A.T.

HOVANNESSIAN-ATERHOV

JESTI SIROVO
Neophodni put k zdravlju

Ima li potekoa sa zdravljem?

U ovoj e knjizi lako otkriti uzrok
tim potekoama i nain kako da
pobolja svoje zdravlje!

A.T. HOVANNESSIAN-ATERHOV

JESTI S I R O V O
Neophodni put k zdravlju

Naziv izvornika

Kazalo

RAW EATING

Ameriki izdava

Predgovor

11

Predgovor drugom izdanju

13

HALLELUJAH ACRES PUBLISHING

PO Box 2388
Shelby, NC 28151

PRVI DIO
Kako mije pala na pamet ideja o jedenju sirovoga 15
Uspjean rad svake tvornice ovisi o ujednaenoj
opslabi svim sirovinama koje odreuje strunjak- 17
Izravne i neizravne prehrambene bolesti

19

Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane 21

Ovisnost o kuhanoj hrani je najopasniji od svih poroka 25
Zelja za kuhanom hranom ne znai glad

26

Jedenje kuhanoga goni ljudski organizam da radi

tri do etiri puta preko svoga normalnog kapaciteta 27
Ljudska hrana bi se trebala sastojati od ivih
stanica, a ne od leina mrtvih stanica

30

Kratkovidnost je najvea mana medicinske znanosti 31

Teina onih to jedu kuhano ne moe
biti smatrana mjerilom dobrog zdravlja

34

Nikakva medicina ne moe nadomjestiti

sirovu tvar unitenu vatrom
Jedenje kuhanoga i uzimanje lijekova vode
ljudski rod k unitenju

35
41

Lijenici ne smiju rabiti prirodne jestvine

kao privremena sredstva lijeenja

43

Ne smije se remetiti sklad sirovih tvari u

ljudskom tijelu

46

Kako nastaju bolesti

54

Pravi je zloin privikavati dijete na kuhanu hranu

63

Neka prodrljivi biolozi dokau da priroda

grijei to nam ne nudi jelo u kuhanom stanju-

67

Dojenetu je odbojan okus kuhane hrane

70

Praksa jedenja sirove hrane u mojoj obitelji

72

Sve zle navike i ivotinjske sklonosti u ovjeku

nastale su od jedenja kuhane hrane

76

Dijeta bi se trebala svesti na zamjenu

neprirodne hrane prirodnim nainom ishrane

76

Mora se zaustaviti uporaba umjetnih vitamina

i minerala

79

Usporedba zdravlja djece koja jedu sirovo i one

to jedu kuhano najbolji je nain da se dokae
tetnost jedenja kuhane hrane
Znanstvene ustanove i odgovorna dravna
tijela moraju prouiti problem jedenja sirove hrane-

85
86

Nije grijeh govoriti istinu

88

Nema zakonske zapreke protiv unitenja

sirovih tvari namijenjenih ljudskom stroju

89

Jedenje sirove hrane nudi ogromnu korist javnoj

ekonomiji

90

Svatko bi morao prepoznati stvarne i sustavne

sirove tvari vlastitoga tijela

92

Doba kuhanja hrane je doba u kojem suvereno

vladaju ovisnost, praznovjerje i mikrobi

95

Dodatak

98

DRUGI DIO
Graa lj udskog organizma

105

Stoje ishrana?

112

Sve vrste sirova povra u biti su graene od istih

sastojaka

115

Ne bi se vie smjelo raspravljati o osobinama

pojedinanih bjelanevina, vitamina i minerala

121

Stvarni ovjek i lani ovjek

134

Krenje prirodnih zakona proizvodi bolesti

138

Iz narataja u narataj smanjuje se ovjekova

otpornost prema zaraznim bolestima

153

Rak je posljedica krajnje degeneracije stanica-

161

Troak i posao oko pripremanja kuhane

hrane isti su gubitak

178

Medicina onih to jedu kuhano znanstveno

je posve pogrena

185

ovjeanstvo

196

je

danas

daleko

od

civilizacije

TREI DIO
Odjeci

213

Predgovor
Knjigu Jesti sirovo" Anavira Hovanesiana proi
tao sam prvi put 1978. godine. Ovo nadahnuto djelo
najvie me je potaklo da prijeem na sirovu dijetu. G.
Hovanesianu je dvoje djece umrlo od pogrene hrane.
On pie: Moja djeca su umrla od postupnog izgladnjenja i propadanja svih njihovih organa prouzroko
vanog neprirodnom ishranom i otrovnim ljeka
rijama." Sve ovo je moglo biti izbjegnuto!
Jedan od razloga to obolijevamo je posvemanja
ovisnost o kuhanoj hrani. Ne moemo utaiti udnju
za okusom kuhane hrane. A pri kuhanju i peenju re
meti se genetska graa hrane, to dovodi do smanjenja
njezine hranjive kakvoe. Bog nam veli u Knjizi po
stanka da su sve stvari stvorene radi nas. Aravir Hovanesian nam svojom traginom priom i svojim
naknadnim istraivanjem dokazuje da je Bog zaista
svemogu i da emo, slijedei njegov plan, ivjeti dug
ivot, slobodan od bolesti.
Moja prva knjiga Jesti sirovo" ima magaree
ui" i ve je sasvim pohabana, ali ja je jo uvijek otva
ram za nadahnue i potvrdu daje ispravna dijeta lijek
svim bolestima. Godinama sam nastojao stupiti u do
dir s g. Hovanesianom kako bih nabavio vie primje11

raka ove knjige. Naalost, svi pokuaji su bili

bezuspjeni. Meutim, smatrao sam njegovu poruku
toliko vanom da je naa zajednica Hallelujah
Acres" odluila napraviti reprint ovoga klasinog dje
la.
Jesti sirovo" je napisano prije 40 godina. Zamisli
te kako bi na svijet danas izgledao, da su svi odonda
promijenili svoje loe navike! Preporuujem vam da
ovu knjigu proitate od korica do korica i da je dadnete na itanje svim poznatima. Razglasite poruku da
nitko ne mora biti bolestan!
Rev. George Malkmus

Predgovor drugom izdanju

Prvi dio ove knjige objavljenje 1963. godine pod
naslovom Jesti sirovo". U tome malenom svesku,
koji sadri kratki saetak mojega shvaanja prehrane,
dotaknuo sam se skoro svakog vanog aspekta jedenja
sirovoga. Openito govorei, nema potrebe raspredati
o pojedinostima kako bi se svijetu protumaila jedno
stavna istina daje nain kuhanja i preraivanja hrane
kojim se prirodni hranjivi sastojci pretvaraju u nepri
rodne tvari ne samo tetna radnja protiv prirodnih za
kona, nego da tu lei glavni uzrok svih bolesti. I
najneukija osoba moe lako shvatiti kako medicinska
znanost temeljena na kuhanoj hrani i otrovnim ljekari
jama, umjesto da oslobodi ovjeanstvo od bolesti,
uvlai ga u mnogobrojna ozbiljna oboljenja na koja su
sva druga stvorenja otporna.
Nakon to o ovome proita samo nekoliko redaka
razborita osoba e se trgnuti iz pospanog nemara i
shvatiti svu ozbiljnost situacije. Velika veina svijeta,
meutim, zaslijepljena sadanjim zabludama medi
cinske znanosti i kojekakvim predrasudama, zahtijeva
ire tumaenje cijelog predmeta. Zbog toga sam u dru
gom dijelu knjige iznio dodatno i podrobnije tuma
enje nekih kljunih pitanja. Istovremeno sam iskori
stio priliku da napravim sitnije ispravke u prvom dije-

12

13

lu. U vrijeme prvog izdanja ove knjige zamisao o

jedenju sirovoga bila je tek u zametku, a danas se
primjenjuje u mnogim zemljama. Odriui se kuhane
hrane i otrovnih ljekarija, tisue razboritih osoba di
ljem svijeta izlijeile su se od dugotrajnih bolesti i
sada su u stanju uivati u zdravom i sretnom ivotu.
Na kraju knjige sam priloio nekoliko pisama to sam
ih od tih osoba primio.
Kad se izumi novi instrument ili stroj, dovoljno je
obaviti nekoliko pokusa za potvrdu ili dokaz izuma.
Danas diljem svijeta tisue ljudi su ivi dokaz da je
denje sirovoga spaava ovjeanstvo od nemi
losrdnog stiska bilo koje bolesti na zemlji. Netko bi
pomislio da e ovo biti dovoljno za buenje znanstve
nog svijeta iz njegove pospane tromosti i uvjeriti sva
koga u ogromne blagodati to ih jedenje sirovoga
prua svima.
Dananji svijet, zaslijepljen ovisnostima, organizi
ra meunarodne konferencije za borbu protiv navod
nog svjetskog manjka hrane i dri beskrajne govore o
smijenim temama, dok u meuvremenu 80% prave
hrane to nam priroda daje sami unitavamo kuha
njem i pripremanjem.
Apeliram na sve prave humanitarce da progovore i
svojim upornim zahtijevanjem pozovu vlasti da smje
sta poduzmu korake kako bi naelo o jedenju sirovoga
postalo praksa. Vrijeme je zrelo za akciju.
14

Prvi dio
Kako mi je pala na pamet ideja
o jedenju sirovoga?
ovjekova jedina hrana trebalo bi biti sirovo po
vre. Svijet bi se smjesta trebao ostaviti navike kuha
nja hrane, jer to je nepogreivi zahtjev prirode. Potro
nja kuhane hrane je najvee barbarstvo ljudske povi
jesti, barbarstvo kojega, izgleda, nitko nije svjestan i
kojemu svatko nesvjesno postaje rtvom. Bez obzira
na to koliko ova ideja moe nekima izgledati udnom,
radi se o apsolutnoj istini na koju svi, htjeli - ne htjeli,
moramo pristati.
Menije ova istina postala jasnom kad sam se, na
kon 18 godina savjesnog prouavanja i istraivanja,
uvjerio da je protuprirodna ishrana uzrokovala smrt
mojega 10-godinjeg sina i 14-godinje kerke. Broj
ne medicinske pretrage u Iranu, Francuskoj, Njema
koj i vicarskoj, obavljene s nakanom da otkriju
neku odreenu bolest, kao i susljedno davanje brojnih
lijekova, pridonijeli su konanoj tragediji. Moja djeca
su umrla od postupnog izgladnjenja i unitenja svih
organa, do ega ih je dovela neprirodna ishrana i
otrovne ljekarije.
15

Ja sam mogao prodrijeti u tajne medicinske znano

sti i sagledati jasnije njezine dobre i loe strane zato
to nisam kanio postati lijenik niti sam iao za nova
nom zaradom. Najprije sam bio nadahnut eljom da
uinim sve mogue za oporavak moje ljubljene djece,
a potom sam od sveg srca elio ovjekovjeiti spomen
na njih sluei ovjeanstvu.

primjenjujui opa, temeljna naela, po kojima sam

izvlaio neke bitne, vane zakljuke.
Ishod osamnaestgodinjeg napornog studija i rada
sadran je u dva velika sveska, od kojih je prvi - knji
ga od 568 stranica - objavljen na armenskom 1960.
godine.

Boljem uvianju nedostataka medicinske znanosti

pomogao mi je sasvim novi sustav po kojem sam sa
mostalno studirao, nesputan bilo kojim akademskim
programom. Nisam nikada bio zaveden pretjeranim
tvrdnjama o napretku medicinske znanosti, ni smije
nim priama o udesnim dobrobitima to e ih medi
cina donijeti. Ovim pitanjima sam pristupio s
kritikim stavom i uvijek sam uzimao u obzir njihove
nedostatke. tovie, uvijek sam imao pred oima i
njenicu da, usprkos tomu to ima na milijune lijenika
i velik broj nobelovaca, civilizirani ovjek je rtva
raznih bolesti ee nego bilo koja ivotinja, a bolesti
kao skleroza, dijabetes, srani udari i rak rastu uzne
mirujuom brzinom, prijetei ljudskom rodu potpu
nim unitenjem. Nisam gubio vremena uei napamet
simptome oboljenja, nazive i doze lijekova, ni sve te
brojne zamrene formule koje su rijetko kad potrebne,
jer nisam imao nakanu polagati ispite i doi do diplo
me. Umjesto toga ja sam, koliko god je bilo mogue,
posvetio svoje vrijeme prouavanju brojnih grana
znanosti i istraivanju mnogostrukih izvora znanja,

Uspjean rad svake tvornice ovisi o

ujednaenoj opskrbi svim sirovinama
koje odredi strunjak

16

Sve dok nije otkrio vatru, ovjek je zajedno s osta

lim ivotinjskim carstvom slijedio razvojni put jedui
prirodnu, sirovu hranu. Meutim, nakon otkria vatre
ljudi su, bez mnogo razmiljanja, poeli stavljati pri
rodnu hranu na vatru unitavajui njezine bitne sastoj
ke, uprapatavajui je, da bi nakon toga njome hranili
svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale
sve bolesti koje danas mue ovjeanstvo.
Ljudski organizam je remek-djelo prirode. ovjek
je najzamrenija i najsavrenija tvornica to ju je pri
roda svojim neprestanim djelovanjem izgradila tije
kom milijarde i pol godina. Istovremeno s gradnjom
tvornice, naa udesna priroda dala nam je na kori
tenje sunane zrake za stvaranje sirovina potrebnih
za usklaivanje tisua zamrenih djelovanja u naem
organizmu kako bi se osigurala odgovarajua proiz
vodnja. Nadalje, priroda je te sirovine, u svoj njihovoj
17

savrenosti i sa svim njihovim sastojcima, upakirala u

siuno zrno ita, u sono sjeme mogranja, u bobu
groa ili u list biljke. Svaka od tih neuglednih"
hranjivih tvari sama sadri sve to je potrebno za
odranje ivog bia kao stoje ovjek.
U materijalnom svijetu najmanje odstupanje od
onoga to je inenjer zacrtao za skladan rad tvorni
kog stroja, ili greka u sirovini odreenoj za normalnu
proizvodnju, dovodi do zastoja tvornike proizvod
nje. Na isti nain i najmanje oteenje i promjena u si
rovini to ju je priroda odredila za skladan rad
zamrenih procesa ljudskog tijela uzrokuje poremea
je normalnih biolokih funkcija naih organa, a ti po
remeaji se oituju u obliku bolesti.
Nezamislivi su naini na koje ovjek unitava ili
kvari savreno zdrave sirovine to ih je priroda nami
jenila za normalno djelovanje njegova organizma.
Prirodna ishrana osigurava normalno djelovanje na
eg organizma, doim neprirodnu ishranu slijede ab
normalne aktivnosti. Brojne bolesti su ishod
svakovrsnih oteenja sastojaka prirodne hrane.
Pod uvjetom da su mu sve potrebe zadovoljene po
zakonima prirode, ljudski organizam, koji je najsavreniji organizam u ivotinjskom carstvu, moe ivje
ti u izvrsnu zdravlju od najmanje 150 do najvie 200 250 godina. Kuhana i peena hrana prisiljava ljudske
organe da radi daleko preko svoga normalnoga kapa
citeta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i
skrauje ljudski ivot na samo mali dio njegova nor18

malnog vijeka. U ovo vrijeme znanstvenog napretka

ovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti uzdrava
jui se potpuno od kuhane hrane, pa bi se tada mogao
posvetiti samo prouavanju problema dugovjenosti.
Uz prirodnu hranu ovjek mora istovremeno biti sigu
ran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi. To su:
ist zrak, rano spavanje, rano ustajanje, fiziki rad, iz
bjegavanje umjetnog zagrijavanja, istoa i t.d.

Izravne i neizravne prehrambene bolesti

Bolesti u vezi s ishranom dijele se u dvije glavne
kategorije: izravna i neizravna oboljenja. Izravne
prehrambene bolesti su one koje su prouzrokovane
prevelikim obiljem ili manjkom izvjesnih prehrambe
nih sastojaka. Vatra i hrana ivotinjskog porijekla do
vode do gomilanja bjelanevina i masnoe u jelu, dok
istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti.
Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanema
riv broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez ko
jih ivot ne moe opstati. Meu izravne prehrambene
bolesti treba ubrojiti sve kronine poremeaje i nedo
statke. Bolesti to nastaju krajnje polako i potajno.
Sve dok bolest ne ue u zavrnu fazu i organi ne pre
stanu djelovati, bolesna osoba smatra sama sebe zdra
vom. U sluaju djelominog i mijeanog pomanjkanja
vitamina, bolest se ne oituje simptomima avitamino19

ze kako ih prirunik opisuje, ve poinje aljenjem na

tegobe koje nije lako protumaiti.
Neizravne prehrambene bolesti su zarazna obo
ljenja. U ljudskom organizmu obino ivi mnotvo
raznovrsnih mikroba, koji u normalnim uvjetima
slue organizmu, a pod nadzorom su specijaliziranih
ljudskih stanica, ije zapovijedi bespogovorno slua
ju. Meutim, zbog pogrene prehrane degenerirane i
iscrpljene stanice toliko oslabe, da po zakonu borbe za
opstanak mikrobi nadjaaju, oslobode se nadzora tih
stanica, pobune se protiv gospodara, postanu uzroni
cima bolesti i stvaraju svima nama poznate zarazne
bolesti. Navala vojske opasnih mikroba koju bi zdra
vo tijelo predusrelo i smjesta unitilo, u iscrpljenom
organizmu ne nailazi na takav otpor i tako dolazi do
zaraze.
U drugom svesku moje knjige na armenskom po
svetio sam dosta prostora problemu zaraznih bolesti,
za ije sam istraivanje analizirao neke dijelove prvog
sveska rasprave Anatomija i patologija ljudski bole
sti" glasovitog ruskog znanstvenika I. V. Davidovskog, objavljene 1956. godine. Autor brojnim
uvjerljivim injenicama dokazuje da za nastanak za
raznih bolesti nisu odgovorni mikrobi ve slabo stanje
tijela i opadanje imuniteta. Naalost, kao i svi ovisnici
o kuhanoj hrani, ni Davidovski nije u stanju rei kako
obnoviti reeni imunitet, ili jo bolje, kako sprijeiti
njegovo opadanje.
20

Strah od mikroba je zahvatio ljude toliko da se utje

u najopasanijim mjerama ne bi li im izbjegli, ali po
stiu samo suprotne uinke. Kuhati hranu kako bi se
unitili mikrobi najsudbonosnija je zabluda medicin
ske znanosti. Ne moemo iskorijeniti mikrobe s lica
zemlje. Nalaze se svagdje, bit e tu uvijek, a u naa ti
jela mogu ui raznovrsnim kanalima. A kuhanjem ili
peenjem mi prvo slabimo otpor naeg stanija, dru
go, unitavamo u hrani prirodne antibiotike to ih je
priroda odredila za borbu protiv mikroba. Cak lijeni
ci ovisnici o kuhanoj hrani priznaju da mnogi vitamini
uniteni vatrom, posjeduju bakterijalne osobine. Zbog
toga ivotinje koje se hrane na smetlitima nisu ni bli
zu toliko podlone zarazama kao ljudi.

Stanice raka su izravna posljedica

degenerirane hrane
Mnogi su skloni vjerovati da ovjek, budui da
stoljeima jede kuhanu hranu, na koncu se tomu i pri
lagodio, te bi sada imao potekoa ako bi poeo opet
jesti sirovo.
Drugim rijeima, ako je automobil izvjesno vrije
me vozio na loijem i natrunjenu benzinu, moda se
maina na to privikla pa bi se mogla otetiti ako se ne
isti benzin zamijeni istim gorivom.
U prvom redu, razdoblje od nekoliko tisua godina
nije nita u usporedbi s milijardom i pol godina, tije21

kom kojih je ovjek, kao i njegovi pretci, ivio i razvi

jao se iskljuivo na sirovoj hrani. Osim toga, da se taj
ovjek nije nikada naviknuo na kuhano dokazuje
samo postojanje bolesti, koje nestaju kad se ovjek
vrati k sirovoj hrani, a organizam pome normalno
djelovati.
Istina je da se po zakonu evolucije na organizam
nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na nain
kako si to neki zamiljaju. Vatra brzo uniti hranjive
sastojke to su bitni za zamrene i specijalizirane fun
kcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranji
vim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je
bjelanevina, masnoa i ugljikohidrata, nekoliko puta
vie od onoga stoje stanicama potrebno.
Budui da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi
koji su bitini za pokretanje njihovih viih funkcija,
stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili
ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obav
ljanja tih funkcija. Nakon vie godina uskraivanja i
naprezanja doe dan, kad se neke od vie milijardi sta
nica, liene preostalih sposobnosti, konano oslobode
mehanizma koji ograniuje rast stanica. Te se stanice
odvoje od zajednikog ivota, postanu nezavisne i la
komo deru grau tkiva to pluta meustaninom te
kuinom u velikim koliinama, budui da tu grau
odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko vie
nego stoje potrebno, a koja sadri tvari to ih sladokusni biolozi ponosno hvale: bjelanevine (posebno one
ivotinjskog porijekla), masnoe i svi duini spojevi.
22

Neposlune i prkosne stanice rastu zastraujuom

brzinom i umnaanjem stvaraju nekakvu uasnu
masu, neko novo ivo bie to rastui osvaja i unita
va sve oko sebe, te konano jednoga dana obori pre
krasnu graevinu, ljudsko tijelo. To novo stvorenje se
zove rak, stvarni potomak kuhane hrane, ivi dokaz
prilagoenosti stanija grai hrane stoje ovjek kon
zumira.
Kad se ivot prvi put pojavio na naem planetu,
prirodi je bio na raspolaganju samo osnovni graevni
materijal (bjelanevine, masnoe i ugljikohidrati), ko
jim je uspjela stvoriti prve jednostanine organizme.
Pa kao to dodajui jedan cilindar, aparat, ili manji de
talj inenjer osposobljuje svoju tvornicu za neku novu
proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem
novih sastojaka (iz biljnih tijela) svojem graevnom
materijalu dodaje nove funkcije ivotinjskim organi
ma. Ovom tekom zadaom priroda je bila zauzeta
milijardu i pol godina, tijekom kojih je proizvodila
svoje sirovine, od obine bakterije do voa koje danas
poznajemo, te je djelovanjem tih sirovina istovreme
no s njihovom evolucijom razvila jednostanine ivo
tinjske organizme - praive, iz kojih je stvorila
savreno udo kao stoje ovjek, upravo tako kako je i
sam ovjek razvio svoje djelo, stvorivi od prvog par
nog stroja zamreni nuklearni reaktor.
Na nesreu, nakon otkria vatre, prestala je ovje
kova prirodna evolucija, stoje jo gore, ide unazad di
vovskim koracima. Sve te vrhunske hranjive odlike
23

to ih je priroda tijekom razdoblja od milijardu i pol

godina skladitila u prirodnu hranu i sukladno tomu u
stanije ivih bia, vatra i druga nakaradna sredstva
degeneracije to ih je izumio civilizirani ovjek raza
raju i svode na njihov primitivni oblik, omoguujui
tako materijal za nesrazmjerni rast opasnih stanica.
Stanice raka su pravi predstavnici takvih primitivnih
stanica. Kratkovidnim biolozima graevni materijal
tijela su bjelanevine, koje su samo obino kamenje i
opeka obine graevine. Njih ne zanimaju razne vrste
buke i brojne pojedinosti, bez kojih se ne moe gra
diti sloena tvornica, a kojih nema u odresku s rotilja.
U drugom svesku moje armenske knjige posvetio
sam skoro 300 stranica prouavanju problema nastan
ka raka. U tu svrhu sam pregledao vanu raspravu
Stanice raka" uvenog amerikog citologa (strunja
ka za nastanak i rad stanica - op. prev.) E. V.
Crowdyja, najiscrpniju meu mnogima o toj temi,
koja sadri sve vanije studije, podatke, miljenja i
zakljuke to su ih objavili brojni veoma poznati
znanstvenici. Na temelju podataka iz istraivanja sa
mih citologa nepobitno sam dokazao da stanice raka
nastaju zbog manjka superiornih hranjivih sastojaka i
preobilja obinih graevnih materijala to potiu ne
obuzdani rast stanica.

24

Ovisnost o kuhanoj hrani je najopasniji

od svih poroka
itatelj e se naravno s uenjem pitati, zato nije
dan od brojnih uglednih znanstvenika i profesora ne
uvia ove jednostavne istine, te zato nam nitko ne
govori da je navika jedenja kuhanoga neprirodna i
opasna. Razlog je to stoje cijelo ovjeansvo ovisnik
o hani i taje ovisnost sve zaslijepila. Nitko ne shvaa
da je jedenje kuhanoga lo porok, zapravo najopasniji
od svih poroka. To nije samo bolesna pohlepa za samo
jednom tvari nego konani zbir prodrljivih zahtjeva
za tisuama tvari (kako su to samo izvrsne" i poe
ljne" stvari!) Osim toga, kratkovidni potroai kuha
noga vide bogatstvo i vrsnost u mnogostrukosti nai
na na koji se hrana upropatava, doim upravo ta
mnogostrukost umnoava tetnosti, iji se pravi odraz
moe vidjeti u velikom broju bolesti to vladaju svije
tom.
ovjek je postao ovisnik o tvarima to sadre
otrov, kao to su aj, kava, kakao, duhan, alkohol,
opij, kokain, morfij i t.d. Jak osjeaj potrebe za tim
stvarima potiu odgovarajui otrovi, nakupljeni u
ljudskom organizmu. Kuhana hrana proizvodi velik
broj raznih otrova, koji se s vremenom nataloe po
raznim dijelovima organizma, na primjer, u stijenkama krvnih ila i ilica, izmeu zglobova, u sreditima
masnih stanica i drugdje. I kao to udnja ovisnika za
25

heroinom ne izvire iz normalnih fiziolokih potreba

njegova tijela, tako i elja potroaa kuhane hrane,
njegov osjeaj gladi, nije normalni zahtjev njegova
organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o
oitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataloenima u ljudskom organizmu. To je glas bolesti to
se ugnijezdila u tijelu, zov ovjekova najljueg nepri
jatelja.

vie nije glad. To je nadraaj uzrokovan otrovima nataloenima u njegovu tijelu, koji trae svjee otrove.
To je rika demona to lei unutra i zahtijeva novi alat
za razdiranje ljudskog organizma. Razborit i jake vo
lje potroa sirove hrane iz dana u dan slua tu riku u
svoj njezinoj snazi, ali je svom duom ignorira i ne po
puta joj ni za dlaku.

Taj strani porok ve u kolijevci usauju u tijelo

svakog ljudskog bia sami njegovi roditelji. To je raz
log zastoje dijete, u trenutku kad pome opaati i go
voriti, ve vrsto zarobljeno ovisnou o hrani, pa od
toga trenutka sve do svoje smrti smatra kuhano jelo
svojom normalnom ishranom i svoju jaku potrebu za
njim fiziolokim zahtjevom, mislei pogreno da se
radi o pravoj gladi.

Jedenje kuhanoga goni ljudski

organizam da radi tri do etiri puta
preko svoga normalnog kapaciteta

Zelja za kuhanom hranom ne znai glad

Kad potroa kuhanoga pokua jesti iskljuivo pri
rodnu hranu kao to je med, orasi, itarice, sirovo
voe i povre i potom ne osjea teka za bilo kojom si
rovom hranom, u tom trenutku svi zahtjevi njegova
organizma su udovoljeni do potpune sitosti. Ali
usprkos tomu, makar da je i pojeo viestruko iznad
svoje dnevne potrebe za hranom, on se i dalje vlada
kao da nije uope jeo i osjea veliku potrebu za so
nim i privlanim obrokom jako zainjena mesa. To
26

Svi ljudski organi dre u priuvi prirodnu energiju.

Obino rade etvrtinom svoga kapaciteta, uvajui
ostatak energije za posebne hitne sluajeve ili za sta
rost. Stoga u normalnim" okolnostima srce kuca
70-72 puta na minutu (samo 58-62 puta u onih to jedu
sirovu hranu!), doim u izvanrednim okolnostima bilo
moe skoiti do 200 otkucaja po minuti. Nadalje, pri
normalnom disanju 500 cm3 zraka ue i izie iz plu
a, ali u posebnom naporu moemo udahnuti do 3700
cm 3 zraka.
Jeda sirovoga koristi samo etvrtinu mogunosti
svojih probavnih organa, pa mu probavni sustav nikad
nije pretovaren ni premoren. Suprotno tomu jeda ku
hanoga potie svoj apetit uvjetovanim podraajima,
nadraujuim zainima, aperitivima i drugim apsur
dnim stimulansima, puni svoj eludac do te mjere da
27

su probavni organi primorani upotrijebiti svu svoju

priuvnu energiju, ali ni tako nisu u stanju odgovoriti
na postavljeni izazov. Na koncu je ovjek prisiljen
vratiti bljutavu hranu istim putem kojim je ula u nje
ga, ili je purgativima istjerati iz crijeva. Iznenauje
injenica da takvi muni ini ne izgledaju udno jeda
u kuhanoga.
Preoptereeni probavni organi nagone i mnoge
druge povezane organe na pojaani rad, u prvom redu
srce, jetra i bubrege. Dodatni napor ubrzo pokazuje
svoje posljedice. Organi se troe i prerano prestaju ra
diti. Nije stoga udo da se ivot pojedinaca skrauje
za nekoliko puta. Jedui nekorisnu, tetnu i otrovnu
hranu ovisnik ugaa svojim poudama, zaustavlja
djelova- nje eluca i umilja daje zadovoljen, dok nje
govo stanije u stvari gladno vapi za nunom prehra
nom. eludac jedaa sirove hrane uvijek je odmoran,
iako je veinom prazan, ali je njegovo tijelo stvarno
sito i zadovoljno u pravom smislu rijei.
Kad potroa kuhanoga odlui prijei na sirovu
hranu, na poetku se nikako ne osjea sitim, bez obzi
ra koliko jeo. Umjesto da budu sretni, ovisnici u ta
kvom stanju obino nisu zadovoljni. Po njihovu mi
ljenju razlog njihove stalne gladi lei u injenici to
je hrana koju jedu niske hranjive vrijednosti i kao ta
kva beskorisna. To je strahovita zabluda. Ba suprot
no, te su stvari hranjive i posve uravnoteene. Ljudske
sanice godinama trpe zbog njihove odsutnosti. Kapa
citeti ljudskih probavnih organa posve su u skladu s
28

graom i omjerom sastojaka takve sirove hrane, pa je

zato eludac i prima rado, lako je umekava i proslje
uje bez zadravanja u tanko crijevo, dok stanice, iz
gladnjele i oslabljene, poudno usisavaju te vrijedne
tvari i sve vie ih trae.
Bolesne stanice se lijee, iscrpljene se osnauju,
neaktivne se pokreu. S druge strane, masne stanice se
poinju topiti zbog gladovanja, taloi otrova postupno
nestaju i suvina voda naputa tijelo. Potom normalne
stanice nadomjetaju one lijene to su se udebljale
zbog nemara i nerada. Brzi gubitak vika tjelesne
teine je siguran znak povratka zdravlja i snage.
Ovo bi trebalo ispuniti ljudsko srce radou i sre
om, jer se spomenuti hranjivi sastojci smjesta raire
po cijelom tijelu i donose mu zdravlje, snagu i ivot
nost. To je prvi put u ivotu da su svi njegovi organi i
lijezde, usprkos tomu to su preobilno opskrbljeni
hranom, u stanju raditi s lakoom. ak ako toga dana
uzme i vie sirove hrane nego to mu organizam trai
ili to su njegova crijeva i stanice u stanju usisati,
eludac je ne e odbiti, niti e proizvesti osjeaj mu
nine koja bi ga natjerala na nasilno povraanje. Viak
normalne hrane ne e ostati u elucu i poeti se kvari
ti, ne e se pretvoriti u otrov niti uzrokovati probavne
smetnje. Umjesto toga e, ne prolazei kroz proces
probave, smjesta prijei iz eluca u crijeva i istog dana
s izmetom izii iz tijela, ne prouzrokovavi ni najma
nje tete u organizmu. Zato e mu eludac uvijek biti
29

lagan, dok e crijeva i krv biti puni savreno odmjere

nih hranjivih sastojaka.
Tada mu daj da pojede nekoliko zalogaja kuhane
hrane. Njegov e eludac s prezirom odbaciti te strane
i neeljene tvari. Usprkos krajnjeg uitka u ustima ti
e zalogaji dugo leati u elucu, uinit e da izgubi tek
i zaustaviti normalni tijek probavnih djelovanja. No,
potroa kuhanoga je posve sretan i zadovoljan tak
vim stanjem jer je zadovoljio svojim prohtjevima, na
tovario je eludac i sada je pun". ovjek koji shvaa
vrijednost sirovoga boji se takvoga stanja. On potpu
no razumije da su sirovi biljni sastojci ti koji hrane ti
jelo, a da je mrtvo meso to dolazi s vatre samo obino
gorivo i izvor raznih otrova i bolesti.

Ljudska hrana bi se trebala sastojati od

ivih stanica, a ne od leina mrtvih
stanica
Dobro uravnoteena hrana se sastoji od ivih stani
ca. A biljke ive dugo nakon vaenja iz zemlje. Ruin
pupoljak i dalje cvjeta u vazi, a zrno ita proklija kad
ga se posije nekoliko godina nakon etve. Meutim,
stanice ubijenih ivotinja ili mlijeka izluena iz tijela
smjesta umiru i odmah se pomu raspadati i pretvarati
u otrove, doim ih kuhanje pretvori u neto zaista
strano. Smatrati ivotinjske bjelanevine superiorni
jima od biljnih je najnesretnija pogreka u prosui30

vanju, oigledni dokaz kratkovidnosti biologa

tovatelja mesa. Ako dopustimo da ivotinjski organi
zam prerauje biljne bjelanevine u potpuno uravno
teenu hranu, onda bi meso ivotinja kao to su lisice,
vukovi, psi, make i tigrovi koje se hrane takvim
"uravnoteenim" bjelanevinama bilo najhranjivije.
Meutim, otrovne osobine mesa tih ivotinja su takve
da ga se ni najvei oboavatelji jedenja mesa ne usu
uju jesti.
Biolozi koje vlastite sklonosti gone da u mesu trae
posebne prednosti nisu u otkriu takozvanih nenadomjestivih aminokiselina uzeli u obzir injenicu, da
su te aminokiseline oblikovane iz obine trave to je
ivotinje pasu. Po kojem je pravilu kravlji organizam
u stanju stvarati aminokiseline iz obine trave i koro
va, a da ljudski organizam ne moe pripraviti iste sa
stojke iz biljne hrane najvrsnije kakvoe? Kako
milijuni budista ive bez mesnih aminokiselina?

Kratkovidnost je najvea mana

medicinske znanosti
Najvea pogreka biologa ovisnika o kuhanoj hra
ni je njihova kratkovidnost. Zatvaraju oi pred teta
ma koje se priinjaju sitnima, pa ne predviaju
ozbiljnih posljedica to e prije ili kasnije proizai iz
prividno zanemarivih uzroka. Pojasnimo ovu tvrdnju
s nekoliko primjera! Kuhana jela, posebno mesna,
31

puna su otrova, a nitko ne obraa panju na kronino

otrovanje koje neprimjetno sve vrijeme napreduje,
tako da ak kad se s vremenom od tog otrovanja otete
bubrezi, srce ili jetra, ta se oteenja pripisuju nepo
znatim uzronicima. A kad je otrovanje jo ozbiljnije,
popraeno proljevom i povraanjem, govori se o gastrinim poremeajima. Za njih je otrovanje samo ono
to zahvaa cijeli organizam i prijeti neposrednom
smru rtve. Koliko je samo nedunih ivota rtvova
no zbog ovoga!
Ljudi ne vide prljavtinu to im se svakodnevno s
hranom uvlai u krvotok, pa kada se nataloi stijenkama i stijesni krvne ile te jednog dana naglo zaustavi
tok krvi, kratkovidni svijet to smatra neoekivanim".
Ljudi ne vide ogromni tlak velikog povodnja to
udara u divovsku branu kapaciteta na milijune tona.
Meutim, kad ta brana nakon dugotrajnog drhtanja od
udara poplavnih voda na koncu popusti, uzrok njezina
ruenja se pripisuje kamenu to gaje neko dijete naba
cilo. Ve smo vidjeli ispravno shvaanje to ga jeda
sirovoga ima o nastanku raka. Protiv ovoga svih 400
kancerogenih agensa" to ih navode znanstveni
istraitelji ovisnici o kuhanome, a meu kojima su na
vedeni i mehaniki nadraaji i cigaretne opekline, vri
jede koliko i kamen to gaje dijete bacilo.

djelovati energetske priuve, ali se i one brzo iscrpe.

Sve dok organ kako - tako obavija svoju funkciju,
kratkovidni ne vide crveno svjetlo, ali kad na koncu
ne uspijeva obavljati svoje funkcije, za takav se organ
kae daje bolestan i da mu treba medicinska pomo.
No, je li uope mogue da mala pilula i doza otrova
nadomjesti hranjive sastojke to ih je vatra godinama
unitavala, i povrati oteenim stanicama izgubljenu
sposobnost za obavljanje njihova specijaliziranog po
sla?
Nakon viednevnog leanja u probavnom traktu
mase mesa, jaja, masla i sira podlijeu gnjilenju i uzrokoju upalu crijeva, kojoj je proljev redoviti sim
ptom. Ali kad dijete dobije proljev, sva krivnja se baca
ne nekoliko koica voa to se vide u izmetu. Nitko se
ne pita, kako koica voa moe uzrokovati bilo kakvu
upalu, kad bez truljenja ni gnjiljenja naputaju tijelo
samo nekoliko sati nakon to su u nj ule. Cijela trage
dija je u tomu to svijet smatra jaja, meso, maslo i sir
normalnom i potrebnom hranom, a voku neim spo
rednim to se moe ali ne mora jesti. Katkada se ak
djeci zabranjuje jesti voe kako ne bi pokvarila elu
dac".

Svaki organ posjeduje na milijune stanica ijim

sukladnim djelovanjem organ obavlja svoju funkciju.
Kad u hrani tih stanica nedostaju neki bitni sastojci,
stanice gube vitalnost i prestaju djelovati. Tada pomu
32

33

Teina onih to jedu kuhano ne moe

biti smatrana mjerilom dobrog zdravlja

(polikariocita), stanica s prevelikom jezgrom (megakariocita) i t.d. Katkada te stanice nabujaju do veliine
nekoliko stotina puta vee od normalne, ali nisu u
stanju obavljati nikakvu korisnu funkciju.

Dokle god se ljudsko tijelo odupire neprirodnoj ishra

ni i protiv nje se bori, ono izraava svoju nelagodnost
raznovrsnim simptomima kao to su gubitak teka, loa
probava, gastritis i ostale eluane smetnje, katar de
belog crijeva i t.d. Sve su to vanjski znakovi nastojan
ja tijela da iskoristi sva raspoloiva sredstva kako bi
neutraliziralo tetne posljedice neprirodne hrane i
istjeralo iz tijela otrovne tvari to ih takva hrana stva
ra. Bolesnik poinje mravjeti, pa ga nastoje ojaati
dajui mu izdanu" hranu. Onog dana kad je organi
zam konano poraen i njegova borba prestane, o
vjek se oprosti s ovim svijetom, ili mu u suprotnom
sluaju poraste apetit pa pome nezasitno jesti, dobro
probavljati i debljati se kako bi povratio zdravlje i
snagu." Drugim rijeima, toga dana ljudski se organi
zam, prestavi s otporom, prilagodi" neprirodnoj
ishrani i tako se poloi temelj jednoj od najopasnijih
ljudskih bolesti - neprirodnoj pretilosti.

Sve te udovine naslage u tijelu stvaraju ovjeku

iluziju daje zdrav i jak, doim on u stvarnosti pati od
postupnog izgladnjenja. Miii mu se stanje i omlohave, smanji mu se broj aktivnih specijaliziranih stanica,
organi mu bivaju istroeni. Ti krupni", j a k i " ljudi izboenih trbuha, debelih miica, nabuhlih ruku i obje
enih nabora sala, kojih je na svijet pun, u stvari su
kosturi pokriveni koom. Svaki od njih je na svoje sla
be i omravjele miie natovario debelu ovcu koju
svojevoljno hrani, nosi svakuda sa sobom, ali nije za
vjerovati kako se ti ljudi stalno oholo hvale svojom
snagom i zdravljem. Toliko su ponosni na svoju gojaznost da kad god se u razgovoru ta gojaznost spome
ne, oni kucaju o drvo ili, na Istoku, uzvikuju
Maalah!" (Boja volja!"), da ne bi sluajno izgubi
li koji gram svoje ljubljene teine. Mogli bi se napuni
ti desetci knjiga primjerima takve alosne kratko
vidnosti.

