenje. Njegovo Velianstvo je bilo tako dobrostivo da mi dopusti da se pribliim prijestolju kako bih promotrio tigrovo oko, za koje mi je rekao da je veliki dijamant koji je potjecao iz vremena vladavine njegova pretka Aurangzeba. Je li to bio Tavernierov Veliki Mogul, sada umetnut u prijestolje indijskog tigra? Ako jest, onda treba povjerovati udnom nizu okolnosti kojima smo zakljuili nae istraivanje ovoga izgubljenog blaga.

Dana 16. rujna 1857. estoki sukobi napunili su ulice Delhija mrtvim i ranjenim ljudima dok su se engleske snage i njima odane domae postrojbe borile za osloboenje grada od pobunjenih sepovja, koji su zauzeli drevnu utvrdu iz koje je nadziran grad. Dok je bjesnio sukob, skupina Englezima odanih domaih vojnika iz 101. pukovnije pod zapovjednitvom europskih asnika dobila je zapovijed da prede rijeku i zaobie zidine kako bi nadzirala cestu prema sjeveru. Cilj je bio da se sprijei bijeg lanova mongolske vladarske obitelji i voda pobunjenika iz osuenog grada. Dva europska asnika bili su satnik Matthew Long i pukovnk Sir Roger Goodchild... Ime skoi na mene sa stranice ne samo zato jer ga je netko potcrtao olovkom. Na rubu, takoer olovkom, bio je jedan od osobitih usklinika Jimmvja Northa. Nehaj mladog Jamesa spram knjiga ukljuivala je i knjige koje su pripadale potovanoj ustanovi kao to je Britanski muzej. Otkrih da su mi obrazi u plamenu od uzbuenja. Ovo je bio zadnji komad koji je nedaostajao u slagalici. Sad je slika bila cijela i moje oi preletjele su stranicu. Nitko nikada nee doznati to se te noi dogodilo na pustoj cesti usred indijske praume, ali est mjeseci kasnije satnik Long i indijski subahdar Ram Panat svjedoili su na prijekom sudu u predmetu protiv pukovnika Goodchilda. Opisali su kako su presreli skupinu indijskih plemia koji su bjeali iz grada u plamenu. Skupinu su inili trojica muslimanskih sveenika i dva plemia iz vladarske obitelji. U nazonosti satnika Longa jedan plemi pokuao je otkupiti svoju slobodu, ponudivi se da odvede engleske asnike do velikoga blaga, zlatnog prijestolja u obliku tigra sa samo jednim dijamantnim okom. asnici su prihvatili i plemii su ih odveli do damije u praumi. U dvoritu damije bilo je est kola s volovskom zapregom. Pratnja je pobjegla i kad su engleski asnici sjahali i pregledali teret na vozilima, utvrdili su da doista sadri zlatno prijestolje u obliku tigra. Prijestolje je bilo rastavljeno u etiri dijela radi lakeg prijevoza... stranje noge, prijestolje, prednje noge i glava. Na svjetlosti svjetiljaka ti dijelovi, poloeni i obloeni slamom, sjali su zlatnim sjajem i u njih je bilo inkrustirano poludrago i drago kamenje. Pukovnik Roger Goodchild tada je zapovjedio da plemii i sveenici budu na licu mjesta ubijeni. Poredani su uz vanjski zid bogomolje i strijeljani. Sam pukovnik osobno je poao do trupala plemia i ispalio im metak u potiljak slubenim revolverom. Potom su leevi baeni u jamu izvan zidina bogomolje. Dvojica asnika razdvojili su se: satnik Long i vei dio domorodakih vojnika vratili su se u ophodnju oko gradskih zidina, dok su pukovnik, subahdar Ram Panat i petnaestorica vojnika krenuli s kolima. Svjedoenje indijskog subahdara na prijekome sudu opisalo je kako su dragocjeni teret odnijeli na zapad, proavi kroz engleske crte bojinice zahvaljujui pukovnikovim ovlastima. Utaborili su se tri dana u malom domorodakom selu. Tu su mjesni tesar i njegova dva sina izradili po pukovnikovom naputku etiri vrsta drvena sanduka, u koje su trebali biti smjeteni dijelovi prijestolja. Pukovnik se u meuvremenu posvetio skidanju kamenja i dragulja inkrustiranih u metalni kip. Poloaj svakog bio je briljivo zabiljeen na crteu koji je pripravio Goodchild, a kamenje je obiljeeno brojevima i zatvoreno u eljezni kovei kakav koriste asnici za uvanje kovanica i novanica za plae vojnika. Kad su prijestolje i kamenje napokon zatvoreni u etiri sanduka i eljezni kovei, natovareni su opet na kola i putovanje se produilo prema eljeznikoj postaji u Allahabadu. Nesretni tesar i njegovi sinovi bili su primorani da se pridrue vojnicima. Subahdar se sjetio da je pukovnik, kad je cesta zala u podruje guste ume, sjahao i odveo tri obrtnika u umu. Odjeknulo je est pucnjeva iz pitolja i pukovnik se vratio sam. Prekinuh na nekoliko trenutaka itanje kako bih razmislio o liku junakog pukovnika. Bilo bi mi drago predstaviti ga Mannvju Resnicku, imali su mnogo toga zajednikog. Nacerih se i nastavih itati. esti dan vojnici su stigli u Allahabad i pukovnik se pozvao na vojnu prednost kako bi smjestio svojih pet sanduka na vlak koji se vraao u Bombav. Nakon toga on i njegova mala vojna postrojba vratili su se u pukovniju u Delhiju. est mjeseci kasnije satnik Long, poduprt indijskim doasnikom Ramom Panatom, iznio je svoje optube protiv asnika. Moemo pretpostaviti da su se lopovi podijelili, moda je pukovnik Goodchild odluio daje cijeli plijen

bolji od jedne treine. Kako bilo, otad nema nikakva dokaza o sudbini blaga. Postupak odran u Bombavju bio je razvikan sluaj i bio je nairoko popraen od javnosti u Indiji i domovini, ali slaba toka optube bila je injenica da nije mogla pokazati nikakav plijen, a mrtvi nisu mogli govoriti. Pukovnik je bio oslobo en optuaba. Ipak, pritisak sramote nije mu ostavio drugog izbora do li dati ostavku i vratiti se u London. Ako i je nekako uspio ponijeti sa sobom dijamant Veliki Mogul i zlatno tigrovo prijestolje, daljnji njegov ivot ne podupire pretpostavke da je posjedovao veliko bogatstvo. Zajedno s jednom poznatom gospodom u gradu otvorio je u Ulici Bayswater kockarnicu koja je vrlo brzo dola na zao glas. Pukovnik Sir Roger Goodchild umro je 1871. godine, vjerojatno od tercijarnog sifilisa, kojim se zarazio za boravka u Indiji. Njegova smrt potaknula je nove glasine o bajkovitom prijestolju, ali ubrzo su splasnule zbog pomanjkanja stvarnih injenica i njegova tajna otila je s njime u grob. Moda smo stoga trebali nasloviti ovo poglavlje Blago koje nikad nije postojalo. Ni u snu, prijatelju, pomislih u sedmom nebu. Postojalo je i postoji. I vratih se na poetak prie, ali ovaj sam put ispisivao biljeke za Sherrv. Ona me doekala sjedei u naslonjau pored prozora i im sam uao, skoi na mene. Gdje si bio?, upita. Provela sam ovdje cijelu veer grizui nokte od radoznalosti. Nee mi vjerovati, rekoh joj i pomislih da se sprema uguiti me. Harry Fletcher, ima deset sekunda da skrati uvod... a nakon toga u ti oi iskopati. Dugo smo razgovarali, do poslije ponoi, i tada je pod bio prekriven papirima koje smo prouavali etveronoke. Bilo je tu nautikih karata Otoja Sveta Marija, preslika crtea Dawn Lighta, biljeaka koje sam izvukao iz opisa brodoloma koji je napisao drugi asnik i biljeaka ispisanih u itaonici Britanskog muzeja. Izvadio sam svoju srebrenu pljosku i popismo Chivas Regal iz plastine ae iz kupaonice, razmatrajui pretpostavke i nakane, pokuavajui utvrditi u kojem dijelu Dawn Lightovog trupa je bilo smjeteno pet sanduka i nastojei utvrditi kako se brod slomio, koji je dio odnijet onstran grebena, a koji je potonuo u otvoreno more. Utvrdio sam desetak mogunosti i poeo sam praviti popis neophodne opreme za istraivanje nalazita, koji sam produavao kako mi je padala na um nova oprema ili kad bi Sherrv dala neki pametan savjet. Bio sam zaboravio da je prvorazredni ronilac, ali prisjetio sam se toga tijekom razgovora. Sada sam shvaao da u tom poduhvatu nee biti obina putnica: moji osjeaji za nju proeli su se strunim uvaavanjem, a veselo stanje duha pomijeano s dionitvom stvaralo je u nama rastuu tjelesnu napetost. Sherrvni glatki i blijedi obrazi bili su zajapureni od uzbuenja dok smo rame uz rame kleali na tepihu. Obrati mi se smijeei se kako bi mi neto rekla i plava svjetlost u njenim oima na nekoliko centimetara od mojih bila je izazovna i pozivala me. Iznenada, sva zlatna prijestolja i bajni dijamanti ovoga svijeta mogli su priekati svoj red. Oboje smo prepoznali trenutak i nestrpljivo se okrenusmo jedno drugom. Obuzela nas je poudna groznica i vodili smo ljubav na crteima Dawn Lighta... to je vjerojatno bila najljepa stvar povezana s tim nesretnim jedrenjakom koja mi se dogodila. Kad sam je na koncu odnio u postelju i naa tijela se spojie ispod pokrivaa, znao sam da su sve kratke ljubavne akrobacije koje su prethodile mom susretu s ovom enom bile beznaajne. Ono to sam netom naao nadilazilo je tjelesnost i postalo je duhovno... i ako to nije bila ljubav, bio je osjeaj najblii ljubavi koji sam ikada iskusio. Glas mi je bio mekan i nesiguran od uenja dok sam joj pokuavao to objasniti. Ona je utke leala naslonjena na moje grudi, sluajui rijei koje nisam nikada ranije izrekao ni jednoj eni, i kad utihnuh, stisne me da nastavim. Mislim da sam jo uvijek govorio kad smo napokon zaspali. Vien iz zraka, Otok Sveta Marija ima oblik jedne od onih udnih dubinskih riba nezgrapna i izobliena tijela, s velikim trbunim i repnim perajama na neuobiajenim mjestima i golemim ustima, preirokim u odnosu na ostatak tijela. Usta su bila velika luka i grad se ugnijezdio na spoju eljusti. Limeni krovovi sjali su kao zrcala u tamnozelenom plastu raslinja. Zrakoplov opie nekoliko krugova nad otokom, nudei putnicima divotu snjenobijelih ala i tako bistre vode da se svaka nadrealno stvarna pojedinost koraljnih grebena i bezdana jasno razabirala ispod

povrine kao na golemoj slici. Sherrvno je lice bilo prilijepljeno za okrugli prozori od perspexa i ushieno je klicala kad se Fokker Friendship spustio nad nasade ananasa, gdje su ene prekinule rad i pogledale uvis prema nama. Prizemljismo i odrulasmo do jedine zgrade na uzletitu, na kojoj je reklamna ploa najavljivala: Sveta Marija. Biser Indijskog oceana, a ispod ploe ugledasmo druga dva vrijedna bisera. Bio sam poslao brzojav Chubbvju i on je doveo Angela sa sobom da nam zaele dobrodolicu. Angelo se zaleti do ograde kako bi me zagrlio i uzeo moju torbu, a ja mu predstavih Sherrv. Angelovo ponaanje pretrpi temeljitu preobrazbu. Na otoku postoji mjerilo ljepote cjenjenije od ikojega drugog. Djevojka moe imati iskrivljene zube ili biti razroka, ali ako je svijetle puti, moe oekivati rojeve udvaraa. Biti svijetle puti ne znai biti bez akna, radi se o stupnju obojenosti koe... A Sherrv je imala jednu od najsvjetlijih puti ikad vienih na otoku. Angelo se netremice zagleda u nju, kao obnevidjeo, dok mu je ona stiskala ruku, na posljetku se trgne, vrati mi torbu i uzme njenu. Potom krene par koraka za njom, kao vjeran pas, uzvieno je promatrajui i upuujui joj svoj blistavi osmijeh svaki put kad je pogledala u njegovu pravcu. Postao je njen rob od prvog trenutka. Chubbv nam doe ususret dostojanstvenije, krupan i postojan kao hrid od tamnog granita, ali njegovo lice bilo je iskrivljeno u jo opakijem izrazu no inae dok mi je drobio ruku uljevitim stiskom i mrmljao neto to je trebalo zna iti da je lijepo opet me vidjeti. Upre pogled u Sherrv, a ona zadrhti pred njegovim zastraujuim pogledom, ali tada se zbije neto to nikada ranije nisam vidio. Chubbv podigne staru pohabanu kapu, otkrivi sjajnu i glatku smeu elu, u neuveni iskaz uljudnosti i tako se iroko nasmije da otkrije plastine desni umjetnih zuba. Kad su Sherrvni kovezi bili iskrcani iz trupa zrakoplova, odgurne Angela u stranu, uzme jedan u svaku ruku i povede je do kombija. Angelo ju je odano pratio, a ja sam hroptao za njima pod teinom svoje prtljage. Bilo je dosta oito da moja posada odobrava moj odbir, napokon. Okupismo se u kuhinji Chubbvjeve kue i gospoda Chubbv poslui nas tortom od banana i kavom dok smo njen suprug i ja zavravali poslovni dogovor. Za jedva dogovorenu naknadu on mi je trebao iznajmiti na neodreeno razdoblje svoju brodicu za ribolov na rakove s dva nova motora Evinrude. On i Angelo trebali su biti posada, sa starom nadnicom, i s posebnom velikom nagradom na kraju najma ako budemo uspjeni. Nisam se uputao u pojedinosti o cilju poduhvata, ali naznaio sam da emo se utaboriti na vanjskim otocima i da emo Sherrv i ja raditi pod vodom. Kad smo se dogovorili, potvrujui sporazum pljeskanjem ruku, prema tradicionalnom ovdanjem obiaju, ve je bilo kasno poslijepodne i otona vruica poela je nametati svoja prava mome misaonom ustroju. Oto na vruica sprjeava oboljele od nje da danas uine ono to se razborito moe ostaviti za sutra, stoga ostavismo Chubbvja i Angela njihovim pripremama, dok smo Sherrv i ja nakratko zastali kod Mame Eddy radi nabavke namirnica prije no to smo kombijem preli greben i zali u palmik prema Zaljevu Turtle. Bajkovito je, promrmlja Sherrv kad se nala na prostranom trijemu kolibe. Nevjerojatno. Odmahne glavom gledajui svijena debla palma i u daljini zasljepljujue bijeli pijesak. Ja stadoh iza njenih leda, zagrlivi je rukama oko struka, i privukoh je sebi. Ona se nasloni leima na moje tijelo, prekriivi ruke preko mojih i stiui mi dlanove. 0h, Harry, nisam vjerovala da e biti ovako. U njoj se odvijala promjena, jasno sam to osjeao. Sliila je ozimoj biljci kojoj je predugo bilo uskraeno sunce, ali u njenom dranju postojao je odmak koji nisam uspio dokuiti i koji me ostavljao u nedoumici. Nije bila jednostavna osoba, osoba koju je I lako prozrijeti. U njoj su bile zadrke, sukobi koji bi se pojavili tek! kao tamne sjene u bezdanu njenih oceanskoplavih o iju, sjene naliki onima ubojitih psina koje plivaju u dubinama. Vie puta, kad je mislila I da je nitko ne gleda, iznenadio sam je kako me gleda oima koje su izgledale istodobno proraunane i neprijateljske... kao da me mrzi. To se dogodilo prije naeg dolaska na otok, ali sada se inilo da poput zimske biljke cvjeta na suncu, kao da ovdje moe otresti sa sebe breme koje joj je titilo duu. Skine cipele zamahom noge i bosonoga se zavrti u mom zagrljaju, podiui se potom na vrke prstiju kako bi me poljubila. Hvala, Harry. Hvala ti to se me doveo

ovamo. Gospoda Chubby pomela je pod, prozraila rubeninu i stavila cvijee u vaze. Pregledasmo kolibu drei se za ruke i premda je Sherry izrazila svoje divljenje za svrsishodno i vrsto pokustvo primjereno mukom ukusu, u njenim oima nazrijeh onu iskru koja svaku enu izda prije no to pone pomicati pokustvo i bacati skromna blaga koja je mukarac s ljubavlju prikupljao tijekom svoga ivota. Kad zastane da premjesti vazu s cvijeem koju je gospoda Chubby stavila na veliki stol od kamforovine, shvatih da e u Zaljevu Turtle biti promjena... ali zaudo, misao me nije zabrinula. Odjednom uoih da sam umoran od kuhanja i pranja. Odjenusmo kupae kostime u spavaoj sobi... da, jer u nekoliko sati proteklih otkad smo vodili ljubav otkrio sam da Sherry ima prerazvijen osjeaj stida i znao sam da e trebati vremena prije no to je naviknem na nepostojanje kupake opreme u Zaljevu Turtle. No, ipak, djelomina nadoknada za suviak odjee bio je pogled na Sherry North u bikiniju. Prvi put imao sam priliku vidjeti je na svjetlu dana. Najzaudnija joj je osobina bila glatkoa i sjaj koe. Bila je visoka i iako su ramena bila preiroka i bokovi malo preuski, struk je bio tanak i trbuh ravan, s malim draesno uraslim pupkom. Oduvijek sam smatrao da su Turci u pravu drei pupak iznimno erotinim dijelom enskog tijela: Sherrvn bi bio natjerao u more cijelu flotu. Nije joj se dopadalo to je gledam irom otvorenih o iju. Oh, bakice, kako su ti velike oi, uzvikne omatajui runik oko struka kao sarong. Ali potom krene bosih nogu po pijesku, nehotino njiui kukovima i grudima koje sam s uitkom bestidno gledao. Pustismo runike na plimnoj crti i potrasmo niz vlaan tvrdi pijesak sve do bistroga i toplog mora. Ona je plivala spretnim i prividno sporim zamasima, koji su joj davali takvu brzinu kroz vodu da sam se morao svojski potruditi ne bih li je sustigao i pratio. Preavi greben, usporismo i ona ostane bez daha. Nisam u punoj spremi, zasope. Dok smo se odmarali, pogledah na puinu i u tom trenutku dvored crnih peraja pojavi se na povrini, kreui hitro k nama, pa nisam mogao suspregnuti svoju radost. Ti si poasni gost, rekoh joj. Ovo je osobit doek. Pliskavice se rasporedie u krug oko nas kao opor uzbuenih pasa, okreui vretenasta tijela dok su pomno prouavale Sherrv. Znao sam da bjee od svih neznanaca i bila je rijetkost da se dadu dotaknuti pri prvome susretu. No, sa Sherrv, bila je to ljubav na prvi pogled, gotovo u istoj mjeri koju su joj iskazali Chubbv i Angelo. Za nepunih etvrt sata ve su je vukle u ludoj vonji na leima dok je ona razdragano kriala. im bi skliznula s lea jedne pliskavice, druga bi je gurnula njukom, borei se ponosito za njenu panju. Kad su nas napokon oboje iscrpjele i kad smo umorni otplivali do obale, jedan veliki mujak ispratio je Sherrv u pliak koji joj je dosizao do struka. Tu se izvrnuo na lea, s priglupim nepromjenjivim smijekom pliskavica, dok mu je ona trljala trbuh pregrtima gruba i bijela pijeska. Naveer, dok smo sjedili na trijemu i zajedno pili whisky, jo se uo stari mujak kako zvidi i pljeska repom po povrini, nastojei je opet dozvati u more. I Sljedee jutro srano sam se borio ne bih li se odupro novom napadaju otone vruice i iskuenju ljenjarenja u postelji, posebice kad se Sherrv probudila pored mene svjea i ruiasta djetinja lica, bistrih oiju, mirisnog daha i privlanih usana. Morali smo provjeriti opremu izvaenu s Wave Dancera i trebao nam je motor za pokretanje kompresora. Chubbv krene u pohod sa akom novanica i vrati se s motorom koji je iziskivao pomni pregled. Budui da me to zaposlilo ostatak dana, Sherrv je pola do Mame Eddy da nabavi opremu za tabor i namirnice. Odredili smo rok od tri dana za polazak, pa vremena nije bilo na pretek. Jo je bio mrak kad smo zauzeli mjesta u brodici, Chubbv i Angelo na krmi uz motore, Sherrv i ja uureni kao vrapii navrh tovara. Zora je bio plameno likovanje crvene i zlatnoute boje, obeanje jo jednog sparnog dana, dok nas je Chubbv vodio na sjever pravcem koji si je mogao dopustiti samo vjet mornar u malom brodu, prolazei pored otoka i grebena ponekad s manje od etrdeset centimetara mora izmeu kobilice i uasnih koraljnih onjaka. Svi smo bili u iekivanju. Ali ne vjerujem da me u tom trenutku uzbuivala pomisao na moebitno golemo bogatstvo... sve to sam doista trebao u ivotu bio je novi brod dobar kao Wave Dancer... vie me uzbuivala pomisao da u moda oteti moru rijetko i

dragocjeno blago. Da je ono to smo traili bilo zlato, u polugama ili zlatnicima, mislim da me ne bi ni napola privuklo kao ovo. More je bilo vjekovjeni protivnik i sueljavali smo se tko zna po koji put. Kad je sunce izronilo iz valova i blistave se boje zore ublaile na metalnoplavom nebu, Sherrv ustane na pramcu kako bi skinula koulju i traperice. Ispod je imala bikini i odloivi odjeu u platnenu torbu, izvadi tubu losiona za sunanje kojim pone trljati svoje lijepo blijedo tijelo. To je u Chubbvja i Angela izazvalo o iglednu grozu. Uurbano i sablanjeno su se posavjetovali, a nakon toga Angelo ode na pramac nosei platno da namjesti zaklon. Uslijedi plameni razgovor Angela i Sherrv. Upropastit ete si kou, gospodina Sherry, prosvjedovao je Angelo, ali ona ga vrati poraenog na krmu. Tamo su njih dvojica sjedili kao oaloeni roaci na posmrtnom bdijenju. Chubbvjevo lice bilo je u turobnom i uasnom gru, a Angelo si je od brige lomio ruke. Na posljetku nisu vie mogli izdrati i nakon jo jedne tihe rasprave Angela je opet dopala dunost izaslanika. Dovue se preko tovara kako bi si zajamio moju potporu. Ne mogu joj to dopustiti, Harry, preklinjao je. Postat emrana. Mislim da joj je to namjera, Angelo, odgovorih. Svejedno upozorih Sherrv da pripazi na podnevno sunce i ona se posluno pokrije kad se iskrcasmo na obalu za ruak. Bila je sredina poslijepodneva kad ugledasmo vrhove Tri Starca i Sherrv uzvikne: Ba kako ih je opisao stari asnik. Pristali smo s oceanske strane, kroz usku zatihu izmeu otoka i grebena. Kad smo proli ispred ulaza u kanal kroz koji sam bio proveo Wave Dancer da bih pobjegao graniarskom brodu iz Zinballe, Chubbv i ja razmijenismo samozadovoljne osmijehe, a potom se obratih Sherrv i pokazah joj ga. Mislim da emo podii tabor na otoku: sluit emo se prolazom da doemo do mjesta brodoloma. Izgleda mi opasno. Ona s nepovjerenjem promotri uski kanal. Utedjet e nam svakodnevnu dugu plovidbu oko otoka... a i nije runo kako izgleda. Jedanput sam punom brzinom proao njime svojim brodom od petnaest metara. Lud si. Podigne na glavu tamne naoale kako bi me pogledala. Trebala bi biti dobar sudac to se toga tie. Nasmijeili se i ona uzvrati osmijehom. Ve sam strunjak, pohvali se. Sunce joj je potamnilo pjege na nosu i obrazima. Koa joj je bila rijetke vrste, koja ne pocrveni niti se opee kad je izloena suncu. Naprotiv, odmah je postajala tamnomedene boje. Bila je plima kad smo obili sjeverni rt otoka, ulazei u zaklonjenu uvalu, i Chubbv pristane brodicom na pjeani al tek dvadesetak metara daleko od prvih palma. Iskrcasmo tovar, prebacujui ga dovoljno daleko od plimne crte, i opet ga pokrismo vodootpornim platnom kako bismo ga zatitili od sveprisutne soli. Kad smo zavrili, bilo je ve kasno. Sunce je izgubilo vruinu i duge sjene palma iscrtavale su tlo kad smo se poeli s mukom probijati u unutranjost, nosei samo osobnu prtljagu i spremnik pitke vode od dvadeset litara. Na obroncima najsjevernijeg vrha, narataji ribara koji su boravili ovdje iskopali su u strmom obronku niz plitkih peina. Izabrah veliku peinu kao spremite za opremu i manju kao smjetaj za Sherrv i mene. Chubbv i Angelo izabrae drugu, nekih stotinjak metara daleko du obronka, zaklonjenu gustiem. Pustih Sherrv zaposlenu ienjem naega novog boravita metlom od palmine grane i razvlaenjem vrea za spavanje preko zranog dueka, dok sam ja uzeo mreu i siao u zaljev. Bio je mrak kad sam se vratio s desetak prugastih cipala na konopu. Angelo je upalio vatru i kotli je krkao. Jeli smo u zadovoljnoj tiini, a potom se Sherrv i ja ispruismo u naoj peini, sluajui velike rakove violiniste kako ukaju izmeu palma. Ugodaj je praiskonski, apne Sherrv, kao da smo prvi mukarac i ena na zemlji. Ja Tarzan, ti Jane, odvratih, a ona se nasmije, pripivi se uz mene. U zoru Chubbv isplovi sam brodicom za dugi povratak do Svete Marije. Trebao se vratiti sutradan sa itavim tovarom spremnika za benzin i vodu, dovoljnim za otprilike par tjedana. Angelo i ja preuzesmo nezahvalnu zadau da do peina prebacimo svu opremu i namirnice. Ja sam postavio kompresor, napunio prazne boce i provjerio ronilaku opremu, a Sherrv je raspremila nau odjeu i uinila udobnim na smjetaj. Sutradan smo ja i ona proetali otokom, uspinjui se na vrhove i istraujui spodanje udoline i ala. Ponadao sam se da u nai vodu, izvor ili zdenac koji je izmaknuo prethodnim posjetiteljima, ali

naravno, nije ih bilo. Tim starim lukavim ribarima nita nije moglo promaknuti. Na junom kraju otoka, najudaljenijem od naeg tabora, bila je neprohodna slana movara, zatvorena izmeu brda i mora. Hodali smo uz hektare smrdljivog blata i guste movarne trave. U tekome uzduhu lebdio je smrad trulog raslinja i uginulih riba. Kolonije crvenih i ljubiastih rakova rasule su po blatnom prostranstvu rupe svojih brloga, iz kojih su pri naem prolasku virile antene. U mangrovijama su aplje brinule o svojim ptiima, stojei na dugoj nozi iznad grubo graenih gnijezda, a u jednom trenutku zauh pljusak i vidjeh kretanje u pliaku koje je mogao izazvati samo krokodil. Napustili smo malarine movare i uspeli se vie, potom si prokrismo put kroz umarke grmlja prema junom vrhu. Sherrv odlui da se popne i na njega. Pokuah je razuvjeriti jer bio je najvii i najstrmiji. Moji prosvjedi nisu poluili nikakav uinak, pa je i nakon to smo doli do uske izboine ispod junog obronka vrha, ona ustrajala da produimo. Ako je drugi asnik Dawn Lighta naao put do vrha, i ja u se uspeti gore, najavi. Otuda e imati isti vidik kao s druga dva vrha, istaknuh. Nije u tome stvar. Onda u emu?, upitah, a ona me saaljivo pogleda, onako kako se gledaju djeca i budale, i ne udostoji se ni odgovoriti, ve produi smotreno boimice hodajui du izboine. Ispod nas bila je provalija od najmanje ezdeset metara, a ako postoji neto to umanjuje moj velianstveni niz darovitosti i hrabrosti, onda je to vrtoglavica. S druge strane, bio bih radije stajao na jednoj nozi u ravnotei na vrhu katedrale Svetog Pavla no priznao to gospodini North, pa sam stoga nevoljko krenuo za njom. Sreom, nakon nekoliko koraka ona pobjedniki klikne i nad izboinom se pojavi uski okomiti usjek u stijeni. Usjek je bio nalik lijebu kojim se bilo lako uspeti, pa krenuh za njom s olakanjem. Gotovo odmah Sherrv klikne jo jednom. Oh, dobri Boe, Harry, pogledaj!, i pokae mi zaklonjeni dio stijene u dnu tamnog usjeka. Neko davno netko je strpljivo urezao natpis na ravnoj povrini: A. Barlow brodolomac na ovome mjestu 14. listopada 1858. Dok sam ga gledao, osjetih Sherrvnu ruku kako trai moju i stie je traei podrku. Neustraiva planinarka nestala je i njeno lice izgledalo je prestravljeno dok je promatrala natpis. Izaziva trnce, proapta. Kao da je napisan juer... a ne prije toliko godina. Doista, slova su bila zaklonjena i stoga neizlokana, tako da su izgledala nedavno urezana, pa ja pogledah oko sebe kao da o ekujem da vidim starog mornara kako nas uhodi. Kad smo se na posljetku uspeli strmim lijebom do vrha, jo smo bili pod dojmom te poruke koja je dolazila iz daleke prolosti. Dugo, gotovo dva sata, sjedili smo i promatrali kako se valovlje u dugim bijelim crtama lomi na Gunfire Reefu. Prolaz u grebenu i veliki tamni jarak Breaka jasno su se razaznavali s naeg vidikovca dok se putanja uskog kanala izmeu koralja jedva razabirala. Otuda je Andrew Barlow promatrao kraj Dawn Lighta, vidio je kako se lomi pod nasrtajima plime. Sada vrijeme radi protiv nas, Sherry, rekoh joj dok je ugoaj dopusta iz prethodnih dana hlapio. Prola su dva tjedna otkad je Manny Resnick isplovio na Mandrakeu. Sada vie nije daleko od Cape Towna. Kad stigne tamo, doznat emo. Kako? Imam starog prijatelja koji ivi tamo. lan je jahtakog kluba, nadzirat e promet i brzojavit e mi im Mandrake pristane. Pogledah niz stranji obronak vrha i prvi put uo ih plaviastu izmaglicu dima koji se kroz vrhove palma dizao s Angelove vatre. Dosad sam na ovom putovanju bio preoputen, progundah. Ponaali smo se kao skupina kolaraca na nedjeljnom izletu. Odsad moramo pojaati mjere opreza... onstran kanala je moj stari prijatelj Sulejman Dada, a Mandrake e uploviti u ove vode prije no to bi nama odgovaralo. Odsad se moramo dobro pritajiti. Koliko e nam vremena trebati, po tvom miljenju?, upita Sherrv. Ne znam, zlato... ali budi sigurna da e trebati vie no to izgleda mogue. Uvjetovani smo nunou da dovozimo svu vodu i gorivo sa Svete Marije, a moi emo raditi u jarku samo nekoliko sati pri svakoj promjeni plime i oseke, kad podmorski uvjeti i dubina mora to doputaju. Tko zna to emo nai tamo dolje kad ponemo, a na koncu konca mogli bismo otkriti da su pukovnikovi sanduci bili utovareni u krmeno spremite Dawn Lighta, u onaj dio broda koji je zavrio u otvorenom moru. Ako je tako, moemo rei zbogom svemu. I Sve to ve smo razmotrili, stari crnogledo, pokudi

me Sherrv. Misli na neto lijepo. Tako smo i uinili, sve dok na posljetku ne opazih majunu crnu tokicu nalik vodenbuhi na mjedenoj povrini mora. Chubbv se brodicom vraao sa Svete Marije. Sidosmo s vrha i pohitasmo mu u susret. Upravo je oplovio rt i uao u zaljev kad izbismo na obalu. Brodica je bila duboko uronjena u vodu pod tekim teretom goriva i pitke vode, a Chubbv se uspravio na krmi, velik, vrst i vjekovjean poput stijene. Kad mahnusmo rukama i viknusmo, dostojanstveno klimne glavom, uzvraajui pozdrav. Gospoda Chubbv poslala je tortu od banana za mene i eir od pletena palmina lia za Sherrv. Oito je Chubbv izvijestio o Sherrvnu ponaanju i njegov izraz postane jo turobniji no inae kad uoi da je teta ve poinjena. Sherrv je bila boje polupeena keksa. Prije no to je pao mrak, prebacili smo do peine pedeset spremnika. Zatim se okupismo oko vatre, gdje je Angelo kuhao otoansku juhu od mekuaca, koje je ulovio tog poslijepodneva u laguni. Bilo je vrijeme da svojoj posadi iznesem pravi cilj naeg poduhvata. Za Chubbvja sam mogao biti siguran da nee nita izlanuti, ni pod mukama, ali priekao sam da Angelo bude izdvojen na otoku prije no to mu kaem. Bio je poznat po najudovinijim izlajavanjima... obino u nastojanju da obrlati neku od svojih djevojaka. Nijemo su sasluali moje objanjenje i kad sam zavrio, ne prozborie. Angelo je ekao Chubbvjeve smjernice... a on nije bio takvog kova da odmah otkrije svoje naoruanje. Sjedio je namrteno piljei u vatru i njegovo lice bilo je nalik bakrenoj obrazini iz astekog hrama. Kad je stvorio primjereni napeti ugo aj, potrai u stranjem depu i izvue vreicu tako staru i pohabanu da je koa bila gotovo potpuno izlizana. Kad sam bio momak i lovio ribu u jarku Gunfire Reefa, ulovio sam velikog mujaka kirnje. Kad sam mu rasporio utrobu unutra sam naao ovo. Izvadi iz vre ice okruglu ploicu. Otad sam ga zadrao kao amajliju, ak i kad mi je asnik s jednog velikog broda ponudio za nj deset funta. Prui mi krug i ja ga promotrih na svjetlu vatre. Zlatnik veliine i teine jednog ilinga. Na licu su bila istonjaka slova koja nisam uspio proitati, ali na naliju je bio grb, dva propeta lava koji su pridravali tit i glavu u mreastom oklopu. Isti crte koji sam vidio na bronanom brodskom zvonu kod Big Gulla. Natpis ispod tita bio je AUS: REGIS SENAT: ANGLIA, dok je na rubu bio urezan slavni naziv ENGLISH EASTINDIA COMPANY. Uvijek sam si govorio da u se vratiti na Gunfire Break... izgleda da je doao taj trenutak, produi Chubbv dok sam ja briljivo prouavao zlatnik. Nije bilo godita, ali nije bilo dvojbe da se radi o zlatnom mohuru Kompanije. itao sam o njemu, ali ga nikad nisam vidio. Po meni, ta stara kirnja opazila ga je kako svjetluca i progutala ga, nastavi Chubbv. Vjerojatno joj je zapeo u eludcu dok je nisam ulovio. Vratih mu zlatnik. No, Chubbv, to onda dokazuje da ima barem malo istine u mojoj prii. Izgleda da ima, Harry, potvrdi i ja odoh u peinu po crtee Dawn Lighta i plinsku svjetiljku. Prouismo crtee. Chubbvjev djed plovio je kao izvidnik na jednom Kompanijinom brodu, to je Chubbvja inilo nekom vrstom strunjaka. On je smatrao da su sva prtljaga putnika i drugi manji sanduci bili utovareni u pramano spremite i ja mu nisam ni u snu elio proturjeiti. Nikad se sam ne urei, kako me Chubbv upozorio nebrojeno puta. Kad sam izvadio tablicu plima i poeo raunati vremensku razliku za nau zemljopisnu irinu, Chubbv se iskreno nasmije. Premda je bilo teko to prepoznati kao smjeak. Izgledao je kao podrugljivi cerek, jer Chubbv se nije uzdao u brojeve tiskane u knjizi. Radije je sam procjenjivao plime mornarskim satom koji je imao u glavi. uo sam kako tono najavljuje plime tjedan dana unaprijed, ne koristei nikakav pisani izvor. Mislim da emo imati plimu sutra u jedan i etrdeset, najavih. Prijatelju, napokon si i ti jednom pogodio, potvrdi Chubbv. Bez velikog tereta koji je nedavno nosila, brodica kao da je letjela. Pogonjena dvama motorima Evinrude sjuri se u uzak kanal izmeu grebena kao lasica u zeji brlog. Angelo je stajao na pramcu i davao rukama znakove kako bi ukazao na podvodne zapreke Chubbvju, koji je stajao na krmi. Odabrali smo pogodan trenutak i Chubbv se sigurno suoio sa slabom strujom. Mala brodica dizala je glavu i koprcala se na valovima, prskajui nas pjenom. Prolaz nije bio toliko opasan koliko uzak, pa je Sherrv radosno kriala i uzbueno se smijala. Chubbv nas povede ravno

kroz usko grlo izmeu koraljnih hridi, s nekoliko metara bonog razmaka jer je brodica bila upola ua od Wave Dancera, potom krivudajui produismo kroz zavojito crijevo kanala i napokon uplovismo u jarak. Ne trebamo ni pokuati baciti sidro, zabrunda Chubbv, ovdje je duboko. Greben se sputa okomito. Ispod kobilice imamo etrdeset metara mora i dno je oajno. Kako e je drati na mjestu?, upitah. Netko mora ostati na motorima i upravljati. Popit e puno goriva, Chubbv. Jesam li moda rekao da nee?, progunda on. Plima je dola do polovice, pa se val povremeno prelijevao preko grebena. Uspjenuani slap se sputao u jarak, pokrivajui povrinu mjehuriima kao u pivskoj ai. No ipak, s rastom plime i valovi bi bili postali jai. Uskoro bi ostanak u jarku bio postao nesiguran i stoga smo trebali zbrisati. S obzirom na razinu plime, imali smo na raspolaganju dva sata za rad. Bila je to vaga izmeu previe i premalo. Po oseci nije bilo dovoljno mora za suoavanje s ulazom u kanal, po plimi je valovlje koje se prelijevalo preko grebena moglo potopiti otvorenu brodicu. Morali smo briljivo odvagnuti svaki potez. Svaka je minuta bila dragocjena. Sherrv i ja navukli smo odijela, stavili maske i jo nam je samo Angelo trebao podignuti na ramena teke boce i stisnuti remene. Sherry, spremna?, upitah, a ona klimne glavom, budui da je ve imala usnik u ustima. Idemo. Bacismo se preko boka i zajedno zaronismo ispod trupa u obliku cigare. Iznad nas povrina je bila zrcalo od iva srebra i more koje se prelijevalo preko grebena ispunilo je gornji sloj vode mnotvom mjehuria kao da je pjenuac. Spustih se, drei se na Sherrvnoj razini. Bila je spretna i disala je polako kao iskusan ronioc koji tedi zrak i dokraja napaja tijelo kisikom. Nasmijei mi se, usana izoblienih od usnika i oiju poveanih od stakla maske, i podiui paleve pokae mi da je sve u redu. Krenuh naglavake prema dnu i poeh mahati perajama hitro se sputajui, ne elei troiti zrak u sporom zaronu. Jarak se otvarao podno nas kao mrani bezdan. Okolni zidovi od koralja zastirali su u velikoj mjeri svjetlost i davali su mu sablastan izgled. Voda je bila hladna i tamna, a ja osjetih probade gotovo praznovjernog straha. Bilo je neto zlokobno u tom mjestu, kao da neka zla sila eka u zasjedi u dubini. Prekriih prste na bokovima i produih pratei okomiti zid. Koralj je bio isprekidan mranim krapama i izboinama koje su se uzdizale s niih dijelova zida. Stotine razliitih vrsta koralja duginih boja, izraslih u arobne i udne oblike. Alge i morske biljke ljuljale su se i plutale u kretanju mora poput ruku prosjaka koje preklinju ili kao grive divljih konja. Pogledah Sherry. Bila je blizu, iza mojih leda, i opet mi se nasmijei. Oito nije dijelila moj osjeaj straha. Produismo. S malih izboina provirivale su duge ute antene velikih rakova, pruajui se obazrivim kretnjama, osjeajui nau prisutnost u uzburkanoj vodi. Oblaci raznobojnih koraljnih riba plivali su du zida, svjetlucajui kao dragulji u sve slabijoj plavoj svjetlosti koja je prodirala u bezdan jarka. Sherrv me potapa po ramenu i zastadosmo da promotrimo duboku i tamnu peinu. Dva velika izbuljena oka odmjerie nas zauzvrat i kad se moje oi priviknuse na polumrak, razabrah golemu glavu kirnje. Bila je pjegava kao jaje leinara, s crnim i smeim mrljama na sivoruiastoj pozadini, a usta su joj bila golemi otvor izmeu velikih gumastih usana. Dok smo je promatrali, golema riba zauzme obrambeni stav. Napuhne se, poveavajui svoj ve dojmljiv obujam, rairi krge, nadme glavu i napokon otvori usta otkrivajui rupu koja je mogla progutati cijelog ovjeka, golemu upljinu obloenu otrim zubima. Sherrv mi vrsto stisne ruku. Udaljismo se od peine i riba zatvori usta i smiri se. U kojem sam god trenutku htio postati svjetski rekorder u lovu na kirnje, znao sam gdje trebam doi. ak i uzimajui u obzir poveanje pod vodom, procijenih da ima vjerojatno oko etiristo kilograma. Produismo sputanje du koraljnog zida i svukud oko nas zaudan morski svijet kljuao je od ivota i ljepote, smrti i opasnosti. Majuna riba dama stajala je u zaklonu izmeu otrovnih latica divovske morske sase, imuna na njene smrtonosne bodlje. Pritajena murina klizne du hridi kao dugi crni ratni barjak, doe do svoje krape i okrene se da nam priprijeti svojih stranim iljastim zubima i sjajnim zmijskim o ima. Spustismo se maui perajama i napokon ugledasmo dno: tamna prauma podmorskog raslinja, gustih vlati morskog bambusa,

