Kako Čitati Hegela PDF

BIBLIOTEKA L O G O S
ALEXANDRE KOJEVE
Ureuju
Jelena Berberovi, Aleksa Buha, Spasoje uzulan,
Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premec
i Abdulah Sarevi
Odgovorni urednik
Abdulah
arevi
KAKO ITATI
HEGELA
V E S E L I N M A S L E A " - SVJETLOST'
SARAJEVO
Preveo
Anelko
Habazin
Pogovor
Anelko
Habazin
G o s p o d o ! Nalazimo se u znamenitoj
e p o h i , u vrenju u kojem je D u h izvrio j e d a n
skok p r e m a naprijed, premaio svoj p r e t h o d n i
k o n k r e t a n oblik i s t e k a o j e d a n novi. itava
masa ideja i p o j m o v a to su do sada bili u te
aju, same veze svijeta, rastvoreni su i rue
se, p o d r o v a n i u sebi samima, k a o tlapnje sna.
S p r e m a se novi istup D u h a ; filozofija je ona
koja najprije t r e b a da pozdravi i da prizna
njegovu pojavu, d o k se ostala nastojanja, u
n e m o n o m o t p o r u , i dalje veu uz prolost,
pa veina od njih nesvjesno tvori cjelinu nje
gove pojave. Ali filozofija, prepoznajui ga
k a o o n o to je vjeno, m o r a da mu iskae
svoje d u b o k o tovanje.
(Hegel, Jenska predavanja, 1806, zavrna
rije.)
Hrabrost za istinu, vjera u m o D u h a ,
jesu prvi uvjet filozofije. ovjek, budui da
je D u h , m o e i m o r a da se s m a t r a dostojnim
svega onoga to je najuzvienije. Ne moe
n i k a d a precijeniti veliinu i m o svog d u h a . I,
a k o ima ovu vjeru, nita nee biti dosta ot
p o r n o ni k r u t o , a da mu se ne objavi.
( H e g e l , 1816.)
UMJESTO UVODA 1
NAPOMENA FRANCUSKOG IZDAVAA
Ispriavamo se zbog p o n e t o neskladne kompozicije ovog djela. Njego
vo jezgro oblikovano je prema biljekama pravljenim, od j a n u a r a 1933. do
maja 1939, na nizu predavanja to ih je g. A l e x a n d r e K o j e v e d r a o na l ' E c o le pratique des Hautes Etudes ( 5 . odsjek) p o d n a s l o v o m Hegelova Filozofija
religije, a koja su, u stvari, bila k o m e n t i r a n o itanje Fenomenologije Duha.
D a n a s objavljujemo ove biljeke, a revidirao ih je g. K o j e v e , k o m e njegova
sadanja zauzetost nije dozvolila da napie Uvod u lektiru Hegela, koji s m o
od njega oekivali.
Svako godite predavanja u p o t p u n j e n o je r e z i m e o m koji je objavljen
u l' Annuaire de l' Ecole des Hautes Etudes. O s i m t o g a , tri prva p r e d a v a n j a
iz godine 1937-1938. i cijela godina 1938-1939. d a n i su u njihovom p o t p u
nom tekstu prema jednoj stenografiranoj verziji koja n a m je bila uz prista
nak povjerena.
Napokon, umjesto uvoda nai e m o k o m e n t i r a n i prijevod odsjeka A,
poglavlja IV. Fenomenologije Duha, koji se p o j a v i o , p o t p i s a n od g. A l e x a n drea Kojevea, u broju Mesures od 14. j a n u a r a 1939.
Kao dodatak sabrali s m o n e k e d r u g e t e k s t o v e g. K o j e v e a :
I - etiri predavanja o dijalektici stvarnog i o f e n o m e n o l o k o j m e t o d i ;
II
dva predavanja o ideji smrti u H e g e l o v o j filozofiji;
III
plan Fenomenologije Duha ( p l a n iji se pododjeljci ne slau uvi
j e k s onim to ih je d a o Hoffmeister u e t v r t o m izdanju od 1937 - izdanju
na koje se odnose sve nae referencije; ovaj e p l a n , osim toga, dopustiti da
se o b r a a m o prijevodu J. H y p p o l i t e a ) .
itatelj koji ne eli slijediti tekst Fenomenologije m o e da ita U v o d ,
zatim rezime prvih est poglavlja F e n o m e n o l o g i j e (prva tri p r e d a v a n j a u
kolskoj godini 1937-1938) i dva prva D o d a t k a .
H e g e l . . . erfasst die Arbeit als

W e s e n , als das sich b e w a h r e n d e W e s e n
Menschen.
das
des
Karl Marx
Raymond Q U E N E A U
1
Komentirani prijevod Odsjeka A Poglavlja IV. Fenomenologije Duha,
pod naslovom: Samostalnost i zavisnost Samosvijesti: Gospodstvo i Ropstvo. Ko
mentar je otisnut I kurzivu izmeu uglatih zagrada. Rijei spojene crticom odgovaraju
jednom (jedinom) njemakom terminu. (Izvadak iz Mesures, 14. januara. 1939.)
[ovjek je Samosvijest.
Svjestan je sebe, svjestan svoje ljudske
stvarnosti i svojega ljudskog dostojanstva, i to je ono ime se bitno
razlikuje od ivotinje,
koja ne prelazi razinu obinog Samoosjeaja.
ovjek postaje sebe svjestan u trenutku kada - prvi put - kae:
Ja. Razumjeti ovjeka shvaanjem njegova porijekla znai, dakle,
razumjeti porijeklo
rijeju
objavljenog Ja.
No, analiza miljenja, uma razuma itd. - najee: analiza
spoznajnog,
kontemplativnog, pasivnog dranja nekog bia ili nekog
spoznajueg subjekta nikada ne otkriva razlog i nain postanka rije
i Ja, pa prema tome ni samosvijesti, tj. ljudske stvarnosti. o
vjek koji kontemplira apsorbiran je onim to kontemplira; spoznajui subjekt gubi se u spoznatom objektu.
Kontemplacija otkriva
objekt, a ne subjekt. Objekt, a ne subjekt, pokazuje se samome sebi u
spoznajnom inu i njime - ili, jo bolje, kao - spoznajni in. ovjek
apsorbiran objektom koji kontemplira moe doi k sebi jedino
kroz udnju: kroz udnju za jelom, na primjer. udnja (svjesna) ne
kog bia uspostavlja ovo bie kao Ja i objavljuje ga kao takvo, nagonei ga da kae: Ja... . udnja transformira Bitak objavljen sebi
samome po sebi samome u spoznaju (istinitu), u objekt otkriven
subjektu po subjektu koji se razlikuje od objekta i njemu je suprot
stavljen. U udnji i njome, ili jo bolje, kao svoja udnja, ovjek
se uspostavlja i objavljuje - samome sebi i drugima - kao jedno Ja,
kao Ja bitno razlino i korjenito opreno od ne-Ja (ljudsko) jeste Ja
jedne - ili uope - udnje.
Sam bitak ovjeka, bitak sebe svjestan, sadrava, dakle, i pretpo
stavlja udnju. Prema tome, ljudska se stvarnost moe uspostaviti i
odravati jedino unutar neke bioloke stvarnosti,
unutar ivotinjskog
ivota. No, ako je ivotinjska udnja nuni uvjet Samosvijesti, ona
nije njezin dovoljan uvjet. Sama po sebi ova udnja sainjava tek
Samoosjeaj.
Suprotno spoznaji koja ovjeka dri u pasivnom miru, udnja ga
ini nemirnim i nagoni ga na djelovanje. Budui da je roena iz ud
nje, akcija tei da je zadovolji, a to moe uiniti jedino putem nega
cije, dokrajenja ili bar transformacije uenog objekta: da bi se, na
10
KAKO CITATI H E G E L A
primjer, zadovoljila glad, treba dokrajiti ili, u svakom sluaju, tran

sformirati hranu.
Tako je svako djelovanje negatorsko. Daleko od
toga da pusti dano onakvim kakvo jeste, djelovanje ga razara; ako ne
u njegovom bitku, a ono bar u njegovom danom obliku. I svaka negatorska-negativnost u odnosu na dano nuno je aktivna. Ali nega
torsko djelovanje nije isto razorno. Jer, ako djelovanje koje se rada
iz udnje razara neku objektivnu stvarnost, da bi zadovoljilo udnju,
ono na njezinu mjestu stvara, u dokrajenju i njime, jednu subjektiv
nu stvarnost. Bie koje jede, na primjer, stvara i odrava svoju vlasti
tu stvarnost ukidanjem stvarnosti razline od svoje,
transformacijom
druge stvarnosti
u
svoju stvarnost,
asimilacijom,
pounutrenjem
jedne
tue,
izvanjske stvarnosti. U openitom smislu, Ja udnje
je prazninu koja prima neki pozitivan sadraj samo negotorskim dje
lovanjem to zadovoljava udnju, dokrajujui, transformirajui i asi
milirajui udeno ne-Ja. A pozitivan sadraj Ja, koji se konstituira
negacijom,
jeste funkcija pozitivnog sadraja negiranog ne-Ja.
Ako,
dakle. udnja ima za predmet prirodno ne-Ja, Ja e takoer biti
Prirodno. Ja koje je stvoreno aktivnim zadovoljenjem jedne ovakve
udnje, imat e istu narav kao i stvari prema kojima se upravlja ova
udnja: bit e to jedno stvarobitkujue Ja, samo ivo Ja, ivotinjsko Ja. I ovo prirodno Ja, funkcija prirodnog objekta, moi e da se
objavi sumorne sebi i drugima tek kao Samoosjeaj. Ono nikada nee
dospjeti
do
Samosvijesti.
Da bi bilo Samosvijesti treba, dakle, da se udnja upravi na ne
prirodan objekt, na neto to premauje danu stvarnost. No, jedino
to prelazi ovu danu stvarnost je sama udnja. Naime, udnja shva
ena kao udnja, tj. prije svoga zadovoljenja, samo je jedno objavlje
no nita, samo nestvarna praznina. Budui da je udnja objava pra
znine, budui da je prisutnost odsutnosti neke stvarnosti, ona je bitno
neto drugo od udene stvari, od realnog statikog i danog bia koje
vjeno ostaje u identitetu sa samim sobom. udnja koja ima za pred
met drugu udnju, uzetu kao udnju, stvorie, dakle, negatorskim i
asimilatorskim djelovanjem koje ju zadovoljava, Ja bitno razlino od
ivotinjskog Ja. Samo ovo Ja, koje se hrani udnjama, bie ud
nja u samom svome bitku, Ja stvoreno u zadovoljenju zadovoljenjem
svoje udnje. A budui da se udnja ostvaruje ukoliko je negatorsko
djelovanje danoga, sam bitak ovog Ja bit e djelovanje. Ovo Ja nee
biti kao ivotinjsko Ja identitet ili jednakost sa samim sobom, ve
negatorska-negativnost.
Drugim rijeima, sam bitak ovog Ja bit e
postojanje, a univerzalan oblik ovoga bitka nee biti vie prostor, ne
go vrijeme. Vlastito odranje u postojanju znait e, dakle, za ovo Ja:
UMJESTO UVODA
11
ne biti ono to je (ukoliko je statiko i dano bie, ukoliko je prirod

no bie, ukoliko je uroeni karakter) i biti (tj. postajati) ono to
nije. Tako e ovo Ja biti svoje vlastito djelo ono e biti (u buduno
sti) ono to je postalo negacijom (u sadanjosti) od onoga to je bilo
(u prolosti), jer je ova negacija izvrena s obzirom na ono to e po
stati.
U samom svome bitku ovo Ja jeste namjerno postojanje, hotimi
an razvoj, svjesni i voljni, napredak. Ono je akt transcendiranja dato
sti koja mu je dana i koja je ono samo. Ovo Ja je individuum (ljud
ski), slobodan (prema datom realnom) i historian (u odnosu na sa
moga sebe). A ovo Ja, i jedino ovo Ja, objavljuje se samome sebi i
drugima
kao
Samosvijest.
Ljudska udnja mora da bude usmjerena prema nekoj drugoj
udnji. Da bi bilo ljudske udnje, treba, dakle, da najprije postoji
mnotvo udnji (ivotinjskih). Drugim rijeima, da bi se Samosvijest
mogla roditi iz Samoosjeaja, da bi se ljudska stvarnost mogla kon
stituirati unutar ivotinjske stvarnosti, treba da ova stvarnost bude bit
no mnogostruka.
ovjek se, dakle,
moe na zemlji pojaviti jedino
unutar stada. Zato ljudska stvarnost moe biti samo drutvena. Ali sa
ma mnogostrukost nije dovoljna da stado postane drutvo; treba, osim
toga, da udnje svakoga od lanova stada budu upravljene - ili da su
sposobne da budu upravljene - na udnje ostalih lanova. Ako je
ljudska stvarnost drutvena stvarnost,
drutvo je ljudsko samo kao
ukupnost udnji koje se uzajamno ude kao udnje. Ljudska ud
nja, ili, jo bolje, antropogena, koja tvori individuuma slobodnog i hi
storijski svjesnog svoje individualnosti, svoje slobode, svoje historije i,
konano, svoje povjesnosti, - antropogena udnja razlikuje se, dakle,
od ivotinjske udnje (koja tvori prirodno bie, samo ivo i koje ima
jedino osjeaj o svome ivotu) time to nema za predmet samo stva
ran, pozitivan, dat objekt, ve drugu udnju. Tako, u odnosu iz
meu mukarca i ene, na primjer, udnja je ljudska samo ako jedno
udi ne za tijelom, nego za udnjom drugoga, ako eli posjedovati
ili asimilirati udnju uzetu kao udnju, tj. ako hoe da bude u
eno ili ljubljeno, ili, tovie, priznato u svojoj ljudskoj vrijed
nosti, u svojoj stvarnosti ljudskog individuuma. Isto tako, udnja ko
ja je upravljena na prirodan objekt jeste ljudska samo koliko je po
sredovana udnjom nekog drugog koji cilja na isti predmet: ljudski
je udjeti za onim za ime ude drugi, zato to oni za tim ude.
Na taj nain, neki sa biolokog stanovita savreno beskoristan pred
met (kao to je orden, ili neprijateljska zastava) moe biti poeljan jer je predmet drugih udnji.
Takva jedna udnja moe biti samo
ljudska udnja, a ljudska stvarnost, ukoliko se razlikuje od ivotinj-
12
KAKO ITATI H E G E L A
ske stvarnosti,
stvara se jedino djelovanjem koje zadovoljava takve
udnje:
ljudska
historija je povijest poeljnih udnji.
Ali, ako pustimo po strani ovu bitnu razliku, ljudska udnja analogna je ivotinjskoj udnji. Ljudska udnja, takoer, tei da se
zadovolji kroz negatorsku akciju,
naime,
transformirajui i asimilira
jui. ovjek se hrani eljama kao to se ivotinja hrani realnim
stvarima. A s obzirom na aktivno zadovoljenje svojih elja, Ljudsko
Ja je na potpuno jednak nain funkcija svoje hrane kao to je ivotinjsko tijelo funkcija svoje.
Da ovjek bude zaista ljudski, da se bitno i stvarno razlikuje od
ivotinje, treba da njegova Ljudska udnja prevlada u njemu njegovu
ivotinjsku udnju. No, svaka udnja je udnja za nekom vrijedno
u. Najviu vrijjednost za ivotinju je njezin ivotinjski ivot. Sve ud
nje ivotinje u posljednjoj su analizi funkcija udnje za odranjem
vlastitog ivotu. Ljudska udnja mora, dakle, da pobijedi ovu udnju
za odranjem.
Drugim rijeima, ovjek se obistinjuje kao ljudski
samo ako stavi na kocku svoj ivot (ivotinjski) u funkciji svoje ljud
ske udnje. U ovom riziku i njime ona se obistinjuje, tj. dokazuje,
verificira i prua svoje dokaze kao bitno diferentna od ivotinjske,
prirodne stvarnosti. A to je razlog zbog kojeg govoriti o porijeklu Sa
mosvijesti znai, nuno, govoriti o riziku ivota (u namjeri jednog bit
no ne-ivoinog cilja).
ovjek se obistinjuje kao ljudski, riskirajui svoj ivot, kako bi
zadovoljio svoju Ljudsku udnju koja smjera na jednu drugu udnju.
No, udjeti neku udnju znai htjeti samoga sebe staviti na mjesto po
ovoj udnji uene vrijednosti. Naime, bez ove zamjene, udjeli bi
smo za vrijednou, za poeljnim predmetom, a ne za samom ud
njom. udjeti udnju drugoga znai, u zadnjoj analizi, da elim
neka vrijednost koju sam Ja ili koju ja predstavljam bude poeljna vri
jednost za ovog drugoga: hou da on prizna moju vrijednost kao
svoju vrijednost,
hou da me prizna kao samostalnu vrijednost.
Drugim rijeima, svaka ljudska, antropogena udnja, ona to je rodi
teljica Samosvijesti, ljudske stvarnosti, jeste, na kraju izlaganja, fun
kcija udnje za priznanjem. A rizik ivota kojim se obistinjuje
ljudska stvarnost je rizik u funkciji jedne takve udnje.
Govoriti o
porijeklu Samosvijesti znai, dakle, nuno govoriti o borbi na smrt,
s namjerom da se stekne priznanje.
Bez ove borbe na ivot i smrt iz istog prestia nikada na zemlji
ne bi bilo ljudskih bia. Doista, ljudsko se bie obrazuje samo kao
funkcija udnje koja ima za predmet drugu udnju, tj. - na kraju
izlaganja - udnje za priznanjem. Ljudsko bie ne moe se, dakle,
UMJESTO UVODA
13
konstituirati, a da se bar dvije od ovih udnji ne sukobe. I, budui da

je svako od ovih dvaju bia obdareno takvom udnjom i spremno da
ide do kraja u traenju svoje zadovoljtine, tj. spremno da stavi na
kocku svoj ivot - i da, prema tome, izloi opasnosti onaj drugoga kako bi uspjelo da ga drugo prizna, kako bi se nametnulo drugome
kao najvia vrijednost, - njihov susret moe biti jedino borba na ivot
i smrt. I samo u jednoj takvoj borbi i njome ljudska se stvarnost rada,
konstituira, realizira i objavljuje samoj sebi i drugima. Ona se, dakle,
ostvaruje i objavljuje samo kao priznata stvarnost.
No ipak, kada bi se svi ljudi - ili, tanije, sva bia na putu da
postanu ljudska bia ponaali na isti nain, borba bi nuno morala
uroditi smru jednog protivnika ili obojice u isto vrijeme. Ne bi bilo
mogue da jedan ustukne pred drugim, da napusti borbu prije smrti
drugoga, da prizna drugoga umjesto da iznudi da bude od njega
priznat. Ali, da je to tako, bila bi nemogua realizacija i objava
ljudskog bitka. To je, oevidno u sluaju smrti obojice protivnika, jer
ljudska stvarnost - budui da je bitno udnja i akcija prema udnji moe da nastane i da se odrava jedino unutar ivotinjskog ivota.
Ali nemogunost ostaje ista u sluaju kad je samo jedan od protivnika
ubijen. S njime, naime, nestaje ova druga udnja prema kojoj mora
biti upravljena udnja da bi bila Ljudska udnja. Preivjeli, budui
da ne moe biti priznat od mrtvoga, ne moe se ostvariti ni objaviti
u svome humanitetu. Da bi se ljudski bitak mogao ostvariti i objaviti
kao Samosvijest, nije dakle, dovoljno da ljudska nastajna stvarnost
bude mnogostruka.
Potrebno je jo da ova mnogostrukost (mnotvenost - prev.), ovo drutvo,
ukljuuje dva ljudska ili antropogena
bitna razlina stava.
Da bi se Ljudska stvarnost mogla konstituirati kao priznata
stvarnost, treba da oba protivnika ostanu iva poslije borbe. No, to je
mogue samo pod uvjetom da se oni u ovoj borbi razliito ponaaju.
Kroz nesvodive, naime,
nepredvidljive ili ireduktibilne ine slobode
moraju oni da se konstituiraju kao nejednaki u samoj ovoj borbi i
njome. Jedan, a da za to ni u kojem smislu nije predodreen, mora
da se uplai od drugoga, mora drugome popustiti, mora odbiti rizik
svoga ivota u namjeri da zadovolji svoju udnju za priznanjem.
Mora se odrei svoje udnje i zadovoljiti udnju drugoga: mora ga
priznati, a da ne bude od njega priznat. No, priznati ga na taj
nain znai priznati ga za svog Gospodara, a sebe priznati Gospo
darevim
Robom.
Drugim rijeima,
u svome poetnom stanju ovjek nikada nije
naprosto ovjek. On je uvijek, nuno i bitno, bilo Gospodar, bilo
14
Rob. Ako ljudska stvarnost moe da nastane samo ukoliko je drutve

na, drutvo je ljudsko - bar u svojemu postanku - jedino pod uvjetom
da ukljuuje neki element Gospodstva i neki element Ropstva, samo
stalne egzistencije i zavisne egzistencije. I zato govoriti o porijeklu
Samosvijesti nuno znai govoriti o samostalnosti i o zavisnosti Sa
mosvijesti,
o Gospodstvu i Ropstvu.
Ako se ljudsko bie raa samo u borbi i borbi koja zavrava od
nosom izmeu Gospodara i Roba, progresivna realizacija i objava
ovog bia, takoer, moe da se izvri samo kao funkcija ovog temelj
nog drutvenog odnosa. Ako ovjek nije drugo nego svoje postojanje,
ako je njegovo ljudsko bie u prostoru njegovo bie u vremenu kao
vremenu, ako ljudska objavljena stvarnost nije nita drugo nego uni
verzalna historija, ova historija mora da bude interakcija izmeu Go
spodstva i Ropstva: historijska dijalektika je dijalektika Gospoda
ra i Roba. Ali, ako opreka teze i antiteze ima smisla jedino unu
tar pomirenja kroz sintezu, ako historija u najtonijem smislu rijei
ima neki konani cilj, ako ovjek koji postaje treba da kulminira u
postalom ovjeku, ako udnja treba da doe do zadovoljenja, ako
ljudska stvarnost treba da ima vrijednost jedne definitivno i openito
valjane istine, interakcija Gospodara i Roba mora na kraju dovesti
do njihova
dijalektikog ukidanja.
Bilo kako bilo, ljudska stvarnost moe da se rodi i da se odrava
u opstojnosti samo kao priznata stvarnost. Neko ljudsko bie stvar
no je ljudsko jedino ukoliko je priznato od drugoga, ili od drugih, i
na kraju - od sviju drugih: koliko za sebe samo, toliko za druge. I
jedino govorei o ljudskoj priznatoj stvarnosti moe se,
nazivajui
je ljudskom, iskazati istina u pravom i najtonijem smislu rijei. Nai
me, samo u ovom sluaju moe se jedna stvarnost objaviti svojim go
vorom. Zato govorei o Samosvijesti, o ovjeku svjesnom samoga se
be, treba rei:]
Samosvijest postoji o sebi i za sebe u k o l i k o i t i m e to postoji (o
sebi i za sebe) za j e d n u d r u g u Samosvijest; t j . s a m o u k o l i k o postoji
k a o priznata bitnost
Ovaj isti p o j a m priznatosti, t j . podvostuenja Samosvijesti unu
tar njezina jedinstva, t r e b a sada da b u d e r a z m o t r e n u a s p e k t u p o d
kojim se njegov razvoj pojavljuje Samosvijesti. [Tj. ne filozofu koji
o njemu govori, nego ovjeku svjesnom sebe koji priznaje drugog o
vjeka ili postizava da bude od njega priznat.]
Ovaj razvoj e ponajprije uiniti oitim a s p e k t ( s t r a n u - p r e v . )
nejednakosti dviju Samosvijesti [tj. dvojice ljudi koji se sukobljavaju
UMJESTO UVODA
15
radi priznanja]. Ili, drugim rijeima, uinit e oitom ekspanziju p o s r e d n o g - t e r m i n a [koji je uzajamno i obostrano priznavanje] u dva
e k s t r e m a [koji su ona dvojica to se sukobljuju]; ovi su, uzeti k a o
e k s t r e m i , j e d a n d r u g o m e suprotstavljeni i t o , p r e m a t o m e , t a k o d a
je j e d a n iskljuivo priznata-bitnost, a drugi - iskljuivo priznavajua-bitnost. [U samom poetku, ovjek koji hoe da postigne priznanje
od drugoga nikako ne eli da ga prizna sa svoje strane. Ako uspije,
priznanje nee, dakle, biti uzajamno i obostrano: bit e priznat, ali
nee priznati onoga tko ga priznaje.]
U p r v o m p o e t k u . Samosvijest je jednostavan-ili-nepodijeljen
Bitak-za-sebe; o n a je identina-sama-sebi inom kojim od sebe is
kljuuje sve to je drugo [od nje]. Njezina bitna stvarnost (sutina p r e v . ) i njezin a p s o l u t n o stvarobitkujui p r e d m e t jesu za nju: Ja [Ja
izolirano od svega i suprotstavljeno svemu to nije Ja]. U o v o j , p a k ,
neposrednosti, t j . u o v o m danom bitku [tj. neproizvedenom kroz ak
tivni stvaralaki proces] svoga Bitka-za-sebe, Samosvijest je j e d n o
pojedinano-i-osamljeno bivstvo (1). O n o to j e , za nju, d r u g o od nje
p o s t o j e za nju k a o stvarobitkujui p r e d m e t bez-bitne-stvarnosti, oz
n a e n svojstvom negativnog bivstva.
Ali [u sluaju koji prouavamo] drugobitak j e , t a k o e r , Samosvi
jest: ljudski individuum predstavlja se ljudskom i n d i v i d u u m u . Pred
stavljajui se t a k o na neposredan nain, ovi individuumi postoje je
d a n za drugoga u nainu bitka prostih stvarobitkujuih o b j e k a t a . Oni
su k o n k r e t n i samostalni oblici. Svijesti u r o n j e n e u dani bitak ivotinj
skog ivota. N a i m e , ovdje se stvarobitkujui p r e d m e t o d r e d i o ukoli
ko postoji-kao-dani-bitak. Oni su Svijesti to jo nisu izvrile, jedna
za drugu, [dijalektiki] p o k r e t apsolutne apstrakcije, koji se sastoji u
iskorjenjenju svega n e p o s r e d n o g d a n o g bitka i u t o m e da se ne b u d e
nita d r u g o n e g o isto negativan-ili-negatorski d a n i b i t a k svijesti identine-samoj-sebi.
Ili, drugim rijeima, to su bitnosti koje se jo nisu j e d n a drugoj
p o k a z a l e k a o isti Bitak-za-sebe, tj. k a o Samosvijest. [Kad se dvojica
praljudi prvi put sukobe, jedan u drugome vidi samo ivotinju, uz
to opasnu i neprijateljsku, koju treba unititi, a ne bie svjesno sebe,
koje predstavlja samostalnu vrijednost.] Svaki do ova dva ljudska in
d i v i d u u m a j e s t e , zacijelo, subjektivno siguran o s a m o m e sebi, ali ni
je o d r u g o m e . I zato njegova subjektivna izvjesnost o sebi ne pripa
da j o istini [tj. ne objavljuje jo neku stvarnost; ili, drugim rijeima,
- neki objektivan,
intersubjeklivan,
naime inverzalno priznat,
dakle
(1) Termin 1' entite prevodim promiscue; najee: bitstvo, katkada bitnost
(Prev.)
16
postojei i vaei entitet (bivstvo - prev.)]. N a i m e , istina njegove

subjektivne izvjesnosti [ideje koju sebi stvara o sebi samome, o vri
jednosti koju sebi pridaje] ne bi mogla biti nita d r u g o n e g o injenica
da se njegov vlastiti Bitak-za-sebe njemu u k a z a o k a o samostalni
stvarobitkujui objekt; ili, to je isto, - da mu se stvarobitkujui
o b j e k t u k a z a o k a o ova ista subjektivna izvjesnost o s a m o m e sebi
[treba, dakle, da on ponovno u vanjskoj, objektivnoj stvarnosti nae
prisno unutarnju ideju koju sebi stvara o sebi samome]. Ali, p r e m a
p o j m u priznatosti, to je m o g u e s a m o a k o izvri za drugoga (isto
o n a k o kako je drugi vri za njega) istu apstrakciju u pitanju Bitka-za-sebe; svaki vrei je u s a m o m e sebi, s j e d n e s t r a n e , vlastitom ak
tivnou, a s druge s t r e ne , aktivnou drugoga.
[
Praovjek
koji prvi put susree drugog ovjeka ve pridaje se
bi neku samostalnu i apsolutnu stvarnost i vrijednost: moe se rei da
se smatra ovjekom,
da ima subjektivnu izvjesnost da to jest. Ali
njegova izvjesnost nije jo znanje.
Vrijednost to je sebi stvara moe
biti lana ili pretjerana. Da bi ova ideja bila istinita, treba da objavlju
je objektivnu stvarnost, tj. bitnost koja vai i postoji ne samo za samu
sebe nego, takoer, za stvarnost koje su od nje razline. U sluaju o
kome se radi, da bi ovjek bio zaista pravi ovjek i da sebe kao
takvog znade, treba, dakle, da nametne ideju to je sebi stvara o sa
mome sebi drugima koji nisu on: treba, dakle, da postigne priznanje
od drugih (u graninom idealnom sluaju: od sviju drugih). Ili, pak:
mora da preobrazi svijet (prirodni i ljudski) u kojem nije priznat u
svijet gdje se iskazuje ovo priznanje.
Ovaj preobraaj neprijateljskog
svijeta u ljudski projekt, u svijet koji je u skladu s ovim projektom,
zove se
djelovanje,
djelatnost.
Ovo djelovanje bitno ljudsko,
budui da
oovjeuje,
antropogeno - zapoet e inom nametanja pr
vom drugom na kojeg se bude nailo. A, budui da ovaj drugi, ako
jeste (ili, tanije, ako hoe da bude, ili ako se smatra) ljudsko bie,
mora da postupi na jednak nain,
prvo antropogeno djelovanje po
prima nuno oblik borbe na smrt izmeu dva bia to tee da budu
ljudi; borbe iz istog prestia, voene s namjerom da se iznudi pri
znanje od protivnika.
Naime:]
Oitovanje ljudskog individuuma shvaenog u smislu iste aps
trakcije Bitka-za-sebe sastoji se u t o m e da se p o k a e k a o bivajui i
sta negacija svog predmetnog-ili-stvarobikujueg naina bitka; ili,
drugim rijeima, da se p o k a e k a k o biti za sebe, ili biti ovjek, znai
ne biti vezan ni za koju o d r e e n u opstojnost, znai ne biti vezan za
univerzalnu osamljenu-pojedinanost opstojnosti k a o takve, znai ne
biti vezan za ivot. O v o oitovanje je podvostruna djelatnost: dje-
UMJESTO UVODA
17
latnost drugoga i djelatnost po s a m o m e sebi. U k o l i k o je ova djelat

nost djelatnost drugoga, svaki od obojice ljudi tei smrti drugoga.
Ali, ova djelatnost drugog ima i drugi aspekt, i to djelatnost po sa
mome sebi: n a i m e , djalatnost o kojoj je rije u sebi ukljuuje rizik
vlastitog ivota sa s t r a n e o n o g a koji djeluje. O d n o s dviju Samosvije
sti o d r e e n j e , d a k l e , t a k o da se o n e obistinjuju - svaka za sebe i
j e d n a za drugu - b o r b o m na ivot i smrt.
[Obistinjuju se,
tj. pruaju svoje dokaze, tj. transformiraju se
u objektivnu, ili openito valjanu i priznatu istinu, isto subjektivnu
izvjesnost to je svaka ima o vlastitoj vrijednosti. Istina je objava jedne
stvarnosti. No ljudska stvarnost se stvara, ona se uspostavlja jedino u
borbi za priznatost i kroz rizik ivota to ga ukljuuje. Istina o ovje
ku, ili objava njegove stvarnosti, pretpostavlja, dakle, borbu na smrt.
I zato su] ljudski indivuduumi obavezni da stupe u ovu b o r b u . Mora
j u , n a i m e , da uzdignu u r a n g istine subjektivnu izvjesnost t o je sami
po sebi imaju o postojanju za sebe, a svaki to m o r a uiniti na drugo
me i na s a m o m e sebi. I j e d i n o ovim rizikom ivota obistinjuje se slo
b o d a , obistinjuje se to da nije dani-bitak [ne stvoren svjesnim i hoti
minim djelovanjem], da nije neposredan nain bitka [prirodan, ne
posredovan djelovanjem (koje negira dato)] o n o u e m u se Samosvi
jest pokazuje [u danom svijetu], da nije injenica p o t o n u a u protenost ivotinjskog ivota, da sve to - za nju - nije b i t n a stvarnost,
ve da u n j o j , n a p r o t i v , n e m a nita t o ne bi, za nju, bio n e k i konsti
tutivni nestajui e l e m e n t . D r u g i m rijeima, j e d i n o se kroz rizik ivo
ta p o t v r u j e injenica da Samosvijest nije nita d r u g o n e g o isti Bi
tak-za-sebe. Ljudski individuum koji se nije usudio staviti na kocku
ivot m o e , d o d u e , da b u d e priznat k a o ljudska osoba. Ali, on nije
dostigao istinu ove injenice-biti-priznat k a o samostalna Samosvijest.
D a k l e , svaki od dvaju ljudskih individuuma m o r a da ima za cilj smrt
d r u g o g a p o t p u n o j e d n a k o kao to riskira vlastiti ivot. N a i m e , drugobitak ne vrijedi za njega vie od njega samoga. Njegova bitna
stvarnost (sutina - p r e v . ) [koja je njegova ljudska priznata stvarnost
i njegovo ljudsko priznato dostojanstvo] s a m o m e n j e m u se pokazuje
k a o drugobitak [kao drugi ovjek koji ga ne priznaje i koji je, dakle,
o njemu neovisan]. On je izvan sebe [ukoliko ga drugi nije njemu sa
mome povratio, priznajui ga,
objavljujui mu da ga je priznao i
pokazujui mu na taj nain da o njemu ovisi, da nije apsolutno drugi
nego on]. On m o r a da u k i n e svoj bitak-izvan-sebe. D r u g o b i t a k [bitak
razlian od njega] o v d e je Svijest to postoji k a o dani bitak, te je [u
prirodnom svijetu] mnogostruko-i-razlino s p u t a n a . N o , on m o r a da
kontemplira svoj drugobitak kao isti Bitak-za-sebe, t j . k a o apsolutnu
2 K a k o itati
Hegela
18
negatorsku-negativnost. [To e rei da je ovjek ljudski samo u onoj

mjeri u kojoj hoe da se nametne drugom ovjeku, da iznudi prizna
nje od njega.
U prvom susretu, ukoliko jo nije stvarno priznat od
drugoga, ovaj drugi je cilj njegova djelovanja, o priznanju od ovog
drugog ovise njegova ljudska vrijednost i stvarnost,
u ovom drugom
saima se smisao njegova ivota. On je, dakle, izvan sebe. Ali, za
njega su znaajne njegova vlastita vrijednost i njegova vlastita stvar
nost, pa hoe da ih ima u samome sebi. On mora, dakle, ukinuti svoj
drugobitak. To e rei da mora poluiti da bude priznat od drugo
ga, da je sam u sebi siguran da je priznat od drugoga. Ali da bi ga
ovo priznanje moglo zadovoljiti, treba da zna da je drugi ljudsko bi
e. No, u prvom susretu, on vidi u njemu jedino ivotinjsku stranu.
Da bi saznao kako ova strana objavljuje ljudsku stvarnost, mora uvi
djeti kako i drugi hoe da polui vlastito priznanje, te da je i on spre
man da riskira, da negira svoj ivotinjski ivot u borbi za priznanje
svoga ljudskog bitka-za sebe. Mora, dakle, izazvati drugoga, prisili
ti ga da prihvati borbu na smrt iz istog prestia. A uinivi to, kako
sam ne bi bio ubijen, duan je da ubije drugoga. U ovim se uvjetima
borba za priznanje moe, dakle, zavriti samo smru jednog od pro
tivnika,
ili obojice u isto vrijeme.] Ali, ovaj in s a m o p o t v r i v a n j a
smru ukida istinu [ili objektivnu objavljenu stvarnost] za koju se
smatralo da e odatle proizai; a time ukida, t a k o e r , subjektivnu iz
vjesnost o-samome-sebi kao takvu. N a i m e , k a o to je ivotinjski i
vot prirodna pozicija Svijesti, tj. samostalnost bez a p s o l u t n e negatorske-negativnosti, smrt je prirodna negacija Svijesti, tj. negacija li
ena samostalnosti; negacija, d a k l e , koja ustraje u t o m e da b u d e li
ena p r e t j e r a n o g znaenja priznatosti. [Tj., ako oba protivnika u bor
bi poginu, svijest je potpuno ukinuta; ovjek je, naime, poslije smrti
tek tijelo bez due. Ako, pak, jedan od protivnika ostane iv, ali ubije
drugoga, ne moe vie da bude od njega priznat; mrtav, pobijeeni ne
priznaje pobjedu pobjeenika.
Sigurnost to je pobjednik ima o svom
biu i o svojoj vrijednosti ostaje, dakle, isto subjektivna, pa tako nije
u posjedu istine]. Smru se, uistinu, konstituirala subjektivna izvje
snost time to su dvojica riskirala svoje ivote i to je svaki p r e z r e o
ivot kod sebe i k o d drugog. Ali, ova izvjesnost nije se konstituirala
za o n e koji su izdrali ovu b o r b u . Smru oni ukidaju svoju svijest,
postavljenu na ovoj t u o j bitnosti koja je p r i r o d n a opstojnost. T j .
sami sebe ukidaju. [Naime, ovjek je stvaran samo ukoliko ivi u pri
rodnom svijetu. Ovaj svijet mu je, zacijelo, tu; mora ga negirati,
transformirati, boriti se protiv njega da bi se u njemu ostvario. Ali,
bez ovog svijeta, izvan ovoga svijeta ovjek nije nita.] Oni su ukinuti
UMJESTO UVODA
19
k a o ekstremi koji h o e da postoje za s e b e ; [tj. svjesno i nezavisno od

ostalog univerzuma]. Ali, time nestaje iz igre mijene bitni konstitu
tivni e l e m e n t , n a i m e , in rastavljanja u e k s t r e m e oprenih o d r e e n o
sti. A p o s r e d n i se t e r m i n slijee u n e k o m r t v o jedinstvo koje je ras
tavljeno u m r t v e e k s t r e m e to n a p r o s t o postoje k a o d a n a bia, ne
o p r e n a [jedno drugom u djelovanju, djelovanjem i radi djelovanja, to
kom kojega jedno nastoji da ukine drugo postavljajui sebe, i da
se postavi ukidajui drugo.] I oba e k s t r e m a niti se u z a j a m n o daju niti
vraaju j e d a n d r u g o m e p o m o u svijesti. N a p r o t i v , oni se m e u s o b
no r a v n o d u n o o s l o b a a j u , k a o stvari. [Mrtvac je, naime, samo neto
nesvjesno, od ega se ivi ovjek ravnoduno odvraa, jer od njega ne
moe vie nita za sebe oekivati.] Njihovo ubilako djelovanje jeste
a p s t r a k t n a negacija. To nije negacija [izvrena] p o m o u svijesti, koja
ukida t a k o da uva i odrava u k i n u t u bitnost i, samim t i m e , nadivljava injenicu vlastitog u k i n u a . [Ovo ukidanje je dijalektiko.
Ukinuti dijalektiki znai: ukinuti odravanjui ukinuto koje je uz
dignuto u ovom uvajuem ukidanju ili ukidajuem ouvanju.
Ukinu
ta bitnost je dijalektiki ponitena u svome kontingentnom aspektu (i
besmislenom,
bezumnom),
aspektu prirodnog danog bivstva
(ne
posrednog); ali, ona je sauvana u onome to je u njoj bitno (to ima
znaenje,
znaajno); poto je ovako posredovana pomou
negacije,
sublimirana je ili uzdignuta na uviavniji i pojmovno jasniji nain
bitka nego to je onaj njezine neposredne stvarnosti, iste i proste, po
zitivne i statike datosti, koji nije rezultat stvaralakog djelovanja, tj.
djelovanja koje negira dano.
ovjek, dakle, rte izvlai iz Borbe nikakav probitak ako ubije
protivnika. On ga mora dijalektiki ukinuti. Tj., mora mu ostaviti
ivot i svijest, a smije da uniti jedino njegovu samostalnost. Smije ga
ukinuti samo ukoliko mu se suprotstavlja i ukoliko djeluje protiv nje
ga. Drugim rijeima, mora ga pokoriti.
O n o to se za Samosvijest konstituira u o v o m iskustvu [nasilnike
borbe] jeste injenica da je ovjeku ivotinjski ivot p o t p u n o j e d n a k o
b i t a n k a o i ista samosvijest. U n e p o s r e d n o j Samosvijesti [tj. kod
praovjeka koji jo nije posredovan dodirom s drugim, to ga stvara
borba] jednostavno-ili-nepodijeljeno Ja [osamljena ovjeka] jeste apso
lutan stvarobikujui objekt. Ali, za nas ili o sebi [tj. za autora i itatelja
ovih redaka, koji vide ovjeka onakvog kakav se konstituirao definitivno
na kraju historije putem zavrene drutvene interakcije] ovaj stvarobit
kujui objekt, tj. Ja, jeste apsolutno posredovanje, a njegov bitni kon
stitutivni element je samostalnost koja se odrava. [Tj., stvaran i istin
ski ovjek je rezultat svoje interakcije s drugima; njegovo Ja i ideja (mi-
20
sao, miljenje - prev.) koji sebi o samome sebi stvara posredovani su

postignutim priznanjem s obzirom na njegovo djelovanje. A njegova is
tinska samostalnost je ona to je on odrava u drutvenoj stvarnosti napo
rom ovog djelovanja.] Razrjeenje ovog jednostavnog-ili-nepodijeljenog jedinstva [koje je osamljeno Ja] rezultat je prvog iskustva [to ga
ovjek stjee u svojoj prvoj, jo nasilnikoj borbi]. Ovim su iskustvom
postavljeni: ista Samosvijest [ili apstraktna, jer je apstrahirala od
svog ivotinjskog ivota rizikom borbe: - pobjednik] i Svijest koja [bu
dui da je u stvari ivi le: - poteen i pobijeeni] postoji ne s a m o za se
be nego i za j e d n u drugu Svijest [naime, za onu pobjednika]; t j . , koja
postoji k a o Svijest to-postoji-kao-dano-bie, ili, drugim rijeima, k a o
Svijest to postoji u k o n k r e t n o m obliku stvarobitka. B i t n a su dva kon
stitutivna e l e m e n t a : - budui da su najprije n e j e d n a k a i j e d a n d r u g o m
suprotstavljeni i budui da njihova refleksija u jedinstvu jo nije proizala [iz njihova djelovanja], oni postoje k a o dva o p r e n a k o n k r e t n a obli
ka Svijesti. J e d a n je samostalna Svijest, za koju je Bitak-za-sebe bitna
stvarnost (sutina - prev.). Drugi je zavisna Svijest, za koju je bitna
stvarnost ivotinjski ivot, tj. bitak dan za drugu bitnost. O n a je Go
spodar, ova - R o b . [Ovaj Rob je pobijeeni protivnik koji nije do kraja
riskirao ivot, koji nije usvojio princip Gospodara: pobijediti ili umrije
ti. Prihvatio je ivot s kojim se je drugi saglasio. Dakle, zavisi o ovom
drugom. Pretpostavio je ropstvo smrti i zato, ostajui na ivotu, ivi
kao Rob |
G o s p o d a r je Svijest to postoji za sebe. 1 vie nije tek pojam [ap
straktan] Svijesti, ve Svijest [stvarna] koja postoji za sebe, koja je sama
sobom p o s r e d o v a n a p o m o u j e d n e druge Svijesti. N a i m e , p o m o u ta
kve Svijesti ijoj bitnoj stvarnosti p r i p a d a da b u d e sintetizirana s danim
bitkom, tj. sa stvarobitkom k a o takvim. [Ova Svijest je Rob koji, soli
darizirajui se sa ivotinjskim ivotom, ini prisno jedinstvo s prirodnim
svijetom stvari. Odbijajui da stavi ivot na kocku u borbi za isti pre
sti, on se ne izdie iznad ivotinje. Dakle, takvim smatra samoga sebe,
a takvim ga, takoer, smatra Gospodar. Ali Rob, sa svoje strane, pri
znaje Gospodara u njegovom ljudskom dostojanstvu i stvarnosti, pa se
prema tome i ponaa. Sigurnost Gospodara nije, dakle, isto subjek
tivna i neposredna, nego objektivna i posredovana priznanjem dru
goga, Roba.
Dok Rob ostaje jo neposredno, prirodno, ivotinjsko
bie, Gospodar je - svojom borbom ve ljudski, posredovan. A nje
govo ponaanje je stoga jednako posredovanog ili ljudsko, kako prema
stvarima tako i prema drugim ljudima; jer ovi drugi su, uostalom, za nje
ga tek Robovi.] G o s p o d a r se odnosi p r e m a dva konstitutivna e l e m e n t a
s j e d n e s t r a n e , p r e m a nekoj stvari shvaenoj k a o t a k v o j , t j . p r e m a stva-
UMJESTO UVODA
21
robitkujuem objektu u d n j e i - s druge strane - p r e m a Svijesti za koju

je stvarobitak b i t n o bivstvo [tj. prema Robu koji se odbijanjem rizika
solidarizira sa stvarima o kojima zavisi.
Gospodar, naprotiv,
vidi
u ovim stvarima samo obino sredstvo za zadovoljenje svoje udnje. I
razara ih zadovoljavajui je]. Budui da je G o s p o d a r , p r v o shvaen k a o
p o j a m samosvijesti, k a o n e p o s r e d a n o d n o s Bitka-za-sebe i, d r u g o ,
b u d u i da sada postoji [tj. poslije pobjede to ju je odnio nad Robom]
u j e d n o i k a o p o s r e d o v a n j e , t j . k a o Bitak-za-sebe to postoji za sebe
s a m o po j e d n o j drugoj bitnosti (bivstvu - p r e v . ) , [jer Gospodar je
Gospodar jedino po tome to ima Roba koji ga priznaje za Gospoda
ra], G o s p o d a r se, prvo, n e p o s r e d n o odnosi na dva m o m e n t a (tj. na
stvar i na Roba] i d r u g o , svaki od ova dva m o m e n t a po n e e m dru
g o m . G o s p o d a r se o d n o s i posredno prema Robu, n a i m e , po samo
stalnom danom bitku. J e r R o b je privezan u p r a v o uz ovaj dani bitak.
Ovaj dani b i t a k je njegov lanac od kojeg nije k a o zavisan, k a o onaj
koji svoju samostalnost ima u stvarobitku. G o s p o d a r j e , n a p r o t i v ,
m o to vlada n a d ovim d a n i m b i t k o m . U borbi, n a i m e , p o k a z u j e da
ovaj dani bitak vai za nj s a m o k a o negativna bitnost. B u d u i da je
G o s p o d a r m o to vlada n a d ovim d a n i m b i t k o m , i b u d u i da je ovaj
dani b i t a k m o to vlada n a d D r u g i m , tj. nad Robom. G o s p o d a r ima u
o v o m silogizmu [stvarnom ili djelatnom] - ovog D r u g o g p o d svojom
vlau. Isto t a k o , G o s p o d a r se odnosi posredno na stvar, n a i m e , preko
Roba. Shvaen u smislu Samosvijesti k a o takve, i R o b se odnosi p r e m a
stvari-negativno ili n e g a t o r s k i , i on je u k i d a [dijalektiki]. Ali - za njega
- stvar je u isto vrijeme samostalna. Uslijed toga on ne m o e , svojim i
n o m negacije, dokrajiti stvar sve do unitenja [potpunog unitenja
stvari, kako to ini Gospodar to je troi]. T j . , on je s a m o prerauje
radom [:pripravlja za potronju, ali je sam ne troi]. Za G o s p o d a r a , na
protiv, neposredan o d n o s [prema stvari] konstituira se, ovim posredova
n j e m , [tj. radom Roba koji prerauje prirodnu stvar, sirovinu, radi
njezine potronje (od Gospodara)], k a o ista negacija stvarobitkujueg o b j e k t a , tj. k a o Uitak. [Budui da je cijeli napor (trud - prev.)
izvrio Rob, Gospodar treba samo da uiva u stvari to ju je Rob za
nj pripravio i da je negira, da je dokraji, troei je. (Na pri
mjer, on jede potpuno zgotovljeno jelo.)] to nije uspjelo u d n j i [tj.
osamljenom ovjeku prije Borbe, koji je bio licem o lice suoen s
Prirodom i ije su udnje bile direktno upravljene na ovu Prirodu],
uspijeva G o s p o d a r u [ije se udnje upravljaju prema stvarima koje je
Rob preradio]. G o s p o d a r uspijeva da dokraji stvar i da se zadovolji
u U i t k u . [Dakle, jedino zahvaljujui radu drugog (svog Roba), Go
spodar je slobodan prema Prirodi i, prema tome, zadovoljan samim
22
sobom. Ali je Robov Gospodar samo zato to se prethodno oslobodio

prirode uope (i svoje), riskirajui svoj ivot u borbi iz istog presti
a, u kojoj - kao takvoj - nema nita prirodno]. u d n j a nije u t o m
uspjela radi samostalnosti stvari. N a p r o t i v , G o s p o d a r koji je u v e o
R o b a izmeu stvari i s a m o g a sebe t i m e se s a m o povezuje s zavisnom
s t r a n o m stvari i u njoj isto uiva. to se tie s a m o s t a l n e s t r a n e
stvari, preputa je R o b u , koji r a d o m o b r a u j e stvar.
U ova dva konstitutivna e l e m e n t a ( m o m e n t a - prev.) uspostav
lja se za G o s p o d a r a priznatost po drugoj Svijesti. O v a posljednja
postavlja se, naime, kroz dva konstitutivna e l e m e n t a k a o n e b i t n o biv
stvo: s j e d n e s t r a n e , n e b i t n a je u inu o b r a d e stvari, a s druge stra
n e , u zavisnosti u kojoj je p r e m a o d r e e n o j opstojnosti. U o b a slu
aja ne m o e ova Svijest (ropska) zagospodariti d a n i m b i t k o m niti
dospjeli do apsolutne negacije. U t o m e j e , d a k l e , d a n ovaj konstitu
tivni element ina priznanja, koji lei u t o m e da d r u g a Svijest u k i d a
samu sebe kao Bitak-za-sebe i t a k o s a m o ini o n o to d r u g a Svijest
radi protiv nje. [Tj., nije samo Gospodar onaj tko u Drugome gleda
svog Roba; ovaj Drugi samoga sebe smatra takvim.] D r u g i konstitutivni
element ina priznanja isto t a k o je ukljuen u r a z m a t r a n i o d n o s ; ovaj
drugi element je u t o m e to je ova djelatnost druge Svijesti [tj. onoj Go
spodara]. Jer, sve to radi R o b j e s t e , u p r a v o m smislu rijei djelatnost
Gospodara. [ B u d u i da Rob radi samo za Gospodara, samo da zadovo
lji elje Gospodara, a ne svoje vlastite, Gospodareva udnja djeluje u
Robu i preko njega.] Za G o s p o d a r a j e d i n o Bitak-za-sebe p r i p a d a bitnoj
stvarnosti (sutini - p r e v . ) . On je ista negativna ili n e g a t o r s k a m o ,
kojoj stvar ne znai nita, i on j e , p r e m a t o m e , u o v o m o d n o s u G o s p o
dara i R o b a ista bitna djelatnost. R o b , naprotiv, nije ista djelatnost,
ve nebitna djelatnost. N o , da bi bilo autentinog priznanja, tu bi m o
r a o biti jo i trei konstitutivni e l e m e n t , koji se sastoji u t o m e da G o
spodar ini, t a k o e r , s p r a m s a m o g a sebe o n o to ini s p r a m drugoga i
d a , isto t a k o . R o b ini s p r a m D r u g o g a o n o to ini s p r a m samoga sebe.
Kroz ovaj o d n o s G o s p o d a r a i R o b a poinje se, d a k l e , javljati n e j e d n a
ko i j e d n o s t r a n o priznanje. [Jer, ako Gospodar postupa s Drugim kao s
Robom, ne ponaa se sam kao Rob; ako se, pak, Rob prema Drugome
vlada kao prema Gospodaru, ne vlada se sam kao Gospodar. Rob ne
stavlja svoj ivot na kocku, a Gospodar je dokon.
Odnos izmeu Gospodara i Roba nije, dakle priznanje u pravom
smislu rijei.
Da bismo to vidjeli, analizirajmo odnos sa stanovita
Gospodarova.
Gospodar nije jedini koji sebe smatra Gospodarom.
I
Rob ga smatra takvim. Priznat je, dakle, u svojoj ljudskoj stvarnosti i
u svom ljudskom dostojanstvu. Ali, ovo je priznanje jednostrano, jer
UMJESTO UVODA
23
on, sa svoje strane, ne priznaje ljudsku stvarnost i ljudsko dostojan

stvo Roba. Priznat je, dakle, od nekoga koga ne priznaje. A u tome
je nedostatnost i traginost njegove situacije. Gospodar se borio i
riskirao svoj ivot za priznanje, ali je postigao tek jedno za nj bezvri
jedno priznanje.
On,
naime,
moe biti zadovoljan jedino priznanjem
od strane onog za koga priznaje da je dostojan da ga prizna. Stav
Gospodara je, dakle, egzistencijalna bezizlaznost. S jedne strane, Go
spodar je Gospodar jedino zato to je njegova udnja smjerala ne na
stvar, ve na drugu udnju, i na taj nain bila udnja za priznanjem.
S druge strane, postavi time Gospodar, on mora kao Gospodar elje
ti da bude priznat; a moe da bude priznat kao takav samo ako Dru
gog uini svojim Robom. Ali, Rob je za nj ivotinja ili stvar. Pri
znat je, dakle, od stvari. Tako se njegova udnja na kraju izlaganja
usredotouje na stvar, a ne - kako se na poetku inilo - na udnju
(ljudsku). Gospodar je, dakle, zastranio. Poslije borbe, koja je iz nje
ga napravila Gospodara, on nije ono to je htio da bude zameui
ovu borbu: ovjek priznat od drugog ovjeka. Dakle, ako ovjek mo
e biti zadovoljan jedino priznanjem, ovjek koji se ponaa kao Go
spodar nee to biti nikada. A budui da je ovjek na poetku ili
Gospodar, ili Rob, zadovoljen ovjek bit e nuno Rob; ili, tanije,
onaj koji je bio Rob, koji je proao kroz Ropstvo, koji je svoje rop
sko stanje dijalektiki ukinuo. - Naime:]
T a k o je n e b i t n a [ili ropska] Svijest - za G o s p o d a r a - stvarobit
kujui p r e d m e t koji konstituira istinu [ili objavljenu stvarnost] su
bjektivne izvjesnosti to je ima o s a m o m e sebi, [budui da on moe
znati da je Gospodar samo ako uspije da ga kao takvog prizna
Rob]. Ali je o e v i d n o da ovaj stvarobitkujui p r e d m e t ne o d g o v a r a
s v o m e p o j m u . J e r , gdje se ostvario G o s p o d a r , konstituiralo se za
njega n e t o posve d r u g o n e g o S a m o s t a l n a svijest, [budui da on stoji
nasuprot Robu]. Za njega ne postoji n e k a S a m o s t a l n a svijest, ve,
n a p r o t i v , Zavisna svijest. Nije, d a k l e , siguran o Bitku-za-sebe k a o o
j e d n o j istini [ili objavljenoj objektivnoj stvarnosti]. N j e g o v a istina j e ,
n a p r o t i v , N e b i t n a svijest, i n e b i t n a djelatnost ove posljednje. [Tj.,
istina Gospodara je Rob i njegov Rad. Doista, drugi priznaju Go
spodara za Gospodara samo zato to ima Roba, a ivot Gospodara
sastoji se u tome to troi proizvode ropskog Rada, to ivi od ovog
Rada i pomou njega]
Sljedstveno t o m e , istina S a m o s t a l n e svijesti jeste Ropska svijest.
O v a posljednja javlja se, doista, najprije k a o postojea izvan s e b e , a
ne k a o istina Samosvijesti, [jer Rob ne priznaje ljudsko dostojanstvo
kod sebe, nego kod Gospodara, o kom zavisi u samome svom opstan-
24
ku]. Ali, k a o to je G o s p o d s t v o p o k a z a l o da je njegova bitna stvar

nost (sutina - prev.) izvrnuta i iskrivljena slika o n o g a to h o e da
b u d e , i R o p s t v o e - to se m o e pretpostaviti - postati u svojemu
ostvarenju s u p r o t n o s t o n o g a to je o n o n e p o s r e d n o . K a o Svijest poti
snuta u samu s e b e , R o p s t v o e prodrijeti u n u t r i n u s a m o g a sebe i
t a k o se izvrnuti i iskriviti da e postati istinska samostalnost.
[ovjek cjelovit, apsolutno slobodan, definitivno i potpuno zado
voljan s onim to je, ovjek koji se usavrava i dovrava u ovom
zadovoljenju i njime, bit e Rob koji je ukinuo svoje ropstvo. Ako
je dokono Gospodstvo orsokak,
radino Ropstvo je,
naprotiv,
izvor
svakog ljudskog,
drutvenog i historijskog napretka.
Historija je povi
jest Roba radnika. A da bismo to vidjeli, dovoljno je razmotriti odnos
Gospodara i Roba (tj. prvi rezultat prvog ljudskog,
drutvenog,
historijskog dodira) ne vie sa stanovita Gospodara, nego sa stanovi
ta Roba. |
Vidjeli s m o to je R o p s t v o u o d n o s u na G o s p o d s t v o . Ali, i R o p
stvo j e Samosvijest. T r e b a , d a k l e , sada razmotriti to j e o n o , bitkujui o sebi i za sebe. Ponajprije, G o s p o d a r je za R o p s t v o bitna stvar
nost. D a k l e , Samostalna svijest koja postoji za sebe, za R o p s t v o je
istina [ili objavljena stvarnost] koja ipak, za njega, j o ne postoji o
sebi. [Rob se podreuje Gospodaru. On potuje, dakle priznaje, vri
jednost i stvarnost samostalnosti,
ljudske slobode.
Samo to je
ne nalazi ostvarenu u samome sebi. Nalazi je jedino u Drugome. I u
tome je njegova prednost.
Gospodar, u nemogunosti da prizna dru
goga koji njega priznaje, dospijeva u or-sokak. Rob, naprotiv, od
poetka priznaje Drugog (Gospodara). Njemu e biti dovoljno da se
ovome nametne, da iznudi njegovo priznanje, kako bi se uspostavilo
uzajamno i obostrano priznanje, koje je jedino kadro da ovjek ostva
ri i zadovolji potpuno i definitivno. Zacijelo, da bi to bilo tako, rob
mora prestati da bude Rob: on mora da se transcendira, da se uki
ne kao Rob. Ali, ako Gospodar nikako ne eli - pa, dakle, nikako
ne moe - da se ukine kao Gospodar, (jer to bi za njega znailo
postati Rob), Rob je sasvim zainteresiran da prestane biti Rob. Osim
toga, iskustvo same ove borbe koja je iz njega napravila Roba predisponira ga na in samoukidanja, negiranja sebe, svog danog Ja koje
je ropsko Ja. Dodue, u poetku, Rob koji se solidarizira sa svojim
danim (ropskim) Ja nema u sebi ove negativnosti. On je vidi samo
u Gospodara koji je osvario istu negatorsku-negativnost, riskirajui
svoj ivot u borbi za priznanje]. M e u t i m , stvarno, R o p s t v o u samo
me sebi nosi ovu istinu ili objavljenu stvarnost iste negatorske-negativnosti i Bitka-za-sebe. J e r , o n o je samo na sebi iskusilo ovu b i t n u
UMJESTO UVODA
25
stvarnost. N a i m e , ova R o p s k a svijest bojala se ne radi ovog ili o n o g ,

ne u o v o m ili o n o m asu, n e g o za svoju [vlastitu] p o t p u n o itavu bitnu
stvrnost, j e r j e osjetila tjeskobu p r e d smrti, p r e d apsolutnim G o s p o d a
r o m . R o p s k a je svijest u ovoj tjeskobi bila iznutra razrijeena; o n a je
skroz-naskroz u samoj sebi u s t r e p t a l a , i sve fiksno i stabilno z a d r h t a l o
je u njoj. N o , ovo isto ope [dijalektiko] kretanje, ovo a p s o l u t n o ras
t a p a n j e svega trajno-stabilnog j e s t e bitna-jednostavna-ili-nepodijeljena stvarnost Samosvijesti, apsolutna negatorska-negativnost, Cisti Bi
tak-za-sebe. Ovaj Bitak-za-sebe postoji, d a k l e , u ovoj R o p s k o j svijesti.
[Gospodar je ukruen u svome Gospodstvu.
On ne moe sebe prema
iti, promijeniti se,
napredovati.
Mora pobijediti i postati Gospodar,
ili se kao takav odrati - ili umrijeti. On moe biti ubijen; on se ne
moe preobraziti, obrazovati. On je riskirao svoj ivot da bude Go
spodar. Gospodarstvo je, dakle, za nj najvia dana vrijednost, koju ne
moe premaiti. Rob, naprotiv, nije htio da bude Rob. Postao je to
jer nije htio riskirati svoj ivot da bude Gospodar. U smrtnoj tjeskobi
je shvatio (a da to nije sebi objasnio) da jedno dano, fiksno i stabilno
stanje, bilo ono i Gospodarovo, ne moe iscrpsti ljudsku opstojnost.
Nije se htio saglasiti sa stanjem. Gospodara, a ne saglaava se niti sa
svojim stanjem Roba. U njemu nema nita fiksno. Spreman je na pro
mjenu. On je u samom svojem biu promjena, transcendencija, pre
obraaj,
obrazovanje; on je historijsko postojanje od svog poetka,
u svojoj biti, u samome svom postojanju. S jedne strane, ne saglaava
se s onim to on jest; hoe da se transcendira negacijom svog danog
stanja. S druge strane, treba da dostigne jedan pozitivan ideal: ideal
samostalnosti,
Bitka-za-sebe,
koji nalazi,
u samom poetku svojega
ropstva, utjelovljen u Gospodaru.] Ovaj konstitutivni e l e m e n t Bitkaza-sebe postoji i za Ropsku svijest. J e r , u G o s p o d a r u je bitak-za-se
b e , za nju, njezin stvarobitkujui predmet. [Predmet za koji ona zna da
je izvanjski, njoj suprotstavljen, i koji ona nastoji prisvojiti. Rob zna to
znai biti slobodan. On, isto tako, zna da to nije i da to eli postati. Pa,
ako iskustvo Borbe i njezina ishoda predisponira Roba za transcendenciju, progres, Historiju, njegov ivot Roba koji radi u slubi Gospodara
ostvaruje ovu predispoziciju.] tavie, R o p s k a svijest nije s a m o ovo o p
e razrjeenje [svega to je fiksno, stabilno i dato], shvaeno kao takvo:
u slubi G o s p o d a r u vri o n a ovo razrjeenje na j e d a n objektivno-stvaran (zbiljski - prev.) [tj. konkretan] nain. U slubi [na prisilnom radu
koji obavlja u slubi drugog (Gospodara)] R o p s k a svijest u k i d a [dijalek
tiki] svoju vezanost uz p r i r o d n o postojanje u svim posebnim-i-izoliranim konstitutivnim e l e m e n t i m a , a r a d o m uklanja ovo postojanje [Go
spodar sili Roba da radi. Radei, pak, Rob postaje gospodar Prirode.
26
No, on je postao Rob Gospodara samo zato to je - najprije bio

rob Prirode, solidarizirajui se s njom i podreujui se njezinim zako
nima prihvaanjem nagona za odranjem.
Postajui radom gospodar
Prirode, Rob se, dakle, oslobaa vlastite prirode, koja ga je vezala uz
Prirodu i koja je od njega inila Gospodarova Roba.
Oslobaajui
Roba od Prirode, rad ga, dakle, oslobaa i od njega samog, od nje
gove ropske prirode: oslobaa ga od Gospodara.
U prirodnom, da
nom, sirovom Svijetu, Rob je rob Gospodara.
U tehnikom Svijetu,
koji je preobraen njegovim radom, vlada on - ili e, bar, vladati jed
noga dana - kao apsolutni Gospodar. A ovo Gospodstvo to nastaje
iz rada, iz postepenog preobraaja danog Svijeta i danog ovjeka u
tom Svijetu, bit e neto sasvim drugo od neposrednog Gospodstva
Gospodarovog.
Budunost i Historija ne pripadaju,
dakle,
Gospodaru
ratniku, koji ili.umire ili beskrajno ustraje u identitetu sa samim so
bom, ve Robu radniku. Ovaj, preobraavajui dani Svijet svojim ra
dom, transcendira dano i ono to je u njemu samome ovim danim
odreeno; premauje, dakle, sebe, premaujui i Gospodara,
koji je
vezan uz dato to ga ostavlja - ne radei - nedirnutim. Ako smrtna
tjeskoba, koja je za Roba utjelovljena u osobi Gospodara ratnika, je
ste conditio sine qua non historijskog napretka, jedino ga Robov rad
ostvaruje i dovrava].
M e u t i m , osjeaj a p s o l u t n e moi koji j e R o b k a o t a k a v doivio
u borbi i koji, t a k o e r , doivljava u p o j e d i n o s t i m a slube [Gospoda
ru koga se boji] jo uvijek je razrjeenje koje je o s t v a r e n o t e k o se
bi. [Bez ovog osjeaja moi, tj. bez tjeskobe bez uasa to ga ulijeva
Gospodar, ovjek nikad ne bi bio Rob i ne bi, prema tome, nikada
mogao postii konano savrenstvo. Ali ovaj uvjet o sebi, tj. objek
tivno stvaran i nuan, nije dovoljan. Savrenstvo (koje je uvijek samo
ga sebe svjesno) moe biti postignuto samo u radu i njime. Jer, samo
u radu i njime ovjek biva svjestan znaenja, vrijednosti i nude isku
stva koje ima, bojei se apsolutne vlasti koja je za nj utjelovljena u
Gospodaru.
Tek poto je radio za Gospodara, on razumije nunost
borbe izmeu Gospodara i Roba, kao i vrijednost rizika i tjeskobe
koju ona ukljuuje.] D a k l e , p r e m d a je tjeskoba to je ulijeva G o s p o d a r
p o e t a k m u d r o s t i , m o e se kazati s a m o to da u ovoj tjeskobi Svijest
postoji za samu sebe; ali o n a u tjeskobi jo nije Bitak-za-sebe. [U
smrtnoj tjeskobi ovjek je svjestan svoje stvarnosti, vrijednosti to je za
nj ima obina injenica ivljenja; samo na taj nain obavjetava se o
ozbiljnosti postojanja. Ali u njoj jo nije svjestan svoje samostalno
sti,
vrijednosti i ozbiljnosti svoje slobode,
svog ljudskog dostojan
stva.] Ali, r a d o m Svijest dolazi s a m a k sebi. inilo se, istina j e , da
UMJESTO UVODA
2.7
ovaj vid n e b i t n o g o d n o s a p r e m a stvari dovodi sluei Svijest do neus

p j e h a [u r a d u , naime,] s obzirom na konstitutivni e l e m e n t koji, k o d
nje, o d g o v a r a udnji u svijesti G o s p o d a r o v o j ; to se inilo z a t o to, u
o v o m e l e m e n t u , stvar zadrava svoju nezavisnost. [inilo se da je Rob,
u radu i radom, podinjen Prirodi stvari, sirovini, dok je Gospodar,
koji se zadovoljava time da troi stvar to ju je Rob preradio i da u njoj
uiva, u odnosu na nju, savreno slobodan. Ali, stvarno, on nije od nje
nikako slobodan. Dodue,] u d n j a Gospodarova zadrala je za sebe s a m i m t i m e - n e p o m i j e a n i samoosjeaj i osjeaj vlastitog dostojanstva
[koji doivljava u uitku]. Ali, iz istog razloga, s a m o ovo zadovoljenje
t e k je iezavanje; n e d o s t a j e m u , n a i m e , objektivna-ili-stvarobitkujua
s t r a n a , t j . stabilna-trajnost. [Gospodar koji ne radi ne proizvodi nita
trajno izvan sebe. On samo razara predmete Robova rada. Njegov ui
tak i njegovo zadovoljenje ostaju tako isto subjektivni: oni interesiraju
samo njega i mogu, dakle, biti samo od njega priznati; oni ne posjeduju
istinu, objektivnu stvarnost koja je svima objavljena. Zato ovo troe
nje, ovo dokono uivanje Gospodara, koje proizlazi iz neposrednog
zadovoljenja udnje,
moe ovjeku pribaviti najvie neko zadovoljstvo;
ono mu nikada ne moe pruiti potpuno i definitivno zadovoljenje.] R a d
j e , naprotiv,potisnuta u d n j a zaustavljeno iezavanje, ili, drugim rije
ima, on oblikuje-i-obrazuje. [Rad pre-obraava Svijet i uljuuje, obra
zuje ovjeka. ovjek koji hoe - ili mora - da radi, mora da potisne svoj
nagon koji ga tjera na neposredno troenje sirovog predmeta. A
Rob moe raditi za Gospodara, tj. za nekog drugog od sebe, jedino poti
skujui vlastite udnje. On se, dakle, transcendira radei; ili, ako se hoe
radije, obrazuje se, kultivira, uzdie svoje nagone potiskujui ih.
On, s druge strane, ne razara stvar u njezinoj datosti. Odgaa razorenje
stvari time to je najprije radom pre-rauje, pripravlja je za potronju, tj.
- oblikuje je.
U radu pre-rauje stvari i ujedno sam sebe preobraava:
oblikuje stvari i Svijet preobraavajui sebe, sam sebe obrazujui; a
obrazuje se, formira se, transformirajui stvari i Svijet. Dakle,] negativni-ili-negatorski o d n o s p r e m a stvarobitkujuem p r e d m e t u konstituira
se u n e k o m obliku ovog p r e d m e t a i u n e k o m stalnom bivstvu u p r a v o za
to to, za r a d n i k a , stvarobitkujui objekt ima j e d n u samostalnost. U
isto vrijeme je ovaj negativan-ili-negatorski srednji t e r m i n , t j . oblikuj u a djelatnost [rada], osamljena-posebnost ili isti Bitak-za-sebe Svi
jesti. Ovaj p a k Bitak-zasebe p r o d i r e sada, k r o z r a d , u o n o to je izvan
Svijesti, u element stalnosti. R a d n a Svijest time dolazi do takve kontem
placije s a m o s t a l n o g d a n o g b i t k a u kojoj k o n t e m p l i r a sama sebe. [Pro
izvod rada je djelo radnika. To je realizacija njegova projekta, njegove
ideje: dakle, on je onaj koji se realizirao u ovom proizvodu i njime, pa,
28
prema tome, sam sebe kontemplira promatrajui ga. No, ovaj umjetni
proizvod je sasvim tako samostalan, sasvim tako objektivan, sasvim
tako nezavisan od ovjeka kao i prirodna stvar. ovjek se, dakle, ra
dom i samo radom objektivno ostvaruje kao ovjek. Jedino poto je
proizveo neki umjetni predmet, sam ovjek je stvarno i objektivno ne
to vie i neto drugo od prirodnog bia, i samo u ovom stvarnom i
objektivnom proizvodu biva on istinski svjestan svoje ljudske subjek
tivne stvarnosti. Dakle, po radu je ovjek stvarno i svoje stvarnosti
svjesno nad-prirodno bie; on je, radei, utjelovljeni Duh, historij
ski Svijet,
objektivna Historija.
Dakle,
rad oblikuje-ili-obrazuje ovjeka iz ivotinje.
Formiran-ili-obrazovan
ovjek,
dovren
i svojim dovrenjem zadovoljen
ovjek, nuno je, dakle, ne Gospodar ve Rob; ili bar, onaj koji je
proao kroz Ropstvo. No, nema Roba bez Gospodara. Gospodar je,
dakle,
katalizator historijskog, antropogenog procesa.
On sam ne su
djeluje aktivno u ovom procesu, ali bez njega, bez njegove prisutno
sti, ovaj proces ne bi bio mogu. Jer, ako je historija ovjeka historija
njegova rada i ako je ovaj rad historijski, drutven, ljudski, samo pod
uvjetom da se vri protiv nagona ili neposrednog interesa radnika,
rad se mora obavljati u slubi drugoga i mora biti prisilan rad, poti
can smrtnom tjeskobom. Ovaj rad, i samo ovaj rad, oslobaa, tj. oovjeuje ovjeka (Roba). Ovaj rad, s jedne strane, stvara realni objek
tivni Svijet, koji je ne-prirodan Svijet, kulturni, historijski, ljudski
Svijet. I samo u tome Svijetu ivi ovjek ivot bitno razliit od onoga
koji ivi ivotinja (i primitivan ovjek) u srcu prirode. S druge stra
ne, ovaj rad oslobaa Roba tjeskobe to ga je vezala uz danu Prirodu
i uz njegovu vlastitu uroenu (izvornu - prev.) ivotinjsku prirodu.
Radom koji sa tjeskobom obavlja u slubi Gospodara Rob se osloba
a tjeskobe koja ga je potinjavala Gospodaru.]
N o , in to oblikuje [stvar radom] n e m a s a m o ovo pozitivno
znaenje koje se sastoji u t o m e da se u njemu sluea Svijest, u z e t a
k a o isti Bitak-za-sebe, uspostavlja s a m a za sebe u bivstvo-to-postoji-kao-dani-bitak, [tj. rad je neto razlino i od djelovanja kojim o
vjek stvara tehniki bitno ljudski Svijet, koji je potpuno stvaran, kao i
prirodni Svijet u kome ivi ivotinja]. in oblikovanja [stvari kroz
rad] ima jo j e d n o negativno-ili-negatorsko znaenje upravljeno p r o
tiv prvog konstitutivnog e l e m e n t a sluei Svijesti, n a i m e , protiv tje
s k o b e . Jer, u oblikovanju stvari negatorska-negativnost vlastite Svije
sti, t j . njezin Bitak-za-sebe, za nju se uspostavlja u stvarobitkujui
p r e d m e t [ili u Svijet] j e d i n o time to o n a u k i d a [dijalektiki] o p r e a n
oblik to-postoji-kao-dani-bitak [prirodni]. N o , o v o objektivno-ili-
UMJESTO UVODA
29
stvarobitkujue negativno-bivstvo u p r a v o je tua bitna-stvarnost,

p r e d k o j o m je d r h t a l a sluea Svijest. S a d a , naprotiv, [u radu i ra
dom] ova Svijest r a z a r a to tue negativno-bivstvo u e l e m e n t u stabil
ne trajnosti; i o n a se kroz to uspostavlja za samu sebe, postoje bivstvo-koje-postoji-za-sebe. K o d G o s p o d a r a Bitak-za-sebe j e , za ropsku
Svijest, jedan drugi Bitak-za-sebe, ili, p a k , ovdje Bitak-za-sebe po
stoji j e d i n o za nju. U tjeskobi, Bitak-za-sebe postoji [ve] kod nje
same. Ali, u oblikovanju [radom] Bitak-za-sebe uspostavlja se za nju
k a o njezin vlastiti i o n a postaje svjesna toga da o n a sama postoji o
sebi i za sebe. Oblik [ideja-projekt to ga zamilja Svijest], time to je
postavljen-izvan [svijesti, time to je uklopljen - radom - u objektivnu
stvarnost (zbilju - prev.) Svijeta], ne postaje, za radnu Svijest, n e k o
od nje razlino bivstvo. J e r , u p r a v o je ovaj oblik njezin isti Bitakza-sebe; i, u o v o m obliku, taj Bitak-za-sebe uspostavlja se za nju u
istinu [ili u objektivnu, otkrivenu, svjesnu stvarnost. ovjek koji radi
prepoznaje u Svijetu to je njegovim radom djelotvorno preobraen,
svoje vlastito djelo: u njemu prepoznaje samoga sebe, u njemu vidi
svoju vlastitu ljudsku stvarnost, u njemu otkriva i u njemu drugima
obznanjuje objektivnu stvarnost svoje ljudskosti,
stvarnost ideje,
is
prva apstraktne i isto subjetivne, koju sam o sebi stvam]. D a k l e ,
ovim inom-nalaenja-sebe same po sebi samoj [radna] Svijest postaje
vlastiti smisao-ili-volja, a to postaje u p r a v o na r a d u , gdje se inilo da
je o n a tek tui smisao-ili-volja. [ovjek postizava svoju
istinsku samostalnost,
svoju
autentinu
slobodu, samo poto je proao kroz Ropstvo, samo poto je savladao
smrtnu tjeskobu radom izvrenim u slubi drugoga (koji za njega utje
lovljuje ovu tjeskobu).
Oslobodilaki rad nuno je,
dakle, najprije,
prisilan rad Roba koji slui svemonog Gospodara to dri cijelu
stvarnu vlast.]
Za ovu refleksiju [Svijesti o samoj sebi] j e d n a k o su n u n a dva
konstitutivna e l e m e n t a [slijedea: prvo onaj] tjeskobe i [drugo onaj]
sluenja k a o takvog, k a o i obrazujueg-oblikovanja [radom]. O v a su,
p a k , dva e l e m e n t a u j e d n o nuna na neki openiti nain. [S jedne
strane,] bez stege slube i poslunosti tjeskoba se zaustavlja na pod
ruju formalnog i ne iri se na objektivnu stvarnost opstojnosti. [Nije
dovoljno da se ovjek bojao, ak ni da se bojao vodei rauna o tome
da je strah to ga osjea strah pred smru. Treba ivjeti kao funkcija
tjeskobe. No, tako ivjeti znai sluiti nekoga koga se bojimo, nekoga
tko ulijeva ili utjelovljuje tjeskobu; to znai sluiti Gospodara (stvar
noga, tj. ljudskog ili uzvienog Gospodara, - Boga). A sluiti Go
spodara - znai pokoravati se njegovim zakonima. Bez ove slube tje-
30
skoba nee biti u stanju da promijeni egzistenciju, a egzistencija nee,

dakle, nikada moi da premai svoje poetno tjeskobno stanje. Sluei
drugoga,
eksteriorizirajui se, solidarizirajui se s drugima, ovjek se
oslobaa podjarmljujueg uasa to ga ulijeva misao na smrt. S druge
strane,] bez obrazujueg-oblikovanja [radom] tjeskoba ostaje unutarnja-ili-prisna i nijema, a Svijest se ne uspostavlja za samu sebe. [Bez
rada koji preobraava objektivni stvarni Svijet ovjek ne moe samo
ga sebe stvarno preobraziti. Ako se mijenja, njegova promjena ostaje
prisna, isto subjektivna, objavljena jedino njemu, nijema, koja
se ne saopava drugima. Ova, pak, unutarnja promjena dovodi ga
do nesuglasnosti s ovim Svijetom koji se nije izmijenio, i s drugima,
koji se saglauju s ovim neizmijenjenim Svijetom. Ova dakle, promje
na pretvara ovjeka u luaka ili zloinca, koje, prije ili kasnije, uniti
objektivna prirodna i drutvena stvarnost. Jedino rad, usklaujui na
kraju objektivni Svijet sa subjektivnom idejom koja ga isprava nadila
zi, ponitava element ludila i zloina to utjee na stvar svakog
ovjeka koji - nagnan tjeskobom pokuava da promai dani Svijet,
kojega se boji u kojem se osjea tjeskobno i u kojem, prema tome, ne
moe biti zadovoljen.] Ali, a k o Svijest oblikuje stvar radom, a da ni
j e osjetila prvobitnu a p s o l u t n u tjeskobu, o n a j e s a m o vlastiti isprazan-ili-tati smisao-ili-volja. N a i m e , oblik ili-negatorska-negativnost
ove Svijesti nije negatorska-negativnost o sebi. I, p r e m a t o m e , njezin
in-oblikovanja ne m o e joj dati svijest o njoj k a o o o n o m e to je
bitna-stvarnost. A k o svijest nije pretrpjela a p s o l u t n u tjeskobu, ve
s a m o n e k u b o j a z a n , negativna-ili-negatorska bitna-stvarnost ostala je
za nju n e k o izvanjsko-bivstvo (bitnost, entitet - p r e v . ) , a njezina
[vlastita] supstancija nije o v o m bitnom-stvarnou z a r a e n a u svojoj
cjelini. B u d u i da se sva ispunjena-ili-izvrenja p r i r o d n e svijesti ove
Svijesti nisu p o k o l e b a l a , ova Svijest p r i p a d a j o - o sebi - o d r e e
n o m d a n o m bitku. O n d a je vlastiti smisao-ili-volja [der eigene Sinn]
svojeglavost [Eigensinn]:
n e k a sloboda koja j o ostaje u n u t a r
R o p s t v a . isti oblik [nametnut danome radom] ne m o e se, za ovu
Svijest, uspostaviti k a o bitna-stvarnost (sutina - p r e v ) . Isto t a k o ,
r a z m o t r e n k a o rairen na posebna-i-osamljena bivstva, ovaj oblik ni
je [jedno] o p e obrazujue oblikovanje; on nije apsolutni P o j a m .
Ovaj oblik j e , naprotiv, n e k a o k r e t n o s t to vlada n a d izvjesnim stva
rima, a ne opa m o i u k u p n o s t objektivne-ili-stvarobitkujue
bitne-stvarnosti.
[ovjek koji nije osjetio smrtnu tjeskobu ne zna da je dani pri
rodni Svijet njemu neprijateljski, da ga nastoji ubiti, unititi, da je bit
no nesposoban da ga stvarno zadovolji.
Ovaj ovjek ostaje, dakle,
UMJESTO UVODA
31
uglavnom saglasan s danim Svijetom. On e htjeti, u najbolju ruku, da

ga reformira tj. da promijeni njegove pojedinosti, da izvri posebne
preinake, a da ne promijeni njegova bitna svojstva. Ovaj e ovjek
djelovati kao umjean reformist, naime, kao konformist, ali nikada
kao istinski revolucionar. No, dani Svijet, u kome ivi, pripada Go
spodaru (ljudskom ili boanskom), pa je on u ovome Svijetu nuno
Rob. Dakle, ne reforma,
ve dijalektiko, naime, revolucionarno
ukidanje Svijeta moe ga osloboditi i - sljedstveno tome - zadovoljiti.
No,
ovaj revolucionarni preobraaj Svijeta pretpostavlja
negaciju,
ne-prihvaanje danog Svijeta u njegovoj cjelini. A poetak ove apso
lutne negacije moe biti samo apsolutni uas to ga ulijeva dani Svijet,
ili, tanije, onaj - tko vlada ovim Svijetom, Gospodar ovoga Svijeta.
No,
Gospodar, koji (nehotice) izaziva udnju revolucionarne negaci
je, jeste Gospodar Roba. ovjek se, dakle, moe osloboditi od danog
Svijeta koji ga ne zadovoljava samo ako ovaj Svijet, u svome totalite
tu, pripada nekom (stvarnom ili uzvienom) Gospodaru kao privat
no vlasnitvo. No, dok Gospodar ivi, on sam je uvijek potinjen Svi
jetu iji je Gospodar. Budui da Gospdar transcendira dani Svijet
samo u riziku i rizikom svojega ivota, jedino njegova smrt ostvaruje
njegovu slobodu. Dok ivi, on nikada, dakle, ne dostie slobodu koja
bi ga izdigla iznad danog Svijeta. Gospodar se ne moe nikada otki
nuti od Svijeta u kome ivi, pa ako propada ovaj Svijet, on propada s
njim. Samo Rob moe transcendirati dani Svijet (koji je potinjen Go
spodaru), a da ne propadne. Samo Rob moe preobraziti Svijet koji
ga oblikuje i uvruje u ropstvu i stvoriti Svijet to ga je sam obliko
vao i u kojem e biti slobodan. A Rob dolazi do njega jedino kroz
prisilan i tjeskoban rad izvren u slubi Gospodara. Dodue, njega
ovaj rad ne oslobaa jedino kao rad. Ali, preobraavajui Svijet ovim
radom, Rob sam sebe preobraava i na taj nain stvara nove objektiv
ne uvjete koji e mu dozvoliti da zapone oslobodilaku Borbu za
priznanje, koju u poetku nije htio prihvatiti iz straha pred smru. I
tako, na kraju izlaganja, sav ropski rad ostvaruje ne volju Gospoda
ra, ve onu - isprva nesvjesnu - volju Roba, koji - na kraju - uspjeva
ondje gdje Gospodar - nuno - pripada. Dakle, prvobitno zavisna,
sluea i ropska Svijest je ona to, na kraju izlaganja, ostvaruje i ob
javljuje ideal samostalne Samosvijesti, koja je na taj nain njezina is
tina.]
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1933 - 1934.
3 K a k o itati
Hegela
MJESTO FENOMENOLOGIJE
U SISTEMU ZNANOSTI
Prva skica hegelijanskog Sistema ( J e n a ) : Logika
> Metafi
zika > Filozofija P r i r o d e > Filozofija D u h a .
Z a t i m su Logika i Metafizika postale j e d n o isto (1807); F e n o m e -
N a p o k o n (Enciklopedija): Logika > Fil. P r i r o d e > Fil.

Duha.
(Fenomenologija, koja vie nije U v o d u Sistem, dio je Filozo
fije D u h a ) .
U Enciklopediji je n a p u t e n paralelizam izmeu Fil. P r i r o d e i
Fil. D u h a .
Apsolut nije r e a l a n , niti k a o bit (Logika), niti k a o P r i r o d a
(opstojnost). P r i r o d a (opstojnost) je negacija biti. P r i r o d a je apstrak
t n a , j e r apstrahira o d D u h a . J e d i n o j e Sinteza k o n k r e t n a , t j . ovjek
u k o j e m je bit A p s o l u t a p o t p u n o ostvarena i objavljena k a o takva.
M o g l o bi se, dakle, pisati:
Filozofija D u h a Enciklopedije. P l a n :
I. - subjektivni D u h : individualni elementi ovjeka:
A. - dua (antropologija)
B. - svijest (fenomenologija)
C. - d u h (Geist) (psihologija)
I I . - Objektivni D u h : elementi koji se ostvaruju samo u Drutvu.
I I I . - apsolutni D u h :
A. - umjetnost
B. - religija
C. - filozofija.
36
Filozofija D u h a kulminira u Filozofiji povijesti, to opisuje

stvarno nastajanje Apsoluta.
I, B odgovara prvim d v a m a poglavljima F e n o m e n o l o g i j e iz
1807. (Bewustsein i Selbstbewustsein), a I, C o s t a l o m dijelu ove F e
nomenologije.
A p s o l u t n a filozofija n e m a , da t a k o k a e m o , p r e d m e t ili, radije,
o n a je sama svoj p r e d m e t . J e d i n o Cjelina i m a svoju k o n k r e t n u stvar
nost. Prouavajui k o n k r e t n u stvarnost, Filozofija, dakle, prouava
Totalitet. Ovaj Totalitet ukljuuje svijest, a, t a k o e r , i A p s o l u t n u fi
lozofiju (budui da ju je H e g e l doista realizirao).
A p s o l u t n a filozofija n e m a , d a k l e , p r e d m e t koji bi bio izvan nje.
Dijalektika m e t o d a : to je n e s p o r a z u m , (Vidi D o d a t a k 1.).
Dijalektika u tri d o b a (teza antiteza
sinteza) nije m e t o d a . D i
jalektika je vlastita, istinska p r i r o d a samih stvari ( E n c . 81), a ne
umijee izvan stvari ( E n c . 274): sama k o n k r e t n a stvarnost je di
jalektika.
Filozofska m e t o d a m o e biti samo pasivna kontemplacija stvar
nog i njegovo isto i j e d n o s t a v n o opisivanje. A p s o l u t n o Z n a n j e je
prividna nedjelatnost. (Jenska predavanja, 1801-1802)
Filozofova misao je dijalektika j e r odraava (objavljuje) stvar
n o , koje je dijalektiko.
Fenomenologiju (iz 1807) m o e m o smatrati za:
a) pedagoki uvod ( s e k u n d a r n o gledite);
b) subjektivni uvod (sam Hegel je m o r a o misliti i napisati F e n o
menologiju);
c) ili, objektivno, za osvjetavanje A p s o l u t n o g D u h a u njoj i
n j o m e . Historijski, D u h se ostvario, ali m o r a da p o s t a n e sam sebe
svjestan, a to postaje mislei - u Hegelovoj osobi - Fenomenologiju
D u h a , t j . povijest svojih n a p r e d a k a , pojava ili objava (feno
mena).
F e n o m e n o l o g i j a je f e n o m e n o l o k a deskripcija (u huserlijanskom
smislu rijei); njezin predmet je ovjek k a o egzistencijalan feno
m e n ; ovjek k a k o se sam sebi pojavljuje u svojoj egzistenciji i k r o z
nju. A sama Fenomenologija je njegova posljednja pojava.
[Ova F e n o m e n o l o g i j a jeste - k o d H e g e l a - izopaena zbog m o nistike p r e d r a s u d e (s obzirom na Logiku); zbog p r e d r a s u d e da se
bitak ovjeka ne razlikuje od bitka prirode.]
P R E D A V A N J A K O L S K E G O D I N E 1933-1934.
37
Dvije tendencije u Fenomenologiji: antiki m o n i z a m (prevlaujui), s j e d n e s t r a n e , a s druge, ido-kranstvo (negativitet, k o d H e

gela, odgovara krianskim idejama slobode, individualiteta, smrti).
Hegelova m e t o d a je ideirajua apstrakcija (Husserl). On p r o m a
tra k o n k r e t n o g ovjeka, k o n k r e t n u e p o h u , ali zato da u njima otkri
je mogunost ( t j . bit, pojam, ideju itd.) koja se u njima ostva
ruje. ( H e g e l , d a k l e , ne citira vlastita i m e n a . )
Za H e g e l a esencija nije nezavisna od egzistencije. Isto t a k o o
vjek ne postoji izvan historije. H e g e l o v a F e n o m e n o l o g i j a j e , dakle,
egzistencijalna, k a o i o n a H e i d e g g e r o v a . I o n a m o r a da poslui
k a o osnova za j e d n u ontologiju.
[Ova je ontologija, u Logici, u stvari antropoloka; ona je, dakle,
izopaena k a d a t u m a i Prirodu. Nije openita usprkos o n o m e to je
mislio H e g e l : to je ontologija ovjeka ( D u h a ) , a ne Prirode.]
Fenomenologija r a z m a t r a sve m o g u e filozofske stavove k a o eg
zistencijalne stavove. Ali, svaki od njih poiva tek na j e d n o j jedinoj
mogunosti. Svaki j e , dakle, izopaen ako eli izraziti cijelu istinu.
Istinit je k a o m o m e n t A p s o l u t n e Filozofije.
Nezavisno od o n o g a to o njoj misli Hegel, F e n o m e n o l o g i j a je
j e d n a filozofska antropologija. Njezina t e m a je ovjek, k a o ljudska,
stvarni bitak u povijesti. Njezina m e t o d a je fenomenoloka u moder
n o m smislu rijei. O v a antropologija nije, dakle, ni psihologija, ni
ontologija. O n a h o e da opie cjelovitu bit ovjeka, t j . sve ljudske
mogunosti (spoznajne, uvstvene, djelatne). J e d n a e p o h a , j e d n a
d a n a kultura ostvaruje u djelu (zbiljski) tek j e d n u j e d i n u mogu
nost.
NASLOV: System der Wissenschaft.
E r s t e r Teil: D i e P h a e n o m e n o l o g i e des Geistes
(str. 60: Wissenschaft d e r P h a e n o m e n o l o g i e des Geistes).
1.
Wissenschaft = System = Philosophie. Znanstvena filozofija
nuno
je
sistematska:
Wissenschaft oder Svstem.
Filozofija m o r a biti znanstvena. Z n a n o s t ili Filozofija je nuna i
p o t p u n a ; ona nije individualna spekulacija. Sistem m o r a biti zaokru
e n ; samo t a d a je n u a n i p o t p u n . Z a o k r u e n o s t j e , d a k l e , kriterij
filozofijske istine ( a p s o l u t n e ) . To j e , zaista, jedini mogui (imanent
ni) kriterij istine u idealistikom m o n i z m u (i m o d a u o p e ) . D o
kazalo se da filozofija ukljuuje totalitet onoga to se d a d e misliti
38
( t j . da je apsolutno istinita) k a d se dokazalo da se ne m o e premai

ti, a da se ne v r a t i m o na polaznu taku, stanovite do kojega n u n o
dovodi logiki razvoj Sistema (koji m o e , u o s t a l o m , poeti, t a k o re
kavi, ondje gdje h o e ) .
U tom smislu F e n o m e n o l o g i j a ima kruni k a r a k t e r .
2.
Wissenschaft der Phaenomenologie des Geistes = Wissenschaft
der Erfahrung
des
Bewustseins:
Erfahrung = iskustvo. To je put to ga slijedi Svijest (Bewusstsein) da bi dola do samospoznaje (Selbstbewusstsein), t j . do shva
anja da je ona s a m a stvarnost. Ovaj p u t je podsjeanje na ljudski
historicitet, pounutravajue sjeanje ( E r i n n e r u n g ) ope dovrene
Povijesti. Povijesno nastajanje ovjeka je slijed djelatnih stvaranja
(negatorskih), ali u z a s t o p n a osvjetenja, koja su e t a p e povijesti fi
lozofije i koja se integriraju u Fenomenologiji i n j o m e , koja jesu u
svom totalitetu ova F e n o m e n o l o g i j a , predstavljaju slijed pasivnih,
doivljenih iskustava ( E r f a h r u n g ) .
[Hegel ne ostaje uvijek vjeran svojoj ideji vodilji. K a t k a d a se
historijski razvoj ukazuje k a o n e p r e k i d n o ostvarivanje (u V r e m e n u )
j e d n e vjene (prije postojee) Ideje. Antiki (poganski) p o j a m ,
koji je u kontradikciji sa onim ljudske povijesti, ido-kranskog po
rijekla, p r e m a k o j e m u ovjek jeste O n o to postaje (ili to je postao).
Za G r k e : ovjek postaje o n o to jest (od cijele vjenosti, k a o I d e j a ) .
Poganski m o r a l : postani o n o to jesi ( k a o Ideja = I d e a l ) . Kranski
m o r a l : postani o n o to nisi (jo); m o r a l obraenja ( o p r e a n stoi
kom m o r a l u postojanosti, identiteta sa samim s o b o m ) . ]
P L A N I S T R U K T U R A F E N O M E N O L O G I J E (Vidi D o d a t a k I I I )
Tekst je podijeljen u o s a m poglavlja (podjele A, B, C, koje
grupiraju izvjesna poglavlja, bile su u v e d e n e n a k n a d n o ) .
A (Bewusstsein) i B (Selbstbewusstsein) slijede se logiki,
ali ne vremenki (istovremenost). O n o to se razvija u povijesti jeste
( k o n k r e t a n ) cjelovit ovjek koji ukljuuje sve e l e m e n t e opisane u pr
vih pet poglavlja F e n o m e n o l o g i j e . V r e m e n i t o s t se javlja u svakom
odsjeku. Ali u prva 3 odsjeka ( B e w . , Selbstbew., Vernunft) poglav
lja nisu historijske naravi, pa su ovi Odsjeci istovremeni.
Prvih pet poglavlja opisuju konstitutivne e l e m e n t e cjelovitog o
vjeka ( k o n k r e t n o g ) . Tri posljednja - njegov povijesni razvoj. Na taj
nain pododeljci VI poglavlja odgovaraju povijesnim e t a p a m a . Povi
jest se jo j e d n o m o b r a u j e u poglavlju V I I (Religija). O b a za
vravaju u VIII poglavlju, (Apsolutno znanje), koje opisuje i ostva
ruje zavrno stanje povijesti i koje je Sinteza cjeline Fenomenologije.
39
A, B i C opisuju tri strane Svijesti u irem smislu (tj. Ljudske):

o sebi (an sich; Bevvusstsein = Svijest u strogom smislu), za se
b e (fur sich; Selbstbevvusstsein = Samosvijest), o sebi i za sebe
(an u n d fur sich; Vernunft = U m , sjedinjenje dviju prvih).
A. - ovjek se suprotstavlja Svijetu: Bevvusstsein = Svijest o
vanjskim p r e d m e t i m a .
B. - ovjek je svjestan svoje opreke p r e m a svijetu, d a k l e svje
stan sebe: Selbstbevvusstsein.
Osamljen ovjek: odvojen
a) od Svijeta: m o r a l n i solipsizam
b) od Boga: N e s r e t n a svijest.
C. - ovjek biva svjestan svoje interacije sa Svijetom, biva
svjestan sebe u Svijetu: p o t p u n a svijest (Vernunft).
U Poglavlju V. ( O d s j e k C ) :
A. - ovjek priznaje jedinstvo svemira koji ga u b u h v a a , ali na
j e d a n p r o s t o ivotni, a ne duhovni nain. On sebe k a o ovjeka ne
nalazi p o n o v n o ni u P r i r o d i ni u B o g u . I d e j a Weltorganismusa (Svi
j e t = ivotinja, a ne D u h ) . Ne uvia svoju vlastitu duhovnost.
Z n a n s t v e n i n a t u r a l i z a m : ovjek i Svijet tvore prisno j e d i n s t v o ; ne
z a t o t o j e Svijet D u h , ve z a t o to j e ovjek P r i r o d a .
B. - Djelovanje ovog ovjeka u Svijetu: ovjek-razumna ivo
tinja.
C. - O n o zavrava u a p s o l u t n o m individualizmu, koji je apsur
d a n (neodriv, n e s p o s o b a n za ivot) sa samog egzistencijalnog sta
novita; ivotinjski individualizam. ovjek e doi do istinske Sa
mosvijesti, ali to m o e da se dogodi j e d i n o u t o k u povijesti.
Poglavlja VI i V I I (paralelna, k a o i Odsjeci A i B, ali o b r n u t a u
svom r e d u ) opisuju n a p r e t k e ovog osvjetavanja u historiji i n j o m e .
Poglavlje VI p o k a z u j e historijsko nastajanje ( d o N a p o l e o n a ) k a o sli
j e d djelatnih stvaranja (to negiraju d a n o ) . Poglavlje V I I (Religi
ja) opisuje niz osvjetenja ovih stvaranja (= historijske e p o h e ) u
U m j e t n o s t i , Knjievnosti, Religiji i njima.
Poglavlje V I I I : N a p o l e o n zavrava povijest, Hegel postaje toga
svjestan, to je A p s o l u t n o znanje, koje vie nee m o r a t i da se mije
nja i upotrebljava, j e r na Svijetu nee biti vie nita n o v o . D a k l e ,
o v o znanje opisuje totalitet stvarnog: o n o je istina - cjelokupna i ko
n a n a (vjena). O n o e biti r a z r a e n o u Sistemu (Enciklope-
40
K A K O CITATI H E G E L A
dija). Ali da se d o e do njega, trebalo je dovriti povijest ( N a p o leon) i postati svjestan njezina cjelovitog razvoja. O v o postajanje
svjesnim je Fenomenologija, koja na taj nain uvodi (ein-fuhrt) ovjeka u Znanost (= Filozofiju = A p s o l u t n o z n a n j e ) .
Poglavlje V I I I , koje prikazuje A p s o l u t n o znanje u Fenomenologiji,
m o e , d a k l e , d a b u d e s a m o r e z i m e p r e t h o d n i h Poglavlja. N a d m a e nje na kraju rezimea vodi n a t r a g do polazne t a k e (Pogl. I ) : ova
krunost dokazuje totalitet, t j . istinu cjeline.
KOMENTAR FENOMENOLOGIJE
A
B E W U S S T S E I N (Odsjek A . , Pogl. I-III)
ovjek, shvaen ovdje u svome pasivnom, k o n t e m p l a t i v n o m sta
vu, ukoliko je spoznavajui subjekt, suprotstavlja se s p o z n a t o m vanj
s k o m p r e d m e t u (Svijest u strogom smislu, Svijest o vanjskom svi
j e t u ) . (Aktivni stavovi istog ovjeka bit e opisani u O d s j e k u B,
Pogl. IV.)
I
D i e sinnlich Gevvissheit; o d e r : das Dieses u n d das M e i n e n
(Odsjek A , Pogl. I )
Osjetilna Izvjesnost. ovjek se svodi na iste i jedostavne
osjete. D a s Dieses o d g o v a r a u Svijetu ovom spoznajnom senzualistik o m stavu ovjeka, das Meinen - doxi grkih filozofa. To je spo
znajni stav naivnog ovjeka; u svome iskljuivom stanju m o d a je
to stav svijesti k a o m o m e n t (tj. bitni e l e m e n t ) ljudske svijesti uop
e, pa ak i filozofske svijesti. Opis ovog stava treba da p o k a e k a k o
se ovjek uzdie od njega (i njegovom negacijom) u stadij Opaaja (Pogl. I I ) . Izlaganje i m a n e n t n e dijalektike osjetilne Izvjesnosti;
k a k o i zato primitivac, dijete, postaju m o d e r n i m ovjekom; k a k o i
zato se o d r a s t a o ovjek ne zadovoljava ovim stavom; k a k o i zato
filozof prevladava senzualizam.
U z a s t o p n e e t a p e , od kojih je svaka posluila i jo uvijek slui
k a o osnova za j e d a n p o t p u n i filozofski sistem. Kritika analiza ovih
sistema: P a r m e n i d , antiki A t o m i z a m , P r o t a g o r a itd. Senzualizam
42
u o p e . Hegel ih svodi na njihovo jezgro istine, pokazujui k a k o su

t o k o m historije bili prevladani.
Fenomenologija je vie n e g o j e d n a teorija spoznaje. Filozofiju
prouava i opisuje cjelovit ovjek, i H e g e l o v a antropologija nipoto
nije intelektualistika. Prevlast spoznajnog stanovita, koja je izrae
na injenicom da Fenomenologija poinje analizom spoznaje, tek je
historijska sluajnost ( p o priznanju samog H e g e l a ) . Hegelijanska fi
lozofija usmjerena je protiv gnoseolokog dualizma (kartezijanskog
porijekla) R a d i se o p o n o v n o m uspostavljanju Jedinstva protiv sva
kog dualizma - ma k a k a v on bio. H e g e l otpoinje ublaavanjem tra
dicionalne o p r e k e izmeu spoznavajueg subjekta i s p o z n a t o g objek
ta.
Das Wahre ist das Ganze (die W a h r h e i t - objektivna istina razli
kuje se od die Gevvissheit - od subjektivne izvjesnosti). Istina je to
talitet stvarnosti koji se u punini i p o t p u n o sam sebi objavljuje: to je
apsolutna Ideja,
konkreter Begriff.
Izvjesnost ima smisla jedino sa gledita S u b j e k t a koji se suprot
stavlja O b j e k t u i koji samog sebe zaboravlja u ovoj opreci: o n a j e ,
dakle, apstraktna j e r negira Subjekt. O n a nije Istina. Izvjesnost je
subjektivna, a da joj je to sasvim n e p o z n a t o ; o n a se prevladava vo
ljom da se ona potvrdi, j e r se time uvodi u nju Subjekt koji bi o n a
htjela iskljuiti.
Fenomenologija u svojoj cjelini opisuje proces p r e o b r a a j a Iz
vjesnosti u Istinu.
Prvo poglavlje r a z m a t r a naivnog ovjeka ili, tanije, refleksiju
naivnog filozofa na naivnog ovjeka. to je Senzualist.
Za Hegela je Senzualizam utoliko istinit ukoliko tvrdi da stvarni
bitak jest. Ali, on je laan po t o m e to eli svaku spoznaju zasnovati
j e d i n o na spoznajnom stavu osjeta, koji, u o s t a l o m , ukljuuje kontra
dikciju, k a k o e to u daljoj suvislosti p o k a z a t i .
H e g e l ispituje spoznajne e l e m e n t e koji doputaju m i n i m u m ra
cionalnosti. Budui da se Um r a a iz Djelovanja (koje negira d a t o ) ,
imat e m o posla s n e k i m isto pasivnim s u b j e k t o m . To je ba o n o
to e htjeti da postigne Bergson. Ali, za H e g e l a n e m a apsolutno ne
racionalnih n e p o s r e d n i h datosti; postoji uvijek neki m i n i m u m racio
nalnosti (tj. negatorskog djelovanja). Osjet ukljuuje s a m o slijedee
racionalne kategorije: Bitak (Sein), Biti drugo ( G e g e n - s t a n d ) . S te
strane ( t a m o gdje vie ne bi bilo a n t r o p o g e n o g n e g a t o r s k o g djelo va-
43
n j a ) , imali bismo tek ivotinjsku apsolutno iracionalno spoznaju:

neartikulirani krik ivotinje koja objavljuje svoj isto prirodni bi
tak (samoosjeaj, ne samosvijest). Osjet objavljuje s a m o isti, t j .
n e o d r e e n i Bitak. Istina sadrana u osjetilnoj Izvjesnosti je da stvar
ni bitak jest. To je sve. U istom n e o z n a e n o m Bitku, osim toga, bi
tak Ja objavljen je i s t o d o b n o k a d a i bitak Stvarnog. Ali se u njemu
ne zapaa Svijest p r i k o v a n a o Svijet.
Sein (sa prvih r e d a k a Pogl. I) isti je onaj to ga nalazimo na po
etku Logike. To je skriveni ne-objavljeni bitak, Aristotelov bitak u
mogunosti. On jest, ali nije nita o d r e e n o , on nije n i t a . . .
Str. 79-80. do Dieser U n t e r s c h i e d . . .
O v o je uvod koji saima rezultate to e biti postignuti t o k o m
poglavlja: prelaz od Osjeta na O p a a j .
U t o m stadiju (str. 79 in fine) bitak je r a s k o m a d a n , s j e d n e stra
n e , u Ja i u p r e d m e t ( G e g e n s t a n d ) , s d r u g e , p r o s t o r o m i v r e m e n o m .
To je isto hic et nunc. To nije sam bitak koji je objavljen, ve pri
mjerci bitka.
Str. 79, r e d a k 8. o d o z d o : Sie sagt von d e m , was sie vveiss, nur
dies a u s . . . . Svaka istina m o e i m o r a biti izraena rijeima. Istina
je po spoznaji objavljena stvarnost, a ova spoznaja je racionalna,
p o j m o v n a . D a k l e , m o e d a b u d e izraena u m n i m g o v o r o m (Logos).
Stvarnost = Objavljena Stvarnost = Istina = P o j a m = Logos.
Stvarnost o kojoj govorimo ukljuuje na govor (Logos), j e r je i on
stvaran. Govoriti o n e k o j stvarnosti koja ga ne sadri ( p r e d m e t bez
subjekta) znai, dakle, govoriti o j e d n o j apstrakciji, znai govoriti
( m u d r o v a t i ) a p s t r a k t n o . ( N o , P r e d m e t to ukljuuje Subjekt jeste
D u h , Geist. K o n k r e t n i bitak je p r e m a t o m e D u h . )
Str. 79, r e d a k 6. o d o z d o : D a s Sein ovdje znai kartezijanski cogito ergo sum. H e g e l hoe da suzbije, podrazumijevajui tu K a n t a i
F i c h t e a , dualizam m o d e r n e filozofije, ije porijeklo je izrazito kartezijansko. Isto znaenje ima i Fichteovo Ich. (Uspor. r e d a k 5. odo
zdo.)
Plan Poglavlja I
A. - Opis sinnliche Gewissheit (str. 79-80).
B. - Dijalektika sinnliche Gewissheit (str. 80-86),
(1) dijalektika Gegenstand-a (str. 80-82),
44
a) o Jetzt (str. 81-82),

b) o H i e r (str. 82),
(2) dijalektika Ich (str. 82-84),
(3) dijalektika cjeline sinnliche Gevvissheit (str. 84-86),
a) o Jetzt (str. 85-86),
b) o H i e r (str. 86).
C. - Preobraaj Sinnliche Gevvissheit u W a h r n e h m u n g (str.
86-89).
II
D i e W a h r n e h m u n g ; o d e r : das D i n g u n d die T a u s c h u n g .
(Odsjek A , Pogl. II)
( O v o poglavlje nije bilo k o m e n t i r a n o . )
Plan II poglavlja
A. - Opis W a h r n e h m u n g (Opaaja) (str. 83-89).
(1) U v o d (str. 89-90).
(2) Opis Gegenstand-a (o p r e d m e t u opaaja) (str. 90-92),
(3) - o Bewusstsein-u (o opaajuem subjektu) (str. 92-93).
B. - Dijalektika W. (str. 93-99),
(1) dijalektika Gegenstand-a (str. 93-94),
(2) dijalektika Bewusstsein-a (str. 94-97),
(3) - o cjelini W. (str. 97-99).
C. - Preobraaj W. u V e r s t a n d (str. 99-102). (100-102: U pri
mjedbi - kritika filozofije c o m m o n sense-a.)
III
Kraft u n d V e r s t a n d , E r s c h e i n u n g u n d ubersinnliche Welt
(Odsjek A , I I I pogl.)
( K o m e n t i r a n e su s a m o n e k e stranice ovog Poglavlja.)
D e r V e r s t a n d ( R a z u m ) razlikuje fenomen (Erscheinung) o d
istinskog bitka (ubersinnliche W e l t ) . Ali je sauvan G e g e n s t a n d ,
objekt koji je suprotstavljen subjektu; to je nadosjetilni svijet ili
45
skrivena bit stvari (das I n n e r e ) , za koje se smatra da m o g u posto

jati neovisno od subjekta to ih pomilja.
Das Innere (str. 110) odgovara:
p r e d o d b i mana u primitivnoj misli,
platonovskoj ideji,
leibnizianskoj m o n a d i ,
sili nevvtonovske fizike (Kraft),
ivotu vitalistike biologije,
Kantovoj stvari o sebi.
a) To j e , u p r v o m r e d u , isti bitak stvarnoga (objavljen Osje
t o m , t j . das Sein iz Pogl. I ) ;
b) to j e , t a k o e r , n e k a datost za r a z u m (Verstand) s o n u stranu
n e p o s r e d n e ili osjetilne svijesti;
c) osjetilna datost s a m o je f e n o m e n (Erscheinung).
D i e E r s c h e i n u n g ne s a m o to scheint (ini se da jest) nego
o n a erscheint, o n a se objavljuje i objavljuje ono to zaista jest. Bi
tak koji je razvila Snaga (Kraft) jeste fenomen ( E r c s h e i n u n g ) .
Primitivni stav: m a g , religiozan ovjek.
Z a t i m utnja.
Z a t i m polazna taka filozofije.
Ali, s a m o p o l a z n a t a k a , j e r ovdje je jo stvarnost (nadosjetiln a ) shvaena k a o j e d a n Gegen-stand, k a o p r e d m e t suprotstavljen su
b j e k t u i neovisan o n j e m u . Na kraju Poglavlja pojavljuje se ivot,
prvi p o j a m gdje se subjekt ne razlikuje od p r e d m e t a . ivot ( Z e b e n )
i jedinstvo subjekta i p r e d m e t a u o p e , objavljuje se U m o m (Ver
nunft), koji je opisan u V Poglavlju.
Najprije se - u pravcu p r e d m e t a - pokazuje p r a z n a Onostran o s t , bez sadraja, ista negacija osjetilnog f e n o m e n a .
U pravcu subjekta: silogizam.
Z a t i m se, interakcijom silogizma i onostranosti, prispijeva do
mirnog svijeta z a k o n a : to je Z n a n o s t (nevvtonovska).
Z a t i m dolazi kritika ove K a n t u drage znanosti: o n a je s a m o tautologija (kao za M e y e r s o n a ) .
O v a se tautologija konkretizira u ideji koja tei jedinstvu ivota
to s e pokazuje R a z u m u koji j e p o s t a o U m (Pogl. V ) .
O n o s t r a n o s t (das Jenseits) t a k o e r je religiozna openita katego
rija (budui da je religija shvaena ukoliko je spoznaja, t j . k a o teo
logija). Teologija i dalje vidi u t r a n s c e n d e n t n o m (Bog) p r e d m e t su
protstavljen subjektu: Gegen-stand.
Teologija koja razlikuje Boga od ovjeka nije vernunftig (um
n a ) . O n a je n u n o mitologija. Z n a n o s t niti Religiju, ali Z n a n o s t ne
46
shvaa simboliki smisao Religije. J e d i n o A p s o l u t n a Filozofija razu

mije simboliko znaenje Religije. (Svaki n a r o d asti samoga sebe u
bogovima koje oboava; o n , u stvari, dolazi do svijesti o sebi vjeru
jui da priznaje boanstvo.)
A p s o l u t n a Filozofija je o n a Hegelova. Religija koju ova filozofi
ja razumijeva jeste kransto, t j . bogoovjetvo, ovjetvo Isusa
Boga. ( Z a kranina B o g postaje o v j e k o m ; H e g e l t u m a i : ovjek
postaje B o g na kraju svog historijskog razvoja ili, tanije, on jeste
Bog, postajui to cijelinom ovog razvoja. A n t r o p o t e i z a m . )
Teologija (na kraju izlaganja: kranska) sa svojim transcendent n i m b o a n s t v o m i svojom o n o s t r a n o u (Jenseits),
Z n a n o s t (na kraju izlaganja: nevvtonovska) sa svojim svijetom
primarnih kvaliteta (Galilej-Descartes), sila (Nevvton) i zako
na ( K a n t ) ,
prethegelijanska filozofija (na kraju izlaganja: kantovska) sa svo
jim nadosjetilnim svijetom koji je suprotstavljen fenomenima jesu tri a s p e k t a objave (djelomine i djelomino istinite) Svijeta
kroz R a z u m koji jo suprotstavlja Subjekt P r e d m e t u , zaboravljaju
i na postojanje prvoga, k a d a govori o istinskoj stvarnosti, o
skrivenoj biti stvari (das I n n e r e ) to se suprotstavljaju svijetu O p a
aja i Osjeta.
U s p o r e d n a dijalektika (opisana u I I I pogl.) u k i d a ova tri aspek
ta u o n o m e to je k o d njih f r a g m e n t a r n o , t j . n e d o v o l j n o (lano).
Postajui t a k o Um ovjek poistoveuje Subjekt i P r e d m e t , ali p r e
tvarajui Subjekt (ovjeka) u P r e d m e t ( P r i r o d u ) . O d a t l e j e d n a ma
terijalistika antropologija, bestijalan egzistencijalni individuali
z a m , te naturistiki i vitalistiki Schellingov m o n i z a m (Pogl. V ) .
N o , uistinu: Das Uebersinnliche ist die E r s c h e i n u n g als E r s
cheinung (str. 113, r. 5). Istinska, aposlutna, k o n k r e t n a , a k o se ho
e, boanska stvarnost - jeste Svijet, objavljen svijet (izmeu osta
log: osjetilan) ukoliko se objavljuje (izmeu ostalog: p u t e m osjeta).
N o , ovjek je onaj koji objavljuje Svijet ( B i t a k ) . Apsolut - j e s t e ,
dakle, prirodni Svijet to ukljuuje ovjeka koji ga osjea, koji ga
opaa, o n j e m u misli i o njemu govori: na kraju izlaganja u F e n o m e
nologiji i Enciklopediji, t j . u Sistemu.
Plan I I I poglavlja
A. - O p i s R a z u m a (str. 102-103).
B. - Dijalektika R a z u m a .
47
(1) P o j a m Univerzalnog u o p e (das unbedingt Allgemeine) (str. 103-105).

(2) U n i v e r z a l n o k a o sila (Nevvton) (str. 105-110).
a) Begriff d e r Kraft (str. 105-106).
b) Djelovanje sile (str. 106-107).
c) Spiel der Krafte: akcija-reakcija (str. 107-110).
(3) U n i v e r z a l n o k a o skrivena bit stvari (das I n n e r e )
(str. 110-125).
a) T e o l o k a onostranost (Jenseits) (str. 112-115).
b) R e i c h der G e s e t z e (kritika nevvtonovske znanosti)
(str. 105-121).
c) V e r k e h r t e Welt ( p r e o k r e n u t i izopaen svijet
trancedentalistikog dualizma) (str. 121-125).
C. - P r e t v a r a n j e R a z u m a ,
(1) u Um (ideja ivota) (V. pogl.) (str. 125-126),
(2) u Sanisvijest ( I V pogl.) (str. 125-129).
B
S E L B S T B E W U S S T S E I N (Odsjek B )
D i e W a h r h e i t d e r Gevvissheit seiner Selbst (Odsjek B, Pogl. I V ) .
I do I I I pogl. (prvenstvno gnoseoloka): Bewusstsein = spoznaj
ni stav p r e m a vanjskom svijetu.
IV pogl. (prvenstveno a n t r o p o l o k o ) : Selbstbewusstsein = zado
bivanje samosvijesti k r o z u d n j u i Djelovanje. R a z m a k izmeu die
W a h r h e i t (objektivne) i die Gevvissheit (subjektivne) djelomino i
ezava. R a d i t o g a naslov:
D i e W a h r h e i t d e r Gevvissheit seiner Selbst.
Prijevod: O t k r i v e n i bitak svijesti koja sebi samoj objavljuje svoj
vlastiti bitak.
Samosvijest je Izvjesnost i Istina: istina izvjesnosti i izvjesnost
istine.
Ali, ovo pretpostavlja jo j e d n u distinkciju i z m e u p r e d m e t a i
subjekta. U o v o m Poglavlju suprotstavlja se Samosvijest svijesti-odrugoj-stvari. Da bi se moglo govoriti o nekoj samosvijesti, valja
razlikovati izmeu subjekta i p r e d m e t a . O v o e gledite biti prevla
d a n o tek o n d a k a d Svijest (ovjek) p o s t a n e Um (V pogl.)
48
I-III poglavlja u s p o r e d n a su sa IV poglavljem: u s p o r e d n e dija

lektike.
Osjet (I pogl.) analogan je sa Begierde = bezlina udnja ( I V
pogl., B, 1); Opaaj (II pogl.) - sa A n e r k e n n u n g = udnja biti pri
znat (IV, B, 2 p o g l . ) ; R a z u m ( I I I pogl.) - sa Freiheit = udnja za
slobodom ( I V , B, 3 pogl.), subjekt koji se vie ne suprotstavlja p o
s e b n i m biima, ve totalitetu izvanjskog svijeta kojeg bi se htio
osloboditi.
IV poglavlje je a n t r o p o l o k o u t o m smislu to se u njemu radi o
egzistenciji, t j . o udnji i djelovanju. Hegel je sve prije nego intelektualist: bez stvaranja kroz n e g a t o r s k o djelovanje n e m a k o n t e m
placije d a n o g . Njegova se antropologija temeljito razlikuje od grke
antropologije, p r e m a kojoj ovjek najprije zna i sebe priznaje, a na
k o n toga djeluje.
P l a n Poglavlja I V
A. - Opis Samosvijesti (str. 133-138).
(1) U s p o r e d b a sa fenomenima opisanim u I-III poglav
lju (str. 137-174).
(2) Opis samosvijesti, p o l a z n a taka i granica dijalektike
IV poglavlja (str. 134-135).
(3) Analiza p o j m a o ivotu koji dotie o v a dijalektika i
koja e biti t e m a V poglavlja (str. 135-138).
B. - Dijalektika Samosvijesti (str. 138-171).
(1) B e g i e r d e : udnja iz koje nastaje a n t r o p o g e n o djelo
vanje (str. 139-140).
(2) [pododjeljak A iz IV pogl.] Herrschaft u n d Knechtschaft: dijalektika G o s p o d a r a i R o b a ( p o s t a n a k o
vjeka od ivotinje) (str. 141-150).
a) B o r b a na smrt (str. 143-146).
b) G o s p o d a r (str. 146-147).
c) R o b (str. 147-150).
(3) Freiheit: sloboda (iluzorna, apstraktna u o d n o s u na
Svijet) (str. 151-157).
a) Stoicizam (str. 152-154).
b) Skepticizam (Nihilizam) (str. 154158).
c) N e s r e t n a svijest (Kranstvo k a o egzistencijalan,
e m o c i o n a l a n stav) (str. 158-171).
(I) idovstvo (str. 159-160).
(II) Isus (str. 160-161).
49
( I I I ) Krist (str. 161-171).

= K o n t e m p l a t i v n a religija (str. 162-164).
= A k t i v n a religija (str. 164-167).
= Reflektirana religija (str. 167-171) 1) str. 168; 2) str.
168-170; 3) str. 170-171).
C. - Pretvaranje Samosvijesti u U m , 171; ovaj dio svodi se na
n e k o l i k o r e d a k a - posljednja reenica Poglavlja.
Samospoznaja ukljuuje:
a) egzistencijalnu (emocionalnu, aktivnu) distinkciju i z m e u su
bjekta i predmeta;
b) spoznaja jedinstva subjekta i p r e d m e t a . Ljudski ivot je ivot
u Svijetu, a sam ovaj Svijet postoji za ovjeka. A k o , p a k , ovjek
djeluje protiv Svijeta, djeluje ipak u n j e m u . N e m o g u e j e , dakle,
odijeliti ovjeka (subjekt) od Svijeta ( o b j e k t ) : ni stvarno, ni u spo
znaji. Ali, t r e b a ih suprotstaviti i razlikovati.
Jedinstvo ovjeka i svijeta ne m o e se konstatirati, o n o nije ne
ka datost; o n o t r e b a da b u d e ostvareno p u t e m djelovanja. D i e Begierde je udnja da se p r e d m e t (udnje) asimilira, uini svojim, uini
s o b o m (ishrana, seksualnost). ovjek se u p o e t k u osjea suprotstav
ljen vanjskom svijetu; ova suprotstavljenost je aktivna. O n a se ob
javljuje kroz udnju za svijetom, i u ovoj udnji eli ga ukinuti. Prvi
stadij: Osjetima udnja, str. 138, r. 21 ( I n d e m von der e r s t e n . . . ). U
prva dva stupca H e g e l govori o ovjeku koji ve dolazi do samosvije
sti, ali koji je jo svjestan tek svoje iste i j e d n o s t a v n e opstojnosti
(svoga Sein = A p s t r a k t n o g b i t k a ) : to je reines Ich, isto ( a p s t r a k t n o )
ja (Fichte).
Str. 139 ( D a s einfache I c h . . . ) D j e l o t v o r n o ukidajui stvarnost
(objektivnu) p r e d m e t a , ovjek dolazi do svijesti o svojoj vlastitoj
(subjektivnoj) k o n k r e t n o j stvarnosti. D i e Nichtigkeit D r u g o g a (Pri
r o d a ) daje ovjeku izvjesnost o njegovoj opstojnosti. On hoe u
udnji ponitenje p r e d m e t a i, dakle, - najprije nesvjesno - p o t v r d u
s a m o g a sebe.
D i e Begierde tei za p r e d m e t o m u o p e , ne za ovim p r e d m e t o m ;
za m e s o m , ne za ovim k o m a d o m mesa. Kakvi god bili pojedini ko
m a d i m e s a , die B e g i e r d e i dalje opstoji, a opstoji i njezin p r e d m e t .
Prirodni ovjek nije, d a k l e , a u t o n o m a n ovjek: on zavisi od vanj
skog svijeta, on nije k a d a r da ga u k i n e , niti, p r e m a t o m e , da se
p o t v r d i u svojoj nezavisnosti, u Slobodi.
4 K a k o itati H e g e l a
50
SELBSTSTANDIGKEIT
DES
U N D
UNSELBSTSTANDIGKEIT
SELBSTBEVVUSSTSEINS;
H E R R S C H A F T
U N D
KNECHTSCHAFT
(Pogl. I V , p o d r a z d i o b a A )
PRIZNANJE
(ANERKENNEN)
ILI
PODVOSTRUAVANJE
SAMOSVIJESTI
A. Ontoloki opis (str. 141-143):

Prvi stadij. - Bitak od i za Drugoga (negativni bitak).
Bitak-za-sebe negira D r u g e ; ali bitak za Sebe j e , t a k o e r , bitak
za D r u g e .
Drugi stadij. - Bitak o Sebi i za Sebe.
Negacija D r u g o g a . ( O n a nije apsolutna. Nije negiran D r u g i , ve
pozicija D r u g o g a na p o e t k u dijalektikog gibanja, k a d a je on isti
Bitak-za-Sebe.)
ovjek, budui da je slobodan i samostalan, priznaje da su dru
gi j e d n a k o slobodni i samostalni. I, o b r n u t o , on je slobodan i samo
stalan samo a k o je k a o takav priznat od drugih.
Dijalektiki p o k r e t je dvostruk; on je u z a j a m n o djelovanje i
utjecanje. To je drutveni, historijski ovjek.
B. Egzistencijalan opis (str. 143-150):
E v o k a k o se proivljava ova ontoloka dijalektika:
ovjek p o m o u sile pokuava da b u d e priznat k a o slobodan i
samostalan.
Odatle:
a) B o r b a na ivot i smrt;
b) Dijalektika G o s p o d a r a ;
c) Dijalektika R o b a .
a) Borba na ivot i smrt (str. 143-146).
Polazi se od ovjeka u stanju Begierda, koji poinje da ivi u
ljudskoj sredim. D i e Begierde jo uvijek postoji, ali je promijenila
p r e d m e t . O n a smjera na drugog ovjeka, ali drugi ovjek je priznat
samo k a o p r e d m e t i za njim se k a o takvim udi: s n a m j e r o m j e d n e
negacije, prisvajanja.
ovjek nastoji da b u d e priznat od drugih: j e d n o s t a v n a u d n j a
(Begierde) postaje udnja za priznanjem. O v o Priznanje ( A n e r k e n n e n ) jeste djelovanje ( T u n ) , a ne samo n e k a priznatost. Ali, ovo
djelovanje nije o p r e n o priznatosti. O n o je priznavajue djelovanje,
51
aktivna priznanost. Ali, na p o e t k u se eli biti priznat a da se prizna

nje ne uzvraa.
Biti ovjek znai ne biti sustegnut nikakvom o d r e e n o m opstojnou. ovjek ima mogunost da negira P r i r o d u , i svoju vlasitu pri
r o d u , ma kakva bila. On m o e negirati svoju ivotinjsku, empirijsku
p r i r o d u : moe htjeti svoju smrt, moe da stavi svoj ivot na kocku.
To je njegov negativni bitak (negatorski: Negativitat): ostvariti m o
gunost negiranja i premaiti, negirajui j e , svoju d a t u stvarnost, biti
vie i d r u g o , a ne samo ivo bie.
T r e b a ostvariti Negativnost, a o n a se ostvaruje u Djelovanju i
njime, ili k a o Djelovanje.
A k o djelatnost drugoga, t a k o e r , ostvari ovu negativnost, svat
ko trai smrt drugoga. Ali, u m o r s t v o drugoga ukljuuje izvrgavanje
opasnosti vlastitog ivota. Svatko, dakle, prihvaa vlastitu smrt, b a r
k a o moguu. Negativan bitak bitno je k o n a a n . Biti ovjek m o e se
biti samo a k o se m o e umrijeti. Ali, t r e b a umrijeti k a o ovjek da se
b u d e ovjekom. Smrt m o r a biti slobodno prihvaena; to m o r a da bu
de prisilna smrt u borbi, a ne rezultat j e d n o g fiziolokog procesa.
A k o ovjek u m r e ostvarujui svoju primitivnu B e g i e r d e , t j . jed
nostavnu udnju za n e k o m p r i r o d n o m stvarnou, on se ne negira,
ne oslobaa se, n e g o ostaje ovisan o Prirodi: u m i r e k a o ivotinja.
On m o r a staviti na kocku svoj ivot k a k o bi prisilio svijest dru
goga. M o r a se upustiti u b o r b u za priznanje. Riskirajui na taj nain
svoj ivot, on dokazuje d r u g o m e da nije ivotinja; traei smrt dru
goga, on dokazuje d r u g o m e da ga priznaje k a o ovjeka.
D a k l e , B o r b a na ivot i smrt je n u n a . Negativnost = Smrt =
Individualnost = Sloboda = Historija; ovjek je: s m r t a n , k o n a a n ,
s l o b o d a n historijski individuum.
Svi ovi pojmovi su povezani.
B o r b a na ivot i smrt nije definitivan egzistencijalni stav. Nai
m e , a k o ovjek m o r a staviti svoj ivot na kocku da bi stekao prizna
nje svoje osobnosti, on ne eli niti m o e biti priznat k a o leina. A k o ,
p a k , nastoji da ubije druge, on ne moe niti eli da b u d e priznat od
leina.
ovjek nije ni ista negacija (Negativitat), ni ista pozicija (Ident i t a t ) , ve totalitet (Totalitat).
isti identitet: ivotinjski ivot, prirodni bitak. ista negativ
nost: Smrt, a p s o l u t n o nita.
Totalitet: nita koje niti u bitku, ovjek u Svijetu, D u h .
52
ovjek nije ni isto ivotan, ni p o t p u n o nezavisan od ivota: on

transcendira svoju d a t u opstojnost u s a m o m svom ivotu i njime.
ovjek negira zagrobni ivot: die W a h r h e i t ovjeka nestaje pre
s t a n k o m njegova ivotinjskog postojanja. Ali, on je ljudski j e d i n o
kroz negaciju postojanja.
Dijalektiki prelaz (sa pozicije B o r b a na ivot i smrt na pozi
ciju G o s p o d a r - R o b ) jeste ovaj: O V J E K M O R A D A O S T A N E
N A I V O T U , A L I M O R A BITI (ILI P O S T A T I ) O V J E K .
b) Dijalektika Gospodara (str. 146-147).
N a k o n b o r b e , u kojoj nitko ne m o r a poginuti, j e d a n je pobjed
nik, drugi pobijeeni.
( O v a se dijalektika ne tie s a m o individualnih o d n o s a . O n a jed
n a k o p o g a a o d n o s e : R i m i B a r b a r i , Plemstvo i Trei stale, itd. Na
p o k o n , religiozno znaenje: B o g i ovjek u idovskoj religiji.)
Stanovite G o s p o d a r a ( p o b j e d n i k a ) :
G o s p o d a r - bitak za sebe. Sve drugo za nj je t e k sredstvo. On
je priznat priznanjem drugoga, ali ne priznaje ovoga drugog.
Razlika od die Begierde: svijest Gospodara ima vlastiti konkretni,
ljudski sadraj. O d n o s p r e m a drugom ovjeku i Prirodi. S druge stra
n e , ovo Ja (Gospodarovo) priznato je od drugog ovjeka; za R o b a je
ovo Ja objektivna stvarnost. ovjek, koliko je Begierde, nije priznat:
sadraj njegove svijesti je Priroda; dakle, on sam jeste Priroda, ivoti
nja. Postoji samo za Prirodu. G o s p o d a r je priznat. Ali, svijest od koje
je priznat je svijest R o b a . On postoji za ovjeka, ali ovaj ovjek je
samo R o b .
[Str. 146, r. 7. U Fenomenologiji H e g e l jo n e k o l i k o p u t a u p o
trebljava Begriff u smislu nur Begriff (apstraktni p o j a m ) . Pejorati
van smisao.]
c) Ropska Svijest (dijalektika R o b a ) (str. 147-150)
Das selbststandige Sein (str. 146) = isto p r i r o d n a , bioloka op
stojnost, (bez negativnosti).
Svijest R o b a je selbstandiges Sein. N a i m e , R o b vie voli da ivi
(kao rob) nego da u m r e (za slobodu). On je, p r e m a t o m e , zavisan od
organskog ivota; on daje prednost organskom ivotu; on je taj ivot.
Svijest G o s p o d a r a je dvostruka: a k o i dalje o s t a n e svijest u smi
slu Begierde ( n e p o s r e d n a ) , o n a j e , isto t a k o , priznata od R o b a (po
s r e d n a ) . Z a t o o n a ostaje Begierde? Z a t o to se B o r b a na ivot i
smrt z a m e e radi n e k o g prirodnog p r e d m e t a : radi h r a n e , e n e , koje
drugi m o r a priznati za moje iskljuivo vlasnitvo. Na taj je nain
p r e d m e t p r o m i j e n e n u Besitz. ovjek se bori da bi p o t v r d i o svoj po-
53
sjed (priznat, zakonit) ovog p r e d m e t a , a ne n u n o zato da ga po

troi (dokraji - p r e v . ) . D a k l e , ova b o r b a odgovara ve j e d n o j druk
ijoj svijesti, pa j e , stoga, njezin p r e d m e t drukiji od onoga obine
B e g i e r d e . Ali, a k o potroi (dokraji - prev.) p r e d m e t ije posjedova
nje mu je priznato, ovjek e, slijedei B e g i e r d e , troiti k a o ivoti
nja.
G o s p o d a r nije istinski ovjek, on je s a m o j e d n a e t a p a . Stavie,
to je or-sokak: on n i k a d a nee biti zadovoljen (befriedigt) priznatou, j e r ga priznaju j e d i n o R o b o v i . R o b je onaj tko e postati hi
storijski ovjek, istinski ovjek: u posljednjoj instanci - Filozof, H e
gel, koji e razumjeti razlog i nain definitivnog zadovoljenja p u t e m
u z a j a m n o g priznavanja.
R o b je od p r i r o d n o g svijeta podjarmljen, j e r je vie volio da i
vi. G o s p o d a r , koji je stavio na kocku svoj ivot, savladao je prirodni
svijet, d a k l e i R o b a . G o s p o d a r je svjesno prihvatio smrt. R o b ju je
odbio.
G o s p o d a r se, d a k l e , p o n a a k a o ovjek p r e m a R o b u , koji nije,
u t a n o m smislu rijei, ovjek: G o s p o d a r ima pravo na G o s p o d s t v o .
R o b ovisi o ivotu, d a k l e , o stvarima. I p a k je njegovo odbijanje
smrti uza sve to j e d a n ljudski stav; dakle, njegova ovisnost o stvari
ma je ljudska, negatorska. On u tom sluaju izrauje, p r e o b r a a v a
stvari. D a k l e , on vlada stvarima, ali, t a k o e r , zavisi od njih (sirovi
n e ) . Negativna strana r a d a : r a d zarobljava. (Dalje e H e g e l otkriti
pozitivnu stranu r a d a . Z a t o prelazi p r e k o te pozitivne strane? Z a t o
to se na o v o m mjestu postavlja na stanovite G o s p o d a r a . P r e k o ove
pozitivne strane R o b e se osloboditi.)
R o b radi za G o s p o d a r a , a ne za samoga sebe.
Stav G o s p o d a r a p r e m a stvarima je p o s r e d o v a n : Svijeu (ra
d o m ) R o b a . U t o m sluaju G o s p o d a r ivi u j e d n o m t e h n i k o m , hi
storijskom, r a d o m oovjeenom svijetu, a ne u p r i r o d n o m svijetu.
On ne ovisi vie o o v o m e svijetu, jer mu R o b r a d n i k slui k a o zatit
ni zaklon.
K a d a se Priroda mijenja u Welt (hitorijski svijet)? O n d a k a d
ima Borbe, t j . hotiminog rizika smrti, o n d a k a d se javlja negativnost, koja se ostvaruje k a o Rad. Historija je povijest krvavih borbi
za priznanje (ratovi, revolucije) i radova koji preobraavaju P r i r o d u .
Ali, G o s p o d a r se bori k a o ovjek (za priznanje) i troi k a o ivo
tinja (a da nije r a d i o ) . To je njegovo neovjetvo. On time ostaje
ovjek u smislu Begierde (koju uspijeva zadovoljiti). On ne moe
54
premaiti ovaj stadij, j e r je d o k o n . M o e umrijeti k a o ovjek, ali

m o e ivjeti s a m o k a o ivotinja.
ovjek koliko je Begierde ne m o e biti priznat od drugog slo
bodnog ovjeka, j e r , u ovom sluaju, protivnik u m i r e ili ga ubija,
p a , dakle, n e m a mogueg priznanja.
Stav G o s p o d a r a je egzistencijalna bezizlaznost:
G o s p o d a r ne dobiva priznanje koje je htio dobiti, j e r je priznat
od j e d n e n e s l o b o d n e svijesti; on to primjeuje: bezizlaznost.
R o b , naprotiv, priznaje G o s p o d a r o v u slobodu.
N j e m u je dovoljno da samoga sebe oslobodi, postiui da b u d e
priznat od G o s p o d a r a , k a k o bi se n a a o u situaciji istinske, t j . uza
j a m n e priznanosti. Postojanje G o s p o d a r a j e opravdano ukoliko o n
- B o r b o m - p r e o b r a a v a svjesne ivotinje u R o b o v e koji e j e d n o g
d a n a postati slobodni ljudi.
Dijalektika
Ropske
svijesti
Porijeklo: strah p r e d smru. Doivljavajui s m r t n u tjeskobu
( F u r c h t ) , R o b stjee iskustvo iste negativnosti, t j . svoje s l o b o d e ,
svoje ljudskosti (istoga nita koje je on u sebi s a m o m e , izvan pri
r o d n o g svijeta).
O d a t l e : svijest o postojanju u svijetu;
svijest o konanosti ljudske opstojnosti;
svijest o individualnosti, j e r j e d i n o smrt istinski individualizira
egzistenciju ( n e t k o drugi ne m o e umrijeti umjesto m e n e ) .
G l e d a n a s druge s t r a n e , s m r t n a tjeskoba objavljuje R o b u da o
vjek nije istinski vezan ni uz j e d a n od posebnih uvjeta egzistencije.
Tjeskoba j e , d a k l e , nuni uvjet osloboenja, ali nedovoljan.
O n a j e tek mogunost slobode.
Isprva R o b priznaje slobodu s a m o o osobi G o s p o d a r a (a ne k o d
s e b e ) : priznaje slobodu j e d n o g drugog ovjeka.
Sluei G o s p o d a r a , R o b se p o k o r a v a t u o j volji; njegova svijest
je p o s r e d o v a n a . On ivi k a o funkcija Tjeskobe (ljudske), a ne k a o
funkcija svoje B e g i e r d e (ivotinjske).
Prilikom sluenja znaajan je na tjeskobi zasnovan rad u slubi
g o s p o d a r a . R o b jo nije svjestan oslobodilake vrijednosti r a d a .
G o s p o d a r ostaje r o b prirode po svojoj Begierde.
R o b : njegov rad nije razaranje p r e d m e t a ( k a o die B e g i e r d e ) ; on ga oblikuje, pre-obraava ga. Mijenja Prirodu u Svijet (prirodni
svemir u j e d a n historijski svijet). T i m e se stvarno o s l o b a a P r i r o d e .
R a d o m , t a k o e r , postaje svjestan svoje slobode.
55
O v a sloboda je ipak s a m o a p s t r a k t n a sloboda: r o b ne ivi zaista

k a o slobodan ovjek, p r e m d a ima unutranju svijest o svojoj slobo
di. S l o b o d a n je j e d i n o po svojoj misli i za svoju misao. Isprva vjeru
je da e moi pri t o m e ostati. Ali dolazi do iskustva da ovaj stav nije
s p o s o b a n za ivot.
O v o dijalektiko iskustvo R o p s k e svijesti opisano je u podrazdiobi B IV poglavlja. O n o se obistinjuje u tri e t a p e :
1. stoiki stav;
2. skeptiki ili nihilistiki stav;
3. stav n e s r e t n e svijesti (kranski).
R E Z I M E P R E D A V A N J A 1933-1934.
(Izvadak
iz
l'
Annuaire
Etudes,
1934-1935. de l' Ecole Pratique

Odsjek
religijskih
Znanosti)
des
Hautes
M o j a predavanja bila su zamiljena k a o p r o d u e n j e niza preda

vanja g. Koyrea o Hegelovoj filozofiji religije. G. Koyre analizirao
je tekstove prije Phaanomenologie des Geistes. Ja sam svoja preda
vanja posvetio prouavanju Fenomenologije, slijedei m e t o d u tuma
enja g. Koyrea i bazirajui se na idejama vodiljama njegova Teaja.
R a d i l o se, prije svega, o t o m e da se izdvoje i osvijetle H e g e l o v e
ideje o religiji. Ali, m e t o d a kojom se Hegel slui u Fenomenologiji
ne dozvoljava izdvajanje dijelova to tretiraju religiju, pa j e , dakle,
cijelo djelo m o r a l o da b u d e p r o k o m e n t i r a n o . Na alost, mogla su bi
ti objanjena s a m o tri prva poglavlja i j e d a n dio etvrtog.
Fenomenologija se pokazala k a o filozofijska antropologija. Tanije, k a o sistematska i p o t p u n a , u m o d e r n o m (husserlijanskom) smi
slu rijei, fenomenoloka deskripcija egzistencijalnih stavova ovje
ka, izvrena s n a m j e r o m ontoloke analize Bitka kao takvog, koji je
t e m a Logike. U o n o m e to se p o s e b n o tie Religije Fenomenologija
nije ni objektivna teologija, ni povijest religija, ni psihologija religio
znog osjeaja. O v o djelo sadri fenomenoloku deskripciju sviju reli
gioznih stavova to ih ovjek m o e zauzeti, ivei k a o historijsko bi
e u p r o s t o r n o v r e m e n s k o m svijetu (i koji su, uostalom, k a d se poja
vila Fenomenologija, svi ve bili ostvareni u t o k u historije). Ovi razni
religiozni stavovi j e d n a k o t r e b a da b u d u smatrani za b i t n e e l e m e n t e
( M o m e n t ) , koji su aufgehoben (tj. ukinuti ukoliko su osamljeni, ali
sauvani i uzdignuti u o n o m e po e m u su istiniti) u cjelovitom stavu
ovjeka koji je p o t p u n o ostvario svoju bit, t j . ovjeka koji je potpu
no i savreno shvatio samoga sebe, t j . apsolutnog Filozofa to ivi
na kraju Historije, u k r a t k o , H e g e l a , koji jeste i m o e da b u d e o n o
to on jest samo time to je napisao Fenomenologiju, koja, izmeu
ostalog, sadrava opis koji shvaa i o b u h v a a ove religiozne stavove.
58
U prva etiri poglavlja o b r a u j e se t e m a Religije u dva navrata.

J e d n o m , o k o sredine I I I poglavlja, gdje H e g e l opisuje religiozni stav
u k o l i k o je spoznajan. To je uzor-stav T e o l o g a koji karakterizira
transcendencija apsolutnog Bitka ( B o g a ) , radikalno odvajanje, k a o i
ireduktibilna o p r e k a istinskog (objektivnog) Bitka i ljudskog (subjek
tivnog) Bitka. Drugi p u t , na kraju IV poglavlja (Das ungluckliche
Bewusstsein) religiozni stav je opisan k a o djelatan i uvstveni stav.
O v a druga analiza je n a d o p u n a prve: H e g e l ovdje opisuje uzor-stav
ovjeka koji ivi i djeluje u Svijetu, vjerujui u t r a n s c e n d e n t n o g Bo
ga Teologije. F e n o m e n o l o k a deskripcija dijalektikog - i m a n e n t n o g
i n u n o g - preobraavanja ovih egzistencijalnih stavova u j e d n o je
kritika historijske Teologije i historijske Religije. V i d i m o da religio
zni stav ima apsolutnu vrijednost s a m o ukoliko je ukljuen (aufgehoben) u cjeloviti stav Filozofa to posjeduje apsolutno Znanje (das absolute
Wissen).
II
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1934-1935.
F R E I H E I T D E S SELBSTBEWUSSTSEINS
( I V poglavlje,
odjeljak B)
Str. 151-152. - U v o d :
a) prve tri reenice rezimiraju pododjeljak A;
b) stanje u k o j e m se mi nalazimo, sa stanovita Hegelovog
(apsolutnog Z n a n j a ) ;
c) naznaenje dijalektikog kretanja pododjeljka B.
Poetak IV poglavlja, B = poetak I I I pogavlja (Stoik analogan
U e n j a k u , T e o l o g u ) . ovjek stjee j e d n o k o n k r e t n o J a : radei ( R o b
koji r a d i ) ; bivajui priznat od drugog k a o j e d n o Ja. O s o b i t o : prizna
jui n e k o g D r u g o g ( G o s p o d a r a ) k a o j e d n o J a .
[ O n o to se nalazi m e u crtama ( s t a n k a m a - prev.) odnosi se na
die Vernunft. O v o mjesto ne bi t r e b a l o da se nalazi u F e n o m e n o l o g i ji]
a) Stoicizam (str. 152-154)
R o b sebi objanjava situaciju: on je o n d a Stoik.
Njegov princip: ovjek je slobodan j e r misli. ( A k o se ovo mje
sto usporedi sa I I I poglavljem, vidi se da R o b postaje ne s a m o Stoik
n e g o i Uenjak - po r a d u . Nevvtonovska fizika je fizika r a d n i k a , in
enjera.)
Stoik se, zasiujui svoje udnje, potinjava prirodi; on j e , mi
slei, o s l o b o e n . R a v n o d u n o s t p r e m a vanjskom, ljudskom ili pri
r o d n o m svijetu. Na prijestolju ili u lancima, j e d n a k o je slobodan.
D a k l e , malo je vano to je on u svijetu, u Dravi.
R o b stoik n e m a svoju stvarnost u volji G o s p o d a r a , j e r se vie ne
potinjava da bi o s t a o na ivotu, ne radi vie da bi se o d r a o u po
stojanju. Prihvaa mogunost da ga G o s p o d a r kazni smru. Prihvaa
svoju vlastitu smrt: filozofsko samoubistvo. T a k o se on oslobaa
svojim dezinteresiranim stavom. To je neki n a p r e d a k u o d n o s u na
egzistenciju roba. N a i m e , r a d oslobaa, ali i zarobljava u p r a v o toliko
koliko se obavlja za zadovoljenje udnji. Negativna sloboda, p r e m a
62
svijetu i ljudima, za koje se stoik ne zanima. Sloboda a p s t r a k t n a , j e r

stoik misli, ali ne djeluje. Njegovo Ja ostaje j e d n o s njim s a m i m : unmittelbar ( n e p o s r e d n o ) ; njegovo ja nije p o s r e d o v a n o (vermittelt).
On se suprotstavlja svijetu, povlai se u misao, ali se ne bori protiv
ovog svijeta, protiv G o s p o d a r a , da bi postigao da b u d e priznat k a o
slobodan (riskirajui svoj ivot). On je ovjek s l o b o d a n , ali apstrak
t a n , j e r je slobodan s a m o u misli, tanije - u svojoj misli.
Stoikim egzistencijalnim stavom ovjek se rastavlja od P r i r o d e .
Ali, k o n k r e t a n ovjek m o r a p o n o v o nai P r i r o d u , m o r a je razumje
ti, organizirati (str. 153, sasvim dolje).
(Str. 154) Kritika Stoicizma. Svijetu o p r e n a misao je p r a z n a ,
n e m a sadraja. A k o ima neki sadraj, dobila ga je od vanjskoga svi
j e t a . Stoga je stav stoika provizoran: on e postati Skeptik. (Bit e
analognih kritika K a n t o v e filozofije m o r a l a . )
Pojava ove kritike u naivnoj, nefilozofijskoj svijesti: D o s a d a .
Stoike n e o d r e e n e openite ideje i formulacije su d o s a d n e (Die all g e m e i n e n . . . , r. 2 1 . do 26).
Slijedi rezime (posljednji stupac): Stoicizam = a p s t r a k t n a slobo
d a ; iluzorna nezavisnost od svijeta. Stoik m o r a priznati n e m o g u n o s t
svog stava. to e on uiniti? Z a n i j e k a t e svijet i drutvo. Solipsiz a m - koji H e g e l naziva skepticizmom.
b) Skepticizam (str. 154-158)
Z a t o se o njemu ne raspravlja u III poglavlju? Z a t o to se radi
o j e d n o m uvstvenom stavu, o negaciji prirodnog svijeta. Individuali
t e t je uzdignut: to je moralni, egzistencijalni solipsizam b e z teoret
ske d o p u n e . Razlinost je negirana. J e d i n o preostaje Ja (isto Ja
to ga objavljuje die B e g i e r d e ) . A o n o je s l o b o d n o , j e r je s a m o na
svijetu. O v o Ja je jo a p s t r a k t n o . Jo uvijek n e m a b o r b e za zbiljsko
priznanje u stvarnom svijetu.
Stoik hoe da b u d e slobodan p r e m a svijetu, ali p r e u z i m a ele
m e n t e svog m o r a l a od vanjskog svijeta. On primjeuje da je njegova
sloboda iluzorna. T a d a postaje Skeptik ili Nihihst. J e d i n o Skeptik
ostvaruje ideal Stoika ( a p s t r a k t n u slobodu V e r s t a n d - a ) , negirajui
s a m o postojanje vanjskoga svijeta.
Nalazimo se u antikoj misli. Rije o m u d r a c u koji k o n t e m p l i r a ,
koji je djeluje. Stoik, u osnovi, ima za ideal stav G o s p o d a r a , ali on
svoj ivot ne stavlja na kocku u b o r b a m a radi prestia, ne djeluje.
Stav Skeptika je negatorski, k a o onaj ovjeka-udnje ( B e g i e r d e ) ,
k a o onaj R o b a to r a d i . Skeptik r a z a r a s a m bitak vanjskoga svijeta,
ali s a m o m e n t a l n o , ne stvarno, aktivno. Ni on ne djeluje.
63
Skeptik ostvaruje ideal slobode - m e n t a l n o . Ova sloboda bila j e ,

t a k o e r , cilj ovjeka-udnje i R o b a . Ali, oni nisu uspjeli. K a k o
Skeptik u t o m e uspijeva?
Skeptikova negacije je isto t e o r e t s k a (polemika protiv z n a n o
sti). O n a ukljuuje nihilizam koji je m o e ostvariti teoretski. M o e
se pomiljati Ja, a da se ne pomilja vanjski svijet; m o e se, d a k l e ,
ovaj unititi, a da se ne uniti samoga sebe - b a r e m u miljenju i
njime. Sjetimo se da je Stoicizam stav R o b a koji radi, ali se ne bori.
Rije j e , dakle, o miljenju ( r o e n o m iz r a d a ) , a ne o zbiljskom
djelovanju, o borbi protiv Gospodara. D e r Verstand e biti sruen
skeptikom kritikom. Ali, Skepticizam je u isto vrijeme radikalna afir
macija apstraktnog dualizma Verstanda: u njemu se ovjek suprot
stavlja Svijetu kao bitak nitavilu. Za Hegela je ovjek zbilja neto
drugo od Svijeta ( P r i r o d e ) . On se korjenito razlikuje od vanjskog
p r i r o d n o g svijeta, ukoliko je on djelovanje ( t j . , ako se h o e : nita
koje niti u d a n o m bitku P r i r o d e , negirajui ga b o r b o m i r a d o m i
sebe ostvarujui ima ljudsku vrijednost s a m o ukoliko je m i s a o , uko
liko je svjesna (to je o n a s a m o ukoliko je zaista n e g a t o r s k a ) . (Po
stoje, osim toga, stupnjevi svijesti: Osjet, O p a a j , R a z u m , U m . )
Skeptikov stav m o g u je s a m o p r e k o egzistencije R o b a ( p r e k o djelo
vanja njegova r a d a ) , ali je bilo p o t r e b n o da Stoik misli o ovoj egzi
stenciji k a k o bi o n a bila zaista ljudska. U k o l i k o je ljudska, o n a j e ,
prije svega, egzistencija Skeptika-Nihilista.
Stoikova misao je u stvarima (Priroda, Z n a n o s t ) . O n a ne bi m o
gla negirati ove stvari a da samu sebe ne srui. Naprotiv, Skeptikova
m i s a o , koja je o k r e n u t a p r e m a sebi s a m o j , m o e da negira ove stva
ri. O n a misli j e d n u j e d i n u realnu stvar, a ta stvar je ljudska; o n a je
faktino rad ( R o b a ) .
Ovdje Hegel pie: D e n k e n - B e s k o n a n o . To je beskonano to
tei k nuli, o n a m a t e m a t i k a b e s k o n a n o mala veliina koja ieza
va. Ovdje je svaki broj ekvivalentan nuli. Skeptikovo miljenje je
beskonano, j e r negira svako o d r e e n j e . Za H e g e l a , ovjek nije
s a m o o n o to jest, ve o n o to on moe da bude negirajui o n o to
on jest. Negativnost ovjeka u ovom sluaju otkriva Skeptik. I t a k o
ideja slobode p r o d i r e u filozofiju. S a m o to Skeptik ne m o e zbiljski
negirati svoju vlastitu d a n u p r i r o d u , t j . svoje r o p s k o mjesto u svijetu
G o s p o d a r a - djelovanjem u ovom svijetu, t j . b o r b o m protiv G o s p o
d a r a s n a m j e r o m da s t e k n e priznanje. Ovdje je negacija s a m o teo
retska, m e n t a l n a .
Skeptik ne prevladava stanovite R a z u m a , Selbstbevvusstseina.
To e prouzroiti njegov neuspjeh.
64
[ I - I I I poglavlje i IV poglavlje opisuje dvije strane (Ljudske) Svi

jesti prije U m a (V p o g l . ) , a k o se eli: ne-umne. I - I I I pogl.: Svijest
0 vanjskom svijetu (Bewustsein); IV pogl.: Samosvijest (Selbstbewusstsein).
Podudarnosti:
I pogl.: O s j e t . . . Begierde ( I V , A, 1 ) . . . . Stoicizam ( I V ) , B, 1)
(senzualistiki materijalizam).
II pogl.: Opaaj (negacija Osjeta u Opaaju)
Borba (Gospo
d a r a ) (IV, A, 3 ) . . . N e s r e t n a Svijest ( I V , B, 3) (dualizam ovoga i
o n o g a svijeta).]
H e g e l o v o stanovite: Identitet je prirodni bitak, osim toga, onaj
ovjek, t j . sve o n o to je ovaj primio k a o n e k u fiksnu, o d r e e n u ve
liinu, njegov u r o e n i karakter. Ali, ovjek m o e negirati P r i r o d u
i svoju vlastitu p r i r o d u : m o e djelovati (negirati Nicht-getan-haben).
Negativitet jeste slobodna (slobodno ili oslobaajue djelovanje),
m o g u n o s t ovjeka da transcendira svoju p r i r o d u ; o n o stoje u pra
vom smislu ljudsko u ovjeku. Totalitet je povijesnost ovjeka, nje
govo postojanje u p r o s t o r n o - v r e m e n s k o m Svijetu, gdje se on bori i
radi. ovjek se razlikuje od ivotinje z a t o to je n e g a t o r s k o bie; ali
on je sintetiki bitak, on je totalitet (tj. j e d n a k o n k r e t n a stvarnost)
s a m o ukoliko se sjea o n o g a to je negirao ( E r i n n e r u n g ) : to uklju
uje svijest u njezinom najirem smislu.
Sloboda - Individualnost - Povijesnost su p o v e z a n e . B a z a : ideja
smrti, ljudske konanosti. H e g e l k a e : Sloboda, t j . Negativitet, t j .
Smrt. ( O d a t l e proizlazi da ivo p r i r o d n o bie ne u m i r e u p r a v o m
smislu rijei; o n o je n a p r o s t o iscrpio svoje mogunosti, o n o trune.)
Ali, ovjek ima beskrajne mogunosti; zato umire. ovjek je iezavajua beskonanost, o t v o r e n a beskonanost. P r e k i d u j e d n o m
b e s k r a j n o m nizu. ovjek m o e u mogunosti transcendirati smrt (za
to zamilja b e s m r t n o s t , zagrobni ivot): on to ini po historijskoj tra
diciji. Ali civilizacije e izumrijeti j e d n a k o k a o i ovjeanstvo.
[Trebalo bi da se pravi razlika izmeu dijalektike ( a n t r o p o l o
ke) stvarnosti, t j . o n e koja ukljuuje Negativnost, i stvarnosti pri
r o d n o g svijeta, koja nije dijalektika i ostaje s a m a sebi identina.
( O n d j e Totalitet = I d e n t i t e t . ) Ali H e g e l je monist. O d a t l e njegova
kruna koncepcija istine i njegovo k o n a n o uklanjanje ovjeka.
Historija m o r a da b u d e kruna; historija m o r a da s t a n e , a to moe
biti s a m o onog asa kad se u z m o g n e ostvariti istinska filozofija. R e
zultat: nepredvidljivost budunosti; isto t a k o , n e m o g u n o s t vjenog
vraanja. O d a t l e stvarnost v r e m e n a i historije. Historijske e t a p e po-
65
staju tlapnje k a d a se uspostavi istinska filozofija ( o n a H e g e l o v a ) .

N a j z a d , o n o to je istinito, slobodno i t d . . . to je absoluter Geist - to
nije historijski ovjek. Ali, ovaj Geist nije nita ni drugo ni vie ne
go dovreni totalitet Historije.]
Kritika Skeptika o d n o s i se:
a ) n a znanost R a z u m a ;
b) na m o r a l R a z u m a ; koliko ovaj sadri i uva osjet, p o t p u n o
ga suprotstavljajui nadosjetilnom.
R a z u m p r o m a t r a p r e d m e t e odvojene j e d n e o d drugih, o d v o j e n e
od njihove okoline i nezavisno od subjekta, dakle, apstraktne
p r e d m e t e . T o j e stav vulgarne, slubene Z n a n o s t i ; t o j e , t a k o
e r , stav Stoika, koji se odvaja od vanjske stvarnosti i s a m u sebe
zatvara, a isto t a k o i stav m o r a l n e teologije, to se bazira na defini
tivnim d a t i m a (moralni sudovi su k a o i p r e d m e t i , odvojeni od ovje
ka i n e m e t n u t i ovjeku). Ideja (aristotelovska) u r o e n i h p r i r o d a
( G o s p o d a r a i R o b a ) . Antiki m o r a l : ovjek m o r a da u materiji
ostvari n e k i ideal (dat, vjean): Postani ono to jesi. Ovaj antiki
m o r a l j e , p r e m a H e g e l u , laan, j e r ovjek n e m a vjenu, n e p r o m j e n
ljivu prirodu, koja je d a t a j e d n o m zauvijek. Skeptik negira sam
princip poganskog m o r a l a R a z u m a (jo senzualistikog): on ve nadmauje paganizam, pripravlja dolazak ido-kranstva.
Hegelijanski m o r a l m o g a o bi imati drugu zapovijed: Ne budi
ono to jesi, budi protivno od onoga to si. (Obrati se; postani novi
ovjek.) N e m a m o r a l n e filozofije H e g e l a (koji se protivi moralisti
m a ) ; postoji s a m o H e g e l o v a filozofija m o r a l a . Jedini aksiom: indivi
d u u m m o r a da ivi u skladu sa u d o r e e m i obiajima n a r o d a u ko
j e m ivi (koliko u d o r e e ovog n a r o d a o d g o v a r a Zeitgeistu, t j . koli
ko je o n o solidno, koliko se o d u p i r e revolucionarnim k r i t i k a m a i
n a p a d i m a ) . I n a e p r o p a d a : k a o zloinac ili luak. Skeptik je ve
svjestan sebe kaok ovjeka suprotstavljenog Prirodi: on i m a subjek
tivnu izvjesnost (Gewissheit) o svojoj slobodi, t j . o svojoj ne-prirodnoj egzistenciji.
Skeptik p o t p u n o otkriva Negativnost djelovanja.
Djelovanju daje a n t r o p o g e n u vrijednost to to je o n o negacija
d a n o g , P r i r o d e , u r o e n o g k a r a k t e r a . B a z a je djelovanje: ovjek je
djelo.
(Str. 156-158) Kritika Skepticizma. Sloboda nije n e k o svojstvo,
o n a je in. ovjek nije slobodan j e d n o m zauvijek. ovjek je apsolu
t a n dijalektiki ne-mir ( U n - r u h e ) . Skeptik, koji ne djeluje, ostaje
u n u t a r dualizma Bewusstseina.
66
Skeptikov
stav
nije
sposoban
za
ivot.
a) Skeptik ostaje u V e r s t a n d u (i u O p a a j u ) , te p o d r a v a distin

kciju subjekta i objekta (opaajui - o p a e n ) .
b) O t k r i v a slobodu, ali je osamljuje, hoe da misli Negativnost
u osami. Negativnost to zavrava u Nitavilu, j e r Negativnost ne p o
stoji izvan T o t a l i t e t a : odvojena od I d e n t i t e t a (= ovjek izvan Svije
ta) o n a je isto nita, smrt.
R e z u l t a t : samoubistvo (bez cilja) (uspor. t e m u Kirilova k o d D o stojevskog). I n a e negacija isto m e n t a l n a , ak v e r b a l n a . Skeptik
ostaje ovjek Bevvusstseina ( t j . odvaja se od D r u t v a i P r i r o d e ) : isto
Ja = isto Nita, samoubistvom objavljeno u egzistenciji.
Skeptik ne negira n e k i sadraj, n e k u teoriju, n e k i m o r a l , ve
svaki sadraj, svaku teoriju, svaki m o r a l .
Z b r k a n a djelatnost u j a d n i k u . Skeptik je u kontradikciji sa sa
m i m s o b o m (on sam nita ne ini; u svom govoru negira sve to je
stvorio ovjek, to su stvorili drugi ljudi). S druge s t r a n e , negacija
to je on ponavlja uvijek je ista: trabunjanje. Njegov ivot je kontra
d i k t o r a n . ( U s p o r . g o r e : Njegova negacija j e isto v e r b a l n a . ) A k o
traje, ne ubija se, njegovo je trajanje k o n t r a d i k t o r n o . A k o to shvati,
on postaje:
c) Nesretna
Svijest
(str.
158-171).
To je religiozna ido-kranska svijest.

U I I I poglavlju H e g e l je ve o njoj govorio; t a d a se radilo o
Teologu koji misli k a o ovjek V e r s t a n d a ; ovdje se radi o dranju ne
s p o z n a j n o m , ve uvstvenom. R a d i se o religioznosti ( u o p e ) , k o j a
je shvaena k a o egzistencijalni f e n o m e n : p o b o n a dua (osobito
kranska).
Ovdje p o b o n i ovjek ima neki Selbstbevvusstsein, t j . on je svje
stan sebe i svoje suprotstavljenosti svijetu; odvaja se od svijeta. O v o
osamljenje uzrokuje njegovu nesreu, a on pravi od ove nesree sad
raj svoje p o b o n e svijesti. A k o se osamljuje, j o je uvijek R o b to
ivi u j e d n o m neprijateljskom svijetu ( o n o m G o s p o d a r a ) , gdje nije
priznat. Postaje, d a k l e , r o b Boji. Sada je j e d n a k G o s p o d a r u u t o m
smislu to su on i G o s p o d a r p o d j e d n a k o Boji robovi. Ali jo nije
stvarno slobodan: j e d n a k o s t u ropstvu, u o b o s t r a n o j nepriznatosti.
Polazna taka (str. 158: Im S k e p t i z i s m u s . . . ) Skeptik koji ivi
sebi protuslovi. Bivajui svjestan ovog protuslovlja, on postaje n e t o
d r u g o : p o b o a n ovjek (kranin). M o r a t e da se s m a t r a podvoje-
67
nim u s a m o m sebi (empirijsko J a , s j e d n e s t r a n e , n e g a t o r s k o , slo

bodno transcendentno Ja, s druge).
O v a (svjesna i prihvaena) kontradikcija m o r a nestati.
Valja primijetiti da je Skeptik onaj to postaje p o b o a n . Pobo
ni ovjek nadilazi Skeptika j e r kontradikciju ini ivotno s p o s o b n o m ,
prihvaajui svoja dva Ja; zato je n e s r e t a n ; z a t o je teist. Religija
je s p o s o b n a za ivot s a m o u nesrei, pa o n a r a a , p o d r a v a nesreu.
O d n o s G o s p o d a r a i R o b a introiciran je u p o b o n o g ovjeka.
O s i m toga, o d n o s B o g a p r e m a ovjeku j e o d n o s G o s p o d a r a p r e m a
Sluzi.
ovjek, ukoliko ostaje R o b , m o r a potraiti G o s p o d a r a . Ovdje
p o b o a n ovjek jo ostaje R o b . Skeptik negira G o s p o d a r a , ali osta
j e R o b . Ali, to j e R o b (koji ostaje R o b ) bez G o s p o d a r a ? Vidjet
e m o (VI pogl.) da je to B u r u j , koji je bitno kranin.
Religija izvlai ovjeka iz solipsizma, ali o n a p o n o v n o stvara
j e d n o g G o s p o d a r a (imaginarnog: B o g a ) , j e r j e solipsizam ( n e m a bor
b e ! ) ropski.
P o b o n i ovjek je G o s p o d a r i r o b u isto vrijeme; G o s p o d a r koli
ko i R o b , R o b koliko i G o s p o d a r : g o s p o d a r Svijeta - r o b Boga.
(Laiciziran - i stvaran oblik: r o b kapitala, ali svog kapitala.)
Mirenje ovjeka sa samim sobom nastaje k a d a se p r e p o z n a j e k a o
Geist, nadmaujui dualizam V e r s t a n d a : uesnik u Historiji, graa
nin u Dravi. T a d a on jeste B o g (apsolutno zadovoljenje, Befriedigung). P o b o a n ovjek bira izmeu dva J a ; ne udruuje ih; vri izbor;
izabire t r a n s c e n d e n t n o J a . J e d a n od usvojenih razloga: empirijsko
Ja je s m r t n o (u stvari, ostaje potinjen, ne priznat). To su dva
b i t n o razlina, dva t u a bia u p o b o n o j svijesti. Z a t i m o p r e k a dvaju
svjetova: ljudski svijet i boanski svijet. Prvi j e , u oima p o b o n a o
vjeka, bezvrijedan, nitavilo, u o d n o s u na t r a n s c e n d e n t n o Bie, Bo
ga: nadivljenje Skepticizma. R a z a p e t izmeu dva svijeta, p o b o a n
ovjek nee moi da u k i n e protuslovlje, sjedinjujui suprotnosti (dje
lom b o r b e i r a d a ) . I z a b r a t e, ostajui p o t p u n o pasivan. Posvetit e
se j e d i n o B o g u , koji je suprotstavljen Svijetu (s o n e s t r a n e ) . On h o
e da se transcendira, da transcendira Svijet (a da ga ne p r e o b r a z i
djelom b o r b e i r a d a ) .
P o b o a n ovjek se vara, ali religija je ipak j e d n a pozitivna
e t a p a . P o b o a n ovjek otkriva dualitet ovjeka, ali, u izvjesnom smi
slu, i njegovo jedinstvo. Religija zavrava IV poglavlje i otpoinje
slijedee (to prouava die Vernunft, ovjeka koji je postao uman).
Stoicizam: identitet ovjeka na prijestolju ili u lancima; t j . , p r o
tivno ivotinji, ovjek nije o d r e e n mjestom to ga zauzima u svijetu
5*
68
(Prirodi, K o s m o s u ) : sloboda. Skepticizam: solipsizam, t j . pojedinanost ovjeka: individualitet. Religiozan ovjek otkriva n a p o k o n
transcendenciju. Ali, nije on taj koji e ovo shvatiti j e r Transcend e n t n o za njega nije ovjek, ve Bog. U stvari se ova t r a n s c e n d e n c i ja ne nalazi u onostranosti, o n a se stvara djelovanjem koje n a d m a uje (transcendira) sve d a n o (osim toga, u ovjeku) n e g a t o r s k i m
djelovanjem ( b o r b o m i r a d o m ) .
Osamljenje ovjeka poinje z a b l u d o m ovjeka B e g i e r d e koji,
suoen s drugim ovjekom, ovoga ubija. P o b o a n ovjek shvaa da
ovjek m o e izai iz ove egzistencijalne bezizlaznosti j e d i n o stupa
njem u dodir sa n e k i m drugim biem ali ovo d r u g o bie jeste za nj
ne-ljudsko, b o a n s k o : on priznaje drugoga, ali vjeruje da priznaje
Boga.
Iz nemogunosti da p o b o n a svijest sintetizira individualno (po
sebno) i nepromjenljivo (ope) r a a se Trojstvo:
1. R o b trai G o s p o d a r a (stranog) u o n o s t r a n o s t i , j e r se boji
smrti. (Analogija s p r v o m fazom B o r b e na ivot i Smrt (str. 160, r.
20). idovstvo. B o g O t a c .
2. Logos, individualni B o g . Evanelje. Isus.
3. Svijest ( n e s r e t n a ) nalazi samu sebe u Nepromjenljivom.
Kranstvo, Crkva, D u h Sveti.
Ili:
a) nepromjenljiva sutina koja nalae pojedinanost (idov
stvo);
b) nepromjenljiva sutina koja postaje p o j e d i n a n o s t (kran
stvo);
c) D u h u k o j e m u svijest s R a d o u sebe p o n o v o nalazi (prelaz
na imanenciju U m a , V pogl.; a t e i z a m ) .
( M o e m o , isto t a k o , itav prelaz usmjeriti p r e m a Samosvijesti
( p r e m a o v j e k u ) , a ne p r e m a B o g u : u t o m sluaju i m a t e m o H e g e lovo stajalite.)
(Str. 160, stupac 2.: Was s i c h . . . je j e d n a objanjavajua na
pomena.)
U o v o m poglavlju ne radi se o teologiji, n e g o o fenomenologiji
p o b o n e svijesti, i to o fenomenologiji u husserlijanskom smislu.
Cilj: sjedinjenje individualiteta (pojedinanog) i apsoluta ( o p
eg). Prvi p o k u a j : bogoovjetvo (teandrija). ( O v a sinteza e se zai
sta dogoditi tek u Volku i Dravi; V I - V I I I pogl.). Ali, ostvarenje
ovog jedinstva jeste, u bogoovjetvu, Gegenstand: Krist nije p o t p u n o
69
ovjek, on je s o n e s t r a n e : transcendencija. P o b o a n ovjek tei ka

jedinstvu koje on shvaa prije svega (u Kristu) k a o izvan sebe, uda
ljeno, odijeljeno od sebe u v r e m e n u i p r o s t o r u .
Religija je isto k o n t e m p l a t i v n a . Spoznaja koju p o b o n a svijest
i m a o Kristu nesavrena je spoznaja j e r sadrava j e d n u o p r e k u . O n a
odrava k a k o p o j e d i n a n o t a k o i o p e , ali ih ne sjedinjuje.
Denken - Miljenje se r a a iz negacije, t j . iz djelovanja (iz r a d a ) .
O n o s a m o postaje djelatno (revolucionarno) i na kraju e p o
stati isto k o n t e m p l a t i v n o , k a d a s e D u h b u d e ralizirao (dovrena H i
storija). K a d a je miljenje o d v o j e n o od djelovanja, o n o se zove i
sto miljenje (reines D e n k e n ) ; to je miljenje V e r s t a n d a , ovjeka
koji n e djeluje. D a s reine D e n k e n n e m o e pogoditi individualno
(Stoicizam i njegovi opi p o j m o v i ) ; u Skepticizmu ova misao postaje
n e g a t o r s k a i tei ka djelovanju, ali ne stvara individuuma j e r je
njezino n e g a t o r s k o djelovanje isto m e n t a l n o . ovjek m o r a da
stvarno djeluje u svijetu i za drutvo. M o r a da ostvari n e t o transindividualno, neto o p e , transsubjektivno. S a m o t a d a m o e ovjek da
ivi k a o ovjek i da b u d e zadovoljen. V e r s t a n d shvaa O p e n i t o
( o p e p o j m o v e ) , t r e b a ga, d a k l e , spojiti s Individualnim, koje se
otkriva kroz O p a a j .
P o b o a n ovjek ini prvi k o r a k u t o m pravcu. On p o d r a v a o b o
j e : p o j e d i n a n o (ovjeka) i o p e ( B o g a ) . U t o m e je njegova istina.
Njegov n e d o s t a t a k : on je to o sebi, a ne za sebe; H e g e l to razu
mije, ali on sam sebi to ne objanjava. P r e m a t o m e jo ne n a s t u p a
dio Vernunft. P o b o a n ovjek nije u m a n .
P o b o a n ovjek poinje djelovati u svijetu, ali on djeluje za
onostranost i kroz nju. On djeluje za Boga, a ne za sebe. Njegovo
djelovanje je - b a r u njegovim oima - Boje, a ne njegovo. D a k l e ,
on ne zna da se kraljevstvo Boje ostvaruje na o v o m e svijetu i po
ovjeku, stvaralakim (negatorskim) djelom ovjeka.
Njegov ideal je izvan njega (Krist). Isto t a k o , njegov prvi stav
(str. 162-164) nije djelovanje, ve kontemplacija, kontemplacija
o n o s t r a n o s t i , transcendencije. P o b o n a svijest ne objavljuje s a m u sebe
samoj sebi; ovjeku (koji je satrt n e s r e o m ) objavljuje se b o a n s k a
( d a l e k a , t u a ) individualnost. K o n t e m p l a t i v n a pretjeranost pobo
na ovjeka m o e , empirijski, dovesti samo do Bojeg groba (ho
doaa, kriarski ratovi), ali ak e i ova stvarnost biti u svi
jetu samo iluzorna (aluzija na neuspjeh kriarskih ratova). Kriar
ski ratovi su, simboliki, j e d a n Kampf, koji je povezan sa B o r b o m
70
na ivot i smrt. B o r b a izmeu due i Boga. Postajui p o b o a n , o

vjek p o n o v n o postaje R o b ; b o r b a , d a k l e , poinje iznova, t o j e b o r b a
ovjeka protiv Boga. Ali ova b o r b a m o r a da b u d e p o r a z , j e r ovaj
ovjek je p o b o a n ovjek. Ovaj poraz nije, ipak, k o n a a n . ovjek
e na kraju biti p o b j e d n i k .
Drugi stav: Prelaz od kontemplacije na djelovanje (str. 1 6 4 167). Ali, djelovanje p o b o n o g ovjeka ne uspijeva. D j e l o v a n j e e
uspjeti s a m o u V o k u i Dravi. To je djelovanje u D r u t v u . R e d o v n i k
ne djeluje k a o drutveni individuum, n e g o k a o osamljeni indivi
d u u m . On ne eli ostvariti neto na ovome svijetu, niti za druge. On
eli Boje priznanje, on r a d i za s a m o g a s e b e : u o n o s t r a n o s t i eli
ostvariti j e d i n o svoju osamljenu duu. Istina je da on eli razoriti
osamljeni empirijski individualitet. Ali ni u t o m e nee postii svoj
cilj: o p e n i t o e mu uvijek izmaknuti i on e ostati p o j e d i n a a n :
privatnik.
( D e r Einzelne je osamljeni individualitet, zatvoren u s a m o m se
bi; razlikuje se od die Einzelheit, koja m o e u mogunosti imati o p
enito. P o b o a n ovjek je j e d a n E i n z e l n e r . )
Poslije kontemplacije r e d o v n i k vjeruje da je izgubio d o d i r s B o
g o m , on p o n o v n o p a d a u sebe samoga i p o n o v n o nalazi die B e g i e r d e
i R a d (jo ropski). To jo nije stvarna sinteza G o s p o d a r a i R o b a , ve
n e k a juksta-pozicija. On je G o s p o d a r i R o b , to e rei da je jo
R o b : R o b b e z G o s p o d a r a . O n d o b r o z n a d a j e G o s p o d a r P r i r o d e , ali
on to nije j e r je R o b Boji. D a k l e , djelovanje p o b o n o g ovjeka ne
poluuje ostvarenje svog vlastitog jedinstva.
P o b o a n ovjek nalazi sebe radei; za njega je to j e d n a d a t o s t ;
o n radi z a t o to j e t a k o n a r e d i o G o s p o d a r ( G o s p o d i n ) . (Isti j e slu
aj s R o b o m . ) On ne zna da ovjek radi zato da ostvari svoju indivi
dualnost u ovome svijetu.
P o b o a n ovjek, ipak, djeluje u svijetu; to je k o r a k naprijed
( p r e m d a on radi samo za svoj t r a n s c e n d e n t n i ivot). Ali, p o b o n j a k
ne z n a da njegovo djelovanje jeste njegovo djelovanje. On vjeruje da
je djelovanje uspjeno j e d i n o po Bojoj volji. Zahvaljivat e B o g u
to mu je dozvolio da radi i da radi kroz njega. B o g je za nj jedini
istinski djelatnik. Pobonjak se posveuje (za H e g e l a : oovjeuje
se, oslobaa se) djelujui ( r a d , b o r b a ) , ali to nije njegovo djelo. P o
bonjak h o e da uniti svoju individualnost, ali je svojim r a d o m , za
p r a v o , p o t v r u j e ; potvruje je ak i o n d a k a d B o g u zahvaljuje. Taj
in je njegov, on ga ostvaruje. J e d n o g a e d a n a ustanoviti stvarnost
svoga djela (osim toga, negativnog djela, j e r on negira d a n o u korist
o n o s t r a n o s t i ) . T a d a sebe shvaa k a o djelatnog individuuma.
71
Na taj nain die Gevvissheit postaje W a h r h e i t . ovjek vie nije

samo an sich, on j e , t a k o e r , fur sich. On m o r a da p o s t a n e a n d u n d
fur sich, to je on k a o apsolutni filozof ( H e g e l ) .
I p a k se ne prelazi o d m a h sa IV poglavlja na V I I I poglavlje, j e r
p o b o n o djelovanje nije istinsko djelovanje: osloboenje ostaje
apstraktno, intelektualno.
Trei stav (str. 1 6 7 - 1 7 1 ) . Sada i m a m o dva e k s t r e m a : djelovanje
p o b o n o g ovjeka i B o g a ; radi se o t o m e da ih stavimo u o d n o s .
Prva etapa (str. 168). Asketska p o b o n o s t ( R e d o v n i t v o ) .
P o b o n o djelovanje n e m a drutvenog d o m e t a . K a k o b i djelova
nje bia, koje se s m a t r a nitavim, moglo da b u d e sa njegove s t r a n e
s m a t r a n o k a o o n o koje i m a n e k u vrijednost. D a k l e , o n o rjeava d a
njegovo djelovanje z a n i m a s a m o njega. Ali, t a d a se (jer se odvaja
od D r u t v a ) otkriva sebi k a o ivotinjska funkcija. Tu se javlja N e
prijatelj, pa ivotinjske funkcije postaju za asketa doista o n o to je
najvanije. D a k l e : k o n t r a d i k t o r n i stav.
A s k e t h o e da se sjedini s B o g o m . Ali, to je j e d i n a misao to
p o s r e d u j e ruenje stvarnog (prirodnog) bitka od asketa (Mistika).
Druga etapa (str. 1 6 8 - 1 7 0 ) . - Crkva. O n a nije istinska D r a v a ,
a vjerska zajednica nije istinsko D r u t v o . Z a t o ? Z a t o to j e : svat
ko za s e b e , a B o g za sve. Ali, k o r a k je vaan.
P o s r e d n i k izmeu p o j e d i n a n o g i opeg sada je ovjek: svee
nik. On je prototip g r a a n i n a . Crkva je klica - i lik - D r a v e . Svee
nik nije vie K n e c h t ( R o b ) , n e g o sluga. Ali jo nije graanin, j e r je
p o b o a n : za njega su dva e k s t r e m a t r a n s c e n d e n t n o : B o g i grijeh (o
vjek); oni ostaju ne-posredovani u d r u t v e n o m i religioznom ivotu
Crkve.
I m a m o sada o p r e k u i z m e u svjetovnjaka i d u h o v n o g lica, koji
predstavljaju empirikog individuuma i b e s m r t n u duu. O n i j e d a n
drugoga ne priznaju. A sve to je karakteriziralo individualni vjerski
ivot p o n o v n o se nalazi u d r u t v e n o m ivotu (asketizam: post i t d . ) .
C r k v a predstavlja m a k s i m u m onoga to m o g u postii das Selb
stbevvusstsein i d e r V e r s t a n d . Vernunft i Geist ostaju s o n e s t r a n e
V - V I I I pogl.).
D j e l o v a n j e svjetovnjaka s a m o po sebi je beznaajno u o d n o s u
n a o n o s t r a n o s t . Sveenik, d a k l e , n e prenosi n i n e pospjeuje n i k a k v o
djelovanje. Sveenik u k i d a individualni (pojedinani) k a r a k t e r , die
Einzelheit, ovog djelovanja, u k i d a nesreu. Djelovanje svjetovnjaka
postaje o p e n i t o , trans-individualno djelovanje: o n o , u o s t a l o m , vie
nije djelovanje; o n o j e p o n i t e n o .
72
Trea etapa (str. 170-171). - ovjek j e , u Crkvi, o s l o b o e n an

sich, ali on to ne zna. To jo, d a k l e , nije istinska sloboda, j e r je is
tinska sloboda svjesna s a m e sebe. O s i m toga, o t p u t e n j e grijeha do
lazi od B o g a , ne od samog ispovjednika: b a r e m sa njegova stanovi
ta. On ne zna da se sam oslobaa: njegovo djelovanje postalo je
drutveno u Crkvi, ali on vjeruje da je o n o postalo djelovanje n e k o g
drugog, B o g a (utjelovljenog u Crkvi i njezinim sveenicima). U oi
ma p o b o n j a k a B o g igra ulogu to je stvarno igra D r u t v o . tavie,
njegovo se djelovanje ostvaruje p o s r e d o v a n j e m sveenika, p r e m a to
m e , o n o vie nije njegovo djelovanje. I k o d sveenika je djelovanje
t r a n s individualno, d a k l e , o n o , isto t a k o , nije njegovo.
P o b o a n ovjek ivi j e r djeluje, ali on ne misli na to da djeluje,
a misli j e d i n o na svoju nitavnost i na svoju smrt. Ne zna da je svijet
u k o j e m ivi njegov svijet, da je on rezultat njegova djela; vjeruje da
je on sam djelo Boje, a ostalo grijeh i nesrea. Sveenik e ga utje
iti i rei mu da je njegovo djelovanje ipak n e t o pozitivno, ali to je
tek j e d n a g e b r o c h e n e Gewissheit (str. 171). On mu k a e : tvoja sa
danja nesrea bit e G e n u s s (uitak) na o n o m e svijetu. Ali, p o b o
an ovjek n i k a d a nije u p o g l e d u tog uitka siguran, a ovo Blaen
stvo j e , osim toga, an sich, a ne fur sich.
Stigavi ak do v r h u n c a , p o b o a n ovjek uva sve svoje k a r a k t e
ristike: nesreu i osamljenost - j e r vjeruje u o n o s t r a n o s t . N e s r e a ,
osamljenost i religija tvore j e d n u p o v e z a n u cjelinu.
ovjek e sada shvatiti da je njegovo djelovanje an sich i da su
njegovo T u n i njegovo Sein cijela Stvarnost. Za nj vie ne postoji
Jenseits: on je ateist. On nije vie osamljen u o d n o s u na P r i r o d u :
ivi u imanenciji: on je Um (V pogl.).
Ovaj dijalektiki preobraaj N e s r e t n e svijesti (i, d a k l e , Verstand a ; o p e n i t o : Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina) u V e r n u n f t ( U m ;
Odsjek C, V pogl.) opisan je u j e d n o j jedinoj reenici (posljednjoj u
poglavlju).
Hegel se zadovoljava da k a e k a k o - j e d n o g lijepog d a n a - o
vjek primijeti da je njegov B o g (imaginarni), u stvari, on sam: pre
poznaje se u Bogu. O d a t l e kraj njegovoj nesrei. O d s a d a je on
ovjek U m a , p o s t a o j e uman.
Vidjet e m o , ipak, d a j e ovaj U m jo a p s t r a k t a n . K o n k r e t a n
Um je der Geist. U m a n ovjek V poglavlja p o k u a v a da ivi neza
visno od P r i r o d e i D r a v e (od Historije): to je buraski intelektua
lac. Z a t o se gubi u nitavilu (brbljanja, ludila, s a m o u b i s t v a ) .
73
[Kratkoa dijalektikog prelaza ini se da pokazuje k a k o obra

enje p o b o n a ovjeka na hegelijanski ateizam (tanije a n t r o p o t e i z a m ) nije nuno, k a k o je religija beskrajno sposobna za ivot. Ali,
religiozan ivot je ivot u nesrei, bez k o n a n o g i p o t p u n o g zadovo
ljenja (Befriedigung). Prelaz je in negacije, t j . s l o b o d e ; ne m o e
se, d a k l e , deducirati. U o s t a l o m , isto t a k o je i sa svim e t a p a m a F e n o
menologije: Stoicizam je prevladan j e r je dosadan, Skepticizam jer
je uznemirujui i sterilan, Religija j e r je neodvojiva od u n u t r a
nje nesree. S a m o to je mogue u nesrei nai - zadovoljstvo.
O d a t l e mogunost n e o g r a n i e n o g trajanja religije.]
(Izvadak
iz
l'Annuaire
Etudes,
1935-1936 de l'Ecole Pratique

odsjek
religijskih
Znanosti)
des
Hautes
Nastavljajui doslovni k o m e n t a r Fenomenologije Duha, proua

vali s m o Odsjek posveen analizi Nesretne Svijesti, t j . p o b o n e Svije
sti.
P o b o n o s t , p r e m a H e g e l u , karakterizira die Entzweigung, ras
cjep jedinstva svijesti na j e d n o empirijsko J a , koje - b u d u i da je
vezano uz Svijet - jeste s m r t n o , i na j e d n o t r a n s c e n d e n t n o J a : besm
r t n a d u a u d i r e k t n o m dodiru s B o g o m . A n e m o g u n o s t da se u k i n e
Widerspruch,
o p r e k a dvaju protivurjenih e l e m e n a t a podvostruene
Svijesti (gedoppeltes),
izvor je nesree (Ungluck,
Schmerz) p o b o n a
ovjeka. Ovaj ovjek, ne dolazei do jedinstva sa samim s o b o m , ni
k a d a ne postie die
Befriedigung,
zadovoljenje, koje je najvii cilj i
posljednje opravdanje ljudskog postojanja.
Izvor dualizma koji je u osnovi Religije, i p r e m a t o m u n e s r e e ,
jeste dvostruk. S j e d n e s t r a n e , to je udnja za individualnom besmrtnou, ropski i potinjavajui strah p r e d smru. Isto t a k o k a o to u
Borbi na ivot i smrt (koja je prije opisana) ovjek postaje R o b svo
ga protivnika j e r po svaku cijenu eli sauvati svoj ivot, on postaje
R o b Boji kada hoe da izbjegne smrt, traei u sebi, k a o p o b o a n
ovjek, neku b e s m r t n u duu. S druge s t r a n e , ovjek dolazi do vjer
skog dualizma j e r mu ne uspijeva da ostvari svoju s l o b o d u , t j . svoj
istinski bitak, u ovostranosti. U svom porazu, zbog straha p r e d smru,
R o b je p r e p u s t i o Svijet G o s p o d a r u p o b j e d n i k u , i sve d o k ne odlui
da se b o r i s G o s p o d a r o m za osvojenje Svijeta, on e m o i da trai
svoju slobodu j e d i n o s o n e strane Svijeta, u Jenseitsu, u trascendent n o m religioznom. R o b koji trai slobodu, ivei u Svijetu to je p o d
G o s p o d a r o v o m vlau, prisiljen je da pravi razliku i z m e u empirij
skog potinjenog Ja i Ja za koje s m a t r a da jeste ili da postaje slo
b o d n o na o n o m e svijetu, t j . prisiljen je da ivi u religioznom stavu.
75
Ali, u stvari, t r a n s c e n d e n t n o Ja je jo m a n j e slobodno n e g o r o p s k o

empirijsko J a , j e r je p o b o a n ovjek u svojoj besmrtnoj dui R o b
Boga, apsolutnog G o s p o d a r a . T a k o P o b o n i ovjek, razdrt u samo
me sebi (entzvveift), ne dolazi do ostvarenja svoje slobode. Ne posti
e, d a k l e , zadovoljenje, pa zauvijek ostaje u nesrei R o p s t v a .
T e k s t o v i to smo ih prouavali, a koji su hotimino dvosmisleni,
ne dozvoljavaju da se rijei pitanje ateizma H e g e l o v e filozofije. H e
gel podvlai da se ograniava na opisivanje P o b o n e svijesti, a da ne
postavlja pitanje istinitosti ideja to ih izraava poboni ovjek. No
ipak, n e m a sumnje da sam Hegel odbacuje ideju Jenseitsa, Boje
transcendencije. T o j e , p r e m a njemu, u p r a v o onaj p o j a m n a osnovu
kojega bi Apsolut bio izvan prostorno-vremenskog Svijeta, s one
strane ovjeanstva i Historije, p o j a m specifian za Religiju. B a to
je ideja to suprotstavlja Teologiju (ak i kransku) pravoj Filozofiji
ili H e g e l o v o j Znanosti, a koja se na egzistencijalnom planu izraava
kroz nesreu p o b o n o g ovjeka.
Istinski bitak ovjeka je njegovo djelovanje, kae H e g e l . Sa
mo u djelovanju i njime, koje je izvrio k a o G r a a n i n (Burger) jed
ne D r a v e , ovjek se ostvaruje k a o slobodni povijesni individuum i
t a k o postizava Zadovoljenje koje svjedoi o punini i o savrenstvu
njegova bia. N o , zbog ideje transcendencije, djelovanje p o b o n o g
ovjeka nije istinsko djelovanje, a vjerska Z a j e d n i c a (Crkva) nije is
tinsko D r u t v o ili istinska D r a v a . P o b o n i ovjek djeluje. Ali, cilj
njegova djela jeste, za n j , u onostranosti, na koju ne m o e djelovati:
djelotvornost dolazi od B o g a ; d a k l e , B o g je onaj koji djeluje u o
vjeku; t a k o njegovo djelovanje ne ostvaruje njegovu slobodu ili nje
gov bitak i ne prua m u , p r e m a t o m e , Zadovoljenje to ga trai. Isto
t a k o , C r k v a nije istinsko D r u t v o ili istinska D r a v a : njezini lanovi
idu za t r a n s c e n d e n t n i m ciljem (za s p a s e n j e m ) , koji je striktno indivi
d u a l a n ; u postizavanju ovog cilja niti se m o e d r u g o m p o m o i ni biti
p o t p o m o g n u t od drugoga; o d a t l e o d s u t n o s t istinskog drutvenog uza
j a m n o g utjecaja, koji j e d i n o m o e dovesti ovjeka do njegova sa
vrenstva. D a k l e , ideja transcendencije o d u z i m a individualnom i dru
t v e n o m djelovanju P o b o n o g ovjeka svaku djelotvornost. I on sam
to priznaje, j e r ne oekuje spasenje od vlastitih djela, n e g o od bo
anske milosti. N o , priznajui bezuspjenost svoga djelovanja, t j . is
p r a z n o s t svoga bitka, ovjek priznaje i prihvaa nesreu koja j e , za
njega, s a m a bit njegove egzistencije i koja j e , u stvari, sasvim j e d n a
ko izvor Pobonosti k a o i njezina posljedica.
Da bi se oslobodio ove nesree, da bi d o a o do Zadovoljenja, t j .
do o s t v a r e n e p u n i n e svog bia, ovjek, d a k l e , najprije m o r a da na-
76
pusti ideju onostranosti. M o r a priznati da je njegova istinska i j e d i n a

stvarnost njegovo s l o b o d n o o s t v a r e n o djelo na o v o m svijetu za ovaj
svijet; m o r a priznati da on nije nita izvan svoga djelatnog postoja
nja u Svijetu, na k o j e m se r a d a , ivi i u m i r e i na k o j e m m o e da
postigne svoje savrenstvo. I ovjek to na k o n c u razumije. R a z u m i
jevajui t o , ovjek prestaje da b u d e ovjek Samosvijesti, koji kulmi
nira u Nesretnoj svijesti: on postaje ovjek Uma (Vernunft), koji,
p r e m a H e g e l u , n e m a religije.
III
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1935-1936.
c
V E R N U N F T (Odsjek C , V - V I I I pogl.)
I
GEWISSHEIT UND WAHRHEIT DER VERNUNFT
(Odsjek C, V pogl.)
Uvod u V poglavlje (str.
175-182)
U v o d je usmjeren protiv F i c h t e a i njegovog Subjektivnog idea

lizma. Ovdje Ich nije hegelijanski Geist, nego fichteansko apstrak
tno Ja fichteanskog Idealizma.
Hegelijanska objekcija Idealizmu: da bi Idealizam bio istinit,
t r e b a da Ja b u d e an sich alle Realitat.. N o , to je lano s obzirom
na t e r m i n p o e t k a ; to je istinito s a m o na kraju dijalektikog i histo
rijskog p r o c e a (koji je izloen u VI pogl.). Sada je Ja jo s a m o das
Selbstbevvusstsein sa kraja VI poglavlja, to je d a l e k o od toga da bu
de cijela Stvarnost. Da bi Idealizam bio istinit, t r e b a da Ja postane
itava Stvarnost i da se k a o takvo objavi: no to postaje tek na kraju
Historije, historijskim djelom ovjeka ( B o r b a i R a d ) .
Podsjeanje na to to je djelovanje (= sloboda = negacija =
p o s r e d o v a n j e ) . K o d F i c h t e a ima s a m o j e d n o Sollen (dunost da se
djeluje), a ne p r a v o djelovanje.
ovjek zaboravlja put koji ga je d o v e o do die Vernunft (a koji
je opisan u IV p o g l . ) . D a k l e : Fichte objavljuje s a m o rezultat, a ne
p u t , totalitet procesa; on objavljuje s a m o subjektivnu izvjesnost ( G e
vvissheit). Idealistiki filozof koji ne objanjava p u t to ga je p r e a o
ovjek prije n e g o li je d o a o do Idealizma nerazumljiv j e . Njegove
tvrdnje mogu biti s a m o p o g r e n e : on ne opravdava svoj stav.
Stvarnost do koje dolazi die Vernunft ( K a n t , Idelizam) jeste die
reine Abstraktion der Realitat. Ovdje se Hegel slui istim izrazima
80
koje je upotrebljavao za opisivanje Ja to ga ima die B e g i e r d e . Z a

to? Z a t o to je Idealist zaboravio p u t to ga je p r e a o ; njegovo Ja
nije p o s r e d o v a n o (za njega s a m o g a ) , on j e , d a k l e , einfach, unmittelbar, rein. O v o Ja subjektivnog idealizma ne m o e da b u d e itava
stvarnost.
Dvije strane kantijanskog i fichteanskog J a : o n o k o j e ide od je
dinstva k m n o t v u i o n o koje ide od m n o t v a k jedinstvu. S j e d n e
s t r a n e , istraivanje (das unruhige H i n - u n d H e r g e h e n ) ; s druge stra
n e , mirno jedinstvo. Z a prvo, jedinstvo j e d e r G e g e n s t a n d (Svi
j e t ) , za d r u g o , G e g e n s t a n d jeste J a .
Konstradikcija subjektivnog idealizma a n a l o g n a je onoj Skeptici
z m a (solipsizma). K a n t izlazi iz Ja (apstraktnog) s a m o p u t e m empiri
zma.
U prvoj reenici prvog stupca U v o d a u V poglavlje (str. 175)
stavlja H e g e l t a k u , rezimirajui sadraj IV poglavlja, koje je opisi
valo preobraaj Selbstvvusstseina u Vernunft, n e s r e t n o g P o b o n o g
ovjeka u U m n o g ovjeka.
Ovaj preobraaj odgovara negaciji svake transcendencije i, da
kle, svakog dualizma, egzistencijalnog i t e o r e t s k o g . ovjek U m a bit
no je ireligiozan i ateistian. On ivi s a m o o sebi, misli s a m o na sebe
(individualizam, b i t n o asocijalan, apolitian stav). D a k l e , k a o filo
zof, on zamilja subjektivni idealizam ( K a n t - F i c h t e ) : za nj je J a , nje
govo Ja cijela stvarnost, Svijet je njegova p r e d o d b a .
P o b o n j a k je suprotstavio Ja Svijetu ( t r a n s c e n d e n t n o m , t j . b o
a n s k o m ) . Um poistoveuje Svijet sa J a . Ali, Svijetu je bilo suprot
stavljena s a m o isto apstraktno Ja P o b o n j a k a . O d a t l e nedovoljnost
Idealizma: Svijet ne m o e biti identian sa Ja k o j e mu se suprotstav
lja. T r e b a poistovetiti Ja sa Svijetom ne j e d i n o p o m o u misli, n e g o
kroz historijsko djelovanje, koje mijenja ( B o r b o m i R a d o m ) Svijet,
p r e m a p r o m j e n a m a toga Ja i zbiljski ih poistoveuje. O v o djelovanje
u Svijetu je Geist (Pogl. V I ) .
Ali, djelovanje koje mijenja Svijet m o e biti s a m o kolektivno.
No Ja P o b o n g ovjeka - i, p r e m a t o m e , u m n o Ja - jeste osamlje
n o . O d a t l e individualizam U m a i, sljedstveno, njegova n e p l o d n o s t .
Ali, u t o m je n e k i n a p r e d a k : negiravi transcendenciju, ovjek
vie ne bjei od svijeta, p o d n o s i ga.
Str. 175, r. 10. o d o z d o : die M i t t e . To je sveenik, o k o m e je
bila rije u analizi N e s r e t n e svijesti. Erscheint (u prolosti): H e g e l
h o e da signalizira k a k o ovdje jo govori j e z i k o m P o b o n a ovjeka
iz IV poglavlja. (Ova M i t t e , za H e g e l a , nee biti sveenik, n e g o das
Volk; n e Krist, ve D r a v a . O n a j e D u h . )
81
Str. 175, r e d a k 2. o d o z d o . P o e t a k U v o d a u V poglavlje u u e m

smislu.
D i e Vernunft j e j e d a n novi stav p r e m a Andersseinu. U m a n o
vjek vie ne negira empirijsku stvarnost: prihvaa j e , zanima se za
nju, p r o m a t r a je ( B e o b a c h t u n g ) . Kasnije e on promijeniti stvarni
svijet (Pogl. V I ) , a postat e Geist svojim djelovanjem koje p r e o b r a
ava Svijet.
P o b o n i ovjek je ve u Crkvi djelovao i drutveno; ali k a o
Selbstbevvusstsein, a ne k a o Vernunft. N o , ovjek je zaboravio ovaj
ve p r e e n i put djelovanja; a k o eli objasniti svoje stanje, bit e fi
lozof idealist, shvatit e svoje Ja k a o misao, a ne k a o stvarno dje
lovanje u j e d n o m d a n o m Svijetu. Ali, ovjek U m a , kad ne filozofira,
priznaje stvarnost svijeta: on je prihvaa, ali je ne eli promijeni
ti. ( U o s t a l o m , i sam Idealist e morati da se pozove na osjet k a k o bi
d o a o do n e k o g sadraja: on j e , u stvari, empirist.)
Str. 176, r e d a k 16: Das G r a b seiner W a h r h e i t . To je Isusov
grob, koji je izgubljen poslije kriarskih ratova; k o n a c srednjeg vije
ka. Kronoloki, dakle, V poglavlje ima u vidu m o d e r n o d o b a . D o i s t a
je rije ak i o savremenicima: Schellingu, Gallu, Schlegelu itd. Ali,
u principu Hegel opisuje asocijalne stavove ( k o n t e m p l a t i v n e , djelat
n e , filozofske) koji se ponavljaju svagdje gdje ovjek prihvaa Pri
rodni svijet (bez transcendencije i religije), ali se odvaja od Drutve
nog svijeta (nije g r a a n i n ) . H e g e l analizira stvarnu povijest j e d i n o u
VI i V I I poglavlju.
Svijet sada ima za ovjeka n e k u zanimljivost; ovaj zna da m o e
djelovati u svijetu. Ali, on ga ne mijenja: p r o m a t r a ga, ili u njemu
uiva.
Prije je Svijet iezavao; sada je trajan i u ovoj trajnosti (Besteh e n ) nalazi ovjek svoju W a h r h e i t i svoju G e g e n w a r t .
Str. 182, posljednji stupac U v o d a : P r o c e s ostvarenja U m a , koji
e biti opisan u V poglavlju.
Plan V Poglavlja
A ) B e o b a c h t e n d e Vernunft (str. 182-254). T e o r e t s k a strana
(Beobachtung).
B) D i e Verwircklichung des vernunftigen Selbstbevvusstseins...
(str. 2 5 5 - 2 8 2 ) . D j e l a t n a strana ( T u n ) .
C ) D i e I n d i v i d u a l i t a t . . . (str. 2 8 3 - 3 0 8 ) . Filozofska strana. Prelaz
na Geist (str. 3 0 8 - 3 1 2 ) .
82
V. A. - Spoznajni, teoretski, znanstveni stav.

U v o d (str. 182-185).
a) P r o m a t r a n j e Empirijskog svijeta (str. 1 8 5 - 2 2 1 ) : schellingijanski vitalizam, sistem prirode, svemir shvaen k a o organizam.
b) P r o m a t r a n j e Empirijskog Ja (str. 2 2 1 - 2 2 2 ) : empirijska psiho
logija i psiholoka logika.
c) P r o m a t r a n j e o d n o s a Empirijskog Svijeta i Empirijskog Ja
(str. 2 2 7 - 2 5 0 ) : Gallova frenologija, u stvari, kritika svake naturalistike antropologije (rasizam).
Prelaz u m n o g p r o m a t r a n j a osamljenog uenjaka (Pogl. V , A ) n a
aktivan stav povijesnog i drutvenog ovjeka ( V I - V I I pogl., str.
250-254).
Ali najprije: V, B - C , t j . analiza egzistencijalnih (ne isto kon
templativnih, teoretskih) stavova U m n o g ovjeka, koji je odvojen od
D r u t v a i ravnoduan p r e m a Dravi: egzistencijalni individualizam
buroaskog intelektualca (V, B ) : njegove filozofijske transpozicije
(Kant, Fichte; V, C ) .
A.
Beobachtende
Vernunft
(str.
183-254)
ovjek p r o m a t r a stvaran, empirijski svijet, koristei osjet, opa

aj, r a z u m . Ovi nisu o n o to su bili na p o e t k u (IIII pogl.); njih
ve pronie die Vernunft. Situacija je ipak analogna p o e t n o j situaci
ji. Stoga e dijalektika U m a proi kroz analogne e t a p e . Razlika p r e
ma Bevvusstseinu (IIII pogl.) djelatna je strana u m n e spoznaje: Erfahrungen, Priroda se stavlja na inkvizicijske m u k e . Ali, da se o n a
opie, a jo ne da se promijeni ( n e m a jo t e h n i k e ) .
Str. 183, r e d a k 11. o d o z d o : Die Gegenvvart vernunftig ist. Ne
zaboraviti da je u m n o djelovanje u m n o i stvarno djelovanje.
ovjek se zanima za Svijet, zna da je verniinftig, trai u njemu
svoju vlastitu Unendlichkeit (beskonanost) (koja se ostvaruje k a o
Leben (ivot): totalitet svijeta je iv organizam. N o , bit e p o t r e b n o
da se prevlada p o j a m Lebena da bi se dolo do Geista).
D i e B e o b a c h t e n d e Vernunft nije p o t p u n o ostvaren U m . T o j e
nedjelatnost U m a , isto pasivna kontemplacija, nesvjesnost U m a ;
stoga nee stii do Geista i stat e na pojmu ivota. To je apstraktan
U m . ovjek u m a n e shvaa s e k a o k o n k r e t a n individuum, j e r j e die
B e o b a c h t e n d e Vernunft U m osamljenog, n e d r u t v e n o g individuuma,
ljudske sjene to se tek oslobaa isto biolokog ivota. ovjek p r o
matrajueg U m a ne poznaje Povijest; on m o e , d a k l e , imati sa
mo a p s t r a k t a n pogled na Svijet, za nj je Svijet s a m o P r i r o d a (Schelling).
83
Suverenitet U m a , jer Svijet se p o k o r a v a njegovim z a k o n i m a , a

to su oni to ih otkriva die Vernunft. Um jo ispostavlja s a m o zna
kove ( Z e i c h e n ) , a to su rijei p o m o u kojih opisuje Svijet (prirodni).
( O d Aber dieses (str. 183, r. 4. o d o z d o ) do kraja prvog stupca
na str. 184. - U m e t n u t a n a p o m e n a napisana sa j e d n o g vieg stanovi
ta.
ovjek U m a djeluje u Prirodi, ne u Drutvu. U m , dakle, ne
prelazi, da t a k o k a e m o , razinu bioloke spoznaje.
P r o m a t r a k i Um vjeruje da ga Svijet interesira sam po sebi i da
eli nai das W e s e n d e r D i n g e als der Dinge. D a k l e , on ne shvaa
sam sebe. Ovdje govori Hegel.)
(Str. 184, r e d a k 19: Wenn es die Vernunft als gleiches Wesen,
itd.: U m e t n u t a n a p o m e n a . Ovdje se radi o U m u iz V I I I poglavlja,
t j . o u m u ostvarenom u Hegelovoj filozofiji: bitak stvari i bitak o
vjeka se p o d u d a r a j u . Filozofija Prirode m o r a da ima istu osnovu k a o
filozofija D u h a .
Str. 184, r e d a k 27: Die Vernunft, wie sie u n m i t t e l b a r . . . : Um
je sada (na p o e t k u V pogl.) u n m i t t e l b a r , neposredan. On vjeruje
da p r e d sobom ima sirovu prirodu, nezavisnu od ovjeka. On e
djelovati na ovu P r i r o d u , aktivno je promatrajui (a da je ne izmi
j e n i ) . Rezultat dijalektikog kretanja (opisan u V pogl., A) bit e
osvjetavanje U m a . Ovaj rezultat e biti der Geist (VI pogl.) ( S a m o
po sebi, nastajanje p r o m a t r a k o g u m a vodi u slijepu ulicu. Vernunft
ima druge aspekte - V pogl., B i C - to e dozvoliti da se uzdigne
d o Geista.)
Str. 185. i slijed.: usmjerene su protiv Schellingove ilozofije Pri
r o d e . P r e m a Hegelu, Schelling ne vidi kategoriju Negativiteta koju
je sam otkrio u ljudskom bitku.
U emu se ivot razlikuje od Geist-a? ivo bie bitno je po
k r e t , postajanje, proces. No H e g e l kae isto o Geist-u. Ali, ivotni
proces nije stvaralaki (jer nije negatorski); on prestaje ondje gdje
je p o e o (od jajeta k jajetu). Krunost biolokog procesa: n e m a na
p r e t k a , n e m a Povijesti. ivot kulminira u Samoosjeaju, p r o s t o m
osjeaju sebe, to ga Hegel stavlja u isti red sa die Begierde (udnja).
ivotinja n e m a Selbstbevvusstsein. ivot, dakle, nije isto to i Geist.
Diferencira ih die Vermittlung (posredovanje p u t e m negatorskog
djelovanja).
Bitna razlika izmeu ovjeka i ivotinje (Prirode u o p e ) :
U biolokom svijetu vrsta ( G a t t u n g ) sjedinjuje individuuma (po
j e d i n a n o ) s opim, u ljudskom (povijesnom) svijetu n a r o d (Volk).
6*
84
No n a r o d je neto sasvim drugo n e g o vrsta. Vrsta, n a i m e , nije n e k a

organska cjelina; ona je obino aglomerat osamljenih individuuma
bez istinskog d o d i r a , bez zbiljskog jedinstva. Na biolokom p l a n u
postoje dvije vrste individuuma: a) E r d e , Svijet, b) eigentliche Ein
zelheit, razne ivotinje, biljke. I z m e u ovog dvoga ne postoji nita.
Vrsta se ne u m e e m e u njih, ne sjedinjuje ih. N a p r o t i v , das Volk
se postavlja k a o istinska Mitte (srednji t e r m i n ) , u isto vrijeme k a o
j e d n o s t a v a n individuum i svijet: svijet za svoje p r i p a d n i k e , indivi
d u u m za ovjeanstvo. Povijest ne postoji izvan i n d i v i d u u m a , koji je
stvaraju, Z e m l j a , naprotiv, i bioloki individuumi ne postoje na is
t o m p l a n u . O r g a n s k a priroda n e m a , dakle, povijesti; o n a d i r e k t n o
o t p a d a od opeg u p o j e d i n a n o : od ivota u o p e u ovu biljku, ovu
ivotinju.
ovjek se razlikuje od ivotinje j e r je G r a a n i n ( B u r g e r ) ; on
m o e da se ostvari j e d i n o p o s r e d o v a n j e m n a r o d a (Volk) koji je or
ganiziran u D r a v u ( S t a a t ) . D i e Vermittlung lei u osnovi djelovanja
u Drutvu i p r e k o njega; o n a je istinsko A n e r k e n n e n : ovjek prizna
je drugog ovjeka k a o ovjeka i on je k a o takav od njega priznat. U
d r u g o m e i po njemu postizava ovjek die Befriedigung. No Vermit
tlung (posredovanje) ne postoji u isto p r i r o d n o m , ivotnom svijetu,
j e r u n j e m u n e m a D r u t v a (Volk, Staat) gdje se ljudi u z a j a m n o pri
znaju u svojoj stvarnosti i svom dostojanstvu. D a k l e : izvan D r u t v a
ovjek je s a m o ivotinja (umna ivotinja iz V, C, a pogl.).
B.
Die Verwircklichung des vernunftigen Selbstbewusstsein durch
sich selbst (str. 2 5 5 - 2 8 2 )
Egzistencijalni stavovi ovjeka to prihvaa d a n i p r i r o d n i Svijet
i odvaja se od D r u t v a , j e r je - u stvari - r a v n o d u a n p r e m a Dravi.
Egzistencijalni idealizam: svatko hoe da b u d e priznat, ali ne
priznaje druge. Svatko ivi u n e k o m pseudodrutvu. Ali, u stvari se
ivi u j e d n o m oovjeenom svijetu, koji je rezultat ljudskog r a d a u
j e d n o m (istina, p s e u d o ) drutvu. ovjek U m a ivi, d a k l e , u drutvu
k a o da je sam na svijetu, p r e m d a zna da ivi u drutvu.
To je stadij Uma, u m n o g ovjeka: svatko za se, a B o g zna t k o
za sve.
Str. 255, 2. stupac - R a z n e dijalektike e t a p e U m a ( t a k o rekav
i) p o n o v o t e k u kroz o n e I - I V poglavlja. ovjek t r e b a d a p r e e o d
Selbststandigkeit (stav G o s p o d a r a ) na Freiheit (stav R o b a ) da bi, ko
n a n o , d o a o (kraj V pogl.) do stava G r a a n i n a (opisanog u VI
pogl.).
85
Str. 256, r. 3. - Vraanje na IV pogl.: nalazimo se na onoj taki

gdje je R o b , koji je sukcesivno bio Stoik, Skeptik, P o b o n j a k , po
stao ateist: n e m a vie transcendencije, n e m a protivljenja d a n o m Svi
j e t u . ini se, dakle, da se vratio na stanje empirijskog ovjeka, na
stav u d n j e ( B e g i e r d e ) , p r e m a t o m e , n a stav analogan o n o m e G o
s p o d a r a . Ali, ovi stavovi nisu identini. Posljednji stav nije bezizla
zan. Ne treba da govorimo o G o s p o d a r i m a , nego o osloboenim R o
bovima. Ostajui jo R o b o v i , oni ne prestaju raditi: oni hoe da
ostvare svoje djelo, j e d n o D j e l o ; nisu sami sa sobom zadovoljni: oni
hoe da b u d u priznati (slavni).
Osamljenje j e osnova egzistencije ovjeka U m a . T o j e o n o to
Hegel naziva (str. 285) das geistige Tierreich, opisujui (V, C, a)
ovo p s e u d o d r u t v o individualista, koje je Literarna R e p u b l i k a .
ovjek Uma openito
O n a j to jo nije sudjelovao u drutvenom ivotu. R o b koji
dolazi na ideju slobode i koji vie n e m a G o s p o d a r a (ak, tavie, ni
B o g a ) , ali koji se ne bori kao G o s p o d a r , nije, dakle, G o s p o d a r ; ne
sudjeluje jo u djelovanju D r u t v a , ne bori se u n j e m u , za njega i
protiv njega. Kritika graanskog individualizma i liberalizma: stavovi
i ideologije R o b o v a bez G o s p o d a r a .
Ovaj ovjek ivi u Svijetu. Ali ga u p o e t k u ne poznaje. O d a
tle: "VVelterfahrung (Odsjek A: b e o b a c h t e n d e V e r n u n f t ) . O v o isto
pasivno p r o m a t r a n j e ne otkriva ivot ovjeka k a o ljudski, a taj je
djelovanje. O n o shvaa i opisuje (objavljuje) bioloki ivot ( L e b e n ) ,
a ne Geist. K a k o bi, u o s t a l o m , moglo promatrati D u h kad ovaj jo
nije p o s t a o zbiljski? J e r D u h se u Svijetu ostvaruje kroz djelovanje
( n e g a t o r s k o , dakle stvaralako). D a k l e : p o t r e b a svjetovnog isku
stva, djelatnog ivota u povijesnom drutvenom svijetu (VI pogl.).
Str. 260, r. 8. - R a d i se o ovjeku koji jo nije postigao Befrie
digung ni Gluck (koji nije zadovoljen, pa ak ni s r e t a n ) : on slijedi
p o v e z a n e t o k o v e impulsa to se raaju j e d n i iz drugih. ( U s p o r . dija
lektiku Begierde, IV pogl.) ( N a primjer: ovjek renesanse.) To je
R o b bez G o s p o d a r a , Pobonjak bez Boga, koji trae U g o d u ( L u s t ) .
On umno zadovoljava svoje instinkte. (Njegov analogan u VI pogl.:
ovjek razdoblja Aufklarung, ovjek prosvjetiteljstva.)
Str. 260, r. 14. - ovjek to je izgubio svoju drutvenu sreu.
N a l a z i m o se na podruju sublimiranih n a g o n a i ideologija. ivot je
napustio die sittliche Substanz (drutveni ivot) i sklonio se k o d in
dividuuma, koji se osamljuju, da t a k o k a e m o , u svojim instinktima
86
i koji vjeruju da mogu ostvariti durch sich selbst, u samima sebi i

sobom, openito.
(Bestimmung: - dvostruki smisao: o d r e e n j e ( p o instinktima)
i destinacija ovjeka.)
U o n o m e to slijedi Hegel e opisati p a r a l e l n o :
proces sublimacije instinkata;
proces uzajamnog razaranja ideologija.
Istina je ovo razaranje; b a r e m , razumijevanje ovog samorazaranja. O n o to je istinito to je cjelina (suvisla) sviju ideologija, t j . nji
hov p o t p u n i opis u Fenomenologiji.
Instinkt nije tako jak k a o die Vernunft, instinkt p o p u t a p r e d
U m o m . T a k o , u povijesti, hajduk ustupa mjesto u m n o m e trgovcu.
D u h (Geist) jai je od P r i r o d e ; ne samo vii n e g o i jai. A duh je ovjek (koji vlada svijetom b o r b o m i r a d o m ) .
Hegel kae (str. 261, r. 2. o d o z d o ) da e insistirati osobito na
d r u g o m procesu (ideologije). O s o b i t o e govoriti o individuumu koji
je ve u p o z n a o drutveni ivot i koji se od njega odvojio. M a n j e e
govoriti o igri instinkata u individualnoj dui (prelaz od djeteta mla
diu).
H e g e l kae zato: zato to je dijalektika ideologija (koje subli
miraju instikte) pojava njegova v r e m e n a , dakle, p o z n a t a i lako pri
stupana. P r e d m e t V , B - poglavlja j e Burger als Bourgeois, pri
je svega intelektualac (buroaski). To j e , osim toga, onaj koji je bio
P r o m a t r a k i um u V, A.
U V, B e biti rije o dijalektici: u g o d e (a; str. 2 6 2 - 2 6 6 ) , senti
mentalnosti ( b ; str. 2 6 6 - 2 7 4 ) , kreposti (c; 2 7 4 - 2 8 2 ) .
D o l a z n a taka: individuum koji hoe da se izrazi p u t e m djelova
nja. Ali, njegovo djelovanje e biti individualno, osamljeno; on e
se, d a k l e , izraziti na isto verbalan nain, literaran. Pisat e knjige.
Bit e to intelektualni gladijator. Z a t i m e htjeti da se igra Z a k o n o
davca (V, C, b; str. 3 0 1 - 3 0 5 ) . N a p o k o n e pokuati da n a e zado
voljstvo u j e d n o m isto kritikom stavu (V, C, c; str. 3 0 6 - 3 0 8 ) . (Str.
308-312: Prelaz na VI pogl.)
a) Die Lust und die Notwendigkeit (str. 2 6 2 - 2 6 6 )
S p o n t a n i t e t u g o d e : ovjek ne stvara svoju sreu, ve je uzima i
uiva onakvu kakva mu je dana. N e m a , dakle, djelovanja: ni b o r b e
(Gospodar) ni rada (Rob).
(To je prvi Faustov stav.)
Razlika izmeu Begierde i Lust: razlika izmeu silovanja i lju
bavi, iste seksualnosti i e r o t i k e .
87
U U g o d i je samostalnost Svijesti (= ovjeka) u k i n u t a : na kraju

on postaje s a m o ivotinja. U t o m sluaju n e m a razlike u o d n o s u na
die Begierde: zarobljavanje; a k o u njemu n e m a nieg drugog (djelo
vanja), ivot ugode zaglupljuje.
ovjek-ugode ima p r e d sobom Besitz (imovinu), a n e , k a o ovjek-Begierde, n e p o s r e d n e , sirove stvarnosti, obine stvari. To je za
to to ivi u drutvu gdje su stvari vlasnitvo (juridiko) ljudi. P r e m a
t o m e s njima i p o s t u p a : kupuje, a ne k r a d e itd.
Zajednika taka sa ovjekom-Begiere: zadovoljenje se shvaa
(eli) k a o neposredno. T j . u m a n ovjek-ugode hoe da uiva pred
m e t e (promijenjene ljudskim r a d o m ) , a da ne radi i da nije sam
p r e o b r a z i o prirodni p r e d m e t svojim r a d o m . Ali, zaista je r a d uloen
u stvar; zato je m o e troiti kao uivalac, a ne kao n e r a z u m n a i
votinja.
Stav p s e u d o - G o s p o d a r a : on ne ubija niti siluje; on h o e s a m o da
dobije o d o b r e n j e koje mu dozvoljava da uiva u p r e d m e t i m a , nita
ne radei, k a o neki G o s p o d a r . Ali, pravi G o s p o d a r ubija: bori se za
zadovoljenje (priznanje).
Ideologija to je izgrauje ovjek-ugode: deterministika i naturalistika antropologija (ovjek je ivotinja).
Str. 2 6 5 - 2 6 6 : prelaz na b ) . Nunost (Notwendigkeit) prihvaa
se, ali se misli da je Ja a u t o r ove nunosti, a ne P r i r o d a , neprijatelj
ski Svijet. To je egzistencijalni subjektivni Idealizam ovjeka ubogara, koji ne uspijeva da ivi k a o uivalac, a nee ni da se bori ni
da radi.
P r i r o d n a nunost - Teoretski (subjektivni) idealizam;
D r u t v e n a nunost - Praktiki (subjektivni) idealizam.
b) Das Gesetz des Herzens, und der Wahnsinn des Eigendunkels
266-274)
ovjek njena srca: k o d njega postoji n e k a kritika D r u t v a ;
kritika isto verbalna, ali o n a je ve n e k o djelovanje j e r je negaci
ja. On hoe da se ostvari k a o osamljeni indivudum (jedini na svije
tu) ali vjeruje da ima vrijednost samo po svojoj kritici drutva. Da
bi sauvao svoju vrijednost, on h o e , d a k l e , da sauva drutvo koje
kritizira, j e r je ova kritika o n o do ega mu je stalo. Ili se saglaava
sa postojeim stanjem, a k o se njegova kritika ne ostvaruje, ili, a k o
se njegove kritike ostvaruju, ne primjeuje to i dalje kritizira n o v o
drutvo. isto v e r b a l n a kritika. N e e da djeluje.
K a k o se on razlikuje od ovjeka-ugode?
(str.
88
S j e d n e strane - sluajno: njegovo njeno srce; on nije m o g a o

ostvariti svoju u g o d u . S druge s t r a n e - b i t n o : j e r on n e t o suprotstav
lja d a n o m Svijetu ( D r u t v u ) : utopiju. U t o p i j u , jer n e m a nikakve po
t r e b e da sazna koje veze postoje izmeu njegovog ideala i stvarnosti,
t j . k a k o se moe ostvariti ideal. Ne nastoji ni da promijeni drutvo ni
da promijeni sam sebe. ( N a i m e , u borbi protiv drutva koje ga o d r e
uje individuum mijenja, t a k o e r , samoga sebe; o d a t l e oslobodila
ka vrijednost revolucionarne b o r b e . ) On nije revolucionar.
A k o se, po svojim prirodnim dispozicijama, individuum ne moe
prilagoditi drutvu, on je luak (ili zloinac). Njegova ideja je luda
(ili zloinaka). A k o je individuum ostvaruje, preobraavajui dru
tvo koje kritizira, on p r e o b r a a v a samoga sebe i njegova ideja
prestaje da b u d e luda, j e r sada o n a odgovara stvarnosti. U t o p i j a , na
protiv, svrava ludilom j e r je u stalnom nesuglasju sa stvarnou: to
je egzistencijalna kritika utopije.
ovjek-njena-srca ne m o e da ivi svoj ideal (utopijski), on ivi
stvarno u drutvu, u s a m o m ovom p o r e t k u i tim p o r e t k o m to ga kritizi
ra. T u , dakle, postoji korjenita u n u t a r n j a kontradikcija. O d a t l e ludilo.
S m a t r a stvarnim o n o to je n e s t v a r n o , i svoj svakidanji ivot s m a t r a
nestvarnim. U svojoj osami suprotstavlja se itavom svijetu, on je bo
lji od svijeta: ludilo veliine. D r u t v o i Svijet su zli j e r ja u njima nisam
zadovoljan, j e r ja u njima ne nalazim svoje zadovoljstvo. ovjek-njena-srca = ovjek-promaene-ugode: bijeg u moralizirajuu utopiju.
D r u t v o u k o m e ivi ovaj ovjek jeste drutvo sastavljeno od
njemu slinih individuuma. Kad ovjek-njena-srca o v o shvati, po
staje ovjek-kreposti (str. 273 i slj.). Dijalektici prelaz sastoji se k a o uvijek - u j e d n o m uzimanju k svijesti: razumjeti j e d a n stav zna
i nadmaiti ga.
ovjek-njena-srca postaje stvarniji kroz svoju utopijsku kritiku:
on postaje k o n a n o svjestan same stvarnosti drutva, koje j e , daka
k o , sastavljeno od individuuma kakvi su ovjek-ugode i ovjeknjena-srca. Postaje ovjek-kreposti ( T u g e n d ) i ivi u Weltlauf-u, u
Svijetu, u Svijetu-takvom-kakav-je. Ne solidarizira se, d o d u e , s P o
r e t k o m , sa Stanjem-stvari - to ih kritizira, ali se zato solidarizira sa
drugim kudiocima pa osniva stranku. Krepost je s t r a n k a : neostva
reni ideal, drutvo-fantom. Ali to je ve n e k o drutvo. D a k l e : n a p r e
d a k u odnosu na njeno srce.
K r e p o s t cilja na ukidanje individualnosti (str. 274). U Krepo
sti se ljudi srca udruuju protiv uivalaca. S t r a n k a drutvene
reforme kroz m o r a l n u reformu. N e m a b o r b e . N e m a revolucije, osim
na rijeima.
89
c) Die Tugend und der Weltlauf (str. 2 7 4 - 2 8 2 ) .