Potlaeno neprirodnom ishranom tijelo je prisilje

no prilagoditi se i pripustiti u organizam gomile raz
nih otrovnih tvari to ih takva hrana proizvodi. Zatim
se stvaraju naslage masnoe, mokrane kiseline i nje
zinih derivata, kolesterola, kuhinjske soli, vika teku
ine, kamenaca, ciroznih oblika, tumora, neaktivnih i
parazitskih stanica, multinukleidnih divovskih stanica
34

Nikakva medicina ne moe nadomjestiti

sirovu tvar unitenu vatrom
Svi su lijekovi ope uporabe simptomatini. Dru
gim rijeima, slue kao palijativi za privremeno olak35

sanje ili za prikrivanje simptoma bolesti. Ni u kojem

sluaju ne mogu nadomjestiti sirove hranjive tvari
unitene u kuhinjskim loncima i tavama. Mnogi uve
ni znanstvenici strogo zabranjuju uporabu tvornikih
lijekova. U Engleskoj, nakon etiri i pol godine napor
nog istraivanja velikog dijela dobrostojeih stalea
engleskog drutva, biolozi su doli do zakljuka daje
samo devet posto puanstva dobra zdravlja, dok je
ostalih 91 posto bolesno, iako veina nije bila toga
svjesna. Nakon klinikog tretmana zakljuak je bio da
su sve za istraivanje odabrane smetnje pozitivno rea
girale na lijeenje, ali daje naknadno uoeno ope po
goranje zdravlja pacijenata. To znai da su lijekovi
samo prikrili simptome bolesti, pogoravajui jo vie
stanje oslabljenog organizma svojim tetnim uinci
ma. Prema tome nitko tko ne eli biti bolestan, ili ako
je ve bolestan i eli povratiti zdravlje, ne smije pola
gati svoje nade u tablete. Radije neka se odrekne ne
prirodne hrane i lijekova i ivi u skladu s prirodnim
zakonima jedui sirovo!
Ovo je pravi, sigurni i znanstveni nain, dok je lije
enje farmaceutskim lijekovima, citirajui Bircher-Bennera, samo la i varka". Po mojem
miljenju, ispravnije bi bilo iluzija i samozavaravan
je." Nietsche je zvao lijekove udarcima bia". Lije
nici se mogu lako uvjeriti u istinitost mojih tvrdnji.
Neka podijele bolesnike u svojim bolnicama u dvije
grupe, pa jednima neka daju lijekove i kuhanu hranu,
a drugima samo sirovo, te usporede rezultate obiju
36

grupa. To je jednostavan i nepobitan pokus, bez koje

ga e i dalje svaki argumenat protiv jedenja sirovoga
biti bezvrijedan. Potkrijepimo nae tvrdnje s nekoliko
primjera iz simptomatine terapije lijekovima.
Bolje znak upozorenja daje tijelo u opasnosti, krik
Upomo!" naega organizma. Ali umjesto da ukloni
mo opasnost, mi umrtvljujemo ivce to mozgu pre
nose osjeaj opasnosti i uutkavamo njihov glas
dozama otrova. Evo i drugog primjera: kad se proto
nost naih arterija smanji zbog taloenja neisti, srce
mora raditi jae kako bi razgonilo krv po tijelo, zbog
ega krvni tlak raste. Ali umjesto da oistimo ile od
neisti, jednostavno rabimo otrov kako bismo stimuli
rali ivce koji su u stanju stezati i iriti prolaze. Sve
dokle otrov djeluje, krv ilama tee slobodnije i tlak
privremeno pada. Meutim, im njegova uinkovitost
prestane, ile se vrate u prijanje stanje, dodatno
oslabljene zbog djelovanja lijeka.
Nema lijeka koji ne bi imao neko popratno djelo
vanje tetno po organizam, ali se tek u zadnje vrijeme
javio manji broj publikacija posveen ovoj temi. Jed
na od njih Reakcija na djelovanje lijekova" (1955.
g.) dra. Harrvja Alexandera, umirovljenog profesora
klinike medicine s medicinskog fakulteta u Washingtonu, donosi obilje korisnih obavijesti. Naravno, lije
kove se openito smatra odgovornima samo za one
komplikacije i reakcije koje neposredno ubijaju rtvu
ili se oituju u obliku koje ozbiljne bolesti. ak i tako
37

od tisuu komplikacija ostaje zabiljeena samo jedna,

ostale padaju u vjeni zaborav.
Ustanovljeno je da svaka od 350.000 tvari to se
koriste za pravljenje lijekova moe prouzroiti kom
plikacije. Izmeu njih su najopasniji penicilin, aureomicin, streptomicin, spojevi ive, lijekovi na bazi
sumpora, digitalis, cjepiva, serumi, umjetni vitamini
(tiamin, niacin i t.d.), atofan, kortizon, ekstrakt jetara,
inzulin, adrenalin i mnogi drugi lijekovi ope primje
ne.
Vano je promotriti ovo pitanje s najveom pomnjom. Umjetni vitamini i organski ekstrakti, kojima
ljudi ele nadomjestiti hranjive sastojke spaljene u ku
hinjama, ubijaju brzinom groma, vrlo esto samo pet
minuta nakon uzimanja. Tijekom 1951. godine 324
milijuna, a 1952. 350 milijuna grama samo penicilina
utrcano je u ljudska tijela s nakanom da nadomjeste
prirodne antibiotike spaljene u kuhinji.
Nakon unoenja u ljudsko tijelo umjetni lijekovi
ubijaju na tisue ljudi, katkad za pet, katkad za deset
minuta kad se radi o odbojnosti, doim su tisue osta
lih rtve mnotva bolesti, od kojih da spomenemo
samo neke: urtikarija, dermatitis, milijarija (upalna
kona bolest - op. prev.), osip, crveni vjetar, bronhi
jalna astma, poliartritis, cirozajetara, utica, upala bu
brega, aplastina anemija, serumska bolest i svrab.
Svijet eli progledati kroz prste lijekovima s obzi
rom na ove smrti i oboljenja, pa prebacuju krivnju na
38

preosjetljivost tijela. Ali ute na pitanje, to uzrokuje

tu preosjetljivost.
Moja bijedna djeca su trpjela od tih, posebno
konih oboljenja po nekoliko puta na godinu. Uvijek
smo traili uzrok u hrani koju su jeli, a lijenici su nam
davali hrpe recepata, ne velei ni rijei o opasnostima
od lijekova koje su propisivali. Poput milijuna i mi
smo vjerovali da lijekovi lijee svijet, a ne da ga ine
bolesnim. Jednom je oboje moje djece istovremeno
oboljelo od utice. Bili smo zaprepateni jer smo znali
da utica nije zarazna da bi ih mogla zahvatiti zajed
no. Danas nema niega ime bih olakao svoju sav
jest, osim da ostale roditelje upozorim na opasnost.
U nae vrijeme je alosno promatrati kako se naj
opasnije kemikalije, uz pomo slatkastih pjesama i
zgodnih slika, populariziraju kao stvari koje se zbog
svojeg korisnog uinka mogu uzimati svakodnevno.
U veini zemalja medicina i farmaceutska industrija
su se pretvorile u veliku i unosnu trgovinu.
Jedenje sirovoga e dokrajiti uzimanje bilo koje
vrste farmaka, jer kad ne bude bolesti, ne e trebati ni
lijekova. Bolesti su posljedica degeneracije hrane, pa
ih se susljedno tomu moe iskorijeniti ispravljanjem
nae prehrane. Svi nai pokuaji iskorjenjivanja bole
sti lijekovima krajnje su opasni, besmisleni ekperimenti osueni na propast. Njihove alosne posljedice
ve bulje u nas.
Neprestano se pojavljuju nove vrste bolesti, lagane
boljke prerastaju u ozbiljne poremeaje. Sukladno
39

tomu ljudi stalno iznalaze nove serume i cjepiva, ot

krivaju sve snanije antibiotike i postupno se upliu u
labirint zabluda, pogreaka i katastrofa.
Treba napraviti posve novi i temeljni zaokret na
polju medicinske znanosti. Svi poteni i dobronamjer
ni lijenici moraju ustati i poduzeti korake kako bi
sprijeili unitavanje integralnih sirovina namijenje
nih ljudskom tijelu.
Po miljenju kratkovidnog svijeta, jedenje sirovo
ga je pokuaj vraanja na primitivni ivot pretpovije
snog ovjeka. injenica je da za civiliziranog ovjeka
nema vee nesree od kuhanja i prigotovljavanja hra
ne. Jeda sirovoga jednostavno izbjegava bijedu ta
kozvanih bolesti uzrokovanih civilizacijom i odbija
vratiti se tehnolokom procesu koji mu je civilizacija
nametnula u obliku unitavanja istoe ljudskih siro
vina. U svakom drugom pogledu on se ne odrie po
godnosti telefona, putovanja avionom ili uvanja
svjeeg voa u hladnjaku.
Stoljeima su ljudi bili toliko slijepi i glupi, da su
jedenje kuhane hrane smatrali normalnim. A sada, kad
po prvi put uju o jedenju sirovoga, to im se ini ud
nim i stranim, iako je u stvari degeneracija prirodne
hrane kuhanjem neto najneprirodnije, najudnije i
najneobinije od svega to je zapisano u povijesti
homo sapiensa.

Jedenje kuhanoga i uzimanje lijekova

vode ljudski rod k unitenju
Mnoge vrste mamuta su obitavale na zemlji i zatim
izumrle zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta. Danas
ovjek vlastitim rukama stvara takve nepovoljne kli
matske uvjete koji e ga jednog dana izbrisati s lica
zemlje. Usporedo s procesom degeneracije hrane ra
ste i broj i uestalost bolesti. Za koji narataj ljudi e
umirati od sranih smetnji ili raka prije nego dosegnu
pubertet i razviju svoje stvaralake osobine. Na teme
lju opomenjujue brzine porasta bolesti posljednjih
desetljea lako je predvidjeti, ukoliko ljudi ustraju u
svojim nepromiljenostima, da taj sudbonosni dan
nije daleko.
Znanstvenik koji ukazuje na dobrobit jedenja ku
hanoga i uzimanja kemikalija nalikuje trgovcu koji,
na rubu steaja, sretno broji svoje novie, zatvarajui
oi pred milijunima koje oigledno gubi. Krajnji
ishod svakog posla treba prosuivati po zavrnom
obraunu. Pogledajmo kakvu su korist i prednost civi
lizirani ljudi izvukli iz otkria kuhanja i medicine u
usporedbi s onim u em uivaju milijuni ostalih ivo
tinja. Nita, osim injenice daje, iako je najsavrenije
bie na zemlji, podloni veem broju bolesti od ijednog drugog Bojeg stvorenja.
Po otkriu vitamina ovjek je trebao imati dovo
ljno pameti da odmah uvidi kako kuhanjem unitava

40

41

upravo te sastojke bez kojih e mu brzo doi kraj. Mo

rao je jednom zauvijek prestati s tim upropatavanjem
i uvati od unitenja imunitet u prirodnoj hrani. No
dra kuhane hrane je tolika da koi sve pokuaje
promjene. Ovisnost osvaja znanost i dri je u svojim
kandama. U meuvremenu ljudi, drei se jo uvijek
kuhanoga, nastoje prodrijeti u tajne hrane, prepoznati
njezine sastavne dijelove to se kuhanjem i prigotovljavanjem unitavaju, pa ih potom nadomjestiti umjet
nim tvarima. Zar nije ludost spaliti i unititi bitne
stvari vlastitom rukom, postati bolestan, doi na rub
groba i onda htjeti spasiti sebe varljivim sredstvima?
Moramo imati na pameti injenicu da ti sastojci nisu
svedeni na samo 50 vitamina koliko ih poznaju biolo
zi. Ima ih toliko da e tijekom tisaa nadolazeih go
dina biti nemogue stvoriti jasnu predodbu o
njihovim kvalitativnim i kvantitativnim osobinama.
Pretpostavimo da e jednog dana znanstvenici uspjeti
otkriti sve njihove vrste. Tada e u svrhu umjetne
zamjene odbaenih sastojaka samo iz ita trebati za
svaku pojedinu osobu na tisue recepata i preparata, a
da o nedostinim trokovima i ne govorimo!
Istraivanjima na raznim vrstama voa, povra i
itarica ovisnici biolozi sami dokazuju da prirodna
hrana posjeduje sposobnost lijeenja skoro svih vrsta
bolesti. Ali svijet ne eli priznati da e ljudski organi
zam ostati slobodan od tih bolesti ako se od djetinjstva
pa nadalje hrani iskljuivo prirodnom hranom. Od po
etka sama pomisao o uzdravanju od kuhane hrane
42

pomrai im pamet, pa onda znanost poputa pred ovi

snou.

Lijenici ne smiju rabiti prirodne

jestvine kao privremena sredstva
lijeenja
Mnogi napredni lijenici osuuju lijeenje kemi
kalijama. Neki od njih su toliko razoarani neuinko
vitim djelovanjem lijeenja kemikalijama da na
putaju lijeniki posao i posveuju se prouavanju
temeljnih problema profilaksije (spreavanja bolesti
op. prev.) Meu njima je uveni vicarski lijenik Bircher-Benner, iz ijih sam rasprava na njemakom
uvrstio nekoliko kratkih prijevoda u moje armensko
izdanje. Na zalazu svoje lijenike karijere Bircher-Benner se razoarao u suvremenim terapeutskim
postupcima, tako daje, kad je prvi put upoznao hranji
ve vrijednosti prirodnih jestvina, poeo lijeiti svoje
pacijente prirodnom hranom, bez ikakvih farmaceut
skih sredstava. Ubrzo su brojni bolesnici, koje su
mnogi lijenici diljem svijeta pokuavali bezuspjeno
izlijeiti, doli u njegov sanatorij u Zurichu i u krat
kom roku se popuno izlijeili pomou stroge sirove
vegetarijanske dijete.
No, Bircher-Benner je sirovu hranu smatrao tera
peutskim sredstvom", a ne jedinom hranom koja od
govara ovjeku. Ispada da se ljudi od samog
43

djetinjstva moraju hraniti neprirodnim jestvinama, da

bi potom u odmaklim godinama bili lijeeni terapeutskom dijetom". Meutim, ova prividna proturje
nost nije bez razloga. U prvom redu, nitko na svijetu,
pa ni najistaknutiji strunjak o sirovoj hrani Bircher-Benner, ne uvia da je jedenje kuhanoga ovi
snost i da potreba svijeta za kuhanim nije ni glad, ni
bioloki zahtjev stanica.
Osim toga, Bircher-Benner je kao lijenik odgojen
da lijei postojee bolesti. Ne bi imao nikakve plae
niti bi ga itko uzimao ozbiljno, ako bi javno zastupao
nain prehrane koji bi oslobodio ovjeanstvo od svih
bolesti.
O prehrani trenutno postoje dva suprotstavljena
miljenja. Jedno od njih brani jedenje sirovoga, drugo
daje prednost kuhanomu, jedno zastupa vegetarijanizam, drugo vie voli hranu ivotinjskog porijekla. A
znanost nije politika! Onaj tko stoji na krivom stano
vitu, nema prava nametati nedunoj djeci svoja po
grena i tetna miljenja. Imperativ je naeg vremena
da se ta dva stanovita ispitaju u meunarodnim znan
stvenim i kulturnim krugovima, tako da se krivo osu
di, a ono ispravno da se dadne u javnost i uvede u
praksu.
Na prvi pogled ti ljudi skuena pogleda, koji ne
ele uroniti u dubinu problema, misle da je ideal je
denja sirovoga neto to nije lako ostvariti, jer da se
ljudi nisu voljni odrei svojih duboko ukorijenjenih
navika, ali to je glas ovisnosti a ne znanosti. Treba od44

vojiti znanost od ovisnosti. Najprije moramo priznati

da su sirove jest vine prava i potpuna hrana koja odgo
vara ljudskom organizmu, a nakon toga pustiti one to
ele pokvariti sirovine sebi i svojoj djeci neka rade to
im srce eli.
U prvom redu moramo se okoristiti iskustvom je
denja sirovoga za hitni ispravak krivog poimanja koje
prevladava u prehrambenoj znanosti, po kojem se naj
hitnije jestvine smatraju tetnima, doim se tetne pre
poruuju kao ispravne. Treba jasno i beziznimno
razumjeti da u svim sluajevima kad se sirova hrana
uskrauje slabima, bolesnima, onima to pate od elu
anih smetnji i bilo koje bolesti, upravo ta zabranjena
hrana bi izlijeila, oporavila i ojaala bolesnike.
U takvim sluaj ima ne radi se vie o promjeni loe
navike. Ba suprotno, bolesnik hoe voa, a mi mu ga
uskraujemo, osjea se slabo od kuhane hrane, a mi ga
gonimo da uzme jo malo, otimamo voku djetetu iz
ruke i silom ga kljukamo nekim kuhanim jelom. Dru
gim rijeima, skraujemo im ivot nagonei ih da jedu
upravo ono stoje uzrokovalo njihovu bolest i slabost.
Ispravljanje samo ove zablude smanjit a napola broj
sluajeva prerane smrti.
Jedini nain da provjerimo istinitost ovih tvrdnji je
taj da kuamo nekoliko mjeseci jesti sirovo, to bi tre
bala uiniti svaka razborita osoba. Jedino se tako
moe stati na kraj zabludama i proturjenim stavovi
ma o ishrani.
45

U svjetlu jedenja sirovoga temeljna naela prehra

ne nisu vie svedena samo na sveuilita i istraivake
zavode, ve su postala stvar od prvotne vanosti za ci
jelo ovjeanstvo. Znanstveni nazivi tisua hranjivih
tvari, njihove zamrene formule i dugi, zamorni opisi
njihovih prehrambenih osobina i pretpostavljenih ko
risnih uinaka mogu se za obinog ovjeka s ulice
svesti na tri rijei: SIROVA BILJNA HRANA, odno
sno kompletne sirovine za ljudsku tvornicu.
Tako e jedenje sirovoga postati ideal neovisan o
medicinskoj znanosti, ideal koji se moe protumaiti
ne znanstvenim formulama nego logikom, budui da
mu u prilog govore nepobitni zakoni prirode i jasni re
zultati to proizlaze iz jednostavnih pokusa.

Ne smije se remetiti sklad sirovih tvari

u ljudskom tijelu
Ljudsko tijelo je najsavrenija i ujedno najkompli
ciranija tvornica na svijetu. Moda bi bilo ispravnije
shvatiti ga kao jedan cijeli svijet tvornica i sustava,
ako se ima na umu da je svaka stanica za sebe splet
raznih tvornica. Znanstvenici su do sada uspjeli otkriti
preko deset tisua dijelova u svakoj stanici. Svaka li
jezda ili organ sastoji se od milijardi takvih stanica, a
ljudsko tijelo je izgraeno kombinacijama tih lijez
da, organa, sustava, kostiju i koe.
46

Da bi mogli ispravno obavljati svoje funkcije, ove

veoma zamrene tvornice i sustavi moraju biti
opskrbljeni sirovinama koje sadre tisue razliitih
tvari, od kojih svaka u opoj organizaciji ljudskog or
ganizma obavlja posebnu zadau. Sve te tvari nastaju
uz pomo sunanog svjetla i koncentrirane su u bi
ljkama. Na primjer, sjeme, list ili zrno ita sadri u
sebi sve hranjive tvari koje su bitne za ivotinjski or
ganizam. Iako se ovi sastojci od biljke do biljke razli
kuju sastavom i graom, to ne igra veliku ulogu,
budui da se po ulasku u organizam drobe i ponovno
spajaju, te pritom jedna tvar prelazi u drugu. Organi
zam, dakle, moe u skladu s vlastitim potrebama pro
mijeniti mnoge odnose sastojaka, ali elemenat koji
nedostaje ne moe ni stvoriti, niti nadomjestiti nekim
drugim elementom.
Na primjer, u laboratoriju nije bilo mogue u djete
lini pronai veu koncentraciju kalcija, vitamina ili
bjelanevina, a upravo iz djeteline i iz jo obinijih
trava ivotinje dobivaju sve vitamine i mineralne soli i
grade svoje masivne kosti, meso i salo. Drugim rijei
ma, umjesto mlijeka, masla, sira, mozga, jetara i mesa
koje kratkovidni svijet preporua kao izvore kalcija,
fosfora, vitamina i potpunih" bjelanevina, mogla bi
se preporuiti obina djetelina iz koje dolaze sve spo
menute tvari. Stoga je sasvim besmisleno, bezvrijed
no i ak tetno razglaavati da je ovo ili ono jelo
bogato nekim vitaminima, ili da neko drugo obiluje
47

posebnim mineralima, jer osim to zbunjuju i zaluuju svijet, takve tvrdnje nemaju nikakve korisne svrhe.
Glavne funkcije hranjivih sastojaka u organizmu
su trostruke. U prvom redu slue kao graevni materi
jal za gradnju i obnovu stanica, zatim proizvode po
trebnu energiju za pokretanje tih stanica i za grijanje
tijela, te konano opskrbljuju specijalizirane stanice
sirovinama potrebnima za njihove aktivnosti.
Mi neophodno moramo voditi brigu o svojem or
ganizmu kao to to ini tvorniar sa svojom tvorni
com. Prema tomu za odravanje triju gore spomenutih
funkcija moramo opskrbiti svoje tijelo svim potreb
nim hranjivim sastojcima, u svoj punini i omjerima
kako nam ih nudi priroda. Pomanjkanje ijednog sa
stojka imat e negativne posljedice na gradnju i djelo
vanje organizma.
Ali kako danas civilizirani ovjek postupa sa svo
jim tijelom? Rasipa, pali, ubija i remeti sklad sirovina
i zatim puni eludac mrtvim i otrovnim tijelima koja
sadre samo neke od tisua hranjivih tvari. Na ovaj
nain njegovo uzimanje nekih sastojaka moe prijei
stotinama puta koliine potrebne tijelu, dok e manjak
nekih drugih sastojaka biti u istom srazmjeru manji.
Od kuhanog se mesa, bijelog kruha, tjestenina,
rie, slatkia, masla i margarina stvaraju parazitske
stanice sasvim jednostavne grae, pod ijom se
teinom ovisnik o hrani savija. Znanstveni istraivai
mogu lako dokazati da su prije 50, 100 ili 200 godina
ljudske slabosti redovito bivale popraene pretjera48

nom mravou. U nae dane ovjek je posao otporni

ji, P a ljudsko tijelo moe izdrati neprirodnu hranu i
sprijeiti ulazak neumjerenih koliina jela gubitkom
teka, proljevom, povraanjem i drugim sredstvima.
Ipak tijekom vremena ljudski organizam popusti pod
pritiskom degenerirane hrane, prilagodi" joj se i do
pusti stalnu gojaznost trbuha i bucmastost obraza. U
takvim se osobama, u skladu s njihovom tjelesnom
graom, prvo izgrade a potom odravaju jednostavne,
beskorisne, neaktivne stanice. To je razlog zastoje da
nas mravost rjea, a svijet pun runih, neprirodnih
debeljaka.
Danas se mnoga djeca raaju s teretom bezvrijed
nih i neaktivnih stanica. Njihovi ogranieni roditelji
ponose se to su im djece debela i bucmasta. Katkada
je ova gojaznost do te mjere pretjerana da strai sve
koji shvaaju o emu se radi. Usprkos tomu nerazbori
ti svijet prikazuje ove nakaznosti na pakovanjima dje
je hrane kao siguran znak dobra zdravlja.
Ljudski organizam ini velike napore kako bi
drao pod kontrolom prekomjerno razmnoavanje pa
razitskih i beskorisnih stanica, rasporeujui ih po
svim slobodnim dijelovima tijela, po rukama i noga
ma, oko brade, po potrbuini, kukovima i bilo gdje.
Ipak se dogodi da pokatkad neke od tih stanica izma
knu kontroli i izdvoje se iz zajednikog ivota, posta
nu nezavisne, ive samostalno i umnoavaju se bez
ogranienja. Organizam veoma esto uspijeva drati
na okupu grupe tih stanica, spreavajui njihovo i-

renje. Taj se nakup onda naziva dobroudnom izra

slinom" ili dobroudnim tumorom", pa ga se mora
strogo razlikovati od izrasline to se slobodno grana
raznim dijelovima tijela kako bi bujala na bjelanevi
nama (posebno ivotinjskim), koja je poznata pod
imenom zloudni tumor" ili jednostavo rak".
Treba istaknuti injenica da kuhanje nije jedini
imbenik to utjee na gubljenje hranjive vrijednosti
jestvina. Bijelo brano i guljena ria su tetni i kad se
jedu sirovi. Ni suha slama nije savrena hrana,
usprkos injenici da moe odrati ivotinje na ivotu.
Savrena jestvina mogla bi biti stapka ita zajedno s
klasom, ako se jede ljeti zelena a zimi suha. Krava i
koza ne smatraju obinu planinsku travu savrenom
ishranom. Te su ivotinje evolvirale u slobodnoj pri
rodi, hranei se istovremeno travom, liem, voem i
povrem. Zbog toga su reene ivotinje podlone po
sebnim bolestima jer je ovjekovim uplitanjem uskra
ena odgovarajua hrana to je zahtijevaju njihove
stanice. Usprkos tomu organi ivotinja koje jedu obi
nu travu nisu ni blizu u opasnosti kao ljudski organi,
niti ih mikrobi strae kao nas, iz jednostavnog razloga
to nemaju kuhinje.
Ako nije mogue stanicama raka vratiti odlike to
ih posjeduju normalne stanice i ukljuiti ih u zajedni
tvo konzumiranjem voa, koje je, istina, siromano
bjelanevinama ali je bogato vitaminima i drugim sa
stojcima najvie hranjive vrijednosti, onda to ne e
moi uiniti nikakav lijek na zemlji. Svi pokuaji lije50

enja raka medicinskim sredstvima i operacijama

osueni su na potpuni neuspjeh. A razborit ovjek ne
bi nikad trebao patiti od raka, pod uvjetom da ne naru
ava sklad sirovih materijala.
Stanice proizvedene od piletine, rie, juhe, prenih
jetara, kruha i maslaca, krumpira i slastica, liene su
sposobnosti za bilo kakvo korisno djelovanje. Aktiv
ne, specijalizirane i sasvim zdrave stanice ljudskog ti
jela nastaju iskljuivo od sirova voa i povra, to jest
od onih bjelanevina to u ljudski organizam unose na
tisue hranjivih sastojaka u prirodnom i ivom stanju,
a to se ovisnici o kuhanome udostoje tu i tamo jesti
iz luksuza". U ovo vrijeme svatko bi morao biti svje
stan ozbiljnosti zloina to ga majka ini govorei dje
tetu da ne kvari apetita voem prije veere, jer e
uskoro morati jesti pravo" jelo. Ona mu zapravo kae
da da ne jede tisue razliitih sirovina bitnih za orga
nizam u njihovu prirodnom i ivom stanju, ve da
eka na njihove mrtve i beivotne ostatke to e mu ih
uskoro dati u obliku jela.
Jedai kuhanoga su zadovoljni milju daje hrana
koju jedu bogata kalorijama. Kalorije, meutim,
mogu biti korisne samo ako se mogu uporabiti u pot
punosti. Ako je miinih stanica malo, a uz to su i sla
be, boleljive i neelastine, velik dio kalorija ostaje
neiskoriten i, nakon to napravi tijelu znatne smetnje,
naputa organizam u obliku topline i besciljno se gubi.
S kuhanom hranom ovisnici unose u tijelo tri do etiri
puta vie kalorija nego stoje tijelu potrebno za njego51

ve funkcije, doim kalorije iz sirovih jestvina potpuno

slue svojoj svrsi, jer su takve jestvine popraene svi
me stoje potrebno za iskoritavanje sadranih kalori
ja.
Mnoge knjige su nastale na temelju studija pojedi
nih sastojaka hrane, studija koji nisu vie ogranieni
samo na znanstvene krugove, nego su postali jako po
pularni. Meutim, velika pozornost to se posveuje
pojedinim sastojcima proizlazi iz injenice da smo
poremetili njihovu potpunost i liili tijelo njihova naj
vanijeg dijela. Prouavanje pojedinih hranjivih spo
jeva jo uvijek je u povojima, tako da ovjek ne zna ni
jedne od tisua njihovih tajni. Stoga bi to prouavanje
trebalo prepustiti znanstvenim krugovima, a svi poku
si za ispitivanje pojedinih hranjivih spojeva, posebno
ivotinjskih bjelanevina, umjetnih vitamina i mine
rala, trebali bi se obavljati iskljuivo na ivotinjama.
Zbog naeg nesavrenog znanja vrlo je opasno praviti
pokuse na ljudskom tijelu. U svakom sluaju nema
potrebe utjecati se izdvojenim umjetnim sastojcima,
kad ih stalno imamo na raspolaganju u njihovoj ude
snoj potpunosti, a pogotovo to nijedna hranjiva tvar
nije korisna ako se uzima izolirano.
Biolozi i lijenici su duni poticati, ak i nagoniti
svijet da hranjive sastojke ne dijele jedan od drugoga,
ve da ih uvijek uzimaju skupa, u njihovim prirodno
ujednaenim omjerima i s njihovim ivim stanicama.
Ne bi uope smjeli govoriti o korisnosti izdvojenih
hranjivih sastojaka, nego naglaavati njihovu neop52

hodnost, upravo kao to istou avionskog benzina ne

smatramo samo korisnom nego neophodnom. Ne bi
uope smjeli nabrajati koristi od ikojeg pojedinanog
vitamina, ve bi trebali naglaavati opasnost od njiho
va unitavanja i remeenja njihove potpunosti.
Openito govorei sva znanost o prehrani se moe
saeti u dvije glavne toke kojih bi trebalo biti svjesno
cijelo ovjeanstvo:
1. Ljudska ishrana bi se trebala sastojati iskljuivo
od ivih stanica. Samo jestvine koje se sastoje od
ivih stanica posjeduju sve stoje potrebno za zadovo
ljenje potreba ljudskog organizma. ovjek nije lesi
nar. Nije mesoder ni toliko da bi bio u stanju uhvatiti
muhu u zraku i pojesti je, ili poput divlje ivotinje ra
skomadati lovinu i poderati je zajedno s utrobom i
kostima.
2. U prirodi ima obinih i uzgojenih biljaka. Najsavrenije i najhranjivije biljne stvari su uzgojene
vrste voa, zelenog povra, itarica i korijenja. Izme
u svih ivotinja ovjek je razvio i dosegnuo visok
stupanj savrenstva upravo zato to je radom svojih
ruku uspio uzgojiti najkvalitetnije jestvine i takvom
prehranom razvio vlastito tijelo. ovjek stoga mora,
koliko god je to mogue, birati za sebe najhranjivije
jestvine.
Jedui kuhanu hranu ovjek zatvara svoj apetiti s
tri ili etiri vrste degeneriranih tvari i liava vlastiti or
ganizam tisua bitnih spojeva. Najoigledniji dokaz
za ovu tvrdnju je injenica daje meu tisuama lije53

nikih recepata teko nai ijedan u kojem nije imeno

van neki od vitamina, ali ete vrlo rijetko naii na
recept u kojem se imenuju bjelanevine, masnoe ili
ugljikohidrati.
Ukratko, ovjek uiva u dobru zdravlju dotle dok
se hrani iskljuivo sirovom biljnom hranom, obolije
va u srazmjeru sjedenjem kuhane hrane, a umire kad
ivi iskljuivo na takvoj hrani.

Kako nastaju bolesti?

Uzmino na primjer lijezdu, sastavljenu od milijardu-dvije stanica. Ove stanice su raznovrsne, od kojih
svaka ima obavljati posebnu funkciju ili zadau. Tu su
miine i opnene stanice, ivane i mnoge druge. Ipak
glavna zadaa stanica bilo koje lijezde je luenje raz
nih tekuina.
lijezde ovjeka to jede kuhanu hranu posjeduju
sve potrebne stanice, moda imaju i vika, ali je samo
etvrtina ili petina od njih sposobna za rad, i to ne sa
svim. Sama bjelanevina, posebno bjelanevina
mrtvih ivotinja koju kratkovidni smatraju savrenom
graom, u najboljem sluaju moe proizvesti samo
najjednostavnije primitivne stanice, bezobline, ne
sposobne i beskorisne. Ove stanice svojom graom
nalikuju na primitivne organizme najnie vrste koji su
se pojavili na zemlji u najranijim razdobljima evoluci54

je i bili graeni od najobinijih materijala: bjelanevi

na, masnoa i ugljikohidrata.
Tijekom slijedeih milijuna godina ovi jednostanini organizmi su proli dug evolucijski proces uz po
mo kvalitetnijih hranjivih tvari, to jest nama znanih i
neznanih vitamina i minerala. Tijekom tog evolucij
skog razvitka usavravali su se i raali razni sloeniji
organizmi, od koji je najsavrenije ljudsko bie. Krat
ki saetak ovog povijesnog razvoja moemo vidjeti u
zametku ivotinjskog embrija od trenutka oplodnje do
njegova potpunog razvitka. Isti proces se ponavlja ti
jekom razvitka pojedinanih ljudskih stanica.
U odreenoj lijezdi svaka specijalizirana stanica
posjeduje posebne mehanizme koji se mogu organizi
rati i opremiti za rad samo ako su opskrbljeni specijal
nim hranjivim sastojcima. A sirovine potrebne za
djelovanje reenih mehanizama mogu se dobiti jedino
iz sirove hrane. Ne moe pela praviti med iz nektara
kuhanoga cvijea!
Kad specijalni sastojci ne dospijevaju u stanicu u
dovoljnim koliinama, njezin razvitak se usporava ili
ak prestaje. Odatle nastaju brojne manjkave i bolesne
stanice kao to su krupne, osakaene, zloudne ili
kancerogene stanice, makrofagi, megakariociti, polikariociti i t.d.
Ne samo, dakle, da veina stanica lijezde u pitanju
ne postie specijalizaciju, ve ni sirovi materijal, po
treban za luenje sokova, ne dolazi do ono malo stani
ca koje su jo uvijek sposobne djelovati, zbog ega
55

lijezda ne moe odravati odgovarajuu razinu pro

izvodnje. To je nain na koji lijezda oboli. Nedovo
ljni razvitak i neodgovarajui rad stanica mogu se do
goditi i u svim drugim organima i sustavima, to uzro
kuje pojavu odgovarajue bolesti.
Pokatkad su neka lijezda ili organ oteeni do te
mjere daje njihovo odstranjivanje neizbjeno. Umje
sto da od samog poetka primijene najprirodnije mje
re protiv razaranja organa, ljudi muku mue da ih
odstrane i onda se ponose uinkom takvoga uda. Je
dau sirovoga je sasvim jasno, da nijedan lijek ne
moe vratiti degeneriranu stanicu u normalno stanje i
osposobiti je za odgovarajui rad.
Jeda sirovoga
tite prirodne sile.
no razvijenim i
iskaljuju svoj bijes

ne boji se mikroba, jer ga od njih

Mikrobi ne mogu nakoditi potpu
specijaliziranim stanicama, nego
nad slabim i krhkim stanicama.

Jeda kuhanoga ustvari zahvaljuje svoju opstoj

nost nekolicini od tih sirovih tvari to ih potkad jede iz
uitka, ne uzimajui u obzir njihovu stvarnu vanost.
A kako se ljudski organizam moe odrati na nevjero
jatno malim koliinama hrane, takve male koliine si
rove hrane dostaju da ga odre na ivotu za neko
vrijeme.
Danas i najvei prehrambeni strunjaci obino
smatraju da su gljilenje i oneienje jedini nedostatci
hrane. Oni dre potpunom, normalnom i dovoljnom
svaku hranu koja je svjea, ista i dobro skuhana".
Odsutnost tisua bitnih sastojaka u takvoj hrani izgle56

da da ih nimalo ne brine. Kad ih se na to upozori, od

govaraju da oni jedu i voe. To je najbesmisleniji
odgovor. Bolesti ljudskog organizma nastaju zbog
toga to odvajamo hranjive sastojke jedne od drugih i
onda ih konzumiramo odvojeno, kao na sreu, bez
ikakva plana.
Hranjive vrijednosti jestvina ne smiju se izvoditi iz
raznolikosti pojedene hrane, nego iz raznolikosti sa
stojaka koje hrana sadri. Obina trava je po sebi bo
gatija hranjivim sastojcima od zbira mnotva obroka
sluenih na najraskonijoj gozbi. Ovo je presuda znanosti.
Odravaju se brojna medicinska predavanja o pre
venciji bolesti, da bi se nakon toga, poslije viesatnog
raspravljanja o sporednim temama, najistaknutiji
predstavnici medicinske znanosti okupili oko rasko
no pripremljenih stolova na veeru. Zatim, ignoriraju
i temeljnu i sadrajno izbalansiranu hranu, pri
gotovljenu u udesnom laboratoriju prirode za pre
venciju svih bolesti, oni trpaju u se ukusna" jela na
pravljena od izopaene i mrtve tvari najobinije vrste.
Sto je jo gore, mnogi od njih, smatrajui prirodne jestvine nebitnima, upotpunjuju svoj program prehrane
kavom i cigaretama. Neka mi doktori oproste ovu
zamjerku, ali ako malo promisle, morat e se sloiti sa
mnom da ovo nije pravi nain prehrane i daje za njih
krajnje vrijeme da razmisle o temeljnim promjenama
u dananjim prehrambenim navikama.
57

U nekim azijskim zemljama su neko razbojnike

osuene na smrt hranili samo kuhanim mesom. Obi
no bi umirali za 28 do 30 dana, doim u sluaju
smrtne gladi ovjek moe ivjeti i do 70 dana. To zna
i da je kuhano meso ne samo siromano kao hrana,
nego da je zbog toksina koje proizvodi pravi otrov
koji ubija za kratko vrijeme.
Opepoznata je injenica da ljudi koji jedu previe
oguljene rie podlijeu bolesti beri-beri, koja nakon
velikih muka ubija bolesnika. Polineuritis (viestruka
upala ivaca-op. prev.) je najvaniji, ali ne jedini ve
jedan od mnogih simptoma ove bolesti, niti joj je
manjak vitamina BI jedini uzrok, kako se to openito
pretpostavlja. Oguljena ria ne posjeduje ni jedan od
poznatih ni nepoznatih vitamina. Bijeli kruh i uope
svi proizvodi od bijelog brana imaju sasvim iste ka
rakteristike kao i oguljena ria. Isto vrijedi za tvorni
ki eer i preraene masti, to predstavljaju samo je
dan ili dva sastojka od tisua koliko ih ima.
Gore spomenute jestvine, to sainjavaju dnevni
jelovnik jedaa kuhanoga, glavni su uzronici smrti,
ubijajui ljude pod krinkom proljeva, zaraznih bole
sti, reumatizma, podagre (gihta), skleroze, dijabetesa,
apopleksije, raka i inih brojnih bolesti. Katkada ubija
ju ve u prvoj godini ivota, katkad u dobi od 5,10,50
ili sedamdeset godina, ovisno o razmjeru dviju kate
gorija konzumiranih jestvina (kuhanoj hrani i sirovim
jestvinama) i stupnju naslijeene otpornosti svakog
pojedinca.
58

Jedna od posljedica pogrene ishrane je ta da mno

ge majke nemaju mlijeka za dojenje, a neke od njih
hrane svoje bebe mlijekom u prahu, dvopekom, bije
lim kruhom i ajem. Naravno da dijete poinje slabjeti
i mravjeti. Djeje bolnice i sirotita su puni takvih
bolesnika.
Dovoljno je djeci dati dnevno dvije aice vonog
soka pa da u roku od dva tjedna ozdrave. Meutim,
ovisnici dijetetiari, ignorirajui potrebu za voem,
izvode svu silu bolnih pokusa na iscrpljenom djejem
tijelu, pa nakon to iz njega izvuku i posljednju kap
krvi, nastoje ga hraniti mlijekom u prahu, ekstraktima
mesa, umjetnim vitaminima i kojekakvim kemikalija
ma. Drugim rijeima, ne uvaavajui skladni odnos
hranjivih sastojaka to ih prua dareljiva priroda, oni
na oslabjelim tijelima poinju ekperimentirati s neko
liko novih sastojaka, o kojima su stekli nepotpuno
znanje u svojim laboratorijima. Ako takvo dijete na
ovaj ili onaj nain ne dobije nikavu prirodnu jestvinu,
neizbjeno e umrijeti. Takvih smrti, zapravo, ima na
tisue. No, to je jo strasnije, mnogi naivni dijetetia
ri ne dopuatju takvoj djeci jesti sirovo voe, vjerujui
da ga njihovi slabi eludci ne e moi probaviti, ili u
najboljem sluaju pitanje voa preputaju roditeljima,
smatrajui to nepotrebnim i nevanim luksuzom. i
njenice svjedoe da ete u mnogim bolnicama nai
meso, dvopek, mlijeko u prahu, eer, aj, margarin,
riu, bijeli kruh, umjetne vitamine i lijekova koliko ti
dua eli, ali ne ete nai ni jednog jedinog aparata za
59

cijeenje vonog soka, voe se ne nabavlja ni iz navi

ke. Desetina mrtvih djejih tijela se iznose iz takvih
bolnica, ali nitko za te smrti ne eli okriviti neprirodni
nain ishrane.
Apeliram na humane osjeaje svih lijenika. Neka
ovome obrate ozbiljnu pozornost. Pitam sve predava
e i sva odgovorne zdravstvene ustanove i ministar
stava zdravlja svih drava na svijetu, brinu li se ili ne
brinu za zdravlje i dobrobit svoga naroda. Ako se bri
nu, onda moraju prionuti poslu bez odlaganja. Moje
tvrdnje nisu obine pretpostavke ve nepobitne inje
nice, koje nudim itateljstvu ne kao rezultate pokusa
na zamorcima nego ivim primjerima sebe i svoje obi
telji.
Najbolji nain prevencije i lijeenja bolesti, uz
istovremeno podizanje ivotnog standarda, sastoji se
u tome da svako ministarstvo zdravlja odvoji neznatni
dio prorauna za uspostavu obavjetajnih odjela, ija
svrha bi bila informirati mase o tetnosti kuhanja i
hrane bez vitamina, posebno bijelog kruha, rie,
mesa, preraenih masnoa, eera, aja, kave i alko
holnih i bezalkoholnih pia. Potom bi trebali uvjeriti
svijet da smanje uzimanje kuhane hrane na najmanju
moguu mjeru i postupno promijene svoje prehram
bene navike.
Budui da svi ljudi nisu razboriti, razumije se da se
ne moe odjednom pretvoriti svakoga u jedaa sirovo
ga, ali je bitno da se ljudi od samog djetinjstva priviknu na sirove jestvine koje odgovaraju njihovu tijelu,
60

da se oslobode pogrenih i opasnih predrasuda i shva

te da njima i njihovoj djeci ne daju snagu i zdravlje ko
koja juha, ria, odresci, jaja i biftek, nego proklijalo
ito, mrkve, rajice, orasi i groe. Uzmite mene za
primjer. Zbog 52 godine jedenja mesa i druge kuhane
hrane bio sam izgubio svu snagu i nisam se mogao po
peti ni dvije stepenice a da ne ostanem bez daha, a
sada, nakon to se ve osam godina uzdravam od ku
hane hrane, mogu s lakoom trati uz planinu.
Ne znam na temelju koje znanstvene injenice po
mnogim kuama i obdanitima stoje kutije dvopeka
(keksa) na slobodno raspolaganje djeci. Kutije tih
tetnih stvari bi trebalo zamijeniti ljeti koaricama
svjeeg voa, mrkve, krastavaca, i rajica, a zimi su
him voem, od ega bi djeca mogla jesti to, kada i ko
liko hoe u bilo koje doba dana. Tada bi svatko vidio
kako djeca, po zakonu same prirode, sama od sebe po
inju jesti vie voa a manje degenerirane hrane,
uvrujui zdravlje vlastitim rukama.
Bolnice bi trebale uvesti jedenje sirovoga za sve
bolesnike, o ijem ishodu bi trebalo informirati jav
nost. Vrlo korisne promjene bi se mogle provesti u
javnim restoranima, te naroito u opskrbi vojske. Ne
uskraujui zasad ovisnicima uivanje" kuhane hra
ne koliko god bila otrovna, mogue je svesti njezinu
koliinu na polovicu i gubitak nadomjestiti svjeom
salatom i sirovim kompotima, te brojnim vrstama
voa u skladu s godinjim dobom. Na ovaj nain ne
samo to bi hrana postala raznovrsnija i ugodnija, ve
61

bi se poboljalo i ope zdravlje i utedjelo na javnom

proraunu.
Kad opinstvo jednom upozna kodljivost kuhane
hrane, nastojat e je izbjei. Takoer e se nai velik
broj razborita svijeta koji e, ogluujui se na zov ovi
snosti, slijediti na primjer i primjenom sirove dijete
osigurati savreno zdravlje sebi i svojim obiteljima.
Oni to su izgubili svaku nadu u oporavak ili su se izobliili zbog neprirodne gojaznosti, shvatit e da e
strogim obdravanjem jedenja sirovoga biti u stanju
za nekoliko mjeseci postii zdravlje o kojem su uvijek
sanjali.
Ljudi objavljuju brojne knjige kako bi ukazali na
ljekovite osobine pojedinanog voa i povra, kao to
su groe, datulje, jabuke, narane, luk ili rotkva, te
izumjevi neki posebni nain njihova konzumiranja,
nastoje unoviti svoju zamisao pod platem znanstve
nog postupka. injenica je da su sve jestive vrste siro
va povra savreno hranjive i iste kakvoe.
Zadovoljavaju potrebe organizma, reguliraju njihove
funkcije i vraaju zdravlje bolesniku, bez obzira od
ega bolovao. Obavijesti o tim istinama trebalo bi be
splatno iznositi pred javnost, jer bi bilo neljudski ubi
rati ikakav novac za ovakve upute.
Pobornici kuhane hrane su puni fatalnog protu
slovlja. U mnogim sluajevima kodljive jestvine se
preporuuju kao korisne, doim se one bitne proglaa
vaju tetnima i strogo zabranjuju. To je stoga to se
njihovo iskustvo temelji na neposrednim, prividnim i
62

protuslovnim uincima jestvina, kao i na pogrenim

raunanjima u laboratorijima. Milijuni neduna svije
ta umiru zbog tih protuslovnih i pogrenih raunanja.
Najsigurniji vodi je temeljno i savreno iskustvo
jedaa sirovoga, koje razotkriva i ispravlja sve po
greke, protuslovlja i nejasnoe u medicinskoj znano
sti openito, i u dijetetici pojedinano. Primjere ovoga
iskustva treba umnaati irom svijeta i upoznati ov
jeanstvo s postignutim rezultatima.