i okamenjena stabla koralja sa svojim gustim kronjama, dok su posvuda hrpice i breuljci mrtvog koralja tvorili oblike koji su poticali matu i skrivali tko zna kakva iznenaenja. Ostali smo plutati iznad te neprohodne praume i provjerih kronometar i dubinomjer. Nalazio sam se na trideset est metara i pedeset, a proteklo je pet minuta i etrdeset sekunda. Dadoh znak Shery da ostane gdje je, spustih se do vrhova morske praume i obazrivo razmaknuli hladno i ljigavo lie. Prolazei kroz njega izbih ispod na istinu: polumrak, pokriven svodom od bambusa i napuen udnim plemenima riba i morskih ivotinja. Odmah shvatih da istraivanje dna jarka nee biti jednostavna zadaa. Vidljivost je bila smanjena na tri metra ili manje, a podruje koje smo morali pretraiti prualo se u svemu na otprilike hektar. Odluih da povedem Sherrv dolje sa sobom: za poetak bili bismo napravili prolaz uz podnoje hridi ostajui u paru i na domaaju oka. Napunih plua i iskoristih uzgon da se dignem s dna izlazei kroz raslinje na vidjelo. Isprva ne opazih Sherrv i osjetih kratke trnce zabrinutosti. Potom uoih srebrenu struju njenih mjehuria koji su se dizali uz crni koraljni zid. Udaljila se, zanemarivi moje upute i bio sam ljut. Zaplivah prema njoj i bio sam est metara daleko kad primijetili to radi. Ljutnja nagonski prepusti mjesto prepasti i uasu. Poeo je dugi niz nesrea i nevolja koje su nas imale pratiti na Gunfire Breaku. S koraljnog grebena rastao je lijep, draesno zakrivljen koralj nalik paprati, gustog blijedoruiastog granja koje je prema vrhu postajalo jarko crveno. Sherrv je odlomila veliku granu. Drala ju je golim rukama i ba kad sam navratnanos pojurio prema njoj, vidjeh kako njene noge lagano dotiu crvene ruke stranog plamenog koralja. Zgrabih je za zapea i istrgnuh prekrasnu i okrutnu granu. Zarih joj paleve u meso, tresui joj ustro ruke, tjerajui je da ispusti grozan teret. Pomahnitao sam znajui da iz svojih rupica na grani desetine tisua majunih polipa zabadaju u meso svoje otre otrovne alce. Ona me gledala velikim zabezeknutim o ima, shvaajui da se dogodilo neto opasno, ali jo uvijek ne pojmei o emu se radi. Stisnuh je i poeh odmah izranjati. Unato zabrinutosti, dobro sam pripazio da se pridravam osnovnih pravila pri izranjanju, ne prelazei razinu mjehuria, ve se stalnom brzinom kreui s njima. Provjerih sat: prolo je osam minuta i trideset sekunda. To je znailo tri minute na etrdeset metara. Izraunah nabrzinu stanke za dekompresiju, ali bio sam u klopci, izmeu ekia prijetee embolije i nakovnja nadolazee Sherrvne predsmrtne borbe. Bolje preplavi prije no to smo stigli na pola puta do povrine. Njeno lice zgri se i disanje se promijeni u plitko i hroptavo dahtanje izazvano otrim bolom, pa se uplaih da bi mogla poremetiti ispravan rad ventila, jer toliko napinjanje moglo je dovesti do neproputanja zraka. Pone se griti u mom stisku i dlanovi joj pocrvenie, dok su se crvenoljubiasti znaci proirili butinama kao tragovi bia... i ja zahvalih Bogu na zatiti koju je odijelo pruilo trupu. Kad je zaustavih za stanku za dekompresiju na etiri i pol metra od povrine, divlje se borila, batrgajui se i izvijajui u mom stisku. Prekinuh stanku to sam prije mogao i izvukoh je na povrinu. U trenutku kad nae glave izronie, ispljunuh usnik i viknuh: Chubby! Brzo! Brodica je bila pedeset metara daleko, ali motor je brujao i Chubbv brzo okrene. Kad brodica krene k nama prepusti kormilo Angelu i pode na pramac, nadvijajui se nad nas kao golemi smei gorostas. Chubbv, plameni koralj, viknuh. Teko je ozlijeena. Izvuci je! Chubbv se nagne, zgrabi je s leda za remenje i podigne je svom silom iz vode. Ona se zanjie u njegovim velikim smeim rukama kao utopljeni psi. Zbacivi s ramena remenje ostavih boce u moru, preputajui Angelu da ih pokupi, i kad se popeh preko ograde, Chubbv je ve polegao Sherrv na podnice i bio je nagnut nad njom, drei je u zagrljaju kako bi primirio njene greve te umirio jauke i grevite jecaje. Pronadoh kutiju prve pomoi pod hrpom razbacane opreme na pramcu, ali ruke su mi bile nespretne zbog urbe izazvane Sherrvnim placom iza mojih leda. Slomih jednu ampulu morfija i napunih pricu svijetlom tekuinom. Bio sam toliko bijesan koliko i zabrinut. Prokletstvo, prasnuh, kako ti je pala na pamet takva glupost? Nije mi uspjela odgovoriti, njene drhtave usne bile su modre i prekrivene pljuvakom. Stisnuh joj butinu i zabih iglu utrcavi joj tekuinu u mii. Bijesno nastavih. Plameni koralj... Zaboga,

i ti si mi neki strunjak za koljkae. Nema tako glupog djeteta na otoku. Nisam razmiljala, Harry, hroptala je. Nisam razmiljala, ponovih. Njena bol me tjerala na nove provale gnjeva. Nisam ni mislio da ima neto u glavi ime razmiljati. Izvukoh iglu i pretraih kutiju u potrazi za antihistaminikom. Morao bih te dobro ispljuskati... Chubbv podigne pogled na mene. Harry, reci jo samo jednu takvu rije gospodini Sherrv i ja... razbit u ti glavu. Napola iznenaen, shvatih da misli ozbiljno. Ve sam ga vidio na djelu i znao sam da to treba izbjegavati, pa mu odgovorili: Umjesto da toliko brblja, to kae da odemo odovud i vratimo se na otok? Ti se ponaaj prema njoj kako spada, kompa, inae u ti tako zamuti guzicu da e ti biti ao to nisi umjesto nje zavrio na drvu plamenog koralja, razumije? Zanemarih pobunjeniki odgovor i pokropih te rune crvene znakove, pokrivajui iz zatitnim slojem sredstva za smirenje, potom je digoh u ruke i drah je tako dokje morfij ublaavao uasnu vatrenu bol uboda, a Chubbv nas vraao na otok. Kad sam prenio Sherrv do peine, ve je bila u poluobamrlom stanju od droge. Cijelu sam no probdjeo, pomaui joj da prebrodi silovitu groznicu popraenu jezom i znojenjem, koje je izazvao straan otrov. Samo jednom zastenje i gotovo buncajui protenje: ao mi je, Harry. Nisam znala. Prvi put ronim u koraljnom moru. Nisam ga prepoznala. Ni Chubbv ni Angelo nisu spavali. uo sam amor njihovih glasova pored vatre i svaki sat jedan od njih zakaljucao je pred ulazom u peinu i potom zabrinuto pitao: Kako je, Harry? Ujutro je Sherry prebrodila najgore uinke trovanja i ubodi su se pretvorili u ruan osip i mjehurie. Ali trebalo je proi vie od trideset est sati prije no to se itko od nas osjetio spremnim da se opet suoi s jarkom, a tada je bila nepovoljna oseka. Valjalo je priekati idui dan. Izmicali su nam dragocjeni sati. inilo mi se da vidim Mandrake kako se pribliava: znao sam da se radi o brzom i monom brodu i svaki izgubljeni dan tanjio je nau prednost na koju sam raunao. Trei dan vratismo se u jarak. Bila je sredina poslijepodneva i izloili smo se opasnosti u kanalu, proavi njime prije plimnog vala, s nekoliko centimetara razmaka od iljatih podvodnih koraljnih prepreka. Sherry je jo bila loe i ruku omotanih u zavoje natopljene akriflavinom ostala je na brodici praviti drutvo Angelu. Chubby i ja zajedno smo zaronili, hitro se sputajui i zastajui iznad lelujavog bambusa tek koliko je bilo nuno da privrstimo prvu bovu. Odluio sam da je nuno sustavno pretraiti dno jarka. Htio sam podijeliti cijelo podruje u etverokute sidrei zrane bove iznad morske praume tankim najlonskim uzetom. Radili smo sat vremena, ne naavi nikakva traga olupine, premda je bilo nakupina koralja pokrivenih morskim raslinjem koje su zasluivale pomnije ispitivanje. Oznaih ih na ronilakoj ploi zakvaenoj za pojas. I Istekom tog sata zalihe zraka u dvije boce od dva i pol prostorna metra bile su neugodno male. Chubbv je troio vie zraka od mene jer je bio mnogo krupniji i njegovo ronilako iskustvo nije bilo usavreno, stoga sam stalno pogledavao na njegov pokaziva pritiska. Poveo sam ga vani i osobito sam pripazio na stanke za dekompresiju, iako je Chubbv iskazivao uobiajenu nestrpljivost. Za razliku od mene, nije nikada vidio ronioca koji prebrzo izroni, pa mu se krv u ilama pone pjeniti kao pjenuac. Ozljede koje slijede mogu ovjeka uiniti invalidom, a mjehuri zraka zalutao u mozak moe izazvati trajne posljedice. Nita?, vikne Sherrv im smo izronili, a ja spustih palac dok smo plivali prema brodici. Popismo alicu kave iz termosice i ja popuih oto nu cigaru dok smo se odmarali i nevezano razgovarali. Bili smo svi pomalo razoarani to uspjeh nije doao iz prve, ali pokuah ih osokoliti, najavljujui skoranji prvi nalaz. Chubbv i ja postavismo ventile na svjee napunjene boce i opet zaronismo. Ovaj put odredio sam etrdeset i pet minuta rada na etrdeset metara, jer su uinci upijanja plinova u krv bili zbrojivi i opetovana ronjenja na velikim dubinama poveavala su opasnost. Radili smo paljivo usred praume vlati bambusa i na izvrnutim gromadama koralja, istraujui grotla i rasjede, zastajui svakih nekoliko minuta kako bismo zabiljeili poloaj zanimljivih toaka, potom nastavljajui naprijed i nazad u pravilnim razmacima izmeu usidrenih bova. Protekle su etrdeset tri minute i pogledah Chubbvja. Nijedno odijelo nije mu odgovaralo, stoga je ronio gol, izuzev staromodnih

kupaih hlaica od crne vune. Bio je nalik nekoj od mojih prijateljica pliskavica, samo ne tako skladan, dok si je krio prolaz kroz gusto raslinje. Nasmijeih se na tu pomisao i spremao sam se okrenuti kad zrak svjetlosti prodre sluajno kroz baldahin iznad nas i pogodi neto bijelo na dnu ispod Chubbvja. Hitro pridoh i promotrih predmet. Isprva pomislih da se radi o komadu koljke, ali tada opazih da je predebeo i prepravilna oblika. Pridoh blie i vidjeh da je urastao u sloj umirueg koralja. Opipah platneni pojas u potrazi za malom polugom, izvukoh je iz korica i odlomih komad koralja koji je sadravao bijeli predmet. Komad je bio teak oko dva kilograma i ubacih ga u mreastu vreicu. Chubbv me promatrao i dadoh mu znak da izronimo. Nita?, uzvikne Sherrv im smo izronili. Izgnanstvo na brodici poelo ju je oito ivcirati. Bila je srdita i nestrpljiva, ali ja joj nisam kanio dopustiti ronjenje dok se zagnojene ozljede na rukama i butinama ne povuku. Znao sam da se na tim otvorenim ranama u ovakvim uvjetima lako mogu razviti sekundarne infekcije i kljukao sam je antibioticima pokuavajui je primiriti. Ne znam, odgovorili dok smo plivali prema plovilu i pruao joj mreu. Uhvati je nestrpljivo i dok smo se peli na brod i skidali opremu, promotri je izbliza vrtei je u rukama. Valovi su ve silovito nasrtali na greben, kljuajui u jarku, i brodica se ljuljala i valjala u uzburkanom moru. Angelo ju je jedva uspijevao drati na mjestu: bilo je vrijeme za odlazak. Proveli smo pod povrinom najdue mogue vrijeme koje sam drao sigurnim za jedan dan, a uskoro bi se silna oceanska plima bila poela prelijevati preko grebena i preplavila jarak. Chubby, vodi nas doma, viknuh i on se uputi do motora. Sva naa panja bila je usredotoena na opasnu povratnu plovidbu do kanala. Bio je vrhunac plime, pa su se valovi nadimali pod naom krmom podiui nas visoko i prolazei ispod trupa takvom brzinom da se naa relativna brzina smanjila na niticu. Brodica je ila u suprotnom smjeru, pa su valovi zaprijetili da skroz okrenu brodicu i ponesu je bokom na koraljne zidove kanala. No ipak, Chubbvjeva mornarska vjetina nije zaklecala pred tom opasnou, pa na kraju izbismo u mirne vode iza grebena i uputismo se prema otoku. Sada sam se mogao posvetiti predmetu koji sam izvukao iz jarka. Dok mi je Sherrv davala mnotvo savjeta koji mi uop e nisu trebali i upozoravala me da budem paljiv, odloih komad koralja na veslaku klupicu i odmjereno udarih polugom. Razbije se u tri odcjepka i otkrije nekoliko predmeta oko kojih su bili obrasli polipi ivog koralja. Opazih tri okrugla siva predmeta veliine pekule i izvukoh jednog iz koralja pa ga odvagah. Bio je teak. Pruih ga Sherrv. to misli?, upitah. Puana zrna, odgovori bez okolianja. Dakako, potvrdih. Trebao sam ih prepoznati, pa pokuah popraviti dojam prepoznajui sljedei predmet. Mjedena kopa. Genij!, uzvikne zajedljivo, a ja se ne obazreh dok sam briljivo nastavio istiti bijeli predmet koji je prvi privukao moju panju. Na koncu ga oslobodili i okrenuh ga kako bih promotrio plavi crte utisnut s jedne strane. Radilo se o krhotini bijelog glaziranog porculana, komadu ruba tanjura ukraenoga grbom. Pola je crtea nedostajalo, ali odmah prepoznah propetog lava i rijei SENAT: ANGLIA. Opet grb Istonoindijske kompanije, na jednom komadu brodskog posuda. Predah ga Sherrv i odjednom shvatih kako su se stvari odvijale. Iznesoh joj svoju pretpostavku i ona saslua u tiini, milujui porculansku krhotinu. Kad su na koncu valovi otetili krmu i koralj je uzdu raskolio, vjerojatno je pukla po sredini, a sav teak teret se pomaknuo, probivi unutarnje pregrade. Vjerojatno je sve ispalo vani, topovi i streljivo, posude i srebrenina, boce i alice, kovanice i pitolji, rastresajui se po dnu jarka kao bogata sjetva ljudskih rukotvorina, potom obraslih koraljima. A sanduci s blagom?, upita Sherrv. Jesu li i oni ispali iz trupa? Ne znam, priznah, a Chubbv, koji je pomno sluao, pljune preko ograde i progunda. Pramano spremite uvijek je imalo dvostruku pregradu od hrastovih dasaka debelih osam centimetara, kako bi se sprijeilo pomicanje tovara za oluje. Sve ono to je tada bilo unutra, jo je uvijek tamo. I to bi te struno miljenje stajalo deset kruna u Ulici Harley, rekoh Sherrv namigujui joj. Ona se obrati Chubbvju. Ne znam to bismo bez vas, dragi Chubby, a on se grozno namrti i smjesta, kao, otkrije na obzoru neto to privue njegovu panju. Tek kasnije, nakon to smo se Sherrv i ja okupali na jednom

izdvojenom alu i presvukli se, dok smo sjedili oko vatre, pili Chivas Regal i jeli svjee rakove ulovljene u laguni, oduevljenje prvih sitnih nalaza nestane... i ja poeh hladne glave razmiljati o posljedicama moje pretpostavke da se Dawn Light smrskao u komade koji su se rasuli po morskoj praumi u jarku. Ako je Chubby bio u krivu i ako su sanduci s blagom, sa svojim golemim teretom zlata, probili pregrade spremita i ispali van, onda je njihovo traenje bilo dugotrajan posao. Tog dana vidio sam dvjesto koraljnih stijena i breuljaka, od kojih je svaki mogao skrivati dio prijestolja indijskog tigra. Ako je pak bio u pravu i ako je spremite zadralo tovar, koraljni polipi vjerojatno su se proirili po cijelom pramanom dijelu jedrenjaka dok je leao na dnu i pokrili su oplatu slojevima vapnenake stijene sve dok nije postala oklopljeno spremite blaga skriveno zastorom morskog raslinja. Podrobno smo raspravili svoju zadau, napokon pojmivi njenu veliinu, i zakljuili smo da je brod potonuo u dva odvojena dijela. Morali smo prvo pronai i prepoznati sanduke s blagom i potom ih istrgnuti iz monog zagrljaja mora. Zna to e nam trebati, zar ne, Chubby?, upitah, a on klimne glavom. Ima li jo ona dva sanduka? Sramio sam se izgovoriti rije gelignit pred Sherrv. Podsjeala me na posao za koji smo Chubbv i ja smatrali nunim nabaviti velike zalihe visokorazornog eksploziva. Bile su tome tri godine, tijekom jedne jadne sezone u.kojoj sam oajniki trebao gotovinu da bismo se ja i Dancer izvukli. Niti do kraja nategnuto tumaenje zakona nije moglo taj na posao svesti u zakonite granice i najradije bih bio zaboravio to poglavlje ivota... ali sada nam je gelignit trebao. Chubbv odmahne glavom. Prijatelju, ta se stvar poela znojiti kao kopa pod podnevnim suncem. Bilo je dovoljno podrignuti na manje od petnaest metara od njega pa da digne u zrak cijeli otok. to si uinio s njim? Angelo i ja odvezli smo ga na puinu u Mozambiki kanal i lijepo smo ga potopili. Trebat e nam barem dva sanduka. Nuna je lijepa eksplozija da se raznesu velike stijene koje se nalaze dolje. Porazgovarat u opet s gospodinom Cokerom... on je vjerojatno u stanju pobrinuti se za to. Da, Chubbv. Kad idui put ode na Svetu Mariju reci Fredu Cokeru da nam nabavi tri sanduka. to kae o bombama koje smo izvadili s Wave Dancera?, upita Chubby. Ne valjaju, odgovorih. Nisam htio da na mojoj osmrtnici pie: ovjek koji je pokuao aktivirati rune bombe MK VII na etrdeset metara dubine. Sutradan ujutro probudie me neprirodna tiina i vruina zraka nabijenog statikim elektricitetom. Leao sam i oslukivao, ali ak su i rakovi violinisti umuknuli, a vjeno utanje palminih grana primirilo se. Jedini zvuk bilo je tiho i lagano disanje ene pored mene. Njeno joj poljubih obraze i uspjeh izvui ruku ispod glave ne probudivi je. Sherrv se hvalila da nikada ne koristi jastuk, jer je tetan za kimu, kako mi je objasnila, ali to je nije sprjeavalo da kao zamjenu koristi bilo koji prikladni dio moga tijela. Polako izidoh iz peine, trljajui ruku kako bih pokrenuo krvotok, i dok sam zalijevao svoju omiljenu palmu, promotrih nebo. Zora je bila blijeda, zastrta tamnom izmaglicom koja je zaklanjala zvijezde. Preugrijani zrak teko je pritiskao tlo, bez daka povjetarca, i koa mi se najei u nabijenom uzduhu. Kad se vratih, Chubbv je palio vatru granicama. Podigne pogled i potvrdi moju slutnju. Vrijeme se kvari. to e se dogoditi, Chubby? On slegne ramenima. Barometar se spustio na dvadeset osam stupnjeva, ali znat emo oko podneva, i nastavi otpuhivati i puhati u vatru. Vrijeme je smetalo i Sherrv. Kosa joj je bila vlana od znoja na sljepooicama i srdito se iskali na meni dok sam joj mijenjao zavoje, ali odmah potom prie mi s leda dok sam se oblaio i pritisne obraz na moja leda. ao mi je, Harry, ali jutros je vrijeme tako sparno i nesnosno, i prede mi usnama po leima, liui jezikom debeli ispupeni oiljak. Oprata mi?, promrmlja. Chubby i ja zaronismo u jarak u jedanaest ujutro. Bili smo na dnu trideset osam minuta kad zauh trostruki metalni zveket kako se iri kroz vodu. Zastadoh i oslunuh, uoivi da je i Chubbv zastao. Opet se zauje, ponovljen triput. Na povrini je Angelo uronio u vodu pola metra eljezne ipke i udarao je po njoj ekiem iz kutije s oruem, dajui nam znak upozorenja. Otvorenom rukom pokazah Chubbvju da izroni i krenusmo gore. Kad smo se popeli na brodicu, nestrpljivo upitah: to je, Angelo? Sav odgovor bje njegov prst

uperen u smjeru puine, onstran razvedenog i nepravilnog hrpta grebena. Skinuh masku i trepnuh oima kako bih izotrio vid nakon skuenih obzora podmorskoga svijeta. Bila je tamo, niska i crna, s morem u pozadini, blaga tamna mrlja, kao da je neko aljivo boanstvo povuklo na obzoru crtu ugljenom. Ali ba dok sam je gledao, kao da je poela rasti, iriti se blijedim plavetnilom neba, podiui se sve tamnija s mora. Chubbv tiho zafuka i odmahne glavom. Stie Lady C, i jako joj se uri, kompa. Brzina te niske tamne fronte bila je varava. Podigne se, pokrivajui nebo posmrtnim zastorom, i dok je Chubbv potjerao motore punom snagom i najveom brzinom krenuo u pravcu kanala, prvi velovi oblaka zakrie sunce. Sherrv doe sjesti uz mene na veslaku klupicu i pomogne mi skinuti odijelo. to je, Harry?, upita me. Lady C, odgovorih. Ciklon, poput onog koji je potopio Dawn Light. Opet je u lovu. Angelo ode po pojase za spaavanje u ostavi na pramcu i podijeli ih. Navukosmo ih i sjedosmo jedno uz drugog, gledajui kako strano i veliastveno napreduje, pomraujui sunce, pretvarajui nebo iz visokog istog plavog svoda u sivi i nizak krov prljavih oblaka u bijegu. Potrudismo se da mu umaknemo, izlazei iz kanala i letei iznad unutarnjih voda lagune prema zaklonu u zaljevu. Svi smo se okrenuli pratei ga pogledom i osjeali smo kako nam srce trepti pri pomisli na nau krhkost pred takvom moi. Kad smo uli u zaljev, fronta oblaka proe nam iznad glava i odmah utonusmo u mrani I svijet, krcat nadolazeim bijesom. Oblak je vukao ispod sebe sloj hladna i vlana zraka. Proe iznad nas i najeismo se zbog nagle promjene temperature. Prodorno zavijajui, vjetar nasrne na nas pretvarajui zrak u vrtlog pijeska i pjene. Motori, ree Chubbv kad je brodica dodirnula al. Ta dva nova Evinrude motora predstavljala su polovicu njegove ivotne uteevine i razumio sam njegovu brigu. Ponijet emo ih sa sobom. A brodica?, bio je uporan. Potopi je. Ispod je tvrdi sloj pijeska na koji e polegnuti. Dok smo Chubbv i ja skidali motore, Angelo i Sherrv prostrli su vodootporna platna preko otvorene palube kako bi pokrili opremu i potom su uporabili najlonsku ronilaku uad da privrste dragocjene ventile i vodonepropusne kutije u kojima su bili prva pomo i orua. Potom, dok smo Chubbv i ja podizali dva teka Evinrudea, Angelo je pustio da vjetar odnese brodicu daleko od obale, gdje izvue epove na dnu i brodica se odmah napuni vodom. More uzburkano jakim vjetrom prelije se preko oplate i brodica ubrzo potone na dubinu od est metara. Angelo se vrati na obalu odlunim zaveslajima dok su mu se valovi razbijali o glavu. Sherrv i ja ve smo stigli do prvog reda palma. Pogrbljen ispod svog tereta, pogledah natrag. Chubbv nas je uspuhano slijedio. Natovario si je na leda drugi motor i pogrbljen pod velikom teinom s mukom se probijao kroz bujicu bijela pjeska koji je vjetar vijao do visine pasa. Angelo izroni iz vode i krene za nama. Bili su iza nas kad zadosmo u drvee. Ako sam se bio ponadao da u tu nai zaklon, nisu mi sve daske bile na broju, jer smo iz bolne neugode uletjeli u stvarnu pogibao. Siloviti ciklonski vjetrovi ibali su palme mahnitom silinom. Rezultat je bilo zagluno pucanje koje nas je oamutilo svojom jainom. Duga ljupka debla palma divlje su se ljuljala, a vjetar je trgao lie i granje odnosei ih poput golemih izoblienih ptica daleko u maglu pijeska i pjene. Trali smo jedno za drugim du netom iskrenog puteljka. Sherrv je ila na elu, pokrivajui glavu rukama, dok sam ja prvi put zahvalio nebesima na makar i najmanjoj zatiti koju je pruao motor to sam nosio na leima, jer svi smo bili izloeni dvostrukoj smrtnoj prijetnji. S uznjihanih palma padali su s visine od petnaest metara grozdovi oraha tvrdih poput eljeza. Veliki kao topovska kugla i gotovo jednako opasni, ti projektili bombardirali su nas dok smo trali. Jedan pogodi motor koji sam nosio, udarac od kojeg zateturah, drugi padne pored puteljka i u drugom odskoku pogodi Sherrv u nogu. Iako je izgubio vei dio svoje siline, svjedno je baci na tlo i skotrlja je u pijesak kao da je antilopa u trku koju je pogodilo zrno velikog kalibra. Kad je ustala, vidno je epala... ali nastavila je trati pod prijeteim pljuskom kokosovih oraha. Gotovo smo stigli do sedla koje su oblikovali breuljci kad vjetar pojaa snagu svog nasrtaja. uo sam kako zavija zaglunijim i bjenjim glasom i kako se probija kroz vrhove drvea poput razjarene zvijeri. Zaspe nas

novim zapusima pijeska i kad pogledah pred sebe, vidjeh prvu palmu kako poputa. Opazih kako se umorno naginje, smodena naporima da se odupre vjetru, dok se tlo oko podnoja poelo dizati i korijenje se iupalo iz pjeskovita tla. Padajui dobije na brzini i, opisujui udan luk, poput krvnikove sjekire srui se na nas. Sherrv je ila petnaest koraka preda mnom, spremala se krenuti uzbrdicom i lice joj je bilo pognuto k tlu, pogled uprt u noge, ruke jo uvijek na glavi. Trala je ba po putanji iupanog stabla i izgledala je tako malena i krhka pod tim velikim deblom koje je padalo. Bilo bi je zgnjeilo jednim jedinim gorostasnim udarcem. Viknuh, ali premda je bila tako blizu, nije me mogla uti. Dugo svinuto deblo palme pone padati, a Sherrv je trala na putanji pada. Ispustih motor, bacivi ga s leda, i potrah naprijed. U tom trenu uoih da neu stii na vrijeme i skoih potrbuke, ispruivi dokraja desnu ruku, pa zgrabih Sherrvnu nogu bliu meni i potom je spojih s drugom, daljom. Klasian ragbijaki zahvat za gleanj. Ona se splete, padne koliko je duga i iroka licem u pijesak. Dok smo oboje bili na tlu, palma padne. Silina udarca prostruji zrakom, nadjaavi ak i huk vjetra, a kronja se srui uz tresak koji se kroz tlo rairi mojim tijelom, napinjui ivce i miie. U tren ustadoh, vukui Sherrv za sobom. Palma ju je promaila nekih etrdesetak centimetara i ona je bila zaprepatena i prestravljena. Zagrlih je nakratko, pokuavajui je utjeiti i ohrabriti. Potom joj pomogoh da preskoi palminu kronju koja je preprijeila put, pokazah joj sedlo i gurnuh je. Tri!, viknuh i ona zatetura naprijed. Angelo mi pomogne da ponovno uprtim motor na leda. Presko ismo stablo i mukotrpno se popesmo uzbrdicom iza Sherrv u trku. Svukud oko nas uo sam tresak i prasak drugih stabala koja su padala i pokuah trati lica podignutog uvis kako bih opazio sljedeu prijetnju prije no to se srui na nas, ali jedan otpali kokosov orah okrzne me po sljepoo ici, na tren mi pomutivi vid, i ja produih nasumice, stavljajui glavu na kocku trei izmeu udovinih giljotina sruenih palmi. Dooh do vrha sedla nesvjesno, nepripravan da podnesem u cijelosti silinu vjetra. Gurne me naprijed, tlo mi izmakne pod nogama dok sam letio preko prijevoja, koljena mi popustie i motor i ja skotrljasmo se niz suprotnu strminu. Kotrljajui se, sustigosmo Sherrv North i pregazismo je. Padne pa se pridrui meni i motoru u strmoglavom spustu. as sam iznad bio ja, as mi je gospodina North sjedila izmeu lopatica, as potom nas je motor gnjeio oboje. Kad smo doli do dna strmine i zavrili svi na hrpi, iznureni i izudarani, prijevoj nas je zaklanjao od izravnih naleta vjetra, pa sam mogao uti to Sherrv govori. Bilo mi je odmah jasno da je ogorena zbog onoga to je smatrala nezasluenim nasrtajem i glasno je iskazivala svoje miljenje o mojoj obitelji, mojoj naravi i mojem odgoju. ak i u tim oajnikim okolnostima njen gnjev uini mi se odjednom neodoljivo smijenim i po eh se smijati. Opazih da skuplja snage ne bi li me udarila, pa joj odluih svrnuti panju s toga. Okrenut k njoj, zakrijetah: Ivica i Marica na brdu Svaki s groem u ruci... Marica se vrati s dva, Nije se pela uzalud. Sherrv me kratko pogleda kao da imam pjenu na ustima, potom i ona prasne u smijeh, ali njen je grohot bio neobuzdan, gotovo bezumniki. Svinjo!, jecala je smijui se, dok su joj obraze preplavile suze, a mokra kosa puna pijeska visjela joj je niz lice u debelim zapletenim uvojcima. Doavi do nas, Angelo pomisli da plae, njeno joj pomogne da ustane i pomogne joj posljednjih stotinjak metara do peina, ostavljajui me da sam opet naprtim motor na bolna leda i krenem za njima. Naa peina bila je okrenuta u pogodnom pravcu da izdri ciklonske vjetrove, vjerojatno su stari ribari mjesto odabrali upravo s tom namjerom. Ja dohvatih platno omotano oko debla palme i iskoristih ga da zaklonim ulaz, slaui kamenje na slobodan rub kako bih ga privrstio: tako smo dobili polumrano sklonite u koje smo upuzali kao dvije ranjene ivotinje. Motor sam stavio u Chubbvjevoj peini. U tom trenutku imao sam dojam da e, vidimo li se tek nakon cijele vjenosti, jo uvijek biti prerano, ali znao sam da e se Chubbv posvetiti motoru svom ljubavlju koju majka prua svom bolesnom djetetu i da e nakon ciklona biti opet spreman za plovidbu. im sam privrstio platno kako bih zatvorio peinu i sprijeio prodor vjetra, Sherrv i ja mogli smo se svui i oistiti od soli i pijeska. U tu smo svrhu uporabili posudu dragocjene

pitke vode i na smjenu je svatko od nas stajao u posudi dok ga je drugi ribao spuvom. Duga bitka s motorom pretvorila me u mnotvo posjekotina i modrica, a iako je moja kutija prve pomoi ostala na brodici na dnu zaljeva, u vrei sam naao bocu joda. Sherrv je zapoela uvjerljivo oponaati Florence Nightingale, antiseptikom i komadom vate oistila mi je rane, apui rijei saaljenja i utjehe. Ja jako volim kad me miluju i ostadoh u tom poluusnulom stanju, podiui ruku ili pomiui nogu shodno uputama. Prva naznaka da gospodina North ne vida moje teke ozljede ozbiljno kako su iziskivale, dopre do mene kad iznebuha ushieno krikne i premaze moj najnjeniji dio tijela tamnocrvenim slojem joda. Crvenonosi Rudolph, zakikota i ja se uvrijeeno pobunih. Hej, to se ne da vie oprati. Izvrsno!, uzvikne. Tako u te uspjeti pronai izgubim li te u mnotvu. Ja sam ostao bez rijei pred tolikom nepredvidivom neozbiljnou. Zatvorih se u svoje dostojanstvo i podoh potraiti suhe hlae. Sherrv se isprui na dueku, gledajui me kako traim po vrei. Koliko e trajati?, upita. Pet dana, odgovorih, zastajui da oslunem stalni huk vjetra. Kako zna? Uvijek traje pet dana, objasnih, navukavi hlae i zakapajui ih. To e nam dati malo vremena da se bolje upoznamo. Bili smo u stupici ciklona, izdvojeni zajedno u nekoliko etvornih metara peine, i iskustvo je bilo udno. Svaki izlazak vani koji nam je nametala priroda ili elja da provjerimo kako se snalaze Chubbv i Angelo bio je pun neugode i opasnosti. Iako su palme ostale gotovo bez svih plodova u prvih dvanaest sati, a sve druge slabije biljke u istom tom vremenu su polegle, svejedno je jo bilo stabala koja su se ruila uz prasak, a strgano granje i kronje letjeli su kao strijele, dovoljno snano da oslijepe ili rane. Chubbv i Angelo spokojno su radili na motorima, rastavljajui ih i istei od slanice. Imali su se ime baviti. U naoj peini nakon poetne novosti zapali smo u krizu koju nisam dokraja razumio, ali za koju sam slutio da je presudna. Nikada nisam zahtijevao da dokraja razumijem Sherrv North, bilo je previe pitanja bez odgovora, previe minskih polja, osobnih zapreka koje mi nije bilo doputeno prijei. Do tog trenutka ona nikada nije iskazala svoje osjeaje, nikada se nije govorilo o budunosti. To je bilo udno, jer sve ene koje sam upoznao oekivale su, dapae zahtijevale, izjave ljubavi i strasti. Osjeao sam da ta neodlunost izaziva veliku napetost i u nje i u mene. Nala se upletena u neto to nije prihvaala i njeni osjeaji trpjeli su zbog toga. No, ipak, sa Sherrv nisam o tome, jer sam prihvatio preutni dogovor i nismo raspravljali o naim uzajamnim osjeajima. Ja sam sve to drao nepodnoljivim jer sam zaljubljenik u nesputani razgovor. Ako jo nisam uspio zaarati zmiju, bilo je to vjerojatno zato jer nisam ozbiljno ni pokuao. Svejedno, mogao sam se prilagoditi bez puno muke, zapravo me smetalo nepostojanje budunosti. inilo se da Sherry ne oekuje da naa veza potraje dalje od sumraka, a ipak sam znao da ne moe misliti tako jer trenutci poude koji su slijedili za trenutcima smrknutosti nisu davali mjesta sumnji. Jednom prigodom, kad sam joj poeo iznositi svoje nakane nakon izvlaenja blaga kako u dati sagraditi brod po svojim nacrtima, koji e u sebi ukljuivati sve najbolje vrline moga oboavanog Wave Dancera, kako u u Zaljevu Turtle sagraditi novu kuu koju nitko nee moi zvati kolibom, kako u je urediti i opremiti ona nije odgovorila. Kad sam ostao bez rijei, ona mi je okrenula leda na dueku i glumila da spava iako sam i ne dodirujui je mogao osjetiti napetost njenog tijela. Drugom prigodom zatekoh je kako me opet gleda onim neprijateljskim pogledom punim mrnje. Da bi je sat vremena kasnije preplavila neobuzdana tjelesna strast, u potpunoj opreci s njenim prethodnim dranjem. Posvetila se spremanju i krpanju moje odjee, sjedei prekrienih nogu na dueku, ivajui spretno i brzo. Svejedno, kad sam joj zahvalio, postala je otrovna i podrugljiva, pa smo planuli i estoko se posvadili dok ona nije istrala iz peine na razbjenjeli vjetar do Chubbvjeve peine. Vratila se tek naveer, a Chubby ju je dopratio drei u ruci svjetiljku kako bi joj osvijetlio put. Chubby me promotri pogledom koji bi bio zgromio svakog i ledeno odbije moj poziv da popijemo whisky, to je znailo ili da mu je loe ili da je jako ogoren. Potom se opet izgubi u oluji nerazgovijetno brundajui. etvrti dan moji ivci bili su napeti kao violinske strune, ali

