Shizofrenija

Klasifikacija
prema MKB-10
F20Shizofrenija

Komad tkanine koju je izradio pacijent shizofreniar s uivenim rijeima

koji predstavljaju njegov tok misli. Psihijatrijski muzej Glore.
Shizofrenija je psihijatrijski poremeaj koji oznaava esto kroninu,
ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno pogaa nau sposobnost
razmiljanja, s oteanom percepcijom stvarnosti, to uzrokuje promjenu
ponaanja i neugodne osjeaje, te slabim izraavanjem emocija. [1]
[2]
Najee manifestacije ukljuuju zvune halucinacije, paranoju,
bizarne deluzije, ili neorganizirani govor i misli, te su praene znaajnim
socijalnim i radnim disfunkcijama. Prvi se simptomi obino javljaju u
mladih odraslih ljudi, s globalnom ivotnom prevalencijom od oko 0.3
0.7%.[3] Dijagnoza se donosi na temelju promotrenog ponaanja, te
pacijentovih iznesenih iskustava.
Genetika, okoli, neurobioloki i psiholoki faktori, te drutveni procesi,
vani su imbenici koji sudjeluju u razvoju ove bolesti. Postoje naznake
da neke psihoaktivne droge i lijekovi na recept uzrokuju ili pogoravaju
simptome. Trenutna istraivanja fokusiraju se na ulogu neurobiologije,
iako do sada nije pronaen ni jedan organski uzrok. Velik broj moguih
kombinacija simptoma potaknuo je raspravu predstavlja li dijagnoza
jedan poremeaj ili vie diskretnih sindroma. Unato etimologiji termina
porijeklom iz Grkih korijena skhizein(, "podijeliti se") i phrn,
phren- (, -; "um"), shizofrenija ne znai podijeljenost uma te
nije isto to i disocijativni poremeaj osobnosti, takoer poznat kao
"poremeaj viestruke linosti" ili "podijeljena linost". Ovaj se poremeaj
u percepciji javnosti esto mijea sa shizofrenijom. [4]
Glavna komponenta lijeenja su antipsihotici, koji prvenstveno inhibiraju
aktivnost dopaminskih (ponekad i serotoninskih)
receptora. Psihoterapija te strukovna i socijalna rehabilitacija, takoer su
vani u lijeenju. U ozbiljnijim sluajevima, gdje postoji opasnost

ozljeivanja sebe i drugih, moe postojati potreba za prisilnom

hospitalizacijom, iako su danas hospitalizacije rjee i traju krae nego u
prolosti. [5]
Smatra se da ovaj poremeaj veinom utjee na kognitivni (umni)
aspekt, ali obino pridonosi i kroninim problemima vezanim uz
ponaanje i emocije. U ljudi koji boluju od shizofrenije postoji vea
vjerojatnost za razvoj dodatnih (komorbiditetnih) stanja,
ukljuujui kliniku depresiju i anksiozne poremeaje; pojava zlouporabe
psihoaktivnih tvari tijekom ivota je gotovo 50%. [6] Drutveni problemi su
esti, ukljuujui dugotrajnunezaposlenost, siromatvo, te beskunitvo.
Prosjeni ivotni vijek ljudi s ovim poremeajem je 12 do 15 godina krai
od zdravih ljudi, to je rezultat veeg broja fizikih zdravstvenih problema
i vee stopesamoubojstava (oko 5%).[3]
Sadraj
[sakrij]

1 Simptomi
o

1.1 Klasifikacija po Schneideru

1.2 Pozitivni i negativni simptomi

2 Uzroci
o

2.1 Genetski imbenici

2.2 Okolini imbenici

2.2.1 Zlouporaba psihoaktivnih droga

2.2.2 Razvojni imbenici

3 Patogeneza
o

3.1 Psiholoki mehanizmi

3.2 Neuroloki

4 Dijagnoza
o

4.1 Kriteriji

4.2 Podvrste

4.3 Diferencijalna dijagnoza

5 Prevencija

6 Terapija
o

6.1 Farmakoterapija

6.2 Psihosocijalne intervencije

7 Prognoza

8 Epidemiologija

9 Litertura
Simptomi[uredi VE | uredi]

Autoportret pacijenta oboljelog od shizofrenije.

