PRETRAGA:

NASLO ARHI POVIJ IMPRES KONTA LINKO

VNA
VA
EST
SUM
KT
VI

Izdvajamo
RAZMAENA DJECA
Jedni vele da su djeca dar s neba, drugi da su najudesnija stvorenja, trei
mali aneli. Djeci se raduje, za djecu se ivi, za njih se para, radi, gradi i
rtvuje. Pa ipak, dogodi se kad porastu da se pretvore u bezgranine
tiranine, egoiste, parazite, oportuniste. Kako je to mogue?!
Proputeno vrijeme
Mnogi e roditelji spontano kazati da je to tako ponajvie zato to se djeca
previe maze, to imaju sve i odmah, to vie ne znaju i ne ele ekati. Iako je
ova tvrdnja najveim dijelom istinita, ono to roditelji u pravilu preuuju, je
njihova neista savjest zbog premalo pruene panje i posveenoga vremena
djetetu. To se, dakako, nastoji izgladiti skupim poklonima. O stvarnome
problemu se uope ne razgovara. Moda dijete ne razne naine i pokua privui
pozornost na se i na svoje potrebe; no, ako ne uspije, onda zaigra igru koju
diktiraju roditelji podigne cijenu. Pitanje je samo dana i asa kada e rei:
Tata, daj mi mjesec!
U neku ruku, zbilja je lake djetetu kupiti igraku, dati mu novac, pokloniti mu
auto ili stan, nego li se pozabaviti njime, pomoi mu da stane na svoje noge i
samo zavrijedi za ivot.
Mnoga djeca iseljenika, koja su bila parkirana kod djeda ili bake u domovini,
ili koju ovdje uvaju najrazliitije osobe, prisiljena su odrastati i snalaziti se
sama. Na temelju takvih iskustava, njihovo miljenje o roditeljima izgleda
otprilike ovako: Budui da ste me ostavili, otpisali, zapostavili onda kada mi
je bilo najpotrebnije, uvjeren sam da me ne volite, da vam nije stalo do mene.
Ako je to tako a vi znate da jest! platit ete mi za to! U tome pogledu,
roditelji su duni dok su ivi. I nikad dosta!

Razmaenost
Dijete, razmaeno preko svake mjere, neprestano stoji u sreditu obiteljske
panje. Ono od malena ui samo postavljati zahtjeve, nizati elje i izmiljati
kojekakve potrebe. Ne uspiju li roditelji odluno i dosljedno kazati Ne i
postaviti jasne granice preko kojih se ne ide, dijete nikada nee nauiti samo
rjeavati probleme, svladavati zapreke, prihvaati poraze i frustracije. A i zato
bi, kad roditelji - uvjereni da ine sve najbolje za svoje dijete automatski
preuzimaju tu zadau na se? Na taj nain dijete nikada nee spoznati svoje
stvarne mogunosti odn. ogranienja to moe, a to ne moe nego e za
ostatak ivota biti ovisno od pomoi drugih. Poemo li jo korak dalje, pa
ustvrdimo kako tata i mama nee ivjeti vjeno, tek tada shvaamo svu teinu
i tetnost prevelike razmaenosti. Dugorono gledano, razmaenost je u
svakome pogledu protiv djeteta.
Ali, gdje je zdrava granica izmeu maenja i razmaenosti? Kako roditelji
mogu ispravno maziti djecu, ne inei od njih parazite niti egoiste? Je li
mogue previe voljeti dijete?
Granica izmeu ljubavi i razmaenosti je jako, jako uska. Stoga je vano
tono definirati razmaenost.
to je razmaenost?
Rije razmaenost ima, prije svega, negativno znaenje. Ona znai
popustljivost, preveliku/pretjeranu brigu, ispunjenje svake elje ili prohtjeva.
Slikovito reeno, znai: nositi dijete na rukama, uvati ga kao oko u glavi, kao
na dlanu vode, paziti da mu nita ne fali, pruiti mu zalogaj i prije nego li otvori
usta... Tko ne poznaje maminoga jedinca, tatinu desnu ruku, nae
mezime? Maziti po sebi moe biti neto vrlo lijepo. Npr. kada netko ima
problema, a drugi ga strpljivo saslua, utjei, podri i ohrabri. Meutim, kako
maziti, ali ne raz-maziti? Jednostavno: ne pretjerivati.
Posljedice prevelike razmaenosti
Moda je najbolje da djeca sama kau to misle na tu temu. Navest emo
jedan primjer:
Kod kue nisam nailazio ni na kakve zabrane niti doivljavao poraze. Imao
sam toliko stvari, da se vie uope nisam mogao radovati. Budui da sam
uvijek dobivao sve to sam traio,
nisam uspio razviti osjeaj za druge. Jer, znao sam da u i takoi tako