razmotrio sam sa svih motrita problem udnog Sherrynog ponaanja i doao sam do nekih zakljuaka. Zatvorena sa mnom u toj maloj peini, Sherry je bila napokon prisiljena razmisliti o svojim osjeajima za mene. Zaljubila se, moda prvi put u svome ivotu, i njenom ponositom i neovisnom duhu to je iskustvo bilo mrsko. Da budem iskren, ni ja nisam ba uivao... ili bolje, uivao sam u kratkotrajnim razdobljima kajanja i ljubavi izmeu dva izljeva gnjeva, ali arko sam ekao trenutak kad e prihvatiti neizbjeno i predati se. Jo sam ekao taj sretan trenutak kad se probudih u zoru petoga dana. Otokom je zavladala zagluna tiina nakon ciklona. Leao sam i oslukivao u tiini, ne otvorivi oi, ali kad osjetih kretanje uz svoj bok, okrenuh glavu i pogledah je u lice. Oluja je gotova, ree tiho i ustane iz postelje. Izidosmo rame uz rame na svjetlo zore, trepui kapcima vidjevi razaranje koje je izazvala oluja. Otok je izgledao kao fotografija bojita iz Prvog svjetskog rata. Palme su bile ogoljele, gola debla dizala su se jadno u nebo i tlo ispod njih bilo je pokriveno gustim slojem palminog granja i kokosovih oraha. Nad svime je kraljevala tiina, nije puhao ni daak vjetra i nebo je bilo mlijenoplavo, jo zastrto izmaglicom pijeska i mora. Chubbv i Angelo izioe iz svoje peine kao medvjedi nakon zimskog sna. Ustadoe i nesigurno pogledae oko sebe. Iznenada Angelo zakrii kao Koman i skoi metar od tla. Njegovi ivotinjski nagoni nisu vie mogli biti zatomljeni nakon pet dana prisilne sputanosti. Potri izmeu palma kao hrt. Zadnji koji skoi u more plaa pie, vikne, a Sherrv prva prihvati izazov. Zaostajala je deset koraka kad su stigli do obale, ali skoie istodobno u vodu potpuno odjeveni i poee se odmah gaati grstima vlana pijeska. Chubbv i ja krenusmo za njima, sporim korakom primjerenijim naoj dobi. Jo uvijek u prugastoj pidami ivih boja, Chubbv uroni u more svoje krupne butine. Kompa, moram ti rei da je lijep osjeaj, ozbiljno ree. Ja duboko udahnuh, povukoh dugi dim iz cigare sjedajui pored njega u vodu do struka, potom mu ponudih ostatak cigare. Chubby, izgubili smo pet dana, rekoh mu i on se odmah namrti. Onda, dajmo se na posao, progunda sjedei u laguni u pidami na ute i ljubiaste pruge, s cigarom u ustima, kao veliki tamni abac. S vrha pogledasmo dolje u plitko more lagune i premda je jo bilo malo mutno zbog naplavina i uskomeanog pijeska, brodica se jasno razabirala. Polegla na bok u zaljevu, leala je na dnu na dubini od est metara, a paluba je jo bila pokrivena vodootpornim platnom. Izvukosmo je na povrinu zranim plovcima i im je izronio rub oplate, uspjeli smo je zavezati i odvui do ala. Ostatak dana potroili smo na iskrcavanje mokrog tovara, njegovo ienje i suenje, punjenje boca, postavljanje motora i pripreme za sljedei posjet Gunfire Reefu. Poeo sam biti ozbiljno zabrinut nezgodama koje su nas iz dana u dan silile na nedjelatan boravak na otoku, dok su Manny Resnick i njegovo veselo drutvo smanjivali nau poetnu prednost. Te veeri raspravili smo to uz vatru i morali smo priznati da u deset dana nismo poluili nikakav napredak, osim potvrde da je dio olupine Dawn Lighta potonuo u jarak. Kako bilo, plime su bile pogodne za rani jutarnji poetak i Chubby nas je proveo kroz kanal kad je svjetlost bila dovoljna tek za razabiranje koraljnih izboina. Kad smo doli na poloaj iza grebena, sunce je tek provirilo na obzoru. Tijekom pet dana provedenih na kopnu Sherryne su ruke gotovo potpuno ozdravile i premda sam joj obazrivo savjetovao da me pusti sa Chubbyjem jo nekoliko dana, briga i uljudnost bili su uzaludni. Sherry North bila je naoruana odijelom i perajama, a Chubby je sjedio na krmi pored motora. Sherry i ja brzo zaronismo i udosmo u umu morskog bambusa slijedei bove koje smo Chubby i ja postavili za naeg posljednjeg ronjenja. Radili smo blizu podnoja hridi i ja sam smjestio Sherry s nutarnje strane, na kojoj je bilo lake pratiti poloaj na ahovnici. Tek smo bili poeli pretraivnje prvog dijela i preli petnaest metara od zadnje bove, kad Sherry uurbano udari po mojim bocama kako bi mi privukla panju i ja si kroz bambuse prokrih put do nje. Plutala je uz koraljni zid naglava ke kao imi i pomno je ispitivala odron koralja i odcjepaka koji su skliznuli na dno jarka. Bila je u sjeni na nejasnoj pozadini od tamnog koralja, pa sam joj morao doplivati uz bok prije no to sam opazio to ju je privuklo. Naslonjen na hrid, donjim krajem oslonjen na hrpu odcjepaka i alge, bio je dugi valjkasti

predmet, takoer obrastao biljem, koji je ve dijelom progutao ivi koralj. Ali ipak, njegova veliina i pravilan oblik govorili su da je ljudsko djelo, jer bio je dug tri metra i imao je pedeset centimetara u promjeru, bio je savreno okrugao i blago stoast. Sherry ga je promatrala sa zanimanjem i kad se pribliili, okrene se i pode mi ususret, dajui mi znak da ne razumije. Ja sam, meutim, odmah prepoznao o emu se radi, pa su mi koom ruku i potiljka prolazili trnci uzbuenja. Palcem i kaiprstom pokazao sam joj pitolj u trenutku hitca, ali ona odmahne glavom, pa hitro napisah na ploi i pokazah joj. Top. Ona ustro klimne glavom, rairi oi i ispuhne oblak mjehuria u znak pobjede prije povratka do topa. Mjerama je odgovarao topovima od devet libra koji su bili dio naoruanja Dawn Lighta, ali nije bilo mogue proitati natpise jer su koralji i pijesak pretvorili povrinu u krokodilsku kou. Za razliku od bronanog zvona koje je izvadio Jimmy North, ovaj top nije bio ukopan u dno. Krenuh niz nemonu cijev, pregledavajui je paljivo, i gotovo odmah nadoh jo jedan top u guoj tmini podno hridi. No, tri etvrtine oruja bile su urasle u hrid koju su izgradili koraljni polipi. Plivajui se provukoh ispod prve cijevi i naioh na splet nagomilanih odcjepaka i uruenog koraljnog stijenja. Bio sam na ezdeset centimetara od te bezobline hrpe kad sam, osupnut tako da mi se presjekao dah i uzavrela krv u venama, shvatio to gledam. Odmah uzbueno preletjeh hrpu odcjepaka, otkrivi gdje po inje i zavrava nakupina koralja te zaplivavi uvis kroz morske bambuse kako bih procijenio veliinu i zastavi ispitati svaki otvor ili neravninu. Sveukupno je hrpa odcjepaka bila velika kao dva eljeznika vagona, ali tek kad sam gurnuo u stranu jedan plutajui splet alga i provirio kroz etvrtasta vrataca iz kojih je jo uvijek virila topovska cijev koja nije bila skroz izobliena slojem koralja, bio sam siguran da smo nali cijeli pramani dio fregate Dawn Light, pukle napola ba iza glavnog jarbola. Pogledah oko sebe uzrujano traei Sherrv i vidjeh njene peraje kako vire iz drugog dijela olupine. Izvukoh je van, istrgnui joj usnik, i poljubih je snano prije no to sam joj ga vratio. Ona se uzbueno smijala i kad joj dadoh znak da moramo izroniti, ustro odmahne glavom i naglo se udalji kako bi produila svoje istraivanje. Prolo je dobrih petnaest minuta prije no to sam je uspio odvui i vratiti na brodicu. Odmah smo oboje poeli priati, im smo ispljunuli usnike. Moj glas bio je jai od njena, no ona je bila odrjeitija. Trebalo mi je nekoliko minuta da se izborim za svoja prava vode poduhvata i izvijestim Chubbvja o naem otkriu. Zasigurno je Dawn Light. Teina naoruanja i tereta vjerojatno ga je potopila im se odsukao. Potonuo je kao kamen i lei podno hridi. Neki topovi su ispali iz trupa i razbacani su posvuda uokolo. Nismo ga odmah prepoznali, opet se umijea Sherrv, tek to sam je uspio uutkati. Izgleda kao hrpa odcjepaka, ali golema hrpa. Koliko sam mogao procijeniti, vjerojatno je puknuo napola iza glavnog jarbola, ali raskolio se gotovo svom duinom. Topovi su vjerojatno probili oplatu i samo su dvoja vrataca na pramcu neoteena... U kojem je poloaju?, upita Chubbv, prelazei odmah na stvar. Prevrnut je, potvrdih. Izvrnuo se najvjerojatnije dok je tonuo. To je veliki problem, osim ako se ne moe ui kroz otvor vrataca ili sa strane loma, zabrunda Chubbv. Dobro sam ga pogledao, rekoh mu, ali nisam uspio nai toku kroz koju se probiti u trup. ak su i vrataca zaprijeena naslagama. Chubbv turobno odmahne glavom. Kompa, ovo mjesto kao da je ukleto. Odmah svi troje prekriismo prste. Angelo ga opomene ozbiljnim glasom: Priziva nesreu. Ne bi smio tako priati, kui? Ali Chubbv nastavi odmahivati glavom i njegovo se lice namrti. Ja ga pljesnuh po leima i upitah: Je li to no da pia led... i po najjaem suncu? Moj duhoviti pokuaj razveseli ga kao besposlenog pogrebnika. Oh, pustite Chubbvja na miru, ubaci se Sherrv u njegovu obranu. Zaronimo opet i pokuajmo nai prolaz u trupu. Pola sata odmora, rekoh, za puenje i alicu kave... potom emo ponovno pogledati. Drugi put ostali smo dolje tako dugo da je Chubbv morao dati trostruki znak upozorenja... i kad izronismo, jarak je kuhao. Ciklon je ostavio za sobom visoke valove i oni su, poveani plimom, silovito nasrtali preko grebena i prodirali u prolaz, dostiui visinu koju dotad nismo iskusili. Nijemo se uhvatismo za klupe dok nas je Chubbv vraao kui

sumanutom plovidbom i tek kad smo uli u mirnije vode lagune mogli smo nastaviti raspravu. Otporan na bombe, kao Chatvroodova blagajna u Narodnoj banci, pojasnih. Jedini prolaz zaprijeio je top, a u drugi sam uao nekih metar prije no to sam naiao na pregradu koja je popustila. To je skrovite jedne stare murine velike kao udav... ima zube kao buldog, a ja i ona nimalo se ne slaemo. A sredinji dio?, upita Chubbv. Ne, odgovorih. Oslonjen je na dno i koralj ga je zapeatio. Chubbvjev izraz lica govorio je: Jesam li vam rekao. Najradije bih mu bio spustio na glavu engleski klju, toliko je bio ohol... ali zanemarih ga i pokazah im komad oplate koji sam polugom otkinuo s trupa. Koralj je sve obavio. Nalik je onim drevnim okamenjenim praumama. Dawn Light je kameni brod, oklopljen koraljom. Postoji samo jedan nain ulaska: treba ga raznijeti. Chubbv klimne glavom. Tako se mora uiniti. Sherrv se umijea: Ali, ako uporabite eksploziv, neete li sve raznijeti u komade? Neemo uporabiti atomsku bombu, pojasnih joj. Poet emo s pola naboja na pramanom otvoru. Tek toliko da maknemo komad one koraljne obloge. Obratih se ponovno Chubbvju. Onaj gelignit nam treba odmah... sada je ve svaki sat dragocjen, Chubbv. Mjesec je pogodan. Moe nas veeras vratiti na Svetu Mariju? Chubbv se ne udostoji odgovoriti na tako izlino pitanje. To je bila nepojmljiva uvreda njegovoj mornarskoj sposobnosti. Bila je zadnja etvrt, okruena blijedim kolobarom. Zrakom je jo lutala praina noena jakim vjetrovima. I zvijezde su bile zastrte i daleke, ali ciklon je u kanal donio velike koliine oceanskog planktona, tako da je more, gdje god se uzburkano pjenilo, bilo svjetlucavo. Naa brazda blistala je duga i zelena, pruajui se iza nas kao rep pauna, a ribe koje su plivale pod povrinom sjale su kao repatice. Sherrv uroni ruku preko boka i, izvlaei je zapaljenu udesnim tekuim plamenom, zapanjeno zaklike. Kasnije, kad joj se prispavalo, nasloni se na moje grudi ispod vodootpornog platna, koje sam prostro kako bismo se zatitili od vlage, i sluali smo mukle udarce divovskih manta koje su na otvorenu moru iskakivale iz vode i zaranjale pljeskajui po povrini svojim ravnim trbuhom tekim vie tona. Odavno je bila prola pono kad ugledasmo svjetla Svete Marije, slina niski dijamanata na grlu otoka. Ulice su bile potpuno puste kad smo privezali brodicu i popeli se do Chubbvjeve kue. Supruga nam otvori vrata umotana u kunu haljinu koja je Chubbvjeve pidame inila nenapadnim. Kosa joj je bila uvijena velikim viklerima od ruiaste plastike. Dotad je nikada nisam vidio bez eira i iznenadih se opazivi da nije elava kao suprug. Toliko su sliili u svemu drugome. Ona nas ponudi kavom prije no to smo se ja i Sherrv kombijem odvezli u Zaljev Turtle. Plahte su bile vlane i trebale su biti prozraene, ali nitko se nije bunio. Sutradan ujutro zaustavih se u potanskom uredu: moj pretinac bio je napola pun, uglavnom katalozima ribolovne opreme i beznaajne pote, ali bilo je nekoliko pisama starih klijenata koji su traili najam... srce mi se stisne od njih... i smea omotnica brzojava, koji otvorih na kraju. Brzojavi su mi uvijek donosili loe vijesti. Svaki put kad vidim jednu od tih omotnica sa svojim imenom koje proviruje kroz prozori kao zatvorenik, uvijek mi se eludac zgri. U poruci je stajalo: Mandrake isplovio iz Capetowna u smjeru Zanzibara u petak 16. u 12.00 Steve. Moja pretkazanja nesree bila su potvrena. Mandrake je isplovio prije est dana. Preplovio je ocean prije no to sam drao moguim. Obuzme me elja da otrim na Coolie Peak i promotrim obzor. Umjesto toga pruih brzojav Sherrv i spustih se u Ulicu Frobisher. Fred Coker otvarao je vrata putnike agencije kad zaustavih ispred trgovine Mame Eddy i poslah Sherrv unutra s popisom za nabavku, dok sam ja poao niz ulicu do agencije. Fred Coker nije me vidio od dana kad sam ga ostavio u jaucima na podu njegove pogrebnike dvorane i sad je sjedio za uredskim stolom u odijelu boje morskog psa, s kravatom na kojoj je bila havajska djevojka na alu obraslom palmama s natpisom: Dobrodoli na Svetu Mariju! Biser Indijskog oceana. Digne pogled, a osmijeh mu je bio u skladu s kravatom, ali im me prepozna, njegov izraz promijeni se u duboku nepriliku. Ne uspije zatomiti blejanje sirotog janjeta, iskoi iz stolca i dade se u trk prema stranjem dijelu. Sprijeih njegov bijeg i on uzmakne ispred mene, dok su naoale sa zlatnim okvirom sjale kao grake znoja koje su mu prekrile lice, sve

dok ne udari u stolac i srui se buno na nj. Tek tada mu uputih lijep srdaan osmijeh... i uini mi se da e se onesvijestiti od olakanja. Kako ste, gospodine Coker? Pokua odgovoriti, ali glas ga izda. Stoga klimne glavom tako hitro da smjesta shvatih kako je vie nego dobro. Hou jednu uslugu od vas. to god, promuca, doavi istog trena do glasa. to god, gospodine Harry, morate samo pitati. Unato prosvjedima, trebala mu je tek minuta da se pribere i osokoli. Saslua moj razborit zahtjev za tri sanduka ekploziva i izvede pantomimu koja me morala uvjeriti u bespogovornu nemogunost da me zadovolji. Zakoluta oima, usie obraze i zapucketa jezikom. Hou ih sutra u podne... najkasnije. A on si pritisne elo kao da ga glavobolja ubija. I ne budu li ovdje tono u dvanaest, vi i ja nastavit emo raspravu o uplatama osiguranja... Spusti ruku i ispravi se na stolcu, a izraz je opet bio pripravan i budan. Ne treba, gospodine Harry. Mogu vam nabaviti to to hoete... ali skupo e vas stajati. Tristo dolara po sanduku. Zapiite ih na raun, rekoh mu. Gospodine Harry, uzvikne, znate da vam ne mogu dati kredit. utio sam, ali mirnuh, stisnuh vilice i poeh duboko disati. Dobro, hitro se ispravi. Onda, do kraja mjeseca. Jako ste ljubazni, gospodine Coker. Drago mi je, gospodine Harry, zajami mi. Doista drago. Jo samo neto, gospodine Coker. Vidjeh kako se jei od pomisli na moj zahtjev, ali junaki se drao. U bliskoj budunosti predviam izvoz neto malo robe u Zuerich, u vicarsku. On se nagne naprijed na stolcu. Ne elim se dosaivati s carinskim formalnostima... razumijete? Razumijem, gospodine Harry. Dobivate li zahtjeve da poaljete tijelo nekog svog klijenta bliskoj rodbini? Oprostite? Izgledao je zbunjeno. Ako jedan turist premine na otoku, recimo od sranog udara, vi biste bili pozvani da balzamirate tijelo za potomke i poaljete im ga u sanduku. Grijeim li? Ve se dogodilo, potvrdi. U tri navrata. Dobro, onda vam je poznat postupak? Dakako, gospodine Harry. Gospodine Coker, priuvajte jedan lijes i nabavite hrpu potrebnih papira. Uskoro u vam donijeti poiljku. Smijem li pitati to kanite izvesti... umjesto tijela? Postavio je pitanje obazrivo. Samo vi pitajte, gopodine Coker. Odoh do utvrde da porazgovaram s tajnicom predsjednika. Bio je na sastanku, ali mogao me primiti u jedan, ako sam htio ruati s njime u uredu. Prihvatih poziv i da ubijem vrijeme odvezoh se stazom koja je vodila do Coolie Peaka dokud sam mogao doi kombijem. Tamo zaustavih i produih pjeke do ruevina stare izvidnice i svjetionika. Sjedoh na grudobran, gledajui s vidikovca more i zelene otoke dok sam puio cigaru i dotjeravao briljivo skrojene naume, zadovoljan zbog prilike da ih jo jednom razmotrim prije no to im povjerim svoju sudbinu. Pomislih na ono to hou od ivota i odluih da se radi o tri stvari: Zaljev Turtle, Wave Dancer II. i Sherry North, ne nuno tim redoslijedom. Da bih mogao i dalje ostati u Zaljevu Turtle, morao sam ostati istih ruku na Svetoj Mariji, da bih imao Wave Dancer, trebao sam obilno gotovine, a Sherrv North... no, to je iziskivalo mnogo pomnog promiljanja i na koncu je moja cigara postala opuak, pa ga ugasih na kamenom grudobranu. Duboko udahnuh i ispravih ramena. Hrabro, Harry, deko, rekoh si sputajui se do utvrde. Predsjedniku je bilo drago to me vidi, izie iz dvorane za prijeme da me doeka i stane na vrke prstiju kako bi me zagrlio preko ramena i poveo u svoj ured. Prostorija je sliila plemikom salonu, strop je bio poduprt vidljivim gredama, zidovi obloeni drvenim plo ama, engleskim pejsaima u tekim okvirima i suvremenim mranim uljima nejasne tematike. Prozor s etvrtastim staklima pruao se od poda do stropa i gledao je na luku, a pod je bio pokriven istonjakim tepisima. Ruak je bio posluen na hrastovom stolu za sastanke... dimljena riba, sir i voe, otepljena boca Chateau Lafittea iz 1962. Predsjednik nato i tamnocrveno vino u dvije kristalne ae, ponudi mi jednu i potom ubaci u svoju dvije kockice leda. Vragolasto se nasmijei vidjevi moj zgroeni pogled. Svetogre, zar ne? Podigne k meni au skupoga vrhunskog vina s kockicama leda. Ali, Harrv, ja znam to mi se svia. Ono to je uputno u Ulici Rovale ne mora nuno biti i na Svetoj Mariji. Tono, gospodine! Uzvratih osmijeh i popismo. Sada, deko, o emu ste htjeli razgovarati? Kad se vratih u kolibu, naoh poruku. Sherrv je otila u posjet gospodi Chubbv, stoga izidoh na

trijem s hladnim pivom u ruci. Opet pomislih na moj susret s predsjednikom Biddleom, razmatrajui ga rije po rije, i bio sam zadovoljan. Pomislih da sam zatvorio sve rupe... osim onih koje su mi mogle posluiti za bijeg. Tri drvena sanduka s natpisom Riba u konzervi. Proizvedeno u Norvekop stigla su s kopna zrakoplovom u deset, naslovljena na putniku agenciju Coker. Tebi u ast, Alfred Nobel, pomislih, vidjevi natpis dok ih je Fred Coker iskrcavao iz pogrebnog vozila u Zaljevu Turtle, i smjestih ih u stranji dio kombija ispod vodootpornog platna. Onda, do kraja mjeseca, gospodine Harry, ree Fred Coker, kao junak neke Shakespeareove tragedije. Raunajte na to, gospodine Coker, zajamih mu i on se udalji kroz palmik. Sherrv je zavrila spremanje namirnica. Izgledala je tako drukija no dan prije, kose zaeljane unazad, odjevena u moju staru koulju, koja joj je bila iroka kao spavaica, i u izblijedjelim trapericama nogavica neravno odrezanih ispod koljena. Pomogoh joj da ukrca sanduke u kombi i uosmo u kabinu. Sljedei put kad se vratimo ovamo bit emo bogati, rekoh joj i pokrenuh motor, zaboravivi prekriiti prste. Na jedvite jade smo se uspeli putom kroz palmik, izili smo na glavnu cestu ispod nasada ananasa i uspeli smo se na greben koji se nadvijao nad gradom i lukom. Prokletstvo!, viknuh bijesno i naglo zako ih, skreui na rubnik tako silovito da se kamion s ananasima iza nas zanio kako nas ne bi udario, a voza se nagnuo kroz prozor kako bi mi opsovao u prolazu. to je?, Sherrv se odgurne od vjetrobrana kamo ju je moja vonja bacila. Poludio si? Dan je bio vedar i bez oblaka, zrak je bio tako bistar da se svaka pojedinost bijelog i modrog broda isticala jasno kao da je nacrtana. Ljuljao se na ulazu u veliku luku, na sidritu obino namijenjenom motornim brodovima za krstarenje ili potanskom brodu. Bio je sav iskien zastavicama i, poredana uz ogradu, razabirala se posada koja je gledala na obalu. Ususret mu je jurio amac, dovozei lukog kapetana, carinskog inspektora i doktora MacNaba. Mandrake?, upita Sherrv. Mandrake i Manny Resnick, potvrdih, mijenjajui smjer. to namjerava?, upita ona. Dakako da se neu pojaviti u Svetoj Mariji dok su na kopnu Manny i njegovi batinai. Gotovo sve sam ih sreo u okolnostima koje su vjerojatno utisnule moje lice ak i u njihove mozgove zaostale u razvoju. Na padini brda, na prvoj autobusnoj postaji onstran skretanja za Zaljev Turtle bila je mala trgovina koja me opskrbljivala jajima, mlijekom, maslacem i drugom lako pokvarljivom robom. Vlasnik je bio ushien to me vidi i mahne mojim neplaenim raunom kao dobitnim listiem lutrije. Platih mu i potom zatvorih vrata njegova ureda radi telefonskog poziva. Chubbv nije imao telefon, ali njegov susjed ga pozove. Chubby, rekoh mu, onaj veliki plovei bijeli bordel na sidritu potanskog broda znai nevolje. to hoe da uinim, Harry? Pouri. Pokrij spremnike za vodu mreama za rakove i hini da ide u ribolov. Isplovi na otvoreno more i otplovi do Zaljeva Turtle. Ukrcat emo teret s obale i zbrisat emo na Gunfire Reef im se smrai. Bit u u zaljevu za dva sata, odgovori i prekine vezu. Bio je tamo za sat i etrdeset pet minuta. Jedan od razloga zato sam volio raditi s njim bio je to si se mogao okladiti u glavu kad je neto obeao. im je sunce zalo i vidljivost se smanjila na sto metara isplovismo iz Zaljeva Turtle i kad izie mjesec, bili smo na puini ispred otoka. Sklupani ispod vodootpornog platna, sjedei na sanduku gelignita, Sherry i ja raspravljali smo o dolasku Mandrakea u luku. Prvo to e Manny napraviti bit e da poalje svoje deke s pregrt love da postavljaju pitanja po trgovinama i barovima. Je li netko vidio Harrvja Fletchera?, a svi e stati u red da im se izlaju. Kako je gospodin Harry iznajmio ribaricu od Chubbyja Andrewsa i kako rone u potrazi za koljkama. Ako bude bolje sree, netko e ga uputiti na cijenjenog Fredericka Cokera... a Fred e marno otkucati sve to zna samo ako novac bude dobar. to e onda? Dobit e ivani napadaj kad bude uo da se nisam utopio u Severnu. Kad se bude pribrao, poslat e momke da opljakaju i pretresu kolibu u Zaljevu Turtle. Tamo e biti puiona. Onda e ih I sve bajna gospodina Lorna Page povesti na lano mjesto brodoloma kod Big Gulla. To e ih zadrati dva ili tri dana... dok ne ustanove da se radi samo o brodskom zvonu. Tada? No, tada e se Manny razbjesniti. Mislim da se Lorna treba spremiti za neugodne trenutke...

ali nakon toga ne znam to e biti. Sve to moemo uiniti jest pokuati se pritajiti i raditi kao opor dabrova da olupini otmemo pukovnikove bobice. Sutradan je plima bila takva da nismo mogli proi kanalom prije kasnog jutra. To nam je dalo vremena za pripreme. Otvor ih jedan sanduk gelignita i izvadih deset utih naboja tvrdih kao vosak. Zatvor ih sanduk i zakopah ga s ostala dva u pjeskovito tlo palmika, daleko od tabora. Potom Chubbv i ja postavismo i provjerismo detonator. Bio je rune izrade, ali ve sam iskusio njegovu uinkovitost. Sastojao se od dvije baterije od devet volta u skromnoj kutijici s prekidaem. Imali smo etiri kolutia tanke izolirane bakrene ice i upaljae u kutiji cigara. Svaka od smrtonosnih srebrenastih cijevi bila je briljivo umotana u vatu. U kutiji su bili i vremenski upaljai nalik olovci. Chubbv i ja izdvojismo se od drugih kako bismo prikvaili elektrine upaljae na priruno izraene spojeve koje sam u tu svrhu privrstio na kutiju. Uporaba eksploziva visoke razorne moi u teoriji je jednostavna, no u praksi zamarajua. I idiot moe spojiti ice i okrenuti prekida, ali u svom profinjenom obliku to postaje umjetnost. Vidio sam stablo srednje veliine koje je preivjelo eksploziju polovice sanduka, izgubivi tek lie i malo kore... dok sam ja s pola naboja u stanju sruiti isto takvo stablo preko ceste, potpuno je prepreujui, a da pritom ne otpadne ni jedan list. Smatram se nekom vrstom umjetnika i nauio sam Chubbvja sve to sam znao. On je imao prirodan dar, iako ga se ne bi bilo moglo nazvati umjetnikom... njegova nesklonost potivanja postupka bila je odve djetinjasta. Chubbv je jednostavno volio dizati u zrak, bilo to. Dok je radio s upaljaima, razdragano je pjevuio. Doli smo na poloaj u jarku nekoliko minuta prije podneva i ja zaronih sam, naoruan samo podvodnom pukom na komprimirani zrak Nemrod s kriastim ostima, iji sam vrh sam smislio i izradio. Dvadeset etiri mala vrka strjelice, otri poput onih koje koriste Batonke kad love ribe u rijeci Zambezi. Iza vraka bio je kri, popreni klin od deset centimetara koji je trebao sprijeiti rtvino klizanje niz ipku dovoljno blizu da me napadne dok drim u ruci drugi kraj. Modro najlonsko ue moglo je izdrati napetost od dvjesto pedeset kilograma i oblikovalo je omu od est metara ispod cijevi podvodne puke. Zaronih do goleme olupine, smjestih se udobno pored vrataca za top i zatvorih oi nekoliko sekunda kako bi ih priviknuo na tamu, potom oprezno provirih kroz mrani etvrtasti otvor, gurajui ispred sebe cijev puke. Tamno ljigavo tijelo murine zavijuga i napne se im osjeti moju prisutnost i povue se prijetei i otkrivajui zastraujue pravilne zube. U polumraku oi su bile crne i sjajne, odraavale su slabu svjetlost poput majih. Zvijer je bila golema, debela kao moja potkoljenica i dua od mojih ispruenih ruku. Valovita lena peraja ispravi se gnjevno dok mi je prijetila. Briljivo naciljah, priekavi da okrene glavu i ponudi mi bolju priliku. Nekoliko trenutaka straha, imao sam samo jedan pokuaj na raspolaganju i bila bi nasrnula na mene promaim li. Vidio sam ulovljene murine kako ugrizima kidaju oplatu amca. Ti zubi mogli su lako pokidati gumeno odijelo i meso, dolaze i do kosti. Polako je vijugala, promatrajui me kao kobra spremna za napad, a udaljenost je bila najvea mogua koja je jo uvijek doputala tono ciljanje. Priekao sam pogodan tren i napokon prede u drugu fazu napada. Nadme vrat i polako se okrene otkrivajui mi bok. Boe mili, rekoh si, kad pomislim da sam neko to radio iz zadovoljstva! Pritisnuh otponac. Plin zlokobno zaiti i pri izlasku iz cijevi gluho pukne izbacujui osti, koje polete ostavljajui za sobom dugi trag i vukui ue. Ciljao sam u tamni biljeg u obliku uha iza lubanje, a pogodih tri centimetara iznad i pet udesno. Murina se pone grevito izvijati, a pomahnitalo tijelo koje se vijalo poput bia zaprijei otvor. I Ispustih oruje pa zamahom peraja krenuh naprijed i zgrabih kraj osti. Tresle su se i poskakivale u mojim rukama dok se murina ovila tamnim i krupnim tijelom oko ipke. Izvukoh je iz njena brloga prikovanu za bodljikavi vrak velikim komadom koe i gipkih miia. Ustiju otvorenih u nijemi krik, isprui tijelo i zamahne njime pa se zgri, kao barjak na vjetru. Repom me udari po licu, pomaknuvi mi masku. Voda mi ude u nos i oi i trebao sam je namjestiti da bih mogao krenuti k povrini. Tada murina iskrivi glavu unazad pod nemoguim kutom i sklopi golemu razjapljenu gubicu na metalnu ipku osti. Osjetih kako

zubi struu i kripe po eliku, a na mjestu ugriza ostadoe sjajni srebrenasti tragovi. Izronih na povrinu drei visoko svoju lovinu. Zauh kako Sherrv uasnuto vie vidjevi neman, koja se svijala kao zmija, dok je Chubbv progundao: Dodi tati, ljepotice, i nagnuo se preko ograde kako bi uhvatio osti i izvukao murinu u brodicu. Pokazivao je plastine desni veselo se smijui, jer murina je bila njegov najdrai zalogaj. Nasloni joj vrat na rub oplate i iskusnim potezom jednim udarcem odsijee udovinu glavu putajui da padne u jarak. Gospodina Sherry, uzvikne, vidjet ete kako je ukusna. Nikad!, najei se Sherrv, povlaei se i uzmiui od uzdrhtale krvave leine. U redu, deki, idemo sa elatinom. Angelo je pripremio ronilaku mreu i doda mi je dok se Sherrv sputala preko ruba spremna za ronjenje. Drala je kolut izolirane ice i odmatala je ne napinju i je dok smo zaranjali. Ponovno se uputim ravno do sada neobitavanog otvora i kliznuh unutra. Rep topa bio je privren za koraljnu gromadu. Izabrah dva mjesta za smjetaj naboja. Htio sam pomaknuti top iskoristivi ga kao golemu polugu kako bih razbio komad okamenjene oplate. Istodobna eksplozija dvaju naboja bila bi sruila zid odcjepaka koji je zakrio prolaz do topovske palube. vrsto uglavih naboje. Sherrv mi doda kraj ice pa odrezah i ogolih bakrenu icu klijetima i potom je zakvaih na spojeve. Provjerih uinjeno i potom izidoh natrake iz otvora. Sherrv je sjedila prekrienih nogu na trupu s kolutom u krilu, a ja joj se nasmijeih i podigoh paleve pa pokupih podvodnu puku koju sam bio ispustio. Kad smo izronili, na brodici je Chubbv imao kutiju uza se na veslakoj klupici i ice su bile spojene. Podigao je obrve, unaprijed uivajui dok je posesivno grlio detonator. Samo mu se primjenom sile mogao uskratiti uitak da okrene prekida. Spreman za prasak, zapovjednice, zabrunda. Onda neka prati, Chubby. Jo se malo poigrao kutijom, produujui uitak, potom okrene prekida. Jarka povrina mora nadme se i uzburka, a mi osjetismo irenje udarnog vala kroz dno brodice. Neto kasnije ugledasmo kljuanje i pjenjenje mjehuria, kao da je netko isuo u jarak tonu sode bikarbone. Polako se smiri. Hou da stavi i hlae ronilakog odijela, zlato, rekoh Sherrv i, kako sam predviao, ona doeka zapovijed kao poziv za raspravu. Zato kad je voda topla? I rukavice i izmice, pridodah, poinjui i sam navlaiti duge gumene hlae. Ako je trup otvoren, moda emo ui tijekom ovog ronjenja. Trebat e ti zatita od otrog izlomljenog kamenja. Napokon prihvativi, uini ono to je trebala uiniti odmah, bez pitanja. Ostalo mi je jo puno posla da je dobro izvjebam, pomislih dok sam skupljao ostatak opreme koja mi je trebala u tom ronjenju. Uzeh vodonepropusnu ronilaku svjetiljku, polugu i kolut laganog najlonskog ueta te priekah dok Sherrv ne zavri mukotrpan postupak uvlaenja u uske gumene hlae, uz odanu Angelovu pomo. Kad ih je napokon navukla i zakopila gumbe, bili smo spremni za polazak. Na pola puta nabasasmo na prvu mrtvu ribu koja je plutala u dubini. Eksplozija ih je ubila ili ozlijedila na stotine, raznih veliina. Obuze me osjeaj krivnje pri pomisli na pokolj koji sam izvrio, ali utjeih se milju da sam ih ubio manje no plava tuna u jednome danu. Spustismo se kroz to prizorite pokolja i svjetlost pogodi leine koje su plutale besciljno noene strujom, beei se i svjetlucajui kao umirue zvijezde na sivoplavom nebu. Dno jarka bilo je zamueno pijeskom i krhotinama drugog materijala koje je uskovitlala eksplozija. U zastoru od morskog bambusa otvorio se prolaz i mi prodosmo kroza nj. Odmah uoih da sam postigao svoju svrhu. Eksplozija je izbacila iz trupa veliki top, iupavi ga kao pokvareni zub iz crne vilice palube. Pao je na dno jarka, okruen otpadom koji je povukao za sobom. Gornji dio otvora bio je raznesen, proirujui upljinu toliko da se ovjek gotovo mogao uspraviti. Kad bljesnuh svjetiljkom u tami, ugledah maglu punu gliba i lebdeih zrnaca kojima je trebalo vremena da se staloe. Moja nestrpljivost nije to doputala, pa kad se polegnusmo na trup, provjerih vrijeme za rad, imajui na umu moja dva prethodna ronjenja, koja su iziskivala dodatnu dekompresiju: imali smo sedamnaest minuta do poetka izranjanja, pa namjestih zvono sata i pripremih se za pretraivanje. Uporabih top izbaen u more kao sidrite, za koje sam privezao kraj najlonskog ueta, i potom se vratih do otvora, odmatajui ga za sobom dok sam se penjao.