Osoba kojoj je dijagnosticirana shizofrenija moe
iskusiti halucinacije (najee se navode zvune halucinacije: najee
glasovi), deluzije (esto bizarne ili deluzije proganjanja), i neorganizirane
misli i govor. Posljednje navedeno moe varirati od gubitka tijeka misli,
do reenica samo djelomino povezanih u znaenju, pa do nesuvislosti
poznate kao shizofazija ("salata rijei") u teim sluajevima. Drutveno
povlaenje, nemar u oblaenju i higijeni, te gubitak motivacije i moi
rasuivanja, sve su to uestale pojave vezane uz shizofreniju. [7] esto
postoji primjetan obrazac emocionalnih potekoa, na primjer manjak
emotivnih reakcija. [8] Poremeaj u socijalnim spoznajama povezan je sa
shizofrenijom,[9] kao to su i simptomi poput paranoje; drutvena

samoizolacija je esta pojava.[10] Potekoe s radnim pamenjem i

dugotrajnim pamenjem, panjom, izvrnim funkcioniranjem, te
brzinom obradbe informacija takoer se esto javljaju.[3] U jednom
rijetkom podtipu, osoba moe biti veinom nijema, te ostati nepomina u
bizarnim poloajima, ili pokazivati besciljnu uznemirenost, to su sve
znakovi katatonije.[11]
Kasna adolescencija i rana odrasla dob razdoblja su u kojima uestalost
shizofrenije dostie vrhunac,[3] to se podudara s godinama kritinim za
socijalni i profesionalni razvoj mladih odraslih osoba. [12] U 40%
mukaraca i 23% ena kojima je dijagnosticirana shizofrenija, poremeaj
se javlja prije dobi od 19 godina.[13] S ciljem minimaliziranja prekida u
psihikom razvoju povezanih sa shizofrenijom, u posljednje vrijeme puno
je truda uloeno u prepoznavanje i lijeenje prodromalne (predpoetne) faze bolesti, koja je primijeena ak do 30 mjeseci prije poetka
simptoma.[12] Oni koji kasnije razviju shizofreniju mogu iskusiti prolazne ili
samoograniavajue psihotine simptome, [14] kao i nespecifine
simptome poput drutvenog povlaenja, iritabilnosti,disforije,[15] i
nespretnosti[16] tijekom prodromalne faze.
Klasifikacija po Schneideru[uredi VE | uredi]
U ranom 20. stoljeu, psihijatar Kurt Schneider nabrojao je vrste
psihotinih simptoma za koje je smatrao da razlikuju shizofreniju od
drugih psihotinih poremeaja. Ovi simptomi se zovu primarni
simptomi ili Schneiderovi primarni simptomi. Oni ukljuuju deluzije
kontrole od strane vanjske sile; vjerovanje da su misli umetnute ili
oduzete iz vlastitog svjesnog uma; vjerovanje da su vlastite misli
emitirane drugim ljudima; ujenje halucinatornih glasova koji komentiraju
vlastite misli ili radnje ili razgovaraju s drugim halucinatornim glasovima.
[17]
Iako su znaajno pridonijeli dananjim dijagnostikim kriterijima,
specifinost primarnih simptoma je upitna. Provjera dijagnostikih studija
provedena izmeu 1970. i 2005. utvrdila je da ove studije ne potvruju
niti odbacuju Schneiderove tvrdnje, te je sugerirano da primarne
simptome treba manje naglasiti u buduim inaicama dijagnostikih
sustava.[18]
Pozitivni i negativni simptomi[uredi VE | uredi]
Shizofrenija se esto opisuje u smislu pozitivnih i negativnih (ili
deficitarnih) simptoma.[19] Pozitivni simptomi su oni koje veina ljudi
normalno ne iskusi, ali su prisutni u ljudi koji boluju od shizofrenije. Oni
ukljuuju deluzije, poremeaje miljenja i govora,
te taktilne,zvune, vidne, olfaktorne i gustatorne halucinacije, koje se
tipino smatraju manifestacijama psihoze. [20] Halucinacije su obino
povezane sa sadrajem teme deluzija. [21] Pozitivni simptomi obino vrlo