dobiti sve!
Zato se danas teko snalazim u drutvu, jer me ono ne prihvaa. Smatraju me
uobraenim i egoistom.
Kada se razmaeno dijete kasnije suoi sa svijetom koji mu mnogo toga
uskrati, onda ima dojam da pod svaku cijenu mora dobiti ono to zaeli.
Budui da se svijet ne ravna prema njemu, ve obrnuto, ono se obeshrabri,
uvjereno da svojim snagama ne moe nita promijeniti. Dogodi li se istodobno
da mu i roditelji dadnu do znanja kako nisu spremni doivotno biti mamahotel, tata-bankomat, razmaeno dijete doivi potpuni slom.
Mama hotel, tata banka
Obini roditelji spremni su uiniti i dati sve za svoje dijete, ne pitajui za cijenu
niti rtvu. Najvei broj djece to dobro shvaa, iznimno cijeni i potuje. Unato
svemu, u ljudskoj je naravi prisutna trajna kunja da iskoristi tuu dobrotu,
poetno bez ikakvih loih namjera ili sebinih interesa. I tako se to neprimjetno
uhoda, te bude logino da je mama hotel. Neovisno o tome jesu li djeca
mala ili velika, je l ih ima dvoje, troje ili etvero, zna se da e mama
pospremiti, poistiti, skuhati, oprati, misliti na domau zadau, termine itd. I to
sve onako usput, uza sav redoviti posao. U trenutku kada mama ukae na
svoju preoptereenost, kada zatrai da i ostali lanovi obitelji preuzmu svoj dio
odgovornosti i obveza, obino uje sljedee komentare: Ne mogu / ne znam /
ba me briga / nemam vremena / imam pravo na to i to. Mnoge se mame ne
uspijevaju suprostaviti, jer ne uivaju potporu mueva ili se podsvijesno boje
da e uskraenjem usluga izgubiti naklonost djece, pa i dalje ute i vuku.
Situacija oeva nije nita sjajnija. Naviknuti na odreeni standard ivota, svi
hrle k tati kada neto zatreba: Tata, daj! Kae li tata uvijek Da, tomu nema
kraja; kae li iznenada Ne, nitko ne shvaa: zato sada odjedanput Ne?!
Kae li uvijek Ne, onda je pogotovo nepopularan. Ako je, uz to, dugo odsutan
zbog posla, i njega se smatra gostom koji dolazi u hotel na noenje. Za
ostalo ga se i ne pita.
to djeca zbilja trebaju?
Postoji nekoliko osnovnih pravila koje kao roditelji - treba uvijek imati na
umu, a kojih se u praksi jako teko pridravati. Evo nekoliko najvanijih:
1. Imati vremena za dijete je najvei mogui poklon!
2. Uzeti zaozbiljno dijete, njegov svijet, probleme i potrebe.
3. Malo po malo, izgraivati s djetetom odnos povjerenja, blizine,

razumijevanja i dijaloga.
4. Postaviti jasne granice: to je mogue, a to ne.
5. Uiti djecu da znaju ekati, parati i po potrebi odrei se neega.
6. Kategoriki dati do znanja da Imam pravo na to i to, Morate mi dati ne
postoji, nego je u najmanju ruku stvar dobre volje, panje, ljubavi i
respekta roditelja. A to se ne moe platiti niti iznuditi na silu.
7. Ono to se da, dati od srca, i toka! Ne prigovarati, ne zaduivati, ne initi
djecu ovisnom.
8. Ako je bilo propusta i s jedne i s druge strane, povui jedanput crtu ispod
svega i zapoeti iznova.
Zakljuak
Previe je previe! Ali, ako nita ne pali, djeca ovako uvjeravaju roditelje:
Ako svi imaju, zato ne bih i ja? I da ne zaboravite: ako nije Adidas, Nike
ili Levis, i ne treba mi! Za mlade je marka simbol pripadnosti, sredstvo
identifikacije, stvar prestia ba kao BMW, Audi, Mercedes, Modissa ili
Armani za odrasle.
Tko na vrijeme naui ivjeti prema svojim mogunostima i biti zadovoljan s
onim to ima, tomu vjerojatno nee trebati tui hotel niti banka. Jer, za mlade
i stare istina je ista: tko hoe imati sve, ne ostane mu nita!
Pie: Marijan Markoti
Copyright 2006 Katoliki tjednik. Sva prava pridrana. Webmaster