Morao sam iupati Sherrv iz otvora: u tih nekoliko sekunda koje sam potroio na vezivanje ueta gotovo je nestala u rupi na trupu. Gnjevno joj dadoh znak da se makne, a ona zauzvrat napravi prstima jedan gospoama neprimjeren pokret, ali odglumih da ga nisam vidio. Udoh obazrivo u otvor i otkrih da se vidljivost u tamnom glibu smanjila na metar. Eksplozije su samo djelomino pomaknule kamen onstran toke u kojoj se nalazio top. inilo se da je dalje upljina, ali trebao sam je proiriti da bih se provukao. Uporabih polugu da odlomim komad olupine i otkrih da se radi o okamenjenom postolju topa. Radio sam polako i smotreno, ne obazirui se na stalne udarce po stranjici kojima mi je Sherrv iskazivala svoju arku nestrpljivost. Kad sam jednom iziao s komadom razlomljenog postolja, ona mi uzme plou i napie: Ja sam sitnija!! Dvaput potcrta sitnija, za svaki sluaj, ako mi promakne dvostruki usklinik, i gurne mi plou pod nos. Uzvratih joj njenim prethodnim pozdravom i vratih se svojim iskopinama. Ve sam bio dovoljno raistio da vidim kako je jedina preostala prepreka veliko postolje, nagnuto pod smijenim kutom preko ulaza na palubu s topovima. Poluga je bila potpuno neuinkovita s tom gromadom: druga mogunost bila je okaniti se posla, vratiti se sutradan s drugim nabojem gelignita i opet se kockati. Pogledah kronometar i vidjeh da sam potroio dvanaest minuta. Izraunah da sam vjerojatno potroio vie zraka no inae tijekom nedavnih napora. Unato tome odluih pogledati. Dodah vani svjetiljku i polugu Sherrv i prokrih si obazrivo put kroz otvor. Oslonih rame ispod gornjeg kraja postolja i nogama potraih vrsto uporite. Kad sam se namjestio, duboko udahnuh i poeh gurati. Polako poveah napetost miia dok nisam svom snagom nogu i leda gurao uvis. Osjetih kako mi se lice i grlo nadimaju od krvi, a oi samo to nisu izletjele iz duplja. Nita se ne pomakne, pa ja jo jedanput udahnuh i pokuah ponovno, ali ovaj put bacivi se u silovitom trzaju svom teinom na gredu. Popusti i ja se osjetih kao Samson kad si je na glavu sruio hram. Izgubih ravnoteu i sunovratih se natrake u vrtlogu odcjepaka koji su padali uz mukle udarce i poskakivali oko mene. Kad zavlada tiina, nadoh se u mrklom mraku, gustoj smjesi uzvrtloena gliba koji je zakrio svjetlost. Pokuah se maknuti i osjetih da mi je noga priklijetena. Preplavi me ledeni val strave dok sam se divlje borio ne bih li se oslobodio. Bilo je dovoljno nekoliko uasnutih trzaja nogom da shvatim kako sam se jeftino izvukao. Postolje topa promailo mi je nogu pola centimetra i palo je poprijeko na peraju. Izvukoh nogu putajui peraju i krenuh nasumice van. Sherrv je nestrpljivo ekala vijesti i ja obrisah plou pa napisah otvoreno!, podcrtavi dvaput. Ona uperi prst prema otvoru traei doputenje da ue, a ja pogledah na kronometar. Imali smo dvije minute, pa klimnuh glavom i povedoh je. Usmjerivi snop svjetiljke preda se, vidljivost je bila gotovo pedeset centimetara, dovoljna da naem prolaz koji sam prokrio. Bio je tek toliko irok da proem a da ne zapnem bocama ili cijevi za zrak. Odmatao sam za sobom najlonsko ue, kao Tezej u Minotaurovu labirintu, tako da ne izgubim orijentaciju u spletu paluba i otvora Dawn Lighta. Sherrv me slijedila na uetu. Mogao sam osjetiti kako mi njena ruka dodiruje stopalo i potkoljenicu dok je ila za mnom. Preavi zapreku, voda je postala neto bistrija i naosmo se u prostranoj i niskoj prostoriji palube s topovima. Bila je tamna i tajanstvena, napuena brojnim udnim obrisima razbacanim oko nas. Vidjeh druga postolja, topovske kugle, rasute ili poslagane u kutovima, i drugu opremu, tako izoblienu zbog dugog vremena provedenog u moru da je bila neprepoznatljiva. Polako smo napredovali, podiu i perajama nove vrtloge pijeska i blata. I ovdje su oko nas plutale mrtve ribe, ali uo ih da se grebenski crveni rakovi skrivaju i bjee u utrobu broda kao udovini pauci. Barem su oni preivjeli eksploziju, zahvaljujui svojim tvrdim oklopima. Upravih snop svjetiljke na daske iznad naih glava, traei pristup niim palubama i spremitima. Budui da je brod bio prevrnut, morao sam nastojati uskladiti sadanji poloaj olupine s crteima koje sam prouio. Na etiri i pol metra od prolaza nadoh ljestve pramanog potpalublja, taman etvrtast otvor iznad moje glave, i udoh dok su se mjehurii penjali kao ivo srebro izmeu pregrada i dasaka. Ljestve su bile toliko trule da su se raspale im sam ih dodirnuo i komadi su nastavili plutati u vodi oko moje glave dok sam

iao prema donjoj palubi. U uskom i zakrenom hodniku vjerojatno su bile putnike kabine i asnika blagovaonica. Klaustrofobino ozraje podsjeti me na uasne uvjete u kojima je vjerojatno ivjela posada fregate. Krenuh obazrivo tim hodnikom, privuen vratima s obje strane, koja su obeavala svakovrsna oaravajua otkria. Oduprijeh se kunji i krenuh niz palubu sve dok hodnik naglo ne zavri drvenom pregradom. Ovo je vjerojatno bio vanjski zid okna koje je prolazilo kroz palube i sputalo se do pramanog spremita u utrobi broda. Zadovoljan postignutim, uperih snop svjetiljke na zapee i ustanovih, protrnuvi od osjeaja krivnje, da smo pretjerali etiri minute. Svaka sekunda pribliavala nas je grozomornoj opasnosti da emo isprazniti boce i da neemo moi obaviti dekompresiju. Zgrabih Sherrvno zapee i dadoh joj znak opasnosti, preavi otrimice dlanom preko grla prije no to sam lupnuo po satu. Ona odmah shvati i krotko krene za mnom na dug i spori put povratka kroz trup, slijedei ue. Ve sam osjeao kako mi ventil proputa zrak nevoljkije sada kad su se boce gotovo ispraznile. Izidosmo vani i provjerih je li Sherrv uz mene, a onda pogledah uvis. Ono to vidjeh iznad sebe presjee mi dah u grlu i uas koji me obuzme pretvori se u osjeaj vrelog ulja u utrobi. Jarak Gunfire Breaka pretvorio se u krvavo bojite. Privueni tonama mrtve ribe, desetine krvolonih psina ubojica stigle su iz dubina. Miris mesa i krvi zajedno s uzbuenim kretnjama psina koje su se prenosile kroz vodu izazvali su opu pomamu. Odmah povukoh Sherrv nazad u otvor i tamo se pritajismo, gledajui gore prema golemim obrisima koji su klizili jasno se ocrtavajui na svijetloj povrini. Uz skupinu manjih psina bilo je barem dvadesetak nezgrapnih ivotinja koje su otoani nazivali albakorskim psinama. Velike mone ribe imale su bavasto tijelo i naduti trbuh, zaobljenu njuku i iroku nasmijeenu obrazinu. Kruile su jarkom kao na velikom vrtuljku, maui repom i nagonski otvarajui ralje kako bi progutale komade mesa. Znao sam ih kao pohlepne, ali glupe ivotinje koje se dadu lako obeshrabriti agresivnim dranjem kad nisu uzbuene. Sada su pak bile toliko uzbuene da su bile opasne, ali da se radilo samo o njima, bio bih prihvatio opasnost izranjanja s ubrzanom dekompresijom. Ono to me ozbiljno prestrailo bila su druga dva vitka obrisa koja su tiho klizila jarkom, mijenjajui smjer monim zamahom lastavijeg repa, tako da je iljasta njuka gotovo dodirivala vrh repa, da bi potom opet pojurili svom silinom i ljepotom orla u letu. Kad bi jedna ili druga od ovih stranih nemani zastala radi hranjenja, srpasta usta otvarala su se i viestruki redovi zuba dizali su se kao iljci jea. Bile su uigrani par, svaka duga tri metra i ezdeset od njuke do vrha repa, s uzdignutom otricom lene peraje duge kao ljudska ruka. Bile su sivoplave na leima, a trbuh im je bio snjenobijel, s tamnim tokama na repu i perajama. Mogle su presjei ovjeka napola i odjednom progutati svaku polovicu. Jedna od njih opazi nas uurene u otvoru i krene se naglo sputati, plivajui nekoliko metara od nas, pritajenih u polumraku, tako da sam jasno razaznao duge visee bodlje mukih spolnih organa. To su bile strane bijele psine, najgrabeljivije ribe svih mora, i shvatih da bi pokuaj izranjanja na povrinu s primjerenom dekompresijom, uz ograniene koliine zraka i bez ikakve zatite znaio sigurnu smrt. Ako sam htio Sherrv izvesti ivu morao sam se izvri opasnostima koje bi u nekim drugim okolnostima bile nezamislive. Napisah hitro na plou: Ne mii se! Izronit u na dah. Ona proita poruku, odmah odmahne glavom u znak neslaganja i uini zabrinute kretnje kako bi me sprijeila, ali ja sam ve otvorio kopu mog remena i napravio posljednji duboki udisaj, koji mi nadme grudi, prije no to sam joj u ruke stavio svoj usnik. Skinuh pojas s olovima kako bih dobio na uzgonu i kliznuh dolje du boka trupa, iskoristivi kobilicu kako bih se prikrio dok sam plivao prema zaklonu hridi. Pustio sam Sherrv svoje preostale zalihe zraka, moda za pet ili est minuta uz tedljivo koritenje, i sada sam samo sa zrakom u pluima morao prihvatiti izazov jarka i pokuati izroniti na povrinu. Dooh do hridi i poeh se penjati drei se tik uz koralj u nadi da e me tamno odijelo stopiti s polutamom. Penjao sam se leima okrenut koralju, gledajui otvoreni jarak, gdje su veliki zlokobni obrisi jo jurili i kruili. est metara od dna zrak u mojim pluima poeo se brzo iriti jer se pritisak smanjivao. Nisam ga mogao zadrati

jer bi mi bio rastrgao tkivo plua. Ispustih ga kroz usne, srebrenasti svjetionik mjehuria koje je jedna bijela psina odmah uoila. Zaokrene i pojuri kroz jarak ustrim zamasima repa nasrui na mene. Bacih oajniki pogled na hrid i dva metra iznad sebe uoih malu upljinu u trulom koralju. Uletjeh u nju upravo dok je psina prolazila pored mene, a potom se okrenula i vratila se nazad za drugi prolaz ba u trenutku kad sam se sklupao u skuenom sklonitu. Psina svrne panju s mene kako bi zgrabila plutajuu leinu skue, prodrljivo je gutajui. Plua su mi ve treperila jer sam potroio sav kisik iz zraka koji sam udahnuo i u krvi mi se stvarao ugljini dioksid. Ubrzo bih bio poeo tonuti u tamu anoksije. Tigrovo oko Napustih sklonite u upljini pa, i dalje se drei hridi, potisnuh se uvis to sam snanije mogao jednom perajom, gorko alei za drugom, jo zarobljenom ispod postolja. Izranjajui sam opet morao ispustiti zrak koji se irio jer sam znao da se u mojim ilama i duik brzo dekomprimira i da e se ubrzo pretvoriti u plin, grgoljei u mojoj krvi kao pjenuac. Iznad sebe opazih srebrenu uzbibanu povrinu i tamni obris brodice u obliku cigare koja je plutala na njoj. Penjao sam se brzo i pogledah opet dolje. U daljini uoih skupinu psina koje su i dalje kruile. inilo se da sam proao neprimijeen. Plua su me arila zbog pomanjkanja zraka i u sljepoo icama mi je bljetalo kad odluih da je vrijeme da napustim zaklon hridi i preplivam otvoreni jarak do brodice. Zamahnuh nogama i krenuh prema brodici, trideset metara od grebena. Na pola puta pogledah dolje i vidjeh da me jedna bijela psina uoila i krenula je u napad. Popne se iz modrih dubina nevjerojatnom brzinom, pa mi strava dade novu snagu dok sam plivao prema povrini i brodici. Gledao sam dolje, promatrajui kako psina pristie. inilo se da postaje divovska dok je nasrtala na mene. U tim sumanutim sekundama svaka pojedinost urezala mi se u um. Vidjeh svinjsku njuku s pukotinama nosnica, zlaane oi sa zjenicama poput vraka strijela, iroka modrikasta leda s kojih se dizala visoka krvnika otrica lene peraje. Izronih na povrinu tako hitro da sam izletio gotovo do pasa i, okreui se u zraku, prebacih zdravu ruku preko ruba brodice. Svim snagama trznuh tijelom naprijed i skupih noge pod bradu. U tom trenutku bijela psina napadne, voda uskljua oko mene i kad izroni na povrinu, okrzne me i ja osjetih kako gruba zrnasta koa cijepa nogavicu odijela, a potom zauh tresak i podrhtavanje kad udari u trup brodice. Vidjeh prestravljena lica Ghubbvja i Angela dok se brodica nagibala i silovito ljuljala. Moje hitro izvijanje prevarilo je psinu, koja je promaila moje noge udarivi u trup. Sada se jo jednim oajnikim zamahom i trzajem sunovratih preko ruba i padoh na dno brodice. l Psina opet udari u trup, promaivi me ponovno tek za nekoliko centimetara. Ostadoh ispruen, tjerajui zrak u bolna plua dugim opojnim udasima, od kojih mi se zavrti u glavi kao od jakog vina. Chubbv mi dovikne: Gdje je gospodina Sherrv? Ona velika psina uhvatila je gospodinu Sherry? Ja se okrenuh na bok sopui i gutajui dragocjeni zrak. tedi dah, dahtao sam. Sherry eka u olupini. Treba zrak. Chubbv skoi na pramac i skine platno s tamo posloenih priuvnih boca. Bio je od onih ljudi koje, kad sam u nevolji, volim imati u svojoj blizini. Angelo, zarei, daj mu plo ice za psine. Radilo se o kutiji s ploicama bakrenog acetata za tjeranje psina, koje sam naruio iz kataloga amerikih sportskih proizvoda i za koje je Chubbv bio izrazio duboki i trajni prezir. Da vidimo slui li ta vraja stvar neemu. Nadisao sam se dovoljno, pa ustadoh i rekoh Chubbvju: Imamo problema. Jarak je pun velikih psina, a dvije su doista opasne. Ona to me napala i jo jedna. Chubbv se namrti dok je prilagodavao ventile novom usniku. Jesi li izronio bez stanke, Harry? Klimnuh glavom. Ostavio sam svoje boce Sherrv. Ona eka dolje. Dobit e emboliju, Harry? Pogleda me i opazih zabrinutost u njegovim oima. Da, klimnuh glavom, vukui se do kutije s opremom i podiui poklopac. Moram brzo ponovno zaroniti... moram poveati pritisak krvi prije nego to se pone pjenuati. Uzeh torbicu s nabojima za moju podvodnu puku. Bilo ih je dvanaest, a poelio sam ih vie dok sam vezivao torbicu na bok. Svaka glava bila je narezana za zavijanje na ipku od tri metra. Sadravala je naboj koji je odgovarao metku puke kalibra 12 i mogao sam ga ispaliti pritiskom na otponac. Radilo se o uinkovitom oruju protiv psina. Chubby mi podigne boce

na leda i uvrsti remen, dok je Angelo kleknuo preda me i privrstio mi za potkoljenice ploice u rupiastim plastinim posudicama za odbijanje morskih pasa. Trebat e mi drugi pojas s olovima, objasnih, i izgubio sam jednu peraju. Ima par u priuvi u... Nisam dovrio reenicu. Nepodnoljiva uarena bol pogodi me u lakat ozlijeene ruke. Tako grozan gr da sam snano kriknuo, dok se ruka trne pregibajui se kao sklopivi no. Pokret je bio nevoljan, zglob se pregibao zbog djelovanja mjehuria u ilama koje su pritiskale ivce i tetive. Embolija, trgne se Chubbv. Blaena Djevice, ronilaka bolest. Skoi do motora i pokrene ih, pribliavajui se grebenu. Brzo, Angelo, vikne, moramo ga opet spustiti dolje. Bol opet nasrne, uasan uareni ugriz u desnoj nozi. Koljeno se savije i zajecah kao novoro ene. Angelo mi privrsti oko struka pojas s olovima i navue mi peraju na ukoenu nogu. Chubbv ugasi motore i priosmo zaklonjeni od vjetra grebenu, dok se on vratio do klupe na kojoj sam leao. Nagne se nada me da mi ugura u usta usnik i otvori ventile na bocama. Okay?, upita, a ja udahnuh zrak i klimnuh glavom. Chubbv se nagne preko boka i promotri u dubinu jarka. U redu, proguna, psina je otila u etnju. Podigne me kao dijete jer nisam mogao pomaknuti ruku i nogu pa me spusti u more izmeu brodice i grebena. Angelo zakvai za moj pojas boce za Sherrv, potom mi doda puku i ja se ponadah da mi nee ispasti iz ruke. Izvedi odonud gospodinu Sherry, zapovjedi Chubbv, a ja se nezgrapno bacih natrake i zaronih. Unato groznim grevima, moja prva misao bila je da potraim zlokobne sjajne obrise bijelih psina. Ugledah jednog, ali bio je dolje, u skupini albakorskih psina koje su se nespretno kretale. Drei se zaklona grebena, mahao sam i izvijao se kao kljasta vodenbuha kako bih zaronio. Na osamnaest metara od povrine bol po ne poputati. Poveani pritisak vode smanji koliinu mjehuria u krvi, noge se ispravie i mogao sam ih voljno nadzirati. Zaronih jo bre i olakanje do e hitro kao blagoslov. Osjetih kako nova hrabrost i sigurnost briu donedavni oaj. Imao sam zraka i oruje. Sada sam imao mogunost da se borim. Bio sam na tridesetak metara, nadomak dna. Opazih kako se Sherrvni mjehurii diu iz zagasitomodre dubine i to me utjei. Jo je disala, a ja sam imao punu bocu za nju. Nisam morac uiniti drugo no odnijeti joj je. Jedna velika albakorska psina ugleda me dok sam klizio niz tamni zid i zaokrene prema meni. Ve odebljala od hrane, ali nezasitno gladna, pode mi ususret sa svojim groznim osmijehom, maui irokim repom. Ja ustuknuh i ostadoh plutati u vodi, spreman da joj se suprotstavim. Drao sam puku s eksplozivnom glavom uperenu u nju i dok sam polako mahao perajama drei se u pripravnosti, oko mene se rairi oblak plave boje od otopljenih plo ica. Psina se priblii i ja naciljah da je pogodim ba u njuku, ali im su glava i krge dole u doticaj s plavim oblacima, udalji se, naglo zaokreui, uznemireno i sablanjeno maui repom. Bakreni acetat joj je opekao krge i oi, natjeravi je da se povue. Chubbv Andrews, tebi u inat!, pomislih. Djeluju! Nastavih sputanje dotiui vrhove ume bambusa i spazih Sherrv sklupanu u otvoru devet metara dalje. Potroila je svoje boce i koristila je moje, ali po koliini i slabom toku mjehuria mogao sam zakljuiti da ima zraka tek za jo nekoliko sekunda. Pojurih prema njoj, odvojivi se od grebena... i samo njeni uzrujani znakovi rukom upozorie me. Okrenuh se i vidjeh bijelu psinu kako stie nalik dugom plavom torpedu. Doticala je vrhove bambusa, a iz jednog ugla ralja visio joj je rastrgani komad mesa. Otvori te iroke ralje da proguta zalogaj i redovi bijelih zuba zasvjetlucae kao latice nakaradnog cvijeta. Suprotstavili joj se dok je nasrtala, ali istodobno se bacih unazad, maui perajama u njenom smjeru kako bih izmeu nas rasprio gustu dimnu zavjesu plave maglice. Noena silovitim zamasima repa, psina je u tim zadnjim metrima pojurila kao strijela, ali tada naie na oblak i trzajem skrene i udalji se. Proe mi tako blizu da me rep snano udari po ramenu, okreui me naglavake. Na nekoliko sekunda izgubih orijentaciju, ali im sam se vratio u ravnoteu i uzbueno pogledao oko sebe, ustanovih da velika psina krui oko mene. Ispisivala je krug desetak metara od mene i u mojim uzbuenim oima izgledala je duga kao ratni brod, velika i plava kao ljetno nebo. Izgledalo je nemogue da te nemani mogu postati jo i dvostruko vee. Ova je jo bila dojene... zahvalih nebesima

na tom. Odjednom mi se podvodna puka u koju sam se toliko uzdao uini izlinom: psina me promatrala hladnim utim okom, na kojemu se blijeda opna povremeno naglo sputala u posprdnom migu, a jednom otvori ralje u grevitom tucaju, gotovo kao da se unaprijed naslauje okusom moga mesa. Nastavi brzo plivati u irokom krugu, a ja sam se u sreditu okretao s njom i sumanuto mahao perajama kako bih pratio njeno spretno, lagano kretanje. Okreui se, otkvaih s pojasa drugu bocu, prebacih je preko lijevog ramena kao tit rimskog legionara i zadjenuh pod ruku podvodnu puku, drei vrh okrenut prema nemani. Sve moje tijelo drhtalo je od toplog mlaza adrenalina koji je strujao mojim krvoiljem i moja osjetila bila su stoga pojaana i izotrena... neobuzdan osjeaj straha, silovit uitak kojemu je ovjek mogao postati rob. Svaka pojedinost ubojite nemani neizbrisivo se ureze u moje pamenje, od laganog treptaja viestrukih krga iza glave do duge niske kruoustih istaa zakvaenih prijanjaljkama za glatku bijelu povrinu trbuha. S betijom te veliine, pokuati pogotkom naboja iz puke u njuku znailo je samo dodatno je razjariti. Jedina mogunost bila je ciljati u mozak. Prepoznah trenutak u kojemu je odbojnost psine za plavu izmaglicu bila nadjaana glau i bijesom. Rep kao da se ukrutio i zamahne nekoliko puta, naglo poveavajui brzinu. Pribrah se, podiui zamjensku bocu da se zatitim, a psina se kruto i hitro okrene, prekidajui kruenje kako bi izravno nasrnula. Vidjeh kako se ralje otvaraju poput provalije obrubljene klinastim zubima i u presudnom trenutku ugurah u njih dvije eline boce. Psina stisne vilice u mamac i istrgne mi ga iz ruku dok me silina nasrtaja bacila u stranu kao mrtav list. Kad se pribrah, uznemireno pogledah oko sebe i ustanovih da bijela smrt est metara dalje polako pliva grizui eline boce kao to tene grize papuu. Tresla je glavom u nagonskoj kretnji kojom kida komade mesa sa rtve, ali koja je sada samo izazivala duboke ogrebotine u obojenom metalu boca. Ovo je bila prilika, moja jedina i zadnja prilika. Snano zamahnuvi, otplivah iznad irokih plavih leda okrznuvi visoku lenu peraju i sruih se na nju ciljajui u njenu slijepu toku poput pilota lovca koji se obruava. Ispruih puku, oslonih vrsto vrh na zakrivljenu plavu lubanju ba usred ona dva hladna i uta oka pa pritisnuh otponac na oprugu. Hitac pukne i probije mi bubnjie, a puka snano poskoi u mojoj ruci. Psina se propne kao podivljali konj i jo me jednom odbaci u stranu, ali pribrah se na vrijeme da vidim kako je preplavljuje uasan gr. Miii ispod glatke koe grili su se i napinjali, slijedei rastrojene poticaje ozlijeenog mozga, a psina se bacakala i koprcala, divlje prevrtala, pa jurila dolje i udarala njukom u stjenovito dno jarka, a onda se dizala na rep i besciljno plivala i kruila kroz plavu vodu. I dalje je gledajui s dune udaljenosti, skinuh ispaljeni naboj i zamijenih ga novim. Bijela smrt jo je imala Sherrvnu zalihu zraka u svojim raljama. Nisam joj je mogao prepustiti. Oprezno sam slijedio njene mahnite i nepredvidive pokrete i kad je napokon zastala, plutajui glavom nadolje i iroko maui repom, opet pritisnuh na lubanju naboj, snano ga oslanjajui na hrskavini svod tako da hitac u cijelosti prenese svoju silinu udarca na majuni mozak. Opalih i psina se ukruti. Ne pomakne se vie, ve se i dalje ukoena polako izvrne i pone tonuti na dno jarka. Ja se hitro pribliih i iupah iz ralja oteene boce. Odmah opazih da su zubi psine probili i pokidali cijevi za dovod zraka, ali boce su bile samo izgrebane. Nosei sa sobom boce, pourih kroz vrhove bambusa prema olupini. Iz otvora se vie nisu dizali mjehurii zraka i im pridoh, vidjeh da je Sherrv odbacila zadnju bocu. Bila je prazna, a ona je polako umirala. Svejedno, ni u gru polakog guenja nije se dala u samoubilaki pokuaj izranjanja na povrinu. ekala me, polako klizei u smrt, ali uzdajui se u mene. im se spustih do nje, izvadih usnik i pruih joj ga. Njeni pokreti bili su spori i rastrojeni. Usnik joj izmakne iz ruke i zapliva uvis, isputajui bujicu zraka. Ja ga zgrabih i gurnuh joj ga u usta, drei ga da joj ne ispadne i istodobno se lagano sputajui pod nju kako bih olakao dotok zraka. Sherrv pone disati. Njen grudni ko podizao se i sputao u dugim, dubokim udisajima i izdisajima dragocjena zraka i gotovo odmah vidjeh da obnavlja snagu i bistrinu uma. Zadovoljan time, posvetih se skidanju ventila s jedne potroene boce kako bih zamijenio onog koji je psina otetila. Pola minute sam ga iskuavao prije no to sam

privrstio spravu na Sherrvna leda i preuzeo svoj usnik. Sada smo imali dovoljno zraka za dugotrajnu i sporu dekompresiju koja nas je ekala. Kleknuh ispred Sherrv, a ona mi uputi usiljen smjeak, podiui palac uvis, pa ja uzvratih istim pokretom. Sve je u redu, pomislih, skidajui s puke naboj i zamjenjujui ga drugim, uzetim iz torbice na boku. Potom jo jednom iz sklonita provirih gore u more jarka. Budui da su se zalihe uginule ribe istroile, izgledalo je da se i skupina psina razila. Vidjeh par nezgrapnih tamnih obrisa jo u lovu u kunoj vodi, ali njihova pomama je oslabila. Kretale su se mirnije i osjetih se spokojnijim izvodei Sherrv van. Uzeh je za ruku i iznenadih se kad mi se uini tako malom i hladnom, ali ona uzvrati stiui prste. Pokazah na povrinu i ona klimne glavom. Povedoh je kroz vrataca kliznuvi ispod trupa i, skriveni bambusom, urno se uputismo prema zaklonu grebena. Rame uz rame, drei se i dalje za ruke, leima okrenuti grebenu, polako smo se penjali iz jarka. Svjetlost se pojaavala i podiui pogled uoih visoko gore brodicu. Moje ufanje poraste. Na osamnaest metara zaustavih se minutu kako bih po eo dekompresiju. Jedna velika stara albakorska psina proe kraj nas, pjegava i debela kao svinja, ali ne obazre se na nas i ja spustih puku dok je kroz izmaglicu nestajala u daljini. Polako se popesmo do sljedee stanke za dekompresiju na dvanaest metara, gdje smo ostali dvije minute, ostavljajui da kroz plua postupno izie duik nakupljen u krvi. Potom gore, na est metara, za sljedeu stanku. Pogledah krajikom oka u Sherrvnu masku i ona zakoluta oima: oito joj se vraala hrabrost i drskost. Sada je sve bilo u redu. Gotovo smo stigli... Brodica je bila tako blizu da je izgledalo da je mogu dodirnuti pukom. Gotovo da sam mogao razabrati smea lica Chubbvja i Angela nagnuta preko boka dok su nestrpljivo ekali da izronimo. Svrnuh pogled s njih, pomno pretraujui more oko nas. Na rubu mog vidnog polja, gdje je izmaglica vode prelazila u gustu modrinu, vidjeh neko kretanje. Samo navjetaj sjenke, nestale prije no to sam je uspio opaziti, ali osjetih kako me obuzima treptaj straha i neizvjesnosti. Plutao sam u vodi, opet uzbunjen, u oekivanju, dok su se zadnje minute vukle sporo kao umirui kukci. Sjenka opet proe, ovaj put jasna, brz i smrtonosan pokret koji nije ostavljao mjesta dvojbi: nije se radilo o albakorskoj psini. Razlika je bila ista kao izmeu sjene hijene u zasjedi u mraku oko tabora i lava u lovu. Odjednom se iz modrog maglovitoga vodenog zastora pojavi druga bijela psina. Lebdjela je hitro i tiho, prolazei na petnaest metara udaljenosti kao da nas ne vidi i produujui do granice naega vidnog polja, a onda je naglo zaokrenula i opet prola, kao zvijer u kavezu koja ide tamoamo izmeu reetaka. Sherrv se stisne uz mene a ja izvukoh ruku iz uzbunjenog stiska u koji ju je zarobila. Trebao sam obje ruke. Pri sljedeem prolazu psina promijeni putanju svog kretanja i pone opisivati iroke krugove, koji uvijek prethode napadu. Kruila je i kruila bez stanke, s onim blijedim utim okom prodrljivo uprtim u nas. Iznenada moju panju privue desetak posudica od modre plastike s ploicama za odbijanje morskih pasa koje su sporo tonule. Opazivi da smo u nevolji, Chubbv je bacio u more cijelu kutiju. Jedna posudica proe mi dovoljno blizu da je uhvatim u letu i pruih je Sherrv. U njenoj ruci pone isputati plavi oblak i ja opet usredotoili panju na psinu. Malo se povukla, nanjuivi otopinu, ali jo je brzo kruila oko nas, promatrajui nas i gnusno pokazujui zube. Pogledah na sat: jo tri minute do spasa, ali mogao sam se kockati pa poslati Sherrv i prije. Za razliku od mene, ona nije doivjela po etak embolije, vjerojatno su joj trebale minuta ili dvije da bude na sigurnom. Psina suzi krug, sve se vie pribliavajui. Blizu... tako blizu da sam pogledao u crnu ispupenu zjenicu oka i iitao u njoj njene zle namjere. Opet pogledah na sat. Moda bismo se bili izvukli za dlaku, ali odluih da poaljem Sherrv odmah. Pljesnuh je po ramenu i pokazah povrinu. Oklijevala je, ali ponovno je pljesnuh po ramenu i ponovih zapovijed. Ona se pone penjati polako, po pravilima, ali njene su noge izazovno visjele. Psina me napusti i polako se pone penjati za njom, pratei je. Sherrv je opazi i pone se penjati bre, a psina krene na nju. Sada sam bio ispod njih i pomaknuli se u stranu upravo u trenutku kad je psina zauzela kruti poloaj repom, koji je znak poetka napada. Bio sam ispod nje kad se okrenula da uzgrize Sherrv. Pribliih se, naslonih vrh puke na mekano grlo i

pritisnuh otponac. Vidjeh kako udar protresa bijelo i naduto meso, a psina se trne unazad grevitim zamahom repa. Pojuri uvis i izroni na povrinu, izleti u zrak i pljusne nazad u vrtlogu pjene. Pone odmah kruiti i trzati se u sumanutim krugovima, kao da ju je napao roj pela. Ralje se vie puta munjevito otvore i zatvore. Izjedan uasnom brigom, promatrao sam Sherrv, koja je sauvala pribranost i ne urei penjala se prema brodici. Par golemih tamnih apa bio je ispruen pod povrinu da je primi. Dok sam gledao, doe im na dohvat. Tamni prsti uhvatie je kao elina klijeta i isisae je iz vode udesnom snagom. Sad sam svu svoju panju mogao usredotoiti na problem kako da ostanem iv iduih minuta dok ne budem mogao krenuti za njom. Psina kao da se oporavila od hitca i zamijenila je svoju neobuzdanu besciljnu putanju grozomornim kruenjem. Opet je zapoela irokim krugom, no stalno, iz kruga u krug smanjujui udaljenost. Pogledah na sat i vidjeh da napokon mogu zapoeti posljednji dio izrona. Krenuh polako gore. Muka embolije jo je bila svjea u mome sjeanju... ali bijela smrt se sve vie pribliavala. Na tri metra od brodice opet zastadoh i psina postane sumnjiava, vjerojatno se prisjeajui nedavnog hitca. Prekine kruno kretanje i stane nepomino u bistroj vodi, plutaju i na velikim iljatim grudnim perajama nalik krilima. Pogledasmo se u oi s udaljenosti od etiri metra i primijetih da se plava neman sprema za zavrni juri. Stisnuh vrsto puku ispruivi dokraja ruku i polako, tako da je ne navedem da krene, zaplivah k njoj dok naboj nije bio na nekoliko centimetara od pukotina nosnica ispod njuke. Pritisnuh otponac i neman ustukne, uzdrmana eksplozijom naboja. Okrene se, udaljavajui se u irokom luku, a ja ispustih puku i pojurih na povrinu. Bila je bijesna poput ranjena lava, razjarena pretrpljenim ozljedama nasrne na mene, golema kao plava planina, razjapljenih velikih ralja. Znao sam da ovaj put nema naina da joj umaknem, samo ju je smrt mogla zaustaviti. Izletjevi na povrinu, ugledah Chubbvjeve ispruene ruke, prste nalik grozdu tamnih banana, i u tom sam ga trenutku oboavao. Podigoh iznad glave desnu ruku, pruajui je Chubbvju, i dok je psina punom brzinom prelazila nekoliko metara koji su nas dijelili, osjetih kako se njegovi prsti stiu oko moga zapea. Zatim voda uskuha oko mene. Osjetih golemu silu na ruci i moan pljusak vode kad veliko tijelo psine izroni. Nadoh se potrbuke na palubi brodice, iupan iz ralja te uasne nemani. Jo si itav, Harry, ree Chubbv nehajnim glasom, u kojemu mi ne promakne usiljenost, i pogledah oko sebe u potrazi za Sherrv. Jesi li dobro?, viknuh, ugledavi je na krmi mokru i blijedu. Ona klimne glavom, sumnjao sam da moe progovoriti. Otvorih kopu remena, rjeavajui se tereta boca. Chubby, pripremi komad elatine, viknuh, skidajui masku i peraje, virei preko ograde brodice. Psina nas nije ostavila na miru, kruila je oko brodice razjarena ranama i neuspjehom. Izroni, pokazujui lenu peraju u svoj njenoj visini. Znao sam da lako moe napasti i probiti oplatu brodice. Oh, zaboga, Harry, grozna je, Sherry napokon doe do glasa i shvatih kako se osjea. I ja sam mrzio tu ogavnu neman svim arom svoje nedavne strave... ali morao sam je odvratiti od izravnog napada. Angelo, daj mi onu murinu i no za mamce, viknuh, a on mi prui hladno ljigavo tijelo. Odrezah komad mesa od pet kilograma i bacih ga u more. Psina zaokrene i baci se na komad, progutavi ga i okrznuvi trup brodice. estoko se zaljuljasmo njenim prolaskom. Brzo, Chubby, viknuh, bacajui psini jo jedan zalogaj. Uhvati ga u letu kao gladan pas, projurivi ispod trupa i ponovno udarivi u njega, pa se brodica neugodno zanjie i Sherrv krikne, uhvativi se za krmenu klupicu. Spreman, ree Chubbv i ja mu dobacih ezdeset centimetara dug komad murine, o ien od utrobe i rastvoren poput torbe. Stavi unutra naboj i svezi ga, zapovjedih, a on se nasmijei. Hej, Harry, zakikota se, dopada mi se. Dok sam hranio neman ostatkom murine, Chubbv sveza naboj gelignita u lijepi omot od murinina mesa iz kojega je virila izolirana bakrena ica. Dobaci mi ga. Namjesti spojeve, zapovjedih, omatajui desetak puta icu oko lijeve ruke. Spreman za paljbu, naceri se Chubbv i ja bacih smotuljak mesa i eksploziva na putanju psine. zaleti se da ga zgrabi i svjetlucava plava leda izronie na povrinu dok je gutala ponueni zalogaj. ica odmah pone kliziti preko boka i ja je odmotah jo s koluta. Pusti da

proguta, rekoh, a Chubbv s uitkom klimne glavom. Okay, Chubbv, poalji tu gnusobu u pakao, zareah dok je neman izranjala na povrinu uzdignute peraje i kruila oko nas, s bakrenom icom koja joj je virila iz usta. Chubby okrene prekida i psina se rasprsne kao lubenica u mjeavinu blijede krvi, tamnijeg mesa i tamnocrvenog sadraja utrobe u visokom stupu ruiaste pjene koji se podigne petnaest metara uvis, prskajui jarak i brodicu. Raznesena leina zapluta na povrini kao krvavo deblo, potom se izvrne i po ne tonuti. Zbogom, psino, vikne Angelo, a Chubby se aneoski nasmijei. Idemo doma, rekoh, jer su se valovi poeli prelijevati preko grebena i samo to nisam povratio. Kako bilo, moje loe stanje udotvorno se poboljalo nakon lijeenja whiskyjem Chivas Regal, premda ispijenom iz emajlirane alice, a mnogo kasnije u peini Sherrv mi ree: Pretpostavljam da oekuje zahvalne hvalospjeve to si mi spasio ivot i sline gluposti... Ja se nasmijeih i rairih ruke. Ne, zlato, samo mi pokai svoju zahvalnost, a ona smjesta poslua i kasnije nikakva mora ne poremeti moj san, jer sam bio iscrpljen i tijelom i duhom. Mislim da smo svi mi po eli doivljavati jarak Gunflre Breaka s praznovjernim strahom. Niska nezgoda i nevolja koje su nas pratile u naim je oima bila posljedak smiljene zle namjere. Svaki put kad smo se vraali u jarak, inilo se da je postao jo zlokobniji, a prijetee ozraje koje ga je okruivalo pojaalo se. Zna to mislim?, ree Sherrv smijui se, ali ne skroz u ali. Mislim da su duhovi umorenih mongolskih vladara slijedili blago kako bi ga uvali... I pored sunca u oi zapazih izraz Angelova i Chubbvjeva lica. Mislim da su duhovi bili u one dvije goleme psine to smo ih juer ubili. Chubbvjev izraz lica bio je nalik licu nekoga tko je za doruak pojeo tucet pokvarenih ostriga, problijedio je sve dok nije postao ukastosmed i vidjeh kako desnom rukom tjera zlu sreu. Gospodina Sherry, umijea se uozbiljen Angelo, ne smijete tako priati. Vidio sam da mu se najeila koa na rukama. On i Chubbv pretrpjeli su napad praznovjernog straha. Da, prestani, sloih se. alila sam se, pobuni se ona. Lijepa ala, odvratih, umrli smo od smijeha. Zanijemismo svi za prolaska kroz kanal sve dok nismo doli na zaklonjeni poloaj iza grebena. Ja sam sjedio na pramcu i kad me svi troje pogledae, shvatih iz njihovih izraza lica da imam posla s opalim poletom. Sam u zaroniti, najavih i zauje se lagani uzdah olakanja. Idem s tobom, ponudi se Sherrv. Kasnije, prihvatih, ali prvo hou provjeriti ima li morskih pasa i pokupiti opremu koju smo juer izgubili. Zaronih obazrivo, ostajui plutati pet minuta odmah ispod brodice kako bih promotrio dubine jarka, u potrazi za onim zlohudim crnim obrisima, i onda se polako spustih. U najdubljoj je polutami voda bila hladna i sablasna, ali opazih da je nona plima oistila jarak i isisala u otvoreno more sve leine i krv koje su dan prije privukle morske pse. Nije bilo ni najmanjeg traga leinama bijelih psina i jedine ribe koje sam vidio bile su zbijene plove raznobojnih obitavatelja koralja. Srebreni odsjaji ispod mene odvedoe me do puke koju sam u urbi da se doepam brodice odbacio, a prazne boce i oteeni ventil nadoh u otvoru gdje smo ih ostavili. Izronih s teretom i napokon se u posade pojave osmijesi kad izvijestih da je jarak ist. U redu, rekoh koristei tu ozarenost, danas emo otvoriti spremite. Hoe li ui kroz trup?, upita Chubbv. Razmislio sam, ali sam zakljuio da bi trebalo nekoliko jaih naboja da se ude otud. Odluio sam ui u okno s putnike palube. Nacrtah na ploi dok sam objanjavao. Tovar se vjerojatno pomaknuo, vjerojatno je razbacan ba onstran te pregrade i kad je otvorimo, moi emo ga izvui komad po komad kroz hodnik do ljestava. Dug je put otud do otvora. Chubbv zabaci kapu i zamiljeno si poee elavu glavu. Postavit u malo vitlo s kukom kod ljestava na palubi s topovima i drugo kod otvora. Puno posla. Chubbv je izgledao tuan. Prvi put slae se sa mnom... poinjem se brinuti da grijeim. Nisam rekao da si u krivu, kruto odvrati Chubbv, rekao sam samo da je puno posla. Ne moe oekivati da e gospodina Sherrv nositi vitlo i kuku, imam li pravo? Ima, priznah. Treba mi miiavko. I dotaknuti njegov ispupeni trbuh tvrd kao kamen. Ba kako sam mislio, ree turobno Chubbv. Da se spremim? Ne, zaustavih ga. Zasad sa mnom moe doi Sherrv da postavimo naboje. Htio sam ispitati

