INTEGRIRANI KURIKULUM

Uenje i razvoj predkolskog djeteta ne odvijaju se u usko odreenim predmetnim

podrujima, nego objedinjeno. Svaka aktivnost koja potie jednu dimenziju uenja i
razvoja utjee i na druge dimenzije, pa bi bilo neprimjereno umjetno odvajati
podruja razvoja ili ogranizirati aktivnosti koje bi imale cilj utjecati na pojedino,
izdvojeno podruje razvoja.
PRIMJER: kada u pripremu piemo razvoj vizalne percepcije kroz video igru s
brojevima, uz to razvijamo i logiku, matematike vjetine itd..
Kvalitetno koncipiran predkolski kurikulum treba skrbiti za sva podruja djetetova
razvoja (Bradekamp 1996.) i to objedinjeno, kako bi odgovarao prirodi razvoja
djeteta. Zagovornici integriranog kurikuluma temelje svoj stav na postavci
objedinjavanja razliitih podruja znanja povezanih zajednikom temom vrijednom
interesa djeteta, kako bi dijete uilo u za njega svrhovitom kontekstu, to e voditi k
boljem razumjevanjuiI trajnosti stvorenog znanja te mogunou njegove praktine
primjenjivosti (Watson, Crabtree, Jones, 1998.). Kada su aktivnosti segmentirane i
prezentirane izolirano, dijete se susree s izdvojenim komadiima informacija, to
mu moe oteavati razumjevanje informacije (ili vjetine), koritenje iste u nekom
drugom kontekstu. Ako dijete nema mogunost da uvidi relevantnost neke
informacije, nee je biti u stanju ugraditi u svoje znanje.

KURIKULUM TREBA BITI HUMANISTIKI ORJENTIRAN, INTEGRIRAN,

RAZVOJAN, SUKONSTRUKTIVISTIKI, PROGRESIVAN I TREBA SE
ORJENTIRATI NA PROCES, A NE NA CILJ.
Kurikulum neprestano nastaje, i definicija je uenja i razvoja- svaka
aktivnost utjee i na sve druge.
To je tijek zajednikog ivljenja grupe, odgojitelja, roditelja, svih sudionika
koji zajedniki ue pokuavajui neprestano razumjevati, mijenjati i
unaprjeivati cjelokupan kontekst.
Kurikulum ne smije biti transmisijski (da se prenosi znanje), niti
transakcijski (da se primjenjuje), ve transformacijski na nain da se
shvaa kao velika gradbena teorija koju mijenjamo i revidiramo.