Postoji stvaran uzajamni utjecaj izmeu pojedinanog (indivi
d u u m a ) i opeg (Drutva, D r a v e ) . ( K o n a n i cilj: njihovo savreno
stapanje u G r a a n i n u . )
ovjek-kreposti hoe da ukine Individualitet (egoizam)
podvrgavajui ga j e d n o j Z u c h t (odgojnoj disciplini). U t o m je njego
va zabluda: on vjeruje da e Idealno drutvo automatski proizai iz
reforme sviju pojedinaca. U stvari, individuum se ostvaruje j e d i n o
ostvarujui Drutvo i D r a v u (borbom i r a d o m ) .
Istinsko, dijalektiko ukidanje koje uva i uzdie (Aufhebung)
pojedinanost, koje je sjedinjuje sa openitou (u k o n k r e t n o j i to
talnoj individualnosti G r a a n i n a A p s o l u t n e Drave) nije n e k a lina
rtva. No o n o je rtva j e d i n o s obzirom na Krepost. D a k l e , jo ima
osamljenosti pojedinca. Ovaj se rtvuje za neki neostvareni ideal, za
svoju ideju kreposti to je suprotstavlja stvarnom, odvajajui se od
stvarnog.
U s p o r . : Die w a h r e Z u c h t . . . (str. 274, r. 11. o d o z d o ) : uvijek,
na kraju, rizik smrti u borbi (revolucionarnoj) uvjetuje p o b j e d u i
ljudsku vrijednost, koje su, uostalom, neodvojive (revolucionar koji
ne uspijeva jeste zloinac).
Da bi prestao biti R o b , ovjek m o r a da se p o n o v o stavi u situa
ciju u kojoj je bio natjeran na robovanje, - ili, radije, u j e d n u ana
lognu situaciju: u b o r b u na smrt za priznanje (ovaj p u t a : od D r u t v a ,
od Drave).
Ali, ovjek-kreposti nee moi da uradi drugo n e g o da ukine
samoga sebe. Vrsta samoubistva. ( U s p o r . Stoicizam).
O v a Krepost je - idealno - sam ovaj postojei P o r e d a k , oslo
b o e n svojih izopaenosti. To nije istinski revolucionarni ideal: negi
raju se pojedinosti, prihvaa se b i t n o .
Socijalizam ovjeka-kreposti je pseudosocijalizam, to je buroaski idealizam, za kojega je individuum privatnik; to nije G r a a
nin to se ostvaruje u drutvenoj revolucionarnoj borbi. ovjek-kre
posti pridaje svu vrijednost privatniku o n a k v o m kakav je u svojoj
borbi protiv Weltlaufa; p r e m a t o m e , on t r e b a da se sauva u svojoj
kvaliteti borca; p r e m a t o m e , on ne eli d a , iz temelja, promijeni
d a n o drutvo. On nee da b u d e pobjednik, jer bi njegova p o b j e d a
ukinula njegovu stvarnost k a o borca, t j . njegovu vrijednost. Ideal
ostaje nestvaran.
T r e b a podravati kapitalizam k a k o bi bilo (uvijek?) proletarijata
i Socijalistike partije: reformistiki socijalizam.
90
Za ovjeka-kreposti ljudska je priroda d o b r a . D o v o l j n o je lju

dima razjasniti d o b r o t u njihove p r i r o d e . (Ali, za H e g e l a , ne postoji
ljudska priroda: ovjek je o n o to ini; on se stvara kroz djelova
nje; o n o to je u njemu u r o e n o , njegova priroda, to je ivotinja.)
ovjek-Weltlauf-a, koji prihvaa tok stvari i u njemu djeluje,
slobodan je u o d n o s u na p o r e d a k to ga ostvaruje i od kojeg ima
koristi; on m o e sve rtvovati za taj p o r e d a k , svaku ideologiju, pa
ak i svoj ivot. On je G o s p o d a r . Sve j e , dakle, za njega, a ne o
sebi. Uvijek odnosi p o b j e d u n a d ovjekom-kreposti, ija ideologi
ja nikada ne mijenja tok Povijesti. Za nj nije znaajna Ideja, ve
k o n k r e t n a akcija. A u p r a v o ova akcija stvara ljudsku ( t j . drutvenu,
politiku, hitorijsku) stvarnost. S a m o ideal to ga je izvrnuo ovjek
djela postaje stvarnost: N a p o l e o n je onaj tko ostvaruje revolucionar
ni ideal. D e r Weltlauf odnosi p o b j e d u n a d K r e p o u , j e r izvre
njezinu ideologiju. Ali, ideal K r e p o s t i izvre se p r e l a z o m od nitavila apstrakcije na bitak Stvarnosti: on se, d a k l e , ozbiljuje, pa se
m o e kazati da je Krepost pobijedila svijet. P o d uvjetom da je bila
transformirana u revolucionarno djelo. No ovo djelo, budui da je
stvarno, dio je Weltlaufa. D a k l e , j e d i n o je on istinski stvaran. Ljud
ski ideal ostvaruje se j e d i n o u savrenoj Dravi i n j o m e , k a o njezin
aktivni G r a a n i n .
C. Die Individualitat, welche sich an und fur sich selbst reel ist
(str. 283 - 3 0 8 )
Ova Individualnost je - I n t e l e k t u a l a c . Njegovo T u n v e r a n d e r t
nichts u n d geht gegen nichts. Djelovanje o k r e n u t o p r e m a s a m o m e
sebi koje izraava s a m o sebe: literarna djelatnost.
P o d u d a r n o s t sa p o b o n o m svijeu; ali ovdje i m a m o p s e u d o t r a n scendentni m o m e n t : U m j e t n o s t , Z n a n o s t itd. Transsocijalan, ali ne
t r a n s m u n d a n i : Lijepo, Istinito, D o b r o .
a. Das geistige Tierreich (str. 2 8 5 - 3 0 1 )
Str. 286 - Intelektualac je r a z u m n a ivotinja; on isto i j e d n o
stavno izraava svoju ( u r o e n u ) prirodu, svoj k a r a k t e r , neto
to ve postoji, neto prirodno, p r e m a t o m e n e t o ivotinjsko.
Ovdje je slubena, priznata ideologija Subjektivni idealizam,
ali to je iluzija; ideologija koja istinski odgovara o v o m stavu jeste, u
stvari, naturalizam.
Intelektualac izraava svoju prirodu, ograniava se na svoju
prirodu, ne transcendira se. Istinski (djelatan) ovjek transcendira
se b o r b o m i r a d o m . K a d ovjek izlazi iz Sein-a, on je j e d n o nita
koje skae u nita, iezava. K a d a ivi ljudski, t j . djelatno, on je ni
ta koje niti u bitku (str. 287, r. 20). Nita niti u istinskom (histo-
91
rijskom) v r e m e n u - k a o funkcija istinske (jo nepostojee) b u d u n o

sti. Vrijeme je - nitavilo koje se odrava u bitku, razarajui ga. Vri
j e m e j e D u h (ovjek).
( T a k o shvaa r a z u m , ne U m ! ) Stvarati Povijest znai uvrstiti
vrijeme u prostoru: proimanje bitka nitavilom. U B e g i e r d e i djelo
vanju to iz nje proizlazi ovjek se shvaa k a o sadanje nitavilo iz
m e u dva nitavila prolosti i budunosti: nita prisutno u bitku (to
je istinska stvarna prisutnost D u h a u Svijetu).
ovjek, stvarna prisutnost nitavila u bitku (vrijeme), jeste dje
lovanje, t j . b o r b a i r a d : - ne neto d r u g o . ovjek koji se znade k a o
nitavilo ( n e m a zagrobnog ivota, dakle ateizam) jeste nita koje ni
ti u bitku. On m o e postii die Befriedigung (zadovoljenje) u die
Gegenvvart (sadanjost); die Befriedigung B u r g e r a (graanina) u
D r a v i . G r a a n i n to se bori i radi: vojnik-radnik N a p o l e o n o v i h ar
mija
ovjek je Djelovanje. Njegov neposredni p o e t a k , koji je isto
t a k o njegov cilj, jeste die B e g i e r d e , koja r a a djelovanje, t j . razara
nje, negaciju d a n o g bitka. Djelovanje se objavljuje kroz svijest, a
svijest se ostvaruje kroz djelovanje: oboje ini povezanu cjelinu. o
vjek je djelovanje od p o e t k a , i na kraju se (kroz F e n o m e n o l o g i j u )
objavljuje (sebe razumije) k a o djelovanje. Primitivni oblik djelovanja
je die Begierde (udnja jo ivotinjska), zatim A n e r k e n n u n g : ljudska
udnja za priznanjem, zatim Kampf ( b o r b a ) ; zatim A r b e i t - itd., itd.
Dani uvjeti opstojnosti ovjeka jesu njegovo Nicht-getan-haben, o n o
to nije uinio. To je njegova priroda. Ali, to je ve n e k a ljudska
stvarnost. Jer njegovo Nicht-getan-haben bilo je napravljeno (stvore
n o ) po drugima. U r o e n a priroda individuuma nije, dakle, isto bio
loka. I n t e r e s to ga ovjek pokazuje za ovu prirodu je ljudski (fi
lozofski); interesirajui se za nju, interesira se za samog sebe.
B u d u i da ne djeluje (dakle, budui da se ne stvara), Intelektua
lac se m o e interesirati s a m o za o n o to je u njemu, t j . za svoju uro
e n u prirodu. O n a je ljudska zato to on ivi u drutvu, z a t o to je
bio obrazovan (gebildet) stvaralakim djelovanjem drugih. G o v o r e
i o svojoj prirodi, govorit e, dakle, o ovjeku., Ali, o n o to e o
n j e m u rei bit e lano, j e r nee shvatiti da istinski bitak ovjeka
jeste njegovo djelovanje.
Intelektualev interes: njegov t a l e n t . Njegovo sredstvo djelova
nja: t a k o e r njegov t a l e n t . Svoj talent pokazuje p u t e m svog t a l e n t a .
G r a a n i n se slui unutarnjim sredstvima (talent, karakter)
koja su p o t r e b n a za djelovanje i stvarnim, objektivnim sredstvima.
92
Njegovo djelovanje je uzajamni utjecaj izmeu stvari (vanjske) i nje

ga samoga. Ali, Intelektualac ne djeluje stvarno, pa mu dostaju
unutarnja sredstva.
Za H e g e l a , ovjek je o n o to jeste samo po djelovanju; - on je
djelovanje. On je stvaran p r e d m e t samo u onoj mjeri u kojoj se
ostvario djelovanjem u Svijetu. (Djelovanje kojim se ostvaruje Ljud
skost je vidljivo mijenjanje P r i r o d e R a d o m . ) N e m a ovjeka to
ostvaruje svoje djelo; on je djelo koje je ostvario.
K a k o se moe rei da je ovjek svoje D j e l o k a d ovo jeste (po
staje) nezavisno od ovjeka koji ga je nainio ( o n o postaje j e d n o
Sein, stvar k a o to su i p r i r o d n e stvari)?
Individuuma i djelo valja shvaati zajedno: njihovo zajednitvo
je Geist (ovjek). ovjek je openitiji od svog djela, moe ga transcendirati. To stvarno i ini, stvarajui j e d n o drugo djelo. U t o m slu
aju sam sebe transcendira. Ali moe da se zadovolji isto subjektiv
nim, nedjelatnim, dakle, imaginarnim n a d m a e n j e m : j e d n o m kriti
k o m . On moe da svoje djelo usporedi s n e k i m drugim djelom.
Usporeivanje djela - jednih s drugima: to je zanimanje uzor-Intelektualca, literarnog kritiara (Schlegel). Konstatira da su sva rava.
Rei e: najmanje rava su o n a najiskrenija, najpotenija, najdezinteresiranija (njihov sadraj j e , uostalom, m a l o vaan: sve je dozvo
ljeno). Ne moe se, dakle, suditi individuumima: apsolutni relativi
z a m ; svi imaju pravo; moe da se kae i da se uini o n o to se
hoe, samo ako se ja u skladu sa samim s o b o m . ovjek ima p r a v o
izraziti svoju prirodu u svom djelu i njime, ma kakva bila ova
priroda.
Za H e g e l a : individuum sudi s a m o m sebi kroz srean uspjeh
(svog djela - p r e v . ) . Da bi imao pravo, on m o r a n a m e t n u t i svoju
ideju drugima, t j . ostvariti je. Z a t o ima apsolutnih vrijednosti. Isto
tako sude D r a v e same sebi kroz O p u povijest. Istinska kritika je
djelovanje: sebe se kritizira stvarajui svoju ideju; druge se kritizira
borei se protiv njih na smrt.
Str. 290 - Postavljeni p r o b l e m je slijedei:
K a k o ovjek transcendira svoje Djelo (koje je Sein), a da ga ne
razori?
Djelo graanina j e drutvena stvarnost. D j e l o , d a k l e , j e d n a k o
manifestira p r i r o d u drugih individuuma. ovjek je p r e o b r a e n u iz
vrenju svog djela; u njemu i njime; u r o e n a (ivotinjska) p r i r o d a je
razrijeena, pa ovjek dolazi do svoje istine, postajui doista ovjek i
stvaran ovjek.
P R E D A V A N J A K O L S K E G O D I N E 1935-1936
93
D j e l o je Sein - koje e drugi htjeti negirati i izopaiti, razoriti,

k a o n e k o Sein slino p r i r o d n o m Sein-u. Ali, ovjek e se boriti i ra
diti da o b r a n i svoje djelo. A k o uspije, odrat e se u postojanju k a o
ljudska stvarnost (Geist, a ne Sein), t j . p o s r e d o v a n a kroz djelovanje.
Str. 292 - Djelo je oprostoreno Vrijeme. U H e g e l a uvijek vlada
o p r e k a izmeu P r o s t o r a i V r e m e n a , izmeu das Sein i das Werden
(der Begriff).
K a d a Intelektualac puta svoje djelo u javnost, m o e ( m o g a o bi)
da se shvati.
On gleda sebe k a o aglomerat sluajnih e l e m e n a t a . Ali, indivi
d u u m nije rezultat sluaja, on je aktivna autosinteza disparatnih ele
menata.
ovjek je svoje djelo ukoliko je o n o trajanje. Samo ovo djelo
je p r o l a z n o , k a o i ovjek koji je smrtan. U djelu Intelektualac po
n o v n o otkriva smrt, na koju je ovjek-Uma isprva zaboravio. Ali,
on bjei u imaginarni vjeni svemir Lijepog, Istinitog i D o b r o g
(koji je analogan o n o s t r a n o s t i , Bogu p o b o n o g R o b a ) . D i e Sache
selbst: Intelektualac j e , t o b o e , dezinteresiran, interesira se j e d i n o
za samu stvar. Faktiki se interesira j e d i n o za samoga sebe, za
svoju osamljenu pojedinanost.
(Str. 294 - Za G r a a n i n a je die Sache selbst D r u t v o , ne trans c e n d e n t n a D r a v a , Sein i T u n u j e d n o , cilj to ga valja ostvariti, dje
l a t n o ostvarenje i ostvareno djelo u j e d n o . )
ovjek moe transcendirati svoje djelo i biti svoje djelovanje je
dino a k o su djelo i djelovanje drutveni.
Ljudska egzistencija je p o s r e d o v a n o samoubistvo: budui da
drugi razaraju djelo individuuma i, dakle, samog individuuma, i bu
dui da on jeste ovi drugi (koji su drutvo, za koje je s p r e m a n da
rtvuje svoj ivot). D j e l o individuuma izvru i razaraju drugi, - koji
su sam individuum k a o lan Volka i Staata. A ovo djelo je on sam.
R a d i t i , dakle, znai ubiti se - p o s r e d n o : transcendirati se, dijalekti
ki se ukinuti (sich selbst aufheben).
Diferencijacija intelektualaca p r e m a klici koja je u njima i ko
ja m o r a da p r e e iz mogunosti u in, ali vanjskim oitovanjem.
Vrste ( G a t t u n g e n ) k a o u ivotinjskom carstvu: pjesnici, slikari, muzi
ari itd.
La je ili prijevara (Betrug) da Intelektualac tei da rtvuje svo
je empirijske, egoistine interese za apsolutnu Istinu, Ljepotu, D o
b r o t u (die Sache selbst). N a i m e , ove tobonje vjene vrijednosti
za H e g e l a ne postoje. O n o to je vano jeste (djelatna) negacija ne
ke k o n k r e t n e vrijednosti, koja je ve ostvarena u v r e m e n u i prosto-
94
ru. N o , Intelektualac nita ne negira; dakle, nita ne stvara, samo

p o k a z u j e svoju prirodu: on je duhovna ivotinja (das geistige
Tierreich).
Njega ne interesira njegovo djelovanje u drutvenoj zbilji ili
protiv nje, nego uspjeh njegova djela; on hoe da stvori sebi neki
poloaj, da z a u z m e neki rang, da ima n e k o mjesto u d a n o m
( p r i r o d n o m i d r u t v e n o m ) Svijetu. Ne moe se, d a k l e , n i k a d a rtvo
vati za Istinito, Lijepo, D o b r o , za die Sache selbst, za o n o to
vjeruje da je njegov uzrok (koji nije zajedniki u z r o k ) . Idealni
univerzum to ga suprotstavlja svijetu tek je j e d n a fikcija. O n o to
Intelektualac nudi drugima nije zbiljska vrijednost; v a r a ih, dakle. A
drugi, divei se djelu i a u t o r u , ili kudei ih, varaju ga zauzvrat, jer ih
ne uzimaju ozbiljno. A varaju i sami sebe j e r vjeruju u vanost
svog zanimanja (intelektualna elita). Literarna R e p u b l i k a je svi
jet p o k r a d e n i h kradljivaca.
K a k o premaiti ovu taku?
Intelektualac t r e b a da uoi k a k o o n o znaajno j e s t e vrijednost
djelovanja, a ne vrijednost stvari; k a k o je ovo djelovanje uzajamno
djelovanje, kolektivno, drutveno, politiko djelovanje. U t o m slua
ju hoe da b u d e priznat od onih koje smatra dostojnima da ga pri
znaju. T a d a vie nee biti Intelektualac koji se dri iznad svae:
bit e aktivan graanin (VI pogl.).
Ali, Intelektualeva udnja za priznanjem jo je k a r i k a t u r a o n o
ga to je b o r b a za priznanje G r a a n i n a u istinskom drutvu. U pseudodrutvu, k a o to je Literarna republika, udnja za priznanjem t e k
je e za slavom: dovoljno je da se b u d e poznat.
Intelektualevo djelovanje samo je u misli; za njega das T u n aller u n d j e d e r , kolektivna akcija, znai da njegova misao m o r a postati
univerzalna, openito valjana. T a k o je stigao do K a n t o v a i Fichteova
moralizirajueg idealizma, koji je uzor-ideologija Intelektualca. To
je die gesetzgebende Vernunft.
b. Die gesetzgebende Vernunft (str. 3 0 1 - 3 0 5 )
Str. 3 0 1 - 3 0 2 - Hegel govori o svom vlastitom stanovitu. To je
uvod u ovaj paragraf.
Ovdje je G r a a n i n aufgehoben (ukinio) svoju primitivnu da
nu prirodu. R a d i se o Dravi, o ivoj Dravi, predrevolucionarnoj
(u strogom smislu estice p r e d ) i o lojalnim g r a a n i m a to aktivno
uestvuju u podravanju ove D r a v e . O d n o s kategorija: Intelektua
lac - D r a v a - G r a a n i n . O p r e k a izmeu Sittlichkeit, k o n k r e t n o g
obiajnog morala u ivoj Dravi, i: s j e d n e s t r a n e , apstraktne m o -
95
ralnosti Intelektualca i, s druge strane, postrevolucionarnog Morali

t e t a hegelijanskog g r a a n i n a , koji nije nita drugo nego zadobivanje
svijesti o konkretnoj realnosti.
ivo drutvo podijeljeno je na mase (grupe, klase). O d a t l e
p o t r e b a i razliitost Z a k o n a , koji se prihvaaju k a o datosti, koje lo
jalni G r a a n i n s m a t r a za prirodne stvarnosti. Ova odsutnost svje
snosti, ova n e p o s r e d n o s t pokazuju da je to samo prelazan stadij. Lo
jalni graanin shvaa da zakoni nisu dani, da su oni rezultat njego
ve vlastite akcije. Da bi to razumio, m o r a t e negirati D r u t v o (revo
l u c i o n a r n o m akcijom) i preobraziti ga u N o v o drutvo. U t o m slua
ju: prihvaenje D r u t v a od strane Hegelijanskog graanina, t j . pri
hvaanje svjesno, u p u n o j spoznaji u z r o k a : ovo prihvaanje d a n o g
p o s r e d o v a n o je negatorskim djelovanjem, koje je stvorilo ovo d a n o .
Str. 302 - O d : Was s i c h . . . poinje dijalektiki dio paragrafa.
D i e vvissende, gesetzgebende Vernunft: to je Lojalni graanin
(iz V I , A pogl.) koji, postajui Intelektualac, prestaje da djeluje da
bi m o g a o meditirati, rezonirati (tanije: prestajui djelovati - boriti
se i raditi - postaje I n t e l e k t u a l a c ) . U m j e s t o da k o n k r e t n o djeluje, on
nastoji p o m o u misli, a p s t r a k t n o , odrediti o n o to je D o b r o i Z l o .
Ovaj stav Intelektualca r a a , najprije, Naivnog moralista, zatim R e
flektirajueg moralista (filozofa).
Dijalektike e t a p e Intelektualeva moraliziranja:
a) apsolutistiki naivni m o r a l , - b) Jacobiev moral (subjektiviz a m ) , c) K a n t o v i Fichteov moral (formalizam).
N u n o se prelazi od a) na b) i od b) na c): dolazi se (s K a n t o m )
do m o r a l a koji vie n e m a nikakav sadraj i vie nita k o n k r e t n o ne
nalae. O d a t l e apsurdnost fichteanske tautologije: ja = ja.
to j e , na kraju, Hegelov moral?
Istiniti moralni sudovi jesu oni koje donosi Drava ( m o r a l a n =
legalan); samim D r a v a m a sudi O p a povijest. Ali, da bi ovi moralni
sudovi imali neki smisao, p o t r e b n o je da Povijest b u d e dovrena.
N o , N a p o l e o n i H e g e l dovravaju Povijest. Z a t o Hegel m o e da sudi
D r a v a m a i pojedincima. D o b r o je sve to je pripravio H e g e l , t j .
stvaranje Opeg n a p o l e o n s k o g Carstva (nalazimo se u 1807!), koje je
H e g e l shvatio (u Fenomenologiji i kroz nju).
D o b r o je o n o to postoji i ukoliko postoji. Svako djelovanje,
budui da negira d a n o postojee, jeste, d a k l e , zlo: grijeh. Ali, grijeh
moe da b u d e o p r o t e n . K a k o ? R a d i svog uspjeha. U s p j e h o d r e u j e
od zloina, jer uspjeh je - n o v a stvarnost to postoji. Ali k a k o suditi
o uspjehu? Za to je p o t r e b n o da Historija b u d e zavrena. T a d a se
vidi o n o to se odrava u opstojnosti: definitivna stvarnost.
96
Kriansko (lutherijansko) porijeklo: svako djelovanje je grijeh;

jedini Hegel (= Bog) moe odrijeiti od grijeha donosei sud ispu
njene O p e povijesti ( = Krist).
c)
Gesetzprufende
Vernunft
(str.
306-308)
Kritiko ispitivanje zakona = stav R e z o n e r a , posljednji avatar

(metamorfoza, utjelovljenje - prev.) Intelektualca.
Ispituju se zakoni, moralni sudovi, ponaanja koja nisu kontra
diktorna. Ali: u a p s t r a k t n o m , nita nije k o n t r a d i k t o r n o ; u konkret
n o m , sve je k o n t r a d i k t o r n o . S j e d n e s t r a n e , za R e z o n e r a je sve pri
hvatljivo; s druge, nita nije prihvatljivo.
Die Sache selbst, Intelektualev priznati cilj jeste: 1) u Lije
p o m i Istinitom ( a ) ; u D o b r o m e ( b ) ; 3) ovdje ( c) vie nije n e k o
bivstvo nego zahtjev tautologije (ne-kontradikcije, k a o jedini kriterij
istine).
Sada je openito iezlo; usporeuje se p o j e d i n a n o s pojedi
n a n i m . Ali a p s t r a k t a n stav Intelektualca. Rezultat: apsolutni relati
vizam (Uspor. Pierre Baylea).
Dijalektiko kretanje:
I - u a p s t r a k t n o m , vlasnitvo nije k o n t r a d i k t o r n o ; isto t a k o ni
ne-vlasnitvo;
II - u k o n k r e t n o m , ne-vlasnitvo je k o n t r a d i k t o r n o ; isto t a k o i
vlasnitvo;
I I I - ali, Intelektualac koji ivi u a p s t r a k t n o m ne m o e to primi
jetiti.
R e z o n e r je Hegelova karikatura (i Hegel to zna). On zamjenjuje
Djelovanje za Misao i misli logiki. Hegel t a k o e r ; s a m o to r e z o n e r
Intelektualac misli a p s t r a k t n o , d o k Hegel misli k o n k r e t n o i shvaa
da je stvarnost djelovanje, tj. ostvarena kontradikcija: misao dijalek
tika, a ne tautoloka. Bitna razlika: Hegel misli poslije kraja Histo
rije; R e z o n e r - prije ovog kraja.
Str. 308-312 - Prelaz sa V poglavlja na VI poglavlje.
Opravdavanje (relativno) Intelektualevih stavova, k a k o ih shva
a on sam. Ali Intelektualac uvijek ima krivo. P o t r e b n a mu je die
Ehrlichkeit (lojalnost) G r a a n i n a . Intelektualci moraju da zavre: a)
bilo u tiraniji (hoe silom da n a m e t n u nevaljale z a k o n e ) , b) bilo u
anarhiji ( k o n t r a d i k t o r n i zakoni, n e m a vie z a k o n a ) .
Kritike i stavovi Intelektualca vrijede samo u D r u t v u i u Dra
vi. T a d a prazni formalizam Moralista dobiva j e d a n sadraj, a rela
tivizam R e z o n e r a iezava: Filozof postaje M u d r a c ; D r a v n a filo
zofija.
97
R a z l i k a izmeu lojalnog G r a a n i n a ( V I , A ) i : R o b a ( I V , A ) ,
P o b o n o g ovjeka ( I V , B ) , Intelektualca ( V ) ; njegovo djelovanje j e
posredovano p r e k o D r u t v a . Ali ovo p o s r e d o v a n j e je neposredno.
Ovdje lei j e d a n n e d o s t a t a k . Lojalni g r a a n i n jo ne zna da su dru
tveni zakoni njegovo djelo, rezultat njegova djelovanja. To e sazna
ti postajui Reflektirajui graanin O p e n i t o g n a p o l e o n s k o g Carstva.
Ovaj Reflektirajui g r a a n i n , koji je p o t p u n o svjestan sebe i Svijeta
( p r i r o d n o g i d r u t v e n o g ) , - j e s t e sam H e g e l , k a o a u t o r F e n o m e n o l o
gije. Preobraaj Lojalnog g r a a n i n a u Reflektirajueg g r a a n i n a ( t j .
primjerice, H e g e l a ) opisan je u VI poglavlju.
U V O D U VI-VI1-VIII POGLAVLJE
II
F e n o m e n o l o g i j a bi mogla biti podijeljan u dva dijela. Prvi ( I - V

pogl.) ne r a z m a t r a historijski razvoj ovjeanstva. U n j e m u H e g e l
analizira elemente koji se svi nalaze u svakom stvarnom ovjeku (s
tim to j e d a n prevladava n a d d r u g i m a ) , pa ovdje p r o u a v a ovjeka
izvan njegovih o d n o s a p r e m a D r u t v u , a to je hotimina apstrakcija.
(U V pogl. rije je o k o n k r e t n o m ovjeku, ali taj ovjek ivi u D r u
tvu a da se za njega ne interesira: s a m a njegova r e a l n a opstojnost
jeste, d a k l e , u n e k u r u k u apstraktna; takva je u p r a v o opstojnost
Intelektualca.) Stvarni ovjek uvijek je drutveno, t j . politiko i hi
storijsko bie: on ivi u n u t a r D r a v e , a njegovi ini stvaraju Histori
ju. O v a se historija analizira, u svojoj cjelini (jer o n a j e , p r e m a H e gelu, d o v r e n a ) , u D r u g o m dijelu ( V I - V I I I pogl.). U o v o m Dijelu
H e g e l pokazuje k a k o ivi, djeluje i k a k o sebe shvaa ovjek koji u
sebi sjedinjuje sve konstitutivne e l e m e n t e ( M o m e n t e ) opisane u Pr
vom dijelu: Osjet, O p a a j , R a z u m , s j e d n e s t r a n e ; u d n j a , B o r b a za
priznanje, R a d , s d r u g e ; n a p o k o n Um koji dozvoljava da se reflekti
ra (reflektieren) na samog sebe i na svijet.
Ovaj ovjek ivi u D r u t v u , a njegovo djelovanje stvara D r a v u
i mijenja j e , sukcesivno negirajui razline oblike njezina ostvarenja.
O v o preobraavanje D r a v e , i, p r e m a t o m e , o v j e k a - G r a d a n i n a , je
ste stvarna O p a povijest, opisana u VI pogl. koja zavrava sa N a p o l e o n o m i n a p o l e o n s k i m Carstvom.
Ali, ovjek se, stvarajui Historiju, otkriva, t a k o e r , s a m o m e
sebi u ovom stvaranju i njime. O v o sukcesivno objavljivanje ovje
ka sebi s a m o m e po njemu s a m o m e konstituira opu idealnu Povijest:
povijest religija, umjetnosti, knjievnosti. O n a je analizirana u V I I
poglavlju, koje j e , d a k l e , paralelno sa VI poglavljem, te zavrava sa
filozofijom samoga H e g e l a .
O v a je filozofija analizirana u V I I I poglavlju, k o j e , d a k l e , opi
suje zavrno razdoblje Povijesti; p o t p u n o samorazumijevanje ovje
ka.
D E R GEIST
( O d s j e k C, VI pogl.)
Uvod (str. 3 1 3 - 3 1 6 )
Poinje se (pododjeljak A) p r o u a v a n j e m Svijeta G o s p o d a r a .
To je antiki grki Svijet. N a i m e , G o s p o d a r nije s a m o G o s p o d a r R o
b a . O n j e , isto t a k o , g r a a n i n j e d n e D r a v e (aristokratske; polis).
Jo je lan j e d n e P o r o d i c e .
P o r o d i c a je ljudska p o r o d i c a zato to se lanovi (muki) porodi
ce b o r e za priznanje i to imaju r o b o v e : oni su, dakle, G o s p o d a r i .
K a k o se od p o r o d i c a G o s p o d a r a formira antiko D r u t v o i
D r a v a ? Voljom T i r a n a koji poznaje i ostvaruje volju sviju (opu
volju), N a r o d a , protiv volje pojedinaca, koji se ipak grupiraju iza
njega. Veliki ovjek politiar stvara iz n e o s t v a r e n e kolektivne, goto
vo ivotinjske volje - D r a v u : svojom voljom, a ova je tiranija; o n a
je s o n u stranu d o b r a i zla. Njegova volja je volja Openitosti to
razara volju Pojedinaca k a o Pojedinaca. Ovi t a d a postaju lojalni
G r a a n i koji ostvaruju o p e (politike) ciljeve svojim p o j e d i n a n i m
djelima. O n i nisu robovi T i r a n a , koji nije njihov G o s p o d a r , ve nji
hov bog. M e u njima n e m a b o r b e na ivot i smrt: jedni se identifici
raju s t i r a n o m , drugi su fiziki ukinuti. Tiran (Drava) jeste utjelov
ljenje ope volje g r a a n a .
N e p o t p u n stav: u p r a v o u t o m e to u n j e m u n e m a b o r b e za pri
znanje, p r e m a t o m e ni posredovanja. G r a a n i su nagonski potinjeni. Tiranija je p r o l a z n a i k r a t k o t r a j n a . T i r a n biva eliminiran, j e r
im je j e d n o m Drava o s n o v a n a , o n a s a m a sebe podrava i vie joj
Tiran nije p o t r e b a n . O n d a dolazi era gospodstva (Herrschaft) Z a k o
na (opisana u pododjeljku A ) , koji su prihvaeni lojalno ( t j . bez
kritikog ispitivanja, bez refleksije) od G r a a n a . Za Lojalnog G r a
anina zakoni postoje, i to je sve; ili jo: oni su boanskog porijekla.
100
U t o m e lei n e d o s t a t a k ovog stava. Lojalni graanin bez b o r b e pri

hvaa Tiraniju i D r u t v o (aristokratsko) to iz nje proizlazi. Za njega
je Z a k o n ein N i c h t - G e t a n - h a b e n , neto s k o r o p r i r o d n o ili b o a n s k o ,
to je d o b i o sasvim g o t o v o , a nije stvorio sam p u t e m svjesnog i hoti
minog djelovanja.
A n t i k a drava j e , na kraju, nasilje, to je objavljeno despotiz m o m rimskih Careva, koji ostvaruju Istinu antike D r a v e . O n a
nee povesti rauna o volji ljudi koji su doli do p o j m a s l o b o d e , t j .
R o b o v a to su postali krani. Ovi t a d a odbijaju da se b o r e za C a r e
vu bioloku osobu, iju samovoljnu volju ne priznaju. T a k o je svrio
Antiki svijet.
Pododjeljak B, posveen je analizi razvoja Kranske drave, ko
ja je sastavljena od R o b o v a koji su doli do apstraktne ideje o slobodi
( V e r s t a n d ) . R o p s k a misao kulminira: prvo, u kranskoj transcendentalistikoj teologiji, d r u g o , u Z n a n o s t i (specijalno newtonovskoj
fizici). Dijalektika IV poglavlja, pododjeljak B: r a s k o r a k izmeu
stvarnosti ropstva i a p s t r a k t n e ideje o slobodi; Stoicizam, Skeptici
z a m , Kranstvo (jednakost G o s p o d a r a i R o b a u r o p s t v u ) ; v r h u n a c
ropske misli: biti r o b Boji. Dezinteresiranost s obzirom na D r u t v o
( I n t e l e k t u a l a c iz V p o g l . ) .
I p a k postoji kransko drutvo, Kranska drava. G o s p o d a r i su
postali krani, prestali su priznavati samovoljnu volju C a r e v a , p r e
stali su, t a k o e r , da imaju r o b o v e . Ali ni ova kranska Revolucija
nije povela istinsku B o r b u za priznanje; A n t i k o drutvo u m r l o je
p r i r o d n o m , a ne nasilnom smru. Kransko drutvo je sastavljeno
od Pseudo-gospodara bez r o b o v a (Plemii) i od P s e u d o r o b o v a bez
g o s p o d a r a (Buruji), a svi ovi prihvaaju robovanje B o g u .
N a p o k o n , pododjeljak C analizira savremeni svijet (1807), tanij e , N j e m a k i idealizam koji se raa u srcu n a p o l e o n s k o g Carstva.
Nalazimo se s onu stranu kranstva.
A.
Der wahre Geist, die Sittlichkeit (str. 3 1 7 - 3 4 6 )

a. Die sittliche Welt (str. 3 1 8 - 3 3 0 )
Ovdje H e g e l opisuje Antiki svijet koji slui k a o okvir aktivnog

ivota g r a a n i n a - G o s p o d a r a : D r a v a (polis), P o r o d i c a .
U Antikoj dravi individuum je r e a l a n k a o individuum j e d i n o
na p l a n u Boanskog z a k o n a , t j . P o r o d i c e . Na r e a l n o m ili politi
k o m p l a n u Ljudskih z a k o n a on je s a m o individuum bez pojedinanosti koji, n e m a vrijednosti sam po sebi.
101
Prelaz od bioloke (ivotinjske) porodice na Ljudsku p o r o d i c u .

Poloaj P o r o d i c e u poganstvu. Porodica je suprotstavljena Dravi
k a o P e n a t i Bogovima grada. U antikom ( G o s p o d a r o v u ) svijetu indi
viduum vai k a o pojedinanost j e d i n o u n u t a r P o r o d i c e . Traenje sre
e i moi za p o r o d i n u zajednicu i kroz nju ini ljudskima, u isto vri
j e m e , P o r o d i c u i porodini ivot.
U n u t a r Porodice stvarno i ljudsko djelovanje prelazi od pojedin
ca na pojedinca, d o k je ovaj shvaen k a o Cjelina. O d a t l e Kult
mrtvih. Mrtvac j e , n a i m e , j e d a n dovren totalitet (individualizacija kroz s m r t ) ; ne tuje se p r i r o d n a , ivotinjska pojedinanost (leina),
n e g o pojedinanost koja je - po smrti - s o n u s t r a n u u d n j e i s o n u
stranu hic et n u n c - ( a ) ; totalitet to transcendira instinkt i pojedinu
narav (ud - p r e v . ) . A osim toga, D r u t v o (Drava) se zanima za
T u n , za djelovanje individuuma, d o k Porodica pridaje vrijednost nje
govom Sein, njegovom istom i j e d n o s t a v n o m bitku, t j . njegovom ni
tavim i njegovoj smrti. J e r , ovjek koji ne djeluje jeste k a o da je
u m r o . A koliko je ovjek ne-graanin, privatna osoba, P o j e d i n a c , on
je sjena, t j . smrt. Umrijeti na b o j n o m polju jeste in G r a a n i n a ;
umrijeti u svom krevetu je svretak individuuma k a o lana P o r o d i c e .
Smrt je u p r v o m sluaju p o s r e d o v a n a svijeu drugih, onih to ostaju
i popraaju njegovu smrt O b r e d i m a . U t o m e je inferiornost ovog po
rodinog stava: u njemu n e m a samosvijesti. Prelazi se na plan Seina,
t j . na boanski p o r e d a k : vjeruje se da se postaje svjestan o n e k o m
drukijem od sebe; o m r t v a c u , o onostranosti, o boanstvu u o p e , o
svetom. Smrt je snaga, p r e m d a nepostojea i nedjelatna. Zajedni
tvo mrtvih = Tradicija, sve to je boansko. D u h (Geist = G e m e i n vvesen (zajedniki, kolektivni bitak, zajednika stvar ili u z r o k ) ; on
postoji k a o R e g i e r u n g , vlada j e d n e drave. Negacija Pojedinanosti;
ovdje j e , p r e m a t o m e , karakteristina manifestacija: Vojska. R a t o m
podsjea pojedince na njihovog Apsolutnog G o s p o d a r a , na S m r t , i
p o t r e s a njihovu zatupljenost (prirodno spokojstvo). U r a t u i nji
me D r a v a konstituira sama sebe k a o individualnost (nasuprot dru
gim n a r o d i m a ) . S druge s t r a n e , rat oovjeuje j e r je negatorski: na
p r e d a k kroz r a t o v e . P o r o d i c a je rezervoar snaga D r a v e , ija prava
djelatnost, R a t , negira P o r o d i c u , jer ubija njezine lanove.
T r o s t r u k i o d n o s u Porodici: M u - e n a , Roditelji-Djeca, Brat-Sestra.
Prvi nije ljudski; u z a j a m n o priznanje M u a i e n e isto je pri
r o d n o (ivotinjska seksualnost). O n i se ozbiljuju k a o ljudi s a m o od
gojem djeteta i zajednikim r a d o m (porodini i m u t a k ) .
102
N e d o s t a t a k drugog o d n o s a : o t a c osjea R u h r u n g gledajui rastenje sinovljeve svijesti, a ovaj vidi da duguje svoje O sebi (svoju
prirodu, svoj karakter) j e d n o j iezavajuoj i od sebe razlinoj
svijesti.
Trei o d n o s : onaj b r a t a i sestre. O n i su iste krvi, ali m e u njima
n e m a u d n j e ( b a r je obuzdavaju, negiraju, o d a k l e zaista ljudski zna
aj njihova o d n o s a ) . Sestra, k a o takva, dolazi do najvie slutnje m o
ralne svijesti: o n a predstavlja v r h u n a c p o r o d i n e egzistencije, njezin
je stav najmanje prirodan od sviju (drugih stavova - p r e v . ) .
e n s k i p l a n , koji je ogranien na P o r o d i c u , inferioran j e , d a k l e ,
m u k o m p l a n u , koji je politiki plan. Najuzvienije e n s k o dranje
j e o n o sestre p r e m a b r a t u : t u n e m a biolokog interesa, t u j e dezinteresirana ljubav (postoji potiskivanje), t j . daje se vrijednost b r a t o v o m
Seinu (istom b i t k u ) . To je najii, od sviju prirodnih o d n o s a
najslobodniji stav. O d n o s e i se p r e m a n e d j e l a t n o m bitku (Seinu)
b r a t a , o n a od njega nita ne oekuje; zato b r a t o v a s m r t za nju nita
ne mijenja.
Ovaj o d n o s uvijek se p r e k i d a : b r a t izlazi iz P o r o d i c e i ivjet e
p o d Ljudskim z a k o n o m G r a d a , k a o g r a a n i n ; sestra postaje e n a i
m a j k a i ostaje p o d Boanskim z a k o n o m . ( O b o j e prevlauju i negi
raju o d n o s - to se m o e objasniti s a m o a k o se kae da je ovaj od
nos bio virtualno seksualan: on je potisnut, zatim u z d i g n u t ) . Boan
ski z a k o n = vrijednost to se pridaje Pojedincu; Ljudski z a k o n =
vrijednost to s e pridaje O p e n i t o m e ( = Dravi). D j e l o v a n j e graa
nina j e o p e n i t o , o n o lana P o r o d i c e p o j e d i n a n o (privatno).
Str. 328 - Dijalektiki m o m e n t i V poglavlja ovdje su i s t o d o b n o
r a z m o t r e n i k a o konstitutivni e l e m e n t i Antikog g r a a n i n a . ( O d
Was die B e o b a c h t u n g do . . . was getan wird: r e z i m e VI poglavIje).
Str. 329. - Globalni opis Poganskog svijeta. Dvije karakteristi
k e : a) mirna ravnotea; b) odsutnost transcendencije [Hegelijanski
svijet (VI, C ) , tj. napoleonsko carstvo, t a k o e r je mirno i bez ono
stranosti (Jenseits), ali to je poslije U n r u h e ( n e m i r a ) i poslije E n t fremdung (otuenja Kranskoga svijeta, V I , B ) ] . O v a r a v n o t e a j e ,
u o s t a l o m , tek mir einer U n r u h e ; bez toga bi bila ein Sein ( k a o bitak
ivotinjskog drutva). P r a v d a (ljudska = D r a v a i b o a n s k a = P o r o
dica) p o n o v n o uspostavlja ravnoteu ( n a i m a n e n t a n n a i n ) : to je i
va, dinamika ravnotea, ukinuto (aufgehoben) neravnovjesje.
N e m a individualizacije poganskog G o s p o d a r a : ni u njegovom
bitku u srcu vlastite P o r o d i c e ( s a m o ukoliko je m r t a v ) , ni po njego
vom
103
g r a a n s k o m djelovanju, j e r je lojalan ( n e revolucionaran, negator)

i j e r ne radi ( n e negira P r i r o d u ) . Njegovo n e g a t o r s k o djelovanje nije
upravljeno protiv Openitosti ( p r i r o d n e ili d r u t v e n e ) , n e g o protiv
P o j e d i n c a : o n o j e , d a k l e , Zloin. ( U s p o r e d i naslove paragrafa a i b . )
U n u t a r Poganskog drutva (negatorsko) djelovanje j e , d a k l e ,
n u n o zloinako; d a k l e , s a m o ovo D r u t v o (ova Drava) jeste kri
vac (Schuld), a sein Schicksal, njegova Sudbina (= osveta P o r o d i c e )
bit e njegova p r o p a s t . Poganski svijet G o s p o d a r a je Tragian svijet.
b.
Die sittliche
Handlung (str.
330-342)
Str. 3 3 1 . Anticipacija kraja Poganskog svijeta (koji je opisan ka

snije): C a r despot p r e t v a r a O p e n i t o ( D r a v u ) u Pojedinanost (u
svoju p o r o d i n u i m o v i n u ) ; isto ine i rimski G o s p o d a r i , p o t o su po
stali R o b o v i (bez G o s p o d a r a ) i pravne osobe (Biirger als Bourgeois).
U okviru P o g a n s k o g z a k o n a djelovat e Samosvijest (ovjek).
Ali se nee individualizirati, j e r e djelovati zloinaki, ne svjesno.
D j e l o v a t e ili za D r a v u (openita akcija) ili za Porodicu (privatna
akcija). N e e biti stapanja ovih dvaju djelovanja. U s p r k o s njegovu
miru, u P o g a n s k o m drutvu dolazi do s u k o b a , do traginog sukoba
koji zavrava unitenjem Pojedinca i t i m e samoga Drutva, P o g a n s k e
drave G o s p o d a r a . D j e l o v a n j e poganskog G o s p o d a r a uvijek je zloi
n a k o , bilo na planu B o a n s k o g z a k o n a , bilo na o n o m Ljudskog za
k o n a . O n , n a i m e , m o e (u isto vrijeme) da djeluje samo na j e d n o m
p l a n u , a drugi mu se t a d a ini bezvrijednim; dakle, djelujui negira
ovaj drugi, a to je zloin. U t o m e je tragedija.
Tragini s u k o b nije s u k o b izmeu D u n o s t i i Strasti, ili izmeu
dvije D u n o s t i . To je konflikt izmeu dva plana egzistencije; onaj
t k o djeluje smatra da je j e d a n od njih bezvrijedan, ali t a k o ne misle
drugi. Djelatnik, tragiki glumac, nee biti svjestan da je djelovao
k a o zloinac; primajui k a z n u , imat e utisak da je rtva n e k e sud
bine, koju se a p s o l u t n o ne moe opravdati, ali koju d o p u t a bez re
volta, ne trudei se da razumije.
P o g a n s k i m G o s p o d a r i m a nedostaje (ljudska) Pojedinanost da bi
se mogli individualizirati (dakle, da bi postigli die Befriedigung, zadovljenje). Njihovo djelovanje (umrijeti za d o m o v i n u ) ostvaruje u
njima s a m o Openitost. G o s p o d a r ne m o e da djeluje kao Pojedinac
u D r a v i . I m a , istina j e , Pojedinanost u n u t a r P o r o d i c e , ali u n u t a r
P o r o d i c e n e m a istinskog, a n t r o p o g e n o g (tj. negatorskog) djelovanja,
104
ve samo j e d n o Sein, t j . nedjelatan, isti bitak, koji je ekvivalentan

nitavilu, smrti. D a k l e , Pojedinanost se ostvaruje j e d i n o smru.
Ne postoji, dakle, Befriedigung (to postoji samo u Individuumu po
n j e m u i za njega), u i po egzistenciji. G o s p o d a r je priznat (to
van) od sviju u svojoj pojedinanosti tek k a o m r t v a c ( p r e d a k ) ; d a k l e ,
s a m o mrtvac posjeduje individualnost, t j . sintezu Pojedinanosti (ja,
a ne n e t k o drugi) i Openitost (priznanje vrijednosti moga Ja od
sviju).
A n t i k a drava iskljuuje Pojedinanost; p o j e d i n a n o djelovanje
bit e krivino. Zloin = aktivno suprotstavljanje P o j e d i n c a k a o P o
jedinca d a n o m d r u t v e n o m i politikom ( = o p e n i t o m ) p o r e t k u . N e
gacija Openitosti u cilju Pojedinanosti jeste zloin.
Ali moe se, osim toga, rei da je Zloin uza sve to individualizator, j e r u smrtnoj kazni postoji sinteza O p e g i P o j e d i n a n o g : ja
sam t a j , a ne n e t k o drugi, to t r e b a da b u d e poslan u smrt, a to su
odluili svi ( D r u t v o , D r a v a ) .
O p e n i t o djelovanje D r a v e k o n c e n t r i r a se, d a k l e , na ovog p o
jedinanog krivca ali ne postoji Befriedigung, j e r se Individualnost
ostvaruje, ponavljamo jo j e d a n p u t , j e d i n o u smrti i n j o m e .
S druge s t r a n e , D r a v a , iskljuujui Pojedinanost, ukida Poje
dinca (lana P o r o d i c e ) , t j . svoje Sein (jer P o j e d i n a c je p r i r o d n o , ivo
bie). D a k l e , bitno svojstvo P o g a n s k e drave je r a t , zbiljsko unite
nje Pojedinca, njegova smrt. Ali, rat je zloinaki p r e m a Porodici,
koja pridaje u p r a v o apsolutnu vrijednost Pojedincu, t j . svome Seinu, svome ivotu (ivotinjskom).
Kanjavajui zloinca drava zabranjuje njegovu s a h r a n u i p o
g r e b n e o b r e d e u njegovu ast. D a k l e , ak i dovle see unitenje In
dividualnosti: n e m a openitog priznanja (u p o g r e b n i m o b r e d i m a ) po
jedinanosti mrtvaca. P r e m a t o m e , o n o to D r a v a s m a t r a k a z n o m ,
P o r o d i c a s m a t r a j e d i n o zloinom ( T e m a Antigone).
Str. 332, 5. r e d a k o d o z d o : N a r o d , k a o zajednica G r a a n a , dola
zi u sukob sa samim sobom k a o zajednica P o r o d i c a .
Str. 333, 1. 13: Djelovanje poganskog G o s p o d a r a je konformistiko i hoe da b u d e takvo. G o s p o d a r nije n i k a d a revolucionar (naj
vie - anarhist).
Str. 333, r. 23: U Antikoj dravi ne rastavlja se das Wesen od
die Macht, t j . G r a a n i od dravne Vlasti (vlade, u p r a v e ) . Antiki
G o s p o d a r ne m o e da se iskljui iz D r a v e , ne m o e da b u d e revolu
cionaran. On ne nastoji da to b u d e . Izvan D r a v e - on nije nita,
mrtvi p r e d a k .
105
Njegovo djelovanje nastoji da b u d e lojalno. N o , k a k o je o n o

ljudsko djelovanje, o n o m o e biti samo n e g a t o r s k o . Ali G o s p o d a r to
ne zna. On ne objanjava sebi svoju specifino ljudsku bit, negatorski k a r a k t e r ljudskog djelovanja. Ne shvaa sam sebe, nije sebe svje
stan. I zato nije istinski Individuum.
Djeluje bilo na politikom, bilo na p o r o d i n o m p l a n u . U o b a
sluaja postoji zloin. D i e Sittlichkeit je bitno V e r b r e c h e n , Schuld.
Vrline p o g a n a su zakrinkani zloini (uspor. svetog A u g u s t i n a ) ; t j .
o n e n e d o v o d e d o die Befriedigung.
Djelovanje G o s p o d a r a poganina n e m o e d a b u d e revolucionar
n o , j e r o n n e radi. D a k l e , svojim djelovanjem n e transcendira d a n o
( p r i r o d n o ) . Stoga ne posjeduje ideju (revolucionarnu) to transcendi
ra datost (drutvenu i politiku). G l e d a n o objektivno: A n t i k o dru
tvo zasniva se na ropstvu.
S druge s t r a n e , s a m o djelovanje A n t i k e drave je zloinako:
ratovanje. D r a v a r a z a r a Pojedinanost G r a a n i n a k a o Pojedina
nost, a ne daje mu mogunost da ivi k a o Individuum. U t o m e je
njezin zloin. R a t e biti Sudbina, kazna i, na k o n c u , propast
A n t i k o g drutva.
Posljednji razlog zloinakog k a r a k t e r a svakog djelovanja u An
tikom drutvu j e s t e apsolutno odvajanje obaju spolova i u t o m e je
posljednji uzrok p r o p a s t i poganskog svijeta. ( e n a = Pojedinanost
Openitosti; M u k a r a c = Openitost Pojedinanosti.)
Z a t o to je lojalan, Antiki g r a a n i n je zloinac. P r e t r p j e t e
k a z n u to je povlai njegov zloin, ali nee shvatiti zato. U t o m e je
tragedija.
Svako djelovanje (u P o g a n s k o m svijetu) trai osvetu. Budui da
poganin ne zna za svoj zloin, nee moi da izbjegne ovoj osveti. Ti
pian sluaj: E d i p . Nakon to je izvrio djelo, m o r a da prizna k a k o
je o v o djelo zloinako, prije toga nije mogao da to sazna.
Svjestan zloin: A n t i g o n a . D r a v a , koja hoe da zabrani bratovu
s a h r a n u , zloinaka je u oima A n t i g o n e , za koju das Sein, bitak
njezina b r a t a , ne m o e da b u d e r a z o r e n zloinakim obiljejem nje
gova djela.
P o g a n i n u ( G o s p o d a r u ) otkriva njegova tragina sudbina zloi
naki k a r a k t e r njegovog djelovanja.
Ali, G o s p o d a r ne m o e trasncendirati Poganski svijet pa isto
d o b n o negira dva o d v o j e n a plana ovoga svijeta. Iskljuivo openita
D r a v a (= dokoni ratnik) i iskljuivo partikularistika Porodica. R o b
e biti onaj t k o e negirati ovaj Svijet.
106
to e uiniti G o s p o d a r p o g a n i n ? Postat e dezinteresiran za

D r a v u (za O p e n i t o ) ; prestat e da ratuje, usvojit e ideje (partikularistike) R o b a : Stoicizam, Skepticizam i, na kraju, Kranstvo; ieznut e, dakle, k a o G o s p o d a r , ne u revoluciji (uslijed n e g a t o r s k o g
djelovanja R o b a ) , ve u p r i r o d n o j dezagregaciji, k a o ivotinja, P r e laz od A n t i k e drave na Kransku dravu imat e revolucionarnu
vrijednost, ali to nee biti istinska Revolucija.
Str. 339, circa m e d . : A n t i k a drava ima prirodnu b a z u : das
Volk, etniku jedinicu. Isto t a k o , postoji prirodna kontradikcija un u t a r A n t i k e drave: o n a je odvajanje spolova. Na taj nain, k a d se
vodi b o r b a izmeu O p e n i t o g i Pojedinanog, izmeu G r a a n i n a i
e n e , Ljudskog i Boanskog z a k o n a , D r a v e i P o r o d i c e , - D r a v a ,
unitavajui Pojedinca, razara svoju vlastitu osnovu (Wurzel), te ra
z a r a , d a k l e , s a m a s e b e ; a k o p a k p o b j e d u slavi P o j e d i n a c , D r a v a se
jo dalje razara ovom zloinakom djelatnou. U P o g a n s k o m svijetu
n e m a posredovanja izmeu Openitosti ( D r a v e ) i Pojedinanosti
(Porodice).
Str. 339, posljednji stupac: Prelaz od A n t i k o g grada-drave na
R i m s k o Carstvo.
Str. 340: e n a je k o n k r e t n o ostvarenje zloina. U n u t r a n j i n e
prijatelj A n t i k e drave jeste Porodica koju o n a razara i P o j e d i n a c
koga o n a ne priznaje; ali, o n a ne m o e da b u d e bez njih. A n t i k a
drava p r o p a d a kroz R a t ( = iskljuivo oitovanje O p e n i t o g ) .
N o , a k o se m o e ratovati k a o lojalan g r a a n i n , m o e se to i k a o
zloinac; takav je onaj neustraivi mladi (str. 3 4 1 , r. 26) u k o m e
ene nalaze svoje zadovoljstvo i koji pretvara rat u sredstvo za ostva
renje svojih privatnih ( n a i m e , porodinih) ambicija i t a k o postaje de
spotski ef drave, P o j e d i n a c koji hoe da podloi D r a v u ( O p e n i
to) svojoj Pojedinanosti: izvrtanje Sittlichkeit, obiajnog (univerzalistikog) p o g a n s k o g , antikog m o r a l a , m o r a l a G o s p o d a r a (Alkibij a d , A l e k s a n d a r Veliki).
c. Rechtzustand (str. 3 4 2 - 3 4 6 ) .
R a d i se o r i m s k o m carstvu i o dolasku kranstva: prelaz od V I ,
A na V I , B .
R i m s k o carstvo nije D r a v a u p r a v o m smislu rijei: o n o je i m o
vina Privatnika, C a r a . Privatnici, dakle, ne interesiraju se za D r a v u
i stavljaju privatni interes ispred javnog interesa. G o s p o d a r i su pre
stali da ratuju; nisu vie g r a a n i ; nisu, d a k l e , vie istinski G o s p o d a r i
(jer G o s p o d a r = B o r b a za priznanje = rat i g r a a n s k a akcija).
107
Jedini proizvod rimske k u l t u r e : Privatno p r a v o . R i m s k a drava

nije vie geistloses Gemeinvvesen (prirodna zajednica); izgubila
je svoj etniki k a r a k t e r . D r a v a je sada jedinstvo svjesno samoga se
be (u Carevoj osobi). A svaki pojedinac svjestan je svojih privatnih
interesa, svjestan sebe kao pojedinac, ukoliko je pojedinac. D a k l e :
p o b j e d a Pojedinanosti, P o r o d i c e , B o a n s k o g prava.
Ovdje je Pojedinac Osoba (juridika) Buruja, ne-graanina;
nedostaje m u , d a k l e , Openitost. U R i m u n e m a Individualnosti.
R i m s k i buruj suprotstavlja Dravi juridiku osobu, t j . Ja (aps
t r a k t n o , das Ich) osamljena ovjeka.
R i m s k a drava priznaje apsolutnu vrijednost osobe, Pojedi
n a n o s t i , ali s a m o k a o takve, - a ne Openitost u Pojedinanosti. Ne
priznaje G r a a n e , istinske Individualnosti.
Prelaz od Carstva na Kranstvo: repriza triju e t a p a dijalektike
R o b a iz IV poglavlja, pododjeljak B.
K a k o G o s p o d a r i hoe da prihvate ideologiju R o b o v a ? Ali, to vi
e nisu pravi G o s p o d a r i , to su Buruji, robovi C a r a . K a k o je mogla
apstraktna (= asocijalna) ideologija Stoiara imati drutveno vae
nje? Z a t o to o d g o v a r a R e c h t z u s t a n d - u , (rimskom) p r i v a t n o m pravu
juridike O s o b e . A o n a skeptikog Solipsista, koja negira stvarnost
vanjskog svijeta? Z a t o to sada postoji privatno vlasnitvo; ovaj mali
svijet koji je m o j e stvorenje i koji izmie svakom relativizmu: to je
realizacija solius ipsius. ovjek koji je sveden na juridiku osobu
j e s t e p r a z a n (i d o s a d a n ) sadraj; ovjek koji je sveden s a m o na to da
b u d e privatni vlasnik, rentijer, d a l e k o je od toga da b u d e samosta
lan, j e r njegov mali svijet faktiki ovisi o vanjskim uvjetima i njiho
vim p r o m j e n a m a . Ali o t o m e ne polae sebi raun: on misli i ivi
k a o solipsist.
Infrastruktura Kranstva: e x - G o s p o d a r p o s t a o je u stvari R o b
j e d n o g d e s p o t a . N e m a , d a k l e , vie nita da izgubi, usvajajui ideolo
giju R o b a ; naprotiv, usvajajui j e , postaje - a ovo je za nj jedini
nain da to p o s t a n e - j e d n a k C a r u i do ovoga podie svoju vrijed
nost (obojica su robovi Boji, jednaki u ropstvu). I kranski se Bog
shvaa p o uzoru n a C a r a : d e r H e r r d e r Welt jeste j e d i n a doista
stvarna o s o b a , ali postoji s a m o ukoliko ga priznaju njegovi podanici;
isto t a k o , B o g K r a n a (koga e ubiti francuska revolucija).
C a r , gospodar r o b o v a i ef izopaene p s e u d o d r a v e , o d g u r n u t je
u privatan ivot i r a z v r a t n u rasko, - k a o i njegovi sugraani. Osim
toga, on je j e d i n a veza izmeu njih. N e m a vie n a r o d a ( V o l k ) , osta
la je s a m o Privatnika praina, ostale su s a m o pravne osobnosti.
108
Isto t a k o je B o g j e d i n a veza m e u lanovima C r k v e , toga pseudodrutva, m e u lanovima to p r e d njim n e m a j u nikakvu vrijed

nost; a isto t a k o je n e s p o s o b a n da pobijedi senzualne elje i razorni
nemir vjernika (uspor. to su Barbari za C a r a ) . D o l a z i m o do
Kranskog svijeta; priznanje O s o b e , ali u transcendenciji. Sada sli
jedi p o s t e p e n o ruenje Boje transcendencije. N e b o m o r a sii n a
Zemlju. T o j e t e m a i z V I , B .
(Izvadak
iz
l'Annuaire
Etudes,

Odsjek
religijske
znanosti)
des
Hautes
Nastavljajui doslovni k o m e n t a r Fenomenologije Duha, proua

vali s m o : najprije V poglavlje, p o d naslovom Um (Vernunft), a o n o
se bavi egzistencijalnim stavovima buroaskog Intelektualca, t j .
o v j e k o m to ivi u K r a n s k o m svijetu, ali koji je sam p o s t a o
ateist; a zatim je Odsjek A, VI poglavlje posveen analizi pogansko
ga antikog Svijeta.
Kranski stav karakteriziran je time to se Kranin odvaja od
P r i r o d n o g svijeta i od D r u t v a ili D r a v e , zatvarajui se u samoga
sebe. Kranin ide za transcendentnim ciljem, - za spasom svoje
b e s m r t n e d u e ; u traenju ovog cilja niti m o e da p o m o g n e drugo
m e , niti da b u d e p o t p o m o g n u t od drugoga; p o m o mu dolazi samo iz
onostranosti i j e d i n o u onostranosti m o e biti poluen njegov cilj.
Ovaj Kranin moe da postane - iz razloga koje Hegel ne naznauje
- ateist; t j . m o e da napusti ideju onostranosti i da je zamijeni tran
scendentnim ciljem to je ostvariv na o v o m svijetu. Ali Kranin, po
stajui ateist, postaje kranski ateist. On ivi sada na ovom svijetu i
za ovaj svijet, ali i dalje ivi zatvarajui se u samoga sebe, apstinira
jui od svakog djelatnog dodira s Onim-to-nije-on, ne zanimajui se
za drutvenu i politiku djelatnost. T a k o on postaje Intelektualac in
dividualist.
Ovaj Intelektualev individualizam u stvari j e , sasvim k a o i egzi
stencijalni solipsizam Kranina, m o g u j e d i n o u D r u t v u ili Dravi
to priznaju pojedinca k a o takvog k a o pravnu osobnost ( R e c h t p e r son) i k a o vlasnika privatnog vlasnitva ( E i g e n t u m ) , ali koji ga sa
m i m tim vie ne priznaju k a o Graanina (Burger), t j . iskljuuju ga iz
politikog ivota, ne trae vie njegov ivot za o b r a n u D r a v e i na
taj ga nain pretvaraju u pasivnog podanika Suverena-despota. Ovaj
pojedinac koji je s a m o p o j e d i n a c , koji vie nije G r a a n i n u p r a v o m
110
smislu rijei jeste Burger als Bourgeois. Ovaj B o u g e o i s javlja se u

d r u g o m razdoblju R i m s k o g carstva (235-476) i njegova povijest see
sve do francuske Revolucije 1789. D a k l e , t o k o m ovog historijskog
razdoblja razvijaju se i ostvaruju dvije buroaske ideologije, opre
ne ali d o p u n s k e , o n a religioznog Kranstva i o n a ateistikog ili sekulariziranog Kranstva, a ovo je u p r a v o ideologija Intelektualeva
individualizma, to je opisana u V poglavlju.
Individualistike ideologije Intelektualca zasnivaju se na ideji
koja potjee od R o b a stoika, a usvojena je od Kranstva, p r e m a
kojoj ovjek m o e postii svoj najvii cilj, t j . a p s o l u t n o Zadovolje
nje (Befriedigung) ne zanimajui se za drutveno i politiko djelova
nje, ivei u bilo kojoj Dravi, ivei u njoj u bilo kakvim uvjetima.
N o , t o j e , p r e m a H e g e l u , n e m o g u e , j e r zadovoljenje individuuma
n u n o pretpostavlja stvaranje Savrene drave, gdje svi jesu Graani
u strogom smislu rijei. O v a se D r a v a r a a iz Revolucije, a onaj
t k o ne pospjeuje aktivno njezin dolazak m o r a , d a k l e , da iskusi ne
dostatnost svoga isto privatnog ideala, t j . svoga individualistikog
stava u o p e . Budui da nije G r a a n i n i budui d a , p r e m a t o m e , ne
m o e biti zadovoljen u stvarnom d r u t v e n o m Svijetu, i I n t e l e k t u a l a c
e, sasvim k a o i p o b o n i Kranin, izbjegavati k o n k r e t n u empirijsku
stvarnost i skloniti se u j e d a n I m a g i n a r n i svijet. Ovaj Svijet, istina
j e , nee vie biti o n o s t r a n o s t u p r a v o m smislu; bit e to svjetovna
o n o s t r a n o s t , - intelektualan svemir der Sache selbst, idealan svijet
Istinitog, Lijepog i D o b r o g o sebi. Ali, sasvim k a o i religiozna o n o
stranost Kranina, ovaj Idealan svijet oprean je empirijskoj stvar
nosti i neovisan o njoj. A k o cilj to ga valja postii nije vie sjedinje
nje t r a n s c e n d e n t n e due sa onosvjetskim A p s o l u t o m , on nije, isto
t a k o , ni uspjeno djelovanje K o n k r e t n o g ovjeka u Stvarnom svijetu.
Cilj Intelektualca, sasvim k a o i onaj P o b o n j a k a , jeste pasivna mani
festacija apsolutne a p s t r a k t n e vrijednosti, a ne njezine aktivno ozbiIjenje u cjelini k o n k r e t n o g Empirijskog svijeta. A u postizavanju
svog cilja, u traenju neposrednog (unmittelbar) d o d i r a sa apsolut
n o m vrijednou, Intelektualac ateist ostaje osamljen sasvim t a k o
k a o i poboni Kranin; n i k o m e ne m o e p o m o i , i n i t k o ne m o e da
mu pomogne.
Na taj nain, pasivni individualizam ateistikog Intelektualca:
uenjaka, umjetnika, filozofa itd., - koji se opravdava idejom opstoj
nosti apsolutnih, vjenih, transempirijskih vrijednosti, t e k je sekula
rizacija egzistencijalnog solipsizma p o b o n o g Kranina: Ideologija
Istine, Ljepote i D o b r o t e je religija onih koji je n e m a j u . To je ideo
logija ovjeka koji, s j e d n e s t r a n e , vie ne vjeruje u svoju besmrt-
111
nost - ili, bolje, koji je p r e s t a o da ostvaruje ideju svoje smrti - i

koji e, p r e m a t o m e , aspirirati na A p s o l u t n o zadovoljenje na ovom
svijetu, ali koji, s d r u g e s t r a n e , hoe da to zadovoljenje postigne ne
posredno (unmittelbar), t j . ne uloivi n a p o r u negativno ili negator
sko djelovanje to je n u n o za stvarni p r e o b r a a j D a n o g p r i r o d n o g i
d r u t v e n o g svijeta u j e d a n Svijet gdje i m a n e n t n o zadovoljenje indivi
d u u m a postaje stvarno m o g u e . K a o to p o b o n i Kranin m o e nai
zadovoljstvo u nesretnosti svoje svijesti, t a k o ateistiki Kranin m o
e da se zadovolji istom radou (Freude) to mu je p r u a intelek
tualni ivot. Ali ni j e d a n ni drugi nee postii definitivno Zadovolje
nje, die Befriedigung. Cilj Intelektualca i P o b o n o g ovjeka ne m o e ,
d a k l e , biti Posljednji cilj ovjeka. Stoga e , god. 1789, aktivni ljudi,
p u t e m stvaralakog n e g a t o r s k o g djela, poi na ostvarenje apstrak
t n o g ideala Religioznog i Ateistikog kranstva, preobraavajui
Svijet Buruja u Svijet G r a a n a , gdje na o v o m idealu z a s n o v a n e
buroaske ideologije nee vie imati razloga da postoje, pa e, na
kraju, biti zamijenjene istinskom filozofijom ili hegelijanskom Zna
nou.
Revolucija i dijalektika to u nju vodi opisane su u O d s j e k u B
VI poglavlja. U odsjeku A p o k a z a o je H e g e l k a k o i zato je Antiki
g r a a n i n i ovjek P o g a n s k o g svijeta p r e s t a o da b u d e o n o to je da
bi p o s t a o onaj Rimski buruj koji, prihvaajui Religiju svojih R o
bova, ostvaruje Kranski svijet, gdje se razvijaju religiozne i atei
stike ideologije opisane u IV i V poglavlju.
IV
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1936-1937.
Kako itati
Hegela
B.
Der sich entfremdete Geist; die Bildung (str. 346-422)
Uvod (str. 346-350)

Pododjeljak B VI poglavlja posveen je analizi Kranskog dru
tva. U stvari, radi se o fenomenolokoj analizi povijesti F r a n c u s k e ,
F e u d a l i z m a do N a p o l e o n a . Kranski svijet zavrava u ostvarenju is
prava a p s t r a k t n e Ideje slobode ( r o e n a u samosvijesti R o b a ) , koja
se ozbiljuje kroz F r a n c u s k u revoluciju i N a p o l e o n a (drutvo, politi
k o , historijsko ostvarenje apstraktne dijalektike iz IV, B poglavIja).
Kranski svijet sastoji se od p s e u d o g o s p o d a r a to su prihvatili
a p s t r a k t n u ideju slobode R o b o v a , - a ovi su, p r e m a t o m e , postali
p s e u d o r o b o v i . P s e u d o r o b o v i i pseudogospodari (to je j e d n o te isto)
jesu Buruji, t j . graani krani. U p o s t r e v o l u c i o n a r n o m drutvu
( n a p o l e o n s k o m , koje je opisano u p o d o d j . C. ovog VI poglavlja) ne
ma vie ni G o s p o d a r a ni R o b o v a . Ne s a m o zato to n e m a vie go
s p o d a r a u p r a v o m smislu n e g o zato to je u Revoluciji (krvavoj) R o b
stavio na kocku svoj ivot u Borbi za priznanje, prestajui t a k o da
b u d e R o b . Ali R o b , sve da i prestaje t a k o da b u d e R o b , ne postaje
G o s p o d a r u p r a v o m smislu. Z a t o ? Z a t o to osloboeni R o b , postav
i G r a a n i n , i dalje r a d i , i to dobrovoljno. Ali on ne radi za samoga
sebe, a ni za G o s p o d a r a . D a k l e , nije vie ni R o b u p r a v o m smislu.
(ovjek radi za n e k o g drugog s a m o iz straha p r e d smru; no G r a a
nin je prevladao ovaj strah u revolucionarnoj borbi za priznanje.)
Postrevolucionarna drava je svjesna, razumljiva i svake k o n t r a
dikcije o s l o b o e n a stvarnost. ovjek koji sudjeluje u ovoj Dravi
p o t p u n o razumije samoga sebe i ivi u suglasju sa samim s o b o m . Na
taj nain je p o t p u n o zadovoljan (befriedigt), i to putem uzajamnog
priznanja sviju. Priznanje od drugoga vrijedno je s a m o a k o je i sam
ovaj drugi priznat: to su shvatili j e d i n o ljudi iz 1789. G o s p o d a r (po8*
116
ganin) bacio se u egzistencijalnu bezizlanost, ne htijui priznati o n o

ga koji njega priznaje ( R o b a ) : odatle njegova tragina situacija. R e
volucija, b a o n a , ostvarila je Slobodu, J e d n a k o s t i B r a t s t v o , t j . pri
znanje svakog pojedinca od sviju. N a p o l e o n s k a drava ima j e d a n
bitno novi karakter: u njoj se ostvaruje sintetiki ovjek, istinski Bur
ger, pravi G r a a n i n , - sinteza G o s p o d a r a i R o b a : vojnik koji radi i
radnik koji ratuje. T i m e ovjek postizava p o t p u n o Zadovoljenje (Be
friedigung): t j . ostvaruje svoju Individualnost, sintezu P o j e d i n a n o g i
O p e n i t o g , j e r je openito priznat u svojoj pojedinanosti koja je nenadomjestiva i jedina na svijetu. Historija se, d a k l e , zaustavlja.
Nije vie m o g u a j e r je zadovoljan ovjek to ju je stvarao, j e r n e e
da se dalje mijenja, da se n a d m a u j e . U t o m sluaju m o e ovjek
zauzeti kontemplativan stav i samoga sebe razumjeti. Ostvaruje A p
solutnu filozofiju, koja zamjenjuje Religiju, H e g e l o v u filozofiju, iji
U v o d j e Fenomenologija.
V I , C ne opisuje Idealnu dravu to ju je stvorio N a p o l e o n , a
koja sada vie nije i n t e r e s a n t n a , n e g o filozofijski i ideoloki proces
to je pripravio A p s o l u t n u H e g e l o v u filozifiju.
Historija je umrla, a H e g e l a je njezin g r o b a r (= A p s o l u t n o zna
nje). A p s o l u t n o znanje je sinteza:
a) Schellingove Filozofije P r i r o d e (opisana i vjerno izloena, u
V, A, a poglavlju, k a o shvaanje P r i r o d e od strane B u r o a s k o g inte
lektualca);
b) Filozofije ovjeka (ljudske n e g a t o r s k e djelatnosti), to je iz
loena u Fenomenologiji uzetoj k a o cjelini (i u njezinom r e z i m e u ,
koji je V I I I poglavlje).
O v a sinteza - jeste Enciklopedija (= razvoj A p s o l u t n o g znanja
to je opisan k a o egzistencijalni stav u V I I I poglavlju).
Na kraju Historije (1806), koji je posljedica interakcije izme
u ovjeka i P r i r o d e , Schelling shvaa P r i r o d u ( N a t u r p h i l o s o p h i e ) , a
H e g e l shvaa ovjeka (Historija) i ostvaruje A p s o l u t n o znanje.
Prelaz od P o g a n s k o g svijeta na Kranski svijet.
P o z n a t o je da je kranski stav R o b a , ropski stav (strah p r e d
smru koji je p o s t a o tenja za b e s m r t n o u ) . R o b G o s p o d a r a sada je
rob Boji. Dualizam t r a n s c e n d e n t n o g svijeta i stvarnog svijeta (to
ga je j e d i n o Revolucija uspjela da uniti). K a k o je G o s p o d a r m o g a o
postati Kranin i dopustiti apstraktnu ideju slobode: vidi k o n a c pododjeljka A . N e p u t e m Revolucije, j e r R o b jo nije s p r e m a n d a sta
vi svoj ivot na kocku. S njegove s t r a n e n e m a aktivne intervencije.
R o b se ne oslobaa, ve G o s p o d a r naputa svoje G o s p o d s t v o . G o
spodar bez R o b a = R o b bez G o s p o d a r a = Kranin = B u r u j .
117
P o g a n s k a drava j e neposredna ( u n m i t t e l b a r ) . R a t n i k ( = G o
spodar) ostvaruje s a m o openitu stranu ovjeka. Svi imaju istu vo
lju, svi Ratnici su slini. T i r a n s a m o formulira volju svoju. P o g a n s k a
drava iskljuuje O s o b n o j a , dakle i Individualnost koja uva (aufh e b t ) ovo J a . Volja Poganskog gospodara u svemu je k o n f o r m n a op
enitoj volji ( D r a v e ) ; njegova pojedinanost iezava u riziku smrti
( r a t ) : svi su j e d n a k i p r e d smru.
Poganska drava ima k a r a k t e r Sein-a, prirodnog, danog bit
ka: o n a nije djelo P o g a n i n a . O n a je bitno ne-revolucionarna. Ne zna
se Pojedinanost. D a k l e , s u k o b izmeu O p e g i Pojedinanog, to se
oituje o p r e k o m D r a v e i P o r o d i c e . D r a v a k o d G o s p o d a r a priznaje
s a m o O p e n i t o , a s a m o po svojoj Pojedinanosti G o s p o d a r i m a n e k u
vrijednost u Porodici. A p s o l u t n o odvajanje ovih dviju vrsta vrijedno
sti: n e m a sinteze. S druge strane, Pojedinanost to se otkriva u P o
rodici jeste Pasivna pojedinanost, Pojedinanost Sein-a (ivotnog,
ivotinjskog). G o s p o d a r , Poganski graanin, djeluje j e d i n o u Borbi
za ivot i smrt, ne p u t e m R a d a . A k o G o s p o d a r poganin h o e da sa
uva svoju Pojedinanost, on prestaje da b u d e pripadnik D r a v e , od
bacuje O p e n i t o ; a k o G o s p o d a r poganin hoe da sauva svoju O p
enitost ( G r a a n i n ) , on m o r a da rtvuje svoju Pojedinanost (lana
P o r o d i c e ) . Poganin j e , dakle, uvijek zloinac, bilo p r e m a Ljudskom
z a k o n u D r a v e , bilo p r e m a B o a n s k o m z a k o n u P o r o d i c e . Poganin
ne m o e biti zadovoljen, njegova sudbina bitno je tragina. G o
vori o sudbini (Schicksal) jer ne zna da je on sam prestupnik,
krivac (Schuld).
Kontradikcija je apsolutna: u z a j a m n o iskljuivanje. P r o p a s t P o
ganskog svijeta: porodini i partikularistiki princip trijumfira u liku
kranskog individualizma. Poganski svijet: O p e n i t o . Kranski svi
jet: P o j e d i n a n o . I j e d n o i drugo n e d o s t a t n o , i j e d n o i drugo n u n o .
(Sinteza: Postrevolucionarni nepoleonski svijet). Nain prelaza: P o
ganska drava = Vojnika drava. Najjai (materijalno) pobjeuje
najslabijega (materijalno). O d a t l e prelaz Gradova-drava u Carstvo
( A l e k s a n d a r , zatim R i m ) . Z a t i m se Carstvo ne m o e vie (materijal
n o ) braniti j e d i n o p r e k o svojih g r a a n a , koji su odvie malobrojni.
T r e b a apelirati na ne-graane. G o s p o d a r i , budui da su priznati od
itavog svijeta, prestaju voditi r a t (za presti, jedini istinski): pax ro
m a n a . T a d a prestaju da imaju univerzalno vaenje (jednakost p r e d
smru, patriotska rtva), te se ograniavaju na pojedinano vaenje
u n u t a r svojih p o r o d i c a (razlinih po svojim bogatstvima i egoistikih). Od ina postaju Sein. R i m s k o pravo bit e privatno p r a v o :
sigurnost tijela, o b r a n a vlasnitva. G r k i ratnik postaje Rimski bur-
118
uj. Ovaj prestaje da b u d e G r a a n i n u p o g a n s k o m smislu rijei.

D r a v a t a d a ima pravo (= objanjivu mogunost) da se za nj ne
b r i n e . P s e u d o g r a a n i ne-ratnici, to se interesiraju s a m o za svoje pri
vatno vlasnitvo ( P o j e d i n a n o s t ) , a ne interesiraju se za O p e n i t o ,
p r e p u t e n i su na milost i nemilost profesionalnim vojnicima i nji
h o v o m efu ( C a r u ) . I ovaj ef, D e s p o t , s m a t r a t e D r a v u za svoje
privatno vlasnitvo (i o n o svoje p o r o d i c e ) . Cijeli ovaj proces je ne-svjestan i ne-hotimian. S druge strane, injenica privatnog vlasnitva
izraava se ne samo kroz R i m s k o p r a v o , n e g o i kroz ideologije, koje
e biti o n e R o b a . Rimski buruj m o e prihvatiti ove ideologije j e r je
tek kvazi-rob D e s p o t a . Poinje time to postaje Stoik ( n e zanima se
za vanjski svijet), zatim Skeptik (negira ovaj svijet), zatim Kranin
(trai utoite na drugom svijetu). T a k o p r i v a t n o vlasnitvo lei u
osnovi Kranstva. R a d i privatnog vlasnitva ideologija R o b a postaje
stvarnost (drutvena, politika, historijska): Kranski svijet (i njego
ve p s e u d o d r a v e ) .
(Vidimo ovdje marksistiku spoljanjost ovog p r o c e s a ; ali M a r x
je u k i n u o T j e s k o b u i Smrt. - U o s t a l o m , H e g e l a inspirira G i b b o n . )
Vidimo da su o b a procesa ( G o s p o d a r na o v o m mjestu i R o b u IV
pogl.) apsolutno nezavisna. I m a n e n t a n proces k o d G o s p o d a r a , neza
visan od djelovanja R o b a . G o s p o d a r - C a r je Sein (prirodna, da
na - nasljedna stvarnost) za R o b a i za Buruj a kvazi-roba, a on
je ipak, u stvari, njihovo djelo. Isti je sluaj sa t r a n s c e n d e n t n i m Bo
gom u Kranstvu: ovjek ga stvara (izmilja), ali to ne primjeu
je i prihvaa ga k a o n e k u datost, Sein.
Karakteristika Kranskog svijeta: dualizam ovostranosti i o n o
stranosti (Jenseits). Kranin je Poganin koji je p o s t a o svjestan svog
n e d o s t a t k a ; ali k a o Kranin, on ostaje u t o m e stanju, u svojoj ne
srei. Ali, isto t a k o , on vidi konflikt, proivljuje ga, on je onaj koji
p r i p r e m a Revoluciju, koji m o r a da privede u opstojnost Hegelijan
sku ( n a p o l e o n s k u ) dravu.
Str. 348, 1. stupac - Kranski svijet: jedinstvo Openitosti i P o
jedinanosti, ali jo nezadovoljavajua sinteza: postoji o t u e n j e d u h a
( E n t f r e m d u n g ) . N e d o s t a t n o jedinstvo je isto i d e a l n o . O d a t l e kon
tradikcija izmeu ideala (jedinstva) i stvarnosti (koja nije ovo jedin
stvo, gdje vlada dualizam). U K r a n s k o m svijetu postoji jo o p r e k a
izmeu Openitosti (Drave) i Pojedinanosti ( P o r o d i c e , drutvenih
Klasa, Nacija). Progresivno ostvarivanje ovog ideala jedinstva jeste
die Bildung, odgojno i o b r a z o v n o oblikovanje to se vri u R a d u
( U s p o r . IV, A pogl.).
119
P o g a n s k a o p r e k a Openitog i Pojedinanog postala je svjesna u

Kranstvu. Kranstvo donosi i ideal njihova jedinstva (tj. Indivi
dualnosti). O p r e k a izmeu empirijske (wirklich) p o j e d i n a n e Svijesti
i iste (rein) Svijesti o k r e n u t a p r e m a transempirijskom idealu je
dinstva Pojedinanog i Openitog.
U Kranskom svijetu dominira e l e m e n t ropstva: Buruj kra
nin se osamljuje, z a n e m a r u j e B o r b u , ne interesira se za vanjski svi
jet: o d a t l e , k a o manifestacija, privatno vlasnitvo.
Kranska svijest je razdrta svijest. Svijet nezadovoljnika, predrevolucionara; to je i svijet govora, die Sprache. Za H e g e l a ne po
stoji t r a n s c e n d e n t n i svijet; ali teologija nije j e d n o nita j e r ima histo
rijsku vrijednost. Njezina stvarnost je o n a G o v o r a (Logos). Ovaj
G o v o r kranina je G o v o r vjere, utopije, ideala i z a b l u d e ; to e
rei da ovaj G o v o r ne objavljuje o n o to jest, nego stvara (u apstrak
t n o m ) idealan svijet koji je o p r e a n s t v a r n o m svijetu. G o v o r se rada
iz nezadovoljstva. ovjek govori o Prirodi to ga ubija i ini da pati;
govori o Dravi to ga tlai i stvara politiku e k o n o m i j u , j e r se dru
tvena stvarnost ne slae s njegovim idealom i ne zadovoljava ga
(budui da ne pridaje openito valjanu vrijednost njegovoj pojedi
nanosti).
ovjek e htjeti da uskladi stvarnost svijeta u k o j e m ivi s idea
lom to je izraen u njegovu G o v o r u . Kranski svijet je svijet Inte
lektualaca i Ideologa. to je ideologija? O n a nije W a h r h c i t (objek
tivna istina), ni zabluda, ve neto to moe postati istinitim B o r b o m
i R a d o m koji e Svijet uiniti k o n f o r m n i m idealu. Provjeravanje pu
t e m B o r b e i R a d a ini n e k u ideologiju istinitom ili lanom. Vidjet e
se da o n o to se ostvarilo na kraju revolucionarnog procesa nije ista
i j e d n o s t a v n a ideologija od koje se polo, ve neto to se od nje
razlikuje i to je istina (objavljena stvarnost) ove ideologije.
N a p o e t k u i m a m o kransku ideologiju, zasnovanu n a opreci
(porijeklo: Rimski svijet) to ukljuuje j e d a n ideal: o n o s t r a n o s t . K a o
rezultat imat e m o Postrevolucionarni svijet gdje se onostranost
( a p s t r a k t n a , imaginarna: ideal) ozbiljila na ovom svijetu. Istina
(objavljena stvarnost) Kranstva nije vie kranska.
Kransko osvjetenje o p r e k e ukljuuje G o v o r i bitno je kriti
ko: kritika Svijeta u njegovu totalitetu: obezvreivanje vrijednosti
(poganskih) D r a v e , P o r o d i c e , tijela itd.
I. Die Welt des sich entfremdeten Geistes (str. 350-383)
U v o d (str. 350)
ga)
Osnovni mit kranstva je sjedinjenje Openitog (Drave = Bo

i Pojedinanosti (Porodice = ovjeka-ivotinje): utjelovljenje
120
Boga, Krist. Ideal kranstva je da oponaa Krista, ali on ne moe da

postane Krist: u t o m e je u n u t a r n j a kontradikcija kranstva. ( Z a H e
gela je ovjek onaj to postaje B o g o m na kraju Povijesti koju stva
raju B o r b a i R a d : utjelovljenje je O p a povijest; objava je shva
anje ove Povijesti, po H e g e l u , u Fenomenologiji.)
Razvoj Kranstva: osvjetavanje konflikta do rjeenja konflikta
u P o s t r e v o l u c i o n a r n o m svijetu.
Prva e t a p a (VI, B , I ) : F e u d a l i z a m ; Apsolutizam d o Nacionali
zma (i: pseudosinteza kartezijanskog E g o : ja j e s a m , ali mislim o op
enitim istinama);
druga e t a p a (VI, B, I I ) : die Aufklarung (to prazni transcenden
t n o od svakog sadraja i cilja na korisno, t j . na o v o s t r a n o s t ) ;
trea e t a p a ( V I , B, I I I ) : Revolucija (od 1789) i N a p o l e o n s k o
carstvo (1806).
Z a t o : Die Welt des sich e n t f r e m d e t e n Geistes? Z a t o to je
dualizam, o t u e n j e ( E n t f r e m d u n g ) o n o to karakterizira Kranstvo.
D u a l i z a m koji suprotstavlja:
die W e l der Wirklichkeit, stvarni prirodni i drutveni svijet;
die Welt r e i n e n Bevvusstseins, to ga ovjek sebi izgrauje (sich
e r b a u t ) , u svome U m u i njime i svojoj Vjeri i n j o m e (imaginaran
svijet). Krianin se osjea strancem u stvarnom svijetu, bjei u ima
ginarni svijet. Vjera je die Flucht aus der vvirklichen Welt.
I V , B pogl.: Kranska vjera u P o g a n s k o m svijetu, t j . kranski
isto subjektivni stav;
V I , B pogl.: Kranstvo k a o Vjera to se ostvaruje u Kran
skom svijetu: kranski drutveni stav;
V I I , C pogl.: kranska nauka, teologija (koja je antropologija
to ne zna za samu sebe).
U Kranskom Svijetu Filozof je privatnik koji objavljuje s a m o
Pojedinano; Teologija j e , naprotiv, kolektivno djelo, kroz koje
Drava objavljuje samu sebe (nesvjesno) i objavljuje (nesvjesno)
Openito. D a k l e , svaka Filozofija (partikularistika) m o r a biti upot
p u n j e n a n e k o m Teologijom (univerzalistikom). J e d i n o H e g e l ostva
ruje sintezu Pojedinanog i O p e g ; njegova filozofija m o e , d a k l e ,
da b u d e bez teologije. Stoga o n a vie nije filozofija, ve M u d r o s t
(Sophia), A p s o l u t n o znanje. Ali, o p r e k a izmeu vjere (teoloke) i
U m a (filozofskog) nuna je i neizbjena u K r a n k o m svijetu.
121
a. Die Bildung (= o b r a z o v n o oblikovanje [putem R a d a ] ) (str.

350-376)
Str. 350, 1. stupac: Razlika izmeu kraja P o g a n s k o g svijeta ( V I ,
A, c) i p o e t k a Kranskog svijeta (VI, B, I, a)
Str. 350, 3. r. o d o z d o : Wesen oznaava uvijek kolektivnost,
Dravu.
U Kranskom svijetu samosvijest pronie das W e s e n . Z n a se
(vjeruje se da se zna) zato se ivi: ivi se za ideal. Tu je o n o znaaj
n o , n o v o . Ali valja primijetiti: Von einem Selbst-bewusstsein...:
onaj koji postaje svjestan samoga sebe je Pojedinac, ne Openitost
k a o takva ( D r a v a ) ; odatle (to e se vidjeti kasnije): politiki oblik
a d e k v a t a n Kranstvu je Apsolutizam L' E t a t , c' est moi.
Kranin vjeruje da se m o e ostvariti i s a m o m e sebi objaviti
n e p o s r e d n o , u svojoj savjesti, a da ne p r o e kroz posredovanje
drutvenog djelovanja, djelovanja to ga vodi van iz njega samog.
Kranin se zatvara u samoga s e b e ; das Wesen je gegenuber;
D r a v a je izvan njega, njemu s druge s t r a n e ; o n a mu je t u a . K a d a
Pojedinac u nju p r o d r e , postaje, dakle, s a m o m e sebi t u (Entfrem
dung, otuenje).
U Kranskom svijetu Wesen se odnosi na (objavljuje i sad
ri) openiti e l e m e n t uope. U P o g a n s k o m svijetu postojala je s a m o
D r a v a koja je predstavljala O p e ; u Kranskom svijetu postoji i onostranost, transcendentni svijet, Bog.
D a k l e , ista reenica kae jo i ovo: ovjek je sam n a s u p r o t Bo
gu; i ja (= Pojedinano je) jesam u d i r e k t n o m ( n e p o s r e d n o m od
nosu s B o g o m ( = O p i m ) , d a n e prolazim kroz posredovanje D r u
tva, D r a v e , Povijesti.
Teoloki: B o g (der Geist dieser Welt) postaje sebe svjestan k a o
O s o b a , neovisno o Svijetu, ali time se nalazi p r e d neim njemu iz
vanjskim: pred zlom.
Racionalistiki: ovjek postaje svjestan samoga sebe k a o E g o ,
ograniavajui se na svoj osamljeni bitak; drutvena irina postaje
vanjski prostor, koji je njemu t u . O d a t l e kartezijanski dualizam
(statiki, nedijalektiki) iste misli i materije (prostor) to nisu posre
d o v a n e Djelovanjem.
2. reenica - Vanjski svijet j e , d a k l e , Kraninu t u ; a k o h o e
da svom Selbstbevvusstseinu (svome J a ) d a d e n e k u Wirklichkeit (ob
jektivnu stvarnost, zazbiljnost), m o r a , dakle, da izvri in odrica
nja, da otui svoju osobnost. To on sebi objanjava. D a s D a s e i n (=
empirijska, historijska egzistencija) Kranskog svijeta pretpostavlja i
ukljuuje negatorska djelovanja; on je, dakle, rezultat svjesnih n a p o -
122
ra u namjeri da se ostvari Ideal koji je o p r e a n d a n o j stvarnosti

(poganskoj). U s p r k o s injenici da Kranin znade da je on stvorio
ovaj Svijet, ipak se u njemu osjea tu. P o t r e b n o mu je da prisvoji
sebi ovaj Svijet, da sebe uini njegovim g o s p o d a r o m . Kranski svi
jet je duga Revolucija, kroz koju Kranin nastoji da se postavi u
Svijetu, u ovostranosti to je isprva izbjegava.
A k o ja stvaram neki Svijet, on je faktiki m o j ; on m o r a , d a k l e ,
da svjesno p o s t a n e m o j : Svijet ovjeka koji je gospodar u svojoj
kui. R o e n j e kranstva implicira ve Revoluciju o s a m d e s e t i de
vete.
3. i 4. reenica: Hegel govori znajui t o , ali Kranin to e ga
opisati u o v o m paragrafu to jo ne zna. Z a t i m : o p r e k a p o l a z n e take
ove kranske dijalektike i polazne take p o g a n s k e dijalektike (iz
V I , A ) : R i m s k o g svijeta koji je p o s t a o kranski i P o g a n s k o g rim
skog svijeta ( V I , A, c ) .
Kranin je priznat k a o kranin s a m o z a t o to je uloio napor
da p o s t a n e kranin; Poganin je n a p r o s t o poganin, r a a se k a o ta
kav, on je j e d n o s t a v n o Sein. O n o to za Kranina predstavlja vri
j e d n o s t jest in ( T u n ) kojim on postaje kranin, svjestan napor, - a
ne das Sein, njegov isti i jednostavni (ivotinjski) bitak. Ali, ovaj
n a p o r , ovo T u n , cilja tek na izbjegavanje stvarnog svijeta k a k o bi
dosegnuo onostranost. Kranin se nee boriti da osvoji svijet. Ali,
on ga, u stvari, mijenja j e r u njemu radi ( t o je t a k o e r j e d n o T u n ) .
E l e m e n t i p o t r e b n i za uspostavljanje Kranskog svijeta: osamljenje R i m s k o g buruja pacifista, privatnog vlasnika i ovjeka to ivi
u sigurnosti ( n e m a b o r b e ) . R o b koji radi (u tjeskobi) i dolazi t a k o
do V e r s t a n d a , sposoban da stvori ideale to prelaze d a n u stvarnost
(koje e B u r u j , eksgospodar, usvojiti, prihvatiti).
K a o to je Bruuj (dok je jo bio G o s p o d a r ) stvorio Poganski
svijet, gdje je bio osiguran u pogledu svoje bezbjednosti i svog pri
vatnog vlasnitva, on e isto t a k o ( p o svojoj kvaliteti Buruja) stvori
ti Kranski svijet, gdje je siguran da je spaen: on stvara Crkvu, k o
ja je drutvena stvarnost. Kranstvo na taj nain prestaje da b u d e
isti ideal: Crkva, i D r a v a koja je podrazumijeva, ozbiljuju I d e a l
to ga je zamislio tjeskoban R a d n i k . G o s p o d a r i i R o b o v i postaju
Buruji - Kranski buruji (Kranin je tjeskoban vlasnik).
Str. 3 5 1 , p o e t a k stupca: ovdje poinje analiza Bildung.
U IV poglavlju rije Bildung javlja se prvi p u t . R a d to ga R o b
vri u slubi n e k o g drugog ( G o s p o d a r a ) u tjeskobi odgaja i obrazu
je (bildet) svijest R o b a , formira j e .
123
Kranski svijet je svijet gdje rad ima j e d n u pozitivnu vrijed

nost. D a k l e , ideologija R o b a r a d n i k a slavi u njemu p o b j e d u . Osim
toga, da bi rad i m a o n e k u vrijednost, treba da u njemu b u d e sadra
na sluba (Dienst) : rad i u o p e , djelovanje ( T u n ) u slubi Vlasteli
n a , Kralja i, u posljednjoj instanci, B o g a ; osim toga, R a d t r e b a da
b u d e vren (kao kod R o b a ) u stavu s m r t n e tjeskobe. O d a t l e die Bil
d u n g : R a d kranina ima za cilj spas d u e . R a d mijenja P r i r o d u i
unutranji svijet radnikov: Kranin postaje ovjek obrazovan (gebildet). O d a t l e prevlast a p s t r a k t n e misli i racionalizma. Tu se javlja
die S p r a c h e , G o v o r . U n u t a r Kranskog svijeta ima ljudi to hoe da
ive j e d i n o u ovom svemiru govora: to su Intelektualci (koji su proanalizirani u V poglavlju).
D a k l e : da bi se bilo kraninom nije dovoljno da se ovjek rodi
i da bitkuje, treba izvriti n a p o r ; i u smjeru R a d a ( A r b e i t ) , i u smje
ru Slube ( D i e n s t ) , i u smjeru Tjeskobe ( F u r c h t ) . T r o s t r u k a Bil
dung. Ovaj n a p o r m o e da se izgubi u brbljanju: Intelektualci. D i e
Bildung je samo j e d n a strana der E n t f r e m d u n g (bezzaviajnosti) ili
der E n t a u s s e r u n g ( o t u e n j a ) .
Str. 3 5 1 , 10. r e d a k o d o z d o - O n o to vrijedi jeste energija volje
koja uzdie (aufhebt) prirodno Ja (Selbst). Stupanj je m a l o vaan,
znaajno je djelo n a p o r a . ovjek se raa k a o p o g a n i n ; postaje
Kranin n a p o r o m volje (obraenje). Od str. 351: Zweck u n d Inh a l t . . . do str. 352: ... Bleiben hat. U Kranskom svijetu Indivi
dualnost n e m a Bleiben, ne m o e se odravati u stvarnom svijetu
jer n e m a istinske Individualnosti (koja je ona Postrevolucionarnog
g r a a n i n a ) . To je tek n e k o gemeintes D a s e i n , imaginarna egzisten
cija, intelektualeva individualnost.
Str. 352, 2 1 . r.: N a p o r u smislu Bildung Individuuma (= Pojedi
nac) jeste die Bildung same Supstancije (= O p e n i t o g ) . To e rei
da sam Svijet (prirodni i drutveni, Drava) biva oblikovan djelom
vrijednih kranskih individualnih n a p o r a . Kranin hoe da sam se
be ostvari; nesvjesno ostvaruje j e d a n Svijet; zato se u t o m Svijetu
osjea t u . Ovaj Svijet ne p r i p a d a njemu: on p r i p a d a B o g u , C a r u ,
Kraljevima, feudalnoj G o s p o d i ( k o n a n o : kapitalu).
Str. 353, Das S e l b s t . . . : D a s G u t e u n d Schlechte, D o b r o i
Z l o . ( O p r e k a koja je ve n a z n a e n a u IV pogl.: Rastrgana svi
jest.) Osamljenje ovjeka povlai za s o b o m sukob (Entgegensetzung) sa Svijetom; s u k o b j e , d a k l e , bit (sutina - prev.) Kranskog
svijeta. S a m o ovo o t u e n j e je sama Bildung (oblikovanje, obrazova-
124
nje). T o s u tri strane j e d n e t e iste stvari. S u k o b ( o p r e k a ) n e postoji

samo izmeu ovoga i onoga svijeta; postoji, to e m o vidjeti kasnije,
s u k o b u n u t a r svakoga od ovih svjetova. S u k o b j e , osim toga, svje
stan: treba izabrati j e d n u od dviju mogunosti, j e r se o n e u z a j a m n o
iskljuuju (ali: j e d n a ima vrijednost j e d i n o p r e k o d r u g e i protiv nje).
Postoji apsolutna o p r e k a izmeu D o b r a i Z l a . N e m a m o g u e sinteze
toga dvoga, sukob se ne da ublaiti.
Ovaj s u k o b , ipak, nije vie tragian j e r je ovaj s u k o b svjestan.
A k o ovjek nastoji da se odri u t o m sukobu, t a d a se r a a k o m i n o .
Z a t o ? Z a t o to j e , u stvari, s u k o b rjeiv, ali ovjek to ne zna. Sa
ma injenica osvjetenja s u k o b a (poganskog, tragikog, nerjeivog)
ini ga rjeivim (kranskim), ali Kranin se s m a t r a nesposobnim da
ga rijei. Ovdje lei neki ostatak poganstva u Kranskom svijetu:
kranska komedija (u opreci p r e m a poganskoj tragediji).
D o b r o i Z l o imaju opu vrijednost; sve je u isto vrijeme d o b r o i
zlo. Ne m o e se ostvariti D o b r o , a da se ne o s t v a r i ekvivalentno
Z l o ; ne moe se razoriti kransko zlo, a da se ne razori kransko
d o b r o . (Intelektualac reflektira o ovoj situaciji: opi kritiki stav;
uvijek nalazi d o b r a u zlu i zla u d o b r u . To ovdje postaje zaista ko
mino.)
Tanije: unutar Kranskog svijeta sukob je stvarno nerjeiv, sa
svim k a o i u P o g a n s k o m svijetu. (Utopist iz V poglavlja u p r a v o je
onaj koji vjeruje da se moe ukloniti zlo putajui d o b r o onakvim
kakvo je.) Rjeenje s u k o b a m o e biti samo r e v o l u c i o n a r n o ( b o r b a
na smrt): t r e b a ukinuti Kranski svijet. Ali, o n d a se razara D o b r o .
To je zloin. Kranin koji nee da poini ovaj zloin, a ipak prizna
je da je svijet zao, nalazi se u kominoj situaciji. (Postrevolucion a r n i graanin nije ni komian ni tragian.)
Str. 354. Diese Glieder i t d . . . - Za Kranina je D o b r o : 1. n e
p o s r e d n o ( o n o je datost, ne njegovo stvorenje); 2. nepromjenljivo
(ostaje u identitetu sa samim s o b o m ) ; 3 zajedniko svima (Openi
tost). Isto vai z a D o b r o ( = U m ) u Racionalizmu ( = laicizirano
kranstvo).
Z l o je p o j e d i n a c , p r o m j e n a , n o v o : tatina u P o b o n o m
kranstvu; strast u Racionalizmu XVII-og stoljea; predrasude i
praznovjerja za Aufklarung XVIII-og stoljea.
O v o Z l o , ova tatina su trajni, ne m o g u biti uklonjeni.
Kransko D o b r o dolazi n a mjesto poganskog Savrenog. T o
znai da j e d n a m o r a l n a kategorija (vrijednost) dolazi na mjesto
j e d n e ontoloke kategorije: Savrenstvo jest (Sein), D o b r o treba da
bude ( W e r d e n , postajanje).
125
Kranstvo podrava ideje Carstva (rimskog) i Savrenstva (u

obliku ideje D o b r a ) , ali znajui da postoji i Apsolutno zlo, svudaprisutno nesavrenstvo. O n o j e , dakle, kritika pa ak i autokritika. Autokritika to e postati a u t o u k i n u e (Aufhebung:) Francuska Revolu
cija.
N o v a ideja Kranstva je o n a o G r i j e h u (neto d r u g o n e g o po
ganska die Schuld), o grijehu koji valja izbjegavati, koji je tatina
to je Kranin na p o e t k u ocjenjuje k a o ispraznu. ( T o je obezvreenje slave G o s p o d a r a od strane R o b a . ) K a d ona p r e s t a n e da bu
de isprazna, Grijeh prestaje da se s m a t r a grijehom, a Kranstvo
iezava: prolazei kroz tatinu (ropsku, b u r o a s k u ) , slava ( G o
s p o d a r a ) biva uzdignuta (aufgehoben) u dostojanstvo ( G r a a n i n a ) .
U drutvenom p o g l e d u postoji o p r e k a izmeu Staatsmacht ( D o
b r o ) i Reichtum ( Z l o ) . Bogatstvo, privatno vlasnitvo, jeste baza
kranstva i njegova Svijeta; Bogatstvo j e , t a k o e r , i Z l o , neprijatelj
e v a n e o s k o g siromatva. I kranska autokritika t a k o e r e se ostva
riti u Revoluciji i revolucijom.
D r a v a uva p r i v a t n o vlasnitvo Pojedinca ( = P o r o d i c e ) , k a o to
je i B o g , Bog za mene, za Pojedinca. D r a v a je stvorena od vlasnika
i postoji za njih ( F e u d a l i z a m ) . O n a j e , d a k l e , suprotnost samoj sebi,
t j . Bogatstvo; ali o n a tei da uniti Bogatstvo to je r a a i podrava,
sasvim k a o to Bogatstvo nastoji da razori D r a v u koja ga ogrania
va, ali koja ga je rodila i brani ga od svakog napadaja. Ali, s druge
s t r a n e , Bogatstvo (= Z l o ) i Pojedinac postoju opi. Bogatstvo j e ,
d a k l e , D o b r o , a D r a v a to mu se suprotstavlja Z l o .
Svaka djelatnost j e , d a k l e , ujedno D o b r o i Z l o . Kranin se, da
k l e , s m a t r a slobodnim p r e m a j e d n o m i d r u g o m , t j . s l o b o d n i m od
objektivne stvarnosti (koja se konstituirala kroz Dravu i Bogatstvo).
Z n a d e da se D o b r o i Z l o prepliu. Kritizira, d a k l e , svaki in, ma ka
kav on bio, pa j e d n o d u n o s t ne m o e nikada biti ostvarena u
K r a n s k o m drutvu.
Vri se podvostruavanje svakog kranskog suda. Ovaj kran
ski sud je subjektivan, pojedinaan sud; n a i m e , Kranin se ograni
ava na samog sebe. O n o znaajno u stvarima jeste njihov o d n o s
p r e m a Pojedincu, p r e m a m e n i koji sam kranin.
1. Kraninov sud o P o g a n s k o m svijetu. J e d i n o je in S u d a (su
bjektivnog) kranski. Svijet, t j . D r a v a , vlasnitvo ostaju poganski
Kranin ih porie
2. Kranski sud o Dravi i Bogatstvu; oboje se shvaa k a o D o
b r o i Z l o u j e d n o ; sve to je stvarno (na o v o m e svijetu) jeste nesa
vreno.
126
3. Ovim s u d o m postaju D r a v a i Bogatstvo kranski u p r a v o m

smislu; oni su k a o takvi (ambivalentni) ostvareni ( p u t e m djelovanjja,
das T u n ) u Kranskom (= b u r o a s k o m ) svijetu.
D r a v a i Vlasnitvo u j e d n o su d o b r i i zli. Izabrati j e d n o ili dru
go za Kranina je r a v n o d u n o . T k o hoe da izabere D o b r o , ne m o
e izabrati na o v o m e svijetu.
M a l o je vano da li je Kranin g r a a n i n , ili b o g a t a . V a a n je
njegov stav, njegov sud: bilo da kritizira, ili n e . Bilo da je nekonfor
mist, ili konformist. D o b r o je prije svega ovo: prihvatiti D a n i svijet,
j e r se vjeruje u mogunost ostvarenja svoje o s o b n e vrijednosti, a da
se ne mijenja Svijet. U t o m sluaju je Z l o n e k o n f o r m i z a m . Ali, ovaj
Svijet j e zao. D a k l e , nekonformizam j e D o b r o .
N e m a , dakle, nikada j e d n o d u n o s t i u Kranskom drutvu; uvi
jek postoje dvije vrste Krana: Konformisti i Ne-konformisti; dru
tveno: Plemii (= Buruji e k s - G o s p o d a r ) i Puani (= Buruji eks-Robovi).
Ovi Sudovi, konformistiki ili nekonformistiki, jesu kranski
sudovi, t j . subjektivni: Kranin p r o s u u j e da li Svijet ide na ruku,
ili n e , njegovom o s o b n o m , pojedinanom cilju. P o s t o j e dvije dru
tvene g r u p e : Konformisti, Ne-konformisti. Svaki Kranski sud za
H e g e l a j e , u stvari, u j e d n o konformistian i nekonformistian. Ali,
za samo Kranstvo j e d i n o konformistiki sud vai k a o priznat; drugi
znai krivicu.
K o n f o r m i z a m j e : 1. neki ostatak poganskog Savrenstva, koji
dolazi do G o s p o d a r a ; 2. neki ostatak Stoicizma, koji dolazi od R o b a .
Kranstvo iskljuuje N e k o n f o r m i z a m k a o nizak i p o d a o ; radi se o
t o m e da ovjek spasi vlastitu duu u bilo kojim uvjetima (prirodnim,
drutvenim, politikim, historijskim), a ne da se bavi Svijetom i ni
skim stvarima, k a o to su politika i e k o n o m i k a . Postoji, dakle, jed
na plemenita svijest (konformistika) i j e d n a podla svijest (nekonformistika). Ali, i jedni i drugi, Plemii i P u a n i , jesu u stvari,
privatni vlasnici (koji su puni tjeskobe i koji bjee od smrti).
Kranski plemi ( = ratnik) samo j e p s e u d o g o s p o d a r ; n e stavlja
uistinu svoj ivot na kocku, jer vjeruje u besmrtnost svoje due. A
t i m e prihvaa svoju j e d n a k o s t s R o b o m : njihove b e s m r t n e due su
j e d n a k e . Kranski puanin ( = radnik) j e s t e , s a svoje s t r a n e , samo
p s e u d o r o b , j e r vie n e m a pravih G o s p o d a r a . I jedni i drugi su Bur
uji kojima D r a v a (Bog) garantira i ivot (besmrtnost) i vlasnitvo
(dobra djela).
Dijalektika Kranskog svijeta sastoji se u eliminaciji ove bati
ne poganstva ( o p r e k a izmeu Plemia i P u a n i n a ) i u ostvarenju bur-
127
oaske j e d n a k o s t i ( Z a t i m : u ostvarenju Jednakosti-Bratstva g r a a n a

postrevolucionarne, t j . postkranske D r a v e . )
U K r a n s k o m svijetu n e p r e s t a n o vlada o p r e k a izmeu O p e n i
tog ( D r a v a , Bog) i P o j e d i n a n o g (Privatni vlasnik, ovaj svijet). Prvi
oblik ove kranske o p r e k e izmeu Openitog i Pojedinanog: Feu
dalni svijet.
F e u d a l n i gospodin je konformist; on ivi i djeluje u slubi
(Dienst) n e k o g stanja danih stvari. On je j u n a a n ; ulae n a p o r za
n e k u o p u ( t j . po Dravi priznatu) vrijednost. O v a strana Dienst-a,
Slube, pribliava feudalnog (kranskog) G o s p o d i n a ( p o g a n s k o m )
G o s p o d a r u . Ali, s druge s t r a n e , protivno od G o s p o d a r a - g r a a n i n a ,
G o s p o d i n m o e da b u d e nezavisan od D r a v e , m o e da se povue na
svoje posjede, u svoj privatni ivot (porodini). D r a v a m o e ,
o b r a t n o , da se rastavi od njega. O n i su odvojeni: za G o s p o d i n a je
D r a v a n e t k o Drugi. G o s p o d i n , sasvim k a o i R o b (poganin), slui
ovog D r u g o g da bi bio od njega plaen, da bi bio od njega priznat.
T i m e j e D i e n s t n e k o ropstvo. D r a v a priznaje G o s p o d i n a s a m o n a
osnovu uinjene usluge. Nije dovoljno roditi se i biti, pa da bi se bilo
feudalnim G o s p o d i n o m . T r e b a djelovati (ratovati) da bi se to posta
lo. T a k o se moe rei d a , k a o i R o b , t a k o i G o s p o d i n ratujui radi.
Njegov R a d je rat; zadati smrt njegov je zanat. Ovaj rad, u slubi
n e k o g drugog, u tjeskobi, jest, po definiciji, die Bildung to se ostva
ruje i objavljuje ve u F e u d a l n o m svijetu. Feudalni G o s p o d i n negira
svoju Pojedinanost sluei D r a v u ( O p e n i t o ) . On je prvi inovnik,
isto t a k o , prva (stvarna) sinteza Pojedinanog i O p e g , t j . prvi lik
Individualnosti. Ali, o n a je n e p o t p u n a .
F e u d a l n a drava, isto t a k o , nije vie Sein; o n a je gebildet (ob
likovana, stvorena) samim n a p o r o m Slube Plemia-graanina. D a
kle, superiornost Kranske drave nad P o g a n s k o m dravom. Ali,
n e d o s t a t a k Feudalne drave: D r a v a jo nije j e d n o Selbst (Sopstvo,
Jastvo) 1 , Ja svjesno sebe k a o takvog. F e u d a l n i G o s p o d i n ne odrie
se u korist Drave svoga Selbst, daje joj j e d i n o svoje Sein; s p r e m a n
je da umre za D r a v u , ne da ivi za D r a v u (inovnik smrti). O n o
to drugi k o d njega priznaju jeste njegova (nasljedna) ast (ara p r e v . ) , a ne njegova nenadomjestiva linost. U t o m e lei j o j e d a n
n e d o s t a t a k to se oituje u njegovom Jeziku (Sprache). Ili, tanije,
ovaj Jezik je kod njega samo u mogunosti, jer Gospodin (radnik) ne
govori i plemenito uti. A k o se pretpostavi da je m o g a o sviju rije
uputiti Dravi, tada e njegova Sprache biti Savjet (der R a t ) : t j . ne1
Tako prevodi termin Selbst na ugledni prevodilac Viktor D. Sonnenfeld
(prev.).
128
to u emu se ne angaira p o t p u n o ; G o s p o d i n uvijek pridrava sebi

svoje Selbst, ostaje na kraju izlaganja Privatnik (dok ivi ne gine za
Dravu).
Str. 361, 2 1 . r.: Das Fursichsein... N a p o m e n a to cilja na parla
mentarizam (engleski, na primer), koji je neki residuum i neka vrst zapretanog ivota Feudalne drave. Tu Gospoda govore (posebnim jezi
k o m ) : daju savjete Dravi u skladu sa svojim privatnim interesima.
Ne radi se j e d i n o o t o m e da se u m r e na b o j n o m polju k a o to to
ini G o s p o d i n ; t r e b a , t a k o e r , da se ivi za D r a v u (i od nje). Rat
nik to se vraa sa bojnog polja (bivi borac) o p a s a n je za D r a v u
a k o misli samo na o n o to je uinio za D r a v u u vrijeme r a t a ( K o d
Postrevolucionarnog graanina istinskog javnog O r g a n a , itav ivot
je sluba Dravi, a ne samo smrt.)
Str. 362, p o e t a k stupca: Dijalektiki prelaz na A p s o l u t n u m o
narhiju, zahvaljujui Jeziku (Sprache), specifian kranski fenomen.
Str. 362. i slj. - N a p o m e n a o Jeziku uope
D i o Sprache je sinteza Pojedinanog i Opeg. Izgovoreno Ja
izraava pojedinano J a , koje k a o takvo ima openito vaenje, jer je
shvaeno od sviju drugih u svojoj pojedinanosti. To se m o e rei
samo za Savren govor Apsolutnog znanja, t j . za samog H e g e l a , koji
se objavljuje (ostajui p o t p u n o H e g e l ) k a o Openiti ovjek ( G e i s t ) ;
to vai samo za G o v o r koji je Fenomenologija. Bitak (Sein) p r e t h o d i
svojoj Objavi (Sprache, Logos), ali ispunjenje Historije m o e da se
dogodi jedino osvjetenjem Bitka, koji se izraava G o v o r o m . Na
kraju: Savren graanin (Hegel) shvaa Savrenu dravu (napoleon
sku), govorei Savreni jezik (Fenomenologije i Enciklopedije).
Str. 363, poetak stupca ( D e r Geist e r h a l t . . . ) Analiza speci
finog Jezika A p s o l u t n e monarhije.
Historija izraava B o r b u (klasa); istinski ljudska (i a n t r o p o g e n a ,
oovjeujua) Borba je borba iz istog prestia. (Tatina nagoni
G o s p o d a r a da se bori da b u d e priznat kao takav; ista ova tatina
smatra se grijehom u Kranskom svijetu; a to je i tatina na kojoj
se osniva Zadovoljenje (Befriedigung) definitivnog G r a a n i n a ,
- sve to je taina, k a o i ona to se rodila iz B e g i e r d e , iz ivotinjske
udnje; o n a je prva i j e d i n a zaista ljudska u d n j a , u d n j a za prizna
njem.)
Kultura se r a a iz B o r b e i o p r e k e ; ljudska kultura e se ostvariti
u Borbi (klasa) i n j o m e .
129
Da bi Jezik doao do svog savrenstva, t r e b a da o p r e k a izmeu

Pojedinanog i Openitog dosegne svoj m a k s i m u m i da p o s t a n e svje
sna. A k o ekstremi determiniraju o p r e k u , od n e k o g m o m e n t a i opre
ka d e t e r m i n i r a e k s t r e m e . Ali, j e d i n o oni su uvijek stvarni. Ekstre
mi su stvarni od p o e t k a , ali o d n o s izmeu njih (die M i t t e ) isprva
ne postoji izvan Jezika koji ga izraava. G d j e ima Jezik svoju pravu
funkciju? Najprije, u feudalnoj epohi: u Savjetu, u P o s e b n o m , a pu
tem Zapovijedi i Z a k o n a u O p e m (= D r a v a ) ; i zatim, t r e e , u
svom zaista specifinom obliku, t j . k a o srednji termin (Mitte) m e u
e k s t r e m i m a : u Jeziku Diskusije, koji e postati Jezik predrevolucion a r n o g Intelektualca (iz V pogl.), koji je najprije Jezik Laskanja,
onaj Versailleskog D v o r j a n i n a (VI, B, I, a, pogl. str. 364, 2. stupac).
K a k o Nijema sluba feudalnog G o s p o d i n a postaje Razgovorlji
va sluba D v o r j a n i n a ? F e u d a l n i G o s p o d i n zastupa princip Pojedi
nanosti k a o zemljoposjednik, ali on je j e d n o s Openitim po svojoj
vojnoj slubi. D a k l e , sam u sebi je p o d v o j e n , postoji sukob izmeu
interesa privatnog vlasnika i njegove dunosti ratnika u slubi Dra
ve, stoga poinje da govori, Jezikom razjanjava i objavljuje kontra
dikciju.
I D r a v a je za n j , isto t a k o , pojedinana, k a o i on sam (Mo
n a r h ) ; a, s druge s t r a n e , D r a v a je vojno jedinstvo, u mogunosti
Openito (osvajako). P r e m a t o m e je i D r a v a podvojena, kontra
diktorna. I Drava poinje da govori. Kontradikcija Drave k a o P o
jedinanosti izraava se J e z i k o m . T a k o F e u d a l n a drava postaje Ap
solutna monarhija, gdje M o n a r h moe da kae: Drava, to sam ja.
Od sada e mu njegovi Dvorjani sluiti, isto t a k o , j e d n o rijeima
( L a s k a n j e ) , a oni to mu se suprotstvaljaju init e to samo p u t e m
rijei (pamfleti i t d . ) .
B u d u i da je feudalni G o s p o d i n privatni vlasnik, D r a v a koja
mu je o p r e n a postaje t a k o e r privatni vlasnik: to je A p s o l u t n a m o
narhija.
N o v o je to da se govori o opreci; to je ve neki o d n o s , n e k a
veza, n e k a sinteza, - i u t o m e lei savrenstvo - relativno - ovog n o
vog (jo uvijek kranskog) Svijeta. Prvi oblik Razgovora je Laska
nje (Versaillesskog D v o r j a n i n a ) ; a i Kralj govori. Versailles je prva
sinteza - isto verbalna - Pojedinanog i Opeg.
Ali, ova sinteza je nasljedna (odnosi se na Sein, a ne na Tun
M o n a r h a ) . Osim toga, M o n a r h je priznat samo verbalno, i to ne od
sviju, ve s a m o do Versaillesa. Tu se nalazi njegov bitni n e d o s t a t a k ,
o n o to ga razlikuje od N a p o l e o n a , efa univerzalne i h o m o g e n e
D r a v e , koji je zaista priznat od sviju (kroz zajedniko djelo B o r b e i
l
> K a k o itati H e g e l a
130
R a d a sviju). M o n a r h je priznat s a m o od itavog o t m j e n o g svijeta,

t j . od ljudi Versaillesa, od v e o m a male manjine. Dvorjani koji mu
govore to je on ne ponaaju se k a o da je to istina; zadovoljavaju se
da kau k a k o je on apsolutni gospodar sviju, a pokuavaju da ive
nezavisno od njega, sami za sebe.
Varsailles, dakle, nije eine Wirklichkeit; on je j o neki Ideal,
projekt - to e ga kasnije ostvariti Revolucija. (ovjek Versaille
sa je, s druge s t r a n e . ovjek u g o d e iz V pogl.).
Versailles je klica Post revolucionarne drave, Louis X I V je klica
N a p o l e o n a . Dijalektika Kranskog svijeta m o r a jo preobraziti
Louisa X I V u N a p o l e o n a (Hegelova p a n d a n a ) .
Louis X I V je apsolutni m o n a r h j e d i n o u n u t a r D v o r a , i to u od
nosu na svoje D v o r j a n e . Njegov bitak zavisi od njih; na kraju e on
biti od njih stvarno zavisan, k a o to je gospodar zavisan od sluga.
T a k o e D r a v a na kraju zavisiti od bogatih: od Vlasnitva, od B o
gatstva, od Kapitala, t j . od o n o g a to predstavlja Z l o za Kranina.
Drava zavisi od jedne posebne grupe, a Posebnost se oslanja na
Bogatstvo i izraava kroz Bogatstvo. Buruj hoe da bude bogat kako bi
bio nezavisan, pa zato njegovo bogatstvo mora biti priznato od Drave, koja na tom planu mora biti bogatija od svakog Dvorjanina. T a k o imamo
Buroasku dravu (Republiku ili ustavnu Monarhiju; Parlamentari
zam). Monarh je od sada prazno ime, vlast pripada Bogatstvu.
Dvorjanin, u stvari, ide s a m o za privatnim ciljem ( B o g a t s t v o m ) .
Plemstvo nije k o n f o r m n o D r a a v n o j stvarnosti, ni p r e m a t o m e , kon
formistika. Ali, u t o m e se, po definiciji, sastoji podla i niska Svi
jest. D a k l e , n e m a vie ni P u a n a ni G o s p o d e , ima s a m o Buruja.
Ostvaruje se o n o novo u Kranstvu: princip Pojedinanosti. Die
Wahrheit (= objavljena stvarnost) (kranskog) G o s p o d i n a je Bur
uj (tenja da se prevlada p o j e d i n a n o s t ) .
K a d je izbila Revolucija, Prva aristokracija bila je ve uklonje
na. Bilo je s a m o Buruja. F r a n c u s k a Revolucija ne donosi ukinue
Aristokracije, ve Buroazije k a o takve, p o n o v o uspostavljajui (u i
po N a p o l e o n u ) vrijednost i stvarnost D r a v e (= O p e n i t o ) .
U Bogatstvu vladaju nad Bruujem drukiji zakoni od onih (univerzalistikih) D r a v e ; ali njime vladaju ekonomski z a k o n i , koji su,
isto t a k o , univerzalistiki. Za Buruja je Bogatstvo (Kapital) ano
n i m n a openitost. Oslobaajui se D r a v e ( p u t e m P a r l a m e n t a r i z m a ) ,
Buruj je vjerovao da se oslobaa u svojoj Pojedinanosti, j e r je
vjerovao da je Bogatstvo neto p o p u t njega. Ali u stvari D r a v a nije
egoistina, j e r hoe da ima to je najvie m o g u e g r a a n a , do
naprotiv, Bogatstvo odbacuje o n e koji hoe da ga posjeduju,
131
pa smanjuje broj onih to ga posjeduju. Bogatstvo se, dakle, usprkos

prividnostima, protivi Pojedincu. Ali, njegov je cilj s a m o P o j e d i n a c .
Bogatstvo j e , dakle, an scih aufgehoben, o n o s a m o sebe ukida. U
t o m e je dijalektika Kranskog svijeta.
Uklanjanje kranskog ropstva. Dijalektika Bogatog buruja i
Siromanog buruja. P o s t e p e n i preobraaj Buruja (siromanog) u
Intelektualca, koji ideelno ukida ropstvo ( p o t o m e je analogan Stoik u ) . Razlika od Stoika: on je stvarno (an sich) R o b samoga sebe (a
ne G o s p o d a r a ) - B o g a kojega je sam stvorio (a da to ne sluti) i Bo
gatstva koje je njega stvorilo (a da o t o m e ne polae sebi r a u n a ) .
To je uzdignuto (aufgehoben) R o p s t v o ; posljednji u z r o k ovog rop
stva ( k a o i drugog) jeste Kranski stav p r e m a smrti; Kranin negira
svoju k o n a n o s t (vjeruje u b e s m r t n o s t ) i odbija da prihvati svoju
smrt ( k a o R o b koji se p o k o r i o da spasi svoj ivot).
Bogatstvo je postalo G e g e n s t a n d (objektivna stvarnost vanjskog
svijeta, ijim je z a k o n o m a Buruj p o d l o a n , k a o to je Poganin pod
loan o n i m a D r a v e (a D o k o n ovjek - o n i m a P r i r o d e ) . Ali, Bogat
stvo j e , u stvari, djelo Buruja, koje je on stvorio k a k o bi se suprot
stavio Openitosti D r a v e . S a m o to se, p r e k o njega, Buruj otuuje
od s a m o g a sebe i trpi j a r a m svog ekskluzivnog Partikularizma, sa
svim k a o to je G o s p o d a r trpio j a r a m svog j e d n o s t r a n o g Univerzali
zma. N e m a jo sinteze.
Str. 367, posljednji stupac i 368. str. gore: krutost z a k o n a (eko
nomskih).
Str. 368: Von j e d e r . . do kraja 1. stupca 369. str.:
B u r u j , za razliku od Stoika, ne m o e da b u d e r a v n o d u a n pre
ma o n o m e to nije njegovo Selbst, j e r Bogatstvo je svjesno i hoti
mino djelo i temelj njegova Selbst. Ne m o e da se izjasni ravnodu
nim p r e m a bogatstvu (Kapitalu) to ga podjarmljuje.
Konstatirajui ovaj G e g e n s t a n d i z a m Bogatstva, Buruj je revol
tiran; sve m o r a l n e vrijednosti ine mu se lane. Postaje Skeptik i Nihilist: .. .die reinste Ungleichkeit, . . . d a s reine Ich selbest ist absolut zersetzt (str. 368, 8. r. o d o z d o ) .
Siromatvo je krakteristika kranske b u r o a s k e drave Sam Bo
gati buruj je siromaan jer posjeduje s a m o bogatstva, a ne Bogat
stvo.
Dijalektika Bogataa koji dariva i Siromaha koji p r i m a .
S a d a je Bogatstvo o n o to vezuje P o j e d i n a n o za O p e ; vie to
nije P o r o d i c a ni R a t . Siromah bez bogatstva sveden je na istu Poje
dinanost pa j e , p r e m a t o m e , isto nita. To je onaj bezdani p o n o r
132
(bodenlose Tiefe) koji se otvara p o d n o g a m a Bogatog buruja (str.

370, r. 2-3).
T k o ostvaruje (u zbilji, a ne u namjeri, koja za H e g e l a n e m a
vanosti) evaneosko siromatvo? P r o l e t e r b u r o a s k o g svijeta, ne
Apostoli. To je objava nitavnosti stvorenog bia, to je propovije
da Kranstvo.
D a k l e , Siromani buruj je onaj t k o e govoriti najkranskijim
Jezikom to postoji; - toliko kranskim da on to prestaje biti (po
staje ateist, zatim revolucionar). Budui da je sutina Kranskog je
zika samo-kritika, njegova dolazna taka bit e samo-ukinue.
Str. 370: Wie das Selbstbevvusstsein...:
D v a tipa Jezika:
J e d a n je konformistian, onaj Laskanja; sada je on podao.
Drugi je nekonformistian, onaj Razdrtosti (Sprache der Zerrissenheit), a taj je sada plemenit j e r odgovara zbilji Kranskog svi
jeta: shvaa ga i izraava (objavljuje ga rijeju: L o g o s ) .
Ovaj novi Buroaski svijet implicira j e d n u Literarnu republiku
(= ivotinjsko D u h o v n o carstvo iz V pogl. (= K u l t u r a ; Intelek
tualac to govori Jezik der Zerrissenheit njezin je Geist; a p s t r a k t n a
kultura u p r a v o m smislu reine Bildung). To je civilizirani svijet ko
ji velia kulturne vrijednosti.
Jezik d e r Zerrissenheit objavljuje o t u e n j e i p r e o k r e t a n j e sviju
vrijednosti.
P r e o k r e t a n j e objektivno stvarnih vrijednosti: D r a v e personifici
r a n e u M o n a r h u , koji je sada tek i m e , i Bogatstva, u k o j e m u se gle
da izvor Zla. Intelektualac se odvraa od ovih stvarnih vrijednosti.
Isto t a k o on zna da su ak ideelne vrijednosti (Istinito, Lijepo, D o
bro) u j e d n o d o b r e i zle. Z n a d e , t a k o e r , da je on sam neto drukiji
nego to se o njemu misli i da j e , isto t a k o , drukiji n e g o to bi sam
htio d a b u d e .
Svijet u k o j e m u ivi je svijet gdje se svi kritiziraju i gdje se sve
kritizira; svakog d a n a p r e o k r e t a n j e sviju vrijednosti. Ali, sam Stvarni
svijet ne mijenja se p o m o u tog Jezika. Kitika cilja na svoj sadraj,
a ne na s a m Svijet. Intelektualac, o k o j e m u H e g e l ovdje govori, ne
predvia Revoluciju, ali Hegel ve zna da je on p r i p r e m a . Intelek
tualac s m a t r a da je Mitte, srednji termin to uspostavlja jedinstvo
e k s t r e m a Pojedinanog i O p e g , Literarna republika. Misli da je
der wahre Geist predstavljen njegovim kudilakim brbljanjem, das allgemeine Sprechen u n d zerreissendes U r t e i l e n . Vjeruje da je
njegov govor nepobjediv i da njime vlada Svijetom.
133
U t o m Svijetu postoji i potena Svijest (das ehrliche Bevvuss

tsein). Ali, o n a faktino radi isto to i Intelektualac, s a m o nije toga
svjesna: svojom vlastitom opstojnou razara ovaj Svijet, koji verbal
no priznaje za D o b r o (Buruj u p r a v o m smislu).
K a k o Intelektualev G o v o r izgleda Potenom ovjeku? U sobi
R a m e a u n o v o g N e a k a (od D i d e r o t a ) , koji je apsolutno otvoren i is
k r e n , otkriva se da je taj govor - la. Njegov govor j e , d a k l e , istinit
i prijevara - i j e d n o i drugo u j e d n o .
Prijevara (Betrug) iz V poglavlja ovdje se p o n o v o javlja.
E v o to Poten ovjek odgovara Intelektualcu, a evo i Intelektualeve replike:
Poten ovjek odgovara: ne, bez nekih drugih a r g u m e n a t a ;
- ili, a k o pokuava da rezonira, kae isto to i Intelektualac. K a e :
U s p r k o s zlu postoji d o b r o ; banalnost koja qdgovara dijalektici In
telektualca, gorka banalnost.
A k o Poten ovjek tvrdi da je mogue odvojiti se od izopae
nog svijeta, Intelektualac o d g o v a r a da odvajanje zavisi od samoga
svijeta u k o m e ivi onaj t k o se eli odvojiti.
A k o Poten ovjek oduevljeno zagovara povratak prirodi,
odgovara mu se da je to utopija.
I n t e l e k t u a l a c je ve, u svom Jeziku i njime p r e v l a d a o ovaj Bur
oaski svijet, ali to ne zna. On pokuava da p r e o k r e n e P o t k o p a n i
svijet svojom v e r b a l n o m kritikom; ograniava se na razgovorljivu
svijest - a sluaju ga Svijet i Poten ovjek, ne uzbuujui se
odvie. R e z u l t a t je die Eitelkeit, ispraznost svega. To se konstatira,
pa se - prelazi na dnevni r a d e . R a m e a u o v Neak je, dakle, us
prkos svojoj nihilistikoj i skeptikoj strani, j a s n o konformistian
stav.
Ili se, p a k , nastoji osloboditi ovog stava; jo ne p u t e m stvara
lakog (tj. negatorskog, revolucionarnog) djelovanja, nego bjeanjem
u o n o s t r a n o s t : bilo kransku, bilo svjetovnu. O b j e su, u o s t a l o m ,
kranske (= b u r o a s k e ) . Ali, samo prva je religiozna; druga je ate
istika.
O ovom d r u g o m stavu vie nee biti rijei. Openiti stav, koji se
moe pojaviti u svakom D r u t v u , bio je opisan u V poglavlju.
Prva strana (religiozna) opisana je o d : In j e n e r Seite d e r Ruck k e h r . . . (str. 375).
Pred-stavljanje Stvarnog (drutvenog) svijeta u A p s t r a k t n o m
(boanska o n o s t r a n o s t ) . Vjera u Kraljevstvo N e b e s k o , gdje je Indivi
dualnost realizirana; u njemu je ovjek priznat u svojoj pojedinan o s t i od strane O p e g ( B o g a ) . T r e b a l o bi da kranin o s a m o m e sebi
134
i o Svijetu kae o n o to kae o Kristu i o Kraljevstvu N e b e s k o m , j e r

je t o , u stvari, A p s t r a k t n a projekcija Kranina i njegova Buroaskog svijeta. Ali, on ne m o e da to kae, j e r u njegovim vlastitim
oima Kranin nije Krist, a Stvarni svijet nije Kraljevstvo N e b e s k o .
Da bi to m o g a o kazati, - m o r a najprije da promijeni stvarni svijet i
da promijeni samoga sebe (negatorskim, dakle, stvaralakim djelom
Borbe i Rada).
Stoik je vjerovao da m o e biti r a v n o d u a n p r e m a Svijetu ( o n bi
k a z a o : p r e m a svakom svijetu, da je p o z n a v a o neki drugi osim svo
ga). N o ima j e d a n Svijet p r e m a kojem Kranin n e m o e d a b u d e
r a v n o d u a n ; to je svijet onostranosti, - koji je njegov ostvareni (iz
van P r i r o d e ) Ideal. Za Kranina svjetovnjaka ( U t o p i s t i Pseudo-filozof iz V pogl.) ovaj je Ideal na p u t u ostvarenja (u srcu P r i r o d e ) . Ali,
on niti kae niti zna k a k o da se to izvede.
D a k l e , kranska Vjera je realizam. Tu je njezino savrenstvo u
o d n o s u na svjetovnu buroasku U t o p i j u ; ali i njezin n e d o s t a t a k j e r
stvarnost na koju smjera m o e da b u d e s a m o t r a n s c e n d e n t n a (a
to za H e g e l a znai verbalna, i m a g i n a r n a ) .
Kranska religija nije Religion an u n d fur sich a ova nije dru
go nego hegelijanska filozofija (apsolutno Znanje, koje vie nije R e
ligija ni Vjera). Ali, to je istinska Religija j e r priznaje transcendenciju. Poganstvo j e , naprotiv, pseudoreligija; zatvorena u ovostranosti,
o n a j e , u stvari, s a m o kozmologija. Kranstvo, n a p r o t i v , implicira
n e k u (nesvjesnu) antropologiju. J e r ovjek - i j e d i n o on - transcen
dira Prirodni svijet i samoga sebe k a o p r i r o d n o bie; govoriti o transcendenciji znai, dakle, - u stvari - govoriti o ovjeku; Kranin
govori o ovjeku, vjerujui da govori o B o g u ; ali P o g a n i n , vjerujui
da govori o ovjeku (i o b o g o v i m a ) , govori - u stvari - s a m o o Pri
rodi.
Refleks (nesvjestan) stvarnog svijeta u o n o s t r a n o s t i , protivi se
k o d Kranina njegovoj svagdanjoj svijesti; ova se o p r e k a manifesti
ra drutveno, politiki, historijski u onoj Crkve i D r a v e ,
b. Der Glaube und ie reine Einsicht (str. 376-383)
Opis o p r e k a i z m e u Vjere i Kartezijanske evidencije (Einsicht)
- ili U m a (iz V pogl.); - o n e su suprotstavljene i solidarne u isto
vrijeme. J e r , a k o je Vjera bijeg iz Svijeta, sam ovaj bijeg je o d r e e n
Svijetom - koji o n a kritizira; dakle, vjera implicira U m . Kranski
(= karterzijanski = buroaski) Um je bitno Kritiki u m . K a o i Vje
ra, on o d r a a v a stvaran Kranski svijet, ali o n o to otkriva je njego
va unutranja kontradikcija, die U n r u h e Ideje, Negativnost, revolu
cionaran sadraj kranstva. D a k l e , U m ( a n e Vjera) otkriva o n o
135
specifino kransko u K r a n s k o m svijetu. Vjera objavljuje Pozitiv

koji ustaje u identitetu sa samim s o b o m ; t j . p r i r o d n o (ne-ljudsko)
Sein, to ga je ve Poganin otkrio. U m , upravo o n , objavljuje Negatorski, specifino ljudski e l e m e n t koji je otkrilo ido-kranstvo.
Prvi p r e d m e t kritike U m a je on sam. Vjeno kritian, on se ma
nifestira, dakle, k a o nestalan. Ovaj iezavajuoj nestalnosti bit e,
d a k l e , suprotstavljena stalnost; ne s a m o transosjetna i t r a n s m u n d a n a
n e g o i transracionalna; to znai p o v r a t a k Vjeri. Vjera i kranski (=
buroaski, onaj iz V pogl.) Um uzajamno se proizvode i razaraju.
Kranski Um je Racionalizam XVII-og stoljea. Njegov uvid je
onaj kartezijanskog cogito. On tei p r e m a subjektivnom idealizmu
( B e r k e l e y ) , k o j e m u se suprotstvalja Vjera. Um n e m a sadraja j e r je
isto negativan. Vjera, naprotiv, ima j e d a n pozitivan sadraj, ali si
rov i neshvatljiv, in-evidentan: - G e g e n s t a n d . Vjera i Um su Misli
pa stvaraju s a m o Misli, bia u m a , ali ovjek Vjere to ne zna (vje
ruje da B o g stvarno postoji); ovjek U m a , naprotiv, svjestan je se
b e . M i s a o kranske Vjere jeste, p r e m a t o m e , stvarobitkujua
(odatle Teologija). P r o t i v n o t o m e , tjerajui svoj solipsizam u kraj
nost, ovjek U m a e obznaniti da je svijet njegovo djelo, ili bolje,
djelo misli (ili njegove misli). (Ali, on ne shvaa da t r e b a da djeluje,
- da se bori i da radi - k a k o bi ostvario misao, k a k o bi stvorio Svijet.)
Str. 379-382 - Dijalektika Vjere i U m a :
1. Vjera u svojim o d n o s i m a p r e m a Religiji i Svijetu I d e j a ;
2. Vjera i Um u svojim o d n o s i m a p r e m a Stvarnom Svijetu;
3. Vjera i Um u svojim uzajamnim o d n o s i m a .
Str. 380, p o s e b n o 69 r.: Svijet Vjere ( o n o s t r a n o s t ) refleks je
Stvarnog svijeta, ne takvog kakav j e , nego takvog kakav bi m o r a o
da b u d e ; stoga: evolucija Kranskog svijeta.
Str. 380, 2. stupac: O t a c (die einfache, ewige Substanz, (= die
Staatsmacht).
Krist (Selbst to se rtvuje) Sein fur a n d e r e s (= d e r R e i c h t u m ) .
D u h Sveti (die R u c k k e h r dieses e n t f r e m d e t e n S e l b s t . . . in ihre
erste Einfachheit, = die Sprache).
T a k o je O t a c p o g a n s k o boanstvo (Savrenstvo) sauvano (auf
g e h o b e n ) u Kranstvu. Krist je simbol dolaska Bogatstva na svijet,
dolaska Buroaskog svijeta. D u h Sveti je B o g Intelektualca, Rameauovog Neaka.
Str. 380, 3. stupac: O d n o s i Vjere p r e m a stvarnom svijetu
Str. 3 8 1 , 2. s t u p a c : O d n o s i Vjere i U m a (= die reine Einsicht).
Vjera, u Kranskom svijetu, vjera je o kojoj se rezonira.
136
Str. 381, 3. stupac: O d n o s i U m a p r e m a svom vlastitom Svije

tu, p r e m a svemiru govora.
Str. 382: Odnosi U m a p r e m a Stvarnom svijetu.
P o t r e b n o je da se racionalizacija univerzalizira (str. 382. u sre
dini): to e izvriti Aufklarung XVIII-og stoljea.
Kritika zadaa Prosvjetiteljstva principijelno e se sastojati u to
me da ukloni ideju kako je ovjek prirodan, dani, nasljedni Bitak.
Kritika to smjera, s j e d n e strane, na pojam Genija i Talenta (uroe
nih). Ovdje e Buroaski intelektualac sam sebe ukinuti, postat e o
vjek djelovanja: revolucionar, zatim graanin napoleonske Drave.
Beskonaan sud (str. 383, 4. r.: dovde d o p i r e kritiki Sud (Urteil) Kranina, na kraju razvoja stvarnog Kranskog svijeta. Ovaj
B e s k o n a a n sud negira ovaj Svijet u cjelini, to je apsolutan n e k o n formistiki sud, totalan revolucionarni sud. To je krajnost Podle
svijesti, koja e na taj nain ukinuti samu sebe, pa e sa s o b o m uki
nuti Plemenitu svijest.
Str. 383, 8. r.: Sie ist d a h e r . . . - P o n o v o Aufklarung: poziv
svim ljudima, m a s a m a . To je nastajui Univerzalizam koji tuje P o
jedinanost; poetak Stvarnog individualizma.
II.
Die Aufklarung
(str.
137
c) zato to je g r a a n i n , i k a o takav priznat, d o k je R o b bio is

kljuen iz politikog ivota i D r u t v a (vie, d a k l e , ne t r e b a da zami
lja neki bolji svijet u onostranosti).
Str. 383, 1. stupac - O s n o v n a t e m a : uzajamni utjecaj Vjere i
U m a . I j e d n o i drugo su apstraktni kranski oblici. O n i se suzbijaju,
u z a j a m n o ponitavaju u svojoj apstrakciji.
Str. 383, 2. stupac - O d n o s i izmeu U m a (ovdje Racionalizma
XVIII-og stoljea) i stvarnog svijeta. Razlika izmeu Racionalnog
D i d e r o t o v o g i onoga Descartesovog, izmeu D i d e r o t a e p o h e Auf
klarung i njegova R a m e a u o v o g N e a k a , koji je jo isti nihilist.
Vidjelo se da poten ovjek D i d e r o t ne m o e da k a e nita
novo u o d n o s u na o n o to kae R a m e a u o v N e a k (ili neto protiv
njega), j e r je ovaj savreno svjestan samog sebe. Ali D i d e r o t transkribira Jezik R a m e a u o v o g N e a k a i ini ga openitim, itljivim za
sve. R a m e a u o v N e a k zastupa e k s t r e m n o stanovita Individualizma:
ne brine se o drugima; D i d e r o t trpi i, naprotiv, hoe da ga svi uju.
D a k l e , a k o svi govore k a o R a m e a u o v N e a k , samim tim bit e pro
mijenjen Svijet. Poopeni R a m e a u o v N e a k , - to je dio Aufkla
rung.
383-413)
Podsjea se na alternativu:
1. Svijet se prihvaa: - Buroaski Intelektualac ( U m koji pro
m a t r a , iz V pogl.);
a) Der Kampf der Aufklarung (str. 385-407).

D i e Aufklarung j e , dakle, irenje (Verbreitung) ideja R a m e a u o
vog N e a k a , tj. ve n e k a B o r b a za on ideje i, p r e m a t o m e , protiv
Vjere i njezinog Svijeta.
Jezik Prosvjetiteljstva bitno se razlikuje od onoga Intelektualca

iz V poglavlja j e r priprema zbiljsku Revoluciju ( p r e m d a je njegova
kritika s a m a po sebi prazna).
K a k o je mogu ovaj novi bijeg u laicizirano Nebo?
a) Z a t o to Buruj ivi u bezbjednosti u miroljubivom svijetu i
ne boji se smrti (moe da se o d r e k n e besmrtnosti, t j . svake o n o s t r a n o sti);
b) zato to je graanin koji ivi u gradu i zato to mu P r i r o d a vie
ne pokazuje svoju neprijateljsku stranu ( n e m a , d a k l e , p o t r e b e da je
poboanstvenjuje, k a o P r i r o d n e religije iz V I I , A p o g l . ) ;
Str. 385, 1. stupac - D i e Aufklarung je drutvena pojava (to je

ini s u p e r i o r n o m u odnosu na Poganski skepticizam); prosvjetitelj
stvo daje openito vaenje Selbst-u k o n k r e t n o g ovjeka; o n o se bori
protiv transcendentnog (kranskog B o g a ) , to ga ini superiornim i
n a d buroaskim idealizmom koji d o p u t a transcendenciju. D i e Auf
klarung k a o ista negacija, bez pravog sadraja, jeste p r a z n o ne-A
(koje e se kasnije ispuniti pozitivnim sadrajem).
Str. 385, 2 stupac - T r i a d a Prosvjetiteljstva: n a r o d , sveenici,
tirani.
Str. 386, 1. stupac - D i e Aufklarung se obraa m a s a m a , tanije,
neznanju ovih masa zato da ga ukine ( A u f h e b e n ) .
Str. 386, 2. stupac - H e g e l se vraa na d o p u n s k e s t r a n e Prosvje
titeljstva i Vjere: to se tie osnove, Um i Vjera su identini.
138
KAKO ITATI HF.GELA
Str. 386-388 - Analiza p o b j e d e Prosvjetiteljstva. O n a se postiza

va bez b o r b e ; o n a je ruhige A u s d e h n u n g (str. 387, r. 8-9), irenje
jedino p u t e m p r o p a g a n d e .
K a d se primijeti ozbiljnost bolesti, ve je p r e k a s n o . Troj
stvo Istinitog, Lijepog, D o b r o g p o l a k o se i n e p r i m j e t n o smjestilo uz
kranskog Boga i jednog lijepog jutra gurne svog druga i pljus,
ovaj p a d a na zemlju (citat iz R a m e a u o v o g N e a k a ) .
Str. 388, 1. stupac - Ipak je bilo B o r b e . Aufklarung je verbali
zam, no ipak je ovaj verbalizam n e k a vrsta djelovanja (negator
skog). ovjek e p o h e Aufklarung je agitator, p r o p a g a n d i s t . (Ima u
t o m e i neto laiciziranog Kranstva: on je apostol.)
Str. 388, 2. stupac i slj.: odnosi se na P r o p a g a n d u .
P r o p a g a n d o m svaka ideologija postaje neto d r u g o n e g o to j e ;
postaje neista i laljiva.
Die Aufklarung je la, jer objavljuje jednu la, la Vjere (koja je
k o n k r e t n o ostvarena u B u r o a s k o m svijetu i njime). U m - p r o p a g a n d a
Prosvjetiteljstva je izopaen, j e r utvara sebi da se bori protiv neeg dru
gog nego je on sam. Ali, u stvari, Um (kranski) i Vjera jesu j e d n o
isto. Da bi se zatitio, prosvijeeni Um m o r a da psuje Vjeru.
Str. 389, in fine - Dijalektika ( t j . djelatna) Negacija je za se
be (svjesno) o n o to je o sebi (nesvjesno) njezin drugobitak, po
zicija: o n a je Sinteza (= Totalitet). D a k l e , svaka revolucionarna
akcija t a k o e r je i aufo-negatorska. Ali, R e v o l u c i o n a r nee da se
ubije, ak a k o eli da b u d e s m a t r a n ubojicom. H o e , d a k l e , da b u d e
s m a t r a n drukijim n e g o to j e , postavlja se (utvara sebi da se po
stavlja) izvan D r u t v a (da ne bi bio uvuen u njegovu p r o p a s t ) - i
stoga psuje D r u t v o . Ogovaranje je snaga P r o p a g a n d e (ozloglaavati
D r u t v o znai, u stvari, uza nj pristajati). Revolucionar j e , dakle, laac. Ali, on je pripadnik D r u t v a k a o njegov psova. U njemu i pu
t e m njega D r u t v o psuje, dakle, samo sebe: o n o samo je la i, tovi
e: svjesna la. Ogovaranje je znak slabosti postojeeg D r u t v a , a ne
slabosti revolucionarne P r o p a g a n d e . O n o e nestati j e d i n o ukida
njem ispsovanog, D r u t v a , ne psovaa, R e v o l u c i o n a r a . Ogovaranje
nee vie moi da pogodi novo (postrevolucionarno) D r u t v o . J e r ,
psovati N o v o drutvo znai rei da se o n o ne razlikuje od starog.
No to je istina (djelomino), j e r sadanjost sadrava prolost (ali ne
b u d u n o s t ) . Tobonje Ogovaranje reklo bi u t o m sluaju j e d i n o isti
nu. Bilo bi, dakle, bez snage, jer istina objavljuje o n o to jest i nita
ne negira; Ogovaranje nikako ne bi bilo P r o p a g a n d a , ve neki do
prinos za bolje razumijevanje Novog drutva, t j . njegova p o t v r d a ,
njegovo ojaanje.
139
ovjek P r o p a g a n d e (u prvom smislu) koji ne djeluje je entfremd e t ( o t u e n ) , j e r umilja sebi da je ve drukiji nego to j e , d o k bi
to tek m o g a o postati (djelovanjem). Analogija s Kraninom koji, is
to t a k o , vjeruje da je o t u e n ; ali ovaj, n a k o n svojega nezadovolj
stva s D r u t v o m , bjei u Transcendenciju s pozitivnim sadrajem.
No kritika Vjere i D r u t v a od strane Aufklarung prije svega je bez
pozitivnog sadraja: T r a n s c e n d e n t n o nije niim zamijenjeno. U dje
lovanju se stvara Ideja (pozitivna). Pozitivan sadraj ove kritike bit
e, poslije Revolucije, konstatacija slaganja - t a d a ve ostvarenog ovjeka i Drutva. Prije Kritike i P r o p a g a n d e ovjek se slae sa
svojim (poganskim) Svijetom, ali toga nije svjestan. Kritika, P r o p a
ganda i Revolucija svjesno ga suprotstvaljaju njegovom Svijetu
( k r a n s k o m , b u r o a s k o m ) . Poslije Revolucije o p e t se slae, ali sada
je konformist, t j . svjestan i zadovoljan da je t o . R e v o l u c i o n a r n a
(djelatna, kroz B o r b u ) negacija Drutva, koja je t a k o e r negacija sa
m o g a sebe (ukoliko je ovjek o d r e e n Starim drutvom), zavrava,
d a k l e , p o m i r e n j e m Promijenjena ovjeka sa samim sobom i sa isto
t a k o Promijenjenim drutvom (Drutvo = D r a v a = Povijesni svijet).
Str. 390-396 - D i e Aufklarung iznakazuje Vjeru, Vjera se ne
p r e p o z n a j e u toj kritici. K a k o Vjera odgovara na ovu kritiku.
Str. 396 (zadnji r e d a k ) i slj.: (L) D e i z a m - D a s absolute O n a je,
na p o e t k u , bila j e d i n o negatorska, t j . prelaz od U m a p r o p a g a n d e na
R e v o l u c i o n a r n u djelatnost. 1. D e i z a m ; 2. Senzualizam; 3. Utilitarizam.
Str. 396 (zadnji r e d a k ) i slj.: (1) D e i z a m - D a s absolute W e s e n ,
Najvie bie, postaje praznina, Vakuum (str. 397, 6. r . ) . To je
m a k s i m a l n a sublimacija kranske ideje o transcendenciji: - boan
ska onostranost je isto t a k o drugo k a o i Svijet ( p r i r o d a n , das
Sein). O d a t l e o b r a t . Ovdje je ve p o e t a k imanentizma; D e i z a m je
ve, u stvari, ateizam. - Kasnije e m o vidjeti k a k o je ateizam die
W a h r h e i t der Aufklarung, ili tanije: a n t r o p o t e i z a m ; H e g e l , n a i m e ,
prihvaa ideju (pogansku) ostvarenog i totalnog Savrenstva, - ali
ovo Savrenstvo je die G e g e n w a r t , stvarna prisutnost D u h a u Svi
j e t u , j e r je D u h totalan o v j e k poslije svretka Povijesti, ili bolje:
integrirani totalitet (u Hegelovoj misli i njome) Povijesti ovje
anstva.
Str. 397, stupac: (2) Senzualizam - N u n a d o p u n a D e i z m a . Raz
lika p r e m a senzualizmu I poglavlja: ovjek je ovdje p r o a o kroz
sva iskustva onostranosti, des Jenseits, prije nego to se vratio
osjetu stvarnog; o n d j e jo nije bio p r e m a i o osjetilnu stvarnost.
140
Str. 398, stupac: (3) Utilitarizam - Sve je radi ovjeka, - on je

mjera sviju stvari. Dvostruki stav Aufklarung p r e m a osjetilnim stva
rima: 1. o n e postoje o sebi; 2. o n e su za neto d r u g o (za ljudsku
svijest). Ovdje, analogija sa dijalektikom D o b r a i Z l a ; a p s t r a k t n a
transpozicija ove dijalektike u o p r e k u An-sich-sein i Sein-fur-ein-And e r e s , t j . svaka stvar je u isto vrijeme Svrha i Sredstvo ( k a o to je i
za kranina vjernika svaka stvar bila u isto vrijeme D o b r o i Z l o ) .
Za Aufklarung sve t r e b a da n e e m u slui (laicizacija kranske kate
gorije Slube). U isto vrijeme primjeuje se javljanje samostalnosti i
apsolutne vrijednosti svake stvari. Sve slui svemu, svaka stvar slui
U n i v e r z u m u i U n i v e r z u m slui svakoj stvari, dakle, svaka stvar tako
e r je i svrha po sebi. U s p o r . , t a k o e r , analogiju sa dijalektikom
Bogatstva, koje nije nita o sebi, koje se daje bilo k o m e - i u isto
vrijeme vlada nad svakim (ovdje 398. str., posljednji r e d a k i tri prva
r e t k a na 399. s t r . ) . Nalazimo se svakako u kranskom (= buroas k o m ) svijetu. D o l a z i m o do tog p a r a d o k s a da je svaka stvar apsolut
na svrha. U isto vrijeme Aufklarung smatra svaki sud relativnim; odatle nestabilnost. Ovaj Utilitarizam izraz je ideologije Buruj a
bogataa (i ovjeka ugode iz V pogl.). U s p o r . , t a k o e r , naturalistiku antropologiju Schadellehre, V, A, c pogl.) Sve to postiji po
stoji za m e n e , radi m o j e u g o d e . P o t r e b n a je d o p u n a o v o m ego
izmu: - to e biti altruizam, socijalizam, buroaski h a r m o n i z a m
(str. 399, 13. r. o d o z d o : Wie d e m M e n s c h e n . . . ) . U ovim buroaskim koncepcijama ima n e k o Sein aller u n d j e d e r , ali ne j e d n o
Tun aller u n d jeder, k a o to e to biti u Postrevolucionarnoj dra
vi: zajedniko ivljenje, ne uzajamno-djelovanje. Prosvjetiteljstvo je
nesvjesno svoje Istine: - odatle njegovo prostatvo i smijenost. H e
gel je onaj koji zna da o n o p r i p r e m a Revoluciju ( D j e l o v a n j e ) ; o n o
s a m o t o n e zna p a t o , p r e m a t o m e , n i n e kae.
Str. 400-407 - U z a j a m n o utjecanje Prosvjetiteljstva i Vjere.
Str. 400, 1. stupac - K a k o die Aufklarung izgleda Vjeri: k a o
prostatvo.
Str. 400, 2. stupac - D a s R e c h t Prosvjetiteljstva, t j . njegovo
pravo na postojanje, na p o b j e d u nad Vjerom, to je njegova Istina.
O p r e k a Prava Vjere (boanskog) i Prava Prosvjetiteljstva (koje
je isto ljudsko). U Poganstvu, j e d n o je pravo mrtvih ( P o r o d i c e ) ,
d r u g o - P r a v o ivih ( D r a v e ) . J e d n o - p r a v o da se b u d e d o s t o j n o
sahranjen; drugo - pravo ivih da s a h r a n e m r t v e ; - ili radije, i veo
ma t a n o , pravo mrtvih da sahrane svoje vlastite m r t v e . J e r , kad je
141
u m r l a Vjera, j e d n a k o u m i r e i Prosvjetiteljstvo: o n o u m i r e sahranju

jui Vjeru, jer je o n o ivjelo s a m o od njezine kritike. (Ali Prosvjeti
teljstvo, poslije francuske revolucije, uskrsava u i po hegelijanskoj
filozofiji; a s njime, isto t a k o , i Vjera postaju besmrtni - u i po
hegelovskoj filozofiji. Ali, u ovom uskrsnuu pobjedniko i apso
lutno je Ljudsko p r a v o : ne B o g koji postaje ovjekom, n e g o ovjek
koji postaje B o g o m . )
Pravo Vjere je Pravo Seina, o n o Prosvjetiteljstva je o n o Tuna, koje je negacija Seina. T a k o e Aufklarung trijumfirati nad V j e r o m .
B o a n s k o pravo Vjere isto je tako Pravo iste misli, t j . Pravo na
vjenu misao. Ukidajui ga, Aufklarung ini, dakle, n e p r a v d u
( U n r e c h t ) . - Ali, ovo U n r e c h t je ljudsko R e c h t : Pravo na n e p r a v d u .
Djelovanje ovjeka uvijek je zloinako (jer je n e g a t o r s k o ) , jo i
ovdje.
b) Die Warheit der Aufklarung (str. 407-413)
D r u g o t n o s t (Anderssein) - je o n o s t r a n o s t misli, t j . k o n k r e t n i ,
stvarni svijet. ovjek sada stavlja svoj Um u o d n o s p r e m a Drugobitku, t j . p r e m a stvarnome svijetu. D a k l e , Aufklarung se o b r a a stvar
nosti. Ali ne stvarnosti kakva postoji u svojoj danoj strukturi. Ovu
strukturu ovjek prosvijeenog U m a nije vie obavezan da prizna.
Za njega je Svijet materija bez oblika: ista misao =ista stvar.
On m o e od nje napraviti to ga je volja. N e k e razlike u n u t a r Svije
ta nisu vie dopustive; ljudsko djelovanje je o n o koje ih n a m j e r n o i
svjesno uvodi u Svijet, a isto t a k o ih i ponitava. No ipak je misao
Prosvjetiteljstva jo subjektivna, a Stvarni svijet za nju je jo Jen
seits, onostranost. Nije jo postala istinsko Djelovanje ( B o r b a i
R a d ) ; o n a se, dakle, jo uvijek ne razlikuje od Vjere, jer je jo uvi
jek o t u e n a u o d n o s u na samu sebe. ovjek jo uvijek ne zna da
je njegovo absolutes W e s e n (Bog ili njegova u r o e n a priroda)
identino sa die Bewegung des Bewusstseins, t j . sa njim samim ka
kvog s a m a sebe stvara D j e l o v a n j e m B o r b e i R a d a , t o k o m Povi
jesti.
Poslije p o b j e d e Prosvjetiteljstva vodi se b o r b a u n u t a r samog
Prosvjetiteljstva, a s a m o ovo podvajanje dokazuje p o b j e d u , - j e r
o n o p o k a z u j e da je p r o t i v n a strana bila p o t p u n o unitena. U n u t a r n j e
dvojstvo Kranstva izrazit e se sada kroz dva razliita sistema: Deizam koji postaje Idealizam, s j e d n e s t r a n e , i Senzualizam koji je po
stao Materijalizam, s d r u g e . Ova razlika proizilazi s a m o iz dviju raz
liitih polaznih taaka Bildung; bez toga postoji p o t p u n o identitet.
142
ista materija ne objanjava vie bogatstvo P r i r o d e , n e g o i

sti duh bogatstvo Historije. Dvije struje u Aufklarung nisu jo dos
pjele do toga da p r e m a e kartezijansku metafiziku, da shvate da su o
sebi Bitak (= prostor) i Misao (= vrijeme) identini. Istinu govorei,
oni nisu identini: oni to postaju samo u toku Historije. Djelovanjem
postaje Misao (stvarni) bitak i kroz djelovanje Bitak jeste misao.
D a k l e , j e d i n o das D e n k e n ist Dingheit o d e r Dingheist D e n k e n
(str. 410, 15-16. r . ) . To j e , dakle, istina i sinteza D e i z m a koji je
p o s t a o Idealizam i Senzualizam koji je postao Materijalizam. U P r o
svjetiteljstvu je kranski dualizam p o s t a o evidentan kroz ireducibilnu o p r e k u Idealizma i Materijalizma: to je sve.
Preostaje trei aspekt Prosvjetiteljstva: Utilitarizam. U njemu
se nalazi, u p r a v o m smislu rijei, Istina Prosvjetiteljstva. J e d n a mi
sao ima vrijednost samo a k o p o s t a n e djelo; - to pokazuje die N u t zlichkeit draga prosvijeenom U m u (koji ima tri protivnika to ga
proglauju prostakim i bijednim: Vjeru; estetizam, = Empfindsamkeit; die sich Spekulation n e n n e n d e A b s t r a k t i o n , t j . buroasku pseudofilozofiju). Ali to jo nije apsolutna Istina, j e r ovjek
vjeruje da t r e b a da b u d e koristan za ono to ve je; to jo nije aktiv
na Negativnost. Ideja koju stvara o s a m o m e sebi ne zahvaa jo dru
tvenu stvarnost; ova stvarnost ima jo uvijek oblik G e g e n s t a n d - a .
ovjek jo uvijek ivi u Svijetu koji nije njegov (Predrevolucionarni
svijet). Isto t a k o , on eli da iskoristi o n o to postoji: ne da stvori
(djelovanjem B o r b e i R a d a ) o n o to je korisno.
To e uiniti Revolucija. Prosvijeni ovjek koji poinje da
djeluje je Revolucionar iz 1789.
I I I . Die absolute Freiheit und der Schrecken (str. 413-422)
Pokuaj da se, na zemlji, ostvari kranski ideal je francuska re
volucija.
Str. 413. - Uvod: U die Nutzlichkeit nala je Svijest (= ovjek)
svoj Begriff ( P o j a m ) . Ali, to je jo nepostignuti G e g e n s t a n d i Z w e c k
(svrha). Z a t o n e m a Befriedigung (zadovoljenja), n e m a objektivne ( =
= drutvene) realizacije subjekta (= Pojedinca). ( P o d s j e a m o se: das
Ansichsein je prirodni bitak ovjeka; das Fursichsein je ideja to je o
vjek stvara o s a m o m e sebi; das Sein fur Anderes je drutvena egzisten
cija.) R e v o l u c i o n a r a n preobraaj D r u t v a : ne R a d o m , ve B o r b o m (za
priznanje). ovjek vie ne m o r a da se konformira p r e d m e t u (to je bio
Utilitarizam u p r a v o m smislu rijei), ve da ga razori, transformira.
Ova transformacija dogaala se an sich,-tj. p o s t e p e n o i nesvjesno.
Sada, u Apsolutnoj slobodi, vri se svjesno i h o t i m i n o .
143
H e g e l ne govori o propasti A n c i e n R e g i m e a . Ovdje je A n c i e n

R e g i m e ve mrtav. Ubila ga je P r o p a g a n d a Prosvjetiteljstva; sada ga
jo s a m o valja sahraniti. J e d n a velika Revolucija uvijek je u svom
p o e t k u ne-krvna; n e m a ak ni B o r b e . L' A n c i e n R e g i m e u m i r e od
bolesti, kroz Ansteckung (str. 387, 10-14. r . ) , a ne kroz ubistvo. O v a
bolest je P r o p a g a n d a Prosvjetiteljstva. Sada je leina sahranjena;
to je Svijet A p s o l u t n e slobode. to postoji sada? N e m a vie konfor
mizma, j e r vie n e m a niega emu bi se trebalo konformirati. Vie
nita stvarno ne dijeli ovjeka od die Befriedigung, - ali on je od
zadovoljenja jo dosta d a l e k o . Vri se oslobaanje od danog koje vi
e ne postoji, ali jo n e m a stvaranja zbiljskog novog Svijeta. ovjek
se nalazi u totalnoj praznini: to je Apsolutna sloboda.
Str. 413, posljednji r. i 414. str. - Stvarnost danog (predrevolucionarnog) Svijeta je iezla. I m a jo samo neki Schein, neki pri
vid Svijeta i D r a v e . Kransko-buroaski stvaran Svijet, k a o ni
kransko-buroaski stvaran Svijet, k a o ni kransko-buroaska Ideo
logija vie ne postoje - izvan svijesti koje opravdavaju (i oplakuju ili
osuuju ovaj iezli Svijet i ovu iezlu Ideologiju. N e m a vie Zajed
nice, postoje samo osamljeni ljudi, Pojedinci. D r a v a postoji samo u
idejama Pojedinaca, u njihovim projektima j e d n o g Ustava. Ovi poje
dinci svedeni su na svoju unutarnju stvarnost, ne objektivnu, na
svoje revolucionarne svijesti, oni su reine Metaphysik, - u sta
nju su da misle (i da kau) bilo to. N e m a vie Svijeta: samo Gegen
stand bez struktura - (prazno) mjesto za j e d a n Svijet. D a s Sein-furAnderes sklonilo se u das Fur-sich-Sein. u das Selbst, ali das Selbst
ne razlikuje se sada od das Ich, p r e m a t o m e , ne odgovara nikakvoj
ljudskoj objektivnoj (= drutvenoj, politikoj) stvarnosti. Svatko m o
e ushtjeti da svoje line ideje pretvori u politiku stvarnost, a da ne
b u d e s m a t r a n l u a k o m ni zloincem; - svatko moe da kae: L'
E t a t c' est moi, predlaui svoj Ustav. D a s Wissen des Selbstbewusstseins moe da se pretvori u Bevvegung (dijalektiku), t j . u
drutveni, politiki, historijski proces; die Gevvissheit (subjektivno
uvjerenje) svakoga m o e da p o s t a n e W a h r h e i t , Istina za sve: - sve to
bez B o r b e , bez n a p o r a , bez razaranja d a n o g . Takva j e A p s o l u t n a
sloboda.
Str. 414, 4. o d o z d o do 417. str. - Opis dijalektike anarhinog
razdoblja p o e t k a Revolucije, ideologija koja je samo iluzija: Apso
lutna sloboda je isto nita (= s m r t ) .
U o v o m stavu lei j e d a n i m a n e n t a n n e d o s t a t a k : to da n e m a
B o r b e , da n e m a Rizika ivota. ( D a s Tun j e , dakle, unmittelbar, nije
posredovano nitavilom smrti.) Budui da je L' Ancien Regime u m r o
144
bez B o r b e , ovjek A p s o l u t n e slobode smatra da Djelovanje sviju i

svakoga (stvaralako djelovanje Postrevolucionarne drave) j e d n a
ko moe da se vri bez krvave B o r b e , t j . da ovo Djelovanje m o e
d a b u d e neposredno.
( U s p o r . 415. str., 12. r. o d o z d o : Sve su klase (Stande) nestale,
ovjek je Pojedinac u strogom smislu i vjeruje da k a o takav m o e
da predstavlja ovjeanstvo u o p e ; p o g u b n a iluzija.)
D a k l e , ova ideologija A p s o l u t n e slobode je Na zemlju silo
N e b o , o k o j e m je sanjao Prosvijeeni um (uspor. 413. str. 10. r . ) .
U stvari, to je praznina to s a m u sebe ponitava. Ostvarenje i objava
ovog ponitavanja A p s o l u t n e slobode je La T e r r e u r (Schrecken =
posredovanje p u t e m smrti).
Str. 416, Es ist nach... itd.: Ovdje je rije od Revolucionar
noj vladi iz razdoblja A p s o l u t n e slobode - koje izgleda k a o d i k t a t u r a
(pojavljuje se kao...), j e r se svakom Pojedincu m o e prohtjeti da
kae: L' E t a t , c' est moi. N i t k o se ne opire ovoj Vladi. O n a bez
b o r b e dolazi do vlasti, sve to o n a b u d e rekla bit e Z a k o n ( G e s e t z ) ,
sve to b u d e uinila bit e D r a v n a akcija (Staatsaktion). Ali to nije
diktatura, u p r a v o zato to joj se nita ne opire; o n a se uspostavlja u
praznini. Ne ostavlja tragova u objektivnoj stvarnosti i nitko joj se,
u stvari, ne p o k o r a v a . Ne moe da izvue iz sebe nikakvo pozitivno
stvarno djelo. N e m a u s p j e h o m okrunjenog djelovanja, n e m a , p r e m a
t o m e , stvarne, istinske slobode.
Str. 416, 11. r . o d o z d o , d o str. 417.: O n o to j e t a d a t r e b a l o
stvoriti i to e kasnije stvoriti N a p o l e o n : K o r p o r a t i v n a postrevolucionarna drava, jer su nasljedne drutvene klase bile unitene.
Str. 417, 10. r.: Kein p o s i t i v e s . . . R e v o l u c i o n a r n a vlada (bilo
koja) hoe da ostvari A p s o l u t n u slobodu; o n a t a d a postaje zaista
diktatorska - to je o n d a die F u r i e des Verschvvindens (str. 417, 7.
r. o d o z d o ) , furija iezavanja, la T e r r e u r ( S c h r e c k e n ) .
Str. 417, posljednji stupac, do str. 419: O p i s dijalektike T e r r e u ra.
Vlada hoe da ostvari Slobodu, ukida A p s o l u t n u " slobodu, ali
time pripravlja ostvarenje Istinske slobode. A p s o l u t n a " sloboda je
ste j e d n o nita: ona nije; - zato je njezina realizacija" ili objava je
dino smrt i nitavilo.
U stanju Apsolutne slobode svatko hoe da p o s t a n e diktator i
da svima n a m e t n e svoju pojedinanu volju. To m o e da p o s t a n e bilo
t k o , ali on je samo p s e u d o d i k t a t o r , jer druge volje ostaju pojedina
ne i, dakle, nepristupane njegovoj. Ideja d i k t a t u r e je a p s t r a k t n a .
Da bi se o n a ostvarila, p o t r e b n o je da se stvarno u k i n u pojedinane
145
volje: smru (i T e r o r o m ) . N a i m e , vie n e m a ope volje, ima samo

pojedinanih bia, koja se mogu dohvatiti samo u svojoj biolokoj
egzistenciji, ne u svojim djelima, svojim akcijama, j e r o n a nita ne
rade ( o n a se samo suprotstavljaju i o p i r u " ) . J e d a n ovakav proces
m o e da zavri s a m o istrebljenjem sviju lanova D r u t v a i s a m i m samoubistvom (pseudo) d i k t a t o r a . Strahovlada (la T e r r e u r ) , u stvari,
nije drugo nego samoubistvo samog D r u t v a .
Realizacija A p s o l u t n e slobode vri se kroz b o r b u Fakcija. Njo
me se R o b (ili Buruj eks-Rob) n a p o k o n oslobaa, j e r u njoj je der
Kampf, krvava B o r b a za priznanje, koja mu je bila n u n a da u svom
bitku integrira e l e m e n t Gospodstva, S l o b o d e . Revolucionarna vlada
je Pobjednika fakcija, a njezina k o n a n a propast je isto t a k o n u n a
k a o propasti ostalih Fakcija ( = P o s e b n o ) . Jer, Postrevolucionarna
vlada ne moe da b u d e Vlada s t r a n k e , s a m o j e d n o g dijela Cjeline:
ova (Vlada stranke - p r e v . ) , m o r a da samu sebe u k i n e , ili e biti
u k i n u t a . Ali, dokle je revolucionarna, o n a m o r a da b u d e vlada stran
ke i, p r e m a t o m e , da djeluje p u t e m T e r o r a .
K r o z Strah ovjek postaje svjestan o n o g a to on stvarno jest;
nita. D e r Schrecken des T o d e s ist die A n s c h a u u n g dieses ihres (der
Freiheit) negativan W e s e n s (str. 419, 17.18. r . ) . J e d i n o n a k o n ovog is
kustva ovjek postaje zaista u m a n " i nastoji da ostvari D r u t v o ( D r
avu) gdje je sloboda zaista mogua. Sve do ovog samog t r e n u t k a
(Straha) ovjek (jo R o b ) odvaja jo duu od tijela, jo je kranin. Ali
kroz Strah on shvaa da htjeti ostvariti apstraktnu ( a p s o l u t n u " ) Slobo
du znai htjeti svoju smrt, i t a d a razumije da on hoe da ivi, k a o tijelo i
dua na o v o m e svijetu, j e r to je j e d i n o do ega mu je doista stalo i to
e moi da ga zadovolji. Strah, die F u r c h t ihres absoluten H e r r n , des
T o d e s " (str. 420, 4-5. r . ) , disponira pojedinane svijesti da priznaju
j e d n u D r a v u , gdje e moi da se ostvare na djelomian i ogranien na
in i gdje e o n e , ipak, biti istinski i stvarno s l o b o d n e .
Ponavljamo jo j e d a n p u t : kroz S t r a h prestaje R o p s t v o , tavie,
o d n o s G o s p o d a r a i R o b a , dakle i Kranstvo. Od sada e ovjek
traiti die Befriedigung na ovoj zemlji i u n u t a r D r a v e (gdje vie ne
e biti apsolutne s l o b o d e , - osim za efa, koji je N a p o l e o n ; - moe
m o , m e u t i m , rei da je ak i ova sloboda ograniena stvarnou,
n o , ipak, ef Postrevolucionarne drave sasvim je zadovoljen" svo
jim djelovanjem, j e r o v a stvarnost to ga ograniava j e s t e u p o t p u
nosti s a m o njegovo djelo).
Str. 420, stupac: D e r Geist w a r e . . . d o : . . . k o n n t e " - N e m a vra
anja n a t r a g . U s p r k o s prividnosti postrevolucionarna drava korjeni
to je razlina od predrevolucionarnih drava.
III K a k o itati H e g e l a
146
Str. 420, 22. r.: A b e r . . . " N e m a p o v r a t k a , j e r ova D r a v a pretpo

stavlja die Absolute Freiheit, koju o n a unitava s a m o z a t o da ostvari
njezinu negaciju.
Revolucija (Revolucionar) nije funkcija ni svojih p r i r o d n i h instin
kata ni n e k o g danog cilja (koji bi u t o m sluaju bio zavisan od d a n o g , a
ne od revolucionarnog Svijeta). R e v o l u c i o n a r djeluje svjesno, ne da bi
uspostavio neki (idealan) Svijet, n e g o da bi sruio dani Svijet. On je to
ga svjestan. I on e, polazei ni od ega, iznova sagraditi j e d a n novi Svi
jet. Postoji, dakle, Selbst to samo sebe stvara iz Svijeta koji je sveden
na nita. N e m a istinskog stvaranja bez prethodnog razaranja d a n o g :
Djelovanje = N e g a t o r s k a negativnost (Negativitat).
Absolute Freiheit j e , p r e m a t o m e , najvia i posljednja Bildung,
koja objavljuje ovjeku njegovo nita (bez pozitivistike k o m p e n z a
cije"): der b e d e u t u n g l o s e T o d , d e r reine Schrecken des N e g a t i v e n "
(str. 4 2 1 , 45. r . ) . A D r a v a koja e slijediti bit e v r h u n a c Negativnosti,
t j . njezino dijalektiko p r e o k r e t a n j e " u Apsolutnu pozitivnost.
C.
Der seiner selbst gewisse Geist.
Die Moralitat (str. 423-472)
Pododjeljak C VI poglavlja raspravlja o Postrevolucionarnoj

dravi, tj. o N a p o l e o n s k o m carstvu (1806). Nalazimo se na kraju Hi
storije. Ovdje dijalektika svrava d o l a s k o m samog H e g e l a , tanije, Fenomenologije. (VIII i posljednje pogl. raspravljat e o ovoj F e n o
menologiji; o n a e u njemu biti rezimirana s j e d n o g vieg stanovita,
te e se pokazati k a k o i zato njezina cjelina tvori b a z u A p s o l u t n o g
Z n a n j a , koje e biti ostvareno i objavljeno u d r u g o m dijelu Sistema
Z n a n o s t i i njime, - Ekciklopediji.)
Der seiner selbst gewisse Geist, D u h koji je o s a m o m e sebi izvje
stan i siguran - to je u posljednjoj analizi sam H e g e l , t j . njegov Si
stem filozofije (Fenomenologija + Encikolpedija), koji vie nije tra
enje M u d r o s t i , ve M u d r o s t (= a p s o l u t n o Z n a n j e ) s a m a . Ovdje die
Gewissheit (subjektivna izvjesnost) koincidira sa die W a h r h e i t (ob
jektivna istina = G o v o r o m objavljena stvarnost). No n e k a Istina
je uistinu istinita, t j . openito i nuno ( = vjeno) vaea, s a m o
ako je stvarnost koju o n a objavljuje potpuno dovrena (sve to je bi
lo mogue zaista se ostvarilo), dakle savrena, bez mogunosti p o
veanja ili p r o m j e n e . Ova totalna, definitivna stvarnost je Nap o l e o n s k o carstvo. Za Hegela (1806) to je univerzalna i homogena
D r a v a : o n a sjedinjuje cijelo ovjeanstvo (bar o n o historijski zna
ajno) i ukida (aufhebt) u svojoj sredini sve p o s e b n e razlike
147
( B e s o n d e r h e i t ) : nacije, drutvene klase, p o r o d i c e . (Budui da je i

Kranstvo ukinuto, n e m a vie dualizma Crkve i D r a v e . ) D a k l e :
ratovi i revolucije od sada su nemogui. To znai da se ova D r a v a
nee vie mijenjati, ostat e vjeno identina sa s a m o m s o b o m . No
ovjeka oblikuje D r a v a u kojoj ivi i djeluje. D a k l e , ni ovjek se
vie n e e mijenjati. I P r i r o d a (bez Negativnosti) na svaki je nain
zauvijek dovrena. P r e m a t o m e , znanost koja pravilno i p o t p u n o
opisuje N a p o l e o n s k i svijet ostat e uvijek i u cjelini vaea. O n a e
biti A p s o l u t n o Z n a n j e , Z a d n j a granica svakog filozofijskog istraiva
nja. O v o Z n a n j e - jeste D u h siguran u samog sebe.
U posljednjoj analizi ova se D r a v a vie ne mijenja j e r su svi
njezini G r a a n i zadovoljeni (befriedigt). Ja sam p o t p u n o i kona
no zadovoljen k a d a je m o j a , iskljuivo moja linost priznata (u
svojoj stvarnosti i svojoj vrijednosti, u svom dostojanstvu) od sviju,
p o d u v j e t o m da i ja sam priznajem stvarnost vrijednosti onih za
koje se s m a t r a da me m o r a j u priznati. Biti zadovoljen - znai
biti jedini na svijetu, a (ipak) imati openitu vanost. No to je
o n o to se ostvaruje za G r a a n i n a univerzalne i h o m o g e n e D r a v e . S
j e d n e s t r a n e , zahvaljujui njezinoj univerzalnosti, ja sam u njoj pri
znat od sviju ljudi, koji su svi moji meni ravni drugovi. S druge
strane, zahvaljujui njezinoj h o m o g e n o s t i , zaista sam priznat ja, a
ne m o j a porodica, m o j a drutvena klasa, m o j a nacija (ja k a o
predstavnik n e k e b o g a t e i glasovite p o r o d i c e , n e k e posjednike ili
vladajue klase, n e k e m o n e ili civilizirane nacije i t d . ) . P o j e d i n a n o
(ja) odnosi se izravno na O p e n i t o ( D r a v u ) , bez nekih z a k l o n a to
ih stvaraju posebne razlike ( B e s o n d e r h e i t e n : p o r o d i c e , klase, naci
j e ) . To e rei da se u P o s t r e v o l u c i o n a r n o m svijetu (prvi p u t ) ostva
ruje Individualnost No biti I n d i v i d u u m , t j . o v e k u p r a v o m smislu, znai biti zadovoljen, znai vie ne htjeti, dakle, vie ne moi
trascendirati se: postati drukiji nego to jest. Razumjeti samoga
sebe - u t o m sluaju znai razumjeti integralnog, definitivnog, sa
vrenog ovjeka. To ini H e g e l u svom Sistemu.
D o d u e , jedino je ef Univerzalne i H o m o g e n e drave ( N a p o leon) stvarno zadovoljen (= priznat od sviju u svojoj osobnoj vri
jednosti). D a k l e , samo on je doista slobodan (slobodniji od sviju
Sefova prije njega, koji su uvijek bili ogranieni posebnim razlika
ma p o r o d i c a , klasa, nacija). Ali, ovdje su svi graani zadovoljeni
U mogunosti, jer svaki moe da postane ovaj Sef, ije o s o b n o (po
jedinano) djelovanje jeste ujedno openito (dravno) djelovanje,
tj. djelovanje sviju ( T u n Aller u n d J e d e r ) . J e r , n e m a vie nasljedstva
(neljudski, prirodan, poganski e l e m e n t ) . Svatko, d a k l e , m o e
70*
148
aktualizirati svoju u d n j u za priznanjem, p o d u v j e t o m da prihvati

(element G o s p o d s t v a ) rizik smrti to ga u ovoj Dravi ukljuuje tak
mienje (= Politika b o r b a ; ovaj rizik, izmeu ostalog, garantira
ozbiljnost k a n d i d a t a ) k a o i p o d uvjetom da je p r e t h o d n o sudjelo
vao u stvaralakoj djelatnosti D r u t v a , u kolektivnom R a d u to od
rava u stvarnosti D r a v u ( e l e m e n t R o p s t v a , Slube, koji izmeu
ostalog, garantira k o m p e t e n t n o s t k a n d i d a t a ) . D a k l e , zadovolje
nje G r a a n i n a je rezultat sinteze G o s p o d a r a - r a t n i k a i R o b a - r a d n i k a
u njemu. Stoga je u ovoj Dravi novo to da su u njoj svi ( p r e m a
prilikama) ratnici (vojna obveza) i d a , isto t a k o , svi sudjeluju u dru
t v e n o m radu. to se tie M u d r a c a ( H e g e l a ) , on se zadovoljava da
razumije: D r a v u i njezina efa, G r a a n i n a ratnika i r a d n i k a i, n a p o
k o n , samoga sebe (prije svega kroz F e n o m e n o l o g i j u , na kraju koje
nalazi samoga sebe k a o rezultat, zadnju granicu i integraciju historij
skog procesa ovjeanstva). Ovaj M u d r a c , koji objavljuje ( p u t e m
Znanja) stvarnost (utjelovljenu u N a p o l e o n u ) , jeste utjelovljenje
A p s o l u t n o g D u h a : on j e , dakle, a k o se h o e , onaj utjelovljeni bog o
k o m e su sanjali Krani. (Stvaran, istinski Krist = Napoleon-Isus +
Hegel-Logos; utjelovljenje se, d a k l e , ne d o g a a u sredini, nego na
kraju v r e m e n a . )
Podnaslov glasi: D i e Moralitat
Morali tat, Reflektirani moral, u opreci p r e m a Sittlichkeit (VI
pogl. A ) , Obiajni moral ( u d o r e d n o s t ) . G o s p o d a r p o g a n i n (iz V I ,
A ) podvrgavao s e m o r a l n o m z a k o n u , Obiajima svoje D r a v e , k a o
to se ovjek ( d o k o n ) podvrgava z a k o n i m a P r i r o d e . Obiajni m o r a l
(tj. nain ivota) prihvaa se k a o n e k a datost (boanska zapovi
j e d , ili - to je ve bolje - k a o batina p r e d a k a ) . On je kolekti
van i nesvjestan (svojih motiva, svoga razloga da postoji). Reflekti
rani m o r a l , naprotiv, p r o n a e n je od ovjeka koji zna da je on
onaj t k o ga proglaava. Taj m o r a l j e , d a k l e , a k o se h o e , individua
lan, moj (ali za njega se s m a t r a da je o p e n i t o vaei). Taj M o r a l
(filozofski) razvija se u srcu N a p o l e o n s k e drave, u stvari, u Nje
m a k o j : K a n t , R o m a n t i a r i (Novalis) itd. i on zavrava (implicitnim)
m o r a l o m H e g e l a (koji je definitivan). Dijalektika ovog M o r a l a (od
K a n t a do H e g e l a ) opisana je u Pododjeljku C VI poglavlja.
D a k l e , u s a m o m o v o m pododjeljku ne govori se (izriito) o Na
poleonskoj dravi, o N a p o l e o n u , o P o s t r e v o l u c i o n a r n o m g r a a n i n u .
U njemu je m a n j e rije o P o s t r e v o l u c i o n r n o m svijetu n e g o o Ideolo
gijama to se u njemu razvijaju (i koje zavravaju hegelijanskom
I d e j o m ) . Ali, H e g e l je ve u k r a t k o govorio o svome Svijetu (Dravi)
na kraju p r e t h o d n o g pododjeljka. O njemu e, t a k o e r , uz p u t , go-
149
voriti u t o k u analiza ovog pododjeljka C, odgovarajui na n j e m a k e

kritike. N a p o l e o n a . A o njima govori u m a l o m U v o d u u o v o m p o d o
djeljku C.
Uvod (str. 423-424)
O v d j e H e g e l govori o G r a a n i n u univerzalne i h o m o g e n e ( n a p o
leonske) D r a v e , t j . o ovjeku koji je p o t p u n o i definitivno zado
voljen. Stvarno se radi o N a p o l e o n u ( k o m e j e d i n o m p r i p a d a da
b u d e zadovoljen u zbilji) i o s a m o m H e g e l u (koji je, t a k o e r , pot
p u n o zadovoljen time to je razumio N a p o l e o n a ) . N a p o l e o n djelu
je, ali sebe ne razumije; H e g e l je onaj tko ga razumije (objava =
= Napoleon + Hegel).
Str. 423, 1-3. r.: G r k i poganski svijet; 3-4. r.: Rimski svijet; 49. r.: od Kranskog svijeta do N a p o l e o n a ; 9. r. i slj. i 424. str.: Svi
j e t postrevolucionarnog ovjeka.
ovjek misli o Svijetu o n o to Svijet jest, Svijet je o n o to o
vjek o n j e m u misli; sam ovjek se stvarno p o d u d a r a s idejom koju
stvara sebi o sebi s a m o m e ; D r a v a je Z n a n j e , Wissen; ovjek je p o
stao B o g ; N a p o l e o n je uspio da svi priznaju njegovu Tatinu, a
D r a v a je objava i ozbiljenje o v e Tatine; k o d N a p o l e o n a T a t i n a ,
dakle, nije vie isprazna, nije vie grijeh.
Osim toga, ovjek ( N a p o l e o n ) se konformira s D r a v o m to ju
je stvorio; on je G r a a n i n : slui sam svome djelu, zna ta ini i ini
s a m o o n o to zna; postoji, dakle, apsolutna koincidencija izmeu
Htijenja i Z n a n j a . N a p o l e o n se uzdie iznad Seina, ali ne bjei od
njega; on je stvarno prisutan u Svijetu (u Dravi) (str. 424, kraj
prvog s t u p c a ) .
Str. 424, stupac: N a p o l e o n je ovjek apsolutno slobodan i sa
vreno zadovoljen; on zna da je slobodan; dokazuje to s a m o m sebi i
drugima.
Ali (uspor. str. 4 2 3 , 9. r.: pripaziti na rije scheint), N a p o l e o n
ne zna da Zadovoljenje proizlazi, na kraju izlaganja, iz Z n a n j a , a ne
iz Djelovanja ( p r e m d a Z n a n j e pretpostavlja Djelovanje). D a k l e , H e
gel je onaj koji je a p s o l u t n o zadovoljan. D i e W a h r h e i t ima dvije
s t r a n e : realnu i idealnu. Befriedigung nije sadrana u Bitku koji se
objavljuje, nego u Objavi Bitka. D i e W a h r h e i t - je N a p o l e o n objav
ljen od H e g e l a , ona je H e g e l koji objavljuje N a p o l e o n a .
S a d a dolazi sam tekst Pododjeljka C, u k o j e m e H e g e l govoriti
o N j e m a k o j filozofiji, od K a n t a do sebe samog. K a o uvijek, tekst je
150
podijeljen u tri paragrafa (a, b, c) koji odgovaraju t r i m a e t a p a m a

stvarnog dijalektikog procesa koji se opisuje.
a. - K a n t i F i c h t e , k a o ideolozi Apsolutne s l o b o d e ;
b. - samo-ukidanje K a n t o v e i Fichteove filozofije, koje zavrava
filozofskom anarhijom (podsjeajui na anarhiju to p r e t h o d i Straho
vladi francuske revolucije);
c. - das Gevvissen = Jacobi, die schone Seele = Novalis i Schelling, das Bose und seine Verzeihung = H e g e l , koji svojim (implicit
n i m ) M o r a l o m opravdava revolucionarni zloin i dovrenje Revoluci
je (dakle i Historije) po N a p o l e o n u (Bose-Verzeihung).,
a. Die Moralische Weltanschauung (str. 424-434)
Rije je o K a n t u . G o v o r i se s a m o o njegovoj antropologiji, koja
je ukljuena u njegov m o r a l , o njegovom Moralizmu. K a n t je
ideolog Revolucije (kratka Nutzlichkeit). Ali, Kant smatra Prirodu ne
zavisnom od djelovanja ovjeka; to je ostatak p o g a n s k e kosmologije
i Kranstva. Ovaj dualizam (ovjek-Priroda) servilizma s obzirom
na Prirodu ( K a n t , koji ivi u P r e d r e v o l u c i o n a r n o m svijetu, jo je
R o b ) . K a n t ne pridaje vanost uzajamnom djelovanju ovjeka i Pri
r o d e : ne razumije R a d to mijenja Svijet. Isto t a k o , on nije shvatio
nunost j e d n o g N a p o l e o n a , ni to da ovjek m o r a ostvariti Dravu
da bi samoga sebe usavrio i doao do Zadovoljenja.
D i e Befriedigung je za K a n t a Postulat, t j . Vjera. On dospijeva
s a m o do nade u zadovoljenje ( K a n t = Filozof N a d e , specifino
kranska kategorija).
K a n t postulira zajamenost: b e s m r t n o s t due, postojanje Boga.
Kantovski ovjek na kraju trai Sreu ( G l u c k ) (koja je d a n a u Jen
seits i njime), a ne die Befriedigung. T a k o k o n a n o dolazi do samog
krianskog rjeenja. Polazi, dakle, od a u t o n o m i j e ovjeka (koja je
homologija Apsolutnoj slobodi) da bi stigao do ropstva ovjeka.
U n u t r a n j a kontradikcija, dakle:
b. Die Varstellung (str. 434-444)
Samo-ukidanje K a n t i z m a . K a n t o v ovjek ne m o e biti uzet ozbiljno (najvie k a o stvarno i p o t p u n o ispunjenje D u n o s t i i, p r e m a
t o m e , k a o sama D u n o s t ) : on je ideolog A p s o l u t n e slobode (koja za
vrava u nitavilu: ideolokom i egzistencijalnom).
N a k o n toga bi t r e b a l o da d o e H e g e l o v a filozofija. Ali, izmeu
K a n t a i Hegela u m e e se R o m a n t i z a m .
c. Das Gevvissen,
hung (str. 444-472)
die schone Seele,
das Bose und seine Verzei
151
Hegelijanskom Oprotenju (Verzeihung) p r e t h o d i das Gevvis

sen Jacobia i schone Seele Novalisa i R o m a n t i a r a . Proces transfor
macije j e d n e teistike antropologije ( K a n t ) u j e d n u antropoteistiku
antropologiju (Hegel). R o m a n t i a r je kantijanac koji je samoga sebe
r a z u m i o : o b o g u ne m o e vie govoriti bez hipokrizije ( H e u c h e l e i ) .
T r e b a l o bi da b u d e ateist, ali se nije na to odluio. No savren je
ovjek (za R o m a n t i a r e ) ovjek koji ivi u skladu sa samim s o b o m .
O d a t l e i m a n e n t n a kontradikcija: teoretska i egzistencijalna.
ivjeti u skladu sa samim sobom znai - das Gevvissen (sa
vjest). ovjek je jedina m o r a l n a vrijednost: on biva opravdan im
djeluje p r e m a svojoj savjesti, nije vano kakvoj. Ali, to je n e d o
s t a t n o : o v a antropologija je n e s p o s o b n a za ivot; to nije o n a H e g e l o
va. N e d o s t a j e joj die V e r m i t t l u n g , posredovanje D j e l o v a n j e m
( B o r b e i R a d a ) . R o m a n t i a r nalazi svoju W a h r h e i t u U n m i t t e l b a r keit (u nedjelatnosti): u t o m e je njegova zabluda. On transcendira
Sein uzdizanjem svoje due, - ali ova negacija, da bi bila sposobna
za ivot, m o r a da se ozbilji u Bitku (Priroda i D r a v a ) p u t e m Djelo
vanja to mijenja d a n o ( R a d p r e t v a r a Z a b l u d u u Istinu; B o r b a Zloin u K r e p o s t . U s p o r . U v o d (str. 33-34,): D a s W a h r e u n d Falsc h e . . . , Zloin i Ludilo, to negiraju das Sein, imaju vaenje i tra
ju ( k a o Aufgehobene) s a m o a k o sami sebe opravdaju, t j . a k o
ostvare D r a v u gdje su priznati k a o Vrlina i Istina i nisu vie smatra
ni za Zloin i Ludilo).
Das Gewissen (str. 445, s t u p a c do 456, 2. r.)
Kantijanski ovjek nije jo svjestan postrevolucionarne stvarno
sti; ovjek des Gevvissens (Jacobi) prvi je koji nastoji da je sebi
objasni. Ali ova Savjest je un-mittelbar. O n a jo nije posredovana
D j e l o v a n j e m , ona je ista imaginacija; to jo nije T u n Aller u n d
J e d e r : prihvaa se Revolucija, ali se u njoj djelatno ne uestvuje. To
je stav
postrevolucionarnog
Intelektualca: R o m a n t i a r a . R o m a n t i a r
nastoji da objasni sebi Slobodu koja je steena kroz Revoluciju,
koja je rezultat rada i b o r b e ; ali, on prihvaa s a m o rezultat, ne
prihvaajui sredstva (krvavu B o r b u i R a d sviju). Ne poznaje ( p r e d ) historiju ove Slobode, ne vodi rauna o naporu koji je do nje d o v e o :
htio bi da uiva slobodu koju su stekli drugi, k a o to ovjek
ugode uiva u proizvodima t u e g r a d a .
Razlika p r e m a p r e d r e v o l u c i o n a r n o m Intelektualcu iz D u h o v n o g -ivotinjskog-carstva (V, C, a pogl.): postrevolucionarni Intelektualac
je shvatio da je on najvia vrijednost. Ali, njegova samostalnost ne
objavljuje se kroz Djelovanje, nego kroz n e p o s r e d n o subjektivno
Uvjerenje = eigene U b e r z e u g u n g (koje bi t r e b a l o da b u d e ovisno
152
j e d i n o o s a m o m e sebi). D a k l e : R o m a n t i a r ivi u skladu sa svojim

vlastitim Uvjerenjima - ma kakva o n a bila; to je sve to eli (uspor.
str. 449, 1516. r . ) . ovjek r o m a n t i a r hoe da b u d e priznat; u
t o m e ima prvo, - ali ima krivo u t o m e to to hoe na j e d a n nepo
sredan nain, t j . bez n a p o r a , bez Djelovanja B o r b e i R a d a . N e e
da se bori. K a d vidi da drugi ne priznaju njegova Uvjerenja k a o
Istinu, D o b r o t u , Ljepotu, - zadovoljava se time da drugi priznaju
k a k o su to izvjesna (ili njegova) uvjerenja, uvijek d o p u t e n a (od
strane drugih) i k a d t o istinita ( d o b r a ili lijepa). No ova uvjerenja na
kraju ne negiraju d a n o , nisu ak ni nezavisna od tog d a n o g : o n a su,
naprotiv, funkcija (ih pojedinevih instinkata, ili p o r o d i n i h , drutve
nih, nacionalnih tradicija i t d . . . : T r i e b e u n d N e i g u n g e n , str. 452. 25.
r . ) . D a k l e , Intelektualac r o m a n t i a r ne ostvaruje svoj I d e a l : a k o su
ova Uvjerenja revolucionarna, on ne djeluje, d a k l e . . . ; a k o su o n a
ne revolucionarna, konformistika, zavisi od d a n o g , d a k l e . . . U
svakom sluaju nita ne ini niti za njih niti p r e m a njima. Intelektua
lac izabire izgovor Hipokrizije i porie svoj neuspjeh. Zadovoljava se
Tolerencijom p r e m a svojim Uvjerenjima - i p r e m a Uvjerenjima sviju
drugih (osim p r e m a o n i m a intolerantnim). T o j e pacifistika ideo
logija des Gevvissens, to je politiki i ekonomski Liberalizam. R o m a n
tiari brbljaju o javnom dobru, d o k poslovni ljudi djeluju u pravcu
svojih privatnih interesa.
O v o D r u t v o je bitno predrevolucionarno: 1. krajnji Partikularizam; 2. unitenje Kranstva. U p s e u d o d r u tvu, kakva je bila Crkva, vladao je princip: svatko za se, Bog za
sve. B o g je sada u k i n u t , ali princip ostaje: svatko za se u stvarnom
ivotu, a R o m a n t i a r brblja za sve.
Ideologija koja objavljuje o v o D r u t v o : O p e n i t o s t (Istina,
D r a v a itd.) Slobodne igre uvjerenja i e k o n o m s k i h sila. Ova igra
ostaje igra i nitko je ne uzima ozbiljno: ne moe se doi do Istine, ni
d o openitog Z n a n j a , n i d o univerzalne D r a v e , n i . . . itd.
Ideal je apsolutna Autarhija (str. 455, 3. r. o d o z d o ) , ali on nije
ostvaren; vjeruje se da je mogue dostii ga ne neki neposredan
nain.
Die schone Seele (str. 456, 1. stupac - 462. do stupca)
Postrevolucionarni romatniki ovjek nije jo zadovoljen: nije
openito priznat u svojoj jedinstvenosti (genij).
Ili: on namee svoja Uvjerenja; djeluje; prestaje biti revolucio
narni Intelektualac; postaje G r a a n i n ( N a p o l e o n ) .
Ili: nee da djeluje, ima ak i p o t r e b n a uvjerenja za nedjelova
nje. Dostaje mu da se izrazi i da ne zadire u uvjerenja drugih. Ko-
153
jim sredstvom? J e z i k o m . Zaista, u o v o m D r u t v u gdje ivi R o m a n t i

ar m o e da se kae bilo ta: sve se tolerira i gotovo se sve nalazi
interesantnim (ak i zloin, ludilo i t d . ) .
Ovaj ovjek, d a k l e , vjeruje da e se moi zadovoljiti rijei
ma: zacijelo rijeima to e biti prihvaene (priznate) od D r u t v a .
O d a t l e vjeruje da e on sam biti openito prihvaen i da e t i m e biti
zadovoljan. M o r a , d a k l e , da vodi j e d a n esto literaran ivot.
Razlika p r e m a I n t e l e k t u a l c u iz Duhovnog-ivotinjskog-carstva
(V, C, a pogl.): on vie ne bjei od samog sebe, naprotiv, s a m o g a
sebe opisuje, s a m o d o p a d n o i usluno sebe svima pokazuje. Bjei od
Svijeta, ne od samog s e b e , - Selbst je jedino to priznaje i to ga in
teresira.
To je posljednji bijeg ovjeka p r e d Svijetom: utoite u sebi
(toranj bjelokosni).
V r h u n a c r o m a n t i a r s k o g izraza bit e r o m a n o r o m a n u , knjiga o
knjizi. (Analogija sa Fenomenologijom koja objanjava k a k o je
ova s a m a Fenomenologija mogua. Ali ova ima stvaran sadraj: o
vjeka k a o p o k r e t a a Povijesti.)
Ovaj ovjek: 1. misao je koja misli samu sebe (= poganski, aristotelovski B o g ) ; dakle ve a n t r o p o t e i z a m ; ali zadovoljava se m a l i m ,
t i m e da se ovjek identificira s n e k i m poganskim boanstvom (Hegel
hoe d a b u d e Krist).
2. Stvara Svijet ni iz ega, sa j e d n i m ciljem da postigne da b u d e
priznat (= kranski B o g , koji stvara Svijet k a k o bi se u njemu
objavio, samo to je Svijet R o m a n t i a r a t e k j e d a n r o m a n ) .
R o m a n t i a r s k a imaginacija,
stvarateljica fiktivnih,
divnih
Svjetova, kulminira u Novalisu (kao politika akcija to stvara je
d a n stvarni Svijet - u N a p o l e o n u ) . Ali, ak ni Novalis svoje boan
stvo ne uzima ozbiljno ( N a p o l e o n e, naprotiv, doista biti d e r ersc h e i n e n d e G o t t ; str. 472, kraj). Pjesnika uvijek priznaje s a m o mali
b r o j , kapela, (ne C r k v a ! ) , ( N a p o l e o n se, naprotiv, doista n a m e e
svima). Pjesnik, koji se svodi na samog sebe, na kraju samog sebe
iscrpi i iezne u svome vlastitom nita. To je die absolute Unwahrheit (str. 4 6 1 , 13. r. o d o z d o ) , la tjera do krajnosti koja samu sebe
niti. Ovaj uzvieni i iezavajui R o m a n t i a r je die Schone Seele: =
N e s r e t n a (kranska) svijest koje je izgubila svog Boga.
Pjesnik r o m a n t i a r htio je da b u d e B o g (i s p r a v o m je to h t i o ) ,
ali nije bio u stanju da se toga p o d u h v a t i : unitava se u ludilu ili samoubistvu (str. 462, 9-10. r. o d o z d o ) . To je lijepa smrt, ali, ipak,
smrt: t o t a l a n i definitivan neuspjeh.
154
Das Bose und seine Verzeihung (str. 462, 472. stupac)

D a s Bose = Revolucija i njezin ostvaritelj: N a p o l e o n .
Verzeihung = Hegelovo opravdanje Revolucije i N a p o l e o n a u
Fenomenologiji i njome.
T e m a : N a p o l e n i njemaka filozofija:
Sa kranskog stanovita N a p o l e o n ostvaruje Tatinu: on j e , da

kle, utjelovljenje Grijeha (Antikrist). On je prvi koji se usudio da
zaista d a d e apsolutno (openitu) vrijednost ljudskoj Pojedinanosti.
Za K a n t a i Fichtea, on je das B o s e : p a r excellence a m o r a l n o bie.
Za liberalnog i t o l e r a n t n o g R o m a n t i a r a , on je izdajica (izdao je
Revoluciju). Z a boanskog Pjesnika, o n j e s a m o licemjer.
Sa N a p o l e o n o v o g stanovita openito vaei moral postoji samo
za druge; on sam je s o n e strane D o b r a i Zla: on j e , d a k l e , ako se
h o e , licemjer. Ali, kantovski moral n e m a pravo da t a k o sudi. Isto
t a k o se ne m o e u i m e romatniarskog Urteil-a optuivati N a p o l e o n a
zbog egoizma i zloina, j e r svako je Djelovanje egoistiko i zloi
n a k o ukoliko nije uspjelo; - no N a p o l e o n je uspio. Osim toga. Napoleonovi protivnici ne djeluju protiv njega, ne obaraju ga: njihov
sud j e , dakle, ista tatina, brbljarija. O n i su ista nedjelanost, t j .
Sein, dakle, j e d n o Nita: a k o se N j e m a k a (dakle n j e m a k a filozofi
j a ) ustruava da prizna N a p o l e o n a , o n a e nestati k a o V o l k ; Naci
je (Besonderheit) koje hoe da se o p r u Carstvu ( o p e n i t o , Allgem e i n h e i t ) bit e u n i t e n e .
Ali, Hegel priznaje i objavljuje N a p o l e o n a N j e m a k o j . Vjeruje
da e moi da je spasi (svojom F e n o m e n o l o g i j o m ) , da je sauva u
j e d n o m uzdignutom (aufgehoben) obliku u krilu N a p o l e o n s k o g car
stva.
D o l a z i m o , n a p o k o n , do dvojstva: Ostvaritelj - Objavitelj, Na
p o l e o n - H e g e l , Djelovanje (openito) i Z n a n j e ( a p s o l u t n o ) . S j e d n e
strane je Bewusstsein, s druge, - Selbstbewusstsein.
N a p o l e o n se upravio p r e m a V a n j s k o m Svijetu ( d r u t v e n o m i
p r i r o d n o m ) : on ga shvaa j e r uspjeno djeluje. Ali, on ne shvaa sa
m o g a sebe ( n e zna da on jeste B o g ) . H e g e l se upravio p r e m a N a p o leonu: ali, N a p o l e o n je ovjek, on je ovjek dovren k r o z totalnu
integraciju Historije; njega razumjeti znai razumijeti ovjeka, razumijeti samoga sebe. Razumijevajui ( = opravdavajui) N a p o l e o n a ,
155
Hegel, d a k l e , privodi savrenstvu svoju samosvijest. T a k o se postaje

M u d r a c , dovren filo-sof. A k o je N a p o l e o n objavljeni (u njem.
originalu: pojavljujui se - prev.) Bog (der erscheinende G o t t ) , H e
gel je onaj tko ga objavljuje. Apsolutni D u h = punina Bewusstwein-a
i Selbstbewusstsein-a, t j . stvarni (prirodni) Svijet koji sadrava uni
verzalnu i h o m o g e n u D r a v u , to ju je N a p o l e o n ostvario, a H e g e l
objavio.
M e u t i m , Hegel i N a p o l e o n su dva razliita ovjeka; d a k l e , Be
vvusstsein i Selbsbevvusstsein su jo razdvojeni. No Hegel ne voli
dualizam. T r e b a li ukinuti posljednju dijadu?
To bi se moglo dogoditi (o k a d bi b a r ! ) da N a p o l e o n prizna
H e g e l a , k a o to je H e g e l priznao N a p o l e o n a . Da li se H e g e l na
d a o (1806) da e ga N a p o l e o n pozvati u Pariz, k a k o bi ondje p o s t a o
Filozof ( M u d r a c ) univerzalane i h o m o g e n e D r a v e , k o m e je dunost
da objanjava ( o p r a v d a v a ) , - a m o d a i usmjerava - N a p o l e o n o v u
djelatnost?
Poslije P l a t o n a stvar je uvijek mamila velike filozofe. Ali tekst
F e n o m e n o l o g i j e koji se na to odnosi (str. 4 7 1 , 11. r. o d o z d o - 472)
je (hotimice?) t a m a n .
Bilo to k a k o bilo - Historija je zavrena.
(Izvadak
iz
l' Annuaire 19371938. de l' Ecole Pratique

Etudes,
Odsjek
Religijskih
znanosti)
des Hautes
Prouavali smo Odsjeke B i C VI poglavlja Fenomenologije, ko

ji su posveeni analizi dijalektikog razvoja Kranskog svijeta, od
njegovih p o e t a k a do H e g e l a .
H e g e l vidi p o e t a k i osnovu Kranstva u ideji Individualiteta,
koju je otkrio R o b i koja je n e p o z n a t a u Svijetu poganskih G o s p o
d a r a . Individualitet je sinteza Pojedinanog i Opeg: on je apsolutna
i openita vrijednost to se ostvaruje u n e k o m p o j e d i n a n o m biu i
njime a pojedinano bie k a o takvo dobiva apsolutno vaenje, t j . bi
va openito p r i z n a t o . J e d i n o ova sinteza, ostvarujui se k a o ljudska
egzistencija, m o e pruiti ovjeku definitivno Zadovoljenje (Befrie
digung), inei uzaludnim i n e m o g u i m svaki bijeg (Flucht) u ono
stranost (Jenseits), bijeg koji se zbiva u Vjeri, ili p u t e m umjetnike
imaginacije; svako istinsko prevladavanje danog Svijeta vri se kroz
negatorski n a p o r B o r b e i R a d a , kroz n a p o r to stvara j e d a n novi
stvarni Svijet. ovjek koji ostvaruje Individualnost (Individualitet p r e v . ) usavrava, dakle, i dovrava povijesni razvoj.
Kranstvo pretpostavlja, sadrava i objavljuje ovu ideju, ili
ovaj ideal Individualnosti. Ali, u p o e t k u , R o b kranin (koji otkriva
ovaj ideal jer, ne uivajui openitu ili drutvenu uvaenost, m o e da
prida n e k u vrijednost s a m o svojoj osamljenoj ili pojedinanoj lino
sti) jo j e , ostajui t a k a R o b , p o d vlau p o g a n s k o g kosmologizma
(ili naturalizma) i poganskog univerzalizma G o s p o d a r a (koji je pri
d a v a o sebi n e k u openitu vrijednost koliko je bio Graanin to i
vi u j e d n o m d a n o m Svijetu).
Na taj nain, stavljajui aksioloki akcent na Openito, Rob
pred-stavlja (vor-stellt) sebi Individualnost t a k o k a o da ne proizlazi iz
univerzalizacije Pojedinanog (poboanstvenje o v j e k a ) , nego iz
partikularizacije Openitog (utjelovljenje Boga). Pa ako njegova osob
na vrijednost nije vie za nj odreena mjestom (topos) to ga zau-
157
zima po svojem r o e n j u u danom p r i r o d n o m K o s m o s u , on ovu vri

j e d n o s t ne vidi u stvaranju j e d n o g ljudskog Svijeta koji bi bio tu sa
mo po njemu i samo za njega, ve u aspiraciji na n e k o mjesto (to
pos) u isto t a k o danom b o a n s k o m K o s m o s u , j e r je i ovaj nezavisan
od volje ovjeka. D r u g i m rijeima, Kranstvo je - u prvom poet
ku - Religija. Individualistika antropologija dolazi na svijet u obliku
j e d n e personalistike Teologije: ovjek poinje time to Boga naziva
svojim G o s p o d a r o m , to h o e , isprava nesvjesno, da b u d e on sam i
to e na kraju htjeti i moi da kae o sebi. T a k o dugo dokle ovjek
b u d e sebe razumijevao kroz kransku Religiju on e vidjeti u svojoj
ponositoj elji da svojoj isto ljudskoj samostalnoj pojedinanosti da
de a p s o l u t n u ili openitu priznatu vrijednost ne ideal to ga valja
ostvariti (u cilju vlastitog zadovoljenja na ovome svijetu), nego zlo to
ga valja suzbiti (u cilju spasenja na drugom svijetu, koje e biti poda
r e n o milou G o s p o d n j o m ) . Otkrivajui p o n o s k a o osnovu i pokret
nu silu ljudske egzistencije, kranska Religija vidi u n j e m u glavni
grijeh ljudskog bia, koji e o n a nastojati da iskorijeni; i o n a tumai
ovaj p o n o s k a o ispraznu tatinu. T a k o d u g o , dakle, d o k b u d e Svije
t o m vladala kranska Religija, ovjek nee biti u stanju da zadovo
lji svoj p o n o s , ostvarujui u Svijetu ideal Individualnosti, koja j e ,
ipak, izvor i bitan sadraj Kranstva. Da bi se Kranstvo ostvarilo
realizacijom antropolokog ideala Individualnosti u E m p i r i j s k o m svi
j e t u , t r e b a , p r e m a t o m e , ukinuti kransku Religiju i kransku Teo
logiju, t j . oistiti n o v u antropologiju od o s t a t a k a p o g a n s k e kosmologije i p o g a n s k e aksiologije G o s p o d a r a i na taj nain osloboditi R o b a
od o s t a t a k a njegova R o p s t v a .
T a k o dugo d o k j e R o b zavisio o d poganskog G o s p o d a r a koji j e
vladao Svijetom, on nije participirao na openitoj uvaenosti G r a a
nina i nije m o g a o postii openito priznanje svoje osobe ili pojedi
nane vrijednosti. Svojom vjerom u Boga, - A p s o l u t n o g g o s p o d a r a
p r e d kojim su svi ljudi j e d n a k i (u svom a p s o l u t n o m r o p s t v u ) , R o b se
oslobodio svoje zavisnosti od Ljudskog gospodara. Ali, ivei u ovoj
Vjeri, on se jo ne usuuje da svojoj ljudskoj pojedinosti pripie vri
j e d n o s t koju joj je uskraivao G o s p o d a r . D a k l e , sve da i n e m a stvar
nog G o s p o d a r a , on ostaje R o b po sebi i za samoga sebe; on je R o b
s a m o g a sebe j e r se s m a t r a R o b o m n e k o g B o g a , iji je o n , uistinu,
a u t o r . Budui da je na taj nain svoj vlastiti R o b , on se m o e oslo
boditi i t a k o ostvariti svoj ideal (kranski), j e d i n o oslobaajui se
o d s e b e , samoga, premaujui se, prestajui d a b u d e o n o to j e . N o ,
on je o n o to je u i po svojoj kranskoj Vjeri u A p s o l u t n o g gospo
d a r a . M o r a , dakle, da se oslobodi ove Vjere, ove kranske Religije
158
i Svijeta kojim o n a vlada; - ove Religije R o b a koja, stvarajui j e d a n

Svijet gdje je on p o k o r e n j e r u njemu samoga sebe p o k o r a v a , ini
od njega R o b a i uva u o v o m e njegovom R o p s t v u Poganstvo ie
zlog G o s p o d a r a .
Oslobaajui se p o s t e p e n o svog R o p s t v a , R o b kranin malo po
malo eliminira pogansku teologiju iz svoje Religije i postaje sve vie
svjestan svog antropolokog ideala samostalne Individualnosti. Ovaj
ideal on ostvaruje inei - svjesno i hotimino - kranskih grijeh
oholosti; samim time oholost je k a o takva ukinuta (aufgehoben) i,
prestajui biti isprazna tatina, o n a se odrava u svojoj istini (Wahrheit) ili objavljenoj-bitnoj-stvarnosti (objavljenoj sutini - p r e v . ) .
Ovaj proces objaviteljskog ostvarenja ljudske Individualnosti
opisan je u Odsjeku B i C VI poglavlja. U njemu s m o nauili (1) da
je N a p o l e o n onaj t k o ostvaruje ideal Indidvidualnosti, uspijevajui da
postigne priznanje apsolutnog vaenja svoje pojedinanosti od Svijeta
koji je stvorio on (iz revolucionarnog nita), sa ciljem samog ovog
openitog priznanja, i (2) da je Hegel onaj tko objavljuje ovo ostva
renje Individualnosti ljudima time to u Fenomenologiji preispituje i
p o n o v n o misli Historiju.
Napoleonova,
Hegelom
objavljena
stvarnost je
erscheinender
Gott, stvarni i ivi Bog koji se ljudima pojavljuje u Svijetu to ga je
on stvorio k a k o bi u njemu postigao priznanje. A njegova objava
H e g e l o m p r e t v a r a mit kranskog Vjerovanja (Glauben) u istinu ili
apsolutno Z n a n j e (absolutes Wissen).
V
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1937-1938.
R E Z I M E PRVIH EST P O G L A V L J A F E N O M E N O L O G I J E
DUHA
Potpuni
tekst prvih
triju predavanja
kolskoj godini
1937-1938.
T r e b a jo da p r o i t a m o dva posljednja poglavlja P h G e 1 V I I po

glavlje nosi naslov: Religion, V I I I poglavlje - D a s absolute Wissen, a p s o l u t n o Z n a n j e . O v o apsolutno Z n a n j e nije nita drugo n e g o
k o m p l e t n i Sistem hegelijanske filozofije ili Znanosti, to ga je H e g e l
izloio kasnije u Enciklopediji filozofijskih znanosti. V I I I poglavlje
n e m a , d a k l e , zadatak da razvija sadraj apsolutnog Z n a n j a . Rije je je
dino o s a m o m ovom Z n a n j u k a o , da t a k o k a e m o , sposobnosti. R a d i
se o t o m e da se p o k a e to t r e b a da b u d e ovo Z n a n j e , to treba da b u d e
ovjek o b d a r e n Z n a n j e m koje mu dozvoljava da na j e d a n k o m p l e t a n i
a d e k v a t a n nain objavi totalitet postojeeg Bitka. Bit e osobito p o t r e b
no pokazati razliku izmeu ovog apsolutnog filozofskog Z n a n j a i jed
nog drugog Z n a n j a koje, t a k o e r , za sebe kae da je apsolutno: Z n a n j e
sadrano u kranskoj objavi i u teologiji to iz njega proistie. D a k l e ,
j e d n a od glavnih t e m a V I I I poglavlja jeste komparacija hegelijanske fi
lozofije ili Znanosti i kranske religije.
N o , da bismo d o b r o razumjeli bitni k a r a k t e r ovih dvaju f e n o m e n a ,
i njihovih uzajamnih o d n o s a , t r e b a da ih r a z m o t r i m o u njihovu postan
ku.
P o s t a n a k Kranstva, apsolutne Religije, iz najprimitivnije re
ligije, opisan je u V I I poglavlju. to se tie p o s t a n k a Hegelove filozofi
je, m o e se kazati da itava P h G a , - a osobito poglavlja od I do V I , ko
ja smo ve proitali, - nije nita drugo nego opisivanje ove geneze,
koja kulminira u produkciji same ove P h G e , to opisuje ovu genezu fi
lozofije i t a k o je ini m o g u o m , razumijevajui njezinu mogunost. P o
glavlja od I do V I , koja p o k a z u j u k a k o i zato je ovjek k o n a n o m o
gao da d o e do apsolutnog Z n a n j a , osim toga upotpunjuju analizu
geneze kranske ili apsolutne Religije, koja je d a n a u V I I poglavlju.
1
FGa = Phanomenologie des Geistes (Fenomenologija Duha).
162
P r e m a Hegelu - da se izrazimo marksistiki - Religija je s a m o ideolo

ka supra-struktura koja nastaje i postoji s a m o k a o funkcija realne infra
s t r u k t u r e . Ova infra-struktura, to nosi k a k o Religiju t a k o i Filozofiju,
nije nita drugo n e g o u k u p n o s t ljudskih Djelovanja koja su ostvarena u
t o k u ope povijesti, nita drugo n e g o cjelina ove Povijesti u kojoj i ko
j o m je ovjek stvorio niz specifino ljudskih Svjetova, b i t n o razliitih
od p r i r o d n o g Svijeta. To su drutveni Svjetovi to se odravaju u reli
gioznim i filozofskim ideologijama. I - da k a e m o o d m a h - apsolutno
Z n a n j e , koje objavljuje totalitet Bitka, m o e , dakle, da b u d e ostvareno
tek na kraju Povijesti, u posljednjem Svijetu to ga je ovjek stvorio.
Da bismo razumjeli to je a p s o l u t n o Z n a n j e , da bismo saznali ka
ko i zato je ovo Z n a n j e postalo m o g u e , t r e b a , d a k l e , da r a z u m i j e m o
cjelinu ope povijesti. A to je H e g e l uinio u VI poglavlju.
S a m o , da bismo shvatili zgradu ope povijesti i p r o c e s njezine iz
gradnje, treba da p o z n a j e m o materijal koji je posluio za njezinu iz
gradnju. Taj materijal su ljudi. Da bismo znali to je Historija, t r e b a ,
dakle, da z n a m o to je ovjek koji je ostvaruje. ovjek j e , zacijelo,
neto sasvim drugo od o p e k e . A k o se eli usporeivati o p a povijest sa
izgradnjom j e d n e z g r a d e , t r e b a , prije svega, rei da ljudi nisu s a m o
o p e k e to slue za izgradnju: oni su i zidari koji je g r a d e i arhitekti koji
zamiljaju njezin nacrt, nacrt koji se, osim toga, izrauje p o s t e p e n o u
toku same izgradnje. S druge strane, ak i kao opeka, ovjek se bitno
razlikuje od matertijalne o p e k e : i ovjek-opeka mijenja se u t o k u iz
gradnje sasvim j e d n a k o k a o i ovjek-zidar i ovjek-arhitekt. Ipak, ima
neto u ovjeku to ga osposobljuje da uestvuje - pasivno ili aktivno u realizaciji ope povijesti. Postoje, da t a k o kaemo,, nuni i dovoljni
uvjeti poetka ove Povijesti, koja je na kraju dola do a p s o l u t n o g Z n a
nja. A ove uvjete prouio je H e g e l u prva etiri poglavlja P h G e .
N a p o k o n , ovjek nije samo materijal, graditelj i arhitekt povije
sne zgrade. On je i onaj radi koga je ova zgrada s a g r a e n a : on u njoj
ivi, on je vidi i razumije, on je opisuje i kritizira. A postoji j e d n a itava
kategorija ljudi koji ne sudjeluju aktivno u povijesnoj izgradnji i koji se
zadovoljavaju da ive u sagraenoj zgradi i da o njoj govore. Ovi ljudi
to ive, t a k o rekavi, au-dessus de la melee, to se zadovoljavaju da
govore o stvarima koje oni ne stvaraju svojim Djelovanjem, jesu Inte
lektualci proizvoai ideologija intelektualaca, koje ovi uzimaju (i p r o turaju) za filozofiju. H e g e l opisuje i kritizira ove ideologije u V poglavIju.
D a k l e , jo j e d n o m : cijela P h G a , koja je saeta u svom V I I I p o
glavlju, t r e b a da odgovori na pitanje: to je apsolutno Z n a n j e i k a k o
je o n o mogue?, t j . : to m o r a da b u d e ovjek i njegov povijesni
163
razvoj k a k o bi, u izvjesnom t r e n u t k u ovog razvoja, neki ljudski indi

viduum, koji se sluajno zove H e g e l , uvidio da je u posjedu apsolut
nog Z n a n j a , t j . j e d n o g Z n a n j a to mu ne otkriva vie neki p o s e b n i i
asoviti aspekt Bitka (koji on pogreno shvaa k a o njegov t o t a l i t e t ) ,
ve bitak u njegovoj cjelovitoj ukupnosti, k a k a v je o sebi i za sebe.
Ili, p a k , izrazimo isti p r o b l e m u njegovu kartezijanskom aspek
tu: P h G a t r e b a da odgovori na pitanje filozofa koji se s m a t r a spo
sobnim da dosegne definitivnu ili apsolutnu istinu: Mislim, d a k l e ,
jesam; ali, to sam ja?.
Kartezijanski odgovor na pitanje filozofa: to sam ja?, odgo
vor: Ja sam bie koje misli, Hegela ne zadovoljava.
Zacijelo, filozof je m o r a o o sebi rei: ja sam bie koje misli.
Ali, o n o to me interesira prije svega je injenica da sam ja filozof
koji m o e da objavi definitivnu istinu, koji j e , dakle, o b d a r e n apso
lutnim, t j . openito i vjeno valjanim Z n a n j e m . N o , ako su svi ljudi
bia koja misle, ja sam jedini - b a r u o v o m t r e n u t k u - koji posje
dujem ovo Z n a n j e . D a k l e , pitajui se: to sam ja? i odgovarajui
na t o : bie koje misli, ja u sebi ne razumijem nita, ili v e o m a m a l o
toga.
Ja nisam s a m o bie koje misli. Ja sam nosilac apsolutnog Z n a
nja. I ovo Z n a n j e je sada - u t r e n u t k u k a d mislim, utjelovljeno u
meni - H e g e l u . D a k l e : ja nisam samo bie koje misli; ja sam, p o v r h
toga, - i prije svega - Hegel to je, dakle, ovaj H e g e l ?
Prvo i prvo to je ovjek od kostiju i mesa koji zna sebe k a o
takvog. Z a t i m , taj ovjek ne lebdi u p r a z n o m . On sjedi na stolici za
j e d n i m stolom, piui p e r o m na papiru. I zna da svi ovi p r e d m e t i ni
su pali s n e b a ; zna da su to proizvodi neega to se zove ljudski rad.
Z n a , t a k o e r , da se ovaj r a d obavlja u j e d n o m ljudskom Svijetu, us
red P r i r o d e , i da on sam sainjava j e d a n njezin d i o . A ovaj svijet je
prisutan u njegovom d u h u u istom t r e n u t k u d o k on pie da odgovori
na svoje to sam ja. T a k o o n , na primjer, uje b u k u to dolazi iz
daleka. Ali, on ne uje s a m o buku. O n , t a k o e r , zna da je ova b u k a
topovsko gruvanje i zna da su i sami topovi proizvodi R a d a , proizve
deni, ovaj p u t a , radi Borbe na smrt m e u ljudima. Ali, ima tu jo
neto. On zna da o n o to uje jesu hici ispaljeni iz N a p o l e o n o v i h to
pova u J e n s k o j bitki. Z n a , d a k l e , da ivi u Svijetu gdje djeluje Na
poleon.
N o , ovdje ima neto to Descartes, to P l a t o n , to toliki drugi
filozofi jo nisu znali, nisu mogli da znaju. I nije li Hegel zbog toga
doao do apsolutnog Z n a n j a , p r e m a kojem su njegovi p r e t h o d n i c i
uzalud teili?
II
164
M o d a . Ali zato o n d a u t o m e uspijeva Hegel, a ne bilo t k o dru

gi od njegovih savremenika, koji svi znaju da postoji ovjek i m e n o m
N a p o l e o n . Ali kako to oni znaju? Z n a j u li to oni uistinu? Z n a j u li
oni to je N a p o l e o n ? Razumiju li ga?
N o , to, u stvari, znai razumijeti N a p o l e o n a a k o ne razumjeti
ga k a o o n o g a t k o dovrava, ostvarujui ga, ideal F r a n c u s k e revoluci
j e ? I m o e li se razumijeti ovaj ideal, ova Revolucija, a da se ne
razumije ideologija Aufklarung, Vijeka prosvjete? Shvatiti N a p o l e o
na s j e d n o g generalnog stanovita - znai razumjeti ga slijedei mije
ne cijelog p r e t h o d n o g historijskog razvoja, znai razumijeti opu po
vijest u cijelini. N o , gotovo nijedan od Hegelovih s a v r e m e n i k a filo
zofa nije postavio sebi ovaj p r o b l e m . I nijedan, osim H e g e l a , nije ga
rijeio. J e r , H e g e l je jedini u stanju da prihvati, i da o p r a v d a , N a p o leonovu egzistenciju, t j . da je deducira iz prvih principa svoje filo
zofije, svoje antropologije, svoje koncepcije historije; D r u g i se sma
traju obaveznim da o s u d e N a p o l e o n a , t j . da osude historijsku stvar
nost, a njihovi filozofski sistemi su svi - samim t i m e - osueni od
ove stvarnosti.
Nije li H e g e l , m o d a , taj Hegel, mislilac o b d a r e n apsolutnim
Z n a n j e m , jer, s j e d n e s t r a n e , ivi u vrijeme N a p o l e o n a i, s druge
s t r a n e , jedini ga razumije?
U p r a v o to kae Hegel u svojoj P h G i .
Apsolutno Znanje postalo je - objektivno - mogue jer je u Nap o l e o n u i njime stvaran proces historijskog razvoja, u t o k u kojeg je
ovjek stvarao nove Svjetove i promijenio se, stvarajui ih d o a o
svome kraju. Objaviti ovaj Svijet znai, dakle, objaviti Svijet, tj. ob
javiti Bitak u dovrenom totalitetu njegove p r o s t o r n o - v r e m e n i t e op
stojnosti. A p s o l u t n o Z n a n j e postalo je mogue i - subjektivno - j e r
je neki ovjek i m e n o m Hegel z n a o da razumije Svijet u kojem ivi i
da razumije sebe k a o bie to ivi u t o m Svijetu i to razumije taj
Svijet. K a o svaki od njegovih savremenika, H e g e l bijae m i k r o k o smos koji u svojem p o j e d i n a n o m bitku sabire dovreni totalitet pro
storno-vremenite realizacije openitog bitka. Ali, on je jedini bio u
stanju da sebe razumije k a o cjelokupnost, da d a d e ispravan i p o t p u n
odgovor na kartezijansko pitnaje, n a : to sam ja?. I to razumijeva
jui sebe kroz razumijevanje totaliteta historijskog a n t r o p o g e n o g pro
cesa, koji se zavrio s N a p o l e o n o m i njegovim savremenicima, razu
mijevajui ovaj proces kroz vlastito samo-razumijevanje. Hegel je
omoguio da dovrena cijelina stvarnog opeg p r o c e s a p r o d r e u nje
govu pojedinanu svijest, a on je p r o n i k a o ovu svijest. O v a svijest je
na taj nain postala j e d n a k o t o t a l n a , openita, k a o i proces to ga
165
o n a objavljuje, sebe razumijevajui, a ova sebe p o t p u n o svjesna svi

jest je a p s o l u t n o Z n a n j e koje e, razvijajui se u govoru, oblikovati
sadraj filozofije ili a p s o l u t n e Z n a n o s t i , sadraj Enciklopedije filo
zofskih znanosti to sadrava saetu cjelinu sviju mogunih znanja.
Descartesova filozofija ne zadovoljava j e r je odgovor to ga o n a
daje na to sam ja bio od p o e t k a nezadovoljavajui i n e p o t p u n .
Zacijelo, D e s c a r t e s nije mogao ostvariti hegelijansku, apsolutnu filo
zofiju. D o k je on ivio, historija jo nije bila dovrena. N o , sve da je
i potpuno razumio samoga s e b e , shvatio bi ipak samo j e d a n dio ljud
ske stvarnosti, a njegov sistem zasnovan na o v o m samo-razumijevanju n u n o bi bio nedovoljan i laan, u p r a v o toliko koliko bi, k a o to
svaki sistem dostojan toga i m e n a m o r a da ini, p r e t e n d i r a o na totali
tet. Ali t r e b a , osim toga, rei da je D e s c a r t e s - iz razloga koje H e g e l
navodi - loe zapoeo odgovarajui na svoje p o e t n o pitanje. I zato
njegov odgovor: ja sam bie koje misli bijae ne samo odvie saet
ve i laan, j e r je bio j e d n o s t r a n .
Polazei od ja mislim, D e s c a r t e s je svoju panju u s r e d o t o i o
s a m o n a mislim, p o t p u n o zanemarujui Ja. N o , ovo J a j e b i t n o .
J e r ovjek, p a , dakle, i Filozof, jeste ne s a m o Svijest nego i - prije
svega - Samo-svijest. ovjek nije samo bie koje misli, t j . koje kroz
Logos, kroz Govor sastavljen od smislenih rijei objavljuje Bitak to
objavljuje Bitak, bitak koji je on sam, objaviteljski bitak koji on su
protstavlja objavljenom bitku, dajui mu ime Ich, Selbst, J a .
Zacijelo, n e m a ljudske egzistencije bez Bewusstsein-a, bez Svije
sti o vanjskom svijetu. Ali, da bi bilo zaista ljudske egzistencije, koja
m o e da p o s t a n e filozofska egzistencija, p o t r e b n o je da postoji i Sa
mosvijest. A da bi bilo Samo-svijesti, Selbst-bewusstsein-a, p o t r e b
no je da postoji ovo Selbst, ovo neto specifino ljudsko to ovjek
objavljuje, to se objavljuje k a d ovjek k a e : J a . . . .
Prije negoli analiziramo Ja mislim, prije negoli p r i s t u p i m o
kantovskoj teoriji spoznaje, t j . o d n o s u izmeu subjekta (svjesnog) i
o b j e k t a (pomiljenog), t r e b a , dakle, da se u p i t a m o : k a d a , zato i ka
ko je ovjek dovedan do toga da kae Ja.
Da bi bilo Samosvijesti, t r e b a - p r e t h o d n o - da postoji Svijest.
Drugim rijeima, t r e b a da se vri objava B i t k a Rijeju, pa bilo to i
j e d n a j e d i n a rije Sein, Biti; - objava B i t k a koji e kasnije biti na
zvan objektivni, vanjski, ne-ljudski bitak Svijet, Priroda itd.,
ali koji j e , za sada, jo neutralan, jer jo n e m a Samosvijesti ni, pre
ma t o m e , o p r e k e izmeu subjekata i objekta, Ja i ne-Ja, izmeu
ljudskog i p r i r o d n o g .
166
Najelementarniji oblik Svijesti, svijesti o Bitku i o njegovoj ob

javi Rijeju, r a z m o t r i o je Hegel u I poglavlju, p o d i m e n o m Osjetilna izvjesnost (sinnliche Gevvissheit). N e u ponavljati to on ovdje
kae. Za sada nas interesira samo to da a k o se polazi od ove Svijesti,
od ove spoznaje, ne postoji nikakvo sredstvo da se d o e do Samo
svijesti. Da bi se do nje dolo, valja poi od neeg drugog nego to
je kontemplativna spoznaja Bitka, od neeg drugog nego to je pasiv
na objava Bitka, koja ga puta takvim kakav je on o sebi, nezavisno
od spoznaje to ga objavljuje.
Svi, n a i m e , z n a m o da ovjek koji paljivo kontemplira neku
stvar, koji hoe da je vodi o n a k v o m kakva j e , a da u njoj nita ne
promijeni, jeste, k a k o se kae, apsorbiran ovom k o n t e m p l a c i j o m ,
t j . o v o m stvari. Zaboravlja sebe, misli j e d i n o na stvar to je k o n t e m
plira; ne misli ni na svoju kontemplaciju, a jo manje na samoga sebe,
na svoje Ja, na svoje Selbst. U t o l i k o je m a n j e svjestan sebe ukoli
ko je vie svjestan stvari. M o d a e moi da govori o stvari, ali nika
da nee govoriti o s a m o m e sebi: u njegovu govoru n e e nastupiti ri
je Ja.
Da bi se pojavila ova rije, p o t r e b n o j e , d a k l e , da postoji i ne
to drugo (drukije) od isto pasivne kontemplacije, k o j a je iskljui
vo objaviteljica Bitka. A ovo drugo j e , p r e m a H e g e l u , udnja, die
B e g i e r d e , o kojoj govori na p o e t k u IV poglavlja.
N a i m e , kad ovjek osjea udnju, k a d j e , na primjer, gladan i
hoe da j e d e i k a d toga p o s t a n e svjestan, on postaje n u n o svjestan
sebe. u d n j a se uvijek objavljuje k a o moja udnja i da bi se udnja
objavila, p o t r e b n o je posluiti se rijeju Ja. ovjek, d o d u e , m o e
da b u d e apsorbiran, svojom kontemplacijom stvari; im se javi ud
nja za ovom stvari, on e o d m a h doi k sebi. O d j e d n o m e vidjeti
d a , osim stvari, postoji i njezina kontemplacija, da postoji i on, koji
nije ova stvar. A stvar mu se pojavljuje k a o predmet (Gegen-stand), k a o izvanjska stvarnost koja nije u n j e m u , koja nije on, ve
j e d n o ne-Ja.
D a k l e , u osnovi Samo-svijesti, t j . istinski ljudske egzistencije (i
p r e m a t o m e - na kraju izlaganja - filozofske egzistencije), ne lei
spoznajna i pasivna kontemplacija, nego udnja. (I z a t o , n e k a b u d e
r e e n o u z a g r a d a m a , ljudska je egzistencija mogua j e d i n o ondje
gdje ima neto to se zove L e b e n , ivotinjski, bioloki ivot. J e r , ne
m a udnje bez i v o t a . )
N o , to je u d n j a - t r e b a samo pomisliti na udnju koja se zove
glad - nego elja: promijeniti djelovanjem k o n t e m p l i r a n u stvar,
ukinuti je u njezinom bitku to nije u o d n o s u s m o j i m , to je nezavi-
167
san od m e n e , negirati je u o v o m njezinoj nezavisnosti i pretvoriti je

u m e n e , uiniti je mojom, apsorbirati je u M e n i i kroz Mene. Da bi
bilo Samo-svijesti i, sljedstveno, filozofije, t r e b a da kod ovjeka p o
stoji ne s a m o pozitivna, pasivna kontemplacija, koja je j e d i n o obja
viteljica bitka, nego i negatorsko u d n j a i, sljedstveno, Djelovanje to
mijenja dani bitak. T r e b a , d a k l e , da ljudsko Ja b u d e Ja udnje, t j .
aktivno J a , negatorsko J a , Ja koje mijenja Bitak, koje stvara novi bi
tak razarajui dani bitak.
N o , to je Ja u d n j e - Ja gladna ovjeka, na primjer, - n e g o
praznina eljna sadraja, praznina koja hoe da se ispuni ispranjujui ovu p u n i n u , da se - u d a n o m t r e n u t k u - postavi na mjesto ovog
p u n o g , da zapremi njegovom p u n i n o m prazan oblik ukidanjem puni
ne koja nije bila vlastita. - D a k l e , govorei openito: a k o istinska
(apsolutna) filozofija nije k a o kantovska i p r e t k a n t o v s k a filozofija
Svijsti, n e g o je filozofija Samo-svijesti, filozofija svjesna sebe, to sa
mu sebe objanjava, s a m u sebe opravdava, to za samu sebe zna da
je apsolutna i da kao takvu sebe samoj sebi objavljuje, treba da Filo
zof, t r e b a da ovjek b u d e u s a m o m temelju svog bitka ne s a m o po
zitivna i pasivna kontemplacija nego i djelatna i negatorska udnja.
N o , da bi to m o g a o biti, ne m o e on da b u d e Bitak koji jest, koji je
sa samim s o b o m vjeno identian, koji s a m o m e sebi dostaje. ovjek
m o r a da b u d e p r a z n i n a , j e d n o nita nije isto nita, reines Nichts,
ve neto to jest u ovoj mjeri u kojoj niti Bitak da bi se ostvarilo
na njegov raun i da bi unitilo u bitku. ovjek je negatorsko Djelo
vanje koje mijenja dani Bitak i koje s a m o sebe mijenja mijenjajui
ga. ovjek je o n o to je s a m o utoliko ukoliko to postaje, njegov pra
vi Bitak (Sein) jeste Postojanje (Werden), Vrijeme, Historija, a on
postaje, on je Historija s a m o i u po Djelovanju to negira d a n o , u
Djelovanju B o r b e i R a d a , - R a d a to e, na kraju, proizvesti stol na
kojem H e g e l pie svoju P h G - u i B o r b e to e, na kraju izlaganja,
biti o n a J e n s k a bitka iju b u k u uje piui P h G u . I z a t o je H e g e l
m o r a o , odgovarajui na to sam ja, voditi rauna koliko o o v o m
stolu toliko i o ovoj buci.
N e m a ljudske egzistencije bez Svijesti ni bez Samosvijesti, t j .
bez objave Bitka, Rijeju, k a o ni bez u d n j e objaviteljice i stvoriteIjice J a . Z a t o su, u P h G i , t j . u fenomenolokoj antropologiji, osnov
na m o g u n o s t objave d a n o g Bitka Rijeju (koja je implicirana u
Osjetilnoj izvjesnosti), s j e d n e strane, i, s druge strane, Djelovanje
to razara i negira dani Bitak (koji se r a a u udnji i njome dvije
ireduktibilne datosti to ih P h G a pretpostavlja k a o svoje premise.
Ali, ove premise nisu dovoljne.
168
Analiza koja otkriva bitnu ulogu u d n j e o m o g u u j e n a m da

shvatimo zato je ljudska egzistencija mogua s a m o na osnovi ivo
tinjske egzistencije: k a m e n , biljka (koji su bez u d n j e ) n i k a d a ne
dolaze do Samosvijesti, a, p r e m a t o m e , ni do filozofije. Ali, ni ivo
tinja ne dolazi do njih. ivotinjska u d n j a j e , d a k l e , n u a n , ali ni i
dovoljan uvjet ljudske i filozofske egzistencije. A evo zato.
ivotinjska u d n j a - glad, na primjer - i Djelovanje to iz nje
proistie negiraju, razaraju prirodni dani bitak. Negirajui ga, mije
njajui ga, prisvajajui ga, ivotinja se uzdie iznad ovog d a n o g bit
ka. ivotinja, p r e m a H e g e l u , jedui biljku, ostvaruje i objavljuje
svoju superiornost nad njom. Ali, hranei se biljkama, ivotinja od
njih zavisi i ne dospijeva, d a k l e , do toga da ih uistinu p r e m a i . S
j e d n o g opeg gledita, p o u d n a praznina - ili Ja - to se objavljuje
kroz bioloku u d n j u ispunja se - s a m o biolokim djelovanjem to iz
njega proistie, s a m o prirodnim, biolokim sadrajem. J a , ili pseudo-Ja, koje je ostvareno aktivnim zadovoljenjem ove u d n j e , jeste, da
kle, p o t p u n o prirodno, bioloko, materijalno, k a o i o n o to je pred
m e t u d n j e i Djelovanja. ivotinja se uzdie n a d P r i r o d u , koju je
negirala u svojoj ivotinjskoj u d n j i , s a m o toliko da bi iznova n e p o
sredno pala u nju kroz zadovoljenje ove u d n j e . Z a t o , ivotinja do
spijeva j e d i n o do Selbest-gefuhl-a; Samo-osjeaja, ali ne do Selbstbewusstsein-a, do Samo-svijesti; t j . o n a ne m o e govoriti o sebi, ne
m o e rei: J a . . . . I to zato to s a m u sebe stvarno ne transcendira
k a o dani bitak, t j . k a o tijelo; ne uzdie se iznad sebe da bi se mogla
vratiti, t j . k a o tijelo; ne uzdie se iznad sebe da bi se mogla vratiti ka
sebi; ne stoji u distanciji p r e m a sebi k a k o bi se mogla kontemplirati
(promatrati - prev.).
Da bi bilo Samo-svijesti, da bi bilo filozofije, t r e b a da postoji
transcendencija sopstva (osobnoga, prirodnog Ja - p r e v . ) u o d n o s u
na sopstvo k a o dani bitak. A to j e , p r e m a H e g e l u , m o g u e s a m o a k o
u d n j a ima za p r e d m e t ne dano bie, ve ne-bie. u d j e t i za B i t k o m
znai ispuniti se ovim d a n i m B i t k o m , znai podloiti mu se. u d j e t i
za ne-Bitkom znai osloboditi se Bitka, znai ostvariti svoju samo
stalnost, svoju Slobodu. Da bi bila a n t r o p o g e n a , u d n j a m o r a , da
kle, da se upravi na ne-bitak, t j . na j e d n u drugu udnju, na j e d n u
drugu p o u d n u prazninu, na j e d n o drugo Ja. J e r , u d n j a j e , odsut
nost Bitka (biti gladan znai biti bez h r a n e ) : Nita koje niti u B i t k u ,
a ne Bitak koji jest. D r u g i m rijeima, Djelovanje to je n a m i j e n j e n o
zadovoljenju ivotinjske u d n j e , to ima za p r e d m e t n e k u d a n u , po
stojeu stvar, nikada ne dospijeva do realizacije j e d n o g ljudskog, sebe-svjesnog Ja. u d n j a je ljudska - ili tanije, oovjeujua, an-
169
t r o p o g e n a - s a m o p o d uvjetom da se orijentira na drugu udnju i

na drugu u d n j u . Da bi bio ljudski, ovjek ne t r e b a da djeluje s na
m j e r o m da sebi podloi stvar, nego s n a m j e r o m da sebi podloi jed
nu drugu udnju (za stvari). ovjek koji ljudski udi za n e k o m stva
ri ne djeluje toliko z a t o da se d o m o g n e stvari koliko da od drugog
iznudi priznanje svog prava - k a k o e se rei kasnije - na stvar, da
iznudi da on b u d e priznat za vlasnika stvari. I to - na kraju izlaganja
- zato da od drugoga iznudi priznanje svoje superiornosti nad dru
gim. S a m o u d n j a za takvim Priznanjem ( A n e r k e n n u n g ) , s a m o D j e
lovanje koje proistie iz j e d n e takve udnje stvara, ostvaruje i objav
ljuje j e d a n ljudski, ne-bioloki Svijet.
P h G - a m o r a , dakle, da dopusti treu ireduktibilnu premisu: eg
zistenciju mnogih udnji to se mogu u z a j a m n o udjeti, od kojih
svaka hoe da negira, da asimilira, da sebi prisvoji, da sebi podloi
drugu u d n j u k a o u d n j u . Ovaj pluralitet je isto t a k o ireduktibilan k a o i injenica s a m e u d n j e . Priznajui ga, m o e se ve predvi
djeti, ili razumjeti (deducirati) to e biti ljudska egzistencija.
A k o , s j e d n e s t r a n e , - k a o to kae Hegel - Samosvijest i o
vjek u o p e nisu, na kraju izlaganja, nita drugo n e g o u d n j a to te
e da se zadovolji time da b u d e priznata od druge u d n j e u svojem
iskljuivom pravu na zadovoljenje, oevidno je da se ovjek m o e
p o t p u n o ostvariti i objaviti, t j . definitivno se zadovoljiti j e d i n o ostva
renjem j e d n o g openitog Priznanja. N o , a k o - s druge strane - p o
stoji mnotvo ovih udnji za opim Priznanjem, oevidno je da Dje
lovanje koje se r a a iz ovih u d n j i ne m o e da b u d e - bar u p r v o m
poetku - nita drugo nego Borba na ivot i smrt (Kampf auf L e b e n
u n d T o d ) . Borba jer e svatko htjeti da sebi podloi drugoga, sve
d r u g e , p u t e m negatorskog, razornog djelovanja. B o r b a na ivot i
smrt, j e r udnja to ima za p r e d m e t u d n j u , upravljajui se na u d
nju, premauje bioloki dani bitak t a k o da Djelovanje to se vri pre
ma ovoj udnji nije ogranieno ovim d a n i m b i t k o m . D r u g i m rijei
m a , ovjek e reskirati svoj bioloki ivot da zadovolji svoju ne-bioloku u d n j u . I H e g e l kae da bie koje je n e s p o s o b n o da svoj ivot
izloi opasnosti k a k o bi postiglo ciljeve to nisu n e p o s r e d n o vitalni,
tj. koje ne m o e staviti na kocku svoj ivot u Borbi za Priznanje, u
borbi iz istog prestia, - nije zaista ljudsko bie.
Ljudska, historijska, s a m e sebe svjesna egzistencija m o g u a j e ,
dakle, s a m o ondje gdje i m a , ili - b a r e m , - gdje je bilo krvavih bor
bi, r a t o v a iz prestia. Z a t o je i H e g e l sluao b u k u j e d n e od ovih
Borbi, zavravajui svoju P h G u , u kojoj je p o s t a o svjestan sebe od
govarajui na svoje: to sam ja?.
170
Ali je oevidno da tri premise s p o m e n u t e u P h G i nisu dovoljne

da objasne mogunost J e n s k e bitke. N a i m e , da su svi ljudi takvi k a o
to n e t o m rekoh da su, svaka B r o b a iz prestia svrila bi smru b a r
j e d n o g od protivnika, t j . , k o n a n o bi o s t a o s a m o jedan jedini ovjek
na svijetu i - p r e m a H e g e l u - on ne bi bio vie, ne bi bio ljudsko
bie, j e r ljudska stvarnost nije nita drugo n e g o injenica priznatosti
j e d n o g ovjeka od drugog ovjeka.
Da bi se objasnila injenica J e n s k e bitke, injenica Povijesti ko
ju ova bitka zavrava, t r e b a , d a k l e , u P h G i postaviti etvrtu i po
sljednju ireduktibilnu premisu. T r e b a pretpostaviti da e se B o r b a
zavriti t a k o da obojica protivnika o s t a n u na ivotu. N o , da bi to bilo
t a k o , valja pretpostaviti da j e d a n od protivnika pred drugim ustukne
i da mu se potini, priznajui ga, a da nije od njega priznat. T r e b a
pretpostaviti da se Borba zavrava p o b j e d o m onoga koji je spreman
da ide do kraja n a d onim koji - suoen sa smru - ne uspijeva da se
izdigne iznad svojeg bioloog instinkta odranja ( i d e n t i t e t ) . Govorei
Hegelovim jezikom, t r e b a pretpostaviti da ima j e d a n p o b j e d n i k to
postaje Gospodar pobijeenoga. Ili, a k o se hoe radije, pobijeeni
to postaje Rob p o b j e d n i k a . Postojanje razlike izmeu G o s p o d a r a i
R o b a , ili - tanije - mogunosti razlike izmeu budueg G o s p o d a r a i
budueg R o b a je etvrta i posljednja premisa P h G e .
Pobijeeni je p o d r e d i o svoju ljudsku udnju za Priznanjem bio
lokoj udnji za odranjem ivota: to je o n o to o d r e u j e i objavlju
je - njemu i pobjedniku - njegovu inferiornost. P o b j e d n i k je riskirao
svoj ivot za j e d a n ne ivotni cilj: a to je o n o to o d r e u j e i objav
ljuje - njemu i p o b i j e e n o m - njegovu superiornost n a d biolokim
ivotima i - p r e m a t o m e - n a d pobijeenim. T a k o se razlika izmeu
G o s p o d a r a i R o b a ozbiljuje u egzistenciji p o b j e d n i k a i p o b i j e e n o g i
biva priznata od obojice.
G o s p o d a r e v a superiornost nad P r i r o d o m , koja se osniva na rizi
ku ivota u Borbi iz prestia, ostvaruje se injenicom R o b o v a Rada.
Ovaj se R a d u m e e izmeu G o s p o d a r a i P r i r o d e . R o b mijenja d a n e
uvjete egzistencije t a k o da ih usklauje s p o t r e b a m a G o s p o d a r a . Pri
roda p r e o b r a e n a R a d o m R o b a slui G o s p o d a r u , a da on n e m a po
t r e b e da joj slui sa svoje strane. Potinjavajua strana u z a j a m n o g
djelovanja s P r i r o d o m vraa se na R o b a : potinjavajui sebi R o b a i
silei ga da radi, G o s p o d a r sebi podlae P r i r o d u i t a k o ostvaruje svo
ju slobodu u Prirodi. G o s p o d a r o v a egzistencija m o e , d a k l e , da osta
ne iskljuivo ratnika: on se bori, ali ne radi. to se tie R o b a , nje
gova egzistencija se svodi na Rad (Arbeit) to ga vri u Slubi
(Dienst) G o s p o d a r a . On radi, ali se ne bori. A, p r e m a H e g e l u , samo
171
djelovanje izvreno u slubi nekog drugog jeste Rad (Arbeit) u pra

vom smislu rijei, djelovanje bitno ljudsko i oovjeujue. Bie koje
djeluje da zadovolji svoje vlastite n a g o n e , koji su - k a o takvi - uvi
j e k prirodni, ne uzdie se iznad P r i r o d e : o n o ostaje prirodno bie,
ivotinja. Ali, djelujui da zadovoljim nagon koji nije m o j , djelujem
ravnajui se p r e m a o n o m e to nije - za m e n e - nagon. Djelujem
p r e m a ideji, p r e m a ne biolokoj svrsi. A ovo mijenjanje P r i r o d e pre
ma j e d n o j ne materijalnoj ideji je Rad u p r a v o m smislu rijei, R a d
to stvara j e d a n ne p r i r o d a n , tehniki, oovjeeni Svijet, prilagoen
ljudskoj udnji j e d n o g bia koje je dokazalo i ostvarilo svoju nad
m o nad P r i r o d n o m p u t e m rizika svog ivota za ne bioloki cilj Pri
znanja. I samo ovaj rad m o g a o je k o n a n o proizvesti stol na k o j e m
Hegel pie svoju P h G u , sainjavati dio sadraja ovoga Ja to ga on
analizira odgovarajui na svoje to sam ja?.
G l e d a n o o p e n i t o doputajui etiri s p o m e n u t e p r e m i s e , t j . 1.
postojanje objave d a n o g Bitka Rijeju, 2. postupanje u d n j e to ra
da negatorsko djelovanje, koje mijenja dani Bitak, 3. postojanje
mnogih udnji koje mogu da se u z a j a m n o ude i 4. postojanje mo
gunosti razlike izmeu u d n j i (buduih) G o s p o d a r a i (buduih) R o
bova - doputajui ove etiri p r e m i s e , r a z u m i j e m o mogunost j e d n o g
historijskog procesa, j e d n e Historije koja j e , u cijelini, povijest Borbi
i R a d a , to su, na kraju, doveli do N a p o l e o n s k i h ratova i do stola na
kojem je H e g e l pisao P h G u , k a k o bi razumio i ove ratove i ovaj
stol. O b r a t n o , da bismo objasnili mogunost P h G e , koja je napisana
na j e d n o m stolu i koja objanjava N a p o l e o n s k e ratove, t r e b a p r e t p o
staviti etiri n a v e d e n e p r e m i s e 1 .
N a j z a d , m o e m o , d a k l e , rei ovo: - ovjek je r o e n i Povijest
je zapoela prvom B o r b o m koja je dovela do pojave G o s p o d a r a i
R o b a . To e rei da je - u svome porijeklu - ovjek uvijek bilo G o
s p o d a r , bilo R o b ; i n e m a istinskog ovjeka n e g o ondje gdje i m a je
dan G o s p o d a r i j e d a n R o b . ( D a se b u d e ljudski, p o t r e b n o je da bu1
Moglo bi se pokuati izvesti prvu premisu iz triju ostalih: Rije (Logos) koja
objavljuje Bitak raa se u Samosvijesti Roba i iz nje (kroz Rad). to se tie etvrte
premise, ona postulira slobodni in. Nita, naime, ne predisponira budueg Gospodara
na Gospodstvo, kao to nita ne disponira ni na Ropstvo budueg Roba; svaki mora
da se stvori (slobodno) Gospodarom ili Robom. Ono to je dano nije, dakle, razlika
izmeu Gospodara i Roba, ve slobodan in koji je stvara. No, slobodan in ne moe
se po definiciji deducirati. Svakako se, dakle, radi o jednoj apsolutnoj premisi. Sve
to moe da se kae je to da bez prvobitnog slobodnog ina to stvara Gospodstvo i
Ropstvo ne bi mogle postojati historija i filozofija. No ovaj in pretpostavlja, sa svoje
strane, mnotvo udnji koje se uzajamno ude.
172
du, b a r dvojica.) A opa povijest, povijest uzajamnog djelovanja lju