njene ivce nakon grozota prethodnog dana. Otvorit emo okno i onda idemo kui. Neemo nastaviti raditi odmah nakon eksplozije. Dat emo vremena plimi da poisti jarak od uginulih riba prije no to opet zaronimo. Ne elim ponoviti jueranji dan. Kliznemo kroz otvor, pratei najlonsko ue koje smo za naeg prvog posjeta razvukli du palube s topovima, gore uz ljestve i potom kroz dugi hodnik do pregrade pramanog okna. Dok mi je Sherrv drala svjetiljku, poeo sam kopati rupu u pregradnom zidu runom builicom koju sam donio s povrine. Bilo je neudobno raditi bez vrstog uporita, ali prva tri centimetra bili su triarija. Taj sloj drva bio je truo, tako da je postao mekan kao pluto, ali dalje sam naiao na hrastovu dasku tvrdu kao eljezo, pa moradoh odustati. Bilo bi potrajalo tjedan dana. U nemogunosti da ubacim eksploziv u pripremljene rupe, trebao sam uporabiti jae naboje no to sam htio i uzdati se u skuenost hodnika, koji je trebao izazvati povratni val koji bi bio pritisnuo pregradu. Uporabio sam est polovica gelignita, postavljaju i ih u kutove i po sredini pregrade, i privrstio sam ih kukicama zabijenim u drvo ekiem. Potroio sam pola sata na pripremu eksplozije i potom smo s olakanjem napustili skuene okvire starog trupa kako bismo se kroz bistro i isto more vratili na srebrenastu povrinu, vukui za sobom dvije izolirane ice. Chubbv je aktivirao naboje dok smo skidali boce. Udar je bio ublaen trupom olupine, tako da smo ga na povrini jedva osjetili. Odmah potom napustismo jarak i vratismo se doma, s poletom do neba zbog predvienog dana odmora, dok smo ekali da plima oisti jarak od leina mrtvih riba. Popodne smo Sherrv i ja poli na izlet na juni rt otoka. Uzeli smo dvolitarsku bocu portugalskog zelenog vina, a da bismo ga popratili, skupismo mreicu velikih mekuaca, koje sam umotao u alge i zakopao u pijesak. Iznad njih zapalio sam vatru, uporabivi drvo naplavljeno na al. Kad je vino bilo gotovo ispijeno, sunce je zalazilo, a mekuci su bili savreno skuhani. I Vino, hrana i prekrasan zalazak imali su uinak, smekali su Sherrv North. Oi joj postadoe njene i vlane kao u gazele i kad napokon zalazak postane mrak, preputajui mjesto velikom utom ljubavnikom mjesecu, vratismo se kui hodajui bosi po pijesku. Sutradan ujutro Chubbv i ja radili smo pola sata dok s brodice nismo prenijeli opremu koja nam je trebala, posloivi je na palubi olupine, prije no to smo mogli prodrijeti dublje u trup. Moni naboji koje sam postavio na pregradu okna uzrokovali su zbrku koje sam se plaio. Razbili su daske i probili zidove putnikih kabina zakrivi prolaz etvrtinom duine. Naosmo dobro uporite za vitlo i dok ga je Chubbv postavljao, ostavih ga kako bih pogledao najbliu kabinu. Upravih svjetiljku kroz raznesene ploe. Unutranjost je, kao sve ostalo, bila obrasla gustim slojem morskog raslinja, ali uspjeh razaznati oblike jednostavnog pokustva. Prodoh kroz pukotinu i polako krenem kroz zakrenu palubu, oaran predmetima koje sam naao razbacane po kabini. Porculanske i keramike vaze, razbijeni umivaonik i prekrasna nona posuda s ruiastim cvjetnim uzorkom koji se nazirao kroz nataloeni veo. Potom posudice za kozmetiku i bo ice za mirise, neprepoznatljivi manji metalni predmeti i bezobline neodredive hrpe koje su mogle biti tkanine, zastori, dueci ili pokrivai. Pogledah na sat i vidjeh da je vrijeme za povratak na povrinu radi zamjene boca. Dok sam se okretao, mali etvrtasti predmet privue mi panju i uperih u njega snop svjetiljke, polako ga trljajui kako bih ga oslobodio iz debelog sloja gliba. Drvena kutija bila je velika kao prenosni radioprijamnik, ali pokrov je bio fino izrezbaren, sa sedefnim i bjelokosnim intarzijama. Uzeh je i stavih pod ruku. Chubbv je zavrio namjetanje vitla i kuke, pa me ekao pored ljestava. Kad izronismo pokraj brodice, pruih kutiju Angelu i potom se popeh. Dok nam je Sherrv toila kavu, a Angelo namjetao ventile na nove boce, pripalih cigaru i promotrih kutiju. Bila je u loem stanju, odmah sam to opazio. Intarzije su bile trule, ruino drvo bilo je nabreklo i iskrivljeno, a brava i arke bile su hrdave. Sherrv sjedne uz mene na veslaku klupu i promotrismo moj plijen. Odmah je prepozna. enska kutija za nakit, uzvikne. Otvori je, Harry. Da vidimo to je unutra. Ugurah pod bravu vrak odvijaa i na prvi pritisak arke popustie i poklopac odleti. Oh, Harry! Sherrv prva uroni ruke i izvadi debeli zlatni lanac s tekim privjeskom od iste kovine. Ovo je i danas u

modi, da ne povjeruje! Sada su svi preturali po kutiji. Angelo hitro pokupi par zlatnih naunica sa safirima, koje smjesta zamijenie mjedene koje je obino nosio, dok Chubbv odabere jednu veliku ogrlicu od granata, koju omota oko vrata epirei se kao djearac. Za moju gospodu, pojasni. Nakit je pripadao eni iz srednjeg stalea, vjerojatno supruzi nekoga nieg asnika ili dravnog inovnika: nijedan dragulj nije imao veliku vrijednost, ali za enu takva drutvena poloaja radilo se o primamljivoj zbirci. Naravno, gospodina North izborila se za najvei dio plijena, ali ja joj uspjeh oteti obinu iroku vericu. to e s njom?, bone me, nevoljko preputajui i najmanji komadi. Neto hou, odgovorih, oinuvi je jednim od mojih znakovitih pogleda, koji je bio potpuno uzaludan jer se ona vratila na pljakanje kutije. Ne gubei nadu, stavih prsten na sigurno u mali zatvoreni depi moje platnene vree. Dotad je Chubbv ve bio napadno okien draguljima kao kakva hinduska mladenka. Zaboga, Chubbv, ni Liz Tavlor ti nije ravna, rekoh mu, a on prihvati lasku tatim klimanjem glave. Bilo je teko nagovoriti ga da se vratimo do olupine, ali im smo opet bili na putnikoj palubi, radio je kao div u razbijenom trupu. Raistismo ploe i hrpe drva koji su preprijeile prolaz, koristei vitlo i kuku uz nae zajednike napore, pa izvukosmo gradu do palube s topovima, odlaui je u stranu, pri dnu toga mranog hodnika. Kad smo stigli do okna pramanog spremita, nae zalihe zraka bile su gotovo potroene. U eksploziji debele su daske popustile i kroz otvor smo mogli razabrati tamnu i zbijenu gomilu. Naslutih da se radi o tovaru razbacanom uslijed pritiska vode i same njegove teine. Ipak, tek sutradan poslijepodne otkrio sam da sam u pravu. Bili smo napokon u spremitu, ali nisam oekivao da e nas ekati tako golem posao. Sadraj spremita bio je natopljen vodom vie od stoljea. Devedeset posto omota istrunulo je i popustilo pa se pokvarljivi teret stopio u tamnu i rasutu smjesu. U toj zbijenoj hrpi metalni predmeti, spremnici od otpornijeg materijala te drugi vei i manji, ne odve krhki predmeti bili su razbacani poput dukata u boinom kruhu. Trebali smo kopati da ih pronaemo. Tada se suoismo s novim problemom. Pri najmanjem pomicanju te nagomilane trulei vodu je odmah mutio vrtlog tamnih zrnaca koja su mra ila snopove svjetiljaka. Bili smo prisiljeni raditi obazrivo. Napredak je bio muno spor. Kad bismo naili na neki tvrdi predmet u mekanoj trulei, morali smo ga izdvojiti, izvui ga niz hodnik, spustiti do palube s topovima i tamo ga pokuati prepoznati. Ako je bio nevrijedan ili nezanimljiv, odlagali smo ga u dnu palube kako bismo odrali raskrenim mjesto za rad. Na koncu prvog dana izvukli smo samo jedan predmet koji se isplatilo izvui na povrinu. vrsti sanduk od otpornog drva, pokriven neim to je nalikovalo koi i s pojaanim mjedenim uglovima, bio je velik kao velika brodska krinja. Bio je tako teak da ga Chubbv i ja nismo uspjeli podignuti. Sama teina pobudi u meni nadu. Vjerovao sam da moda sadri dio zlatnog prijestolja. Premda sanduk nije izgledao kao da su ga napravile ruke indijskog seoskog tesara i njegovih sinova polovicom devetnaestog stoljea, svejedno je postojala mogunost da je prijestolje pohranjeno u nove sanduke prije no to je poslano iz Bombavja. Ako je doista sadravao dio prijestolja, onda je naa zadaa postala jednostavnija. Bili bismo znali kakvu vrstu sanduka valja dalje traiti. Uporabivi vitlo i kuku, Chubbv i ja izvukosmo sanduk dolje niz palubu sve do otvora i tamo ga omotasmo najlonskom mreom kako bismo sprijeili da se otvori ili razbije tijekom izvlaenja. Za alke na rubu mree privezasmo platnene plovke i napunismo ih zrakom iz naih boca. Izronismo zajedno sa sandukom, pratei njegovo podizanje, oslobaajui zrak iz plovaka ili ga dodajui iz boca. Pojavismo se na povrini pored brodice i Angelo nam dobaci desetak najlonskih remena, kojima smo privrstili sanduk prije no to smo se popeli na brodicu. Teina sanduka uini uzaludnim nae napore da ga podignemo preko ograde jer se brodica opasno nagnula kad smo pokuali utroje. Morali smo podii jarbol i uporabiti ga kao kolotur, tek tada su nai zajedniki napori bili uspjeni i sanduk se nade na brodici isputajui vodu kroz daske. im je bio poloen na palubu, Chubbv odjuri do motora. Plima nam je bila za petama. Sanduk je bio preteak i naa radoznalost prevelika da bismo ga odnijeli do peina. Otvorismo ga na obali, obijajui poklopac s

nekoliko poluga. Ukrasna brava bila je od mjedi i otporna na djelovanje morske vode. Izdrala je vrsto i nae napore, ali na koncu je poklopac pao unazad, zakripivi i istrgnuvi istroene arke. Moje je razoaranje bilo trenutano jer je bilo jasno da to nije tigrovo prijestolje. Tek kad je Sherrv podignula jedan veliki svjetlucavi krug i okrenula ga radoznalo u rukama, posumnjah da nas je zapljusnula srea. Ono to je Sherrv imala u rukama bio je tanjur, a moja prva pomisao bila je da je od istog zlata. Ali kad izvadih drugi iz vjeto izraenog pretinca i okrenuh ga da pogledam dno, uoih da je od pozlaenog srebra. Pozlata ga je zatitila od mora tako da je bio savreno o uvan, divotdjelo zlatarskog obrta s grbom u sredini i rubom prekrasno ukraenim umskim prizorima jelena, lovaca i ptica. Tanjur koji sam drao u ruci bio je teak barem kilogram i pol, a kad ga odloih sa strane i pregledah ostatak servisa, shvatih da je teina sanduka vie no opravdana. Servis je bio za trideset est osoba i sastojao se od dubokih tanjura, tanjura za ribu, plitkih tanjura, zdjelica za desert s odgovarajuim priborom. Bilo je i vie pladnjeva, prekrasan grija jela, vjedrice za led, poklopci pladnjeva i zdjela za juhu velika kao kadica za novorodenad. Svaki komad bio je ukraen istim grbom, ukrasnim prizorima divljih ivotinja i lovaca, a sanduk je bio namjenski izraen za uskladitenje servisa. Gospode i gospodo, izjavih, kao predsjednik imam obvezu obznaniti vam da je od ovog trenutka na poduhvat u dobitku. Ali to su samo tanjuri, pobuni se Angelo i ja se lakrdijaki namrtim. Dragi moj Angelo, ovo je vjerojatno jedan od malobrojnih cijelih srebrenih servisa za bankete iz razdoblja kralja Georgea koji postoje na svijetu... od neprocjenjive je vrijednosti. Koliko?, upita Chubbv sumnjiavo. Oh, zaboga, ne bih znao. Naravno, ovisi o proizvoau i prvotnom vlasniku... ovaj grb vjerojatno pripada nekoj plemikoj lozi: nekom bogatom plemiu koji je slubovao u Indiji, nekom grofu, vojvodi, moda potkralju. Chubbv me pogleda kao da mu pokuavam prodati epavog konja. Koliko?, ponovi. U Sothebvsu, ako je dan dobar, oklijevao sam, ne znam, recimo sto tisua funta. Chubbv pljune u pijesak i odmahne glavom. Ne moe se vui za nos starog Chubbvja. Taj Sothebv je upravitelj ludnice? Istina je, Chubby, ubaci se Sherrv. Ovo vrijedi itav imetak. Moglo bi donijeti i vie novca. Sad se Chubbv kolebao izmeu uroene nevjerice i uljudnosti. Nije bilo pristojno gospodini Sherrv rei da je laljivica. Doe do srednjeg rjeenja, podigne kapu i, ekajui glavu, ponovno pljune bez rijei. Kako bilo, odnosio se prema sanduku s novim potovanjem dok smo ga kroz palmik teglili do peina. Smjestismo ga iza hrpe limenka i ja podoh po novu bocu whiskyja. ak ako u olupini i nema tigrovog prijestolja, neemo proi loe. Chubbv je pijuckao whisky i gunao: Sto tisua funta... mora da su ludi. Moramo pomnije pretraiti spremite i kabine, inae emo dolje pustiti cijelo bogatstvo. I mali, manje upadljivi predmeti, manje raskoni od srebrenine imaju veliku antikvarnu vrijednost, potvrdi Sherrv. Nevolja je to im neto dirne, digne se takva magla da ne vidi dalje od vrha nosa, poali se Chubbv i ja mu natoih au da ga osokolim. uj, Chubby, sjea se vodene crpke koju je Arnie Andrews postavio u Zaljevu Monkey?, upitah, a Chubbv klimne glavom. Bi li nam je posudio? Arnie je bio Chubbvjev tetak. Posjedovao je mali vrt na junom kraju Otoka Sveta Marija. Moda, odgovori smotreno Chubbv. Zato? elim pokuati postaviti sustav za ienje trupa, pojasnih, crtajui u pijesku izmeu nogu. Postavit emo crpku na brodicu i dovest emo do olupine cijev... ovako. Nacrtah je prstom. Tada emo je u spremitu uporabiti kao usisiva da usisamo sav onaj glib i iscrpst emo ga na povrinu. Hej, tono to, prasne ushieno Angelo. Kad izie iz crpke, propustit emo ga kroz sito i moi emo pokupiti svu sitnu robu. Ba tako. Samo otpad i sitni laki predmeti proi e uz cijev, sve to je veliko ili teko ostat e dolje. Raspravili smo sat vremena te dotjerali pojedinosti i zadnje sitnice poetne zamisli. Sve to vrijeme Chubbv je odrjeito nastojao ne pokazati znake ushita, ali na posljetku se vie nije mogao suzdrati. Moglo bi raditi, proguna, to je za njega bila pretjerana pohvala. Dobro, onda bi trebao otii po tu crpku, ne ini li ti se?, upitah. Mislim da u prije morati popiti jo kapljicu, odugovlaio je, pa mu ja pruih bocu. Ponesi je sa sobom,

ponudih. Utedjet emo na vremenu. Proguna neto nerazgovijetno i pode po svoju jaknu. Sherrv i ja spavali smo dokasna, unaprijed uivajui u danu odmora i dojmu da imamo itav otok samo za nas. Nismo oekivali da se Chubbv i Angelo vrate prije podneva. Nakon doruka predosmo sedlo izmeu breuljaka i spustismo se na obalu. Igrali smo se u pliaku i huk valova na vanjskom grebenu, nae pljuskanje i smijeh nadjaali su sve druge zvukove. Posve sluajno podigoh pogled i vidjeh turistiki zrakoplov koji se, letei preko kanala, pribliavao otoku. Tri!, viknuh Sherrv, a ona pomisli da se alim sve dok joj ne pokazah zrakoplov. Tri! Ne smiju nas vidjeti. Ovaj put odmah krene. Izidosmo goli iz vode i trkom se uspesmo alom. Sada sam uspijevao razabrati brujanje motora zrakoplova i pogledah unazad. Zaokrenuo je na maloj visini iznad junog vrha otoka i letio je prema nama du duge ravne obale. Bre!, viknuh Sherrv dok je trala ispred mene dugih nogu i pune stranjice, mokrih crnih pletenica koje su se njihale po preplanulim leima. Pogledah natrag: zrakoplov je iao ba u naem smjeru. Bio je jo kilometar daleko, ali mogao sam razabrati da je dvomotorac. Dok sam ga promatrao, spusti se nie nad bijelo prostranstvo koraljnog pijeska. Zgrabismo u trku razbacanu odjeu i u rekordnom vremenu pretrasmo zadnje metre do palmika. Tamo je bio zaklon od sruenog stabla koje je oluja iupala i istrganih kroanja. Savreno skrovite i ja povukoh Sherrv za ruku, ruei je na tlo. Otkotrljasmo se u zaklon iza suhog granja i ostadosmo leati jedno uz drugo, duboko daui zbog tranja uzbrdo obalom. Tada primijetih da je zrakoplov dvomotorna Cessna. Nadleti al i proleti ispred naeg skrovita samo est metara iznad povrine. Trup je bio obojen karakteristinom cvjetnoutom bojom i nosio je natpis Africair. Prepoznah zrakoplov. Vidio sam ga desetak puta na uzletitu u Svetoj Mariji, obino dok je iskrcavao ili ukrcavao skupine imunih turista. Znao sam da je Africair kompanija za arter letove sa sjeditem na kontinentu i da se njihovi zrakoplovi unajmljuju po prijeenom kilometru. Upitah se tko plaa najam ovaj put. Na prednjim sjedalima zrakoplova bile su dvije osobe, pilot i putnik, licima okrenuti k nama kad je zrakoplov projurio. Ipak, bili su predaleko da bih razabrao crte lica. Obojica su bili bijelci, to je jedino bilo sigurno. Cessna izvede naglu promjenu pravca nad lagunom i nagnuvi krilo dolje prema kristalnoj vodi zaokrene u polukrugu i spusti se za jo jedan prelet ala. Ovaj put proe tako blizu da sam na tren vidio lice putnika dok je gledao u palme. Uini mi se da ga poznajem, ali nisam bio siguran. Potom se Cessna udalji, polako poveavajui visinu, i krene novim pravcem, prema kontinentu. U letu je bilo nekog samozadovoljstva, osjeaja da je cilj postignut, posao dobro obavljen. Sherrv i ja ispuzasmo iz naeg skrovita i ustadosmo kako bismo otresli pijesak s vlanih tijela. Misli da su nas vidjeli?, upita ona zaplaeno. S tom tvojom stranjiom koja je bljetala na suncu kao zrcalo nisu nas mogli promaiti. Moda su nas zamijenili s parom domaih ribara. Pogledah je, ali ne u lice, i smijui se odvratih: Ribari? S tvojim oblinama Miloske Venere? Harry Fletcher, gadi mi se, prasne ona. Ozbiljno, Harry, to e se sada dogoditi? Volio bih znati, zlato, jako bih volio znati, odgovorili, ali bio sam sretan to je Chubbv odvezao sa sobom na Svetu Mariju sanduk sa srebreninom. Sada je vjerojatno ve bio zakopan iza kolibe u Zaljevu Turtle. Jo smo bili u dobitku... ak i kad bismo uskoro morali pobjei. Posjet zrakoplova probudi u svima nama novi osjeaj urbe. Sad smo znali da nam je vrijeme odbrojano, a Chubbv je, kad se vratio, donio jednako uznemirujue vijesti. Mandrake je pet dana krstario junim otojem. Vidjeli su ga gotovo svaki dan s Coolie Peaka kako plovi goredolje kao da ne zna kuda se djenuti, izvijesti. Onda je u ponedjeljak opet pristao u veliku luku. Wally kae da su vlasnik i njegova supruga otili u hotel na ruak, a potom su uzeli taksi i poli u Ulicu Frobisher. Proveli su sat vremena s Fredom Cokerom u njegovu uredu, onda ih je on odvezao do Admiralitetskog mola i vratili su se na Mandrake. Gotovo odmah zatim digli su sidro i isplovili. To je sve? Da, klimne glavom Chubbv, osim injenice da je potom Fred Coker poao kriomice u banku i uplatio tisuu petsto dolara na svoju tednu knjiicu. Kako zna? Trea ki moje sestre radi u banci. Pokuah razvedriti lice, iako sam osje ao kako

mi eludcem plazi mnotvo malih kukaca. No, primijetili, obeshrabriti se ne slui niemu. Potrudimo se da postavimo crpku, tako emo moi iskoristiti sutranju plimu. Kasnije, nakon to smo prenijeli crpku gore do peina, Chubby side sam do brodice i na povratku donese dugi platneni zaveljaj. to je to, Chubby?, upitah, a on nesigurno odmota smotuljak. Unutra je bila moja puka FN s desetak spremnika poslaganih u mali ranac. Mislio sam da bi mogla zatrebati, progunda. Odnesoh oruje dolje u umarak i zakopah ga pored sanduka gelignita u plitku rupu. Njena blizina pruala mi je malo utjehe kad se vratih slaganju crpke. Radili smo dokasna na svjetlu plinskih svjetiljaka i bila je ve prola pono kad smo odnijeli crpku s motorom dolje do obale i privrstili je na sredini brodice. Ujutro smo Angelo i ja jo radili oko crpke kad krenusmo prema grebenu. Morali smo jo pola sata stajati besposleni dok nismo zavrili postavljanje i pripremili sve za pokusni rad. Zaronismo do olupine utroje, Chubbv, Sherrv i ja, pa ubacismo krutu zmijoliku crnu cijev kroz vrataca topa i odvukosmo je do otvora u oknu spremita. im je bila na mjestu, pljesnuh po ramenu Chubbvja i pokazah mu povrinu. On potvrdi i udalji se, putajui Sherrv i mene na putnikoj palubi. Zacrtali smo briljivo taj dio posla i nestrpljivo smo ekali dok je Chubbv izranjao, obavljao dekompresiju i penjao se na brodicu kako bi spojio crpku i pokrenuo motor. Shvatismo da je to uinio po blagom zujanju i podrhtavanju cijevi. Namjestih se na nazubljenom ulazu u spremite i objema rukama uhvatih kraj usisne cijevi. Sherrv uperi svjetiljku u tamnu naslagu tovara i ja polako predoh ustima cijevi po hrpi trulei. Vidjeh odmah da e biti djelotvorna, komadii otpada nestajali su kao udom u cijevi, koja je proizvodila mali vrtlog usisavajui vodu i plutajue komade. i Na toj dubini i uz snagu koju je razvijao motor, crpka je mogla usisavati sto trideset est tisua litara vode na sat, to je bila znaajna koliina. U nekoliko sekunda ispraznila je poetnu toku, a vidljivost je jo bila dobra. Mogao sam poeti pretraivati hrpu ipkom, izdvajajui vee komade i gurajui ih nazad u hodnik iza nas. Jedanput ili dvaput morao sam se posluiti vitlom i kukom kako bih pomaknuo neki sanduk ili vei predmet, ali uglavnom sam uspijevao napredovati sluei se samo cijevi i polugom. Izbacili smo gotovo kubik i pol naslaga, kad doe trenutak da izronimo i zamijenimo boce. Ostavismo kraj cijevi vrsto usidren za putniku palubu i krenusmo k povrini, gdje nas sveano doekae. Angelo je bio u zanosu, a ak se i Chubbv smijao. Voda oko brodice bila je mutna od guste kae otpada koji smo isisali iz spremita i Angelo je skupio gotovo puno vjedro malih predmeta koji su proli kroz odvodnu cijev crpke i zaustavili se na situ: zbirka gumba, avala, malih uresa sa enskih haljina, vojnih inova, pokoji stari bakrenjak i srebrenjak te druge stitnice od metala, stakla i kosti. ak sam i ja bio nestrpljiv da se vratim svome poslu, a Sherrv je toliko zanovijetala da sam morao prepustiti Chubbvju napola popuenu cigaru, pa opet zaronismo. Radili smo nekih petnaest minuta kad naletih na brid prevrnutog sanduka slinog drugima koje smo ve bili odbacili. Iako je drvo bilo mekano kao pluto, spojevi su bili pojaani eljeznim ploama i avlima, pa sam se morao podue truditi prije no to sam odvalio jednu dasku i gurnuo je iza nas. Sljedea se odvojila mnogo lake, ali sadraj je izgledao kao duek od razgradenih i otvrdlih biljnih vlakana. Odlomih veliki komad, koji umalo ne zaepi otvor cijevi, ali na posljetku nestane u pravcu povrine. Ve sam gotovo izgubio zanimanje za taj sanduk i krenuo raditi na drugi dio, ali Sherrv mi uputi ustre znake negodovanja, odmahujui glavom, pljeui me po ramenu i odbijajui uperiti snop svjetiljke drugamo s nezanimljivog spleta vlakana. Kasnije sam je priupitao zato je toliko ustrajala, a ona je trepnula kapcima i vano odgovorila. ensko esto ulo, dragi moj. Ti to ne moe razumjeti. I I Na njeno uporno traenje jo jednom bacih se na otvoreni sanduk, ali lomei manje komade vlakana kako ne bih zaepio cijev. Skinuo sam gotovo petnaest centimetara tih naslaga kad kroz pukotinu opazih metalno svjetlucanje. Tada osjetih prvi duboki drhtaj izvjesnosti i nestrpljivo iupah jo jednu dasku. Otvor se proiri doputajui mi da lake radim. Polako skinuh sloj zbijenih vlakana, koja su neko vjerojatno bila slama koritena za oblaganje. Poput lica koje se utjelovljuje u snu,

ukae se predmet. Jedva zamjetno svjetlucanje odjednom grane sjajem fino obraenog zlata i osjetih kako mi Sherrv snano stie rame dok se naginjala uz mene. Naosmo se pred njukom i dvije usne iskrivljene u okrutnu riku, otkrivajui velike zlatne onjake i zakrivljeni jezik. Visoko i prostrano elo bilo je iroko kao moja ramena, a ui su bile stisnute uz zlatnosmedu lubanju... i samo jedna prazna duplja, smjetena na sredini prostrana ela. Odsutnost oka davala je zvijeri slijep i dirljiv izgled, nalik osakaenom mitolokom boanstvu. Osjetih gotovo strahopotovanje dok sam zagledao golemu predivno obraenu tigrovu glavu koju smo otkrili. Neto hladno i uasavajue prostruji mi niz kimu i nehotice pogledah oko sebe, u tamne i prijetee kutke spremita, kao da oekujem da me duhovi mongolskih vladara zaskoe iz zasjede. Sherrv mi opet stisne rame i ja ponovno usredoto ih svoju panju na zlatni kip, ali osjeaj strahopotovanja bio je tako snaan da sam se morao prisiliti da nastavim posao ienja obloge oko njega. Radio sam briljivo jer sam dobro znao da e i najmanja ogrebotina ili oteenje znatno smanjiti vrijednost i ljepotu kipa. Kad je vrijeme isteklo, povukli smo se nazad kako bismo promotrili otkrivenu glavu i ramena i snop svjetiljke se odrazi na sjajnoj povrini kao niz strijela pozlaene svjetlosti koje obasjae spremite kao svetite. Potom se okrenusmo pa se prepustismo tiini i mraku, vraajui se na sunevu svjetlost. Chubbv je odmah opazio da se dogodilo neto znaajno, ali ne ree nita dok se ne popesmo na brodicu i nijemo odloismo opremu. Pripalih cigaru i povukoh dim, ne hajui da otarem kapljice vode koje su mi kapale niz obraze iz mokre kose. Chubbv me promatrao, a Sherrv je bila negdje daleko, zauzeta svojim skrivenim mislima, zatvorena u sebe. Jeste li ga nali?, upita na posljetku Chubbv i ja klimnuh glavom. Da, Chubbv, tamo je. Bio sam iznenaen, zauvi svoj promukli i drhtavi glas. Angelo, koji nije uoio nae duevno stanje, odmah podigne pogled s opreme koju je sreivao. Otvori usne da neto zausti, ali onda ih polako spoji, opazivi napetost. Svi smo bili tihi, nijemi od ganua. Nisam oekivao da e biti tako i pogledah Sherrv. Ona napokon presretne moj pogled i njene su tamne oi bile kao zaarane. Idemo kui, Harry, ree, a ja klimnuh glavom Chubbvju. On privrsti bovu za cijev i baci je u more kako bi je sutradan lake naao. Potom pokrene motore i okrene pramac prema kanalu. Sherrv proe brodicom i sjedne pored mene na veslaku klupu. Prebacih joj ruku preko ramena, ali nitko od nas ne prozbori dok brodica tiho ne pristane na bijelom alu otoka. U suton Sherrv i ja popesmo se na vrh koji je nadvisivao tabor i sjedosmo jedno uz drugo, gledajui onstran grebena, promatrajui kako svjetlost slabi nad morem i kako jarak Gunfire Reefa postaje taman. Osjeam gotovo krivnju, promrmlja Sherrv, kao da sam poinila grozno svetogre. Da, potvrdih. Shvaam to eli rei. Ta stvar... izgledala je kao da ivi nekim svojim ivotom. udno je da smo otkrili glavu prije svega drugog. Nai se odjednom pred tom njukom koja te prijetei netremice gleda... Protrne i uuti nekoliko trenutaka. A ipak, osjetila sam i duboko zadovoljstvo, proeo me osjeaj unutarnjeg mira. Ne znam uspijevam li se dobro izraziti... jer ta dva osjeaja bila su tako suprotna, a ipak pomijeana. Razumijem. I ja sam to iskusio. to emo, Harry? to emo s tom prekrasnom ivotinjom? Ne znam zato, u tom trenutku nisam htio spominjati novac i kupce... to je po sebi iskazivalo koliko je duboka bila moja privrenost zlatnom kipu. Sidimo, predloili umjesto toga. Angelo nas eka za veeru. Sjedei na svjetlu vatre, s dobrom veerom u eludcu, aom whiskyja u jednoj ruci i cigarom u drugoj, osjetih se na posljetku u stanju da popriam o svemu s ostalima. Pojasnih kako smo naletjeli na sanduk i opisah veliku zlatnu glavu. Zaneseno su me sasluali, potpuno nijemi. Oslobodili smo glavu do ramena. Mislim da tu zavrava. Vjerojatno je odrezan tako da se uglavi sa sljedeim dijelom. Sutra bismo ga trebali uspjeti izvui na suho, ali bit e to pipljiv posao. Ne moemo glavu vui vitlom i kukom. Mora biti dobro zatiena prije no to bude pomaknuta. Chubbv iznese prijedlog i neko vrijeme smo detaljno raspravljali o najboljem na inu rukovanja glavom kako bi se svela na najmanju moguu mjeru opasnost od oteenja. Moemo pretpostaviti da je svih pet dijelova blaga zajedno ukrcano. Nadam se da u ih nai u istom

dijelu spremita, vjerojatno pohranjene u eljezom ojaane drvene sanduke... Osim kamenja, prekine me Sherrv. U svjedoenju na prijekom sudu, subahdar je objasnio da je bilo pohranjeno u kovei za vojnike plae. Da, dakako, potvrdih. Kako bi trebao izgledati?, upita Sherrv. U arsenalu u Kopenhagenu vidio sam izloen jedan vjerojatno slian tom. Nalik je maloj eljeznoj blagajni... veliine povee kutije za kekse. Pokazah veliinu irei ruke kao ribar koji se hvasta svojom lovinom. Pojaan je eljeznim rebrima, a ima zasun i dva lokota sa svake strane. ini se neprobojnim. Nakon sto i vie godina u jarku vjerojatno e biti mekan kao gips... ako je jo uvijek cio. Sutra emo otkriti, najavi Sherrv puna samopouzdanja. Ujutro sidosmo na obalu dok je kia rominjala po naim odijelima i curila u poto iima niz nas. U visini vrhova oblikovao se svod gustih tamnih oblaka koji su zbijeno napredovali s mora kako bi na otok istresli svoj teret vlage. Silina kie podizala je s povrine mora finu bisernu izmaglicu i sive pokretne zavjese smanjivale su vidljivost na nekoliko stotina metara, pa se otok izgubio u sivkastoj maglici im smo krenuli put grebena. Na brodici je sve bilo hladno i sklisko, a voda je sve natopila. Angelo je morao stalno izbacivati vodu, a mi smo se sklupali, stisnuti u gumena odijela, dok je Chubbv stajao na krmi i mirkao kako bi se zatitio od kinih kapi dok je iao kanalom. Upadljiva naranasta bova plutala je jo uvijek pored grebena i mi je izvukosmo na brodicu, pa kraj cijevi spojismo na glavu crpke. Sluila je i kao sidro, pa je Chubbv mogao ugasiti motore. Bilo je olakanje napustiti brodicu, umaknuti hladnoj jednolinosti kie i zaroniti u tihu plavu izmaglicu jarka. Nakon opiranja mojim i Chubbvjevim jakim pritiscima, Angelo je na koncu popustio pred prikrivenim prijetnjama i otvorenim podilaenjima, odriui se svog dueka od kokosovih vlakana. Kad se dobro natopio morskom vodom, duek je odmah potonuo i ja ga ponesoh sa sobom smotanog i svezanog uzetom. Tek nakon to sam ga ubacio kroz otvor i odnio do putnike palube, prerezah ue i rairih ga. Potom se Sherrv i ja vratismo u spremite, gdje je slijepa tigrova glava ponovno zarikala na svjetlosti svjetiljke. Trebalo je deset minuta rada da oslobodimo glavu iz njena gnijezda. Kako sam i sumnjao, dio je zavravao u visini ramena i povrina spoja bila je briljivo izrezana: bilo je oito da bi se utori i rebra savreno poklopili s onima na trupa i spoj bi bio vrst i gotovo nevidljiv. Kad paljivo okrenuh glavu na bok, otkrih jo neto. Na neki sam nain podrazumijevao da je u zlatu izliven puni kip, ali sad sam vidio da je zapravo upalj. Stvarna debljina metala bila je oko dva i pol centimetra, a unutranjost je bila gruba i vorasta na dodir. Odmah shvatih da bi puni kip bio teak stotine tona i cijena njegove izrade bila bi nedostina ak i za vladara u stanju da podmiri trokove izgradnje goleme bogomolje poput Taj Mahala. Tankost metalnog sloja oslabila je nosivost i kad okrenuh glavu opazih odmah da je ve oteena. Rub upljine vrata bio se stanjio i izobliio vjerojatno tijekom tajnog putovanja kroz indijske praume na kolima bez opruga, ili moda tijekom smrtnog boja Dawn Lighta s ciklonom. Namjestivi se na ulazu u spremite, nagnuh se nad glavu kako bih procijenio njenu teinu i zaljuljah je u rukama kao tijelo djeteta. Postupno poveah snagu zagrljaja i bio sam zadovoljan, ali ne zauen, kad sam je uspio podignuti na ruke. Naravno, teina je bila uasna i iziskivala je svu moju snagu u poloaju briljivo proraunane ravnotee, ali mogao sam je podignuti. Nema vie od sto trideset kilograma, pomislih dok sam se nezgrapno okretao pod tekim teretom zlata i odlagao ga paljivo na duek od kokosovih vlakana koji je Sherrv pripremila. Tada se ispravih kako bih predahnuo i protrljao mjesta gdje su se otri bridovi metala zapilili u meso. U meuvremenu se dadoh na raunanje. Sto trideset kilograma je otprilike iznosilo etiri tisue i osamsto unca: po sto pedeset dolara za uncu iznos je dosegao gotovo tri etvrt milijuna dolara. To je bila gola cijena samo glave. Prijestolje je bilo sastavljeno od jo tri dijela, vjerojatno teih i veih, a tome je valjalo pridodati i vrijednost dragulja. Ukupni iznos bio je astronomski, ali mogao se udvostruiti ili utrostruiti uzimajui u obzir umjetniku i povijesnu vrijednost blaga. Okanih se u tom trenutku besmislenih rauna pa pomogoh Sherrv da presavije duek oko tigrove glave i da sve svee u vrsti zaveljaj. Sada sam mogao

uporabiti vitlo i kuku da glavu prebacim niz hodnik do ljestava i spustim je na palubu s topovima. Mukotrpno je dovukosmo do vrataca topa i tamo se namuismo daje izvuemo kroz skueni otvor, ali na posljetku uspjesmo i namjestismo oko nje najlonsku mreu i napunismo plovke zrakom. Ponovno smo morali postaviti jarbol kako bismo je ukrcali u brodicu. Ali kad je napokon bila na brodici, nije vie bilo razloga zato bi glava morala ostati pokrivena, pa je sa svom uznositou i dostojanstvom koje sam uspio prikupiti pod bujicom tropske kie otkrih. Chubbv i Angelo bili su ushieni gledatelji. Njihovo uzbuenje nije umanjilo ni alosno turobno kiovito vrijeme i pridoe glavi kako bi je dodirnuli i pregledali, viui i uzbueno se smijui. Ta je slavljenika razdraganost bila uzmanjkala pri prvom otkriu blaga. Nisam zaboravio ubaciti u svoju torbu srebrenu pljosku i sada presjekoh alice vrue crne kave obilnim koliinama whiskyja pa vrelom tekuinom nazdravismo sebi i zlatnom tigru, smijui se dok nas je kia plavila i rominjala po bajkovitom blagu pred naim oima. Na koncu isprah svoju alicu u moru i provjerih sat. Jo emo jednom zaroniti, odluih. Moe ukljuiti crpku, Chubbv. Sada smo znali gdje nastaviti traiti i nakon to smo raistili ostatke sanduka u kojemu je bila glava, opazih dalje u spremitu bok jednog slinog sanduka, pa gurnuh cijev u tom smjeru kako bih ga oslobodio od gliba prije otvaranja. Moje kopanje vjerojatno je poremetilo ravnovjesje trulih naslaga starog tereta i bio je dovoljan pomak izazvan usisavanjem cijevi da se jedan dio urui. Uz tutnjavu srui se na nas i u tren uzvrtloeni oblaci gliba uine uzaludnim napore cijevi da ih prorijedi, pa opet utonusmo u mrak. U tami nasumice potraih Sherrv, a i ona je vjerojatno traila mene jer nae se ruke susretoe i spojie. Stiskom me obavijesti da je teret nije pogodio i mogao sam nastaviti usisavati mutnu vodu. Za pet minuta opet sam mogao razabrati uti bljesak Sherrvne svjetiljke u tami, potom njen obris i zbrkanu hrpu novog tereta koji se pojavio. Sa Sherrv uza se krenuh u spremite. Odron je prekrio drveni sanduk na kojemu sam radio, ali zauzvrat je otkrio neto to sam odmah prepoznao, unato loem stanju, jer bio je ba onakav kako sam ga opisao Sherrv prethodne veeri, ak i pojedinosti zasuna koji je zatvarao bravu dvostrukim lokotima. Kovei za plae bio je, meutim, gotovo sav nagrizen hrom i kad ga dodirnuh, moju ruku umrlja gipsano crvenilo eljeznog oksida. Na rubu koveia bile su velike eljezne alke za noenje: najvjerojatnije su neko bile pokretne, ali sada su od hrde bile srasle s metalnim bokom. Svejedno su mi omoguile da paljivo izvuem kovei iz ljepljivog blatnjavog leaja. Oslobodi se, izazivajui mali vrtlog otpada, i uspjeh ga podignuti dosta lako. Sumnjao sam da ukupna teina prelazi sedamdeset pet kilograma i bio sam siguran da najvei dio ini eljezo. Plima i valovi opet su nahrupili u jarak uzbunjujuom silinom i brodica se nestrpljivo valjala i ljuljala dok smo ukrcavali kovei i odlagali ga na hrpu boca pokrivenih platnom na pramcu. Potom je napokon Chubbv mogao pokrenuti motore i provesti nas kroz kanal. Svi smo bili uzbueni i srebrena pljoska ila je od ruke do ruke. Kakav je osjeaj biti bogat, Chubby?, uzviknuh, a on otpije gutljaj iz boce, stiui kapke i potom kaljui zbog arenja alkohola prije odgovora. Sve je kao prije, kompa. Nema nikakve promjene. Chubby, to ete sa svojim dijelom?,bila je uporna Sherrv. Sada je ve kasno, gospodina Sherrv... da mi se ovo dogodilo prije dvadeset godina, tada bih znao to u... itekako. Otpije jo jedan gutljaj. To je nevolja... kad si mlad, nikad ti se ne dogodi, a kad si star, prekasno je, kvragu. A vi, Angelo? Sherrv se obrati njemu, uurenom nad hrdavim koveiem dok su mu ciganske kovre oteale od kie visjele na obrazima, a kapi zastajale na dugim tamnim trepavicama. Jo ste mladi, to ete uiniti? Gospodina Sherrv, sjedim ovdje i razmiljam... i ve imam popis elja dug odovud do Svete Marije i natrag. Trebala su dva odlaska od obale do tabora prije no to smo sklonili od kie glavu i kovei, u peinu koja je sluila kao skladite. Chubbv upali dvije plinske svjetiljke jer su niski oblaci prije smraili nebo i okupismo se oko koveia dok je zlatna glava reala na nas s poasnog mjesta, zemljanog postolja iskopanog u dnu peine. Pilom i polugom Chubbv i ja poeli smo raditi na bravi i ubrzo utvrdismo da je istroeni izgled metala varljiv, a postalo je