Pravi je zloin privikavati dijete na

kuhanu hranu
Neka svakome bude jasno da je jedenje kuhanoga
neprirodna navika, d a j e uzrok svih ljudskih bolesti i
da se radi o tako stranoj ovisnosti da, ako ovjek u
nju upadne, vrlo rijetko je u stanju osloboditi se iz nje
zinih ralja. Po kojem pravu smije svjesna osoba vlasti
tim rukama usaditi tako neto u tijelo nevinog
novoroeneta? Kojim pravom smije majka unitava
ti organe svoga djeteta hranom koja je prena, unite
na, ubijena na vatri? Nije li to najokrutniji od svih
zloina, ne radi li se ustvari o ubojstvu, o brutalnom
edomorstvu? I ja sam tim nainom vlastitim rukama
ubio dvoje svoje ljubljene djece i posve sam svjestan
strahote zloina.
Svi roditelji ovisnici o hrani su zapravo edomorci.
U ovom vijeku nitko ne umire prirodnom smru. Sve
63

smrti dolaze od bolesti koje su uzrokovane kuhanom

hranom, a roditelji su oni to svoju djecu ue jesti ku
hano. Takvi roditelji moraju jasno znati, da na njihova
lea pada odgovornost za sve smetnje i bolesti njihove
djece. Trebali li bi tu stvar dobro odvagnuti prije nego
to nastave sa svojim zabludama. Zametak svakog
raka ili sranog udara poinje s prvim zalogajem ku
hane hrane to se dadne djetetu, ak i onda kad se bo
lest pojavi u kasnijem razdoblju ivota.
Moe se prigovoriti da se odrasla osoba ne moe
posve odrei kuhanoga. Pa dobro, ako je tako, neka
nastave sa svojom pogubnom navikom dokle im srce
eli. Ali to ih to nagoni da saiu integralne sirovine
malog djeteta, da unitavaju, da ih liavaju bitnih sa
stojaka, da ih pretvaraju u kodljive tvari i onda ih
daju djeci? Taj neljudski postupak prema nedunoj
djeci, to barbarstvo mora prestati!
Nema znanstvenog pravila po kojem bi roditeljima
bilo zabranjeno davati djeci itne klice umjesto bijelo
ga kruha, oguljene rie ili rezanaca, med umjesto e
era, svjei sok od mrkve, narane, groa i jabuke
umjesto mlijeka u prahu, sirovo voe umjesto kompo
ta, orahe, bademe, proklijali grah i graak umjesto
mesa i masnoa. Jedui sirovu hranu dijete e uivati
zdrav, sretan i dug ivot, doim ga alternativna ishra
na vodi u bolesti i konano u smrt. Moete biti sto po
sto sigurni da dijete eli sirovu hranu svom svojom
duom. Ono trai da mu se daju sirovi materijali u ne
taknutu stanju i na to ima neupitno pravo. Lijenik ili
64

roditelj koji nije izgubio zdravu pamet i savjest mora

ju tako postupati bez ikakva oklijevanja.
Kad u dobi od tri ili etiri mjeseca djetetovi organi
pomu djelovati nepravilno, kratkovidni lijenik pro
pisuje dvije ili tri vrste umjetnih vitamina, umjesto ti
sua spojeva spaljenih na vatri. Ili u najboljem sluaju
propisuje kao lijek nekoliko odmjerenih lica vonog
soka, smirujui tako vlastitu savjest i savjest roditelja
djeteta. Kako dijete ne e trpjeti zbog manjka vitami
na, kad njegova majka svojim rukama unitava vita
mine to postoje u prirodnim jestvinama?
Zatvorimo na trenutak oi i predoimo u svoj pot
punosti udo to ga izvodi priroda. im zrno ita ue
na usta u ljudsku tvornicu, organizam ga prihvaa,
drobi i razailje po cijelom tijelu. Tisue raznih spoje
va sadranih u jednom jedinom zrnu kreu se u svim
smjerovima i svaki od njih ide izvriti svoju posebnu
zadau. Tako razni hranjivi sastojci jednog zrna ita
obavljaju tisue razliitih radnji i bez ijedne pogreke
i zabune sprovode bioloke funkcije organizma.
Ali to se dogodi kad ubacimo u eludac komad bi
jelog kruha? Taj komad e pokrenuti besciljnu aktiv
nost eluca, bit e spaljen i pretvoren u bekorisnu
toplinu, ili e u najboljem sluaju dodati nekoliko suhozidnih opeka ili kamenova za neku lijenu, beskori
snu stanicu. Srce ovjeka koji jede isto ito vrsto je
jako kao kukurzno zrno, doim u onoga to jede bijeli
kruh srce je slabo i krhko kao i kruh koji jede. U prilog
ovomu svjedoi sve vei broj sranih udara.
65

Kad bi danas kojim udom sav svijet doao k pa

meti i prihvatio naviku jedenja sirovoga, s izuzetkom
posebnih sluajeva uznapredovalih bolesti, ne bi u
idua tri-etiri desetljea bilo prijevremene smrti, sve
dok starije osobe ne bi dosegle krajnje visoku starost.
Kako sada stoje stvari, broj umrlih od jedenja kuhano
ga premauje nekoliko puta broj mrtvih u najveem
ratu.

Koja to pamet vodi ovjeka da rtvuje vlastitog sina i

uini ga ranim sudrugom u svojim ogavnim navikama
samo zato da bi opravdao i uinio stalnom svoju osob
nu ovisnost? Neka roditelji najprije podignu zdravu
djecu u skladu s prirodnim zakonima, a zatim, kad
odrastu, neka im ostave da odreuju svoju budunost
po vlastitoj volji, onako kako to ine i s ostalim mana
ma.

U ime sve bespomone djece ponovno apeliram na

sve znanstvenike, uene ljude, voe naroda, mi
nistarstva zdravlja, roditelje i samilosne ljude po svem
svijetu da smjesta stanu na kraj stranom zloinu pro
tiv malene djece. Svaki dan odgaanja odnosi tisue
nevinih ivota. Odrasli mogu slobodno rtvovati svo
je ivote pogubnim uitcima kuhane hrane i tako
izvriti samoubojstvo, ali nemaju prava masakrirati
svoju bijednu djecu, pogotovo to takva hrana kod
djece izaziva odvratnost a ne osjeaj uivanja. Besmi
sleno je prigovarati da e dijete kad odraste vidjeti
druge kako jedu, pa e i samo htjeti jesti kao i ostali. U
prvom redu, barbarizam kao to je jedenje kuhanoga
ne moe trajati dugo. Moemo pouzdano oekivati
skoru pobjedu jedenja sirovoga. Zatim, milijuni ljudi
vide alkoholiare i ovisnike o drogama, ali dre odsto
janje od tih poroka. Mojoj keri je ve 6 godina (odno
si se na 1963. kad je ovaj dio knjige pisan!) i sve
razumije. Ona vidi kuhanu hranu stoje drugi jedu, ali
je mrzi iz dna due. Koji to ovisnik o opijumu ui svo
je dijete da se ve od kolijevke navikne na drogu?

Nijedna razborita majka, nakon to proita ove ret

ke, ne e nai opravdanja u injenici da neki drugi au
toriteti daju sasvim razliite savjete. Ustraje li u
ignoriranju glasa istine, preuzet e odgovornost za na
ruavanje djetetova zdravlja i upropatavanja njegove
budunosti. Samo osoba bez najosnovnije moi rasu
ivanja zamjenjuje 10.000 tvari sa samo dvije, ive
stanice mrtvima, potpunu sirovinu degeneriranim ma
terijalom, prirodnu jestvinu neprirodnom, klice ita
bijelim kruhom, zeleni graak kuhanim mesom,
svjee voe demom.

66

Neka prodrljivi biolozi dokau da

priroda grijei to nam ne nudi jelo u
kuhanom stanju!
Ja javno pozivam sve znanstvenike ili da prihvate
moje tvrdnje i objave ih cijelom svijetu, ili neka
dokau da prirodna hrana stavljena na vatru ne gubi
hranjive sastojke ili sadranu energiju, da ive biljne
67

stanice ne umiru i da se ne zbivaju promjene u grai

atoma. Nadalje moraju dokazati da je pri stvaranju
hrane za ljudski organizam na Stvoritelj pogrijeio
to nam je nije ponudio u proienom", kuhanom ili
peenom stanju, da su procesi u tvornicama i kuhinja
ma znanstvene mjere za ispravljanje Stvoriteljevih
pogreaka, te da su umjetni vitamini to ih pravi ov
jek hranjiviji od vitamina to se nalaze u prirodi. Ako
to ne uspiju, onda e morati priznati tragine pogreke
koje se odavna ine ijednom zauvijek prestati s ku
hanjem jela. Moraju se utei Stvoriteljevoj mudrosti i
ne uplitati se u sastav prirodne hrane koju je On stvo
rio. A oni koji se smatraju mesoderima, ako mogu
neka jedu meso sirovo, svjee i kompletno, kao to to
ine ivotinje mesoderi, ne ubijajui ni izopaujui
ni na koji nain mesno stanije.
Mi nemamo prava remetiti potpunost sirovih ma
terijala to ih priroda stvara za ljudski organizam, jer
ni uza sva znanstvena pomagala koja nam stoje na ra
spolaganju mi ne moemo stvoriti ni najsitniji jednostanini organizam, niti uz pomo svih nama znanih
hranjivih sastojaka umjetno hraniti neki organizam i
odrati ga dugo na ivotu, jer smo na jedvite jade
uspjeli otkriti samo jednu tisuinku spojeva u zrnu ku
kuruza. Istina je da se obavljaju mnogi pokusi i daje
postignut zamjetan napredak u prepoznavanju raznih
hranjivih tvari, tako da su otkriveni mnogi vani hra
njivi sastojci, ali ta otkria ne mogu biti vanija od
izuma umjetnog satelita. Razlika izmeu umjetnih vi68

tamina i hranjivih sastojaka u zrnu kukuruza je ista

kao ona izmeu umjetnih satelita i nebeskih tijela to
tvore nau galaksiju. Meutim, znanstvenici koji pra
ve umjetne satelite ne kane unititi postojee galaksije
i nadomjestiti ih novim nebeskim tijelima to ih sami
proizvode.
Za nas je najbolji put savjesno prouiti zakone pri
rodne evolucije ivotinjskih i biljnih organizama i
onda suraivati s prirodom koristei sva prirodna
sredstva za ubrzanje te iste evolucije. Ali pod nikojim
uvjetom ne smijemo unititi djelo prirode, pa ga onda
pokuavati obnoviti pomou bijednih ljezdanih
iscjedaka i umjetnih vitamina.
Kad komad krumpira ubacimo u maslo da ga
poprimo, od prvog trenutka zapoinjemo proces nje
gova unitavanja. Poinje cvrati, smeuravati se, po
tamni i potom se osui, a ako nastavimo s procesom,
izgori i pretvori se u pepeo. Privlani vonj to drai
nosnice je miris najdragocjenijih sastojaka prirodne
hrane, koji se poigrava s naim osjetilima i nestaje u
zraku.
Izrazi pei" i kuhati" ne bi smjeli biti rabljeni u
smislu priprave, spremanja i poboljanja kako se to do
sada obiavalo. Moraju se vie koristiti za opis ote
enja, razaranja, paljenja, ubijanja ili unitenja, jer tim
postupcima razaramo najvrednije tvari koje su od
ivotne vanosti za na organizam, stoje u krajnjoj li
niji najtei zloin protiv ovjeanstva.

69

Dojeneta je odbojan okus kuhane

hrane
Svijet kratke pameti moe misliti da bi bilo okrutno
uskratiti djeci uitak to ga prua okus kuhane hrane.
Takvi bi trebali shvatiti da kuhana hrana nije uope te
na. ini se slasnom samo ovisnicima, upravo kao to
opij godi drogau. Dosad nije bilo nikoga da nam kae
ovu golu istinu, budui da od pamtivijeka nitko nije
bio slobodan od ovisnosti o hrani.
Organi novoroeneta su prilagoeni iskljuivo si
rovoj hrani. Beba naveliko uiva u sirovu vou i po
vru, s uitkom jede sirovo zrnje, krumpir, grah, pa
tlidane, graak i leu, jer mu sve te stvari gode, koli
kogod bile neukusne jedau kuhanoga. Malo dijete ne
nalazi nikakva uitka u kuhanom jelu, odbija ga i mrzi
iz dna due i samo e s velikom mukom progutati ta
kvu neprirodnu hranu. Ali to jadni, ogranieni roditel
ji ne razumiju. Majku iskljuivo vodi njezina vlastita
ovisnost, pa u svojoj brizi da dijete dobro nahrani, ti
ska mu u grlo tu ogavnu hranu dotle dok ne pretvori
dijete u potpunog ovisnika, liavajui ga tako i zdra
vlja i zadovoljstva.
Tijekom nekoliko prvih godina ivota dijete vodi
oajnu borbu protiv neprirodne hrane. To se vidi iz
brojnih djejih oboljenja i estih eluanih poremea
ja od kojih djeca trpe, kao i iz velike smrtnosti dojen
adi. Novoroene je novoizgraena savrena tvorni70

ca. Ne e nikada oboljeti ako ga opskrbljuemo prirod

nim jestvinama za normalno prehrambeno djelovanje
njegovih organa.
Opa primjena jedenja sirovoga jedini je nain da
se cjelokupno ovjeanstvo jednom zauvijek oslobodi
prokletstva bolesti. Promidba jedenja sirovoga mora
poeti od bolesnika, novoroenadi, velikih ljudi ob
darenih potrebnom voljom i mudrosti i od razumnih
roditelja djece koja jedu sirovo. Oni trebaju ukloniti iz
svojih kua i najmanji trag degradirane hrane, tako da
ne dovode u napast svoju djecu. Poetno razdoblje do
brovoljnog uzdravanja od kuhane hrane trajat e do
dana kad se vlasti osvijeste i odlue proglasti jedenje
sirovoga obvezatnim, nameui silom razboritu volju
prirode neukim i neupuenim masama. Doi e vrije
me da jedenje sirovoga ovlada cijelim svijetom. U te
blaene dane izopaivanje sirovina potrebnih ljudskoj
maineriji bit e proglaeno krajnjim zloinom i bit e
strogo kanjavano.
Mogue potekoe brzog ukidanja navike jedenja
kuhanoga ne smiju sluiti kao isprika za nijekanje zla
koje iz njih proizlazi. Nitko ne nastoji opravdati kra
u, pljaku i ubojstvo, iako dosad nije uspjelo iskori
jeniti te poasti iz ljudskog drutva. Bitno je da
znanstvenici u principu priznaju i objave javnosti, da
je kuhanje hrane pogreno, neprirodno i opasno i da je
izravni uzrok bolesti. Sekundarno pitanje kako uvesti
u praksu jedenje sirovoga moe se prepustiti slijedu
dogaaja.
71

Iz jedenja kuhanoga rodile su se ovisnosti o hrani,

te bolesti, medicina i farmakologija. Krajnji cilj medi
cinske znanosti je popraviti i obnoviti degenirane i
izmrcvarene ovjekove organe. Umjesto medicinske
znanosti jeda sirovoga posjeduje svoju znanost, to
jest zdravlje, ija svrha je predusresti gore spomenutu
degeneraciju i osigurati zdrav, sretan i miran ivot sa
danjem i buduim naratajima. Sve bolesti su uzro
kovane krenjem zakona prirode. Jedenje sirovoga
nagoni svijet da te zakone potuje.

Praksa jedenja sirove hrane u mojoj

obitelji
To to sam ja u ezdesetoj godini ivota u stanju
ovo pisati zahvaljujem jedenju sirove hrane. Prije se
dam - osam godina srce mije bilo u tako loem stanju
da se srani udar smatrao neizbjenim. Ostajao sam
bez daha penjui se uz nekoliko stepenica. Nisam
imao snage ni za donijeti vjedro vode. Zaepljenje,
zastoj probave, garavica, nesanica, glavobolja, uljevi, podagra (giht), skleroza, visoki tlak, tahikardija,
kronini bronhitis i este hunjavice bili su moji ivot
ni pratioci dugi niz godina. Zahvaljujui jedenju siro
voga oslobodio sam se svih ovih tegoba. Krvni tlak
sam za stalno snizio s 18-20 na 13, a srano bilo s
80-90 na 58-60. Bez ikakva znaka umora mogu pjea
ki do Tajria i natrag (oko 24 km) za 4 sata, penjati se
72

uz brdo kao koza, iznijeti teki koveg stubitem i kad

imam vremena, hodati svakodnevno 12 kilometara. Ja
koji sam neko patio od kroninog bronhitisa i svake
godine neizbjeno preleao nekoliko napada gripe, u
zadnjih nekoliko godina nisam imao ni obinu hunjavicu i svu godinu spavam na otvorenom, zimi i ljeti,
bez imalo straha od prehlade ili mikroba.
Prije dosta godina imao sam tako estok napad podagre da nisam smio ni dodirnuti zglobove na nonim
palcima, sada ih mogu zavrnuti svom snagom ne osje
ajui nikakva bola. Jesu li se igdje na svijetu ostvarili
takvi rezultati atofanom, digitalisom, bromidima, jo
dom, aspirinima, antibioticima i tisuama drugih lje
karija?
Od srca koje kuca 58 puta u minuti moe se s pouz
danjem oekivati da jo puno godina radi bez opasno
sti od udara. U uvjetima jedenja kuhanoga takvo
smanjenje pulsa dogaa se samo kad je srce slabo, ali
u mojem sluaju se radi o prirodnom rezultatu isprav
nog rada probavnih organa.
Posebno je znaajno da koliko god ja pretovario
eludac koliinom prirodne hrane viestruko veom
od normalne, pojedeno ne ostaje dugo u elucu. Brzo
prelazi u crijeva i nakon nekoliko sati naputa tijelo,
ne podlijeui raspadanju i ne proizvodei ni najman
jih probavnih smetnji, niti uzrokojui ikakvu nelagod
nost. Pod tim uvjetima moje srano bilo ne poraste
vie od 4-5 otkucaja u minuti, doim kad se pokuam
zadovoljiti" kuhanom hranom kao svako normalno
73

ljudsko bie", moje srce odmah skoi na 85-90 otku

caja, a mojem elucu treba nekoliko dana da mu se
vrati normalni osjeaj lakoe.
Uza se odgajam kao jedaa sirovoga i moje tree
dijete. Ona je ve djevojica od sedam godina, ali nije
jo nikad stavila u usta zalogaj degenerirane hrane.
Njezino zdravlje je utjelovljeno savrenstvo. Sada
mogu vidjeti kolika je razlika izmeu djece koja jedu
sirovo i one to jedu kuhano. Lake je odgojiti stotinu
djece koja jedu sirovo nego jedno koje jede kuhano.
ovjek uope nema prigode brinuti se o djejim bole
stima kao to su groznica i prehlada, proljev i zaep
ljenje, ili natezati se oko toga, jede li dijete premalo ili
previe. Ona je vesela kao ptica. Kad god joj se prohti
je, ode k stolu i jede to joj se svidi. Igra, pjeva i plee
povazdan, bez hirova i muica, ne plae, ne smeta ni
kom oko sebe. Naveer ide u postelju tono u 8 sati i
nakon to nekoliko minuta pjevui sama sebi, sklopi
oi i spava kao top do 6 sati ujutro. Sto je jo zanimlji
vije, nakon prvih nekoliko mjeseci ne sjeamo se da
se samo u tri ili etiri prigode nou probudila. Spava
tako zdravo i toliko duboko, da je nikakva buka ni
um ne mogu probuditi.
Kad u vrtiu ostala djeca sjednu za stol dorukovati
kruh i sir, kruh i maslac, kolae i t.d., ona otvori svoju
torbicu s voem to ga je ponijela od kue i mirno u
njemu uiva. Kad smo u posjetu kod prijatelja, ona
potpuno nezaineresirano gleda na prepune stolove
oko kojih svijet sjedi i uiva" u svim moguim vrsta74

ma kolaa i slatkia. esto na lutkarskom stoliu na

puni tanjurie tim slatkiima, pa se sa svojim lutkama
i prijateljicama igra ajanke jedaa kuhanoga". Ni
kad ne pokazuje elju, ak ni znatielju, da bilo to od
toga okua. Na ovaj bi nain trebalo odgajati svu dje
cu da jedu sirovo.
Moja supruga, kojoj nikad nisam nametao svoja
shvaanja, mijenjajui postupno svoj nain prehrane
zbog svoga djeteta i zbog sebe same, sada jede isklju
ivo sirovo i sasvim je zadovoljna svojim stanjem. Za
poetak se potpuno odrekla mesa, a tada je smanjila
bezmesna kuhana jela na jedan ili dva obroka tjedno.
Kako je dijete raslo, te je obroke nadomjetala kuha
nim krumpirom. Na koncu se i njih odrekla jednog
dana kad ju je dijete zapitalo: Sto to tako smrdi,
mama?" Nakon toga je uzimala pokatkad samo tanku
kriku kruha s medom i orasima, a to bijela daje dije
te ne vidi. (U te dane moje poimanje jedenja sirovoga
jo je bilo rudimentarno. Sad mije posve jasno daje
potpuna apstinencija od svakog kuhanog jela zlatno
pravilo za sve, osobito za osobe slaba zdravlja!) Da
nas moja ena na svom organizmu vidi udesne uin
ke jedenja sirovoga i nije udo da se uzdrava od
svega kuhanoga. A nakon iskrene odluke sve ovo je
postignuto bez veih napora. Gdje u kui ne vonja ku
hana hrana, jedenje sirovoga postaje jednostavna
stvar. Ovaj bi put trebali slijediti svi roditelji koji cije
ne svoje zdravlje i vole svoju djecu.

75

Sve zle navike i ivotinjske sklonosti u

ovjeku nastale su od jedenja kuhane
hrane
Jedenje sirovoga izbacit e iz borilita i sve druge
poroke: alkoholizam, puenje duhana, ovisnost o dro
gama i lakomost. Ove ovisnosti ne mogu biti uz jeden
je sirovoga kao ni sotona u drutvu anela. Ove mane
su pratioci ovisnosti o hrani.
Pobjedom jedenja sirovoga uspostavit e se trajni
mir u svijetu i sklad meu narodima. Svi zloini,
mrnja, neprijateljstvo, osornost, zavist i openito sve
zle navike i ivotinjski porivi u ovjeku proizvod su
jedenja kuhanoga. S prestankom konzumiranja kuha
noga ljudske e se strasti smiriti, pameti oplemeniti i
ivot postati tako lak, da ljudi vie ne e imati potrebe
razdirati meso jedan drugomu ili prodavati svoju sa
vjest za zdjelu kae.

Dijeta bi se trebala svesti na zamjenu

neprirodne hrane prirodnim nainom
ishrane
Jedenje iskljuivo sirovoga je jedini nain da se
ovjeanstvo oslobodi bolesti. Polovine mjere niti su
kad uspjele, niti e kada uspjeti. U trenutnim uvjetima
jedenja kuhanoga sva pojedinana raunanja hranjive
76

vrijednosti bilo koje dijete treba proglasiti nevaei

ma. Bez obzira o kojoj se bolesti radilo, kad se postavi
pitanje nekog dijetalnog reima treba baratati samo
pojmovima kuhano - nekuhano, prirodno - neprirod
no, pravo - izopaeno. Oglasi kojima se svakodnevno
putem radija, novina i drugih sredstava priopavanja
preporuuje uporaba odreenih vitamina, minerala i
bjelanevina, kao i brojevi njihove kalorine vrijed
nosti, potpuno su neprovedivi, bezvrijedni i opasni,
posebno ako se temelje na uzimanju umjetnih ljekari
ja i hrani ivotinjskog porijekla.
Za procjenu osobina pojedine hranjive tvari ne tre
bamo se uope brinuti o tome koji i kakvi vitamini su
sadrani u odnosnoj hrani. U svakom zalogaju moraju
obvezatno biti svi sastojci. Moramo se, dakle, pobri
nuti da u hrani koju uzimamo ne nedostaje nijedan sa
stojak. To se postie uzimanjem sirovih biljnih
jestvina, doim ih u kuhanoj hrani nedostaje na tisue.
Stoljeima su se tisue strunjaka posveivale pro
uavanju dijetetike. No kako su obraali pozornost
samo na sporedne probleme i nisu uzimali u obzir te
tu od kuhinjske vatre, njihova prouavanja nisu doni
jela eljenih rezultata, ve su naprotiv, zbog brojnih
proturjenosti, bila pogubna po ljudski rod. ak i ve
getarijanci, koji se mogu smatrati najnaprednijima
meu njima, ne samo to su tolerirali tetu proizvede
nu vatrom, nego su se sloili s konzumiranjem bijelog
kruha i rafiniranog eera, lienih svih vrijednih sasto
jaka. Usprkos tomu treba priznati da je u osvajanju
77

ljudskih ovisnosti vegetarijanska staza bila najstrmija.

Najtei potez je odricanje od mesa, od ega je samo
mali korak do zamjene bezmesne hrane sirovom, iako
im je ba taj mali korak potreban za postizanje kona
nog cilja. Za oekivati je, dakle, da e vegetarijanci
svih boja prihvatiti naela jedenja sirovoga i stati svi
pod istu zastavu, kako bi poloili temelj za onaj sretni
ivot o kojem je ovjeanstvo oduvijek sanjalo.
Kao strunjak za dijetetiku G. Hauser je u Americi
stekao veliki ugled, ali iako je u usporedbi s ostalim
dijetetiara napredan, Hauser ne uzima u obzir tetu
stoje ini kuhanje, pa tetu proizvedenu u kuhinji na
stoji popraviti receptima. Pretpostavimo na trenutak,
daje njegova preporuka donekle korisna. Ali gdje e
radnik, seljak i obini ovjek s ulice nai tisue dolara
za informaciju o tome koliko crnog eernog sirupa
treba uzeti ujutro, koliko kvasca naveer, ili koliko ti
sua jedinica pojedinanog vitamina treba svakog
dana progutati?
Taj pristup nije ispravan. itav svijet se treba, koli
ko je mogue podrobnije, upoznati sa sirovim materi
jalima za ljudski organizam, radikalno promijeniti
postojee prehrambene navike i prestati s preporuivanjem posebnih dijeta i pojedinanih vitamina.
Ljudi od znanosti znaju, da nijedna osoba hranjena
iskljuivo bijelim kruhom, oguljenom riom ili kuha
nim mesom ne moe dugo ivjeti, ali to obini ovjek
ne zna. Po njegovu miljenju ta jela su veoma hranji
va. Tko moe garantirati da pojedinac, pritijenjen
78

okolnostima ili siromatvom, ne e nerazborito hraniti

sebe i svoju djecu samo takvom hranom i tako se uni
titi? ak ni najistaknutiji znanstvenik, koliko god
znao o emu se radi, nije sposoban oduprijeti se vlasti
toj lakomosti, pa jede toliko te zlokobne hrane da po
lako ali sigurno ubija sama sebe, inei prerano
samoubojstvo rakom ili sranim udarom. Nije, dakle,
dovoljno samo propagirati putem knjiga ove ideje,
treba pokrenuti odgovarajue dravne organe da uve
du temeljne, dobro planirane promjene u prehrambe
ne navike puanstva. Moraju se poduzeti uinkovite
mjere za postupno ograniavanje opeg upropata
vani a hranjivih sastojaka i promicati konzumiranje si
rovih, neoteenih jestvina. Krajnji cilj svake dijete je
jedenje sirovoga, kad rije dijeta" izgubi izvorni smi
sao i zamijeni se izrazom PRIRODNA ISHRANA ili
INTEGRALNE SIROVINE ZA LJUDSKU TVOR
NICU.

Mora se zaustaviti uporaba umjetnih

vitamina i minerala!
Omjeri hranjivih sastojaka u prirodnim jestvinama
jako variraju, u smislu da nasuprot jednom miligramu
nekog sastojka moe biti jedna tisuinka miligrama
drugoga i jedan milijunti dio miligrama treeg sastoj
ka. Ali i sastojak teine milijuntog dijela miligrama
ljudskoj je tvornici vaan kao i onaj od jednog mili79

grama. Meutim, kuhanjem se najprije unite upravo

ti sastojci kojih ima samo u neizmjerno malim kolii
nama.
ovjek se pita, kako to da zbog tako manjkavih
materijala ljudska tvornica ne prestane s radom, kao
to se dogaa sa svakom obinom tvornicom, nego i
dalje radi dosta vremena, te tako navodi svijet na krivi
zakljuak, daje hranjivo sve to zadovoljava apetit.
Radi se o tome da ljudsko tijelo nije obina tvorni
ca. To je neizmjerni svijet s milijardama stanovnika, s
bezbroj pogona, mnogih organizacija, sustava, skla
dita, priuva i t.d. ak i kad ne primi uope nikakve
hrane, moe se uz pomo vlastitih rezervi odrati na
ivotu i do 70 dana.
Nakon to uu u organizam, krvotok hranjive sa
stojke raznosi po ljudskom tijelu i svaka stanica prima
tvari prema svojoj grai i ulozi. Ali stanice u lijezda
ma i organima ne uzimaju nita od degeneriranih sa
stojaka, kojih je u kuhanoj hrani tako malo da se mogu
nabrojiti na prste. One ekaju gladne i iscrpljene, sve
dok se njihov vlasnik ne udostoji ispruiti ruku i po
sluiti se komadiem luka, zelenog povra ili voa.
Usprkos krajnjoj gladi ljezdanog i organskog stanija ovjek ne osjea umiranje od gladi pojedinanih
stanica dotle dok mu je eludac pun, ovisnost udovo
ljena, a on sam zadovoljan. No jo zadovoljnije su
bezvrijedne, lijene i neradne stanice, koje lakomo
prodiru izbalansirane graevne materijale" to od80

govaraju njihovoj grai, pa tako osnauju i uvru

ju" tijelo poveavajui njegov obujam.
S tog razloga 50-60 kilograma suvinih, nekorisnih
stanica takozvane zdrave, jedre i jake osobe ne posje
duju ni stotinjak grama djelatnih, specijaliziranih sta
nica, po kojima bi ova ili ona lijezda moga djelovati
ispravno i stvarati proizvode bez mane. Sve dok li
jezde i organi nisu lieni posljednjih ostataka aktivnih
stanica, ovjek e nekako ivotariti, ali kod se i po
sljednje istroe, smrt neizbjeno nastupa. Tad zado
voljna" i snana" osoba umire zbog izgladnjenosti
njezinih lijezda i organa. Na primjer, srane stanice
izgube potrebnu snagu i gipkost za normalne kontrak
cije. Srce tada nastoji spasiti situaciju poveavajui
broj vlastitih stanica, zbog ega postaje proireno sta
nicama graenim od ivotinjskih bjelanevina i bije
log kruha. Ali od toga nema koristi, jer te stanice nisu
sposobne za nikakav korisni rad, pa ne uzme puno
vremena dok organ potpuno ne prestane kucati.
Ne znamo sa sigurnou koliko razliitih sastojaka
sainjava zrno ita ili bilo koje drugo biljno tijelo.
Pretpostavimo jedan priblini broj, recimo 10.000. U
skladu s najosnovnijim prirodnim zakonima mogli bi
smo u tom sluaju zakljuiti da se sirovine potrebne
ljudskoj tvornici sastoje od 10.000 razliitih tvari, te
da u opskrbi tim sirovinama treba voditi posebnu bri
gu da ne bi izostao nijedan sastojak. To je najprirodniji
nain za osiguranje normalnog djelovanja ljudske
tvornice.
81

A sada pogledajmo kako je zbrkana prehrana u ovo

vrijeme jedenja kuhanoga. Ljudi masovno unitavaju
sve te bitne tvari, pa hrane svoja tijela sa samo nekoli
ko vrsta njihovih sastojaka.
Nakon godina napornog istraivanja biolozi otkri
vaju da su sir, maslo i bubrezi sastavljeni od samo 10
do 15 razliitih tvari. Bilo bi za oekivati da u skladu s
ishodom njihova dugog napora priznaju kako ova ili
ona jestvina sadri samo 10-15 vrsta naruenih, ne
ujednaenih, zatrovanih, degeneriranih i mrtvih tvari,
te da od sastojaka koji tvore nae sirovine nedostaje
9990 vrsta, pa da su stoga te jestvine toliko manjkave,
tetne i opasne, da ih se ne bi smjelo nikome preporu
iti za hranu. Umjesto toga oni nabrajaju po imenu
svaku tvar koju su u tim jestvinama uspjeli pronai,
opisuju u pojedinostima njihove funkcije u prehrani,
te nakon to nabroje sve njihove osobine preporuuju
ih kao korisnu" hranu. Nijednom rijei ne spominju
odsutnost tisua hranjivih sastojaka, ne govore o nji
hovoj ulozi u prehrani niti o traginim posljedicama
koje neizbjeno nastaju zbog njihove odsutnosti. A u
tomu i jest sr pitanja.
Mora se imati na pameti da su djelovanja sirovih
jestvina u organizmu do te mjere mnogobrojna, da kad
bi ih kojim udom ovjek i saznao, itav njegov ivot
ne bi dostajao da ih opie. Moramo smatrati osnovnim
zakonom prirode injenicu da nijedan hranjivi spoj ne
moe sluiti svojoj svrsi ako ga se izdvoji i izolira od
cjeline.
82

Kad se spomene i najuglednijem znanstveniku da

nema ni traga vitaminima u bijelom kruhu koji jede,
on bez i najmanjeg oklijevanja odvraa da jede i hranu
koja sadri vitamine. S jednakim opravdanjem i zidar
bi mogao slagati cijeli dan opeke i podizati zid bez
buke, tvrdei da pokatkada upotrebljava i buku. To
je sljepoa to dolazi od ovisnosti o hrani.
Stoje drugo bijeli kruh nego krob, eer, masno
a, bjelanevine i nekoliko vrsta neive soli - drugim
rijeima, samo beivotni pepeo nekih od 10.000 sa
stojaka to ine sirovu tvar? Stoje meso nego otrovne
bjelanevine i ostaci nekoliko degeneriranih sastoja
ka? Pa ipak ovjek do grla puni eludac tim tvarima i
liava vlastite organe tisua zaista bitnih hranjivih tva
ri. O organskim poremeajima to iz ovoga nastaju
moe se dobiti jasna slika ako se pohodi bilo koja bol
nica ili pogledaju ilustracije u medicinskim priruni
cima. to drugo moe uzrokovati tako strana
izoblienja, rane i ireve, ako ne nedostatak vrhunskih
hranjivih tvari?
Iako je znanost do sada otkrila samo 40-50 od tisu
a vrsta hranjivih sastojaka, velik dio medicinske lite
rature je posveen opisu uinaka tih tvari, to takoer
daje podlogu za mnoge druge medicinske djelatnosti.
Osim toga cijeli je svijet obavijen gustom mreom
ustanova za proizvodnju i prodaju reenih tvari.
Moemo zamisliti kako bi izgledalo kad bi znan
stvenici jednog dana umjesto dosadanjih 40-50 otkri
li 400 ili 500, da i ne spominjemo 4.000 ili 5.000 vrsta
83

hranjivih tvari. ini se daje dananji ovjek izgubio iz

vida cjelovitost sirovih materijala potrebnih njegovu
tijelu. Ili mu nisu na izravnom raspolaganju, ili mu ih
je nemogue postii. Stoga mora zavirivati u svako
skrovite i pretresti svaki kutak kako bi ih naao jedan
po jedan i tako zadovoljio zahtjeve vlastitog organi
zma. Znanstveni istraivai smatraju znanstvenima
samo one tvari ije formule su im poznate i zabi
ljeene u knjigama. Budui da ne znaju sve formule
sastojaka u zrnu ita, oni u njemu ne vide nita znan
stveno. Radi se o obinoj" tvari do koje se lako dola
zi, ima je svuda u obilju i poznata je svakomu. Druga
je pria kad uspiju otkriti neki novi hranjivi sastojak i
njegovu formulu. To je onda znanstveno, ije se otkri
e slavi kao veliki uspjeh na polju medicine i, to je
posebno vano, budi novi ar i zanos u tvornicama,
apotekama i klinikama. A sve zato to se ovjek ne
eli odrei svoga bijelog kruha.
Bilo kako bilo, svijet e na kraju morati priznati, da
je naprije strogo ogranienje a potom potpuna zabrana
unitavanja hranjivih sastojaka jedini nain da se
oslobodi od bolesti. Treba izumjeti nove vrste jela mi
jeajui sirove jestvine i preporuiti ih svijetu, koji e
onda postupno mijenjati svoje prehrambene navike.
Ishod toga e biti, da e bolesti koje danas tite ovje
anstvo biti progresivno uklonjene, to e neizmjerno
utjecati na smanjenje trokova ivota.
Prije nego to smo postali jedai sirovoga, naa je
obitelj obiavala pojesti kilogram kruha dnevno, do84

im nam sada kilogram ita traje od osam do deset

dana. Da sam jeo bijeli kruh, odavno bih bio mrtav, ali
sam zahvaljujui ivotnom itu jo uvijek iv i uvje
ren sam da u ivjeti jo najmanje 40-50 godina.

Usporedba zdravlja djece koja jedu

sirovo i one to jedu kuhano najbolji je
nain da se dokae tetnost jedenja
kuhane hrane
Naela trebaju najprije biti provedena u obdanitima, djejim domovima, bolnicama i restoranima, to
onda treba popularizirati javnom promidbom. Kraj
tako jasnih i neoborivih injenica koje sam izloio, za
nadati seje da e otroumni znanstvenici smjesta pri
onuti k poslu. Meutim, ako ele dodatne dokaze, ja
im predlaem slijedei pokus. Neka se djeca jednog
doma podijele u dvije jednake grupe. Jedna grupa
neka se hrani u skladu s tekuim medicinskim pravili
ma, a druga neka slijedi naela jedenja sirovoga. Na
kon toga neka se usporedi zdravlje tih dviju grupa. Ne
sumnjam ni najmanje da e od samog poetka cijelom
svijetu biti jasno, koji je od dva sustava ishrane zaista
znanstven i ovjean. Isti bi se rezultati mogli dobiti
primjenjujui isto naelo u lijeenju bolnikih pacije
nata.

85

Mnoge skuene osobe e moda biti protiv pokusa

tvrdei daje grijeh ili opasno izvoditi takve eksperi
mente" na djeci. Meutim, ako takvi malo dublje pro
misle uvidjet e, da spaavati ivot i zdravlje djeteta
hranei ga potpunim zbirom istih hranjivih sastojaka
kako ih ovjekovu tijelu odreuje priroda nije nikakav
pokus. Pravi eksperimenti su oni to se pod krinkom
znanosti nehumano izvode s nekim umjetnim tvarima
jedva poznatima, zbog kojih milijuni djece umiru u
djetinjstvu, ostavljajui roditelje u gorku bolu. Pokusi
su poigravanja sa ivotima ljudi, hranei ih s tisuu
izopaenih jela i otrova, stvarajui tako nove bolesti.
Te se bolesti popularno zovu bolestima civilizacije",
bez imalo stida zbog takve civilizacije" i ne mislei
da bi se okolnosti u kojima se raaju takve bolesti tre
bale zvati neznanjem, divljatvom ili barbarstvom, ni
poto civilizacijom.

Znanstvene ustanove i odgovorna

dravna tijela moraju prouiti problem
jedenja sirove hrane
Ja sam predloio radikalan i istovremeno vrlo jed
nostavan i prirodan nain, kojim bih se ovjeanstvo
moglo rijeiti svih bolesti na zemlji. To je veoma oz
biljna stvar na koju smjesta trebaju obratiti pozornost
svi znanstvenici, lijenici, intelektualci i odgovorna
dravna tijela. Oni moraju ili uvjerljivim injenicama
86

pobiti moje stavove i dokazati da sam u krivu, ili

potvrditi njihovu istinitost i poduzeti potrebne korake
za njihovu primjenu u praksi. Ako bi lijenici utjeli
ili pokazivali nehaj, to bi javno mnijenje trebalo pro
tumaiti kao pomanjkanje volje s njihove strane za
iskorjenjivanje bolesti, kako se ne bi smanjilo polje
njihova djelovanja. Osobno ne vjerujem da je takvo
neto u irim razmjerima mogue, jer rijetko koji o
vjek moe biti do te mjere bezosjeajan, ali lijenici
moraju pruiti pozitivan dokaz da su njihovi ciljevi
vii i plemenitiji od zgrtanja novca. D a j e njihov cilj
zaista sluiti znanosti, sluiti ovjeanstvu.
Plemeniti, opim dobrom nadahnuti lijenici
ostvaruju svoje ciljeve prihvaajui jedenje sirovoga,
doim oni nehumani, sebini i lakomi vide u tome
svoje osobne gubitke. Navodne tekoe u mijenjanju
doboko ukorijenjenih navika jedino slue kao ne
spretne isprike za prikrivanje uskogrudnih interesa
zlih osoba. Otkrie jedenja sirovoga je jedinstvena
prigoda da se razlui plemenito od niskoga, dobro od
zloga, mudro od bezumnoga.
Nema humanitarni]eg djela od promicanja jedenja
sirovoga. Potrebno je probuditi cjelokupno ovjean
stvo iz njegova viestoljetnog drijemea, otvoriti mu
oi, izvui ga iz letargije i osloboditi sadanje more.
Bogatai moraju pomoi svojim novcem, intelektual
ci mozgom.
Nuno je osnovati drutva i klubove, tiskati novine
i knjige. Nadalje, trebat e izgraditi prostrane sanato87

rije opskrbljene svime za odmor, zabavu i sport, sa

svrhom da se neupueni ili mlakonje tijekom nekoliko
mjeseci zatvora" izlijee, pomlade, oslobode ko
dljivih predrasuda i prosvijetle. Puno je korisnije i
poeljnije ulagati novac i energiju u ovu svrhu nego
graditi kole i umnaati bolnice.

i povre) koje bi im mogle vratiti zdravlje, jer upravo

njih smatraju uzrokom svojih tegoba. Milijuni ivota
stradavaju samo zbog ovog fatalnog krivog shvaa
nja. Osoba koja pronikne u svu dubinu tragedije, ne
moe vie ostati hladna ni ravnoduna.