dobro reagiraju na lijeenje. [21] Negativni simptomi su manjak normalnih

emocionalnih odgovora ili drugih procesa miljenja, te slabije odgovaraju
na lijeenje. [7] Oni ukljuuju ravnodunost ili otupjele emocije, siromatvo
govora (alogija), nemogunost doivljavanja zadovoljstva (anhedonija),
manjak elje za stvaranjem veza s ljudima (asocijalnost), te manjak
motivacije (avolicija). Istraivanja predlau da negativni simptomi vie
pridonose niskoj kvaliteti ivota i funkcionalnom invaliditetu, te su vei
teret drugim ljudima nego pozitivni simptomi.[22] Ljudi s izraenim
negativnim simptomima esto imaju povijest slabe prilagodbe prije
poetka bolesti, a odgovor na lijeenje je esto ogranien. [7][23]
Uzroci[uredi VE | uredi]
U razvoju shizofrenije ulogu igra kombinacija genetike i okolinih
imbenika. [3][4] Ljudi s obiteljskom povijesti shizofrenije koji pate od
prolazne ili samoograniavajue psihoze imaju 20 do 40% anse da e
biti dijagnosticirani u tijeku jedne godine. [24]
Genetski imbenici[uredi VE | uredi]
Procjene nasljednosti variraju radi potekoa u odvajanju uinka
genetike i uinka okolia.[25] Najvei rizik za razvoj shizofrenije imaju oni
kojima roak u prvoj liniji boluje od shizofrenije (rizik je 6.5%); vie od
40% jednojajanih blizanaca od onih koji pate od shizofrenije su takoer
zahvaeni.[4] U bolest je vjerojatno ukljueno mnotvo gena, od kojih
svaki ima mali utjecaj i nepoznat prijenos i ekspresiju. [4] Velik broj
moguih kandidata, ukljuujui specifine lokuse za varijacije broja
kopija, NOTCH4, i histonske proteine.[26]Nekoliko izuavanja genomskih
asocijacija poput bjelanevina cinkovih prstiju 804A takoer je povezano
s boleu.[27] ini se da postoji znaajno preklapanje u genetici
shizofrenije i bipolarnog poremeaja.[28]
Ako pretpostavimo da ne postoji nasljedna osnova, jedno od pitanja
koje evolucijska psihologija postavlja je zato su geni koji poveavaju
vjerojatnost razvoja psihoze odrani u evoluciji, s pretpostavkom da je
poremeaj maladaptivan s evolucijskog stajalita. Jedna od teorija
ukazuje da su se geni razvili u evoluciji jezika i ljudske naravi, ali do
danas ovakve ideje nisu nita vie od hipoteze. [29][30]
Okolini imbenici[uredi VE | uredi]
Okolini imbenici povezani s razvojem shizofrenije ukljuuju ivotne
uvjete, uporabu droga, te prenatalne faktore stresa. [3] Stil odgajanja, ini
se, nema znaajnog utjecaja, iako ljudi iji im roditelji pruaju podrku
obino imaju blae simptome od onih s kritinim ili neprijateljskim
roditeljima. [4] ivot u urbanom okoliu tijekom djetinjstva ili odrasle dobi
redovito se pokazuje kao povean imbenik rizika za razvoj shizofrenije,

s faktorom poveanja od dva puta,[3][4] ak i nakon uzimanja u obzir

konzumiranja droga, etnike pripadnosti, te veliine socijalne grupe.
[31]
Drugi imbenici koji igraju vanu ulogu ukljuuju drutvenu izolaciju te
imigraciju povezanu s drutvenim nepovoljnim okolnostima, rasnom
diskriminacijom, obiteljskom disfunkcijom, nezaposlenou, te slabim
uvjetima stanovanja.[4][32]
Zlouporaba psihoaktivnih droga[uredi VE | uredi]
Nekoliko je droga do sada povezano s razvojem shizofrenije,
ukljuujui kanabis, kokain i amfetamine.[4] Otprilike polovica ljudi sa
shizofrenijom prekomjerno uzima droge i/ili alkohol.[33] Uloga kanabisa
mogla bi biti uzrona,[34] dok druge droge oboljeli od shizofrenije koriste
samo kao mehanizam obrane od depresije, anksioznosti, dosade, i
usamljenosti. [33][35]
Kanabis je povezan s poveanjem rizika za razvoj psihotinog
poremeaja ovisnim o stupnju konzumacije, [36] s uestalom uporabom
povezanom s dvostruko veim rizikom za razvoj psihoze i shizofrenije. [35]
[37]
Iako mnogi prihvaaju uporabu kanabisa kao imbenik koji pridonosi
razvoju shizofrenije,[38] ta tvrdnja i dalje ostaje kontroverzna.[26]
[39]
Amfetamin, kokain, te u manjoj mjeri alkohol, mogu uzrokovati
psihozu koja je po svojim karakteristikama vrlo slina shizofreniji. [4]
[40]
Iako se ne smatra moguim uzrokom ove bolesti, ljudi koji boluju od
shizofrenije konzumiraju nikotin puenjem u puno veim koliinama u
odnosu na ostatak stanovnitva.[41]
Razvojni imbenici[uredi VE | uredi]
imbenici kao to su hipoksija i infekcija, ili stres i pothranjenost majke
tijekom fetalnog razvoja, mogu blago poveati rizik za razvoj shizofrenije
tijekom kasnijeg ivota. [3] Ljudi kojima je dijagnosticirana shizofrenija
ee su roeni tijekom zime i proljea (barem nasjevernoj hemisferi),
to moe biti posljedica poveane uestalosti izloenosti virusima in
utero.[4] Ova je razlika oko 5 do 8%.[42]
Patogeneza[uredi VE | uredi]
Poduzet je velik broj pokuaja u svrhu objanjavanja veze izmeu
promjene modane funkcije i shizofrenije. [3] Jedno od najee
spominjanih objanjenja je dopaminska hipoteza, koja povezuje psihozu
s pogrenom interpretacijom okidanja dopaminergikih neurona.[3]
Psiholoki mehanizmi[uredi VE | uredi]
Mnogi psiholoki mehanizmi povezani su s razvojem i odravanjem
shizofrenije. Kognitivni otkloni identificirani su u onih s dijagnozom ili u
onih s rizikom, posebno kada su pod stresom ili u zbunjujuim