jasno da se radi o dobroj leguri. U prvih pola sata slomili smo tri pile i Sherrv izjavi da je zapanjena mojim rijeima kojima sam to popratio. Poslah je po bocu Chivas Regala iz nae peine kako bismo odrali dobro raspoloenje, a Chubbv i ja uzesmo kotsku inaicu stanke za aj. S obnovljenim poletom nasrnusmo na kovei, ali proe jo dvadeset minuta prije no to je Chubbv uspio prepiliti zasun. Tada je vani bio ve mrkli mrak. Kia je jo fijukala bez stanke, ali blago utanje palmina lia najavljivalo je dizanje zapadnjaka, koji bi prije jutra bio rastjerao olujne oblake. Prepilivi zasun, odvojismo ga od alka koje su ga drale tekim ekiem iz kutije s oruem. Svaki udarac odlomio je s povrine metala kiu mekih listia hre i trebalo je puno snanih udaraca da se zasun oslobodi iz vrstog stiska hre. Premda je bio oien od hre, poklopac se odbijao podignuti. Koliko ga god udarali ekiem s desetak razliitih strana, a ja sam ga podvrgnuo i dodatnom nizu nasilnih radnja, nije htio popustiti. Odredih jo jednu stanku za whisky i raspravu o problemu. to kae na naboj?, predloi Chubbv s iskrom u oima, ali morao sam ga nevoljko odbiti. Treba nam acetilenski reza, mudrovao je Angelo. Bravo, pohvalih ga podrugljivo, jer sam poeo gubiti strpljenje. Najblii acetilenski reza je osamdeset kilometara odovud, a ti daje takve prijedloge. Sherrv otkrije drugu bravu, tajni sklop arka koji je kroz poklopac bio uglavljen u rupe u tijelu koveia. Oigledno je trebao klju za otvaranje, ali budui da ga nismo imali, odabrah jaki iljak i ugurah ga u bravu: sreom naletih na klin brave i slomih ga. Chubbv opet nasrne na poklopac koji se sada kruto podigne iz hravih arka. Jedan dio trulog i smrdljivog sadraja zalijepio se za unutarnju plohu poklopca, odvajajui se od glavnine starog tamnoga pamunog platna. Naslutih da se radi o domorodakom ruhu ili tkanini uporabljenoj za zamatanje. Htio sam nastaviti pregled kad se iznenada naoh u drugome redu, gledajui preko ramena Sherrv North. Bolje prepusti to meni, ree ona. Mogao bi neto razbiti. to pria?, pobunih se. Zato si ne smijea jo jedno pie?, predloi mi pomirljivo, poinjui podizati slojeve trule tkanine. Ima i dobroga u tom prijedlogu, pomislih, pa si natoih au, promatrajui kako Sherrv otkriva platnene smotuljke. Svaki je bio svezan konopom koji se mrvio na dodir i prvi se smotuljak raspao im ga je pokuala izvaditi. Sherrv skupi ruke oko raspadanute hrpice i prebaci je na vodootporno platno prostrto pored koveia. U smotuljku je bilo desetak malih oraholikih predmeta razliite veliine, od neto veih od glave ibice do bobe zrela groa. Svaki je bio umotan u komadi papira koji je kao i pamuk istrunuo. Sherrv odabere jedan od tih okruglih predmeta i protrlja ostatke papira palcem i kaiprstom, otkrivajui veliki plavi svjetlucavi kamen etvrtasta reza uglaan s jedne strane. Safir?, pretpostavi. Ja joj ga uzeh iz ruke i pogledah ga na svjetlu plinske svjetiljke. Bio je mutan, pa odgovorih nijeno. Ne, mislim da su ahati Komadi papira koji je jo bio zalijepljen za nj bio je blago plave boje. Tinta, re bi. Zguvah ga prstima. Pukovnik se potrudio obiljeiti kamenje. Vjerojatno je svaki komad zamotao u listi s brojem koji se odnosi na neki crte cijelog prijestolja kako bi se mogli opet vratiti na svoje mjesto. Sada vie nema nade da emo uspjeti, ree Sherrv. Ne znam, odvratih. Bit e to pakleno teak posao, ali trebalo bi biti mogu e sloiti cjelinu. U naoj je opremi bio sveanj plastinih vreica i ja poslah Angela da ga nade. Otvorivi smotuljak trule tkanine, povrno smo istili kamenje koje je sadravao i spremali ga u zasebne vreice. Posao je bio spor iako smo svi sudjelovali, i nakon gotovo dva sata napunili smo desetke vreica s tisuama komada poludragog kamenja... ahata, berila, oniksa, granata, ametista i desetak drugih vrsta za koje nisam znao to su. Oito je svaki kamen bio marno izrezan i uglaan tako da se savreno prilagodi svojoj nii na zlatnom prijestolju. Tek nakon to smo ispraznili kovei do zadnjeg sloja, naletismo na vrijednije kamenje. Oigledno ga je pukovnik prvog izabrao i stoga je zavrilo na dnu. Pribliih svjetiljci vreicu od prozirne plastike punu smaragda, koji bjesnue kao zelene zvijezde. Svi smo zurili u njih kao opinjeni dok sam ih polako okretao kako bih uivao u njihovim izuzetnim odsjajima. Stavih ih u stranu, a Sherrv nakon trenutka oklijevanja izvue iz koveia jedan manji smotuljak. Skine vlani i mrvljivi truli sloj oko jednog kamena. Potom, skupivi dlan u

kupicu, podigne uvis dijamant Veliki Mogul. Bio je velik kao kokoje jaje, rezan u obliku jastuia, ba kako ga je opisao JeanBaptiste Tavernier prije mnogo stoljea. Bljetavi raspon blaga koje nam je dotad prolo kroz ruke niime ne zasjeni veliajnost tog dragulja, kao to sve zvijezde na nebeskome svodu ne mogu pomraiti izlazak sunca. Poblijedie i nestae pred sjajem i bljetavilom velikog dijamanta. Sherrv polako isprui ruku k Angelu, nudei mu da ga pridri i pogleda, ali on povue ruke i stisne ih na leima, i dalje piljei u dragulj sa strahopotovanjem. Sherrv se okrene i prui ga Chubbvju, ali i on odbije, smrtno ozbiljan. Dajte ga Harrvju. Mislim da ga je on zasluio. Ja ga uzeh i iznenadih se to je takav nadzemaljski oganj tako hladan na dodir. Ustadoh, odnesoh dijamant do zlatne tigrove glave i utisnuh ga u praznu duplju. Savreno legne i ja uporabih no za mamce da sklopim zlatna krilca koja su ga pridravala i koja je stari pukovnik vjerojatno otvorio bajonetom prije vie od stoljea. Potom se odmaknuh i osjetih blage treptaje osupnutosti. Povratkom oka na svoje mjesto zlatna zvijer vratila se u ivot. Sada kao da nas je gledala vladarski oholo i svakog trena smo oekivali da peinom odjekne njena bijesna i okrutna rika. Vratih se na svoje mjesto i unuh uz hrdavi kovei. Svi smo promatrali zlatnu tigrovu glavu. Bili smo nalik poklonicima neke drevne poganske vjere pred strahotnim idolom. Chubby, stari moj dragi i vjerni prijatelju, zasluit e mjesto u raju doda li mi onu bocu, rekoh i to razbije aroliju. Svi se pribrae i dooe do glasa, natjeui se za pravo da progovore, i ubrzo sam morao poslati Sherrv po jo jednu bocu kako bismo ovlaili naa suha grla. Svi smo bili poprilino pijani te veeri, ak i Sherrv North koja se naslonila na mene kako bi odrala ravnoteu kad smo napokon viui na kii krenuli do nae peine. Uistinu me kvari, Fletcher. Splete se u barki i umalo me ne srui na tlo. Ovo je prvi put u ivotu da sam pijana. Budi vesela, zlato moje, jer tek u te sada poduiti pokvarenosti. Kad se probudih, jo je bio mrak. Ustah pazei da ne probudim Sherrv, koja je disala lagano i pravilno. Bilo je svjee, pa navukoh hlae i vunenu majicu. Vani je zapadnjak prorijedio nakupine oblaka. Kia je prestala i zvijezde su namigivale kroz pukotine, sjajui dovoljno jako da mi omogue da na svijetlom kvadrantu sata vidim da je prolo tri. Dok sam traio svoju najmiliju palmu, opazih da smo ostavili upaljenu svjetiljku u peini koja je sluila kao skladite. Dovrih nudu i pribliih se osvijetljenom ulazu. Otvoreni kovei bio je gdje smo ga ostavili, a i dragocjena zlatna glava sa svojim svjetlucavim okom... odjednom me pone prodirati strava koju krtac uti za svoj imetak. ... gdje se lopovi uljaju..., pomislih, a nije se moglo rei da ih oko nas nema. Sve sam morao spremiti na sigurno, sutradan je ve bilo prekasno. Unato glavobolji i mamurluku od whiskyja, trebalo je to odmah obaviti... ali trebao sam pomo. Chubbv se probudi im ga dozvah s ulaza u peinu i izie na svjetlo zvijezda, bljetav u svojoj prugastoj pidami i budan kao da prije polaska na poinak nije popio nita jae od majina mlijeka. Objasnih mu svoj strah i zabrinutost. Chubbv brundajui prihvati i pode sa mnom do skladita. Pobacasmo plastine vreice s draguljima u kovei i ja zavezah poklopac komadom najlonskog ueta. Zlatnu glavu briljivo umotasmo u zeleno vodootporno platno pa sve odnesosmo dolje u palmik, a onda se vratismo po lopate i plinsku svjetiljku. Na blijedom i jednolinom odsjaju svjetiljke iskopali smo dvije plitke rupe u pjeskovitom tlu, nekoliko metara od one u koju su ve bili zakopani gelignit i FNovka sa streljivom. Zakopasmo kovei i zlatnu glavu, potom preoh po tlu otpalom granom kako bih izbrisao tragove naeg rada. Harry, jesi li zadovoljan?, upita na koncu Chubbv. Da, bolje se osjeam. Sada me posluaj i odi malo odspavati. Ode kroz palmik sa svjetiljkom u rukama, ne osvrnuvi se. Znao sam da vie neu uspjeti zaspati jer je fiziki rad razbistrio glavu i potaknuo krvotok. Bilo je besmisleno vratiti se u peinu i pokuati u tiini leati uz Sherrv do zore. Htio sam nai mirno i zaklonjeno mjesto za razmiljanje o mojim iduim potezima u zamrenom kockanju u koje sam bio upleten. Krenuh puteljkom koji je vodio do prijevoja izmeu manjih vrhova i dok sam se penjao na nj, zadnji oblaci razidoe se i otkrie blijedi mjesec. Manjkao je jo tjedan do utapa, ali svjetlost je bila dovoljna da mi pokae put prema

bliem vrhu, pa napustih puteljak kako bih se uspeo do vrha. Nadoh zaklonjeno mjesto i sjedoh. Poalio sam to nemam cigaru sa sobom jer puei bolje razmiljam. I bez glavobolje bolje razmiljam, ali ni za to nije bilo rjeenja. Pola sata kasnije odluio sam da moramo utvrditi osvojene poloaje. Trnci krtosti i pohlepe koji su me neto ranije bili obuzeli jo su bili ivi i jasno sam predosjetio da su neprijatelji ve u lovu. im se razdani, trebali smo uzeti ono to smo dotad pronali, glavu i kovei, i zbrisati na Svetu Mariju da s time uinimo ono to sam briljivo ve ranije isplanirao. Nakon toga bilo je vremena za povratak na Gunfire Reef i vaenje onoga to je ostalo u maglovitim dubinama jarka. Donijevi odluku, osjetih olakanje, novu lakou duha, i nestrpljivo razmislih 0 rjeenju druge teke zagonetke koja me ve due vrijeme morila. Uskoro sam se trebao nai u prilici da zaprosim Sherrv North 1 da kriom pogledam karte koje mi je tako ljubomorno skrivala. Htio sam znati to izaziva te tamne sjene u plavim bezdanima njenih oiju i nai odgovor na mnoga pitanja kojima je bila okruena. Taj je trenutak stizao. Napokon nebo problijedi, prva sedefasta svjetlost zore razlije se na istoku, ublaavajui tamnu i naboranu povrinu oceana. Ustadoh utrnuo sa svog sjedala na stijeni i krenuh s vrha pod silovitim zapusima zapadnjaka. Stadoh iznad tabora dok mi je vjetar jeio kou na rukama i kutrao mi kosu. Pogledah dolje u lagunu i na blagoj svjetlosti zore tamni brod koji je potajice kliznuo kroz rairene ruke zaljeva uini mi se blijedom sablasti. U tom trenu opazih pljusak sidra sputenog s pramca, a brod se okrene oko lanca, pokazujui mi se s boka, tako da nije bilo sumnje: bio je to Mandrake. Prije no to sam se pribrao, ve je u more spustio amac, koji je brzo napredovao prema alu. Dadohseutrk. Jednom padoh na puteljku, ali zalet niz strmu nizbrdicu gurne me naprijed i u jednom kolutu opet se naoh na nogama, i dalje trei bez daha. Teko sam disao kad uletjeh u Chubbvjevu peinu viui: Hajde, miite se! Ve su na obali. Dvojica provirie iz vrea za spavanje. Angelova je kosa bila raeljana, ali Chubbv je bio budan i u pripravnosti. Chubby, prasnuh. Odi i iskopaj puku. Tri, prijatelju, za nekoliko minuta doi e kroz umarak. Dok sam govorio, on se presvukao, odjenuvi koulju i platnene hlae. Dolazim za tobom za nekoliko trenutaka, viknuh dok je on trao vani na slabu svjetlost zore. Angelo, budi se! Zgrabih ga za ramena i protresoh. Hou da uva Sherry,jasno? Sada je i on bio odjeven, pa klimne glavom gledajui me mutnim oima. Hajde. Vukao sam ga dok smo trali do peine. Izbacih Sherrv iz postelje i dok se odijevala, objasnih joj: Angelo ide s tobom. Vas dvoje morate uzeti limenku pitke vode i skloniti se na juni dio otoka, ali prvo neprimjetno prijeite prijevoj. Popnite se na vrh i sakrijte se u usjek gdje smo nali natpis. Zna gdje? Da, Harry, potvrdi ona. Ostanite tamo. Ne izlazite i ne pokazujte se ni iz kojeg razloga. Jasno? Ona klimne glavom, gurajui u hlae rub koulje. Ne zaboravi, ovo su ubojice. Vrijeme igrarija prolo je, imamo posla sa oporom vukova. Da, Harry, znam. Onda u redu. Zagrlih je i hitro poljubih. Sad briite. Izioe iz peine, Angelo s dvadesetlitarskom limenkom pitke vode u rukama, i otrae kroz palmik. Ubacih u mali ranac nekoliko predmeta, kutiju cigara, ibice, dvogled, uturu s vodom i debelu majicu, okolade i suhe obroke, svjetiljku, pa privezah oko struka pojas s velikim noem za mamce u koricama. Prebacivi preko ramena ranac, i ja izidoh trkom iz peine pa krenuh za Chubbvjem kroz palmik dolje prema obali. Preao sam tek pedeset metara kad zauh mukli pucanj lakog oruja, povik i drugi rafal. Stadoh i kliznuh iza debla palme, virei kroz sve svjetliju sjenu drvea. Vidjeh kretanje, spodobu koja mi je trala ususret. Otvorivi koricu noa, priekah da budem siguran prije no to sam tiho dozvao: Chubby! Spodoba u trku naglo skrene k meni. Nosio je puku i platnenu torbicu sa spremnicima streljiva. Dah mu je bio ubrzan, ali lagan. Otkrili su me, zabrunda. Tih gadova je desetak. U tom trenutku vidjeh kretanje u drveu. Evo ih, dolaze, rekoh. Idemo. Htio sam dati dovoljno vremena Sherrv, pa ne krenuh puteljkom preko prijevoja, ve potrah na jug kako bih gadove skrenuo s njena puta. Uputismo se prema movarama na junom kraju otoka. Vidjee nas dok smo krivudavo trali ispred njihove prethodnice. Zauh krik, na koji odmah odgovore drugi, potom uslijedi pet

pojedinanih hitaca i ja opazih vatru iz cijevi u sjeni drvea. Jedno zrno muklo pogodi deblo iznad nae glave, ali mi nastavismo trati i za nekoliko minuta povici progonitelja utihnue iza naih lea. Stigoh do boate movare i skrenuh uz rub kako bih izbjegao smrdljive kaljue. Na prvoj blagoj padini breuljaka zastadoh da oslunem i doem do daha. Brzo se danilo. Htio sam biti u zaklonu prije no to se razdani. Odjednom se u daljini iz smjera kaljua zaue prestraeni krici i shvatih da su progonitelji zaglibili u ljepljivom blatu. To bi ih trebalo obeshrabriti, pomislim cerei se. U redu, Chubbv, idemo dalje, promrmljah i tada se zauje zvuk iz drugoga smjera. Buka je bila priguena daljinom i visinom prijevoja, ali bio je to prepoznatljiv, prodoran zvuk hitaca iz automatskog oruja. Chubbv i ja skamenjeno posluasmo, a zvuk se ponovi, jo jedan dugi tektavi rafal. Potom zavlada tiina iako smo sluali jo tri ili etiri minute. Idemo, rekoh tiho. Nismo smjeli gubiti vrijeme, pa otrasmo padinom prema junome vrhu. urno se po sve jaem danjem svjetlu uspesmo padinom. Bio sam prezabrinut da osjetim ikakvu bol dok smo prelazili usku izboinu. Napokon udosmo u duboki usjek u stijeni, gdje sam se trebao sastati sa Sherrv. Skrovite je bilo tiho i pusto, ali svejedno beznadno viknuh: Sherry? Jesi li tu, ljubavi? Nikakvog odgovora iz sjene, i ja se opet obratih Chubbvju. Imali su dovoljno vremena. Trebali bi biti tu. Tek sada onaj rafal iz strojnice koji smo prije uli dobije svoje znaenje. Izvadih dvogled i potom ugurah ranac u pukotinu u stijeni. U nevoljama su, Chubby, uzviknuh. Dodi. Idemo vidjeti to se dogodilo. im smo izili iz usjeka, naiosmo na labirint izlomljena stijenja. Unato urbi i uasnoj brizi za Sherrvno zdravlje, napredovao sam obazrivo, dobro pazei da ne otkrijem nau prisutnost moebitnom izvidniku u palmiku ili na obali. im smo preli razvode sedla, pred nama se ukae novi vidik, polumjesec obale i crna nazubljena krivulja Gunfire Reefa. Naglo stadoh i povukoh hubbvja za sobom, unuvi u zaklon. Patrolni amac iz Zinballe, admiralski brod mog starog prijatelja Sulejmana Dade bio je usidren tako da nadzire prolaz kroz greben. Prema njemu se s obale vraao mali motorni amac natrpan majunim spodobama. Prokletnici, promrmljah, uistinu su sve predvidjeli. Manny Resnick dogovorio se sa Sulejmanom Dadom. Eto zato mu je toliko trebalo da stigne. Dok se Manny iskrcavao na obalu, Dada je nadzirao kanal kako ne bismo pokuali bijeg na tu stranu kao proli put. I iskrcao je ljude na obalu... to objanjava strojnicu. Manny Resnick dovezao je Mandrake u zaljev da preplai divlja, a Dada je nadzirao sporedni ulaz. A gospodina Sherry i Angelo? Misli da su uspjeli pobjei? Ili su ih Dadini ljudi zasko ili kad su preli prijevoj? Oh, Boe!, prostenjah, proklinjui se to nisam ostao s njom. Ustadoh i uperih dvogled na amac koji je polako plovio bistrim vodama vanjskog grebena prema usidrenom brodu. Ne uspijevam ih razaznati. Unato dvogledu ljudi u amcu bili su tek tamni obrisi jer je sunce izlazilo njima za leima i odsjaj na vodi me zaslijepio. Nisam mogao razaznati likove, a kamoli prepoznati ih. Moda su u amcu... ali ne vidim ih. Uznemiren, napustio sam zaklon stijenja i potraio bolju promatraku toku, kreui se otvoreno po crti obzora. Sunevi zraci koji su me zaslijepili vjerojatno su me skroz obasjali. Vidjeh poznati bljesak i dugu bijelu perjanicu dima iz brzometnog topa smjetenog na pramcu graniarskog broda i uh kako granata dolijee, gotovo kao da lepeta krilima. Dolje, viknuh Chubbvju legnuvi iza stijene. Granata prasne blizu, usijano bljesne kao da je netko otvorio vrataca visoke pei. Krine i odcjepci kamenja zafijukae oko nas i ja skoih na noge. Tri!, viknuh Chubbvju i povukosmo se krivudavo trei onstran crte obzora ba kad je sljedei hitac preao preko naih glava. Kad smo se uurili iza grebena, Chubbv si obrie mrlju krvi s podlaktice. Sve u redu?, upitah. Tek ogrebotina... krina, promrmlja. Chubby, idem dolje vidjeti to se dogodilo s ostalima. Ne trebamo se obojica izlagati opasnosti. Ti priekaj ovdje. Uzalud troi dah, Harry. Idem s tobom. Hajde. Podigne puku i krene preda mnom niz brdo. Pomislih da mu uzmem oruje. U njegovim rukama bilo je smrtonosno otprilike kao praka. Potom se predomislih. Davalo mu je sigurnost. Polako smo se kretali, koristei svaki zaklon i paljivo gledajui pred sebe. Ali otok je bio tih, osim umora i zvidanja zapadnjaka

u kronjama drvea. Ne vidjesmo nikoga dok smo ili uzmorskom stranom visova. Nadoh puteljak kojim su Sherry i Angelo krenuli preavi sedlo nad taborom. Njihovi koraci u trku duboko su se utabali u meko tlo. Tanuni Sherrvni tragovi bili su pokriveni irokim stopama Angelovih bosih nogu. Pratili smo ih dolje niz obronak, ali odjednom skrenue s puteljka. Tu su odbacili limenku vode i naglo skrenuli malo se razdvojivi, kao da su trali usporedno nekih ezdesetak metara. Tada naosmo Angela. Tri zrna velikog kalibra poderala su mu tanku tkaninu koulje i otvorila velike tamne rane na leima i grudima. Izgubio je mnogo krvi, ali pjeskovito tlo gotovo ju je svu upilo, a preostala se ve osuila u debelu tamnu koru. Muhe su se rojile, veselo poskakujui po ranama i tiskajui se po dugim tamnim trepavicama koje su okruivale irom otvorene i zgranute o i. Slijedei tragove vidjeh da je Sherrv produila nekih dvadesetak koraka: onda se mala ludica vratila kako bi kleknula uz Angela. Opsovah. Mogla je pobjei, ali se prepustila tom uzaludnom i besmislenom inu. Uhvatili su je dok je kleila pored tijela i odvukli su je kroz palmik do obale. Opazih duge brazde u pijesku kad je uprla noge pokuavajui se oduprijeti. Ne naputajui zaklon drvea, sagnuh se da pogledam fini i bijeli pijesak, pratei tragove do toke u kojoj se jo vidio otisak kobilice motornog amca u pijesku ala. Odveli su je na graniarski brod i ja unuh iza gomile naplavina i suhog palminog lia kako bih promotrio mali vitki brod na puini. Dok sam ga gledao, podigne sidro, krene i polako zaplovi uz obalu otoka kako bi obiao rt i uao u unutarnju lagunu, gdje je bio usidren Mandrake. Ispravih se i oduljah kroz umarak do mjesta gdje sam ostavio Chubbvja. Odloio je puku i sjedio je s Angelovim tijelom u krilu, njiui mu glavu na ramenu. Plakao je, velike suze kotrljale su se polako niz smee obraze izbrazdane borama i moile guste tamne kovre mladia kojeg je drao u naruju. Ja pokupih puku i stadoh na strau dok je Chubbv plakao za obojicu. Zavidio sam mu na olakanju suza, istresanju boli koje otvara put smiraju. Moja bol bila je silna kao njegova, jer isto sam tako volio Angela, ali bila je prisiljena na nutrinu, gdje je vie boljela. Sada je dosta, Chubby, rekoh mu na posljetku. Idemo, prijatelju. On ustane, s mladiem u zagrljaju, i vratismo se preko grebena. U klancu zaklonjenom bujnim raslinjem poloismo Angela u plitki grob iskopan rukama pa ga pokrismo slojem granja i lia koje sam noem odrezao prije no to smo zatrpali jamu. Nisam mu mogao baciti pijesak na nepokriveno lice. Chubbv obrie suze dlanom i ustane. Uhvatili su Sherry, rekoh mu smireno. Na graniarskom je brodu. Je li ranjena?, upita. Ne vjerujem, jo ne. to kani sada, Harry?, upita, a netko odgovori na pitanje umjesto mene. U daljini, prema taboru, zausmo prodoran zviduk i uspesmo se na prijevoj, otkud smo mogli vidjeti unutarnju lagunu i stranu otoka okrenutu kontinentu. Mandrake se jo nalazio tamo gdje sam ga vidio zadnji put, a graniarski brod iz Zinballe bio je usidren na stotinjak metara blie obali. Pronali su brodicu i koristili su je za iskrcavanje ljudi na obalu. Svi su bili naoruani i u odori. Rastrae se odmah u palmik, a brodica se vrati do Mandrakea. Upravih dvogled na jahtu i opazih da se i tamo neto dogaa. U vidokrugu se pojavi Manny Resnick u bijeloj koulji i plavim hlaama, spreman za silazak s jahte. Pratila ga je Lorna Page. Ona je imala tamne naoale, uti al na kosi i smaragdnozeleni komplet s hlaama. Kad je prepoznah, osjetih kako mi mrnja kljua u ilama. Potom se dogodi neto to me ostavi u nedoumici. Prtljagu koju sam vidio ukrcavati u Rolls u Ulici Curzon dvojica Mannvjevih potrka prebacivali su s palube u brodicu. Jedan asnik pozdravio je s Mandrakeove palube, a Manny mu je nehajno mahnuo rukom u znak pozdrava. Brodica se odvoji od Mandrakeova trupa i pristane uz graniarski brod. im su se Manny, njegova pratilja, tjelohranitelji i prtljaga iskrcali na palubu graniarskog broda, Mandrake digne sidro, krene prema ulazu u zaljev i odluno zaplovi u dublje vode kanala. Odlazi, promrmlja Chubbv. Zato? Da, odlazi, potvrdih. Mannyju vie nije potreban. Sada ima novog saveznika i ne treba svoj brod. Vjerojatno ga je ovaj stajao tisuu funta dnevno, a Manny je oduvijek krtac. Ponovno uperih dvogled na graniarski brod i vidjeh kako Manny i njegova pratnja ulaze u kabinu. Moda postoji i drugi razlog, progundah. Koji, Harry? Manny

Resnick i Sulejman Dada ele to manje svjedoka onoga to sada kane uiniti. Da, razumijem to eli rei, zabrunda Chubbv. Prijatelju moj, mislim da nas eka postupak u usporedbi s kojim e ono to su uinili Angelu izgledati uljudno. Harry, moramo izvui s tog broda gospodinu Sherry. Chubby je izronio iz magle boli u koju je utonuo zbog Angelove pogibije. Moramo neto uiniti. Lijepa misao, Chubby, slaem se. Ali neemo joj bogzna kako pomoi dademo li se ubiti. Mislim da e ona biti na sigurnom dok im blago ne dopadne ruku. Njegovo veliko tamno lice nabora se kao njuka zabrinutog buldoga. to emo, Harry? U ovom trenutku nastavljamo bjeati. to hoe rei? Sluaj, rekoh, a on nagne glavu. Prodoran zvuk zvidaljke ponovi se i zatim zausmo glasove koje je do nas donio vjetar. Kako se ini, prvo e pribjei sirovoj sili. Iskrcali su sve ljude i pretrait e otok dok nas ne istjeraju na istac kao par fazana. Siimo i spremimo im dobrodolicu, zareza Chubby podiui puku. Imam poruku za njih od Angela. Ne glupiraj se, Chubby, bijesno prasnuh. Sad me dobro sasluaj. elim prebrojiti koliko ih ima. Potom, ako nam se ukae dobra prilika, pokuat u uhvatiti jednog, samo da mu uzmem oruje. ekaj priliku, Chubby, ali jo ne napadaj. Djeluj jako promiljeno, razumije? Nisam htio vrije ati njegove streljake vjetine. Okay, odgovori. Ostani s ove strane grebena. Izbroji koliko se njih sputa na ovu stranu otoka. Ja u uiniti isto na drugoj strani. On prihvati. Nai emo se za dva sata na mjestu gdje nas je graniarski brod gaao iz topa. A ti, Harry? Krene da e mi dati puku, ali nisam se usudio liiti ga oruja. U redu je, odgovorih. Idi, prijatelju. Bjeati pred nizom hajkaa bila je laka zadaa jer su se glasno dozivali kako bi se ohrabrili i nisu se ni pokuavali skriti ili pritajiti, ve su sporo i obazrivo napredovali u neprekinutom redu. Na mojoj strani bilo ih je devet, sedam crnaca u mornarskoj odori naoruanih jurinom pukom AK 47 i dva Mannvjeva ovjeka. Oni su bili u laganoj sportskoj odjei i bili su naoruani lakim orujem. Jedan od njih bio je voza Rovera one daleke veeri i putnik u dvomotorcu koji je pronaao mene i Sherrv na obali. Kad sam prebrojio grla, okrenuh im leda i potrah do zavoja kod boate movare. Znao sam da e se nailaskom na tu prepreku red hajkaa raspasti i bilo je vjerojatno da e se netko od njih izdvojiti. Nadoh jeziac kaljue s mladim mangrovijama i grubom mo varnom travom malarino zelene boje. Slijedei njegov rub, naioh na mjesto gdje se jedna palma sruila preko kaljue kao most... nudei dva pravca za uzmak. Okolo je bio gusti zaklon od palmina granja i movarne trave, koji je pruao dobro mjesto za zasjedu. Ispruih se u zaklonu iza te nakupine suhog raslinja i uzeh u desnicu teak no za mamce, pripremivi se za bacanje. Red hajkaa napredovao je jednolinim korakom, njihovi glasovi postajali su jai pribliavajui se movari. Ubrzo sam zauo utanje i pucanje granja dok je jedan od njih iao ravno na mene. Kad je bio est metara od mene, stane i vikne, a ja prilijepili lice na vlano tlo i provirih kroz pukotinu ispod gomile suhog granja i vidjeh njegove noge do koljena. Na sebi je imao hlae od tekog modrog sukna i prljave bijele tenisice bez arapa. Pri svakom koraku njegovi su glenjevi otkrivali komad crne afrike koe. To je bio jedan od mornara s graniarskog broda i zato sam bio zadovoljan. Vjerojatno je imao strojnicu. Bila mi je draa od pitolja koje su nosili Mannvjevi ljudi. Polako se okrenuh na bok i oslobodih ruku s noem. Mornar ponovno vikne, tako blizu i tako glasno da su mi ivci zatitrali i osjetih u krvi uzbueno strujanje adrenalina. Iz blizine dopre odgovor njegovom pozivu i mornar krene dalje. uo sam njegove lagane korake po pijesku koji su mi obazrivo prilazili. Odjednom, kad je zaobiao gusti, bio je potpuno na vidjelu, deset koraka daleko. Bio je u mornarskoj odori, na glavi je imao modru kapu ukraenu veselom crvenom kuglicom, a oslonjenu o bok strojnicu prijeteeg izgleda. Mladi je bio visok i mrav, oko dvadesete, a lice mu je bilo glatko i obliveno znojem od uzrujanosti, pa je koa bila pokrivena sjajnim Ijubi astocrnim slojem na kojem su se isticale bijele oi. Opazi me i pokua uperiti strojnicu u mene, ali nosio ju je na desnom boku i u pokretu se nezgrapno splete. Ja naciljah spoj izme u kljunih kostiju, uokviren razrezom odore ispod vrata. Bacih svisoka, trzajem zapea u trenutku isputanja, tako da no opisa

kratku putanju i pogodi toku koju sam odabrao. Otrica ze zarila dokraja i iz mornarova grla virila je samo drka od tamne orahovine. On pokua viknuti, ali ne ispusti nikakva glasa jer mu je otrica presjekla glasnice, ba kako sam htio. Gledajui me, polako se srui na koljena, kao da moli, ruku objeenih niz bokove. Pogledasmo se na trenutak koji se priini vjenou. Potom ga protrese silovit drhtaj, a iz usta i nosa potee mu mlaz grgoljave krvi pa padne licem na tlo. uuren uz tlo, okrenuh ga na leda i izvukoh no iz vrstog stiska rane, briui otricu u njegov rukav. Hitro mu skinuh oruje i spremnike u torbici na platnenom pojasu, a potom ga, i dalje uuren, odvukoh za noge u ljepljivo blato. Kleknuh na njegove grudi kako bih ga potopio pod povrinu. Blato mu pokrije lice, sporo i gusto kao topljena okolada, a kad je bio skroz potopljen, zakopah o struk platneni pojas, pokupih strojnicu i prodoh tiho kroz otvor koji sam napravio u redu hajkaa. Dok sam pognuto trao, koristei sve mogue zaklone, provjerih je li AK 47 ispravan. Oruje mi je bilo poznato jer sam ga koristio u Biafri. Provjerih je li spremnik pun i metak u cijevi, a onda prebacih remen preko desnog ramena, drei strojnicu u pripravnosti na boku. Predoh oko petsto metara, stadoh i sakrih se iza debla palme da oslunem. Iza mojih leda hajkai su se naizgled nali u potekoama u movari i nastojali su se izvui iz nje. Posluah uzvike i gnjevni zvuk zvidaljke. Kao u zavrnici nogometnog prvenstva, pomislih, gorko se nacerivi jer je prisjeanje na ovjeka kojega sam netom ubio bilo jo gadljivo svjee. Sada kad sam se probio kroz njihovu crtu, skrenuh i uputih se ravno preko otoka na sastanak sa Chubbvjem na junom vrhu. Proavi kroz palmike na niim obroncima, raslinje je bilo gue, pa mi je bolji zaklon doputao bre kretanje. Na pola puta do grebena iznenadi me novi rafal. Ovaj put radilo se o karakteristinom tektanju FNovke, isprekidanijem i sporijem od vatrene oluje AK 47, koja odmah uzvrati. Po koliini i trajanju vatre zakljuili da su sva uporabljena oruja potroila spremnike u neprekinutom rafalu. Zavlada teka tiina. Dakle, Chubbv je napao, unato svim mojim upozorenjima. Premda sam bio ljut, bio sam i duboko zabrinut zbog nevolja u koje se uvalio. Jedno je bilo sigurno... Chubbv je promaio cilj, koji god on bio. Predoh iz kasa u trk i presjekoh popreke prema vrhu grebena s namjerom da se pribliim mjestu gdje je dolo do okraja. Izbih iz gustia na uski puteljak obrastao raslinjem koji je vodio u eljenom smjeru i krenuh trkom njime. Dooh do vrha uzbrdice i tamo umalo ne zavrih u zagrljaju ovjeka u odori koji mi je dolazio ususret. Za njim su ila estorica, svi u punom trku. Trideset metara za njima bio je jo jedan, koji je izgubio svoje oruje i ija je odora bila natopljena svjeom krvi. Na licima im je bio prestravljen izraz i tr ali su nasumice, tjerani odlunou ljudi koje slijede svi vragovi iz pakla. Istog trena shvatih da se radi o preivjelima iz okraja sa Chubbvjem Andrewsom. To je bilo previe za njihove ivce, bili su zgroeni i odluni da se vrate u bazu... Chubbvjevo streljako oko kao da se arolijom poboljalo, pa mu se nijemo ispriah. Mornari su bili toliko zaokupljeni vragom kojeg su imali za petama da me nisu opazili djeli sekunde koji mi je bio dovoljan da otko im strojnicu i vrsto se osovim rairenih stopala i blago svijenih koljena. Mahnuh orujem u kratkom poprenom luku, ciljajui nisko u koljena. Uz vatrenu mo AK 47 treba ciljati u noge, imajui na umu druga tri ili etiri zrna koja e pogoditi trup dok ovjek pada. Postupak slui takoer kao protutea tendenciji kratke cijevi da se die pod utjecajem protuudara. Kriui, pali su natrake jedan na drugoga kao unjevi, pogoeni silovitim udarcima metaka velikog kalibra. Drao sam otponac brojei do etiri, tada se okrenuh i skoih u gusti zid bunja. Odmah me zakloni i ja se pognuh pa potrah krivudajui ispod granja. Iza mene zapuca strojnica i zrna rastrgae gusto raslinje. Nijedno mi ne pro e blizu i ja produih trk. Naslutih da je moj iznenadni i neoekivani napad vjerojatno nepovratno sredio dva ili tri mornara, a jo jednog ili dvojicu ranio. Najvanije od svega, uinak na njihovu samouvjerenost vjerojatno je bio razoran... napose tako brzo nakon Chubbvjeva napada. Po spasonosnom povratku na graniarski brod, vjerojatno bi bili dugo razmiljali prije no to se opet iskrcaju na otok. Hametice smo dobili drugu rundu, ali oni su jo uvijek drali Sherrv. To je bila najjaa karta u njihovim rukama.