Jedenje sirovoga je kamen kunje kojim se provje

rava koji intelektualac zaista posjeduje slobodan i ne
sputan sud, ili koji je odgovorni dravni slubenik
stvarno zainteresiran za javno zdravlje i blagostanje.
Povijest e imena takvih ljudi upisati zlatnim slovima.

Nema zakonske zapreke protiv

unitenja sirovih tvari namijenjenih
ljudskom stroju

Nije grijeh govoriti istinu

Pojedinci me optuuju da sam otra jezika. Kad je
dae kuhanoga nazivam ubojicama, edomorcima i
kriminalcima, ja nikoga ne optuujem. Ja jednostavno
govorim istinu, koliko god gorka bila. Kad majka vla
stitim rukama puni usta svoga ljubljenog djeteta vru
om hranom, ona oteuje organe svoga djeteta i tjera
ga u bolest i smrt. Kad lijenik maloj djeci priprema
dijetu od izdanih" i lako probavljivih" jela i propi
suje tablete umjetnih vitamina na utrb voa i povra,
ini jo vei prekraj.
Svaki dan promatram kako udnom igrom sudbine
slabi i bolesni smatraju ljekovitima tvari koje su bile
uzrokom njihove bolesti i poudno ih gutaju, dok isto
vremeno odbijaju sa strahom jedine tvari (sirovo voe
88

Kad se otkrije mali propust u odgovarajuem om

jeru sirovina namijenjenih industriji, odgovorne oso
be se optuuju zbog nemarnosti i izvode pred sud.
Meutim, oni koji ine najgore poremeaje u sirovi
nama potrebnima za ispravan rad ljudske tvornice
eu slobodno. U ovom stoljeu znanstvenog napret
ka najvea neznalica i potpuni glupan imaju apsolutno
pravo izmiljati nove naine degeneriranja prirodnih
jestvina i sklepati i nuditi na prodaju najsmjenija jela.
Alije posebno udno da veliki znanstvenik, veliki citolog koji je sav svoj ivot posvetio prouavanju
biolokih funkcija ivih stanica, ili dijetetiar iji je
ivotni cilj pronai idealnu ovjekovu dijetu, kupuje
hrpu takve degenerirane hrane i posve ravnoduno i
bezbrino nudi je svojim stanicama, voen iskljuivo
diktatima svoga nepca.
Na prvi pogled ini se nevjerojatnim da bismo se
jedenjem sirovoga mogli osloboditi svih bolesti, ali
89

veliina prijedloga lei u ionjenici da nevjerojatno"

lako postaje postignutom stvarnou. Potekoa oslo
baanja od ovisnosti o hrani ne smije se smatrati za
prekom za ostvarenje ideala jedenja sirovoga.
Naprotiv, mora posluiti za mjerenje snage neprijate
lja ljudskog roda i mora nas poticati na napor da spri
jeimo ulazak tako zastraujueg udovita u organi
zam novoroeneta. Kojima je teko odrei se
kuhanih jela i koji ustrajavaju u svojim loim navika
ma, i oni moraju priznati istinu, pa zbog dolazeih na
rataja i budunosti ovjeanstva moraju se boriti za
pobjedu te istine propovijedajui i tumaei svim ra
spoloivim sredstvima naela jedenja sirovoga.
Razumije se da su naela jedenja sirovoga prenapredna uskogrudnim i nazadnim osobama koje su ne
popravljivo sklone kuhanoj hrani i kemikalijama.
Danas ivimo u Kozmikom a ne Srednjem vijeku
kad je neuka svjetina progonila svaku naprednu zami
sao ili pronalazak. Danas smo suoeni s pitanjem
preivljavanja ili unitenja ljudskog roda. Svako okli
jevanje je nehumano.

Jedenje sirove hrane nudi ogromnu

korist javnoj ekonomiji
Nevjerojatne koliine hrane se unitavaju kuha
njem na vatri i brojnim nainima guljenja, cijeenja i
pripremanja. Kao primjer moe se navesti da 100 gra90

ma proklijala ita imaju veu hranjivu vrijednost od

kilograma itnoga kruha. Isto vrijedi i za sve ostale
vrste itarica, mahunarki, povra i voa. Kad bismo se
odrekli sve hrane ivotinjskog porijekla, biljni proiz
vodi bi mogli hraniti svjetsko puanstvo nekoliko
puta brojnije od sadanjega, ali pod uvjetom da se
jedu sirovi. Pravo znaenje jedenja sirovoga postaje
jasnije kad uzmemo u obzir posao, vrijeme i novac to
svijet troi za unitavanje hranjivih sastojaka, a da i ne
govorimo o javnim i privatnim trokovima lijeenja
tetnih posljedica to ih na naim tjelesnim organima
uzrokuje ta ista degenerirana hrana. Svakomu tko eli
znati vie o ovoj stvari spreman sam dokazati istini
tost svoje tvrdnje konkretnim dokazima. Povijest ne
e nikada oprostiti odgovornima u vlastima koji
pokau nezainteresiranost u ovoj stvari i zaepe svoje
ui da ne uju glas istine samo da bi opravdali svoju
osobnu ovisnost.
Mogu postojati samo dva razloga za njihovo osob
no neprihvaanje naela jedenja sirovoga. Ili moraju
izjaviti da im je drae tolerirati postojanje bolesti nego
liiti" ovjeanstvo uivanja" kuhanih jela i odrei
se mogunosti primjene cijelog niza znanstvenih
uspjeha" postignutih napornim radom, ili moraju,
obavljanjem pokusa koje sam predloio, dokazati da
jedenje sirovoga ne oslobaa svijet od bolesti nego da
nanosi jo veu tetu. A uvidjet e da im je ovo drugo
nemogue postii. Slijedi da nemaju alternative, nego
91

da se dre svojih prvotnih shvaanja, ija je nehumanost oita svima.

kojim bi tvari sastavljene od mrtvih stanica mogle

ljudskoj tvornici sluiti kao sirovine.

Stoga uime sve nedune djece ja zahtijevam da svi

protivnici jedenja sirovoga iznesu svoje prigovore
pred javnost putem tiska, tako da se na njih moe od
govoriti, to e omoguiti javnom mnijenju stvaranje
potrebnih zakljuaka i izricanje konanog suda.

ovjek ne bi smio gubiti zdrav sud i hvaliti se pre

komjerno svojim izumima. Istina je da su u proua
vanju pojedinanih hranjivih sastojaka biozi uloili
ogroman trud i doli do mnogih vanih i hvalevrijed
nih otkria. Meutim, sva ta dostignua mogu biti
smatrana velikima samo u odnosu na suvremeni teh
niki i mehaniki ovjekov razvitak. U vrhunsku mu
drost prirode i najistaknutiji znanstvenici, sa svom
svojom uenou i otkriima, nemaju veeg uvida od
petgodinjeg djeteta. Zato nemaju prava remetiti
sklad i cjelovitost sirovina to ih je stvorila priroda i
svoje djetinjasto povrno znanje nametati kao savre
nu znanost.

Svatko bi morao prepoznati stvarne i

sustavne sirove tvari vlastitoga tijela
Svaki od nas je ponosni vlasnik jedne od najsavrenijih i najsloenijih tvornica na svijetu i svatko snosi
potpunu odgovornost za skladan rad reene tvornice.
Stoga je potrebno da svi budemo podrobno upueni u
pravi, ispravni i potpuni materijal te udesne tvornice.
Cjelovitost spomenutih sirovina ne odreuje se ko
liinom bjelanevina, masnoa, ugljikohidrata, vita
mina i kalorija, kako to dananji biolozi navode u
svojim knjigama o prehrani. A ne moe se odrediti ni
usporeivanjem dugih popisa kuhinjskih recepata.
Tijekom milijuna i milijuna godina svojimje nepo
greivim raunanjem udotvorna priroda sastavila
cjelovite sirovine potrebne ljudskom organizmu, po
mijeala ih u savrenoj usklaenosti i odgovarajuim
koliinama, dala im ivot i spremila ih u biljna tijela u
obliku ivih stanica. Cijela tajna prehrane lei u tome,
jesu li te stanice ive ili mrtve. Ne postoji uvjet pod
92

Nema sumnje da je znanstvenicima, u nastojanju

da prodru u tajne jestvina, krajnji cilj prepoznati sve
hranjive sastojke koji su bitni za ljudski organizam, te
odrediti njihove odnosne koliine i sastaviti ih zajed
no. Drugim rijeima, oni ele umjetno stvoriti zrno
ita ili lee i dati mu ivot. Meutim, ono to ovjek
ne uspijeva stvoriti ni nakon tisua godina nepresta
nog nastojanja, priroda nam danas daje besplatno. Sto
bismo vie htjeli? Gajimo li sumnje o Stvoritelj ovoj
mudrosti, ili ovisnost o mesu goni ovjeka na nevjero
jatne ludosti?
Nita nije besmislenije ni opasnije od ideje da nam
treba vie bjelanevina ili drugih hranjivih tvari nego
to ih ima u biljkama. Ako u bilju ima malo bjelane93

vina, iz toga slijedi da ih naem tijelu ni ne treba vie,

jer je na organizam milijunima godina graen i razvi
jan za upravo toliku koliinu.
Poneki jako vole neprestano govoriti o materijali
ma za izgradnju miia. Kad bi uravnoteene" ivo
tinjske bjelanevine i krepka jela" mogli poveati
uzrast svakog narataja za samo jedan milimetar, da
nanji ovjek bi ve bio visok nekoliko metara.
Naveliko proizvedeni umjetni vitamini ne mogu
sluiti kao hranjivi sastojci iz jednostavnog razloga
to veoma esto ve nakon pet minuta po ulasku u tije
lo zaustavljaju funkcije naeg organizma. Drugim ri
jeima, vuku nas u smrt.
alosna je kratkovidnost smatrati bilo koju pojedi
nanu jestvinu izvorom specifinog vitamina ili bilo
kojeg hranjivog sastojka. Svi organski spojevi su gra
eni od skoro istih sastojaka, ali nemaju iste fizike i
kemijske osobine jer se razlikuju nainom grae i mo
lekularnom strukturom. Zna se da su alkoholi i eeri
sastavljeni od istih kemijskih elemenata (ugljika, vo
dika i kisika), ali se jako razlikuju bojom, okusom i iz
gledom. Ptice se u krletkama hrane jednom vrstom
sjemenja ili zrnja i domae ivotinje esto jedu samo
jednu vrstu trave. Ipak ta stvorenja iz jedne vrste hra
ne dobivaju sve potrebne bjelanevine, masnoe, vita
mine i minerale.
Lijeenje bolesti lanim vitaminima, destruktiv
nim antibioticima i razliitim otrovima beznandni su
pokusi, temeljem ne na etikom i zdravom razmilja94

nju, ve na simptomskim, prividnim i protuslovnim

podatcima.
Nikakav umjetni vitamin ne moe obnoviti ude
snu ravnomjernost prirodnih vitamina spaljenih na
vatri. Nikakav otrov ne moe regulirati normalne bio
loke funkcije degeneriranih organa i lijezda. Nije
dan antibiotik ne moe nadomjestiti prirodne
antibiotike unitene u kuhinji.
ivotinje lijee svoje rane lizanjem. Njihova sluz i
pljuvaka imaju antibakterijske osobine. Meutim,
ljudska pljuvaka nema tih osobina. Jeda sirovoga
izbjegava opasnost ozbiljne prehlade djelovanjem izluina iz tkiva dinih putova, doim jeda kuhanoga
proizvodi svu silu sluzi i pljuvake, ali ipak ne moe
izbjei istu opasnost.

Doba kuhanja hrane je doba u kojem

suvereno vladaju ovisnost, praznovjerje
i mikrobi
Moderna medicina je obuhvaena mreom nita
vih praznovjerja. Sva medicinska aktivnost se temelji
na simptomskim, prividnim, varljivim i protuslovnim
podatcima, dok je istovremeno najhitnije i temeljno
naelo zaboravljeno. Radi se o tome da USPJEAN
RAD SVAKE TVORNICE OVISI O UJEDNA
ENOJ OPSKRBI SVIM SIROVINAMA TO IH
ZAHTIJEVA INENJER. U ovom sluaju ODGO95

VARAJUE SIROVINE ZA LJUDSKU TVORNI

CU SU IVE BILJNE STANICE I NITA DRUGO.
Opijen s nekoliko tehnikih uspjeha dananji ov
jek se zamilja u zenitu civilizacije, doim u stvarnosti
provodi najprimitivniji, neprirodan i sablastan ivot
pun none more. Openito govorei, na politikom,
ekonomskom i moralnom polju ovjekov duh, osjea
ji i djelovanje voeni su runim ovisnostima i besmi
slenim praznovjerjem. Zaboravljajui najhitnije i
temeljne probleme ivota, ljudi preuveliavaju sitnice
od sporedne vanosti i pretvaraju ih u ivotna pitanja,
a onda troe neizmjerne koliine vremena i sredstava,
stvaraju neprijateljstva, prolijevaju rijeke krvi i ostav
ljaju za sobom opu pusto i razaranje.
Proli povjesniari su oslikavali najcrnjim bojama
tlake i poreze to su ih nametali strani osvajai. A da
nas, im se dokopaju vlasti, ljudi koji se smatraju civi
liziranima i prosvijeenima rabe kojekakve zakonske
smicalice kako bi se domogli 90 postotaka uteevina
svojega vlastitog naroda i tako zadovoljili svoje osob
ne ovisnosti i ambicije. Potiu proizvodnju duhana,
alkoholnih i bezalkoholnih pia, aja, kakaoa i kave,
to sve potkopava zdravlje puanstva, a onda se pono
se porastom vladinih prihoda iz tih izvora. Kao kad bi
se nerazumni otac obitelji naslaivao bijednim centimom to ga je zaradio na raun djetetova dolara uz,
to je jo gore, teku cijenu naruavanja djetetova
zdravlja.
96

Sadanji savjeti i preporuke o uzimanju pojedinih

vitamina i minerala ne dovode do nikakvih povoljnih
rezultata. Jedno stoji, da se zbog pritiska svemone
ovisnosti prehrambene navike ovjeanstva postupno
pretvaraju u zastraujue oblike koji potiu proizvod
nju opasnih jestvina lienih vitamina i minerala. Bez
stanke ni predaha niu tvornice za preradu duhana,
proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pia, dvope
ka, slatkia, sladoleda, kobasica, konzervi, bijelog
kruha, margarina i drugih opasnih tvari.
Sve ovo dokazuje da u svom svakodnevnom ivotu
ljude ne vodi zdrav razum ve razorna ovisnost i praz
novjerje, svojstveno svijetu koji jede kuhano. Na
ovom svijetu postoje razne politike stranke, vjerske
sekte i druga udruenja koja se bave nevanim i spo
rednim pitanjima vrlo ograniena dometa, iako bi
prvotna zadaa civiliziranog ovjeka bila pokrenuti
smjesta odlunu borbu protiv ovisnosti i praznovjerja
svih vrsta. Jedino e tako ovjek uspjeti postii onaj
osmiljeni, mirni, ugodni, zdravi, dugi i sretni ivot ka
kojem je uvijek teio.
Konkretan dokaz mi je pred oima. Jedui sirovo
ne samo da sam spasio svoj ivot, nego sam se i oslo
bodio svih oboljenja od kojih sam stalno patio i otje
rao sam od sebe prikazu rane smrti. U dobi od 61
godine, kad jedai kuhanoga prestaju raditi i idu u mi
rovinu, meni se vratilo zdravlje, snaga, ivotnost i
energija kao u mladia od 25 godina. Mjesecima ra
dim po 16 sati dnevno, a da se ni najmanje ne osjeam
97

umornim. Uvjeren sam da u ivjeti jo jedan cijeli vi

jek jedaa kuhanoga.
Cesto se ponavlja ona da ovjek ne ivi da bi jeo,
ve jede da bi ivio. Dolo je vrijeme da se pokae, tko
su oni to jedenje smatraju sredstvom a ne ciljem.
Neka takvi slijede moj primjer, neka uskoe u borili
te, sastave ruke za zajedniku stvar, bore se protiv
svake ljudske ovisnosti i ovjeanstvu otvore put u
novi i sretniji ivot.
Sadraj rasprava u ovoj knjizi nisu struna pitanja
0 kojima bi se trebalo govoriti iza zatvorenih vrata.
Radi se o temama koje se tiu cjelokupnog ovjean
stva i zato se o njima treba javno raspravljati, tako da
svatko mogne upoznati stvarne sirovine vlastitog tije
la.
Dunost je sviju kojima je na srcu vlastito zdravlje
1 zdravlje njihove djece da podignu glas, zahtijevajui
da protivnici jedenja sirovoga iznesu u javnost svoje
prigovore, tako da ja mogu na njih odgovoriti i
raspriti opu skepsu o jedenju sirovoga.

Dodatak
itatelji mojih knjiga o jedenju sirovoga esto mi
se obraaju, bilo pismeno bilo usmeno, traei pojedi
nosti o posebnoj dijeti jedenja sirove hrane. Meutim,
jeda sirovoga ne slijedi nikakvu posebnu dijetu za
svoje jutarnje, podnevno i veernje jelo. Jede kad god
98

hoe, to god mu se prohtije i toliko koliko zahtijeva

njegov apetit. Ali jedai kuhanoga, navikli na poseb
nu satnicu i zakone hranjenja, ele da se i nain jeden
ja sirovoga regulira izvjesnim pravilima, pa neka im
bude! Ne e koditi nikome.
Razumije se da je izvan moi pojedinca izraditi po
drobne recepte i sastaviti razne jelovnike koji bi uklju
ili velik broj novih jela. Bezbrojne vrste kuhanih jela
i degeneriranih jestvina nastale su postupno tijekom
tisua godina doprinosima tisua osoba. Kad se svijet
konano uvjeri da je jedenje sirovoga najrazboritiji
nain prehrane, pojavit e tako rei preko noi mnoge
vrste ukusnih jela.
Pod pretpostavkom da posveuje nekoliko tjedana
svoga vremena kuhanju, svaka domaica e moi
stvarati, po svom vlastitom ukusu, brojna izvanredna
nova jela mijeajui sirove jestvine koje nam stoje na
raspolaganju, pa e time istovremeno obogatiti opi
jelovnik. Kao primjer se moe uzeti moja obitelj.
Nakon brojnih pokuaja doao sam do zakljuka,
da jestvine kao to su itarice, mahunarke, krumpir,
patlidani i tikvice, za koje ovisnici o kuhanoj hrani
misle da se ne mogu jesti sirove, mogu mijeati u raz
nim omjerima u sone salate koje e osvojiti i najzadrtijeg ovisnika o mesu.
Mi moimo ito, leu, graak, grah i t.d. u dosta
vode. Kad nakon dan-dva pomu klijati, isperemo ih
istom vodom, potom ocijedimo vodu, pokrijemo po
sudu poklopcem i ostavimo na hladnu mjestu. U takvu
99

stanju se mogu jesti tijekom tri do etiri dana. Moe ih

se jesti i s groicama, orasima, datuljama, medom i s
mnogo drugih jestivih stvari, ili se mogu umijeati u
razne salate.
Kad elimo prigotoviti salatu, usitnimo ito, leu i
t.d. i sitno naribamo krumpire i mrkvu. Tada krastav
ce, rajice i luk izreemo noem na tanke krike i sasjeckamo zelenu papriku i razne vrste zelenog povra.
Sada sve pomijeamo i dodamo maslinovo ulje,
svjei limunov sok i malo vode. Mogu se po volji do
dati orasi, groice, datulje i drugo. Omjer sastojaka
ovisi o osobnom ukusu. Ljeti je uitakjesti takvu sala
tu zamrznutu.
Uzevi kao polazite ovaj nain pravljenja salate
mogu se pripremiti raznovrsne salate razliitih okusa i
izgleda koristei sve vrste zeleni i raznog drugog po
vra, kao to su pinat, zelena salata, patlidani, repa,
jednom rijei bilo koje povre iz naega vrta, ali glav
ni sastojci salate su itarice, mahunarke i krumpir.
Ova salata mora postati glavnom hranom ovjean
stva. Ovo jelo, najpotpunije od sviju, dostupno bogati
ma i siromanima, ima prednost zato to daje zdravlje,
osnauje, zadovoljava, hranjivo je i jeftino. To je
obrok koji sadri sve bitne faktore za dug i zdrav
ivot. To je recept protiv svih bolesti. Tanjur ovoga
jela, uz malo voa, sasvim zadovoljava ovjekove
dnevne potrebe i u isto vrijeme prua mu najbolju za
titu protiv svih vrsta bolesti.
100

Uzevi u obzir relativnu skupou nekih vrsta voa

kojeg zimi nema, neki misle da bi im jedenje sirovoga
ispalo skupo. Oni si zamiljaju da jedai sirovoga mo
raju cijele godine jesti iskljuivo svjee voe. To, ra
zumije se, nije tono. Ima ih koji svoj preobilni ruak
dovre velikom koliinom voa. Kad bi to voe pojeli
sa samo malim dijelom kruha to ga inae jedu (razumje se, u sirovu itnom stanju!), osjeali bi se pot
puno sitima. Tako bi utedjeli trokove nabave i
pripremanja kuhanih jela, aja, kolaa i ostale degene
rirane hrane.
Neke jestvine, kao ito, orasi, med i korijensko
povre, mogu se nabaviti tijekom cijele godine uz
samo male pomake u cijeni. Meutim, treba iskoristiti
sezonu svjeeg voa, pa u vrijeme zriobe kupina
moemo jesti samo kupine, a isto vrijedi i za groe i
ostalo voe.
Tijekom zime mnoge vrste suena voa mogu se
nakvasiti u hladnoj vodi, preraditi u sirove kompote i
jesti s velikim uitkom. Takvim kompotima uvijek
moemo dodati orahe, trilje (pistacije), proklijalo
ito, mirodije ili vaniliju u prahu, med i t.d. Sirovi
kompot je najekonominija i ujedno najukusnija zim
ska hrana.
Osim to se orasi, bademi, trilje i ljenaci mogu je
sti u prirodnom stanju i pomijeani s drugim suenim
voem, takoe ih moemo samljeti i pripremati na
druge naine, ili ih pomijeati sa sirovim povrem ili
raznim kompotima. Jedau sirovoga je najdraa hal101

va, slatka mjeavina oraha, badema i trilje. Pravi se

tako da se spomenuti plodovi smrve, umijese s istim
medom, zaine vanilijom ili afranom i izreu u manje
kocke. Ova slastica se s uitkom jede s raznim vrsta
ma zelenog povra. Moe je se metnuti na list salate i
jesti kao sendvi. U prehrani jedaa sirovoga med za
uzima posebno mjesto. Treba ga po mogunosti jesti s
voskom. Za djecu nema boljeg napitka od meda razri
jeena vodom i pomijeana sa svjeim limunovim so
kom.
U zakljuku je potrebno jo jednom podsjetiti na
vrlo vanu okolnost koju uvjek treba imati na pameti.
Ovisnici o hrani mogu u poetnom razdoblju prelaska
na sirovu hranu osjeati razne tegobe, koje mogu stvo
riti dojam daje sirova hrana tetna, da zbog nje slabe i
obolijevaju. Treba znati da sva postojea kriva i po
gubna shvaanja ishrane potjeu iz tih prividno pro
turjenih dojmova. Izvanjski simptomi ne smiju stoga
nikada sluiti kao isprika za odustajanje na pola puta.
Treba ekati konane rezultate, to moe uzeti nekoli
ko tjedana ili mjeseci. Meutim, ako se kuhana hrana
pokatkad primijea sirovoj, ti rezultati e jako kasniti i
koji puta ak ne biti vidljivi.

meti da osjeaj gladi" u takvim okolnostima ne dola

zi od normalnih ili zdravih stanica, nego od
degeneriranih, neaktivnih i beskorisnih stanica i otro
va nakupljena u tijelu. Drugim rijeima, ti porivi gla
di" dolaze ba od same bolesti koja razara organizam.
Upravo otporom takvom osjeaju gladi" moi emo
ukloniti spomenute otrove, rijeiti se nekorisnih stani
ca, izgraditi dodatne aktivne stanice i osigurati blago
dati dobra zdravlja. Svaki je sat otpora takvoj gladi"
pobjeda u naoj borbi protiv bolesti.
UTeheranu, 1963. god.

Nove pristalice jedenja sirovoga nuno treba uvje

riti da sve njihove nelagodnosti nisu drugo nego reak
cije na lijeenje i da e se svladavajui reene tegobe
osloboditi svih znanih i neznanih bolesti.
Najtrajnija od svih tih tegoba je, razumije se, elja
za kuhanom hranom. Stoga treba uvijek imati na pa102

103

DRUGI DIO
Graa ljudskog organizma
U ovoj knjizi ne raspravljam o specijalistikim
problemima. Radi se o pitanjima koja se odnose na ci
jelo ovjeanstvo, koja se tiu svih koji imaju tijelo i
ivot, svih koji imaju usta i jedu. Zbog toga uvijek na
stojim pisati to je mogue jednostavnijim jezikom,
temeljei zakljuke na opim podatcima i dokazima,
ne zamagljujui napisano znansvenim pojedinostima
i neprobavljivim izrazima, nerazumljivima mojem i
tateljstvu. U dokazima se ne oslanjam na prividne i
proturjene nalaze dobivene u laboratorijima na ne
savren nain, a pogotovo ne na pogrene pretpostav
ke temeljene na tim nalazima. Dokazi koje pruam su
nepobitni zakoni prirode i zakljuci stvoreni na isku
stvu, to moe provjeriti svaki pojedinac u bilo kojem
dijelu svijeta.
Pojam jedenja sirovoga je ustvari tako jednostavan
da se moe saeti u dvije jednostavne reenice: stvori
telj ovjekova tijela stvorio je i odgovarajue sirovine
za to tijelo, ukoliko svim tim sirovinama, s tim da ih
ne remetimo, opskrbljujemo tijelo, ljudski organizam
e ivjeti puni ivotni vijek ne podlijeui nikakvoj
bolesti.
105

Svaka osoba dovoljno razborita da razumije pravo

znaenje tih dviju reenica i posveti im odgovarajuu
pozornost, moe lako uvidjeti alosno stanje prehram
benog sustava dananjeg ovjeka. Istom lakoom
moe vidjeti da se u vjekovnoj borbi protiv bolesti
ovjeanstvo sluilo pogrenim i opasnim sredstvima,
tovoe, sva ta sredstva su bila vrlo malo ili nikako po
vezana s glavnim uzrocima bolesti.
Nakon godina ozbiljnog prouavanja i vlastitog
iskustva ja danas nemam nikakve sumnje da prirodni
nain ishrane ne samo oslobaa ovjeanstvo od sva
ke bolesti nego nudi i udesno dug ivot ispunjen mi
rom, sreom i zadovoljstvom.
ivot dananjeg ovjeka nalik je nonoj mori, pre
pun bezbrojnih grijeha, ovisnosti i mana. Trebalo bi
ispisati tisue knjiga da bi se potpuno opisale sve
mane ljudskog bia, podrobno nabrojile njegove loe
navike u hrani, ukazalo na njegove iskvarene postup
ke i konano ukazalo na svako od pogrenih sredstava
upotrijebljenih u borbi protiv ovih zala. Meutim, su
oeni smo s najozbiljnijim problemom: to uiniti da
svaki ovjek jasno spozna kako bolesti nastaju i kojim
se radikalnim nainom te bolesti mogu jednom zauvi
jek iskorijeniti?
Kao prvo, potrebno je znati, kako je na organizam
graen i stoje ishrana.
Kao to znamo, ivot se na naem planetu pojavio
najprije u obliku jednostaninih organizama. Nakon
toga te su se jednostanine jedinke povezale u raz106

no vrsna zajednitva, te je dolo do pojave viestaninih organizama. Poetna suradnja nekolicine poe
tnih stanica dovela je tijekom vremena do stvaranja
ivih bia sastavljenih od milijardi stanica, od kojih je
ovjek najrazvijeniji i najsavreniji primjerak.
Svaka stanica za sebe je sloeni organizam, ali ti
organizmi se razvijaju na razliite naine. Najprimi
tivniji jednostanini organizmi su bili amebe najjed
nostavnije grae, koje su besciljno plutale vodom.
Njihove jedine funkcije su bile traiti hranu, jesti, pro
baviti pojedeno i umnoavati se dijelei se nadvoje.
Imale su rudimentarne probavne organe, koji su se s
vremenom postupno razvijali. Na kasnijem stupnju
razvitka te su se stanice povezale i oblikovale viestanine organizme. Drugim rijeima, naputajui be
sciljni ivot nevezanih jedinki prele su u ivot
zajednike suradnje, gdje svaka stanica obavlja speci
finu funkciju u sloenu kolektivnom djelovanju.
Usporedite usamljeniki ivot primitivnog ovjeka
prije nego stoje mogao pravo govoriti sa zajednikim
ivotom neke dananje velike nacije, gdje pojedine
grupe ljudi rade u graevinskim, industrijskim, znan
stvenim, upravnim i ostalim ustanovama i poduzei
ma. Ali i u naoj dananjoj uznapredovaloj zajednici
mogu se nai beskorisni, glupi, parazitski i kriminalni
tipovi, koji podsjeaju na nae nemarne pretke iz pra
povijesnih dana, a ipak ive pokraj vanredno nadare
nih i genijalnih ljudi.
107

Tako je i s ljudskim tijelom, u kojem nekorisne, pa

razitske stanice provode svoje'tromo postojanje u
drutvu krajnje korisnih stanica u najviem stupnju
razvitka, savrenosti i specijalnosti. I ljudsko tijelo,
poput neke velike nacije, ima razne organizacije i
ustanove, koje se zovu lijezde, organi, sustavi i t.d. Ti
organi i sustavi obavljaju svoje funkcije usklaenim
radom posebnih grupa specijaliziranih stanica. Za
nimljivo je da, za razliku od ovjeka, ove specijalizi
rane stanice ne obavljaju svoju zadau pomou
vanjskih instrumenata i pribora, jer je svojom struktu
rom svaka od njih sama po sebi pretvorena u vrlo
sloenu tvornicu.
Tako su stanice koje sainjavaju bubrege
opskrbljene posebnim priborom za drenau i cijee
nje, kojima iz krvi izdvajaju i s mokraom izluuju
neistou i otrove tetne po organizam. ljezdane sta
nice preuzimaju potrebne sirovine iz meustanine te
kuine (od tih sirovina nema ni traga u kuhanoj hrani!)
i pretvarajui ih u hormone predaju ih tijelu. Miine
stanice posjeduju posebnu sposobnost kontrakcije ko
jom ine pokrete i mehanike radnje tijela. I na kraju,
ivane stanice imaju duga vlakna kojima zapovijedi
mozga prenose po cijelom tijelu. Poevi od nokata,
kose, miia i lijezda, pa sve do mozga, svaka stanica
ljudskoga tijela je sloena tvornica posebne grae i
svojom namjenom se razlikuje od stanica u okruenju.
Nema sumnje da bi bilo jako zanimljivo znati sve o
grai stanica, o naravi njihovih aktivnosti i procesa to
108

se u njima odvijaju. Ali kad bi kojim udom ovjek i

uspio prodrijeti u sve sakrivene tajne stanica i njiho
vih raznoraznih djelovanja, za njihov opis ne bi bile
dostatne tisue ve milijuni knjiga, a svatko od nas bi
trebao ivjeti nekoliko desetaka ivota da bi stekao
samo povran uvid u sve to je napisano.
Nasuprot umiljenih hvalisanja nekih razmetljivaca ovjek uistinu vrlo slabo poznaje ovaj predmet.
Svaki napredak u njegovu prouavanju trebao bi ga
uvjeriti, daje znanje koje je uspio stei samo beskraj
no maleni djeli od onoga to stoji pred njim. Ipak,
opijen malim tehnikim napretkom, dananji ovjek
si zamilja daje na vrhuncu znanstvene savrenosti, te
bez imalo oklijevanja poigrava se s tim udom nad u
dima - ljudskim organizmom. Zapravo je tako naivno
preuzetan da pomou najstranijih sprava i jo strasni
jih otrova oajniki izvodi sulude pokuse, s nakanom
da ispravi poremeaje koji se u tom organizmu pojav
ljuju, jer se nita, ama ba nita nije postiglo
POKUSIMA, POKUSIMA i opet POKUSIMA! to
vie, ovjek izvodi pokuse ne samo na nijemim, be
spomonim ivotinjama, nego i na svom vlastitom
tijelu, na svojoj dragoj djeci, na cijelom ovjeanstvu.
NE VIDI DRUGOG NAINA ZA POSTIZANJE
SVOGA CILJA.
Ali moramo uvijek imati u vidu nepobitnu injeni
cu: ovjek koji se ne razumije u obini sat, ne e se
uputati u njegovo popravljanje zbog straha da ne bi
jednim krivim pokretom ruke pokvario cijeli mehani-

zam. Pokusi to ih dananji znanstvenici provode na

ljudskom organizmu mogu se usporediti s besmisle
nim postupkom radnika, koji nakon stoje u atomskoj
tvornici radio nekoliko dana, pokuava je cijelu raz
ni ontirati i ponovno sastaviti.
Priroda je iscjelitelj svake akutne bolesti, ali se iz
ljeenje pripisuje ljekarijama, doim u mnogim slua
jevima kad bolest postane pogubna upravo zbog
lijekova, smrt se uvijek proglaava prirodnom poslje
dicom. Treba naglasiti da kod kroninih bolesti umjet
ni lijekovi u pravilu pogoravaju stanje i slabe
organizam.
Sto, dakle, ovjek mora uiniti kad njegovi organi
pomu raditi nepravilno? Je li itko na svijetu upuen u
sve pojedinosti ovjekova organizma, kao stoje pravi
inenjer upuen u pojedinosti svih odjela tvornice sve
do posljednjeg vijka? Razumije se da takve osobe
nema. Kad to sam ve rekao, popravak bilo kojeg
stroja treba biti povjeren samo strunjaku koji zna i
moe rastaviti reeni stroj na dijelove i ponovno ih sa
staviti. A kako je daleko ovjek od toga da bi mogao
uiniti isto s vlastitim tijelom!
Sto onda ovjek mora uiniti u takvim okolnosti
ma? Mora li skrstiti ruke i prepustiti se hirovima sud
bine, ili mora navlaiti jo veu nesreu na glavu
neprestanim izmiljanjem novih otrova i izvoenjem
bezumnih pokusa? Ni jedno ni drugo! Postoji, sre
om, radikalan, neposredan i krajnje lak nain da se
ovjek oslobodi bolesti.
110

Kad inenjer gradi tvornicu, matematiki odreuje

koliinu i kakvou sirovina koje ta tvornica treba, kao
i brigu za rad i uzdravanje strojeva. Nakon toga ga
rantira radni vijek reene tvornice, pod uvjetom da se
njegove upute strogo potuju.
Upravo kao to svaka tvornica ima svojega gradi
telja, tako i organizam svih ivotinja, ukljuujui i
ovjeka, ima svoga inenjera koji ga je sagradio na
kon najminucioznijeg raunanja. A kako je ljudsko ti
jelo krajnje zamrena tvornica, ili bolje reeno jedan
zadivljujui svijet tvornica i sustava, njegov inenjer
mora biti neko udesno bie vanrednog umijea i
vrhunaravne mudrosti.
Iz toga slijedi da kad bismo mogli nai toga ine
njera, ili barem nabaviti knjigu njegovih zakona i i
vjeti po njegovim propisima, bili bismo bez sumnje u
stanju proivjeti normalni ivotni vijek bez gubljenja
zdravlja. tovie, ne bismo vie morali vriti na vlasti
tom tijelu besmislene pokuse otrovnim tvarima i diviti
se njihovim maginim uincima.
Pogledajmo sada tko je inenjer koji je izgradio
nae tijelo. To mudro, umno, svemogue i udesno
bie nije skriveno, ruje, pred naim oima. Znanost ga
zove PRIRODOM, a cijelo ovjeanstvo ga zove
BOGOM.

111

to je ishrana?
Ba kao to svaki inenjer izvodi detaljna izrauna
vanja u specifikaciji sirovina za tvornicu koju projek
tira, tako je i udesna Priroda, pomou najtonijih
raunara, izgradila ovjeku i svim ivim biima po
trebne sirovine.
Kad nakanimo izgraditi novu tvornicu, najprije po
dignemo prikladnu zgradu, zatim postavimo dinamo i
sve potrebne strojeve, te konano pribavimo odgova
rajue gorivo i sirovine, kako bi tvornica mogla poeti
s radom. Budui daje ljudsko tijelo vrlo sloene gra
e, njegove sirovine su isto tako vrlo sloene naravi i
sastoje se od brojnih tvari.
Priroda je u tu svrhu obavila ogroman posao. U
provom redu, za jednostavnu strukturu stanica prire
dila je jednostavni graevni materijal, u skladu s
vrstama stanica. Tako, na primjer, stanice kose zahti
jevaju jednu vrstu materijala, a stanice nokata drugu.
Isto vrijedi i za stanice miia, lijezda, ivaca i t.d.
Ali te jednostavno graene stanice jo su neaktivne.
Treba ih opskrbiti posebnim priborom u skladu s nji
hovim pojedinanim funkcijama, za to je potreban
novi graevni materijal. Konano ih je potrebno
opskrbiti energijom i sirovinama potrebnima za pro
izvodne radnje lijezda.
Priroda, na Stvoritelj, na Bog je svojom nepogre
ivom providnou prikupio sve te materijale, iji broj
112

dosee desetine tisua. Koliina svakog od tih materi

jala je tono odmjerena. Od neke tvari nam moda tre
ba tisuu grama, od druge samo jedan gram, od tree
jedva jedna tisuinka grama. To je radno pravilo sva
ke tvornice. Nuno je da ti materijali u preodreenim
koliinama stoje stanicama na raspolaganju. Posebnu
pozornost treba posvetiti tomu da nijedan od njih ne
nedostaje u cjelokupnom zbiru.
Svaka osoba, uena i neuka, bogata i siromana, je
dini je vlasnik svoga tijela i jedini upravitelj, odgovo
ran za udesni svijet arobnih tvornica. Kad bi svaki
pojedinac morao osobno prikupiti jednu po jednu sve
ove tisue tvari i upoznati njihove odlike kako bi mo
gao upravljati radom vlastite tvornice, bio bi prisiljen
studirati nekoliko stoljea prije dolaska na ovaj svijet.
On, dakle, treba odnekale dobaviti sav ovaj materijal
u njegovoj potpunosti, u ispravnim omjerima i potpu
no spreman za neposrednu uporabu.
Zanimljivo je vidjeti da sva iva stvorenja na zem
lji, od mrava ili vrapca pa do slona, prepoznaju taj
sloeni zbir i koriste ga do kraja u svojoj ishrani. Para
doksalno je, da je od samog praskozorja civilizacije
samo ovjek, jedina iznimka na cijelom svijetu, izgu
bio osjeaj i ispustio iz vida cjelovitost materijala koji
su neophodni za njegovo blagostanje. Zbog toga on
dan i no radi u svojim laboratorijima i pokusnim od
jelima, izvodi svaku vrstu pokusa i provjera, otkriva
jedan za drugim slian materijal, proizvodi ih ubrzano
u
svojim tvornicama, daje im neobina imena, trpa ih
113

u kutije i boice i tri po cijelom svijetu, tako da ih svi

mogu gutati i nebiti gladni. I to se zove znanost.
Ne shvaajui to ine, znanstvenici se uputaju u
bitku, prkosei prirodi, prkosei svojem Bogu. Zasli
jepljeni ovisnou ti ljudi nisu u stanju vidjeti, da je
milijunima i milijunima godina priroda u svojoj pro
vidnosti i najtonijim raunanjem sastavila, koncen
trirala u biljkama i sav svijet napunila tim istim
hranjivim sastojcima koje oni tek poinju jedan po je
dan prepoznavati.
Svi ivi organizmi na svijetu potjeu od istih pre
daka, ali su tijekom vremena poli razliitim evolucij
skim smjerovima. Anatomske i fizike razlike izmeu
ovjeka i visoko razvijenih ivotinja zapravo su jako
malene. Najvanija razlika je u razvitku ljudskih gla
snica i prstiju, zbog ega je ovjek, za razliku od dru
gih ivotinja, sposoban govoriti i obavljati sloene
rune radnje.
Poput ovjeka i ivotinje imaju srce, plua, jetra,
bubrege, krv, meso, kosti, mozak i drugo. Njihovi or
gani zahtijevaju iste hranjive sastojke kao i ovjekovi.
Najvea pogreka znanstvenog istraivaa je to troi
previe truda i vremena na istraivanju potpuno spo
rednih, sitnih i proturjenih problema, pa mu je to za
koilo mozak i pomutilo pamet, umjesto da se osloni
na injenice i podatke koji mu stoje na raspolaganju i
temelji svoje znanje na rezultatima dobivenim iz istin
ski bitnih pokusa.
114

Trebamo uzeti u obzir injenicu da kad neka ivo

tinja obrsti kukavni" list s drveta u umi, sve potrebe
svoga tijela zadovolji progutavi taj obini" list. U
tom jednom jedinom listu priroda je saela sve tvari
potrebne za tvorbu novih stanica u tijelu te ivotinje,
za njihovu razliitost, ishranu i energiju, kao i bitne si
rovine potrebne za lijezde. Ukratko, taj list sadri
cjelovite sirovine to ih je dalekovidna priroda pred
vidjela za ivotinjski organizam.

Sve vrste sirova povra u biti su

graene od istih sastojaka
Ako spomenuta ivotinja, ne mogavi nai za jelo
nita osim reenoga lista, mora ivjeti mjesecima ili
godinama na samo toj jednoj vrsti hrane, njezin orga
nizam ne e ni najmanje osjeati manjak vitamina ni
drugih hranjivih spojeva. Nema razlike ako joj je um
jesto lia na raspolaganju neka druga biljna hrana.
Vana je samo injenica da je hrana koju jede
PRIRODNA i NEIZOPAENA.
Kad konju ili magarcu poloimo naramak sijena,
ne brinemo se mislei da je koliina bjelanevina ili
vitamina nedovoljna ivotinji, iako sasvim dobro zna
mo da ivotinje, isto kao i ljudi, trebaju sve vrste vita
mina, minerala i drugih hranjivih spojeva.
Svatko moe jasno vidjeti, daje izbor jesti vina za
tisue razliitih vrsta ivotinja jako ogranien, tako da
115

nikad nemaju prigode prebirati i jesti ono to im godi.