situacijama.[43] Neke kognitivne znaajke mogu biti odraz globalnih

neurokognitivnih deficita poput gubitka pamenja, dok druge mogu biti
povezane s odreenim problemima i iskustvima. [44][45]
Unato prividnoj afektivnoj zatupljenosti, nova istraivanja ukazuju na to
da su mnogi pojedinci kojima je dijagnosticirana shizofrenija emotivno
reaktivni, posebno na stresne ili negativne poticaje, te da takva
osjetljivost moe uzrokovati pogoranje simptoma ili pojavu novih
poremeaja.[46][47] Neki dokazi ukazuju na to da
sadraj deluzija i psihotinih iskustava odraava emocionalne uzroke
poremeaja, te da nain na koji osoba interpretira ta iskustva utjee na
simptomatologiju.[48][49][50] Uporaba "sigurnosnog ponaanja" u svrhu
izbjegavanja zamiljenih prijetnji moe pridonijeti kroninosti deluzija.
[51]
Daljnji dokazi za ulogu psiholokih mehanizama dolaze od
utjecaja psihoterapije na simptome shizofrenije.[52]
Neuroloki[uredi VE | uredi]

Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) i druge tehnologije slikovnih

prikaza mozga omoguavaju prouavanje razlika u modanoj aktivnosti
ljudi kojima je dijagnosticirana shizofrenija. Slika prikazuje dvije razine
mozga, s regijama koje su bile aktivnije u zdrave kontrolne grupe nego u
pacijenata sa shizofrenijom prikazanim u crvenoj boji, tijekom fMRI
istraivanja radnog pamenja.
Shizofrenija je povezana s finim promjenama u strukturi mozga,
pronaenim u 40 do 50% sluajeva, te neurokemijskim procesima
tijekom aktunih psihotinih stanja.[3] Istraivanja koja su
koristila neurofizioloke testove te tehnologiju za slikovni prikaz mozga
poput funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) i pozitronske emisijske
tomografije (PET) za istraivanje funkcionalnih razlika u modanoj
aktivnosti, pokazala su da se razlike najee javljaju u frontalnom
renju, hipokampusu i temporalnom renju.[53] Smanjenje volumena
mozga, manje od onog u Alzheimerovoj bolesti, pronaeno je u
dijelovima frontalne modane kore i temporalnih renjeva. Nije poznato
jesu li ove volumetrijske promjene progresivne ili su postojale prije
poetka bolesti.[54] Ove razlike povezane su s neurokognitivnim deficitima
esto povezanim sa shizofrenijom.[55] Zbog promjena u neuronskim
putevima, predloeno je da o shizofreniji treba razmiljati kao skupini
neurorazvojnih poremeaja. [56]

Posebna panja pridana je funkciji dopamina u mezolimbikom putu u

mozgu. Ovaj je fokus veim dijelom rezultat sluajnog otkria da
lijek fenotiazin, koji blokira funkciju dopamina, moe umanjiti psihotine
simptome. Ovaj podatak podrava i injenica da amfetamini, koji potiu
otputanje dopamina, mogu pogorati psihotine simptome shizofrenije.
[57]
Utjecajna dopaminska hipoteza shizofrenije predlae da je
prekomjerna aktivacija D2 receptorauzrok (pozitivnih simptoma)
shizofrenije. Iako je ovo smatrano istinitim oko 20godina, temeljeno na
utjecaju blokade D2 receptora zajednikom svim antipsihoticima, tek je
sredinom 1990-ih u istraivanjima koja su koristila PET iSPET teorija
poduprta dokazima. Dopaminska se hipoteza danas smatrapretjerano
pojednostavljenom, djelomino jer noviji antipsihotici (atipini
antipsihotici) mogu biti jednako uinkoviti kao i stariji lijekovi (tipini
antipsihotici), ali oni utjeu i na funkciju serotonina te imaju neto manji
uinak na blokadu uinka dopamina.[58]
Dio interesa fokusiran je i na neurotransmiter glutamat te smanjenu
funkciju NMDA glutamatskih receptora u shizofreniji, veinom zbog
abnormalno niskih razina glutamatskih receptora pronaenim postmortem u mozgovima ljudi kojima je dijagnosticirana shizofrenija, [59] te
zbog otkria da lijekovi koji blokiraju glutamate,
poput fenciklidina i ketamina mogu oponaati simptome i kognitivne
poremeaje povezane sa shizofrenijom. [60] Smanjena fukncija glutamata
povezana je sa slabim rezultatima u testovima za mjerenje funkcije
frontalnih renjeva i hipokampusa, a glutamat takoer utjee na funkciju
dopamina. Obje te injenice dokazane su u shizofreniji. Ukazano je na
vanu ulogu glutamatskih puteva u posredovanju (moda i uzrokovanju)
poremeaja,[61] ali pozitivni simptomi shizofrenije ne reagiraju na
glutamatske lijekove.[62]
Dijagnoza[uredi VE | uredi]

