ivotopis

35

Djetinjstvo i mladost
(1922. 1940.)

Sa roditeljima
Roen je 14. svibnja u zagorskom mjestu Veliko Trgovie od oca Stjepana i majke
Justine. Otac mu je bio istaknut lan Hrvatske seljake stranke i jedan od glavnih
pokretaa otpora u Hrvatskom Zagorju, te lan ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Imao je jo
dvojicu brae, Ivicu i Stjepana. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik
antifaistikog pokreta 1943. godine, a oca i pomajku Olgu u proljee 1946.
likvidirala je tajna jugoslavenska policija OZNA zbog kritika upuenih novoj
komunistikoj vlasti.
Osnovnu kolu je pohaao u rodnom mjestu, a srednju kolu i trgovaku
akademiju u Zagrebu, gdje je sudjelovao u nacionalnom demokratskom pokretu
zbog ega je 1940. godine dva puta bio uhien.

1945. godine
NOB i poslijeratno razdoblje
(1941. 1960.)
Od samih poetaka sudjeluje u antifaistikom partizanskom pokretu u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Poetkom 1945. s inom majora odlazi u Beograd kao
jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom tabu Narodnooslobodilake vojske
(NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POV). Kasnije radi u Glavnoj personalnoj
upravi Ministarstva narodne obrane, u Generaltabu JNA te u urednitvu Vojne
enciklopedije. Godine 1960. promaknut je u in generala, nakon ega naputa
aktivnu vojnu slubu.
U Beogradu je zavrio studij na Vioj vojnoj akademiji, diplomiravi na temu
Pregled povijesti ratne vjetine i tendencije razvoja u suvremenom nuklearnom
dobu. Poinje se baviti znanstveno-istraivakim radom te objavljuje znanstvene
radove iz podruja povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne
povijesti, te filozofije povijesti i meunarodnih odnosa. Godine 1957. izlazi mu
knjiga Rat protiv rata, povijesne i vojnoteorijske tematike.
Godine 1945. vjenao se Ankicom umbar, s kojom je imao troje djece, Miroslava,
Stjepana i Nevenku.

Rad u Institutu i stvaralako razdoblje

(1960te)
Po povratku u Zagreb zapoinje razdoblje znanstveno-istraivakog i knjievnog
rada. Godine 1961. osniva Institut za historiju radnikog pokreta i postaje
njegovim direktorom. Od 1963. godine predaje na Fakultetu politikih znanosti
Sveuilita u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Uzroci krize
monarhofaistike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. obranio je
1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Govor u Institutu za radniki pokret

U tom razdoblju sudjeluje na brojnim domaim i meunarodnim znanstvenim
skupovima, a djeluje i kao urednik ili lan urednitva znanstvenih asopisa i
enciklopedijskih izdanja.
Zbog svojih stavova o nekim povijesnim pitanjima dolazi u sukob s komunistikim
vlastima, koje ga optuuju zbog nemarksistinosti i nacionalizma u istraivakim
radovima. To se prije svega odnosi na vienje da svaki narod ima pravo na
vlastitu oruanu silu, protivljenje nametanju kompleksa NDH-a hrvatskom narodu
te ukazivanje na preuveliavanje broja jasenovakih rtava. Bio je i potpisnik
Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika iz 1967. godine.
Politiki progon kulminirao je kada je izbaen iz Komunistike partije, uklonjen sa
Sveuilita te smijenjen s mjesta direktora Instituta i prisilno umirovljen.

Hrvatsko proljee i nakon njega

(1970. do 1985.)
Nakon iskljuenja iz slubenih institucija zapoinje razdoblje vrlo intenzivnog
znanstvenog djelovanja usmjerenog pitanjima hrvatske povijesti i zbilje, koje je
sluilo kao priprema za kasnije politiko djelovanje. Postaje lan Drutva hrvatskih
knjievnika, lan Upravnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije za
hrvatsku povijest. Nakon sloma Hrvatskog proljea uhien je u sijenju 1972.
godine i u montiranom procesu osuen na dvije godine strogog zatvora i zabranu
javnog nastupanja u trajanju od dvije godine. Kazna mu je 1973. smanjena na
devet mjeseci na intervenciju Miroslava Krlee.