Prisiljene su ivjeti na nekoliko vrsta obinih jestvina
u svojem okruju. Usprkos tomu nije se meu njima
mogao otkriti ni jedan jedini sluaj avitaminoze.
Ako hranu stoje te ivotinje jedu odnese biolozi
ma u laboratorij, otkrit e u njoj razne tvari razliite
kakvoe i koliine. Zatim e ti rei, da u nekoj odree
noj travi ima toliko i toliko bjelanevina, toliko i toli
ko masnoa, toliko ovoga ili onoga vitamina. U
svakoj biljci nabrojit e 10-15 sastojaka koje su uspje
li otkriti i paljivo e izmjeriti koliinu svakoga od
njih. Broj otkrivenih sastojaka je vrlo ogranien ak i
u najsonijem vou. U stvarnosti to ne dokazuje da se
svaka od tih jestvina sastoji od samo kojih desetak u
njoj otkrivenih spojeva. Pokazuje se zapravo da su
biologova tehniko umijea i sredstva posve nedostat
na za potpunu analizu i mjerenje kakvoe i koliine
svih sastojaka to su spojeni u laboratoriju prirode kad
je pojedina biljka nastala. Znai da su u pojedinanoj
hrani otkriveni samo neki malobrojni sastojci, dok su
drugi ostali skriveni.
Uzrok ovoj injenici je u tome to sastojci koje su
biolozi otkrili nisu primarni sastojci biljke, ve se radi
o spojevima koji se pojavljuju u razliitim oblicima u
pojedinim biljkama. Kad uu u ivotinjsko tijelo, ti se
spojevi razgrauju i ponovno spajaju, tijekom ega
nastaju novi spojevi koji odgovaraju potrebama orga
nizma.
116

SVE BILJKE TO IH IVOTINJE JEDU

GRAENE SU OD ISTIH OSNOVNIH SASTO
JAKA. Svako biljno tkivo se sastoji od tri glavne vrste
tvari. Jedna od njih je svima poznata voda. Znamo da
ne moemo ivjeti bez vode, a trebali bismo zapamtiti
da se najistiji i najsigurniji nama poznati izvor vode
nalazi u biljkama. Zatim dolazi celuloza, tvar koja ini
okvir i kostur biljnih tijela, dajui im oblik i vrstou.
Celulozu ivotinjski organi ne razgrauju niti asimili
raju, ve se izbacuje iz tijela u obliku izmeta. Usprkos
tomu celuloza je vaan sastojak ivotinjske prehrane.
Ako je nema, ivotinja e svu hranu probaviti i apsor
birati, pa crijeva ne e imati nita za izbacivati, te e se
s vremenom skupiti i osuiti. Ipak koliko god to udno
zvualo, mnogi smatraju celulozu neprobavljivom"
pa je namjerno odstranjuju iz svoje hrane, zbog ega
dobar dio ovjeanstva pati od zaepljenja. Drugim ri
jeima, nedostatak celuloze je glavni uzrok zaepljen
ja. No, vratimo se glavnoj temi! Zadnja od tri tvari u
biljnom tkivu je sama hranjiva tvar koju organizam
potpuno probavlja i asimilira.
Bitne razlike izmeu raznih biljaka nastaju zbog
razliitih koliina tih triju vrsta tvari. Prema tome
glavna razlika izmeu obine trave i voa je ta to u
travi prevladava celuloza, dok se voe sastoji od um
jerene koliine celuloze, s velikim koncentratom
hranjive tvari i odgovarajue koliine vode. Zahvalju
jui posebnom ustroju probavnih organa i sposobnosti
preivanja etveronoci mogu zdrobiti travu, izvui iz
117

nje skromnu hranjivu tvar, te ostatak izbaciti iz svojih

tijela. Zato neke ivotinje uspijevaju ivjeti na suhom
sijenu ili slami, deva se zadovoljava pustinjskim i
kom, a magarac najtvrim korovom.
Iz ovoga moemu izvui vani zakljuak da sve
biljke sadre hranjive tvari potrebne za uzdravanje
ivotinjskog organizma, samo su u nekima raspene u
malim koliinama, a u drugima su jako koncentrirane.
Meu prirodnim biljnim jestvinama najhranjiviji su
orasi, bademi, itarice, mahunarke, krumpiri, mrkva,
banane, groe i sve ostalo voe, nakon kojih dolaze
ostalo korijenje, trave i zelenje, to jest, upravo one jestvine koje je ovjek oteo ivotinjama iz usta i prisvo
jio za sebe. Ipak kad god se potegne pitanje o jedenju
sirovoga, taj isti ovjek besramno uzvraa: Kako se
mogu hraniti bez kuhana jela?" Na svijetu nema odur
nijeg odgovora, ali je ovisnost o hrani, naalost, do te
mjere zaslijepila ovjeanstvo, da se takav odgovor
uje od veine svijeta. Neiskusni nisu u stanju shvatiti
koliko su te tvari ukusne i hranjive i kako mala kolii
na treba za zadovoljavanje naih dnevnih potreba. to
se mene tie, uzelo mi dosta godina da doem do isti
ne, ali o tome u govoriti kasnije.
Hranjivi sastojci koji se koncentrirani nalaze u plo
du drveta, mogu se nai, narijetko raspreni, i u liu,
kori i granama. Divovska irafa se hrani na liu drve
a. Kad se pup jednog drveta ucijepi u neko drugo,
puta grane i eventualno donese odgovarajui plod.
118

To je jasni pokazatelj da pup posjeduje sve osnovne

sastojke koji su bitni za oblikovanje ploda.
A koji su to osnovni sastojci? To su atomi, koji se
mogu smatrati najmanjim kemijski nedjeljivim esti
cama svakog elementa, i molekule koje su najmanje
estice u nekom elementu ili spoju, a koje mogu po
stojati samostalno. Sve jestive biljke se sastoje od
skoro istih elemenata, u razliitim omjerima i poseb
nom slogu. Ti elementi oblikuju razne spojeve, razli
ite oblikom, bojom i okusom. U krajnjoj liniji, ovca i
djetelina su jedno te isto. Ulazei u ovji eludac dje
telina mijenja svoju molekularnu strukturu i postaje
ovca. Slian je odnos izmeu ovjeka i voa.
Sav biljni i ivotinjski ivot nije nita drugo nego
vjena izmjena i kruenje atoma. U tomu se oituje
udesnost prirode. Bacamo u zemlju zrno ne vee od
glavice iode, koje malo zatim polako isklija, razvija
grane i lie i u svoje vrijeme daje plod. Poslije se
pretvara u kravu, konja ili ovjeka koji neko vrijeme
tumaraju svijetom i potom vraaju atome zemlji.
Ondje, pod ivotvornim utjecajem sunanih zraka, ti
atomi se nanovo oivotvoruju, okuplja ih novi ivotni
dah i iznova ih pretvara u iste biljke i ivotinje, pona
vljajui beskonano vjeni krug stvaranja.
Ali da bi moglo postati novi ivi organizam, biljno
tijelo mora biti cjelovito i IVO. tovie, nije dovo
ljno da biljna jestvina bude samo iva. Savrena biljna
hrana mora biti AKTIVNA, a ne uspavana.
119

Dugo iskustvo pokazuje da ptice u krletci nisu za

dovoljne sa samim suhim sjemenjem. Uz suho sjeme
trae i svjeu hranu, nije vano koje vrste. Idealna hra
na se moe postii tako da se odaberu odreene vrste
sjemena ili zrnja, te da ih se dopuni bilo kojim svjeim
plodovima.
Ovo dovodi do vanog zakljuka da i najsavrenija
jestvina prestaje biti savrena kad se malo sasui.
Kako onda moemo smatrati hranom tvari to dolaze
iz pei, kuhinja i drijela zahuktanih aparata?
Iako su lieni svjee hrane tijekom zimskih mjese
ci, ivotinjski organizmi usprkos tomu ne trpe veliku
tetu, jer sve nadoknade u proljee i ljeto, kad priroda
ponovno oivi. Priroda ih je osposobila za takav nain
ivota. Suho sjemenje, itarice i mahunarke su zaista
ive jestvine, ali su u nepokretnom, uspavanom sta
nju. Sreom, lako ih je probuditi, aktivirati i pretvoriti
u savrenu hranu. Treba ih samo namoiti u vodi i
dan-dva drati na svjeem zraku. Stoga ljudsko bie
jedui proklijale (aktivirane) itarice, ima osiguranu
savrenu ishranu u sva etiri godinja doba i na sva e
tiri kraja zemlje. A uz to moe svoju prehranu napra
viti raznolikom koristei ostale tisue svjeih i sonih
jestvina i tako uiniti svoj ivot ugodnijim.
ivoj je organizacija materije. Kad elimo napravi
ti neki stroj, sklopimo po nacrtu sve potrebne dijelove,
pa im je posljednji detalj gotov, stroj poinje s ra
dom. Taj imbenik koji pokree ljudsku tvornicu obi
ni svijet naziva duom. Dua je konana estica
120

materije, koja nakon svih drugih estica dovrava

gradnju organizma i stavlja ga u pokret.
Kad bismo poznavali sve sastojke zrna kukuruza i
bili potpuno upueni u njihov sastav i grau, mogli bi
smo ih sloiti i umjetno stvoriti zrno ivoga kukuruza,
sposobno proklijati ako ga se baci u zemlju. Isto tako
bismo mogli stvoriti ovjeka i udahnuti mu ivot, kad
bismo znali sve intimne pojedinosti ljudske tvornice.
Meutim, postoji vrhovni inenjer koji ta djela nepre
stano izvodi pred naim oima. Ne smijemo sumnjati
u Njegovu vjenu mudrost. Povrh svega ovjek ne
smije precjenjivati svoja tehnika dostignua i gledati
na bioloke aktivnosti svoga organizma istim oima
kao i na tvornice to ih je On stvorio.

Ne bi se vie smjelo raspravljati o

osobinama pojedinanih bjelanevina,
vitamina i minerala
U prethodnom poglavlju smo vidjeli da se sva jesti
va biljna tijela sastoje od istih elemenata, te da razlike
meu njima proizlaze iz molekularnog sloga i grae.
Na nesreu, biolozi ignoriraju ovu nepobitnu injeni
cu i temelje svu svoju znanost na raznim sloenim
spojevima koje su otkrili u jestvinama. Zatrovani ot
kriima u svojim laboratorijima, zatvorili su oi pred
udesnim laboratorijem prirode, u koji unosimo zrnce
sjemena, tako maleno da je jedva vidljivo prostim
121

okom, a za uzvrat u samo nekoliko tjedana dobivamo

najsavreniju hranu koja u svakom pogledu zadovo
ljava sve potrebe naega organizma. Ali oni to prirod
no blago ili odbacuju, ili ga saiu i unitavaju, nakon
ega u svojim bijednim laboratorij ama pripremaju
neke mrtve tvari, koje na ono prirodno vrlo malo nali
kuju. Tim smukanim tvarima daju sveana imena i
brojeve, a koriste ih u prvom redu da pokvare vlastite
organe i organe svoje nedune djece.
Najnesavrenijim sredstvima koja im stoje na ra
spolaganju oni prvo istrauju ivotinjske organe i ot
krivaju u njima razliite tvari, kao to su bjelanevine,
masnoe i vitamini. Potom trae te tvari u raznim jestvinama i gdje god nau neto da im je nalik, to sma
traju hranjivim i preporuuju ga svima i svakomu, ne
uzimajui u obzir njegove koliinske i kvalitetne oso
bine.
Na primjer, nakon to su u grou pronali vie raz
liitih tvari, izjavljuju da groe sadri taj i taj sasto
jak, kao da ne sadri nita drugo. Tako postupaju sa
svakom prirodnom i ne prirodnom jestvinom, a jestvinu u kojoj uspiju nai bilo koji od tih sastojaka prepo
ruuju nam kao hranjivu. Zbog te kratkovidnosti
najtetnije jestvine se proglaavaju cjelovitom hra
nom i obratno.
Uzmite olovku i napravite popis tvari koje su bio
lozi otkrili u jestvinama dobivenim od krave - mesu,
jetrama, mozgu, srcu, mlijeku, maslu i siru. A sada po
gledajmo, mogu li oni otkriti sve te tvari u identinom
122

obliku u djetelini, slami ili obinoj travi. Razumije se,

ne mogu. Pa ipak nitko ne moe zanijekati injenicu
da su upravo te biljke sirovine kojima se gradi kravlje
tijelo, to znai daje krava potpuno oblikovana od tih
trava. Sto ivotinjske jestvine smatramo posve adek
vatnima za ishranu mesodera to je stoga to cijela lo
vina, s koom, kostima, krvi i mesom, tovie sa svim
netaknutim ivim stanicama, ima istu hranjivu vrijed
nost kao i trave. Ali kakvu vrijednost imaju mlijeko,
maslo ili meso, ako ih se uzme posebice? Svako od
njih posjeduje samo beznaajno maleni djeli vrijed
nosti stoje ima obina trava, pod uvjetom da se jede
sirova. A to od hranjivih sastojaka ostaje nakon ku
hanja, ne treba tumaenja. Ne bismo li, dakle, trebali
shvatiti koja je prava hranjiva vrijednost mlijeka ili
mesa, stoje ogranieni ljudi hvale stoljeima? Ne bi
smo li trebali prosuditi pravu vrijednost oglasa to uk
raavaju konzerve i boce bezbrojnih vrsta suena i
obezvrijeena mlijeka? Pravda zahtijeva da se odsada
iritelji takvih oglasa privedu i strogo kazne, jer snose
odgovornost za smrt milijuna djece.
Doputam da je ovjek oduvijek eljan saznati
nove stvari, prodrijeti u tajne prirode, proiriti vido
krug svoga znanja. Posebno je vano da se svaki vla
snik tvornice uputi u tajne sirovina potrebnih njegovoj
tvornici.
Neka znanstveni istraivai zatvore svoja istra
ivanja meu etiri zida svoga laboratorija, sve do
dana dok ne uspiju uzgojiti biljku sastavljenu iskljui123

vo od umjetnih sastojaka izumljenih u njihovu labora

toriju. Tad e njihova mudrost biti jednaka mudrosti
Stvoriteljevoj. Meutim, na svijet je ve pun takvoga
sjemenja, od kojega dobivamo najprikladniju hranu
to zadovoljava sve nune zahtjeve naeg organizma.
Taje hrana bez ikakve mane. Nijedna tvar joj ne nedo
staje, nijedna tvar nije suvina, kakvoa i koliina sva
kog sastojka je odreena najpreciznijim raunanjem.
Tko u ovo sumnja, sumnja u mudrost prirode, dovodi
u pitanje Stvoriteljevu providnost, grijei protiv sa
moga Boga.
Govore nam da jedemo bjelanevine, jer da su bje
lanevine dobre za zdravlje. No, koliko ih trebamo
pojesti? Postoji li opa suglasnost s obzirom na nae
dnevne potrebe? Opeke su potrebne za podizanje
tvornike zgrade, ali ih sigurno ne moemo nabacivati
bez reda ili slagati bez ikakve buke.
Pojavili su se novi strunjaci. Istisnuli su iskusne
inenjere iz vie sloenih tvornica kojima sada ele
sami upravljati. Na sve strane su razbacane gomile di
jelova sirovina. Svaki od njih uzima to mu doe pod
ruku i hrani strojeve. Jedan dovlai kamen, drugi e
ljezo, trei donosi glinu, etvrti vodu, pa sve to mije
aju bez ikakva reda ili plana, te se vraaju po jo vie
i vie... Pojavljuju se neprestano brojne organske i
anorganske tvari. Jedan ubacuje u strojeve pregrt
odreene tvari tvrdei da je korisna, drugi dodaje
puno vjedro neke druge tvari, izjavljujui da je jo ko
risnija. Svatko jednostavno gui tvornicu svime to
124

mu se ini sastojkom odgovarajue sirovine. Izvode

se pokusi, beskrajni pokusi. Na jednoj strani nerazmni
svijet je metnuo te sirovine na vatru, a na drugoj svi
navrat-nanos grabe ostatke iz vrueg pepela i ono to
je ostalo u vruem pepelu i hrane time tvornike stro
jeve.
Tvornica, naravno, poinje raditi nepravilno. Sto
nepravilnije tvornica radi, to vie ovi nadobudni spe
cijalisti udvostruuju svoje napore. Lete tamo-amo
traei nova sredstva i nove sirovine. U toj urbi i na
tezanju gaze, unitavaju ili spaljuju bitne kemijske sa
stojke sirovina, sastojke koji su katkad premaleni da
bi ih vidjeli. Kad uvide da su im napori bezuspjeni i
da stanje tvornice postupno postaje sve loije, oni idu
dublje u divljinu i pronalaze potpuno nove tvari, koje
s tvornikim sirovinama nemaju nikakve veze, pa uz
njihovu pomo pokuavaju regulirati rad tvornice.
Neka od tih tvari za neko vrijeme zaustavi kripu stro
jeva, druga prigui njihov zagluujui vrisak, trea
uspori neke mehanizme, a etvrta ih opet ubrza. Tim
strunjacima ove promjene izgledaju kao dobar znak,
pa skau od radosti i pljeu rukama kao mala djeca, a
onda nastave traiti J a e i djelotvornije" tvari. Katka
da poneki dijelovi tvornice potpuno prestanu s radom
ili rade tako loe da ugroavaju sigurnost okolnih su
sjeda. Tada ljudi pokazuju svu svoju spretnost. Vjeto
odstrane te beskorisne" dijelove.
Ne iznenauje injenica da svi ovi napori zavra
vaju potpunim neuspjehom, pa jedna za drugom tvor125

nice prerano prestaju s radom. Ali eprtljavi majstori

ne gube nadu. Ustrajavaju u svojim oajnikim poku
sima, odbijajui pozvati pravog inenjera tih tvornica,
Boga kojega su zanijekali.
Stalna usporedba ljudskog tijela s tvornicom ne
ini se u figurativnom smislu, jer je ljudsko tijelo zai
sta tvornica kao i sve druge, s tom razlikom to je
puno kompliciranija od obinih tvornica, a njezini sa
stavni dijelovi tako maleni da su ovjeku uglavnom
nevidljivi i neshvatljivi.
Poput spomenutih nadobudnih inenjera i nai bio
lozi izvode pokuse na ljudskim biima uz pomo naj
stranijih instrumenata koji im stoje pri ruci, uz
pomo najgore mogue hrane, raznih umjetnih prepa
rata i svih moguih otrova to ih ovjeanstvo pozna
je. Objavljuju beskrajne popise s neizgovorivim
imenima tvari i zavode svijet svojim zavaravajuim
preporukama. Svaki preporua ono o emu mata,
svaki govori ono to mu padne na pamet, djelujui na
sumce, pogaajui. Tiskaju na tisue knjiga i njima
poplavljuju svijet, grme na radiju, objavljuju oglase
po novinama, Ali sve to oni ine je lano, sve to
kazuje protuslovno. Oni predstavljaju najkodljiviju
tvar kao krajnje korisnu, ali brane upotrebu onoga to
je uistinu bitno. U zbrci i meteu sami autori tapkaju u
labirintu sumnje i neodlunosti, dok sluateljstvo stoji
zbunjeno i zaprepateno. U meuvremenu, naalost,
milijuni naih najbliih prije vremena naputaju ovaj
svijet.
126

Apeliram na sve plemenite ljude diljem svijeta da

se trgnu iz svoga letarginog nehaja, ako ne zbog dru
gog, a ono barem radi vlastitog zdravlja i zdravlja svo
je obitelji i djece. Neka mi prue ruku, da ujedinjenim
silama mognemo otvoriti oi ovjeanstvu, ispraviti
sadanje pogrene navike prehrane i zaustaviti ove
strane pokolje.
Otvorimo oi i pozorno promotrimo okantne
skandale to sramote modernu civilizaciju. Zbog po
grenog stava naih znanstvenika profiteri i pekulan
ti su preuzeli sve u svoje ruke. Najkodljivije i grubo
krivotvorene jestvine slobodno se reklamiraju kao iz
vori vitamina i otvoreno prodaju puanstvu. To su, uz
ostale, keksi, slastice, umjetna pia kao coca-cola i li
munade, pokvareno meso, mlijeko u prahu i tisue
drugih jestvina lienih svih najvitalnijih hranjivih sa
stojaka, a koje su posebno sklone izazvati oboljenja i
dovesti do smrti. Na sve strane se prikupljaju najud
nije tvari, mijeaju se, pakiraju u konzerve i kutije, oz
nauju dugim nizom prividno znanstvenih nadimaka i
po pretjeranim cijenama se prodaju lakovjernom
mnotvu kao dijetetni" preparati. Moderna medicina
je komercijalizirana do te mjere da privatni laboratori
ji plaaju lijenicima za svakog pacijenta kojeg im po
alju 50 posto od rauna za pregled. ovjek bi morao
ispisati stotine knjiga ako bi htio detaljno prikazati ko
rupciju u dananjem svijetu. Ja trenutno nemam volje
za tako neto.
127

U meuvremenu biolozi svojim pretragama otkri

vaju neki vitamin. Malo kasnije ustanove da se ne radi
o jednostavnom spoju, nego o zamrenom spoju dese
tina tvari, od kojih svaka dobiva posebno ime. Potom
postupno zamijete da neki vitamin ne pokazuje istu
snagu u odsutnosti drugih, ili uoe da, ako dospije u
organizam, neka tvar se pretvara u drugu i t.d.
Uinci umjetnih vitamina na ljudski organizam su
prividni i proturjeni. Ljudi grade kuu niui opeke
red za redom, ne dodajui nikakve buke, pa da bi
ipravili pogreku, mijeaju ogromnu bavu nierazredne buke ijednostavoje izliju na graevinu. Zalijepivi se izvana na opeku ta buka titi zgradu neko
vrijeme od vjetra i kie, ali ne prome prostor izmeu
opeka, a pogotovo ne dosegne nutarnju strukturu gra
evine. Katkada se upotrijebi prevelika koliina takve
lane buke, pa se svaka zgrada slabih temelja srui.
Upravo to se katkad dogodi za vrijeme utrcavanja vi
tamina, kad bolesnik umre neposredno nakon injekci
je. Kako netko moe predstavljati hranjivom neku
tvar koja u minimalnim koliinama ubija ovjek u
roku od pet minuta nakon to ue u ljudsko tijelo? Kad
e se ljudi opametiti i ostaviti se tih besmislica?
Usprkos tolikim neuspjesima, razoaranjima i nesre
ama, ljudi ustrajavaju na svojem pogrenom i opa
snom putu, od kojega ne ele odstupiti ni jednu jedinu
stopu.
Stalno se pojavljuju nove knjige. Nanovo sastav
ljeni popisi i preporuke neprestano se dodaju starima i
128

beskrajna bujica otrova stalno tee iz tvornica u orga

ne ljudi. Tisue svezaka je napisano o prehrani i pove
zanim temama, svaki s drugaijim stanovitem i
pogledom, razliitim pojedinostima i razliitim lista
ma i tablicama.
Pretpostavimo za trenutak da su knjige o odree
nim vitaminima i drugim hranjivim sastojcima, pre
porukama o prehrani i popisima specifinih dijeta u
svemu tone. Tada bismo se pitali, je li to zaista prak
tini sustav ljudske ishrane i da li oni to ele ivjeti na
ovom svijetu imaju alosnu potrebu da sve te knjige
ue napamet. Sto bi onda bilo s milijunima to ive po
planinama i dolinama, u zabaenim selima i zaseocima, koji nemaju mogunosti upoznati sve te dijetetske
popise i tablice? Bi li takvi morali umrijeti od gladi?
Ne, prijatelji! Probudite se iz svoga mamurnog neha
ja, jer to nije ivot koji je ovjeku dosuen. Takav
ivot i nije ivot nego nona mora. Trebamo napraviti
potpuni zaokret u naem shvaanju prehrambenih
problema. Treba prestati s objavljivanjem rasprava o
pojedinanim hranjivim sastojcima i dijetama, a sve
recepte za umjetne vitamine i otrovne kemikalije tre
ba smjesta ponititi.
Postoji samo jedan nain da se ovjeanstvo jed
nom zauvijek oslobodi none more i uvede radikalne
promjene u na nain ivota i nae prehrambene navi
ke. Te navike se moraju tako promijeniti da se nain
prehrane uskladi sa ivotom ovjeka. Tada izbor iz
meu pojedinih hranjivih sastojaka ne e vie imati
129

nikakve praktine svrhe, niti e svijet vie misliti o

posebnim dijetama. U kui bi trebalo drati samo pot
puno uravnoteenu hranu koja sadri istovjetne hra
njive vrijednosti. Drugim rijeima, sve to ovjek jede
trebalo bi biti cjelovito i savreno hranjivo.
itatelji ne bi smjeli misliti daje preteko povesti
sve ovjeanstvo ovom divnom stazom. To je samo
povrni dojam. Budui da sam to sve i sam proao,
znam da ne samo da to nije teko, nego da se radi o
krajnje laganoj zadai, kojoj sam spreman posvetiti
sve svoje vrijeme i energiju.
Moramo stvoriti uvjete u kojima e bogati i siro
mani, veliki i mali, ueni i neuki moi voditi zdrav
ivot, bez vjene obveze biranja izmeu ovih ili onih
jestvina. Tada e izbor hrane ovisiti o naem osjetu
okusa, iji e nam zahtjevi i elje biti nepogreivi vo
di u izboru prirodne hrane.
Mogli bismo se nakon svega s uenjem pitati, to
to trae biolozi i koji im je konani cilj. Moda ni sa
mima nije jasno koja im je krajnja meta, pa u im to
rei ja. Oni nastoje otkriti koju vrstu jestvina treba
nae tijelo kako bi ivjelo u zdravlju. ele utvrditi
specifinu funkciju svakog vitamina i svakog minera
la u naem organizmu. Otkrivaju da neki vitamin poti
e rast, drugi nas titi protiv zaraza, trei nam ojaava
zube i t.d. Ali umjesto da se toliko mue, ne bi li bilo
bolje da posjete afriku praumu i zapitaju slonove
koju vrstu kalcijevih tableta uzimaju da im raste naj130

bolja bjelokost na svijetu, ili koju vrstu bjelanevina

jedu pa su nagomilali toliku koliinu mesa.
Pretpostavimo da e nakon tisua godina napornog
rada postii eljeni cilj. Moi e raspoznati sve sastoj
ke zrna ita ili neke druge biljke i razumjeti do tanina
njihove funkcije u naem organizmu. Ali to to oni
tako uporno trae, ve je tu, na domak ruke i u velikim
koliinama. Njihov cilj je postignut, ba taj cilj koji bi
u svojim laboratorijima moda mogli postii za mili
june godina. Sto onda jo trae?
itatelj ipak ne smije misliti da su biolozi sasvim
nerazumna bia. Imaju svoje razloge da rade to rade,
a s njihove toke gledita ti su razlozi vrsti i uvjerlji
vi. Naime, znanstvenici su civilizirane i kolovane"
osobe, niti su divljaci to borave u mranim umama,
niti nerazumne ivotinje to ive u krdima i stajama.
Kako e onda napustiti svoj bijeli kruh, svoje slatke
torte i slasne kolae, pa vakati sirovo ito poput pri
mitivnih divljaka? Istina je da se pretvaranjem cjelo
vitog i nenaruenog ita u bijeli kruh ili kolae, uz
izuzetak kroba i eera, sve desetine tisua hranjivih
sastojaka unitavaju, ali to njih, izgleda, ne brine. Oni
nam ne daju zaboraviti da su beivotni krob i eer
takoe korisni", jer daju potrebne kalorije za grijanje
naeg tijela, doim se potrebe naih organa i lijezda
mogu zadovoljiti udesnim znanstvenim" sredstvi
ma kao to su umjetni vitamini, mineralni preparati,
lani hormoni i povrh svega raznorazni otrovi, sve je
dan jai od drugoga.
131

I konano, to bi se dogodilo s naim tvornicama,

bolnicama, lijenicima, bolniarkama, ljekarnama,
kirurkim instrumentima i ostalim slinim stvarima?
Koliko je samo truda i napora uloeno u njihovu iz
gradnju i nabavu! Kako bi oni mogli napustiti sva ta
dostignua" za ljubav obinog ita? Taj korak ne
samo da se ne smije uiniti, nego se na njega ne smije
ni pomisliti. Nije uope vano to tisue, bolje reeno
milijuni osoba umiru od sranih udara, raka i drugih
bolesti. Ljudi i tako moraju prije ili kasnije umrijeti,
pa zar im nije bolje da umru malo ranije i rijee se tje
skobe i patnje ovoga svijeta? Kakva smisla ima ivjeti
200 godina u svijetu koji je ionako prenapuen? Ne
mojte se iznenaditi kad naiete na ljude koji tako mi
sle. Zapravo bi se moglo rei, da danas veina
ovjeanstva, zaslijepljena ovisnou o hrani, misli
upravo na ovaj nain. Ali ja sveano izjavljujem da
SVA LJUDSKA BIA MORAJU KONZUMIRATI
ITO U SIROVU STANJU. TO JE ZAPOVIJED
PRIRODE.
Usprkos svemu ja ne nijeem daje biologe uvijek
vodila elja da slue ovjeanstvu. Ali kad vide ne
uspjeh svojih napora, trebali bi bez trenutka oklije
vanja promijeniti svoje opasne postupke i smjesta pre
stati objavljivati knjige koje se odnose na te teme,
inae e ih idui narataji proklinjati. Nakon to sam
prikupio sve proturjene injenice iz knjiga o prehra
ni, ja sam paljivo izmjerio i prosijao sve dostupne
dokaze i izvukao osnovni zakljuak da, to se prehra132

ne tie, cijelo ovjeanstvo odsada treba misliti jedna

ko i hraniti se jednako. Ovaj zakljuak ne doputa
nikakvu skepsu ni neslaganje.
Budui da su knjige o pojedinanim hranjivim sa
stojcima i raznim specifinim dijetama obavile svoju
zadau, moraju biti povuene iz opticaja, tako da se
svijest javnosti ne zamuuje njihovim nezdravim i
proturjenim teorijama. Drugim rijeima, sve knjige
koje raspravljaju o djelovanjima i korisnostima" bje
lanevina, ugljikohidrata, masnoa, vitamina i mine
rala trebale bi biti zabranjene. Isto tako i svi ti opasni
asopisi u kojima se pokuava dokazati da vrijednost
neke jestvine lei u nekom od u njoj sadranom sastoj
ku. ak i knjige u kojima njihovi autori pokuavaju
utvrditi superiornost nekih vrsta voa nad drugima
treba smatrati suvinima. A budua istraivanja bi se u
najboljem sluaju trebala svesti na ope pokuse s ci
ljem da se ustanovi stupanj razvitka i prednosti jedne
vrste jestvina u usporedbi s drugim vrstama. Na prim
jer, mogle bi se prouiti ope razlike izmeu voa,
itarica, mahunarki, kotunjaa, zelenog i korjenastog
povra, ako takve razlike stvarno postoje.
Glavna zadaa svih naprednih pisaca, znanstveni
ka, lijenika, novinara i humanitarnih djelatnika tre
bala bi biti odsada ukazivati na svaki aspekt ogromne
tete stoje ini izopaivanje prirodnih jestvina i poti
cati svijet da se bezuvjetno podloi zapovijedima pri
rode.

133

Stvarni ovjek i lani ovjek

Naviknuti uivatelj kuhane hrane je ustvari kombi
nacija dviju osoba, jer ima dva tijela. Prvo tijelo je
STVARNI OVJEK, oivotvoren prirodnom ishra
nom i jo uvijek odravan prirodnom hranom. Drugo
tijelo - LANI OVJEK - je stvoren neprirodnom,
kuhanom, umjetnom hranom, koji i dalje ivi samo na
neprirodnoj hrani.

u reenom organu, jer bi inae nesrazmjerno rastao.

Budui da se aktivne stanice stvaraju samo iz prirodne
hrane, a ovisnik ne opskrbljuje svoje tijelo dovoljnom
koliinom prirodne hrane, organ je prisiljen nadokna
diti manjak i zadrati svoju veliinu u prihvatljivim
granicama ugraujui u se izvjestan broj neaktivnih
stanica nastalih iz kuhane hrane. Takve beskorisne i
parazitne stanice obiluju po svim organima i sustavi
ma ovisnika o hrani, ukljuujui kosti, nokte i vlasi.

U organizmu ovisnika o hrani stvarni ovjek zauzi

ma jako malo prostora. ak i kod najmravije osobe
znaajan dio tijela se sastoji od neaktivnih stanica.

Organizam nekih osoba se moe usprkos svemu

boriti neko vrijeme protiv neprirodne ishrane. Da bi
sprijeio oblikovanje lanog ovjeka ini sve to
moe, smanjivanjem apetita, eluanim smetnjama,
muninom, povraanjem, nesanicom, glavoboljom i
drugim slinim sredstvima. Kratkovidne osobe sma
traju ove opominjue simptome znakom slabosti or
ganizma, pa umjesto da prestanu uzimati neprirodnu
hranu, one potiu bolesnika da jede jo vie kako bi se
oporavio i ojaao". A kada nakon neprestane navale
izdanih" jela nejednaka borba zavri traginim po
razom stvarnog ovjeka, organizam je prisiljen pre
stati s otporom i prilagoditi se" neprirodnim
jestvinama. To je signal za raanje lanog ovjeka,
koji ubrzo poinje derati kao vuk i nezaustavljivo ra
sti. A kratkovidni smatraju ovo debljanje nedvojbe
nim znakom oporavka.

Svaka lijezda ili organ treba imati odreeni broj

aktivnih i specijaliziranih stanica, ali im broj tih sta
nica bude kompletan, prestaje stvaranje novih stanica

Tijekom vremena spomenuti otpor je bivao sve sla

biji, pa je danas dolo do toga da se mnoga djeca raa
ju s dva tijela. Takva djeca poinju razvijati lanog

Sve stanice ljudskog tijela koje su zdrave, specija

lizirane i aktivne, odravaju ivot i dre osobu na no
gama, grade se, hrane, djeluju i bivaju nadomjetene
iskljuivo prirodnim jestvinama. To su stanice to
daju snagu miiima, reguliraju srano bilo, prenose
podraaje mozga po tijelu i ine izluivanja. Osim
ovih visoko razvijenih postoje i stanice koje povrno
nalikuju normalnim stanicama, ali ustvari posjeduju
najjednostavniju strukturu, liene se potrebnih meha
nizama za specijalizirana djelovanja i openito su de
generirane i bolesne. Te stanice se raaju, rastu i
razmnoavaju iskljuivo uz pomo neprirodne i
iskvarene hrane.

134

135

ovjeka i prije nego dou na svijet. Moete na svakom

koraku vidjeti lanog ovjeka, u kukovima i bedrima
ena, u debelim obrazima djece, u izboenim trbusi
ma i nabreklim vratovima mukaraca i bilo gdje.
Lani ovjek izobliuje skladne figure djevojaka u
cvijetu mladosti, liava odrasle radnih sposobnosti.
Prodire u ljudska srca, bubrege, krvne ile, lijezde i
tkiva i zaustavlja njihovo djelovanje. Jednostavno re
eno, hvata stvarnog ovjeka u svoje kande, postup
no ga stee i davi.
Kad ovisnik o hrani utai glad jedui neku voku,
to znai da je stvarni ovjek u tom trenutku potpuno
sit i vie ne osjea elje za hranom. Ali lani ovjek
nije uope imao udjela u prirodnom jelu, pa sad zahti
jeva svoju specijalnu hranu. A to je jo gore, on
izraava svoje ivinske elje ustima stvarnog ovjeka.
Prodrljiva udnja za kuhanom hranom je poriv to
dolazi od toga udovita i nema nikakve veze sa stvar
nim ovjekom. udnja prelazi u manu prodrljivosti u
trenutku kad se dvije niske strasti, ovisnost i zvjerska
elja, ujedine.
U tom asu stvarni ovjek i ne mislei obavlja najodurniji posao. Dan za danom neumorno radi, tedi
novac uz veliki trud i napor, a onda uz jo vei trud i
napor hranu kupljenu teko steenim novcem pretvara
u kodljivu tvar, unosi je u tijelo na vlastita usta, pro
bavlja je u utrobi, usisava u krvotok i daje ju tom u
dovitu, svom najljuem neprijatelju, kojega hrani i
136

tetoi u vlastitom krilu i ije runo tijelo nosa posvuda

na svojim slabim miiima.
Ovdje moram zapitati biologe koji hvale bjelane
vine i polau lanu nadu u mo umjetnih vitamina, je
li im ao ljudi i ena koji teturaju ulicom, jedva vukui
ogromnu teinu lanog ovjeka na svojim nesigurnim
nogama. Gdje im je pamet i savjest? Zar ih te gomile
beskorisnog sala i mesa ne nagone na razmiljanje?
Jer, na koncu konca, gojaznost je plod njihovih urav
noteenih" ivotinjskih bjelanevina i probavljivog"
bijeloga kruha. Uskrati samo tom predebelom svijetu
kruh i meso i hrani ih neko vrijeme po najosnovnijim
prirodnim zakonima, pa e vidjeti kako se u roku od
nekoliko mjeseci te vraje mase tope i nestaju.
Kad promislimo kako se najjednostavnijim i naj
prirodnijim nainom lako moemo rijeiti suvinih
gomila mesa i potpuno oporaviti, s uenjem se pita
mo, zato se ljudi s akademskim obrazovanjem utjeu
kojekakvim opasnim i besmislenim sredstvima, bez
ikakva izgleda na uspjeh.
Lani ovjek nije graen samo od degeneriranih
stanica ve i od suvinih tekuina, masnoa, ugruaka,
soli, otrova i drugih kodljivih tvari, koje prodiru i ire
se po svim upljinama i tkivima stvarnog ovjeka.
Svaka bolest bez iznimke nastaje u stanicama lanog
ovjeka. A u stanicama lanog ovjeka stvara se i rak.