John Nash, ameriki matematiar i dobitnik Nobelove nagrade za

ekonomiju 1994. godine, bolovao je od shizofrenije. Njegov je ivot
prikazan u biografskom filmu Genijalni um (2001.). iz 2001. koji je
nagraen s etiriOscara.
Dijagnoza shizofrenije temelji se na kriterijima odreenim
u dijagnostikim i statistikim prirunikom za mentalne poremeaje IV
(DSM-IV-TR), Amerike udruge psihijatara ili u meunarodnoj klasifikaciji
bolesti (MKB-10) (eng.ICD-10) Svjetske zdravstvene organizacije.[3]
Ovi kriteriji uzimaju u obzir subjektivne doivljaje koje pacijent iznosi i
objektivno promotrene anomaljie u ponaanju, nakon kojih slijedi klinika
procjena lijenika specijalista psihijatrije. Neki od simptoma
karakteristinih za shizofreniju javljaju se u odreenoj mjeri i u opoj
populaciji, zato moraju dosei odreenu ozbiljnost kako bi se mogla
postaviti dijagnoza.[4] Dan danas (2009.) ne postoji objektivni test za
shizofreniju.[3]
Kriteriji[uredi VE | uredi]
Kriteriji odreeni smjernicama MKB-10 se najee koriste u europskim
zemljama, dok se u SAD-u i ostalim zemljama svijeta uglavnom koriste
smjernice DSM-IV-TR. Potonji se kriteriji isto tako koriste u znanstvenom
istraivanju. Kriteriji iz ICD-10 daju vei naglasak na Schneiderove
simptome prvog stupnja, ali podudarnost izmeu dvoje smjernica je u
praksi vrlo velika.[63]
U skladu sa smjernicama etvrtog izdanja Diagnostic and Statistical
Manual of Mental Disorders (DSM-IV-TR), za dijagnozu shizofrenije
potrebno je zadovoljiti tri dijagnstika kriterija: [64]

1. Dva ili vie karakteristinih simptoma (vidi nie) moraju biti prisutni
velik dio vremena tijekom jednomjesenog razdoblja (ili krae, ako
nestaju s primjerenom terapijom):
1.

deluzija

halucinacije

nesuvisli govor, kao manifestacija poremeaja u razmiljanju

oigledno neorganizirano i neprimjereno ponaanje (npr.

neprimjereno odijevanje, bezrazloni pla, uzrujanost ili strah)
ili katatonija

negativni simptomi: emotivna zatupljenost (nedostatak

emotivnih reakcija na okolinu), alogija (nedostatak ili odbijanje
govora) ili avolicija (nedostatak motivacije)
Ako je deluzija ocijenjena posebno bizarnom ili se halucinacije
sastoje od glasova koji komentiraju pacijentovo ponaanje ili ako
pacijent uje dva ili vie glasa koji meusobno razgovaraju, to su
dovoljni simptomi za postavljanje dijagnoze. Nesuvisli i
neorganizirani govor se uzima kao kriterij ako je izraen do te
mjere da bitno onemoguava komunikaciju.
2. Drutvena i radna disfunkcija koja traje neko vrijeme od pojave
simptoma. Jedan ili vie aspekata drutvenog ivota (kao
npr. rad, meuljudski odnosi ili osobna higijena) moraju biti bitno
ispod razine uobiajenog funkcioniranja prije pojava simptoma.
1. znaajno trajanje simptoma: povremena ili stalna pojava znakova i
simptoma u razdoblju od najmanje est mjeseci. Razdoblje od est
mjeseci mora sadrati bar jedan mjesec trajnih simptoma (ili manje
ako simptomi nestanu prijerenom terapijom za shizofreniju).
Ako su poremeaji prisutni vie od jednog mjeseca, spontano nestanu u
roku od est mjeseci, moe se postaviti dijagnoza shizofreniformnog
poremeaja.[64] Simptomi psihoze koji traju manje od mjesec dana
dijagnosticiraju se kao kratki psihotiki poremeaj, a razliita stanja
potpadaju pod dijagnozu nedefiniranih psihotikih poremeaja. Ne moe
se postaviti dijagnoza shizofrenije ako postoje simptomi

[[poremeaji raspoloenjaporemeaja raspoloenja]], iako se moe

postaviti dijagnoza shizoafektivnog poremeaja. Shizofrenija se isto tako
iskljuuje ako su prisutni simptomi pervazivnog razvojnog poremeaja,
osim u sluaju istovrmenog prisustva deluzije ili halucinacija ili ako su
simptomi izravan uinak bolesti ili farmakoloke tvari.
Podvrste[uredi VE | uredi]
DSM-IV-TR sadri pet podvrsta shizofrenije, iako autori novog DSM-5
predlau izostavljanje ovih vrsta iz nove klasifikacije: [65][66]