Zbog intervjua koje je dao vedskoj televiziji, zapadnonjemakoj televiziji ARD i

jednoj francuskoj radio postaji, a u kojima je kritizirao komunistiko jednoumlje i
zagovarao pluralistiku demokraciju, opet je uslijedio sudski progon. Okruno
javno tuilatvo u Zagrebu podiglo je 1980. godine protiv njega optunicu, a
1981. je uhien i osuen zbog neprijateljske propagande na tri godine zatvora,
uz zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u trajanju od pet godina. Kaznu je sluio
od sijenja 1982. do veljae 1983. u zatvoru u Lepoglavi, a zbog pogoranog
zdravstvenog stanja je privremeno puten kui. Vraen je na odsluenje kazne u
svibnju 1984., a nakon nekoliko mjeseci Vrhovni sud donio je rjeenje o uvjetnom
otputanju zbog pogoranja zdravstvenog stanja.

Stvaranje hrvatske drave

(kasne 1980te)

Na predizbornom skupu HDZ-a

Temeljei svoju politiku na svim progresivnim, naprednim tradicijama suvremene
hrvatske povijesti i suvremene hrvatske politike, usprkos preprekama i tekoama
unutar Jugoslavije i usprkos nesklonoj meunarodnoj zajednici, hrvatski narod
vodi prema ostvarenju svojih tisuljetnih snova stvaranju samostalne,
demokratske, moderne, europske Republike Hrvatske.

Godine 1987. svoje dugogodinje ideje o nacionalnom pomirenju i jedinstvu

hrvatskog naroda te stvaranju hrvatskog nacionalnog demokratskog pokreta
poinje iriti i poticati i meu hrvatskim iseljenicima. Kad mu je vraena
putovnica najprije putuje u Kanadu, a zatim i u SAD, Njemaku, vedsku i
Austriju. Okupljajui istomiljenike osmiljava politiki program usmjeren ka
stvaranju hrvatske drave.
im je 1989. godine u Jugoslaviji doputen pluralizam, najprije na tribini Drutva
hrvatskih knjievnika u Zagrebu iznosi Prednacrt programskih osnova Hrvatske
demokratske zajednice, a zatim se 17. lipnja odrava osnivaka skuptina
Hrvatske demokratske zajednice na kojoj je izabran za predsjednika.

Dravnik
(1990. 1999.)
Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine i pobjede Hrvatske demokratske
zajednice u Saboru je 30. svibnja proglaen predsjednikom Predsjednitva SR
Hrvatske. U samostalnoj Republici Hrvatskoj jo je dva puta pobijedio na
neposrednim predsjednikim izborima, i to 1992. i 1997. godine.

Govor na skuptini Ujedinjenih Naroda.

Godine dravnitva obiljeene su agresijom na Republiku Hrvatsku,
meunarodnim priznanjem Republike Hrvatske koje je zapoelo u sijenju 1992.
godine, domovinskim ratom i poratnim razdobljem mirne reintegracije i aktivnosti
usmjerenih uvrivanju meunarodnog poloaja Republike Hrvatske.
Kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oruanih snaga predvodio je vojne operacije
osloboenja Maslenice, Novskog drila, Zemunika i brane Perua 1994. godine te

vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine osloboena okupirana

podruja zapadne Slavonije (operacija 'Bljesak') te Dalmacije, Like, Banovine i
Korduna (operacija 'Oluja'). Iste je godine sudjelovao u mirovnim pregovorima o
Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998.
zavrila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u dravni sustav Republike
Hrvatske, ime su ostvarene njegove tenje o punoj samostalnosti, suverenosti i
meunarodnom priznanju Republike Hrvatske.

Sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II i kardinalom Kuhariem

Susreo se s mnogim svjetskim dravnicima, meu kojima su ameriki predsjednici

George W. Bush i Bill Clinton, biva britanska premijerka Margaret Thatcher,
argentinski predsjednik Carlos Menem, ruski predsjednik Boris Jeljcin, kineski
predsjednik Jiang Zemin, talijanski predsjednici Francesco Cossiga i Carlo Azeglio
Ciampi i drugi. Nekoliko puta se susreo i s papom Ivanom Pavlom II, koji je
Hrvatsku posjetio 1994. i 1998. godine.
Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu i pokopan 13. prosinca na zagrebakom
groblju Mirogoj.