137

Krenje prirodnih zakona proizvodi

bolesti
Postoje samo dva uzroka tvornikog zastoja: gre
ke u sirovini i sluajno oteenje izvana. Drugih uz
roka nema.
Sluajna oteenja ljudskog organizma vanjskim
imbenicima (opekotine, rane, otrovanje i t.d.) lako se
razumiju i nema nesuglasica o nainima njihova tret
mana. U ta vanjska oteenja treba ubrojiti i tete to
ih organizmu ine i na svoju ruku uzete ljekarije, um
jetni vitamini, minerali, alkohol, nikotin, aj, kava, te
brojni otrovi to u tijelo ulaze s kuhanom hranom i
taloe se po svim organima.
Sirovo povre je najpotpunija i najispravnija siro
vina to ju je ljudskom organizmu odredio njegov
inenjer, njegov Stvoritelj, Priroda, Bog. Najmanji
poremeaj sastava povra znai poremeaj sklada si
rovina uruenih tvornici, to nadalje znai neispravan
rad tvornice, drugim rijeima, znai bolest. U skladu s
prirodnim zakonima ovo mora biti smatrano zlatnim
pravilom, oko kojega ne smije biti sumnji ni pitanja.
Sirovine ljudskoga tijela zovu se HRANA.
Na svemogui Stvoritelj izradio je sirovine ljud
ske tvornice tako preciznim raunanjem, da kad met
nemo samo jednu bobu groa u usta, ta bobica se
razgradi i razie po cijelom tijelu i zadovolji svaku
njegovu potrebu bez iznimke. Ta boba najprije gradi
138

osnovnu strukturu jednostavnih stanica, zatim gradi

sve nutarnje mehanizme raznovrsnih stanica, daje si
rovine potrebne za proizvodnju, isti i podmazuje sve
sastavne dijelove i popravlja oteenja, ostarjele i
umorne stanice zamjenjuje mlaima, opskrbljuje go
rivom i pokree motore, daje tijelu potrebnu toplinu i
energiju i obavlja druge zadatke to se od nje trae.
itatelj se moe pitati, otkud to da neki koji tjedni
ma i mjesecima uope ne jedu voa, ipak uspijevaju
ivjeti. Odgovor je da, openito uzevi, i najzadrtiji
ovisnik o hrani tu i tamo pojede nekad neto sirovo.
Katkada normalne stanice zaista gladuju tjednima i
mjesecima, ali je voe jako kondenzirana i vrlo hranji
va jestvina, ija veoma mala koliina moe nekako
odrati ovjeka na nogama. Ali ako je takvo glado
vanje nerazborito dugo (jer sama osoba ne osjea gla
di), u organizmu se pojave razne smetnje, rane i
bolesti, od kojih je najozbiljniji skorbut.
Za vrijeme skorbuta dolazi do postupnog raspada
stanica zbog manjka vrhunskih hranjivih sastojaka. S
vremenom poinju pucati stijenke kapilara, to dovo
di do krvnih podljeva. Desni poblijede i postanu
spuvaste, zubi ispadaju, a bolesnikovo tijelo se ospe
irevima. Po miljenju kratkovidnih ova bolest nasta
je iskljuivo zbog manjka vitamina C. Sva kuhana
hrana, ljekarije i umjetni vitamini na ovom svijetu ne
mogu spasiti ivot ovakvoga bolesnika. Ako ne poje
de koje svjee povre, smrt mu je neizbjena.
139

Priroda puno prata ovjeku, ali ovjek tu dobrotu

zlorabi. Ameriki citolog (strunjak za stanice op.
prev.) kae: Prestanak usluga nekih stanica koje su
postale zloudne nije ozbiljan gubitak za tijelo, jer po
stoji viak svih vrsta specijaliziranih stanica koje se
odzivlju u sluaju potrebe, a poznate su pod imenom
psiholoke rezerve." Devet desetina bubrenog korteksa, polovica plua, tri etvrtine jetara, etiri petine
titnjae i guterae i cijela slezena mogu biti sigurno
uklonjeni." (Stanice raka", Philadelphia i London,
1955. g., str. 11) Cakje i najpoznatiji citolog na svijetu
tako kratkovidan, da ne smatra opasnim po organizam
ni gubitak devet desetina lijezda. Za njega je gubitak
tek kad organizam potpuno prestane djelovati. Meu
tim, Crowdryjeva studija samo potvruje uvjerenje je
daa sirovoga da srazmjerno svakom smanjenju
uzimanja sirove hrane smanjuje se i broj aktivnih sta
nica, pa prema tomu i radna sposobnost odreene li
jezde ili organa. Vrlo esto se organi ovisnika o hrani
odravaju na ivotu radei samo s desetinom ili peti
nom normalnog broja stanica.
KAD SE ZAKONI PRIRODE UZMU OZ
BILJNO, NE OSTAJE SKRIVEN UZROK NI
JEDNE BOLESTI, sve postane jasno kao dan. im se
zbog smanjenog uzimanja prirodnih jestvina smanji
broj normalnih, aktivnih stanica, lijezde i organi
zbog manjka sirovina ne uspijevaju raditi punom sna
gom i uinak im postaje sve siromaniji i nedostatniji.
Ishod toga je oboljenje dotinih lijezda i organa. Da
140

ponovimo, zbog toga to ostaje srazmjerno malo ak

tivnih stanica, a i te to ostaju bolesne su i iscrpljene,
stijenke srca se raire i zalisci se otete kao i osjetljivi
dijelovi koe, crijeva, eluca i ostalih tjelesnih opni
to su izloene stalnom tlaku, krvne ilice se ire i po
tom pucaju, od ega nastaju irevi na elucu i crijevi
ma i curenje iz sluznih membrana, gnojne upale desni,
uljevi, ekcemi i tako dalje. Zbog neodgovarajue
ishrane propadaju zubi, a kosa sijedi i opada. U isto
vrijeme zakazuju i zglobovi zbog nakupljenih otrov
nih tvari to su ule u tijelo s kuhanom hranom, stijen
ke krvnih sudova se prekrivaju tvrdim naslagama,
stvaraju se kamenci na mjehuru, pojavljuje se sklero
za, visoki krvni tlak, iijas, reuma, podagra i sva sila
drugih bolesti. I na kraju se sasvim lako objasne uzro
ci apopleksije i raka.
Nijedan ovisnik se ne bio smio smatrati zdravim.
Temelj njegova loeg zdravlja postavila je njegova
ovisnica majka jo prije nego to gaje rodila. Organi
su mu degenerirani i postoji opasnost da u bilo kojem
trenutku potroe zadnju rezervu energije. Tko god ci
jeni vlastito zdravlje mora, nakon to ovo proita,
stvoriti vrstu odluku da e izbjegavati ovu opasnost i
potpuno popraviti ve uinjenu tetu na organizmu.
Posebno osobe koje pate od gojaznosti i visokog
krvnog tlaka ne bi smjele oklijevati nijedan trenutak,
jer im ivot visi o koncu. Ne smiju dopustiti da se zlo
kobni izraz neoekivano" sutra pojavi na njihovoj
141

osmrtnici. Ta rije je najjai dokaz potpunog neznanja

civiliziranog" ovjeka.
Malo dijete ne bi nikad trebalo plakati bez razloga,
ne bi smjelo provesti nemirnu no ili patiti od bolova u
elucu, a jo manje od groznice. Niti bi ikad smjelo
imati manjak vitamina ili kalcija. Sve to dolazi od ku
hane hrane, mlijeka u prahu i loeg mlijeka njegove
majke osiromaena njezinim jedenjem kuhanoga. Po
novno izjavljujem i ponavljam, da je okrutno djelo
privikavati novoroene na kuhanu hranu. Do sada su
svi roditelji poinjali ovo zlodjelo nenamjerno, ali od
sad e se smatrati zloinom s predumiljajem. Sutra
nijedan roditelj ne e moi opravdati svoju krivnju.
Prije nego se donese odluka o kirurkom zahvatu,
pacijentu treba omoguiti da posve prijee na jedenje
sirovoga. Ako oteeni organ nije potpuno izgubio
sve svoje aktivne stanice, moda e moi obnoviti
svoju radnu sposobnost raanjem zdravih stanica i uk
lanjanjem bolesnih.
Sve dok u ljudskom organizmu ima imalo bolesnih
stanica, postoji jaka udnja za kuhanom hranom. Ali
kad se jednom tijelo oisti od bolesnih stanica, pogled
na kuhanu hranu puni stvarnog ovjeka gaenjem a ne
uitkom. Sto jai osjeaj gladi", to dublja i tea bo
lest. Ukratko, elja za kuhanom hranom je elja za bo
leu, a ustrajavanje u toj elji je ustrajavanje u
bolesti. Zato da bi se pokorila i unitila bolest, treba
lanog ovjeka umoriti glau.
142

Bolesnici od raka bi trebali smjesta prijei na kraj

nje ogranienu dijetu od sirove hrane, kao stoje, reci
mo, pola kilograma jabuka ili groa dnevno. Ova
koliina je dovoljna da dri na ivotu stvarnog ovje
ka, a stanice raka e postupno poumirati jer se ne
mogu koristiti ovom hranom. Osoba koja je osuena
na sigurnu smrt nema prava ugaati svom nepcu po ci
jenu ubrzavanja vlastitog kraja.
Pogledajmo sada kakva nam je korist od 350.000
vrsta otrovnih tvari koje nazivaju lijekovima. Mogu li
moda te tvari poveati broj specijaliziranih stanica,
ojaati slabe stanice ili vratiti oteenim stanicama
novu sposobnost djelovanja? Mogu li dostaviti sirovi
ne izgladnjelim lijezdama ili nadomjestiti hranjive
sastojke unitene vatrom? Mogu li ojaati srane mi
ie ili oisiti krvne ile od neistoe? Mogu li zausta
viti neprestani priljev otpada i otrova to u nae tijelo
ulazi s kuhanom hranom? Na koncu, mogu li jednu po
jednu izdvojiti i unititi stanice raka ili ih vratiti meu
normalne? Moda su ti otrovi zbilja dio nae prehrane,
a priroda ih je previdom zaboravila ukljuiti u prirod
ne jestvine?
Glavna stvar je u tome to su uinci tih tvari varlji
vi, prividni, proturjeni i beziznimno kodljivi. Prebo
gata literatura o korisnosti droga mit je naega doba.
Ogromno praznovjerje dri pod svojom vlau sve na
rode na kugli zemaljskoj, a otrovne ljekarije slue kao
talismani.
143

Moramo se spustiti iz oblaka mate i zauzeti reali

stino stajalite prema ovim problemima. Neizmjerno
malena stanica ima sloeniju grau od svih zajedno
uzetih tvornica to ih je ovjek na zemlji izgradio. To
je oito iz vrlo jednostavne injenice da svi svjetski
strunjaci ni uz najvei napor nikada nisu stvorili ni
jednu jedinu ivu stanicu. A svaki organ se sastoji od
milijarda takvih stanica. Usprokos tomu bilo koji obi
ni lijenik smatra se strunjakom za ove neizmjerne
svjetove. Kad takav lijenik nakraba na komadu pa
pira ime nekog otrovnog lijeka", naivno pretpostav
lja da moe propisivanjem jednog otrova obnoviti
poremeeni rad milijardi tvornica. Ja sam svoju djecu
godinama vodio za ruku iz jedne zemlje u drugu u
nadi da u nai taj udesni, ivotvorni napitak! I istom
takvom sanjarskom nadom svaki bolesnik, kakvogod
mu bilo stanje, kuca danas na vrata svoga lijenika ili
staje u red u bolnici.
A radikalno i konano izljeenje svake bolesti na
dohvat je ruke svakom bolesniku. UZROCI SVIH
BOLESTI SE NALAZE U KUHINJSKOJ VATRI. S
NESTANKOM TE VATRE NESTAT E I SVE
PATNJE LJUDSKOG RODA. Potpuno jedenje siro
voga ne samo to spreava svaku bolest, ve i lijei
sve ve postojee bolesti, od najblae do najozbiljnije
i najkompliciranije, pod uvjetom da napadnuti organ
jo uvijek pokazuje znakove ivota.
O ovoj temi ne mogu govoriti nairoko u ovoj
knjiici. Dovoljno e biti iznijeti jedan primjer. U ne144

kim zemljama smrtnost od raznih sranih bolesti pre

mauje polovicu ukupnih smrti, s tim da postotak i
dalje raste. Sve postojee kemikalije protiv tih bolesti
samo su puste vrake. Trujui tijelo, nadraujui, pa
ak i umrtvljujui ivce i potiui rad srca te ljekarije
otimaju organizmu preostalu snagu. O tomu svjedoi
injenica da su lijenici glavne rtve sranih udara. A
od svih bolesti kardiovaskularne smetnje je najlake
lijeiti. Jedenje sirovoga e obraunati sa svim tim po
morima.
Ako bolesnik, osuen da za koji tjedan ili mjesec
umre od srane kapi, potrai utoite u prirodnim za
konima i prijee na jedenje sirovoga, osjetit e prom
jenu nabolje skoro preko noi. Od prvog dana njegove
e se krvne ile poeti ubrzano proiavati, a stijenke
vena, srca i sranih zalistaka dobit e novi ivot sa
svjeim aktivnim stanicama i postupno postati opet
elastine i vrste. Kao ishod, umjesto da umre za ne
koliko tjedana, novi pristalica jedenja sirovoga moi
e s pouzdanjem oekivati jo kojih 40 ili 50 godina
zdrava ivota. Kad je u pitanju zamjena nekoliko tje
dana bolesnog ivota za pola stoljea zdravoga, ne
smijemo dopustiti da nam se u srce uvue oklijevanje.
Djetinjasto je smatrati 50 posto svih smrti iznenadni
ma i neoekivanima. Kad vidim kako zalogaj mesa i
bijelog kruha ulazi u usta rtve koja nita ne sumnja,
ve vidim sliku degeneracije koja e uskoro poeti u
stijenkama njegova srca i krvnih ila i oekujem sra
ni udar svakog trenutka.
145

Openito govorei, postoje etiri osnovna uzroka

bolesti: 1. smanjen broj specijaliziranih stanica, 2. ne
dovoljno sirovina za rad lijezda, 3. nazonost stranih
tijela i parazitskih stanica u organizmu, 4. oslabljena
otpornost stanica protiv zaraznih mikroba. Jedenje si
rovoga na samom poetku se hvata u kotac sa sva e
tiri uzroka i nudi radikalno rjeenje problema bolesti.
Ipak u poetnom razdoblju jedenja sirovoga ovi
snici o kuhanome katkada prolaze kroz razne poteko
e, koje mogu kod svijeta to ne misli stvoriti dojam
da prirodne jestvine iscrpljuju tijelo i kode zdravlju.
Ova zabluda je najjasniji dokaz kratkovidnosti dana
njeg ovjeka. Sama pomisao da bi PRIRODNA hrana
mogla proizvesti NEPRIRODNE i tetne uinke je
neto najapsurdnije, to nam uope ne bi vie smjelo
pasti na pamet.
Treba znati da od stotinu kilograma ovjekove
teine 40 do 50 kilograma pripada lanom ovjeku,
koji e se smjesta poeti topiti i zajedno s bolesnim
stanicama, masnoama, ugrucima i otrovima navrijeti u krvotok, kako bi iziao iz tijela putem raznih iz
luivanja - stolice, mokrae i znoja. Promatrajui
strana tijela u mokrai i krvi kratkovidni ovjek e mi
sliti da su nastala iz prirodne hrane, doim je injenica
da nastaju od odurnog tijela lanog ovjeka, koje se
postupno raspada i naputa organizam zauvijek. Zbog
toga prijelaz na jedenje sirovoga ne smije biti mjereno
uobiajenim medicinskim mjerilima. Umjesto toga

146

treba se s pouzdanjem podvrgnuti zakonima prirode i

strpljivo ekati konani ishod.
Tijekom toga razdoblja mogu se pojaviti simptomi
flatulencije (napuhanosti), bolova u elucu, glavobol
je, vrtoglavice i ope klonulosti i t.d. U nekim sluaje
vima mokraa postane mutna, noge oteku, pojavi se
osip po tijelu, te mjestimino suha koa i svrbe. Sve
su to procesi ienja i ozdravljenja, tako da nitko ne
bi smio popustiti osjeaju gladi" i sa sumnjom o mu
drosti Stvoriteljevoj traiti pomo u obilnim" vee
rama, potpunim" bjelanevinama i nenadomjestivim" aminokiselinama. Bude li netko toliko neraz
borit pa to uini, simptomi e smjesta nestati, ali na
utrb zdravlja. Tada e lani ovjek uzdahnuti s ola
kanjem, smijui se gluposti stvarnog ovjeka, te po
eti ponovno rasti novom snagom.
Takvi simptomi variraju u uestalosti i snazi od
osobe do osobe, a u nekim sluajevima mogu se i ne
pojaviti. Po pravilu znaju biti ozbiljniji kod starijih i
krupnijih osoba, blai kod mlaih, a uope ih nema
kod novoroenadi koja e poeti normalno rasti.
Openito govorei, u tijelu pretjerano gojazne osobe
lani ovjek svojom teinom stie i gui stvarnog
ovjeka toliko da od njega ostaje samo kost i koa."
U poetom razdoblju jedenja sirovoga teina takve
osobe e se tako smanjiti da e ga oni koji ne znaju
pravu narav promjene poeti saaljevati. Ali to je
samo vanjski privid onoga to se ustvari dogaa. U ti
jelu jedaa sirovoga stvarni ovjek, od prvog dana kad
147

se oslobodi lanoga ovjeka, dobiva na teini i nastav

lja pravilno rasti sve dok ne dosegne normalnu teinu.
U vrlo tankoj osobi porast teine stvarnog ovjeka na
domjestiti e gubitak to ga je pretrpio lani ovjek,
tako da e od poetka postajati ist dobitak na teini.
Rast stvarnog ovjeka je naroito brz u mravoj,
blijedoj i slabunjavoj djeci. Ne smijemo oekivati da
djeca koja jedu sirovo budu bucmasta i zdepasta kao
njihovi drugovi koji jedu kuhano, jer je debljina znak
lanog ovjeka. Djeca koja jedu sirovo e biti doista
vitka, ilava i miiava. Uivanje roditelja u zaobljenosti njihove djece znak je potpunog neznanja.
Kad sam prvi put preao na jedenje sirovoga, u mo
jem je organizmu poeo opiran proces ienja. Ni
sam osjeao simptome slabosti, ali sam imao bolove u
crijevima, koa mi se izmeu runih i nonih prstiju
suila i nakon toga gulila i svrbjela, dobio sam osip po
tijelu, a na stopalima mi se koa suila i otpadala u
krpicama. Noge su mi i prije znale oticati, a onda su
iznenada jako nabrekle i uzelo je vie mjeseci dok
otok nije splasnuo. Zatim mije mokraa postala posve
mutna. Za cijelo to vrijeme vjebao sam izlazei na
duge etnje, dulje nego ikad prije u ivotu. Bilo mije
sasvim jasno da se u meni, zbog stalnog pritiska pri
rodne hrane i tjelesne vjebe, tope i nestaju svi oni
ugruci to su se nakupili u krvi i zglobovima tijekom
50 godina jedenja kuhane hrane. elei jo bolje prov
jeriti svoja uvjerenja naglo sam prestao jesti sirovo i
tri dana jeo samo meso. Odmah prvog dana mokraa
148

mi se poela bistriti, drugi danje ve bila skoro potpu

no bistra, a treeg dana je mutei posve nestalo. Kad
sam ponovno poeo jesti sirovo, mokraa se opet za
mutila, ali ne tako jako kao prije, a onda se za nekoliko
tjedana postupno razbistrila. Oito su tri dana jedenja
mesa usporila ritam ienja mojega organizma.
Usput sam otkrio jo jednu stvar. Voda i slana hrana
povisila su mi teinu za tri kilograma u samo tri dana.
Sreom, siao sam na svoju prijanju teinu etvrti
dan nakon to sam se vratio sirovoj hrani.
Moda je dobro za novog pristau jedenja sirovoga
da uzme dobar objed nakon nekoliko mjeseci apsti
nencije od kuhane hrane. Kad usporedi ta dva naina
ishrane, bit e jo uvjereniji daje odabrao pravi put, te
nakon toga mu ne e ni u snu doi elja da pokus po
novi.
Jaki otok mojih nogu tijekom nekoliko mjeseci po
stupno je nestao. Usput reeno, patio sam i od nekih
dugotrajnih blaih oticanja, i ti su se iduih godina
ublaili i konano potpuno nestali. Manje - vie isti
simptomi se pojavljuju kod mnogih jedaa sirovoga
koji mi o njima piu sa svih strana svijeta.
Jo je znaajniji nestanak mojih uljeva. 1 5 - 2 0
godina kronini uljevi nisu mi dali mira ni poinka.
Svaki dan sam, nekad i po dvaput, morao mijenjati
donje rublje. Upala nije nikad splanjavala, nije prestajalo cijeenje gnoja, sluzi i krvi. ak i nakon to
sam preao na jedenje sirovoga, usprkos normalizi
ranja rada probavnih organa, stanje sa uljevima nije
149

se skoro nita promijenilo. Nakon svakog tjelesnog

napora, ak i nakon obine etnje, nadraaj je bio vrlo
estok, pa sam pomiljao da zbog morfolokih pro
mjena jedenje sirovoga ne djeluje na uljeve i da u se
ipak na kraju morati podvrgnuti kirurkom zahvatu.
No, istovremeno nisam gubio pouzdanje u mo priro
de. 1 zaista, nekoliko mjeseci kasnije stanje se poelo
polagano mijenjati nabolje. Dnevni nadraaj i su se
prorijedili na dva napada tjedno, pa jednom na tjedan,
jednom mjeseno, jednom u dva - tri mjeseca, dok na
koncu tretman nije uspio dotle da danas ne osjeam
da sam ikad trpio od uljeva. Lijeenje se bilo naroito
ubrzalo kad sam poeo svaki dan jesti salate i proklijalo ito, a te okolnosti nas sueljavaju s jednom pre
vanom istinom.

riva iznenadit e jedaa sirovoga, iako nae vrsto

stajalite je da u spolnim aktivnostima treba vladati
stroga umjerenost. Jedai sirovoga e postavljati nove
neuvene rekorde. Ovdje se nalazi vjekovni san alke
miara, eliksir ivota. Ne radi se o vraarskim uinci
ma kemikalija to traju nekoliko sati, ve o procesima
temeljitog lijeenja bolesti rekonstrukcijom cijelog
organizma.

Poznata je injenica da uljevi nastaju zbog oslab

ljene elastinosti mamih stijenki i proirenja vena u
donjem dijelu debelog crijeva. U uznapredovalim slu
ajevima kirurki zahvat se smatra jedinim rjeenjem.
Lijeenje uljeva sirovom hranom je dokaz da nadom
jetanjem degeneriranih stanica u organizmu aktivni
ma, stijenke krvnih ila i crijeva s vremenom se
postupno obnove i postanu ponovno elastine i vrste.
Jo je vanije to to ovaj proces se odvija istovremeno
u crijevima, elucu, krvnim ilama, kapilarama i iv
cima, i to u svakoj lijezdi i organu bez iznimke. Dru
gim rijeima, poremeeni i bolesni organizam jedaa
sirovoga potpuno se obnavlja novim mladim, specija
liziranim i zdravim stanicama. Poveanje spolnog po-

Jeda kuhanoga ivi od djelovanja jedne petine do

jedne desetine svojih organa i lijezda, a ipak dokle
god se moe drati na nogama, smatra sama sebe
zdravim. to je jo gore, poput Damoklova maa nadvija se nad njim opasnost da izgubi i tu desetinu, po
gotovo nakon to pojede nekoliko dobrih" veera.

150

Pod uvjetom da stanice nekog organizma ili lije

zde nisu sasvim istroene, prirodna hrana ih osposobljuje da obnove svoje bitno stanije stvarajui nove i
istovremeno odbacujui bolesne i beskorisne stanice.
Ali uniteni organ, recimo pokvareni zub, nita ne
moe vratiti u prvobitno stanje. Zbog toga je, kad se
radi o zdravlju, svako odgaanje opasno.

Istraivanja citologa (strunjaka za stanice - opprev.) pokazuju da osim neaktivnih u tijelu se mogu
nai razne divovske stanice s vie jezgri (polikariociti), krupne stanice bez jezgre (megakariociti) i drugi
oblici degeneriranih stanica. Takve stanice se nor
malno" nalaze u organima i lijezdama, ak i u krvo
toku jedaa kuhanoga. Znanstveni istraitelji koji vide
ove i mnotvo drugih nastranosti u organima svih ovi151

snika o hrani, dobroduno ih smatraju normalnim i

prirodnim" pojavama.
Prirodne jestvine se ne zadravaju u probavnim or
ganima due od nekoliko sati, nakon ega, probavljene ili ne, naputaju tijelo normalnim putovima, doim
se kuhana hrana, posebno ona ivotinjskog porijekla,
mota probavnim traktom danima, katkad i tjednima. A
poznataje injenica da se odmah nakon uginua ivo
tinjske stanice poinju raspadati, isputajui pritom
velike koliine raznih otrovnih tvari. Shodno tomu na
stol jedaa kuhanoga ne stie nijedno jelo isto od
otrova. Stoga nije udo to se nakon tri - etiri dana
stajanja u ljudskom elucu pri temperaturi od 38 stup
njeva hrana ivotinjskog porijekla posve pretvori u
otrov. Katkad je taj proces tako silovit da otrovi na
putaju tijelo tek nakon to otete stijenke crijeva i po
mijeaju se s gnojem, sluzi i krvi. Idueg dana
bolesnik se ali na smetnje u elucu. Lijenici prepo
ruuju uporabu kuhinjske soli kako bi sprijeili gnjilenje, kao da ele pretvoriti ljudsku utrobu u bavu
soljena mesa. Lakovjerni svijet naivno vjeruje da ne
moe koditi ono to eludac rado prima, a guljena
ria, bijeli kruh ili eer, koji su najkodljiviji od svih
jela, ne izazivaju smjesta protureakciju eluca. Neki
se ak pitaju, kakve veze moe biti izmeu hrane i oi
ju, koe i ivaca, kao da ijedan dio tijela moe raditi
bez sirovina! A pitanje je, kakva bi se to tvar mogla
nai u bijelom kruhu, eeru ili maslacu, koja bi mo
gla dati svjetla oima ili organizirati udesno djelo152

vanje ivaca? Svijet nagaa kojeta o uzrocima

ivanih oboljenja, a ne obraaju ni najmanju pozor
nost na najhitniji imbenik: na osobine sirovina koji
ma se ivci opskrbljuju.

Iz narataja u narataj smanjuje se

ovjekova otpornost prema zaraznim
bolestima
Lane su tvrdnje daje opasnost od zaraznih bolesti
u opadanju. Od jedenja kuhane hrane ljudske stanice
postupno gube otpornost prema mikrobima, a to je
jo gore, ta se otpornost od narataja do narataja
smanjuje.
U vezi s ovim elio bih navesti nekoliko odlomaka
iz knjige Anatomija i patogeneza ljudskih bolesti"
uvenog ruskog znanstvenika I. V. Davidovskog, ob
javljene 1956. godine. Po njemu postoji izvjestan
broj zaraznih bolesti svojstvenih homo sapiensu koje
ne napadaju ivotinje, ukljuujui i ovjekolike maj
mune. Znanstvenici nisu svojim pokusima uspjeli za
raziti ivotinje, osim to su pokatkad proizveli
simptome koji su izdaleka podsjeali na neke od tih
bolesti (kao to su tifus, boginje, malarija, meningitis,
gripa, ospice, utica, difterija, arlah, upala plua, reu
ma, otrovanje krvi, kapavac, ir poganac, apendicitis i
dr.)
153

Bolesti ivotinja i peradi koje se pojavljuju na lju

dima, kao to su bjesnilo, upala mozga, slinavka, papigarka (psitakoza), velike boginje, kuga, tularemija
(zeja groznica"), bedrenica, trihinoza i druge, u pra
vilu imaju simptome tipine za ovjeka, doim su ti
simptomi kod ivotinja jedva uoljivi."
Iz toga proizlazi da sve ivotinje, ukljuujui i maj
mune, ne samo to ne obolijevaju od specifino ovje
kovih zaraza, nego ne reagiraju ni na namjerne
pokuaje znanstvenika da ih u ekperimentalne svrhe
zaraze tim bolestima. Nasuprot tomu postoje bakterije
svojstvene sisavcima i pticama, ali im ne smetaju,
iako su stalno prisutne u njihovim organima. Ali kad
prijeu u ovjeka, te iste bakterije ga zaraze na strani
i razorni nain. Moramo dodati i injenicu da su ivo
tinje imune na sve kronine bolesti.
to uzrokuje ovu veliku suprotnost? Po emu dru
gom se ovdje ovjek razlikuje od ivotinje ako ne po
navici da se najede u skladu sa zakonima civilizaci
j e " i zatim podigne noge na stol da se odmori? Zami
slite samo kako bi izgledalo da jednog dana kravi
padne na pamet da se civilizira" kao ovjek, te prije
nego to pojede travu najprije je svari u kotlu, pa kad
se razboli, pravi se da ne zna od ega. Onda kad joj
netko savjetuje da jede sirovu travu, da izrazi bojazan
kako e joj sirova trava nakoditi, jer se, eto, navikla
na kuhanu hranu. Zamislite i to, kakva bi krava bila
danas, daje tisuama godina jela kuhanu travu, ne po
miljajui ni trenutka daje ono to ini protuprirodno.
154

A upravo u taj poloaj su se doveli dananji zadrti

poklonici mesa.
Borba protiv zaraznih bolesti vodi se s potpuno po
grenog stanovita. Smanjenje smrtnosti od zaraznih
bolesti nije postignuto jaanjem tjelesne otpornosti,
ve ublaavanjem vanjskih uvjeta za irenje zaraza.
Tijekom vremena ovjekova otpornost je toliko oslabjela, da kad bi nestalo pogodnosti to ih prua moder
no stanovanje, gradski vodovodi, kanalizacija,
izoliranje bolesnika i slino i vratilo se stanje od prije
200 godina, za nekoliko godina zarazne bi bolesti
unitile sav ljudski rod.
Pa i danas se samozaraze, posebno one povezane s
katarom, razvijaju jako brzo i postaju neizbjeiva pro
past svega kuhanom jelu odanog ovjeanstva. Inae
bezopasni mikroorganizmi postaju opasni, koristei
slabost stanica lanog ovjeka. Davidovski pie: ,,U
svjetlu suvremenih podataka o promjenljivosti bakte
rija moramo smatrati sasvim vjerojatnom pretpostav
ku da patogena bakterija moe nastati od takozvane
nepatogene bakterije. Prema tome bacili tifusa, paratifi.isa i dizenterije mogu nastati od crijevnih bacila, pra
vi bacili difterije se mogu razviti iz lanih bacila.
Takve metamorfoze se mogu dogoditi kod svih vrsta
virusa, aneroba (bakterija koje mogu ivjeti bez kisika
- op. prev.), virusa kuge i tuberkuloze i kod drugih
mikroorganizama. Samozaraze su posebno mogue
na koi i sluznim opnama."
155

Kod mnogih zaraznih bolesti nema vidljivih zna

kova zaraze. Openito govorei, svaka zarazna bolest
najprije se oituje na nekom delikatnom organizmu
neke slabe osobe i poslije se prenosi na druge. Svaki
takav organizam u stvarnosti je opasna tvornica i ra
sadnik patogenih bakterija. Takva tvornica se ne moe
nai meu jedaima sirovoga. Dakle, svijet jedaa si
rovoga bit e zauvijek slobodan od svih zaraznih bole
sti.
Stanovite Davidovskog s obzirom na samozaraze
moe se saeti u slijedee: Glavni dijelovi naega ti
jela na kojima se odvijaju procesi samozaraze jesu:
grlo, krajnici, crvuljak slijepog crijeva, tanko crijevo,
ona sluznica, bronhi i mokrani kanali. Samozarazne
bolesti su: nosni katar, upala grla, katar debelog crije
va, dizenterija, bronhitis, upala plua, upala mjehura,
upala bubrega, konjunktivitis, upale koe, poganac
(ir potkonjak), prit, upala uha, upala unog mje
hura, poslijeporoajna upala materice i t.d. Prema na
lazima F. G. Barinskog (1949. g.) u samo 50 posto
svih sluajeva arlaha i 15 posto sluajeva difterije
moe se dokazati izravni dodir. Drugim rijeima, za
najvei dio oboljenja od difterije ne moe se dokazati
vanjski uzrok zaraze. Isto tako i dokazi to ih je iznio
T. E. Boldirev (1949. g.) potvruju daje za 53 posto
sluajeva tifusa uzrok nepoznat. Uloga vanjske zaraze
se postupno smanjuje, preputajui mjesto nutarnjim
zarazama. U budunosti e se bez ikakve sumnje
shvatiti da glavnu ulogu igra samozaraza, posebno
156

zato to zasad jo ne posjedujemo potrebno znanje da

bismo mogli protumaiti narav fiziolokih mehaniza
ma i uvjeta, koji normalnu simbiozu stanica i bakterija
pretvaraju u zarazno stanje.
,,S obzirom na postanak zaraznih bolesti moramo
napustiti shvaanja iz vremena Kocha, Ehricha i Pasteura o patogenekoj" naravi vanjskih i nutarnjih
mikroorganizama. Patogene u pravom smislu rijei
nisu bakterije nego fizioloki meuodnosi koji posto
je u odreenom organizmu u danom trenutku i koji su
organski povezani s poremeajima u kontrolnim su
stavima i ivanim mehanizmima. U prirodi ne posto
je specijalni patogeni" mikrobi, ali nema broja
imbenicima koji stvaraju sklonost prema zarazi u
inae otpornom subjektu i vice versa."
Iz ovoga moemo izvui samo jedan zakljuak.
Stvarni uzrok zaraze nije mikrob ve poremeaji nor
malnih biolokih procesa u organizmu. Mikroba je
bilo uvijek, ima ih i sada i bit e ih uvijek. Borba za
njihovo unitenje prava je ludost. Zbog zatvaranja
oiju pred pravim uzrocima bolesti, snaga otpornosti
ljudskog organizma se smanjila do te mjere, da ljud
ska bia vie ne ekaju zarazu da doe izvana, nego
podlijeu bakterijama to se roje u njihovim tijelima,
jer te bakterije, koje inae ne mogu nakoditi ni naj
obinijoj ivotinji, u ljudskom se tijelu suoe sa sla
bim, bezvrijednim, neaktivnim stanicama, graenima
od mesa, kruha, masla i eera, pa nije nikakvo udo
to na njih navale da ih lakomo pojedu. Razumna oso157

ba treba oistiti svoje tijelo od tih beskorisnih stanica,

nakon ega se nijedan mikrob ne e usuditi primaknu
ti mladim, snanim i vrstim stanicama koje e nasta
jati iz plemenitih voaka, kotunjaa i itarica.
Upravo ovdje se nalazi objanjenje koje Davidovski
nije bio u stanju dati, to jest narav fiziolokih meha
nizama i uvjeta, koji normalnu simbiozu stanica i bak
terija pretvaraju u zarazno stanje."
Uloga antibiotika kao terapeutskih imbenika pri
vremena je i varljiva. Ljudi se postepeno razoaraju u
njima. Neutralizirajui privremeno djelovanje bakte
rija oni oslabljuju stanice i utiru put jaoj naknadnoj
zarazi.
Ja imam vrlo intimno iskustvo s antibioticima.
Zbog nedostatka prirodnih jestvina moja su djeca uvi
jek patila od nejednolike i ustrajne groznice, uzroko
vane samozarazom i samotrovanjem. Temperatura im
se obino kretala izmeu 37,8 i 38 Celzijevih stupnje
va. Odveo sam sina u Pariz i tamo ga povjerio brizi
najglasovitijih specijalista". Na nesreu, oni su mu
bezobzirnim primjenama antibiotika povisili tempe
raturu na 40 - 41 stupanj, upropastili mu srce i bubre
ge i na koncu ga ubili, a da nisu bili u stanju
dijagnozirati njegovu bolest.
To isto se dvije godine kasnije dogodilo i mojoj
kerki, ali u jo nasilnijem obliku. Smjestio sam je u
djeju bolnicu Anscharhohe u Hamburgu (Kinderkrankenhaus Anscharhohe), gdje je dr. Wolfgang Tiling izvodio najnehumanije pokuse na mojem jadnom
158

djetetu. Svaki danjoj je vadio ogromne koliine krvi,

na kojoj je vrio razne laboratorijske pretrage ili ju je
ubrizgavao tucetima takora i kunia, sve pod izlikom
da umnoavanjem bakterija eli otkriti organizam
koji je odgovoran za bolest, a koji nije mogao otkriti
svojim neobinim klinikim pregledima. Sto je bila
via temperatura mojega djeteta, to vee i raznovrsni
je koliine antibiotika su joj davane. S poveanim do
zama antibiotika temperatura se sve vie dizala, dok
nije zastalno ostala izmeu 39 i 41 stupanj, popraena
jakim znakovima nefritisa. Svojim znanstvenim"
sredstvima ubrzao je razvoj bolesti, svevi etiri godi
ne njezina normalnog" trajanja na samo jedan mje
sec. Drao je dijete pokusnim kuniem i plaio nas
lanom tvrdnjom, ako joj se ne dadne kortizon ili ne
izvede biopsija, da ne e ivjeti vie od tjedan dana.
Tih dana sam naiao na Bircher-Bennerovu studiju
na njemakom Prehrambene bolesti" (Ernahrungskrankheiten", Erster Teil, 1933.) Smjesta sam
kerku izveo iz bolnice i povjerio je brizi prirodne
ishrane. Kao pokretom arobnog tapia temperatura
se mojem djetetu spustila na 37 - 37,5 stupnjeva, a
dnevna koliina mokrae s 200ml porasla na dvije li
tre. Nakon tjedan dana stala je na vlastite noge i prela
sobu kako bi otvorila vrata tomu beutnom doktoru,
koji se zapanjio i toliko uplaio javne sramote, da mi
pod ovakvim ili onakvim besmislenim izgovorom
nije htio dati kopije bolnikih dokumenata ni klini
kih nalaza.
159

Da sam nastavio hraniti svoje dijete samo sirovom

hranom, sigurno bi i danas bila iva. Meutim, ja sam
u to vrijeme sirovu hranu smatrao samo sredstvom za
lijeenje i jo uvijek vjerovao u umjetne vitamine.
Kako bih se bolje upoznao s nainom prehrane u klini
ci dra. Bircher-Bennera, odveo sam kerku u Zurich i
drao je 23 dana u sanatoriju. Ovdje mogu usput na
pomenuti, da je, naalost, nain ishrane dra. Bir
cher-Bennera nakon njegove smrti jako promijenjen
dodavanjem kuhane hrane, mlijenih proizvoda, vita
mina i drugih kemikalija. Ohrabren njezinim naglim
poboljanjem, mislio sam da e ozdraviti uzimajui
dijelom sirovu, dijelom kuhanu hranu i umjetne vita
mine. Kako bilo, uspjeli smo joj produiti ivot za
samo etiri godine.
Ja sam osobno ivi primjer ovjekove pobjede nad
samozarazom. Preko 20 godina patio sam od kroni
nog bronhitisa do te mjere da sam neizostavno svake
godine nekoliko puta morao odleati ozbiljne napade
prehlade. Jedenje sirovoga je sve ovo promijenilo, pa
iako zadnjih deset godina cijelo vrijeme spavam pod
vedrim nebom, a zimi katkad na 15-16 stupnjeva
ispod nitice, uza sve mikrobe nisam ni jedan jedini
put zakaljao niti osjetio prehladu. Usput reeno, spa
vanje zimi na otvorenu zraku ne zahtijeva nikakvo po
sebno junatvo. Samo se treba dobro pokriti i ostaviti
lice otkriveno svjeem zraku. K tomu je vano izbje
gavati kuhanu hranu koja je uzrok besanih noi i stal
nog okretanja u postelji.
160

Rak je posljedica krajnje degeneracije

stanica
Kao i kod svih ostalih bolesti i uzrok raka je lako
objasniti u svjetlu prirodnih zakona.
Citolozi su proveli bezbrojna istraivanja kako bi
otkrili razliku u grai normalnih stanica i stanica raka.
Openito govorei, otkrili su da su stanice raka istog
tipa i da nemaju strukture ni sposobnosti za obavljanje
bilo kakve zadae. Njihov je jedini cilj derati bjela
nevine (graevne materijale) i umnoavati se.
Kao to znamo, stanice lanog ovjeka posjeduju
upravo takve osobine. Postoji samo jedna razlika iz
meu degeneriranih stanica lanog ovjeka i stanica
raka. S obzirom na smjetaj i okolnosti, stvarni ovjek
uspijeva drati pod kontrolom stanice lanog ovjeka.
Smjeta ih u slobodne dijelove tijela, puni njima praz
nine, odlae ih pod kou, mijea ih sa zdravim stanica
ma i tako, barem za neko vrijeme, uspijeva sauvati
osjetljive organe i sustave svoga tijela od opasnosti
njihove navale. Svatko moe vidjeti golim okom
ogromnu masu lanog ovjeka, koja kojiput dosie
teinu od 60-70 kilograma. Kad bi se nekoliko kilo
grama te mase metnulo u bilo koji organ ili lijezdu,
djelovanje reenog organa ili lijezde bez sumnje bi
bilo zbog pritiska paralizirano. Upravo na taj nain
rak dokonava ovjekov ivot.
161

Stanice lanog ovjeka, kao i stanice raka, nastaju

iz hrane prigotovljene u kuhinji, koju lakomo jedu.
Zahvaljujui obrambenim naporima stvarnog ovje
ka, stanice lanog ovjeka ne mogu potpuno apsorbi
rati ogromne koliine neprirodnih tvari koje ulaze u
tijelo zbog ovisnosti, pa se zato veliki dio tih tvari be
sciljno gubi sagorijevanjem i pretvaranjem u suvinu
toplinu. Da bi mogle neometano jesti te pretjerane go
mile hrane, stanice lanog ovjeka nastoje se osamo
staliti, smjestiti se gdje im se svidi i uivati. Kad neka
ili vie njih u tome uspiju, poinju nevjerojatnom
brzinom derati hranu to im je prua njihov lakomi
gazda. I tako, poevi od jedne - dvije beznaajne sta
nice, nastaje udovite koje dri u strahu cijelo ovje
anstvo. Ni u jednom od brojnih patolokih procesa ne
nalazimo slian sluaj, gdje izmeu milijarde stanica
samo jedna ili dvije podlegnu bolesti.
Bistar ovjek, sposoban usmjeriti svoju pamet na
bitne probleme, ne moe ne uditi se glupim pitanji
ma, na koja znanstveni istraitelji troe vrijeme, no
vac i energiju. elei objasniti nastanak raka, nanizali
su nekih 400 razliitih karcinogenih tvari, koje, s izu
zetkom prehrambenih imbenika, nemaju nikakve
veze s osnovnim uzrocima obolijevanja od raka. Sva
ki pojedinac si mora postaviti slijedee pitanje:
Slaem se da svi otrovi, zraenja, kronini nadraaji,
povrede, opekotine, virusi, nikotin, smola i sva sila
drugih kodljivih tvari mogu unititi grau stanica i
onesposobiti ih za rad, ili ih otetiti, iscrpiti, satrti i
162

ubiti, ali na koji nain te tvari mogu jednoj ili dvjema

stanicama dati tako nevjerojatnu mo razmnoavanja
da su u stanju za veoma kratko vrijeme sruiti i potom
potpuno unititi cijelu udesnu graevinu ljudskog ti
jela?"
Tu strahovitu mo sam vlasnik organizma marlji
vo kuha, pee, priprema i servira udovitu na svoju
vlastitu propast. Rak je ivi dokaz krajnje degeneraci
je stanica i neizbjenog svretka neprirodne ishrane.
Tijekom svojih istraivanja znanstvenici se svako
toliko suoe s pravim uzronicima raka. Dre neobo
rive dokaze u rukama, promatraju ih neko vrijeme,
ak ih i potvruju, ali kad god se postavi pitanje prom
jene prevladavajuih naina ishrane, zatvaraju oi s
uasom, kao gromom oinuti, te se bez imalo oklije
vanja povlae, jer ne ele vidjeti nita neprirodno u
svojim prehrambenim navikama. Naroito ne ele kri
tizirati kruh koji jedu i koji su kroz vjekove smatrali
svetinjom, ne mislei nijednog trenutka daje taj kruh,
u asu kad dospije na stol, ve viestruko obeaen
meljavom, prosijavanjem, mijeenjem i peenjem.
Citololozima je posve jasno da rak nastaje od nespecijaliziranih stanica koje nemaju nikakvih radnih
sposobnosti, a ipak po njihovu shvaanju sve su stani
ce takozvanog zdravog ovjeka (makar bile proizvod
neprirodne hrane) poetno savreno razvijene, ali da
kasnije izgube svoje normalne osobine zbog utjecaja
nekih kancerogenih tvari. Drugim rijeima, manjka
vost i neispravnost tvornikih proizvoda povezana je
163

sa svakim moguim imbenikom, ali nema apsolutno

nikakve veze s graevnim materijalom koji se dostav
lja tvornici, niti s prirodom i kakvoom sirovina po
trebnih za proizvodnju. Oni ne ele vidjeti da su
organi jedaa kuhanoga trajno poplavljeni milijarda
ma stanica koje su izgubile pravu strukturu i funkciju.
Ja u sada navesti nekoliko odlomaka iz Cowdryevih
Stanica raka", iz kojih e itatelj jasno vidjeti da su
stvarni uzroci raka oigledni i jednostavni.
Cowdry pie (str. 11.): ,,S potpunim ili djelomi
nim gubitkom specijaliziranih funkcija svojih pret
hodnika, stanice raka gube uzorak strukturalnog
oblika koji te funkcije ini moguima. Struktura se ne
moe odrati bez funkcije, kao to ni funkcija ne moe
postojati bez odgovarajue strukture." Cowdry je za
boravio dodati najoigledniju istinu, kojom bi se jed
nom zauvijek rijeila zagonetka raka. Naime, za
odranje strukture i funkcije nuni su sirovi materijali,
a kad se ti sirovi materijali skuhaju, ne moe biti ni
strukture ni funkcije.
Za normalan rast stanice Cowdry citira Ruscha
kako slijedi: Normalne izvorne stanice sadre mnoge
potencijalne mehanizme koji na koncu odluuju nji
hovu razlikovnost. Ovi mehanizmi pomu djelovati
kad sastavni dijelovi dosegnu odreenu koliinsku ra
zinu." (str. 15.) Za vrijeme pretvaranja u rak karcinogeni stvaraju promjene u jednoj ili vie specijalnih
funkcija stanice. Ishod te promjene je nasljedan." Ali
stanicama koje pate od takve naslijeene promjene
164

moe trebati dodatni gubitak popratnih imbenika pri

je nego postanu potpuno novi neoplazmi." (str. 17.)
Rak se ne stvara od potpuno razvijenih i specijalizira
nih stanica. Jaje i sperma su visoko specijalizirane
stanice koje nikad ne postaju zloudnima i ne stvaraju
rak umnoavajui se bez uobiajenih ogranienja i na
dirui u podruja to pripadaju normalnim, dobrim
stanicama." (str. 333.)
Glavne aktivnosti stanica raka su potraga za dui
nim spojevima, deranje ivotinjskih bjelanevina,
usisavanje aminokiselina, stvaranje abnormalnih bje
lanevina i slina djelovanja. Za rak se kae da djeluje
poput duine zamke koja tijelu oduzima aminokise
lina, a da mu nita ne daje za uzvrat." (str. 39.) Malo
dalje stoji: Izgleda da se duini metabolizam zlo
udnih stanica odvija tako to od dobrih stanica koje
slue tijelu oduzimaju prijeko potrebne materijale."
Zagonetka bi se lako odgonetala, kad bi umjesto pri
jeko potrebni" stajalo krajnje beskorisni i kodljivi."
Christensen i Henderson (1952. g.) su smatrali nadmonost stanica raka u gomilanju aminokiselina
znaajnim faktorom rasta i razmnoavanja neoplastinih stanica u propadajuoj ivotinji." (ibid.) Po nji
hovu miljenju ivotinja ne propada zbog nedostatka
prirodne hrane, ve zbog nedovoljne koliine amino
kiselina.
Stanice raka neprestano stvaraju bjelanevine.
Crowdy pie (str. 152.): Cesto se smatra daje zloud
nost povezana s nekom abnormalnosti u sintezi bjela165

nevina i moguem oblikovanju abnormalnih

bjelanevina. Postoji neprekinuti lanac sinteze bjela
nevina i nukleoproteina kojim se stvara graa za
nove stanice u rastuim tumorima, doim je sinteza
ovih materijala u normalnom tkivu uravnoteena
istomjernim razgraivanjem." Na drugom mjestu na
vodi Casperssona (1950. g.): Izmeu stanice zloud
nog tumora i normalno rastue stanice izgleda da
postoji bitna razlika s obzirom na razvitak sistema za
stvaranje bjelanevina. Unutarstanini mehanizam
koji normalno kontrolira sustav za oblikovanje bjela
nevina u stanici zloudnog tumora manje - vie pre
stane djelovati, to dovodi do specifinih promjena
stanine kemijske slike." (str. 10-102.) Je li uope po
trebno naglasiti, da bjelanevine u pitanju nisu one to
se dobivaju iz groa ili jabuka, nego one to dolaze iz
kuhinje, kuhane ili peene i odbaene od strane nor
malnih stanica?
Daljna znanstvena istraivanja su pokazala da je
koliina masnoa u stanicama raka iznad, a vitamina i
minerala ispod normale.
Cowdry doputa da su stanice, zloudne i ostale,
skoro neshvatljivo sloena mala bia. Svaka moe
imati i do 10.000 razliitih biokemijskih sastojaka,
poevi od anorganskih iona pa do najsloenijih bje
lanevina i nukleoproteina, koji izravno ili neizravno
zajedniki djeluju... Usklaenost djelovanja u ivoj
stanici, po kojima se sam ivot oituje, mora biti re
zultat neprestane vrlo sloene meuaktivnosti tih ma166

terijala. Da bi se jedna stanica mogla definirati do

kraja, trebalo bi sve meuodnose izraziti kinetikim
pojmovima. Budui da se odjednom moe odrediti
samo nekoliko varijabli, moemo postii samo osku
dan uvid u cijelo kompleksno stanje. Ve matemati
ke etverolane ili peterolane formule predstavljaju
ogroman izazov, a to onda rei o ovim formulama,
sastavljenima od tisua varijabli?" (str. 151-151.)
Dakle, nai znanstvenici, u ijim je rukama sudbina
cijelog ovjeanstva, znaju neizmjerno malo o grai
stanica, a ipak, usprkos zanemariva znanja, oni ignori
raju statiku inenjera koji je te kompleksne stanice iz
gradio i uvjeravaju ljude da svojim preciznim
raunanjem mogu tono odrediti koliko i to te stani
ce trebaju od bjelanevina, masnoa, ugljikohidrata,
vitamina, minerala i t. d. Idu ak tako daleko da pod
cjenjuju mudrost vrhovnog inenjera time to ne odo
bravaju ono stoje on odredio, pa u svojim tvornicama
mijese kojekakve tvari te nam ih nude. Neka sam ita
telj prosudi, je li ono to rade smijeno ili alosno.
Istraivai su prikupili podosta dokaza da umjere
nost u jelu spreava, ili u krajnjoj liniji ograniava na
stanak i irenje raka. Za vrijeme Prvog svjetskog rata,
kad je hrana u Danskoj, Rusiji, Njemakoj i Austriji
bila strogo racionirana, bilo je manje smrti od raka
nego nakon stoje po prestanku rata ogranienje uki
nuto. Hindhede (1925. g.) misli daje pretjerana ishra
na uzrokovala ovo poveanje smrtnosti.
167