Paranoidni tip: prisutni su deluzija i zvune halucinacije, ali

nedostaju poremeaj razmiljanja, neorganizirano ponaanje i
emotivna zatupljenost. Deluzija je najee proganjajueg tipa ili je
prisutan delirij grandioznosti, a osim njih mogu biti prisutni oblici
ljubomore, hiperreligioznosti ili somatizacije. (DSM ifra 295.3/MKB
ifra F20.0)

Dezorganizirani tip: imenovana jo i kao hebefrena shizofrenija

u MKB-u, pri kojoj su istodobno prisutni poremeaj razmiljanja i
emotivna zatupljenost. (DSM ifra 295.1/MKB ifra F20.1)

Katatonini tip: pacijent je uglavnom potpuno nepomian ili su

prisutni nagli i besciljni pokreti. Meu simptomima ovog oblika mogu
biti i katatoniki stupor i votana savitljivost. (DSM ifra 295.2/MKB
ifra F20.2)

Nediferencirani tip: prisutni su simptomi psihoze, ali nisu

zadovoljeni kriteriji klasificiranja u paranoidnu, dezorganiziranu ili
katatoninu shizofreniju. (DSM ifra 295.9/MKB ifra F20.3)

Rezidualni tip: pri kojem su prisutni pozitivni simptomi, ali iskljuivo

niskog intenziteta. (DSM 295.6/MKB F20.5)

U MKB-10 su prisutna dva dodatna oblika:[66]

Postshizofrena depresija: je oblik kod kojeg se javljaju razdoblja

depresije nakon napada shizofrenije iako jo uvijek mogu biti prisutni
simptomi shizofrenije niskog intenziteta. (MKB ifra F20.4)

Jednostavna shizofrenija: podmukli i progresivni rast sve jaih

negativnih simptoma bez prisutnosti epizoda psihoze. (MKB ifra
F20.6)

Diferencijalna dijagnoza[uredi VE | uredi]

Simptomi psihoze mogu biti prisutni u nekoliko razliitih duevnih bolesti,
ukljuujui bipolarni afektivni poremeaj,[67]granini poremeaj linosti,
[68]
trovanje lijekovima i psihozu uzrokovanu psihoaktivnim drogama.
Deluzije ("nebizarne") su takoer prisutni udeluzijskog poremeaja, a
samoizoliranje od drutva je prisutno u socijalnoj fobiji, izbjegavajuem
poremeaju linosti i shizotipnom poremeaju linosti. Kod shizofrenije je
primijeen komorbiditet s opsesivno kompulzivnim poremeajem (OCD)
puno ee nego to bi se to moglo objasniti pukim sluajem, iako je
teko razlikovati opsesije koje se javljaju u OCD-u od deluzija u
shizofreniji.[69]
Pri postavljanju dijagnoze, potrebno je izvriti i ope medicinske i
neuroloke pretrage kako bi se iskljuili rijetki sluajevi bolesti koju mogu
uzrokovati simptome sline shizofreniji,[64] kao npr. uroene pogreke u
metabolizmu, sistemska infekcija, sifilis, HIV, epilepsija, i modana
oteenja. Potrebno je iskljuiti i delirij, koji se razlikuje od shizofrenije po
vizualnim halucinacijama, naglom pojavom simptoma, stanjem svijesti
koji varira i koji pretpostavlja primarni kliniki uzrok. Ispitivanja se u
pravilu ne ponavljaju kod ponovnih pojava simptoma, osim ako ne
postoje specifine "medicinske" indikacije ili
mogue nuspojave farmakoloke terapije antipsihoticima. 2
Prevencija[uredi VE | uredi]
Trenutno ne postoje sigurni dokazi o uinkovitosti ranih intervencija na
prevenciju shizofrenije.[70] Iako postoje dokazi o poboljanju kratkoronog
ishoda bolesti kod pacijenata s epizodom psihoze, postoji malo koristi od
istih tretmana nakon pet godina.[3] Pokuaji prevencije shizofrenije u
poetnoj fazi upitne su uinkovitosti, tako da se vie ne preporuuju
od 2009.[71] Prevencija je vrlo teka i stoga to ne postoji pouzdanih
znakova da e se bolest kasnije razviti.[72] Pojedini sluajevi shizofrenije
se ipak mogu odgoditi ili ak sprijeiti odvraanjem od
konzumacije kanabisa, posebno meu mladima.[73] Pojedinci s
obiteljskom anamnezom shizofrenije mogu stoga biti vie osjetljivi na
psihozu uzrokovanu kanabisom.[38] Jedna je studija dokazala da se
polovica sluajeva psihotikih poremeaja izazvanih kanabisom razvije u
kasniji tajni oblik psihoze.[74]
Nastavljaju se teorijska istraivanja na nainima
smanjenja incidencije shizofrenije. Prvi je pristup istraivanje genetskih i
neurolokih uzroka pojave bolesti, kako bi se mogli razviti uinkoviti
biokemijski i farmakoloki postupci. Meutim, mnogi i
razliiti genetski uzroci koji pojedinano imaju mali uinak i koji
meudjeluju s okoliom, ine prevenciju vrlo tekom. Paralelno s tim,