di j e d n i h na druge i njihovog uzajamnog djelovanja s P r i r o d o m , je
ste povijest uzajamnog djelovanja izmeu G o s p o d a r a r a t n i k a i R o
bova r a d n i k a . P r e m a t o m e , Historija se zaustavlja u t r e n u t k u k a d
nestaje razlike, o p r e k e izmeu G o s p o d a r a i R o b a , u t r e n u t k u k a d
G o s p o d a r p r e s t a n e da b u d e G o s p o d a r , jer vie nee imati R o b a , a
R o b p r e s t a n e biti R o b , jer vie nee imati G o s p o d a r a ; nee - osim
toga - vie biti mogunosti da p o s t a n e G o s p o d a r o m j e r nee imati
Roba.
N o , p r e m a Hegelu, ovo dovrenje Historije dijalektikim ukida
njem (Aufheben) G o s p o d a r a i R o b a ostvaruje se i po N a p o l e o n s k i m
ratovima i - p o s e b n o - Jenskoj bitki. P r e m a t o m e , nazonost J e n s k e
bitke u Hegelovoj svijesti jeste od kapitalne vanosti. Z a t o to uje
b u k u ove b i t k e , Hegel m o e da zna da se Historija zavrava ili da se
zavrila, da je - p r e m a t o m e - njegova koncepcija Svijeta t o t a l n a
koncepcija, da je njegovo znanje apsolutno znanje.
S a m o , da bi to znao, da bi z n a o k a k o je on mislilac sposoban da
ostvari apsolutnu Z n a n o s t , on m o r a da zna k a k o N a p o l e o n s k i ratovi
ostvaruju dijalektiku sintezu G o s p o d a r a i R o b a . A da bi to z n a o ,
m o r a znati: s j e d n e s t r a n e , to je bit (Wesen) G o s p o d a r a i R o b a i - s
druge strane - k a k o i zato je Historija, koja je poela prvom Bor
b o m iz prestia, svrila N a p o l e o n s k i m ratovima.
Analiza bitog k a r a k t e r a o p r e k e G o s p o d a r - R o b , t j . p o k r e t a k o g
principa historijskog procesa, nalazi se u IV poglavlju. to se p a k ti
e analize samog historijskog procesa, o n a je d a n a u VI poglavlju.
Historija, ovaj opeljudski proces koji je uvjetovao dolazak H e
gela, mislioca o b d a r e n o g apsolutnim Z n a n j e m , proces koji ovaj mi
slilac t r e b a da shvati u j e d n o j Fenomenologiji i njome prije n e g o to
e biti u stanju da ovo apsolutno Z n a n j e ostvari u Sistemu Z n a n o
sti, - d a k l e , opa historija nije nita drugo nego povijest dijalekti
kog, t j . djelatnog odnosa izmeu Gospodstva i R o p s t v a . D a k l e , Hi
storija, e se svriti u t r e n u t k u k a d se b u d e ostvarila sinteza G o s p o
dara i R o b a , o n a sinteza koja je integralan ovjek, G r a a n i n univer
zalne i h o m o g e n e D r a v e to ju je stvorio N a p o l e o n .
O v a koncepcija, p r e m a kojoj je Historija dijalektika ili uzajamno-djelovanje Gospodstva i R o p s t v a , dopufa da se shvati smisao p o
djele historijskog procesa u tri velika ( p o trajanju, u o s t a l o m , v e o m a
n e j e d n a k a ) razdoblja. A k o Historija poinje B o r b o m poslije koje
G o s p o d a r vlada n a d R o b o m , svakako j e p o t r e b n o d a prvo historij
sko razdoblje b u d e o n o u kojem je ljudska egzistencija u p o t p u n o s t i
o d r e e n a egzistencijom Gospodara. Gospodstvo e, d a k l e , u t o k u
173
ovog razdoblja objaviti svoju bit, ostvarujui p u t e m Djelovanja svoje

egzistencijalne mogunosti. Ali, a k o je Historija samo dijalektika
G o s p o d s t v a / R o p s t v a , svakako je p o t r e b n o da se i ovo posljednje u
p o t p u n o s t i objavi, do kraja se ostvarujui p u t e m Djelovanja. P o t r e b
no j e , dakle, da prvo razdoblje b u d e upotrebljeno drugim, gdje e
ljudska egzistencija biti o d r e e n a ropskom egzistencijom. N a p o k o n ,
ako je kraj Historije sinteza G o s p o d s t v a i R o p s t v a i razumijevanje
ove sinteze, t r e b a da iza ovih dvaju razdoblja slijedi j e d n o tree u
k o j e m se, da t a k o k a e m o , neutralizirana, sintetika ljudska egzi
stencija sama sebi samoj objavljuje, djelotvorno ostvarujui svoje
vlastite mogunosti. No ovaj p u t a - ove mogunosti ukljuuju i m o
gunost da se shvate, p o t p u n o i definitivno, t j . savreno.
Ova tri velika historijska razdoblja Hegel je analizirao u VI po
glavlju.
Ali, j a m a n o , da se napie VI poglavlje, da se shvati to je Hi
storija, nije dovoljno znati da Historija ima tri razdoblja. T r e b a jo
znati to je svako od njih, t r e b a razumjeti uzrok i nain razvoja sva
koga od njih i prelaza j e d n o g u drugo. N o , da se to razumije, treba
zanati to je das Wesen, bitna-stvarnost (sutina - prev.) G o s p o d s t v a
i R o p s t v a , dvaju principa koji e u svojoj interakciji ostvariti proces
koji se prouava. A ova analiza Gospodstva k a o takvog i R o b a kao
takvog izvrena je u Odsjeku B VI poglavlja.
Ponimo s Gospodarom.
G o s p o d a r je ovek koji je iao do kraja u Borbi iz prestia, koji
je riskirao svoj ivot k a k o bi postigao da b u d e u svojoj apsolutnoj
n a d m o n o s t i priznat od j e d n o g drugog ovjeka; t j . , on je svojem
stvarnom, p r i r o d n o m , biolokom ivotu pretpostavio neto ideelno,
d u h o v n o , ne-bioloko: to da b u d e a n e r k a n n t , da b u d e priznat u jed
noj svijesti i n j o m e , da nosi ime G o s p o d a r , da se zove Gospoda
rom. D a k l e , on je obistinio, dokazao (bewahrt), ostvario i objavio
svoju nadmo nad biolokom egzistencijom u o p e , n a d svojom biolo
kom egzistencijom, n a d p r i r o d n i m Svijetom uope i n a d svim to se
s m a t r a i to on zna da je zajedniko s ovim Svijetom, osobito n a d
R o b o m . Ova, u p r v o m p o e t k u isto ideelna n a d m o , to se sastoji u
m e n t a l n o m inu kojim ovjek biva priznat i kojim z n a d e da je pri
znat k a o G o s p o d a r od R o b a , ostvaruje se, materijalizira se p u t e m
R o b o v a Rada. G o s p o d a r koji je u m i o prisiliti R o b a da ga prizna za
G o s p o d a r a umije, t a k o e r , da ga prisili da za njega radi, da mu us
tupi rezultat svog Djelovanja. D a k l e , G o s p o d a r vie n e m a p o t r e b e
da uloi n a p o r za zadovoljenje svojih (prirodnih) udnji. Potinjavajua strana ovog zadovoljenja prela je na R o b a : G o s p o d a r , vladajui
174
n a d R o b o m r a d n i k o m , vlada nad P r i r o d n o m i ivi u njoj k a o Gospo

dar. N o , odravati se u Prirodi ne borei se protiv nje znai ivjeti u
G e n u s s u , u Uitku. A uivanje do kojeg se dolazi bez uloenih na
p o r a jeste die Lust, U g o d a . ivot G o s p o d a r a , ukoliko nije krvava
B o r b a iz prestia s ljudskim biima, jeste ivot u u g o d i .
ini se, na prvi pogled, da G o s p o d a r ostvaruje v r h u n a c ljudske
egzistencije, jer je on ovek koji je p o t p u n o zadovoljen, befriedigt, u
svojoj stvarnoj egzistenciji i n j o m e , po o n o m e to on jest. Ali, u
stvari, on to n i k a k o nije.
to je ovaj ovjek, to hoe on da b u d e nego G o s p o d a r ? Stavio
je ivot na kocku da p o s t a n e , da b u d e Gospodar, a ne da ivi u ugo
di. N o , zameui bitku, htio je da iznudi priznanje od drugog, t j . od
n e k o g drugog od s e b e , ali koji je kao o n , od drugog ovjeka. Ali, u
stvari, on j e , na kraju B o r b e , priznat t e k od Roba. Da bi bio ovjek,
htio je postii da ga prizna drugi ovjek. Ali, a k o biti ovjek znai
biti Gospodar, R o b nije ovjek, a postii priznanje od R o b a ne znai
postii priznanje od ovjeka. T r e b a l o bi postii priznanje od drugog
G o s p o d a r a . Ali, to je n e m o g u e j e r - po definiciji - G o s p o d a r vie
voli smrt n e g o ropsko priznanje n a d m o i n e k o g drugog. U k r a t k o ,
G o s p o d a r n i k a d a ne uspijeva da ostvari svoj cilj, cilj radi kojega je
stavio na kocku ak i svoj ivot. G o s p o d a r moe da b u d e zadovoljen
samo u smrti i smru, u svojoj smrti ili smrti svog protivnika. Ali, ne
moe se biti befriedigt ( p o t p u n o zadovoljen) onim to jest, o n i m to
se jest, u smrti i smru. J e r smrt nije, mrtvac nije. A o n o to jest, to
ivi, to je samo R o b . N o , da li se, uistinu, isplatila m u k a rizika vla
stitog ivota da bi ovjek saznao da je priznat od Roba? O e v i d n o ,
n e . I z a t o , tako dugo d o k nije otupio u svojoj lagodi i svome uitku,
im p o n e misliti o o n o m e to je njegov pravi cilj i p o k r e t n a sila nje
govih djelovanja, G o s p o d a r nee, nikada nee biti befriedigt, zado
voljan s onim to postoji, s onim to on jest.
D r u g i m rijeima,
G o s p o d s t v o je egzistencijalan orsokak.
G o s p o d a r m o e bilo da oglupi u ugodi, bilo da umre na b o j n o m
polju kao G o s p o d a r , ali ne moe da ivi svjesno znajui da je zadovo
ljan s onim to on jest. N o , jedino svjesno zadovoljenje, die Befriedi
gung, m o e da dovri Historiju, j e r samo ovjek zna da je zadovo
ljen time to vie ne tei da sebe n a d m a i , da nadmai to on jest i
to u o p t e jest, s a m o ovjek zna da e do tog zadovoljenja doi pu
t e m Djelovanja koje mijenja P r i r o d u , p u t e m Djelovanja koje stvara
Historiju. A k o Historija m o r a da se zavri, a k o a p s o l u t n o Z n a n j e
t r e b a d a b u d e m o g u e , t o moe uiniti j e d i n o R o b dolazei d o Z a d o
voljenja. I zato H e g e l k a e da istina (= objavljena stvarnost) G o -
175
s p o d a r a jeste R o b . Ljudski ideal to je r o e n k o d G o s p o d a r a m o e

da se ostvari i da se objavi, da p o s t a n e W a h r h e i t (istina) samo u i po
Ropstvu.
Da bi ovjek m o g a o da se dovri i da se shvati, treba da b u d e
zadovoljen. A z a t o , svakako, t r e b a da prestane biti R o b . Ali, da bi
m o g a o prestati biti Rob, p o t r e b n o je da je on bio R o b . Budui p a k
da R o b postoji samo o n d j e gdje je i G o s p o d a r , G o s p o d s t v o j e ,
m a k a r je o n o samo orsokak, opravdano k a o nuna e t a p a historij
ske egzistencije to vodi do Hegelove apsolutne Z n a n o s t i . G o s p o d a r
se pojavljuje samo zato da proizvede R o b a koji ga ukida (aufhebt)
k a o G o s p o d a r a , ukidajui time samoga sebe k a o R o b a . A ovaj uki
nuti R o b je onaj tko e biti zadovoljen s onim to on jest i koji e
sebe razumjeti k a o zadovoljenog u Hegelovoj filozofiji i n j o m e , u
P h G i i n j o m e . G o s p o d a r je s a m o katalizator Historije to e biti
ostvarena, dovrena i objavljena po R o b u , ili eksrobu koji je po
stao G r a a n i n .
Ali, najprije pogledajmo to je R o b u svojim poecima, R o b
Gospodarov, R o b koji jo nije zadovoljen G r a a n s t v o m to ostvaru
je i objavljuje Slobodu.
ovjek je postao R o b j e r se bojao smrti. Zacijelo, s j e d n e stra
n e , onaj strah (Furcht) objavljuje njegovu zavisnost u o d n o s u na Pri
r o d u i t a k o opravdava njegovu zavisnost p r e m a G o s p o d a r u , koji
vlada njegovom P r i r o d o m . Ali, s druge s t r a n e , isti ovaj strah ima p r e m a Hegelu - pozitivnu vrijednost koja uvjetuje nadmo R o b a nad
G o s p o d a r o m . viotinjskim strahom pred smru (Angst) osjetio je
R o b U a s ili tjeskobu ( F u r c h t ) p r e d Nitavilom, p r e d svojim nita.
On je s a m o g a sebe susreo k a o nitavilo, shvatio je da je cijela njego
va egzistencija samo p r e v l a d a n a , ukinuta (aufgehoben) smrt, j e d n o
Nita koje se odrava u Bitku. No - mi smo vidjeli i jo e m o to
vidjeti - da najdublja osnova hegelijanske antropologije lei u ideji
da ovjek nije Bitak koji je u vjenom identitetu sa samim s o b o m u
P r o s t o r u , n e g o Nita koje niti k a o Vrijeme u p r o s t o r n o m B i t k u , ne
gacijom ovog Bitka, negacijom ili mijenjanjem danog, polazei od
ideje ili ideala koji jo nije, koji je jo nita (projekt), - negacijom
koja se zove Djelo (Tat) B o r b e i R a d a (Kampf i A r b e i t ) . D a k l e ,
R o b koji je - kroz smrtni strah - shvatio Nita (ljudsko) koje lei u
osnovi njegova Bitka (prirodnog) razumije sebe, razumije ovjeka
bolje n e g o G o s p o d a r . Od prve B o r b e R o b ima intuiciju ljudske
stvarnosti i u t o m e je najdublji razlog zato je na kraju izlaganja o n ,
a ne G o s p o d a r , onaj t k o e dovriti Historiju, objavljujui istinu o o
vjeku, objavljujui svoju stvarnost kroz hegelijansku Z n a n o s t .
176
Ali - ipak, zahvaljujui G o s p o d a r u , - R o b ima j e d n u drugu

p r e d n o s t koja je uvjetovana time to radi i to radi u slubi (Dienst)
n e k o g drugog, to slui drugoga radei. Raditi za drugoga znai radi
ti protiv instinkata to teraju ovjeka da zadovolji svoje vlastite po
t r e b e . N e m a instinkta koji bi R o d a silio da radi za G o s p o d a r a . A k o
to ini, ini to iz straha p r e d G o s p o d a r o m . Ali, ovaj strah je drukiji
od onoga to ga je osjetio za vrijeme B o r b e : opasnost nije vie nepo
sredna; R o b zna s a m o to da ga G o s p o d a r moe ubiti, ne vidi ga u
ubilakom stavu. D r u g i m rijeima, R o b koji radi za G o s p o d a r a poti
skuje svoje instinkte radi j e d n e ideje, pojma1. I u p r a v o to je o n o to
pretvara njegovu djelatnost u specifino ljudsku djelatnost, u Rad, u
Arbeit. Djelujui on negira, mijenja d a n o , P r i r o d u , svoju P r i r o d u ; a
to ini radi j e d n e ideje o Gospodaru, t j . radi j e d n o g bitno drutve
nog, ljudskog, historijskog p o j m a . N o , moi mijenjati p r i r o d n u da
tost p r e m a ne p r i r o d n o j ideji, znai posjedovati j e d n u tehniku. A
ideja to r a d a tehniku jeste ideja, znastveni p o j a m . U k r a t k o , posje
dovati znanstvene pojmove - znai biti o b d a r e n R a z u m o m , Verstand-om, sposobnou stvaranje apstraktnih p o j m o v a .
R a z u m , a p s t r a k t n o miljenje, znanost, t e h n i k a , vjetine - sve
t o , dakle, vue svoje porijeklo iz prisilnog R o b o v a r a d a . D a k l e ,
R o b , a ne G o s p o d a r , ostvaruje sve to je p o v e z a n o s ovim stvarima.
P o i m e n c e , nevvtonovsku fiziku (koja je toliko impresionirala K a n t a ) ,
ovu fiziku Sile i Z a k o n a , koji - p r e m a Hegelu - u posljednjoj analizi
znae silu p o b j e d n i k a u Borbi iz prestia i zakon G o s p o d a r a koga je
priznao R o b .
Ali, u t o m e nije sva p r e d n o s t to je daje R a d . On e otvoriti i
p u t S l o b o d e , ili - tanije - osloboenja.
N a i m e , G o s p o d a r je ostvario svoju slobodu prevladavajui u
Borbi svoj instinkt samoodranja. N o , radei za drugog, i R o b pre
vladava svoje instinkte, a - uzdiui se tako do misli, do znanosti, do
t e h n i k e , mijenjajui Prirodu p r e m a ideji, - i R o b u polazi za r u k o m
da zavlada n a d P r i r o d o m i nad svojom P r i r o d o m , t j . nad istom
o n o m Prirodom koja je vladala nad njim u asu B o r b e i od njega na
pravila G o s p o d a r o v a R o b a . D a k l e , svojim R a d o m dolazi R o b do is
tog rezultata do kojeg dolazi G o s p o d a r rizikom ivota u Borbi: ne
zavisi vie od d a n i h , prirodnih uvjeta egzistencije, mijenja ih p r e m a
ideji koju sebi stvara o sebi s a m o m e . A bivajui svjestan ove injeni
ce, on postaje, dakle, svjestan svoje slobode ( F r e i h e i t ) , svoje samo1
Prema Hegelu, iz Robova Rada izviru Pojam (Begriff) i Razum (Verstand),
dok je Osjetilna spoznaja (sinnlice Gevvissheit) jedna ireduktibilna datost. Ali, moglo
bi se pokuati deducirati svaku ljudsku spoznaju iz Rada.
177
stalnosti (Selbststandigkeit), stvara a p s t r a k t a n pojam o slobodi to ju

je k o d sebe ostvario istim ovim R a d o m .
D o d u e , kod R o b a u p r a v o m smislu ovaj pojam o Slobodi ne
odgovara jo istinskoj stvarnosti. R o b se oslobaa m e n t a l n o , zahva
ljujui s a m o prisilnom r a d u , samo t o m e da je R o b G o s p o d a r a . O n ,
u svari, ostaje ovaj R o b . On se, dakle, t a k o rekavi, oslobaa samo
zato da bi slobodno bio R o b , da bi bio R o b jo vie nego to je to
bio prije no to je stvorio ideju Slobode. Ali je n e d o s t a t a k R o b a
ujedno njegovo savrenstvo: zato to nije stvarno slobodan, on ima
ideju S l o b o d e , ne o s t v a r e n u ideju, ali koja moe da b u d e ostvarena
svjesnim i hotiminim mijenjanjem d a n e egzistencije, aktivnim uki
d a n j e m Ropstva. G o s p o d a r je, naprotiv, slobodan; njegova ideja
Slobode nije apstraktna. Z a t o o n a nije ideja u p r a v o m smislu rijei,
ideal to ga valja ostvariti. I zato G o s p o d a r nikada ne uspijeva da
premai k o d sebe ostvarenu slobodu i n e d o s t a t a k ove slobode. Na
predak u realizaciji Slobode m o e postii samo R o b , koji polazi od
ne ostvarenog ideala S l o b o d e . I zato to on ima ideal, apstraktnu ide
ju, n a p r e d a k u realizaciji Slobode moe biti dovren razumijevanjem
S l o b o d e , raanjem apsolutne Ideje (absolute I d e e ) o ljudskoj Slobo
di, koja je objavljena u a p s o l u t n o m Z n a n j u i njime.
S j e d n o g opeg gledita, R o b , i samo o n , moe da ostvari napre
dak, m o e da premai dano i - osobito - d a n o koje je on sam. S
jedne s t r a n e , k a o to u p r a v o r e k o h , zato to posjeduju ideju Slobode
i zato to nije slobodan, R o b je noen ka t o m e da mijenja (drutve
ne) d a n e uvjete svoje egzistencije, t j . da ostvaruje historijski n a p r e
dak. Z a t i m , - a to je vana taka - ovaj n a p r e d a k ima za nj takav
smisao k a k a v on n e m a niti ne moe imati za G o s p o d a r a . Sloboda
G o s p o d a r a , nastala u Borbi i b o r b o m , jeste j e d a n orsokak. Da bi je
ostvario, t r e b a da uspije da o n a b u d e priznata od Roba, t r e b a da
onoga koji je priznaje uini Robom. N o , m o j a sloboda prestaje da
b u d e san, iluzija, a p s t r a k t a n ideal samo utoliko ukoliko je openito
priznaju oni koje ja priznajem dostojnima da je priznaju. A u p r a v o
je to o n o to G o s p o d a r nikada ne moe postii. Zacijelo, njegova je
sloboda priznata. O n a j e , dakle, stvarna. Ali, ona je priznata j e d i n o
do R o b o v a . O n a j e , d a k l e , u svojoj stvarnosti n e d o s t a t n a , ne m o e
zadovoljiti onoga tko je ostvaruje. M e u t i m , dokle o n a ostaje slobo
da G o s p o d a r o v a , ovaj ne m o e malo je vano da ovjek b u d e rimski
car ili r o b , bogat ili slobodnim, t j . to ima apstraktnu ideju o Slobo
di. Stvarni da uvjeri sebe k a k o je stvarno slobodan j e d i n o time to se
smatra uiniti da to b u d e drukije. A k o , naprotiv, - u p o e t k u - slo
b o d a R o b a nije priznata ni od koga drugog nego od njega samoga,
178
ako je o n a , p r e m a t o m e , isto apstraktna, o n a m o e , na kraju, da se

ostvari i da se ostvari u svojem savrenstvu. R o b , n a i m e , priznaje
ljudsku stvarnost i ljudsko dostojanstvo G o s p o d a r a . D o v o l j n o mu j e ,
d a k l e , da n a m e t n e svoju slobodu G o s p o d a r u k a k o bi postigao k o
n a n o Zadovoljenje to ga prua uzajamno Priznanje i da t a k o zau
stavi historijski proces.
Da bi to izvrio, m o r a , zacijelo, da se bori protiv G o s p o d a r a , t j .
- tano - da p r e s t a n e biti R o b , da nadvlada svoj strah p r e d smru.
T r e b a da p o s t a n e drukiji nego to je. N o , s u p r o t n o G o s p o d a r u - r a t
niku, koji e uvijek ostati o n o to ve je - G o s p o d a r , Rob-ratnik
m o e da se promijeni i doista se mijenja zahvaljujui svojemu r a d u .
Ljudsko Djelovanje G o s p o d a r a svodi se na rizik vlastitog ivota.
No rizik ivota je svuda uvijek isti. G l a v n o je rizik, a m a l o je vano
da li se b o r b a vodi k a m e n o m sjekirom ili mitraljezom. Z a t o nije
Borba kao takva ni rizik, nego je Rad onaj to jednog d a n a proizvede
mitraljez, a ne vie sjekiru. Cisto ratniki stav G o s p o d a r a ne mi
jenja se u toku stoljea i on, dakle, ne moe prouzroiti j e d n u histo
rijsku p r o m j e n u . Bez R o b o v a R a d a prva bi se B o r b a vjeno po
navljala: u njoj se ne bi nita izmijenilo; o n a ne bi nita promijenila
k o d G o s p o d a r a ; nita se, dakle, ne bi promijenilo k o d ovjeka, po
ovjeku, za ovjeka; Svijet bi ostajao identian sa samim s o b o m ,
bilo bi P r i r o d e , a ne historijskog ljudskog Svijeta.
Sasvim je druga situacija to ju je stvorio R a d . ovjek koji radi
mijenja danu Prirodu. A k o ponavlja svoj in, ponavlja ga, d a k l e , u
drugim uvjetima, pa e t a k o i sam njegov in biti drukiji. Poto
proizvede prvu sjekiru, ovjek e moi da se n j o m e slui k a k o bi
proizveo drugu koja e, samim tim, biti drukija, bolja. Proizvodnja
mijenja proizvodna sredstva; preinaivanje sredstava pojednostavnju
je proizvodnju itd. O n d j e gdje ima R a d a ima, dakle, n u n o , promje
n e , n a p r e t k a , historijskog razvoja 1 .
Historijski razvoj. N a i m e , o n o to se mijenja p u t e m R a d a nije
s a m o prirodni Svijet; to je jo - i, d a p a e , osobito - sam ovjek.
ovjek, u prvom p o e t k u , zavisi od d a n i h , prirodnih uvjeta vlastite
egzistencije. Zacijelo, on se m o e izdignuti iznad ovih uvjeta rizikom
svojega ivota u Borbi iz prestia. Ali, u ovom riziku on negira, t a k o
rekavi, sve ove uvjete, koji su uvijek isti: negira ih u njihovoj ukup
nosti, a da ih ne mijenja, i ova negacija je uvijek ista. Stoga, slobo
da to je on stvara u ovom inu negacije i njime ne zavisi od poseb1
Proizvedeni predmet utjelovljuje ideju (projekt) koja je nezavisna od materi

jalnog hic et nunc; zato se vri razmjena ovih predmeta. Odatle postanak ekonom
skog, specifino ljudskog Svijeta, gdje se javlja novac, kapital, plaa itd.
179
nih oblika danog. J e d i n o izdiui se iznad danih uvjeta negacijom to

se vri u Radu i r a d o m , ovjek ostaje u dodiru s k o n k r e t n i m bit
k o m , koji se razlikuje p r e m a prostoru i v r e m e n u . Z a t o on mijenja
samoga sebe mijenjajui Svijet.
U p o e t k u su obojica, b u d u i G o s p o d a r i budui R o b , o d r e e n a
d a n i m , p r i r o d n i m , od njih nezavisnim Svijetom: oni jo, dakle, nisu
istinski ljudska, historijska bia. Z a t i m , rizikom svojega ivota G o
spodar se izdie iznad d a n e P r i r o d e , iznad svoje d a n e (ivotinjske)
prirode i postaje ljudsko bie, bie koje s a m o sebe stvara u svoje
mu svjesnom n e g a t o r s k o m Djelovanju i njime. Z a t i m , on sili R o b a
da radi. Ovaj mijenja d a n i , stvarni Svijet. I on se, dakle, uzdie iz
nad P r i r o d e , iznad svoje (ivotinjske) prirode, jer uspijeva da je
uini drukijom nego to o n a jest. R o b j e , d o d u e , kao i G o s p o d a r ,
kao ovjek u o p e , o d r e e n stvarnim Svijetom. Ali, zato to je ovaj
Svijet bio promijenjen1, sam on se mijenja. I budui da je on promi
jenio Svijet, on sam sebe mijenja, d o k se G o s p o d a r mijenja s a m o
p r e k o R o b a . Historijski proces, historijsko postajanje ljudskog bia
jeste, d a k l e , R o b a - r a d n i k a , a ne G o s p o d a r a - r a t n i k a . Bez G o s p o d a r a
ne bi, d o d u e , bilo Historije. Ali, ovo j e d i n o zato to bez njega ne
bi bilo R o b a pa, dakle, ni R a d a .
D a k l e - jo j e d n o m - zahvaljujui svojemu R a d u , R o b moe da
se mijenja i da postane drukiji, kakav jo nije, t j . - na kraju izlaga
nja - da p r e s t a n e biti R o b . R a d je Bildung, u dvostrukom smislu rije
i: o n , s j e d n e strane, oblikuje, preobraava Svijet, sve vie ga prilagoavajui ovjeku; s druge strane, o n a preobraava, oblikuje,
obrazuje ovjeka, uljuuje ga inei ga sve slinijim ideji to je sebi o
sebi s a m o m e stvara i koja je - u prvom poetku - samo apstraktna
ideja, ideal. A k o je, d a k l e , u p o e t k u , u danom Svijetu R o b i m a o
bojaljivu prirodu i m o r a o da se podloi G o s p o d a r u , j a k o m e , nije
reeno da e uvijek biti t a k o . Zahvaljujui svojemu R a d u , on moe
postati drukiji; i o p e t , zahvaljujui njegovu r a d u , i Svijet m o e da
postane drukiji. A to se stvarno dogodilo, k a o to to pokazuje opa
povijest i, k o n a n o , francuska revolucija i N a p o l e o n .
O v o stvaralako obrazovanje ovjeka p u t e m rada (Bildung)
stvara Historiju, t j . ljudsko Vrijeme. R a d je Vrijeme i z a t o je on
nuno u v r e m e n u , o n a zahtijeva vrijeme. Preobraaj R o b a , koji e
mu dopustiti da prevlada svoj uas, svoj strah p r e d G o s p o d a r o m ,
prevlaujui tjeskobu p r e d smru, - ovaj preobraaj je dugotrajan i
1
I ivotinje su (pseudo) tehniari: prvi pauk je promijenio Svijet satkavi u nje

mu prvu pauinu. Dakle, trebalo bi radije rei: Svijet se bitno mijenja (i postaje ljud
ski) izmjenom koja je mogua samo putem Rada to ostvaruje jedan projekt.
12'-
180
bolan. U prvom p o e t k u , R o b to se - svojim R a d o m - uzdigao do

a p s t r a k t n e ideje o svojoj Slobodi ne uspijeva da je ostvari j e r se jo
ne usuuje djelovati za ciljem ovog ostvarenja, t j . boriti se protiv
G o s p o d a r a i staviti svoj ivot na kocku u Borbi za S l o b o d u .
T a k o , prije n e g o to ostvari Slobodu, R o b izmilja niz ideologija
kojima nastoji da se opravda, da o p r a v d a svoje r o p s t v o , da pomiri
ideal Slobode s injenicom Ropstva.
Prva od ovih R o b o v i h ideologija je Stoicizam. R o b p o k u a v a da
uvjeri sebe k a k o je stvarno slobodan j e d i n o time to se smatra slo
b o d n i m , t j . to ima a p s t r a k t n u ideju o Slobodi. Stvarni uvjeti egzi
stencije ne bi trebalo da imaju bilo kakvu vanost: m a l o je vano da
ovjek b u d e rimski car ili r o b , bogat ili siromaan, bolestan ili d o b r a
zdravlja; dovoljno je da i m a ideju o slobodi, t j . , t a n o govorei, o
samostalnosti, apsolutnoj nezavisnosti od sviju danih uvjeta egzisten
cije. ( O d a t l e - n e k a b u d e r e e n o u z a g r a d a m a - m o d e r n a varijanta
Stoicizma, o kojoj Hegel govori u V poglavlju: sloboda se identifici
ra sa s l o b o d o m misli; D r a v a se naziva s l o b o d n o m k a d se u njoj m o
e slobodno govoriti; d o k je ova sloboda zatiena, ne m o e se u
ovoj Dravi nita promijeniti.)
H e g e l o v a kritika, ili, tanije, njegovo objanjenje injenice da
se ovjek nije zaustavio na ovom stoikom, na prvi pogled t a k o za
dovoljavajuem rjeenju m o e da izgleda m a l o uvjerljivo i bizarno.
H e g e l kae da ovjek n a p u t a Stoicizam z a t o to se - k a o Stoik dosauje. Stoika ideologija bila je p r o n a e n a zato da se o p r a v d a
R o b o v a nedjelatnost, njegovo odbijanje da se bori za ostvarenje svo
jega a n a r h o s l o b o d a r s k o g ideala. Ova, dakle, ideologija prijei o
vjeka da djeluje: obavezuje da ga se zadovolji time da govori. N o ,
kae H e g e l , svaki govor koji ostaje govor na kraju ovjeku dosadi.
O v a objekcija - ili objanjenje - s a m o je na prvi p o g l e d simplicistika. U stvari, o n a ima d u b o k u metafiziku osnovu. ovjek nije
Bitak koji jest; on je Nita koje niti negacijom Bitka. N o , negacija
Bitka - jeste Djelovanje. Z a t o H e g e l kae: Istinski bitak ovjeka je
njegovo djelovanje. Ne djelovati znai, dakle, ne bitkovati k a o zai
sta ljudski bitak. To znai bitkovati k a o Sein, k a o d a n o , p r i r o d n o bi
e. T o , dakle, znai gubiti se, otupjeti. A ova metafizika istina ot
kriva se ovjeku kroz f e n o m e n d o s a d e : ovjek koji - k a o stvar, k a o
ivotinja, k a o a n e o - ostaje sam sa s o b o m identian ne negira, ne
negira se, t j . ne djeluje, - dosauje se. I j e d i n o ovjek m o e da se
dosauje.
Bilo t o , bilo dosada izazvana stoikim brbljanjem prisilila je
ovjeka da trai neto d r u g o . ovjek, u stvari, m o e biti zadovoljen
181
s a m o djelovanjem. N o , djelovati znai mijenjati stvarnost. A mije

njati stvarnost znai negirati d a n o . U sluaju R o b a stvarno djelovati
znailo bi negirati R o p s t v o , t j . negirati G o s p o d a r a , dakle, riskirati
svoj ivot u Borbi protiv njega. R o b se jo ne usuuje da to uini. A
budui da ga dosada tjera na djelovanje, zadovoljava se da na neki
nain aktivira svoju misao. On ini svoju misao negatorkom d a n o g .
R o b stoik postaje R o b skeptik-nihilist.
Ovaj novi stav kulminira u Solipsizmu: negirana je vrijednost,
sama stvarnost svega o n o g a to nije ja, a isto apstraktan verbalan
k a r a k t e r ove negacije k o m p e n z i r a n je njezinom univerzalnou i radikalnou.
ovjek, ipak, ne uspjeva da ustraje u ovom skeptikonihalistikom stavu. Ne uspijeva to j e r , u stvari, protuslovi sebi s a m o m svo
j o m egzistencijom: k a k o i zato ivjeti k a d se negira vrijednost i bi
tak Svijeta i dugih ljudi. D a k l e , uzeti nihilizam ozbiljno znai ubiti
se, znai p o t p u n o prestati djelovati i - sljedstveno - ivjeti. Ali, radi
kalan Skeptik ne interesira H e g e l a j e r on, po definiciji, iezava ubi
jajui se, prestaje da ivi i, sljedstveno, prestaje da b u d e ljudsko bi
e, agens historijskog razvoja. I n t e r e s a n t a n je s a m o Nihilist koji
ostaje na ivotu.
N o , ovaj m o r a d a primijeti n a kraju kontradikciju to j e sadra
va njegova egzistencija. Osvjetenje p a k kontradikcije jeste, o p e n i t o
uzevi, p o k r e t n a snaga ljudskog, historijskog razvoja Postati svjetan
kontradikcije nuno znai htjeti je ukloniti. N o , ne moe se, u stvari,
ukinuti kontradikcija d a n e egzistencije n e g o mijenjajui d a n u egzi
stenciju, preobraavajui je p u t e m Djelovanja. Ali, u sluaju R o b a ,
preobraziti egzistenciju znai jo boriti se protiv G o s p o d a r a . N o , on
nee da to ini. Pokuava, d a k l e , da p o m o u n o v e ideologije oprav
da ovu kontradikciju skeptike egzistencije, koja j e , na kraju izlaga
nja, stoika, tj. ropska kontradikcija izmeu ideje ili ideala Slobode i
stvarnosti Ropstva. A ova trea i posljednja ideologija R o b a je
kranska
ideologija.
R o b sada ne negira k o n t r a d i k t o r a n k a r a k t e r svoje egzistencije,
ali pokuava da ga o p r a v d a govorei da je on n u a n , neizbjean, da
svaka egzistencija ukljuuje kontradikciju. U tu svrhu zamilja drugi-svijet koji je s o n u stranu (Jenseits) p r i r o d n o g , osjetilnog Svi|eta. On je na ovom svijetu R o b , ne p o d u z i m a nita da se oslobodi.
Ali, ima p r a v o , jer na ovom svijetu sve je s a m o R o p s t v o , i G o s p o d a r
je na n j e m u sasvim j e d n a k o R o b k a o i on sam. ali, sloboda nije is
prazna rije, j e d n o s t a v n a a p s t r a k t n a ideja, neki neostvarivi ideal,
k a o u Stoicizmu i Skepticizmu. Sloboda je stvarna, stvarna na Onom
182
svijetu. ovjek, dakle, n e m a nikakve p o t r e b e da se bori protiv G o

spodara jer je ve slobodan onoliko koliko surauje s o n i m svijetom,
jer se oslobaa kroz ovaj Drugi-svijet, intervencijom Drugog-svijeta
u osjetilnom Svijetu. N e m a nikakve p o t r e b e da se bori k a k o bi iznu
dio priznanje od G o s p o d a r a , j e r je priznat od Boga. N e m a nikakve
p o t r e b e da se oslobodi na ovom svijetu, koji je isto t a k o isprazan i
bezbrijedan za Kranina k a o i za Skeptika. Nikakve p o t r e b e da se
bori, da djeluje, je on je - na Drugom-svijetu, u j e d n o m svijetu koji
doista neto znai - ve osloboen i G o s p o d a r o v blinji (u R o b o v a
nju B o g u ) . ovjek, d a k l e , moe da podri stoiki stav, ali ovaj put s
m n o g o prava. A, t a k o e r , i bez d o s a d e , jer sada ne ostaje vjeno
isti: mijenja se i mora da se mijenja, m o r a da se stalno premauje
k a k o bi se uzdignuo iznad sebe, iznad sebe ukoliko je d a n u ovom
stvarnom epirijskom Svijetu, k a k o bi dosegao t r a n s e n d e n t n i Svijet,
O n o s t r a n o s t koja ostaje nedostina.
D a k l e , Kranin bez B o r b e , bez n a p o r a ostvaruje ideal R o b a :
postizava - u i po Bogu (ili radi njega) - jednakost sa G o s p o d a r o m ;
nejednakost je samo fata m o r g a n a , k a o i itav osjetilni Svijet u ko
j e m vladaju R o p s t v o i G o s p o d s t v o .
Bez svake sumnje genijalno rjeenje, rei e H e g e l . I nije nita
u d n o da se ovjek stoljeima m o g a o smatrati zadovoljen ovom
p o b o n o m n a g r a d o m za svoj R a d . Ali, nastavlja H e g e l , sve to je odvie d o b r o - odvie j e d n o s t a v n o , odvie k o m o t n o - a da bi bilo isti
n a . U stvari je odbijanje da riskira svoj ivot napravilo od ovjeka
R o b a . O n , dakle, nee prestati da to b u d e sve d o k ne b u d e s p r e m a n
da stavi svoj ivot na kocku u Borbi protiv G o s p o d a r a , sve d o k ne
prihvati ideju vlastite smrti. D a k l e , osloboenje bez krvave B o r b e
jeste metafiziki n e m o g u e . Ova p a k metafizika n e m o g u n o s t poka
zuje se i u samoj kranskoj ideologiji.
N a i m e , R o b kranin moe potvrditi svoju j e d n a k o s t s G o s p o d a
r o m samo a k o dopusti postojanje j e d n o g drugog svijeta i j e d n o g
t r a n s c e n d e n t n o g Boga. N o , ovaj Bog je n u n o Gospodar, i to apso
lutni G o s p o d a r . Kranin se, d a k l e , oslobaa ljudskog G o s p o d a r a sa
mo zato da se podloi b o a n s k o m G o s p o d a r u . O s l o b a a se - b a r u
svojoj ideji - ljudskog G o s p o d a r a . Ali nemajui vie G o s p o d a r a , ne
prestaje biti R o b . On je R o b bez G o s p o d a r a , on je R o b sam po se
bi, on je ista bit Ropstva. A ovo apsolutno R o p s t v o proizvodi,
isto t a k o , apsolutnog G o s p o d a r a . P r e d B o g o m j e o n j e d n a k G o s p o
daru. On je, dakle, njegov blinji samo u a p s o l u t n o m ropstvu. Osta
j e , dakle, sluga, sluga G o s p o d a r a za iju slavu i zadovoljstvo radi. A
183
ovaj novi G o s p o d a r je takav da je novi kranski R o b ak jo vie

R o b o d poganskog R o b a .
A k o p a k R o b prihvaa ovog novog boanskog G o s p o d a r a , o n t o
ini iz istog razloga iz kojeg je prihvatio ljudskog G o s p o d a r a : iz stra
ha p r e d smru. Prihvatio je - ili prouzroio - svoje prvo R o p s t v o j e r
o n o bijae cijena njegova biolokog ivota. Prihvaa - ili prouzrouje
- d r u g o jer je o n o cijena njegova vjenog ivota. N a i m e , posljednja
p o k r e t n a sila ideologije dvaju svjetova i dvojstva ljudske egzisten
cije je ropska udnja za ivotom poto-poto, uzdignuta u udnju za
vjenim ivotom. Kranstvo se, na kraju izlaganja, r a a iz R o b o v e
tjeskobe pred Nitavilom, njegovim nitavilom, tj. - za Hegela - pred
nemogunou da p o d n e s e nuan uvjet egzistencije ovjeka, - uvjet
smrti, konanosti 1 .
P r e m a t o m e , ukinuti n e d o s t a t a k krianske ideologije, osloboditi
se apsolutnog G o s p o d a r a i O n o s t r a n o s t i , ostvariti Slobodu i ivjeti u
Svijetu k a o ljudsko, samostalno i slobodno bie - sve to je m o g u e
samo p o d uvjetom da se prihvati ideja smrti i, sljedstveno, ateizam.
itav p a k razvoj kranskog Svijeta nije nita drugo nego h o d p r e m a
ateistikom osvjetenju bitne konanosti ljudske egzistencije. J e d i n o
na taj nain, j e d i n o ukidajui kransku teologiju. ovjek e defi
nitivno prestati da b u d e R o b i ostvarit e istu ovu ideju Slobode koja
je rodila - ostajui a p s t r a k t n a ideja, t j . ideal .- Kranstvo.
To je ono to se ozbiljuje u francuskoj revoluciji i n j o m e , koja
dovrava razvoj kranskog Svijeta i koja inaugurira trei historijski
Svijet, gdje e ostvarenu slobodu n a p o k o n p o j m o v n o shvatiti (begriffen) filozofija: njemaka filozofija, i na kraju H e g e l . N o , da bi jed
noj Revoluciji zaista uspjelo ukinuti Kranstvo, treba da se kran
ski ideal najprije ostvari k a o j e d a n Svijet. J e r da bi n e k a ideologija
mogla biti prevladana, od ovjeka, ukinuta, ovjek t r e b a najprije
da iskusi ostvarenje ove ideologije u stvarnom Svijetu gdje ivi. Pita
nje, j e , dakle, u t o m e da se sazna k a k o poganski Svijet G o s p o d s t v a
moe postati kranski Svijet Ropstva, a da se u njemu nije povela
B o r b a izmeu G o s p o d a r a i R o b o v a , a da u njemu nije bilo Revolu
cije u p r a v o m smislu. J e r , u t o m bi sluaju R o b p o s t a o slobodan
R a d n i k to se bori i riskira svoj ivot, p r e s t a o bi, dakle, biti R o b i,
p r e m a t o m e , ne bi m o g a o ostvariti kranski, bitno ropski Svijet.
H e g e l rjeava ovaj p r o b l e m u Odsjeku A VI poglavlja. Pogle
d a j m o , dakle, to on tu kae.
1
Nema ljudske (svjesne, govoree, slobodne) egzistencije bez Borbe koja impli
cira rizik ivota, tj. bez smrti, bez bitne konanosti. Besmrtan ovjek - znai etve
rokutan krug.
184
U P h G i Hegel ne govori o genezi p o g a n s k e drave. Prouavaj

mo j e , d a k l e , k a o ve formiranu dravu.
Bitna osobina ove D r a v a , poganskog D r u t v a , o d r e e n a je ti
me to je to Drava, D r u t v o Gospodara. G r a a n i n je samo onaj
koji r a t u j e , a ratuje s a m o graanin. R a d je o d r e e n za R o b o v e , koji
su izvan D r u t v a i D r a v e . A Drava, u svojoj cjelini, isto je t a k o
D r a v a - G o s p o d a r koji smisao svoje egzistencije ne vidi u svojemu
r a d u , n e g o u svome prestiu, u ratovima iz prestia to ih vodi sa
ciljem da iznudi priznanje svoje samostalnosti i svoje supremacije od
drugih D r a v a , od sviju drugih Drava.
N o , iz svega, ovoga, p r e m a H e g e l u , proizilazi da p o g a n s k a
D r a v a G o s p o d a r a ratnika i besposliara m o e priznati, m o e postii
da se prizna, ili m o e da se ostvari j e d i n o opi e l e m e n t ljudske egzi
stencije, d o k pojedinani element ostaje izvan D r u t v a i D r a v e u
p r a v o m smislu.
O v a o p r e m a Pojedinanosti i Openitosti, o p r e k a Einzelheit i
Allgemeinheit, kod H e g e l a j e f u n d a m e n t a l n a . P a , a k o p r e m a n j e m u ,
m o e Povijest da se tumai k a o dijalektika G o s p o d s t v a i R o p s t v a ,
moe o n , isto t a k o , da se shvati k a o dijalektika P o j e d i n a n o g i O p
enitog u ljudskoj egzistenciji. Osim toga, ova dva t u m a e n j a uza
j a m n o se upotpunjuju, j e r Gospodstvo odgovara Openitosti, a R o p
stvo Pojedinanosti.
E v o to to znai.
ovjek od p o e t k a eli die A n e r k e n n u n g , Priznanje. Ne zadovo
ljava se da sam sebi prida n e k u vrijednog. H o e da ova pojedinana,
njegova vrijednost b u d e priznata od sviju, openito.
D r u g i m rijeima: ovjek m o e biti zaista zadovoljen, Histori
ja m o e da stane samo stvaranjem D r u t v a , D r a v a gdje je strogo
p o j e d i n a n a , osobna, individualna vrijednost svakoga priznata k a o
takva, u samoj svojoj pojedinanosti, od sviju, od Openitosti utje
lovljene u Dravi k a o takvoj i gdje je openita vrijednost D r a v e
priznata i ostvarena od Pojedinaca k a o Pojedinca, od sviju Pojedina
1
ca . N o , j e d n a takva D r a v a , j e d n a takva sinteza Pojedinanosti i
Openitosti mogua je samo poslije ukidanja o p r e k e izmeu G o
spodara i R o b a , j e r je sinteza Pojedinanog i O p e g , t a k o e r , i sin
teza G o s p o d s t v a i R o p s t v a .
1
Pojedinac to ostvaruje openitu vrijednost nije, uostalom, vie Pojedinac: on
je Individuum (= Graanin univerzalne i homogene Drave), sinteza Pojedinanog i
Opeg. Isto tako je individualizirana Openitost (Drava) to ju je ostvario Pojedinac.
To je Drava-Individuum ili Individuum-Drava, utjelovljena u osobi univerzalnog e
fa (Napoleona) i objavljena po Mudracu (Hegelu).
185
T a k o dugo dok se G o s p o d a r suprotstavlja R o b u , t a k o dugo d o k

bude Gospodstva i Ropstva sinteza Pojedinanog i Opeg ne moe bi
ti ostvarena, a ljudska egzistencija nee biti nikada zadovoljena. I
to ne samo zato to R o b nije openito priznat. I ne samo zato to ni
sam G o s p o d a r ne postizava zaista openito priznanje, jer ne priznaje
dio onih to ga priznaju, - R o b o v e . Ova sinteza je n e m o g u a zato
to G o s p o d a r uspijeva postii realizaciju i priznanje samo openitog
e l e m e n a t a u ovjeku, d o k R o b svodi svoju egzistenciju na isto po
jedinanu
vrijednost.
G o s p o d a r uspostavlja svoje vaenje u riziku svog ivota i tim ri
zikom. No ovaj rizik je svagdje i uvijek, - on je k o d sviju - isti. o
vjek koji riskira svoj ivot ni u emu se ne razlikuje, u pogledu te
j e d i n e injenice da je riskirao svoj ivot, od sviju drugih koji su ura
dili isto. Ljudska vrijednost to se uspostavlja kroz B o r b u b i t n o je
openita, neosobna. I zato D r a v a G o s p o d a r a , koja priznaje ovje
ka samo p r e m a t o m e da li je riskirao svoj ivot za D r a v u u r a t u iz
prestia, priznaje u ovjeku, u graaninu, j e d i n o isto openiti ele
m e n t : graanin ove D r a v e jeste jedan bilo koji graanin; on se, k a o
graanin priznat od D r a v e , ne razlikuje od ostalih; to je neki ano
nimni ratnik, to nije jedan takav G o s p o d i n . Pa ak je i ef D r a v e
samo jedan bilo koji predstavnik D r a v e , Openitog, a ne Indivi
duum u p r a v o m smislu: u svojoj djelatnosti on je funkcija D r a v e ;
Drava nije funkcija njegove o s o b n e , pojedinane volje. U k r a t k o ,
ef grke Drave-grada nije diktator u m o d e r n o m , kranskom,
r o m a n t i k o m smislu rijei. On nije N a p o l e o n koji stvara D r a v u svo
j o m osobnom voljom, sa ciljem da ostvari svoju Individualnost i da
postigne njezino priznanje. Poganski ef prihvaa danu D r a v u , a nje
gova vlastita uvaenost, sama njegova stvarnost tek je funkcija ove
D r a v e , ovog openitog e l e m e n t a egzistencije. I zato G o s p o d a r Poga
nin nije n i k a d a zadovoljen. To bi m o g a o biti j e d i n o Individuum.
to se tie egzistencije R o b a , ona se ograniava na isto pojedi
nani element. Ljudska vrijednost koja se uspostavlja Radom bitno
je pojedinana, osobna. D i e Bildung, obrazujue oblikovanje R a d
nika R a d o m , zavisi od k o n k r e t n i h uvjeta u kojima se rad obavlja, a
ovi variraju u p r o s t o r u i mijenjaju se u v r e m e n u p r e m a istom ovom
radu. R a d o m se, dakle, na kraju izlaganja, uspostavljaju razlike m e u
ljudima, r a d o m se oblikuju pojedinanosti, linosti. Isto t a k o ,
Rob-radnik, a ne G o s p o d a r - r a t n i k , postaje svjestan svoje linosti i
zamilja individualistike ideologije, u kojima se apsolutna vrijed
nost daje Pojedinanosti, linosti, a ne Openitosti, Dravi k a o ta
kvoj i G r a a n i n u shvaenom k a o G r a a n i n u .
186
S a m o , o n o to je priznato openito, od drugih, od D r a v e , od

Gospodstva k a o takvog, nije R a d ni linost r a d n i k a , n e g o , u naj
boljem sluaju, n e o s o b a n proizvod r a d a . T a k o dugo d o k R o b radi,
ostajui R o b , t j . t a k o dugo d o k ne riskira svoj ivot, t a k o dugo d o k
se ne bori da n a m e t n e svoju osobnu vrijednost D r a v i , t a k o dugo
dok ne uestvuje aktivno u d r u t v e n o m ivotu, njegova pojedinana
vrijednost ostaje isto subjektivna: jedino on m o e da je prizna. Nje
gova je vrijednost, dakle, iskljuivo p o j e d i n a n a ; sinteza Pojedina
nog i O p e g , t j . Individualnost, ostvarena je k o d R o b a isto t a k o ma
lo k a o i k o d G o s p o d a r a . I zato - ponavljamo jo j e d n o m - sinteza
Pojedinanosti i Openitosti u Individualnosti, koja j e d i n a m o e o
vjeka uistinu zadovoljiti, m o e da se ostvari s a m o i u po sinteti
k o m ukidanju G o s p o d s t v a i R o p s t v a .
Ali, vratimo se poganskoj Dravi, Dravi-gradu G o s p o d a r a - r a t nika ne-radnika.
Ovu D r a v u , k a o svaku D r a v u , zanima i o n a priznaje samo
Djelovanje g r a a n a , koje se - ovdje - svodi na ratniko djelovanje.
P o g a n s k a D r a v a priznaje, d a k l e , k o d G r a a n i n a j e d i n o openitu
stranu ljudske egzistencije. M e u t i m , pojedinani e l e m e n t nije i ne
moe biti a p s o l u t n o iskljuen.
N a i m e , G o s p o d a r nije samo G o s p o d a r robova i graanin-ratnik
D r a v e . On je jo, n u n o , lan j e d n e P o r o d i c e . A pojedinana strana
egzistencije - k o d poganskog G o s p o d a r a - p r i p a d a Porodici.
U n u t a r svoje P o r o d i c e ovjek nije neki bilo koji G o s p o d a r , ne
ki G r a a n i n , neki ratnik. On je o t a c , suprug, sin; i on je ovaj o t a c ,
ovaj suprug: jedan takav, j e d a n poseban. S a m o to njegova poseb
nost priznata u Porodici i n j o m e nije zaista ljudska. N a i m e , k o d p o
ganskog G o s p o d a r a , koji ne radi, ljudsko, oovjeujue Djelovanje
svodi se na ratniku Akciju B o r b e . N o , n e m a B o r b e , n e m a rizika i
vota u n u t a r P o r o d i c e . D a k l e , P o r o d i c o m i u njoj nije priznato ljud
sko Djelovanje (die T a t ) k a o t a k v o , nego j e d i n o Sein, Statiki-danibitak, bioloka egzistencija ovjeka, oca, m u a , sina, b r a t a itd.
N o , dati j e d n o m biu apsolutnu vrijednost n e p r e m a o n o m e to
o n o ini, ve, n a p r o s t o , zato to jest, s obzirom na j e d n o s t a v n u inje
nicu njegovog Sein, njegovog Biti, - znai voljeti ga. M o e se, d a k l e ,
isto t a k o rei da se Ljubav ostvaruje u antikoj Porodici i n j o m e .
Budui p a k da Ljubav ne zavisi od djela, od djelatnosti ljubljenog,
ona ne moe biti zaustavljena ni s a m o m njegovom smru. Ljubei
ovjeka u njegovu nedjelovanju, na njega se gleda kao da je mrtav.
D a k l e , smrt ne moe nita promijeniti u Ljubavi, u vrijednosti to se
187
daje u Porodici i n j o m e . I zato Ljubav i kult mrtvih nalaze svoje

mjesto u krilu poganske Porodice.
Pojedinana i partikularistika P o r o d i c a jeste, dakle, nuna do
p u n a openite i univerzalistike poganske D r a v e . S a m o to je p o
ganski G o s p o d a r isto t a k o m a l o befriedigt, zadovoljen svojim po
rodinim ivotom kao i svojom g r a a n s k o m egzistencijom. U Dravi
i n j o m e ostvaruje se i priznaje njegova ljudska egzistencija. Ali, ova
egzistencija nije zaista njegova: nije on priznat. to se tie P o r o d i c e ,
ona priznaje njegovu o s o b n u , pojedinanu egzistenciju. Ali, ova bit
no n e d j e l a t n a egzistencija nije uistinu ljudska.
O n d j e gdje se ljudska Djela B o r b e i R a d a ne sintetiziraju u jed
nom jedinom ljudskom biu ovjek nije nikada p o t p u n o zadovo
ljen. Ostvarenje i priznanje iskljuivo openitog Djelovanja u Dra
vi zadovoljava ovjeka isto t a k o m a l o k a o i ostvarenje i priznanje
njegova osobnog, pojedinanog Bitka u Porodici.
Zacijelo bi - u principu - sinteza p o r o d i n e Pojedinanosti i
dravne Openitosti mogla da zadovolji ovjeka. Ali, j e d n a takva
sinteza je a p s o l u t n o n e m o g u a u p o g a n s k o m Svijetu. J e r , P o r o d i c a i
Drava m e u s o b n o se iskljuuju, a da ovjek pri t o m e ne m o e da
b u d e ni bez j e d n e ni bez druge.
N a i m e , za Porodicu je najvie vrijednost das Sein, prirodni Bi
tak, bioloki ivot njezina lana. N o , D r a v a zahtijeva od ovog lana
Porodice u p r a v o rizik njegova ivota, njegovu smrt za opu stvar. Is
puniti dunost G r a a n i n a znai, dakle, n u n o povrijediti z a k o n P o r o
dice, i o b r a t n o .
U p o g a n s k o m Svijetu ovaj sukob je neizbjean i bez izlaza: o
vjek ne moe da se o d r e k n e Porodice jer ne m o e da se o d r e k n e
Pojedinanosti svojega Bitka, a ne m o e se odrei ni D r a v e jer se
ne m o e odrei Openitosti svojega Djelovanja. I t a k o je on uvijek i
nuno zloinac, bilo p r e m a Dravi, bilo p r e m a Porodici. I to je o n o
to daje tragian k a r a k t e r p o g a n s k o m ivotu.
K a o i j u n a k antike tragedije, poganski Svijet G o s p o d a r a ratni
ka nalazi se, dakle, u neizbjenom i bezizlaznom s u k o b u , koji n u n o
zavrava smru, p o t p u n o m propau ovog Svijeta. E v o k a k o je H e
gel p r i k a z a o razvoj ove tragedije u P h G i .
Poganski svijet p r o p a d a , u posljednjoj analizi, zato to iskljuu
je R a d . Ali, n e p o s r e d n i uzronik njegove propasti je, iznenadit e m o
se, e n a . Jer, e n a predstavlja porodini princip, t j . onaj princip
Pojedinanosti koji se protivi D r u t v u k a o takvom i ija p o b j e d a zna
i p r o p a s t D r a v e , O p e n i t o g u p r a v o m smislu.
188
N a i m e , s j e d n e strane, e n a vri utjecaj na mlada ovjeka, koji

jo nije p o t p u n o rastavljen od P o r o d i c e , koji jo nije sasvim p o d r e
dio svoju Pojedinanost Openitosti D r a v e . S druge s t r a n e , i u p r a v o
zato to je Drava ratnika Drava, mladi - mladi j u n a k vojnik m o r a da u njoj k o n a n o prigrabi vlast. A doavi j e d n o m do vlasti,
ovaj mladi j u n a k (= A l e k s a n d a r Veliki) naveliko slavi svoju p o r o
dinu, jo ensku Pojedinanost. On tei da pretvori D r a v u u svoje
privatno vlasnitvo, u porodinu batinu, da od graana D r a v e na
pravi svoje vlastite podanike. I u t o m e uspijeva.
Z a t o ? D a k l e , ipak zato to poganska D r a v a iskljuuje R a d .
Budui da je jedina ljudska vrijednost o n a to se ostvaruje u i po
Borbi i riziku ivota, dravni ivot m o r a n u n o biti ratniki-ivot: po
ganska D r a v a je ljudska D r a v a samo utoliko ukoliko vodi vjeite
ratove iz prestia. N o , zakoni r a t a , grube sile, takvi su da najjaa
Drava m o r a m a l o po malo progutati najslabije. I t a k o se pobjed
niki Grad-drava malo po malo p r e t v a r a u Carstvo, - R i m s k o car
stvo.
N o , stanovnici M e t r o p o l e , G o s p o d a r i u p r a v o m smislu, odvie
su malobrojni, a da bi mogli braniti Carstvo. C a r m o r a da se za p o
m o u t e k n e vojnicima plaenicima. Z b o g toga graani G r a d a - d r a v e
nisu vie obavezani da ratuju. I m a l o po m a l o , n a k o n izvjesnog vre
m e n a , oni vie ne ratuju. Samim tim nisu vie u stanju da pruaju
o t p o r partikularizmu C a r a , koji ih ukida k a o Graane i p r e t v a r a u
pojedince to ine dio njegove oevine, u privatne osobe.
U k r a t k o , negdanji graani postaju robovi suverena. A oni to
postaju j e r to ve jesu. N a i m e , biti G o s p o d a r znai boriti se, staviti
svoj ivot na kocku. G r a a n i koji vie ne ratuju prestaju, dakle, biti
G o s p o d a r i i zato postaju R o b o v i rimskog C a r a . I z a t o , t a k o e r , pri
hvaaju ideologiju svojih robova: najprije Stoicizam, zatim Skeptici
zam i - k o n a n o - Kranstvo.
Doli smo, evo, do rjeenja p r o b l e m a koji nas interesira: G o
spodari su prihvatili ideologiju svojih R o b o v a , poganski ovjek G o
spodstva p o s t a o je kranski ovjek Ropstva, i to bez B o r b e , bez
Revolucije u p r a v o m smislu, - j e r su sami G o s p o d a r i postali R o b o v i .
Ili, tanije:
pseudorobovi,
ili - a k o se hoe - p s e u d o g o s p o d a r i . J e r ,
a k o oni vie nisu pravi Gospodari j e r vie ne riskiraju svoj ivot, oni
vie nisu ni pravi R o b o v i j e r vie ne r a d e u slubi drugoga. O n i su,
d a t a k o k a e m o , R o b o v i bez G o s p o d a r a , p s e u d o r o b o v i . Prestajui,
p a k , biti istinski G o s p o d a r i , o n i , na kraju, n e m a j u vie ni pravih R o
bova: oslobaaju ih, a na taj nain i sami R o b o v i postaju R o b o v i
bez G o s p o d a r a , pseudo-gospodari. O p r e k a G o s p o d s t v a i R o p s t v a je-
189
ste, d a k l e , ukinuta. M e u t i m , ne zato to su Robovi postali pravi

G o s p o d a r i . Vri se izjednaivanje u pseudo-gospodstvu, koje je - u
stvari - pseudoropstvo, R o p s t v o bez G o s p o d a r a .
Ovaj R o b bez G o s p o d a r a , ovaj G o s p o d a r bez R o b a - to je o n o
to H e g e l naziva Bourgeois, privatni vlasnik. Postajui u p r a v o privat
ni vlasnik, grki G o s p o d a r , graanin Polisa postaje miroljubivi Rim
ski Buruj (pacifist), podanik C a r a , koji i sam nije drugo nego Bur
u j , privatni vlasnik, ije je Carstvo obiteljsko imanje. Isto t a k o se u
bitnoj uvjetovanosti od privatnog vlasnitva vri i oslobaanje R o b o
va to postaju posjednici, Buruj i nalik na svoje exgospodare.
D a k l e , s u p r o t n o g r k o m Gradu-dravi R i m s k o j e carstvo j e d a n
buroaski Svijet. I on k a o takav postaje na kraju kranski Svijet.
Buroaski Svijet razrauje privatno Pravo - jedinu originalnu
tvorevinu R i m a , p r e m a H e g e l u . A temeljni p o j a m rimske juristike
misli, onaj pravne osobnosti (rechtliche Personlichkeit) 1 odgovara
stoikoj koncepciji ljudske egzistencije, k a o i principu porodinog
partikularizma. Sasvim k a o Porodica, privatno Pravo daje apsolutnu
vrijednost istom i j e d n o s t a v n o m Bitku ovjeka, nezavisno od nje
govih Djelovanja. I sasvim k a o u stoikoj koncepciji, vrijednost koja
se pridaje osobi ne zavisi od k o n k r e t n i h uvjeta njezine egzistenci
je: svagdje i uvijek je ovjek n e k a pravna osoba i svi su to j e d n a
k o . M o e se, p a k , rei da je b u r o a s k a D r a v a osnovana na privat
nom Pravu koje je stvarna osnova Stoicizma, shvaenog ne k a o
a p s t r a k t n a ideja, nego k a o drutvena, povijesna stvarnost.
A isto vai i za Skeptika nihilista: privatno vlasnitvo (Eigent u m ) njegova je stvarna baza i njegova drutvena, povijesna stvar
nost. Skeptik nihilist i R o b solipsist to pridaje istinsku vrijednost i
istinski bitak jedini s a m o m sebi p o n o v n o je javlja k o d privatnog Vla
snika to p o d r e u j e sve, i samu D r a v u , a p s o l u t n o m vaenju svojega
vlastitog i m e t k a . D a k l e , a k o je j e d i n a stvarnost partikularistikih ili,
k a k o ih nazivamo, individualistikih ideologija privatno Vlasnitvo,
1
Da bi se u vezi s Hegelovim shvaanjem pravne osobnosti izbjegli eventualni
nesporazumi, napominjemo slijedee: pravnu osobu u Hegelovom kontekstu ne smi
jemo shvatiti u uem znaenju koje je ona imala kod rimskih pravnika, a koje ima i
kod dananjih, naime, niti kao corpus, universitas personarum niti kao universitas
rerum, u smislu persona ficta, mystica, moralis ili personne morale kod fran
cuskih pravnika. Ovdje pravna osobnost znai subjekt prava koji je izvorno ovjek,
osoba, persona, premda Rimljani nisu imali tehnikog termina za osobu u smislu
pravnog subjekta. Ovdje, dakle, pravnu osobnost valja shvatiti kao pravnu sposob
nost osamljenog, od prirodne i drutvene stvarnosti odrijeenog subjekta, koji svoje
najegzaktnije ozbiljenje nalazi u pojedinanosti i iskljuivosti privatnog vlasnitva,
(prev.)
190
to znai da s a m o u b u r o a s k o m Svijetu, gdje vlada ideja ovog vlasni

tva, mogu ove ideologije postati stvarne drutvene snage.
N a p o k o n , upravo ova buroaska bit R i m s k o g a carstva, koja ob
janjava njegovo prelaenje u Kranski svijet, o m o g u u j e stvarnost
Kranstva to p r e t v a r a kransku ideju i kranski ideal u j e d n u dru
tvenu i povijesnu stvarnost. A evo zato.
Da bi bio zaista ljudsko bie, Buruj (koji se, u principu, ne bo
ri, koji ne riskira svoj ivot) m o r a da radi, sasvim k a o i R o b . Ali,
protivno R o b u , budui da n e m a G o s p o d a r a , on ne m o r a da radi u
slubi nekog drugog. On vjeruje, dakle, da radi za samoga sebe. N o ,
u hegelijanskoj koncepciji, rad m o e da b u d e doista R a d , specifino
ljudsko Djelovanje, samo p o d uvjetom da se vri p r e m a j e d n o j ideji
(projektu), tj. p r e m a n e e m d r u g o m nego to je dani bitak i - oso
bito - p r e m a n e e m d r u g o m nego to je dani bitak koji je sam rad
nik. R o b je m o g a o raditi na taj nain poto se oslanjao na ideju Go
spodara, G o s p o d s t v a , Slube ( D i e n s t ) . M o e se jo, osim toga (a u
t o m e je definitivno, hegelijansko rjeenje p r o b l e m a ) , raditi oslanjaju
i se na ideju Zajednice, D r a v e : m o e se - i m o r a se - raditi za
Dravu. Ali, Buruj ne m o e da uini ni j e d n o ni d r u g o . On vie
n e m a G o s p o d a r a koga bi m o g a o sluiti radei. A n e m a jo D r a v e
j e r Buroaski svijet s a m o je aglomeracija privatnih Vlasnika, odvoje
nih jednih od drugih, bez istinske zajednice.
ini se, dakle, da je p r o b l e m Buruja nerjeiv: on m o r a da radi
za drugog, a m o e da radi j e d i n o za samoga sebe. N o , u stvari, o
vjeku polazi za r u k o m da rijei svoj p r o b l e m i on ga rjeava p o m o u
buroaskog principa privatnog Vlasnitva. Buruj ne radi za drugoga.
Ali, isto t a k o , ne radi ni za samog sebe, shvaenog k a o bioloko biv
stvo (entitet - p r e v . ) . Radi za samoga sebe k a o za pravnu osobu,
ukoliko je privatni Vlasnik: radi za Vlasnitvo k a o t a k v o , t j . za vla
snitvo koje je postalo novac; radi za Kapital.
D r u g i m rijeima, R a d n i k buruj pretpostavlja - i stvara uvjete
za - E n t s a g u n g , Odricanje ljudske egzistencije; ovjek se transcendi
ra, n a d m a u j e , projicira se d a l e k o od samoga sebe projicirajui se u
ideju privatnog Vlasnitva, Kapitala, koji - m a k a r da je u p o t p u n o s t i
djelo Vlasnika - postaje nezavisan od njega i sebi ga p o d l a e , k a o
to G o s p o d a r p o k o r a v a r o b a , ipak s t o m razlikom to je sada p o k o
ravanje svjesno i s l o b o d n o prihvaeno od R a d n i k a . (Vidi se, n e k a
b u d e r e e n o u z a g r a d a m a , da za H e g e l a , k a o i za M a r x a , centralni
fenomen buroaskog Svijeta nije to da bogati buruj potinjava rad
nika, siromanog buruja, nego to da Kapital potinjava obojicu. Bi
lo k a k o bilo, buroaska egzistencija prepostavlja, raa i hrani Odri-
191
canje. A to je upravo o n o Odricanje koje se reflektira u kranskoj

dualistikoj ideologiji, osiguravajui joj j e d a n novi specifian, ne po
ganski sadraj. Isti kranski dualizam p o n o v n o se nalazi u buroaskoj egzistenciji: o p r e k a izmeu pravne O s o b e , privatnog Vlasni
ka, i ovjeka od kostiju i m e s a ; postojanje j e d n o g t r a n s c e n d e n t n o g
ideelnog Svijeta, koji je u svojoj stvarnosti predstavljen N o v c e m ,
K a p i t a l o m , k o j e m u , s m a t r a se, t r e b a da ovjek posveti svoja Djelo
vanja, da rtvuje svoje osjetilne, bioloke u d n j e .
to se, p a k , tie s t r u k t u r e kranske O n o s t r a n o s t i , o n a je nai
njena p r e m a zamisli o d n o s a koji su u R i m s k o m carstvu ostvareni iz
m e u C a r a i njegovih p o d a n i k a , odnosi koji - a k o s m o to vidjeli imaju isto porijeklo s k r a n s k o m ideologijom: odvijanje smrti, ud
nja za ivotinjskim ivotom, za Seinom, koja je u Kranstvu uzdig
n u t a do udnje, za b e s m r t n o u , za vjenim ivotom. P a , a k o G o
spodar poganin prihvaa kransku ideologiju svog r o b a , ideologiju
koja od njega ini Slugu apsolutnog G o s p o d a r a , Kralja n e b e s k o g ,
Boga, to se dogaa zato to - prestavi da riskira svoj ivot i posta
jui miroljubivi Buruj - on vidi k a k o prestaje biti Graanin koji
m o e da se zadovolji politikom djelatnou. On gleda na sebe k a o
n a pasivnog p o d a n i k a C a r a - d e s p o t a . Sasvim k a o R o b , o n n e m o e ,
d a k l e , nita izgubiti, a m o e sve dobiti zamiljajui t r a n s c e n d e n t n i
Svijet gdje su svi jednaki p r e d svemoguim G o s p o d a r o m , zaista op
enitim, koji, uostalom, priznaje apsolutnu vrijednost svakog Poje
dinca k a o takvog.
D a k l e , evo zato i k a k o je poganski Svijet G o s p o d a r a p o s t a o
krianski buroaski Svijet.
O p r e k o m p r e m a P a g a n i z m u , religiji G o s p o d a r a , G r a a n a - r a t n i ka koji su pravo vaenje davali s a m o Openitosti, o n o m e to vai za
sve i uvijek, Kranstvo, religija R o b o v a , ili - tanije - Podanika-Buruja, daje apsolutno vaenje Pojedinanosti, o n o m e to je ovdje
i sada. O v a p r o m j e n a j a s n o se oituje u m i t u o utjelovljenju B o g a i
Isusu Kristu k a o u ideji da B o g podrava d i r e k t a n , n e p o s r e d a n od
nos sa svakim ovjekom uzetim z a s e b n o , ne prolazei pri t o m kroz
openiti, t j . drutveni i politiki e l e m e n t Ljudske egzistencije.
Kranstvo j e , d a k l e , ponajprije partikularistika, p o r o d i n a i
ropska reakcija protiv p o g a n s k o g univerzalizma G o s p o d a r a - g r a a n a .
Ali, o n o je vie nego t o . O n o , osim toga, implicira ideju sinteze Pojedi
nanog i O p e g , t j . , t a k o e r , i Gospodstva i Ropstva: ideju Individuali
teta, t j . onog ozbiljenja openitih vrijednosti i stvarnosti u Pojedincu i
njime i onog opeg priznanja Pojedinca koja jedino mogu da prue o
vjeku die Befriedigung, najvie i k o n a n o Zadovoljenje.
192
D r u g i m rijeima, Kranstvo nalazi rjeenje p o g a n s k e tragedije.

I zato, od dolaska Kristova, n e m a vie prave tragedije, t j . neizbje
nog i doista bezizlaznog s u k o b a .
Sada itav p r o b l e m lei u ostvarenju kranske ideje Individuali
t e t a . A povijest kranskog Svijeta nije nita d r u g o n e g o povijest
ovog ostvarenja.
N o , p r e m a Hegelu, kranski antropoloki ideal (koji on p o t p u n o
usvaja) moe se ostvariti samo ukidanjem kranske teologije: ovjek
kranin m o e stvarno postati o n o to bi htio da b u d e s a m o postajui
ovjek bez B o g a , ili - a k o se hoe - ovjek-Bog. M o r a da ostvari u sa
mome sebi o n o to j e , u p o e t k u , vjerovao da je o s t v a r e n o u njegovom
Bogu. Da stvarno b u d e Kranin, m o r a sam postati Krist.
P r e m a kranskoj Religiji, Individualnost, sinteza P o j e d i n a n o g i
O p e g , d o g a a se j e d i n o u O n o s t r a n o s t i i kroz O n o s t r a n o s t , poslije
smrti ovjeka.
O v o shvaanje ima smisla s a m o o n d a ako se pretpostavi da je
ovjek b e s m r t a n . N o , p r e m a H e g e l u , b e s m r t n o s t je nespojiva sa sa
m o m biti ljudskog bitka i, p r e m a t o m e , sa s a m o m kranskom a n t r o
pologijom.
Ljudski ideal m o e , dakle, biti ostvaren samo a k o je takav da ga
moe ostvariti ovjek smrtan i koji zna da je takav. D r u g i m rijei
m a , kranska sinteza m o r a da se izvri, ne na D r u g o m svijetu, posli
je smrti, n e g o na o v o m e svijetu, za ivota ovjekovog. T o , p a k , zna
i da transcendentno O p e (Bog) koje priznaje Pojedinanost m o r a
da b u d e n a d o m j e t e n o O p i m koje je i m a n e n t n o Svijetu. A za H e
gela, ovo i m a n e n t n o O p e moe da b u d e samo D r a v a . U Dravi i
D r a v o m , u kraljevstvu zemaljskom, m o r a da se ostvari o n o za to
se mislilo da se ostvaruje B o g o m u Kraljevstvu N e b e s k o m . I zato
H e g e l kae da je apsolutna D r a v a koju on ima p r e d oima (Nap o l e o n o v o Carstvo) ostvarenje kranskog Kraljevstva n e b e s k o g .
D a k l e , historija kranskog Svijeta je historija p o s t e p e n o g ostva
rivanja o n e idealne D r a v e gdje e ovjek, n a p o k o n , biti zadovo
ljen, ostvarujui se k a o Individualnost, - k a o sinteza O p e g i Poje
dinanog, G o s p o d a r a i R o b a , B o r b e i R a d a . Ali, da bi m o g a o ostva
riti ovu D r a v u , ovjek m o r a odvratiti svoj pogled od O n o s t r a n o s t i ,
zaustaviti ga na o v o m e svijetu i djelovati jedino radi ovozemaljskih
interesa. D r u g i m rijeima, t r e b a da precrta kransku ideju transcen
dencije. I zato je razvoj kranskog Svijeta podvojen: s j e d n e s t r a n e ,
postoji stvaran razvoj koji p r i p r e m a drutvene i politike uvjete za
dolazak apsolutne D r a v e i j e d a n ideelan razvoj koji uklanja transcendentni ideal, koji sputa n e b o na Zemlju, k a k o k a e H e g e l .
193
Ovaj ideelan razvoj koji rui kransku Teologiju djelo je I n t e

lektualca. H e g e l se m n o g o interesira za f e n o m e n kranskog ili bur
oaskog Intelektualca. O njemu govori u Odsjeku B VI poglavlja i
posveuje mu itavo V poglavlje 1 .
Ovaj I n t e l e k t u a l a c m o e da o p s t a n e samo u kranskom buroa
s k o m Svijetu, gdje se m o e ne biti G o s p o d a r , t j . moe se n e m a t i
R o b o v e i ne boriti se, a da zbog toga ipak ovjek i sam ne p o s t a n e
R o b . Ali, buoaski I n t e l e k t u a l a c je ipak neto drugo od Buruja u
p r a v o m smislu. J e r , a k o je o n , sasvim k a o i B u r u j , n e - G o s p o d a r ,
b i t n o miroljubiv i ne bori se, on se razlikuje od Buruja time to,
isto t a k o , i ne radi. D a k l e , n e m a bitne znaajke R o b a k a o to n e m a
ni one Gospodara.
B u d u i da nije R o b , Intelektualac se m o e osloboditi b i t n o rop
ske strane Kranstva, n a i m e , njegovog teolokog, t r a n s c e n d e n t n o g
e l e m e n t a . Ali, budui da nije G o s p o d a r , m o e da o s t a n e pri elemen
tu P o j e d i n a n o g , pri individualistikoj ideologiji kranske a n t r o
pologije. U k r a t k o , budui da nije ni G o s p o d a r ni R o b , on m o e - u
o v o m nita, u ovoj odsutnosti svake d a n e determinacije - ostvariti,
da t a k o k a e m o , sintezu G o s p o d s t v a i R o p s t v a : m o e je zamisliti.
S a m o to, zato to nije ni G o s p o d a r ni R o b , t j . zato to se uzdrava
od svakog R a d a i od svake B o r b e , ne m o e doista ostvariti sintezu
koju otkriva: ova sinteza koju zamilja Intelektualac ostaje bez Bor
be i bez R a d a , isto verbalna.
No radi se o ovom ostvarenju, jer s a m o stvarnost sinteze m o e
zadovoljiti ovjeka, dovriti Povijest i potvrditi apsolutnu Z n a
nost. T r e b a , d a k l e , da se ideelni proces spoji sa stvarnim p r o c e s o m ,
t r e b a da drutveni i povijesni uvjeti b u d u takvi da Intelektualeva
ideologija m o e biti ostvarena. N o , to se deava u vrijeme francuske
revolucije, u toku koje se i m a n e n t n a ideja Individualiteta, to su je
razradili Intelektualci Stoljea prosvjetiteljstva, ostvarila u Borbi i
B o r b o m Buruja-radnika, najprije revolucionara, a zatim graanina
univerzalne i h o m o g e n e D r a v e ( n a p o l e o n s k o g Carstva).
Ozbiljenje kranske Misli, koju je laicizirao I n t e l e k t u a l a c i koja
je na taj nain postala ostvarljiva, nije mogue bez B o r b e , bez dru
tvenog r a t a , bez rizika ivota. I to iz, t a k o rekavi, metafizikih
razloga. Budui da je Misao koju valja ostvariti Ideja sinteze G o
spodstva i R o p s t v a , o n a m o e biti ostvarena s a m o a k o se ropski ele
m e n t R a d a udrui s e l e m e n t o m B o r b e na ivot i smrt, koji karakteri1
Intelektualac iz V pogl. (ovjek to ivi u drutvu i dravi, vjerujui ili dajui
utisak da je sam na svijetu) susree se u svim etapama buroaskog Svijeta. Ali, opi
sujui ga, Hegel prije svega misli na svoje savremenike.
194
zira G o s p o d a r a : da bi postao zadovoljeni G r a a n i n apsolutne

D r a v e , Buruj-radnik mora postati R a t n i k , t j . m o r a uvesti smrt u
svoju egzistenciju, svjesno i h o t i m i n o riskirajui svoj ivot, sasvim
jasno uviajui da je s m r t a n . No vidjeli s m o da u b u r o a s k o m Svije
tu n e m a G o s p o d a r a . D a k l e , B o r b a o kojoj je rije ne m o e biti kla
sna b o r b a u p r a v o m smislu, rat izmeu G o s p o d a r a i R o b o v a . Buruj
nije ni R o b ni G o s p o d a r ; on je - b u d u i da je r o b kapitala - svoj
vlastiti R o b . M o r a se, dakle, osloboditi samoga sebe. I z a t o oslobodi
laki rizik ivota p o p r i m a oblik ne rizika na b o j n o m polju, n e g o rizi
ka koji je stvorila R o b e s p i e r r o v a Strahovlada. Postavi Revolucio
n a r , Buruj-radnik sam stvara situaciju koja u njega uvodi e l e m e n t
smrti. I s a m o zahvaljujui Strahovladi (la T e r r e u r ) ostvaruje se ideja
k o n a n e Sinteze, koja ovjeka definitivno zadovoljava.
U Strahovladi se r a a D r a v a gdje je p o s t i g n u t o o v o zadovolje
nje. Ova D r a v a j e , za a u t o r a P h G e , N a p o l e o n o v o C a r s t v o . A sam
N a p o l e o n je ovjek p o t p u n o zadovoljen, koji, u k o n a n o m Z a d o
voljenju i njime, dovrava t o k historijskog razvoja ovjeanstva. On
je ljudski Individuum u p r a v o m i strogom smislu rijei, jer se njime,
ovim o d r e e n i m p o j e d i n c e m , ostvaruje uistinu o p e n i t a zajednika
stvar; i j e r je ovaj pojedinac priznat u samoj svojoj pojedinanosti
od sviju, o p e n i t o . N j e m u j e d i n o nedostaje Samosvijest; on jest sa
vren ovjek, ali to jo ne zna, i z a t o u s a m o m n j e m u ovjek nije
p o t p u n o zadovoljen. On ne m o e sam o sebi rei sve o n o to s a m
ja n e t o m o njemu r e k a o .
N o , j a sam t o r e k a o jer sam t o proitao u P h G i . D a k l e , H e g e l ,
a u t o r P h G e , j e s t e , da t a k o k a e m o , N a p o l e o n o v a Samosvijest. A
budui da ovjek savren, p o t p u n o zadovoljen o n i m to on jest, m o
e da b u d e samo ovjek koji zna to on j e , koji je p o t p u n o svjestan-sebe, N a p o l e o n o v a egzistencija, ukoliko je svima objavljena u P h G i
i n j o m e , predstavlja ostvareni ideal ljudske egzistencije.
Z a t o kransko razdoblje (VI pogl., B ) , koje kulminira u N a p o
l e o n u , m o r a d a b u d e d o p u n j e n o j e d n i m treim, u o s t a l o m v e o m a
k r a t k i m (VI pogl., C) historijskim razdobljem koje je o n o N j e m a k e
filozofije, a ovo posljednje razdoblje kulminira u H e g e l u - a u t o r u
PhGe.
F e n o m e n koji dovrava historijski razvoj i koji t a k o o m o g u u j e
apsolutnu Z n a n o s t jeste, dakle, shvaanje (Begreifen) N a p o l e o n a
po H e g e l u . O v a dijada to je obrazuju N a p o l e o n i H e g e l je ovjek
savren, p o t p u n o i definitivno zadovoljen o n i m to on jest i time
to on zna da to jest. U tome je ostvarenje ideala to ga je objavio
mit o Isusu Kristu, o ovjeku-Bogu. I z a t o H e g e l zavrava VI p o -
195
glavlje rijeima: Er ist d e r e r s c h e i n e n d e G o t t . . . ; To je B o g koji se

pojavljuje, stvarni, pravi K r i s t . . .
N o , rekavi t o , H e g e l se s m a t r a obveznim da se r a z r a u n a s
kranskim, teolokim t u m a e n j e m ideje Krista. M o r a da govori o
o d n o s u izmeu svoje filozofije, izmeu P h G e i kranske teologije.
M o r a da kae to je uistinu ova teologija.
T o j e c e n t r a l n a t e m a V I I poglavlja.
TUMAENJE OPEG UVODA

U V I I P O G L A V L J E (str. 4 7 3 - 4 8 0 )
Potpuni
tekst
etvrtog
i petog predavanja
1937-1938.
kolske
godine
P o t o s m o proitali prvih est poglavlja P h G e i z n e n a e n i s m o

to nailazimo na V I I p o d naslovom Religija. N a i m e , s j e d n e stra
n e , H e g e l je u vie navrata govorio o religiji. S d r u g e s t r a n e , razvoj
VI poglavlja vodi nas do kraja historijskog p r o c e s a , do N a p o l e o n a i
d o samog H e g e l a , tanije, d o njegove P h G e . to o n d a znai ovo P o
glavlje p o s v e e n o Religiji? H e g e l p r e d v i a o v o pitanje pa na ni od
govara u U v o d u u V I I poglavlju.
H e g e l e nas upozoriti u I I I odsjeku V I I poglavlja da slijed po
glavlja P h G e nije vremenski slijed. To j e , u o s t a l o m , oevidno. VI
poglavlje zapoelo je analizom drevne G r k e i vodilo nas do 1806.
V I I poglavlje p r o u a v a najprije primitivne religije, zatim grku reli
giju i n a p o k o n Kranstvo. VI i V I I poglavlje su, d a k l e , paralelni;
o n a se dopunjuju. U VI Poglavlju H e g e l analizira historijski razvoj u
p r a v o m smislu rijei. U V I I poglavlju p r o u a v a Religije koje su na
stale u t o k u ovog razvoja. I m a , m e u t i m , i svjesnog o d s t u p a n j a .
Prvi odsjek VI poglavlja o b r a u j e grko-rimski Svijet, drugi od
sjek kranski Svijet, od njegova p o s t a n k a do francuske revolucije;
trei raspravlja o p o s t r e v o l u c i o n a r n o m Svijetu, u k o j e m u se razvija
N j e m a k a filozofija. I odsjek j e , naprotiv, posveen N a t u r l i c h e Religion, t j . primitivnim Religijama, koje su p r e t h o d i l e - b a r logiki grko-rimskoj Religiji. O v a je p r e d m e t 2. odsjeka. N a p o k o n , 3. od
sjek raspravlja o Kranstvu, a kraj Poglavlja obiljeava definitivna
r a z r a d a p r o t e s t a n t s k e teologije. Razlog ovog o d s t u p a n j a m o e lako
da se p o k a e .
U VI poglavlju H e g e l je htio prouiti drutvenu, politiku stranu
ljudske egzistencije, p r o b l e m o d n o s a Pojedinaca i D r a v e . Z a t o svo
je prouavanje poinje G r k o m , gdje se, p r e m a njegovu miljenju,
197
obrazovala prva D r a v a u p r a v o m smislu, prvo ljudsko Drutvo u

strogom smislu rijei. N o , u Religiji reflektira se ne s a m o o d n o s o
vjeka p r e m a Dravi, p r e m a drutvenom Svijetu, n e g o i njegovi od
nosi p r e m a prirodnom Svijetu, p r e m a Prirodi, t j . p r e m a sredini u ko
joj je ovjek ivio prije negoli je stvorio D r a v u u p r a v o m smislu. U
I odsjeku V I I poglavlja prouava H e g e l p o d i m e n o m Naturliche R e ligion Religiju ovog, da t a k o k a e m o , preddravnog razdoblja. Ovaj
Odsjek n e m a , dakle, ekvivalenta u VI poglavlju. to se tie 2. i
3. odsjeka V I I poglavlja, oni grosso m o d o odgovaraju 1. i 2. odsjeku
VI poglavlja. N a p r o t i v , 3. odsjek ovog Poglavlja n e m a ekvivalenta u
V I I poglavlju. A to se objanjava time da je postrevolucionarno raz
doblje, j e r je p o s t k r a n s k o , isto t a k o postreligiozno u o p e . Ovdje
Filozofija (njemaka) zauzima mjesto Religije, a H e g e l o v a Z n a n o s t ,
k o j o m zavrava ova Filozofija, pozvana je da, j e d n o m zauvijek, za
mijeni svaku vrst Religije u ljudskoj egzistenciji.
Preostaje da se odgovori na drugo pitanje: zato H e g e l posveu
je j e d n o p o s e b n o poglavlje Religiji k a d je o njoj ve prije govorio.
Na ovo pitanje o d g o v a r a 1. dio U v o d a u V I I poglavlje.
Openiti odgovor d a t je u prvoj reenici.
H e g e l tu kae ovo (str. 473, r. 3 - 1 0 ) :
Religija se, istina [shvaena] kao Svijest [izvanjska] o apsolutnoj bitnoj - Stvar
nosti kao takvoj (uberhaupt) pojavljivala do sada i u konkretnim-oblikovanjima (Gestalttungen) [koja srao razmatrali], i ova se - na jedan openiti nain - razlikuju [jed
na od drugih] kao Svijest [izvanjska] [IIII pogl.], Samosvijest [IV pogl.], Um [V pogl.]
i Duh [VI pogl.]. Ali samo [Religija se u njima pojavila] sa stajalita Svijesti [izvanj
ske], koja je svjesna apsolutne bitne-Stvarnosti. U ovim konkretnim-oblikovanjima ne
pojavljuje se, dakle, apsolutna bitna-Stvarnost o sebi i za samu sbe, ne pojavljuje se
Samosvijest Duha.
O v o je mjesto hotimice dvosmisleno. To je j e d n o od onih mje
sta koje su hegelijanci s desnice mogli citirati k a o p o t v r d u svojega
teistikog t u m a e n j a H e g e l o v e misli.
Pogledajmo najprije teistiko - i o n o j e , uostalom, heretiko
- t u m a e n j e mjesta. P r e t p o s t a v i m o da ovdje absolutes Wesen i
Geist znae B o g a . U t o m sluaju mjesto znai ovo: do sada se go
vorilo o stavu to ga ovjek zauzima p r e m a B o g u , o nainu k a k o o
vjek postaje svjestan boanstva. Ali, jo nije bilo rijei o s a m o m e
Bogu, o nainu k a k o Bog postaje sebe svjestan u Religiji i n j o m e ,
nezavisno od svoje objave ljudima. O v o mjesto bi, dakle, impliciralo
misao da ima B o g , D u h koji je drukiji od ljudskog D u h a , koji se
s a m o m e sebi otkriva u i po razliitim Religijama to ih t o k o m histo-
198
rije proizvodi u ljudskim svijestima. U V I I poglavlju t r e b a l o bi dati

tumaenje ovih samoobjava Bojih.
Ali, ovo teistiko tumaenje apsolutno j e n e m o g u e . A k o P h G a
ima nekog smisla, o n d a Geist o k o j e m u je rije nije nita d r u g o nego
ljudski D u h : n e m a D u h a izvan Svijeta, a D u h u Svijetu - jeste o
vjek, ovjeanstvo, opa Povijest.
D a k l e , polazei o d a t l e , t r e b a dati j e d n o drugo t u m a e n j e mjestu
o k o j e m u je rije.
Sto je apsolutna bitna-Stvarnost (absolutes W e s e n ) za a u t o r a
PhGe?
O n o to je doista stvarno nije P r i r o d a , p r i r o d ni Svijet drukiji
od ovjeka. J e r , uistinu, stvarni Svijet ukljuuje ovjeka. O b r a t n o ,
ovjek izvan Svijeta samo je apstrakcija. Stvarnost j e , dakle, Svijet
to ukljuuje ovjeka, ovjek to ivi u Svijetu. to j e , sada, bitna-Stvarnost ovog Stvarnog, njegovo W e s e n , njegova bit, njegova
entelehija, njegova ideja? To je ovjek, ukoliko je neto drugo
od Svijeta, no koji ipak m o e da opstoji jedino u Svijetu. ovjek je
bitna-Stvarnost postojeeg Stvarnog: to je za H e g e l a , k a o i za svakog
idokranskog mislioca, aksiom koji valja prihvatiti b e z diskusije:
D e r Geist ist h o h e r als die N a t u r , kae on negdje. Ali, apsolutna
bitna-Stvarnost nije ljudski individuum (Pojedinac). J e r , osamljeni-ovjek postoji, u stvari, isto t a k o m a l o k a o i ovjek-izvan-Svijeta
i
Svijet-bez-ovjeka. Bitna-Stvarnost Stvarnog - to je ovjeanstvo
uzeto u svojoj prostoro-vremenskoj cjelini. To je o n o to H e g e l na
ziva objektiver Geist, Weltgeist, Volksgeist, ali, t a k o e r , i
Geschichte (Povijest) ili - jo ko n kr et nij e - Staat, D r a v a shva
ena k a o D r a v a , D r u t v o shvaeno k a o takvo.
I H e g e l kae da je ova bitna-Stvarnost bila do sada r a z m a t r a n a
vom S t a n d p u n k t des Bevvusstseins aus. No Bewusstsein - to je Svijest-o-vanjskoj-stvarnosti, o ne-Ja koje je suprotstavijeno J a , o spo
z n a t o m objektu koji je suprotstavljen spoznavajuem subjektu. Radi
lo se, dakle, o stavu to ga je ljudski individuum (Pojedinac) zauzi
m a o p r e m a ovjeku k a o takvom, shvaenom k a o Bitna-stvarnost
Stvarnoga u o p e , budui da je ova Bitna-stvarnost-za ovog ovjeka
- neto izvanjsko, samostalno, njemu suprotstavljeno. U stvari je ova
apsolutna bitna-Stvarnost, tj. entelehija cjeline Stvarnog, isto t a k o
entelehija svakog ljudskog individuuma. T a k o je D r a v a s a m o sa
b r a n a i povezana cjelina G r a a n a , a svaki G r a a n i n je o n o to je
samo kroz participaciju na Dravi. Ali, t a k o dugo d o k to ovjek se
bi ne objasni, t a k o dugo d o k stvarnost D r a v e , politikog ivota izri
ito ne objavi ovu injenicu, ovjek se suprotstavlja Dravi i gleda u
199
D r a v u nezavisnu, s a m o s t a l n u bitnost. T a k o je on u stavu Bewusstseina. M o e se, dakle, rei: do sada se raspravljalo o razliitim sta
vovima to ih individuum koji se suprotstavlja ovjeanstvu, totalite
t u , D r a v i , zauzima p r e m a njima.
Ali, sa stajalita ovjeka-Bewusstsein-a bitna-Stvarnost nije sa
mo D r a v a . Ovaj ovjek suprotstavlja, t a k o e r Svijet J a , vidi u nje
mu j e d n u samostalnu bitnost. D a k l e , s a m a bitna-Stvarnost ovoga
Svijeta bit e za nj j e d n a samostalna, n j e m u o p r e n a Stvarnost. I na
taj nain o n a je za njega j e d n a b o a n s k a bitna-Stvarnost. Za njega
je absolutes Wesen Bog ili - openitije - B o a n s k o .
P r e m a t o m e , govorei o bitnoj-Stvarnosti sa stajalita Bewusstseina ( k a k o to ini u I I I i IV poglavlju), H e g e l je m o r a o govoriti o
Religiji. D r u g i m rijeima, govorio je o stavu koji ovjek to se B o g u
suprotstavlja, to se od B o g a razlikuje, zauzima p r e m a n j e m u . G o
vorio j e , d a k l e , na svaki nain o Religiji u najirem smislu rijei.
Prvi dio teistikog t u m a e n j a bio j e , d a k l e , ispravan. S a m o , rije
i Religija i absolutes W e s e n t r e b a shvatiti u smislu koji im daje
ateist. I u istom ateistikom smislu t r e b a tumaiti drugi dio reenice.
Rije je o apsolutnoj bitnoj-Stvarnosti uzetoj o samoj sebi i za
s a m u sebe, tj. rije je o ovjeku k a o t a k v o m , o kolektivnom ovje
ku to ivi u Svijetu, o Weltgeistu, o Volksgeistu, na kraju izlaganja,
o Dravi. Ali, ne vie sa stajalita Bewusstseina, individuuma to se
suprotstavlja Dravi i vidi je izvana. Rije je o Selbstbewusstsein des
Geistes. To e rei da se u V I I poglavlju radi o t o m e da se p o k a e i
razumije k a k o D u h razumije samog sebe k a o takvog, a ne s a m o i u
po stavovima indivduuma p r e m a njemu. N o , p r e m a H e g e l u , ovo samo-razumijevanje D u h a - ili - Volkgeista - vri se u Religiji i Religi
j o m (u najirem smislu rijei). U V I I poglavlju bit e, d a k l e , rije o
sadraju religioznog znanja, tj. o Teologiji.
P r e m a H e g e l u , ovjek sebe shvaa k a o osamljenog individuuma
u Filozofiji i n j o m e . I sva
prethegelijanska
filozofija bila je u t o m e
smislu filozofija Bevvusstseina, koja j e , s j e d n e strane, prouavala i
otkrivala subjekt suprotstavljen o b j e k t u , ljudski individuum suprot
stavljen p r i r o d n o m Svijetu i, s druge s t r a n e , samostalan objekt koji
je izvan subjekta. to se tie ovjeka koji tvori cjelinu sa Svijetom,
tj. stvarnog, kolektivnog, hostorijskog ili, a k o se hoe - D r a v e , on
se sam sebi objavljuje u Religiji i n j o m e . I zato Filozofija (prethegelijanska) Bevvusstseina nuno m o r a biti n a d o p u n j e n a n e k o m Religi
jom. I o b r a t n o , svaka Religija proizvodi svoju filozofsku d o p u n u .
J e r , u Religiji se das W e s e n tumai k a o ne-ovjek, k a o da je izvan
o v j e k a . P o b o a n ovjek koji h o e da razumije samoga sebe m o r a ,
200
dakle, da sebe razumije k a o W e s e n u suprotstavljenog, t j . k a o Be

vvusstsein: m o r a , d a k l e , da sebe shvati u j e d n o j (prethegelijanskoj)
Filozofiji i p o m o u nje.
T e k n a k o n to je D r a v a postala takva da se u njoj ukida op r e k a P o j e d i n a n o g i O p e n i t o g , m o e da iezne o p r e k a izmeu Fi
lozofije i Religije. K a d a D r a v a b u d e Tun Aller u n d J e d e r , j e d n o
ope sabiranje pojedinanih djelovanja, u k o j e m u je djelovanje sva
koga o n o sviju, i o b r a t n o , ovjek e vidjeti da je apsolutna bitna-Stvarnost i njegova vlastita. T i m e e o n a prestati da b u d e n j e m u
suprotstavljena, prestat e biti boanska. On e je spoznati ne u Teo
logiji, nego p u t e m j e d n e Antropologije. A ista ova Antropologija ot
krit e mu i njegovu vlastitu bitnu-Stvarnost: o n a e zamijeniti ne sa
mo Religiju n e g o i filozofiju. Ova, p a k , sinteza Filozofije i Religije,
koju je omoguila stvarnost apsolutne D r a v e , nije nita drugo ne
go H e g e l o v a Z n a n o s t , t j . p o s e b n o i njegova P h G a . I u p r a v o je ova
P h G a , u p r a v o m smislu rijei, Selbstbewusstsein des Geistes to se
prouava u r a z m a t r a n o j reenici.
O v o Selbstbewusstsein je apsolutno Z n a n j e opisano u V I I I p o
glavlju. A razvoj opisan u V I I poglavlju objanjava genezu ovog
Z n a n j a , koje, budui da je sinteza Pojedinanog i O p e g , proizlazi
isto toliko iz p r e t h o d n i h Filozofija o kojima je bila rije u prvih est
poglavlja koliko i iz Religija to su opisane u V I I poglavlju.
To je ateistika interpretacija mjesta, koja je j e d i n o spojiva sa
cijelom P h G o m . Ali, dovoljno je da p r o i t a m o s a m o V I I poglavlje
pa da uvidimo k a k o valja odbaciti teistiku interpretaciju.
U n j e m u H e g e l govori o Religiji; - o n a je t e m a Poglavlja. Ali,
on uzima ovu rije u j e d n o m zaista vrlo irokom smislu. T a k o , govo
rei o grko-rimskoj Religiji, on govori m n o g o m a n j e , o pogan
skoj teologiji n e g o o antikoj umjetnosti: o skulpturi, o e p u , o trage
diji, pa ak i o komediji. N o , tvrditi da se govori o Bogu k a d a se
govori o Aristofanu, rei da B o g samoga sebe s a m o m e sebi objavlju
je i postaje sebe svjestan objavljujui se G r c i m a kroz Lisistratu, na
primjer, - znai ipak odvie vrijeati zdravo rasuivanje.
Sadraj V I I poglavlja, naprotiv, v e o m a se d o b r o slae s ateisti
k o m interpretacijom. R a d i se o sasvim o p e n i t o m p r o c e s u razvoja
nesvjesne, simbolike, mitske antropologije: u n j e m u g l e d a m o o
vjeka k a k o govori o s a m o m e sebi vjerujui da govori o n e e m dru
gom. R a d i se o mitu u p r a v o m smislu rijei i ovaj mit j e , u naoj
terminologiji, isto toliko umjetnost koliko teologija. D a k l e , Religija
(primitivna i antika) i umjetnost objavljivale su ovjeku njegovu
openitu (drutvenu, politiku) stvarnost, d o k se pojedinana (pri-
201
vatna) stvarnost n j e m u objavljivala u i po Filozofiji u u e m smislu

rijei. ( P r e m a H e g e l u , u postrevolucionarnoj Dravi bit e, d a k l e ,
sasvim j e d n a k o , n e m o g u e napisati tragediju ili sagraditi lijepu gra
evinu k a o to e biti n e m o g u e osnovati n e k u Religiju ili tjerati ne
ku Filozofiju Bevvusstseina.)
Da bi s ove stvari skinuo svaku m o g u u sumnju, citirat u j e d a n
tekst koji je gotovo istovremen sa P h G o m , a gdje se H e g e l izraava
na m n o g o jasniji nain.
U Jenskim p r e d a v a n j i m a (1803-1804) nalazimo slijedee mjesto
(Sv. X I X , str. 232) (1):
Apsolutni Duh jednog Naroda je apsolutan opi element... koji u sebi apsorbi
ra sve pojedinane Svijesti. [On je] apsolutna jednostavna-ili-nepodijeljena, iva [i] je
dina supstancija. [I] ova [supstancija] mora, osim toga, da bude djelatna supstancija i
[ona mora] da se suprotstavlja samoj sebi [uzetoj] kao [izvanjska-] Svijest... Ovo po
stajanje-drukijim od samoga sebe je [injenica] da se Duh kao jedno pasivno-bivstvo
odnosi prema samome sebi [shvaenom] kao jedno aktivno-bivstvo, da [Duh], kao dje
latan Narod, - [tj. kao] jedno svjesno-postojee-bivstvo, prelazi u proizvod [djelovanja], [tj.] u bivstvo-jednako-samome-sebi. Ukoliko, pak, ovo zajedniko djelo sviju
jeste djelo [to ga oni proizvode] kao [izvanjaska-] Svijest, oni se sami za sebe u-ovomedjelu uspostavljaju kao izvanjsko-bivstvo. Ali, ovo izvanjsko-bivstvo je njihovo djelo
vanje; ono je tek to to su oni od njega stvorili; oni sami ukoliko-djeluju... jesu [ovo
izvanjsko-bivstvo]. A u ovoj izvanjskosti u odnosu na same sebe... oni sebe promatra
ju kao jedan Narod. Ovo pak djelo, koje je njihovo, ba time je sam njihov vlastiti
Duh. Oni proizvode (erzeugen) ovaj Duh; ali oni ga oboavaju (verehren) kao bivstvo-koje-postoji-kao-dani-bitak (Seiender) za samo sebe. A ovaj Duh je [uistinu] za
samoga sebe: jer njihova djelatnost kojom ga proizvode jeste dijalektiko-ukidanje
(Aufheben) njih samih; ovo, pak, dijalektiko-ukidanje njih samih prema kojemu tee
je za-sebe-postojei opi Duh.
Smisao je jasan. - N a r o d djeluje, pa se u ovom kolektivnom dje
lovanju i njime stvara k a o Drava ili organizirani N a r o d , t j . postaje
stvaran k a o Narod. Ali, proizvod djelovanja odrjeuje se od djelova
nja i od djelatnika. Za djelatnika postaje ovaj proizvod vanjska,
samostalna stvarnost, koja p r i p a d a stvarnom Svijetu, u k o j e m u dje
latnik, u k o j e m u djelatnici ive i djeluju. Stoga, k a d a djelatnik p r e
stane djelovati i p o k u a v a da shvati o n o to je n a p r a v i o , postaje
n u n o Bewusstsein, svjestan j e d n o g vanjskog bivstva. ( N u n o , j e r je
djelovanje j e d i n a spojnica izmeu Ja i Ne-Ja, u kontemplaciji (pro
m a t r a n j u ) Bitak je uvijek samostalno, dano ne-Ja.) Na taj nain,
ovjek koji k o n t e m p l i r a D r a v u , N a r o d , shvaa ove k a o samostalna
bivstva. I, kae H e g e l , oni ga oboavaju k a o dani-statiki-Bitak
(koji postoji) za samoga sebe. I to je ono shvaanje N a r o d a k a o
N a r o d a koje se vri u m i t s k o m obliku, a izraava se U m j e t n o u ili
Teologijom.
202
S a m H e g e l k a e to v e o m a jasno u j e d n o m d r u g o m t e k s t u koji se
nalazi u System der Sittlichkeit (iz 1802?), gdje se m o e proitati ovo
(Sv. V I I , str. 467):
Openitost koja se sebi na jedan apsolutan nain pripojila Pojedinanost (Besonderheit se ovdje uzima kao Einzelheit) jeste boanstvenost Naroda (Gottlichkeit
des Volkes). A ova [ista] Openitost, promatrana u ideelnom obliku Pojedinanosti,
jeste Bog Naroda (Gott des Volkes): ovaj Bog je idealan nain da se promatra Na
rod.
P o t o je u 1. reenici naznaio t e m u V I I poglavlja, H e g e l od
m a h prelazi na preispitivanje religioznih t e m a iz p r e t h o d n i h est p o
glavlja. U p r a v o s m o vidjeli da se ovdje poglavito radilo o stavu to
ga ljudski individuum zauzima p r e m a apsolutnoj bitnoj-Stvarnosti, za
koju s m a t r a da je neto drugo od s a m o g a njega.
Ovaj p o j a m W e s e n a pojavio se prvi p u t a u I I I poglavlju: Kraft
u n d V e r s t a n d , gdje je bila rije o R a z u m u vulgarne Z n a n o s t i , poim e n i c e n e w t o n o v s k e Fizike.
E v o k a k o H e g e l rezimira to j e t a m o r e k a o (str. 435, r . 1 1 - 1 6 ) :
Ve [izvanjska-] Svijest, ukoliko je Razum, postaje [izvanjska-] svijest o Nadosjetilnom, tj. o Unutranjem-ili-prisnom objektivne-ili-stvarobitkujue empirijske-egzistencije. Ali, Nadosjetilno, Vjeno, nije vano ime koje mu se daje, jeste bez-osobnog-Ja (selbstlos). To je samo openito-bivstvo koje je jo veoma daleko od toga da
bude Duh koji sebe spoznaje kao Duha.
R o b s e svojim R a d o m uzdignuo d o V e r s t a n d a , d o R a z u m a stva
r a o c a apstraktnih p o j m o v a . Budui da on sam mijenja Svijet p r e m a
j e d n o j ideji, sklon je da vjeruje k a k o i s a m ovaj Svijet p o k r e e n e k a
ideelna, nadosj etilna p o k r e t n a snaga. Iza osjetilnog f e n o m e n a o
vjek V e r s t a n d a vidi das W e s e n , nad-osjetilnu bitnuStvarnost. Ide
ja ili esencija stvari je njezina entelehija, njezino I n n e r e s . Ali,
R o b koji radi, pokoravajui se volji G o s p o d a r a , koji izvrava naloge
Gospodara, ivi u Svijetu koji jo nije njegov. I zato mu ne dolazi na
um misao da je on entelehija Svijeta, nadosjetilno W e s e n to se
odrava u osjetilnoj stvarnosti. D a s W e s e n Svijeta koje on otkriva
ini mu se da je isto t a k o t r a n s c e n d e n t n o , isto t a k o s a m o s t a l n o i od
njega nezavisno k a o i sam Svijet n a d kojim vlada G o s p o d a r . D a s
W e s e n nije s a m o iznad osjetilnog Svijeta - o n o je isto t a k o nad-ljudsko.
R o b dolazi d o transcendentalistike koncepcije W e s e n a , j e r ovo
VVescn j e , za n j , W e s e n Svijeta koji p r i p a d a n e k o m drukijem od
njega, G o s p o d a r u . A ovo porijeklo p o j m a reflektira se i u o d r e e n j u
njegova sadraja.
203
J e d n o m rijeju, das W e s e n je n e k a vrst svemogueg G o s p o d a r a :

to je Bog koji stvara Svijet, ili b a r njime vlada. T a k o i nevvtonovska
Fizika sila i z a k o n a i m a za n u n u d o p u n u j e d n u transcendentalistiku
Teologiju, k a o to, o b r a t n o , ova Teologija daje j e d n u mehanistiku interpretaciju Svijeta. ( D a k l e , Nevvton nije sluajno bio i t e o log.)
M e u t i m , R a z u m sam po sebi ne dolazi do Teologije u p r a v o m
smislu. On stvara samo p o j m o v n e okvire u koje e se smjestiti u pra
v o m smislu teoloki sadraj. Ali, ovaj sadraj m o r a da d o e s j e d n e
druge s t r a n e . J e r , za R a z u m je das W e s e n das W e s e n p r i r o d n o g Svi
jeta, ne-Ja. O v o W e s e n bit e, dakle, t a k o e r j e d n o ne-Ja, a n e e
biti n e k o nadosjetilno J a , bitna-Stvarnost svjesna s a m e sebe, n e e bi
ti Geist.
Ali, sve to e se o G e i s t u kazati u Teologiji, sve to e se rei o
t r a n s c e n d e n t n o m b o a n s k o m D u h u u o d n o s u na ovjeka, koji je p r e m a o v o m posljednjem - neodoljiva sila i neumoljivi zakon, - sve
to e se smjestiti u jo p r a z n e okvire koje je nainio p o j a m transcend e n t n o g Nadosjetilnog, a ovaj p o j a m je izradio R a z u m R o b a . D r u
gim rijeima, H e g e l je u I I I poglavlju opisao uzor-stav koji ljudski
individuum zauzima p r e m a Wesenu to ga s a m o m e sebi suprotstav
lja, ukoliko je ovaj stav isto spoznajan, k o n t e m p l a t i v a n . On je opi
sao okvire svake Teologije shvaene k a o spoznaje.
Ali, da bi se ispunilo ove okvire teolokim sadrajem, da bi se
a p s t r a k t n o W e s e n pretvorilo u boanski sebe svjestan D u h , t r e b a se
obratiti jo n e e m d r u g o m osim R a z u m a i k o n t e m p l a t i v n o g ili spo
znajnog stava u o p e . Da bi se shvatilo porijeklo Teologije, t r e b a
proanalizirati ne samo miljenje, pojam n e g o i osjeaj transcendenci
j e . Analiza spoznajnog stava koji pojedinac zauzima p r e m a W e s e n u
t r e b a d a b u d e n a d o p u n j e n a analizom njegovog emocionalnog stava.
T r e b a otkriti ne samo okvire svake teoloke misli n e g o i o n e svake
religiozne psihologije.
To je H e g e l izvrio u IV poglavlju.
E v o r e z i m e a (str. 473, r. 1 6 - 2 2 ) :
Zatim, Samosvijest, koja je imala svoje savrenstvo-i-dovrenje u konkretnom-obliku (Gestalt) nesretne Svijesti, bila je samo bol Duha koji iznova vri -napore-dadoe-do stvarobitkujue-predmetnosti, ali on je ne dosie. Prema tome, sjedinjenje
pojedinane Samosvijesti i.njezine nepromjenljive bitne-Stvarnosti, prema kojoj se kre
e Samosvijest, ostaje Onostranost ove posljednje.
N e s r e t n a Svijest je kranska svijest; o n a je psihologija Krani
n a , koji je za H e g e l a najsavreniji lik P o b o n a ovjeka. to h o e
204
Kranin? K a o svaki ovjek, on hoe da se objektivira, da ostvari

svoj ideal, koji mu se - t a k o dugo d o k nije ostvaren - pokazuje k a o
osjeaj n e d o s t a t k a , Schmerza, bola. Ali, t a k o d u g o d o k ostaje P o b o
an, on ga ne ostvaruje. Ili - a k o se hoe radije - ostaje P o b o a n
t a k o dugo dok ga ne ostvari. N a i m e , to znai ostvariti, objektivi
rati svoj ideal negoli postii da ga priznaju drugi, svi drugi? T o ,
drugim rijeima, znai ostvariti Individualnost, sintezu Pojedinanog
i O p e g . I u p r a v o je ova Individualnost, o n o za ime Kranin tei
u svojemu religioznom osjeaju. A k o zamilja sebi n e k o Boanstvo
i a k o se obraa Bogu, apsolutnoj izvanjskoj-stvarnosti, to je zato
to hoe da b u d e od nje priznat, da b u d e priznat od O p e g u svo
joj najpojedinanijoj Pojedinanosti. S a m o to on u t o m e ne us
pijeva.
ovjek zamilja B o g a jer h o e da se objektivira. I on zamilja
transcendentnog Boga j e r ne uspijeva da se objektivira u Svijetu.
Ali, htjeti ostvariti Individualnost kroz sjedinjenje s transcendentnim B o g o m znai ostvariti je u t r a n s c e n d e n t n o m , u Jenseits-u, s
Onu Stranu Svijeta i samoga sebe k a o Bevvusstseina, k a o bia to
ivi na Svijetu. T o , dakle, znai odrei se ostvarenja ideala u ovostranosti. T o , sljedstveno, znai biti i smatrati se nesretnim na ovom
Svijetu.
D r u g i m rijeima, s j e d n e strane, uvstveni religiozni stav rada se
iz osjeaja bola to ga je izazvalo iskustvo nemogunosti ostvarenja
sebe u Svijetu; o n , s druge strane, proizvodi i p o d r a v a taj osjeaj. I
ba ta nostalgija projicira se u O n o s t r a n o s t , ispunja okvire transcendencije Verstad-a, stavljajui u njih sliku osobnog B o g a , stvarnosti
svjesne same sebe, D u h a koji je - u stvari - s a m o projekcija nesree
p o b o n e Svijesti u O n o s t r a n o s t i .
D a k l e : hraniti, njegovati nostalgiju, bolan osjeaj nedovoljnosti
zbilje koju se ivi, znai nalaziti se u religioznom, n a i m e , kran
skom stavu. O b r a t n o , zauzeti ovaj stav znai hraniti i njegovati ne
sreu i nostalgiju.
O t r g n u t i se od religiozne psihologije znai, d a k l e , ukinuti nesre
u Svijesti, osjeaj n e d o s t a t k a . To se, p a k , m o e izvriti bilo realiza
cijom j e d n o g stvarnog Svijeta gdje bi ovjek bio uistinu zadovo
ljen, bilo a p s t r a k t n o ukidajui transcendenciju i primjerujui ideal
stvarnosti. Prvo rjeenje je o n o to se ozbiljuje u i po Francuskoj
revoluciji, koja je uinila m o g u o m apsolutnu ateistiku Hegelovu
Z n a n o s t . D r u g o rjeenje je o n o b u r o a s k o g I n t e l e k t u a l c a o k o m e je
H e g e l govorio u V poglavlju.
E v o to o njemu t a m o kae (str. 373, r. 2 2 - 2 6 ) :
205
Neposredna empirijska-egzistencija Uma koji je, za nas, proizaao iz ovog bola

[nesretne Svijesti] i konkretni-oblici (Gestalten) koji su mu vlastiti nemaju Religije,
jer njihova Samosvijest (za) sebe zna [da je] i sebe trai u neposrednoj stvarnoj-prisut
nosti.
Neposredna egzistencija U m a - to je Intelektualac iz V po

glavlja. Njegova egzistencija je neposredna j e r nije posredovana
n a p o r o m R a d a i B o r b e , koji su jedini u stanju da stvarno p r e o b r a z e
Svijet. Intelektualac se nalazi, ili, tanije, trai sebe u neposrednoj
sadanjosti: on ne eli da b u d e zadovoljen poslije svoje smrti, na
d r u g o m svijetu; on hoe da to b u d e hic et nunc. Nije, dakle, p o b o
an: n e m a misao i osjeaj transcendencije, k a o ni osjeaj n e s r e e .
M e u t i m , on nije uistinu zadovoljen. I to upravo uslijed ne
posrednosti svog stava. P u t a svijet onakvim kakav je i zadovoljava
se da u n j e m u uiva, ak i u o n o m e za ime je eznuo Pobonjak.
N o , a k o obescjenjivanje datog stvarnog karakterizira religiozan stav,
pozitivno ocjenjivanje danog tipino je za umjetniki stav. Dani Svi
jet, prestajui d a b u d e s m a t r a n Z l o m , m o e d a b u d e s m a t r a n s a m o
Lijepim. Intelektualac m o e , d a k l e , doi najvie do F r e u d e , do iste
radosti neaktivnog i miroljubivog umjetnika, to je neto sasvim dru
go od die Befriedigung, istinskog zadovoljenja revolucionara koji je
uspio. U o s t a l o m , ovjek koji nalazi zadovoljstva u radosti iste spo
znaje ili umjetnike kontemplacije m o e vjeno ostati Intelektualac
ili U m j e t n i k , k a o to ovjek koji nalazi zadovoljstva u nesrei m o e
vjeno ostati P o b o n j a k ili Kranin.
Ja ne insistiram na ovim pitanjima. Budui da je Intelektualac
b i t n o areligiozan, n a i m e , ateist, ne uplie se vie u tok V I I poglavlja.
D o v o l j n o je s p o m e n u t i da pokraj subjektivnog teolokog i religio
znog stava ima jo j e d a n p r e d r e v o l u c i o n a r n i areligiozni i estetiki
stav koji n e m a nita zajedniko sa Hegelovim post revolucionarnim ateizmom.
U tri stupca to slijede (str. 473-474) H e g e l rezimira tri odsjeka
VI poglavlja.
U I I I i IV poglavlju bila je rije o stavu - spoznajnom i emocio
n a l n o m - koji osamljen ovjek, Pojedinac zauzima p r e m a O p e m
shvaenom k a o t r a n s c e n d e n t n i Bog. U VI poglavlju rije je o ulozi
to je ova koncepcija, Religija u pravom smislu, igra u historijskom
razvoju ovjeanstva. O s i m toga, tu se ne radi ( k a o u V I I pogl.) o
sadraju samih teolokih n a u k a , nego o o d n o s i m a izmeu ovih n a u k a
i P o j e d i n a c a , ukoliko ovi odnosi odreuju t o k globalnog historijskog
razvoja koji djelovanja ovih Pojedinaca uvodi u j e d a n cjeloviti
sklop. B u d u i da je ve napravljen j e d a n rezime VI poglavlja, neu
206
k o m e n t a r i r a t i rezime koji je H e g e l napravio ovdje. T e k s t , koji je do

krajnosti zbijen, gotovo je nerazumljiv. Da se objasni, t r e b a l o bi po
n o v n o nainiti rezime koji sam ja ve nainio. Z a d o v o l j a v a m se, da
kle, da ga p r e v e d e m .
E v o najprije rezimea Odsjeka A VI poglavlja, koji je posveen
analizi poganskog Svijeta (str. 473, r. 27, do str. 474, r. 15):
Naprotiv, u Svijetu obiajnog-morala (udorednosti - prev.) vidjeli smo Religiju.
Naime, Religiju Podzemlja. Ova Religija je vjera u nepoznatu stranu no Sudbine i u
Eumenidu odvojenog-ili-preminulog Duha. Ova no [je] ista Negativnost (negativitet prev.) u obliku Openitosti, [a] Eumenida - ista ova [Negativnost] u obliku Pojedinano
sti. Apsolutna bitna-Stvarnost je, dakle, u ovom posljednjem obliku, dodue, jedno
osobno-Ja (Selbst) i [ona je] stvarno-prisutna, jer osobno-Ja ne postoji drukije [nego kao
realno prisutno]. Samo to je pojedinano osobno-Ja [ovdje] ova pojedinana sjena
[mrtav predak], koja [kao da] je od same sebe odvojila Openitost, koja je Sudbina. Ova
sjena je, istina, sjena, [tj.] jedan dijalektiki-ukinuti Ovaj i, prema tome, [ona je jedno]
openito osobno-Ja. Ali negativno-ili-negatorsko znaenje-ili-vaenje [sjene] nije se jo
promijenilo (umgeschlagen) u ovo pozitivno [znaenje-ili-vaenje openitog osobnog-Ja].
I zato dijalektiki-ukinuto osobno-Ja znai ujedno jo neposredno pojedinog Ovoga i
[Ovog-ovdje] pojedinca bez-bitne-stvarnosti. to se tie Sudbine, ona ostaje - [budui da
je] bez osobnog-Ja - nesvjesna no, koja ne dolazi ni do razlinosti-ili-diferencijacije ni
do jasnoe spoznaje same sebe.
D a s Schiksal, Sudbina Paganizma, jeste Kranstvo. O Kran
stvu, p a k , o Religiji kranskog buroaskog Svijeta govori H e g e l u sli
j e d e e m stupcu.
Tu on kae ovo (str. 477, r. 1 6 - 2 8 ) :
Ova vjera u nitavilo nunosti [Sudbine] i u Podzemlje postaje vjera u Nebo, jer se
odvojeno-ili preminulo osobno-Ja mora sjediniti sa svojom Openitou, u njoj razviti-iizloiti to ono sadrava i postati na taj nain jasno samome sebi. Ali, vidjeli smo da ovo
Kraljevstvo vjere razvija svoj sadraj samo u elementu miljenja - bez pojma (Begriff); i
zato [ga vidjesmo kako] se gubi u svojoj Sudbini - naime, u Religiji prosvjetiteljstva. U
ovoj Religiji [der Aufklarung] opet se uspostavlja nadosjetilna onostranost Razuma, ali
tako da Samosvijest ostaje [budui da je] zadovoljena, u ovostranosti, i ne gleda u [sada]
praznoj, nadosjetilnoj onostranosti, [a] koja se [dakle] moe isto tako malo spoznati kao
to je se ne treba bojati ni osobno-Ja ni mo (Macht).
D a s Schicksal, Sudbina Kranstva, Hegelijanski je ateizam ili antropo-teizam. Do njega se dolazi p r e k o Religije Aufklarung, Prosvjeti
teljstva, t j . p r e k o D e i z m a . Okviri transcendentalistike teologije, to ih
je izradio R a z u m , a n e s r e t n a Svijest ispunila pozitivnim sadrajem,
o p e t su se ispraznili kroz kritiku XVIII-og stoljea. K a d a , p a k , francu
ska revolucija ostvaruje ideologiju Aufklarung, ukidaju se sami ovi ve
ispranjeni okviri, t j . sam p o j a m transcendencije. ovjek je sada
ateist, zna da je on a ne B o g bitna-Stvarnost Svijeta.
207
S a m o to na p o e t k u , postrevolucionarni ovjek jo ne objanjava

sebi svoj ateizam. On jo i dalje (s K a n t o m , sa F i c h t e o m itd.) govori o
B o g u . Ali, faktino se on s a d a interesira j e d i n o za s a m o g a s e b e , pa nje
gova Teologija postaje na taj nain bitno k o n t r a d i k t o r n a i n e m o g u
a. U stupcu koji slijedi govori H e g e l o ovoj Religiji ili pseudoreligiji
M o r a l i t e t a , t j . o postrevolucionarnoj N j e m a k o j filozofiji.
U n j e m u kae ovo (str. 474, r. 2 9 - 3 7 ) :
U Religiji reflektiranog-Morala (moralitet - prev.) napokon je opet uspostavljena
situacija u kojoj je apsolutna bitna-Stvarnost pozitivan sadraj. Ali ovaj [pozitivan] sad
raj sjedinjen je s Negativnou Prosvjetiteljstva. Ovaj sadraj je dani-Bitak (Sein) koji
se, isto tako, vratio u osobno-Ja i [koji] ostaje u njemu zatvoren; - a to je razlian-ili-diferencirani sadraj, iji dijelovi su isto tako neposredno negirani kao to su postavljeni.
Sudbina, pak, u kojoj se gubi ovo protuslovno-i-protuslovee dijalektiko-kretanje - je
osobno-Ja koje je postalo svjesno sebe kao [onoga to je] Sudbina bitne-Stvarnosti (Wesenheit) i objektivne-Stvarnosti.
U njemakim postrevolucionarnim filozofijama ovjek j e , u stva
ri, ve stavljen na B o a n s k o mjesto. Ali se ovo novo ateistiko shvaa
nje ovjeka uvodi u teistike kranske okvire. O d a t l e vjeno protivrjeje, negacija onoga to se postavilo, pozicija onoga to se negiralo.
A Sudbina, das Schicksal ovoga nesvjesnog ateizma je radikalan i svje
stan a t e i z a m Hegelov. Ili tanije, njegov antropoteizam, njegovo p o b o anstvenje ovjeka, koji na kraju, poslije francuske revolucije, zahva
ljujui N a p o l e o n u , moe s p u n i m p r a v o m da kae o samome sebi sve
o n o to je - krivo - pripisivao raznim Bogovima koji ne postoje, ili po
stoje s a m o u polusvjesnom miljenju ljudi to su stvarali Historiju svo
jim djelovanjem. Sudbina pseudoreligije postrevolucionarnih njemakih
filozofija, k a o i Sudbina sviju Religija u o p e , jeste das Selbst, ljudsko
osobno-Ja, koje zna da je - i koje jest - das Schicksal d e r W e s e n h e i t
u n d Wirklichkeit, Sudbina
bitne-Stvarnosti
i objektivne-Stvarnosti.
To je taj ateizam koji e biti proglaen u V I I I poglavlju, u Z a
kljuku P h G e . A u VII poglavlju Hegel e preispitati sve teoloke ideje
koje su s a b r a n e u njegovoj antropologiji.
Ovaj rezime religijskih (teolokih) dijelova est prvih poglavlja
sainjava 1. dio U v o d a u V I I poglavlje (str. 4 7 3 - 4 7 4 ) , u 2. i 3. dije
lu ovog U v o d a pokazuje H e g e l bitna obiljeja Teologija koje e ana
lizirati u V I I poglavlju.
H e g e l o v a ateistika Z n a n o s t je der sichselbst wissende Geist u
p r a v o m i strogom smislu rijei: u ovoj Z n a n o s t i i njome D u h - razu
mije se, d a k a k o , ljudski D u h , j e r drugog n e m a , k a k o t o p o k a z u j e
ista ova filozofijska Z n a n o s t , - D u h shvaa samoga sebe. Ali, u jed
n o m irem smislu je i Relgija, Teologija n e k a samo-spoznaja, j e r - u
208
stvari - vjerujui da govori o B o g u , ovjek govori j e d i n o o s a m o m

sebi. M o e se, d a k l e , kazati da D u h koji se oituje u Religijama,
D u h o k o j e m u se raspravlja u Teologijama, jeste, isto t a k o , D u h ko
ji spoznaje samoga sebe, da je Teologija Selbstbewusstesein n e k a Sa
mosvijest D u h a . To H e g e l kae u prvoj reenici 2. dijela U v o d a , di
jela u k o j e m u oznauje b i t n a obiljeja pojave to je t r e b a prouiti u
V I I poglavlju, t j . Religije ili, tanije, Teologije.
On kae ovo (str. 477, r. 3 8 - 3 9 ) :
Duh koji spoznaje samoga sebe u Religiji je neposredno svoja vlastita ista Samosvijest.
D a k l e , u Teologiji i Teologijom - ili: u teologijama i o njima
D u h (razumije se: ljudski) postaje svjestan sebe. A, i p a k , Teologija
nije Filozofija, - jo m a n j e H e g e l o v a Z n a n o s t . Samosvijest to po
m a l o izlazi na svjetlost u Teologijama jo je nedovoljna. To je n e d o
statak to ga H e g e l oznaava rijeju unmittelbar: D u h je u T e o l o
giji ve Samosvijest, ali on je to s a m o neposredno.
U m j e s t o unmittelbar m o e se rei i an sich, u opreci p r e m a
fur sich ili an u n d fur sich. U Teologiji je D u h sebe-svjestan an
sich (o sebi), a ne fur sich (za s e b e ) , t j . on faktino postaje svje
stan sebe, jer, u stvari, n e m a drugog D u h a od ljudskog D u h a . A n
sich znai jo i fur uns: mi s m o ti, H e g e l i njegovi itaoci, koji
z n a m o da je svaka Teologija faktino s a m o antropologija.
Sam p a k ovjek koji se bavj Teologijom to ne z n a : on misli da
govori o B o g u , o D u h u , drukijem od ljudskog D u h a . Njegova samo
svijest nije, d a k l e , za sebe, fiir sich - samosvijest; za njega je
o n a s a m o Bevvusstsein, svijest o bivstvu koje je izvan ovjeka, o ne
koj O n o s t r a n o s t i , o n e k o m t r a n s c e n d e n t n o m , izvan-svjetskom, nad- ljudskom
boanstvu.
Svaku Teologiju, ma kakva bila, karakterizira o v o : an sich i
fur uns vai uvijek za ovjeka-u-Svijetu koji je sebe svjestan, ali
fur sich, za ovog ovjeka samog, u pitanju je n e t o drugo od o
vjeka i Svijeta u k o j e m u ivi ovjek.
To p a k H e g e l kae u slijedeoj reenici (str. 474, r. 39-str. 475,
r. 3):
Konkretni-oblici (Gestalten) Duha koji su bili razmotreni [u VI poglavlju, nai
me] : istiniti-ili-pravi (wahre) Duh, otueni ili koji je sam sebi postao tu (sich entfremdete) [Duh], i o samome sebi subjektivno-izvjestan (seiner selbst gewisse) [Duh],
- zajedno tvore Duh u njegovoj [izvanjskoj-] Svijesti, koja Svijest, suprotstavljajui se
njegovom Svijetu, u njemu ne prepoznaje sebe.
P R E D A V A N J A K O L S K E 1937-1938.
209
D e r wahre Geist - to je P o g a n s t v o ; der sich e n t f r e m d e t e Geist to je K r a n s t v o ; der seiner selbst gevisse Geist - to je pseudo-religija
p r o t e s t a n t s k e njemake p o s t r e v o l u c i o n a r n e Filozofije i Teologije:
pseudoreligija K a n t a , F i c h t e a , Jacobia, R o m a n a t i a r a itd. ( t a k o e r i
S c h l e i r m a c h e r a ) . D a k l e , svagdje gdje ima Teo-logije, postoji neshva
anje, n e s p o r a z u m od s t r a n e ovjeka: ovjek-koji-ivi-u-Svijetu dola
zi, t a k o rekavi, nesvjesno do samosvijesti vjerujui da je svjestan ne
kog izvan-svjetovnog i nad-ljudsko d u h o v n o g bia. A sve Teologije
koje je ovjek zamislio u t o k u Historije zajedno sainjavaju D u h u
njegovom Bewusstsein, t j . D u h koji - u stvari - dolazi do Samosvijesti
vjerujui da je svjestan n e e g drugog od sebe. Ovaj D u h se suprotstav
lja s t v a r n o m Svijetu i D u h u koji je u o v o m Svijetu, t j . ovjeku, i ne
p r e p o z n a j e se u njemu. O o v o m D u h u raspravljat e se u V I I poglav
lju. Raspravljat e se o antropologiji koja se prikazuje k a o Teologija.
M e u t i m , u Moralitetu, t j . u jo teolokoj Filozofiji i u ve filo
zofijskoj Teologiji njemakih postrevolucionarnih mislilaca, neposred
nih Hegelovih p r e t h o d n i k a , ve je navijeten preobraaj Teologije u
A n t r o p o l o g i j u . A H e g e l o v a svjesno ateistika antropologija s a m o je
n u a n rezultat dijalektikog razvoja ovog treeg velikog historijskog
razdoblja. T a k o u V I I poglavlju H e g e l vie ne govori o ovoj nje
makoj pseudoreligiji. Ali u U v o d u kae o njoj nekoliko rijei.
E v o teksta koji se odnosi na nju (str. 475, r. 3 - 1 8 ) :
Ali u Savjesti (Gevvissen) Duh sebi podlae kako svoj predmetni-ili-stvarobitkujui Svijet tako i svoju predodbu (Vorstellung) i svoje odreene pojmove, pa je [on]
sada Samosvijest koja postoji kod sebe (bei sich). U ovoj Samosvijesti Duh, predoen
kao predmet-ili-stvar, ima za samoga sebe znaenje-ili-vaenje da je opi Duh koji u
sebi sadrava cijelu bitnu-Stvarnost i cijelu objektivnu-Stvarnost (zbilju - prev.). Ali,
ovaj Duh nije u obliku samostalne-ili-slobodne objektivne-Stvarnosti, tj. [on nije u
obliku] Prirode koja se pojavljuje nezavisno [od Duha]. Ukoliko je Duh stvarobitkujui-predmet svoje [izvanjske-] Svijesti, on ima, dodue, [jedan] konkretan-oblik
lik-prev.) (Gestalt), tj. oblik danog-Bitka [Sein]. Ali, budui da je u Religiji izvanjskaSvijest postavljena u bitnom odreenju da je Samosvijest, konkretan-oblik Duha sa
vreno je proziran za samog sebe. A objektivna-Stvarnost koju sadrava ovaj Duh u
njemu je zatvorena, tj. u njemu dijalektiki-ukinuta upravo onako kao kad kaemo:
cijela objektivna-Stvarnost; - ova objektivna-Stvarnost je [dakle] pomiljena openita
objektivna-Stvarnost.
R o m a n t i k i pjesnici, Schelling, J a c o b i , sam K a n t , u stvari su
oboavali ovjeka. Za njih je on najvie vrijednost, on je a p s o l u t n o
samostalan, itd.: oni su, d a k l e , faktino, ateisti. Isto t a k o , i p r o t e
stantska teologija j e d n o g Schleirmachera s p a d a ve u ateizam: B o g
(kod ovog posljednjeg) i m a neki smisao i stvarnost samo u k o l i k o se
objavljuje u i po ovjeku; religija se svodi na psihologiju religije itd.
14 Kako itati H e g e l a
210
D a k l e , v e o m a s m o blizu ateizmu ili hegelijanskom a n t r o p o - t e i z m u .

N o , ipak, svi ovi mislioci i dalje govore o Bogu. Z a t o ? Ta H e g e l
n a m je to m a l o prije r e k a o : zato to nisu uspjeli poistovetiti ovjeka-o-kome-govore sa svjesnim, stvarnim o v j e k o m to ivi u Svijetu.
Govorili su o dui, o D u h u , o spoznavajuem subjektu itd., a
ne o ivom, stvarnom, opipljivom ovjeku. Suprotstavili su - k a o svi
buroaski Intelektualci - idealnog ovjeka, koji ivi u i po svoje
mu rezoniranju, stvarnom ovjeku, koji ivi u i po svojemu djelova
nju u Svijetu. O n i su, d a k l e , jo krani; rastavljaju ovjeka na dva
dijela i bjee od stvarnosti. O v a j , p a k , dualistiki idealizam n u n o se
zaodijeva u j e d a n teistiki oblik: dua suprostavljena tijelu; empirij
ski Svijet n a s u p r o t istom, nadosjetilnom D u h u , - B o g u .
ovjek daje sebi najviu vrijednost, ali jo se ne usuuje dati je
sebi k a o ivom biu, t j . k a o biu koje djeluje u k o n k r e t n o m Svijetu:
ne usuuje se da prihvati ovaj Svijet k a o ideal. D a j e vrijednost ono
me to je u njemu izvan-svjetovno, isto m e n t a l n o . Bjei od Svijeta,
bjei od sebe k a o svjetovnog bia, - a u o v o m bijegu n u n o nailazi
na nad-ljudskog B o g a i pripisuje mu vrijednosti koje je htio - u stva
ri - dati s a m o m sebi.
D a k l e , na kraju izlaganja, odbijanje - ropskog porijekla - da se
prihvati stvarni Svijet, elja da se p o b j e g n e u izvan-svjetovni ideal
jeste osnova svake Religije, svake Teo-logije. D u a l i z a m izmeu idea
la, idealne slike to je sebi stvara o sebi s a m o m , lei u osnovi dualiz
ma izmeu Svijeta i ovjeka-u-Svijetu, s j e d n e s t r a n e , i B o g a i O n o
stranosti, s druge.
Objektivaciju ovog dualizma u t e o l o k o m miljenju i njime H e
gel e prouavati u V I I poglavlju. On p o k u a v a da p o k a e k a k o raz
voj Religije m a l o po m a l o uklanja ovaj dualizam i dolazi do postrevolucionarnog ateizma, koji k o n a n o stavlja z n a k j e d n a k o s t i izmeu
ljudskog ideala i ljudske stvarnosti ostvarujui ideal u Svijetu. I t a d a
D u h - u - S v i j e t u , t j . ljudski D u h , postaje n a p r o s t o D u h , t a d a B o g p r e
staje biti nad-ljudsko bie, sam ovjek postaje B o g : u Hegelovoj
Znanosti i njome.
O v o kae H e g e l na slijedeem mjestu (str. 475, r. 1 9 - 3 3 ) :
Budui da u Religiji odreenje prave-ili-istinske [izvanjske-] Svijesti Duha nema
oblik slobodno-ili-samostalnog Drugo-bitka (drugotnosti - prev.), empirijska-egzistencija (Dasein) Duha razlikuje se [u religiji] od njegove Samosvijesti, a njegova prava-iliistinska objektivna-stvarnost smjeta se izvan Religije. Ima, istina je, samo jedan Duh
obiju ali [izvanjska-] Svijest ovoga Duha ne obuhvaa obje odjednom, a Religija se
pojavljuje kao [samo] jedan dio empirijske-egzistencije i djelatno-uskomeanog-ivota
(Tuns und Treibens) [Duha], iji je drugi dio ivot u njegovom objektivno-stvarnom
Svijetu. [No] budui da sada znamo [tj. poslije analiza iz VI poglavlja] da Duh u svo-
211
jemu Svijetu i Duh svjestan sebe kao Duh, tj. Duh u Religiji jesu jedno-i-isto, savrenstvo-i-dovrenje (Vollendung) Religije sastoji se u tome da oboje postane meu
sobno jednako; ne samo tako da Religija obuhvata (befasst) objektivnu-stvamost
Duha, ve, naprotiv, da Duh, kao samoga sebe svjestan Duh, postane za sebe objektivno-stvaran (zbiljski - prev.) i stvarobitkujui-predmet svoje [izvanjske-] Svijesti.
Religija se r a a iz dualizma, iz r a s k o r a k a izmeu ideala i stvar
nosti, izmeu ideje to je ovjek sebi stvara o sebi s a m o m - njegova
Selbst i njegova svjesnog ivota u empirijskom Svijetu, - njegova
D a s e i n a . D o k l e postoji ovaj r a s k o r a k , uvijek e postojati tendencija
da se ideal projicira izvan Svijeta: t j . bit e uvijek Religije, T e i z m a ,
Teologije. O b r a t n o , u svakoj Religiji ima j e d a n refleks ovog duali
z m a . S j e d n e s t r a n e , u religioznom miljenju, u Teologiji, koja - uvi
j e k - suprotstavlja B o a n s k o svjetovnom i ljudskom; s druge s t r a n e ,
postoji n e k o dvojstvo u samoj religioznoj stvarnosti. Religija n i k a d a
ne o b u h v a a totalitet ljudske egzistencije: n i k a d a n e m a prave teokra
cije. Religiozna egzistencija odvija se pokraj D a s e i n a , ivota u kon
k r e t n o m Svijetu, a P o b o a n ovjek je uvijek, vie ili m a n j e , redov
nik, o t k i n u t od svijeta, od tatine svoga v r e m e n a .
N o , kae H e g e l , b u d u i da je dualizam (koji lei u osnovi Reli
gije i koji je Religija proizvela), na kraju izlaganja, iluzoran (jer ne-ostvareni ideal i, sljedstveno, njegova transpozicija u Boga ne posto
j e ) , dualizam ne m o e da se vjeno odrava (jer bi u t o m sluaju bio
stvaran); Religija j e , dakle, j e d n a prolazna pojava. K a d a je ideal
ostvaren, dualizam nestaje, a s njim Religija i Teizam. N o , ideal se
ostvaruje u n e g a t o r s k o m r e v o l u c i o n a r n o m Djelovanju i njime. T a k o
svaka prava, t j . p o t p u n o uspjela revolucija n u n o za sobom povlai
a t e i z a m . O b r a t n o , s a m o p o t o je ovjek p r e s t a o da projicira ideal u
O n o s t r a n o s t , on m o e htjeti da ga ostvari djelovanjem u Svijetu, t j .
da die revoluciju. T a k o svjesni ateizam n u n o zavrava Revoluci
j o m . D a k l e , T e i z a m i Revolucija u z a j a m n o se iskljuuju i svaki po
kuaj sinteze m o e dovesti s a m o do n e s p o r a z u m a , koji bi se p o k a z a o
k a o takav im bi se prelo na akciju u p r a v o m smislu. S a m o , ne tre
ba zaboraviti da Revolucija ostvaruje onaj isti ideal to ga Religija
projicira u O n o s t r a n o s t . Revolucija, dakle, ostvaruje Religiju u Svi
j e t u , ali o n a to ini ukidajui je k a o Religiju. A Religija koja je
ukinuta k a o Religija ili Teologija, svojom realizacijom u Svijetu,
jeste apsolutna Z n a n o s t . Za H e g e l a se radi o kranskoj Religiji, o
njezinom ostvarenju kroz Revoluciju 89-e i o njezinoj sublimaciji
u hegelijansku Z n a n o s t . Ovoj Revoluciji p r e t h o d i o je ateizam
XVIII-og stoljea, u k o j e m se nita B o g a objavilo ovjeku kroz pra
zninu deistike Teologije ili pseudoteologije. D a k l e , ovjek ateist
14'
212
p o k r e e revolucionarnu akciju. Ali, ova akcija ostvaruje kranski

ideal. O v o ostvarenje p r e t v a r a ideal u W a h r h e i t , u istinu, t j . u obja
vu stvarnosti, t j . u apsolutnu Z n a n o s t . H e g e l o v a Z n a n o s t ne objav
ljuje, dakle, nita drugo nego p o t p u n u stvarnost kranske misli. Ali,
ova misao, poto je j e d a n p u t ostvarena u Svijetu, prestaje biti kran
ska, teistika, religiozna. N a i m e , u Svijetu ostvareni boanski D u h
nije vie boanski, n e g o ljudski. I to je sam temelj H e g e l o v e apso
lutne Znanosti.
To je o n o to kae H e g e l u posljednja tri r e t k a citiranog mjesta.
Cilj religioznog razvoja je cjelovito ostvarenje Religije (razumije se,
k r a n s k e ) : ovjek m o r a biti befasst ( o b u h v a e n ) Religijom u nje
zinoj Wirklichkeit, u njezinoj objektivnoj-stvarnosti (zbilji, zazbiljnosti - p r e v . ) , t j . k a o ovjeanstvo koje ivi u Svijetu, k a o openita
D r a v a . Ali, d o d a j e H e g e l , to znai ateizam. J e r , u t o m istom tre
n u t k u ovjek e biti, i sebe razumjeti k a o objektivan i stvaran D u h :
rei se o samom sebi o n o to je prije govorio o svojemu B o g u . U k r a t
ko - die Vollendung Religije (njezino dovrenje) jeste njezina
Aufhebung (njezino ukinue) k a o Religije u i po Hegelovoj an
tropolokoj Z n a n o s t i . ( N e k a z n a m o da ovo mjesto nije vie dvosmi
sleno: der Geist in d e r Religion, t j . B o g , i der Geist in seiner
Welt, t j . ovjek ili ovjeanstvo, jesu dasselbe.)
O v e ideje su jo dalje r a z r a e n e na mjestu koje slijedi i kojim
zavrava 2. dio U v o d a (str. 475, r. 33 - str. 476, r. 10):
Ukoliko se u Religiji Duh predouje samom sebi, on je, istina je, [izvanjska-]
Svijest; a objektivna-stvarnost sadrana u Religiji je konkretan-oblik i ruho (Kleid)
ove predodbe Duha. Ali, objektivna-stvarnost ne dobiva u ovoj predodbi svoje puno
pravo, naime, [pravo] da bude ne samo ruho nego [naprotiv] samostalna slobodna empirijska-egzistencija. Obratno, ova objektivna-stvarnost [upravo] zato to joj nedostaje
savrenstvo-ili-dovrenost u njoj samoj jeste jedan odreeni konkretni-oblik, kojemu
ne uspijeva ono to bi trebalo da prikae, naime Duh svjestan samoga sebe. Da bi
konkretan-oblik Duha izrazio njega samoga, on, takoer, ne bi smio biti nita drugo
nego ovaj Duh, a ovaj Duh morao bi da se pojavi samome sebi, tj. da bude objektivno-stvaran, kakav je u svojoj bitnoj-stvarnosti. Samo tako bi bilo pravedno postignuto
ono to moe da izgleda kao zahtjev suprotnosti, naime [zahtjev] da stvarobitkujui-predmet [izvanjske] Svijesti Duha ima ujedno oblik jedne slobodne-ili-samostalne objektivne-stvarnosti. Ali [ovdje nema nikakve kontradikcije. Naime] to je jedino Bitak
koji je za samoga sebe stvarobitkujui-predmet kao apsolutni Duh, koji je za samoga
sebe, isto tako, slobodna-ili-samostalna objektivna-stvarnost kao to u-ovoj-objektiv
noj-stvarnosti ostaje svjestan samoga sebe.
T a k o dugo d o k je ovjek, da t a k o k a e m o , samoga sebe nesvje
sno svjestan, t j . t a k o d u g o d o k se bavi antropologijom u obliku teo
logije, t a k o dugo d o k govori o sebi, vjerujui da govori o B o g u , ni-
213
k a d a se n e e shvatiti sasvim i p o t p u n o , n i k a d a nee biti o n o to je

uistinu Geist. S j e d n e s t r a n e , zato to u Teologiji ne shvaa svoju
vlastitu stvarnu egzistenciju u Svijetu; a k o sebe izjednauje s Bo
g o m , m o r a t e to shvatiti k a o da m o e i da m o r a ivjeti izvan Svije
ta. S d r u g e strane, i ba zbog toga, D u h mu se pojavljuje u nesavre
n o m , n e m o n o m , m a t e r i j a l n o m obliku. D u h koji biva suprotstavljen
- shvaen k a o t r a n s c e n d e n t n i Bog - Svijetu i k o n k r e t n o m ovjeku
nije p o t p u n . To je stvarnost o p r e e n a drugoj stvarnosti. To j e , d a k l e ,
j e d n a posebna stvarnost, b i t a k pokraj drugih vrsta bitka. B o g T e o l o
gije uvijek je ideal, t j . , vie ili m a n j e , p o t p u n a apstrakcija. Da
bi se b o a n s k o m D u h u dala punina bitka, t r e b a da staviti u Svijet,
shvaati ga k a o entelehiju Svijeta. N o , tako ga shvaati znai shva
ati ga k a o svjetovni, t j . ljudski D u h , a ne vie kao Boga. U k r a t k o ,
ovjek koji nastoji da sebe razumije sasvim i p o t p u n o k a o Duh m o
e da se zadovolji s a m o p u t e m ateistike antropologije. I z a t o das
Schiksal, Sudbina svake Teologije, svake Religije jeste, na kraju iz
laganja, ateizam.
O v o mjesto sadrava tehniki t e r m i n kojim se H e g e l slui k a d
govori o Teologiji: taj termin je Vor-stellung, predodba. U teizmu je ovjek svjestan sebe. Ali, on je to u m o d u s u Vor-stellung, t j .
on se projicira izvan s a m o g a sebe, stellt sich vor, i ne prepoznaju
i se vie u ovoj projekciji, vjeruje da stoji nasuprot t r a n s c e n d e n t n o m
B o g u . I t a k o e H e g e l moi da kae da se jedina razlika i z m e u
Z n a n o s t i i kranske Teologije sastoji u t o m e to je ova posljed
nja Vorstellung, d o k je Z n a n o s t Begriff, razvijen (razraen) p o j a m .
N a i m e , dovoljno je ukinuti die Vorstellung, dovoljno je be-greifen,
znati ili shvatiti o n o t o se pro-jiciralo, dovoljno je rei o ovjeku
sve o n o to kranin k a e o svome Bogu, pa da i m a m o ateistiku an
tropologiju koja je b a z a H e g e l o v e Z n a n o s t i .
P o t o je oznaio b i t n e k a r a k t e r e pojave koju t r e b a opisati u V I I
poglavlju, t j . Teologije, i oznaio dolaznu taku dijalektike evoluci
je ove pojave, t j . povijesti vjerskih n a u k a , H e g e l prelazi na trei i
posljednji dio U v o d a .
S a d a se radi o t o m e da se V I I poglavlje postavi u cjelinu P h G e i
da se naznai njegova u n u t r a n j a struktura.
H e g e l najprije kae ovo (str. 476, r. 11 - str. 477, r. 8):
Budui da se u prvom poetku razlikuju Samosvijest i [izvanjska-] Svijest u pra
vom smislu [ili, drugim rijeima, budui da se razlikuje] Religija od Duha u njegovom
Svijetu, tj. od empirijske-egzistencije (Dasein) Duha, ova [empirijska-egzistencija] sa
stoji se u potpunosti-ili-cjeloi Duha, ukoliko se konstitutivni-elementi (Momente)
[ove cjeloe] predouju kao da se jedan-od-drugoga-rastavljaju i [pokazuju] svaki za
214
sebe. A konstitutivni-elementi [o kojima se radi] jesu: [izvanjska-] Svijest [I-III pogl.],

Samosvijest [IV pogl.], Um [V pogl.] i Duh (VI pogl.], naime, Duh kao neposredan
Duh koji jo nije Svijest (Bevvusstsein) o Duhu. Sabrani totalitet ovih [etiriju] konstitutivnih-elemenata tvori Duh u njegovoj svjetovnoj empirijskoj-egzistenciji kao ta
kvoj. Duh kao Duh sadrava konkretna-oblikovanja (Gestaltungen) [razmatrana] do
sada u njihovim opim posebnim-odreenjima (Bestimmungen), [tj.] u ovim [istim etirma] konstitutivnim-elementima to su bili upravo spomenuti. Religija pretpostavlja
potpun tok [slijeda] ovih konstitutivnih-elemenata, ona je njihov jednostavni-ili-nepodijeljeni totalitet, tj. njihovo apsolutno osobno-Ja. - Ne valja, uostalom, predoiti sebi
tok-ili-proces ovih [etiriju konstitutivnih-elemenata kao da se odvija], s obzirom na
Religiju, u Vremenu. Samo je cjelovit-ili-u-svojoj-cjelini-uzet Duh vrijeme, a konkret
ni-oblici (likovi - prev.) (Gestalten), koji su konkretni-oblici potpunog-ili-cjelovitog
Duha kao takvog, predouju se u sljedovnom nizu. Jer samo potpunost-ili-cjeloa ima
objektivnu-stvarnost (zazbiljnost - prev.) u pravom smislu i prema tome, oblik iste
slobode prema Onome-to-je-drugo, koji se oblik izraava kao vrijeme. to se pak tie
konstitutivnih-elemenata Duha [koji su]: [izvanjska-] Svijest, Samosvijest i Duh - oni
nemaju, [shvaeni kao] rastavljeni jedni od drugih, empirijske-egzistencije, [upravo]
zato to su konstitutivni-elementi. Kao to smo razlikovali Duh od njegova etiri konstitutivna-elementa, tako, tree, treba od samih ovih konstitutivnih-elemenata razliko
vati njihovo pojedinano-ili-izolirano posebno-odreenje. Vidjeli smo, naime, da se
svaki od ova etiri konstitutivna-elementa ponovno razlikuje-ili-diferencira u jednom
toku-ili-procesu i u njemu se razlino oblikuje-ili-konkretizira (gestaltet): tako se, kod
[izvanjske-] Svijest, na primjer, razlikovala osjetilna subjektivna-Izvjesnost [I pogl.] od
Opaaja [II pogl.]. Ove se posljednje strane jedne od drugih rastavljaju u Vremenu i
[one] pripadaju posebnoj potpunosti-ili-cjeloi (besondern) - Duh se, naime, sputa iz
svoje Openitosti (Allgemeinheit) prema Pojedinanosti (Einzelheit) [prolazei] kroz
posebno-odreenje (Bestimmung). Posebno-odreenje, tj. Srednji-termin je [izvanj
ska-] i Svijest, Samosvijest itd. Pojedinanost, naprotiv, tvore konkretni-oblici ovih
konstitutivnih-elemenata. Prema tome, ovi konkretni-oblici (likovi - prev.) prikazuju
Duh u njegovoj Pojedinanosti, tj. u njegovoj objektivnoj-stvarnosti i razlikuju se u
Vremenu. Ali se [u vremenu] razlikuju tako da slijedei konkretni-oblik uva-ili-zadrava u sebi one koji prethode.
Ovaj tekst ui n a s najprije n e t o to j e , d a t a k o k a e m o , s a m o
p o sebi razumljivo. Slijed O d s j e k a : Bewusstsein I - I I I p o g l . ) , Selbstbevvusstsein IV p o g l . ) , V e r n u n f t (V pogl.) i Geist ( V I p o g l . ) , nije
v r e m e n s k i . Slijed p o j a v a k o j e s u p r o u e n e u n u t a r s v a k o g a o d ovih
O d s j e k a odvija se, n a p r o t i v , u v r e m e n u : Osjet (I p o g l . ) p r e t h o d i
O p a a j u ( I I p o g l . ) , koji p r e t h o d i R a z u m u ( I I I p o g l . ) . Ali, ovaj R a z u m
- v u l g a r n a z n a n o s t itd. - dolazi poslije B o r b e i R a d a koji su opisani
u IV poglavlju. Isto t a k o , I n t e l e k t u a l a c koji je opisan u V poglavlju
nalazi se s a m o u K r a n s k o m svijetu, koji je analiziran u O d s j e k u B
VI poglavlja; o n , d a k l e , dolazi poslije P o g a n s k o g svijeta to je opi
san u O d s j e k u A. Ali, slijed O d s j e k a A, B, C VI poglavlja o d g o v a r a
t o k u historijskog razvoja: grki G r a d - d r a v a , r i m s k o C a r s t v o , F e u d a
lizam, A p s o l u t i z a m , Revolucija, N a p o l e o n , N j e m a k a filozofija, H e -
215
gel. ( V r e m e n s k i niz: Osjet, O p a a j , R a z u m , o d g o v a r a , osim t o g a , n e

s a m o r a z v o j u o s a m l j e n o g i n d i v i d u u m a n e g o i razvoju ovjeanstva,
koji je analiziran u VI poglavlju.)
Religija pretpostavlja - ali u logikom, a ne v r e m e n s k o m smislu
- cjelinu k o n s t i t u t i v n i h - e l e m e n a t a ( M o m e n t e ) to su o p i s a n i u
p r e t h o d n i h est poglavlja. To m o e da znai s a m o o v o : - r e a l n i kon
kretni o v j e k je p o b o a n i bavi se teologijom; no nije ni ista Svi
jest, ni ista u d n j a , ni isto D j e l o v a n j e ; on je ovjek-svjestansamoga-sebe-u-svome-djelatnom-ivotu-u-Svijetu. I H e g e l k a e da
Religija logiki p r e t p o s t a v l j a cijeli ovaj ivot u Svijetu, t j . Povijest.
T o z n a i : Religija j e uvijek ideologija, i d e a l n a s u p r a s t r u k t u r a ( n a g r a d n j a - p r e v . ) , k o j a se osniva na infra-strukturi (bazi - p r e v . )
d j e l a t n e , s t v a r n e povijesti to se ostvaruje k a o B o r b a i R a d . Reli
gija j e s a m o das a b s o l u t e Selbst ove stvarnosti, t j . k a o to s a m t o
ve prije k a z a o , u i po Teologiji ovjek postaje svjestan stvarnog
ovjeanstva, t j . N a r o d a , D r a v e , d r u t v e n e , politike, povijesne
stvarnosti. P o t r e b n o j e d a j e d a n N a r o d najprije s e b e uspostavi k r o z
Djelovanje da bi se zatim m o g a o - nesvjesno - k o n t e m p l i r a t i u n e k o j
Religiji, u svojem B o g u .
Ali, s d r u g e s t r a n e , j e d i n o postajui svjestan s e b e , N a r o d je doi
sta Narod, a ne ivotinjska zajednica. O n , p a k , postaje sebe svje
stan u Religiji. D a k l e , s a m o u Religiji i n j o m e uspostavlja se N a r o d
k a o ljudska individualnost. ( B a r d o k l e nije Religija z a m i j e n j e n a he
gelijanskom Z n a n o u . )
A to H e g e l k a e na m j e s t u koje slijedi (str. 477, r. 9 - str. 478,
r. 3 ) :
S jedne strane, Religija je, prema tome, dovrenje-ili-usavrenje Duha; [dovre
nje] prema kojemu se pojedinani-i-izolirani (einzelnen) konstitutivni-elementi Duha,
[a to su] [izvanjska-] Svijest, Samosvijest, Um i Duh vraaju, ili su se vratili kao u svoj
temelj-ili-osnovu. S druge strane, ovi konstitutivni-elementi svi zajedno sainjavaju
empirijski-egzistentnu objektivnu-stvarnost potpunog-ili-cjelovitog Duha, koji kao takav
postoji saamo kao kretanje [dijalektiko, - kretanje] koje razlikuj e-ili-diferencira [stra
ne Duha] i vraa se iz ovih svojih strana u samoga sebe. Postajanje Religije kao takve
ukljueno je u [dijalektiko-] kretanje opih konstitutivnih-elemenata. Ali, ukoliko je
svaki od ovih atributa bio prikazan ne samo kako se odreuje-ili-specificira uope ne
go i kako postoji o sebi i za sebe, tj. kako se zbiva (verlauft) u samome sebi kao
Cjelina, spomenuti potpuni tokovi-ili-procesi pojedinanih-i-izoliranih strana [Duha]
sadravaju ujedno posebna-odreenja same Religije. Potpuni-ili-cjeloviti Duh, [tj.] Duh
Religije je sa svoje strane [dijalektiko-] kretanje [Duha] koje dolazi [polazei] iz svo
je neposrednosti do znanja-ili-spoznaje onoga to je on o sebi, tj. [onoga to je on]
neposredno; [ili, pak, Duh Religije je dijalektiko-kretanje kojim Duh] uspijeva [doi
u situaciju] da konkretan-oblik u kojem se pojavljuje-ili-objavljuje svojoj [izvanjskoj-]
Svijesti bude savreno slian (gleiche) svojoj bitnoj-stvarnosti i da se kontemplira (pro
matra - prev.) kakav je [uistinu]. Sam Duh je, dakle, u ovom postajanju postavljen u
216
odreenim-ili-posebnim konkretnim-oblicima koji sainjavaju razlike ovog [dijalekti

kog-] kretanja. Samim tim ima i odreena-ili-posebna Religija odreeni-ili-posebni
objektivno-stvaran Duh. Ako, dakle, [izvanjska-] Svijest, Samosvijest, Um i Duh pri
padaju kao svojstvo Duhu koji zna-ili-spoznaje samoga sebe, onda odreeni-ili-posebni
konkretni-oblici koji se razvijaju unutar [izvanjske-] Svijesti, Samosvijesti, Uma i Du
ha, [razvijajui se] svaki put posebno, pripadaju kao svojstvo odreenim-ili-posebnim
konkretnim-oblicima Duha koji zna-ili-spoznaje samoga sebe. Odreeni-ili-posebni
konkretni-oblik Religije izabire za svoj objektivno-stvarni Duh izmeu konkretnih-oblika svakoga od konstitutivnih-elemenata ovoga Duha onaj koji joj [danoj Religiji]
odgovara. Jedno-ili-jedino posebno-odreenje Religije proima sve strane njezine
objektivno-stvarne empirijske-egzistencije i [ono] daje im njihov zajedniki peat.
Religiozni razvoj s a m o j e j e d a n konstitutivni-element ( M o
m e n t ) d j e l a t n o g , stvarnog historijskog razvoja. Ovaj p a k stvarni p r o
ces, infra-struktura (baza - p r e v . ) , o d r e u j e p o j e d i n a n e i razliite
oblike Religije. Cilj religioznog r a z v o j a je ateistika filozofija, u k o
joj i k o j o m se D u h p r o m a t r a k a k a v jest s t v a r n o : er sich a n s c h a u e
wie er ist. E t a p e p o s t a j a n j a ovog savrenog s a m o - r a z u m i j e v a n j a pri
kazuju r a z n e Religije, o d kojih svaka o d g o v a r a j e d n o m o d r e e n o m
D r u t v u , j e d n o m o d r e e n o m D u h u : e i n e m bestimmten Geist. D a
na Religija, d a n a Teologija o d r a v a p o s e b n a obiljeja stvarnoga D u
h a , t j . Volksgeist-a. O n a j e , d a k l e , projekcija obiljeja ve formira
ne d r u t v e n e stvarnosti u o n o s t r a n o s t . Ali, s d r u g e s t r a n e , N a r o d se
uspostavlja k a o h o m o g e n a j e d i n i c a s a m o time to je izradio Religiju
k o j a j e z a j e d n i k a svim njegovim p r i p a d n i c i m a . T a k o , n a p r i m j e r ,
K r a n s t v o proizlazi iz stvarnih p r o m j e n a k o j e su stvorile B u r o a s k i
svijet u R i m s k o m carstvu. B e z t o g a C a r s t v a o s t a l o bi Kranstvo
o b i n a galilejska sekta. Ali, n o v a d r u t v e n a j e d i n i c a , Kranski svijet
uspostavljen je s a m o z a t o to je p o s t o j a l a n j e g o v a projekcija u
k r a n s k o j Religiji.
P r e m a o n o m e to j e H e g e l u p r a v o r e k a o analiza religioznog raz
voja, k o j a j e d a n a u V I I poglavlju, m o r a l a b i p r o i k r o z iste e t a p e
k a o i analiza s t v a r n o g R a z v o j a u VI poglavlju. Ali, u stvari, paraleli
z a m nije o d r a n . A to e H e g e l s a d a objasniti.
On k a e (str. 478, r. 4 - str. 479, r. 2 ) :
Na taj se nain konkretni-oblici, to su se [nama] do sada pokazali [u poglavlji
ma I - V I ] , sada [u VII poglavlju] rasporeuju drukije nego [to su se rasporeivali
kad] su se pojavili u svome sljedovnom-redu (Reihe). Prethodno [prije negoli poemo
dalje] treba o ovome dati potrebne kratke primjedbe. - U razmotrenom sljedovnom-nizu [u poglavljima I-VI] svaki konstitutivni-element izraivao se produbljujui se u
samome sebi [na taj nain] da postane Cjelina u svojem originalnom (eigentumlichen)
principu. A spoznavanje bila je dubina ili Duh, u kojemu su svi konstitutivni-elementi,
koji sami o sebi nemaju trajne-opstojnosti, imali svoju supstanciju. No sada je [u VII
poglavlju] ova supstancija izala na povrinu: ona je dubina u sebe subjektivno-sigur-
217
nog Duha, [dubina] koja ne doputa pojedinanom-i-izoliranom principu da se [stvar

no] osami i da se sam u sebi uspostavi kao Cjelina. Naprotiv, sabirui u sebi sve ove
konstitutivne-elemente, drei ih na okupu, ova supstancija napreduje u ovom cjelo
kupnom bogatstvu svojega objektivno-stvarnog (zbiljskog - prev.) Duha i svi odree
ni-ili-posebni konstitutivni-elementi ovoga Duha zajedniki uzimaju i primaju u sebe
isto (gleiches) posebno-odreenje Cjeline. - Ovaj u sebe subjektivno-siguran Duh,
kao i njegovo [dijalektiko-] kretanje, jesu prava-ili-istinska objektivna-stvarnost (zbi
lja - prev.) i Bitak-o-sebi i Bitak-za-sebe ovih konstitutivnih elemenata, [Bitak o sebi i
za sebe] koji pripada svakom pojedinanom-i-izoliranom bistvu. Jedan-i-jedini sljedovni-niz [to smo ga razmatrali] do sada je, dakle, oznaivao vorovima vraanja [koja se
zbivaju] u njemu; ali on se, iz ovih svojih vorova, ponovno produio u jednom jedi
nom pravcu (Lange). Sada se, naprotiv [u VII poglavlju], ovaj sljedovni-niz-da tako
kaemo, slomio na ovim svojim vorovima, [tj.] na opim konstitutivnim-elementima i
raspao se u mnoge linije, koje se ujedno simetriki sjedinjuju, [budui da su] sabrane
u jedan jedini snop, tako da se podudaraju analogne razlike u koje se konkretno-oblikovala (gestaltete), unutar toga sljedovnog-niza, svaka posebna (besondere) linija.
Uostalom, nain kako treba razumjeti ko-ordinaciju opih paravaca sam od sebe pro
izlazi iz cjeline [naeg] prikaza. Suvino je, dakle, primijetiti da ove razlike valja bitno
shvatiti samo kao konstitutivne-elemente postajanja, [a] ne kao dijelove [jedne stati
ke Cjeline]. U objektivno-stvarnom Duhu one su atributi njegove supstancije, ali u
Religiji one su, naprotiv, samo predikati subjekta. - Isto tako, o sebi ili za nas, svi su
oblici kao takvi sadrani u Duhu i [oni su to] u svakom Duhu. Ali, jedino to je vano
u svim sluajevima (uberhaupt) u objektivnoj-stvarnosti Duha je - [da se izabere] po
sebno-odreenje koje postoji za njega [za ovaj Duh] u njegovoj [vlastitoj] [izvanjskoj-]
Svijesti, o kojem [odreenju] on zna-ili-spoznaje da se u njemu izvrava njegovo osob
no-Ja, tj. [izbor] konkretnog-oblika za koji on zna-ili-spoznaje da je u njemu nje
gova bitna-stvarnost.
U p r e t h o d n i m poglavljima H e g e l je a n a l i z i r a o , j e d a n za d r u g i m ,
k o n s t i t u t i v n e e l e m e n t e ljudskoga b i t k a : O s j e t , O p a a j , R a z u m , u d
nju i t d . , i t d . . . Ali, svi su ovi e l e m e n t i stvarni s a m o u k o n k r e t n o m
o v j e k u , a k o n k r e t n i o v j e k postoji s a m o u D r u t v u , N a r o d u , D r a
vi. N o , N a r o d p o s t a j e - nesvjesno - s e b e svjestan u svojoj Religiji.
D a k l e , ljudsku stvarnost o d r a a v a Teologija, a ne osjetilno iskustvo,
fizika, psihologija i t d . Svaka Teologija d a j e j e d n u globalnu viziju
l j u d s k e stvarnosti, u kojoj se atributi supstancije, b u d u i da je ova
supstancija D r u t v o k a o t a k v o ( N a r o d , D r a v a ) , pojavljuju u obliku
p r e d i k a t a koji se d a j u subjektu, t j . B o g u . T a k o su razlike Reli
gija e t a p e postajanja Samosvijesti ovjeanstva, a ne f r a g m e n t i o v e
Svijesti, k o j e b i t r e b a l o j e d n e d r u g i m a d o d a v a t i k a k o b i o b r a z o v a l i
j e d n u cjelinu. Svaka Religija je totalna vizija ljudske stvarnosti i R e
ligija nastaje j e d i n o z a t o to nastaje ova stvarnost.
M e u t i m , a k o o sebi ili za nas Religija o d r a a v a t o t a l i t e t , to
ne vai i za o n e koji je ispovijedaju. Svaka d a n a Religija naglaava
jedan konstitutivni e l e m e n t vie od ostalih, to p r e t p o s t a v l j a i uvje
tuje stvarnu prevlast o v o g e l e m e n t a u p o v i j e s n o m ivotu N a r o d a koji
218
i m a ovu Religiju. Sljedstveno t o m e , zbiljski t o t a l i t e t je sabiranje i

smisleno povezivanje (integracija) konstitutivnih e l e m e n a t a koji su
djelomino ozbiljeni u raznim Religijama. D a k l e , i p a k se m o e rei
da je p o t p u n a Samosvijest zbroj ili integracija djelominih osvjetenja koja se d o g a a j u u i po Religijama.
Z n a m o , u o s t a l o m , da je savrena Samosvijest areligiozna, atei
stika: ovjek o n d a zna da je svjestan sebe, a ne B o g a . Djelomina
p a k osvjetenja su t e o l o k a : zamiljajui p o j e d i n a n i oblik b o a n
stva, ovjek je d j e l o m i n o svjestan svoje ljudske stvarnosti.
H e g e l je ve i s t a k n u o o v u razliku, ali se na nju p o n o v n o v r a a
na mjestu k o j e slijedi.
K a e najprije o v o (str. 479, r . 3 - 8 ) :
Razlika-ili-distinkcija koja je bila postavljena izmeu objektivno-stvamog (zbilj
skog - prev.) Duha i [ovog istog] Duha koji sebe zna-ili-spoznaje kao Duh, tj. [distin
kcija] izmeu sebe samoga kao [izvanjske-] Svijesti i [sebe samoga] kao Samosvijesti
je dijalektiki ukinuta u Duhu koji sebe zna-ili-spoznaje prema svojoj [objektivnoj]
istini: [izvanjska-] Svijest i Samosvijest ovoga Duha izjednaene su.
D u h koji se spoznaje u svojoj istini (ili objavljenoj - stvarno
sti) j e s t e hegelijanski D u h a p s o l u t n o g Z n a n j a , o k o j e m e biti rije u
V I I I poglavlju. U V I I poglavlju rije je o D u h u koji se s p o z n a j e u i
p o Religiji. E v o p a k k a k o H e g e l suprotstavlja o v u religioznu ili t e o
loku spoznaju areligioznoj i ateistikoj spoznaji a p s o l u t n o g Z n a n j a
(str. 479, r. 8 - str. 480, r. 2 ) :
Ali, budui da ovdje [tj. onako kako je razmotrena u VII poglavlju] Religija
jo postoji samo neposredno, razlika-ili-distinkcija [o kojoj je rije] nije jo u Duhu
re-apsorbirana. Postavljen je samo apstraktan-pojam (nur der Begriff) Religije. Bitnastvarnost je u ovom [apstraktnom-pojmu] Samosvijest koja je za samu sebe cijela
[objektivna] istina i [koja] u njoj [istini] sadrava cijelu objektivnu-stvarnost. Ova Samo
svijest [ukoliko je religiozna, tj. ukoliko je shvaena] kao [izvanjska-] Svijest ima sa
mu sebe za stvarobitkujui-predmet. Dakle, Duh koji sebe zna-ili-spoznaje jo samo
neposredno jeste za samoga sebe Duh u obliku neposrednosti, a posebno-odreenje
konkretnog-oblika u kojemu se samom sebi pojavljuje-ili objavljuje je onaj statikogBitka [= Boga]. Ovaj statitiki-Bitak nije, dodue, ispunjen (erfullt) ni osjetom, ni
raznolikom (manningfaltigen) materijom, ni ostalim (sonstigen) konstitutivnim-elementima, jednostranim svrhama i specificirajuim-odreenjima, nego, naprotiv, [on je is
punjen] Duhom i [on] samoga sebe zna-ili-spoznaje kao cijelu [objektivnu] istinu i [ci
jelu] objektivnu-stvarnost. [Ali, postignuto] na taj nain ovo ispunjenje nije jednako
svojemu konkretnom-obliku; Duh kao bitna-stvarnost [nije jednak] svojoj [izvanjskoj-]
Svijesti. Duh je objektivno-stvaran samo [kada postoji] kao apsolutni Duh, [tj.] ukoli
ko, kakav je u subjektivnoj-izvjesnosti o samom sebi, postoji i za sebe u svojoj istini
[objektivnoj]; ili [drugim rijeima, ukoliko] ekstremi, u koje se on dijeli [kad je shva
en] kao [izvanjska-] Svijest, postoje jedan-za-drugoga u konkretnom-obliku-Duha.
Konkretan-oblik to ga Duh uzima [shvaen] kao stvarobitkujui-predmet svoje [iz-
219
vanjske-] Svijesti ostaje ispunjen subjektivnom-izvjesnou Duha kao supstancijom; [i]

zahvaljujui ovom sadraju, prestaje [opasnost] da se stvarobitkujui-predmet sniava
(herabsanke) do iste-ili-apstraktne (reinen) stvarobitkujue-objektivnosti Samosvijesti.
Neposredno sjedinjenje Duha sa samim sobom je baza, ili ista-ili-apstraktna [izvanj
ska-] Svijest, unutar koje se [izvanjska-] Svijest razdvaja [u spoznavajui subjekt i spo
znati objekt]. Budui da je tako zatvoren u svoju istu-ili-apstraktnu Samosvijest, Duh
ne postoji u Religiji poput stvaraoca jedne Prirode kao takve. to on proizvodi u
ovom [dijalektikom religioznom] kretanju, [to] jesu njegovi [vlastiti] konkretni-oblici
[shvaeni] kao [boanski] Duhovi koji svi zajedno tvore potpunosti (Vollstandigkeit)
njegove pojave-ili-objave. A samo ovo [dijalektiko-] kretanje je postojanje savrene
objektivne-stvarnosti Duha putem pojedinanih-ili-osamljenih strana ove [savrene
objektivne-stvarnosti], tj. [putem] nesavrenih objektivnih-stvarnosti Duha.
U V I I poglavlju Religija je unmittelbar, t j . r a d i se o Religiji u
p r a v o m smislu rijei, o Teologiji. O v a Teologija je n e p o s r e d a n
oblik Z n a n o s t i , t j . a n t r o p o l o g i j e koja nije p o s r e d o v a n a negacijom
B o g a ( k o j a pretpostavlja p o s r e d o v a n j e p r e k o nitavila smrti u R o b e spierreovoj S t r a h o v l a d i i n j o m e . O n a je pozitivna u t o m smislu to
supstancijalizira D u h , shvaajui g a k a o Sein, k a o dani-Bitak, B i t a k
u stvari prirodan, ne-ljudski, ali shvaen ovdje k a o boanski, svemo
gu, vjean, sa samim s o b o m identini B i t a k . Shvaen k a o t a k a v Bi
tak D u h je - B o g . D a k l e , n e p o s r e d n a filozofija je s v a k a k o teologi
ja, a ne antropo-logija.
B o g j e , d a k l e , Bitak, ali duhovni Bitak: to je materijalizirani
Duh. A ovaj D u h , k a e H e g e l , ne stvara P r i r o d u , osjetilni Svijet, n e
go d u h o v n e k o n k r e t n e - o b l i k e , G e s t a l t e n als G e i s t e r , t j . Bogove.
D r u g i m rijeima: k a o religiozno b i e , ovjek, ili (ljudski) D u h , stva
ra ne p r i r o d n e oblike i z a k o n e , ne s t v a r n e , empirijske Svjetove, v e
T e o l o g i j e , mitove a n t r o p o - l o k o g sadraja a teo-lokog oblika.
P o s t a j a n j e ovoga D u h a stvara B o g o v e , razvoj religioznog milje
nja je logiko-vremenski slijed r a z n i h Teologija t o su i z r a e n e u t o
ku historije, a koje e H e g e l opisati u V I I poglavlju. Na mjestu k o
jim zavrava U v o d o n n a z n a u j e o p u s t r u k t u r u ovoga Poglavlja.
On k a e da e u 1. O d s j e k u ( A ) biti rije o p r i m i t i v n o j , p r e h i storijskoj Religiji, koju naziva naturliche Religion. U 2. O d s j e k u
( B ) govorit e o Kunst-Religion, t j . o grko-rimskoj Religiji. N a
p o k o n e 3. i posljednji O d s j e k ( C ) biti p o s v e e n izuavanju abso
lute R e l i g i o n , t j . Kranstva.
E v o k a k o o n o d r e u j e b i t n e crte ovih triju velikih e t a p a religio
znog razvoja ovjeanstva (str. 480, r. 3 - 2 7 ) :
Prva objektivna-stvarnost Duha [u Religiji] je sam apstraktni-pojam [Begriff u
smislu: nur Begriff] Religije, tj. Religija [shvaena] kao [jedna] neposredna i, sljedslveno, prirodna Religija. U njoj [prirodnoj Religiji] Duh sebe-zna-ili-spoznaje kao
220
svoj stvarobitkujui-predmet, u prirodnom, tj. neposrednom konkretnom-obliku. Dru

ga je pak [objektivna-stvarnost Duha u Religiji] nuno ona [u kojoj Duh uspijeva] da
sebe zna-ili-spoznaje u dijalektiki-ukinutom konkretnom-obliku prirodnog-stanja (Naturlichkeit), tj. [u konkretnom-obliku] osobnog-Ja. Ona [druga objektivna-Stvarnost]
je sljedstveno, umjetna-ili-umjetnika Religija. Jer, konkretan se oblik uzdie do obli
ka osobnoga-Ja putem stvaralakog proizvoenja (Hervorbringen) [izvanjske-] Svijesti,
uslijed ega ova posljednja promatra u svom stvarobitkujuem-predmetu svoje Djelo
vanje, tj. [upravo] osobno-Ja. Napokon, trea [objektivna-stvarnost Duha u Religiji]
dijalektiki-ukida jednostranost dviju prvih: osobno-Ja [u njoj] jeste isto tako nepo
sredno [osobno-Ja] kao to je neposrednost [u njoj] osobno-Ja. Ako je u prvoj [religio
znoj objektivnoj-stvarnosti] Duh kao takav u obliku [izvanjske-] Svijesti, u drugoj
[pak] - [u obliku] Samosvijesti, on je u treoj [objektivnoj-stvarnosti] Duh kao takav
u obliku [izvanjske-] Svijesti, u drugoj [pak] - [u obliku] Samosvijesti, on je u treoj
[objektivnoj-stvarnosti] u obliku jedinstva obiju [tj. izvanjske-Svijesti i Samosvijesti].
On [u treoj objektivnoj-stvarnosti Religije] ima konkretan-oblik Bitka-o-sebi i za-sebe. A ukoliko je Duh [u njoj] pred-oen-i-eksterioriziran (vorgestellt) kakav je o sebi i
za sebe, - to je objavljena-ili-oita Religija. Meutim, premda je u njoj [objavljenoj
Religiji] Duh, istina, doao do svog pravog-ili-istinitog konkretnog-oblika, sam ovaj
konkretan-oblik i eksteriorizirajua-predoba jo su upravo ne-savladana strana iz ko
je Duh mora da pree u Pojam, da u njemu potpuno razrijei oblik stvarobitkujue-predmetnosti; - u njemu koji, isto tako, ovu svoju opreku [koja je stvarobitkujui-predmet] obuhvaa u samom sebi. Tada je [- i u tome je apsolutno Znanje iz VIII
poglavlja -] Duh shvatio Pojam samoga sebe [na isti nain] kao to smo to mi [tj.
Hegel i njegovi itaoci] netom uinili; a konkretan-oblik ovoga Duha, tj. element nje
gove empirijske-egzistencije, ukoliko je on [konrektan-oblik] Pojam, jeste sam ovaj
Duh.
N o ovaj posljednji k o n k r e t n i - o b l i k D u h a , koji s a m jeste D u h ,
- to je M u d r a c u svojoj empirijskoj-egzistenciji, to je H e g e l .
A
N A T U R L I C H E R E L I G I O N (str. 4 8 1 - 4 8 9 )
Tumaenje
Uvoda
Odsjek
VII poglavlja
( P o t p u n i t e k s t estog p r e d a v a n j a u kolskoj
(str.
481-483)
godini 1 9 3 7 - 1 9 3 8 )
P r a v o govorei, ovaj novi U v o d i m a o p e t sasvim openiti k a r a k

t e r . To je m a n j e U v o d u 1. O d s j e k Poglavlja n e g o u itavo Poglav
lje. H e g e l o v d j e , u stvari, p o n o v n o izlae ideje o p e g U v o d a , koji je
u p r a v o b i o k o m e n t i r a n . Ali, t e k s t je j e d n o s t a v n i j i i jasniji.
H e g e l poinje t i m e to j o j e d a n p u t o d r e u j e p o j a v u k o j u t r e b a
p r o u i t i u V I I poglavlju, t j . Religiju ili Teologiju.
N a j p r i j e k a e o v o (str. 4 8 1 , r . 3 - 1 2 ) :
Duh koji zna-ili-spoznaje Duh je [- u ovom VII poglavlju -] [izvanjska-] Svijest
o samome sebi i postoji za samoga sebe kao stvarobitkujua-predmetna-bitnost; on jest
i ujedno je [on] Bitak-za-sebe. On je za sebe, on je strana Samosvijesti; a to je on u
opreci prema strani [izvanjske-] Svijesti, tj. ina-kojim-se-odnosi prema sebi kao pre
ma [jednom] stvarobitkujuem-predmetu. U njegovoj [izvanjskoj-] Svijesti je [implici
rana] opreka i, samim tim, specifino (posebno)-odreenje konkretnog-oblika (lika prev.) u kojemu se Duh pojavljuje-ili-objavljuje [samome sebi] i sebe zna-ili-spoznaje.
U razmatranju Religije [koje e se vriti u ovom VII poglavlju] radi se jedino o ovom
konkretnom-obliku [Duha]. Jer, njegova bitna-stvarnost bez-konkretnog-oblika, tj.
njegov isti-ili-apstraktni pojam, ve se pokazao-kao-proizaao [iz onoga to prethodi,
naime, kraju VI poglavlja].
U s t a v u Samosvijesti o d n o s i se spoznavajui subjekt p r e m a sa
m o m sebi k a o p r e m a s p o z n a t o m objektu. D a s Selbst-bevvusstsein n u n o
je i Bevvusstsein, t j . svijest o izvanjskom, o n e e m u to je izvan svijesti,
a da je to n e t o , osim t o g a , ovdje s a m a svijest. U Samosvijesti je Ja
k o j e g a s a m svjestan, n u n o isto t a k o , G e g e n - s t a n d , izvanjski p r e d
m e t ili stvar, postavljen nasuprot m e n i , koji ja p r o m a t r a m k a o Sein,
k a o statiki i dani B i t a k , koji ostaje identian sa s a m i m s o b o m , koji
se ne mijenja uslijed t o g a t o ga p o s t a j e m o svjesni, t o ga spoznajemo.
222
Sve to je n e p r i j e p o r n o . Nijedan filozof nije mislio da opie poja

vu Samosvijesti drukije n e g o to to Hegel ini u prvoj reenici citi
ranog mjesta. Razmimoilaenja poinju t e k ondje gdje t r e b a objasni
ti, omoguiti da se razumije k a k o i zato se d o g a a da se Ja ili Su
bjekt m o e odnositi p r e m a s a m o m sebi k a o p r e m a Objektu, da O b
jekt p r e m a k o j e m se odnosi Ja i Subjekt m o e biti s a m o ovaj Su
bjekt.
H e g e l o v o objanjenje p o z n a t o n a m j e ve o d a v n o . O n r a s u u j e
na slijedei nain.
ovjek se u Samosvijesti odnosi p r e m a s a m o m sebi k a o p r e m a
objektu. Da bi Samosvijest bila Wahrheit, istina, t j . objava j e d n e
stvarnosti, ovjek t r e b a da stvarno b u d e objekt. Da bi Samosvijest
bila istina, t j . objava n e k e stvarnosti, ovjek t r e b a da se p r e t h o d n o
stvarno objektivira (opredmeti - prev.). N o , ovjek se stvarno objek
tivira kroz Djelovanje, die T a t , das T u n , i jedino kroz D j e l o v a n j e .
Kroz n e g a t o r s k o Djelovanje R a d a to stvara ljudski Svijet tehni
k e , koji je isto t a k o objektivan i stvaran k a o i prirodni Svijet. I kroz
n e g a t o r s k o djelovanje B o r b e to stvara drutveni, politiki, historij
ski ljudski Svijet, koji je isto t a k o stvaran i objektivan k a o i P r i r o d a .
Tehniki i povijesni Svijet je djelo ovjeka. On ne bi postojao bez
njega. K a d je ovjek svjestan ovoga Svijeta, s v a k a k o je svjestan
ljudske stvarnosti. Svjestan je, p a k , ljudske stvarnosti, j e d n e Wirklichkeit,
objektivne-stvarnosti,
z a t o to je ovaj Svijet isto t a k o stvaran i
objektivan, isto t a k o Sein k a o i prirodni Svijet.
D a k l e , s a m o ukoliko je svjestan svojega objektivnog djela, p r o
izvoda svojega Djelovanja koji opstoji u Wirklichkeit, ovjek m o e
biti svjestan sebe dolazei kroz ovu svijest do istine u p r a v o m smislu
rijei.
To j e , ipak, H e g e l r e k a o sasvim doslovno u V poglavlju, gdje se
nalazi slijedee mjesto (str. 287, r. 37 - str. 288, r. ):
Ljudska-djelatnost(Handeln) upravo je postojanje Duha kao [izvanjske-] Svije
sti. Dakle: ono to je ova Svijest o sebi ona to zna-ili-spoznaje iz svoje objektivne-stvarnosti. Prema tome, [ljudski] individuum ne moe znati-ili-spoznati to je on sve
dok se nije usmjerio prema objektivnoj (predmetnoj - prev.) stvarnosti putem Djelo
vanja (Tun).
D a k l e : d a b i bilo Samosvijesti, t j . d a b i s e ovjek m o g a o p r e m a
s a m o m sebi odnositi k a o p r e m a objektu, prije svega je p o t r e b n o da
se ostvari, da se objektivira kroz Djelovanje.
P r e m a citiranom tekstu moglo bi se initi da ovjek m o r a djelo
vati j e d i n o zato da spozna samoga sebe, kakav je ve prije ovog dje-
223
lovanja. N o , u stvari, nita od toga ne stoji. ovjek ne m o e biti se

be svjestan prije objektivirajueg Djelovanja, jer u njemu n e m a ni
ta to bi moglo biti s p o z n a t o . Prije Djelovanja on je s a m o u d n j a
(Begierde) ili isto Ja (reines I c h ) , t j . praznina koja postaje neto to
se m o e spoznati s a m o djelatnom negacijom o n o g a to jest i o n o g a
to nije o n : Sein-a, d a n o g . J e r , ovjek, je njegova djelatnost; on ne
postoji izvan svojega djela. I u tome je razlog zato on m o e da b u d e
svjestan j e d i n o odnosei se p r e m a sebi k a o p r e m a o b j e k t u , j e d i n o
odnosei se p r e m a svojemu djelu, p r e m a proizvodu svojega djelova
nja. A to je H e g e l sasvim doslovno r e k a o na j e d n o m d r u g o m mjestu
V poglavlja.
E v o tog mjesta (str. 246, r. 1 0 - 1 2 . i 1 4 - 1 6 ) :
Pravi statiki-Bitak (Sein) ovjeka je svakako prije njegovo Djelovanje (Tat); u
njemu je Individualnost objektivno-stvarna (zbiljska, zazbiljna - prev.)... U ljudskom
djelovanju (Handlung) Individualnost (Individualitet - prev.) pokazuje se kao negativna-ili-negatorska bitna-stvarnost koja jest samo ukoliko ona dijalektiki [tj. djelatno]
ukida statiki-Bitak.
ovjek jest (postoji) s a m o onoliko koliko dijalektiki ukida
das Sein, dani-Bitak. O v o , p a k , ukidanje koje uva u k i n u t o , uzdi
ui ga, jeste die T a t , t j . ljudsko Djelovanje B o r b e i R a d a to mije
nja, t j . negira ili u k i d a dani-Bitak k a o d a n i , ali ga uva k a o Bitak
proizveden po ovjeku i t a k o ga uzdie kroz ovo svjesno i hotimi
no ukidanje. D j e l o ovjeka je ljudskije (duhovnije) od sirovine.
U ovom djelu, k a o u z d i g n u t o , oovjeeno Sein, ovjek ostvaruje sa
m o g a sebe. I s a m o postajui svjestan ovog djela, on je uistinu svje
stan sebe, svjestan o n o g a to je on uistinu, stvarno, objektivno, j e r
on nije nita drugo ni vie od o n o g a to je njegovo djelo.
O v o izvreno Djelovanje, koje je objektivirano u njegovom D j e
lu i u n j e m u s a m o m e sebe svjesno, naziva H e g e l Geist, D u h . A der
d e n Geist wissende Geist D u h je (ovjek) koji zna da je on Djelo
vanje svjesno samoga sebe u svojemu djelu i njime. N o , ovjek to
zna p r e k o H e g e l o v e Z n a n o s t i . D e r d e n Geist wissende Geist iz pr
vog r e t k a citiranog mjesta jeste, dakle, H e g e l ili, tanije, P h G a , jo
tanije, apsolutno Z n a n j e koje proizlazi iz P h G - e . K a d a , p a k , k a e ,
u drugoj reenici, da se ovaj D u h postavlja na stranu Samosvijesti
suprotstavljajui se strani izvanjske-Svijesti, u kojoj i k o j o m se pre
ma s a m o m sebi odnosi k a o p r e m a izvanjskom-objektu ili stvari, - on
govori o ovjeku, (o D u h u ) o apsolutnom Z n a n j u .
T j . - ovjek zna da je on Djelovanje i zna da je p r e d m e t p r e m a
k o j e m u se odnosi njegovo Djelo. Z n a , dakle, da je ovaj p r e d m e t , u
224
stvari, sam on, da spoznajui predmet, spoznaje s a m o g a sebe. I o

vjek je s a m o na taj nain, u hegelijanskoj Z n a n o s t i i n j o m e , doista
Selbst-bewusstsein, Samo -svijest.
Prije no to je p o s t a o H e g e l ili hegelijanski ovjek, ovjek je
s a m o Bewusstsein, izvanjska-Svijest, imajui svijest o objektu, o Svi
j e t u u k o j e m ivi, on ne zna da je svjestan s a m o g a sebe. On to ne
zna j e r ne zna da je on svoje Djelovanje, da je on u o v o m svojem
djelu, da je djelo o n . A ne znajui t o , on vjeruje da su djelo ili
objekt j e d n o fiksno i stabilno, od njega nezavisno Sein: ein Entgegen-gesetztes, n j e m u suprotstavljeno bivstvo. O v a j , p a k , objekt je na taj
nain za njega eine Bestimmtheit der Gestalt: fiksna, n e p r o m j e n
ljiva, odreena bitnost; plastian, k o n k r e t a n oblik (lik - p r e v . ) . P r e
poznajui se tako u djelu, on shvaa, dakle, s a m o g a s e b e k a o eine
Bestimmtheit i eine Gestalt: ovjek je o n d a za sebe d a n a fiksna
stvar, koja i m a o d r e e n e i stabilne kvalitete. A to H e g e l k a e u tre
oj reenici citiranog mjesta.
N o , kae Hegel u prvom dijelu etvrte reenice, ovjek sebe ra
zumije u p r a v o tako u Religiji ili Teo-logiji. P r o m a t r a se u svojemu
djelu, a da ne zna da je to njegovo djelo; za njega je ovo djelo, pre
ma t o m e , Gestalt, Sein, nepromjenljivi boanski Bitak koji je d a n
j e d n o m zauvijek, a ne Djelovanje ili rezultat, proizvod Djelovanja. I
sam on j e , n a s u p r o t o v o m B i t k u , isto t a k o Sein: ovjek-stvar u fik
s n o m i j e d n o m zauvijek d a n o m o d n o s u p r e m a Bogu-stvari.
P r e o s t a j e da se objasni drugi d i o etvrte reenice. H e g e l tu k a e
da e u V I I poglavlju govoriti s a m o o Gestalt, o plastinom-izvanjskom-obliku D u h a , t j . o D u h u kakav se pojavljuje u Teologiji;
to se p a k tie ungestaltes W e s e n a , d o d a j e H e g e l , t o se tie D u h a
bez-konkretnog-oblika, ili, drugim rijeima, to se tie apstraktnog-pojma (Reiner Begriff) D u h a , mi ga ve p o z n a j e m o .
Mi ga ve doista p o z n a j e m o j e r se ovaj apstraktni-pojam D u
ha uspostavio na kraju VI poglavlja. No u n j e m u se pojavio Hegel
t j . D u h kakav se javlja u hegelijanskoj Z n a n o s t i i n j o m e .
to to znai? Z n a m o da je hegelijanska Z n a n o s t apsolutno Z n a
nje, u k o j e m u i kojim se sam D u h objavljuje s a m o m sebi o n a k a v
kakav jest. N o , a k o ova Z n a n o s t formira puninu objave D u h a , teolo
ka objava ovoga D u h a m o r a biti m a n j e savrena. A n a l i z a t e o l o k e
objave m o r a , dakle, da prethodi analizi objave p u t e m H e g e l o v e Z n a
nosti. No V I I poglavlje dolazi poslije kraja VI poglavlja, gdje se ova
Z n a n o s t ve pojavila.
ini se, dakle, da tu postoji kontradikcija. Ali, u stvari, nita od
toga. H e g e l o v a Z n a n o s t , u svojoj cjelini, analizira se - p o d i m e n o m
225
apsolutnog Z n a n j a - u V I I I poglavlju. Analiza teolokog znanja

prethodi, d a k l e , ovoj analizi. Da bi se uklonio svaki trag kontradikci
j e , t r e b a , d a k l e , da je o n o to se pojavilo na kraju VI poglavlja tek
j e d a n dio ili, bolje, j e d a n aspekt hegelijanske Z n a n o s t i ; aspekt koji,
da bi se formirala cjelina, apsolutnog Z n a n j a iz V I I I poglavlja,
m o r a biti u p o t p u n j e n a s p e k t o m koji e se uspostaviti u analizi reli
gioznog Z n a n j a i njime iz V I I poglavlja.
Na t o , u o s t a l o m , u p u u j e sam H e g e l u dotinoj reenici. Tu on
k a e : reiner Begriff - to je jo s a m o apstraktan p o j a m hegelijanske
Z n a n o s t i i D u h a koji se objavljuje u njoj i n j o m e , koji se pojavio na
kraju VI poglavlja. Begriff, p a k , u p r a v o m smislu rijei, konkretan-pojam, - on se pojavljuje t e k u V I I I poglavlju. Ovaj e l e m e n t kon
kretnog doi e mu iz konkrecije Gestalt, to e se pojaviti u V I I po
glavlju. D e r Begriff iz V I I I poglavlja je reiner Begriff iz VI po
glavlja plus die Gestalt iz V I I poglavlja.
K o d H e g e l a je D u h ljudski D u h . Apstraktni p o j a m D u h a je po
j a m o apstraktnom Duhu, t j . o apstraktnom ovjeku. N o , apstraktan
ovjek, koji ne postoji u stvarnosti, koji postoji j e d i n o u misli, jedi
no za mislioca to - mislei nepostojee - jeste apstraktni mislilac, apstraktan ovjek j e , k a e m , osamljeni P o j e d i n a c to je suprotstav
ljen O p e m , t j . Zajednici, N a r o d u , D r a v i , ovjeanstvu u z e t o m u
njegovoj p r o s t o r n o - v r e m e n i t o j cjelini, Historiji. I ve sam r e k a o da
se (prethegelijanska) Filozofija, u opreci p r e m a Religiji ili Teologiji,
bavi ovim a p s t r a k t n i m o v j e k o m . O n o to n a m se pojavilo na kraju
VI poglavlja jeste, d a k l e , u svakom sluaju H e g e l , ali H e g e l k a o po
sljednji od Filozofa, koji se jo suprotstavlja Religiji i koji s a m i m tim
n u n o zahtijeva j e d n u teo-loku d o p u n u . Pojavio n a m se partikularistiki aspekt, s t r a n a Einzelheit hegelijanske Z n a n o s t i . Ovaj p a k as
p e k t m o r a biti d o p u n j e n j e d n i m univerzalistikim a s p e k t o m , s t r a n o m
Allgemeinheit, k a k o bi oblikovao totalitarizam apsolutnog Z n a n j a .
O v o Z n a n j e je apsolutno j e d i n o zato to je u n j e m u p o j e d i n a n a
s t r a n a povezana s o p o m s t r a n o m , to samim tim prestaje biti teo
logija i postaje univerzalistika antropologija, koja u p o t p u n j u j e partikularistiku filozofiju i na taj nain objanjava totalitet D u h a k a o
j e d n o g ljudskog D u h a . S a m o t a k o je H e g e l ne s a m o posljednji pred
stavnik Filozofije koja se suprotstavlja Religiji n e g o i prvi mislilac
( M u d r a c ) koji Religiju zamjenjuje Z n a n o u , umjesto da joj se su
protstavlja. N o , u V I I poglavlju p o k a z a t e H e g e l k a k o i zato T e o
logija postaje, na kraju, ateistika antropologija, - razumije se,
antropologija koja ostaje isto t a k o univerzalna i konkretna k a o i T e o
logija iz k o j e je r o e n a . D r u g i m rijeima, u VI poglavlju p o k a z a o je
15 K a k o citati H e g e l a
226
porijeklo partikularistikog aspekta Z n a n o s t i ; u V I I poglavlju poka

zat e porijeklo univerzalistike strane. I z a t o V I I I poglavlje ne slije
di n e p o s r e d n o iz VI poglavlja. Z a t o je V I I poglavlje u m e t n u t o izme
u prve pojave hegelijanske Z n a n o s t i na kraju VI poglavlja i njezine
posljednje analize u V I I I poglavlju. VI poglavlje zavrava Hegelovom interpretacijom N a p o l e o n a . Sam N a p o l e o n je konkretan ovjek.
On je ak najkonkretniji, najstvarniji od sviju ljudi j e r je on prva
realizacija Individualiteta, sinteze P o j e d i n a n o g i O p e g . Ali, na kra
ju VI poglavlja H e g e l o v a Z n a n o s t objanjava s a m o partikularistiki
aspekt N a p o l e o n o v e Individualnosti. O n a ga, d o d u e , ne pokazuje
k a o Pojedinca u p r a v o m smislu, t j . ukoliko se suprotstavlja Dravi.
O n a , naprotiv, pokazuje k a o Pojedinca u p r a v o m smislu, t j . ukoliko
se suprotstavlja Dravi. O n a , naprotiv, pokazuje da N a p o l e o n i
D r a v a tvore prisno jedinstvo. Ali, o n a pokazuje ovu cjelinu u njezi
n o m partikularistikom aspektu, t j . o n a pokazuje N a p o l e o n a k a o
tvorca D r a v e , omoguuje da se vidi k a k o je D r a v a ostvarenje N a
p o l e o n o v e Pojedinanosti, ali ne govori o samoj n a p o l e o n s k o j Dra
vi, ne pokazuje da je N a p o l e o n o n o to on jest (tj. car N a p o l e o n )
j e d i n o p o m o u Drave koju je stvorio.
Ili, tanije, H e g e l to naznauje izjavljujui da je N a p o l e o n Bog,
jo tanije, ljudima objavljeni Bog u punini svoje stvarnosti. Ali,
to na kraju VI poglavlja ostaje netano j e r se jo ne zna ta je Bog.
Das absolute W e s e n selbst, sam B o g k a o Bog, pojavljuje se tek u
V I I poglavlju. T r e b a , p a k , poznavati cijelo V I I poglavlje da bi se sa
znalo to je N a p o l e o n . J e r , ako je on potpuno objavljeni Bog, o n d a
je on integracija sviju Bogova koji su se objavili ovjeku u t o k u P o
vijesti. N a p o l e o n a e m o moi objasniti s a m o a k o o n j e m u k a e m o
sve to su ljudi rekli o svojim raznim bogovima. M i , p a k , uimo to
su oni o njima rekli u V I I poglavlju. Na kraju ovog Poglavlja, u pro
t e s t a n t s k o m Kranstvu, objavljuje se Bog-ovjek, Krist, k a o die G e m e i n d e , k a o Zajednica vjernika. T r e b a t e o n d a uiniti s a m o j e d a n ko
rak: t r e b a t e rei da je ova Zajednica Drava (a ne C r k v a ) , da je to
N a p o l e o n o v a D r a v a . I to e H e g e l rei. A rekavi t o , on e objasniti
N a p o l e o n a , t j . konkretnog ovjeka. On e, p a k , t e k t a d a imati Begriff,
konkretan-pojam
ovjeka, D u h a , t a d a e njegovo znanje biti uistinu
apsolutno Z n a n j e , koje nee morati i n e e vie moi da b u d e dopunja
v a n o teolokim z n a n j e m . U t o m t r e n u t k u D u h prestaje biti Gestalt,
k o n k r e t a n oblik koji je oprean Svijesti. On postaje Begriff, oblik-svjestan-samoga-sebe. J e r , D u h (= ovjek) e t a d a znati, u H e g e l o v o j mi
sli i n j o m e , da je njegova stvarnost njegovo svjesno i h o t i m i n o djelo,
D r a v a ostvarena N a p o l e o n o v i m Djelovanjem.
P R E D A V A N J A KOLSKE G O D I N E 1937-1938.
227
Ali, d o k l e t o D r a v a n e zna (budui d a jo Hegelova Z n a n o s t

ne ulazi u javni odgoj u n a p o l e o n s k o m C a r s t v u ) , dokle D r a v a nije
shvatila da je ona objektivna-stvarnost D u h a , ovjek nee vidjeti u
objektivaciji D u h a svoje vlastito djelo. P r e m a t o m e , D r a v a e biti
z a ovjeka samostalna stvarnost koja j e nezavisna o d njega, n j e m u
izvanjska: D u h e biti shvaen k a o Sein, k a o gotovo p r i r o d a n dani-Bitak. To je ono shvaanje D u h a koje se stvara u Teologiji, a s a m o
0 njemu govorit e H e g e l u V I I poglavlju.
M e u t i m , a k o u Teologiji ima D u h za ovjeka oblik Seina, d a nog-Bitka, ovaj Bitak nije isto prirodni bitak. D u h , sve da i jeste
izvan-ljudski Bitak, ostaje D u h . A ovaj duhovni Bitak ovaj postojei
D u h zove se Bog. Z n a n j e k o j e se prouava u V I I poglavlju nije, d a
kle, ni (vulgarna) znanost o Prirodi ni antropoloka filozofija u prethegelijanskom smislu rijei: to je teo-logija, koja je znanost o Duhu,
ali o D u h u shvaenom k a o Boanskom biu.
To H e g e l objanjava u s l i j e d e o j reenici (str. 481, r. 1 2 - 1 8 ) :
Ali razlika-ili-distinkcija izmeu [izvanjske-] Svijesti i Samosvijesti postavlja se
ujedno unutar ove posljednje. Konkretan-oblik Religije [tj. Bog] ne sadrava empirijsku-egzistenciju Duha ni ukoliko (wie) je Duh [jedna] od miljenja slobodna-i-nezavisna Priroda ni ukoliko je on [jedno] od empirijske-egzistencije slobodno-ili-nezavisno
Miljenje. On [konkretan-oblik] jeste, naprotiv, u inu-miljenja sauvana empirijska-egzistencija, kao pomiljeno-bivstvo koje je tu za samoga sebe [kao empirijska-egzisteneija].
Filozofija Bewusstsein-a, t j . prethegelijanska Filozofija, ne bavi
se Dravom, ovjeanstvom, Historijom. O n a se bavi j e d i n o izolira
nim P o j e d i n c e m . N o , govorei o Pojedincu, o n a n u n o m o r a govoriti
i o Opem, k o j e m u j e P o j e d i n a c suprotstavljen. S a m o to o v o O p e
nije Drava, nego Priroda, t j . neto to stvarno n e zavisi o d ovjeka
i to je n j e m u izvanjsko. O v a P r i r o d a j e , d a k l e , apsolutno neljudska.
ovjek j e , s druge s t r a n e , p r o m a t r a n s a m o u svojoj pasivnoj opreci
p r e m a ovoj Prirodi: z a n e m a r e n je aktivan, preobraavalaki dodir s
P r i r o d o m koji s e ostvaruje u R a d u i njime. Shvaen t a k o ovjek p o
staje j e d n o apsolutno ne-prirodno bie, bez stvarnog dodira s Priro
d o m i bez vlasti n a d n j o m .
O v o stajalite Filozofije Bevvusstseina s najvie jasnoe je prika
z a n o k o d D e s c a r t e s a , i H e g e l misli na njega piui reenicu o kojoj
je rije. Ali svaka prethegelijanska filozofija je u t o m pogledu, vie
i l i m a n j e , kartezijanska. O n a operira s o p r e k o m izmeu osamljenog
ovjeka koji je sveden na isto, nestvarno miljenje i empirijskog
stvarnog U n i v e r z u m a koji j e sveden n a isti i j e d n o s t a v a n , p o t p u n o
despiritualiziran, d e h u m a n i z i r a n , nesmisaoni Bitak. Ova se, p a k , Fi-
2:
lozofija uzalud n a p r e e da n a e vezu i z m e u ove p r o t e n o s t i bez mi

ljenja i stvarnosti kakvu za nju predstavlja ovjek. U z a l u d jer joj
je stvarna veza obiju - n e g a t o r s k o i, p r e m a t o m e , stvaralako Djelo
vanje B o r b e i R a d a - p o t p u n o n e p o z n a t a .
N o , H e g e l kae da se Religija ne bavi ni o v o m p r o t e n o u , ni
ovim miljenjem. O n a , drugim rijeima, nije ni fizikalna Z n a n o s t ni
Filozofija. N a i m e , z n a n o s t o d e h u m a n i z i r a n o j p r o t e n o s t i j e s t e , na
kraju izlaganja, nevvtonovska m a t e m a t i k a Fizika, a z n a n o s t o istom
miljenju - Filozofija u a p s t r a k t n o m smislu, prethegelijanska Filozo
fija Bewusstseina. Religija ili Teologija n e m a za p r e d m e t ni P r i r o d u
ni Miljenje, n e g o D u h . K a o to H e g e l k a e , njezin p r e d m e t je empirijska-egzistencija koja se odrava-i-uva u miljenju, k a o pomiljeno-bivstvo koje - za samoga sebe - posjeduje empirijsku-egzi
stenciju.
Z a nas, t j . za H e g e l a , ovaj D u h j e , u j e d n o , stvarnost koja se
odrava u d j e l a t n o m miljenju koje se ostvaruje u djelovanju i nji
m e , - za Hegela je ovaj D u h k o n k r e t a n stvarni ovjek, t j . shvaen u
svojoj cjelokupnoj stvaralakoj svjesnoj djelatnosti, k o j a je opa P o
vijest i D r a v a . Ali, za P o b o n a ovjeka ovaj D u h je samostalna, od
ovjeka razlina bitnost. T o , p a k , H e g e l naznauje u prvim rijeima
mjesta: u Religiji postoji razlika ( U n t e r s c h i e d ) i z m e u Izvanjske-svijesti i Samosvijesti. To e rei da Religija u svojoj koncepciji ovje
ka p o d r a v a stajalite Bevvusstseina ili prethegelijanske Filozofije. (I
z a t o se ova posljednja m o e sporazumjeti s Religijom i ne m o e , u
stvari, bez nje postojati.) ovjek je ovdje pojedinano bivstvo k o j e ,
p r e m a t o m e , m o r a imati izvanjsku o p e n i t u d o p u n u . Za Filozofiju je
ova d o p u n a Priroda. Za Religiju - Bog.
U t o m e je itava razlika. A H e g e l je objanjava t i m e to k a e
da se u Religiji o p r e k a izmeu Bewusstseina i Selbsbevvusstseina na
lazi u Selbstbewusstseinu, u Samo-svijesti. D r u g i m rijeima, P o b o a n
ovjek nalazi o p r e k u P o j e d i n a n o g i O p e g u samom sebi; O p e n i t o
nije uistinu izvan ovjeka, o n o nije p o t p u n o neljudsko; o n o je u o
vjeku, o n o je d u h o v n o , o n o je Duh; o n o je Bog, a ne Priroda.
P o b o a n ovjek razlikuje se od samoga sebe u s a m o m sebi; u
samom sebi, u Samo svijesti on suprotstavlja o n o to je za njega Samo
svijest (tj. svijest o njegovom p o j e d i n a n o m , p r i s n o m , osamljenom
bitku) o n o m e to je za njega Izvanjska-svijest ( t j . svijest o njego
v o m bitku koji je povezan s O p i m ) . B u d u i da je ovo O p e poveza
no s P o j e d i n a n i m , s ovjekom, o n o nije neljudska Priroda. To je
neki gotovo ljudski Duh, a ipak ne ljudski, jer je oprean ovjeku.
J e d n o m rijeju - to je Bog.
229
B u d u i da j e , u samosvijesti P o b o n a ovjeka, O p e p o v e z a n o s
ljudskim-Pojedinanim i O p e je ljudsko ili d u h o v n o u t o m smislu
to je pomiljeno, svijest, samosvijest i samostalno slobodno djelova
nje, j e d n o m rijeju - D u h . Ali, k a k o je u j e d n o o p r e n o ljudskom
P o j e d i n a n o m , k a k o nije svoje djelo, proizvod svojega Djelovanja,
ovaj D u h je ne ljudski, ovjeku izvanjski njemu dan, sam po sebi
statian: j e d n o m rijeju - Sein. A ovo duhovno Sein, ovaj Duh koji
postoji k a o Sein j e s t e B o g .
D u h shvaen k a o Sein, t j . k a o Bog, n u n o je eine bestimmte
G e s t a l t , bivstvo fiksnog, stabilnog, j e d n o m zauvijek d a n o g k a r a k t e
ra. Svaka se, p a k , Religija razlikuje od drugih po p o j e d i n a n o m ob
liku to ga p o p r i m a D u h shvaen k a o B o g ove Religije.
Jedna Religija razlikuje se od druge prema posebnom-odreenju konkretnog-oblika u kojemu Duh sebe zna-ili-spoznaje [u njoj]. Ali, ujedno treba primijetiti da
prikaz (Darstellung) znanja-ili-spoznaje to je Duh ima o samom sebi prema ovom
pojedinanom-i-izoliranom posebnom-odreenju ne iscrpljuje, u stvari, cjelokupnost
jedne objektivno-stvarne (zbiljske, zazbiljne - prev.) Religije. Sljedovni niz razlii
tih Religija koje e proizai [iz analiza VII poglavlja] predstavlja, s druge strane, i
isto tako, samo razliite strane jedne-i-jedine [Religije], pa se moe rei - svake pojedinane-i-izolirane [Religije]. A eksteriorizirajue-predodbe, koje - ini se - da odli
kuju jednu objektivno-stvarnu Religiju ispred druge, nalaze se [u stvari] u svakoj
[Religiji].
O v d j e H e g e l ponavlja o n o to je ve r e k a o u o p e m U v o d u u
V I I poglavlje. U Religiji postaje ovjek, nesvjesno, svjestan.
E v o to Hegel o t o m e kae (str. 4 8 1 , r. 1 8 - 2 7 ) :
konkretnog ovjeka. N o , k o n k r e t a n ovjek nosi u sebi sve konstitu
tivne e l e m e n t e ljudskoga bitka. P r e m a t o m e , t r e b a u p r a v o m smislu
govoriti s a m o o jednoj Religiji, jer svaka p o j e d i n a n a Religija sadr
ava sve e l e m e n t e koji se nalaze i u svim drugima. Religije se, dakle,
m e u s o b n o razlikuju s a m o po naglasku: u svakoj posebnoj Religi
ji naglaen je j e d a n od konstitutivnih e l e m e n a t a vie od drugih, ta
ko da drugi ostaju gotovo nesvjesni. Ovaj naglaeni e l e m e n t uvijek
o d g o v a r a e l e m e n t u ljudske egzistencije koja se ostvaruje sasvim po
j e d i n a n o u historijskom Svijetu ili Dravi to proizvodi Religiju o
kojoj je rije i u njoj, nesvjesno, postaje svjesna sebe.
U osnovi, kae H e g e l , na zemlji ima s a m o jedna Religija. Ne
s m i j e m o , m e u t i m , nipoto zanemariti razliku u naglascima, pa stoga
valja rei da ima mnogo raznih Religija. No jedinstvo i m n o t v o m o
gu se pomiriti j e d i n o u p o j m u postojanja i njime. T r e b a , d a k l e , rei
da postoji razvoj Religije uope, a e t a p e ovoga razvoja o z n a e n e su
o n i m to nazivamo Religijama.
230
To j e , p a k , o n o to H e g e l sada objanjava (str. 4 8 1 , r. 28, str.