Dok su je imali, mogli su odreivati pravila igre. Chubbv me ekao u stijenju na sedlu. Taj je ovjek bio neunitiv. Isuse, Harry, gdje si, dovraga?, zareza. itavo te jutro ekam. Opazih da je pokupio moj ranac iz procjepa u stijeni gdje sam ga bio ostavio. Bio je uz njegove noge zajedno s dvije strojnice AK 47 i njihovim spremnicima. Prui mi uturu i tek tada uoih koliko sam edan. Voda s jakim okusom klora za me je imala okus Veuve Cliqota, ali ograniih se na tri gutljaja. Moram ti se ispriati, Harry. Napao sam. Nisam mogao izdrati. Svi su bili u skupini, uspravni, na brisanom prostoru, kao kolarci na nedjeljnom izletu. Nisam izdrao, dobro sam ih zalio. Dvojicu sam ohladio, a ostali su utekli kao zeevi pucajui u zrak. Da, klimnuh glavom. Sreo sam ih dok su prelazili sedlo. uo sam pucnjavu. Ba sam se spremao u potragu za tobom. Sjedoh na stijenu pored njega i nadoh cigare u rancu. Zapalismo svaki jednu i popuismo u kratkotrajnoj blaenoj tiini, koju Chubbv ubrzo oskvrne. No, stavili smo im papra pod rep, ne vjerujem da e traiti jo. Ali jo uvijek imaju Sherrv, kompa. Dok je u njihovim rukama, u prednosti su. Koliko ih je bilo, Chubby? Deset. Ispljune komadi duhana i promotri uareni vrh cigare. Ali skinuo sam dvojicu... i mislim da sam jednoga osakatio. Da, potvrdih. Na sedlu sam sreo sedmoricu i napao sam ih i ja. Sada su ostala etvorica, kojima valja pribrojiti drugih osam s moje strane. Recimo da ih ima dvanaest, plus oni koji su ostali na brodu... njih est ili sedam. Dvadesetak cijevi uperenih u nas, Chubby. Nismo ba u nekoj prednosti, Harry. Igrat emo na to, Chubby. U redu. Odabrah noviju i djelotvorniju strojnicu, koja je raspolagala s pet punih spremnika. Sakrih ostalo oruje pod tanku kamenu plo u, a potom provjerili i napunih odabranu strojnicu. Otpismo jo gutljaj iz uture, potom krenuh prvi du grebena, drei se podalje od crte obzora i vraajui se prema naputenom taboru. S mjesta s kojega sam otkrio dolazak Mandrakea promotrismo cijeli sjeverni dio otoka. Kako smo predvidjeli, Manny i Sulejman Dada povukli su sve svoje ljude s otoka. Brodica i motorni amac manji bili su privezani uz bok graniarskog broda. Na njemu je vladala grozniava i nesuvisla vreva i dok sam promatrao uposlene likove, zamislih prizore groznoga gnjeva i kanjavanja koji su se odvijali u glavnoj kabini. Sulejman Dada i njegov novi tienik zasigurno su se uasno iivljavali na svojim hametice poraenim i obeshrabrenim ljudima. Ho u sii do tabora, Chubby. Da vidimo to su nam pustili, najavih, na posljetku mu pruajui dvogled. Dri ih na oku za mene. Tri brza pucnja kao znak upozorenja. U redu, Harry, odgovori on, ali ba dok sam ustajao, paluba graniarskog broda opet grozniavo oivi. Uzeh dvogled Chubbvju i promotrih kako Sulejman Dada izlazi i kabine i tekom se mukom penje na otvoreni most. U bijeloj odori okienoj odlijima koja su sjala na suncu i praen brojnim ljudima podsjeao me na debelu maticu bijelih termita koju roj radnica seli u njenu eliju. Napokon je podvig uspio i kroz dvogled vidjeh da Sulejmanu pruaju megafon. Okrene se prema obali, prinese megafon ustima i kroz jake lee razaznah kretanje usana. Nekoliko sekunda potom glas razgovijetno dopre do nas, pojaan spravom i noen vjetrom. Harry Fletcher, nadam se da me ujete. Duboki i milozvuni glas postao je otriji u megafonu. Kanim vam veeras zorno uprizoriti zato je nuno da suraujete sa mnom. Molim vas da budete na poloaju s kojega moete odgledati predstavu. Oarat e vas. Veeras u devet na krmenoj palubi ovog broda. To je venk, Harry. Nemojte ga propustiti. Prui megafon svom asniku i side s mosta. Neto e napraviti Sherry, progunda Chubbv, neutjeno stiui puku koju je drao u krilu. Znat emo u devet, odvratih, promatrajui asnika s megafonom koji je silazio s mosta kako bi se ukrcao u motorni amac. Poeli su spori krug oko otoka, zaustavljajui se svakih osamsto metara kako bi ponovili poruku Sulejmana Dade mukloj obali obrubljenoj palmama. arko je elio da prihvatim poziv. Dobro, Chubby. Pogledah na sat. Imamo jo nekoliko sati. Ja idem do tabora. Ti straari. Tabor je bio opljakan i pokraden, a sva oprema i namirnice bile su razbijene i razasute po peinama, no svejedno je neto ostalo. Nadoh pet limenka goriva i sakrih ih zajedno s mnogim drugim oruem koje je moglo zatrebati. Potom se oprezno oduljah u palmik i ustanovih s olakanjem da je skrovite

koveia, zlatne tigrove glave i druge opreme nedirnuto. Ponijevi sa sobom dvadesetlitarsku limenku pitke vode i tri konzerve usoljene govedine s mijeanim povrem, uspeh se opet na greben gdje me Chubbv ekao. Najeli smo se i napili, a potom rekoh Chubbvju: Pokuaj odspavati, ako moe. No e biti duga i naporna. On zabrunda i sklupa se u travi kao veliki mrki medvjed. Neto kasnije ve je prigueno i pravilno hrkao. Polako popuih tri cigare dok sam razmiljao, ali tek u suton na um mi padne genijalna zamisao. Tako jasna i jednostavna pa jo tako arobno svrhovita da mije isprva bila sumnjiva, stoga je briljivo opet razmotrih. Vjetar je stao i bila je ve no kad sam bio siguran u svoju zamisao. Razradih je zadovoljno se smijuljei. Graniarski brod bjetao je kao da je dan, svi su prozori bili osvijetljeni i par reflektora obasjao je krmenu palubu nalik praznoj pozornici. Probudih Chubbvja i opet objedovasmo. Spustimo se do obale, predloih. Odonud emo bolje vidjeti. Moda je stupica, upozori me Chubbv tjeskobno. Ne vjerujem. Svi su na brodu i igraju na snagu. Jo imaju Sherry. Nemaju potrebe za smicalicama. Kompa, ako uine neto naao onoj djevojci... Uuti ustajui. U redu, podimo. Tiho i obazrivo spustismo se kroz palmik, s orujem u pripravnosti i prstom na otponcu, ali no je bila mirna i umarak pust. Stadosmo medu drveem povrh ala. Graniarski brod bio je samo dvjesto metara daleko i ja oslonih rame na palmino deblo izotravajui dvogled. Vidjelo se tako jasno da sam uspio pro itati natpis na kutiji iz koje je straar izvadio cigaretu. Imali smo mjesta u prvome redu za predstavu koju nam je Sulejman uprizorio, kakva god bila, i ja osjetih zabrinuto treperenje, pretkazanje skorih uasa, kako mi se kao ledeni dah sputa niz kou. Spustih dvogled i tiho apnuh Chubbvju: Zamijenimo se. On mi preda FNovku duge cijevi i uzme AK 47. Htio sam drati pod vatrom palubu graniarskog broda. Naravno, nisam nita mogao uiniti dok je Sherrv bila iva i zdrava, ali uine li joj neto... bio bih se pobrinuo da ne bude jedina koja pati. Vrijeme je prolazilo polako, a nove bojazni stadoe me mu iti i uinie ekanje jo duim no to je zbilja bilo, ali na posljetku, nekoliko minuta prije najavljenog sata, na graniarskom brodu zapone vreva i Sulejmana Dadu njegovi ljudi opet podigoe uz ljestve, a on zauzme mjesto na grudobranu, gledajui dolje na krmenu palubu. Obilno se znojio, pazuha i leda bijele odore bila su mokra. Shvatih da je vrijeme kratio esto se hvatajui boce whiskyja, koju je vjerojatno uzeo iz mojih zaliha odnesenih iz peine. Smijao se i alio s ljudima oko sebe, a ogroman trbuh tresao mu se o smijeha, dok su se njegovi ljudi posluniki smijali s njim. Zvuk je preko vode dopirao do obale. U Sulejmanovoj pratnji bili su Manny Resnick i njegova plava pratilja. Manny je bio utirkan i svje u svojoj skupoj sportskoj odjei. Drao se malo po strani od drugih, a izraz lica bio je hladan i dalek. Podsjeti me na odraslu osobu na djejoj zabavi koja predmnijeva dosadnu i blago neugodnu obvezu. Suprotno tome, Loma Page bila je uzbuena, sjajnih oiju kao djevojka na prvom sastanku. Smijala se sa Sulejmanom Dadom i naginjala se preko grudobrana na praznu palubu s izrazom iekivanja na licu. Jakim sam dvogledom na njenim obrazima vidio crvenilo koje nije bilo plod minke. Bio sam tako usredoto en na nju da tek kad sam uo iznenadni Chubbvjev uzrujani pokret i njegovo uzbunjeno brundanje, spustih lee na palubu. Sherry je bila tamo, na nogama izmeu dvojice mornara u odorama. Drali su je za ruke i izmeu njih izgledala je sitna i krhka. Jo je bila u odjei koju je na brzinu navukla tog jutra i kosa joj je bila raskutrana. Lice je bilo izgubljeno, a izraz napet... ali tek kad je paljivije promotrih, primijetih da su prividni podonjaci zapravo modrice. Drhtei od ledenog gnjeva, uoih da su joj usne otekle i izobliene kao da su je izbole pele. I jedan je obraz bio grubo naruen i modar. Tukli su je i muili. Pogledavi bolje, razaznah krvave mrlje sasuene krvi na plavoj koulji i kad ju je jedan uvar grubo okrenuo prema obali, vidjeh da joj je jedna ruka nestruno previjena, a zavoj je bio umrljan krvlju ili dezinfekcijskim sredstvom. Izgledala je shrvano i bolesno, gotovo na izmaku snaga. Moj gnjev prijetio je da nadjaa razbor. Htio sam podvrgnuti patnji one koji su se tako odnosili sa Sherrv, i ve sam poeo podizati puku rukama uzdrhtalim od siline mrnje, kad se uspjeh

obuzdati. Zatvorih oi i duboko udahnuh da se primirim. Trenutak je imao doi... ali jo nije bilo vrijeme. Kad otvorih oi i opet pogledah dvogledom, Sulejman Dada imao je megafon na ustima. Dobra veer, Harry, dragi prijatelju. Siguran sam da znate ovu gospodinu. irokim pokretom ruke pokae na Sherrv, koja ga umorno pogleda. Nakon briljivog i pomnog ispitivanja, postupka koji joj je prouzro io pokoju,neugodu, doao sam do zakljuka da ne zna gdje se trenutano nalazTpredmet koji zanima mene i moje prijatelje. Kae mi da ste ga vi sakrili, Harry. Zastane kako bi si obrisao mokro lice ubrusom koji mu je pruio njegov vojnik, a potom nastavi. Mene ova mlada gospoda vie ne zanima... osim kao moebitna roba za razmjenu. Dade znak i Sherrv odvedoe u potpalublje. Neto hladno i ljigavo probudi mi se u trbuhu gledajui kako odlazi. Upitah se hou li je ikada vie vidjeti... ivu. Po praznoj palubi poredae se etiri Sulejmanova ovjeka. Bili su goli do pasa i svjetlo reflektora treperilo je na njihovim tamnim miiavim i glatkim tijelima. Svaki je imao drku pijuka od orahovine i u tiini se razmjestie na vrhove zamiljenog etverokuta na otvorenoj palubi. Odmah zatim dva uvara dovedoe u sredinu jednog ovjeka. Ruke su mu bile svezane na leima. Stadoe uz njega i prisilie ga da se polako okrene oko sebe dok je glas Sulejmana Dade odzvanjao iz megafona. Pitam se prepoznajete li ga. Ja promotrih pogrbljena nevoljnika u tamnikom odijelu od siva platna koje je u prljavim dronjcima visjelo s do kosti mrava tijela. Koa mu je bila svijetla kao vosak, oi duboko upale u velike podonjake, duga plava nakostrijeena kosa visjela mu je preko lica u masnim uvojcima, dok je brada bila rijetka i neravnomjerno podrezana. No, Harry? Sulejman se s uitkom nasmije u megafon. Boravak u zatvoru u Zinballi ini uda od ovjeka, zar ne?... Ali propisano odijelo nije lijepo kao odora policijskog inspektora. Tek tada prepoznah biveg inspektora Petera Dalvja... ovjeka kojega sam bacio u more s Wave Dancera malo prije no to sam utekao Sulejmanu Dadi koz kanal Gunfire Reefa. Inspektor Peter Daly, potvrdi Sulejman krijetavo se smijui. ovjek koji me duboko razoarao. Ne volim razoaranja, Harry. Jako ih loe proivljavam. Doveo sam ga sa sobom upravo zbog ovakve mogunosti. Bila je to mudra odluka jer smatram da je zorni prikaz mnogo uvjerljiviji od pustih rijei. Opet zastane kako bi si obrisao lice i pohlepno popio au koju mu je pruio vojnik. Daly padne na koljena i podigne pogled na ovjeka na mostu. Na licu mu je bio izraz uasnute strave i sline su mu curile s usana dok je preklinjao za milost. Vrlo dobro, ako ste spremni, moemo poeti, Harry, zagrmi Sulejman, a jedan uvar izvue veliku kapuljau od crnog platna, koju navue na glavu Dalvju i svee je uzicom oko vrata. Grubo ga podigoe na noge. Ovo je naa inaica igre zvane slijepi mi. Kroz dvogled vidjeh kako potok tekuine moi platnene hlae Petera Dalvja kad mu se mjehur ispraznio od straha. Oito je ve prisustvovao toj igri za boravka u zatvoru u Zinballi. Harry, htio bih od vas malo mate. Ne osvrite se na ovo smrdljivo plaljivo stvorenje... zamislite na njegovu mjestu svoju lijepu i mladu prijateljicu. Duboko udahne, ali kad mu je ovjek pored njega ponovno ponudio ubrus, Sulejman ga bez ikakve naznake pljusne nadlanicom, a on se isprui na mostu. Nastavi smirenim glasom: Zamislite njeno lijepo mlado tijelo, zamislite njen strah dok stoji u mraku ne znajui to je eka. Dva uvara stadoe vrtjeti Dalyja izmeu sebe kao u djejoj igri: vrtio se i vrtio, a sada sam mogao uti njegove priguene krike i prestravljenu dreku. Odjednom dva uvara uzmaknue korak, ostavljajui ga samog opkoljenog polugolim ljudima. Jedan od njih podbode svojim drkom Dalyja u slabine i gurne ga na suprotnu stranu kruga, gdje je drugi ovjek ekao da ga ubode u trbuh vrhom drka. Teturao je naprijed i nazad, guran udarcima draka. Postupno su njegovi muitelji poveavali silinu napada dok jedan od njih ne podigne batinu i udari kao sjekirom po stablu. Udarac pogodi Dallvja u rebra. To je bio znak za svretak i im se ovjek stropotao na palubu, natisnue se oko njega, podiui i sputajui batine zapanjivom brzinom, dok su udarci jasno dopirali preko lagune do nas, koji smo s gaenjem i zgranuto promatrali. Jedan za drugim umirie se i povukoe kako bi predahnuli, a zdrobljeno tijelo Petera Dalvja ostalo je leati nasred palube. Divljaki, rei ete, Harry... ali

ne moete porei da je djelotvorno. Zgadila mi se ta zvjerska svirepost, a pored mene Chubbv promrmlja: udovita... nikad nisam vidio neto slino. Imate vremena do sutra, Harry, da doete amo, nenaoruani i razboriti. Popriat emo, sporazumjeti se o nekim stvarima, obavit emo razmjenu i oprostiti se kao prijatelji. Zastane da pogleda kako njegov ovjek vezuje ue za Dalvjev gleanj, dok su ga drugi podigli na vrh glavnog jarbola, gdje je ostao visjeti kao nakaradni barjak. Lorna Page gledala je uvis, glave zabaene unazad tako da joj se plava kosa sputala niz lea, blago otvorenih usta. Odbijete li biti razboriti, Harry, onda u sutra u podne oploviti otok s vaom prijateljicom, ovako objeenom. Pokae na le, ija se smrskana glava polako njihala nekoliko metara iznad palube. Za glavni jarbol. Razmislite, Harry. Imate vremena. Dobro razmislite. Odjednom se reflektori ugasie i Sulejman zapone mukotrpni silazak do kabine, praen Mannvjem Resnickom i Lornom Page. Manny je bio blago namrten, kao da razmilja o nekom poslovnom dogovoru, ali primijetih da Lorna bezgranino uiva. Dode mi da povratim, proguna Chubby. Neka te munina prode, odvratih, jer imamo puno posla. Ustadoh i uputih se u tiini prema palmiku. Kopali smo na smjene, dok je drugi straario meu drveem. Nisam htio koristiti svjetiljku iz straha da ne privuem panju s graniarskog broda, a obojica smo pomno pazili da budemo tiho i da se zvon metala ne uje izvan umarka. Izvukosmo preostale sanduke gelignita, potom uinismo isto s hrdavim koveiem i prebacismo ih do briljivo odabranog mjesta podno strme padine vrha. Na visini od pedeset metara bila je zaravan zatiena gustim zastorom primorskog raslinja. Iskopasmo drugu rupu za kovei u mekom tlu dok ne naidosmo na vodu, potom odloismo koveg i opet je zatrpasmo. Chubbv se popne do skrivene zaravni i tamo obavi svoje pripreme. U meuvremenu ja sam napunio strojnicu i zamotao je u jednu svoju staru koulju zajedno s pet spremnika, sakrivi sve ispod nekoliko centimetara pijeska pored debla najblie palme, gdje su nedavne kie na padini izlokale suhi kanali. Rov izlokan kiom i stablo nalazili su se etrdeset koraka od mjesta gdje je bio zakopan kovei i nadao sam se da e to biti dovoljno. Rov je bio neto dublji od ezdeset centimetara i bio je slab zaklon. Mjesec izie nakon ponoi i prui nam svjetlost dovoljnu da privedemo kraju nae pripreme. Chubbv provjeri jesam li vidljiv iz njegova skrovita na vrhu zaravni kad stojim pored kanala. Zatim se i ja popeh da zajedno provjerimo. Pripalismo po cigaru, skrivajui ibicu i zaklanjajui uareni vrh dlanovima, dok smo ispoetka razmatrali na plan djelovanja. Brinuo sam se poglavito da ne doe do zabune glede vremena i znakova, pa natjerah Chubbvja da ih dvaput ponovi. On ih nabroji napadno nesnosnim izrazom lica, ali na koncu sam bio zadovoljan. Ugasismo opuke cigara i zatrpasmo ih pijeskom pa se spustismo niz padinu vukui za sobom palmino granje kako bismo obrisali svaki trag. Prvi dio moje zamisli bio je dovren i vratismo se do mjesta gdje su bili skriveni zlatni tigar i ostatak gelignita. Zakopasmo opet tigra i potom pripremih sanduk gelignita. Dojmljiva koliina ekploziva, dovoljna za deset puta vei pokolj... ali nisam nikada bio ovjek koji tedi kad imam mogunost iskazati svoju dareljivost. Nisam mogao uporabiti elektrini detonator i izoliranu icu, pa sam se morao pouzdati u vremenski upalja. Izrazito sam nesklon tim malim hirovitim spravicama. Djeluju na principu kiseline koja nagriza tanku nit to dri bati nad barutom. Kad kiselina nagrize nit barut izazove eksploziju, a vrijeme ovisi o jaini kiseline i debljini niti. U odreivanju vremena moe doi do znatne pogreke i to mi je jednom prigodom prouzroilo nezgodu koja me gotovo stajala glave. Ipak, u ovom sluaju nisam imao izbora i izabrah upalja u obliku olovke spojivi ga s gelignitom. U oruu koje je preostalo nakon pljake bila je i moja ronilaka oprema za disanje u zatvorenom krugu. Ta je naprava gotovo jednako opasna za uporabu kao i vremenski upaljai. Za razliku od boca na komprimirani zrak, ova je oprema koristila isti kisik filtriran iz izdahnutog ugljinog dioksida. Kisik udisan na pritiscima veim od dvije atmosfere postaje opasan kao ugljini monoksid. Drugim rijeima, ako se die isti kisik na dubinama veim od deset metara, smrt je izvjesna. Treba imati eline ivce za igranje tim stvaricama... ali imaju jednu veliku

prednost: ne isputaju na povrinu mjehurie koji mogu uzbuniti straara i otkriti mu va poloaj. Kad se vratismo na obalu, Chubbv donese pripremljeni sanduk gelignita i puku. Prolo je tri kad sam zavrio namjetanje i provjeru boca, potom odnesoh u vodu gelignit i provjerih njegovu plovnost. Trebalo je nekoliko kilograma utega da se poniti uzgon kako bi bilo lake rukovati njime pod vodom. Spustili smo se na al s druge strane rta koji je zatvarao zaljev u kojem je bio usidren graniarski brod. Pjeani rt pokriven palmama zaklanjao nas je dok smo radili i na posljetku je sve bilo spremno. Ronjenje je bilo dugo i iscrpljujue. Morao sam obii rt i ui u zaljev... udaljenost vea od kilometra... cijelo vrijeme vukui za sobom teak sanduk eksploziva. U vodi je proizvodio jaku protusilu i trebao mi je gotovo sat vremena prije no to sam ugledao svjetla graniarskog broda koja su sjala iznad mene na povrini. Drei se dna, polako sam klizio naprijed, tjeskobno svjestan da mjeseina istie moj obris na bijelom pijesku dna lagune jer je voda bila bistra kao gin i duboka samo petnaest metara. S olakanj em se sklonih u tamnu sjenu trupa, znajui da sam izbjegao opasnost da budem otkriven. Odmorih se nekoliko minuta, potom odmotah najlonsko remenje koje sam imao za pojasom i privrstih ga za sanduk gelignita. Tada provjerih vrijeme na satu: svijetlee kazaljke pokazivale su etiri i deset. Slomih staklenu ampulu upaljaa, omoguavajui kiselini da zapone sporo nagrizanje niti i vratih ga u pukotinu na sanduku s eksplozivom. U roku od est sati, vie ili manje, sve je trebalo eksplodirati snagom zrakoplovne bombe od stotinu kilograma. Odvojih se od dna lagune i polako se dignuh do trupa graniarskog broda. Bio je pokriven ljigavom bradom alga i obrastao neravnomjernim slojem koljaka. Polako sam iao du kobilice, traei mjesto da privrstim sanduk, ali ne nadoh ga i na posljetku sam bio prisiljen uporabiti osovinu kormila. Privrstih na nju sanduk, vezujui ga najlonskim uzetom koje sam imao uza se... a kad sam zavrio, bio sam siguran da e izdrati silu vode ak i ako graniarski brod zaplovi punom brzinom. Konano zadovoljan, opet se spustih na dno lagune i udaljih se u tiini. Sada sam napredovao mnogo bre, neoptereen sandukom gelignita. Chubbv me ekao na obali. Sve na svome mjestu?, upita tiho, pomaui mi da skinem boce za kisik. Pod uvjetom da olovka izvri svoju zadau. Bio sam tako umoran da mi je povratak izgledao dug itavu vjenost, pa sam hodao vukui noge: prethodne noi malo sam spavao, a otad nisam uope oka sklopio. Ovaj put Chubbv je ostao na strai dok sam ja spavao, a kad me blago prodrmao, bilo je sedam ujutro i svjetlost je brzo jaala. Pojeli smo hladni obrok iz konzerva, a ja ga zalih s nekoliko ploica visokoenergetske glukoze otopljenih u alici vode. Izvadih no iz korica na pojasu i znalakim pokretom bacih ga u deblo najblie palme. Zabije se u njega podrhtavajui. Ne hvastaj se!, progunda Chubbv i ja mu uputih osmijeh, nastojei izgledati oputen i pun samopouzdanja. Vidi, ba kako je rekao... nenaoruan Rairih prazne ruke. Spreman?, upita moj prijatelj i ustadosmo obojica u nelagodi. Chubbv mi ni u snu ne bi bio zaelio sreu... to je bio najgori mogui oblik uroka. Vidimo se, ree. Okay, Chubby. Pruih mu ruku. On je snano stisne, a onda se udalji, pokupi puku i krene polako prema palmama. Ja sam ga gledao dok se nije izgubio s vidjela, a on se nijednom nije osvrnuo. Krenuh i spustih se nenaoruan na obalu. Izidoh iz umarka i stadoh na alu, piljei u graniarski brod nedaleko od obale. Vidjeh s olakanjem da je les objeen na jarbol skinut. Dugo me nijedan straar na palubi ne uoi, pa podigoh ruke iznad glave i glasno viknuh iz sveg glasa: Hej! Na graniarskom brodu odmah zavlada mete i odjeknue zapovijedi. Manny Resnick i Lorna pojavie se na ogradi i promotrie me, dok se est naoruanih mornara ukrcalo u brodicu kreui prema alu. im je brodica pristala, iskoie na pijesak i opkolie me, nestrpljivo mi pritiui na leda i trbuh cijevi AK 47. Ja ostadoh s rukama uvis i pokuah zadrati nehajan izraz na licu dok me doasnik paljivo pretresao u potrazi za orujem. Kad je napokon bio zadovoljan, stavi mi ruku izmeu lopatica i snano me gurne. Jedan od njegovih portvovnih ljudi protumai to kao zapovijed i pokua mi izbiti bubrege rukohvatom svog Kalanjikova... ali pogodi me petnaest centimetara vie. Hitrim korakom krenuh do brodice, kako bih izbjegao daljnje

zorne prikaze borbenih vjetina, a oni se okupie oko mene, pritiui cijevi svojeg nabijenog oruja u najrazliitije dijelove moga tijela uz prilino bolne uinke. Manny Resnick gledao me kako se penjem na graniarski brod. Opet se sreemo, Harry, primijeti, neveselo se smijeei. Samo je tebi drago, Manny. Uzvratih mu zlogukim osmijehom i novi udarac izmeu lopatica odbaci me na drugu stranu palube. Stisnuh zube da svladam gnjev i pomislih na Sherry North. To je bilo od pomoi. Zapovjednik Sulejman Dada razvalio se na niskom divanu pokrivenom jednostavnim platnenim jastucima. Skinuo je jaknu odore, koja je visjela na kuki na pregradi pored njega, teka od odlija i inova. Na sebi je imao sivkasti prsluk natopljen znojem i ak u taj rani jutanji sat u desnoj je ruci drao au svijetlosmede tekuina. Ah, Harry Fletcher... ili bolje Harry Bruce? Nasmijei mi se kao gorostasno novoroene boje ugljena. Kako vam drago, Sulejmane, ponudih mu, ali sada nisam bio sklon priati s njim o tricama i kuinama. Nisam se zavaravao glede opasnosti poloaja u kojem smo se nalazili Sherrv i ja, a moji su ivci bili napeti do granice pucanja i strah mi je krulio u eludcu kao zvijer u kavezu. Nauio sam mnogo toga novoga o vama od mojih dobrih prijatelja. Pokae Mannvja i plavu Lornu, koji su doli za mnom u glavnu kabinu. Oaravajue, Harry. Ne bih ni u snu pomislio da ste ovjek s tolikim i tako razliitim darovima. Hvala, Sulejmane, pravi ste prijatelj, ali ne dajmo se smesti laskama. Imamo vanoga posla, zar ne? Istina, Harry, iva istina. Izvukao si na povrinu tigrovo prijestolje, Harry, znamo to, umijea se Manny, ali ja odmahnuh glavom. Samo jedan dio. Ostatak je izgubljen... ali izvukli smo ono to je preostalo. U redu, vjerujem ti, sloi se Manny. Reci nam to je preostalo. Tigrova glava, oko sto trideset kilograma zlata... Sulejman i Manny pogledae se. To je sve?, upita Manny i ja naslutih da je Sherry pod batinama progovorila. Nisam joj zamjerao. Oekivao sam to. Tu je i kovei s draguljima. Kamenje skinuto s prijestolja bilo je pohranjeno u eljeznom koveiu. A dijamant... Veliki Mogul?, upita Manny. Nali smo ga, odgovorih, a oni si neto doapnue i nasmijae se, znaajno se pogledavi. Ali samo ja znam gdje su, rekoh tiho pa odmah utihnue i postadoe napeti. Ovaj put imam to ponuditi, Manny. Zanima te? Zanima nas, Harry, puno. Sulejman Dada odgovori za njega i uoih rastuu napetost u odnosima izmeu moja dva neprijatelja, sad kad je plijen bio na dohvat ruke. Hou Sherry North, rekoh. Sherry North? Manny me nakratko pogleda, a onda razdragano zakaljuca. Jo si gluplji no to sam mislio, Harry. Djevojka nas vie ne zanima. Sulejman otpije gutljaj iz ae i ja osjetih zadah njegova znoja u vruem uzduhu kabine. Moete je preuzeti. Hou svoju brodicu, gorivo i vodu da mogu otii s otoka. Razborito, Harry, vrlo razborito. Manny se opet nasmijei kao na zagonetnu alu. I hou tigrovu glavu. Manny i Sulejman istodobno prasnue u grohotan smijeh. Harry, Harry!, izdere se na me Sulejman i dalje se smijui. Pohlepnie. Vi si moete uzeti dijamant i oko dvadeset pet kilograma drugog kamenja... Pokuah uiniti primamljivom misao svom sposobnou uvjeravanja koju sam uspio pronai. To je bio jedini razboriti potez za ovjeka u mom poloaju. ... u usporedbi glava je malenkost. Dijamant vrijedi milijun, glava bi tek pokrila moje trokove. Vi ste ustrajan ovjek, Harry, zakikota se Sulejman. Preustrajan. to u ja onda dobiti?, upitah. ivot, i zahvali nebesima na njemu, ree tiho Manny, a ja ga pogledah. Vidjeh led u njegovim oima, nalik onima gmaza, i shvatih bez i najmanje sumnje koje su bile njegove namjere glede mene, kad ih odvedem do blaga. Kako vam mogu vjerovati? Morao sam glumiti svoju ulogu do kraja, ali Manny ravnoduno slegne ramenima. Harry, kako nam moete ne vjerovati?, ukljui se Sulejman. to moemo dobiti ubivi vas i vau prijateljicu? A to biste izgubili, pomislih, ali klimnuh glavom: U redu. Nemam izbora. Ponovno se opustie, razmijenivi osmijehe, a Sulejman podigne au u tihu zdravicu. Pie, Harry?, upita. Malo je prerano za mene, Sulejmane, odvratih, ali sada bih htio preuzeti djevojku. Sulejman dade znak jednom svom ovjeku da ode po nju. Hou brodicu na obali, oprskrbljenu vodom i gorivom, produih tvrdoglavo, a Sulejman dade zapovijedi. Djevojka ide sam mnom na kopno i kad vam pokaem kovei i

glavu, pokupit ete ih i otii. Tigrovo oko Svrnuh pogled s jednoga na drugog. Ostavit ete nas ive i zdrave, na otoku, u redu? Ma jasno, Harry! Sulejman dobrohotno rairi ruke. Svi se slaemo. Bojao sam se da ne primijete moj izraz nevjerice... stoga se s olakanjem okrenuh prema Sherrv dok su je uvodili u kabinu. Moje olakanje nestane kad je promotrili. Harry, promuca ona kroz otekle i ljubiaste usne. Doao si... oh, Boe, doao si. Nesigurnim korakom krene k meni. Njen je obraz bio modar i grozno oteen, a veliina modre otekline navede me na pomisao da je jagodina kost slomljena. Modrice pod oima davale su joj smoden i suiav izgled, a krv se sasuila stvorivi tamnu krastu na rubu nosnica. Nisam htio gledati njene ozljede, pa je zagrlih i privih na grudi. Promatrali su nas sa zanimanjem i razdragano, osjeao sam njihove poglede na nama, ali nisam se htio suoiti s njima i dopustiti im da primijete ubilaku mrnju koja je preplavila moj pogled. U redu, rekoh, okonajmo to. Kad se napokon okrenuh suelice njima, ponadah se da je moj izraz lica pod nadzorom. Naalost, ja neu s vama, Sulejman se niti ne potrudi ustati s divana. Ukrcavati se i iskrcavati iz amia i hodati dugo po pijesku na suncu nije moja omiljena razonoda. Opratam se stoga sada s vama, Harry, a moji prijatelji..., opet pokae Mannvja i Lornu, ... doi e s vama kao moji predstavnici. Naravno, pratit e vas i desetak mojih ljudi, pod orujem, koji rade po mojim uputama. Pomislih da ova opomena nije upuena samo meni. Dovidenja, Sulejmane. Moda emo se opet sresti. Sumnjam, Harry, zapijuka on. Ali neka vas Bog uva i isprati moj blagoslov. Pozdravi me velikom apom ruiasta dlana, a drugom podigne au i popije zadnji prst pia. U amcu je Sherry sjela uz mene. Privije se uz mene i njeno tijelo uini mi se mravije zbog pretrpljenih muka. Prebacih joj ruku preko ramena i ona apne umornim glasom: Ubit e nas, Harry, zna to, zar ne? Zanemarih pitanje i tiho upitah: Ruka? Jo je bila u prirunom zavoju. to je bilo? Sherry pogleda plavu djevojku pored Mannvja i osjetih kako se nakratko jei. Ona je to uinila, Harry. Lorna Page brbljala je ivahno s Mannvjem Resnickom. Njena briljivo lakirana frizura odupirala se naporima vjetra da je raelja i lice je bilo marno naminkano skupom kozmetikom. Njen ru bio je sjajan, a kapci su bili blistavozeleni, duge trepavice zacrnjene makarom oko majih oiju. Oni su me drali... a ona mi je upala nokte. Opet se najei, a Lorna Page lagano se nasmije. Manny skupi dlanove u kupicu oko zlatnog Dunhill upaljaa dok je ona palila cigaretu. Neprestance su me ispitivali gdje je blago... i svaki put kad nisam znala odgovoriti ona mi je iupala jedan nokat klijetima. Zvuk je bio nepodnoljiv... Sherry zastane s ozlijeenom rukom na trbuhu kao da je eli zatititi. Sad sam shvaao kako je blizu da se slomi i drao sam je vrsto, nastojei joj tjelesnim dodirom dati snage. Polako, curo, sad se smiri, promrmljah, a ona se jo jae privije uz mene. Pomilovah joj kosu i opet pokuah suzbiti gnjev, nadvladati ga prije nego to mi pomuti um. amac pristane na obalu. Mi se iskrcasmo i stadosmo na pijesku dok su nas uvari okruili oruja u pripravnosti. Dobro, Harry, uzvikne Manny. Evo brodice, spremna je za tebe. Brodica je bila na suhome na alu. Spremnici su puni i kad nam pokae robu, moe otii. Govorio je nehajno, ali djevojka uz njega gledala nas je plamenim oima grabeljivca... Upitah se koju nam je sudbinu namijenila. Naslutih da joj je Manny obeao da e nas predati njoj kad dobije to je htio, da se zabavi za svoju duu. Nadam se da se nee praviti pametan, Harry. Nadam se da e biti razborit i da nas nee zavlaiti. Uoio sam da se Manny okruio svojim ljudima. etvorica su bili naoruani pitoljima, a jedan je bio moj stari poznanik koji je vozio Rover one veeri kad smo se prvi put sreli. Protutea su im bili desetorica crnih mornara pod vodstvom doasnika i ve sam osjeao da su protivnici podijeljeni u dvije sve neprijateljskije strane. Manny smanji broj mornara, ostavljajui dvojicu na strai uz amac. Potom se obrati meni: Ako si spreman, Harry, moe nam pokazati put. Morao sam pomoi Sherrv, drei je za lakat i vodei je kroz palmik. Bila je tako slaba da se splela vie puta i njen dah postao je umoran i nepravilan prije no to smo stigli do peina. S malim mnotvom naoruanih ljudi koje nas je pratilo produismo hodajui uz obronak. Bacih kriom pogled na sat. Devet. Jo

sat prije no to sanduk gelignita ispod graniarskog broda ne prasne. Vrijeme je jo bilo u granicama koje sam bio odredio. Malo sam glumatao prije no to sam pokazao to no mjesto na kojemu je bio zakopan kovei i jedva se suzdrah od gledanja gore uz padinu, gdje je bila zaravan zaklonjena raslinjem. Naredi da ovdje kopaju, rekoh Mannvju ustuknuvi korak. etvorica mornara predae oruje svojim drugovima i sastavie male sklopive vojne lopate koje su ponijeli sa sobom. Tlo je bilo mekano i nedavno raskopano, tako da su napredovali zbunjujuom brzinom. Za nekoliko minuta trebali su iskopati kovei. Djevojka je ranjena, rekoh Mannvju. Mora sjesti. On me pogleda i primijetih da njegov um hitro radi. Znao je da Sherrv ne moe stii daleko i vjerujem da mu je mogunost da udalji jo nekoliko mornara bila draga jer kratko prorazgovara s do asnikom, a ja povedoh Sherrv prema palmiku i pomogoh joj da sjedne, naslanjajui se na deblo. Ona uzdahne od olakanja i dva mornara pridoe pripravna oruja kako bi pripazili na nas. Pogledah obronak, ali nije se vidjelo nita sumnjivo iako sam znao da nas Chubbv vjerojatno pomno promatra. Osim dvojice straara, svi su drugi bili okupljeni u iekivanju oko etvorice koji su ve uronili do koljena u svjee iskopanu rupu. I nau dvojicu uvara izjedala je radoznalost, njihova panja lutala je i stalno su gledali skupinu udaljenu etrdesetak metara. Zauh jasni metalni zvon lopate kad udari u poklopac koveia... potom se zauje uzbueni uzvik. Svi se natisnue oko iskopine u zbrci ivahnih glasova, po injui podbadati laktom susjede kako bi mogli pogledati. Nai uvari okrenue nam leda i pooe korak ili dva u tome pravcu. Bilo je to vie no to sam se usuivao ponadati. Manny Resnick grubo gurne u stranu dvojicu mornara i skoi u rupu pored kopaa. uh kako vie: Dobro, onda donesite tu uad i izvucimo ga van. Pazite da ga ne otetite. I Lorna Page nagnula se nad rupu. Trenutak je bio pravi. Podigoh desnu ruku i obrisah elo u dogovoreni znak s Chubbvjem pa spustivi ruku zgrabih Sherrv i hitro se otkotrljah nazad u plitki kanal izlokan kiom. Sherrv je bila nepripravna i u brizi da je zaklonim grubo sam je dograbio. Kad udarih po ve bolnim ranama, krikne. uvi krikove, dvojica uvara okrenue se podiui strojnice i shvatih da se spremaju zapucati... a niski rov nije pruao nikakvu zatitu. Sad, Chubbv, sad!, zamolih bacajui se na Sherrv kako bih U tom trenutku Chubbv okrene prekida elektrinog detonatora i napon prostruji izoliranom icom koju smo prethodne veeri tako briljivo skrili. U eljeznom koveiu bilo je posloeno pola sanduka gelignita, najvie to sam mogao uporabiti bez opasnosti da raznesem Sherrv i sebe u prasku. Zamislih zloudnu Chubbvjevu radost kad kovei prasne. Eksplodirao je uvis, skrenut zidovima rupe, ali pomijeao sam naboje gelignita s pijeskom i pregrtima tvrdog kamenja koje je trebalo djelovati kao priruni rapneli, inei eksploziju jo ubojitijom. Skupina ljudi oko rupe odleti u zrak vrtei se i premeui kao akrobati, a stup pijeska i praine digne se trideset metara uvis. Tlo zadrhti ispod nas, protresajui naa ispruena tijela, potom udarni val nasrne na nas ruei dva uvara koji su se spremali zapucati i trgajui im odjeu s tijela. Pomislih da su mi oba bubnjia pukla, ali znao sam da sam zatitio od praska Sherrvne. Ogluio i poluslijep od praine, otkotrljah se daleko od Sherrv i bjesomuno zagrebah po pjeskovitom dnu rova. Udarih prstima u zakopanu strojnicu i izvukoh je strgnuvi krpe koje su je titile i hitro ustajui na koljeno. uvari blizu mene bili su ivi, jedan se vukao na koljenima, a drugi je sjedio oamuen dok mu je krv tekla po obrazu iz puknutog bubnjia. Ubih obojicu dvama kratkim rafalima. Potom podigoh pogled prema hrpi unakaenih ljudi oko iskopine. Uoio sam slabaan greviti drhtaj, tiho stenjanje i pla. Ustadoh drui iz rova i vidjeh Chubbvja na nogama na zaravni. Vikao je, ali zagluna buka koja mi je odzvanjala u uima sprjeavala me da ga ujem. Ostadoh tamo, teturajui polako, gledajui oko sebe kao bedak, a Sherrv se osovi na noge pored mene. Dodirne mi rame, govorei neto i s olakanjem uh njen glas, dok je zujanje u uima polako slabilo. Opet pogledah mjesto eksplozije i vidjeh udan i grozomoran prizor. Spodoba nalik ovjeku bez odjee i veine koe, krvavo bie s rukom napola istrgnutom iz ramenog zgloba, koja je visjela uz bok objeena na komadiu iva mesa, polako ustane pored rupe kao duh iz groba.