strategije javnog zdravstva mogu selektivno djelovati na

socioekonomske faktore, koji su povezani s veom uestalou
shizofrenije kod nekih skupina kao npr. imigranata, odreenih etnikih
skupina i siromanijih. Strategija koja bi se primijenjivala na cijelu
populaciju predvia promicanje zdravstvenih usluga koje osiguravaju
sigurnu trudnou i zdravi rast, ukljuujui podruja kao to su psiholoki
razvoj uma socijalnim kontaktom. Meutim, ne postoji dovoljno dokaza
da bi se ove ideje u ovom trenutku upotrijebile i stoga jer mnotvo
sluajeva nije vezano za shizofreniju.[75][76]
Terapija[uredi VE | uredi]
Primarna terapija shizofrenije predvia upotrebu antipsihotikih lijekova,
esto s psiholokom i socijalnom podrkom.[3] Hospitalizacija moe biti
potrebna samo u tekim sluajevima ili voljom pacijenta ili bez pristanka
pacijenta, ako to zakon doputa. Dugorona hospitalizacija je rijetka,
poto je deinstitucionalizacija tretmana duevnih bolesti koja je
zapoela 1950-ih jo uvijek u tijeku.[5] Slube za grupnu podrku, kune
posjete strunjaka za duevne bolesti, terapijsko zapoljavanje [77] i grupe
za podrku esti su oblici terapije. Postoje dokazi koji ukazuju da
redovita tjelovjeba ima pozitivni uinak na fiziko i psiholoko zdravlje
pacijenata sa shizofrenijom.[78]
Farmakoterapija[uredi VE | uredi]

Risperidon (komercijalno ime u Hrvatskoj "Prospera") atipini

antipsihotik koji se vrlo esto koristi u terapiji shizofrenije.
Psihijatrijski tretman prvog izbora za shizofreniju su antipsihotici,[79] koji
mogu umanjiti pozitivne simptome psihoze u 7 do 14 dana. Antipsihotici,
meutim bitno ne poboljavaju negativne simptome bolesti i kognitivnu

disfunkciju.[23][80] Dugorona uporaba lijekova umanjuje rizik povrata

simptoma.[81]
Izbor antipsihotika se temelji na procijeni uinkovitosti, rizika i cijene
lijeka.[3] Predmet je debate da li je bolji izbor uporaba tipinih ili atipinih
antipsihotika.[82] Obje klase lijekova imaju jednaki poluivot i stopu
povrata simptoma, iako se tipini antipsihotici koriste u niskim i srednjim
dozama. [83] Ovim se tretmanom postie gotovo potpuno povlaenje
simptoma u 40-50% sluajeva i djelomino povlaenje u 30-40%, dok u
oko 20% sluajeva dolazi do rezistencije na tretman (manjka povlaenja
simptoma nakon est tjedana tretmana s dva ili tri razliita antipsihotika).
[23]
Klozapin je vrlo uinkovita terapija kod pacijenata koji neadekvatno
reagiraju na druge lijekove, ali ima potencijalno ozbiljnu
nuspojavu agranulocitoze (smanjenje broja leukocita) na 14%.[3][4][84]
Po uestalosti nuspojava, kod tipinih su antipsihotika
ee extrapiramidalne nuspojave, dok je kod atipinih antipsihotika
ea pojava poveane tjelesne teine, eerne bolesti tipa 2 i
rizika metabolikog sindroma.[83] Iako atipini antipsihotici imaju manje
ekstrapiramidalnih nuspojava, razlika u odnosu na tipine je mala. [85] Neki
atipini antipsihotici kao kvetiapin i risperidon povezani su s poveanim
rizikom smrti u odnosu na tipini antipsihotikperfenazin, dok je kod
klozapina rizik od smrti nii.[86] Jo je nejasno da li noviji antipsihotici
umanjuju mogunost pojave malignog neuroleptikog sindroma, rijetkog
ali ozbiljnog neurolokog poremeaja.[87]
Kod pacijenata koji nisu voljni ili su nesposobni redovito uzimati oralne
oblike lijekova, mogu se koristiti intramuskularne injekcije lijekova s
produljenim oslobaanjem kako bi se postigla kontrola nad simptomima.
[88]
Ovaj oblik takoer u veoj mjeri smanjuje rizik povrata simptoma u
odnosu na oralne pripravke,[81] a kad se koristi u kombinaciji s
psihosocijalnim intervencijama moe dugorono poboljati pridravanje
terapijskim smjernicama.[88]
Psihosocijalne intervencije[uredi VE | uredi]
Nekoliko se vrsta psihosocijalnih intervencija pokazalo korisnim u
tretmanu shizofrenije: obiteljska terapija,[89] asertivni tretman u zajednici,
potpomognuto zaposlenje, kognitivna remedijacija,[90] vjebanje
vjetina, kognitivno bihevioralna terapija (CBT) i psihosocijalne
intervencije s ciljem smanjenja ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i
upravljanje gubitkom teine.[91] Obiteljska terapija i obrazovanje mogu
umanjiti ponovnu pojavu simptoma i hospitalizacije. [89] Dokazi o
uinkovitosti kognitivno bihevioralne terapije na smanjenje simptoma i
prevenciju nijhovog povrata su minimalne. [92][93] Terapija umjetnou ili
glumom nije jo dobro istraena.[94][95]