482, r. 18):
Meutim, razlika-ili-razlinost mora se ujedno razmotriti i kao razlika-ili-razliitost Religije. Naime, budui da se Duh nalazi (befindet) u razlici-ili-razliitosti svoje
[izvanjske-] Svijesti i svoje Samosvijesti, [dijalektiko-] kretanje ima za cilj da dijalektiki-ukine ovu glavnu razliku-ili-razliitost i da dade konkretnom-obliku koji je stvarobitkujui-predmet [izvanjske-] Svijesti oblik Samosvijesti. No, ta razlika-ili-razliitost
ne biva dijelaktiki-ukinuta ve time to i konkretni-oblici koje sadrava [izvanjska-]
Svijest nose u sebi konstitutivni-element osobnoga-Ja i to je predoen (vorgestellt) kao
[jedna] Samosvijest. Predoeno osobno-Ja nije objektivno-stvarno [osobno-Ja]. Da bi
osobno-Ja, poput svakog drugog poblieg (nahere) posebnog-odreenja konkretnog-oblika, ovome [konkretnom-obliku] uistinu pripadalo, potrebno je - s jedne strane - da
ono [osobno-Ja] bude u njega stavljeno Djelovanjem (Tun) Samosvijesti, [i] - s druge
strane - specificirajue nie (niedriegere) [manje savreno] odreenje mora se pokaza
ti dijalektiki-ukinutim i pojmovno-shvaenim od vieg (hohern) [savrenijeg] [specifi
cirajueg-odreenja]. Jer, predoeno-bivstvo prestaje biti neto-predoeno i [dakle] tu
e njegovom znanju-ili-spoznaji, jedino time to ga je osobno-Ja proizvelo i to, pre
ma tome, promatra specificirajue-odreenje stvarobitkujueg-predmeta kao svoje-vlastito [ono Ja] i [to promatra], dakle, samo sebe u ovom stvarobitkujuem-predmetu.
lja.
O v o mjesto potvruje m o j u globalnu interpretaciju V I I poglav-
H e g e l kae da postoji razvoj, i to stvaran razvoj Religije uope,

j e r , na kraju, Religija samu sebe u k i d a i postaje ateistika (ili hegeli
j a n s k a ) antropologija. N o , d a b i t o bilo m o g u e , p o t r e b n o j e d a s e
p o j a m B o g a u t o k u Historije promijeni, p o t r e b n o je da i m a j e d n a hi
storija Religije. H e g e l j e , p a k , u p r a v o naznaio opi tijek ovog raz
voja.
Cilj - to je ukidanje o p r e k e izmeu Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina, to e t a n o rei ukidanje transcendencije, razumijevanje
D u h a ne vie k a o boanskog, n e g o k a o ljudskog. Da se to dogodi,
t r e b a da ovjek shvati k a k o je on onaj t k o je stvorio B o g a . A da bi
to m o g a o uiniti, on t r e b a prije svega da izradi sebi ideju o B o g u
koja slii ideji koju stvara sebi o sebi s a m o m . D r u g i m rijeima, o
vjek m o r a , vie ili m a n j e , B o g a antropomorfizirati. I to je o n o to
karakterizira teoloki razvoj. S druge s t r a n e , on m o r a ustanoviti da
su n a d m a e n i religiozni oblici njegovo djelo, m o r a znati da je on
stvorio (izumio) idole koje je o b o a v a o prije negoli je p o s t a o
svjestan pravoga Boga. A i to se zbiva u religioznom razvoju i nji
m e . (Ovaj razvoj j e , d a k a k o , samo ideoloki o d r a z djelatnog, stvar
nog historijskog razvoja.)
K o n a n i rezultat religioznog razvoja jeste, d a k l e , H e g e l o v a atei
stika antropologija: antropomorfizacija B o g a postizava svoj v r h u n a c
u ideji Krista; zatim dolazi razumijevanje injenice da je o v a ideja
231
proizvod ljudskog d u h a ; a t a d a ovjek p r e p o z n a j e samoga sebe u

Kristu, shvaa da je t r e b a l o da r e k n e o sebi sve o n o to je govorio o
svojemu B o g u . No ovo k a e Hegel: ovjek p r o m a t r a samoga sebe u
objektivnom D u h u koji je prije shvaao k a o boanski D u h o n d a
k a d shvati da je ovaj D u h Drava, a ta D r a v a je njegovo djelo, - a
to shvaa u Hegelovoj dravnoj filozofiji i n j o m e , t j . po Z n a n o s t i
koja priznaje (apsolutnu, savrenu) D r a v u i koja jest (ili bi t r e b a l o
da b u d e ) od nje priznata.
Na mjestu koje slijedi H e g e l precizira k a r a k t e r religioznog raz
voja ovim rijeima (str. 482, r. 1 8 - 2 4 ) :
Ovom djelatnou (Tatigkeit) [osobnog-Ja] ujedno je iezlo nie [manje savre
no] specificirajue-odreenje [Religije]. Jer, djelovanje (Tun) jeste [Djelovanje] negativno-ili-negatorsko, to sebe izvodi na raun neeg drugoga. Ukoliko je i ovo [nie
specificirajue-odreenje] jo prisutno, povuklo se u bezbitnost; ondje, naprotiv, gdje
jo prevladava nie [specifirajue-odreenje], dok je i vie [specifirajue-odreenje]
prisutno, jedno zauzima mjesto kraj drugoga [kao] nesebino-ili-bez-osobnog-Ja (selbstlos).
Svaki razvoj je stvaralaki, a svako stvaranje je Djelovanje koje
negira d a n o , koje se ostvaruje s a m o na r a u n d a n o g , u njegovom razorenju i njime. D a k l e , k a d se javlja j e d n a nova Religija, ukidaju
se p r e d a n j e Religije, sve p r e a n j e Religije. Ili, tanije, naglaava
nje j e d n o g novog aspekta m o e da se izvri j e d i n o negacijom nagla
avanja ostalih.
Na taj nain se Religije razlikuju j e d n e od drugih. U danoj R e
ligiji sauvani su aspekti naglaeni u p r e t h o d n i m Religijama, ali oni vi
e n e m a j u bitno vaenje. O b r a t n o , ve su tu aspekti koji e biti naglae
ni kasnije, ali oni su tu u z g r e d n o , bez samostalnog, vlastitog vaenja.
( T o p a k ostaje istina za k o n a n i rezultat religioznog razvoja, t j .
za H e g e l o v u Z n a n o s t , u o n o m e to se tie njezina o d n o s a p r e m a po
sljednjoj Religiji, t j . p r e m a Kranstvu. U kranskoj teologiji nagla
en je aspekt Individualnosti apsolutnog D u h a : B o g je Osoba. A svi
drugi aspekti boanstva n e m a j u vie bitne vanosti. Ova, p a k , O s o b a
je boansko-ljudska. D a k l e , ve je prisutan naglaeni aspekt u H e g e
lovoj Z n a n o s t i , ljudska s t r a n a D u h a . Ali, on je u z g r e d a n : ovjek u
Isusu Kristu s a m o je v r e m e n s k a podloga za B o g a i on mu je podre
en. K o d H e g e l a , naprotiv, m a k a r da ima antropoteizma, injenica
da je ovjek Bog, t j . t r a n s c e n d e n t n i D u h , n e m a bitne vrijednosti.
ovjeka, d u h o v n o u ovjeku vie ne karakterizira mogunost da
t r a n s c e n d i r a Svijet, da pobjegne iz Svijeta u bilo koju o n o s t r a n o s t ,
n e g o , n a p r o t i v , mogunost da se odri u Svijetu podlaui ga sebi.)
232
Slijedea reenica s a m o precizira o n o to je H e g e l ve r e k a o :

U njoj kae ovo (str. 482, r. 2 4 - 3 1 ) :
Prema tome, iako razne predodbe [koje se nalaze] unutar jedne pojedinane-i-izolirane Religije prikazuju potpuno [dijalektiko-] kretanje oblika Religije [kao ta
kve], karakter svake [pojedine Religije] jeste odreen-ili-specificiran posebnim (besondere) sjedinjenjem [izvanjske-] Svijesti i Samosvijesti, tj. time to je Samosvijest u
samoj sebi shvatila-i-razumjela specificirajue-odreenje stvarobitkujueg-predmeta
[izvanjske-] Svijest, potpuno-i-savreno je sebi prisvojila svojim Djelovanjem odree
nje [o kojem je rije], te ga zna-ili-spoznaje kao stvarno-bitno [odreenje], u opreci
prema drugim [odreenjima].
P o b o a n ovjek u svakoj Religiji zna da je naglaeni aspekt
stvarno-bitan. H e g e l j e , p a k , u p r a v o r e k a o zato. Z a t o to je o
vjek u empirijskoj stvarnosti ostvario p u t e m Djelovanja konstitutivni
e l e m e n t svoje egzistencije, koje postaje svjestan k a o bitnog k a r a k t e
ra svojega Boga. Ovaj e l e m e n t je njegov z a t o to ga je on proizveo;
a ovaj e l e m e n t je stvaran z a t o to ga je u k l o p i o u stvarni Svijet; on
j e , d a k l e , u o v o m e l e m e n t u uistinu stvaran i ljudski, t j . duhovan.
( N a i m e , Pravi Bitak ovjeka je njegovo Djelovanje). On e, dakle,
u ovom aspektu shvatiti D u h k a o takav, koji j e , za n j , j o boanski
D u h . U k r a t k o , ovjek p u t e m svojeg teolokog Miljenja daje svome
Bogu j e d a n o d r e e n i k a r a k t e r zato to je ovaj k a r a k t e r p u t e m Djelo
vanja ostvario u svome Svijetu.
H e g e l , p a k , to kae sasvim doslovno u reenici koja dolazi (str.
482, r. 3 1 - 3 7 ) :
Istina [objektivna] vjerovanja u neko specificirajue-odreenje religioznog Du
ha [tj. u bilo kojeg odreenog Boga] pokazuje se u tome to je objektivno-stvaran
Duh [tj. Narod koji ispovijeda dotinu Religiju] uspostavljen na isti nain [so] kao to
[je uspostavljen] i konkretan-oblik [= Bog] u kojem se promatra u [razmatranoj] Reli
giji. Tako, na primjer, utjelovljenje Boje koje se nalazi u orijentalnoj [pretkran
skoj] Religiji nema [objektivne] istine, jer je njegov objektivno-stvaran Duh bez ovog
pomirenja [razumije se: Pojedinanog i Opeg; Pojedinano je, naime, uvijek ovjek,
a Openito je Bog za Religiju i Drava za Hegela].
To je jasno. - D i e Wahrheit je objava j e d n e stvarnosti u pravom i
strogom smislu rijei. U nekoj Religiji ima, dakle, toliko istine koliko se
ideja sadrana u teologiji ostvarila u Svijetu gdje je ova teologija u teaju.
D a k l e , kae H e g e l , kranska teologija nije istina t a k o dugo d o k
kranski Svijet ne ostvari ideju Individualiteta, t j . sinteze, stapanja
Pojedinanog i O p e g , stvarnog ovjeka i D u h a .
( O v a na prvi pogled n e o p a s n a p r i m j e d b a sadrava itavu hegeli
j a n s k u kritiku Kranstva. Kranstvo postaje istina t e k k a d a se o n o
ostvaruje na o v o m Svijetu. Ali, im je ovaj ideal ostvaren, on presta-
233
je biti ideal. D r u g i m rijeima, ovjek prestaje da ga projicira u o n o

stranost, da ga pomilja u teolokim kategorijama. U m j e s t o da bjei
iz Svijeta, prihvaa ga i u n j e m u se prepoznaje. K a d a se Kranstvo
ostvaruje u p o s t r e v o l u c i o n a r n o m n a p o l e o n s k o m Svijetu, o n o prestaje
biti Religija. Postaje Istina, o n o postaje H e g e l o v a ateistika a n t r o p o
logija, Z n a n o s t to izraava a p s o l u t n o Z n a n j e . )
N a p o k o n , na mjestu kojim zavrava ovaj U v o d (str. 482, r. 37.
- str. 483, r. 7) Hegel objanjava nain k a k o e prouavati razne R e
ligije to su se pojavile u t o k u povijesti:
Ovdje [tj. u VII poglavlju] ne moe biti rijei o tome da se od totaliteta specifi
cirauih-odreenja [Duha] vratimo prema pojedinanom-i-izoliranom specificirajuem-odreenju i da pokaemo u kojem je konkretnom-obliku potpunost (Vollstandigkeit) ostalih specificirajuih-odreenja sadrana unutar specificirajueg-odreenja
[ovoga pojedinanog o kojem je rije] i posebne Religije koja mu je vlastita. Savreni
ji (vii - prev.) oblik [koji je] stavljen ispod manje savrenog (nieg - prev.) [oblika]
jeste bez svoga znaenja-ili-vanosti za samosvjesni Duh; [on] pripada samo povrno
Duhu i predodbi Duha. Vii oblik mora da bude razmotren u svojemu karakteristi
nom (eigentumlichen) znaenju-ili-vanosti i [on mora da bude razmotren] tamo gdje
je on princip jedne posebne Religije i [tamo gdje je] obistinjen-ili-potvren (bevvahrt)
svojim objektivno-stvarnim Duhom.
O v i m rijeima naznauje Hegel razliku izmeu fenomenologije
Religije, koju e izloiti u V I I poglavlju, i j e d n e povijesti Religija u
o b i n o m smislu rijei.
Historiar opisuje d a n u religiju kakva se pojavljuje o n i m a koji u
nju vjeruju ili su u nju vjerovali. F e n o m e n o l o g opisuje s a m o bitni
k a r a k t e r ove religije, t j . p o k u a v a da je smjesti u cjelinu religioznog
razvoja, hoe da odredi ulogu to ju je d a n a religija igrala u t o m raz
voju. D r u g i m rijeima, on h o e da razumije k a k o i zato je opi re
zultat ovog razvoja rezultat razvoja koji prolazi kroz te i te dane eta
pe. Da bi, pak, olakao razumijevanje, idealizira e t a p e , t j . uzima
d a n u religiju ne o n a k o kakva je o n a bila u stvari, nego o n a k o kakva
bi trebalo da ona b u d e k a d bi samu sebe savreno razumjela, k a d bi
savreno d o b r o ostvarila svoje historijsko poslanje. Da bi, p a k , to iz
veo, on m o r a svaku religiju povezati sa Svijetom koji ju je r o d i o .
D r u g i m rijeima, tek p o t o s m o napisali (i razumjeli) VI poglavlje,
moi e m o da n a p i e m o (i da razumijemo) V I I poglavlje.
a.
- Das Lichtvvesen
(str.
483-484)
R a d i se o indo-iranskoj religiji svijeta ( t a k o e r , H e g e l u n e p o

znata M a n a Primitivaca).
234
KAKO ITATI HEGELA
483. str. 1. stupac - H e g e l u njemu rezimira metafiziki, ontolo

ki aspekt svog Sistema. To je U v o d u paragraf.
483. str., posljednji stupac, do 484. str.: S a m tekst paragrafa.
ovjek je ovdje reines Ich: u d n j a je jo p r a z n a , bez sadraja, i
ovjek jo nije djelovao. Svjestan je p r i r o d n o g Seina k a o neeg datog, ne-preinaivog; time postaje svjestan j e d n o g aspekta s a m o g a sebe,
ali ovo samoga sebe ovdje je samo u d n j a , t j . neto d a n o , p r i r o d n o
(Sein). Ali, ovo Sein je mit d e m Geiste erfullt; o n o je oovjeeno
i ima oblik H e r r a ( G o s p o d a r a ) . ovjek je svjestan b o a n s t v a j e r on
nije s a m o Bewusstsein, nego i Selbstbewusstsein. U ovjeku ivi
ne-zadovoljena u d n j a (jer zadovoljena udnja iezava). D e r
Herr (str. 483, posljednji r e d a k ) ovdje je G o s p o d a r prije B o r b e ,
budui G o s p o d a r , t j . ovjek-udnje iz U v o d a u IV poglavlje. U
D r u t v u kojem o d g o v a r a P r i r o d n a religija n e m a jo R o b o v a . T o j e
D r u t v o u k o j e m se gladuje i u k o j e m hoe da se vodi tjelesna lju
bav: gozbe, seksualne orgije.
P o b o a n s t v e n j e n o Sein ovdje je die Gestalt d e r Gestaltlosigkeit (484. str., 3. r . ) : (isto, apstraktno) Svjetlo i (ista, apstrak
tna) T a m a - to je simbol p r a z n e u d n j e ( t a m n o Ja = T a m a ) u od
nosu n a Prirodu ( = Svjetlo). Simbol njihova u z a j a m n o g djelovanja:
Svjetlo koje oivljava (jedino Bitak m o e zadovoljiti u d n j u : ovjek
m o r a jesti itd.) i Oganj koji prodire ( u d n j a razara d a n o ) . [Uspor.
p o j a m mana.]
Bitni k a r a k t e r ove religije: uzvieno, g o l e m o , velianstveno. Sve
je u s r e d o t o e n o u neizmjernom d a n o m . Ovaj (konformistiki) ele
m e n t Velianstva postojat e u svim religijama, ali e postati bezbitan.
K a k o ova religija postaje totemizam (484. str., posljednji stu
p a c ) : Razbacivanje (rasipanje - prev.) Svjetla u Biljci. S a d a se o b o
ava Bitak (Sein) u svojoj konkretnoj egzistenciji (stadij p r i r o d n o g
zadovoljenja u d n j e , ne onaj jo nezadovoljene u d n j e ) .
b.
- Die Pflanze und das
Tier (str.
485-468)
Totemizam.
O d g o v a r a stadiju B o r b e na ivot i smrt (IV, A p o g l . ) ; ali jo je
vana s a m a B o r b a , n e p o b j e d a koja ostvaruje G o s p o d s t v o . Bioloka
strana B o r b e . Religija umorstva (ubija se ivotinja-totem, rtvuje se
b o g ) . To je religija n a r o d a koji se b o r e do smrti ( k o n a c prvog stupca
na 485. s t r . ) , a ne do p o b j e d e (ne zna se ljude uiniti r o b o v i m a
235
i t d . . . ) . To je prirodna religija (Biljka, ivotinja) bez drutvenog

sadraja u p r a v o m smislu. N e m a D r a v e .
2. s t u p a c paragrafa: Prelaz na Religiju r a d a . Ali, to e jo biti
p r i r o d n a religija (bioloka, fizika s t r a n a ) . G o v o r i t e se o ovjeku
koji r a d i , koji je o k r e n u t p r e m a prirodi, ne o ovjeku za kojega se
radi ( G o s p o d a r ) .
c.
- Der
Werkmeister
(str.
486-489)
E g i p a t s k a religija.
O b o a v a se rad ovjeka koji ne m o e uiniti drugo negoli da ra
di. R a d koji je uvjetovan d a n i m (onim to je najurgentnije, radi se
da se ne u m r e od gladi). Vie religija seljaka n e g o zanatlije. R a d i se
za s a m o g a sebe k a o ivotinju, ne za j e d n o g bitno-ljudskog G o s p o d a
ra. (Religija budueg R o b a ) .
R a d n u a n i prisilan, a da nije ropski; velik n a p o r da se postigne
osrednji rezultat.
ovjek se ne zadovoljava time da radi; on ini svoj r a d svetim.
I m a m o ovdje stav koji o d g o v a r a V e r s t a n d u . H e g e l misli na religiju
E g i p a n a k o j a se manifestira u a p s t r a k t n o m obliku Piramide i Obeli
ska, - stvari to ne postoje u Prirodi i to, p r e m a t o m e , simboliziraju
R a d . Umni rad koji ne o p o n a a prirodu i ostvaruje o n o to postoji
s a m o u ljudskom d u h u . Sveta e biti ravna linija koja je korisna (po
luga i t d . ) ; alat m o r a d a b u d e j e d n o s t a v a n .
R a d e biti s m a t r a n svetim s a m o dotle d o k n e b u d e G o s p o d a r a ;
k a d se pojavi G o s p o d a r , R a d vie nije, k a o ovdje, prirodni in
stinkt, on je funkcija specifinog ljudskog priznanja.
Da bi se mrtvacu d a o vjeni ivot, njegova se leina smjeta u
unutranjost j e d n o g proizvoda umnog ljudskog r a d a ( p i r a m i d a ) .
Obelisk = sunani sat. Kult Svjetla iz a ovdje je p o s r e d o v a n
ljudskim R a d o m .
O v e 3 e t a p e su napreci Religije, e t a p e
to je i n a p r e d a k p r e m a ateizmu, jer svaki
veem oovjeenju Boga. U svakom ovom
moan bogu prethodne etape. Svaki p u t a k a d
Boga, on ga n a d m a u j e , - sve dok ne p o n e
sebe (u savrenoj D r a v i ) .
p r e m a Kranstvu. Ali,
stadij odgovara j e d n o m
napretku ovjek je nad
ovjek radi za j e d n o g
svjesno raditi za s a m o g a
Posljednji stupac paragrafa: Prelaz na grku Religiju. ovjek

hoe da za svog ivota stanuje u piramidi mrtvaca; on hoe da uiva
u p l o d o v i m a u m n o g ljudskog r a d a .
236
U stadiju Werkmeister ovjek, ipak, radi za drugoga (bog) i

nije, d a k l e , zadovoljen. Ali, to nije u p r a v o m smislu ljudski R a d j e r
nije p o s r e d o v a n G o s p o d a r o m . T o j e n a neki nain r a d pele. N e m a
Slube.
N o , ipak se t o k o m ovoga stadija Svijet mijenja (ovim r a d o m ) ; i
ovjek poinje raditi za drugoga. Prelaz od Religije-zanatlije (koja
je u s r e d o t o e n a na proizvoaa) na Religiju-umjetnika (koja se ori
jentira p r e m a p o t r o a u ) . Simbol prelaza: Sfinga, ali Sfinga koja go
vori (mit i molitva).
B
D I E K U N S T R E L I G I O N (str. 4 9 0 - 5 2 0 )
Uvod (str. 4 9 0 - 4 9 2 )
ovjek e sada govoriti o bogovima: mitologija; a i razgovorat
e s bogovima: molitve.
Religija nije vie p r i r o d n a : ovjek govori. A B o g je slian ovje
ku. D i e Gestalt (konkretan-oblik) boanstva postaje Bevvusstsein
(dobiva ljudski izgled). [Pozivanje i sjeanja na R a d : u p o e t k u do
minira prva ( p r i r o d n a ) materija (sirovina - p r e v . ) , E i d o s je tek u
mogunosti; na kraju je forma (ljudska) u inu (u zbilji - p r e v . ) . ]
Str. 490, r. 9; ovjek je geistiger Arbeiter g e w o r d e n .
Intelektualni radnik poinje, u stvari, da govori o s a m o m sebi,
p o t p u n o uvjeren da govori o bogovima.
K a k o to da nastaje prelaz? Z a t o to je stvarni (grki) Svijet
drukiji od p r e t h o d n o g (egipatskog). K a k a v je Svijet u k o j e m u ovjek
m o e govoriti i ne radiiti? To nije vie ni svijet u k o j e m se pobiru plo
dovi ( A , a ) , ni onaj lovca ( A , b ) , ni isto zamljoradniki Svijet ( A , c ) .
To je Svijet koji je u VI A poglavlju, nazvan: d e r wahre Geist.
To je grki Grad-drava. (Ovdje p o s e b n o A t e n a ; u V I , A poglavlju
osobito S p a r t a . ) ovjek (= G o s p o d a r ) nije vie p r i n u e n da radi
svojim r u k a m a k a k o bi o d r a o svoju egzistenciju; koristi se r a d o m
drugih (= R o b o v a ) i ne ulazi u direktan dodir s P r i r o d o m .
Kunstreligion = Religija G o s p o d a r a , koji e se u njoj sami sebi
nesvjesno objaviti.
U n u t a r zemljoradnikog drutva (iz A, c) formira se klasa G o
s p o d a r a , koji ivi od poljoprivrednih proizvoda, a da ne sudjeluje u
njihovoj proizvodnji.
237
To je Svijet A n e r k e n n u n g - Priznanja. I m a B o r b e , ali cilj vie

nije ubistvo, ve p o b j e d a . To je Svijet u k o j e m u ima R o b o v a to su
priznali G o s p o d a r e i to r a d e , - ali u stavu uasa, i za drugoga.
Odsjek B j e , t a k o e r , podijeljen na tri paragrafa; a, b, c. a =
u d n j a , b = B o r b a , c = R a d . D a k l e , ista podjela u B k a o i u A.
Ali, ovdje vie nisu u d n j a , B o r b a i R a d prirodni. Sada ljudi ive
u gradovima. Religija G r a d a . u d n j e , B o r b e i R a d o v i su specifino
ljudski, j e r je ovjek ovdje s a m o G o s p o d a r .
Ali zato Religija Umjetnosti? G o s p o d a r je k a o takav priznat sa
m o o d R o b a . O n o to razlikuje j e d n o g o d drugoga: D o k o l i c a . N e
s a m o to G o s p o d a r moe da ne radi n e g o on i ne smije da radi. I p a k ,
on m o r a n e t o initi: umjetnosti. ( O n radi, a da ne radi: intelek
tualni r a d n i k ) . Ne s a m o to to m o r a l n o t r e b a da uini n e g o i ne
m o e uraditi drukije: on ne zna da radi.
Lijepo je p r e d m e t koji p r u a zadovoljstvo bez bola. Uivati svi
j e t ne napreui se znai ivjeti kao umjetnik.
G o s p o d a r e, d a k l e , iznai lijepe proizvode R o b a (koji ga ne
stoji nikakva n a p o r a ) i cijenit e ih k a o estet; ovi su proizvodi odri
jeeni od n a p o r a proizvodnje p a , d a k l e , i od proizvoaa. T a k o e
njegova Religija biti eine Kunst-religion, koja p o b o a n s t v e n u j e das
Sein k a o L j e p o t u (zaboravljajui da je Ljepota ljudsko djelo).
I dalje se g r a d e h r a m o v i , ali vana je ljepota h r a m a i ovjek koji
je cijeni.
D r a v a se pojavljuje s grkim G r a d o m .
Prije, u E g i p t u na primjer, i m a m o s a m o isti privid D r a v e . J e r ,
svako D r u t v o koje se zasniva na podjeli u kaste jeste j e d n o jo
prirodno drutvo, j e r je p r i r o d n a s a m a ova podjela koja je ovje
ku n a m e t n u t a od P r i r o d e ( a k o ima seljaka, kovaa, postolara, o n d a
je to z a t o to su zemlja, eljezo, koa p r i r o d n o razliiti). U konici,
t a k o e r , postoji podjela r a d a . M e u t i m je podjela na G o s p o d a r e i
Sluge (klase) ljudska; D r a v e ima s a m o o n d a k a d a ima Klasa.
G r k a religija je Umjetnika-religija, j e r je religija klase ( G o
s p o d a r a ) . Klasa G o s p o d a r a sebi objanjava ljepotu R o b o v o g r a d a .
Ali podjela u klase uvijek poiva na j e d n o m p r i r o d n o m o s t a t k u :
R o b radi da zadovolji prirodne p o t r e b e G o s p o d a r a . Z a t o svaka klasa
uvijek tei da se pretvori u kastu (nasljednost!).
G o s p o d a r ili otupljuje u U g o d i , ili radi a da ne radi ( u m j e t n o s t ) .
Ali, Svijet to odatle proizlazi je iluzoran (fiktivan svijet u m j e t n o
sti i knjievnosti).
238
Da bi bilo Religije, p o t r e b n o je da se ovjek t r a n s c e n d i r a , drugim rijeima, p o t r e b n o je da ovjek i G r a a n i n ne b u d u Identi

ni, da postoji o p r e k a izmeu ovjeka i njegova Svijeta, da ovjek
b u d e pobunjenik.
U j e d n o m m l a d e n a k o m spisu Hegel je r e k a o : sretni n a r o d i
nemaju religije. Stoga je on t a d a mislio da Grci nisu bili religiozni.
Ali, u P h G i ne misli vie da su G r c i bili sretan n a r o d .
Da bi bilo Kunstreligion, t r e b a da ovjek, t j . G o s p o d a r , posta
ne svjestan n e d o s t a t n o s t i Svijeta u k o j e m ivi (die sittlich W e l t ) . Ne
radi se o R o b u , j e r je ovaj izvan D r a v e i j e r Religija izraava Dra
vu.
Ne zadovoljen ovjek ovdje je d o k o n i G o s p o d a r . R a d i se o nje
govoj Religiji.
U Poganstvu postoje dvije Religije:
a) P o r o d i n a religija (na koju se Hegel ovde ne vraa; vidi VI
A, a pogl.);
b) Slubena religija, - koja se r a a iz nezadovoljstva G r a a n i n a .
K a k o je ovdje mogua sinteza O p e g i Pojedinca (kad ovog po
sljednjeg suzbija ostracizam: G r a d baca n a t r a g u P r i r o d u o n o g a t k o
hoe da n a m e t n e svoju Pojedinanost Openitosti, t j . Dravi) P u t e m
G e n u s s a , - U i t k a koji pruaju proizvodi r a d a drugog? Ovaj estetski
uitak m o e izazvati die F r e u d e ( r a d o s t ) , ali ne die Befriedigung (za
dovoljenje). J e r , posredniko djelovanje ( R a d ) nije ovdje djelovanje
o n o g a koji se raduje. Tu je n e d o s t a t a k umjetnikog uitka.
Budui da nije zadovoljen umjetnikim djelom, ovjek e mi
sliti da ga je stvorio (ili da je o n o bilo stvoreno) za n e k o g drugog, za
n e k o g boga.
Koja je bit Svijeta obiajnog m o r a l a ( u d o r e d n o s t i - prev.) to
e se objaviti u Umjetnikoj religiji i njome? H e g e l na to o d g o v a r a
rezimirajui opis ovoga Svijeta u V I , A poglavlju. D e n n die Wirk l i c k e i t . . . str. 4 9 1 , r. 4 - 2 2 . . . findet - Dijalektika ovog Svijeta do
lazi do D u h a koji o sebi ima subjektivnu izvjesnost. To je ovdje
vlasnik r o b o v a , G o s p o d a r .
Die V o l l e n d u n g . . . (491. str., 22. r. do 492. str., 3 r . . . ) hervorbringt. G o s p o d a r postaje E s t e t . E s t e t j e , uistinu, subjektivno sigu
r a n o s a m o m sebi, ali on nije priznat k a o takav ni od mase ni od
drugih E s t e t a . U t o m e je njegova nezadovoljenost. O p l a k u j e gubitak
svojega Svijeta, on je neki emigrant; nosi crninu za svojim Svije
t o m . Bjei iz njega j e r se ne usuuje da ga p r o m i j e n i k a k o bi ga
saglasio sa svojim estetskim idealom.
E s t e t na taj nain uzdie za j e d n o m Religijom.
239
492. str., 1. stupac. - U j e d n o j takvoj epohi pojavljuje se die

absolute Kunst. U m j e t n o s t je ovdje Religija, a Religija je U m j e t
nost.
492. str. 2. stupac. - Kasnije e Geist nadmaiti U m j e t n o s t .
T e m e triju paragrafa Odsjeka B :
a. - ovjek hoe da postigne priznanje ne borei se ni ne radei:
likovne umjetnosti i pjesnitvo, - das a b s t r a k t e K u n s t w e r k ;
b. - b o r b a bez r a d a (i bez rizika ivota) v o e n a radi priznanje:
sport, - das lebendige Kunstwerk;
c. - rad unutar B o r b e za priznanje, ali ne fiziki r a d ; raditi uop
e znai sagraditi n e - p r i r o d a n Svijet, ali ovdje se to h o e postii bez
fizikog n a p o r a : knjievnost, svijet fikcije (epsko pjesnitvo, trage
dija, komedija) - das geistige Kunstvverk.
a.
Das
abstrakte
Kunstwerk
(str.
493-501)
Paragraf a podjeljuje se u tri dijalektike e t a p e (koje nisu u tek

stu o z n a e n e ) :
( 1 ) . - K i p , likovna umjetnost. O v a e t a p a o d g o v a r a odsjeku A,
a: umjetnik oboava P r i r o d u i vjeruje u ljepotu (shvaenu k a o ma
na). O d g o v a r a i B, c 1 : e p s k o pjesnitvo, statiki opis.
(2). - H i m n a ( h o r ) . O d g o v a r a lirskom pjesnitvu. B o r b a viena
u o n o m e to je u njoj openitije, prije same fizike b o r b e : isto ver
b a l n o u z a j a m n o djelovanje. Sjedinjenje se ostvaruje s a m o na rijei
m a . Njezin n e d o s t a t a k je k o m p e n z i r a n u: (3). - Kultu. U z a j a m n o
djelovanje je stvarnije. Djelovanje se dijeli m e u uesnike; simbo
lika b o r b a . G r a d n j a H r a m a . Kult se ne m o e primijeniti na cjelinu
s t v a r n o g a ivota: totalitet ljudske egzistencije nije p o s t a o svet. (Para
graf b: Sport k a o sredina izmeu Simbolike borbe kulta i Stvarne
borbe.)
Prva etapa (493. str., 9-495. str., r. 7. o d o z d o )
Tri pitanja: 1. to je u m j e t n o s t ? ; 2. to je teologija koja joj od
g o v a r a ? ; 3. to je umjetnik?
1. (493. str., r. 9-28) Kip. U Kipu umjetnik ne dospijeva do to
ga da pomiri Bitak i Djelovanje. Kip je lik tek o n o g a to je n e p o
k r e t n o (ve zaustavljeno) u ovjeku.
H r a m koji okruuje K i p . J e d a n predstavlja O p e , drugi Pojedi
n a n o . Stvaran o d n o s , ali i stvaran nesrazmjer (raskorak - p r e v . ) .
240
O d g o v a r a t a k o e r ne-skladu i z m e u privatnog ivota G o s p o d a r e v a i

p o g a n s k e D r a v e , njegova G r a a n s k o g ivota.
Hram. Grki H r a m je umniji (ateistikiji) od p r e t h o d n i h
oblika: ima oblik kue, t j . ljudskog prebivalita. Ali, G o s p o d a r zabo
ravlja na trud R o b a ; vjeruje da je ve Prirodni svijet, Kosmos, u m a n .
Ali, on se vara i na kraju to o p a a . H r a m , koji ovdje vie n e m a jed
nostavnost p i r a m i d e i obeliska, komplicira se izgledom b e z u m n o s t i
(iracionalni o d n o s i ) . ( J e d i n o R a d P r i r o d u ini u m n o m , t j . oovjeuje je saglaujui je s o v j e k o m ) .
2. (493. str., r. 29-494, r. 24) Bog koji prebiva u kipu. Prelaz na
a n t r o p o t e i z m a : u k i n u t a je die Bedurftigkeit ivotinjskog ivota. G o
s p o d a r vie ne zavisi od P r i r o d e ; bolje, ima dokolicu ( s l o b o d n o vrije
m e ) . ( B o r b a i z m e u olimpijskih b o g o v a i T i t a n a simbolizira B o r b u
ovjeka i P r i r o d e , koja j e , u stvari, R a d . )
3. (494. str., r. 25-495, r. 7. o d o z d o ) U m j e t n i k postizava prizna
nje s a m o p r e k o n e p o k r e t n o g i nijemog kipa; na taj nain ne dobiva
priznanje za svoju djelatnost; odatle n e d o s t a t a k likovne umjetnosti.
D a k l e , umjetnik uspijeva da pribavi priznanje s a m o m djelu; ne nje
govoj proizvodnji ni njegovoj potronji. Njegova R a d o s t ( F r e u d e )
jeste, na taj nain, apstraktna; o n a nije ljudska j e r ovjek nije Bi
tak, n e g o Djelovanje. Istinski ljudska je u p r a v o proizvodnja i p o
tronja umjetnikih djela, ne ova djela sama.
Druga etapa (495. str., 8. r. o d o z d o - 498, r. 23)
Ovdje se pojavljuje rije, koja ima dvije s t r a n e : a) svoje Dasein
= Empirijsku-egzistenciju (zvuk, glas); b) svoju n e - p r i r o d n u egzi
stenciju (smisao).
P r e k o jezika subjektivnost je priznata od sviju drugih, ali o v o
priznanje kroz verbalno razumijevanje jeste neposredno, i tu je lo nje
gov n e d o s t a t a k . Ljudska egzistencija ne svodi se na Jezik; ovjek koji
je priznat j e d i n o na osnovu svog Jezika nije, d a k l e , cjelovit ovjek.
Pjesnik se razlikuje od cjelovita ovjeka. Pjesnitvo - to je dua ( n e
dua i tijelo z a j e d n o ) . Ova djelomina egzistencija u (pjesnikom) Jezi
ku tei d a k l e , da se prikae razlinom od ja, drukijom od ja, o n o m
to postoji na drukijem planu n e g o j a : Pjesnitvo tei da se priblii bo
anstvu, da p o s t a n e religiozno: religiozna H i m n a (496. str. r. 13).
B o g Pjesnitva ima svoju djelatnost u n u t a r s a m o g a s e b e ; ova
djelatnost je ista i a p s t r a k t n a , n e p o s r e d n a : t o , d a k l e , n e e biti B o g
stvoritelj. To e biti savreni B o g koji sam sebi dostaje. (Bogovi
Epikura.)
H i m n i ( k a o D a s e i n u ) o d g o v a r a die A n d a c h t (molitva) ( k a o Innerlichkeit).
241
Dijalektiki razvoj koji se zaustavlja na 2 1 . r., 496. str. nastavlja

se u 13. r., 498. str. i ide do r e t k a 24; Pjesnitvo - k a o Vrijeme jeste p r o l a z n o , k r a t k o t r a j n o . O n o n e m a B e s t e h e n .
Umetnuta napomena (496. str., r. 22-498. r. 12) odnosi se na
P r o r o a n s t v o . U Pjesnitvu ( H i m n a ) Pjesnik razgovara s bogovima i
govori o bogovima. U Proroanstvu bog razgovara s ovjekom i go
vori o ovjeku.
Dijalektika veza P r o r o a n s t v a : p r i r o d n a Religija. R a d i se, da
kle, o u m e t n u t o j n a p o m e n i . P r o r o a n s t v o j e prvi oblik J e z i k a ( =
Logos) na zemlji. Ali, to jo nije uistinu ljudski Jezik; on n e m a op
enitog sadraja. Kraj 496. str.: ovjek koji je prvi put govorio
Ljudskim jezikom s openitim sadrajem je osamljen; njega D r u t v o
nije razumjelo. On za sebe zna i osjea da je Pojedinac i vjeruje da
je nadahnut.
Ovaj Jezik uvijek objavljuje d a n o i nita drugo nego d a n o ; ak i
revolucionarno P r o r o a n s t v o : mijenja se s a m o stav o n o g a koji se
njime slui. P r o r o a n s t v o je ili strogo neshvatljivo, ili objavljuje da
n o ( t a d a j e o n o b a n a l n o , konformistiko).
Str. 497-498: Sokrat je njegov d e m o n .
D a s H o h e r e als b e i d e . . (498. str., r. 7-12). Posljednja reeni
ca N a p o m e n e izraava H e g e l o v moral.
Trea etapa (498. str., r. 24-501)
Kult = sinteza Kipa i H i m n e . Religija i Kult postoje s a m o o n d a
k a d a i m a bijega, - t j . ne-zadovoljenosti djelovanjem. K a k o u Kultu
postoji djelovanje ( m a k a r simboliko), transcendencija je oslabljena:
B o g sudjeluje, k a o i ovjek, u o v o m djelovanju (kulta). Postoji,
dakle, uzajamno djelovanje i z m e u ovjeka i Boga.
Tri dijalektika e l e m e n t a Kulta:
(1) Mistika molitva ( = u d n j a ) ;
(2) r t v a ( = B o r b a ) ;
(3) G r a d n j a h r a m a ( = R a d ) ;
1. (498. str., r. 7. o d o z d o - 499, r. 12) Kult se r a a ih H i m n e ,
ne iz Likovnosti (plastike - p r e v . ) . E l e m e n t koji postoji u svakom
K u l t u , ali nije za nj b i t a n , jeste mistiki e l e m e n t . (Porijeklo: D i e
A n d a c h t prve e t a p e . K a d a je odvojen od Slubenog kulta: Misteriji.)
Mistik je aktivist. Pjesnik pokazuje ueni p r e d m e t i nee da ga
potroi. To je in, - ali n e d o s t a t a n Mistika je stav aktivne s t r u k t u r e
jer u njoj postoji ukidanje p r e d m e t a i njegova identifikacija sa su
b j e k t o m (ali to se zbiva u i m a g i n a r n o m ) .
242
Prelaz od Pjesnitva na mistiki (pseudo) Kult: postajui Mistik,

Pjesnik hoe da premai die F r e u d e ; hoe sada da se identificira s
p r e d m e t o m , ali ipak nee da ga ukine. To e, dakle, biti n e u s p j e h :
on, n a i m e , nee da poini zloin ukidanja p r e d m e t a . Zloin (ud
nje) bit e simbolian, a t a k o e r , i oienje (od zloina - p r e v . ) .
2. (499. str., r. 13-501, r. 4) Djelovanje, najprije isto u n u t r a
nje, postaje sada stvarno oevidno, ali o n o ostaje simboliko.
O b r e d n o djelovanje vraa ovjeka njemu s a m o m , ali ne o n a k v o m
kakav ivi u stvarnom Svijetu.
rtva: O n a odrava Borbu: Gospodar rtvuje svoj ivot za Dra
vu, ali D r a v a (poganska) uvijek mu vraa manje od o n o g a to on
rtvuje. U Kultu on ne rtvuje bogu svoj ivot, ve simboliki rtvu
je p r e d m e t e koji mu pripadaju i time se n a d a postii sjedinjenje P o
jedinog i Opeg do kojeg ne dolazi u svojoj stvarnoj egzistenciji
( G r a a n i n a ) u Poganskoj dravi.
K a o ni u Stvarnom svijetu koji je p o t p u n o ispunjen B i t k o m , ta
ko ni u b o a n s k o m svijetu n e m a mjesta za n o v o b o a n s t v o ; t r e b a ,
dakle, dokinuti j e d a n dio boanstva k a k o bi se posvetio ovjek: u
t o m e je smisao rtve, u kojoj se rtvovani p r e d m e t poistoveuje s
Bogom.
r t v a stvara Uitak, G e n u s s . Z a j e d n i k o blagovanje rtvovane
ivotinje. Ali, ovaj uitak n e m a sutranjice, k r a t k o t r a j a n je ( k a o
Pjesma) j e r n e sadrava R a d ( n e m a B e s t e h e n a ) .
T a k o G o s p o d a r u Kultu i njime dolazi do iskustva svojega n e d o
statka.
3. (501. str., stupac) Rad e biti (simboliki) u v e d e n u Kult. Z a
to e ovaj biti u p o t p u n j e n o b r e d n i m g r a e n j e m h r a m a .
Ova R a d ukida transcendenciju i sada u Kultu, u s a g r a e n o m
H r a m u , N a r o d manifestira svoju vlastitu slavu (seines eigenen Reich t u m e s u n d Putzes; posljednji redak paragrafa, 501. s t r . ) .
b.
Das
Lebendige
Kunstwerk
(str.
502-506)
502. str., 1. stupac: j e d i n a aluzija na idovsku religiju. H e g e l o

njoj ne govori u P h G i ; ovo je samo N a p o m e n a . Ta religija je sinteza
triju e l e m e n a t a to su opisani u V I I , A poglavlju; o n a j e , d a k l e , sa
vrenstvo P r i r o d n e religije. ( U s p o r . Spisi iz mladosti, izd. N o h l . )
idovska religija nije religija G o s p o d a r a . O d n o s yid-goi je pri
vidno analogan s grk-barbar. To je krivo; n a i m e , idovska drava
nije priznata k a o Drava. idov ivi u pretpolitikom svijetu; njego-
243
va Religija j e , dakle, o n a p r i r o d e . A k o je ratnik, m o r a t e da sa svo

jim B o g o m uspostavi j e d n u totemistiku vezu. Ali, on ne dospijeva
do toga da se n a m e t n e k a o ratniki n a r o d ; vraa se primitivnom sta
diju boga-mana, apstraktnog J e d n o g .
Ali, a k o je n a r o d p o b i j e e n , njegov Bog je i dalje pobjednik,
j e r je on htio ovaj poraz. Poraz idovskog n a r o d a jeste, dakle, u du
bini, p o b j e d a j e d n o g n a r o d a n a d samim s o b o m .
I idovski n a r o d je graditelj H r a m a . Bog-totem j e , isto t a k o ,
Bog-zanatlija, Stvoritelj-demijurg.
I m a m o dakle: Bog-mana koji djeluje u R a d u . P a r a d o k s a l n a sin
teza.
O v a Religija, ukoliko je p r i r o d n a , inferiorna je G r k o j religiji,
koja je ve ljudska j e r je umjetnika. Ali, o n a joj je superiorna s
obzirom na to da je G r k a religija samo Religija G o s p o d a r a (ograni
enih, identinih sa samim s o b o m ) .
B u d u i da je Biblijski b o g j e d a n , bez k o n k u r e n t a , m o e da se
promijeni, a da ne p o s t a n e neto manje od o n o g a to je bio; pogan
ski bogovi m o r a j u , naprotiv, ostati isti (savreni), osim a k o se ne
ponize.
Biblijski Bog j e , na kraju, Savrenstvo koje nastaje, - to je nes
hvatljivo za apstraktni U m . On postaje Kranski b o g i odrava se u
t o m obliku t a k o dugo d o k traje Povijest.
I m a m o ovdje jo tri dijalektike e t a p e :
(1) Misteriji (Bakanalije);
(2) Atlet (Svetkovina, religiozna sveanost);
(3) Knjievni jezik (Pindar i t d . ) .
N a j p r e j e d a n mali U v o d (2. stupac paragrafa): prelaz s Javnog
kulta na misterije.
1. Misteriji (503. str., 19. r. - 504. str., 2 3 . r.)
O d n o s Graanin-Drava pokazuje se kroz Misterije koji su sinte
za izmeu Javnog kulta (rtve) i mistikog e l e m e n t a Religije. Ovaj
e l e m e n t pojavljuje se ovdje u n o v o m obliku: j e r ovdje bog nije vie
samo p r e d m e t Kontemplacije ( A n d a c h t ) neog i B e g i e r d e , u d n j e .
I m a , dakle, u Misterijima e l e m e n t u d n j e , koji sa sobom povlai
unitavanje (Bakanalije). Grki misteriji = naivan, prvi pokuaj poboanstvenja ovjeka.
(503. str., 10-4. r e . o d o z d o : u m e t n u t a N a p o m e n a upravljena
protiv racionalistikih filozofa, od K a n t a do Schellinga. Shvatiti H i
storiju k a o postojanje Istine - to je hegelijanizam. Drugi se varaju
16
244
smatrajui da m o g u p o m o u u m a doi do spoznaje istine. O v a N a p o

m e n a pobija H e g e l o v tobonji panlogizam.
D v a slijedea stupca (str. 503-504):
ovjek postaje ljudski k a d p r e s t a n e udjeti za n e k o m stvari ka
ko bi udio za n e k o m udnjom. Prva u d n j a je p o t i s n u t a u Borbi i
n j o m e pa ovjek na taj nain Prestaje da b u d e ivotinja. O v a sublima
cija oituje se prvo u Likovnoj umjetnosti, u Lirskom pjesnitvu, u Mi
stici, gdje ueni p r e d m e t nije vie stvaran; u posljednjem sluaju
iezava i s a m a ideja p r e d m e t a . ovjek koji ne eli da se izgubi u mis
tikom sjedinjenju vratit e se k a o materijalnoj bazi svoje u d n j e . Pr
vi k o r a k : orgijastiki Kult Misterija. ovjek ovdje p o n o v o trai ueni
materijalni p r e d m e t i o p e t postaje glad (Eleusina) i seksualnost ( D i o nis). To ipak nije vraanje u n a z a d , j e r se odrava samosvijest.
D a k l e , p o t p u n a Orgija (aktivnih) e l e m e n a t a koje je iskljuio
slubeni Kult. Ali, i o n a je p u n k t u a l n a , k r a t k o t r a j n a . Tu je njezin ne
d o s t a t a k . J e d n a k o m a l o se m o e ivjeti u vjenoj orgiji k a o i provo
diti ivot u H r a m u . Ovdje jo sadraj (ljudska egzistencija), u stvari,
provaljuje oblik (religiozan, umjetniki). ovjek prevladava Orgi
ju i Misterije jer hoe da zaista i p o t p u n o ostvari svoj tjelesni ivot,
j e r nee da se uniti. Poganski misteriji su misteriji K r u h a i Vina, ne
jo oni Tijela i Krvi. Prelaz ini kult Atleta.
2. Atlet (504. str. r. 24-505. str. r. 10)
Misteriji viih bogova: olimpijske I g r e , religiozna Sveanost.
Atlet predstavlja bit Religije U m j e t n o s t i ; on j e , u j e d n o , ideal G o s p o
d a r a (priznatog bez zloina) i B o g a koji je p o s t a o tijelo. Ovaj kult
Igara i A t l e t a je sveanost koju ovjek prireuje u svoju vlastitu
ast. Atlet: ein beseeltes lebendiges K u n s t w e r k , ivo i d u o m pro
e t o umjetniko djelo (505.s tr. r. 5-6).
Prvi p u t m o e ovjek da p o t p u n o ivi u religioznom Svijetu.
O v d j e : atlet koji ivi u s p o r t s k o m svijetu. ( N e ivi se u svijetu
Kipova, ni u H r a m u i t d . . . O n o to nedostaje - to je D u h ; Atlet ne
govori; n e m a Logosa, s a m o Tijelo, M e s o . )
3. Knjievni jezik (posljednji stupac paragrafa)
A t l e t uti. Ali, Pjesnik d i t i r a m b a o n j e m u govori ( P i n d a r ) . Pre
laz od U m j e t n i k e religije u p r a v o m smislu na Knjievnu religiju (c).
c. - Das geistige Kunstwerk (str.
506-520)
Sportski svijet je ljudski Svijet, u n j e m u se m o e ivjeti; on

je, dapae, na prvi pogled savren jer u njemu postoji ampion svoga
245
p o s e b n o g n a r o d a , tj. ovjek koji je n a k o n b o r b e openito priznat u

svojoj pojedinanosti. Ali, ovoj sportskoj borbi nedostaje ozbiljnost
( n e m a rizika ivota), a, osim toga. ovjek je ovdje priznat s a m o u
svojemu tijelu. D a k l e , nesavrenost Sportskog svijeta: n e m a p r a v e
(cjelovite) Individualnosti, p a , dakle, ni istinskog zadovoljenje.
Novi Svijet koji odatle nastaje je Knjievni svijet. O v o m Svijetu
nedostaje Wirklichkeit, objektivna-stvarnost. ovjek bjei iz stvar
nog Svijeta konstruirajui Knjievni svijet; ovaj svijet j e , dakle, reli
giozan. Svaka, p a k , Religija i m a k a o n u n u posljedicu n e k u Knjiev
nost: najprije svetu, o n d a profanu, ali ova uvijek pripisuje sebi
najviu vrijednost. Svaka Knjievnost je stvarateljica j e d n o g Svijeta.
Poganski (religiozni) knjievni Svijet r a a se s epskim pjesnitvom,
ivi u Tragediji i u m i r e k a o K o m e d i j a . O d a t l e tri dijalektike e t a p e :
(1) E p s k o pjesnitvo: okviri toga Svijeta;
(2) Tragedija: glumac koji djeluje u n u t a r ovih okvira;
(3) K o m e d i j a : rezultat djelovanja ovoga glumca.
( N e m a U v o d a j e r je opi U v o d u c posljednji stupac paragrafa
b, t j . trea e t a p a p r e t h o d n e dijalektike: Knjievnost se r a a iz Miste
rija i Orgije, k a o i S p o r t . )
1. Epsko pjesnitvo (506. str., r. 7-509. str., 3. r. o d o z d o )
1. stupac paragrafa: Prvo ujedinjenje p u k a u Naciju radi zajed
nikog cilja, na primjer trojanski rat. O v o jedinstvo stvorilo se s a m o
iskljuivanjem (ujedinjenje p r o t i v . . . ) . Njegovo djelovanje nije re
zultat biti ovoga Svijeta: n e m a openite Drave, n e m a Carstva.
2. stupac: Analiza epskog Svijeta. On je totalan; u njemu se
moe ivjeti. Ali, u n j e m u postoji Oberbefehl, a ne Oberherrschaft:
j e d n o zapovjednitvo, ali ne j e d n a vlada. O v o se reflektira u P a n t e o
nu. (Stadij Osjeta, ne jo onaj Opaaja-Tragedije ili R a z u m a - K o m e dije.)
N e m a jedinog, pravog J u n a k a ( G l u m c a ) : kad se on b u d e poja
vio, m o r a t e da razori ovo jedinstvo; to e biti Tragedija. T a d a e
se o t v o r e n o pokazati s u k o b i z m e u O p e g i Pojedinanog, koji je la
t e n t a n u Svijetu svetog saveza.
3. stupac: Ovaj Svijet objavljuje se ovjeku kroz E p s k o pjesni
tvo.
Das Schluss (Silogizam) E p s k o g pjesnitva:
1) das E x t r e m d e r Allgemeinheit = die Gottervvelt;
2) die M i t t e ( B e s o n d e r h e i t ) = das Volk in seinem H e l d e n ,
3) das E x t r e m der Einzelheit = der Sanger.
246
N a r o d koji djeluje p r e k o svojih J u n a k a i u njima je individuali

ziran slui k a o srednji termin izmeu O l i m p a , predstavnika O p e g , i
epskog Pjevaa, koji utjelovljuje P o j e d i n a n o .
D e r Sanger stvara ovaj Svijet, on ga ne o p o n a a . N e m a reali
zma. Bogovi djeluju (novi element u o d n o s u na o n o to p r e t h o d i :
prije (u U m j e t n o s t i ) ovjek je bio svjestan sebe k a o Sein, sada (u
Knjievnosti) postaje svjestan sebe k a o Djelovanja).
4. stupac: Djelovanje epskog J u n a k a . (508. str., 11. r.: Svnthetische znai ovdje jukstaponirano, j e r jo n e m a p r a v e sinteze.)
O n a e unititi mir Nacije, njezinu ( p s e u d o ) sintezu i p o k a z a t i njezi
nu unutranju kontradikciju: nije pobjednica n e k a D r a v a koja stoji
na elu saveza Nacije; nije pobjednica j e d n a odreena Nacija, nego
ujedinjenje Nacije. D a k l e : ili se u k i d a p o b j e d a , ili r a z n e Nacije sa
biranjem u j e d n o Carstvo. To u o b a sluaja znai kraj epskog Svije
ta.
5. stupac: Epski sukob manifestira se i u b o a n s k o m svijetu E p
skog pjesnitva. Smijeno je vidjeti bogove k a k o u svojim s v a a m a
zaboravljaju svoju vjenu p r i r o d u : zato se b o r e a k o n e m a p o b j e d e
koja bi mogla promijeniti njihovu p r i r o d u . To je obina igra bez re
zultata i uspjeha.
Da bi se ostvarila, Nacija ukida samu sebe u Carstvu. Prvo

C a r s t v o : o n o A l e k s a n d r a , koji j e prvi tragiki J u n a k ( G l u m a c ) ; o n
p r o p a d a j e r nastoji da ostvari Carstvo u Svijetu G o s p o d a r a , a ne
G r a a n a ( k a k o e t o uiniti N a p o l e o n ) .
2. Tragedija (509. str., 2. r. o d o z d o - 517, 8. r.)
(Eshil, Orestija j e baza analize; uspor., t a k o e r V I , A , a-b
pogl)
N o v o i vano lice: G l u m a c .
Tragedija p o k a z u j e sukob izmeu P o j e d i n a n o g i O p e g u Svije
tu poganskih G o s p o d a r a : nerjeivi s u k o b . Poslije e p s k e p o b j e d e
ujedinjenih nacija savez se raspada, svaki se narod p o n o v n o zatvara
u samoga sebe. O p e n i t o se k o m a d a , ali se odrava, j e r svaki n a r o d
(i svaki ovjek) nalazi u s a m o m sebi kontradikciju i z m e u openitog
djela i partikularistike djelatnosti. inilo se da je o n a u E p s k o m
svijetu izvanjska i da se m o e u k i n u t i ; sada, u T r a g i k o m svijetu,
o n a postaje n u n a , oita i bitna.
( P o d Notwendigkeit t r e b a ovdje razumjeti S u d b i n u , t j . Car
stvo u kojem e se sabrati Nacije ili N a r o d i . )
247
U Tragediji se pojavljuje G l u m a c u k o m e su se ozbiljila dva eks

t r e m a . ( A u t o r koji shvaa Sudbinu m o r a postati aktivan.) G l u m a c vi
di rjeenje s u k o b a , ali ga ne m o e (osim k a d bi bio A l e k s a n d a r ) ostavi
ti.
Ali, djelovanje tragikog G l u m c a j e , oevidno, imaginarno. Vrhu
n a c umjetnosti bit e K o m e d i j a u kojoj G l u m a c djeluje t a n o o n a k o
k a k o djeluje ovjek u svagdanjem ivotu. U t o m sluaju umjetnost ukida s a m u sebe; prelazi se na stvaran ivot.
E p s k i J u n a k bio je nijem; u njegovo ime je govorio R a p s o d (pripo
vijedao je o n j e m u ) . Tragiki J u n a k govori; u njegovo ime govori Glu
m a c i u z i m a njegovu m a s k u !
U E p s k o m pjesnitvu t r e b a znati to se d o g a a ; u Tragediji - to se
kae. U r a t u protiv tuinca ( e p s k o m ) n e m a p o t r e b e da se govori; u gra
a n s k o m r a t u (tragikom): govor.
5 1 1 . str., stupac: D e r allgemeine B o d e n . . . itd.
Tri konstitutivna e l e m e n t a Tragedije: 1) H o r . 2) G l u m a c , 3) Gle
daoci.
Prvi uvjet tragike situacije: N a r o d ( = H o r ) j e pasivan. Djelova
nje koje nije njegovo. On vidi k a k o dva J u n a k a ( G l u m c a ) idu u svoju
p r o p a s t , a ne m o e intervenirati. Vidi s u k o b , ali ne vidi mogunost da
ga rijei, pa se j a d a . On je najtraginije lice Tragedije, a, isto t a k o , i
a u t o r , ukoliko se slae s H o r o m .
H o r zna da e kraj Djelovanja biti tragian, a ipak potie J u n a k a
da djeluje. Situacija je analogna Mistikoj religiji: J u n a k je j a r a c izasla
nik. Ali, to nije ozbiljno; oevidno je da glumac nee biti ubijen; i na
kraju e s u k o b biti rijeen t i m e to e J u n a k izgubiti trgovaki kvalitet,
k a k o bi p o s t a o komian.
U Tragediji mogu da b u d u s a m o dva G l u m c a ; n e m a treeg j e r ne
ma srednjeg termina koji bi razrijeio s u k o b . D a k l e , s a m o j e d a n tra
giki a u t o r : Eshil.
Vraanje V I , A, a-b poglavlja. - D r u t v o (das W e s e n D r u t v a )
G o s p o d a r a je samo u sebi k o n t r a d i k t o r n o , pa a k o se o n o D j e l o v a n j e m
ostvaruje, postizava se, p r e m a t o m e , da o n o iezava. O v o Djelovanje
to se vri u n u t a r z a t v o r e n o g Svijeta je zloinako: o n o j e , p o i m e n c e ,
graanski rat, zloin p a r excellence.
248
Politeizam E p s k o g pjesnitva postaje u Tragediji dualizam: vii

bogovi G r a d a i p o d z e m n i bogovi, bogovi P o r o d i c e . A p o l o n , Z e u s ,
A t e n a , s j e d n e s t r a n e ; s druge Erinije - u Orestiji.
( U s p o r . V I I sv., str. 385: prvi Hegelov esej o Tragediji.)
r t v a Ifigenije pokazuje kontradikcije izmeu D r a v e i Porodi
ce. Ubistvom A g a m e m n o n a u k i n u t j e sam princip Kraljevstva ( =
D r a v e ) P o r o d i c a zauzima itavo mjesto D r a v e . (Egist nije Kralj.)
Unitavajui Porodicu (ubijajui m a t e r ) , O r e s t h o e da vrati Kra
ljevstvo svom ocu, sam postajui Kralj. O r e s t a e ubiti p o d z e m n i bo
govi. N e m a rjeenja.
Eshil dezavuira A g a m e m n o n a (pripitomljavanje Erinija = pre
tvaranje Tragedije u K o m e d i j u ) .
H a m l e t = Tragedija Intelektualca. J e d i n o su m o d e r n e Tragedije
intelektualaca: H a m l e t i Faust. Ali, ova Tragedija (buroaska ili
kranska) jeste tragedija nedjelovanja. Tragedija p o g a n s k o g G o s p o
d a r a jeste, naprotiv, tragedija akcije. Intelektualac m o e biti tragian
zato to j e , ne radei, slian G o s p o d a r u . Ali, on se, isto t a k o , ni ne
bori, po emu je slian R o b u (on je Buruj = R o b bez G o s p o d a r a ) .
D a k l e , ili Tragedija nedjelovanja, ili Komedija miroljubive, nai
m e , pacifistike besposlenosti.
Strana 514, posljednji r.: D a s Bevvusstsein s c h l o s s . . . itd.
Ovdje je vana rije Betrug (prevara ili podvala; licemjerstvo).
P r e v a r a , podvala Tragedije: G o s p o d a r vjeruje i h o e da uvjeri
k a k o je on p o t p u n o G o s p o d a r i k a k o svojom djelatnou G o s p o d a r a
iscrpljuje ljudsku i svoju vlastitu bit. To je zabluda koja zatim posta
je prevara. Ne radi se, n a i m e , o t o m e da se ukloni partikularizam
ispred univerzalizma, nego da se spoje: ivot G o s p o d a r a koji isklju
uje Pojedinanost je n e m o g u . Sto, na kraju, otkriva Tragedija?
Otkriva da u svojoj namjeri univerzalistikog djelovanja G o s p o d a r ,
u stvari, djeluje k a o Pojedinac. J e r , oevidno je p r i r o d a G o s p o d a r a
(njegov karakter) j e d n a p o s e b n a priroda (jer je razliita od o n e
R o b a , e n e ) i, dakle, ograniena. G o s p o d a r koji p r e t e n d i r a na O p
enito ima, dakle, u sebi isto toliko Posebnog k a o i onaj koji se
o t v o r e n o saglaava s Posebnim (s P o r o d i c o m ) .
G o s p o d a r koji djeluje k a o G o s p o d a r ne m o e izbjei Tragediju,
ni Podvalu Tragedije. Ideal G o s p o d a r a nije sposoban za ivot: m o e
se s a m o umrijeti k a o G o s p o d a r . G o s p o d a r koji hoe da ivi k a o G o
spodar je Varalica. On igra tragiku rolu, a to je licemjerstvo.
Tragedija k a o takva ne m o e opstati; o n a m o r a da iezne k a o knji
evna vrsta (koja ustupa mjesto Komediji -> R o m a n ) .
249
Po Eshilu p r e d l o e n o rjeenje: mir, nedjelatnost D r a v e (ili rat

protiv t u i n a : to bi znailo p o v r a t a k na E p s k o pjesnitvo). D a k l e ,
pretvaranje ratnike D r a v e G o s p o d a r a u buroasku demokraciju:
Komedija.
Analogija izmeu svretka Eshilove Orestije i svretka Aristofanovog Mira. Vidjet e m o da je Aristofan ve-Buruj koji osjea n o
stalgiju za prolim G o s p o d s t v o m , a Eshil j o - G o s p o d a r koji osjea
nostalgiju p r e m a Buroaziji koja e doi. 515. str., posljednji r e d a k :
Dieses S c h i c k s a l . . . itd.
D r u g i rezultat Tragedije: o p a d a n j e nebeskog stanovnitva. Osta
je sam Z e u s , ali on je ve bog P o r o d i c e , ognjita. U stvari su Erinije
trijumfirale n a d A p o l o n o m i A t e n o m ; mirovni ugovor izmeu njih
faktino u k i d a gradska boanstva; ali on j e , isto t a k o , p o b j e d a A t e n e
j e r Erinije postaju g r a a n k e , - to je ve k o m i n o .
Tragiki j u n a k je Buruj koji je stavio masku (licemjer) i ski
da je poslije Tragedije. N e m a , n a i m e , stvarnog ivota gospodarevog,
n e g o s a m o uloga G o s p o d a r a , igra. Ova igra postaje u Komediji
svjesna i priznata.
3. Komedija (517. str., r. 9-520)
K o m i a n ili buroaski Svijet je h o m o g e n . Vie n e m a apsolutnog
s u k o b a ; n e m a vie bjeanja izvan Svijeta; j e d a n h o m o g e n i Svijet je
Svijet bez Boga. Ovaj ateizam je b i t n o nov, i to je o n o to donosi
K o m e d i j a . U m j e t n o s t k a o Religija iezava (ukida se), a j e d n a k o i
Religija umjetnosti.
ovjek prevladava stadij ove Religije; njezini bogovi, koji tee
da b u d u apsolutni, postaju smijeni, komini. Ali, da bi m o g a o ismijevati b o g o v e , ovjek m o r a , ipak, vjerovati u n e k o g Boga. U Ko
mediji on jo nije uistinu ateist.
Buruj je (u svojim grkim poecima; a kasnije Intelektualac)
ironian; ali, zatim, on m o r a da p o s t a n e ozbiljan i da uini neto va
ljano (etwas R e c h t e s sein will, 517. str., 11. r. o d o z d o ) .
T e m a kominog djelovanja je ostvarenje Pojedinanog kao Poje
dinanog. Ali, ovjek ne zaboravlja O p e koje se pojavilo u Trage
diji. U Komediji pokuava sintezu, ali to jo nije prava sinteza, to je
j e d n o s t r a n o obraivanje Pojedinca u cilju b u d u e sinteze s O p i m .
N e m a , d a k l e , kominog zadovoljenja; ironini Buruj ostaje reli
giozan, on uva umjetnost, knjievnost.
U Komediji bogovi u m i r u , ali ova smrt ima jo religioznu vrijed
nost. ( N e zaboravimo da je prikazivanje Komedije dio religioznog i
v o t a A t e n j a n a ! ) Teologija koja e odatle proizai bit e kranska
Teologija raspetoga Boga.
250
S druge strane, za Buruja Priroda nije nita vie n e g o o n o to

mu dozvoljava da ustraje u svome Sein, u svom p r i r o d n o m - B i t k u (pi
ti, jesti, i t d . ) . K o m e d i j a t a k o dovrava smrt prirodne Religije.
( U m j e t n o s t ubija P r i r o d u . )
Buruj trai istinu; to je Sokratova dijalektika koja sve razara:
relativizam, kritika ironija, u p o t r e b a (apstraktnih) praznih p o j m o
va Lijepog i D o b r o g .
R e z u l t a t K o m e d i j e : samo-poboanstvenje privatnog ovjeka;
Buruj koji je zaboravio G o s p o d s t v o , koji se raduje u blagostanju i
ivi u k r u g u Porodice i koji vjeruje da e na taj nain iscrpsti sve
egzistencijalne mogunosti. Ali tu n e m a Befriedigung, zadovolje
nja; j e r dovrena Religija Buruja, P r o t e s t a n t i z a m , u p o t p u n j u j e ne
sretnu Svijest, ali je ne d o k i d a .
C
D I E O F F E N B A R E R E L I G I O N (str. 521-548)
Uvod (str. 521-525, 18. r.)
Zanimljiva stvar: K o m e d i j a dolazi t a n o prije Kranstva.
Lakomislenost (Leichtsinn) Komedije tvrdi: das Selbst ist das
absolute W e s e n , osobno-Ja je apsolutna bitna-Stvarnost ( B o g ) .
Prva Religija: p r i r o d n a Religija = bog bez ovjeka. Prvi ateizam:
Komedija = ovjek bez boga. Z a t i m dolazi Krianstvo = bog koji
postaje ovjek. Drugi (i posljednji) ateizam: hegelijanska Z n a n o s t =
ovjek koji postaje bog. U Komediji Poganstvo ukida s a m o s e b e ,
a, isto t a k o , i U m j e t n o s t , j e r je Poganstvo Religija umjetnosti.
U m j e t n o s t dolazi u Komediji do stvarnog ivota. A isti ovaj stvarni
ivot reflektira se u Komediji koja je proizvela Kranstvo: buroa
ski ivot. Komedija koja je proizvela mogunost svjetovnog ivota
ukida se k a o Komedija; preostaje Buruj koji sebe uzima ozbiljno
i koji ivi ivotom to mu ga je pokazala K o m e d i j a ; to je kranski
B u r u j , onaj koji e se baviti kranskom Teologijom.
(521, str., t r u p a c : D i e s e r S a t z : . . . - to je rezime VI poglavlja.)
U Svijetu Komedije u p o t p u n i l o se b u r o a s k o Blago-stanje ne
s r e t n o m Svjeu koja proizvodi Kranstvo. Prisustvujemo, d a k l e ,
obrtanju vrijednosti, obnovi teizma: ali se ne v r a a m o p r i r o d n o j R e
ligiji, ne v r a a m o se boanskoj transcendenciji Lichtvvesena. Kran
ska Teologija koja govori o Bogu zna da o n , isto t a k o , govori o sebi.
A t e i z a m Komedije bio je nesvjestan. T e o l o g je s a m o polu-svjestan,
251
j e r je ateizam samo u klici u njegovoj teologiji ovjeka-Boga.

Kranski B o g nije vie p r i r o d n o Sein, nego Selbst, osobno-Ja: to j e ,
dakle, oovjeeni Bog, ali on jo nije o t v o r e n o poistoveen s ovje
kom.
Privatno vlasnitvo, Pravna osoba (Rimskog prava), Monoteizam
(idovski) tri su paralelne pojave to se stapaju u kranskom buroa
skom Svijetu. Stoicizam, Skepticizam i N e s r e t n a svijest (= Kranstvo)
tri su ideologije to izraavaju stvarnost buroaskog Svijeta.
N e s r e t n a svijest je nostalgija za Opim (= izgubljena D r a v a ) .
Buruj koji se ograniava na Privatno vlasnitvo (= Kapital) plae
n a d g u b i t k o m stvarnog Svijeta (= Drave) i zamilja, konstruira u
svom miljenju i njime j e d a n transcendentni Svijet, O n o s t r a n o s t .
Velika novost koju donosi Kranstvo je teka rije: B o g je
u m r o (523. str., r. 22.). Buruj pokuava da stvori Religiju iz za
kljuka do kojeg dolazi poganski Svijet; isprva ne razumije pravi
smisao ove teke rijei: na uzima je ozbiljno.
Teizam u p r a v o m smislu p r o p a d a s poganskim Svijetom, a s
njim i U m j e t n o s t ( D e n W e r k e n d e r M u s e fehlt die Kraft des G e i
stes, 523. str., 6. r. o d o z d o ) . Kranstvo - to je postajanje ateizma.
T r i dijalektike e t a p e razvoja kranske Teologije:
(1) Ideja ovjeka-Boga ( N e o p l a t o n i z a m , Isus-Krist);
(2) e v a n e o s k a predaja i Sveti P a v a o ;
(3) post-evaneoska Teologija i kranska Crkva (Katolicizam,
> P r o t e s t a n t i z a m , > A t e i z a m ) .
1. ovjek-Bog (525. str., r. 19-527, r. 8. o d o z d o )
D a s Selbst (osobno-Ja = ovjek) jeste absolutes W e s e n (apso
lutna bitna-Stvarnost = B o g ) , kae Buruj ateisit iz Komedije. Ali,
on u s k o r o primjeuje da je P o j e d i n a c otkinut od O p e g bez vrijed
nosti. Postaje nesretan. Univerzalistika formula vraa se u njego
vo miljenje. Ali, vie n e m a stvarnog O p e g ( D r a v e ) ; ope na koje
on misli j e s t e , dakle, t r a n s c e n d e n t n o , daleko od stvarnog Svijeta
( B o g ) . Kranska formula bit e sinteza izmeu naturalistikog pri
mitivnog teizma m a n e (prvi Univerzalizam) i buroaskog kominog
ateizma (prvi Partikularizam); t o , dakle, nee biti vraenje u n a z a d .
B o g e biti openiti B o g s a m o z a t o to je utjelovljen u j e d n o m poje
dinanom ovjeku (Isus), s a m o z a t o to e biti Selbst; to je indivi
dualni Bog. (Ideja I n d i v i d u u m a pojavljuje se prvi put u R i m s k o m
pravu; ali P r a v n a osoba je apstraktna i p r a z n a ; o n a se najprije
konkretizira u kranskom p o j m u B o a n s k e o s o b e , a smatra se da je
ostvarena u Isusu-Kristu.)
252
Za Kranina Individuum nije ideal koji valja ostvariti; on ve

postoji (ali u O n o s t r a n o s t i ) : on je t r a n s c e n d e n t n i , uskrsli Krst. Vri
se, dakle, k a o n e k a supstancijalizacija ideje I n d i v i d u u m a . O n o to
Kranin k a e o Isusu-Kristu a p s o l u t n o je istinito, p o d uvjetom da se
to to o njemu kae odnosi na ljudski d u h . ovjek, n a i m e , m o r a imati
objektivno-stvarnu majku ( m o r a n u n o imati tijelo) i transcend e n t n o g oca (tj. t r a n s c e n d e n t n u ideju, cilj koji valja postii, projekt
koji valja ostvariti Djelovanjem B o r b e i R a d a ) .
U 1. stupcu 526. str. H e g e l misli na N e o - p l a t o n i z a m . Kristovo
roenje koje ovdje ima u vidu nije o n o evanelja; misli na r o e n j e
kranske Teologije, iji su roditelji na ideolokom planu Neo-plato
nizam, a na stvarnom planu R i m s k o pravo i R i m s k o carstvo. Neoplatonizam je p r o m a e n a skica Kranstva, jer je odvie teistiki (= po
ganski). O n nadmauje grku Komediju; p o z n a b e s k o n a n o g B o g a ,
ali ne zna da je ovaj p o s t a o ovjek. Njegov bog je a p s o l u t n o transcendentan (uzdizanje p o g a n s k e ideje savrenstva). To je J e d n o o
kojem se ak ne m o e rei da postoji. N e o p l a t o n i z a m lebdi u prazni
ni i a p s t r a k t n o m ; on nije n i k a d a m o g a o stvoriti Crkvu. N e o p l a t o n i
zam je uvijek o s t a o sekta intelektualca. To je eine Schwarmerei,
mistiko sanjarenje. Slijedei stupac (str. 526-527): prelaz od N e o p l a t o n i z m a n a Kranstvo. N e o p l a t o n i z a m nestaje j e r n e o d g o v a r a
drutvenoj stvarnosti; rimski Buruj ne prepoznaje se u Platonovoj
Teologiji. Slijedei se stupac (str. 527) odnosi na Isusovu osobu: vir
tualno se dostiglo ateizam jer Bog = ovjek; ali toga t r e b a biti svje
stan, to e se p o l a k o zbivati u razvoju Kranstva i njegove T e o
logije.
2. Evanelje,
523, r. 8)
Apostoli i sveti Pavao (527.
str., 7.
r.
odozdo -
a) Krist Evanelja (527. str., 7. r. o d o z d o - 529, 17. r. o d o z d o ) .

H e g e l se ovdje slui istim t e r m i n i m a u p r e d m e t u kranskog D u
ha (Boga) koje je upotrebljavao za Geist (= ljudski D u h to se ostva
ruje t o k o m Historije) u p r e d g o v o r u P h g e . Kranstvo j e , d a k l e ,
(simboliki i nesavren) izraz hegelijanskog apsolutnog D u h a . T e o
logija je ovaj D u h supstancijalizirala u Vor-stellung; on je t a k o vor-gestellt (= pred-stavljen, t j . projiciran izvan ovjeka).
253
Kranstvo je objavljena Religija, j e r o n a objavljuje identitet

Boga i ovjeka, identitet koji bi trebalo uzeti doslovno. H e g e l govo
ri o ovom identitetu u j e d n o j u m e t n u t o j N a p o m e n i (528. str., r. 9529, r. 2): prvi Kranin je Isus, prvi ovjek koji zna ovaj identitet.
( U s p o r . sv. X X , str. 268.)
U Kranstvu ideja B o g a dostie svoju najviu taku, - koja j e ,
u j e d n o , degradacija (ukidanje) ove ideje (dijalektiki o b r a t ) . Osjetilni i materijalistiki k a r a k t e r ovjeka (= Isus) koji je poistoveen s
Bogom.
b) Kranstvo Apostola (529. str., r. 16. o d o z d o - 530, r. 14)
Apostoli koji vide ovog ovjeka to kae da je B o g i koji to
vjeruje priznaju ga k a o takvog. Ne t r e b a zaboraviti da ovaj B o g s
kojim je poistoveen ovjek, ovaj o d r e e n i ovjek, nije bilo koji
Bog; - to je idovski Bog, sinteza e l e m e n a t a p r i r o d n e Religije (ope
J e d n o + B o g ratnik ili t o t e m + Demijurg) i p o g a n s k e ideje Savren
stva. O v a , p a k , sinteza ne smije biti poistoveena s bilo kojim ovje
k o m : to m o r a da b u d e cjelovit ovjek, koji je ostvario sve egzisten
cijalne mogunosti i koji ih je p o s t a o svjestan (za Kranina je to Isus; za H e g e l a - dijada N a p o l e o n - H e g e l ) .
c) Krist prve kranske zajednice (530. str., r. 15-532, 8. r.)
Crkva. Isus nije bio lud k a d je r e k a o da je Bog, jer on je stvo
rio j e d n u sektu koja ga je priznala za pravog boga, a ova sekta je
postala Crkva, t j . stvaran Svijet u kojem ovjek ivi. Kranska ide
ja, r o e n a u p o g a n s k o m Svijetu, razvila se u Teologiju u kranskom
Svijetu, koji je stvoren negatorskim Djelovanjem onih to su vjero
vali u b o a n s t v o Isusovo. U Crkvi i njome se Krist, ideja Krista
ostvaruje u stvarnom Svijetu, stvara kranski Svijet.
530. str., posljednji r e d a k : Dieser einzelne M e n s c h . . . itd. Cr
kva nije d r u g o no uskrsli Krist, ona ostvaruje ideju U s k r s n u a .
5 3 1 . str., stupac: V e r g a n g e n h e i t . . . itd. i slijedei stupac. To
je n a p o m e n a gdje H e g e l kae u e m u su teoloka i hegelijanska in
terpretacija Kranstva identine i razline.
3. Teologija i Crkva (532. str., r. 9-546, r. 11. o d o z d o )
Uvod (532. str. r. 9-533, r. 12. o d o z d o )
Istina Kranstva nije ni die Innerlichkeit ( u n u t a r n j e vjerovanje)
vjernika (protiv Schleiermachera) ni objektivna Teologija; njegova je
istina u dijalektikom k r e t a n j u koje ini da postoji ein wirkliches
Selbst, t j . Krani (od kostiju i m e s a ) , koji su k a o takvi priznati,
254
koji ive u stvarnom kranskom Svijetu i koji su Subjekt, t j . koji

znaju da su oni tvorac t o g Svijeta. Istina (= objavljena stvarnost)
Kranstva - to je kranska Zajednica ( C r k v a ) .
(532. str., r. 18. Was d i e s e r . . do kraja stupca: u m e t n u t a na
p o m e n a u kojoj H e g e l osuuje svaki pokuaj p o v r a t k a na evaneo
sku jednostavnost.)
Analiza se provodi u tri e t a p e :
a) a p s t r a k t n o kransko miljenje: Teologija, o s o b i t o Trojstvo i
Krist-Logos;
b) odnosi izmeu Boga, ovjeka i Svijeta: kransko (teoloko)
djelovanje i kranski (teoloki) m o r a l ;
c) naina na koji Crkva sebe shvaa k a o Crkvu: kranska poli
tika (Paulinizam > Katolizicam > P r o t e s t a n t i z a m ) .
Kroz Teologiju je Crkva svjesna Crkve k a o takve ( k a o Svijeta) i
ovjeka k a o lana Crkve.
a) Kranska Teologija (533. str., r. 11. o d o z d o - 535, r. 19.
odozdo).
D o g m a o Trojstvu. Ova d o g m a ukljuuje cijelu kransku meta
fiziku. H e g e l kae koja je istina ove d o g m e , pa t a k o izlae svoju vla
stitu metafiziku - i trojstvenu (dijalektiku) s t r u k t u r u Bitka: das
W e s e n , das Fursichsein, das Fursichsein im A n d e r n = O t a c , Sin,
D u h Sveti, koji se vraa na samoga sebe (= Historija koja se zatva
ra, dovrava).
(534. str., r. 13-7. o d o z d o : Diese B e w e g u n g . . . U m e t n u t a na
p o m e n a : Niti ne-dijalektiki filozof niti teolozi, koji vide stvari u nji
hovoj Vorstellung a ne Begriffu, ne mogu razumijeti ovu trojstvenu
strukturu B i t k a . )
(535. str., 8. r., Insofern u b e r die F o r m . . . do kraja stupca.
U m e t n u t a n a p o m e n a u kojoj H e g e l opravdava svoje ateistiko tuma
enje Trojstva: k a o to primitivnu e v a n e o s k u misao ne m o e m o su
protstaviti Teologiji, t a k o ne m o e m o Teologiju suprotstaviti hegeli
janskoj Z n a n o s t i . )
b) Kranski moral (535. str., r. 18. o d o z d o - 542, r. 6. o d o z d o )
Uvod (535. str., r. 18. o d o z d o - 536, r. 11)
H e g e l tumai d o g m u stvaranja i o d n o s e izmeu Stvoritelja i
stvorenja. Kritika kranskog m o r a l a : o p r e k a izmeu b o g a i Svijeta
j e takva d a B o g m o r a umrijeti; n a p e t o s t u n u t a r Trojstva j e nerazrjeiva. U tim uvjetima ne m o e se rei ljudima: ljubite j e d n i druge.
Ljubav j e , za H e g e l a , u z a j a m n o priznavanje; t o m e se suprotstavlja
255
B o r b a iz prestia (dvoboj). U Ljubavi sukobi nisu bitni; razlike to

sebe o p t u u j u n e postaju radikalne o p r e k e . T a m o gdje n e m a Ljubavi
sukobi se pojaavaju, situacija je neodriva, sve se m o r a razoriti. Ali,
s Ljubavlju se ne m o e poeti: sukob G o s p o d a r - R o b je bitan i prvo
b i t a n . Ljubav m o e d a postoji s a m o m e u j e d n a k i m a . O v a situacija
a p s o l u t n e jednakosti m o e se pokazati s a m o u savrenoj (univerzal
noj i h o m o g e n o j ) Dravi s kojom svrava Povijest. T a k o d u g o d o k
traje Povijest, egzistencija je u Borbi (i R a d u ) , ne u Ljubavi. Tu ima
s a m o lanih oblika Ljubavi: P r i r o d n a ljubav (gdje nastupa s a m o
Sein, prirodni-bitak ovjeka; to je u osnovi pred-ljudska Ljubav, a
o s t v a r e n a je u krilu Porodice) i Kranska ljubav, Ljubav-ovjekoljublje (= odnosi izmeu ljudskih bia shvaenih k a o ljudskih). O v a
Ljubav n e m a vrijednosti jer je bilo G o s p o d a r a i R o b o v a i j e r jo ima
o p r e k a . O v a Ljubav-ovjekoljublje pretpostavlja n e j e d n a k o s t , - o n a
n e m o e d a b u d e m e u j e d n a k i m biima. Ali, o n a nee d a t o prizna.
Ne vodi r a u n a o drutvenim razlikama, n e g o ih puta n e t a k n u t i m .
J e d n a k o s t je p r e m j e t e n a na D r u g i svijet (ljudi su braa u Isusu
Kristu; t j . svi su R o b o v i j e d n o g aspolutnog G o s p o d a r a ) . Ali, da bi
kranska Ljubav bila Ljubav-ovjekoljublje, t r e b a da b u d e u p o t p u
njena poniznou; u njoj je prezir p r e m a drugima ublaen prezirom
p r e m a s a m o m sebi.
Ljubav-ovjekoljublje je nedovoljna jer podraava drutvene raz
like, o p r e k e ; ne m o e postojati bez njih. Ali, o n a j e , isto t a k o ideal
- koji e se ostvariti j e d i n o kroz B o r b u i ukidanje klasa (u kona
noj savrenoj Dravi i n j o m e ) . Ali t a d a Ljubav nee imati vie nita
kranskog: t a m o gdje je ovjek zadovoljen nee vie biti mjesta
za ovjekoljublje.
I ovdje se analiza provodi u tri e t a p e :
(I) Stvaranje i Prvi grijeh ovjeka;
(II) D o b r o i Z l o , njihov s u k o b ;
(III) kransko rjeenje sukoba: Smrt i U s k r n u e .
( I ) . Stvaranje i Prvi grijeh (536. str., r. 12-537, r. 18)
1. stupac: stvaranje Svjeta.
2. stupac: stvaranje ovjeka.
N a p e t o s t izmeu ovjeka i Svijeta: negatorska u d n j a koja je
zloin.
to je istoni grijeh p r o t u m a e n u svom p r a v o m smislu: 536.
str., r. o d o z d o , Wie dieses einzelne S e l b s t . . . K a k o ovu d o g m u iz
raava Kranstvo: 537. str., 11. r., D e r M e n s c h w i r d . . (uspor.:
P a r a d i e s = G a r t e n der Tiere; rajsko stanje j o je prirodno ivotinjsko; grijeh, zloin u d n j e je o n o to oovjeuje).
256
( I I ) . Dobro i Zlo (537. str., r. 19-539 r. 12. o d o z d o ) - B i t n o

zao (grean, zloinaki) k a r a k t e r palog ovjeka. N a s u p r o t stvar
nom Zlu pokazuje dogmatika ideal D o b r a : Krista.
(537. str., r. 14. o d o z d o , Insofern das u n m i t t e l b a r e . . . . do
kraja stupca, 538. str.: u m e t n u t a kritika n a p o m e n a , upravljena p r o
tiv Schellinga k a o sljedbenika J a c o b a B o h m e a : Z l o nije prije ovje
ka; Zlo je - ovjek i ovjek je zao.)
538. str., 8. r., Das G u t e u n d das B o s e . . . . Utjelovljenje: Isus
je ideal koji m o r a rijeiti poganski (tragiki) s u k o b . Kranin od p o
etka poznaje bitnu vanost R a d a ; shvaa, d a k l e , p r e k o R a d a ideal
koji m o e rijetiti konflikt d o k o n o g G o s p o d a r a .
539. str., 9. r., Die a n d e r e S e i t e . . . a v o (Vraanje na J a c o b a
Bohmea).
539. str., 14. r., Die E n t f r e m d u n g . . . - O p r e k a izmeu Isusa i
avola je opreka izmeu univerzalistike tendencije i partikularistike
tendencije. ovjek je die Mitte, srednji-termin, Individualnost. Ovdje
sukob nije bez n a d e ; to nije poganski sukob izmeu dva boga, nego sukob
Boga i avola (komina situacija; u buroaskoj pseudo tragediji, koja
je, u stvari, Komedija, imamo analognu situaciju: sukob izmeu dunosti
i strasti, on je rjeiv; ne tragian, ve komian, jer se stvara moe po
koriti dunosti; prava Tragedija = sukob dviju dunosti).
(III) Kransko rjeenje sukoba (539. str., r. 11. o d o z d o - 542,
r. 6. o d o z d o ) Kranstvo d o p u t a b o r b u izmeu dva o d v o j e n a i sa
mostalna principa: D o b r a i Z l a . O v a b o r b a n e m a smisla. K o m p r o
mis: k a k o Z l o n e m o e i n e smije d a p o t p u n o u k i n e D o b r o , t r e b a d a
se ukine D o b r o k a o takvo, t j . kao opreno Z l u , a isto vrijedi za
Z l o . (Pravo rjeenje: R a d o m se Pojedinanost p o o p u j e , a kroz Bor
bu i Rizik ivota O p e (= Drava) priznaje P o j e d i n a n o . )
Postoje dvije b o r b e : p o g a n s k a b o r b a , s unitenjem Neprijatelja;
dijalektika b o r b a , koja ukida Neprijatelja odravajui ga i uzdi
ui ga. Stvarno kranska b o r b a je ona oprenih tendencija u buroaskom Svijetu (uspor. dijalektika Bogatstva i D r a v e u V I , B
poglavlju), a ne o n a Isusa i avola, koja je s a m o anticipirajua ale
gorija (u miljenju se od p o e t k a buroaskog Svijeta m o e zamisliti
ideelno rjeenje, j e r miljenje ne nailazi na o t p o r ; ali stvarno e
rjeenje zahtijevati o s a m n a e s t stoljea).
Kristov ivot i njegova smrt simboliziraju stvaran t o k Historije:
Krist rtvuje svoju Pojedinanost (= Isus) da bi ostvario O p e n i t o
( = Logos), a O p e n i t o ( = Bog) priznaje ovu Pojedinanost ( = o
vjek koja je sam Bog (= Krist). Krist radi, on je tesar; rtvuje svoj
ivot, - to je Borba i Rizik. On se, m e u t i m , p r a v o govorei,
257
ne bori j e r ostaje R o b ( u m r o na kriu). Osim toga, Krist objavljuje i

k o n a n i a t e i z a m : s m r t B o g a . O n uskrsava k a o stvaran ovjek, t j .
k a o Z a j e d n i c a , Crkva ( = P r o t o t i p n a p o l e o n s k o g Carstva).
D v a n e d o s t a t k a kranstva: Krist ostaje transcendentan; postoji
j e d n o mistino tijelo Crkve razlino od njezine stvarnosti ( s a m o u
k o n a n o j savrenoj Dravi ideal i stvarnost koincidiraju p o t p u n o i,
d a k l e , definitivno).
540. str., 12. r. o d o z d o , B e t r a c h t e n w i r . . . , do kraja stupca,
str. 542: u m e t n u t a kritina n a p o m e n a , upravljena protiv Schellinga
k a o sljedbenika J a c o b a B o h m e a ) .
c) Crkva (542. str., r. 5. o d o d z o - 546, r. 11, o d o z d o )
Uvod (542. str., r. 5. o d o z d o - 543. r. 9)
Crkva izrauje takvu d o g m u da e biti dovoljno ukinuti u njoj
ideju B o g a i transcendencije k a k o bi se dobila hegelijanska Z n a n o s t .
Jo j e d n a analiza u tri e t a p e :
(I) Vjera: sveti P a v a o (> P r o t e s t a n t i z a m ) ;
(II) Euharistija: Katolicizam (> a t e i z a m ) ;
(III) Kranstvo k a o opa Religija (> a p s o l u t n o Z n a n j e ) .
(I) Vjera (543. str., r. 10-544, r. 15)
Poganin koji postaje Kranin postaje zao (grenik); u stvari, on
samo postaje svjetan onoga to je ve bio: on to, dakle, ne postaje.
Prvi kranin je vjerovao u skori svretak svijeta. Ali, historija se na
stavlja i rimska Drava postaje kranska. T r e b a , dakle, opravdati egzi
stenciju Krianstva, njegov ivot u Svijetu (kranskom). Ova kranska
egzistencija negira evaneosku Teologiju: izrauje se, dakle, nova Teolo-,
gija: 1) Opravdanje p u t e m Vjere (sveti Pavao); 2) Euharistija (Katolici
z a m ) ; 3) opa Crkva. P r e m a ovoj Teoriji sam Kranin ima vrijednost
kao Kranin, a Crkva ima vlastitu vrijednost kao Crkva. Empirika i
njenica: Adam-Isus postaje Pojam, Znanje. To znai da je njihova stvar
nost ukinuta: vana je, prije svega, svijest o grijehu, ne sam grijeh
( A d a m ) , a zatim Vjera, - Vjera u Spasitelja, ne sam Spasitelj. Sa svetim
Pavlom dolazi, dakle, kao do nekog drugog ubistva Isusovog.
543. str., 7. r. o d o z d o , W e n n a l s o . . . Paulinijanska dijalekti
ka Teologija; o n a poistoveuje D o b r o i Z l o ; avao (grijeh) p r i p r e m a
i izaziva Utjelovljenje; B o g iskuava ovjeka (dajui mu Z a k o n ) ka
ko bi se m o g a o utjeloviti ( Z a k o n je proglaen da bi grijeh, d a k l e , i
otkupljenje postali m o g u i ) . ( U s p o r . Poslanicu Rimljanima: grijeh je
zamijenjen osjeajem grijeha, a ovaj osjeaj proizvodi Vjeru.) Za
svetog Pavla je spasenje neposredno, bez n a p o r a , bez djela ( O b r a
enje). U t o m e je njegova zabluda. J e r o n d a Isusov ivot ne17 K a k o itati H e g e l a
258
ma smisla (samo njegova smrt i njegovo uskrsnue). Pretvaranje gri

jeha u spasenje nije, u stvari, a u t o m a t s k o ; o n o trai vremena; izme
u obojeg stoji in slobode, aktivan ivot (to nasleuje Krista). A k o
spasenje dolazi od Boga, o n o je Milost; to ini da se gubi svaka vri
jednost koja bi bila Kraninova vlastita; a, osim toga, ova Milost
dolazi od b e z v r e m e n o g Logosa i, p r e m a t o m e , transcendira Vrijeme
i Historiju. A k o dolazi od ovjeka, - o n d a ni A d a m nije u p r o p a s t i o
ljude ni Isus ih nije spasio. T a k o e rei K a n t : Isus je obian uzorovjek. (I Hegel je to r e k a o u svojoj mladosti. U s p o r . N o h l . ) Ili: svi
Krani su Isusi.
Sveti P a v a o : saradnja Milosti i O b r a e n j a (koji su, u stvari, ne
spojivi).
Nije dovoljno biti svjestan grijeha i obratiti se, - t r e b a ivjeti
kao Kranin. Vjera bez Djela nije nita. O n o to spaava je ostvare
na Vjera, djelatno p r e o b r a e n i Svijet koji je p o s t a o C r k v a . Spasenje
m o r a biti posredovano Djelima i Povijeu. T a k o sveti P a v a o u s t u p a
mjesto Katolicizmu.
(II) Euharistija (544. str., r. 16-564, r. 7)
Sada postaje vaan ivot Isusov, ini: Djela.
544. str., 16. r. Ausser dieser U n m i t t e l b a r k e i t . . . V r h u n a c ka
tolike D o g m e : Euharistija, t j . simbol Krista u Crkvi, simbol njego
ve smrti i uskrsnua u stvarnom Svijetu (= Crkvi): in ihr taglich
stribt and aufersteht (544. str., posljednji r e d a k ) . Kranin m o e bi
ti spaen s a m o p o m o u Priesti, dakle p o m o u C r k v e ; t j . p o m o u
svojega kranskog ivota u kranskom Svijetu.
545. str., D a s j e n i g e . . Euharistija j e , isto t a k o , simbol pretva
ranje Pojedinanog u O p e i O p e g u P o j e d i n a n o . P r e m a t o m a , ova
d o g m a je u t o m smislu a p s o l u t n o istinita. Ali, o n a je s a m o simbol, i
tu je njezin n e d o s t a t a k , n e d o s t a t a k Kranstva u o p e (koje kulmini
ra u Katolicizmu). (U stvari, die Gegenvvart, stvarna prisutnost
D u h a u Svijetu, nije Isus Krist ni Krist u Euharistiji, n e g o povijesni
ivot ovjeka u p r i r o d n o m Svijetu.)
(III) Opa Crkva (561. str., r. 8-30)
Katolika Crkva je u principu opa. Ali, ovu openitost ostvarit
e n a p o l e o n s k o Carstvo. I o n o e obuhvatiti itav ivot ovjeka, d o k
Crkva posveuje s a m o izvjesne aspekte tog ivota (ovjek ne m o
e ivjeti sav svoj ivot u crkvi).
Opi zakljuak VII poglavlja (546. str., r. 10 o d o z d o - 548) opa
kritika Religije i Kranstva (ideje o transcendenciji D u h a ) . Prelaz
na apsolutno Z n a n j e V I I I poglavlja.
(Izvadak
iz
l'Annuaire
Etudes,

Odsjek
Religijskih
znanosti)
des
Hautes
P r e d a v a n j a iz ove godine bila su posveena objanjavanju V I I

poglavlja Fenomenologije, p o d naslovom Die Religion, gdje H e g e l
p r o u a v a strukturu i razvoj teolokih n a u k a izraenih u t o k u povjesti.
Za H e g e l a je sam ovjek stvarni p r e d m e t religioznog miljenja:
svaka teologija n u n o je antropologija. Nadosjetilno ili transcenden
t n o bivstvo u o d n o s u na P r i r o d u , t j . Duh nije stvarno nita drugo
n e g o n e g a t o r s k o (tj. stvaralako) Djelovanje koje ovjek ostvaruje
u elanom Svijetu. Ali, t a k o d u g o d o k je religiozan, ovjek sebi to ne
objanjava: on misli k a o teolog, supstancijalizira i kesteriorizira po
jam (Begriff) D u h a , predstavljajui ga (Vorstellen) sebi k a o Bitak
(Sein) koji postoji izvan ovjeka i nezavisno od njegova Djelovanja.
G o v o r e i faktino o s a m o m e sebi, P o b o a n ovjek vjeruje da govori
o Bogu.
Ovaj n e d o s t a t a k samosvjesti, ova imaginativna projekcija duhovnog-ili-ljudskog sadraja
u
onostranost
(Vorstellung)
razlikuju
reli
giozno (teoloko) miljenje od filozofskog (antropolokog) miljenja.
U o s t a l o m , ova dva tipa miljenja n u n o koegzistiraju: suprotstavlja
jui se j e d n o d r u g o m , u z a j a m n o se proizvode i dopunjuju. Filozofija
(prethegelijanska) svjesno raspravlja o ovjeku: u njoj ovjek dola
zi do samosvjesti. Ali, o n a objavljuje ovjeka njemu s a m o m izolira
jui ga od njegova p r i r o d n o g i drutvenog Svijeta; i s a m o ovjek po
jedinac (Einzelner), koji se izolira od Svijeta (od Opeg) zatvarajui
se u s a m o g a sebe, m o e izraditi j e d n u filozofijsku antropologiju.
Teologija, naprotiv, objavljuje, ne objanjavajui to sebi, openitu
stranu ljudske egzistenije: D r a v u , D r u t v o , N a r o d i ovjeka shva
enog k a o p r i p a d n i k a D r u t v a , N a r o d a , i D r a v e . T a k o dugo d o k se
Historija nastavlja, ili d o k nije ostvarena savrena D r a v a , t j . t a k o
17*
260
dugo dok je Pojedinac u sukobu s Openitou prirodnog i drutvenog

danog Svijeta, neizbjena je o p r e k a dvaju stajalita (filozofijskog i
religioznog ili teolokog). ovjek koji ne uspijeva da se zadovolji
Djelovanjem u Svijetu i za Svijet u k o j e m ivi bjei iz ovog Svijeta i
sklanja se u svoju apstraktnu inteligenciju; to j e , p a k , onaj u s a m o g
sebe zatvoreni Intelektualac koji postaje sebe svjestan u filozofij
skoj antropologiji, koji odrava partikularistiku tendenciju ljudske
egzistencije. Shvaen, naprotiv, u svojoj univerzalistikoj tendenciji,
isti ovaj ovjek, k a d se o k r e e p r e m a Svijetu, ne m o e ga priznati i
prihvatiti k a o svoje djelo: (openita) stvarnost ukazuje mu se k a o da
postoji izvan njega i nezavisno od njegova Djelovanja, a openiti
ideal izgleda mu k a o da je situiran s one strane njega i njegovog real
n o g Svijeta. T a k o e on u obliku teolokog mita p o s t a t i svjestan
stvarnosti i ideala Svijeta - i samoga sebe k a o o n o g a koji p r i p a d a
Svijetu.
A subjektivistiki partikularizam
filozofijske antropologije
bit e uvijek u p o t p u n j a v a n , i pobijan, univerzalistikim objektivizm o m religiozne teologije.
Teologija j e , dakle, - nesvjestan - refleks d a n o g drutvenog hi
storijskog Svijeta u kojem ivi teolog i ideala koji se u n j e m u stvara.
P r e m a t o m e , prouavanje j e d n e Religije dozvolit e n a , s j e d n e stra
n e , da r a z u m i j e m o bitni k a r a k t e r Svijeta u k o j e m u je ova Religija
prihvaena i, s druge strane, k a k o Teologija j e d n a k o odrava dru
tveni i politiki ideal koji tei da se ostvari mijenjanjem d a n o g , nje
zino e n a m prouavanje, isto t a k o , dozvoliti da r a z u m i j e m o razvoj
ovog Svijeta, razvoj koji se zbiva p r e m a idealu i, sljedstveno, p r e m a
Teologiji to objavljuje ovaj ideal. I z a t o p r o u a v a n j e stvarnog histo
rijskog razvoja (koje nalazimo u VI poglavlju) m o r a biti u p o t p u n j e
no p r o u a v a n j e m ideelnog razvoja teoloke misli (koje nalazimo u
V I I poglavlju).
Egzistencijalni ideal izrauje se i stvara p o s t e p e n o : svaka e t a p a
njegove izrade o z n a e n a je j e d n o m o d r e e n o m teologijom, a svaku
e t a p u njegovog ostvarenja predstavlja historijski Svijet koji prihvaa
ovu Teologiju i ivi p r e m a njoj. Ideal se, u svom savrenstvu, objav
ljuje kroz ideju Individualiteta (Individualnosti - p r e v . ) , t j . zadovo
ljenja p u t e m stvarne ili djelatne sinteze partikularistike i univerzalistike tendencije u ljudskoj egzistenciji. Ova ideja objavljuje se
ovjeku najprije kao teoloki (kranski) pojam individualiteta (bo
anskog) Krista ili Boga-ovjeka. O v a ideja-ideal ostvaruje, se, p a k ,
u francuskoj revoluciji i n j o m e , koja dovrava razvoj kranskog Svi
j e t a u stvarnoj (i u j e d n o simbolikoj) osobi ovjeka-boga N a p o l e o n a
koji je u j e d n o ef-stvoritelj savrene D r a v e i G r a a n i n to djelatno
261
doprinosi b e s k o n a n o m odranju ove D r a v e . Budui da je, na t a j ,

nain, u k i n u t a stvarna o p r e k a Pojedinanog i Opeg, prestaje, tako
e r , i idealni s u k o b i z m e u filozofijske antroplogije i religiozne teo
logije. Filozof, a ovaj filozof je H e g e l , koji objavljuje ovjeka n j e m u
s a m o m e , govorei o njegovom n a p o l e o n s k o m ostvarenju, objavljuje
ga, dakle, k a k o u njegovom partikularistikom aspektu t a k o i u nje
g o v o m univerzalistikom a s p e k t u . Njegova n a u k a je na taj nain
u j e d n o filozofijska i teoloka. Ali, budui da je j e d n o i d r u g o , ni
je o n a ni j e d n o ni d r u g o . O n a nije Filozofija u prethegelijanskom
smislu rijei j e r o n a ne operira s p o j m o m ideelnog ili apstraktnog
D u h a , t j . razlinog od p r i r o d e i ljudske stvarnosti i djelatnosti. O n a ,
p a k isto t a k o , nije ni Teologija; j e r a k o Teologija govori o stvar
n o m i konkretnom D u h u , o n a ga situira izvan ovjeka i Svijeta. H e
gelova n a u k a je apsolutna Znanje (absolutes Wissen), koje dovrava i
ukida (aufhebt) k a k o filozofijski razvoj t a k o i religiozni ili teoloki
razvoj objavljujui savrena ovjeka koj se ostaruje na kraju Histori
je i pretpostavljajui stvarno postojanje ovog ovjeka.
B u d u i da je savren ovjek, t j . onaj koji je p o t p u n o i definitiv
no zadovoljan onim to on jest, realizacija kranske ideje Individua
liteta, - objava ovog ovjeka p u t e m apsolutnog Z n a n j a ima isti
sadraj k a o i kranska Teologija, minus p o j a m transcendencije: do
voljno je rei o ovjeku o n o to Kranin kae o svojemu B o g u , pa
da se od a p s t r a k t n e ili kranske Teologije p r e e na apsolutnu filo
zofiju ili H e g e l o v u Znanost. O v a j , p a k , prelaz m o e da se izvri za
hvaljujui N a p o l e o n u , k a k o je to H e g e l p o k a z a o u VI poglavlju.
U V I I poglavlju H e g e l n a m pokazuje zato i k a k o se najprimi
tivnije teoloka n a u k a p o s t e p e n o preobrazila u ovu kransku n a u k u
koja se, p r e m a njegovom naziranju, razlikuje od njegove n a u k e jedi
no po obliku: kranska teologija ne objavljuje n a m stvarno nita
drugo n e g o hegelijanski pojam Individualiteta, ali o n a ga objavljuje
u obliku predobe (Vorstellung) bogo ovjetva.
VI
PREDAVANJA
KOLSKE GODINE
1938-1939.
(POTPUNI
TEKST)
PRVO
PREDAVANJE
UVOD: FILOZOFIJA I MUDROST

U prvih sedam poglavlja P h G e H e g e l je govorio o Filozofiji. U
V I I I poglavlju bavit e se neim drugim.
G o v o r e i to upotrebljavam rije filozofija u t a n o m , p r a v o m ,
u s k o m smislu. G o v o r i m o filo-sofiji, o ljubavi p r e m a M u d r o s t i , o
duhovnom teenju za M u d r o u , u opreci p r e m a Sofia, p r e m a Mu
drosti s a m o j . No u V I I I poglavlju H e g e l vie ne govori o Filozofu
n e g o o M u d r a c u , o M u d r o s t i . Jer, apsolutno Z n a n j e (das absolute
Wissen) o k o j e m je ovdje rije nije nita drugo n e g o Mudrost, ko
ja je o p r e n a Filo-sofiji (i Teologiji, k a o i obinoj Z n a n o s t i ) .
Prije negoli p o n e m s t u m a e n j e m V I I I poglavlja, htio bih, da
kle, kazati nekoliko rijei o M u d r o s t i u njezinim o d n o s i m a s Filozofi
jom.
U o n o m to se tie definicije M u d r a c a - svi se filozofi slau. O n a
j e , u o s t a l o m , v e o m a j e d n o s t a v n a i m o e biti d a n a u j e d n o j jedinoj
reenici: M u d r a c je ovjek sposoban odgovoriti na shvatljiv, n a i m e
na zadovoljavajui nain na sva pitanja koja mu se mogu postaviti o
njegovim inima, i odgovoriti t a k o da cjelina njegovih odgovora tvori
suvisli govor. Ili, p a k , to izlazi na isto: M u d r a c je sebe potpuno i
savreno svjestan ovjek.
No dovoljno je da objasnimo sebi smisao ove definicije, pa da
shvatimo zato j e , na primjer, P l a t o n m o g a o poricati mogunost
ostvarenja ovog ideala M u d r o s t i .
M o e se, n a i m e , postaviti bilo koje pitanje to se odnosi na bilo
koji od naih ina: na primjer, prati se ili platiti p o r e z , - da stignemo
poslije n e k o l i k o o d g o v o r a koji izazivaju svaki p u t a j e d n o n o v o za
to do p r o b l e m a o o d n o s u izmeu due i tijela, izmeu individuuma
i D r a v e , do pitanja to se o d n o s e na k o n a n o i b e s k o n a n o , na smrt
i b e s m r t n o s t , na B o g a i Svijet i, k o n a n o , na p r o b l e m samoga zna-
266
nja, o n o g a suvislog i smislenog jezika koji n a m d o p u t a da postavlja

mo pitanja i da na njih o d g o v a r a m o . U k r a t k o , n a p r e d u j u i , da t a k o
k a e m o , u vertikalnom p l a n u , v e o m a brzo e m o se nai suoeni sa
cjelinom pitanja koja se nazivaju filozofska ili metafizika.
S druge strane, polazei od istoga b a n a l n o g ina i n a p r e d u j u i u
horizontalnom p l a n u , na kraju e m o - sporije, d a k a k o - obii o k o
sviju Z n a n o s t i koje se predaju na m o d e r n i m U n i v e r z i t e t i m a . A ot
krit e m o m o d a i druge jo nepostojee znanosti.
J e d n o m rijeju, moi odgovoriti na sva pitanja koja se o d n o s e
na neki, bilo koji na in znai, na kraju izlaganja, moi odgovoriti
na sva m o g u a pitanja uope. D a k l e : odgovoriti na sva p i t a n j a . . .
itd. - znai Ostvariti enciklopediju moguih spoznaja. Biti savreno i
p o t p u n o svjestan sebe znai raspolagati - b a r virtuelno - enciklope
dijskim znanjem u strogom smislu rijei.
Definirajui M u d r a c a , ovjeka-apsolutnog-Znanja k a o ovjeka
sebe savreno svjesnog, t j . b a r u mogunosti sveznajueg, H e g e l je
ipak imao neuvenu h r a b r o s t da ustvrdi k a k o je on ostvario M u d r o s t
u svojoj vlastitoj sobi.
K a d se o b i n o govori o M u d r a c u , on se prikazuje u d r u g o m
aspektu, koji j e , ini se, lake pristupaan od sveznanja. T a k o , na
primjer, Stoici, - kod kojih je ideja M u d r a c a igrala c e n t r a l n u ulogu i
koji su, s u p r o t n o od P l a t o n a , potvrivali njegovu mogunost, pa ak
i stvarnost, - definiraju m u d r a c a k a o ovjeka koji je savreno zado
voljen o n i m to on jest. M u d r a c bi, dakle, bio ovjek koji nita nee,
koji nita ne eli: on nee nita da mijenja ni u s a m o m e sebi ni izvan
sebe; o n , d a k l e , ne djeluje. On n a p r o s t o jest, a ne postaje; ustraje u
identitetu sa samim sobom i zadovoljen je u o v o m i d e n t i t e t u i njime.
N o , za H e g e l a je ova druga definicija M u d r a c a po zadovoljenju
samo parafraza prve, o n e po savrenoj spoznaji sebe. O n , p a k , pri
hvaa obje definicije u p r a v o z a t o to ih poistoveuje.
N e m a s u m n j e , ne radi se o t o m e da se ovdje dokae ova teza.
Njezin d o k a z je d a n cijelom P h G o m ili, tanije p r e k o njezinih prvih
sedam poglavlja. Ja u samo upozoriti da je tvrdnja p r e m a kojoj
savreno zadovoljenje ukljuuje i pretpostavlja p u n u svijest o sebi pri
hvatljivija od o b n u t e tvrdnje p r e m a kojoj je ovjek koji je sebe sa
vreno svjestan n u n o zadovoljen o n i m to on jest, o n i m ega je svje
stan. Da bi se dokazala prva tvrdnja, p o t r e b n o j e , u osnovi, rei
ovo: budui da m o e m o biti zadovoljeni s a m o a k o z n a m o to s m o ,
samo a k o s m o svjesni svojega zadovoljenja, odatle slijedi da savreno
zadovoljenje ukljuuje apsolutnu samosvijest. Ali, ja ne insistiram na
ovom dokazivanju, jer z n a m da s m o mi moderni d a l e k o previe
267
romantiari da bismo se dali uvjeriti lakim, t j . evidentnim argu

m e n t i m a . Zadovoljit u se, d a k l e , da se p o z o v e m na nae psiholoko
iskustvo: mi uzalud vjerujemo da smo zadovoljeni; dovoljno je da
n a m n e t k o postavi pitanje o razlogu naeg zadovoljenja na koje ne
bismo mogli odgovoriti, pa da zadovoljenje iezne k a o z a a r a n o
(ak k a d bi osjeaj ugode, ili sree, ili obine u d o b n o s t i trajao za vri
j e m e ovog p o k u s a ) . M o e m o sami izvriti ovaj p o k u s . Ali, m o e m o
se, t a k o e r , zadovoljiti time da p r o i t a m o Platonov dijalog Ion,
gdje vidimo upravo ovjeka koji se s m a t r a o zadovoljen o n i m to on
jest i koji to prestaje biti j e d i n o z a t o to ne m o e da opravda ovo
zadovoljenje odgovarajui na Sokratova pitanja. - Prizor je sasvim
uvjerljiv (1).
O p e n i t o smo skloni da potcijenimo potekoe o k o zadovoljenja
i da precijenimo o n e o k o sveznanja. Stoga mislioci koji s j e d n e stra
n e , vjeruju u mit lakog zadovoljenja (mit to su ga izmislili morali
sti), a, s druge s t r a n e , zastupaju ideal M u d r a c a i znaju da je i suvie
teko ostvarljiv - n e m a j u p r e d oima ni sveznanje, za koje smatraju
da je n e p r i s t u p a n o ni zadovoljenje, za koje smatraju da je odvie
l a k o , n e g o j e d n u treu definiciju: oni poistoveuju M u d r o s t s moral
nom savrenou. M u d r a c bi, dakle, bio moralno savren ovjek.
H e g e l s m a t r a d a m o e p o k a z a t i k a k o j e ova t r e a definicija
ekvivalentna drugoj i, sljedstveno, p r v o j .
Ne vjerujem da bi se moglo ozbiljno pobijati da je savren o
vjek zadovoljen onim to on jest. a k su i krani prisiljeni da to
tvrde im poistoveuju svetost sa savrenstvom, a n e , k a o to to oni
(1) Ovdje, ipak, valja izvriti veoma vanu restrikciju. Smatram da Platonu doi
sta polazi za rukom da uvjeri sve one koji itaju i shvaaju njegov dijalog. Samo evo:
broj ljudi to itaju Platona je ogranien, a broj onih to ga razumiju jo je ogranieniji. Nema, dakle, smisla kazati da je navedeni prizor uvjerljiv uope: on moe da
uvjeri, tako rekavi, samo one koji hoe da budu uvjereni. Istu, pak, primjedbu treba
lo bi uiniti u vezi s mojim argumentom. On je, bez svake sumnje, evidentan. Ali,
on je uvjerljiv samo za one koji su spremni da se predaju evidenciji. No, kao to sam
rekao, mi smo dovoljno romantiari da znamo da se mogu razlikovati teoretska evi
dencija i (egzistencijalno) uvjerenje. Sve to sam ja rekao doista je najee uvjerljivo
samo za one koji najviu egzistencijalnu vrijednost stavljaju u Samosvijest. No, istinu
govorei, ovi su unaprijed uvjereni. Ako je za njih Samosvijest najvia vrijednost, oe
vidno je da oni mogu biti potpuno zadovoljni jedino svjesnim zadovoljenjem nje same.
Obratno, dolazei do pune samosvijesti, bit e oni samim tim savreno zadovoljeni,
sve da ne ive u pozitivnom zadovoljstvu i sve da su - kadikad - nesretni. Za njih su
zadovoljenje i samosvijest samo dvije strane jedne te iste stvari. Ali, za veinu smrtni
ka ova identifikacija nikako nije po sebi razumljiva. Oni, naprotiv, nastoje da razdvo
je te dvije stvari i dajui prednost zadovoljenju, smatraju da je ono mnogo pristupa
nije od punine samosvijesti, tj. sveznanja. Vratit u se kasnije na to pitanje. Sada
treba poi dalje.
268
obino r a d e , s najmanjim nesavrenstvom, s m i n i m u m o m grijeha, ili,

naprotiv, s m a k s i m u m o m svijesti o nesavrenstvu, grijehu. D a k l e :
tko govori o m o r a l n o m savrenstvu govori, n u n o , i o zadovoljenju s
onim to ovjek jest.
D a bismo razumjeli zato j e t o t a k o , dovoljno j e d a izvrimo re
fleksiju na sam pojam m o r a l n o g savrenstva apstrahirajui od njego
va sadraja. U pogledu ovog sadraja miljenja se mogu razilaziti:
m n o g o se diskutiralo o sadraju m o r a l a koji j e , s m a t r a se, M u d r a c
savreno ostvario. Ali, to nas za sada ne interesira. D o v o l j n o je pri
mijetiti ovo: ili p o j a m m o r a l n o g savrenstva n e m a smisla, ili valja
p o d njim razumjeti ljudsku egzistenciju koja slui k a o u z o r svim lju
dima, j e r je p o d u d a r a n j e s ovim u z o r o m posljednja svrha i p o k r e t n a
snaga njihovih djelovanja. A k o , dakle, M u d r a c u svojoj osobi ostva
ruje m o r a l n o savrenstvo, t r e b a rei da njegova egzistencija slui za
uzor k a k o njemu t a k o i drugima: on hoe da b u d e beskrajno slian
s a m o m sebi, a drugi hoe da b u d u slini n j e m u . No to je isto k a o da
k a e m o da je M u d r a c zadovoljen onim to on jest. On je subjektivno
zadovoljen sam po sebi j e r u njemu n e m a nita to ga tjera da se
premai, da se mijenja, t j . da negira, da ne prihvati o n o to on ve
j e . On j e , p a k , zadovoljen i objektivno, opim priznanjem, j e r ga
nitko ne bi htio siliti da mijenja stanje koje ga zadovoljava.
R e k a o sam da p o j a m m o r a l n o g savrenstva ima smisla s a m o p o d
uvjetom da vai openito, t j . da je k a o uzor prihvaen od sviju. O v o
moe da se ini prijepornim j e r smo se navikli da govorimo o mno
gim ireduktibilnim egzistencijalnim tipovima, t j . o m n o g i m bitno raz
liitim m o r a l i m a . J a , d a k a k o , n e m a m nikakve n a m j e r e d a o s p o r i m
ovaj pluralizam, t j . ovaj etiki relativizam. H t i o sam samo rei da u
ovim uvjetima n e m a vie smisla govoriti o savrenstvu. J e r , u t o m je
sluaju p o j a m savrenstva striktno identian o n o m subjektivnog
zadovoljenja. N a i m e , tvrditi pluralitet egzistencijalnih ili m o r a l n i h ti
pova znai tvrditi da priznanje sviju nije s a d r a n o u idealu savren
stva koje m o e da b u d e ostvareno u n u t a r svakoga od ovih tipova:
dostaje, d a k l e , da ovjek samoga sebe smatra
savrenim pa da bude
savren; no smatrati se savrenim oevidno znai biti zadovoljen o n i m
to jeste. O b r a t n o , biti zadovoljen o n i m to se jest znai, oevid
n o , smatrati se zadovoljenim, t j . u naem sluaju biti savren. D a
kle, s a m o a k o tvrdimo da i m a jedan jedini tip m o r a l n o g savrenstva,
kompletirali s m o p o j a m zadovoljenja k a d a govorimo o savrenosti za
dovoljenog: n a i m e , p o j a m subjektivnog zadovoljenja k o m p l e t i r a m o
o n i m objektivnog zadovoljenja, t j . zadovoljenjem kroz o p e n i t o pri
znanje. Ali, k a o to sam to r e k a o , ak i u o v o m sluaju valja kazati
269
da je ovjek uistinu savren i zadovoljen po o n o m to on jest. Izgle

da da se m o e raspravljati s a m o o o b r a t n o j tvrdnji: ini se da ovjek
moe biti zadovoljen, a da nee i ne moe da slui k a o uzor svima
drugima.
R e k a o s a m ve da ne m o g u ponoviti hegelijanski dokaz teorije
p r e m a kojoj je zadovoljen ovjek m o r a l n o savren, t j . slui k a o uzor
svima drugima. Podsjetit u s a m o da do toga dolazimo pokazujui da
ovjek m o e biti zadovoljen j e d i n o a k o je savren (i da je o n , uosta
l o m , savren j e d i n o ako j e zadovoljen). D o toga dolazimo poistoveujui ovjeka sa Samosvijeu. To e rei da j e , t a k o e r , i ovdje
a r g u m e n t uvjerljiv samo za o n e koji hoe da b u d u uvjereni (koji su
pristupani uvjeravanju p u t e m rasuivanja). D r u g i m rijeima, H e g e l
pokazuje s a m o to da se prva definicija M u d r a c a ( p o Samosvijesti)
p o k l a p a s definicijom po zadovoljenju i po (moralnoj) savrenosti.
Ali, on nita ne dokazuje o n o m t k o negira prvu definiciju, t j . t k o
porie da M u d r a c m o r a biti svjestan sebe. ( J e d i n o to H e g e l m o e
da kae je to da se nita od svega n a v e d e n o g ne m o e dokazati oni
ma koji to negiraju.) Ili jo, ne polazi mu za r u k o m da p o k a e k a k o
zadovoljenog ovjeka doista svi uzimaju za uzor. D o k a z u j e s a m o ,
to je oevidno od p o e t k a , da p o t p u n o zadovoljen i sebe savreno
svjestan ovjek slui k a o m o r a l n o savren uzor svim o n i m a koji
najviu egzistencijalnu vrijednost stavljaju u samosvijest, t j . o n i m a
koji - po definiciji - prihvaaju ideai koji ovaj ovjek ostvaruje.
D a k l e , Hegelov je a r g u m e n t na prvi pogled obina tautologija.
ini se, p a k , da i k o d njega postoji j e d a n ireduktibilni pluralizam
koji p o j a m savrenstva liava njegova smisla. Ali, H e g e l ne bi pri
hvatio ovo t u m a e n j e . On bi r e k a o da je njegov pojam savrenstva
valjan jer je openito vaei ( k a o svaki pojam). Jer, oni koji ga od
bacuju nisu u posjedu pojma cjeline 1 .
Raspravljajui o drugoj definiciji M u d r a c a , ve s m o se nali u
analognoj situaciji i r e k a o s a m da bi o njoj t r e b a l o raspravljati. D o
ao je as da to uinimo.
Vidjeli s m o da su, za H e g e l a , tri definicije Mudrosti u strogom
smislu j e d n a k o valjane. M u d r a c je - ovjek savreno svjestan s e b e ,
t j . p o t p u n o zadovojen onim to on jest, t j . ovjek koji u svojoj eg
zistenciji i n j o m e ostvaruje m o r a l n o savrenstvo ili, drugim rijeima,
ovjek koji slui za uzor s a m o m e sebi i svima drugima. R a z u m i j e se,
1
Ova reenica u originalu glasi: Car ceux qui le rejettent n' ont pas de concept
du tout. Prijevod bi, dakle, isto tako, mogao da glasi: Jer oni koji ga odbacuju nika
ko nemaju pojam. Naime, pojam (Begrifs) je obuhvatio znanje cjeline, za razliku od
apstraktnog pojma, djelominog znanja (nur Begriff) (prev.).
270
- a ova restrikcija je vana: svima o n i m a za koje on postoji, t j . oni

ma koji ga razumiju, koji znaju da on jest i koji znaju to on jest.
Pustimo za sada ovu restrikciju po strani. M u d r a c j e , d a k l e , openito
priznat, t j . ima samo j e d a n jedini mogui tip M u d r o s t i . Tvrdei to
s u d a r a m o se sa s u p r o t n o m t e z o m egzistencijalnog pluralizma ili rela
tivizma. K a k o H e g e l uspijeva da dokae svoju tezu? On j e , u stvari,
m o e dokazati j e d i n o polazei od prve definicije M u d r o s t i , postavlje
n e k a o aksiom. O v a j , pak, d o k a z v e o m a j e j e d n o s t a v a n : d o p u s t i m o ,
n a i m e , da je M u d r a c sebe savreno svjestan. Vidjeli s m o da savrena
samosvijest vrijedi koliko i sve znanje. D r u g i m rijeima, znanje Mu
draca je totalno, M u d r a c objavljuje totalitet Bitka cijelim svojim mi
ljenjem. No k a k o se Bitak p o k o r a v a principu identiteta sa samim so
b o m , ima samo j e d a n i jedini totalitet Bitka i, p r e m a t o m e , s a m o
j e d n o i j e d i n o znanje koje ga p o t p u n o objavljuje. Postoji, dakle, sa
mo j e d a n i jedini mogui tip (svjesne) M u d r o s t i .
N o , a k o je ideal sebe svjesne Mudrosti jedan jedini, valja rei da
M u d r a c koji ga ostvaruje ostvaruje, t a k o e r , m o r a l n o savrenstvo i
da je o n , p r e m a t o m e , zadovoljen onim to on jest. D o v o l j n o j e , da
kle, pretpostaviti da je M u d r a c p o t p u n o svjestan-sebe da bi se moglo
ustvrditi k a k o se u M u d r o s t i (nuno j e d n o j ) samosvijest, subjektivna
zadovoljenost i objektivna savrenost p o t p u n o p o d u d a r a j u . D r u g i m
rijeima, da bi se dolo do trostruke hegelijanske definicije, dovoljno
je pretpostaviti da je ovjek Samosvijest u samoj svojoj biti i sa
moj svojoj egzistenciji, da se on po Samosvijesti, i j e d i n o po njoj,
razlikuje od ivotinje i od stvari. Iz ove p r e t p o s t a v k e m o e se, uisti
n u , deducirati trostruka definicija o kojoj smo govorili.
Istiem jo j e d n o m , ovdje se ne radi o t o m e da se ponovi o n a
dedukcija koja je vrena kroz svih s e d a m prvih poglavlja P h G e za
jedno. Ali u rei da je ona neoboriva.
D a k l e : p o t o s m o proitali prvih sedam poglavlja P h G e , vidimo
da je dovoljno ovjeka definirati po Samosvijesti, pa da se n u n o do
e d o zakljuka k a k o m o r a d a ima j e d a n ideal M u d r a c a , k a k o m o e
da b u d e s a m o j e d a n jedini tip M u d r a c a i k a k o M u d r a c odgovara tro
strukoj hegelijanskoj definiciji. To j e , b a r , o n o to bi r e k a o sam H e
gel. Ali, a k o to paljivije r a z m o t r i m o , vidimo da H e g e l pretpostavlja
jo neto malo vie od obine injenice postojanja Samosvijesti.
Pretpostavlja da ova Samosvijest tei p r i r o d n o , s p o n t a n o da se prui,
da se rairi, da se rasprostrani kroz cijelo podruje stvarnosti d a n e
ovjeku i u ovjeku. N a i m e , dijalektiko kretanje P h G e uvijek se
vri p r e m a slijedeoj shemi: uspostavila se situacija A i H e g e l je opi
suje; zatim kae da, k a d je ova situacija j e d n o m d a n a , sam ovjek
271
koji je ostvaruje m o r a n u n o da je b u d e svjestan; n a p o k o n pokazuje

k a k o se situacija A mijenja uslijed ovog osvjetenja i pretvara (prela
zi) u novu situaciju B; i t a k o r e d o m . N o , mogue je da ovo osvjetenje b u d e m n o g o manje n u n o , manje p r i r o d n o , manje openito ne
goli to H e g e l misli. M o g u e je da se u n o r m a l n o m sluaju ak sebe
svjestan ovjek o p r e irenju ove svijesti, da se nastoji u nju zatvoriti,
o d g u r n u t i u podsvijest (u a u t o m a t i z a m , nesvjest itd.) sve to prelazi
ve svjesno polje. N o , a k o je to zaista t a k o , dijalektiko kretanje
koje d o p i r e do ideala (i stvarnosti) M u d r o s t i prestaje biti nuno. Da
bi ovo kretanje dolo do svojega terminusa (terminusa ad q u e m p r e v . ) , t r e b a da svaki dijalektiki zaokret stvarno b u d e Samosvijest
koja uvijek tei da se proiri to je najvie mogue. Ovaj n a k n a d n i
uvjet j e s t e , p o m o m miljenju, v e o m a vaan. O d m a h e m o s e n a
njega vratiti. Za sada bih elio n a p r o s t o rei da se, po m o m milje
nju, m o e voditi diskusija s a m o o premisama P h G e , a ne o dedukci
jama koje u njoj nalazimo. Ja o s o b n o s m a t r a m d a , prihvativi premi
se P h G e , ne m o e m o uputiti nikakvu objekciju na zakljuke to ih
H e g e l iz njih izvlai. Do sada nisam ni u k o j e m sluaju n a m j e r a v a o
govoriti ni o j e d n o j ozbiljnoj objekciji ove vrste. Prihvaajui pola
znu taku, nuno dolazimo do k o n a n o g rezultata, t j . do p o j m a Mu
draca u njegovoj trostrukoj definiciji.
Ali, ne valja zaboraviti da konani rezultat P h G e ima dvostruki
aspekt. H e g e l , s j e d n e s t r a n e , deducira trostruki ideal M u d r a c a ; s
druge s t r a n e , tvrdi da je ovaj ideal ostvaren, n a i m e , po njemu sa
m o m , t j . po a u t o r u dedukcije o kojoj je rije. N o , oevidno je da
dedukcije P h G e m o g u dokazati s a m o , da t a k o k a e m o , ideelnu m o
gunost M u d r a c a . Ali, P h G a ne moe dokazati stvarnu mogunost
M u d r a c a , a jo manje samu njegovu stvarnost. N a i m e , P l a t o n , koji
polazi od iste p r e t p o s t a v k e k a o i Hegel (ovjek = Samosvijest), pri
znanje, d o d u e , da je M u d r a c kojega i m a m o u vidu nuni ideal mi
ljenja, t j . govora, ali negira da ovaj ideal moe biti ostvaren po
ovjeku. (Razumije se: po stvarnom ovjeku to ivi u stvarnom Svi
j e t u , u p r o t e k u v r e m e n a koje je ogranieno njegovim r o e n j e m i
njegovom smru.)
N o , k a k o se ovdje radi o pitanju stvarnosti, t j . injeninosti, H e
gel m o e pobiti platonski skepticizam samo pokazivanjem j e d n e i
njenice.
Ja u se vratiti na pitanje o stvarnosti M u d r a c a . Za sada elim
govoriti s a m o o, t a k o rekavi, teoretskim p o t e k o a m a , razrauju
i p r i m j e d b e to sam ih ve d a o m a l o prije, obeavajui da u se na
njih vratiti.
272
Vidjeli smo da se moe postaviti ne s a m o pitanje injeninosti

n e g o i pitanje opravdanosti. M o e se staviti u sumnju p o l a z n a taka
Platona-Hegela, t j . identifikacija ovjeka i Samosvijesti i tvrdnja da
Samosvijest uvijek tei da se proiri to je najvie m o g u e . D e d u k c i
ja P h G e nije, d o d u e , hipotetika. N a i m e , izvan svake je sumnje da
Samosvijest nije neki proizvoljni aksiom koji se m o e negirati, ne
go n e p r i j e p o r n a injenica. Ali, o n a se m o e razliito tumaiti. M o e
se poricati da Samosvijest otkriva bit ovjeka. Ili, p a k , govorei
jednostavnijim j e z i k o m , m o e m o rei: uzmimo da je Samosvijest
n e k a vrst bolesti to je ovjek m o r a i m o e savladati; uzmimo da uz
svjesne ljude ima i nesvjesnih ljudi koji su ipak, isto t a k o , - p r e m d a
na drugi nain - ljudski. N o , t a k o postupajui, n e g i r a m o openitost
M u d r o s t i . To e rei: pobijamo identitet triju definicija M u d r a c a .
N o , nisam nipoto ja p r o n a a o negaciju hegelijanske identifika
cije savrenstva-zadovoljenja i Samosvijesti. O n a je bila stvarno izvr
ena. Dovoljno je podsjetiti na h i n d u s k e mislioce koji k a u da se
ovjek pribliava savrenstvu-zadovoljenju u snu bez sanja, da je savrenstvo-zadovoljenje ostvareno u apsolutnoj noi etvrtog stanja
( t u r i a ) , k o d B r a h m a n a c a , ili u Nirvani, u gaenju svake svijesti, k o d
Budista. O p e n i t o uzevi, dovoljno je pomisliti na o n e koji trae savrenstvo-zadovljenje u apsolutnoj utnji koja iskljuuje ak i m o n o
log ili dijalog s B o g o m . M o e m o , t a k o e r , pomisliti na ideal to ga
Nietzsche naziva kineski, na ideal g r a a n i n a (u ne-hegelijanskom
smislu rijei) koji je p o t p u n o otupio u bezbjednosti svoga blagosta
nja i njome (uspor. Radosno Znanje, knjiga I, 24). M o e m o , n a p o
k o n , misliti na ideal spasa p u t e m (nesvjesne) erotike, ili estetike,
ili muzikalne ekstaze, na primjer.
N o , n e m a sumnje da su ljudi bili zadovoljeni u nesvjesti, j e r su
h o t i m i n o ostajali u identitetu sa s o b o m do svoje smrti. M o e se,
p a k , rei, a k o se h o e , da su oni ostvarili moralno savrenstvo
u o p e (ili n e k o ) , j e r je bilo ljudi koji su ih uzimali za uzor. [U t o m
se sluaju rije savrenstvo upotrebljava u n e p r a v o m smislu j e r op
enitost ideala M u d r a c a ne igra vie nikakvu ulogu. U o s t a l o m , Nietz
sche je ozbiljno r a z m a t r a o mogunost da ideal koji je on nazvao ki
neskim p o s t a n e openit. A ini se da to nije a p s u r d n o : to je mogue
a k o se t o m e ovjek ne o d u p i r e . I u t o m bi se sluaju moglo govoriti
o zadovoljenom savrenstvu u p r a v o m smislu rijei.]
To su, e t o , injenice koje ovdje suprotstavljamo H e g e l u . I, oe
vidno, on ne m o e nita odgovoriti. Najvie to m o e uiniti je da
injenicama nesvjesnih Mudraca suprotstavi injenicu svjesnog Mu
draca. A k a d ta injenica ne bi p o s t o j a l a . . . ? U svakom sluaju, H e -
273
gel, po definiciji, ne m o e pobiti, obratiti nesvjesnog M u d r a c a .

M o e ga p o b i t i , obratiti ga j e d i n o rijeju. N o , poinjui da govori,
ili da slua govor, ovaj Mudrac ve prihvaa hegelijanski ideal.
A k o je on doista o n o to j e : nesvjesni Mudrac, odbit e svaku dis
kusiju. U t o m , p a k , sluaju on e se moi pobiti s a m o o n a k o k a k o se
pobija injenica, stvar ili ivotinja: unitavajui ga fiziki.
H e g e l bi, d o d u e , m o g a o rei da nesvjesni Mudrac nije uistinu
ljudsko bie. Ali, ovdje bi to bila s a m o j e d n a samovoljna definicija.
To znai: hegelijanska M u d r o s t je nuni ideal s a m o za o d r e e n i tip
ljudskog bia, n a i m e , za ovjeka koji najviu vrijednost stavlja u Sa
mosvijest; i s a m o ovaj ovjek m o e da ostvaruje ovaj ideal.
D r u g i m rijeima: platonsko-hegeliljanski ideal vai s a m o za Filo
zofa.
S a d a bolje razumijemo to znai poblie o d r e e n j e koje sam
s p o m e n u o , n a i m e , da H e g e l pretpostavlja u P h G i ne s a m o injenicu
da je ovjek bitno svjestan sebe nego i o n u da ljudska samosvijest
p r i r o d n o i n u n o tei da se rasprostrani to je najvie mogue. O v o
o d r e e n j e sasvim j e d n o s t a v n o pokazuje da H e g e l pretpostavlja egzi
stenciju Filozofa: da bi dijalektiko k r e t a n j e P h G e moglo doi do
svojega t e r m i n u s a , koji oznauje ideja, - i do ostvarenja - M u d r o s t i ,
apsolutnog Z n a n j a , t r e b a da pri svakom dijalektikom z a o k r e t u po
stoji Filozof s p r e m a n da b u d e svjestan n o v e uspostavljene stvarnosti.
N a i m e , Filozof, i s a m o o n , h o e da p o d svaku cijenu zna gdje j e , da
objasni sebi o n o to je on i ne ide dalje prije negoli je to sebi obja
snio. D r u g i , m a k a r da su sebe svjesni, zatvaraju se u o n o ega su ve
postali svjesni i ostaju neprijemljivi za nove injenice u sebi i izvan
sebe. Za njih: - to se n e t o vie mijenja, o n o ostaje sve vie isto.
Ili, drugim rijeima: oni ostaju vjerni svojim principima. (Stoga,
za njih: rat je uvijek rat i: sve su d i k t a t u r e j e d n a k e . ) U k r a t k o ,
ne sami po sebi, ve j e d i n o p r e k o Filozofa oni sebi objanjavaju - i
to n e r a d o - bitnu p r o m j e n u situacije, t j . Svijeta u kojem ive i,
p r e m a t o m e , samih sebe.
D a k l e , ovjek koga i m a p r e d oima P h G a , t j . ovjek koji nu
no dolazi do platonsko-hegelijanskog ideala M u d r a c a i za koga se
s m a t r a da j e d n o g a d a n a m o e ostvariti ovaj ideal, - nije n a p r o s t o o
vjek. To je j e d i n o Filozof.
S a d a m o e m o precizirati p o j a m Filozofije. A k o je Filo-sofia
Ljubav-prema-Mudrosti, a k o biti Filozof znai htjeti postati M u d a c ,
- M u d r a c koji hoe postati Filozof nuno je platonsko-hegelijanski
M u d r a c , t j . savren i zadovoljen ovjek koji je b i t n o i p o t p u n o svje
stan svojega savrenstva i svojega zadovoljenja. Oevidno j e , doista,
274
da Filozofija ne m o e biti nita drugo n e g o j e d a n oblik Samosvijesti.

A k o s e Z n a n o s t i , M a t e m a t i k a n a primjer, o d n o s e n a stvarnost koja
im doznauje neki sadraj ( t j . neki smisao) p o s r e d o v a n j e m prostora- v r e m e n a , Filozofija se odnosi na stvarnost s a m o p r e k o Samosvijesti.
Bez ove glavne ile Samosvijesti filozofske spekulacije k o j e z o v e m o
metafizikim isto su t a k o formalne, bez sadraja, t j . liene svake
vrste smisla, kao spekulacije iste m a t e m a t i k e . Filozofija koja je ne
to drugo od obine igre d u h a koja se d a d e usporediti s k a r t a k o m
igrom sadrava, d a k l e , i pretpostavlja ideal M u d r o s t i k o j a je shvae
na k a o p u n a i savrena Samosvijest.
S a d a m o e m o konfrontirati Filozofa i M u d r a c a .
P R V O : a k o je M u d r o s t umijee da se odgovori na sva pitanja
koja se m o g u postaviti subjektu ljudske egzistencije, Filozofija je
umijee da se postave; Filozof je ovjek koji na kraju uvijek postavi
sebi j e d n o pitanje na koje vie ne m o e odgovoriti (i na koje on od
govara, k a d a eli da p o d svaku cijenu na nj odgovori, t e k p o t o je
p r e s t a o biti Filozof, a da z a t o nije p o s t a o M u d r a c : t j . odgovarajui
ili neto to je u kontradikciji s ostalim njegovim g o v o r o m , ili poziva
njem na neto ne-svjesno, neshvatljivo i ne-izrecivo).
D R U G O : a k o je M u d r a c ovjek zadovoljen onim to on jest, t j .
o n i m ega je k o d sebe svjestan, Filozof je svjestan svog stanja i nezadovoljenosti; Filozof je bitno nezadovoljnik (to ne znai n u n o :
n e s r e t n i k ) , a nezadovoljan j e , k a o Filozof, j e d i n o zato to se ne sma
tra zadovoljenim. A k o elimo da b u d e m o zlobni, m o e m o rei da je
Filozof nezadovoljan zato to ne zna to hoe. Ali, a k o h o e m o biti
pravedni, valja rei da je nezadovoljan zato to ne zna ta h o e . On
ima elja, k a o svi ljudi. Ali, zadovoljenje njegovih elja ne zadovo
ljava ga, k a o Filozofa, sve d o k ih ne razumije, t j . d o k ih ne uklopi u
suvislu cjelinu svojega govora koji objavljuje njegovu egzistenciju, t j .
d o k ih ne opravda ( t a k o da ovo opravdanje p o p r i m a o p e n i t o , ali ne
n u n o , oblik zvanog moralnog o p r a v d a n j a ) . I z a t o za Filozofa ne
postoji ideal nesvjesne Mudrosti ili nesvjesnog zadovoljenja:
obina injenica da ne razumije svoje blagostanje, svoju u g o d u , svoju
radost ili svoju sreu, n a i m e , svoju ekstazu uinila bi ga ve neza
dovoljnim, nezadovoljenim. N o , a k o se svjesno zadovoljenje izraa
va kroz identitet sa samim s o b o m , svijest ne-zadovoljenja izaziva i ot
kriva promjenu: Filozof je ovjek koji se, b i t n o , mijenja; i koji se
mijenja svjesno, koji hoe da se mijenja, koji hoe da p o s t a n e i da
b u d e drukiji negoli j e , a to j e d i n o z a t o to se ne smatra zadovolje
nim o n i m to on jest. N o , k a k o se samosvijest izraava govorom
275
(Logos) i k a k o se govor koji objavljuje promjenu zove dijalektiki

govor, m o e se rei da je svaki Filozof n u n o dijalektiar 1 .
T R E E : a k o M u d r a c slui k a o uzor s a m o m sebi i drugima (ra
zumije se: Filozofima, t j . o n i m a koji tee idealu koji ostvaruje Mu
d r a c ) , Filozof j e , da t a k o k a e m o , negativni uzor: on objavljuje svo
ju egzistenciju s a m o o z a t o da u k a e da ne t r e b a biti k a o o n , da po
kae k a k o ovjek nee da b u d e Filozof, n e g o M u d r a c . Filozof se, da
kle, mijenja znajui to on ne t r e b a da b u d e i znajui to on treba da
p o s t a n e . D r u g i m rijeima, on u ovim p r o m j e n a m a ostvaruje j e d a n
napredak2.
Dijalektiki govor Filozofa koji objavljuje svoju p r o m j e n u ob
javljuje, d a k l e , n a p r e d a k . K a k o , p a k , svaki objavljeni n a p r e d a k ima
pedagoku vrijednost, m o e se, rezimirajui, rei da je svaka Filozo
fija n u n o ( k a k o j e t o v e o m a d o b r o vidio P l a t o n ) p e d a g o k a dijalek
tika, ili dijalektika pedagogija to polazi od prvog pitanja koje se
odnosi na egzistenciju o n o g a t k o ga postavlja i tko na kraju, b a r u
principu, dolazi do M u d r o s t i , t j . do odgovora (bilo to i s a m o virtuelnog) na sva mogua pitanja.
injenica da je j e d a n ovjek odluio da ita P h G u dokazuje da
on voli Filozofiju. injenica da razumije P g G u dokazuje da je Fi
lozof, j e r itajui je i razumijevajui je postizava, uistinu, da raste
njegova spoznaja koju je i m a o o s a m o m sebi. K a k o je on Filozof,
z a n i m a se za samoga s e b e , a ne zanima se za sve o n e koji se - iz
principa ustruavaju da itaju P h G u i, dakle, da proire svoju samo
svijest. Preputajui ih njihovoj vlastitoj sudbini i vraajui se s a m o m
sebi, Filozof kroz F e n o m e n o l o g i j u ui k a k o je o n , zato to je Filo
zof, ljubitelj onakve Mudrosti k a k o je o n a definirana u istoj ovoj
knjizi, t j . razumije da h o e da p o s t a n e Mudrac; n a i m e , ovjek savr
eno svjestan sebe, koji je p o t p u n o zadovoljen ovim osvjetenjem, i
koji, na taj nain, slui k a o u z o r svim svojim kolegama. Gledajui,
p a k , u M u d r a c u ljudsku vrijednost iznad sviju drugih (jer, p r e m a
n j e m u , j e d i n o Filozof m o e postati M u d r a c ) .
1
Njegova dijalektika, prema prvoj definiciji, moe biti, na kraju izlaganja, sve
dena na niz pitanja (koja se odnose na njegovu egzistenciju) i odgovora.
2
Oevidno je, uostalom, da rije napredak ima smisla samo u odnosu na svje
snu promjenu, da je svaka svjesna promjena nuno napredak. Naime, budui da Sa
mosvijest ukljuuje i pretpostavlja pamenje, moe se rei da svaka promjena na pod
ruju Samosvijesti znai irenje ovog posljednjeg. No ne vjerujem da se napredak mo
e definirati drukije nego da se kae da ima napretka polazei od A do B, ako se
moe shvatiti A iz B, a da se ne moe shvatiti B iz A.
18'
276
Svako pitanje svodi se na znanje da li se Filozof doista m o e na

dati da e postati M u d r a c . H e g e l mu k a e da m o e : on tvrdi da je
poluio M u d r o s t (u P h G i i n j o m e ) . Ali, P l a t o n mu k a e da ne m o e :
ovjek n e e n i k a d a postii M u d r o s t .
Da bi se m o g a o odluiti, t r e b a , d a k l e , da on zna to znae ova
dva stava. T r e b a da razumije: 1. to znai prihvaanje ideala M u d r o
sti i negacija njegovog ostvarenja (sluaj P l a t o n ) ; 2. to znai tvrdnja
ovjeka koji kae da on jeste M u d r a c (sluaj H e g e l ) .
D R U G O PREDAVANJE
UVOD: FILOZOFIJA I MUDROST
(nastavak i kraj)
Doli s m o do slijedeeg rezultata.
Filozofija ima smisla i razloga da postoji samo u sluaju k a d se
o n a p o k a z u j e k a o put to vodi k M u d r o s t i , ili, bar, ukoliko je voe
n a idealom M u d r a c a . O b r a t n o , prihvaanje ideala M u d r a c a n u n o
vodi do Filozofije shvaene k a o sredstva da se postigne ovaj ideal, ili
b a r da se orijentiramo na njega i p r e m a n j e m u .
U o n o m to se odnosi na definiciju M u d r a c a i Filozofa P l a t o n ,
koji oznauje p o e t a k klasine filozofije, slae se s H e g e l o m koji
oznauje njezin kraj. U pitanju M u d r a c a j e d i n o m o g u e t e m e l j n o ra
zilaenje je o n o to postoji izmeu H e g e l a i P l a t o n a , t j . prihvaajui
ideal M u d r a c a , m o e m o ili tvrditi, ili poricatri mogunost da ostvari
mo M u d r o s t , da stvarno p o s t a n e m o Mudraci n a k o n to s m o bili Fi
lozofi.
P o g l e d a j m o sada to znai ovo razmimoilaenje. M o e m o , do
due, k a o P l a t o n , poricati moguost da se ostvari M u d r o s t . Ali, t a d a
od dvojega vai j e d n o . Ili ideal M u d r a c a nije ostvaren nikada i nig
dje, a u t o m sluaju Filozof je n a p r o s t o luak koji tei i h o e da
b u d e o n o to ne m o e biti i (to je jo nepovoljnije) o n o to zna da
je n e m o g u e . Ili on nije l u a k , a u t o m sluaju njegov ideal M u d r o s t
jeste ili e biti ostvaren, a njegova definicija M u d r a c a jeste ili e biti
istina. Ali, k a k o o n , po definiciji, ne moe biti ostvaren p o m o u o
vjeka u vremenu, on jest ili e biti ostvaren p o m o u bia drukijeg
od ovjeka, izvan v r e m e n a . Svi z n a m o da se takvo bie zove B o g .
D a k l e , a k o se s P l a t o n o m porie mogunost ljudskog M u d r a c a , m o r a
se ili negirati Filozofija, ili tvrditi egzistencija Boga.
U s t v r d i m o je i pogledajmo to to znai. Istina, s j e d n e s t r a n e ,
objavljuje o n o to jest. O n a , s druge s t r a n e , ostaje vjeno identina
sa s a m o m s o b o m . O n a , d a k l e , objavljuje bitak koji ostaje u identite-
278
tu sa s o b o m . N o , po definiciji, ovjek koji vjeno ostaje Filozof uvi

jek se mijenja. (Budui, p a k , da Svijet ukljuuje ovjeka koji se mi
jenja i sam ovaj Svijet itav se mijenja.) Ljudski govor sadrava,
dakle, istinu samo utoliko ukoliko objavljuje bie drukije od ovjeka
(i Svijeta); on je istinit s a m o ukoliko objavljuje Boga, koji je j e d i n o
savreno, zadovoljeno i sebe i svojega savrenog zadovoljenja svje
sno bie. Svaki j e , d a k l e , filozofijski n a p r e d a k , u stvari, ne antropo-loki, n e g o teo-loki n a p r e d a k . M u d r o s t ne znai za ovjeka savreno
osvjetenje sebe, n e g o savrenu spoznaju Boga.
O p r e k a P l a t o n - H e g e l nije, d a k l e , o p r e k a unutar Filozofije. To
je o p r e k a izmeu Filozofije i Teologije, t j . , na kraju izlaganja, izme
u M u d r o s t i i Religije. Sa subjektivnog stajalita m o e se ova o p r e k a
prikazati na slijedei nain: Filozof se n a d a da e doi do M u d r o s t i
(koja j e , za n j , samo-svijest) kontinuiranim p r o c e s o m dijalektike
pedagogije, u k o j e m je svaki k o r a k uvjetovan i o d r e e n s a m o svim
p r e t h o d n i m koracima z a j e d n o ; P o b o a n ovjek, n a p r o t i v , m o e se
nadati da e doi s k o k o m , p u t e m o n o g a to se zove obraenje, ko
je je, b a r djelomino, uvjetovano e l e m e n t o m koji je izvan procesa
to do njega dovodi i to se zove objava ili milost. Sa objektiv
nog stajalita m o e se ista o p r e k a prikazati na slijedei nain: znanje
do kojega, s m a t r a se, m o e doi Filozof m o e se objaviti k a o apso
lutno ili t o t a l n o , t j . k a o p o t p u n o i definitivno istinito s a m o a k o se
objavljuje k a o kruno (to e rei da se razvijajui ga dolazi na taku od koje se polo); znanje do kojega dolazi P o b o a n ovjek j e s t e ,
naprotiv, a p s o l u t n o ili t o t a l n o , a da nije k r u n o . Ili, a k o se h o e ra
dije: krug religioznog ili teolokog znanja zatvara se s a m o u j e d n o j
osobitoj taki, koja p r e k i d a k o n t i n u i t e t linije, j e r je ova taka
Bog. B o g je posebno bie (jer je b i t n o razlino od Svijeta i ovjeka)
koje je ipak a p s o l u t n o i totalno. D a k l e , znanje je totalno im sadra
va savrenu spoznaju Boga. T a k o ostatak apsolutnog znanja, koje
ima za p r e d m e t ovjeka i Svijet, m o e biti djelomino, t j . o t v o r e n o ,
ne-zaokrueno. Za ateistikog Filozofa, naprotiv, k r u n o s t je j e d n o i
j e d i n o jamstvo totaliteta, t j . apsloutne istine znanja. Prelazei od
znanja na empirijsku stvarnost, m o e se ista o p r e k a izraziti o v a k o :
budui da znanje M u d r a c a ne objavljuje nita d r u g o n e g o ovjeka-u-Svijetu, stvarnost koja ovo totalno i kruno znanje p r e t v a r a u isti
nu je univerzalna i homogena D r a v a (tj. osloboena u n u t a r n j i h
kontradikcija: b o r b e klasa i t d . ) ; d a k l e , Filozof m o e doi do apsolut
nog znanja s a m o poslije ostvarenja ove D r a v e , t j . poslije dovrenja
Historije; za P o b o n a ovjeka, n a p r o t i v , univerzalna i homogena
stvarnost koja njegovo znanje p o t v r u j e k a o istinito nije D r a v a , ve
279
B o g , za koga se s m a t r a da je univerzalan i h o m o g e n u bilo kojem

m o m e n t u historijskog razvoja Svijeta i ovjeka; dakle, P o b o a n o
vjek m o e doi do apsolutnog znanja u bilo kojem historijskom m o
m e n t u , u bilo kojim stvarnim uvjetima; za to je dovoljno da se Bog
objavi ovjeku (ili u ovjeku i njime) 1 .
U posljednjoj analizi, i u sasvim o p e n i t o m smislu, ima tri tipa
moguih egzistencijalnih stavova, i s a m o tri.
Prvo, m o e se poricati platonsko-hegelijanski ideal M u d r a c a .
D r u g i m rijeima, m o e se poricati da je najvia vrijednost sadrana
u Samosvijesti. Odluujui se za ovaj stav, odluujemo se protiv sva
ke vrste Filozofije. Ali i n e t o vie: t r e b a rei da ova o d l u k a , na kra
ju izlaganja, o d u z i m a smisao svakom ljudskom govoru, ma kakav
bio. U svojem r a d i k a l n o m obliku ovaj stav zavrava a p s o l u t n o m ut
njom.
D a k l e : prvo, odbacujui ideal M u d r o s t i , o d l u u j e m o se protiv
svakog govora sa z n a e n j e m , za apsolutnu utnju ili za jezik lien
svake vrste smisla ( m a t e m a t i k i , muziki jezici i t d . ) . Drugo, pri1
Ne zaustavljam se due na ovim pitanjima jer u morati da o njima govorim
komentirajui VII poglavlje. Htio bih samo podsjetiti da povijest filozofije potvruje
ovaj nain gledanja stvari, naime, injenicu da negiranje mogunosti Mudraca - znai
pretvaranje Filozofije u Teologiju, a ne poricanje Boga - nuno znai tvrenje mo
gunosti za ovjeka da (jednog dana) ostvari Mudrost.
Platon, koji je porekao ovu mogunost, veoma je dobro vidio da njegov dijalek
tiki, pedagoki, filozofski govor moe imati smisla samo pod uvjetom da bude teolo
ki, jer se uvijek, na kraju izlaganja, odnosi na
,na transcendentno savre
no Jedno. A Mudrost do koje, kako se smatra, dovodi njegova filozofija jeste (prema
VII-om Pismu) obraenje to zavrava s kontemplacijom Boga u utnji. Aristotel,
koji je htio iz platonizma ukloniti transcendentno
i odrati apsolutnu vrijed
nost govora, neposredno je utvrdio mogunost ostvarenja Mudrosti na zemlji. Jo je
znaajnija (jer je manje svjesna) situacija kod Descaresa. On porie mogunost Mu
drosti jer definira ovjeka po zabludi (dok ga Hegel definira kao bie koje djelova
njem ukida zabludu). Da bi, pak, mogao razviti svoj sistem, on mora od poetka uvo
diti transcedentnog Boga: istinu sistema u svakom od njegovih dijelova ne zajamuje
totalitet, tj. krunost sistema, nego direktni odnos ovih dijelova prema osobitom total
nom biu, tj. prema Bogu, koji je na taj nain jedini garant svake istine. Naprotiv,
Spinoza, koji hoe da ukloni transcendentni element kartezijanizma, razvija svoj si
stem u knjizi koja, pod naslovom Etika, raspravlja o ljudskoj Mudrosti. Napokon,
Kant otkrivajui transcendentalno vjeruje da se moe uzdrati od transcendentnog; ili
pak, to je isto: vjeruje da moe izbjei alternativu tvrenja ili poricanja Mudrosti
pretpostavljajui beskrajan ili neodreen filozofskiji napredak. Ali, mi znamo da je to
bila samo iluzija: njemu, dodue, Bog nije potreban u svakom od dva dijela njegovog
Sistema, ali ne moe da se od njega uzdri ako hoe da napravi iz ova dva dijela
jedan sistem, tj. da ih spoji; pomou jedne tree Kritike; on pak, vrlo dobro zna da
ova veza ima vrijednost ne istine, nego jednog obinog kao da; dovoljno je da se
trea Kritika pretvori u trei dio Sistema; pa da ovaj Sistem postane teoloki.
280
hvaajui ovaj ideal, ali poriui da ga ovjek m o e ostvariti, izja

njavamo se, d o d u e , za govor koji neto znai, ali koji se odnosi na
stvarnost koja je bitno drukija od m o j e : izjanjavamo se za Teologi
ju protiv Filozofije. N a p o k o n , tree, m o e m o se izjasniti za Filozofi
j u . Ali, t a d a smo prisiljeni dopustiti mogunost da j e d n o g a d a n a
ostvarimo ideal M u d r o s t i .
H e g e l se izjanjava, u p u n o j spoznaji razloga, za ovaj trei stav.
On se, p a k , ne zadovoljava time da se za nj izjasni. U P h G i pokua
va da dokae k a k o je on jedini m o g u .
On t o , u stvari, ne uspijeva. Ne m o e pobiti o n e koji tee za eg
zistencijalnim idealom to iskljuuje samosvijest, ili, u najmanju ru
ku, beskrajno irenje ove posljednje. to se, p a k , tie Teologije, us
pijeva j e d i n o da d o k a e k a k o je egzistencija P o b o n a ovjeka s a m o
egzistencija u nesrei. Ali, budui da sam kae da je P o b o a n ovjek
zadovoljen svojom n e s r e o m , ni on ga ne m o e pobiti, osim a k o se
ne pozove na irenje samosvijesti. No ovo irenje vie ne interesira
P o b o n o g ovjeka, im vjeruje da je d o a o do p u n e spoznaje Boga.
U k r a t k o , P h G a pokazuje s a m o t o d a ideal M u d r a c a , k a k o g a
o n a definira, jeste nuni ideal Filozofije, i svake filozofije; t j . svakog
ovjeka koji najviu vrijednost stavlja u Samosvijest, koja je u p r a v o
svijest-o-sebi,
a ne o n e e m drugom.
Ova restrikcija nipoto nije n e k a objekcija na P h G u . H e g e l , nai
m e , pie P h G u da odgovori na pitanje: to sam ja?. N o , ovjek
koji postavlja o v o pitanje, t j . ovjek koji prije negoli nastavlja da i
vi i da djeluje h o e da b u d e sebe svjestan, jeste, po definiciji, Filo
zof. Odgovoriti na pitanje to sam ja - n u n o , dakle, znai govori
ti o Filozofu. D r u g i m rijeima, ovjek o k o m e se radi u P h G i nije
n a p r o s t o ovjek, n e g o Filozof (ili, tanije, m o e se govoriti o razlinim ljudskim tipovima s a m o ukoliko su ovi tipovi sabrani u osobi Fi
lozofa koji se u njima analizira, t j . H e g e l a koji se pita to sam
ja?). N e m a , d a k l e , nita u d n o u t o m e da H e g e l uspijeva dokazati
ovjeku koji ita P h G u (i koji j e , p r e m a t o m e , sam Filozof) da o
vjek koji je opisan u P h G i tei (sve svjesnije) p r e m a idealu M u d r o s t i
i na kraju ga ostvaruje. N a i m e , ovjek koji daje potpun odgovor na
pitanje to sam ja po definiciji je M u d r a c , t j . odgovarajui (u stro
g o m smislu rijei) na pitanje: to sam ja, n u n o se ne odgovara:
ja sam Filozof, ve: ja sam M u d r a c 1 .
D a k l e , odgovor na pitanje koje je postavljeno u P h G i u j e d n o je
d o k a z stvarnosti M u d r o s t i i, dakle, injenino pobijanje P l a t o n a i
1
Govor ovjeka koji za sebe zna da je Mudrac nije vie FGa, koja je jo filozofi
ja (tj. govor onoga tko tei za Mudrou), nego dovrena Znanost, tj. Enciklopedija.
281
Teo-logije u o p e . D a k l e , cijelo je pitanje u t o m da se sazna da li

odgovor d a n na kraju P h G e , ili, tanije, kroz cijelo ovo djelo (ili
kroz prvih sedam poglavlja) jeste doista potpuni odgovor, odgovor
na sva m o g u a pitanja to se o d n o s e na ljudsku egzistenciju i, p r e m a
t o m e , na egzistenciju o n o g a t k o ga postavlja. N o , H e g e l s m a t r a da
dokazuje potpunost o d g o v o r a njegovom
krunou.
O v a ideja krunosti j e , a k o se h o e , jedini originalni e l e m e n t to
ga je d o n i o H e g e l . Definicija Filozofije i M u d r o s t i koju on daje i
pretpostavlja jeste o n a sviju filozofa. V e je Aristotel postavio tvr
dnju da je M u d r o s t ostvariva. Stoici su, d a p a e , tvrdili da je M u d r o s t
ve bila ostvarena. A vie je n e g o vjerojatno da su neki Epikurejci
govorili o M u d r a c u u prvom licu. S a m o , nijedan od ovih mislilaca
nije naznaio zadovoljavajui kriterij za odreivanje M u d r a c a . Prak
tiki se uvijek zadovoljavalo injenicom zadovoljenosti: bilo u njezi
n o m subjektivnom a s p e k t u ( n e p o k r e t n o s t , o d s u t n o s t elja i t d . ) ; bilo
u o b j e k t i v n o m aspektu i d e n t i t e t a sa samim s o b o m , svjesnog slaganja
sa s o b o m (to se obino prikazuje s etikog stajalita). Ali, n i k a d a se
nije uspjelo dokazati da p r e t e n d e n t na M u d r o s t doista ostvaruje pu
ninu Samosvijesti. N o , vidjeli s m o da bez ovog aspekta M u d r o s t i sam
ideal n e m a smisla.
H e g e l j e , vjerujem, prvi koji se zaloio da n a e neki odgovor
( n e k a e m : odgovor u o p e ) na pitanje da se sazna da li je spoznaja
koju i m a m o o sebi i, p r e m a t o m e , spoznaja koju i m a m o uope total
na, nepremaiva, nepreinaiva, t j . openito i definitivno valjana ili ap
solutno istinita. Ovaj odgovor j e , p r e m a n j e m u , d a n krunou spo
znaje ili znanja. Apsolutno Znanje M u d r a c a je kruno, a svako
k r u n o znanje ( n e m a , u o s t a l o m , nego jedno jedino mogue) jeste
apsolutno Z n a n j e M u d r a c a .
Postavljajui bilo koje pitanje, dolazi se, prije ili kasnije, n a k o n
dueg ili kraeg niza odgovora-pitanja, na j e d n o od pitanja koje se
nalazi u n u t a r krunog Z n a n j a to ga posjeduje M u d r a c . Polazei od
ovog pitanja i logiki napredujui, dolazi se n u n o do polazne t a k e .
Na taj nain se vidi da su se iscrpla sva m o g u a pitanja-odgovori. Ili,
drugim rijeima, postigo se potpuni odgovor: svaki dio krunog Z n a
nja ima za odgovor cijelo ovo Z n a n j e , koje je - budui da je k r u n o
- cjelina svega Z n a n j a .
Z n a se da je hegel ustvrdio da je njegovo znanje k r u n o i da je
krunost nuni i dovoljni uvjet apsolutne, t j . potpune, openite i definitvne (ili vjene) istine. Ali, openito se zaboravlja (a to se ui
s a m o kroz P h G u ) da koncepcija krunosti ima, k a o svaka hegelijan
ska koncepcija, dvostruki aspekt: idealni ili, a k o se h o e , apstraktni
282
aspekt i stvarni ili, a k o se h o e , k o n k r e t n i ili egzistencijalni aspekt.

I s a m o ova dva aspekta zajedno tvore o n o to H e g e l naziva d e r Be
griff ( k o n k r e t n i - p o j a m ) .
Stvarni aspekt krunosti M u d r o s t i je kruna egzistencija Mu
draca. U a p s o l u t n o m Z n a n j u M u d r a c a svako je pitanje svoj vlastiti
odgovor; ali o n o je to s a m o prolazei kroz totalitet pitanja-odgovora
to sainjavaju cjelinu Sistema. U svojoj egzistenciji ostaje M u d r a c ,
isto t a k o , u identitetu sa samim s o b o m , zatvoren je u s a m o m sebi; ali
on ostaje u identitetu sa sobom zato to prolazi kroz totalitet drugih i
on je zatvoren u s a m o m sebi zato to u sebi obuhvaa totalitet dru
gih. O v o ( p r e m a P h G i ) sasvim j e d n o s t a v n o znai da j e d i n o M u d r a c
m o e biti G r a a n i n univerzalne i homogene D r a v e , t j . D r a v e o n o g
T u n Aller u n d J e d e r , gdje je svatko s a m o po svemu i za sve, a sve
po svakom i za svakog.
A p s o l u t n o Z n a n j e M u d r a c a to ostvaruje savrenu samosvijest
j e s t e odgovor na pitanje: to sam ja?. T r e b a , d a k l e , da stvarna eg
zistencija M u d r a c a b u d e kruna ( t j . , z a H e g e l a , o n t r e b a d a b u d e
G r a a n i n univerzalne i h o m o g e n e D r a v e ) k a k o bi Z n a n j e koje ob
javljuje ovu egzistenciju moglo i s a m o da b u d e kruno, t j . apsolutna
istina. D a k l e , j e d i n o G r a a n i n savrene D r a v e m o e ostvariti apso
l u t n o Z n a n j e . O b r a t n o , budui d a H e g e l pretpostavlja d a j e svaki
ovjek Filozof, t j . stvoren da b u d e svjestan onoga to on jest (Hegel
se, b a r , interesira s a m o za ove ljude i s a m o o njima govori), savreni
G r a a n i n , na kraju, uvijek sebe razumije u k r u n o m , t j . a p s o l u t n o m
znanju i njime.
O v a koncepcija povlai za s o b o m j e d n u v e o m a vanu konsekvenciju: M u d r o s t m o e , p r e m a H e g e l u biti ostvarena j e d i n o na kra
ju Historije 1 .
I ovo j e , t a k o e r openito p o z n a t o . Uvijek se znalo d a , za H e
gela, dolazak M u d r o s t i ne s a m o to zavrava Historiju 2 n e g o je ovaj
dolazak i m o g u s a m o na kraju Historije. To se z n a d e , ali se uvijek
d o b r o n e razumije zato. T o se, p a k , n e razumije t a k o d u g o d o k s e
n e zna d a M u d r a c m o r a n u n o d a b u d e G r a a n i n D r a v e koja j e
univerzalna (tj. neekspanzivna) i h o m o g e n a (tj. nepromjenljiva). A
to se ne razumije t a k o d u g o d o k se ne shvati da ova D r a v a nije
1
Naime, prema analizama FEe, Drava o kojoj je rije nuno oznaava kraj hi
storije ovjeanstva (razumije se: ovjeanstva svjesnog samoga sebi, ili onog koje tei
za ovom svijeu).
2
to je banalno, jer ako se zna sve, nema stvarno vie nikakvog sredstva da se
napreduje ili da se mijenja (razumije se: za Filozofa; ali ovaj problem postoji samo za
njega).
283
nita d r u g o n e g o realna b a z a (infrastruktura) krunosti apsolutnog

Sistema: G r a a n i n ove D r a v e ostvaruje k a o djelatni G r a a n i n
krunost koju on objavljuje p r e k o svojega Sistema k a o kontemplativ
ni M u d r a c 1 .
Za H e g e l a , dakle, postoji dvostruki kriterij za ostvarenje M u d r o
sti: s j e d n e s t r a n e , univerzalnost i h o m o g e n o s t D r a v e gdje ivi M u
drac i, s druge strane, krunost njegova Z n a n j a . Hegel j e , s j e d n e
s t r a n e , u P h G i opisao savrenu D r a v u : itatelju je dovoljno da p r o
m a t r a historijsku stvarnost pa da vidi k a k o je ova Drava stvarna, ili
b a r da se uvjeri u njezino prestojee ostvarenje. H e g e l j e , s d r u g e
s t r a n e , K R O Z P h G u p o k a z a o d a j e njegovo znanje k r u n o . I zato j e
vjerovao da m o e ustvrditi k a k o je o n , doista, u svojoj osobi ostva
rio ideal svake Filozofije, t j . M u d r o s t i .
K a k a v j e na stav p r e m a svemu o v o m ?
R e k a o sam da s m o suoeni s tri mogunosti, i samo s tri. Sma
t r a m da m o e m o ukloniti prvu bez diskusije. Prije svega zato to se o
njoj, striktno govorei, ne moe diskutirati; a o n d a zato to sama i
njenica naeg prouavanja P h G e dokazuje da nas utljivo zadovolje
nje ( n a koje se, na kraju izlaganja, svodi ova prva mogunost) suvie
ne privlai. D a k l e , j e d i n a ozbiljna dilema ostaje za nas dilema: Pla
ton ili H e g e l , t j . , na kraju izlaganja, dilema: Teo-logija ili Filo-sofija.
N o , m i smo stavljeni p r e d j e d n u injenicu. J e d a n oevidno n e
lud ovjek, koji se zove H e g e l , tvrdi da je ostvario M u d r o s t . D a k l e ,
prije negoli se odluimo za ili protiv Filozofije ili Teologije, t j . za ili
1
Iz ove koncepcije shvaamo Hegelov stav prema Platonu. Prema Hegelu je
Platon imao pravo da negira mogunost Mudraca. Jer Platonova idealna Drava
(koja, prema Hegelu, uostalom, samo odrava stvarnu Dravu svog vremena) nije uni
verzalna i homogena Drava; Graanin ove Drave nije, dakle, kruan, a znanje
ovog Graanina, koje objavljuje njegovu stvarnost Graanina, takoer nije kruno
znanje. Stoga, kad se pokuala ustvrditi mogunost Mudraca unutar ove ne-savrene
Drave, morao se promijeniti sam ideal Mudrosti i doi do karikature stoikog ili
skeptikog Mudraca. Hegel je u FDi pokazao da ovi takozvani Mudraci nipoto
nisu svjesni sami sebe. A im jedan takav Mudrac postane sebe svjestan, on vidi
odmah da ne ostvaruje savrenstvo. Vidi, ak, da ga ne moe ostvariti. I tako on, po
stajui kranin, Misli da je savrenstvo bilo ostvareno izvan Svijeta i ovjeka, od Bo
ga. Na taj nain, takozvani Mudrac koji je postao kranin ponovno nalazi platoniku, naime, teoloku koncepciju. Ali, opet-nalazi Platona; on je, dakle, svjesniji od
njega, tj. zna zato ne moe da bude Mudrac; zna da to ne moe zato to Drava u
kojoj se nalazi nije savrena. On e tada biti u mogunosti da ima ideju o savrenoj
Dravi i da je pokua ostvariti. Kada to, pak, bude uinio, postat e (prestaju biti platoniar i kranin) hegelijanac; tanije - on e biti Hegel, stvarni Mudrac, tj. uspjeli
aristotelovac, Stoik i Skeptik. Ako se hoe, a to je jo Platonovo: hegelijanska filozo
fija je teo-logija; samo to je njezin Bog Mudrac.
284
protiv tvrdnje o nemogunosti da se ostvari M u d r o s t , valja vidjeti da

li je Hegel i m a o pravo ili ne da tvrdi da je on M u d r a c , nije li on
samim svojim biem odluio o pitanju koje nas zanima.
Da b i s m o , p a k , rijeili ovo pitanje, t r e b a da vidimo: 1. da li aktuelno stanje stvari doista odgovara o n o m to je za H e g e l a savrena
D r a v a i kraj Historije i 2. da li je H e g e l o v o Z n a n j e uistinu k r u n o .
O d g o v o r na prvo pitanje ini se, na prvi pogled, v e o m a lak. Savrena d r a v a . . . ? N e m a nikakve sumnje, od toga smo jo vrlo da
leko. S a m o to je i s a m H e g e l , redigirajui P h G u 1806, j a k o d o b r o
znao da D r a v a u cijelom svojemu savrenstvu nije jo u zbilji ostva
r e n a . Tvrdio je samo da u Svijetu postoji klica ove D r a v e , k a o i
nuni i zadovoljavajui uvjeti za njezin razvoj. No m o e m o li sami
p r e d s o b o m poricati postojanje ove klice i ovih uvjeta u n a e m Svije
tu? Pa ak i k a d bismo ga htjeli poricati, ne bismo uspjeli rijeiti pi
tanje hegelijanske M u d r o s t i . Jer, polazei od ve izvrenih pokuaja,
na m o e m o sigurno tvrditi da je ova D r a v a , u principu, n e m o g u a .
N o , a k o j e ova D r a v a m o g u a , t a k o e r j e t o i M u d r o s t . O n d a , p a k ,
n e m a nikakve p o t r e b e da n a p u s t i m o Filozofiju i da bjeimo u Religi
ju, m a k a k v a o n a bila: n e m a , d a k l e , nikakve p o t r e b e d a p o d r e d i m
svijest koju i m a m o s a m o m sebi osvjetenju neega to nisam j a : Bo
ga, ili bilo kojeg neljudskog (estetskog ili drugog) savrenstva, ili ra
se, n a r o d a ili nacije.
to o n d a za nas znai injenica da savrena D r a v a koju je
predvidio Hegel nije jo ostvarena? U ovim uvjetima H e g e l o v a filo
zofija, p o i m e n c e antropologija P h G e , prestaje biti istina, j e r o n a ne
objavljuje stvarnost. Ali, o n a zato nije n u n o zabluda. O n a bi to bila
samo o n d a k a d bi se moglo dokazati da je univerzalna i h o m o g e n a
D r a v a , koju on ima u vidu, nemogua. Ali, to se ne m o e . A o n o
to nije ni zabluda ni istina jeste ideja ili, bolje rekavi, ideal. O v a
ideja moi e da se pretvori u istinu s a m o negatorskim djelovanjem,
koje e, ruei Svijet to ne odgovara ideji, samim ovim ruenjem
stvoriti Svijet to se slae s idealom. D r u g i m rijeima, antropologija
P h G e m o e se prihvatiti, m a k a r da se zna da savren ovjek (Mu
drac) o k o m e se u njoj, k o n a n o , radi nije jo ostvaren, s a m o p o d
uvjetom da se hoe djelovati sa ciljem ostvarenja hegelijanske D r a
ve koja je n e o p h o d n a za postojanje ovog ovjeka, - djelovati ili, u
najmanju r u k u , prihvatiti i opravdati takvo djelovanje a k o ga net
k o negdje p o d u z i m a .
M e u t i m , ovo nas n i k a k o ne oslobaa prouavanja d r u g o g hege
lijanskog kriterija, onoga krunosti.
285
On j e , osim toga, d a l e k o vaniji od prvoga. U prvom sluaju:

kraj Historije, savrena D r a v a ; radi se o konstataciji injenice, t j . o
n e e m u b i t n o neizvjesnom. U d r u g o m sluaju: krunost; radi se o lo
gikoj, umnoj analizi, gdje nije m o g u e nikakvo razilaenje mnijenja.
Stoga, a k o vidimo da je H e g e l o v sistem doista k r u a n , m o r a m o oda
tle zakljuiti da je u n a t o prividnostima (a, m o d a , ak i z d r a v o m
p r a k t i n o m smislu) Historija dovrena i da j e , p r e m a t o m e , D r a v a ,
gdje je ovaj sistem m o g a o biti ostvaren, savrena D r a v a . To j e , u o
stalom, k a k o z n a m o , uinio sam H e g e l . Poslije N a p o l e o n o v a p a d a
izjavio je da je pruska D r a v a (koju on inae mrzi) definitvna ili sa
vrena D r a v a . Nije, p a k , m o g a o uiniti drukije j e r je bio uvjeren u
krunost svog Sistema.
D a k l e , svako se pitanje za nas svodi na ovo: a k o je P h G a doista
k r u n a , m o r a m o je u cjelini prihvatiti, i sve o n o to odatle slijedi;
a k o o n a t o nije, m o r a m o j e razmotriti k a o j e d n u hipotetiko-deduktivnu cjelinu i provjeriti j e d n u po j e d n u sve h i p o t e z e i sve dedukcije1.
T r e b a , d a k l e , da z a p o n e m o prouavanje P h G - e sa stajalita
njezine krunosti. S a m o , prije negoli to uinimo, t r e b a : 1. znati to
znai zahtjev ove krunosti i 2. shvatiti zato uistinu istinita, apsolut
na istina m o e biti samo k r u n a .
M o j a p r e d a v a n j a ove godine bit e posveena u p r a v o pretresa
nju ovih dvaju p r e t h o d n i h pitanja.
Nije, uostalom, dovoljno da FGa bude kruna: to mora biti i Logika (ili Enci
klopedija), a, to je mnogo vanije, to mora biti i Sistem u svojoj cjelini, tj. FGa i
Enciklopedija zajedno. No, upravo tu je ne-krunost Hegelova sistema savreno oe
vidna. - Ali, ja to mogu ovdje rei samo uz put i bez dokaza.
TREE PREDAVANJE
T U M A E N J E U V O D A U VIII P O G L A V L J E
( s t r a n e 549-550, r. 10)
V I I I poglavlje slijedi n e p o s r e d n o iza poglavlja gdje je bila rije
o Religiji ili Teologiji, t j . o znanju P o b o n a ovjeka, koji ostvaruje
savrenstvo bez samosvijesti. I z m e u P o b o n a ovjeka (kranina) i
hegelijanskog M u d r a c a , t j . samog H e g e l a , t j . ovjeka savrenog i za
dovoljenog ispunjenjem i dovrenjem svijesti koju ima o samom sebi,
n e m a niega; - nije m o g u nijedan tip p o s r e d n e egzistencije. P o
sredna rjeenja, k o m p r o m i s i svake vrste o d a v n o su uklonjeni. Od sa
da je ovjek zadovoljen j e d i n o apsolutnim Z n a n j e m . itavo j e , p a k ,
pitanje da li je ovo Z n a n j e za njega, k a o za H e g e l a , savrena spo
znaja sebe, ili, k a o za P o b o n a ovjeka, - spoznaja neeg a p s o l u t n o
drukijeg od njega, Boga.
U o b a sluaja sadraj (der Inhalt) Z n a n j a je isti. I k a k o bi m o
glo biti drukije kad je Z n a n j e apsolutno, t j . totalno? Razlika je sa
mo u Obliku, k a k o kae H e g e l . Za P o b o n a ovjeka k a o i za Mu
d r a c a , sam Bitak objavljuje se s a m o m sebi u a p s o l u t n o m znanju i
njime, ili - jo bolje - kao apsolutno Z n a n j e u svojoj krunosti koja
je s a m a u sebi zatvorena. Ali, za P o b o n a ovjeka totalitet B i t k a je
izvan njega ( p r e m d a je on sam unutar t o t a l i t e t a ) ; totalni B i t a k je
drukiji od njega, a a p s o l u t n o Z n a n j e p u t e m kojega se ovaj Bitak
sam sebi objavljuje jeste drukije od ljudskog Z n a n j a ; ovaj drugo-Bitak razumije sebe u a p s o l u t n o m Z n a n j u i njime, a P o b o a n ovjek
razumije ga s a m o po ovom svojemu znanju. I P o b o a n ovjek ima,
zacijelo, spoznaju o s a m o m sebi, ali ova spoznaja je a p s o l u t n a s a m o
a k o p r o e kroz apsolutno Z n a n j e koje drugo-Bitak ima o sebi. A k o
je P o b o a n ovjek savren po svojoj spoznaji, ova spoznaja je o n a
Drugog; on j e , p a k , sebe svjestan na apsolutan nain s a m o ukoliko i
time to on sam jest u Drugom i njime. J e d n o m rijeju, religiozno,
teo-loko, kransko Z n a n j e je a p s o l u t n o , ali o n o nije ein Sich-selbst-
287
Wissen, znanje o sebi; o n o nije spoznaja injenice da ovjek koji

spoznaje ostvaruje dovreni totalitet koji objavljuje svojom spozna
j o m , - injenice da spoznavajue Ja jeste s p o z n a t o J a .
M u d r a c , naprotiv, pripisuje sve sebi. T i m e , ipak, ne gubi svoje
dostojanstvo Mudraca, ne zaboravlja da je njegovo Z n a n j e apsolutno
Z n a n j e , t j . Z n a n j e uope. To e rei da pripisuje sve sebi zato to
sebe svodi i ograniava na svoje totalno Z n a n j e , pa on sam na taj na
in jeste Sve. Ali, on je sve p o t p u n o ostajui sopstvo (osobno-Ja p r e v . ) . M u d r a c pripisuje s a m o m sebi upravo onaj isti totalni sadraj
to ga P o b o a n ovjek pripisuje svome B o g u ; s a m o m sebi, obuhva
e n o m u totalnoj stvarnosti Graanina univerzalne i h o m o g e n e Dra
ve i s a m o m sebi, shvaenom u svojemu idealnom totalitetu posjedni
ka apsolutnog Znanja.
O p r e k a je jasna. N e m a , oevidno, nita izmeu ove dvije kraj
nje take. Situacija je takva n a k o n to je R o b r a d n i k podijelio Svijet
izmeu svoga g o s p o d a r a i sebe ukidajui svojim r a d o m samostalnu
stvarnost neljudske P r i r o d e ; ili, drugim rijeima, n a k o n to je ido-kranski ovjek podijelio P a r m e n i d o v u kuglu izmeu samoga sebe i
svog B o g a (koji j e , za n a s , napravljen p r e m a njegovoj slici, a koji
j e , za njega, slika p r e m a kojoj je on bio napravljen); - n a k o n ove
totalne podjele ovjek vie ne m o e projicirati svoje Z n a n j e na pri
rodnu stvarnost i potvrditi ga k a o istinito, k a k o je to inio Filozof
p o g a n i n p o m o u krunog gibanja zvijezda. On ga m o r a pripisati bilo
s a m o m sebi, bilo Bogu, a da ga ne m o e pripisati j e d n o m i d r u g o m
u j e d n o , j e r postoji s a m o j e d a n mogui apsolut.
O b a , p a k , ova krajnja stava su ostvarena: j e d a n kroz Hegelovu
antropo-logiju, drugi - i z r a d o m kranske teo-logije. O n i su, oevid
n o , nepomirljivi. I nijedan ne m o e biti n a d m a e n . A k o se, p a k , m o
e prei s j e d n o g na drugi, to m o e biti samo naglim s k o k o m ; n e m a ,
n a i m e , m o g u e g prelaza j e r n e m a niega izmeu o b a ; odbaciti je
dan znai postaviti se u drugi. O d l u k a je a p s o l u t n o j e d i n a ; i kraj
nje j e d n o s t a v n a : valja se odluiti za sebe (tj. protiv B o g a ) , ili za
B o g a ( t j . protiv sebe). I n e m a drugog rezona za o d l u k u , n e g o od
luka s a m a .
Ja se, d a k a k o , prikazujui stvari na taj nain, udaljujem od tek
sta P h G e .
I za H e g e l a su ova dva stava, najzad, j e d i n o m o g u a . O n , p a k ,
zna da se oni m e u s o b n o iskljuuju. N o , za nj tu postoji neto vie
od obine jukstapozicije: postoji hijerarhija; M u d r a c je iznad P o
bona ovjeka. Pa a k o H e g e l zna da prelaz sa j e d n o g od ovih stavo-
288
va na drugi m o e biti s a m o n a g a o (totalni p r e o k r e t ) , - on s m a t r a da

je ovaj prelaz n u a n : ovjek koji je p o s t a o kranin n u n o m o r a na
kraju postati M u d r a c .
Hijerarhija postoji s a m o za Filozofa, tj. za o n o g a t k o od p o e t k a
priznaje superiornost hegelijanske M u d r o s t i , koji usvaja da je Z n a
nje - ak i apsolutno - s a m o o n d a vrijednost ako je Sich-selbst-Wissen, Znanje-o-sebi 1 .
Isto t a k o , i nuni prelaz od Religije na M u d r o s t postoji s a m o za
Filozofa, t j . za o n o g a koji od p o e t k a ide za istraivanjem Samosvi
jesti ili, drugim rijeima, za o n o g a koji je s p r e m a n da b e s k r a j n o p r o
iri svijest to je ima o s a m o m sebi, t j . da proiri p o d r u j e Bitka ija
se spoznaja njemu objavljuje k a o spoznaja sebe.
Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je podsjetiti se na o n o to je
H e g e l k a z a o na kraju V I I poglavlja. I m a u njemu j e d a n takst (546.
str., 8-30. r.) zaista jedinstven u svojoj vrsti, tekst iji je sadraj m o
r a o biti d o k a z a n samim svojim oblikom. U ovom t e k s t u H e g e l je
rezimirao kransku teoloku n a u k u k a k o se o n a definitvno konsti
tuirala na kraju razvoja o n e apsolutne Religije. U m j e s t o Bog
Hegel ovdje kae: D u h . N o , oblik teksta je takav da bismo i
tajui umjesto D u h : boanski D u h dobili a p s o l u t n o k o r e k t a n
rezime kranske teologije, d o k bismo itajui: ljudski D u h dobili
k o r e k t n i rezime hegelijanske antropologije. D r u g i m rijeima, H e g e l
p o k a z u j e samim oblikom ovog teksta da je ovjek k o n a n o postavio
takvu ideju Boga koja m o e , a da ne b u d e promijenjena, da se pri
mijeni na ovjeka. Kranski teizam p r e t v a r a se u hegelijanski antropo-teizam im se u k i n e ideja transcendencije Bitka, t j . im onaj koji
govori pripisuje samom sebi o n o to kae i u o n o m to k a e ne gle
da spoznaju onoga to on nije (transcendentnog B o g a ) , n e g o spo
znaju sebe.
T r e b a priznati da je ovaj tekst v e o m a i m p r e s i o n a n t a n . I uvjer
ljiv. S a m o , Hegel nigdje ne kae zato ovjek m o r a da ostavi transcendenciju i d a , na kraju, teo-loko Z n a n j e d o v e d e u vezu sa sa
m i m s o b o m . Ovaj prelaz od teo-logije na antropo-logiju b e z sumnje
je mogu, j e r ga je izvrio on sam. Ali se ne vidi zato je on nu
an. K a k o sam r e k a o , on je nuan s a m o za H e g e l a , ili u o p e za
Filozofa.
1
Zato za Pobona ovjeka nema hijerarhije. Znanje Mudraca ateista nije Zna
nje najmanje vrijednosti; ono uope nije Znanje; ono je totalna i apsolutna zabluda.
Kao to je to veoma dobro formulirao sveti Pavao: Znanje Mudraca i Pobona ovje
ka jesu jedno prema drugom kao ludost i istina, a nipoto - kao za Mudraca - sukce
sivne etape objaviteljskog ostvarenja jedne te iste istine, naime, one Mudraca.
289
Ni u V I I poglavlju, ni u V I I I poglavlju H e g e l ne kae ni rijei o

t o m zato i k a k o dolazi do prelaza sa transcendencije na imanenciju
Z n a n j a . A ne objanjava to ni na drugim mjestima.
Za H e g e l a se prelaz od transcendentalizma P o b o n o g ovjeka
na i m a n e n t i z a m G r a a n i n a i M u d r a c a ne vri d i r e k t n o . I z m e u o b a
stoji p s e u d o t r a n s c e n d e n t a l i z a m ili p s e u d o i m a n e n t i z a m Intelektualca
koji svoju egzistenciju i svoje znanje pripisuje Istinitom, Lijepom i
D o b r o m o sebi, Sache selbst, Samoj Stvari. Sasvim k a o i naj
via vrijednost P o b o n o g ovjeka (Bog), ove vrijednosti Intelektual
ca su transcendentne u t o m smislu to postoje nezavisno od njega,
od njegove stvarne egzistencije i, sljedstveno, od vanjskih (prirodnih
i drutvenih) uvjeta ove egzistencije, t a k o da ih m o e izravno postii
osamljeni pojedinac. Ali, ove vrijednosti su, s druge strane, ima
n e n t n e , k a o i vrijednosti G r a a n i n a i M u d r a c a , u t o m smislu to ih
ovjek postizava za svog ivota, a da se stvarno ne transcendira, a da
ne p r e s t a n e biti o n o to on jest: ovjek-koji-ivi-u-Svijetu (prirod
n o m i d r u t v e n o m ) . Imanencija svih vrijednosti uva Intelektualca od
obraenja, od samostana, od osjeaja grijeha, od nemoguosti
da b u d e zadovoljan u svjetovnom ivotu: j e r Istinito, D o b r o i Li
j e p o jesu, ipak, vrijednosti ovoga svijeta. Naprotiv, transcendencija ovih vrijednosti spreava Intelektualca da djeluje k a o Revolucio
n a r ili G r a a n i n : jer, p r e m d a nisu izvan Svijeta, ove vrijednosti su
ipak neto d r u g o od ovog Svijeta, pa n e m a nikakve p o t r e b e da se
neto ostvari u Svijetu k a k o bi se o n e ostvarile.
Prelaz od P o b o n a ovjeka na Intelektualca opisan je na kraju
IV poglavlja, onaj Intelektualca u G r a a n i m a - na kraju V poglav
lja. Ali, H e g e l objanjava nunost ovih dvaju prelaenja isto t a k o
m a l o k a o to ne objanjava, na kraju V I I poglavlja, nunost prelaza
Teologije u M u d r o s t . I n t e l e k t u a l a c na kraju V poglavlja, koji se za
dovoljava t i m e da sve razumije, ostajui au-dessus de la m e l e e ,
u stvari se isto t a k o ne m o e pobiti k a o ni anti-svjetovni P o b o n i
ovjek na kraju IV poglavlja, ni Teolog transcendentalist na kraju
V I I poglavlja. Na kraju IV poglavlja Hegel kae da P o b o a n ovjek
m o r a k o n a n o shvatiti da je Svijet u kojem ivi njegov Svijet - i, da
kle, prihvatiti ga. Ali, to je nuno samo za o n o g tko p o d svaku cije
nu hoe da objasni sebi svoju svjetovnu stvarnu egzistenciju; no
P o b o a n ovjek m o e da b u d e p r e m a njoj beskrajno ravnoduan.
U k r a t k o , P o b o a n ovjek ostaje Intelektualac s a m o p o d uvjetom d a
p o s t a n e - b a r m a l o - Filozof, ali se ne vidi zato on m o r a da to nu
no p o s t a n e . H e g e l , isto t a k o , v e o m a tano primjeuje da Intelektua-
290
lac koji ivi au-dessus de la melee i koji nastoji da sve razumije ne

razumije - u stvari - samoga sebe jer n i k a d a ne uspijeva da objasni
svoje vlastito stajalite. Ali, jo je i ovdje objekcija valjana s a m o za
onog t k o nee da se zadovolji pseudofilozofijom n a d o s o b n i h vje
nih vrijednosti. Nita, p a k , ne kae da ovjek ne m o e biti sasvim
ravnoduan p r e m a apsurdnosti o n o g a to on naziva nepristrana
objektivnost. N a p o k o n , u p r a v o smo vidjeli da nije nipoto n u n o
da se totalitet Z n a n j a pripisuje s a m o m sebi i da se, naprotiv, m o e
b e s k o n a n o zadovoljavati teo-lo-kim apsolutnim Z n a n j e m .
Bilo k a k o bilo, hegelijanska koncepcija v e o m a je j a s n a : u teolo
kom su Z n a n j u spoznavajui subjekt i spoznati objekt j e d a n izvan
drugoga, d o k se oni u a p s o l u t n o m Z n a n j u M u d r a c a podudaraju1.
To je rezultat do kojega Hegel dolazi na kraju V I I poglavlja:
kransko, t e o l o k o , religiozno Z n a n j e je apsolutno: o n o je t o t a l n o i
definitivno znanje s obzirom na svoj sadraj, ali o n o se odnosi na
(openitu) stvarnost koja je drukija od m o j e vlastite; drugi k o r a k
koji valja izvriti sastoji se, d a k l e , u t o m e da se o v o ve p o t p u n o i
apsolutno Z n a n j e stavi u o d n o s sa samim s o b o m .
1
Moglo bi se, dodue, prigovoriti da i Religija poznaje podudaranje spoznavajueg subjekta i spoznatog objekta: mogli bismo se podsjetiti na mistiko sjedinjenje o
vjeka i Boga. Ali, ja lino smatram da Mistika ne treba nita da trai u Religiji i Teologiji.
injenica da se Mistika esto dovodi u vezu s Religijom ne dokazuje nita, jer se i Umjet
nost, koja je sasvim oevidno neto bitno razlino od Religije, takoer, dovodi s njom u
vezu. Uostalom, Religija je uvijek, vie ili manje, protivna Mistici. Ali, to je za sada malo
vano. Vano je to da se mistiko sjedinjenje nuno dogaa u utnji. Bog s kojim se
sjedinjuje Mistik uvijek je, u principu, neizreciv, tj. savrenstvo na koji misli Mistik pri
pada kategoriji nesvjesnih savrenstava to smo ih od poetka odbacili. Mistika isklju
uje svaku spoznaju: kako das Bewusstsein, Spoznaju vanjskog svijeta, tako das Selb
stbevvusstsein, Spoznaju sebe. Drugim rijeima, nema mistinog Znanja u istom smislu
u kojem ima filozofijskog (znanstvenog u hegelijanskom smislu rijei), ili religioznog
(teo-lokog) Znanja. Mistik, u stvari, dodue, najee govori o svojem neizrecivom
Bogu. Ali, u tom sluaju, ako on ostaje Poboan ovjek, ako ostaje pravovjeran, tada
iznosi teo-logiko Znanje koje se ne razlikuje od transcendentalistikog teo-logikog
Znanja, na koje misli Hegel na kraju VII poglavlja i koje, dakle, ne obraa panju na mi
stiko iskustvo proivljeno u sjedinjenju subjekta i objekta. Ili, ako hoe da objasni ovo
sjedinjenje, iznosi krivovjernu, ateistiku, antropo-teistiku teologiju, koja se, vie ili
manje, pribliava apsolutnom Znanju na koje Hegel misli u VIII poglavlju. Pa, ako se
hoe, moe se rei da hegelijansko Znanje nije nita drugo nego apsolutno osvjetenje
mistikog iskustva o sjedinjenju spoznavajueg subjekta i spoznatog objekta. Samo, ne
ma nikakvog smisla nazvati Hegela mistikom jer je njegovo znanje bitno umno, lo
giko, jer je izraeno Govorom, Logosom. Nastavljajui temu mojeg Uvoda, moe se,
dakle, razlikovati 3 tipa apsolutno zadovoljenja: 1. iracionalno, nijemo zadovoljenje Mi
stika (i kao da o takvom zadovoljenju govori Hegel kad raspravlja o Andachtu, o mi
stikom sjedinjenju u VII pogl., 495. str. i sljed.); 2. zadovoljenje koje govori, koje je:
a) religiozno, ako smo zadovoljeni govorei o Bitku koji nismo mi sami, i b) hegelijansko,
ako smo zadovoljeni govorei jedino o samima sebi.
291
T o , p a k , kae H e g e l u p r v o m dijelu malog U v o d a u V I I I po

glavlju, koji rezimira u p r a v o ovaj rezultat to je postignut na kraju
V I I poglavlja.
K a e ovo (549. str., 3-12. r . ) :
Duh objavljene Religije [tj kranske] nije jo nadvladao svoju [izvanjsku-] Svi
jest kao takvu. Ili, to je isto: njegova objektivno-stvarna Samosvijest nije stvarobitkujui-predmet [Gegenstand] svoje [izvanjske-] Svijesti. On sam [ovaj Duh] kao takav i
konstitutivni-elementi koji se razlikuju-ili-diferenciraju u ovom Duhu situiraju se u
eksteriorizirajuu-predodbu (Vorstellung) i u oblik stvarobitkujue-predmetnosti.
Sadraj [religiozne ili teoloke] eksteriorizirajue-predodbe je apsolutni Duh; radi se,
pak, jedino o dijalektikom-ukidanju (Aufheben) ovog samog (blossen) oblika [stvaro
bitkujue-predmetnosti]. Ili, tavie: budui da ovaj oblik pripada [izvanjskoj-] Svijesti
kao takvoj, mora da se istina [ili objavljena stvarnost] ovog oblika ve pokazala (sich
ergeben) u konkretnim-oblikovanjima [Svijesti, koja su u PhGi prethodno prouena].
Z n a n j e , uostalom apsolutno, kranskog Teologa je v r h u n a c Bevvusstseina, izvanjske Svijesti. A ovo znanje ne objanjava wirkliches Selbst-bevvusstsein, stvarnog ovjeka koji spoznaje to on jest.
Z n a n j e T e o l o g a je Svijest (o vanjskom svijetu), ali ne Samosvijest.
D o v o l j n o j e , dakle, preobraziti das Bevvusstsein u Selbstbevvusstsein,
transcendenciju u imanenciju, da bi se doseglo a p s o l u t n o Z n a n j e
M u d r a c a , koje je v r h u n a c Samosvijesti. (Razumije se da M u d r a c
m o e izvriti ovaj p r e o b r a a j samo z a t o to je apsolutan, p o t p u n i
definitivan u svojoj vlastitoj svjesnoj stvarnosti, a to on m o e biti sa
mo po svom svojstvu G r a a n i n a univerzalne i h o m o g e n e , apsolut
ne D r a v e . )
N o , u posljednjoj reenici citiranog mjesta Hegel kae da je ovaj
p r e o b r a a j Teo-logije u M u d r o s t , u apsolutno Z n a n j e , nuan i da
se ovaj prelaz ve dogodio u k o n k r e t n i m oblikovanjima Svijesti koja
su p r o u e n a u sedam prvih poglavlja P h G e . On ima u vidu ovjeka
opisanog na kraju VI poglavlja: N a p o l e o n a , n a p o l e o n s k o g G r a a n i
n a , samog H e g e l a k a o g r a a n i n a Carstva (za koje se pretpostavlja da
je univerzalno i h o m o g e n o ) N a p o l e o n a (za koga se s m a t r a da je ve,
u principu, ostvaren). Ovaj ovjek je die W a h r h e i t , istina ili objav
ljena stvarnost teolokog Oblika: o n , n a i m e , ostvaruje savrenstvo
o k o j e m u govori Teo-log, a koje je k o d ovoga samo a p s t r a k t n a ide
j a , j e r Bog, za koga se s m a t r a da je ostvaruje, ne postoji.
S a m o , evo k a k o H e g e l razonira. Oblik o kojem se radi, t j .
kranska Teologija stvarno je izraena: o n a je psiholoka injenica,
stvarna ideja kao ideja. Od dvoga je o n d a mogue j e d n o : ili ona od
govara nekoj objektivnoj-stvarnosti (Wirklichkeit), ili n e . U p r v o m ,
d a k l e , sluaju ima u Svijetu n e k a stvarnost koja ostvaruje ideju to
292
je Kranin sebi stvara o svom B o g u ; a ova stvarnost m o e , oevid

n o , da b u d e samo ljudska stvarnost. U d r u g o m sluaju je apsolutna
ideja apstraktni ideal. N o , H e g e l pretpostavlja da svaka ideja koju
ovjek zamilja n u n o tei da se ostvari i da m o e i m o r a biti ostva
r e n a ( a k o nije apsolutno lana). D a k l e , kranska ideja m o r a l a bi da
proizvede j e d a n novi tip ljudske egzistencije. N o , krunost P h G e do
kazuje da analize koje su u njoj izvrene iscrpljuju sve egzistencijal
ne mogunosti. D a k l e , kranska ideja (misao) 1 m o r a ve da b u d e
o s t v a r e n a . Valja s a m o m e u egzistencijama opisanim u P h G i potra
iti o n u to odgovara ovoj ideji. O n d a , p a k , nailazimo na n a p o l e o n
skog G r a a n i n a , ili - bolje rekavi - na samog H e g e l a .
Polazei od injenice postojanja Teologije (kranske) i p r e t p o
stavljajui krunost P h G e , H e g e l , dakle, izvodi nunost ostvarenja
kranske ideje po ovjeku-u-Svijetu. O v a ideja j e , d a k l e , eine
W a h r h e i t , istina u t o m smislu to odgovara j e d n o j objektivnoj-stvar
nosti (koja je upravo ovjek 1806). Ali, to nije dovoljno. N a i m e ,
die W a h r h e i t nije s a m o stvarnost. O n a je (Rijeju) objavljena stvar
nost, t j . stvarnost svjesna same sebe. Tvrditi egzistenciju Istine
( W a h r h e i t ) teolokog Oblika znai, dakle, tvrditi egzistenciju ne
s a m o apsolutnog G r a a n i n a koji je p o s t a o Filozof (ili, tanije, ovaj
g r a a n i n je apsolutan z a t o to je - p o s t a o M u d r a c ) . T o , d a k l e ,
znai tvrditi (ili pretpostaviti) egzistenciju samoga H e g e l a . A ba to
sam ja r e k a o u svom U v o d u ; prelaz od (kranske) Teo-logije na
(hegelijansku) antropo-logiju nuan je s a m o za i zbog Filozofa (koji
je ovdje sam H e g e l ) . N o , nita ne dokazuje da je dolazak ovog Filo
zofa nuan. Nita, n a i m e , ne dokazuje da G r a a n i n savrene D r a v e
ne m o e ostati (relativno) nesvjestan, i, p r e m a t o m e , podravati R e
ligiju, (kransku) Teo-logiju, ne smatrajui ovu D r a v u svojim vla
stitim djelom, nego Bojim djelom.
Bilo k a k o bilo, ovaj prvi dio U v o d a , koji rezimira obrazlaganje
V I I poglavlja, pokazuje u emu se M u d r a c i njegovo apsolutno
Z n a n j e razlikuju od P o b o n a ovjeka i njegove apsolutne Religije
(ili Teologije). Ovaj prvi dio pokazuje n a m , dakle, M u d r a c a u i po
njegovoj opreci p r e m a P o b o n o m ovjeku. Naprotiv, u d r u g o m dije
lu U v o d a , gdje naznauje p r e d m e t V I I I poglavlja, H e g e l govori o
M u d r a c u , ili o a p s o l u t n o m Z n a n j u , razmatrajui ga k o d samoga
sebe (549. str., 13 r. - 550 2. r . ) :
1
Kojeve najee upotrebljava termin ideja (l' idee), s malim poetnim slo
vom, u znaenju Hegelovog der Gedanke (= misao), dakle ne u smislu Hegelove
Idee (= apsolutna Ideja). (Prev.).
293
Ovaj in-nadvladavanja stvarobitkujueg-predmeta [izvanjske-] Svijesti ne valja

shvatiti kao jednostranost [koja bi se sastojala u tome] da se stvarobitkujui-predmet
pokazuje kao da se vraa u osobno-Ja (sopstvo - prev.). On je, naprotiv, [razmotren]
na jedan odreeniji nain [ovaj in je] takav da, s jedne strane, stvarobitkujui-pred
met kao takav koji se pokazuje osobnom-Ja kao da iezava i, jo vie (vielmehr), on
je otuenje-ili-eksteriorizacija Samosvijesti to postavlja stvarobitak; - i to tako da
ovo otuenje-ili-eksteriorizacija ima ne samo negativno-ili-negatorsko znaenje-ili-vrijednost nego [i] pozitivno, [imajui] ovo posljednje ne samo za nas i o sebi, nego [i] za
Samosvijest samu. Negativni-ili-negatorski-princip (das Negative) stvarobitkujuegpredmeta, tj. njegov in-dijalektikog-ukidanja samoga sebe, ima za Samosvijest pozi
tivno znaenje-ili-vrijednost; - to e rei: Samosvijest zna-ili-spoznaje nitavih (Nichtigkeit) stvarobitkujueg-predmeta. [Ona to zna] s jedne strane, kroz to to se sama
otuuje-ili-eksteriorizira; jer u ovom otuivanju-ili-eksteriorizaciji ona samu sebe po
stavlja kao stvarobitkujui-predmet; ili [moe se rei da] radi nerazdruiva jedinstva
(Einheit) Bitka-za-sebe ona postavlja stvarobitkujui-predmet kao sebe samu. S druge
strane, u tome lei ujedno i ovaj drugi konstitutivni-element (moment - prev.) [koji se
sastoji u tome] da je Samosvijest, isto tako, dijalektiki-ukinula i u sebe preuzela ovo
otuenje-ili-eksteriorizaciju i ovu stvarobitkujuu-predmetnost; - dakle, da je [Samo
svijest] kod same sebe (bei sich) u svom drugo-Bitku (Drugotnosti - prev.).
D a b i s e dolo d o a p s o l u t n o g Z n a n j a , t r e b a , d a k l e , nadvlada
ti opreku izmeu objekta apsolutnog Z n a n j a i njegova subjekta, t j .
ovjeka koji ga posjeduje: t r e b a a p s o l u t n o , t j . p o t p u n o i definitivno
Z n a n j e dovesti u vezu sa samim s o b o m . Hegel n a m j e , p a k , u p r a v o
objasnio to to znai.
Prije svega, ne radi se ni o solipsizmu, ni o idealizmu, ni o
subjektivizmu, ma kakav bio: vanjski-ili stvarobitkujui-objekat ne
vraa se u osobno-Ja. M u d r a c koji dovodi u vezu totalitet svog Z n a
nja sa samim s o b o m n i p o t o , d a k l e , ne tvrdi da on ;'es/e Totalitet Bit
ka, uzet u svom p o j e d i n a n o m osamljenju, u svojoj isto subjektiv
n o j , unutranjoj prisnosti. Cjelovito Sve nije nipoto m o j e Ja (ni
m o j e apstraktno-Ja, Ich, ni osobno-ja, Selbst), n i k a k o m o j a
m i s a o , niti to dugo ove vrste.
Da bi Z n a n j e moglo biti apsolutno, k a e H e g e l , t j . da bi bilo
p o d u d a r a n j a subjekta i o b j e k t a Z n a n j a , t r e b a da se sam vanjskip r e d m e t p o k a e izvanjskoj-Svijesti k a o da iezava. Ova reenica
ima, prije svega, teoloko znaenje. Z n a m o da u Kranstvu Religija
ukida samu sebe k a o Religiju. H e g e l tumai e v a n e o s k o uenje ova
k o : K r a n s k a teologija je Teologija mrtvoga Boga k a o Boga.
Kranstvo je ve nesvjesni ateizam, n a i m e , simboliki. A p s o l u t n o
Z n a n j e ne ini drugo n e g o s a m o postaje svjesno ovog ateizma, ili antropo-teizma i umno ga izraava p u t e m Pojma (Begriff = L o g o s ) .
D r u g i m rijeima, Religija se ne m o e ukinuti(aufheben) u bi
lo kojem svom obliku. O n a se m o e definitvno ukinuti s a m o u
svom k r a n s k o m obliku. ( K a d se neki Bog ukida izvana, on se
294
KAKO ITATI HEGELA
m o e j e d i n o zamijeniti nekim drugim B o g o m ; da bi B o g ieznuo

p o t p u n o , treba da on sam sebe u k i n e ; a u p r a v o se kranski B o g uki
da k a o Bog da bi p o s t a o ovjek.) U k r a t k o , ateizam M u d r a c a ne m o
e da se uspostavi poslije bilo koje Teologije: on se r a a iz kran
ske Teologije i m o e se roditi s a m o iz nje. (Tanije, ne radi se o
ateizmu, nego o a n t r o p o t e i z m u ; no ovaj hegelijanski a n t r o p o - t e i z a m
pretpostavlja kransku Teologiju, j e r primjenjuje na ovjeka kran
sku ideju Boga.)
N o , z n a m o da je religija samo projicirala u o n o s t r a n o s t drutve
nu stvarnost u kojoj je nastala. T r e b a , dakle, rei da je M u d r a c m o
gu s a m o poslije ostvarenja historijskog Svijeta u k o j e m se mogla us
postaviti i usavriti kranska Religija.
Ali, n e m a nikakve p o t r e b e da se p r o e kroz hegelijansku a n t r o
pologiju k a k o bi se dolo do ovog rezultata. To se m o e d i r e k t n o
izvui iz citiranog teksta pripisujui rije G e g e n s t a n d , vanjski- p r e d m e t , stvarnom U n i v e r z u m u , t j . p r i r o d n o m i ljudskom ili dru
tvenom Svijetu.
G o v o r i m o najprije o drutvenom Svijetu. Ovdje se vanjski-predmet ovjeka drugi ovjek. N o , H e g e l je u IV poglavlju poka
zao k a k o j e d n o m ovjeku nita ne koristi da p o t p u n o u k i n e drugog
ovjeka, t j . da ga ubije. N a i m e , m r t a v ovjek je bez vanosti. 1 .
V a n o m o e biti j e d i n o samo-ukidanje drugoga. N o , ovjek koji
samoga sebe ukida u o d n o s u na n e k o g drugoga p o d l a e se d r u g o m
k a o to se R o b p o d l a e svom G o s p o d a r u . D a k l e , da bi bilo apsolut
n o g Z n a n j a , t r e b a da p r e d m e t ukine samog sebe. A to na drutve
n o m p l a n u znai da je p o t r e b n o da i m a pojave R o p s t v a i svega o n o
ga to iz nje slijedi, n a i m e , dijalektike G o s p o d a r a i R o b a , t j . da je
p r o t e k a o cijeli historijski razvoj ovjeanstva k a k o je opisan u P h G i .
D r u g i m rijeima, M u d r a c je m o g u s a m o u Dravi k o j a dovrava
ovaj razvoj i gdje svi graani sami sebe ukidaju t a k o da nijedan
nije vie, za drugog, Gegen-stand, vanjski-ili-stvarobitkujui-predmet;
gdje, drugim rijeima, n e m a vie pojedinanih interesa koji se m e u
sobno
iskljuuju.
Primjenjujui reenicu o kojoj je rije na prirodni Svijet, isto ta
ko vidimo da je M u d r o s t mogua s a m o u Svijetu koji se pokorava
tehnikoj akciji ovjeka, gdje pustinja, divlje ivotinje, v r e m e n s k e
n e p o g o d e poputaju p r e d ljudskom voljom.
O p e n i t o se, d a k l e , m o e rei ovo: apsolutno Z n a n j e , t j . M u
drost, pretpostavlja p o t p u n i uspjeh n e g a t o r s k o g Djelovanja ovjeka.
1
Ovo ne-dijalektiko ukinue bilo bi ekvivalent ateizma (buroaske Komedije),

a ne antropo-teizma (hegelijanskog Graanina).
295
O v o Z n a n j e mogue je s a m o : 1. u univerzalnoj i homogenoj Dravi,

gdje nijedan ovjek nije izvanjski d r u g o m e , gdje n e m a vie nikakve
n e u k i n u t e drutvene o p r e k e i 2. u Prirodi koje je ukroena ljudskim
R a d o m , u Prirodi koja, ne opirui se vie ovjeku, nije o v o m e vie
tua. A k o , u apsolutnom Z n a n j u , M u d r a c m o e s p u n i m p r a v o m tvr
diti identitet Bitka-kao-takvog s Bitkom koji je on sam, to je z a t o to
ima iskustvo o injenici da su svi sukobi u n u t a r Drave definitvno
ukinuti, da vie n e m a oite o p r e k e izmeu njega i Svijeta ( k a k o dru
tvenog t a k o i p r i r o d n o g ) . Prije ovog iskustva (Erfahrung) tvrenje
identiteta subjekta i o b j e k t a m o e biti s a m o proizvoljno.
Ali, a k ni o v o nije dovoljno. Nije dovoljno znati da se Svijet,
da se D r a v a o kojoj je rije pokorava identifikaciji s njima. Da bi
se dolo do apsolutnog Znanja, nije dovoljno konstatirati (s K a n t o m )
transcendentalni sluaj koji n a m dozvoljava da na stvarni Bitak
primijenimo nae a p s t r a k t n o Z n a n j e i da, na taj nain, njim v l a d a m o
p r e k o ovog Z n a n j a . T r e b a jo priznati o n o to K a n t zaboravlja, a to
kae H e g e l : n a i m e , da je stvarobitak postavljen o t u e n j e m Samo
svijesti. T r e b a priznati da n e m a transcendentalnog sluaja, da ne
ma d a n o g identiteta, n e g o svjesne i hotimine djelatne identifikacije,
koju je ostvario sam ovjek u svojim Borbama (drutvenim) i svo
jim
Radom.
R e e n i c a o kojoj se radi znai, s teolokog stajalita, da je ne
dovoljno rei k a k o neki B o g ne postoji da bi on bio k o n a n o u k i n u t .
T r e b a jo, k a k o j e t o v e o m a d o b r o k a z a o H u m e , razumjeti zato s e tvr
dila njegova egzistencija, t r e b a shvatiti zato i k a k o je stvoren p o m o u
ljudske misli. To znai rei da se m o e ostvariti M u d r o s t s a m o n a k o n
to se sruila Religija kroz njezino a n t r o p o l o k o tumaenje kakvo nala
zimo u V I I poglavlju. T r e b a razumjeti da ovjek stvara svoje Bogove
projicirajui samoga sebe, uzetog k a o ideal, u onostranost.
T r e b a znati da se Bitak u svom totalitetu najee ne ograniava
na d a n i B i t a k ; t r e b a znati da ovaj totalitet B i t k a ukljuuje, t a k o e ,
Bitak stvoren po ovjeku svjesnom sebe, koji se eksteriorizira ili
o t u u j e (sich entaussert) D j e l o v a n j e m koje izvan njega ostvaruje ide
je to ih on sebi kuje u svojoj svijesti i savjesti. U k r a t k o , s a m o time
to zna da je on n e g a t o r s k o Djelovanje koje uspijeva m o e ovjek
doi do M u d r o s t i i tvrditi u a p s o l u t n o m Z n a n j u svoj identitet sa Bit
k o m uzetim u njegovom totalitetu. J e d i n o razumijevajui se o n a k o
k a k o se r a z u m i o u P h G i i n j o m e ili u njezinih prvih s e d a m poglavlja
i njima, m o e Filozof postati M u d r a c .
Ali da to p o s t a n e , t r e b a da ovjek sebe na taj nain shvati.
D r u g i m rijeima, nije dovoljno da bude stvaralako Djelovanje, da
296
bude G r a a n i n - r a d n i k u savrenoj Dravi. T r e b a da zna da on to

jest, t r e b a da b u d e svjestan sebe. A to izraava H e g e l govorei
da samo-ukidanje o b j e k t a i njegovo postavljanje po subjektu m o
raju postojati ne s a m o o sebi, ili za nas nego i za s a m u Samo
svijest.
To znai rei d a , a k o se hoe doi do apsolutnog Z n a n j a , nije
dovoljno biti filozof u obinom smislu rijei, nije dovoljno iz neeg
zakljuivati da se nije t o . Ali, isto t a k o , nije dovoljno biti p o t p u n o
vjek. T r e b a jo rasuivati o t o m p o t p u n o m ovjeku koji se jest. Ili, ka
ko k a e Hegel, ovjek m o r a dijalektiki-ukinuti i u sebe o p e t uzeti
o t u e n j e ili izvanjski-objekt ostvaren Djelovanjem B o r b e i R a d a .
Ne radi se o j e d n o m Zuruck-kehren objekta u subjekt, nego o
Z u r u c k - n e h m e n o b j e k t a (postavljenog po subjektu) od subjekta, kae
H e g e l , t j . identifikacija M u d r a c a s o b j e k t o m njegova Z n a n j a je dje
latna u t o m smislu to o n a implicira i pretpostavlja Djelovanje B o r b e
i R a d a u k o j e m u i kojim je ovjek stvarno u k i n u o o p r e k u izmeu
sebe i p r i r o d n o g i drutvenog Svijeta, izmeu subjekta i o b j e k t a . Z a
dovoljeni mir k o n t e m p l a t i v n e M u d r o s t i mogu j e S A M O P O S L I J E
pobjednikog n a p o r a R a d a i B r o b e . Ali, u p r a v o s m o vidjeli d a , na
kraju izlaganja, m o r a M u d r o s t da p r o i z a e iz ovoga n a p o r a . ovjek
stvara vanjski Svijet Djelovanjem s a m o zato da ga o p e t uzme u
sebe p u t e m razumijevajue Kontemplacije. Prirodni Svijet mijenja se
R a d o m zato da se shvati taj Svijet, a B o r b o m se stvara od sebe G r a
anin savrene D r a v e zato da bi se razumjelo samoga s e b e . U k r a t
k o , savrena D r a v a i, sljedstveno, itava Historija jesu tu s a m o zato
da bi Filozof m o g a o doi do M u d r o s t i piui Knjigu (Bibliju) koja
sadrava apsolutno Z n a n j e .
D r a v a j e , zacijelo, n u n a . I ne s a m o , k a o to se to mislilo prije
H e g e l a , zato da odri tijelo M u d r a c a . O n a je n u n a za M u d r a c a k a o
M u d r a c a , o n a je n u n a da proizvede M u d r o s t . Ali, M u d r a c i Mu
drost su posljednje opravdanje D r a v e i Historije. D r a v a m o r a da
b u d e h o m o g e n a i univerzalna radi h o m o g e n o s t i i univerzalnosti Zna
nja koje se u njoj razvija. A M u d r a c to zna. On zna da je apsolut
na D r a v a , na kraju izlaganja, samo sredstvo da se d o e do sebe
svjesnog zadovoljenja kroz pravu i istinsku identifikaciju s totalite
t o m Bitka u a p s o l u t n o m Z n a n j u .
Drugi dio U v o d a daje, dakle, analizu stvarnih, egzistencijalnih
uvjeta apsolutnog Z n a n j a , t j . s u m a r n u analizu M u d r a c a . Ali, ovo
mjesto m o e s e j e d n a k o d o b r o primijeniti n e n a M u d r a c a , nego
na samu M u d r o s t , t j . u njemu m o e m o vidjeti analizu formalne
s t r u k t u r e apsolutnog Z n a n j a . Ali, budui da e m o se jo mora-
PREDAVANJA KOLSKE GODINE 1938-1939.
297
ti pozabaviti apsolutnim Z n a n j e m , prei e m o na trei i posljednji

Dio Uvoda.
U p r v o m dijelu H e g e l je govorio o P o b o n o m ovjeku i njego
vom t e o l o k o m znanju u opreci p r e m a M u d r a c u i njegovom apsolut
n o m Z n a n j u . U d r u g o m dijelu govorio je o s a m o m M u d r a c u , ili, a k o
se h o e , o M u d r a c u u njegovom odnosu p r e m a njegovoj M u d r o s t i ,
a p s o l u t n o m Z n a n j u . N a p o k o n , Hegel e u t r e e m dijelu govoriti o
M u d r a c u u njegovom o d n o s u p r e m a Filozofiji; drugim rijeima, go
vorit e o postojanju M u d r o s t i (apsolutnog Znanja) iz filozofijske
spoznaje. Ovaj posljednji dio U v o d a ujedno naznauje p r e d m e t pr
vog dijela samog Poglavlja (550. str., 2-10. r . ) :
[Sve] ovo je [dijalektiko-] kretanje [izvanjske-] Svijesti; ova je, pak, u tom
kretanju, totalitet svojih konstitutivnih-elemenata. - [Izvanjska-] Svijest se mora na is
ti nain odnositi prema stvarobitkujuem-predmetu [naime] po totalitetu posebnih-odreenja ovog predmeta, pa mora da ga je shvatila tako prema svakome od njih. Ovaj
totalitet posebnih-odreenja stvarobitkujueg-predmeta pretvara ga o sebi u duhovnu
bitnu-stvarnost (sutinu, bit - prev.); a za [izvanjsku-] Svijest on to uistinu postaje inom-shvaanja-ili-razumijevanja (shvaanja-ili-obuhvaanja - prev.) (Auffassen) sva
kog od ovih posebnih-odreenja kao [onoga to je] osobno-Ja, tj. upravo spomenutim
duhovnim odnoenjem prema ovim odreenjima.
R a d i se o apsolutnom Z n a n j u . Vidi se, p a k , da ovo Z n a n j e , pri
je svega i n a d a sve, karakterizira njegov Totalitat (rije koja se
vraa tri p u t a u ovih o s a m r e d a k a ) . Rei da je Z n a n j e apsolutno,
tj. openito i definitivno valjano, znai rei da je o n o potpuno (to
t a l n o ) , t j . da u sebi implicira, b a r virtuelno, sva mogua o d r e e n j a
Spoznaje i Bitka, subjekta i objekta. A kasnije e Hegel rei da se
ovaj totalitet Z n a n j a objavljuje svojom krunou.
U prvoj reenici citiranog mjesta Hegel kae da dijalektiko
kretanje opisano na p r e t h o d n o m mjestu tvori totalitet konstitutiv
n i h - e l e m e n a t a ( m o m e n a t a - prev.) Svijesti. D r u g i m rijeima, Mu
drac je cjelovit ovjek, t j . onaj to u svojoj egzistenciji sabire sve
egzistencijalne mogunosti ovjeka. On ih, sasvim oevidno, m o
e sabrati samo poto su o n e j e d n a po j e d n a bile ostvarene u t o k u
Historije. Budui da je M u d r a c na taj nain integracija procesa hi
storijskog dolaska ovjeka, dovrava o n , d a k l e , ovaj proces i m o e
se pojaviti samo na njegovom svretku. I s a m o zato to sabire to
talitet egzistencijalnih mogunosti, njegova je Samosvijest apsolut
no Z n a n j e .
Ali, u drugoj reenici H e g e l kae k a k o injenica da je u njego
voj egzistenciji i kroz nju sabran totalitet egzistencijalnih mogunosti
nije dovoljna da bi bilo zbiljske M u d r o s t i , t j . apsolutnog Z n a n j a .
298
O v o virtuelno sabiranje ili M u d r o s t nalazi se u svakom G r a a n i n u

apsolutne D r a v e . Ali, s a m o Graanin-Filozof m o e da ostvari zbilj
sku M u d r o s t . J e r , da bi se aktualizirala M u d r o s t , valja biti svjestan
totaliteta koji se u sebi sabire. K a k o j e , p a k , ovjek uvijek ovjeku-Svijetu, biti u s a m o m sebi svjestan totaliteta k a o subjekta zna
i, t a k o e r , biti svjestan totaliteta Svijeta ili objekta. S a m o , u k o
liko je svjestan ovog dvostrukog totaliteta, ovjek priznaje svoju
apsolutnu h o m o g e n o s t , t j . temeljni identitet subjekta i o b j e k t a ,
ovjeka-u-Svijetu
i
Svijeta-koji-sadrava-ovjeka.
B u d u i da
j e apsolutno Znanje p o t p u n o ( t o t a l n o ) , o n o j e , isto t a k o , spo
znaja sebe k a o i znanost o Svijetu. I s a m o u ovoj identifikaciji i
n j o m e , koja je izvrena u a p s o l u t n o m Z n a n j u po M u d r a c u , h o
mogeni totalitet Bitka jeste Duh, t j . stvarni-i-svoje-stvarnosti-svjestan-Bitak.
N o , k a o to se cjeloviti-ovjek malo po m a l o ostvarivao u t o k u
Povijesti i cjelovito-Znanje i m a svoju povijest. O v a , p a k , povijest je
povijest Filozofije, povijest pokuaja koje je ovjek izvrio k a k o bi
razumio Svijet i k a k o bi shvatio samoga sebe u n j e m u . U o s t a l o m ,
e t a p e egzistencijalnog razvoja i filozofijskog razvoja s a m o su dva do
p u n s k a a s p e k t a j e d n o g te istog razvoja. A ovaj dvostruki razvoj opi
sao je H e g e l u s e d a m prvih poglavlja P h G e .
M u d r a c j e , s j e d n e s t r a n e , ovjek ili G r a a n i n koji je svjestan
sebe, a, s d r u g e s t r a n e , Filozof koji postizava svoj cilj. N o , da bi bio
svjestan sebe, m o r a biti svjestan svojega postajanja, o n o g cjelovitog
i z a o k r u e n o g postajanja ovjeka koje je H e g e l opisao u P h G i . G r a
anin j e , d a k l e , p o t p u n o sebe svjestan s a m o koliko je itao (ili
pisao) P h G u : o n a k o k a k o s m o je dovle itali, t j . u njezinom a n t r o
p o l o k o m ili egzistencijalnom a s p e k t u . Ali, i Filozof koji postaje
M u d r a c isto t a k o m o r a u p o t p u n i t i i zaokruiti svoje postojanje k a o
Filozof postajui ga svjestan: on m o r a da b u d e svjestan postajanja ili
povijesti Filozofije. I o n , d a k l e , m o r a da ita ili da pie P h G u : ali
m o r a da je ita p o d a s p e k t o m , ili, k a k o Hegel ovdje kae, sa stajali
ta odnoenja Svijesti p r e m a o d r e e n j i m a o b j e k t a koja valja shvati
ti k a o o d r e e n j a Ja. D o i s t a , u tekstu F e n o m e n o l o g i j e o b a su stajali
ta spojena i ne mogu se s t v a r n o odvojiti. Ali, u principu, filozofski
stav pretpostavlja egzistencijalan stav. I z a t o bi se P h G a m o r a l a
itati dva p u t a : j e d a n p u t k a o to s m o to dovle ( d o kraja V I I poglav
lja) inili mi, k a o genetika fenomenologija djelatnog ovjeka, a
drugi put na njezinom metafizikom p l a n u , od prvog do posljednjeg
Poglavlja, k a o genetika fenomenologija Filozofa ili, tanije, M u
draca.
299
T o , p a k , H e g e l naznauje govorei da treba a k o se hoe doi do

apsolutnog Z n a n j a , o p e t , j e d n u po j e d n u , pretresti filozofijske eta
pe koje su opisane od I do V I I poglavlja. To e, u o s t a l o m , uiniti on
s a m u p r v o m dijelu V I I I poglavlja, koji je rezime s e d a m prvih p o
glavlja, ali r e z i m e njihovog drugog aspekta, s a m o metafizikog
a s p e k t a , aspekta koji je u n a e m tumaenju do sada z a n e m a r i v a n .
Analizi ovog aspekta posvetit u svoje slijedee p r e d a v a n j e .
PREDAVANJA KOLSKE G O D I N E 1938-1939.
ETVRTO PREDAVANJE
TUMAENJE PRVOG DIJELA
V I I I P O G L A V L J A ( s t r a n e 550, r. 11-559, r. 9)
I tekst posljednjeg poglavlja P h G e m o e biti podijeljen u tri di
jela. Prvi ( d u g o k o est stranica) raspravlja o Filozofu; drugi ( p e t
stranica) - o M u d r a c u ; trei (tri stranice) - o M u d r o s t i ili, k a k o kae
H e g e l , o Znanosti (Wissenschaft). D r u g i m rijeima, u 1. dijelu ri
j e je o putu koji vodi do M u d r o s t i , t j . o ovjeku koji razvija Z n a
nost, a p s o l u t n o Z n a n j e ; u 3. o o v o m e samom Z n a n j u , u z e t o m k a o
t a k v o m , nezavisno od puta to do njega vodi i od stvarnih uvjeta nje
gove proizvodnje. M o e se, d a k l e , isto t a k o rei da 1. dio rasprav
lja o M u d r a c u i o njegovoj M u d r o s t i , koliko oni predstavljaju global
ni i definitivni rezultat ( v r e m e n s k o g ) razvoja ovjeanstva, d o k 2. d i o
govori o t o m rezultatu nezavisno od njegova porijekla, izolirajui na
neki nain posljednji m o m e n t v r e m e n a (koji je egzistencija M u d r a
ca) od cijelog v r e m e n s k o g p r o t e z a n j a ; 3. dio stavlja ovaj posljednji
m o m e n t vremena u odnos p r e m a vjenosti; stavlja u o d n o s M u d r a c a
koji dovrava Historiju p r e m a M u d r o s t i ili a p s o l u t n o m Z n a n j u , ko
j e , budui da je vjeno-jeste Vjenost.
N a p o k o n , upotrebljavajui terminologiju k o j o m se sam H e g e l
slui u V H I - o m poglavlju, valja rei da 1. dio ovog Poglavlja ras
pravlja o Bewusstseinu, o izvanjskoj-Svijesti; 2. o absolutes Wissen;
3. o Wissenschaft, o Z n a n o s t i . D a n s Bevvusstsein je Filozof; absolu
tes Wissen je M u d r a c koji ostvaruje m u d r o s t ; die Wissenschaft je sa
ma Mudrost.
Prije svega, k o n s t a t i r a j m o da su p r e m a o n o m e to H e g e l k a e u
V I I I poglavlju svih s e d a m prvih poglavlja P h G e z a j e d n o , t j . cijela
P h G a u pravom smislu, analiza Bevvusstseina, tj. Svijesti-o-vanjskomsvijetu ( H e g e l t o , t a k o e r , kae u P r e d g o v o r u i d r u g d j e ) . Ovaj naziv
m o r a ovdje, d a k a k o , biti uzet u najirem smislu j e r H e g e l daje na
slov Bevvusstsein (u uem smislu) t r i m a prvim poglavljima; u o p r e -
301
ci p r e m a etvrtom k o j e naziva Selbstbevvusstsein, d o k se p e t o zove

Vernunft itd.; H e g e l h o e , n a p r o s t o , da kae k a k o je u itavoj
P h G i ( t j . u njezinih s e d a m prvih poglavlja) rije o j e d n o j situaciji
gdje postoji svijest o o n o m e to je izvanjsko, t j . distinkcija izmeu
o b j e k t a i subjekta (koji se odnosi p r e m a ovom o b j e k t u ) , i z m e u o
vjeka i Svijeta u k o j e m ivi ovjek. T a k o je Selbstbevvusstsein,
Samosvijest, samosvijest u n u t a r Bevvusstseina, u n u t a r Svijesti-oonome-to-je-izvanjsko u irem smislu: ovjek je svjestan sebe znajui
(ili vjerujui da zna) da ivi u Svijetu koji mu je izvanjski. A to isto
vai za U m , D u h i Religiju (V, VI i V I I poglavlje). U svim
ovim stavovima Svijet se suprotstavlja ovjeku, objekt se suprotstav
lja subjektu, a to e rei da se n a l a z i m o u g e n e r a l n o m stavu Bevvuss
tseina u irokom smislu rijei.
R o d n i naziv za sve f e n o m e n e to se prouavaju u P h G i svakako
j e , d a k l e , Bevvusstsein (i Hegel esto naziva sve ove pojave: Gestaltungen des Bevvusstseins). N o , t a m o gdje i m a svijest o izvanj
s k o m postoji, t a k o e r , s a m o ovo izvanjsko. T a m o gdje ima Be
vvusstseina postoji, t a k o e r , Gegen-stand, stvarobitkujui-predmet
o p r e a n svijesti koja se na nj odnosi. D r u g i m rijeima, n u n o postoje
dva paralelna p l a n a : onaj Svijesti i onaj P r e d m e t a . M o e se, isto ta
k o , rei da Bitak, u svom stvarnom totalitetu, pokazuje dvije razlin e , ali d o p u n s k e s t r a n e , koje su o p r e n e , ali se o d n o s e j e d n a na dru
gu: prvu stranu koja objavljuje totalitet i drugu koja je objavljena po
p r v o j . U svom p r v o m aspektu totalitet Bitka je ovjek-u-Svijetu
(budui da je ovjek shvaen u svojem p r o s t o r n o - v r e m e n s k o m tota
litetu, t j . k a o ovjeanstvo u cijeloj svojoj povijesti); u svome dru
g o m a s p e k t u totalitet B i t k a je Svijet - u-kojem-ivi-ovjek, t j . Priro
d a . A k o , d a k l e , totalitet Bitka postoji k a o razvoj ili kretanje,
n u n o ima dva p a r a l e l n a razvoja: onaj ovjeka i onaj Svijeta; ili,
a k o se hoe radije, onaj izvanjske-Svijesti i onaj stvarobitkujueg- Predmeta1.
Ali, mi z n a m o (i H e g e l e to ponoviti u svom m a l o m U v o d u u
r e z i m e P h G e to ga daje u V I I I poglavlju) da se u P h G i ne radi ni o
totalitetu B i t k a , u z e t o m k a o totalitet, ni o njegovom prirodnom
1
Uzeta zasebno, tj. nezavisno od ovjeka, Priroda je Prostor a ne Vrijeme; tj.
ona se ne razvija. Ali, Stvarni Svijet ukljuuje, u stvari, ovjeka. No, ovjek je Vri
jeme, kretanje, razvoj. Razvija se, dakle i Svijet koji ukljuuje ovjeka. ovjek ga,
naime, napuuje kuama, automobilima itd., koji su isto tako prirodni kao i zvije
zde itd., a koji se, meutim, sami mijenjaju, pa bitno mijenjaju izgled Svijeta.
302
aspektu. R a d i se o ovjeku i s a m o o ovjeku; rije je o Bevvsusstseinu, a ne o G e g e n s t a n d des Bevvusstseins 1 .