Stajao je tako nekoliko trenutaka prije no to prepoznah Mannvja Resnicka. Izgledalo je nemogue da je preivio taj pokolj, a jo vie da kree k meni. Teturao je korak za korakom sve blie, a ja sam bio skamenjen, nesposoban za pomak. Potom opazih da je slijep, pijesak mu je sprio zjenice i odrao kou s lica. Oh, Boe! Boe!, promuca Sherrv pored mene i to prekine aroliju. Podigoh strojnicu i bujica metaka koji rastrgae Mannvjeve grudi bila je milosrdan in. Jo sam bio oamuen i promatrao sam netremice krvavi pir koji smo prouzroili kad Chubbv stigne do mene. Uhvati me za ruku i uh kako vie: Jesi li dobro, Harry? Klimnuh glavom i on nastavi: Brodica! Moramo sa uvati brodicu! Obratih se Sherrv. Idi u peinu. ekaj me tamo. I ona se krotko zaputi. Prvo provjerimo ove, progunah Chubbvju i pridosmo hrpi tijela oko raznesenog eljeznog koveia. Svi su bili mrtvi ili na umoru. Lorna Page leala je nauznak. Eksplozija joj je strgala odjeu i blijedo i vitko tijelo bilo je pokriveno samo ipkastim rubljem i dronjcima zelenog kompleta s hlaama koji su joj visjeli na zapeima i pripili se uz ranjene krvave noge. Suprotstavivi se i eksploziji, frizura je sauvala svoju lakiranu eleganciju pomuenu samo finim velom bijela pijeska. Smrt joj se grdo narugala... jer silina eksplozije zabila joj je grumen plavog ahata u elo. Zario se u njenu lubanju kao tigrovo oko na zlatnom prijestolju. Njene oi bile su zatvorene dok je tree dragocjeno kameno oko piljilo u mene optuujuom mrnjom. Svi su poginuli, zabrunda Chubbv. Da, mrtvi su, portvrdih, skreui pogled s unakaene djevojke. Bio sam iznenaen to ne osjeam ushit ili zadovoljstvo ni za njenu smrt ni za nain pogibije. Osveta, daleko od sladosti, posve je bezukusna, pomislih dok sam slijedio Chubbvja du obale. Jo sam teturao od uinka ekplozije i premda sam vratio gotovo u cijelosti sluh, muio sam se drati korak s Chubbvjem. Bio je spretan za svoju teinu. Bio sam deset koraka iza njega kad izbismo iz umarka i zaustavismo se iznad ala. Brodica je bila tamo gdje smo je ostavili, ali dvojica mornara koji su uvali amac vjerojatno su uli eksploziju i odluili da se ne izlau opasnosti. Bili su ve na pola puta do graniarskog broda i kad opazie Chubbvja i mene, jedan isprazni strojnicu u naem pravcu. Udaljenost je premaivala mogunosti oruja i nismo se ni potrudili nai zaklon. Svejedno, pucnji su privukli panju ljudi ostalih na brodu i vidjeh da trojica tre na pramac kako bi napunili top. Poinju nevolje, promrmljah. Prvi hitac bio je visok i pukne u palmama iza nas, kidajui im kronje. Chubbv i ja hitro uzmakosmo i legosmo iza pjeskovita grebena obale. to sada?, upita Chubbv. Pat pozicija, odgovorih. Dva sljedea hitca iz brzometnog topa iskalie bez tete svoj bijes na drveu visoko iza naih leda, ali uslijedi stanka od nekoliko sekunda i vidjeh kako okreu top. Sljedei hitac podigne visoki stup vode iz pliine blizu brodice. Chubbv rikne od bijesa kao lavica kad vidi prijetnju svojim mladuncima. Pokuavaju potopiti brodicu!, zamue dok se sljedei hitac sruio na al u kratkom prtaju pijeska. Daj meni, prasnuh i uzeh mu puku, gurnuvi mu u ruku AK 47 i skinuvi mu s ramena remen ranca. Njegovo oko nije bilo na visini tananog posla koji se sada nametnuo. Ostani ovdje, zapovjedili mu i skoih na noge, pogrbljeno slijedei krivulju zaljeva. Bio sam se ve potpuno oporavio od posljedica eksplozije i im sam doao do najblie toke graniarskom brodu, legoh trbuhom na pijesak i gurnuh pred sebe dugu cijev FNovke. Topnici su se jo iivljavali na brodici i stupovi pijeska i vode podizali su se u brzom slijedu oko nje. Prednja metalna zatitna ploa topa bila mi je okrenuta na tri etvrt pa su leda i bokovi poloaja bili otkriveni. Prebacih na pojedina nu paljbu i nekoliko puta duboko udahnuh kako bih uinio tonijim ciljanje nakon dugog trka kroz meki pijesak. Topnik je okretao ruice kako bi podesio kut i pritisnuo je elo na jastui iznad svog ciljnika. Namjestih ga u svoj ciljnik i opalih jedan hitac. Odskoi sa sjedala i odleti preko stranjeg dijela topa. Ruice ciljnika preputene same sebi lijeno su se okretale i cijev se digne prema nebu. Dva posluitelja pogledae osupnuto oko sebe i ja opalih u njihovu pravcu dva hitca, ne ciljajui. Njihovo uenje istog se trena pretvori u stravu, pa napustie svoja mjesta trei po palubi i bacajui se u otvoreno okno na palubi. Premjestili ciljnik vie, na otvoreni most graniarskog broda. Tri hitca ispaljena u okupljene asnike i mornare

izazvae neutjeno vieglasje krikova i most se kao arolijom isprazni. amac koji je doplovio s obale pristane i ja potjerah dvojicu mornara uz bok i u zatvoreni most s druga tri hitca. Zaboravili su privezati amac, koji odpluta noen strujom. Zamijenih spremnik puke i potom hotimino sporo ispalih metak u svaki prozor na bliem boku plovila. Jasno sam uo tresak razbijenog stakla pri svakom hitcu. Ovo je bio predrzak izazov za Sulejmana Dadu. Zauh zveket vitla i sidreni lanac vrati se na pramac svjetlucajui od vode. im se sidro pojavilo na povrini, vijci graniarskog broda izazvae za krmom zapjenjeni vrtlog i plovilo okrene prema ulazu u lagunu. Drao sam ga pod vatrom dok je sporo prolazio pored mog skrovita, da ne bi sluajno promijenio odluku o odlasku. Most je bio zastrt prljavim zastorom od bijelog platna i shvatih da se pritajeni kormilar sklup ao iza njega. Opalih vie hitaca kroz platno pokuavajui pogoditi njegov poloaj. Nisam poluio nikakav vidljiv rezultat, stoga opet obratih panju na prozore, nadajui se na sretan odbij anac unutar trupa. Graniarski brod ubrzao je i poeo se ljuljati kao stara gospoda koja tri za autobusom. Oplovi rt i ja se uspravih i stresoh pijesak sa sebe. Zatim ponovno napunih puku i krenuh trkom kroz palmik. Kad stigoh do sjevernog rta otoka, dovoljno visoko na obronku da mogu nadgledati kanal, graniarski brod bio je ve kilometar daleko, nepokolebljivo plovei prema dalekom afrikom kontinetu, mali bijeli obris izmeu magliastog zelenog mora i jarkijeg plavetnila neba iznad njega. Gurnuh FNovku pod ruku i nadoh mjesto, sjedoh i poeh promatrati njegovo napredovanje. Moj sat pokazivao je deset sati i sedam minuta pa se poeh pitati nije li se sanduk gelignita ispod krme broda otkvaio zbog protusile vode i vrtloenja vijaka. Sada je plovio kroz podvodne vanjske grebene, prije izlaska na otvoreno more koje se prostiralo do obale kontinenta. Grebeni su u pravilnim razmacima podizali trcaje, stvaraju i bijelu pjenu pri svakom nasrtaju mora, kao da neman pritajena pod povrinom die. Bijela to kica trupa izgledala je kao privid, nestvarna u toj pustoi mora i neba, ubrzo bi se bila stopila s oceanom naboranim vjetrom i zapjenjenim strujom. Kad je do nje dolo, eksplozija nije bila dojmljiva, njenu silinu zatomila je udaljenost, a tutnjavu je ublaio vjetar. Iznenada se podigne gejzir vode koji obavije majuno bijelo plovilo. Bio je nalik nojevom peru, mekanom i ustreptalom na vjetru, i dostigavi najviu toku, nakrivi se, izgubi oblik i pretvori se u mrlju na uzburkanoj povrini. Zvuk dopre do mene nakon mnogo sekunda, jedan jedini mukli huk, blag s mojim jo osjetljivim bubnjiima, i uini mi se da me po licu miluje daak vjetra. Kad je pjena splasnula, kanal je bio prazan, od majunog broda i njegove plovidbe kanalom nije ostalo nikakva traga ni znaka. Znao sam da s plimom velike albakorske psine okrutna izgleda dolaze u lov na puinu noene strujom. Ubrzo bi u moru bile nanjuile tragove krvi i raskomadanog mesa i sumnjao sam da bilo tko je preivio eksploziju broda moe due izmicati panji tih prodrljivih i tupih ubojica. One koji budu nale zapovjednika Sulejmana imat e dobar lov, pomislih, osim ako u njemu ne prepoznaju sebi slinog stvora i ne udijele mu srodnike povlastice. Misao je bila poprilino gnusna i samo me na trenutak razdraga. Ustadoh i spustih se do peina. Otkrih da je moja kutija prve pomoi bila otvorena i ispranjena tijekom pljake prethodnog dana, ali skupih dovoljno materijala da o istim i izviam ozlijeene Sherrvne prste. Tri su nokta bila iupana. Bojao sam se da su moda korijeni uniteni i da moda vie nee izrasti, ali kad je Sherrv izrazila istu bojazan, odrijeito je zanijekah. Zavidavi joj rane, dadoh joj da proguta par tableta kodeina za bol i pripremih leaj u dnu peine. Odmori se, rekoh joj, kleknuvi da je njeno poljubim. Pokuaj zaspati. Doi u po tebe kad budemo spremni za polazak. Chubbv je ve radio na pripremi. Pregledao je brodicu i osim nekoliko rupa od rapnela bila je u dobrom stanju. Zaepismo rupe specijalnim kitom iz kutije s opremom i ostavismo je na alu. Rupa u kojoj je bio zakopan kovei poslui kao zajednika raka za mrtve koji su leali oko nje. Polegnusmo ih unutra kao sardine i zatrpasmo ih mekim pijeskom. Iskopasmo iz njenog groba zlatnu glavu s okom koje je jo svjetlucalo na prostranom elu i, teturajui pod njenom teinom, odnesosmo je dolje do brodice i omotasmo je jastucima od polietilena na dnu broda. Plastine vreice

safira i smaragda gurnuh u ranac, koji odloih pored glave. Potom se vratismo do peina i pokupismo sve namirnice i materijal koji nije bio oteen. Bilo je kasno poslijepodne kad smo konano sve ukrcali u brodicu i ja sam bio umoran. Odloih puku na vrh tereta i povukoh se nazad. Sve u redu, Chubby?, upitah dok smo palili cigare i uzimali prvu stanku. Mislim da sad moemo krenuti. Chubbv povue dim i otpuhne veliki oblak plavog dima prije no to je pljunuo na pijesak. Hou jo samo otii po Angela, proguna i kad ga pogledah, pojasni: Ne mogu deka ostaviti tamo gore. Ovdje je prepusto, htjet e biti sa svojima, u pravome grobu. Stoga, dok sam se ja vratio do peina da probudim Sherrv, Chubby izabere platno i uputi se u mrak koji je gusnuo. Probudih Sherrv i natjerah je da se utopli jednom od mojih majica, potom joj dadoh jo dvije tablete i povedoh je prema obali. Bio je ve mrak i drao sam svjetiljku u jednoj ruci dok sam drugom pomagao Sherrv. Dodosmo do obale i nesigurno zastadoh. Osjetio sam da neto nije u redu, pa uperih svjetiljku u natovarenu brodicu. Tada shvatih to je i osjetih blagu muninu u trbuhu. Puka vie nije bila gdje sam je odloio u brodici. Sherry, proaptah uzrujano, sagni se i ne dii se dok ti ne kaem. Ona se odmah baci na pijesak blizu trupa na suhom, a ja bjesomuno potraih oruje. Padne mi na pamet podvodna puka, ali bila je ispod limenka. Moj no za mamce jo je bio zaboden u palmino deblo... zaboravio sam na njega do tog trenutka. Engleski klju iz kutije s priborom, barem... ali ne stigoh zavriti misao. Mir, Harry, imam puku. Duboki grleni glas dopre iz tame iza mene. Ne okreite se i ne inite gluposti. Vjerojatno je leao u umarku nakon to je uzeo puku i sada mi se priuljao s leda. Skamenih se. Bez okretanja... bacite mi svjetiljku, preko ramena. Posluah i zauh kako pijesak kripi pod njegovim nogama dok se saginjao da je pokupi. U redu, okrenite se... polako. Kad se okrenuh, uperi mi u oi sjajan snop zasljepivi me. Svejedno sam nejasno razabrao golemi obris nezgrapna oovjeka s onu stranu snopa svjetlosti. Lijepo ste se naplivali, Sulejmane? upitah. Primijetih da na sebi ima samo kratke bijele gae, a golemi trbuh i izobliene debele noge svjetlucali su vlani u odsjaju svjetiljke. Postajem alergian na vae ale, Harry, odvrati svojim dubokim i miluzvunim glasom i prekasno se sjetih kako lagan i snaan postaje pretili ovjek u moru. Ipak, unato pomoi plime, Sulejman Dada uinio je velianstveni podvig, preivjevi eksploziju i preplivavi dvije milje uzburkanog mora. Sumnjao sam da je itko drugi uinio isto. Mislim da bih trebao poeti od trbuha, nastavi i vidjeh da dri rukohvat puke na lijevom laktu. Istom rukom uperio mi je i snop svjetiljke u lice. Kau da je to najbolnija rana. Tada uutismo nakratko, Sulejman Dada duboko sipljivo diui, a ja oajniki pokuavajui smisliti nain da mu skrenem panju koliko je dovoljno da zgrabim cijev puke. Ne biste li kojim sluajem bili spremni baciti se na koljena i preklinjati me?, upita. Odjebite, Sulejmane, odgovorih. Ne, nisam ni mislio da ete to uiniti. teta, bilo bi mi drago. Ali, to kaete za djevojku, Harrv, svakako bi vrijedilo rtvovati malo vaeg ponosa... Obojica usmo Chubbvja. Shvatio je da ne moe prei al a da se ne otkrije, ni u mraku. Pokuao je navesti Sulejmana Dadu da se pomakne, ali siguran sam da je znao da nee uspjeti. Njegov je cilj u stvari bio da mi prui trenutak Dadine nepanje koji sam oajniki trebao. Iskoi iz mraka tiho trei, a izdala ga je samo kripa pijeska pod nogama. I kad je Sulejman Dada uperio puku u njega, nije se lecnuo. Jo prije no to je odjeknuo pucanj i iz cijevi izletio dugi iskriavi plamen, ja sam ve preao pola razmaka koji me dijelio od crnog gorostasa. Krajikom oka vidjeh Chubbvja kako pada, tada Sulejman Dada pokua uperiti puku u mene. Ja skrenuh cijev oruja okrznuvi je i zabih mu rame u grudi. Udarac mu je trebao probiti rebra, a umjesto toga osjetih kako silinu mog nasrtaja ublaava debeli oblog sala. Kao da sam nasrnuo na duek od gujih pera i, premda je ustuknuo teturajui nekoliko koraka i ispustio puku, Sulejman Dada ostade na ona dva debela debla od nogu i prije no to sam stigao vratiti se u ravnoteu, osjetih kako me gui divovski medvjedi stisak. Zgrabi me svom silom i privue na svoje mekane grudi, pritiui me rukama i podiui s tla tako da ne mogu uprijeti noge i suprotstaviti se. Preplavie me trnci nevjerice kad iskusih snagu tog ovjeka, ne sirovu

snagu., ve neto tako velebno i mono da je izgledalo neogranieno, gotovo kao nezaustavljivo valjanje mora. Pokuah laktovima i koljenima, ritajui se i udarajui ne bih li prekinuo stisak, ali udarci nisu nalazili nita tvrdo i nisu izazivali nikakve uinke na njemu. Sveprisutni zagrljaj njegovih ruku poeo se suavati sporim pritiskom miija divovskog pitona. Odmah shvatih da je bio vie no sposoban doslovno me zdrobiti... i obuze me strava. Izvih se i bjesomuno zabatrgah u njegovu zagrljaju, ne postiui nita drugo osim poveanja sile koja je djelovala na me. Njegov fijukav dah postane otriji i on se nagne naprijed, pogrbivi iroka ramena i napinjui mi leda unazad u luk koji je za nekoliko sekunda trebao izazvati lom kime. Tada zabacih glavu unazad, podigoh je i otvorih usta pa stisnuh zubima iroki spljoteni nos. Zagrizoh snagom oajnika i jasno osjetih kako se moji zubi zarivaju u meso i hrskavicu njegova nosa i odmah mi se usta napunie toplim briskom krvi. Kao pas u borbi s bikom, zagrizao sam i vukao. ovjek bolno i gnjevno rikne i ispusti me iz zagrljaja kojim me drobio ne bi li pokuao odvojiti moje zube od svoga lica. im osjetih da su mi ruke slobodne, izmigoljili se trzajem i uprijeh noge u vlani pijesak kako bih ga udarcem bokom sruio na tlo. Bio je tako usredotoen na pokuaj oslobaanja nosa da nije izdrao udarac i dok je padao na leda, moji zubi otkinue komad iva mesa. Ispljunuh uasan zalogaj, ali topla krv potee mi niz bradu i morao sam se suzdrati da se ne obriem. Sulejman Dada leao je na leima nasukan kao golema crna aba, ali ne zadugo, morao sam ga ozbiljno onesposobiti i postojala je samo jedna toka u kojoj je morao biti ranjiv. Bacih se na njega skokom i padajui naciljam koljenom grkljan. Sruim se na njega svom teinom i zamahom svog tijela ne bih li mu ga smrskao. Bio je brz kao kobra, podigne ruke da zatiti grlo i zgrabi me dok sam padao na njega. Opet se nadoh u zagrljaju tih debelih crnih ruku i zapleteni se zakotrljasmo niz al u toplu i plitku vodu lagune. U borbi prsa o prsa poput ove bio sam u gorem poloaju i on se nade na meni dok mu je krv tekla iz ranjenog nosa, jo uvijek riui od gnjeva, prikova me za plitko dno drei mi glavu pod vodom i pritiui mi grudi i plua svom svojom golemom teinom. Poeh se daviti. Plua su me arila i potreba za zrakom palila mi je u oima iskre i ugljevlje. Osjeao sam kako me snaga naputa i kako se svijest rastae u tamu. Kad odjekne pucanj, bio je priguen. Ne prepoznah ga kao takvog dok ne osjetih kako se Sulejman Dada trza i koi dok ga snaga naputa, a njegovo tijelo klizi postrance oslobaajui me. Pridigoh se i sjedoh, kalju i i daui dok mi se voda cijedila iz kose i curila u oi. Na svjetlosti svjetiljke isputene na tlo vidjeh Sherrv kako klei u pijesku tik do mora. Jo je stiskala puku u previjenoj ruci, blijeda i prestravljena lica. Pored mene Sulejman Dada plutao je licem nadolje u pliaku, polugolo crno i svjetlucavo tijelo nalik nasukanom dupinu. Polako ustadoh dok se voda slijevala iz odjee, a ona me netremice pogleda, zgroena onim to je uinila. Oh, Boe, promuca, ubila sam ga. Zaboga! Malena, zahroptah, to je najbolje to si ikada uinila. I teturajui produih do mjesta gdje je leao Chubbv. Pokuavao se pridignuti, slabano se napinjui. Mir, Chubby, pokudih ga i uzeh svjetiljku. Koulja mu je bila natopljena svjeom krvi pa je otkopah i razgrnuh iroke tamne grudi. Metak ga je pogodio nisko, slijeva, ali ozlijedio je plua. Vidjeh kako mjehurii grgolje u tamnoj rupi pri svakom dahu. Vidio sam dovoljno prostrijelnih rana, pa sam u tome bio strunjak i odmah shvatih da je ova bila opasna. Pogleda me u lice. Kako ti se ini?, zabrunda. Ne boli. Prava ljepotica, odgovorih turobno. Svaki put kad bude popio pivo, iknut e ti kroz rupu. On iskrivi usne u osmijeh, a ja mu pomogoh da sjedne. Izlazna rana bila je ista, budui da je u FNovki bilo streljivo s tvrdom kouljicom, i bila je tek neto vea od ulazne. Zrno nije pogodilo kost. U kutiji prve pomo i nadoh nekoliko zavoja i previh rane, a potom mu pomogoh da se ukrca u brodicu. Sherrv je pripremila duek i pokrismo ga pokrivaima. Ne zaboravi Angela, promrmlja. Pronadoh dugi platneni smotuljak gdje ga je Chubbv ispustio, odnesoh ga dolje i odloih na pramac. Gurnuh brodicu ulazei do pasa u more, potom se popeh preko ruba i pokrenuh motore. Sada je moja jedina misao bila da Chubbvju pruim primjerenu lijeniku njegu, ali plovidba izmeu otoka do

Svete Marije bila je duga. Sherry je sjedila pored Chubbvja na dnu, inei sve to je mogla da mu olaka, dok sam ja stajao na krmi izmeu motora, plovei dubokim kanalom prije no to sam skrenuo na jug, pod nebom posutim bijelim i hladnim zvijezadama, sa svojim teretom ranjenih, umiruih i mrtvih. Plovili smo ve pet sati kad Sherrv ustane i krene k meni. Chubby hoe popriati s tobom, ree tiho, potom se nagonski nagne naprijed i dodirne mi obraz ledenim prstima zdrave ruke. Mislim da nas naputa, Harry. I u njenom glasu osjetih neutjenost. Prepustih joj kormilo. Vidi one dvije sjajne zvijezde? Pokazah joj Juni kri. Slijedi ih. Odoh na pramac do Chubbvja. Nakratko me ne prepozna, a ja kleknuh pored njega, sluajui njegovo zuboravo disanje. Tada se napokon pribere. Podigne oi na mene i ja se sagnuh blie dok naa lica nisu dijelili tek centimetri. Lijepih smo se riba nalovili, Harry, proapta. Jo emo mnoge uloviti, odvratih. S ovim to imamo na brodici moi emo kupiti uistinu lijep brod. Ti i ja jo emo skupa loviti, sljedee sezone... to je sigurno. Potom smo dugo utjeli dok na koncu ne osjetih kako njegova ruka nasumice trai moju pa je uhvatih i snano stisnuh. Osjetih uljeve i duge brazgotine od uadi na dlanovima starog ribara. Harry! Njegov glas bio je tako slab da sam ga jedva uo prislonovi uho na njegove usne. Harry, rei u ti neto tio ti nikad dosad nisam rekao. Volim te, kompa, proapta. Volim te vie no brata. I ja tebe volim, Chubby, odvratih i nekoliko trenutaka stisak je bio opet jak, a onda popusti. Ostadoh sjediti uz njega dok se ta velika ruka polako hladila u mojoj i zora poela bijeljeti nebo nad prijeteim i tamnim morem. Sljedea tri tjedna Sherry i ja rijetko smo naputali utoite u Zaljevu Turtle. Zajedno smo s nelagodom poli na groblje kako bismo ispratili nae prijatelje, a ja sam jednom sam otiao u utvrdu i proveo dva sata s predsjednikom Godfrevjem Biddleom i inspektorom Wallyjem Andrewsom, ali ostatak vremena proveli smo sami dok su rane zarastale. Naa tijela cijelila su bre od naih dua. Jednog jutra dok sam viao Sherrvnu ruku, primijetili biserno bijele zametke u mesu prstiju koji su se oporavljali i shvatih da su to korijeni koji su iznova rasli. Nokti e opet uljepati te duge vitke ruke i ja zahvalih nebesima na tome. Nisu to bili sretni dani: uspomene su bile odve svjee, dani otuni zbog korote za Chubbvjem i Angelom, a oboje smo znali da je presudni trenutak nae veze pred vratima. Slutio sam s kakvim se mukama morala suo iti i opraatao sam joj olake izljeve bijesa, duge namrtene mukove i iznenadne nestanke iz kolibe, kad je satima hodala pustim alima ili je sjedila, kao daleki usamljeni lik, na rtu zaljeva. Na posljetku shvatih da je dovoljno jaka da se suoi s onim to nas je ekalo. Jedne veeri prvi put od naeg povratka na Svetu Mariju, povedoh razgovor o blagu. Sada je bilo zakopano izmeu visokih temelja kolibe. Sherrv me nijemo sluala dok smo sjedili na trijemu i pili whisky, sluajui zapljuskivanje nonog valovlja na obali. Hou da ti krene prva kako bi pripremila sve za dolazak lijesa. U Zuerichu unajmi auto i produi za Basel. Tamo sam predbiljeio sobu za te u hotelu Red Ox. Odabrao sam ga jer ima podzemnu garau i poznajem upravitelja osoblja. Zove se Max. Objasnih joj svoje naume. On e srediti da pogrebna kola ekaju pri dolasku zrakoplova. Ti e glumiti neutjenu udovicu i odvest e lijes u Basel. Obavit emo zamjenu u garai i ti e zatraiti od mog bankara da pripremi blindirano vozilo za prijevoz tigrove glave u sjedite njegove banke. Sve si predvidio, je li? Nadam se. Nato ih si jo jednu au. Moja banka je Falle et Fils, a ovjek kojemu se treba obratiti je gospodin Challon. Kad se sretne s njim, dat e mu moje ime i broj mog rauna... tisuu ezdeset est, godina bitke kod Hastingsa. Mora se dogovoriti sa Challonom za posebnu prostoriju u koju moemo pozvati kupce da razgledaju glavu... Nastavih objanjavati pojedinosti dogovora koje sam sklopio i ona me paljivo sluala. Povremeno bi postavila neko pitanje, ali uglavnom je utjela, a na koncu izvadih zrakoplovnu kartu i tanak snop turistikih ekova. Ve si predbiljeio? Izgledala je u nedoumici i kad klimnuh glavom, otvori kartu. Kada polazim? Sutra u podne. Kada e ti doi? Istim zrakoplovom kojim i lijes, tri dana kasnije... u petak. Stiem BOACovim letom u jedan i pol popodne. To e ti dati vremena da sve pripremi i da doe po mene. Tu no bila je njena i

strastvena kao uvijek, ali unato tome zapazih u njoj duboku sjetu... kao u trenutcima oprotaja. U zoru su nam pliskavice dole ususret na ulazu u zaljev i igrali smo se s njima pola jutra prije no to smo se vratili na obalu. Otpratih je u zrakoplovnu luku starim kombijem. Gotovo za itave vonje ona ne prozbori, potom pokua neto rei, ali se smete i ne uspije rei nita suvislo. Slabano zakljui: ... ako nam se ikada neto dogodi, no, hou rei, nita ne traje vjeno, zar ne? Nastavi, potaknuh je. Ne, nita. Samo bismo si morali uzajamno oprostiti... ako se neto dogodi. To je bilo sve to je bila pripravna rei: na ogradi u zrakoplovnoj luci ovla me poljubi i na tren mi stisne ruke oko vrata, potom se urno uputi prema zrakoplovu koji je ekao. Ne osvrne se niti mahne rukom penjui se stubama. Promatrao sam zrakoplov dok se hitro dizao i krenuo preko kanala u pravcu kopna, potom se polako vratih u Zaljev Turtle. Bez nje kua je bila pusta i tu no, dok sam leao sam u velikom krevetu ispod mreice protiv komaraca, spoznah da je opasnost kojoj sam se izlagao nuna. Znao sam da je moram vratiti ovamo. Bez nje ivot nije bio lijep. Morao sam se nadati da e moja privlanost nadmaiti druge sile koje su vladale njome. Morao sam joj dopustiti da sama odabere, a istodobno nastojati utjecati na nju svim raspoloivim sredstvima. Sutradan ujutro spustih se u Svetu Mariju i nakon to sam dugo raspravio i ugovorio s Fredom Cokerom i kad smo si meusobno razmijenili novac i obeanja, on otvori vrata svoga spremita i ja parkirah kombi pored pogrebnog vozila. Natovarismo u stranji dio kombija jedan od najboljih lijesova od tikovine s posrebrenim rukama i iznutra presvuen crvenim barunom pa se vratih u Zaljev Turtle. I Kad sam napunio lijes i zatvorio poklopac, bio je teak neto vie od dvjesto pedeset kilograma. im se smrailo, vratih se u grad i prije no to sam obavio sve dogovore, doe vrijeme zatvaranja Lord Nelsona. Imao sam tek toliko vremena da popijem na brzinu aicu, a onda se vratih u Zaljev Turtle da spremim svoju staru i pohabanu vojnu transportnu vreu. U etvrtak u podne, dvadeset etiri sata prije no to sam dogovorio sa Sherrv North, ukrcah se na zrakoplov za kopno i te veeri ukrcah se na BOACov let u Nairobiju. U zranoj luci u Zuerichu nije me nitko doekao jer sam uranio jedan dan pa na brzinu predoh carinu i izidoh u prostrano predvorje letova u dolasku. Pohranih prtljagu prije no to sam se posvetio sreivanju zadnjih pojedinosti svoga plana. Nadoh let u polasku u jedan i dvadeset sljedeeg dana koji se savreno podudarao s mojim hodogramom. Predbiljeili se, potom se uputih do pulta za informacije i priekah dok ljupka plavua u odori Swissaira nije bila slobodna pa krenuh nairoko objanjavati. Isprva se pokazala nepopustljivom, ali potom joj uputih svoj ubojiti pogled i neodoljiv osmijeh i na posljetku je radoznalost svlada... Zakikota se unaprijed uivajui u prizoru. Jeste li sigurno sutra u slubi?, upitah zabrinuto. Da, monsieur, ne brinite, bit u ovdje. Oprostismo se prijateljski i ja podigoh svoju prtljagu te uzeh taksi do nedalekog Holidav Inna u Zuerichu. Isti hotel u kojem sam neko davno navijao da nizozemski policajac preivi. Naruih pie, okupah se i potom sjedoh pred televizor. Uspomene se probudie. Sutradan ujutro prije podneva sjedio sam u kafiu zrakoplovne luke, hinei da itam Frankfurter Allgemeine Zeitung i preko ruba stranice promatrajui dvoranu za dolaske. Ve sam bio predao prtljagu i kartu. Nisam trebao uiniti drugo ve prei u ekaonicu za polaske. Bio sam u novom odijelu, kupljenom tog jutra, tako neobinog kroja i tako grozne zelene boje, da nitko tko me poznavao ne bi mogao povjerovati da bi se Harry Fletcher pojavio u javnosti tako ureen. Bilo je dva broja vee i podstavio sam si ramena hotelskim runicima kako bih skroz izmijenio svoj izgled. Sam sam se kratko i neravnomjerno oiao, a kosu sam napraio talkom kako bih se postarao za petnaest godina. Kad sam se pogledao u zrcalo zahoda kroz naoale sa zlatnim okvirom, nisam se prepoznao. U jedan i sedam minuta Sherrv North ude kroz glavna vrata. Bila je u haljini od sive vune, dugom ogrtau od crne koe i s neupadljivim konim eirom uska oboda na glavi. Oi su joj bile zakrivene tamnim naoalama, ali njen je izraz lica bio napet i odluan dok si je krila put kroz mnotvo turista. Vidjevi potvrdu svih svojih sumnja i bojazni, osjetih kako mi se prevre eludac i novine mi zadrhte u ruci. Korak

iza nje bio je mali i utirkani lik, ovjek kojega mi je bila predstavila kao strica Dana. Imao je kapu od tweeda i mantil prebaen preko ruke. Dok je hodao za djevojkom budnim i sigurnim korakom lovca, isijavao je vie no ikad djelotvornost. Pratila su ga etiri njegova ovjeka. Hodali su utke za njim, mirni, suzdrano odjeveni, nedokuivih i usredotoenih lica. Oh, kurvice mala, promrmljah, ali upitah se zato sam tako pogoen. Znao sam odavno. Skupina sastavljena od djevojke i petorice mukaraca stane nasred predvorja i promotrih milog strica Dana kao izdaje zapovijedi. Bio je profesionalac, vidjelo se iz naina kako je pretvorio predvorje u stupicu. Rasporedio je ljude tako da nadziru dolaske i sve izlaze. Sherrv North utke je sluala bezizraajna lica i oiju skrivenih iza naoala. Jednom joj se stric Dan obrati i ona ustro klimne glavom, potom kad su etvorica policajaca zauzela svoja mjesta, njih dvoje ostae stajati zajedno ispred dolazaka. Sada daj petama vjetra, Harry, potakne me opominjui glasi. Ne junaci se. Ovdje poinje stara pria. Brii, Harry, brii. Ba u tom trenu zvunik najavi let za koji sam kupio kartu dan ranije. Ustadoh od stola i krenuh put ureda. Swissairova plavua isprva me ne prepozna, a onda irom rairi usta i oi, koje odmah zatim zaiskrie urotnikom radou. Kabina u dnu, proapta, ona najblia provjeri isprava na polascima. Namignuh joj i udaljih se. U kabini podigoh slualicu i poeh glumiti da razgovaram, drei prekinutu vezu prstom na raljama i promatrajui predvorje kroz staklena vrata. Zauh svoju suuesnicu preko zvunika. Gospodina Sherrv North, gospodina North, javite se na alter informacija. Kroz staklo vidjeh Sherrv kako prilazi alteru i razgovara sa stjuardesom. Plavua pokae kabinu do moje, a Sherrv se okrene i krene ravno prema meni. Red kabina bio je zaklon izmeu nje i vesele druine strica Dana. Koni kaput lelujao je ljupko oko lijepih nogu, crna kosa bila je sjajna i plesala joj je na ramenima pri svakom koraku. Vidjeh da ima crne kone rukavice kako bi prikrila ranjenu ruku i pomislih da nikada nije bila tako lijepa kao u trenutku izdaje. Ude u govornicu do moje i podigne slualicu. Ja hitro spustih i izidoh iz govornice. Kad otvorih vrata njene, ona pogleda oko sebe mrzovoljno i nestrpljivo. Okay, glupa murjakinjo... reci mi jedan valjan razlog zato ti ne bih trebao razbiti glavu, uzviknuh. Ti? Njeno se lice zgri i ruka poleti k ustima. Pogledasmo se u oi. to je bilo s pravom Sherrv North?, upitah, a pitanje je osokoli. Ubijena je. Nali smo njeno tijelo, gotovo neprepoznatljivo, u jednom kamenolomu kod Ascotta. Manny Resnick rekao mi je da ju je ubio, primijetih. Ja mu nisam povjerovao. ak mi se i narugao kad sam doao na brod pregovarati za tvoj ivot s njim i Sulejmanom Dadom. Nazvao sam te Sherrv North, a on mi se nasmijao u lice i nazvao me glupanom. Usiljeno se nasmijeih. Bio je u pravu, ne? Bio sam glup. Ona je utjela, nesposobna da izdri moj pogled. Ja nastavih priati, potvrdivi svoje slutnje. Tako, kad je Sherrv North ubijena, odluili su da to ne objave i da pripreme stupicu na farmi Northovih. Nadajui se da e se ubojice vratiti da provjere tko je nova stanarka ili da e se neki drugi blesan dati smotati i voditi ih do rjeenja. Izabrali su te za ulogu jer si iskusni ronioc. Tako je, zar ne? Ona klimne ne pogledavi me. Trebali su provjeriti zna li neto o koljkama. Barem ne bi bila uzela u ruku onaj plameni koralj... i bila bi mi pritedila gomilu nevolja. Prebrodila je poetnu osupnutost zbog mog nenadanog pojavljivanja. To je bio trenutak da zvidaljkom pozove strica Dana i njegove ljude, ako je to kanila. Ostane u tiini, lica okrenuta u stranu, crvenih obraza pod preplanulom puti. One prve veeri telefonirala si kad si mislila da spavam. Htjela si izvijestiti svoje nadreene da je stigla ptiica. Oni su ti savjetovali da mi svesrdno izide ususret. A ti... oh, itekako si mi izila ususret! Ona me napokon pogleda u izazov plavim iskriavim oima. Rijei su kuhale iza njenih stisnutih usana, ali suzdri se i ja nastavih. Eto zato si uporabila stranji ulaz u Jimmvjevu trgovinu, da izbjegne susjede koji su poznavali Sherrv. Eto zato su one dvije Mannvjeve bitange dole da ti spre ruku na plinskom tednjaku. Htjeli su otkriti tko si... jer su dobro znali da nisi Sherrv North. Oni su je bili ubili. Sad sam htio da prozbori. Njena mi je utnja kidala ivce. Koji in ima stric Dan. Inspektor? Glavni inspektor, odgovori. Shvatio sam im sam ga prvi put vidio.

Ako si sve to znao, zato si otiao do kraja?, upita. Isprva sam sumnjao... ali kad sam postao siguran, bio sam ludo zaljubljen u tebe. Ona ustrepta kao da sam je pljusnuo, a ja nastavih bez grinje savjesti. Neke stvari koje smo zajedno radili, dali su mi pravo da pomislim da i ti neto osjea za mene. U mojoj zemlji kad nekoga voli, ne proda ga najboljem ponuau. Ja sam policajka, prasne, a ti si ubojica. Nikada nisam ubio ovjeka koji me prvi nije pokuao ubiti, odvratih, ba kao to si ti ubila Sulejmana Dadu. To je nae nepripravnu. Lecne se i pogleda oko sebe kao da je u stupici. Lopov si, nastavi. Da, potvrdih. Bio sam... neko davno, a odonda sam na pravome putu. Uz malu pomo, bio bih uspio. Prijestolje..., nastavi ona, ukrao si prijestolje. Nisam, odgovorih nasmijavi se. to je onda u lijesu? Sto trideset kilograma pijeska iz Zaljeva Turtle. Kad ga bude vidjela, pomisli na trenutke koje smo proveli tamo. Prijestolje... gdje je? Kod zakonitog vlasnika, predstavnika naroda Svete Marije, predsjednika Godfrevja Biddlea. Odustao si? Ona me pogleda u nevjerici koja polako nestane, dok se u njenim oima pojavio neki novi osjeaj. Zato, Harry, zato? Ponavljam, hou nastaviti pravim putem. Ponovno se prodorno pogledasmo i iznenada vidjeh kako suze pune njene tamnoplave oi. I doao si ovamo... znajui to moram uiniti?, upita slomljenim glasom. Htio sam da odabere, rekoh joj, a suze joj ostae kao kapi rose na gustim tamnim trepavicama. Potom nastavih odluno: Izii u iz ove govornice i proi kroz ona vrata. Ako nitko ne zazvidi, ukrcat u se na prvi let u polasku i prekosutra u plivati na grebenu i igrati se s pliskavicama. Doi e te traiti, Harry, ree ona, ali ja odmahnuh glavom. Predsjednik Biddle upravo je promijenio zakon o izruenju. Nitko me nee moi ni dirnuti na Svetoj Mariji. Imam njegovu rije. Okrenuh se i otvorih vrata govornice. Bit u uasno sam tamo dolje u Zaljevu Turtle. Okrenuh joj leda i sporim odlunim korakom podoh prema vratima ekaonice za polazak, ba kad su po drugi put najavili moj let. Najdui i nagrozniji metri u mom ivotu i srce mi je udaralo u grlu u skladu s koracima. Nitko me ne zaustavi, a ja se ne usudih osvrnuti. Dok sam sjedao u Swissairovu Caravelle i zakapao pojas, upitah se koliko e vremena trebati da se odlui i pridrui mi se na Svetoj Mariji i pomislih da imam jo mnogo novosti za nju. Morao sam joj najaviti da imam ugovor za vaenje ostatka prijestolja iz Gunfire Breaka na dobrobit stanovnika Svete Marije. Zauzvrat je predsjednik preuzeo obvezu da mi od novca koji bude zaraen prijestoljem kupi brod za puinsku plovidbu, ba kao to je bio Wave Dancer, kao iskaz zahvalnosti naroda. Mogao sam svojoj supruzi zajamiti ivotni standard na koji sam bio naviknut, a postojao je i sanduk antikvarne srebrenine zakopan iza kolibe u Zaljevu Turtle za crne dane. Nisam se popravio ba skroz do kraja. Ali, nikakve none plovidbe vie. Dok je Caravelle uzlijetala i naglo se dizala nad plava jezera i poumljene planine, zapazih da ne znam ni njeno stvarno ime. To je bilo prvo pitanje koje bih joj bio postavio nakon dolaska po nju u zranu luku na Otoku Sveta Marija... biseru Indijskog oceana. Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu Rhodes. Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae obino putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su pisanju. U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve to bi napisao tijekom dana

davao je na itanje Danielle kojoj su posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo. ivi u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je zapravo rezervat egzotinih ivotinja.