Crowdy navodi primjere iz pokusa na ivotinjama:

,,McCay (1947. g.) pripisuje Moreschiu (1909.) zaslu
ge za nastavak rada ranijih britanskih istraivaa i do
kaz da prehrambena ogranienja spreavaju ili
uspomju rast tumora kod ivotinja. Moreschi je presa
dio sarkom u mieve i hranio ih razliito. Mievi na
ogranienoj dijeti ivjeli su dulje i presaeni tumor se
tee primao" u njima nego u mievima koji su obilno
hranjeni.
McCay i njegovi asistenti obavili su vrlo znaajna
istraivanja na takorima, usporivi im rast tako to su
im smanjili hranu na razinu dovoljnu za odranje, ali
nedovoljnu za rast. Tako je jedna grupa preko 700, a
druga preko 900 dana odravana mladom, ne dajui
im da sazriju, usprkos injenici da u redovitim okol
nostima ta vrsta takora ivi oko 600 dana. Kad im se
pome davati dovoljno kalorija, zaostali takori sazri
ju i mogu ivjeti ukupno 1.400 ili vie dana, dvaput
vie od normalnog ivotnog raspona." (str. 394-395.)
Navodimo ponovno McCava, Sparlinga i Barnesa
(1943. g.): Razvoj tumora kod zaostalih takora bio
je zanemariv sve dok nisu dosegli zrelost." (str. 396.)
Kakvi bi samo rezultati bili postignuti, da su ti takori
hranjeni iskljuivo sirovom hranom!
Daljni pokusi su pokazali daje meu 198 normal
n o " hranjenih takora bilo 130 sluajeva nastanka tu
mora, nasuprot samo 38 tumora kod 200 zaostalih
takora, kojima je bila djelomino uskraena takozva
na normalna prehrana. Dokle e ovjek drati normal168

nom hranu koja izaziva takav bezobzirni pomor i

skrauje ivot za nekoliko puta?
Vie se puta na temelju podataka o ivotnim osigu
ranjima pokualo objasniti odnos izmeu teine tijela
i smrtnosti od raka. 1913. g. zajednika komisija
Udruenja zdravstvenih osiguranja (Association of
Life Insurance), Lijenikih ravnatelja (Medical Di
rectors) i Biljenikog udruenja Amerike (Actuarial
Society of America) prouila su 774.672 police to su
ih kupili mukarci izmeu 20 i 62 godine. Pokazalo se
daje na 100.000 mukih osiguranika od 30 do 44 go
dine smrtnost od raka iznosila 37 za gojazne, 32 za
normalno teke i 24 za mrave. Za starije grupe od 45
godina i navie, odgovarajui brojevi su bili 156,144 i
120 po teinskoj grupi. Prema podacima Sredinjeg
saveza kompanija za ivotno osiguranje (Union Cen
tral Insurence Company), smrtnost od raka u odnosu
prema tjelesnoj teini, poevi od 25 posto ili vie pre
ko, do 50 posto ispod normalne teine, iznosi 143,
138, 121, 111, 114 i 95, od kojih se brojka 111 odnosi
na normalnu" teinu. A prema jo novijim podacima
iz Statistikog buletina" osiguravajueg drutva
Metropolitan Life Insurence" (1951. g.), smrtnost
gojaznih mukaraca od sranih i bubrenih bolesti
bila je dvaput, a od eerne bolesti etiri puta vea od
prosjeka. To je naslijee to ga lani ovjek ostavlja
ovjeanstvu.
Ovo su podaci o porastu smrtnosti od sranih bole
sti raka u Sjedinjenim Dravama izmeu 1900. i 1950.
169

godine. U pedeset godina smrtnost od raka se popela

sa 64 na 139,6 na 100.000 stanovnika, a od sranih bo
lesti s 244 na 478,1. U opem zbroju od 803,9 smrtnih
sluajeva od deset glavnih uzronih bolesti na
100.000 stanovnika u 1950. godini, na srane bolesti i
rak otpada 617.7. Jo su znaajnije novije brojke za
1964. godinu. Udio raka je porastao na 151,3, dok su
se kardiovaskularne bolesti podigle na 508,6, to za
jedno daje 659.0 od ukupnih 939.7 smrtnih sluajeva
od svih uzroka. To su nevjerojatni ishodi napretka"
medicine, okantne posljedice umnoavanja lijenika,
bolnica i lijekova, neizbjeivi proizvodi rafiniranja i
proiavanja" jestvina. ovjek si moe samo zami
sliti kako e stvari izgledati, ako ovaj napredak" po
traje jo 50 godina.
Prema slubenim statistikama Sjedinjenih Drava
za 1964. godinu samo 1,4 posto od sveukupnih
smrtnih sluajeva moe se pripisati simptomima, sta
rosti i neutvrenim okolnostima". U ovoj kategoriji
starost je, razumije se, samo pretpostavka, jer nitko od
onih to jedu kuhano ne doivi pravu starost, doim bi
u stvarno civiliziranim uvjetima, izuzevi nesree, ci
jelo ovjeanstvo umiralo u veoma odmakloj dobi.
Meu ivotinjama u prirodnom okruenju rak je
nepoznat. Meutim, nakon to se majmuni u zaroblje
nitvu dugo hrane degeneriranom hranom, moe se na
njima otkriti poneki tumor nalik raku. Jedina vea
grupa organizama kod kojih nema nikakvih znakova
oboljenja od raka ivi u dubinama oceana," - izjavlju170

je Cowdry (str. 196.). To je zato to ih razorna ljudska

ruka jo nije dosegla. Njihov imunitet je jo dojmljiviji s obzirom na injenicu daje njihov svijet i prosto
rom i brojem puno vei od naega.
Kako rekosmo, tijekom svojih istraivanja znan
stvenici se sueljavaju s osnovnim uzrocima raka, gle
daju ih i potvruju, a opet prelaze preko njih s
potpunim nehajem, kao da se ono to trae nalazi neg
dje drugdje. Ideja da neki sastojci hrane, konzumira
ni u pretjeranim ili nedovoljnim koliinama, mogu
uzrokovati rak, potvruje se iz drugih izvora. Pokusne
izmjene ivotinjske prehrane kljune su za utvrivan
je nazonosti ili odsutnosti raka." (str. 220.)
Oni ak izravno vide uinke prirodnih jestvina.
Cowdry je ovdje posve jasan: Konano je poela iz
ranjati injenica, da kod nekih ivotinja hranjenih pri
rodnom hranom postoji manja predispozicija za
nastanak tumora nego kad su hranjene preraenom
hranom. Silverstone, Solomon i Tannenbaum (1952.)
su zapazili da se pojavljivalo manje dobroudnih he
patoma na mukim mievima koji su hranjeni smje
som nainjenom uglavnom od prirodnih sastojaka u
tvrtki Purina Laboratory", nego kod ostalih mieva
hranjenih poluproienim preraevinama od sira,
kukuruznog kroba, djelomino moenih pamukovih
sjemenki, umjetnih vitamina i mijeanih soli. tovie,
polupreraena hrana potakla je rast dobroudnih he
patoma kod mukih mieva. Razlika u razvitku tumo
ra je povezana sa znatnom razlikom konzumiranih
171

kalorija, s tjelesnom teinom, ili u omjeru s bjelane

vinama, masnoama, vitaminima i mineralima u hra
ni. Autori oprezno napominju kako ne bi trebalo
pretpostaviti da drugi tipovi tumora reagiraju drugai
je." (str. 403-404.)
Engel i Copeland (1952.) su otkrili da se kod takorica dojilja hranjenih prirodnom (stonom) hranom
na dojkama razvije manje tumora presaenih karcinogenim dvo-acetilaminoflorinom nego kod onih hran
jenih prolupreraenom hranom. Razlika je bila
znatna." (str. 404.)
itatelj je vjerojatno shvatio, koja vrsta hrane se
daje pokusnim mievima: jako rafinirani materijali
kao to su kasein (bitni sastojak sira - op. prev.),
krob, ulje od pamukova sjemena, umjetni vitamini i
soli. Tu mjeavinu znanstvenici pogreno zovu nor
malnom ishranom". Oni nalove po polju mieve koji
su sto posto slobodni od raka, zatvore ih u krletke, po
stupaju s tim jadnim stvorenjima kao s njenom" dje
com, kriaju ih meusobno i nakon nekoliko
generacija pretvore ih u ono to zovu istokrvnom
pasminom mieva". Ti istokrvni mievi", po njima,
imaju specijalne patoloke osobine, tako da kod nekih
vrsta 80 posto mieva je susceptibilno na spontane"
tumore nepoznata porijekla". Svi ovisnici o hrani na
laze se u istim takvim patolokim uvjetima.
Pogledajmo sada, jesu li znanstvenici bili u stanju
izvui ikakve korisne zakljuke iz ovih oiglednih do
kaza. Odgovor je, naalost, negativan. Covvdrva zai172

sta boli to mora odbaciti najvrednije podatke, da ne

bi sluajno koji od njegovih itatelja bio toliko lud da
se odrekne ove ili one vrste bezbrojnih jela i pia, koja
se redovito smatraju dostojna civilizacije. Evo to on
kae: Treba biti oprezan u primjenjivanju podataka o
ivotinjskom raku na nastanak raka kod ljudi, pogoto
vo to se tie ishrane. ovjek je, osim u stanju blizu
umiranja od gladi, svatoder, navikao jesti mnoge
vrste hrane sa svih strana svijeta, dok je ivotinja pri
lagoena jednostavnoj i jednolinoj ishrani lokalnog
porijekla, (str. 220.) Neka itatelj sam prosudi velii
nu autorove zablude!
Prihvativi kao gotovo injenicu da su umjetno
pojaane nasljedne susceptibilnosti na rak kod ovih
zatvorenih, tetoenih i tienih, srodnih legla mieva,
ostaje pitanje, kako zapravo u njima nastaje rak?" pita se Cowdry (str. 350.), a da nije u stanju nai odgo
vor.
Prepoznavanje jake organski specifine nasljedne
susceptibilnosti u nekih vrsta mieva baca svjetlo na
nae neznanje o naravi kancerogena na koje su stanice
susceptibilne. Ovi mievi ive vrlo zatienim ivo
tom u krletkama. Obino ih se dri u klimatiziranim
prostorijama i njihova hrana je naglaeno stalna. Nisu
izloeni nikakvim znanim fizikim, kemijskim ili bio
lokim karcinogenima." (str. 349-350.) Cowdry nam
jerno zatvara oi pred injenicom da su stvarni fiziki,
kemijski i bioloki karcinogeni ba te okolnosti to ih
je sam stvorio za te bijedne mieve. To podrazumijeva
173

uskratiti im njihovu prirodnu okolinu i ishranu, izoli

rati ih i pozatvarati u krletke, zaklanjati, maziti i tititi,
umjetno meusobno oploivati, drati ih mirne u klimatiziranim prostorijama i hraniti kaseinom, kuku
ruznim krobom, uljem od pamukovih sjemenki,
umjetnim vitaminima i solima.
Cowdry na drugom mjestu donosi dvije tablice
eksperimentalnih podataka, kako bi ukazao na razlike
u razvitku raka, uzrokovane izmjenom (a) bjelanevi
na i bitnih aminokiselina i (b) vitamina B u hrani. Na
kon toga izjavljuje: Vitamini i bitne aminokiseline
mogu modificirati rast raka... Teko je protumaiti
ova i slina otkria. Ne bi trebalo pretpostaviti da vi
ak ili manjak neke tvari u hrani djeluje izravno na tki
vo u kojem se javlja tumor." (str. 401.) To je oigledno
odbacivanje dostupnih podataka. Besmislica je rei da
se za zadovoljavajui ili nezadovoljavajui rad tvorni
ce ne smije pretpostaviti nikakva veza sa skladom ili
neskladom sirovina koje su tvornici dostavljene.
Bilo bi prerano sastaviti na temelju ovih otkria
neku dijetu za prevenciju raka kod ljudi, na stoje Greenstein ispravno upozoravao," - pie Crowdy i potom
dodaje: Zbog injenice da je ovjekov vijek puno
dulji nego tih pokusnih ivotinja, primjena takve pret
postavljene dijete na vie godina ne bi bila mogua,
jer u nekim sluajevima treba proi i etvrt stoljea
dok se rak ne oituje." (str. 401.) Usprkos tomu, pro
duljeno smanjeno hranjenje dokazano smanjuje broj
raznih vrsta spontanih tumora." (str. 429.)
174

Dostupni podaci uglavnom se odnose na uesta

lost tumora, a ne na njihov rast nakon to se pojave.
Rijetki sluajevi u kojima je rast modificiran dijetal
nim imbenicima, na razini naih dananjih saznanja,
nisu dovoljan dokaz na kojem bi se mogle temeljiti
ikakve terapeutske mjere." (str. 402.) ini nam se, da
Crowdyu nije u interesu smanjiti uestalost tumora.
Njega samo zanima problem kako nai terapeutske
mjere za lijeenje raka, i to ne putem ispravljanja na
ih prehrambenih navika, nego djelovanjem neke
zgodne tablete ili ega slinog.
Bilo bi zanimljivo znati, kada e i kako znanstveni
ci konano shvatiti prave uzroke raka. Do sada su ot
krili nekih 400 karcinogenih agenasa", o kojima
Crowdy kae: Od svih oboljenja od raka s kojima se
suoavaju lijenici, vjerojatno u samo svakom stotom
sluaju mogu se otkriti poznati kancerogeni, sami ili u
kombinaciji.." (str. 390.) Protiv ovoga smo ve vidjeli
kako normalna" (neprirodna) ishrana proizvodi tu
more u jednom sluaju u 80 od 100, a u drugom u 150
od 198 mieva, neoboljelih od raka. Djelomino ogra
nienje ishrane svelo je tih 150 tumora na 38. Ratno
racioniranje takve hrane smanjilo je broj oboljenja od
raka u cijelim narodima, a njezina zamjena prirodnom
ishranom potpuno e sprijeiti pojave raka. Moglo bi
se oekivati da e Cowdry prirodnu ishranu sada sma
trati odgovorom na pitanje borbe protiv raka i prestati
traiti vrijeme na beskorisna istraivanja svih drugih
karcenogena. Umjesto toga on ak nije spreman po175

grenu ishranu - jedini uzrok raka - ubrojiti medu svo

je karcinogene imbenike. On to zove obinim
modificirajuim" faktorom i sve omalovaa neute
meljenim dokazima. A kako je i dalje zbunjen vladan
jem zloudnih stanica, pie:
Ne treba ni rei da ni jedan Aristotel ili Darwin,
kad bi danas bili ivi, ne bi mogli sabrati ujedno sve
poznate injenice o raku i protumaiti njihove zloud
ne postupke. Moda e se to u nadolazeim godinama
postii, te emo se pitati, kako smo mogli biti tako
dugo slijepi. U meuvremenu napredujemo uz zasto
je, uei pomalo odavde i odande." Alija elim nagla
siti, da ovdje ne treba ni Aristotela ni Darwina.
Cowdryu je dosta da izae iz kruga svoga laboratorija,
neka ga na trenutak zaboravi i upre pogled u zvijezde,
sunce, mjesec, drvee i cvijee, neka duhom uroni u
njihove tajne i shvati kakvim se savrenim redom svi
jet okree. Moe li ijedan znanstvenik unititi taj svi
jet i umjesto njega izgraditi svoj vlastiti svijet? To
malo zrno kukuruza to klija pred tvojim oima je je
dan neizmjerni svijet to gaje sam Stvoritelj Svemo
gui Bog stvorio. Znanstvenici razaraju taj ivi,
pokretni svijet i nude ovjeanstvu svijet to su ga
sami izgradili od bijelog kruha, od svojih aminokiselina, umjetnih vitamina i svojih umjetnih soli. Bilo bi
zanimljivo znati, hoe li nakon to ovo proitaju,
znanstvenici i dalje stavljati svoje znanje iznad mu
drosti Boje.
176

Crowdy dalje nabraja mnoge sluajeve spontanog

nestanka zloudnih tumora i na koncu izvlai slijede
e zakljuke:
1. Neki vrlo maleni primarni rak povremeno se
pojavljuje u velikom broju na grudima, prostati i ma
ternici. Mnogi od njih se ne razviju, godinama ostanu
prikriveni ili spontano potpuno nestanu.
2. Promjene, obino privremene, u veliini potpu
no razvijenog raka nisu rijetke. To moe biti uzroko
vano raznim imbenicima koji utjeu na veliinu
zloudnih stanica i stroma (kanceroznih tkiva - op.
prev.).
3. U nekim tipovima zloudnih tumora pokatkad se
zbivaju neobjanjive promjene bez vidljivih razloga.
4. Ima vie potvrenih primjera nestanka neuroblastema (stanica ivanog korijena - op. prev.) u djece.
Neki od njih su povezani, iz nepoznata razloga, s pro
gresivnom diferencijacijom zloudnih stanica.
5. Onih nekoliko provjerenih i dokumentiranih slu
ajeva potpunog nestanka raka ne mogu se pripisati
primijenjenom nainu lijeenja. Oito da u nekim
krajnjim sluajevima fizioloki mehanizmi kontroli
raju neke vrste zloudnih stanica."
Sto bi drugo moglo biti uzrokom spontanog nesta
janja tumora, ako ne neka posreena i neuoena prom
jena prehrambenih navika bolesnika? Postoji samo
jedan nain uspjenog lijeenja raka. Tumoru najprije
treba uskratiti degeneriranu hranu i natjerati ga da do177

slovno umre od gladi smanjujui na minimum uzi

manje ak i prirodne hrane. U sluaju potrebe i
normalne stanice se mogu neko vrijeme drati u stanju
gladovanja. Nakon to raka nestane, stanice mogu
lako obnoviti svoju prijanju snagu.

Troak i posao oko pripremanja kuhane

hrane isti su gubitak
Kako smo ve vidjeli, stvarni ovjek ivi samo od
sirove hrane. Sva kuhana jela i pia na svijetu besmi
sleni su gubitak. Novac za njih se troi u prazno. Na
prvi pogled ova izjava moe zvuati nevjerojatnom,
ali se radi o goloj istini, za koju sam vlastitim isku
stvom naao dokaze.
U poetku smo mislili da treba jesti toliko vie siro
ve hrane koliko manje jedemo kuhane, ali smo ubrzo
uvidjeli da smo u krivu. Iako je spoetka postojala ve
lika potranja za sirovom hranom kako bi se nadokna
dili stalni gubitci u tijelu i organi pojaali svjeim
aktivnim stanicama, ta se potranja s vremenom
smanjivala.
Takoer nas je iznenadilo to je naa ki Anahit
tako malo jela. Njezina majka, s naslijeenim strahom
od loe ishrane, nagonila ju je da jede vie, stoje dijete
odluno odbijalo. Malo pomalo mije postalo jasno da
su voe i itarice u sirovom stanju krajnje koncentrira
na hrana najvie kakvoe, pa stoga i u maloj koliini
178

potpuno zadovoljavaju sve potrebe naega organiz

ma. Zbog toga ne treba nikada dijete koje jede sirovo
nagoniti da jede vie nego to eli. Nisu bajke kad u
jemo daje neka osoba ivjela mjesecima na datulji ili
orahu dnevno. Jedai kuhanoga mogu se gostiti punim
zdjelama kuhanih jela, jer ta jela nisu hranjiva u pra
vom smislu rijei. A s druge strane, biljoderi jedu ve
like koliine trave, jer je trava najveim dijelom
graena od celuloze, a stvarne hranjive tvari u njoj su
rijetke i u vrlo malim koliinama.
ivotinje biljoderi izbacuju celulozu iz svojih cri
jeva nekoliko puta na dan, doim normalni jeda siro
voga ima takvu potrebu samo jednom dnevno.
Pretjerana napuhanost, neprobavljeni ostaci voa u
stolici i potreba za zahodom vie od jedamput dnevno
znak su pretjerivanja u hrani, to umjereni jeda siro
voga svakako mora izbjegavati. Koliina voa koju ja
obino pojedem nije nita vea od one to je pojede
bilo koji jeda kuhanoga koji voli voe. K tomu doda
jem tanjur itne salate na dan, to slui za pokrie
manjka hranjivosti koji, zbog nedostatka prirodnih jestvina, postoji kod svakog jedaa kuhanoga. Jasno je,
da u ovom jednostavnom jelovniku nema mjesta za
izopaenu hranu koju sam nekad jeo.
Kako bi to samo izgledalo kad bi sav svijet nenada
no doao k sebi i prihvatio prirodne zakone o prehra
ni! ak kad bi proizvodnja voa ostala na dananjoj
razini, nakon to bi svaka osoba dobila pun dnevni
obrok mijeane ili zrnate salate i time se zadovoljile
179

sve prehrambene potrebe cijeloga svijeta, ostao bi

neeljeni viak sve hrane ivotinjskog porijekla, te e
era, aja, kave, okolade, alkoholnih i bezalkoholnih
pia, duhana, margarina, kao i najvei dio mahunarki i
itarica koji se danas konzumiraju.
Pogledajmo sada to se na koncu zbiva sa svom de
generiranom hranom u dananjem svijetu. Ona se,
ustvari, troi na tri naina.
1. Zbog nedovoljnog broja specijaliziranih stanica
stvarni ovjek je prisiljen podnositi nazonost izvje
snog broja parazitskih stanica, oblikovanih iz kuhane
hrane, kako bi mogao zadrati minimalnu veliinu
svojih organa i sustava.
2. Ogromnu koliinu degenerirane hrane pojede
lani ovjek.
3. Bez obzira na to sastoji li se osoba od samo jed
nog ili je kombinacija dvaju tijela (to se vidi iz njezi
ne mravosti ili gojaznosti), suvini dio hrane,
pojeden iz ovisnosti i izvan probavne moi stanica,
jednostavno sagori i naputa tijelo raznim putovima.
Na tako upropatenu hranu otpada velik dio onoga to
se pojede.
Najalosnije u ovom pitanju je to to specijalizira
ne stanice svu silu energije dobivene iz prirodne hrane
utroe na razgradivanje jestvina lanog ovjeka, na
njezino usisavanje u krv i na nastojanje da izlune li
jezde rade pravilno i izgone iz tijela kodljive uinke
kuhane hrane. Na primjer, nakon to su radile cijeli
dan, aktivne stanice zasluuju malo odmora. Umjesto
180

toga prisiljene su vrtjeti se do zore u postelji, ne bi li

oslobodile tijelo vika kalorija to ih je uvukao lani
ovjek.
Ja sam negda bio nevjerojatno prodrljiv i lakom
na meso, pa sam zbog toga cijelog ivota patio od ne
sanice. Ne sjeam se da sam ikad iao spavati prije
pola noi, ili da sam se probudio dovoljno rano da vi
dim izlazak sunca. Obiavao sam biti budan do tri ili
etiri sata ujutro, i ustajati teke glave u osam ili devet.
Sreom, nakon to sam preao na jedenje sirovoga,
moja je nesanica potpuno nestala, ali i sada ako sluaj
no pojedem obilnu veeru, ostanem budan do svanua. Anahit, otkad su joj bile dvije godine, nikad se nije
budila po noi.
Soli i vitamini u kuhanoj hrani su lani, mrtvi, ne
povoljni i kodljivi. Kuhana hrana nije drugo nego
obini graevni materijal i gorivo, drugim rijeima,
kamen, opeka i benzin. Beskorisne stanice, graene
tim materijalom, nepoeljni su teret normalnim stani
cama. Toplina to se dobiva od toga goriva pretjerana
je i tetna, a njegova pokretna energija ne slui nie
mu. Ta energija stavlja tvornike motore u pokret iz
van radnog vremena, nagoni srce da kuca dvaput bre
od normalnoga, remeti poinak to ga vitalni meha
nizmi cijele tvornice ozbiljno trebaju, umara ih i
iscrpljuje bez ikakva cilja. Nesanica je jedan od tih
tetnih uinaka.
Sto se zbiva kad nerazboriti lijenici izmisle meto
de za smanjenje gojaznosti? Planiraju stalna ograni181

enja dnevne koliine hrane do te mjere, da njihovi

popisi zabranjenih jestvina ukljuuju tako bitne i viso
ko hranjive stvari kao to su orasi, bademi, groice,
datulje, smokve, banane i med. Drugim rijeima, oni
smanjuju teinu neke osobe po cijenu krajnjeg slab
ljenja i iscrpljenja i time joj ugroavaju zdravlje. U
takvim sluajevima, smanjenjem koliine degenerira
ne hrane, lani ovjek izgubi samo malo suvinoga
goriva, doim se normalne stanice, zbog ograniava
nja prirodnih jestvina, liavaju nekih vrlo vanih hra
njivih tvari. Tako ispada da lani ovjek ostaje vrsto
na svom mjestu, dok stvarni ovjek jo vie slabi.
Susreemo se s veoma zanimljivim primjerom
uinka ograniene dijete za vrijeme prouavanja raka.
Raspravljajui o ovom pitanju Crowdy izjavljuje:
Oito je daje smanjenje broja raka dojke putem dije
talnih ogranienja povezano sa smanjenom aktivno
u jajnika enki mieva." (op. cit. str. 398.) to nam
vie treba? Otkrivenje uzrok raka dojke. Lijenicima
samo preostaje da potpuno zaustave rad jajnika u ena
i spasit e ih od raka dojke!
Ali postoji sigurno sasvim jednostavno objanjenje
to se stvarno dogodilo. NERAZBORITO OGRA
NIENJE uzimanja kalorija ima dva razliita uinka
na organizam. S jedne strane, ogranieno uzimanje
degenerirane hrane spreava stvaranje raka, dok na
drugoj strani smanjeno uzimanje prirodne hrane utje
e na normalno djelovanje jajnika.
182

Medicinska znanost je puna takvih alosnih protu

rjeja. Kad neka bolest privlai k sebi bujicu neprirod
ne hrane, bolesnikov organizam postie djelominu
imunost od neke druge bolesti. Na primjer, osobe koje
pate od eerne bolesti, arterioskleroze i nekih zara
znih bolesti manje su podlone raku. Bilo je luakih
pokusa u kojima su ljudi izlagani djelovanju raznih
bakterija kao tobonjoj zatiti od raka. Isto se u sman
jenom obliku dogaa i pri cijepljenju, gdje se djeca
izlau blaim oblicima bolesti kako bi ih se zatitilo
od kasnijih ozbiljnijih napada. Onog trenutka kad lju
di odlue uvati zdravlje svoje djece prirodnim sred
stvima, takvi neprirodni zahvati bit e nepotrebni,
neduna djeca bit e poteena nepotrebnih muka i pi
tanje cijepljenja e otii u povijest.
Pokusi pokazuju da jednom kad se lani ovjek
oblikuje, djelomina dijetalna ogranienja ne mogu
sprijeiti njegov rast. I samo 10-15 posto degenerirane
hrane moe ga drati u ivotu. Razborita osoba ne bi
trebala tom udovitu pruiti ni zrno hrane. Ja sam
potpuno oistio none zglobove od svih podagrinih
ugruaka, ali svaki put kad sluajno pojedem komad
mesa, nakon nekoliko sati udarci kao od ekia kau
mi da je mokrana kiselina ula u zglobove nonih pa
laca. Oito da su mjesta oiena od mokrane kiseli
ne jo uvijek prazna i put do njih iroko otvoren. im
zalogaj mesa dospije u eludac, pretvara se u mokra
nu kiselinu, koja onda uri zauzeti svoje mjesto.
183

Ni stanice lanog ovjeka ne odstupaju lako. Lee

u zasjedi, napola mrtve, ali spremne. Tek to komad
degenerirane hrane dospije do njih, oive i pomu se
mnoiti. Kontrolu tjelesne teine bi trebalo potpuno
prepustiti prirodnim jestvinama. Osoba koja vam kae
da prevelika mravost nije dobra za vae zdravlje,
ustvari vam preporuuje da hranite i pazite desetke ki
lograma bolesnih i parazitskih stanica kako biste
zadrali zaobljenost svoga tijela. Ubijajui lanog
ovjeka prirodna e hrana istovremeno, polako ali si
gurno, poveati teinu stvarnog ovjeka do mjere koju
propisuje priroda.
Nakon to se oslobodi te beskorisne mase mesa,
ovjek koji je bio natovaren s 40-50 kilograma mrtvih
stanica i nije se mogao bez tue pomoi popeti na ste
penicu, sada e moi trati uzbrdo lagan kao pero.
Takvu osobu ne bi smio brinuti nagli gubitak teine.
Naprotiv, treba se tomu veseliti. Razborita osoba ne bi
smjela podnositi ni jedan gram beskorisnog mesa u
svojem tijelu. Ukratko, svatko bi konano trebao
shvatiti, da gutajui zalogaje kuhanog jela hrani
lanog ovjeka, svog okorjelog neprijatelja, svoga
beutnoga krvnika, navlai sve znane i neznane bole
sti i ravna put vlastitoj smrti.
Po miljenju jedaa kuhanoga, ovjek mora dobro
jesti kako bi odrao dobro zdravlje. Njemu prazan
eludac znai gladno tijelo. On ne zna da je ovjek
puna eluca zapravo bolestan ovjek. Njegov eludac
ne uspijeva na vrijeme izbaciti neprirodnu hranu. Na
184

drugoj strani, eludac jedaa sirovoga je uvijek prazan

ili u svakom sluaju tako lagan kao da ga ni nema. On
osjea puninu u crijevima, jer pojedena hrana odmah
odlazi tamo. ak ni suvina hrana ne ostaje dugo u
elucu. Prelazi brzo u crijeva, pa probavljena ili neprobavljena naputa tijelo ne inei nikakve tete or
ganizmu.
U elucu jedaa sirovoga nikad se ne stvaraju pli
novi. Ako se pojede previe, mogu se stvoriti plinovi u
crijevima, ali oni izlaze iz tijela prirodnim putem. Jeda sirovoga naroito vidi razliku izmeu dva naina
ishrane, ako nakon nekoliko mjeseci apstinencije po
jede obilan objed. Tada se pita, kako je uope mogao
voditi tako boleiv i bijedan ivot i smatrati ga nor
malnim.

Medicina onih to jedu kuhano

znanstveno je posve pogrena
Kao to smo vidjeli, bolesti nastaju zbog unita
vanja integralnih sirovina ljudske tvornice. Prema
tome zdravlje se moe vratiti samo ako se ispravi stan
je sirovina. No to je temelj svih aktivnosti moderne
medicinske znanosti? to lijenici zapravo rade? Oni
uzaludno pokuavaju obnoviti cjelovitost sirovina po
mou degenerirane hrane, umjetnih vitamina, soli,
hormona i mnotva otrovnih smjesa, a u isto vrijeme
uklanjaju cijele lijezde i organe koji su zbog dezinte185

gracije prirodne hrane nepopravljivo oteeni i one

sposobljeni.

sve strane razvikane vitaminske tablete i ekstrakti hra

ne.

Cijelo ovjeanstvo ivi u stranom neznanju. Po

miljenju ovisnika o hrani, jesti kuhanu hranu je neto
sasvim prirodno, a jesti u skladu s prirodnim zakoni
ma samo pokus, i to opasan pokus. Ljudi su zapravo
nepromiljeno unitili SAVRENU RAVNOTEU
to ju je stvorila priroda i tisuama godina izvode
BESMISLENE POKUSE hotei uporabom kuhane
hrane, umjetnih preparata i otrovnih tvari pronai
novu, vlastitu ravnoteu. Neposredni ishod ovih po
kusa su brojne bolesti to danas haraju svijetom.

U prostranom ivotinjskom carstvu ima mnogo

vrsta ivih stvorova. Oni nemaju ni lijenika, ni bolni
ca, ni ljekarni, pa ipak, izuzevi one pod ovjekovom
skrbi, oni ne obolijevaju i ive svoj vijek u skladu sa
svojom tjelesnom graom, od nekoliko dana do neko
liko stotina godina. Zbog savrene grae svoga tijela
ljudsko bie bi moglo uivati dulji i zdraviji ivot
nego ikoje zemaljsko stvorenje. ak i bez iskljuivo
sirove prehrane ima zabiljeenih sluajeva da su ljudi,
izbjegavajui konzumiranje krajnje degenerirane hra
ne, ivjeli 150 do 180 godina. Sama injenica da vei
na svijeta ivi krae dokazuje da neto nije u redu s
njihovim nainom ivota. ivotinje se hrane uglav
nom zelenim liem i biljnim stabljikama. ovjean
stvo ima na raspolaganju najpotpunije i najkoncentriranije jestvine najvie kakvoe, koje su
prole kroz stabljike i lie, stabla i grane tih biljaka i
spojile se u njihovu sjemenju i plodu. Te su jestvine
posebno stvorene za hranu ljudskom organizmu.

Pozivajui ljude da prijeu na jedenje sirovoga ja

ne nudim neki novi pokus. Ba suprotno! Ja im savje
tujem DAPRESTANU S APSURDNIM POKUSIMA
TO SE BEZ PRESTANKA IZVODE I DA SE
VRATE PRIRODNOM NAINU IVOTA. Stoga i
tatelj, osim ako mu nedostaje zdrav razum, ne bi smio
ekati da netko drugi izvede taj novi pokus" i izvije
sti ga o ishodu. Trebao bi smjesta prestati s opasnim
pokusima i vratiti se prirodnom nainu ivota.
Krajnji proizvodi svih ovih pokusa, remek-djelo
ovjekovih istraivakih laboratorija, jesu tablete i
praci kojima znanstvenici ele hraniti ovjeanstvo,
doim su proizvodi laboratorija prirode ito, orah i ja
buka. Svi se moramo odluiti izmeu ovo dvoje. Sva
kuhana jela su umjetne tvari, liene svojih prirodnih
kvaliteta. Imaju toliko hranjive vrijednosti koliko i na
186

Doao je as da biolozi priznaju da su skrenuli s

prave staze i da izvode svoje pokuse na krivim mjesti
ma. Moraju tovie priznati da nije mogue nadokna
diti gubitke hranjivih prirodnih sastojaka umjetnim
preparatima; da otrovi nisu sposobni ispraviti degene
racije raznih organa; da su organi i lijezde neodvojivi
dijelovi naeg tijela koje se ne smije uklanjati niti sa
katiti. Ja im danas pokazujem vrlo jednostavan i lak
187

nain konanog i uinkovitog oslobaanja ljudskog

tijela od svih bolesti, a to je: UNITITI BOLESNE I
NEKORISNE STANICE U TIJELU OBUSTAVOM
NEPRIRODNOG HRANJENJA I NADOMJESTITI
IH ZDRAVIM I SPECIJALIZIRANIM STANI
CAMA, PROIZVEDENIM OD PRIRODNIH
JESTVINA. Treba im samo nekoliko mjeseci napora
da se potpuno uvjere u valjanost mojih dokaza.
to drugo moe biti cilj lijenika i biologa nego
oslobaanje ovjeanstva od bolesti? Jedenje sirovo
ga je sredstvo za postizanje toga cilja. Oni moraju ja
sno rei, ele li doista osloboditi svijet od bolesti. Ako
mogu dokazati da su njihova raunanja tonija od ra
unanja prirode i da jedai sirovoga po cijelom svijetu
obolijevaju umjesto da ozdravljaju, ja u se skupa sa
svojim knjigama smjesta povui iz borbe i zautjeti.
Inae ne e moi prisiljavati ovjeanstvo da se bori s
bolestima samo zato da dri otvorena vrata bolnica i
ljekarni.
Oni se moraju pomiriti s idejom da e se ubudue
pripremanje i ponuda kuhane hrane smatrati zloinom
protiv svega ovjeanstva, a lijeenja" otrovima arobnjakim vrakama iz doba jedenja kuhanoga. Mu
dri i humani lijenici odmah e prestati s takvim
savjetima, te e pozvati svijet da se podvrgne nalozi
ma prirode. Lijeniku koji ima imalo savjesti drhtat e
ruka piui nazive otrovnih tvari i umjetnih vitamina,
a usta e mu se kriviti izgovarajui imena kuhanih
jela. Njihove operacije su isto to i izvrenja smrtnih
188

presuda nad nevinim osobama. Neka to shvate i svi

roditelji!
Moda se nekim itateljima ne svia ton kojim pi
em. Vjerojatno misle da bi moji izrazi trebali biti vie
znanstveni (ukraeni latinskim izrazima koje veina
ne razumije!), pomirljiviji (ugaajui itateljstvu!),
ozbiljniji (licemjerniji!), popustljiviji (beskrupulozni
je) utiviji (laljivi!), taktiniji (kukaviki!). Ali ja
vie volim biti odluan, iskren i otvoren, a takav u
biti makar sav svijet bio protiv mene. Vjerujem da e
me svi razboriti ljudi podrati i da e mi idui narataji
dati za pravo.
Kad tvrdim da je zloin preporuati bolesnicima
kokoju juhu, umance, prena jetra ili ukuhano voe,
ja ne podiem lanu optubu. Niti grijeim protiv isti
ne kad smatram aranjem sve te lijenike zahvate u
kojima se otrovnim nadraujuim sredstvima ire
krvne ile, rad srca potie udarcima bia", koliina
krvi se smanjuje namjernim isputanjem ili se razrjeuje umjetnim sredstvima, umjesto da se bolesniku
koji se nalazi pred vratima smrti prirodnom hranom
oisti krvotok, ojaaju srani miii i ivot produi za
40 do 50 godina. Bircher-Benner i mnogi drugi savje
sni znanstvenici takoer su smatrali takve operacije
vraanjem, obmanom i arlatanstvom.
Znam da ne zraim skromnou dok pomou vla
stitih, jako ogranienih sredstava obavljam zahtjevna
istraivanja, pa na temelju svojih otkria izjavljujem
da su citolozi djetinjasti, jer prvo spale tisue hranji189

vih sastojaka prirodne hrane i provedu potpunu dege

neraciju stanica, a onda troe milijune javnog novca
pokuavajui bezuspjeno pronai JEDNU JEDINU
UMJETNU TVAR, kojom bi vratili tim istim stanica
ma SVE IZGUBLJENE MEHANIZME I FUNKCI
JE.
Uzmimo kao primjer lijenika ijoj brizi sam bio
povjerio dvoje svoje krasne djece. Kao prvo, pod izli
kom da pomogne njihovu probavnom sustavu i povra
ti im snagu, zabranio im je svjee voe i umjesto toga
preporuio im kompote i izdana jela." Kasnije, kad
su zbog toga nastala samootrovanja i samozaraze kao
stoje malarija, propisao je nevjerojatne doze kinina, a
potom je bezbrojnim pretragama i pokusima, naj
stroom dijetom" i ogromnim koliinama raznih ke
mikalija i modernih antibiotika liio djecu i
posljednjih rezervi energije. Taj lijenik je bez sum
nje, iako nenamjerno, poinio najtei zloin. A da ne
bi ponovio isti prijestup protiv djece, moramo mu
ukazati na krivnju kako bi bio svjetan svoga stranog
zloina. Kemikalijama to su ih moja djeca uzela u 14
godina mogla bi se potpuno unititi cijela jedna voj
ska.
Stanje je manje - vie i danas isto. U ovom vijeku
znanstvenog napretka ja jo uvijek vidim brojnu blije
du djecu, ije se majke utjeu svim smicalicama ne bi
li ih nagovorile, pa i prijetei prisilile, da jedu riu,
meso, jaja, bijeli kruh, maslo i kolae, a u isto vrijeme
im strogo brane jesti krastavce i banane jer su teko
190

probavljive", trenje i groe jer izazivaju proljev",

dudove i dinje jer daju groznicu". Kako moemo
ostati nehajni prema tako alosnom stanju?
Svakom je poznata sloenost ljudskog organizma.
Zmo ita je isto tako sloeno. Kad isklija, postane ak
tivno i razbujalo tijelo koje ivi i die kao i ovjek,
samo to ne moe govoriti ni hodati. Tisue tvari ne
ophodnih za redovno djelovanje svih malih i velikih
sastavnih dijelova naega tijela nakupljene su tom
zrnu u najtonije izraunatim koliinama. Kad ivo
ito pretvorimo u kruh, unitimo sve tvari u njemu
osim pepela, to jest mrtvog kroba i eera. Smatraju
i taj pepeo stvarnom hranom, dobronamjerna majka
ih daje svom djetetu, a boji se dati mu ivo ito.
Slino tomu sva kuhana jela na svijetu, to ih krat
kovidni smatraju dobrom ishranom, nisu nita drugo
nego arene gomile vonjajueg, jako zainjenog pepe
la. Vitamini i vlakna to ih biolozi u njima otkrivaju
samo su neprirodne, beivotne tvari.
im je iva biljna stanica skuhana, prestaje biti
hrana, iz svog prirodnog stanja prelazi u neto umjet
no. Kad majka prvi put dadne svome djetetu kruh,
mlijeka u prahu ili koje druge kuhane hrane, poinje
na svom djetetu izvoditi najnemilosrdnije i najnehumanije pokuse tim umjetnim tvarima.
Osnovna pogreka medicinske znanosti lei u nje
zinoj aljenja vrijednoj kratkovidnosti. ak i tako
ugledni citolog kao to je Crowdy smatra ive i sav
rene jestvine kao to su ito, sjeme i voe jednoli191

nom i skromnom hranom lokalnog porijekla."