P h G a , n e p r i j e p o r n o , raspravlja o Bevvusstseinu, a ne o G e g e n stand des Bevvusstseins. No ipak, u P h G i postoje dva s u p e r p o n i r a n a
ili paralelna plana. A k o se u P h G i radi o n e k o m razvoju, on m o e
biti s a m o onaj izvanjske-Svijesti. Ali i ovaj razvoj je n u n o dvostruk.
S a m o Bevvusstsein ima dva diferentna ali d o p u n s k a a s p e k t a , koji su
opreni, ali koji se o d n o s e j e d a n na drugi. To znai da (ljudska) Svi
jest objavljuje ne s a m o nesvjesnu ( p r i r o d n u ) stranu B i t k a n e g o i to
talitet Bitka. To e rei da se, t a k o e r , objavljuje o n a s a m a , j e r o n a
sainjava dio ovog totaliteta. O n a j e , s j e d n e strane, izvanjska-Svijest a, s druge s t r a n e , Samosvijest 2 .
No P h G a je pisana na taj nain da se svaka reenica (ili gotovo
svaka reenica) u isto vrijeme odnosi na o b a aspekta o kojima sam
u p r a v o govorio. M o e m o , dakle, itati s e d a m prvih poglavlja P h G e
od j e d n o g kraja do drugog razmatrajui ih k a o opis samosvijesti, t j .
k a o razline naine k a k o ovjek razumije samog sebe. Na taj nain
d o b i v a m o antropoloko t u m a e n j e , koje je o n o m o g a teaja. Ali,
m o e m o istih s e d a m poglavlja itati k a o opis izvanjske-Svijesti, t j .
razliitih naina na koje ovjek biva svjestan Svijeta i B i t k a u o p e .
A t a d a e m o dobiti metafiziko t u m a e n j e , o kojem ja nisam govo
r i o u s v o m e teaju, a koje H e g e l rezimira u V I I I poglavlju.
Pogledajmo sada to sve ovo znai za ideju M u d r a c a i Z n a n o
sti.
1
I upravo zato je FGa neto sasvim drugo od Philosophie des Geistes, od
Enciklopedije: ona je Fenomenologija, a ne Znanost. U Znanosti koja je izloena u
Enciklopediji prouava se ovjek kao sastavni dio totaliteta Bitka, tj., takoer, kao bit
ni dio Prirode. Drugim rijeima, ovjek je ovdje razmotren u svojoj svjesnoj stvarnosti,
tj. u svojoj stvarnoj Historiji. FGi, naprotiv, govori se o ovjeku apstrahirajui od Svije
ta, tj. u njoj se govori o apstraktnom, ako se hoe, o irealnom ovjeku. U njoj se, drugim
rijeima, govori o izvanjskoj Svijesti, a da se ne govori o stvarobitkujuem-Predmetu na
koji se ova Svijest odnosi. U njoj se, dakle, ne govori o stvarnoj Svijesti, nego o apstrak
tnom pojmu Svijesti. To e rei da se govori o idealnim mogunostima Svijesti, tj. o egzi
stencijalnim, drutvenim i politikim idealnim tipovima, a ne o konkretnom nainu na ko
ji se ovi tipovi ostvaruju u Historiji; a govori se, takoer, i o idealnim tipovima odnosa
prema predmetu, tj. o filozofijskim, religioznim ili estetskim mogunostima, a ne o reali
zacijama ovih mogunosti u povijesti Filozofije, Religije i Umetnosti.
2
Ovdje jo treba uzeti ovaj izraz (naziv) u irem smislu. Sve pojave koje se
prouavaju u FGi (a ne samo one iz IV poglavlja pod naslovom Selbstbevvusstsein)
ujedno su izvanjska-Svijest i Samosvijest. To e, takoer, rei da je svaka Samo-svijest o kojoj je ovdje rije jedna Samo-svijest unutar izvanjske-Svijesti; drugim rijei
ma, ovjek o kome se radi u sedam prvih poglavlja FGe svjestan je sebe ukoliko je
suprotstavljen Svijetu gdje ivi.
303
U z m i m o najprije antropoloki plan. Pravi bitak ovjeka je

njegovo djelovanje, kae H e g e l , t j . ovjek se stvara D j e l o v a n j e m
koje negira d a n o i poslije svake stvaralake e t a p e on je svjestan o n o
ga to je stvorio, tj. o n o g a to on jest n a k o n to je to postao. D a k l e ,
znanje koje ima za p r e d m e t ovjeka m o e biti a p s o l u t n o , t j . defini
tivno, s a m o o n d a k a d a definitivno p r e s t a n e n e g a t o r s k o Djelovanje,
t j . o n d a k a d je ovjek p o t p u n o pomiren s d a n i m i zadovoljen u
njemu i n j i m e . No H e g e l , s j e d n e s t r a n e , tvrdi da je u asu k a d a je
on pisao P h G u ovo Djelovanje ve prestalo i hoe da pojave p r o u e
ne u P h G i iscrpu sva m o g u a negatorsko-stvaralaka Djelovanja. S
druge s t r a n e , on pokazuje da je svaka stvaralaka negacija negacija
d a n o g k o j e proizlazi iz sviju p r e t h o d n i h stvaralkih-negacija D r u g i m
rijeima, ovjek koji ivi na kraju Historije ostvaruje ljudsku egzi
stenciju u njezinoj apsolutnoj punini: bitak ovog ovjeka implicira
sve ljudske mogunosti. Ovaj ovjek j e , k a o to z n a m o , Graanin
a p s o l u t n e D r a v e . (To j e , praktiki, - N a p o l e o n . ) Ali nije dovoljno
biti ovaj G r a a n i n da se b u d e M u d r a c . M u d r a c je G r a a n i n koji je
p o t p u n o svjestan onog to on jest. N o , ako G r a a n i n sabire u svojoj
djelatnoj egzistenciji i n j o m e totalitet, egzistencijalnih mogunosti,
M u d r a c sabire u svom a p s o l u t n o m Znanju i njime totalitet osvjete
nja ovih mogunosti. O n , drugim rijeima, sabire djelomina osvje
tenja djelominih ostvarenja, koja su opisana u P h G i . M u d r a c e m
se, drugim rijeima, postaje piui (ili itajui) j e d n u P h G u k o j a sad
ri p o t p u n i popis djelominih osvjetenja. Stigavi na kraj V I I po
glavlja, ovjek je sebe p o t p u n o svjestan u strogom smislu rijei: 1.
zato to on zna sve to on jest i 2. zato to on stvarno jeste sve to
ovjek moe da b u d e .
A i p a k , da se b u d e M u d r a c , nije dovoljno to se napisala (ili
proitala) P h G a u njezinom antropolokom aspektu. N a i m e , Z n a
nost M u d r a c a j e istinita. T o e rei d a o n a objavljuje stvarnost. N o
o n o to je stvarno - to je ovjek-u-Svijetu. ovjek bez Svijeta je
isto t a k o nepostojea apstrakcija k a o i Svijet bez ovjeka. J e d a n bi
mogao postojati bez drugoga. Ali, M u d r a c ne t r e b a da se bavi onim
to bi moglo (ili bi moralo) biti: on m o r a da razumije o n o to jest.
N o , o n o to jest - je P r i r o d a n a p u e n a ljudskim biima, to su ljudi
to ive u s r e d P r i r o d e koja ih r a a i ubija. Z n a n j e M u d r a c a k o j e ob
javljuje Bitak u njegovoj k o n k r e t n o j stvarnosti ne objavljuje, d a k l e ,
ni ovjeka uzetog zasebno ni Svijet uzet z a s e b n o . Z n a n o s t objavlju
je ovjeka i Svijet. M o e se, d a k l e , j e d n a k o d o b r o kazati da se Svi
jet objavljuje kroz M u d r a c a , k a o i rei da se M u d r a c objavljuje kroz
Svijet (ili, tanije, - kroz objavu Svijeta). Ali, ispravnije je rei da
304
KAKO ITATI HEGELA
se totalitet stvarnog Bitka objavljuje s a m o m sebi i po s a m o m sebi

k a o apsolutni Sistem Z n a n o s t i . Ili, d a govorimo j e z i k o m P h G e ,
m o e m o rei da se u Znanosti das Bevvusstsein ili spoznaja Svijeta
podudara sa Selbstbevvusstseinom ili spoznajom sebe. N a i m e , biti
p o t p u n o svjestan stvarnog Svijeta n u n o znai biti, isto t a k o , potpu
no svjestan sebe, j e r je Ja sadrano u Svijetu, j e r je o n o j e d n a svje
tovna stvarnost, to djeluje na Svijet i to snosi posljedice svog dje
lovanja. O b r a t n o , biti sebe svjestan k a o stvarnosti, n u n o znai biti,
isto t a k o , svjestan Svijeta u kojem je Ja o s t v a r e n o .
Ali, o v o p o d u d a r a n j e Samo-svijesti i izvanjske-Svijesti mogue
je s a m o k a d a su o b e svijesti potpune. O d a t l e to je cjelina n u n o
identina sama sa s o b o m n i k a k o ne slijedi da je j e d a n dio ove cjeline
identian sa drugim dijelom. Svaka Samo-svijest ima, d o d u e , k a o
n u n u d o p u n u j e d n u izvanjsku-Svijest: svaka Svijest n u n o je u j e d n o
Bevvusstsein i Selbstbevvusstsein. Ali, d o k l e Samo-svijest niej totalna,
odgovarajua izvanjska-Svijest n u n o je j e d n a perspektiva: o n a ob
javljuje j e d a n aspekt stvarnog Bitka, ali ne Bitak u njegovoj stvarno
sti, t j . u totalitetu njegovih a s p e k a t a . Ali, opaziti da je j e d n a per
spektiva t e k j e d n a perspektiva m e u drugima m o e se, n a r a v n o , sa
m o p o d uvjetom n a r a v n o , s a m o p o d uvjetom d a j e n a d m a i m o , t j .
da se postavimo u j e d n u drugu perspektivu. O n a j t k o se postavio u
svoju vlastitu perspektivu, t k o se s njom saglaava n u n o vidi u njoj
ne j e d n u perspektivu, n e g o totalni prizor stvarnosti. Vjeruje, dakle,
da posjeduje Z n a n o s t uope. A to rei znai rei da o n , u stvari,
posjeduje j e d n u ideologiju. J e r , imati j e d n u ideologiju t a n o znai
tvrditi da je (prirodni ili drutveni) Svijet doista o n a k a v k a k a v se ini
sa j e d n o g pojedinanog stajalita, j e r ovo stajalite nije u k u p n o s t svi
ju moguih stajalita 1 .
D a k l e , svaka djelomina teorija sa k o j o m se ovjek saglaava
n u n o je j e d n a ideologija, koja za o n o g t k o se s njom saglaava
ima vrijednost p o t p u n e ili objektivne teorije. A moja perspektiva
( m a l o je vano da li je o n a individualna ili kolektivna) n u n o r a a
j e d n o m ideologijom sve d o k moja teorija o Svijetu nije teorija o
Svijetu uope, t j . sve d o k l e ona ne ukljuuje sve m o g u e teorije
uope.
D r u g i m rijeima, ukidanje o p r e k e izmeu Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina mogue je s a m o poslije posvemanjeg u p o t p u n j e n j a
1
U s p u t primjeujem da je hegelijanska ideja o apsolutnom Znanju predstav
ljena u modernoj matematikoj fizici idejom o univerzalnom tenzoru koja prikazuje
stvarno ne samo u jednom povlatenom koordinatnom sistemu nego u svim koordinatnim sistemima zajedno.
305
svakoga od njih. Svaka e t a p a Selbstbevvusstseina ima za d o p u n u jed

n u e t a p u Bevvusstseina. U p o t p u n j e n j e m o r a , d a k l e , biti d v o s t r u k o ,
te valja, p r e m a t o m e , pisati (ili itati) P h G u u njezina dva a s p e k t a . I
tek kad s m o sabrali sve djelomine samo-objave ovjeka i u s p o r e d o
sve djelomine objave Svijeta po ovjeku, Samo-svijet stvarno koin
cidira sa izvanjskom-Svijeu, pa je na taj nain Z n a n j e t o t a l n o i ap
solutno.
Prije ovog u p o t p u n j e n j a , t j . prije dolaska apsolutnog Z n a n j a ,
das Bevvusstsein uvijek je u opreci p r e m a Selbstbevvusstseinu. Razvi
jajui svoje djelomino ili relativno Z n a n j e , Filozof govori uvijek
prije ili kasnije o G e g e n - s t a n d u , t j . o Bitku drukijem nego to je
on.1
Situaciju koja p r e t h o d i dolasku Z n a n o s t i karakterizira, d a k l e ,
rastavljanje Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina. A k a d se ve posje
duje ova Z n a n o s t , vidi se da je ovo rastavljanje nepogreiv z n a k re
lativnosti Z n a n j a , njegova n e p o t p u n o g , o t v o r e n o g , p r i v r e m e n o g
k a r a k t e r a ; u k r a t n o : filozofijskog. Filozof, d o d u e , k a o i M u d r a c , sma
tra da je njegovo znanje t o t a l n o i apsolutno. Ali, injenica da on j o
pravi razliku izmeu ovjeka i Svijeta, i z m e u Selbstbevvusstseina i
Bevvusstseina, dokazuje da je njegovo Z n a n j e s a m o j e d n a od mogu
ih perspektiva, da ovo Z n a n j e stavlja u o d n o s djelomino objavlje
nog ovjeka p r e m a j e d n o j djelominoj objavi Svijeta. No j e d n o ta
2
kvo djelomino, fragmentarno Z n a n j e m o e i m o r a biti p r e m a e n o .
1
Mi, uostalom, znamo da u pogledu ove take postoji jedna potekoa i unutar
same FGe. Na posljednjoj - dosta nerazumljivoj - stranici VI poglavlja Hegel suprot
stavlja Napoleona, koji predstavlja das Bevvusstsein, samome sebi, kao predstavniku
Selbstbevvusstseina. I ini se da je on oekivao jo jedno, tako rekavi, slubeno pri
znanje svoje filozofije od strane Napoleona. Ali, s druge strane, posljednji redak ove
stranice govori o objavljenom Bogu; ovaj Bog je, pak, u svakom sluaju ovjek,
tako da vie ne bi bilo Gegen-standa. - Sve to nije veoma jasno, ali za sada nije za
nas od velike vanosti.
2
Ovo rastavljanje Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina karakterizira di Reflexionspihilosophie. A kao to sam to upravo rekao, svaka Filozofija u pravom smislu jeste
jedna Reflexioisphilosophie. Ona koja to nije - jeste filozofija samog Hegela. No,
ova nije vie jedna Filozofija: ona je Znanost. Reflexionsphilosoph reflektira na
Bitak, postavljajui se ili vjerujui da se postavlja izvan njega. Drugim rijeima, ovaj
Filozof nikada ne uspijeva da se sam objasni jer se iskljuuje iz svoje refleksije. U
Reflexionsphilosophie reflektira se na Bitak koji se hoe otkriti umjesto da se bude
Bitak koji se otkriva kroz svoju vlastitu egzistenciju. Drugim rijeima, Reflexionsphilosophie uvijek je apstraktna: u njoj se ovjek uklanja od Bitka to ga opisuje, pa
tako opisuje samo apstrakciju, jer stvarni Bitak uistinu sadravao onoga tko ga opisu
je. Stoga je, na egzistencijalnom planu, Reflexionsphilosoph uvijek, vie ili manje.
Stoik, vie ili manje, Intelektualac (iz posljednjeg paragrafa V poglavlja) koji je,
ili se smatra da je, - au-dessus de la melee.
2 0 K a k o itati H e g e l
306
D a k l e , ponavljamo j o j e d n o m , Filozofija je n e d v l a d a n a , a Z n a
nost je dosegnuta k a d a Samo-svijest koincidira sa izvanjskom-Svijeu. A ova koincidencija ostvaruje se u i po sabiranju sviju djelomi
nih objava konstitutivnih-elemenata dvaju aspekata Svijesti, koji su
opisani u P h G i . O v o sabiranje ostvaruje se u Svijesti a u t o r a (i itate
lja) sedam prvih poglavlja P h G e , jer su ova poglavlja pisana (i ita
na) k a k o na antropolokom p l a n u t a k o i na metafizikom p l a n u .
Da bi u V I I I poglavlju izveo prelaz od Filozofije na Z n a n o s t , H e g e l u
j e , d a k l e , dovoljno da rezimira sedam p r e t h o d n i h poglavlja. I to on
ini u 1. dijelu ovog Poglavlja. Ali, k a k o s a m to ve r e k a o , rezime
se usmjerava na metafiziki plan. A to opravdava m o j u m e t o d u
t u m a e n j a P h G e . Stigavi do take na kojoj se sada nalazimo, treba
lo bi, u stvari, p o n o v n o proitati svih s e d a m poglavlja, to s m o ih
itali u njihovu antropolokom aspektu, razumijevajui ih sada u
njihovu metafizikom aspektu i n a k o n ovog o p e t o v a n j a nastaviti
itanje V I I I poglavlja.
N e u , d a k l e , itati R e z i m e koji je sadran u 1. dijelu V I I I po
glavlja. Ali sam ovaj dio ima mali U v o d i mali Zakljuak, gdje
H e g e l ne rezimira metafiziki sadraj P h G e , ve govori o o v o m
R e z i m e u . N o , k a k o sam i ja govorio o o v o m R e z i m e u , prevest u i
protumaiti ovaj U v o d i ovaj Zakljuak. Ovi e tekstovi potkrijepiti
i u p o t p u n i t i o n o to sam g o r e kazao.
U z m i m o najprije dvije prve reenice U v o d a . H e g e l u njima ka
e ovo (550. str., 11-20. r ) :
Stvarobitkujui-predmet je, dakle, s jedne strane, neposredan dani-Bitak (Sein),
tj. stvar kao takva; - ono to odgovara neposrednoj [izvanjskoj-] Svijesti [tj. Osjetu] .
[Stvarobitkujui-predmet] s druge strane, jeste in-postajanja-drukijim od samog se
be, njegov odnos (Verhaltnis) ili Bitak za drugo i [on je, takoer] Bitak-za-sebe; [on
je tako] odreenost (Bestimmtheit), - to odgovara Opaaju. Napokon [stvarobitkuju
i-predmet] jeste Bitna-stvarost ili Openita-bitnost, - to odgovara Razumu. [Uzet]
kao Cjelina-ili-ukupnost, stvarobitkujui predmet je silogizam, tj. dijalektiko-kretanje
Openite-bitnosti [koja prolazi] kroz Odreenje (Bestimmung) [da bi ila] prema Poje
dinanosti, - kao i obratno, kretanje [koje ide] od Pojedinanosti prema Openitoj-bitnosti [prolazei] kroz Pojedinanost [uzetu] kao [dijalektiki-] ukinutu, tj. kroz
Odreenje.
U o v o m tekstu H e g e l govori o stvarobitkujuem-predmetu, o
p r e d m e t u Bevvusstseina, a ne o Svijesti koja reflektira na s a m u sebe,
tj. o Samosvijesti; govori o Svijetu, a ne o ovjeku. D a k l e , u Rezi
m e u koji slijedi bit e rije o metafizici, a ne o antropologiji.
307
D a s Bevvusstsein otkriva d e n Gegen-stand. No das Bevvusstsein

ima tri aspekta: 1) n e p o s r e d n u , t j . osjetilnu Svijest, koja je Osjet; 2)
O p a a j ; 3) R a z u m . D a k l e , i der G e g e n s t a n d , p r e d m e t , t a k o e r , m o
ra imati tri aspekta.
Najelementarniji,
najneposredniji
oblik
izvanjske-Svijesti je
Osjet. A Osjet je uvijek pojedinaan: to je o n o osamljeno hic et nunc,
lieno svakog o d n o s a : toliko s o n i m to o n o nije koliko sa samim
s o b o m ; n e m a pravog o d n o s a izmeu onog to osjea i onog to je
osjeano. Osjet je neto, ali ne j e d n a stvar; on je stvar k a o ta
kva ( D i n g u b e r h a u p t ) , koja je o n o to o n a j e , a da se ne suprot
stavlja drugoj stvari niti da od nje zavisi. A budui da Osjet otkriva
stvarobitkujui-predmet, t j . Bitak, treba da u p r e d m e t u , u Bitku ima
neki aspekt koji odgovara Osjetu. N o , biti - uvijek znai biti hic et
nunc; biti - uvijek znai biti neto; biti - uvijek znai biti o n o to
se bilo prije n e g o se postalo n e t o d r u g o , nezavisno od toga da po
stoji neto d r u g o , ne odnosei se na o n o to se jest niti na o n o to se
nije; biti - uvijek znai biti ve prije svog o d r e e n j a da se b u d e to
i prije o d r e e n j a da se to b u d e kroz svoje unutranje i vanjske
odnose.
Ali, Osjet je samo j e d a n konstitutivni-element izvanjske-Svijesti,
u m j e t n o izolirani e l e m e n t , j e r se o n , u stvari, uvijek upotpunjava u
Opaaju. N o , Opaaj j e neto o d r e e n o . O n j e , dakle, bitno o d n o s :
o d n o s izmeu opaanika i o p a e n o g ; odnos izmeu onog to je opa e n o i o n o g to je opaeno, t j . izmeu same stvari i njezinih kvalite
ta i o d n o s ovih kvaliteta m e u s o b o m . A budui da Opaaj jest, bu
dui da se on uklapa u Bitak, otkrivajui ga, sam Bitak ima j e d a n
aspekt koji odgovara O p a a j u . Bitak - t a k o e r i uvijek, znai biti
neto o d r e e n o ; biti - znai biti ovakvo ili o n a k v o n e t o ; biti - znai
postojati za sebe suprotstavljajui se svemu to se nije, iskljuujui
od sebe to to se nije i samim tim, to znai postojati za ovo drugo i
po o v o m d r u g o m , u i po o d n o s u Istog onoga to se jest samo u sebi
s D r u g i m to se nije; biti - znai, dakle, i odnositi se p r e m a s a m o m
sebi: to znai razlikovati o n o to se jest od onoga to se jest, a t o , u
isto vrijeme, znai biti sve to se jest; biti - znai, dakle, biti d r u g o ,
a da se jest, uza sve t o , ja s a m , to znai postajati drukijim n e g o to
se jest; biti - dakle, ne znai s a m o biti neto n e g o i biti j e d n a
stvar koja je uvijek odreena-i-specifina, to ne znai samo biti
osamljen ili biti j e d a n i jedini u n u t a r samoga sebe n e g o i biti poblie
o z n a e n , t j . biti, s j e d n e s t r a n e , k a o to su izvjesne druge stvari, a, s
druge s t r a n e , biti drukiji nego to su druge druge-stvari.
20*
308
Ali, stvarna izvanjska-Svijest n i k a d a nije s a m o Osjet i Opaaj;

o n a je uvijek jo i Razum. K a d a o p a a m ovaj stol, ja ne opaam da
je to stol; moje O p a a n j e mi ne otkriva da je ovaj stol j e d n a realiza
cija stola uope. I p a k , stvarni stol nije s a m o n e k a stvar koja ima
opaljiv oblik, nego stol, t j . o d r e e n a stvar koja o d g o v a r a rijei
stol. Na svijetu ne postoje s a m o Osjeti i Opaaji: p o s t o j e , tako
e r , i rijei koje imaju neki smisao, t j . pojmovi. N o , rije ili p o j a m ,
putajui n e t a k n u t i m p o s e b a n ili o d r e e n i sadraj opaljive stvari,
rastavlja ovaj sadraj od hic et nunca Osjeta bitka ove stvari. O V A J
stol je ovdje i sada, ali ovaj S T O L m o e , t a k o e r , biti kasnije i
drugdje; stol U O P E , naprotiv, jeste uvijek i nije nigdje. M e u t i m ,
rije stol, koja odgovara stolu uope, o p a e n a je i o u e n a ovdje i
sada: o n a j e , uza sve to to je pojam, j e d n a stvar i neto, sasvim k a o sam ovaj stol, k o j e m u o n a j e d n a k o t a k o o d g o v a r a . Rije-pojam bitkuje k a o to bitkuju stvari; i o n a p r i p a d a Bitku. To e rei
da je i stvarni Bitak, u j e d n o m od svojih a s p e k a t a , - Pojam. Biti
znai, dakle, biti openit: biti - znai biti neto vie i d r u g o od o n o g a
to se jest u posebnom-odreenju svog bia.
Svaka stvarna izvanjska-Svijest je cjelina koju tvore osjet P O J E
D I N A N O G , opaaj P O S E B N O G i razum O P E N I T O G ; a ova
Cjelina j e dijalektiko-kretanje koje sabire P O J E D I N A N E Osjete,
S P E C I F I C I R A J U I ih u O p a a j e k o j e P O O P U J E R a z u m , ili kre
tanje koje, o b r a t n o , ini d a O P E N I T I R a z u m , S P E C I F I C I R A N
O p a a j e m , pronie u osjetilnu P O J E D I N A N O S T . A b u d u i da je
stvarna izvanjska-Svijest stvarnost koja otkriva stvarni Bitak, sam
stvarni Bitak je ova Cjelina nastala kroz ovo trojstveno dijalektiko-Kretanje. Bitak je stvarno takav kakav se oblikuje u n e g a t o r s k o m ili
stvaralakom Djelovanju ljudskog R a d a i njime; no ovaj R a d polazi
od O P E N I T O G pojma koji on S P E C I F I R A njegovim opaljivim
materijalnim ostvarenjem i na taj ga nain u k l a p a u P O J E D I N A
NO hic et nunc Osjeta. Isto t a k o , o b r a t n o , Bitak je stvarno o n a k a v
kakav se pokazuje kroz izvanjsku-Svijest, koja polazi od P O J E D I
N A N O G Osjeta da bi dola do O P E N I T O G Razuma prolazei
kroz P O S E B N O Opaaju.
Izvanjska-Svijest objavljuje ove tri strane Bitka. A Reflexionsphilosophie objavljuje tri strane s a m o izvanjske-Svijesti. Za H e g e l a
se sada radi o t o m e da ukine o p r e k u izmeu Svijesti i njezinog Pred
m e t a . P o t r e b n o je da izvanjska-Svijest shvati da je o n a s a m a isti Bi
t a k k a o i njezin stvarno-bitkujui-Predmet. A u tu svrhu dostaje da
se otkrije cjelovito-jedinstvo triju strana stvarobitkujueg-Predmeta i
da se uvidi k a k o se o n o p o d u d a r a sa cjelovitim-jedinstvom triju stra-
309
na izvanjske-Svijesti. D r u g i m rijeima, izvanjska-Svijest m o r a znati

da o n a jeste svoj stvarobitkujui-Predmet u svakom od svojih aspeka
ta i, sljedstveno, u s a m o m njihovom totalitetu.
A to je o n o to kae H e g e l (550. str., 20-21. r . ) :
Prema ova tri posebna-odreenja [izvanjska-] Svijest mora, dakle, znati-ili-spoznati stvarobitkujui-predmet kao samu sebe.
Ali, k a o to sam to ve r e k a o , ne radi se o t o m e da se u P h G i
opie Bitak u njegovom p o t p u n o m totalitetu: to e biti t e m a same
Znanosti, k a k o e biti izloena u Enciklopediji. P h G a (u svojih
sedam prvih poglavlja) p o k a z u j e o p r e k u Svijesti i P r e d m e t a i opisuje
s a m o Svijest; metafiziki aspekt P h G e opisuje Svijest ukoliko ob
javljuje P r e d m e t , ali ne s a m Predmet objavljen po Svijesti. Valja sa
mo shvatiti k a k o je mogla nastati identifikacija Svijesti i P r e d m e t a
koja karakterizira Z n a n o s t . A to shvatiti - znai p o s t u p n o ispitati
sve e t a p e objave P r e d m e t a kroz Svijest koja se jo osjea njemu suprotstavljenom. N o , ukoliko s e o n a s m a t r a suprotstavljenom P r e d m e
t u , o n a mu je stvarno suprotstavljena k a o Svijest: Svijest koja se
osjea suprotstavljenom P r e d m e t u stvarno mu je suprotstavljena k a o
stvarni S u b j e k t , t j . k a o ovjek. D a bismo razumjeli dolazak Zna
nosti, t r e b a , dakle, da p o s t u p n o ispitamo, t a k o e r , i e t a p e ili m o
gunosti ljudske egzistencije. Ali, u R e z i m e u koji e slijediti o n e e
biti p o s t u p n o ispitane s a m o u svom metafizikom aspektu; drugim
rijeima, n e e biti o p e t o v a n i egzistencijalni stavovi k a o egzistencijal
n i ; podsjetit e se s a m o na spoznajni stavovi k a o egzistencijalni; pod
sjetit e se s a m o na spoznajni e l e m e n t koji je impliciran u svakom
od njih: ne na aspekte B i t k a koji su objavljeni u i po ovim razliitim
spoznajnim stavovima n e g o na s a m e ove stavove ukoliko su oni o b
jave razliitih aspekata Bitka.
I to H e g e l sada kae (550. str., 21-27. r . ) :
Nije, meutim, [u PhGi] rije o znanju ([uzetom] kao istom pojmovnom-shvaanju stvarobitkujueg-predmeta; ovo znanje mora, naprotiv, biti pokazano (aufgezeigt) u svom nastajanju (tj. u svojim konstitutivnim-elementima) u znaenju koje pri
pada [izvanjskoj-] Svijesti kao takvoj; a konstitutivni-elementi pojma u pravom smislu,
tj. istoga znanja, [moraju biti pokazani] u obliku konkretnih-oblikovanja [izvanjske-]
Svijesti.
D a k l e , svaka od s p o m e n u t i h e t a p a jeste pojedinaan oblik o p r e
ke i z m e u Svijesti i P r e d m e t a . U ovim, d a k l e , e t a p a m a P r e d m e t nije
objavljeni p o t p u n i Bitak, t j . D u h ili Logos. On to nije jer je u sva-
310
koj etapi objavljen samo j e d a n dio Totaliteta, no objavljeni dio

stvarno se ne p o d u d a r a s objaviteljskim dijelom. S a m o M u d r a c to
sabire sve m o g u e spoznajne stavove, s a m o ovo t o t a l n o u p o t p u n j e
nje izvreno po M u d r a c u ukida u Znanosti filozofsku o p r e k u
spoznavajueg Subjekta i spoznatog O b j e k t a .
A to kae Hegel u reenici koja slijedi (550. str. 28-37. r . ) :
Uslijed toga se u [izvanjskoj-] Svijesti [uzetoj] kao takvoj [tj. kako je ona bila
prouavana u sedam prvih poglavlja PhGe] stvarobitkujui-predmet ne pojavljuje jo
kao duhovno bitno-bivstvo (bitnost - prev.), kao to smo ga upravo izrazili [u ovom
VIII poglavlju, gdje smo ve govorili sa stajalita apsolutnog Znanja]. A dranje (Verhalten) [izvanjske-] Svijesti prema stvarobitkujuem-predmetu nije ni razmatranje
ovog posljednjeg u ovom Totalitetu [uzetom] kao takvom [koje od njega ini jednu du
hovnu bitnost] ni razmatranje u njegovom istom-ili-apstraktnom pojmovnom-obliku
(reinen Begriffsform), nego jednim dijelom konkretan-oblik (lik - prev.) [izvanjske-]
Svijesti, a drugim dijelom broj (Anzahl) takvih konkretnih-oblika koje mi sabiremo u
[PhGi] i u kojima se Totalitet konstitutivnih-elemenata stvarobitkujueg-predmeta mo
e pokazati samo [kao] razrijeen na svoje konstitutivne-elemente (momente prev.).
D a k l e , da bi se prelo od Filozofije na M u d r o s t , t r e b a sabrati
sve mogue Filozofije. N o , to se m o e uiniti s a m o a k o se sabralo
sve egzistencijalne mogunosti i ako se postalo svjesnim ovog sabira
nja. Ali, da se to doista izvri, t r e b a sabrati i Filozofije uzete k a o
filozofije. D r u g i m rijeima, t r e b a sabrati sve spoznajne e l e m e n t e
sadrane u svim egzistencijalnim stavovima, t r e b a sabrati sve aspekte
svjesne egzistencije, ukoliko je ova upravljena p r e m a P r e d m e t u , a
n e reflektirana n a samu sebe. N o sve n u n e e t a p e p o s t e p e n o g objav
ljivanja P r e d m e t a bile su ve opisane u s e d a m prvih poglavlja P h G e .
Da bismo izvrili njihovo sabiranje, koje d o p u t a da p r e e m o od Fi
lozofije na M u d r o s t , dovoljno j e , dakle, da ih jo j e d n o m p o s t u p n o
r a z m o t r i m o konstatirajui da se o n e u z a j a m n o u p o t p u n j u j u , a da se
bi ne protivrjee i da na taj nain tvore j e d n u u sebe zatvorenu cjeli
n u , od koje se ne m o e nita oduzeti i kojoj se ne m o e nita d o d a t i .
A to kae H e g e l u reenici koja zavrava U v o d (550. str. 38-41.
r.):
Prema tome, u pogledu ove strane shvaanja (Erfassens) stvarobitkujueg-pred
meta [tj. u pogledu shvaanja predmeta], kao to ono postoji u konkretnom-obliku
[izvanjske-] Svijesti, dovoljo je podsjetiti na prethodne konkretne-oblike, koje smo
ve susreli [u sedam prvih poglavlja PhGe].
S a d a dolazi s a m tekst 1. dijela Poglavlja, koji ja ne k o m e n t i r a m .
Rei u s a m o ovo:
311
K a d a je Hegel govorio o Osjetu, o Opaaju i o R a z u m u , nije

i m a o u vidu s a m o Osjet itd. u p r a v o m smislu rijei, tj. pojave to ih
opisuje u tri prva poglavlja P h G e . O v a tri oblika izvanjske-Svijesti
p o n o v n o se nalaze, sublimirajui se, u svim egzistencijalnim stavovi
m a ; tanije, - u svim spoznajnim aspektima ovih stavova. Svaki egzi
stencijalni stav je svjestan; a k a k o je svaka Svijest Osjet, Opaaj i
R a z u m , svaki egzistencijalan stav je p o s e b a n oblik objave Bitka pu
t e m O s j e t a , Opaaja i R a z u m a ; a k a k o su ove objave stvarne, sam
Bitak je doista takav kakav se pojavljuje u ovim objavama. Stoga
H e g e l u ovom R e z i m e u ne rezimira s a m o tri prva poglavlja p o d na
slovom Sinnliche Gevvissheit, W a h r n e h m u n g i Verstand, n e g o
svih s e d a m fenomenologijskih poglavlja zajedno.
S d r u g e s t r a n e , svaki egzistencijalna e t a p a je ve j e d n o sabiranje
p r e t h o d n i h e t a p a : dakle, i sabiranje njihovih spoznajnih a s p e k a t a .
Posljednja e, dakle, e t a p a biti sabiranje sviju e t a p a u o p e : a Totali
tet j o nije postignut j e d i n o zato to se cjelina koju predstavlja ova
posljednja e t a p a jo suprotstavlja e l e m e n t i m a koje sabire. D r u g i m ri
j e i m a , u posljednjoj etapi svi aspekti Bitka ve su objavljeni, i oni
su objavljeni u svom jedinstvu. D a k l e , tu je Bitak objavljen u svom
T o t a l i t e t u : sadraj Z n a n j a postignut u ovoj posljednjoj etapi je tota
lan, t j . apsolutan ili a p s o l u t n o istinit. Ali, iskljuujui se iz svog vla
stitog sadraja, Z n a n j e ove e t a p e jo se suprotstavlja ovom t o t a l n o m
sadraju. Bitak je sada objavljeni Totalitet, ali objavljeni Totalitet
koji se jo otkida od svoje objave; O B J A V L J E N I Bitak sada je tota
lan, ili je jo o p r e a n Bitku koji ga objavljuje. A ovaj totalni, a ipak
n e e m u o p r e a n Bitak je t r a n s c e n d e n t n i B o g kranske Teo-logije.
O v a Teo-logija j e , po definiciji, posljednja e t a p a Refleksije na
D u h . Da bi se odatle prelo na Znanost koja je objavljeni Bitak ili
D u h , dovoljno j e , d a k l e , ukinuti ovaj e l e m e n t transcendencije. T r e
ba se identificirati sa kranskim B o g o m ; treba znati i moi kazati da
je totalni Bitak o k o m e govori kranska Teologija, u stvari, sam
ovjek koji o njemu govori.
To kae Hegel u m a l o m Zakljuku svog R e z i m e a .
U o v o m R e z i m e u Hegel je jo j e d n o m p o k a z a o k a k o i zato o
vjek postajui M u d r a c uspijeva da ukine Theosa Theo-logije i da
t a k o , n a p r o s t o , p r e e na Logiku, t j . na svoju vlastitu diskurzivnu mi
sao (Logos) shvaenu k a o misao Boju prije stvaranja Svijeta. On je
tu p o k a z a o k a k o ovjek k o n a n o uspijeva da b u d e i da zna da je B o g ,
- B o g stvoritelj i objavitelj kranske Teologije, apsolutni trojedini
B o g koji u sebi obuhvaa i zatvara Totalitet Bitka i njegove O b j a v e .
312
U Zakljuku H e g e l najprije kae ovo (555. str., r. 4. o d o z d o 556, r. 3):

to je bilo u Religiji [uope, a posebno u kranskoj Teologiji] sadraj, tj. oblik
predoivanja druge-bitnosti, ovdje je [tj. u apsolutnom Znanju], dakle, vlastito
djelovanje (Tun) osobnog-Ja (Selbsts). Pojam to povezuje [tako] da je sadraj vlastita
djelatnost osobnog-Ja. Jer, kao to to vidimo, ovaj pojam je znanje-ili-spoznaja [inje
nice] da je djelovanje osobnog-Ja [izvreno] u njemu samom sva (aller) bitna-stvarnost
(Wesenheit) i sva empirijska-opstojanost (Dasein); [on je] znanje-ili-spoznaja o ovom
Subjektu kao Supstanciji i o Supstanciji kao ovom znanju-ili-ovoj-spoznaji djelovanja
Subjekta.
To j e , na prvi pogled, suvie j e d n o s t a v n o . Dovoljno je proitati
neki prirunik kranske teologije (podvlaim: k r a n s k e ) , gdje je
Bog doista beskrajan i t o t a l a n Bitak, pa da, poto s m o ga proitali,
k a e m o : Bitak o k o j e m u je rije - to sam ja sam. To j e , zaista, jed
nostavno. I p a k n a m se jo d a n a s ini da je to besmislica, glupost
kojoj n e m a p a r a . I mi proglaujemo l u a k o m o n o g a tko to o t v o r e n o
tvrdi. To e rei da je to suvie teko tvrditi (razumije se: ozbiljno).
A, u stvari, p r o t e k l a su tisuljea filozofijskog miljenja prije nego
to je doao jedan Hegel da se usudi to rei. T o , prije svega, znai
da nije bilo lako doi do p o j m a kranskoga Boga. A zatim da se,
k a d se do njega dolo, nije bilo lako identificirati s ovim p o j m o m ,
primijeniti ga na samoga sebe. Hegel n a m kae da je to m o g u e sa
mo G r a a n i n u univerzalne i h o m o g e n e D r a v e . Jer, s a m o ovaj Gra
anin, tj. ovjek koji je na djelu ostvario trojstveni totalitet egzi
stencije krunou kretanja, koje se polazei od p o j e d i n a n o g vraa
u nj p o t o se uzdiglo do O p e n i t o g prolazei kroz P o s e b n o , - s a m o
ovaj G r a a n i n moe to da tvrdi, a da nije lud, m o e to da tvrdi i da
b u d e M u d r a c , m o e to da tvrdi objavljujui t a k o stvarnost, t j . iska
zujui apsolutnu Istinu.
A da se to uini, nije dovoljno vjerovati u samoga s e b e , k a o to
se vjeruje u Boga. K a o to je Religija Religija, a ne j e d n o strogo
privatno, uvstveno stanje, samo onoliko koliko je o n a Teo-logija, t a k o je M u d r o s t M u d r o s t , a ne megalomanija, s a m o onoliko
koliko je o n a Logika. N o , do ove Logike m o e se doi s a m o poto
se napisala P h G a , t j . poto su se sabrali - kroz njihovo razumijeva
nje - svi mogui stavovi Samo-svijesti i Izvanjske-svijesti. Ali, o v o
obino sabiranje o n o g a to je ve bilo dovoljno je da se ostvari o n o
to jo n i k a d a nije postojalo, n a i m e M u d r o s t .
313
A to H e g e l kae u reenici kojom zavrava Zakljuak (556. str.,

4-9. r . ) :
to smo mi ovdje dodali [tj. u Rezimeu koji prethodi] znai jedino: dijelom,
okupljanje pojedinanih-i-osamljenih konstitutivnih-elemenata od kojih svaki u svom
principu predstavlja ivot cijelog-ili-potpunog (ganzen) Duha, [a] dijelom, pridrava
nje (Festhalten) pojma u obliku pojma iji [ovoga pojma] sadraj bi proizaao iz spo
menutih [u PhGi, ak bez ovoga upotpunjujueg Rezimea] konstitutivnih-elemenata, a
proizaao bi ve sam od sebe [nezavisno od ovog Rezimea, ali samo] u obliku jednog
lika izvanjske-Svijesti.
Konkretni-oblik (lik - p r e v . ) izvanjske-Svijesti koji proizlazi iz
ovog okupljanja - jeste M u d r o s t ili, k a k o kae Hegel, apsolutno
Z n a n j e . To j e , ako se h o e , M u d r a c uzet k a o p r a z a n recipijent
M u d r o s t i : R e z i m e koji je d a n u o n o m to p r e t h o d i ini ga sposobnim
da b u d e ispunjen; ispunit e ga Z n a n o s t izloena u Enciklopediji.
R e z i m e sadran u 1. dijelu V I I I poglavlja p o k a z a o je k a k o se
M u d r a c r a a iz filozofijskog razvoja ovjeanstva. Ovaj dio p o k a z u
j e , d a k l e , M u d r a c a u njegovim odnosima p r e m a Filozofiji ili p r e m a
Filozofima. Sada e, u 2. dijelu, H e g e l opisati samog ovog M u d r a c a ,
t j . ovjeka koji, p o t p u n o se poistoveujui s T o t a l i t e t o m Bitka, i p a k
posjeduje osamljenu p o j e d i n a n u stvarnost: j e r i M u d r a c je neki
G o s p o d i n . Ali, u svojoj Mudrosti uzetoj k a o Znanost on je isto ta
ko openit i b e s k o n a a n k a o i sam Bitak to ga objavljuje njegova
Z n a n o s t . A u 3. i posljednjem dijelu V I I I poglavlja Hegel e govori
ti o onoj Z n a n o s t i koju se s p r e m a da izloi u d r u g o m dijelu svog Si
stema Znanosti U O P E ; - dio koji nikada nije bio napisan i koji je
bio zamijenjen Enciklopedijom filozofijskih Z n a n o s t i .
PETO PREDAVANJE
TUMAENJE D R U G O G DIJELA
V I I I P O G L A V L J A ( s t r a n e 556, r. 10-561, r. 27)
U 1. dijelu V I I I poglavlja Hegel je rezimirao metafiziki sadr
aj sedam prvih poglavlja P h G e . Ovaj rezime ili, tanije, ova sabra
na i z a o k r u e n a cjelina ukida opreku izmeu Subjekta i O b j e k t a ko
ja se susretala u svakom od bitnih e l e m e n a t a . Z n a n j e sada nije vie
refleksija na Bitak; o n o , dakle, nije vie Filozofija. Z n a n j e je apso
lutno; o n o je sam Bitak koji se objavljuje u o v o m Z n a n j u i njime, ili
k a o ovo Z n a n j e . A ovo Z n a n j e , ova samo-objava bitka jeste die
Wissenschaft, Z n a n o s t . Ali ova t o t a l n a Z n a n o s t koja objavljuje Bi
tak kao takav pojavljuje se u Bitku k a o p o j e d i n a n a stvarnost. O v a
o b j e k t i v n a - S t v a r n o s t (Wircklichkeit), ova empirijska-egzistencija
( D a s e i n ) Z n a n o s t i je M u d r a c , koga H e g e l naziva das absolute Wissen, apsolutno Z n a n j e . (Das absolute VVissen - to je ovjekkoji-posjeduje-apsolutno-Znanje, k a o to je Selbstbevvusstsein ovjek-svjestan-sebe, a das Gevvissen - ovjek-obdaren-savjeu
i t d . ) . T r e b a , dakle, razlikovati izmeu M u d r a c a od mesa i kostiju i
M u d r o s t i , izmeu stvarnog i ivog recipijenta Z n a n o s t i i same ove
Z n a n o s t i . I H e g e l je napravio ovu distinkciju u Zakljuku 1. dijela.
Hegel tu distingvira Z n a n j e uzeto k a o Begriff (pojam) - to
je Z n a n o s t , od istoga ovog Z n a n j a uzetog k a o konkretni-oblik (lik
- prev.) izvanjske-Svijesti (Gestalt des Bevvusstsein), t j . k a o stva
ran ovjek: - to je M u d r a c , ili apsolutno Z n a n j e . I r e k a o je da se
M u d r a c konstituira prije Z n a n o s t i .
E v o to to znai. - S j e d n e strane, svaki egzistencijalni stav opi
san u P h G i jeste stvarno ili egzistencijalno sabiranje sviju p r e t h o d n i h
stavova. Posljednji stav j e , dakle, p o t p u n o sabiranje sviju moguih
stavova. S druge s t r a n e , svaki stav je svjestan, t a k o da se sa svakim
novim stavom Samosvijest sve vie iri; posljednji stav ostvaruje,
dakle, p u n i n u Samosvijesti. A ova stvarna, sebe p o t p u n o svjesna egzi-
315
stencija, ova u empirijskoj-egzistenciji p o t p u n o ostvarena Samosvi

jest jeste M u d r a c , t j . apsolutno Znanje k a o Gestalt des Bevvuss
tseins. T a k o se M u d r a c pojavljuje na kraju sedam prvih poglavlja
P h G e k a o njihov rezultat. Ali, k a o takav, on se jo suprotstavlja Svi
j e t u : on je eine Gestalt des Bevvusstseins, lik izvanjske-Svijesti. Da
bi u k i n u o ovu o p r e k u , on m o r a sabrati ne s a m o totalitet egzistenci
jalnih stavova, koji su sebe svjesni, nego i totalitet spoznajnih stavo
va, koji su svjesni stvarobitkujue-stvarnosti, G e g e n - s t a n d a . To on
ini p o n o v n o mislei P h G u u njezinom metafizikom aspektu, t j . pi
ui R e z i m e sadran u 1. dijelu V I I I poglavlja. Prije tog R e z i m e a
postoji Mudrac k a o Gestalt des Bevvusstseins, k a o ovjek-u-Svijet u ; poslije ovog R e z i m e a postoji Mudrost, Znanost k a o Begriff
koji u sebi razumije, razumijevajui ga, Totalitet Bitka. Ili jo:
prije ovog R e z i m e a , t j . prije same P h G e postoji ovjek - sposoban
da napie P h G u , postoji Hegel k a o a u t o r P h G e ; poslije ovog Rezi
m e a , t j . poslije P h G e postoji ovjek - sposoban da napie Logiku,
ili, tanije, ovjek koji pie ovu Logiku, ili, jo bolje - postoji sa
ma ova Logika, t j . Z n a n o s t . A R e z i m e se zavrava s distinkcijom
ovih dvaju aspekata ostvarene M u d r o s t i , distinkcijom izmeu Mu
draca i Z n a n o s t i . Hegel je u o v o m R e z i m e u p o k a z a o k a k o i zato
M u d r a c dovrava stvarni historijski razvoj ovjeanstva i k a k o i zato
Z n a n o s t dovrava i zavrava idealni, filozofijski ili metafiziki razvoj.
1. dio V I I I poglavlja raspravlja, dakle, o historijskom i metafi
zikom p o s t a n k u M u d r a c a i Z n a n o s t i , d o k 2. dio raspravlja o s a m o m
M u d r a c u . 3. p a k dio raspravlja o Z n a n o s t i , k a k o e o n a biti izloena
u II dijelu Sistema (koji Hegel nije, u o s t a l o m , n a p i s a o ) .
2. dio V I I I poglavlja ima tri odsjeka. U 1. odsjeku Hegel izlae
pojam M u d r a c a : tu on kae to je M u d r a c k a o proizvoa Z n a n o s t i .
U 2. odsjeku H e g e l govori o stvarnosti M u d r a c a i kae to M u d r a c
jest: - najprije u "Wirklichkeit (u objektivnoj-stvarnosti), tj. u stvar
n o m Prostoru ili u Svijetu; zatim u Z e i t , u Vremenu; i n a p o k o n u
objektivno-stvarnom-Vremenu ili u objektivnoj-vremenitoj-Stvarnosti, t j . u Povijesti. U 3. odsjeku Hegel govori o Djelatnosti M u d r a c a ,
t j . o aktualizaciji njegova stvarnog Bitka (opisanog u 2. odsjeku).
No ova Djelatnost M u d r a c a u p r a v o je proizvoenje Z n a n o s t i , Wissenschaft, o kojoj e biti rije u 3. dijelu V I I I poglavlja P h G e i koja
e biti izloena u Logici.
316
U o n o m to slijedi tumait u 1. odsjek 2. dijela i 1. e t a p u 2.

odsjeka.
P o n a v l j a m o jo j e d a n p u t , u 1. odsjeku izlae Hegel p o j a m M u
draca, uzetog k a o proizvoaa Z n a n o s t i , i koliko se razlikuje od sa
m e ove Z n a n o s t i .
On tu najprije kae ovo (556. str., 10-15. r . ) :
Ovaj posljednji konkretni-oblik (lik - prev.) Duha [tj.] Duh koji daje svojemu
potpunom i pravom-ili-istinskom sadraju ujedno oblik osobnog-Ja (sopstva - prev.), i
[koji] time [samim] ostvaruje ovaj pojam, ostajui u ovom ostvarenju unutar svog poj
ma, [ovaj posljednji konkretni-oblik Duha] jeste apsolutno Znanje. To je Duh koji
sebe-zna-ili-spoznaje u konkretnom-obliku-Duha ili, drugim rijeima, to je Znanje-koje-shvaa-kroz-pojam.
D a s absolute Wissen, apsolutno Z n a n j e nije M u d r o s t , ve
M u d r a c : to je ovjek od m e s a i kostiju koji, svojim D j e l o v a n j e m ,
ostvaruje M u d r o s t ili Z n a n o s t . H e g e l , n a i m e , kae da je to eine
Gestalt des Geistes. To je j e d a n konkretan-oblik (lik - prev.) sli
an oblicima koji su prouavani u s e d a m p r e t h o d n i h poglavlja. Ov
dje Hegel k a e : Gestalt des Geistes. Ali j e , j e d a n r e d a k iznad toga,
na kraju 1. dijela r e k a o : Gestalt des Bewusstseins. To je jo, da
kle, j e d n a realizaciji izvanjske-Svijesti. D r u g i m rijeima, radi se jo
o stvarnom ovjeku koji ivi u Svijetu i za koga jo postoji j e d a n
vanjski Svijet, objektivna-stvarnost (Wirklichkeit) razlina od njego
ve subjektivne stvarnosti, od Selbst. Ali ova Gestalt je posljednja,
kae H e g e l , t j . ne m o e biti p r e m a e n a od Gestalt des Bevvusstseins. N a i m e , rezultat M u d r a e v a djelovanja ( T u n ) , t j . stvarnost
koja je po n j e m u proizvedena i koja, p r e m a t o m e , prelazi njegovu
d a n u stvarnost jeste Z n a n o s t . No Z n a n o s t nije vie ni subjektivna ni
objektivna; o n a nije vie subjektivna i pojedinana stvarnost to se
suprotstavlja objektivnom i o p e n i t o m Bitku; o n a jest ovaj B i t a k ,
ukoliko je objavljen u svome stvarnom T o t a l i t e t u . No Bitak-sam-sebiobjavljen-u-Totolitetu-svoje-stvarnosti, t j . Objektivna-stvarnost svje
sna same sebe ili objektivnostvarna Samosvijest, - jeste G e i s t , j e s t e
D u h . T a k o , p r e m d a je k a o stvaran ovjek eine Gestalt des Bewusstseins, M u d r a c je k a o uesnik u Z n a n o s t i - eine Gestalt des
Geistes. A biti eine Gestalt des Geistes znai biti sam Geist.
J e r , Z n a n o s t je objava Totaliteta Bitka, a objavljeni totalni B i t a k je
sam D u h , a n e samo j e d a n konkretan-oblik-Duha. Z a t o H e g e l
moe definirati apsolutno Z n a n j e , t j . M u d r a c a proizvoaa Z n a n o
sti, k a o : Duh koji daje svojemu p o t p u n o m i pravom-ili-istinskom
sadraju oblik osobnog-Ja. Koliko se M u d r a c razlikuje od Z n a n o s t i ,
317
on je ljudski individuum, j e d n o osobno-Ja. Na taj nain je Z n a

nost uope i njegova Z n a n o s t , a o n a je to u d v o s t r u k o m smislu: o n a
je Z n a n j e koje mu p r i p a d a , jer je njegovo djelo ili rezultat njegova
djelovanja; o n a je i Z n a n j e koje samoga njega s a m o m njemu objav
ljuje, o n a je Z n a n j e iji sadraj je on sam, Z n a n j e koje je Samosvi
jest.
Ali, k a e H e g e l , ovaj sadraj Z n a n j a je p o t p u n i i pravi sadraj
Duha. M u d r a c ostvaruje u svojoj k o n k r e t n o j stvarnosti cjelovitost se
be svjesne ljudske egzistencije: b u d u i da je njegov sadraj totalan,
on j e , d a k l e , sadraj u o p e . A ovaj sadraj je pravi-ili istinski, t j .
objavljen u svojoj stvarnosti i ostvaren u svojoj objavi. M u d r a c misli
sve to se m o e misliti i k a d a M u d r a c ivi, djelatno je ve ostvareno
sve to se moe misliti: t a k o je totalitet njegova Z n a n j a obistinjen
t o t a l i t e t o m ostvarenja. Njegovo Z n a n j e je, dakle, isto t a k o , Z n a n j e
uope, tj. sadraj Duha. Ili, k a k o kae H e g e l : M u d r a c je D u h koji
ostvaruje svoj p o j a m i koji u j e d n o ostaje, u ovom ostvarenju, u n u t a r
svog p o j m a . U M u d r a c u i njime D u h ostvaruje svoj p o j a m , koji sve
shvaa (u d v o s t r u k o m smislu: sadravati i spoznavati); a ostva
rujui svoj p o j a m u M u d r a c u i njime D u h ostaje u n u t a r svog poj
ma, j e r a k o je Bitak M u d r a c a ( k a o svakog ovjeka) njegovo D j e
lovanje, Djelovanje je sada djelovanje proizvoenja Z n a n o s t i , t j .
u p r a v o pojma koji sve shvaa, o b u h v a t n o g i razumijevajueg p o j m a
Totaliteta, t j . p o j m a Bitka koji jeste D u h . D a k l e , koliko se M u d r a c
p o d u d a r a sa svojom Z n a n o u , p o d u d a r a se sa Z n a n o u uope; a
budui da je on Z n a n o s t , on jeste D u h . Z a t o H e g e l m o e rei da je
M u d r a c D u h koji sebe zna-ili-spoznaje u k o n k r e t n o m - o b l i k u D u
h a . M u d r a c je j e d n o osobeno-Ja, t j . eine Gestalt, ali on zna da je
sadraj ovoga ja objavljeni ili shvaeni Totalitet Bitka, zna, d a k l e ,
da je ovaj sadraj, koji je njegov, t a k o e r sadraj D u h a ; zna da die
Gestalt to je on sam die Geistes-gestalt. A budui da on to jest i
da on to zna m o e se rei da Duh sebe zna ili se spoznaje k a o Ge
stalt u M u d r a c u i njime ili k a o M u d r a c . D a k l e , M u d r a c nije nita
d r u g o nego begreifendes Wissen; on jest Z n a n j e koje sve shvaa
j e r sve sadrava, i koje sve sadrava j e r sve shvaa.
U slijedeoj reenici Hegel jo precizira ovu definiciju M u d r a c a
(556. str., 15-19. r . ) :
Istina [objektivna] je ne samo po sebi potpuno indentina sa subjektivnom-izvjesnou. Ona je, takoer, konkretan-oblik subjektivne-izvjesnosti o samoj sebi. Ili
[drugim rijeima], ona je u obliku [= ona ima oblik] znanja-ili-spoznaje samog sebe u [sa
moj] svojoj empirijskoj-egzistenciji, tj. [ona ima taj oblik] za Duh koji-zna-ili-spoznaje.
318
U M u d r a c u die Wahrheit (tj. razumijevajua objava VVirklichkeit,

objektivne-stvarnosti)
koincidira sa die Gevvissheit), t j . sa subjektivnom-izvjesnou)
ili sa Z n a n j e m to ga M u d r a c ima o s a m o m
sebi, t j . M u d r a c , s j e d n e strane, djelatno ostvaruje, u svojoj kon
kretnoj i djelatnoj egzistenciji i n j o m e , ideju koju sebi stvara o sa
m o m sebi, t j . ideal to ga valja ostvariti; a, s druge s t r a n e , svijest
koju ima o s a m o m sebi jeste j e d n a totalna svijest u t o m smislu to je
o n a svijest o Totalitetu Bitka. I M u d r a c to zna. U n j e m u die Wahrheit ima die Gestalt d e r Gevvissheit seiner selbst. To e rei:
on zna da on sam jeste stvarni Totalitet to ga on objavljuje svojim
Z n a n j e m . Ili, jo, k a k o kae H e g e l : die VVahrheit je empirijska-egzistencija ( D a s e i n ) , j e r stvarni M u d r a c , t j . ovjek od m e s a i kostiju,
ostvaruje apsolutno Z n a n j e . A ovo apsolutno Z n a n j e postoji, za
ovog stvarnog M u d r a c a , k a o Znanje-ili-spoznaja sebe.
Mi ve z n a m o da se apsolutno Z n a n j e M u d r a c a razlikuje od ap
solutnog Z n a n j a P o b o n a ovjeka (kranina) j e d i n o z a t o to je o n o
spoznaja sebe. A na to Hegel podsjea u dvije reenice koje slijede
(556. str., 19-20. r . ) :
Istina [tj. Znanost] je [isti] sadraj koji, u Religiji, jeste jo ne-identian sa svo
jom subjektivnom-izvjesnou. No ovaj identitet [objektivne-istine i subjektivne-izvjesnosti] sastoji se u injenici da je sadraj [teoloki, tj. Bog,] dobio [u Znanosti] kon
kretan-oblik osobnog-Ja [razumije se: ljudskog].
U teolokom Z n a n j u Istina objavljuje j e d n u b i t n o drukiju
stvarnost od o n e Z n a n j a i njegove empirijske podloge: B o g je neto
drugo od teologa i Teologije. U Z n a n j u M u d r a c a , n a p r o t i v , P r e d m e t
Z n a n j a , s a m o Z n a n j e i Subjekt koji ga posjeduje jesu j e d n o . I H e
gel kae da je ova coincidentia oppositorum zbiljska i da se dogaa
j e r je Sadraj d o b i o oblik osobnog-Ja. N o , Sadraj teolokog Z n a
nja je Bog: moe se identificira s B o g o m u t o m smislu to on totali
tet svog Z n a n j a ne upravlja p r e m a Bitku djelomino drukijem od
sebe, ve p r e m a Bitku koji je on sam, jer je ovaj Bitak sav Bitak.
Ovdje se, d a k a k o , ne radi o nekoj unio mystici, a termin B o g
ovdje je samo metafora: n e m a Bitka s kojim se M u d r a c sjedinjuje,
j e r on jeste totalan Bitak; a on je Bog j e d i n o u t o m smislu to je
totalitet njegova Z n a n j a , koji je totalitet Istine uope, s a m o razvija
nje j e d n o g sum qui sum: on uistinu jest sve to jest; a on to kae; a
on jest sve to on kae. D r u g i m rijeima, njegov Bitak jeste njegovo
Z n a n j e o njegovom bitku: on jest objava Bitka, j e r on jeste objav
ljeni Bitak. Ili, jo: Z n a n j e koje ima o svom bitku jeste sam nje-
319
gov B i t a k ; on je Z n a n j e , i bitkujui kao Z n a n j e , on je o n o to jest,

tj. Mudrac.
A to Hegel kae u dvjema slijedeim reenicama (556. str., 2227. r . ) :
Ono to je [samim] time postalo element empirijske-egzistencije, tj. oblik stvarobitkujue-predmetnosti za [izvanjsku-] Svijest, - jeste sama bitna-stvarnost, naime
pojam. Duh, pojavljujui-se-ili-objavljujui [izvanjsko-] Svijesti u ovom elementu [em
pirijske-egzistencije], ili, to je ovdje isto, proizveden od [izvanjske-] Svijesti u ovom
elementu - jeste Znanost.
Z n a n o s t je proizvedena od Mudraca, M u d r a c je proizvoa Z n a
nosti. Koliko je M u d r a c Dasein, j e d n a empirijska-egzistencija, t j .
koliko je stvaran ovjek, on je jo Bevvusstsein, izvanjska-Svijest
koja stoji n a s u p r o t stvarobitkujueg-predmeta, n a s u p r o t Gegenstanda. Ali, za M u d r a c a ovaj stvarobitkujui-predmet nije vie Svi
jet ili P r i r o d a , nego Z n a n o s t ili Begriff, P o j a m . On ivi i djeluje, ali
on ivi s a m o kroz Z n a n o s t i djeluje s a m o za Z n a n o s t . A b u d u i da
ivi i djeluje kao stvaran ovjek, proizvod njegove djelatne egzisten
cije, t j . Z n a n o s t ili P o j a m , t a k o e r ima j e d n u empirijsku-egzistenciju, j e d n o D a s e i n : a k o je M u d r a c ovjek od mesa i kostiju, Z n a n o s t
je stvarno izreen govor ili j e d n a knjiga (Biblija). Ovu knjigu je
proizveo M u d r a c ; a, u isto vrijeme, o n a mu se pojavljuje k a o G e
gen-stand, k a o stvarobitkujui-predmet, k a o j e d n a izvanjska stvar.
Ali, sadraj ovog p r e d m e t a - to je sam M u d r a c . N o , Bitak koji sa
m o g a sebe proizvodi i koji se sam s a m o m sebi objavljuje jeste D u h .
A D u h koji postoji emprijiski u obliku G o v o r a , Logosa, P o j m a - je
ste Z n a n o s t , die Wissenschaft, izloena u j e d n o j Knjizi.
M u d r a c se poistoveuje sa ovom Z n a n o u , a ova Z n a n o s t ob
javljuje Totalitet Bitka. M u d r a c se, dakle, poistoveuje s ovim Tota
litetom: njegovo Ja je openito J a ; on u svojoj osobenoj egzistenciji
ostvaruje svjesnu cjelovitost Bitka. Ali, Z n a n j e M u d r a c a je njegovo
Z n a n j e u d v o s t r u k o m smislu: o n o je njegovo djelo i o n o objavljuje
bitak koji je on sam. Stoga, m a k a r je openito, Ja M u d r a c a ostaje
njegovo J a ; o n o je ein Selbst, j e d n o osobeno-Ja, Ja j e d n o g k o n k r e t
nog ovjeka koji se zove G e o r g VVilhelm Friedrich Hegel.
A to H e g e l kae u reenici to slijedi (556. str., 28-32. r . ) :
Priroda, konstitutivni-elementi i [dijalektiko-] kretanje ovoga. Znanja proizla
ze, dakle, [iz analize koja prethodi] tako [da se moe rei] da je ovo Znanje isti bi
tak-za-sebe Samosvijesti. Ovo Znanje [apsolutno, tj. Mudrac] jeste [openito] Ja koje
je ovo Ja i nijedno drugo, a koje je, isto tako, neposredno posredovano, tj. jedno
[dijalektiki-] ukinuto ope Ja.
320
U openitoj Z n a n o s t i , u M u d r a c u , Pojedinanost nije p o n i t e n a

ve dijalektiki-ukinuta: o n a je t u , , d a k l e , sauvana ( o d r a n a ) u
pogledu bitnog i uzdignuta u ovoj svojoj biti. Ne radi se ( k a o u te
olokoj mistici koja, uostalom uzalud, pokuava objasniti unio mysticu) o t o m e da se sjedinim s danim T o t a l i t e t o m , bitno razlinim od
Pojedinanosti koja sam j a ; ne radi se o t o m e da se o d r e k n e m svoje
Pojedinanosti ili Osobnosti, da se u t o p i m u apsolutu. N e ! M u d r a c
prestaje biti j e d n a Pojedinanost, eine Einzelheit, zato to on sam
postaje openit, i to ostajui o n o to jest: - Pojedinac. Njegova P o
jedinanost i njegova O s o b e n o s t sauvane su u njegovom T o t a l i t e t u :
on ostaje ovjek i ostaje ovaj ovjek, ostaje G. W. F. H e g e l . On se,
d o d u e , reducira na svoje Z n a n j e , a njegovo Z n a n j e je openito; ali
to je ipak njegovo Z n a n j e , koje nitko drugi osim njega nije m o g a o
ostvariti.
O v o je mogue s a m o u hegelijanskom apsolutnom Z n a n j u , t j .
ateistikom, antropo-teistikom ili ego-teistikom znanju. T e o l o k o
Z n a n j e , iji je sadraj apsolutni Bitak drukiji od ovjeka, niti ljud
sku individualnost umjesto da je dijalektiki-ukine uvajui je i uz
diui j e . M u d r a c je sinteza Pojedinanog i O p e g (tj. istinska indi
vidualnost) s a m o zato to njegovo Z n a n j e ima za sadraj isto Ja ko
j e j e o n sam.
O v o H e g e l izraava k a k o slijedi (556. str., 32-39. r . ) :
Ovo Ja [Mudraca] ima neki sadraj koji ono razlikuje od samoga sebe. Jer ovo
Ja je isti negatorski-Negativitet, tj. in razdvajanja sebe: on je [dakle] [izvanjska-]
Svijest. [Ali] u samoj svojoj razlici, ovaj sadraj je Ja. Jer, ovaj sadraj je [dijalekti
ko-] kretanje ina-dijalektikog-ukidanja samoga sebe, tj. [tano] isti isti negatorskiNegativitet koji je Ja [uope]. U ovom sadraju [uzetom] kao razlinome [od Ja] Ja je
reflektirano u samo sebe. [A] sadraj je pojmovno-shvaen jedino time da je Ja kod
(bei) samoga sebe u svome drugo-bitku.
Ja M u d r a c a je izvanjska-Svijest to se suprotstavlja stvarobitkuj u e m - p r e d m e t u : M u d r a c se razlikuje od svoje Z n a n o s t i , a Z n a n o s t
se razlikuje od svojeg p r e d m e t a . Postoje, dakle, tri razline stvari:
M u d r a c , njegova Knjiga i stvarni Svijet koji sadri o b o j e . Sve se, da
kle, d o g a a u ovostranosti, u n u t a r empirijske-egzistencije Dasein-a.
M u d r a c ostaje ovjek; o n , dakle, stalno izraava svojom egzistenci
j o m samu bit ljudskoga bitka, t j . Negativnost. I zato se on dalje su
protstavlja j e d n o m ne-Ja, stvarobitkujuem-predmetu, koji - budui
da nije on - m o r a biti od njega ukinut a k o on hoe da ostvari samo
ga sebe. Ali, ukidanje stvarobitkujueg-predmeta i, sljedstveno,
o p r e k e izmeu Ja i ovog p r e d m e t a sada se ne vri vie Djelovanjem
321
(koje negira samo pojedinaan p r e d m e t , p a , dakle, nikada ne m o

e ukinuti predmetnost k a o takvu, t j . o p r e k u Subjekta i O b j e k t a
u o p e ) , n e g o s a m o m Znanou koja - objavljujui Totalitet Bitka u k i d a u o v o m objavljenom totalitetu sve postojee o p r e k e , p o s e b n o
o n u izmeu Subjekta i O b j e k t a . D a k l e , i sama Z n a n o s t M u d r a c a je
ste negatorska; i ona je ak negatorska-Negativnost k a o takva, j e r ne
ukida O b j e k t , nego samu opreku Subjekta i O b j e k t a . N o , Negativ
nost - to je ovjek, to je J a . Z n a n o s t , dakle, jest J a ; o n a je M u d r a c
to je stvara. D a k l e , opredmeujui se k a o Z n a n o s t , M u d r a e v o Ja
ostaje u o v o m
drugo-Bitku
k o d samoga sebe, k a k o kae H e g e l .
N o , a k o Z n a n o s t jeste M u d r a c , ako M u d r a c jeste Z n a n o s t , Z n a
nost m o r a imati istu bit k a o sam ovjek, tj. m o r a biti dijalektiko-Kretanje, t j . stvaralako-Postajanje-koje-napreduje-kroz-negacije. A
o n a je to zaista, k a k o to Hegel kae u reenici k o j o m zavrava 1.
odsjek 2. dijela V I I I poglavlja (str. 556, r. 39-557, r. 3):
Dajui o ovom sadraju jednu-taniju-ideju, [moe se rei da] on nije nita dru
go nego samo [dijalektiko-] kretanje koje je upravo spomenuto. Jer, ovaj sadraj je
Duh koji prolazi sam sebe kao Duh, inei to za sebe samoga; [a on to moe initi]
zbog toga to on ima [ovdje] u samoj svojoj stvarobitkujuoj-predmetnosti konkretanoblik (lik - prev.) Pojma.
Sada dolazi 2. odsjek. K a k o sam to ve r e k a o , Hegel u njemu
govori o M u d r a e v o j stvarnosti koju je u p r a v o definirao u 1. odsje
ku. Ovdje se analiza provodi u tri e t a p e : 1. M u d r a c u Wirklichkeit,
u objektivnoj-Stvarnosti; 2. M u d r a c u V r e m e n u ; 3. M u d r a c u objektivno-stvarnom v r e m e n u , t j . u Historiji.
U v o d u ovaj 2. odsjek poinje ovako (557. str., 4-12. r . ) :
to se tie empirijske-egzistencije ovoga Pojma, [treba rei da] Znanost se ne
pojavljuje u vremenu i [u] objektivnoj-stvarnosti prije nego to je Duh doao do ove
[izvanjske-] Svijesti o samom sebi. Kao Duh koji zna-ili-spoznaje to je on, Duh ne
postoji prije i [ne postoji] nigdje drugdje [nego ondje gdje postoji] poslije dovrenja
posla [koji se sastoji u inu] savladavanja svog nepotpunog konkretnog-oblikovanja,
da sebi za svoju [izvanjsku-] Svijest pribavi konkretan-oblik (lik - prev.) svoje bitnestvarnosti (sutine - prev.) i da na taj nain saglasi-ili-izjednai svoju samo-Svijest sa
svojom [izvanjskom-] Svijesti.
H e g e l ovdje kae to ve o d a v n o z n a m o . U V r e m e n u i u objek
tivnoj-Stvarnosti, t j . u Historiji, Z n a n o s t se ne moe pojaviti bilo ka
da. Prije n e g o to m o e da razvija Z n a n o s t , ovjek m o r a definirati
sam sebe, k a k o je to H e g e l u p r a v o uinio u 1. odsjeku. To e rei
da je on ve m o r a o napisati s e d a m prvih poglavlja P h G e (a mi zna21 K a k o itati H e g e l a
322
mo da on to moe uiniti s a m o k a o G r a a n i n univerzalne i h o m o g e

ne D r a v e , koji dovrava historiju i koji je na taj nain o n a Vollendung des Geistes o kojoj govori H e g e l ) . T o t a l n a Z n a n o s t m o e se
realizirati samo totalnim n a p o r o m ovjeka, t j . cijelim kolektivnim
ljudskim n a p o r o m ostvarenim kroz dovreni razvoj O p e povijesti.
S a m o tada je po Z n a n o s t i o b z n a n j e n o slaganje Selbstbevvusstseina i
Bewusstsein-a istinito k a o teorija, jer samo t a d a je o n o stvarno.
Prije izvrenja totalnog historijskog n a p o r a a p s o l u t n o Z n a n j e ni
je m o g u e , upravo zato to prije tog izvrenja jo ne postoji totalna
ili apsolutna stvarnost koju o n o treba da objavi. U s t v a r n o m Svijetu
kakav postoji prije kraja Historije ne m o e biti M u d r a c a . I, p r e m a
t o m e , u njemu ne m o e biti ni objektivno-stvarnog Z n a n j a , t j . Knji
ge koja sadri die Wissenschaft.
O v o kae H e g e l u reenici kojom zavrava U v o d (557. str., 1216. r . ) :
Duh koji postoji o sebi i za sebe [koji je] razlian u svojim konstitutivnim-elementima [tj. jo ne sabran u i po sintetikom shvaanju koje je Znanost,] jeste Znanje
koje-postoji-za-sebe, tj. pojmovno-shvaanje kao takvo, koje [-uzeto kao Znanje-] jo ni
je postiglo supstanciju; [ili, drugim rijeima, ovo Znanje] nije o sebi apsolutno Znanje.
Apsolutno Z n a n j e koje je an sich selbst - j e s t e M u d r a c .
Prije svog dolaska Z n a n o s t postoji samo k a o obina mogunost. O n a
postoji k a o mogunost zato to je Bitak uvijek totalan i zato to uvi
jek ima oblik P o j m a , j e r e j e d n o g a d a n a doista biti objavljen u
svom totalitetu p u t e m Z n a n j a . Ali, Z n a n o s t e biti stvarna k a o Z n a
nost tek k a d a b u d e mogla da se uklopi k a o Znanost u stvarni totali
tet Bitka. O n a e se u nj uklopiti u obliku Knjige koju je napisao
M u d r a c . D a k l e , ova Knjiga a, p r e m a t o m e , i M u d r a c jesu die Wirklichkeit ( o b j e k t i v n a - S t v a r n o s t ) apsolutne Z n a n o s t i ( d e r VVissenschaft). A samo o n d a k a d je Z n a n o s t postala stvarna k a o Z n a n o s t u
obliku Knjige, stvarni Bitak je stvarno objavljen sebi po s a m o m sebi;
- dakle, samo o n d a je on stvarno D u h .
Govoriti o D u h u - znai, dakle, govoriti o Z n a n o s t i ; a govoriti o
Z n a n o s t i - znai govoriti o njezinoj VVirklichkeit, tj. o M u d r a c u k a o
o n o m koji djeluje (= pie Knjigu) u stvarnom Svijetu.
O t o m e e H e g e l govoriti u 1. etapi 2. odsjeka.
U ovoj 1. etapi H e g e l najprije k a e ovo (557. str., 17-18. r . ) :
No, u objektivnoj-stvarnosti (zbilji - prev.) supstancija koja spoznaje je tu prije
oblika, tj. [prije] pojmovnog-konkretnog-oblika (lika - prev.) supstancije.
323
O v a reenica ima dvostruki smisao: j e d a n antropoloki smisao i

j e d a n teoloki smisao. A u a n t r o p o l o k o m t u m a e n j u moe se ree
nica primijeniti bilo na historijskog ovjeka, bilo na M u d r a c a .
Rije Substanz u P h G i znai, o p e n i t o : Zajednicu, N a r o d ,
Dravu - u opreci, s j e d n e s t r a n e , p r e m a osamljenom individuumu
ili Pojedincu i, s druge s t r a n e , p r e m a ovjeku koji reflektira na Z a
jednicu ili D r a v u i rijeju ih objavljuje. Ovdje je rije o wissende
Substanz, o spoznavajuoj supstanciji. R a d i se, drugim rijeima,
o o n o m to je Hegel kasnije nazvao objektiver Geist. R a d i se o
civilizaciji ili o kolektivnoj kulturi N a r o d a , u najirem smislu rijei.
To je, s obzirom na Form ili Begriffsgestalt, - Filozofija k a o po
kuaj da se razumije kultura, da se reflektira ne na samu zajednicu,
ve na k u l t u r u ove zajednice. N o , Hegel kae da je die Substanz
prije svoje Form. Ovdje, d a k l e , kae o kolektivu o n o to je u V
poglavlju r e k a o o ljudskom individuumu: ovjek m o r a najprije da
se objektivno ostvari, a s a m o poslije toga m o e biti svjestan onoga
to on jest. Sasvim k a o individuum, kolektiv ili N a r o d m o r a se naj
prije stvoriti k a o historijsko bivstvo svojim Djelovanjem, a s a m o p o
slije toga m o e doi j e d n a filozofija da objavi bit ove nove ljudske
kolektivne stvarnosti, t j . da shvati smisao i znaenje njezine kulture.
D r u g i m rijeima, H e g e l o d b a c u j e svaku vrstu objave u filozofiji.
Nita ne m o e doi od Boga: nita ne moe doi do bilo koje izvansvjetovne, izvan-ljudske, n e v r e m e n i t e stvarnosti. V r e m e n i t o stvara
lako Djelovanje ovjeanstva, Povijest, stvara stvarnost koju objav
ljuje Filozofija. D a k l e , potpuno shvatiti ovu stvarnost znai postii
savrenu Filozofiju ili Z n a n o s t , - znai razumjeti ljudsku stvarnost
u cjelini njezina stvaralakog nastajanja, znai razumjeti totalni (pot
puni) smisao Povjesti.
D a k l e : a k o se termin Begriffsgestalt primijeni na Z n a n o s t , re
enica o kojoj se radi kae da ova Z n a n o s t pretpostavlja dovreni to
talitet historijskog razvoja. Z n a n o s t nita ne dobiva izvana i o n a sa
ma nita ne stvara; ona s a m o objavljuje o n o to jest; ona objavljuje
Bitak u njegovu totalitetu k a k o p r o s t o r n o m t a k o i v r e m e n s k o m . A
zato je Z n a n j e M u d r a c a njegovo Z n a n j e i s a m o njegovo. K a o svaki
ovjek, on je batinik svoje prolosti; a k a k o Z n a n o s t samo objavlju
je ovu prolost koja je njegova, objavljuje o n a samog ovjeka njemu
samom.
U vvissende Substanz m o e m o , n a p o k o n , vidjeti svjesno ili antropo-morfno bivstvo opreno ljudskom individuumu i ovjeku u o p
e. M o e m o , drugim rijeima, primijeniti ovaj izraz na Boga. T a d a
reenica znai da Bog, t j . Teologija koja o njemu govori, postoji
21*
324
prije P o j m a , t j . prije Filozofije i, dakle, prije Z n a n o s t i . Z n a m o da za

H e g e l a , t a k o e r , i Religija ili, tanije, Teologija objavljuje kolektiv
nu kulturu iji je dio. Ali, o n a to ini a da to ne z n a , eksteriorizirajui sadraj to ga objavljuje, supstancijalizirajui ga. O v a Substanz u p r a v o je B o g Teologije o kojoj je rije. D i e Begriffsgestalt
k u l t u r e jeste, naprotiv, Filozofija. H e g e l , dakle, kae da je Teologija
n u n o postojala prije Filozofije. To e, na kraju izlaganja, rei:
kranska Teologija prethodi Z n a n o s t i . Religija m o e postojati bez
Filozofije, ali Filozofija se ne m o e pojaviti, a da ne bi bilo n e k e
Religije, t j . najprije postoji Djelovanje koje stvara k u l t u r u ; zatim do
lazi teoloka objava ove k u l t u r e , koja o njoj govori vjerujui da go
vori o t r a n s c e n d e n t n o m Bogu; a tek zatim dolazi filozofijska objava
k u l t u r e , koja se, u k r a t k o , zadovoljava time da pripie ovjeku sad
raj to ga odgovarajua Teologija krivo pripisuje B o g u .
Hegel izlae svoju ideju u dvjema reenicama koje slijede (557.
str., 18-24. r . ) :
Jer supstancija je jo ne-razvijeno O-sebi (osebinost - prev.). Ili [drugim rijei
ma, ona je] baza-ili-osnova i Pojam [uzeti] u njihovoj jo negibanoj nepodijeljenojjednostavanosti; [supstancija je,] dakle, unutarnjost-ili-intimnost, tj. osobno-Ja (sopstvo - prev.) Duha koji jo nije tu [-u-empirijskog-egzistenciji kao osobno-Ja]. Ono to
je tu [-u-empirijskoj-egzistenciji] jeste [tu] kao jo nerazvijeno jednostavno-ili-nepodijeljeno-bivstvo i [kao] neposredno-bivstvo, tj. ono to je tu - jeste stvarobitkujuipredmet predoivalake [izvanjske-] Svijesti kao takve.
U Wirklichkeit, u objektivnoj-stvarnosti, najprije se pojavljuje
materijalni sadraj kulture ili sirova, nepodijeljena, nediferencirana,
a, t a k o e r : n e p o s r e d n a , nereflektirana, neobjanjena k u l t u r n a stvar
nost. A ovaj se sadraj najprije p o k a z u j e eksteriorizirajuoj svije
sti u obliku G e g e n - s t a n d a , stvarobitkujueg-predmeta. N o , ljudska
stvarnost predstavljena ( p r e d o e n a ) u obliku G e g e n s t a n d - a je r e e n a
b o a n s k a stvarnost.
Ponavljamo jo j e d n o m : Filozfija i, p r e m a t o m e , Z n a n o s t pojav
ljuju se u objektivnoj-stvarnosti na t r e e m mjestu: njima p r e t h o d i
simbolika objava ljudske stvarnosti u Teo-logiji i n j o m e ; a ova, sa
svoje s t r a n e pretpostavlja stvaranje ljudske stvarnosti v r e m e n i t i m hi
storijskim
Djelovanjem.
N o , iz ove se injenice m o g u izvui konsekvencije za k a r a k t e r
Filozofije i Z n a n o s t i , s j e d n e strane, i za kulturni ivot i njegovu teo
loku transpoziciju, s druge. A to ini H e g e l na mjestu koje slijedi i
koje zavrava 1. e t a p u .
On tu najprije kae ovo (557. str., 24-29. r . ) :
325
Uslijed toga [filozofijska] spoznaja isprava ima samo oskudan stvarobitkujuipredmet, prema kojemu su supstancija i njezina [izvanjska teoloka-] Svijest bogatije.
A filozofijska spoznaja je oskudnija zato to je ona duhovna [izvanjska-] Svijest, kojoj
ono to postoji o sebi postoji jedino utoliko ukoliko je statiki-Bitak za osobno-Ja i
statiki-Bitak osobnog-Ja; tj: [ukoliko je] Pojam.
Na p o e t k u su kulturni ili stvarni historijski ivot, k a o i njegova
teoloka transpozicija uvijek bogatiji od Filozofije koju ovaj ivot ra
a. Filozofija, dakle, n i k a d a ne objavljuje totalitet ivota koji joj
omoguuje da n a s t a n e . I o n a o t o m ivotu objavljuje manje nego od
govarajua Teologija. H e g e l , p a k objanjava zato. Ja shvaam (filo
zofski, t j . p o j m o v n o ) s a m o o n o to postoji za m e n e , s a m o o n o to je
moj bitak. Ni isprva, ukoliko traje historijski razvoj, kolektivni ivot
N a r o d a uvijek je bogatiji od privatnog ivota osarnljena-Pojedinca
koji je Filozof. Filozof, koji svojom Filozofijom objavljuje j e d i n o sa
moga s e b e (jer svaka je Filozofija samo-Svijest i jedino Svijest-o-sebi), objavljuje, dakle, m a n j e od o n o g a to objavljuje teolog, koji
(istina, simboliki) predstavlja Samosvijest Zajednice k a o takve i,
sljedstveno, m a n j e od o n o g a to ova Zajednica jest. J e d i n o G r a a n i n
univerzalne i h o m o g e n e D r a v e , gdje je o p r e k a pojedinanog i O p
eg ukinuta, m o e objaviti Totalitet ljudske stvarnosti objavljujui
j e d i n o samoga sebe. J e d i n o Filozofija ovog G r a a n i n a moe da b u d e
totalna; i z a t o je o n a , u o s t a l o m , Z n a n o s t ili M u d r o s t , a ne vie Filo-sofia.
M e u t i m , ako je Filozofija uvijek m a n j e bogata od odgovara
jue historijske stvarnosti, k a o i od njezine Religije, o n a je jasnija
od njih. S a m a kultura j e , n a i m e , openito bez svijesti, a Teologija
smatra da govori o n e e m d r u g o m nego to je ovjek i njegova kul
t u r a , t a k o da je o n a bez svijesti o sebi. N o , kae Hegel u reenici
koja dolazi (557. str., 2 9 - 3 1 . r . ) , j e d i n o je Samosvijest istinski objaviteljska, j e r jedino osobno-Ja m o e biti objavljeno:
Oito-ili-objavljeno-stanje (oitost - prev.) u kojem je supstancija u ovoj [teo
lokoj izvanjskoj-] Svijesti u stvari je [jedno] skriveno-ili-tajno-stanje (skrivenost prev.). Jer [u ovoj Svijesti] supstancija je statiki-Bitak jo bez-osobnog-Ja. No, sebi je
oita-ili-objavljena samo subjektivna-izvjesnost same sebe.
S a d a razumijemo k a k o se u historijskoj objektivnoj-stvarnosti
zbiva prelaz od Filozofije na Z n a n o s t .
H e g e l o t o m e govori u o n o m to slijedi (557. str., 31-39. r . ) :
326
Prema tome, [filozofijskoj] Samosvijesti isprva pripadaju samo apstraktni kon

stitutivni-elementi (momenti - prev.) supstancije. Ali, koliko ovi konstitutivni-elementi,
[uzeti] kao ista [dijalektika-] kretanja, napreduju kreui sami sebe, [filozofijska] Sa
mosvijest se [sve vie] obogauje, dok nije [religioznoj izvanjskoj-] Svijesti [1.] otela
totalitet [ganze] supstancije, [2.] u sebe usisala cijelu [ganzen] graevinu bitnih-stvarnosti ove posljednje i [3.], ukoliko je ovo negativno-ili-negatorsko dranje prema stvarobitkujuoj-predmetnosti isto tako pozitivno [dranje], tj. postavljanje, - proizvela
supstanciju iz same sebe, ujedno je na taj nain ponovno uspostavivi za [izvanjsku-]
Svijest [koja je sada svijest Mudraeva].
Budui da je siromanija (oskudnija) od historijske stvarnosti
koju objavljuje, svaka filozofija je a p s t r a k t n a : svaka objavljuje iz
vjesne konstitutivne-elemente stvarnosti, ali nijedna ne misli na to da
ovi elementi ne postoje u izoliranom stanju u kojem se pojavljuju u
dotinoj filozofiji. Ali, u t o k u Historije postaje filozofijska Samosvi
jest sve bogatija. A o n a to postaje u onoj mjeri u kojoj se obogauje
ivot Pojedinca sve vie se pribliavajui kolektivnom ili openi
t o m ivotu. Na kraju Historije, u univerzalnoj i h o m o g e n o j Dravi,
kolektivni ili javni (kulturni, drutveni, politiki) ivot sasvim se
p o d u d a r a sa osobnim ivotom, koji na taj nain prestaje biti isto
privatan. T a k o filozofijska Samosvijest G r a a n i n a ove k o n a n e
D r a v e objavljuje totalitet stvarnog k u l t u r n o g i politikog ivota.
Z b o g toga vie ne postoji ostatak koji bi mogla objaviti Teologija:
P o b o a n ovjek n e m a , d a k l e , vie razloga da postoji i z a t o nestaje.
Ali, ovo ruenje Gegenstandlichkeit, t j . boanske stvarnosti, u j e d n o
je mogunost ljudske stvarnosti: to je o n a ista stvarnost koja je negi
r a n a k a o boanska i postavljena k a o ljudska. T a d a je Filozof Mu
drac, a Filozofija-je-Mudrost ili Z n a n o s t . O v a Z n a n o s t p o n o v o stva
ra ljudsku stvarnost za izvanjsku Svijest. Ljudska stvarnost j e , d a k l e ,
opet predmet. I povijest koja je opisana u j e d n o j knjizi j e s t e , n a i m e ,
isto t a k o predmet koji postoji za Svijest k a o i sama stvarna povijest.
S a m o to ovaj p r e d m e t , budui da ga je svjesno stvorio ovjek (Ue
n j a k ) , nije vie izvanjski,
transcendentni,
stvarobitkujui-predmet: to
je imanentni p r e d m e t spoznaje, tj. P o j a m .
Ova izgradnja ili dedukcija ljudske stvarnosti vri se u P h G i
i n j o m e . D a k l e , u P h G i i njome Filozof postaje M u d r a c . A u P h G i
svjesno izraena ljudska stvarnost m o e da se pripie s a m o ovjeku
koji je izgrauje: a p s o l u t n o Z n a n j e ove objave ne m o e , d a k l e , da
b u d e Teologija. O n o e biti n a p r o s t o Logika: to e biti Z n a n o s t u
p r a v o m smislu, II dio Sistema iji je 1. dio P h G a .
Ova Z n a n o s t p o t p u n o objavljuje Totalitet objektivne-stvarnosti.
D a k l e , izmeu stvarnosti i Znanosti ima jo samo j e d n a razlika: u stvar
nosti je Cjelina prije dijelova, d o k u Z n a n o s t i dijelovi p r e t h o d e Cjelini.
327
H e g e l se izraava k a k o slijedi (557. str., r. 39-558, r. 3):

U Pojmu koji sebe zna-ili se-poznaje kao Pojam [tj. u Znanosti] nastupaju, pre
ma tome, konstitutivni-elementi prije nego ispunjeno-ili-dovreno Cijelo, ije je postajanje [upravo] [dijalektiko-] gibanje ovih konstitutivnih-elemenata. U [izvanjskoj-]
Svijesti, naprotiv [tj. u naivnoj Svijesti i u religioznoj Svijesti], Cijelo postoji prije
konstitutivnih-elemenata; ali [ovo Cijelo kao Cijelo je u njoj] ne-shvaeno-pojmom.
Stvarnost je analitika, Z n a n o s t je sintetika. Svijest, k a k o
naivna t a k o teoloka ili filozofska, uvijek stoji n a s u p r o t Cjelini,
suelice p o t p u n o m i nepodijeljenom stvarnom ivotu, koji ona isprva
ne razumije. O n a ga razumije i objavljuje s a m o rastavljajui ga. Sva
ka od njezinih objava j e s t e , dakle, apstraktna. Z a t o je u Teologiji,
za P o b o n a ovjeka, nedokuiva totalna stvarnost ili B o g stvoritelj
prije svojeg objaviteljskog razvitka u stvaranju i njime, a osim toga,
ovaj razvitak nikada ne iscrpljuje nedokuivu boansku Cjelinu.
Z n a n o s t , naprotiv, izgrauje Cjelinu iz njezinih konstitutivnih-eleme
n a t a (koji su izvaeni iz Cjeline i u t o k u Historije j e d a n po j e d a n
objavljeni po Filozofiji). O n a , d a k l e , s u p r o t n o od Teologije, zna da
Cijelo nije nita drugo n e g o sabiranje konstitutivnih-elemenata. No
ovi e l e m e n t i su svjetovni, ljudski, vremeniti. Za Z n a n o s t j e , d a k l e ,
takva i Cjelina. Totalitet B i t k a objavljenog po Z n a n o s t i nije, d a k l e ,
Bog: - to je Totalitet B i t k a koji je isti Bitak k a o i bitak o n o g a t k o
ga objavljuje; d a k l e , i izvanjska Svijest M u d r a c a t a k o e r je Samosvi
jest.
U P h G i izgrauje H e g e l cjelovitu Historiju iz konstitutivnih-ele
m e n a t a ljudske stvarnosti. A u ovoj Historiji izgrauje on uzastopne
Teologije. P o k a z u j e , d a k l e , da su ove Teologije ljudska djela i d a ,
p r e m a t o m e , Bitak to ga o n e objavljuju m o e biti s a m o ljudski bi
t a k . Stvarajui Z n a n o s t , P h G a , dakle, n u n o rui svaku Teologiju,
k a o i svaku Filozofiju, K a o , u o s t a l o m , i svaku znanost u o b i n o m smi
slu rijei: p o s e b n o n e w t o n o v s k u fiziku, koju H e g e l najvie prezire.
E t a p a posveena analizi objektivne-stvarnosti M u d r a c a i Z n a n o
sti je zavrena. Vidjeli s m o da je uvijek bila rije o j e d n o m prije i o
j e d n o m poslije. Shvatiti objektivnu-stvarnost Z n a n o s t i znai, d a k l e ,
shvatiti njezinu vremenitu stvarnost. Z a t o e H e g e l u 2. etapi govori
ti o o d n o s u izmeu M u d r a c a (i njegova Z n a n j a ) i Vremena.
ESTO
PREDAVANJE
NAPOMENA O VJENOSTI, V R E M E N U I POJMU

(uspor. 558. str., 3 - 4 r.)
im se govori o pojavljivanju Z n a n o s t i u k o n k r e t n o j stvarnosti
historijskog Svijeta, t r e b a govoriti o j e d n o m prije i o j e d n o m posli
je i, p r e m a t o m e , o Vremenu. Postavljajui sebi pitanje o o d n o s u iz
m e u Z n a n o s t i i objektivne-Stvarnosti, t r e b a , dakle, postaviti sebi
pitanje o odnosu izmeu Z n a n o s t i i V r e m e n a . A to H e g e l ini u 2.
etapi 2. odsjeka 2. dijela V I I I poglavlja.
P r o b l e m to ga ovdje d o t i e m o n i k a k o nije nov. M o e se, dapa
e, rei da se on postavlja o t k a k o postoji filozofija. Sve su, n a i m e ,
filozofije traile, i obino tvrdile da su nale, istinu ili, b a r , istine.
N o , istina u p r a v o m smislu rijei je neto za to se s m a t r a da se ne
m o e ni mijenjati ni poricati: ona je, k a k o se kae, openito i nu
no valjana. To e rei da o n a ne podlijee p r o m j e n a m a ; o n a j e , ka
ko se t a k o e r kae - vjena ili bezvremenska (ne v r e m e n i t a ) . S dru
ge s t r a n e , n e m a sumnje da se o n a nalazi u izvjesnom t r e n u t k u vre
m e n a i da o n a postoji u v r e m e n u , j e r o n a postoji po ovjeku i za
ovjeka koji ivi u Svijetu. im se postavi p r o b l e m istine, ak djelo
mine, n u n o se, dakle, postavlja p r o b l e m v r e m e n a , ili, poblie,
onaj o d n o s a izmeu v r e m e n a i vjenog, ili izmeu v r e m e n u i bezvrem e n s k o g (ne v r e m e n i t o g ) . A to je p r o b l e m to ga H e g e l postavlja i
rjeava u 2. etapi o kojoj je rije.
G o v o r e i hegelovski, mi m o e m o suvislu cjelinu p o j m o v n e spo
znaje sa zahtjevom za istinom nazvati - Begriff, P o j a m . I doista, isti
na je uvijek pojam u irem smislu, t j . suvisla cjelina rijei koje
imaju o d r e e n i smisao. O n d a m o e m o postaviti p r o b l e m pitajui koji
su odnosi izmeu P o j m a i V r e m e n a .
H e g e l na to pitanje odgovara ve prvim rijeima 2. e t a p e ; a va
lja rei da na nj odgovara na j e d a n dosta neoekivani nain. N a i m e ,
329
evo to on k a e (558. str., 3 - 4 . r . ) : Die Zeit ist d e r Begriff selbst,

d e r da ist; Vrijeme je s a m Pojam, koji je tu [-u empirijskoj-egzi
stenciji]. A t r e b a podvui da je Hegel piui ovu bizarnu reenicu
d o b r o o d v a g n u o svoje rijei. J e r , on je ve r e k a o t a n o istu stvar u
P r e d g o v o r u P h G e , gdje i t a m o (38. str., 3 3 - 3 6 . r . ) : Was die Z e i t
betrifft,... so ist sie der daseiende Begriff selbst; to se tie Vre
mena [treba rei (da)] o n o je sam P o j a m koji empirijski postoji.
To je v e o m a j a s n o : Die Z e i t ist der daseiende Begriff selbst.
A to j e , u isto vrijeme, dosta neshvatljivo. Da bismo bolje razumjeli
to H e g e l h o e da kae, k o r i s n o je u k r a t k o pregledati rjeenja pro
b l e m a koja su prije njega predlagali P l a t o n i Aristotel, Spinoza i
K a n t . T o u raditi o d V I d o V I I I predavanja.
T r e b a postaviti o d n o s , pozitivan ili negativan, izmeu P o j m a i
V r e m e n a . N o , sasvim j e oevidno d a ovdje i m a s a m o j e d a n vrlo o granieni broj mogunosti, k a k o to pokazuju slijedee formule:
III. P = T
[IV. P = T']
P simbolizira P o j a m . Ne neki o d r e e n i p o j a m , nego P o j a m uop
e, t j . s a b r a n u cjelinu sviju p o j m o v a , p o t p u n i sistem pojmova, ideju
ideja, ili Ideju u hegelijanskom (uspor. Logik) i k a n t i j a n s k o m
smislu rijei. T oznauje Vrijeme ili v r e m e n s k u (vremenitu) stvar
nost. V predstavlja suprotnost V r e m e n u , tj. Vjenost, b e z v r e m e n s k u
( n e v r e m e n i t u ) stvarnost u pozitivnom smislu. V znai vjean-, u
opreci p r e m a Vjenosti. ( K a o to ovaj stol jest, a da nije Biti, P o
j a m m o e biti pomiljen k a o vjean, a da nije Vjenost: on partici
pira na Vjenosti, on je vjena funkcija Vjenosti itd., ali sama
Vjenost j e n e t o drugo o d P o j m a ) . N a p o k o n , T ' j e vremenit, razlian od samog V r e m e n a k a o to je vjean razlian od Vjenosti.
F o r m u l e se, dakle, m o g u itati k a k o slijedi. - 1. mogunost: P o
j a m je Vjenost. On se, d a k l e , odnosi na nita: on se, oevidno, ne
odnosi na Vrijeme, a ne odnosi se ni na Vjenost, j e r je Vjenost. To
je P a r m e n i d o v a pozicija. (Ali k a k o n a m je p o t p u n o r a z r a e n o i is-
330
pravno shvaeno p a r m e n i d o v s k o stajalite p o z n a t o samo p r e k o Spinoze, govorit u o njemu pretresajui ovu m o g u n o s t . ) 3. mogu
nost: Pojam je Vrijeme, pa se, dakle, ne odnosi ni na Vjenost ni na
Vrijeme; to je Hegelova pozicija. Budui da su mogunosti 1. i 3.
identifikacije, o n e ne mogu biti podrazdijeljene. Naprotiv, 2. mo
gunost podrazdjeljuje se u dvije mogunosti, od kojih prva ima, sa
svoje s t r a n e , dvije varijatne; t a k o d o b i v a m o tri mogua tipa filozofi
j e , pa sve filozofije drukije od onih Parmenida-Spinoze i H e g e l a ui
stinu mogu da se razvrstaju izmeu ova tri tipa 1 .
Postoji jo 4. mogunost: Pojam je vremenit. Ali, to vie nije
j e d n a filozofijska mogunost. O v a j . n a i m e , tip miljenja (skeptiki) i
ni n e m o g u o m svaku filozofiju poriui ak samu ideju istine: budui
da je pojam vremenit, on se bitno mijenja; to e rei da n e m a defini
tivnog znanja, dakle, ni istinitog znanja u p r a v o m smislu rijei. 3.
mogunost jeste, naprotiv, spojiva s idejom istine; jer, a k o se sve to
je u V r e m e n u (tj. sve to je vremenito) uvijek mijenja, s a m o vrijeme
se ne mijenja.
D a k l e , jo j e d n o m , 2. mogunost dijeli se na dvije. Budui da je
vjean, a ne Vjenost, P o j a m se odnosi na neto drugo od sebe. O d a
tle dvije varijante: 1. antika ili poganska varijanta, p r e m a kojoj se
vjeni P o j a m odnosi na Vjenost; varijanta to su je j a s n o formulirali
Platon i Aristotel (koji se slau u ovoj taki); i 2. m o d e r n a ili ido-kranska varijanta, koju je j a s n o formulirao K a n t : vjeni P o j a m od
nosi se na Vrijeme. Prva varijanta ukljuuje, sa svoje s t r a n e , dva
mogua tipa: 1. vjeni P o j a m to se odnosi na Vjenost koja je izvan
V r e m e n a (Platon) i 2. vjeni P o j a m to se odnosi na Vjenost u Vre
m e n u (Aristotel) 2 .
U n i v e r z u m ideja, ideja ideja, - to je k o d P l a t o n a o n o to se k o d
H e g e l a zove Begriff, P o j a m (ili, u Logici, - I d e j a ) . Svijet f e n o m e n a
- jeste o n o to H e g e l naziva D a s e i n , empirijska-Egzistencija. G o v o
r i m o , d a k l e , da bismo pojednostavili stvar, o Pojmu i o Egzi1
Bar to se tie problema koji nas zanima. Uostalom, ovaj problem izraava bit
ni sadraj svake filozofije, tako da se moe rei da uope ima samo pet ireducibilnih,
tj. bitno diferentnih filozofijskih tipova: jedan nemogui tip ( 1 . mogunost: Parmenid-Spinoza); tri relativno mogua, ali nezadovoljavajua tipa (2. mogunost: Platon,
Aristotel, Kant); i jedan pravi tip, koji valja, uostalom, razraditi, ostvariti; ja, naime, li
no smatram da to jo nije uinjeno (Hegel i Heidegger predstavljaju ovu 3. mogu
nost) .
2
Oevidno je da druga (moderna) varijanta ne moe biti Vremena u Vjenosti.
Ipak je bilo kranskih filozofa koji su to tvrdili - implicite ili explicite; ali oni su se ili
igrali rijeima bez smisla, ili su - a da to nisu sebi objasnili - ostvarili hegelijanski (ili
ateistiki) tip filozofije.
331
stencija nije s a m o vremenita ve i s a m o Vrijeme. P o j a m se, naprotiv,

bitno ne mijenja. On je, dakle, bitno neto drugo od vremenitog i
neto drugo od Vremena. Mogli b i s m o , dakle, biti p o n u k a n i da sa
P a r m e n i d o m (i Spinozom) k a e m o da je on Vjenost. Ali, Platon to
n e k a e ; o n vjeruje, n a i m e , d a j e o t k r i o k a k o s e P o j a m ( t j . Logos,
rije - ili smisleni-govor) odnosi na neto to je drukije od samog
P o j m a (ili rijei). (Ovdje je taka u kojoj valja napasti P l a t o n a , i
platonizirajue filozofe od P l a t o n a do K a n t a , a k o elimo izbjei ne
zgodne a n t r o p o l o k e konsekvencije to ih impliciraju njihove filozo
fije.) P o j a m , d a k l e , nije Vjenost. On je samo vjean. T r e b a , p r e m a
t o m e , postaviti p r o b l e m o odnosima izmeu vjenog P o j m a , s j e d n e
s t r a n e , i V r e m e n a i Vjenosti, s d r u g e .
K o n s t a t i r a j m o najprije injenicu koja nije n e p o z n a t a P l a t o n u :
stvaran, empirijski postojei ovjek izgovara govor koji ima smisao.
D a k l e , pojmovi i, sljedstveno, cjeloviti P o j a m uope opstoje u vre
menu, a da su i p a k po definiciji vjeni, t j . neto b i t n o drugo od
v r e m e n a . ( O n i su u p r o m j e n i , ali se ne mijenjaju; oni su n u n o ne
to drugo od p r o m j e n e . ) A k o v r e m e n i t u egzistenciju (ovjeka-u-Svijetu) simboliziramo p o m o u j e d n e linije, o n d a m o r a m o prikazati
P o j a m p o m o u pojedinane take na toj liniji: ova t a k a je bitno
drukija od ostalih t a a k a linije (sl. 1). N o , za P l a t o n a , P o j a m se
odnosi na neto drukije od s a m o g a sebe. (U toj taki je P l a t o n kriti
zirao P a r m e n i d a - S p i n o z u ; u toj taki H e g e l kritizira P l a t o n a i sve
druge filozofe: za njega se, k a o i za Parmenida-Spinozu, P o j a m ne
odnosi ni na ta, osim na samoga sebe.) N o , budui da je vjean,
P o j a m se m o r a odnositi na Vjenost, kae Platon. (Aristotel ga slije
di, ali K a n t mu se suprotstavlja time to kae da se vjeni P o j a m
odnosi na Vrijeme.) Ali, kae P l a t o n , Vjenost m o e biti samo izvan
V r e m e n a (to je p o r e k a o Aristotel, koji otkriva Vjenost u V r e m e
n u ) . M o r a m o , d a k l e , u p o t p u n i t i n a u s h e m u n a nain koji j e ozna
en slikom 2.
P o i m o dalje. Pojavljivanje p o j m o v a , pa ak i P o j a m uope, u
egzistenciji nije j e d i n a pojava. P o j a m se, u svakom sluaju, m o e
pojaviti u bilo k o j e m t r e n u t k u v r e m e n a . Linija koja simbolizira egzi
stenciju ukljuuje, dakle, mnoge pojedine vjene t a k e (3. sl.). N o ,
po definiciji, Vjenost, t j . bivstvo na koje se odnosi P o j a m uvijek je
isto; i odnos P o j m a p r e m a t o m e bivstvu t a k o e r je uvijek isti. D a k l e ,
u svakom t r e n u t k u v r e m e n a (egzistencije ovjeka-u-Svijetu) m o g u
je isti o d n o s p r e m a j e d n o m te i istom izvan-vremenitom bivstvu. e
limo li simbolizirati Platonovu koncepciju, m o r a m o , d a k l e , nau she
m u podesiti k a k o j e n a z n a e n o 4 . slikom.
332
KAKO .TATI H E G E L A
Teologija
(Platon)
pesimistiki
Skepticizam
ili Reletivizam
Mistika
optimistiki
Skepticizam
ili Kriticizam
(Kant)
apsolutno Z n a n j e
(Hegel)
333
T a k o se p o n o v n o susreemo sa s h e m o m metafizike Timeja:

kruno vrijeme, krunost kojega (i o n o g a to je u v r e m e n u , j e r je
v r e m e n i t o ) jeste o d r e e n a odnosom onoga to je u V r e m e n u p r e m a
o n o m to je izvan V r e m e n a . U j e d n o , p a k , nailazimo na o n u glasovi
tu centralnu taku koju kranska teologija, t j . , po m o m milje
nju, j e d n a varijanta P l a t o n i z m a , m o r a n u n o uvesti u hegelijanski
krug to simbolizira apsolutno ili k r u n o znanje. N a c r t a n i krug oe
vidno m o e da simbolizira totalitet Znanja: k a k o Z n a n j a koje se od
nosi na ovjeka-u-Svijetu ( v r e m e n i t o m ) t a k o Z n a n j a koje se odnosi
na o n o to je izvan ovoga Z n a n j a , t j . izvan ovjeka-koji-postoji-uSvijetu i
Svijeta-koji-sadrava-postojeeg-ovjeka
(tj. v r e m e n i t o g ) .
Ova centralna taka (koja se n u n o pojavljuje im se P o j a m tuma
i k a o odnos p r e m a n e e m drukijem nego to je P o j a m , t j . im se
uvodi e l e m e n t transcendencije u Z n a n j e ) nazvana je B o g o m , vidjeli
s m o , u o s t a l o m , da ova kranska shema n e m a nita specifino
kransko, j e r s m o je izvukli iz platonistike koncepcije 1 .
R e c i m o , d a k l e , d a j e centralna taka B o g . M o e m o t o uiniti
j e r je za P l a t o n a
, koje simbolizira ova taka, t a k o e r
Ali, i m e je m a l o v a n o . P o g l e d a j m o radije to znai stvar. U
t o m , pak, smislu izmijenimo, t j . precizirajmo, crte.
Najprije p o j e d n o s t a v n i m o . P o j a m moe da se ponavlja u vreme
n u . Ali, njegovo se ponavljanje ne mijenja, o n o ne mijenja ni svoj
o d n o s p r e m a Vjenosti; j e d n o m rijeju, o n o nita ne mijenja. M o e
m o , d a k l e , izostaviti sve p o l u m j e r e kruga, osim j e d n o g a (slika 5).
(Osim j e d n o g a , j e r injenica nazonosti P o j m a u V r e m e n u ima kapi
talnu vanost; no taka na obodnici simbolizira ljudsko Z n a n j e koje
se odvija u V r e m e n u . ) A sada pogledajmo to simbolizira ovaj polu
mjer.
P o l u m j e r simbolizira odnos izmeu vjenog P o j m a i Vjenosti ili
vjenoga bivstva. D a k l e t a k o e r je i ovaj o d n o s nevremenit ili vje
an. I p a k je to jasno odnos u strogom smislu, t j . o d n o s izmeu
dvije razline stvari. P o l u m j e r j e , d a k l e , a k o se h o e , protean (u
P r o s t o r u , j e r u njemu n e m a vie V r e m e n a ) . D o b r o s m o , d a k l e , ura
dili to s m o ga simbolizirali p o m o u linije (istakane, za razliku od
p u n e v r e m e n s k e linije). Ali, dotini je o d n o s n e p r i j e p o r n o dvostruk
(6. sl.). N a i m e , s j e d n e s t r a n e , (vjeni)-Pojam-situiran-u-vremenu,
t j . Rije, uzdie se svojim smislom do bivstva koje je objavljeno
1
To je u openitom smislu shema svakog monoteistikog znanja, tj. svakog Zna
nja koje priznaje transcendenciju, jedan jedini transcendentni bitak. Moe se, pak, re
i da svaka filozofija priznanje transcendenciju: osim Parmenid-Spinozinog akosimizma (1. mogunost), i Hegelova ateizma (3. mogunost).
334
ovim smislom; a, s druge s t r a n e , - ovo bivstvo silazi p r e k o smisla do

Rijei, koju o n o na taj nain stvara k a o Rije iz svoje zvune, gla
sovne promjenjljive stvarnosti. Bez Rijei ne bi Vjenost bila predo
ena u V r e m e n u i, sljedstveno, ne bi bila pristupana ovjeku. A
bez Vjenosti ne bi Rije imala smisao niti bi ovjeka uzdizala iznad
V r e m e n a i p r o m j e n e ; ne bi bilo istine za ovjeka. (Ili, uzimajui je
dan p o j a m za primjer P o j m a uope: rije Pas objavljuje bit psa, a
bez ove rijei ne bi o v a bit bila ovjeku objavljena; ali bit psa ostva
ruje smisao rijei; pas dozvoljava da se rije Pas razvije u sud koji
kae: pas je ivotinja sa etiri noge koja je p o k r i v e n a d l a k o m itd.)
U z e t o na j e d a n openiti nain: ide se od rijei p r e m a stvari, a vraa
se od stvari na rije. I s a m o ovaj dvostruki o d n o s sainjava istinu ili
objavu stvarnosti, t j . P o j a m u p r a v o m smislu. A, s druge s t r a n e ,
ovaj dvostruki o d n o s iscrpljuje istinu ili P o j a m : (vjeni) P o j a m odnosi
se samo na Vjenost, a Vjenost se objavljuje iskljuivo P o j m o m .
M a k a r su u V r e m e n u , oni su, dakle, bez o d n o s a sa V r e m e n o m ili
vremenitim. Dvostruki, n a i m e , kruni o d n o s (vjenog) P o j m a i
Vjenosti presijeca, dakle, vremenski krug. P r o m j e n a k a o p r o m j e n a
ostaje P o j m u nepristupana. D r u g i m rijeima, n e m a istine u vreme
n i t o m : ni prije P o j m a ni poslije njega. P o m o u P o j m a m o e m o se
uzdignuti iz vremenitog u Vjenost; a m o e m o zatim o p e t pasti u
v r e m e n i t o . Ali, poslije p a d a tano smo o n o to smo bili prije. Da
bismo ivjeli u P o j m u , t j . u istini, valja ivjeti izvan V r e m e n a u
vjenom krugu. D r u g i m rijeima: p r e m d a je u V r e m e n u , vjeni krug
apsolutnog Z n a n j a jeste bez odnosa p r e m a V r e m e n u , a cjelina Z n a
nja je apsolutna samo utoliko ukoliko sadri j e d a n vjeni krug koji
se odnosi jedino na Vjenost. I zato m o r a m o prikazati platoniku
koncepciju apsolutnog Z n a n j a o n a k o k a k o je to o z n a e n o 7. slikom.
D r u g i m rijeima, p o n o v n o susreemo s h e m u teo-lokog Z n a n j a .
(Krug sa t a k o m u sreditu bio je s a m o obina slikovna varijanta ove
sheme.)
Na taj nain vidimo da razlika izmeu teolokog Sistema i atei
stikog hegelijanskog Sistema see v e o m a daleko. G o v o r e i metafi
zikim j e z i k o m , m o e se rei da i m a m o u p r a v o m smislu teistiki, t j .
o t v o r e n o transcendentalistiki i mono-teistiki Sistem, im definira
mo P o j a m ( t j . a p s o l u t n o Z n a n j e ) k a o vjeno bivstvo koje se odnosi
na Vjenost, a ova posljednja je izvan V r e m e n a .
Pogledajmo to ovo znai za vremeniti Svijet pojava. Spoznaja
ovoga svijeta (i ovjeka koji u njemu ivi) simbolizirana je velikim
k r u g o m . Izostavimo, dakle, mali krug vjenog P o j m a (8. sl.). T a d a
335
su m o g u a dva t u m a e n j a . P R V O , moe se rei da luk ima dvije

u t v r e n e , definitivne, n e p r e k o r a i v e granice (9. sl.). T a k o dolazimo
do s h e m e Z n a n j a to sam ga nazvao mistiko u irokom smislu ri
jei. Ukidajui Boga u d a n o m t e o l o k o m Sistemu, m o e se, d a k l e ,
doi do mistikog Sistema, gdje se moe govoriti o svemu osim o
B o g u , koji je bitno neizreciv. A k o smo, p a k , radikalni, rei e m o da
se o Bogu ak ne m o e rei da on jeste Bog; najvie to se moe rei
jeste da je on neizreciv. A neizrecivi bitak m o e se objaviti svime to
se h o e : ekstazom, m u z i k o m itd., samo ne Rijeju 1 .
Ali to se tie drugih stvari, t j . vremenitih bivstava, moe se rei
sve. D r u g i m rijeima, Z n a n j e koje se na njih odnosi m o e , u princi
p u , biti totalno, definitvno; budui da je Vrijeme ogranieno, o n o se
m o e iscrpsti, o n o s a m o , k a o i njegov sadraj, G o v o r o m . Ali, govorei
sve to se m o e rei o vremenitoj (svjetovnoj i ljudskoj) stvarnosti,
dolazi se do njezine granice, t j . o n a se gleda k a o da ima neku onostranost. O ovoj onostranosti ne m o e se, zacijelo, nita rei. Ali, konsta
tacija njezine prisutnosti dokazuje da se ne m o e m o zadovoljiti Go
vorom, ak ni totalnim. S m a t r a m o se obaveznima da G o v o r premai
mo mistikom, ekstatikom, zvunom ili drukijom utnjom.
D R U G O , m o e se rei da je poslije izostavljanja maloga kruga,
koji simbolizira vjeni P o j a m , veliki luk kruga bez granica (njegove
dvije posljednje. take nalaze se na m a l o m u k l o n j e n o m k r u g u ) : 8.
slika. U o v o m sluaju i m a m o s h e m u skeptikog ili relativnog Z n a
nja, t j . s h e m u odsutnosti pravog Z n a n j a u strogom smislu rijei.
Z n a n j e se odnosi na Vrijeme, t j . na p r o m j e n u . Ali, k a k o je sada
Vrijeme bez granica, p r o m j e n a s e nikad n e zaustavlja. N e m a , dakle,
vjenog ili definitivnog Z n a n j a : ne postoji e p i s t e m e , postoji s a m o
doxa. M o e se, u o s t a l o m , ak i u o v o m sluaju rei da je krug zatvo
r e n . T a d a se postavlja ideal hegelijanskog apsolutnog Z n a n j a , t j .
krunog (uspor. 11. sl.). Ali, ovaj ideal ostaje zauvijek ideal: krug
stvarnoga Z n a n j a nije n i k a d a doista zatvoren (10. sl.). To je optimi
stiki oblik skepticizma. To je skepticizam u pogledu vjenog razlo
ga, ovjeanstva koje uvijek ui, koje se n e u m o r n o k a o j e d a n je
dini ovjek u p u u j e p r e m a cilju koji n e k a d a n e e poluiti. A istina
ostaje bijela, - p r e m a definiciji avla iz Z d e n c a Svete Klare. To
j e , isto t a k o , vjena zadaa (ewige Aufgabe) kantovskog Kran
stva. U o s t a l o m , u dvjema varijantama skeptikoga Z n a n j a filozofija
k a o put koji zaista vodi do M u d r o s t i jeste oevidno n e m o g u a stvar.
1
Kod Platona je mistika tendencija veoma jasna:

se, dakle, u utljivoj kontemplaciji i njome.
objavljuje
336
O b r a t n o , uvodei u j e d a n mistiki ili skeptiki d a n i Sistem

vjeni P o j a m , tj. diskurzivnu istinu, dobivamo uvijek jedan teo-loki
Sistem, ak ako t e r m i n B o g nije u njega explicite u p l e t e n . U t o m bi,
n a i m e , sluaju istina n u n o objavljivala Bitak koji je situiran izvan
V r e m e n a , t j . izvan Svijeta i ovjeka.
N o , upitajmo jo j e d n o m to znai teoloki (ne mistiki ili skep
tiki) Sistem za spoznaju v r e m e n i t o g Svijeta.
O Svijetu i o ovjeku m o e se, u principu, rei sve. Z n a n j e ko
je se na njih odnosi jeste totalno. Ali, Z n a n j e koje se o d n o s i na Vri
j e m e i v r e m e n i t o ostaje samo u sebi relativno: - o n o je d o x a . O vre
m e n i t o m se m o e rei neto definitivno s a m o odnosei ga cijelog pre
ma vjenom Z n a n j u koje se odnosi na vjenost.
U Z M I M O S V I J E T . Na t e o l o k o m jeziku u u e m smislu rijei
m o r a se rei da su zbivanja u Svijetu, a k o i sam ovaj Svijet, kontingentna: n e m a , d a k l e , apsolutnog Z n a n j a koje se na njih odnosi. Ali,
k a d b i s m o , n e k o m n e m o g u o m okolnou, poznavali Boje n a m j e r e
i njegovu stvaralaku volju, mogli bismo imati istinsku Znanost o
Svijetu. G o v o r e i teolokim simblikim jezikom, m o e m o rei da o
Svijetu ima Znanosti samo utoliko ukoliko on ukljuuje geometrijske
e l e m e n t e . K a n t n a m j e , n a i m e , p o k a z a o d a ako elimo promijeniti
algoritam u G o v o r , t r e b a da ga stavimo bilo u o d n o s s V r e m e n o m ,
bilo u o d n o s s P r o s t o r o m . Budui da je ovdje, po definiciji, iskljue
no da ga stavimo u o d n o s s V r e m e n o m , m o e m o ga staviti j e d i n o u
o d n o s s P r o s t o r o m (koji j e , u ovoj koncepciji, j e d a n P r o s t o r izvan
V r e m e n a ) . I doista, moe se govoriti o geometriji: - krug je isto
t a k o rije koja ima smisao (i moe se rei to je o n ) u opreci p r e m a
j e d n o m n e - o p r o s t o r e n o m integralu, na primjer, koji se m o e izraziti
samo algoritmom. D a k l e , teoloki Sistem moe proizvesti j e d n u
stvarnu geometriju, t j . j e d n u geometrijsku fiziku, i nita d r u g o . No
ova fizika moe n a m rei da je zemlja okrugla, ali n a m ne m o e rei
zato o n a privlai t e k e p r e d m e t e (jer je privlana sila, k a o svaka si
la, ne samo p r o s t o r n a n e g o i bitno v r e m e n i t a p o j a v a ) ; i, p r e m a to
m e , o n a ne moe rei to je zemlja k a o Zemlja, - p l a n e t a na kojoj
raste drvee i ivi ovjek.
T O SE T I E O V J E K A samog, p r e m a njemu s m o u istoj si
tuaciji. Istinske Znanosti o njemu ima samo utoliko u k o l i k o je on
stavljen u o d n o s p r e m a Vjenosti. Ja m o g u dokazati Boju egzisten
ciju: to je j e d n a vjena istina. Ali ja ne m o g u s istim p r a v o m doka
zati svoju egzistenciju, osim a k o sebe pomiljam k a o vjenu ideju u
B o g u . to se tie m e n e u mojoj v r e m e n s k o j ili svjetskoj egzistenciji,
ne m o g u o njoj nita znati. I jo neto vie: upravo a p s o l u t n o Z n a n j e
337
koje se odnosi na Vjenost ini nemoguim apsolutno Z n a n j e o vre

m e n i t o m . N a i m e , razgovarajmo, na primjer, o kranskoj teologiji.
Za Kranina je zaista vano to da zna da li je spaen ili o s u e n
zbog svoje svjetovne ili v r e m e n i t e egzistencije. N o , analiza vjenoga
p o j m a to objavljuje B o g a pokazuje da se to ne m o e znati, da se to
n e m o e n i k a d a znati. A k o Kranin n e eli d a b u d e mistik, t j . d a
se p o t p u n o o d r e e G o v o r a , on m o r a n u n o da b u d e skeptik u pogle
du svoje v r e m e n s k e egzistencije. M o e initi to h o e , nee imati si
gurnost da radi d o b r o 1 .
U k r a t k o , u t e o l o k o m Sistemu ima j e d n o apsolutno Z n a n j e u i
po Bevvusstseinu, ali n e m a apsolutnog Z n a n j a u i po Selbst-bewustseinu.
M o e m o , n a p o k o n , p o k a z a t i teoloki Sistem u njegovu a n t r o p o
lokom a s p e k t u , objanjavajui to u njemu znai ideja ljudske slo
bode ( t j . ideja samog ovjeka, jer bez slobode je ovjek samo ivo
tinja).
Nije n a m p o t r e b n o da ovdje definiramo slobodu 2 .
Svi i m a m o neku ideju o t o m e to je to, k a k o se o n o k a e , ak
a k o ne z n a m o definirati slobodu. A ova ideja to je o njoj i m a m o
dostaje da o njoj m o e m o rei ovo.
Slobodni in smjeta se, da t a k o k a e m o , izvanlinije vremen
skog razvoja. Hic et nunc, to je predstavljeno j e d n o m t a k o m na
ovoj liniji odreeno j e , utvreno, definirano prolou koja, kroza n j ,
o d r e u j e i budunost. Hic et nunc slobodnoga ina ne moe se, na
protiv, objasniti iz svoje prolosti, o n o nije njome utvreno ili o d r e
e n o . Bie o b d a r e n o s l o b o d o m , p r e m d a se nalazi u prostoru-vrem e n u , m o r a biti u stanju da se otkine od hic et nunc-a, da se uzdigne
iznad njega, da zauzme poloaj p r e m a n j e m u . Ali, slobodan in od
nosi se na hic et nunc: on se zbiva u d a n i m o d r e e n i m uvjetima. To
e rei: sadraj hic et nunc-a m o r a biti odran (sauvan), p r e m d a je
otkinut od hic et nunc-a. N o , o n o to odrava sadraj j e d n o g opaaja,
otkidajui ga ipak od hic et nunc-a osjeta, u p r a v o je P o j a m ili smislena-Rije. (Ovaj stol je vezan na hic et nunc; ali smisao rijei: ovaj
stol vai posvuda i uvijek. I zato se ljudi slau u t o m e da kau k a k o
samo o n o bie koje govori m o e biti s l o b o d n o 3 .
1
Ali, Kranin doputa da se Boja odluka slae s ljudskim razumom.

Ili ova rije, u stvari, nema smisla, ili je to Negatvitet o kojemu govori Hegel, a
koji imaju pred oima jedan Descartes i jedan Kant ne govorei o njemu izriito. Ali
to je malo vano.
3
Hegel, istina je, preokree ovu tvrdnju govorei da jedino slobodno bie moe
da govori; ali i on podrava usku povezanost izmeu jezika i slobpde.
2
2 2 K a k o itati H e g e l a
338
KAKO ITATI HEGELA
to se tie P l a t o n a , koji vjeruje da krepost m o e m o n a u a v a t i , i

nauavati je p u t e m dijalektike, t j . p u t e m G o v o r a , - oevidno je da
je za nje slobodni in iste p r i r o d e k a o i in p o j m o v n e spoznaje: to su
za njega samo dva d o p u n s k a aspekta j e d n e te iste stvari.
N o , za P l a t o n a , P o j a m je (1) vjean i (2) odnosi se na Vjenost,
koja je (3) izvan V r e m e n a . Primjenjujui ovu definiciju P o j m a na
slobodni in, dolazi se, dakle, do slijedeeg rezultata.
K a o to se P o j a m ne odnosi na v r e m e n i t u stvarnost gdje vlada
doxa, isto t a k o je u ovoj stvarnosti n e m o g u slobodni in. U slobod
n o m inu i njime ovjek se odnosi p r e m a n e e m u to je situirano
izvan V r e m e n a , t j . , k a k o to Platon kae u svom d o b r o p o z n a t o m mi
t u : dua izabire svoju sudbinu prije svoga roenja. Postoji izbor,
dakle, sloboda. Ali, ovaj se izbor vri izvan v r e m e n s k e egzistencije, ko
ja egzistencija je u svom razvoju apsolutno odreena. U svojem mitu
prihvaa Platon ideju o metempsihozi: izbor m o e biti o p e t o v a n , i
izbori se m e u s o b n o razlikuju. Ali, istinu govorei, ova se hipoteza
loe slae sa cijelim platonistikim Sistemom, gdje ne-vremenito ne
d o p u t a varijacije. Stoga se dosta b r z o dolazi do (gnostike ili
kranske) koncepcije j e d n o g jedinog izbora, koji je u t v r e n o d n o
s o m van-vremenske Vjenosti (ili Boga) i slobodnog djelatnika. To
je ideja o A n e l u koji se j e d n o m za uvijek odluuje, a izvan vreme
na u p r a v o m smislu, za ili protiv Boga, postajui dobri A n e o ili,
za svu vjenost, pali A n e o ili a v o 1 .
itava ova koncepcija najee ne uspijeva da objasni vremen
sku egzistenciju k a o takvu, t j . kao Povijest. Povijest je ovdje uvijek
j e d n a komedija, a ne tragedija: tragiko je prije ili poslije, u svakom
sluaju izvan vremenitog ivota; sam ovaj ivot ostvaruje j e d a n una
prijed utvreni p r o g r a m i n e m a , dakle, sam po sebi, nikakvog smisla
ni vrijednosti.
Najzad se, d a k l e , m o e rei ovo. - Svaki Sistem teo-lokog apso
lutnog Z n a n j a vidi u Pojmu vjeno bivstvo, koje se odnosi na Vje
nost. I o b r a t n o , ova j e d n o m r a z r a e n a koncepcija P o j m a nuno
dolazi do teolokog Z n a n j a . A k o j e , kao kod P l a t o n a , Vjenost si
t u i r a n a izvan V r e m e n a , Sistem je strogo mono-teistian i radikalno
1
Ova koncepcija javlja se, takoer, u dogmi o istonom grijehu: u Adamu se

cjelokupan ovjek slobodno odluuje jednom za uvijek. Ovdje je in u vremenu; ali
on se ne odnosi na vrijeme; odnosi se na vjenu Boju zapovijed, jer je ovaj Bog iz
van vremena. to se tie ljudske slobode u prvom smislu, - onda je kamen spoticanja
svake teologije, a posebno kranske teologije. ak, ako je boanski izbor jedna saradnja s ovjekom (to je ve dosta heretiko), ljudski su ini u cjelini od Boga prosueni, tako da sloboda ostaje jedinstveni in, koji je situiran izvan vremena i koji se
odnosi na Vjenost.
339
transcendentalistian: Boji b i t a k je bitno drukiji od bitka o n o g a t k o

o n j e m u govori; a ovaj boanski Bitak je a p s o l u t n o j e d a n i jedini, t j .
vjeno identian sa samim s o b o m , iskljuujui svaku p r o m j e n u .
to se tie p r i r o d n o g Svijeta, ovaj Sistem daje j e d n u isto geo
metrijsku teoriju, koja, u najbolju r u k u , m o e da radi s p o j m o m i
sto bestjelesnog kretanja ( k a k o to ini D e s c a r t e s ) , ali ne s p o j m o m
sile: Sistem d o p u t a k i n e m a t i k u ili foronomiju, ali iskljuuje dinami
ku. Ne objanjava, p r e m a t o m e , bioloke pojave, u kojima je Vrije
me konstitutivni e l e m e n t . A s o b z i r o m na ljudski Svijet, ovaj Sistem,
strogo uzevi, objanjava aneosku egzistenciju, ali oduzima svaku
vrstu smisla i vrijednosti povijesnom ivotu, t j . vremenitoj egzistenci
ji ovjeka.
22
SEDMO PREDAVANJE
N A P O M E N A O VJENOSTI, V R E M E N U I POJMU
(nastavak)
D o s t a sam dugo diskutirao o platonikoj koncepciji, koja odgo
vara mogunosti I I , 1, a.
Prelazimo sada na Aristotela, t j . na mogunost I I , 1, b.
Aristotel je vidio P l a t o n o v e p o t e k o e . I on je u isto vrijeme iz
vrio veliko otkrie.
Posve k a o i P l a t o n , Aristotel definira P o j a m k a o vjean. To e
rei da ga definira k a o o d n o s p r e m a n e e m d r u g o m . A ovo drugo za
njega, k a o i za P l a t o n a , nije Vrijeme nego Vjenost. ( E p i s t e m e po
stoji s a m o u kosmosu gdje i m a ideja, t j . vjenih-bitnosti, koje imaju
Vjenost za t o p o s . ) Ali, Aristotel je vidio o n o to P l a t o n , ini se,
nije vidio. N a i m e , da Vjenost nije izvan V r e m e n a , ve u V r e m e n u .
U najmanju r u k u , ima vjenog u V r e m e n u .
P l a t o n j e , n a i m e , rasuivao k a k o slijedi: Svi stvarni psi se mije
njaju; p o j a m pas ostaje, naprotiv, identian sa samim s o b o m ;
m o r a , dakle, da se odnosi p r e m a Vjenosti koja je situirana izvan stvar
nih pasa, t j . izvan V r e m e n a . (Ova Vjenost je ideja o psu i, pre
ma t o m e , na kraju izlaganja, Ideja ideja.) Na ovo je Aristotel od
g o v a r a o : p o j a m pas odnosi se, d o d u e , na Vjenost, ali Vjenost
subzistira u V r e m e n u , jer, a k o se stvarni psi mijenjaju, stvarni pas
uope, t j . vrsta pas, ne mijenja se. Budui da je vrsta vjena, a da
se ipak postavlja u V r e m e n u , m o g u e je P o j a m staviti u o d n o s pre
ma Vjenosti u v r e m e n u . I m a , dakle, apsolutnog Z n a n j a koje se od
nosi na vremeniti Svijet onoliko koliko ovaj Svijet ukljuuje Vje
nost. P l a t o n j e , drugim rijeima, zaboravio da u H e r a k l i t o v o j rijeci
ima stalnih vrtloga. To su, prije svega, ivotinje i biljke. Vjena ili
nepromjenljiva os vrtloga j e s t e telos ili entelehija; a to je ista ova
341
entelehija koja se, u o d n o s u na P o j a m , pojavljuje k a o Ideja vrtlo

ga. Ali, postoje i p l a n e t e , pa k o n a n o i K o s m o s . Aristotel, dakle,
k a e , s a m o Vrijeme je vjeno. O n o je k r u n o 1 , ali krug se vjeno 2
p o n o v n o obilazi.
K o s m o s ima, d a k l e , istu strukturu k a o ivotinja. Aristotelovski
Sistem daje t a k o j e d n o objanjenje ivota i j e d n u biologistiku kon
cepciju Svijeta.
G o v o r e i teoloki, koncepcija koja odnosi vjeni P o j a m p r e m a
Vjenosti u V r e m e n u o d g o v a r a Politeizmu. Aristotel j e , zacijelo, od
vie d a l e k o od totemistikog mentaliteta da bi tvrdio da su ivotinje
i biljke bogovi. Ali k a d on kae da su p l a n e t e bogovi, m n o g o bolje
se slae sa svojim sistemom n e g o P l a t o n . Ali, na kraju izlaganja, raz
lika nije v e o m a vana: mono-ili-poli-teizam, - u oba sluaja radi se o
teo-lokom znanju. K o s m i k o o k r e t a n j e vjeno se ponavlja; i j e d i n o
zato to ima vjenog ponavljanja ima apsolutnog Z n a n j a koje se od
nosi na K o s m o s . N o , u vjenom vraanju V r e m e n a i njime manife
stira se j e d i n a i ista Vjenost. D r u g i m rijeima, postoji najvii b o g ,
Bog u p r a v o m smislu, koji odrava K o s m o s u njegovu identitetu i na
taj nain ini moguim p o j m o v n o Z n a n j e . A ova boanska Vjenost,
m a k a r se pokazuje kroz tijek V r e m e n a , b i t n o se razlikuje od svega
to je u V r e m e n u . ovjek m o e , strogo uzevi, govoriti t a k o e r o
sebi, u z e t o m k a o vrsti, o n d a k a d govori o Bogu. Nita m a n j e ne
ostaje izmeu njega, uzetog k a o historijski individuum, i vjenog Bo
ga o k o m e govori, j e d n a bitna razlika. To je jo, dakle, k a o i k o d
P l a t o n a , apsolutno Z n a n j e Bewusstseina, a ne Selbst-Bewusstseina.
(Jer vrsta n e m a Selbst-Bevvusstseina, n e m a Selbst ili osobno-Ja; o n a
kae najvie mi, ali n i k a k o ja.)
Aristotelovski Sistem objanjava, d a k l e , bioloku egzistenciju
ovjeka, ali ne njegovu istinski ljudsku, t j . historijsku egzistenciju.
A to vidimo jo bolje prelazei na antropoloki plan, t j . postavljajui
problem
slobode.
A r i s t o t e l , d o d u e , govori o slobodi. Ali, svi govore o slobodi.
a k Spinoza! Ali, a k o se ne igramo rijeima, a k o i m a m o p r e d oima
pravi p o j a m slobode ( k a k o je objanjen u hegelijanskoj koncepciji,
k a k o je formuliran u P h G i ) , t r e b a rei da je Aristotelov Sistem s
njime inkompatibilan. Z n a m o , n a i m e , da ovaj Sistem, po definiciji,
iskljuuje B o g a stvoritelja. (Po definiciji, j e r Vjenost-u-Vremenu
znai: vjenost Svijeta, vraanje, i to vjeno vraanje). N o , t a m o gdje
' Kao kod Hegela.
Dok kod Hegela ima jedno jedino obilaenje.
342
n e m a mjesta za stvaralako djelovanje Boga ima jo m a n j e mjesta za

stvaralako djelovanje ovjeka: ovjek trpi Historiju, ali je ne stvara;
nije, dakle, slobodan u V r e m e n u . U toj taki Aristotel ne n a d m a uje P l a t o n a . Ali njegov je Sistem jo manje prihvatljiv od platonikog Sistema, jer iskljuuje ak i transcendentni slobodni in. Nai
m e , budui da je Vjenost u V r e m e n u i budui da se vjeni P o j a m
odnosi na Vjenost u V r e m e n u , iskljuena je svaka m o g u n o s t da se
izie izvan V r e m e n a . Izvan v r e m e n a smo samo na taj nain to smo
u V r e m e n u . V r e m e n i t a egzistencija, koja bi se mogla izabrati izvan
V r e m e n a , bila bi p o j m o v n o nespoznatljiva, j e r ne bi bila vjena u
V r e m e n u , d o k se P o j a m m o e odnositi samo na Vjenost u V r e m e
n u . U k r a t k o : ukoliko se ovjek mijenja, on ne z n a ; a ne znajui, on
nije slobodan (po definiciji); a ukoliko zna, on se ne mijenja, pa ni
j e , d a k l e , ni slobodan, u o b i n o m smislu rijei.
N a i m e , za Aristotela, k a o i za P l a t o n a , o ovjeku se m o e imati
apsolutno Z n a n j e s a m o a k o se ovjek stavi u o d n o s p r e m a Vjeno
sti. Individualna dua je odvie mala a da bi mogla biti s p o z n a t a , ka
e P l a t o n u Dravi: da bi se spoznala, valja je vidjeti u velikom,
t j . valja kontemplirati Grad-dravu. N o , za Aristotela je vjena Pla
t o n o v a D r a v a te utopija; sve se D r a v e , u stvari, mijenjaju i prije
ili kasnije p r o p a d a j u ; n e m a , dakle, apsolutnog politikog Z n a n j a ko
je se odnosi na jedan od moguih oblika D r a v e . Ali, na sreu, p o
stoji j e d a n zatvoreni ciklus u p r e o b r a a j u D r a a , koje se vjeno po
navlja. Ovaj ciklus m o e , dakle, biti pojmovno shvaen, a polazei
od njega m o e m o p o j m o v n o shvatiti razline D r a v e i s a m o g a o
vjeka. T o j e sigurno. Ali, a k o j e t o t a k o , Historija n e m a nita d a
trai u o n o m to d a n a s nazivamo Historijom; a u ovoj Historiji o
vjek n i k a k o nije slobodan.
Aristotelovska varijanta platonikog Sistema, zamjenjujui geo
metriju biologijom, objanjava, dakle, ovjeka k a o ivotinju, ali ga
ne objanjava k a o slobodnog i historijskog individuuma; o n a ga ak
ne objanjava - k a k o je to radio P l a t o n - k a o palog A n e l a .
Pokraj velikih filozofija uvijek je bilo, vie ili m a n j e , barbaskih
ili barbariziranih teorija. Isto t a k o je bio barbariziran platonovsko-aristotelovski p o j a m o P o j m u : bilo vuglarnim i a p s u r d n i m poricanjem,
bilo izobliujuim prihvaanjem.
Vulgarno poricanje sastoji se u t o m e to se kae da P o j a m , dale
ko od toga da b u d e stvaran, jeste isto t a k o v r e m e n i t k a o bilo to
drugo to postoji u V r e m e n u . To je naa 4. m o g u n o s t , o kojoj neu
govoriti jer o n a ukida s a m u ideju o j e d n o m p r a v o m i istinitom Z n a -
343
nju. To je Skepticizam ili Relativizam to ga je P l a t o n obznanio p o d

i m e n o m Sofistike, to ga je kritizirao K a n t , nazivajui ga Empiri
z m o m i to ga je iznova, u najnovije vrijeme, p o b i o Husserl p o d
i m e n o m Psihologizma. O n j e m u vie n e e m o govoriti.
R e c i m o radije nekoliko rijei o izobliujuem prihvaanju, koje
je ne m a n j e a p s u r d n o , a da je ipak manje oevidno a p s u r d n o . I dalje
se govori da je P o j a m vjean. Ali, m a k a r je vjean, on je u V r e m e
n u ; to znai, kae se, da se on odnosi na o n o to je u V r e m e n u , t j .
na v r e m e n i t o . ( N e na V r i j e m e , ve na v r e m e n i t o , t j . na o n o to je u
V r e m e n u . ) A odnosei se na t o , on se na to odnosi u V r e m e n u , p o
stojei - u V r e m e n u - prije v r e m e n s k o g (vremenitog) u p r a v o m smi
slu. To je d o b r o p o z n a t a p r e d o d b a o a priori ili o uroenoj ideji
koja prethodi iskustvu.
Protiv ovog apriorizma (koji je K a n t nazvao Dogmati
z m o m ) upravljena je slavna prva reenica U v o d a u Kritiku istog
U m a : n e m a nikakve sumnje, kae tu K a n t otprilike, da u v r e m e n u
iskustvo, t j . vremenita stvarnost, uvijek p r e t h o d i pojmu koji se p o
javljuje u v r e m e n u k a o moje Z n a n j e . I doista, u ovoj stvari n e m a
nikakve m o g u e sumnje. Vulgarni Apriorizam polazi od tobonje i
njenice s a m o zato da bi d o a o do j e d n e uistinu neodrive koncepci
j e : k a k o na gnoseolokom planu t a k o i na a n t r o p o l o k o m planu
(gdje se o n d a postavlja pitanje o glasovitoj slobodnoj volji). D o
voljno je da se ovaj A p r i o r i z a m m a l o razradi, da se d o e do Skepti
cizma ili do Relativizma, ili do K a n t a , ili, n a p o k o n , do vraanja Pla
t o n u ili Aristotelu.
K a n t , k a o svaki filozof dostojan toga i m e n a , v e o m a d o b r o zna
da niti se m o e p o j a m definirati k a o vremenit, niti se moe staviti u
o d n o s p r e m a v r e m e n i t o m (to, uostalom, izlazi na isto). Za njega j e ,
k a o i za P l a t o n a i Aristotela, P o j a m vjean. N o , budui da je vjean,
a ne Vjenost, P o j a m m o r a da se odnosi na neto i da se odnosi u
strogom smislu rijei, t j . da se odnosi na neto drugo od samoga se
b e . Ali, videi potekoe na koje su naili P l a t o n i Aristotel, stavlja
jui u o d n o s vjeni P o j a m p r e m a Vjenosti, K a n t je imao n e u v e n u
h r a b r o s t da ga stavi u o d n o s p r e m a V r e m e n u (a n e , n a r a v n o , p r e m a
v r e m e n i t o m , t j . p r e m a o n o m e to je u V r e m e n u ) .
Cijela kantovska koncepcija sabire se u ovoj glasovitoj reenici:
Pojam bez zora je p r a z a n ; zor bez pojma je slijep.
Ali, prije nego to u govoriti o ovoj kantovskoj formuli, hou
da u dvije rijei s p o m e n e m j e d n o drugo rjeenje p r o b l e m a , n a i m e ,
o n o Spinozino.
344
K a k o sam to ve r e k a o , Spinozin Sistem je savreno utjelovlje

nje apsurda. (I zato k a d p o k u a v a m o da ostvarimo, k a k o se to ka
e , svoju misao, i m a m o isti osjeaj vrtoglavice kao p r e d n e k i m para
d o k s o m formalne logike ili teorije skupova.)
N o , evo j e d n e m e u svim drugim neobinostima: z a b l u d a apso
lutne apsurdnosti jeste, i m o r a da b u d e , isto t a k o kruna k a o i isti
n a . D a k l e , apsolutno Z n a n j e Spinozino (i P a r m e n i d o v o ) m o r a da bu
de simbolizirano zatvorenim krugom ( n a r a v n o , bez sredinje t a k e ) :
slika 1. A k o , n a i m e , Spinoza kae da P o j a m jeste Vjenost, d o k H e
gel tvrdi da on jeste Vrijeme, oni se slau u t o m e da P o j a m nije neki
odnos. (Ili, ako se h o e , on je u o d n o s u j e d i n o p r e m a s a m o m e sebi.)
Bitak i (pojmovno) Miljenje jesu n e t o j e d n o te isto, govorio je
P a r m e n i d . Miljenje (ili P o j a m ) je atribut Supstancije koja se ne raz
likuje od svojeg atributa, kae Spinoza. U oba sluaja, t j . k o d Parmenida-Spinoze i k o d H e g e l a , n e m a , d a k l e , refleksije na Bitak. U
o b a sluaja sam Bitak reflektira na samog sebe u P o j m u i P o j m o m ,
ili - jo bolje - k a o P o j a m . A p s o l u t n o Z n a n j e koje reflektira totalitet
Bitka jeste, dakle, isto t a k o zatvoreno u s a m o m sebi, isto t a k o kru
no k a o i sam Bitak u svom totalitetu: n e m a nita izvan ovog Z n a n j a
k a o to n e m a nita izvan Bitka. Ali, postoji j e d n a bitna razlika: Bitak-pojam Parmenida-Spinoze je Vjenost, d o k je H e g e l o v Bitak-poj a m Vrijeme. P r e m a t o m e , spinocistiko apsolutno Z n a n j e m o r a , t a k o
e r , biti Vjenost t j . o n o m o r a da iskljuuje Vrijeme. D r u g i m rijeima:
n e m a p o t r e b e za v r e m e n o m da bi da se o n o ostvarilo; Etika m o r a biti
misao koja je napisana i proitana u t r e n oka. I u t o m e je apsurdnost
stvari. [Platon, m e u t i m , prihvaa ovu konsekvenciju.]
Ve je P l a t o n p o b i o ovaj apsurd u svome P a r m e n i d u . A k o je
Bitak uistinu j e d a n (ili, tanije, J e d n o ) , t j . a k o iskljuuje razlino,
sve razlino i, dakle, svaku p r o m j e n u , t j . a k o je on Vjenost koja ni
ti Vrijeme; - ako j e , k a e m , Bitak J e d n o , ne bi se moglo o njemu
govoriti, primjeuje P l a t o n . N a i m e , G o v o r bi m o r a o biti isto t a k o je
dan k a o i Bitak koji objavljuje i ne bi, dakle, m o g a o nadmaiti jed
nu j e d i n u rije jedan. I j o . . . Jer, u osnovi, uvijek se radi o Vre
menu. G o v o r m o r a biti bezvremen: n o , k a d ne bi bilo v r e m e n a , o
vjek ne bi m o g a o izgovoriti j e d n u jedinu rije. A k o je B i t a k jedan,
ili, to izlazi na isto, a k o P o j a m jeste Vjenost, - apsolutno Z n a n j e
svodi se za ovjeka na apsolutnu utnju1.
K a e m : za ovjeka, t j . za govorei bitak koji ivi u V r e m e n u ,
k o j e m u je vrijeme p o t r e b n o da ivi i da govori (tj. da misli p o m o u
1
Platon je prihvaa: Jedno je neizrecivo.
apsolutno Z n a n j e
(Spinoza i Hegel)
Teologija
(Platon)
Ateizam
(Hegel)
monoteistika
Teologija (Platon)
politeistika
Teologija
(Aristotel)
Teologija
(Platon)
Akosmizam
(Spinoza)
hipotetika
Teologija
(Kant)
Skepticizam
i
Kriticizam
(Kant)
346
P o j m a ) . N o , k a k o smo to vidjeli, P o j a m kao takav nije (ili b a r se ne

ini da jest) n u n o vezan uz Vrijeme. U n i v e r z u m P o j m o v a ili Ideja
m o e biti shvaen k a o univerzum Govora: k a o vjeni G o v o r , u k o
j e m svi elementi postoje zajedno. [To je o n o to kae Plotin.] I doi
sta (ini se d a ) ima ne-vremenitih o d n o s a m e u P o j m o v i m a : svi E u klidovi t e o r e m i , na primjer, postoje istovremeno u cjelini njegovih
aksioma. [I Plotin inzistira na ovoj injenici.] P o s t o j a o bi, d a k l e , n e
ki bez-vremenski Govor1. Ideja spinocistikog Sistema nije, dakle,
a p s u r d n a . A p s u r d n o j e t o d a j e t r e b a l o d a ovaj Sistem b u d e naprav
ljen od j e d n o g ovjeka, k o j e m u j e , u stvari, bilo p o t r e b n o vrijeme da
ga napravi. [Stoga, k o d Plotina, ovaj sistem p r i p a d a vjenoj Inteli
genciji.] Ili jo: Sistem m o e postojati izvan V r e m e n a , ali o v o m e se
Sistemu ne m o e prii iz V r e m e n i t e egzistencije. (Spinocistiki Si
stem je H e g e l o v a Logika, za koju ne bi bilo niti bi moglo biti
P h G e to do nje vodi; ili, to je D e s c a r t e s o v Sistem, k o j e m u se ne
bi moglo prii kroz j e d n u Raspravu o m e t o d i . )
Etika je nainjena p r e m a m e t o d i koju ne moemo sebi obja
sniti na ljudskom jeziku. J e r , Etika objanjava sve, osim m o g u n o
sti da je napie ovjek koji ivi u v r e m e n u . Pa, a k o P h G a objanjava
zato se Logika pojavljuje u o d r e e n o m asu historije, a ne u ne
kom d r u g o m , Etika dokazuje nemogunost svoga vlastitog pojav
ljivanja u bilo kojem asu v r e m e n a . U k r a t k o , Etika je mogla biti
napisana, ako je ona istinita, j e d i n o od samoga Boga; i, d o b r o to
drimo na u m u , - od j e d n o g neutjelovljenog Boga.
M o e m o , d a k l e , razliku izmeu Spinoze i Hegela formulirati na
slijedei nain. H e g e l postaje B o g , on je pie ili je misli. Spinoza,
naprotiv, m o r a od sve vjenosti biti B o g da bi m o g a o napisati ili mi
sliti svoju Etiku. N o , a k o bie koje postaje da se ovim nazivom
posluimo k a o m e t a f o r o m (uostalom k o r e k t n o m ) , bie koje je oduvi
j e k B o g jeste B o g u p r a v o m i strogom smislu rijei. Biti spinocist
znai, dakle, zaista zamijeniti Boga O c a (uostalom, bez Sina) Spinoz o m , podravajui u itavoj njegovoj strogosti p o j a m b o a n s k e t r a n
scendencije; to znai da je Spinoza t r a n s c e n d e n t n B o g koji, d o d u e ,
govori ljudima, ali koji im govori k a o vjeni Bog. A to j e , o e v i d n o ,
v r h u n a c apsurdnosti: uzeti Spinozu ozbiljno znai doista biti - ili p o
stati - lud.
Spinoza, k a o i H e g e l , identificira ovjeka (tj. M u d r a c a ) i Boga.
ini se, d a k l e , da bi se u o b a sluaja moglo bez razlike rei ili da tu
1
nja.
Kao to ima, prema ispravnoj primjedbi Descartesovoj, bez-vremenskih giba
347
n e m a nieg drugog nego Boga, ili da tu n e m a nieg drugog n e g o o

vjeka. N o , u stvari, ove dvije tvrdnje nisu identine, te a k o prvu pri
hvaa Spinoza, s a m o d r u g a izraava misao H e g o e l o v u . A to h o e da
k a e H e g e l govorei da Spinozin Sistem nije pan-teizam, ve a-kosmizam: to je U n i v e r z u m gdje je totalitet Bitka sveden na jedinoga
B o g a , ali na j e d n o g a B o g a bez Svijeta i bez ljudi. A to rei znai da
sve to je p r o m j e n a postajanje, vrijeme ne postoji za Z n a n o s t . J e r ,
a k o se o t o m e radi u Etici, ne zna se ni k a k o ni zato se ove stvari
u njoj pojavljuju.
Sluei se naim simbolikim krugovima, m o e se, d a k l e , prika
zati razlika izmeu H e g e l o v o g i Spinozinog Sistema na slijedei na
in.
P o i m o od simbola teistikog Sistema. To j e , u svom istom obliku, P l a t o n o v sistem. Ali on simbolizira 2. mogunost u o p e (2
si.). Za Aristotela se m o r a upisati m n o g o malih krugova u veliki da
bismo simbolizirali o d n o s Vjenosti i V r e m e n a ( 3 . si.); ali ovi krugo
vi morali bi se p o k l a p a t i ; na kraju prikaza o p e t bismo naili na platoniki simbol sa j e d n i m j e d i n i m m a l i m k r u g o m . ( T j . : svaki zaista suvi
sli teizam jeste m o n o t e i z a m . ) to se tie K a n t a , m o e jo posluiti
isti simbol; ali valja nacrtati mali istakani krug da se p o k a e k a k o
K a n t o v a teologija ima k o d njega s a m o j e d n o kao da vaenje (4.
si.). U k r a t k o , simbol teistikog Sistema vrijedi za svaki Sistem koji
definira P o j a m k a o vjenu bitnost u o d n o s u p r e m a neem drukijem
od nje s a m e , a da je pri t o m m a l o v a n o da li je ovo drukije Vje
nost u V r e m e n u , ili izvan V r e m e n a , ili s a m o Vrijeme. Ali vratimo se
na Spinozu. Polazei od teistikog Sistema, H e g e l u k i d a mali k r u g
(sveden p r e t h o d n o , po njegovim p r e t h o d n i c i m a , na j e d n u pojedi
n a n u taku): 5. sl. Spinoza, n a p r o t i v , u k i d a veliki krug: 6. si.
Simbol j e , dakle, isti u o b a sluaja: j e d a n h o m o g e n i zatvoreni
krug. A o v o je v a n o . J e r vidimo da je dovoljno porei da je P o j a m
odnos p r e m a n e e m drukijem od sebe da se postavi ideal apsolut
nog, t j . krunog Z n a n j a . I doista, a k o se P o j a m odnosi na j e d n u
drukiju stvarnost, osamljeni p o j a m m o e biti p o t v r e n k a o istinit
adekvacijom sa o v o m s a m o s t a l n o m stvarnou. U o v o m sluaju posto
je djelomine oevidnosti, n a i m e , istine. Ali, ako P o j a m jeste sam
objavljeni Bitak, on m o e biti p o t v r e n k a o istinit j e d i n o kroz samo
ga s e b e . S a m o dokazivanje ne razlikuje se vie od onoga to m o r a
biti d o k a z a n o . A to znai da je istina Sistem, k a k o kae H e g e l .
Rije sistem ne nalazi se k o d Spinoze. Ali stvar je t u . Apstrahira
jui od P a r m e n i d a , on je jedini filozof koji je shvatio da princip sve
ga ili niega vai za Z n a n j e : ili se zna sve, ili se ne zna nita; j e r
348
samo time to se vidi da se zna sve vidi se da se neto uistinu zna. I

zato je prouavanje Spinoze t a k o p o u n o , usprkos apsurdnosti njego
va stajalita. Spinoza postavlja ideju totalnog, n a i m e , sistematikog, n a i m e , krunog Z n a n j a . S a m o , njegov je Sistem nemogu u
Vremenu. A itav Hegelov n a p o r sastoji se u t o m e da stvori j e d a n
spinocistiki Sistem koji moe biti napisan od ovjeka to ivi u histo
rijskom Svijetu. I z a t o , doputajui, k a o i Spinoza, da P o j a m nije
odnos, H e g e l ga ne poistoveuje s Vjenou, nego sa V r e m e n o m .
(Vidi za tu stvar P r e d g o v o r P h G e , 19. str. i slijedee.)
Vidjet e m o kasnije to ovo znai. Za sada hou da jo j e d n o m
p o d v u e m k a k o su simboli obaju sistema identini. O n i se razlikuju
samo po svojoj provenijenciji (to se ne vidi na c r t e u ) : po ukidanju
velikog ili malog kruga. A ovo, t a k o e r , odgovara stvarnosti. Razu
mije se da j e d n o vremenito Z n a n j e m o e na kraju obuhvatiti totalitet
postajanja. Ali se ne m o e razumjeti da j e d n o vjeno Z n a n j e moe
upiti sve to je u V r e m e n u : iz prostog razloga to bi o n o upilo i nas
s a m e . Bilo bi to apsolutno Z n a n j e Bevvusstsein a, koje bi p o t p u n o upilo Selbstbevvusstsein. A to je, oevidno, a p s u r d n o .
Ja se zaustavljam. Da bismo saznali to znai identifikacija poj
ma sa Vjenou, t r e b a proitati cijelu Etiku.
P r e i m o , dakle, ili vratimo se na K a n t a .
K a n t se slae s P l a t o n o m i Aristotelom u t o m e to k a e (protiv
Parmenida-Spinoze i H e g e l a ) da je P o j a m j e d n o vjeno bivstvo, u
odnosu p r e m a n e e m drukijem od samoga sebe. S a m o to on ovaj
vjeni P o j a m ne stavlja vie u o d n o s p r e m a Vjenosti, n e g o p r e m a
Vremenu.
M o e se, osim toga, rei da K a n t definira P o j a m k a o odnos
upravo zato to vidi nemogunost Spinocizma (kao to je to uinio i
P l a t o n da izbjegne nemogunost E l e a t i z m a ) . On m o d a nije itao
Spinozu. Ali on u transcendentalnoj Dedukciji kategorija i u
Schematismusu kae zato je spinocistika koncepcija Z n a n j a ne
m o g u a : o n a je n e m o g u a jer je za nas, t j . za ovjeka, - pojam bez
zora p r a z a n .
Parmenido-spinocistiki (i hegelijanski) P o j a m koji nije u odno
su p r e m a Bitku (drukijem od sebe, nego koji je Bitak to sebe sa
m o m e sebi objavljuje, - ovaj parmenidovsko-spinocistiki P o j a m
zove se, k o d K a n t a , transcendentalno Ja ili die transcendentale
Synthesis der A p e r c e p t i o n .
349
Transcendentalno znai, k o d K a n t a : o n o to omoguuje isku

stvo. N o , iskustvo je bitno vremenito, a sve to je v r e m e n i t o s p a d a u
p o d r u j e iskustva. Transcendentalno znai, dakle: o n o to omogu
uje v r e m e n i t o k a o v r e m e n i t o . K a n t kae da je t r a n s c e n d e n t a l n o
bivstvo prije V r e m e n a ili izvan v r e m e n a . T r a n s c e n d e n t a l n o j e ,
d a k l e , vjeno ili, k a k o k a e sam K a n t , a priori; to e rei da
o n o p r e t h o d i vremenitom u z e t o m k a o v r e m e n i t o m . Rei d a postoji
e p i s t e m e , apsolutno Z n a n j e , uistinu istinita istina, - znai rei da
ima o p e n i t o i n u n o valjanih p o j m o v a ; t j . , s j e d n e strane, u svakom
t r e n u t k u V r e m e n a valjanih p o j m o v a i, s druge s t r a n e , pojmova koji iz
sebe iskljuuju Vrijeme (tj. koji nikada ne m o g u biti promijenjeni);
znai, d a k l e , rei da ima p o j m o v a a priori, n a i m e , t r a n s c e n d e n t a l n i h ,
n a i m e , vjenih.
No vjeni P o j a m ( k a o svako vjeno bivstvo) nije vjean o i po
s a m o m e sebi. On je vjean po svome proizlaenju iz Vjenosti, po
svom porijeklu. N o , porijeklo vjenoga P o j m a je transcendentalno
Ja ili transcendentalna Sinteza. Ovo Ja ili ova Sinteza nisu, d a k l e ,
vjeni; oni jesu Vjenost. K a n t o v a t r a n s c e n d e n t a l n a Samosvijest - je
ste, d a k l e , P a r m e n i d o v a Supstancija shvaena k a o duhovni subjekt,
t j . B o g . To je stvarna Vjenost koja sama sebe samoj sebi objavljuje
u P o j m u i njime. To je izvor svakoga p u t e m P o j m a objavljenog Bit
ka i izvor svake p o j m o v n e objave Bitka; to je vjeni izvor svakog
v r e m e n i t o g Bitka.
Ali, k a e K a n t , mi ljudi, mi m o e m o rei o t r a n s c e n d e n t a l n o m
Ja da o n o jest i da je o n o jedno; ali to je sve to o njemu m o e m o
rei. D r u g i m rijeima, K a n t prihvaa platonistiku kritiku P a r m e n i da: a k o P o j a m jeste Vjenost, o n d a se a p s o l u t n o Z n a n j e svodi na
j e d n u j e d i n u rije
ili
i n e m a mogueg Govora. (Uosta
lom, govorei t a n o , ne m o e se ak ni o t r a n s c e n d e n t a l n o m Ja
rei da o n o jest i da je jedno. Jer, k a k o e m o to o d m a h vidjeti, naovaj sluaj se ne mogu primijeniti kategorije bitka i Kvantiteta. M o e
se, d a k l e , najvie rei da je o n o Neto, a ne Nita, ali se ne m o e
rei da je o n o j e d n a stvar koja ima takve i takve kvalitete; no ovaj
Bitak, o k o j e m u se m o e s a m o rei da jest, - jeste j e d n o Sein koje
se, k a o to e to rei H e g e l , ne razlikuje od Nichts, od Nita.)
Parmenidovsko-spinocistiki Sistem jeste, d a k l e , n e m o g u , kae
K a n t . - Jedinstvo sebe svjesne bitne Vjenosti ima dvanaest aspekat a , koji su glasovitih dvanaest kategorija-pojmova. Ovih dvanaest
a s p e k a t a Vjenosti oevidno su vjeni; oni prethode svemu to je u
V r e m e n u , oni su prije V r e m e n a ; oni, d a k l e , vae u svakom asu
V r e m e n a , a iskljuujui Vrijeme, oni ne m o g u da se mijenjaju; oni
350
su a priori. N o , zabluda (ili iluzija) Parmenida-Spinoze sastojala se u

t o m e to su oni smatrali da vjeno koje proizlazi iz Vjenosti objav
ljuje ovu vjenost odreujui j e , t j . dajui joj kvalitete. Za P a m e n i d a
i za Spinozu, pojmovi-kategorije su atributi J e d n o g a koje jest; oni su
to na taj nain to m o g u biti njemu pripisani. Ali t o , p r e m a K a n t o v u
shvaanju, nipoto nije t a k o 1 .
N i p o t o nije t a k o j e r je to n e m o g u e . A na kraju 16. paragrafa
2. izdanja Kritike istog U m a K a n t objanjava zato.
O d r e e n j e Vjenosti p o m o u pojmova-kategorija bilo bi mogu
e s a m o po R a z u m u ( V e r s t a n d ) , po Samosvijesti ija bi, k a e on ov
dje, itava Raznolikost (das Mannigfaltige) trebalo da b u d e u j e d n o
d a n a ; p o takvom R a z u m u d a p r e d m e t i njegovih p r e d o d a b a postoje
j e d i n o zbog postojanja samih ovih p r e d o d a b a ; drugim rijeima, po boanskom R a z u m u (ili arhetipu). Jer, doista, Bitak koji misle
i samoga sebe misli sve to moe da b u d e miljeno i koji stvara po
miljene p r e d m e t e j e d i n o inom da ih misli - jeste Bog. Spinoza j e ,
dakle, i m a o razloga da nazove Bogom P a r m e n i d o v o
koje se
podudara s P o j m o m koji ga objavljuje. Ali, on je i m a o krivo kad je
zaboravio da j e d i n o B o g moe primijeniti ovaj P o j a m na samoga se
b e . J e r za nas koji nismo Bog primijeniti na P o j a m na Boga znai
staviti ovaj P o j a m u o d n o s p r e m a n e e m drukijem od s a m o g ovoga
P o j m a . N o , P o j a m koji je odnos u p r a v o m smislu rijei, t j . o d n o s
p r e m a neem-drugom, jeste najvie vjean, ali ne Vjenost. To zna
i: ili je sama osnova spinocizma lana ( P o j a m nije Vjenost), ili,
a k o P o j a m jest Vjenost, j e d i n o B o g m o e da se bavi S p i n o c i z m o m .
A k o ovjek tvrdi da nije Bog, a pie Etiku - znai da on ne zna
ta ini, znai da on ne ini neto to ne moe sebi objasniti, znai
da on ini neto apsurdno.
Ali, u principu bi, p r e m a K a n t u , B o g mogao napisati Etiku.
Cijelo j e , dakle, pitanje u t o m e da se sazna da li j e d a n ovjek (Spi
noza) ne m o e biti Bog. N o , za K a n t a je ovo n e m o g u e j e r ovjek
ne m o e nita izvui iz sadraja, svoje Samosvijesti: u z e t o samo po
sebi, ljudsko Ja je taka bez sadraja, prazni recipijent, a (raznoliki)
sadraj m o r a da mu b u d e dan (gegeben), m o r a da d o e sa drugog
mjesta. Ili, to izlazi na isto: nije dovoljno da ovjek misli da bi bilo
istinite spoznaje; t r e b a jo da p r e d m e t to ga ovjek misli postoji i
da postoji nezavisno od njegova ina kojim ga misli. Ili, jo, k a k o
kae K a n t ; ljudska Svijest i m a n u n o dva konstitutivna e l e m e n t a :
1
Za Plotina, oni ne mogu da se pridaju Jednom. Ali oni mogu da se pridaju

Jednom-koje-jest, koje je za njega druga Hipostaza: to je Inteligencija ili inteligibilni
Kosmos.
351
Begriff ili P o j a m i A n s c h a u u n g ili Z o r ; ovaj posljednji prua ovje

ku j e d a n (raznoliki) dani
sadraj, a koji nije proizveden njime, ili
od njega, ili u njemu.
P o j a m to ga ima bie koje nije Bog j e s t e , d a k l e , odnos: drugim
rijeima, on m o e biti vjean, ali on nije vjenost. I zato je Spinociz a m a p s u r d a n . On je a p s u r d a n jer Spinoza nije Bog.
Ali, postoji jo koncepcija Platona-Aristotela, koja d o p u t a da
je (ljudski) P o j a m odnos, ali o d n o s koji ga stavlja u odnoaj p r e m a
Vjenosti, a ne p r e m a V r e m e n u , tj. Vjenost (ili Bog) ukljuuje
m n o g o s t r u k o u svome vlastitom jedinstvu, a o n a sama stvara m n o g o
struko koje objavljuje p u t e m P o j m a . O v o m n o g o s t r u k o , budui d a
je vjeni razvitak Vjenosti u njoj samoj, j e s t e , d a k l e , samo Vje
nost: to je (mnogostruki, raznoliki) U n i v e r z u m ideja-vremena. Ali, u
o v o m U n i v e r z u m u razvija se s a m a Vjenost; njega ne proizvodi n a ,
samo vjeni P o j a m . D a k l e , ovaj U n i v e r z u m n a m je dat; a na P o j a m
na njega se odnosi. D r u g i m rijeima, nae a p s o l u t n o Z n a n j e to ga
mi i m a m o o Bogu, o B o g u bitno razlinom od nas, o transcendentnom B o g u . To je teo-loko Z n a n j e u p r a v o m smislu rijei, Z n a n j e
koje je odnos vjenog P o j m a p r e m a Vjenosti (a ne p r e m a Vreme
nu).
N o , p r e m a K a n t u , i ovo je n e m o g u e . Iz prostog razloga to od
nos vjenog p r e m a Vjenosti m o r a sam da b u d e vjean ili bez-vrem e n s k i , d o k nae Z n a n j e ne s a m o da je u V r e m e n u n e g o , to je jo
vanije, o n o s a m o je v r e m e n i t o : n a m a je p o t r e b n o vrijeme da misli
mo.
U principu, kae K a n t , m o g a o bi tu da postoji j e d a n neprostorno-vremenski Z o r ( A n s c h a u u n g ) . U principu je mogue primijeniti
pojmove-kategorije na bilo koju d a n u m n o g o s t r u k o s t ( m n o i n u , raz
nolikost - p r e v . ) . J e d n o ne-boansko bie moglo bi, dakle, u princi
p u , razviti a p s o l u t n o Z n a n j e koje objavljuje neprostorno-vremenski
U n i v e r z u m platonikih Ideja. Ali ne-boansko bie koje z o v e m o o
vjek to ne m o e . A k o je Spinocizam mogu s a m o za Boga, Platoniz a m j e m o g u s a m o z a j e d n u ne-boansku inteligenciju drukiju o d
ljudske inteligencije, za j e d n u aneosku inteligenciju, na primjer.
J e r , p o n a v l j a m o jo j e d n o m ( a t o je, p r e m a K a n t u , j e d n a ireducibilna
i neobjanjiva injenica; u s p o r . kraj 21): za nas ljude, d a n a m n o
gostrukost (mnotvo) uvijek je mnotvo d a n o u prostorno-vremenskom obliku.
M i m o e m o misliti s a m o p o d uvjetom d a n a m j e d a n a n e k a
m n o i n a . Ali. ova mnoina m o r a biti: u svojoj cjelini (ukupnosti) i u
svakome od svojih e l e m e n a t a . D a k l e , P a r m e n i d o v j e d a n i jedini Bi-
352
tak m o r a se diferencirati u mnotveni (mnogostruk) Bitak. N o , za

nas, identino moe biti razlino j e d i n o p o d uvjetom da je P r o s t o r ili
da je u P r o s t o r u . [ N a i m e , dvije identine geometrijske t a k e m o g u
da se m e u s o b n o razlikuju samo po svojim poloajima u p r o s t o r u ; a
p r o s t o r nije nita drugo nego b e s k o n a n a u k u p n o s t strogo identinih
taaka u pogledu njihova unutranjeg obiljeja (koja j e , uostalom
odsutnost svakog obiljeja), a ipak razlinih j e d n i h od drugih.]
Ali, da bi bilo spoznaje, t r e b a poistovetiti razlino: svaki in spozna
vanja jeste j e d n a sinteza, kae K a n t , koja uvodi jedinstvo u m n o t v o
( d a n o ) . N o , za n a s , razlino m o e biti identino s a m o u V r e m e n u ili
k a o Vrijeme 1 .
D a k l e , za nas, spoznaja, t j . poistoveenje razlinog, moe da se
izvri samo u V r e m e n u jer poistoveenje razlinog ve jeste Vrijeme.
Uvijek se znalo da se ljudski P o j a m pojavljuje u bilo k o j e m t r e n u t k u
V r e m e n a ; i znalo se da je ovjeku p o t r e b n o vrijeme da misli. Ali,
K a n t je prvi vidio da ovo ovjeku nije sluajno, n e g o b i t n o , Svijet u
k o j e m u ovjek misli n u n o j e , d a k l e , j e d a n vremeniti Svijet. A k o
se, p a k , ljudska djelatna misao odnosi na o n o to je u V r e m e n u ,
kantovska analiza pokazuje da Vrijeme kao takvo omoguuje djelat
no odvijanje miljenja. D r u g i m rijeima, mi se m o e m o sluiti naim
vjenim Pojmovima samo p o d uvjetom da ih o d n o s i m o p r e m a Vre
m e n u k a o takvom, tj. p o d uvjetom da ih shematiziramo, k a k o ka
e K a n t .
D a k l e : t r a n s c e n d e n t a l n o Ja koje je j e d i n o samosvijest - jeste
Spinozin B o g ; a mi ne m o e m o o njemu nita rei; transcendental
no Ja, izvor kategorija-pojmova koje se o d n o s e na j e d n o neprostorno-vremensko m n o t v o , t j . na vjeno m n o t v o , - jeste Ja k a k o ga je
shvaala platonovsko-aristotelovska ili p r e t k a n t o v s k a filozofija u o p
e; no ovo Ja nije ljudsko, jer se za nj smatra da m o e misliti izvan
V r e m e n a 2 . To j e , dakle, samo transcendentalno Ja p o e t a k she
matiziranih kategorija, t j . P o j m o v a to se o d n o s e na V r i j e m e koje
1
Naime, poistovetiti taku A s takom B znai pomaknuti je od A do B; poisto

vetiti dvije razline stvari najee znai - rei da se jedna i ista stvar promijenila; a
Vrijeme je samo beskonana ukupnost sviju poistoveenja razliitog, tj. sviju promje
na ma kakve one bile.
2
Nije dovoljno, kako to ine Platon ili Descartes, geometrizirati fiziku; trebalo
bi jo geometrizirati miljenje filozofa koji izvodi ovu geometrizaciju, tj. iskljuiti Vri
jeme iz samog ovog miljenja; no to je nemogue. Ideal univerzalnog-tenzora moder
ne relativistike Fizike jeste ideal jedne bez-vremenske (ne-vremenite) spoznaje: svaki
sadraj bio bi u ovoj formuli istovremeno dat; ali ak da je ovaj teznor mogu, on je
tek algoritam, a ne Govor; svako diskurzivno (govorom izraeno) miljenje nuno se
odvija u Vremenu jer je ve priricanje predikata subjektu jedan vremeniti in.
353
je ljudsko t r a n s c e n d e n t a l n o Ja to omoguuje stvarno ljudsko

miljenje.
Ljudsko miljenje odvija se u V r e m e n u i o n o je v r e m e n i t a poja
va. O n o j e , k a o takvo, isto empirijsko: o n o je doxa. Ali, da bi bilo
m o g u e (vjeni) P o j a m primijeniti na vremenito, treba najprije P o
j a m shematizirati, t j . primijeniti ga na Vrijeme k a o takvo. Ova
posljednja primjena vri se prije V r e m e n a ili izvan V r e m e n a .
O n a je a priori, t j . nepromjenljiva i uvijek valjana. A p s o l u t n o Z n a
nje jeste, d a k l e , u k u p n o s t o d n o s a izmeu (vjenog) P o j m a i V r e m e
n a ; t o j e u k u p n o s t d e r synthetischen G r u n d s a t z e ; t o j e K a n t o v a
ontologija.
P o g l e d a j m o sada to ova kantovska koncepcija znai za Svijet i
za ovjeka.
U p r i r o d n o m Svijetu Vrijeme je predstavljeno kretanjem Ovremenjeni P o j a m odnosi se, dakle, na stvarno kretanje. A o n o to ini
ovremenjeni P o j a m moguim, t j . shematizam ili o d n o s p r e m a Vre
m e n u koje je prije V r e m e n a , odgovara o n o m e to ini stvarno m o
guim stvarno kretanje, t j . sili. Rei da je (vjeni) P o j a m u o d n o s u
p r e m a V r e m e n u - znai, dakle, m e u ostalim, iskazati j e d n u dina
miku koncepciju materije i Svijeta, t j . j e d n u fiziku sila. Kantovska
filozofija n u n o e se, d a k l e , sastati sa nevvtonosvkom fizikom. I
o b r a t n o , a k o je Svijet doista takav k a k o to kae Nevvtonova fizika,
t r e b a prihvatiti K a n t o v u filozofiju k a o d a n u istinu.
Ali, putajui ak po strani injenicu da se ovjek isto t a k o ne
moe nastaniti u n e w t o n o v s k o m Svijetu k a o ni u geometrijskom Svi
j e t u P l a t o n o v o m , m o e se ukazati na n e d o s t a t a k u kanto-newtonovskom shvaanju isto p r i r o d n o g Svijeta. N a i m e , n e m o g u n o s t da se
P o j a m stavi u o d n o s p r e m a Vjenosti znai, na kraju izlaganja, ne
mogunost da se ima apsolutna geometrijska spoznaja Svijeta. Negira
se, drugim rijeima, p o j a m Kosmosa, t j . vjena ili statika struktura
p r i r o d n o g U n i v e r z u m a . I, p r e m a t o m e , ne objanjava se postojanje
vjenih struktura u Svijetu: osobito se ne m o e objasniti, k a k o to
ini Aristotel, bioloka vrsta. Najee se ne objanjava isto prostor
na s t r u k t u r a : p o m o u sile objanjava se, na primjer, kretanje platnet a , ali se ne objanjava struktura suneva sistema. I ovdje je n e m o
gunost objanjenja apsolutna: injenica da se u stvarnom Svijetu
zakoni primjenjuju na stabilne e n t i t e t e (bivstva - prev.) jeste, za Kan
ta, transcendentalni sluaj M o e se rei da je to t a k o : i to je sve
to se m o e o toj stvari rei.
K a n t , d o d u e , u treoj Kritici razrauje teoriju ivog bia. Ali
ova teorija vai samo u kao da svijetu, j e r trea Kritika n e m a
354
ekvivalenta u Sistemu 1 . A to vai za ivotinju p o s e b n o , vai, ta

k o e r , za ivotinju u o p e , t j . za K o s m o s : ovdje jo kosmologija (uo
stalom, leibnizijanska) ima samo regulativnu vrijednost. A isto to
vai za Boga: budui da je Bog Vjenost, o Bogu n e m a mogueg
Znanja.
Najzad, ako je kantovsko Z n a n j e z a t v o r e n o , t j . t o t a l n o i defini
tivno ili apsolutno, o p e t nailazimo na teistiku ili platonistiku shemu
dvaju krugova (2. si.). Ali, k a k o se P o j a m ne odnosi na Vjenost,
mali krug ostaje zauvijek isto hipotetian (4. si.). S a m o to uklanja
jui ga ne d o b i v a m o jedini zatvoreni krug Hegelov ( 5 . si.), ve otvo
reni krug bez utvrenih granica koji simbolizira Skepticizam (7. si.).
N a i m e , budui da je vjeni P o j a m stavljen u o d n o s p r e m a Vremenu,
n e m a mogueg apsolutnog izjednaenja. Okvire vjenih pojmova-kategorija m o e , u najbolju ruku, p o t p u n o ispuniti beskonano vjeno
V r e m e n a Miljenje koje je u V r e m e n u n i k a d a t o , d a k l e , ne postiza
va. I zato K a n t k a e da je apsolutno Z n a n j e eine unendliche Auf
gabe, j e d n a beskonana zadaa.
Pogledajmo sada to znai kantovska koncepcija na a n t r o p o l o
kom p l a n u .
P o j a m je vjean, ali se odnosi na Vrijeme. A k o je P o j a m vje
an, znai da u ovjeku ima neto to ga stavlja izvan V r e m e n a : to
je sloboda, tj. t r a n s c e n d e n t a l n o Ja uzeto k a o praktini U m , ili
ista Volja. A k o postoji odnos P o j m a i V r e m e n a , postoji, t a k o e r ,
primjena iste Volje na vremenitu stvarnost. Ali, ukoliko ima poj
ma a priori (to ovdje znai: slobodnog ina), o d n o s p r e m a v r e m e n u
vri se prije V r e m e n a . P r e m d a se odnosi na Vrijeme, slobodni in
j e , dakle, izvan V r e m e n a . To je glasoviti izbor inteligibilnog karak
tera. Ovaj izbor nije vremenit, ali odreuje cijelu v r e m e n i t u egzi
stenciju ovjeka, u kojoj, dakle, n e m a slobode.
T a k o opet susreemo Platonov mit. S a m o to se k o d P l a t o n a
P o j a m odnosi na Vjenost, dok se on k o d K a n t a odnosi na Vrijeme.
A ova se razlika ovdje izraava time to se transcendentalni izbor
ne vri, k a o k o d P l a t o n a , u pogledu onoga to ovjek jest (ili je
bio) izvan V r e m e n a , ve u pogledu onoga to on jest (ili e biti)
u V r e m e n u . K o d P l a t o n a se radi o afirmaciji, k o d K a n t a - o negaciji;
ondje se radi o t o m e da se p o s t a n e u V r e m e n u o n o to se vjeno
jest; ovdje - da se ne b u d e vjeno o n o to se postalo u V r e m e n u ;
ondje - prihvaanje vjene P r i r o d e , ovdje negacija v r e m e n i t e Priro
d e . Ili, jo: ondje - sloboda A n e l a koji pristaje uz B o g a , ili se od
1
Ovo upravo zato to spoznaja u pravom smislu polazi od odnosa izmeu Pojma
i Vremena, a ne izmeu pojma i Vjenosti.
355
njega odvaja; ovdje - sloboda palog ovjeka koji porie svoj grijeh
u j e d i n s t v e n o m izvan-vremenskom inu 1 .
Ovdje, d a k l e , k a o i u opisu prirodnog Svijeta, ima n e k o g na
p r e t k a . Ali o n d j e , k a o i ovdje, ima j e d a n neumanjivi n e d o s t a t a k .
ovjek k a o historijsko bie ostaje neobjanjiv: ne shvaa se ni Svijet
konkretnih stvari gdje on ivi, ni Povijest koju on stvara svojim vre
menitim slobodnim inima.
D o l a z i m o , n a p o k o n , do slijedeeg rezultata.
M o g u n o s t (I) je iskljuena j e r je ovjek ne moe ostvariti. To
j e , isto t a k o , mogunost ( I V ) , j e r o n a ukida samu ideju istine u pra
vom smislu rijei. Mogunost (II) daje djelomina objanjenja. Ali,
ni u j e d n o j od tri varijante o n a ne uspijeva da objasni Povijest, t j .
ovjeka u z e t o g k a o slobodnog stvaraoca u V r e m e n u ; u svakom slu
aju, a k o se u kantovskoj ili kriticistikoj varijanti m o e , u stro
gom smislu, govoriti o b e s k r a j n o m historijskom razvoju, n e m o g u e
je doi do apsolutnog Z n a n j a o Historiji i, p r e m a t o m e , o historij
skom ovjeku.
D a k l e , ali filozofija h o e doi do j e d n o g apsolutnog Z n a n j a o
ovjeku, k a k o ga mi d a n a s shvaamo, o n a m o r a prihvatiti mogu
nost ( I I I ) . A to je uinio H e g e l govorei da P o j a m jeste Vrijeme.
T r e b a vidjeti to to znai.
1
Svakako valja na taj nain shvatiti kranski in: prije nego to je kompatibilan
s vjenom boanskom milou, kranski in mora biti transcendentalan.
23'
357
Preostaje, dakle, jo s a m o j e d n a jedina mogunost da se ide da

lje u smislu pribliavanja P o j m a i V r e m e n a . Da bi se krenulo dalje,
da bi se izbjegle potekoe p r e t h o d n i h shvaanja, m o r a se poistovjetiti
P o j a m i V r i j e m e . To ini H e g e l . U t o m e lei njegovo veliko o t k r i e ,
koje ga ini velikim filozofom, filozofom ranga P l a t o n a , Aristotela i
Kanta.
OSMO PREDAVANJE
N A P O M E N A O VJENOSTI, V R E M E N U I POJMU
(Nastavak i kraj)
Prelazimo, s H e g e l o m , na treu mogunost: n a i m e , na o n u koja
poistoveuje Pojam s V r e m e n o m .
U zori filozofije P a r m e n i d je poistovetio P o j a m s Vjenou.
Vrijeme, dakle, nije imalo nita zajedniko s P o j m o m , s apsolutnim
Z n a n j e m , episteme ili istina, n a p o k o n , nita zajedniko s ovjekom,
ukoliko je ovaj, k a o nosilac P o j m a , empirijska egzistencija Z n a n j a u
v r e m e n i t o m Svijetu. Ova vremenita egzistencija P o j m a u Svijetu jeste,
osim toga, sa stajalita P a r m e n i d o v a , neobjanjiva. Za nj je vremeni
ta egzistencija ovjeka isto t a k o neobjanjiva k a o i za Spinozu, koji,
t a k o e r , identificira P o j a m s Vjenou.
S P l a t o n o m egzistencija ovjeka postaje n u n a za Z n a n j e . Isti
nita spoznaja, t j . P o j a m , sada je odnos. A p s o l u t n o Z n a n j e sadrava,
dakle, n u n o dva e l e m e n t a , a j e d a n od njih m o e , u s t r o g o m smislu,
biti nazvan ovjekom. Ali P o j a m je vjean i on se odnosi na
Vjenost siutiranu izvan V r e m e n a . Vjeno, d o d u e , nije Vjenost.
Vjeni P o j a m je neto drugo od Vjenosti, on je ve, a k o se m o e
rei, blie V r e m e n u nego parmenido-spinocistiki P o j a m . Ali p r e m d a
nije Vjenost, on se ipak odnosi na Vjenost, a Vjenost na koju se
on odnosi ne t r e b a nita da trai u V r e m e n u .
S a m o s Aristotelom prodire Vrijeme u apsolutno Z n a n j e . Vje
nost na koju se o d n o s i (vjeni) P o j a m sada je situirana u V r e m e n u .
Ali Vrijeme ulazi u apsolutno Z n a n j e samo utoliko ukoliko je s a m o
Vrijeme vjeno (vjeno vraanje).
K a n t je prvi p r e k i n u o s ovim poganskim shvaanjem i, u samoj
metafizici, poveo r a u n a o ido-kranskoj pretfilozofijskoj a n t r o p o
logiji Biblije i Poslanice Rimljanima, koja je antropologija historij
skog ovjeka o b d a r e n o g besmrtnom duom. Za K a n t a se P o j a m p r e m d a ostaje vjean - odnosi na Vrijeme uzeto k a o Vrijeme.
Hegel je prvi identificirao Pojam i Vrijeme. A zanimljiva je stvar

da on to s a m kae sasvim izriito, d o k bismo k o d drugih filozofa
uzalud traili onakve izriite formule s kakvima sam se posluio u svo
j e m s h e m a t s k o m izvjetaju. H e g e l je to govorio ve u svome Predgo
voru P h G i , gdje nalazimo p a r a d o k s a l n u reenicu koju sam ve citi
r a o : Was die Zeit b e t r i f f t . . . , so ist sie der daseiende Begriff selbst;
to se tie Vremena, o n o je sam P o j a m koji postoji empirijski. I
on to doslovce ponavlja u V I I I poglavlju.
O v a reenica oznaava izvanredno vaan d a t u m u povijesti filo
zofije. Apstrahirajui od P a r m e n i d a - S p i n o z e , m o e se rei da postoje
dva velika razdoblja u ovoj povijesti: o n o koje ide od Platona do
K a n t a i o n o koje zapoinje s H e g e l o m . A ja sam ve r e k a o (a da t o ,
n a r a v n o , ne m o g u dokazati) da filozofi koji ne poistoveuju P o j a m i
Vrijeme ne mogu objasniti Historiju, tj. egzistenciju ovjeka kojim
se s m a t r a svatko od nas, t j . o n u slobodnoga i historijskog individuu
ma.
R e f o r m a koju je uveo H e g e l imala je, dakle, za glavni cilj elju
da objasni injenicu Historije. Na svome fenomenolokom planu H e
gelova filozofija (ili, tanije, Znanost) opisuje egzistenciju ovjeka
koji sebe gleda k a k o ivi u svijetu u kojem on za sebe zna da je
slobodan i historijski individuum. A u svom metafizikom planu ova
n a m filozofija kae kakav m o r a biti Svijet u kojem se ovjek m o e
t a k o pojaviti. T r e b a n a p o k o n vidjeti, na ontolokom planu, kakav
m o r a biti sam Bitak da bi m o g a o postojati k a o neki Svijet. H e g e l od
govara da je to mogue s a m o a k o stvarni P o j a m (tj. Bitak objavljen
sam sebi p u t e m G o v o r a koji postoji empirijski) jeste Vrijeme.
Cijela H e g e l o v a filozofija ili Znanost m o e , dakle, da se sabe
re u citiranoj reenici: Vrijeme je sam p o j a m koji je tu u empirij
skoj egzistenciji, t j . u s t v a r n o m P r o s t o r u ili Svijetu.
Ali, n a r a v n o , nije dovoljno da se proitala ova reenica pa da se
zna to je hegelijanska filozofija, k a o to nije dovoljno rei da se
vjeni P o j a m odnosi na Vrijeme pa da se zna to je, na primjer,
K a n t o v a filozofija. Valja razraditi ove zbijene formule. A razraditi for
mulu potpuno znai rekonstruirati cijelu dotinu filozofiju ( p r e t p o -
358
stavljajui da njezin autor nije pogrijeio u svom vlastitom razraiva

nju temeljne formule).
Ne m o e , d a k a k o , biti rijei o t o m e da ovdje r e k o n s t r u i r a m o i
tavu hegelijansku filozofiju iz identifikacije Pojma-koji-empirijski-postoji sa v r e m e n o m . M o r a m se zadovoljiti da uinim nekoliko sasvim
openitih p r i m j e d a b a , analognih o n i m a to sam ih uinio govorei o
drugim shvaanjima o d n o s a izmeu P o j m a i V r e m e n a .
Hegelova filozofija ima za cilj da objasni injenicu Historije.
O d a t l e se m o e zakljuiti da je Vrijeme, Vrijeme u k o j e m se odvija
ljudska historija, ili, jo bolje, Vrijeme koje se ostvaruje (ne k a o
kretanje zvijezda, na primjer, ve) k a o opa povijest 1 .
U P h G i hegel je v e o m a radikalan. On t u , n a i m e , kae (na kraju
pretposljednjeg stupca knjige i na p o e t k u posljednjeg, 563. str.) da
je Priroda P r o s t o r , dok Vrijeme jeste Povijest. D r u g i m rijeima, ne
m a kosmikog, prirodnog V r e m e n a ; V r e m e n a ima s a m o onoliko ko
liko ima Povijesti, t j . ljudske egzistencije, tj. egzistencije koja govori.
ovjek koji, u t o k u Povijesti, objavljuje Bitak svojim G o v o r o m jeste
Pojam koji-empirijski-postoji (der daseiende Begriff), a Vrijeme
nije nita drugo n e g o ovaj P o j a m . B e z ovjeka bi P r i r o d a bila Pro
stor, i samo Prostor. J e d i n o ovjek je u V r e m e n u i Vrijeme ne
postoji izvan ovjeka; ovjek jest, dakle, Vrijeme, a Vrijeme jest
ovjek, t j . Pojam koji je tu u prostornoj empirijskoj egzistenciji
Prirode (der Begriff der da ist).
Ali u svojim drugim spisima Hegel je m a n j e radikalan. On tu
d o p u t a postojanje kosmikog V r e m e n a 2 . Ali, inei to H e g e l identi
3
ficira kosmiko Vrijeme s historijskim V r e m e n o m .
Ali to je za sada m a l o vano. Bilo da H e g e l identificira o b a
V r e m e n a , bilo d a doputa s a m o j e d n o Vrijeme, m o e m o primijeniti
na povijesno Vrijeme (koje nas ovdje jedino z a n i m a sve to on kae
o Vremenu uope.
1
Poistovetiti Vrijeme i Pojam isto je, dakle, to i shvatiti Povijest kao povijest
ljudskoga Govora koji objavljuje Bitak. A mi znamo da je, uistinu, za Hegela, stvarno
Vrijeme, tj. opa Povijest, na kraju izlaganja povijest filozofije.
2
Mogue je zamisliti da se doista ne moe prei iz Vremena u Prirodu; jer je
vjerovatno da je, u najmanju ruku, (bioloki) ivot jedan bitno vremeniti fenomen.
3
To je, prema mom miljenju, njegova osnovna zabluda; jer ako je ivot vre
meniti fenomen, bioloko Vrijeme ima, zacijelo, drukiju strukturu od historijskog ili
ljudskog Vremena; cijelo je pitanje u tome da se sazna kako ova dva Vremena koegzi
stiraju; a ona, vjerojatno, koegzistiraju s jednim kosmikim ili fizikalnim Vremenom,
koje se od oba razlikuje svojom strukturom.
359
N o , zanimljivo je da se odluni tekst o V r e m e n u nalazi u Filo

zofiji Prirode iz Jenenser Realphilosphie. Ovaj tekst je preveo i
k o m e n t i r a o g. Koyre u j e d n o m lanku koji je nastao iz njegovih Pre
davanja o Hegelovim mladalakim spisima: odluan lanak, koji je
izvor i osnova m o g a t u m a e n j a P h G e . Ovdje u se zadovoljiti da u
nekoliko rijei p o n o v i m glavne rezultate sadrane u analizi g. Koyrea.
Tekst o kojem je rije lijepo pokazuje k a k o je Vrijeme to ga
Hegel ima p r e d oima Vrijeme koje je za nas historijsko (a ne biolo
ko ili kosmiko) V r i j e m e . N a i m e , ovo Vrijeme karakterizira primat
B u d u n o s t i . U V r e m e n u to ga je r a z m a t r a l a prethegelijanska filozo
fija kretanje je ilo od Prolosti p r e m a B u d u n o s t i , prolazei kroz
Sadanjost 1 . N a p r o t i v , u V r e m e n u o k o j e m u govori H e g e l kretanje se
proizvodi u B u d u n o s t i i ide p r e m a Sadanjosti, prolazei kroz P r o
lost: B u d u n o s t > Prolost > Sadanjost ( > B u d u n o s t ) . I upravo je u t o m e specifina struktura u p r a v o m smislu ljudskog, t j .
historijskog
Vremena.
R a z m o t r i m o o n d a fenomenoloku ( n a i m e , a n t r o p o l o k u ) projek
ciju ove metafizike analize V r e m e n a 2 .
K r e t a n j e to ga proizvodi B u d u n o s t - jeste kretanje koje se ra
da iz u d n j e . R a z u m i j e se: iz specifino ljudske u d n j e , t j . iz stvara
lake u d n j e , t j . iz u d n j e to ima za p r e d m e t bivstvo koje ne posto
ji u stvarnom p r i r o d n o m Svijetu i koje nije u njem postojalo. S a m o
u t o m sluaju m o e se rei da je kretanje proizvedeno od B u d u n o
sti: j e r B u d u n o s t - to je u p r a v o o n o to (jo) nije i o n o to (ve)
nije bilo. N o , mi z n a m o da u d n j a moe imati za p r e d e m t j e d n o ap
solutno ne-postojee bivstvo s a m o p o d uvjetom dai ma za p r e d m e t
j e d n u drugu u d n j u uzetu k a o u d n j u . u d n j a je, n a i m e , prisutnost
n e k e odsutnosti: ja sam e d a n z a t o to je u meni odsutnost vode. To
j e , d a k l e , prisutnost budunosti u sadanjosti: prisutnost budueg i
na pijenja. udjeti za pijenjem znai udjeti za neim to jest (za vo
d o m ) : znai, dakle, djelovati p r e m a sadanjosti. Ali djelovati p r e m a
1
Mogue je da Vrijeme u kojemu ima prvenstvo Sadanjost jeste kosmiko ili
fizikalno Vrijeme, dok bi bioloko Vrijeme bilo karakterizirano primatom Prolosti.
ini se da je fiziki ili kosmiki predmet samo obina nazonost (Gegenwart), dok je
temeljna bioloka pojava, vjerojatno, Memorija u irokom smislu, a da je specifino
ljudska pojava bez svake sumnje Projekt. Moglo bi biti, uostalom, da kosmiki i biolo
ki oblik Vremena postoji kao Vrijeme samo u odnosu na ovjeka, tj. na historijsko
Vrijeme.
2
U ontolokom planu valjalo bi prouiti odnose izmeu Teze=Identitet, Antite
ze = Negativitet i Sinteze=Totalitet. Ali o tome neu govoriti.
360
udnji n e k e udnje ( p r e m a udnji za n e k o m udnjom - prev.) znai

djelovati p r e m a o n o m e to (jo) nije, t j . p r e m a budunosti. Bie ko
je djeluje na taj nain j e s t e , d a k l e , u V r e m e n u u k o j e m u B u d u n o s t
ima prvenstvo. I o b r a t n o , B u d u n o s t m o e imati stvarno prvenstvo,
samo a k o u stvarnom ( p r o s t o r n o m ) Svijetu postoji bie s p o s o b n o da
djeluje na taj nain.
N o , u IV poglavlju P h G e Hegel pokazuje da je u d n j a koja se
upravlja na drugu u d n j u n u n o u d n j a za Priznanjem, k o j a - su
protstavljajui G o s p o d a r a R o b u - raa Historiju i kree je (sve d o k
nije u k i n u t a Z a d o v o l j e n j e m ) . D a k l e : ostvarujui se, Vrijeme u ko
j e m ima prvenstvo B u d u n o s t proizvodi Historiju, koja traje t a k o
dugo d o k traje ovo Vrijeme; a ovo Vrijeme traje samo dotle d o k
traje Historija, tj. d o k se ne izvre ljudski ini ispunjeni u cilju dru
tvenog
Priznanja.
N o , ako je udnja prisutnost odsutnosti, o n a nije - uzeta kao ta
kva - empirijska stvarnost: o n a ne postoji na pozitivni nain u pri
r o d n o j , t j . prostornoj Sadanjosti. O n a j e , naprotiv, k a o n e k a uplji
na ili n e k a rupa u P r o s t o r u : - praznina, nita. (A isto v r e m e n i t a
B u d u n o s t dolazi da se nastani, da t a k o k a e m o , u ovu rupu usred
p r o s t o r n e Sadanjosti.) u d n j a koja se odnosi na u d n j u ne odnosi
se, dakle, ni na ta, j e d i n o p r e m a Budunosti, ne odlazi se do n e k e
stvarnosti i, Ostvariti je - znai, dakle, nita ne ostvariti. O d n o s e
i se p r e m a t o m e , nije se stvarno u kretanju. S druge s t r a n e , a k o se
potvruje ili prihvaa stvarna ( n a i m e , p r o s t o r n a ) sadanjost, ne udi
se ni za im; ne odnosi se, d a k l e , p r e m a B u d u n o s t i , ne n a d m a u j e
se Sadanjost i, p r e m a t o m e , o p e t se ne k r e e . D a k l e , da bi se ostva
rila, u d n j a se m o r a odnositi na n e k u stvarnost ali ona se ne m o e
na nju odnositi na j e d a n pozitivan nain. M o r a se, d a k l e , na nju
odnositi negativno. u d n j a j e , dakle, n u n o u d n j a da se negira
stvarna ili sadanja datost. A stvarnost u d n j e dolazi od negacije da
ne stvarnosti1. No negirano stvarno - jeste stvarno koje je prestalo
biti: o n o je prolo stvarno ili stvarna Prolost. u d n j a o d r e e n a Bu
dunou pojavljuje se, u Sadanjosti, k a o stvarnost ( t j . k a o zadovo
ljena u d n j a ) samo p o d uvjetom da je negirala neto s t v a r n o , t j .
j e d n u Prolost. To je nain na koji je Prolost bila (negativno) proiz
v e d e n a p r e m a Budunosti koja o d r e u j e kvalitet stvarne Sadanjo
sti. I j e d i n o Sadanjost t a k o o d r e e n a Budunou i Prolou jeste
1
udnja za pijenjem je odsutnost vode, ali kvalitet ove udnje (e) odreen je
ne odsutnou kao takvom, ve time to je ona odsutnost vode (a ne neeg drugog); i
ova udnja se ostvaruje negacijom stvarne vode (u inu pijenja).
361
ljudska ili historijska Sadanjost 1 . D a k l e , gledano o p e n i t o : historij

sko kretanje r a a se iz B u d u n o s t i i prolazi kroz Prolost da bi se
ostvarilo u Sadanjosti k a o v r e m e n i t a Sadanjost. Vrijeme to ga ima
u vidu H e g e l jeste, d a k l e , ljudsko ili historijsko Vrijeme: to je Vrije
me svjesnog i hotiminog Djelovanja to ostvaruje u sadanjosti P r o
jekt za budunost, koji Projekt je napravljen iz spoznaje prolosti1.
R a d i se, d a k l e , o historijskom V r e m e n u , a Hegel kae da je ovo
Vrijeme sam P o j a m koji empirijski-postoji. P u s t i m o za sada po
strani t e r m i n Pojam. H e g e l , d a k l e , kae d a j e vrijeme j e d a n X ,
j e d n o neto to empirijski-postoji. N o , ovu tvrdnju m o e m o deducirati iz same analize hegelijanskog p o j m a o (historijskom) V r e m e n u .
Vrijeme u k o j e m u ima prvenstvo Budunost m o e se ostvariti, m o e
postojati s a m o p o d uvjetom da negira ili da niti. Da bi bilo V r e m e 1
Kaemo, naime, da je neki trenutak historijski kada se djelovanje to se u
njemu vri vri prema ideji koju djelatnik sam stvara o budunosti dakle, prema bu
dunosti. Ali, da bi trenutak bio doista historijski, potrebno je da ima promjene;
potrebno je, drugim rijeima, da odluka bude negatorska u odnosu na dano: odluuju
i se za budui rat, odluujemo se protiv vladajueg mira. A odlukom za budui rat
pretvaramo mir u prolost. No sadanji, idejom o budunosti (Projektom) izazvani hi
storijski in odreen je ovom prolou koju on stvara: ako je mir zajamen i astan,
negacija koja ga stavlja u prolost jeste in luaka ili zloinca; ako je on poniavajui,
njegova negacija je in dostojan jednog dravnika itd.
2
Uzmimo kao primjer jednog historijskog trenutka slavnu anegdotu o Rubikonu. - to se zbiva u sadanjosti u pravom smislu? Neki ovjke nou ee obalom
jedne male rijeke. Drugim rijeima, neto krajnje banalno, nita historijsko. Jer,
ak da je dotini ovjek Cezar, dogaaj ne bi imao nita historijsko kad bi Cezar
tako etao jedino uslijed kakvegod besanice. Trenutak je historijski zato to noni
eta misli na dravni udar, na graanski rat, na osvajanje Rima i na svjetsku domina
ciju. I, pripazimo dobro: zato to ima projekt da to izvri, jer sve je to jo u budu
nosti. Dogaaj o kojem je rije ne bi, dakle, bio historijski kad ne bi bilo stvarne
prisutnosti (Gegenvvart) budunosti u stvarnom Svijetu (prije svega u Cezarovu mo
zgu). Sadanjost je, dakle, historijska samo zato to u njoj ima jedan odnos prema
budunosti, ili, tanije, zato to je ona funkcija budunosti (jer Cezar ee zato to
misli na budunost). I u tom smislu moe se govoriti o primatu budunosti u historij
skom Vremenu. Ali to nije dovoljno. Pretpostavimo da je eta neki rimski mladi
koji sanja o svjetskoj dominaciji, ili neki megaloman u klinikom smislu rijei ko
ji smilja projekt (ili stvara odluku, tj. pretvara hipotezu bez odreenog odnosa
prema stvarnom Vremenu u konkretni projekt budunosti). Zato? Zato to Cezar
ima mogunost (ali ne sigurnost, jer tada ne bi bilo budunosti, u pravom smislu, niti
istinskog projekta) da ostvari svoje planove. No ovu mogunost osigurava mu itava
njegova prolost, i samo njegova prolost. Prolost, tj. sva njegova djela borbe i rada
to su izvrena u raznim sadanjostima prema projektu tj. prema budunosti. Ova pro
lost razlikuje projekt od obinog sna, ili od utopije. Prema tome, historijski
trenutak postoji samo ondje gdje se sadanjost organizira prema budunosti, pod uvjetom da budunost ne prodire u sadanjost na neposredan nain (unmittelbar; sluaj
utopije), ve nakon to je posredovana (vermittelt) prolou, tj. jednim ve izvrenim
djelovanjem.
362
n a , t r e b a da ima jo neto drugo (drukije) od V r e m e n a . O v o drugo

j e , prije svega, P r o s t o r (mjesto zastoja, t a k o rekavi). D a k l e , n e m a
V r e m e n a bez P r o s t o r a ; Vrijeme je neto to je u P r o s t o r u 1 . Vrije
me je negacija P r o s t o r a (razlinosti); ali, a k o je o n o n e t o a ne nita,
to je zato to je o n o negacija Prostora. N o , stvarno negirati m o
e se s a m o o n o to stvarno postoji, t j . o n o to p r u a otpor. Ali, P r o
stor koji p r u a o t p o r je p u n : to je p r o t e n a materija, to je stvarni
P r o s t o r , t j . prirodni Svijet. Vrijeme, d a k l e , m o r a postojati u Svijetu:
o n o j e , dakle, n e t o to ist da, k a k o kae H e g e l , to je tu u P r o
storu i to je tu u empirijskom P r o s t o r u , t j . u osjetilnom P r o s t o r u , ili
u p r i r o d n o m Svijetu. Vrijeme niti ovaj Svijet inei da on svakoga
t r e n u t k a t o n e u nitavilo prolosti, ali Vrijeme nije nia d r u g o n e g o
ovo nitenje Svijeta; a da n e m a stvarnog Svijeta koji bi se nitio, Vri
j e m e bi bilo s a m o isto nita: ne bi bilo V r e m e n a . Vrijeme koje jest
- jeste, d a k l e , neto to postoji-emipirijski, t j . to postoji u stvar
n o m P r o s t o r u ili u p r o s t o r n o m Svijetu.
N o , vidjeli smo da se prisutnost V r e m e n a (gdje B u d u n o s t i m a
prvenstvo) u stvarnom Svijetu zove u d n j a (koja i m a za p r e d m e t
drugu u d n j u ) i da je ova u d n j a specifino ljudska u d n j a , jer je
Djelovanje to je ostvaruje sam bitak ovjeka. Stvarna prisutnost
V r e m e n a u Svijetu zove se, d a k l e , ovjek. Vrijeme je ovjek, a o
vjek je Vrijeme.
U P h G i Hegel to ne kae sasvim doslovno j e r on tu izbjegava
rije ovjek. Ali, u Jenskim predavanjima k a e : Geist ist Z e i t ,
Duh je Vrijeme. N o , D u h znai k o d H e g e l a (a o s o b i t o u o v o m
k o n t e k s t u ) ljudski D u h ili ovjeka, poblie, kolektivnog ovjeka,
t j . N a r o d ili D r a v u i, na kraju izlaganja, cjelovita ovjeka, ili o
vjeanstvo u totalitetu njegove p r o s t o r n o - v r e m e n s k e egzistencije, t j .
totalitet ope Povijesti.
Vrijeme (razumije se, povijesno vrijeme, s ritmom: Budunost
Prolost > Sadanjost) jeste, dakle, ovjek u svojoj cjelovitoj empi
rijskoj, t j . p r o s t o r n o j stvarnosti: Vrijeme je Povijest-ovjeka-u-Svij e t u . I zaista, bez ovjeka ne bi bilo V r e m e n a u Svijetu; P r i r o d a ko
1
ja bi ovjeku uskratila prebivalite bila bi s a m o stvarni Prostor . I
ivotinja, zacijelo, i m a udnji, i djeluje p r e m a svojim u d n j a m a ne
girajui stvarni bitak: o n a j e d e i pije sasvim j e d n a k o k a k o to ini o
vjek. Ali udnje ivotinje su prirodne; o n e su upravljene na o n o to
jest, pa su, d a k l e , odreene onim to jest; n e g a t o r s k o djelovanje koje
1
Rekao sam da udnja, tj. Vrijeme, jeste rupa; no da bi bilo rupe, treba
da ima
prostor gdje rupa postoji.
2
U etiri dimenzije.
363
se vri p r e m a ovim u d n j a m a ne m o e , dakle, da bitno negira, o n o

ne m o e mijenjati bit o n o g a to jest. D a k l e , ove prirodne udnje
ne preinauju Bitak u njegovoj cjelini, t j . u njegovoj stvarnosti; on
se b i t n o ne mijenja p r e m a njima; ostaje identian sa samim sobom i
on je t a k o Prostor, a ne Vrijeme. ivotinja, d o d u e , mijenja izgled
p r r o d n o g Svijeta u k o j e m u ivi. Ali, o n a u m i r e i vraa zemlji o n o
to joj je uzela. A budui da je njezina m l a d u n a d identino ponav
lja, ponavljaju se, t a k o e r , i p r o m j e n e to ih o n a pravi u Svijetu. I, u
cjelini, P r i r o d a , dakle, ostaje o n o to o n a jest 1 . ovjek, naprotiv, bitno
mijenja Svijet negatorskim Djelovanjem svojih Borbi i svog R a d a , j e r
Djelovanje to se r a a iz ne-prirodne ljudske u d n j e ima za p r e d m e t
drugu u d n j u , tj. neto to ne postoji stvarno u p r i r o d n o m Svijetu 2 .
J e d i n o ovjek bitno stvara i razara. P r i r o d n a stvarnost sadrava, d a k l e ,
Vrijeme s a m o a k o sadrava ljudsku stvarnost. N o , ovjek b i t n o stvara
i razara p r e m a ideji to je sebi stvara o B u d u n o s t i . A ideja Budunosti
pojavljuje se u stvarnoj sadanjosti u obliku u d n j e koja je upravljena
na drugu u d n j u , t j . u obliku u d n j e za drutvenim Priznanjem. No
Djelovanje koje se r a a iz ove u d n j e proizvodi Historiju. Vremena,
d a k l e , ima s a m o ondje gdje ima Historije.
D a k l e , die Zeit ist der daseiende Begriff selbst znai: Vrijeme
je ovjek-u-Svijetu i njegova stvarna Povijest. Ali, Hegel k a e , tako
e r : Geist ist Z e i t , t j . ovjek je Vrijeme. A u p r a v o s m o vidjeli to
to znai: ovjek je u d n j a koja ima za p r e d m e t drugu u d n j u ; t j .
u d n j a za Priznanjem; t j . n e g a t o r s k o Djelovanje koje se vri sa ci
ljem zadovoljenja ove u d n j e za P r i z n a n j e m ; t j . krvava B o r b a iz
prestia; t j . o d n o s izmeu G o s p o d a r a i R o b a ; t j . R a d ; povijesni raz
voj koji, na kraju, dolazi do univerzalne i h o m o g e n e D r a v e i do ap
solutnog Z n a n j a to objavljuje p o t p u n o g ovjeka ostvarena u ovoj
Dravi i n j o m e . U k r a t k o , rei da ovjek jeste Vrijeme znai rei sve
to H e g e l kae o ovjeku u P h G i . A t o , isto t a k o , znai rei da p o
stojei univerzum i sam Bitak moraju biti takvi da ovako shvaen
ovjek b u d e mogu i da se mo.e ostvariti. Reenica koja poistoveu
je D u h i Vrijeme rezimira, dakle, cijelu Hegelovu filozofiju, k a o to
ostale p r e t h o d n o n a b r o j e n e s h e m a t s k e formule rezimiraju cijelu filo
zofiju j e d n o g a P l a t o n a , j e d n o g a Aristotela itd.
1
Ako u njoj ima Vremena, to je bioloko Vrijeme Aristotelovo kruno Vrije
me; to je Vjenost u Vremenu; to, je Vrijeme gdje se sve mijenja da bi ostalo isto.
2
Tako je maslina iz Periklovog vremena ista maslina kao i ona iz vremena
Venizelosovog; ali Periklova Grka je prolost koja nikada ponovno ne postaje sada
njost, a Venizelos predstavlja u odnosu na Perikla budunost koja jo nikada nije bila
prolost.
364
Ali, u ovim shematskim formulama radilo se o Pojmu. No i sam

Hegel ne kae s a m o : Geist ist Zeit nego i: die Zeit ist d e r Begriff
der da ist.
To su, zacijelo, dva razliita naina da se kae ista stvar. A k o
ovjek jeste Vrijeme i ako Vrijeme jeste Pojam koji empirijski-po
stoji, m o e se rei da ovjek jeste Pojam koji empirijski-postoji.
A on to zaista jest: budui da je on jedino bie na Svijetu koje govo
ri, on je utjelovljeni Logos (ili G o v o r ) , Logos koji je p o s t a o tijelo i
koji na taj nain postoji k a o empirijska stvarnost u p r i r o d n o m Svije
tu. ovjek je Dasein Begriffa, a Pojam koji empirijski-postoji jest
ovjek. D a k l e , rei da je Vrijeme Pojam koji empirijski-postoji svakako znai rei da je vrijeme ovjek, p o d uvjetom da ovjeka
shvatimo o n a k o k a k o ga je H e g e l shvatio u P h G i . Sve to je H e g e l
kazao o ovjeku u P h G i vai, dakle, i za Vrijeme. I o b r a t n o , sve to
se m o e rei o pojavljivanju (Erscheinung) ili o P h a n o m e n o l o g i e
V r e m e n a (tj. o D u h u ) u Svijetu - to Hegel kae u P h G i .
Da b i s m o , dakle, shvatili p a r a d o k s a l n o poistoveenje V r e m e n a i
P o j m a , t r e b a d a p o z n a j e m o cijelu P h G u . T r e b a d a z n a m o , s j e d n e
strane, da je Vrijeme o k o j e m u se radi ljudsko ili historijsko Vrije
m e , t j . Vrijeme gdje prvenstvo ima Budunost koja o d r e u j e Sada
njost, prolazei kroz Prolost, a t r e b a i da z n a m o , s druge s t r a n e ,
k a k o H e g e l definira P o j a m 1 .
Jo mi, d a k l e , ostaje da u k r a t k o podsjetim to za H e g e l a znai
P o j a m , der Begriff.
U V I I poglavlju P h G e H e g e l je r e k a o da je svako pojmovno
shvaanje (Begreifen) ravno ubistvu. Podsjetimo se, d a k l e , na o n o
to je H e g e l tada mislio.
T a k o dugo d o k je Smisao (ili Bit, P o j a m , Logos, Ideja itd.) u
bivstvu koje empirijski postoji, ovaj Smisao ili ova Bit, k a o i ovo
bivstvo ( e n t i t e t ) , - ive. T a k o dugo dok j e , na primjer, Smisao (ili
Bit) pas utjelovljen u j e d n o m osjetilnom bivstvu, ovaj Smisao
(Bit) ivi: to je stvarni pas, ivi pas koji tri, pije i j e d e . Ali, k a d
Smisao (Bit) pas p r e e u rije pas, t j . kad p o s t a n e apstraktan
P o j a m koji se razlikuje od osjetilne stvarnosti koju on objavljuje
svojim Smislom, Smisao (Bit) umire: rije pas ne tri, ne pije i ne
1
Hegelijanski Pojam je poistoveen s hegelijanskim Vremenom. Ne moe se poi
stovetiti prethegelijanski Pojam s prethegelijanskim Vremenom; ni hegelijanski Pojam s
prethegelijanskim Vremenom; ni prethegelijanski Pojam s hegelijanskim Vremenom.
365
j e d e ; u njoj Smisao (Bit) prestaje ivjeti, tj. umire. I zato je pojmov

no
shvaanje empirijske stvarnosti ravno ubistvu. H e g e l , d o d u e ,
v e o m a d o b r o zna da ne t r e b a psa ubiti da bismo ga shvatili kroz nje
gov P o j a m , t j . da bismo ga imenovali ili definirali i d a , isto t a k o , ne
t r e b a ekati da on stvarno u m r e k a k o bismo to mogli izvesti 1 . Ali,
kae H e g e l , k a d pas ne bi bio smrtan, t j . bitno konaan ili ogranien
u pogledu svoga trajanja, ne bismo mogli od njega odijeliti njegov
P o j a m , tj. uiniti da u ne-ivu rije p r e e smisao (Bit) koji je utje
lovljen u stvarnom psu; u rije (koja ima smisao), tj. u apstraktni Po
j a m , u P o j a m to postoji ne u psu (koji ga ostvaruje), nego u ovje
ku (koji ga pomilja), t j . u n e e m drugom (drugaijem) od osjetilne
stvarnosti to je p o j a m objavljuje kroz svoj Smisao. P o j a m pas ko
ji je moj P o j a m (o psu), P o j a m koji j e , dakle, neto drugo od ivog
psa i koji se odnosi na j e d n o g ivog psa k a o na j e d n u izvanjsku
stvarnost - ovaj apstraktni P o j a m m o g u je s a m o a k o je pas bitno
s m r t a n , t j . - ako pas umire ili se niti u svakom t r e n u t k u svoje egzi
stencije. N o , pas koji se niti u svakom t r e n u t k u - jeste, u p r a v o , pas
koji traje u V r e m e n u , koji svakog t r e n u t k a prestaje ivjeti ili posto
jati u Sadanjosti da bi se ponitio u Prolosti, ili da se niti kao P r o
lost 2 . Da je pas vjean, da postoji izvan V r e m e n a ili bez V r e m e n a ,
P o j a m pas nikada ne bi bio odvojen od samoga psa. Empirijska
egzistencija ( D a s e i n ) P o j m a pas bila bi ivi p a s , a ne rije pas
(pomiljena ili izgovorena). Na Svijetu ne bi, dakle, bilo Govora
(Logosa); a budui da je empirijski-postojei G o v o r j e d i n o ovjek
(koji stvarno govori), ne bi bilo na Svijetu ovjeka. Pojam-rije otki
da se od osj etilnoga hic et nunc, ali m o e se od njega otkinuti s a m o
z a t o to je hic j e d n o nunc, tj. z a t o to je prostorni bitak v r e m e n i t ,
zato to se on niti u Prolosti, a stvarno koje iezava u Prolosti
1
Ne zaboravimo, meutim, da pojmovno ili znansteno shvaanje psa vodi, u

stvari, prije ili kasnije, do njegove disekcije.
2
Dakle: za Aristotela postoji pojam pas samo zato to ima jedan stvaran
vjeni pas, naime, vrsta pas koja je uvijek u sadanjosti: za Hegela, naprotiv, pojam
pas postoji samo zato to je stvarni pas vremenito bivstvo, tj. bivstvo bitno konano
ili smrtno, bivstvo koje se u svakom trenutku niti: a Pojam je stalno odravanje
ovog nitenja prostorno stvarnog; samo ovo nitenje nije nita drugo nego Vrijeme. I
za Hegela je, dakle, Pojam neto to se odrava (ako se hoe, vjeno, ali u smislu:
tako dugo dok traje Vrijeme). Ali, za njega se odrava jedino Pojam pas (Pojam,
tj. vremenito nitenje stvarnoga psa, koje nitenje stvarno traje dokle traje stvaran pas
(vjeno, u strogom smislu, jer postoji vjeno vraanje) bar kao vrsta. Zato Hegel obja
njava ono to Aristotel ne moe da objasni, naime, odravanje (u ovjeku i uima
pojma o nekoj ivotinji, na primjer, koja pripada jednoj izumrloj vrsti (a da od ove
nisu preostali ak ni fosilni ostaci).
366
odrava se ( k a o ne-stvarno) u Sadanjosti u obliku Rijei-Pojma.

U n i v e r z u m G o v o r a (Svijet Ideja) je stalna d u g a to se stvara iznad
j e d n o g v o d o p a d a : a v o d o p a d - to je vremenito stvarno bie k o j e se
niti u nitavilu Prolosti 1 .
Sigurno je da Stvarno traje u V r e m e n u k a o stvarno. Ali, z a t o to
traje u Vremenu, o n o je svoja vlastita uspomena; o n o u s v a k o m tre
n u t k u ostvaruje svoju Bit ili svoj S m i s a o , a to znai da ostvaruje u
Sadanjosti o n o to od njega p r e o s t a j e n a k o n njegova p o n i t e n j a u
Prolosti; a o v o n e t o to od njega p r e o s t a j e i to o n o p o n o v n o - o stvaruje - j e s t e njegov Pojam. K a d a sadanje S t v a r n o t o n e u p r o
lost, njegov Smisao (Bit) se odreuje od njegove stvarnosti (Egzi
stencije); i tu nastaje m o g u n o s t da se ovaj Smisao zadri izvan
stvarnosti i da on b u d e p r e v e d e n u Rije. A ova Rije objavljuje
Smisao S t v a r n o g koje ostvaruje u Sadanjosti svoju vlastitu P r o l o s t , t j .
istu ovu Prolost k o j a se vjeno o d r a v a u Rijei-Pojmu. U k r a t k o ,
P o j a m m o e imati empirijsku-egzistenciju u Svijetu (jer ova egzisten1
Ve je Kant vidio da pojmovna spoznaja ukljuuje Pamenje, a Hegel podra
va ovu (u posljednjoj analizi, platoniku) ideju. I za Hegela die Er-innerung, tj. pounutravanje, objektivnog stvarnog koje se vri u Pojmu to objavljuje ovo stvarno i nji
me, ali koji je u meni, jeste, takoer, Erinnerung, tj. sjeanje. No Pamenja ima sa
mo ondje gdje ima vremena, gdje se niti sadanje stvarno postajui prolo nestvarno.
U svojoj teoriji Pojma Hegel navodi i poblie odreuje (i prema ome transformira)
samo kantovsku teoriju Schematismusa. Za Kanta se Pojmovi (=Kategorije) primje
njuju na dani Bitak ( Sein) zato to im Vrijeme slui kao Shema, tj, kao posrednik
ili posredovanje (Vermittlung, kod Hegela). Ali, ovo posredovanje je isto po
sredovanje je aktivno; ono je die Tat ili das Tun, Djelovanje to negira dano, djelat
nost Borbi i rada. No, ova Negacija danog (Seina) ili sadanjeg je (historijsko) Vri
jeme, a (historijsko) Vrijeme je ova aktivna Negacija. Vrijeme je, dakle, kod Hegela
kao i kod Kanta, ono to omoguuje primjenu Pojma na bitak. Ali, kod Hegela je
ovo Vrijeme-posrednik pojmovnog miljenja materijaliziran: ono je kretanje (Bewegung), i to dijalektiko kretanje; to tano znai da je ono djelatno, dakle, negator
sko, dakle, da preobraava (dano), dakle, da stvara (novo). ovjek moe shvatiti
(objaviti) Bitak Pojmom zato to preobraava (dani) Bitak prema Pojmu (koji je tada
Projekt) i prema njemu (pojmu - prev.) njega (bitak - prev.) uobliuje. No, preobra
avanje danog Bitka prema Pojmu-projektu upravo je svjesno i hotimino Djelovanje
posredovanje putem Vremena dozvoljava samo da se pree od jednoga na drugi, a
da se ne preinae ni jedan ni drugi. I zato nam Kant ne moe objasniti ovaj konformitet Bitka i Pojma: to je za nj jedna datost, tj. sluajnost (transcendentale Zuf-ralligkeit). Hegel, naprotiv, objanjava ovaj konformitet (koji je za nje proces konformacije) svojom dijalektikom ontologijom: Bitak postaje konforman Pojmu (na kraju Hi
storije) kroz dovreni totalitet negatorskog Djelovanja koje preobraava Bitak prema
istom ovome Pojmu. Dakle, kod Kanta je Vrijeme shema i pasivno zrenje; kod
Hegela je ono kretanje i svjesno i hotimino djelovanje. Prema tome, Pojam ili a
priori je kod Kanta predodba, koja ovjeku omoguuje da se konformira s danim
Bitkom- dok kod Hegela Pojam a priori jeste projekt, koji ovjeku omoguuje da
preobrazi dani Bitak i da ga uini konformnim (projektu - prev.).
367
cija nije nita d r u g o n e g o ljudska egzistencija) s a m o a k o je Svijet

vremenit, s a m o a k o V r i j e m e i m a empirijsku-egzistenciju u Svijetu. I
z a t o se m o e rei da V r i j e m e jeste P o j a m koji empirijski-postoji. 1
D a k l e , u Svijetu n e m a p o j m a t a k o d u g o d o k u Svijetu n e m a
v r e m e n a k o j e postoji-empirijski. N o , vidjeli s m o d a j e empirijska-eg1
Ova metafizika (ili kosmoloka) konstatacija na ontolokom planu znai:
Bitak mora imati trojstvenu strukturu jer je sinteza ili Totalitet koji spaja Tezu
ili Identitet s Antitezom ili Negativitetom (dok je ova prisutnost negacije Bitka
U postojeem Bitku upravo Vrijeme). Da bismo bolje shvatili poistoveenje Pojma s
vremenom, korisno je postupiti kako slijedi. - Zamislimo sebi pojam Bitka, tj. totalitet
onoga to jest. Koja je razlika izmeu ovog pojma Biti i samog Bitka? Oni su po
sadraju identini jer nismo izvrili nikakvu apstrakciju, no, ipak, usprkos onome
to je mislio Parmenid, pojam Biti nije Bitak (inae ne bi bilo Govora, Pojam ne bi
bio Logos). Ono to razlikuje Bitak od pojma Biti jedino je Bitak samog Bitka; jer
Bitak jest ukoliko je Biti, ali on nije u pojmu Biti (premda je u njemu nazoan po
svom sadraju, tj. kao smisao pojma Biti). Pojam Biti dobivamo, dakle, oduzima
jui bitak od Bitka: Biti manje biti jednako pojam Biti (a ne jednak Nita ili nula;
jer negacija od A nije Nita, nego non-A, tj. neto). No ovo, na prvi pogled para
doksalno, naime, nemogue oduzimanje bitka od bitka u stvari je neto sasvim
obino; ono se vri doslovno svakog trenutka i zove se Vrijeme. Jer, Vrijeme je
ono to, svakog trenutka, otima bitku, tj. totalitetu onoga to jest (u Sadanjosti), nje
gov bitak prevodei ga u Prolost gdje Bitak nije (ili vie nije). Ali, da bi bilo Vremena,
treba da ima Prolost i proli Bitak odravati u Sadanjosti, a da ipak prestanu biti
sadanji. A prisutnost prolog Bitka je pojam Biti, tj. Bitak kojemu je oduzet bitak, a
da on nije pretvoren u isto Nita. Ako se hoe, pojam Biti je, dakle, sjeanje Bit
ka (u dvostrukom smislu: to je Bitak koji se sjea i on se sjea svog bitka). Ali, na
nivou na kojem se nalazimo obino se ne govori o pamenju; pamenje koje mi imamo pred oima zove se Vrijeme (ili, tanije, Vremenitost, - onaj opi medij
Bitka gdje povrh Sadanjosti ima neto drugo: Prolost - i Budunost; ali ovdje neu
govoriti o Budunosti). Dakle, ako ima pojam Biti, to je zato to je Bitak vremenit (pa
se moe rei da Pojam jeste Vrijeme, tj. koegzistencija sadanjosti i Prolosti). No,
oevidno je da je bitak konforman pojmu Biti, jer je posljednji sam Bitak manje
bitak. Moe se, dakle, rei da je Bitak bitak pojma Biti. I zato Bitak koji jest (u
Sadanojsti) moe biti shvaen ili objavljen Pojmom. Ili, tanije, Bitak je shvaen u
svakom trenutku svoga bitka. Ili, jo: Bitak nije samo Biti nego i Istina, tj. izjedna
enje Pojma i bitka. To je jednostavno. Cijelo je pitanje u tome da
se sazna odakle dolazi zabluda. Da bi ona bila mogua, potrebno je odrijeiti Pojam
od Bitka i suprotstaviti mu ga. To ini ovjek; i, tanije, ovjek je Pojam odrijeen od
Bitka; ili, jo bolje, on je lan odrjeenja Pojma od bitka. On taj lan vri negatorskom-Negativnou, tj. Djelovanjem, i tu nastupa Budunost (pro-jekt). Ovo je ravno
nejednakosti (duboki smisao izreke: erare humanum est), pa treba iznova negirati ili
djelovati da se postigne slaganje Pojma (=Projekta) i Bitka (koji se kroz Djelovanje
usklauje s Projektom). Za ovjeka je, dakle, izjednaivanje Bitka i Pojma proces
(Bevvegung), a istina (Wahrheit) jeste rezultat. I samo ovaj rezultat procesa zasluu
je ime (diskurzivne) istine, jer jedino ovaj proces jeste Logos ili Govor (Bitak, prije
svoje Negacije po ovjeku, ne govori, jer u Rijei ili Logosu, kao u Rijei-Logosu,
pojam je odrijeen od Bitka). - Sve ovo kae Hegel na jednom mjestu u Predgovoru
FGi koje daje klju za razumijevanje cijelog njegovog sistema (str. 29, r. 26-30, r.
15). Vidi II dodatak.
368
KAKO ITATI HEGELA
zistencija V r e m e n a u Svijetu ljudska u d n j a (tj. u d n j a koja ima za

p r e d m e t u d n j u k a o u d n j u ) . D a k l e , n e m a pojmovnog-shvaanja
bez u d n j e . N o , u d n j a se ostvaruje negatorskim D j e l o v a n j e m ; a
ljudska u d n j a se ostvaruje Djelovanjem B o r b e na smrt iz istog
prestia. A ova B o r b a se ostvaruje p o b j e d o m G o s p o d a r a nad R o
b o m i R a d o m ovog posljednjeg u slubi G o s p o d a r a . Ovaj R a d R o b a
ostvaruje u d n j u G o s p o d a r a zadovoljavajui j e . D a k l e , a Hegel to
izriito kae u IV poglavlju: - n e m a P o j m a bez R a d a ; R o b o v R a d
r a a das D e n k e n i den V e r s t a n d , R a z u m i Miljenje, t j . p o j m o v n o -shvaanje Svijeta.
A sada razumijemo zato. R a d i samo R a d preobraava Svijet na
j e d a n bitni nain stvarajui zaista nove stvarnosti. K a d bi na zemlji
bile s a m o ivotinje, Aristotel bi i m a o p r a v o : P o j a m bi bio utjelovljen
u vjenoj vrsti, vjeno identinoj sa s a m o m s o b o m ; i on ne bi posto
j a o , k a o to je to zahtijevao P l a t o n , izvan V r e m e n a i Svijeta. Ali,
t a d a se ne bi moglo razumjeti k a k o m o e da postoji ovjek, t j . bie
koje nije, na primjer, pas, a u k o j e m u Smisao (Bit) pas postoji,
ipak, k a o i u psu, jer je u njemu Rije-Pojam: pas. Da bi ovo bilo
m o g u e , P o j m o m objavljeni Bitak m o r a d a b u d e b i t n o v r e m e n i t , t j .
k o n a a n ili takav da u V r e m e n u ima p o e t k a i kraj. N o , bitno vre
m e n i t nije p r i r o d a n p r e d m e t , ak ni ivotinja ni biljka, - b i t n o vre
menit j e d i n o je proizvod ljudskoga R a d a . Ljudski R a d ovremenjuje
p r o s t o r n i prirodni Svijet; dakle, R a d proizvodi P o j a m koji postoji u
p r i r o d n o m Svijetu, a da je ipak neto drugo nego taj Svijet; d a k l e ,
R a d proizvodi ovjeka u o v o m Svijetu, R a d p r e o b r a a v a isto pri
rodni Svijet u tehniki, po ovjeku naseljeni Svijet, t j . u historijski
Svijet.
J e d i n o se ljudskim R a d o m promijenjeni Svijet objavljuje u P o j
mu i P o j m o m koji empirijski-postoji u Svijetu, a da nije Svijet. P o
j a m je, dakle, R a d , a R a d je P o j a m . A k o je, pak, k a k o to v e o m a
ispravno primjeuje M a r x , R a d za H e g e l a das Wesen des Menschen, sama Bit ovjeka, - m o e se, t a k o e r , rei da je za H e g e l a
bit ovjeka P o j a m . I zato Hegel kae ne samo da je Vrijeme Begriff
nego da je o n o i geist. J e r , ako rad ovremenjuje P r o s t o r , postojanje
R a d a u Svijetu je postojanje V r e m e n a u o v o m e Svijetu. N o , a k o je
ovjek P o j a m , te ako je P o j a m , R a d , ovjek i P o j a m jesu, t a k o e r ,
Vrijeme.
A k o je to t a k o , t r e b a rei, prvo, da p o j m o v n o g shvaanja ima
s a m o ondje gdje ima bitno v r e m e n i t e , t j . historijske stvarnosti i, dru
go, da se j e d i n o historijska ili vremenita egzistencija m o e obja-
369
viti P o j m o m . Ili, drugim rijeima p o j m o v n o shvaanje n u n o je di

jalektiko1.
N o , a k o je to t a k o , te a k o je Priroda s a m o P r o s t o r , a ne i Vrije
m e , t r e b a l o bi odatle zakljuiti da n e m a pojmovnog-shvaanja Priro
d e . U strogom smislu shvaali bismo s a m o o n o u e m u ima V r e m e
n a ; t j . uistinu bismo shvaali s a m o Historiju. U svakom sluaju, dija
lektiki se m o e i m o r a shvatiti s a m o Historija.
To bi t r e b a l o rei. Ali, H e g e l to ne kae. I tu j e , s m a t r a m , nje
gova t e m e l j n a pogreka.
Prije svega, k o d H e g e l a postoji j e d n o k o l e b a n j e . S j e d n e s t r a n e ,
on kae da je Priroda s a m o P r o s t o r . S druge s t r a n e , on dobro^ vidi
da je (bioloki) ivot v r e m e n i t a pojava. O d a t l e ideja da je ivot
( L e b e n ) oitovanje D u h a ( G e i s t ) . Ali, H e g e l t a k o e r vidi, i on je
prvi koji se t r u d da to kae sasvim doslovno, da je zaista ljudska eg
zistencija mogua s a m o negacijom ivota ( k a k o to z n a m o , Rizik i
vota u B o r b i iz prestia je za ovjeka bitan). O d a t l e o p r e k a L e b e n a
i Geista. Ali, ali postoji ova o p r e k a , ivot nije historian; n e m a , da
kle, dijalektike biologije; n e m a , dakle, pojmovnog-shvaanja i
vota.
No H e g e l tvrdi ovo shvaanje. On zamilja (poslije Schellinga)
j e d n u dijalektiku biologiju i u P h G i je izlae (V, A, a pogl.). O n ,
d o d u e , porie p o j m o v n o ili dijalektiko shvaanje ne-ive stvarno
sti. Ali, ovo ga vodi s a m o dotle da kae k a k o je stvarni Svijet ivo
bie. O d a t l e njegova a p s u r d n a filozofija P r i r o d e , njegova b e z u m n a
kritika Nevvtona i njegova vlastita magika fizika, koja je diskredi
tirala njegov Sistem u X I X - o m stoljeu.
Ali, i dalje, dijalektiko shvaanje primjenjuje se samo na histo
rijsku stvarnost, t j . n a o n u koja j e stvorena R a d o m p r e m a n e k o m
P r o j e k t u . Tvrditi, k a k o to ini H e g e l , da je svako razumijevanje di
jalektiko i da je prirodni Svijet shvatljiv - znai tvrditi da je ovaj
Svijet djelo n e k o g D e m i j u r g a , Boga-stvoritelja shvaenog po uzoru
na ovjeka r a d n i k a . A to H e g e l stvarno kae u Logik govorei da
je njegova Logika (tj. njegova ontologija) misao Boga prije stva
ranja Svijeta. O d a t l e bi slijedilo da Hegel shvaa Svijet zato to je
1
Jer, dijalektiko shvaanje nije nita drugo nego historijsko ili vremenito
shvaanje stvarnosti. Dijalektika otkriva trojstvenu strukturu Bitka. Drugim rijeima,
u svojoj dijalektici i njome stvarno se objavljuje ne sub specie aeternitatis, tj. izvan Vre
mena ili kao samome sebi vjeno identino, nego kao Sadanjost situirana izmeu Pro
losti i Budunosti, tj. kao Bevvegung kao stvaralako kretanje, ili, jo, kao rezultat
koji je projekt i kao projekt koji je rezultat, - rezultat koji raa projekt i projekt pro
izveden rezultatom; jednom rijeju, stvarno se objavljuje u svojoj dijalektikoj istini
kao Sinteza. - Vidi I dodatak.
370
KAKO ITATI HEGELA
Svijet stvoren p r e m a P o j m u to ga ima Hegel. I t a k o se nalazimo u

p u n o m p a r a d o k s u : hegelijanski antropo-teizam prestaje biti (metaforika) slika; Hegel je stvarno Bog, Bog stvoritelj i vjeni Bog. N o ,
j e d a n ovjek ne m o e tvrditi (a da nije lud) da je on stvorio Svijet.
A k o j e , dakle, miljenje koje se objavljuje u Logik miljenje koje
stvara Svijet, t o , zacijelo, nije H e g e l o v o miljenje. To je miljenje
Stvoritelja koji je drukiji od H e g e l a , koji je drukiji od ovjeka
u o p e , to je miljenje Boga. A Logik, usprkos svojemu naslovu,
nije, dakle, n a p r o s t o logika; o n a je - k a o Spinozina Etika - teo-logija, t j . logika, misao ili govor Boga1.
Ali, pustimo prirodni Svijet. Konstatirajmo da je H e g e l poistoveujui p o j a m i Vrijeme ostvario golem filozofski n a p r e d a k . J e r ,
uradivi t o , t j . otkrivi dijalektiko znanje, on je naao sredstvo da
zasnuje fenomenologiju, metafiziku i ontologiju Povijesti, t j . ovje
ka takvog k a k o ga mi d a n a s shvaamo i kakav je on u stvarnosti.
Pogledajmo koja je konsekvencija to proistie iz ovog otkria
odluna za ovjeka.
P o j a m je Vrijeme. Vrijeme u strogom smislu, t j . Vrijeme u ko
j e m postoji B u d u n o s t , t a k o e r , u strogom smislu, t j . B u d u n o s t ko
ja nee nikada postati ni Sadanjost ni Prolost. ovjek je empirijska-egzistencija Pojma u Svijetu. To j e , dakle, empirijska-egzistencija Budunosti u Svijetu, koja nikada nee postati sadanja. No ova
Budunost - jeste za ovjeka njegova smrt, o n a njegova B u d u n o s t
koja n i k a d a nee postati njegova Sadanjost; i j e d i n o stvarnost i
stvarna nazonost ove Budunosti jeste znanje to ga ovjek ima u
sadanjosti o svojoj buduoj smrti. D a k l e , a k o ovjek jeste P o j a m i
1
Ja lino ne smatram da je ova konsekvencija nuna. Ne vidim nikakvu nesklapnost ako se kae da se prirodni Svijet otima pojmovnom shvaanju. Ovo bi, naime,
samo znailo da se egzistencija prirode objavljuje, na primjer, matematikim algorit
mom, a ne pojmovima, tj. rijeima koje imaju neki smisao. No moderna fizika dolazi
do tog rezultata: o fizikalnoj stvarnosti ne moemo govoriti bez kontradikcija: im
preemo od algoritma na verbalni opis, padamo u kontradikciju (korpuskule-valovi,
na primjer). Ne bi, dakle bilo govora koji objavljuje fizikalnu ili prirodnu stvarnost.
Ova bi se (kako je to pokazao ve Galilej) objavljivala ovjeku samo kroz utnju koja
je artikulirana pomou algoritma. Fizikalnu materiju shvaamo pojmovno ili dijalek
tiki (o noj govorimo) samo utoliko ukoliko je ona sirovina proizvoda ljudskoga ra
da. No sama sirovina nisu ni molekula ni elektron itd., ve drvo, kamen itd. Ove,
pak, stvari, ako nisu ive same po sebi, postoje bar na ljestvici ivota (i ovjeka kao
ivog bia). No ini se vjerojatno da algoritam, budui da je ne-vremenit, ne pokazuje
(ne objavljuje) ivot. Ali to ne ini ni dijalektika. Mogue je, dakle, da treba kombi
nirati Platonovu koncepciju (za matematiku, naime, geometrijsku substrukturu Svije
ta) s onom Aristotelovom (za njegovu bioloku strukturu) i s onom Kantovom (za nje
govu fizikalnu, ili dinamiku strukturu) zadravajui hegelijansku dijalektiku za ovje
ka i Historiju.
371
a k o P o j a m jeste Vrijeme t j . a k o je ovjek bitno vremenito bie), ovjek je bitno s m r t a n ; a on je P o j a m , t j . apsolutno Z n a n j e ili utje
lovljena M u d r o s t , s a m o a k o to zna. Logos postaje tijelo, postaje o
vjek s a m o p o d uvjetom da hoe i da m o e umrijeti.
I to n a m omoguuje da shvatimo zato se III mogunosti, ko
ju je usvojio H e g e l , pojavljuje t a k o k a s n o u historiji filozofije. P o r e
i da je P o j a m vjean, rei da on jeste Vrijeme znai porei da je
ovjek b e s m r t a n ili vjean ( b a r e m ukoliko misli, ukoliko je doista
ljudsko bie). No ovjek prihvaa svoju smrt s a m o u posljednjoj kraj
nosti; a i filozofija je s a m o u svojoj posljednjoj krajnosti prihvatila
III m o g u n o s t 1 .
Alles endliche ist dies, sich selbst aufzuheben, kae H e g e l u
Enciklopediji. S a m o konani Bitak dijalektiki ukida samoga sebe.
A k o j e , d a k l e , Pojam Vrijeme, t j . ako je p o j m o v n o shvaanje dija
lektiko, egzistencija P o j m a - i, p r e m a t o m e , Bitka objavljenog poj
m o m - b i t n o je konana. D a k l e , sama Historija m o r a biti bitno ko
n a n a ; kolektivni ovjek (ovjeanstvo) m o r a umrijeti k a o to u m i r e
ljudski individuum; opa Povijest m o r a imati definitivan kraj.
Z n a m o da je za Hegela ovaj kraj povijesti oznaen dolaskom
Z n a n o s t i u obliku j e d n e Knjige, t j . pojavom M u d r a c a ili apsolutnog
Z n a n j a u Svijetu. Budui da je ovo apsolutno Z n a n j e posljednji tre
n u t a k V r e m e n a , tj. t r e n u t a k bez budunosti, o n o vie nije vremeniti
t r e n u t a k . A k o apsolutno Z n a n j e nastaje u V r e m e n u , ili, jo bolje,
kao Vrijeme ili Historija, nastalo Z n a n j e nije vie vremenito ili hi
storijsko: o n o vjeno; ili, a k o se h o e , o n o je sama Vjenost objav
ljena samoj sebi; o n o je Supstancija Parmenida-Spinoze koja se ob
javljuje Govorom (a ne u t n j o m ) , u p r a v o z a t o to je o n o rezultat hi
storijskog postojanja; o n o je Vjenost koju je proizvelo Vrijeme.
A to e H e g e l objasniti u tekstu 2. e t a p e 2. odsjeka 2 dijela
V I I I poglavlja.
1
Vidimo tako da je izraz antropo-teizam samo metafora: kruno, tj. dijalek
tiko apsolutno Znanje, objavljuje konani ili smrtni bitak; ovaj bitak nije, dakle, bo
anski bitak; on je, svakako, ljudski bitak, ali ovjek moe znati da je on njegov sa
mo pod uvjetom da za sebe zna da je smrtan.
24'
DEVETO PREDAVANJE
T U M A E N J E 2 . D I J E L A VIII-og P O G L A V L J A
(Nastavak)
Nastavit e m o itanje VIII-og poglavlja P h G e ondje gdje s m o
stali.
To je 2. odsjek 2. dijela, koji je posveen analizi egzistencije
M u d r a c a u Svijetu.
Ova analiza empirijske-egzistencije (Dasein) M u d r a c a vri se u
tri e t a p e . K o m e n t i r a o sam prvu. H e g e l je u njoj govorio o o d n o s u
M u d r a c a p r e m a Wirklichkeit p r e m a objektivnoj-stvarnosti. U 2. eta
pi postavit e M u d r a c a u objektivno-stvarno Vrijeme, t j . u Historiju.
H e g e l , d a k l e , p o s t u p a apstrahirajui. K a o to z n a m o , u stvari se
ne m o e odvojiti Wirklichkeit i Z e i t : objektivna-stvarnost je vreme
nita, a Vrijeme je mogue s a m o ukoliko je objektivno-stvarno. Ali,
H e g e l ih odvaja radi svojih p o t r e b a analize. On je govorio (u 1. eta
pi) o Wirklichkeit, a da nije govorio o V r e m e n u , a sada govori (u 2.
etapi) o V r e m e n u koje se razlikuje od objektivne-stvarnosti; drugim
rijeima, govori o apstraktnom V r e m e n u ili o apstraktnoj predodbi
Vremena.
Hegel postavlja definiciju V r e m e n a u prvoj reenici 2. e t a p e ,
gdje kae ovo (558. str., 3-5. r . ) :
Vrijeme je sam Pojam koji je tu [-u-empirijskoj-egzistenciji] i koji se predstavlja
(vorstellt) [izvanjskoj-] Svijesti kao [jedan] prazan zor (Anschauung).
Ja sam na iroko k o m e n t i r a o prve rijei ove reenice. Nije po

t r e b n o da se na njih v r a t i m o .
Prvi dio reenice odnosi se, k a k o sam ve r e k a o , na Vrijeme
u o p e , t j . i na stvarno Vrijeme ili na Historiju, o k o j e m e H e g e l
373
govoriti u 3. etapi. Ali, drugi dio reenice naznauje da ovdje, t j . u

ovoj 2. e t a p i , H e g e l govori o apstraktnom V r e m e n u Ovdje je Vrije
me leere A n s h a u u n g , prazan zor. To je Vrijeme o k o j e m govori
K a n t , o k o j e m govore filozofi u o p e : to je Vrijeme uzeto z a s e b n o ,
apstrahiravi od o n o g a to je u V r e m e n u ; to je prazni recipijent.
A ovo V r i j e m e , kae H e g e l : stellt sich d e m Bevvusstsein vor. O n o
se predstavlja Svijesti-o-izvanjskome; o n o se predstavlja k a o neto
to je izvan Svijesti. To je Vrijeme U O P E , koje nije (ili, bolje,
koje nije samo) M O J E Vrijeme. To je kosmiko Vrijeme, na koje
mu ovjek participira, ali koje on ne stvara. A to j e , isto t a k o , pre
dodba V r e m e n a koja je u m e n i , u opreci p r e m a samom V r e m e n u
koje j e , isto t a k o , izvan m e n e .
N o , H e g e l poistoveuje Vrijeme i P o j a m . Za njega, govoriti o
a p s t r a k t n o m V r e m e n u znai, d a k l e , govoriti i o a p s t r a k t n o m P o j m u .
A to on kae ovdje: Vrijeme [razumije se, apstraktno Vrijeme) je
sam P o j a m , koji se, uzet k a o prazno bivstvo, predstavlja Svijesti-oizvanjskom izvana. A to je obino shvaanje P o j m a : to je subjek
tivni P o j a m koji jest il m o e biti odvojen od svojeg stvarnog sadra
ja; to je p r a z a n sud koji sadrava stvarnost; a to je, isto t a k o , P o j a m
koji postoji izvan m e n e , nezavisno od m e n e itd. Vrijeme se tumai
k a o to se tumai P o j a m : a k o je P o j a m oprean stvarnosti, t j . ako je
Z n a n j e odnos, t a d a je s a m o Vrijeme o p r e n o stvarnosti, i o b r a t n o .
A im se distingvira izmeu P o j m a i stvarnosti, m o r a se, t a k o e r ,
distinvirati izmeu P o j m a i ovjeka; a k o je pas neto drugo od poj
ma pas, ovaj p o j a m je neto drugo od mojeg p o j m a o psu; P o j a m
je j e d n a vie ili manje platonika ideja, on je ne-stvarno bivstvo
(praznina ispunjena bivstvom koje je drukije od nje) to se izvana
predstavlja Svijesti-o-izvanjskom. A budui d a , u stvari, Vrijeme i
P o j a m tvore prisno jedinstvo, - im se sve ovo kae o P o j m u , t r e b a
da se to k a e , t a k o e r , i o V r e m e n u . A to se obino ini.
S a m o to, u reenici o kojoj se radi, H e g e l ne kae k a o ja: Die
abstrakte Zeit. ini se, dakle, da je za nj Vrijeme uope (tj. samo stvar
no Vrijeme ili Historija) eine leere Anschauung, die sich dem Bevvusst
sein vor-stellt. A to on stvarno misli, k a o to pokazuje nastavak.
Citirana reenica, na prvi pogled, d a k l e , protivrjei svemu to
sam prije r e k a o o V r e m e n u u P h G i . Ali, u stvari, ne stoji nita od
toga. A da to sebi o b j a s n i m o , dovoljno je da m a l o r a z r a d i m o doti
nu eliptiku reenicu. Ali, razraujui je (i sam Hegel je razrauje u
o n o m e to slijedi), vidimo k a k o se pojavljuje bitni aspekt hegelijan
skog shvaanja V r e m e n a , na koji sam ja prije s a m o u p o z o r i o , a koji
sada valja paljivije analizirati.
374
P r e m a H e g e l u , prethegelijanska filozofija koja suprotstavlja P o

j a m (i sljedstveno Vrijeme) Stvarnosti nije j e d n a sluajna zabluda.
K a d se o n a javlja na zemlji, o n a ak u o p e nije zabluda. O n a je isti
nita, - za svoje vrijeme. J e r , P o j a m i Stvarnost ne p o d u d a r a j u se od
p o e t k a : oni se p o d u d a r a j u tek na kraju. ovjek R a d o m ukida po
etnu o p r e k u izmeu sebe i p r i r o d n o g Svijeta; svojim B o r b a m a uki
da Pojedinac p o e t n u o p r e k u izmeu sebe i O p e g , t j . drutvenog i
politikog Svijeta. U k o l i k o n a p o r R a d a i B o r b e nije dovren, o p r e k a
ostaje stvarna. Sve dokle je t a k o , ovjek, dakle, ima p r a v a rei da
P o j a m i stvar nisu j e d n o . A sve dokle je to t a k o , ni Vrijeme se ne
p o d u d a r a sa Stvarnou i o n o je ovjeku izvanjsko.
Prethegelijanska filozofija nije lana. A o n a to postaje s a m o u
apsolutnom Z n a n j u , kroz njega i za njega, za koje se jest ovo podu
d a r a n j e . Ali, apsolutno Z n a n j e koje je univerzalno i h o m o g e n o m o
e se pojaviti s a m o u Stvarnosti koja je to j e d n a k o t a k o : o n o p r e t p o
stavlja h o m o g e n o s t i univerzalnost D r a v e , t j . ljudskog Svijeta, i
ukidanje o p r e k e izmeu ovog Svijeta i prirodnog Svijeta,. No ovo se
dogaa k a d je ljudska u d n j a p o t p u n o i definitivno zadovoljena.
T a d a vie n e m a negatorskog Djelovanja: ovjek je p o m i r e n s danim
Svijetom (koji je t a d a rezultat njegova p o t p u n o izvrenog n a p o r a ) , a
time on sam jeste u i po o v o m e Svijetu. Ali u d n j a i Djelovanje to
se iz nje r a a jesu manifestacija ljudskog ili historijskog V r e m e n a ,
t j . Vrijeme u p r a v o m smislu. ovjek koji je p o m i r e n s o n i m to jest
ne nadmauje vie d a n u stvarnost. Prestaje, dakle, stvarati Historiju,
prestaje, drugim rijeima, da b u d e Vrijeme. A k o , p a k , univerzalna i
h o m o g e n a D r a v a i Z n a n o s t to je objavljuje dovravaju Historiju,
o n e , t a k o e r , dovravaju i Vrijeme.
K a d a , d a k l e , P o j a m i, t i m e , Vrijeme koincidiraju s objektivnom-Stvarnou i prestaju biti izvanjski ovjeku, Vrijeme prestaje
biti historijsko ili ljudsko, t j . Vrijeme u p r a v o m smislu rijei. P o j a m
i Vrijeme koincidiraju u a p s o l u t n o m Z n a n j u ili M u d r a c u , kroz njih i
za njih. A M u d r a c se, zacijelo, pojavljuje u V r e m e n u . Ali, njegov
dolazak na kraju v r e m e n a oznauje kraj V r e m e n a . J e r , rezultat
njegova vremenitog djelovanja, koji je Z n a n o s t , nije vie Vrijeme;
Z n a n o s t je Vjenost koja sebe samoj sebi objavljuje.
T a k o d u g o d o k Vrijeme traje, t a k o dugo d o k zaista ima Vre
mena, Vrijeme i P o j a m su, dakle, n u n o apstraktni. A prethegeli
janska filozofija koja to tvrdi j e , p r e m a t o m e , istinita ne s a m o za
svoje vrijeme ve za svako vrijeme: o n a ostaje istinita do dolaska
apsolutnog Z n a n j a , t j . d o kraja Historije, t j . d o kraja V r e m e n a k a o
takvog.
375
D r u g i m rijeima, k a d a Vrijeme prestaje biti apstraktno, o n o

prestaje biti Vrijeme. Ljudsko ili historijsko Vrijeme, t j . Vrijeme u
p r a v o m smislu, n u n o je i bitno a p s t r a k t n o . O n o je a p s t r a k t n o , s
j e d n e s t r a n e , u t o m smislu to je opreno objektivnoj-Stvarnosti. I
doista, t a k o dugo dok se ovjek suprotstavlja Prirodi koja je za nj
objektivna-Stvarnost, P r i r o d a je P r o s t o r , a ne Vrijeme: Vrijeme je
s a m o u ovjeku i usljed ovjeka; o n o j e , dakle, a k o se h o e , subjektvno. I k a d a ovjek ukida svoju o p r e k u p r e m a Prirodi, ukida,
isto t a k o , i Vrijeme. S druge s t r a n e , Vrijeme je a p s t r a k t n o i u t o m
smislu to je izvanjsko ovjeku. J e r , tako dugo d o k ovjek nije
ostvario univerzalnu i h o m o g e n u D r a v u , Pojedinac se razlikuje od
O p e g , a Vrijeme od Pojedinca, t j . M O J E Vrijeme nije Vrijeme
U O P E : drutvena i politika budunost nije moja b u d u n o s t ; ja
u m i r e m prije kraja Historije, a r a a m se poslije njezina p o e t k a .
Ali, k a d a je u k i n u t a o p r e k a Pojedinanog i Opeg, Historija se za
ustavlja i Vrijeme se, t a k o e r ukida.
N o , Vrijeme - to je sam ovjek. U k i n u t i Vrijeme znai, d a k l e ,
ukinuti i ovjeka. N a i m e , Pravi Bitak ovjeka je njegovo Djelova
nje, razumije se Djelovanje koje uspijeva. To e rei da je ovjek
objektivni rezultat svoga Djelovanja. N o , rezultat djelovanja M u d r a
ca, t j . cjelovitog i savrenog ovjeka to dovrava budunost ljudske
stvarnosti, J e s t e Z n a n o s t . Ali, empirijska-egzistencija (Dasein) Z n a
nosti nije ovjek; - o n a je Knjiga. Nije ovjek, nije M u d r a c od ko
stiju i m e s a , ve je Knjiga pojava (Erscheinung) Z n a n o s t i u Svijetu,
jer je ova pojava a p s o l u t n o Z n a n j e .
Objektivni rezultat djelovanja uvijek se, d o d u e , odreuje od
o n o g a tko djeluje i nadivljava ga. Ali, sve dok ovaj rezultat nije to
talan ili savren, t j . univerzalan i h o m o g e n (neproduiv i bez protivrjeja), sam on ima budunost jer se mijenja i p r o p a d a . On je, da
kle, ne s a m o u V r e m e n u n e g o on i jeste Vrijeme. To e rei da je on
historian ili zaista ljudski. I zato se rezultat djelovanja j e d n o g o
vjeka ostvaruje uvijek u n o v o m ljudskom djelovanju i njime, ili, jo
bolje, k a o n o v o ljudsko djelo. Rezultat djelovanja M u d r a e v a j e ,
naprotiv, savren. On se, dakle, ne mijenja i vie ne m o e biti prem a e n : u k r a t k o , on n e m a budunosti u p r a v o m smislu, nije istinski
t r e n u t a k V r e m e n a . A to rei znai rei da on vie nije ljudska stvar
nost. Jo j e d n o m : empirijska-egzistencija Z n a n o s t i u Svijetu nije
ovjek, ve Knjiga.
O v a egzistencija j e , d o d u e , empirijska, pa k a o takva ima jed
no trajanje: i Knjiga traje; o n a se kida i cijepa, p o n o v o se t a m p a
itd. Ali, n-to izdanje ni u e m u se ne razlikuje od 1-og: u njemu se
376
nita ne moe preinaiti, ne m o e mu se nita d o d a t i . P r e m d a se mi

jenja, Knjiga, dakle, ostaje identina samoj sebi. Vrijeme u k o j e m u
o n a traje jeste, d a k l e , p r i r o d n o ili kosmiko, ali ne historijsko ili
ljudsko. D o d u e , Knjiga - da bi bila Knjiga, a ne samo broirani i
crnim mrljama posuti papir - m o r a da b u d e itana i shvaena od lju
di. Ali, uzastopni itatelji na Knjizi nita ne mijenjaju. A k o , p a k , da
bi itao Knjigu, ovjek m o r a ivjeti, t j . roditi se, razvijati se i umri
jeti, podesivi svoj ivot p r e m a o n o m e to je u ovoj lektiri bitno (ne
zaboravimo, n a i m e , da zato to je tu univerzalna i h o m o g e n a Dra
va, zato to je u d n j a t a k o p o t p u n o zadovoljena, n e m a vie B o r b e ni
R a d a ; Historija je zavrena, n e m a vie nita da se uini, a ovjek je
ovjek s a m o ukoliko ita i razumije Knjigu koja objavljuje sve to
je bilo i to je moglo biti uinjeno), - on ne stvara nita n o v o : bu
dunost Pavla koji jo nije proitao Knjigu samo je prolost Petra
koji ju je ve p r o i t a o . Vrijeme u k o j e m traje ovjek-itatelj-Knjige
jeste, dakle, k r u n o (ili bioloko) Aristotelovo Vrijeme, a ne pravolinijsko historijsko hegelijansko Vrijeme.
Dakle, jo j e d n o m : ostvariti apsolutno Znanje u obliku Knjige, tj.
uskladiti cjeloviti P o j a m sa Stvarnim uzetim u njegovu totalitetu, t j .
ukinuti razliku izmeu Stvarnog i V r e m e n a i, samim tim, ukinuti eksteriornost v r e m e n a u o d n o s u na ovjeka - znai ukinuti s a m o V r i j e m e ; i
znai, sljedstveno, ukinuti samog ovjeka k a o v r e m e n i t o g i slobodnog
individuuma. Vrijeme je P o j a m koji je ovjek: razumije se, historijski
ovjek, t j . ovjek-unje, t j . ovjek nezadovoljen onim to jest i onim
to on jest, t j . ovjek koji mijenja d a n o B o r b o m i R a d o m . I zato je
Vrijeme uvijek i b i t n o apstraktno, t j . izvanjsko p r i r o d n o j Stvarnosti,
koja je objektivna u o d n o s u na ovjeka, a s a m o m ovjeku izvanjska.
T o , p a k , kae Hegel u reenici iji sam s a m o p o e t a k citirao
zaustavljajui se na taki i zarezu (str. 558, r. 3-12):
Vrijeme je sam Pojam koji je tu [-u-empirijskoj-egzistenicji] i koji se predstavlja
(vorstellt) [izvanjskoj-] Svijesti kao [jedan] prazan zor (Anschauung). Uslijed toga se
Duh nuno pojavljuje-ili-objavljuje u Vremenu. A on se pojavljuje-ili-objavljuje u
Vremenu tako dugo dok ne shvati-ili-razumije (erfasst) svoj isti Pojam; tj. [tako du
go] dok ne uniti (tilgt) Vrijeme. Vrijeme je isto vanjsko zorno-predoeno osobno-Ja
[a] ne shvaeno-ili-razumljeno od osobnog-Ja. [Vrijeme je] Pojam [koji je] samo zaorno-predoen. Kad pojam sam sebe shvati-ili-razumije, on ukida dijalektiki svoj vremeniti-oblik, pojmovno-shvaa (begreift) zorno-predoivanje, pa je zorno-predoivanje koje je pojmovno-shvaeno i koje pojmovno-shvaa.
U Jenskim predavanjima H e g e l je govorio: Geist ist Z e i t :
D u h je Vrijeme. Ovdje kae: D e r Geist erscheint in d e r Zeit,
377
D u h se pojavljuje u V r e m e n u . Da li je promijenio miljenje? Ja

t a k o ne mislim. R a d i se, po m o m uvjerenju, o obinoj terminolokoj
razlici. O n d j e je Geist znaio isto to i Volks-geist; radilo se o D u h u
na p u t u postojanja. Ovdje se radi o postalomu D u h u , t j . o dovre
n o m i savrenom D u h u , koji se s a m o m e sebi objavljuje u Wissenschat i njome ili k a o o n a (apsolutna Z n a n o s t ) , ili k a k o Hegel kae
ovdje: koji je shvatio-ili-razumio svoj P o j a m . Ili, jo, ondje je
Duh znaio ovjek, d o k se ovdje ova rije odnosi na j e d n u
Knjigu.
Knjiga koja je rezultat M u d r a e v e djelatnosti, t j . Knjiga koja
aktualizira apsolutno Z n a n j e , j e r je empirijska-egzistencija Znanosti,
sigurno nije isto prirodno bivstvo, koje se m o e usporediti, na pri
mjer, s k a m e n o m . O n a i m a j e d a n Smisao; o n a je Govor, to je biv
stvo koje s a m o s a m o m sebi objavljuje svoj Smisao. S j e d n e s t r a n e ,
Knjiga j e , dakle, svakako j e d n o duhovno bivstvo. A budui da je
njezin sadraj totalan, budui da objavljuje samo svoj vlastiti sad
raj, t r e b a rei da ona jeste cjeloviti D u h : der Geist. Ali, s druge
s t r a n e , ova Knjiga sigurno nije ljudsko bie. O n a objavljuje svoj
sadraj, a da ga ne mijenja; n e m a , dakle, udnje, o n a nije Djelova
nje. D r u g i m rijeima, ostajui vjeno sama sebi identina, o n a n e m a
prave b u d u n o s t i . O n a , d a k l e , nije Vrijeme. A budui da se njezin
vjeni sadraj odnosi j e d i n o na samoga sebe, ona nije samo vjena:
o n a je Vjenost. Ali, Knjiga je rezultat djelatnosti M u d r a c a , koji,
k a o ovjek i G r a a n i n savrene D r a v e , sabire cijeli historijski raz
voj ovjeanstva. Na taj nain je sama ova historija, na kraju izlaga
nja, tek historija Knjige, ili, tanije, razvoja Z n a n j a koji vodi do ove
Knjige. A ova historija Knjige je Vrijeme. D a k l e , ako Geist znai
dovreni D u h ili empirijski- ili M u d r a c a poslije njegovog p a d a u ap
solutnu prolost, t j . -postojei k a o Knjiga (koja se odrjeuje od cje
lovitog ovjeka poslije kraja Historije), ne m o e se vie rei da je
D u h V r i j e m e : t r e b a rei da je on Vjenost. Ali, P a r m e n i d i Spinoza
su imali krivo to su vjerovali da Vjenost m o e biti objavljena ( G o v o r o m - L o g o s o m ) bez V r e m e n a . A P l a t o n je i m a o krivo to je sma
t r a o da je Vjenost nezavisna od V r e m e n a , k a o to se i Aristotel
prevario govorei da Vjenost postoji u V r e m e n u k a o Vjenost. Na
p o k o n se i K a n t prevario mislei da Vjenost (ontoloki) p r e t h o d i
V r e m e n u . N e , kae H e g e l : Vjenost (objavljena G o v o r o m ) j e s t e re
zultat V r e m e n a , o n a je Vrijeme koje je u m r l o , da t a k o k a e m o , pri
r o d n o m smru; i samo ova Vjenost koja pretpostavlja Vrijeme i
iz njega proizlazi, j e r je njegova integracija, m o e biti objavljena
ljudskom Rijeju ( L o g o s o m ) . O n a ne postoji u V r e m e n u k a o Vje-
378
nost, jer dokle traje Vrijeme, postoji o n o a ne Vjenost. Ali se

Vjenost, ili (cjeloviti) D u h , pojavljuje u V r e m e n u . J e r , Knjiga je
napisana u o d r e e n o m t r e n u t k u V r e m e n a i o n a m o e biti n a p i s a n a sa
mo u posljednjem t r e n u t k u V r e m e n a , j e r proizlazi iz totaliteta Vre
m e n a . To e rei da je o n a ve u mogunosti u p r v o m t r e n u t k u Vre
m e n a . A ovu virtualnu nazonost cjelovitog D u h a u V r e m e n u (tj.
nazonost kraja V r e m e n a u s a m o m njegovu p o e t k u i t o k o m cijelog
njegovog trajanja; ili, jo, bitnu kominost V r e m e n a ) naziva H e g e l
pojavom D u h a u V r e m e n u . No ova pojava, koja je Vrijeme, ni
je nita drugo nego ovjek u svom v r e m e n i t o m razvoju, t j . upravo
o n o to je H e g e l nazvao Geist u Jenskim predavanjima. U ovom
znaenju t r e b a , d a k l e , svakako rei: Geist ist Z e i t .
D a k l e , k a k o kae H e g e l : D u h se pojavljuje u V r e m e n u t a k o
dugo d o k nije shvatio-ili-razumio svoj P o j a m , t j . unitio Vrijeme. A
ovo unitenje V r e m e n a vri se, u posljednjem t r e n u t k u V r e m e n a , u
Z n a n o s t i i n j o m e . N a i m e , u Z n a n o s t i i za nju O b j e k t i Subjekt koin
cidiraju; ovjek u njoj govori j e d i n o o s a m o m e sebi; o n a je Sa
mo-svijest, a ne izvanjska-Svijest. N o , ovjek koji se vie ne odnosi
p r e m a G e g e n - s t a n d u , p r e m a njemu suprotstavljenom stvarobitkuju e m - p r e d m e t u , n e m a vie p o t r e b e da negira zato da bi se o d r a o u po
stojanju, uvajui svoj identitet sa samim s o b o m . A ovjek koji vie ne
negira n e m a vie prave budunosti (jer zauvijek prihvaa d a n u sada
njost). O n , dakle, nije vie hegelijansko ili historijsko Vrijeme.
Ovaj ovjek je G r a a n i n savrene D r a v e , koji je p o t p u n o i definitiv
no zadovoljen o v o m D r a v o m . D a k l e , u ovoj univerzalnoj i h o m o g e
noj Dravi nita se vie ne mijenja i ne m o e se vie promijeniti. N e
ma vie Historije, u njoj je b u d u n o s t prolost koja je ve bila; u
njoj j e , d a k l e , ivot isto bioloki. D a k l e , n e m a vie ovjeka u pra
v o m smislu. Ljudsko ( D u h ) se sklonilo, poslije definitivnog kraja hi
storijskog ovjeka, u Knjigu. A ova posljednja nije, d a k l e , vie Vri
j e m e , n e g o Vjenost 1 .
1
injenica da se na kraju Vremena Rije-pojam orjeuje od ovjeka i da ne
postoji-empirijski vie u obliku Ijudske-stvarnosti, nego kao Knjiga, - ova injenica
objavljuje bitnu konanost ovjeka. Ne umire samo neki ovjek: ovjek umire kao
takav. Kraj Historije je smrt ovjeka u pravom smislu. Poslije ove smrti ostaju: 1.
iva tjelesa koja imaju ljudski oblik, ali koja su liena Duha, tj. Vremena ili stvaralke
moi i 2. jedan Duh koji postoji-empirijski, ali u obliku anorganske stvarnosti, ne i
ve: kao Knjiga koja, budui da nije. ak ni ivotinjski ivot, nema nita da trai u Vre
menu. Odnos izmeu Mudraca i njegove Knjige jeste, dakle, strogo analogan onome
ovjeka i njegove smrti. Moja smrt je, svakako, moja; ona nije smrt nekog drugog.
Ali, ona je moja samo u budunosti, jer se moe rei: sada u umrijeti, ali ne:
umro sam. Isto vai za Knjigu. Ona je moje djelo, a ne djelo nekog drugog; i u njoj
379
M o e se, dakle, rei, k a k o je to uinio H e g e l u citiranom tek

stu, da je Vrijeme P o j a m koji je s a m o zorno-predoen (angeschaut), a ne pojmovno-shvaen (begriffen). N a i m e , die A n s c h a u u n g
je p r o m a t r a n j e neega to je izvan onoga koji p r o m a t r a : to je stanje
izvanjske-Svijesti, a ne Samo-svijesti. N o , stvarno, V r e m e n a ima
s a m o ondje gdje ima Bevvusstseina, izvanjske-svijesti, t j . ljudske-egzistencije u p r a v o m smislu rijei, ili egzistencije bitka to se korjeni
to suprotstavlja p r i r o d n o m Svijetu i to ga b i t n o mijenja sa ciljem da
ukine ovu o p r e k u . U istom t r e n u t k u k a d a on to uspije izvanjska-Svijest postaje Samo-svijest, Subjekt se slae s O b j e k t o m , na zemlji
se pojavljuje Z n a n o s t , a Vrijeme je uniteno nitenjem u d n j e i hi
storijske ili ljudske Akcije.
Na mjestu kojim se zavrava stupac H e g e l jo razrauje svoju
ideju. On tu kae ovo (558. str., 12-20. r . ) :
Prema tome, Vrijeme se pojavljuje-ili-objavljuje kao sudbina i nunost Duha
koji nije u samom sebi dovren-ili-savren (vollendet); [kao] nunost da obogati udio
to ga Samosvijest ima u [izvanjskoj-] Svijesti, da stavi u [dijalektiko-] kretanje nepo
srednost Osebinosti [koja je] oblik u kojem se Supstancija nalazi u [izvanjskoj-] Svije
sti, ili, obratno, uzimajui Osebinost kao unutranje-ili-prisno-bivstvo, [kao nunost]
da se ostvari i da se objavi ono to isprva postoji samo unutra-ili-prisno, tj. da se pot
krijepi i opravda u pogledu subjektivne-Izvjesnosti o samoj sebi.
Uvijek ista stvar, - Vrijeme - to je Historija; ali Historija je bit
no k o n a n a . A Historija - to je p o s t e p e n i preobraaj Bevvusstseina u
Selbstbevvusstsein; t j . to j e , na kraju izlaganja, - povijest Filozofije.
Ali, ova povijest Filozofije pretpostavlja j e d n u Historiju u o b i n o m
smislu rijei, iji tijek stavlja u k r e t a n j e Osebinost, te ostvaruje i
obznanjuje-ili-objavljuje o n o to je isprva s a m o unutranje-ili-prisno. N o , bitni preobraaj P r i r o d e i objektivno ostvarenje subjektiv
ne ideje zbivaju se s a m o D j e l o v a n j e m B o r b e i R a d a . T a k o d u g o d o k
se ovjek bori i radi, i m a istorije, ima V r e m e n a , a D u h nije nigdje
drugdje nego u V r e m e n u gdje on postoji k a o ove B o r b e i ovi Poslovi
ovjeka. Ali, kad je Historija dovrena-ili-svrena (vollendet), t j .
kada je ovjek sve ostvario, Historija k o n a n o s t a n e , a Vrijeme se
je rije o meni, a ne o neem drugom. Ali, ja sam u Knjizi, ja sam ova Knjiga samo
utoliko ukoliko je piem ili objavljujem, samo tako dugo dok je ona jo budunost (ili
projekt). Kad se. Knjiga jedanput pojavila, ona se odrjeuje od mene. Ona prestaje
biti ja, sasvim kao to moje tijelo prestaje da bude ja poslije moje smrti. Smrt je, isto
tako neosobna i vjena, tj. neljudska, kao to je neosoban, vjean i neljudski u Knjizi
njome potpuno ostvareni Duh.
380
unitava, ovjek u m i r e ili nestaje k a o historijski ovjek, a D u h op

stoji k a o d u h koji se vie ne mijenja i koji je na taj nain Vjenost.
Iz toga razloga mora se rei da se nita ne zna-ili-ne-spoznaje [o onome] to
nije u iskustvu (Erfahrung); ili, kao to se to isto takoer kae: [o onome] to nije
nazono-ili-dano (vorhanden) kao istina koja se osjea, [ili] kao vjeno-bivstvo koje je
iznutra-ili-prisno objavljeno, [ili] kao svetinja u-koju-se-vjeruje itd., - prema [raznim]
izrazima kojima se obino slui. Jer, iskustvo je upravo injenica da sadraj, - a ovaj
sadraj je Duh, [postoji] o sebi [tj. da on] jeste supstancija i, prema tome, stvarobit
kujui-predmet [izvanjske-] Svijesti.
To je sasvim oevidno parafraza p o e t k a U v o d a u Kritiku i
stog U m a . U V r e m e n u , kae ovdje K a n t , stvarno p r e t h o d i spozna
ji. A Hegel t o , oevidno, prihvaa: t a k o dugo d o k P o j a m jeste Vrije
m e , odnosi se on na neto drugo nego to je on sam i u ovom o d n o s u
stvar je prije P o j m a . Ali, H e g e l uzima t e r m i n Erfahrung u v e o m a
irokom smislu. I z m e u ostalog, on p o d njim razumije religiozno is
kustvo. U n a v e d e n o j reenici on kae, dakle, t a k o e r , o v o : da bi
Vjenost mogla biti objavljena, t r e b a da prije svega postoji Vrijeme.
N o , u V r e m e n u P o j a m je izvan Stvarnog. Isto to m o r a da vai i za
p o j a m D u h a : p o j a m D u h a m o r a biti shvaen k a o d a s e nalazi izvan
stvarnog D u h a . N o , D u h koji j e izvanjsko svom p o j m u ( t j . izvanjski
ovjeku) - jeste Bog. D a k l e , t a k o d u g o d o k traje V r i j e m e , t j . do
dolaska Z n a n o s t i , D u h se ovjeku objavljuje u obliku teo-lokog
Z n a n j a . T a k o dugo d o k traje Historija, n u n o , d a k l e , postoji Religi
ja i a k o se h o e , - Bog. Ali, posljednji uzrok i temeljni razlog posto
janja Religije (i B o g a ) impliciran je u samoj p r i r o d i V r e m e n a i H i
storije, t j . ovjeka. ( N e stvara B o g ovjeka prije V r e m e n a ; ovjek
stvara svoje Bogove u t o k u Historije.) N a i m e , kae H e g e l , Iskustvo
( E r f a h r u n g ) , religiozno i d r u g o , - jeste injenica da D u h postoji
k a o stvarobitkujui-predmet izvanjske-Svijesti. N o , o p r e k a i z m e u
Svijesti i Stvarnog - jeste u p r a v o ovjek. J e r , ovjek je empirijskaegzuistencija ( D a s e i n ) objave Svijeta, koja objava j e , p r e m d a je u
Svijetu, n e t o drugo od (prirodnog) Svijeta to ga o n a objavljuje. A
ova izvanjska-Svijest dolazi do Z n a n j a s a m o a k o se odnosi p r e m a
stvarobitkujuem-predmetu. T a k o , da bi ovjek m o g a o spoznati sa
m o g a sebe, m o r a najprije da se o p r e d m e t i , da se eksteriorizira, da
p o s t a n e Svijet: ovjek - kae H e g e l - mora najprije da se Djelo
vanjem ostvari i o p r e d m e t i (objektivira) prije n e g o to m o e da se
spozna. A p r e d m e t n o s t (objektivitet) u p r a v o je postojanje njegovih
R a d o v a i njegovih Borbi, t j . postojanje Historije koja je Vrijeme.
N o , d o k traje Vrijeme, d o k ima Historije, O b j e k t ostaje izvanjski
381
Subjektu i ovjek se, d a k l e , ne p r e p o z n a j e u svojim objektivnim

djelima, jer mu se historijski Svijet koji je on stvorio ukazuje k a o
Svijet stvoren od neeg drugog nego to je o n : zacijelo od n e k o g
D u h a , ali od D u h a koji nije njegov, t j . od boanskog D u h a . I z a t o
n u n o i m a Religije (i B o g a ) t a k o dugo d o k ima ovjeka, Historije i
Vremena.
Religija j e , dakle, e p i f e n o m e n ljudskoga R a d a . O n a je b i t n o hi
storijski f e n o m e n . Na taj nain, ak i u svojoj teo-lokoj pojavi, D u h
je bitno postojanje:. N e m a , dakle, objavljenog Boga izvan Historije.
Ili, jo, Vjenost moe biti Istina, tj. stvarnost objavljena po ovje
ku ( p o Govoru-ljudskom L o g o s u ) s a m o p o d uvjetom da je rezultat
postajanja, t j . V r e m e n a . Hegelijanski apsolutni D u h nijue, dakle,
Bog u o b i n o m smislu rijei: ovaj D u h je svoje vlastito postojanje,
d o k je ovo postajanje u svojoj cjelovitosti objavljeno Rijeju i t a k o
p r e t v o r e n o u Istinu; a postajanje koje je D u h - jeste Vrijeme ili o
vjek, jeste ljudska Historija.
O v o kae H e g e l u reenici to slijedi (558. str., 2 8 - 3 1 . r . ) :
Ova, pak, supstancija koja je Duh jeste postajanje duha koji postaje za sebe
ono to je on o sebi. I jedino kao ovo postajanje koje sebe reflektira u samo sebe, on
je o sebi uistinu Duh.
Postajanje D u h a koji je Historija ili historijsko postajanje ovje
anstva nije nita drugo n e g o postajanje Z n a n o s t i koje je apsolutni
D u h ili postali D u h , t j . koji je dovren ili savren i koji je sam sa
m o m sebi po s a m o m e sebi objavljen. To je, dakle, a k o se h o e , jo
ovjek, ali mrtav ovjek; ili, ako se hoe radije, - ovjek koji je
postao Bog. D o d u e , Bog koji se uspostavio iz ovjeka, u V r e m e
nu ili k a o Vrijeme, nije zaista Bog. Ali, ovjek koji je postao Bog
nije vie zaista ni ovjek. Bilo k a k o bilo, Historija je za H e g e l a po
stajanje apsolutnog D u h a , t j . D u h a koji je u Z n a n o s t i i n j o m e sa
v r e n o objavljen i p o t p u n o ostvaren; Historija j e , dakle, postajanje
Z n a n o s t i , a to e rei da je o n a historija Filozofije.
To Hegel stvarno kae (558. str. 28-33. r . ) :
Duh je o sebi [dijalektiko-] kretanje koje je spoznavanje; [naime] preobraaj
[gore] spomenute Osebinosti u Zasebinost, Supstancije u Subjekt, stvarobitkujuegpredmeta [izvanjske] Svijesti u stvarobitkujui-predmet Samosvijesti, tj. u [jedan] isto
tako dijaiektiki-ukinuti stvarobitkujui-predmet, ili, drugim rijeima, u Pojam.
N o , d o d a j e H e g e l u slijedeoj reenici, ovo dijalektiko-kretanje
koje je Vrijeme ili Historija, t j . , na kraju izlaganja historija ljudske
382
KAKO ITATI HEGELA
spoznaje ili Filozofije, - ovo dijalektiko-kretanje je kruno kreta

nje. Z n a n o s t to objavljuje ovo kretanje k a o dovreno m o r a , dakle,
t a k o e r , da b u d e kruna (558. str. 33-34. r . ) :
[dijalektiko-] Kretanje [koje je Duh] jeste krug (krunica) koji se vraa u sa
moga sebe, koji pretpostavlja svoj poetak, a postizava (erreicht) ga samo na svret
ku.
D a k l e , H e g e l o v o (tj. historijsko ili ljudsko) Vrijeme je kru
nica, a razlikuje se od Aristotelovog ili biolokog V r e m e n a s a m o
time to nije cikliko: hegelijanska krunica m o e da se o b i e s a m o
jedanput.
N a i m e , kruno dijalektiko kretanje - j e s t e Vrijeme, t j . Hi
storija. N o , Historija - to je opreka izmeu ovjeka i Svijeta (pri
r o d n o g ) . Poetak kretanja - jeste o n o to nije u k r e t a n j u ; to j e , da
kle, odsutnost opreke izmeu ovjeka i Svijeta, ili, to je isto, - to je
odsutnost ovjeka i Svijeta je prije ovjeka. D r u g i m rijeima, ovaj
identitet je ne-objavljeni identitet Svijeta, koji je nedokuiv i nijem
j e r jo ne ukljuuje ovjeka. N o , ovaj poetak ovjeka ne postoji
za ovjeka. J e r , Bitak-za-ovjeka j e s t e Bitak-objavljen-Pojmom, a
im ima objave Bitka, postoji ve ovjek koji ga objavljuje svojim
G o v o r o m . A ovjek - to je Djelovanje, t j . opreka izmeu ovjeka i
Svijeta, t j . u p r a v o dijalektiko-kretanje ili Vrijeme. Vrijeme (ljud
sko) ima, dakle, poetak u Svijetu: historija poinje u j e d n o m (pri
r o d n o m ) ve postojeem Svijetu. Ali, Historija je povijest ljudskog
Djelovanja, a ovo Djelovanje je dijalektiko-ukidanje o p r e k e iz
m e u ovjeka i Svijeta. A ukidanje o p r e k e jeste ukidanje sa
m o g a ovjeka, t j . Historije i, dakle, (ljudskog) V r e m e n a . D a k l e , i
svretak kretanja je Identitet k a o to je to i njegov poetak. S a m o
to je na svretku Identitet objavljen P o j m o m . Kretanje, t j . Histo
rija koja je na kraju izlaganja proces objave Bitka G o v o r i m , postiza
va (erreicht), dakle, svoj p o e t k a s a m o na svretku: t e k na kraju Hi
storije identitet ovjeka i Svijeta postoji za ovjeka, ili k a o identitet
koji je objavljen ljudskim G o v o r o m . Historija koja je poela (um
nim govorom iskazana - prev.) objava njezina poetka. (Budui da
je, k a k o z n a m o , ovaj poetak a n t r o p o g e n a u d n j a , svretak j e
shvaanje ove u d n j e o n a k o k a k o je izloeno u P h G i . ) Ali, a k o po
etak ovjeka, Historije i V r e m e n a postoji za ovjeka tek na kraju
V r e m e n a i Historije, ovaj kraj nije vie novi poetak ni za ovjeka
ni ovjeka, n e g o doista njegov k r a j . N a i m e , objavljeni identitet o
vjeka i Svijeta ukida u d n j u koja je u p r a v o poetak Historije, o-
383
vjeka i V r e m e n a . Krug V r e m e n a m o e , dakle, da se obie s a m o je

d a n p u t ; Historija se zavrava, ali vie p o n o v n o ne poinje; ovjek
u m i r e i ne uskrnjava (bar k a o ovjek) 1 .
Ali, p r e m d a nije cikliko, Vrijeme je n u n o kruno: na svretku
se postizava Identitet poetka. Bez ovog I d e n t i t e t a (tj. bez prirod
nog Svijeta) Historija ne bi mogla poeti: a ona se dovrava s a m o
p o n o v n i m uspostavljanjem ovog I d e n t i t e t a ; ali tada se o n a n u n o za
vrava. K o n a n o se, d a k l e , v r a a m o na polaznu taku: na nitavilo
ovjeka.
Z n a n o s t , koja objavljuje sabrani totalitet ovjeka, t j . dovreni
tok Historije, m o r a , dakle, da b u d e , t a k o e r , kruna. A ova kru
nost Z n a n o s t i jedini je kriterij njezine apsolutne istine, t j . njezina sa
vrenog izjednaenja s totalitetom Stvarnosti. N a i m e , ako je (ljudska)
Stvarnost postojanje, nijedna od njezinih djelominih ili trenutanih
objava nije istinita u strogom smislu rijei: budui da je Stvarno svaki
p u t a ukinuto Djelovanje, P o j a m to ga pravilno objavljuje u da
n o m t r e n u t k u prestat e biti istinit u drugom t r e n u t k u . Ne mijenja se
s a m o cijelo kretanje, t j . s a b r a n a cjelina Historije, ovjeka i Vre
m e n a ; d a k l e , jedino totalitet postajanja ostaje vjeno identian sa sa
m i m sobom i, p r e m a t o m e , s a m o je objava ovog totaliteta doista isti
nita.
Z n a n o s t m o r a , d a k l e , biti kruna i s a m o kruna Z n a n o s t je do
vrena ili apsolutna Z n a n o s t . T a k o je dolazak ove Z n a n o s t i d o k a z
svretka ovjeka, Historije i V r e m e n a . K a d se ljudski G o v o r , pola
zei od bilo koje take i n u n o napredujui (u skladu s logikom
n u n o u ) , vraa na svoju polaznu taku, vidimo da je totalitet G o v o
ra iscrpljen. A iscrpljenost G o v o r a t a k o e r je iscrpljenost Historije,
t j . ovjeka i V r e m e n a .
Z n a n o s t j e , dakle, kruna k a o Vrijeme, Historija i ovjek. Ali,
a k o se historijski K r u g obilazi s a m o j e d a n p u t , K r u g Z n a n o s t i je ci
klus koji se vjeno ponavlja 2 . Postoji mogunost ponavljanja Z n a
nosti, i ovo ponavljanje j e , tavie, nuno. N a i m e , sadraj Znanosti
odnosi se j e d i n o na samog sebe: Knjiga je svoj vlastiti sadraj. N o ,
1
Prelazei na ontoloki plan, moemo rei da je Krug jedan jedini zato to Bi
tak (koji sadrava ovjeka) sadrava Antitezu ili Negativitet. Bioloki ivot radi kroz
pozicije; Historija napreduje kroz negacije; nemogue je, dakle ponovno zapoeti Hi
storiju jer je svaki historijski napredak negacija onoga to jest i to je bilo. Historija,
pak, napreduje sve dokle postoji (zbiljska) mogunost negacije, ali kad ove vie nema,
ona se definitivno zaustavlja.
2
Znai da u Znanosti nema vie Negativiteta: apsolutno Znanje ne mijenja
Bitak koji objavljuje jer ono nastaje tek kad je ovjek zadovoljen onim to on jest,
pa, dakle, vie ne djeluje.
384
sadraj Knjige je p o t p u n o objavljen t e k na kraju Knjige. Ali, k a k o

je ovaj sadraj s a m a Knjiga, na kraju dati odgovor na pitanje to je
ovaj sadraj ne m o e biti nita drugo n e g o cijela Knjiga. T a k o , sti
gavi do kraja, t r e b a Knjigu ponovno itati (ili p o n o v n o misliti); i
ovaj se ciklus vjeno ponavlja 1 .
Z n a n o s t j e , d a k l e , ne s a m o k r u n a nego i ciklika. N o , u jed
n o m ciklusu B u d u n o s t je uvijek, t a k o e r , i Prolost. N e m a , d a k l e ,
prave B u d u n o s t i . T o e rei d a n e m a V r e m e n a . A k o s e hoe rei
da je dijalektiko-kretanje Z n a n o s t i Vrijeme, t r e b a rei da je to jed
no cikliko Vrijeme, t j . Vrijeme bez p r i m a t a B u d u n o s t i ; to j e , da
kle, Vrijeme koje je Vjenost; u k r a t k o , - to je Aristotelovo bioloko
Vrijeme, t j . Vrijeme bez p r i m a t a B u d u n o s t i ; to j e , d a k l e , Vrijeme
koje je Vjenost; u k r a t k o , to je Aristotelovo bioloko Vrijeme. I za
to empirijska-egzistencija Z n a n o s t i nije historijski ovjek, ve
Knjiga od p a p i r a , t j . j e d n o prirodno bivstvo. Da Knjiga b u d e Knji
g o m , o n a , zacijelo, m o r a biti proitana i shvaena od ljudi, t j . m o r a
biti neto drugo n e g o to je papir. Ali, ovjek koji je ita vie nita
ne stvara, a isto t a k o se ni sam ne mijenja; o n , d a k l e , nije vie Vri
j e m e s p r i m a t o m B u d u n o s t i , ili Historija; drugim rijeima, nije o
vjek u strogom smislu rijei. T a k o e r , i ovaj ovjek je kvaziprirodno ili cikliko bie: to je u m n a ivotinja koja se mijenja i plodi, a
ipak ostaje s a m a sa sobom vjeno identina. Ova u m n a ivotinja je
absoluter Geist, postao ili dovren-i-savren D u h ; t j . mrtav D u h .
O n o to slijedi je n e k a vrst Zakljuka.
H e g e l poinje saimanjem svega to je k a z a o o o d n o s u izmeu
D u h a , ili Bitka-objavljenog-Pojmom i V r e m e n a (str. 558, r. 34-559,
r. 7):
Ukoliko je, dakle, Duh nuno ovo razlikovanje-ili-diferenciranje unutar samoga
sebe, njegov [kad je] zorno-predoen totalitet postavlja se nasuprot-i-suelice (gegenuber) njegovoj jednostavnoj-ili-nepodijeljenoj Samosvijesti. A kako je ovaj totalitet
[Duha] razlino-ili-diferencirano-bivstvo, on je diferenciran u svoj isti zorno-predoeni Pojam koji je Vrijeme i u svoj sadraj koji je Osebinost. Supstancija [uzeta] kao
Subjekt nosi u samoj sebi nunost, isprva unutranju-ili-prisnu, da sebe na samoj sebi
prikae (darzustellen) onakvom kakva je ona o sebi; [naime] kao Duh. Tek dovreni-isvreni objektivni-i-predmetni prikaz (Darstellung) ujedno je refleksija Supstancije, tj.
njezino postajanje [koje je ini] osobnim-Ja.
385
Ovaj tekst ne donosi nita n o v o . On mi je ve posluio u ko

m e n t i r a n j u p r e t h o d n i h tekstova, t a k o da sve to sam do sada r e k a o
m o e d a poslui k a o k o m e n t a r o v o m e tekstu. Zadovoljavam se, da
kle, da ga p r e v e d e m .
Isto vai i za reenicu koja slijedi, gdje Hegel sasvim doslovno
k a e da se Z n a n o s t m o e pojaviti tek na kraju Historije, t j . da ima
apsolutne istine s a m o a k o Historija ima svretak (to e rei: a k o je
ovjek b i t n o s m r t a n ) .
E v o prijevoda ove slavne reenice (559. str., 7-9. r . ) :
Prema tome, tako dugo dok Duh nije dovren-i-svren o sebi [tj. tako dugo dok
nije dovren-i-svren], kao Duh [historijskog-] svijeta, on ne moe postii svoju dovrenost-ili-svoje-savrenstvo kao samosvjestan [tj. filozofski] Duh.
D e r Weltgeist - to je Historija ovjeanstva. D e r selbstbe
vvusstsein Geist - to je Z n a n o s t .
N a p o k o n , u j e d n o j zavrnoj n a p o m e n i (559. str., 9-12. r.) H e g e l
pie to sam ja ve r e k a o u p r e d m e t u Religije ili Teologije, k o m e n t i
rajui mjesto koje govori o E r f a h r u n g :
Sadraj [kranske] Religije u Vremenu izraava, dakle, prije [hegelijanske]
Znanosti, to je [ljudski] Duh; ali je samo ova posljednja pravo znanje to ga [ljudski]
Duh ima o sebi samome.
T a k o d u g o d o k traju Vrijeme, Historija i ovjek, objavljeni-Bitak se pomilja k a o transcendentni ili boanski D u h . A ukidanje T e o
logije) oznauje svretak V r e m e n a , Historije i ovjeka. Ali, s a m o na
svretku Vremena objavljuje se Stvarnost, pojavljuje se, drugim rije
ima, Istina. J e r , stvarno ili uistinu, Duh-Vjenost je rezultat V r e m e
na i Historije: on je mrtvi ovjek, a ne uskrsli Bog. I zato stvarnost
vjenog (ili apsolutnog) D u h a nije t r a n s c e n d e n t n i B o g koji ivi na
N e b u , ve Knjiga to ju je napisao ovjek koji ivi u p r i r o d n o m Svi
jetu.
U Logik se Bitak na kraju objavljuje kao Ideja: konani odgovor na pitanje:

to je Bitak? jeste, dakle: Bitak je Ideja. Ah, ako pitamo: to je Ideja?, valja
odgovoriti: Ona je das Sein koje je das Nichts, tj. ona je das Wesen itd., itd.. Dru
gim rijeima, treba ponovno itati cijelu Logik.
2 5 K a k o itati H e g e l :
387
[dijalektiko-] Kretanje koje se sastoji u inu [Duha] da ispolji (hervorzutreiben) oblik svojega Znanja o sebi jeste Rad koji Duh izvrava kao objektivno-stvarnu
(zbiljsku, zazbiljnu - prev.) Povijest.
DESETO PREDAVANJE
T U M A E N J E 2. D I J E L A VIII POGLAVLJA
(Nastavak i kraj)
Prelazimo sada na 3. i posljednju e t a p u 2. odsjeka 2. dijela V I I I
poglavlja.
2. dio raspravlja o M u d r a c u . Njegov 2. odsjek analizira pojavu
M u d r a c a u s t v a r n o m Svijetu. A ova se analiza razvija u tri e t a p e .
U 1. etapi H e g e l je govorio o o d n o s u i z m e u M u d r a c a koji je
utjelovljena Z n a n o s t (to je H e g e l naziva das absolute Wissen) i
Wirklichkeit, objektivne-Stvarnosti r a z m a t r a n e nezavisno o d V r e m e
n a . U 2. etapi je bila rije o o d n o s u izmeu M u d r a c a ili apsolutnog
znanja i V r e m e n a . Vidjeli s m o da se a p s o l u t n o znanje pojavljuje u
posljednjem t r e n u t k u V r e m e n a . D o l a z a k Z n a n o s t i na Svijet dovra
va Vrijeme (to e rei: Historiju, j e r H e g e l o v o V r i j e m e je b i t n o
ljudsko ili historijsko V r i j e m e ) ; sama Z n a n o s t nije vie b i t n o vreme
nita pojava j e r dovrena Z n a n o s t je Vjenost koja se s a m a samoj
sebi objavila.
N o , razdvajanje objektivne-Stvarnosti i V r e m e n a je isto umjet
n o . Objektivna-Stvarnost je faktino b i t n o v r e m e n i t a , a Vrijeme je
n u n o stvarno, n a i m e , objektivno-stvarno. D a s e analiziraju odnosi
i z m e u M u d r a c a i stvarnoga Svijeta, t r e b a , d a k l e , spojiti analize dvi
ju prvih e t a p a : t r e b a govoriti o vremenitoj-Stvarnosti, ili, to je isto,
o stvarnom V r e m e n u . A to H e g e l ini u 3. e t a p i .
Za H e g e l a b a r u P h G i , Vrijeme je ljudsko Vrijeme, t j . historij
sko. P r e m a t o m e , vremenita Stvarnost ili stvarno Vrijeme nije za nj Pri
r o d a koja traje k a o K o s m o s ili organski ivot ve Povijest, i s a m o o n a .
N a i m e , naznaujui u prvoj reenici t e m u 3. e t a p e svoje analize,
Hegel govori s a m o o die G e s c h i c h t e , o Povijesti.
U njoj k a e ovo (559. str., 13-15. r . ) :
U 1. dijalektikoj e t a p i (tezi) radilo se o Wirklichkeit. U 2.