Prognoza[uredi VE | uredi]
Shizofrenija ima velik ljudski i gospodarski troak.[3] Oboljeli imaju
oekivano smanjen ivotni vijek za 1215 godina, u prvom redu zbog
povezanosti shizofrenije s pretilou, sijedeim nainom ivota i
puenjem, dok poveana stopa samoubojstva igra manju ulogu. [3]Ove
razlike u oekivanom ivotnom vijeku u odnosu na opu populaciju su se
poveale izmeu 1970-ih i 1990-ih,[96], a izmeu 1990-ih i prvog
desetljea 21. stoljea nisu se bitno promijenile i sa zdravstvenim
sustavom s otvorenim pristupom njezi (Finska).[86]
Shizofrenija je vanan razlog invalidnosti. Ova je psihoza klasificirana
kao trea po redu invalidirajua bolest nakon kvadriplegije i demencije i
prije paraplegije i slijepoe.[97] Otprilike tri etvrtine ljudi oboljelih od
shizofrenije pate od invalidnosti s epizodama povrata simptoma. [23] Neki
pacijenti se potpuno oporave i vrlo se dobro uklope u drutvo. [98] Veina
ljudi s shizofrenijom ive neovisno uz podrku zajednice. [3] Kod osoba s
prvom epizodom shizofrenije dugoroni ishod je dobar u 42% sluajeva,
osrednji u 35% i lo u 27%.[99] Ishod shizofrenije je naizgled bolji
u zemljama u razvoju u odnosu na razvijene zemlje,[100] ali su ovi
zakljuci u vie istraivanja dovedeni u pitanje. [101][102]
Stopa samoubojstva je poveana kod pacijenata shizofreniara u odnosu
na prosjek ope populacije. Obino se iznosio podatak da je stopa
samoubojstva oko 10%, ali najnovija istraivanja i statistike analize
procijenile su stopu na 4,9%, najee u razdoblju prve pojave simptoma
i prve hospitalizacije.[103] Oko 20 do 40% oboljelih barem jednom
pukuaju samoubojstvo.[104][105] Rizini faktori za samoubojstvo kod
shizofreniara su muki rod, depresija i visoki kvocijent inteligencije.[104]
Puenje je vrlo esto kod shizofreniara i ova je asocijacija dokazana
nizom istraivanja u cijelom svijetu.[106][107] Ovisnost o cigaretama je
posebno visoka kod pojedinaca oboljelih od shizofrenije. Procijenjeno je
da su 80 do 90 % shizofreniara redoviti puai u odnosu na 20%
redovitih puaa u opoj populaciji. [107] Karakteristino je i to da su
shizofreniari teki puai i da biraju cigarete sa to viim sadrajem
nikotina.[105] Neka istraivanja pokazuju da kod paranoidnog tipa
shizofrenije postoje bolje perspektive neovisnog i samostalnog ivota i
redovitog zaposlenja u odnosu na druge tipove shizofrenije. [108]
Epidemiologija[uredi VE | uredi]

Dobno standardizirana smrtnost za shizofreniju na 100,000 stanovnika u

2004.
no data
185
185197
197207
207218
218229
229240

240251
251262
262273
273284
284295
295

Shizofrenija pogaa oko 0.30.7% ljudi tijekom ivota, [3] ili 24 milijuna
ljudi u svijetu u 2011. godini.[109] Pojavljuje se 1,4 puta ee u
mukaraca u odnosu na ene i uglavnom se u mukaraca javlja u ranijoj
dobi.[4] Pojava simptoma je oko 20-28 godine ivota u mukaraca i 26-32
godine ivota u ena.[110] Shizofrenija u pedijatrijskoj dobi je vrlo rijetka,
[111]
kao i pojava bolesti u srednjim i kasnim godinama ivota. [112] Iako je
poznato da su stope shizofrenije vrlo sline u cijelom svijetu, prevalencija
se ipak razlikuje od drave do drave,[113] unutar samih drava,[114] and at
the local and neighborhood level.[115]