Nasuprot tomu on smatra arene hrpe pepela to ih lju
di jedu veoma raznovrsnom hranom sa svih strana
svijeta" (op. cit. str. 220.), i oekuje nekog novog Ari
stotela da mu kae, kakva je razlika izmeu ove dvije
vrste hrane.
Iako sam protiv sadanjih naina lijeenja, ja ne
mrzim nikoga. Ja jednostavno osjeam duboko saa
ljenje za sve ljude i ene bez izuzetka, zato to ne mi
slei ine nerazborito zloine protiv samih sebe, pro
tiv svojih blinjih i protiv ovjeanstva. Ali e svako
ljudsko bie osuditi one koji, nakon to proitaju ove
retke, nastave initi isto.
Dolo je vrijeme kad biolozi moraju izabrati izme
u dva puta koja im se otvaraju. Ili e prihvatiti nepo
greivost prirode, pokloniti se njezinoj uzvienoj
mudrosti i jednim mahom osloboditi ovjeanstvo od
svih patnji, ili e, ignorirajui zakone prirode i osla
njajui se samo na svoj sud, smatrati bijeli kruh boljim
od ivog ita, cijeniti daje umjetno bolje od prirodno
ga i ustrajati i dalje u svojim tetnim pokusima. Kakav
e onda biti ishod? Pretpostavimo da e sadanje sta
nje potrajati jo nekoliko narataja, za koje e se vrije
me udvostruiti trenutna koliina kemikalija, broj um
jetnih vitamina se uetverostruiti, svaka kua se
pretvoriti u bolnicu i svaki pojedinac postati lijenik.
Sto bismo time postigli, kad sami lijenici ee po
dlijeu bolestima i umiru ranije nego ostali?
192

Sva odgovornost za zavoenje svijeta lei na vode

im strunjacima: znanstvenim istraivaima i profe
sorima medicine. Obine lijenike se ne moe kriviti,
jer oni jednostavno rade ono to su ih nauili njihovi
uitelji. Nijednom se inenjeru ne povjerava
odravanje tvornice prije nego ga se uputi u sve poje
dinosti rada. Sigurno da nije mogue nakljukati grupu
osoba djelominim znanjem, zanimljivim nagaa
njem, hipotetinim pretpostavkama i protuslovnim te
orijama, a onda im omoguiti da se slobodno poigra
vaju ivotima svojih blinjih pomou tisua otrova,
muiteljskih instrumenata i hirovitih odredaba, i to
sve bez ikakve ograde i smetnje. Pretpostavimo za tre
nutak da su sve medicinske knjige i enciklopedije na
svijetu tone. Onda bi lijeniku trebalo nekoliko tuce
ta ivota da ih naui napamet, pa ni tada ne bi bio u
stanju razumjeti ni tisui dio bezbrojnih procesa to se
odvijaju u ljudskom organizmu.
Ako bolesnik sa svojom kroninom bolesti konzul
tira stotinu lijenika, primit e stotinu razliitih recepata i preporuka. Jer lijenici samo izvode pokuse, i to
najopasnije.
Kako Bircher-Benner veli: Bolesnici od kroninih
bolesti odlaze od nas u pogoranom stanju, a oni s
akutnim oboljenjima ozdravljaju bez obzira na mjere
koje smo mi poduzeli." Drugim rijeima, prirodne sile
ih izlijee usprkos opasnim mjerama to su ih lijenici
primijenili.
193

Lijenik jeda sirovoga pristupit e pitanju iz sa

svim suprotnog kuta. Pitat e bolesnika o nainu na
koji ivi, o bilo kojem krenju zakona prirode. Ako je
zaista bilo takvih krenja, tijek lijeenja je sasvim ja
san, a inae e se lako otkriti neprirodna i sluajna o
teenja organizma od vanjskih uzronika i poduzeti
odgovarajue mjere da ih se ukloni. Medicina e tada
postati vrlo jednostavna i jasna. Ne e vie biti bolesti
nepoznata uzroka. Proizvodnja i prodaja kemikalija
bit e strogo kontrolirana i bit e zabranjene privatne
pekulacije. Medicina e svugdje biti nacionalizirana
i lijenici e uivati udoban ivot uz minimalan rad.
Napredak neke drave ne e se mjeriti poveanjem
ve smanjenjem broja bolnica.
Oni koji se danas oglue na ove objavljene istine ne
e moi sutra skinuti sa sebe odgovornost. Kad dana
nja djeca odrastu i nau se u loem zdravlju i ovisno
sti, pozvat e na odgovornost sve biologe, svjetske
prvake i svoje vlastite roditelje i pitat e ih, koje su ko
rake poduzeli nakon to su proitali ove opomene.
Jesu li i dalje mislili da je njihova mudrost vea od
mudrosti prirode?
Ako tako ne misle, onda moraju smjesta prestati
unitavati prirodne jestvine. To je stroga zapovijed
prirode, zapovijed naega Boga, koja ne doputa ni
kakve nagodbe. To je zapovijed prirode koja svojim
savrenim zakonima i odredbama upravlja cijelim
svijetom, ijoj su se mudrosti ljudi tisuama godina
udili i divili, koju su ljudi poboanstvenjivali i tova194

li u raznim oblicima i na razne naine, kojoj su podi

gnuti milijuni hramova i crkava, pred kojom su ljudi
kleali, ne pomiljajui ni jednog trenutka da gaze
njezine zakone i pri svakom koraku grijee.
Danas, meutim, ovjeanstvo ivi pod utjecajem
zloduha koji su zemlju pretvorili u pakao. Ti zlodusi,
pod krinkom ljepotica, zasjeli su ovjeku za stol i uli
u njegov tanjur. Uhvatili su se njegove brade i obraza,
ruku i nogu, ije i ramena, pa mu se s tih mjesta be
sramno smiju. Uli su mu u tijelo i smjestili mu se u
samo srce i duu.
Dananji civilizirani" ovjek ismijava idolopoklonstvo prijanjih vremena, a ne shvaa daje on gori
idolopoklonik od onih iz prolosti. U prola vremena
ljudi su pravili likove raznih ivotinja i klanjali im se,
a danas te ivotinje ubijaju i tuju njihove raspadajue
strvine.
Dananji civilizirani" ovjek si ne moe predsta
viti divljatvo u kojem cijeli svijet ivi u sadanje vri
jeme. Njena" i osjeajna" dama koja pada u
nesvijest kad ugleda nekoliko kapi krvi na djetetovu
licu, mirno mee na stol krvavo srce, jetra i rebra od
janjeta, ree ih indiferentno u komadie, ni ne mislei
da je jo prije samo jedan sat jadno stvorenje ivahno
skakutalo. Daje od djetinjestva gledala da kolju djecu
zajedno s kokoima i janjcima, s istom bi indirentnosti
uzela no i bez ustruavanja skupa s janjeim izrezala
i djetinje srca, skuhala ga i pojela. Jedina je razlika u
tomu to su se njezine oi privikle na jedno a ne na
195

drugo, inae ne bi bila iznenaena i ako bi vidjela

krvavi prizor, gdje u mesnici uz zaklane krave i ovce
vise i ljudska tijela.

ovjeanstvo je danas daleko od

civilizacije
Sve dok ovjeanstvo bude jelo kuhanu hranu, na
zemlji ne e biti ni civilizacije, ni mira. Iz ovisnosti o
hrani se legu ratovi i pokolji u svijetu. Ovisnost o hra
ni je iznjedrila udovita kao stoje Hitler, koji je, go
njen pobjenjelom lakomosti i ambicijom, pokuao
unititi cijele narode holokaustom milijuna ljudskih
bia u divovskim komorama smrti.
Ta ovisnot je dovela na svijet okrutne kriminalce
kao to su Abdul i Talaat, koji su poklali pola puan
stva potlaene Armenije, a drugu polovicu protjerali s
rodne grude na kojoj su ivjeli tisuama godina, plja
kajui i otimajui njihove plugove i maeve, njihova
goveda i ovce, njihove kue i njive, njihove planine i
doline, pa nakon toga bestidno i nekanjeno paradira
li pred oima cijelog civiliziranog" svijeta.
Usprkos sve veoj proizvodnji u svijetu jo uvijek
vlada manjak itarica. Tri su uzroka ovog udnog pa
radoksa. Kao prvo, pretvarajui crni kruh u bijeli lia
vamo ga i svih preostalih hranjivih tvari. Zatim,
umjetnom oplodnjom poveavamo koliinu ali ne i
kvalitet uroda. I na kraju, lani ovjek raste tako brzo,
196

da poveana proizvodnja hrane ne moe drati korak s

potranjom.
Na prvi pogled ljudima moe biti teko shvatiti svu
veliinu koristi to e je ovjeanstvo ostvariti jede
njem sirovoga. Skoro na samom poetku sve e bole
sti biti pometene zauvijek i svaka ovisnost i kriminal
nestat e s lica zemlje. U isto vrijeme ivotna perspek
tiva e se poveati tri do etiri puta, a ekonomski na
predak e biti vei nego to e biti u rasponu od stotina
godina ako stvari ostanu kako jesu. Ove tvrdnje nisu
mata nego injenice, tovie, sve se ovo moe postii
jednostavnim putem. Sve to trebamo uiniti je da
potivamo osnovne zakone prirode i zaustavimo uni
tavanje ivog i cjelovitog ita. Tko je dovoljno otro
uman da pronikne i shvati razliku izmeu ivog, ak
tivnog ita i peenoga kruha, lako e odmjeriti razliku
izmeu organizma jedaa sirovoga i jedaa kuhanoga.
Bacimo sada pogled na stanovite sadanjih uprav
ljaa svijeta i drugih odgovornih autoriteta s obzirom
na ove ivotne probleme. Pismo to sam ih od njih pri
mio govore da su moju prvu knjigu proitali sa zani
manjem i da openito simpatiziraju s mojim po
gledima. Od nikoga nisam uo niti jedan suprotan
glas. Ali to nije dosta. Moja knjiga nije neki zanimljiv
roman to se proita pa se odloi nastranu. Radi se o
svesku u kojem se raspravlja o trenutno najhitnijim
problemima naeg stoljea. Treba ga stalno itati iz
nova i svaku njegovu reenicu satima paljivo mjeriti
i razmatrati.
197

Bila bi pogreka ako ti vlastodrci budu tretirali je

denje sirovoga kao jedno od rutinskih pitanja pa ga,
poput ostalih politikih i gospodarskih problema,
upute strunjacima" za daljnje prouavanje i raspra
vu. Tijekom tisua godina bilo je bezbroj prouavanja
i pokusa, ali su svi bijedno svrili. Danas autoriteti
imaju hitnu zadau uputiti svijet DA PRESTANE S
TIM UNITAVAJUIM POKUSIMA I VRATE SE
NORMALNOM NAINU IVOTA. Danas je svaka
razborita osoba strunjak za razlikovanje izmeu pri
rodnog i neprirodnog, ive jestvine i beivotnih jela s
njihovim umjetnim, pokvarenim materijalima. A
nema sumnje da su upravljai svijeta najrazboritiji
ljudi naega vremena.
Odgaajui ovo pitanje nai vladari, predsjednici i
ministri e prvenstveno nakoditi sami sebi, jer dok
takozvani strunjaci budu zauzeti prouavanjem ovo
ga pitanja, njihovi vlastiti ivoti e im umaknuti iz
ruku. Mnogi su od njih ionako na rubu provalije zbog
svoje odmakle dobi. Ako se hrabrom odlukom izvuku
na sigurno, dobit e jo 40 do 50 godina zdravog i sret
nog ivota, ZAPRAVO CIJELI JEDAN DODATNI
IVOT.
Izabrane voe naroda izborili su visoke poloaje
svojom mudrou, sposobnou i ustrajnou. Obda
reni ovim vrlinama oni mogu prije ostalih shvatiti na
ela jedenja sirovoga i s lakoom ih primijeniti u
praksi. ovjek koji je sposoban upravljati milijunima
ljudi, moe lako upravljati pojedincem - svojom vla198

titom osobom. Kakav uspjeh ne bi postigli, kad bi

mogli jo 40-50 godina u savrenu duevnom i tjele
snom zdravlju sluiti ovjeanstvu! Kako stoje stvari,
nakon to tek okuse svoj ueni cilj, moraju, naalost,
otii s ovoga svijeta u trenutku kad dosegnu vrh svoje
karijere. Ali ivoti tih voa pripadaju i puanstvu a ne
samo njima. Stoga oni nemaju pravo poput obinog
svijeta podcjenjivati svoje dragocjene ivote i rtvo
vati ih nerazumno na pladnjevima neprirodne i izopa
ene hrane.
Mogu biti samo dva razloga za odbacivanje naela
jedenja sirovoga: zahtjevi javnoga mnijenja i nedosta
tak jake volje. Treega nema. Svi drugi razlozi" su
obine isprike za prikrivanje prvih dvaju manjaka.
Osobe na odgovornim poloajima koje dre do sebe
ne bi smjele davati dojam nedostatka hrabrosti i esti
tosti.
Oni koji su dva ili tri mjeseca jeli samo sirovo ne bi
se vratili abnormalnom nainu ivota ni da ih vode na
stratite. ovjek koji se brine o sebi i cijeni svoj ivot i
dobrobit svoje djece, upustit e se bez oklijevanja u
ovaj dvo- ili tromjeseni pokus". Voe koji se brinu o
srei i dobrobiti svoga naroda moraju vlastitim pri
mjerom utrti put napretku cijelog ovjeanstva. To e
biti njihovo najkorisnije i najpohvalnije sluenje o
vjeanstvu.
Vilinski arobni tapi je sada u rukama naih
voa. Laganim pokretom toga tapia oni mogu pre
tvoriti cijeli svijet u istinski raj. Ovo djelo ne iziskuje
199

velik napor. Dovoljno je da svaka vlada osnuje radnu

grupu, iji e posao biti upoznati javnost s nepobitnim
prirodnim zakonima i uvjeriti svakoga da su kuhanje i
peenje neprirodne radnje s opasnim posljedicama.
To se moe uiniti prvenstveno putem slubenih ogla
sa, letaka i plakata, nakon ega e slijed dogaaja
odreivati poduzimanje koraka. Zdravstvene organi
zacije Ujedinjenih naroda mogu puno pomoi u ovom
pohtvatu.
Nije pretjerano rei da kuhana hrana, kao neprirod
na i umjetna tvar, ne doprinosi nita ishrani naih spe
cijaliziranih stanica. tovie, troak i posao oko
njezina gotovljenja nije samo nepotrebno rasipanje,
ve je ona po sebi orue za potpuno unitenje ovje
kovih organa i njega samoga. Iskustvo postignuto za
nekoliko poetnih mjeseci jedenja sirovoga uvjerit e
svakoga u istinitost ovih tvrdnji. Na ovom se vrijedi
zadrati malo dulje.
U nekoliko zadnjih godina primljeno je sa svih
strana svijeta prilino obavijesti o uspjesima posti
gnutim jedui sirovo. Ove obavijesti pokazuju da na
svijetu ima na tisue uvjerenih jedaa sirovoga, od ko
jih su mnogi izlijeeni od ozbiljnih bolesti i sada ive
presretnim ivotom. Te osobe nisu ni strunjaci ni
znanstvenici ve obini obrazovani i kulturni ljudi,
koji su bili u stanju vlastitim razmiljanjem shvatiti
naela jedenja sirovoga, te imali hrabrosti stvoriti po
trebnu odluku.
200

Na nesreu, irenje mojih knjiga je nailo na izvje

stan broj ozbiljnih potekoa.
Podijeliti milijune besplatnih knjiga po svijetu oi
to prelazi mogunosti pojedinca. Molio sam razne iz
davae u Engleskoj i Americi da moju prvu knjigu na
engleskom ponovno objave u svojim zemljama. Svi
su priznali daje knjiga zanimljiva i korisna, ali da se
naalost ne uklapa u njihova izdanja, stoje sasvim ra
zumljivo, jer bi njezino objavljivanje najavilo kraj
svim njihovim dijetetskim" knjigama, budui da nit
ko upuen u naela jedenja sirovoga ne bi na njih
obraao ni najmanju pozornost. Dananji svijet ne
moe gledati dalje od svojih sebinih probitaka.
Stoga ja apeliram na sve svjetske vjerske zajedni
ce, filantropska drutva, dareljive dobroinitelje i
humanitarce sklone opem dobru da mi priteknu u po
mo. Neka mi pomognu koliko god mogu u irenju
mojih spisa. Mogu naruiti dvadeset, pedest ili stotinu
primjeraka mojih knjiga i razdijeliti ih po svojem na
hoenju, bilo da ih prodaju ili poklone. Svaka knjiga
moe spasiti jedan ljudski ivot, izlijeiti osobu od
neke ozbiljne bolesti ili otvoriti djetetu vrata u sretniju
budunost. U ovom trenutku nema vrednijeg humani
tarnog djela nego stoje ovo.
Da sam ja kojom sreom posjedovao znanje iz ove
knjige prije petnaest godina, moje dvoje djece anela
bi bilo ivo. U drugu ruku, da moja pamet nije prije
deset godina bila prosvijetljena, ni ja ne bih sada bio
iv. Svi ljudi na svijetu su u ovom trenutku u istom
201

poloaju i nuno trebaju nau pomo. Treba ih to pri

je uputiti u naela pravilne ishrane.
Danas gledam vlastitim oima kako pojedine vjer
ske skupine troe ogromne svote novca da bi siroma
nima udijelile brano, eer, mlijeko u prahu i
konzervirano meso. Dijelei svijetu tako neprirodnu i
krajnje degeneriranu hranu one nesvjesno ine najtei
grijeh i kre zakone svoga Boga. Ti bi ljudi trebali ui
niti mnogo pobonije djelo, otvoriti oi tim nesretnici
ma i pouiti ih kako jesti sirove itarice.
Sve su se religije na ovaj ili onaj nain borile protiv
ljudske prodrljivosti i raznim savjetima i zapovijedi
ma nastojale uiti ovjeanstvo umjerenosti. Meu
tim, danas je neumjerenost uzela toliko maha, da su
sva djelomina ogranienja neuspjena. Dolo je vri
jeme da predstavnici svih religija jednoglasno i jasno
osude barbarsko degeneriranje prirodnih jestvina.
Time e najbolje sluiti Bogu i ovjeanstvu.
Svim ovisnicima o hrani crno je bijelo, a bijelo
crno. Bilo je vrijeme kad se mislilo daje zemlja nepo
mina, a da se sunce i zvijezde oko nje vrte. Tkogod bi
izrazio suprotno miljenje, od kratkovidnih je smatran
luakom, jer je njihovim oima zemlja izgledala
uvrenom na jednom mjestu, a sunce pomino na
nebu.
Isti takav mentalitet vlada i danas. ovjek prividno
osjea da mu krastavac kodi", a prepeeni bijeli
kruh i oguljena ria reguliraju" djelovanje eluca
zbog lagane probavljivosti. Ali on ne shvaa da upra202

vo uporaba toga kruha i rie slabi njegov eludac, a da

bi ga krastavac na dulji rok izlijeio.
Danas je cijelo ovjeanstvo uvjereno da im glad
na osoba pojede nekoliko tanjura sone" hrane, od
mah su joj zadovoljene sve redovne tjelesne potrebe.
Ali svijet nije svjestan da normalne stanice te osobe ne
uzimaju ni zrnca od tih mrtvih i umjetnih tvari, pa da
usprkos punu elucu gladuju.
Danas je cijelo ovjeanstvo uvjereno da za zdrav
ivot osoba se mora drati raznih znanstvenih labora
torijskih izraunavanja hranjive vrijednosti vitamina i
minerala. Ane shvaaju daje veina tih izraunavanja
potpuno iskrivljeni i tetni nadomjestak prave slike.
Danas kad netko oboli, uvjerenje da jedino to tre
ba uiniti za ozdravljenje je pronai odgovarajui
otrov zvan tableta, praak ili slino. Zato smjesta ide u
potragu za tom udotvornom tvari. No on ne shvaa
da je lijeenje kemikalijama vraarstvo ovog vijeka
jedenja kuhanoga i da nema toga otrova koji bi djelo
vao na dobro. Niti zna da postoje samo dva uzroka
svih bolesti: trajno gladovanje normalnih stanica zbog
nedostatka prirodnih jestvina i kodljivi uinci nepri
rodne, kuhane hrane i drugih otrovnih tvari. Treega
nema. Ima, dakle, samo jedan nain na koji se
moemo osloboditi svih bolesti jednom zauvijek. Mo
ramo se potpuno uzdrati od neprirodne hrane i kemi
kalija i zadovoljiti potrebe naih stanica iskljuivo
prirodnim jestvinama.
203

Kemikalije to se obino smatraju lijekovima pro

tiv bolesti u stvari su i same uzrok bolesti. Openito
govorei, strana je i tragina pogreka traiti ljekovi
te osobine u umjetnim ili izdvojenim hranjivim tvari
ma. A tu pogreku ovjeanstvo vjekovima ponavlja.
Ne postoje na svijetu ljekovite tvari, postoje samo po
sebni imbenici koji uzrokuju bolesti, ijim bi se uk
lanjanjem sve bolesti automatski iskorijenile. Ti
imbenici su kuhana hrana i otrovi pogreno nazvani
lijekovima.
Dananji ovjek je jako ponosan na svoju civiliza
ciju, ali ni izdaleka nije civiliziran. Stvarna civilizaci
ja se ne bi trebala mjeriti samo tehnikim napretkom
ve OPLEMENJENJEM DUHA I DUE SVAKOG
POJEDINCA, POBJEDOM NAD POROCIMA I
OVISNOSTIMA I OSLOBOENJEM LJUDSKOG
UMA OD PRAZNOVJERJA. Samo da bi udovoljio
svojoj abnormalnoj elji za jelom dananji ovjek
saie vatrom 80 posto istih, prirodnih jestvina i uz
rokuje vlastito unitenje stvarajui umjetno bolesti.
Da bi zadovoljili svoju sebinost i oholost, upravitelji
drava siju sjeme mrnje i razdora medu narode i do
vode do meusobnih pokolja. ak i predstavnici zna
nosti, zatomljujui svaki osjeaj milosra i
ovjenosti, beskrupulozno zlorabe sveto ime znano
sti za promicanje svojih mranih probitaka, zbog ko
jih pljakaju ostali svijet na najgrublji nain.
Jedan od najoitijih dokaza neznanja i zaostalosti
dananjeg civiliziranog" ovjeka je njegov pristup
204

problemu raka. Uzroke i lijek te ozbiljne nesree godi

nama i godinama je traio i jo uvijek besmisleno trai
u izvjesnim kemijskim tvarima.
U svezi s ovim iznio sam prije etiri godine nepo
bitne dokaze pred najvee autoritete u svijetu. Danas
ponovno iznosim te iste dokaze, ali u podrobnijem i
proirenom obliku i potkrijepljene brojnim konkret
nim primjerima. Zato se tolika ministarstva zdravlja i
druge odgovorne vlasti dre nehajno po strani? Zato
svijet nastavlja sa zastraujuim unitavanjem prirod
ne hrane? Zato i dalje pune knjige, novine i asopise
proturjenim i kodljivim preporuivanjima lanih vi
tamina i specifinih dijeta? to je s ovjekovom sa
vjeu i dobrim nakanama? Gdje je takozvana civili
zacija?
Neka ti to stalno trube o civilizaciji dokau da su i
sami dovoljno civilizirani da mogu shvatiti najosnovnije prirodne zakone i razumjeti to znai osloboditi
ovjeanstvo od svih bolesti, podvostruiti ivotnu
dob i potrostruiti ili poetverostruiti ivotni stan
dard.
Ako je velikim narodima ispod asti to to prije
dlog najvee i najmiroljubivije revolucije dolazi od
sina jednog malog naroda a ne od njih, ja sam im vo
ljan prepustiti prednost, pod uvjetom da ovo bude na
korist cjelokupnom ovjeanstvu a ne samo nekim
pojedincima.
U vezi s ovim stigao je prije dvije godine iz dale
kog Los Angelesa neugodni primjer najoitijeg oti205

manja tueg prava. Nakon stoje proitala moju prvu

knjigu na engleskom jedna gospoa u Kaliforniji, iz
vjesna H. Bulbeck, prela je na iskljuivo jedenje siro
voga. Potaknuta humanom stranom ove zamisli,
naruila je 30 primjeraka knjige i odluila proiriti do
bru vijest meu prijateljima i rodbinom. U meuvre
menu je saznala da u losangelekom asopicu Let's
Live" (ivimo") neka osoba po imenu John Martin
Reinecke pie lanke o korisnim" osobinama sirove
hrane, pa mu je poslala pismo u kojem je prikazala
svoj nain lijeenja i oporavak svoj i svoga mua od
svih bolesti koje su imali.
Nakon itanja mojih knjiga mnogi su bolesnici po
cijelom svijetu prihvatili jedenje sirovoga i izlijeili
se od niza bolesti, poevi od obine glavobolje i elu
anih smetnji pa do kardiovaskularnih bolesti i raka.
Bolesnici koji godinama nisu izvukli nikakve koristi
od savjeta najkvalificiranijih specijalista", mnogi od
njih otputeni iz bolnice kao beznadni sluajevi, oz
dravili su nakon nekoliko mjeseci i sada mogu uivati
u blagodatima ivota.
Osoba koja se ostavi kuhane hrane i drugih otrov
nih tvari imuna je na sve bolesti i moe se pouzdano
nadati zdravoj i snanoj dubokoj starosti, slobodna od
stalnog tereta bolesti. U slijedeem dijelu knjige ita
telj e nai izbor iz brojnih pisama to ih svakodnevno
primam od bivih bolesnika, koji su eljni svojim
iskustvima pomoi drugima. Taje nakana bila potakla
i gu. Bulbeck da pie g. Reineckeu.
206

Taj beskrupulozni gospodin ne samo stoje cijelo li

jeenje pripisao sebi, nego je rije po rije prepisao
svih est pravila s korica moje knjige, pa ih skupa s
mojim glavnim otkriima objavio u veljai i travnju,
1965. g. u asopisu Let's Live" kao dio lanka Zgo
de sirove hrane".
G. Reinecke je do te mjere prekoraio granicu pri
stojnosti, da je rezervirao za sebe autorsko pravo na
zamisli i izraze koji pripadaju meni, te je ponudio do
datne obavijesti po cijeni od 5 dolara. Ali stoje najza
nimljivije, urednici asopisa u uvodnoj napomeni
izjavljuju da navedene zamisli pripadaju piscu lanka.
Ovo je bezona povreda meunarodnih zakona o au
torskim pravima i trebalo bi je bezrezervno kazniti.
Svijet ne bi trebao itatai izdanja kao to je Let's
Live" asopis, koji vrvi oglasima za umjetne vitamine
i dijetetine" preparate.
Ja sam u posljednjih desetak godina potpuno zane
mario drutveni ivot i liio se svih uitaka. Bio sam
vrlo skroman s obzirom na osobne i obiteljske potre
be, ali se nisam nimalo ustezao potroiti svu svoju u
teevinu na prouavanje i objavljivanje knjiga, od
kojih sam 10.000 primjeraka ve podijelio besplatno
pojedincima i znanstvenim ustanovama diljem svije
ta. Uinio sam ove rtve kako bih cijelom svijetu po
kazao pravi put u sretni i prirodni ivot i svim srcem i
duom sam bio protiv toga da se takva vijest prodaje
za novac.
207

Sve preporuke o specifinim dijetama bi trebale

nestati s lica zemlje. ovjeanstvo bi moralo jasno
uvidjeti da KUHANA HRANA UOPE NE
PREHRANJUJE i da OVJEK NIJE MESODER.
Nakon toga NEKA SVATKO JEDE TO HOE I U
OBLIKU KOJI MU SE SVIA. To je stvar iskljuivo
osobnog ukusa.

nepogreivi vodii u izboru prirodnih jestvina. Najsi

gurnije i najlake je jesti hranu u stanju u kojem ju je
priroda prigotovila i ponudila drobei je zubima. Me
utim, ako netko ima vremena i volje za pravljenje sa
lata i drugih mijeanih obroka, mora ih pojesti odmah
im su gotovi, jer e inae s vremenom biti uvuen u
novo degeneriranje jestvina.

Nai dijetetiari" su toliko svijetu zavrtjeli moz

gom dugim popisima recepata i jelovnika, da mnogi
misle kako i ja pripadam tom bratstvu strunjaka", pa
mi esto piu traei da im poaljem program jedenja
prirodne hrane. Ovdje im elim odgovoriti svima za
jedno.

Svijet vie ne bi trebao itati knjige o nastanku po

jedinih bolesti, dijagnozama, kurama, lijekovima, vi
taminima, mineralima, bjelanevinama, hidroterapiji,
elektroterapiji i slinim stvarima, jer postoji samo je
dan zajedniki uzrok svih bolesti i postoji samo jedan
zajedniki nain njihova lijeenja.

Ubudue ne bi smjelo biti nikakvih dijetetskih pro

grama, preporuka ili planova za nikoga. ovjek treba
jesti to mu se prohtije, kad god moe i toliko koliko
mu apetit trai, ba kao i sva druga ivua stvorenja,
od mrava do slona. Ipak ivotinje se obino moraju
zadovoljiti siromanim materijalom koji im stoji na
raspolaganju, doim je ovjeku dostupna jestvina
vrhunske hranjive kakvoe. Usporedite djetelinu, si
jeno, brst, grmlje, lie i pustinjsko trnje sa itarica
ma, kotunjaama, povrem i sonim voem.

Mnogi vegetarijanci, pa i nevegetarijanci, koji na

stoje jesti malo vie voe nego obino budu u napasti
da se pomu smatrati jedaima sirovoga. Meutim,
nitko se ne moe smatrati jedaem sirovoga ako ma
kar samo jednom mjeseno jede kuhano jelo, jer se u
tom sluaju nikad ne e moi posve osloboditi od bo
lesti. To je stoga to u poetnom razdoblju jedenja si
rovoga izvjestan broj bolesnih stanica se moe
uspavati i produiti svoju egzistenciju na prilino dug
rok. U tom sluaju e samo jedno kuhano jelo mjese
no biti dovoljno da ih oivi i omogui im da se opet
razmnoavaju. im jeda sirovoga pojede zalogaj ku
hanog jela, sa svom sigurnou opkrbljuje te stanice
novom hranom i daje im novi poticaj na ivot. Zato
kad se netko nikako ne uspijeva posve osloboditi bia
bolesti, neka ne trai uzroka niuemu osim u tim po-

Jeda sirovoga moe jesti jedan ili deset puta dnev

no, moe jesti jednu ili stotine vrsta voa. Sa stanovi
ta zdravlja nema razlike, jer svaka pojedinana sirova
biljna hrana po sebi je cjelovito hranjiva. Jeda siro
voga ne smije slijediti znanstvene" ili dijetetske"
preporuke nego zahtjeve svoga ukusa i apetita, koji su
208

vremenim prekrajima. Takvi se propusti ne mogu

opravdati.
Jedan od najneutemeljemjih argumenata protiv
potpunog jedenja sirovoga, koji mi dolazi iz nekih sje
vernih zemalja, posebno iz Engleske, klimatska je
razliitost. Dotle dok ovjek moe nai aku sirova
ita, ne moe se govoriti o nedostatku prirodne hrane
u nijednoj zemlji. Osim toga, imajui u vidu da kuha
no jelo uope ne hrani ljudski organizam, mora biti
dovoljno hrane u svim krajevima svijeta kad ljudi
uspijevaju preivjeti. Uldonivi kuhano ne gubimo
nita na hranjivoj vrjednosti nae ishrane. Naprotiv,
oslobaamo se otrovnih i kodljivih tvari. Puno zna
enje ovih istina moe procijeniti samo osoba koja se
koristila jedenjem sirovoga barem nekoliko godina.
Sva ta znanstvena" izlaganja kojima biolozi pokua
vaju predstaviti kuhanu hranu hranjivom samo su ne
utemeljene pretpostavke i isprazna zavaravanja.
Kako stvari stoje, upravo ovoga trenutka u nekim
zemljama puanstvo trpi nestaicu hrane i stalno je
izloeno gladi, a potreban je samo jedan slubeni pro
glas da se ispuni dugo oekivano udo stvaranja obilja
hrane u svijetu. Na nesreu ovaj jednostavni proglas
da KUHANJE DEGRADIRA PRIRODNU HRANU
I PRETVARA JE U TETNE TVARI ne pojavljuje se
nigdje, usprkos injenici da sam ja jo 1963. godine
svratio pozornost svih vodeih znanstvenih i upravnih
krugova svijeta na ovu nepobitnu istinu. To je teki
pokazatelj kako duboko je ovjeanstvo utonulo u
210

neznanje, predrasude, praznovjerje i groznu ovisnost.

Rijei kao civilizacija i napredak zvue uplje kad se
primijene na osobe koje, usprkos svemu to im se re
klo i napisalo, i dalje odbijaju priznati daje kuhanje
neprirodna i opasna rabota.
Kau da su biolozi izvrsno napredovali u svojim
saznanjima. Meni se ini da bi oni, to vie napreduju
to vie trebali biti svjesni da nita ne znaju. A kada
dou dotle da slobodno priznaju kako je sve njihovo
znanje u usporedbi s istinskom mudrou prirode
samo puko naklapanje, onda e im se moi rei da su
stvarno neto nauili.
Ne emo meu tim biolozima, uronjenima u su
vremeno znanje" nai asnih patrijarha koji su ivjeli
140 - 150 godina. Takve emo nai daleko od sredi
njih uilita, u krilu prirode, djelomino imune na
sva oteenja od kemikalija i pretjerano izopaene
hrane. Koliko bi zdraviji i dulji bio njihov ivot, kad bi
bili poteeni i te djelomine degeneracije kojoj je
sada njihova hrana podvrgnuta. Ono to mi daje pravo
i hrabrost da javno ustanem protiv skoro svakog su
vremenog poimanja medicinske znanosti je injenica
da SE 100 POSTO JEDAA SIROVOGA SMJESTA
OSLOBAA SVIH BOLESTI, ISTOVREMENO I
POTPUNO. Kuajte i uvjerit ete se.
Ne pretjerujem kad smatram ubojicama i kriminal
cima sve one koji, pod ovom ili onom izlikom, za
branjuju bolesnicima i nemonicima jesti PRI
RODNO JELO: svjee voe i povre, koje im jedino
211

moe povratiti izgubljeno zdravlje. Svojim alosnim

neznanjem ti ueni znanstvenici" ine vee pokolje
od Atile i Hitlera. Svojim nerazumnim preporukama
ubijaju iz dana u dan milijune, bez prekida i zastoja.
Meu sline kriminalce spadaju i svi proizvoai i
prodavai lijekova, pia, duhana, bijelog brana, kru
ha, mesa, poslastica, eera, kave, aja i sve sile dru
gih proizvoda. Svaka tvornica to proizvodi ove
neprirodne i degenerirane tvari ini vie tete ovje
anstvu nego atomska bomba baena na Hiroimu. Bog
se ne vara i svaki pokuaj uporabe vatre kako bi se po
pravila kakvoa prirodnih, savrenih jestvina to ih je
On stvorio za ljudsku prehranu napad je na Njegovu
Svevinju mudrost. Pravo je svetogre.
Apeliram na sve ovjekoljupce da uine sve kako
bi mi pomogli promicati ove istine rijeju i pismom.
Jedai sirovoga koji su se izlijeili od svojih bolesti
imaju posebnu obvezu iznoenja pojedinosti svoga
oporavka pred sredstva javnog priopavanja i na
dlene vlasti.
Na koncu, sveta je dunost novinara da objave
saetke tih svjedoanstava u svojim novinama i zahti
jevaju od vlasti da im kau, zato ustrajavaju u svom
drijemeu.

212

TREI DIO
Odjeci
Mnogi itatelji me pitaju o uspjesima jedenja siro
voga. Rado u im pruiti nekoliko vanih podataka
kako bih zadovoljio njihovu radoznalost.
Godinu dana nakon objavljivanja mojega prvog
sveska na armenskom 1960. godine, objavio sam krat
ku knjigu na perzijskom, od koje sam 4.000 primjera
ka besplatno podijelio raznim ustanovama, vlastima i
tisku. Knjigu su teheranske novine i asopisi primili s
naklonou i mnogi su o njoj nairoko pisali.
Knjiga je izazvala znatnu pozornost i u sudstvu.
Suprug princeze emse Pahlavi, g. Merdad Palbod,
trenutno ministar kulture, pozvao me u svoju palau i
izvijestio me da je moju knjigu poastio svojom po
zornou Njegovo carsko Velianstvo ah Pahlavi,
koji mu preporuio daljnje istraivanje teme. Drago
mije da sam imao est ili sedam razgovora s g. Palbodom. Generalni tajnik drutva Crveni Lav i Sunce",
dr. Abas Nafici i upravitelj rodilita Hadenuri", dr.
Abul Hasan Nalii, kao i neki drugi vodei strunjaci,
pohvalili su moja gledita i obeali mi suradnju.
213

Izdani su naputci da se odreeni broj djece u sirotitima hrani sirovom hranom. K tomu je jedenje siro
voga trebalo biti primijenjeno u lijeenju bolesnika
jedne djeje bolnice i takoe provedeno u jednom od
obdanita. Na nesreu, u provedbi tih naputaka naiao
sam na razne zapreke. Ubrzo sam se suoio sa zidom
predrasuda cijele jedne vojske lijenika i slubenika
kojima sam trebao ucijepiti nove ideje. To nije bila ni
malo laka zadaa. Poduhvat je odgaan toliko puta da
sam se umorio i s velikim aljenjem odustao od svega.
Ovaj neuspjeh je bio vie nego alostan, jer sam iz
bliza vidio kako djeca u prihvatilitima zbog nepri
rodne hrane izgledaju slaba i boleljiva, doim u
bolnicama se pokuava umjetnim vitaminima, otrov
nim ljekarijama i ivotinjskim bjelanevina otrgnuti
iz zagrljaja smrtu krhku, mravu djecu koja se, liena
majinskog mlijeka i prirodnih jestvina, odavaju
uglavnom na bijelom kruhu i mlijeku u prahu. Nepo
trebno je dodati da se nije ni pomiljalo o potrebi za
prirodnom, zdravom hranom.
Ali ti susreti, kao i sudjelovanje na raznim lijeni
kim predavanjima, bili su za mene velika pouka. Prvo
i najvanije, shvatio sam da moja gledita, iako se radi
o najosnovnijim i najjednostavnijim prirodnim zako
nima, mogu razumjeti i prihvatiti samo one osobe ija
je visoka naobrazba udruena sa slobodnom prosud
bom i nezavisnim duhom. Mediokriteti ne mogu shva
titi da obini laik moe revolucionizirati cijelu
214

dananju medicinsku znanost i pobiti dijetetska shva

anja suvremensog znanstvenog svijeta.
S toga razloga sam odluio objaviti saeto izdanje
na engleskom i skrenuti na njega pozornost najviih
znanstvenih i politikih krugova. Borei se s velikim
potekoama i radei po 16 sati dnevno napisao sam
knjigu, preveo je na engleski i objavio 1963. godine.
Zatim sam iz raznih prirunika povadio 3.000 adresa i
poslao kao poklon oko 4.000 primjeraka knjige svim
vlastodrcima svijeta, te sveuilitima, znanstvenim
centrima, meunarodnim organizacijama i vodeim
novinama i asopisima. Veinu knjiga sam i potpisao i
popratio pismom. Smatrao sam to najbrom i najpri
kladnijom promidbom mojih zamisli po cijelom svi
jetu.
Ishod je premaio i moja najoptimistinija predvi
anja. Tisue pisama i novina to sam ih primio tije
kom nekoliko slijedeih mjeseci uvjerile su me izvan
svake sumnje da su sve vodee svjetske figure i auto
riteti itali moju knjigu sa zanimanjem, a mnogi od
njih su bez oklijevanja potvrdili istinitost mojih zami
sli.
Posljednjih godina ne samo to sam zapustio dru
tveni ivot nego sam napustio i osobni posao kako
bih se danonono posvetio svojim knjigama. Ali koli
kogod udno zvualo, ima ljudi koji misle da sam
skrenuo s pameti upravo stoga to umjesto da gomi
lam bogatstvo i traim vrijeme jedui, pijui i uivaju215

ci, ja troim svu svoju uteevinu na tiskanje

kojekakvih knjiga, koje poslije dijelim besplatno!
Ali po mojem shvaanju u ivotu nema veeg za
dovoljstva od onoga to se raa iz nesebinog sluenja
blinjemu. Svijet podie dvorce i uiva u njihovu iz
gledu. Meutim, svako od brojnih pisama zahvale,
priznanja i pohvale to ih svakodnevno primam sa
svih strana svijeta menije poput sagraena dvorca. A
kad je pismo od nekoga tko se mojim savjetima izlije
io od koje teke bolesti i koji me smatra svojim izba
viteljem, moja srea nema granica, pogotovo to je
popraena osjeajem daje sve ovo uinjeno bez ikak
ve plae.
Muim se u dui dan i no kad vidim kako posvuda
ljudi umiru od takozvane neoekivane smrti. Meni je
jasno da ti ljudi ne umiru ve nerazumno ubijaju same
sebe zbog zdjele neprirodne i umjetne hrane. Srce mi
krvari kad vidim kako ustraena majka otima nevi
nom djetetu najplemenitije voe i umjesto toga gura
mu u ruku smrtonosni bijeli kruh, mlijeko u prahu i
kuhano meso.
U svojoj prvoj knjizi na engleskom ukratko sam se
osvrnuo na sve vanije probleme. U ovom svesku sam
proirio neka od svojih izlaganja i govorio sam opir
nije o nekim posebno vanim pitanjima, nastojei
temu uiniti opinstvu razumljivijom.

216