(anti-tetikoj) etapi govorilo se o Zeit. U 3. (sintetikoj) etapi m o
ra biti rije o wirkliche Zeit. N o , H e g e l k a e : vvirkliche Geschic
hte. Izrazi Zeit i Geschichte jesu, d a k l e , strogo ekvivalentni.
D r u g i m rijeima, M u d r a c se ne pojavljuje u s r e d P r i r o d e kjoa traje u
k o s m i k o m ili b i o l o k o m V r e m e n u , n e g o u vvirkliche Geschichte,
t j . u svijetu koji je b i t n o historijski. D o l a z a k Z n a n o s t i na Svijet
m o e , d a k l e , da se shvati s a m o u Povijesti i kroz nju.
N o , citirana reenica potvruje o n o to sam r e k a o prije, n a i m e
injenicu da se za H e g e l a povijest ovjeanstva u posljednjoj analizi
svodi na povijest Filozofije. O n , n a i m e , k a e da se rad to ga vri
D u h ( t j . ovjeanstvo) u t o k u povijesti sastoji u proizvoenju Wissen, Znanja. A ovo Z n a n j e je Z n a n j e koje D u h ( t j . ovjek) ima o
sebi samome. Historijski n a p r e d a k je, d a k l e , u posljednjoj analizi,
n a p r e d a k Samosvijesti, t j . filozofijski n a p r e d a k , n a p r e d a k to dolazi
do apsolutnog Z n a n j a k o j e je punina Samosvijesti, t j . do M u d r a c a
ili cjelovitog ovjeka koji u Z n a n o s t i i n j o m e izraava svoju totalnu
( p o t p u n u ) Samosvijest. Povijest j e , sigurno sinteza Wirklichkeit i
Zeit. A to e rei da Filozofija (koja, k a k o s m o u p r a v o vidjeli, nije
nita d r u g o n e g o shvaena Povijest) pretpostavlja, s j e d n e , egzisten
ciju P r i r o d e k o j a je nezavisna od V r e m e n a , i t i m e od ovjeka; to je
die Wirklichkeit, objektivna-Stvarnost. S druge s t r a n e , Filozofija
pretpostavlja die Z e i t , s a m o Vrijeme, t j . ovjeka-udnje-i-Djelovanja. D a k l e , n e m a Filozofije bez P r i r o d e i bez povijesnog Djelova
nja u s t r o g o m smislu rijei, djelovanja koje se vri u n u t a r ove Priro
d e . Ali, za H e g e l a su objektivna-Stvarnost i Vrijeme, t j . P r i r o d a i
Povijest (Djelo B o r b e i R a d a ) , s a m o konstitutivni elementi ( M o
m e n t e ) p r a v e Stvarnosti, koja je das Wisen, t j . G o v o r to objavljuje
Svijet i povijesnog ovjeka i koji j e , na taj nain, Filozofija, filozof
j e , d a k l e , ovjek u p r a v o m smislu, ovjek doista stvaran k a o ovjek.
Prirodni-ovjek ili ivotinja iz vrste H o m o sapiens, s j e d n e s t r a n e , i
ovjek-povijesnog-Djela, t j . ovjek-Borbe-i-Rada, s druge s t r a n e ,
s a m o su nuni uvjeti p r a v e ljudske stvarnosti, koja je filozofska egzi
stencija ovjeka. P r i r o d a postoji da bi se ovjek m o g a o boriti i ra
diti. Ali, ovjek se bori i radi j e d i n o sa ciljem da m o e govoriti o
o n o m e to je uinio, j e d i n o sa ciljem da b u d e svjestan-sebe k a o bia
koje je uinilo to je uinilo, borei se i radei. N o , Samosvijest i Fi25*
388
lozofija jesu j e d n o te isto. D a k l e , ovjek se bori i radi da bi m o g a o

postati Filozof, ili, tanije, da bi m o g a o da se zadovolji k a o Filozof,
t j . da p o s t a n e M u d r a c i da proizvodi Z n a n o s t .
Ne-filozof t o , d o d u e , ne sluti. Borei se i radei, vjeruje da ide
za drugim ciljevima. Ali, on to vjeruje u p r a v o z a t o to nije filozof,
z a t o to nije sebe uistinu svjestan: on ne zna to on jest, ni to ini,
ni zato to ini.
U stvari, ak a k o mu to nije j a s n o , ovjek tei da p o s t a n e Filo
zof. Ali, j e d i n o oni koji t o m e tee svjesno jesu filozofi. A za o n e koji
Povijest shvaaju, a ne s a m o stvaraju ili t r p e , t j . u p r a v o za filozofe, Povijest je u svojoj cjelini povijest filozofije, koja e sasvim oevidno
stati u p r a v o t a d a k a d se b u d e pojavila M u d r o s t koja ukida Filozofiju.
To je j a s n o , i na prvi pogled uvjerljivo. Ali, u toj stvari m o g u se
javiti sumnje i ja sam ih ve formulirao u svoja dva prva p r e d a v a n j a .
R e k a o s a m tu da se identifikacija Povijesti s povijeu Filozofije
n a m e e im se postavi slijedea h i p o t e z a : Samosvijest n u n o tei da
se rairi to je najvie m o g u e ; drugim rijeima, ovjek je uvijek
p o t p u n o svjestan p r o m j e n a koje su u njemu izazvane p r e o b r a z b a m a
vanjskog, p r i r o d n o g i drutvenog ili povijesnog Svijeta. Ali, ja lino
ne mislim da je ova hipoteza istinita: mislim da ovjek nije po priro
di Filozof; s m a t r a m , drugim rijeima, da t r e b a ulagati n e p r e s t a n e na
p o r e da se sve vie proiruje samosvijest, koja, p r i r o d n o , tei da svo
je granice odri stalnima, i s m a t r a m da bi ovjek v e o m a l a k o m o g a o
da ne ulae te n a p o r e . U s v a k o m sluaju, a n t r o p o l o k e analize P h G e
ne dozvoljavaju da se postavi ova hipoteza. M o e m o konstatirati i
njenicu egzistencije Filozofa, ali je ne m o e m o objasniti; ne m o e
mo deducirati filozofsku egzistenciju iz ljudske egzistencije k a k o se
o n a pojavljuje u P h G i .
Za H e g e l a o v o , zacijelo, nije v a n o , j e r je on u p o s j e d u injeni
ce koja je u pitanju. On pie na svretku Historije i k o n s t a t i r a da je
faktino uvijek bilo filozofa da osvijeste historijske injenice to su ih
stvorili ljudi i p r o m j e n e ovjeka to su ih prouzroile o v e injenice.
(Pitanje postaje v a n o s a m o za o n e koji ne misle da ive u d o b a k a d
je Historija ve zavrena).
H e g e l , dakle, m o e rei da je Historija faktino uvijek svjesna
s a m a s e b e , t j . d a j e o n a povijest Filozofije. Konstatiravi, p a k , o v u
injenicu, on m o e rei da je ovjek k a o takav u posljednjoj analizi
Filozof. Ili, drugim rijeima, da ljudska Samosvijest nuno tei da se
sve vie iri, da se proiri to je najvie m o g u e .
A to H e g e l stvarno kae na mjestu iz Uvoda u P h G u koje p o
inje o v a k o (69. str., 6-12):
389
No [apsolutnom] Znanju je isto tako nuno odreen cilj kao i tijek napredova
nja. Ovaj cilj je tamo gdje Znanju vie nije potrebno da ide iznad samoga sebe, gdje
Znanje nalazi samo sebe i gdje Pojam odgovara stvarobitkujuem-Predmetu [a] stva
robitkujui-predmet Pojmu. Stoga napredovanje [koje vodi] do toga cilja ne moe,
prema tome, biti zaustavljeno [u toku puta]; a Zadovoljenje se ne moe nai ni na
jednoj prethodnoj stranici.
A k o je Samosvijest Filozofija, te a k o je p o s t e p e n o irenje ove

Svijesti povijest Filozofije, o v a povijest n u n o staje k a d svako n o v o
proirenje postaje n e m o g u e . O b r a t n o , n e m o g u e je da ova povijest
stane prije j e r filozofija ne m o e biti zadovoljena Samosvijeu koja
je j o s p o s o b n a da se iri.
Z n a m o da je, za H e g e l a , nemogunost irenja Samosvijesti za
j a m e n a i objavljena krunou Z n a n j a koje izraava ovu Svijest.
Ali, to je za sada m a l o v a n o . P r i p a z i m o s a m o na to d a , za H e g e l a ,
tenja da se premae granice, koje su oevidno granice, karakterizira
Samosvijest k a o takvu.
S h e m a historijskog razvoja bit e, d a k l e , slijedea. - ovjek
djeluje i t a k o mijenja d a n i Svijet. ivei u t o m e Svijetu, on sam se
mijenja p r e m a ovom mijenjanju Svijeta. Budui da se mijenja, on
postaje - n u n o - svjestan ove svoje p r o m j e n e . A budui da je sebe
svjestan, on k o n s t a t i r a da se j o ne slae s d a n i m Svijetom (ak ni s
p r o m i j e n j e n i m ) , da se ideja koju on sebi stvara o s a m o m sebi, neza
visno od svoje egzistencije u Svijetu (Begriff), razlikuje od njezi
ne stvarnosti u Svijetu ( G e g e n s t a n d ) . T r e b a , dakle, iznova dalje
mijenjati dani Svijet da bi se on uinio k o n f o r m n i m . I t a k o se igra
(kretanje) nuno nastavlja sve d o k ovjek ne ustanovi savreno su
glasje i z m e u sebe i Svijeta ( i z m e u Begriffa i G e g e n s t a n d a ) . U taj
m a h se Historija (tj. Djelovanje) definitivno zaustavlja, a Filozof je
d o a o do svojeg cilja, t j . do m u d r o s t i , jer sada je postalo n e m o g u e
(budui da je Djelovanje u k i n u t o ) da se ovjek mijenja i da, na taj
nain, nadmai svijest koju ve ima o s a m o m e sebi. O v o eli H e g e l
da k a e na citiranom mjestu.
Ali, to rasuivanje je o s n o v a n o s a m o a k o je svaki ovjek akcije
filozof, a svaki filozof ovjek akcije. Ali, a k o ovjek koji djeluje ne
filozofira, ili ako filozof ne djeluje, o n d a rasuivanje vie ne valja.
D o p u s t i m o da ovjek koji je djelovao ne p o s t a n e svjestan sebe posli
je djelovanja. Varajui se u t o m sluaju o s a m o m e sebi, on n e e , da
k a k o , biti u stanju da uvidi n e d o s t a t a k svojega djelovanja, t j . da
primijeti jo uvijek postojeu razliku izmeu ideje-ideala i stvarnosti.
On e, u t o m sluaju, prestati da djeluje i zaustavit e se prije negoli
je stigao do pravog svretka Historije, koji vie ne moe biti n a d m a -
390
en. I, p r e m a ovoj hipotezi, na zemlji n i k a d a nee biti M u d r o s t i .

O b r a t n o , a k o filozof ne djeluje, nee moi preobraziti Svijet; n e e
se, d a k l e , promijeniti ni on s a m ; i ovdje e , d a k l e , Historija stati pri
je svoje apsolutne granice, a filozof n e e n i k a d a postati M u d r a c .
Ponavljamo jo j e d n o m , H e g e l se m o e pozivati na injenicu M u
draca koji je on sam. Ali, m o e li ga doista objasniti? Ja u to s u m n j a m .
A s u m n j a m , d a k l e , i u to da je on M u d r a c koji dovrava Historiju j e r
u p r a v o sposobnost da se objasni sam sebe karakterizira M u d r o s t .
S m a t r a m da H e g e l n e m a p r a v o tvrditi da Svijest koja se s a m a
od sebe b e s k r a j n o ne iri nije ljudska Svijest. No on to tvrdi na slije
d e e m mjestu gdje ivotinji koja s a m o ivi ne suprotstavlja bie koje
je svjesno svojega ivota, nego bie s p o s o b n o da b e s k r a j n o rairi
svoju Svijest. D r u g i m rijeima, H e g e l ne suprotstavlja ivotinji sebesvjesnog-ovjeka, n e g o Filozofa (69. str., 13-32. r . ) :
to je ogranieno na prirodni [tj. ivotinjski] ivot, nesposobno je da se samo
od sebe digne nad (hinauszugehen) svoju neposrednu [tj. danu] empirijsku-egzistenci
ju. Ali, jedno takvo bie neto drugo goni-preko (hinaustreiben) ove [dane] egzisten
cije. A to trganje-i-bacanje-van (hinausgerissenvverden) jeste smrt ovog [prirodnog ili
ivotinjsko] bia. Svijest [Bevvusstsein u irem smislu, tj. ovjek] je, naprotiv, sama za
sebe svoj Pojam; [ona je] samim time neposredno izlaenje iz (Hinausgehen) ogranie
nog (Beschrankte) i [dakle] nad samu sebe, jer ogranieno pripada (angehort) njoj.
Za [ljudsku] Svijest je onostranost postavljena ujedno s pojedinanim-bivstvom (Einzelnen), makar samo pokraj ogranienog, kao [to je to, na primer, sluaj] u prostor
nom zrenju [gdje postoji prostor koji je izvan svake granice]. Svijest [ljudska] trpi,
dakle, od [strane] same sebe to nasilje (Gevvalt) [koje se sastoji u inu] da kvari sebi
ogranieno zadovoljenje.
ivotinja ima, a k o se h o e , n e k u vrst samosvijesti (koju H e
gel naziva Selbst-gefuhl, Samoosjeaj). Ali, ova ivotinjska svi
jest ne m o e da se proiri. A k o se ivotinja mijenja, a k o se p r e m a
uje, njezina se samosvijest unitava umjesto da se iri; t j . o n a
postaje nita: o n a u m i r e ili iezava postajui drukija ivotinja (Bio
loka evolucija nije Historija). I z a t o , za H e g e l a , ivotinja n e m a Samosvijesti, Selbst-bewusstsein, n e g o s a m o
Selbst-gefuhl
Samoosjeaj.
Samosvijest koja karakterizira ovjeka n u n o j e , d a k l e , Svijest koja
se uvijek iri ili transcendira. A H e g e l to stvarno k a e u d r u g o m di
jelu citiranog mjesta.
D r u g i m rijeima, H e g e l ima na o v o m mjestu p r e d o i m a istu
s h e m u historijskog razvoja o kojoj s a m m a l o prije govorio: djelova
nje - samoosvjetenje - djelovanje. U ovim, p a k , uvjetima Historija
je zaista historija Filozofije i o n a n u n o m o r a n a p r e d o v a t i sve d o k
Filozofija ne p o s t a n e M u d r o s t .
391
H e g e l u j e , d o d u e , j a s n a potekoa koju predstavlja svako ire

nje Samosvijesti. On govori o Gevvalt: t r e b a na s a m o m sebi izvriti
nasilje k a k o bi se konstatiralo da se vie nije o n o to se bilo. Ali,
p r e m a H e g e l u , ovjek koji ne uspijeva da na s a m o m sebi izvri ovo
nasilje nije ljudsko bie u strogom smislu rijei.
N o , ova tvrdnja izgleda p a r a d o k s a l n a . I , doista, sam H e g e l m o
ra u nju uvesti ogranienja. D o p u t a da ima samosvjesnih bia koja
svi zovu ljudima, a koja se ipak ustruavaju da proire svijest to je
ve imaju o sebi s a m i m a .
N a i m e , evo to H e g e l kae (str. 69, r. 23-70, r. 6):
Kod [osjeaja] tog nasilja moe strah (Angst), dodue, da ustukne pred istinom
i da za sebe nastoji sauvati ono emu prijeti propast. Ali, on ne moe nai mira-ilispokojstva (Ruhe) [inei to], osim ako nee da se zaustavi u nemisaonoj lijenoj-tromosti (gedankerloser Tragheit). Jer, misao niti (verkummert) bezmilje, a njezin ne
mir smeta lijenu tromost. Ili [pak, strah od promjene] moe da se uvrsti u obliku one
Osjetljivosti -(Empfindamkeit) koja uvjerava da analizi [da je] sve u svom nainu do
bro. [Ali] ovo uvjeravanje, isto tako, trpi nasilje od Uma koji nalazi da neto nije
dobro upravo zato to je to jedan nain [a ne Individualitet koji je jedini i jedinstven
u svom nainu ili vrsti]. Ili [napokon] strah (Furcht) istine moe da se pred sobom i
[pred] drugima skriva u prijevarnom-prividu (Scheine), koji stvara uvjerenje da mu
upravo gorljiva revnost za istinom oteava , - tavie - onemoguuje da nae drukiju
istinu od jedine istine isprazne-Tatine (Eitelkeit) koja se sastoji u tome da se jo uvi
jek bude pametniji nego svaka misao to je ovjek ima iz samoga sebe i od drugih.
Ova isprazna-Tatina koja je kadra da uini-ispraznom-ili-neuspjelom (vereiteln) svaku
[openitu] istinu i da se iz ove istine vrati u samu sebe, koja uiva u svom vlastitom
razumijevanju to uvijek umije da razrijei sve misli i da mjesto cijelog [objektivnog]
sadraja nalazi tek suho-i-jalovo (trockne) apstraktno-Ja (Ich), - [ova tatina] jeste
Zadovoljstvo koje valja [s prezirom] prepustiti samome sebi. Ono, naime, izbjegava
Openito i trai samo bitak-za-sebe (zasebicu - prev.).
H e g e l ovdje priznaje tri b i t n o nefilozofska stava, t j . tri tipskasluaja gdje se ovjek ustruava da se objektivno ili subjektivno mi
j e n j a , a, d a k l e , isto t a k o da proiri svoju Samosvijest p r e k o danih
granica.
I m a m o , najprije, die gedankenlose Tragheit, nemisaonu T r o
m o s t . To je O t u p i o ovjek, koji, u najbolju r u k u , trpi Historiju
k a o to k a m e n trpi z a k o n e svoga p a d a . On je n e s p o s o b a n da svje
sno i h o t i m i n o prihvati n e k u p r o m j e n u ; poimenice p r o m j e n u koja
za nj m o e znaiti njegovu smrt. Ali, on j e , isto t a k o , ne m o e ni
svjesno ni h o t i m i n o - odbiti. Stoga, k a d a k u c n e as, v o d e ga u smrt
k a o to se ivotinja vodi na klaonicu. N o , m a l o prije s m o vidjeli d a ,
za H e g e l a , u p r a v o to karkaterizira ivotinju. Ali, sve da s m o i veo
ma strogi p r e m a ovoj nemisaonoj tromosti, m o e m o li, uistinu,
392
tvrditi da ovjek koji otupljuje u ovoj intelektualnoj lijenosti i

kroz nju p o t p u n o prestaje biti ovjek?
A, zatim, ne valja zaboraviti da s u p r o t n o s t ovog t r o m o g i n e h a j
nog ovjeka, t j . ovjeka koji protestira, koji uzvraa u d a r a c , koji po
kuava da mijenja to mu se ne svia, nije onaj kojega najee
p o d r a z u m i j e v a m o p o d filozofom. T o j e , m n o g o prije, o n o plavo
ivine, o n a plava Betija o kojoj je s nostalgijom govorio Nietzsche. To je ovjek koji stvarno p r e o b r a a v a svijet svojim djelovanjem
i koji, p r e m a t o m e , neizravno, mijenja samoga s e b e , ali nita ne go
vori da on postaje svjestan svoje vlastite p r o m j e n e , ili da e prihvati
ti rijei o n o g a koji mu b u d e r e k a o da se je p r o m i j e n i o 1 . U k r a t k o ,
ovjek akcije n i k a k o nije, po definiciji, filozof. P r e m a Hegelovoj de
finiciji plava Betija nije m a n j e ivine od t r o m o g , pasivnog i kon
formistikog ivineta. No sasvim je oevidno da je j e d n o vrednije
od drugog. T o , p a k , dokazuje da s m o suoeni s ljudskom stvarnou:
j e r , isto p r i r o d n a stvarnost n e m a stupnjeva vrijednosti, o n a je s tog
stajalita a p s o l u t n o h o m o g e n a .
N o , da se v r a t i m o na filozofa: nije li karakteristino da je upra
vo on onaj za koga se, u oima obina ovjeka, s m a t r a da i m a stav
Osjetljivosti, o n e Empfindsamkeit o kojoj H e g e l govori u citira
n o m tekstu. J e r , o n o to H e g e l ovdje ima p r e d oima - j e s t e , isto
t a k o , stav o n o g a Sve razumjeti - sve oprostiti, to e rei: sve
opravdati i sve prihvatiti. To je o n a famozna objektivnost koja se
oekuje od uenjaka, a sasvim p o s e b n o od filozofa, za koga se,
isto t a k o , s m a t r a da je tu da kae: to vie p r o m j e n e , to vie isto
ga. M o e se, d o d u e , rei i m o r a da se kae da je ovaj filozof
s a m o k a r i k a t u r a , s a m o sofist. Filozof, n e m a sumnje, m o e i m o r a
sve razumjeti, a da nita ne oprosti. Ali, ne t r e b a zaboraviti ni to
da oni koji ne oprataju, isto t a k o , n i k a d a i ne razumiju. Isku
stvo, p a k , p o k a z u j e da bez intervencije ljudi koji djeluju, a da ne
razumiju, filozofska elja da se promijeni sve to m o e i, d a k l e , mo
ra biti p r o m i j e n j e n o ostaje, najee, nedjelotvorna. M o e se, dodu
e, (s A r i s t o t e l o m ) odgovoriti da se ovjek slui i ivotinjama k a k o
bi ostvario svoje svrhe. Ali, odgovor mi ne izgleda uvjerljiv ve z a t o
to se dotine ivotinje uvijek ne pokoravaju i m o g u k a d g o d pro
testirati.
H e g e l u bismo dali pravo t a m o gdje govori o Eitelkeit, o is
praznoj-Tatini, o o n o m e to se zove Individualizam. ovjek koji
1
Iskustvo, na primjer, pokazuje da se ljudi koji su dizali revoluciju ne odra

vaju na vlasti upravo zato to i dalje ostaju, ili vjeruju da ostaju, onakvi kakvi su bili
prije revolucije: naime, ne-konformisti.
393
u svemu to se d o g a a vidi s a m o emocije to ih on proivljava;

ovjek koji h o e j e d i n o da kultivira svoje J a , koje, vjeruje o n , jeste
osobno, ali koje je, u stvari, b u d u i da je izolirano i u sebe zatvo
r e n o , p r a z n o i a p s t r a k t n o , t j . sasvim slino Ja svakog drugog indivi
dualista; apolitiki i nedrutveni ovjek lane transcendencije koji
vjeruje da je au-dessus de la melee i koji se zadovoljava da p r o
m a t r a p r o m j e n e i s u k o b e drugih k a k o bi m o g a o da blaeno uiva u
ponavljanoj konstataciji svojega p e r m a n e n t n o g slaganja sa samim so
b o m - ini se d a , doista, ovaj ovjek iz geistiges Tierreich-a zaslu
uje ime uene ili intelektualne ivotinje, koje mu daje H e g e l . Ali,
u s p r k o s , ili, bolje rei, zbog gaenja koje on izaziva valja ipak rei
da se tu radi s a m o o metafori.
N a p o k o n , a to je najtea objekcija, jo postoji P o b o a n ovjek
koji, isto t a k o , nije, p r e m a H e g e l u , svjestan sebe j e r uvijek govori o
Ja koje je b i t n o drukije od njegovog. Ali, zacijelo, nije sluajno
da ga H e g e l ne spominje u svojoj itulji. 1 On ga ne spominje jer je
ovdje oito n e m o g u e govoriti o ivotinjskoj egzistenciji sluei se
ak metaforikim jezikom.
Izvan svake je sumnje da onaj tko jest, ili se s m a t r a da je filozof
m o r a d a zna d a j e o n beskrajno superioran P o b o n o m ovjeku koji
je s a m o P o b o a n ovjek, - a da se ne govori o drugima. J e r , j e d i n o
Filozof m o e shvatiti i izraziti pravi i istinski smisao o n o g a to se
drugi zadovoljavaju da ine i da trpe. Uzevi o p e n i t o , j e d a n (indivi
d u a l a n ili kolektivan) ovjek s u p e r i o r a n je drugima onoliko koliko ih
shvaa, a da ne m o e biti od njih shvaen. (Tu j e , u o s t a l o m , j e d i n a
mogua definicija napretka). Ali kazati, k a o to se ini da k a t k a d a
k a e H e g e l , da je filozof jedini k o m e p r i p a d a da predstavlja ljudsku
stvarnost doista znai pruiti d o k a z o j e d n o j profesionalnoj defor
maciji 2 .
Mislim da Hegel ima pravo da kae k a k o bez Filozofije ne bi
bilo Historije. Ne bi bilo razumljene Historije, jer Filozofija je upra
vo v e r s t a n d e n e Geschichte, j e r je o n a Samosvijest ljudske stvarno
sti u njezinom itavom opsegu. A ne bi bilo ni stvarne Historije, j e r
a k o je historijska Sadanjost k o - d e t e r m i n i r a n a Prolou, o n a to m o 1
Hegel bi to ipak mogao uiniti, jer se i Poboan ovjek, prikrivajui svoju
Samosvijest (kao izvanjsku-Svijest) na Boga koji je sam sa sobom vjeno identian,
suprotstavlja svakoj bitnoj promjeni ljudskog ivota; on je uvijek protivnik dru
tvene revolucije i nikada ne prihvaa promjene koje ona donosi, bar kao Poboan
ovjek.
2
Uostalom, ovjek moe biti superioran samo ovjeku; on nije uistinu supe
rioran ivotinji ili kamenu; on je u bitnom smislu neto-drugo, - to je sve.
394
ra biti kroz shvaenu Prolost: t a k o dugo dok ovjek nije svjestan

svoje nove situacije u Svijetu, usporeujui je s p r e a n j o m , ne m o
e vidjeti ni protivrjeje (tj. negaciju) koju o n a ukljuuje; n e e , da
kle, moi da je negira svojim djelovanjem, pa t a k o njegovo djelova
nje na nju nee biti uistinu ljudsko ili historijsko. I, doista, u osnovi
svake Revolucije bila je uvijek n e k a Filozofija. Historija j e , p a k ,
stalna Revolucija koja n a p r e d u j e kroz negacije d r u t v e n e datosti.
Ali nita nee dokazati da e uvijek biti filozofa sve d o k b u d e
ljudi na zemlji. D r u g i m rijeima, Historija bi se mogla zaustaviti pri
je negoli postigne svoju neprekoraivu granicu. T r e b a , d a k l e , uloi
ti n a p o r e da to t a k o ne b u d e . Ili, jo, nije dovoljno da se kae k a k o
onaj jedan filozof, prije ili kasnije, uvijek dolazi; svatko bi m o g a o
rei za sebe, ak bez uvjerljivih razloga, da on m o d a jedini m o e
postati ovaj oekivani filozof.
A zatim, ne valja zaboraviti d a , a k o su Historiju filozofi razumijeli, nju praktiki stvaraju oni koji to najee nisu. No H e g e l to veo
m a d o b r o zna j e r k a e d a bez Carstva koje j e stvorio N a p o l e o n nje
gova vlastita filozofija ne bi bila m o g u a . Govorei o N a p o l e o n u , on
podvlai, d o d u e , da se tu radi o sluaju Bevvusstseina, a ne Selbstbevvusstseina (471. str., 5-4. r. o d o z d o ) . A i m a i p r a v o , j e r N a p o
leon zaista nije bio filozof. Ali, to oito znai ii odvie d a l e k o , k a o
k a d bi se reklo da ovaj veliki ovjek nije bio uistinu ljudsko bie.
Ali v r a t i m o se na tekst V I I I poglavlja.
Za H e g e l a se, d a k l e , Historija, na kraju izlaganja, svodi na hi
storiju filozofije. Stoga se na mjestu koje slijedi iza reenice to sam
je citirao i gdje, poslije ove reenice, m o r a da b u d e rije o vvirkliche Geschichte, o objektivno-stvarnoj Povijesti, govori s a m o o p o
vijesti filozofije.
U prvoj reenici ovoga mjesta H e g e l jo jednom precizira razliku
izmeu Filozofije i Religije, t j . Teologije. U drugoj govori o r o e n j u
(s D e s c a r t e s o m ) kranske Filozofije, n a k o n ruenja kranske Teo
logije u d o b a r e n e s a n s e . N a p o k o n , u r e e n i c a m a kojima se zavrava
d o t i n o mjesto rezimira povijest kranske, n a i m e , m o d e r n e filozofi
j e , govorei (a da ih ne i m e n u j e ) o D e s c a r t e s u , Spinozi, Leibnizu, o
filozofiji Prosvjetiteljstva, o K a n t u , F i c h t e u i Schellingu.
Ne p r e v o d i m ovo mjesto (str. 559, r. 15-560, r. 5. o d o z d o ) jer
je o n o bez k o m e n t a r a gotovo neshvatljivo, a j e d a n m o d a isto t a k o
m a l o zadovoljavajui k o m e n t a r zahtijevao bi mjesece r a d a .
H t i o bih s a m o objasniti zato u o v o m R e z i m e u H e g e l govori o
filozofiji u o b i n o m smislu rijei, t j . o metafizikim Sistemima D e s -
395
cartesa, Spinoze itd., d o k u s a m o m e tekstu P h G e nije o njima govo

r i o , a s a m o je podsjetio na a n t r o p o l o k e n a u k e ovih filozofa, p o i m e nice n a o n u K a n t o v u .
Da bismo to shvatili, t r e b a da se podsjetimo da je M u d r o s t (ili
a p s o l u t n o Z n a n j e ) sinteza izvanjske-Svijesti i Samosvijesti. U k o l i k o
vodi p r e m a Z n a n j u , Filozofija j e , dakle, pokuaj j e d n e takve sinteze.
O n a , s j e d n e s t r a n e , uspostavlja Samosvijest: kroz ovaj aspekt Filo
zofije ovjek saznaje to je o n , ukoliko je suprotstavljen izvanjskom
Svijetu. U o v o m (subjektivistikom) aspektu Filozofija je a n t r o p o
logija. U s e d a m prvih poglavlja P h G e radilo se, p a k , j e d i n o o ovoj
filozofijskoj Antropologiji. J e r , u ovim poglavljima Bevvusstsein je jo
bilo suprotstavljeno Selbstbewusstsein-u. Z a t o je u njima filozofijska
subjektivistika A n t r o p o l o g i j a bila u p o t p u n j e n a , s j e d n e s t r a n e , Z n a
nou u o b i n o m smislu rijei, koja objavljuje O b j e k t ili prirodni
Svijet i, s druge s t r a n e , Religijom ili Teologijom, koja nesvjesno i
simboliki objavljuje drutveni Svijet 1 . Ali, svaka Filozofija dostojna
tog i m e n a tei p r e m a totalnom Z n a n j u . To e rei da o n a trai sinte
zu Bevvusstsein-a i Selbstbwusstsein-a. U o v o m p a k (sintetikom)
aspektu o n a je Metafizika ili Filozofija u p r a v o m smislu rijei 2 .
N o , sinteza Bewusstsein-a i Selbstbevvusstsein-a vrila se s a m o u
V I I I poglavlju, tanije u R e z i m e u s e d a m prvih poglavlja, koji se u
n j e m u nalazi. D a k l e , s a m o u V I I I poglavlju, poslije ovog R e z i m e a
m o e m o razumjeti Metafiziku filozofa prolosti. U s e d a m prvih p o
glavlja P h G e ovi se filozofi javljaju k a o predstavnici Bevvusstsein-a.
Ovdje se, naprotiv, pojavljuju filozofije k a o isto toliko pokuaja sin
teze Bevvusstsein-a i Selbst-bevvusstsein-a. Ova sitneza, n e m a s u m n j e ,
p o t p u n o uspijeva tek na svretku Historije, u hegelijanskoj Z n a n o s t i .
D o k se Historija nastavlja, postoji stvarno protivrjeje izmeu o
vjeka i Svijeta i svaka sinteza (ili filozofijsko slaganje) m o e , da
kle, biti s a m o lana, j e r je o n a s a m a u neskladu sa Stvarnou. I
z a t o Filozofije j e d n a drugu ukidaju. Z a t o postoji historija Filozofi
j e , d o k ne m o e biti historije M u d r o s t i . A historija filozofije - to je
historija n u n o p r o m a e n i h pokuaja da se ostvari Totalitet miljenja
3
prije negoli se ostvario Totalitet egzistencije .
1
U svojem antropolokom aspektu prelazi Filozofija u Knjievnost i openito
odreuje kulturu jedne epohe. U ovom aspektu ona jednako doprinosi ostvarenju hi
storijskog kretanja objavljujui ovjeku protivrjeja koja se nalaze u njemu i njego
vom Svijetu i tako ga potie na Djelovanje.
2
Smisao o kojemu Knjievnost i opa kultura nemaju nikakvog pojma.
3
Jer, totalna egzistencija je, kao to znamo, egzistencija ovjeka koji je dovrio
svoj ivot ili svoju Historiju, tj. ovjeka koji je mrtav.
396
O v e p r e u r a n j e n e pokuaje metafizike sinteze H e g e l rezimira i

kritizira u 3. i posljednjoj etapi 2. odsjeka, 2. dijela, V I I I poglavlja.
P r e i m o na 3. i posljednji odsjek 2. dijela V I I I poglavlja.
H e g e l je u p r a v o r e k a o (u 3. etapi 2. odsjeka) k a k o i zato M u
drost proizlazi iz razvoja Filozofije, k a k o i zato je ovaj razvoj m o
gao stati t e k s d o l a s k o m hegelijanskog apsolutnog Z n a n j a . D r u g i m
rijeima, H e g e l j e , filozofijski, objasnio razlog i n a i n dolaska M u
draca.
Sada, u 3. odsjeku, bit e rije o s a m o m e M u d r a c u . Tu e H e
gel rei to je M u d r a c koji dovrava i zavrava historiju Filozofije.
N o , pravi b i t a k ovjeka je njegovo Djelovanje. R e i to je
M u d r a c znai, dakle, rei to on ini. K a k o , p a k , M u d r a c ne ini ni
ta drugo n e g o svoju Z n a n o s t , govoriti o M u d r a c u - znai govoriti o
n a s t a n k u Z n a n o s t i , o Djelovanju M u d r a c a koji proizvodi Z n a n o s t . 1
N o , M u d r a c je Filozof koji je uspio objasniti s a m o g a sebe. G o
voriti o M u d r a c u znai, d a k l e , rei k a k o M u d r a c vidi samoga sebe.
Najbolji, p a k , nain da se to k a e jeste pokazati u e m u se njegovo
(ispravno) shvaanje sebe razlikuje od (nezadovoljavajueg) samorazumijevanja Filozofa. Hegel t a k o izlae svoje ideje o djelatnosti M u
d r a c a , suprotstavljajui ih i d e j a m a o djelatnosti Filozofa, k a k o su o n e
bile izloene od dva posljednja filozofa, t j . od F i c h t e a i Schellinga.
O v a m e t o d a izlaganja dosta oteava da se razumije ve i o n a k o
p r e k r a t a k tekst (str. 560, r. 37-561, r. 5):
No nama se nije Duh pokazao ni da je samo povlaenje (Zuruckziehen) Samo
svijesti u svoju istu-ili-apstraktnu Samosvijest [kao to misli Fichte] ni da je prosto
udubljivanje (Versenkung) Samosvijesti u Supstanciju [ili u prirodni dani-Bitak] i [u]
ne-bitak svoje razlike-ili-diferencijacije [kako to misli Schelling]. Nego [Duh je] ovo
[dijalektiko-] kretanje osobnog-Ja koje se od samoga sebe otuuje-ili-eksteriorizira
(sich seiner selbst entaussert) i tone (versenkt) u Supstanciju, pa je isto tako, kao Su
bjekt, iz ove Supstancije ulo u sebe, pretvarajui je u stvarobitkujui-predmet i [u
predmetni] sadraj [Subjekta], kao to dijalektiki-ukida ovu razliku-ili-diferencijaciju
stvarobitkujue-Predmetnosti i sadraja [Subjekta].
Da bismo p o t a n k o protumaili ovaj tekst, t r e b a l o bi da najprije

izloimo Fichteove i Schellingove ideje, to bi trajalo odvie d u g o .
Z b o g toga u se zadovoljiti v e o m a povrnim k o m e n t a r o m .
Rije je o D u h u . Ali, D u h se objavljuje u Z n a n o s t i i n j o m e ,
koja je Selbstbevvusstsein M u d r a c a , Samosvijest M u d r a c a . Govoriti o
D u h u - znai, d a k l e , isto t a k o govoriti o M u d r a c u .
1
O samoj ovoj Znanosti govori Hegel u 3. dijelu VIII poglavlja. Namjeravao je

izloiti Znanost u II-om dijelu Sistema, ali ovaj dio nije nikad bio napisan.
397
H e g e l najprije k a e d a s e M u d r a c n e sklanja ( s u p r o t n o o d o n o
ga to je mislio Fichte) u svoju subjektivnu Unutranjost-ili-prisnost.
D j e l a t n o s t M u d r a c a n e m a nita zajedniko s djelatnou Pjesnika
koji se izolira od Svijeta i povlai u samoga sebe. Ali, k a e H e g e l
dalje, ova djelatnost n e m a nita zajedniko ni s djelatnou Uenja
ka (u o b i n o m smislu rijei) koji se gubi u O b j e k t u i zaboravlja svo
je osobno-Ja. M u d r a c , s u p r o t n o od o n o g a to se obino misli, ni
p o t o nije ravnoduan, nipoto objektivan. On i dalje (protivno
od o n o g a to je mislio Schelling) stavlja Svijet u o d n o s prema sebi.
Ali (protivno od o n o g a to je mislio Fichte) o n , u opreci p r e m a Pje
sniku, stavlja u o d n o s p r e m a sebi j e d a n (stvaran) Svijet, a ne imagi
n a r n i univerzum.
M u d r a c u svojemu Djelovanju jeste dijalektiko-kretanje osob
nog-Ja, kae H e g e l . Ja M u d r a c a j e s t e , d a k l e , Ja koje se supotstavlja
Svijetu i k o j e u j e d n o ukida ovu o p r e k u , koje je apsorbirano od O b
j e k t a i koje se u j e d n o stvara k a o Subjekt. N o , H e g e l je r e k a o t a n o
istu stvar o historijskom ovjeku u o p e . U o s t a l o m , nita u d n o , j e r
H e g e l ovdje govori o D u h u i j e r dijalektiko-kretanje D u h a nije
za nj nita drugo n e g o Historija. U k o l i k o se, d a k l e , D u h p u t e m Z n a
nja objavljuje u svom kretanju, M u d r a c u svojoj misli o p e t u j e op
u Povijest. I, doista, u posljednjim recima V I I I poglavlja Hegel e
kazati da M u d r a c ili Z n a n o s t , ukoliko su o k r e n u t i p r e m a prolosti,
t j . p r e m a V r e m e n u , t j . p r e m a kretanju D u h a , nisu nita drugo ne
go beriffene Geschichte, pojmovno-shaena Povijest. Ova se P o
vijest o d n o s i na osobno-Ja M u d r a c a budui da je ovo Ja posljednji
cilj i k r u n a Historije; ali, ovo Ja odnosi se, sa svoje strane, na stvar
ni historijski Svijet, j e r o n o nije nita drugo nego shvaanje ovoga
Svijeta. T a k o je M u d r a e v o dranje i s t o d o b n o na najvioj subjek
tivnoj ili pristranoj taki i najvioj nepristranoj ili objektiv
noj taki.
Na mjestu koje slijedi H e g e l jo razrauje svoju misao. Tu kae
ovo (561. str., 5-15. r . ) :
Ova prva refleksija iz neposrednosti [tj. iz Negativiteta koji je otkrio Fichte] je
ste Subjektovo razlikovanje-ili-diferenciranje od svoje Supstancije; tj. [ona je] Pojam
koji se razdvaja [ili, jo, ona je] ulaenje-u-sebe (Insichgehen) i postajanje istoga-iliapstraktnog Ja (Ich). [Ali, kako je to shvatio Schelling,] ukoliko je ovo razlikovanjeili-diferencijacija isto-ili-apstraktno djelovanje onoga Ja = Ja (Ich) [tj. Identiteta koji
je otkrio Schelling], Pojam je nunost i dolazak (Aufgehen) empirijske-egzistencije
(Daseins), ija bitna-stvarnost (Wesen) je Supstancija i koja postoji (bestehet) za se
be. Ali [a tu je Totalitet koji je otkrio Hegel] postojanje (Bestehen) empirijske-egzi
stencije za sebe jeste Pojam koji je postavljen u posebnoj-odreenosti (Bestimmtheit);
a ovo postojanje je, samim tim, isto tako [dijalektiko-] kretanje Pojma [koji se kree]
398
KAKO ITATI HEGELA
o samome sebi (an ihm selbst); [- kretanje koje se sastoji u tome] da sie u jednostavnuili-nepodijeljenu Supstanciju [tj. u schellingovski Identitet] koja je Subjekt samo kao
ovaj [fichteanski] Negativitet i ovo kretanje [dijalektiko, tj. ovaj hegelijanski Totalitet].
To je p o n o v n a konfrontacija Fichteovih, Schellingovih i Hegelovih shvaanja. Ali, ovaj p u t je tekst jo tei j e r se radi o v e o m a zbi
j e n o m rezimeu zadnjih principa Metafizike ove trojice mislilaca.
U p a m t i m o s a m o da H e g e l suprotstavlja a p s t r a k t n o m - J a , Fic h t e o v o m Ich i Schellingovoj Supstanciji Negativnost (Negati
vitet - prev.) i dijalektiko-kretanje osobnog-Ja (Selbst). A to zna
i, ponavljam j o j e d a n p u t , da im suprotstavlja Djelovanje i Histori
ju. Drukije r e e n o , Supstancija ( t j . dani Bitak i p r i r o d n i Svijet)
m o e postati Subjekt ili D u h , ili, drugim rijeima, o n a m o e sa
mu sebe samoj sebi objaviti Rijeju s a m o p o d uvjetom da se ostvari
k a o historijski Svijet, d a k l e , k a o Svijet koji ukljuuje djelatnog o
vjeka. A k o , p a k , M u d r a c h o e d a p o t p u n o ostvari D u h , objavljujui
p u t e m svoje Z n a n o s t i totalitet B i t k a , on m o r a , d a k l e , najprije p o j movno-shvatiti postajanje D u h a , t j . Historiju. Bitak koji je Supstan
cija jeste, n a i m e , objavljeni-Bitak ili D u h s a m o utoliko ukoliko
ukljuuje ovjeka; objaviti bitak u njegovom totalitetu znai, d a k l e ,
objaviti ovjeka; no ovjek je Djelovanje, a Djelovanje je kreta
nje, postajanje, Vrijeme ili Historija. P r e m a t o m e , n e m a Ontologi
je (ili Logik) bez p r e t h o d n e F e n o m e n o l o g i j e ili A n t r o p o l o g i j e , ko
ja otkriva i objavljuje ovjeka i Historiju.
Dolazi, n a p o k o n , trei i posljednji prikaz iste ideje na mjestu
kojim se u o p e zavrava 3. odsjek 2. dijela (561. str., 16-27. r . ) :
Ja [Ich; ovdje: Ja Mudraca] ne mora [protivno od onoga to misli Fichte] da se
vrsto dri u obliku Samosvijesti nasuprot obliku Supstancijaliteta i stvarobitkujueStvarnosti kao da bi se bojalo svoga otuenja-ili-eksteriorizacije (Entausserung). Sna
ga Duha sastoji se, naprotiv, [u tome] da u svom otuenju-ili-eksteriorizaciji ostane
identian samome sebi i da kao svoju kvalitetu bivstva-koje-postoji-o-sebi-i-za-sebe isto
tako i Bitak-za-sebe postavi samo kao [jedan] konstitutivni-element (Moment) u istom
smislu kako postavlja Bitak-o-sebi. Ja [tj. ovdje: Mudrac] nije ni [protivno od onoga
to misli Schelling] neko tree-bivstvo, koje razlike-ili-diferencijacije baca natrag u po
nor Apsoluta i proglauje njihovu jednakost-ili-identitet u ovome Apsolutu. Ne, Zna
nje [utjelovljeno u Mudracu] sastoji se, naprotiv, u ovoj prividnoj nedjelatnosti koja
samo kontemplira (promatra, razmatra - prev.) kako se razliito-ili-diferencirano-bivstvo [dijalektiki-] - prev.) kako se razliito-ili-diferencirano-bivstvo [dijalektiki-] kre
e samo o sebi i kako se vraa u svoje sjedinjujue-i-izjednaujue-jedinstvo.
Uvijek ista stvar. Fichteovoj izoliranoj Samosvijesti i schellingovskom A p s o l u t u , u k o j e m u se Samosvijest gasi, H e g e l suprotstav
lja dijalektiko-kretanje O p r e n o g a p r e m a sjedinjujuem-i-izjedna-
5W
ujuem-Jedinstvu. Sada, p a k , z n a m o to to znai. Na planu Stvar

nosti to znai da p o t p u n o i h o m o g e n o jedinstvo B i t k a nije d a n o (jer
je Jedinstvo prije O p r e k e nespoznatljivo), n e g o da se stvara u i po
V r e m e n u koje suprotstavlja ovjeka ili Subjekt Prirodi ili O b j e k t u .
Z n a m o , n a d a l j e , da to na planu Objave-Rijeju znai da Ontologija
ili p o j m o v n a objava B i t k a (koja je m o r a l a biti izloena u Logik u
II-om dijelu Sistema) m o r a biti Rezultat p r e t h o d n e p o j m o v n e
objave Postajanja, t j . Historije, t j . ovjeka (koja je bila izloena u
1. dijelu Sistema, t j . u P h G i ) .
Jo n e k o l i k o rijei, pa da zavrimo.
H e g e l govori o prividnoj nedjelatnosti apsolutnog Z n a n j a , t j .
o o n o m e to tvori sam bitak M u d r a c a . Nedjelatnost - jer M u d r a c
( k a o to se to uvijek govorilo) s a m o k o n t e m p l i r a o n o to jest, a da u
t o m e nita ne mijenja. Ali, s a m o prividna nedjelatnost, j e r Mu
drac k o n t e m p l i r a Djelovanje, i j e r on s a m o kroz kontemplaciju D j e
lovanja, t j . kretanja, Postajanja ili Historije, dolazi do k o n t e m
placije B i t k a koji je u vjenom i d e n t i t e t u sa samim s o b o m . Z n a n o s t ,
d a k l e , b i t n o pretpostavlja D j e l o v a n j e . I z a t o je s a m a Z n a n o s t , a k o se
h o e , Djelovanje u t o m smislu to je o n a vjeno kruno k r e t a n j e .
O n a j e , drugim rijeima, dijalektika. Ali, o n a je dijalektika s a m o
zato to je Bitak koji o n a otkriva dijalektian. Bitak j e , pak, dijalektian zato to stvarno sadrava ovjeka, ili Djelovanje, i zato to se
Bitak koji sadrava ovjeka ostvaruje i objavljuje u Vremenu i njime
t j . u historijskom ljudskom Djelovanju i njime.
D j e l o v a n j e M u d r a c a , t j . Z n a n o s t i odrjeuje se od ovjeka i pre
lazi u Knjigu. Dijalektiko-kretanje, prestajui biti kretanje Svijeta
ili Historije, postaje k r e t a n j e Rijei-Pojma, ili Dijalektike u obi
n o m smislu. O v o , p a k , odrjeivanje od ovjeka, ili ovaj prelaz kre
tanja u rije-pojam dogaaju se zato to, budui da su osloboeni
protirjeja, Svijet i ovjek ne m o g u vie da se kreu. D r u g i m rije
ima, Svijet je umro; on je proao, sa svim to on ukljuuje, p o d r a
zumijevajui tu ovjeka. A b u d u i da su mrtvi, Svijet i ovjek-uSvijetu ne m o g u vie sluiti k a o materijalna podloga dijalektikom
P o j m u koji i dalje ivi ili se kree. Materijalna podloga vjenoga
kretanja P o j m a od sada je Knjiga koja se zove Logik: ova Knji
ga (Biblija) je vjeni utjelovljeni Logos.
M u d r a c , d a k l e , n e djeluje k a o ovjek. Ali, o n t a k o n e djeluje
j e d i n o z a t o to ovjek vie ne moe djelovati k a d M u d r o s t p o s t a n e
m o g u a . I o b r a t n o , M u d r o s t postaje m o g u a t e k k a d a su svi mogui
ljudski ciljevi ve stvarno postignuti.
JEDANAESTO PREDAVANJE
T U M A E N J E 3. D I J E L A VIII P O G L A V L J A
(561. strana, r. 28-564.)
U 2. dijelu V I I I poglavlja bila je rije o M u d r a c u (koga H e g e l
naziva das absolute Wissen ili, n a p r o s t o , das Wissen), t j . o o
vjeku koji proizvodi Z n a n o s t , die Wissenschaft, t j . p o t p u n u i sa
vrenu objavu dovrenog totaliteta Bitka. Ili, jo, bila je rije o Daseinu, o empirijskoj-egzistenciji Znanosti u p r i r o d n o m Svijetu. U
3. dijelu bit e, s u p r o t n o t o m e , rije o samoj Znanosti uzetoj k a o
takvoj, t j . nezavisno od M u d r a c a ili ovjeka to je proizvodi, t j . ne
zavisno od njezinog D a s e i n a , od njezine empirijske-egzistencije u
Svijetu. U svemu to p r e t h o d i , t j . u cijeloj P h G i , H e g e l je p o k a z a o
razlog i p o e t a k pojave (Erscheinung) Znanosti. Sada, u o v o m
posljednjem paragrafu P h G e , u k r a t k o e izloiti to je ova Z n a n o s t sa
ma, to je die Wissenschaft koju namjerava razraditi, in e x t e n s o , u II
dijelu Sistema (onoga System d e r Wissenschaft od kojega ima
mo s a m o 1. dio, t j . P h G u , koja j e , k a k o e m o to vidjeti, s a m o Uvod
u Z n a n o s t u p r a v o m smislu, j e r ova m o r a biti izloena u II dijelu, t j .
prije svega, u Logik).
Hegel zapoinje t i m e to podsjea na rezultat do kojega je dolo
izlaganje P h G - e , koja reflektira stvarni razvoj o p e povijesti 5 6 1 .
str., 2 8 - 3 1 . r . ) :
U Znanju [tj. u Mudracu] je, dakle, Duh zakljuio [dijalektiko-] kretanje svo
jega utjelovljenja-u-konkretne-oblike, ukoliko ovo utjelovljenje proizlazi iz nesavladane razlike-ili-diferencijacije [izvanjske-] Svijesti. [U Znanju ili Mudracu] Duh je ste
kao isti element svoje empirijske-egzistencije, [naime] Pojam.
Ovdje H e g e l ponavlja o n o to ve o d a v n o z n a m o . D a s Wissen,

Z n a n j e , - to je M u d r a c ili a u t o r Znanosti i U v o d a u Z n a n o s t ,
401
t j . Logik i P h G e . N o , u osobi M u d r a c a , kae H e g e l , D u h dovrava

k r e t a n j e svojih konkretnih-oblikovanja. G e s t a l t , G e s t a l t e n , Gestaltung, t j . konkretni-oblici (likovi - prev.) D u h a , - to je proston a p r o s t o historijski ovjek. D o l a s k o m M u d r a c a , kae H e g e l , zavra
va se niz historijskih i drutvenih, t j . zaista i specifino ljudskih poja
va. D o l a z a k M u d r a c a j e , d a k l e , posljednji historijski d o g a a j . H e g e l ,
p a k , podsjea da je historijski razvoj savladana distinkcija-ili-diferencijacija izvanjske-Svijesti. To znai da je ovjek u p r a v o m
smislu, ili historijski ovjek, suprotstavljen Prirodi i da e Historija
trajati t a k o d u g o d o k ovjek ne uspije ukinuti ovu o p r e k u nega
torskim Djelovanjem B o r b e i R a d a . K a d a se pojavljuje M u d r a c i,
sljedstveno, Z n a n o s t , dotina o p r e k a j e , dakle, ve u k i n u t a . D r u g i m
rijeima, ovjek vie n e m a u d n j e ; on je p o t p u n o i definitivno za
dovoljen o n i m to jest, o n i m to on jest; d a k l e , vie ne djeluje, ne
p r e o b r a a v a vie Svijet i, p r e m a t o m e , ne mijenja vie samoga sebe.
U k r a t k o , p o s t a o j e . . . m u d a r , v e o m a m u d a r . A M u d r a c koji objav
ljuje o n o to jest Rijeju ili P o j m o m objavljuje to definitivno: j e r
o n o to jest ostaje t a d a vjeno identino sa samim s o b o m , jer se vie
ne preinauje kroz n e m i r ( U n r u h e ) . Z n a n o s t M u d r a c a je, dakle, na
p r o s t o Z n a n o s t , t j . istinito Z n a n j e u p r a v o m smislu rijei, openito i
definitivno istinito.
N o , Istina je slaganje Stvarnog li stvarobitkujueg-Predmeta
( G e g e n s t a n d ) i P o j m a (Begriff). M o e se, d a k l e , rei da je P o j a m , u
M u d r a c u i njime, postigao-ili stekao Stvarno. Ali m o e se, isto ta
k o , rei da Stvarno postizava-ili-stie, u M u d r a c u i njime, svoj Po
j a m . N o , Bitak koji se objavljuje P o j m o m ili G o v o r o m (Logos) nije
s a m o isti i jednostavni Bitak (Sein) n e g o i duhovni Bitak, t j . stvarni
Duh ( G e i s t ) . M o e se, d a k l e , isto t a k o rei d a , u M u d r a c u i M u d r a cem (koji proizvodi a p s o l u t n u Z n a n o s t , koja p o t p u n o objavljuje to
talitet B i t k a ) , D u h postizava-ili-stie P o j a m . A to kae Hegel na
citiranom mjestu.
Od t a d a j e , kae o n , empirijska-egzistencija (Dasein) D u h a u
Svijetu P o j a m . Ali, to je P o j a m koji vie nije u opreci p r e m a svome
P r e d m e t u ( G e g e n s t a n d ) , koji nije vie izvan stvari to je otkriva. Ra
di se, d a k l e , o P o j m u koji k a o materijalnu podlogu n e m a vie egzi
stenciju historijskog, djelatnog, negatorskog ovjeka. R a d i se o P o j
mu koji vie nije Vrijeme. R a d i se o P o j m u koji se vie ne mijenja i
koji ostaje vjeno identian sa samim s o b o m , t j . identian s identi
nim B i t k o m koji on objavljuje s a m o m ovom Bitku. M i , p a k , z n a m o
da materijalna podloga ovog vjenog P o j m a nije vie historijski
402
ovjek, nije vie ak ni M u d r a c , n e g o Knjiga koja objavljuje G o v o

r o m (koji o n a materijalizira u obliku t a m p a n i h rijei) svoj vlastiti
sadraj, n a i m e , Svstem d e r Wissenschaft, iji 1. dio je Wissenschaft d e r P h a n o m e n o l o g i j e ( = objaviteljskih-pojava) D u h a 1 .
Tri reenice to dolaze poslije citiranog t e k s t a ine n e k u vrst
u m e t n u t e n a p o m e n e . T o j e d o s t a nerazumljiv t e k s t , gdje H e g e l obja
njava to znai izraz P o j a m , ili, tanije, injenicu da od sada em
pirijska-egzistencija ( D a s e i n ) D u h a nije vie G e s t a l t des Bevvusstseins, t j . ljudska, n a i m e , d r u t v e n a i histoirjska stvarnost, n e g o
sam P o j a m .
Tu kae ovo (str. 5 6 1 , r. 32-562, r. 1):
[Razmotren] prema slobodi svojega danog-Bitka, sadraj je osobno-Ja koje se
eksteriorizira-ili-otuuje, tj. neposredno sjedinjujue-i-izjednaujue-jedinstvo znanjasamoga-sebe. isto [dijalektiko-] kretanje ove eksteriorizacije-ili-otuivanja, razmo1
Uloga koju ja dajem Knjizi moe da se ini pretjerana, ako se ne pazi na
tekst VIII poglavlja. Htio bih, dakle, da opravdam svoje tumaenje, citirati mjesto
koje se nalazi na kraju Predgovora (Vorrede) FGe, gdje Hegel kae ovo (58. str. 715 r.): Moramo biti uvjereni da je sudbina istine da sebi prokri-put kad doe njezi
no vrijeme i da se javlja samo onda kad je ovo vrijeme dolo; i da se, prema tome,
istina nikada ne pojavljuje prerano i da nikada ne nalazi nezrelu publiku. A [moramo]
isto tako [biti uvjereni] da je individuumu potreban ovaj efekt [kod publike] kako bi
ono to je jo tek njegova osamljena stvar njemu [samome] snagom ovog efekta pruilo-svoje-dokaze-i-pokazalo-se-istinitim (bevvahren) i kako bi iskusio to da uvjerenje,
koje isprava pripada samo posebnosti, jeste neto openito.
Ovo je dosta jasno. Da bi se pokazala istinitom, filozofija mora biti openito
priznata, tj. priznata, na kraju izlaganja, od univerzalne i homogene Drave. Empirij
ska-egzistencija (Dasein) Znanosti - nije, dakle, privatno miljenje Mudraca, ve nje
gova openito priznata rije. Oevidno je, pak, da se ovo priznanje moe faktino
postii samo objavljivanjem jedne knjige. No, postojei kao knjiga, Znanost se stvar
no odrjeuje od svog autora, tj. od Mudraca ili od ovjeka.
Ima, osim toga, u V A, c poglavlju, mjesto koje, potvruje citirani tekst Predgo
vora. Hegel u njemu kae ovo (str. 236, r. 36-237, r. 10): Kad se suprotstavlja...
djelo (Werk) jednog ovjeka njegovim unutarnjim-ili-prisnim mogunostima, njegovim
sposobnostima ili njegovoj namjeri, - jedino djelo mora biti smatrano pravom-ili-istin
skom objektivnom-stvarnou ovog ovjeka; [i to] ak ako se on sam u tome vara i,
vraajui se iz svoje radnje (Handlung) u samoga sebe, smatra da je u ovom unutarnjem-ili-prisnom elementu neto drugo ega nema u inu (Tat). Individualitet koji se,
postajui [jedno] djelo povjerava predmetnom-i-stvarobitkujuem elementu zacijelo se
samim tim izlae opasnosti da bude promijenjen i izopaen. Ali, karakter ina (djelo
vanja) sainjava upravo [odgovor na pitanje] da li je ovaj in objektivno-stvarani bitak
koji se odrava, ili naprosto djelo iste-namjere (Gemeintes) koje u samome sebi ni
tavno nestaje (nichtig vergeht). Stvarobitkujua Predmetnost ne mijenja sam in, ne
go samo pokazuje to je on; tj. [stvarobitkujua-predmetnost omoguuje nam da vidi
mo], da li in jeste [neto] ili on nije nita. Jasno je da die Tat (in, Djelovanje) i die
Wirklichkeit (objektivna-stvarnost, zbilja, zazbiljnost) Mudraca nisu njegovo milje
nje, ve njegova knjiga.
403
treno u sadraju, sainjava nunost ovog posljednjeg. Razliit-ili-diferencirani sadraj,

[uzet] kao posebno-odreeni sadraj, postoji u odnosu, [a] ne o sebi. I [on je] njegov
nemir [koji se sastoji u inu] da dijalektiki-ukine samoga sebe, tj. Negativitet. Dakle,
nunost, tj. razliitost-ili-diferencijacija jeste isto tako osobno-Ja kao i slobodni daniBitak. A u ovom jastvenom obliku, u kojem je empirijska-egzistencija na jedan nepo
sredan nain Misao (Gedanke), sadraj je pojam.
T e k s t j e d o s t a t e a k . T o j e jo j e d a n o d o n i h tekstova-ideograma u k o j i m a H e g e l uspijeva da u n e k o l i k o r e d a k a d a d e r e z i m e ideja
k o j e lee u osnovi cijelog njegovog Sistema. To je novi nain da se
p r i k a u o d n o s i i z m e u Bitka, ovjeka i Znanosti, k o j a je objava bit
ka po o v j e k u ; ili, to je isto: - o d n o s i i z m e u Vjenosti, Vremena i
Pojma.
N o , j a s a m ve o s v e m u t o m e n a i r o k o govorio. K a d bih h t i o
prevesti kabalistiki jezik d o t i n o g mjesta na obini jezik, to bi,
u o s t a l o m , d o s t a p o t r a j a l o , m o r a o bih ponoviti o n o to sam ve m n o
g o p u t a r e k a o . J a t o n e u uiniti j e r mislim d a ovaj tekst n e donosi
nita n o v o i s a m o u t v r u j e o n o to sam ve prije r e k a o .
P o t o je n a p i s a o objanjavajuu n a p o m e n u (koju bi se m o g l o
staviti u u g l a t e z a g r a d e ) , H e g e l se vraa na posljednju reenicu ma
log, ve citiranog R e z i m e a , gdje je r e k a o da je u M u d r a c u i m u d r a c e m - D u h postigao-ili-stekao P o j a m (562. str., 1-3. r . ) :
Poto je stekao Pojam, Duh, dakle, razvija empirijsku-egzistenciju i [dijalekti
ko-] kretanje u tome eteru svoga ivota [tj. u Pojmu], pa je[on] [tako] Znanost.
K a d a u Wissen ili M u d r a c u i njime D u h stekne svoj P o j a m , on p o s t a j e Z n a n o s t (Wissenschaft). O ovoj e, p a k , Z n a n o s t i bi
ti rije u o n o m e to slijedi, t j . u 3. i posljednjem dijelu posljednjeg
poglavlja P h G e , a o v a Z n a n o s t je m o r a l a biti r a z r a e n a u II dijelu
Sistema, t j . prije svega u Logik.
U p a m t i m o najprije da die Wissenschaft nije Z n a n o s t o D u h u .
S a m D u h je Z n a n o s t : der Geist ist Wissenschaft. N a i m e , D u h - to
je B i t a k objavljen L o g o s o m , G o v o r o m , P o j m o m ; a L o g o s , G o v o r ili
P o j a m koji objavljuju B i t a k jesu, n a kraju izlaganja, Z n a n o s t . D u h
je, d a k l e , Z n a n o s t , a Z n a n o s t / e D u h . Ili, j o , Z n a n o s t je objava Bit
ka ( S e i n ) ; ali B i t a k objavljen po Z n a n o s t i . N o , B i t a k je stvarno, zbilja
objavljen po Z n a n o s t i j e d i n o u k o l i k o je s a m a Z n a n o s t s t v a r n a i
zbiljska. Z n a n o s t m o r a biti; o n a m o r a d a p r i p a d a B i t k u , m o r a s e
uklopiti u B i t a k ; o n a se, d a k l e , m o r a pojaviti i u empirijskoj-egzistenciji ( D a s e i n ) B i t k a , t j . u Svijetu, i u n j e m u biti s t v a r n a ; o n a se,
26*
404
dakle, m o r a odravati u Svijetu. Da bi to bilo m o g u e , Svijet (i pre

ma t o m e Bitak) m o r a j u sadravati ovjeka. Jer ovjek je u p r a v o P o
j a m ili Logos koji objavljuje bitak. Budui da postoji u Svijetu i
budui da je na taj nain u Bitku, ovjek objavljuje B i t a k govorei
o Bitku. Ili, jo, k a o ljudska stvarnost, sam Bitak govori o sebi sa
m o m e i na taj nain samoga objavljuje sebi s a m o m e . Ali, t a k o d u g o
d o k objava Bitka nije p o t p u n a , m o e se razlikovati i z m e u Bitka
(koji je t a d a s a m o dio Totaliteta) i objave Bitka. A P o j a m razliit od
B i t k a koji objavljuje jeste ovjek u p r a v o m smislu. Ali, P o j a m tei
da se sjedini s B i t k o m ; tei da obuhvati totalitet Bitka. O v o , p a k ,
kretanje P o j m a p r e m a Totalitetu je postajanje ovjeka, t j . V r e m e
na ili Historije. Na svretku ovoga kretanja B i t a k se slae s P o j
m o m i P o j a m s B i t k o m . D a k l e , ovjek prestaje postojati. No potpu
ni (totalni) P o j a m koji se odrjeuje od ovjeka u p r a v o m smislu
(od ovjeka suprotstavljenog Svijetu, t j . od ovjeka koji je s a m o dio
totalnoga B i t k a ) , a koji koincidira ( p o d u d a r a se, slae se) s totalite
t o m Bitka, jeste Z n a n o s t i postoji k a o Z n a n o s t u Knjizi. A ova Z n a
nost je objavljeni totalitet Bitka, t j . D u h . Sada, d a k l e , empirijskaegzistencija ( D a s e i n ) i dijalektiko-kretanje ( B e w e g u n g ) nisu vie
izvan P o j m a , t j . u ne-objavljenom bitku koji se suprotstavlja svojoj
objavi po ovjeku, nego u s a m o m Stvarnom D u h u , t i . u t o t a l n o m
P o j m u ili u Z n a n o s t i koja empirijski-postoji u obliku j e d n e Knji
ge. P o j a m , koji se vie ne suprotstavlja Bitku, ne mijenja vie bitak
( o n vie nije u d n j a , Djelovanje, historijska ili v r e m e n i t a ljudska
egzistencija). A k o jo ima kretanja, ovo k r e t a n j e , d a k l e , vie ne
remeti vjenost: o n o je cikliko k r e t a n j e , vjeno vraanje na s a m o
sebe. O v o p a k vjeno cikliko kretanje je Z n a n o s t . N o , k a k o je
ovo kretanje D u h a proces objave Bitka G o v o r o m - L o g o s o m ili Poj
m o m , m o e m o rei da je empirijska-egzistencija obavljenog bitka,
t j . D u h a , od sada svedena na empirijsku-egzistenciju t o t a l n o g P o j
ma ili Z n a n o s t i , na knjigu koja materijalizira ovu Znanost. J e r , ak
da ovjek p o t p u n o n e s t a n e s lica zemaljskoga, Knjiga e ostati. Svi
jet, t j . stvarni totalitet postojeeg B i t k a , uvijek e, d a k l e , sadravati
govor-Logos, ili P o j a m . Ovaj e Svijet, p r e m a t o m e , biti empirij
ska-egzistencija Duha. Od sada, dakle, zbog Knjige, a ne vie zbog
ovjeka (koji ne doprinosi vie nita n o v o , ali bez koga Knjiga ipak
ne bi bila m o g u a ) Bitak jeste D u h . Sada t r e b a saznati to je Z n a n o s t . D r u g i m rijeima, t r e b a da se
vidi po emu se egzistencija D u h a , u obliku Knjige, razlikuje od svo
je egzistencije u obliku ovjeka. Ili, jo, t r e b a da se vidi po e m u se
vjena objava Bitka razlikuje od svoje v r e m e n i t e objave, po e m u se
405
k o n a n i cilj Historije razlikuje od s a m e ove Historije. Ili, n a p o k o n ,

budui da je v r e m e n i t a Stvarnost ili Historija opisana i objavljena po
P h G i , t r e b a da se vidi po e m u se ova razlikuje od Znanosti u pra
v o m smislu, ili od Logik, kojoj o n a slui k a o U v o d , ili k a o prilaz,
k a o to je stvarna Historija p u t koji vodi do M u d r o s t i i do Z n a n o s t i ,
j e r je ova rezultat Djelovanja M u d r a c a koje pretpostavlja cijelo hi
storijsko Djelovanje ovjeanstva.
O t o m e e Hegel sada govoriti (562. str., 3-8. r . ) :
U Znanosti [u pravom smislu, tj. u Logik] konstitutivni-elementi dijalektikog-kretanja Duha ne prikazuju se vie [kako je to bio sluaj u PhGi] kao odreeni-iposebni konkretni-oblici [izvanjske-] Svijesti; nego [oni se prikazuju], poto se razlikaili-diferencijacija [izvanjske-] Svijesti vratila u osobno-Ja, kao odreeni-i-posebni Poj
movi i kao njihovo u sebi samome osnovano [dijalektiko-] kretanje.
P h G a opisuje die Gestalten des Bevvusstseins, t j . k o n k r e t n e ili

plastine, n a i m e , p r o s t o r n e oblike Svijesti koja objavljuje Bitak, a
da ipak jeste i zna da je n e t o drugo od Bitka koji o b n a objavljuje.
D r u g i m rijeima, P h G a opisuje die Bevvegung, kretanje D u h a u
njegovim k o n k r e t n i m oblicima (likovima - p r e v . ) . A to e rei da je
P h G a j e d n a genetika ili historijska antropologija: ona opisuje o
vjeka u njegovu postajanju; o n a ga opisuje onakvog kakvim on stva
ra s a m o g a sebe u opoj Povijesti i n j o m e , ili, jo b o j e , kao opa P o
vijest. K a k o e to H e g e l rei na kraju Poglavlja, P h G a je begriffene
Geschichte, pojmovno shvaena Povijest u svojoj definitivno do
vrenoj cjelini.
U die Wissenschaft ili Znanosti u p r a v o m smislu, naprotiv, t j .
u II dijelu Sistema, razlika-ili-diferencijacija vratila se u o s o b n o
g a , kae H e g e l , tj. a k o se historijski ovjek odnosi p r e m a Svijetu u
n e g a t o r s k o m Djelovanju i njime, ili k a o negatorsko Djelovanje koje
stvara stvarnu ili objektivnu distinkciju izmeu Subjekta i Objek
ta, M u d r a c se odnosi p r e m a O b j e k t u proizvodei Z n a n o s t s a m o u
svom pasivnom miljenju i pasivnoj kontemplaciji i njima. D r u g i m
rijeima, k o d njega vie ne postoji stvarna o p r e k a izmeu P o j m a ko
ji objavljuje stvar i stvari objavljene P o j m o m . A to znai rei da on
dje gdje postoji M u d r a c n e m a vie ovjeka u p r a v o m smislu. I m a
s a m o P o j a m . P r e m a t o m e , ovdje odnos izmeu Subjekta i O b j e k t a
vie ne preinauje ni Subjekt ni Objekt. Ne izlazi se vie iz Identite
ta, pa kretanje ili razvitak Z n a n o s t i ne stvara, dakle, vie nita n o
vo. O v o kretanje n e m a , d a k l e , B u d u n o s t i . P r e m a t o m e , o n o nije
Vrijeme ni, sljedstveno, Historija. O v o kretanje j e , a k o se h o e ,
vjeno. T o j e organsko-kretanje P o j m a u n u t a r samoga sebe; t j .
406
dijalektiko razvijanje P o j m a ( n a i m e : p o j m a o B i t k u ) u totalni

G o v o r ili u govor koji se vjeno vraa na samoga sebe, j e r je u svo
joj cjelini svoj vlastiti zakljuak koji ga potie da se jo dalje razvije.
Sve ovo potvruje slijedee mjesto (562. str., 8-20. r . ) , gdje H e
gel razrauje i k o m e n t i r a o n o to je u p r a v o r e k a o usporeujui
P h G u i Znanost u p r a v o m smislu ili Logik, t j . usporeujui I i
II dio Sistema:
Ako je u PhGi svaki konstitutivni-element razlika-ili-diferencijacija Znanja i Is
tine [tj. objavljene stvarnosti] i [dijalektiko-] kretanje u kojemu se ova razlika dijalektiki-ukida, onda Znanost [tj. Logik], protivno tome, ne sadrava ni ovu razliku-ili-diferencijaciju ni njezino dijalektiko-ukidanje. Kako, naprotiv, konstitutivni-element
(Znanosti] ima oblik Pojma, sjedinjuje on objektivni-i-stvarobitkujui oblik Istine i
[onaj] znajueg-ili-spoznavajueg osobnog-Ja u neposrednom sjedinjujuem-i-izjednaujuem-jedinstvu. Konstitutivni-element [Znanosti] ne nastupa kao [dijalektiko-]
kretanje [koje ide] ovamo i onamo izmeu [izvanjske-] Svijesti ili eksteriorizirajue-predodbe i Samosvijesti. Ne. isti konkretni-oblik (lik - prev.) konstitutivnog-elementa (momenta - prev.), [tj. konkretni-oblik] osloboen od njegove objaviteljske-pojave u [izvanjskoj-] Svijesti, [dakle, oblik koji je] isti Pojam i [dijalektiko-] na
predovanje ovoga Pojma zavise jedino od iste posebne-odreenosti konstitutivnog-elementa.
Historija ovjeka, t j . Vrijeme, trajat e t a k o d u g o d o k b u d e
postojala n e k a razlika izmeu (subjektivnog) Znanja i (objektiv
n e ) Istine ili Znanjem-objavljene-Stvarnosti. To e rei da e H i
storija trajati sve d o k na Svijetu b u d e i j e d n o g bia k o j e se vara i
koje, m a l o po m a l o , s a m o uklanja svoje z a b l u d e . No ovo bie je
ovjek, i s a m o ovjek. J e r , ivotinja i u o p e P r i r o d a se ne varaju. Ili,
ako se h o e , P r i r o d a se t a k o e r vara, s a m o , ako se o n a v a r a , njezina
zabluda ( n a k a z a , na primjer, ili ivo bie n e p r i l a g o e n o svojoj sredi
ni) neposredno je u k l o n j e n a : o n a u m i r e ili iezava, a da se ne m o e
p r i v r e m e n o odrati u egzistenciji. J e d i n o ovjek m o e u Svijetu odr
avati zabludu omoguujui joj da u njemu traje k a o pogreni G o
vor. Historija j e , p a k , povijest pogrenih G o v o r a ovjeka, koji, ma
lo po m a l o , postaju istine. I to ne s a m o zato to se oni mijenjaju da
bi postali konformni danoj stvarnosti nego i zato to ovjek, radei i
borei se, p r e o b r a a v a samu d a n u stvarnost k a k o bi je uinio konform n o m svojim G o v o r i m a koji se u p o e t k u s n j o m razilaze. K a d a j e ,
p a k , slaganje Stvarnosti i G o v o r a savreno o s t v a r e n o , k a d a , d a k l e ,
ovjek ne m o e vie da se vara, b u d u i da vie ne t r a n s c e n d i r a d a n o
j e r vie n e m a nikakve u d n j e , - u taj m a h Historija staje. T a d a je
subjektivno Z n a n j e ujedno objektivno; a to e rei da je o n o defini
tivno i p o t p u n o istinito. O v o , p a k , apsolutno Z n a n j e jeste Z n a n o s t .
407
T a k o e r , i u Z n a n o s t i postoji kretanje, jer o n a je dijalekti

ki P o j a m ili G o v o r koji se razvija. Ali, ovo kretanje nije vie vre
m e n i t o k r e t a n j e , n a i m e , historijsko, n a i m e , ljudsko, n a i m e , djelatno.
Ne radi se vie o t o m e , kae H e g e l , da se prelazi od Subjekta na
O b j e k t , i o b r a t n o . D r u g i m rijeima, ne radi se vie ni o t o m e da se
ispravi Znanje kontemplirajui Stvarno, stiui, k a k o se o n o k a e ,
iskustvo, ni da se ispravi Stvarno borei se protiv njega i preo
braavajui ga R a d o m . Subjektivno kretanje objavljuje objektiv
no kretanje ne mijenjajui ga; sada, ali samo sada m o e da se kae:
ordo et connexio rerum idem est ac ordo et connexio idearum. M o e
se, d a k l e , isto t a k o , rei da se kretanje d o g a a u P o j m u , t j . u ob
javljenom S t v a r n o m , ili u istinitoj, n a i m e , stvarnoj objavi. To je
kretanje Logosa ili G o v o r a koji, budui da je neprotivrjean, osta
j e , p r e m d a se razvija, u identitetu sa samim s o b o m . O v o kretanje
j e , d a k l e , vjeno. Ili, tanije: o n o je stvarna Vjenost koja sebe
samoj sebi po samoj sebi objavljuje k a o kretanje Logosa. To vie
nije v r e m e n i t o kretanje negatorskog Djelovanja; to je vjeno
kretanje, n a i m e , logiko, G o v o r a .
Logiko kretanje Z n a n o s t i r e p r o d u c i r a , dakle, kretanje Bit
ka. N o , Bitak se kree u V r e m e n u , ili, tanije, k a o Vrijeme. A
Vrijeme je Historija, a Historija je ovjek. D a k l e , stvarno kreta
nje o p e Historije strogo odgovara i d e a l n o m kretanju Z n a n o s t i .
Da bi, p a k , bio p o t p u n , Sistem m o r a predstavljati ili sadravati ne
s a m o vjeno ili logiko kretanje objavljenog Bitka koje je Pojam
n e g o , jo, i stvarno ili historijsko kretanje P o j m a koje je stvarni
Bitak ili ovjek. Na taj nain Sistem n u n o ima dva Dijela ili dva
aspekta koja se dopunjuju: Logik i P h G u . (562. str., 20-30. r . ) :
Obratno, svakom apstraktnom konstitutivnom-elementu Znanosti odgovara je
dan konkretan-oblik (lik - prev.) Duha kao takvog (uope - prev.) (uberhaupt), koji
se pojavljuje-ili-objavljuje [poto su ovi konkretni-oblici opisani u PhGi]. Kao to Duh
koji empirijski-postoji nije bogatiji od Znanosti, nije on po svom sadraju ni siroma
niji [od nje]. Prepoznati [kao to se to radi u PhGi] iste Pojmove Znanosti u ovom
obliku konkretnih-oblika [izvanjske-] Svijesti, [to je ono to] sainjava stranu realiteta
Znanosti, prema kojoj bitna-stvarnost (sutina - prev.) Znanosti, [tj.] Pojam koji je u
Znanosti postavljen u svojem jednostavnom-ili-nepodijeljenom posredovanju kao mi
ljenje (Denken), razdvaja konstitutivne-elemente (momente - prev.) toga posredova
nja, pa se prikazuje prema unutranjoj-ili-prisnoj opreci-ili-sukobu (Gegensatze).
Historija nije ni bogatija ni siromanija od samoga Bitka. To je
oevidno. U V r e m e n u se m o e razvijati samo o n o to jest; a vjeni
Totalitet Bitka nije nita drugo nego sve o n o to je bilo u V r e m e n u .
Bitak se stvara, ali stvarajui se on sam sebe ne n a d m a u j e ; j e r izvan
408
Bitka n e m a nita: Nitavilo. Iz istog, p a k , ovog razloga s o n e strane

V r e m e n a n e m a vie Budunosti. D a k l e , sam prostorno-vremenski
Totalitet Bitka nije ni p r o s t o r a n ni v r e m e n i t . On nije nita drugo ne
go sam Bitak koji je s a m o m e sebi objavljen P o j m o m . D r u g i m rijei
m a , ovaj Totalitet je D u h . Ali, on je D u h s a m o utoliko ukoliko sad
rava P o j a m . No P o j a m sadran u Bitku jeste ovjek. A kretanje
P o j m a u Bitku, t j . stvarno kretanje P o j m a , - to je Historija.
P r e m a t o m e , Logik i P h G e imaju jedan te isti sadraj, samo to
se vjeno kretanje Znanosti javlja u P h G i kao vremenito kretanje
Historije. D a k l e , svaka e t a p a P h G e odgovara j e d n o j etapi Logik, i
o b r a t n o . A antropologiju P h G e doista razumijemo s a m o a k o razumije
mo ontologiju Logik, koja kae to je od sve vjenosti D u h koji se sa
m o m e sebi pojavljuje (erscheint) u v r e m e n i t o m , historijskom ili ljud
skom obliku to je opisan u P h G i . O b r a t n o , Logik r a z u m i j e m o s a m o
ako razumijemo P h G u . Jer, bez nje je vjeno kretanje G o v o r a pra
zno i bez smisla. R a z u m j e t i to je D u h m u e m o s a m o a k o z n a m o k a k o
se on pojavljuje u svojoj empirijskoj-egzistenciji ( D a s e i n ) . N o , em
pirijska-egzistencija D u h a - to je ovjek, Historija ili V r i j e m e .
D a k l e , Sistem ima neki smisao s a m o p o d uvjetom da ima dva
dijela: a n t r o p o l o k u Fenomenoglogiju i ontoloku Logiku. J e d n a je
n e p o t p u n a bez d r a g e , a s a m o Cjelina ima smisao: Cjelina gdje j e ,
k a o u s a m o m e Bitku, vjenost Logosa ostvarena v r e m e n i t i m kreta
njem koje je r e p r o d u c i r a n o u P h G i .
D r u g i m rijeima, Sistem Z n a n o s t i je n u n o kruan ili cikliki.
Proitavi P h G u , ovjek j e n u n o g u r n u t p r e m a Logik. J e r , t a d a
razumije da onaj tko je m o g a o napisati ili proitati P h G u ne m o e
da uini nita d r u g o nego da shvati o n o to je u vjenom identitetu sa
samim s o b o m , t j . da shvati Bitak k a o takav, koji je t e m a Logik. A
poto je proitao Logik, ovjek j e , isto t a k o , n u n o b a e n n a t r a g
p r e m a P h G i . J e r , uei na kraju i t o k o m cijele Logik da je Bitak
D u h ili Ideja, t j . Bitak objavljen s a m o m e sebi, on vidi, isto t a k o , da
je ova objava m o g u a s a m o z a t o to je Bitak Vrijeme i postajanje.
N o , d a b i shvatio Bitak k a o postojanje, t r e b a d a ita P h G u .
Sve to e H e g e l objasniti na dvije stranice s kojima se zavrava
P h G a . Najprije o t o m e saeto govori na prvom stupcu ovog zavrnog
mjesta, postavljajui ovdje misao o z n a n s t v e n o m Krugu. U o v o m e ,
p a k to dolazi poslije k o m e n t i r a ovaj saeti tekst.
Evo to Hegel kae u dotinom saetom tekstu (562. str. 31-40. r . ) :
Znanost u sebi samoj sadrava ovu nunost da se lii (entaussern) oblika istog
Pojma; i [ona, prema tome. zahtijeva] prelaz Pojma u [izvanjsku] Svijest. Jer, Duh
koji sam sebe zna-ili-spoznaje, upravo zato to shvaa-ili-obuhvaa (erfasst) svoj Po-
409
jam, jeste neposredna jednakost-ili-identinost (Gleichheit) samome sebi, koja je, u

svojoj razlici-ili-diferencijaciji (Unterschiede), [subjektivna-] izvjesnost o neposrednobivstvu, tj. [izvanjska-] Svijest [koja je] poetak od kojega smo poli [u Phgi]. Ovo
[djelovanje duha kojim on izvodi] otputanje (Entlassen) iz oblika svoga osobnog-Ja
jeste najvia sloboda i sigurnost njegova Znanja o sebi.
Ovaj tekst m o e , s j e d n e s t r a n e , da se odnosi bilo na P h G u , bi
lo na Logik, bilo, n a p o k o n , na cijeli Sistem. U sva tri sluaja
p o t r e b n o n a m je govoriti o krunom, o d n o s n o ciklikom znanju.
M o e m o , s druge s t r a n e , dati j e d n o a n t r o p o l o k o t u m a e n j e
ovoga teksta dovodei ga u vezu ne samo sa Z n a n o u k a o t a k v o m
n e g o i s empirijskom-egzistencijom Z n a n o s t i , t j . s Knjigom i s o
vjekom koji ju je n a p i s a o , t j . s M u d r a c o m .
D o v o d i m o , najprije, tekst u vezu sa Z n a n o u i u z i m a m o ovaj
izraz u u e m smislu. D r u g i m rijeima, primijenimo mjesto na Lo
gik ili, u o p e , na II dio Sistema. T a d a tekst znai ovo.
Logik, kae H e g e l , n u n o ukljuuje prelaz ( U b e r g a n g ) P o j m a
na izvanjsku-Svijest. N o , Bevvusstsein - to je Subjekt oprean Objek
t u . A spoznavajui Subjekt je neto drugo n e g o spoznati O b j e k t ,
- to je ovjek, n a i m e , ovjek u p r a v o m smislu, ili historijski ovjek
koji je opisan u P h G i . Logik, dakle, n u n o implicira povratak na
P h G u , iz koje Logik n u n o proizlazi, k a k o to vidimo itajui po
sljednje poglavlje P h G e .
Z a t o j e , p a k , ovaj U b e r g a n g , ovaj prelaz n u a n ? Z a t o to je,
kae H e g e l , D u h koji shvaa svoj Pojam n e p o s r e d n a Identinostili-jednakost s a m o m e sebi.
U Logik, k a o i u P h G i , D u h shvaa svoj Pojam na kraju.
J e r , t e k na kraju logikog razvoja Bitak (Sein) od kojeg se polo
objavljuje sebe k a o Ideju, t j . k a o Pojam-koji-postoji, i kao pomi
ljenu ili pojmovno-shvaenu Opstojnost. N o , o n o to karkaterizira
das Sein ili dani-statiki-Bitak jeste, u p r a v o , njegova homogenost i
njegovo jedinstvo, t j . njegov apsolutni identitet sa samim s o b o m .
Ideja, t j . apsolutni identitet P o j m a i Bitka, nije, dakle, nita drugo
n e g o das Sein. T a k o s m o stigavi na kraj logikog razvoja vraeni na
njegov p o e t a k . Logik j e , dakle, s a m a po sebi k r u n a .
Ili, tanije, o n a je ciklika. J e r , vrativi se na p o e t a k , t r e b a da
se p o n o v n o p r e e ve prevaljeni put. N a i m e , k a k o je das Sein - koje
nalazimo, ili p o n o v n o nalazimo na p o e t k u Logik - a p s o l u t n o
identino s a m o m e sebi, apsolutno h o m o g e n o i apsolutno univerzalno,
o n o nije objavljeni-Bitak ( I d e j a ) . Jer Bitak se objavljuje P o j m o m .
Objavljeni-Bitak ukljuuje, dakle, dvojstvo ili o p r e k u ; - razliku-ilidiferencijaciju ( U n e r s c h i e d ) , k a k o kae H e g e l . N o , das Sein je s a m o
410
sebi identino: o n o je homogeno i univerzalno u svojoj h o m o g e n o s t i

(jednolikosti, istovrsnosti - p r e v . ) , o n o samo Sein, n e g o pojam
Sein (rije koja i m a smisao). I m a , d a k l e , od p o e t k a neto-drugo
( A n d e r e s ) n e g o Sein. Ali, das Sein je h o m o g e n o i univerzalno (Iden
titet = T e z a ) . O v o neto-drugo, budui da je o n o to nije das Sein.
Ali, D a s Sein je h o m o g e n o i univerzalno ( I d e n t e t e t = T e z a ) . O v o
neto-drugo, b u d u i da je o n o to nije das Sein (negativitet = Anti
t e z a ) , m o e , dakle, biti s a m o isto Nita (Nichts). N o , budui da je
das Sein apsolutno univerzalno, izvan njega n e m a nita. Ima, da
kle, Niega s a m o a k o je s a m o Sein Nita. A Sein koje je Nita (tj.
Nita koje jest) n u n o je Postajanje; (VVerden; Totalitet = Sinteza).
To znai: das Sein se unitava ukoliko o n o jest; to znai da je o n o u
V r e m e n u , ili, jo bolje, da o n o jeste Vrijeme, - Vrijeme k o j e jest. I
s a m o na taj nain o n o je objavljeno k a o Sein, s a m o na taj nain m o
e o n o biti (ili postati) smislena rije ili p o j a m : Sein. I t d . , itd. N a p r e d u j u i na taj nain da slijedimo nunost, prelazei od e t a p e na
e t a p u , dolazimo d o Pojmom-u-svome-totalitetu-potpuno-objavljenog-Bitka, t j . do Ideje, koja, budui da je a p s o l u t n o h o m o g e n a ,
univerzalna i samoj sebi identina, identina sa svojim bitkom i
sa svojim vlastitim pojmom, jeste s a m o ovo vjeno (ili p r e d v r e m e nito i p o s t v r e m e n i t o ) Sein od kojega smo poli. Ali, ovo Sein je ob
javljeno; o n o je rije ili p o j a m : Sein. D a k l e , . . . itd., itd.; i t a k o bez
broj p u t a obilazimo K r u g , a da se n i k a d a ne m o e m o zaustaviti.
Logik, II dio Sistema, jeste, d a k l e , s a m a u sebi ciklika. Ali
ima tu jo neto vie: jer, cijeli je Sistem vjeni ciklus.
N a i m e , p o e t a k Logik je rije: Sein. N o , recimo s K a n t o m ,
bez s a m o g a Sein ova rije je prazna (s o b z i r o m na s m i s a o ) ; bez ove
rijei das Sein je slijepo (ne-objavljeno ili n i j e m o ) . Logik, dakle,
pretpostavlja dvojstvo (i podvojenost - prev.) ili opreku (Entzweigung) Seina i P o j a m . U samoj Logik ovo se dvojstvo dijalektiki ukida u Ideji i n j o m e Ali, da bi kretanje moglo stii do I d e j e ,
o n o treba da zapone. Da bi, p a k , o n o moglo poeti, t r e b a da ve
postoji i, dakle, da je postojao dualizam P o j m a i Bitka. N o , P o j a m o
Bitku koji je oprean (i suprotstavljen - prev.) Bitku u B i t k u - to je
ovjek. T o j e , tanije, negatorska u d n j a koja proizvodi podvoje
nost ili razdor (Entzvveigung) u srcu identinog B i t k a ili vjene Ideje
pretvarajui ovu Ideju u Sein opreno N i e m u i u O b j e k t oprean
Subjektu. N o , ova u d n j a je p o e t a k kretanja to je o p i s a n o u
P h G i : o n a j e p o e t a k Historije koja n a kraju dovodi d o proizvoe
nja Logik, n a k o n to je sebe pojmovno-shvatila ili sebe samoj sebi
objavila u P h G i i n j o m e .
411
Stigavi do kraja Logik, t j . do I d e j e , vraeni smo na njezin

p o e t a k (tj. na Sein): i n a n o v o zapoinjemo ciklus. Ali, ciklus Lo
gik uzet u svojoj cjelini, vraa nas p r e m a svojemu vlastitom poet
k u , t j . p r e m a P h G i . I t a k o je itav Sistem vjeni ciklus.
Preostaje da se sazna da li je i Ph G a , t j . I dio Sistema, t a k o
e r , s a m a u sebi ciklika. N o , primjenjujui citirani tekst na P h G u ,
vidimo d a o n a t o stvarno jest.
N a i m e , stvarna Historija (a p r e m a t o m e i njezina objava u P h G i
i njome) zavrava se apsolutnim Znanjem, t j . M u d r a c e m ili utjelovlje
nom Z n a n o u , - sa Logik koja ima empirijsku-egzistenciju u Svijetu
k a o Knjiga. U ovoj Knjizi i njome D u h je shvatio-ili-obuhvatio svoj
P o j a m ; t j . Bitak i P o j a m u njoj a p s o l u t n o i savreno koincidiraju; Bi
tak je p o t p u n o objavljen P o j m o m to ga razvija smisao Knjige, a P o
j a m je p o t p u n o ostvaren u Bitku postojanjem Knjige. Ali, o d a t l e , isto
t a k o , proizlazi da postoji n e k a razlika ( U n t e r s c h i e d ) izmeu M u d r a c a i
Knjige. A bez ove razlike P o j a m ne bi m o g a o biti Knjiga, ne bi se
m o g a o ostvariti u Svijetu, a Bitak, b u d u i da nije stvarno P o j a m , ne bi
m o g a o biti stvarno objavljen, ne bi m o g a o biti uistinu d u h ili Ideja. Ali
Knjiga, t j . Z n a n j e koje se razlikuje od M u d r a c a , jeste osjetilni pred
m e t : M u d r a c je s njim u s t v a r n o m d o d i r u k r o z Osjet, kroz sinnliche
Gevvissheit; p r e k o osjeta pie M u d r a c Knjigu i o n a se p r e k o njih ita.
Da bi se razumjela stvarna Z n a n o s t , valja itati Knjigu koja je tampa
na crnim slovima na bijelom papiru. N o , da bi se shvatio smisao dotine
Knjige, valja shvatiti m o g u n o s t da je ovjek napie i shvati. N o , ova
se m o g u n o s t shvaa s a m o na taj nain da se p o n e s razumijevanjem
p r i r o d e i mogunosti osjeta koji daje t a m p a n a Knjiga; t j . - valja shva
titi to je Osjet u o p e , a da se to postigne, t r e b a p o n o v n o zapoeti ci
klus P h G e , koja - u svom I poglavlju - raspravlja u p r a v o o ovoj sin
nliche Gevvissheit ili o Osjetu (osjetilna subjektivna-izvjesnost), ko
ji H e g e l ovdje zove sinnliches Bevvusstsein.
To znai da Z n a n j e ne m o e n i k a d a transcendirati osjetilno
Stvarno. J e r , t a k o e r , i D u h je osjetilno bie, a ne-osjetilno, ili
nad-osjetilno s a m o je isprazna tlapnja. B e z Osjeta, i svega to iz
njega slijedi, s a m a Logik je tek gomila besmislenih rijei (kojih
su, osim t o g a , i porijeklo i postojanje neshvatljivi). J e , rije Sein,
od koje o n a polazi, ispunjena je smislom s a m o p r e k o istog Osjeta
koji objavljuje Bitak k a o Sein, t j . K a o Bitak apsolutno univerzalan
(openit) u svojoj savrenoj h o m o g e n o s t i (jednolikosti) koja isklju
uje sve razlike i distinkcije, kvalitativne ili d r u g e . A Osjet objavlju
je Sein ovjeku-udnje ( B e g i e r d e ) , koji e jedini biti k a d a r da jed
noga d a n a napie Logik, t j . da ostvari P o j a m uklapajui ga, j e d n o -
412
ga d a n a , u Bitak koji empirijski-postoji, pretvarajui t a k o da je istinit

k o n a n i rezultat Logik koji kae da Bitak jeste I d e j a ; - rezultat,
koji bi, k a d bi n e k o m nemogunou m o g a o biti postignut, a da ne
p r o e kroz stvarnu Historiju to ju je stvorio ovaj ovjek i kroz ob
javu ove dovrene Historije po P h G i , bio n a p r o s t o laan (i, osim to
ga, u samoj svojoj lanosti neshvatljiv).
Isto, p a k , vai za sve e t a p e Logik. O n a ima, u svojoj cjelini,
smisao s a m o zato to postoji iskustvo (Erfahrung) nastajueg B i t k a ,
proivljeno po ovjeku u t o k u njegove Historije, Historije to stvara
svjesno i hotimino postajanje koje j e d i n o ini da je Bitak pristupa
an P o j m u ; sam ovaj P o j a m r a a se j e d i n o iz opreke izmeu Subjek
ta i O b j e k t a , iz o p r e k e koja sainjava iskustvo i koja, uzeta s a m a po
sebi, jeste a n t r o p o g e n a u d n j a ili u d n j a to se ozbiljuje i zadovo
ljava negatorskim i stvaralakim D j e l o v a n j e m B o r b e i R a d a , proi
zvodei cijelu opu Historiju.
P h G a je, dakle, isto tako ciklika kao i Logik i itav Sistem.
O v a j , p a k , cikliki k a r a k t e r Antropologije koja j e P h G a ima ne
p o s r e d n o a n t r o p o l o k o znaenje.
H e g e l o v M u d r a c (tj. dovren ovjek) n e m a nieg zajednikog s
Plotinovim M u d r a c e m , na prijer, koji se u ekstazi apsolutnog Z n a
nja uzdizao ( k a k o veli Porfirije) nekoliko palaca iznad tla. N e , hege
lijanski M u d r a c ostaje vrsto o d u p r t o svoja stopala. Njegova Z n a
nost n e m a smisla i postaje p r a z n o naklapanje im je rastavljena od
Osjeta, ili od u d n j e , i svega to iz njih proizlazi.
I Plotinov Mudrac, d o d u e , pije i j e d e ; inae se ne bi m o g a o
dignuti iznad tla. Ali, kao M u d r a c , t j . u svojoj Z n a n o s t i , on se pre
tvara (hini) da to zaboravlja, da je na to r a v n o d u a n , da mu to nije
p o t r e b n o . N o , H e g e l n a m kae d a j e t o a p s u r d n o . T r e b a voditi rau
na i pruiti objanjenje o injenici da treba jesti i piti k a k o bi se m o
gla napisati Knjiga o Z n a n o s t i i da p o d j e d n a k o ova Knjiga t r e b a da
ima neki smisao. J e r . Bitak prestaje biti nedokuiv i neizreciv, t j .
p o t p u n o ne-objavljen, isto p r i r o d a n , p a , dakle, nijem i ivotinjski
z a t o to je bio objavljen po ovjeku u t o k u Vremena., poslije njegova
historijskog Djelovanja, koje je n e m o g u e bez udnje; ova u d n j a ,
p r e m d a je ljudska, n a i m e , n e g a t o r s k a , m o e se roditi i opstojati s a m o
oslanjajui se na p r i r o d n u ili ivotinjsku u d n j u (koju o n a negira).
U k r a t k o , rei da se Bitak objavljuje kroz historijsko Vrijeme, ili
k a o historijsko Vrijeme, ili, to je isto, - rei da Logik m o e biti
napisana, ili itana i shvaena t e k p o t o se napisala ili itala i shvatila
P h G a , - znai, t a k o e r , rei da M u d r a c ne m o e zanijekati osjetilno
Stvarno u sebi i izvan sebe. Sam on ne djeluje i nita ne eli zato to
413
za nj i o k o njega n e m a vie nita da se uini i da se eli. Ali, n j e m u

su u d n j a i Djelovanje isto t a k o bitni k a o i o b i n o m ovjeku. J e r ,
on ih se m o r a sjeati i s a m o ovo sjeanje (Er-innerung) na Djelova
nje i u d n j u , koje je ispriano u P h G i , ini od njega M u d r a c a , t j .
savrenog ovjeka sposobnog da objavi ovaj isti h o m o g e n i i univer
zalni Totalitet bitka, koji on ivi pijui, jedui i sjeajui se svega to
je proizalo iz u d n j e za pilom i j e l o m , koja je bila j e d n o g a d a n a
prvi put potisnuta od udnje za Priznanjem, koja je specifino
ljudska, ili, jo bolje, - a n t r o p o g e n a .
Pa k a d H e g e l u posljednjem retku citiranog mjesta kae da je
ovaj p o v r a t a k na Osjet najvia sloboda i sigurnost Z n a n j a koje
M u d r a c i m a o sebi s a m o m e , on to k a e svjesno suprotstavljajui Mu
draca n e o p l a t o n i k o m A s k e t u , ili kraninu koji bjei iz Svijeta, a o
k o j e m u je govorio u IV poglavlju rekavi (168. str.) o njemu da on
m o e biti samo na sebi i na svoje bijedno djelovanje ograniena
linost, koja je brina za samu sebe i koja je isto t a k o nesretna k a o
to je siromana.
Na t o , p a k , valja misliti a k o ne elimo popustiti iskuenju da
P h G i d a m o teoloko t u m a e n j e .
D u h je Wissenschaft, Z n a n o s t . A Z n a n o s t je absolutes Wissen,
a p s o l u t n o Z n a n j e , t j . eine Gestalt des Bevvusstseins, ivo bie u pri
r o d n o m Svijetu. O v o bie j e , d a k l e , utjelovljeni Logos. Ali, to nije
B o g koji se r a d a i u m i r e , koji ivi, j e d e i pije u p r k o s svojemu bo
anstvu, ali koji bi se m o g a o uzdrati od tih stvari. N e , bie koje
H e g e l ima p r e d oima je Logos, jer on pije i j e d e , raa se, ivi i
u m i r e , a u m i r e ozbiljno, da ne uskrsne. Njegova duhovna stvarnost
je (diskurzivna) ( u m n i m g o v o r o m iskazana - prev.) objava njegove
osjetilne stvarnosti i o n a ne m o e biti od ove posljednje odrijeena.
J e r , j e d n o takov odrjeenje za njega ne bi znailo uzdignue u svije
tlo n e b o , ve rastvaranje u noi nitavila (diese N a c h t . . . ) , - t j .
p r o s t o - n a p r o s t o smrt.
I zato t r e b a rei da hegelijanski Geist koje je Wissenschaft i ab
solutes Wissen, nije B o g , nego ovjek: to je M u d r a c koji je zbilja
postigao savrenstvo, a da nije ni htio ni m o g a o zanijekati v r e m e n i t u
nesavrenost koja mu je dala da se r o d i , i koji je p o t p u n o zadovo
ljen s a m o t o m to je shvatio i objasnio, t j . , a k o se h o e , oprav
d a o ovu nesavrenost pokazujui da bez nje ne bi m o g a o razumije
vati.
415
na identitet Subjekta i Objekta, postavljam ja stvari izvan sebe sa isto toliko [subjektiv
ne-] sigurnosti kao to postavljam samoga sebe: stvari postoje isto tako [subjektivno]
izvjesno kao to postojim ja sam (So gewiss Ich bin, sind die Dinge). [Hegel je, dakle,
jo vie realist nego Descartes]... U jednom i drugome [naime, u Subjektu i u Ob
jektu] nalazimo ne samo isto pravo [na postojanje] nego i istu nunost. Jer, ako je
samo jedan bio pripisan apsolutu, a drugi ne, - njihova bitna-stvarnost (sutina prev.) bit e tada postavljena nejednako (ungleich); a sjedinjenje obojega [biti e da
kle] nemogu; [isto tako nemogua] prema tome, zadaa filozofije [iji je upravo cilj]
da dijalektiki-ukine rascjep-ili-opreku (Entzweigung) [Subjekta i Objekta].
DVANAESTO
PREDAVANJE
T U M A E N J E 3. D I J E L A VIII P O G L A V L J A
(Nastavak i kraj)
Na mjestu gdje je Hegel govorio o krunosti Sistema bilo je
r e e n o da s m o doavi na kraj Logik vraeni n a t r a g na njezin p o
etak, te d a , poto s m o izvrili ovo k r u n o k r e t a n j e , vidimo nunost,
da ga nadmaimo, tj. da preemo na P h G u .
Prei od Logik na P h G u - znai prei od i d e n t i t e t a ili savre
ne koincidencije Subjekta i O b j e k t a , od P o j m a i od Stvarnosti, od
Bevvusstseina i Selbstbevvusstseina na njihovu o p r e k u ili razliku
( U n t e r s c h i e d ) , k a k o kae H e g e l .
N o , distinkcija izmeu izvanjske-Svijesti i Samo-svijesti koja ka
rakterizira P h G u pretpostavlja stvarnu razliku izmeu Svijesti u o p e
i ne-svjesne Stvarnosti. Ili, bolje rekavi, - stvarnu distinkciju izme
u ovjeka i Svijeta.
P r e m a t o m e , Sistem koji se n u n o dijeli na dva dijela, n a i m e ,
na Logik i P h G u , m o r a n u n o biti, k a k o se k a e , realistiki.
Ova je konstatacija odluujua za razumijevanje H e g e l a . J e r ,
p o t o se bilo z a v a r a n o hegelijanskim izrazom: apsolutni Idealizam
(absoluter Idealismus), esto se tvrdilo da je Hegelov Sistem ideali
stiki. N o , u stvari, hegelijanski apsolutni Idealizam n e m a nikakve
veze s onim to se obino zove Idealizam. A k o , p a k , upotrebljava
mo izraze u njihovom uobiajenom smislu, t r e b a rei da je Hegelov
Sistem realistiki.
Da bismo se u to uvjerili, bit e dovoljno da citiramo nekoliko
tekstova koji se nalaze u m l a d e n a k o m spisu p o d n a s l o v o m Razlika
izmeu Sistema Fichtea i Schellinga (1801).
Hegel tu kae, na primjer, ovo (I sv., str. 47, 48, 77):
Ni Subjektivno samo za sebe ni Objektivno [samo za sebe] ne ispunjavaju Svi
jest. isto Subjektivno je isto tako apstrakcija kao isto Objektivno... Obazirui se
To je j a s n o . Ali, dokaz za Realizam koji se nalazi u V I I I

poglavlju P h G e otkriva n e k e aspekte p r o b l e m a koji su malo poznati,
p r e m d a su v e o m a vani.
H e g e l postavlja princip metafizikog realizma na mjestu koje
n e p o s r e d n o slijedi iza o n o g a gdje je d o k a z a o nunost da se p r e e od
Logik na P h G u , i koje sam ve k o m e n t i r a o .
Dokazavi ovu nunost, Hegel nastavlja k a k o slijedi (63. str., 14. r . ) :
Ipak, ovo otuenje-ili-eksteriorizacija (Entausserung) jo je nepotpuno. Ono iz
raava odnoenje (Beziehung) [subjektivne-] Izvjesnosti samoga sebe prema stvarobitkujuem-Predmetu; ovaj Predmet, upravo zato to je u odnosu [prema Subjektu], nije
jo stekao svoju potpunu slobodu-ili-samostalnost (Freiheit).
Nije dovoljno da se p r e e od Logik na P h G u . U P h G i je rije
o odnoenju izmeu Bewusstseina i Selbstbewusstseina, izmeu Mi
ljenja i Stvarnosti. Tu se O b j e k t pojavljuje s a m o ukoliko se odnosi
n a Subjekt. N o , z a j e d n o g R e i n h o l d a , z a j e d n o g Fichtea, ovo o d n o
enje Subjekta i O b j e k t a zbiva se u n u t a r Subjekta, jer je O b j e k t sa
m o j e d a n o d aspekata subjektvne djelatnosti. Z a H e g e l a , naprotiv,
dijalektika Subjekta i O b j e k t a , koja se zbiva u n u t a r Subjekta i koja
je opisana u P h G i , ima smisla s a m o ako se pretpostavi postojanje
O b j e k t a u pravom smislu, t j . O b j e k t a koji je izvanjski Subjektu i ne
zavisan od njega. Ili, k a k o kae H e g e l : treba dati O b j e k t u njegovu
p o t p u n u slobodu (seine vollige Freiheit).
U k r a t k o , oslanjajui se ovdje na Schellinga, Hegel je upravo po
stavio (protiv Fichtea) apsolutnu nunost j e d n e realistike metafizike.
U tekstu koji slijedi (563. str., 4 - 1 1 . r.) Hegel u k r a t k o naznau
je p r i r o d u ove realistike metafizike, iju nunost je proglasio ma
lo prije.
Znanje poznaje (kennt) ne samo sebe nego i negativno-ili-negatorsko-bivstvo
(Negative) samoga sebe; tj. [ono poznaje] svoju granicu (Grenze). Znati-ili-spoznati
(wissen) svoju granicu znai: znati se rtvovati. Ovo rtvovanje (Aufopferung) je otu-
416
ivanje-ili-eksteriorizacija u kojem Duh prikazuje (darstellt) svoje postajanje [koje

ide] prema Duhu u obliku slobodnoga sluajnog dogaanja (Geschehens), zrijui (zor
no promatrajui - prev.) (anschauend) svoje isto osobno-Ja (Selbst) kao Vrijeme iz
van sebe, a isto tako svoj dani-Bitak (Sein) kao Prostor.
O v o mjesto sadrava najprije n e k u vrst dedukcije R e a l i z m a ,
koja m o e biti krivo shvaena a k o se u z m e z a s e b n o .
Mjesto je upravljeno protiv Fichtea. A govorei o F i c h t e u , H e
gel ovdje govori jezikom ovog posljednjeg ( G r e n z e i t d . ) . T a k o se i
ni da govori o inu subjekta koji postavlja O b j e k t postavljajui svoju
vlastitu granicu. ini se da je to isti F i c h t e , t j . Idealizam. Ali, i
tajui paljivo, i usporeujui o n o to kae Hegel s o n i m to s jed
nog drugog stajalita kae F i c h t e , vidimo da se ovdje radi o polemi
ci. Najprije, ne postavlja Ja ili Subjekt (Ich) O b j e k t ili granicu, nego
Duh ( G e i s t ) . H e g e l u ne dodijava da ponavlja (i on e to o p e t p o n o
viti malo kasnije) da D u h nije porijeklo ili p o e t a k , n e g o svretak ili
rezultat. D u h - to je objavljeni-Bitak, t j . sinteza (objektivnog) Bitka
i njegove (subjektivne) O b j a v e . Ne subjekt, nego D u h (i dakle Bi
t a k ) postavlja se k a o Prostor i Vrijeme, ili, k a k o e m o to o d m a h vi
djeti, k a o P r i r o d a (= Sein) i Historija (= ovjek = Subjekt =
Selbst). Z a t i m , Hegel ne kae, k a o Fichte, da Z n a n j e poznaje
( k e n n t ) . H e g e l , dakle, hoe n a p r o s t o da kae k a k o se Z n a n j e m o e
shvatiti, t j . objasniti, t j . deducirati, s a m o uz p r e t p o s t a v k u egzisten
cije ne-znanja, t j . stvarnog O b j e k t a , koji j e , n a i m e , izvanjski Z n a n j u
to ga objavljuje i nezavisan od tog znanja. A to je t a n o s u p r o t n o
od onoga to kae Fichte.
N e m a , d a k l e , dedukcije Realizma u fichteanskom smislu rije
i. Ima s a m o dedukcija u hegelijanskom smislu rijei, t j . dedukcija
a posteriori, ili p o j m o v n o shvaanje o n o g a to jest. Ne radi se o t o m e
da se, k a o k o d Fichtea, deducira O b j e k t i Stvarno iz Subjekta ili
Ideje 1 . Polazei od d u h a , t j . od sinteze stvarnog i ideelnog, H e g e l , da
kle, odustaje od toga da deducira j e d n o iz drugoga ( k a k o to v e o m a
jsno kae u tekstu iz spisa iz 1801, koji sam citirao). On ih postavlja,
t j . pretpostavlja, o b o j e . Deducira ih t e k n a k n a d n o iz D u h a koji je
njihov zajedniki rezultat. D r u g i m rijeima, s a m o p o k u a v a da shvati
njihove o d n o s e , koji su postajanje spoznaje, polazei p r e m a svom
uvjerenju, od injenice apsolutno istinite spoznaje, gdje stvarno i
ideelno koincidiraju. Ali, on kae da posjedujui Istinu, t j . Zna1
U stvari je apsurdno htjeti deducirati, tj. dokazati Realizam. Jer, kad bi se
moglo deducirati stvarno iz spoznaje, imao bi pravo Idealizam, i ne bi bilo stvarno
sti nezavisne od spoznaje.
417
nost ili Sistem, ne valja zaboraviti na njihov p o e t a k , koji nije

slaganje, ve o p r e k a i inter-akcija nezavisnog stvarnog i nezavisnog
ideelnog. N e t r e b a s m a t r a t i , ako j e Z n a n o s t Z n a n j e , d a je, t a k o e r ,
i Bitak Z n a n j e (Subjekt). Bitak je d u h , t j . sinteza Z n a n j a i Stvar
nog. A ni sam Sistem nije, isto t a k o , n e k a igra Subjekta u n u t a r
s a m o g a s e b e , ve rezultat uzajamnog djelovanja i utjecanja izmeu
Subjekta i O b j e k t a ; na t a j , p a k , nain je on objava O b j e k t a po Su
bjektu i realizacija subjekta u O b j e k t u .
H e g e l polazi od D u h a , o k o j e m u kae da je rezultat. I hoe
da ga shvati k a o rezultat, t j . da ga opie k a o rezultat njegova vlasti
tog postajanja (das W e r d e n des Geistes z u m G e i s t e ) . Budui da je
D u h slaganja Subjekta i O b j e k t a (ili, k a k o H e g e l ovdje kae: Selbsta
i Seina), njegovo postajanje je p u t to vodi ka o v o m slaganju, du
kojega p u t a se, p r e m a t o m e , odrava razlika izmeu dvoga koju m o
e objasniti s a m o j e d a n metafiziki Realizam.
Rekavi t o , H e g e l daje dva izvanredno vana poblia o d r e e n j a .
P r v o , H e g e l kae da postajanje D u h a ima oblik des freien zufalligen G e s c h e h e n s . Ponavlja, d a k l e , o n o to mi ve o d a v n o z n a m o :
n a i m e , da je dedukcija m o g u a tek n a k n a d n o 1 , ili, k a k o se kae, a
posteriori. R e i da je postojanje D u h a sluajno i slobodno znai
rei da se, polazei od d u h a koji je svretak ili rezultat postajanja,
m o e r e k o n s t r u i r a t i h o d ovog posljednjega, ali da se on ne m o e
predvidjeti iz njegova p o e t k a , ni iz ovoga izvesti D u h . Budui da je
D u h identitet Bitka i Subjekta, iz njega se m o e deducirati prethod
na o p r e k a ovih dvaju i proces koji je ukida. Ali, polazei od p o e t n e
o p r e k e , ne m o e se deducirati ni njezino k o n a n o (zavrno) ukinue
ni proces koji do ovoga vodi. I zato je ovaj proces ( p o i m e n c e Histo
rija) slobodni (frei) slijed sluajnih (zufallig) dogaaja.
D r u g o , H e g e l kae da je u svome postajanju D u h (tj. objavljeni
Totalitet Bitka) n u n o dvostruk ( p o d v o j e n ) : on j e , s j e d n e s t r a n e ,
osobno-Ja (Selbst) ili Vrijeme i, s d r u g e , - statiki-Bitak (Sein) ili
P r o s t o r . O v o j e , p a k v e o m a vano.
To j e , prije svega, n o v a p o t v r d a Realizma. J e r , v e o m a je oe
vidno da je Realizam n u n o dualistiki i da je ontoloki dualizam
uvijek realistiki 2 . Cijelo je pitanje u t o m e da se sazna k a k o u R e a
lizmu definirati dva ontoloki o p r e n a t e r m i n a . N o , Hegel kae da ih
1
Dakle, prekasno (apres coup): oevidno je da se rije dedukcija uzima ovdje
sensu improprio i da ima smisao pojmovne rekonstrukcije (prev.).
2
Tvrdnja da je sve Objekt ili materija odgovara onoj koja kae da je sve Su
bjekt ili duh; materijalistika i idealistika ili spiritualistika tvrdnja poklapa
ju se, jer su obje jednako bez smisla.
418
t r e b a suprotstaviti k a o Vrijeme i Prostor. Rekavi t o , rezimira goto

vo cijelu svoju filozofiju i naznauje to je u njoj uistinu n o v o . N o ,
uzeta z a s e b n o , ova tvrdnja izgleda p a r a d o k s a l n a . N i k a d a nitko nije
pomislio da podijeli totalitet Bitka u P r o s t o r i Vrijeme. U k o l i k o je
( z a p a d n a ) filozofija bila realistika, o d n o s n o dualistika, o n a je di
jelila totalitet Bitka na Subjekt i O b j e k t , na Miljenje i Stvarnost
itd. Ali, mi z n a m o da za H e g e l a Vrijeme jeste P o j a m . Z b o g toga
umjesto da b u d e p a r a d o k s a l n a ini se, naprotiv, da je H e g e l o v a po
djela b a n a l n a : to je katerzijansa o p r e k a (da i m e n u j e m o samo D e s cartesa) P r o t e n o s t i i Miljenja. Ali, u stvari, H e g e l je izvrio veliko
otkrie zamjenjujui termin Miljenje onim V r e m e n a . Ali, ja
sam to ve p o k u a o pokazati, pa se na to n e u vie vraati.
Tekst o k o j e m je rije i n t e r e s a n t a n j e , m e u t i m , jo iz j e d n o g
drugog razloga. H e g e l u njemu poistoveuje P r o s t o r i Sein, dani-statiki-Bitak, to je b a n a l n o i v e o m a kartezijanski. N a s p r o t i v , identifi
kacija v r e m a n i Selbsta (osobnoga-Ja), t j . ovjeka je nova. Ali, to je
hegelijanska koncepcija ovjek = Djelovanje = Negativitet, koju mi
p o z n a j e m o i o kojoj n e m a razloga ovdje govoriti. H t i o bih podvui
da H e g e l ovdje suprotstavlja osobno-Ja (= Vrijeme) Sein-u (= P r o
stor). ovjek j e , dakle, Nicht-sein, Ne-bitak, Nita 1 . Suprotstaviti
Vrijeme Bitku znai rei da je vrijeme nita. A n e m a sumnje da Vri
j e m e doista m o r a biti shvaeno k a o nitenje Bitka i P o r s t o r a . Ali,
ako ovjek jeste Vrijeme, on sam je Nita il nitenje p r o s t o r n o g a
Bitka. Z n a m o , p a k , da se, za H e g e l a , upravo u o v o m e nitenju bitka
sastoji Negativitet koji je ovjek, koji je Djelovanje B o r b e i R a d a ,
kojim se ovjek odrava u p r o s t o r n o m Bitku razarajui ga, t j . p r e o
braavajui ga stvaranjem n e p o z n a t i h novosti u n e p o s t o j e u i p r e m a
t o m e n-prostornu istinsku Prolost. O v a j , p a k , Negativitet, t j . nitee
Nita kao Vrijeme u P r o s t o r u , ini temelj specifino ljudske, t j . za
ista djelatne ili stvaralake, n a i m e , historijske, individualne i slobod
ne egzistencije. O v o Nita ini, isto t a k o , da je ovjek prolaznik u
p r o s t o r n o m Svijetu: u njemu se r a a i u njemu u m i r e k a o ovjek.
I m a , dakle, P r i r o d e bez ovjeka: prije ovjeka i poslije ovjeka,
k a k o e to Hegel o d m a h rei.
N a p o k o n , primjenjujui isti tekst na Spoznaju, t r e b a rei da o
vjek u p r a v o m smislu, t j . ovjek suprotstavljen j e d n o m i h o m o g e
n o m p r o s t o r n o m Bitku, ili slobodni historijski Individuum to ga H e
gel zove Selbst, osobno-Ja, jeste n u n o Z a b l u d a , a ne Istina. J e r ,
1
Naime, u Logik Totalitet Bitka, tj. Duh, na poetku je definiran kao Bitak (Sein)
i Nita (Nichts), tj. kao njihova sinteza koja je Postajanje.
419
Miljenje koje se ne slae s B i t k o m jeste lano. D a k l e , k a d je speci

fino ljudska zabluda k o n a n o p r e o b r a e n a u istinu apsolutne Z n a
nosti, ovjek prestaje egzistirati k a o ovjek i Historija se zavrava.
U k i d a n j e ovjeka ( t j . V r e m e n a , t j . Djelovanja) u korist statikog-Bitka (tj. P r o s t o r a , t j . P r i r o d e ) jeste, dakle, ukidanje Z a b l u d e u ko
rist Istine. A k o je, p a k , Historija sigurno povijest ljudskih zabluda,
nije li s a m ovjek, m o d a , s a m o j e d a n zabluda P r i r o d e koja sluaj
n o (sloboda?) nije bila n e p o s r e d n o uklonjena.
Po m o m e miljenju, podjela Totaliteta-objavljenog-Bitka (ili,
k a k o k a e H e g e l , D u h a ) na P r o s t o r i na Vrijeme nije ni p a r a d o k s ni
b a n a l n o s t , n e g o istina koju je otkrio H e g e l . A dopusti li se ova isti
n a , t r e b a rei da Realizam u filozofiji ne znai, na kraju izlaganja,
nita d r u g o n e g o Historizam. T k o kae Realizam, kae ontoloki
dualizam. Oznaujui p a k dva lana glavne o p r e k e Prostor i Vri
j e m e , uvodi se u filozofiju p o j a m Historije, pa se t a k o postavlja p r o
b l e m ne s a m o j e d n e Antropologije ili Fenomenologije historijskog
ovjeka n e g o i onaj Metafizike i Ontologije Historije. Rei da filo
zofija m o r a biti ostarena znai, dakle, u posljednjoj analizi, rei da
o n a m o r a prouavati i objanjavati injenicu Historije.
S m a t r a m da je to v e o m a ispravno. - K a d n e k o m n e m o g u n o u
ne bi bilo o n o g a to se ontoloki zove Negativitet, metafiziki Vrijeme ili Historija, i antropoloki - Djelovanje, bio bi u
pravu Idealizam (= M o n i z a m ) : bilo bi suvino ontoloki suprotstav
ljati Bitak Miljenju i ne bi, d a k l e , bilo p o t r e b n o prevladati P a r m e n i d a . N a i m e , ja ne vjerujem da se Stvarno u p r a v o m smislu m o e defi
nirati drukije nego to je to (izmeu ostalih) uinio M a i n e de Biran:
Stvarno - to je o n o to prua otpor. N o , sasvim je krivo smatrati da
Stvarno p r u a o t p o r Miljenju: o n o m u faktino n e prua o t p o r ; o n o
ne p r u a o t p o r ak ni l a n o m miljenju; a to se tie istinitog milje
nja, o n o je u p r a v o slaganje sa Stvarnim 1 . Stvarno prua o t p o r Djelo
vanju, a ne Miljenju. P r e m a t o m e , filozofskog Realizma zaista
ima s a m o o n d j e gdje filozofija prouava i objanjava Djelovanje, t j .
Historiju, t j . Vrijeme. A filozofijski Realizam, n a i m e , Dualizam
2
znai, d a k l e : Temporalizam ili Historizam .
1
Ako ja, naime, kaem da mogu proi kroz ovaj zid, zid nikako ne prua otpor
onome to ja kaem ili mislim: to se njega tie, ja to mogu govoriti dokle me volja.
On poinje da prua otpor tek ako hou svoju misao realizirati Djelovanjem, tj. ako
se zbilja zabijem u zid. I to je uvijek tako.
2
Nema smisla, kako to redovito ini Realizam, spoznavajui Subjekt suprot
stavljati spoznatom Objektu. Jer, suprotstavivii ih ne razumijemo vie njihovo sjedi
njenje ili njihovo slaganje u istinitoj spoznaji. Ako se eli povesti rauna o stvarno
me, ne treba suprotstavljati (prirodni) Svijet Subjektu koji je situiran ne znamo
27*
420
Ali v r a t i m o se na t e k s t .
P o t o je suprotstavio dani-Bitak ili P r o s t o r o s o b n o m - J a ili V r e
m e n u , H e g e l precizira p r i r o d u dvaju o p r e n i h e n t i t e t a govorei n a j
prije o P r o s t o r u (563. str., 11-15. r . ) :
Ovo postajanje Duha spomenuto na posljednjem mjestu [naime], Priroda, jeste
njegovo ivo neposredno postajanje. priroda [tj.] otueni-ili-eksteriorizirani Duh, u
gdje i koji ima jedinu funkciju da spoznaje ovaj Svijet, tj. da ga objavljuje govorom ili
pojmom. Ne treba suprotstavljati Bitak Miljenju ili spoznavajuem Subjektu. Treba
suprotstaviti prirodni Bitak ljudskom Bitku. Ili, da govorimo s Hegelom: na fenomenolokom planu, suproststavlja se Sein Selbstu; na metafizikom planu - Prostor Vre
menu; na ontolokom planu - identitet Negativitetu. Drugim rijeima, u ovjeku tre
ba vidjeti jo neto drugo od spoznavajueg Subjekta; i treba suprotstavljati ovjeka
(prirodnom) Svijetu pravo ukoliko je on ovo drugo (Anderes).
Istinita spoznaja - a o njoj se najee govori - jeste neosobna (selbstols), tj.
neljudska. U njoj se Subjekt (Miljenje, Pojam itd.) slae s Objektom I moe se rei da u
ovoj spoznaji i Objekt sebe samome sebi objavljuje. Naime, pretpostavimo da neki o
vjek shvaen kao spoznavajui subjekt bude sveden na (adekvatnu) spoznaju jedne je
dine pojedinane stvarnosti: stvarnosti pas, na primjer. U tom sluaju ne bi on bio
nita drugo nego objava sve stvarnosti pas. To znai da bismo se nalazili pred objavlje
nom stvarnou pas. Drugim rijeima, nalazili bismo se pred sebe svjesnimpsom, a ne
pred ovjekom koji stjee spoznaju o psu. I mi bismo u tom sluaju stajali pred pravim
psom (pred jednim prirodnim biem) , a ne pred ovjekom koji ima pasji oblik. Ili, da go
vorimo s Hegelom, tu bi bio samo nijemi (Samo-osjeaj (Selbst-gefuhl), a ne Svijest (koja - govori) - o-sebi (Selbst-bevvusstsein). Ili, jo, pojam bi bio utjelovljen u stvari ko
ju objavljuje i ne bi postojao izvan nje kao rije. Realizam ne bi, dakle, imao nika
kva smisla jer ne bi bilo nikakvog luenja izmeu Subjekta i Objekta.
Da bi bilo Realizma, treba da se pojam (spoznaja)( suprotstavi stvari (objektu).
No samo se ljudska ili subjektivna spoznaja suprotstavlja objektu na koji se odnosi,
materijalizirajui se izvan objekta u govoru. Ali, ova subjektivna spoznaja jeste, po de
finiciji, spoznaja koja se ne podudara s objektom. To je dakle, lana spoznaja. Dakle,
problem koji trai realistiko rjeenje je problem zablude, a ne problem istine. No,
utvrujui injenicu zablude, treba sebi postaviti problem njezina porijekla. Sasvim je,
pak, oevidno da pasivna spoznaja kontemplacija to se otvara objektu i ini ga pristu
panim ne moe objasniti porijeklo zablude koja se otima objektu i prikriva ga. Ako je,
dakle, sjedite zablude ili lane (krive), odnosno objektu oporene spoznaje. ovjek ili
subjekt , ovaj mora imati za podlogu jo neto drugo od pasivne kontmeplacije danog.
A ovo drugo zove se, kod Hegela, Negativitet, Vrijeme i Djelovanje (Tat, Tun, Handlen). (Nije, dakle, sluajno da ovjek pada u zablude kad gubi hladnokrvnost, kad se u
ri ili nema dovoljno vremena, ili... kada tvrdoglavo govori ne.)
Dakle, Realizam ima smisla samo ukoliko se suprotstavljaju: s jedne strane.
Pojmom objavljeni prirodni Svijet ili dani-Bitak (Sein), tj. Bitak sa svojom spoznajom
i, s druge strane, ovjek shvaen kao Djelovanje koje negira dani Bitak. Ili, moe se
jo rei da se Spoznaja (Objava) odnosi ravnoduno kako prema prirodnom-Bitku ta
ko prema ljudskom-Bitku. kako prema Prostoru tako prema Vremenu, kako prema
Identitetu tako prema Negativitetu; nema, dakle, opreke izmeu Bitka i Spoznaje; po
stoji opreka samo izmeu (spoznatog) prirodnog-Bitka ili Sein i (spoznatog) ljudskog
Bitka ili Tun; to se tie zablude i subjektivne spoznaje uope, - one pretpostavljaju
ovu ontoloku opreku.
421
svojoj empirijskoj-egzistenciji nije nita [drugo] nego vjeno otuivanje-ili-eksteriorizacija svoga trajnog-opstojanja (Bestehens) i [dijalektiko-] kretanje koje proizvodi
Subjekt.
D a s Sein ili P r o s t o r - to je P r i r o d a , ne-svjesni p r i r o d n i Svijet. A
ovaj je Svijet vjean u t o m smislu to je izvan V r e m e n a . P r i r o d a - to
j e die ewige E n t a u s s e r u n g D u h a . O v d j e jo i m a postajanja (Werd e n ) ili k r e t a n j a : ali, k a o u D e s c a r t e s a , radi se o n e - v r e m e n i t o m ili
g e o m e t r i j s k o m k r e t a n j u ; p r i r o d n e , p a k , p r o m j e n e (bioloko postaja
nje) ne mijenjaju bit P r i r o d e , k o j a , d a k l e , ostaje s a m a sebi vjeno
i d e n t i n a . O v o p r i r o d n o kretanje (evolucija) proizvodi, d o d u e ,
Subjekt t j . o v j e k a , ili, tanije, ivotinju koja e p o s t a t i ovjek.
Ali o v j e k , j e d n o m uspostavljen u svojoj ljudskoj specifinosti, su
protstavlja se P r i r o d i i t a k o proizvodi novo postajanje koje b i t n o
p r e o b r a a v a p r i r o d n i d a n i B i t a k i k o j e je V r i j e m e to ga niti. t j .
povijest n e g a t o r s k o g D j e l o v a n j a .
Hegelijanski R e a l i z a m j e , d a k l e , ne s a m o ontoloki n e g o i
metafiziki. P r i r o d a je nezavisna od o v j e k a . B u d u i da je vjena,
o n a opstoji prije i poslije njega. On se raa u n j o j , k a k o s m o to
u p r a v o vidjeli. K a k o e m o p a k o d m a h vidjeti, ovjek koji je V r i j e m e
t a k o e r i nestaje u p r o s t o r n o j P r i r o d i . J e r ova P r i r o d a nadivljuje
Vrijeme1.
D a s Sein ili d e r Raum - to je vjena, n a i m e , n e - v r e m e n i t a Priro
da, t o s e tie o p r e n o g bivstva ( e n t i t e t a ) k o j e j e Selbst ( t j . ovjek)
ili Z e i t , o n o nije nita d r u g o n e g o Povijest.
T o H e g e l k a e s a d a (563. str., 16-20. r . ) :
1
Ieznue ovjeka na kraju Historije nije, dakle, neka kosmika katastrofa:
prirodni Svijet ostaje to on jest od sve vjenosti. A to nije, dakle, ni bioloka kata
strofa. ovjek ostaje na ivotu kao ivotinja koja ivi u skladu s Prirodom ili danim
Bitkom nestaje ovjek u pravom smislu, tj. Djelovanje koje negira dano i Zabluda,
ili uope Subjekt suprotstavljen Objektu. U stvari, kraj ljudskog Vremena ili Historije,
tj. definitvno unitenje ovjeka u pravom smislu, ili slobodnog i historijskog Indivi
duuma, znai prosto-naprosto prestanak Djelovanja u strogom smislu rijei. To prak
tiki znai: prestanak krvavih ratova i revolucija. A, takoer, i nestanak Filozofije: jer
ovjek ne mijenjajui vie bitno samoga sebe, nema vie razloga da mijenja (istinite)
principe koji lee u osnovi njegove spoznaje Svijeta i sebe. Ali, sve drugo moe da se
beskrajno odraava: umjetnost, ljubav, igra itd., itd.; ukratko, sve to ini ovjeka
sretnim. - Podsjetimo se da je ovu hegelijansku temu, meu mnogim drugima, preu
zeo Marx. Historija u pravom smislu, u kojoj se ljudi (klase) izmeu sebe bore za
priznanje, a sada se bore protiv Prirode, zove se kod Marxa Carstvo nunosti
(Reich der Notwendigkeit); s onu stranu (ejenseits) nalazi se Carstvo slobode (Reich
der Freiheit), gdje se ljudi (potpuno i bez iznimke priznajui jedan drugoga) vie ne
bore i rade to je najmanje mogue (jer je Prirodna definitivno pokorena, tj. usklae
na s ovjekom). Uspor. Kapital, Knjiga III, 48. poglavlje, kraj 2. stupca, III.
422
to se tie druge strane postajanja Duha, [koja je] Povijest [ona] je postajanje
koje zna-ili-spoznaje [i koje] sebe posreduje; - to je vremenu otueni Duh. Ali ovo
otuivanje-ili-eksteriorizacija je, isto tako, otuivanje-ili-eksteriorizacija samoga sebe:
- negativno-ili-negatorsko-bivstvo (Negative) jeste negativno-ili-negatorsko-bivstvo sa
moga sebe.
Selbst, t j . ovjek u p r a v o m smislu ili slobodni I n d i v i d u u m , - je

ste Vrijeme; a Vrijeme je Povijest i samo Povijest (koja j e , osim t o
ga, das wissende W e r d e n , znajue postajanje D u h a , t j . , na kraju
izlaganja, filozofski razvoj). A ovjek je bitno Negativetet, jer Vrije
me je postajanje, t j . nitenje B i t k a ili P r o s t o r a . ovjek j e , d a k l e , Ni
ta koje niti i koje se odrava u ( p r o s t o r n o m ) Bitku j e d i n o nitei
bitak, j e r ova Negacija j e Djelovanje. N o , a k o j e ovjek Negativi
t e t , t j . Vrijeme, on nije vjean. On se r a a i u m i r e k a o ovjek. On
je das Negative seiner selbst, k a e H e g e l . M i , p a k , z n a m o to to
znai: ovjek se u k i d a k a o D j e l o v a n j e (ili Selbst) prestajui suprot
stavljati se Svijetu po t o je stvorio univerzalnu i h o m o g e n u D r a v u ;
ili, na s p o z n a j n o m p l a n u : ovjek se ukida k a o Zabluda (ili Su
bjekt suprotstavljen O b j e k u ) p o t o je stvorio Istinu Z n a n o s t i .
U tekstovima koji slijede i koji dovravaju V I I I poglavlje, p a ,
d a k l e , i P h G u u o p e , H e g e l precizira svoju koncepciju Povijesti. A
t o p o k a z u j e d a j e , p o vlastitom H e g e l o v o m miljenju, uvoenje P o
vijesti u filozofiju njegovo glavno i odluujue o t k r i e .
H e g e l najprije kae ovo (563. str., 20-29.r.):
Ovo postajanje [tj. Povijest] prikazuje (stellt dar) [dijalektiko-] kretanje i sporo-i-tromo (trage) sljedovanje Duhova. [To je] galerija slika [budui da je] opremljena
potpunim bogatstvom Duha, kree se tako sporo-i-tromo upravo zato to osobno-Ja
mora [ovdje] da prome i da probavi cijelo ovo bogatstvo svoje supstancije. Budui da
se dovrenje-ili-ispunjenje Duha sastoji u Znanju-ili-spoznaji onoga to on jest [tj.]
svoje supstancije, - ovo Znanje je njegovo ulaenje-u-sebe, u kojemu naputa svoju
empirijsku-egzistenciju i predaje svoj konkretni-oblik pounutravajuem-Sjeanju
(Erinnerung).
To je j a s n o i t o m e se m o e m a l o ta d o d a t i . - Svaka e t a p a P o
stajanja, t j . svaki historijski Svijet, jeste mit d e m vollstandigen Reic h t u m des G e i s t e s austgestattet, t j . n i k a d a , ni u j e d n o m t r e n u t k u
V r e m e n a , n e m a D u h a koji bi p o s t o j a o izvan Ijudksog historijskog
Svijeta. N e m a , d a k l e , transcendencije; Povijest je bivanje D u h a , a
D u h nije nita d r u g o n e g o ovo povijesno bivanje ovjeka.
to se tie cilja Povijesti, - on je das Wissen, Spoznaja sebe, t j .
Filozofija (koja na kraju postaje M u d r o s t ) . ovjek stvara historijski
Svijet s a m o z a t o da sazna to je ovaj Svijet i da t a k o spozna u nje-
423
mu s a m o g a sebe. N o , ve sam r e k a o da se pojam Pas, - ili, dru

gim rijeima, da m o e biti p o j m o v n e ili diskurzivne spoznaje (Wiss e n ) p s a s a m o z a t o to pas u m i r e i postaje Prolost. A isto je t a k o ,
k a o to je to H e g e l u p r a v o r e k a o , i sa o v j e k o m i njegovim historij
skim Svijetom. J e d a n histoirjski Svijet m o e m o spoznati s a m o zato
to je historijski, t j . v r e m e n i t i, p r e m a t o m e , k o n a a n ili s m r t a n . M o
e m o ga, n a i m e , spoznati uistinu, t j . p o m o v n o ili filozofski, s a m o u
E r i n n e r u n g : sjeanje ( E r i n n e r u n g ) stvarne prolosti jeste pounutravanje (Er-innerung) ovog stvarnog, t j . prelaz njegova smisla (ili
biti) izvanjske Stvarnosti u p o j a m koji je u m e n i , koji je unutra u
Subjektu. A k o , p a k , totalitet Historije m o e na taj nain biti shva
en ( u P h G i i n j o m e ) t e k n a kraju Historije U O P E , o n d a pojedi
n a n i historijski Svijet m o e biti shvaen t k e poslije svojega svretka
ili svoje smrti. U Historiji.
T o , u o s t a l o m , k a e sam Hegel u Rechtsphilosophie ( V U sv.,
17. str.):
Budui da je filozofija misao-ili-ideja (Gedanke) o Svijetu, ona se pojavljuje u
vremenu poto je objektivna-stvarnost (zbilja - prev.) zavrila svoj proces-obrazujueg-oblikovanja (Bildungsprozess) i poto je sebe dovrila (fertig gemacht)... Ako fi
lozofija slika svoju sivu sliku, znai da je jedan konkretni-oblik (lik - prev.) ivota
[ve] ostvario; on se, pak, kroz [jednu] sivu sliku ne moe pomladiti, ve samo spoznati-ili-shvatiti (erkennen): - Minervina sova poinje svoj let tek u suton.
O v o slavno m j e s t o , koje je n a p i s a n o petnaest godina poslije

P h G e , najbolji j e k o m e n t a r teksta to g a t u m a i m .
Na mjestu koje slijedi iza ovoga teksta H e g e l jo dalje razrauje
svoju misao (str. 563. r. 29-564, r. 2 ) :
Duh je u svojem ulaenju-u-sebe potonuo u noi svoje Samosvijesti. Ali, njego
va iezla empirijska-egzistencija sauvana je u ovoj noi. Ova, pak, dijelektiki-ukinuta empirijska-egzistencija [tj. egzistencija koja je ve] prola, ali [koja je] novo-roena iz Znanja - jeste nova empirijska-egzistencija: [to je] jedan novi [historijski] Svi
jet i jedan novi konkretni-oblik Duha. U ovom posljednjemu Duh mora da iznova
pone u neposrednosti ovoga oblika i da opet iz njega naraste-i-sazre; [mora to, dakle,
uiniti] isto tako prostoduno kao da je sve prethodno bilo za nj izgubljeno i kao da
nije nita nauio iz iskustva prijanjih [povijesnih] Duhova. Ali, pounutravajue-Sjeanje (Er-Innerung) sauvalo je ovu opstojnost; pa je [ovo Sjeanje] unutranje-ili-prisno-bivstvo i, u stvari, vii oblik (hdherej supstancije. Ako, dakle, ovaj Duh, priinja
jui se da polazi samo od sebe, zapoinje opet iz poetka svoje obrazujue-oblikovanje (Bildung), onda [ga] ujedno zapoinje na viem (hohern) stupnju.
R a d i se o fenomenolokom a s p e k t u dijalektike B i t k a ; a ovaj

a s p e k t je Historija. to se tie ritma Historije, on je s v a k a k o onakav
424
kakvim sam ga oznaio: djelovanje - osvjetenje - djelovanje. Histo

rijski napredak, koji predstavlja o n o to je u Historiji uistinu histo
rijsko ili ljudsko, jeste posredovanje p u t e m Z n a n j a ili Sjeanja ko
je razumijeva. Historija j e , d a k l e , u d v o s t r u k o m smislu historija
Filozofije: o n a , s j e d n e strane, postoji po Filozofiji i za Filozofiju; s
druge strane, Historija postoji zato to ima Filozofije i zato da bi bi
lo Filozofije, ili - na kraju - M u d r o s t i . N a i m e , Shvaanje ili Z n a n j e
Prolosti, jer je s a b r a n o i poto je s a b r a n o u Sadanjosti, p r e t v a r a
ovu Sadanjost u historijsku Sadanjost, t j . u Sadanjost to ostvaru
je napredak u o d n o s u na svoju Prolost.
Ova dijalektika Djelovanja i Z n a n j a bitno je v r e m e n i t a . Ili, jo
bolje, o n a je V r i j e m e , t j . ne-identino Bivanje u k o j e m u uistinu i stvar
no postoji napredak, dakle, i j e d n o prije i j e d n o poslije.
To je o n o to kae H e g e l (564. str., 2-5. r . ) :
Carstvo Duhova koje se na taj nain oblikovalo-i-obrazovano u empirijskoj-egzi
stenciji sainjava slijed (Aufeinanderfolge) u kojem je jedan [od povijesnih Duhova] za
mjenjivao drugoga i u kojem je svaki od preanjega preuzimao carstvo Svijeta.
N o , ako ovo dijalektiko Postajanje jeste V r i j e m e , znai da o n o
ima p o e t a k i svretak. O n o , dakle, ima cilj (Ziel) koji vie ne m o e biti
nadmaen.
O t o m e e cilju H e g e l sada govoriti (564. str., 5-12. r . ) :
Cilj (Ziel) je ovoga slijeda [tj. ope Povijesti] objava dubine; a ta objava je
apsolutni Pojam. Ta je objava, prema tome, dijalektiko-ukidanje dubine duha, tj.
njegovo irenje-ili-protenost (Ausdehnung); [drugim rijeima, ova objava je
negatorska-Negativnost apstraktnog-Ja (Ich) koje-postoji-u-samome-sebi; [Negativnost] ko
ja je otuenje-ili-eksteriorizacija ovoga Ja ili njegova supstancija. I [ova objava je, isto
tako,] Vrijeme ovoga apstraktnog-Ja - [Vrijeme koje se sastoji u tome] da se ovo otue
nje-ili-eksteriorizacija otuuje-ili-eksteriorizira u sebi samome, te [postojei] u svome
irenju-ili-protenosti potoji na taj nain jednako u svojoj dubini, [tj. u] osobnom-Ja
(Selbst).
Cilj Povijesti, njezina krajnja granica - to je apsolutni P o j a m , t j .
Z n a n o s t . U ovoj Z n a n o s t i , kae H e g e l , ovjek dijalektiki-ukida
svoju v r e m e n i t u ili p u n k t u a l n u , t j . zaista ljudsku egzistenciju, nasu
prot Prirodi i sam postaje p r o t e n o s t ( A u s d e h n u n g ) ili P r o s t o r . J e r , u
Logik ovjek se ograniava da spozna Svijet ili das Sein, a k a k o je
njegova spoznaja istinita, on se podudara sa Svijetom, t j . sa
Seinom, t j . s vjenim ili ne-vremenitim P r o s t o r o m . Ali, dodaje H e
gel, u Z n a n o s t i i n j o m e ovjek isto t a k o ukida ovu svoju p r o t e n o s t
ili svoju Eksteriorizaciju ( E n t a u s s e r u n g ) i ostaje p u n k t u a l a n ili
425
v r e m e n i t , t j . specifino ljudski: ostaje Selbst, osobno-Ja. Ali, k a k o

e to H e g e l o d m a h rei, on to ostaje s a m o u E r - i n n e r u n g i n j o m , u
Sjeanju i Sjeanjem k o j e shvaa i o b u h v a a njegovu historijsku pro
lost, Sjeanju koje tvori I dio Sistema, t j . P h G u .
N a i m e , evo to k a e H e g e l na zavrnom mjestu (564. str., 1 2 24. r . ) :
Cilj [koji je] apsolutno Znanje [ili Mudrac autor Znanosti], tj Duh koji sebe
zna-ili-spoznaje kao Duh - [cilj] ima za put [koji vodi] do njega pounutravajue-Sjeanje [povijesnih] Duhova, kakvi oni postoje sami o sebi i ispunjavaju organizaciju svo
jega carstva. Njihovo uvanje, s obzirom na stranu njihove slobodne-il-samostalne em
pirijske-egzistencije koja se pojavljuje-ili-ubjavljuje kao sluajna, jeste Povijest [tj.
vulgarna povijesna znanost koja se zadovoljava da pria dogaaje]. A to se tie njihova uvanja s obzirom na stranu njihove pojmovno-shvaene organizacije, - to je
Znanost pojavnog (pojavljujueg se - prev.) (erseheinenden) Znanja [tj. PhGa]. Obo
je [uzeto] zajedno [kroniarska-povijest i PhGa, tj.] pojmovno-shvaena Povijest sai
njava pounutravajue-Sjeanje i kalvariju apsolutnoga Duha, objektivnu-Stvarnost,
istinu [ili objavljenu-Stvarnost] i [subjektivnu-] Izvjesnost njegova prijestolja, bez ko
jega bi on bio osamljen-bivstvo bez-ivota. [A to znai] samo iz aske ovoga Carstva-Duhova
kipti prema njemu pjena njegove beskonanosti.
Znanosti u p r a v o m smislu, t j . Logik ili II dijelu Sistema,
Z n a n o s t i koja objavljuje vjeni Bitak ili stvarnu Vjenost n u n o
p r e t h o d i I d i o , gdje je rije o Postajanju Bitka u V r e m e n u ili k a o
V r e m e n a , t j . o Povijesti. To j e , s j e d n e s t r a n e , historijska Z n a n o s t u
o b i n o m smislu rijei, koja je naivno Sjeanje ovjeanstva; a, s
d r u g e s t r a n e , to je p o j m o v n o ili filozofijsko Shvaanje prolosti, koja
je sauvana u o v o m naivnom Sjeanju i njime, d o k je ovo shvaa
nje P h G a . O d a t l e slijedi d a , p r e m a H e g e l o v o m miljenju, P h G a n e
m o e biti shvaena bez p r e t h o d n o g poznavanja stvarne historije, k a o
to ni historija ne m o e biti uistinu shvaena bez P h G e . I m a o sam,
d a k l e , pravo da t u m a e i P h G u govorim o A t e n i , R i m u , Louisu
X I V . . . i o N a p o l e o n u . T a k o dugo d o k se ne sagledaju historijske
injenice na koje se knjiga odnosi, ne razumije se nita to je u njoj
r e e n o . Ali, P h G a je n e t o drugo od ope povijesti u o b i n o m
smislu rijei. Povijest pria dogaaje. P h G a ih objanjava i ini
shvatljivima objavljujui njihov ljudski smisao i njihovu nunost. To
znai da o n a rekonstruira (deducira) u njegovim ljudski bitnim po
t e z i m a stvarni historijski razvoj ovjeanstva. O n a ih r e k o n s t r u i r a a
priori deducirajui ih iz a n t r o p o g e n e u d n j e (Begierde) koja se
upravlja na drugu u d n j u (pa je t a k o u d n j a za Priznanjem) i koja se
ostvaruje D j e l o m (Tat) koje negira dani-Bitak (Sein). Ali, ponavljam
426
jo j e d n o m , ova konstrukcija a priori m o e biti izvedena t e k nak

nadno. Najprije t r e b a da se stvarna Historija dovri; zatim t r e b a da
o n a b u d e ovjeku ispriana1; i s a m o o n d a m o e Filozof, postajui
M u d r a c , da je shvati rekonstruirajui je a priori u P h G i . A ovo
isto f e n o m e n o l o k o shvaanje Historije p r e t v a r a Filozofa u M u d r a c a ,
jer o n o definitivno u k i d a vrijeme i t a k o omoguuje a d e k v a t n u obja
vu dovrenog i ispunjenog, t j . vjenog i nepromjenljivog B i t k a , koja
se vri u Logik i n j o m e .
Jo j e d n a p r i m j e d b a koja se odnosi na citat Schillera (uzet iz
njegove pjesme Freundschaft) kojim se zavrava P h G a . Ovaj citat
nije doslovan. A izmjene koje je (svjesno ili ne) u n i o H e g e l jesu objaviteljske.
N e u se zaustaviti na t o m da H e g e l k a e Geisterreich umjesto
Seelenreich, p r e m d a je ova ( v e o m a m o d e r n a ) z a m j e n a izvanred
no znaajna. Iznad svega je vano da H e g e l kae Dieses Geister
reich umjesto das ganze Seelenreich. inei t o , on h o e da isljui
Anele s kojima govori Schiller; on hoe da p o d v u e k a k o vjeni i
b e s k o n a n i Bitak, t j . apsolutni D u h (koji je, k o d Schillera, B o g ) ,
proizlazi j e d i n o iz totaliteta ljudske ili historijske egzistencije. Vre
m e n i t a prolost vjenoga-Bitka jeste, dakle, ljudska, i samo ljudska.
A k o se, k o d H e g e l a , eli govoriti o Bogu, ne t r e b a , d a k l e , zabora
viti da je prolost ovoga Boga ovjek: to je ovjek koji je p o s t a o
Bog, a ne Bog koji je p o s t a o ovjek (i koji, u o s t a l o m , o p e t posta
je B o g ) . I trea izmjena Schillerovog teksta koju je u n i o H e g e l ima
isti smisao. Schiller kae: die U n e n d l i c h k e i t . H e g e l pie: seine
U n e n d l i c h k e i t . P h G a , dakle, n e dovrava r a d i k a l n u negaciju svake
transcendencije. Vjeni-beskonani-objavljeni-Bitak, t j . apsolutni D u h ,
jeste b e s k o n a n i ili vjeni bitak istog ovoga B i t k a koji je p o s t o j a o
k a o o p a Povijest. To e rei da je dotina B e s k o n a n o s t beskona
nost ovjeka. A Z n a n o s t koja objavljuje ovaj beskonani-Bitak
jeste, dakle, u d v o s t r u k o m smislu Z n a n o s t o ovjeku: o n a j e , s jed
ne s t r a n e , rezultat Historije, t j . proizvod ovjeka; s d r u g e , p a k ,
s t r a n e , o n a govori o ovjeku: o N J E G O V O M v r e m e n i t o m ili histo
rijskom postajanju (u P h G i ) i o N J E G O V O M vjenom bitku (u Lo
gik), jeste uistinu njegova Z n a n o s t ili njegovo Z n a n j e .
Ali, k a o to sam ve m n o g o p u t a r e k a o , M u d r a c m o e govoriti
o Z n a n o s t i uope k a o o svojoj Z n a n o s t i sam utoliko ukoliko m o e
1
Uostalom, nema stvarne historije bez historijskog sjeanja, tj. bez usmenih ili
pisanih Memoara.
427
govoriti o smrti uope k a o o svojoj smrti. J e r , prelazei na Logik,

M u d r a c potpuno dokida Vrijeme, t j . Historiju, t j . svoju zaista i spe
cifino ljudsku stvarnost, koja je u P h G i s a m o ve j e d n a prola
stvarnost: definitivno n a p u t a svoju stvarnost slobodnog i historij
skog I n d i v i d u u m a , Subjekta suprostavljenog O b j e k t u , ili ovjeka
koji je b i t n o neto-drugo ( A n d e r e s ) od P r i r o d e .
Sam H e g e l to vrlo d o b r o zna. A z n a o je to b a r od 1802. J e r , u
njegovom spisu iz 1802. p o d naslovom G l a u b e n u n d Wissen nalazi
mo mjesto gdje on to j a s n o kae i koje bih htio citirati zavravajui
svoj k o m e n t a r P h G e .
Na t o m mjestu itamo to slijedi (I sv., 303. str.):
Cijela sfera konanosti injenice biti sam neto, neto osjetilno, - sunovrauje
se u istinitu-ili-pravu Vjeru pred miljenjem i zrenjem (Anschauung) Vjenoga, koji
[miljenje i zrenje] ovdje postaju jedno te isto. Sve muice Subjektiviteta sprene su u
ovom prodiruem ognju; a unitena (vernichtet) jeste sama svijest ovoga samo-predanja (Hingebens) i ovoga unitenja (Vernichtens).
H e g e l to zna i kae. Ali o n , isto t a k o , u j e d n o m e od svojih pisa
m a , k a e da je ovo znanje s k u p o platio. G o v o r i o j e d n o m razdoblju
p o t p u n e depresije koju je proivljavao i z m e u 25. i 30. godine svoga
ivota: o Hipohondriji koja je ila bis zur E r l a h m u n g aller Krafte, do malaksalosti sviju njegovih snaga, a koja je proizlazila up r a v o odatle to nije m o g a o prihvatiti n u n o odricanje od Individua
liteta, t j . faktino od ljudskosti, koje zahtijeva ideja apsolutnog Z n a
nja. Ali on j e , na kraju, n a d v l a d a o ovu Hipohondriju. I postajui
M u d r a c ovim posljednjim prihvaanjem smrti, - objavio j e , nekoliko
godina kasnije, I dio Sistema Znanosti p o d naslovom Z n a n o s t F e
n o m e n o l o g i j e D u h a , u kojoj se definitivno p o m i r i o sa svime to jest
i to je bilo obznanjujui da vie n i k a d a n e e biti nita n o v o na zemIji-
DODACI
I
DIJALEKTIKA STVARNOG I FENOMENOLOKA METODA
KOD HEGELA
( P o t p u n i tekst 6. do 9. predavanja u kolskoj godini 1934-1935)
to j e , p r e m a H e g e l u , Dijalektika?
Prvi odgovor na ovo pitanje m o e biti d a n podsjeanjem na
tekst to se nalazi u Enciklopediji, tanije u U v o d u u 1. dio Enciklo
pedije, koji se zove Logik.
U 79 (3. izd.) H e g e l kae ovo (V sv., 104. str., 27-30. r . ) :
Logiko ima, to se tie njegova oblika, tri strane (Seiten): a) apstraktnu stranu
ili onu koja-je-pristupana-razumu (verstandige); b) dijalektiku ili negativno umnu
(vernunftige) stranu; c) spekulativnu ili pozitivno umnu stranu.
Ovaj d o b r o poznati tekst podlijee d v o s t r u k o m n e s p o r a z u m u .
Moglo bi se, s j e d n e s t r a n e , smatrati da se Dijalektika svodi na dru
gu s t r a n u Logike i da m o e biti odvojena od druge dvije. Ali, u
objanjavajuoj n a p o m e n i H e g e l podvlai da su tri strane u stvari
neodoljive. I n a e se, p a k , zna da istovremena nazonost triju nave
d e n i h strana daje Logici njezin dijalektiki k a r a k t e r u irem smi
slu. Ali, valja ve od sada drati na u m u da je Logika dijalektika
(u irem smislu) s a m o zato to ukljuuje negativnu ih negatorsku s t r a n u , koja je n a z v a n a dijalektikom u u e m smislu. Dija
lektika logika ipak n u n o sadrava tri d o p u n s k e i neodoljive stra
n e : apstraktnu stranu (objavljenu R a z u m o m , d e r V e r s t a n d ) , ne
gativnu, u p r a v o m smislu dijalektiku s t r a n u , i pozitivnu stranu
(posljednje dvije strane objavljene su U m o m , die V e r n u n f t ) .
M o g l o bi se, s druge s t r a n e , pretpostaviti da je dijalektika vlasti
tost logikog miljenja; ili, drugim rijeima, da se tu radi o j e d n o j
filozofijskoj metodi, o p o s t u p k u istraivanja ili izlaganja. No faktino
432
ne stoji nita od toga. Jer H e g e l o v a Logik nije logika u o b i n o m

smislu rijei, ni gnoseologija, ve ontologija ili Z n a n o s t o Bitku uze
t o m k a o B i t a k . Logiko (das Logische) iz citiranog teksta ne znai
logiko miljenje p r o m a t r a n o u n j e m u s a m o m e , n e g o (ispravno) o b
javljen Bitak (Sein) u govoru i g o v o r o m (Logos). Tri strane o koji
ma je rije jesu, d a k l e , prije svega, strane s a m o g a Bitka: to su on
toloke kategorije, a ne logike ili gnoseoloke; i to sigurno nisu
obine vjetine metode istraivanja ili izlaganja. H e g e l se, u o s t a l o m ,
brine da to podvue u n a p o m e n i koja slijedi iza citiranog t e k s t a .
On tu kae ovo (V sv., 104. str., 31-33. r . ) :
Ove tri strane ne sainjavaju tri dijela Logike, nego su konstitutivni-elementi
(Momente) svakog logikog-stvarnog- bivstva (Logisch-Reellen), tj. svakog pojma ili
uope svega to-je-istinito (jedes Wahren).
Sve-to-je-istinito (dosl.: svako istinito), istinito-bivstvo, Istinito,
das W a h r e , - to je stvarno bivstvo (entitet) ili sam Bitak, ukoliko je
ispravno objavljen suvislim g o v o r o m koji i m a j e d a n smisao ( L o g o s ) .
A to H e g e l naziva, t a k o e r , Begriff, p o j a m ; t e r m i n koji k o d njega
ne znai (osim a k o ne k a e , k a k o to ini u m l a d e n a k i m spisima i
k a d t o jo u P h G i : n u r Begriff) apstraktnu p r e d o d b u , odrijeenu
od stvarnoga entiteta na koji se odnosi, ve pojmovno-shvaenu
stvarnost. Istinito i P o j a m su, k a k o to k a e s a m H e g e l , ein LogischReelles, neto logiko i stvarno u isto vrijeme, ostvareni p o j a m i
shvaena stvarnost. N o , logiko miljenje koje se s m a t r a istinitim,
p o j a m koji se s m a t r a adekvatnim s a m o objavljuje ili opisuje B i t a k
kakav on jest ili k a k o on postoji nita mu ne dodajui, nita ne izo
stavljajui, ni u e m u ga ne preinaujui. S t r u k t u r a miljenja j e , da
kle, o d r e e n a s t r u k t u r o m B i t k a koji o n o objavljuje. A k o , d a k l e ,
logiko miljenje i m a tri s t r a n e , a k o je o n o , drugim rijeima, dija
lektiko (u irem smislu), o n o je to j e d i n o z a t o to je sam Bitak dijalektian (u irem smislu) j e r sadrava j e d a n negativan ili negatorski
(u u e m u strogom smislu rijei dijalektiki) konstitutivni-elem e n t ili aspekt ( s t r a n u ) . Miljenje je dijalektiko s a m o ukoliko
ispravno objavljuje dijalektiku B i t k a koji jest i Stvarnoga koje posto
ji.
Trojstvenu ili dijalektiku strukturu n e m a , zacijelo, isti i j e d n o
stavni Bitak (Sein), ve Logiko-Stvarno, P o j a m ili Istinito, t j . Bitak
objavljen G o v o r o m ili Miljenjem. Mogli b i s m o , d a k l e , biti p o n u k a
ni da k a e m o k a k o je Bitak dijalektian s a m o ukoliko je objavljen
Miljenjem, da Miljenje daje Bitku dijalektiki k a r a k t e r . Ali, ova
DIJALEKTIKA STVARNOG I FENOMENOLOKA M E T O D A
433
formula bila bi neispravna, ili bi, u najmanju r u k u , doputala nespo

r a z u m . J e r za H e g e l a je istina o n o to je gotovo p r o t i v n o : Bitak m o
e biti objavljen Miljenjem, ima Miljenja u Bitku i o Bitku s a m o
z a t o to je Bitak dijalektian; to znai - zato to Bitak sadrava je
d a n negativan ili negatorski konstitutivni-element. Stvarna dijalekti
ka postojeeg Bitka jeste, izmeu ostalog, objava Stvarnog i Bitka
p u t e m G o v o r a ili Misli. A oni sami su dijalektiki j e d i n o z a t o to, i
u k o l i k o , objavljuju ili opisuju dijalektiku Bitka i Stvarnog.
Bilo k a k o bilo, filozofijsko ili znanstveno miljenje u hegeli
j a n s k o m smislu rijei, t j . strogo istinito miljenje, ima za cilj da smi
slom suvisloga govora (Logos) objavi Bitak (Sein) kakav on jest i ka
kav postoji u totalitetu svoje objektivne-Stvarnosti (Wirklichkeit) 1 .
Filozofijska ili znanstvena M E T O D A m o r a , d a k l e , zajamiti adekvaciju Miljenja i Bitka, j e r se Miljenje m o r a prilagoditi Bitku i
S t v a r n o m , a da ih nu u e m u ne preinai. To znai da je stav filozofa
ili uenjaka (= M u d r a c a ) p r e m a bitku i Stvarnom onaj iste kon
templacije ( p r o m a t r a n j a ) , te da se filozofska ili znanstvena djelat
nost reducira na isto i j e d n o s t a v n o opisivanje Stvarnog i B i t k a . H e
gelijanska metoda nije, d a k l e , n i k a k o dijalektika: o n a je isto
k o n t e m p l a t i v n a i deskriptivna, n a i m e , fenomenoloka u husserlijans k o m smislu rijei. U P r e d g o v o r u i u U v o d u P h G e Hegel d u g o inzistira na pasivnom, k o n t e m p l a t i v n o m i deskriptivnom k a r a k t e r u
znanstvene m e t o d e . On podvlai da postoji dijalektika znanstve
nog miljenja s a m o z a t o to postoji dijalektika Bitka to ga ovo mi
ljenje objavljuje. K a d a je objaviteljski opis taan, m o e se rei da
ordo et connexio idearum idem est ac ordo et connexio rerum; n a i m e ,
r e d i povezanost stvarnog jesu, p r e m a H e g e l u , dijalektiki.
E v o ta Hegel k a e , na primjer, u P r e d g o v o r u P h G i (45. str., 720. r ) :
Ali, znanstveno spoznavanje (Erkennen) zahtijeva, naprotiv, da se predamo
(ubergeben) ivotu stvarobitkujueg-predmeta (Gegenstandes), ili, to je isto, da ima
mo pred sobom i da rijeju-izrazimo (auszusprechen) unutranju-ili-prisnu nunost
ovog predmeta. Zadubljujui se (sich vertiefend) tako u svoj stvarobitkujui-predmet,
ovo spoznavanje zaboravlja onaj pregled (Ubersicht) [za koji se smatra da se on moe
dobiti izvana] koji je [u stvari] samo refleksija znanja (VVissen) iz sadraja u sebe sa
mo. Ali, udubljeno (versenkt) u materiju i dalje idui (fortgehend) [dijalektikim] kre
tanjem ove posljednje, znanstveno spoznavanje vraa se u sebe samo; ali [ono to ini]
1
Stvaran objavljeni totalitet Bitka je ne samo Bitak (Sein) nego i objava bitka ili
Miljenje (Denken); a ovaj objavljeni totalitet jeste Duh (Geist). Dijalektian i trojstven je der Geist, a ne das Sein: Bitak je samo prvi konstitutivni-element (Moment)
Duha.
434
ne prije negoli ispunjenje-ili-izvrenje (Erfullung) ili sadraj miljenja sam u sebi so

bom ne ovlada, ne prije negoli se ne pojednostavni do posebne-odreenosti (Bestimmtheit), negoli samoga sebe ne snizi (herabsetzt) na [samo] jednu stranu empirijske-egzistencije [budui da je druga strana miljenje] i negoli ne pree (ubergeht) u svoju viu
(hohere) istinu [ili objavljenu stvarnost]. Time se samo jednostavna-ili-nepodijeljena
Cjelina (Ganze) koja ima pregled nad samom sobom (sich ubersehende) pomalja iz
bogatstva [razlinog] u kojemu kao da je njezina refleksija bila izgubljena.
Z n a n s t v e n o spoznavanje sasvim se p r e d a j e ili posveuje, bez
p r e d r a s u d e ili primisli, ivotu i dijalektikom-kretanju Stvarnog.
Na taj nain ovo doista istinito spoznavanje n e m a nieg zajednikog
s Refleksijom pseudofilozofije (tj. prethegelijanske filozofije) i
(nevvtonovske) p s e u d o z n a n o s t i , k o j a reflektira na S t v a r n o postavlja
jui se izvan njega, a da ne m o e p r a v o rei k a m o ; s Refleksijom
koja p r e t e n d i r a na to da d a d e pregled Stvarnog iz t o b o e samo
stalnog i od O b j e k t a spoznaje nezavisnog spoznavajueg Subjekta,
koji je, p r e m a H e g e l u , s a m o j e d n a u m j e t n o izolirana strana spozna
tog ili objavljenog Stvarnog.
Na kraju se, d o d u e , znanstveno spoznavanje vraa s a m o m e
sebi i sebe s a m o m e sebi objavljuje: njegov posljednji cilj je da s a m o
sebe opie u svojoj prirodi, u svome p o s t a n k u i u svome razvoju.
O n o je, k a o obina filozofska spoznaja, j e d n a samospoznaja. Ali, to
je p o t p u n a i a d e k v a t n a , t j . u strogom smislu rijei istinita samospo
znaja. A o n a je istinita upravo z a t o to u svome vraanju samoj sebi
s a m o pasivno slijedi dijalektiko k r e t a n j e svoga sadraja, koji je
stvarobitkujui-predmet, t j . Stvarno i Bitak. S a m o ovo Stvarno or
ganizira se i konkretizira t a k o da postoje o d r e e n a vrsta koja m o
e biti objavljena opim p o j m o m ; g o v o r n o m s p o z n a j o m objavljuje
se s a m o Stvarno i o n o time postaje spoznati objekt koji ima za nu
nu d o p u n u spoznavajui subjekt, t a k o da se empirijska-egzistencija
podvaja u bia koja govore i u bia o kojima se govori. Jer, stvarni
Bitak koji postoji k a o Priroda proizvodi ovjeka koji objavljuje ovu
P r i r o d u (i samoga sebe) o njoj govorei. Stvarni b i t a k prelazi t a k o u
istinu ili u rijeju-objavljenu-stvarnost i postaje sve via istina
ukoliko njegova diskurzivna ( u m n i m govorom iskazana - prev.) ob
java postaje adekvatnija i potpunija.
Slijedei ovo dijalektiko-kretanje Stvarnog, Spoznaja prisu
stvuje svojemu vlastitom r o e n j u i p r o m a t r a svoj vlastiti razvoj, d o
lazei t a k o k o n a n o do svoje granice, koja je a d e k v a t n o i p o t p u n o
shvaanje samoga sebe, t j . p o s t e p e n a objava Stvarnog i Bitka p u t e m
G o v o r a , - B i t k a i Stvarnog koji u svome dijalektikom-kretanju i
njime proizvode G o v o r to ih objavljuje. I t a k o se, na kraju, uspo-
435
stavlja potpuna objava stvarnog Bitka ili p o t p u n o objavljeni Totalitet

(nepodijeljena Cjelina): suvisla cjelokupnost Bitka ostvarenog u
s t v a r n o m U n i v e r z u m u , koji je p o t p u n o i savreno opisan u pregle
du to ga daje j e d n a i j e d i n a Znanost ili M u d r a e v Sistem, ko
n a n o se pomalja iz B i t k a koji je isprva bio s a m o prirodni Svijet sa
injen od odvojenih i disparatnih bivstava ( e n t i t e t a ) , s a m o j e d n o
n e s k l a d n o bogatstvo u k o j e m u nije bilo ni refleksije, ni diskurziv
nog spoznavanja, ni svijesti koja govori o sebi.
U z e t i z a s e b n o , Subjekt i O b j e k t su apstrakcije to nemaju ob
jektivne-stvarnosti (Wirkichkeit) ni empirijske-egzistencije (Da
sein). O n o to postoji uistinu (u stvarnosti) - postoji o n d a k a d se ra
di o Stvamosti-o-kojoj-se-govori; a budui da faktino govorimo o
stvarnosti, za nas se m o e raditi j e d i n o o Stvarnosti-o-kojoj-se-govori; o n o to postoji u stvarnosti jeste, velim, Subjekt-koji-spoznaje-objekt, ili, to je isto, Objekt-spoznat-po-subjektu. Ova Stvarnost ko
ja je p o d v o j e n a , a ipak u sebi j e d n a jer je bez razlike stvarna, uzeta
u svojoj cjelini ili k a o Totalitet zove se k o d H e g e l a D u h (Geist) ili
(u Logik) absolute I d e e . Hegel kae, t a k o e r : absoluter Begriff,
apsolutni P o j a m . Ali, izraz Begriff m o e se, isto t a k o , upotrijebiti
za j e d a n fragment t o t a l n o g objavljenog-Bitka, za j e d a n konstitutivnie l e m e n t ( M o m e n t ) D u h a ili Ideje (jer ova u t o m sluaju m o e da da
se definira k a o p o v e z a n a i sabrana cjelina sviju P o j m o v a , t j . sviju
p o s e b n i h ideja). U z e t u ovom smislu, Begriff znai p o s e b a n stvarni
entitet ili j e d n u stvarnu stranu bitka, koji su objavljeni smislom jed
ne rijei, t j . j e d n i m opim p o j m o m ; ili, to je isto, Begriff i m a je
d a n smisao (ideju) koji postoji-empirijski ne s a m o u obliku po
miljene, izgovorene ili napisane rijei n e g o i k a o j e d n a stvar. A k o
(openita ili apsolutna) Ideja jeste Istina ili govorom-objavljena-Stvarnost j e d n o g i jedinog totaliteta o n o g a to postoji, o n d a je
(posebni) P o j a m Istina j e d n o g p o s e b n o g stvarnog e n t i t e t a uzetog
zasebno, ali shvaenog k a o sastavni-element Totaliteta. Ili, jo, P o
j a m je istinito-ili-pravo-bivstvo (das W a h r e ) , t j . smislom j e d n e rije
i imenovano ili objavljeno stvarno bivstvo, jer ga ovaj smisao stav
lja u o d n o s p r e m a svim drugim stvarnim bivstvima i t a k o ga u k l a p a u
Sistem cjelovitog Stvarnog koje je objavljeno kroz cjelinu znan
stvenog Govora. Ili, n a p o k o n Pojam je bitna-stvarnost ili bit
(sutina) (Wesen) j e d n o g k o n k r e t n o g bivstva, tj. u p r a v o stvarnost
koja u ovom posljednjem odgovara smislu rijei koja ga oznauje ili
objavljuje.
Svaki P o j a m j e , d a k l e , k a o i D u h ili Ideja, u j e d n o dvostruk
(dvojak, podvojen) i j e d a n , isto t a k o subjektivan k a o i objekti28*
436
van, stvarno miljenje o stvarnom bivstvu i stvarno miljeno stvarno

bivstvo. Stvarna strana P o j m a zove se: stvarobitkujui-predmet
( G e g e n s t a n d ) , dani-Bitak (Sein), bivstvo-koje-postoji-kao-daniBitak (Seiendes), Osebinost (Ansich) itd. Misaona strana zove
se: znanje (Wissen), spoznavanje ( E r k e n n e n ) , spoznaja (Erk e n n t n i s ) , miljenje ( D e n k e n ) itd.; i k a d t o : pojam (Begriff) u
o b i n o m smislu (kad H e g e l kae: n u r Begriff). Ali, ove dvije strane
su neodvojive i u z a j a m n o se dopunjuju, pa je m a l o vano da se zna
koja od njih dviju m o r a da se zove Wissen ili Begriff (u o b i n o m
smislu), a koja - G e g e n s t a n d . V a n o je da - u Istini - postoji savre
no slaganje Begriff-a i Gegenstand-a i da je u njoj Z n a n j e isto pa
sivno izjednaivanje (adekvacija) s bitnom-Stvarnou. I zato pravi
U e n j a k ili M u d r a c m o r a svoju egzistenciju reducirati na isto pro
matranje (reines Z u s e h e n ) Stvarnog i B i t k a i njihova dijalektikogkretanja. On gleda sve to jest i rijeima opisuje sve to vidi: o n ,
dakle, ne treba nita da ini jer on nita ne mijenja, nita ne dodaje
i nita ne oduzima.
T o , bar, kae H e g e l u U v o d u u P h G u (str. 7 1 , r. 28-72, r. 11):
Ako znanje (Wissen) nazovemo pojmom, a bitnu-stvarnost (Wesen) ili istinitoili-pravo-bivstvo (Wahre) - bivstvom-koje-postojikao-dani-bitak (Seiende) ili stvarobitkujuim-predmetom (Gegenstand), onda se ispitivanje (Prufung) sastoji u tome da
se razmotri (zazusehen) da li pojam odgovara stvarobitkujuem-predmetu. Ali, ako mi
bitnu-stvarnost ili Osebinost (Ansich) stvarobitkujueg-predmeta nazivamo pojmom i
ako, naprotiv, pod stvarobitkujuim-predmetom razumijevamo stvarobitkujui-predmet
[uzet] kao stvarobitkujui-predmet, naime, kako je on za neto drugo [tj. za spoznavajui Subjekt], onda se ispitivanje sastoji u tome da razmotrimo da li stvarobitkujuipredmet odgovara svojemu pojmu. Dobro vidimo da oboje [oba naina izraavanja]
znai isto. Ali je bitno da se kod cijelog istraivanja (Untersuchung) pazi [u duhu] na
to da ova oba konstitutivna-elementa (Momente) [naime], pojam i stvarobitkujuipredmet, Bitak-za-drugo i Bitak-o-sebi-samome padaju u samo znanje koje istraujemo
i da nam, prema tome, nije potrebno da donesemo mjerila (Masstabe) i da kod istrai
vanja promjenjujemo svoje [vlastite] ideje (Einfall) i misli (Gedanken). Time to ove
posljednje izostavljamo postizavamo [mogunost] da razmotrimo stvar kakva je o sebi
i za sebe.
No neki dodatak (Zutat) [koji dolazi] od nas postaje suvian ne samo s te strane
(nach dieser Seite) to su pojam i predmet, mjerilo i ono to treba ispitati nazoni
(vorhanden) u samoj Svijesti (Bevvusstsein) [koju mi kao filozofi istraujemo u PhGi],
nego se, takoer, oslobaamo truda da oboje usporeujemo i da u pravom smislu ispi
tujemo, tako da nam - budui da Svijest [koju istraujemo] sebe samu ispituje - i s te
strane preostaje samo isto promatranje (Zusehen).
U k r a t k o , metoda hegelijanskog M u d r a c a sastoji se u t o m e da

n e m a m e t o d e ili naina miljenja koji su vlastiti njegovoj Z n a n o s t i .
N a i v a n ovjek, obini uenjak, prethegelijanski filozof, svaki od njih
437
se na svoj nain suprotstavlja S t v a r n o m e , pa ga deformira suprot

stavljajui mu sebi svojstvena sredstva djelovanja i m e t o d e miljenja.
M u d r a c j e , naprotiv, p o t p u n o i definitivno p o m i r e n s onim to jest:
on se p o t p u n o pouzdaje u Bitak i sasvim se otvara S t v a r n o m e ne
pruajui mu o t p o r . Njegova je uloga o n a savreno ravnog i beskraj
no p r o s t r a n o g zrcala: on se ne odraava sa Stvarnom; Stvarno se
odraava na njemu, reflektira se u njegovoj svijesti i objavljuje se u
svojoj vlastitoj strukturi p u t e m M u d r a e v a govora koji ga opisuje,
da ga ne deformira.
A k o se h o e , hegelijanska m e t o d a je isto empirijska ili po
zitivistika: H e g e l gleda Stvarno i opisuje o n o to vidi, sve to vidi i
nita drugo nego o n o to vidi. O n , drugim rijeima, iskustveno
provjerava (Erfahrung) dijalektiki Bitak i dijalektiko Stvarno i ta
ko prevodi njihovo kretanje u svoj govor koji ih opisuje.
A to k a e Hegel u U v o d u u P h G u (73. str., 3-7. r.)
Ovo dijalektiko kretanje koje Svijest vri (ausiibt) na (an) samoj sebi, kako na
svojemu znanju tako na svome stvarobitkujuem-predmetu, ukoliko iz ovog kretanja
proizlazi (entspringt) novi [i] istiniti stvarobitkujui-predmet za Svijest, zapravo je ono
to se zove iskustvo (Erfahrung).
D o d u e , ovo iskustvo je zapravo neto sasvim drugo od isku

stva vulgarne znanosti. O v o posljednje ostvaruje Subjekt koji se to
b o e nezavisan od O b j e k t a i s m a t r a se da o n o otkriva O b j e k t koji
postoji nezavisno od Subjekta. N o , u stvari, iskustvo stie ovjek ko
ji ivi usred P r i r o d e i uz nju je nerazrjeivo vezan, ali koji j e , isto
t a k o , njoj suprotstavljen i hoe da je p r e o b r a z i : znanost se r a d a iz
elje da se Svijet izmijeni p r e m a ovjeku, njezina posljednja svrha
je t e h n i k a primjena. Z a t o znanstvena spoznaja nije n i k a d a sasvim
pasivna ni isto k o n t e m p l a t i v n a i deskriptivna. Z n a n s t v e n o iskustvo
p o r e m e u j e O b j e k t usljed aktivne intervencije Subjekta, koji primje
njuje na O b j e k t sebi svojstvenu m e t o d u istraivanja, a kojoj ne od
govara nita u s a m o m O b j e k t u . O n o to o n a otkriva nije, d a k l e , ni
O b j e k t uzet nezavisno od Subjekta ni Subjekt uzet nezavisno od
O b j e k t a , ve j e d i n o rezultat uzajamnog djelovanja obaju, ili, a k o se
h o e , s a m o ovo u z a j a m n o djelovanje. M e u t i m , znanstveno iskustvo
i znanstveno spoznavanje imaju u vidu O b j e k t nezavisan od Subjekta
i od njega izoliran. Ne n a l a z e , dakle, o n o to trae, ne daju o n o to
obeavaju, jer ispravno ne otkrivaju ( n e objavljuju) niti ispravno
opisuju o n o to je za njih Stvarno. S j e d n o g opeg gledita, Istina (=
objavljena Stvarnost) jeste slaganje miljenja ili deskriptivne spozna-
438
je s k o n k r e t n i m stvarnim. N o , obina znanost s m a t r a da je bitak ne

zavisan od miljenja koje ga opisuje. Ali, u stvari, o n a n i k a d ne po
gaa ovo samostalno stvarno, o n u K a n t - N e w t o n o v u stvar o sebi,
j e r ih n e p r e s t a n o r e m e t i . D a k l e , z n a n s t v e n o miljenje ne postizava
svoju istinu, n e m a znanstvene istine u p r a v o m i strogom smislu rijei.
T a k o j e znanstveno iskustvo samo j e d n o pseudoiskustvo. T o p a k n e
m o e biti drukije j e r vulgarna ( z n a m o da je to atribut koji H e g e l
daje p o i m e n c e N e w t o n o v o j fizici - prev.) znanost faktino m o r a da
govori ne o k o n k r e t n o m stvarnom, n e g o o j e d n o j apstrakciji. Ukoli
ko uenjak misli ih spoznaje svoj p r e d m e t , utoliko je o n o to stvarno
i k o n k r e t n o postoji cjelina O b j e k t a spoznatog po Subjektu ili Su
bjekt koji spoznaje O b j e k t . Izolirani O b j e k t s a m o je apstrakcija i za
to on n e m a fiksne i stabilne opstojnosti ( B e s t e h e n ) , pa se vjeno de
formira i p o r e m e u j e . Ne m o e , d a k l e , da slui k a o o s n o v a Istini,
koja j e , po definiciji, openito i vjeno valjana. Isto vai i za pred
met vulgarne psihologije, vulgarne gnoseologije i vulgarne filozofi
j e , koji j e o d O b j e k t a u m j e t n o izoliran Subjekt, t j . j e d n a apstrakcija
vie 1 .
1
Ovo tumaenje znanosti, na kojem je Hegel mnogo insistirao, doputa sada sa
ma znanost. Ono je u kvantnoj fizici matematski izraeno Heisenbergovim relacijama
neodreenosti (neizvjesnost). Ove relacije pokazuju, s jedne strane, da fizikalno isku
stvo nije nikad savreno, jer ono nikada ne moe postii opis fizikalnog stvarnog
koji je ujedno potpun i adekvatan (taan). Odatle, s druge strane, proistie glasoviti
prinip komplementarnih pojmova, koji je formulirao Bohr: onih vala i korpuskule,
na primjer. To znai da fizikalni (verbalni) opis Stvarnog nuno implicirt kontradikci
je: fizikalno stvarno je istovremeno val koji ispunjava itav prostor i korpuskula ko
ja je lokalizirana u jednoj taki itd. Dakle, ak po priznanju Fizike, ova ne moe ni
kada doi do Istine u strogom smislu rijei. - Fizika faktino ne istrauje i ne opisuje
konkretno Stvarno, nego samo jedan umjetno izolirani aspekt Stvarnog, tj. jednu aps
trakciju. Naime, aspekt Stvarnog koji je dat fizikalnom Subjektu, budui da je taj
Subjekt ovjek koji je reduciran na svoje oko (uostalom idealizirano), znai jo jednu
apstrakciju. Fizika opisuje stvarno ukoliko je ono dano ovome Subjektu ne opisujui
sam ovaj Subjekt. Ona je, meutim, prinuena da vodi rauna o aktu koji daje
Stvarno ovome Subjektu, a koji je akt gledanja (to pretpostavlja prisutnost svjetla, u
irem smislu). No ovaj apstraktan opis ne vri se putem rijei koje imaju jedan smisao
(Logos), nego pomou algoritama: ako konkretan ovjek govori o Stvarnom, apstrak
tni Subjekt slui se matematikim jezikom. Na planu algoritma nema ni neizvjesno
sti ni kontradikcije. Ali, isto tako, nema ni Istine u pravom smislu, jer nema pravog
Govora (Logos) koji objavljuje Stvarno. Pa, im elimo prei od algoritma na fizikalni
Govor, unosimo kontradikcije i element neizvjesnosti. Dakle, na podruju Fizike (i
znanosti uope) nema Istine. Jedino filozofskiji Govor kadar je da doe do nje, jer on
jedini moe da se odnosi na konkretno Stvarno, tj. na totalite stvarnosti Bitka. Razne
znanosti uvijek moraju govoriti o apstrakcijama: s jedne strane, zato to Stvarno ne
stavljaju u odnos prema ivom ovjeku, nego prema jednom, vie ili manje, pojedno
stavljenom, odnosno apstraktnom spoznavajuem Subjektu; s druge strane, zato to
u svojim opisima zanemaruju bilo (apstraktni) Subjekt koji odgovara (apstraktnom)
439
Za hegelijansko iskustvo stvar stoji posve drukije: o n o objav

ljuje konkretnu Stvarnost, i o n o je objavljuje t a k o da je ne preinauje niti remeti. Stoga, k a d rijeima opisujemo ovo iskustvo, o n o
predstavlja Istinu u s t v a r n o m smislu rijei. I zato o n o n e m a n e k u
specifinu metodu koja ga karakterizira k a o iskustvo, miljenje ili
verbalni opis, a da ova nije u j e d n o objektivna struktura k o n k r e t
nog Stvarnog koje o n a objavljuje opisujui ga.
Konkretno Stvarno (o k o j e m u govorimo) u j e d n o je Stvarno-objavljeno-govorom i Govor-koji-objavljuje-jedno-stvarno. A hegeli
j a n s k o iskustvo ne o d n o s i se ni na Stvarno ni na G o v o r , uzete zaseb
n o , ve n a njihovo nerazrjeivo jedinstvo. Budui, p a k , d a j e o n o
samo objaviteljski G o v o r , o n o samo je j e d n a strana k o n k r e t n o g
Stvarnog koje o n o opisuje. O n o , dakle, ne unosi u nj nita izvana, a
miljenje ili govor koji se iz njega raaju nisu n e k a refleksija na
S t v a r n o : sama Stvarno odraava se ili se reflektira u govoru, ili k a o
miljenje. Miljenje i govor hegelijanskog uenjaka ili M u d r a c a jesu
dijalektiki j e d i n o zato to oni vjerno odraavaju dijalektiko kreta
nje Stvarnog k o j e m u oni pripadaju, i o k o j e m u stjeu a d e k v a t n o
iskustvo predajui mu se bez ikakve p r e d r a s u d n e metode. H e g e l o v a metoda nije, dakle, nipoto dijalektika, a dijalektika
je u njega neto sasvim d r u g o od j e d n e m e t o d e miljenja ili izlaga
nja. I m o e se ak rei da je H e g e l bio prvi koji je napustio Dijalek
tiku k a o filozofijsku metodu. On j e , b a r , prvi koji je to uinio hoti
m i n o i s p u n i m p o z n a v a n j e m razloga.
Dijalektiku m e t o d u su prvi put svjesno i sistematski iskoristili
Sokrat-Platon. Ali, o n a j e , u stvari, stara koliko i sama filozofija.
Jer, dijalektika m e t o d a nije nita drugo n e g o m e t o d a razgovora (di
j a l o g a ) , t j . raspravljanja (diskusije).
ini se da sve p o k a z u j e da je Z n a n o s t r o e n a k a o Mit. Mit je
teorija, t j . diskurzivna objava stvarnog. S m a t r a se, d o d u e , da se on
slae s d a n i m stvarnim. Ali, on faktino uvijek nadilazi njegove da
tosti, a p r e k o njih, dostaje mu da je suvisao, t j . bez unutranjih p r o tivrjeja, pa da izgleda k a o istina. Stadij M i t a je stadij m o n o l o g a . U
o v o m stadiju ovjek nita ne dokazuje, ni o emu ne raspravlja jer
jo nije suoen sa s u p r o t n i m ili, n a p r o s t o , razlinim mnijenjom. I
u p r a v o zato ima istinitog, ili lanog mita ili mnijenja ( d o x a ) , ali
jo n e m a znanosti ili istine u p r a v o m smislu.
ovjek koji ima n e k o miljenje (mnijenje, n a z o r ) , ili koji je
stvorio j e d a n mit sukobljuje se zatim, sluajno, s drukijim m i t o m ili
Objektu to ga one opisuju, bilo (apstraktni) Objekt koji je dan (apstraktnom) Subjektu
to ga one prouavaju. I zato one imaju svoje vlastite metode miljenja i djelovanja.
440
sa s u p r o t n i m miljenjem. Ovaj ovjek p o k u a t e najprije, da ga se

oslobodi: bilo na taj nain da sebi, n e k o m u n u t r a n j o m ili vanjskom
cenzurom, tako rekavi zaepi ui; bilo ukidajui (u nedijalektik o m smislu rijei) protivni mit ili miljenje u s m r e n j e m ili izgonom
njihovih iritelja, na primjer; bilo p r i n u d n i m m j e r a m a koje e druge
prisiliti da kau isto to i on (sve da to i ne misle).
Ali, m o e se dogoditi (a mi z n a m o da se sluaj doista j e d n o g
d a n a negdje zbio) da ovjek p o n e raspravljati sa svojim protivni
k o m . On se moe slobodnim inom odluiti na to da ga nastoji uvje
riti pobijajui ga i dokazujui mu svoje stanovite. U tu svrhu
on govori s p r o t i v n i k o m , u p u t a se s njim u razgovor: slui se dija
lektikom metodom. Postajui dijalektiar, ovjek mita ili mnijenja
postaje uenjak ili filozof.
Sve to postalo je svjesnim kod P l a t o n a (a vjerovatno ve i k o d
S o k r a t a ) . A k o P l a t o n govori na S o k r a t o v a usta da ga s a m o ljudi u
gradu, a ne stabla, m o g u n e e m u nauiti, znai da je on shvatio da
se od (istinitog ili lanog) mita i mnijenja dolazi do znanosti i istine
samo p r e k o razgovora ili dijalektike. U k r a t k o , p r e m a Sokratu-Plat o n u , iz sudara razlinih i protivnih miljenja (mnijenja) izbija, na
kraju, iskra j e d n e i j e d i n e istine. Teza se suprotstavlja antitezi,
koju o n a , uostalom, u o p e izaziva. O n e se sukobljuju, u z a j a m n o se
ispravljaju, t j . j e d n a drugu rue, ali se, t a k o e r , kombiniraju i prozvode, na kraju izlaganja, j e d n u sintetiku istinu. Ali ova je jo
samo j e d n o mnijenje izmeu mnogih drugih. O n a je n o v a teza koja
e nai ili izazvati novu antitezu da bi se s n j o m spojila negirajui j e ,
t j . mijenjajui je u novoj sintezi, gdje e o n a sama biti drukije ne
goli je bila na p o e t k u . I t a k o r e d o m , sve d o k se ne d o e do sinte
ze koja vie nee biti teza nekog raspravljanja ili teza o kojoj se
m o e raspravljati: do istine o kojoj se ne m o e raspravljati, koja
vie nee biti obino mnijenje, ili jedno od moguih mnijenja; ili,
govorei objektivno, do j e d n o g a J e d n o g koje nije u opreci p r e m a
D r u g o m j e r je o n o Sve, - Ideja ideja ili D o b r o .
U filozofiji ili znanosti to se raaju iz raspravljanja, t j . u dija
lektikoj (ili sintetikoj) istini koja ostvaruje D o b r o u ovjeku, rije
ima objavljujui Jedno-Sve, p o s r e d n e teze, antiteze i sinteze su aufgehoben, k a k o e kasnije rei H e g e l . O n e su u njoj ukinute u tro
s t r u k o m smislu n j e m a k e rijei Aufheben, t j . dijalektiki u k i n u t e .
O n e su tu, s j e d n e s t r a n e , ukinute ili p o n i t e n e u o n o m e to je u
njima f r a g m e n t a r n o , relativno; djelomino ili p r i s t r a n o , t j . u o n o m e
to ih ini lanima, k a d se j e d n a od njih uzima ne za jedno mnijenje,
nego k a o istina uope. O n e su, t a k o e r , s druge s t r a n e , odrane ili
441
sauvane (ouvane) u o n o m e to je u njima bitno ili o p e n i t o , tj. u

o n o m e to u svakoj od njih objavljuje j e d a n od mnogih a s p e k a t a
cjelokupne i j e d n e stvarnosti. O n e su, n a p o k o n , sublimirane, t j . uz
dignute (podignute) na vii nivo spoznaje i stvarnosti, dakle, i istine;
j e r upotpunjujui j e d n a drugu, teza i antiteza se oslobaaju svojega
jednostavnog i ogranienog, n a i m e , subjektivnog k a r a k t e r a , te k a o
sinteza objavljuju j e d a n obuhvatniji, p a , dakle, i shvatljiviji aspekt
objektivnog stvarnog.
Ali, m a d a dijalektika na kraju postizava slaganje diskurzivnog
miljenja sa Stvarnou i B i t k o m , njoj u ovim posljednjima nita ne
odgovara. Dijalektiko kretanje je kretanje ljudskog miljenja i go
vora, ali sam stvarnost o kojoj se misli i govori n e m a nieg dijalek
tikog. Dijalektika je samo metoda filozofijskog istraivanja i izlaga
nja. A vidimo, n e k a b u d e r e e n o uz p u t , da je m e t o d a dijalektika
samo zato to ukljuuje negativni ili negatorski e l e m e n t : n a i m e , anti
tezu koja se suprotstavlja tezi u j e d n o j borbi rijeima i koja zahtijeva
napor dokazivanja, koji j e , osim toga, o m e t a n pobijanjem. Istine u
p r a v o m smislu, t j . z n a n s t v e n e ili filozofijske, n a i m e , dijalektike ili
sintetike, ima samo ondje gdje je bilo raspravljanja i razgovora, tj.
antiteza koja negira tezu.
K o d P l a t o n a dijalektika m e t o d a stoji jo sasvim blizu svojih hi
storijskih p o e t a k a (sofistika raspravljanja). U njega se radi o pra
vim razgovorima (dijalozima u kojima tezu i antitezu prikazuju razli
ita lica (Sokrat, koji o p e n i t o predstavlja antitezu sviju teza to su
ih ustvrdili njegovi sagovornici ili ih r e d o m iznose). A to se tie sin
teze, nju m o r a obino izvesti slualac; - slualac koji je filozof u pra
vom smislu: sam P l a t o n i njegov uenik sposoban da ga razumije.
Ovaj slualac dolazi k o n a n o do apsolutne istine, koja proizlazi iz ci
jele dijalektike ili iz k o o r d i n i r a n o g kretanja sviju razgovora (dijalo
ga), do istine koja objavljuje potpuno ili sintetiko D o b r o , koje
m o e p o t p u n o i definitivno zadovoljiti onoga koji ga spoznaje i koji
j e , p r e m a t o m e , s onu stranu raspravljanja ili dijalektike 1 .
1
U Platona ima, osim toga, jedna skok, prekid kontinuiteta (dijalektikog prev.). Dijalektika samo priprema viziju Dobra, ali ona ne vodi nuno do nje: ova
vizija je neka vrsta mistike iluminacije ili ekstaze (uspor. VII pismo). Moda je vizija
utljiva, a Dobro - neizrecivo (u tom sluaju Platon bi bio Mistik). Ona je, u svakom
sluaju, neto vie i neto drugo od sabiranja cijelog dijalektikog kretanja miljenja:
to je zrenje sui generis. Tano govorei, Bog ili Jedno jeste neto drugo od Totaliteta
Stvarnog: on je s onu stranu Bitka; to je jedan transcendentni Bog. Platon je sigurno
Teolog. (Uspor. gore. Predavanja kolske godine 1938-1939. Napomena o vjenosti,
vremenu i pojmu.)
442
K o d Aristotela j e dijalektika m e t o d a m a n j e oevidna n e g o k o d

P l a t o n a . Ali ona se i dalje primjenjuje. O n a postaje a p o r e t i k a me
t o d a : rjeenje p r o b l e m a proizlazi iz raspravljanja (a k a t k a d iz j e d n e
obine jukstapozicije) sviju moguih mnijenja, t j . onih koja su suvi
sla ili koja nisu u sebi protivrjena. U o v o m , p a k , skolastikom
obliku dijalektika m e t o d a sauvala se do naih d a n a , k a k o u z n a n o
stima t a k o i u filozofiji.
Ali tu se paralelno d o g a a l o i n e t o d r u g o .
K a o svako mijenje, Mit se javlja s p o n t a n o , a isto t a k o se prihva
a (ili o d b a c u j e ) . ovjek ga stvara u svojoj (poetikoj) imaginaciji i
n j o m , zadovoljavajui se da izbjegne kontradikcije k a d a razvija svoju
p o l a z n u misao ili intuiciju. Ali, k a d a isporeivanje s razliitim mnije
njem ili razliitim m i t o m proizvode elju za dokazom koji jo ne uspije
va da se zadovolji dokazivanjem u t o k u j e d n o g raspravljanja (diskusi
j e ) , osjea se p o t r e b a da se svoje mnijenje ili predloeni mit zasnuje
(jer se pretpostavlja da se oboje ne m o e provjeriti empirijski, t j . pozi
vanjem na zajedniko osjetilno iskustvo) i na n e e m d r u g o m , a ne sa
mo na o s o b n o m uvjerenju ili na subjektivnoj izvjesnosti (Gevvissheit), koja je oevidno istoga tipa i j e d n a k o m j e r o d a v n a k a o i protiv
nikova. Trai se i nalazi se osnova vieg ili boanskog vaenja: mit se
prikazuje k a o da je bio objavljen od n e k o g boga, koji t r e b a da b u d e
j a m a c njegove istine, t j . njegove openite i vjene valjanosti.
K a o i dijalektiku istinu, ovu mitsku objavljenu istinu ne bi
m o g a o pronai osamljen ovjek, koji je sasvim sam suoen s priro
d o m . Ovdje jo stabla ovjeka ne ue niemu. Ali, isto t a k o , ne
ue ga niemu ni ljudi u gradu. B o g mu objavljuje istinu u mitu.
Ali, s u p r o t n o dijalektikoj istini, ova mitska istina nije rezultat ras
pravljanja ili razgovora. G o v o r i o je j e d i n o B o g , d o k se ovjek zado
voljio da slua, da shvati i da prepisuje (i to d a l e k o od g r a d a , na
v r h u j e d n e gore i t d . ) .
P o t o je bio platoniki filozof, ovjek se k a d t o m o e vratiti u
mitoloki stadij. To je bio sluaj svetog Augustina. Ali ovaj po
vratak j e , u stvari, sinteza: Bog objavitelj mita postaje gotovo sokratovski sagovornik; ovjek se uputa u razgovor sa svojim B o g o m ,
a k o ve ne ide t a k o d a l e k o da s njim raspravlja ( A b r a h a m , m e u
tim, diskutira s J a h v e o m ! ) . Ali ovaj boansko-ljudski razgovor sa
mo je j e d a n hibridan i p r o l a z a n oblik dijalektike m e t o d e . Stoga je
on k o d raznih Mistika beskrajno varirao izmeu krajnosti pravog
razgovora, gdje je Bog za ljudskog sagovornika s a m o naslov s ko
jim se raspravlja, i raznih objava na v r h o v i m a gora, gdje je ljudski
p a r t n e r s a m o nijemi i unaprijed osvjedoeni sluatelj.
443
Boanski sabesjednik u svakom je sluaju faktino fiktivan. Sve

se deava u samoj dui znalca. I z a t o je ve sveti Augustin vodio
razgovore sa svojom duom. J e d a n , p a k , daleki uenik ovog platonizirajueg (ili plotinizirajueg) kranina, D e s c a r t e s , hotimice je
izostavio Boga zadovoljavajui se da razgovara i da raspravlja sa sa
m i m s o b o m . T a k o je dijalektika postala Meditacija. Tvorci velikih
filozofskih sistema XVII-og i XVIII-og stoljea iskoristili su dija
lektiku m e t o d u u obliku kartezijanske meditacije: Dijalektiku m e
t o d u u obliku kartezijanske meditacije upotrebljavali su tvorci veli
kih filozofskih sistema XVII-og i XVIII-og stoljea: od D e s c a r t e s a
do Kanta-Fichtea-Schellinga. To je na prvi pogled vraanje u n a z a d u
o d n o s u na Sokrata-Platona-Aristotela. ini se k a o da svi m o d e r n i
veliki Sistemi odgovaraju isto tolikom b r o j u Mitova, koji se sla
u j e d a n do drugog ne ulazei u raspravljanje, koji su od svojih tvo
raca stvoreni u p o t p u n o s t i , a da nisu proizali iz p r e t h o d n o g razgovo
ra. Ali, u stvari, nita od toga ne stoji. S j e d n e s t r a n e , sam a u t o r
raspravlja o svojim tezama i dokazuje njihovu istinitost pobijajui
m o g u e prigovore ili antiteze: primjenjuje, d a k l e , dijalektiku m e
t o d u . S druge su s t r a n e , u stvari, platoniki Dijalozi prethodili ovim
Sistemima, koji iz njih dijalektiki proizlaze p o s r e d o v a n j e m a p o r e tikih raspravljanja Aristotela i aristotelovaca skolastika. I sasvim
k a o u platoniarskom Dijalogu, sluatelj (koji je filozof-historiar fi
lozofije) otkriva a p s o l u t n u istinu k a o rezultat implicitne ili p r e u t n e
diskusije i z m e u velikih Sistema povijesti, d a k l e , k a o rezultat nji
hove dijalektike.
H e g e l je bio prvi od ovih sluatelja-historiara-filozofa. On j e , u
svakom sluaju, prvi koji je to bio svjesno. I zato je on prvi m o g a o
svjesno napustiti Dijalektiku shvaenu k a o filozofijsku metodu. Z a
dovoljava se da p r o m a t r a i opisuje dijalektiku koja se ispunila u to
ku historije i nije mu vie p o t r e b n o da se sam posveti j e d n o j od njih.
O v a dijalektika, ili razgovor Filozofija zbio se prije njega. On tre
ba s a m o da iskustveno provjeri i u suvislom govoru opie njegov
k o n a n i sintetiki rezultat: izraz apsolutne istine nije nita drugo ne
go adekvatni govorni opis dijalektike koja ga proizvodi. T a k o je H e
gelova Z n a n o s t dijalektika s a m o onoliko koliko je bila ( p r e u t n o
ili izriito) dijalektika Filozofija koja ju je u t o k u Historije pripravi
la.
Ovaj je Hegelov stav, na prvi pogled, obino vraanje P l a t o n u .
A k o P l a t o n puta da razgovaraju P a r m e n i d , P r o t a g o r a , Sokrat i jo
n e k i drugi, zadovoljavajui se da zabiljei rezultat njihovih rasprav
ljanja, H e g e l biljei rezultat raspravljanja koje on organizira izmeu
444
KAKO ITATI HEGELA
Platona i Descartesa, Spinoze i K a n t a , Fichtea i Schellinga itd. Ov

dje bi se jo, dakle, radilo o dijalektikoj metodi istraivanja istine i
njezinog izlaganja, koje ni u e m u ne utjee na Stvarno to ga ova
istina objavljuje. H e g e l , p a k , negdje kae da on s a m o p o n o v n o ot
kriva antiku, n a i m e , platoniku dijalektiku. Ali, a k o to paljivije
r a z m o t r i m o , vidimo da ne stoji nita od toga i da se k o d H e g e l a , kad
govori o Dijalektici, radi o neem sasvim d r u g o m nego k o d njegovih
prethodnika1.
A k o se h o e , m o e se rei da i vjeno svjetlo a p s o l u t n e hegeli
j a n s k e istine isto t a k o izbija iz sudara sviju filozofskih miljenja koja
su joj prethodila. S a m o to se ova ideelna dijalektika, koja je razgo
vor filozofija, odvija, poslije H e g e l a , j e d i n o zato to je o n a refleks
stvarne dijalektike Bitka; i jedino zato to ona reflektira ovu stvarnu
dijalektiku, dolazi o n a , k o n a n o , u Hegelovoj osobi, do istine ili do
a d e k v a t n e i p o t p u n e objave Stvarnog. Svaka filozofija objavljuje ili
t a n o opisuje j e d a n tetiki, antitetiki, ili sintetiki z a o k r e t ili taku
zastoja stvarne dijalektike, kretanja (Bevvegung) postojeeg Bitka. I
z a t o je svaka filozofija istinita u j e d n o m izvjesnom smislu. Ali,
o n a je to samo relativno ili p r i v r e m e n o : o n a ostaje istinita sve d o k
j e d n a nova, t a k o e r istinita filozofija ne d o e da d o k a e njezinu
zabludu. S a m o , j e d n a filozofija ne p r e t v a r a samu sebe u drugu, i
od same sebe, niti proizvodi ovu drugu filozofiju u n e k o m samostal
n o m dijalektikom k r e t a n j u i njime. To s a m o Stvarno koje odgovara
j e d n o j danoj filozofiji postaje stvarno drukije (tetiko, antitetiko
ili sintetiko), a ovo drukije Stvarno proizvodi j e d n u drugu adekvat
nu filozofiju, koja k a o istinita zamenjuje prvu koja je postala
lana. T a k o je dijalektiko kretanje historije filozofije, koje dolazi
do apsolutne ili definitivne istine, s a m o j e d a n odraz, s a m o nadgrad
nja dijalektikog kretanja stvarne historije Stvarnog. I z a t o je svaka
istinita filozofija, isto t a k o , bitno lana: ona je lana utoliko
ukoliko sebe ne prikazuje k a o odraz ili opis j e d n o g konstitutivnog-elem e n t a ili j e d n o g dijalektikog m o m e n t a stvarnog, n e g o k a o objavu
Stvarnog u njegovom totalitetu. M e u t i m , ak ako j e , ili a k o postaje
lana, svaka filozofija (dostojna tog i m e n a ) ostaje istinita, j e r
p o t p u n o Stvarno sadrava i uvijek e sadravati s t r a n u (ili mo
m e n t ) koju je o n a objavila. A p s o l u t n a istina ili Z n a n o s t M u d r a c a ,
n a i m e H e g e l a , t j . a d e k v a t n a i p o t p u n a objava Stvarnog u njegovom
totalitetu, svakako j e , d a k l e , cjelovita sinteza sviju filozofija koje su
1
Hegel ima ipak pravo da kae kako on ponovno otkriva Platona. Jer platonika dijalektika, dijalektika-metoda, doista je jedan aspekt dijalektike stvarnog koju je
otkrio Hegel.
445
nastupile u toku historije. S a m o tu sintezu ne vre ni ove filozofije

p u t e m svojih diskusija ni historiar-filozof koji ih p r o m a t r a : to radi
stvarna Historija, na kraju dijalektikog kretanja koje joj je vlastito,
a H e g e l se zadovoljava da to zabiljei nemajui p o t r e b e da bilo to
uini i p r e m a t o m e , ne utjeui se n e k o m specifinom nainu djelo
vanja ni nekoj sebi svojstvenoj metodi.
Weltgeschichte ist Weltgericht; opa Povijest je sud koji sudi
Svijetu. O n a sudi ljudima, njihovim djelima i njihovim miljenjima,
p a , najzad, i njihovim filozofskim miljenjima. D o d u e , Povijest j e ,
a k o se h o e , j e d n a dugaka diskusija izmeu ljudi. Ali, ova stvar
na historijska diskusija je neto sasvim drugo od filozofskog razgo
vora ili filozofskog raspravljanja. Ne diskutira se zbog verbalnih
a r g u m e n a t a , ve zbog b u z d o v a n a i maeva, ili topova, s j e d n e stra
n e , a srpova i ekia, ili strojeva, s druge. A k o se, p a k , eli govoriti
o dijalektikoj metodi k o j o m se slui Historija, t r e b a precizirati da
se tu radi o m e t o d a m a r a t a i r a d a . Ova stvarna, n a i m e , djelatna hi
storijska dijalektika odraava se u historiji filozofije. A k o je hegeli
janska Z n a n o s t dijalektika ili sintetika, to je jedino zato to o n a
opisuje ovu stvarnu dijalektiku u njezinom totalitetutu, k a o niz susljednjih filozofija, koji odgovara ovoj dijalektikoj stvarnosti. N o ,
n e k a b u d e r e e n o uz p u t , stvarnost je dijalektika s a m o z a t o to
ukljuuje j e d a n negativan ili negatorski e l e m e n t : n a i m e , djelatnu ne
gaciju d a n o g , negaciju koja lei u osnovi svake krvave b o r b e i sva
kog r a d a koji se zove fiziki.
H e g e l u nije p o t r e b a n B o g koji bi mu objavio istinu. A da bi
je n a a o , nije mu p o t r e b n o da dijalogizira s ljudima u gradu, ak
ni da diskutira sa s a m o m s o b o m , ili da meditira a la D e s c a r t e s .
( U o s t a l o m , nikakva isto verbalna diskusija, nikakva samotnika me
ditacija ne m o e dovesti do istine, jer su B o r b a i R a d njezini jedini
kriterij.) On se m o e nai p o t p u n o sam sjedei mirno u sjeni onih
stabala koja S o k r a t a ne ue niemu, ali koja njega ue mnogoemu o samima sebi i o ljudima. Ali, sve je to mogue samo z a t o to
je bilo gradova u kojima su ljudi raspravljali o borbi i r a d u , radei i
borei se za svoje n a z o r e (miljenja, mnijenja - prev.) i p r e m a njima
(zato to je bilo gradova koji su, uostalom, bili okrueni istim ovim
stablima, ije je drvo sluilo za njihovu gradnju). Hegel vie ne ras
pravlja j e r se koristi raspravljanjima svojih p r e t h o d n i k a . A k o , p a k ,
n e m a svoje vlastite metode, j e r ne treba vie nita da uini, to je za
to to se koristi svim djelovanjima koja su bila izvrena u t o k u histo
rije. Njegovo miljenje n a p r o s t o odraava Stvarno. Ali, on to m o e
izvriti j e d i n o zato to je Stvarno dijalektiko, tj. p r o e t o negator-
446
skim djelovanjem b o r b e i r a d a , koje proizvodi miljenje i govor, p o

kree ih i k o n a n o ostvaruje njihovo savreno slaganje sa Stvarnim
koje oni t r e b a da objave ili opiu. U k r a t k o , H e g e l u nije p o t r e b n a
n e k a dijalektika metoda j e r je istina koju on utjelovljuje posljednji
rezultat stvarne ili djelatne dijalektike ope Povijesti, koji se njegova
misao zadovoljava reproducirati svojim g o v o r o m .
Od Sokrata-Platona do H e g e l a Dijalektika je bila s a m o filozofij
ska m e t o d a bez p r o t u t e e u stvarnom. K o d H e g e l a n a l a z i m o Stvarnu
dijalektiku, ali filozofijska m e t o d a je o n a iste i j e d n o s t a v n e deskrip
cije, koja je dijalektika s a m o u t o m smislu to opisuje dijalektiku
stvarnosti.
Da bismo bolje shvatili smisao i razlog ove doista revolucionar
ne transpozicije, t r e b a da p r i s t a n e m o da s H e g e l o m izvrimo filozof
ski e k s p e r i m e n t koji on predlae itatelju P h G e u njezinom 1. p o
glavlju. Pogledajte na svoj sat, kae o n , i konstatirajte da je sada,
u z m i m o , p o d n e . Recite to i vi ete izrei j e d n u istinu. Zapiite sada
ovu istinu na k o m a d p a p i r a : Sada je p o d n e . H e g e l t o m prilikom
primjeuje da j e d n a istina ne m o e prestati da b u d e istina t i m e to je
p i s m e n o formulirana. A sada o p e t pogledajte na svoj sat i p o n o v o
proitajte napisanu reenicu. Vidjet ete da se istina pretvorila u za
b l u d u j e r sada je p o d n e i pet m i n u t a .
to da k a e m o na to n e g o da stvarni bitak m o e pretvoriti j e d n u
ljudsku istinu u zabludu. B a r toliko ukoliko je stvarno v r e m e n i t o ,
ukoliko Vrijeme ima n e k u stvarnost.
O v a konstatacija bila je uinjena ve d a v n o : jo za P l a t o n a , od
n o s n o P a r m e n i d a , a m o d a jo i ranije. Ali, j e d n a strana pitanja je
izostavljena do H e g e l a . N a i m e , to da svojim g o v o r o m , p o s e b n o svo
jim pisanim g o v o r o m ovjek uspijeva da odri zabludu u s a m o m srcu
stvarnosti. A k o se Prirodi dogodi da napravi pogreku ( m a n a u tjele
snom sastavu ivotinje, na primjer), o n a je odmah uklanja (ivotinja
u m i r e , ili se, b a r e m , ne r a z m n o a v a ) . J e d i n o p o g r e k e koje uini o
vjek n e o d r e e n o traju i dalje se ire zahvaljujui jeziku. I mogli bi
s m o definirati ovjeka k a o zabludu koja se odrava u opstojnosti,
koja traje u stvarnosti. N o , k a k o zabluda znai neslaganje sa stvar
n i m , k a k o je lano o n o to je drukije od o n o g a to jest, m o e m o ,
isto t a k o , rei da je ovjek koji se vara j e d n o Nita koje niti u Bit
k u , ili ideal koji je nazoan u stvarnom 1 .
1
Parmenidova tvrdnja: Bitak i Miljenje su isto, moe se, strogo uzevi, pri
mijeniti samo na istinito miljenje, a sigurno ne na lano miljenje. Lano je, sigurno,
neto drugo od Bitka. A ipak se ne moe rei da lano nije nita, da nema zablu
de. Zabluda postoji na svoj nain: idealno, da tako kaemo.
447
J e d i n o ovjek m o e da se vara, a da z a t o ne n e s t a n e : on m o e i
dalje postojati p r e m d a se vara o o n o m to postoji; m o e ivjeti svoju
zabludu i u svojoj zabludi; zabluda i lano, koji sami po sebi nisu
nita, postaju u njemu stvarni. S p o m e n u t i , p a k , eksperiment pokazu
je n a m k a k o zahvaljujui ovjeku nita prolog p o d n e v a m o e stvar
no da b u d e sadanje, u obliku pogrene reenice, u stvarnoj sada
njosti (od) dvanaest sati i pet m i n u t a .
Ali, ovo odravanje zablude u s t v a r n o m e m o g u e je s a m o z a t o
to je m o g u e njezino p r e t v a r a n j e u istinu. Z a t o to m o e biti isprav
ljena, zabluda nije isto nita. Iskustvo, p a k , pokazuje da se ljudske
zablude u t o k u v r e m e n a zaista ispravljaju i postaju istine. M o e se
ak rei da svaka istina, u p r a v o m smislu rijei, jeste j e d n a ispravlje
na zabluda. J e r , istina je vie od stvarnosti: ona je objavljena stvar
nost; o n a je stvarnost plus objava stvarnosti g o v o r o m . I m a , dakle, u
srcu istine razlika i z m e u stvarnog i govora to ga objavljuje. Ali,
razlika se ozbiljuje k a o opreka, a govor oprean stvarnom upravo je
zabluda. N o , razlika koja se n i k a d a ne bi ozbiljila ne bi bila stvarno
razlika. D a k l e , istina stvarno postoji s a m o ondje gdje je bila zablu
d a . Ali, zabluda postoji stvarno s a m o k a o ljudski govor. A k o , d a k l e ,
j e d i n o ovjek m o e da se stvarno vara i da ivi u zabludi, isto t a k o
j e d i n o on m o e da utjelovljuje istinu. A k o Bitak u svojemu totalite
tu nije s a m o isti i jednostavni Bitak (Sein), ve Istina, P o j a m , Ideja
ili D u h , - to je j e d i n o z a t o to on u svom stvarnom postojanju sad
rava ljudsku ili govornu (dosl.: govoreu - prev.) stvarnost, koja
m o e da se vara i da ispravlja svoje zablude. Bez ovjeka bi Bitak
bio nijem: on bi bio tu ( D a s e i n ) , ali ne bi bio istinit (das W a h r e ) .
H e g e l o v primjer pokazuje k a k o ovjek uspijeva da u Prirodi
stvara i odraava zabludu. J e d a n drugi primjer, koji se ne nalazi u
H e g e l a , ali koji d o b r o ilustrira njegovu misao, omoguuje n a m da
vidimo k a k o ovjek uspijeva da pretvori u istinu zabludu, koju je
m o g a o odraavati u stvarnosti k a o zabludu.
P r e t p o s t a v i m o da je u srednjem vijeku neki pjesnik u j e d n o j
pjesmi napisao: ovoga trenutka ovjek prelijee ocean. To j e , iz
van svake sumnje, bila zabluda i o n a je t a k v o m ostala kroz d u g a soljea. Ali, a k o mi sada p o n o v n o priitamo ovu reenicu, ima m n o g o
izgleda da itamo istinu, j e r je gotovo sigurno da je ovoga trenutka
bilo koji avijatiar iznad A t l a n t i k a , na primjer.
Prije s m o vidjeli da P r i r o d a (ili d a n i Bitak) m o e uiniti lanom
j e d n u ljudsku istinu (koju ovjek ipak uspijeva n e o d r e e n o d u g o
odravati k a o z a b l u d u ) . Sada, p a k , vidimo da ovjek m o e pretvoriti u
448
KAKO ITATI HEGELA
istinu svoju vlastitu zabludu 1 . On je poeo da se vara (hotimice ili

n e , malo je vano) govorei o zemaljskoj ivotinji vrste homo sapiens kao o ivotinji koja leti; ali on je na kraju iskazao istinu govo
rei o letu ivotinje ove vrste. Nije se promijenio (pogreni) govor
da bi postao k o n f o r m a n d a n o m Bitku (Sein); p r e o b r a z i o se ovaj Bi
tak da bi postao k o n f o r m a n govoru.
Djelovanje koje p r e o b r a a v a d a t o stvarno s n a m j e r o m da uini
istinitom ljudsku zabludu, tj. govor koji je bio u nesuglasju s ovim
d a n i m zove se Rad: ovjek je radei konstuirao avion, koji je pre
tvorio u istinu (hotiminu) zabludu pjesnika. N o , rad je stvarna ne
gacija d a n o g . Bitak koji postoji k a o Svijet u kojem se radi sadrava,
dakle, negativan ili negatorski e l e m e n t . To znai da on ima dijalek
tiku strukturu. A z a t o to je ima, postoji u njemu govor koji ga ob
javljuje, on je ne s a m o dani-Bitak n e g o i objavljeni-Bitak ili Istina,
D u h . Istina je zabluda koja je postala istinitom (ili koja je dijalektikiukinuta k a o z a b l u d a ) ; no zabludu p r e t v a r a u istinu stvarna ne
gacija danog p u t e m R a d a ; istina je dakle, n u n o dijalektika u t o m
smislu to proizlazi iz stvarne dijalektike r a d a . Stoga, zaista, adekva
t a n govorni izraz istine m o r a razmatrati i objanjavati njezino dija
lektiko porijeklo, njezino raanje iz rada koji ovjek vri usred Pri
rode.
O v o vai za istinu koja se odnosi na prirodni Svijet, t j . na govor
koji objavljuje stvarnost i bitak P r i r o d e . Ali, istina koja se odnosi na
ovjeka, tj. na govor koji objavljuje ljudsku stvarnost, isto t a k o je
dijalektika u t o m smislu to proizlazi iz stvarne negacije ljudskog
(ili drutvenog, historijskog) d a n o g i m o r a da je objasni.
N o , da bismo to sebi objasnili, valja razmotriti sluaj gdje se
moralna zabluda (= zloin) p r e t v a r a u istinu ili u vrlinu. J e r ,
svaki moral je implicitna antropologija, pa ovjek govori o s a m o m
svojemu bitku k a d a m o r a l n o prosuuje svoja djela 2 .
P r e t p o s t a v i m o , dakle, da neki ovjek ubije svoga kralja zbog
politikih razloga. On smatra da d o b r o p o s t u p a . Ali, drugi ga sma
traju zloincem, u h a p s e ga i ubiju. U ovim uvjetima on je doista zlo
inac. T a k o dani drutveni Svijet, k a o i prirodni Svijet, m o e pretvo
riti ljudsku istinu (subjektivnu, tj. izvjesnost) u zabludu.
1
Moglo bi se rei da pronalazei avion ovjek ispravlja zabludu Prirode, koja
ga je stvorila bez krila. Ali, to bi bila samo metafora: rei to znai antropomorfizirati
Prirodu. Zablude, pa, dakle, i istine ima samo ondje gdje postoji jezik (Logos).
2
Obratno, svaka antropologija je implicitni moral. Jer, normalan ovjek o ko
jemu ona govori uvijek je norma za dranje ili procjenjivanje empirijskog ovjeka.
449
Ali, pretpostavimo da dotino ubistvo izazove p o b j e d o n o s n u re

voluciju. T o g a radi drutvo s m a t r a ubojicu h e r o j e m . U ovim, p a k ,
uvjetima on je doista h e r o j , uzor vrline i g r a a n s k e svijesti, ljudski
ideal. ovjek m o e , d a k l e , pretvoriti zloin u vrlinu, m o r a l n u ili an
t r o p o l o k u zabludu u istinu.
K a o u primjeru aviona, i ovdje se radi o stvarnom preobraava
nju postojeeg danog Svijeta, t j . o djelatnoj negaciji d a n o g . Ali, ta
mo se radilo o p r i r o d n o m Svijetu, d o k je ovdje rije o historijskom,
ljudskom ili d r u t v e n o m Svijetu. A k o j e , p a k , t a m o n e g a t o r s k o dje
lovanje bilo R a d , o n o je ovdje Borba ( B o r b a na smrt za priznanje,
A n e r k e n n e n ) . Ali, u o b a sluaja postoji zbiljska djelatna negacija
d a n o g , ili, k a k o kae H e g e l : dijalektiko kretanje stvarnog.
O v a djelatna ili stvarna negacija d a n o g , izvrena u Borbi i pu
t e m R a d a , sainjava negativnu ili negatorski element koji o d r e u j e
dijalektiku stukturu Stvarnog i Bitka. R a d i se, dakle, svakako, o di
j a l e k t i k o m Stvarnom i o stvarnoj Dijalektici. Ali, ova Dijalektika
ima j e d n u ideelnu nadgradnju, n e k i , da t a k o k a e m o , o d r a z u mi
ljenju i govoru. U t o k u historije svaki put je dolazila, p o s e b n o , jed
na filozofija (u irem smislu) da objasni stanje stvari postignuto pri
o d l u n o m z a o k r e t u dijalektikog razvoja Svijeta. Na taj nain je i sa
ma historija filozofije, i kulture u o p e , dijalektiko kretanje, ali
ovo k r e t a n j e je, t a k o rekavi, tercijarno. Hegelijanski govor je dijalektian utoliko ukoliko opisuje stvarnu Dijalektiku B o r b e i R a d a
k a o ideelni odraz ove Dijalektike u miljenju uope i u filozofij
skom miljenju p o s e b n o . Ali, sam po sebi hegelijanski govor n e m a
nieg dijalektikog: to nije ni razgovor (dijalog) ni raspravljanje (dis
kusija); to je isti i jednostavni fenomenoloki opis stvarne dijalek
tike Stvarnog i govornog raspravljanja koje je odravalo ovu dijalek
tiku u t o k u v r e m e n a . Stoga Hegelu nije p o t r e b n o da dokazuje o n o
to kae ni da pobija kazivanje drugih. Dokazivanje i pobija
nje izvreno je prije njega, u t o k u Povijesti koja mu p r e t h o d i , a bi
lo je obavljeno ne verbalnim a r g u m e n t i m a , n e g o , u posljednjoj ana
lizi, provjeravanjem (Bevvahrung) kroz B o r b u i R a d . Hegel treba
s a m o da zabiljei k o n a n i rezultat ovog dijalektikog provjeravanja
i da ga t a n o opie. A k a k o , po definiciji, sadraj ovoga opisa nee
n i k a d a biti izmijenjen, d o p u n j e n , ili pobijen, m o e se rei da je H e
gelov opis iskaz a p s o l u t n e ili openito i vjeno (tj. nuno) valjane
istine.
Sve ovo, razumije se, pretpostavlja dovrenje stvarne Dijalektike
B o r b e i R a d a , t j . definitivno zaustavljanje Historije. T e k na kraju
v r e m e n a m o e M u d r a c (koji se u o v o m sluaju zove H e g e l ) da na2 9 K a k o itati H e g e l a
450
pusti svaku dijalektiku metodu, tj. svaku stvarnu ili ideelnu negaci
ju, p r o m j e n u , ili kritiku d a n o g , ograniujui se da ga opie, t j . da
d a n o objavi g o v o r o m upravo o n a k o k a k o j e o n o d a n o . Ili, tanije,
k a d a je ovjek postavi M u d r a c p o t p u n o zadovoljen j e d n i m takvim
istim i jednostavnim opisom, ne d o g a a se vie djelatna ili stvarna
negacija danog t a k o da opis ostaje u beskrajnost valjan ili istinit i
da, p r e m a t o m e , vie nikad nee biti stavljen na diskusiju niti e
ikad p o t a k n u t i polemike razgovore.
Dijalektika se, dakle, k a o filozofijska m e t o d a n a p u t a tek kad
definitivno stane stvarna Dijalektika djelatnog p r e o b r a a v a n j a da
nog. T a k o d u g o d o k traje ovo p r e o b r a a v a n j e , opis d a n o g stvarnog
m o e biti s a m o djelomian ili p r i v r e m e n : ukoliko se mijenja s a m o
stvarno, m o r a se mijenjati i njegov filozofijski opis k a k o bi i dalje
m o g a o biti adekvatan ili itinit. D r u g i m rijeima, d o k l e traje stvarna
ili djelatna dijalektika Historije, zablude i istine su dijalektike u
tom smislu to sve o n e bivaju prije ili kasnije, dijalektiki ukinute
(aufgehoben), j e r istina postaje djelomino, ili u izvjesnom smislu,
lana, a zabluda - istinita; o n e , p a k , to postaju u raspravljanju,
razgovoru ili dijalektikoj metodi i njima.
Da bi se mogla napustiti dijalektika m e t o d a i tvrditi apsolutna
istina, ograniujui se na isti opis bez ikakvog raspravljanja ili
dokazivanja, t r e b a , dakle, biti siguran da je stvarna dijalektika Hi
storije uistinu dovrena. Ali, k a k o da se to sazna?
Na prvi pogled odgovor je lak. Historija se zaustavlja k a d a o
vjek vie ne djeluje u strogom smislu rijei, tj. k a d a vie ne negira,
k a d a vie ne mijenja p r i r o d n o i drutveno d a n o bivstvo krvavom
B o r b o m i stvaralakim R a d o m . A to ovjek vie ne ini k a d a mu
d a n o Stvarno u p o t p u n o s t i prua zadovoljenje (Befriedigung) ostva
rujui u p o t p u n o s t i njegovu u d n j u (Begierde, koja j e , u ovjeka,
u d n j a za openitim priznanjem njegove linosti na svijetu j e d i n e i
jedinstvene, - A n e r k e n n e n ili A n e r k e n n u n g ) . A k o je ovjek uistinu
i p o t p u n o zadovoljen onim to jest, on ne udi vie ni za im stvar
n i m , p a , dakle, vie ne mijenja stvarnost, prestajui t a k o stvarno mi
jenjati samoga sebe. J e d i n a udnja koju on jo m o e imati, - ako
je filozof, jeste o n a da shvati o n o to jest i to on jest i da to objavi
g o v o r o m . D a k l e , a d e k v a t a n opis stvarnog u njegovu totalitetu, koji
daje M u d r a e v a Z n a n o s t , ovjeka definitivno zadovoljava, ak k a o
filozofa: on se, dakle, vie n i k a d a n e e suprotstaviti o n o m e to je re
k a o M u d r a c k a o to se ve M u d r a c nije suprotstavljao stvarnosti ko
ju opisuje. T a k o e ne-dijalektiki (tj. ne-negatorski) opis M u d r a c a
biti apsolutna istina, koja nee proizvesti nikakvu filozofijsku di-
451
jalektiku, koja n i k a d a nee biti teza kojoj e se suprotstaviti anti

teza.
Ali, k a k o znati da li je ovjek uistinu i p o t p u n o zadovoljen onim
to j e s t ?
P r e m a H e g e l u , ovjek nije nita d r u g o nego u d n j a za prizna
njem (der Mensch ist A n e r k e n n e n , XX sv., 206. str., 26. r . ) , a Po
vijest je s a m o proces p o s t e p e n o g zadovoljavanja ove udnje, koja je
p o t p u n o zadovoljena u univerzalnoj i h o m o g e n o j Dravi i D r a v o m
(koja je za Hegela bila N a p o l e o n o v o C a r s t v o ) . Ali, valja rei najpri
je da je Hegel m o r a o anticipirati historijsku budunost (kroz n e p r e
dvidljivu definiciju, z a t o to je ona s l o b o d n a , t j . zato to nastaje iz
negacije d a n e sadanjosti), j e r Drava koju je imao pred oima bila
je tek na p u t u oblikovanja, a z n a m o da je o n a jo d a n a s d a l e k o od
toga da ima empirijsku egzistenciju ( D a s e i n ) , ili da b u d e objek
tivna stvarnost (Wirklichkeit), n a i m e , stvarna sadanjost ( G e g e n vvart). Z a t i m , a to je m n o g o vanije, k a k o znati da je zadovoljenje
d a n o u ovoj Dravi i n j o m e uistinu definitivno zadovoljenje ovjeka
k a o takvog, a ne s a m o j e d n e od njegovih moguih udnji? K a k o
znati da stabilizacija historijskog kretanja u Carstvu nije s a m o je
dan obini zastoj, posljedica prolaznog u m o r a ? S kojim p r a v o m tvr
diti da ova Drava nee proizvesti u ovjeku neku novu u d n j u ,
drukiju od one za Priznanjem i da o n a , p r e m a t o m e , nee biti jed
noga d a n a negirana n e g a t o r s k i m ili stvaralakim i n o m ( T a t ) druki
jim od o n o g a B o r b e i R a d a ?
To se m o e tvrditi j e d i n o uz p r e t p o s t a v k u da u d n j a za prizna
njem iscrpljuje sve ljudske mogunosti. Ali, pravo da stvorimo ovu
p r e t p o s t a v k u i m a m o s a m o a k o posjedujemo o ovjeku p o t p u n u i sa
vrenu, t j . openito i definitivno (nuno) valjanu, t j . apsolutno isti
nitu spoznaju. N o , a p s o l u t n a istina m o e , po definiciji, biti postignu
ta tek na svretku Historije. Ali, u p r a v o se radilo o t o m da se o d r e d i
ovaj svretak Historije.
Z a p l e t e n i smo, d a k l e , u j e d a n circulus vitiosus. To je bilo sa
vreno j a s n o i H e g e l u . Ali, on je s m a t r a o da je naao u j e d n o kriterij
a p s o l u t n e istine svoga opisa stvarnog, t j . njegovog ispravnog i potpu
nog k a r a k t e r a , i svretka kretanja ovog stvarnog, t j . definitivnog
zaustavljanja Historije. A, zanimljivo, ovaj kriterij je u p r a v o kru
nost njegova opisa, t j . sistema znanosti.
H e g e l polazi od gotovo bilo kojeg opisa stvarnog (to ga pred
stavlja n e k a filozofija izloena u t o k u historije) izabirui ipak onaj
koji izgleda da je najjednostavniji, najosnovniji, koji se, na primjer,
svodi na j e d n u jedinu rije (to j e , praktiki, v e o m a d r e v n a filozofija;
2')
452
o n a P a r m e n i d o v a , na primjer, kojoj je dovoljno da kae: Bitak jest).

Ispravan prikaz ovog opisa pokazuje da je on n e p o t p u n , da objavlju
je s a m o j e d n u stranu B i t k a i Stvarnog, da je s a m o teza, koja nu
no izaziva antitezu, s k o j o m e se on n u n o spojiti da d a d e sinte
zu, koja e biti samo n o v a teza; i t a k o r e d o m 1 . N a p r e d u j u i t a k o
m a l o po m a l o p r e k o j e d n o s t a v n i h opisa, ili ispravnim opisom o p e t o
vanjem dijalektike (izvedene iz) historije filozofije, gdje je svaki ko
rak isto t a k o nuan ili neizbjean k a o to su nuni razni e l e m e n t i
opisa sloenog stvarnog (opisivanje stabla, g r a n a , listova itd, u opisu
drveta, na primjer), H e g e l k o n a n o dolazi do take koja nije nita
drugo n e g o njegova p o l a z n a taka: zavrna sinteza isto je t a k o poet
na teza. Na taj nain konstatira da je obiao ili opisao j e d n u kruni
cu i d a , ako eli nastaviti, m o e s a m o da se okree u krugu: n e m o g u
e je proiriti njegov opis; on se m o e ponovo izvesti s a m o o n a k o
k a k o j e ve j e d n o m bio izveden.
To znai da H e g e l o v govor iscrpljuje sve mogunosti miljenja.
Ne m o e mu se suprotstaviti nijedan govor koji ve ne bi p r i p a d a o
njegovom, koji ne bi bio r e p r o d u c i r a n u j e d n o m paragrafu Sistema
k a o konstitutivni e l e m e n t ( M o m e n t ) cjeline. T a k o vidimo d a H e g e
lov govor izlae apsolutnu istinu, j e r nitko ne m o e da ga negira. Vi
d i m o , d a k l e , da ovaj govor nije dijalektian u t o m smislu to nije
teza, koja m o e biti dijalektiki u k i n u t a . Ali, a k o H e g e l o v o mi
ljenje ne m o e vie biti n a d m a e n o miljenjem, te a k o o n o s a m o ne
n a d m a u j e d a n u stvarnost, n e g o se zadovoljava time da je opisuje
(jer za sebe zna i kae da je zadovoljeno o n i m to j e s t ) , o n d a nije
vie m o g u a nikakva ideelna ili stvarna negacija d a n o g . S t v a r n o e,
dakle, ostati vjeno i d e n t i n o s a m o m e sebi, a cijela njegova Histori
ja zauvijek e pripasti prolosti. P o t p u n i ispravan opis ovog stvarnog
bit e , d a k l e , openito i vjeno vaei, t j . a p s o l u t n o istinit. No kru
nost hegelijanskog opisa dokazuje da je on p o t p u n i, d a k l e , ispra1
Filozof koji je iznio tezu nije znao da je to samo teza koja mora proizvesti
antitezu itd. Drugim rijeima, ak ni ona strana stvarnog koju je on faktino opisivao
nije bila ispravno opisana. No, smatrao je da opisuje totalitet stvarnog. Hegel, napro
tiv, zna da se radi o jednoj strani stvarnog i zato je ispravno opisuje tako da ukazuje
na nunost antiteze koja opisuje dopunsku stranu itd. (Zna to budui da se vie ne
suprotstavlja danom stvarnom koje opisuje, jer je njime zadovoljen i jer eli samo nje
gov taan opis, a ne njegovu promjenu; nedjelotvorna elja da se promijeni stvarno
proizvodi kod filozofa zabludu.) Hegel sve to vidi jer ve poznaje konanu sintezu svi
ju teza, antiteza i posrednih sinteza, kad je ve opisao dovreno stvarno, uistinu cjelo
vito, stvoreno kroz cjelokupnu stvarnu dijalektiku koju odraava historija filozofije.
Ali, prikaz ove historije (i Historije uope) kao niza teza, antiteza i sinteza pokazat e
mu da je zaista (tano i potpuno) opisao totalitet stvarnog, tj. da je njegov opis ko
nana ili totalna sinteza.
453
van: jer, pogrean ili n e p o t p u n opis n i k a d a se ne vraa na s a m o g a

sebe, zaustavljajui se u n e k o j upljini ili dolazei u or-sokak.
T a k o , dokazujui bez raspravljanja, bez pobijanja i doka
zivanja, apsolutna istina Sistema, po M u d r a c u j e d n o s t a v n o konstati
rana krunost, opravdava njegovu isto deskriptivnu ili ne-dijalektiku m e t o d u .
N e m a razloga insistirati n a ne-dijalektikom k a r a k t e r u H e g e l o v e
m e t o d e . O t o m e se ne m o e rei nita veliko. A o n o to bi se moglo
rei r e k a o je ve E d m u n d Husserl u vezi sa svojom vlastitom fenom e n o l o k o m m e t o d o m , koju je v e o m a p o g r e n o suprotstavio hege
lijanskoj m e t o d i koju nije p o z n a v a o . J e r , u stvari, Hegelova m e t o d a
nije nita drugo n e g o m e t o d a koja se u nae vrijeme zove fenomenoloka.
I m a , naprotiv, razloga opirnije govoriti o D I J A L E K T I C I koju
Hegel i m a u vidu, t j . o dijalektikoj strukturi Stvarnog i Bitka k a k o
je shvaa i opisuje u P h G i i Enciklopediji.
P o g l e d a j m o najprije to je trojstvena struktura samoga Bitka,
k a k o je o n a opisana u Hegelovoj Ontologiji, t j . u Logik, koja tvori
prvi dio Enciklopedije. Z a t i m e biti p o t r e b n o da vidimo to znai
dijalektika trojstvenost B i t k a u pojavljivanju (Erscheinung) nje
gove empirijske egzistencije ( D a s e i n ) , k a k o je o n a opisana u Fe
nomenologiji.
U z m i m o , o p e t , glavnu definiciju Dijalektike d a n u u & 79. 3.
izd. Enciklopedije (V sv., 104, str., 27-30. r . ) :
Logiko ima, to se tie njegova oblika, tri strane: a) apstraktnu stranu ili onu
koja-je-pristupana-razumu; b) dijalektiku [u uem smislu] ili negativno umnu stranu;
c) spekulativnu ili pozitivno umnu stranu.
Logiko ili Logiko-Stvarno (das Logisch-Reelle), t j . suvi
slim G o v o r o m ispravno opisani Bitak i Stvarno, imaju, dakle, n u n o
tri strane (Seiten) ili konstitutivna-elementa ( M o m e n t e ) . O v a tri
e l e m e n t a konstitutivna su za objavljeni-Bitak i o n a se, p r e m a t o m e ,
p o n o v n o nalaze u G o v o r u koji ispravno objavljuje ovaj trojstveni ili
dijalektiki Bitak.
Pogledajmo sada to su ova tri konstitutivna e l e m e n t a ili ove tri
strane stvarnoga Bitka i G o v o r a koji ih objavljuje.
Prva strana je definitivna u 80. Enciklopedije (V sv., 105. str.,
2-5. r . ) :
454
Miljenje (Denken) [uzeto] kao Razum (Verstand) zaustavlja se na stalnoj (festen) posebnoj-odreenosti (Bestimmtheit) i na razlinosti-ili-diferencijaciji (Unterschiedenheit) ove odreenosti u odnosu na druge [stalne odreenosti]; jedno takvo
ogranieno (beschanktes) apstraktno-bivstvo (Abstraktes) i postoji za sebe [tj. nezavi
sno od egzistencije drugih odreenja i miljenja koje ih misli ili objavljuje].
Miljenje uzeto u m o d u s u R a z u m a jeste obino miljenje ovje
ka: naivnog ovjeka, vulgarnog u e n j a k a , prethegelijanskog filozo
fa. O v o miljenje ne objavljuje Bitak u njegovom t o t a l i t e t u ; o n o se
odraava tri konstitutivna e l e m e n t a B i t k a i svakog bitka, ve se zau
stavlja na p r v o m e ; o n o opisuje ( u o s t a l o m , u principu, ispravno) sa
m o apstraktnu stranu Bitka, koja j e , u p r a v o , konstitutivni-element
pristupaan-Razumu (verstandig).
Miljenjem R a z u m a iskljuivo vlada prvobitna o n t o l o k a ( d a k l e ,
i logika) kategorija Identiteta. Njegov logiki ideal je savreno sla
ganje miljenja sa samim s o b o m , ili odsutnost svake u n u t a r n j e kon
tradikcije, t j . h o m o g e n o s t (jednolinost - p r e v . ) , o d n o s n o identitet
(istovetnost, p o t p u n a j e d n a k o s t - prev.) njegova sadraja. K a k o se,
p a k , istina a d e k v a t n a objava B i t k a ili Stvarnog, Bitak i Stvarno su,
za R a z u m , uvijek i svagdje identini sami sa s o b o m i s a m o po sebi.
N o , to je o Bitku ili Stvarnom istinito u njihovoj cjelokupnosti, m o
r a , t a k o e r , biti istinito za sve to jest ili postoji, za svako pojedi
n a n o bivstvo koje stvarno postoji. Za r a z u m svako stvarno bivstvo
ostaje uvijek identino sa samim s o b o m ; o n o je j e d n o m zauvijek
odreeno u svojoj posebnosti (feste B e s t i m m t h e i t ) i o n o se razlikuje
na j e d a n taan, stalan i postojan nain od sviju drugih stvarnih bivstava, koja su, isto t a k o , stalno o d r e e n a k a o o n o ( U n t e r s c h i e d e n heit gegen a n d e r e ) . U k r a t k o , radi se o danom bivstvu, koje se ne
m o e ni proizvesti, ni unititi, ni u bilo e m u promijeniti. Z a t o se
m o e rei da o n o postoji za samo-sebe (fur sich), t j . nezavisno od
ostaloga postojeeg B i t k a , a p o s e b n o nezavisno od R a z u m a koji ga
pomilja.
N o , p r e m a H e g e l u , stvarni Bitak je doista takav k a k o ga objav
ljuje R a z u m . Identitet j e , s v a k a k o , j e d n a f u n d a m e n t a l n a ontoloka
kategorija, koja je primjerena k a k o s a m o m Bitku t a k o svemu to
jest. J e r , svaka stvar je doista s a m a sebi identina i razliita od sviju
ostalih, to u p r a v o dozvoljava ( z n a n s t v e n o m ili naivnom) miljenju
da je definira, ili da objavi njezinu posebnost, t j . da je p r o m a t r a
k a o da ostaje ista stvar i k a o da je neto drugo od o n o g a to
o n a nije. Miljenje R a z u m a j e , d a k l e , u principu, istinito. K a d ne bi
bilo I d e n t i t e t a Bitka i u Bitku, nijedna znanost o S t v a r n o m ne bi bila
mogua ( k a k o su to v e o m a d o b r o vidjeli G r c i ) , pa ne bi bilo Istine
455
ili suvislim-Govorom-objavljene-Stvarnosti. Ali, ovo suvislo ili

i d e n t i n o miljenje t a k o e r je i lano a k o tvrdi da objavljuje totalitet
B i t k a , a ne s a m o j e d n u od njegovih (triju) strana. J e r , faktino su
Bitak i Stvarno i n e t o drugo osim Identiteta sa s o b o m .
U o s t a l o m , s a m o miljenje R a z u m a pokazuje svoju vlastitu n e d o voljnost. J e r , idui za svojim idealom I d e n t i t e t a , o n o na kraju dolazi
do ope tautologije bez smisla ili sadraja, a njegov govor svodi
se, na kraju izlaganja, na j e d n u jedinu rije: Biti, ili Jedno itd.
i m o n o hoe razviti ovu rije u pravi govor, im h o e neto rei,
o n o uvodi razlino (bivstvo) koje protivrjei I d e n t i t e t u , te ga (milje
nje - prev.) obeskrepljuje i ini lanim sa njegova vlastitog stajalita.
V e je Platon iznio na vidjelo ovaj n e d o s t a t a k R a z u m o v a milje
nja (osobito u Parmenidu). Hegel o njemu govori u P h G i (osobito u
I I I poglavlju) i drugdje. A na njemu je u nae vrijeme m n o g o insisti
r a o M e y e r s o n . N e m a , d a k l e , razloga da se na nj v r a a m o . V a n o je
podvui da je za H e g e l a ovo miljenje nedovoljno zato to je sam
Bitak neto vie i neto drugo od I d e n t i t e t a , i da zato to Bitak nije
s a m o I d e n t i t e t , miljenje m o e premaiti stadij R a z u m a ili tautolokog govora 1 . O v o miljenje ne dolazi do Istine j e r ne m o e da se
razvije u govor koji objavljuje stvarni Bitak; i o n o nije k r u n o , o n o
se ne vraa na svoju polaznu taku j e r ne uspijeva da je premai.
Ali, a k o o v o miljenje nije Istina, znai da je stvarni Bitak jo i ne
to d r u g o od o n o g a to o n o o njemu objavljuje. T r e b a , d a k l e , nad
maiti R a z u m da bi se objavio stvarni Bitak u njegovom totalitetu.
Ili, tanije, miljenje R a z u m a je n a d m a e n o zato to diskurzivna samo-objava stvarnog B i t k a objavljuje ne s a m o njegov I d e n t i t e t sa sa
mim s o b o m nego i njegove ostale fundamentalne ontoloke strane.
Da bi dolo do Istine, t j . da bi objavilo totalitet stvarnog Bitka,
miljenje, d a k l e , m o r a nadmaiti stadij R a z u m a ( V e r s t a n d ) i postati
Um (Vernunft) ili u m n o (vernunftig) miljenje. O v o miljenje ob
javljuje ostale f u n d a m e n t a l n e strane B i t k a kao takvog i svega to je
stvarno. O n o , p a k , prije svega k a o negativni Um objavljuje svojim
g o v o r o m negativno u m n u stranu o n o g a to jest, t j . konstitutivni-e
l e m e n t (objavljenog) Bitka i (objavljenog) Stvarnog, koji Hegel na1
Tautologija se svodi na jednu jedinu rije; ona, dakle, nije pravi Govor (Lo
gos). Ali, ona doputa beskrajno algoritmiko razraivanje, pa moe biti u ovom obli
ku razmatran kao neka objava Stvarnog ili kao neka istina. Ali, tautologija (mate
matika ili druga) moe objaviti samo identinu stranu Bitka ili Stvarnog. Moglo bi se
rei da ona ispravno i potpuno objavljuje dani-Bitak (Sein) ili prirodnu-Stvarnost, tj.
prirodni Svijet, osim ovjeka i njegova drutvenog ili povijesnog Svijeta. Ali, sam He
gel to ne kae.
456
ziva dijalektikim u u e m ili p r a v o m smislu rijei u p r a v o z a t o to

se tu r a d i o n e g a t i v n o m ili n e g a t o r s k o m e l e m e n t u .
E v o k a k o je ovaj drugi konstitutivni-element B i t k a (u stvari: objavljenog-Bitka) definiran u 81 Enciklopedije (V sv., 105. str., 7-9.
r.):
[U pravom smislu] dijalektiki konstitutivni-element je vlastito (eigene) dijalektiko-samo-ukidanje (Sichaufheben) ovih konanih posebnih-odreenja (Bestimmungen) i njihovo prelaenje (Ubergehen) u ono to im je opreno (entgegengesetzte).
V a n o j e d a s e najprije k o n s t a t i r a k a k o n e g a t i v n o u m n o milje
nje (ili U m ) ne uvodi negativni e l e m e n t u B i t a k , inei ga t a k o dija
lektikim: dijalektiki se negiraju ( t j . odravajui se) i na taj nain
postaju zaista drukiji n e g o to su bili o d r e e n i i stalni ( R a z u m o m
objavljeni) stvarni e n t i t e t i . Negativno u m n o ili dijalektiko mi
ljenje s a m o opisuje ovu stvarnu negaciju d a n o g pristupanog-Razum u i njegovih stalnih p o s e b n i h - o d r e e n j a .
U o s t a l o m , na t o m e insistira sam H e g e l u drugoj objanjavajuoj
n a p o m e n i k o j u d o d a j e c i t i r a n o m paragrafu.
T u , m e u ostalim, k a e ovo (V sv., 105. str., 13-37. r . ) :
Dijalektika se obino smatra nekim izvanjskim umijeem [tj. nekom meto
dom] . . . esto Dijalektika doista nije nita vie nego subjektivni sistem vage rasui
vanja, koje ide amo tamo (hin und herubergehenden Rasonnement)... [Ali] u svom
autentinom (eigentumlichen) posebnom-odreenju Dijalektika je, naprotiv, vlastita
(eigene) prava (wahrhafte) priroda specificirajuih-odreenja-Razuma, stvari (Dinge) i
konanog-bivstva kao takvog (Endlichen u b e r h a u p t ) . . . Dijalektika... je ono imanen
tno nadilaenje (Hinausgehen), u kojemu se jednostranost i ogranienost (Beschranktheit) specificirajuih-odreenja-Razuma prikazuju (darstellt) kao ono to su, naime,
kao svoja [vlastita] negacija. Sve to-je-konano (alles Endliche) jeste dijalektiko-uki
danje samoga sebe. Prema tome, Dijalektiko (das Dialektische) tvori duu koja po
kree znanstveni napredak (Fortgehen) i ono je jedini princip zahvaljujui kojemu
imanentna povezanost (Zusammenhang) i nunost dolaze do (kommt) sadraja Znano
sti. ..
D a k l e , s a m o S t v a r n o j e dijalektiko, a o n o j e t o z a t o to osim
I d e n t i t e t a sadrava j e d a n drugi f u n d a m e n t a l n i konstitutivni-element,
koji H e g e l naziva Negativnost (Negativitet - p r e v . ) .
I d e n t i t e t i N e g a t i v n o s t su dvije p r v o b i t n e i o p e n i t e o n t o l o k e
k a t e g o r i j e 1 . Zahvaljujui I d e n t i t e t u svako bie ostaje isto bie, vjeno
1
U Enciklopediji Hegel kae da svaki entitet moe samoga sebi ukinuti i da
je, prema tome, dijalektian. Ali u FGi tvrdi da je samo ljudska stvarnost dijalektika,
dok je Priroda odreena jedino Identitetom (uspor., na primjer, 145. str., 22-26. r. i
457
identino samome sebi i razlino od drugih; ili, k a k o su govorili G r c i ,

svako bie predstavlja svojom v r e m e n i t o m egzistencijom j e d n u ne
promjenljivu vjenu ideju, o n o ima prirodu ili bit k o j a je da
n a j e d n o m zauvijek, o n o z a u z i m a j e d n o u t v r e n o i stalno mjesto
( t o p o s ) u Svijetu u r e e n o m od sve vjenosti ( k o s m o s ) . Ali, zahvalju
jui N e g a t i v i t e t u m o e i d e n t i n o bie negirati ili u k i n u t i svoj identi
tet sa s a m i m s o b o m i p o s t a t i drukije n e g o to j e , n a i m e , svoja vla
stita s u p r o t n o s t . D r u g i m rijeima, n e g a t o r s k o bie, d a l e k o o d toga
da n u n o predstavlja ili da pokazuje ( k a o fenomen) svoju da
nu identinu ideju ili svoju prirodu, m o e da ih s a m o negira i da
i m p o s t a n e p r o t i v n o ( t j . i z o p a e n o ) . Ili, j o , n e g a t o r s k o bie m o e
p r e k i n u t i k r u t e o k o v e stalnih razlika koje ga ine razlinim od
ostalih identinih bia (oslobaajui se ovih o k o v a ) ; m o e n a p u s t i t i
mjesto k o j e m u j e bilo o d r e e n o u K o s m o s u . U k r a t k o ( k a k o t o H e
gel k a e u 1. izd. Logik), bie n e g a t i v n o g ili n e g a t o r s k o g B i t k a sa
stoji se u t o m e da ne b u d e o n o to jest i da b u d e o n o to nije ( d a s
nicht zu sein, was es ist, u n d das zu sein, was es nicht ist).
K o n k r e t n i (objavljeni) stvarni Bitak u j e d n o je I d e n t i t e t i Nega
tivnost. On nije, d a k l e , s a m o dani-statiki-Bitak (Sein), P r o s t o r i Pri
r o d a n e g o i Postajanje (VVerden), V r i j e m e i Historija. On nije s a m o
Identitet-ili-jednakost-sa-sobom-samim (Sichselbstgleichheit) n e g o i
D r u g o t n o s t ( A n d e r s s e i n ) , ili negacija s a m o g s e b e k a o d a n o g i stvara
nje s e b e drukijim od ovog d a n o g . D r u g i m rijeima, on nije s a m o
Empirijska-egzistencija ( D a s e i n ) i N u n o s t ( N o t w e n d i g k e i t ) n e g o i
Djelovanje (Tat, T u n , Handeln) i Sloboda (Freiheit).
563. str., 11-17. r.). Ja lino usvajam stajalite FGe i ne doputam dijalektiku prirodnog-Bitka, Seina. Ovdje ne mogu raspraviti ovo pitanje. Ipak bih rekao ovo: ukljue
nost Negativiteta u identinom Bitku (Sein) odgovara prisutnosti ovjeka u Stvarnosti;
ovjek, i samo on, Govorom objavljuje Bitak i Stvarnost; Bitak objavljen u svojem
totalitetu nuno, dakle, ukljuuje Negativitet; to je, dakle, svakako, jedna openita onto-logika kategorija; ali, unutar totalne Stvarnosti valja razlikovati, s jedne strane,
isto identinu prirodnu stvarnost, koja, dakle, samo po sebi nije dijalektika, koja
samu sebe dijalektiki ne ukida i, s druge strane, bitno negatorsku ljudsku stvarnost,
koja dijalektiki ukida kako samu sebe tako i prirodnu identinu stvarnost koja joj je
dana; no dijalektiko ukidanje danog (Borbom i Radom) nuno dovodi do svoje ob
jave putem Govora; Govorom-objavljena-Stvarnost, tj. Stvarnost uzeta u svojemu tota
litetu, ili konkretna Stvarnost, svakako je, dakle, dijalektika. Primjer: ir, hrast i pre
tvaranje ira u hrast (kao i evolucija vrste hrast), nisu dijalektiki; pretvaranje
hrasta u stol od hrastovine je, naprotiv, dijalektika negacija prirodnog danog. tj. stvara
nje neeg bitno novog: zato to ovjek obrauje hrast, postoji znanost o hrastu, o
iru itd.; ova znanost je dijalektika; ali ne ukoliko otkriva ir, njegovo pretvaranje u
hrast itd., koji nisu dijalektiki; ona je dijalektika utoliko se razvija kao znanost (o
Prirodi) u toku Historije; ali ona se na taj nain dijalektiki razvija samo zato to o
vjek poduzima stvarne dijalektike negacije danog putem Rada i Borbe.
458
N o , biti drugo nego to se jest (Negativitet) ipak ostajui o n o

to se jest ( I d e n t i t e t ) , ili poistovetiti se s drugim ipak se od njega
razlikujui - znai, u j e d n o , biti (i G o v o r o m objaviti) k a k o o n o to se
je s a m o po sebi t a k o i o n o to se nije 1 . Postajati drukijim n e g o to
se jest - znai zauzeti stav p r e m a s a m o m sebi, znai postojati (ona
kvo kakvo je bilo) za sebe (kakva se s a d a ) . Bie koje dijalektiki ne
gira d a n u stvarnost isto t a k o je uva k a o negiranu, t j . k a o nestvarnu
ili ideelnu: o n o je uva kao smisao govora kojim je objavljuje.
O n o j e , dakle, svjesno onoga to o n o negira. A k o , p a k , negira
s a m o sebe, o n o je svjesno sebe. N a p r o t i v , j e d n o s t a v n o identino bi
e postoji s a m o o sebi i za druga bia, tj. u svome identitetu sa sa
mim s o b o m i po o d n o s i m a razlike koji ga povezuju s ostalim iden
tinim biima u k o s m o s u : o n o ne postoji za sebe, a d r u g a (bia) ne
postoje za njega.
D a k l e , Bitak koji je ujedno Identitet i Negativitet jeste ne s a m o
h o m o g e n i i nepromjenljivi Bitak-sebi (Ansichsein) i utvreni i stalni
Bitak-za-drugo-bivstvo (Sein fur A n d e r e s ) nego i Bitak-za-sebe (Fur
sichsein), razdvojen na stvarno bie i objaviteljski G o v o r i na D r u gotnost (Anderssein) u vjenom p r e o b r a a v a n j u koje ga oslobaa od
njega samoga k a o danog sebi i drugima.
I d e n t i n o i n e g a t o r s k o bie j e , d a k l e , slobodno u t o m smislu
to je neto vie od svog danog bitka, j e r j e , isto t a k o , objava ovog
bitka p u t e m G o v o r a . Ali, ako ovaj G o v o r objavljuje Bitak u njego
vu totalitetu, a ko je on uistinu istinit, on objavljuje ne s a m o Identi
tet n e g o i Negativitet Bitka. Z a t o je G o v o r ne s a m o onaj R a z u m a
(kojim vlada j e d i n o onto-logika kategorija I d e n t i t e t a ) n e g o i G o v o r
negativnog U m a , ili u p r a v o m smislu dijalektiki govor (kojim vla
da onto-logika kategorija Negativiteta). Ali, o d m a h e m o vidjeti da
to jo nije dovoljno: G o v o r je uistinu istinit ili govor koji objavljuje
k o n k r e t n i totalitet (objavljenog) B i t k a s a m o p o d uvjetom da j e , ta
k o e r , G o v o r pozitivnog ili spekulativnog U m a .
N a i m e , negatorski Bitak negira sam sebe. D a k l e , on k a o isti se
be negira ili postaje i jest drukiji: on je negatorski u k o l i k o je identi
an i identian ukoliko je negatorski. Ne m o e se, d a k l e , rei da je
Bitak Identitet i Negativitet: budui da je u j e d n o o b o j e , on nije ni
j e d n o ni drugo u z e t o odvojeno K o n k r e t n i (objavljeni) stvarni Bitak
nije ni (isti) Identitet (koji je Bitak, Sein) ni (isti) Negativitet (koji
1
Bitak koji se ukida kao Bitak ostajui pak on sam, tj. Bitak, - jeste pojam
Biti. Poistovetiti se s drvetom ne postavi drvo - znai formirati i imati (adekvatan)
pojam o drvetu. Postati drugo ostajui ono to se jest - znai imati i sauvati pojam
svoga Ja (u i pomou njega pamenju).
459
je Nita, Nichts), n e g o Totalitet (koji je Postojanje, Werden). Totali

tet j e , d a k l e , trea f u n d a m e n t a l n a i o p e n i t a onto-logika kategorija:
Bitak je stvaran ili k o n k r e t a n s a m o u svojemu totalitetu, a svako
k o n k r e t n o stvarno bivstvo je totalitet svojih identinih ili negatorskih
konstitutivnih e l e m e n a t a . U aspektu (strani - prev.) T o t a l i t e t a Bitak
i S t v a r n o su objavljeni pozitivno u m n i m miljenjem, koje Hegel
kvalificira k a o spekulativno. Ali ovo je miljenje m o g u e s a m o za
to to u s a m o m Bitku i s a m o m Stvarnom ima j e d a n spekulativni ili
stvarni pozitivno-umni konstitutivni e l e m e n t , na objavu kojega se
ograniava spekulativno miljenje.
E v o k a k o Hegel definira ovaj stvarni spekulativni konstitutiv
ni-element u 83. Enciklopedije (sv. V, str. 195, r. 41-105. r. 2):
Spekulativno ili pozitivno-umno shvaa (fasst auf) sjedinjujue-i-izjednaujuejedinstvo (Einheit) specificirajuih-odreenja u njihovom suprotstavljanju (Entgegensetzung) [tj.], potvreno koje je sadrano u njihovom razrjeenju (Auflosung) i njiho
vom prelaenju (Ubergehen).
N e g a t o r s k o bie negira svoj identitet sa samim s o b o m i postaje
svoja vlastita o p r e k a , ali oni ostaje isto bie. O v o , p a k , njegovo je
dinstvo u opreci p r e m a s a m o m sebi jeste njegova potvrenost, una
t o njegovoj negaciji ili razrjeenju, o d n o s n o prelaenju. K a o
ovo n e g a t o r s k o potvrivanje sebe, k a o ponovno-potvrivanje svoga
prvog identiteta sa samim s o b o m , bie je spekulativan ili pozitiv
no u m a n entitet. T a k o Bitak koji se ponovno-potvruje k a o s a m o m
sebi identini Bitak, n a k o n to je sebe k a o takvog n e g i r a o , nije ni
I d e n t i t e t ni Negativitet, n e g o Totalitet. K a o Totalitet Bitak je uistinu
i p o t p u n o dijalektian. Ali, on je dijalektiki Totalitet, a ne tautoloki I d e n t i t e t , j e r je o n , t a k o e r , Negativitet. Totalitet je sjedinjujue-i-izjednaujue-jedinstvo I d e n t i t e t a i Negativiteta: to je tvrenje
kroz poricanje.
D r u g i m rijeima, uzet k a o Totalitet Bitak nije ni s a m o Bitak-osebi ni s a m o Bitak-za-sebe, nego sabrana i povezana cjelina obojega
ili Bitak-o-sebi-i-za-sebe (An-und Fur-sichsein). To znai da je Tota
litet objavljeni-Bitak ili Bitak svjestan sebe (koji Hegel naziva apso
lutni P o j a m , Ideja ili D u h ) : on je Negativitetom razdvojen u
dani-statiki-Bitak (Sein) i u svoju idealnu, diskurzivnu s u p r o t n o s t ,
ali on jest, ili p o n o v n o postaje j e d a n i h o m o g e n u o v o m e podvijanju
(Entzvveigung) i njime k a d a je Totalitet Bitka pravilno objavljen to
talnim ili krunim G o v o r o m M u d r a c a . T a k o j e , u n a t o Negativitetu
koji on obuhvaa ili pretpostavlja, k o n a n i Totalitet isto t a k o j e d a n i
460
jedini, h o m o g e n (jednolik - prev.) i samostalan k a o prvi i prvobitni

I d e n t i t e t . K a o Rezultat Negacije Totalitet je isto t a k o Potvrivanje
kao i I d e n t i t e t koji je bio negiran k a k o bi postao Totalitet.
U prvoj objanjavajuoj n a p o m e n i koja je d o d a n a 82. H e g e l
objanjava zato Negativitet nije Nita, zato on ne vodi do istog i
obinog unitenja samo-negatorskog bia, nego postizava n o v o pozi
tivno o d r e e n j e ovoga bia, koje u svojemu totalitetu postaje o p e t
apsolutno identino s a m o m sebi. (Sinteza je n o v a T e z a . )
K a e ovo (V sv., 106. str., 3-8. r . ) :
Dijalektika je pozitivan rezultat, jer ima posebno-odreeni (bestimmten) sad
raj; tj. zato to njezin rezultat nije zaista (wahrhaft) prazno [i] apstraktno Nita
(Nichts), ve Negacija izvjesnih specificirajuih-odreenja (gewissen Bestimmungen),
koja su sadrana u rezultatu upravo zato to ovaj nije jedno neposredno (unmittelbares) Nita, nego jedan rezultat.
Negacija (dijalektika) je negacija n e k o g I d e n t i t e t a , t j . neega

odreenog, posebnog to o d g o v a r a j e d n o j vjenoj ideji ili j e d n o j
utvrenoj i stalnoj prirodi. N o , p o s e b n a - o d r e e n o s t (Bestimmtheit) negiranog (identinog) o d r e u j e i specificira k a k o samu nega
ciju t a k o i njezin (totalni) rezultat. Negacija (od) A ima pozitivan ili
p o s e b n o o d r e e n sadraj zato to je to negacija (od) A, a ne negaci
ja (od) M ili (od) N, na primjer, ili n e k o g bilo kojeg n e o d r e e n o g
X. D a k l e , A je ouvano u ne-A; ili, a k o se h o e , o n o je tu dijalektiki-ukinuto (aufgehoben). I zato ne-A nije isto Nita, n e g o
entitet isto t a k o pozitivan, t j . o d r e e n ili p o s e b a n , n a i m e , s a m o m e
sebi identian, k a o i A koje je u njemu n e g i r a n o : n e - A je sve ovo
zato to o n o proizlazi iz negacije j e d n o g o d r e e n o g ili p o s e b n o g A;
ili, jo, ne-A nije nigdje (tj. o n o je t a n o negdje) j e r A ima j e d n o
u t v r e n o i stalno mjesto u d o b r o u r e e n o m K o s m o s u .
A k o se Identitet utjelovljuje u s a m o m sebi identinom A
(A = A ) , Negativitet se konkretizira u (ili k a o ) ne ne-A i p o m o u
njega. U z e t o s a m o po sebi ovo ne je isto i j e d n o s t a v n o Nita: o n o
je neto j e d i n o zahvaljujui A-u, koje o n o negira. Izolirano ne je ap
solutno neodreeno: o n o u apsolutnoj slobodi predstavlja nezavisnost
p r e m a svakom d a n o m o d r e e n j u svake j e d n o m zauvijek u t v r e n e
prirode, svake lokalizacije u u r e e n o m K o s m o s u . N a z o n o s t ovog
ne u ne-A koja dozvoljava o n o m e to je bilo A da ide bilo ka
mo iz mjesta koje je zauzimalo A u K o s m o s u , da sebi stvori bilo
koju prirodu drukiju od u r o e n e prirode A, da s a m o sebe
o d r e d i drukije n e g o to je bilo o d r e e n o A po svojim u t v r e n i m
razlikama p r e m a o n o m e to o n o nije bilo. Ali, nazonost A u ne-
461
A ograniuje apsolutnu slobodu (ovog) ne i konkretizira ga, t j .

o d r e u j e ga ili specificira. Moe se, d o d u e , poi bilo k a m o , ali
s a m o iz mjesta koje je zauzimalo A; m o e se, d o d u e , stvoriti
sebi bilo kakvu prirodu, ali samo p o d uvjetom a o n a b u d e druk
ija od one A. U k r a t k o , ako je dolazna taka (dijalektike) ne
gacije bilo koja, njezina polazna taka je u t v r e n a i stalna ili od
r e e n a i specifina, t j . dana. D a k l e , negacija nije bilo koja nega
cija, ve negacija A. I ovo A u ne-A konkretizira ili o d r e u j e
apsolutnu slobodu (ovog) ne, koja k a o apsolutna jeste tek isto
Nita ili smrt.
U o s t a l o m , im postoji ne-A, isto negatorsko ne je isto ta
ko apstrakcija k a o isto identino A. Stvarno postoji jedinstvo
obojega, tj. ne-A k a o totalitet ili entitet koji je isto t a k o j e d a n i
jedini, o d r e e n i specifian k a o s a m o A; - ne-A koje je j e d n o
B.
A je ouvano u B (= n o n - A ) . Ali i ne koje negira A u njemu je
j e d n a k o t a k o o d r a n o . A j e , dakle, ouvano s a m o u svojoj negaciji
( k a o to je ne o d r a n o s a m o k a o ne) ovoga ( A ) . Ili, tanije, B je
negacija (ovoga) A: - negacija to se odrava u pozitivnom opstojanju ( B e s t e h e n ) . Ili, jo tanije, B je (pozitivan) rezultat negacije
(ovog) A. D a k l e , B je ne s a m o ukinuto i u j e d n o ouvano nego i ovom
uvajuom negacijom uzdignuto (aufgehoben) A. J e r , a k o je A ne
posredno ( u n m i t t e l b a r ) , B je negacijom posredovano (vermittelt);
a k o je A isti Identitet, B je Totalitet koji ukljuuje Negativitet; a k o
je A isto i j e d n o s t a v n o dano, B je rezultat negatorskog djelovanja,
t j . stvoreno; ako A postoji s a m o o sebi (an sich) ili za drugo (fiir
A n d e r e s ) , B postoji, t a k o e r , i za sebe (fiir sich), j e r u njemu A
zauzima stav p r e m a s a m o m sebi negirajui se k a o d a n o i potvrujui
se k a o stvoreno o v o m samo-negacijom.
Ali B ne postoji s a m o za sebe; o n o postoji o sebi i za sebe (an
u n d fur sich). J e r , u n j e m u se A potvruje k a o totalitet odravajui
svoj identitet sa samim s o b o m uzetim k a o negiranim, kao o n o to
negira i to proizlazi iz negacije: s a m o A negira se kroz ne i s a m o
postaje ne-A, koje je B. Z a t o B nije s a m o Totalitet koji proizlazi
iz negacije i t a k o ukljuuje Negativitet, nego i Identitet. K a o takvo,
B j e , isto t a k o , dano i o sebi: o n o , isto t a k o , ima o d r e e n u specifi
nu prirodu i u t v r e n o mjesto u K o s m o s u .
Z n a i da B m o e izazvati novo ne, da se Negativitet m o e
konkretizirati u j e d n o m ne-B i p o m o u njega. O v o ne-B bit e
C, koje e moi da proizvede ne-C. I t a k o r e d o m , u beskrajnost. Ili, tanije, sve d o k nas negacija j e d n o g N ne vrati na pola-
462
znu taku: ne-N = A. T a d a e biti m o g u e j e d i n o beskrajno iznova

obilaziti krug koji se zatvorio ovom posljednjom stvaralakom nega
cijom.
Stvarna (ili djelatna) Dijalektika faktino staje u N ije neN je A. O v o N je Totalitet u p r a v o m i strogom smislu rijei: to
je s a b r a n a i povezana cjelina svega to je bilo t v r e n o , n e g i r a n o i
p o n o v n o t v r e n o , i svega to moe da to b u d e : j e r negirati N znai
tvrditi A, koje je ve bilo t v r e n o itd. No N je Totalitet, t j . Bitak-o-sebi-i-za-sebe, t j . stvarni-Bitak koji je savreno svjestan sebe ili
s a m o m e sebi p o t p u n o objavljen p u t e m suvislog G o v o r a (koji je apso
lutna Z n a n o s t M u d r a c a ) . D a b i s e stvarno, t j . djelatno n e g i r a o , to
talni stvarni Bitak m o r a o je udjeti da b u d e drukiji n e g o to jest.
Ali, budui da je sebe savreno svjestan, on z n a d e da negirajui se
kakav jest moe da p o s t a n e s a m o kakav je bio (jer: ne-N = A ) . Ali,
o n j e kakav j e bio negiran, p a j e k o n a n o p o s t a o o n a k a v kakav j e
sada. Htjeti ga negirati kakav je sada znai, u posljednjoj analizi,
htjeti ga uiniti onakvim kakav je sada: drugim rijeima, to ne znai
stvarno htjeti negirati ga 1 N se, dakle, stvarno ne negira, pa nika
da ne postaje opet A postajui ne-N.
Ali volja totalnog Bitka da opet postane to on jest nije apsur
d n a . J o je i ova volja, a k o se h o e , negatorska: to je volja da se
opet-postane onim to se jeste drukije negoli se to postalo. N o , sva
ka negacija p r e t v a r a Osebinost u Zasebinost, nesvjesno u svjesno.
Volja o kojoj je rije jeste, dakle, n a p r o s t o elja totaliteta Stvarnog
da samoga sebe shvati u suvislom G o v o r u i njime, i da se shvati u
svojemu stvarnom postajanju, ponovno ga izvodei p u t e m G o v o r a ili
miljenja. Od stvarnoga N prelazi se negacijom (ili odricanjem od
ivota u korist priznanja) na ne-N = ideelno A i u misli se po
n o v n o prelazi put koji vodi do N, do ove zadnje granice koja j e ,
t a k o e r , ideelna (Ideja Logike). O v o , p a k , posljednje n e g a t o r s k o
djelovanje stvarnoga-Bitka utjelovljuje se u M u d r a e v o j volji da
proizvede svoju Z n a n o s t .
S a m o , M u d r a e v a negacija je ideelna, a ne stvarna. On d a k l e ,
ne stvara nikakvu novu stvarnost i zadovoljava se da objavi Stvarno
u T o t a l i t e t u njegova postojanja. K r e t a n j e Z n a n o s t i j e , d a k l e , dija
lektiko s a m o ukoliko p o n o v n o izvodi ili opisuje Dijalektiku stvarno
sti. I z a t o je ovo k r e t a n j e ne s a m o kruno nego i cikliko: k a d se
1
Znamo da stvarna Dizalektika (Povijest) napreduje kroz negaciju koju ukljuu

ju Borba i Rad ovjeka. No totalna Stvarnost (nae N) ukljuuje zadovoljenog o
vjeka, tj. onoga koji vie ne djeluje negiranjem danog. Odatle definitivni zastoj stvar
ne Dijalektike.
463
stiglo do ideelnog N, ovo N se ideelno negira (jer ova je negaci

ja elja da se prikae Z n a n o s t , ili da se p o n o v n o ita knjiga koja je
sadrava) i t a k o se opet v r a a m o na p o e t n o A, koje tjera da se
ide naprijed do N. Drugim rijeima, G o v o r Z n a n o s t i koji opisuje
cjelokupnu stvarnu Dijalektiku m o e biti n e o d r e e n o (beskrajno)
ponavljam, ali ne m o e biti ni u emu p r e i n a e n . A to znai da je
ovaj dijalektiki G o v o r apsolutna Istina.
K o n k r e t n i stvarni Bitak je Totalitet. O b u h v a a , dakle, I d e n t i t e t
i Negativitet, ali ukoliko su Totalitetu i njime dijalektiki-ukinuti.
Identitet i Negativitet u izoliranom stanju stvarno ne postoje; k a o i
sam Totalitet, oni su s a m o d o p u n s k e strane j e d n o g te istog stvarnog
bitka. Ali, u diskurzivnom opisu ovog k o n k r e t n o g stvarnog bitka
njegove tri strane moraju biti opisane izolirano i jedna poslije druge.
T a k o je ispravni opis trojstvenog dijalektikog Stvarnog dijalektiki
govor koji se odvija u tri doba: Teza p r e t h o d i Antitezi, za kojom sli
jedi Sinteza, ova zatim n a s t u p a k a o nova T e z a itd.
T e z a opisuje Stvarno p r e m a njegovoj strani Identiteta. O n a ob
javljuje bitak uzimajui ga k a o dat, tj. k a o statiki bitak koji ostaje
o n o to on jest, a da n i k a d a ne postane uistinu drukiji 1 . Antiteza,
naprotiv, opisuje stranu Negativiteta u s t v a r n o m bitku. O n a objav
ljuje (dijalektiki) bitak uzimajui ga kao in kojim on sebe negira
onakvog k a k o je dan i k a o in postajanja drukijim. A k o Teza opi
suje bitak (Stvarno), Antiteza opisuje njegovo djelovanje ( T u n ) ; ta
k o e r i svijest koju on ima o s a m o m sebi, a koja nije nita drugo
nego podvajanje Stvarnog u stvarno koje je negirano u svom d a n o m
bitku ( t a k o da ovaj bitak postaje apstraktni pojam ili smisao) i u
stvarno koje s p o n t a n i m djelovanjem negira ovaj dani bitak. N a p o
k o n , Sinteza opisuje stvarni bitak k a o Totalitet. O n a objavljuje (di
jalektiki) bitak promatrajui ga kao rezultat njegova djelovanja ko
jim se on ukida k a o dani bitak, a kojega je p o s t a o svjestan u s a m o m
ovom ukidanju i njime. A k o u Tezi bitak n a p r o s t o jest, o sebi i za
druge, on postoji u Antitezi, t a k o e r , i za samoga sebe k a o datost
koja je na p u t u da se stvarno ili dijalektiki u k i n e ; on j e , p a k , u Sin
tezi o sebi i za druge k a o postojei za sebe (tj. kao svjestan sebe) i
kao rezultat svoga vlastitog negatorskog djelovanja. A k o se h o e ,
Teza opisuje dani materijal na koji e se primijeniti djelovanje, A n 1
Identini bitak moe ipak postati ono to on jest. Drugim rijeima, moe prika
zati svoju danu vjenu prirodu u obliku vremenskog razvoja: jaje koje postaje ko
ko (to nosi novo jaje). Ali, ovaj razvoj je uvijek kruan, odnosno cikliki. To znai
da uvijek moemo nai odsjeak razvoja koji e u beskrajnost ostati identian samome
sebi (razvoj koji ide od jajeta k novom jajetu, na primjer).
464
titeza objavljuje s a m o ovo djelovanje, kao i misao koja ga p o k r e e

(projekt), dok Sinteza pokazuje rezultat ovog djelovanja, t j . do
vreno i objektivno stvarno djelo ( W e r k ) . O v o djelo jest, k a o poet
no d a n o ; s a m o to o n o ne postoji k a o dano, nego k a o stvoreno dje
lovanjem koje negira d a n o .
Ali prelaenje danog bitka u stvoreno djelo ne d o g a a se odjed
n o m . Izvjesni e l e m e n t i ili aspekti d a n o g materijala u djelu sauvani
su onakvi kakvi su, tj. bez negatorskog ili stvaralakog preobraavanja. Po izvjesnim svojim s t r a n a m a , u izvjesnim svojim s t r a n a m a dje
lo j e , t a k o e r , ista i j e d n o s t a v n a datost, koja m o e biti djelatno ne
girana i moe posluiti k a o materijal za j e d n o n o v o djelo. I zato Sin
teza m o r a da opisuje bitak ne s a m o k a o djelo, ili rezultat djelovanja
nego i kao datost koja m o e izazvati druga negatorska djelovanja, t j .
k a o bitak to ga valja objaviti u j e d n o j (novoj) Tezi. Osim ako bi
tak opisan u Sintezi (koja e t a d a biti zavrna Sinteza) ne sadrava
jo n e k e datosti koje mogu biti negatorskim djelovanjem p r e o b r a e n e
u djela.
H e g e l izraava razliku izmeu tetikog Bitka i Stvarnog ( I d e n
titet) i sintetikog bitka i Stvarnog (Totalitet) govorei da su prvi
neposredni ( u n m i t t e l b a r ) , d o k su drugi posredovani (vermittelt) antitetikim djelovanjem (Negativitet) koje ih negira k a o neposred
ne. M o e se, p a k , rei da f u n d a m e n t a l n e kategorije Neposrednosti
( U n m i t t e l b a r k e i t ) i Posredovanja (Vermittlung) rezimiraju cijelu
stvarnu Dijalektiku koju Hegel ima p r e d oima. Neposredno-bivstvo
(das U n m i t t e l b a r e ) - to je statiki-dani-bitak (Sein), nunost (Notvvendigkeit), utvrena-i-stalna-opstojanost ( B e s t e h e n ) bez svakog
pravog djelovanja i samosvijesti. Posredovano-bivstvo (das Vermittelte) jeste, naprotiv, djelovanje ostvareno u djelu, s l o b o d a , dijalekti
ko kretanje i diskurzivno shvaanje sebe i svojega svijeta. S a m o , po
stoje stupnjevi u N e p o s r e d n o s t i i Posredovanju. Svaki n a p r e d a k
stvarne Dijalektike predstavlja (djelomino) p o s r e d o v a n j e j e d n e (re
lativne) n e p o s r e d n o s t i , a ova Dijalektika se zaustavlja k a d a je sve
n e p o s r e d n o (to se m o e posredovati) zaista p o s r e d o v a n o negator
skim (svjesnim) djelovanjem. to se, p a k , tie ideelne Dijalektike
Z n a n o s t i , o n a s a m o opisuje ovo kretanje, ili ovaj proces p o s t e p e
nog posredovanja od njegova p o e t k a , koji je a p s o l u t n o N e p o s r e d
n o , do njegova svretka koji je ovo isto p o t p u n o p o s r e d o v a n o N e p o
sredno.
Ali m o e m o rei da je itava hegelijanska Dijalektika s a b r a n a u
j e d n o j jedinoj f u n d a m e n t a l n o j kategoriji, koja je o n a dijalektikog-ukidanja (Aufheben). J e r , upravo je N e p o s r e d n o o n o to t r e b a da se
465
ukine, a samo ukidanje je Posredovanje p u t e m negatorskog dje

lovanja koje stvara P o s r e d o v a n o , jer ovo nije nita drugo n e g o N e
p o s r e d n o uzeto i postavljeno k a o dijalektiki ukinuto. A, razumije
se, na kraju je u p o t p u n o s t i ukinut sam stvarni Bitak: verbalna
ukinua Znanosti s a m o opisuju stvarni proces djelatnog ukidanja
ili Posredovanja danog-Bitka ili N e p o s r e d n o s t i p u t e m Djelovanja 1 .
M o e se rei da u posljednjoj analizi Hegelova filozofija ima di
jalektiki k a r a k t e r zato to nastoji da objasni fenomen S l o b o d e , ili,
to je isto, Djelovanja u p r a v o m smislu rijei, tj. svjesnog i hotimi
nog ljudskog Djelovanja; ili, a to je t a k o e r isto, zato to hoe da
objasni Povijest. U k r a t k o , ova filozofija je dijalektika zato to hoe
da objasni injenicu egzistencije ovjeka u Svijetu objavljujui ili
opisujui ovjeka kakav je stvarno, t j . u svojoj ireduktibilnoj poseb
nosti, ili k a o bitno diferentan od svega to je samo P r i r o d a .
A k o je Sloboda neto drugo nego san ili subjektivna iluzija, o n a
m o r a da se upeati u objektivnu stvarnost (VVirklichkeit), a o n a to
m o e postii jedino ostvarujui je k a o djelovanje koje radi u stvar
n o m i na njemu. Ali, a k o je djelovanje slobodno, ono ne smije biti,
da t a k o k a e m o , a u t o m a t s k i rezultat d a n e stvarnosti, ma kakva o n a
bila; o n o , dakle, m o r a biti nezavisno od ove datosti, p r e m d a o n o
djeluje na nju i s njom se amalgamira ukoliko se ostvaruje i na taj
nain s a m o postaje j e d n a datost. No Hegel je zasluan to je shvatio
k a k o se ova solidarnost u nezavisnosti i ova nezavisnost u solidarno
sti javlja s a m o ondje gdje ima negacije d a n o g : Sloboda = Djelovanje
= Negativitet. Ali, a k o je djelovanje nezavisno od danog stvarnog,
j e r ga negira, o n o stvara, ostvarujui se, neto bitno novo u o d n o s u
na ovo d a n o . Sloboda se odraava u stvarnom, o n a stvarno traje sa
mo n e p o s r e d n o iznova stvarajui iz d a n o g . No razvoj uistinu stvara
laki, t j . materijalizacija j e d n e budunosti koja nije obino produe
nje prolosti po sadanjosti, zove se Povijest: Sloboda = Negativitet
= Djelovanje = Povijest. Ali, o n o to uistinu karakterizira ovjeka,
to ga ini bitno razlinim od ivotinje, - to je upravo njegova povijesnost (historicitet). Objasniti Historiju znai, dakle, objasniti o
vjeka shvaenog k a o slobodno i historijsko bie. A t a k o shvaenog
1
Hegel esto govori o Negativitetu, ali se rijetko slui terminima Identitet i
Totalitet. Izrazi Teza, Antiteza, Sinteza ne javljaju se kod njega gotovo nika
da. Njegovi redovni dijalektiki termini jesu: Neposrednost, Posredovanje,
Ukidanje (i njihove izvedenice). Hegel katkad izraava dijalektiku strukturu bitka ta
ko da kae da su oni Zakljuak (Silogizam) (Schuss, ili dialektischer Schluss), gdje
srednji (posredni) termin posreduje dva ekstrema (Extreme) Neposrednog i Po
sredovanog. Kada Hegel eli da govori o stvarnom dijalektikom procesu, on kae na
prosto: kretanje (Bewegung, veoma rijetko: dialektische Bevvegung).
466
ovjeka m o e m o objasniti s a m o a k o v o d i m o r a u n a o Negativitetu

koji on sadrava ili ostvaruje, t j . opisujui dijalektiko kretanje
njegove stvarne egzistencije, koja je o n a bia koje ostaje o n o s a m o ,
ipak ne ostajui isto. I z a t o su opisi u hegelijanskoj Z n a n o s t i dijalek
tikog k a r a k t e r a .
Zacijelo, ( p o svome sadraju) nije dijalektika s a m o H e g e l o v a
Antropologija (koja je izloena u P h G i ) ; to su, isto t a k o , njegova
Ontologija i Metafizika (koje su izloene u Enciklopediji). Ali, da bi
otkrio dijalektiki k a r a k t e r Bitka kao takvog i Stvarnog u o p e , H e
gelu je dovoljno da ozbiljno shvati p o j a m konkretnog i da se podsjeti
k a k o filozofija m o r a opisivati konkretno stvarno umjesto da pravi,
vie ili m a n j e , proizvoljne apstrakcije. J e r , ako ovjek i njegov hi
storijski Svijet postoje stvarno i k o n k r e t n o , s istim p r a v o m k a o pri
rodni Svijet, konkretno Stvarno i sam Bitak koji zaista jest, oni osim
p r i r o d n e stvarnosti sadravaju ljudsku stvarnost p a , d a k l e , i Negati
vitet. A to znai, k a o to z n a m o , da su Bitak i Stvarno dijalektiki.
Hegel je vie p u t a inzistirao na t o m e da se filozofija m o r a o d n o
siti na konkretnu stvarnost: naroito u drugoj objanjavajuoj n a p o
meni 82. Enciklopedije (V sv., 106. str., 9-15. r . ) :
Ovo umno [pozitivno ili spekulativno, tj. Bitak kao Totalitet] premda je neto
[umno] pomiljeno i apstraktno ujedno je i konkretno-bivstvo (ein Konkretes)... Pre
ma tome, filozofija nema uope apsolutno nita zajedniko sa istim (blossen) apstrak
cijama ili formalnim mislima (Gedanken); [ona ima], naprotiv, jedino [posla] s kon
kretnim mislima [tj. pojmovima koji odgovaraju konkretnoj stvarnosti].
No H e g e l se ne zadovoljava time da kae k a k o njegova filozofi

ja ima veze s konkretnom stvarnou. On jo tvrdi da je filozofiji ko
ja joj je prethodila, k a o i vulgarnim znanostima i naivnom ovje
ku, p o t r e b n o da govore o apstrakcijama. N o , k o n k r e t n o stvarno je
dijalektiko. Apstrakcije to nisu. I z a t o j e d i n o hegelijanskoj Z n a n o
sti p r i p a d a da objavi ili da opie stvarnu Dijalektiku.
ma.
bismoznai
razumjeli
na prvipa,pogled
No uvesti RadDa
u Stvarno
uvesti u njovu
Negativitet,
dakle, p a r a d o k s a l n u tvrdnju,
u z m i m o obian primjer.
R a z m o t r i m o j e d a n stvarni stol. To n i j e ni Stol uope ni neki
bilo koji stol, nego uvijek ovaj ovdje konkretni stol. N o , kad
naivni ovjek, ili predstavnik bilo k o j e znanosti govori o ovome
stolu, on ga izolira od ostalog svijeta: govori o ovome stolu ne govo
rei o o n o m to on nije. No ovaj stol ne lebdi u p r a z n o m . On je na
ovome p o d u , u ovoj prostoriji, u ovoj kui, na ovom mjestu Z e m l j e ,
koja se nalazi na o d r e e n o j udaljenosti od Sunca, koje ima o d r e e -
467
no mjesto u galaksiji itd. Govoriti o o v o m e stolu ne govorei o sve

mu ostalom znai, d a k l e , apstrahirati od tog ostatka, koji je faktino
isto t a k o stvaran i k o n k r e t a n k a o i sam ovaj stol. Govoriti o ovome
stolu ne govorei o cijelom Svemiru koji ga sadrava, k a o i govoriti
0 Svemiru ne govorei o ovome stolu koji je u njemu sadran, - zna
i, d a k l e , govoriti o j e d n o j apstrakciji, a ne o konkretnoj-stvarnosti.
to, p a k , vai za prostor, vai, t a k o e r , za vrijeme. Ovaj stol ima
o d r e e n u historiju, a ne n e k u drugu, ni neku prolost uope.
On je bio napravljen u o d r e e n o vrijeme od ovakvog drveta, izvae
nog u o d r e e n o m t r e n u t k u iz ovoga stabla, koje je u o d r e e n o vrije
me niklo iz ovog sjemena itd., itd. U k r a t k o , o n o to postoji k a o
konkretna-stvarnost jeste prostorno-vremenski totalitet p r i r o d n o g svi
j e t a : sve to se od njega izolira samim tim je tek apstrakcija, koja
k a o izolirana postoji s a m o u i po miljenju ovjeka koji je pomilja.
Sve to nije n o v o j e r je ve P a r m e n i d o t o m e p o v e o r a u n a . Ali
ima j e d n a druga strana pitanja na koju su zaboravili P a r m e n i d i svi
prethegelijanski filozofi. Zaboravili su na to da ovaj stol (pa ak sva
ki stol) ukljuuje i pretpostavlja neto stvarno i k o n k r e t n o to se zove
uloeni r a d . O t k a k o postoji ovaj stol, govoriti o konkretnom Stvar
n o m znai, dakle, govoriti i o R a d u . Konkretno, tj. totalno Stvarno
sadrava ljudski rad u istom smislu u kojem ovaj stol sadrava drvo
iz kojega je stol napravljen i prirodni svijet u o p e . N o , k o n k r e t n o
Stvarno koje sadrava R a d ima u p r a v o o n u trojstvenu strukturu to
je opisuje hegelijanska Z n a n o s t . J e r , stvarni R a d sadran u Stvar
n o m stvarno mijenja ovo Stvarno djelatno ga negirajui k a o d a n o i
uvajui ga k a o n e g i r a n o u d o v r e n o m djelu, gdje se d a n o pojavljuje
u uzdignutom ili posredovanom obliku. T o , p a k , znai da je ovo
k o n k r e t n o Stvarno u p r a v o stvarna Dijalektika ili dijalektiko kreta
nje na koje misli H e g e l . A k o , p a k , naivan ovjek, obini uenjak,
ili prethegelijanski filozof mogu da se poznaju ovu Dijalektiku, to je
u p r a v o zato to se ne bave konkretnim Stvarnim, nego apstrakcija
i Svijest i G o v o r koji objavljuje Stvarno. Ovaj stol je, u stvari, stol o

k o j e m u u o v o m t r e n u t k u govorim, a m o j e rijei pripadaju o v o m sto
lu sasvim drukije n e g o njegove etiri n o g e , ili soba u kojoj se nala
zi. M o e se, d o d u e , apstrahirati od ovih rijei k a o jo od m n o g o e
ga drugog, k a o na primjer od kvaliteta zvanih sekundarnih. Ali ne
valja zaboraviti da t a d a n e m a m o vie posla s k o n k r e t n o m stvarnou,
nego s j e d n o m apstrakcijom. K o n k r e t n o Stvarno sadrava ovaj stol,
sve osjete to ih je on izazvao, sve rijei koje su o njemu izreene
30*
468
KAKO ITATI HEGELA
itd. A p s t r a k t n i , p a k , Stol uope j e s t e uistinu ovaj stol, t j . k o n k r e t n a

stvarnost, s a m o u i po svojoj neraskidljivoj p o v e z a n o s t i s ovim osje
t i m a , rijeima itd., i u o p e sa svime to s t v a r n o postoji i to je stvar
no p o s t o j a l o . P o n a v l j a m jo j e d n o m , konkretno S t v a r n o nije n e t o
d r u g o od p r o s t o r n o - v r e m e n s k o g Totaliteta s t v a r n o g , j e r ovaj Totali
t e t ukljuuje, osim P r i r o d e , sva stvarna djelovanja i sve s t v a r n e go
v o r e , t j . Historiju.
U t o k u Historije ovjek govori o S t v a r n o m i objavljuje ga smi
slom svojih G o v o r a .
Konkretno-Stvarno
j e , d a k l e , Stvarno-objavljen o - G o v o r o m . A t o j e o n o to H e g e l naziva D u h ( G e i s t ) . P r e m a
t o m e , k a d k a e , (na primjer, u P H G i , 24. str., 10. r . ) da je P r i r o d a
s a m o apstrakcija i da je j e d i n o D u h stvaran ili konkretan, on ne iz
javljuje nita p a r a d o k s a l n o . O n k a e , n a p r o s t o , d a j e k o n k r e t n o
S t v a r n o totalitet stvarnog k o j e m u nije nita o d u z e t o a p s t r a k c i j o m i da
ovaj totalitet, t a k a v k a k o stvarno postoji, ukljuuje o n o n e t o to se
zove Historija. Opisivati k o n k r e t n o S t v a r n o znai, d a k l e , opisivati,
t a k o e r , i njegovo historijsko p o s t a j a n j e . No ovo p o s t a j a n j e u p r a v o
je o n o to H e g e l naziva Dijalektikom ili K r e t a n j e m . Rei da je
k o n k r e t n o S t v a r n o D u h znai, d a k l e , tvrditi d a o n o i m a trojstvenu ili
dijalektiku s t r u k t u r u , i tvrditi dijalektiki k a r a k t e r Stvarnog znai
rei da je o n o Stvarno-objavljeno-govorom ili D u h 1 .
1
Hegelovo rasuivanje je sigurno ispravno: ako stvarni Totalitet ukljuuje o
vjeka, te ako je ovjek dijalektian, takav je, takoer, i Totalitet. Ali, polazei oda
tle, Hegel, po mome miljenju, pravi veliku pogreku. Iz dijalektinosti Totaliteta on
zakljuuje o dijalektinosti njegovih dvaju fundamentalnih konstitutivnih elemenata,
koji su Priroda i ovjek (Historija). inei to samo slijedi tradiciju ontolokog moni
zma, koja see do Grka: sve to jest jeste na jedan te isti nain. Grci koji su filozofskiji otkrili Prirodu protegnuti su na ovjeka svoju naturalistiku ontologiju kojom vla
da jedna jedina kategorija Identiteta. Hegel koji je otkrio (nastavljajui nastojanja
Descartesa, Kanta i Fichtea) dijalektike ontoloke kategorije Negativiteta i Totali
teta analizirajui ljudski bitak (ovjeka shvaenog prema pretfilozofijskoj ido-kranskoj tradiciji) protegnuo je svoju antropoloku dijalektiku ontologiju na Prirodu. No
ovo protezanje nipoto nije opravdano (a o njemu se kod Hegela ak ni ne diskutira).
Jer, ako je posljednji temelj Prirode identini dani-statiki-Bitak (Sein), ne nalazimo u
njemu nita to se moe usporediti s negatorskim Djelovanjem (Tun) koje je baza spe
cifino ljudske ili historijske egzistencije. Klasini argument: sve to jest jeste na jedan
isti nain, ne bi morao Hegela prinuditi da primijeni na ovjeka i na Prirodu jednu te
istu ontologiju (koja je kod njega dijalektika ontologija), jer sam on kae (U FGi) da
je pravi bitak ovjeka njegovo djelovanje. No, Djelovanje (Negativitet) djeluje
drukije nego to Bitak (Identit) jest. Na svaki, pak, nain postoji bitna razlika izmeu
Prirode, s jedne strane, koja se objavljuje samo Govorom ovjeka, tj. preko stvar
nosti drukije od one koja je ona sama, i ovjeka, s druge strane, koji sam objavljuje
stvarnost koja je on, kao i onu (prirodnu) koja nije on. ini se, dakle, da je nuno u
dijalektikoj ontologiji objavljenog-Bitka ili Duha (kojom vlada Totalitet) razlikovati
jednu ne-dijalektiku (grku i tradicionalnu) ontologiju Prirode (kojom vlada Identite)
469
K a o svaka p r a v a filozofija, H e g e l o v a Z n a n o s t se razvija na tri

s u p e r p o n i r a n a p l a n a . O n a n a j p r e opisuje totalitet stvarnog B i t k a kai jednu dijalektiku (hegelijansku, ali u konsekvencijama izmijenjenu) ontologiju o
vjeka ili Historije (kojom vlada Negativitet). Hegelova monistika zabluda ima dvije
ozbiljne konsekvencije. Bazirajui se na jedinstvenoj dijalektikoj ontologiji, on poku
ava s jedne strane, da izradi dijalektiku metafiziku i dijalektiku ontologiju Prirode,
koje su oevidno neprihvatljive, koje bi, prema njemu, morale zamijeniti vulgarnu
(antiku, nevvtonovsku, pa, dakle, i nau) znanost. Doputajui dijalektinost svega to
postoji, Hegel je, s druge strane, morao vidjeti u krunosti znanja jedini kriterij istine.
No, vidjeli smo da je krunost znanja koje se odnosi na ovjeka mogua tek na kraju
Historije; jer tako dugo dok se ovjek korjenito mijenja, tj. dok se stvara drukijim
negoli jest, ak je i njegov ispravan opis samo djelomina i posve privremena istina.
Ako je, dakle, Priroda stvaralaka ili historijska u istom smislu kao ovjek, istina i
znanost u pravom smislu mogue su tek na kraju vremena. Do tada nema pravog
znanja (Wissen), te preostaje samo izbor izmeu skepticizma (relativizam, historizam,
nihilizam i t d . . . ) i vjerovanja (Glauben).
Ali, ako se dopusti da se tradicionalna identina ontologija stvarno primjenju
je na Prirodu, tada je istina o ovoj posljednjoj, pa, dakle, i znanost o prirodi u princi
pu mogua u bilo kojem trenutku vremena. Kako, pak, ovjek nije nita drugo nego
djelatna negacija Prirode, postoji, takoer, i mogua znanost o ovjeku, ukoliko on
pripada prolosti i sadanjosti. Tada bi jedino budunost ovjeka bila predana u nad
lenost skepticizma ili vjere (tj. izvjesnosti nade, da govorimo kao sveti Pavle): budui
da je dijalektiki, tj. stvaralaki ili slobodan proces, Historija je bitno nepredvidljiva,
protivno od identine Prirode.
ini se, uostalom, da je ontoloki dualizam neophodna za objanjenje same pojave Historije. Naime, Historija ukljuuje i pretpostavlja razumijevanje prolih genera
cija od strane onih sadanjih i buduih. No, kad bi se Priroda mijenjala u istom smislu
kao i ovjek. Govor bi u tijeku vremena postao nesaopiv. Kad bi kamenje i drvee,
kao i ivotinjski psihizam ljudi Periklova vremena, bili isto tako razlini od naih
kao to se od naih razlikuju graani antikog grada, ne bismo mogli shvatiti ni trunak
grkog poljodjelstva i arhitekture, ni Tukididovu povijest, ni Platonovu filozofiju. Mo
emo, openito uzevi, razumjeti bilo koji jezik koji nije na jedino zato to sadrava
rijei koje se odnose na stvarnosti koje su svagdje i uvijek samima sebi identine: mo
emo znati da Hund i canis znae chien (pas) zato to postoji stvarni pas, koji
je isti u Njemakoj i u Francuskoj, u Rimu za Cezarova vremena i u savremenom
Parizu. No ove identine stvarnosti upravo su prirodne stvarnosti. - Jedna slika bi nas
mogla navesti da dopustimo da nastojanje dualistike ontologije nije apsurdno. Uzmi
mo zlatni prsten. On ima rupu, a ova rupa je za prsten isto tako bitna kao i zlato: bez
zlata rupa (otvor) (koja, uostalom, ne bi postojala) ne bi bila prsten, ali bez rupe
zlato (koje bi ipak postojalo), isto tako, ne bi bilo ni prsten. Ali, ako smo u zlatu nali
atome, nije nikako potrebno da ih traimo u rupi. Nita, pak, ne kae da zlato i pr
sten jesu na jedan i isti nain (razumije se, radi se o rupi kao rupi, a ne o zraku koji
je u rupi). Rupa je jedno nita koje postoji (kao prisutnost odsutnost) samo zahva
ljujui zlatu to ga okruuje. Isto tako bi ovjek koji je Djelovanje mogao biti nita
koje niti u bitku zahvaljujui bitku koji ono negira. Nita, pak, ne kae da po
sljednji principi opisivanja nitenja Niega (ili unitavanja Bitka) moraju biti isti kao
oni opisivanja bitka Bitka.
Prvi (veoma nezadovoljavajui, uostalom) pokuaj dualistike (identine i di
jalektike) ontologije (ili tanije metafizike) izvrio je Kant, i u tome je njegova izu
zetna veliina, koja se moe usporediti s onom Platona, koji je postavio principe
470
ko se pojavljuje (erscheint) ili pokazuje s t v a r n o m ovjeku koji

p r i p a d a Stvarnom, koji u njemu ivi i djeluje, o n j e m u misli i govo
ri. Ovaj opis se vri na r e e n o m fenomenolokom p l a n u : die Phanomenologie je Z n a n o s t o p o j a v a m a d u h a , t j . o totalitetu Stvarno
ga B i t k a koji se s a m o m sebi objavljuje G o v o r o m ovjeka koga ovaj
Bitak sadrava (Wissenschaft der Erscheinungen des Geistes je drugi
naslov P h G e ) . Ali, filozof se ne zadovoljava ovim fenomenolokim
opisom (koji je filozofijski j e r se odnosi na Konkretno, tj na totalitet
Stvarnog, protivno od vulgarnih opisa koji se o d n o s e na apstrakci
je). Filozof se jo pita kakva m o r a da b u d e objektivna-Stvarnost
(Wirklichkeit), t j . stvarni (prirodni i ljudski) Svijet, da bi se mogla
pojaviti o n a k o k a k o se zaista pojavljuje k a o pojava. O d g o v o r
na ovo pitanje daje Metafizika, koju H e g e l naziva Philosophie der
Natur i Philosophie des Geistes (Geist je ovdje uzet u smislu o
vjek). N a p o k o n , nadmaujui ovaj plan metafizikog opisivanja, filo
zof ne uzdie do ontolokog plana da bi odgovorio na pitanje kakav
m o r a biti sam Bitak, uzet k a o biti, da bi se m o g a o ostvariti ili posto
jati k a o ovaj prirodni i ljudski Svijet opisan u Metafizici, koji se po
javljuje k a k o je opisano u Fenomenologiji. O v a j , p a k , opis s t r u k t u r e
Bitka k a o takvog daje se u Ontologiji koju H e g e l zove Logik (a izla'e je prije Metafizike, ali poslije F e n o m e n o l o g i j e ) 1 .
No H e g e l je (u P h G i ) opisao dijalektiki k a r a k t e r pojavne empirijske-Egzistencije ( D a s e i n ) . M o e ga, p a k , objasniti s a m o a k o
pretpostavi dijalektiku strukturu objektivne-Stvarnosti i B i t k a k a o
takvog. P r e m a t o m e , a k o je m e t o d a hegelijanske filozofije o n a obi
nog opisivanja, sadraj ove filozofije je dijalektiki ne s a m o u Fe
nomenologiji nego i u Metafizici i u Ontologiji.
Do sada sam u p r v o m r e d u govorio o Dijalektici Bitka i Stvar
nog (koju Hegel opisuje u Logik i u Enciklopediji). Ali m o r a m da
govorim i o stvarnoj Dijalektici empirijske-Egzistencije, t j . o Feno
m e n i m a ili pojavama ( E r s c h e i n u n g e n ) dijalektikog Bitka u nje
govoj stvarnosti. J e r , a k o j e , objektivno govorei, ova fenomenalidentine (monistike) ontologije. ini se da je, nakon Kanta, prvi Heidegger po
stavio problem dvojstvene ontologije. Nema se utisak da je on otiao dalje od dualis
tike fenomenologije koja se nalazi u prvom svesku Sein und Zeit (koji je samo uvod u
ontologiju to treba da bude izloena u II svesku, koji se jo nije pojavio). Ali, ovo je
dovoljno da mu pribavi priznanje velikog filozofa. to se tie same dualistike ontolo
gije, ini se da je ona glavna filozofijska zadaa budunosti. U tom smislu nije jo
gotovo nita uinjeno.
1
U dualistikoj hipotezi Ontologija bi opisivala zasebno Bitak koji se ostvaruje
kao Priroda i Djelovanje koje negira Bitak, a ostvaruje se (u Prirodi) kao Historija!
471
na Dijalektika s a m o pojava metafizikih i ontolokih Dija

lektika Stvarnog i B i t k a , o n a j e , subjektivno govorei, j e d i n a d a n a
dijalektika koja m o e biti d i r e k t n o opisana, pa se polazei od nje ili
od njezinog opisivanja mogu opisati ili rekonstruirati dvije druge
bazine Dijalektike.
Ali, prije negoli oznaim to je kod Hegela fenomenoloka
Dijalektika (koja se opisuje kroz cijelu P h G u ) , m o r a m uiniti j e d n u
openitu primjedbu.
O n o to j e , p r e m a H e g e l u , dijalektino t o j e k o n k r e t n o Stvarno,
t j . Totalitet ili t o t a l n a Sinteza, o d n o s n o D u h . Drugim rijeima, dija
lektiku strukturu n e m a sam dani-Bitak (Sein), ve objavljeni-Bitak
(Begriff). No objavljeni-Bitak, na o n t o l o k o m p l a n u , obuhvaa dva
konstitutivna-elementa: Bitak k a o objavljen ( I d e n t i t e t , Teza) i Bitak
k a o objavljujui (Negativitet, A n t i t e z a ) . P r e m a t o m e , na metafizi
k o m p l a n u t r e b a distingvirati dva Svijeta, koja su neodvojiva, ali su
b i t n o razlina: prirodni Svijet i historijski ili ljudski Svijet. N a p o k o n ,
fenomenoloki p l a n , koji se uspostavlja kroz odraavanje prirodne
empirijske-egzistencije u ljudskoj empirijskoj-egzistenciji (izvanjskaSvijest, Bevvusstsein), koja se o p e t , sa svoje s t r a n e , odraava u sa
moj sebi (Samosvijest, Selbstbevvusstsein).
No Hegel izriito kae da je Negativitet specifino dijalektiki
konstitutivni-element. Identitet n e m a nita dijalektiko, pa ako je
Totalitet dijalektian, to je j e d i n o z a t o to sadrava negativitet. Pre
lazei od ovog ontolokog plana na metafiziki plan, trebalo bi, da
kle, rei da je Stvarno dijalektiko j e d i n o zato to prirodni Svijet
sadrava ljudski Svijet, j e r P r i r o d a nije n i k a k o sama po sebi dijalek
tika. A to se tie F e n o m e n a , t r e b a l o bi rei da f e n o m e n a l n e Di
jalektike ima z a t o to se Stvarno pojavljuje ovjeku: j e d i n o feno
m e n a l n a egzistencija ovjeka je s a m a po sebi dijalektika, a prirod
ni fenomeni su dijalektiki s a m o ukoliko su ukljueni u ljudsku
fenomenologiju ( k a o p r i r o d n e znanosti, na primjer).
ini se da Hegel u P h G i d o p u t a ovaj nain gledanja na stvari.
On tu vie p u t a podvlai bitnu razliku izmeu ovjeka i ivotinje,
izmeu Historije i P r i r o d e . A inei to uvijek obznanjuje dijalektiki
k a r a k t e r ljudskoga i ne-dijalektiki k a r a k t e r p r i r o d n o g . D a k l e , k a d a
poistoveuje (u V I I I poglavlju) P r i r o d u s P r o s t o r o m , a Historiju (tj.
ovjeka) s V r e m e n o m , to k o d njega znai da P r i r o d o m vlada j e d i n o
I d e n t i t e t , d o k Historija ukljuuje Negativitet, pa je p r e m a t o m e dija
lektika. ( U s p o r . na primjer, 1. stupac 145. str.; isto t a k o 563. str.,
11-17. r . ) .
472
Ali, ak i u P h G i H e g e l o v o m stavu nedostaje jasnoa. O n , s

j e d n e s t r a n e , suprotstavlja specifino ljudsku egzistenciju (Bevvuss
tsein ili Geist u smislu ovjek), koja je dijalektika, ivotinjskom
ivotu ( L e b e n ) , koji to nije. Ali, s druge s t r a n e , on daje (u V, A, a
poglavlju) vitalistiki fenomenoloki opis P r i r o d e , koji se prikazuje
k a o dijalektiki fenomen. Ovdje se, d o d u e , radi o opisu P r i r o d e
od strane Intelektualaca buroaskog tipa, koga predstavlja Schelling. Hegel se, p a k , ne slae p o t p u n o sa Schellingom u tom smislu
to vidi u Naturphilosophie ovog posljednjega s a m o j e d a n fenomeno
loki opis, dok je sam Schelling s m a t r a o da se bavi metafizikom Pri
r o d e . Ali, H e g e l smatra da je P r i r o d a k a o fenomen doista o n a k v a
kakva se pojavljuje Schellingu, pa je htio na mjesto vulgarnih pri
rodnih znanosti staviti schellingovski vitalizam. No ovaj vitalizam do
biva, kroz Hegelovo p e r o , j a s n o dijalektiki k a r a k t e r .
U Enciklopediji se ovaj nain gledanja tvrdi bez dvosmislenosti.
O v d j e H e g e l , s j e d n e s t r a n e , iznosi metafiziku P r i r o d e u kojoj je o v a
opisana k a o o t v o r e n o dijalektika stvarnost koja ima istu trojstvenu
strukturu k a o i ljudska stvarnost opisana u metafizici ovjeka ili
D u h a . S d r u g e s t r a n e , u samoj Ontologiji, t j . u Logik, Hegel ne
vodi, da t a k o k a e m o , r a u n a o t o m e da totalni Bitak ili Ideja (=
G e i s t ) , koji opisuje, pokazuje, j e d n i m dijelom, dijalektiku s t r a n u ,
koja svoj dijalektiki k a r a k t e r predaje totalitetu B i t k a , ali koji je
sam Djelovanje ( T u n ) , a ne Bitak (Sein) i, drugim dijelom, j e d n u sa
svim ne-dijalektiku stranu, koja je statiki-dani-Bitak ili prirodni Bi
tak.
P o m o m e miljenju sve o v o j e H e g e l o v a z a b l u d a . Razumije se,
ja ovdje ne mogu dati j e d n u kritiku hegelijanske filozofije koja bi
bila bar d o n e k l e uvjerljiva. Ali bih ipak htio signalizirati da, po m o m
miljenju, stvarna (metafizika) i fenomenalna Dijalektika Prirode
postoji samo u (schellingovskoj) imaginaciji H e g e l a .
U ovim uvjetima bilo bi mi t e k o rezimirati Dijalektiku prirod
nih f e n o m e n a koju nalazimo u P h G i (V, A, a pogl.) i koju, prizna
j e m , v e o m a slabo razumijem. Nije m i , u o s t a l o m , d o toga d a razglaavam ovu Hegelovu zabludu, koja m o e s a m o koditi njegovom
filozofskom a u t o r i t e t u i koja bi mogla stvoriti sumnju u vrijednost Di
jalektike u o p e , a p o s e b n o hegelijanskog opisa fenomenalne Dija
lektike ljudske egzistencije. N o , po m o m miljenju, ovaj opis (koji se
nalazi u P h G i ) jeste glavni titulus H e g e l o v e slave. e l i m , d a k l e , da
sada govorim s a m o o n j e m u izlaui fenomenoloku transpoziciju
metafizike i ontoloke Dijalektike, o kojima sam do sada govorio.
Da bi se saznalo to je, p r e m a H e g e l u , f e n o m e n o l o k a Dijalektika
473
ljudske empirijske-egzistencije, t r e b a , d o d u e , proitati cijelu P h G u ,

koja je u potpunosti posveena njezinom opisivanju 1 . Ali, u P h G i
nalazimo nekoliko v e o m a kratkih mjesta koja istiu pravo znaenje
p r i j e p o r n e Dijalektike i pokazuju k a k o se tri fundamentalne dijalek
tike kategorije Ontologije i Metafizike pojavljuju ovjeku na fen o m e n o l o k o m planu k a o fundamentalne kategorije Antropologi
je, u kojoj se opisuje ljudska empirijska-egzistencija.
H t i o bih sada citirati i protumaiti ove tekstove.
Hegel izlae f u n d a m e n t a l n e principe svoje fenomenoloke antro
pologije kritizirajui Gallovu Frenologiju, t j . , u stvari, svaku naturalistiku antropologiju, koja ovjeka izjednauje sa ivotinjom ne videi izmeu njih nikakve bitne razlike (V, A, c pogl.). Ovoj statikoj
i monistikoj koncepciji ovjeka on suprotstavlja svoju dijalektiku i
trojstvenu koncepciju.
K a e ovo (str. 227, r. 14-16. i 22-29):
[Ljudski] individuum je o sebi i za samoga sebe; on je za sebe, tj. on je slobod
no djelovanje (Tun); ali on je, isto tako, o sebi, tj. on sam ima posebno odreeni
izvorni dani-bitak (ursprungliches bestimmtes Sein)... Taj dani-bitak [tj.] tijelo (Leib)
posebno-odreenog individualiteta, jeste njegova izvornost (Ursprunglichkeit), njegovo
(ono) to-on-nije-nainio (Nichtgetanhaben). Ali, kako je individuum ujedno samo
ono to je on uinio (getan), i njegovo tijelo je izraz (Ausdruck) njega samoga, koji je
on proizveo (hervorgebracht); [njegovo tijelo je] ujedno znak (Zeichen) koji nije
ostao neposredna stvar (unmittelbare Sache), ve [koji je neto] pomou ega indivi
duum daje da se spozna (erkennen) to on jest u tom smislu da ostvaruje (ins Werk
richtet) svoju izvornu prirodu.
Rei da ovjek jest, da postoji i da se pojavljuje k a o onaj
koji jest i koji postoji o sebi i za sebe - znai rei da je on Bitako-sebi-i-za-sebe, t j . Totalitet ili Sinteza; znai, dakle, rei da je on
dijalektiki (ili duhovni) entitet, da je njegova stvarna i fenome
nalna egzistencija kretanje 2 . N o , svaki dijalektiki Totalitet je, is
to t a k o , i prije svega, Identitet, t j . Bitak-sebi ili Teza. Govorei on
toloki, ovaj Identitet je Sein, dani Bitak; govorei, p a k , metafiziki,
1
(Dijalektika) fenomenologija Prirode, izloena u V. A-a poglavlju, moe se

smatrati jednim elementom fenomenologije ovjeka: to je opisivanje egzistencije o
vjeka koji se (u izvjesnim drutvenim i historijskim uvjetima) potpuno posveuje pro
matranju (Beobadhtung) Prirode i tumai je vitalistiki, poput jednog Schellinga. Ta
ko shvaen opis V, A, a) poglavlja ostaje valjan.
2
Doputajui da je jedino ljudski bitak dijalektiki u hegelijanskom smislu rijei,
moemo kazati da je Hegelova Dijalektika egzistencijalna dijalektika u modernom
smislu rijei. To je, u svakom sluaju, Dijalektika opisana u FGi.
474
on je P r i r o d a . Pojavna strana (Seite) ili konstitutivni-element (Mo

m e n t ) I d e n t i t e t a , Sein-a ili P r i r o d e k o d ovjeka jeste njegovo tije
lo ( L i e b ) , ili njegova izvorna priroda (urspriingliche N a t u r ) u o p
e.
Po ovoj strani svoga tijela ovjek je p r i r o d n o bie sa stalnim i
u t v r e n i m o s o b i n a m a , specifino o d r e e n a ivotinja to ivi usred
P r i r o d e imajui u njoj svoje p r i r o d n o mjesto ( t o p o s ) . O d m a h ,
p a k , vidimo da dijalektika antropologija ne ostavlja mjesta n e k o m
p o s m r t n o m ivotu ovjeka izvan p r i r o d n o g Svijeta. ovjek je ui
stinu dijalektian, t j . ljudski, tek onoliko koliko je i P r i r o d a , iden
tino p r o s t o r n o ili materijalno bivstvo: on m o e postati i biti uistinu
ljudski s a m o a k o u j e d n o jest i o s t a n e ivotinja, koja k a o svaka ivo
tinja nestaje u smrti.
Ali, k o d ovjeka Identitet ili Osebinost nije s a m o njegovo tije
lo u p r a v o m smislu: to je njegova izvornost u o p e , t j . njegovo
to-on-nije-nainio. R a d i se, prije svega, o u r o e n o j prirodi o
vjeka, t j . o svemu to k o d njega postoji j e d i n o po b i o l o k o m heredit e t u : njegov karakter, njegovi talenti, njegovi ukusi itd. To je
isto t a k o j e d n o s t a v n a injenica biti roen kao rob ili k a o slobo
dan (als Freier g e b o r e n ) . Za H e g e l a je o n a t a k o z v a n a isto uroena
sloboda (kao i nasljedno plemstvo i, u o p e , p r i p a d n o s t n e k o j kla
si) s a m o p r i r o d n a ili ivotinjska osobina, koja n e m a nita zajedni
ko s p r a v o m ljudskom s l o b o d o m , koja je djelatno steena B o r b o m i
R a d o m : ovjek je slobodan s a m o k a d je sam sebe uinio (getan)
slobodnim. Ali, k o d ovjeka je ovo identino ili prirodno tose-nije-nainilo isto t a k o sve to u njega ulazi isto pasivno, sve to
on jest i to je uinio iz navike ili automatski, po tradiciji, opo
naanjem itd., t j . po inerciji. K a d bi ovjek, k o j o m n e m o g u n o
u, p r e s t a o negirati d a n o i sebe k a o d a n o g ili izvornog, t j . uvijek iz
n o v a stvarati i sebe stvarati k a o novog ovjeka, zadovoljavajui se
da se odrava u i d e n t i t e t u sa samim s o b o m i da sauva svoje mjesto
koje ve zauzima u K o s m o s u , ili, drugim rijeima, k a d bi p r e s t a o i
vjeti p r e m a budunosti ili projektu i p r e p u s t i o da njime vladaju is
kljuivo prolost ili sjeanje, - p r e s t a o bi biti uistinu ljudski; bio bi
ivotinja, m o d a uena i vrlo komplicirana, v e o m a razlina od
sviju ostalih prirodnih bia, ali ne b i t n o neto-drugo od njih. I,
p r e m a t o m e , ne bi bio dijalektian 1 .
1
Rekao sam: kojom nemogunou, jer, prema Hegelu, ovjek uvijek, prije
ili kasnije, negira dano, sve dok nije ostvario potpunu Sintezu koja se pojavljuje
kao njegovo definitivno zadovoljenje (Befruedugung). Ja lino doputam mogunost
zastoja na tom putu. Ali mislim da bi ovjek u tom sluaju stvarno prestao biti Ijud-
475
ovjek je potpun ili sintetian, n a i m e dijalektian, posto

ji za sebe ili svjesno i t a k o da govori, on j e , dakle, duhovan ili
uistinu ljudski s a m o ukoliko u svome bitku, u svojoj egzistenciji i u
svojoj pojavi sadrava konstitutivni-element Negativiteta. U z e t sam
po sebi Negativitet je isto nita: on nije, ne postoji, ne pojavljuje
se. On jest s a m o k a o negacija Identiteta, tj k a o Razlika 2 . M o e , da
kle, postojati s a m o k a o stvarna negacija Prirode. No ovo postojanje
Negativiteta u p r a v o je specifino ljudsko postojanje, pa vidimo zato
se ovjek svodi na nita k a d u m r e k a o ivotinja, t j . kad se, da t a k o
k a e m o , postavi izvan P r i r o d e t e , dakle, vie ne moe da je stvarno
negira. Ali, t a k o d u g o d o k Negativitet postoji kao stvarna negacija
identine p r i r o d n e datosti, on se, t a k o e r , pojavljuje, a njegova po
java nije nita d r u g o n e g o slobodno djelovanje (freies T u n ) o
vjeka, k a k o Hegel kae u citiranom tekstu. Na fenomenalnom
(ljudskom) planu Negativitet j e , dakle, stvarna sloboda koja se
ostvaruje i oituje ili objavljuje k a o djelovanje.
U citiranom tekstu H e g e l jo kae da [ljudski] individuum jeste
s a m o o n o to je uinio (getan hat).
A m a l o kasnije e rei (236. str., r. 10-12. i 14-16):
Istinski-ili-pravi bitak (Sein) ovjeka jeste, naprotiv (vielmehr), njegovo djelovanje-ili-in (Tat); u njemu je Individualitet objektivno-stvaran (wirklich)... Individua
litet se prikazuje [ili oituje, ili pojavljuje] (stellt sich dar) u djelotvornoj-radnji (Handlung) kao negativna-ili-negatorska bitna-stvarnost, koja samo utoliko jest ukoliko dijalektiki-ukida (aufhebt) dani-Bitak (Seinji).
A k o dani-Bitak (Sein) odgovara na o n t o l o k o m p l a n u Prirodi,
o n d a in (Tat) na t o m planu predstavlja ovjeka. ovjek k a o oski. Hegel zastupa konano zaustavljanje historijskog kretanja: nakon svretka Hi
storije ovjek vie ne negira u pravom smislu (tj. djelatno). ovjek, ipak, ne postaje
ivotinja jer i dalje govori (negacija prelazi u dijalektiko miljenje Mudraca). Ali
posthistorijski ovjek, sveznajui, svemogui i zadovoljeni ovjek (Mudrac) nije, isto
tako, ni ovjek u pravom smislu rijei: to je bog (istina, smrtan bog). - Svaki odgoj,
ukljuuje dugi niz samo-negacija koje vri dijete: roditelji ga samo potiu da negira
izvjesne strane svoje izvorne ivotinjske prirode, ali je na njemu da to stvarno uini.
(Dovoljno je da mlado pseto ne uini izvjesne stvari: dijete se jo mora i stidjeti da ih
je uinilo itd.). I jedino zbog ovih samo-negacija (potiskivanja) svako odgojeno
dijete je ne samo dresirana (samoj sebi i po samoj sebi identina) ivotinja ve uisti
nu ljudsko (ili sloeno) bie: premda je to, u veini sluajeva, u veoma neznatnoj
mjeri, jer odgoj (tj. samo-negacije) najee prestaje prerano.
2
Parmenid je imao pravo rei da Bitak jest i da Nita nije, ali je zaboravio doda
ti da postoji razlika izmeu Nita i Bitka, koja jest u izvjesnoj mjeri s istim pravom
kao i Bitak, jer bez nje, kad ne bi bilo razlike izmeu Bitka i Nitavila, sam Bitak ne
bi bio.
476
vjek nije dani-Bitak, nego stvaralako-Djelovanje. A k o je objektiv

n a - S t v a r n o s t P r i r o d e njezina stvarna egzistencija, o n d a je o n a o
vjeka u p r a v o m smislu njegovo zbiljsko djelovanje. ivotinja s a m o
ivi, ali iv ovjek djeluje, i kroz svoju zbiljsku djelatnost ( H a n d e l n )
oituje svoju ljudskost i pojavljuje se k a o uistinu ljudski bitak.
ovjek j e , d o d u e , isto t a k o , dani-Bitak i P r i r o d a : postoji, t a k o e r ,
o sebi k a o to postoje ivotinje i stvari. Ali s a m o u Djelovanju i
njime jeste on specifino ljudski i postoji i pojavljuje se k a o takav, t j .
k a o Bitak-za-sebe ili k a o bie svjesno sebe i k a o bie koje govori o
s a m o m e sebi i o o n o m e to o n o nije; on je za sebe, to e rei da je
slobodno djelovanje. Djelujui, p a k , ostvaruje i ispoljava Negativi
tet ili svoju Razliku od danog-Bitka.
Na fenomenolokom planu Negativitet nije, d a k l e , nita drugo
nego ljudska Sloboda, t j . o n o ime se ovjek razlikuje od ivotinje 1 .
Ali a k o je Sloboda u o n t o l o k o m smislu Negativitet, znai da o n a
m o e biti i postojati s a m o k a o negacija. N o , da bi se moglo negirati,
t r e b a da postoji neto to se negira: n e k a postojea datost p a , d a k l e ,
identini dani-Bitak. I z a t o ovjek m o e postojati s l o b o d n o , t j . ljud
ski, s a m o ivei k a o ivotinja u d a n o m p r i r o d n o m Svijetu. Ali, on u
t o m e Svijetu ivi ljudski s a m o ukoliko negira ovu p r i r o d n u ili ivo
tinjsku datost. N o , negacija se ostvaruje k a o izvreno djelovanje, a
ne k a o miljenje ili j e d n o s t a v n a udnja. ovjek, d a k l e , nije uistinu
slobodan ili stvarno ljudski ni u svojim, vie ili m a n j e , plemenitim
idejama (ili imaginaciji), ni po svojim, vie ili m a n j e , visokim ili
uzvienim stremljenjima, nego j e d i n o u d j e l o t v o r n o j , t j . aktivnoj
negaciji d a n o g i njome. Sloboda se ne sastoji u izboru izmeu dvije
datosti: o n a je negacija d a n o g , k a k o onog to je ovjek sam ( k a o i
votinja, ili k a o utjelovljena tradicija) t a k o o n o g a to on nije (i to
je prirodni i drutveni Svijet). U o s t a l o m , ove dvije negacije jesu ui
stinu j e d n a . Dijalektiki negirati prirodni ili drutveni Svijet, t j . negi
rati ga uvajui ga, znai promijeniti ga; a o n d a t r e b a ili promijeniti
samoga sebe, da bi mu se moglo prilagoditi, ili p r o p a s t i . O b r a t n o ,
negirati samoga sebe odravajui se u egzistenciji znai mijenjati lice
Svijeta, j e r ovaj Svijet u t o m sluaju sadrava j e d a n izmijenjeni kon
stitutivni e l e m e n t .
D a k l e , ovjek postoji ljudski s a m o ukoliko stvarno p r e o b r a a v a
svoj prirodni i drutveni svijet svojim n e g a t o r s k i m djelovanjem, te
mijenja samoga sebe p r e m a o v o m e p r e o b r a a j u ; ili, to je isto, uko1
Uspor. Rousseau: Dakle, medu ivotinjama specifinu razliku ovjeka ne ini
toliko Razum koliko njegovo svojstvo slobodnog djelatnika. (Rasprava o porijeklu ne
jednakosti, izd. Flammarion, str. 93).
477
liko mijenja Svijet n a k o n djelatne samo-negacije svoje vlastite ivo

tinjske ili drutvene izvorne prirode.
Sloboda koja se ostvaruje i oituje k a o dijalektiko ili negator
sko Djelovanje samim tim je bitno stvaranje. J e r , negirati d a n o , a da
se ne p a d n e u nitavilo znai proizvesti neto to jo nije postojalo;
no to je upravo o n o to se zove stvarati. O b r a t n o , stvarati se m o e
uistinu samo negirajui d a n o stvarno. J e r , ovo stvarno je po s a m o m e
sebi, t a k o rekavi, sveprisutno i gusto, jer n e m a nita (nita n e g o Ni
ta) izvan ili drukije od njega; n e m a , dakle, da t a k o k a e m o , mje
sta za novo u Svijetu; izvirui iz Niega, n o v o m o e da u e u Bitak i
da postoji s a m o dolazei na mjesto danoga-Bitka, t j . negirajui ga.
U dijalektikom tumaenju ovjeka, tj. Slobode ili Djelovanja,
termini negacija i stvaranje moraju, osim toga, biti uzeti u stro
g o m smislu. Ne radi se o t o m e da se zamijeni d a n o drugim danim,
nego da se ukine d a n o u korist onoga to (jo nije, ostvarujui tako
o n o to nikada nije bilo dano. To e rei da se sam ovjek ne mije
nja i ne p r e o b r a a v a Svijet zato da ostvari slaganje s n e k i m (po Bo
gu n a m e t n u t i m , ili, n a p r o s t o , uroenim) idealom. On stvara i
sebe stvara z a t o to negira ili se negira bez p r e d r a s u d e ; postaje
drukiji j e d i n o z a t o to vie nee da b u d e isti. I j e d i n o z a t o to vie
ne eli da b u d e o n o to on jest, o n o to e on biti ili to e on moi
da b u d e jeste za nj ideal koji opravdava njegovo n e g a t o r s k o ili
stvaralako djelovanje, tj. njegovo mijenjanje, dajui im smisao.
O p e n i t o uzevi, Negacija, Sloboda i Djelovanje ne nastaju ni iz mi
ljenja, ni iz samosvijesti i izvanjske svijesti; ove posljednje nastaju,
naprotiv, iz Negativiteta, ostvarujui se i objavljujui se (milje
njem u Svijesti) k a o djelotvorno slobodno Djelovanje.
U k r a t k o , Negativnost (ili Sloboda) koja se ostvaruje i oituje
k a o stvaralako Djelovanje jeste ovjek koji ivei u p r i r o d n o m Svi
j e t u ostaje on sam, p r e m d a nije uvijek (ili nuno) isti. M o e se,
d a k l e , rei da je dijalektika Antropologija filozofijska znanost o o
vjeku kakav se pojavljuje u ido-kranskoj (pretfilozofskoj) koncep
ciji, t j . o ovjeku za kojega se s m a t r a da se m o e obratiti u strogom
smislu rijei, ili postati bitno i korjenito drukiji. P r e m a o v o m e shva
anju, ovjek koji je bio stvoren savrenim ipak m o e da korjenito
izvrne ovu u r o e n u ili d a n u p r i r o d u ; ali bitno izopaen ovjek m o e
ponovno-negirati staroga A d a m a postajui t a k o novi A d a m ,
drukiji od prvog, ali jo savreniji od njega; ovjek m o e ukinuti
svoj nasljedni grijeh, koji ipak o d r e u j e njegovu p r i r o d u , i t a k o po
stati svetac, koji je ipak neto drugo od ovjeka prije njegova p a d a ;
p o g a n i n , ije je prirodno mjesto P a k a o , m o e se obratiti kran-
478
stvu i t a k o stei N e b o itd., itd. N o , u hegelijanskoj ili dijalektikoj

koncepciji ovjeka dogaa se t a n o isto: e t a p e Dijalektike koja je
opisana u P h G i nisu nita drugo n e g o niz uzastopnih obraenja ko
ja ovjek vri u t o k u historije i koja opisuje M u d r a c to ivi na nje
zinom svretku i koji se, isto t a k o , obraa apsolutnoj istini (utje
lovljenoj i n a p o l e o n s k o m C a r s t v u ) .
Slaui se s A r i s t o t e l o m , H e g e l d o p u t a korjenitu razliku izme
u G o s p o d a r a i R o b a . P r e m a n j e m u , ovjek se m o e pojaviti u Pri
rodi ili se stvarati k a o ovjek iz ivotinje, koja je b i o , s a m o a k o
B o r b a na smrt sa ciljem Priznanja ( A n e r k e n n e n ) d o v e d e do o d n o s a
izmeu slobodnog ovjeka i ovjeka koji mu je potinjen. ovjek j e ,
d a k l e , od p o e t k a , n u n o ili G o s p o d a r , ili R o b . A to je o n o to je
govorio Aristotel. Ali, p r e m a Aristotelu (koji nije vidio dijalektinost ljudske egzistencije) uvijek e biti t a k o : ovjek se raa s rop
skom ili s l o b o d n o m prirodnom i nikada nee moi da je u k i n e ili
promijeni; G o s p o d a r i i R o b o v i k a o da tvore dvije razline, ireduktibilne ili vjene ivotinjske vrste, od kojih nijedna ne m o e na
pustiti svoje p r i r o d n o mjesto u nepromjenljivom K o s m o s u . P r e m a
H e g e l u , naprotiv, korijenita razlika izmeu G o s p o d a r a i R o b a posto
ji s a m o u poetku i o n a u t o k u v r e m e n a m o e biti d o k i n u t a . To znai
da za nj G o s p o d s t v o i R o p s t v o nisu dane ili uroene (izvorne) osobi
n e . ovjek se, bar u p o e t k u , ne r a a k a o r o b ili k a o s l o b o d a n , ne
go se stvara takvim ili onakvim slobodnim ili hotiminim Djelova
njem. G o s p o d a r je iao u Borbi do kraja, j e r je bio s p r e m a n da
u m r e ne b u d e li priznat, d o k se R o b b o j a o smrti i svjesno se podloio
priznajui G o s p o d a r a , a da nije bio priznat od njega. Ali, slobodnim
Djelovanjem B o r b e bila je j e d i n a i ista izvorna ivotinjska p r i r o d a
p r e o b r a e n a u ljudsku ropsku ili slobodnu prirodu: G o s p o d a r bi se
m o g a o uiniti R o b o m , a R o b - G o s p o d a r o m . Nije bilo nikakvog
razloga da j e d n a od dviju ivotinja (vrste Homo sapiens) p o s t a n e
G o s p o d a r radije nego R o b . G o s p o d s t v o i R o p s t v o n e m a j u nikakvog
uzroka, njih ne determinira nikakva datost, njih se ne m o e de
ducirati ili predvidjeti iz prolosti koja im je p r e t h o d i l a : oni proizla
ze iz slobodnog ina ( T a t ) . Z a t o ovjek m o e dokinuti svoju rop
sku prirodu i postati slobodan, n a i m e , stvarati se (slobodno) k a o
slobodan; a k o j e , tavie, r o e n u R o p s t v u , on m o e negirati svoju
r o e n j e m steenu ropsku prirodu. A cijela Historija, t j . cijelo
kretanje ljudske egzistencije u p r i r o d n o m Svijetu, nije nita d r u g o
n e g o p o s t e p e n o negiranje R o p s t v a po R o b u , niz u z a s t o p n i h obrae
nja Slobodi (koja, m e u t i m , nee biti identina ili tetika slo
b o d a G o s p o d a r a , koji je slobodan s a m o o sebi, n e g o potpuna ili
479
sintetika sloboda, koja postoji, t a k o e r , i za sebe (sloboda) Gra

a n i n a univerzalne i h o m o g e n e D r a v e ) 1 .
A k o je Negativnost Sloboda koja se ostvaruje k a o Djelovanje
koje negira d a n o i a k o je o n a s a m o ljudskost ovjeka, o n d a Nega
tivnost i ovjek m o e da se prvi put pojave u Prirodi s a m o k a o
bie koje negira ili ukida svoju u r o e n u (izvornu) ivotinjsku pri
r o d u : ovjek stvara svoju ljudskost s a m o negirajui se k a o ivotinja.
I z a t o je prva pojava Negativnosti opisana u P h G i ( I V pogl.) k a o
B o r b a na Smrt za Priznanje, ili, tanije, kao Rizik ivota (Wagen
des L e b e n s ) koji ova B o r b a ukljuuje. u d n j a za Priznanjem koja
izaziva B o r b u je udnja za udnjom, t j . za neim to stvarno ne po
stoji (budui da je u d n j a oita prisutnost odsutnosti j e d n e stvar
nosti): htjeti poluiti priznanje znai htjeti postii biti prihvaen
k a o j e d n a pozitivna vrijednost, t j . htjeti se uiniti vrijednim ud
nje. Htjeli riskirati ivot, koji je itava stvarnost ivoga bia, u ko
rist neeg to ne postoji i to ne m o e postojati k a k o postoje i n e r t n e
ili s a m o ive stvari, s v a k a k o , dakle, znai negirati d a n o koje je sam
ovjek, znai biti slobodan i nezavisan od ovoga d a n o g . N o , negirati
se u strogom smislu, a ipak se odrati u postojanju, svakako, znai
stvarati se novim i, d a k l e , postojati k a o stvoren po s a m o m e sebi, t j .
k a o slobodan ili samostalan.
Rizik ivota, ivota koji za ivo bie sabire totalitet danog (a ko
ji j e , t a k o e r , najvia p r i r o d n a ili bioloka vrijednost), izloen u
borbi iz istog prestia, t j . apsolutno lien svakog biolokog raison
d' e t r e a , svakog vitalnog interesa - to je taj rizik koji je stvara
lako ili slobodno n e g a t o r s k o Djelovanje, to ostvaruje i oituje
Negativnost ili Slobodu, p a , dakle, i ovjeka. ovjek ostvaruje (=
stvara) i oituje svoju ljudskost (= slobodu) riskirajui svoj ivot,
ili, b a r , mogui i htijui ga riskirati j e d i n o radi slave ili j e d i n o iz
svoje tatine (koja, ovim rizikom, prestaje biti isprazna ili ne
postojea i postaje specifino ljudska vrijednost asti, isto tako
stvarna k a o ivotinjske vrijednosti, ali bitno diferentna od njih);
ili, to je isto, - riskirajui svoj ivot j e d i n o iz dunosti (koja je
1
Pravo govorei, jedino Rob dokida svoju prirodu i konano postaje Gra
anin. Gospodar se ne mijenja: on radije umire nego da prestane biti Gospodar. Ko
nana Borba, koja pretvara Roba i Graanina, dokida Gospodstvo na ne-dijalektiki
nain: Gospodar bude naprosto ubijen i umire kao Gospodar. Dakle, ljudska egzisten
cija je dijalektika ili totalna samo u svome ropskom aspektu: Gospodar, u osnovi,
predstavlja samo Identitet (istina je - ljudski). Moe se, dakle, rei da je Aristotel
ispravno opisao Gospodara. On se samo varao smatrajui da je Gospodar ovjek uop
e, tj. negirajui ljudskost Roba. Imao je pravo da kae kako Rob kao Rob nije uisti
nu ljudski, ali je imao krivo to je smatrao da on to ne moe postati.
480
Trebanje-da-se-bude upravo z a t o to n i j e dani-Bitak i koja, p r e m a

t o m e , postoji s a m o k a o priznata, j e r ovo priznanje pretpostavlja i
ukljuuje, o d n o s n o zahtijeva rizik ivota) 1 . Nijedna ivotinja ne m o e
sebe ubiti iz j e d n o s t a v n o g stida, ili iz iste tatine ( k a k o je to htio
Krilov u Dostojevskijevim Bjesomunicima)2; nijedna ivotinja ne ri
skira svoj itot da o t m e ili da vrati zastavu, da s t e k n e in (vojni) ili
d a b u d e o r d e n o m odlikovana; ivotinje n i k a d a n e v o d e krvave b o r b e
iz istog prestia, ija je j e d i n a n a g r a d a slava koja iz njih proizlazi, a
koje ne mogu biti p r o t u m a e n e ni instinktom odranja ( o b r a n a ivo
ta ili traenje h r a n e ) , ni onim rasploivanja; n i k a d a se ivotinja nije
borila u dvoboju sa spere uvredu koja je povrijedila neki od njezinih
vitalnih interesa, k a o to nijedna e n k a nije u m r l a branei svoju
ast od mujaka. D a k l e , negatorskim inima ove vrste ovjek
ostvaruje i oituje svoju slobodu, t j . ljudskost koja ga razlikuje od
ivotinje.
Ali, B o r b a i Rizik nisu j e d i n e pojave Negativnosti ili S l o b o d e ,
t j . Ljudskosti u p r i r o d n o m Svijetu. R a d je njihova druga pojava.
Nijedna ivotinja, zapravo, ne radi, j e r n i k a d a ne mijenja svijet
u k o j e m u ivi p r e m a projektima koji se ne m o g u objasniti danim
uvjetima njezine stvarne egzistencije u o v o m e svijetu. K o p n e n a ivo
tinja nikada ne konstruira strojeve koji joj o m u g u u j u da ivi u
drukijem e l e m e n t u n e g o to je njen prirodni: u vodi, na primjer, ili
u zraku. N o , ovjek je svojim r a d o m k o n s t r u i r a o p o d m o r n i c u i
avion. U stvari, R a d bitno mijenja dani prirodni Svijet i tjera radni1
ovjek djeluje samo iz dunosti koju priznaje. Ali, dunost da se prizna samo
ga sebe uvijek se smatra da mora biti priznata od drugih, koji treba da, isto tako,
priznaju vrijednost onoga koji djeluje u skladu s ovom dunou. Htjeli djelovati pre
ma dunosti znai, dakle, u stvari, htjeti poluiti vlastito priznanje. Ali je mogue
da se to ispusti iz vida; moe se misliti na dunost, a da se ne misli na priznanje.
esto je Bog bie koje, smatra se, priznaje onoga koji djeluje iz dunosti. Dakle,
moe se djelujui vjerovati da se eli biti priznat jedino od Boga. Ali, Bog je fak
tino samo supstancijalizirana i u onostranost projicirana drutvena sredina. Katka
da izgleda da se vri svoja dunost jedino zato da se ne izgubi vrijednost u vlastitim
oima. Ali i to je samo iluzija. U tom se sluaju vri podvajanje individualiteta na
dvije komponente: ona koja djeluje predstavlja Pojedinanost djelatnika: ona koja ga
moralno prosuuje predstavlja njegovu Openitost, tj. drutvenu stranu njegove eg
zistencije; ovjek sudi svoja vlastita pojedinana nastojanja prema openitim vri
jednostima to ih usvaja drutvo kojemu on pripada. Moe se, dodue, ne priznati
usvojenje vrijednosti. Ali, ako ovjek svoj nekonformizam uzima ozbiljno, tj. ako
ga ostvaruje djelovanjem tada mijenja ili hoe da izmijeni dano drutvo upravo tako
to postizava da ono usvoji vrijednosti u ime kojih on djeluje. I ovdje se, dakle, djelu
je prema udnji za priznanjem ali to ovjeku nije uvijek jasno.
2
Navedeni Dostojevskijev roman preveden je kod nas pod naslovom Demoni
(Prev.).
481
ka iz njegova prirodnog mjesta u o v o m e Svijetu, na taj nain

s a m o g a njega b i t n o mijenjajui, s a m o ukoliko je d o t i n o djelova
nje uistinu n e g a t o r s k o , t j . ukoliko o n o ne proistie ni iz j e d n o g in
stinkta niti iz n e k e d a n e ili u r o e n e tendencije, ve negira nasljed
ni instinkt i u k i d a u r o e n u prirodu, koja se u tom sluaju oituje
k a o lijenost to se suprotstavlja djelovanju. ivotinja na slobodi
nije n i k a d a lijena. ovjek m o e biti lijen s a m o na radu, upravo
z a t o to rad u p r a v o m smislu ne o d g o v a r a nikakvoj vitalnoj nu
nosti.
Budui da je ostvarenje i oitovanje Negativiteta, R a d je uvi
j e k prisilan r a d : ovjek se m o r a siliti da radi, m o r a vriti nasilje
n a d svojom p r i r o d o m . A, b a r u p o e t k u , na rad ga sili netko dru
gi, koji t a k o n a d njim vri nasilje. U Bibliji B o g n a m e e R a d p a l o m
ovjeku (ali ovdje je to s a m o nuna posljedica p a d a , koji je bio
slobodan; dakle, ovdje je r a d , isto t a k o , posljedica slobodnog i
n a , oitovanje n e g a t o r s k o g djelovanja kojim je ovjek n e g i r a o svoju
savrenu u r o e n u p r i r o d u ) . K o d H e g e l a se rad prvi p u t pojavlju
je u Prirodi k a o ropski r a d , koji je prvi G o s p o d a r n a m e t n u o svoje
m u p r v o m e R o b u (koji m u se, osim toga, svjesno podloio, j e r j e
m o g a o izbjei ropstvo i r a d prihvaajui smrt u borbi, ili izvrivi po
slije svog p o r a z a samoubistvo). G o s p o d a r sili R o b a da radi k a k o bi
njegovim r a d o m zadovoljio vlastite u d n j e , koje su, k a o t a k v e , pri
r o d n e ili ivotinjske u d n j e (zadovoljavajui ih G o s p o d a r se razliku
je od ivotinje s a m o t i m e to ih zadovoljava ne trudei se, j e r potre
b a n r a d dolazi o d R o b a ; t a k o z a razliku o d ivotinje G o s p o d a r m o e
da ivi k a o uivalac). Ali, da bi zadovoljio ove udnje G o s p o d a r a ,
R o b je m o r a o potiskivati svoje vlastite instinkte (spremati h r a n u ko
ju on n e e okusiti, p r e m d a eli da j e d e i t d . ) , m o r a o je vriti nasilje
n a d svojom prirodom, dakle, negirati se ili ukinuti k a o dani bi
t a k , t j . k a o ivotinja. P r e m a t o m e , b u d u i d a j e samo-negatorski
in, R a d je samo-stvaralaki in: on ostvaruje i oituje S l o b o d u , t j .
samostalnost p r e m a d a n o m u o p e i p r e m a d a n o m koje je sam o
vjek; stvara i oituje r a d n i k o v u ljudskost. U R a d u i njime ovjek se
negira k a o ivotinja, j e d n a k o k a o u B o r b i i n j o m e . Z a t o R o b radnik
m o e da b i t n o p r e o b r a a v a prirodni Svijet u k o j e m u ivi stvarajui u
n j e m u j e d a n specifino ljudski Svijet t e h n i k e . R a d i p r e m a projek
tu koji n u n o ne proizlazi iz njegove vlastite u r o e n e prirode; ra
d o m ostvaruje neto to (jo) u njemu ne postoji i zato m o e stvarati
stvari k o j e ne postoje nigdje drugdje n e g o u Svijetu to je proizve
d e n njegovim r a d o m : t e h n i k e tvorevine ili umjetnika djela, t j .
stvari k o j e nigdje ne postoje.
482
Proizvedeni p r e d m e t i koji su stvoreni djelatnim samonegacijama R o b a r a d n i k a uklapaju se u p r i r o d n i Svijet te ga, d a k l e , stvarno

mijenjaju. Da bi se m o g a o odrati u stvarnosti ovoga p r e o b r a e n o g
( = oovjeenog) Svijeta, m o r a s e mijenjati s a m R o b . Ali, k a k o j e
on onaj tko je promijenio dani Svijet radei u n j e m u , p r o m j e n a koju
o n , ini se, neizravno trpi faktino je samo-stvaranje: sam sebe mije
nja, stvara sebe drukijim negoli je bio sebi dan. I zato R a d m o e da
ga uzvisi iz R o p s t v a do Slobode (koja e, m e u t i m biti drukija od
one dokonog Gospodara).
T a k o , usprkos prividnostima, R o b radi ( t a k o e r ) za sebe. G o
s p o d a r , d o d u e , iskoritava njegov r a d . Negiravi svoju ivotinjsku
p r i r o d u kroz Rizik koji je prihvatio u B o r b i za P r i z n a n j e , G o s p o d a r
je ostvario svoju ljudskost. S u p r o t v n o ivotinji, m o e o n , d a k l e , ka
ko to ini ovjek, usvojiti specifino ljudske proizvode R o b o v a r a d a ,
p r e m d a ih nije naruio: s p o s o b a n je da se slui tehnikim tvorevi
n a m a i da uiva u umjetnikim djelima, p r e m d a isprva nije za njima
udio. Z a t o se, p a k , mijenja i on p r e m a p r o m j e n a m a koje R o b o v
R a d unosi u Svijet. Ali, on sam ne radi, ne proizvodi p r o m j e n e iz
van sebe, p a , dakle, ni k o d s a m o g a sebe. G o s p o d a r evoluira z a t o to
troi proizvode R o b o v a r a d a . Ali, R o b mu pribavlja n e t o vie i n e
to drugo od o n o g a za ime je udio ili to je n a r u i o , pa o n , d a k l e ,
troi ovaj (uistinu ljudski, ne prirodni) suviak n e h o t i c e i k a o pri
silno: p o d v r g n u t je nekoj vrsti d r e s u r e (obuavanja) od s t r a n e R o b a ,
a k o m o r a siliti svoju p r i r o d u da troi to mu nudi ovaj posljednji.
P o d v r g n u t j e , dakle, Historiji, ali je ne stvara: a k o evoluira, evo
luira t e k pasivno, k a o to evoluira P r i r o d a ili j e d n a ivotinjska vrsta.
R o b , naprotiv, evoluira ljudski, t j . hotimice i svjesno, n a i m e , aktiv
no ili slobodno (samoga sebe negirajui uz poznavanje u z r o k a ) . N e
girajui R a d o m svoju vlastitu d a n u p r i r o d u , uzdie se iznad nje i s
njom je u ( n e g a t o r s k o m ) odnosu. To znai da je svjestan sebe i, sa
m i m t i m e , o n o g a to nije o n . E n t i t e t i k o j e on stvara r a d o m i koji,
p r e m a t o m e , n e m a j u prirodne stvarnosti reflektiraju se u n j e m u k a o
ideelni entiteti, t j . k a o ideje, to mu se pojavljuju k a o modeli ili
projekti poslova koje vri 1 . ovjek koji radi misli to radi i o t o m e
1
Ideja (Gedanke) raa se iz udnje, tj. iz jo neostvarene negacije danog. Sa
mo djelotvorno Djelovanje Rada ostvaruje ovu negaciju. Moemo, dakle, rei da se
Rad vri prema unaprijed zamiljenoj Ideji ili Projektu: stvarno se mijenja prema
ideelnom. Ali, Ideja je a priori samo u odnosu na efektivni i izvreni Rad, a ne u od
nosu na ovjeka koji radi: to nije neka uroena ili platonika Ideja. ovjek stva
ra Ideju, ideelno stvarajui dano (prirodno ili drutveno), a ostvaruje Ideju djelotvor
no je uklapajui u dano Radom koji stvarno mijenja ovo dano prema Ideji. Razvoj
prevoznih sredstava, na primjer, nije se odigrao prema ideji ili idealu automobila,
D I J A L E K T I K A S T V A R N O G I FENOMENOLOKA M E T O D A
483
govori ( k a o to misli o Prirodi i o njoj govori k a o o sirovini za

svoje r a d o v e ) ; i s a m o mislei i govorei m o e ovjek uistinu raditi.
T a k o je R o b r a d n i k svjestan o n o g a to ini i o n o g a to je uinio:
shvaa Svijet koji je promijenio i objanjava sebi nunost da mijenja
s a m o g a sebe k a k o bi mu se prilagodio; h o e , d a k l e , da slijedi na
p r e d a k koji on sam ostvaruje i objavljuje svojim g o v o r o m 2 .
R a d j e , dakle, a u t e n t i n a pojava Negativiteta ili Slobode, j e r
ini od ovjeka dijalektiko bie, koje ne ostaje vjeno isto, n e g o
n e p r e s t a n o postaje drukije negoli je stvarno, u d a n o m i k a o d a n o .
B o r b a i G o s p o d a r koji je utjelovljuje s a m o su, da t a k o k a e m o , ka
talizatori Historije ili dijalektikog kretanja ljudske egzistencije:
oni ovo kretanje proizvode, ali oni sami nisu njime aficirani. Svi
(pravi) G o s p o d a r i k a o G o s p o d a r i su j e d n a k i , i nijedan nije sam
(ukoliko je G o p o d a r ) ukinuo svoju p r i r o d u G o s p o d a r a da bi p o s t a o
n e t o drugo to on nije (jer bi m o g a o postati s a m o R o b ) ; a k o su G o
spodari evoluirali, njihova evolucija bila je isto izvanjska ili mateprema ideji koja bi bila unaprijed dana i kojoj bi se trebalo sve vie pribliavati
putem uzastopnih napora. ovjek je poeo time to je dao da ga nose drugi ljudi ili
ivotinje, jedino zato to vie nije htio hodati prirodno, tj. pjeice. Postepeno, pak,
negirajui razna prevozna sredstva koja su mu isprva bila dana, on je konano proi
zveo automobil, koji je prava kreacija ne samo kao materijalni predmet nego i kao
ideja koja nije od itave vjenosti prethodno postojala, ni u ovjeku ni drugdje.
2
Ako je uistinu sebe svjestan, ovjek koji je stvorio tehniki svijet zna da moe
u njemu ivjeti samo ako u njemu ivi (i) kao radnik. Zato ovjek moe htjeti da radi
dalje i poto je prestao biti Rob: moe da postane slobodan Radnik. - Rad je, u stva
ri, roen iz udnje za Priznanjem (posredovanjem Borbe) a opstoji i razvija se prema
ovoj istoj udnji. Da bi osvarilo tehniki napredak, ovjeanstvo mora da radi vie ili
bolje, tj. da sebi protiv prirode obezbijedi jedan suviak napora. Uvijek je, dodue,
bilo ljudi koji su znah da rade za slavu. (Sama elja da se spozna dani vodi do nje
gova znanstvenog promatranja, ali ne od njegova mijenjanja Radom; ak ni do
eksperimentalnog zahvata, kako to pokazuje primjer Grka). Ah, veina ljudi smatra
da vie radi zato da zaradi vie novaca ili da povea svoje blagostanje. Moe se,
meutim, lako vidjeti da zaraeni suviak odlazi na trokove iz istog prestia i da se
tobonje blagostanje sastoji, prije svega, u tome da se ivi bolje od svojega susjeda,
ili ne loije od ostalih. Tako su viak rada, pa, dakle, i tehniki napredak, u stvari,
funkcija udnje za priznanjem. Oni siromani imaju, dodue, koristi od tehnikog
napretka. Ali ne stvaraju ga oni ni njihove potrebe ili elje. Napredak ostvaruju, po
kreu i stimuliraju bogati ili moni (ak i u socijalistikoj dravi). Oni su, pak,
materijalno zadovoljeni. Djeluju, dakle, samo iz elje da poveaju svoj presti, ili
svoju mo, ili, ako se hoe, - iz dunosti (jer dunost je neto sasvim drugo nego lju
bav prema blinjem ih milosre, koje nije nikada proizvelo neki tehniki napredak
ni, prema tome, stvarno ukinulo bijedu, upravo zato to nije negatorsko djelovanje,
nego instinktivno nagnue jedne uroene (izvorne) milosrdne prirode, koja se, u
stvari, moe savreno uskladiti s nesavrenostima danog Svijeta, uslijed kojih ona
ipak pati; Kant nije htio da vidi krepost, tj. specifino ljudsko oitovanje, u djelo
vanju to proizlazi iz instinktivnog nagnua, iz Neigung).
31*
484
rijalna, a ne uistinu ljudska, t j . hotimina; a ljudski sadraj B o r b e ,

t j . Rizik ivota, nije se u t o k u vjekova p r o m i j e n i o , u s p r k o s t o m e to
su, vie ili m a n j e , ropski radnici opskrbljivali b o r c e uvijek novim ti
povima r a t n o g oruja. J e d i n o R o b m o e htjeti da p r e s t a n e biti o n o
to on je (tj. R o b ) , pa ako se on ukida R a d o m , koji moe beskraj
no varirati, postaje uvijek drukiji, d o k ne p o s t a n e uistinu s l o b o d a n ,
t j . p o t p u n o zadovoljen o n i m to o n jest. M o e m o , d a k l e , rei d a s e
Negativitet oituje k a o B o r b a s a m o zato da bi se m o g a o pojaviti
k a o R a d (koji drukije n e b i m o g a o d a b u d e p r o i z v e d e n ) . D a b i s e
definitivno oslobodio ili da bi p o s t a o uistinu drukiji, R o b ili e k s r o b
r a d n i k m o r a , d o d u e , na kraju nastaviti B o r b u na s m r t iz prestia
protiv G o s p o d a r a ili eksgospodara: jer u R a d n i k u e uvijek postojati
neki ostatak R o p s t v a , dokle god na zemlji b u d e n e k o g ostatka d o k o
nog G o s p o d s t v a . Ali, ovaj posljednji preobraaj ili obraenje o
vjeka p o p r i m a oblik B o r b e n a s m r t s a m o zato to j e d o k o n i G o s p o
d a r neodgojiv, d o k se m i r o t v o r n o obrazujue-preobraavanje (Bil
dung) ovjeka vri s a m o kroz R a d . R o b j e prisiljen d a d o k i n e G o
spodstvo ne-dijalektikim u k i d a n j e m G o s p o d a r a koji u p o r n o ustraje
u svome (ljudskom) identitetu sa samim s o b o m , t j . njegovim unite
njem ili ubistvom. O v o se, p a k , unitenje oituje u k o n a n o j Borbi za
Priznanje i njime, koja n u n o ukljuuje Rizik ivota od strane oslobo
e n o g R o b a . Ovaj rizik, osim toga, dovrava njegovo osloboenje koje
je p o k r e n u o R a d uvodei u nj konstitutivni-element ( M o m e n t ) G o
spodstva to mu je n e d o s t a j a o . U k o n a n o j Borbi i B o r b o m , u kojoj
e k s r o b r a d n i k djeluje borei se j e d i n o za slavu, stvara se slobodni G r a
anin univerzalne i h o m o g e n e D r a v e , koji budui da je u j e d n o G o
s p o d a r i R o b nije vie ni j e d n o ni d r u g o , n e g o j e d i n s t v e n sintetiki
ili totalni ovjek, u k o j e m u su teza G o s p o d s t v a i antiteza R o p s t v a
dijalektiki ukinute, t j . ponitene u o n o m e to je u njima j e d n o s t r a n o
ili n e d o v r e n o , ali ouvane u o n o m e to je u njima b i t n o ili uistinu ljud
sko i, d a k l e , uzdignute u svojoj biti i u svojemu b i t k u .
Rei da je ovjek dijalektian i da se k a o t a k a v pojavljuje
znai, dakle, rei da je on bie koje ostaje o n o s a m o , a da ne ostaje
isto, zato to se, B o r b o m i R a d o m , negira k a o ovjek koji je r o e n u
izvjesnoj drutvenoj ili historijskoj sredini i, n j o m e odreen, ali se,
isto t a k o , odrava u postojanju ili, a k o se h o e , u ljudskom identite
tu sa samim s o b o m , u n a t o ovim samo-negacijama. T o , dakle, znai
da ovjek nije ni Identitet ni s a m o Negativitet, n e g o Totalitet ili
Sinteza, da sebe ukida odravajui se i uzdiui, ili da se posredu
je u svojoj samoj egzistenciji i njom. N o , rei O v o - znai rei da
je on bitno historijsko bie.
485
A k o se I d e n t i t e t ili Bitak-o-sebi oituje u ovjeku k a o njego

vo ivotinjstvo u irem smislu, t j . k a o sve o n o to je k o d njega d a n o
ili izvorno, n a i m e , naslijeeno, a k o se Negativitet ili Bitak-za-sebe
pojavljuje u Svijetu k a o ljudska Sloboda to se ostvaruje k a o ne
g a t o r s k o Djelovanje B o r b e i R a d a , o n d a se Totalitet ili Bitak-o-sebii-za-sebe objavljuje u ljudskom fenomenalnom p l a n u k a o Historicitet. N a i m e , ovjek koji se bori i koji radi, negirajui se na taj
nain k a o ivotinja, jeste bitno historijski bitak i ovaj p r i p a d a j e d i n o
n j e m u : Priroda i ivotinja nemaju historije u pravom smislu 1 .
Da bi bilo Historije, t r e b a da postoji ne samo d a n a stvarnost ne
go i negacija ove stvarnosti i u j e d n o (uzdignuto) ouvanje onoga
to je bilo n e g i r a n o . J e r , samo u t o m sluaju je razvoj stvaralaki i u
n j e m u postoji pravi kontinuitet i stvarni napredak. A u p r a v o to ini
razlinom ljudsku Historiju od obine bioloke ili prirodne evoluci
j e . N o , ouvati se k a o negiran znai sjeati se onoga to se bilo,
p r e m d a se postalo korjenito drukijim. P r e k o historijskog sjeanja
odrava se identitet ovjeka kroz Historiju, u n a t o samo-negacijama
koje se u njoj vre, t a k o da se on m o e kroz nju ostvariti k a o inte
gracija svoje protivrjene prolosti ili k a o totalitet, o d n o s n o k a o dijalektiki-entitet. Historija j e , dakle, uvijek svjesna i hotimina tradici
ja, pa se svaka stvarna historija oituje, t a k o e r , i k a o historiografi
j a : n e m a Historije bez svjesnog i proivljenog historijskog sjeanja.
Kroz sjeanje (Er-innerung) ovjek pounutrava svoju prolost
inei je uistinu svojom, uvajui je u sebi i stvarno je uklapajui u
svoju sadanju egzisteniciju, koja je u j e d n o djelatna i djelotvorna ko
rjenita negacija ove o u v a n e prolosti. Zahvaljujui o v o m e sjeanju,
ovjek koji se obraa m o e ostati isti ovjek, d o k ivotinjska
vrsta koja se mutacijom obraa u drugu n e m a vie nita zajed
niko s o n o m iz koje je proizala. Sjeanje konkretizira samo-negaciju ovjeka pretvarajui ovu negaciju u novu stvarnost. J e r , sjeajui
se d a n o g koje je bio i koje je negirao, ovjek ostaje posebno-odre e n (bestimmt) k o n k r e t n i m obiljejima ovog danog, iako je p r e m a
n j e m u slobodan, j e r ga je negirao. S a m o na taj nain postaje ovjek
po svojoj samo-negaciji specifino drukiji, a odrava se k a o stvaran
i, p r e m a t o m e , konkretan; drugi ovjek u novome Svijetu, ali uvijek
ovjek sa specifinim i specifino ljudskim obiljejima, ovjek to ivi
u ljudskome Svijetu koji je uvijek j e d a n specifino organizirani histo
rijski Svijet. D a k l e , kroz Historiju koju je stvorio, proivio i k a o
tradiciju stvarno sauvao u sjeanju ovjek se ostvaruje ili pojav1
U SGi Hegel suprotstavlja Historiju Prirodi (rspor. 563. str. r. 11-17).
486
ljuje k a o dijalektiki totalitet, umjesto da se uniti i da nestane

kroz istu ili apstraktnu negaciju svega d a n o g , ma kakvo o n o bi
lo, stvarno i u misli 1 .
P o t p u n i ili dijalektiki, t j . stvarni ili k o n k r e t n i ovjek nije s a m o
negatorsko Djelovanje; on je izvreno stvaralako D j e l o v a n j e , t j .
djelo ( W e r k ) , u k o j e m je n e g i r a n o d a n o o u v a n o k a o to se odrava
sirovina u g o t o v o m proizvodu. I z a t o je H e g e l r e k a o , na kraju mje
sta iz P h G e koje sam citirao, da ovjek postoji ljudski s a m o ukoliko
ostvaruje (ins W e r k richtet) svoju izvornu p r i r o d u . ovjek nije
ostao n e p o s r e d n a stvar ( u n m i t t e l b a r e Sache), k a e tu H e g e l , j e r on
je s a m o o n o to je uinio (getan), t j . z a t o to je djelovao negiraju
i se k a o d a n o . Ali, on je k o n k r e t n a stvarnost, k o j a se pojavljuje
ili daje da se spozna ( e r k e n n e n lasst) uz p o m o znaka (Zeich e n ) , z a t o to je on djelo ( W e r k ) koje je p r o i z v e d e n o s d a n i m , gdje
je negirao bilo p r e m a t o m e ouvano. No ovo uvanje negiranog vri
se u ovjeku u sjeanju na o n o isto to je on n e g i r a o i tim sjea
njem. I zato je ovjek dijalektika ljudska stvarnost s a m o ukoliko je
historian, to je s a m o sjeajui se svoje p r e v l a d a n e prolosti.
U k r a t k o , opisati ovjeka k a o dijalektiki entitet znai opisati ga
k a o n e g a t o r s k o Djelovanje koje negira d a n o , u srcu kojega je r o e
n o , i k a o Djelo koje je o v o m negacijom s t v o r e n o iz d a n o g to je bilo
n e g i r a n o . T o , p a k , na fenomenolokom p l a n u znai da se ljudska
egzistencija pojavljuje u Svijetu k a o n e p r e k i d n i slijed borbi i rado
va sabranih u sjeanju, t j . k a o Historija u t o k u k o j e ovjek slobodno
stvara samoga sebe.
D a k l e , hegelijanska Dijalektika filozofijski objanjava dvije fun
d a m e n t a l n e kategorije koje su implicirane u pretfilozofijskoj, ido-kranskoj antropologiji, koja je laicizirajui se postala m o d e r n a an
tropologija; n a i m e , kategorije Slobode i Historiciteta. O v a Dijalektika
isto t a k o d o p u t a da se shvati zato su ove dvije kategorije u stva
ri neodoljive. D o i s t a je v e o m a oevidno da i m a Historije, t j . stvara1
U nedostatku historijskog sjeanja (ili razumijevanja) lei smrtna opasnost Ni
hilizma ih Skepticizma, koji bi htjeli sve negirati, nita ne ouvavi, ak ni kao sjea
nje. Drutvo koje provodi svoje vrijeme u sluanju radikalno nekonformistikog in
telektualca, koje se zabavlja da (na rijeima!) negira bilo koju datost (ak i uzvienu
datost koja je ouvana u historijskom sjeanju) jedino zato to je to datost na kraju
potone u nedjelatnu anarhiju i nestane. Isto tako, Revolucionar koji sanja o nekoj
permanentnoj revoluciji, negirajui svaku vrstu tradicije, i vodi rauna o konkretnoj
prolosti samo zato da je dokine - nuno dovodi bilo do nitavila drutvene anarhije,
bilo do svoga vlastitog, fizikog ili politikog, unitenja. Jedino Revolucionar kojemu
polazi za rukom da odri ili da ponovno uspostavi historijsku tradiciju, uvajui u po
zitivnom sjeanju danu sadanjost koju je negacijom pohranio u prolost, uspijeva da
stvori novi historijski Svijet koji je sposoban da opstoji.
487
lakog ili nepredvidljivog razvoja, s a m o ondje gdje ima slobodnih

djelatnika i da se Sloboda realizira j e d i n o stvaranjem specifino ljud
skog t j . historijskog Svijeta. N o , Dijalektika n a m p o k a z u j e da se N e
gativitet (= S l o b o d a ) razlikuje od Nitavila s a m o ukoliko je uklop
ljen u Totalitet (= historijska sinteza, u kojoj je budunost utjelovljena
u sadanjosti p o s r e d o v a n j e m prolosti) i s a m o ukoliko je stvarnost
T o t a l i t e t , a ne isti I d e n t i t e t , s a m o ukoliko ukljuuje svoju vlasti
tu negaciju (koja je u p r a v o oslobaa od nje same uzete k a o d a n e ) .
Historija je o n o to o n a jest, t j . Totalitet ili Sinteza, o d n o s n o stvara
laka evolucija ili n a p r e d a k , a ne ista i obina tautologija ili vjeno
vraanje, z a t o to je o n a jedinstvo bitno diferentnih konstitutivnih
e l e m e n a t a , t j . stvorenih negacijom e l e m e n a t a koji mu p r e t h o d e , p a ,
d a k l e , p r e m a njima nezavisnih, ili slobodnih.
N o , ido-kranska i m o d e r n a antropologija implicira (vie ili
m a n j e izriito) t r e u f u n d a m e n t a l n u i od drugih dviju neodvojivu ka
tegoriju, koja je o n a Individualiteta: ovjek ove antropologije jeste
slobodan historijski Individuum. H e g e l o v a , p a k , filozofijska a n t r o p o
logija prihvaa ovu koncepciju ovjeka. D a k l e , u citiranim tekstovi
ma uvijek je bila rije o I n d i v i d u u m u , o ljudskom Individualitetu.
S u p r o t n o ivotinji, biljci ili mrtvoj stvari ljudsko bie nije s a m o
obini primjerak ili bilo koji predstavnik j e d n e p r i r o d n e vrste,
koji m o e biti stavljen na mjesto drugih predstavnika. (Hegel p a k ,
esto insistira na t o m e da u francuskom izraz: une espece d e . . . ,
upotrijebljen za ovjeka, ima pejorativan smisao.) ovjek t r e b a da
b u d e jedini u svome r o d u , b i t n o se razlikujui od sviju drugih lju
di. I u j e d n o m o r a da ima, u svojoj nenadomjestivoj jedinosti i jedin
stvenosti, pozitivnu vrijednost, koja je apsolutnija i jo openitija od
o n e to p r i p a d a vrsti k a o takvoj 1 . No ova openita vrijednost, ko
ja se pridaje n e e m u a p s o l u t n o j e d i n s t v e n o m , u p r a v o je o n a koja
karakterizira Individualitet i koja se pridaje j e d i n o n j e m u .
U Hegelovoj terminologiji Individualitet koji karakterizira ljud
sku egzistenciju j e s t e sinteza Pojedinanog i Opeg. U k o l i k o se ova
egzistencija oituje na fenomenalnom p l a n u , Individualitet se
pojavljuje k a o djelatno ostvarenje specifino ljudske udnje za
Priznanjem ( A n e r k e n n e n ) . P r e m a H e g e l u , ovjek je uistinu ljudski
( t j . slobodan i historian) s a m o ukoliko je k a o takav priznat od dru
gih ( n a kraju, od sviju drugih) i ukoliko ih on sam priznaje sa svoje
1
Tako se, na primjer, ne vidi nikakvo zlo u tome da se ubije ili uniti bilo koji
predstavnik nie ivotinjske ili biljne vrste. Ali tamanjenje itave vrste smatra se goto
vo zloinom.
488
strane (jer se m o e biti uistinu priznat s a m o od o n o g a koji s a m

biva priznat). Pa m o e m o rei da drutveno Priznanje ini ovje
ka, k a o d u h o v n o bivstvo, razlinim od ivotinje i od svega to je sa
mo P r i r o d a . N o , u openitom priznanju ljudske pojedinanosti i nji
me ostvaruje se oituje Individualitet.
H e g e l je to v e o m a j a s n o k a z a o u J e n i , god. 1805-06 ( X X sv.,
206. str., r. 16-19. i 22-27):
U inu-priznanja (Anerkennen) osobno-Ja prestaje biti ovo pojedinano-osamljeno (Einzelne) bivstvo; ono jest (ist) juridiki [tj. openito, ili kao apsolutna vrijednost]
u ovome inu-priznanja, tj. ono vie nije u svojoj neposrednoj [ili prirodnoj] empirijskoj-egzistenciji (Dasein)... ovjek je nuno priznat i on je nuno onaj koji pri
znaje. Ova nunost je njegova vlastita, ne ona naeg miljenja, u opreci prema sadra
ju. Kao in-priznanja sam ovjek je [dijalektiko-] kretanje, i upravo ovo kretanje
dijalektiki-ukida (hebt auf) njegovo prirodno stanje: on je in-priznanja; prirodnobivstvo (Naturliche) samo jest (ist); ono nije [jedno] duhovno-bivstvo (Geistiges).
Svaki ovjek, ukoliko je ljudski (ili d u h o v a n ) , htio bi se, s
j e d n e s t r a n e , razlikovati od sviju drugih i biti jedini na svijetu 1 .
Ali, on bi, s druge s t r a n e , htio biti priznat u samoj svojoj jedinoj
pojedinanosti k a o pozitivna vrijednost, i to od najveeg broja, a k o
je m o g u e od sviju. T o , p a k , u Hegelovoj terminologiji znai da
uistinu ljudski ili od ivotinje korjenito razliit ovjek uvijek trai Pri
znanje i da se zaista ostvaruje s a m o k a o priznat. To znai da (aktiv
no) udi za Individualitetom i da m o e biti stvaran s a m o a k o se (ak
tivno) ostvaruje time to dobiva Priznanje k a o I n d i v i d u u m .
ovjek, d a k l e , m o e biti uistinu ljudski s a m o a k o ivi u drutvu.
No D r u t v o (i pripadnost D r u t v u ) jeste stvarno s a m o u djelotvor
n o m uzajamnom-djelovanju stojih lanova i njime, a ovo u z a j a m n o djelovanje oituje se m e u ostalim k a o politika egzistencija ili
D r a v a . ( U s p o r . V I I sv., 475. str., 23-25. r . ) . Ali, u t r e n u t k u svog
n a s t a n k a , k a o i t o k o m itavog svojega historijskog razvoja, D r a v a
ne zadovoljava p o t p u n o ljudsku udnju za P r i z n a n j e m p a , d a k l e , sa
vreno ne ostvaruje ovjeka k a o Individuuma. Z n a i da u stvarnim
historijskim uvjetima svoje egzistencije ovjek nije n i k a d a s a m o
ovaj o d r e e n i pojedinac koji je k a o g r a a n i n priznat od D r a v e u
svojoj jedinoj i nezamjenljivoj pojedinanosti. On je uvijek, isto ta1
Napoleon je bio duboko povrijeen i raaloen kada ga je njegov malajski

vrtlar drao za legendarnog osvajaa Dalekog Istoka. Otmjena ena se uvrijedi i raa
losti kada na svojoj prijateljici vidi haljinu koja joj je bila prodana kao jedina u svo
joj vrsti. Uzevi openito, nitko nee da bude onaj prosjean ovjek o kome se
esto govori, ali uvijek kao o nekom drukijem od sebe.
489
k o , nenadomjestivi predstavnik n e k e vrsti ljudske vrste: j e d n e

p o r o d i c e , j e d n e drutvene klase, j e d n e nacije ili j e d n e rase itd. I on
je openito priznat s a m o k a o takav o d r e e n i predstavnik ili k a o
specifina-posebnost ( B e s o n d e r h e i t ) , j e r od D r a v e je priznat k a o
G r a a n i n koji uiva sva politika prava i k a o pravna osoba gra
a n s k o g prava. ovjek, dakle, nije uistinu individualan i zato nije
p o t p u n o zadovoljen (befriedigt) svojom drutvenom i politikom eg
zistencijom. Z a t o o n , t a k o e r , aktivno i slobodno (tj. negiranjem)
mijenja d a n u drutvenu i politiku stvarnost k a k o bi je uinio ta
k v o m da u njoj m o e ostvariti svoj pravi Individualitet. A ovo poste
p e n o ostvarivanje Individualiteta, p u t e m aktivnog ili slobodnog po
s t e p e n o g zadovoljavanja udnje za Priznanjem, jeste dijalektiko
kretanje Historije koje je sam ovjek.
Individualitet m o e faktino biti p o t p u n o ostvaren, udnja za
Priznanjem sasvim zadovoljen samo u univerzalnoj i h o m o g e n o j
Dravi i njome. U homogenoj Dravi su, n a i m e , specifine-razlike
( B e s o n d e r h e i t e n ) klase, rase itd. ukinute, pa se, d a k l e , ova Dra
va o b r a a izravno pojedincu k a o t a k v o m , koji je priznat k a o graa
n i n u samoj svojoj pojedinanosti. O v o je, p a k , priznanje uistinu op
enito, jer D r a v a , po definiciji, obuhvaa cijeli ljudski r o d (ak u
njegovoj prolosti, t o t a l n o m historijskom tradicijom koju ova D r a v a
ovjekovjeuje u sadanjosti i u svojoj budunosti, zato to se budu
nost od sada vie ne razlikuje od sadanjosti u kojoj je ve ovjek
p o t p u n o zadovoljen).
P o t p u n o ostvarujui Individualitet, univerzalna i h o m o g e n a
D r a v a dovrava Historiju, jer ovjek koji je zadovoljen u ovoj
Dravi i njome n e e vie biti p o n u k a n da je negira i da t a k o na nje
z i n o m mjestu stvara neto novo. Ali, ova D r a v a , isto t a k o , p r e t p o
stavlja totalitet p r o i s t e k a o iz historijskog procesa i ne m o e biti od
m a h ovjekom ostvarena (jer D r a v a i sam ovjek nastaju iz B o r b e
k o j a pretpostavlja razliku, i ne m o e je biti u opoj homogenosti).
D r u g i m rijeima, j e d n o bie m o e biti uistinu individualno (a ne sa
mo pojedinano) s a m o p o d uvjetom d a , t a k o e r , b u d e i historino.
Vidjeli smo, p a k , da to o n o moe biti samo a k o je stvarno slobodno.
O b r a t n o , stvarno slobodno bie n u n o je historino, a historino bie
uvijek je vie ili m a n j e , individualno da bi to na kraju postalo potpu
1
no .
1
Pravo govorei, Mudrac nije vie individualan u tom smislu to bi se bitno
razlikovao od sviju drugih. Ako se Mudrost sastoji u posjedovanju Istine (koja je jed
na i koja je ista za Hegela i za sve njegove itaoce), onda se jedan Mudrac ni u emu
ne razlikuje od drugog Mudraca. To znai da on nije ljudski u istom smislu kao histo-
490
V e fenomenoloki opis ljudske empirijske egzistencije objav

ljuje, dakle
tri f u n d a m e n t a l n e (ido-kranstvom implicite otkrive
n e ) kategorije koje vladaju o v o m egzistencijom, razlikujui je od
isto p r i r o d n e egzistencije, a to su o n e Individualiteta, S l o b o d e i
Historije. Isti, p a k , ovaj opis objelodanjuje njihovu nerazrjeivu
solidarnost, pokazujui da se ovjek ne m o e obitovati historijski
s a m o p o d uvjetom da se pojavi u b o d n i agens Historije, koji se
m o e objaviti k a o s l o b o d a n j e d i n o pojavljujui se k a o historijski
individuum, i da se m o e oekivati historijski s a m o p o d uvjetom
da se pojavi u svojoj individualnoj slobodi i u svojoj slobodnoj in
dividualnosti. N o , objavljujui ovu solidarnost triju f u n d a m e n t a l n i h
kategorija, fenomenoloki opis prikazuje ovjeka k a o bie k o j e je
dijalektino u svojoj empirijskoj egzistenciji. Ili, tanije, m o r a ga
prikazati ka dijalektikog da bi m o g a o objasniti k a k o solidarnost tri
ju dotinih kategorija t a k o i svaku od njih u z e t u z a s e b n o .
Vidjeli s m o ve da je s l o b o d n o ili historijsko bie n u n o dijalek
tiko. L a k o j e , p a k , vidjeti da isto vai za bie koje je I n d i v i d u u m u
hegelijanskom smislu rijei.
N a i m e , Individualitet je sinteza P o j e d i n a n o g i O p e g , d o k je
O p e negacija ili antiteza Pojedinanog, k o j e je tetika ili s a m a sebi
identina datost. D r u g i m rijeima, Individualitet je Totalitet i b i t a k
koji je individualan, i samim tim dijalektian.
Pojedinanost n e k o g e n t i t e t a , o d r e e n o g njegovim hic et nuc i
njegovim prirodnim mjestom (topos) u K o s m o s u , ne ini ga strogo
razlinim s a m o od svega to nije o n , n e g o ga, isto t a k o , utvruje u
njegovom I d e n t i t e t u sa samim s o b o m . O v a p a k , Pojedinanost jeste
datost ili teza, n a i m e , dani-bitak (Sein). J e r o n o to je u p o e t k u
( u n a t o o n o m e to misle kreacionisti svake vrste poevi od Plato
n a ) nije O p e , n e g o P o j e d i n a n o : n e , na primjer, stol u o p e , ili neka
bilo koja ivotinja, ve ovaj pojedinani stol i ova p o j e d i n a n a ivo
tinja. M e u t i m (bar u Svijetu o kojemu se govori, t j . u o n o m e gdje
ivi ovjek) m o e se negirati Pojedinanost postojeeg e n t i t e t a odrjeujui ga od njegova d a n o g hic et nunc, p r e v o d e i ga iz prirod
nog K o s m o s a u U n i v e r z u m govora. T a k o , na primjer, ovaj stol, koji
je s a d a ovdje, m o e postati opi p o j a m Stola kao takvog, koji j e ,
t a k o rekavi, uvijek i nigdje (osim u misli), a ova ivotinja - aps
traktni p o j a m neke bilo koje ivotinje. Ali k o n k r e t n u stvarnost
rijski ovjek (nije ni slobodan u istom smislu, jer vie nita ne negira djelovanjem):
on je prije boanski (ali smrtan). Mudrac je ipak Individuum u tom smislu to u
svojoj egzistencijalnoj pojedinanosti posjeduje openitu Znanost. U tom smislu on je
jo ljudski (pa, dakle, i smrtan).
491
(Svijeta koji nastava ovjek) ne tvore ni pojedinani entiteti sami za

sebe ni opi pojmovi to im odgovaraju, uzeti z a s e b n o . K o n k r e t n a
stvarnost je cjelokupnost ili Totalitet pojedinanih e n t i t e t a koji su
objavljeni g o v o r o m openitog (ili istinitog) sadraja i openitih (nai
m e , r o d n i h ) p o j m o v a koji su ostvareni u p r o s t o r n o - v r e m e n i t o m Svi
j e t u kroz hic et nunc (mnogih ) pojedinanosti. I s a m o k a o pojedi
n a n o ostvarenje openitog p o j m a ili k a o predstavnik j e d n e vrste
ili r o d a stvarni dani entitet je individuum. (Isto t a k o bi P o j a m bio
ista apstrakcija, t j . isto nita, k a d ne bi o d g o v a r a o d a n o m - B i t k u ; a
identificirajua pojedinanost ukljuena u ovaj Bitak diferencira op
enite p o j m o v e individualizirajui ih.)
Ali, k a d se radi o pojedinanim stvarnim isto p r i r o d n i m entite
t i m a ( t j . o ivotinjama, biljkama ili neivim stvarima), univerzalizirajua negacija se vri s a m o u miljenju (ili G o v o r u ) ovjeka i nji
m e , t j . izvan njih samih. I zato se m o e rei da je prirodni entitet
s a m po sebi t e k p o j e d i n a a n : on je u j e d n o openit i, d a k l e , indivi
dualan s a m o kroz i za ovjeka koji ga pomilja i koji o njemu go
vori. T a k o se Individualitet (pa, dakle, i Dijalektika uope) m o e
pojaviti samo u ljudskoj znanosti o prirodi, ali ne u samoj Prirodi.
isto prirodni entitet nije u p r a v o m smislu I n d i v i d u u m : nije to ni o
sebi s a m o m e , ni po sebi s a m o m e , ni za sebe samoga. ovjek, n a p r o
tiv, jeste individualan (pa, d a k l e , i dijalektian) o sebi s a m o m e i po
sebi s a m o m e , k a o to je to i za sebe. On je to za sebe zato to se
spoznaje ne s a m o k a o ovaj-ovdje pojedinac n e g o i k a o predstav
nik ljudskoga r o d a (i jer m o e k a o takav djelovati). On je isto t a k o ,
po sebi jer sam sebe negira u svojoj danoj ivotinjskoj pojedinano
sti k a k o bi sebe p o j m i o i oitovao (rijeju i djelovanjem) u svojoj
ljudskoj openitosti. A ovjek je, n a p o k o n , individualan o s a m o m e
sebi, t j . stvarno ili u s a m o m svojoj empirijskoj egzistenciji, j e r je
openitost njegova pojedinanog bitka ne s a m o pomiljena po njemu
i po drugima n e g o i priznata k a o stvarna vrijednost i stvarno ili dje
l a t n o priznata od stvarnog ili dravnog O p e g (koje o n , u o s t a l o m ,
s a m stvara), koje ga stvarno univerzalizira j e r od njega ini G r a a n i
na to djeluje (pa, dakle, i postoji) p r e m a openitom interesu.
R e i da je ovjek I n d i v i d u u m ili (stvarna, n a i m e , egzistenci
jalna) sinteza P o j e d i n a n o g i O p e g znai, dakle, rei da je on sam
odravajua (poopavajua) negacija samoga sebe uzetog k a o d a n o g
( p o j e d i n a n o g ) . No vidjeli smo da na ontolokom p l a n u dijalek
tiki bitak m o r a biti opisan u j e d n o k a o I d e n t i t e t , Negativitet i Totali
t e t . A isto t a k o s m o vidjeli da se Negativitet oituje na fenome
n a l n o m p l a n u k a o ljudska Sloboda, d o k se Totalitet na n j e m u
492
pojavljuje k a o Historicitet. N a r a v n o j e , d a k l e , rei da se I d e n t i t e t

fenomenoloki objavljuje k a o Individualitet, koji je t r e a funda
m e n t a l n a a n t r o p o l o k a kategorija.
R e k a o sam, istina j e , da se I d e n t i t e t manifestira na ljudskom
fenomenalnom p l a n u k a o ivotinjstvo. Ali tu n e m a nikakve kontra
dikcije. Nije se radilo, n a i m e , n a p r o s t o o ivotinjstvu, k a k v o se po
javljuje u Prirodi, n e g o o ivotinjstvu u ovjeku, t j . o njegovoj danoj
( p o porijeklu ivotinjskoj) prirodi k a o o dijalektiki ukinutoj ili ouva
n o j , ukoliko je uzdignuta i totalitet ljudske egzistencije. No d a n a ili
u r o e n a (izvorna - prev.) (ivotinjska i drutvena) p r i r o d a ovjeka je
ste u p r a v o o n o to o d r e u j e njegovu pojedinanost, njegovu strogu i
ireduktibilnu razliku od svega to nije o n . U k o l i k o je dijalektiki uki
n u t a , ova se priroda, dakle, pojavljuje k a o negirana p o j e d i n a n o s t ,
t j . k a o openitost. U k o l i k o se, p a k , ova priroda odrava i uzdie u
svojoj negaciji. Openitost u ovjeku ukljuuje P o j e d i n a n o s t i na taj
nain je oitovanje Individualiteta. M o e se, d a k l e , rei da Individuali
tet zaista objavljuje I d e n t i t e t u ovjeku, ukoliko njegov individuali
tet odrava i uzdie pojedinanost njegove izvorne prirode. A k o
Negativitet slui k a o ontoloka baza Slobodi, a Totalitet Historicitetu,
I d e n t i t e t je ontoloka osnova Individualiteta. Zahvaljujui I d e n t i t e t u
koji je sadran u Individualitetu, j e d a n ovjek m o e ostati isti indivi
d u u m usprkos injenici da je p o s t a o sasvim drukiji, da se bitno
promijenio negirajui d a n e posebnosti svog karaktera i oslobaajui
se t a k o ovog posljednjega. I p r e m d a negira samoga s e b e , ovjek ima,
k a o o d r e e n i individuum, svoju o s o b n u historiju 1 .
M e u t i m , ovaj nain izraavanja nije apsolutno ispravan. O n o
to stvarno postoji nije ni Identitet ni Negativitet, n e g o Totalitet koji
o b u h v a a oboje k a o konstitutivne e l e m e n t e . D a k l e , uvijek se Totali
tet pojavljuje na ljudskom fenomenalnom p l a n u k a o Individuali
t e t , Sloboda i Historicitet. Ova tri ljudska fenomena s a m o su tri
razline, ali d o p u n s k e strane pojave j e d n o g te istog stvarnog Tota
liteta koji je egzistencija i sam bitak ovjeka. Individualitet objav
ljuje Totalitet ukoliko ukljuuje I d e n t i t e t ; Sloboda oituje isti
ovaj Totalitet ukoliko ukljuuje Negativitet; a Historicitet je poja
va Totaliteta k a o takvog, t j . k a o sinteze individualnog I d e n t i t e t a i
slobodnog ili, jo bolje, oslobaajueg Negativiteta.
1
U nae vrijeme esto se govori o linosti ovjeka. No Linost (Person,
kod Hegela) ne znai nita drugo nego slobodan i historijski Individualitet: o nije
nova antropoloka kategorija, nego rije koja oznaava usklaenu (stvarno nerazdvoji
vu) cjelinu triju fundamentalnih kategorija ido-kranske antropologije.
493
R e i da je ovjek slobodan i historijski Individuum znai rei

da se pojavljuje (erscheint) u svojoj empirijskoj-egzistenciji (Da
sein) k a o dijalektiki entitet i da j e , p r e m a t o m e , dijalektian k a k o u
svojoj objektivnoj-stvarnosti (Wirklichkeit) t a k o u svojemu s a m o m
bitku (Sein). Z n a i , dakle, rei da ovjek jest i da postoji s a m o uko
liko se dijalektiki u k i d a , t j . odravajui se i uzdiui se.
N o , na j e d n o m ve citiranom mjestu Enciklopedije, H e g e l je re
k a o (V sv., 105. str., 33. r.) da p r i p a d a svakom konanom entitetu
(alles E n d l i c h e ) da s a m o g a sebe dijalektiki u k i n e .
A p s t r a h i r a j m o od toga da ovo mjesto tvrdi k a k o je svaki ko
nani entitet dijalektian i k a k o je on to nuno. To je ili neispravnost
naina govora ili najtea zabluda, na kojoj ne bih htio insistirati. Dri
mo na u m u s a m o to d a , p r e m a k o n t e k s t u , mjesto tvrdi da s a m o konani
entitet m o e biti dijalektian, da svaki entitet koji je (ili koji m o e biti)
dijalektian jeste n u n o k o n a a n u s a m o m svojemu bitku, k a o i u svo
joj objektivnoj-stvarnosti i u svojoj fenomenalnoj empirijskoj egzi
stenciji. Rei da je ovjek dijalektian ne znai, d a k l e , s a m o rei da je
individualan, slobodan i historian, nego i tvrditi da je on b i t n o kona
an. N o , korjenita k o n a n o s t bitka i stvarnosti pojavljuje se na ljud
skom fenomenalnom p l a n u k a o o n o neto to se zove Smrt. P r e m a
t o m e , rei da se ovjek objavljuje k a o slobodan historijski Indivi
duum (ili k a o Linost) i da se pojavljuje k a o bitno smrtan, u pra
v o m i strogom smislu rijei, znai razliito izraziti j e d n u te istu stvar:
s l o b o d a n historijski individuum n u n o je s m r t a n , a uistinu s m r t n o bie
1
uvijek je slobodan historijski individuum .
Da bismo s ove tvrdnje skinuli njezin p a r a d o k s a l a n izgled, t r e b a
o d m a h rei da je za H e g e l a ljudska smrt neto b i t n o drugo od k o n a n o
sti isto prirodnih bia. Smrt je dijalektika k o n a n o s t . Dijalektikom
bitku, t j . ovjeku, j e d i n o m e p r i p a d a da je smrtan u p r a v o m smislu rije
i. Smrt ljudskog bia b i t n o se razlikuje od svretka ivotinje ili bilj
k e , k a o i od nestanka n e k e stvari kroz obinu istroenost.
U j e d n o m fragmentu m l a d o g a H e g e l a (1795?), koji je posveen
analizi Ljubavi (izd. N o h l , Hegels theologische Jugendschriften, Tubingen, 1907), nalazimo mjesto koje raspravlja o smrti, u k o j e m se
ve javljaju glavne t e m e to e ih razviti kasnije (379. str., posljednji
stupac i 381. str.):
Budui da je Ljubav osjeaj (Gefuhl) ivoga bia (Lebendigen), Ljubavnici se
mogu razlikovati [jedno od drugoga] samo ukoliko su smrtni, [tj. ukoliko] misle na
1
O ideji smrti u Hegelovoj filozofiji vidi II dodatak.
494
ovu mogunost rastavljanja, [a] ne ukoliko bi neto bilo stvarno rastavljeno, ukoliko
bi mogue sjedinjeno s danim-bitkom (Sein) bilo neko stvarno-bivstvo (VVirkliches). U
Ljubavnicima [kao Ljubavnicima] nema materije [sirove ili dane], oni su iva [ili du
hovna, jer u tom razdoblju Hegel je poistoveivao ivot i Duh] Cjelina; [da] Ljubav
nici imaju nezavisnost-ili samostalnost (Selbststandigkeit), [jedan] vlasti-ili-samostalni
(eigenes) ivotni-princip, [to] znai samo: oni mogu umrijeti. Biljka ima soli i zemljane-dijelove, koji sami po sebi nose vlastite-ili-samostalne zakone svoga naina-djelovanja; [biljka] jeste odraz tueg-bivstva (Fremden), pa se moe rei samo: biljka se
moe pokvariti (ili istrunuti, verwesen). Ali Ljubav tei da dijalektiki ukine (aufzuheben) samo ovo razlikovanje-ili-diferenciranje (Unterscheidung), ovu mogunost [uzetu]
kao istu (bosse) mogunost i da sjedini samo smrtno (Sterbliche), da ga uini be
smrtnim... I tako imamo: jedno-jedino (Einige), rastavljeno i ponovno-sjedinjeno
(Wiedereinigte). Sjedinjeni se ponovno rastaju, ali u djetetu je samo sjedinjenje (Vereinigung) ostalo ne-rastavljeno (ungetrennt worden).
D a bismo shvatili svu d a l e k o s e n o s t o v o g a r o m a n t i n o g tek
sta, valja znati da je u razdoblju k a d je ovaj t e k s t bio n a p i s a n H e g e l
k r a t k o vrijeme vjerovao da je u Ljubavi n a a o specifino ljudski sad
raj egzistencije o v j e k a i da j e , analizirajui ljubavni o d n o s , prvi
p u t o p i s a o D i j a l e k t i k u o v e egzistencije, k o j a se razlikuje od isto
p r i r o d n e egzistencije. Opisati o v j e k a k a o L j u b a v n i k a z a H e g e l a j e
t a d a znailo opisati o v j e k a k a o specifino ljudskog i b i t n o diferentn o g o d ivotinje.
U P h G i su Ljubav i ljubavna u d n j a postali u d n j a za prizna
n j e m i B o r b a na smrt za njezino z a d o v o l j e n j e , sa svim to o d a t l e sli
j e d i , t j . Historija k o j a zavrava d o l a s k o m z a d o v o l j e n o g G r a a n i n a i
M u d r a c a . U z a j a m n o P r i z n a n j e u Ljubavi p o s t a l o je ovdje d r u t v e n o
i politiko Priznanje p u t e m D j e l o v a n j a . A ni f e n o m e n a l n a Dijalek
t i k a nije, d a k l e , ovdje o p i s a n a k a o ljubavna dijalektika, n e g o k a o hi
storijska dijalektika, gdje je o b j e k t i v n o o s t v a r e n j e ( V e r w i r k l i c h u n g )
P r i z n a n j e u s p o l n o m a k t u i d j e t e t u (koji su s p o m e n u t i u posljednjoj
reenici citiranog t e k s t a ) z a m i j e n j e n o njegovim o b j e k t i v n i m ostvare
n j e m u B o r b i , R a d u i historijskom n a p r e t k u koji zavrava M u d r a
c o m 1 . U P h G i jedno j e d i n o iz citiranog t e k s t a je o v j e k (ili, tani1
Romantiki i vitalistiki poeci dijalektike Priznanja i Borbe jasno se po
kazuju u formalnom opisu ove dijalektike, koji nalazimo u Uvodu u IV poglavlje
FGe (135. str. 2. r. odozdo - 138. str, 20. r.). Oevidne su uske veze sa citiranim
tekstom iz mladosti. - Ljubav (ljudska) isto je tako udnja za Priznanjem: ljubavnik
hoe da bude ljubljen, tj. priznat kao apsolutna ili openita vrijednost u samoj svojoj
pojedinanosti, koja ga ini razlinim od sviju drugih. Ljubav, dakle, (u izvjesnoj mje
ri) ostvaruje Individualitet i zato moe pribaviti (u izvjesnoj mjeri) Zadovoljenje. To
je, u svakom sluaju, specifino ljudski fenomen, jer se u njemu udi za drugom ud
njom (za ljubavlju od strane drugoga), a ne za empirijskom stvarnou (kao kad se, na
primjer, nekoga naprosto eli). Ono to Hegel u FGi (implicite) predbacuje Ljubavi
jeste, s jedne strane, njezin privatni karakter (ovjek moe biti ljubljen samo od
495
j e , pred-ovjek) prije B o r b e , raspaljen u d n j o m z a p r i z n a n j e m , k o j a

je (u p o e t k u ) ista k o d sviju. O v d j e su rastavljeni G o s p o d a r i
R o b , koji se stvaraju u prvoj B o r b i i n j o m e i koji su j e d a n od d r u
gog b i t n o diferentni. N a p o k o n , ponovno-sjedinjeno nije vie ni
spolni a k t ni dijete, n e g o zadovoljeni G r a a n i n i M u d r a c , koji sin
tetiziraju G o s p o d s t v o i R o p s t v o i koji proizlaze iz cijelog historij
skog razvoja ovjeanstva k a o totalitet koji sabire dijalektiko k r e
tanje B o r b e i R a d a . Uzivi o p e n i t o , p o t p u n a i a d e k v a t n a objava
dijalektike ljudske stvarnosti ovdje vie nije Ljubav, koja je osje
aj ivog bia t o je d a n o sjedinjeno-cjelovito, n e g o M u d r o s t ili
Z n a n o s t , t j . diskurzivno ili p o j m o v n o shvaanje T o t a l i t e t a B i t k a da
n o g o v j e k u i s t v o r e n o g po n j e m u .
Ali, u o b a f e n o m e n o l o k a opisa ljudske Dijalektike smrt igra
p r v o b i t n u ulogu. J e r H e g e l ve u svojemu m l a d a n a k o m spisu tvrdi
da se Ljubavnici (koji oituju ljudsko u o v j e k u ) m o g u razlikovati
j e d n o od d r u g o g a i od svega to nisu o n i s a m o u k o l i k o su smrtni; a
t o e rei d a o n i s a m o k a o smrtni posjeduju I n d i v i d u a l i t e t , j e r ovaj
ukljuuje i n u n o p r e t p o s t a v l j a P o j e d i n a n o s t koja je jedina na svi
j e t u . Isti t a k o , j e d i n o zahvaljujui smrti, Ljubavnici imaju nezavi
snu ili s a m o s t a l n u m n a i m e , slobodnu egzistenciju. N a p o k o n , t a k o
e r zbog smrtnosti L j u b a v n i k a , Ljubav se ostvaruje k a o dijalektiko
ponovno-sjedinjenje rastavljenih, t j . k a o Sinteza ili T o t a l i t e t k o
ji se odvija i sabire u Vremenu, k a o niz u z a s t o p n i h generacija ili hiveoma malo osoba, dok moe biti openito priznat) i, s druge strane, njezin nedosta
tak ozbiljnosti, s obzirom na odsutnost Rizika ivota (jedino je ovaj Rizik uistinu
objektivna realizacija specifino ljudskog sadraja to bitno razlikuje ovjeka od ivoti
nje). Ne pretpostavljajui Rizik, Ljubav (= ljubavno Priznanje) ne pretpostavlja Dje
lovanje uope. Kao apsolutne vrijednosti nisu, dakle, priznati ni Djelovanje (Tun) ni
Djelo (Werk), nego dani-Bitak (Sein), tj. upravo ono to kod ovjeka nije uistinu
ljudsko. (Kao to je govorio Goethe: nekoga se ljubi ne zbog onoga to on ini, nego
radi onoga to on jest; zato se moe ljubiti mrtvaca, jer ovjek koji ne bi uistinu nita
inio bio bi kao da je ve umro: zato se, takoer, moe ljubiti ivotinja, ma da se ona
ne moe priznati: sjetimo se da nije nikada bilo dvoboja izmeu ovjeka i ivotinje,
- ili ene; sjetimo se, isto tako, da je nedostojno ovjeka da se potpuno posveti
ljubavi: legende o Herkulu, Samsonu itd.) Prema tome, ak ni ovjek koji je sretan u
ljubavi nije potpuno zadovoljen sve dok nije openito priznat. Prihvaajui staja
lite FGe, trebalo bi rei da ovjek moe uistinu ljubiti (to ne moe nijedna ivoti
nja) samo zato to se prethodno stvorio kao ljudsko bie putem Rizika kojemu se izlo
io u Borbi za Priznanje. I zato jedino Borba i Rad (roeni iz udnje za Priznanjem u
pravom smislu) proizvode specifino ljudsku objektivnu-stvarnost (Wirklichkeit) (tehni
ki i drutveni, odnosno historijski Svijet): objektivna-stvarnost Ljubavi isto je prirodna
(spolni akt, roenje djeteta): njezin ljudski sadraj ostaje uvijek isto unutranji-iliprisan (innerlich). ovjeka stvara Historija, a ne Ljubav; Ljubav je tek sekundarno
oitovanje ovjeka koji ve postoji kao ljudsko bie.
496
storijski razvoj (jer Sinteza Ljubavnika je D i j e t e ) . No z n a m o da u

spisima svoje zrele dobi H e g e l ostaje pri nerazrjeivoj vezi izmeu
Smrti, s j e d n e s t r a n e , i Individualiteta, Slobode i Historiciteta, s d r u g e .
Ali, prije svega je vano podvui da romantiki tekst radikal
no suprotstavlja smrt ovjeka (= Ljubavnika) j e d n o s t a v n o m nestan
ku ili rastvaranju isto p r i r o d n i h bivstava (entiteta - prev.) (sve to
tu H e g e l kae o biljci vai, isto t a k o , za ivotinju i za neivu stvar).
K o n a n o s t i stvarno iseznue p r i r o d n i h bivstava (smrt j e d n e ivo
tinje, na primjer) jesu n u n o i j e d n o z n a n o d e t e r m i n i r a n i z a k o n i m a
koji su im tui ( F r e m d e s ) , ili, a k o se h o e , p r i r o d n i m m j e s t o m (topos) to ga zauzimaju u d a n o m K o s m o s u . Smrt ovjeka (= Ljubav
nika) jeste, naprotiv, imanentni z a k o n , samo-ukidanje: o n a je uistinu
njegova smrt, t j . neto to mu je vlastito i to mu p r i p a d a k a o njego
vo i to o n , p r e m a t o m e , m o e spoznati, htjeti, ili negirati. Smrt
p r i r o d n o g bia postoji s a m o o sebi ili za nas, t j . za ovjeka koji je
nje svjestan: k o n a n o p r i r o d n o bie s a m o ne zna nita o svojoj vla
stitoj konanosti. Smrt, naprotiv, postoji i za ovjeka, o n a je o se
bi i za sebe: Ljubavnici misle na mogunost r a s t a n k a u svojoj
smrti i njome. I zato je j e d i n o ovjek (= Ljubavnici) sposoban da
hoe beskonanost i b e s m r t n o s t o n o g a to je k o n a n o i s m r t n o , k a o
to j e d i n o on m o e da zada sebi smrt: u Prirodi je smrt tek j e d n a
datost, ali k o d ovjeka i u Historiji o n a je isto t a k o (ili b a r uvijek
m o e da to b u d e ) djelo, t j . rezultat svjesnog i hotiminog djelovanja.
No rei sve ovo znai rei da je rastvaranje ili kvarenje pri
r o d n o g bivstva, koje postavlja granicu njegovoj empirijskoj-egzi
stenciji, isto i j e d n o s t a v n o (ili identino) unitenje, d o k je ljud
ska smrt dijalektiko (ili totalno) dokinue, koje niti uvajui
i uzdiui. To znai suprotstaviti (aristotelovski) identini prirodni
Svijet raanja i kvarenja ljudskom ili historijskom dijalektikom
Svijetu (djelatnog ili negatorskog) stvaranja i (uvijek svjesne, a kad
to hotimine ili dobrovoljne) smrti.
Vidjet e m o to znai k o d H e g e l a ovaj dijalektiki k a r a k t e r ljud
ske smrti. Ali, ve z n a m o da ouvanje i uzvienje koje o n a sadra
va n e m a j u nita zajedniko s prekogrobnim ivotom, j e r z n a m o da je
dijalektiki bitak n u n o konaan ili s m r t a n u strogom smislu. A k o
ovjek, p r e m a H e g e l u , m o e biti uistinu ljudski s a m o z a t o to m o r a
i m o e umrijeti, on ne u m i r e z a t o da bi u s k r s n u o , ni da bi ivio u
n e k o m Svijetu drukijem od p r i r o d n o g Svijeta u k o j e m se r a a i u
k o j e m stvara D j e l o v a n j e m svoj vlastiti historijski Svijet.
G l e d a n o o p e n i t o , uvoenje p o j m a Smrti ni u e m u ne mijenja
hegelijanski opis Dijalektike koji ve p o z n a j e m o . U k r a t k o , rei da je
497
ovjek smrtan ( u t o m smislu to je svjestan svoje smrti, to je sebi

m o e dobrovoljno zadati, ili je negirati u n e k o m mitu o b e s m r t n o
sti) znai ne rei nita d r u g o ni vie od o n o g a to se kae tvrdei da
je ovjek Totalitet ili dijalektiki entitet: Totalitet se uvijek pojav
ljuje k a o slobodan historijski Individuum koji je n u n o s m r t a n , a uisti
nu s m r t n o bie je n u n o slobodan historijski Individuum koji jest i
postoji k a o Totalitet ili dijalektiki entitet.
Ali t r e b a poblie razmotriti zato j e t o t a k o .
Prije svega je oevidno da dijalektiko ili totalno bie m o e biti
s a m o k o n a n o ili s m r t n o . N a i m e , po definiciji, Dijalektike, p a , da
kle, i Totaliteta ima s a m o ondje gdje ima Negativiteta. N o , Negativi
tet u izoliranom stanju je isto Nita, Njegova sinteza s Identite
t o m ili danim-Bitkom (Sein) m o e , d a k l e , d a b u d e s a m o p r o d i r a n j e
Nitavila u Bitak, t j . unitenje ovog posljednjega, ili nitenje Niega
u n j e m u . Ali, Bitak se unitava samo u V r e m e n u , a Nita niti u Bit
ku k a o Vrijeme. Dijalektiki ili totalni Bitak (tj. Duh u P h G i , ili i
vot u terminologiji m l a d o g H e g e l a ) n u n o j e , dakle, vremenit: to je
ostvareno, ili, ako se h o e , materijalizirano Vrijeme, t j . Vrijeme ko
je traje (u Bitku ili P r o s t o r u ) , N o , trajati znai n u n o imati p o e t a k i
svretak (u V r e m e n u ) koji se pojavljuju k a o roenje i smrt. Dija
lektiko ili totalno bie doista j e , dakle, uvijek s m r t n o , b a r u t o m
smislu to je njegova empirijska-egzistencija k o n a n a ili ograniena u
V r e m e n u i njime.
Ali, dijalektika Smrt je vie od obinog svretka ili granice
koji su n a m e t n u t i izvana. A k o je smrt j e d n a pojava Negativiteta,
Sloboda je njegova druga pojava, k a k o to z n a m o . Smrt i Sloboda su,
dakle, s a m o dva (fenomenoloka) aspekta j e d n e te iste stvari, t a k o
da rei: smrtan znai rei: slobodan, i o b r n u t o . A H e g e l to do
ista tvrdi u vie navrata, p o s e b n o na j e d n o m mjestu svoga spisa o
P r i r o d n o m pravu (1802).
Tu k a e ovo ( V I I sv., 370. str., 10-13. r . ) :
Ovaj negativni-ili-negatorski Apsolut, ista sloboda, jeste u svojoj pojavi (Er
scheinung) smrt; a po svojoj sposobnosti (FHhigkeit) za smrt Subjekt [= ovjek] poka
zuje se (erweist sich) kao slobodan i apsolutno uzvien (erhaben) nad svaku prinudu
(Zwang).
Na metafizikom p l a n u lako je vidjeti da je to uistinu t a k o .

A k o je dani-Bitak d e t e r m i n i r a n u svojoj cjelini (a drukije ne bi bila
m o g u a Z n a n o s t , ni Istina), on d e t e r m i n i r a , svojom cjelokupnou,
sve to mu p r i p a d a . Bie koje ne bi moglo izbjei Bitku ne bi, d a k l e ,
498
moglo izbjei svojoj sudbini i bilo bi j e d n o m zauvijek o d r e e n o u

mjestu i mjestom koje zauzima u K o s m o s u . Ili, drugim rijeima, k a d
bi ovjek vjeno ivio i ne bi m o g a o umrijeti, ne bi se m o g a o uklo
niti ni Bojoj svemogunosti. Ali, ako on s a m o m e sebi m o e zadati
smrt, on m o e odbiti bilo koju n a m e t n u t u sudbinu, j e r je n e e pod
nositi prestajui postojati. Prelazei p a k na fenomenoloki plan,
vidimo da je samoubistvo, ili dobrovoljna smrt bez ivotne n u n o
sti, najevidentnije oitovanje Negativiteta ili S l o b o d e . J e r , zadati
sebi smrt da bi se izbjegla d a n a situacija na koju je ovjek bioloki
prilagoen (jer bi u njoj m o g a o dalje ivjeti) znai oitovati svoju
nezavisnost p r e m a njoj, t j . svoju samostalnost ili svoju slobodu. A
od t r e n u t k a k a d a ovjek m o e samoga sebe ubiti da izbjegne bilo
koju d a n u situaciju, on m o e rei, s H e g e l o m , da sposobnost za
smrt jeste pojava apsolutne ili iste slobode (bar u mogunosti)
p r e m a svemu d a n o m e u o p e 1 . Ali, a k o samoubistvo (koje sasvim
oevidno ini ovjeka razlinim od ivotinje) oituje slobodu, o n o
je ne ostvaruje, jer zavrava nitavilom, a ne s l o b o d n o m egzistenci
jom. P r e m a H e g e l u , slobodu objavljuje i ostvaruje B o r b a iz istog
prestia koja se vodi bez ikakve bioloke nunosti j e d i n o zbog Pri
znanja. Ali, ova B o r b a objavljuje i ostvaruje slobodu s a m o ukoliko
ukljuuje Rizik ivota, t j . stvarnu m o g u n o s t da se u m r e 2 .
1
Ovu hegelijansku temu opet je prihvatio Dostojevski u Bjesomunicima. Kirilov hoe da se ubije jedino zato da dokae mogunost da se to uini bez ikakve nu
nosti, tj. slobodno. Njegovo samoubistvo treba da dokae apsolutnu slobodu ovjeka,
tj. njegovu nezavisnost prema Bogu. Teistika objekcija Dostojevskog sastoji se u to
me to kae da to ovjek ne moe uiniti, da on nuno uzmie pred smru. Ali ova
objekcija nije valjana, jer samoubistvo iz stida jeste, isto tako slobodni in (nijedna
ivotinja to ne ini). Ako pak sebe ubijajui Kirilov sebe unitava, on je, kako je to
htio, ukinuo svaku mo izvanjskoga (transcendentnog) (umirui prijevremeno,
prije negoli bi to bilo napisano) i ograniio beskonanost ili Boga. - Ja sam za tu
maenje epizode Kirilov zahvalan g. Jacobu Kleinu.
2
Borba iz istog prestia jeste, uostalom, samoubistvo (neizvjesnog ishoda), ka
ko to Hegel kae u Jenskim predavanjima iz 1805-1806. (XX sv., str. 211., tri posljed
nja retka): [svakom od protivnika, uzetom] kao izvanjska-Svijest izgleda da on ide za
smru drugoga; ali on ide za svojom vlastitom [smru]; [to je] samoubistvo, ukoliko se
on [dobrovoljno] izlae opasnosti. - injenica da protivnici ostaju na ivotu podlae
ih nunostima egzistencije; ali ova nunost prelazi u Roba (koji je odbio Rizik), dok
Gospodar (koji ga je prihvatio) ostaje slobodan: Rob je u svojemu radu podloan za
konima danog, ali dokoni Gospodar koji troi proizvode to su ve oovjeeni ra
dom, to su ve priugotovljeni za ovjeka, nije vie podloan prisili Prirode (u prin
cipu, razumije se). Moglo bi se, isto tako, rei da je Gospodar kao ovjek doista umro
u Borbi; on zapravo vie ne djeluje, jer ostaje dokon; ivi, dakle, kao da je umro; zato
se vie ne razvija u toku Historije, pa na svome svretku bude naprosto uniten: nje-
499
Smrt je, dakle, s a m o dopunski aspekt Slobode. Ali u kojoj mje

ri je o n a , t a k o e r , d o p u n a Individualiteta?
Individualitet j e , po definiciji, sinteza O p e g i Pojedinca jedi
nog na svijetu. N o , uzdiui se na ontoloki plan, m o e m o poka
zati da je slobodna Pojedinanost (ili pojedinana sloboda) inkompatibilna s beskraj nou.
V e je Aristotel v e o m a d o b r o vidio da bi mogunost koja se
ne bi nikada (= t a k o dugo d o k traje Vrijeme) aktualizirala ili ostva
rila bila, u stvari, a p s o l u t n a nemogunost. K a d bi, dakle, koje god
bie, a p o s e b n o ljudsko, bilo b e s k o n a n o u t o m smislu da bi vjeno
(= t a k o dugo d o k traje Vrijeme) trajalo i k a d o n o ne bi ostvarivalo
izvjesne mogunosti Bitka, o n d a bi ove mogunosti bile, za nj ili u
o d n o s u na n j , n e m o g u n o s t i . D r u g i m rijeima, o n o bi bilo strogo de
terminirano ovim n e m o g u n o s t i m a u svojemu bitku i u svojoj egzi
stenciji, k a o i u svojoj pojavi: o n o ne bi bilo uistinu slobodno. P o
stojei vjeno, bie e n u n o ostvariti sve svoje mogunosti i nee
ostvariti nijednu od svojih nemogunosti. Dana cjelokupnost njegovih
mogunosti, ili, to je isto, njegovih n e m o g u n o s t i tvori njegovu ne
promjenljivu bit, ili njegovu vjenu p r i r o d u , ili njegov izvorni
k a r a k t e r , ili njegovu platoniku ideju itd., koju o n o m o e razvi
jati u V r e m e n u , ostvarujui je i oitujui je, ali je ne m o e ni prei
naiti ni unititi. U stvarnom i fenomenalnom Svijetu ovo bie bilo
bi s a m o predstavnik (koji bi m o g a o biti jedini) n e k e vrste koja
je d e t e r m i n i r a n a u svojoj biti d a n o m s t r u k t u r o m Bitka k o j e m u pri
p a d a , t a k o rekavi, prije svoga v r e m e n s k o g ostvarenja i svoga vre
m e n i t o g oitovanja. Ili jo, da govorimo s Calvinom, koji je u toj
taki bio nesmiljeno logian: ovjek koji bi vjeno p o s t o j a o bio bi
odabran ili osuen prije svoga stvaranja, budui da je apsolut
no n e s p o s o b a n da u bilo e m u promijeni svoju sudbinu ili svoju
prirodu svojim djelatnim postojanjem u Svijetu.
B e s k o n a n o ili vjeno bie, a p o s e b n o ovjek koji je b e s m r t a n
ili koji uiva pravo na neki besmrtan ivot, bio bi opojedinaen
svojim ogranienim m o g u n o s t i m a , ili svojim n e m o g u n o s t i m a , i m o
glo bi ga se razlikovati od sviju drugih bia, jer bi on i m a o n e m o
gunosti koje druga bia nemaju. Bio bi, dakle, pojedinano bie.
Ali, ovaj Pojedinac ne bi bio slobodan. I ne bi, dakle, bio Individua
litet u p r a v o m smislu rijei. U nemogunosti da nadmai svoju prigova egzistencija je obino preivljenje (ogranieno u vremenu) ili odogoena
smrt. Rob se postepeno oslobaa Radom koji oituje njegovu slobodu; ali na kraju
mora nastaviti Borbu i prihvatiti Rizik kako bi ostvario ovu slobodu stvarajui kroz
pobjedu univerzalnu i homogenu Dravu, iji e on biti priznati Graanin.
32"
500
rodu ne bi m o g a o negirati ili ukidati, o d n o s n o transcendirati

svoju d a n u Pojedinanost i t a k o se uzdizati p r e m a O p e n i t o m . N e
majui, p a k , u sebi nita openito, bio bi samo p o j e d i n a c , a ne bi bio
pravi individuum. Stoga se, u ovoj koncepciji ovjeka, Individualitet
pojavljuje s a m o ondje gdje je ljudska Pojedinanost projicirana u
boansku Openitost. Calvinov ovjek je Individualitet diferentan
od obine ivotinjske i stvarobitkujue Pojedinanosti s a m o po t o m e
to je odabran ili osuen, t j . priznat u samoj svojoj pojedi
nanosti od openitog Boga. Ali, ovaj ga B o g determinira priznaju
i ga, a priznaje ga samo po pred-determinaciji, k o j a na neki na
in p r e t h o d i samoj egzistenciji i pojavi o n o g a koji je d e t e r m i n i r a n
da b u d e priznat. U z e t sam po sebi, besmrtan ovjek s ogranie
nim mogunostima nije, dakle, ni slobodan ni individualan u p r a v o m
smislu rijei. to se tie k o n a n o g bia koje ostvaruje sve mogunosti
Bitka, o njemu se moe rei, a k o se h o e , da je slobodno: b a r u
antikom i spinocistikom smislu odsutnosti u n j e m u svake i m a n e n
t n e ili izvanjske prinude. Ali, a k o svaki ovjek ostvaruje i oituje sve
mogunosti Bitka (bilo to i s a m o ljudskog B i t k a ) , m e d u ljudima nee
vie biti nikakve prave razlike i nijedan od nih nee predstavljati P o
jedinanost, bez koje n e m a Individualiteta u p r a v o m smislu. To je
ve shvatio Aristotel, a njegovo su otkrie preuzeli A r a p i i Spinoza.
B e s k o n a n o ili vjeno (besmrtno) bie, koje je slobodno u t o m
smislu to nije ogranieno n e m o g u n o s t i m a koje su drugdje ostvari
v e , n u n o je j e d n o i j e d i n o : j e d n a openita b o a n s k a supstancija,
koja se ostvaruje i oituje u b e s k o n a n o m mnotvu atributa i poje
dinanih modusa i njima. A k o se h o e , u ovoj infinitistikoj kon
cepciji ima, d a k l e , Slobode i Individualiteta: ali slobodni Individuum
ovdje je jedini B o g , pa vie n e m a isto p r i r o d n o g Svijeta, d a k l e , ni
ovjeka u p r a v o m smislu rijei; a, p r e m a t o m e , n e m a vie kreta
nja koje se zove Historija 1 . A k o je ovjek b e s m r t a n , a k o preivljuje svoju bioloku smrt, u n j e m u , dakle, n e m a slobode ni indivi
dualiteta. Sloboda ovjeka je njegovo djelotvorno negiranje svoje
vlastite d a n e prirode, t j . svojih mogunosti koje je ve ostvario,
koje determiniraju njegove nemogunosti, t j . svega to je s njima
nespojivo. A njegov Individualitet je sinteza njegove pojedinanosti
s openitou koja je isto t a k o njegova. ovjek, d a k l e , m o e biti in
dividualan i slobodan samo ukoliko u svojem biu obuhvaa sve m o
gunosti Bitka, ali nema vremena da ih sve ostvari i oituje. Sloboda
je ostvarenje j e d n e mogunosti koja je inkompatibilna (kao ostvare 1
Vidi gore Predavanja 1938-39, Napomena o vjenosti, vremenu i pojmu.
501
n a ) sa svim p r e t h o d n o ostvarenim m o g u n o s t i m a zajedno (koje, pre

ma t o m e , moraju biti negirane); slobode ima, dakle, s a m o ondje
gdje ova cjelokupnost ne obuhvaa sve mogunosti u o p e i gdje o n o
to je izvan nje nije apsolutna n e m o g u n o s t . ovjek j e , p a k , indivi
d u u m samo ukoliko se openitost mogunosti njegova bia u njemu
spaja sa j e d i n o m pojedinanou njihovih vremenitih ostvarenja i oi
tovanja. Jedino zato to je beskonaan u mogunosti, a uvijek ogra
nien u inu svojom smru. ovjek jeste slobodan Individuum koji
i m a historiju i koji sebi moe slobodno stvarati mjesto u Historiji,
u m j e s t o da se zadovolji, k a o ivotinja ili stvar, da pasivno zauzme
p r i r o d n o mjesto u d a n o m Kosmosu, koje je o d r e e n o s t r u k t u r o m
ovog posljednjeg 1 .
ovjek j e , d a k l e , (slobodni) I n d i v i d u u m s a m o ukoliko je
s m r t a n , a m o e da se ostvari i da se oituje k a o takav Individuum
s a m o a k o ostvari i oituje, t a k o e r , i Smrt. To se, p a k , lako vidi raz
matrajui egzistenciju ovjeka na fenomenolokom p l a n u .
H e g e l je to vidio u svojoj romantikoj mladosti analizirajui
jasnu egzistenciju Ljubavnika, t j . dvaju ljudskih bia to transcendiraju svoje ivotinjstvo i p o t p u n o se sjedinjuju u j e d n o m te is
t o m uistinu ljudskom ivotu (u k o j e m u je ljudska vrijednost to se
pridaje sebi funkcija o n e to se pridaje d r u g o m e , i o b r a t n o ) . Vidio
je da j e d i n o smrt m o e rastaviti i razlikovati svoja dva bia, t j . uini
ti ih pojedinanima i, d a k l e , individualizirati ih. Jer, a k o je svako od
njih moglo ivjeti u d r u g o m e i drugim i, t a k o rekavi, na mjestu dru
goga, svako m o r a umrijeti za sebe j e r je njegova smrt uistinu njego
va, i samo njegova. No ova konstatacija ostaje istinita, ak a k o izae
iz svojeg romantikog okvira, ak a k o se razmatra historijska egzi
stencija ovjeka, a ne s a m o njegov ljubavni ivot. A k o u zaista ho1
Ako se neka ivotinja, ili ovjek ukoliko je ivotinja, nae izmeu dva puta
to se razdvajaju, moe da krene desno ili lijevo: dvije mogunosti kompatibilne su
kao mogunosti. Ali, ako se stvarno uputi desnim putem, nemogue je da je krenuo
lijevim, i obratno: dvije mogunosti inkompatibilne su kao ostvarene. ivotinja koja
se uputila desnim putem mora da se vrati svojim tragom kako bi udarila lijevim pu
tem. ovjek ukoliko je ivotinja mora da uini isto tako. Ali, ukoliko je ovjek, tj.
kao historijsko (ili duhovno, odnosno dijalektiko) bie, on se nikada ne vraa svo
jim tragom. Historija se ne vraa, a ona se ipak nae na lijevome putu nakon to se
uputila desnim. To znai da je bila Revolucija, to znai da se ovjek negirao ukoliko
se uputio desnim putem i, postavi tako drukiji, koji nije, naao se na lijevom putu.
Negirao se, a da nije potpuno nestao, a da nije prestao biti ovjek. Ali ivotinja u
njemu, koja je bila na desnom putu, nije se mogla nai na lijevom putu: morala je,
dakle, nestati, a ovjek koji ju je, utjelovljivao - umrijeti. (Bilo bi udo da je neka
revolucija mogla uspjeti kad ne bi jedna generacija smijenila drugu: na prirodan ili,
vie-manje, prisilan nain,)
502
m o g e n o m ovjeanstvu, koje je ostvareno k a o D r a v a na svretku Hi

storije, ljudske egzistencije p o s t a n u stvarno nezamjenljive u t o m smislu
to e djelovanje (a, p r e m a H e g e l u , pravi bitak ovjeka jeste njegovo
djelovanje) svakoga biti, t a k o e r , djelovanje sviju, i o b r a t n o ( T u n Aller u n d J e d e r ) , smrt e n u n o suprotstaviti svakoga svima d r u g i m a i ui
nit a ga pojedinanim u njegovoj empirijskoj egzistenciji, t a k o da e
openito djelovanje uvijek biti t a k o e r pojedinano (i izloeno t o m e da
p r o p a d n e ondje gdje drugo uspijeva), pa d a k l e , i individualno1.
Sloboda i individualnost ovjeka pretpostavljaju, d a k l e , svaka
k o , njegovu smrt. A isto vai i za njegovu povijesnost, j e r o n a nije
nita d r u g o , k a k o smo to vidjeli, nego s l o b o d n a individualnost, ili in
dividualna, ili individualizirana sloboda.
Za H e g e l a Historija poinje tek s prvom B o r b o m za Prizna
nje, koja ne bi bila o n o to o n a jest, t j . a n t r o p o g e n a , k a d a ne bi
ukljuivala stvarni rizik ivota. Historija, p a k , u svojoj cjelini jeste
s a m o razvoj protivrjeja (Widerspruch) koje se r a a iz neposred
nog (unmittelbar) rjeenja ovog prvog drutvenog ili ljudskog suko
b a , kroz suprotnost (Entgegensetzung) G o s p o d s t v a i R o p s t v a . P r e m a
H e g e l u , Historija, d a k l e , ne bi imala nikakvog smisla, nikakvog raz
loga ni mogunosti da opstoji k a d ovjek ne bi bio s m r t a n . A lako
je vidjeti da je to doista t a k o .
N a i m e , k a d bi ovjek ivio vjeno (= t a k o d u g o d o k traje Vri
j e m e ) , m o g a o bi, d o d u e , biti podvrgnut n e k o m razvoju, k a o ivo
tinja ili biljka. Ali, razvijajui se u V r e m e n u , on bi s a m o razvi
jao d e t e r m i n i r a n u vjenu prirodu, koja bi mu bila unaprijed dana
ili n a m e t n u t a , a njegov razvoj n i k a k o ne bi bio historijska d r a m a ,
iji se svretak ne zna. U j e d n o j historijskoj situaciji n a s t u p a ozbilj
nost i p r e t v a r a d a n u egzistencijalnu situaciju u historijsku s a m o
ukoliko ovjek m o e da definitivno p r o m a i svoju ljudsku s u d b i n u ,
s a m o ukoliko Historija m o e da ne polui svoj cilj. A to je m o g u e
s a m o a k o je Historija ograniena u V r e m e n u i njime, p a , d a k l e , a k o
ovjek, koji je njezin tvorac, jeste s m r t a n . J e d i n o zbog b i t n e konanosti ovjeka i Historije, ova je neto d r u g o od tragedije, inae
k o m e d i j e , koju igraju ljudski glumci za zabavu bogovima, koji su
njezini a u t o r i , koji, d a k l e , poznaju njezin ishod i koji, p r e m a t o m e ,
ne m o g u da je u z m u ozbiljno ni uistinu tragino, k a o ni sami glumci
a k o znaju da igraju ulogu koja im je dodijeljena. K o n a n o s t svake
historijske akcije, t j . m o g u n o s t apsolutnog n e u s p j e h a , r a a ozbilj
nou koja karakterizira djelotvorno uestvovanje ovjeka u Histori1
to bi preostalo od Kristova individualiteta da se Isus nije rodio i umro?
503
ji: ozbiljnou koja dozvoljava ovjeku koji stvara Historiju da us

krati sebi svakog drugog gledaoca osim sebe samoga 1 .
Najzad, ljudska smrt n a s t u p a , d a k l e , svakako, k a o oitovanje
s l o b o d e , individualiteta i historiciteta ovjeka, t j . totalnog ili dija
lektikog k a r a k t e r a njegovog bitka i njegove egzistencije. Tanije,
smrt je pojava Negativiteta, koji je pravi p o k r e t a dijalektikog
kretanja. Ali, a k o je smrt oitovanje dijalektinosti ovjeka, znai
da o n a dijalektiki ukida, tj uvajui i uzdiui, a to znai da se o n a
k a o dijalektiko d o k i n u e b i t n o razlikuje od obinog svretka isto
p r i r o d n o g bia.
Ponavljam jo j e d n o m : k o d Hegela se ne m o e govoriti o ne
k o m nadivljenju ovjeka poslije njegove smrti; ovaj besmrtni i
vot, koji bi ga vjeno odravao u danom-Bitku, inkompatibilan je s
b i t n o m konanou svakog dijalektikog bia. U svojoj smrti i njom
ovjek p o t p u n o i definitivno iezava; prestajui biti dani-Bitak
(Sein), on postaje, a k o se m o e rei, isto Nita (Nichts). Dijalek
tiko ukidanje smru i smrti jeste, dakle, neto sasvim drugo od
besmrtnosti.
Negativitet u Bitku ( = I d e n t i t e t u ) daje m u V r e m e n i t o s t ( = T o
talitet), koja postoji k a o stvarno trajanje Svijeta, a oituje se k a o hi
storijsko Vrijeme ili Historija. Negativitet se, dakle, ozbiljuje kroz
negaciju Bitka (koji iezava u nitavilu prolosti). Ali, ova nega
cija je dijalektika u t o m smislu to ne dospijeva do istog Nita:
nadmaujui ili transcendirajui dani-Bitak (Sein), stvara se P o j a m
(Begriff), koji je Bitak minus bitak Bitka. Negacija, dakle, uva sa
draj Bitka ( k a o p o j a m Biti) i uzdie ga inei da on opstoji u
ideelnom, a ne u stvarnom obliku. A bez Negativiteta, t j . bez
1
Isto tako ne zadovoljava ni rjeenje koje je predloio Platon, a prihvatio Kant.
Prema Platonu-Kantu, svaki ovjek, premda je vjean ili besmrtan, izabire (izvan
Vremena) odreenu pojedinanu egzistenciju, koju ivi kroz jedno izvjesno vrije
me. Ali je oevidno da takvoj vremenskoj egzistenciji ne pripada nita uistinu historij
sko. Ozbiljnost, u najbolju ruku, ima u transcendentalnom izboru; njegovo vremeni
to ostvarenje tek je komedija, o kojoj je teko rei zato i radi koga se igra kad su
sadraj i ishod unaprijed poznati. Osim toga, ako vjeni ovjek igra samo jednu vre
menitu ulogu, znai da ima neto (u stvari, Bog) to ga spreava da igra druge (osobi
to ako onaj koji je igrao loe zavri): on, dakle, nije slobodan ukoliko je vjean. Ne
vidi se, uostalom, zato vansvjetovni ovjek radije izabere jednu ulogu nego drugu ni
zato izabire jednu lou ulogu (osim ako ne izabere nasumce, tj. upravo bez ika
kve slobode). Stoga je Calvin imao pravo da kae da je u platonikoj hipotezi izbor
uloge nuno determiniran od Boga, a ne od onoga koji ga prividno vri. Napokon, ako
svaki ovjek moe izabrati bilo koju ulogu, te ako je iskljuivanje drukijih uloga od
one koju je izabrao njemu od Boga nametnuto, znai da ovaj posljednji ini pojedi
nanom openitost, pa je, dakle, ovjek individuum samo za Boga.
504
konanosti ili vremenitosti, Bitak n i k a d a ne bi bio pojmovno shva

eni (begriffen) bitak.
A k o j e , dakle, smrt oitovanje Negativiteta u ovjeku (ili, ta
nije, ovjeka), o n a je transformacija njegovog stvarnog bitka u ideelni p o j a m . Z a t o to je s m r t a n , ovjek m o e sebe p o j m o v n o shva
titi (begreifen) onakvim kakav je u stvarnosti, t j . u p r a v o k a o
s m r t n o g ; s u p r o t n o ivotinji on sebe misli k a o smrtnog, p a , d a k l e , mi
sli svoju vlastitu smrt. On j e , d a k l e , a k o se h o e , transcendira i
postavlja se, t a k o rekavi, s o n u stranu nje, ali to ini j e d i n o na taj
nain to m o e nadmaiti dani-Bitak, a da ne p o t o n e u isto Nita,
n a i m e , u miljenju i njime.
P r e m a H e g e l u , ovjek se prvi put uzdie iznad p u k o g ivo
tinjskog samo-osjeaja (Selbstgefuhl) i dolazi do ljudske svijesti o sebi
(Selbstbevvusstsein), do p o j m o v n e i diskurzivne svijesti u o p e rizikom
ivota koji je prihvatio bez ikakve nunosti, time to ide u smrt, a da ni
je na to prisiljen. J e r , samostalnim prihvaanjem smrti nadmauje ili
transcendira dani-bitak koji je on sam, d o k je ovo nadmaenje
upravo misao koja objavljuje ovaj bitak njemu samom i drugima, osvjet
ljujui ga, t a k o rekavi, izvana i iz j e d n e nepostojee o n o s t r a n o s t i . Da
ovjek nije dobrovoljno s m r t a n (tj. slobodan, individualan i histeri
an, t j . totalan ili dijalektian), ne bi m o g a o ni misliti ni govoriti: ne bi
se, dakle, ni u e m u razlikovao od ivotinje.
Rei da je ljudska smrt, s u p r o t n o od ivotinjskog svretka,
dijalektiko dokinue (tj. slobodna, jer m o e biti bioloki prijevre
m e n a ) znai, d a k l e , prije svega, rei da ovjek zna da m o r a umrije
ti. ivotinja, biljka i stvar svravaju o sebi i za nas, t j . samo za
izvanjskog p r o m a t r a a . Smrt ovjeka postoji, naprotiv, i za sebe,
j e r je nje svjestan on sam. Ovaj svretak o sebi i za sebe, t j . dija
lektiki ili totalan, jeste smrt u p r a v o m smislu rijei, koja se doga
a samo u ovjeka; i zato to je ovjek smrtan u t o m smislu, on je
uistinu ljudski i bitno diferentan od ivotinje 1 .
1
Glasovito Epikurovo rezoniranje vai samo za ivotinju ili za ne-dijalektiko
bie uope, koje moe samo pretrpjeti svoj kraj, a da mu nikada ne moe ii u susret.
Ovo bie jest tako dugo dok ono ivi, a nestaje poslije svoje smrti. Za njega dakle,
smrt stvarno ne postoji i o njemu se ne moe rei: ono umire. Ali ovjek se tran
scendira u samoj svojoj egzistenciji i njome: on je ivei, isto tako, s onu stranu svoje
stvarne egzistencije; njegova budua odsutnost prisutna je u njegovu ivotu, a epikurejski argument ne moe precrtati ovu prisutnost odsutnosti u njegovoj egzistenciji.
Dakle, ovjek je smrtan za samoga sebe i zato jedino njemu pripada da moe umrijeti
u pravom smislu rijei. Jer, jedino on moe da ivi znajui da e umrijeti. I zato, u
izvesnim sluajevima, moe ivjeti prema ideji smrti, podreujui joj sve to mu dikti
ra samo njegov ivot (askeza).
505
Stvarno riskirajui svoj ivot (bez nunosti), ovjek se uzdie

do svijesti o svojoj smrti. K a d je, p a k , j e d n o m u posjedu ove svije
sti, on m o e , protivno od ivotinje, bilo svjesno i dobrovoljno umri
jeti, bilo u svojoj misli i u svojoj volji odrei se smrti. ovjek m o e ,
s j e d n e s t r a n e , umrijeti ne izgubivi priznanje; moe se, isto t a k o ,
h o t i m i n o izloiti smrti u promiljenom i s r a u n a t o m riziku, ili uvia
jui prijetnju k o b n o g ishoda; moe ak s a m o m e sebi zadati smrt, iz
bilo kojih motiva koje e on ocijeniti valjanima. S druge s t r a n e , on
m o e zanijekati svoju smrt k a o to m o e nijekati (varajui se) sve
to mu je zaista d a n o u njegovoj svijesti i n j o m e : moe se proglasiti
besmrtnim.
Ali, ovjek ne m o e postati stvarno b e s m r t a n . Bitak negiranog
prelazi u negaciju i ostvaruje njezin rezultat. Dakle, (djelatno) negi
rajui stvarni prirodni Svijet, ovjek m o e stvoriti historijski ili ljud
ski (tehniki) Svijet, koji je t a k o e r , p r e m d a drukije, stvaran.
Ali, smrt je isto Nita i o n a postoji k a o pojam smrti (= prisutnost
odsutnosti ivota). N o , negirajui j e d a n p o j a m , postizava se s a m o to
da se stvara drugi pojam. ovjek koji negira svoju smrt m o e , d a k l e ,
s a m o da utvara sebi k a k o je b e s m r t a n : m o e samo vjerovati u svoj
vjeni ivot ili u svoje uskrsnue, ali ne m o e stvarno ivjeti svoj
imaginarni posmrtni ivot. Ali i ova vjera, iji je protiv-stav i pori
j e k l o sposobnost sebi slobodno zadati smrt, t a k o e r razlikuje ovje
ka od ivotinje. ovjek nije samo j e d i n o ivo bie koje zna da m o r a
umrijeti i da m o e sebi slobodno zadati smrt: on je, t a k o e r , jedini
koje m o e da ezne za besmrtnou i da u nju vie ili m a n j e vrsto
vjeruje.
D a k l e , rei da su smrt ovjeka i, p r e m a t o m e , sama njegova eg
zistencija dijalektike znai, m e d u ostalim, rei da se on oituje
k a o bie koje zna da je s m r t n o i koje ezne za besmrtnou, t j . koje
nadmauje svoju smrt u svome miljenju i njime. Ali, transcendencija ovjeka u o d n o s u na njegovu smrt oituje se i drukije,
od p o g r e n e subjektivne izvjesnosti (Gevvissheit) o p o s m r t n o m i
v o t u ; ova transcendencija pojavljuje se i k a o objektivna stvar
nost (Wirklichkeit).
R e i da je ovjek dijalektian ili s m r t a n u p r a v o m smislu znai
rei da on moe slobodno ii u susret svojoj smrti, ili premaiti svoju
d a n u egzistenciju ma kakva bila, nezavisno od vlastitog k a r a k t e r a
ove egzistencije. T o , d a k l e , znai rei da njegove mogunosti prelaze
sve njegove zbiljske realizacije i da nisu ovima j e d n o z n a n o determi
n i r a n e . Ali t o , isto t a k o , znai rei da m o e zbiljski ostvariti samo
ogranieni broj svojih beskonanih mogunosti (ili, bolje, n e o d r e e -
506
nih, k a o to j e n e o d r e e n o svako n o n - A ) . D r u g i m rijeima. ovjek

uvijek u m i r e na n e k i nain p r e r a n o (to u izvjesnoj mjeri opravda
va njegovu udnju za p o s m r t n i m ivotom), t j . prije negoli je isc r p a o sve mogunosti svojega bia (ili, bolje, svojega n e g a t o r s k o g ili
stvaralakog djelovanja). ivotinja m o e nestati n a k o n to je ostvari
la sve za ta je bila sposobna, t a k o da p r o d u e n j e njezina ivota ne
bi vie imalo nikakva smisla: njezina smrt je t a d a prirodna. Ali
ovjek uvijek u m i r e , a k o se h o e , nasilnom smru, j e r ga njegova
smrt spreava da uini i neto drugo to jo nije uinio 1 .
Svaki ovjek koji je u m r o m o g a o je produiti svoju djelatnost ili
je negirati: nije, d a k l e , p o t p u n o i s c r p i o svoje ljudske egzistencijalne
mogunosti. I z a t o se njegove ljudske mogunosti m o g u ljudski
ostvariti, t j . u d r u g o m ovjeku i njime, koji e p r e u z e t i njegovo djelo
i produiti njegovo djelovanje (koje je bilo sam njegov b i t a k ) . Na
taj nain je m o g u a Historija i z a t o se o n a m o e realizirati u n a t o ,
ili, radije, uslijed smrti. J e r , znajui da su smrtni, ljudi odgajaju svo
ju djecu t a k o da ova m o g u dovriti njihova djela, radei p r e m a sje
anju na svoje p o k o j n e p r e t k e . No u p r a v o ova projekcija u budu
nost koja n i k a d a nee biti sadanjost za o n o g a koji je misli, k a o i
ovo p r o d u e n j e prolosti u egzistenciji koja nije njezina, karakterizi
raju historijsku egzistenciju i ine je b i t n o razlinom od obine evo
lucije koju o p a a m o u prirodi.
O v a transcendencija smrti u Historiji i njom jeste istina (= ob
javljena stvarnost) subjektivne izvjesnosti o p o s m r t n o m ivotu: o
vjek nadvladava svoju smrt ukoliko njegov b i t a k nije nita d r u g o
n e g o njegovo djelovanje i ukoliko se ovo njegovo djelovanje iri
kroz Historiju (koja je sama, u o s t a l o m , k o n a n a ) . Ali ovjek dolazi
do ove istine t e k v e o m a k a s n o i uvijek n e r a d o . U p o e t k u vjeruje
(ili, bolje, htio bi vjerovati) u svoje vlastito ivljenje poslije svoje
smrti, t e , u svojoj imaginaciji, porie svoje k o n a n o unitenje. Ali,
ovjek je ljudski s a m o ako ivi u Svijetu. Stoga m o e sebe zamisliti
k a k o poslije svoje smrti ljudski ivi na o v o m e svijetu s a m o a k o izmisli
j e d a n t r a n s c e n d e n t n i Svijet ili n e k u onostranost zvanu boanska
(jer b o a n s k o ili sveto nije nita drugo n e g o p r i r o d n o mjesto
mrtvih ljudi). S a m o , vidjeli s m o da ondje gdje ima vjenoga ivo1
ak zvani nasilni ili nesretni svretak ivotinje pojavljuje se kao priro

dan, ako se Prirodu promatra u njezinoj cjelini: ovaj svretak je uvijek determiniran,
naime, opravdan prirodnom povezanou ivotinje u Kosmosu. - injenica da po
tomstvo ivotinje samo vjerno oponaa njezinu vlastitu egzistenciju dokazuje da je ona
raajui iscrpila sve svoje bitne egzistencijalne mogunosti. Ali, duhovni sin ide uvi
jek dalje od svog oca, ak ako zaluta; i zato je otac imao, tako rekavi, pravo (ili
ljudsku mogunost) da ivi due nego to je ivio.
507
ta i, p r e m a t o m e , B o g a n e m a vie mjesta ni za ljudsku slobodu, ni

za ljudski individualitet, ni za ljudsku povijesnost. Stoga ovjek koji
o sebi tvrdi da je b e s m r t a n , na kraju, a k o savlada kontradikciju, uvijek
s e b e s m a t r a isto p r i r o d n i m biem, koje je j e d n o m i zauvijek deter
m i n i r a n o u svojoj isto pojedinanoj i n i k a k o stvaralakoj egzistenci
ji. A k o , p a k , ima ideju o s l o b o d n o m historijskom individualitetu,
pripisuje ga j e d i n o B o g u , pripisujui mu samim time smrt na koju
sam ne pristaje. Ali, ovjek m o e biti zadovoljen j e d i n o ostvaru
jui svoj vlastiti individualitet i znajui da to ini. P r e m a t o m e , o
vjek koji se s m a t r a b e s m r t n i m ili, to je isto, ovjek koji vjeruje u
B o g a n i k a d a ne dolazi do zadovoljenja (Befriedigung) i uvijek ivi u
protivrjeju sa samim s o b o m : k a k o kae H e g e l , on ima nesretnu
Svijest (ungluckliches Bevvusstsein) i ivi u podvojenosti (Entzvveigung).
Definitivno zadovoljenje ovjeka koji dovrava Historiju n u n o
ukljuuje svijest ostvarenog individualiteta (ostvarenog kroz openito
priznanje pojedinanosti). O v a , p a k , svijest n u n o ukljuuje svijest o
s m r t i . A k o j e , d a k l e , p o t p u n o zadovoljenje ovjeka cilj i p r i r o d n a
granica Historije, m o e se rei da se ova zavrava time to ovjek
savreno shvaa svoju smrt. N o , ovjek je u hegelijanskoj Z n a n o s t i i
n j o m e po prvi p u t p o t p u n o shvatio fenomenoloki, metafiziki i on
toloki smisao svoje b i t n e konanosti. A k o se, d a k l e , ova Z n a n o s t ,
k o j a je M u d r o s t , m o g l a pojaviti tek na kraju Historije, s a m o po njoj
je ova p o t p u n a i definitivno dovrena. N a i m e , s a m o shvaajui sebe
u ovoj Z n a n o s t i k a o s m r t n o g , t j . k a o slobodnog historijskog indivi
d u u m a , ovjek postizava p u n i n u svijesti o j e d n o m sopstvu koje ne
ma vie nikakvog razloga da se negira i da p o s t a n e drukije.
Hegelijanska Z n a n o s t kulminira u opisivanju ovjeka uzetog
k a o t o t a l n o ili dijalektiko bie. N o , rei da je ovjek dijalektian
znai rei da se pojavljuje s a m o m e sebi k a o smrtan (fenomenolo
ki p l a n ) ; ili, to je isto, da postoji n u n o u p r i r o d n o m Svijetu koji
n e m a onostranosti, t j . u k o j e m u n e m a mjesta za B o g a (metafiziki
p l a n ) ; ili, to je t a k o e r isto, da je on b i t n o vremenit u s a m o m e svo
j e m u bitku, koji je t a k o , uistinu, djelovanje (ontoloki p l a n ) 1 .
1
Izvjesni ljudi odvajkada su poricali Boga i posmrtni ivot. Hegel je prvi izvrio
pokuaj potpune ateistike i finitistike filozofije ovjeka (bar u velikoj Logik i pret
hodnim spisima). On nije dao samo ispravan opis konane ljudske egzistencije na fenomenolokom planu, to mu je omoguilo da se neprotivrjeno slui fundamental
nim kategorijama ido-kranske misli. On je, takoer, pokuao (a da nije, istina, us
pio potpuno) da ovaj opis upotpuni metafizikom i ontolokom analizom, koja je isto
tako radikalno ateistika i finitistika. Ah vrlo malo njegovih italaca je shvatilo da
dijalektika u posljednjoj analizi znai ateizam. - Poslije Hegela ateizam nije vie nika-
508
Ukratko:
Hegelijanska Dijalektika nije metoda istraivanja ili filozofijskog
izlaganja, nego a d e k v a t n o opisivanje strukture Bitka, k a o i ostvariva
nje i pojavljivanje Bitka.
Rei da je Bitak dijalektian znai, prije svega, (na o n t o l o k o m
p l a n u ) rei da je on Totalitet koji sadrava Identitet i Negativitet. To
zatim (na metafizikom p l a n u ) znai rei da se Bitak ostvaruje ne sa
mo k a o prirodni. Svijet nego i k a o historijski (ili ljudski) Svijet, j e r
ova dva Svijeta iscrpljuju totalitet onoga to je objektivno-stvarno
( n e m a boanskog Svijeta). T o , n a p o k o n , ( n a f e n o m e n o l o k o m pla
n u ) znai rei da o n o to je objektivno-stvarno postoji-empirijski i
pojavljuje se ne s a m o k a o neiva stvar, biljka i ivotinja, n e g o i k a o
slobodan historijski individuum b i t n o vremenit ili smrtan (koji se bori
i koji radi). Ili jo, rei da postoji Totalitet, ili Posredovanje, ili dijalektiko-Ukidanje znai rei da osim danog-Bitka ima i stvaralakogDjelovanja iji plod je Djelo.
II
IDEJA SMRTI U H E G E L O V O J FILOZOFIJI
( P o t p u n i tekst dvaju posljednjih predavanja kolske godine 19331934)
Na j e d n o m k a p i t a l n o m mjestu Predgovora P h G i (19-24. str.)
H e g e l povlai smjernice svoje filozofije i naznauje njezin glavni cilj;
on tu pobrojava principe koji lee u osnovi njegove misli i glavne
konsekvencije koje iz njih proistiu. Razumijevanje ovoga mjesta
daje klju za razumijevanje hegelijanskog sistema u njegovoj cjelini,
a P h G e n a p o s e . O v o , p a k , mjesto j a s n o pokazuje prvenstvenu ulogu
koju ideja smrti igra u Hegelovoj filozofiji.
H e g e l poinje time to naznauje u e m u se sastoji, p r e m a nje
m u , bitni i neobjavljeni sadraj njegove filozofije.
K a e ovo (19. str., 23-26. r ) :
Po mome naziranju, koje se mora opravdati jedino prikazom samoga Sistema,
sve zavisi (es kommt alles darauf an) od toga da se izrazi i shvati (aufzufassen) Istinito
(Wahre) ne [samo] kao supstancija nego, isto tako, i kao subjekt.
da bio uzdignut na metafiziki i ontoloki nivo. U nae vrijeme prvi je Heidegger na

stojao ostvariti jednu potpunu ateistiku filozofiju. Ali ini se da je nije razvio dalje
od fenomenoloke antropologije, koju je izloio u prvom svesku Sein und Zeit (koji je
jedini izaao). Ova (izvan svake sumnje znaajna i izvorno filozofijska) antropologija
u osnovi ne dodaje nita novo antropologiji FGe (koja, uostalom, vjerojatno nikada
ne bi bila shvaena da Heidegger nije objavio svoju knjigu); ali u njoj se implicite
savreno dosljedno tvrde ateizam ili ontoloki finitizam. Ovo nije izvjesne, inae kom
petentne itaoce smetalo da govore o nekoj Heindeggerovoj teologiji i da u njegovoj
antropologiji pronau neki pojam posmrtnog ivota.
Ova reenica je upravljena, prije svega, protiv Schellinga i nje

gove koncepcije Apsoluta k a o Supstancije. Ali, ova schellingovska koncepcija s a m o ponavlja spinocistiku koncepciju, koja, sa svoje
s t r a n e , predstavlja radikalni oblik tradicionalne, t j . grke ili pogan
ske ontologije. H e g e l , d a k l e , suprotstavlja svoju filozofiju svima oni
ma koje su joj prethodile (sa j e d n i m izuzetkom filozofija K a n t a i
F i c h t e a , a u izvjesnoj mjeri i o n e D e s c a r t e s o v e ) . Poslije Talesa i Parm e n i d a prethegelijanski filozofi iskljuivo su se bavili p o j m o m Supstacije, zaboravljajui da je o n a ) Subjekta isto t a k o prvobitan i
ireduktibilan.
510
Filozofija nije s a m o istina ili istiniti opis; o n a j e , isto t a k o , ili bi

trebalo da b u d e opisivanje Istinitog. N o , a k o je Istina ( W a h r h e i t ) is
p r a v n a i p o t p u n a objava (= opis) Bitka i Stvarnog p u t e m suvislog
G o v o r a (Logos), o n d a je Istinito (das W a h r e ) Bitak-koji-je-govorom-objavljen-u-svojoj-stvarnosti. Filozofu, dakle, nije dovoljno da
opisuje Bitak; on jo m o r a opisati objavljeni-Bitak i objasniti inje
nicu objave Bitka G o v o r o m . Filozof m o r a opisati totalitet o n o g a to
jest i to postoji. N o , ovaj totalitet faktino obuhvaa G o v o r i, p o
s e b n o , filozofijski govor. Filozofu je, d a k l e , p o t r e b n o da govori ne
s a m o o danom-statistikom-Bitku (Sein) ili o Supstanciji, koji su
O b j e k t G o v o r a , nego i o Subjektu G o v o r a i filozofije: nije dovoljno
da govori o Bitku koji mu je d a n ; on m o r a da govori i o s a m o m e
sebi i da sebe objasni s a m o m e sebi ukoliko govori o B i t k u i o sebi.
D r u g i m rijeima, filozofija m o r a objasniti k a k o i zato se Bitak
ostvaruje ne s a m o k a o P r i r o d a i prirodni Svijet nego i k a o ovjek i
historijski Svijet. Filozofija se ne smije zadovoljiti da b u d e s a m o Fi
lozofija p r i r o d e ; o n a m o r a biti i antropologija: osim ontolokih osno
va p r i r o d n e stvarnosti, o n a m o r a istraivati o n e ljudske stvarnosti,
koja je jedina sposobna da samu sebe objavi G o v o r o m .
Opisujui Istinito t a k o e r i k a o Subjekt, ili, drugim rijeima,
analizirajui specifine k a r a k t e r e ljudske stvarnosti, H e g e l otkriva di
jalektiku strukturu B i t k a i Stvarnog i ontoloki kategoriju Negativi
teta to lei u osnovi o v e dijalektinosti. Opisujui, p a k , stvarnu Di
jalektiku, otkriva krunost Istinitog i Istine, p a , dakle, i s a m e svoje
filozofije.
To kae sam H e g e l na mjestu koje slijedi m a l o poslije citiranog
teksta (20. str., 5-19. r . ) :
iva Supstancija [tj. ni statika ni dana] je, nadalje, Bitak koji je uistinu Subjekt; ili, to je isto, - koji je uistinu objektivno-stvaran samo utoliko ukoliko je
supstancija [dijalektiko-] kretanje postavljanja-same-sebe (Sichselbstsetzen) ili posre
dovanje (Vermittlung) sa samom sobom postajanja-drukijom-od-sebe (Sichanderswerdens). Kao Subjekt, Supstancija je jednostavni-ili-nepodijeljeni (einfache) isti Nega
tivitet i samim time podvajanje (Entzvveigung) jednostavnog-ili-nepodijeljenog, ili podvostruenje (Verdopplung) koje suprotstavlja (entgegensetzende), koje je opet (wieder) negacija ove ravnodune (gleichgultigen) razliitosti-ili-diferencijacije (Verschiedenheit) i njezine opreke (Gegensatzes). Samo ova jednakost koja se opet-uspostavlja,
ili refleksija u samoj sebi u drugo.-bitku, jeste Istinito, a ne sjedinjujue-i-izjednaujue prvobitno (ursprungliche) jedinstvo kao takvo, tj. neposredno (unmittelbar)
[sjedinjujue-i-izjednaujue jedinstvo] kao takvo. Istinito je postojanje nje same,
krunica koja pretpostavlja svoj kraj (Ende) kao svoj cilj (Zweck) i ima ga za poe
tak, te je objektivno stvarna samo po ostvarujuem-izvoenju (Ausfuhrung) i po
svome kraju."
511
O v o v e o m a zbijeno mjesto sadrava sve temeljne p o j m o v e H e

gelove dijalektike i rezimira sve to je u njegovoj filozofiji bitno i
uistinu n o v o .
A k o je ontoloka osnova Supstancije shvaena k a o prirodni statiki-dani-Bitak (Sein) Identitet (sa s a m o m s o b o m ) , Subjekt G o v o r a
koji objavljuje ovaj Bitak i samoga sebe, t j . ovjeka, ima za po
sljednju osnovu Negativitet. N o , ovjek ijim samim biem vlada
Negativitet jeste ne dani-statiki-Bitak, nego Djelovanje ili Samo-postavljanje ili stvaranje samoga sebe. On j e , p a k , objektivno-stvaran
s a m o k a o dijalektiko k r e t a n j e , iji je rezultat posredovan nega
cijom danog-Bitka koji mu slui k a o polazna taka. Ovaj Negativitet,
koji je u Bitku spojen s I d e n t i t e t o m Bitka, razdvaja ovaj Bitak na
O b j e k t i Subjekt, stvarajui ovjeka suprotstavljenog Prirodi. Ali,
isti ovaj Negativitet, ostvaren k a o ljudska egzistencija u Prirodi, ta
k o e r p o n o v n o spaja Subjekt i O b j e k t u istinitoj spoznaji i lom spo
z n a j o m , u kojoj G o v o r koincidira s B i t k o m koji objavljuje. Istinito,
ili objavljeni-Bitak, nije, dakle, k a k o su to mislili Parmenid i nje
govi protivnici, prvi i prvobitni, n a i m e neposredni ili dani i prirod
ni identitet bitka i miljenja, n e g o rezultat drugo djelatnog procesa
koji zapoinje suprotstavljanjem ovjeka Prirodi, o kojoj on govori i
koju negira svojim djelovanjem.
P o n o v n o uspostavljanje Jedinstva ili k o n a n a koincidencija
Supstancije i Subjekta vri se u a d e k v a t n o m opisivanju totaliteta
Bitka i Stvarnog od strane apsolutne filozofije (na iju se izradbu
svodi dijela ljudska egzistencija njezina a u t o r a ili M u d r a c a , koji, da
kle, prestaje da se djelatno, k a o Subjekt, suprotstavlja Prirodi
uzetoj k a o Supstancija). Ali, totalitet Stvarnog ukljuuje ljudsku
stvarnost, koja postoji s a m o k a o stvaralako kretanje. Savreno i de
finitivno izjednaenje Bitka (= Supstancije) i G o v o r a (= Subjekta)
m o e se, d a k l e , dogoditi t e k na kraju v r e m e n a , k a d a se zavrava
stvaralako k r e t a n j e ovjeka. O v a j , p a k , zavretak objavljuje se ti
me to ovjek vie ne n a p r e d u j e i zadovoljava se da opetuje (u svo
j e m u filozofijskom miljenju) ve prijeeni p u t (kroz svoju djelatnu
egzistenciju). T a k o se apsolutna filozofija ili Istinito u strogom
smislu rijei m o e pojaviti s a m o k a o kruni opis stvarne Dijalektike
uzete u njezinom totalitetu. O v a filozofija opisuje, s j e d n e s t r a n e ,
p u t koji vodi od p o s t a n k a G o v o r a (= ovjeka) u Bitku (= Prirodi)
do dolaska ovjeka koji e svojim G o v o r o m objaviti totalitet B i t k a ,
i o n a s a m a j e , s druge s t r a n e , ovaj G o v o r to objavljuje Totalitet.
Ali, ovaj Totalitet ukljuuje G o v o r koji ga objavljuje, k a o i proces
postajanja ovoga G o v o r a . T a k o smo stigavi na kraj filozofijskog
512
opisa baeni n a t r a g p r e m a njegovu p o e t k u , koji je opisivanje njego

va postajanja. O p i s a n a zavrna-granica ovoga postajanja je dola
zak apsolutne filozofije. Ali, ovaj dolazak t a k o e r je i cilj za kojim
se ide od p o e t k a , j e r je filozofija apsolutna, j e r opisuje totalitet sa
mo utoliko ukoliko shvaa samu sebe opisujui svoje vlastito postaja
nje. Ali, ovaj opis m o e da se napravi j e d i n o sa stajalita apsolutne
filozofije, koja j e , d a k l e , poetak ili porijeklo svakog a d e k v a t n o g
opisa. To e rei da - k a k o Totalitet koji o n a opisuje t a k o i apsolut
na filozofija - m o e da se objektivno ostvari s a m o u svojemu razvo
ju i njime, t j . k a o cjelokupnost svoga krunog govora to tvori ne
razdjeljivu cjelinu, koja r e p r o d u c i r a z a t v o r e n u dijalektiku stvarnosti.
O v a krunost filozofijskog govora zajamuje njegov nepremaivi i
nepromjenjivi totalitet, p a , dakle, i njegovu apsolutnu istinu.
To kae sam H e g e l ( 2 1 . str. 3-8. r.) nastavljajui ( n a k o n to je
napisao j e d n u objanjavajuu n a p o m e n u ) misao koju je iskazao na
kraju citiranog mjesta.
Istinito je Cjelina. No, Cjelina je samo bitna-stvarnost (Wesen) (sutina prev.) koja se dovrava-ili-ispunjava svojim razvojem. O Apsolutnom treba rei da je
bitno rezultat, da je tek na kraju to ono uistinu jest; a njegova priroda sastoji se
upravo u tome da je ona objektivno-stvarno-bivsto (Wirkliches), subjekt ili samopostojanje (Sichselbstvverden).
Istinito, ili Govorom-objavljeni-Bitak, jeste Totalitet, t j . cjelo
kupnost stvaralakog ili dijalektikog kretanja, koje proizvodi G o v o r
u srcu Bitka. Apsolut ili totalitet stvarnog je ne s a m o Supstancija ne
go i Subjekt koji savreno objavljuje stvarno; s a m o , on je to tek na
kraju svoga dijalektikog (= historijskog) postajanja, k o j e zavrava
sa svojom vlastitom objavom. A ovo objaviteljsko postajanje znai
da Totalitet ukljuuje ljudsku stvarnost koja nije s a m a sebi vjeno
identina datost, nego in p o s t e p e n o g vremenitog samo-stvaranja.
O v o samo-stvaranje ovjeka vri se negacijom d a n o g ( p r i r o d n o g
i ljudskog). Ljudska stvarnost, ili J a , nije, dakle, p r i r o d n a ili nepo
sredna stvarnost, n e g o dijalektika ili posredovana stvarnost. Poj
miti Apsolut k a o Subjekt (a to j e , p r e m a H e g e l u , b i t n o ) znai, da
kle, pojmiti ga ukoliko ukljuuje Negativitet i ukoliko se ostvaruje
ne s a m o kao Priroda n e g o i kao Ja ili ovjek, t j . k a o stvaralako ili
historijsko postajanje.
A ovo kae Hegel (poslije nove objanjavajue n a p o m e n e ) u re
enici koja se nastavlja na citirano mjesto ( 2 1 . str. 2 7 - 3 1 . r . ) :
IDEJA SMRTI U HEGELOVOJ FILOZOFIJI
513
Posredovanje nije nita drugo nego jednakost-sa-samim-sobom (Sichselbstgleichheit) koja se [dijalektiki-] kree; ili [jo], ono je refleksija u samoj sebi, konstitutiv
ni-element (Moment) zasebinog Ja, isti Negativitet, ili, [kada je] snieno do svoje
iste apstrakcije. - jednostavno-ili-nepodijeljeno postajanje.
A (poslije nove n a p o m e n e ) , Hegel nastavlja govorei ovo (22.
str., 10-11. r . ) :
to je upravo reeno moe biti isto tako izraeno ako se kae da je Um (Ver
nunft) svrhovito Djelovanje (zweckmassiges Tun).
Rei da Apsolut nije s a m o Supstancija n e g o i Subjekt znai rei
da Totalitet osim I d e n t i t e t a sadri i Negativitet. To znai, t a k o e r , rei
da se Bitak ostvaruje ne s a m o k a o P r i r o d a n e g o i k a o ovjek. T o ,
p a k , n a p o k o n znai rei da sam ovjek, koji se b i t n o razlikuje od
P r i r o d e s a m o ukoliko je Um (Logos) ili suvisli G o v o r o b d a r e n smi
slom to objavljuje Bitak, nije dani-Bitak, n e g o stvaralako (= o n o
koje negira d a n o ) D j e l o v a n j e . ovjek je dijalektiko ili historijsko
( = slobodno) kretanje koje objavljuje Bitak G o v o r o m s a m o z a t o
to ivi p r e m a budunosti koja mu se ukazuje k a o projekt ili cilj
( Z w e c k ) koji valja ostvariti djelovanjem to negira d a n o , i z a t o to
je on s a m stvaran k a o ovjek j e d i n o utoliko ukoliko se ovim djelo
vanjem stvara k a o djelo ( W e r k ) .
Iz uvoenja f u n d a m e n t a l n e kategorije Negativiteta ili Djelo
vanja ( T a t ili T u n , koje je pravi bitak ovjeka) u ontologiji proistiu sve karakteristine crte hegelijanske (= dijalektike) filo
zofije.
O d a t l e , izmeu ostalog, proizilazi konsekvencija koju mu ve
p o z n a j e m o i koju H e g e l formulira k a k o slijedi (23. str., 21-24. r-):
Meu raznim zakljucima koji proistiu iz onoga to je bilo reeno moe se is
taknuti onaj [koji se sastoji u tome da se kae] da je znanje objektivno-stvarno (zbilj
sko - prev.) i da moe biti izloeno (dargestellt) samo kao Znanost ili kao Sistem.
Z n a n o s t ili Sistem znae k o d H e g e l a adekvatni, dakle i
kruni opis dovrenog ili zatvorenog totaliteta stvarnog dijalektikog
kretanja. I doista, im u v o d i m o Negativitet ili stvaralako Djelovanje
i dani-Bitak, m o e m o p r e t e n d i r a t i na apsolutnu, ili totalnu i definitiv
nu istinu s a m o ako d o p u s t i m o da je stvaralaki dijalektiki proces
dovren. No opis dovrenog dijalektikog procesa, t j . procesa koji je
514
d o a o do t e r m i n u s a ija negacija nije vie stvaranje novog t e r m i n u s a ,

zbilja m o e da b u d e samo kruan1.
N a p o k o n , zavravajui mjesto (19-24. str.) gdje u k r a t k o izlae
bitne crte cijelog svoga Sistema, H e g e l kae da se m o e rezimirati
sve to on iskazuje o dijalektinosti B i t k a ako se k a e da je Apsolut
Duh ( G e i s t ) .
Hegel se izraava k a k o slijedi (24. str., 6-14. i 26-29 r . ) :
[To] da je Istinito, objektivno-stvarno samo kao Sistem, ili da je Supstancija
bitno Subjekt, izraeno je u predodbi (Vorsellung) koja izrie (ausspricht) Apsolutno
kao Duh, - najuzvieniji pojam, a pripada novijem vremenu i njegovoj [kranskoj]
religiji. Samo duhovno-bivstvo (das Geistige) je objektivno-stvarno-bivstvo (das Wirkliche): ono je [s jedne strane] bitna-stvarnost (sutina - prev.) ili bivstvo-koje-postojio-sebi (Ansichseiende); [ono je, s druge strane] bivstvo-koje-se-odnosi [na samo sebe i
na druga] (das sich Verhaltende) i posebno-odreeno-bivstvo (das Bestimmte), drugobitak (drugotnost - prev.) (Anderssein) i bitak-za-sebe (Fursichsein); i [ono je, napo
kon,] bivstvo-koje-ostaje u samome sebi (insich selbst Bleibende) u ovoj posebnojodreenosti i u svome bitku-izvan-sebe (Aussersichsein); tj. ono je o sebi i za sebe (an
und fur sich)... Duh koji sebe tako razvijenoga (entwieckelt) zna-ili-spoznaje kao
Duh jeste Znanost. Ona je objektivna-stvarnost (zazbiljnost - prev.) Duha i carstvo
koje on sebi izgrauje u svom vlastitom elementu.
Rei da je Apsolut D u h znai tvrditi dijalektiku strukturu Bitka
i Stvarnog, uzetih u njihovoj cjelini ili k a o sabrani totalitet. J e r , D u h
je ujedno Bitak-o-sebi (Identitet, T e z a , dani-Bitak, P r i r o d a ) , Bitakza-sebe (Negativitet, A n t i t e z a , Djelovanje, ovjek) i Bitak-o-sebi-iza-sebe (Totalitet, Sinteza, D j e l o , Historija = kretanje). B u d u i
da je dijalektiki totalitet, duhovno-bivstvo je objektivno-stvarno-bivstvo i j e d i n o njemu pripada da jest. J e r , k o n k r e t n a stvarnost uklju
uje sve to jest na bilo koji nain: k a k o p r i r o d n i Svijet t a k o ljudski
ili historijski Svijet i U n i v e r z u m govora. Subjekt i O b j e k t , Miljenje
i Bitak, P r i r o d a i ovjek, k a d se uzimaju izolirano, s a m o su apstrak
cije, k a o to su apstrakcije izolirani govori i p o j e d i n a n a stvarobitkujua bivstva. J e d i n o cjelokupnost Stvarnosti, koja je objavljena cije
lim G o v o r o m , jeste objektivna-Stvarnost (zbilja - p r e v . ) ; ova, p a k ,
cjelokupnost to ima dvostruki aspekt, t j . prirodni Svijet koji sadri
ovjeka to o n j e m u govori, j e s t e u p r a v o o n o to H e g e l naziva Du
hom.
1
Prema Hegelu nije mogua nijedna istina prije dovrenja dijalektikog (= hi
storijskog) procesa. Ali, ova konsekvencija je nuna, samo ako se dopusti dijalektinost totaliteta Bitka. Prihvaajui naprotiv da Negativitet nastupa samo u ljudskoj
stvarnosti i da danim Bitkom upravlja samo Identitet, moe se ostati pri tradicional
nom pojmu istine, bar to se tie Prirode i prolosti ovjeka.
515
Filozofijski prouavati Stvarno, poimajui ga k a o D u h , to znai,

d a k l e , ograniiti se, k a k o su to inili Grci i filozofijska tradicija, na
fenomenoloki, metafiziki i ontoloki opis danog-Bitka i vjenog
p r i r o d n o g K o s m o s a , n e g o protegnuti ovaj trostruki opis na stvara
lako Djelovanje koje je ovjek i na njegov historijski Svijet. I sa
mo t a d a pojavljuje se opisano Stvarno k a o dijalektiko ili trojstveno, naime kao duhovno.
N o , ovjek na koga misli Hegel nije onaj za kojega su Grci vje
rovali da su ga sagledali i kojega su predali u nasljedstvo filozofskom
p o t o m s t v u . Ovaj tobonji ovjek antike tradicije u stvari je isto
p r i r o d n o ( = identino) bie, koje n e m a n i slobode ( = Negativitet),
ni historije, ni individualiteta u p r a v o m smislu. K a o i ivotinja, o n , u
svojoj stvarnoj i djelatnoj egzistenciji i n j o m e , tek reprezentira ne
ku ideju ili vjenu bit, koja je J e d n o m zauvijek d a n a i ostaje sa
moj sebi identina. P o t p u n o k a o i ivotinjski ivot, njegova empirij
ska-egzistencija je a p s o l u t n o d e t e r m i n i r a n a p r i r o d n i m m j e s t o m (topos) koje on oduvijek zauzima u d a n o m nepromjenljivom Kosmosu
( d o k su njegova e v e n t u a l n a odstupanja s a m o uinak sluaja).
B i t n o se, pak, razlikuje od ivotinje j e d i n o svojom milju ili svojim
suvislim govorom ( L o g o s ) , ije pojavljivanje u K o s m o s u nije, uosta
l o m , n i k a d a moglo biti objanjeno. Ali, ovaj G o v o r nita ne negira i
nita ne stvara: zadovoljava se da objavljuje d a n o stvarno bivstvo
( d o k zabluda ostaje, u stvari, neobjanjiva). G o v o r , t j . ovjek, je
ste, dakle, prisno sjedinjen s danim-Bitkom. A o n o to u posljednjoj
analizi postoji to je ovaj j e d a n i jedini Bitak koji vjeno misli samo
ga sebe u svojemu d a n o m totalitetu. Ili, k a k o e to kasnije rei Spi
n o z a , o n o to u posljednjoj analizi jest - to je B o g koji je Supstanci
ja.
ovjek koga analizira Hegel jeste, naprotiv, ovjek koji se po
javljuje u pretfilozofskoj ido-kranskoj tradiciji, koja je j e d i n a ui
stinu a n t r o p o l o k a . O v a tradicija odrala se u toku novijeg vreme
na k a o vjera ili teologija, koje su inkompatibilne s a n t i k o m i
tradicionalnom znanou ili filozofijom. O v u , p a k , tradiciju, to je
prenijela Hegelu p o j a m slobodnog historijskog Individuuma (ili Oso
b e ) , ovaj je prvi filozofijski analizirao, pokuavajui je pomiriti s
temeljnim p o j m o v i m a poganske filozofije P r i r o d e 1 . P r e m a ovoj ido1
Hegelu su, u stvari, na ovom putu prethodili Descartes (prvi pokuaj kranske
filozofije), Kant i Fichte (kranski filozofi par excellence). Ali, ova tri pokuaja filo
zofijske antropologije propadoe jer se njihovi autori nisu usudili napustiti tradicional
nu (i, u posljednjoj analizi, pogansku ili naturalistiku: Identitet!) ideju o besm
rtnosti ovjeka ili due. - Po svojim pojmovima monade i dovoljnog razloga
33*
516
kranskoj tradiciji, ovjek se bitno razlikuje od P r i r o d e i on se od

nje ne razlikuje j e d i n o po svome miljenju, ve po samoj svojoj dje
latnosti. Priroda je grijeh u ovjeku i za ovjeka: on m o e i m o r a
da joj se suprotstavi i da je u s a m o m e sebi zanijee. P r e m d a ivi u
Prirodi, on nije p o d l o a n njezinim z a k o n i m a ( u d e s a ! ) : onoliko koli
ko joj se suprotstavlja i negira j e , nezavisan je od n j e ; on je samo
stalan ili slobodan. ivei, p a k , u p r i r o d n o m Svijetu kao stranac,
suprotstavljajui se njemu i njegovim z a k o n i m a , on stvara u njemu
j e d a n novi vlastiti Svijet, historijski Svijet, gdje se ovjek m o e obra
titi i postati bie korjenito drukije n e g o to je on k a o p r i r o d n o
d a n o bie ( A n d e r s s e i n ) . U ovom historijskom Svijetu, i ovim slobod
nim obraenjem, ovjek nije bilo koji predstavnik j e d n e vjene
ili nepromjenljive d a n e vrste: on je stvoren i stvara se k a o jedin
stveni individuum u svojoj vrsti.
K a d H e g e l k a e da cijela njegova filozofija nije d r u g o n e g o po
kuaj da se Supstancija shvati k a o Subjekt, on h o e , d a k l e , da kae
k a k o je ovoj filozofiji glavni cilj da objasni egzistenciju ovjeka u
p r i r o d n o m Svijetu, k a k o se ovjek shvaa na isti nain na koji ga
shvaa ido-kranska a n t r o p o l o k a tradicija. I u p r a v o z a t o H e g e l se
u citiranom tekstu slui rijeju D u h k a k o bi r e z i m i r a o cijelu svoju
filozofiju. J e r , on se brine da p o d v u e ido-kranstvo porijeklo an
tropolokog p o j m a Geista, te da ovaj moderni p o j a m suprotstavi
svakoj antikoj ili poganskoj tradiciji, koja je o n a s a m e Supstanci
je ili prirodnog danog-Bitka (Sein).
Ali ako H e g e l , p r e m a citiranom tekstu, n a p u t a p o g a n s k u filo
zofsku tradiciju i prihvaa a n t r o p o l o k u ido-kransku tradiciju, on
u svom istom tekstu podvlai da se odvaja i od ove posljednje tradi
cije u taki od izvanredne vanosti.
O v o , p a k , zato to je ido-kranska a n t r o p o l o k a tradicija b i t n o
religiozna, o d n o s n o teistika (i teoloka) tradicija. ido-krani su,
d o d u e , otkrili duhovnost ( = dijalektinost) ovjeka, t j . njegovu
slobodu, njegovu povijesnost i njegovu individualnost. Ali za njih se
duhovnost p o t p u n o ostvaruje i oituje t e k u o n o s t r a n o s t i , a D u h u
Leibniz je pretea hegelijanskog pojma Duha, tj. ujedno subjektivnog i objektiv
nog totaliteta. Ali, Leibniz nije vidio bitnu razliku to postoji izmeu Prirode i Povije
sti, pa kod njega nema antropologije u pravom smislu (jasne i odreene). - to se tie
samoga Hegela, on nije uspio pomiriti svoju (dijalektiku) antropologiju s tradicio
nalnom (identinom) filozofijom Prirode. S pravom nije bilo primijeniti na ovjeka
naturistike kategorije Grka i napustio je njihovu pseudoantropologiju. Ali se, kri
vo, odrekao i njihove filozofije prirode pokuavajui primjeniti na cjelokupnu stvar
nost (kako ljudsku tako prirodnu) svoje vlastite dijalektike kategorije, koje su, u
stvari, specifino i iskljuivo antropoloke.
517
pravom-smislu, uistinu objektivno-stvarni D u h , jeste Bog: beskraj

no i vjeno bie. Sam ovjek, koji je napravljen po Boijoj slici, ui
stinu je duhovan s a m o ukoliko je vjean, a vjean je ili besm
rtan samim tim to je D u h . ovjek stvarno transcendira prirodni
Svijet u t o m smislu to ivi i u transcendentnom Svijetu (a ne s a m o u
transcendentalnom historijskom Svijetu, koji je imanentan Priro
di). Taj Svijet je s one strane P r i r o d e , koja, m e d u ostalim, sadri
ovjeka uzetog u njegovoj empirijskoj-egzistenciji ( D a s e i n ) ; ali za
taj Svijet se kae da je jo objektivniji i stvarniji od p r i r o d n o g
Svijeta ovostranosti. ovjek u nj ulazi poslije svoje smrti da ga vie
ne n a p u s t i ; ovjek u n j e m u sudjeluje i za svog ivota, bio je u njemu
ve prije svog r o e n j a . R e i da ovjek ima besmrtnu duu (koja
je u p r a v o D u h u n j e m u ) znai dopustiti stvarnost ovoga transcendent n o g Svijeta; a dopustiti ovu stvarnost znai tvrditi b e s m r t n o s t ili be
skonanost ovjeka. No taj Svijet ne zavisi od ovjeka: on mu je
dan j e d n o m zauvijek, j e r je on prije ovjeka i u s a m o m e sebi bit
no nepromjenljiv. V r e m e n i t i ovjek, naprotiv, apsolutno zavisi od
toga t r a n s c e n d e n t n o g Svijeta: historijski Svijet koji o v j e k stvara u
ovostranosti u stvari je s a m o refleks vjenoga Svijeta onostranosti u
prostorno-vremenskoj Prirodi. Taj vjeni Svijet nije, d a k l e , zapravo
ljudski: on je s one strane slobodnog historijskog individuuma, k a o
to je s o n e strane ivotinje i stvari. Taj beskonani i vjeni Svijet je
boanski Svijet, a njegov j e d a n i jedini totalitet, koji je D u h , nije
ovjek n e g o Bog: ovjek pristupa B o g u tek poslije svoje smrti i sa-'
mo t a d a ostvaruje i p o t p u n o oituje svoju duhovnost.
N o , p r e m a H e g e l u , duhovno ili dijalektiko bie n u n o je
vremenito i konano. Kranski p o j a m b e s k o n a n o g i vjenog D u h a
sam u sebi je k o n t r a d i k t o r a n : b e s k o n a n o bie n u n o je prirodni
statiki-dani-Bitak, koji je vjeno identian s a m o m e sebi; a dina
miko stvoreno ili stvaralako, n a i m e , historijsko ii duhovno bie
n u n o je ogranieno u v r e m e n u , t j . bitno s m r t n o . ido-kranska
tradicija na kraju je o t o m e povela r a u n a . Prihvaajui b e s m r t n o s t
d u e , dopustila je stvarnost boanskog Svijeta, koji je p r i r o d n o
mjesto ovjeka poslije njegove smrti (budui da ga ova smrt unita
va k a o sastavni e l e m e n t p r i r o d n o g i ljudskog Svijeta ovostranosti).
L o g i k o m , p a k , silom stvari, kransko miljenje m o r a l o je p o d r e d i t i
b e s m r t n a ovjeka njegovom vjenom b e s k o n a n o m t r a n s c e n d e n t n o m
B o g u . M o r a l o se odrei ljuske slobode, d a k l e i prave povijesnosti
i prave individualnosti ovjeka. Uslijed toga su tri a n t r o p o l o k e
(= dijalektike) f u n d a m e n t a l n e kategorije bile doslovno primije
njene s a m o na pravoga D u h a , koji je Bog: za teoloko kransko mi-
518
ljenje Isus Krist je jedini slobodni historijski I n d i v i d u u m u p r a v o m

smislu, d o k su sloboda, historicitet i individualitet obina ovjeka tek
prosti uinci b o a n s k e milosti, t j . izvan-ljudskog djelovanja izvansvjetovnog Boga. Ali, a k o ove kategorije primjenjujemo i na vjeno
ga ovjeka-Boga, s u d a r a m o se s nesavladavim p o t e k o a m a . Krist je
uistinu samostalan s a m o ukoliko je Bog. Ali, budui da je B o g , on
ne m o e biti nita drugo n e g o j e d a n i jedini Bitak koji misli s a m o g a
sebe, ostajui vjeno identian s a m o m e sebi. U m j e s t o slobodnog hi
storijskog I n d i v i d u u m a i m a m o , d a k l e , o n u Apsolut-Supstanciju n a
koju je ve mislio P a r m e n i d , koji je Spinoza p o n o v n o n a a o , a koji
je p r e u z e o Schelling u p r a v o k a d a je H e g e l izraivao svoju dijalek
tiku ili antropoloku filozofiju.
H e g e l je od p o e t k a h t i o primijeniti na ovjeka ido-kranski
p o j a m slobodnog historijskog Individualiteta, koji je bio n e p o z n a t u
poganskoj antici. Ali filozofijski analizirajui ovaj dijalektiki p o
j a m , vidio je da on ukljuuje konanost ili vremenitost. Shvatio je
da ovjek m o e biti slobodan historijski individuum s a m o p o d uvje
t o m da je smrtan u p r a v o m i strogom smislu rijei, t j . k o n a a n u vre
m e n u i sjestan svoje konanosti. Shvativi p a k o v o , H e g e l je p o r e k a o
p o s m r t n i ivot: ovjek na kojega on misli stvaran je s a m o u k o l i k o
ivi i djeluje u Prirodi; izvan p r i r o d n o g Svijeta on je isto nita.
Ali, porei p o s m r t n i ivot znai faktino porei s a m o g a B o g a .
J e r , rei da ovjek koji zbiljski transcendira P r i r o d u ukoliko je negi
ra (Djelovanjem) ipak iezava im se postavi izvan nje, umirui u
njoj k a o ivotinja, - znai rei da n e m a nita s o n e strane p r i r o d n o g a
Svijeta. Ne-prirodni, takozvani transcendentni ili boanski Svijet
u stvari je s a m o transcendentalni Svijet (ili govorei svijet) histo
rijske ljudske egzistencije, koji ne prelazi v r e m e n s k e i p r o s t o r n e okvi
re p r i r o d n o g Svijeta. N e m a , d a k l e , D u h a izvan ovjeka koji ivi u
Svijetu. A Bog je objektivno stvaran s a m o u n u t a r ovog p r i r o d n o g
Svijeta, gdje postoji j e d i n o k a o teoloki govor ovjeka.
T a k o H e g e l prihvaa a n t r o p o l o k u ido-kransku tradiciju s a m o
u r a d i k a l n o laiciziranom i ateistikom obliku. A p s o l u t - D u h ili Supstancija-Subjekt, o kojima govori H e g e l , nisu Bog. Hegelijanski D u h
- to je prostorno-vremeniti totalitet p r i r o d n o g Svijeta koji ukljuuje
ljudski G o v o r to objavljuje ovaj Svijet i s a m o g a sebe. Ili, to je isto,
D u h je ovjek-u-Svijetu: s m r t a n ovjek koji ivi u Svijetu bez B o g a
i koji govori o svemu to u o v o m e Svijetu postoji i o svemu to je on
u njemu stvorio, podrazumijevajui tu samoga sebe. To je, pak, o n o to
H e g e l implicitno kae na kraju citiranog mjesta. Tu k a e da D u h
jeste Z n a n o s t , da je j e d i n o Z n a n o s t objektivna-stvarnost D u -
519
h a . N o , ova Z n a n o s t nije nita drugo nego hegelijanska filozofija,

koja se pojavljuje u p r i r o d n o m Svijetu na kraju historijskog postaja
nja ovjeka. D u h nije, d a k l e , nita drugo n e g o p r o s t o r n o , vremeniti
totalitet p r i r o d n o g Svijeta, ukoliko je ovaj totalitet p o t p u n o objav
ljen g o v o r o m dovrena (= zadovoljena) ovjeka ili M u d r a c a , d o k je
sam ovaj govor obino sabiranje pravoga smisla sviju govora koje su
izrekli ljudi u toku Historije. Ili, jo, D u h koji su ido-krani nazi
vali Bogom u stvari je hegelijanska filozofija, ukoliko je ova apso
l u t n o istinita, rj. ukoliko o n a ispravno i p o t p u n o objavljuje sve to je
bilo, to jest i to e biti.
N o , p r e m a H e g e l u , diskurzivna ( u m n i m g o v o r o m iskazana prev.) objava Bitka mogua je s a m o a k o bitak koji objavljuje ili go
vori jeste bitno k o n a a n ili s m r t a n . Hegelijanski D u h nije, d a k l e , ui
stinu boanski D u h (jer n e m a smrtnih b o g o v a ) : on je ljudski u t o m
smislu to je on G o v o r koji je i m a n e n t a n p r i r o d n o m Svijetu i koji
ima za podlogu p r i r o d n o bie koje je u svojoj egzistenciji ograni
eno v r e m e n o m i p r o s t o r o m .
K a d a H e g e l kae da bitni sadraj cijele njegove filozofije m o e
biti rezimiran ako se kae da on tumai Supstanciju k a o Subjekt ili
da shvaa Apsolut k a o D u h , to znai da ova filozofija m o r a , prije
svega, filozofijski objasniti samu sebe k a o G o v o r koji p o t p u n o i ade
k v a t n o objavljuje totalitet Bitka i Stvarnog. O n a do toga dolazi ob
janjavajui k a k o i zato uspijeva ovjeku da suvislo govori o samo
me sebi i o Svijetu u k o j e m u ivi i koji on stvara. A ovo objanjenje
je fenomenoloki, metafiziki i ontoloki opis ovjeka shvaenog
k a o slobodnog historijskog I n d i v i d u u m a . No opisati ovjeka k a o slo
b o d n o g historijskog I n d i v i d u u m a znai opisati ga - k a o konanog
u s a m o m e sebi i samim s o b o m , na o n t o l o k o m p l a n u ; k a o svjtovnog ili p r o s t o r n o g i v r e m e n i t o g , na metafizikom planu a k a o
smrtnog, n a f e n o m e n o l o k o m p l a n u . N a ovom posljednjem planu
ovjeku se pojavljuje k a o bie koje je uvijek svjesno svoje smrti,
koje je esto slobodno prihvaa i, u spoznaji u z r o k a , zadaje je kat
k a d a dobrovoljno s a m o m e sebi. D a k l e , dijalektika ili a n t r o p o l o
ka Hegelova filozofija jeste, u posljednjoj analizi, filozofija smrti
(ili, to je isto: a t e i z m a ) .
Analiza mjesta iz Predgovora P h G i , gdje Hegel povlai smjerni
ce svoje filozofije, jasno pokazuje osnovnu ulogu to je u ovoj fiozofiji igra ideja smrti. O d l u n o prihvaanje injenice smrti, ili sebe
svjesne ljudske konanosti, jeste posljednji izvor cijele hegelijanske
misli, koja s a m o povlai sve, ak i najdalje konsekvencije iz postoja
nja ove injenice. P r e m a ovoj misli ovjek se po prvi p u t pojavljuje
520
u p r i r o d n o m Svijetu dobrovoljno prihvaajui opasnost smrti u Borbi

iz istog prestia; a mirei se sa smru, objavljujui je svojim govo
r o m , ovjek k o n a n o dolazi do apsolutnog Z n a n j a ili do M u d r o s t i ,
dovravajui t a k o Historiju. J e r , polazei od ideje smrti, H e g e l izra
uje svoju Z n a n o s t ili apsolutnu filozofiju, koja je j e d i n a k a d r a fi
lozofijski objasniti to da postoji u Svijetu k o n a n o bie koje je svje
sno svoje konanosti i k a d t o njome raspolae po svojoj volji.
D a k l e , hegelijansko a p s o l u t n o Z n a n j e ili M u d r o s t i svjesno pri
hvaanje smrti, shvaene k a o p o t p u n o i definitivno unitenje, j e d n o
su i isto. To sasvim doslovno kae sam H e g e l na j e d n o m d r u g o m
mjestu Predgovora (29. str.), koje ima a p s o l u t n o kapitalnu vanost. I
tek itajui ovo uistinu znaajno mjesto, shvaamo posljednje motive
hegelijanske misli, razumijemo njezino p r a v o znaenje i biva n a m ja
sna sva njezina dalekosenost.
Tekst ovoga mjesta moe da b u d e , po prilici, p r e v e d e n k a k o sli
jedi (29. str., r. 23-30, r. 15):
Djelatnost (Tatigkeit) rastavljanja (Scheidens) snaga je i posao razuma (Verstandes), [tj.] najudnovatije (verwundersamten) i najvee [od sviju], ili ak apsolutne
moi (Macht). Krug koji miruje zatvoren u samome se bi i koji dri (halt) svoje konstitutivne-elemente (Moment) kao [to to ini jedna] supstancija jeste neposredan od
nos (Verhaltnis) i prema tome nije udnovat. Ali [to] da akcidentalno (Akzidentelle)
kao takvo koje je rastavljeno od svega opsega (Umfange), [da] bivstvo-koje-je-vezano
(Gebundene) i koje je objektivno-stvarno samo u svojoj povezanosti (Zusammenhang)
s neim-drugim dobiva vlastitu empirijsku egzistenciju (Dasein) i odvojenu-ili-zasebnu
(abgesonderte) slobodu, jeste golema (ungeheure) mo Negativnoga; to je energija
miljenja (Denkens), istog apstraktnog-Ja (Ichs). Smrt, - ako hoemo tako nazvati
ovu nezbiljnost (Unvvirklichkeit), to je ono-najstranije (Furchtbarste), a vrsto drati
mrtvo, to je ono to zahtijeva najveu snagu. Nemona ljepota mrzi razum, jer on od
nje odvie oekuje (zumuitet); to ona nije kadra. No, ivot Duha nije ivot koji se
plai (scheut) pred smru i uva se (rein bevvahrt) unitenja (Vervvustung), nego onaj
koji podnosi smrt i u njoj se odrava (erhalt). Duh postizava svoju istinu jedino ako
samoga sebe nade u apsolutnoj rastrganosti (Zerrissenheit). On nije ona [golema] mo
zato to je Pozitivno koje se odvraa (vvegsieht) od negativnog, kao kad o neem ka
emo: ovo nije nita ili [ovo je] krivo, pa [tako] obraunavi s tim (damit fertig), prelazimo
na neto drugo; ne, Duh je ova mo samo ukoliko Negativno gleda u lice (ins Angesicht schaut) [i] njime se bavi (verweilt). Ovo trajno-bavljenje (Verweilen) jeste arobna-snaga (Zauberkraft) koja obraa (umkehn) Negativno u dani-Bitak (Sein). - Ona
[mo Duha, ili ova arobna-snaga] jeste isto to smo gore [19. str. 26. r.] nazvali Su
bjektom, koji, dajui u svome [vlastitom] elementu empirijsku-egzitenciju posebnomodreenju, dijalektiki-ukida (aufhebt) apstraktnu Neposrednost (Unmittelbarkeit), tj.
koja samo postoji-kao-dani-bitak uope (nur uberhaupt seiende)
i
[koja]
samim time jeste prava-ili-istinska (vvahrhafte) supstancija, [tj.] dani-Bitak ili Neposred
nost koji nemaju Posredovanje (Vermittlung) izvan sebe, nego su sami ovo Posre
dovanje.
521
Da bismo shvatili p o n e t o z a g o n e t a n p o e t a k ovog mjesta, koje

je inae savreno j a s n o i j e d n o z n a n o , valja drati na u m u o n o to
slijedi.
Filozofija je traenje M u d r o s t i , a M u d r o s t je p u n i n a samosvije
sti. Teei za M u d r o u i traei j e , Hegel, dakle, u posljednjoj ana
lizi, hoe da objasni sebi i da sebe objasni: n a i m e , o n o to on jest i
o n o to ini. N o , njegova djelatnost, na koju se svodi njegova uisti
nu ljudska egzistencija, jeste o n a filozofa ili M u d r a c a to svojim go
v o r o m objavljuje bitak koji je on sam i koji on nije. Filozofirajui
H e g e l , dakle, prije svega m o r a da objasni i opravda svoj vlastiti filo
zofski govor. N o , razmatrajui ovaj govor, Hegel konstatira da se tu
ne radi o pasivnoj datosti, nego o rezultatu djelatnosti koja moe
biti nazvana poslom ( r a d o m - prev.) i zahtijeva v e o m a veliku
snagu, koju daje o n o to se ovdje zove Razum. Konstatira, da
kle, da je R a z u m mo i kae da je ova m o vea od sviju dru
gih i da je uistinu udnovata.
Oevidno je da R a z u m ovdje znai o n o to je u ovjeku uisti
nu i specifino ljudsko, j e r ga sposobnost govora razlikuje od ivoti
nje i stvari. To je isto o n o bitno u svakoj filozofiji ma kakva o n a
bila, p a , dakle, i k o d samog H e g e l a . Cijelo je pitanje u t o m e da se
sazna to je t o . H e g e l n a m kae da je R a z u m (= ovjek) apsolutna
m o , koja se oituje u djelatnosti rastavljanja i n j o m e , ili, jo bo
lje, k a o rastavljanje (Scheiden). Ali zato to kae?
Kae to zato to je djelatnost R a z u m a , t j . ljudsko miljenje
bitno diskurzivno. ovjek ne objavljuje t r e n u t a n o , k a o u bljesku, to
talitet stvarnog; ne zahvaa ovaj totalitet u j e d n o j rijei-pojmu. O b
javljuje j e d a n po j e d a n , odvojenim rijeima ili djelominim govo
r o m , konstitutivne e l e m e n t e totaliteta, rastavljajui ih od ovoga da bi
to m o g a o izvesti, i samo cjelokupnost njegova govora koji traje u
v r e m e n u moe objaviti totalnu, ak i istovremenu stvarnost. N o , ovi
su elementi faktino nerastavljivi od cjeline koju sainjavaju, j e r su
m e u s o b n o povezani p r o s t o r n i m i v r e m e n s k i m , n a i m e , materijalnim
v e z a m a , koje su nerazrjeive. Njihovo je rastavljanje, dakle, doista
udo, a m o koja ga izvodi svakako zasluuje da b u d e nazvana
apslolutnom.
A p s o l u t n a snaga ili apsolutna m o koje Hegel ima p r e d oima
nisu, u posljednjoj analizi nita drugo nego m o ili snaga apstrakcije
to je nalazimo u ovjeku.
K a d a opisujemo bilo koji izolirani p r e d m e t , a p s t r a h i r a m o od
ostalog univerzuma. Govorei o ovome stolu ili o ovome psu, na
primjer, govorimo o njima k a o da su sami na svijetu. N o , faktino,
522
ukoliko su stvarni, pas i stol zauzimaju u d a n o m e t r e n u t k u t a n o

o d r e e n a mjesta u s t v a r n o m e Svijetu i ne m o g u biti rastavljeni od
onoga to ih okruuje. Ali ovjek koji iz izolira svojim miljenjem
m o e , u o v o m e miljenju, da ih kombinira k a k o mu se ini s h o d n o .
M o e , na primjer, smjestiti ovoga psa p o d ovaj stol, ak a k o su oni
ovoga t r e n u t k a faktino rastavljeni udaljenou od tisuu k i l o m e t a r a .
N o , ova m o k o j o m miljenje rastavlja i p o n o v n o k o m b i n i r a stvari
zbilja je apsolutna, j e r nijedna stvarna snaga povezivanja i odbija
nja nije dovoljno m o n a da joj se suprotstavi. O v a , p a k , m o nije
nipoto fiktivna ili idealna. J e r , rastavljajui i p o n o v n o kombinira
jui stvari u svojemu diskurzivnom miljenju i njime, ovjek stvara
svoje tehnike projekte koji, j e d n o m ostvareni r a d o m , stvarno mije
njaju izgled d a n o g p r i r o d n o g Svijeta, stvarajui u n j e m u j e d a n kul
turni Svijet.
O p e n i t o uzevi, k a d se stvara pojam n e k o g stvarnog bivstva, on
se odrjeuje od njegova hic et nunc. P o j a m n e k e stvari je s a m a ova
stvar, ukoliko je odrijeena od svojega d a n o g hic et nunc. T a k o se
p o j a m ovaj pas ni u e m u ne razlikuje od stvarnog k o n k r e t n o g psa
na kojega se odnosi, osim u t o m e to je ovaj pas ovdje i sada, d o k
je njegov p o j a m svagdje i nigdje, uvijek i n i k a d a . N o , odrijeiti jed
no bivstvo od njegovog hic et nunc znai rastaviti ga od njegove
materijalne p o d l o g e , koja je j e d n o z n a n o o d r e e n a ostalim d a n i m
prostorno-vremenskim u n i v e r z u m o m , k o j e m u ovo bivstvo p r i p a d a .
Stoga bivstvo, n a k o n to je p o s t a l o p o j a m , m o e biti p r e r a e n o ili
pojednostavljeno k a k o se eli. T a k o ovaj stvarni pas k a o p o j a m ni
je s a m o ovaj pas nego i jedan bilo koji pas, pas u o p e , etveronoac, ivotinja, pa ak i n a p r o s t o Bitak. Ponavljam, p a k ,
jo j e d n o m , ova m o rastavljanja koja stoji na p o e t k u znanosti, vje
tina i z a n a t a jeste apsolutna m o kojoj P r i r o d a ne m o e pruiti
nikakav djelotvoran o t p o r .
Nije, m e u t i m , ispravno rei da se stvarno bivstvo k o j e je posta
lo p o j a m situira izvan v r e m e n a i p r o s t o r a . Aristotel je i m a o pravo
kad je sasvim o d r e e n o r e k a o da platonske ideje postoje s a m o u
p r o s t o r n i m i vremenitim materijalnim stvarima, ije su o n e biti
ili entelehije. A p s o l u t n a m o R a z u m a uspijeva da rastavi bit od
njezine p r i r o d n e p o d l o g e : bit pas - od ovoga psa koji ovdje i sada
tri i laje. Ali, o n a je ne m o e prenijeti u j e d a n , da t a k o k a e m o ,
nad-nebeski svijet, izvan p r o s t o r a - v r e m e n a . K a d je j e d n o m odrije
ena od svoje p r i r o d n e p o d l o g e , bit postaje smisao ili ideja.
Ali smisao ne lebdi u p r a z n o m : on je n u n o smisao j e d n e rijei ili
jednog govora: - oni su izgovoreni, napisani ili s a m o pomiljeni, ali
I D E J A SMRTI U H E G E L O V O J FILOZOFIJI
523
uvijek postoje u p r o s t o r n o m i v r e m e n i t o m svijetu. P o j a m nije ide

ja ili smisao, nego rije-koja-ima-smisao, ili suvisli govor (Logos).
D a k l e , apsolutna m o R a z u m a rastavlja ideju-bit od njezine p r i r o d n e
p o d l o g e s a m o z a t o da je o p e t povee, k a o ideju-smisao, sa specifi
n o m p o d l o g o m govora, koji j e , t a k o e r , ovdje i sada (jer je on govor-obdaren-smislom) s a m o ukoliko ga shvaa konkretan ovjek).
Ali o d a t l e , isto t a k o , proizilazi da rastavljanje biti od njezine
prirodne podloge nije dogaanje koje se s p o n t a n o zbiva u P r i r o d i ,
n e g o rezultat djelatnosti R a z u m a , ili posla koji zahtijeva sna
gu to ima apsolutnu mo. N o , svakako se m o e rei s H e g e l o m
da je ova m o udnovata i da je glavna zadaa filozofije ili Z n a n o
sti da je objasni.
Ali, filozofski Hegelovi p r e t e e slabo su se poduhvatili posla da
o d g o v o r e na pitanje koje se postavlja, da objasne udo o k o j e m u je
rije. Krivo su vidjeli i postavili p r o b l e m . Govorili su o Subjektu
u o p e ili o Miljenju k a o t a k v o m , pitajui se k a k o i zato je Bitak,
t a k o e r , i P o j a m , t j . zato i k a k o on m o e imati smisao; ali su zabo
ravili rei da postoje i smisleni govori koje ljudi izriu, piu ili misle
u p r o s t o r u i v r e m e n u . T a k o pojednostavnivi p r o b l e m , oni su, d o d u e ,
doli do n e k o g rezultata. P a r m e n i d tvrdi istovetnost B i t k a i Milje
nja; Aristotel govori o Bitku koji vjeno misli samoga sebe u svoje
mu totalitetu; Spinoza, slijedei Descartesa i inspirirajui Schellin
ga, kae da je Miljenje atribut Supstancije. Hegel ne pobija ovaj
rezultat filozofije koja je p r e t h o d i l a njegovoj. Kae s a m o da u o d n o
su izmeu Bitka i Miljenja, na koji misli ova filozofija, n e m a nita
zaista znaajno. Da bi se dotini o d n o s uistinu shvatio, dostajalo bi
d a , s H e g e l o m , poistovetimo P o j a m i V r i j e m e ; ili, to je isto, da tvr
d i m o vremenitost samoga Bitka. J e r pojam ili, tanije, smisao Bitka
se ni u e m u ne razlikuje od samoga Bitka, osim u t o m e to je u
smislu o d s u t a n bitak ovoga Bitka. A isto vai i za smisao bilo ega
to jest, j e r Bitak je s a b r a n a cjelina svega to jest, t a k o da je smisao
Biti sabrana cjelina sviju smislova u o p e . Smisao-bit n e k e stvari
j e , k a k o se k a e , sama ova stvar manje njezina egzistencija. No
oduzimanje koje o t i m a bitak Bitku nije nita drugo nego Vrijeme,
koje prevodi Bitak iz sadanjosti u kojoj on jest u prolost u kojoj
on nije (vie nije) i u kojoj je on s a m o isti smisao (ili bit b e z egzi
stencije). B u d u i , p a k , da nije novi Bitak onaj koji je u sadanjosti,
n e g o stari ili proli, m o e se rei da je Bitak bit koja je dobila
egzistenciju; ili, to je isto, da bitak nije samo Biti, n e g o P o j a m ; ili,
to je isto t a k o isto, da Bitak ima smisao upravo utoliko ukoliko on
jest ( k a o Vrijeme). Isto t a k o , budui da je isti proli Bitak onaj koji
524
je u sadanjosti i koji e biti u b u d u n o s t i (u kojoj je o n , b u d u i da

jo nije, isto t a k o bit bez egzistencije), m o e se rei da Bitak ima
j e d a n cilj (a ovaj cilj, koji je pretvaranje budunosti u sadanjost ili
podjeljivanje egzistencije biti, nije, u o s t a l o m , nita d r u g o n e g o p r e
tvaranje sadanjosti u prolost, t j . Bitka u P o j a m ) : to se, isto t a k o ,
m o e izraziti a k o se k a e da s a m b i t a k B i t k a ima smisao; ili, to je
isto, da Bitak ima razlog da jest (a ovaj razlog je miljenje Bitka o
bitku). D a k l e , a k o B i t a k i Vrijeme tvore prisno jedinstvo, m o e se
rei da se Bitak slae s Miljenjem, da on vjeno misli samoga sebe i
da je Miljenje atribut njegove Supstancije, ili, a k o se h o e , - nje
gov cilj.
Hegel pristaje da to i sam k a e . S a m o , p r e m a n j e m u , u o v o m
o d n o s u B i t k a i Miljenja u P a r m e n i d o v o j kugli, ili u aristotelovs k o m Krugu (koji H e g e l evocira u citiranom t e k s t u ) , ili u spinocistikoj i schellingovskoj Supstanciji (o kojima t a k o e govori) n e m a
nita udesno. J e r , ovaj o d n o s j e n e p o s r e d a n , k a e H e g e l . N o ,
neposredno znai k o d njega prirodno ili dano. I, doista, ovaj
o d n o s ne pretpostavlja nikakvu djelatnost, n i k a k a v posao, nika
kvu snagu ili mo. J e r , ovdje bit nije rastavljena od svoje pri
r o d n e p o d l o g e : bit Bitka subsistira u s a m o m e B i t k u i s a m o u nje
m u , k a o to bit psa j e d n o z n a n o opstoji u psu (i z a t o ne m o e u
ovom Bitku da b u d e stolova, na primjer, tj. rukotvorina). N e m a tu ni
djelovanja, n i r a d a , n i moi, j e r dani B i t a k ostaje o n a k a v k a k o j e
d a n , u svome nepromjenljivom identitetu sa s a m i m s o b o m .
O n o to j e , naprotiv, udesno - to je u p r a v o rastavljanje koje
vri R a z u m . J e r o n o je zbilja protiv p r i r o d e . Bez intervencije Ra
z u m a bit pas postojala bi s a m o u stvarnim psima i k r o z njih, koji
bi je o p e t s a m o m svojom egzistencijom j e d n o z n a n o odreivali. I za
to se m o e rei da je odnos i z m e u psa i biti pas prirodan ili
n e p o s r e d a n . Ali k a d a , zahvaljujui apsolutnoj moi R a z u m a , bit
p o s t a n e smisao i utjelovi se u rijei, n e m a vie prirodnog o d n o s a
izmeu nje i njezine p o d l o g e ; inae rijei koje m e u s o b n o n e m a j u
nita zajedniko k a o p r o s t o r n o - v r e m e n s k e fonetike ili grafike
stvarnosti, osim toga bilo koje (pas, chien, dog, H u n d i t d . ) , ne bi
mogle da slue k a o podloga j e d n o j i istoj biti imajui sve j e d a n te
isti smisao. Tu j e , d a k l e , bila negacija danog o n a k v o g k a k o je o n o
d a n o (s njegovim prirodnim o d n o s i m a izmeu biti i egzistencije);
t j . stvaranje (pojmova ili rijei-koje-imaju-smisao, koje k a o rijei ne
maju, s a m e po sebi, nita zajedniko sa smislom to se u njima utje
lovljuje); t j . djelovanje ili rad.
525
N o , ako tradicionalna koncepcija Bitak-Miljenje objanjava

m o g u n o s t govora koji objavljuje smisao o n o g a to jest, tumaei
k a k o i zato Bitak ima smisao, ona ne kae k a k o i zato govor posta
je stvaran, t j . k a k o i zato se djelotvorno uspijeva izvaditi smisao iz
bitka i utjeloviti ga u skupu rijei koje nemaju nita zajedniko s
ovim smislom, a koje su ipak u p o t p u n o s t i stvorene j e d i n o sa ciljem
ovog utjelovljenja. N o , u p r a v o je stvarnost govora u d o k o j e bi tre
balo da filozofija objasni.
u d e s n o j e , kae H e g e l , to da n e t o to je stvarno nerastavljivo
od neeg drugog ipak dobiva odvojenu egzistenciju; ili, jo, - da obi
an atribut ili akcident postaje samostalna stvarnost.
N o , bit je bivstvo-vezano na svoju podlogu i o n a je objektivno-stvarna s a m o u svojoj povezanosti s neim drugim od sebe, tj.
u p r a v o sa svojom p o d l o g o m . N o , ipak, R a z u m uspijeva da rastavi bit
od njezine p r i r o d n e podloge i da joj pribavi vlastitu empirijsku-eg
zistenciju utjelovljujui je u rijei ili u izreenom, n a p i s a n o m ili po
miljenom govoru. O v a , p a k , vlastita empirijska-egzistencija biti,
to je postala smisao, jeste isto t a k o , njezina odvojena-ili-zasebna
sloboda. Jer, smisao utjelovljen u rijei i govoru nije vie podloan
nunosti to vlada b i t i m a koje su vezane na svoje respektivne nuno
sti to vlada bitima koje su vezane na svoje respektivne p r i r o d n e
p o d l o g e , koje su j e d n o z n a n o o d r e e n e svojim hic et nunc. T a k o , na
primjer, smisao utjelovljen u rijei pas m o e da opstoji ak i poto
su svi psi nestali sa zemlje, moe ( p r e n e s e n beinom telegrafijom,
n a primjer,) p r e k o r a i t i z a p r e k e k o j e n e m o e savladati j e d a n stvarni
p a s ; m o e se postaviti t a m o gdje ne bi bilo mjesta za ovog posljed
njeg itd. A ova odvojena sloboda i apsolutna mo, iz koje ona
proistie, uvjetuju mogunost zablude, koju prethegelijanske filozofi
je n i k a d a nisu mogle objasniti. J e r , ova sloboda dozvoljava smislovima utjelovljenim u rijei da se kombiniraju drukije n e g o odgova
rajue biti, koje su vezane na svoje p r i r o d n e podloge.
Ova djelatnost k a d r a da izvadi smisao iz Bitka, da rastavi bit
(esenciju - p r e v . ) od egzistencije i da utjelovi smisao-bit u govoru
j e s t e udo koje filozofija (ili, tanije, Z n a n o s t ili M u d r o s t ) t r e b a da
objasni. A nastojei da ga objasni, H e g e l je o t k r i o (ili o d r e d i o ) fun
d a m e n t a l n u (ontoloku) kategoriju Negativiteta, koju on ovdje naziva
Negativno ili negativno-ili-negatorsko-bivstvo. Ovaj Negativitet
je energija miljenja koja vadi smisao iz Bitka, rastavljajui esen
ciju od egzistencije. On je energija istog apstraktnog-Ja to r a a
miljenje, tj. R a z u m i njegov govor. N o , ma ta se koji put re
klo, govor ne p a d a s n e b a i on se lebdi u p r a z n o m iznad voda.
526
A k o izraava misao koja p r i p a d a j e d n o m Ja, o v o Ja n u n o ima

empirijsku-egzistenciju u p r i r o d n o m p r o s t o r n o - v r e m e n s k o m Svijetu,
o n o je ljudsko J a . O n o to je apstraktno-Ja (Ich) na o n t o l o k o m
p l a n u (jer ovo Ja je oblik u k o j e m opstoji Negativitet u I d e n t i t e t u ili
u danom-Bitku) - to je ljudsko osobno-Ja (Selbst) na metafizi
k o m planu: - to je ovjek koji se pojavljuje, na f e n o m e n o l o k o m
p l a n u , kao slobodan historijski individuum koji govori.
u d o postojanja govora, koje t r e b a da objasni filozofija, nije,
dakle, drugo n e g o u d o postojanja ovjeka u svijetu. I doista moe
m o primijeniti n a s a m o g ovjeka Hegelovu reenicu koju sam inter
p r e t i r a o primjenjujui je na G o v o r . J e r , i ovjek je vezano-bivstvo
koje je objektivno-stvarno s a m o u svojoj povezanosti s neim-drugim: on nije nita bez ivotinje koja mu slui k a o podloga i on je
isto nita izvan p r i r o d n o g Svijeta. A ipak se rastavlja od ovog Svi
j e t a i suprotstavlja mu se. Stvara sebi jednu vlastitu empirijskuegzistenciju, b i t n o diferentnu od sviju isto p r i r o d n i h empirijskih
egzistencija. I stie sebi odvojenu-ili-zasebnu s l o b o d u , koja mu
omoguuje da se kree i da djeluje sasvim drukije negoli bi to uinila
ivotinja koja ga utjelovljuje, k a d ova ivotinja ne bi utjelovljivala
Negativitet i ne bi, dakle, bila Ja koje misli i govori. O b d a r e n apso
l u t n o m moi, koja u njemu postaje udnovata djelotvorna sna
ga, ovjek proizvodi u djelatnosti, ili u r a c i o n a l n o m , ili Razu
m o m p r o e t o m poslu j e d a n stvarni Svijet protiv-prirode, koji je
stvoren njegovom odvojenom s l o b o d o m za njegovu vlastitu empi
rijsku-egzistenciju: - tehniki ili kulturni, drutveni ili historijski
Svijet.
Sasvim k a o i govor koji on izrie, ovjek nije, d a k l e , dani-Bitak
ni akcident j e d n e Supstancije. On je rezultat n a p o r a apsolutne
moi i on je s a m a ova m o : on je utjelovljeni Negativitet, ili, k a k o
kae H e g e l , - negativno-ili-negatorsko-bivstvo (das Negative). Sa
mo a k o ovjeka shvatimo k a o Negativitet, s h v a a m o ga u njegovoj
udesnoj ljudskoj posebnosti, koja od njega stvara Ja to misli i
govori, ili to rastavlja esenciju od njezine p r i r o d n e ili d a n e pove
zanosti s egzistencijom.
Z n a m o , inae, d a se, n a o n t o l o k o m p l a n u , Negativitet k a o ne
gatorski ili stvaralaki in (da bi opstojao k a o apstraktno-Ja). Isto
t a k o z n a m o da j e , na metafizikom p l a n u , pravi bitak ovjeka nje
govo djelovanje i da s a m o u njemu Individualitet jeste objektivnostvaran ( P h G a , 236. str, 10-12. r . ) . I, n a p o k o n , z n a m o da se, na fe
n o m e n o l o k o m p l a n u , djelovanjem borbe ovjek prvi p u t oituje
527
u Svijetu prirodnih fenomena i da se poslije djelovanja rada na

o v o m Svijetu pojavljuje R a z u m sa svojim mislima i govorima 1 .
No Negativitet, uzet z a s e b n o , jeste isto Nita (na o n t o l o k o m
p l a n u ) . Ovo Nita niti k a o Djelovanje (apstraktnog-Ja) u Bitku.
Ali, Djelovanje niti unitavajui ovaj Bitak, pa, d a k l e , unitavajui
s a m o sebe, j e r bez Bitka je o n o tek Nita. Negativitet nije, dakle,
d r u g o negoli konanost Bitka (ili nazonost u njemu prave b u d u n o
sti, koja nikada nee biti njegova sadanjost); i Djelovanje je bitno
konano. Z a t o (na metafizikom planu) historijski Svijet koji je stvo
r e n djelovanjem ima n u n o p o e t a k i svretak. A bivstvo koje je
Djelovanje u s a m o m e svojemu biu pojavljuje se (na fenomenolo
kom planu) s a m o m e sebi i drugima k a o neizljeivo smrtno.
Z a t o , u citiranom tekstu, Hegel m o e nazvati Smrt nezbiljnou koja je Negativitet ili negativno-ili-negatorsko-bivstvo. Ali,
a k o je ovjek Djelovanje, te a k o je Djelovanje Negativitet koji se
pojavljuje k a o Smrt, ovjek j e , u svojoj ljudskoj ili govornoj egzi
stenciji, tek smrt: vie ili m a n j e o d g o e n a i svjesna s a m e sebe.
D a k l e , filozofijski objasniti G o v o r , ili ovjeka k a o bie koje go
vori, - znai bez okolienja prihvatiti injenicu smrti i opisati, na tri
filozofijska plana, njezino znaenje i njezinu dalekosenost. N o , to
je u p r a v o o n o to su filozofi prije H e g e l a propustili da uine.
H e g e l se t o m e ne udi, jer on zna da je smrt ono to je naj
stranije i da je prihvaanje smrti ono to zahtijeva najvie snage.
K a e da R a z u m zahtijeva ovo prihvaanje. J e r R a z u m , svojim govo
r o m , objavljuje o n o to je stvarno i objavljuje samoga sebe. Budui,
p a k , da se r a a iz konanosti, on je s a m o mislei smrt i govorei o
1
Hegel to kae u Odsjeku A IV poglavlja FGe. Vidi gore prijevod otisnut Umje
sto uvoda. - Djelovanje preokree prirodni tok Vremena u kojemu traje vremeniti
dani-Bitak ili bitak koji ima smisao. Ono uvodi primat budunosti u Vrijeme, u koje
mu Bitak jest i dan je samo u sadanjosti. Jer, sadanjost Djelovanja jeste realizacija
projekta budunosti: u Djelovanju i djelovanjem ili, bolje, kao Djelovanje) budunost
je u Bitku stvarno nazona. No, i budunost je, kao i prolost, nita bitka, tj. njegov
smisao. Ali ovaj smisao nije bio i nije stvarno vezan za sadanju ili danu egzistenciju.
Zato on moe da, tako rekavi, bude odvraen od svoje prirodne egzistencije (ija
bi on bio esencija) i orijentiran prema jednoj umjetnoj egzistenciji, koja je ona go
vora (iji e on biti smisao). A kao diskurzivni projekt budunost je stvarno nazona
kao budunost. Dodue, projekt se ostvaruje u sadanjosti, a on je u prolosti kao vec
ostvaren. Ali sadanjost, dakle, i prolost projekta proeli su i odreeni budunou
koja u njemu opstoji kao govor. Stvarno koje je stvoreno Djelovanjem jeste, dakle,
stvarno koje je objavljeno milju ili rijeju. Djelovanje (= ovjek) jeste ono to stva
ra Svijet kojim vlada budunost, Svijet Znanosti i umijea, u srcu prirodnog Svijeta
kojim vlada sadanjost (ukoliko je Svijet neiv ili materijalan) i prolost (ukoliko je
Svijet iv).
528
529
njoj uistinu o n o to on jest: - govor svjestan samoga sebe i svojega

porijekla. Ali, Hegel t a k o e r zna da je n e m o n a ljepota nesposob
na da se p o k o r i zahtjevima R a z u m a . E s t e t , r o m a n t i a r , mistik bjee
od ideje smrti i govore o s a m o m e Nitavilu k a o o n e e m u to jest.
N o , kae H e g e l , ivot D u h a nije onaj koji se plai p r e d
smru i uva se unitenja, n e g o onaj koji podnosi smrt i u njoj se
odrava. To znai da je D u h Bitak objavljen rijeju i da je ivot
D u h a egzistencija filozofa ili M u d r a c a , koja je svjesna Svijeta i same
sebe. No s a m o ukoliko je svjestan svoje k o n a n o s t i , p a , d a k l e , i svo
je smrti, ovjek je uistinu svjestan sebe. J e r on je k o n a a n i s m r t a n .
U o s t a l o m , D u h postizava svoju istinu j e d i n o a k o samoga sebe
n a e u apsolutnoj rastrganosti. J e r , ponavljam jo j e d n o m , D u h je
Stvarno koje je objavljeno G o v o r o m . N o , G o v o r se r a a u ovjeku
koji se suprotstavlja Prirodi, ili koji negira: u B o r b i - d a n u ivotinju
koja je on sam, i R a d o m - prirodni Svijet koji mu je d a n . Iz ove
rastrganosti Stvarnog na ovjeka i P r i r o d u raaju se R a z u m i nje
gov G o v o r , koji objavljuju S t v a r n o i t a k o ga p r e o b r a a v a j u u D u h .
Ova opreka, ovaj sukob izmeu ovjeka i d a n o g Stvarnog isprva se
oituje kroz pogrenost ljudskog objaviteljskog govora i t e k na
svretku v r e m e n a , na kraju Historije, govor M u d r a c a sastavlja stvar
nost. T a d a se m o e rei da D u h nalazi s a m o g a sebe i da postiza
va svoju istinu, koja je a d e k v a t n a objava stvarnosti. Ali, o n a sebe
nalazi s a m o u rastrganosti koja se oitovala u m n o g i m oblicima za
b l u d e u t o k u historijskog procesa i njime. O v a j , p a k , p r o c e s je onaj
niza generacija koje dolaze j e d n a iza d r u g e , koje se, d a k l e , r a a j u i
umiru u v r e m e n u .
Smrt proizvodi ovjeka u Prirodi i smrt ini da on n a p r e d u j e do
svoje k o n a n e sudbine koja je o n a sebe, p a , d a k l e , i svoje k o n a n o
sti p o t p u n o svjesnog M u d r a c a . D a k l e , ovjek ne dolazi do M u d r o s t i
ili do p u n i n e samosvijesti t a k o dugo d o k p o p u t bezlinog obinog o
vjeka hini da mu je n e p o z n a t Negativitet koji je s a m a osnova njego
ve ljudske egzistencije, a koji se oituje u njemu i njemu ne s a m o
k a o b o r b a i r a d nego i k a o smrt ili a p s o l u t n a k o n a n o s t . Bezlian
obinjak tretira smrt k a o neto o e m u se kae: to nije nita ili to je
krivo; i to bre se od nje odvraajui, uri se da p r e e na dnevni
red 1 . Ali, ako filozof hoe da polui M u d r o s t , m o r a da gleda Nega
tivno u lice i da se njime bavi. A u diskurzivnom p r o m a t r a n j u N e
gativiteta koji se objavljuje kroz smrt oituje se mo sebe svjesnog
M u d r a c a , koji utjelovljuje D u h . H e g e l kae da je ovo trajno bav

ljenje Negativnim arobna snaga koja obraa Negativno u dani-Bi
tak. Govorei t o aludira n a o n o to j e , p r e m a n j e m u , roenje o
vjeka u Svijetu 1 . J e r u Borbi, gdje se mo Negativnog oituje dobro
voljnim prihvaanjem rizika ivota ( G o s p o d a r ) , ili tjeskobom koju
izaziva svjesno pojavljivanje s m r t i ( R o b ) , ovjek stvara svoj ljudski
bitak, pretvarajui t a k o k a o arolijom Nita koje je no i koje se
oituje njemu i njime kao smrt u negatorsku egzistenciju borca i rad
nika to stvaraju Historiju. O v o bavljenje smru ostvaruje Negati
vitet i uklapa ga u prirodni Svijet k a o ljudski bitak. Nastavljajui,
p a k , u svome govoru ovaj a n t r o p o g e n i dodir sa smru, M u d r a c pre
tvara nita pogrenog opisa ovjeka u objavljeni bitak koji je istina.
Ova arobna snaga, nastavlja H e g e l , jeste o n o to je prije
(19. str.) nazvao Subjektom ili apstraktnim-Ja R a z u m a . To e
rei da miljenje i govor koji objavljuju S t v a r n o nastaju iz negator
skog Djelovanja koje ostvaruje Nita koje unitava Bitak: dani-bitak
ovjeka - u Borbi, i dani-Bitak Prirode - R a d o m (koji, u o s t a l o m ,
proizlazi iz stvarnog dodira sa smru u Borbi). T o , dakle, znai rei
da sam ljudski bitak nije d r u g o negoli ovo Djelovanje; on je smrt
koja ivi ljudski ivot.
Budui da je na taj nain ljudski bitak, a k o se h o e , o d g o e n a
smrt, ili potvrda Nitavila negacijom d a n o g , ili, jo, - stvaranje, on
nije, dakle, dani-bitak. On sam sebe posebno-odreuje, on nije,
k a o prirodni bitak, neposrednost koja-postoji-kao-dani-bitak. O n ,
naprotiv, postoji na ljudski nain s a m o ukoliko dijalektiki ukida
ili posreduje ovu p r i r o d n u neposrednost p u t e m negatorskog
Djelovanja. Ova neposrednost ima posredovanje izvan sebe, jer
je ovjek onaj koji negira i preobraava Prirodu svojim R a d o m i u
svojim B o r b a m a , a ljudski govor je onaj koji je objavljuje. ovjek,
naprotiv, negira samoga sebe; on sam sebe stvara i preobraava; on
sam je posredovanje danog-bitka kroz djelatnu, dakle i diskurziv
nu ili objaviteljsku negaciju. I zato s a m o ovjek moe da b u d e bie
koje objavljuje Bitak i koje je svjesno sebe. Ili, to je isto, ljudski je
bitak, ukoliko ukljuuje svijest i dobrovoljnost vlastite smrti, bitak
posredovan Negacijom, t j . dijalektiki bitak.
To je smisao citiranog mjesta iz Predgovora P h G e . Interpretira
no na ontolokom planu ovo mjesto izraava da se s a m o m e sebi ne
objavljuje (beskrajni) Totalitet Bitka (ili Jedno-koje-jest), nego da se
1
Ovu temu preuzeo je i nastavio Heidegger u Sein und Zeit, I sv.: das Man und
das Gerede.
' Hegel o tome govori u Odsjeku A IV poglavlja. Vidi prijevod ovog Odsjeka,
koji je otisnut na poetku Umjesto uvoda.
3 4 K a k o itati H e g e i a
530
ovaj Totalitet objavljuje kroz j e d a n od svojih (ogranienih) dijelova,

koji se, t a k o e r , objavljuje s a m o m e sebi. Metafiziki govorei, mje
sto znai da D u h , t j . Bitak koje sebe s a m o m e sebi objavljuje, nije
B o g , n e g o ovjek-u-Svijetu. J e r , objaviteljski dio Bitka je ljudski,
b i t n o konani bitak, koji sebe stvara u v r e m e n u djelatnom negaci
j o m B i t k a i koji, budui da je Negacija ili Negativitet, n a k o n to je
trajao, unitava samoga sebe. O v a , p a k , objava B i t k a ljudskim vre
menitim i p r i v r e m e n i m b i t k o m je diskurzivna ili dijalektika obja
va to se odvija u v r e m e n u u k o j e m je nastala i u kojem e j e d n o g a
d a n a ieznuti. U ovoj diskurzivnoj objavi ljudski bitak se odnosi na
totalitet danog-Bitka: najprije negatorskim djelovanjem i pogrenim
g o v o r o m koji iz njega proistie, ali na kraju adekvatnim g o v o r o m to
se r a d a iz pasivne kontemplacije M u d r a c a , koji, b u d u i da je zado
voljen danim-Bitkom, prestaje da ga negira, p r e o b r a a v a i izobli
uje, ak i u svojim govorima.
Ali, zanimljivo je i n e o b i n o d a , - H e g e l t o , d o d u e , ne k a e na
citiranom mjestu, ve to proizlazi iz itavog njegovog Sistema, - sa
mo ovo zadovoljenje (Befriedigung) M u d r a c a , koje pretpostavlja
njegova savrena svijest o Svijetu i o sebi, postizava ;,voje savren
stvo i svoju p u n i n u tek u svijesti o smrti i n j o m e .
N a i m e , o v j e k m o e biti zadovoljen s a m o a k o je svjestan svoje
ga zadovoljenja, t j . svjestan sebe k a o zadovoljenog. N o , a k o je o
vjek b i t n o k o n a a n , on m o e biti sebe p o t p u n o svjestan s a m o a k o je
svjestan svoje smrti. D a k l e , s a m o ako za sebe zna da je neizljeivo
smrtan, M u d r a c m o e da postigne p u n o zadovoljenje.
R a z m o t r i m o li ovo poblie ustanovljujemo da je ova posljednja
konsekvencija hegelijanizma psiholoki m a n j e p a r a d o k s a l n a negoli se
to na prvi pogled ini. Ideja smrti ne poveava, d o d u e , ovjekovo
blagostanje; o n a ga ne usreuje i ne p r u a mu nikakvu ugodu i nika
kvu radost. Ali, j e d i n o o n a m o e da zadovolji njegov ponos, t j . m o
e da mu pribavi u p r a v o o n o zadovoljenje koje H e g e l i m a p r e d
oima. J e r hegelijansko zadovoljenje nije nita drugo n e g o p u n o
zadovoljenje a n t r o p o g e n e i ljudske udnje za P r i z n a n j e m ( A n e r k e n
n e n ) , udnje ovjeka da vidi k a k o svi drugi ljudi daju a p s o l u t n u
vansot
njegovoj
slobodnoj historijskoj individualnosti ili
njegovoj
linosti. N o , s a m o a k o jest i a k o zna da postoji u u n i v e r z u m u bez
onostranosti ili bez Boga, m o e ovjek stei p o t v r d u i priznanje svo
je s l o b o d e , svoje povijesnosti i svoje jedine na svijetu individual
nosti.
T e m a smrti javlja se ve u fragmentu o ljubavi iz 1795, koji je
p r e v e d e n u I d o d a t k u . (Vidi gore, str. 510. i slj.)
531
Citirano mjesto iz Predgovora P h G e svakako omoguuje da se

uvidi odluna uloga to je ideja smrti igra u Hegelovoj filozofiji.
H t i o b i h , ipak, citirati niz drugih tekstova koji dozvoljavaju da se
precizira hegelijanski p o j a m smrti. I p a k u se, iz raznih razloga, po
sluiti s a m o tekstovima iz P h G e i iz spisa koji su joj prethodili.
U ovom fragmentu ljubav se H e g e l u ukazuje k a o o n o to je najljudskije u ovjeku; ljubavnik - to je ovjek uzet k a o ljudsko bie.
H e g e l podvlai bitnu razliku koja postoji izmeu smrti ovjeka i
svretka ili kvarenja isto p r i r o d n o g bia; kae - biljke, ali m n o
go bi isto t a k o rei - ivotinje ili neive stvari. Razlika lei u t o m e
da je svretak p r i r o d n o g bia d e t e r m i n i r a n openitim z a k o n i m a pri
r o d e , da je on n a m e t n u t , t a k o rekavi, izvana, od ostalog univerzu
m a , o d o n o g a to j e tue s a m o m k o n a n o m biu. Protivno t o m e ,
smrt ovjeka m o r a , d a k l e , biti shvaena k a o imanentan ili samo
stalan, t j . k a o dobrovoljan ili hotimian i, p r e m a t o m e , svjestan
svretak.
H e g e l , osim toga, kae da je ovjek individualan s a m o ukoliko
je s m r t a n . K a d bi D u h (koji se ovdje zove Ljubav) bio b e s k o n a a n
ili b e s m r t a n , on bi bio strogo j e d a n . A k o se D u h ostvaruje k a o m n o
gostruk (mnotvo - p r e v . ) , u obliku ljudskih bia koja se razlikuju
j e d n a od drugih i od kojih svako ivi vlastiti individualni ivot, - to
je j e d i n o zato to su ljudska ili duhovna bia, n a i m e ljubavnici,
smrtni.
Isto t a k o je samostalnost ili sloboda ljudskog bia vezana na
smrt. Rei o j e d n o m e biu da je samostalno znai rei da je s m r t n o .
Isti fragment sadri, n a p o k o n , i misao o historijskom nadivljenju ovjeka u ovostranosti. Ljudi se rastavljaju i definitivno unita
vaju u smrti i smru, ali oni ive ljudski i ostaju drutveno sjedinjeni
u svojoj djeci i k r o z njih (zahvaljujui odgoju i historijskoj tradiciji,
k a k o e m o to kasnije vidjeti). Dijete ukljuuje i pretpostavlja smrt
roditelja, ali u n a t o negaciji koja ih rastavlja, postoji identitet
m e u susljednim generacijama. A upravo to nazivamo Historijom.
Ili, a k o se h o e , - to je totalna, sintetika ili dijalektika eg
zistencija ljudskog bitka, u kojoj teza sjedinjenog ( I d e n t i t e t ) i
antiteza rastavljenog (Negativitet) koincidiraju u sintezi opet-sjedinjenog (Negativitet) koincidiraju u sintezi opet-sjedinjenog (Tota
litet). Historicitet (povijesnost - prev.) (ili dijalektinost) ovjeka j e ,
d a k l e , nerazrjeivo vezan na injenicu njegove smrti.
Sve glavne t e m e hegelijanske filozofije smrti nalaze se, dakle, u
j e d n o m od njezinih prvih spisa. I sve ove t e m e bit e nastavljene,
precizirane i r a z r a e n e u kasnijim spisima.
34"
532
KAKO ITATI HEGELA
T e m a o bitnoj razlici izmeu smrti ovjeka, koja je smrt u pra

vom smislu, i smrti-kvarenja bia koja je samo ivo nastavljena je u
Uvodu u P h G u . H e g e l tu kae ovo (69. str. 12-16. r . ) :
Ono to je ogranieno na prirodni ivot ne moe da se samo od sebe digne-iznad neposredne [ili dane] empirijske-egzistencije (Dasein); ali ga neto-drugo [od nje
ga] goni izvan ove empirijske-egzistencije, a ovo trganje [-i-bacanje] van (Hinausgerissenvverden) njegova je smrt.
Svretak p r i r o d n o g bia p o n o v o se pokazuje k a o izvanjski pa
sivno pretrpljeni z a k o n . P r i r o d n o bie bitno je dano, t j . statino
ili s a m o m sebi identino: svaka korjenita p r o m j e n a , koja je netodrugo od razvoja njegove d a n e ili u r o e n e prirode, n a m e t n u t a
mu je izvana i znai njegovo unitenje. ovjek, naprotiv, moe da
s p o n t a n o transcendira samoga sebe i da se po s a m o m e sebi izdigne
n a d svoju u r o e n u prirodu, ipak ostajui o n o to on jest, t j . ljud
sko bie. Ali za ivotinju koja mu slui k a o podloga ova transcendencija znai smrt. S a m o , u ljudskoj ivotinji ova smrt nije vie iz
vanjska: o n a je sama (kao ovjek) uzrok svoje smrti ( k a o ivotinje).
S a m o ova samostalna i spontana smrt moe biti sjesna, a isto ta
ko slobodno prihvaena ili hotimina (rizik ivota). I s a m o o n a je ui
stinu ljudska, oovjeujua ili a n t r o p o g e n a .
Budui da je negatorski bitak, ovjek bi m o g a o da se beskrajno
uzdie n a d samoga sebe (ne prestajui biti ovjek, bez p o t r e b e da
p o s t a n e Nad-ovjek). Samo svretak a n t r o p o m o r f n e ivotinje po
stavlja granicu ljudskoj samo-transcendenciji. Z a t o je smrt ovjeka
uvijek, t a k o rekavi, p r e r a n a i nasilna, u opreci p r e m a prirodnoj
smrti ivotinje ili biljke, koje su zavrile ciklus svoje evolucije. I zato
ljudska transcendencija m o e da se ostvari k a o j e d n a i j e d i n a Histo
rija, u n a t o slijedu generacija (ili uslijed njega) koje ostaju j e d n e od
drugih apsolutno rastavljene u biljnom i ivotinjskom carstvu.
Hegel to kae u Jenskim predavanjima iz 1803-04 ( X I X sv., po
sljednja reenica 4. n a p o m e n a ) :
Prije svega su sami individuumi ova smrt na-putu-postojanja (werdente), ... ali
u svojemu postajanju-mrtvima (Totvverden) oni isto toliko promatraju svoje postajanje-ivima. [Ljudsko] dijete nije, kao u ivotinjskom odnosu, rod koji postoji, nego
roditelji [koji se u njemu priznaju i prepoznaju...].
Ali ovjek se ne bi m o g a o negirati niti samoga sebe transcendirati kad ne bi bio k o n a a n ili smrtan. Ljudskost ovjeka pretpostav-
533
lja, d a k l e , konanost ivotinje koja je utjelovljuje i, p r e m a t o m e ,

pretpostavlja smrt samoga ovjeka. S druge p a k strane, i ovjek iza
ziva smrt ivotinje transcendirajui, negatorskim djelovanjem, svoju
d a n u prirodu: on u krajnjem sluaju riskira svoj ivot i daje se
ubiti bez valjanog biolokog razloga. M o e se, dakle, rei da je o
vjek s m r t n a bolest ivotinje.
A H e g e l to zbilja kae.
U Predavanjima iz 1803-4. nalazimo slijedea mjesta:
Ukoliko openiti sistem uzdie ivotinju unutar nje same do take gdje se uv
ruje njezino openito-bivstvo protiv (gegen) njezine razlike [koja je ini razlinom
od svega to nije ona], (openito-bivstvo - prev.) postoji za samo sebe [i] ne slae se s
ovom razlikom, to je postavljena bolest, kojoj ivotinja hoe [da se uzdigne] nad samu
sebe. [Ali] ukoliko on ne moe organizirati openito-bivstvo za sam6 sebe ne povezu
jui ga sa ivotinjskim procesom,... on prelazi samo u ivotinjsku smrt [XIX, sv. 174,
str. 28-35 r.]. - Boleu ivotinja premauje granicu svoje prirode; ali bolest ivotinje
je postajanje Duha. U bolesti se openito-bivstvo... odvojilo; t o . . . moe svriti jedi
no smru [XIX, sv. 186. str. 12-15. i 18. r.]. - Uvrena openitost bolesti samo uni
tava beskonanost suprotnosti (Gegensatzes) i ona prelazi (geht uber) u smrt; openi
tost Duha [naprotiv] djeluje tako da se suprotnost odrava (bestehen), ukoliko je ova
openitost dijalektiki-ukinula (aufgehoben) suprotnost u samoj sebi [XIX, sv. 189.
str., 4-7. r.].
Bolest i smrt ivotinje samo su p r o m a e n i pokuaj samo-transcendencije. Bolest je neslaganje ivotinje s ostalim p r i r o d n i m svije
t o m ; bolesna ivotinja j e , t a k o rekavi, deloirana iz svog >prirodnog
mjesta ( t o p o s ) , iz hic et nunc koje je uvruje u njezinoj pojedi
nanosti i ini je razlinom od svega to nije ona. No odrijeiti od
hic et nunc znai poopiti, pretvoriti u opi pojam ili Begriff. Ali,
ivotinja je apsolutno o d r e e n a svojim toposom. Deloirati je iz nje
ga znai unititi j e , znai uiniti je bolesnom na smrt. Jer, protivno
ovjeku, ivotinja ne moe organizirati openito u s a m o m e njemu
ne povezujui ga sa ivotinjskim procesom: ona, drugim rijeima,
ne moe razviti u univerzum govora (koji e djelovanjem pretvoriti u
stvarni tehniki ili historijski svijet) pojedinano bivstvo koje je po
stalo p o j a m svojim odrjeenjem od svojega danog hic et nunc. Ali,
ovjek to moe uini .i samo zato to ivotinja koja ga utjelovljuje
m o e biti boleu i smru deloirana iz svoga toposa.
J e r , boleu ivotinja pokuava d a , t a k o rekavi, transcendira
svoju d a n u prirodu. O n a u t o m e ne uspijeva zato to je za nju ova
transcendencija ravna njezinom unitenju. Ali uspjeh ovjeka pret
postavlja ovaj pokuaj i zato je bolest, koja vodi do smrti ivotinje,
postajanje D u h a ili ovjeka. ( D u h nije, dakle, vjeni i savreni
534
B o g koji se utjelovljuje, n e g o bolesna i s m r t n a ivotinja koja se

transcendira u v r e m e n u . )
Openitost koja se oituje k a o bolest je uvrena; to znai da
o n a nije sintetika, totalna, dijalektika. O n a n a p r o s t o razara su
protnost Pojedinanog i O p e g unitavajui pojedinanost ivotinje
u smrti i smru. Openitost D u h a , naprotiv, t j . o n a koja se oitije
k a o ljudska egzistencija, odrava suprotnost P o j e d i n a n o g i O p e g
dijalektiki-ukidajui ove o p r e k e , t j . sintetizirajui ih u totalitetu
Individualiteta. Jer, openitost govora i u m n o g djelovanja ozbiljuje
se u pojedinanosti ljudskog individuuma i n j o m e . Ali, ponavljam jo
j e d n o m , ovaj slobodni i historijski individualitet pretpostavlja suprot
nost Pojedinanog i O p e g , koja se oituje k a o bolest i smrt ivotinjstva, koja je isto t a k o o n a ovjeka.
Z a t o H e g e l m o e da kae u Jenskim predavanjima iz 1805-06
( X X sv., 164. str., 8-9. r . ) :
ivotinja umire. [Ali] smrt ivotinje [je] postajanje [ljudske] svijesti.
U k r a t k o , ovjek je s m r t n a bolest P r i r o d e . I z a t o je, j e r n u n o
p r i p a d a Prirodi, on sam bitno smrtan. U svome m l a d e n a k o m spisu H e g e l je sa smru povezivao slo
bodu, povijesnost i individualnost ovjeka. A ovu t r o s t r u k u t e m u na
stavio je i precizirao i u svojim kasnijim spisima.
R a z m o t r i m o naprije slobodu.
H e g e l u vie navrata poistoveuje slobodu i Negativitet. ini to
osobito j a s n o u Sistemu morala (iz 1802?), gdje pie, na primjer,
ovo:
Negativno-bivstvo (das Negative), tj. (oder) sloboda, tj. zloin [Naslov 2; VII
sv., 450. str.]. - Ovo negativno-bivstvo, ili ista sloboda zapoinje, dakle, i vri dijalektiko-ukidanje (Aufhebung) predmetnog-bivstva tako (so) da o n o . . . pretvara njegativno-bivstvo u bitnu-stvarnost (Wesen), negira, prema tome, stvarnost u njezinom
[danom] posebnom-odreenju (Bestimmtheit), ali uvruje ovu negaciju [VII sv.,
452. str, 28-32. r.].
Sloboda, koja je ostvarenje i oitovanje Negativiteta, sastoji se,
d a k l e , u negiranju stvarnog u njegovoj strukturi i u odravanju nega
cije u obliku djela koje je stvoreno s a m o m o v o m d j e l a t n o m negaci
j o m . O v a , p a k , sloboda, koja je Negativitet, jeste bitna-stvarnost
(sutina - p r e v . ) . ovjeka.
Ali, Negativitet uzet po s a m o m sebi tek je Nita, koje se m o e
oitovati k a o smrt. A t o , t a k o e r , kae H e g e l u vie n a v r a t a .
535
T a k o , na primjer, u Predavanjima iz 1805-06, gdje on pie u

j e d n o j marginalnoj n a p o m e n i ( X X sv., 166. str., tri posljednja r e t k a
2. napomene):
Njezin rezultat: - smrt, isti Negativitet, neposredni Ne-bitak.
A k o j e , d a k l e , s j e d n e strane, sloboda Negativitet, te a k o je s
druge s t r a n e , Negativitet Nita i smrt, o n d a n e m a slobode bez smrti i
j e d i n o s m r t n o bie m o e da b u d e s l o b o d n o . Moe se ak rei da je
smrt posljednje i a u t e n t i n o oitavanje slobode.
N o , H e g e l nipoto n e uzmie p r e d ovom konsekvencijom, t e j e
izriito prihvaa, k a k o t o , na primjer, pokazuju slijedee stranice ko
je su uzete iz Sistema morala 1802. i iz Predavanja iz 1803-04:
Ovo negativno Apsolutno, ista sloboda, jeste u svojoj pojavi-ili-oitovanju
(Erscheinung) - smrt; a po sposobnosti (Fahigkeit) za smrt Subjekt za sebe dokazuje
(ervveist) da je slobodan i da je apsolutno uzdignut nad svaku prinudu (Zwang). Su
bjekt je apsolutni in-potinjavanja (Bezvvingung); a kako je ovaj in apsolutan,... on
je pojam o samome sebi, dakle beskonaan, i suprotnost (Gegenteil) samoga sebe, tj.
apsolutan; a ista Pojedinanost koja je u smrti jeste svoja vlastita suprotnost, [tj.]
Openitost. U inu-potinjavanja ima, dakle, slobode samo po tome to on ima za cilj
(geht auf) jedino dijalektiko-ukidanje [danog] posebnog-odreenja... i, dakle, po to
me to se ovaj in, razmotren u samome sebi, dri (sich halt) isto negativno (rein
negativ) [VII sv., 370. str., 10-14, 20-25, 27-28. r.]. - ... najvia apstrakcija slobode,
tj. odnos potinjavanja (Bezvvingens) tjeran do svojega dijalektikog-ukinua, tj. do
nasilne slobodne smrti [VII sv., 389. str., 17-19. r.]. - Ova jednostavna apsolutna ta
ka Svijesti [=ovjek] je apsolutni-bitak (apsolutsein) ove, ali [uzete] kao negativnoili-negatorsko-bivstvo; ili [drugim rijeima], to je apsolutni-bitak individuuma [uzetog]
kao takvog, kao pojedinanog-izoliranog-bivstva (Einzelnen). To je sloboda njegove
svojeglavosti (Eigensinns). Pojedinano (Einzelne) moe u toj taki napredovati (sich
machen); moe, na-jedan-openiti-nain, apstrahirati od svega, sve napustiti; ne moe
biti uinjeno zavisnim [ne moe biti] drano (gehalten) ni od ega; moe odrijeiti od
sebe svako posebno-odreenje, kroz koje bi moglo biti shvaeno (gefasst) i [moe]
ostvariti u smrti svoju apsolutnu nezavisnost i slobodu, [moe se u njoj ostvariti] kao
apsolutno negativna-ili-negatorska Svijest. Ali, smrt ima u sebi protivrjeje u odnosu
na ivot [XIX sv., 218. str., 1-12. r. - Njegova [=pojedineva] pojedinana-osamljena
(einzelne) sloboda nije [nita drugo] nego njegov kapris, - njegova smrt [XIX sv., 232.
str., posljednji r. 2. napomene].
D a k l e , svakako je smrt, razumije se dobrovoljna i prihvaena u
p u n o j spoznaji u z r o k a , najvie oitovanje slobode, b a r apstraktne
slobode osamljenog individuuma. ovjek ne bi m o g a o biti slobodan
k a d ne bi bio bitno i dobrovoljno smrtan. Sloboda je samostalnost
p r e m a d a n o m , t j . mogunost negirati ga o n a k v o k a k o je d a n o , a je
dino dobrovoljnom smru m o e ovjek da se oslobodi upliva bilo ko-
536
jeg danog ( = n a m e t n u t o g ) u v j e t a egzistencije. K a d ovjek ne bi bio

s m r t a n i k a d ne bi sebi m o g a o zadati smrt bez nunosti, ne bi se
m o g a o osloboditi stroge determinacije po d a n o m totalitetu Bitka,
koji bi u t o m sluaju zasluivao da b u d e nazvan B o g o m .
Bit individualne slobode j e , dakle, Negativitet, koji se u istom
ili apsolutnom stanju oituje k a o smrt. I zato k a d a se ista ili
apstraktna sloboda oituje na d r u t v e n o m p l a n u , u t o k u druge eta
pe j e d n e prave Revolucije, tj. o n e koja uistinu negira drutvenu da
tost, o n a n u n o m o r a da se oituje k a o nasilna kolektivna smrt ili
Uas.
Hegel to kae v e o m a jasno u paragrafu P h G e koji je posveen
analizi Revolucije (418. str. 19-27. r.)
Jedino djelo i djelovanje ope (allgemeinen) Slobode jeste, prema tome, smrt;
naime, smrt koja nema nikakvog unutranjeg opsega (Umfang) i izvrenja-ili-ispunjenja (Erfullung), jer ono to se negira [u ovoj smrti i njome] to je neispunjena taka
apsolutno sobodnog osobnog-Ja (Selbsts); ona je, dakle, najhladnija i najplia smrt,
koja nema vie znaenja-ili-vanosti od presijecanja glavice kupusa, ili gutljaja vode.
U plitkosti ove slovke sastoji se mudrost [revolucionarne] vlade, [na nju se svodi] ra
zum [koji je mogunost] ope volje da sebe ostvari (vollbringen).
U t o k u druge revolucionarne e t a p e revolucionari koji tee za
apsolutnom slobodom suprotstavljaju se k a o osamljeni pojedinci
o p e m koje je utjelovljeno u Dravi. Oni mu se suprotstavljaju ap
s o l u t n o , htijui apsolutno negirati d a n u D r a v u p o t p u n o je unitava
jui. D r a v a se, dakle, m o e odrati, opa volja m o e se ispuniti sa
mo p o d uvjetom da se ovi pojedinci negiraju isto t a k o apsolutno
k a o to j e , ili hoe da b u d e , apsolutno njihovo potvrivanje samih
sebe negacijom opih stvarnosti. I z a t o se mudrost vlade oituje u
t o k u ove e t a p e kroz Strahovladu. N o , vidjeli smo da je dobrovoljno
izazvana smrt u negatorskoj borbi u p r a v o najautentinije ostvarenje i
oitovanje apsolutne individualne slobode. Ova se, d a k l e , sloboda i
ri u drutvu u Strahovladi i n j o m e , i o n a ne m o e biti o l u e n a u to
lerantnoj Dravi, koja svoje g r a a n e ne uzima dovoljno ozbiljno da
bi im osigurala njihovo politiko pravo na smrt
Hegel iz ovih analiza izvodi da sloboda, budui da je bitno N e
gativitet, ne m o e ni da se ostvari u istom stanju ni da se trai radi
nje s a m e . Apsolutna sloboda ( = n e - k o n f o r m i z a m ) je isti Negativi
t e t , tj. Nitavilo i smrt. No ova protivrjei ivotu, egzistenciji i samo
me bitku. Negativitet je neto, a ne Nita, s a m o po Bitku ( = I d e n t i
tet) koji on odrava, p r e m d a ga negira. Negacija ( d a n o g ) stvarna je
s a m o k a o stvaranje (novog) ili izvreno djelo. R e v o l u c i o n a r ne uni-
537
stava samoga sebe s a m o ukoliko uspijeva da sauva svoje negatorsko

djelo povezujui ga s i d e n t i t e t o m bitka, koji se odrava kroz njegovu
negaciju p u t e m sjeanja ili tradicije.
To e rei da se sloboda ostvaruje k a o Historija, da ovjek m o e
biti slobodan s a m o ukoliko je historian ( = drutven, = d r a v a n ) .
Ali, o b r a t n o , Historije ima s a m o o n d e gdje ima slobode, t j . napret
ka ili stvaranja, n a i m e , revolucionarne negacije danog. K a k o , p a k ,
n e g a t o r s k a sloboda ukljuuje i pretpostavlja smrt, j e d i n o s m r t n o bie
m o e da b u d e uistinu historijsko.
Ali, Historija pretpostavlja smrt, ak nezavisno od toga to o n a
utjelovljuje slobodu. Historije ima s a m o ondje gdje ima tradicije i
historijskog sjeanja, s j e d n e strane, odgoja i o t p o r a o v o m e , s druge.
N o , sve ovo pretpostavlja slijed generacija koje se pojavljuju jedna
iza druge, koje dolaze na svijet i u njemu umiru. J e r , ivot djece
n u n o ukljuuje smrt roditelja.
H e g e l to kae n e o b i n o surovo u jednoj marginalnoj n a p o m e n i
u svojim Predavanjima 1805-06 ( X X sv., 202. str., 3. n a p o m e n a ) :
Divljaci Sjeverne Amerike ubijaju svoje roditelje; mi inimo isto.
Dijete odgojeno od svojih roditelja p r o d u u j e , d o d u e , njihovo
d r u t v e n o i politiko djelovanje, koje je s a m o njihovo bie, i t a k o
im osigurava nadivljenje na o v o m e svijetu, koje jedini posmrtni
ivot (uostalom, ogranien u v r e m e n u ) to se moe spojiti sa slobo
d o m . Ali, historijsko nadivljenje uva openitost individualnog dje
lovanja, p r e m d a unitava njegovu pojedinanost; ovo unitenje upra
vo je smrt individuuma. Odgajajui dijete, roditelji pripremaju svoju
vlastitu ljudsku ili historijsku smrt dobrovoljno prelazei iz sadanjo
sti u prolost.
H e g e l to kae v e o m a jasno u Predavanjima iz 1803-04 ( X I X sv.,
223. str., 18-20. r. i 224. str., 13-22. r . ) :
Odgajajui dijete, roditelji stavljaju u nj svoju ve-formiranu (gevvordenes) svi
jest i raaju svoju smrt. - U odgoju se nesvjesno jedinstvo djeteta dijalektiki-ukida;
ono se u samome sebi ralanjuje, postaje formirana-ili-odgojena svijest; svijest rodite
lja je graa na raun koje se ona formira-ili-odgaja. Roditelji su za dijete nepoznata
tamna slutnja i predosjeaj (Ahnen) samoga sebe; oni dijalektiki-ukidaju jednostavan-nepodijeljeni [i] zbijeni (gedrungenes) usebini-bitak djeteta. Oni gube ono to
mu daju; oni u njemu umiru; ono to mu daju to je njihova vlastita svijest. Svijest je
ovdje postajala jedne druge svijesti u njoj samoj, a roditelji u postajanju djeteta pro
matraju svoje [vlastito] dijalektiko-ukidanje (Aufgehobenvverden).
538
539
Historija j e t r a n s c e n d e n c i j a ( u o v o s t r a n o s t i ) . O n a j e dijalektiko-ukidanje ovjeka, koji sebe negira ( k a o d a n o g ) odravajui

se ( k a o ljudsko bie) i sebe uzdie ( = n a p r e d u j e ) svojim uvajuim
s a m o - n e g i r a n j e m . O v o , p a k , dijalektiko-kretanje ukljuuje i pret
postavlja k o n a n o s t o n o g a to se k r e e , t j . smrt ljudi koji stvaraju
Historiju.
[rata je] [negacijom posredovano] ouvanje cjeline [=Drave] protiv neprijatelja koji
se sprema da uniti ovu cjelinu. Ovo otuenje (odricanje - prev.) (Entausserung
[Pojedinca u korist Opeg] mora da ima upravo ovaj aspektni oblik, da bude lieno-individualiteta; smrt mora biti hladno primljena i zadana; ne u borbi gdje pojedinac pri
mjeuje protivnike i ubija ga u neposrednoj mrnji, ne, smrt se zadaje i prima u-praznom (leer), - neosobno, iz oblaka barutnog dima.
K a o k o n a n o s t ili v r e m e n i t o s t i negativitet ili s l o b o d a , smrt j e ,

d a k l e , u d v o j a k o m smislu, posljednja o s n o v a i prva p o k r e t n a snaga
H i s t o r i j e . I z a t o historijski p r o c e s n u n o ukljuuje aktualizaciju smrti
k r o z r a t o v e i krvave revolucije.
U spisu o Prirodnom pravu (iz 1802) H e g e l o d l u n o tvrdi histo
rijsku n u n o s t r a t a ( V I I sv., 372. str., 5-8, 1 6 - 2 1 , 2 4 - 3 5 . r. i 373.
str., 21-22. r . ) :
D a k l e , s v a k a k o je ubilaki r a t o n o to osigurava historijsku slo

b o d u i s l o b o d u historicitet ovjeka. ovjek je historian s a m o ukoli
ko d j e l a t n o uestvuje u D r a v n o m ivotu, a ovo uestvovanje kulmi
nira u d o b r o v o l j n o m riziku ivota u j e d n o m isto p o l i t i k o m r a t u .
Stoga je ovjek uistinu historian ili ljudski s a m o u k o l i k o je r a t n i k ,
bar u mogunosti.
H e g e l je to r e k a o sasvim doslovno u Sistemu morala (1802?). Tu
j e o n jo z a s t u p a o i r e d u k t i b i l n u podjelu drutva n a tri stalea
( S t a n d e ) ili klase: seljake, industrijalce i trgovce, p l e m s t v o . D v a prva
salea r a d e , ali se ne b o r e i ne riskiraju svoj ivot za D r a v u .
P l e m s t v o j e , n a p r o t i v , b i t n o r a t n i k o , to m u dozvoljava d a vodi au
t e n t i n o ljudski ivot, i p a k ostajui d o k o n o , koristei p r o i z v o d i m a
r a d a ostalih klasa: njihov r a d m o e biti s a m o onaj r a t a , ili odgojnoobrazovno-oblikovanje ( B i l d e n ) za ovaj r a d ( V I I sv., 476. str., 1 6 18. r . ) . N o , p l e m s t v o , i s a m o o n o , ostvaruje Historiju. O s t a l e klase
je s a m o pasivno t r p e i s a m o pasivno da p r o m a t r a j u historijski p r o c e s
koji je utjelovljen u politikoj i r a t n i k o j egzistenciji p l e m i a .
H e g e l to kae na visoko metafizikom, n a i m e schellingovskom,
ali i p a k v e o m a j a s n o m jeziku ( V I I sv., 476. str., r. 38-477, r. 8):
Pozitivna-strana (Positive) apsolutnog oblika [= ovjek] je apsolutni obiajnimoral (Sittliche), naime, pripadnost jednome narodu [=Dravi], a pojedinac ne-dvosmisleno dokazuje (ervveist) sjedinjenost (Einsein) s narodom samo u negativnoj-strani,
kroz smrtnu opasnost [koju ukljuuje rat]. - ovo odnoenje (Beziehung) [politi
kog] individualiteta prema individualitetu [politikom=-dravi] jeste jedan odnos (Verhaltnis) i, prema tome, dvojako odnoenje; jedno je pozitivno odnoenje, ravnopravno
[i] mirna koegzistencija (Nebeneinanderbestehen obojega u miru, - drugo je nega
tivno odnoenje, iskljuivanje jednog individualiteta od strane drugog; oba pak odno
enja su apsolutno n u n a . . . Kroz ovu drugu stranu odnoenja postavlja se nunost
rata za konkretan-oblik (Gestalt) i individualitet obiajno-moralnog (udorednog prev.) totaliteta [=Drave]. Rat, [upravo] stoga to se u njemu nalazi slobodna mo
gunost da budu unitena (vernichtet) ne samo pojedinana-izolirana posebna-odreenja nego i njihova cjelokupnost (Vollstandigkeit) [uzeta] kao ivot, i to za sam Apsolut,
tj. za narod [=Dravu], - [rat] uva, u svojoj ravnodunosti prema posebnim-odredenjima i prema obiaju i uvreivanju(Feswerden) ovih posljednjih, udoredno (sit
tliche) zdravlje naroda, kao to gibanje vjetrova uva [vode] jezera od ustajalosti, do
koje bi ih dovelo trajno mirovanje, kao to bi trajan, ili ak (gar) vjeni mir [doveo
do ustajalosti] narode, - [jer] to je [- kao ovjek -] negativno-ili-negatorsko po svo
joj prirodi [koja je Djelovanje], mora da ostane negativno-ili-negatorsko i ne smije
postati neto uvrijeeno-i-stalno (Festes).
A u Predavanjima iz 1805-06. H e g e l insistira na injenici da
u p r a v o prisutnost smrti u r a t o v i m a ini od njih s t v a r a l a k e agense
Historije ( X X sv., 2 6 1 . str., r. 18-262, r. 2 ) :
Prva korist [stalea ratnikog plemstva] sastoji se u tome to je on apsolutan

stvaran moralni konkretan-oblik, uspostavljajui tako za njih [=dva druga stalea] sli
ku Apsoluta [=Drave] koja-postoji-kao-dani-bitak (seienden) i koji se [dijalektiki, =
historijski] kree [to je] najvie stvarno promatranje koje trai moralna priroda. Po
svojoj prirodi ovi se [ne ratniki] stalei zaustavljaju na ovome promatranju. Oni nisu
u apsolutnom pojmu, po kojemu bi ovo [bivstvo], koje je postavljeno (gesetztes) za
njihovu svijest samo kao izvanjsko-bivstvo (Ausseres), bilo njihov vlastiti, apsolutni
Duh to se [dijalektiki-] kree, koji bi nadvladao (ubervvande) sve njihove razlike i
[dani] posebna-odreenja. Da bi njihova moralna priroda dola do ove kontemplacije,
- tu prednost im pokazuje i prua prvi stale [ratnikog plemstva].
Vojnika-sluba i rat jesu objektivno-stvarna (zbiljska - prev.) rtva osobnogaJa, smrtna opasnost za pojedinca, - ono promatranje (Anschauen) njegovog neposred
nog apstraktnog Negativiteta; kao to je rat pozitivno neposredno osobno-Ja pojedi
nac, . . . tako [u njemu] svatko kao ovaj-odreeni-pojedinac stvara (macht) samoga sebe
kao apsolutnu mo (Macht), promatra sebe kao [da je] apsolutno slobodan, kao
opi Negativitet [koji postoji] za sebe i stvarno protiv drugoga (Anderes). Ovo je po
jedincu doputeno (gevvahrt) u ratu: on je zloin [poinjen] za Ope [=Dravu]; cilj
Kasnije, a o s o b i t o u P h G i , H e g e l vie ne z a s t u p a o v u feudal

nu koncepciju drutva. P o s t o j a n j e klase d o k o n i h r a t n i k a za nj je sa
mo p r o l a z n a historijska pojava. Ali t e m a historijske n u n o s t i r a t a u
P h G i j e nastavljena.
H e g e l t u k a e , m e d u ostalim, o v o (324. str., 9-30. r . ) :
540
Zajednica (Gemeinwesen) moe se, dakle, s jedne strane, organizirati u sisteme

osobne samosalnosti i [privatnog] vlasnitva [privatnog] stvarnog i osobnog prava; isto
tako, naini rada za prvenstveno pojedinane-i-zasebne ciljeve sticanja i uivanja [mo
gu] raaniti se u posebna udruenja ([usammenkunften) i osamostaliti se. [Ali] Duh
opeg udruenja [=Drava] jeste jednostavnost (Einfachheit) i negativna-ili-negatorska
bitna-stvarnost. (Wesen) ovih sistema koji se izoliraju. Da im ne bi pustila da se uko
rijene i uvrijee (festvverden) u procesu-izoliranja, uslijed ega bi se cjelina raspala, a
Duh rasplinuo, vlada mora, s vremena na vrijeme, ove sisteme uzdrmati ratovima, i
kroz njih povrijediti i poremetiti (vervvirren) red i pravo samostalnosti koje su sebi
stvorili (zurechtgemachten), te da indivuduumima koji se, zadubljujui se (sich vertiefend) u ove sisteme, otkidaju od cjeline i tee za nepovredivim [izoliranim] bitkom-zasebe (zasebinou) i za sigurnou [privatne] osobe dade u nametnutom [ratnikom]
radu da osjeti svoga gospodara, [tj.] smrt. Ovim razrjeenjem (Auflosung) oblika utvrenog-i-stabilnog opstanka (Bestehens) Duh [=Drava] otklanja - opasnost padanja
(Versinken) iz udoredne [=historijske ili ljudske] [empirijske-egzistencije] u prirod
nu empirijsku-egzistenciju (Dasein), te uva i uzdie osobno-Ja svoje svijesti u slobodu
i u svoju snagu.
Ovaj tekst nalazi se, d o d u e , u paragrafu koji je posveen anali
zi antike D r a v e (VI, A, a pogl.). N o , G o s p o d a r , graanin pogan
ske D r a v e , jeste, po definiciji, d o k o n . Ne radei on ne negira
Prirodu koja mu je izvanjska. Njegova uistinu ljudska, t j . s l o b o d n a
ili negatorska djelatnost, svodi se na negaciju njegove vlastite u r o e
ne (izvorne - prev.) prirode. O v a , p a k , negacija kulminira u do
brovoljnom riziku ivota, k o j e m u se izlae u borbi iz istog prestia,
u j e d n o m isto politikom r a t u bez ikakve ivotne nunosti. P o
ganska D r a v a , gdje su graani d o k o n i ratnici, m o e , dakle, biti ui
stinu ljudska, t j . slobodna i historijska, s a m o u ratovima iz prestia i
tim ratovima koje o n a vodi s v r e m e n a na vrijeme.
R o b i eks-Rob radnik m o g u da se, u principu, oovjeuju kroz
svoj rad ne riskirajui svoj ivot. Jer, radei oni negiraju d a n u iz
vanjsku stvarnost i neizravno mijenjaju sami sebe. D r a v a u kojoj
graani r a d e mogla bi, dakle, u principu, da se o d r e e ratova, a da
se ne r a s p a d n e k a o Drava, ili k a o uistinu ljudsko bivstvo. Ali, u ci
t i r a n o m tekstu H e g e l kae da b i t n o pacifistika D r a v a praktiki p r e
staje biti D r a v a u p r a v o m smislu i postaje privatno industrijsko ili
trgovako udruenje iji najvii cilj je blagostanje njegovih lanova,
t j . upravo zadovoljenje njihovih prirodnih, n a i m e , ivotinjskih
udnji. D a k l e , na kraju izlaganja, sudjelovanje u krvavoj politi
koj borbi je o n o to ovjek uzdie n a d ivotinju inei od njega
graanina.
Bilo k a k o bilo, posljednji cilj ljudskog postojanja jeste, p r e m a
Hegelu, sinteza ratnike egzistencije G o s p o d a r a i r a d n o g ivota R o
ba. ovjek koji je p o t p u n o zadovoljen svojom egzistencijom i koji sa-
541
m i m tim dovrava historijski razvoj ovjeanstva je G r a a n i n univer

zalne i h o m o g e n e D r a v e , t j . , p r e m a Hegelu, radnik-vojnik N a p o leonove revolucionarne vojske. D a k l e , svakako je rat (za Priznanje)
onaj koji zavrava Historiju i vodi ovjeka njegovu dovrenju (=za
dovoljenju). T a k o se ovjek moe dovriti samo ukoliko je smrtan i
ukoliko prihvaa u spoznaji razloga rizik ivota.
D o d u e , k a d je univerzalno i h o m o g e n o Carstvo j e d n o m uspo
stavljeno, n e m a vie ratova ni revolucija. ovjek m o e od sada u
n j e m u ivjeti ne riskirajui svoj ivot. Ali, t a d a je uistinu ljudska eg
zistencija o n a M u d r a c a , koji se ograniava na to da sve razumije, a
da n i k a d a nita ne negira niti mijenja (osim to prevodi biti stvar
nog u govor). Ova egzistencija nije, dakle, ni slobodna ni historijska
u p r a v o m smislu tih rijei, u smislu koji im daje sam H e g e l kad go
vori o ovjeku prije svretka Historije. Sloboda i historicitet u pra
v o m smislu saglaavaju se sa smru; j e d i n o s m r t n o bie m o e da bu
de slobodno i historijsko, pod uvjetom da prihvati ideju i stvarnost
svoje smrti i da m o e riskirati svoj ivot bez ikakve nunosti slije
dei j e d n u ideju ili ideal.
N a p o k o n , i ljudski individualitet je isto t a k o , uvjetovan smru.
M o e m o to deducirati doputajui, s H e g e l o m , da ovjek m o e biti in
dividualan samo a k o je slobodan, a da ne moe biti slobodan a k o nije
k o n a a n ili smrtan. Ali ova konsekvencija, isto t a k o , izravno proistie
iz hegelijanske definicije Individuuma.
Individuum j e , za Hegela, sinteza Pojedinanog i O p e g . Pojedi
nanost bi bila isto dana, prirodna, ivotinjska k a d ne bi bila, u
ljudskom individualitetu, spojena s openitou govora i djelovanja (jer
govor proizlazi iz djelovanja). N o , djelovanje pojedinca, - a uvijek dje
luje pojedinac, - jese uistinu openito samo ako predstavlja i ostvaruje
opu volju j e d n e zajednice (Gemeinvvesen), t j . , na kraju izlaga
nja, D r a v e . Samo ako djeluje k a o graanin (protiv svojega privat
nog, pojedinanog interesa), ovjek je uistinu i stvarno openit, prem
da ostaje p o j e d i n a a n ; ljudski individualitet oituje se i ozbiljuje j e d i n o
u Dravi i njome, j e r D r a v a daje pojedincu stvarnost i openito prizna
to vaenja. Ali, djelovanje kroz i za D r a v u kulminira u riziku (pojedi
nanog) ivota za isto politike ( = o p e n i t e ) ciljeve; graanin koji od
bija da riskira svoj ivot za Dravu gubi svoje graanstvo, t j . openito
priznanje. D a k l e , na kraju izlaganja, ovjek moe biti individuum zato
to m o e umrijeti.
Hegel to kae v e o m a jasno u Predavanjima iz 1803-04 ( X I X sv.,
230. str., 32-231, r. 10):
542
Ovaj dani-bitak dijalektike-ukinutosti (Aufgehobenseins) pojedinanog totali

teta [tj. Graanina, individuuma] je totalitet [uzet] kao apsolutno openit, kao apso
lutni Duh [=Narod, =Drava]. To je Duh kao apsolutno stvarna Svijest. Pojedinani
totalitet [tj. individuum] promatra sebe [u Dravi, kao graanin,] kao ideelni, dijalek
tiki ukinuti [totalitet]. Totalitet [=Openito] ukoliko je Pojedinanost [tj. Individuali
tet] postavljen je o (an) samome sebi kao samo mogui totalitet, koji-ne-postoji-za-sebe, samo [kao totalitet koji] u svome odravanju-u-egzistenciji (Bestehen) jeste uvijek
spreman na smrt, koji se odrekao samoga sebe, koji postoji, istina je, kao pojedinani
totalitet, - kao porodica, ili u [privatnom] vlasnitvu i [osobnom] uitku, ali tako da
ovo odnoenje [isto pojedinano, koje je porodica, vlasnitvo i uitak,] jeste za samo
ga njega idealno [odnoenje] i dokazuje [erweist] da samo sebe rtvuje.
injenica da Individualitet ukljuuje i pretpostavlja k o n a n o s t ili
smrt moe da se p o k a e i na drugi nain.
O p e n i t o je negacija Pojedinanog k a o Pojedinanog. e l i m o li
k o n k r e t n o ( = p o j e d i n a n o ) bivstvo preobraziti u p o j a m ( = o p e n i t o ) , u
opi p o j a m , t r e b a da ga odrijeimo od hic et nunc njegove empirijske
egzistencije (ovaj pas je ovdje i sada, ali p o j a m ovaj pas je svagdje
i uvijek). Isto t a k o , elimo ili ostvariti individualitet preobraavajui
pojedinanost egzistencije u ljudsku openitost t r e b a da ovjeka stvar
no odrijeimo od njegovoga hic et nunc. Ali za ljudsku ivotinju ovo
stvarno odrjeenje odgovora smrti, j e r prestajui postojati ovdje i sada,
o n a vie u o p e ne postoji (ukoliko je mrtav, i ovaj pas je svugdje i
uvijek). D a k l e , stvarno prodiranje O p e g u P o j e d i n a n o jeste do
vrenje konanosti ovoga posljednjeg, t j . njegova zbiljska smrt. A k o ,
p a k , ljudska egzistencija m o e da b u d e openita, a da ipak o s t a n e p o
j e d i n a n a , t j . a k o ovjek m o e postojati k a o individuum, to je j e d i n o
zato to openitost smrti m o e da b u d e u n j e m u n a z o n a za njegova i
vota: ideelno - u svijesti koju ima o njom, i stvarno - dobrovoljnim rizi
k o m ivota (jer svijest pretpostavlja rizik).
Hegel u vie navrata insistira na t o m e da je smrt posljednje oi
tovanje i, a k o se moe rei, posljednje ostvarenje O p e n i t o g u
empirijskoj egzistenciji. K a e t o , m e u ostalim, u Predavanjima iz
1803-04, u Predavanjima iz 1805-06. i u P h G i :
Smrt je aspekt razdvajanja roda [u pojedinanost i openitost] i savreno oslo
boenje konstitutivnih-elemenata [koji su Pojedinano i Ope]; [smrt je] neposredno
jedinstvo danog-Bitka (Seins), ali u svojemu pojmu [ona je] openito osobno-Ja
(Selbst), koje postoji kao ope [XIX sv., 254. str., 4-8. r]. - U smrti je - apsolutna
mo, gospodar pojedinanog; tj. zajednika [=opa] volja postala isti dani-Bitak [koji
je leina graanina to je umro za Dravu] [XX sv., 225. str., 3. napomena]. - Ova
Openitost do koje dolazi Pojedinac kao takav jeste isti dani-Bitak, smrt;... smrt je
dovrenje-ili-ispunjenje (Vollendung) i najvii posao koji individuum kao takav [tj.
kao Pojedinac] poduzima za zajednicu [=Drava, =Openito] [FGa, 231, str., 31-32.
r. i 232, 6-8. r.].
543
D a k l e , sposobnost za smrt (Fahigkeit des T o d e s ) je nuni i

dovoljni uvjet ne samo slobode i historiciteta ovjeka nego i njegove
openitosti, bez koje on ne bi bio uistinu individualan.
Pravi bitak ovjeka je njegovo djelovanje, kae H e g e l . N o ,
Djelovanje je ostvarivanje Negativiteta, koji se na fenomenalnom
p l a n u oituje k a o smrt. Razumije se k a o svjesna i dobrovoljna, t j .
k a o slobodno prihvaena smrt, prihvaena bez ikakve ivotne nuno
sti. T a k v o prihvaanje smrti zbiva se k a d a ovjek svjesno stavlja svoj
ivot na kocku j e d i n o iz udnje za priznanjem ( A n e r k e n n e n ) , je
dino iz tatine. u d n j a za priznanjem je udnja za udnjom, t j .
ne za danim ( = p r i r o d n i m ) b i t k o m , n e g o za prisutnou odsutnosti
takvog bitka. O v a udnja, d a k l e , transcendira p r i r o d n u datost, a
ukoliko se ostvaruje, stvara vanprirodni ili ljudski bitak. Ali, ud
nja se ostvaruje s a m o ukoliko je monija od p r i r o d n o g d a n o g bitka,
t j . ukoliko ga unitava. Bitak koji se unitava iz udnje za prizna
njem, istina, nestaje, ali njegov n e s t a n a k je onaj ljudskoga bia, - to
je smrt u p r a v o m smislu rijei. A ovo unitavanje ivotinje jeste
stvaranje ovjeka. U svojoj smrti, istina j e , iezava sam ovjek.
Ali t a k o d u g o d o k ova smrt traje k a o svjesna volja rizika ivota zbog
priznanja, ovjek se odrava u empirijskoj egzistenciji k a o ljudsko
bie, t j . k a o bie koje je t r a n s c e n d e n t n o u odnosu na dani bitak, na
Prirodu.
ovjek se, d a k l e , prvi p u t pojavljuje (ili stvara) u p r i r o d n o m
( d a n o m ) Svijetu k a o b o r a c prve krvave B o r b e iz istog prestia. To
znai da se j e d n o bie m o e uspostaviti k a o ljudsko bie samo p o d
uvijetom da je k o n a n o il s m r t n o (tj. ivo). To p a k , isto t a k o , zna
i da j e d n o bie m o e ivjeti l j u d s k i s a m o p o d uvjetom da ostvaru
je svoju smrt: da je nje svjesno, da je podnosi, da je k a d r o da se
s njom dobrovoljno suoi. Biti ovjek - t o , za Hegela, znai moi i
znati umrijeti. Pravi bitak ovjeka jeste, dakle, u posljednjoj ana
lizi, njegova smrt k a o svjesna pojava 1
Ideja krvave B o r b e za priznanje, koja proizvodi o d n o s G o s p o d
stva i R o p s t v a , javlja se u Hegelovim spisima o k o 1802 (Sistem mo
rala, V I I sv., 445-447. s t r . ) . Ali, osobito u Predavanjima Iz 1803-04,
H e g e l nairoko insistira na ovoj ideji. T e m a se vraa u Predavanjima
1
Heidegger e, nakon Hegela, rei da je ljudska opstojnost (Dasein) ivot ka
smrti (Leben zum Tode). To je govorio i Kranin, davno prije Hegela. Ali, za
Kranina smrti je samo prelaz u onostranost: on ne prihvaa smrt u pravom smislu.
ovjek kranin se ne postavlja suelice Nitavilu. On u svojoj egzistenciji podrava
odnos s drugim svijetom, koji je bitno dan. U njega, dakle, nema transcendecije
(=slobode) ni u hegelijanskom ni u heideggerovskom smislu rijei.
544
iz 1805-06. A u P h G i (1806) misao o antropogenoj vrijednosti B o r b e

i R i z i k a ivota definitivno je r a z r a e n a i formulisana na savreno ja
san nain.
E v o najprije n e k o l i k o mjesta uzetih iz Predavanja 1803-04.
H e g e l poinje t i m e to kae da j e d n o s t a v n o isto p r i r o d n o po
sjedovanje koje o p a a m o k o d ivotinje postaje b i t n o ljudsko vlasni
tvo, t j . priznato, n a i m e , juridiko vlasnitvo, s a m o u b o r b i i b o r b o m
na smrt koja se z a m e e radi ovoga priznanja. o v j e k riskira svoj i
vot u ovoj b o r b i iz istog prestia ne z a t o da stvarno p o s j e d u j e prije
p o r n u stvar; on to ini da iznudi priznanje svojega iskljuivog prava
na p o s j e d o v a n j e . O v o , p a k , p r a v o postaje stvarno, pravi subjekt
( = s p e c i f i n o ljudsko bie) se ostvaruje s a m o u o v o m e riziku i n j i m e ,
a u posljednjoj analizi u smrti i n j o m e .
H e g e l se izraava k a k o slijedi:
Pojedinac je Svijet [= ovjek] samo ukoliko se svaka pojedinanost njegovog
posjeda (imovine - prev.) (Besitzes) i njegovog danog-bitka pojavljuje kao povezana s
njegovom totalnom bitnom-stvarnou (Wesen), [kao] primljena (aufgenommen) u
svojoj Ravnodunosti, ukoliko on postavlja svaki konstitutivni-elemenat (Moment) kao
[ono to je] on sam; jer to je Svijest, idealni-bitak Svijeta. Prema tome je [ak] povre
da jedne od ovih njegovih pojedinansoti beskrajna; ona je apsolutno vrijeanje, vri
jeanje njega [uzetog] kao cjeline, vrijeanje njegove asti; i sukob radi svake pojedinane-stvari je borba za cjelinu. [Prijeporna] stvar, tj. posebno-odreenje, uope se ne
smatra za vrijednost, za stvar; ona je, naprotiv, potpuno unitena, potpuno ideelna;
ostaje samo injenica da se ona mene tie, da sam ja Svijet, da je stvar izgubila svoju
opreku prema meni [postajui moje priznato vlasnitvo]. Obojica [protivnici] koji se
priznaju i hoe da znaju da su uzajamno priznati kao ovaj totalitet pojedinaca suouju
se kao ovaj totalitet. A znaenje-i-vanost (Bed[eutung]) koje sebi uzajamno pripisuje
jeste: [a] da se svaki pojavljuje u svijesti drugoga kao onaj koj ga iskljuuje (otro lui
- prev.) od protenosti njegove pojedinanosti [tj. od svega to ova posjeduje], b) da
on, u ovom njezinom iskljuenju [ili iskljuivosti], jeste stvarno [jedan] totalitet. Nije
dan to ne moe drugome dokazati rijeima, uvjeravanjima, prietnjama ili obeanjem.
Jer, jezik je samo ideelna egzistencija Svijesti, dok se ovdje suprotstavljaju objektivno-stvarna-bivstva, tj. apsolutno-oprena-bivsta, bivstva-koja postoje-apsolutno-za-sebe, a njihov odnos je apsolutno jedan praktian odnos, [koji je] sam objektivno-stva
ran. Srednji-termin (Mitte) njihovog priznavanja (Anerkennens) mora sam da bude
objektivno-stvaran. Prema tome, oni nuno-moraju (mussen) jedan drugoga povrijedi
ti; injenica da se svaki postavlja kao iskljuivo totalitet u svojoj pojedinanosti svoje
egzistencije nuno-mora postati objektivno-stvarna; vrijeanje je nuno; XIX sv., 226.
str., r. 6-227, r. 20], - Ovaj, pak sukob mora i treba da (muss und soll) se dogodi, jer
to da je pojedinac kao takav Um (Vern [unft], Ravnodunost, moe biti poznato samo
ukoliko je svaka pojedinanost njegovog posjedovanja i njegovog danog-bitka postav
ljena u ovoj Ravnodunosti [?] i ukoliko se prema njoj odnosi kao prema [jednoj] cje
lini. Ovo se moe pokazati samo ukoliko on cijelu svoju egzistenciju ulae (daraufsetzt) u svoje odranje [kao vlasnika], [samo] ukoliko svoje vlasnitov ne dijeli s
drugima. A pokazivanje se zavrava jedino smru. [XIXX sv., 226. str., 3. napomena,
1-7. r.]
545
A k o ovjek m o r a riskirati svoj ivot u s m r t n o j borbi iz istog

prestia ne s a m o z a t o da iznudi priznanje svojega vlasnitva i da po
stigne da b u d e p r i z n a t k a o vlasnik ( = p r a v i subjekt ili p r a v n a o s o b a ) .
M o r a t o , isto t a k o , initi sa ciljem priznanja svoje ljudske stvarnosti
i svojega ljudskog vaenja u o p e . N o , svoje ljudske stvarnosti i svo
j e g a ljudskog vaenja u o p e . N o , p r e m a H e g e l u , ovjek j e ljudski
stvaran i s t v a r n o ljudski s a m o ukoliko je k a o takav priznat. D a k l e ,
z a t o da bude ljudski i da se oituje ili pojavi k a o takav ovjek m o r a
moi da u m r e i znati da stavi svoj ivot na k o c k u .
H e g e l t o izraava k a k o slijedi:
Svatko moe biti priznat od drugoga samo ukoliko je u njemu njegovo raznoli
ko pojavljivanje (mannigfaltige Erscheinun) ravnoduno, [ukoliko] dokazuje da je bes
krajan u svakoj pojedinanosti svoga posjedovanja i osveuje svaku uvredu (Verletzung) [idui] sve do smrti [uvreditelja]. Ova, pak, uvreda nuno-mora da se dogodi,
jer Svijest [ = ovjek] nuno-mora da ide za (auf... gehen) ovim priznanjem; pojedin
ci nuno-moraju da se uzajamno vrijeaju kako bi spoznali (erkennen) [i znali] da li
su obdareni-umom [=ljudski]. Jer, Svijest je bitno takva da se totalitet pojedinca izla
e opasnosti i da je isti u ovome postajanju-drukijim (Andervverden), da je totalitet
pojedinca u drugoj svijesti i da je svijest drugog i da je u ovoj ono apsolutno opstojanje [vlastitog] totaliteta to ga ona ima za samu sebe; to e rei [da je Svijest bitno
takva] da mora biti priznata od druge. Ali, to da moj totalitet [uzet] kao [onaj] poje
dinca jeste u drugoj svijesti upravo ovaj totalitet koji-postoji-za-sebe, [tj. to] dda je on
priznat, uvaen, - mogu ja znati samo kroz pojavu postupanja (Handelns) drugoga
prema mojem totalitetu; a, isto tako, drugi ujedno mora da mi se sam pojavi kao tota
litet isto onako kako se ja njemu pojavljujem. Ako se ponaaju negativno [izbegavajui s e ] , ako jedan drugoga ostavljaju [u miru], - tada se nijedan nije drugome pojavio
kao [jedan] totalitet, ni dani-bitak jednoga [nije se pojavio] kao totalitet u svijesti dru
goga, ni prikazivanje (Darstellen), ni priznavanje. Jezik, objanjenja, obeanje nisu
ovo priznavanje, jer jezik je samo idealni srednji-termin [izmeu obojice]: nestaje kao
to se i pojavljuje, to nije stvarno, trajno (bleibendes) priznavanje, [XIX sv., 226. str.,
3. napomena 15. r. do kraja.] - Svaki pojedinac mora da se postavi kao totalitet u
svijesti drugoga na taj nain da uloi protiv drugoga, za odravanje bilo koje pojedi
nanosti, cijeli svoj pojavni totalitet, [sam] svoj ivot; a isto tako, svaki nuno-mora
da ima za cilj smrt drugoga. Ja se mogu spoznati u svijesti drugoga kao ovaj pojedi
nani totalitet [tj. kao indivuduum ili ljudska osoba] samo ukoliko se postavljam u
njegovoj svijesti kao da sam u svojemu iskljuenju [od njega] totalitet iskljuivanja [tj.
kao] da imam za cilj njegovu smrt. Imajui za cilj njegovu smrt, izlaem smrti samoga
sebe, stavljam na koncu svoj vlastiti ivot. Dolazim u protivrjenost svojega danog-bit
ka i svojega posjeda; a ovo dokazivanje obraa se u svoju suprotnsot, [naime u to] da
rtvujem itav ovaj posjed i mogunost sviju posjedovanja i uivanja, [da rtvujem]
sami ivot. Postavljajui se kao totalitet pojedinanosti, dijalektiki-ukidam samoga
sebe kao totalitet pojedinanosti; hou da budem priznat u ovoj protenosti svoje egzi
stencije, u svome danom-bitku i u svome posjedovanju; ali ja ovo obraam u to da
dijalketiki-ukidam ovu egzistenciju, te da sam uistinu priznat kao umom-obdaren
[ = ljudski], kao totalitet, samo ukoliko, imajui za cilj smrt drugoga, ja sam riskiram
svoj vlastiti ivot i dijalektiki-ukidam ovu irinu same svoje egzistencije, [tj.] totalitet
svoje pojedinanosti.
3 5 K a k o itati H e g e l :
546
Ova priznatost pojedinanosti totaliteta povlai, dakle, za sobom nitavilo smrti.

Svaki nuno-mora spoznati o drugome da li je on apsolutna Svijest [= ovjek]. Svaki
se nuno-mora postaviti u takav odnos prema drugomeda ovo izae na vidjelo; nunomora da ga uvrijedi, i svaki moe saznati o drugome da li je on [jedan] totalitet [ i n
dividualitet ili ljudska osoba] samo ako ga prisili da ide do smrti (bis/auf den Tod
treibt); a, isto tako, svaki samome sebi dokazuje da je totalitet samo ako sa samim
sobom ide do smrti. Ako se sam po sebi zaustavi s ove strane smrti, ako drugome
dokae da je spreman samo na gubitak jednog dijela ili itavog svoga posjeda, da je
spreman zadobiti rane [a] ne izgubiti sami ivot, - on je tada za drugoga, na-neposredan-nain, jedan ne-totalitet; on apsolutno nije za sebe; postaje rob drugoga. Ako se
sam od sebe zaustavi s ove strane smrti i prekine kavgu (Streit) prije usmrenja, tada
nije [za se] dokazao da je totalitet niti drugoga priznao kao takvog...
Ovo priznavanje pojedinaca jeste, dakle, samo po sebi apsolutno protivrjeje:
priznatost je samo dani-bitak Svijesti, kao totaliteta, u jednoj drugoj Svijesti; ali ukoliko
[prva] Svijest postaje objektivno-stvarna, ona dijalektiki-ukida drugu Svijest ubijajui
je, time priznatost dijalektiki-ukida samu sebe. Ona se ne ostvaruje, nego, napro
tiv, prestaje biti [=postojati] na taj nain to (indem) jest [=postoji]. No ipak Svi
jest ujedno jest [=postoji] samo kao in-biti-priznat-od-drugoga, i ona je ujedno Svi
jest samo kao apsolutna numerika jednosta (Eins), i [onaj nuno-mora biti priznata
kao takva; ali ovo znai da ona nuno-mora imati za cilj smrt drugoga i svoju vlastitu i
ona jest [=postoji] tek u objektivnoj-stvarnosti (zbilji, zazbiljnosti - prev.) smrti [XIX
sv., 228. str., 17 r. - 229, 31. r. i 230. 7-17. r.]
D a k l e , ljudska stvarnost j e , u posljednjoj analizi, objektivna-stvarnost smrti: ovjek nije s a m o smrtan, on je utjelovljena smrt,
on je svoja vlastita smrt. P r o t i v n o , p a k , prirodnoj, isto biolokoj
smrti, smrt koja je ovjek jeste nasilna smrt, koja je u j e d n o svje
sna s a m e sebe i doborovoljna. Ljudska smrt, smrt ovjeka - i, p r e m a
t o m e , cijela njegova uistinu ljudska egzistencija jesu, d a k l e , a k o se
hoe,
samoubistvo.
H e g e l to kae sasvim doslovno u Predavanjima iz 1805-06. 1 ( X X
sv., 211. str., 34-36. r . ) :
Svijesti [ = ovjeku koji stupa u Borbu za priznanje] [uzetoj] kao svijest izgleda
da ona ima za cilj smrt drugoga; ali [o sebi i za nas, tj. uistinu] ona ima za cilj svoju
vlastitu smrt; [ona je] samoubistvo ukoliko se izlae opasnosti.
N o , s a m o u Borbi za priznanje, j e d i n o kroz rizik ivota koji ona
ukljuuje, dani (ivotinjski) bitak stvara sebe k a o ljudski bitak. D a
kle, sam bitak ovjekak koji se pojavljuje ili oituje k a o d o g o e no samoubistvo, ili, - k a k o bi r e k a o H e g e l , - posredovan (vermittelt) negatorskim D j e l o v a n j e m , proizvodi diskurzivnu svijest o iz
vanjskom svijetu i o sebi. ovjek je bie koje s a m o sebe ubija, ili
1
Hegel tu posveuje svega dvije stranice (XX sv., 211-213. str. analizi Borbe za
priznanje i ne kae tu nita uistinu novo.
547
koje je b a r s p o s o b n o da se ubije (Fahigkeit des T o d e s ) . Ljudska eg

zistencija ovjeka je svjesna i dobrovoljna smrt na putu postajanja.
U P h G i 2 Hegel nastavlja i precizira temu B o r b e za priznanje.
Insistira na njezinom antropogenom k a r a k t e r u : samo u ovoj Borbi i
n j o m e m o e ovjek sebe stvoriti iz ivotinje. H e g e l , p a k , j a s n o kae da
je ovaj Borbi nije vana volja ubiti, nego o n a izloiti se smrtnoj opa
snosti bez ikakve nunosti, bez ivotinjske prinuenosti na opasnost.
K r o z s m r t n u opasnost kojoj se ovjek u Borbi iz istog prestia d o b r o
voljno izlae dolazi on do istine Priznanja. Istina - to e rei objavljena-stvarnost, p a , d a k l e , i s a m a stvarnost. N o , ovjek je ljudski stvaran
s a m o ukoliko je priznat. D a k l e , u d o b o r o l j n o m inu suoavanja sa
smru i tim inom uspostavlja se ili stvara s a m a ljudska stvarnost.
H e g e l , p r e m a t o m e , u Phgi zastupa i produbljuje temeljnu mi
s a o Predavanja iz 1803-04, gdje izjednauje samo-stvaranje ovjeka
s aktualizacijom njegove smrti. Ali n a p u t a p a r a d o k s koji je isprva
tvrdio, K a a , d o d u e , i dalje da smrt za ovjeka znai njegovo p o t p u
no i definitivno unitenje (uspor. P h G a , 145. str., drugi stupac). Ali
vie ne kae da se ostvarenje ovjeka m o e p o t p u n o ispuniti s a m o u
njegovoj zbiljskog smrti, t j . rizik ivota dostaje da se ostvari ljudski
bitak. Bie koje je dobrovoljno riskiralo svoj ivot, ali koje je izbje
glo smrti, m o e da ivi ljudski, t j . da opstoji k a o ovjek u empririjskoj egzistenciji ( D a s e i n ) u p r i r o d n o m Svijetu.
A upravo kroz rizik ivota ovjek shvaa da je bitno smrtan u
tom smislu to ne m o e ljudski postojati izvan ivotinje koja slui
k a o podloga njegovoj samosvijesti.
ovjek koji je stupio u B o r b u za priznanje m o r a ostati na ivotu
da bi m o g a o ljudski ivjeti. Ali on ivi ljudski s a m o ukoliko je priznat
od drugoga. Kavga m o r a da p r e s t a n e prije usmrenja, protivno o n o m e
to je Hegel govorio u Predavanjima iz 1803-04 ( X I X sv., 229. str.)
U ovim Predavanjima Hegel je d o p u t a o ovu eventualnost. O n a
n a s t u p a k a d a j e d a n od protivnika odbije rizik ivota i podloi se dru
g o m e , postajui njegov R o b , tj. priznajui ga, a da nije priznat s
njegove s t r a n e . Ali, odbiti rizik znai ostati u granicama ivotinjstva.
R o b , d a k l e , nije uistinu ljudsko bie, pa priznanje s njegove stra
n e n e m o e , p r e m a t o m e , ostvariti ljudskost priznatoga. D a k l e , pra
vo priznanje m o e da se izvri s a m o u smrti I smru, koja unitava
O n o g a koji priznaje, dakle i s a m o priznanje i, sljedstvo, priznatoga
k a o priznatoga, t j . k a o uistinu ljudsko bie. O d a t l e p a r a d o k s .
1
Vidi gore komentirani prijevod odsjeka A IV poglavlja, koji je otisnut Umjesto
Uvoda (str. ???).
35
548
U P h G i Hegel izbjegava ovaj p a r a d o k s doputajui ljudskost

R o b a , pa, dakle, i a n t r o p o g e n u vrijednost njegovog priznavanja G o
s p o d a r a . Ali k a k o on opravdava ljudskost bia koje je u p r a v o odbilo
da svoj ivotinjski ivot p o d r e d i ljudskoj i a n t r o p o g e n o j udnji za
Priznanjem?
G o s p o d a r se oovjeuje (ostvaruje se k a o G o s p o d a r , t j . k a o
specifino ljudsko bie) kroz priznanje od s t r a n e R o b a , koje o v o m e
n a m e e prihvaajui protiv-prirode rizik koji budui R o b odbija.
to se tie samoga R o b a , on se oovjeuje (ostvaruje se k a o R o b ,
to je jo j e d a n nain da se b u d e specifino ljudsko bie) kroz svijest
to je ima o svojoj bitnoj konanosti iskuavajui tjeskobu smrti, j e r
mu se ova smrt pojavila u toku Borbe za priznanje, t j . k a o n e t o to
nije isto bioloka nunost.
P o t p u n o k a o i G o s p o d a r , R o b je svjestan sebe, t j . b i t n o ljudski
u svojoj empirijskoj egzistenciji. D o d u e , u p o e t k u , u svojemu, da ta
ko k a e m o , stanju nastajanja R o b je ljudski samo u mogunosti, d o k je
ljudskost G o s p o d a r a objektivnostvarna, jer je zbilja priznata. Ali, is
to t a k o , ostaje na snazi da se ovjek B o r b o m stvara u j e d n o k a o G o
s p o d a r i R o b i da su obojica specifino ljudska. A o n i su t o , u posljed
njoj analizi, time to su se obojica suoila sa svojom smru.
R o b ostvaruje i usavrava svoju ljudskost radei u slubi G o
s p o d a r a . Ali, ovaj ropski ili sluei R a d ima a n t r o p o g e n u vrijednost sa
mo ukoliko se r a a iz Tjeskobe p r e d smru i ukoliko je p r a e n svijeu
o bitnoj konanosti o n o g a koji slui radei.
Protivno G o s p o d a r u , koji zauvijek ostaje u k r u e n u svojoj ljud
skosti G o s p o d a r a , R o b razvija i usavrava svoju ljduskost, koja je r o p
skog porijekla. Uzdie se do diskurzivnog miljenja i izrauje apstrak
tni p o j a m slobode; ali o n , isto t a k o , stvara sebe k a o slobodnog i na kra
ju p o t p u n o zadovoljenog G r a a n i n a mijenjajui dani Svijet svojim Ra
d o m , koji obavlja u slubi zajednice. On j e , d a k l e , a ne Gospodar, o
vjek u p r a v o m smislu, individuum koji s l o b o d n o stvara Historiju. Ali,
ne zaboravimo uoiti da su Sluba i R a d slobodni i stvaralaki s a m o ukoliko se vre u Tjeskobi koja se r a a iz svijesti o smrti. D a k l e , na kra
ju izlaganja, ova svijest o smrti oovjeuje ovjeka i tvori posljednju
osnovu njegove ljudskosti.
A k o ima umorstva i krvave b o r b e za priznanje, to je zato da b u d e
samoubistva ili dobrovoljnog rizika ivota. Ali, sam ovaj rizik, koji
se ozbiljuje u G o s p o d a r u , jeste tu k a k o bi se u R o b u dogo
dilo iskustvo smrti, koje mu objavljuje njegovu vlastitu k o n a n o s t . A
ivot suelice smrti je ivot D u h a , t j . specifino ljudski ivot, koji je
k a d a r da polui svoje savrenstvo ili p u n i n u zadovoljenja.
549
ovjek je j e d i n o bie na svijetu koje zna da m o r a umrijeti, pa

se m o e rei da on jeste svijest svoje smrti: uistinu ljudsko postojanje
je postojea svijest smrti ili sebe svjesna smrt. Budui da je savren
stvo ovjeka p u n i n a samosvijesti i budui da je ovjek b i t n o kona
na u s a m o m e svojemu bitku, ljudska egzistencija kulminira u svje
s n o m prihvaanju k o n a n o s t i . A p u n o (diskurzivno) shvaanje smisla
smrti sainjava i uspostavlja ovu hegelijansku M u d r o s t , koja dovra
va Historiju dajui ovjeku Zadovoljenje.
J e r , doavi do M u d r o s t i , ovjek shvaa da mu j e d i n o njegova
k o n a n o s t ili njegova smrt osigurava apsolutnu slobodu, oslobaajui
ga ne s a m o od d a n o g Svijeta nego i od vjenog i beskrajnog d a n o g ,
koje bi bilo Bog da ovjek neje s m r t a n . A svijest o ovoj apsolutnoj
slobodi zadovoljava beskrajni p o n o s ovjeka, koji tvori s a m u osno
vu njegove ljudske egzistencije i koji je posljednja ireduktibilna sna
ga njegova samo-stvaralakog ina.
S generalnog gledita, hegelijanska antropologija je laicizirana
kranska teologija. To j e , p a k , H e g e l u savreno j a s n o . On u m n o g o
n a v r a t a ponavlja da je sve to kae kranska teologija a p s o l u t n o is
tinito, p o d uvjetom d a b u d u primijenjeno n e n a imaginarnog trans c e n d e n t n o g Boga, nego na stvarnog ovjeka koji ivi u Svijetu.
T e o l o g se bavi antropologijom, a da nije svjestan. H e g e l ini s a m o
to da uistinu osvjetava znanje zvano teo-loko objanjavajui da
njegov stvarni p r e d m e t nije Bog, ve historijski ovjek, ili, k a k o on
voli da k a e : D u h n a r o d a (Volksgeist).
H e g e l j e , izmeu ostalog, ovu koncepciju jasno izrazio na kraju
Predavanja iz 1805-06 ( X X sv., 268. str., 7-21. r . ) :
Religija [uope] je [kao-izvanjsko-bivstvof] predoeni (vorgestellter) Duh; [ona
je] osobno-Ja (Selbst) koje ne saglaava (nicht zusammenbringt) svoju istu svijset sa
svojom objektivno-stvarnom svijeu [i] za koje se sadraj one [njemu] suprotstavlja u
ovoj kao jedno drukije-bivstvo. [Drugim rijeima, Poboan ovjek je ovjek koji ne
zna da faktino govori o samome sebi kad vjeruje da govori o Bogu)... Ideja apsolut
ne [ili kranske] Religije je ona spekulativna ideja da osobno-Ja [ili] objektivno-stvarno-bivstvo jeste miljenje, [da] bitna-stvarnost (Wesen) i dani-bitak (Sein) [jesu] jesno
isto. Ovo se postavlja [=izraava] tako da Bog, [tj.] transcendenta (jenseitige) apsolut
na bitna-stvarnost [jeste], postavi ovjekom, ovaj ovdanji objektivno-stvarni-bitak;
ali isto tako, da je ova objektivna-stvarnost, dijalektiki se ukinuvi, postala prola
[stvarnost] i [da] ovaj Bog, koji je [s jedne strane] pojedinana dana objektivna-stvar
nost, jeste isto to i Duh-naroda; on je samo kao neposrednost [tj. ukoliko je predo
en (vorgestellt) kao jedan jedini ovjek koji se zove Isus] Duh [kranske] zajednice.
Da Bog jeste Duh, to je sadraj ove religije [kranske].
550
Hegel j e , d a k l e , slae s Kranstvom u t o m e da Apsolut, ili

Totalitet onoga to jest nije I d e n t i t e t , dani-Bitak, Supstancija ili Priro
d a , n e g o D u h , t j . Rijeju ili diskurzivnim U m o m ( L o g o s o m ) objavlje
ni-Bitak. Ali, za K r a n i n a je oja apsolutni D u h t r a n s c e n d e n t i B o g ,
d o k je o n , za H e g e l a , ovjek-u-svijetu. O v a , p a k , korjenita i ireduktibilna razlika svodi se, na kraju izlaganja, na to da je kranski
D u h vjean i b e s k o n a a n , d o k je D u h to ga ima p r e d oima Hegel
b i t n o k o n a a n ili s m r t a n . Uvodei u nju ideju smrti, p r e t v a r a m o teo
logiju u antopo-logiju. A uzimajui ovu ideju d o s l o v n o , t j . dokidaju
i p o j m o v e b e s m r t n o g ivota i uskrsnua, dolazimo do istinite ili he
gelijanske antopologije.
I ovo je Hegel sebi savreno razjasnio, pa to j a s n o kae tumaei
evaneoski mit u j e d n o j marginalnoj n a p o m e n i koja se odnosi na citi
r a n o mjesto ( X X sv., 268. str., 3. n a p o m e n a , dva posljednja r e t k a ) :
Ne umire ovaj-odreeni-ovjek, nego boanstvo [kao takvo]; upravo radi toga
(eben dadurch) ovo boanstvo postaje ovjek.
D a k l e , dokazujui da svijest, samosvijest, u m n a volja i diskur
zivni um ukljuuju i pretpostavljaju k o n a n o s t ili smrt, H e g e l doka
zuje da apsolutni D u h , ili totalitet objavljenog B i t k a nije vjeni
b o g koji stvara Svijet iz Niega, n e g o ovjek koji negira od sve
vjenosti dani prirodni Svijet, u k o j e m u se on sam r a a i u m i r e k a o
historijski h u m a n i t e t .
U posljednjoj analizi, Bog kranske teologije (antikog ili po
ganskog porijekla) s a m o m e je sebi vjeno identini dani-Bitak (Sein)
koji se ostvaruje i objavljuje u p r i r o d n o m Svijetu i tim Svijetom koji
s a m o oituje bit i m o postojanja Bitka koji jest. H e g e l o v je ovjek,
naprotiv, Nita (Nichts) koje unitava dani-Bitak to postoji k a o Svi
jest i koje nita s a m o sebe ( k a o stvarno historijsko vrijeme ili Histo
rija) u ovom unitavanju danog i njime.
Posljednja osnova p r i r o d n e ili boanske empirijske-egzistenci
je (Dasein) je dani-Bitak, ili m o ( m a c h t ) vjeno se odravati u iden
titetu sa samim s o b o m . Naprotiv, posljednja osnova ljudske empirij
ske-egzistencije, izvor i p o e t a k ljudske stvarnosti j e s t e Nita ili m o
Negativiteta, koji se ostvaruje i oituje s a m o p r e l a e n j e m d a n o g
identiteta bitka u stvaralako protivrjeje dijalektikog ili historij
skog postajanja, u k o j e m u ima egzistencije j e d i n o u Djelovanju i
Djelovanjem (koje j e , a k o se h o e , bitna-stvarnost ili bit ovjeka)
i u k o j e m u djelatnik nije o n o to on jest (kao dan) i jest o n o to on
nije (od sve vjenosti). A k o su P r i r o d a ili bog Bitak koji jest ( k a o
551
stvarni ili fiziki P r o s t o r ) , ovjek je Nita koje niti (kao Djelova

nje ili historijsko, stvarno Vrijeme) dijalektiki ukidajui o n o
to jest i stvarajui o n o to nije. Ova sredinja i osljednja misao he
gelijanske filozofije, misao da su temelj i izvor ljudske objektivne
stvarnosti (VVirklichkeit) i ljudske empirijske egzistencije ( D a s e i n )
Nita koje se oituje ili objavljuje k a o s l o b o d n o i sebe samoga svje
s n o , n e g a t o r s k o ili stvaralako Djelovanje, - ova je misao j a s n o izra
e n a u lijepom r o m a n t i k o m tekstu Predavanja iz 1805-06, koja je
H e g e l d r a o upravo k a d a j e pisao P h G u .
E v o tog teksta ( X X sv., 180., r. 24-181, r. 8):
ovjek je ona no, ono prazno Nita koje sadri sve u svojoj nepodijeljenoj-jednostavnosti (Einfachheit): bogatstvo beskrajnog mnotva predodba, slika, od kojih
mu nijedna ne dolazi jasno u svijst, ili [jo] koje ne postoje kao stvarno-nazone (gegenwartig). Ovdje postoji no, unutranjost-ili-prisnost (Innere) Prirode: - isto osob
no-Ja. U fantazmagorikim predodbama svuda naokolo vlada no: tada se najednom
ukae ovdje raskrvavljena glava, ondje - neka druga bijela prikaza (Gestalt); i one,
isto tako, najednom ieznu. To je ona no koju opaamo kada jednog ovjeka gleda
mo u oi: [tada se gubimo u njegovom pogledu] u no koja postaje strana (furchtbar); pokazuje (hangt entgegen) nam se [tada] no svijeta.
Mo (Macht) osloboditi iz ove noi slike ili pustiti ih da se u njoj izgube: postavIjanje-samoga-sebe (Selbstsetzen) [tj. slobodno stvaranje], unutranja svijest, Djelovanje
(Tun). U ovu no se povuklo bivstvo-koje-postoji-kao-dani-bitak (das Seiende); ali, is
to tako, postavljeno je [dijalektiko] kretanje ove moi.
Dijalektiko k r e t a n j e moi koje odrava u Bitku Nita koje je
ovjek - to je Historija. S a m a , p a k , ova m o ostvaruje se i oituje
k a o negatorsko ili stvaralako Djelovanje: Djelovanje koje negira
dani-bitak koji je sam ovjek, ili djelovanje Borbe koja stvara histo
rijskog ovjeka; i Djelovanje to negira dani-bitak koji je prirodni
Svijet gdje ivi ivotinja, ili djelovanje Rada koji stvara kulturni Svi
j e t , izvan kojega je ovjek tek isto Nita i u kojemu se on razlikuje
od Niega tek za izvjesno vrijeme1.
1
Zaveden u zabludi monistikom ontolokom tradicijom, Hegel katkad protee
na Prirodu svoju analizu ljudske ili historijske egzistencije. Tada kae da sve to jest jest
jeste, u posljednjoj analizi, nitenje Niega (to, oito, nema nikakvog smisla i vodi do
jedne filozofije prirode koja se ne moe braniti). Kae, na primjer, u Predavanjima
1805-06. izlaui svoju filozofiju Prirode (koja je nastala pod Schellingovim utjecajem):
Tama je Nit, kao to prostor i vrijeme nisu, - kao to uope sve jeste Nita (XX sv.,
80. str., 5-6. r.). - Heidegger je preuzeo i nastavio hegelijanske teme smrti, ali potpuno
izostavlja dopunske teme Borbe i Rada; stoga njegovoj filozofiji ne polazi za rukom da
objasni Historij. - Marx zastupa teme Borbe i Rada, pa je tako njegova filozofija bitno
historicistika, ali on izostavlja temu smrti (premda usvaja da je ovjek smrtan); zato
on ne vidi (a jo manje izvjesni marksisti) da je Revolucija ne samo faktiko nego i bit
no i nuno - krvava (hegelijanska tema Uasa ili Strahovlade).
STRUKTURA FENOMENOLOGIJE DUHA
III
STRUKTURA FENOMENOLOGIJE D U H A
P h G u m o e m n o shvatiti s a m o p o d uvjetom d a u o i m o njezina
dijalektika ralanjenja. N o , sam H e g e l ih tek v e o m a rijetko izriito i
j a s n o naznauje. Analiza koja slijedi ima za cilj da ih itatelju oznai. P h G a je fenomenoloki opis ljudske egzistencije. To znai da je
u njoj ljudska egzistecija opisana o n a k o k a k o se pojavljuje (erscheint) ili oituje s a m o m o n o m t k o je ivi. H e g e l , drugim rijei
m a , opisuje sadraj samosvijesti ovjeka kojim u njegovoj egzistenci
ji vlada bilo j e d a n od egzistencijalnih stavova tipova koje susreemo
svagdje i uvijek ( 1 . d i o ) , bilo stav koji karakterizira j e d n u m a r k a n
t n u historijsku e p o h u (2. dio). Budui da je ovjek u P h G i nazvan Svijest (Bevvusstsein), Hegel naznauje da se radio o fenomenolokom opisu kad kae da dotini stav opisuje o n a k o k a k o on postoji
za samu Svijest (fur das Bevvusstsein selbst).
Ali, sam Hegel pie P h G u n a k o n to ju je domislio, t j . n a k o n
to je u svojemu d u h u sabrao sve m o g u e egzistencijalne stavove.
Poznaje, dakle, totalitet ljudske egzistencije i vidi j e , p r e m a t o m e ,
o n a k v u kakva o n a jest u stvarnosti i uistinu (in d e r T a t ) . Posjedujui
t a k o apsolutno znanje, vidi o n , dakle, j e d a n d a n i , djelomian ili
historijski uvjetovan stav drukije negoli ga vidi ovjek koji ga ostva
ruje. Za ovoga se radi o stavu koji on s m a t r a totalnim i j e d i n o m o
guim, ili bar dopustivim. H e g e l , naprotiv, zna da se tu radi o frag
m e n t u ili o j e d n o j etapi oblikovanja cjelovite egzistencije. I j e d i n o
je on k a d a r da vidi veze to m e u s o b n o spajaju njezine f r a g m e n t e ,
k a o i red e t a p a .
J a s n o uoavanje ovih veza i ovoga r e d a osigurava fenomenolokom opisu (koji bi inae bio isto knjievan) znanstveni ili filozof
ski k a r a k t e r . Z a t o H e g e l razgraniava opise koji su d a n i sa stajalita
o n o g a to se opisuje (fur es) od analiza koje su n a p i s a n e sa stajalita
apsolutnog znanja, koje je stajalite samoga H e g e l a . U ovim u o -
553
kvirenjima Hegel, d a k l e , oisuje egzistencijalne stavove o n a k o k a k o

se pojavljuju n j e m u , ili, k a k o on k a e : nama (fur u n s ) , a ovo
mi je sam Hegel i itatelj koji ga shvaa. N o , Hegel vidi stvari
o n a k o k a k o su o n e uistinu ili u stvarnosti, ili, k a k o kae: o sebi (an
sich). Z a t o kae ne pravei razliku: o sebi i za nas (an sich o d e r
fur u n s ) , ii, n a p r o s t o , o sebi, ili, jo, za nas, kad hoe da podvu
e da se ne radi o fenomenolokom opisu, nego o filozofijskoj ili
znanstvenoj analizi situacije.
H e g e l se, naalost, esto ne dri uobiajene formule, p a , dakle,
nije uvijek lako ustanoviti granice izmeu opisa fur es i analiza fur
uns. To vie to k a d g o d u opise u m e e n a p o m e n e koje su napisane
sa stajalita apsolutnog Z n a n j a (fur uns = a n sich). Ali, u principu,
ne bi trebalo da bi p r e t h o d i uvod, u k o j e m Hegel oznauje mjesto
to ga dotini konstitutivni element ili dotina historijska e t a p a zauzi
maju u istovremenoj ili susjednoj cjelovitosti ljudske egzistencije i da
iza njega slijedi n e k a prelaenja r a z m a t r a n o g e l e m e n a t a ili e t a p e u
ovu ili u onu to iz njih proizlaze (njihovim dijalektikim ukida
n j e m ) . Dijalektiki preobraaj koje preivljavaju oni koji su im
podvrgnuti (ili, tanije, oni koji ih p r o u z r o k u j u ) opisani su u fenom e n o l o k i m dijelovima (fur es).
Glavni cilj analize k o j a e slijediti j e s t e da se oznae granice iz
m e u fenomenolokih dijelova i Uvoda i Prelaza koji ih razgrania
vaju i koji su svi napisani sa stajalita apsolutnog Z n a n j a (fur u n s ) .
Analiza, isto t a k o , j a s n o pokazuje dijalektika (trijadika) ralanjenja samih fenomenolokih dijelova, oznaujui u m e t n u t e napomene
fur
uns.
U V I I I poglavlju nestaje disktinkcija izmeu fur es i fur uns, jer
ovo Poglavlje opisuje samosvijest M u d r a c a koji posjeduje apsolutno
Z n a n j e , t j . samoga H e g e l a , koji se s a m o m e sebi (fur es) pojavlju
je o n a k a v kakav je u stvarnosti (ansich), a isto t a k o o n a k a v kakav
se pojavljuje o n i m a koji ga uistinu shvaaju (fur uns). Ovdje se, da
kle, fenomenoloki opis poklapa s filozofijskom ili znanstvenom
analizom. M e u t i m , ova koincidencija fur es i fur uns nastaje tek na
kraju Poglavlja. Z a t o Poglavlje ima opi Uvod, a njegov Prvi odsjek
- Uvod i Prelaz.
Razumije se da su Predgovor ( V o r r e d e ) i Uvod (Einleitung) u
p o t p u n o s t i napisani sa stajalita apsolutnog Z n a n j a (fur u n s ) . D v a prva broja izmeu zagrada oznauju stranicu i r e d a k Hoffmeisterovog izdanja (Leipzig, M e i n e r , 1937); tri posljednja - sve
zak, stranicu i r e d a k Hyppoliteovog francuskog prijevoda (Paris, Aubier, 1941).
UVOD
PREDGOVOR
1. Cilj koji sebi postavlja Hegel: znanstveni Sistem.
a. Nemogunost djelomine istine (9, 2 ; I, 5, 3 ) .
b. Istina je potpuno i povezano (sreeno i suvislo) znanje (11, 3 4 ;
I, 7, 3 5 ) .
2. Polazna taka: kritika filozofije epohe i poimence one Schellingove.
a. Opa karakteristika epohe (12, 2 ; I, 8, 3 2 ) .
b. Prvi znaci nove epohe (15, 2 6 ; I 12, i 2 ).
3. Put koji vodi do cilja: PhG (19, 16 ; I, 16, j g ) .
a. Supstancija kao Subjekt (19, 2 4 ; I. 17, 2)b. Sistem Znanosti (23, 21 ; I, 22, 4 ) .
c. Mjesto PhGe u Sistemu.
alfa PhG kao Uvod u Sistem (24, 30; I, 23, 2 i)beta PhG kao 1. dio Sistema (28, 18 ; I, 27, 3 1 ) .
gama kao znanost o iskustvima Svijesti (32, ,; I, 31, 2 9 ) .
4. Sredstvo da se postigne cilj: metoda.
a. Historijska metoda (36, 6; I, 35, 23)b. Matematika metoda (35, 2 0 ; I, 36, 5 ) .
c. Filozofijska ili znanstvena metoda (39, 10 ; I, 40, l 0 ) .
d. Pseudo-filozofijske metode.
a Rezoniranje (48, 3 7 ; I, 51. 25)P Prirodni razum ili zdravi razum (54. 2 0 ; I, 57, 22)5. Rezultat: prihvaenost od publike kao kriterij istine (57, 2 1 ; I, 60, 2 0 ) .
1. Nunost j e d n e P h G .
a. Spoznaja: Kritika K a n t a (63, 2 ; I, 65, 2 ) .
b. Pojava: kritika Fichtea i Schellinga (65, 2s', I, 67, 1 8 ) .
2. Tema PhG.
a. D j e l o m i n o Z n a n j e i P h G k a o put koji vodi do p o t p u n o g
Z n a n j a (66, 3 9 ; I, 68, 1).
b. P o t p u n o Z n a n j e (68, J 9 ; I, 70, 23)3. Metoda P h G .
a. Kriterij istine (70, 1 0 ; I, 72, 1 5 ) .
b . Iskustvo (73, 3 ; I , 75, 1 5 ) .
P R V I
D I O (= A. Svijest i B. Samosvijest;
I do IV pogl.):
KONSTITUTIVNI ELEMENTI LJUDSKE EGZISTENCIJE

I K N J I G A (= A. Svijest; = I do I I I p o g l . ) :
SPOZNAJNI ELEMENTI
I P O G L A V L J E ( = 1 p o g l . ) : Stav Osjeta.
A . Uvod (79, 3 ; I , 8 1 , 3 ) .
B.
Dijalektika.
1. P r e d m e t Osjeta: ovo ovdje.
a . U v o d (80, 3 1 ; I , 83, 2 ) .
b. Dijalektika nunc ( 8 1 , 1 8 ; I, 8 3 ; 2 6 ) ; 82, 7 . 1 8 ( I , 84,
N a p o m e n a o jeziku.
Dijalektika hic (82, 1 9 ; I, 84, 3 2 ) .
c. Prelaz (82, 2 8 ; I, 85, 5 ) 2. Subjekt Osjeta:
apstraktno-Ja.
a. U v o d (82, 39; T 85, 1 5 ) .
b. Dijalektika hic et nunc (83, 1 4 ; I, 85, 30).
c. Prelaz (83, 40; I, 86, 2 5 ) ; 83, 40-34,7 ( I , 86, 25.30):
kritika n a p o m e n a protiv Kruga.
20
.23).
556
3. Osjet u svojoj cjelini.

' a. Uvod (84, 3 ; I, 87, 2 ) .
b. Dijalektika nunc (85, l g ; I, 88, 1 4 ) .
Dijalektika hic (86, i 5 ; I, 89, 1 6 ).
C. Zakljuak.
1. Rezime (86, 3 2 ; I, 89, 3 1 ) .
2. Kritika naivnog realizma (86,39; L 90, 4 ) ; 87, 1 9 _ 4 0 (I, 90, 22_91, 5):
napomena o udnji.
3. Prelaz (88, 2 7 ; I, 91, ,1).
II POGLAVLJE (= II pogl.): Stav Opaaja.
A. Uvod.
1. Opaaj u svojoj cjelini (89, 10 ; I, 93, 3 ) .
2. Predmet Opaaja.
a. Uvod (90, 8 ; I, 94, 9 ) ; 90, 25 . 30 (I, 94, 26-30): napomena o ter
minu Aufheben.
b. Predmet kao pozitivno Openito (90, 3 1 ; I, 94, 3 0 ) ; 91, i . (I,
95, w -96, 2 ) : napomena.
c. Predmet kao negativno Openito (91, 2 7 ; I, 96, 3 ) .
d. Predmet kao cjelina (92, n ; I, 96, 2 5 ) .
3. Subjekt Opaanja (92, 3 5 ; I, 97, ] 4 ) .
B. Dijalektika.
1. Uvod (93, ; I, 98, ,)
2. Predmet Opaaja (93, 2 2 ; I, 98, 6 ) .
3. Subjekt Opaaja.
a. Uvod (94, 2 2 ; I, 99 ,).
b. Ja kao medij i Stvar kao jedinstvo (95, 1 3 ; I, 100,
c. Ja kao jedinstvo i Stvar kao medij (95, 3 2 ; I, 100, 1 9 ) .
d. Stvar kao jedinstvo i medij (97, 4 ; I, 102, t ) .
4. Opaaj u svojoj cjelini (97, [ 7 ; I, 102,
98, 4-7 (I, 103, 3 - 1 0 ) : napo
mena.
C. Zakljuak.
1. Prelaz (99, 4 ; I, 104, 1 3 ).
2. Kritika napomena upravljena protiv filozofije common sensea (100,
u; I, 105, 2 2 ) .
III POGLAVLJE (= III pogl.): Stav Razuma.
A. Uvod.
1. Rezime dvaju prvih poglavlja (102, 2 6 ; I, 109, 4 ) .
2. Tema III pogl. (103, 3 ; I, 109, 1 S ).
B. Dijalektika.
1. Neuvjetovano Openito.
a. Uvod (103, 3 7 ; I, 110, 2 5 ) .
b. Dijalektika (104, 2 8 ; I, 111, , 6 ) .
2. Snaga.
a. Uvod (105, 2 0 ; I, 112, n ) ; 106, 1 2 2 6 (I, 113, 29-114, 4 ) : na
pomena.
.
2
26
UVOD
557
b. Jedina Snaga (106, 2 7 ; I, 114, 5 ) .

c. Igra snaga.
a. Dijalektika (107, 2 9 ; I, 115, , 4 ) ; 108, 2 r l 0 9 , i 0 (I, 116,
-117, 1 3 ) : napomena,
29
P. Prelaz (109, ; 1, 117, 1 4 ).
3. Unutranje i Pojava.
a. Uvod (110, 10 ; I, 118, 2 3 ) .
b. Dijalektika.
a. Nadosjetilni Svijet.
I. Uvod (112, ,; I, 120, 2 9 ; 112, 414 (I, 120, 32 -121, 1 0 ):
napomena protiv Kanta; 112, 16.39 (I, 121, W - 3 2 ):
napomena protiv kranske teologije.
II. Dijalektika (113, 2 S ; I, 122, 2 2 ) .
III. Prelaz (114, 2 5 ; I, 123, 2 ( l ).
(3. Carstvo zakona (nevvtonovska znanost).
I. Uvod (115, 3 ; I, 125, 6 ) .
II. Dijalektika (115, l 3 ; I, 124, 1 7 ) ; 115, 26-116, 7 (I, 124,
25 -125, ) 7 ) ; napomena protiv Nevvtona; 117, 1 - I I 8 ,
(I, 126, 9-128, 1 0 ): objanjavajua i kritika
30
napomena.
III. Prelaz (119, 3 0 ; I, 129, 2 2 ) ; 120, 37 -121, 15 (I, 131,
napomena.
7 . 2 5 ):
y. Preokrenuti Svijet.
I. Uvod (121, 16 ; I, 131, 2 6 ) .
II. Dijalektika (122, 2 6 ; I, 133, ,); 121, 39-122, 8 (I, 132,
1 4 . 2 3 ) i 122, 3 1 . 3 7 (I, 133,
1 5 . 2 0 ): napomena o filozo
fiji prirode; 122, 8 . 25 (I, 132, 23-133, 8) 122, 37-123,
! (I, 133, 20 . 24 ) i 123, 2 1 3 7 (I, 134, 2i_34): napomena
o zloinu i kazni.
III. Prelaz (124, 19 ; I, 135, 2 ).
c. Prelaz (124, 2 6 ; I, 135, 2 , ) ; 124, 36-125, 3 (I, 135, 27-136, 1 2 ):
napomena.
C. Zakljuak.
1. Rezultat III poglavlja i I knjige i prelaz na V poglavlje: pojam i
vota (125, 14 ; I, 136, 2 4 ) .
2. Rezime triju prvih poglavlja i prelaz na IV poglavlje i na II knjigu:
pojam Samosvijesti (126, 2 3 ; I, 138, 5 ) .
II K N J I G A (= B. Samosvijest; = IV pogl.):
UVSTVENI I DJELATNI ELEMENTI
OPI UVOD: Pojam Samosvijesti.
A. Rezime I knjige i mjesto II knjige u cjelini PhGe (133, 3 ; I, 145, 3 ) .
B. Analiza Samosvijesti uzete kao rezultat dijalektike I knjige; tema dija
lektike II knjige; (134, 6; I, 146, ).
C. Ontoloka analiza ivota (koja normalno treba da bude dio Logik) (135,
3 9 ; I, 148, n ) ; 136, 27 . 40 (I, 149, i 2 . 25 ): napomena.
558
I POGLAVLJE: Stav udnje (odgovara stavu Osjeta).

A. Uvod: ivot i Samosvijest (138, 2u I, 151, 30).
B. Dijalektika (139, I, 152, 1 5 ) ; 139, 31 _ 38 (I, 153, 1 2 . 1 8 ): napomena o ivotu;
140, 28-89 (L 154, i 6 ): napomena o Duhu.
II POGLAVLJE ( = I V pogl., Odsjek A): Stav Borbe za priznanje (odgovora
stavu Opaaja).
A. Uvod (141, 5 ; I 155, 4 ) ; 142, 33-36 (I, 157, 9 . 1 2 ): napomena.
B. Dijalektika.
1. Borba na smrt.
a. Uvod (143, 1 8 ; I, 158, 5 ) .
b. Dijalektika (144, 8 ; I, 159, 3 ) .
c. Prelaz (145, 2 7 ; I, 160, 3o)2. Gospodstvo (146, 5 ; I, 161, ) .
3. Ropstvo (147, 34; I, 163, 2 7 ) ; 149, go-150, 14 (I, 166, . 3 0 ): napomena.
III POGLAVLJE (= IV pogl., Odsjek b): Stav Slobode (odgovara stavu
Razuma).
A. Uvod (151, 5 ; I, 167, 3 ) ; 152, M 9 (I, 168, 5 . 2 3 ): napomena o Miljenju.
B. Dijalektika.
1. Stoicizam.
a. Uvod (152, 2 9 ; I, 169, J; 153, 22-25 (I, 169, 32-170), 2 ) : napomena.
b. Dijalektika (153, 2 6 ; I, 170, 3 ) ; 153, 40-154, , (I, 170, 1 7 . 2 5 ): na
pomena.
c. Prelaz (154, 27 I, 171, 1 3 ) .
2. Skepticizam.
a. Uvod (154, M ; I, 171, 2 i).
b. Dijalektika (155, 2 6 ; I, 172, 2 i)c. Prelaz (156, 8 ; I, 174, ,).
3. Nesretna Svijest.
a. Uvod (158, 8 ; I, 175, 32 ) 158, i9.30 (I, 176, i0-22): napomena.
b. Dijalektika.
a. idovski stav (159, 6 ; I, 177, 1 0 ) .
b. Preobraaj idovskog stava u kranski stav (160, 7 ; I, 178,
1 6 ) ; 160, 33-I6I, 7 (I, 179, 13-180, 2 ) : napomena,
a. Kranski stav.
I. Uvod (161, 3 8 ; I, 181, 2 )II. Unutranji Osjeaj: kontemplativni religiozni stav
(162, 2 2 ; I, 181, 25) (162, ^ (I, 182, 2 . 3 ) : na
pomena.
III. Izvanjsko Djelovanje: religiozni aktivan stav (164, 2 5 ;
I 184, 1 8 ) .
IV. Samozataja: religiozni asketski stav.
* Uvod (167, 2 3 ; I, 188, 1 0 ) .
** Redovnik (168, 7 ; I, 188, 3 5 ) .
*** Sveenik (168, 3 1 ; I, 189, 2 5 ) .
**** Svjetovnjak (170, 1 6 ; I, 191, 2 4 ) .
559
UVOD
C. Zakljuak: Prelaz na areligiozan stav opisan u V poglavlju (171,

192, 2 8 ) .
D R U G I D I O (= C. Um; =V do VIII pogl.):
KONKRETNI EGZISTENCIJALNI STAVOVI
I KNJIGA (= V pogl.):
i4
; I,
APOLITIKI STAVOVI: INTELEKTUALAC

OPI UVOD: Pojam Uma.
A. Opa karakteristika umnoga stava, tj. areligioznog i apolitikog ili individualistikog, naime, idealistikog stava (175, 3 ; I, 195, 3 ) .
B. Kritika Idealizma.
1. Fichteov idealizam (176, 23; I, 196, 3 0 ) .
2. Kantov idealizam (178, 14 ; I, 199, 4 ) ; 179, 2 . 15 (I, 200, M 4 ) : napomena.
C. Tema I knjige (180, 2 9 ; I, 202,
I POGLAVLJE (V, A pogl.): Mudrac.
A. Uvod.
1. Opa karakteristika znanstvenog stava (183, 3 ; I, 204, 2 ) .
2. Tema Poglavlja (183, 2 ) ; I, 204, 2 1 ) ; 183, 25-205, ) : napomena.
3. Ralanjenja Poglavlja (185, 7 ; 206, 1 8 ) .
B. Dijalektika.
1. (= V, A, a pogl.) Prirodne Znanosti,
a. Mehanika fizika.
a. Uvod (185, 13 ; I, 206, 2 5 ) .
b. Opisivanje stvari (185,
I, 207, 9 ) ; 186, 3 , 3 5 (I, 208, 1 0 . 1 4 ):
napomena.
g. Analiza: Specifina svojstva (posebne vlastitosti) 186, 36;
I, 208, I 5 ) .
d. Objanjenje: Zakoni.
I. Uvod (188, 3 8 ; I, 210, 2 4 ) .
II. Pasivno iskustvo (189, 2 1 ; I, 211, 6 ) ; 189, 2339 (I, 211,
napomena.
3 . 2 3 ):
III. Aktivno iskustvo (191, 1 2 ; I, 213, 4 ) ; 191, 29-192, , 4
I, 213, 22-214, I 2 ) : napomena.
IV. Fizikalni Principi (192, 14 ; I, 214, 1 2 ).
b. Vitalistika Biologija (Kielmever itd.).
a. Uvod (192, u ; I, 214, 3 1 ) .
b. Funkcionalni Odnosi (193, 2 1 ; I, 215, 2 5 ) ; 194, 3 3 (I, 217, 4 1 7 ) :
napomena.
g. Teleologija (195, 4 ; I, 217, 2 5 ) ; 197, 37.40 (I, 221, 7 . 4 1 ): napomena,
d. Unutranji Princip i vanjski Oblik.
I. Uvod (199, 8 ; I, 2223, M ) ; 199, 27 . 30 (I, 223, 1 ( M 3 ) :
napomena.
II. Unutranji Princip.
* Uvod (199, 3 6 ; I, 223, 2 1 ) .
** Osjetljivost, Podraljivost i Razmnaanje
(201, 3 2 ; I, 226, 2 ) .
560
*** Organski oblik (205, 3 2 ; I, 226, 2 ) .

**** Prelaz na shvaanje (c) (207, 7 ; I, 232, 1 2 ) ;
209, 19-210, 29 (I, 234, 33-236, 1 0 ) : napomena.
III. Vanjski Oblik (210, 3 0 ; I, 236, ,,); 211, 3t-212, (I,
237, 16-238, 3 ) : napomena.
IV. Prelaz na shvaanje (c) (212, 1 2 , I, 238, 4 ) .
c. Svemir shvaen kao organizam (Schelling).
a. Uvod (212, 2 9 ; I, 238, 2 2 ) .
p. Materija (213, 3 ; I, 239, 4 ) .
,) i 218,
Y . ivot (216, 3 ; I, 242, 2 1 ) ; 217, 2 4 . 3 0 (I, 244, 22 -245,
6. Kosmos (218, 1 9 ; I, 245, 2 8 ) .
d. Prelaz (219, 1 6 ; I, 247, j); 219, 2 1 . 3 3 (I, 247, 7 . 1 9 ) : napomena.
2. (= V, A, b pogl.) Psihologija uroenih sposobnosti.
a. Uvod (221, 1 0 ; I, 249, 5 ) .
b. Logiki Zakoni (221, 2 5 ; I, 249, 2 0 ) ; 222, 40 -223, 6 (I, 251, i 4 . 2 0 ):
napomena.
c. Psiholoki Zakoni (223, 7 ; I, 251, 2j).
d. Zakoni determinacije individuuma po drutvenoj sredini (225, i;
I, 254, ,).
e. Prelaz: Covjek-u-svijetu (226, 8 ; I, 225, 1 9 ) .
3. (= V, A, c pogl.) Naturalistika Antropologija.
a. Uvod (227, s ; I, 256, 2 2 ) .
b. Djelovanje i Organ (228, 3 1 ; I, 258, 3 0 ) .
c. Fiziognomonija (Lavater).
a. Izlaganje (230, 1 4 ; I, 260, 2 1 ) ; 230, 39 -231, 3 (I, 261, 1 6 . 1 9 ):
napomene.
P. Kritika (232, 3 0 ; I, 263, l ) .
d. Frenologija (Gali).
a. Uvod (237, 2 4 ; I, 268, 2 0 ) .
p. Izlaganje (238, 8 I, 269, 1 2 ) ; 240,
(I, 271, 22.3,) i 240,
-241, 7 (I, 272, 9 _ 1 7 ): napomene.
33
y. Kritika (243, 26, I, 275 , 9).
C. Prelaz.
1. Rezultat dijalektike iz (3) (249, 2 2 ; I, 281, 1 9 ) ; 25, M6 (I, 281, 37-282,
15): napomena.
2. Rezime Poglavlja (250, 19 ; I, 282, 1 6 ) ; 251, 37.40 (I, 284, 5 . 9 ): napomena.
3. Rezime Poglavlja (252, 1 8 ; I, 284, 2 5 ) .
II POGLAVLJE (= V, B, pogl.): Uivalac i Moralist.
A. Uvod.
1. Tema V do VIII pogl: od izoliranog (osamljenog) Individuuma do
Graanina univerzalne i homogene Drave (255, 5 ; I, 288, 3 ) .
2. Tema V, B-C pogl.: opa karakteristika Intelektualca (pokuava da
ivi u Dravi kao da je sam na svijetu: individualizam).
a. Opa karakteristika Drave i Historije (256, 1 9 ; I, 289, 2 3 ) .
b. Intelektualac i Drava.
UVOD
B.
561
a. Uvod (258, M ; I, 292, 3 0 ) .

p. Intelektualac nije vie Graanin (predrevolucionarne Drave) (258, 3 5 ; I, 293, ,)
a. Intelektualac jo nije Graanin (postrevolucionarne Drave)
(259, 2 8 ; I, 294, 4 ) .
b. Predrevolucionarni buroaski Intelektualac: prodromi revo
lucionarne ideologije (ali ne akcije) 260, ,,; I, 294, 2 6 ) .
3. Tema V, B pogl.: od egzistencijalnog individualizma do literarne
egzistencije (261, 8 ; I, 296, 9 ) .
Dijalektika.
1. ( = V , B, a pogl.) Individuum (=Pojedinac) koji uiva S v i | e t (=Ope,
=Drutvo =Drava): Esteticizam i otupljcnje u Ugodi.
a. Pojedinac (262, 3 ; I, 297, 1 2 ) .
b. Ope (263, 3 5 ; I 299, 2 2 ) .
c. Pojedinac protiv Opeg (265, 7 ; I, 301, 1 2 ).
d. Prelaz (266, 8 ; I, 302, 2 0 ) .
2. (= V, B, b pogl.) Individuum koji kritizira Svijet: Utopija i Ludilo
u osami.
a. Uvod (266, 20; I, 302, 3 0 ) .
b. Ope (266, 3 9 ; I, 303, 1 6 ) ; 267, 10.2i (I, 303, 27-3()4, ,): napomena.
c. Pojedinac (267, 2 2 ; I, 304, 8 ) .
d. Pojedinac protiv Opeg.
a. Uvod (268, 3 ; I, 304, 2 7 ) .
p. Ope (268, 2 3 ; I, 305, 1 5 ) .
Y- Pojedinac (270, K ; I, 307, 2 9 ) ; 271, 8 . 22 (I, 308, u u): napo
mena:
5. Sukob obojega (272, 2 9 ; I, 310, 1 6 ).
e. Prelaz (273, 3 2 ; I, 311, 2 5 ) .
3. (= V, B, c pogl.) Individuum koji bi htio uiniti Svijet boljim: Re
formizam i nemo ne-revolucionarne intervencije.
a. Uvod.
a. Teme iz (1), (2) i (3) (274, ; I, 312, 9 ) .
p. Tema iz (3).
I. Reformistiki ideal (Pojedinano) (274, 2(); I, 312, w ;
274, 26 . 29 (I, 312, 25.25): napomena.
II. Politika stvarnost (Ope) (275, ; I, 313, ,,; 275,
u-n (I, 313, l s . 1 9 ) : napomena.
b. Dijalektika.
a. Uvod (275, ; I, 314, ).
p. Pojedinano (276, 23; I, 314, 3 2 ) ; 277, 35-278, 5 (I, 316, 1 5 . 2 4 ):
napomena.
Y- Ope (278, 3 0 ; I, 317, 1 7 ) .
6. Pojedinac protiv Opeg (279, l 9 ; I, 318; ] 0 ) ; 279, 29 . 34 (I, 318,
20.25) i 280, 20-281, 2 (I, 319, M-320, 2 ) : napomene.
c. Prelaz (281, 3 ; I, <20, 3 ) .
562
III POGLAVLJE (= V, C, pogl.): Knjievnost.

A. Uvod (283, 4 ; I, 322, 3 ) .
B. Dijalektika.
1. (= V, C, a pogl.) Individuum koji se, ne djelujui, zadovoljava da
govori o Svijetu i hoe da slui >vjenim vrijednostima: Literarna
republika i prevara objektivnosti.
a. Uvod (285, 1 2 ; I, 324, 1 3 ) .
b. Ideja koju Literator sebi stvara o sebi samome.
a. Izvorna (uroena) priroda: talent (285, a ; I, 324, 2 2 ) ; 286,
5.11 (I, 325, 15.23): napomena.
p. Djelatnost: stvaranje knjievnog djela (286, 2 9 ; I, 326, 6 ) ;
288, ,.,o (I, 327, 26-328, 3 ) , 288, 39-289, 7 ; (I, 328, 32-329, 3 )
i 289, 25-290, 4 (I, 329, 23-330, 9 ) : napomene.
y. Rezultat: ista Radost knjievnog stvaranja (290, i 3 ; I,
330, 1 9 ).
c. Egzistencijalno iskustvo Literatora.
a. Uvod (290, 3 4 ; I, 331, 3 ).
p. Knjievno Djelo i pretenzija na nepristranu objektivnost
(291, i 6 ; I, 331, 2 4 ) ; 295, 5 , i 0 (I, 335, 36-336, 4 ) : napomena.
Y- Privid Potenja (295, w; I 337, 2 ) .
y. Prevara (295, 3 7 , I, 338, 8 ).
d. Prelaz i anticipirani opis Graanina (299, 3 8 ; I, 341, 3 3 ) .
2. ( = V , C, b pogl.) Individuum koji, ne djelujui, hoe da diktira svoje
zakone Svijetu: Moralist i protivrjeja moralnog Rigorizma.
a. Uvod (302, 2 9 ; 344, 3 5 ) .
b. Moral Istinoljublja: naivni Moralist (303, t ; 345, n ) .
b. Moral ovjekoljublja (milosra): Romantiari i Jacobi (304, u ;
346, 2 2 ).
b. Formalistiki moral: Kant i Fichte (305, 10; I, 347, 24).
c. Prelaz (305, 3 l ; I, 348, 6 )3. (= V, C, c pogl.) Individuum koji hoe da shvati i da opravda
(predrevolucionarni) Svijet: Pseudo-filozof (=karikatura Mudraca) i
plitka neukusnost Relativizma.
a. Uvod (306, 3 ; I, 348, i 2 ) .
b. Dijalektika.
a. Uvod (307, 3 ; I, 349, 2 2 ) .
p. Zakonitost privatnog vlasnitva i komunizma (307, 6; I,
349, 2 6 ) .
y. Nezakonitost obojega (307, 2 0 ; I, 350, 6 ) .
5. Zakonitost obojega (308, 2 2 ; I, 351, i 2 ) .
c. Prelaz (308, 2 6 ; I, 351, 1 6 ) ; 308, 2 8 . 3 2 (I, 351, j ^ ) : napomena.
C. Prelaz: Intelektualac i Graanin (308, 3 4 ; I, 351, 2 5 ) .
II KNJIGA (= VI i VII pogl.):
POLITIKI STAVOVI: LOJALNI GRAANIN I REVOLUCIONAR
PRVI ODSJEK (= VI pogl.):
Dijalektika historijske stvarnosti.
563
UVOD
OPI UVOD:
A. Opa karakteristika Graanina, Drave i Historije: Duh (312, 3 ; II, 9, 2 ) .
B. Rezime pet prvih pogl. (314, 3 3 ; II, 11, j).
C. Tema VI pogl. (315, 2 7 ; H, 12 6 ) .
I POGLAVLJE (= VI, A pogl.): Antika: Poganski svijet.
A. Uvod.
1. Opa karakteristika antikog Svijeta (317, 4 ; II, 14, 2 ) .
2. Tema VI, A pogl. (317, 16; II, 14, 1 5 ).
B. Dijalektika.
1. (= VI, A, a pogl.) Drutveni i politiki okviri pogonske egzistencije:
polis.
a. Uvod (318, u ; II, 15, 1 4 ) .
b. Dijalektika.
a. Polazna taka.
I. Ope: Drava i Graanin (318, 2 9 ; II, 16, 7 ) .
II. Pojedinano: Porodica (319, 2 3 ; II, 17 7 ) .
III. Odnosi izmeu Porodice i Drave (320, 1 0 ; II, 18, 8 ) .
p. Kretanje.
I. Uvod (323, 2 6 ; II, 22, 6 ) .
II. Ope: Vlada i rat (323, 3 5 ; II, 22, 1 5 ) .
III. Pojedinano: Mu i ena, Roditelji i Djeca, Brat i
Sestra (324, 3 6 ; II, 23, 2 3 ) .
IV. Sukob izmeu Porodice i Drave (327, t ; II, 26, 5 ) .
y. Rezultat (328, w ; II, 27, i 6 ).
2. (= VI, A, b pogl.) Djelovanje u poganskom Svijetu: tragika sudbina.
a. Uvod (330, 3 4 ; II, 30, , 2 ) .
b. Dijalektika.
a. Polazna taka (331,
17
; II, 31, j ) ; 331, 2 5- 38 (II, 31,
. i): na
10 2
pomena,
p. Kretanje.
I. Uvod (332, 3 6 ; II, 33, ,).
II. Ope: lojalno djelovanje (332, 4 0 ; II, 33, 4 ) .
III. Pojedinano: zloinako djelovanje (333, 3 9 ; II, 34, 8 ) .
IV. Sukob i unitenje Pojedinca: tragika sudbina (335,
15" II, 36, 5 ) .
y. Rezultat.
I. Uvod. (337. 3 7 ; II, 39, ,).
II. Ope: pobjeda Drave (338, 6 ; II, 39, ,).
III. Pojedinano: osveta Porodice (339, t ; II, 40, 1 0 ) .
IV. Sukob i unitenje Openitog: osobna vlast (Aleksan
dar Veliki) (339, 3 6 ; II, 41, 6 ) .
c. Prelaz (342, 1; II, 43, 13).
3. (= VI, A, c pogl.) Kraj antikog Svijeta i prodromi Kranstva:
Rimsko carstvo.
a. Uvod: pretvaranje (antikog) Graanina u (kranskog) Buruja
(342, 2 6 ; II, 44, 2 ) .
36*
564
b. Dijalektika: poeci buroaske ili kranske egzistencije.

a. Privatno pravo i Pravna osoba (odgovara Stoicizmu iz IV,
B, pogl.) (343, 1 8 ; II, 45, 4 ) .
p. Privatno vlasnitvo (odgovara Skepticizmu iz IV, B pogl.)
(344, ^ II, 45, 2 7 ) .
y. Gospodar svijeta: rimski Car i kranski Bog (345, 5 ; II,
47, 9 ) .
c. Prelaz na kranski Svijet (346, 1 9 ; II, 48, 3 0 ) .
II POGLAVLJE(= VI, B, pogl.): Srednji vijek i Moderno doba: kranski
ili buroaski Svijet.
A. Uvod.
1. Opa karakteristika kranske ili buroaske egzistencije u opreci pre
ma poganskoj egzistenciji (347, 4 ; II, 50, 3 ) .
2. Tema VI, B pogl. (348, 1 ? ; II, 51, 1 5 ) .
B. (= VI, B, I pogl.): Dijalektika kranskog Svijeta u pravom smislu:
Srednji vijek i XVII stoljee.
1. Uvod (350, ,,; II, 54, 2 ) .
2. (= VI, B, I, a pogl.) Feudalizam i Apsolutizam.
a. Uvod: Otuivanje, Kultura i Moralni sukob (350, 3 2 ; II, 54, 2 2 ) ;
352, n.zo (II, 56, 2 1 . 3 0 ) : napomena,
b Pol3zn3 Ltikii
a. Uvod (353, 30; II, 58, 1 2 ) ; 353, -4o (II, 58, ^ i 354,16.w (II,
59, 6 . u ) : napomene.
|3. Sukob Dobra i Zla (354, 2 4 ; II, 59, 1 6 ) .
y. Sukob Drave i privatnog Kapitala (354, 40; II, 60, 2 ) ; 355,
2334 (U, 60-27-61, 7 ) : napomena.
6. Sukob klasa: Plemstvo i Trei stale (355, 3 5 ; II, 61, 8 ) .
c. Kretanje.
a. Uvod (359, 2 2 ; II, 65, 2 1 ) .
p. Feudalizam (360, 7 ; II, 66, 9 ) ; 361, 2 1 3 6 (II, 68, 3 . 1 6 ): napo
mena o klasnom duhu.
y. Apsolutizam: Louis XIV.
I. Uvod (361, 3 7 ; II, 68, 1 7 ) ; 362, 19-363, 12 (II, 69, 7-70,
napomena o egzistencijalnoj funkciji Jezika.
5):
II. Dvorjanin (364, 3 5 ; II, 71, 2 6 ) .
III. Pretvaranje Plemia u Buruja (365, 3 3 , II, 72, 30).
IV. Buruj (366, 30; II, 73, 2 8 ) .
6. Buroasko drutvo: Louis XIV i John Law.
I. Uvod (367, 8 ; II, 74, 9 ) .
II. Siromah (367, 3 8 ; II, 75, 5 ) ; 368, M (II, 75 23 . 27 ) i 368,
4o-369, 6 (II, 76, n-17): Napomene.
III. Bogata (369, 7 ; II, 76, i 8 ).
IV. Bohem (370, 8 ; 77, 2 2 ) .
d. Rezultat: raspadanje Buroaskog drutva.
a. Uvod (371, 10; II, 78, 2 7 ) ; 371, M (II, 79, ,<,,3) i 372, , 7 . a
(II, 80, 5_i2): napomene.
32
565
UVOD
p.
La (372, 2 6 ; II, 80, ,3).

Y- Pretvaranje (373, i 6 ; II, 81, 10)
6. Lakomislenost duha i tatina (374, ,,; II, 82, 2 2 ) .
3. (= VI, B, I, b pogl.) Fideizam i Racionalizam.
a. Uvod (376, 1 3 ; II, 84, ,); 376, ,-377, (II, 85, ,.,) i 377, 25 . 33
(II, 86, 6.15): napomene.
b. Polazna taka (378, 1; II, 86, 2 1 ) ; 378, ,,.m: napomena
c. Kretanje.
a. Uvod (379, 3 5 ; II, 89, 3 ) .
p. Vjerovanje koje se samo u sebi razvija: Teologija (380,
4; H, 98, u ) .
y. Vjerovanje koje kritizira stvarni Svijet: religiozno osamljenje (380, 3 0 ; II, 90, ,)
6. Vjerovanje koje kritizira Racionalizam (381, ,,; II, 91, 1 2 ) .
d. Rezultat: Racionalizam XVII-og stoljea.
34
a. Uvod (381, ; II, 91, [ 6 ) .
p. Teoretski racionalizam (381, 3 9 ; II, 91, M ) .
y. Egzistencijalni racionalizam (382, 9 ; II, 91, ,,);
,383,
8 (II, 92, 16_93, 1); napomena.
5. Prelaz na vijek Prosvjetiteljstva (383, 15 ; II, 93
)
C. (= VI, B, II pogl.): Dijalektika predrevolucionarnog Svijeta: Prosvjeti
teljstvo.
1. Uvod )383, 2 0 ; II, 93, n ) .
2. (= VI, B, II, a pogl.) Revolucionarna (ateistika) Propaganda.
a. Uvod (385, 4 ; II, 95, i 3 ) ; 385, 4 _ u (II, 95, , 3 2 o): napomena.
b. Negativni sadraj Propagande.
a. Neprimjetno preobraavanje danog Svijeta (385,
II, 96,
3 ) ; 387, 4.7 (II, 97, 34 -98, 4 ) : napomena.
p. Otvorena (verbalna) borba protiv dango Svijeta (388,
II,
99, 8 ) ; 392, 9 . 20 (II, 104, 4 .i 5 ): napomena.
Y- Revolucionarna (ateistika) Propaganda kako je vidi (bur
oaski i kranski) Konformizam (392, 2 1 ; II, 104, i ) .
c. Pozitivni sadraj Propagande.
a. Uvod (396, 2 6 ; II, 109, ) .
P. Deizam (396, 40; H, 109, 2 4 )y. Senzualizam (397, i 7 ; II, 110, 4 ) .
6. Utilitarizam (398, 5 ; U, 111, 3 )d. Rezultat Propagande.
a. Uvod (400, 6 ; II, 113, 2 3 ) .
P. Deizam (402, 2 2 ; II, 116, ).
Y- Senzualizam (403, M; II, 117, [ 2 ) .
6. Utilitarizam (404, 1 4 ; li, 118, i 8 ).
e. Prelaz na revolucionarno Djelovanje (405,
II, 120, ]).
3. (= VI, B, II, b pogl.): Revolucionarna ideologija. a. Uvod (407, 7 ; II, 121, 3 3 ) ; 408, 8 .i 9 (II, 123, ,.20): napomena.
566
D.
E.
III
A.
B.
b. Deizam (Idealizam) i Senzualizam (Materijalizam) (408, 2 0 ; II,

123, 2 1 ) ; 410, 8_16 (II, 125, 25-34): napomena.
c. Utilitarizam (410, ; II, 125, 3 5 ) .
d. Prelaz u revolucionarni Svijet: ostvarenje kranskog ideala u
ovostranosti (412, 1 3 ; II, 128, i).
(= VI, B, III pogl.): Dijalektika revolucionarnog Svijeta: Rousseau,
Francuska revolucija i doiazak Napoleona.
1. Uvod (413, 2 3 ; II, 130, 2 ) .
2. Prva revolucionarna etapa: apsolutna Sloboda i Anarhija (413, 3 8 ; II,
130, 1 9 ) .
3. Druga revolucionarna etapa: Strahovlada (Uas) i Diktatura (416, 9 ;
II, 133, ) .
4. Trea revolucionarna etapa: roenje postrevolucionarne Drave (419,
1 2 ; II, 137, 4 ) .
Prelaz na savremeni (postrevolucionarni) Svijet (420, 9 ; II, 138, 6 ) .
POGLAVLJE (= VI, C pogl.): savremena epoha: Njemaka filozofija
i Napoleonsko carstvo.
Uvod (423, 4 ; II, 142, 3 ) .
Dijalektika.
1. (= VI, C, a pogl.): Kantova i Fichteova antropologija.
a. Uvod (424, M ; II, 144, 3 ) .
b. Kantova antropologija.
a. Postulati.
I. Savjest (425, 2 8 ; II, 145, ) .
II. Harmonija izmeu dunosti i stvarnosti (426, 6 ; II,
145, 2 9 ) .
III. Beskrajna Zadaa (427, ; II, 147, u ) .
(3. Teorija djelovanja.
I. Uvod (429, 8 ; II, 149, 25).
II. Pluralitet dunsoti (429, 2 3 ; II, 150, 4 ) .
III. Bog kao jamac morala (430, 3 ; II, 150, 2 5 ) .
IV. Oprotenje i nagrada u onostranosti (431, 8 ; II, 152, 8 ) .
Y- Konsekvencije (431, 2 9 ; II, 152, M ) .
c. Fichteova antropologija (432, 3 1 ; II, 154, 8 ) .
2. (= VI, C, b pogl.): Samo-obaranje Kantove i Fichteove antropologije.
a. Uvod (434. 6 ; II, 56, 2 ) .
b. Dijalektika.
a. Prvi postulat.
I. Prva etapa (435, 8 ; II, 157, 1 6 ) .
II. Druga etapa (436, 7 ; II, 158, i 6 ).
III. Trea etapa (436, 4 0 ; II 159, 1 6 ) .
IV. Rezultat (437, 1 8 , II, 160, ,).
p. Drugi postulat.
I. Uvod (437, 3 2 ; II, 160, 1 6 ) .
II. Prva etapa (437, 3 5 ; II, 160, 1 8 ) .
UVOD
567
III. Druga etapa (439, 1 2 ; II 162, , 3 ).

IV. Trea etapa (439, 2 8 , II, 162, 2 8 ) .
V. Rezultat (440, 4; II, 163, ,)
y. Konsekvencija: boanski zakonodavac.
I. Prva etapa (440, 3 0 ; II, 164, ,).
II. Druga etapa (441, 23; U, 165, ,,).
III. Trea etapa (441, 3 8 ; II 165, 2 0 ) .
c. Prelaz (442, 1 9 ; II, 166, 7 ) .
3. (= VI, C, c pogl.): Jacobi, Romantizam (Novalis) i dolazak Hegela.
a. Uvod (444, 3 3 ; II, 168, 2 7 ) .
b. Jacobieva antropologija.
a. Uvod (445, 2 3 ; II, 170, 2 ) .
p. Osobno Uvjerenje (446, 3 0 ; II, 171, ,,); 447, ,,., (II, 171,
23-T72, 4 ) : napomena.
Y. Priznanje od drugih (448, 3 4 ; II, 174, ,); 450, , r 4 5 1 , , (II,
176, 9 _ 2 8 ): napomena.
5. Individualna Sloboda (451, ; II, 176, .,,); 453, -454, (II,
179, 16-180, 1 3 ) : napomena,
e. Prelaz: autarhija Individuuma (455, h; II, 181, .,.,)
c. Romantika antropologija (Novalis).
a. Uvod (456, 3 ; II, 182, , 7 ) .
p. Individualizam (456, 1 2 ; II, 182, 2 6 ) .
Y- Jezik kao izraz individualiteta (457, ,,; II, 184, ,); 458, 7 2 1
(II, 184, 29-185, 10): napomena.
5. Suverenitet genija i unitenje osamljenoj'. Individuumu (459,
'88, 1/): napomena.
3 8 ; II, 186, 2 8 ) ; 460, +0-461, 4 (II,
d. Njemake kritike napoleonskog Curstvu i njegovo opravdanje
od strane Hegela.
a. Uvod (462, 3 3 ; II, 190, 1).
p. Licemjerje kritike (463, 2 6 ; II, 191, ,); 464, ,-465, ,,, (II,
192, 24_35): napomena.
Y- Nitavnost prosuivanja (465, 2 4 ;
193, ,): !<><>, is-467, , 0
(II, 194, 26-195), ,) i 467, 14.23 (II, 195, .,): napomene.
6. Hegelijansko opravdanje: univerzulnu i homogenu Drava
koju je osnovao Napoleon dovrava historijski razvoj ovjevjeanstva i omoguuje ostvarenje Mudrosti (469, ,; 11, 197, 2g ).
D R U G I ODSJEK (= VII pogl.):
Dijalektika historijskih ideologija (Umjetnosti, Knjievnosti, Religiju).
OPI UVOD.
A. Religija kako je opisana u poglavljima od I do VI, tj. kao sudraj indi
vidualne svijesti (473, 3 ; II, 203, 2 ) .
B. Religija kako e biti opisana u VII pogl., tj kao drutvena ideologiju
(474, 3 8 II, 205, 8 ) .
C. Tema VII pogl., (476, u ; II, 207, ,); 476, 24-477, 8 (II, 207, i3 -208, 5 ) :
napomena o strukturi FGe.
568
IV POGLAVLJE (= VII, A pogl.): Ideologije drutava kojima vlada ud

nja to prethodi Borbi za priznanje: primitivna drutva i stari Egipat
(VII pogl.), A nema ekvivalenta u VI pogl., jer u ovome Hegel ne
raspravlja o politikim formacijama koje su prethodile polis-u).
A. Uvod (481, 3 ; II, 212, 2 ) .
B. (= VII, A, a pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija Osjeta i udnje bez
Borbe i Rada: Henoteizam pacifistikih drutava koja ive od pobiranja
plodova.
1. Uvod (483, 1 0 ; II, 214, 1 5 ) .
2. Dijalektika (483, ^ II, 215, ,)
3. Prelaz (484, 3 1 ; II, 216, 6 ) .
C. (= VII, A, b, pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija Opaaja i ostva
rivanja udnje kroz Borbu (bez priznavanja od strane Roba): Totemi
zam lovaca ratnika.
1. Uvod. (485, 3 ; II, 216, 1 6 ).
2. Dijalektika (485, 9 ; II, 216, a ) .
3. Prelaz (484, 3 0 ; II, 217, 1 5 ) .
D. (= VII, A, c pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija Razuma i ostva
rivanja udnje Radom (bez priznavanja Gospodara): umjetnost reli
gije Egipta.
1. Uvod (486, 14 ; II, 218, 1 0 ).
2. Dijalektika.
a. Simboli proizvoda rada: piramida i obelisk, mumija, u piramidi
i sunce koje obasjava obelisk (486, i 9 ; II, 218, J 6 ) .
b. Simboli radnika.
a. Uvod (486, 3 9 ; II, 219, 3 ); 487, 10.14 (II, 219, l 3 . 1 7 ): napomena.
p. Hram (487, 2 2 ; II, 219, a ) .
y. Kip (487, 3 9 ; II, 220, 7 ) .
p. Das Tiergehause (488, 2 5 ; II, 220, 3 2 ) .
c. Simboli jezika koji se raa iz rada: Sfinga (488, 3 3 ; II, 211, 6 ) .
3. Prelaz (489, ; II, 221, 2 4 ) .
V POGLAVLJE (= VII, B pogl.): Ideologije drutava kojima vlada Borba
za priznanje: umjetnost i knjievnost poganskih Gospodara (Grka).
(VII, B pogl. odgovara VI, A pogl.).
A. Uvod (490, ,; II, 223,' 2 ) ; 492, 9 . 15 (II, 225, 23.30): napomena.
B. (= VII, B, a pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija udnje u okvirima
Borbe za priznanje.
1. Uvod (493, 3 ; II, 226, 2 5 ) .
2. Dijalektika.
a. Likovne umjetnosti. %
a. Kip i Hram (493, 1 0 ; II, 227, 4 ) .
p. Antropomorfni Bog (493, 3 0 ; II, 227, 2 4 ) .
y. Umjetnik (494, 25; II, 228, 2 7 ) .
b: Pjesniki Jezik: religiozna Himna (495, 3 5 ; II. 230, n ) ; 496, 22 -498,
12 (II, 231, 9 -233, 3 ) : napomena o Prorotvu.
569
UVOD
c. Religiozni Kult.
a. Uvod (498, 2 4 ; II, 233, , 4 ) .
p. Simbol udnje: Misteriji (498, 1 4 ; II, 233, 2 4 ) .
y. Simbol Borbe: rtva (499, ; II, 234, ,).
6. Simbol Rada: Ritual (vjerski obredi) (501, ,; II, 236, 7 ) .
e. Prelaz (501, 2 0 ; II, 236, 2 0 ) .
C. (= VII, B, b pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija Borbe za priznanje.
1. Uvod (502, 3 ; II, 237, 2 ) ; 502, 6 . 29 (II, 237, 5.2B) i 502, 4 -503, 3 (II,
238, . i o ) : napomene.
2. Dijalektika.
a. Bakanalije (503, 1 9 ; II, 238, a ) ; 503, 31 . 27 (II, 239, 2 9 ) : napomena.
b. Atlet i Olimpijske igre (504, 2 4 ; II, 239, 3 5 ) .
c. Pjesniki jezik: lirsko pjesnitvo (505, u ; II, 239, 35).
D. (= VII, B, c pogl.): Dijalektika drutvenih ideologija Rada u okvirima
Borbe za priznanje.
1. Epsko pjesnitvo.
a. Uvod (506, 7; II, 241, 25)b. Dijalektika.
a. Svijet Epskog pjesnitva: rat saveza (506, 3 4 ; II, 242, 2 4 ) .
p. ovjek Epskog pjesnitva: epsko djelovanje (radnja) (507,
3 6 ; II, 244, ,)
y. Bog Epskog pjesnitva: epska sudbina (509, 3 ; II, 245, ,,)
2. Tragedija.
a. Uvod (509, 3 9 ; II, 246, u ) .
b. Dijalektika.
a. Svijet Tragedije: sukob Pojedinanog (= Porodica) i
Opeg (= Drava).
I. Kor (511, n ; II, 247, 2 9 ) .
II. Junak (512, 4 ; II, 248, 2 7 ) .
III. Gledaoci (512, 13 ; II, 249, 2 ) .
p. ovjek Tragedije: tragino djelovanje Gospodara (512, i 8 ;
II, 249, 7 ) ; 512, 23 . 39 (II, 249, u . 2 7 ) : napomena.
y. Bog Tragedije: tragika sudbina i licemjerje Gospodara (514,
40; II, 252, ,)
3. Komedija.
a. Uvod (517, 10 ; II, 254, ) .
b. Dijalektika.
a. Svijet Komedije: Buroasko drutvo (517, I 5 ; II, 254, 1 5 ).
p. ovjek Komedije: komino djelovanje Buruja (517, 3 8 ; II,
252,
y. Bog Komedije: komina sudbina i otvorenost buroaskog
individualizma (519, 2 4 ; II, 256, 2 7 ) .
VI POGLAVLJE (= VII, C, Pogl.): Ideologije drutava kojima vlada Rad
to dolazi poslije Borbe za priznanje; Religija Buroaskog svijeta (Krianstvo). (VII, C pogl.) odgovara VI, B pogl.; VI, C pogl. nema ekvi7
570
valenta u VII poglavlju, jer u VI, C poglavlju Hegel ve opisuje ideolo

gije postrevolucionarnog Svijeta).
A. Uvod (521, 3 ; II, 258, 2 ) ; 533, 37 -524, 3 1 (II, 261, ig-262, 1 2 ): napomena.
B. Dijalektika.
1. Krist.
a. Uvod (525, 1 9 ; II, 263, 4 ) .
b. Neoplatonizam (526, 4 ; II, 263, 2 7 ) .
c. Prelaz na Kranstvo (526, 2 4 ; II, 264, 2 o ) ; 526, 27 . 38 (II, 264, 2 3 . 3 2 ) :
napomena.
d. Isus (527, 1 0 ; II, 265, 9 ) .
2. Prvo kranstvo.
a. Evanelja (527, 3 4 ; II, 226, 5 ) ; 528, ,-529, 2 (II, 266, 22 -267, 23 )
i 529, i6.24 (II, 267, 35 -268, 7 ) : napomene.
b. Apostoli (529, 2 5 ; II, 268, 8 ) .
c. Prva crkva (530, 15 ; II, 269, ) ; 531, 28 -532, 8 (II, 270, 25-271,
) : napomena.
20
3. Razvijeno kranstvo.
a. Uvod (532, II, 271, 2 1 ) ; 532, 18 . 33 (II, 271, 28 -272, 6 ) i 533, 16 . 29
(II, 272, 2 8 -273, 1 3 ) : napomene.
b. Kransko Miljenje: Teologija (533, 3 0 ; II, 272, 7 ) ; 534, ^.34 (II,
274, 17.24) i 535, 8-22 (U, 274, 37 -275, 1 3 ) : napomene.
c. Kransko Djelovanje: Teoloki moral.
a. Uvod (535, 2 3 ; II, 275, 1 4 ) .
p. Istoni grijeh (536, 12; U, 276, 5 ) .
y. Sukob Dobra i Zla: Bog i avao (537,
II, 277, 1 4 ) ; 537,
27 -538, 32 (II, 277, -279, 7) i 539, 1 M 4 (II, 279, 25-25): na
pomene.
5. Spasenje (539, 3 0 ; II, 280, 1 0 ) ; 539, 34-39 (H, 280, 14.20) i 540,
2 9-542, 35 (II, 281, w -284, 5 ) : napomene.
d. Kranska Zajednica: Crkva i Drava.
a. Uvod (542, 3 6 ; II, 284, 6 ) .
p. Vjera: sveti Pavao (543, 1 0 ; II, 248, 1 8 ) .
y. Euharistija i Crkva: Katolicizam (544, w ; 285, 3 5 ) .
6. Istina Kranstva: kranska teo-logija u stvari je hege
lijanska antropo-logija (546, 8 ; II, 288, 3 ) .
C. Prelaz na ateistiku Mudrost (546, 3 1 ; II, 288, 25).
III K N J I G A (= VIII pogl.):
POSTHISTORI.1 SKI STAV: M U D R A C (HEGEL)
A. Uvod (549, 3 ; II, 293, 3 ) .
B. Dijalektika.
1. Polazna taka: Filozof.
a. Uvod (550, ; II, 294, 2 1 ) .
b. Opetovanje dijalektike FGe.
UVOD
571
a. V-VI, B pogl. (550, m ; II, 295, 2 1 ) .

p. VI, C pogl. (552, ,; 297, 1 5 ).
y. VII pogl. (553, 4 ; II, 298, 1 4 ).
c. Prelaz na Mudrost (555, 3 7 ; II, 302, 4 ) .
2. Kretanje: Mudrac.
a. Pojam Mudraca (556, 1 0 ; II, 302, ,.,)
b. Stvarnost Mudraca.
a. Uvod (557, 4 ; II, 303, 2 3 ) .
p. Stvarnost (557, ; 304, 5 ) .
y. Vrijeme (558, 3; II, 305, 4 ) ; 559, 91
.2 (II, 306, ,<,.): napome
na.
b. Historija (559, a ; II, 306, 2 6 ) .
c. Djelatnost Mudraca (560, 3 7 ; II, 308, 2 ) ) .
3. Rezultat: Znanost (561, 2 8 ; II, 309, 1 9 ) ; 561, n-sa, ( " , 309, 22 -310,
) : napomena.
3
NAPOMENA PREVODIOCA
Istiem da je L'introduction a la lecture de Hegel dobrim dijelom
komentirani prijevod H e g e l o v e Phanomenologie des Geistes.
Koliko
mi je bilo mogue n a s t o j a o sam da Kojevjeov prijevod Hegelovih
tekstova iz F e n o m e n o l o g i j e podesim p r e m a naem odlinom prijevo
du V i k t o r a D. Sonnenfelda, k a k o radi vrijednosti ovog prijevoda, ta
ko i z a t o da z a i n t e r e s i r a n o m itaocu omoguim da se u daljnjem
prouavanju F e n o m e n o l o g i j e obraa n a e m prijevodu. No budui da
se ovdje radi o prijevodu k o m e n t i r a n i h prijevoda A. Kojevea, nuno
mu se pokazale izvjesne razlike u o d n o s u na na (Sonnenfeldov) pri
jevod. Navodim samo neke:
1. R a d i lakeg razumijevanja Kojeve v e o m a esto jedinu Hegelovu k o m p l e k s n u reenicu rastavlja u dvije ili vie jednostavnijih ree
nica, p r e m d a to izriito ne n a p o m i n j e ; izjavljuje da e citirati j e d n u
H e g e l o v u reenicu, to doista i ini, ali j e , iz navedenog razloga, ras
tavlja u dvije ili vie samostalnih reenica.
2. Prevodilaka dunost mi je nalagala da prijevod filozofskih
t e r m i n a prilagoujem K o j e v e o v o m prijevodu Hegelovih t e r m i n a . U
takvim sluajevima esto sam, uz prijevod odgovarajueg Kojeveovog izraza, stavljao u okruglu zagradu na uobiajeni izraz. T a k o , na
primjer p o j a m la realite-essentielle prevodim sa bitna stvarnost;
mi za taj pojam i m a m o naziv sutina, bit (njem. das Wesen,
franc, l' essence). Ili: la realite-objective prevodim sa objektivnastvarnost, a u zagradu sam esto stavljao na termin zbilja, zazbiljnost, (njem. Wirklichkeit). L ' e x i s t e n c e - e m p i r i q u e prevodim
sa empirijska-egzistencija, to odgovara naem t e r m i n u opstoj
nost, postojanje ili n a e m doslovnom prijevodu odgovarajueg
njemakog t e r m i n a Dasein - tu-bitak. O v o podsjeanje na nae
uobiajene naziva p r e v o d i o sam stalno, t a k o da italac nee imati
p o t e k o a da usvoji Kojeveovu terminologiju. Izraz l' exerioristation (njem Entxusserung) nisam se usudio prevesti doslovno k a o
azvantenje, te sam radije ostao k o d eksteriorizacije ili n a p r o s t o
574
azvantenje, te sam radije ostao k o d eksteriorizacije ili n a p r o s t o

otuenje; Kojeve, n a i m e , prevodi t e r m i n e E n t f r e m d u n g i Entausserung najee sa l' alienation; s m a t r a m da ova dva t e r m i n a
imaju isti smisao.
3. Slijedei Kojevea, k a d t o sam na mjestima gdje u n j e m a k o m
originalu stoji rije der G e d a n k e stavljao izraz ideja. Da bi se
ovdje izbjegao eventualni n e s p o r a z u m , u p o z o r a v a m na slijedee: k o d
H e g e l a t e r m i n Idee (absolute I d e e ) znai isto to i Begriff ( p o j a m
u irem smislu) = sabrana cjelina sviju parcijalnih p o j m o v a ; svaki ovakav parcijalan p o j a m , uzet z a s e b n o , odlreuje H e g e l t e r m i n o m
nur Begriff; p r e m a t o m e rije ideja, u z e t a u strogom smislu,
znai k o d H e g e l a apsolutno Z n a n j e (absolutes Wissen) ili hegeli
j a n s k u Z n a n o s t (Wissenschaft). No u francuskom, n a e m , pa i u
nehegelijanskom n j e m a k o m jeziku, rije ideja v e o m a se esto
upotrebljava u istoj supoziciji k a o i rije misao, zamisao, pro
jekt, aj. ima znaenje njemake rijei der G e d a n k e . U zagrada
ma sam kadta u p o z o r a v a o na ovu distinkciju, a paljivi e italac iz
samog k o n t e k s t a lako uoiti, o kojoj se od dviju n a v e d e n i h supozicija rijei ideja, na o d r e e n o m mjestu radi.
4. Podsjeam na o n o to je r e e n o u uvodnoj n a p o m e n i uz s a m o
djelo, n a i m e , da strukture spojene crticom (tiret-om) odgovaraju
j e d n o m j e d i n o m n j e m a k o m t e r m i n u ; osim toga, e l e m e n t i koji n o s e
glavne valeure strukture pisani su velikim slovom, i a k o ne stoje na
p o e t k u s t r u k t u r e , k a o na p r . : slobodan-historijski-Individuum, ili
suvislim-Govorom-objavljena-Stvarnost itd. N a p o k o n : L ' H i s t o rie p r e v o d i m j e d n o z n a n o i k a o Povijest i k a o Historija.
Dr A. H.
BILJEKA O PISCU
Podaci o A l e x a n d r e u Kojeveu sasvim su oskudni. Aleksandar
Koevnikov rodio se u Moskvi p o e t k o m ovog stoljea, a poslije Ok
t o b a r s k e revolucije emigrirao ponajprije u Njemaku. Dogaaji u
d o m o v i n i potakli su interes Kojevea za mislioce-dijalektiare u znaku
ije misli je zapoela j e d n a nova povijesna e p o h a . U Njemakoj Ko
jeve traio p r o d u b l j e n o razumijevanje Hegelove filozofije, najprije
u z a l u d n o k o d lidera n o v o k a n t o v s k e misli u Heidelbergu Heinricha
R i c k e r t a . P r o m o v i r a o je k o d Karla Jaspersa radom o ruskom neoplatoniaru filozofu mistiku Vladimiru Solovjevu. Hegel u interpretaciji
K o j e v e a jest Hegel aktualiziran M a r x o m , specijalno onim ranih ra
d o v a , i H e i d e g g e r o m , k a o i drugim predstavnicima filozofije egzi
stencije. Za n j e m a k o izdanje svoje knjige o Hegelu Kojeve je sam
predloio naslov: U v o e n j e Hegela u sadanjicu, Nivo razumijeva
nja H e g e l a u ovoj knjizi dobio je Kojeve tek u Francuskoj nakon
lektire Hegelovih r a n i h spisa, naroito predradnji za Fenomenologiju
d u h a , koje su dijelom izale ba u o n o vrijeme (Jenenser Realphilosophie) d. J. Hoffmeister, 1931/32) i ekonomsko--filozofskih manuskipata iz 1844. i k o m p l e t n o g izdanja Njemake ideologije koji su
Marxovi rukopisi u isto vrijeme postali poznati u dva paralelna izda
nja ( M E G A i Edicija L a n d s h u t a i M a y e r a ) . Od suvremenih filozofa
naroit je uticaj na Kojevea izvrio susret s A. Koyreom koji je dao
i n t e r e s a n t n u i originalnu interpretaciju H e g e l a , na pr. u svojoj recen
ziji Hegelovih spisa iz jenskog p e r i o d a . (Hegel a .lena u Revue
d'histoire et de philosophie religieuse, Strasburg, 1934). Od 1 9 3 3 1939. dri k a o nasljednik Koyrea na parikoj Ecole des hautes etudes predavanja o Hegelovoj filozofiji religije iz kojih je proizala i
o v a knjiga koju je publicirao R a y m o n d Q u e n e a u . Sluao ga je niz
kasnije znaajnih francuskih mislilaca: Maurice Merleau-Ponty, G a ston Fessard, s p o m e n u t i Q u e n e a u , R a y m o n d A r o n , Brice P a r a i n ,
Caillois, Sartre i drugi. Na svakog od njih on je z n a t n o uticao svo-
576
j o m interpretacijom H e g e l a ; t a k o j e , n a primjer,
dijalektika En-soi i Pour-soi iz L'etre et le n e a n t
za i k o m e n t a r a Kojevea. Uz j e d a n krai tekst u
Tiranija i m u d r o s t Kojeve je jo napisao s a m o
asopisu Critique.
Sartreova dvolana
nezamisliva bez te
knjizi L e a Straussa
nekoliko lanaka u
REDAKCIJA
ANELKO HABAZIN
POGOVOR
A l e x a n d r e Kojeve, k o m e n t a t o r H e g e l o v e Fenomenologije du
h a , znalac je svoga p r e d m e t a i filozof dostojan tog imena. Njegov
misaoni n a p o r usredotouje se na dokazivanje k a k o je pravi p r e d m e t
ljudskog u m n o g G o v o r a (Logosa) jedino prostorno-vremenski Totali
tet b i t k a = Bitak koji je s a m o m e sebi objavljen Pojmom = D u h .
No ovaj Totalitet bitka jest D u h s a m o utoliko ukoliko sadrava Po
j a m . N o , P o j a m sadran u Bitku je ovjek. A kretanje Pojma u Bit
k u , t j . stvarno ' k r e t a n j e ' P o j m a - to je Historija.
P r e m a t o m e , Kojeve insistira na ideji Giov. Battiste Vica da o
vjek m o e imati a d e k v a t n u spoznaju j e d i n o o o n o m e to je sam na
pravio, a ovjek doista pravi svoju povijest; matematiki oblici i prir o d o z n a n s t v e n e spoznaje jesu apstrakcije i fikcije kojima se o t i m a
p r i r o d a , p r e m d a im se ne m o e djelotvorno oduprijeti. T a k o , na pri
mjer, o govoru fizike Kojeve rasuuje o v a k o : Fizika faktino ne
istrauje i ne ispituje k o n k r e t n o Stvarno, n e g o s a m o j e d a n umjetno
izolirani aspekt Stvarnog, t j . j e d n u apstrakciju. N a i m e : aspekt Stvar
nog koji je dat 'fizikalnom Subjektu', budui da je taj Subjekt o
vjek koji je reduciran na svoje o k o (uostalom idealizirano), znai jo
j e d n u apstrakciju. Fizika opisuje Stvarno ukoliko je o n o d a n o o v o m e
Subjektu, ne opisujui s a m ovaj Subjekt. O n a je, m e u t i m , prinue
na da vodi r a u n a o a k t u koji 'daje' Stvarno o v o m e Subjektu, a koji
je akt gledanja (to pretpostavlja prisutnost svjetla, u irem smislu).
N o , ovaj apstraktni opis vri se ne p u t e m rijei koje imaju j e d a n smi
sao (Logos), nego s p o m o u algoritama: a k o k o n k r e t a n ovjek govo
ri o S t v a r n o m , apstraktni Subjekt slui se m a t e m a t i k i m 'jezikom'.
Na planu algoritma n e m a ni neizvjesnosti ni kontradikcije. Ali isto
t a k o n e m a ni Istine u p r a v o m smislu, j e r n e m a pravog G o v o r a (Lo
gos) koji objavljuje Stvarno. Pa im elimo prei od algoritma na fi
zikalni G o v o r , u n o s i m o kontradikcije i e l e m e n t neizvjesnosti. D a k l e ,
na podruju Fizike (i znanosti uope) n e m a Istine. J e d i n o filozofski
G o v o r k a d a r je da d o e do nje, jer on jedini m o e da se odnosi na
konkretno Stvarno, t j . na totalitet stvarnosti Bitka. R a z n e znanosti
moraju uvijek govoriti o apstrakcijama: s j e d n e strane zato to Stvar
no stavljaju u o d n o s ne p r e m a ivom ovjeku, nego p r e m a j e d n o m
37*
580
vie ili m a n j e pojednostavljenom, o d n o s n o a p s t r a k t n o m 'spoznavajuem' Subjektu'; s druge strane zato to u svojim opisima z a n e m a r u j u
bilo (apstraktni) Subjekt koji odgovara ( a p s t r a k t n o m ) O b j e k t u to
ga o n e opisuju, bilo (apstraktni) O b j e k t koji je d a n ( a p s t r a k t n o m )
Subjektu to ga o n e prouavaju. I zato o n e imaju svoje vlastite me
tode miljenja i djelovanja.
Glavni prigovor koji Kojeve upuuje Hegelu o d n o s i se na H e g e
lov n e k o n s e k v e n t a n stav u toj stvari. U Fenomenologiji d u h a
(Pogl. V I I I ) Hegel tvrdi da je s a m o f e n o m e n a l n a egzistencija ovjek
(= Povijest) dijalektina i time pristupana filozofskoj ili pojmovnoj
spoznaji, ali na d r u g o m mjestu Fenomenologije (Pogl. V, A, a5
prikazuje i P r i r o d u k a o dijalektiki f e n o m e n . Ovaj stav zastupa
H e g e l u Enciklopeciji sasvim izriito: tu P r i r o d a i m a trojstvenu ( =
dijalektiku) strukturu, k a o i ljudska stvarnost. O v o j e , p r e m a K o
jeveu, ne s a m o H e g e l o v a nedosljednost nego i njegova velika za
bluda. N o , d a l e k o od toga da razglaava ovu H e g e l o v u zabludu
- p r e m d a ne m o e p r e d njom zatvoriti oi - 'glavna Kojeveova na
mjera je da u k a e na titulus n e p r o l a z n e H e g e l o v e slave, da p o k a e u
e m u se sastoji veliko H e g e l o v o otkrie:
1. Ljudsko ili historijsko vrijeme
H e g e l postavlja u 2. E t a p i 2. Odsjeka 2. Dijela Poglavlja V I I I
Fenomenologije pitanje o o d n o s u Z n a n o s t i i V r e m e n a . Ovdje se
p o d Z n a n o u (Wissenschaft) razumije diskurzivna ili u m n i m G o v o
r o m iskazana spoznaja. Njezin sadraj je istina. Istina je p a k uvijek
P o j a m (Begriff) u irem smislu, t j . suvisla cjelina rijei koje imaju
o d r e e n smisao. Za Istinu se, s j e d n e s t r a n e , kae da je openito i
n u n o valjana, da je nepromjenljiva ili bezvremenska, a s dru
ge, p o z n a t o je da se o n a stjee u V r e m e n u i da uvijek postoji u Vre
m e n u . T a k o su p r o b l e m Istine i V r e m e n a n u n o p o v e z a n i . R e e n o je
da je istina P o j a m . Ali to je Vrijeme? Na to pitanje H e g e l odgova
ra bizarnom i p a r a d o k s a l n o m reenicom: D i e Z e i t ist d e r Be
griff selbst, d e r da ist. (Vrijeme je sam P o j a m koji postoji empirij
ski.)
Ova reenica oznaava, p r e m a Kojeveu, izvanredno vaan da
t u m u historiji filozofije; o n a predstavlja r a z m e e izmeu dva veli
ka filozofska razdoblja: j e d n o g , koje ide od P l a t o n a do K a n t a , i dru
gog, koje zapoinje s H e g e l o m ! T e k H e g e l o v a formula objanjava
slobodnoga i historijskog Individuuma. N a i m e , s a m o je ovjek k a d a r
odrijeiti bit, o d n o s n o P o j a m stvari od njezina B i t k a : ovo rastavljanje
i odreivanje P o j m a od Bitka vri se na e m i n e n t a n nain u ljudskome
R a d u , i m o r a m o rei da su b i t n o vremeniti j e d i n o proizvodi ljudsko-
581
POGOVOR
ga R a d a . Ljudski r a d , koji se vri u p r i r o d n o m Svijetu i koji ovreme

njuje taj Svijet, proizvodi, dakle, P o j a m koji postoji u p r i r o d n o m
Svijetu a da je ipak neto drugo od njega. Z a t o R a d preobraava i
sto prirodni Svijet u kulturni i tehniki ljudski Svijet: R a d = P o j a m
= G o v o r = Vrijeme = ovjek. Pojam odreuje sadraj opaaja od
njegovog hic et n u n c te k a o ljudski Pro-jekt omoguuje vremenite
o d l u k e Slobode, ravna svjesnim i hotiminim Djelovanjem ( T u n )
B o r b e i R a d a . Ali B o r b e i R a d a n e m a bez udnje za priznavanjem
( A n e r k e n n e n ) : G o s p o d a r je rizikom svojega ivota u borbi na smrt
prisilio R o b a da ga prizna za G o s p o d a r a , sili R o b a da radi itd.,
i t d . . . P o j a m se ne m o e pojaviti bez R a d a , R a d je Funkcija Ljudske
u d n j e , pa se ni P o j a m ne m o e na Svijetu pojaviti bez udnje. An
t r o p o g e n a ljudska udna jest - jer Vrijeme = Pojam - Tu-bitak (Da
sein) ili empirijska egzistencija V r e m e n a . Struktura Ljudskog ili Hi
storijskog v r e m e n a izgleda ovako: B u d u n o s t Prolost Sarajnost:
kretanje se proizvodi u Budunosti i ide p r e m a Sadanjosti, prola
zei kroz Prolost. To je Vrijeme s p r i m a t o m Budunosti. P r e m a
K o j e v e u , mogue je razlikovati Kosmiko ili fizikalno vrijeme
od biolokog i historijskog v r e m e n a : Mogue je da Vrijeme u
k o j e m u ima prvenstvo Sadanjost jest kosmiko ili fizikalno Vrijeme,
d o k bi bioloko Vrijeme bilo karakterizirano p r i m a t o m Prolosti. i
ni se da je fiziki ili kosmiki p r e d m e t s a m o obina nazonost ( G e genvvart), dok je t e m e l j n a bioloka pojava vjerovatno Memorija u i
r o k o m smislu, a da je specifino ljudska pojava, bez svake sumnje,
Projekt. Moglo bi biti, uostalom, da kosmiki i bioloki oblik vreme
na postoje kao vrijeme s a m o u o d n o s u na ovjeka, t j . na historijsko
Vrijeme.
O v o se Vrijeme oevidno ne ostvaruje kao kretanje zvijezda
(vjeno vraanje); ostvaruje se k a o opa Povijest i, k o n a n o , k a o
povijest filozofije. A to je povijest ljudskog G o v o r a koji objavljuje
Bitak. A r g u m e n t i ovoga G o v o r a nisu proistekli iz zrenja vjenih bit
nosti u njihovoj n a d v r e m e n s k o j povezanosti, nego su to stvarne kr
vave b o r b e i stvarni ljudski radovi koji su se dogodili u t o k u V r e m e n a .
O v o je, p a k , u o d n o s u na prethegelijansku filozofiju bitna novost.
2.
Negativitet
U ljudskom v r e m e n u pojavljuje se Negativitet, taj u strogom

smislu rijei dijalektiki konstitutivni e l e m e n t sabrane cjeline Stvar
n o g , a on nije nita d r u g o nego f e n o m e n a l n a egzistencija ovjeka.
ovjek je, p r e m a t o m e , Nita koje niti u Bitku. I u p r a v o zato to se
ovjek pojavljuje k a o Nita u srcu Bitka, ljudska egzistencija nije
582
p u k o iekivanje u nitavilu, n e g o slobodna djelatnost koja negira

dani prirodni i drutveni Bitak, dakle i dani bitak s a m o g a djelatnika.
O d a t l e slijedi da se Sloboda - ako ta rije doista neto znai - m o e
shvatiti j e d i n o k a o elja ovjeka da vie ne b u d e ono to on jest, da
p o s t a n e o n o to on jo nije; cilj ovog postojanja jest njegov 'ideal'
koji opravdava njegovo n e g a t o r s k o djelovanje. T o , p a k , znai da je
dijalektika antropologija laicizirana ido-kranska (pret-filozofska)
koncepcija o ovjeku, o n o v o m A d a m u koji se moe obratiti u stro
g o m smislu rijei ili postati b i t n o i korjenito drukiji. P r o m a e n o je,
p r e m a t o m e , govoriti da se Sloboda ostvaruje k a o izbor i z m e u dvije
datosti: o n a je, n a i m e , negatorsko D j e l o v a n j e , pa je samim t i m e u
p r a v o m smislu stvaranje, jer negirati d a n o a ne pasti u nitavilo zna
i proizvesti neto to jo nije postojalo; a to je u p r a v o o n o to se
zove 'stvarati'. Ne radi se o t o m e da se zamijeni d a n o d a n i m , ve da
se proizvede neto to jo zaista nije. D j e l o Slobode ne m o e se,
d a k l e , deducirati iz prolosti, ne m o e ga odrediti n i k a k a v u z r o k ,
n e m o e biti p r e d v i e n o , itd. D j e l o ( W e r k ) k a o postojanje D u h a
i m a oblik slobodnog sluajnog dogaaja (des freien zufalligen G e s
c h e h e n s ) . Gledajui o p e t na D j e l o k a o na gotov rezultat j e d n o g stva
ralakog postojanja, m o e se n a k n a d n o rekonstruirati linija njegova
rasta, ali se ovaj rezultat ne m o e prorei iz poetnih o p r e k a koje su
ga proizvele. D o d u e , dani se Bitak m o e negirati s a m o u njegovom
p o s e b n o m i specifinom o d r e e n j u ( B e s o n d e r h e i t ) , pa je t a k o D j e l o
nerazrjeivo vezano na svoje p r e t h o d n e konstitutivne-elemente. N e
gacija (od) A m o e biti s a m o ne-A, no D j e l o je k a o rezultat diferent n o i b i t n o nezavisno od p r e t h o d n i h e l e m e n a t a (ne u n e - A jest
onaj pretiak stvarnog koji ne m o e biti deduciran iz A ) . ini se da
koncepcija historijskog d e t e r m i n i z m a i m a o p r a v d a n smisao s a m o u
o v o m relativnom i restringiranom znaenju. I n a e je ljudska Sloboda
rije bez smisla.
3.
Totalitet
ovjek u b i t n o m smislu z n a d e ili sve ili nita. Istina m o e da

b u d e j e d i n o p o t p u n a ili t o t a l n a : D a s W a h r e ist das G a n z e . O n m o
ra obuhvatiti suvislu cjelokupnost B i t k a ostvarenog u s t v a r n o m uni
v e r z u m u i utoliko ova nepodijeljena i s a b r a n a Cjelina jest D u h
( G e i s t ) , ili A p s o l u t n a ideja (apsolute I d e e ) , ili P o j a m u irem smislu
(Begriff). T o , p a k , nije nita drugo n e g o prirodni Svijet + ovjek
koji ivei u t o m e Svijetu o njemu u m n o govori. O v a S a b r a n a
Cjelina stvarnog ili k o n k r e t n o Stvarno zove se Totalitet. R a z m o t r i m o
li ovu treu f u n d a m e n t a l n u dijalektiku kategoriju (prva je I d e n t i t e t ,
POGOVOR
583
druga Negativitet (na ontolokom planu, ukazuje nam se o n a kao

Sinteza k o n k r e t n o g Stvarnog, t j . k a o struktura koja obuhvaa objav
ljeni Bitak (Identitet, Sein, T e z a ) i objavljujui Bitak (Negativitet,
Logos, A n t i t e z a ) . To je na metafizikom planu Cjelina koju konsti
tuiraju prirodni Svijet i ljudski (histrijski) Svijet: dva neodvojiva, ali
bitno razlina Svijeta. I to j e , n a p o k o n , na fenomenolokom planu,
odravanje p r i r o d n e empirijske egzistencije u ljudskoj empirijskoj eg
zistenciji: izvanjska Svijest (Bewusstsein) i njezin odraz u samoj sebi
ili Samosvijest (Selbstbevvusstsein). Z n a m o da ovo odraavanje nije
dezinteresirana kontemplacija i da se ispravnost odraza provjerava
djelatnou B o r b e i R a d a .
Istina je, p r e m a t o m e , adekvacija miljenja i bitka u strogom
smislu rijei. K a k o ova adekvacija nije ostvarena u tijeku historij
skog V r e m e n a , m o e o n a da se pojavi tek na kraju historije, kad
prestaje svaki prevrat i otkrie: hegelijanski uenjak postaje Mu
drac koji postojeem nita ne dodaje niti o d u z i m a . Njegov je stav
isto k o n t e m p l a t i v a n : Filozofska ili 'znanstvena' djelatnost jest ista
i j e d n o s t a v n a deskripcija Stvarnog i Bitka u njihovu Totalitetu (Ko
jeve). Ovaj totalitet zove se k o d H e g e l a i logiko-stvarno-bivstvo
(das Logisch-Reelle) te i m a tri strane ( m o m e n t a , konstitutivna-elem e n t a ) : a) apstraktnu ili razumnu stranu, b) dijalektiku ili negativno-umnu stranu, c) spekulativnu ili pozitivno-umnu stranu. P r e m a
H e g e l u , neodvojivost ovih triju strana daje Logici dijalektiki karak
ter. N o , Logika je na taj nain dijalektika tek u irem smislu. Isto
vai i za Identitet. Stvarno-logiko-bivstvo ili Totalitet dijalektino je
u specifinom smislu z a t o to implicira Negativitet. Stoga ne valja re
i da je Miljenje o n o to B i t a k ini dijalektikim, nego o b r a t n o , da
j e , n a i m e , Miljenje dijalektiko zato to ispravno ili a d e k v a t n o ob
javljuje Bitak koji je dijalektian, j e r sadri j e d n u negativnu stranu
ili m o m e n t (Seite). Tri f u n d a m e n t a l n e kategorije (Identitet, Negati
vitet, Totalitet) nisu, d a k l e , dijalektike u o b i n o m smislu rijei, ko
liko se o d n o s e na spoznaju ili miljenje, koji, zacijelo, jesu dijalek
tiki; to nisu logike ve onto-logike kategorije: Bitak m o e biti
objavljen Miljenjem, ima Miljenja u bitku i o Bitku s a m o zato to
je Bitak dijalektian; to znai - zato to Bitak sadrava j e d a n nega
tivan i negatorski element (Kojeve). Dijalektika nije, d a k l e , nika
kva m e t o d a miljenja, n e g o ontologija ili Z n a n j e koje ispravno ob
javljuje totalitet objektivne-stvarnosti ili zbilje (Wirklichkeit).
Hegelijansko znanje ne postavlja ( k a o o n o fichteansko), nego
poznaje svoju granicu ( G r e n z e ) . O d a t l e povlai Kojeve dva neo
bina iznenaujua zakljuka to p o t p u n o protivrjee svima ustalje-
584
nim shvaanjima o Hegelovoj filozofiji k a o o a p s o l u t n o m ideali

z m u , panlogizmu, monizmu i sl. E v o tih zakljuaka: a) hegelij a n i z a m je Relizam; b) hegelijanizam je Dualizam. K o j e v e , n a i m e ,
kae: ad a: Hegel polazi od D u h a , o k o j e m u kae da je 'rezultat'. I
h o e da ga shvati k a o rezultat, t j . da ga opie k a o rezultat njegova
vlastitog postojanja (das W e r d e n des Geistes zum G e i s t e ) . Budui da
je D u h slaganje Subjekta i O b j e k t a (ili k a k o H e g e l ovdje 1 kae: Sebsta i Seina), njegovo postojanje je p u t to vodi ka o v o m slaganju,
p u t du kojega se, p r e m a t o m e , odrava razlika i z m e u dvoga, a k o
ju m o e objasniti s a m o j e d a n metafiziki Realizam. Ad b: Po m o
me miljenju, podjela Totaliteta-Objavljenog-Bitka (ili k a k o k a e
H e g e l , D u h a ) na P r o s t o r i na Vrijeme nije ni p a r a d o k s , ni banal
nost, n e g o istina koju je otkrio H e g e l . A dopusti li se ova istina, tre
ba rei da ' R e a l i z a m ' u filozofiji ne znai na kraju izlaganja nita
d r u g o nego ' H i s t o r i z a m ' . T k o kae ' R e a l i z a m ' , k a e ontoloki duali
z a m . Oznaavajui, p a k , dva lana glavne o p r e k e ' P r o s t o r ' i 'Vrije
m e ' , uvodi se u filozofiju p o j a m Historije, pa se t a k o postavlja p r o
b l e m ne s a m o j e d n e Antropologije ili F e n o m e n o l o g i j e historijskog
ovjeka nego i onaj Metafizike i Ontologije Historije.
Cilj Historije jeste apsolutni Pojam (apsoluter Begriff), t j . he
gelijanska Z n a n o s t , u kojoj Subjekt p o t p u n o koincidira s Objek
t o m , a to o p e t znai da je punktualni vremeniti ovjek razrijeen
u n e v r e m e n i t u h o m o g e n u p r o t e n o s t ( A u s d e h n u n g ) . Historija defini
tivno staje, u d n j a za Priznanjem je zadovoljena, ljudsko Vrijeme
je prolo. A k o Historija, taj specifino ljudski egzistencijalni m o d u s ,
jeste upravo n e g a t o r s k o djelovanje, dokidanje o p r e k e izmeu d a t o g
(prirodno-drutvenog) Svijeta i ovjeka-borca-radnika, progresivna
likvidacija zablude i djelatno uzdizanje p r e m a Z n a n j u , to o n d a znai
da apsolutno Z n a n j e d o k i d a samu ljudsku bit, t j . individualno vre
m e n i t o Sopstvo (osobno-Ja, Selbst). ovjek ostaje ovjek j e d i n o po
svome historijskom Sjeanju ( F r r i n n e r u n g ) . Ne d o g a a se vie nita
novo.
Znanstveni Sistem (= apsolutno Z n a n j e ) n u n o je kruan ili
cikliki: F e n o m e n o l o g i j a d u h a opisuje empirijsku egzistenciju ( D a
sein) D u h a ili njegove pojave ( E r s c h e i n u n g e n ) , a to je ovjek u
V r e m e n u ili Historija. Ovaj opis zavrava, k a k o vidjesmo, s o n i m to
je sebi vjeno identino, a to je s a m o m e sebi objavljen Bitak, t j .
D u h ili Ideja, a ova je t e m a Logike (Logik). P o t p u n o osvjetena ili
1
Hegel: Phanomenologie des Geistes, str. 563, r. 4-11, Hoffmeisterovo izdanje

(Leipzig, Meiner, 1937).
POGOVOR
585
samoobjava Bitka m o g u a je p a k j e d i n o u v r e m e n i t o m kretanju Hi

storije, a ovu opisuje Fenomenologija, a ova zavrava s L o g i k o m , a
o v a . . . itd., itd. Ovdje s m o ukazali na zahtjev krunosti Sistema u
cjelini. N a p o m i n j e m o tek da su i Fenomenologija i Logika, svaka sa
svoje s t r a n e , t a k o e r k r u n e . Osim toga, respektivne e t a p e Logike
odgovaraju o n i m a F e n o m e n o l o g i j e , i o b r a t n o . Hegelijanski krug se u
zbilji, t j . k a o stvarna Povijest, obilazi s a m o j e d a n p u t , k a d a se i za
tvara. U Z n a n o s t i , u E r r i n n e r u n g u , broj obilazaka je ad libitum.
N e k a n a m na kraju b u d e d o p u t e n o da postavimo etiri pitanja.
Prvo u p u u j e m o K o j e v e u , ostala tri se o d n o s e na neke od posljed
njih stvari H e g e l o v e filozofije:
1. Da li ovjekov svijet (tehniki, kulturni, drutveni) doista
predstavlja j e d a n stvarni Svijet-protiv-prirode, koji je stvoren nje
g o v o m odvojenom s l o b o d o m , a k o je ipak istina da paredno n a t u r a
vincitur?
2. Da li je dozvoljeno postulirati, pa ak i konstatirati svretak
historijskog V r e m e n a s a m o z a t o to se poto-poto hoe da krug Z n a
nja b u d e zatvoren k a k o bi apsolutni identitet Subjekta i O b j e k t a po
stao zbiljski, k a k o bi se ispunila Wissenscha!t itd., itd.'.' Nije li to
svoenje Svijeta na Samoljudsko, ne sluti li to, u posljednjoj analizi,
na b e z u m n u idolatriju uspjeha?
3. Nije li n u n o da se identifikacija Subjekta i O b j e k t a , uslijed
neiscrpivosti ovog posljednjeg, shvati kao progresivno Ispravljanje
zablude i nezavrivo prevladavanje neznanja?
4. Smije li se prejudicirati da je u d n j a za priznanjem jedina
a n t r o p o g e n a u d n j a , da njezino zadovoljenje ujedno znai zadovo
ljenje sviju specifino ljudskih aspiracija, da se nakon njezina zado
voljenja, t j . koliko je historijski Individuum priznat od Sviju u svojoj
neponovljivoj Jedinosti, ovjek definitivno miri sa svime to je bilo i
to jest, obznanjujui da vie nikada nee biti nita novo na zemlji?
A k o ve m a t a m o i bavimo se eshatologijom (to je, uostalom,
ljudski, a u nae vrijeme n u n o ) , o n d a m o r a m o s m n o g o razloga rei
da e zadovoljenje u d n j e za Priznanjem te prestanak krvavih Borbi
iz prestia i R a t o v a u slubi gospodara znaiti radije definitivan za
stoj ljudske Pred-historije, kraj Carstva nunosti (Reich der Notvvendigkeit); ovo j e , tavie, d a t u m n a s t u p a prave P O V I J E S T I , uspostav
ljanje Carstva slobode (Reich d e r Freiheit - M a r x ) , gdje se svakom
ovjeku bez izuzetka prvi p u t prua stvarna ansa i postavlja impera
tivna zadaa da - dok traje Vrijeme - ozbiljuje sve svoje sutinske
snage. Ali i ova Povijest, koja je stvarna ljudska mogunost, k a o i
p r o j e k t i Individuuma to e biti njezin sudionik n i k a k o nisu gotova
586
stvar ( G e g e n s t a n d ) , ve ansa koju ovjek k a o takav m o e ili pustiti

iz r u k u ili obratiti u D j e l o .
Ali, bilo k a k o bilo, ostaje n e o s p o r n a injenica da je H e g e l bio
prvi koji je s p u n o m svijeu p o k a z a o k a k o je ovjek bie koje se
bori iz prestia, koje radi i govori, koje time b i t n o n a d m a u j e dani
p r i r o d n i n e p o s r e d n i B i t a k , koje, p r o s t o - n a p r o s t o , pravi Historiju i na
kraju pie Knjigu. A k o je to t a k o - to doista i jest - o n d a je H e
gel u j e d n o p o k a z a o da ovjeka k a o ovjeka m o e ispravno opisati i
shvatiti filozofija koja nije ni naturalizam ni pozitivizam, n e g o n a p r o
tiv Temporalizam ili Historizam.
SADRAJ
NAPOMENA FRANCUSKOG IZDAVAA
Umjesto uvoda
Predavanja godine
Predavanja godine
Predavanja godine
Predavanja godine
Predavanja godine
Predavanja godine
6
7
33
59
77
113
159
263
1933-34
1934-35
1935-36
1936-37
1937-38
1938-39
DODACI
I. Dijalektika stvarnog i fenomenoloka metoda
I I . Ideja smrti u Hegelovoj filozofiji
I I I . Struktura Fenomenologije duha
429
509
552
Predgovor
Uvod
554
555
N a p o m e n a prevodioca
573
Biljeka o piscu
575
Pogovor
580

Kako Čitati Hegela PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kako Čitati Hegela PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA L O G O S

H e g e l . . . erfasst die Arbeit als

primjer, zadovoljila glad, treba dokrajiti ili, u svakom sluaju, tran

ne biti ono to je (ukoliko je statiko i dano bie, ukoliko je prirod

konstituirati, a da se bar dvije od ovih udnji ne sukobe. I, budui da

Rob. Ako ljudska stvarnost moe da nastane samo ukoliko je drutve

postojei i vaei entitet (bivstvo - prev.)]. N a i m e , istina njegove

latnost drugoga i djelatnost po s a m o m e sebi. U k o l i k o je ova djelat

negatorsku-negativnost. [To e rei da je ovjek ljudski samo u onoj

k a o ekstremi koji h o e da postoje za s e b e ; [tj. svjesno i nezavisno od

sao, miljenje - prev.) koji sebi o samome sebi stvara posredovani su

robitkujuem objektu u d n j e i - s druge strane - p r e m a Svijesti za koju

sobom. Ali je Robov Gospodar samo zato to se prethodno oslobodio

on, sa svoje strane, ne priznaje ljudsku stvarnost i ljudsko dostojan

ku]. Ali, k a o to je G o s p o d s t v o p o k a z a l o da je njegova bitna stvar

stvarnost. N a i m e , ova R o p s k a svijest bojala se ne radi ovog ili o n o g ,

No, on je postao Rob Gospodara samo zato to je - najprije bio

ovaj vid n e b i t n o g o d n o s a p r e m a stvari dovodi sluei Svijest do neus

stvarobitkujue negativno-bivstvo u p r a v o je tua bitna-stvarnost,

skoba nee biti u stanju da promijeni egzistenciju, a egzistencija nee,

uglavnom saglasan s danim Svijetom. On e htjeti, u najbolju ruku, da

N a p o k o n (Enciklopedija): Logika > Fil. P r i r o d e > Fil.

Filozofija D u h a kulminira u Filozofiji povijesti, to opisuje

Dvije tendencije u Fenomenologiji: antiki m o n i z a m (prevlaujui), s j e d n e s t r a n e , a s druge, ido-kranstvo (negativitet, k o d H e

( t j . da je apsolutno istinita) k a d se dokazalo da se ne m o e premai

A, B i C opisuju tri strane Svijesti u irem smislu (tj. Ljudske):

u o p e . Hegel ih svodi na njihovo jezgro istine, pokazujui k a k o su

n j a ) , imali bismo tek ivotinjsku apsolutno iracionalno spoznaju:

a) o Jetzt (str. 81-82),

skrivena bit stvari (das I n n e r e ) , za koje se smatra da m o g u posto

shvaa simboliki smisao Religije. J e d i n o A p s o l u t n a Filozofija razu

(1) P o j a m Univerzalnog u o p e (das unbedingt Allgemeine) (str. 103-105).

I-III poglavlja u s p o r e d n a su sa IV poglavljem: u s p o r e d n e dija

( I I I ) Krist (str. 161-171).

A. Ontoloki opis (str. 141-143):

aktivna priznanost. Ali, na p o e t k u se eli biti priznat a da se prizna

ovjek nije ni isto ivotan, ni p o t p u n o nezavisan od ivota: on

sjed (priznat, zakonit) ovog p r e d m e t a , a ne n u n o zato da ga po

premaiti ovaj stadij, j e r je d o k o n . M o e umrijeti k a o ovjek, ali

O v a sloboda je ipak s a m o a p s t r a k t n a sloboda: r o b ne ivi zaista

1934-1935. de l' Ecole Pratique

M o j a predavanja bila su zamiljena k a o p r o d u e n j e niza preda

U prva etiri poglavlja o b r a u j e se t e m a Religije u dva navrata.

svijetu i ljudima, za koje se stoik ne zanima. Sloboda a p s t r a k t n a , j e r

Skeptik ostvaruje ideal slobode - m e n t a l n o . Ova sloboda bila j e ,

[ I - I I I poglavlje i IV poglavlje opisuje dvije strane (Ljudske) Svi

staju tlapnje k a d a se uspostavi istinska filozofija ( o n a H e g e l o v a ) .

a) Skeptik ostaje u V e r s t a n d u (i u O p a a j u ) , te p o d r a v a distin

To je religiozna ido-kranska svijest.

nim u s a m o m sebi (empirijsko J a , s j e d n e s t r a n e , n e g a t o r s k o , slo

ovjek, on je s o n e s t r a n e : transcendencija. P o b o a n ovjek tei ka

na ivot i smrt. B o r b a izmeu due i Boga. Postajui p o b o a n , o

Na taj nain die Gevvissheit postaje W a h r h e i t . ovjek vie nije

Trea etapa (str. 170-171). - ovjek j e , u Crkvi, o s l o b o e n an

[Kratkoa dijalektikog prelaza ini se da pokazuje k a k o obra

1935-1936 de l'Ecole Pratique

Nastavljajui doslovni k o m e n t a r Fenomenologije Duha, proua

Ali, u stvari, t r a n s c e n d e n t n o Ja je jo m a n j e slobodno n e g o r o p s k o

pusti ideju onostranosti. M o r a priznati da je njegova istinska i j e d i n a

U v o d je usmjeren protiv F i c h t e a i njegovog Subjektivnog idea

koje je upotrebljavao za opisivanje Ja to ga ima die B e g i e r d e . Z a

Str. 175, r e d a k 2. o d o z d o . P o e t a k U v o d a u V poglavlje u u e m

V. A. - Spoznajni, teoretski, znanstveni stav.